You are on page 1of 722

'()RIJENTALNI INSTITUT

U SARAJEVU

INSTITUT ORIENTAL
A SARAJEVO

PRILOZI
ZA ORIJENTALNU FILOLOGIJU l ISTORIJU JUGOSLOVENSKIH NARODA PODi TURSKOM VLADA VINOM

RE V U E
DE PHILOLOGIE ORIENTALE ET D'HJSTOIRE DES PEUPLES YOUGOSLAVES SOUS LA DOMINATION TURQUE

III-IV 1952-53

REDAKCIJA:- REDACTION:.

D-r BRANISLAV ĐURĐEV, NEDIM FILIPOVIć, HAMID HADžiBEGić, D-r šAćiR SIKIRić, HAZIM šABANOVIć

:STAMPARSKI ZAVOD >VESELIN MASLESAc SARAJEVO

l

9 5 3

Glavni i odgovorni urednik:

NEDIM FILIPOVIC

Tehnički

urednik:

HAZIM SABANOVIC

Slaganje turskog d arapskog teksta

izvršio:~

DZEMAL SPAHO

Tiraž 900 primJeraka .

SADRZAJ D-r Fehim
Bajraktarević,

TABLE DES MATIERES
Strana

Jedan savremeni perzlski izvor o bici ,na Kosovu - La bataille de Kosovo d' apres une source persane contemporaine . . . . . . . . . . . • . .

5

D-r Ha!i! Inalcik, Od Stefana Dušana do- Osmanskog carstva- De Stephane Douchane

jusqu'
Hamid

a !'Empire ottoman . • JSadi!lbegić, Džizja ili harač Krešev!jaković,

·l . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Le cizya ou harac . . . . . . . . . . ·. . . . . .

-€.
137 195

23

Muhamed A. Mujić, Položaj cigana u jugoslovensk1lm zemljama pod osmanskom vlašću
-e-

L'etat social des tzlganes dans les pays yougoslaves sous la domination ottomane

Hamdija

Cefilema sarajevskih kršćana Iz 1788 godine - La caution (garantie) collective des chretlens de Sarajevo en 1788 . . • . . . . . . . . • . . Hamzevije u ·svjetlu poslanice užičkog šeiha - Les Hamzevltes la lumiere de la ntissive du cheikh d'Užice . . . . . . . . • . . • . . . . . . .
Hadi!ijahić,

Muhamed

a
Alija

215'
229

-

Spomenici· osmanlijske arhitektu re u Bosni i Hercegovini - Les constructions ;i-architecture turque en Bosnie et en Herzegovina . . . . . . . . . . . . . Le calendrier de l'Hegire et les autres calendriers chez les peuples musulmans . . . .

Bejtić,

'Muhamed Kantardžić, Hidžretski kalendar i ostali kalendari kod islamskih naroda ";0.-p opaHHCJ/aB 13yp~eB, .l{eQJTCPH

299

speMeHa \:KCHJ[ep-6era UpuojeBHha - Les defters (registres) cadastraux pour le sandjak de Montenegro du temps de Skender.bey Crnojević • . • . . .. . . . . . . . . .
UPHOfOPCKH cauQaK 113

aa.

349 403 415

cHazjm Sqbanović, Najstarije vakufilame u Bosni Adem
Handžić,

Les plus anciens vakf-names en Bosnle . . . . . . . . . . . . . • . . . . . . . . . . • . . . . . . . . . . . . . . . Pisma Ahmed-paše Dugalića dubrovačkom knezu l vlasteli - Les lettres d' Ahmed-pacha 'Dugallć au recteur et aux nobles de Raguse • . . . . . . • . . . . Sedam dzykumenata iz kodeksa br. 1 Orijentalnog instituta u Sarajevu - Sept documents hlstoriques d'un re cueil de documents a !'Institut Orlental de Sarajevo . . . . . . . . . . . • . . . . . . . , . . . . . . . . • . . . . . • . . .
Filipović,

Nedim

4:i'r

Mehmed Mujezinović, Turski natpisi XVI vijeka iz nekoliko mjesta Bosne ~'·Hercegovine - Les inscriptions arabes et turques d u XVIe siecle dans quelques places de

Bosnie et Herzegovine : . . . . . . . • . . . • . . , . . • . . . .. . . . . . · . . . . . . .
Hamid

45S

Odnos Ome Gore prema osmanskoj državi polovinom XVIII vijeka - Les relations entre le Montenegro et !'Empire ottoman vers la mfodtie du XVIIIe siecle . . . . . . . . . . . . , . . . . . . . . . . . . . . . • . . . . . . . . . Les raclnes trilltteres dans la langue arabe

Hadžibegić,

485' 509• 553: 575

Teufik Muftić, Trilitere u arap~kom jeziku -

D-r Saćir Sikirić, Sintaktičke funkcije arapskih prijedloga - Les fonctlons syntactiques des prepositions eri arabe . . . . . ·. . . . . . . . . . . . . . . • . . . . . . . . ,
Omer

Jedna turska pjesma o Sarajevu iz XVII vijeka - Une chanson turque sur Sarajevo du· XVIIe siecle . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Mušić,

IV
SITNI PRIWZI NOTES
Strana

D·r Fehim Bajraktarević, Poreklo Ušćupline pl)Vijesti turske carevine - L'origine de !'histoire de !'Empire ottoman par Ušćup!ija . . . . . . . . . . . . . . . . . Muhamed A. Mujić, Stav livanjskog kapetana Firdusa prema pokretu Husejn-bega Gradaščevića i sultanovoj poHtici L'attitude du •kapetan• de llivno Firdus envers le mouvement de GradjlŠčević et envers Ja politique du sultan . . . . . . Dušanka Bojanić, Podaci o Skoplju iz 951 (1544) godine ~ Les donnees historiques relatlves a Skoplje de l' an 951 (1544) . . • • .. . • . • • • • • • . • • . • . : • . . . • Muhamed A. Mujić, Prilog proučavanju prošlosti Vitine - Un apport a l' etude du passe de Vitina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . KRITIKA, ()CJENE I PRIKAZI -;- CRITIQUES, COMPTES RENDUS

589

597

607
622

Dr. Annemarie Schimmel: Die Blldersprache Dschelilladdin Rftmis (F. Bajraktarević) 629 Le Diwan de Ka'b ibn Zuhair, edition critique par Tadeusz Kowalslrl (F. Bajraktarević) 630 L. A. Mayer, Mamluk Costume (1\ Muftić) • • • • • . • • . . • • • . . • . . : • . • . . 632 H. R. Roemer, Staatsschreiben der Tumuridenzeit (A. Handžić) . • . • . . . . : : . • . 632 C. A. Nallino, Raccolta di scrlttl editi e inediti, Vol. II Hl40 fF. Bajraktarević) . • • • ·. 634 A. R. Nykl, Gonzalo de Argote y de Molina' s Dlscurso sobre la Poesia Castellana contenida en este libro etc. (F. Bajraktarević) . • • . • . . • . • • . . • . • • • • 635 Najnoyjja izdanja Portae Jinguarum orientali um (F. Bajraktarević) . • . . . • •· • . • • 636 :Beslm Korkut, Gramatika arapskog jezika za I l n razred klasične gimnazije (F. Ba:lraktarević) . ·. • . . • . . • • • . • • . . • • • • • . • . • . • . • • • . • . • • . . 640 P. Wittek, Turkish Reader i Vocabulary to the Turkish Reader (F. Bajrakta~ević) . • • 643 Journal Asčatique, Tome CCXXXVIII-CCXL (T. Muftić) • • . . • • • . . . • • . . • . 644 O,riens. Vol. 1-5 (T. Muftić) .. . • . . • • . . ·. . . • • • . • . . • • • . . • . • . . • . • 648 Zeitschrlft der Deutschen Mogenliindischen Gesellschaft, Band 99-102 (A. Handžić) 655 Bulletin of' the School of Oriental and African Studies, Vol. XIV (T. Muftić) • .. . . • 659 Journal of the Royal Aslatic Society of Great Britain and Ireland, Parts 1-4 (T. Muftić) • 661 ":"1;'111 ~ sv. l, Kairo, 1951 (0. Mušić) . . . . . 662

.;.L:J_,".,

,J."-11 .,.IJI (+fl ~' sv. 27, I-II, Damask, 1952 (0. Mušić) . . . . . . . • . . . . . .
Bulletin de !'Institut d't!:gypte, Tome XXXIII (T. Multi<!) . • • . . . . . . . . . • . • Naše starine, I, Sarajevo, 1953 (H. Hadžibegić) . . • . ·. . • . • . . . . . • • • • • . • . Journal of the Gypsy Lln'e Society, Vol. XIV-XXXIII (R. Uhlik) . . • . . • . . • • . .

1164 666 667 67B

FEHIM BAJRAKTAREVIC

JEDAN SAVREMENI PERSISKI IZVOR O BICI NA KOSOVU
Ne može se kazati da ima mnogo i s t o č<~ i h (muslimanskih) izvora za istoriju :početaka< Turske carevine i uopšte za XIV vek u kome je ona osnovana, a još manje takvih koji bi nešto sadržavali što je više< ili manje u vezi s našom istorijom toga perioda, u ovom konkretnom slučaju što se odnosi na <pogibiju sultana Murata i kneza Lazara. Ovo se može lako videti iz pregleda glavnih izvora koji je Mehmed Fuad Kiipriilii dao u svojoj poznatoj knjizi L e s O rigi n e s d e l' E m p ir e O t t o m a n (Paris 1935, str. 22 i dalje), a< to se može zaključiti ili bar naslutiti i po spisku arapskih i persiskih dela koji je Heinz Helmut Giesecke sastaviousvomeradu Das Werk< des •Aziz ibn Ardašir Astariibiidi- Eine Quelle zur Geschichte des Spiitmittelalters i n K l e i n a s i e n (Leipzig 1940, str. 114), jer ta dela - ma da sastavljena u počecima Turske države ugl;lVnom obrađuju istoriju Egipta<i Irana. Naravno, ovom prilikom nas ne interesuju istočni izvori o osnutku i poče­ cima Turske uopšte, nego samo oni koji kraće ili opširnije govore o onoj bici koja je donela propast srednjovekovne srpske države. Ti najstariji istočni izvori su delimično kod nas već obrađeni i ovde se može na njih samo uzgred ukazati. Safvet-beg Bašagić je saopštio u turskom originalu i našem prevodu odlomak iz AIJmedijeve I s k e n d er n ii m~ (»Aleksandride«) koji sadrži najstariji turski prikaz kosovske bitke. Al)medi je, posle Nesimija, najveći turski pesnik XIV veka, a njegov romantično-istoriski epos o Aleksandru Velikom (dovršen u prvobitnom obliku 1390 godine) počiva na persiskim izvorima, ali opevajući velikog Makedonca on dodaje opširan dodatak i <o, istoriji Mill~ Azije, naročito o s m a n s k i h knezova i tako uključuje i prikaz kosovske bitke. Ov<:!j Bašagićev članak (u G l a s n i k u Z e m a l j s k o g m u z e j a, knj. XXXVI, 1924, str. 95-99) potstaknuo je i poznatog istoričara F. Sišića da se osvrne na taj najstariji turski, iako stihovani i pesnički prikaz bitke na Kosovu (»Nov prilog o kosovskom boju« u S t ar ohr v a t sk o j pr o s v j e t i, nova serija, knj. I, Zagreb 1927, str. 96-97). Druga dva najstarija turska izvora za kosovsku bitku su Sukrullahova opšta istorija pod naslovom B e h g e t u 't-t e v ii riJ:! (»Ljupkost hronika«) koja je napisana na persiskom jeziku oko 1459 godine, i Urugev Teviiril)-i iii-i ·O~miin (•Istorija Osmanove dinastije«) koji prikazuju događaje od osnutka Turske do 1467 godine. Kako Sukrulliihov odlomak koji pretstavlja najstariji p r o z n i izvor od

6

Fehim

Bajraktarević

jednog turskog istoričara tako i Urugev prikaz kosovsk;e bitke koji se smatra za najstariji p r o z n i izvor na t u r s k o m jeziku, poznati su i našoj široj publici iz mojih odnosnih članaka u beogradskoj P o l i t i e i. 1
Međutim, kako se po gornjim datumima šukrullahova i Urugeva prikaza kosovske bitke vidi, oni su sastavljeni nekih sedamdeset godina posle same bitke (1389), i prema tome vremenski znatno zaostaju iza jedp.og istočnog izvora s kraja XIV veka (čiji rukopis u carigradskoj Aja Sofiji je završen 800 po hidžri tj. 1398 godine po našoj eri), dakle jednog izvora koji se može smatrati savremenim sa kosovskom katastrofom, drugim rečima koji po starini dolazi odmah iza Al)medijeva prikaza, a koji, bar kako meni izgleda, nije uopšte kod nas poznat a kamo li da bi bio obrađen.

Taj istočni istoriski izvor koji je ~ prema upravo rečenom - za više od trideset godina s t ~ r i j i od najstarijega našeg izvora u kome se prikazuje bitka na Kosovu, t( od Z i v o t a d e s~ o t a S t ef a n a L a z ar ević a (oko 1431 godine) od Konstantina Filozofa, - nosi persiski naslov B ii z m u r a .z m, a potiče od •Aziza ibn Ardašira Astarabadija. Po mišljenju M. F. Kopriiliija (L e s O r i g i n e s ... , str. 23), ovo je »najvažniji izvor koji uopšte imamo o An~toliji u drugoj polovini XIV veka«; on ne obrađuje samo političke i vojne događaje nego je važan i za istorisku topografiju Anatolije, za njenu kulturnu istoriju i za njenu etnologiju, kako s punim pravom ističe isti turski naučnik u predgovoru B a z m u raz m-a (str. 21). Ustvari, glavni zadatak toga ·dela je da prikaže burni živ?t i neprestana ratovanja sivaskog kneza (»sultana«) Kadije Burhanuddina koji je živeo od 1345 do 1398, a vladao kao '»sultan• od 1381 pa sve do smrti (1398). Astariibadi je, kako mu ime kaže, poreklom iz male ali poznate varoši u severnom Iranu (p.edaleko od Kaspiskog Mora). 2 Studirao je i živeo kao dvorski pesnik u Bagdadu, ali bežeći ispred navale Cagataja i Tataril našao je 1394 godine utočište kod pomenutog sultana (koji je tada bio u Kajsariji) i od tada, dakle za poslednje četiri godine sultanova života; bio je nešto kao njegov dvorski pesnik i, možemo reći, kao zvanični istoriograf. Iz toga odnosa nastala je' velika hronika sa parnenutim naslovom.
Međutim, ne samo što je ta hrop.ika sastavljena po želji samoga sultana i vrlo često na osflovu njegovih pri:čanja ·i obavešteb.ja nego je on predložio i navedeni naslov B ii z m u r ii z m, što na persiskom znači G o z b a i b i t k a (r a t),
1 Original Sukru!liihova odlomka o Kosovu koji se nalazi u radu Theodora Seifa •Der Abschnitt uber die Osmanen in. Siikriilliih's persischer Universalgeschichte« štampan je u M i t t e i l u n g e n z u r o s m a n i s e h e n G e s e h i e h t e (knj. II, Hannover 1925, str. 92-94), a moj članak o tom, pod naslovom •Jedan persiski tekst o bici na Kosovu•, izišao je u uskršnjem broju P o l i t i k e za 1933. - Urugev odlomak o Kosovu ja sam obradio u božićnom broju istog dnevnika za 1935 pod natpisom •Jedan odvojeni turski prikaz kosovske bitke«; taj je članak preveden odnosno reprodukovan na francuskom u listu L' E ur o p e Ce n tr a l e (Prag, 16' februara 1935). Tek posle raznih mojih članaka o ovome predmetu i verovatno pod njihovim uticajem objavio je Aleksej Olesnicki svoje T ur s k e i z v or e o k o s o v s k o m b ·o j u u G l a s n i k u S k o p s k o g n a u č n o g d r u š t v a (knj. XIV, 1935, str. 59-98). K. Gujić je u Hr v a t s k o j Re v i j i (VIII, 1935, str. 502-504) s pravom prigovarao 01esnickom da je većina materijala u njegovu radu već p re n j e g a bila prevedena i objavljena. 'Pobliže u Enzyklopaedie des Isliim (s. v.) i u Grundriss der iranis e h e n P h i l o l o g i e (knj. II, Strassburg 1896-1904, Register).

Jedan suvremeni persiski izvor o bitci na Kosovu

7

ili, ako bismo hteli imitirati rimu originala, G o z b a i b or b a. 3 Qac;li Burhiinuddin ili,~kako ga Astariibiidi stalno zove, sultan A~med, koji je i sam bio pesnik i dobro poznavao persiske pesnike, predložio je, kako meni vrlo verovatno izgleda, ovaj naslov pod uticajem čitanja Firdiisijeve S ii h n ii m e gde se često govori o· gozbama, pijankama i ratovima pojedinih, naročito sasanidskih vladara, i gde ove dve reči stalno čine rimu· u prvom i drugom polustihu odnosnoga stiha (bejta):'

G o z b a i b o r b k ne nosi samo persiski naslov nego je i cela sastavljena na persiskom jeziku. Kad se setimo da je ovaj jezik bio zvanični još u doba maloaziskih (rumskih) Seldžuka, onda nas ovo mnogo ne iznenađuje, i ta tradicija (koja potseć,a na ulogu talijanskoga u Dalmaciji i nakon oslobođenja od Mlečića) trajala je još dosta vremena. Siim Astariibiidi, kome je persiski maternji jezik, navodi kao razlog za ovo još i to da stanovništvo Ruma (tj. Male Azije, dakle »Romejci«) vole ovaj jezik i da se on uveliko upotrebljava kao zvanični jezik u administraciji, pismenom saobraćaju itd: Ali Astariibiidijev persiski jezik je protkan masom arapskih reči i izraza, a neke partije StY čak u celosti na arapskom jeziku. Stil ovoga dela je vrlo često u duhu tadašnjeg persiskog načina pisanja: za najjednostavnije događaje i stvari upotrebljavaju se obično tražene i zamršene fraze, razni sinonimi, figure, slike, paralelizmi i slični obrti, a pored toga u tekst je upletena velika masa pesničkih citatata iz raznih arapskih i persiskih pesnika (u svemu 1541 stih!) 1 čitav niz arapskih poslovica a tu su i čitave qa~ide (pesme) i pojedini arapski i persiski stihovi (196, stihova) i od samoga pisca (Astariibiidija). 5 Sto je B ii z m u r ii z m ostao. d,1,1go vremena (sve do 1910) nepoznat nauč-: nicima i neiskorišćen kao istoriski izvor, .uzrok je uglavnom u tome što nijedna evropska biblioteka mima nijednog rukopisa toga dela. Tek 1910 godine je poznati i vrlo uvaženi turski naučnik Ham ·Edhem6 skrenuo pažnju stručnjaka na to da od ovoga dela postoje četiri rukopisa u Carigradu. Cetiri godine posle toga, u C a s o p i s u T u r s k o g i s t o r i s k o g d r u št v a,7 A~med Tevl,lid je pod naslovom .u-l .:r...o~fi.JIA.;: ~\; rezimirao (na turskom) ukratko glavnu sadržinu iz G o z b e i b o r b e, ali na dosta neodređen način, tj. ne označavajući nigde . strane ·(listove) rukopisa koji mu je služio kao podloga. Medutim, samo delo je i dalje ostalo neštampano. Tek 1928 izdao je Turkološki institut u Carigradu G o z b u i b o r b u

<rj)J i.i.)

u celosti i u lepoj opremi. Predgovor je napisao starešina Instituta, Kiipriiliiziide
• Po smislu i sa zadržavanjem rime moglo bi se prevesti i •Banket i bajonet« da poslednja reč ne pretstavlja anahronizam za Astarii biidijevo, odnosno i za •kosovsko« doba (u Bayonne-i se tek od XVII veka izrađivalo to oružje). • Po monumentalnom Glossar-u .zu Firdosis Schahname od Fritza Wolffa (Berlin 1935), str. 142, b a z m i raz m u takvoj ili sličnoj vezi dolaze u tom eposu na više od osamdeset mesta. · · ' Sto G o z b a i b or b a ne sadrži i turske stihove kadije Burhiinuddina možda se može objasniti time što Astariibiidi nije uopšte znao turski ili vrlo malo. ' U svome radu o natpisima u Sivasu i Divrigiju koji je izdao u zajednici sa van Berchel!'om u Kairu 1910 godine. 'T ii r i h-i •os m an i en g ii me ni me g m ii'a s i (TOEM), god. V. br. 26-32, a u broju 25 je prikazana dinastija Eretna ( 1:;.)1 ~ ) da se bolje razumeju život· i spletke kadije Burhiinuddina.
l*

8

Fehim Bajraktarević

MeJ:tmed Fu'iid, 8 a sam persiski tekst koji obuhvata (bez predgovora) ništa manje nego 541 stranu velike osmine, spremio je za štampu Kilisli: Rif•at. Tako je delo postalo pristupačno bar onima koji znaju persiski, bolje rečeno, onima koji dobro znaju taj jezik, s obzirom na zamršeni način prikazivanja i kitnjasti stil. Kilisli nije mogao ni to pretpostaviti da njegovi turski čitaoci, koji su onda još imali jaku tradiciju u ovom pravcu, vladaju u dovoljnoj . meri jezikom Firdiisija i I:liifiza, odnosno stilom 'Utbija, Guvejnija i drugih bombastičnih persiskih istoričara, - pa je na kraju svoga izdanja dodao na turskom sasvim
skraćen

sadržaj (..::,.....~ ) od 38

stranica (na 2 stupca) najvažnijih događaja o kojima persiski original govori. Naravno, na osnovu ovoga resume-a, drugim rečima, samo sa znanjem turskog jezika nije niko mogao sa ·sigurnošću tvrditi šta se o izvesnom događaju u p o j ed i n o s t i m a kaže i izveštava u -ovom istoriskom delu od tolike' važnosti za ono doba i za one krajeve. Ovde se može odmah napomenuti da je Giesecke u napred pomenutom svom radu, pored opširnog uvoda, kriti.~kih razmatranja i raznih korisnih podataka i napomena, dao opširniji sadržaj važnijih 'događaji u G o z b i i b or b i, ali ni to, razume se, ne može sasvim nadomestiti original, naročito ako nam je stalo do toga da o izvesnom događaju ili ličnosti saznamo sve pojedinosti koje nam Astarabiidi pruža." Kako već znamo, Astariibiidi zove svoje delo B a z m u raz m, ali Turci često imaju više q vidu njegovu stvarnu sadržinu i zovu ga I s t or i j a k a d i j e Burhariuddina, 10 ili Osobine (JI.:,.) kadije Burhanuddina, ili, u ranije doba, još tačnije I s t o ri j a k a j e B u rh ii n u d d i n a S i v a s k o g. 11 I .doista, kako je već ukratko rečeno, to je prikaz života neprekidnih spletki i borbi učenog kneza (»sultqna«) AJ:tmeda Burhiinuddina od Sivasa, inače poznatog kao turskog pesnika pod imenom Qii<;li Burhiinuddin. 12

di

• U Bibliog'!'afij i .Kiiprilliijevih radova od 1913- 1934 koju je sastavio. i objavio
.~erif Hultlsi Sayman (Istanbul 1935, str. 14, pod br. 225), ovaj »Predgovor« je citiran ne po
tičnom naslovu<.~:>\.!.~)

fakve

nego po sadržini: Aziz

bin

Erde~ir

Esterftb:idi

e s e r i h a k k r n d a. Iz ovoga se vidi turski izgovor piščeva prezimena i njegova rodnog grada; na istom mestu je i naslov dela dat u 'turskom izgovoru tj. B e z m v e Re z m. • U davanju sadržine katkada je Giesecke - protivno očekivanju - kraći od Kilisl;ja, kao na priiner na strani 20 = 47~2 origiitala, ili na strani 21=61 strani perslskog teksta, ali to jedva da umanjuje korisnost njegova posla; on je, verovatno, takva mesta smatrao za manje važna pa Ih je kraće prepričao nego turski izdavač - interpretator. Subjektivni momenat igra u ovakvim slučajevima uvek izvesnu ulogu. " Halil Edhem, D ii v e 1-i i s l ii m i j j e (Istanbul 1927, str. 388), mada pominje. i pravi naslov. " Kod Hagi Halife pod br. 2273 (prema Babinger, D i e G es e his e h ts s e hr e iber der Osmanen und ihre "Werke, Leipzig 1927, str. 5).. "P. Melioranski je još 1895 izdao i preveo njegovih 20 rubalja i 12 tujuga (B-o<eToqR bl R 3 a M e T K 'H\ str. 131 i dalje; po E n e i k l o p e d i j i I s l ii m a s. v. Burhiin al-Din). E. J. W. Gibb je zatim u svojoj Hi·story of Ottoman Poetry obradio Burhiinuddinov život i pesnički rad (knj. I, str. 204-213), dajući u prevodu njegovih 6 gazela, 8 rubalja i 9 tujiiga (na str.214-224), sa odgovarajućim turskim originalom (knj. VI, str. 16--20). F. F. Godsell je 1922 izdao u Carigradu Burhiinudd lnov D i v ii n (Pesme). T ii rk e d e b i j j a t 1 n ii m ii n e l e r i od Hifzl Tevfiqa i drugova daje probe kadijinih gazela, rubalja i tujuga (knj. I, Istanbul 1927, str. 94-101). Sadettin Niizhet; obrađujući kadiju Burhanettina (kako on piše) kao pesnika a z e rb a j d ž a n s k e književnosti y svojoj knjizi T a n z i m a t'a I{ a d ar

Jedan suvremeni persiski izvor o bitci na Kosovu

9

Astariibadi nije imao lak zadatak. Trebalo je u povoljnoj svetlosti izneti život jednog učenog pravnog pisca, darovitog turskog pesnika i njegovu borbu za vlast, pri čemu on nije prezao ni od ubistva tasta, sestrića i drugih koji su mu bili na putu, a zatim, kad je već učvrstio svoju vlast, trebalo je prikazati njegove neprestane borbe, sumnjičenja i ratovanja. Ovaj ambiciozni, agresivni, nemirni i okrutni čovek koji je najpre bio kadija (1365, nasledivši to zvanje od oca-kadije u svojoj 21 godini!), pa vezir (1378) •AH-bega Eretne, gospodara od Sivasa, zatim namesnik (1380) maloletnog •Ali-begova sina i onda, ubivši svojom rukom Kibg Arslana i Kejgusreva, uzurpator vlasti, a posle pobede, nad Sadgeldijem (krajem 1381) »sultan od Sivasa« koji se borio i protiv jakih Karamanida, nadmoćnih mamelučkih sultana pa člik: i protiv osmanskog sultana Biijezida Jrldmma,_prikazan je u ovoj istoriji mnogo simpatičnije i povoljnije od strane svoga zvaničnog istoriagrafa i dvorskog pesnika - koji je znao ceniti njegovu zaštitu i mecenatstvo prema sebi - nego što bi to bilo iz pera kojeg nezavisnog, objektivnog istoričara koji nije imao tih obaveza i obzira prema gospodaru. Svakako, nema sumnje o tome da noviji objektivni prikazivači Burhiinuddinova života - koliko god bili suzdržljivi (bar neki) - ne mogu prikriti njegovu svirepost, njegova učesništva u ul.>istvima pa čak i čitav niz njegovih neposrednih ubistava. 13 Kratko rečeno, ovo je jedan od onih sudija kojima treba suditi, i zbog
M u h t a s a r T i1 rk E d e b l y a tr T ar l h i v e n i1 m u n e l e rl (Istanbul 1931, str. 84) saopštava (na str. 102) samo l njegov gaze! l l tujiig. - Interesantno je da S. Siimi-begov Qamiisu'l-a•lilm (knj. II, Istanbul 1306 ~ = 1889, str. 1301, s. v. Burh!inuddln) uopšte ne pomlnje da je on bio pesnik. Burhiinuddlnove pesme su samo po jeziku turske, Inače odišu persiskim duhom. " Cl. Huart u Enzyklop a e d i e d es I s Um (1912), s. v. Burhiin al-Din (Kudi) [tursko izdanje Enciklopedije nije mi pristupačno). - Ahmed Tevhid u T O E !Vf, god. V (1914), str. 475-476 (osuđuje Burhiinuddina vrlo oštro l neuvijeno). E. de Zambaur, Manuel de Genealogie et de Chronologie pour l' Histoire de l' Islam, Hanovre 1927, str. 156, br., 151 (na mapi Asie Mineure envlron 730 de l' hćgire označeno je i područje Burhiinuddinove vlasti). Hali! Edhem, D i1 v e l-i i s l ii m i j j e, Istanbul 1927, posvećuje celu glavu (str. 387-8) našem kadiji, ističući, pored ostalog, i njegovo saučesniiltvo u ubistvu Mehmed-bega Eretne. - Nasuprot tome, T ar i h koji je izdalo Tursko istorisko društvo (Istanbul 1933, knj. II, str. 277), apsolvira Burhaneddina (kako tamo stoji) u ciglih pet redaka. - Od poznatih velikih istorija Turskoga carstva nijedna ne ističe toliko Burhiinuddinova nedela nego više njegove vanredne državničke i naučničke sposobnosti (sr. J. von Hammer ~ Purgstall, Geschichte des Osman ischen Reiches, 2. Auflage, knj. I, Pesth 1840, str. 189; J. W. Zinkeisen, Geschichte des osman ischen Reiches in E u ropa, knj. I, Hamburg 1840, str. 351-2). Hammer, po svom običaju, prevodi i kadijino ime kao »Richter Glaubensbeweis•. Zinkeisen, bazirajući na talijanskom prevodu Sa•duddina, ističe da je Burhanuddin mogao u boj poslati 20 do 30 hiljada k o n j a n i k a. N. J orga (G e s e h i e h t e d e s O s m a n i s e h e n Re i e h e s, knj. I, Go tha 1908, str. 308-9) vrlo malo zna o njemu, ali tvrdi da je nazvan •Tekkiur ili kralj« i •gazi ili triumfator« i da se on na p er s i s k o m jeziku zvao Burhaneddin. Ovo poslednje tvrđenje je netačno, jer je Burhiinuddln arapsko ime, odnosno tačnije počasni nadimak koji znači »Dokaz vere•, kako je već Hammer preveo. U istini, samo prvi deo ove složenice (status constructus-a), tj. reč •burhiin•, može se donekle nazvati arapskim jer su. je Arapi pozajmili iz e t i o p s k o g jezika u kome b er h ii n znači »svetlost, rasvetlenje«, a d;ugi sastavni deo »din« je (u ovom značenju) persiskog (pehleviskog) porekla. - Od starijih istoriČara, Sa•dud<:!in najpre ističe da sultan Burhiinuddln (kako ga on zove) raspolaže sa 20 do 30 hiljada »krvožednih konjanika• (T ii g u 'tt e v ii r i h, knj. I, Carigrad 1279, str. 133), a onda, govoreći o istaknutoj ulemi za vlade Murata I, veli za njega da je »poznat po svojoj vrlini i savršenstvu• (!), da je autor T e Iv i h a, ali ipak ne propušta dodati da je ubio svoga tasta, (isto delo, II, 410).

lO

Fehim

Bajraktarević

kojih je nastala arapska izreka (po nekima čak Muhamedovo predanje [!.ladi!], ali ne najbolje zajamčeno, fali i u Bu!.J.arijevu i u Muslimovu zborniku) 14 : •Jedan kadija u raju a dvojica u paklu!«

Jn J .:_,W,\; J U...l J ._;.li
... ... • #

,. Iz ovoga se ujedno može videti koliko je lakši posao imao naš Konstantin Filozof prikazujući život i rad svoga gospodara, despota Stefana Lazarevića (1389 · - 1427), nego Astarabadi koji je morao da ulepšava, odobrava ili prećutkuje mnoge momente iz života svoga impulsivnog i bezobzirnog domaćina. 15 G o z b a i b or b a koja pored svog glavnog cilja, prikaza života i rada sultana od Sivasa, obrađuje i propast (kraj) dinastije Eretne (1335-1365) i uopšte pretstavlja važan prilog izučavanju malih kneževina u Anatoliji pre pojave Timurove, - završena je 800 godine po muslimanskoj, tj. 1397-98 po našoj erLl 6 Te godine, iako nekoliko meseci docnije (misli se u toku leta), dakle sigurno 1398,17 poginuo. je i sultan A~med, inicijator i junak te knjige, i to na vrlo okrutan način: u sukobu na Qara-Belu (klanac blizu Divrigija u okolini Dijaribekira) ubio ga je Qara '0§mful-beg, 18 koji je zbog svog krvološtva prozvan Qara Jiiliik
" Nalazi se samo u zbirkama (manjeg autoriteta) od Abu Dii'iida (k i t ii b 23, biib 2), at-Tirmidija (13,1) i Ibn Miige (13,3); sravni A. J. Wensinck, A Hand book of Early M u h a m m a d a n Tr a d i t i o n, Leiden 1927, str. 119, i arapski prevod ovoga dela od Muhammed Fu'iida •Abdu'l-biiqija pod naslovom

L.Jt j ;s'(.!:A.,

Kairo 1352 (1933), str. 386.

" S druge strane, padaju u oči izvesne sličnosti između Astariiblidija i Konstantina Filozofa: obojica su vrlo učeni, obojica napuštaju svoje ranije prebivalište (Bagdad odnosno Bugarsku), obojica žive na dvoru· jednoga vladara koji je prosvećen i književnik, obojica ·opisuju život i rad toga vladara, i jedan i drugi biograf daju mnoge lstoriske pojedinosti, obojica prikazuju događaje - više ili manje - prema kazivanju svojih gospodara, obojica su živeli približno u isto doba, i, što je ovde glavno, obojica izveštavaju o bici na Kosovu. Naravno, pored svega toga, ima i većih ili m;lnjih razlika između ova dva žlvotopisca: Konstantin priča i o smrti svoga vladar~ i izlaže mnoge događaje posle toga, što kod Astariibiidija nije slučaj, itd. - Pobliže o Konstantinu sadrži Pr e g l e d s rp s k e k n j i ž e vn o s t i od Pavla Popovića (3. izd., Beograd 1919, str. 38 - 40) i Predgovor koji je isti naučnik napisao za S ta re srpske b lografij e XV i XVII v e ka (Camblak, Ko ns ta n t in, Pajsije) u izdanju Srpske književne zadruge (Beograd, 1936, str. XXXVII - LIII). " Sto H. H. Schaeder u Giese-ovoj Spomenici (Fes ts e hr i ft Fr i ed rie h G i e s e, Berlin 1941, str. 26, napomena 3) veli da je Astarliblidijevo delo završeno 1396, to je, kako meni izgleda, prenošenje Giesecke-ove (str. ll) odnosno štamparske greške, jer tamo označenoj hidžranskoj godini 800 ne odgovara naša 1396 nego 1397 (od 24 septembra) i 1398 (sve do 12 septembra zaključno). " H. Edhem, D ii v e 1-i i s l ii m i j j e, str. 387, stavlja pogibiju sultana Ahmeda na kraj 800 ili na početak 801 godine, a to još više govori za našu 1398 godinu. " Sa•duddin (l, 134),
prikazujući

pohod Biijez;da I na Tokat i Sivas, veli da se »sultan

Burhiinuddin• sklonio u brda kod Harputa ( ..::...r.? ) blizu Dijaribekira, ali je tu naišao na Qara •Osmana, zvanog Kara Iliik (;!l):\ •}l koji ga je ubio. Docnije, u II knjizi (str. 410), ovaj turski istoričar priča isto o Burhiinuddinovoj smrti, samo što precizira da je to bilo krajem 800 godine po hidžr!. HalH Edhem (str. 387) ne veli izrično da je Qara •Osman ubio sultana nego samo da je ubijen u sukobu kod Qara-Bela. Kako ćemo docnije videti, Schiltberger priča da je Burhanuddin s drugim ~arobljenicima oteran u Sivas i tu pogubljen.

Jedan suvremeni persiski izvor o bitci na Kosovu
<!l~

ll

ljl u H. Edhema), što znači »Crna Pijavica«,1 " inače poglavar turkmenskog

plemena Aqqojunlu i docnije (1403?) osnivač dinastije »Belog Ovna« (to znači Aqqojunlu).' 0 O tome neslavnom završetku sivask.og vlastodršca govore razni pisci, ali tako reći bez ikakvih bližih pojedinosti. Međutim, naročito opširan i jezovit izvještaj o tome nalazi se u poznatom putopisu Hansa Schiltbergera iz Miinchena, koji je, kako je poznato, pao u tursko ropstvo posle Biijezldove pobede nad ugarskim kraljem (i docnijim nemačkim carem) Sigmundom u bici kod Nikopolja, zatim, na molbu sultanova sina, zbog svoje mladosti (16 godina!) pošteđen od sigurne smrti kojoj ostali zarobljenici nisu mogli izmaći, zadržan .kod sultana i s njim u biel kod Ankare (1402) zarobljen od pobednika -Timilra (Tamerlana), nakon čega je dugo ostao u njegovoj službi (pratnji) i najzad se (tek 1427) vratio u Nemačku.21 Ovaj Nemac priča o Burhiinuddinovoj smrti i takve detalje da se čoveku koža naježi: kad ga je Qara •O§miinov momak uhvatio (zarobio), odveo ga je pred svog gospodara, a ovaj oga je s ostalim zarobljenicima oterao u Sivas i, posle neuspelih pregovora sa stanovnicima toga grada da mu varoš predaju itd., naredio je svojim ljudima da ga poseku na njihoV:e oči i razrežu na četiri dela, zatim da svaki deo svežu na jednu motku i izlože pred gradom, a glavu da mu nataknu na ražanj. 22 Kako je Astarabiidl završio svoje delo nekoliko meseci pre sultanove pogibije, on naravno ne prikazuje tragični konac svoga mecene niti nas to sada više intere~uje. Za nas je važnija činjenica da G o z b a i b or b a završava prikaz istoriskih događaja već sa godinom 1397, drugim rečima da uključuje ili bar pominje ratovanje sultana A~meda i sa Osmanlijama, tačnije sa Muratom I i Biijezidom l, a to nam već daje povoda da tražimo - kako bi se Astarabiidijevim stilom reklo ·U ovom moru fraza i s p l e t k i koji šljunak vesti o k o s o v s k o j b i e i. I doista - kako bi dalje Astariibiidi rekao -· ronjenje u ove neizmerne d u b i n e donelo je po koje zrno bisera i s t i n e.
" Hammer (G O R', I, 189) piše Kara Juluk i prevodi •der schwarze Blutegel«, ali je Aug. Muller (Der Islam lm Morgen-und Abendland, knj. II, Berlin 1887, str. 302) isticao da se »pijavica• kaže na turskom s ii l ii k, a ne. j u l u k. E. G. Browne (A History of Persian Literature under Tartar Dominion, Cambridge 1902, str. 404) piše ovaj nadimak Qara Iluk l prevodi ga sa •the Black Leech«, dakle kao l Hammer. Po mom mišljenju, moguće je da se pijavica u lokalnom dijalektu zove i l u k, ali bi ovo tek trebalo proveriti. H. Edhem (str. 407) navodi 4 razna pisanja ove reči. •• Kako M. F. Kćipriilii (Les Origines ... , str. 52) izrično veli, Tur kmeni Aqqojunlu i Qaraqojunhi doselili su se krajem XIII veka u masama iz Centralne Azije u istočnu Anatoliju l u Azerbajdžan. Istorija! ovih dvaju plemena odnosno dinastija, sa genealaškim pregledom, donosi H. Edhem, str. 404 - 412. Ismail Hakkl Uzun~ar~iH-jev rad A n adolu Beylikleri ve akkoyunlu, karakoyunlu devletleri (Ankara 1937) ostao mi je do sada nepristupačan.- Pada u oči da Historical and commercial A t !'a s o f Ch i n a od A. Herrmilima (Cambridge, Massachusetts, 1935), koji je inače često od koristi za turkološke studije, nema na svojim mapama ni jedne od ove dve dinastije koje su vladale blizu 130 godina. " H. Schiltberger, Re i s e b u e h, izdanje V. Langmantel, Tiibingen 1885, str. 16 i dalje (citiram po Giesecke-u, jer nisam mogao doći do tog izdanja). Browne, u svojoj I s t or i j l p e rs i s k e k n j i ž e v n o s t i p o d t a t a rs k o m d o m i n a e l j o m (1265-1502), citira (str. 404) engleski prevod Schiltbergerove knjige (B o n d a g e a n d Tr a v e l s, izdanje Hakluyt Society-a, 1879), i navodi da se u njoj (glava IX, Šivaski sultan naziva » Wurchanadin•. " Po Giesecke-u, str. 127.
već
o o

12

Fehim

Bajraktarević

A sad da ogledamo izbliže ta mesta koja prikazuju ili bar pominju ono .što je za nas ovde od izvesnog značaja i interesa. Evo tih mesta, naravno hronološkim redom. Pošto je Astarabiidi u pojedinostima prikazao kako se Burhiinuddin na ovaj ili onaj način oslobodio svojih takmaca odnosno. pretendenata na vlast, prelazi na opis onoga šta je on učinio kao sultan od. Sivasa, 23 drugim rečima kao neograničeni gospqdar istočne Anatolije. U tom nizu pisac G o z b e i b r b e dolazi qo obrade događaja koji su se desili posle ramazana 790 hidžranske godine, tj. posle oktobra 1388 godine po našoj eri pa među ostalim navodi (B ii z m u r ii z m, str. 381, red 15-18) da su neki ljudi došli iz Amasije i javili sultanu kako blizu tog grada ima jedna porušena tvrđava koju bi trebalo popraviti, jer u toin slučaju -Amasi ja ne bi mogla izdržati i morala bi se predati;24 posle nekoliko dana sultan A!Jmed je tamo otišao i naredio da se porušena tvrđava obnovi. Ovde Astariibiidi već iznosi nešto što je u vezi s Muratovim pohodom na Kosovo, mada ·se izrično ne pominje ni ime turskoga sultana ni mesto nje'gove' pogibije.

o

U to vreme -

priča

Gozb a i b or b a 26

dok je još bio

u Amasiji, došli

su sultan A~medu mongolski knezovi <J"MISIJ41)

.

(u persiskom originalu .:.,~ _r:~, upravo »Osmanov 'sin«, po našem Osmanović, misli sultan Murata 1) 26 krenuo na nevernike, veleći da je suvišno i nepotrebno razlagati i objašnjavati kakvo neprijateljstvo .i suparništvo on (= Murat) · gaji prema sultanu A~medu i . navodeći, pored ostalih primera ~jegove zle volje i

.

i saopštili mu da je »Osmanlija«

" Kako S. Sami-beg tvrdi, Sivas je u doba Seldžuka imao 120.000 stanovnika, a njegove medrese su bile neka vrsta univerziteta, bar za ono vreme (Q ii m fi s u 'l-a•! ii m, knj, IV, Istanbul 1311 = 1894, str. 2794). Ta varoš (ranija S e b a s t e i a odnosno S e b a s t e) bila je i docnije veliki trgovački i zanatski centar u koJe.m su čak i trgovci !z Denove (Denovljani) imali svoje radnje. O važnosti Sivasa u XIII veku i dalje govori opširnije Koprlilii u već pomihjanim. Les Origines de l' Empire Ottoman (str. 67 i 72-73). " Amasija, varoš na severoistoku od Sivasa. •• Više tursko-mongolskih grupa je došlo (preko Kavkaza ili iz· južne Rusije morem) u Anatoliju i tu se nastanilo, a pošto se to dogodilo u doba m o n g o l s k i h i l h ii n o v a (126fi-1337), ova se plemena u ·istoriskim izvorima označavaju· kao Mongoli, iako veliki deo medu njima nisu bill Mongoli nego Turci (Kopriilii, L e s O rigi n e s ..., str. 53). U vezi sa širokom upotrebom reči •Mongol« (u originalu m o g o i, bez n; sr. izraze .•veliki mogul• i »mogulsko carstvo•, takođe bez n) pada u oči da je i Halil Edhem u svojim odličnim I s l a ms k. i m dr ž a v a m a, u XI glavi koja nosi naslov M o n g o l i (»Mogollar«) i počinje Cingizhanom, obradio, pored· ostalih, i krimske i čagatajske banove, l Eretnide, pa čak i kadiju Burhiinuddina koji je •nasledio• (= uzurpirao) njihove oblasti. - Il-hiin (•plemenski knez•) je titula koju je još veliki hiin Kubi!aj (K u b l a-k h a n u engleskog pesnika Coleridge-a) dao 1263 god. Hutagu-u s tim da samostalno vlada Persijom i zemljama zapadno od Oksusa (AmuDarje) .(Aug. Miiler, D er Is la m i m M orge n-und A b endland, Il, 237). U početku su ilhiinovi nominalno potpadali pod velike hiinove ·u Kini ali su vremenom odbacili i ovai formalni feudalni jaram. Kako je u gore. pomenutom A t l a s u K i n e (mapa 50: A s i a u n d er t h e M o n g o I s, 1290 A. D.) jasno označeno, veća polovina Male Azije (istok) potpala je pod ilhiinove već 1308 godine. " Sa •puser-i •Osmiin« (pers. p u s er je isto što p u tr a u sanskrtu i latinsko p u er = sin, dečak) označava Astariibiidl ovde Murata I, ali na drugim mestima (na pr. na str. 388) reč je, bez ikakve sumnje, o njegovu sinu Biijezldu. Isto tako označava Biijezjda
_i_ poznati

Tlm fi rov biograf, ~bn Arabšflh, samo na arapskom ( 1"~ ~: ), pošto je cela biogra-

fija na arapskom (sr. E. G. Browne, n a v. d e l o, str. 198).

Jedan suvremeni persiski izvor o bitci na Kosovu

13

mrznJe, i to kako je on podupirao emira f:liigi Siidgeldija27 i kako je ovaj, uhvativši vezu sa Sirijcima (sa Damaskom), stalno njih potsticao na to da on napadne Sivas s jedne, a Barqiiq s druge strane, - dokazivali su i ubeđivali sultana Al)meda kako bi sada bila zgodna prilika da s vojskom krenu u njegovu (- Muratovu) zemlju, te da je porobe, opljačkaju i opustoše. Mada je ovaj predlog - nastavlja Astariibiidi - izgledao opravdan s oportunog gledišta kojeg državnika i osvajača, ipak sultan A~med je bio drugog mišije nja. S jedne strane, »Osmanlija« (opet •puser-i ·O~miin« kao i gore}'8 »koji je bio jedan obiČni Mongol/ 9 bez ukrasa nauke i bez ikakve mudrosti« Jb~ J J ~J! o>\.... J_,M .S >>.J~<-~«) (~S;Ic J otišao je u boj. protiv nevernika (na str. 382, red 3 i 4) i zauzet je time da ih pokori i ~ništi, a on (sultan A~med) k~ji je pravedan i hum:m i koji zna šta je po veri do~voljeno i zabranjeno, pored sve svoje duševuosti, učenosti i znanja da na čelu muslimana napadne njegovu zemlju, - to bi, pored svil) materijalnih koristi i prednosti od jednog takvog pohoda, značilo pomagati slabljenje (str. 383} prave vere i jačanje nevere. S druge strane, sultan-pesnik je smatrao za nečasno i podlo da napadne neprijatelja u vreme kada je on van svoje zemlje a njena teritorija bez vojska. Iz oba ova razloga sivaski sultan nije pristao na želju ovil1 mongolskih knezova koji su se bili polakomili na pljačkanje muslimana i na pustošenje njihove (u ovom slučaju, Muratove) zemlje, pa se iz Amasije vrati natrag u Sivas.81 Ovo je stvarni sadržaj onoga što Astariibadi o ovome priča sa puno kitnjastih fraza, retorskih figura i drugih stilističkih ukrasa koji za istoričara pretstavljaju samo jedan nepotreban balast (B ii z m u r ii z m, str. 381, red 19, do str. 383, sa 4 redom zaključno).
30

.=-s::: c-k.;;+. i

" Pored Ktl!g Arslana Burhiinuđđinov glavni takmac u borbi za vlast koga je ovaj (1381) u bici u kojoj je Siiđgelđi imao vojsku od četiri hiljade ljudi (B ii z m u r ii z m, str. 249). " Da se »puser-i •Osman« ne može shvatiti doslovno kao »sin Osmanov« nego samo kao njegov potomak, kao član njegove dinastije, dovoljno je, pored ostalih razloga, potsetiti na to da je Murat I sin Orbanov a ne ·o~miinov. " Sto Astariibiiđi naziva ovde Murata »običnim Mongolom•, to on čini, naravno, iz omalovažavanja i mržnje, a za to mu dobro dolazi i uobičajeno nazivanje Turaka i Turkmena Mongolima o čemu je malo pre bilo govora u napomeni pod 25. U ostalom, i kod nas se Muratu pođmetalo da je nepismen i da je tobože prvi ugovor s Dubrovčanima (1365) potpisao na taj način što je šaku umočio u crnilo i pritisnuo je na ugovor; v. Dr. Lujo knez ·Vojnović, Dubrovnik i osmansko carstvo, Beograd 1898, str. 21 {sa,đugačkom napomenom). Isto tvrđenje i u I s t or i j i t u rs k e e ar e v i n e od Stanley-a Lane-Paole-a, u prevođu Ceđ. Mijatovića, Niš 1890, str. 203.
pobeđlo

" Sto . Kilisli Rif•at misli da ovde reč fijskom rukopisu G o z b e i b o rb e) treba čitati

J J';;.

mogo! (tako je vokalizovano i u ajaso-

J)~ m i g v a l i da to znači (. . . Murat je

samo) »Obična sabljetina« (ili •junačina«), to je i suviše nategnuto, kako se iz samog konteksta vidi. U ostalom, ni Killsli se ne zalaže· bezuslovno za takvo čitanje. · " Ovaj odlomak nas navodi na zaključak da je kod ovih •mongolskih knezova« želja za ratovanjem i pljačkanjem mnogo jača od neke islamske solidarnosti. U stvari, reč je, po svoj prilici, o starešinama turkmenskih nomada sa vrlo površnom islamizacijom. Kako Kopriilii (L e s O rigi n e s ..., str. 117) izričito veli, islam je jedino u gradskom stanovništvu bio uhvatio čvršći koren. Ukoliko bi bila reč o pravim Mongolima ili plemenima sa njihova područja, kod njihovih nomada je uticaj islama još slabiji. Ovo je dosta razumljivo kad znamo da je mongolski han Giiziin, sa još 10.000 Mongola, primio islam tek 1295 godine (sr. E. G. Browne, n a v. d e l o, str. 40.)

14

Fehim

Bajraktariwić

Iz razloga koji će odmah biti jasni navešću ovdje kako je gore pomenuti A!Jmed Tev~id (T O E M, god. V, br. 30, str. 348) rezimirao (na turskom) gornje mesto iz G o z b e i b or b e: »Mongolski knezovi koji su saznali da je sultan~
mučenik (~.:,Iki...

) Muriid Hudiivendigiar" otišao u bitku na Kosovo došli su

ovom prilikom sultanu Burhiinuddinu A~medu. Oni su (od njega) zatražili dozvolu da pljačkaju osmanske pokrajine, ali je on to odbio, pošto nije mogao dovesti to u sklad sa pravdom i čovečnošću. Odatle se (sultan) vratio u Sivas.« Kako odmah pada u ·oči, A~tned Tev~id je u svom prepričavanju upotrebio, tačnije dodao i reči Muriid Hudiivendigiiir i Kosovo, što je u o s n o v i tačno " ..i za većinu čitalaca jasnije i razumljivije, ali kako se iz mog iznošenja sadržine (ustvari, prevoda bez zadržavanja stilskih floskula) vidi, tih reči nema u persiskom originalu G o z b e i b o r b e. Posle iznošenja mongolskog predloga o napadu na Muratove pokrajine odnosno posle njegova odbijanja od strane sivaskog. sultana, Astariibiidi prelazi odmah na događaje koji su se desili u proieće sledeće, tj. 1389 godine. Tom prilikom (B a z m u r a z m, str. 383, red 5) on izlaže kako je sultan A~med bio pošao na Erzindžiin protiv emira Mutahhartana, i kako su se obojica, pod izvesnim uslovima, sporazumeli i izmirili s tim da emir u slučaju potrebe pruži oružanu pomoć sultanu. Tih dana, dok je sultan bio još u Erzindžiinu priča dalje Astariibadi (str. 383, u sredini) - on je usnio proroka Muhameda (.;:.,l_,t,., l; .:..IL.J
.:;.,~

4J ful ) koji je došao u nošnji jednog derviša

a~mediskog reda,

34

a kad mu je

sultan A~med ukazao dužne počasti i poljubio ga u ruku i nogu, Prorok je oslovio sultana, pa mu je, pored ostaloga, govorio i o Barqiiqu30 i o Muriid-begu (tj. o
" Hudiiviindgiir znači u persiskom najpre »tvorac (sveta), g o s p o d«, pa tek onda •suveren, monarh, go s p od ar« (Steingass, P er s i a n-E n gli s h D i e t i o n ary, s. v.), ali Turci koji ovu reč izgovaraju hudiivendigiir upotrebljavaju je kao nadimak Muratu I. Clanak u E n e i k l o p e d i j i I s l a m a (s. v.) ne pominje da se ovaj nadimak pridaje i Bajezidu I (napr. u Sukrulliiha u M i t t e i l u n g e n z ur o s m a n i s e h e n G e s e h i e h t e, knj. II. str. 94 i 106 persiskog teksta). " Ja velim »U o s n o yi tačno•, jer hronološki nije sasvim tačno, pošto je Murat tek s l e d e ć e godine kren\IO na Kosovo. " Ovaj derviški red širio se u Anatoliji još od XIII veka, a u XIV veku imao je razne tekije u toj pokrajini, pa i u Sivasu; to je u o snovi rifii<lski red, ali ga već Ibn Battilta, ču­ veni arapski putnik iz XIV veka, u svom putopisu zove t ar i q a t-i a h m e d i i j e (sr. K orosi Csoma-Archivum, knj. II, str. 349). Kako M. F. Kopriilii (Les Origines ..., str. 115) veli, ahmedije su imale većinu pristalica među siromašnim gradskim stanovništvom, a izvesni obredi njihovi (plesanje, gutanje v11tre, ulaženje u vatru, opkoračivanje divljih životinja, igra sa zmijama, itd.) potiču od šamana (V. od istog pisca I nf l u e n e e d u e h a m an i s m e t u re o - m o n g o J s u r l e s o rd re s my s t i q u e s m u s u l m a n s, Istanbul 1929, str. 12-13). L. Massignonov članak o derviškim redovima u islamu (E n e i k l o P ed i j a I s 1 a m a, s. v. T ar i k a) daje ostale podatke o rifa•iskom (osnovan u XII veku) i ahmediskom redu (ustanovljen u XIII veku) među ostalim i to da rifii•ijii još uvek ima a da su ahmedije iščezle. " Barqilq, egipatski sultan čerkeskog porekla, vladao je u dva maha, i to od 1382 do 1389 i od 1390 do 1399 godine. Posle poraza njegove vojske u borbi sa namesnikom Jelbogiijem (1389), on je bio svrgnut, a na njegovo mesto je postavljen Hagi II, koga je Barqiiq bio ote.rao s prestala. Ali posle nekoliko meseci Barqiiq Je opet došao na vlast i v]ad;:\O. još. ~evet godma, sve do smrti (1399).

Jedan suvremeni persiski izvor o bitci na Kosovu

15

sultanu Muratu I) ali dosta lep!«
(~

neodređeno (~l

J- 'Y)

rekavši: »On je lep, a ja sam
čuo,

l.r* J ..:-l

J!.' JI).

Kad je sultan

A~med

ovo

oseti

nemoć

i sažaljenje,

ponovno pade Muhamedu pred noge i reče mu da je on (Muhamed) i izvor i poreklo apsolutne le~ote

(j!... J\~ ).36

Posle ovoga Astarabadi izveštava o sudbini obojice vladara koje je prorok Muhamed sultanu A~medu u snu spomenuo. To mesto (str. 383, red 23 i dalje) glasi u persiskom originalu:

).).;r; .t"~.,'" J J. r->.r- &>"!J J.!. ~.ifiJ ..:;;;;L;s"'

• ..:;..;) )':, ...s".>.J.

i4 ,.~.)'_,.-" r~'.J' )->J
.>y}

.1J

~ {'"WI J ~.>J} J:'! 1;1 1t
..1!. ~~

.:,!JJ jll; ..r; ~ l.S~I
J

.JI::: J .h·~ J
1 .u:. f• .;..

•Jh.« .:,lkL J. 'l.S.r"t l.S~.r.-1.!«

·t! e;!

)=>>i •=>r}

':"'1 _,.;.;:. r)Lll

"+'JJ-).::..~(!..,.;

U našem prevodu to znači: »Tih dana Murad-beg krenu u boj sa nevernicima i pogibe tamo kao mučenik (š e h i d). Međutim, neki ljudi su uporno tvrdili da je njegov sin, u toku bitke, naredio nekolicini sluga (službenika) da ga ubiju.37 A kako je doista bilo, to (jedino) Bog zna! 88 A što se tiče sultana B<rrqiiqa, Jelboga-i Na~iri 30 se pobunio protiv njega, a kakva je sudbina zadesila Barqiiqa, to je već spomenuto. Prema tome, ono što je čestiti Prorok - mir budi s njim! - u snu bio rekao, dogodilo se sa obojicom.« (B a z m u raz m, str. 384, red 1.) 40 Sto sada sleduje u G o z b i i b o rb i nije u izravnoj vezi s našom temom, ali objašnjava neke pojedinosti u gornjem prikazu sna sultana Al.1meda o sudbini Murata I. Naime, sivaski sultan je usnio proroka Muhameda u nošnji a~mediskog · derviša zato što je on baš tih dana poklonio turbetu šejha $adruddina Qonavija (=. iz Konje) dva skupocena ćilima, nakon čega su tamošnji derviši onda njemu
" Po shvatanju muslimanskih mistika Ibn •Arabija (XIII vek) i al-Gi!ija (XIV vel<) najviši stepen koji teosof može postići jest onaj čovek •koji je ostvario svoje suštinsko jedinstvo s bogom•. Takav čovek ima u velikoj meri i glavne božje atribute, tj. atribute suštine, l e p o t e (g a m ii 1), veličanstva <ir l! l ii l) i savršenstva (k a m ii l) i to čini •savršenog čoveka«, a takav je u prvom redu Muhamed. Sr. En e i kloped i j u Is lam a, s. v. •A b d al-Ka1 n m... al-D j JI i i al-I ns ii n al-k ii m it " Kako je poznato obično se uzima da je Bajezid, čim je Murat poginuo na Kosovu, ubio brata Ja•qftba. Sami Turci ističu da su i Murat i njegov sin Biijezid likvidirali svoju braću da bi se time oslobodili takmaca i pretendenata na presto (Koprtilft, L e s O rigi n e s ... , str. 129). Ubijanje b r a će iz istih razloga vršilo se i docnije kod Osmanlija. 38 Kao i u svima sličnim prilikama, ovaj arapski izraz, jedan od uobičajenih testimonia ignorantiae, ukazuje i ovde na to da pisac ne preuzima nikakvu odgovornost za ovo tvrđenje. " Ovo je bio Barqiiqov namesnik u Halebu. Protiv njega i njegova saveznika Minfaša sultan je poslao veliku vojsku, ali ona bude potučena kod Damaska u proljeće 1389 g. Jelbogu i Mintaš odlaze u Egipat, sultan se predaje sam ·Jelbogi, a ovaj ga drži u svom zarobljeni.'ltvu (Enzyklopaedie des Islam, s. v. Barkftk; H. Edhem, nav. delo, str. 108 itd.). " Naime, posle poraza svoje vojske kod Damaska 1389 g., Barqiiq pada u ropstvo svoga ranijeg namesnika Jelboge i gubi presto, a za Murata znamo da je iste godine poginuo. O Bar.qftqu i njegovim mahinacijama protiv poslednjih; mameluka bahritskog ogranka. sr. Aug. Muller n a v. d e l o, knj. II, str. 249 i 297.

16

Fehim

Bajraktarević

poslali jedan primerak dela Fu~iisu'l-~ikam (»Geme mudrosti«) 41 od čuvenog arapskog mističkog pisca Mu~jiddina •Arabija (1165 -1240),' 2 a taj je primerak, u svoje vreme, prepisao isti šejh $adruddin Qonavi (umro 1273), njegov glavni učenik i . komentator koji je ležao u pomenutom turbetu. Posle toga objašnjenja, G o z b a i b or b a prelazi na izlaganje raznih drugih događaja iz nemirnog života sivaskog vladara, događaja koji također nisu u bližoj vezi s predmetom ovoga članka. Ali na kraju četvrte strane posle onog mesta o Muratovoj pogibiji koje je malo pre gore prevedeno, Astarii.biidi se opet vraća na isti događaj i pominje ga vrlo kratko, gotovo istim rečima (str. 387, red

..1~ ~If! J .::.J; ;lAS" !Sifi »~.>Ir''~ .:,1 ;.>J što u pre:vodu ~nači: »U to vreme Murii.d-beg krenu u borbu sa nevernicima i pogibe tamo kao mučenik (šeh id)«. U sledećem pasusu, biograf sivaskog sultana veli sasvim kratko da je na Muratovo »mesto zaseo njegov sin Bii.jezid-beg«, ne upuštajući se ni u kakvo objašnjavanje kosovske pogibije. . Međutim, iako G o z b a i !b or b a ovako brz~ i začudo .prirodnim jezikom izveštava o Muratovu završetku, ona se ipak duže zadržava na njegovu nasledniku, sultanu Bii.jezidu I (1389 - 1402), i to nas može ovde interesovati iz više razloga. Ne samo zato što nas turska istorija, kako je u svoje vreme rekao Cedomilj Mijatović, odmah posle naše nacionalne može najviše zanimati nego i zato što je ovaj »munjeviti« ili, kako Konstantin Filozof (str. 69) veli, »munjogromoimeniti« car učestvovao u samoj kosovskoj bici gdje je svojom brzinom i veštinom spasao tursku vojsku od poraza i u vezi s tom pobedom stekao vrhovnu vlast nad srpskom državom i postao zet kneginje Milice, uzevši joj protiv njene volje kćer Oliveru. za ženu. Kratko vreme posle zasedanja na očev presta, nastavlja Astarabiidi, neiskusni Biijezid je bio okružen neprijateljima i gotovo svaki susedni knez (u Anatoliji) oduzeo mu je po neki deo zemlje, koju tvrđavu ili varoš - čija se imena navode -, i tek pomoću izvesnog Sulejman-paše pošlo mu je za rukom da protivnike i vazale smiri i pokori, i tako sredi i osigura svoje nasleđe iza oca. Ali sada baš ovaj Sulejman-paša koji je toliko bio na pomoći Bajezidu, ·odnosno Astarii.biidi na njegova usta, izražava se vrlo nepovoljno o judmmu, odvraća se od njega i želi da se priključi sultanu A~medu od Sivasa. '
4 odozdo):
" Ovo delo govori o suštini i značaju dvadeset i sedam glavnih proroka, a napisano je Muhameda u snu. ~' Ovaj pretenciozni vizionar, čudni praznoverac i veliki zagovorač kulta svetaca je u izvesnim krugovima neobično popularan. Ipak, dvojica odličnih orijentalista, pored izvesnog priznanja njegova entuziazma, fantazije i književne veštine, smatraju Ibn •Arabija (kako ga takođe zovu) gotovo varalicom (Alfred von Kremer) odnosno do izvesne mere šarlatanom (Reynold A. Nicholson). Prvi ga je izučavao i prikazao dosta opširno u svojoj G e s e h i e h t e d er herrsche n den Ideen des Is la ms (Leipzig 1868, str. 102-109), a drugi u svojoj sadržajnoj A L i t er ary H i s t ory of t h e Ar a b s (3. izd., London 1923, str. 399-404). Međutim, engleski orijentalista koji je izdao i preveo celu M e s n .e v i j u Geliiluddina Rumija na engleski i inače dosta pisao o arapskim i persiskim misticima, pokazuje dosta opreznosti u oeeni ovog mistika dok detaljno proučavanje ne dadne sigurnije rezultate. e. Broekelmann-ova G e s e h i e h t e d er A ~-a b i s e h e n L i t t er a t ur (knj. I, Weimar 1898, str. 441) ne ulazi toliko u smele i čudne ideje Ibn •Arabija koliko u biografske podatke, a Erster Supplementband (Leiden 1937, str. 790 i dalje) uz njegovu literaturu pun je bibliografskih podataka o delima ovoga mistika i o komentarima na neke od njegovih radova. U nas je o •Arabiju pisao A. Adi! Cokić u N o v o m B e h ar u, god. IX, str. 259 i dalje (u 5 brojeva). posle
piščeva viđenja

Jedan suvremeni persiski izvor o bitci na Kosovu

17

U čemu se sastoji ta oštra kritika Bajezida i njegovih postupaka? Pre svega, G o z b a i b o r b a ističe ovde da taj tursk.i sultan - prema oceni onih koji su imali iskustva s njim- niti poštuje ako je s nekim jeo soli i hleba (..:J..\() niti ceni kako treba pravog prijatelja 1 pobratima <.::-1;.1_,.-); dalje, on nema ni toliko pameti da može razlikovati prijatelja od neprijatelja, niti ima toliko znanja da može dobro od zla, niti toliko str. 388, red 5-22)_43 G o z b a i b or b a priča još izvesne pojedinosti o Biijezidu i njegovim borbama s raznim emirima u još nezavisnim kneževinama Male Azije, ali to nema više nikakve veze sa kosovsk~m bitkom ni sa temom članka, pa ćemo sa ovom Astarabiidijevom karakteristikom Biijezida J1ldmma završiti prevođenje odnosno prepričavanje ovog istoriskog izvor/i na persiskom. Ako sada bacimo jedan letimičan pogled na gore iznesene vesti i podatke iz G o z b e i b" o rb e, videćemo da se one u osnovi (bez obzira na detalje) mogu svesti na sledeće tri teme: I. predlog mongolskih knezova da se upadne u Muratove pokrajine dok se on nalazi u borbi s »nevernicima«; II. san sultana A~meda o sudbini Murata i Barqiiqa i obistinjenje toga sna (Muratova pogibija); III. karakteristika Biijezidovih postupaka neposredno iza kosovske bitke. Kako se još dobro sećamo, ove tri teme nisu jednako obrađene ni po obimu koji zauzimaju u G o z b i i b or b i ni po važnosti podataka koju mogu imati za nas odnosno za našu istoriju. Prva tema je dosta opširno prikazana, ali najveći deo tog prikaza posvećen je razmatranju razloga zbog kojili sultan A~med nije pristao na predlog mongolskih knezova. Ipak, taj· odlomak sadrži nešto što je moglo uticati na Muratov pohod protiv Srba da je sivaski sultan poslušao te knezove i navalio na Muratovu zemlju, naime u toliko što bi onda turski sultan morao što pre da se vrati natrag da brani svoj prag mesto da napada tuđe zemlje. Ali da ne nagađamo šta bi bilo da se desilo ono što stvarno nije učinjeno nego da pređemo na drugu temu. Tačno uzevši, tu imamo posla sa jednom malom grupom pojedinosti koje su prethodile Muratovoj pogibiji kao glavnoj temi odnosno takvih detalja koji su joj sledovali. Kao obično kod istočnjaka tako i u G o z b i i b or b i snovi igraju važnu ulogu: oni obično potstiču i sokole sultana A~meda da se na nešto odluči i da to što pre izvrši, ili ga opominju i odvraćaju od nečega što je snovao ili bio odlučio. U ovom snu ukoliko ovaj Astariibadijev detalj ne pretstavlja obični v a t i e i n i u m e x e v e n t u - sivaski vlastodržac je unapred saznao sudbinu dvojice vladara s kojima je imao dosta posla i neprilika, i to je bilo vrlo važno za njegove dalje planove i odluke.
" Koliko je (inače uglavnom vrlo korisni) resume Kil;sli Rif•ata u nekim slučajevima nedovoljan, vidi se i na ovom mestu gđe je celi ovde izneseni, također skraćeni sadržaj zbijen u ove četiri reči:<.>";.S(~~..f..~lo!.liJ;. tj. »autorovo kuđenje Bujezid-bega« (sravni Blizm u raz m, dodatak, str. 31, u sredini).
uviđavnosti (~)

lučiti

da oprosti i pomiluje kad vidi poslu-

šnost (J) j), niti uopšte ima obzira onde gde ga treba imati, itd. (B ii z m u r ii z m,

18

Fehim

Bajraktarević

Međutim, za nas je važnije ili bar interesantnije ono što Astarabiidi dodaje odmah posle konstantovanja da je san postqo java i da je Murat ubijen, tj. ono tvrđenje da je Murat ubijen po nalogu -svoga sina Bajezida! Koliko se ja sećam, ovo je nešto sasvim novo i nepoznato, a da i ne govorimo o tome koliko je neprovereno i nedokazano. Ovde ne možemo reći i •neočekivano« i »nemoguće«, jer u prestonim borbama su zabeležen! razni zločini ne samo kod Osmanlija nego i kod mnogih drugih naroda. Onaj Astariibiidijev detalj o tome zašto se prorok Muhamed u snu sultana Af.lmeda pojavio u liku aJ:imediskog derviša može biti koristan prilog za prouča­ vanje o širenju ovoga reda, ali za našu svrhu nema nikakva značaja. Sto G o z b a i b or b a, posle toga objašnjenja, još jednom ističe da je Murat poginuo, to je prosto ponavljanje iz kojega ne saznajemo ništa novo i nepoznato. Najzad, treća tema - karakteristika Biijezidova - obrađena je tako da priličllo odudara od uobičajenih prikaza l:ivota i rada M)lratova naslednika, u kojima se najviše ističe njegova;smelost, energičnost i njegova brza (»munjevita«) osvajanja (Srbija, Makedonija, Bugarska, ostatak maloaziskih kneževina), prodiranja (Turci su tada dopirali do Stajerske, Bosne i do Atine) i dugotrajna opsedanja (na primer Carigrada kroz sedam godina), a naročito njegova epohalna pobeda nad ujedinjenim hrišćanima kod Nikopolja (1396). Ukoliko mu se što prigovara, to je njegova velika gordost koja ga je toliko zanela da je potcenjivao neprijatelja i nije se dovoljno pripremio za borbu protiv Timiira u bici kod Ankare, 44 ali to vredi za Biijezidov postupak čitavu deceniju i više posle Kosova. U svakom slučaju, ne treba zaboravljati da nepovoljna karakteristika novog sultana. kao i ono tvrđenje da je on naredio ubistvo svoga oca na Kos~vu - potiču od biografa sivaskog sultana koji je bio u neprijateljstvu i na ratnoj nozi sa Muratovim naslednikom. Uopšte, upravo pomenuto kuđenje i osuđivanje Bajezida I kao i gore navedeno nazivanje sultana Murata prostim i neukim Mongolom - jesu u osnovi odraz jake animoznosti i mržnje Astariibiidija odnosno njegova inspiratora, sultana A~meda, prema Osmanlijama kao političkim neprijateljima. Za ovakva osećanja prema Turcima kao našim nekadašnjim neprijateljima ima i u našoj istoriji i književnosti dosta paralela. Da potsetimo samo na to kako je Ljubomir Nenadović u pesmi proklinjao Turčina i kako je već Skerlić navodio primere za to da su •omladinski pesnici kanibalski raspoloženi prema Turcima«.' 5 Druge primere · za mržnju Srba na Turke naveo je iz savremenih pisaca V. Ćorović u svojoj B o s n i i H er e e g o v i n i (str. 65). Tek docnije, pod uticajem nemačkih orijentalističkih pesnika, »naši pesnici, t ur k of o b i kako se samo može zamisliti, paradoksalno su postali zaneti poklonici m u s l i m a n s k e poezije«,' 6 naime Hiifi~a i drugih istočnih pesnika. Ova mržnja na Turke protegnuta JE' čak i na one koji su samo islam primili od Turaka-osvajača, tj. na jugoslovenske muslimane. Kako Antun Barac kao stručnjak izlaže, 47 ovi »Turci« su predmet mržnje srpskohrvatske književnosti u

" Aug. Muller, n a v. d e l o, II, 303. " Omladina i nj ena kn j iževnos t 228-229 i 536-7.

(l 8 4 8 - l 8 7 1),

Beograd

1906,

str.

'" Skerlić, i s t o d e l o, str. 377. " Hr v a t s k a re v i j a, IV (Zagreb 1931), str. 533-4, u članku B o t ić k a o p j e s n i k.

Jedan suvremeni persiski izvor o bitci na Koso"u

prvoj polovini XIX veka, mržnje koja je nastala pod uticajem . . ··. , . , dobri primeri za stepen te mržnje, produžuje Barac, jesu S m r t s m a ~~~~Je! e e n g ić a i neka druga dela s njihovom glorifikacijom međusobnih . ubistava· ,g u čitavoj tadašnjoj novelistici, završava isti kritičar, »Turčin« je samo zulumćar, a ne čovek, tek Botić ističe ono čovečansko u »Turcima« (Fazli-beg u P o br a t i ms t v u, itd.~, tek on znači likvidaciju književne mode - mržnje prema braći zbog vere. S druge strane, politička mržnja nije bila nepoznata ni Osmanlijama. Oni su osećali 1(eliku mržnju protiv katoličkih država, naročito protiv Španije zbog progona Mavara iz te zemlje, zbog strašnog poraza kod Lepanta (1571), itd. Kako F. W. Hasluck navodi, 48 ovo stanje su iskoristile protestantske države (Engleska i Halandija): prvi engleski ugovor s Portom je od 1581, a holandske kapitulacije datiraju već od 1610 godine. Nasuprot tome, Španija nije tada imala ni svoga pretstavnika u Carigradu! Ovo pada tim više u oči što je turkofilska struja u XVI veku bila vrlo jaka gotovo u celoj Evropi.4 9 Ali da se, posle ovih primera naše nekadašnje mržnje prema Turcima i turske netrpeljivosti prema ondašnjim špancima, primera koji su ovde navedeni samo kao paralele Astariibadijevoj animoznosti protiv Murata i. Bajezida, - vratimo onamo gde smo stali. Pored svih pojedinosti koje su gore malo pre istaknute u sve tri glavne teme Astariibiidijeva prikaza vesti koje su u vezi s kosovskom bitkom, ipak ono što bismo verovatno najviše očekivali, tj. bliže ,podatke o kosovskoj bici, - to je u njega prikazano vrlo šturo i odveć kratko, Naravno, ne treba od Astarabadija očekivati detalje kojih, recimo, ni naš Konstantin Filozof nema," 0 ali, s druge strane, on i suviše zaostaje za prikazom Šukrulliiha i Uruga. Samo ne treba gubiti iz vida da je predmet G o z b e i b o r b e u prvom redu život i rad s i v a s k o g vladara a ne istorija turskih ::.ultana, njihovih osvajanja i bitaka. Ipak, pored sve oskudnosti i neodređenosti u Astarabadijevu prikazu kosovske bitke, tačnije Muratove pogibije, a u vezi s tim da svaki izvor o ovom epohalnom događaju, pogotovu jedan sasvim nepoznati i savremeni, i još k tome orijentalni,
" Chris tian i t y a n d I slam und er the Sul tan s, Oxford 1929, knj. Il, str. 723 (o ovom važnom delu u dve knjige ja sam opširno pisao i sadržinu pojedinih članaka izneo u Srpskom književnom glasnik u, knj. XXXII, 1931, str. 556-561 i 641-649). " Agatangel Krimski, u svome delu Hcropill Ty'Peq•JH~H (Kijev 1924, na ukrajinskom) posvećuje čitavu glavu (str. 200-221) tome turkofilstvu; sravni i moj prikaz ove knjige u M it t e il u n g e n z u r o s m a n i s e h e n G !i' s e h i e h t e, knj. II (1926), str. 335-337 - Povoljna mišljenja o Turcima u o p š t e nalaze se več u čuvenog arapskog pisca Giihiza (umro 869) koji je o njima napisao ·jednu malu raspravu (v. Cl. Huart, G e s e h i e h t e d er Ar ab er, autorisierte Ubersetzung von Sebastian Beck und Moritz Farber, knj. I, Leipzig 1914, str. 302). " Radi poređenja, evo toga mesta iz Konstantina: •Medu vojnicima koji su se borili pred (vojskom), beše neko veoma blagorodan (Miloš), koga oblagaše zavidljivci svome gospodaru i osumnjičiše kao neverna. A ovaj da pokaže vernost, a ujedno l hrabrost, nađe zgodno vreme, ustremi se ka samome velikom "ačelniku kao da je prebeglica, i njemu put otvoriše. A kada je bio blizu, iznenada pojuri i zari mač u toga samoga gordoga i strašnoga samodršca• Kako se vidi, ime Miloša (Obilića) se uopšte ne navodi nego ga je, po smislu, u zagradi d o d a o prevodilac Z i v o t a d e s p o t a S t e fa n a L a z ar e v i ć a, dr. Lazar Mirković (izdanje Srpske književne zadruge, Beograd 1906, str. 59). Konstantin daje i druge detalje o bici, šta više i njen tačan datum, ali na primer ništa o ubistvu Ja•qiiba, Bajezldova jedinog brata, itd.

20

Fehim

.Bajraktarević

može privući našu pažnju i pobuditi naše interesovanje, - ovaj prikaz nije na odmet niti bez koristi, naročito po nekim pojedinostima u vezi s ovim događajem, kojih nema u drugim izvorima. Na koncu, i oskudan, pa. čak i negativan rezultat jednog ovakvog traganja i izučavanja koristan je za nauku bar u toliko što se, posle izvršenog posla i uloženog truda, može reći da je dotični izvor, u ovom slučaju Astariibadijeva G o z b a i b or b a, obrađen bar koliko se odnosi na pogibiju sultana Murata na kosovskom polju i na ostalo što je u vezi s tim važnim događajem.

RESUME LA BATAILLE DE KOSOVO D'APRES UNE SOURCE PERSANE CONTEMPORAINE Parmi les rares sources historiques relatives aux.commencements de !'Empire Ottoman (XIV-e siecle), ecrites en langues orientales (islamiques), quelques-unes seulement contiennent plus ou moins de renseignements sur la bataille 'de Kosovo en 1389· Le fragment qui fait partie de l'epopee historico-romanesques I s k e nd er-n ii m e h d' A~medi, terminee en 1390, peut etre consideere comme la source la plus ancienne. Les deux autres sources turques les plus anciennes relatives a cet evenement sont l' H i s t o i r e g e n e r a le par Sukrullah et l' H i s t o i r e d e l a d y n a s t i e d e •O ~m a n par Uruji"; mais elles ont ete corhposees quelques soixante-dix ans apres cette bataille. Cependant, la biographie du sultan A~med Burhanuddin de S ivas, ecrite en persan sous le . ti tre B a z m u r a z m (•Banquet ~t combat•) par l'historiographe de la cour Astarabadi et terminee en 1397-98, contient certains renseignements touchant cette catastrophe, dont la relation serbe la plus ancienne, celle de Constantin Philosophe, ne remonte qu'a quarante ans et davantage (1431) apres la bataille meme. Apres avoir donne les eclaircissements necessaires relativement au contenu principa! de B a n que t e t e o m b a t par A~med Tev~id (TOEM, tome V, numeros 26-32), puis a !'edition de cette oeuvre (1928} par Kilisli Rif•at, avec son resume des evenements principaux (en ture), et apres avoir souligne que Heinz H. Giesecke avait communique (1940) un contenu assez detaille de la meme oeuvre, l'auteur de cet article en rapporte ou traduit les fragments relatifs a cette bataille, a la mort sur le champ de bataille du sUI tan Murad et a tout ce qui a trait a cet evenement. A ce propos, l'auteur de !'article ramene tous ces renseignements aux trois thernes (groupes de renseignements), a savoir: l 0 la proposition des princes mongols faite au sultan Burhanuddin d'envahir avec lui les pays de Murad pendant que celui-ci combat les »infideles«; 2° Je reve du sultan Burhiinuddin sur les de~ti­ nees du sultan egyptien Barqiiq et de Muriid Ier et Ja realisation de ce reve (au cours de cette meme annee, le premier a perdu son trone et le second sa vie); 3° la description et la stigmatisation du comportment de Biiyezid immediatement apres la bataille de Kosovo.

Jedan suvremeni persiski Izvor o bitci na Kosovu

21

En considerant d'une maniere critlque ces trois groupes de donnees, le professeur Bajraktarević releve que le pr l' m i er theme est traite d'une maniere assez detaillee, mais qu'il ne contient, malgre cela, en general, que les raisons pour lesquelles Burhiinuddin avait refuse cette proposition; c'est seulement dans le eas ou la proposition eftt ete acceptee, dit l'auteur, que nous aurions eu une situation critique, puisque Muriid Ier aurait dil renoncer a la guerre contre les »infideles« et rentrer dans son pays. Quant au d e u x i em e groupe de donnees, l'auteur souligne que ce reve ou sa realisation (c'est-a-dire la defaite et le detronement de Barqiiq respectivement la mort de Muriid) ont pu influencer les plans et les decisions de Burhiinuddin, mais aussi que la description meme de la bataille est tres courte et assez pauvre et qu 'elle ne contient rien de nouveau et d'inconnu, excepte !'assertion que Muriid, par ordre de Bayezid, est tue par quelques serviteurs. En ce qui concerne le tr o i s i e m e groupe (theme), il continent une description tout · a fait defavorable de Biiyezid et elle provient d'un certain Suleyman-pacha, qui l'a aide a assurer, dans le combat c9ntre ses vassaux retifs, sa succession au trone apres son pere, mais on y sent l'arumosite d'Astariibiidi, -que deja dans le premier groupe de renseignements qualifia meme Muriid de »·Mongol vulgaire et ignorant« - et, en general, la haine contre les· Turcs en tant qu'ennemis politiques. Par un parallelisme, l'auteur de !'article se reclame de l'a n e i e n n e haine des Yougoslaves (pour les memes raisons) contre les Turcs qui s'est manifestee dans !'histoire et dans la litterature, aussi bien que de la haiiie des Turcs contre les Espagnols d'alors (a cause de !'expulsion des Maures d'Espagne, etc.). A la fin, l'auteur de !'article conclut que certains renseignements d'Astariibiidi sont interessants, nouveaux, inattendus meme, tandis que ceux relatifs a la bataille mi!me sont tres courts et assez pauvres; mais pourtant il pense que ce travail et cette sorte d'etudes ne sont pas sans profit, car il y est traite d'une source historique orientale tout a fait inconnue chez nous (et de plus e o n t e m p or a i n e), au moins dans la mesure ou elle se rapporte a la mort de Muriid a Kosovo et a tout ce qui touche cet evenement important.

2

HALIL INALDZIK

OD STEFANA DUŠANA DO OSMANSKOG CARSTVA
Hrišćanske

spahije u Rumeliji· u XV vijeku i njihovo porijeklo

Jasno se vidi da su dokumenti koji se nalaze u turskim arhivima takvi da mogu iz osnova izmjeniti neke poglede na širenje osmanske države na Balkanu. Znamo da su pretjerani i pristrasni pogledi koji su bili na cijeni u posljednjem vijeku Osmanskoga carstva, za vrijeme pobuna i pokreta za oslobođenje balkanskih naroda polako olabavili, čak. da su od nekih smionijih pisaca potpuno odbačenU Napokon nijedan ozbiljan istoričar ne tvrdi da je osmanska vlast likvidirala domaće upravne i vojničke klase, plemiće time što bi ih pogubila ili silom prevela na islam i da su na njihovo mjesto dolazili muslimanski Turci kao povlaštena vladajuća feudalna klasa. 2 Ipak je potrebno sa insistiranjem se zaustaviti na gledištu da je Osmansko carstvo imalo sasvim drugi karakter u XV vijeku, u periodu svoga uspostavljanja. Jedan dio istraživača koji su se pobliže bavili osmanskom istorijom utvrdio je izvjesne činjenice vrijedne pažnje. Prvo je istaknuta tolerantna politika osmanske države u pogledu vjere, činjenica da se ona nije interesovala vjerskim stvarima nemuslimanske raje, ponavljano je da je zahvaljujući kupljenju u janjičare (devširme) i sistemu robova (gulam sistemi) omogućavala svojim hrišćanskim podanicima na Balkanu da ulaze u vladajuću klasu, a pominjano je u obliku pojedinačnih činjenica da se čak, uz hrišćanske vojničke grupe koje su se poput vojnuka i martolosa kroz duge vijekove sačuvale, s vremena na vrijeme direktno služilo hrišćanskim podanicima radi vojničke službe. 3
' Dubrovački dokumenti iz 15 vijeka mnogo su pomogli u tom pravcu istraživačima (Jorga, Truhelka). • N. Stanef, Blgarija pod igo, Sofija 1935, a pogledaj bilj. 128. ' Naprimjer pogledaj Hammer, Hist. de l' empire ottoman, VII, 356; samo je on riječ •raja« u svome izvoru prokomentarisao prema svom mišljenju. Tekst u Pečevija (II, 320) je ovaj: ':" _,i>'(l!~ f-"'IJ.I) ~J ...s'~I)J~I.J';";.IJ~ J~lj J_,LI;_,J.J_,_.;•.>:i.:,l.~i.p-"-~JI_,!-.1 J •JX....« "'"='_,JI Jii.J!! Hammer se prevario, govoreći u jednom svom djelu (Staatsverfassung und Staatsverwaltung, Wien 1915, str. 276) da su hrišćani nalazeći se kao joldaši dobivali timar. U svakom slučaju on je uzeo riječ •raja« kod Ajni Alija samo u značenju hrišćanskog podanika.- D' Ohsson (Tableau general de l' Empire ottoman, Vri, 276), pošto je rekao •le Sultan ne prends point des soldats parmi ses sujets tributaires«, piše da je Ibrahim-paša prihvatio prilazak 600 francuskih vojnika iz tvrđave Pape njegovoj vojsci (Za ovaj događaj pogledaj i Pečevija, II, 228-229). - Finlay, (The History of Greece under Othoman and Venetian domination, London 1856, str. 55-56) ukazuje da su osmanski sultani počevši još od vremena Orhan-Gazija davali mjesta u svako vrijeme hrišćanskim vojnim snagama u svojim kadrovima. - Gibbons (The Foundation of the Ottoman Empire, London 1916) tvrdi da su Turci i domaći elementi zajedničkom vjerom, islamskom vjerom doveli do stvaranja jednog naroda, osmanskog naroda i kaže da su osmanski sultani vodili s tim ciljem istinsku i svjesnu politiku islamizacije. Ustanova devširme jeste jedno sretstvo toga. Uza sve to oni su ostali vezani za princip vjerske slobode. Osmanska država je stekla osnovnu snagu i silu u Rumeliji i zahvaljujući tome mogla je da pobijedi svoje protivnike u Anadoliji. Hrišćani Balkanskog Poluostrva pomogli su uspostavljanju Carstva. Protiv njegove osnovne tvrdnje pogledaj: M. F. Kiipriilii, Les origines de l' empire ottoman, Paris, 1935. 2*

24

Hali! Inaldžik

I K. Jireček, čija su djela o istoriji balkanskih naroda postala klasična, kao i svi ostali pisci, tvrdi da je prelazak na islam bio uslov za ulazak u vladajuću klasu, da su muslimani sačinjavali povlaštenu klasu. Ali u isto vrijeme on iznosi pažnje vrijednu misao o jednom pitanju, sa kojim ćemo se malo kasnije opširno pozabaviti. Po njemu, mnoge timarske spahije u Rumeliji potiču od starih. bugar-. skih, srpskih, arnautskih i grčkih plemićkih porodica, a od stare srpske države . ostalo je više ustanova. • J orga koji je autoritativno ispitivao uslo.;.e osmaruikih osvajanja na Balkanu, iako je suviše daleko. išao u nekim svojim uopštavanjima, iznio je poglede vrijedne pažnje. On u jednom svom djelu doslovno kaže: »Balkanske hrišćanske države koje su il toku jednog stoljeća ustupile svoje mjesto Osmanskom carstvu nisu, kao što se općenito misli, likvidirane jednom vjerskom katastrofom, kojoj bi bio uzrok fanatičan neprijatelj kOji hoće da uništi hrišćansku vjeru . . . "osmani su donijeli monarhijsko jedinstvo, i mir i red apsolutizma, vladavinu jednog jedinog gospodara. Osmani su ,se pojavili ne kao narod, nego kao vojska, kao dinastija, kao vladajuća klasa .•·n »Vizantiski, slavenski i osmanski politički poretci stopili su se jedan s drugim u jednu cjelinu.« 6 Mjesne feudalne vlasti jedna po jedna su se izbrisale pred Osmanima koji su pretstavljali opštu istorisku tendenciju vremena i slili se u osmansku zajeclnicu. Rumunski istoričar ukazuje na to da su se seljačke klase kojima je bila dodijala anarhija pokazivale pristalicom novog osmanskog ujediniteljskog poretka 7 i kaže: »upravljači .su rijetko bili turskog porijekla . . . Subaša, beg, kefalija, stari knez, vojvoda ili njihov bliži rođak ili neko ko je došao iz neke druge pokrajine Carstva nisu gdjekada u istvom svojstvu ništa drugo do li bivši hrišćani«. 8 Ali i J orga misli i!a je primanje islama uslov da bi se moglo unići u vladajuću klasu. 9 Osnovno gledanje Jorgino sada mnogi primaju i potvrđuju. L. Hadrović u jednom djelu koje je u posljednje vrijeme objavio ukazuje na to da je organizacija Osmanskog carstva u Rumeliji ostala pod jakim uticajem grčkim i slavenskim i kaže 10 : »Prodor Srba zajedno sa turskim osvajačima duboko u Mađarsku i činjenica da sačinjavaju većinu posada u tvrđavama omogućuje nam da mislimo da je turska vojska puna srpskih elemenata koji nisu primili islam i živjeli su vjerom svojih otaca.« 11 Pogledi P. Viteka koji je duboko pronikao činioce koji su osigurali uspon osmanske države zauzimaju posebno mjesto. On se prije svega zaustavlja na osmanskoj državi kao državi ratnika sa granice (ue gazi de~leti) i lj:aže da 5e posebna kultura granice (ue kiiltiirii), za koju je ova država ratnika u početku bila
• »Viele christliche Adelsfamilien wurden, besonders in Bosnien, durch Annahme des Islam zu erblichen Spahi's, deren es um die Mitte des XVII. J ahrhunderts in Rumelien 1294 gab, meist ehemals christliche Bulgaren, Serben, Albanesen und Griechen« (Gesch. der Bulgaren, Prag 1876, str. 449), »Auch in den Provinzen tiberlebten viele Institutionen den Fall der alten Stidslavenreiche« (isto djelo, 451). '.N. I orga Histoire des Etats balcaniques, Paris 1925, str. 1-2. ' Isto djelo, str. 5. ' Isto djelo, str. 25. ' Isto djelo, str. 26. ' Isto· djelo, str. 32. " L. Hadrovics, Le peuple serbe et son eglise sous la domination turque, Paris, 1947 godine, str. 45. " Nažalost nismo mogli vidjeti djela J. N. Tomića, K. Draganovića, srpskih pisaca koje pominje Hadrović.

Od Stefana Dušana do Osmanskog carstva

25

vezana, približila Osmane narodu osvojenih krajeva u punoj toleran~iji olakšavala je njihovo stapanje. »Zahvaljujući ratničkom karakteru (gazi karakteri) osvajača nije došlo do kulturnog nazatka ni u Anadoliji, ni na Balkanu.« 12 Isti naučnik privlači pažnju na ovu činjenicu: »Prilagođavanje Osmana do te mjere civilizaciji zemlje na koju ·su napadali još je više olakšavalo prilaženje na njihovu stranu akrita (vizantiskih pograničnih vojnika) u masama i dobrovoljno predavanje tvrđava i manjih gradova .. « 13 Ali ipak on kaže da je poslije velikih osvajanja centralna vlast iz ekonomskih obzira tražila da hrišćanski podanici ostanu u svojoj vjeri, ali je na takav način uklonila mogućnost da budu korišteni za upravu i vojsku, da su se tome nasuprot ratnici za vjeru (gaziler) trudili da prošire islam, a da je pak ustanova devširme ove dvije tendencije mirila. 14 Nasuprot ovome jedan pogled koji se poslije osnivanja narodne turske države kod nas raširio i snažno održavao jeste pretpostavka da je Osmansko carstvo bilo jedna država koja se u svom osnivanju, tj. do sredine XV vjjeka potpuno oslanjala na turski elemenat.'G I u najnovijim djelima o osmanskoj državi vidi se da nije shvaćeno da je npr. Osmansko carstvo XV vijeka rastavljeno dubokim linijama od Osmanskog carstva iz XVII vijeka, da osno1/ne tendencije i ustanove ova dva perioda nose katkada gotovo pod istom odjećom potpuno različitu suštinu i da su istoriski uslovi potpuno različiti.' 6 Sigurno je da će, kada uzmognemo, uzimajući osmansku istoriju odvojeno u određenim periodima, da pokažemo svaki period u njegovim vlastitim uslovima i nužnostima, koji izgledaju toliko protivrječni i zamršeni, oni postati jasni. Iako je, kao što ·smo gore vidjeli, od strane nekih naučnika jasno postavljeno pitanje u tome pod kakviffi uslovima i kako su ostvarena osmanska osvajanja u Rumeliji u XIV i XV vijeku, kao i pitanje o uređenju koje je postavljeno namjesto starog uređenja i o odnosima između osvajača koji su došli i domaćeg stanovništva, ono nije našlo zadovoljavajući odgovor naročito zbog nedovoljnosti izvora kojima se raspolagalo. 17
" P. Wittek, Deux chapitres de l' histoire des Turcs de Roum, Byzantion, sv. XI (1936) strana 315. " The rise of the Ottoman empire, London 1938, str. 42. 11 Pomen. djelo, str. 49. - Također pogledaj njegovo De la dćfaite d' Ankara a la· prise de Constantinople, Revue des Etudes Islamiques, 1938, sveska I. " Zagriženi branilac ove misli je pisac •Amasya tarihi« (Carigrad 1327-1330) H. Htisameddin. " Djela I. H. Uzunčaršinlija o ustanovama osmanske države izdata od strane Turskog istoriskog društva (TUrk Tarih Kurumu) (Kapu kulu ocaklari I-II, Ankara 1943, Merkez ve bahriye te~kilall, Ankara 1948, Saray te~kila!J, Ankara 1945) u prvom redu se mogu kritikovati s toga gledišta. Pogledajte rad koji sam napisao o Saray te~kilat, u D. T. C. Faktiltesi Dergisi (sv. V, br. 2). I u jednom djelu o osmanskim ustanovama koje je izašlo u posljednje vrijeme, H. A. R. Gibb i H. Bowen, Islamic society and the West, nije u većoj mjeri uzeta, u obzir razlika između različitih doba. 17 F. Babirigerova istraživanja o Starim osmanskim begovskim porodicama i njihovom porijeklu (Ewrenos-oghlu, Timilrta~. Yurakhan-oghlu, Quarly-zadeler, Michal-oghlu, Malqo~­ oghlu) (pogledaj Annali, Publicazzioni dell'istituto univerversitario orientale di Napoli, Nuova serie vol. 1 (1940) str. 117) treba· proširiti. Stari popisni defteri u Arhivu Opšte vilkufske uprave i Arhivu Pretsjedništva vlade sadrže mnogo materijala o ovoj temi. Pogl. T. Gokbiligin, XV ve XVI: asirlarda Edirne ve Pa~a Livasindaki has-Mukataa mtilk ve vakiflar, Istanbul 1952. - Nažalost nismo mogli da vidimo ovu Babingerovu studiju: Beitriige zur Geschichte der Tiirkenherrschaft in Rum eli en (14. und 15. Jhdt.) Brtinn-Mtinchen-Wien, 1944.

26

Halil Inaldžil<o

Dolje ćemo pokušati da prema timarskim i popisnim defterima koji pripadaju vremenu Murada II i sultanu Mehmeda Osvajača 18 pokažemo brojevima i dokazima da je osmansko širenje na Balkanu nosilo potpuno konzerVativan karakter, da neće moći biti govora o iznenadnom osvajanju i smještanju, da su stare grčke, srpske i albanske plemićke klase i vojnički slojevi ostavljeni na svom mjestu, da je važan njihov dio uvršten u okvir osmanskog timara, kao hrišćani tix'narnici, da u XV vijeku nije osmanska država ni u kakvom obliku vodila politiku islamizacije- Ali prije nego što pridemo tome, treba da kažemo ovdje da i zabilješke i ukazivanja dostojna pažnje koja se nalaze u dodanas poznatim izvorima dobivaju sada jasnije značenje. Ustvari, ove stare zabilješke, zato što dozvoljavaju da predmet našega istraživanja dovedemo do početka države, imaju posebnu vrijednost. Značenje ovakvih zabilježaka u najstarijoj osmanskoj tradiciji koju su prikupili anonimni Tevarih-i Al-i Osman,'" Ašik Pašazade i Nešri: »Tekfur nevjernika Harman-kaje (Chirmenkilj)« Koze Mihael koji je još od prvih vremena sarađivao sa Osmanom Gazijeni nije bio jedini hrišćanski domaći velikaš koji je tako postupio. Na primjer, pominje se i ovaj događaj pri jednom upadu koji je napravio Osman u Tarakli-Jenidžesi: <.S>).!J.JII:!'f-l~J~ .__. c.s))\(<,:h_,.. l .!l..t. JJI« J .lf- ~JI JI.:.~ •<.S>;\J j\(~}JI J. o.ll)\;1 •)!.!il Jl;i:--1 ~J~I.:..o\1.1 J;_,. J <.SJI ~JJJ <.S.}JJ!.:/ 20 >)·~l J~ JI ......il .:..;..,to:- .__, .().iii .:.~.-:; Saradnju sa domaćim hrišćanskim feudalcima (beyler) nije se sastojala prosto iz odnosa savezništva. Opet u prvo vrijeme aktivnosti Osmana Gazija: <.SJj::..;~;IJ .:Jt.-. ."~<.S.}}> ~~l.f.i .v.....,~ • .s::::_., ~;lJ ~ .:_,Ji\ -:-11 ~ JI <.S>;IJ j.čJI J. .:_,;,;::_; JJI ~ J.). o.ll ..t. ~~~l .::.cU.l Y'- Y,.} 21».}.-l~Jif'.,; ..,..t.;. .;~;e )J~ ~~l (..J .:.):SL. ~~l .:.oU. l~~' J~;A:--1.;.> c.s;j::..; );>lr ~;j::_; Ali nema nijednog znaka da je ovaj tekfur koji je unišao u službu Osmanovu postao musliman. S druge strane i obavještenje koje daje Pahimer o tome da je opet u Osmanovo vrijeme, još ·1305, došlo jedno katalansko odjeljenje i pridružilo se Osmanima, privlači pažnju. 22 U staroj osmanskoj tradiciji ima drugih bilježaka o prilaženju Osmanima tekfura i »nevjerničkih spahija« u vrijeme Orhana Gazija. On, dok mu je otac još bio u zdravlju, u jednom pohodu koji je napravio na granici kod Iznika: J~ • .:._,..l;\('. .;r 6:1' .:..:~1 ~I.JS" Jt.-..;.. 4 )J ls:;' c.s;t.-. c.s>JJl.f r->1 .:;.fi~.,,.:».,, c.s;t.-. ~ •.} -:X 13 »<.S~> ;J.i.~ j\ ('.} ('. .:.LP Gospodar tvrđave nije se predao. Ali suština ove ponude koja pokazuje osvajački metod osmanski, zaslužuje pažnju. Orhan, čim je postao

.s-

" Za takvu vrstu deftera pogL O. L. Barkan, TUrkiyede Imparatorluk devirlerinin nU fiis ve arazi tahrirleri ve hakana mahsus istatistik defterleri, Iktisat FakUltesi Mecmuasi, sv. II (1939-1942), i H. Kun, Avrupadaki Osmanlt yer adlan, TUrk dili ve Tarlhi hakkmda ara~ttrmalar, Ankara 1951, str. 83 i dr. " Anonimni Tevarjh-i Al-i Osman (Die altosmanischen anonymen Chroniken, Izd. F. Giese, Breslau 1922, opet od njega, MOG, I str. 49. P. Wittek, Zum Quellenproblem der altosm. Chron. Isto mjesto, 77) Oruc, Teviirih-i Al-i Osman (Die frUh. osmanischen Jahrbiicher des Urudsch, izd. F. Babingera, Hannover 1925), predgovor izdavača. 0 ' Ne~ri, Gihanniima (Die altosmanische Chronik des Mevlana Mehemmed Neschri). Izdavač F. Taeschner prema pripremnim radovima Th. Menzela, I, uvod i tekst Menzelova primjerka, Leipzig 1951, str. 28. " Ne~ri-Taeschn~r, str. 36. " PogL P. Wittek, The rise ... , str. 42.
23

Asik Pasazade. izdanie Aliia. 27.

Od Stefana Dušana do Osmanskog carstva

27

vladar (bey) ostavio je na njihovom mjestu tekfure više tvrđava koji su se pokazali poslušnimY 4 Tako •vezir tekfura Bruse« čije je đjelo predaja brusanske tvrđave, ostao je uz Osmana.2 5 Za vrijeme osvajanja Iznika: .)J.:.. ~ J.,p-l cSJj:..; e ••,..,..~\ J':'=- l~ ...:t.;.JJI Ji!.;. _,r. ~ .J>'r- _;(l ..,...,s- .J_,p-l~~ U ovoj posljednjoj bilješci naročito želim da svratim pažnju na nevjerničke spahije. Ono što je bilo u Izniku prirodno ponavljalo se na drugim stranama. Sin Orhana-Gazija, Sulejman-paša čim je prešao na poluostrvo Galipolje ..,..)JI~ J)!jli.J! .s})ri.!.l.;Jl.- ~«
n,)!~JJ)!

Pisma Palamasa Gregorija", solunskog arhiepiskopa koji je 1355 pao kao zarobljenik u ruke Osmana jasno pokazuje koliko su Orhan i njegova okolina postupali tolerantno prema hrišćanima. On je svagdje vidio hrišćane u punoj slobodi. Orhanov sin Ismail slobodno mu je postavljao neka pitanja o hrišćanskoj vjeri. Poslije je sam car Orhan priredio jednu opštu diskusiju između Palamasa i uleme (muslimanski vJerski učenjaci). Tu je diskusiju zabilježio Orhanov doktor Grk Taronites.30 Balaban (Palapanis) koji je pretsjedavao skupu postavio je hrišćanskom duhovniku ovo pitanje: »Mi vjerujemo u vašega poslanika, zašto vi ne vjerujete u našega?« Tu je pomirljivi akcenat očevidan. Jednu drugu diskusiju Palamasovu neko je ovako zaključio - »Doći će vrijeme kad~ ćemo biti svi jedinstveni u našim mišljenjima.« Momenat koji naročito privlači pažnju jest to da je Palamas našao u osmanskom gradu Bigi (Pegae) vizantiskog hetaeriarcha (generala) Mavrozoumisa kao najuticajniju ličnost (subašu?) mjesta. 81 Poznato je da su se u vojsci Murada I. nalazile u znatnom broju hrišćanske pomoćne snage koje su slale kneževine koje su plaćale harač.'" Nisu se samo u bitci kod Ankare, nego i u Kosovskoj bitci (1389) nalazile vazalne hrišćanske snage u redovima Osmana: 13 >cSJ.lJI _,.;,t... <5'~ ~Ir J JJ.:.l.S' )~J\ _,.;,t... ~1; .,s-:))II'J\1( rJ.1;. cS~.)~ Jl( .J? e Prema Timurovom istoričaru Nizamuddin Sami-ju, Jildirim Bajezid je izveo protiv svoga protivnika »čitage i nevjernike«. 34 U ankarskof su bitci učestvovali ne samo srpski vojnici, nego poput albanskog feudalca Coia Zacarie", i ostali balkanski feudalci.

" .s.J.!li jJi' ,_,;1• .0.:, Jj§:;....,~\ .;~_,JJI .JI.;.JJI (Ne~ri-Taeschner, 46); o tome da je isto ostavljena gospodarica Kirmastija i njen brat na svojim mjestima Nešri-Taeschner, 47.
" A~ik Pa~azade, str. 30; Ne~ri-Taeschner, 39. " Ne~ri-Taeschner, 45 4::< .Jjj\1-- ~Jj_,! J\ .::.JJ cSJ))'.J.J JIJ~ ci!;. jL.~ ~)!J"• ».SJj'J jji J <1!\Jlo (Asik Pszd. 41). · " A~ik pa~azade, str. 48; Ne~ri-Taeschner, 50. " C. Arnakis, Gregory Palamas among the Turks and Documents of his captivity as historical sources, Speculum, vol. XXVI, No l (1951). " Ova bilješka izostala u originalu (prbnjedba prevodioca). " Arnakis, pom. član. str. 108. " Pom. član., str. 106. " Pogl. Ne~ri-Taeschner, 63-64. " Ne~ri-Taeschner, 66, 73. - Upor. Gibbons (turski prevod: Ragip Hulusi) str. 151.

e

J>-

"

lj ~.}l u- 'J

_r; "":'

•JJ" ~.;JJ; J • .?JJ' J

J. J lJ lJ )l J t_~ .s~ j:.:J ..J:I J! U. jJ~ ~:t.~ (JJ ~« JJ--="b ~L<':" t.i~'.s~ _,(!}~ (Zafernama, ed. F. Tauer, Monog.

-:-:j t

Areh. Orient., vol. V, Praha 1937, str. 255). Cuveni Marko Kraljević umro je u osmanskoj službi u Vlaškoj (pogl. Melanges H. Gregoire, Brisel 1949, str. 568). " Jorga, GOR, I 331.

28

Halil Inaldžik

Dolje ćemo vidjeti direktno iz isprava Arhiva koliko su važno mjesto imali timarnici, vojnuci i druge vojničke grupe u osmanskoj vojsci poslije Bajezida J~ldirima. Ali nećemo propustiti da ovdje navedemo pažnje vrijedna svjedočanstva jednoga Francuza koji je 1432-1433 godine posjetio osmansku zemlju. Ovaj Francuz, Bertrandon de La Broquiere, govori o tom da se u vojsci Murata II. nalazilo osim 3.000 spahija koje je poslao srpski despot i. više hrišćan­ skih vojnika iz Albanije ·i Bugarske.30 I Jean Torzelo koji je 1439. na konsilu u Florenci podnio izvještaj o mogUćnostima jednog krstaškog pohoda protiv Turaka, bilježi, govoreći o 50.000 hrišćana carskih vazala, da su spremni na ustanak. 37 Bez sumnje da on s time nije mislio na sve hrišćanske podanike careve. On u potpunosti niže snage podložene caru. Po narna,-ovih 50.000 hrišćana su hrišćanski vojnici koji su podanici cara i ovaj broj, makoliko bio pretjeran, daje nam misao o relativnoj važnosti hrišćanskih vojnika u osmanskoj državi. 38
hrišćanski

*•*
U Arhivu se nalaze defteri XV vijeka koji se odnose gotovo na sve krajeve koji su nekad bili unišli u granice srpskog Dušanova carstva. Sa svojim ispitivanjima počećemo od Tesalije. Imamo u ruci dva deftera koji se odnose na livu Tirhalu. Prvi je napisan 859 po Hidžri (1454-5 n. e.), 30 a drugi 871 po Hidžri (1466-7 n. eV 0 Na. taj način najstariji ·defter. koji pripada ovom kraju pokazuje vrij.eme samo oko 60 godina poslije osvojenja.. Ovaj defter je napisan u vrijeme sandžak-begovanja Omer-bega sina Turhan~begova i zauzima zajedno sa Tirhalom »vilajete« Fener (Phenarion) i Agrafu. Ovdje su timari ovako raspodjeljeni: l has mirlive, u vilajetu (nahiji) TirP,ali 79 eškindži" »et de l' armfće qui fu dernierment en Grece, une grant partie estoit Crestiens; c'est assavoir que quant il mande le dlspot de Servie, il envoye l' un de ses fils accompagnie de IIIm· chevaulx. de ··service ef aussi d'autres a.Sses· d'Albanie et de .Voulgairie qui sont Crestiens lesquelz n'osent dire le contraire et sont pluseurs esclaves qui vont il Ja guerre qui sont Crestlens ...« (B. de La Broquiere, Voyage d'outremer, Izd. Ch. Schefer, Paris 1892, strana 185). · · " •en oultre ces seigneurs cy, ilya plus de cinquante ·mn hommes chrestiens qui sont subjectz au Ture et incontinent qu'llz verroyent la puisance des chrestiens se rebelleroyent contre le Ture et seroyent ceulx qui pltlll le destroyent, et oultre tous ceulx cy, ilya une grande multi tude de crestiens subjectz au Ture par tribut; ..« (Kod B. de La Broqujere-a dodatak, strana 265). " Opet po Torzelu careve sve vojne snage su 100 hiljada konjanika i 20 hiljada pješaka. (Isto djelo, str. 262-263). Prema Broquiere-u ·(str. 185) »s'il veult fait grant armee, tel qui Je scet bien m'a dit qu'll trouvera bien XXVI mil hommes en la Grece, mais qu'il les paye de Jeurs ga!ges, c'est assavolr VIII aspres pour ·homme a cheval et V pour homme de pie; et de ceulx cy, m'a l'en dit que les LX mil seron! bien en point.« " Arhiv Generalne direkcije Pretsjedništva vlade, defteri preneseni iz Maliye, privremeni klasifikacioni broj 167, 230 lista, potpun, dimenzije 11/29. To je popisni opširni defter koji zajedno sa timarima saopštava imena raje, pojedinosti dažbina. Njegov uvod: ;;, .::-JY"« ··AJ.U.J_,< 0:1 4,1/ .::-_rlf; .::.-:5" J/ ... .;~.;. ,1/ Lr.t .:,~.;. .;$ .:,u.u1 ... ,\.!.,~ ~ .C..Jt;.j t_t";..

o.blr:lt• J
,

I.J:.-i-

J

4,_; i:, J\;

J

" Arhiv Pretsjedništva vlade, deft~r prenesen iz Maliye, privr. klasifik. broj 66. Na početku deftera stranice su pomiješane, dimenzije 11/29, limarski sumarni defter. U njegovom predgovoru koji je otišao do sedmog lista u sadašnjem njegovom povezu:.I_,J~~J ~fl>«

:t:..! • • •

u-iJJI

Lr. 4J~ Lr, 4.>o-l
o,S..b-1

.::-rl:<. ··· .JI;. >lJ' ..J: .JI;. .J$ .J\1UI

• •• ,\!.,~ ,Jl.JŽ!

.6'..!\.:.j

D~lt'\t" j ~"7' J

Od Stefana Dušana do Osmanskog carstva

29

timara, 24 timara čuvara tvrđava, u vilajetu Feneru l has subaše, 60 eškindžitimara, 9 timara tvrđavskih posada, u vilajetu Agrafi l has subaše, 7 eškindžitimara. Od ukupno 182 timara 36 ih pripada hrišćanskim spahijama. Daćemo neke tipične primjere: »Timar Dimitrija sina Mihaljeva, sin spahije od starine«.<' Opet u Tirhali •Timar Mustafe i Petrosa, njegova brata, sinovi Mikre •.>':- jašu zajednički po redu«.' 2 U Tirhali »Timar !glave ._,:n-1 i Dominika i Muzeraka.!lv_;.sinova Mikre«. »Timar Pavla, sin je Mikre, njegov brat Paša-jigit iskopao mu je oko, bez oka je, godišnje daje jednog konjanika«.' 3 U tri posljednja primjera vidimo timare sinova Mikre. Kraj koji se imenuje u defteru iz 871 po Hidžri kao zemlja Mikre treba da je pripisivana ovom Mikri. Pretpostavljamo da će Mikra biti stari gospodar kraja koji je pripao Osmanima kada su oni osvojili zemlju.<• Ostali timari osim ovih 36 koje smo vidjeli u ovom sandžaku 859 po Hidžri dati su licima koja su došla zajedno sa Evrenuz-begom ili Turahan-begom45 ili gulamima zapovjednika (robovi begova) i kapu-kulovima),46 Sto se tiče idžmal-deftera (sumarni defter) iz 871 po Hidžri (1466-1467 n. e., prema rezimeu sa njegove posljednje stranice, stanje timara je slijedeće: •Liva Tirhala: zeima 22, kadija 6, spahija 343, dizdara sa tvrđavskim posadama 191, vojnuka 103, jamaka 203«. Posebno. u Livadiji 24 arnautska katuna, u nahiji Istifa ima 34 arnautska katuna.' 7 . U ovo vrijemme nabrajaju se 23 nahije u sandžaku [među ovima sti zemlje Mikre, na sjeveru Platamona (danas Platamon), na jugu Livadija (danas Lebadea), Lodorik (danas Loidorikan), u centru Domeke (Domoks), Cataldža Phersala)]. Omer-beg se još pojavljuje kao sandžak-beg.•• Od 343 spahije koji se gore pojavljuju u cijelom sandžaku dvadesetorica su hrišćani a i oni posje· duju tek četiri tiiriara.· Samo Ilandari koji je u tvrđavi I~din (,:r.>.JI = Zeytuni?) služio kao topnik uživa sam jedan timar ..'0 Ranije je Dimitri sin Todora uživao sam jedan timar.•• Jedan timar koji je ranije pripadao Petru u Tirhali uživaju
" List 179. "List 234. •• List 236. "Pogl. niže bilješke 91 •.>",;'J:!..».;$'-di~l<!l;.:iJJ\tS"Y'.ll..!jb-.>1..;•

•• .di~ e_'J_, J! <!I;.Jl;.J_,b ·~•_I.J..cl..>l ~J;.,.~~ •.U...\ •4v-IJI.!l_,:- f.>L..;« :>)!..;"\'volt!~ U~ ·~~I ..PI.ll,r,. h. v-1~1 JJ<'j.;. ~J.;$' .(Isti defter, str. 134).

Jr.»_,

" Među njima privlači pažnju jedan timarnik hrišćanin koji nosi tursko ime. Bilješka je tekstuelno ova: <SJIJ J _,i ,)'6' ,;I..;(List 105b). " Nalaženje arbanaskih kolonija Tesaliji jest rezultat arnautske seobe koja je počehi prema jugu nakon osvajanja Albanije od strane Stefana Dušana oko 1330 godine (pogl. A. A. Vasiljev, Hist. de !'Empire byzantin, Paris 1932, II str. 295). Iz deftera Tirhale moguće je prilično tačno odrediti broj arnautskog stanovništva u Tesaliji u XV vijeku. Oni su, organizovani u katune, imali poseban status. Porijeklo armatola koji se poslije vide u istoj obtasti i čiji se veliki dio sastojao od hrišćanskih Arnauta mora da su ovi arnautsk:i katun! (Za armatole vidi R. Anhegger, Martoloslar hakkmda, TUrkiyat mecmuas1, sv. VII-VIII (1942), 297 i dr. Za katun vidi B. Đurđev, Eflak kanunu hakkmda kU~iik bir izah, THIM (1939), str. 186. Upotrebljavanje za Arnaute istoga izraza biće da je došlo od toga što su i oni bili nomadi. Ali su u gradovima Teslije još u XV vijeku postojale posebne arnautske četvrti.) - Prema Kavanin-u Ayni Alijevu (izdanje Tasvir-i Efkar-a. str. 40) u počecima XVII vijeka u Tirhali je bilo 36 zeameta i 439 timara. " 1413 pao je u ropstvo Uzun Hasan-begu (Nesri: Taeschner, 210) Omer-beg je 1489 još bio u životu (A~ik Pa$azade, str. 237). "List" 63a. " List 63a.

.»_,.;u.

u

30

Hali! Inaldžik

zajedno njegova tri sina i idu po redu u rat. 01 Tako vidimo kako se timari dijele na male dijelove u generacijama koje slijede jedna iza druge, što je bila opšta pojava. Osim ovih dvadeset hrišćanskih spahija još 19 timara pripada novim muslimanima, čiji su očevi hrišćani spahije. 52 Ovaj broj pokazuje da je već u ovo vrijeme ovdje prilično uZnapredovala islamizacija među hrišćanskim spahijama (nismo unijeli u gornju sumu dvojicu novih muslimana, o čijim očevima nema posebne bilješke). Najzad naročito zaslužuju pažnju bilješke koje se odnose na jedan timar dat jednom »franačkom« pribjeglici 873 po Hidžri· Ove bilješke napisane su kao derkenar (margina) na timar koji pripada Baraku: I - »Zato što nije došao u službu, dat je Gilbertusu Cancelariusu ..r.J-!fl. ~J!~[' koji je pribjegao od Franaka. Jaše u r.at, 15 rerebiulahira 873 u Indžigizu. Jaše u Paša-sandžak«. II- »Ovaj pomenuti je postao musliman i dato mu je ime Ahmed. Ostavljeno je po starom. Napisano sredinom muharrema 875 godine u Agrribozu«. 03 Sto se tiče nove situacije hrišćana spahija, u 871 po Hidžri, čija smo imena vidjeli u defteru iz 859 po Hidžri, u tom pogledu zaustavićemo se samo na nekim tipičnim primjerima: 859 po Hidžri uživali su jedan timar djeca Bogoslava po imenu Boga i Pelegrin ( v..A .J ~.J!). Prema defteru iz 871 po Hidžri, ovaj timar je jedno vrijeme prešao Aliji sinu Bogoslavovom koji je postao musliman, a poslije je prešao njegovom bratu Mustafi. Mustafa uživa polovinu toga timara, a drugu polovinu uživaju Goni Grgor (;_;.~.J <J§"') sinovi Pelegrinovi. (Ova po~ljednja dvojica idu po redu u rat)· Sto se tiče sinova Mikre koga smo gore upoznali prije 859 po Hidžri kao važnu ličnost (kao mjesnog senjora?), od njih susrećemo Isa-a sina Mehmeda sina Mikre. Ovaj Mehmed treba da bude jedan od sinova Mikre koje smo 859 po Hidžri vidjeli sa hrišćanskim imenima. Ostoja i Miraš {J.I~.J~_,:...JI) sinovi Mihe sina Klazinosa (? ..r_,;.))(; ) koji 859 po Hidžri uživa timar u Tirhali, sa još jednim, s novo-muslimanom Ahmedom sinom Ginovim drže zajedno jedan timar.•·• Susrećemo još jednog krupnog spahiju koji je poput Mikre dao ime vilajetu Kravaldi (?cSJII.JI)). Njegov sin Halil koji je postao musliman uživa jedan veliki timar u nahiji Kravaldi. Cim je on 872 po Hidžri umro, njegov timar dat je bratu mu Jusufu. U isto doba subaša Fenera Hasan-beg sin Zenebišev0 " u svako'm slučaju treba da je sin čuvenog Zenebissija50 jednog od senjora Južne Albanije. I beg juruka Tirhale bio je Il'jas-beg sin Efendra". Jakub-beg sin ~tina drži u ruci zeamet Suvalak (J\'u_,..., ), a i njegov brat Mustafa-beg uživa u Tirhali jedan timar. Njihov
" List 13a. "Na primjer: •Timar-i Mehmed ve Ali, nev-milsliman, veledan-i Kukra •)ji• (List 75a). »Timar-i Mustafa, nev-milsliman, veled-i Filatrino _,::_ji ~ « (List 78b), zeamet-i _Istir
{.!;=~1) der tasrruf-i HIZlf bey bin Vulka~in "' List 41a.

.J:!-WJJ•·

" List 157a. " List 36a. "" Za porodicu Zenebissi pogl. A. Gegaj, L' Albanie et l'invasion tm·que au XV• siecle, Paris 1937, str. 28-29. Jorga, GOR, I 1303. " Efendre oglu Umur-beg, prema jednoj zabilješki u defteru Arvanid-ili (320 timar), nalazio se u opsadi Akčahisara u vrijeme Mehmeda I. Jako je moguće da je on u to vrijeme bio beg sandžaka Arvanid-ili. Hizir-beg sin Efendre oglu Umur-bega u doba Murata II posjedovao je timar u Krčevu.

Od Stefana Dušana do Osmanskog carstva

31

otac Aštin bio je veliki albanski senj or koji je dao ime kraju Aštin. "8 Gornji primjeri pretstavljaju drugo pokolenje hrišćanskih spahija koje se islamiziralo, tj. koje se u punom značenju poosmanilo· I nalaženje vojnuka u znatnom broju (103 vojnuka, 203 jamaka) u sandžaku Tirhala privlači pažnju. Sada sa jednim idžmal defterom koji pada potkraj vremena Murada II prelazimo prema sjeveru, prema Makedoniji. 59 Dijelovi iz ovoga deftera kome nedostaje početak i kraj, koji su nam došli u ruke, sadržavaju dijelove vilajeta Timur-hisar (sjeverno od Sereza), nahije Istefanije hili:..l), nahije Kalojan i Nevrekop, nahije Kopriilii, vilajeta Kastorije ('!~). Kasaba Timur-hisar je zeamet Zaganos-paše »kralja vezira«. U ovim krajevima koji su poput Nevrekopa, Kopruluja (Veles) i Kastorije (Kesriye, Kastoria) prilično daleko jedni od drugih ima u svemu 14 timara u ruci hrišćana spahija. Sest od njih nosi naznaku »stari«. Jedan dio timara uživaju međusobno očevi i sinovi zajednički i oni idu po redu u rat. Naprimjer, Kubrin i Prbo <Y.Jl J iJ.J'..f'> sinovi Dimitrija uživaju jedan timar. Duka i njegov brat Kalojan jedan timar, Dukagin i brat mu Pal (J~ •u?'<iJl) jedan timar, Milko i njegovi sinovi jedan timar. Iznos timara nije velik (općnito manje od 2.000). Jasno je da se i ovdje smanjuje broj hrišćana spahija uslijed prelaza na islam. U vrijeme pisanja deftera tri timara (timari Musa-a sina Petkova, Bajezida sina Agustusova i Umura sina Todorosova) su u ruci spahija koji su prešli na islam. U vilajetu Kalojan ima vojnuka. U Arhivu se nalazi i jedan sumarni defter iz 'as9 po Hidžri koji pripada oblasti Stare Srbije koja je kolijevka srpske države sjeverno od ovoga kraja. 60 U ovoj oblasti koja obuhvata nahije Jeleč (fB), Zvečan (U!'Jjl), Hodidide ( •>><S>J"), Senica. ( ~ ), Ras (u-\; ), Oskiip (Skoplje) i Kalakandelen (Tetova) i njihova područja i.ma 50 timara u rukama hrišćana . spahija. Od hrišćana spahija su trojica označeni kao »stari timarnici«, osmorica kao »Isabegovi hizl):lećari«."l Lično Isa-beg sin Ishak-begov poticao je iz velike hrišćanske porodice62 i svakako mu je položaj bio viši od položaja sandžak-bega: izuzimajući Tetova u ostalim nahijama od 189 timara oko 160 ih je u rukama njegovih pripadnika (njegovi robovi i sluge). Ali su ovi timari općenito vrlo mali i pripadaju u njegove hasove.
" U defteru sandžaka Arvanid iz 835 po H. (pogL niže bllješku 88) prolazi Aštin-ili. Aštinoglu Jakub postao je vaspitač princa Džema. " tl Arh. Pretsj.' vlade defteri preneseni iz Malije, privrem. klasifik. br. 525 i 250. Sada posebno povezana, ova dva deftera u osnovi su dijelovi jednog istog deftera. Prvi dio je defter pod brojem 525. Defter je jedan sumarni timarski defter. Početak i svršetak mu nedostaju. Razabire se iz rubnih bilježaka iz 849 po H. da pripada vremenu Murad II (na str. 25 ima jedna takva marginalija). " U Arh. Pretsj. vlade defteri preneseni iz Malije, privr. klas. br. 544, 317 stranica, kraj mu nedostaje, razmjere 11/29, timarski sumarni deftet·. Predgovor: , €_·! ~ ;:., .::.,~"... •

... .JI.;. c)lkL .j:c)l;...l:;" .J\kl~ .J\.. }i'*"~'; L c)':/,.J\.il;"~~l ,...,.,~J·~) •»<S•"" J .f.-J}I »<_:l)(<>~/. .Ct.:'lt J~ J,,_;"'~ J" 'YI tS,;\..>:' _,;.1"1 j··· '-:'J~ <.?'b. <f. ~ 0;~.)\..k:OI

·'J·

f.

Na .Primjer: »Timar-i Dimitri, hizmetkar-i Isa bey« »Timar-i Branislav, hizmetk:ir-i Isabey« »Timar-i Branila, hizmetkar-i Isa bey<. " C. Truhelka, Die geschichtliche Grundlage der bosnischen Agrarfrage (Sarajevo 19H), turski prevod Kopriiliizade A. Cerna!, THIM, I, 58. - Gl. Elezović, Skopski Isakovići i Paša-jigit beg, GSND, XI (1932).

01

32

Hali! Inaldžik

Posebno u Tetovu 41 timar od njegovih hasova opet je u ruci njegovih slugu. 63 Iznos Isabegovih hasova, ne računajući Skoplje, penjao se godišnje na 763.000 akči. Čak je u XVI vijeku malo sandžak-bega imalo plaću koliko ovaj moćni beg vojne krajine (ue) koji je od oca Ishak-bega naslijedio ovu oblast, čiji je strateški položaj bio vrlo važan. Zaslužuje pažnju momenat da hrišćani timarske spahije koje pripadaju Isa-b,egu ne nose atribut gulama (roba) već atribut sluge (hizmetkar). Ne dolazi u obzir da bi oni po porijeklu bili raja ili robovi. U svakom slučaju oni treba da su hrišćani vojnici koji su, zato što nisu mogli da nađu timar, unišli u Isa-begovu službu s nadom na dirlik (sredstva za izdržavanje, renta). Znamo da je bilo rođaka jednog dijela hrišćana spahija koji nisu mqgli da dobiju timar, ali da su, zato što su pripadali vojničkoj klasi, bili u mogućnosti da u svako vrijeme dobiju timar. 64 Pola vijeka poslije osvojenja hrišćani spahije u ovoj oblasti još uvijek zadržavaju prilično veliki značaj. Zato što je među njima s vremenom bilo prelaženja na islam, bez sumnje je da je taj ,značaj bio ranije još veći. Ipak nema mnogo u defterima bilježaka koje se odnose na prelaženje na islam. 6 G U ovoj oblasti opće­ nito timari hrišćana spahija su mali. Među njima se susreću i timari, čiji se godišnji prihod sastoji od 250 akči. 66 Jedan dio idžmal-deftera koji se odnosni na okolinu Kičeva (Kugeva)" i Prilepa (Pirlipe) 67 upotpunjuju ovu oblast koju smo gore proučavali. Prema dijelu koji posjedujemo, u ovoj oblasti od 90 timara njih je 26 u hrišćana spahija. Jedanaestoric~. od njih nose naznaku »stari«. Ovdje naročito ova bilješka zaslužuje pažnju68 : > •.? JI~ l_,:. J..,..! JI ul;--1 !ly ~.) •.>=;) ~t< Ovo pokazuje da je jedan hrišćanin zaim naslijedio $arapdar Hamza-bega poznatog kao subaša Kičeva (K1rgeva). Jedan potpuni opširni defter koji se odnosi na vilajet Vllk (Vulk, Vuk) iz 859 po Hidžri (1454-1455 n. e.) 68 b daje nam o ovoj oblasti jasna obavještenja. Defter sadrži nahije Trgovište (..::..i_;), Vučitrn (Vull;itrin), Morava (<S.> U .J• ), Topolnica ( ~Ji ), Priština i Lab- U cijeloj ovoj oblasti od 170 timara 27 ih pripada >>nevjernicima spahijama•. Iznad desetorice ima zabilješka »stari«. Jedan od njih je pisar vlaha Branoš ( .;._,;1.;: ), a dvojica su vojnučki lagatori. U istoj oblasti od

"
VJ..IiY.

..s oJb-J\.:. .)~<S ).e-- !JJ)!)y j.f~ ).}'b oJ~j~

v.::.~~ J;. ,JIJ~.l>- J:rJ J~-6'.)'l~ ,JI<ll; .::.!'JJ~~ JJ')~~..,.~,\_..,\.;. .y.• (str. 188). •• U defteru Tirhale iz 859 po H. (pogl. bilješku 39) ova zabilješka zaslužuje pažnju:
o.J• •

..f .)J')~ \_,i;~ j\~.)\.;_.;..))':)
.s-* j : ._.)L.\

~}«

(str. 318) i pogl. str. 28. " Ova zabilješka na timam Il'jasa roba Sagrakova: ~JJ.J.i ..i,
<S~«

Ai ! .:... .;U _,;.l .JI J <S...JJ.J " »Timar-i Oliver ve Aleksi ve Todor: ... hasi! 252« - I ovaj timar uživaju tri lica zajednički. Ali zato timar Nikole, sluge Isa-begova je od 2296 akči. ., U Arh. Pretsj. vlade defteri preneseni iz Malije, prlvr. klasif. br. 303, timarski sumarni defter. U našoj ruci ima samo 85 njegovih stranica .. Mnogo oštećen, razmjere 12/35 cm. - Kako se razabire iz· jedne marginalije iz 849 po H. pisanje deftera pada u posljednja vremena Murada II. Iz jedne zabilješke se vidi da je emin koji je popisivao ovu oblast u isto vrijeme popisivao i Prespanski vilajet (str. 64). "• Peharnik (šarapdar) Hamza-beg spadao je u bližu okolinu MUI·ada II (pogl. Ne~ri­ Taeschner, 172). On je 1473 u svojstvu begler-bega Ruma stolovao u Tokatu (Tursun beg 146). Za vakufe pogl. T. Gokbilgin; Edirne ve Pa~a livasi ... , 52, 77, 234, 318, 479. "b Arh. Pretsj. vlade, deft. br. 2 ponovljen. • ...: pl
J>

Od Stefana Dušana do Osmanskog carstva

33

ll topčija, puškara i zemberekčija u tvrđavi Novo Brdo (Novaberda) samo je jedan musliman. Veličina timara varira između 500 10.000. Naprimjer topčija Bogoslav i lagator Radoslav uživaju velike timare od 6288 i od 7505 akči (ceri-baša Novoga Brda od 8950, kadija od 8927 akči). Vidi se iz deftera pisanog poslije 23 godine koji se odnosi na istu oblast da se situacija nije mnogo izmjenila. Sumarni defter live Vučitrn pokazuje stanje timara u subašilucima Vučitrn, Lab, Gornji Obrovac (Gorne Obrafca), Priština, Morava, Topolnica."9 U ovoj je oblasti 21 timar u ruci hrišćana spahija. Posebno je istaknuto da su dva timarnika novi muslimani. 70 Jedan defter Vučitrna" čija početna strana nedostaje pokazuje nešto malo sjevernije oblasti. Ovaj defter koji treba da pripada posljednjim vremenima sultana Mehmeda Osvajača obuhvata oblast .Vučitrn i okolinu sa Bihorom i zemlju Altin (Ibalea između Debra i Prizrena). I ovdje susrećemo spahije hrišćane koji posjeduju timar! 2 Iako defteri koji se odnose na oblasti Srbije i Bosne i Hercegovine koje su osvojene u doba sultana Mehmeda Osvajača, nisu stariji, zato što su bliži vremenu osvojenja, imaju posebnu vrijednost. U defteru sandžaka zemlje Hercega od 882 po Hidžri (1477-1478) 73 susrećemo izvjestan broj timarnika hrišćana. Od 214 timara 14 ih pripada hrišćanima. l'i'ekl od njih uživaju prilično velike timare (npr. timar Vukče 5956), neki pak vrlo malene (npr. timar Radivoja 430 akči). BilJeži se da jedan od ovih posjednika ti~ mara posjeduje od starine »baštinu«. Osim starih spahija koji su u Hercegovini uglobljeni u okvir timara, jedan njihov dio takođe podvrgnut je carskom zapovješću vlaškom statusu. Oni koji su stavljeni u ovu drugu grupu općenito su na čelu jednog »džemata« (skupine), t. j. jedne polunomadske grupe. Prema ovome defteru, u Hercegovini ima svega 107 vlaških džemaata. Prema zakonima u ovom defteru »čim bude rat od svakih deset kuća izlazi jedan eškindžija (opremljen konjanik), jaše zajednički u rat.« Ovim l!:onjanicima vlasima kaže se vojnuk!" Skupine koje su različite veličine, od 8-10 porodica do 100 porodica, pominju se imenom kneza .kome su podređene: kao s!mpina Radiča sina Bogote, skupina
" Arh. Pretsj. vlade, deft. prenesen iz Matije, prlvr. klasif. br. 16. • .Cl.<"ls:' J
u

U predgovoru:

J i.t.._,.i",.;illa. 'JJ~ JJi l.>$ .SJ)I.;A;I .:;.;\.. ~ · · · .)~ ol.l' .J..>$- .Jll.L. .JI..fi···~ J .1) ~fl>«
~lt' J

.J . . :. . ~":')

JJI

J! lJ Sandžak-beg

je

Sinan-b~g.

Timar-i Yusuf mUsliman-i nev; timar-i Atmaca m~sliman-i nev. " Tapiski defteri Pretsj., br. 5 m. treba da pripada posljednjim vremenima Mehmeda Osvajača po tome što se nalaze marginalne bilješke iz 883 po H. U redžepu 883 Ahmed-beg je bio sandžak-beg. Ali u muharremu 883 još je bio•.sandžak-beg Sinan-beg (str. 8 i 17). " Timar-i Vuk (str. 15), Timar-i Mihayil veled-i Dimitri (str. 15); Hasanov je timar dat u rebiulahiru 883 po H. Andriji (~.;-"ll i Đuri (JJ§) (str. 17). " Hersek (herceg, Herzog) jest titula koju je posio gospodar ove zemlje. Hersek - ili sancagi je po obliku poput Karli-ili sancagi, a odatle je izišao izraz »vi!ayet-i Hersek sancagi«. Međutim poslije je prosto riječ Hersek počela da označuje zemlju. " Arh. Pretsj. vl., deft. br. 5. U predgovoru: , • , ~cl./' ..:.!')!J ~ _;.Ll fl>«

f;

.;t.:...J J!'J' J ... .;1.J f. JJ~' ..i:.J'.r- ~')/ J• ••• ..:.rl:t. .J.!-.:!.,; •••
• .Ciils:' J

.;~,,.l' ,:,\1.1_

.:r.1 .).$ ,:,ll.L.

.:,;;ts:' J

~l;,.:.. .!lJI;il

34

Halil Inaldžik

Jarosava sina Kute. Ljetišta i zimovališta ovih skupina su određena. Vrlo rijetko su koje smještene. u selima. Ali u defterima XVI vijeka većina skupina javlja se naseljena u selima! 6 Kao što pokazuje jedan smederevski defter koji pripada vremenu Mehmeda Osvajača/ 7 ovo je oblast gdje većinu pretstavljaju hrišćanske spahije s timarom i ostale hrišćanske vojne grupe poput vlaha, vojnuka, martolosa. Ovdje se u isto vrijeme nalaze velike hrišćanske spahije koje posjeduju zeamet. Prema defteru Braničeva (ohiJ.) iz 872 po H. (1467-1468 n. e.)/ 8 u istoj oblasti na 32 eškindži timara u muslimanskoj ruci ima 59 timara u ruci spahija hrišćana. Ali od 34 čuvara tvrđave-posjednika timara samo su trojica hrišćani. U tvrđavama veliku većinu vojnih snaga opet čine hrišćani. U tvrđavi Golubac svih 15 puškara su hrišćanski vojnici, (u defteru iz 872 p H. njih je 10 lica). Prema ovom posljednjem defteru ima još 40 zemberekčija i 6 kovača hrišćana. U istoj tvrđavi ima 52 martJosa koji su raspoređeni u odjelima od 10-15 lica koja služe za platu od 2 akče dnevno," posebno tesara, graditelja majstora za lukove i ostalih hrišćanskih grupa oslobođenih poreza koje se nalaze u tvrđavskoj službi. 76 lica od hrišćanskog stanovništva grada oslobođena su nekih davanja pod uslovom da budu »na obrani grada i lađa«. Oni koji su u topčiskoj i puškarskoj službi u tvrđavama općenito su hrišćani timarnici ili s platom u novcu. 80 Smederevo je jedna oblast gdje naročito većinu sačinjavaju vlasi. U defteru je 151 strana potpuno posvećena popisu ovih vlaha. Na početku se nalazi ova bilješka: !l.)i:>UI')_;,; ..u_,..<._,l'• .)\('.;x...... •IJ,:,G:>UI..:..c~« >;>l J _,..i;\..: j~;l.!.\,: ,:,_,! J,o1J. <S.}_,;".. 'J""'i f jll.I..;J.:-!l; Vlaški knezovi koji su u položaju baše kod jaja, čeri-baše kod vojnuka, dobili su timar računajući se u sp'ahiski red. 81 Pod knezovima dolaze primićuri koji su njima podređeni. Poslije toga ima
" U istom defteru vlaški zakon je ovo .)~ l)p J'. <S.fi jij <!l..}'> .::..:')J .JI;; )Ul .:;... !..>:-«
.;~ >_,;..~.JJ:? _,!:jJ;.;. J t.S~_,liJ. •_,1 cJ>J'·~J"' •.;;/·,:,'JJI Ju• -K<.> J§" v-l:ll _,;.~ :~_"1_, 1

J

.AJ{.!! J. 4:>-)\..

~~~ ..,..~ >_,;..~ ~_,; $!1 eJ> JI Jll ./"_,);.:..J ~.JJI ... ~ >r~ ~_,;J. J -fl $!• ,:, 11 cJ.)J\ eJ JI.}'> J~ JI .s;}- cJ>.f>J'. J )JJ..J jJ.. <S'~ .)r~ l) J:' J. •JI Jll •J>.Jl-' J .j\... cJ..\l.:.~l.r J..l- ·~ .J..>.lx!JI bl F~JI.f~ J'. •_,!1 4: ·~ ~~

4-\

.J._

•·P

4-1

Za jedan kasniji oblik ovog zakona pogl. Kanun-namu Sultana Sulejmana (Dodatak TOEMu) str. 63-64; jedan smederevski zakon iz 1527: O. L. Barkan, Kanunlar, 324--3~.5; za vlahe pogl. Br. Durđev, Nešto o vlaškim starješinama pod tw·skom upravom, Gl. Zem. muz., Sarajevo 1940. Da bi se bolje shvatila vlaška organizacija, potrebno ju je uporediti sa sličnim grupama u Osmanskom carstvu, npr. sa organizacijom juruha. " Hercegovački defter iz 925 po H. " Tapu defteri br. 16 Arh. Pretsj. vl. " Arh. Pretsj. vl., opširni timarski defter sa privremenim klasifik. br. 5, pren. iz Malije. U predgovoru:

•-"lili J~

..l

.;;=l...:.... t,;~ j

J• ... .JI.;. >I.J',JikL.f.-11-.JikL ••• ... Jt.; 0:1 4J• .;.;_,.._J~~

•.J'I.f ._,fi.;.~'JJ J.~~ Jl_;!llr;«
J

J:-a.i:l,

" U defteru iz 872 po H. ima ova važna bilješka

tvrđave
» J~.;._l

Golupca: y, <S"'';))'C' .r,J.... ~..l::'J..J .:.:s-J o-~ ..1 .;:....~.[..,. •.)S" <S"'~- .:,L J> ))'C' .;.Iš..:l\:i-1 f) (30 lica).

,i

J

koja pokazuje porijeklo martolosa

"*""'J l::_l? :,Jl- JJ;~!..::..~_,....«

" Timar-i Nikola ve Istepan ve Marko, topciyan-i kal'a-i Resava ... hasi! 3068; Timar-i Istepan ve Marko, topc1yan-i kal'a-i Resa va ... hasi! 2547. " »Suba~Jlar ve ceriba~1lar . . . sipahi kismmdandir.« O. L. Barkan, XV ve XVI asirlarda Osmanli Impartorlugunda zirai ekonominin hukukj ve mali esaslari, I cilt, Kanunlar, Istanbul 1945, str. 260).

Od Stefana Duš;ma do Osmanskog carstva

35

vlaha. Cinjenica koja zaslužuje pažnju jest to da se ovdje u ovo vr.ijeme javljaju vlasi nastanjeni u selima. Ovi vlasi daju sandžak-begu od svakog katuna jednog komornicu (slugu) i od svakih pet kuća (porodica) jednog vojnuka. 82 Jedan dio vlaha stekao je poseban položaj: na prim jer vlasi Levča postali su hasa padišahova, a to treba razumjeti tako da se vlaški porezi daju caru. I 35 vlaha, zato što vrše službu u tvrđavama Zvorniku, Srebrl(!nici i Avali (Havale), oslobođeni su od vlaških poreza. U livi Smederevo nalazi se i široka vojnučka organizacija. Oni su skupljeni u nahijama Pek, Zvižd, i naročito Braničevo. U jednom drugom defteru imena koji pripada vilajetu (nahiji) Braničevo iz 872 po H. vojnuci su opširno ovako
utvrđeni:

l. U selima kraja Resave:

2. 3. 4. 5. 6. 7.

U U U U U U

l lagator 42 vojnuka 107 jamaka selima kraja Ravanice: l lagator 5 vojnuka ll jamaka selima kraja Lomnice: l lagator 29 vojnuka 59 jamaka selima kraja Zvird: . - lagator 2 vojnuka 4 jamaka selima kraja Homolj: 1 l lagator 56 vojnuka 124 jamaka selima kraja Zdrelo: l lagator 26 vojnuka 65 jamaka selima kr_a_"_ja_P_e_k_:_ ___::l_l"'a'-"g,_at ..... o ..... r_5:._7_v_oJ"_·n_u_k_a_l3_3_"_ia ..... m_ak_a_ Ukupno: 6 217 503

U ovom defteru vidimo jasno vojnučku organizaciju. U svakom kraju glava vojnuka je jedan lagator. Ovima direktno podređeni jamaci izlaze na 8-10 lica. U različitim pak selima jamaci vojnuka koji su podređeni lagatorima variraju između 1-3 lica. 83 I iz docnijih deftera se razabire da su uopšte u Srbiji vojnuci zauzimali važno mjesto. Prema defteru Kruševca (Alacahisar) iz 922 po H. (1516 n. e.), 84 u ovoj oblasti bilo je 1.000 vojnuka oklopnika. Isto tako na jugu Custendil (Kostandin-ili) je bio oblast u kojoj su se vojnuci u velikom broju nalazili. 85 Nema sumnje da su ovi oklopnici vojnuci bili stvaxni ratnici. 86 Jedan defter Vidinskog kraja i njemu područne okoline 87 upotpunjuje površinu koju ispitujemo prema zapadu. Defter obuhvata osim Vidina i njegove okolice kraj Beograd (bez sumnje današnji Bjelogradčik), tvrđave Filoridin (Florentin) i Banju (sjeverno od Aleksinca Banja). Prema iznosima na posljednoj strani u ovoj oblasti broj vojnih snaga je slijedeći: u cijeloj oblasti ima 114 spahiskih timara, 74 čuvara tvrđava, 193 musellema sa novčanom platom, 56 martolosa s novčanom
postojećih

•• Vlaški zakon koji se nalazi ovdje važan je zbog svoje starosti: ,:,,~!,;.

J.

J)\; .J ,i\;«

.J~JJI ~l v' J J:?!!• .;.~ J. J il.r. J.,)~ ;t; J" JJ\>jG J.~!,;. rJ>; J <!I.S"JI <SJ. J J~).,; <SJ.~ 1 \ <SJ Ji; • .,!l '*-:J 'J'~ J }Y'J.J .,_,j .Jx::~J ( yJ J~ )JJ. J .JJ~ .%')J. 't~,))\; J. J J~J1. ~t .:.lt J
" Dosada o vojnucima nije načinjena jedna potpuna studija. Za bugarske vojnuke (vrijeme poslije XVI vijeka) pogl. G. D. Galabov, Osmano-turski izvori za blgarskata istorija, Universitet Sv. Klimenta Ohridskog (Sofija) Godišnjak Fakulteta za istoriju i filologiju, sv. XXIX 1942/43, broj III. opet od njega. Osmano-turski izvori ... , Godišnjak Sofiskog universileta, Fakultet istorisko-filološki XXXIV, 2 (1938). A. Refik, Tiirk idaresinde Bulagaristan, Istanbul 1933 i o. L. Barkan, pom. dj., 255-266. " Tapu defteri Arh. Pretsj. vl., br. 55. " Tap. def!. Pretsj. vl., br. 916. Defter imena vojnuka live ćustendila i live Kruševca (Alacahisar), datum 892. " Pogl. bilj. 151. " Arh. Pretsj. vl, deft. pren. iz Malije, privr. klasifik. br. 18, početak nedostaje.

36

Halil Inaldžik

platom, 150 musellema martolosa, 231 vojnuk kopljanik, 34 sokolara. U ovom defteru, čiji početak nedostaje, nabrojali smo 7 timara u ruci hrišćana spahija. Zaslužuje pažnju da je 70-80 godina poslije osvojenja u ovoj oblasti većina vojnih snaga ostala još hrišćanska, jer prema neznatnosti hrišćanskih spahijl! dostojna je pažnje množina vojnuka i martolosa (od sedam hrišćanskih timara dva su u ruci Hamze sina Balšina i brat!! mu Jakuba. Jedan od spahija hrišćana je Lazar U}~!>
»VOdič hrišćanin«.)

Sada ako se vratimo iz Srbije u Albaniju, tamo ćemo uz neke istoriske i društvene posebnosti specifične ovoj zemlji, vidjeti gotovo isto stanje. Slučajno najstariji defteri u Arhivu pripadaju ovoj oblasti. Prema defteru Arvanidove zemlje (Arvanid-ili) iz 835 po H. (1431-1432 n. e.) 88 nekako u to vrijeme po~tojao je sandžak Arvanidove zemlje pod upravom Ali-bega sina Evrenuzova (Evranos), a to je središnji Ergeri Kasre (Argikastro, Ginokastre). Ovaj sandžak obuhvataše ove krajeve (nahije): osim Argirokasta krajeve Kaninu, Beograd, Skrapar, Pavlo, Kurtik, čartalos, Kroju (Ak~ahisar). Oko istog vremena Premedi, Juvan-ili, kraj oko Prespe pretstavljali su oblasti čiji je popis izvršen za svaku u posebno vrijeme. Relativno male, ove_ oblasti gdjekada su bile vezane za sandžak-bega Ergirikasra. Naprimjer Premedi je u ševvalu 844 po H. (1441 februar-mart) data sandžak-begu Arnavuda (Arvanida) Jakub-begu sinu Todora Muzaka. 8 " U oblasti Premedi uspostava turske vlasti i primjena timarskog sistema svakako dopire do vremena Bajazida Jildirima. U defteru Promedija ima više zabilješki koje pripadaju vremenu Bajazida Jilidirima. Prema Halkokondilasu,90 Osmani su u vrijeme Bajazida Jilidirima protjerali sa njihovih mjesta feudalce iz oblasti Ergirikastra i zemlje im zauzeli. Ali ovdje, prema timarskim zabilješkama u defteru iz 835 po H., timarski je sistem stvarno usta-. novljen tek u vrijeme čelebi Sultan Mehmeda. I drugo ime Qblasti Oblast Zenebiš može se računati kao dokaz koji to potvrđuje· Senjor ove oblasti Gin (Gjon) Zenebissi umro je 1418 kao vazal carev." U svakom slučaju, prema defteru koji nam je u ruci, ovdje se susrećemo sa stanjem tek 20-25 godina poslije osvojenja, t. j. sa prvim rezultatima osvojenja. U ovo vrijeme u sandžaku Arvandi-ili od 335 timara 56 ih pripada hrišćanima spahijama. To pokazuje odnos od 16%. Osim ovih spahija dat je timar jednom mitropolitu i trojici episkopa. -30% od 335 timara pripada muslimanilna Turcima potjeranim iz Anadolije, a veći.rla preostalih timara muslimanima gulamima (robovima). Izgled raspodjele hrišćanskih timara
" Arh. Pretsj. vl., tap. deft. br. 1 m, 141 list, razmjere 11/29 cm. Počevši od nedostaje nekoliko lista. U predgovoru:

io

lista

4J_,..1 .:. rl:<. .:..:..\ J / ••• .;~.;. .)$ .;:1 .;~.;. .~..... .JlbJ...lt ••••1!.~ ~ ...;;1JJ1 Jli"' ;;, .:.J."....t ·~litt J ~-J....,..:. :t:.. &J• J, , , l!~"':" JJ\... .):1 Ovaj defter bić!', uskoro objavljen. " Arh. Pretsj. vl., deft. pren. iz Malije, privr. klasifik. br. 231, defter Premedija. g·J,IJ> ..:litt J c:J!•ul J (:!.;1....:.. JI_,! J;.\_,1 J 15 ..U..._J ,..s:; ":'J"". Ji'JI ~ly J",f<liJj\ >Jt.';l« " Chalcoconndylas, izdanje Darko, Budimpešta 1923, tom II, str. 29. " Osmani su davali zemlji s kojom su prvi put dolazili u dodir, ime ili titulu tamošnjeg gospodara. Tako su stvorene složenice Konstandin-ili, $i$man-ili (Bugarska), Laz-ili, (Srbija), K1ral-i!i (Bosna), Hersek-ili, Lukag-ili (u Bosni), Karli-ili. Ova imena nam općenito saopštavanju imena prvih gospodara ovih zemalja koji su plaćali harač. Imena oblasti u Albaniji _ovu pretpostavku jako potkrepljuju: Bal~a-ili, nahiyet-i Bogdan Ripe "'.;.JI~ ' vilayet-i Pavlo Kurtik, nahiyet-i Kondo Miho, Yuvan-ili. - Ova zadnja jest oblast Jovana, Skenderbegova oca. Za Gina Zenebissi pogl. Gegaj, 28. Njegov sin Hamza podigao se do položaja sandžak-bega.

A

cJf-

Od Stefana Dušana do Osmanskog carstva

37

prema oblastima ovakav je: u vilajetu Beograda 17, u vilajetu Pavla Kurtik (južno od današnje Tirane) ll, u vilajetu čartolos (između Elbasana i Berata i Timorindža) 7, u vilajetu Akčahisar 7; u Iskarpari 5, u vilajetu Ergirikasri 4, u Kanini 4, u klisuri 3, u Timorindži (Timorrice) 2.- Od ovih 19 timara nosi naznaku »stari«. Jedan im pak dio sadrži bilješku »ima berat od umrlog cara«. Od ovih 60 timara koji pripadaju hrišćanima 24 komada su ispod 2.000 akči. Najmanji je timar 212 akči (timar Todora Bardida u Akčahisaru), najveći timar je u Jenidžekale 15.128 akči (zajednički timar tri lica). Kako 2.000 akči pretstavlja prosjek, razmjer velikih timara računa se visokim. · Sada da uzmemo još uže područje, n. pr. vilajet Pavla Kurtik gdje hrišćani spahije pretstavljaju većinu i .da ispitamo pobliže stanje. U vilajetu Pavla Kurtik (.!.U.J..P= )J4) od 20 postojećih timara devet ih pripada hrišćanima. Od muslimanskih timara jedan je dodijeljen kadiji Jenidže-kale (Bratušeš ,J.!jl..r. ), a jedan njegovom dizdaru. Pet od njih je dato »gulamima emira<< (bey-kulu), jedan spahi-ogl~nu, jedan bratu Ajas Hamza-bega, jedan Karli oglu Aliji. Posebno treba dodati timar subaše Isaa sina Pavla Kurtika. Vidi se da svakako i od ovih devetorica nisu bili muslimani prije jedno-dva koljena. Među njima ima dva sina krupnih senjora koji su postali muslimani, Ali sin Karlija (Karlo) i Isa sin Pavla Kurtika. Timar koji pripada subaši Isa-begu obuhvata u 107 sela 1225 kuća (porodica) a iznos mu je 81.306 akči. 36 sela od toga je od vilajeta Balše, dva od vilajeta Kondo Miho, 18 od zemlje Gonomajmo (.Y:,t.j.f' Gonoma),"' a tek je 26 sela sa tahvila (prenosa) njegova oca (.;..J-'1 J._,.;! ..il). Ova zadnja bilješka pokazuje da je Pavla Kurtik lično uživao kao timar ovih 26 sela (imena sela su zapisana). Izraz »tahvil« ukazuje na prenos jednog postojećeg timara. Ali izraz »vilajet Pavla Kurtika« saopštava da je Pavle Kurtik i od ranije senjor ove oblasti. Položaj Isabega, njegova sina koji je postao musliman i koji je određen za subašu ovoj oblasti, mnogo je viši. Drugi jedan sin Pavla Kurtika, Mustafa, uživa u isto vrijeme u vilajetu Belgrad jedan veliki timar od 9.142 akče. U defteru Avione iz 912 po H. vidimo Mustafina sina (Huseyin veledi Kurtik Mustafa J- ._;;)..liJ.:.:-) kao čuvara tvrđave." 3 Djeca Isa-begova Ibrahim i Jusuf ( .!.i;.;.f )J~ ..liJ~ <5":" >'JJI ....;..J! J r--"l.xl.Jl,;) uživaju u Tirhali zajednički jedan veliki timar od 42.399 akči. Tako vidimo kako se jedna domaća senjorska porodica, islamizirajući se, rastaka i nestaje u timarskom sistemu. Samo ovdje ima jedna stvar dostojna pažnje, a to je da Isa-begove timare ne inspicira emin na licu mjesta i ne popisuje, već da se oni popisuju njegovom sopstvenom »izjavom«. Mislimo da ovo stanje koje pretstavlja izuzetak pokazuje da je i on do izvjesnog stepena povlašten. Ista je stvar napravljena i za timar Alije sina Karlijeva. Bilješka koja se u defteru odnosi na sina Karlijeva je ovo: JJI; ..liJ J-•.J!.-i< ..,..J~l>?Y.. if-b Jp.t;.;) w'1t; ·.;....J'..J ~Jr..;.f..i. j.UJ... ·.;.t; ·.;...J'.. J.JG ,x;t...i j.UJ... J wu.L. rr.r ».J>)J Jl..r. j.U.L o.>.:l\ •.;....J~ J!> •.JJ ~ Ovaj veliki timar koji se sastoji od 30 sela proračunat je »otprilike« 30.000 akči. Vidimo ovu bilješku sačinjenu poslije deset godina o ovom timaru: .:... JJ'11 ~.J J.lJl J (J:_,.! .l! ,,b JJI; >'JJI '-"JJ \;jJ~~ ,J., ~U..l <
" O porodici Gonoma ili Yonima pogl. Gegaj, 23-24. " Tapu de.fteri Arh. Pretsj. vl., br. 34. Spada među (Bera ta).
tvrđavske čuvare

Be!grada

3

38

Halil Inaldžik

»•l..r. \j J~"'""" Vidi se da je ovaj timar dodijeljen poslije sinovima Karlija koji su ostali hriŠćani. Drugi jedan sin Karlija, Muzak, još je u doba ćelebi Mehmeda uživao jedan mali timar u vilajeta Pavla Kurtik. 0 "1 Hamza veled-i Karli koji je u vrijeme Osvajačevo bio gospodar jednoga timara u Altun-ili (Ibalea) treba uz veliku vjerovatnost da bude njegov sin.95 Jedan od hrišćana spahija gospodara velikih timara u vilajetu Pavle Kurtik jeste Dimitri iz Prespe ( <.:~.r. .S~l) (njegov timar j 9.031 akča). 96 On je poslije uz lični pristanak prepustio svoj timar svome zetu Ozguru (;_,oJJI Sguras). U deftera sandžaka Avlonije iz 912 po H. 97 sin ovoga Ozgura Murad-beg pojavljuje se u istoj oblasti kao posjednik jednog velikog timara od 64.729 akči. .Vidimo da nisu samo senjorske porodice koje su od početka pokazivale poslušnost i vjernost Osmanima, nego da je i porodica Araniti98 dobila timar. Unuk Aranitijev (Ali bey bin Mahmud bey bin Aranid) posjedovao je 912 po H. jedan zeamet od 29.000 akči. 99 Skrećemo pažnju na činjenicu da se unucfbivših senjora koji su postali muslimani u timarskom režimu nalaze se u klasi begova. Gore smo pomenuli Zenebiš oglu Hasanbega, Aštin oglu Jakub-bega. Mnogi od ove senjorske djece, pošto su odgojeni na carskom dvoru kao ič-oglani, slati su u svoju zemlju. Pobunjenik Skenderbeg najčuveniji je primjer za to. 10° Krupni albanski senjor Todor Muzak 101 je otac ličnosti kao što su Todor Muzak og lu Jaku b-beg, 102 Todor Muzak oglu Mehmed103 i Muzak oglu Kasim paša.' 04 Prema jednom defteru sandžaka Avlonije iz 912 po H.l 0 " koji pripada ovoj oblasti koju smo mi u Arhivu ispitivali, u ovo doba upravno ustrojstvo Albanije bilo je nanovo uređeno i bio je uspostavljen jedan sandžak Avlonije koji je obuhvatao sa Avlonijom kao središtem Belgrad, Iskarpar, Kaninu, Ergirikasri, Delvinu, Tepedelen i Premedi. Mi ćemo ovdje napraviti poređenje samo u vilajetu Belgrad. Kao što smo gore vidjeli, vilajet (nahija) Belgrad je jedna od oblasti u kojima se naj. gušće nalaze spahije hrišćani (od 61 timara njih 17). U defteru pak iz 912 po H. ovdje je od 138 timara samo njih sedam ostalo u ruci hrišćana. Ali među muslimanskim timarnicima možemo poznati porijeklo Alije sina Laskarija, Alije sina Muratbega sina Ozgurova i Matranik Jusufa. Otac Matranika Jusufa Pavli Matranik <.!tiJa. JA l držao je u defteru od 835 po H. u Belgradu timar. Pošto mu je timar 857 po H. bio dodijeljen nekorri licu po imenu Hoškadem, dat je ponovo sinovima Matranikovim Hiziru i Jusufu. 106 U sandžaku Arvanid ima i vojnuka
" Defter sandžak;! Arvanid, 249. timar. " Arh. Pretsj. vl., Tapu deft. br. 5 m, strana 24. " Defter sandžaka Arvanid, 257. timar. " Pogl. bilj. 93, među zeametima Muzakiye (Myzeke). " Za Aranite koji su prije Skender-bega svojim pobunama mnogo zadali posla osmanskoj državi pogl. Gegaj, 48-58. " Pogl. bilješku 93, među zeametima Avlonije. '" Njegov identitet sada bolje poznajemo. Pogl. moj •Iskender-beg«, Islam Ansiklopedisi, ciiz 52. "' Za Muzakite pogl. Gegaj, 25-27. "' Jaku-beg sin Todora Muzaka koga .vidimo početkom 1441 godine kao sandžak-bega Arnavut-ili (pogl. gore bilješka 89) pao je u pohodu u Mađarskoj 1442 god. Jakup-beg se računao u komandante ljubimce Muradove (Oruc, 53). "' Uživao je u livi Karli jedan zeamet. Arh. Pretsj. vl., tapu deft. br. 140. '" A~ik Pa~azade (izdanje Alija, Carigrad 1332) str. 191. '"' ~og!. bilješku 93. '" Deft. sandžaka Arvanid, 160. strana.

e!:

Od Stefana Dušana ,do Osmanskog carstva

u malom broju. Prema defteru iz 835 po H., u vilajetu Belgrad u selu Geradžidže
<~l.fl zabilježena su četiri vojnuka (sve četvorica braća) i pet jamaka njihovih

u selu Višani (J~_,) jedan vojnuk i pet jamaka sastavljenih od njihovih sinova i rođaka, u selu Visačko <h4-' l jedan vojnuk i tri jamaka. U defteru iz 991 po H. (1583 n. e.) vidimo da su vojnuci Visačkoga (h.J-!-') dokinuti. 107 U istom vremenu i u Albaniji, kao što je bilo i na drugim stranama Rumelije, u nekim tvrđavama ili derbendima (prolazim:a) od nameta i tereta oslobođeno (muaf ve miisellem) stanovništvo, iako se u osnovi računa kao •raja«, najviše je vršilo vojnu službu, službu čuvanja. Na taj način, u Ergirikasru od hrišćanskog stanovništva 8 porodica, u Belgradu 12 osoba, u Iskapardi 40 lica, u tvrđavi Akčahisar 125 porodica, u utvrdi Kodžadžik 48 lica dobile l!U berat o oslobođenju od nameta <rl-_, JI... l. Iako se u defterima XVI vijeka njihov položaj štiti novim beratima, susrećemo i neke promjene. Na primjer, dok su oni u Iskarparu prije davali samo džizju, prema defteru iz 912 po H., •naređeno je da sada bez zaostatka dadu harač, ušur i običajne pristojbe, da samo budu oprošteni od avariza i da vrše službu tvrđavi Iskarpar.« Ali se sada i njihov broj krajnje povečao (192 hrišćanske porodice, 50 neoženjenih i 15 muslimanskih porodica). Ova politika osmanske države koja je upotrebljavala sistem oslobođenja (muafijeta) kao praktično načelo da bi tvrđave držala pod stražom i da bi barem osigurala njihovu vjernost, bila je bez sumnje faktor za skupljanje stanovništva u tvrđavi Iskarpar i za rasprostiranje islama. 108 Stanje u sjevernoj Albaniji koja je pokorena poslije dugih borbi protiv !skender-bega zaslužuje pažnju. Prema defteru Debra i njegove okoline koji je napisan 871 po H., 109 u to vrijeme ovdje je 18 timara još bilo u ruci hrišćana spahija (od ovih je jedan pop). Svega ima 98 timara. Posebno imaju četiri gospodara timara koji nose naznaku •novi musliman«. Jedan od novih muslimana jest osoba koja je uhvatila jednog od najenergičnijih komandanata Skender~begovih Mois Dibru (u tekstu Moysa '-!.r 110). U ovoj oblasti i vojnuci se penju do znatne cifre. Ima jedna važna zabilješka o tom da su oni, kada se dao opšti oprost, sačuvali staro stanje sa svojim baštinama Ti vojnuci se ovako rasprostiru u ovoj oblasti: U vilajetu Gornji Debar: 8 jahača 24 nefera U vilajetu Donji Debar: 3 jahača 14 nefera U vilajetu Dulgobrdo: 7 jahača 23 nefera U vilajetu Rijeka: 10 jahača 31 nefer U vilajetu Mat (Matia): 5 jahača 15 nefera Ukupno: 33 jahača 107 nefera
'" Tapu ve Kadastro U mum mudurlugU (Ankara), Kuyud-i kadjme (stare registracije), br. 62. Opširni, defter Avlonije: • Voynugan-i karye-i Viso~ka«. Privlači pl\Žnju fakat da se jedan dio vojnuka posjednika baština u ovo vrijeme pojavljuje kao muslimani. "' Na početku XVI vijeka islam se u Albaniji bio tek malo raširio. U defteru sanđaka Avlonije iz 912 po H. (pogl. bilješku 93) bilo je u jednoj kasabi i u 82 sela koji su pripadali zeametima samo 70 muslimanskih porodica naprama 3623 hrišćanske porodice. Kasaba Iskarapar sa 15 porodica nosila je među njima najveću cifru. U cijeloj nahiji Avloniji naprama 14304 hrišćanske porodice bilo je 1206 muslimanskih porodica, u nahiji Ergirilcasri naprama 12257 hrišćanskih porodica bilo je samo 53 muslimanske porodice. '"Arh. Pretsj. vl., deft. pren. iz Malije, privr. klasifik. br. 508. Uvod: ~L\Ji;o..:J;y""

rođaka,

hli\.C J ~

J <.5-'>\

" 1 ...;\;JJ

rio <Č\!. ..ii'r1-• r1-•ll .)~,.!. .}i! j t~;f J~>- _,l ;i •-?.J" i .)ll--_...", _,4.!«

J

·&-.r. J

·~J

J OO.). J.iJO J <.5_:.0

""!J~l "!/.,JI
3*

~~J

40

Hali! Inaldžik Hrišćanski

Ime mjesta

Godina

Stanje deftera

Iznos tim ara

Vojnuci

Vlasi

Martolozi

timari

Sandžak Tri kala

H. 859

potpun

182

36

---103 vojn. 203 jam.

--

-.

..
Prokuplje Veles, Kastorija i dr.

H. 871

nepotpun

343 spahije

20 spahija

---

---

II Murat

jako nepotpun

--

ima

ima

---Jeleč

Zvečan,

Skoplje, Tetovo i dr.
Krčevo,

H. 859

potpuq

--

50

-·----

·-

------

---- ----·
Prilep Sandžak,
Vučitrn

li Murat

nepotpun

-170

26

---

H. 859

potpun

27

--ima

..
"
Sandžak, Hercegovina

H. 882 Fa tih

nepotpun nepotpun

'

--214

21
ima

--107 d žemaata

H. 882

potpun

14

Sandžak, Smederevo

Fa tih

-potpun

-·-

ima

ima

ima

-

Braničevo

H. 872

91 eškrundžija 34 čuvara
tvrđave

59

8

6 lagati 217 vojn. 503 ja::•.

----56 s platom 150 oslobođenih M.

Vidin Sandžak zemlje Arvanid

Fati h

potpun

188

7

231 voj n.

H. 835

nekoliko Esta nedostaje

335

60

6 vojn. 13 jam. 23 vojn. 107 nef.

--

Debar

H. 871

potpun

97

18

Od Stefana Dušana do Osmanskog carstva

41

Ukratko, vidi se, da su domaće albanske spahije i senjori iza osvojenja preuzeti u okvire osmanskog timara i uprave, a da za to, kao što je to bilo na drugim stranama, nije postavljen nikakav uslov osim poslušnosti i vjernosti, i vremenom primivši islam sačinjavali su u pravom smislu osmanske spahiske i begovske porodice. Gore smo, služeći se koliko je moguće, starim defterima t. j. defterima koji pripadaju vremenima bliskim osvojenju, prikupili obavještenja o hrišćanskim ejaletskim vojnicima u okvirima osmanske države i ukazali smo na neke tipične primjere i važne zabilješke koji objašnjavaju njihovo porijeklo i status. Radi detaljnih i jasnijih upoređenja potrebno je sistematsko sređivanje i svrstavanje građe u svim defterima. Mi smo se zasada prihvatili toga posla samo u području Albanije kojoj pripadaju najstariji defteri. Pošto je većina starih deftera, kao što smo za svaki posebno pokazali, zamršena i nepotpuna, to je, uz oprezno upoređivanje njihovih brojeva i odnosa, situacija rezimirana u gornjoj tabeli.
Otsječno se može potvrditi da su hrišćani spahije podvrgnuti istom postupku sa gledišta dodjeljivanja, prelaženja i ostalih ustaljenih svakovrsnih pravila koja se odnose na timar, kao i njihovi muslimanski drugovi. U prenošenju timara koji pripadaju hrišćanima spahijama sigurno je da razlika vjere nije dovela ni do kakve diskriminacije. Prema različitim primjerima možemo da utvrdimo ovakve situacije. Sinovi jednog hrišćanskog spahije koji su ostali hrišćani naslijeđivali su timar svoga oca. I u defteru iz 912 po H. (Avlonija) vidimo hrišćane spahije koji posjeduju timar. 111 Timar jednog hrišćanina spahije, makar prešao njegovu sinu koji je musliman ili bilo kakvu muslimanu, može poslije, ako traž~ opšta timarska pravila, preći drugom njegovom sinu koji je hrišćanin. Ili pak sinovi muslimani i hrišćani mogu da zajednički uživaju timar svoga oca. Ni u kakvom slučaju ne vidi se nikakva prednost ~inova koji su muslimani. Ako je potrebno da se dodijeli jedan novi timar' jednom hrišćanin u iz spabiske loze, sasvim je moguće da ovaj timar prethodno bude pripadao nekom muslimanu. Na primjer, vidimo da je u oblasti Belgrada (danas Berat) dat jedan timar koji se u vrijeme Mehmeda I nalazio u ruci jednoga mitropolita, imamu tvrđave u doba Murata II, a poslije da je, pošto je i od njega oduzet, carskim beratom dodijeljen jednom hrišćaninu spahiji po imenu Angelosu. 112 I ovaj primjer je naročito vrijedan pažnje: »Dio pomenutog Mehmeda dat je, pošto je sandžak-beg izvjestio da je mevkuf, hrišćanin po imenu Vradku ( }>\.I.JI ) koji je po porijeklu spahija, a usto se pokazao ispravnim prema caru, prvog redžepa 883 g.«. 113 Ovdje se pokazuje kao dovoljan razlog za dodjeljivanje timara: l) biti po porijeklu spahija, 2) pokazati vjernost caru. Prirodno ne može biti riječi o jednoj stvari kao što je određivanje timara zastalno hrišćanima. Samo se dešava da jedan te isti timar na taj način što prelazi shodno timarskim pravilima s oca na sina ostaje nekoliko koljena u ruci iste hrišćanske porodice. Ali najčešće usljed prenosa, zbog promjena koje je
111 Istina, njiliov broj u ovo vrijeme sastojao se samo iz nekoliko komada: timar-i Dimo So po tino (u nahiji Belgrad), timar-i Kn iska ( ...;.f5") (u K anini), timar-i Gin veled-i Andriya (zajednički sa Hizirom u tvrđavi Belgrad), Matranik i Nika (u tvrđavi Belgradu zajednički sa Ejnebegom), Giorgi (u tvrđavi Avlonija). "' Defter sandžaka Arvanid, 148. timar. "' Defter Vučitrna (pogl. bilješku 69), str. 16.

42

Halil Inaldžik

potrebno izvršiti u većoj mJeri, sastav toga timara može se stalno mijenjati time što iz njega izlaze sela ili dijelovi ili što u njega ulaze novi dijelovi. Na taj način usljed svrgavanja, prenošenja ili ponovnog dodjeljivanja timari hrišćana spahija se mijenjaju. Premda su ovi općenito ostajali u svojim vilajetima, katkada je timar koji su iznova dobivali mogao biti u drugom sandžaku.. Na taj način govoriti o hrišćanskim spahiskim porodicama koje su vezane za jedno određeno zemljište moguće je samo za neke oblasti koje se nalaze u izuzetnom položaju (Bosna). Nije .da nema u timarskom sistemu nekih primjera o tome da su određeni timari koji se daju nosiocima službi kao što su mitropolit, episkop, trajno vezani za tu službu. Ne znamo jasan primjer o tome da jedan spahija hrišćanin koji je postao musliman dobiva posebnu nagradu. Jedino ova bilješka zaslužuje pažnju: .;JJ. J!" AVo ....;.... JJ':il.s;~ J,... lJ l J .s...:lJI (' o.;_jl. .,...._. .!l!.l-':!' .;.f'l. ._"j.; j JA .s,\ ._"}J\ 0\!- ( ~.f--JI) > ~ .;> Ali ovaj dodatak ovdje može da bude bez ikakve veze sa prelaskom na islam. 1 " U svakom slučaju i u vrijeme Bajazida II svjedoci smo da se prema opštim timarskim pravilima dodjeljuje timar spahijama hrišćimima. 115 Nismo mogli naći ni jedan dokaz da država, pa bilo to posredno, potstiče spahije hrišćane da pređu na islam. Uza sve to činjenica je da su se hrišćanski timarnici u sredini timarnika malo po malo islamizirali i potpuno nestali. 116 Ovo se potpuno ostvarilo samo od sebe kao jedan socijalni fenomen. Nema ovdje šta više da se doda svemu onome što su rekli Arnold i Fuad Kiipriilii 117 o psiho-socijalnim faktorima koji su potsticali uopšte nemuslimane u Osmanskom carstvu da prelaze na islam. Sigurno je da je klasa timarnika odvojena od rajinske mase i u kojoj su većinu sačinjavali muslimani, pretstavljala, ·naročito u ratna vremena, jednu sredinu koja je snažno potsticala na prelaženje na islam. Ovdje treba ukazati na to da je u islamiziranju i -osmaniziranju stare balkanske aristokracije posebno veliku ulogu igrao sistem gulama (robova).U 8 Kao što smo gode pokazali, u Albaniji koja je došla u položaj jedne od oblasti u kojima se islam najviše raširio prvi prelasci na islam desili su se među starim hrišćanima spahijama koji su unišli u okvir timarskog sistema. U XV vijeku odnos hrišćanskih timara prema opštem iznosu timara mijenja se prema oblasti između 50% (Braničevo, 872 po H.) i 3,50/o (Vidin, doba Osvajačevo). Zato što znamo da se u svim oblastima u obliku opšteg kretanja malo pomalo islamizacijom umanjuje broj spahija hrišćana, nema sumnje da je ovaj odnos još veći u godinama osvojenja. Isto tako je sigurno da se u isto vrijeme broj vojnuka raširenih na svim stranama Rumelije mnogo povisio i zauzeo važno
"' Defter Tirhale iz 871 po H. (pogl. bilješku 40). "' Pogl. bilješku 111. ue Islamizirani timarnici sačuvali su ime svojih hrišćanskih očeva na čelu svojih imena: kao Matranik Jusuf, Km·tik Mustafa. '"Th. W. Arnold, Preaching of Islam, London 1913, i M. Fuat Kypriilii, Les origines de !'Empire ottoman, Paris 1935, str. 96 i dr. 118 Ovdje pod izrazom »sistem gulama« podrazumijevamo način ulaženja u službu dvora i velikaša i priključivanja vojnoj klasi putem ropstva, devširme ili traženjem zaštite. Važnost ovoga sistema istaknuta je u knjizi Lybyer-a: The government of the Ottoman empire in the time of Suleiman The Magnificient, Cambridge 1913. - Za pitanje porijekla pogl. M. Fua t Kopriilii, Bizans miiesseselerinin Osmanli miiesseselerine tesiri ... , THIM l, str. 241-248.

Od Stefana Dušana do Osmanskog carstva

43

mjesto u vojnim formacijama Carstva. Ako ovima dodamo druge hrišćanske grupe (u tvrđavama graditelji, kovači, lukari, puškari, zenberekčije, čiji se broj sa martolosima "Znatno penjao i najzad od nameta oslobođenu (muaf ve mlisellem) raju, sigurno je da su u nekim oblastima hrišćanske snage pretstavljale većinu. Carstvo je sa ovakvim svojim stanjem pružalo potpuno drukčiji izgled i karakter nego što je izgled koji vidimo tamo prema XVII vijeku. Ali kakvo li je poreklo ovih hrišćanskih vojnih grupa koje su poslije nestale? · Prije nego uđemo u to pitanje potrebno je utvrditi tu činjenicu da su Osmani primili u okvire svoje timarske organizacije samo lica koja su po svom porijeklu posjedovala vojne atribute, a da su brižljivo držali daleko od tih okvira raju, t. j. radne podanike zadužene plaćanjem poreza. Kada bi uslijed -nekih potreba bile na raju navaljene opšte službe, i to novo stanje nije moglo da izmjeni njen status raje po porijeklu. Princip »Sin raje je raja« stalno je ostao jedan od osnovnih pravnih principa Carstva. 119 Objašnjenja koja se čine izrazima »spahiski sin«, »spahiskog roda«, ili »sin staroga spahije kad se hrišćanske timarske spahije bilježe u defter, proizlaze iz detaljiziranja koje se zasniva na ovom principu. 120 Naišli smo i na bilješku o tom da se iz ruke posjednika timara, za koga se pokaže da nije spahiskog roda, uzima nazad njegov timar. 121 Privlači pažnju činjenica da se hrišćanski spahiski sinovi pišu u defterima rastavljeno od raje. Naročito s posebnom bilješkom objašnjava da su oni spahiski sinovi. 122 Da bi se unišlo u jednu vojnu grupu, pa bio to timarnik, bio vojnuk, potrebno je da se potiče iz vojne klase, 123 potrebno je biti u srodstvu s nekom spahiskom porod~com. 124 Izraz »stari spahija« koji se upotrebljava za hrišćane treba da ponajviše ukazuje na njihovo stanje prije osvojenja. U najmanju ruku, prema defteri.! Arvanid-ili iz 835 po H., možemo biti sigurni o ispravnosti ovog suda u pogledu »Starih spahija«, čiji sinovi 20-25 godina poslije osvojenja uživaju timar.
m

<$'':':'J tS~_,J. J

0>1 J_,;.., ,)i ..J:'>_).

J.

0>• 1~ "':'J:1JI 0>J\i "':'~JI ;!1 ··-~J~ ~ ..S:::bt. jllJI
U")\;.

•.i--";- ~~~«
0.X:~!-J ,d.;l_,1

• )n,

V:.J=.:!:-J ("'J

~l ~::,1?1 0>fl> V:).c-'1

J 1 s!'

(Kanunname, rukopisi I. Saipa na ankarskom Fakultetu za jezik, istoriju l geografiju br. 5120 i 143a). Osmanski politički pisci objašnjavaju propadanje Carevine napuštanjem ovoga principa, pogl. Raspravu Koči bega, izd. A. K. Aksiit, Carigrad 1939, str. 31, 38, 42-46. "' »Timar-i Dimitri veled-i Mihal, kadimi sipah! ogluymu~< (defter pod brojem 167, pogl. gore bilješku 40). Gore smo pokazali da je više timara ovako naznačeno.

"' }Y:JJ""': l? .J J....;;~ .)_,:.._,1 ~..I::J> <5-"'.J, .i"C..n.J J":.0> .fi 15..>.1>' )'f: 1 . _,1,1 •J.it.• .6"'r.>-'t~ _, ..51 dl d", ~~ <>~? ~1 '_,s:'!. l _, ~ r.>..I::J• r"' .fi "~•ll .J J-i J ~::.'? V:J ~J, •.J\?- ..:;, JJ:;: A t y ...:... ~~J~ ?l j iJ.~ .o.! l ..; }'!l ("' J ~ r.>..I::J> ("' -<:1!1 ~ Ima ova marginalna bilješka koja je kasnije načinjena: tS~ .::-.!'.J .s xl _,1 ~ ...:...1 _,.J (Arhiv Pretsj.
1 ;'f:

a-,

vl., deft. pren. iz Malije, br. 231, deft. Premedija, str. 42). "' U Tirhali u selu Luša (l!. _,l ) posebno je medu rajom zabilježena jedna grupa »mezkurlar sipahi ogludur« (defter pod brojem 167, str. 321). 1_: vilajot.u Agrafa u selu Balt:>oglu zapisana su tri hrišćana pod zabilješkom (silvari ogullari« (defterpod br. 167, str. 449a).

•..>.1::: <b)~ _,.ci'" .J-';!~ <>.fi..J_,l )dj if>';-- "':'J:1J1 c;lt. J -=-:?.J ...:...l #.10,1. lJJJJ~~. »}-!.J _,l ~ ~l ..",_,;..._,.j' rl _;ll ...G!! ..J:~ <5.J.. (defter Vučitrna pod brojem 16, Jist 2Qa,
" 3

za defter pogl. bilješku 69).

"'• ).J.. }i 15)..-=- t.l ;~ ..J-<. }i }Y: .J.)~~ r.>.Jl: ."1_, ._;lb.Ji }Y: .JI..;• (defter pod
br. 167, str. 105a).

44

Halil Inaldžik

S druge strane, činjenica da hrišćanska raja nije mogla da uniđe u okvir timara dovela je do još jednog važnog rezultata. Zbog toga što su spahije hrišćani pretstavljali prosto jedan zatvoren sloj koji nije uzimao snagu iz rajinske mase, 125 ta je činjenica uslijed islamizacije olakšala njihovo postepeno nestajanje. Zaslužuje pažnju prevođenje u rajinsku klasu nekih lica kojima je dat timar u nekim posebnim situacijama. 126 Nije zabilježeno porijeklo ovakvih lica. Ali u svakom slučaju kao što je nemoguće da raja postane direktno spahija, u svako vrijeme je uočeno da i spahije bivaju uslijed važnih razloga svedeni u položaj raje. 127 · Prema svim dokazima, spahije hrišćani ne mogu biti uzeti od strane Osmanske države iz sredine hrišćanske raje. Ali u svakom slučaju ima dokaza koji pokazuju da ovi pripadaju vojnoj klasi države koja je nestala. Tvrdnja da su Turci na Balkanu »posjekli ne samo vladare, već i klasu koja je igrala u državi osnovnu ulogu, t. j. plemstvo, a da su one koje su ostavili silom prevodili na islam« 128 odavno je odbačena. 129 Ostavljanje klase domaćih. hrišćanskih spahija na njenom mjestu nije izuzetna politika koja je od strane osvajačke države primjenjivana samo u Bosni. Gore smo primjerima pokazali kako je u Albaniji uzeta u okvir timara klasa starih senjora i spahija. Sto se tiče spahija hrišćana u Albaniji, oni se ni po čemu ne razlikuju od spahija hrišćana na koje smo ukazali u defterima u Makedoniji, Srbiji i Tesaliji. lako su se ove spahije u Bosni očuvali možda do dvadesetog vijeka, a na drugoj strani nestale u XVI vijeku,za to ima razloga. Time što ćemo ovdje krenuti od pojma •baština« mislim da ćemo u pogledu mnogih pitanja doći do jasnog stava. Prema objašnjenju Truhelke, baština je u Bosni prije osmanskog osvojenja komad zemlje koje su davali vladari jednoj ličnosti u naknadu za važnu uslugu kao nasljedno i trajno apsolutno imanje. Ova se zemlja mogla prodati, ostaviti i ustupiti. Bila je oslobođena od svih tlaka i poreza. Biti posjednik baštine, to je u sebi sadržavalo atribut plemstva. 130 U takvom stanju baština, uzevši uopšte, nije ništa različito od carskih temlika (davanja u· mulk) kod Osmana132 i nije stran pojam osmanskom zemljišnom zakonu. Ali temlici (davanja u mulk) kod Osmana, zato što su sužavali timarsku površinu, što su u rezultatu bili na štetu Blagajne, davani su u izvanrednim situacijama i podvrgavani su s vremna na vrijeme opštoj reviziji, a jedan njihov dio vraćen je
"' Ipak timarnici nikako ne sačinjavaju jednu zatvorenu klasu. Kao što su ·uzimani u spahisku klasu junaci, dobrovoljci-tuđinci nepoznata porijekla koji su svoju hrabrost potvrdili na granicama i u ratovima tako su i spahiski sinovi koji su se sedam godina bavili stvarima van vojnog poziva gubili ta svoja svojstva. Tako je u formiranju klase timarnika osnova postala služba a ne krv. (pogl. bilješku 127). "' Pogl. bilješku 121.

"'~loJ.)_,.:Ji .sJ.:.))~ J .!l\::)Wj~.=:.:•J•fl>•>j..f-"lJ::- )..JJI c!.ll..:.o .o.:..il.. J-:-'6-.:.. tS~«
ojll._,l ~dt_> .J>.JIJ (lJ. •..11.1 I.A..L (~l tl'~~ ..:r. )J} JI (Kanunname, MTM, I, 310).

J_,l }!il JIJ.h> _};f. .:JJ .s.fl..llJI <S"Io tS).J,'6 <!!.::._:~, f.
• .",..._1 (-"

•J-PJ> 0>}-i •._;...l )JJ'6 <.S"'~I _};f.•

tS~ ~ 0~ (Defter Arvanid-ili, ll. timar).

'" K. Kadlec, Introduction a l' etude comparative de l' histoire du droit public des peuples slaves, Paris 1933, str. 97). "' Pogl. C Truhelka, prev. Kiipriiliizade A. Džemala, THIM, I 57 i dr. 130 · Isti članak, str. 53, 57. "' Najstarija osmanska temlikniima koju posjedujemo pripada jednom temliku Orhanovom iz 749 po H., pogl. Ar~iv Ktlavuzu, I, Carigrad 1938, l br. sa faksimilom.

Od Stefana Dušana do Osmanskog carstva

45

u stanje miriske zemlje.182 Ako je tako, ostavljanje u Bosni baština, čiji je broj znatan, u rukama njihovih gospodara izražava doista znatnu tolerantnost od strane Osmanske države prema ustanovama starih vremena. Zaslužuje pažnju ova važna zabilješka u defteru Hercegovačkog sandžaka iz 882 po H.: ~).:.1!.~ ,;,tl_y, o.!O)!I ~.r1JI'l!.~~ oJ.Itf'J...!.Jl}:->1,- .;;.li)...:_S'" iJ'Ij~ J-1.!.1 u.!O.J!c >)JJ...J U:~!. .._,;:>Ul .s")J.Ij~ o.)j.Jl Jlk- .._,;:>Ul Ovdje su baštine (čim pređu u ruke njihovih muslimanskih sinova »čifluci•) »njihove vlastite zemlje koje posjeduju od Hercegova vremena«. Njihovi gospodari daju .samo »po običaju desetinu i pristojbe« od njih. Posjednici timara koji u Bosni i Hercegovini zadržavaju mulk, t. j. svoje baštine u istom su položaju u jednom pogledu sa gospodarima mulk-timara u·-Anadoliji koji su svoja zemljišta sačuvali kao nasljedno porodično dobro.'"" Na taj način istina je da su Osmani, kao što je to slučaj u islamskom prostoru u Anadoliji, i u balkanskim hrišćanskim zemljama vodili računa o zemljišnom ,pravu prije njih. 1a. Tako bivamo svjedoci zadržavanja klase timarnika hrišćana u Bosni koji su se vijekovima održali na svojim zemljama. Ako pređemo na prostor Srbije i Makedonije, vidjećemo da su tu spahije prije osmanskog osvojenja bile u položaju drukčijem od polož{lja spahija u Bosni. Dok u Bosni snaga i ugled plemića koji su sebi prisvojili zemljište kao baštinu stalno rasli, u Srbiji je moć krupnih plemića stalno padala u korist nove činov­ ničke klase.m U osmanskim popisnim defterima koji se odnose na Srbiju i Makedoniju ne susrećemo, kao što je to slučaj u Bosni, stare spahije ostavljene sa svojim baštinama na svojim mjestima. Tamo ćemo naći baštinu kao zemljište voj nuka. Dok je. gotovo nemoguće zamisliti u Bosni plemiće be?. baštine,"'" dotle u Srbiji s.tanje nije isto. Znamo da je ovdje većina spahija bila bez baštine, ali da su za to uživali pronije. 137 Prema Dušanovom zakoniku, pronija se nije mogla prodati, kupiti, zavještati. 13 " Te !enske doznake vrlo su bliske osmanskom timaru, i vrlo je moguće da su Osmani ostavljali srpske spahije na njihovim starim pronijama kao osmanske timarnike, ne postavljajući nikakav drugi uslov osim vjernosti državi, t. j. naročito ih ne primoravajući da pređu na islam. Samo su u svakom slučaju sa nov\m popisima postojeću situaciju dovodili u sklad sa timarskim sistemom. Činjenica da su u nekim oblastima spahijama hrišćanima dati neznatni timari pokazuje da su i ranije bili siromašne spa~ije. Međutim smo gore vidjeli da. su
"' Pogl. Fermani sultana Mehmeda Osvajača prema 'šerijatskim sidžilima Bruse, Belleten, br. 44 (1947), str. 695. "' Truhelka govori o uticaju na stanje u Bosni uslijed uspostavljanja nasljednih !imara i uticaju pojma •baština• na čiste osmansko-islamske ustanove (pom. članak, str. 16 i dr.). Ali izgleda da je zaboravio činjenicu da su još prije primjenjivani mulk-timari u Anadoliji oci strane Osmanl). "' I to je naročito vrijedno pažnje da zemljišno pravo u Srbiji i Bosni koje nije priznavalo seljaku pravo vlasništva i koje ga je vezalo za zemlju na kojoj je radio (pogl. Kadlec, 105 i dr. i Truhelka, 46-52) nije bilo u suprotn~sti sa osmanskim zemljišnim sistemom (sada pogl. o osmanskom zemljišnom pravu: O. L. Barkan, Osmanli imparatorlugunda cift~i str{tflannm hukuk1 statilsu, ffiku dergisi, br. 49, 50, 53, 58, - i Tiirkiyede toprak meselesinin tarihi esaslari, ffikil, br. 60, 63, 64; i od istoga pisca: XV ve XVI astrlarda Osman!t tmparatorlugunda zirai ekonomnin hukuki ve mali esalan, I, Kanunlar, Carigrad 1945). "' Kadlec, 100-1 Ol. "' Truhelka, 56. "' Kađlec, 98. "' Kađlec, 98-99.

46
hrišćanski izvući

Halil Inaldžik

velikaši i velikaški sinovi uživali krupne timare. Ipak ne treba ovdje pravilo kao da su gospodari baština proizvođeni vojnucima, a oni bez baština· spahijama. Makar i rjeđe, vidimo da je u izvjesnim situacijama vojnuk timarnik.' 39 Na taj način srpski plemići time što su stjerani pod opšti režim timara i što su raznim razlozima bili primorani da mijenjaju svoja mjesta bilo je predupređeno da, kao što je to bilo u Bosni, ostanu u položaju spahiskih porodica vezanih za određene zemlje. Ali u Srbiji i Makedoniji sitni plemići - posjednici baština pokazuju da su se održali kao vojnuci. Ovdje baština treba da je različita od baštine u Bosni. Vojini ili vojnici prestavljali su u Dušl\novom srpskom carstvu suprotno vlasteli (krupnim plemićima) klasu vrlo brojnih sitnih plemića koji nisu imali ekonomske važnosti. 140 Snažno se može tvrditi da vojnuci čiji je broj kao stvarnih ratnika u osmanskoj vojsci bio znatan, potiču od sitnih plemića po~jed­ nika baština koje se nalaze na prostorima na kojima se prostiralo Dušanovo carstvo. Prostori koje smo gore ispitivali jesu mjesta koja su nekada unišla u granice ovoga ca~stva i u Osmanskom carstvu yojnučka baština pokazuje da je sačuvala svoj stari karakter. U osmansko vrijeme pod imenom baština podrazumijevaju se dvije glavne vrste zemlje različite jedna od druge: l) rajinska baština, 2) baština koja se dodjeljuje licima u vojničkoj službi (vojnučka baština, sokolarska baština, akindžiska baština i dr.). Rajinska se baština u osnovi ne razlikuje od čiftova (čifluka) u rajinskoj ruci koji su podvrgnuti opštem miriskom sistemu. Jedina razlika jest u tome što su ove u ruci hrišćana i što su podvrgnute haraču. Stoga se njima kaže •haračka baština«. 141 Čak kad bi ovakve baštine poslije prelazile u mus~imanske ruke, gospodar im je bio dužan da plati haračku pristojbu na nju. 142 Vojničke baštine, pa među njima i vojnučke baštine, različne su od rajinskih čifluka (baština). Vojnučka se baština u Ali-čavuševoj kanunami' 43 ovako definiše: »a jedan njihov dio su obradive zemlje (mezari') koje su.kao baštine određene vojnučkom redu, a baština u terminologiji ljudi s divana znači čifluk. A oni ih siju i obrađuju i oprošteni su i oslobođeni od šerijatskih desetina, običajnih poreza, harača i ispendže od njih, od divanskih nameta i svih običajnih tereta. U granicama kojeg god sela im bile baštine, u njih se ne mogu miješati gospodar zemlje i drugi, desetine i pristojbe pripadaju njima.« Stvar koja se ovome može dodati jest to da se vojnučke baštine zadržavaju u rukama sinova, braće i rođaka. Na baštinama se pišu kao jamaci vojnuka po pravilu njihovi sinovi, njihova braća i drugi rođaci. Kad on umre, vojnukluk se daje jednom od njih. Ovaj položaj osmanske baštine, t. j. l) da su se one sastojale iz dijelova zemljišta s granicama u određenoj veličini, 2) što je do jednog stepena nasljedno porodično zemljište, 3) njeno oslobođenje od poreza, pokazuje da je
m r_;l.:"":-If- J .C..ć';" .;.1'-1~ )!.,~ )J<(j." J.t_l JY.J !5P~ ;Jj_. tSP~ j ..rP i •.;.l.x.J":'J!; .!l]!.. ";';~i ;Jj.. ~#.>.1_,1 (Defter Trhale pod brojem 167, str. 126a).

N•

"" Kadlec, 97-98. "' »Eger voynuklardan biri hara~lu raiyyet ba~tinasin tasarruf etse hem harac alina ve hem ispence alina ve hem o~iir alma.« (Kanunnama Bosanskog deftera iz 1516, Barkan, Kanunlar, str. 398). - U carigradskim basovima i ortakčiska baština pruža posebnu situaciju, pogl. Barkan, pom. djelo, 94. "' Pogl. Ohridsku kanunnamuz 1022 po H., Barkan, pom. djelo, str. 295. "' Ali ~avu~ kanunu, izd. Hadžibegović, Glasnik Zemalj. muz. Sarajevo, II (1947), str 15~. Upor. I. H. Uzuncarsili, Belleten 59 (1951), str. 398.

Od Stefana Dušana do bsmanskog carstva

47

sačuvala karakter srpske baštine prije osvojenja. 144 Postoje i neke isprave koje pokazuju da su Osmani očuvali vojnučku baštinu prije osvojenja. S tog gledišta privlači pažnju ova bilješka o vojnucima Debra145 : ~.;lJ-' rb •..I.S'.J!JJ .:,!.lo:(. .Y. • » .s..U_,\ J_;. ~};ji .dt'"J .Y. <J..\f.- J_,\ J!> ~JI o.>,;)ll ~l- JI) .;. ..:.5 .sj .:l:.~ .sf .%'&")~

r:-

I ova stara bilješka koja se odnosi na vilajet Prespu važna je sa gledišta ukazivanja porijekla vojnuka i njihovih zemalja: ..s'o.J.J)ll u"":!- .s.).ll_,\.s)li._,\ u" l;--..;:» );fl. ..1! tS.ft..> _, u>l:- J~:..;\: ~.P JJ.,~~ : J.f!J«
146

>..;J>IJ>

AOA...:..

r..f"- J..\_,1 J eiJI)!..llj~ JY!J ..:)}JI.: ..:_ft~

._;fi
:~,

I ova bilješka u vilajetu Kalojan zaslužuje pažnju: , ,J.):._, '!Y. _,}Jj _, .:,~y_ Jj l. o\;>1.;.

..;1: _ JJJI. .11_, _,11;

Iznad ovoga ima ova marginalija: ...;fi ..s' •..>,;)li.J.::J.J"" ~.:.:JJI r fJ.čJI rt} Jl.;.e« • ..;J,,J, """...:..._p.~\ .s:.4- J_,l J);.l)":?" IS"J. ·~)Jlj~ JY!J U jednom posebnom vojnu~kom deftru iz 892 po H. koji se odnosi na vojnuke Aladža-hisara (Kruševac) i Kustendila (Konstandin-ili) 147 saznajemo da je svaki vojnuk imao »baštinu« ( ...::.!.~) kao i suštinu ovih baština· Da bi o tom dali jednu misao, prenosimo jednu od njih doslovno: Oklopnik vojnuk Jovan sin Oliverov ( .;..,:1..11 .u_, u\J!), baština: 6 njiva, jedna livada, jedan vrt«. J3aštine su po prilici te veličine. Na nekim baštinama iznad toga ima i mlin, voćke. Očuvanost srpske baštine u osnovi jest činjenica koja se podudara sa opštom politikom Osmana: kako su Osmani ostavljali kaluđere, mitropolite i episkope na njihovim starim mjestima sa starim njihovim privilegijama, 148 ništa nije moglo biti toliko prirodno koliko zadržavanje starih vojnih klasa koje bi mogle da zado- · volje vojničke potrebe koje su se tako osjećale. što se tiče samih vojnuka, bez sumnje njihovo najvažnije svojstvo jeste to da su vojnicL1 41' Oni nisu raja. Ne ulaze u status raje. Kao što se vidi iz primjera koji smo gore naveli, naročito je spomenuto da su neki od njih stare spahije. Cak usljed ovog njihova svojstva jedan je vojnuk mogao lako da uniđe u klasu timarnika spahija. 150 Nema sumnje ·da su oni u istom vremenu stvarni ratnici i da vojuju. 151 Bar oklopnici vojnuci (.:..~}<:<;- ,:.,~<._,::_,) čija se imena pominju u vojnučkom defteru Kiistendila i Aladža-hisar, (Kruševac) iz 892 po H. i u defteru Av lo'" Uopšte o baštini u Srbiji i Bosni pogL Kadlec, 98, 102-105; Truhelks, 53 i dr. '" Defter Debra iz 871 po H., pogL bilj. 109. '" Defter Krčeva koji pripada vremenu Murada II. (pogL bilj. 67), str. 62. "' Tapu defteri Arh. Pretsj. vL, br. 21: Defter imena voj nuka live Custendila i live Aladžahisara (Kruševac).

"' .j)\5"_,_:.

.J.>..::l.j .;'6

.,.;_,•~_,;.. ~.::.~ rr

.J'

!l_,J!.~_) .;j'j_.

(Kalabaka)

\1 c.31;li .J~•

~-!1 }_, .sJ!s:)_. ·~.:....;.)lb

0-"j}_,J, J .J.h)_,i-' 0.;,J;..j'... J 0-"Ji:-~ ..S:,!' ;!J. jL11... _, .!l.}lbL!>~ •t · IJM 0~\.,":" )•:•M ...:..l..,..,}:! f""" _, Jl...(Deft. Tirhale pod br. 167, str. 124a).

' " » •.• Yiiriik ve tatar ve voynuk taifeleri dabi askeridir« (Kanunname sultana Sulejmana, TOEM, sk 40) i Galabov, Osmano-turski izvori ... ,21. "" Pogl. gore bilj. 139. "' I u XVI. vijeku vojnu ci Požege jahali su na graničnu službu i u akin »a tla, 1 ve tonlan ve gonderleri ve kalkan!an ile« {pogl. Zakon Požege iz 952 po H., Barkan, pom. djelo, 303). U Bosni je prepušteno vojnucima čuvanje tvrđava Broda, Neretve, Akhisara i Sinja (Bosa11ska kanunama iz 922 po H., Barkan, 395). Upor. Broquiere, 208.

48

Halil Inaldžik

nije 991 po H.' 62 ·po porijeklu su takvi. m Dok su se vojnuci Bugarske koji su vezani za carsku konjušnicu ( •.r"' J,!... l l sačuvali duže vremena, vidimo da su se u drugim oblastima vojnuci umanjili ili su bili potpuno dokinuti. Po svoj prilici i oni su poput jaja i musellema uzeti iz aktivne ratne službe u pozadinske službe. Poslije uslijed dokidanja giindera zbog toga što se vojnučki jamaci nisu upotpunjavali na vrijeme, 154 uslijed toga što su se b~tine miješale sa raj inskom zemljom i gubile, 155 zato što centar nije mogao da preduzima mjere na vrijeme/ 50 - organizacija se kvarila i rasula ili je sama vlast na dosta mjesta s vremena na vrijeme dokidala ova svojstva vojnuka157 i prihod njihovih baština vezivala za has ili timar. Sigurno je da je osmanska država, iako je ostavila stare vojnuke, i njih kao što je to bilo i na hrišćanskim timarima, ustrojila prema sličnim kadrovima u svom vlastitom organizmu. Sličnost između organizacije jaja i musellema za koje se zna kao za najstariju vojnu organizaciju Osmanaus i vojnučke organizacije na prvi pogled upada u oči. Tako mislimo da izrazi u vojnučkoj organizaciji kao vojnuk, lagator, baština pokazuju koji su osnovi prešli iz srpskog vremena, a izrazi kao tursko čeri-baša, (ser-asker), gunder (gonder), jamak, eškindži šta su Osmani donijeli ovoj organizaciji. U osnovi čiflUk musellema mnogo je blizak baštini. I na čifluku su prava naslijeđa široka. Cifluk prelazi onome •ko god ostane iza musellema od sinova mu, ili braće ili drugih ·mu rođaka.« 150 Ali se i na baštinu, kao što je to slučaj na musellemskom čifluku, trpani su ljudi svana di bi se popuni'> broj jamaka. Baština, kao i čifluci, pominje se imenom osobe kojoj je nekad pripadala.100 U organizaciji jaja i musellema su jaja-baše, a kod vojnuka čeri-baše ·i laga tori komandanti i dobivaju timar. Ispod njih na jednoj strani dolaze jaje, a na drugoj strani vojnuci. Bilo u organizaciji jaja i musellema, bilo u vojnučkoj organizaciji, na nižem stepenu zauzimaju mjesto pomoćnici-kandidati, čija je dužnost ista i koji se zovu jamaci. Njihov broj je na obje strane određen (2-8 jamaka). Skupu jamaka podrđenih svakom jaji, musellemu ili vojnuku u obje organizacije daje se ime gunder (gonder). Na kraju obje organizacije podvrgnute su istom postupku i pošto su određene za neke pozadinske službe u većini oblasti su dokinute, a njihovi čifluci ili· baštine dati su timarima. 101 Tvrdnja da su vojnuci uspostavljeni od strane rumelisk9g begler-bega Timurtaša 779 po H. (1377-1378 n. e.) 102 može da samo ima veze sa jednom aktivnošću ponovne organizacije. Dok smo gore objašnjavali porijeklo vojnih grupa različitih jednih od drugih poput hrišćanskih timarnika spahija i vojnuka, nastojali smo da idući nazad od najstarijih osmanskih dokumenata pokažemo njihovu vezu sa slojevima prije osvo'" Vojnički defter Custendila i Aladžahisara, pogl. bilj. 147; opširni defter Avlonije iz 991 po H., pogl. bilj. 107. '" Suprotno tome postoje kara-voynuklar (prva polovica XVI. vijeka, Galabov, 20). '" Pogl. Vojnučku kanunnamu, Barkan, pom. dj., str. 266. "' Primjer za to, pogl. Galabov, 55. '"' Pogl. Galabov, 58, 62. "' U def!eru Avlonije iz 991 p~ H. (pogl. bilj. 107); voynugan-i mensuh-i karye-i Viso~ka, karye-i Grabocka ma' voynugan-i mensuh-i karye-i Grabova, voynugan-i mensuh-i karye-i Po thom; za dokinu te vo jn uke u Bugarskoj pogl. Galabov, 59. '" Pogl. A~ik-Pa~azade, 40, 97; Ne~ri-Taeschner, 45. '" Kanun Galipolja iz 924 po H. o miisellemima i pješacima (piyade), pogl. Barkan, pom. dj., 242. '" Poput Dimitrijeve baštine ili čiftlika jaj~ Ogulbega. '" Pogl. bilj. 157. '" Hodža Sadeddin, Tac iit-tevarih, I, 94.

Od Stefana Dušana do Osmanskog carstva

49

jenja i ukazali smo da je osmanska država njihovu staru z~mlju i klasni status u osnovnim linijama sačuvala. Bez sumnje je na taj način više vizantisko-slavenskih ustanova prešlo Osmanskom carstvu. Nije vjerovatno da su stare hrišćanske spahije, pOŠto su ostavljene na svojim mjestima, barem u nizu ustaljenih običaja i tradicija presjekli svoju vezU: sa starim odjednom i potpuno. Bolje poznavanje osmanskog timara u Rumeliji pomoći će nam da odredimo ove lokalne tragove koji dolaze s vana u timarskom sistemu. Ovdje ćemo raspravljati o jednom lokalnom porezu na prihod koji je unišao samo u timarski organizam, da bi pokazali ovaj uticaj i djelovanje. Prema zabilješci jedne kanuname koja dopire do na početak XVI vijeka,tr.a u okolini Sofije gospodari timara, pošto uzmu desetinska davanja od raje, uzimaju poslije po vrhu od baštine dvije mjerice pšenice i dvije mjerice ječma pod imenom harman resmi (pristojba na gumno). (Posebno je naznačeno da se to uzima takođe mjesnom mjericom). Ovo davanje je jedno davanje koje odudara od opštih osmanskih zakona.••·• Zbog toga je sultan Sulejman Zakonodavac idući na beogradsku vojnu, ukinuo ovo davanje da bi 'zadovoljio raju ovoga kraja koji je blizu ratne oblasti. 106 Ali su spahije uspjele da tvrdeći uz svjedočanstva staraca »da je dok je ovaj vilajet bio u nevjerstvu i zabludi, od raje po običaju uzimana pristojba na gumno (adet-i harman)<<, povrate ovo davanje (932 po H.). 106 Znamo da je još u vrijeme cara Samuila (976-1014) bugarski seljak davao kao porez na proizvode godišnje jednu mjeru prosa i posebno jedan ćup vina. Cim je Bugarska prešla pod vizantisku upravu, ovi porezi su onakvi kakvi su ostavljeni.'o7 Eto davanje otsjekom na proizvode koje vidimo u osmansko doba kao nešto različito od desetine nije ništa drugo nego ovo davanje. Isti porez susrećemo u XIX. vijeku pod imenom gospodarlik u Vidinu i njegovoj okolici. U ovo doba seljak, da ne bi plaćao •agama« po čiftu pristojbu koja se sastojala od određene količine (50 oka) pšenice, ječma i mješanca, izazvao je 1850 godine veliku pobunu. 168 Tako se ovo staro davanje koje se uprkos pokušaja Sulejmana Zakonodavca nije moglo ukinuti, uvrstilo u timarski organizam i održalo se do posljednjih vremena Carstva. Dodajmo ovdje da se lokalna davanja iz vremena prije osvojenja koja su unišla u organizam osmanskog timara ne sastoje iz toga. •••
"' Zakon Sofije (932 po H.), Barkan, pom. dj., 252. '" U istočnim pokrajinama Anadolije ukinuta je takva jedna stara dažbina pod imenom resm-i ~ahnegi u večini mjesta. (Barkan, pom. dj., materija »resm-i ~ahnegi«). Upor. W. Hinz, Das Steuerwesen Ostanatoliens im 15. und 16. Jahrh., ZDMG, Bd. 100-1, str. 181. '" Stanovništvo ovoga kraja, pridruživši se mađarskoj vojsci koja je 1443 g. napredovala, pobunilo se (Halil Inalcik-Mevlut Oguz, Yeni bulunmu~ bir Gazavat-i Sultan Murad Han, DTCF Dergisi VII, br. 2, str. 488). InG Barkan, 252. "' e. Jireček, Geschichte der Bulgaren, Prag 1876, str. 410. '"' Hali! Inalcik, Tanzimat ve Bulgar meselesi, Ankara 1943, str. 45--105. "' U Del vinu u selu Sopote (..;; >;") oženjena raja davala je godišnje spahiji jednu mjericu pšenice, jednu mjericu ječma (defter Avlonije iz 912 po H.). U Bosni novčana dažbina polja čina ( e".'J_,, ) koja je uzimana od kuće zadržana je uz modifikaciju. Pola te dažbine uzimao je go;podar timara, a pola sandžak-beg(Bosanski zakon iz 1516 po H., Barkan, 397, 399). O tome da je dažbina na vino koja se uzimala od grčkih sela u livi Galipolje ostala iz staroga vremena ima u kanunnami ovo objašnjenje: »Zikrolunan kabakulak adeti ve mona polya kadimi kanunlard!r« (Zakon Galipolja, iz 1519 po H., Barkan, 236). O tome kako su ostale stare dažbine posebno pogl. Zakon Kipra, Barkan, 349.

50

Hali! Inaldžik

Gore smo ukazali na martolose (,:,1.._,1;;1..) k9je smo sreli u defterima vremena Osvajača. Prema tim zabilješkama: l) martolose vidimo u tvrđavama Golupcu i Vidinu na Dunavu; 2) objašnjava se da su oni u Golupcu hrišćani spahiskog roda; 3) Ovi• se dijele na dvije grupe: kao martolosi koji primaju platu t. j. dnevnicu i martolosi koji su musellem, t. j. oslobođeni od davanja; 4) golubački martolosi sa platom nalaze se u odjeljenjima od 10-15 lica pod upravom jednog starješine i svako se odjeljenje pominje imenom svoga starješine. Dnevnica svakog martolasa je dvije akče. Očevidno je da su se ovi martolosi priključivali akinima. Sinovi i braća martolosa zapisani su s njima zajedno posebce. Tvrdnja da su odjeli martolosa ustanovljeni od Murada Il 170 bez sumnje nije dovoljna za objašnjenje porijekla martolosa. Iz gornjih primjera vidi se da su oni područni vojnoj organizaciji koja u drugoj polovini XV vijeka služe na granici, u tvrđavama na Dunavu. Cinjenica da su martolosi kasnije općenito smatrani graničnim, tvrđavskim vojnicima i akindžijama 171 biće da je u vezi.sa ovim njihovim porijeklom. Donado da Lezze (Angiolello) smatrao ih je u dobu sultana Mehmeda isto što akindžije (simili a questi aganzi). 172 Dok u defterima unutrašnje Rumelije koje smo gore ispitivali susrećemo martolose, oni se u ovim oblastima tek u slijedećim vijekovima vide. 173 Osmani su u tvrđavama upotrebljavali raju da bi zauzela mjesto obrambenih snaga potrebnih u velikom broju. Ovaj postupak, odredili raju za čuvanje tvrđava na taj način što se učini oslobođena poreza i nameta (muaf ve miisellem) primjenjivan je u unutrašnjoj Rumeliji od prvih vremena osvojenja. Dok se istražuje porijeklo martolosa s tim da li su oni u osnovi raja ili pak vojnici, ima jedna stvar na kojoj se treba zaustaviti.m Kao kod ostalih nosilaca službe koji spadaju u raju, npr. kod derbendžija, i kod njih se u defterima katkada označava oproštenost od poreza (miisellem martoloslar: od poreza oslobođeni martolosi). 175 Stvarno ima dokumenata o tome da su od derbendžiske raje pravljeni martolosi. Ne mislimo da je, kao što je to slučaj kod vojnuka, baština posebne prirode elemenat martoloske organizacije. Ako se katkada nađe marto losa sa baštinom, 110 ovdje treba shvatiti baštinu kao rajinski čifluk. 171 Isto tako početkom XVI vijeka zapisano je između raje hiljadu akindžija i »njihove baštine« su oslobođene od bilo kakvog davanja. 118 Ipak svaka od raznih grupa koje vidimo u ovoj klasi pod imenima crnih martolosa (kara marto los), od davanja oslobođenih martolosa (miisellem martolos), martolosa sa plaćom (ulufeli martolos) može biti posebnog porijekla. U svakom slučaju pravi martolosi treba da su po svom porijeklu određena i samo"' Prema Barbaru (pogl. Anhegger, Martoloslar hakkinda, Tilrkiyat mecmuasi, sv. VII-VIII (1940--1942), str. 285). "' Anhegger, pom. dj. 283 i dr. m Kod Anheggera str. 286, 308. - Mihajlo Konstantinović, jedan Srbin koji je služio između 1455--1463 u janjičarskom odžaku, govoreći u svojim uspomenama o martolosima, kaže da ovi vojnici koji se sastoje od nekoliko stotina lica vrše stražarsku službu u pograničnim obrambenim oblastima. (Jireček, Gresch. der Bulgaren, str. 456). "' Anhegger, 286 i dr. "' Pogl. str. 27. Znamo da je obećan timar jednom martolosu kao nagrada za izvanrednu uslugu (Dursun bey, TOEM ilavesi, str. !30). "" Pogl. Anhegger, dodaci, br. 19. "' Anhegger, 293. "' Pogl. gore bilj. 141. "' Pogl. Bosansku kanunnamu iz If22 po H., Barkan, pom. dj. str. 397.

Od Stefana Dušana do Osmanskog carstva

51

stalna organizacija, različita od raje oproštene i oslobođene od davanja. Samo ime martolos pokazuje porijeklo strano Osmanima. Pitanje je da li njega treba tražiti u Vizantiji, kao što misli Anhegger, 179 ili pa)!: u organizaciji srpsko-mađarske granice. Može se energično tvrditi da su Osmani pod pritiskom potreba ovu klasu vojnika proširili pripajajući im od davanja oproštenu i oslobođenu raju i da su je, kao što to pokazuju neke organizacione osobenosti (organizacija odjeljenja) ponovo ustrojili. Cak da bude pretjerana izjava Donalda da Lezze da se u vojsci Mehmeda Osvajača nalazilo u pohodima protiv Karamana i Uzun Hasana 6.000 hrišćana martolosa/ 80 nesumnjivo je da su oni u ovo doba zauzimali važno mjesto među hrišćanima vojnicima u Rumeliji. Pqslije osvojenja Mađarske pak martolosi srpskog porijekla koji su se upotrebljavali u ovoj zemlji, naročito u tvrđavama, zauzeće vrlo važno mjesto. 181 Ovi redovi koje je nekada napisao Truhelka za Bosnu nadahnuvši se savremenim dubrovačkim ispravama, mogu se bez oklijevanja primjeniti na široke oblasti Rumelije. On je rekao: »Ove isprave potvrđuju da Osmani nisu nikako uništavali domaće ustanove, nego da· su naprotiv prilagođavajući se tim ustanovama čak i služili tim ustanovama. Uostalom to da su bogomili, zato što nisu htjeli da izgube svoja imanja, primali u masama islam sastoji se od legende. Istoriski nema jedne jedine činjenice koja bi mogla da potvrdi prisilnu islamizaciju. Ai zato ima vrlo mnogo dokaza da su muslimani u mjestima u koja su unišli ostavljali hrišćane u njihovoj vjeri ne uznemiravajući ih.« 182 Očevidno je iz izučavanja starih osmanskih deftera da se osmansko osvajanje ostvarivala prosto u jednom sistematskom obliku prolazeći kroz određene faze: prvo etapa zaduženosti haračem (haradžgiizarlik), pretstavlja vrijeme navikavanja; iza toga katkad potpuno mirnim sredstvima uklanja se domaća dinastija. Ali su zadržani elemeti koji pripadaju staroj državi i prilagođavani su osmanskom poretku jednim izvršenim popisom. Iza toga je novi poredak davao svemu svoj kalup. Ali se ni jednom naišlo na jednu stvar kao što je ukidanje staroga poretka odjednom i u cjelini i primjenjivanje silom osmanskih zakona i uredaba. Može se reći da su se Osmani smjestili u oblastima koje su osvojili konzervativnom politikom: vjerske ustanove, statusi klasa, upravna podjela, 183 dažbine.' 84 domaći običajjl 85 i najzad vojni slojevi u osnovi su sačuvani. Najveću i najzamašniju novost sačinjavao je timarski sistem, bolje reći osmanska upravna i vojna stabilizacija na njega se oslanjala. Ali, kao što je to gore dodirnuto, i on se zato što
"' Anhegger, 285. "' Pogl. Anhegger, dodatak br. 3 i str. 286. Konstantinović.

Gore upor. bilj. 172 sa brojem koji daje

'" Pogl. Anhegger 287 i dr. - O martolosima nisam mogao vidjeti ovaj rad: D. Popović O martolosima u turskoj vojsci, Prilozi, sv. 8 (1928), str. 213-229. "' Pom. članak, turski p revod, 57-58. "' Doline i kotline rastavljene jedna od druge bregovima u Albaniji, ograničavale su prostore vlasti starih velikaša. Ove su župe i dalje pod osmanskom upravom pretstavljale osnov upravnih jedinica (većinom subašiluka). Isto stanje vidimo u Makedoniji i Srbiji. Osmani su i kad su Mađarsku osvojili, sačuvali stare upravne granice (Predgovor defteru sandžaka Segedina od H. Kuna, koji se upravo izdaje od T. T. K. (Tursko istorisko društvo). "' Pogl. gore bilj. 169, i Hinz, pom. članak. '" U sandžačkim kanunnamama koje je objavio Barkan lako je vidjeti koliko su Osmani pokazivali obzira svagdje prema adet-i kadime (starom običaju).

52

Hali! Inaldžik

nije u suprotnosti sa zemljišnim pravom i sa stanjem klase spahija i zato što su stare hrišćanske spahije uzete u timarske okvire, lako stabilizovao i nije otvorio put velikim borbama. 186 Ukratko, Osmani su se isprva zadovoljili, bilo uslijed nužnosti, bilo pak da ne bi izazvali u novo osvojenim oblastima otpor naglim promjenama suprotnim navikama i osjećajima naroda, da na postojeći poredak prosto nabace pokrov . svoje vladavine. Poslije je ·država da bi prosto produžila stalne borbe u Anadoliji i Rumeliji imala potrebu za velikim vojničkim snagama. Naročito uslijed toga što je trebalo postaviti vojsku u stotinama tvrđava,. ona se sučeljavala sa opasnošću da na taj način rastoči u ovim širokim oblastima osnovne aktivne vojne snage i da joj se iz ruke ne izmaknu. Međutim u zemljama koje smo gore razgledali samo u tvrđavi Novo Brdo (Novaberda) sullrećemo 10 puškara janjičara. 187 Na taj način nalaženje među snagama za čuvanje tvrđava u velikom broju domaćih hrišćanskih snaga koje pripadaju raznim formacijama, timaniika, plaćenika ili prosto oproštenih od dažbine, rezultat je jedne takve nužde. Najzad, država je time što je sada ostavljala na njihovim mjestima hrišćanske vojnike koji su se u doba haradžarstva navikli na službu u osmanskoj vojsci kao pomoćna vojska pod upravom svoje vlastele, naročito hrišćanske spahije, zadovoljavala je stalno rastuće potrebe za vojnim snagama. Ovo je bio jedan faktora koji su osigurali premoć osmanskog -bejlika nad njegovim protivnicima u Anadoliji. Za osmansku državu, iako je zadržavanje domaćih vojnih klasa proizlazila s jedne strane iz vojne potrebe, s druge je to strane s gledišta društvene politike trebalo biti shvaćeno kao najpogodniji postupak. Ukidanjem stare države ili dinastije koja je tu državu pretstavljala ostalo je pred osvajačkom državom niz vojnih i vjerskih slojeva Njih je trebalo ili posjeći, ili ih je trebalo stjerati među raju/88 ili je trebalo da nastave svoju dužnost pod upravom nove države. Nije bilo uzroka koji bi Osmane silili na ova dva prva puta ili su se takvi uzroci rijetko javljali. Ali sa primjenom trećega puta država je osiguravala velike dobitke i njih je vezala za sebe. S ove strane ovi domaći vojnici i ljudi iz uprave i vjerski ljudi znali su vrlo dobro da, ako se ostvari najezd~ katoličkih hrišćanskih snaga koje. dolaze sa Zapada, sve će se silom izmjeniti, i oni će kao jeretici biti izloženi progonu i pritisku i biće primorani da svoja mjesta prepuste njima. Stoga oni nisu pokazali protiv osmanske najezde beznadežni otpor, a poslije su se za nju vezali u pravom smislu.188a Cak je više elemenata aktivno pomoglo stabilizaciji ove vlasti. Poslije osvojenja bilo spahije, bilo kaluđeri i episkopi osjećali su da su sada njihov položaj i većina privilegija osigurani i zagarantovani u regularnim i sređenim okvirima jedne snažne i centralističke države namjesto nesigurne vladavine jednog slabog i haradžarskog princa. Ova atmosfera sigurnosti koju je davala država pretstavljala je najbolju propagandu za njena buduća širenja.
"' U Albaniji uslijed pomoći i potstreka od strane italijanskih država i osobenosti zemlje domaća feudalna gospoda nisu propuštala da se bune i da pružaju otpor. Pogl. H. Inaletk, !skender bey, IA, suz 52. '" Defter oblasti Brankovića iz 859 po H., pogl. 68b. "' U Novom Brdu jedan dio •hrišćana spahija« preuzeli su na sebe oko 864 po H. da izvlače vodu iz rudničkih jama. (Kanuname-i Sultani ber mueeb-i orf-i osmanj, Paris, Bibi. Nation., man. ture 39). · "'• »(le Grand Ture) le plus obbey de ses subjectz que seigneur que je eognoisse• (B. de La Broqiere, 273).

Od Stefana Dušana do Osmanskog carstv"

53

Zašto je trebalo da osmanski vladari napuste ovu pomirljivu politiku koja je pomagala širenju njihove i ukorenjavanju vlasti? Naprotiv, sredina u koju su došli i tradicija olakšavali su potpuno takvu jednu politiku i Osmani su sigurno od početka dugo;vali blistavu sreću svoje .države upravo toj politici. Stvarno, ovaj karakter države, kao što su to pokazali F. Kopriilii i P. Wittek, u vezi je s jedne strane s time što je ona rođena kao država na krajini (marche), s druge strane vezan je za uticaj i aktivnost uleme koja je donosila jednu tradiciju upravljanja sa širokim shvatanjem. Da su u doba uspostavljanja države ljudi na najvišim položajima bili kadije, to je činjenica koja zaslužuje pažnju. Zahvaljujući tome učvrstili ·su se i postali osnova 'uprave Carstva stari vjerski principi snošljivosti i zaštite iz islamske tradicije188b u pogledu na nerriuslimanske podanike. Ideologija ratnih upada i borbe za vjeru ove krajinske države nije joj smetala da usvoji realističke sklonosti do krajnje mjere tolerantnog i pomirljivog krajinskog društva. 189 Ukratko osnovni karakter same osmanske države nije kočio izmirenje sa domaćim ustanovama i klasama, već ga je naprotiv potsticao. 190 Karakter osmanske države kiw carstva dinastije koja nema drugog cilja osim da širi svoju vlast ovdje se snažno manifestuje.*
""b Za ovo pogl. P. Wittek, De la dćfaite d' Ankara ... , turski prev., Belleten, br. 27 (1943), str. 559-560. •

"' Pogl. M. F. Kopriilil, Les origines. :. , str. 83 i dr. "" Ostavljanje staroga poretka i klasa nije samo činjenica koja je karakteristična za oblasti koje smo ispitivali, nego je rezultat jedne opšte politike. Imamo namjeru da u buduć­ nosti objavimo jednu takvu studiju i za druge oblasti Rumelije. Osman! su i u Anadoliji primjenili istu politiku čak u široj mjeri. U bej!icima koji su pripajani svakovrsni elementi koji su obnašali javne službe ostavljani su na svojim mjestima time što su lm prosto izmjenjivan! berat! na ime osmanski ca•eva. Sami pripadnici domaćih porodica premještani su na važne dužnosti, na položaje sandžak-bega u oblastima gdje nisu mogli Izazvati nerede. Mulktimari, divani-malikane sistem jesu rezultat mirenja sa starim poretkom (Za ovo pogl. O. Barkan, Malikane-divani sistemi, THIM, II (1932-1939), str. 119-184). - U Anadoliji se nalaze hrlšćanski gospodari timara. U livi Bajburd bilježi se 63 spahiska nevjernička sina. (Arh. Pretsj. vl., tapu deft., br. 387, str. 925). Postojanje hrlšćana koji su uživali feudalna rentu (dirlik) u tvrđavi Kutahija 990 po H. postalo je predmet žalbe centralnoj vlasti, i utvrđeno je •da su neki od njih uživali dirlik s oca na sina od vremena sultana Mehmeda Osvajača a neki da su imenovani od strane bivših careva zapovješću« i ostavljeni su na svojim mjestima. Njihove izjave da imaju u rukama fetve o tome »da je sada desetina pravo hrišćana« pokazuje koliko se najzad izmjenio mentalitet u ovo doba (Original ove zapovjesti, Miihimme defteri, br. 48, str. 30, datum 18 redžep 990). * Ovaj rad je poslao našem časopisu D-r Halil Inaldžik, prof. Fakulteta za jezikoslovlje, istoriju i geografiju u Ankari. Rad je sa turskog jezika preveo Nedim Filipović.

54

Hali! Inaldžik

RtsUME

En se basant sur de precieux materiaux qu'il a trouves dans les Archives de la Presidence du Conseil des Ministres a Istanbul et dans d'autres archives turques ainsi que sur de riches documents deja publies et en corroborant tout cela par les resultats auquels sont parvenus les eminents historiens contemporains de l' Empire ottoman le professeur H. Inalcik traite dans cette etude la question de !'expansion de la puissance ottomane dans les Balkans. La raison principale de la prompte propagation de ce pouvoir et de sa consolidation ·rapide dans les Balkans, le' professeur Inalcik la voit premierement dans l'aptitude de !'Etat ottoman a concilier les interets de la classe feodale musulmane avec ceux des classes feodales des Etats chretiens Iiquides par les Ottomans, secondement a etendre et a fortifier graduellement ses institutions fondamentliles, sa pussance economique et militaire par !'adoption de quelques-unes des institutions trouvees dans !'organisation des Etats balkaniques. Il fonde sa these en prem'ier lieu sur l'etude de document relatifs aux territoires d' Albanie, de Macedoine, de Serbie et en partie a ceux de Bosnie et Hercegovine et de Bulgarie. Par cette etude le professeur Inalcik projette une vive lumiere sur le developpement du systeme des timars comme aussi sur celui de quelques institutions que l~s Otomans ont empruntees a !'organisation des Etats de Serbie et de Grece.

HAMID HADžiBEGIC

DŽIZJA ILI HARAĆ
Porezi i nameti u Osmanlijskoj imperiji pretstavljaju jedan vrlo složen i obiman problem. U prvim stoljećima broj poreza bio je mnogo manji, a kasnije u toku razvoja i opadanja carstva njihov se je broj toliko umnožio, da ih je vrlo teško sve obuhvatiti. S obzirom nq, njihov pravni karakter oni se dijele na dvije grupe: jedno su porezi koji baziraju na principima šeriatskog prava i zovu se h u k u k-1 ~e r ' i ye, a drugo su porezi koji su propisivani naročitim zakonskim odredbama te se nazivaju r ii s Om-l orf i ye. Džizja spada u prvu kategoriju. Taj njen karakter podvlači se u svim izvorima i dokumentima.' I u smislu tih propisa džizja je porez koji daju odrasli nemuslimani za svoju ličnost kao znak pokornosti i lojalnosti. Obrađujući ovaj problem džizje na osnovu izvornog arhivskog materijala iznijećemo u kratkim potezima i osnovne pretpostavke šeriatskog prava o tom pitanju. To je potrebno radi boljeg poznavanja samog predmeta. Pri tome ćemo se ograničiti na pitanje ovoga poreza u Osmanlijskoj carevini, naročito u našim krajevima, a ;>pecijalno u Bosni. Za utvrđivanje džizje i njenog iznosa u XV i XVI vijeku imamo podataka u kanun-namama, koje se odnose na naše zemlje, kao i u kanun-namama ostalih područja Osmanlijske imperije. A za 9alja tri vijeka poslužićemo se arhivskom građom, na koju smo naišli u našim turskim arhivima. Na osnovu ovog materijala može se ustanoviti, koliko se je plaćalo na ime džizje u Bosni, a koliko u drugim krajevima do druge polovice XIX vijeka, kada je ovaj porez kao takav dokinut. S obzirom na važnost samog predmeta donijećemo u turskom tekstu i prevodu dokumente, koji su potrebni za utvrđivanje tih činjenica. Ali, zbog prostora, u ovom broju Priloga obuhvatićemo samo period do kraja XVIII vijeka, a u slijedećem broju doći će XIX vijek. Džizja je bila jedan od glavnih državnih prihoda, koji je trošen uglavnom u vojne svrhe. I syaka promjena u visini džizje proisticala je iz potreba tadanjeg finansijskog stanja u državi. Zato je proučavanje džizje od velike važnosti za utvrđivanje ekonomskih prilika u Osmanlijskoj carevini. Sama riječ džizja u arapskom jeziku dolazi od glagola gezaun, što znači: nagraditi, platiti, dostajati. Može da se upotrijebi i u smislu kazne. Prema tome riječ džizja može da znači nagrada ili kazna. 2 Kao termin ona ima smisao protu' O džizji se govori u 29 ajetu IX sure u Kur'an-u. ' Ako bi se uzelo, da se pod terminom džizje podrazumijeva kazna, onda bi to značilo kao da se od nemuslimana uzima džizja kao neka kazna zato, što nisu primili islam. Medutim nemuslimani koji pristanu na plaćanje džizje stiču slobodu vjeroispovijesti i državnu zaštitu u tom pogledu. Prema tome džizja se nikaku ne može tumačiti u smislu kazne.
4*

56

Hamid Hadžibegić

naknade, jer onaj koji daje džizju dobiva pravo na zaštitu i sigurnost života i imetka. Zbog toga se nemuslimani u islamskim zemljama i nazivaju štićenicima (zimmf). Istaknuti indijski učenjak Šibli Numani (1857-1914) u svom djelu o životu i vladavini drugog halife Omera kaže o pravnom karakteru džizje ovo: »Najposlije možemo preći na pitanje razreza džizje. Iako sam o ovQm predmetu napisao jednu posebnu knjižicu na urdu jeziku, koja je izašla i na arapskom i na engleskom jeziku,3 smatram za potrebno da i ovdje ukratko objasnim ovo pitanje. · Cilj razreza džizje bio je potpuno jasan već od prvog uspostavljanja islamske vladavine. Vidjelo se, da je to porez koji se uzima u zamjenu za to, što muslimani preuzimaju pod svoju zaštitu nemuslimane. Ali smisao postojanja ove džizje u doba halife Omera je tako jasan, da nema mjesta nikakvoj sumnji niti rđavom tuma-

a

čenju.

Prvo, halifa Omer je, kap Nuširevan;' odredio za džizju različit srazmjer. Vidi se da ovo nije nova stvar, nego da je to' isti porez koji je razrezivan od strarte Nuširevana." Drugo, jasno je da se džizja uzima kao ekvivalenat za zaštitu. Kao što smo iznijeli u prvom dijelu naše knjige, kada su se muslimani povukli (iz Humsa) da bi se pripremili za borbu na Jermuku, povratili su džizju koju su bili pokupili od stanovništva šama i Humsa, jer nisu bili u položaju da ih l\tite. 0 Nadalje džizja se nije uzimala 'od nemuslimana koji su učestvovali u pokretima vojske. U zapovijesti koju je halifa Omer sedamnaeste godine po Hidžri uputio svojim funkcionerima u Iraku rekao je: »Koristite se konjanicima, ukoliko vam budu potrebni. Ali od njih nemojte uzimati džizje.« 7
• Nažalost do ovog njegovog rada nisam mogao doći. • Nuširevan je perzijski vladar iz dinastije Sasanida. Vladao je 48 godina i bio poznat po svojoj pravednosti i izvan granica Perzije. Umro je 579 godine. " Ova vrsta poreza postojala je i kod starih Egipćana, Grka i Rimljana. Džordži Zejdan u svojoj istoriji islamske civilizacije veli ovo: •Glavarina nije islamska tvorevina nego je ona stara još iz antičke kulture. Nju je uspostavil<~ grčka Atina na stanovnike primorskih krajeva Male Azije oko petog stolječa prije rođenja Isusa kao zamjenu za njihovu zaštitu od napadaja Feničana. A F~nicija je tada potpadala pod Perziju, te je stanovnicima tih obala bilo lako davati novac u prilog svoje zaštite. Rimljani su uspostavili džizju na narode koje su pokorili. Ali ona je bila mnogo veča od one, koju su kasnije uspostavili muslimani. Kada su Rimljani osvojili Galiju (Francusku) stavili su na svakog njenog stanovnika džizju, čiji se je iznos kretao između 9 i 15 džunejha (zlatnika) ili oko sedam muslimanskih džizji. Ali džizja nije bila tako velika u svim zemljama , koje su osvojili Rimljani. Oni su stavili najvišu u Galiji i njoj sličnoj zemlji. Ona je uzimana od njihovih uglednih ljudi i njihovih robova i sluga. I Perzijanci su također kupili džizju od svojih podanika.« - Tarih-ut-temeddun-ilislamijji, Kairo 1902, I, sb·. 169.) " Komandant arapske vojske Ebu Ubejde pozvao je svoga blagajnika Habib b. Muslima i naredio mu, da vrati novac koji je na ime džizje uzet od nemuslimana. Rekao mu je ovo: >Mi smo ovaj porez uzeli da ih štitimo od njihovih neprijatelja. Budući da ih, ne možemo zaštititi, treba da im vratimo novac. Treba im reći, da mi - i pored prijateljskog raspoloženja prema njima - nismo u mogućnosti da ih štitimo.« Zatim je pokuPljeni novac· razdijeljen stanovništvu. Iznenađeni tim postupkom oni su izražavali želju, da se arapska vojska ponovo povrati i da preuzme upravu nad njima. - Sibli. Islam tarihi VIII, Sadri islam - Hazreti Omer, na turski preveo Omer Riza, Istanbul 1347 (1928), str. 153. 7 Futuh-ul-buldan.

Džizja ili

harač

57

Osim toga ako bi jedna zajednica ljudi makar jednom sarađivala· s islamskom vojskom, od nje se za jednu godinu ne bi uzimala džizja. Dvadeset druge godine po Hidžri (644) tako je postupljeno prema stanovništvu Azerbejdžana. Oni koji su tamo radili u toku jednog dijela godine sticali su oprost od džizje za cijelu godinu. U ugovoru koji je iste godine sklopljen s glavarom Jermenije usvojen je isti princip." Ponovo u ugovoru koji je te godine sklopljen s Džurdžanom stavljeni su ovi uslovi: •Mi se obavezujemo da vas štitimo. A vi ćete nama plaćati džizju. Ako mi budemo od vas tražili vojničku pomoć, odustaćemo od uzimanja džizje.«" Ukratko, riječi hallfe Omera, njegovi postupci pokazuju na najjasniji način smisao postojanja džizje. Principijelno džizja se je trošila samo u vojničke svrhe. Prije ovoga jedan dio ubirao se je u naturi. U Egiptu od svakog obveznika uzimana su 4 dukata (dinar - 4 dinar-a odgovara l engleskoj funti), ali mjesto polovine od toga uzimane su stvari kao pšenica, ulje, maslo, sirće i med. A to je pretstavljalo ·prehrambene artikle za vojsku. Međutim kasnije, kada je osnovana posebna uprava za potrebe i prehraq~bene artikle, cijela džizja naplaćivana je u novcu.« 10 Davanjem džizje nemuslimani stiču slobodu vjeroispovijesti i sva građanska prava kao i muslimani." Prema kanunnami Ejubi-efendije cjelokupni prihodi od džizje u Osmanlijskoj carevini 1071 godine (1661.) iznosili su preko 111,700.000 akči. 12 Nedkof navodi, da je finansijska odjeljenje u Carigradu, koje je rukovodilo poslovima oko džizje, svake godine izda valo oko 15,000.000 potvrda za džizju."l Ako se uzme u obzir da su ovaj porez davali samo odrasli muškarci, onda se može pretpostaviti koliki je broj nemuslimana u to vrijeme živio u Osmanlijskoj imperiji. I vazali koji su priznavali njenu vrhovnu vlast i davali joj danak (tj. džizju ili harač) uživali su njenu zaštitu protiv svakog napadaja, bilo to iznutra ili izvana. U pogledu izraza džizja i harač kao pravnih termina možemo reći ovo. Džizja je porez koji su nemuslimani davali za svoju ličnost. A harač je zapravo porez na zemlju. I jedno i drugo se stavlja kao obaveza na nemuslimane. Ali između njih postoji razlika u tome, što džizju ne daju muslimani. Zato primanjem islama otpada ova obaveza. Može se govoriti samo o tomt!, da li tada mora platiti ono
• Tarihi Taberi. • Džurdžan je grad u blizini sjevernih granica Irana blizu jugoistočne obale Kaspijskog mora. On je kasnije postao jedan od važnih kulturno-prosvjetnih centara arapske države. " Sibli Numani, Islam tarihi, VII, Sadri islam - 2. Hazreti Omer, 386--388. " Maverdi (Ebu-1-Hasan b. Muhamed - umro 450 1058), Kitab al-ahkam al-sultanijje, Kairo 1298, str. 137. C. H. Becker, Djizja. Enzyklopedie des Islam, Leiden-Leipzig 1913, s. 1097; Cizye, Islam ansiklopedisi, III, Istanbul 1944, str. 199. . B. Ch. Nedkoff, Osmanli imparatorlugunda cizye, Belleten VIII, Ankara 1944, str. 603 .i 606. (Na turski preveo: Dr. Sinasi Altundag iz »Sammulung orientalischer Arbeiten, ll Heft, Otto Harrassowitz, Leipzig 1942.) " I. H. UzunGar~n!, OsmanU devletinin merkez ve bahriye te~kilatl, Ankara 1948 g., strana 349. Belin, Tiirkiye iktisadi tarihi (na turski preveo M. Ziya), Istanbul 1931, str. 83. " B. Ch. Nedkoff, cit., str. 622 i 623.

=

58

Hamid

Hadžibe)(ić

što je ostao dužan kao nernusliman. 14 Međutim kada se na zemlju uspostavi harač, njega mora dati svako, bio njen vlasnik odnosno posjednik nernusliman ili musliman. Zbog toga i primanje islama od strane njenog vlasnika odnosno posjednika ne mijenja ništa na stvari. I dalje on mora plaćati harač na zemlju. 1G Ova razlika u značenju džizje i harača kao pravnih termina ističe se u šeriatsko-pravnim djelima. Međutim u praksi ova su se dva termina upotrebljavala jedan mjesto drugoga. "•, Tako je i izraz harač 17 često upotrebljavan u značenju džizje. To vidimo ne samo kod Arapa nego i kod Osmanlija . U turskim dokumentima pored termina džizja i džizjedar nailazimo na izraze harač i haračlije. I u našem narodu džizja je poznata pod irnnorn harača. Zato srno u naslovu i stavili oba izraza.
Dubrovačka republika, zatim vojvodstva Vlaška i Bogdanija te Erdeljsko kraljevstvo priznavali su vrhovnu vlast Osmanlijske imperije i plaćali joj godišnji danak. To je ustvari kolektivna· džizja, koja je u starijim dokumentima pretežno

" O ovom pitanju postoje različita mišljenja među islamskim praVJ:liclma. Pretstavnlk hanefijske pravne škole Ebu Hanife Numan b. Sabit (699 - 767. g.) smatra, da primanjem islama dužna džizja otpada. Njegov učenik Ebu Jusuf, kao vrhovni kadija u doba Harunu Rešida, dao je ovakvo
tumačenj~:

»Džizja se ne uzima od muslimana, osim ako je on prethodno primio islam poslije isteka godine. Ako bude primio islam pošto je godina prošla, onda je džjzja postala obavezna za njega, te će se od njega uzeti. A ako bude primio islam prije nego što se je navršila godina na l ili 2 dana, ili prije l 'ili 2 mjeseca, prije više ili manje, od njega se neće uzeti ništa na ime džizje, s obzirom da je primio islam prije isteka go\flne.• - (Ebu Jusuf, Kitab al-harag, Kairo 1032, s. 123). ) Isto stanovište zastupa i Maverdi: koji pripada šafiijskoj pravnoj školi. On veli ovo: »Ko primi islam, ono što je bio dužan dati na ime džizje, ostaće na njemu l tražiće se.• (Maverdi, cit., str. 139.) · Ibni Rušd, istaknuti pravnik malikijske škole (umro 595 1199), podvlači, da većina islamskih pravnika stoji na gledištu, da primanjem islama otpada dužna džizja. - (Ibn-u Rušd el-Hafid, Bidajet-ul-mugtehid ve nihajet-ul-muktesid, Istanbul 1333, I, str. 326.) To stanovište zauzima i Sejhul-islam Burhanuddin Ali b. Ebi Bekir el-Murginani (umro 593 = 1197.) - Kitab-ul-hidaje, 1326, II, s. 137. U Osmanlijsko) carevini postupalo se je po tumačenju Ebu Hanife. " Mjesto harača muslimani treba po pravilu da daju desetinu od svojih zemaljskih proizvoda. Ali to nema karakter poreza u smislu harača, nego se ova desetina smatra vjerskom obavezom kao »zekat< i troši se u naročite (socijalne), a ne opšte svrhe, kao što je kod harača. I dok se zemlja s takvom desetinom naziva ušrijom ili desetinskom (arazi-i o~riye), dotle se ova druga naziva haračkom (arazi-i haraciye). Visina poreza na ovoj zemlji može da bude l desetina, ali po svom pravnom karakteru ona i tada ostaje haračka. U kategoriju haračke zemlje spada i mirijska zemlja (arazi-i miriye), kao što je to bilo u Maloj Aziji i u evropskom dijelu Osmanlijske države. U gornjem tekstu pod riječi »vlasnik« mislim na haračku zemlju u užem smislu, koja se po šeriatskom pravu smatra mulkom, kao i desetinska. A kod riječi »posjednik• treba imati na umu mirijsku zemlju.

=

" U arapskom jeziku može da se kaže: »platio je džizju za svoju zemlju <..._;,.;\ ~~ cS;I) u smislu »platio je harač na svoju zemlju« (..._;,.;\d~ cS;I). Isto tako može se reći: »podanici nemuslimani platili su harač na svoje glave« ( rr-':JJ džizje«

tr

~jji

J-e. l e$)\)

mjesto

»... svoje

<{'.?.-· .. ).

" Riječ harač znači prihod sa zemlje te je u vezi s tim uzeta kao naziv za porez na zemlju, po čemu je i zemlja dobila ime haračka.

Džizja ili

harač

59

nazivana haračem.'" Prilikom svog kratkog boravka u Dubrovniku pregledao sam niz dokumenata iz XV i XVI vijeka o plaćanju navedenog danka. Na osnovu njih može se konstatovati, da do polovice XVI stoljeća dolazi stalno izraz harač,'" a kasnije često dolazi i izraz džizja. 20
KO JE DUZAN DA DAJE DZIZJU

Kao što smo gore spomenuli, džizju daju samo nemuslimani. Istaknuti islamski pravnik Ebu Jusuf formuliše to ovako: »Džizja je obavezna za sve podanike nemuslimane (zimmi) u Sevadu (Irak) i u Hiri kao i u drugim zemljama i to: za jevreje, hrišćane, medžusije (obožavaoce vatre), sabiije i samirije, izuzimajući hrišćane Benu Taglib i stanovnike Nedžrana.« 21
" Turski istoričar I. H. Uzunčaršili veli ovo: »Iako je džizja po šeriatu porez na glavu vergisi), a harač porez na zemlju (arazi vergisi), kod Osmanlija džizja i harač smatrani su kasnije kao jedno, te je džizjl davano ime harač, pa su i u fermanima upotrebljavani kao sinonimi. Ali l pored toga novac koji su Osmanlije uzimali od vojvodstava Vlaške i Bogdanske l od Dubrovačke republike te neko vrijeme l od Erdeljskog kraljevstva je od haračke vrste.« - (I. H. Uz., Merkez ve bahriye te~kilati, str. 321.) Na ime harača (tributa) Dubrovačka republika plaćala je u početku 500 dukata godišnje. Taj je iznos 1444 godine povećan na 1000 dukata zato, što je Dubrovnik pod pritiskom krstaša pružio istima pomoć davši im prilikom bitke kod Varne jednu ratnu lađu zvanu •kadirga« (ratna lađa koja se pokreće i jedrima i veslima). Tako veli Ismail Hakkl Uzunčaršili u svojoj istoriji Osmanli tarihi, I, str 116. Pozivajući se na Jirečeka (Istorija Bugara) Uzunčaršili smatra da je Dubrovnik sklopio ugovor s Osmanlijskom državom 1365 godine i da je Porta 1380 godine odobrila Dubrovčanima slobodnu trgovinu u turskim pristaništima. Osim toga obećala je Dubrovačkoj Republici svoju zaštitu, a ona se je obavezala na davanje tribUta u iznosu od 500 dukata godišnje. Navodno Dubrovčani su koncem XVIII vijeka, prilikom traženja da im se odobri trgovina qa Crnom Moru, isticali da njihovi odnosi s Osmanskom državom datiraju još iz doba Orbana. To su mišljenje zastupali ·i mnogi drugi, kao što su Engel, Hammer, Matković, Nova)<ović, K. Kostić, Lujo Vojnović.· Međutim Ivan Božić u svom djelu Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku (Beograd 1952, str. 6-7) pobija ta mišljenja i kaže da su te verzije nastale u doba kada su Dubrovčani plaćali Porti godišnji tribu t i priznavali vrhovnu vlast sultana. On ·smatra da stvarni odnosi Dubrovnika s Osmanskom državom počinju 1396 godine, kada su Dubrovčani do.bill od sultana garantna pisma, neku vrstu povelja (str. 14). O slobodi trgovine u turskim zemljama Dubrovčani su dobili povelju i 1430 godine (str. 54). A 1442 su se obvezali dl! će svake godine slati sultanu poslanstvo s poklonom od 1000 dukata u srebrenom posuđu, a sultan se je obvezao da će poštivati samostalnost Dubrovačke Republike (str. 91). A što se tiče harača, oni su istom 1458 godine pristali da daju svake godine po 1.500 dukata (str. 107-108," 153-155). Time su u načelu regulisani odnosi između Dubrovnika i Porte. Od tada je Republika redovno slala taj tribut, koji se je iza toga stalno povećavao i to: 1468 g. na 5.000 dukata, 1471 g. na 9000, zatim 1472 g. na 10.000, a 1478 godine na 12.500 dukata (str. 186-187, 189, 293, 213). Ovaj se iznos nije više mijenjao sve do propasti Dubrovačke Republike. Ivan Božić bazira ta· svoja izlaganja na arhivskom materijalu Dubrovačkog arhiva. Gliša Elezović u svojim Turskim spomenicima donio je u prevodu niz dokumenata plaćanju toga harača od strane Dubrovnika, počevši od 1458 godine. Originale tih dokumenata vidio sam u Dubrovačkom arhivu, te sam ih citirao u ovom radu u napomenama br~ 19 i 20. God. 860 (1455) sklopljen je ugovor s Bogdanijom (Moldavija) po kojem se je ova obvezala da će Osmanlijskoj državi svake godine davati na ime harača 2000 dukata, a u slučaju rata vojsku i konje, te da šalju dvoru ptice za lov (av ku~u). - I. H. Uzunčaršili, Osmanli tarihi, sv. II, str. 421. Sto se tiče Erdelja, on je od vremena sultana .Sulejmana Zakonodavca plaćao na ime harača 10.000 dukata godišnje. - Tarihi Naima, sv. III, str. 103.
(ba~

o

60

Hamid

Hadžibegić

Pretstavnik malikijske pravne škole Malik b. Enes. (711-795) smatra da džizju treba uzeti od svih nemuslimana, bili oni Arapi ili drugi, izuzimajući jedino pleme Kurejš." 2 Pretstavnik šafiijske pravne škole Muhamed b. Idris (767 - 819), a isto tako i pretstavnik hambelijske pravne škole Ahmed b. Muhamed b. Hanbel (780-855) zast11paju mišljenje, da se od idilopoklonika ne uzima džizja uopšte. Prema tome oni ne bi mogli uživati zaštitu islamske države. 23 Kako je Ebu Jusuf bio vrhovni kadija u doba Abasida, to je u tadanjoj Arapskoj državi primjenjivano šeriatsko pravo uglavnom po interpretaciji hanefijske pravne škole. Ta je pravna škola dominirala i u pravu Osmanlijske carevine. Zato se može reći, da su svi nemuslimani bili obveznici džizje. Obaveza davanja džizje pada samo na odrasle muškarce. Po pravilu nemuslimani nisu bili vojhi obveznici i zato je ovaj porez bio obavezan za njih kao znak njihove lojalnosti prema državi.
ZENE I DJECA

Od žena i maloljetne djece ne uzima se džizja. Kao obrazloženje za ovo u šeriatsko pravnim djelima obično se navodi to, da oni ne spadaju u borce i da se u ratu ne smiju ubijati. 24 Maverdi pak veli, da žena i djeca (kao i lud čovjek i rob) ne daju džizju zato, jer se oni vežu za odrasle muškarce. Sta više ako žena bude živila odvojeno i samostalno, od nje se neće uzeti džizja, jer se u tom slučaju smatra da ona slijedi muškarce svoga naroda.'" Nt!dkoff primjećuje ovo: »Stavljanje džizje samo na muškarce može čovjeka navesti na pogrešno mišljenje,. da je to jedan ratni porez (harb vergisi), koji su prisiljeni davati podanici nemuslimani zato što su oslobođeni vojne obaveze. Međutim to je pogrešno, jer izuzimanje od ovoga žena i djece bazira na samom šeriatskom propisu. Seriat je njima obezbijedio islamsku zaštitu i ne može biti ni govora o nekom dokidanju toga (te ·zaštite). A što šeriat izuzima od ovoga žene, djecu, starce, robove i hronične bolesnike, a što obvezuje samo zdrave muškarce, tj. one koji su sposobni nositi oružje, pobuđuje naročitu pozornost. Možda je ovo proizašle iz ekonomskih razloga.« 26
" Dubrovački arhiv, najstariji dokumenti od 1459-1501 god. (u kovertama) i to br. l, 2, 5, 12, 13, 14, 18, 19, 21, 2~, 25, 26, 30, 32, 33, 42, 44 i 45; zatim dokumenti iz XVI vijeka A': lla, 14a, 27a. U svima je upotrijebljen izraz harač. "' Dubrovački arhiv, A': 15a, 16, 17, 26a, 28a, 29, 30a i 36a. Kod ovih je upotrebljen izraz džizja. U tekstu obično· stoji: »••• džizje koje su obavezne za njih ... « (vilcib olan
~izyeleri).

" Ehu Jusuf, cit., str. 122. " Abdulvehhab eš-Sa•rani, Kitab-ul-mizan, Kairo 1306, II, str. 160. " Isto. " Ehu Bekir er-Razi el-Gessas (umro 370 981), Tefsir-u ahkam-il-Kur'an, Istanbul 1335, III, str. 96. Ibnu Rušd el-Hafid, cit., str. 326. Sejhulislam Halebi, Multeka-1-ebhur; te komentar od Abdurrahman b. eš-Sejh Muhamed (Damad-Efendi), Istanbul 1317, str. 671. C. H. Becker, cit. " Maverdi, cit. str. 137. '" B. Ch. Nedkoff, cit. str. 610.

=

·Ožizja ili harač

51

Izuzimanje žena i djece je apsolutno i kategorično. Tu nema nikakva razmimoilaženja među islamskim pravnicima. 21 Ali ipak u nekim se dokumentima naročito podvlači, da se džizja ne uzima od maloljetne djece.' 8 A što se tiče samog punoljetstva, ono se po šeriatskom pravu veže za polnu zrelost, a to zavisi o mnogim okolnostima. Kao elemenat punoljetstva nisu uzete godine starosti, nego se to ocjenjuje pojedinačno prema osobi. istina 15 godina starosti smatra se kao vrijeme od kojeg se može smatrati da je dijete odraslo. 29 Imamo jedan primjer zvaničnog kršenja ovog propisa šeriatskog prava. Kara Mustafa-paša sprovodeći svoju politiku smanjenja rashoda i povećanja prihoda bio je zaveo (1053=1643 godine) da se džizja uzima i od male djece. Ali kao potpuno suprotno šeriatu brzo je dokinuto.30 Međutim bilo je zloupotreba. Dževdet-paša u svojoj· istoriji navodi, da ~:u džizjedari - protivno šeriatu - uzimali džizju i od djece u bešici. O.tim i drugim nepravilnostima raspravljano je na jednom sastanku najviših državnih funkcionera u prisutnosti Selima III, koji je energično tražio da se otklone te nepravilnosti.31 Slijep
čovjek,

bolestan

i starac

Pored žena i djece ima i odraslih muškaraca koji se izuzimaju i oslobađaju davanja džizje. Pravnici hanefijske pravne škole na čelu s !mamom Ebu Hanife smatraju, da obaveza davanja pada smo na muškarce koji su sposobni za rat. Zbog toga oni vele, da slijep čovjek, hronični bolesnik, kontuzovan čovjek i iznemogli starac nisu dužni dati džizju, pa ~pakar bili i bogati. 32 Međutim, Ebu Jusuf, koji također pripada ovoj pravnoj školi, stoji na stanovištu, da i od njih treba uzeti džizju, ako su bogati. 33 Pretstavnik šafijanske pravne škole Muhamed b. Idris drži, da i oni u svakom slučaju treba da dadu džizju.34 U osmanlijskoj carevini postupalo se je po hanefijskoj pravnoj školi. I kako vidimo iz decizija (fetvi) turskih šejhulislama, usvajano je gledište Ebu Hanife."" Međutim u beratu od 1775 god. stoji, da se od iznemoglog starca neće uzeti džizja,
" Kao primjer navešćemo dvije fetve Sejhulislama Abdurahima: l) •Da ll će se uzeti džizja od maloljetnog sina zimije Zejda?« uzeti.« 2) •Da li će se tražiti džizja od hrišćanke Hind? • - Odgovor: Neće.« Orijentalni institut, rukopis br. 831, list 34 v. " Vidi dokumenat br. 5 i 21. " Nedkoff navodi, da je svaki nemusliman od 15-75 godina morao davati džizi\1 (cit., str. 621). ,. M. Belin, cit., str. 133. " Tarih-i Cevdet, IV, Istanbul 1309, str. 287-8. " Ebu Bekir El-Gessas, cit., III, str. 96. " Ebu Jusuf, cit., str. 122. " Damad Efendi, cit., str. 671. " Možemo citirati fetve Sejhulislama Abdurahim-efendije: l) •Da li će se uzeti džizja od zimije Zejda koji je invalid i ne može na noge? Odgovor: Neće se uzeti.« 2) »Da li će se uzeti džizja od zimije Zejda koji je slijep? - Odgovor: Neće se uzeti.« 3) »Da li će se tražiti džizje od zimije Zejda koji je iznemogao starac? - Odgovor: Neće.« (Or. institut, ruk. 831, list 34 v.) Ovdje nije stavljeno nikakvo ograničenje niti kakav uslov. To bi značilo, da se od navedenih ne uzima džizja, pa makar bili i bogati. Odgovor:
Neće

se

62

Hamid

Hadžibegić

ako nije bogat. Kadije su imale dužnost da nadziru i da vode brigu o pravilnom ubiranju džizje. I po svojoj dužnosti oni su morali poznavati propise o oslobođenju izvjesnih lica od džizje. Možda je to jedan od uzroka te u većini dokumenata nemamo detaljnih podataka o tome. Od naših dokumenata u beratu od 1694 godine se ističe, da su od džizje oslobođeni slijep i kontuzovan čovjek te onaj koji je bolestan veći dio godine. U beratu od 1732 godine zabranjuje se uzimanje džizje od maloljetnika i iznemoglih staraca koji su nesposobni za rad. U dokumentima se ne označuju godine starosti. Jedino u bujurudiji Bosanskog divana od 1841 godine kaže se da treba uzeti džizju ·od polno zrelih mladića do 80 godišnjih staraca. Siromah U pogledu siromašna čovjeka Ebu Jusuf veli, da ne treba uzeti od onog koji prima milostinju. 30 Ostali pravnici hanefijske škole su mišljenja da ne treba tražiti džizju od siromašna čovjeka koji ne radi i ne zarađ)lje. 37 Mlađi učenik Ebu Hanife i jedan od najistaknutijih pravnika njegove škole Muhamed zastupa gledište, da džizju treba uzeti od bogatog čovjeka i onog koji privređuje. Ali on u ovome ide i dalje. On veli, da ne treba uzeti džizju od nemuslimana koji zarađuje, ali kojem ne preostaje ništa preko izdržavanja njegove porodice. 38 Maverdi, koji pripada šafiijskoj pravnoj školi, veli da će se od siromašna čovjeka uzeti džizja, kada on bude u mogućnosti, a sačekaće se kada on bude u · teškom imovnom stanju. 39 Lud i slabouman Isto tako većina islamskih pravnika smatra, da ne treba tražiti džizju od luda i slaboumna čovjeka. 40 Sveštenici Sto se tiče sveštenika u manastirima, Ebu Jusuf veli, da se od njih ne uzima džizja, ako su siromašni; a ako su bogati, treba uzeti. Isto kaže i za lica koja se nalaze u samostanima. Samo dodaje: ako su oni svoj imetak dali za manastir, onda će se džizja od njih uzeti i tražiće se od starješine samostana. A ako on to bude negirao i zakleo se na to po propisu svoje vjere, neće se od njega ništa uzeti. 41 Ebu Bekir El-Džessas kaže, da džizju ne treba da daju oni sveštenici koji se ne miješaju sa svijetom. A oni koji se miješaju treba da dadu.•~
'" Ebu Jusuf, cit., str. 122. " Damad Efendi, cit., str. 671. " Ebu Bekir El-Gessas, cit., III, str. 96. U nekim sandžacima osvojenim od Ugarske, obaveza je padala samo na one prihod u vinu i stoki iznosio 300 akči, kao što ćemo to vidjeti. " Maverdi, cit., str. 139. '" Ebu Jusuf, cit., str. 123. Maverdi, cit., str. 137. Damad Efendi, cit., str. 671. " Ebu Jusuf, cit., str. 122. " Ebu Bekir El-Gessas, cit., III, 96.

čiji

je

Džizja ili

l)arač

63

To isto veli Sejhulislam Burhanudin i dodaje ovo: »Muhamed prenosi od Ebu Hanife, da će se džizja staviti na njih, ako su sposobni za rad. A to je mišljenje Ebu Jusufa. Uzrok stavljanja džizje na njih je sposobnost, koju dotični nije upotrijebio. Prema tome to je kao ostavljanje haračke zemlje neobrađenom. A uzrok za nestavljanje džizje na njih jest to, da se oni u ratu ne mogu ubijati, ako se ne miješaju sa svijetom.« 43 Pisac pravnog djela »Multeka-1-ebhur« Ibrahim Halebi (umro 956=1549) kaže: •Nema džizje na sveštenika koji se ne miješa (sa svijetom)«, a njegov komentator Damad Efendi dodaje: »pa makar bio sposoban za rad, jer se on u ratu ne ubija.« Zatim veli: »Od Imama (Ebu Hanife) se prenosi, da će se staviti džizja, ako on bude sposoban za. rad. To je mišljenje Ebu Jusufa.« 44 Težište fetvi (decizija) koje su izdavali turski šejhulislami i muftije je u tome, da li se oni miješaju sa svijetom ili ne miješaju. U tom smislu oni daju odgovore na postavljena pitanja u vezi s oslobođenjem sveštenika od džizje.' 5 U kanun-nami iz vremena nišandžije Dželal-zade (1534-57) postoji ovakav propis u pogledu sveštenika: >>Ako rajetin nemusliman, koji je upisan u defter, postane kasnije sveštenik, od njeg će se uzeti harač (hara~) i ispendža. Ali ako bude sveštenik, a ne bude se miješao sa svijetom, nego bude stalno u manastiru i bude se izdržavao od milodara, od njeg se neće uzeti ništa, tj. neće se uzeti harač, ispendže, bennak, resmi mudžerred, niti išta drugo pod imenom pristojbi (riisfim).« 46 U našim dokumentima govori se o sveštenicima u beratima od 1693, 1694 i 1732 godine. Tu se izričito kaže, da će se džizja uzeti od sveštenika koji su sposobni za rad i zaradu. 47 U jednom sidžilu sarajevskog kadije nalazi se ferman od 15 zulkadeta 1197 godine (12-X-1783) koji je izdan na traženje sveštenika manastira u Kreševu, Fojnici i Sutjeski. U njemu se govori o njihovom oslobođenju od svih običajnih tereta (tekalif-i iirfiye), crkvenih pristojbi (kilise resimleri) i drugog na osnovu »ahdname« izdane od strane sultana Mehmeda II Fatiha. Tu se navodi i oslobođenje od džizje. U vezi s tim bosanski valija Abdulah-paša izdao im je bujurul" Sejhulislam Burhanuddin, cit., str. 137. " Damad Efendi, cit., str. 672. " Kao primjer navešćemo nekoliko fetvi Sejhulislama Abdurahim Efendijc: l. •Da li će se tražiti džizja od sveštenika Zejda i Amra koji stanuju u jednom manastiru i ne miješaju se sa svijetom? - Odgovor: Neće.« 2. Da li će se tražiti džizja od sveštenika Zejda koji se miješa sa svljetom? - Odgovor:
Tražiće

se.«

3. •Da li će se uzeti džizja od sveštenikll Zejda koji se ne miješa sa svijetom? Odgovor: Neće.« 4. Da li će se tražiti džizja od hrišćanina Zejda, koji je sveštenik u jednoj crkvi, ali se nikako ne druži sa svijetom? - Odgovor: Neće.« 5. •Kada oni koji su zaduženi za kupljenje džizje budu tražili džizju od zimije Zejda, koji stanuje u jednom selu i druži se sa svijetom i zarađuje, može li Zejd da je ne da pod izgovorom: Ja sam sveštenik? - Odgovor: Ne može.« Orijentalni institut, rukopis 831, list 34 v. Po šeriatskom pravu džizju ne daju ni robovi, niti se traži od njihovih gospodara. Isto tako ne uzima se ni od zarobljenika. - (Sejhulislam Burhanuddin, cit., str. 137.) " Orijentalni institut, rukopis br. l, I, list 86 v. - Rukopis br. 10, list 27 v. " Vidi dokumenat br. 2, 4 i 5.

64

Hamid

Hadžibegić

diju 13 safera 1198 godine (1784) s naređenjem da se postupi po navedenom fermanu i da se od navedenih sveštenika ne traži ništa što je gore spomenuto.•g U drugom sidžilu ima također bujuruldija navedenog bosanskog valije od 27 safera 1199 god. (9-I-1785), kojom se također u smislu carske ahdname nalaže, da se od njih ne uzima džizja} 9 Ako rezimiramo .sve gore navedene slučajeve oslobođenja od džizje, vidjeda je pravi uzrok to, što svi ti pojedinci nisu bili produktivni u postojećem društvu. I samo pod tim vidom oni su oslobađani od davanja džizje. Svako drugo tumačenje je formalističko i ono zbog toga i nije uvaženo u stvarnom životu. Država je uzimala džizju i od iznemoglog starca, ako je on bio bogat, drugim riječima ako je postojala materijalna ·b~a za njegovo oporezivanje. I sveštenik koji je privređivao morao je plaćati džizju. To znači da je džizju .davao svaki onaj koji je u tom društvu privređivao. Ovakav je mogao biti oslobođ~n :>amo u tom slučaju, ako je vršio neku naročitu službu državi, kao što je učestvovanje u ratu i služenje u izvjesnim vojničkim jedinicama, što ćemo ovdje iznijeti.
ćemo

PRIPADNICI VOJNICKIH REDOVA

Pored gore navedenih u Osmanlijskoj carevini od džizje su bili oslobođeni i svi oni nemuslimani koji su se po svojoj službi ubrajali u vojnički red i koji su učestvovali u vojnim operacijama. A tu dolaze akindžije, vojnuci, martolosikonjanici i drugi. U kanun-nami Sulejmana Zakonodavca (iz prvih godina njegove vladavine) nabrojeni su oni koji se ubrajaju u vrjnički red. U njoj se između ostaloga k&že: >>Sokolar (dugancl) koji s carskim beratom faktički vrši sokalarsku dužnost, a koji nije ničiji upisani rajetin, te pješaci (yaya), muselemi (miisellem), džambazi (canbaz), juruci (yiiriik) tatari (tatar) i vojnuci (voynuk taifesi), koji idu na vojnu, ubrajaju se u vojnički red.« 50 Akindžije Akindžije su laka konjica koja je upadala u neprijateljsku zemlju, da bi glavnoj vojsci olakšala prodiranj<:>. Tih akindžija bio je priličit broj u periferij-. skim vilajetima:u njihovim odredima bilo je i hrišćana. 51
" Gazi Husrevbegova biblioteka u &;u'ajevu, .sidžil br. 23, str. 31. U navedenom fermanu se ističe, d'l spomenuti sveštenici posjeduju carsku zapovijest od 1009 1600 godine u istom smislu i da im je i bosanski valija Ali-paša (koji je. prije toga bio veliki vezir) izdao dvije bujuruldije i to 1049 i 1050 godine (1639 i 1650). U drugom broju Priloga kod obrade džizje u XIX vijeku ponovo ćemo se zabaviti ovim pitanjem oslobođenja sveštenika od džizje, jer se je to stalno povlačilo. " Gazi Husrevbegova biblioteka, ·sidžil. br. 24, str. 49. Gornje naređenje izdao je valija na molbu sveštenika iz manastira u Fojnici, Kreševu i Sutjesci. "' H. Hadžibegić, Kanun-nama sultana Sulejmana Zakonodavca, Glasnik Zemaljskog , muzeja, Sarajevo 1949-50, str. 349. " I. H. Uzunčaršili, TUrk tarihi (skripta), Istanbul 1937, str. 68-88.

=

: DžiZja ili

·harač

65

U bosanskoj kanun-nami od 1516 godine spominje se da je za granice u Bosni upisano 1000 akindžija. Kao nagrada za njihovu službu je s njihovih baština desetina i sve . novčane pristojbe, zatim nameti Mjesto svega toga njih hiljaau davalo je godišnje sto hiljada akči ..,a kasu.•• Vojnuci

i!uvanje dokinuta i tereti. državnu

O oslobođenju vojnuka od harača· imamo potvrda kako u turskim istorijskim izvorima tako i u najstarijim put;opisima. Tako Konstantin Mihailović iz Ostrovice govoreći o vojnucima veli ovo: . •Ima još i neki Hristijana, k o j i s u s l o b o d n i i k o j i n e p l a ća j u n i k o m n i š t a za njihovu službu; ovi se zovu vojnici i ovi poslužuju cara. i vode prazne konje, kad se ukaže potreba. MaPtaluza i vojnika ima nekoliko stotina.•"? Bentrandon u svom putopisu od 1432 godine kaže na jednom mjestu ovo: >>Noćivali smo po nekim mestima, gde smo nalazili Bugare koji su hrišćani. Oni su nam govorili k a k o o n i k o j" i d r ž e k o n j a r a d i o d l a s k a u v o j s k u n e p l a ć a j u n i k a k v a h ar a č a.« Ovdje se vjerovatno radi o vojnucima."' I Gerlah za bugarske vojnuke ističe, da ne plaćaju nikakav danak. Jedni od njih čuvaju carske i vezirske konje na pasištima, a drugi za vrijeme rata nose hranu za vojsku."" U kanun-nami o vojnucima iz doba sultana Sulejmana stoji ovo: • V o jn u e i s u o s l o b ođen i h ar a č a i ispendže te od desetine na ono što posij u i požanju na svojoj baštini, od desetine na košnice, ·od pristojbe na svinje i od pristojbe na ovce do 100 ovaca, a od viška neka im se na dvije ovce uzme jedna
akča.«

U požeškoj kanun-nami od 1545 godine jedan pastis odnosi se na dužnosti vojnuka i na njihovo oslobođenje od svih. daća i.novčanih pristojbi i filurije (•ciimle hukt1k ve riisO.mdan ve filuriden muaf ve miisellem«). Ovdje se jasno ocrtava vojnički karakter ovih vojnuka. Taj pasus glasi: »Pošto je izloženo podnožju uzvišenoga prijestolja da su budimski beglerbeg i požeški sandžakbeg podnijeli izvještaj, da ima među rajom hrišćana poznatih pod imenom vojnuk, koji a k o n a s t a n e g r a n i ~ a r s k a s l u ž b a il i v o j n i p o h o d, polaze sa svojim sandžakbeiima i vojvodama na granice sa svojim konjima, odelom, kratkim kopljima, štitovima i uopšte uređenim ratnim priborom, vrše. različi te sl u ž be u zarobljavanju neprijatelj a i izviđanju neprijateljskih položaja i učestvujuu ratnom pohodu, pa su dosada bili oprošteni i oslobođeni od svih daća, p ris t o j b i i fi l u rij a, to je od spomenutih imenovano 120 lica kao vojnuci i zapovijeđeno, da oni budu po prijašnjoj odluci oprošteni od svih daća i pristojbi, dogod budu na spomenuti način išli na graničarsku-·službu i vojni pohod i uče­ stvovali u' ratu, nemajući neispravnosti svome oružju i spremi.« 07

u

L. Barkan, Kanunlar, Istanbul 1945, str~ 397-s, t. 15. - H. šabanović, Kanunnama Bosanskog "sandžaka iz godine 922/1516, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinpm, Sarajev9 1950, str. 165. "' Prevod J. šafarika, Glasnik Srp. Uč. Dr. I (XVIII), str. 176. " Bertrandon de la Brokijer, Putovanje preko mora, Beograd 1950, str. 129. " Gerlach, Tagebuch p. 54 (22-iV-1574) i p. 487 (1578). "" O. L. Barkan, cit., str. 265-6, t. l. "' Br. Đurđev, Požeška kanun-nama iz "1545 godine, Glasnik Drž. muzeja, Sarajevo 1946, str. 132 i 136-7.

·" o.

66

Hamid

Hadžibegić

Poznati turski istoričar Ahmed Refik u svom radu o Bugarskoj pod turskom upravom donosi jednu carsku zapovijest od 24-XI-1604 godine o vojnucima. Tu se izričito spominje da su vojnuci oslobođeni od džizje. Na početku ove zapovijesti, koja je upućena kadijama Sofije i Šehirkoya, stoji slijedeće: »Vojnici nastanjeni u spomenutim kadilucima poslali su na moju Portu sreće ovu molbu: Mi smo od starina vojnuci, djeca vojnuka, i svake godine vršimo svoju službu koju smo dužni. Iako nemamo greške, iako imamo u rukama časnu zapovijest i izvod iz novog deftera, d a s m o r a d i s l u ž b e o p r o š t e n i i o s l ob o đ e n i d ž i z j e, ispenče, avarizi divanije i ostalih običajRih nameta, iako u našem ponašanju nema ništa što bi iziskivalo kakvo miješanje, oni kojima je naređeno da kupe džizju, avariz i ostale namete, protivno onome kako je dosada postupano i suprotno vilajetskom defteru, stalno uznemiruju i prijete našim sinovima sa spomenutim nametima. S obzirom na to oni mole moju carsku zapovijest, da bi se to zabranilo.« Iza toga se u zapovijesti konstatuje, da su oni zaista stari vojnuci, djeca vojnuka, da svake godine vrše svoje dužnosti i da su radi toga oprošteni i oslobođeni od spomenutih nameta. Zato se naređuje kadijama, da ne dopuste nikom da uznemirava navedenu grupu. 5 " I u raspravi Ali Cauša od 1653 godine govori se o oslobođenju vojnuka, od Tu stoji ovo: »Jedna su pak vrsta one njive koje su određene vojnučkom redu, pod izrazom baština. U terminologiji činovnika carske kancelarije baština znači čiftlik. Oni to siju i obrađuju. Oni su oprošteni i oslobođeni .šeriatskih d e s e t i n a (a~ar-i ~er'iye), o d h ar a č a, ispenče, vanrednih nameta (avar'iz-I divaniye) i običajnih nameta (tekalif-i orfiye). Ubuduće u njihove baštine, nalazile se one u kojem god selu, nemaju se prava miješati ni gospodari zemlje (sahib-i arz) niti ko drugi. Desetina i pristojbe pripadaju njima. Oni imaju svoje begove, čeribaše i lagatore, što je gore spomenuto Održavanje reda i discipline pripada njima.« 50 Sinovi, braća i rođaci vojnuka daju harač, ali se ne smatraju rajom i ne daju rajinskih pristojbi. U bosanskoj kanun-nami od 1516 godine veli se ovo: »Na sinove, braću i rođake vojnuka ovoga vilajeta bilo je od davnih vremena određeno na svaku osobu po 30 akči kao ekvivalenat za džizju (bedel-i cizye). Pošto oni plate tih 30 akči za državnu blagajnu, neka im se ne· nameće ispendža ill nešto drugo.« 00 U kanun-nami iz doba sultana Sulejmana naročito se naglašava, da oni ne spadaju u raju, iako daju harač, jer se iz njihovih redova popunjavaju upražnjena mjesta vojnuka. 61 Ali ako oni ili sami vojnuci drže rajinsku zemlju, onda treba da daju o_no što otpada na nju, uz izvjesne povlastice. U navedenoj bosanskoj kanun-nami se napominje, da oni vojnuci, koji posjeduju haračku rajinsku zemlju treba da dadu za nju harač, ispendžu i desetinu. A i oni koji služe kao rezerva vojnuka u tom
harača.

" Ahmed Refik, Tiirk idaresinde Bulgaristan (973-1255), Istanbul 1933, dokument br. 37, str. 27--8. XVII
stoljeću,

" H. Hadžibegić, Rasprava Ali čauša iz Sofije o timarsko-spahijskoj Glasnik Zem. muzeja, Sarajevo 1947, str. 191-192.

organizaciji u

" O. L. Barkan, Kanunlar, str. 398, t. 16 i 17. " Orijentalni institut, rukopis br. 1, I, list 92 r.

H. Sabanović, cit., str. 166.

Džizja ili
slučaju,

harač

67

pored 30 akči na ime džizje, moraće da plate državnoj blagajni i harač te rajinske baštine, a ispendžu i desetinu spahiji, na čijem se području nalazi dotična baština. U beratu o džizji od 1694 godine stoji, da ne treba izuzimati od ostale raje one koji se nalaze u vakufskim selima ili na hasovima sultana, velikih vezira itd., a koji plaćaju otsjekom i koji su na neki način dobili berat i tvrde da su oslobođeni kao tumači, muselemi, sokolari i vojnuci. Slično ovome postoji i u jednom beratu od 6-X-1709 godine, što ga je objavio Nedkoff, ali u njemu se izričito ne spominju vojnuci. Međutim on na osnovu ovoga berata tvrdi, da vojnuci uopšte nisu plaćali džizje. 62 Da to nije tačno, vidi se iz gore citiranih izvora. Ovdje bi se jedino moglo postaviti pitanje, da li su vojnuci 'poslije navedene godine, tj. od kraja XVII vijeka, bili obavezni plaćati džizju. Ja mislfm da se ovdje radi o vojnucima koji se nalaze na rajinskoj zemlji, za koju moraju dati pored ostalog i harač. Naime treba imati u vidu, da vojnučke baštine ne ulaze u popis timara. One su izuzete iz popisa i ne mogu spada~i niti u vakufska sela niti u hasaove sultana, vezira i drugih funkcionera. Taj podatak važan je s druge strane. Iz njega se vidi da izvjestan broj vojnuka postepeno prelazi u običnu raju. A to znači, da je ustanova vojnuka počela da gubi onu ulogu i povlastice koje je imala prije. Ali to ne znači, da džizju odnosno harač moraju da daju svi vojnuci. Ova se je ustanova zadržala sve do tanzimata i bilo je vojnuka, koji do tog vremena nisu plaćali harača. To se naročito može reći za carske vojnuke (hassa voynuklan«), koji su se brinuli o odgajanju carskih i vezirskih konja na ispasištima.•• Vlas i
Među
četvrti

one koji su bili

oslobođeni harača

spadali su i

braničevski,

vidinski

i smederevski vlasi. O fome se govori u kanun-nami sultana Sulejmana iz prve

XVI vijeka, kada su ti krajevi bili na granici Osmanlijske carevine, naime bitke. Tu stoji ovo: »Braničevski i vidinski vlasi n e p l a ća j u n i d e s e t i n u, n i h ar a č, niti ispendžu. Oni su oprošteni i oslobođeni i od svih vanrednih nameta.« Ta im je povlastica data radi toga, jer su oni čuvali stražu na izloženim mjestima, i kada bi se pojavio neprijatelj, svi su učestvovali u pohodu kao konjanici.« I za smederevske vlahe se kaže, da n e p l a ća j u n i h ar a č, ni ispendžu, ni desetinu, ni porez na ovce, ni mlađarinu, niti što od drugih novčanih pristojbi. I tedni i drugi davali su svome sandžakbegu godišnje po 83 akče i to s kuće na prije
mohačke kuću.

" B. Ch. Nedkoff, cit., str. 638-9. Branislav Đurđev u svom radu o vojnucima veli ovo: »Razvitkom turskog feudalizma vojnuci su se većinom izjednačili sa ostalom rajom. Samo u izvesnim krajevima Bugarske se donekle sačuvala ustanova. Iz dokumenata i bugarske tradicije se vidi da je ostala samo ustanova carskih vojnuka (hassa voynuklan). U Bosni i Hercegovini od vojnučkih povlastica dokumenti iz XVIII i XIX veka spominju samo u Hercegovini ime mukatu (voynugan-1 Hersek mukata'as1). U toj mukati oni su postali obespravljena raja. Ukoliko je u Srbiji bila neka mukata poreklom •voynugan mukata'asi«, ne mogu ništa reći. Mi zasada jedino znamo da je u XVI veku i nešto ranije bilo vojnuka u smederevskom sandžaku.« - Br. D., O vojnucima, Glasnik Zem. muzeja, Sarajevo, 1947, str. 101.
03

68

Hamid

Hadžibegić

U istoj kanun-nami se veli, da je u slučaju upada u neprijateljsku zemlju svaka vlaška kuća davala po jednog v o j n u k a radi učestvovanja u tome. Iz svega toga jasno se vidi njihov vojnički karakter, te je razumljivo zašto su bili oslobođeni od harača. 63 • Knezovi i
primićuri

Kao vlaške starješine spominju se knezovi i primićuri. Za ltnezove se veli, da imaju pravo na jednu desetinu od novčanih kazni, koje pripadaju sandžakbegu, a za primićure da su oslobođeni divanskih nameta i običajnih tereta. 04 U bosanskoj kanun-nami od 1530 godine govori se jedino o primićurima i njihovom odslobođenju od harača. Tu se između ostalog kaže ovo: »Zapovijeđeno je da primićuri u spomenutom sandžaku sa svojim baštinama koje posjeduju budu oprošteni i oslobođeni: da oni sami i njihovisinovi ne daju harača,ispendže, desetine od žita, ovčarine, niti ostalih pristojbi i vanrednih nameta. P r i kupljenju prihoda za fiskus oni treba da pomažu haračli­ j a m a i e m i n i m a. A kada bude i drugih carskih službi, treba da vrše dužnosti koje su za njih obavezne. S obzirom da je tako zapovijeđeno, to je u novi defter upisano na obrazloženi način. Dokle god oni budu služili i ne budu imali grešaka, treba da budu oprošteni i oslobođeni, kao što je u defteru zapisano. Neka se od njih i njihovih sinova ne traži ništa: što je suprotno defteru. A kada oni umru, neka na njihovo mjesto budu primićuri njihovi sinovi.« 65 U zvorničkoj kanun-nami iz sredine XVI vijeka prec1z1rane su dužnosti knezova i primićura i istaknuto njihovo oslobođenje od harača. s obzirom na važnost iznesenih podataka citiraćemo taj odlomak. »Pošto ima raje iz vlaškog reda pomenutog vilajeta koja je ubilježena na harač, to, kako imaju od starina primićure i knezove, pr i m ić ur i p o m a ž u pr i k u p l j e n j u h ar a č a, te uvedenih poreza i ovčarine o d r.a j e koja stanuje u njihovom selu i postali su odgovorni za štetu pričinjenu tome dobru. U svakoj nahiji ima knez. I k n e z o v i s u o d g o v o r n i z a p r i m i ć u r e u svojoj nahiji i p o m a ž u e m i n i m a i e a rs k i m s r"u g a m a u p o g l e d u h a r a č a, ovčarine i nameta. O d p rim ić ur a s e u naknadu za njihovu službu n e u z i m a h ar a č, a ni od prihoda njihovih baština desetina, salarija i porez (riisum - novčane pristojbe}. Oni ih sami uživaju i oslobođeni su od divanskih nameta (avariz-1 divaniye} i nešeriatskih tereta (tekalif-i orfiye - običajni tereti). Njima su podložni njihovi sinovi, a i braća koja žive zajedno s njima. U časnim odredbama koje imaju u svojim rukama zavedeno je da sin umrlog primićura postaje primićur namjesto svoga oca. Pomenuti red je kao i ranije odgovoran za carsko dobro (za prihod koji pripada fiskusu). Pošto je, kad je sada izloženo podnožju visokog prijestolja da je primićurstvo potrebno i važno, naređeno da budu potvrđeni, to im je radi nove odredbe u ruke data opširna ~eskera, i to je ubilježeno u novi carski defter. O n i m a
"• H. Hadžibegić, Kanun-nama sultana Sulejmana Zakonodavca, Glasnik Zem. muzeja za 1949-50 god., s. 370-371. " H. Hadžibegić, Kanun-nama s. Sulejmana Zakonodavca, str. 370-372. " Br. Đurđev, Kanun-nama Bosanskog sandžaka iz godine 1530, Glasnik Zem. muzeja, Sarajevo 1948, str. 194 i 200.

Džizja Ill

harač

69

k o j i s u k n e z o v i prema njihovom stanju ponovo se d o d j e l j u j u n j ih o v i t i m a r i koji su u njihovom posjedu. Pošto je k o d n j i h z a k o n d a o n i k o j i u ž i v a j u t i m ar već i o d 1000 a k č i i d u l i č n o n a k o n j u u v o j n i p o h o d, kad im sandžakbeg pravi vojni pohod prema Budimu, a da za one č i j i j e t i m ar m a nj i o d 1000 a k č i i d u vri j e d n i z a m j e n i e i, to je zabilježeno po staroj odluci.« 66 Iz ove navedene kanun-name može se zaključiti, da su knezovi i primićuri u Bosni bili oslobođeni davanja harača. Međutim u požeškoj kanun-nami od 1545 godine kaže se za knezove, da su oprošteni od svih daća i novčanih pristojbi, a za primićure da treba da dadu ratnu filuriju kao i filuriju na kuću, a od ostalih daća i pristojbi da su oslobođeni. To je formulisano ovako: »U tom kraju među hrišćanima kažu svojim nahijskim načelnicima knez, a seoskim načelnicima kažu premićur i teklić. Budući da spomenuti k n e z o v i p r i n a s e l j a v a n j u i k o l o n i z a e i j i z e m l j e, p r i s k u p l j a n j u d o b r a e a rs k o g (mal-i miri - prihoda koji pripada fiskusu) i u p r i k u p l j a n j u p o r e z a i n a m e t a (hukOk ve 'riisOm - daća i pristojbi) o d r a j e t r u d e s e i zadovoljavaju, od ranije je uobičajeno da su o pr o š t e n i s v i h p or e z a i n a m e t a (daća i pristojbi) ... , a spomenuti pr e m i ć ur i t e klić, budući da takođe u naseljavanju svojih sela i u skupljanju poreza i nameta od raje svojih sela ·kn e z o v i m a p o m a ž u, zaveden o je da budu o p r o š t e n i d r u g i h poreza i nameta, kada plate ratnu filuriju i filuriju na
kuću.« 67

U sremskoj kanun-nami od 1588-9 izričito Sl? kaže ne samo za knezove nego i za primićure da su oslobođeni od svih daća i novčanih pristojbi, ali pod uslovom da idu na vojni pohod Tekst te kanun-name koji se odnosi na to glasi: »Kako je u starom defteru zabilježeno da su ličnosti, koje su u Sremskom ostrvu i u spomenutoj nahiji poznate pod imenom k n e z a i p rim ić ur a, b i l i o s l o b o đ e n i i o p r o š t e n i s v i h d a ž b i n a i p o r e z a (hukOk ve riisO.m - daća i pristojbi) z a s v o j e s l u ž b e u kojima se trude u k o l o n i z a e i j i zemlje, u skupljanju dobra carskogaiprikupljanjuostalih p or e z a i d a ž b i n a, izvešten je carski presto o položaju spomenutih. Pošto je zapoveđeno da se određuje s vremena na vreme radi skupljanja dobra carskog u pokrajini k o l i k o j e p o t r e b n o k n e z o v a i p r i m i ć u r a p o d u s l ov o m da id u n a· vo j n i p o h o d, na spomenutom ostrvu uvedeno je prema uzvišenoj zapoveslti ukupno 87 ljudi kao knezovi i primićuri uz oslobođenje (od dažbina) po staroj odluci.« 68 I kod Ali čauša oni su oslobođeni džizje. Govoreći o njima on veli ovo: >>Ovi također čine dvije skupine. Jedna je skupina s ti m ar o m, t o s u v l a- • snici i knezovi. Oni kao i ostali pojedinci timara imaju il r u k a m a b e r a t e. A jedna je skupina s muafijetom, a to su p r i m i ć u r i. P o r e d t o g a š t o s u o s l o b o đ e n i n j i h o v i č i fl u Ci i b a š t i n e koje
" Nedim Filipović, Jedna kanun-nama Zvomičkog sandžaka, Glasnik Zem. muzeja, Sarajevo! 948, str. 228-9, i 232---3. " Br. Đurđev, Požeška kanun-nama iz 1545 god., Gl. Zem. m., Sarajevo 1946, strana
132 i 136. ' " Br. Đurđev, Sremska kanun-nama iz 1588-89 god., Glasnik Zem. muzeja, Sarajevo, 1949-50, str. 274 i 281-2.

7o

Hamid HadžibegiČ

obrađuju od poreza i pristojbi, t e o n i i n j i h o v i s i n o v i i n jih ova b r a ć a o d d ž i z j e i ispendže za njihov rad, oni su oslobođeni i od divanskih nameta (avariz-i divaniye) i ostalih običajnih nameta (tekalif-i orfiye).«

Martolosi Kod martolosa pješaci su bili. oslobođeni izvjesnih poreza, a martolosi konjanici koji su učestvovali u vojnim pohodima nisu plaćali ni harača. U zvorničkoj kanun-nami iz XVI vijeka navedene su dužnosti i jednih i drugih kao i njihovo oslobođenje od daća na ovaj način: »Izvan granica sela i mjesta gdje se čuva derbend ima velikih bregova i šuma. Ponajviše vremena dolaze razbojnici, borave tamo 'i odatle noću napadaju kuće onih koji su nastanjeni u gradovima i selima i presijecaju puteve. Koliko su ubili ljudi i opljačkali stvari od raje! Da bi se to suzbila, ranije su u pomenutom vilajetu časnom zapoviješću u s p o s t a v I j e n i, m a rt o l o s i, d a č u v a j u b a š t a k o o p a s n a m j e s t a i d a i h, k r u ž e ć i s t a l n o, b r a n e. O n i služe plaćajući poreze po derbendžijskom običaju. Ovaj put, kad je izloženo podnožju visokog prijestolja da su oni potrebni i važni, naređeno je da se potvrđeni u svojim službama uvedu u novi carski defter. Da bi im pomagali o d r e đ e n o j e i z m e đ u n j i h 25 m a r t o l o s a k o n j a n i k a. Kad bi sandžakbegu pomenute live bio naređen vojni pohod u pravcu Budima, i š l i b i s njime na konjima u vojni pohod martolosi konjanici. Oni su služili, a da im, u n a·k n a d u z a n j i h o v u s l u ž b u n i s u u z i m a n i d e s e t i n a, h a r a č, ispendže i divanski namet. Ponovo su carskom zapovješću upisani u novi carski defter u svojim službama.« 70 I u sremskoj kanun-nami se govori o kara-martolosima koji učestvuju u vojnim pohodima kao šajkaši. Tu se doslovno kaže ovo: »U defteru se nalazi i zapisano je da u spomenutoj livi ima 50 l j u d i kara-martolosa, da su spomenuti sa svojim baštinama koje imaju u rukama b i l i o s I o b o đ e n i (od dažbina) z a s v o j u s l u ž b u, u kojoj se trude da vrše službu u s a k u p l j a n j u p r i h od a z a fi s k us i u h v a t a n j u r a z b o jn i k a i ostalih zločinaca koji se pojavljuju u Fruškoj Gori, u brdima kadiluka Nemci i na drugim mestima koja pripadaju spomenutoj livi. Kada je radi toga izvešten uzvišeni carski presta o položaju spo!llenutih, naređeno je da se 10 ljudi od njih briše, a 40 n j i h d a s e odredi p o d u s l ov o m d a i s p u n j a v a j u s I u ž b e koje su im u .dužnosti, a k a d a n a s t a n e v o j n i p o h o d, da se ukrcaju u šajke i d a v r š e š a j k a š k u s I u ž b u. Stoga je po uzvišenoj zapovesti upisano 40 ljudi od njih u novi carski defter kao martolosi uz oslobođenje (od dažbina) po staroj odluci.« 11

" XVII st., " "

H. Hadžibegić, Rasprava Ali Cauša iz Sofije o timarsko-spahijskoj organizaciji u Gl. ZM, Sarajevo 1947, str. 191. N. Filipović, Jedna kanun-nama Zvorničkog sandžaka, GZM 1948, str. 228 i 232. Br. Đurđev, Sremska kanun-nama; str. 274 i 282.

Džizja ili

harač

71

D e r b a n d ž i j e, s o l a r i i d r u g i Osim toga u Osmanlijskoj carevini bilo je pojedinih grupa koje su bile
oslobođene djelomično ili potpuno poreza i nameta, ali koji su plaćali harač

odnosno džizju. To su derbendžije, 72 martolosi-pješaci, solari/ 3 skelari, ćupridžije i njima slični. U citiranoj bosanskoj kanun-nami od 1516 godine spominje se 70-80 majstora koji su bili oslobođeni izvjesnih daća. 74 · U sidžilu jajačkog kadije od 1106 godine zavedeno je na jednom mjestu, da su hrišćani Jajca bili oslobođeni poreza zvanog •imdad-i hazariye ve seferiye« zbog nekih svojih dužnosti, ali su morali davati harač. 75 Prema zakonu za cigane u rumelijskom vilajetu, oni koji su radili kao musellemi u tvrđavama d a v a l i s u s a m o e ar s k i h ar a č, a bili su oslobođeni divanskih nameta, ispendže i ostalih običajnih pristojbi. 70 Iz dokumenata vidimo, da se kod ovih koji su bili oprošteni izvjesnih poreza i nameta javljala tendencija da budu oslobođeni i davanja harača. Cuvari baruta Bilo je pak naročitih oslobođenja od džizje. Ali svako to oslobođenje bilo je u vezi s nekom službom vojničkog karaktera. Tako na primjer u Carigradu bilo je 100 Grka koji su bili oslobođeni od džizje zato, što su čuvali barut. 77 Isto tako bili su oslobođeni i njihovi zemljaci koji su služili u mornarici. A sličnih oslobođenja bilo je i na drugim mjestima. 78 Radnici u majdanima Iz kanun-name za vilajet Erzurum od 947=1540 godine saznajemo, da su hrišćani tri sela od davnina radila u četiri majdana za izradu šapa. Kao nagrada za to oni su bili o s l o b o d e n i: d ž i z j e, ispendže, »behre« i ostalih novčanih daća, zatim od »acemi oglanl• te avariz-a i davanja veslara (kiirekgi) kao i od običajnih tereta (tekalif-i orfiye). Kasnije ove su im povlastice bile oduzete, a rad u tim majdanima vršen je pomoću najamnih radnika. Nakon dvije godine uvidjelo se da ovaj način rada u majdanima nije dobar kao ranije. S druge strane za te dvije godine otselilo se iz tih sela 180 kuća, jer su ti krajevi kameniti i pasivni, te im je bilo teško plaćati navedene namete. S obzirom na sve te okolnosti ponovo je stanOVI\icima tih sela ustupljen rad u tini. majdanima uz stare povlastice. Sta više data su im još dva majdana. 79
" O derbendžijama vidi ove kanun-name: Kanun-nilma za Bosanski sandžak od 1530. god., (cit.); Br. Đurđev, Kanun-nama za bosanski, hercegovački i zvornički sandžak iz 1539 godine, Istorisko-pravni zbornik, Sarajvo 1950, str. 232 i 236-7; N. Filipović, Jedna kanun-nama zvorničkog sandžaka (cit.). Prema kanun-nami Sulejmana Zakonodavca, derbendžije koji ne čuvaju klanaca nego stanuju u drugom selu gube povlastice i spadaju u red obične raje. - Glasnik Zem. m., Sarajevo 1949-50, strana 365. " N. Filipović, Jedna kanun-nama zvorničkog sandžaka, str. 229 i 233. " O. L. Barkan, Kanunlar, str. 396-7, t. 7. - H. Sabanović, cit., str. "' Orijentalni institut, sidžil br. 10. God. 1106 po Hidžri počinje 22 avgusta 1694, a završava sa ll avgustom 1695 godine. " O. L. Barkan, Kanunlar, str. 258, t. 8. " Jacob Elssner, Neueste Beschreibung der griechischen Christen in der Tiirkei, Paragraph VII. " Nedkoff, cit., str. 621. " O. L. Barkan, I):anunlar, s. 72,t . 57. 5*

72

Hamid

Hadžibegić

Pojedinačna oslobođenja

Osim ovakvih grupnih oslobođenja od džizje bilo je i pojedinačnih. 80 Radi ilustracije navešćemo dva tri primjera. , u blagajskom sidžilu od 1809 godine zaveden je prepis jedne molbe nekog Đure Spasoja iz sela Rodbine upućene bos. valiji Sulejman-paši. U njoj on moli da bude oprošten od džizje, jer je učestvovao u prošlim vojnama. Ta molba u prevodu glasi: »Srećnom, darežljivom, milostivom gospodinu, Njegovoj ekselenciji Gospodaru, neka je zdrav sa srećom i zadovoljstvom. Ja vaš sluga stanovnik sam sela Rodbine u Balagajskom kadiluku. S obzirom da sam se nalazio u prošlim vojnama, a naročito ovaj put u vašoj srećnoj pratnji, i budući da je moja privrženost carskoj službi očita, usuđujem se podnijeti molbu i zamoliti, da budem oslobođen od šeriatske džizje, koja je stavljena na me. U tom pogledu naredba i zapovijest pripada srećnom, darežljivom i milostivom gospodinu Nj. ekselenciji mom Gospodaru. - Ponizni: štićenik Đuro sin Spasov.« Valij a je· uputio tu molbu blagajskom kadiji i džizjedaru s ovim naređenjem:

»Plemenitom gospodinu blagajskom kadiji i džizjedaru-agi. S obzirom da je podnosilac molbe navedeni štićenik pokazao privrženost u ratu i u potrebnim službama u mojoj pratnji, te pošto zaslužuje da bude dokinuta džizja koja je stavljena na njega, to je s moje strane 'dokinuta njegova džizjil. Neka se ubuduće ne uznemirava i ne progoni s traženjem džizje. - 27 ramazana 1224 godine (5-XI-1809). Sulejman.« 81 U sidžilu ljubinskog kadije od 1833 godine zavedene su na tri razna mjesta molbe i rješenja o oslobođenju od džizje. Neki Luka moli valiju da bude oslobođen od džizje navodeći da je u prošloj godini za vrijeme ustanka ostao vjeran i da se je nalazio na službi. Valija daje naređenje (5 safera 1249 - 24-VI-1833), da se imenovani oslobađa džizje. 82 Slične molbe podnijeli su i neki Jovan83 i Simo. 8 • I njihovim molbama je udovoljeno. ' U sidžilu travničkog kadije od 1256 godine naišao sam na molbu nekog Kantardžije Josipa iz Travnika upućenu bos. valiji M. Vedžihi-paši. On navodi da je izgubio bujuruldiju o oslobođenju od džizje te moli da mu se _izda nova. U molbi ističe, da je prije 30 godina u doba Ibrahim-paše učestvovao u pohodu na Srbiju kao i u doba Sulejman-paše, te da je bio oslobođen džizje. Vedžihi-paša je udovoljio njegovoj molbi i o tom izvijestio travničkog kadiju i džizjedara. 8"
" U jednoj fetvi Sejhulislama Abdurahima (1128 1714 god.) kaže se ovo: »Ako stanovniku jedne varoši zimiji Zejdu bude izdata carska zapovijest, da se u naknadu za određenu službu od njeg ne uzima džizja, i Zejd bude vršio tu dužnost, da li suprotno toj zapovijesti može uzeti džizju Bekir koji je zadužen za kupljenje džizje u toj varoši? Odgovor: Ne može.« (Orijentalni institut, rukopis 831, list 34 v - 35 r.). " Orijentalni institut, sidžil blagajskog kadije od 1224 god., list 71 v. " Or. institut, sidžil br. 19, list 35 r. " Or. inst., sidžil 19, list 44 r. ~· Or. inst., sidžil 19, list 49 r. " Or. institut, sidžil br. 32, str. 132. Datum rješenja 15-III-1840.

=

Džizja ili

harač

73

STRANCI što se tiče plaćanja džizje od strane stranaca, stvar stoji ovako. Ako u islamsku zemlju dođe jedan nemusliman iz države s kojom postoje normalni odnosi, po šeriatskom pravu on uživa zaštitu svoje ličnosti i svog imetka. U slučaju da se zadrži u zemlji godinu dana, treba da dade propisanu džizju. I zato postoji poseban termin za džizju stranaca •yava cizyesk Postavlja se pitanje da li će morati dati džizju, ako bude dotični .stranac ostao manje od jedne godine. Islarnski pravnici se slažu u tome, da stranac može ostati u isl. zemlji četiri mjeseca, a da ne daje džizje. A ako se bude zadržao više od četiri mjeseca, u tome postoje različita mišljenja, jedni su da treba da dade džizju kao i kad se nav.rši godina dana, a drugi smatraju da obaveza nastaje istom nakon godinu dana. 86 U našim dokumentima nema ništa određeno. Samo se u beratu od 173;1 godine veli, da džizju u Bosni ·treba uzeti od nemuslimana, bili oni mještani (yerlii) ili stranci (yabancl). Ali pod ovom riječi može da se mis~i na nemuslimane iz drugih vilajeta, koji se momentano nalaze u Bosni. Dubrovački trgovci koji su se nalazili na teritoriju Osmanlijske carevine ·nisu plaćali džfzje, jer je Dubrovačka republika plaćala Osmanlijskoj državi danak, koji je pretstavljao kolektivni harač za sve Dubrovčane. U sidžilu temišvarskog kadije od 1063 god. (= 1653.)' naišao sam o tom na jedno sudsko rješenje. Neki Ahmed Odabaši, kojemu je bilo povjereno da kupi džizju od stranaca (yava cizyesi) u gradu Temišvaru, podnosi tužbu sudu da mu dubrovački trgovci (latini) Rade sin Petrov, Jakov sin Pavlov, Nikola sin Markov, Matijaš sin Đurin, Anton sin Marinov, Marin sin Antonov i drugi koji se nalaze u gradu s trgovačkim poslom neće da dadu džizje. Oni su na to pred sudom izjavili ovo: »Mi smo hrišćani iz Dubrovnika. Naša se džizja svake godirie šalje u prijestolnicu sreće otsjekom. I naina je data carska ahdnama: da se od dubrovačkih trgovaca ne uzima carina ni harač (harac) i da ih sandžakbezi, emini i džizjedari ne uznemiravaju i da na njih ne prave pritisak traženjem ma čega. I mi od tada ne dajemo ništa.« Oni su uz to pokazali carsku ahdnamu s carskom tugrom, koja potvrđuje njihove navode. Pored toga i svjedoci su izjavili, da oni do tada nisu plaćali džizje. Na osnovu toga sud je odbio tužbu navedenog džizjedara i zabranio mu da od njih traži džizju. 87 što se tiče ostalih stranaca, oni su vjerovatno plaćali džizju. To nam pokazuje i navedena odl1:1ka temišvarskog kadije. Na prvom mjestu iz nje vidimo, da je navedeni džizjedar bio ovlašten uzimati džizju od stranaca (yava cizyesi). S druge strane, kada stranci ne bi morali plaćati džizje, onda se sudu ne bi morala podnositi carska ahdnama niti bi se pozivali svjedoci i uzimala njihova izjava. Nedkoff međutim veli, da džizju nisu plaćali stranci koji su bili pod zaštitom priznatog stranog poslanika u Carigradu. 88 Po mom mišljenju bilo je izvjesnih privilegija u tom pogledu, ali to nije moglo biti pravilo za sve. Istom onda, kada je Turska počela slabiti i kada su joj velike sile počele naturati kapitulacije, može se govoriti o izuzimanju stranaca od džizje u širem smislu. šta više tada su se počele javljati i zloupotrebe u tom pogledu. Mi ćemo ovdje navesti samo jedan tipičan primjer iz Bugarske od 1835 godine.
" Maverdi, cit., str. 139. " Arhiv grada Sarajeva, temišvarski sidžil (nepa!$iniran),. " Nedltoff, cit. str. 621,

74

Hamid

Hadžibegić

U jednoj carskoj zapovijesti od kraja zulhidžeta 1251 god. (1835), upućene kadiji i naziru u Plovdivu (Filibe), stoji, da su izvjesni pojedinci između raje došli na neki način do austrijskog patenta i pasoša, da bi na taj način izbjegli davanje džizje i drugih nameta. U vezi s tim naređeno je. da im se te isprave oduzmu, jer su oni od starina kao raja obveznici džizje. Ujedno je zapovijeđeno, da se konzulima i njihovim zamjenicima onemogući izdavanje tih isprava turskim podanicima.••
UBIRANJE DZIZJE

Centralna vlast je prema ekonomskim uslovima i političkom stanju odrevisinu džizje i način njenog ubiranja, bilo putem povjerenika ili putem zakupa. U smislu donesenih zaključaka izdavane su područnim organima carske zapovijesti, fermani i berati, a prema potrebi i naročita carska pisma (hatt-I hamayun). Fermani su upućivani kadijama kao nadzornim organima pri kupljenju džizje. U njima su davana uputst:va kako njima samima tako i džizjedarima pojedinih područja. Džizja se je kupila na osnovu izrađmih deftera. Zavođenje i ispitivanje tih deftera vršilo je u XVI vijeku finansijska odjeljenje zvano »Rumeli muhasebesi kalemi« (računovodstvo za Rumeliju). Zatim je predmet slat odjeljenju »Ruzname kalemi« (ili potpunije »Ruznamc;e-i evvel ve sani kalemi«), koje je vodilo blagajničke dnevnike. Sredinom XVIII vijeka postojalo je posebno odjeljenje za poslove džizje pod imenom «Cizye muhasebesi« (računovodstvo za džizju). Ono je pripremalo liste (potvrde) za kupljenje džizje. I te bi se liste stavljale u naročite bošće namijenjene za pojedina područja. Kada bi bilo vrijeme, te bi se bošće davale zapečaćene džizjedarima. Prethodno bi se utvrdio njihov sadržaj i zaveli jamaci za one kojima su te bošće izdavane. 90 S beratom i s tim bošćama džizjedari dolaze u centar svoga područja. Njegova je dužnost bila da bošću s formularima donese na sud, da se tu pred kadijom skine pečat i otvori bošća, pa da se taj pečat sravni s onim na formularima i da se stavi u jednu kesu i pošalje u Carigrad. To je činio kadija. 91 Dalja je dužnost kadije bila da omogući kupljenje džizje, a da ne dopusti 'nikakvo izbjegavanje džizje. Kadije su naročito morale paziti, da ne bi slučajno kogod bio izostavljen. 92 Sta više u beratu od 1694 godine se napominje, da će biti razriješen dužnosti onaj kadija koji u tom bude pokazivao nehaj. 93 Da bi se ti tom pogledu sprovela što veća kontrola, svake treće godine sastavljan je na terenu novi defter obveznika džizje.94 Ta se godina u dokumentima naziva »nev yafta senesi«. Trošak za to snosila je raja u vidu naročite pristojbe zvane »nev yafta aMesi«. 90 U taj defter unošeni su: l) odrasli muškarci koji su bili sposobni za borbu, 2) mladići koji su došli u godine kada treba da daju džizju, 3) nomadi koji su bili nastanjeni na jednom mjestu deset godina, 4) oni koji prije nisu bili uneseni u defter a treba da daju džizju. ..:....__
đivala

__

" Ahmet Refik, TUrk idaresinde Bulgaristan (973-1255), Istanbul 1933, str. 78-79. " Ismail Hakki Uzuncar~m. OsmanH devletinin merkez ve bahriye te~kilatr, Ankara 1948, str. 340 i 348. " Vidi dokumenat broj 5. " Vidi dokumente broj l, 3, 4 i 6. " Vidi dokumenat broj 4. " H. Hadžibegić, Kanun-nama sultana Sulejmana Zakonodavca, Glasnik Zemaljskog muzeja za 1949-50 godinu, str. 374. " Vidi dokulenat broj l,

harač

75

džizje bili su dužni savjesno vršiti svoju dužnost i uredno voditi defter. Naime kada bi neko platio džizju, u taj defter trebalo je unijeti: ime i prezime njegovo, ime oca i mjesto stanovanja (mahala odnosno selo). U bujuruldiji Bosanskog divana od 1841 g. se kaže da treba unijeti i godine starosti i lični opis. Prilikom obračuna džizjedar je bio dužan predati ovaj defter. Za nomade pravio se je poseban defter na isti način. Osim toga džizjedar je bio dužan izdati potvrdu svakom ko je platio džizju. 96 U dokumentima se naročito podvlači da svak treba da dobije listu (potvrdu) s ličnim opisom i s pečatom džizjedara. Zabranjuje se izdavanje ovih potvrda grupno, kao što su to na nekim mjestima činili starješine sela, da bi onda sami mogli izvršiti razrez po svom nahođenju. Ova potvrda služila je kao dokaz o plaćenoj džizji. Zato bi je obveznici nosili sa sobom, kada bi išli u koje drugo mjesto, jer su džizjedari naplaćivali džizju ne samo od mještana nego i od prolaznika. Ako neko nije imao pri ruci dokaznog sredstva o plaćenoj džizji, moglo mu se je dogoditi da je plati i po drugi put. Ukoliko mu džizjedar ne bi uvažio potvrdu da je platio džizju, mogao se je žaliti nadležnim organima. Navešćemo jedan originalan dokumenat o tome iz 1789 godine, iz kojeg se vidi kakva je bila procedura prilikom takvih žalbi. U njemu stoji, kako je neki Protija iz Knežine došao s poslom u Sarajevo i kako mu je sarajevski džizjedar naplatio džizju, iako je on istu već bio platio u svom selu. Zbog toga je on podnio molbu bosanskom valiji, koja u prevodu glasi: »Srećnom, blagonaklonom, milostivom Njegovoj ekselenciji mom Gospodaru, neka je zdrav, Molba Vašeg poniznog sluge je ovo: Ja spadam u raju Knežine u kadiluku Birče i porodica mi se nalazi u Knežini. Pored toga što ja oduvijek plaćam džizju (cizye) džizjedaru birčanske kancelarije (Birge kalemi) i pored toga što imam u ruci potvrdu fiskusa (miri tezkire), kada sam došao u Sarajevo radi nekih poslova, sarajevski dži?jedar nije uvažio potvrdu koja mi je u ruci, nego je suprotno uslovima časnog berata ponovo silom uzeo i naplatio džizju i time mi nanio nepravdu. Zato molim Vašu visoku milost da se uputi zapovijest plemenitom gospodinu Sarajevskom kadiji u pogledu toga da mi se, u smislu časne decizije (fetva) koja mi je u ruci, povrati i uruči džizja koju je suprotno uslovima uzeo sarajevski džizjedar, i usuđujem se da podnesem Vašoj Visosti ovu molbu. Ponizni: Protija, štićenik.« Iznad te molbe bosanski valija je stavio ovo: >>Časnom gospodinu Defterdaru, Da stvar izvidiš i izvijestiš šta je potrebno. Tako se naređuje. 25 redžepa 1203 godine« (21-IV-1789).
poimeničan

Pobirači

Na istoj molbi sa strane bosanski defterdar je dao ovo objašnjenje: »Izvještaj Vašeg sluge je kako sliJedi: Podnosilac molbe navedeni 'ltićenik stanuje u kadiluku birčanske kancelarije (Birge kalemi). I porodica mu se nalazi u spomenutom kadiluku, te prema tome
" Vidi dokumente broj l, 2, 4 i 5,

76

Hamid

Hadžibegić

džizja koju on treba da dade pripada prema uslovima ugovora (mukayese) birčan­ skom džizjedaru. Ako je on dobio potvrdu fiskusa i ako je sarajevski džizjedar naplatio od njega džizju za navedenu godinu, to je suprotno uslovima uzvišenog časnog berata. S obzirom na to kada Vi koji poznajete svijet budete izvolili narediti da se postupi po zakonu, to naređenje i zapovijest pripada mom srećnom blagonaklonom dobročinitelju Njegovoj ekselenciji mom Gospodaru. 26 redžepa 1203 godine<< (22-IV-1789). Ponizni, Sulejman, sadanji bosanski defterdar.« Nato je valija predmet uputio sarajevskom kadiji stavivši iznad defterdareva objašnjenja ovo: »Časnom plemenitom gospodinu Njegovoj ekselenciji koji zauzhna položaj jasnog šeriata u Sarajevu, Izvidite spomenutu stvar i· nakon što, u smislu izvještaja navedenog defterdara, bude utvrđena džizja spomenutog, povratite mu džizju koju je navedeni džizjedar suprotno šeriatu i uslovima ponovo uzeo. Tako se naređuje. 28 redžepa 1203 godine<< (24-IV-1789).97 Kao što se iz prednjeg može zaključiti, ovakve pritužbe rješavane su dosta brzo: Valija je dobio molbu 21 aprila i odmah je uputio defterdaru, da po istoj dade svoje mišljenje i predlog. Ovaj je to učinio sutradan i već 24 aprila valija je poslao predmet sarajevskom kadiji, da se moliocu povrati džizja koja je protivno zakonu naplaćena od strane sarajevskog džizjedara. Mnogo se je pazilo na to, da ne bi kogod ostao a da ne plati džizju. Skoro u svim dokumentima skreće se pažnja džizjedarima da o tome vode računa. Ukoliko se je pak neko skrivao i izbjegavao plaćanje džizje, bio je kažnjen.98 Događalo se da spahije i drugi uticajni ljudi uzimaju u zaštitu svoje čifćije, najamnike, čobane i poslugu. U fermanima i beratima to se strogo osuđuje i prijeti im se kaznom. Od kadija se traži da spriječe takve slučajeve, a ako neko ne posluša, tome izvijeste Protu. Zabranjuje se također miješanje V!Jjnih lica u da odmah poslove oko ubiranja džizje. 99 Kadijama i džizjedarima izdavana su naređenja da se striktno pridržavaju datih uputstava. Inače im se prijeti da će biti sprovedeni u prijestonicu i strogo kažnjenU 09 Fermanima i beratima utvrđivana je visina džizje, a katkada i samim •hatt-1 humayiln«-ima. Ujedno je označavano koliko će se računati pojedine vrste novca. I džizja se je mogla plaćati kojim god novcem prema tim skalama. Upozoravani su džizjedari, da ne smiju tražiti da im se plati u zlatnom novcu ili da traže neku razliku izmeđ~ prometne vrijednosti zlatnog novca i plaćanja džizje u drugom novcu. Isto tako tim zapovijestima propisivano je koliko iznosi nagrada džizjedarima i pisarima kao i činovnicima koji su vršili obračun džizje. Šta više 1694

o

" Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, dokumenat broj 411. U ovo vrijeme bosanski valija bio je Agribozlu Ehu Bekir-paša. -Vidi tablu I. " Vidi dokumente broj 4, 5, 7, ll. " Vidi dokumente br. 3, 5, 7, ll. "' Vidi dokumente br. l, 4, 5.

Džizja ili

harač

77

godine bilo je uvedeno da se i kadijama od svake džizje dade po jedna para kao nagrada, da bi oni ovom pitanju posvetili što veću pažnju. Ali je to 1732 godine dokinuto i naređeno kadijama, da ubuduće ne traže ništa na ime sudskog troška. 101 Do konca XVII vijeka nagrada džizjedaru i pisarima padala je na teret samih obveznika džizje, a kasnije oni su to naplaćivali iz fiskusa, od novaca prikupljenih od džizje. Kao što ćemo kasnije vidjeti, nije bilo jednoobraznosti u cijeloj zemlji ·u pogledu visine i načina ubiranja džizje sve do 1690 godine. U Anadoliji i drugim azijskim zemljama džizja je određivana po osobi i bilo je malih varijacija u visini džizje s obzirom na razne ekonomske i političke uslove. U evropsk!>m ·dijelu džizja je pretežno određivana po_ domaćinstvima. Međutim navedene godine zaveden je jedan sistem u čitavoj državi. Propisano je koliko svaki pojedinac treba da dade na ime džizje. U najvećem dijelu države džizja se ubirala prema imovnom stanju na tri klase, u periferijskim vilajetima po najnižoj stopi, a u krajevima koji su graničili s ovim vilajetima polovina po srednjoj a polovina po najnižoj stopi. U Bosni se je kupilo po najnižoj stopi od uvođenja ovog sistema kroz XVIII i XIX vijek. Ondje gdje se je kupila prema tim klasama, određivan je procenat i to obično prva klasa 20%, srednja 60%, a najniža 20%; Ali i u periferijskim vilajetima gdje je određivano da se džizja uzima po najnižoj stopi i tu se je u pojedinim selima vršio razrez prema imovnom stanju u granicama tog određenog iznosa. Godine 1732 je zavedeno da se od bogatijih ljudi i prolaznika naplaćuje džizja odjednom, a osi ostalih u četiri rate. Visina džizje i njena povećavanje išlo je, može se reći, normalno do vremena Murata III. Iza toga pa sve do zavođenja· jedinstvenog sistema· džizja se naglo povećava zbog teškog finansijskog stanja i opadanja vrijednosti akče. U doba Murata III džizja je u početku iznosila 35 akči·(a gdje se je kupilo po domaćinstvu 70 akči), kasnije je povećana na 40, a pri kraju njegove vladavine na 70 akči. Za vrijeme Mehmeda III iznosila je 140 akči, a u doba Murata IV 232 akče. Ako se pak tome dodaju ostali troškovi, onda je ukupno iznosila 400 akči. Ovo naglo opadanje finansijske snage donekle je zaustavljeno energičnom i dobrom upravom Mehmedpaše Cuprilića i sina mu Fazi! Ahmed-paše. Poraz pod Bečom 1683 i gubitak velikih i bogatih područja te ratovi koji ·su trajali do konca XVII vijeka još su više iscrpli ekonomsku snagu države. I bilo je potrebno povećati džizju koja je i onako bila visoka. Tada je u čitavoj zemlji zaveden jedan sistem u pogledu džizje, kao što smo to gore spomenuli. · Određeno je da bogatiji plaćaju na ime džizje 4 dukata, srednji stalež 2 dukata, a siromašni l dukat, odnosno hmos koji odgovara tome. I po tome se uglavnom postupalo do druge polovice XIX vijeka s tom razlikom, što je nekad iznos džizje bio nešto manji od stvarne vrijednosti dukata. Osim toga visin<> džizje ne označava se više u akčama nego u groševima, odnosno u parama. A pošto je vrijednost groša padala, to je džizja u tom omjeru povećavana. Dok je džizja 1690 godine po najnižoj stopi iznosila 2Y2 groša, polovicom XIX vijeka ona je bila 15 groša, kao što ćemo detaljno vidjeti kad budemo govorili o visini džizje u toku turskog perioda. Ovdje možemo napomenuti samo to, da je povećanje u toku XVIII vijeka, računajući prema grošu, bilo neosjetno, jer je u ovom vijeku pove"' Vidi dokumente br. 5, 10, ll,

78
ć11na

Hamid

Hadžibegić

samo jednom i to na 2% groša, računajući naJmzu stopu. Naglo i stalno nastupilo je u prvoj polovici XIX vijeka, kao što ćemo to vidjeti u slijedećem broju Priloga. Sto se tiče sakupljača džizje, njih je određivala centralna vlast. U XVI i prvoj polovici XVII vijeka ovu su dužnost vršili većinom konjanici na dvoru, zvani »kapukulu siivarileri«. Kada bi naime sultan Sulejman Zakonodavac išao na vojnu, odvajao bi od njih 300 ljudi te bi ih držao uza se za čuvanje svoje kancelarije. I oni su nazivani »miililzim«-i. A kada bi se vratio s vojne, kao nagradu za njihovu službu, davao bi im upravu nad nekim carskim vakufima i jednogodišnju upravu nad većim mukatama i druge službe, kao što j.e ubiranje džizje. Ali se je pazilo da oni te dužnosti vrše savjesno i da ne bude zloupotreba. To je kasnije dobilo zakonsku snagu i postalo pravilom. 102 Ovdje ćemo donijeti u prevodu jednu carsku zapovijest od 15-V-1572 godine, koju je u originalu donio Ismail Hakki Uzunčaršili u svom djelu »Kapukulu ocaklarl«, (II, str. 227-229). Iz te .se zapovijesti vidi, kakve su direktive davane tim mulazimima prilikom njihovog odašiljanja za kupljenje džizje. Ta zapovijest glasi:
povećanje

»Neka se napiše carska zapovijest (ni~an-1 humayun) kako slijedi: S obzirom da je sada potrebno da se prikupi od nemuslimana Solunskog vilajeta harač, koji je za njih postao obavezan 977 godine (1569/70), to su postavljeni i upućeni: kao povjerenik (emin) ponos vršnjaka i drugova Ali sin Ibrahimov, povjerenik za čohu janičara visokog dvora (Derga-1 illi yeni!;erilerinin <;Uhasi emini), koji pripada 120 odredu (biiliik) mojih silahdara (silahdar, silihdar) i ima dnevnicu (ulufe) od 20 akči, a kao pisar Osman siri Timurov, koji pripada 173 odredu spahijskih sinova (ebnay-i sipahiyan) i ima dnevnicu od 21 akču. Spomenutima je predat defter od džizje (cizye defteri), koja je prikupljena u navedenoj , godini. Zapovijedio sam ovo: Kada stigne moja časna zapovijest, neka spomenute moje sluge prema haračkom defteru sa carskim znakom (ni~anlu harag defteri) koji im je dat u ruke skupe harač u sudu posredstvom kadija dotičnog mjesta od nemuslimana, koji se nalaze u navedenom vilajetu koji ima da daju harač (haraggiizar). Neka i oni sami naprave poseban defter, kao što je defter koji je njima predat, a i kadije sa svoje strane neka naprave defter. Kada stvar bude gotova, neka kadije uporede defter koji su sami pisali s defterom haračlija i pošto ga isprave neka ga potpišu i sa spomenutim mojim slugama i s vrijednim ljudima pošalju na moju Portu. Pošto spomenute moje sluge uzmu harač od nemuslimana prema prošlogodišnjem defteru, neka od svakog nemuslimana, osim džizje, ·uzmu po 3 ak če, od toga neka l akču zadrže za moju carsku (državnu) blagajnu (hiziine-i ilmire), a od 2 akče· koje preostaju neka jednu akču uzme moj sluga povjerenik, a jednu akču moj sluga pisar i neka s tim raspolažu. Od ovoga neka ne uzimaju više ni jednu
lo:t o njihovim dužnostima I. H. Uzunčaršili veli ovo: »Službe dvorske konjice (Kapukulu siivarileri) za vrijeme rata i mira u XVI vijeku bile su dužnosti: pisar u finansijama (maliye katipliji"i), pisar kod divana (divan kiitipligi) i kod tržnog nadzorništva (ihtisap kiltipligi), povjerenik i pisar kod fiskusa opšteg i carskog (beytillmal-1 amme ve hassa emin ve katipligi) pisar za vanredne namete (avarlz kiltibi) i poštu (niiziil kiltibi) i tome slično; zatim prikupljanje raznih poreza i pristojbi (na pr. »bag resmi«, »adet-i agnam«, »resm-i agil« i ))cizye«), povjerenik za ovčarinu (koyun emini).« - Kapuklu ocaklari, II, str. 156-158,

Džizja ili

harač

79

akču. I neka ne uzimaju ni jednu akču u vidu poklona (poklon), počkaja (po!;kay), darova (hedilya) niti na ime pristojbe na vrata (tj. na kuću- »kapu hakki). Neka im se ne dopusti da to uzimaju. Spomenutim mojim slugama dat je u rebiul-ahiru 980 godine (počinje 11-VIII1572) rok od 3 mjeseca. Potrebno je da skupljeni novac od harača donesu u datom roku i da ga predaju državnoj blagajni. Neka taj rok ne prekoračuju. Sandžakbeg d•Jtičnog mjesta te subaše, zaimi, posjednici timara i ljudi koji stoje na njihovim mjestima neka prema potrebi pomognu u dovođenju nemuslimana radi skupljanja harača. Ali pod timizgovorom neka od raje ne uzimaju novac niti nagradu (agirllk), neka im kadije ne dopuste da to .uzimaju. Međutim ako, suprotno mom časnom naređenju o ovom predmetu, budu od raje uzimali ·novac, a vilajetske kadije o tom ne izvijeste, neće se spasiti time što će biti razriješeni i trajno odbačeni, nego će biti kažnjeni, to da znaju. Ako se od prikupljenog haračkog novca nađe falsifikovanog i nevaljalog novca, te bude potrebno da se izmjeri i pregleda (taylatmak), neka ne dopuste da harčlije taj novac mjere i pregledaju, nego neka dadu stručnjacima da oni izmjere i pregledaju i neka uzmu ispravan novac. Ali pod tim izgovorom, protivno naređenju, neka im ne uzimaju novaca. Kada se s haračom završi te bude potrebno da novac dobiven od njega dođe u državnu kasu, vilajetske kadije treba da se postaraju i da navedenim mojim slugama kako treba pomognu i da im pruže zaštitu, da bi mogli proći kroz opasna i sumnjiva mjesta i da bi na konacima imali stražu preko noći. U protivnom šteta će se namiriti od vilajetskih kadija. Tako da znaju. Uopšte od raje neka ne uzimaju više novaca nego onoliko koliko im je harač u defteru upisan i ono što je određeno po 3 akče pristojbe na kuću (resm-i hiine). Neka im kadije ne dopuste da uzmu. Ako pak sandžakbegovi ljudi, subaše i posjednici timara, pod izgovorom: Mi smo doveli raju i pomogli da oni predaju svoj harač, budu od njih uzeli novac, a vi kadije ne budete to spriječili i ne budete zapisali imena onih koji se od toga ne budu ustegnuli i o tom ne budete izvijestili, neće vam isprika ni na kakav mičin biti uvažena. Koliko haračlije koje tamo dođu i drugi, suprotno mom časnom naređenju, budu uzeli novaca od raje, toliko će se bez ikakva manjka od vas nadoknaditi. I pošto to bude natrag dato njihovim vlasnicima, vi se nećete spasiti s tim što ćete biti razriješeni i stalno odbačeni, nego ćete biti i kažnjeni raznim kaznama. Prema tome treba da se postarate i da ne propustite ni jedan čas u pogledu zaštite raje. A vi koji ste haračlije, ako budete od raje uzimali novaca više od mog časnog naređenja, ni vaša se isprika neće uvažiti ni na kakav način i nećete se spasiti samo time što će vam se odbiti plata (ulilfe), nego ćete biti i degradirani (hakaret olunursunuz). To treba da znate. Harački defter neka ne bude s potpisom naiba (zastupnik kadije), nego neka bude s potpisom kadije. Ako haračlije ne donesu novac od harača na prvi dan proljeća i ne predaju državnoj kasi, plate će im biti odsječene. To znajte. A vi kadije, ako moje :duge haračlije ne budete poslali i uputili s novcem na moju Portu, znajte da se neće zad<woljiti s vašim razrešenjem i trajnim odbacivanjem, nego ćete biti izloženi raznim neugodnostima. Prema tome da se pobrinete i da budete na oprezu. Tako da znate. Pisano 2 muharema 980 godine<< {15-V-1572). 10 "

----

'" Isto, str. 227-229. - Uzunčaršili je donio još jednu sličnu carsku zapovijest od 980/1573 godine, -samo što je ova upola kraća i odnosi se na Valonu. Cit., str. 229-230. Fezleke, I, 223.

80

Hamid

Hadžibegić

Ustupanje ovih dužnosti navedenim mulazimima ograničavale se u početku samo na vrijeme rata, a od 1591, godine protegnuto je i na vrijeme mira. Oni koji bi bili izdvojeni za mulazime služili bi jednu godinu kod divana vršeći dužnost u kancelarijama vezira koji su dolazili na divan. Na kraju godine, kao što se to vidi iz gornje zapovijesti, davali bi se defteri od džizje po dvojici od njih, od kojih bi jedan bio povjerenik (emin), a drugi pisar (kiltib), te bi se slali da kupe džizju na određenom području. U tom svojstvu oni su nazivani džizjedarima (cizyedar) ili haračlijama (hara<;<;l) i njihova su imena upisivana u odjeljenju koje je vodilo evidenciju o džizji. Na povratku oni su polagali obračun o prikupljenoj džizji. Kao nagradu za svoj rad dobivali su od svake džizje po lO akči pod imenom »gulamiye«. Kasnije njihov se broj od 300 popeo na 700-800 osoba. Jedno vrijeme, zbog ratova na istoku, defteri od džizje su davani nekolicini spahija, što je pretstavljalo veće opterećenje za narod. Osim toga počeli su se ovi defteri prodavati u Carigradu. Godine 1592 nastojalo se da se zavede stari način slanja na teren po dvojicu spahija; ali se to nije moglo ostvariti, jer zbog toga istom što nije nastala buna. 104 Kasnije su nastale druge zloupotrebe. Liste od džizje izdavane su spahijama pod zakup (iltizam), a oni su ih odmah i ne uputivši se na teren prodavali drugima za gotov novac i predavali odgovarajuću sumu državnoj kasi. Time bi bez ikakva truda izvlačili za se korist. Oni koji bi kupili liste .od džizje (cizye kilgidi) ili harača (hara!; kagid'i), dali bi da se na tim listama napiše iznos koji su oni dali. Zatim bi isposlovali pismenu zapovijest i s njom išli na teren. Na taj je način raja prisiljavana da· daje ustvari dvije nagrade. 10n Za vrijeme velikog vezira Javuz Ali-paše 1603 godine ukinut je ovakav hačin ubiranja džizje, zabranjeno je predavanje haračkih deftera i data su uputstva, da se ubuduće ne smije uzimati VtŠe od liJ akči na ime •gulamiye«. Konjanici iz Istanbula, koji su se n:o>lazili razasuti po Anadoliji i Rumeliji, stavili su prigovor Divanu, da prihod od »gulamiye« imaju samo oni koji su u Istanbulu i tražili da se podijeli na sve. Zbog trajanja ratova njima se moralo udovoljiti. 100 Za vrijeme Murata IV, u doba velikog vezira Hf. Ahmed-paše, spahijama su <!;avate razne dužnosti i to bez jame& i na 6 mjeseci. Ovo je stanje dovelo dotle, da je poremećeno blagajničko poslovanje i nije se mogla voditi tačna evidencija o državnim prihodima. Pošto se je brzo uvidjela štetnost ovoga, to je 1626 godine dokinut takav način zakupa. 107 Najposlije 1631 godine sultan Murat IV je naredio, da se spahijama ne daju druge dužnosti osim onih koje su davane za vrijeme Sulejmana Zakonodavca. Spahije su se tome usprotivile, te su se bili iskupili na trgu Sultan Ahmed. Ali uz podršku janičara, koji su izrazili privrženost sultanu, ovaj je istup spahija suzbijen i kolovođe pobijene. 108
"' Selaniki tarihi, str. 324. 105 Naima tarihi, II, str. 39. "' Vekayi-i tarihiye, list 90; Naima tarihi, I, 362. "' Naima tarihi, II, str. 440. "' Opširnije o toj pobuni spajlija u lsta!ll;mlu vidi; I. H. Uzun~ar~m, Osmai\H tarih!, Ul, Ankl\ra 1951, str. 192-195,

· lJžizja ili

harač

81

Poslije ovoga spahijama se više nisu davali defteri od džizje. Mjesto toga podijeljeno je svima po 6 groša na ime •gulamiye«. Ovako se postupalo dvije godine, a onda je i to dokinuto i njima se više nije ništa davalo osim prinadležnosti.100 Međutim u jednom beratu od 1633 godine, na koji sam naišao u sidžilu bitoljskog kadije, kao džizjedari u Bitolju određeni su dvojica iz redova »Sipahi oglanlari« i to jedan kao povjerenik a drugi kao pisar. 110 Ali u kasnijim dokumentima do kojih sam došao nema više spomena o njima. U beratu od 1694 spominje se kao džizjedar u Bosanskom ejaletu neki Fazlulah-aga.U 1 Godine 1729 ova je dužnost prepuštena Sehri Muhamedagi. Iz murasele sarajevskog kadije Ibrahima vidimo, da je on kupljenje džizje u sarajevskom kadiluku ustupio nekom Osmanagi iz Sarajeva. 112 Beratom od 1732 godine postavljen je za džizjedara u Bosanskom ejaletu bosanski defterdar Mustafa. 113 Iz svih daljih dokumenata XVIII i XIX vijeka može se konstatovati, da je dužnost kupljenja džizje stalno povjeravana bosanskim valijama. Za vrijeme Alipaše Stočevića njemu je bilo prepušteno kupljenje džizje u Hercegovini. Valije su tu dužnost prenosile na muteselime, kapetane i druge i to veći­ nom putem zakupa. Svaki ovaj zakupac dobivao je pismeno ovlaštenje da može kupiti džizju. A on sam je imao da dade potvrdu o zaduženju, koju je osim njega potpisivao njegov jamac, koji je garantovao sa svojim imetkom da će namiriti sav dug, ukoliko ga dotični zakupac ne bi isplatio u određenom roku. 114 Ali imamo više bujuruldija bos. valija, naročito iz XVIII vijeka, u kojima se navodi da se kupljene džizje ustupa pojedinim funkcionerima putem povjereništva. Godine 1841 dokinuto je kupljenje džizje putem zakupa, jer su zakupci vršili zloupotrebe i naplaćivali viš~ nego što je propisano. U bujuruldiji Bosanskog divana od te godine kaže se da su zakupci mjesto 15 groša, koliko je tada džizja iznosila u Bosni, naplaćivali negdje po 21 groš. Tom prilikom je riješeno, da se džizja kupi preko povjerenika i da se odredi toliki broj, da je mogu pokupiti za jedan mjesec dana.
"' Naima tarihi, III, str. 118. I. H.
Uzun~ar$rli,

Kapukulu ocaklarl, II, str. 158-161.

"' Vidi dokumenat br. l. m Vidi dokumenat br. 4. u:2 Prevod murasele glasi: Ponosu vršnjaka Osman-agi, stanovniku grada Sarajeva, Nakon pozdrava izvještava se ovo: Kupljenje džizje od nemuslimana, koji se nalaze u Bosanskom ejaletu, za račun olle 1142 godine, ustupljeno je ponosu vršnjaka i plemenitih ljudi Sebri Muhamedagi, neka mu vrijednost bude povećana, u smislu berata koji se nalazi kod njega. Pošto je on tebi prepustio džizju nemuslimana, koji su nastanjeni samo u navedenom gradu i njegovoj okolici, to je na traženje napisana i poslana ova murasela. Kada ti dođe, potrebno je da se prema uslovima carskog berata postarate da skupite i uberete šeriatske džizje, koje su obavezne za nemuslimane koji se nalaze u navedenom kadiluku i njegovoj okolici, ali· s tim da niko ne ostane izvan deftera. Treba da se čuvate od svakog stava i postupka, koji bi bio suprotan uzvišenom časnom beratu, i od gubitka džizjanskog prihoda. Pisano 16 redžepa 1141 godine (15-I-1729).« Gazi Husrevbegova biblioteka, dokumenat br. 526. "' Vidi dokumenat br. 4. "' U slijedećem broju naših Priloga navešćemo radi primjera takva dva dokumenta.

82

Hamid

Hadžibegić

Svi područni organi kao i seoske starješine bili su dužni pružiti svoju pomoć u kupljenju džizje. Na nekim mjestima sami su knezovi ubirali džizju i predavali novac državnoj blagajni. 115 O svim poslovima oko džizje obavještavane su kadije, kako od strane centralne vlasti tako isto i od valija. A i sami džizjedari i oni koji su u njihovo ime naplaćivali džizju direktno od naroda bili su dužni da prethodno izvijeste nadležnog kadiju. Kao nadzorni organi, kadije su bili dužni voditi brigu o tome da se džizja kupi prema uputstvima datim u fermanima i beratima. U svim dokumentima skreće se pažnja kadijama, đa spriječe svaki samovoljan postupak koji bi bio u suprotnosti s carskim zapovijestima. Na ovo pitanje mi ćemo se ponovo osvrnuti u drugom dijelu našeg rada. Tom prilikom ćemo se zabaviti i problemom na kakav je otpor u narodu nailazilo samo kupljenje džizje. Ovdje možemo spomenuti samo to, da je svako odbijanje davanja džizje smatramo kao akt neposlušnosti i nepriznavanja vrhovne vlasti. Ako je čitavo jedno područje otkazalo davanje džizje', protiv njega su poduzimani vojni pohodi. Tako su u prvoj polovici XVIII vijeka često slate vojske protiv Crne Gore, da bi je prisilile na plaćanja harača, što ćemo iZ'nijeti u posebnom radu.
VISINA DžiZJE

U pogledu visine džizje postoje među šriatskim pravnicima različita mišljenja. Pretstavnici hanefijske pravne škole stoje na stanovištu, da džizju treba odrediti prema 'imovnom stanju obveznika. Bogatiji ljudi treba da dadu godišnje sumu u vrijednosti od 48 srebrenih dirhema, srednji stalež po 24 dirhema srebra. a siromašni po 12 dirhema. 110 Oni to temelje na onome kako je drugi halifa Omer postupio u Iraku. Prema Ehu Jusufu u prvu kategorij'.l bogatih spadaju: mjenjači, manufakturisti, veleposjednici, veliki trgovci, liječnici i njima slični bogataši čiji godišnji prihod iznosi 10.000 dirhema. U treću kategoriju spadaju oni. koji sa svojim ličnim radom stiču i zarađuju, kao što su krojači, bojađije, Cipelari i njima slični, čiji je prihod ispod 200 dirhe,na. Drugu kategoriju sačinjavaju trgovci, zanačije i drugi, koji po svom imovnom stanju spadaju u srednji stalež i čiji je godišnji prihod od 200 - 10.000 dirhema. 117 Pretstavnik malikijske pravne škole Malik b. Enes veli da se ne može odrediti ni minimum ni maksimum. To treba prepustiti mišljenju državnih upravljača da oni prema prilikama odrede visinu džizje. 118
"' U Orijentalnom institutu u Sarajevu imamo dvije potvrde od 1670 i 1671 godine (dokumenat br. 1081 i 1082), kojim se potvrđuje da je Juro Dragičević, knez sela čečle u Poljicima, predao harač svoga sela bosanskoj blagajni. n• Ebu Jusuf to formuliše ovako: »Džizja je obavezna za muškarce, a ne za žene i djecu. Bogat čovjek je dužan dati 48 dirhema, onaj koji je srednjeg imovnog stanja 24 dirberna, a siromah koji sobom obrađuje zemlju 12 dirhema.« - Ebu Jusuf, cit., str. 122. Maverdi govoreći o tom klasificiranju na tri klase primjećuje da se tim određivanjem minimuma i maksimuma onemogućuje državnim rukovodiocima da oni prema prilikama određuju visinu džizje. On smatra da to treba prepustiti njihovoj ocjeni. Cit djelo, str. 137. "' Ibidem, str, 123-4.
118

Maverdi, cit., str. 137-8.

Ibni Rušd kaže, da Malik smatra obaveznom količinom za bogatije 4 dukata, a za druge 40 dirhema srebra, a uz to i hrana prolaznicima muslimanima za tri dana. Prema tome ne bi trebalo biti ni manje ni više, - Ibnu Rušd, cit, str, 326. Maverdi ističe, da je drugi halifa Omer napravio sporazum s hrišćanima Sirije, da oni ugošćuju tri dana one muslimane koji budu putovali kroz njihova mjesta i da im daju hranu koju i sami jedu. Osim toga da im dadu mjesta za njihove konje, ali bez davanja
ječma.

DŽlzja ill harač

83

Pretstavnik šafiijske pravne škole Muhamed b. Idris ističe da je m1mmum džizje jedan dukat, a što se tiče maksimuma, to je stvar koju treba da utvrde državni rukovodioci. Osim toga oni ima da riješe, da li će se naplaćivati od svakog podjednako ili će se praviti razlika prema imovnom stanju. 110 Pretstavnik hambelijske pravne škole Ahmed b. Hanbel zastupa mišljenje, da se na ime džizje ima uzimati samo jedan dukat, kako je to u doba Muhameda određeno za Jemen. On smatra da džizja ne treba da bude ni manja ni viša od tog iznosa. 120 Jedan od istaknutih šeriatskih pravnika Sevri navodi, da visinu džizje treba da odredi vladar. On to svoje mišljenje motiviše time, da niti u Kur'anu, niti u Sunetu, kao glavnim izvorima šeriatskog prava, nema kategoričnog propisa o visini džizje. 121 U Osmanlijskoj imperiji, a naročito u njenom evropskom dijelu, kod utvrđivanja pravnih normi uzimala se u obzir hanefijska pravna škola. Prema tome pri određivanju visine džizje trebalo je praviti razliku između obveznika s obzirom na njihovo imovno stanje. Međutim to nije bio uvijek slučaj. Nekada je određivana džizja za sve podjednako, što je svakako bilo nepravilno i teško za siromašnije. I to je izazivalo nezadovoljstvo, koje je i sama država morala na neki način ublažavati. Tako je bilo slučajeva da se odredi jedan iznos od osobe! ali ipak da ne daju svi podjednako. To bi se postiglo na taj način, što bi se utvrdilo koliko ima na pr. u jednom selu obveznika džizje i koliku sumu prema tome treba da dade dotičnu selo. A onda bi sami ti mještani napraviH između sebe razrez uzevši u obzir tri klase prema materijalnim mogućnostima. U kanun-nami za Jeni-il od 991 godine (= 1583.) se navodi, da je džizja u doba sultana Sulejmana iznosila 25 akči za svakog bez obzira na njegovo imovno stanje. Kasnije je to izmijenjeno na gore izloženi način. I ovaj sistem primjenjivan je sve do navedene godine, samo je džizja dva puta povećavana za pet akči prilikom stupanja na prijesto novog sultana, tako da je iznosila prije donošenja spomenute kanun-name 35 akči. A tada je povećana na 40 akči s motivacijom, da je 35 akči ispod šeriatskog minimuma. Sistem međusobnog razrezivanja ostao je i dalje na snazi.' 22 Isto tako imamo u sidžilu bitoljskog kadije od 18 ramazana 1043 godine (18-III-1634.) registrovan jedan spor između dvije grupe jevreja u Bitolju o plaćanju džizje podjednako ili prema finansijskoj mogućnosti. Na osnovu podnesene fetve zaključeno je da se izvrši razrez unutar jevrejske zajednice prema prihodima pojedinaca, kako to predviđa hanefijska pravna škola. 123
uo Maverdi, cit., str. 138. Muhamed b. Idris bazira ovo svoje stanovište na prvom 631 godine. - El-Hidaje, II, stt·. 136.
određivanju

džizje za Jemen

"' Ibnu Rušd, cit., II, str. "'Ibidem. "' O. L. Barkan, Kanunlar, str. 83, t. 24. defter br. 138. Ankara Tapu ve kadastro miidiirliigii,

"' Državni arhiv NR Makedonije, bitoljski sidžil br. 3, str. 63. U istom sidžilu stoji da džizja jevreja u kadilucima Solun, Bitolj, Skoplje, Stip, Sidrekis (Sidrekastro - Demir-hisar), Serez, Tirhala, Jenišehir i Kostur (Kasrije) iznosi 763.610 akči, a »nev yafta« 50.000 akči.

84

Hamid

Hadžibegić

Kao što ćemo vidjeti kasnije, kada je koncem XVII vijeka za čitavu zemlju jednoobrazno propisano da se džizja uzima prema imovnom stanju na tri klase, za periferijske vilajete određeno je da se uzima po najnižoj skali. Ali u dokumentima nailazimo na prigovore i u ovim krajevima, da nije pravo da svi jednako plaćaju. U vezi s tim daju se uputstva da se odrerđena suma koju ima da dade na pr. jedno selo razreže na stanovništvo prema finansijskoj mogućnosti pojedinaca 12• Godine 1695/96 bilo je određeno da se razrez plaćanja džizje na pojedin~ krajeve izvrši po srednjoj skali, a da raja međusobno izvrši klasifikaciju na tri klase u srazmjeru 10 : 70 : 20.1 26 Isto tako iz jednog fermana od 1754 godine vidimo, da je Numan-paša Cuprilić 1714 godine utvrdio, da Crna Gora treba da dade po najnižoj skali 1002 dukata na ime harača, a da je to kasnije povećano na 1010 dukata. 126 Kao što je na više mjesta istaknutq, džizja je lični porez koji se plaća po glavama. Ali i ovdje je bilo otstupanja. Mjesto od osobe džizja se je uzimala od kuće odnosno domaćinstva. To vidimo u nizu sandžaka u evropskom dijelu države i to u XVI i XVII vijeku. Prema kanun-nami za Bosanski sandžak od 1530 godine derbendžije su u Bosni plaćali po 30 al{či na ime džizje ali ne od osobe nego s kuće na kuću. 127 I u Crnoj Gori u doba Skenderbega Crnojevića plaćalo se od domaćinstva . po 33 akče na ime carskog harača, U kan un-nami za Crnu Goru od 1523 godine kaže se ovo: · »Ranije kada je liva (sandžak) Crna Gora zauzeta, pa kada je popisana i defter načinjen, bili su nametnuti ušur (desetina), harač i ispendže. Kalw je spomenuta liva neprohodna i krševita zemlja, pa raja nije u mogućnosti da daje ušur, ha_rač, ispendže i druge dažbine, n a s v a k u k u ć u i b a š t i n u nametnuto je p o 55 a k č i p o v l a š k o m o b i č a j u. Od toga je o d r e đ e n o 33 a k č e z a e a r s k u b l a g a j n u n a i m e h a r a č a, a 20 akči sandžakbegu umesto ušura i ispendže, a 2 a k č e z a e ar s k e s l u g e k o j i d o l a z e da skupljaju glavarinu (džizju).« 128 Prema požeškoj kanun-nami od 1545 godine svaka je kuća plaćala na ime džizje po 50 akči. Te godine, veli se, raja je pristala da plaća na ime harača po 60 akči, ali pod uslovom da i dalje plaća od kuće. U navedenoj kanun-nami se veli ovo: »Pošto je stari običaj kod raje požeškog vilajeta da daje u pogledu plativih obaveza na dan poznat u narodu pod imenom Hizr Iljas o d svake kuće u ime harača pod nazivom resmi filuri (porez dukat) · p o 50 a k č i, kao i ranije, neka plaćaju svoje filurije u to vrijeme. Ali, pošto je shodno da se kao re s m i fi l ur i uzima p o 60 a k č i, pa pošto su i pripadnici raje, č u v a j u ć i s e d a s e n e s t a v i h a r a č n a s v a k u
"' Orijentalni institut, sidžil br. 10, list ll. "' B. Ch. Nedkoff, Osmanli imparatorlugunda cizye, Belleten VIII, sv. 32, strana
640-644.

'" Orijentalni institut, sidžil br. 13, strana 28-29. "' Branislav Đurđev, Kanun-nama za Bosanski sandžak iz 1530 godine, Glasnik Zem. muzeja, Sarajevo 1948, str. 192 i 197. '" Branislav Đurđev, Defteri za Crnogorski sandžak iz vremena Skender-bega Crnojevića, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, Sarajevo 1950, str. 12 i 14.

Džizja ili

harač

85

g l a v u, rekli ovako: »Ako se zapovedi da se uzme od svake kuće po jedan dukat po ranijem običaju, pristajemo da dobrovoljno dademo 60 akči kao »resm-i filuri«, to je zapoveđeno da se uzima po 60 akči kao resmi filuri.« 120 Isto to imamo i u sremskoj kanun-nami od 1588-89 godine, samo što je njen iznos prije navedenog datuma bio 70 akči, a tada je povećana 80 akči. U toj kanunnami stoji ovo: »Pošto je stari običaj da raja live (sandžaka) Srem daje na dan koji je u ,narodu poznat pod nazivom Đurđevdan (Hizr Iljas) o d s v a k e k uće u i m e h ar a č a p o d i m e n o m »re s m i ! i l ur i« p o 70 a k č i, pa kako je posle toga, godine 996 (1588) on uzvišenom zapovešću p o već a n z a lO a k č i, neka daju za filuri od svake kuće 80 akči.« 130 U drugoj sremskoj kanun-nami iz doba sultana Murata III, koju je objavio -O. L. Barkan, harač iznosi 80 akči. U njoj se i ne spominje koliko je iznosio prije.'ar U kanun-nami za sandžak Lipovo od 962 godine (= 1554.) se navodi, da je raja ovoga područja po svom starom zakonu koji je važio prije dolaska Turaka svake godine na Mitrov-dan davala svom kralju po jedan mađarski dukat ili 100 peneza i to s kuće na kuću. To su zadržali i Turci i uzimali su isti iznos, samo što su oni pored toga uzimali još po 2 peneza za državnu kasu pod imenom pristojbe na kuću (resm-i hane) i po 2 peneza za povjerenika (emin) i pisara (katib), koji su kupili ovaj porez. Taj iznos plaćala je svaka kuća, bilo da u njoj živi samo jedan rajetin, bilo da u zajednici s ocem žive sinovi, bilo da u zajednici u kući žive dva tri brata, ali pod uslovom da zajedno jedu, siju i privređuju. Ali ako zasebno siju i -privređuju, bili to braća ili sinovi, onda i oni ima da daju po 106 peneza na ime harača (tj. 53 akče), pa makar i stanovali u jednoj kući. Za druge zadrugare osim sinova i braće bilo je propisano da moraju davati zasebno, pa makar i živili zajedno. 132 Prema jednoj kan un-nami za sandžake Budim, Ostrogon, Hatvan i Novi Grad iz doba Sulejmana Zakonodavca harač je iznosio 50 akči i to za raju - kako u varoši tako i na selu - čiji je prihod iznosio 300 akči. Kod utvrđivanja ovoga prihoda nije se uzimala u obzir kuća vinograd i njiva nego samo prihod od stoke i vina. Oni čiji je prihod bio ispod 300 akči nisu davali ništa. Ako su u jednoj kući bila tri, četiri brata ili više, a svaki je zasebno imao prihoda 300 akči, onda je svaki trebao dati po 50 akči harača. 133
"' U navedenoj kanun-nami se dalje veli: •Pošto je kod raje, koja je u spomenutom vilajetu, ustaljeni običaj da pri odlasku svojih begova na vojnički pohod daju od svake kuće po 50 akči kao vojnicu (sefer harci), zavedena je. takođe po 60 akči kao ratni dukat (sefer filurisi), jer su otsada obavezni da daju i vojnicu po 60 akči od svake kuće, ako nastane veličanstveni vojnički pohod i Njegovo Veličanstvo Suvereni Padišah lično blagoizvoli poći na pobedonosni ratni pohod.< - Br. Đurđev, Požeška kanun-nama iz 1545 godine, Glasnik Zem. muzeja, Sarajevo 1946, str. 130-131 i 134. 130 I u ovoj kanun-nami se govori o ratnom porezu: »Pošto je uobičajeno da se daje pod imenom· •sefer harci« (trošak za vojni pohod, vojnica) 60 akči od svake kuće, spomenuti •sefer filurisi« (vonicu) takođe neka daju po starom načinu.« Znači da ovaj porez nije povećan, kao što je to slučaj kod džizje. - Br. Đurđev, Sremska kanun-nama iz 1588-9 godine, Glasnik Zem. muzeja, Sarajevo 1949-50, str. 271 i 277. "' O. L. Barkan, Kanunlar, str. 306, t. L "' Svaka ona kuća koja je bila dužna dati jedan dukat caru, kako je to gore izneseno, imala je da dade još !OO peneza na ime ispendže i to u dvije rate po 50 peneza. - O. L. Barkan, Kanunlar, str. 322, t. 1-2. - Istanbul, Ba~vekalet ar~ivi, defter br. 88. "' O. L. Barkan, cit., str. 300-301, t. 1-2. - Istanbul, Ba~v. ar~ivi, defter br. 226. 6

86

Hamid HadžibegiĆ

Isto je tako bilo propisano i za sandžake Kopan i šimontorna. Ali stupanjem na prijesto Selima II džizja je povišena na 60 akči. 134 I prema kanun-nami za sandžake Canat i Dula od 1566 godine džizja je za vrijeme sultana Sulejmana iznosila 50 akči ili 100 peneza. Prilikom stupanja na prijesto Selima II povećana je za 10 akči, te je iznos.ila 120 peneza {sa dodatkom od 6 peneza: 2 za »resm-i hane«, 2 za povjerenika i 2 za pisara). I u ovoj kanunnami izričito stoji da se uzima s kuće na kuću, bez obzira na broj ukućana, samo ako žive u zajedničkom kućanstvu. Ako su djeca ili braća odvojeno živili i privređivali, davali su džizju zasebno. 136 U kanun-nami za sandžak Hatvan iz doba Murata III potvrđuje se da je .džizja u doba Sulejmana .iznosila 50 akči, a za vrijeme Selima II 60 akči. Taj je iznos povećan na 66 akči prilikom stupanja na prijesto Murata III. Obaveza davanja ovoga harača odnosno džizje padala je na one koji su imali 300 akči prihoda od stoke i vina, a nije se džizja uzimala od onih koji nisu imali tolikog prihoda.130 U doba sultana Ahmeda I (1603-1617.) u Sofijskom sandžaku svaka je kuća na ime džizje davala po 200 akči godišnje. 137 Prema jednom beratu od 2 rebiul-evela 1043 godine (6-IX-1633.) u Bitoljskom vilajetu svaka je kuća plaćala na ime džizje po 232 akče. Tu se naročito skreće pažnja pobiračima džizje, povjereniku (emin) i pisaru (kiitib), da prilikom sastavljanja novog deftera ne bi izostavljali kuće bogatih sela, a stavljali teret na siromašnija sela.138 I na otoku Kipru džizja se je uzimala s kuće na kuću, a iznosila je 1673 godine 450 akči. 130 Kao što se iz navedenih podataka vidi, uzimanje džizje od domaćinstava, a ne po glavama, bilo je isključivo u evropskom dijelu Osmanlijske carevine. I u pogledu visine džizje nije se postupalo po hanefijskoj pravnoj školi nego prema ekonomskim i političkim uslovima. Država je morala voditi računa o ekonomskoj snazi pojedinih krajeva uzimajući pri tom u obzir i političke momente, naročito u periferijskim područjima. Drugi važan faktor pri određivanju džizje bila je finansijska moć države i njene potrebe, naročito za vojsku i stalne vojne operacije. Dok je država napredovala i jačala se finansijski dobivanjem novih područja, opterećenje masa moglo je da bude srazmjerno manje. Ali već u drugoj polovici XVI vijeka počeli su se pokazivati poremećaji unutar prostrane države, koji su dolazili kao posljedica
"' Oni koji su bili dužni davati džizju davali su mjesto ispendže »resmi kapu« u dvije rate po 25 akči (na Đurđevdan i Mitrovdan). - O. L. Barkan, cit., str. 319-320, t. 1-6. "' O. L. Barkan, cit., str. 318, t. L Osim toga se dodaje, da onaj koji daje džizju treba da dade i 100 peneza gospodaru zemlje (sahib-i arz). - Cit., str. 319, t. 2. "' Ko može da daje džizju, veli se u ovoj kanun-nami, taj treba da dade svome spahiji na ime pristojbe »resm-i kapu« na Đurđevdan i Mitrovdan po 25 akči ispendže, O. L. Barkan, cit., str. 316, t. 1-2. - Istanbul, Ba~vekalet ar~ivi, defter br. 256. "' Nedkof, cit., str. 625. - Ichtschieff, Perioditschesko spissanie, dokumenat od 1617. "' Državni arhiv NR Makedonije, bitoljski sidžil broj 3, str. 230. - Na str. 211 istog sidžila ima berat od 5 ramazana 1043 g. (5-III-1634) za Tetimei Manastir (za bitoljsku okolicu) koji je skoro istog sadržaja. "' Navedene godine naplaćeno je od 12.029 kuća 54 tovara i 13.050 akči. - Nedkoff, cit., str. 625. - Franz Babinger, Das Archiv des Bosniaken Osman Pascha, Berlin 1931, dok. VIII-XVII.

Džizja ili

harač

87

slabljenja finansijske snage. Od vremena do vremena poduzimane su razne mjere, nekad s izvjesnim uspjehom, a nekada su one ublažavale samo momentane poteškoće. U takvim prilikama dolazilo je do povećanja džizje, jer je ona pretstavljala jedan od najvažnijih državnih prihoda. U doba finansijske krize trebalo je iznalaziti izvore prihoda. Medutim svako povećanje tereta teško je pogadalo narodne mase i stvaralo kod njih neraspoloženje. Zato se je centralna vlast borila protiv povećanja daća spahijama i uvođenja novih, ukoliko je to bilo moguće, ali u pogledu povećanja državnih daća imala je sasvim drugi stav. Paralelno s padanjem vrijednosti novca država je povećavala poreze koje je sama ubirala i uvijek je za to nalazila dovoljno opravdanja. Tako se je postepeno povećavao i iznos_,!fžizje prema vrijednosti zlatnog novca. Prema kanun-narni za vilajet Kajseri od 916 = 1500 godine džizja je iznosila 26 akči. Ako se uzme u obzir, da se je tada od 100 dirhema srebra kovalo 426 akči, 140 onda to znači da je džizja bila za polovinu manja od šeriatskog minimuma od 12 dirhema srebra. Ali se više nije moglo ni staviti, jer je tada jedna ovca vrijedila 14-15 akči, a obična dnevnica oko 2 akče. Koliko je džizja iznosila prije toga ne znamo. Ali svakako bila je manja s obzirom na vrijednost novca u odnosu na srebro. Prema onome kako navodi Dr. Mustafa Akdag, taj se je odnos kretao ovako: U doba Orhana od 100 dirhema srebra pravljeno je 269 akči, za vrijeme Mehmeda Čelebije taj je broj smanjen na 266,5 akči, a u doba Murata II opet povećan na 320 akči, zatim smanjen na 290,7 akči i opet povećan na 306,1 akči, a 1450 godine čak na 375 akči. U doba Mehmeda II Fatiha od 100 dirhema srebra izradivano je 1426 godine 300 akči, što znači da je vrijednost akče porasla. Godine 1470 imamo od 100 dirhema srebra 337 akči, a kasnije se penje na 400 akči. Godine 1477 vrijednost akče je povećana, od 100 dirhema srebra kovano je 280 akči pod nazivom »cedid ak!le« (nova akča). AJi 1481 godine vrijednost njena ponovo opada, od 100 dirhema srebra dobiva se 426,5
akči. 141

Kada je sultan Selim osvojio Siriju, džizja je određena u iznosu od 20 U njegovo doba od 100 dirhema srebra kovano je 400 akči. Godine 1512 bilo je povećano na 457 akči, ali je 1516 godine opet smanjeno na 400 akči. Tada su u Bosni sinovi, braća i rođaci vojnuka plaćali na svaku osobu po 30 akči kao ekvivalent za džizju (bedel-i cizye). Ali ovo je važilo samo za njih, oni osim ovoga iznosa nisu ništa davali od svojih baština, jer su ubrajani u vojnički red kao rezerva vojnuka. 143 Koliko je u to vrijeme raja u Bosni davala na ime džizje, ne znamo; nemamo o tome izvornog materijala. Prilikom stupanja na prijesto sultana Sulejmana džizja je povećana za 5 akči i iznosila je 25 akči, kao Što smo t~ vidjeli kod sandžaka Jeni-il. Za vrijeme ovoga sultana od 100 dirhema srebra izradivano je 457 akči. Medutim u evropskom dijelu Osmanlijsk~ carevine u sandžacima u kojima se je džizja uzim?la od domaćinstva (kao što su Požega, Lipovo, Budim, Ostrogon, Hatvan, Kopan, ijimontorna, Čanat, Đula i drugi), taj je iznos bio duplo veći, tj.
akči. 142
"' (j L. Barkan, cit, str. 57, t. 5, "' Dr. Mustafa Akdag, Osmanli imparatorlugunun kurulu~ ve inki~af devrinde Turkiyenin iktisadi vaziyeti, Belleten cilt XIII, Ankara 1949, str. 514-528, '" 0. L, Barkan, cit, str. 200, L 4. - Istanbul, Ba~vekalet Ar~ivi, defter br. 973. 143 O. L. Bm·kan, cit., str. 398, t. 16 i 17. - H. šabanović, cit., str~ 166.

Hamid

Il:adžibegić

50 akči. Tu ima više razloga. Na prvom mjestu džizja se nije uzimala od osobe nego od domaćinstva, što je za obveznike svakako povoljnije. U kanun-namama za dotična područja je istaknuto, da se je i prije Turaka uzimalo od svake kuće po 100 peneza, što čini 50 akči. Ali jedan od glavnih činilaca bio je svakako i bolji standart života u tim krajevima. Iz požeške kanun-name vidimo, da se je u ovom sandžaku do 1545 godine plaćalo na ime džizje po 50 akči i da je te godine povećana na 60 akči. Navodno raja je pristala na to povećanje, samo da i dalje plaća od domaćinstva. U ostalim navedenim sn:džacima iznos džizje nije mijenjan do kraja vladavine sultana Sulejmana. Mislim da su tu politički razlozi diktirali da se džizja ne povećava, jer su preko tih područja poduzimani vojni pohodi u pravcu sjevera i prema Beču. Od godine 1548 nailag:imo na povećanje džizje i u nekim dijelovima Male Azije. Tako prema kanun-nami za Sam od 955 = 1548 godine visina džizje iznosi 24 pare odnosno 48 akči. Isto to vidimo i kod sandžaka Cukur Abad. Sta više za Sam je kasnije povećano na 40 para.u 4 Taj iznos je određen i kanun-namom za sandžak Safed od 963 = 1555 g.HG Ali u većini drugih oblasti u doba Sulejmana Zakonodavca džizja je iznosila 25 akči. Kako navodi Ismail Hakki Uzunčaršili, u to· doba od 100 dirhema srebra izrađivano ·je 500 akči, a jedan dukat bio je 63 akče. Godine 1564 državni prihodi iznosili su 183,088.000 akči, a rashodi 189,600.000 akči. To znači da je deficit iznosio oko šest i po miliona akči. Ali nastojanjem Sokolovića Mehmed-paše budžet je kasnije izravnat. To je bio prvi deficit u Osmanlijskoj imperiji. 146 Kako je bio zaveden običaj da se prilikom stupanja na prijesto novog sultana (culfis) džizja poveća za 5 akči, to je dolaskom Selima II džizja povećana na 30 akči. Ali ta motivacija za povećanje džizje. samo je vanjska forma, u suštini po srijedi su ekonomski razlozi. Iako je imperija tada bila na svojoj kulminaciji, . stalni ratovi, raskoš, zavođenje zakupa u kupljenju državnih prihoda i popuštanje discipline slabiH su finansijsku snagu države. U doba Selima II od 100 dirhema srebra kovano je 525 akči, što znači da je vrijednost akče mnogo opala. 147 U onim oblastima gdje se je džizja uzimala od domaćinstva njen ]e iznos povećan na 60 akči. To vidimo u kanun-namama za sandžake Kopan, Simontorna, Canat, Đula i Hatvan. 148 Kada je 1574 godine došao na prijsto Murat III, džizja je povećana na 35 akči, a malo kasnije na 40 akči, iako je vrijednost akče nešto porasla. Kao razlog za ovo povećanje je navedeno, da je taj iznos ispod šeriatskog minimuma. U
"' O. L. Barkan, cit., str. 226, t. 28. "' Ibidem, str. 230, t. 12. "' I. H. Uzunčaršili, Osmanh tarihi, sv. III, str. 129-130. - M. Belin, Tiirkiye iktisadi tarihi hakkmda tetkikler, Istanbul 1931, na turski preveo M. Zija, str. 106. '" Interesantan je podatak u kanun-nami za pristanište Tarablus od 979 = 1571 godine. Tu se veli, da je prilikom stupanja na prijesto Selima Il džizja hrišćana u ovom mjestu povećana za 5 akči, a jevreja za lO akči. Vjerovatno su jevreji u ovom pristaništu bili bogatiji. - O. L. Barka'n, cit., str. 216, t. 16. Prema kanun-nami za Elbasan od 977 godine (1569-70) cijene žitu i vinu u to doba kretale· su se ovako: jedan tovar pšenice, boba i sočiva 36 akči; jedan tovar ječma, raži i prosa 24 akče; jedan tovar zobi 18 akči; jedna medra vina 5 akči. - Omer Lutfi Barkan, Kanunlar, str. 293, t. 2. "' Ibidem, str. 219-220, t. 1--6 (Kopan i šimontorna); str. 318, t. l (Canal i Dula); str. 316, t. 1-2 (Hatvan).

Džizja ili
početku
akči

harač

89

njegove vlade od 100 dirhema srebra pravljeno je 435 akči, kasnije 525 i najposlije 800 akči. Ovo naglo opadanje vrijednosti akče jasno pokazuje, da je država preživljavala finansijsku krizu i da je to bio uzrok povećanju džizje. 140 U Srijemu, kako se to vidi iz kanun-name od 1588-89 godine, džizja je iznosila 70 akči, a tada je povećana na 80 akči. 100 Vjerovatno se je i u drugim oblastima gdje se je uzimalo od domaćinstVa kupilo isto toliko. A to je upravo duplo od 35 i 40 akči, koliko se je u drugim vilajetima uzimalo od osobe. 151 U ovom periodu težina akče smanjena je od 3 kirata na 2 ~ kirata i u tom srazmjeru je porasla vrijednost dukata. Jedan dukat iznosio je 70 akči. A kada je 992/1584 godine od 100 dirhema počelo aa se pravi 800 akči, onda je dukat poskočio rta 120 akči, a groš na 80 akči. 152 Zbog ratova s Perzijom (1578) i Austrijom (1591) i teškog finansijskog stanja u koji je država padala džizja je najposlije povećana na 70 akči. U fermanu upućenom 1592 godine u Anadoliju to se povećanje obrazlaže ovako: •Džizja koja se sada uzima zaštićenim zemljama ne odgovara šeriatskoj, nego je manja od nje. Ustvari po šeriatu, a to je i fetvom potvrđeno, od onog koji ima 10.000 dirhema ili više trebalo bi uzeti 48 dirhema, tj. 384 akče (48 X 8), od onog koji ima od 200-10.000 dirhema 24 dirhema, tj. 192 akče (24 X 8), a od onog koji ima manje od toga a može da radi i zarađuje 12 dirhema, tj. 96 akči (12 X 8). Ali s obzirom da je raja obavezna da bez nagrade vrši tolike dužnosti od običajnih tereta (tekiilif-i iirfiye), ako bi se uzelo ovoliko, to raja ne bi mogla podnijeti njoj bi time bio učinjen zulum.« Nakon tog obrazloženja u fermanu je određeno da se džizja poveća za 30 akči i to podjednako za svakoga. Osim toga istim fermanom dokinuto je odvojeno kupljenje pristojbe na vino, jer su se kod toga činile zloupotrebe, i određeno da se zajedno s džizjom kupi po 15 akči kao ekvivalent ?:a navedenu pristojbu (bedel-i hamr). 153 Sve to ukupno iznosi 85 akčU 54 Ako se tome doda ono što je uzimano na ime »tefiivut-i hasene« (tj. po 2 akče računajući manje dukat i groš u korist drž. blagajne), zatim »gulamiye« (nagrada eminu i pisaru) i pristojbe za hudžet (hiiccet ak!;esi), onda izlazi suma od 100 akči, što je trebalo kupiti od naroda u ovu svrhu.155 Za vrijeme Mehmeda III (1594--1603) džizja je iznosila 140 akči. Turski istoričar Ismail Hakki Uzunčaršili navodi, da je 1004 = 1595 godine za vrijeme velikog vezira Sinan-paše uzimano na ime džizje po 140 akči, a uz to da su džizjedari uzimali na ime svoga troška po 10 akčLl 56 Dr. Mustafa Akdag ističe, da su posjednici

u

"' I. H. Uzunčaršili, OsmanU tarihi, sv. III, str. 130. ••• Br. Đurđev, Sremska kanun-narria, str. 271 i 277. "' U vilajetu Bitlis džizja je iznosila 55 akči. Ali za neke nahije koje su se nalazile u brdovitim krajevima gdje se zemlja slabo obrađuje određeno je na svaku osobu po 35 akči. Isto je tako propisano i za nabiju Adildževaz s obzirom da se nalazi na granici. - O. L. Barkan, cit., str. 193, t. 2. - Ankara, Tapu ve ve kade-stro Umum mildiirlugil, defter br. 109. '" I. H. Uzun~ar~m, Osmanli tarihi, III, str. 130. "' Ankara, S. Sc. broj 4, str. 250 i 251. "' Od cigana hrišćana tražen je skoro dupli iznos (150 akči), što s drugim troškovima cm1 oko 200 akči. - Topkapi Mi.izesi Arsivi, Balikesir S. Sc. broj 2, str. 116 i 181. - Dr.

Mustafa Akdag smatra da je to zbog toga, što oni nisu davali ništa nameta (avanz). "' Dr. M. Akdag, cit., str. 558-9. 1 " I. H. Uzunčaršili, Kapikulu ocaklari, II, str. 159, napomena 2.

na

ime vanrednih

90

Hamid

Hadžibegić

lena (dirlik) i njihove vojvode, te zakupci, emini i drugi koji su nastupali u ime fiskusa uzimali od naroda nekoliko puta više nego što je bilo zakonom propisano. Zbog Dželalijskih nereda u Anadoliji, šta više i u Rumeliji, opao je ugled vlasti i ona u tom pogledu nije mogla ništa učiniti. 157 Prilikom stupanja na prijesto Mehmeda III od jednog dirhema srebra pravljeno je 12 akči, te je pored svih mjera od strane Porte dukat skočio na 220 akči. Kao posljedica unutarnjeg i vanjskog stanja, osjećala se nestašica novca u državnoj blagajni. Zbog toga je 1006/1598 godine uzeto iz dvorske riznice 300 tovara (yiik) akči srebra i srebrenih stvari i u kovnici istopljeno, te je od jednog dirhema pravljeno 8 akči i otpočeta s kupljenjem manjkavih akči. Ali pošto to nije sprovedeno kako treba, to je dukat spao od 220 samo za 40 akči, tj. na 180 akči. Godine 1009/1600 pitanje novca je bolje riješeno, te je dukat oboren na 120, a groš na 80 akči. 158 Kada je došao na prijesto Ahmed I, pristupilo se važnim reformama u pogledu poreza, a između ostalog i džizje. Koliko je ovo bio težak problem vidi se najbolje iz fermana od 3 muharema 1013 god. (1-VI-1604). U njemu su iznesene mnoge nepravilnosti i protuzakonitosti onih koji su kupili razne poreze. Povjerenici džizje mjesto 140 · akči uzimali su po 400 i 500 akči, po nekoliko godina oni nisu brisali iz deftera umrle nego su i za njih tražili džizju. Pobirači ovčarine naplaćivali su od jedne ovce po 5-6 akči nastojeći pri tom da uzmu ovu pristojbu i od onih koji nisu imali ovaca s motivacijom da prema defteru imaju ovaca. Kao posljedica takvog postupanja raja je počela da zanemaruje gajenje ovaca, te se je stočni fond mnogo smanjio. Da bi se ovo stanje popravilo, potpuno je dokinuta pristojba na ovce za nemuslimansku raju. Mjesto toga na džizju je dodato 30 akči, od čega je na ime ekvivalenta za ovčarinu računato 26 akči i 4 akče kao ekvivalent »gulamiye«, što je drž. blagajna imala da dade pobiračima ovčarine kao oštetu. Ovome je dodato još uobičajenih 5 akči u vezi sa stupanjem Ahmeda I na prijesto i 10 akči »gulamiye« spahijama te 15 akči na ime ekvivalenta za vino, što je za vrijeme Mehmeda III po drugi put nametnuto. Tako je džizja sa ovim dodacima Lmosila 200 akči, što je pretstavljalo dosta težak porez. Ali dokidanje ovčarine kao posebnog poreza bilo je vrlo povoljno za nemuslimansku raju, jer je sada mogla da gaji ovce u neograničenom broju. Osim toga time su riješeni i pobirača pristojbi na vino i mogli su da se više posvete vinogradarstvu159• Sve ovo pokazuje da je finansijska stanje države diktiralo povećanje prihoda. A to je bilo teško sprovesti povećanjem džizje, jer je ovaj porez narod teško podnosio naročito zbog raznih nepravilnosti koje su vršene pri kupljenju džizje. Zato je i težište navedene poreske reforme bilo suzbijanje nezakonitosti i uvođenje novog načina ubiranja ovčarine od nemuslimana. Iako je džizja povećana, smatrano je da će se s tim reformama nastupiti izvjesno olakšanje.
m Početkom XVII vijeka vrijednost akče još je više opala. Od 100 dirhema srebra kovano je 950 akči. "' I. H. Uzunčaršili, Osmanli tarihi, sv. III, str. 130-131. 1118 Sto se tiče ovčarine muslimanske raje propisano je da se na svaku ovcu daje po l akča (to je na basovima i mukataama učinjeno već 1596), zatim na svako 100 ovaca 20 akči na ime gulamije date dvorskoj konjici (alti baltik sipahileri). Prema tome na 100 ovaca uzimano je ukupno 120 akči. - Dr. M. Akdag, cit, str. 559-561. Prema Ohridskoj kanun-nami od 1032 goodine (16!3) cijene žitarica u to doba bile su ove: jedan tovar pšenice, nauta, sočivice i boba54 akče; jedan tovar ječma, raži i prosa 30 akči; jedan tovar ječma, raži i prosa 30 akči; jedan tovar zobi 18 akči. A cijena vinu bila je 6 akči jedna medra. - O. L, !}!'rkan, Kanunlar, str. 292, t. l.

Džizja ili

harač

91

Poslije Ahmeda I džizja je ponovo povećana. Iz jednog berata od 20 muharema 1031 godine (5-XII-1621), zavedenog u sidžilu bitoljskog kadije, vidimo da je u tim krajevima bilo tada određeno da svaka kuća da je po 222 akče. Od onih koji su bili oslobođeni izvjesnih poreza (muaf olanlar) uzimalo se pored navedenog iznosa još 30 akči kao ekvivalent za oslobođenje od tih daća. 160 U beratu od 2 rebiul-evela 1043 godine (6-IX-1633) govori se o visini džizje i o načinu kupljenja iste u Bitoljskom vilajetu. Prema ovom beratu određeno je da svaka kuća plaća po 232 akče, a oni koji su oslobođeni nekih nameta radi vršenja određene službe treba da osim navedene sume dadu još 30 akči na ime tog oslobođenja, tj. ukupno 262 al!:če. 161 U sidžilu bitoljskog kadije od 1634 godine zaveden je 18 ramazana 1043 godine (18-III-1634) jedan spor oko džizje između dvije grupe jevreja u Bitolju. U vezi s tim sud je donio odluku, da se džizja ima plaćati prema imovnom stanju i to 48 srebrenih dirhema oni kod kojih godišnji prihod iznosi 10.000 dirhema srebra, a oni čiji se prihod kreće između 200 i 10.000 dirhema treba da daju po 24 dirhema srebra na ime džizje, a po 12 dirhema oni koji imaju prihod ispod 200 dirhema srebra, ali koji su sposobni za rad i privređivanje. 162 U istom sidžilu naišao sam na jedan drugi spor oko džizje. Krajem safera 1044 godine (24-VIII-1634) tuže se spahije sudu protiv džizjedara Ahmedage, da od njihove raje traži na ime džizje preko 400 akči. Oni ističu da je prije njega bio džizjedar Redžepaga i da je kupio po 400 akči. Raja je voljna da daje toliko, ali imenovani ne pristaje. Na upit suda on odgovara, da za državnu kasu treba uzeti 232 akče, na ime »gulamiye« 50 akči, na ime »girihte« 80 akči. Ako se tome doda »kesr-i mizan«, »tefavut-i hasene« i drugo, onda to ukupno iznosi preko 400 akči. Ako bi on uzimao samo 400 akči, bio bi lično oštećen. Ovaj je spor zaveden u sudskom registru, ali do nekog konkretnog rješenja nije moglo doći. 163 Prema jednoj kasnijoj zabilješki u navedenom sidžilu ovaj je spor rješavan pred rumelijskim valijom Mustafa-pašom, te je o tome krajem redžepa 1044 godine (19-I-1635) doneseno i sudsko rješenje. Tu se veli da je u prisutnosti zaima, čauša i spahija utvrđeno, da se na ime džizje, zatim •giize~te« i •girihte« uzima 380 akči, a osim toga po 20 akči za troškove kupljenja i isto toliko na ime pristojbe zvane »nev yafta ak~esi«, što ukupno iznosi 420 akči. 164
"' Državni arhiv NR Makedonije, bitoljski sidžil br. 2, str. 152. Visina džizje u ovom beratu označena je sa 222 akče. Mislim da je pogrešno napisano mjesto 232 akče, kao što to stoji u slijedećem beratu. · "' Državni arhiv NRM, sidžil bitoljskog kadije br. 3, str. 230. Na strani 211 istog sidžila postoji berat od 5 ramazana 1043 godine (5-III-1634) za Tetimmei Manastir (za bitoljsku okolicu), koji je skoro istog sadržaja. "' Isti sidžil, str. 63. "' Isti sidžil, str. 104. '" Drž. arhiv NRM, sidžil bitoljskog kadije br. 3, str. 151. Iz sidžila bitoljskih kadija iz ovog vremena vidimo, da je džizja cigana izdavana pod zakup. Godine 1621 bitoljski zabit Habib Cauš uzeo je pod zakup džizju, ispendžu i badihavu bitoljskih cigana za 50.000 akči (Bitoljski sidžil br. 2, str. 133). A 1623 god. neki Kurt-beg i Nesuh-beg uzeli su pod zakup samo njihovu džizju za 23.500 akči (isti sidžil, str. 89). Kasnije 1634 godine ciganska džizja u Bito!ju izdata je pod zakup za 75.000 akči (sidžil br. 3, str. 76). Iste godine džizja, ispendže i ostale pristojbe cigana u srezovima Serefdže, Sarigol, Egribudžak i Džuma-pazar, koji su pripadali Ohridu, izdate su pod zakup za 92.000 akči (sidžil br. 3, str. 60).

92

Hamid

Hadžibegić

U to doba Murat IV bio je uspio da zavede red i zakonitost u zemlji i da popravi državne finansije. Međutim u doba sultana Ibrahima (1640-1648) kao i u prvih osam godina vlade Mehmeda IV (1648-1687) država je bila u dosta teškom finansijskom stanju. Godine 1650 rashodi su bili za jednu polovinu veći od prihoda. I pošto nije bilo dovoljno novaca za isplatu prinadležnosti, to se je prije vremena pristupilo prikupljanju prihoda za sljedeću 1651 i 1652 godinu, pri čemu je vršen· pritisak j time stvarano nezadovoljstvo u narodu. Samo čvrsta ruka velikog vezira Mehmed-paše Cuprilića (1656-1661) i dobra uprava njegovog sina Fazi! Ahmed-paše (1661-1676) spasila je drž.avu od naglog propadanja. Ali poraz pod Bečom i dugi ratovi koji su vođeni na sve strane iscrpili su finansijsku snagu imperije. I ona je bila prisiljena da iznalazi načine i sredstva, kako bi se povećali prihodi a i rashodi snizili na potrebnu mjeru. Tako je došlo i do uvođenja jednoobraznog sistema u određivanju i prikupljanju džizje.

·u doba velikog vezira Kiipriilii-zade Fazi! Mustafa-paše, koji je proveo poresku reformu i dokinuo sve proizvoljno nametnute daće, propisano je da se džizja ubire prema imovnom stanju obveznika i to od bogatih po 4 ešrefi dukata (e~refi altin), od srednjeg staleža po 2 dukata, a od siromašnih po jedan dukat. To je bila· novina za ejalete. Međutim u Istanbulu taj je sistem primjenjivan već otprije. Do tog vremena u evropskim ejaletima ovaj je porez stavljan na kuće. Prema Koću-begu iznosio je 240 akčU 65 Od ovog vremena pa dalje imamo niz dokumenata, iz kojih možemo tačno utvrditi, koliko je iznosila džizja u Bosni i drugim krajevima sve do njenog dokidanja u drugoj polovici XIX vijeka. Na prvom mjestu možemo spomenuti berat od početka džumadel-ula 1105 godine (29-XII-1693) koji govori o visini džizje u Bosni. U njemu se navodi, da je 1102 (počimlje 5-X-1690) i 1103 godine (počinje 24-IX-1691) bilo određeno da se džizja kupi prema imovno!Oll stanju i to od bogatih po 4 dukata kao ekvivalent od 48 dirhema, od onih srednjeg imovnog stanja po 2 dukata odnosno 24 dirhema srebra, a od siromašnih koji rade po l šerifi dukat ($erifi altin), kao ekvivalent od 12 dirhema srebra. Za pobirače džizje bilo je određeno na ime »mai$et«-a od prve kategorije po 12 para, od druge po .6 para i od treće po 3 pare, zatim po l para na ime »kalemiye« i »iicret-i kitabet«-a. 166 Pošto su tih godina pobirači džizje pravili zloupotrebe, to je za 1104 godinu (počinje 12-IX-1692) određeno da se od svakog kupi podjednako po srednjoj &kali tj. po 2 ešrefi dukata. ' Međutim izvještena je centralna vlast, da na obalama Dunava ima krajeva koji su nastradali od neprijateljske invazije i da ima sirotinje koja nije u moguć­ nosti plaćati džizju po srednjoj skali. U vezi s ovim zaključeno je slijedeće:
'" Nedkoff, Osmanlt imparatorlugunda cizye, Belleten VIII, sv. 32, str. 634-635. Ismail Hakki Uzunčaršili govoreći o budžetu Ejubi-efendi'je od 1071 godine (1660) navodi, da je jedna kesa iznosila 40.000 akči; jedan groš 80 akči; a to znači da je jedna kesa iznosila 500 groša. - I. H. Uzun~ar$IH, Osmanli devletinin merkez ve bahrije te$kilati, Ankara 1948, str. 256. lM Or. institut, sidž. 10, list ll. O ubiranju džizje 1102 god. prema tri kategorije govori se i u fermanu upućenom sarajevskom kadiji i bos. džizjedaru od 6 zilhidžeta 1156 g. (21-I-1744). Tu se veli da je 1102 godine »$erifi« dukat u prometu iznosio 90 para. Prema tome i džizja za I kat. bila je 9 groša, za II kat. 4% groša, a za III kat. 2'4 groša. (Sidžil br. 21 - tešanjskog kadije - list 21 v.).

II

Džizja ili

harač

93

a) Da se u kadilucima koji su na granici i koji su ugroženi od neprijateljske invazije ubire džizja podjednako po najnižoj skali. b) U kadilucima koji su blizu granice polovina će se računati po srednjoj, a druga polovina po najnižoj skali. e) U ostalim kadilucima uzeće se u obzir sve tri kategorije. Sto se tiče Bosne predviđeno je da se ubire po najnižoj stopi, tj. po l šerifi dukat. Za pobirače džizje propisano je još po 6 para na ime »mai~eta«-a i po l para za •hare-i muhasebe« i •kitabet iicretk Navedenim beratom određeno je i kadijama po l para na ime •ma~et«-a, kako bi uložili što više truda i pomogli sa svoje strane pri kupljenju džizje. 167 Ovo ubiranje džizje po najnižoj stopi u Bosni i drugim periferijskim vilajetima proizlazi svak:ako zbog ekonomskih razloga, jer su ti vilajeti bili stalno ugroženi sa strane. Ali to su zahtijevali i politički uslovi. Centralna vlast je morala voditi računa o osjetljivosti ovih područja. U vilajetima gdje se je džizja kupila prema klasama određivan je njihov srazmjer, ali on nije bio uvijek isti. Beratom od 18 Rebiul-evela 1106 godine (6-XI-1694) za krajeve gdje je džizja kupljena na tri kategorije određen je njihov srazmjer u procentima: za prvu kategoriju 20%, za drugu 60%, a za treću 20%. I u ovom· se beratu veli za Bosnu, da se džizja u njoj ima ubirati po najnižoj stopi.1 68 Iz ovog vremena imamo i jedan berat od 21 rebiul-evela 1106 godine (9-XI-1694) upućen bosanskim, kliškim i zvorničkim kadijama o ubiranju dži~je od cigana. Džizjedaru Seferu predato je 600 formulara o džizji s tim, da može tražiti još, ako mu bude potrebno, a ako mu što preostane da vrati. Naređeno je da se od cigana naplaćuje po l dukat na ime džizje i po jedan •rub'« na ime »mai~et«-a pobiraču džizje. Prema navodima dotičnog Sefera nekoliko godina je bilo zanemareno kupljenje dŽizje od cigana. 160 U sidžilu jajačkog kadije zaveden je gornji berat na listu 66 r. U istom sidžilu malo dalje nalazi se berat skoro iste sadržine izdat na beogradskom polju, a ispod njega je bujruldija Mehmed paše od 12 rebiul-ahira 1106 godine (30-XI-1694). 110
"' Sidžil br. 10 (jajačkog kadiie), list ll. Pored berata (1 dž. I 1105 = 29-XII-1693) u ovom sidžilu zavedena je i bujuruldiia bos. valiie Mehmed-paše, upućena jajačkom kadiji, o kupljenju džizje od 7 dž. II 1105 (3-II-1694). Vidi tablu II. U ovom sidžilu jajačkog kadije pod datumom od 20 zulkadeta 1105 godine (5-VII-1697) orlređene su cijene hljebu i mesu i to: l oka hlieba 8 (akči), l oka bravetine 20, govedine 14, kozetine 16. (akči). Orijentalni institut, sidžil br. 10, list 24 r. "' Sidžil 10, list 62. "' Sidif.il 10, list 66. '" I. H. Uzunčaršili citira navode istoričara Rašida, da je 1106 (1694) god. izdata pod zakut> dži?.i" cil!ana u Anadoliji i Rumeliii za 40.000 J!t·oša i da su muslimanski cigani plaćali po 5,a hr(šćanski cigani po 6 groša. - Rašid tarihi, II. 328. Ce~to puta f:U i ostale rlače ciP.:ana koie ~u oni nJaćali otsiekom izdavane nod zakuo zaiedno s haračem. Tako .ie 1742 i 1744 f!. vran<lučki kaoetan Huse.in-aga preuzeo ubiranie tih <laća od cif!ana u Bosanskom eialetu. U sidžilu tešanskog kadije stoji, da je on to kupljenje džizje i o<talih daća u tešanjskom kadiluku koje pripadaju fiskusu ustupio 1742 god. Odabaši Omeru i ćehaji Uvejsu, a 1744 god. navedenom Odabaši i Ahmedagi. - Orijentalni institut, sidžil br. 21, list 6 r i 22 v. Događalo se da onaj koji preuzme kupljenje džizje prepusti njeno ubiranje drugom i primi odgovarajući novac. Tako iz jedne isprave od l muharema 1187 godine (1773) vidimo, da je neki Abdulfetah-aga uzeo pod zakup džizju cigana koji potpadaju pod sarajevsku kancelariju. On je tu džizju ustupio Abdulah-agi za 1080 groša i primio novac. On to potvrđuje ovom ispravom. - Gazi Husrevbegova biblioteka, sidžil sarajevskog kadije br. 14, str. 87.

94

Hamid

Hadžibegić

Nedkoff navodi, da je 1107 godine (počinje 12-VIII-1695) zavedeno plaćanje po srednjoj skali s tim, da raja međusobno izvrši raspored tako da 10% plaća po najvišoj, 70% po srednjoj, a 20% po najnižoj stopi. 171 Godine 1108 (počinje 31-VII-1696) novi kovani dukat (cedid e~refi altln) imao je prometnu vrijednost 300 akči ili 100 para (2lh groša), te se je prema tome naplaćivala i džizja: 10 odnosno 5 i 2% groša, prema imovnom stanju. Poslije karlovačkog mira (26-1-1699) neki krajevi u Srbiji i Bugarskoj ostali su skoro pusti. Zato je veliki vezir Kiipriiliizade Husejn-paša obećao o&lobođenje od poreza svima onima koji su bili pobjegli iz Srbije, ako se vrate na svoju zemlju. A oni koji su ostali bili su toliko osiromašili, da im je bilo teško plaćati porez. Prema beratu sultana Mustafe II od 2 rebiul-ahira 1111 godine (27-IX-1699) tada je u Srbiji i Bugarskoj bilo određeno da se džizja kupi po najnižoj skali.112 Međutim, kako veli Ahmed Rasim u svojoj istoriji, stanovništvo Banata, Srbije i Bosne bilo je te godine oslobođeno džizje. Osim toga bila su brisana i sva dugovanja od prijašnje džizje i ostalih. poreza, što je iznosilo oko 3.085 kesa akči. 173 Uglavnom to isto navodi i Belin, kao tačke samog mirovnog ugovora.n·• Hammer pak ističe, da džizja u Banatu i Srbiji u prvim godinama iza karlovačkog mira nije uopšte kupljena. 176 U prvoj polovici XVIII vijeka Turska je s malim prekidima bila u ratnom stanju sve do mira u Beogradu 1738 godine. Ali visina džizje u evropskom dijelu dr.žave ostala je ista, iako je vrijednost novca prema zlatniku nešto opala. Istom 1744 godine džizja je povćana prema prometnoj vrijednosti dukata. I taj iznos ostao je do kraja XVIII vijeka, kao što se to vidi iz dokumenata ovoga stoljeća. U sidžilu bitoljskog kadije nailazimo ·na jedan berat od 10 džumadel-ula 1116 godine (10-IX-1704), u kome se određuje procenat pojedinih klasa. Za prvu kategoriju koja je imala da plaća 4 nova ešrefi du\mta ili 10 groša stavljen je procenat od 10%. Druga kategorija plaćala je 2 dukata ili 5 groša, a njen procenat iznosio je 80%. Po najnižoj stopi, tj. po l dukat ili 2% groša imalo je da plaća 10%. Džizjedar je uzimao na ime »mai~et«-a od prve kategorije 12 para, od druge 9 para, a od treće 6 para. Na ime »hare-i muhasebe<< uzimano je od svakog po jedna para.176 Godine 1132 (počinje 14-XI-1719) dukat je u prometu poskočio za 5 para, ali je džizja ostala ista (10,5 i 2% groša) sve do 1147 godine (počinje-3-VI-1734) i mogla se je plaćati u kojem god novcu prema zvaničnom kursu. 177 U Bosni se je džizja uzimala po najnižoj stopi tj. po 100 para ili 2lf2 groša. Prema beratu od 5 redžepa 1121 godine u srezovima: Vidin, Fethulislam, Polovina, Isferlik, Banja i Timok džizja se je uzimala po srednjoj i najnižoj skali. 178 Inače se je kupilo prema tri kategorije. Od prolaznika i bogatijih ljudi
B. Ch. Nedkoff, Osmanli imaparatarlugunda cizye, Belleten VIII, sv. 32, s. 640---644. Nedkoff, cit., s. 635-636. · A. Rasim, Osmanli tarihi, Istanbul 1326-1328, sv. II, str. 780. Belin, cit., str. 181-182. J. V. Hammer, Geschichte des Osmanischen Reiches, VII, 44. Drž. arhiv NRM., bit. sidžil br. 30, strana 80-81. 177 Or. institut, sidž. 21, L 21 v. Ovo je izneseno i u fermanu od 1744 g. (sidžil br. 21, list 22 r.). U beratu od 2. dž. II. 1145 (20-XI-1732) naveden je kurs zlatnog novca (sidž. 2). "' Nedkoff, cit., str. 644-649. "' "' "' "' "' "'

Džizja ili

harač

95

džizja se je naplaćivala odjednom a od ostalih u četiri rate i to: 15 ramazana, 10 zulhidžeta, 15 rebiul-evela i 15 džumadel-ahira. Plaćanje džizje u ratama zaveo je Rami paša.'7 9 Prema beratu od 20 džumadel-ahira 1145 godine (20-XI-1732) za kupljenje džizje u Bosanskom ejaletu predato je bosanskom defterdaru 43.200 formulara džizje po 2% groša. Iz toga se vidi, koliko je u to vrijeme bilo u Bosni nemuslimana koji su plaćali džizju. 180 Od 1735 do 1743 godine u nekim krajevima Anadolije i Sirije džizja je uzimana prema vrijednosti dukata (110 para), dok je u drugim krajevima ostalo po starom. 181 Godine 1744-uzet je za bazu dukat zvani »zer-i mahbftb«, koji je tada imao prometnu vrijednost od 110 para (2 i %. groša). Prema tome džizja je iznosila: za prvu kategoriju 4 dukata = ll groša, za drugu kategoriju 2 dukata = 5% groša, a za treću l dukat = 2%. groša. Ko može dati u zlatu, daće »Zer-i mahbftb«, a ko ne može, on će dati navedeni iznos u kojem god novcu. Fermanom od 6 zulhidžeta 1156 godine (21-I-1744) naređeno je, da se u Bosanskom ejaletu i krajevima koji mu pMpadaju džizja ubire po najnižoj stopi, tj. po 110 para = 2%. groša. Prepisi ovog fermana upućeni su krajem zulhidžeta (početkom februara 1744) svim bosanskim kadijama zajedno s bujuruldijom bosanskog vezira, odnosno Bosanskog divana. 182 · O džizji u našim krajevima u drugoj polovini XVIII vijeka imamo pri ruci tri bujuruldije bosanskih vezira, ali se u njima ne govori o visini džizje. To sw l. Bujuruldija bosanskog valije Kanui Ahmed-paše od 24-I-1757 godine, upućena Hasan-begu iz Trebinja i nikšićkom kapetanu Hamzagi, kojima je stavljeno u dužnost kupljenje džizje u Ljubinjskom kadiluku. 183 2. Bujuruldija bos. valije Hadži Mehmed-paše od početka safera 1171 godine (15-X-1757), upućena kadijama Podgorice, Bekije Novi, Cernice, Nevesinja, Stoca, Mostara i Blagaja. Tu se veli, da raja iz crnogorskih nahija, kao i raja drugih krajeva koja plaća džizju, treba da uživa punu zaštitu, dokle se god bude držala kao raja. 184 3. Bujuruldija od 10-VI-1776 godine, upućena kadijama Fojnice, Neretve, Belgraddžika, Mostara, Blagaja, Stoca, Ljubinja, Nevesinja, Cernice i Bekije Novi. U njoj se t~;aži da se odmah pošalje druga rata od ubrane džizje. 185 U drugim bujuruldijama bos. valija iz ovog vijeka naročito se podvlači da se . džizja ima kupiti po najnižoj stopi. U Gazi Husrevbegovoj biblioteci u sidžilu sarajevskog kadije broj 10 (strana 30-31) postoji berat o džizji od 1176/1763 godine, u kome je visina džizje u Bosni označena s jednim dukatom, zvanim »zer-i mahbub«, što znači 2%. groša. Iz toga slijedi, da nije povećana. Ovim beratom se dozvoljava plaćanje džizje kojim bilo
"' Nedkoff, cit., str. 637. Or. institut sidž. 2, s. 1-2. 161 Or. inst. sidž. 21, l. 21 v. Hl!! Or. inst., sidž. 21, 22 r. "' Orijentalni institut, sidžil br. 14, list 6 r. - Vidi dokumenat br. 8. "' Orijentalni institut, sidžil br. ll, list 9 v. "' Orijentalni institut, sidžil blagajskog ka.<lije, br. 57, list 43 v.
180

96

Hamid

Hadžibegić

novcm prema zvaničnom kursu. Tom prilikom dato je bosanskom valiji Mehmedpaši 68.545 najnižih lista za džizju. Znači da je broj obveznika džizje od 1732 godine porastao za 25.345 osoba. 186 Osim toga u navedenoj biblioteci iina originalna bujuruldija Bosanskog divana od l muharema 1188 godine (14-III-1774), upućena sarajevskom kadiji. Ona je potpisana od strane Ibrahima, kajmakama Bosanskog ejaleta. U njoj se veli, da je kupljenje džizje u ovom ejaletu ustupljeno s carskim beratom bos. viliji Dagistani Ali-paši, a da je on to prenio na spomenutog svog kajmakama. U tom svojstvu kajmakam ustupa kupljenje džizje u Sarajevskom kadiluku Dženetiću Smail-begu putem povjereništva. S obzirom da se džizja u Bosanskom ejaletu kupila po najnižoj stopi, to je njemu upućen potreban broj najnižih lista za džizju. 187 O kupljenju džizje u Bosni u 1189=1775 godini imamo berat Abdulhamida I, upućen bos. valiji Dagistani Ali-paši. Istodobno mu je poslata 78.090 najnižih Jista za džizju. Visina džizje ostaje ista, tj. 2%. esedi groša. 187• U bujuruldiji od l muharema 1191 godine (1777), upućenoj sarajevskom kadiji, bosanski valija Silahdar Mehmed-paša izvještava, da je carskim beratom njemu ustupljeno prikupljanje džizje u Bosanskom ejaletu. U vezi s tim napominje, da je kupljenje džizje u Sarajevskom kadiluku dao Abdulah-agi i predao mu prepis berata zajedno s najnižim listama fiskusa, da bi od početka muharema mogao pristupiti kupljenju džizje. 188 Isto tako i u bujuruldiji bos. valije Sejid Mustafa-paše od kraja zulhidžeta 1193 god. (1780) govori se o kupljenju džizje u Sarajevu po najnižoj stopi.' 8 'a Zatim imamo bujuruldiju bos. valije Ahmed-paše od l safera 1200 godine (4-XII-1785), upućenu sarajevskom kadiji i muteselimu Derviš-begu Dženetiću.
"' Vidi dokumenat broj 10. Muvekit u svojoj istoriji Bosne navodi, da je 1182 1768 godine jedan šinik pšenice (90 oka) iznosio 50 para (strana 141). A mi znamo da je tada džizja bila 2%. groša, odnosno llO para. Znači da se je za taj novac moglo kupiti 198 cika pšenice. Da bismo imali još jasniju pretstavu o visini džizje u to vrijeme, navešćemo u akčama kolike su cijene bile pojedinim životnim namirnicama u Bosni 1183 = 1769-70 godine, raču­ najući da je 6 akči l para. l oka 20 akči bravetina . . . hljeb l oka ll akči l oka 20 akči jagnjetina ll akči l oka simit l oka 16 akči debela govedina 16 akči ćahija l oka l oka 12 akči mršava govedina . 56 akči pirinač . l oka l oka 36 akči pečena bravetina . l junga 160 akči maslo l oka 16 akči kozetina . . 54 akče l oka med 1 oka 18 akči masni sir . . 60 akči l oka vosak obični sir . . l oka 12 akči. Orijentalni institut, Muvekit, Tarih-i Bosna, str. 143. '" Gazi Husrevbegova biblioteka, dokumenat br. 1067. U sidžilu blagajskog kadije zavedene su cijene mesu koje su utvrđene 8 šabana 1189 godine (4-X-1775) i to: 1 oka bravetine 18, a kozetine i govedine po 16 akči. Kasnije 6 ramazana iste godine (31-X-1775) snižene su te cijene i to bravetina na 16, a kozetina i govedina na 14 akči. - Orijentalni institut, sidžil br. 57, list 33 r. "'a Gazi Husrevbegova biblioteka, sidžil br. 16, str. 134. - Vidi dokumenat br. ll. "' Gazi Husrevbegova biblioteka, sidžil br. lB, str. 25. Kupljenje džizje u Sarajevu i okolici u 1193 1779 g. ustupljeno je navedenom Abdulah-agi. - Gazi Husrevbegova biblioteka, sidžil 20, str. 12. "'11 Gazi Husrevbegova biblioteka, sidžil 29, str. 39.

=

=

bžizja ili

harač

97

Iz nje vidimo, da je kupljenje džizje u Sarajevskom kadiluku bilo ustupljeno navedenom muteselimu i da je on predao bosanskoj blagajni potvrdu o zaduženju. I po ovoj bujuruldiji džizja je kupljena po najnižoj stopi_l 80 Turski istoričar Ismail Hakki Uzunčaršili objavio je jedan berat od 17 džumadel-ula 1201 godine (7-III-1787), koji se također odnosi na džizju. Prema tom beratu džizja je iznosila za prvu kategoriju ll groša (esedi guru~). za drugu 5%, a za treću 2% groša. Džizja se je mogla plaćati svakom vrstom novca. Zvanični kurs pojedinih vrsta zlatnog novca bio je ovakav: •Istanbul fmdJ.k altml« = 4 groša, »Istanbul zer-i mahbubu« = 3 groša, »Mlstr zer-i mahbubu« ~ 2%, groša, »MlStr zincirli altmt« = 2% groša. Jedan groš iznosio je 40 para (sag para). Pored džizje naplaćivano je na ime •mai~et«-a prema kategorijama 12 - 9 - 6 para i po l para za računovođu džizje (cizye muhasebecisi) i za pisare. 190 Nadalje imamo bujuruldiju bos. valije Ebu Bekir-paše od l muharema 1203 godine (2 oktobra 1788). Iz nje vidimo da je kupljenje džizje po najnižoj stopi u Sarajevskom kadiluku ustupljeno Dženetiću De:viš Mustafa-begu. 191 Ovaj iznos džizje ostao je do kraja XVIII vijeka. Ovdje ćemo iznijeti u turskom tekstu i prevodu važnije dokumente o džizji iz XVII i XVIII vijeka, a u slijedećem broju Priloga preći ćemo na XIX vijek.

DOKUMENTI O DZIZJI
l.

Berat sultana Murata IV
(2 r. I 1043

=

6-IX-1633)

Za kupljenje džizje u Bitolju određeni su Ahmed Mustafa kao povjerenik i Saban Mustafa kao pisar koji pripadaju vojničkom redu »sipahi oglanlan«. Njima se stavlja u dužnost da od> svake kuće uzmu po 232 akče na ime džizje.
Drž. arhiv NR Makedonije u Skoplju, Bitoljski sidžil br. 3, s. 210.

Jj~

.:.v.:.. .;tt._.r.:,l,i".;el Jj tA:: ct~~c~~; c::t; ~;h ;Ll:..~ ~'JJ
~l jJ~~

.:,.o.~ <.SJ$JI u"'';- ~JI i j'} #JI~ J
jJ! u:>'-'};<..::,.."~ J

r

t:.z: <S)~_r. <.;r' ij'}'<S'bl ~~);)JI ·~;t;.::..,;:;
..j~"!~l.;:.,;;; uJI ~J!.~". ? j i J I
·;:>)!š:'JI JL;i ':"~-O ji;;;

..\2'"1 .:,'}JI

)l }k

~)ll ':"fiJI~ ...;r' <S))l('ful.!.f- .:,~.:,'}JI <S'~I ~l~f==! ~J! •.D(i". 15~j

"' Gazi Husrevbegova biblioteka, dokumenat br. 1076. "' Ismail Hakki Uzunčaršili, Osmanlt devletinin merkez ve bahriy 1948. str. 349-350. - Maliye vesikalan br. 938.

te~kilati,

Ankara

98
.:h.1.j•

Hamid

Hadžibeglć

.!...4:._;!. <'s:::;_ .O:::::..>;J:! ";"J--1_!1 .:'1 ć.ll;J.il ~J C::. .E~~ J_,t:.. .:,l..j IS~I

.IS"bl ~)J)JI o.>J.f.f f.:j.J'r; &~\e; 15'~ tj'r; dvo}.t';.;.)

rh' li <\S";..- o..l.i_};.>h \1' ;.U ~j (')l j

J-_ J ~l ;!.~lj}JI )J!~I.J.!i)-.i\;..1. .1' ~:'="r fl.> )1_;1. .J~.r..J ·~~Y..:t..)'.!f.<.J:'r)~

J~ J ~l ;!.~l jiJI )J! ~l .:,_,f-IlS)~):- .J,J.jJ..; l;. .1. ..1' !~):!JI ._;t..,. .-~:-~t....;:...;..;..
":"L... ~l ~IJ.r!l j.J!~I ~j..; l;. J. ..1' !l):lJI.,j\.... *-"JJ. ,o' ~l ;j}JI.J_,f-I~S):!I....
. r"'::-';J.il
.1. .J..I.i j..; l;. .JJI

eJ

J

Jl..i o.>j

J. ";"J;J.il

fl.) J Ji} J~ J

e.

OJJJI

..1' C-lj~~J 15'~ .J~JI oJ..(..Jr ć.llk l.._,K ...!~lJIIS".o.:- ci~j ...:-J: J

&~\~; 15'~ e::t OJ.f.f fl.) IS~I ~IlJI ;.>l.o (l!:'"' .:,l..j ·~~..;S:'JI~ J
JJ. .:.,~ .JJI J .J:.)UJI JAl.:' J .>.:'l ).r.. ~lj- J i ... J

e. IS)~I ci~j

e:_!}- l .J.>;.J.> .J..)•.>.:' u~JI ~t ~_;!.

C::. .:t.J~I ci~} o;jJI J.f.j• ":"l- J~ o~J~ jib ~S);.J.> ji el;. J .O~ .:,~JI~.;<'L. o..l.i~l

!~)'!j .J~JI J.l. ";"J~I i~ l o.>~ j ·~~ Y. 1..1 •r"-:';.>~115'~ )j .1. jj.> ji el;. ";"J;.I.il ~

~~ .o~tY. J .:,";J\f J ~SJ.S ".!~"';J .:,.JSG;J.il ~~'j .:.~J' IS"~) J~ J{;.!}-' .:r..J..;I;.
• ;--~l jljb.l .::...!~.:,..\lL. .i.:.l J '":'"1~

!IJ~j .:,~J' Jj~~~- .JGI.. c:.--b ~Y. ;..- rJlJ• .:.~J' ;yi.....:..~ ~ft ..s' rJ
~JA o)j\- .JJI J.J!.. J~ )jj.>~.>)~.>_";.~ J ~ o)u.) w~JI ~J c:!J.I .J..}•.....i\;.
• ;..-~1

..;:...~ ~SI.>I ":"},1 J;_t• o;J\5"1
JJ, • ..~"-~r.N..;$!1

•;.>;}•

~.:,~~ .J_,f-1 jJI~~ J~-'!"

_y:::-_ Jj <fJj ISJ-IJ j.S:::::... .;...:::_ <f-Jj J-<15" J:;:::- wJI )J! JJ:ll.:,tll.:,_,f-IIS;_:.-J
._p~~;. ;JIS" l""',) J.
• r--:·;..GI

Y:f '=~~"'JY..-' ;;JI J. J} J .:,_,:!1-4' J

~~J· r-":";JJI.;\...A.i J."~; ":"J~I ~~1r:a1 2 •• ·J • r"-:';JJI ~l .jj J ,_;J!; ;\i) ";"JJJI ~~

J~ !lA JI' J ~S.f!~r)l.... .\5";.> J N":"~)' J li-.> J J. J": J..;;;:...:.;; ~f. J -'"!~JA o~.-:1 J.Ji-:1 jJI tL. ":"_,.!.l;\i j:.S ~;Ji IS~.}>"! (.;J:.J_~J u~l J .:,..t:-.....:lk IS_F:.-~ .r..'J ~S);J;!I J ~S)..-I~S)j\:[JI

tr.!..:.. .;--~l~_, J t: ":"J:';J.il 4\;.l.~o ~;yol ~ft ~S).J_;iJI • r-od;' r~' J J:>r . .a.-;.> ";"JJ~~~ oJs::::i;_,

j }JI J..f.. :;:::_

.:.!; IS~ .;...:JI oX~)l.?."~JI .JJI ~j-~l IS~~ el J j .!.!=. )J.f.j• J •J.f.j• 4:... ~J ~l ~P )}JI JJ~I ~ ;2l .JJI )J! .x:,j j-Jp .JJI !l.f.jA olt~ J ~l j,:::_ .J..t:- ~l ci~j .~f ~;1 tt._;;.:' .L. ~J ~lJ. .JJI JJ! IS~~ J-! Jj.~§ ~JI d~; ~l ~;p Jj J..f.. j_,Ab Gl:. (!JI • ..~::,) j-.>;p 15'J0_ !l;.f.jA .l.. ~J ~l Jll Jj ć.l;. jp )}JI ~ ,Ć ~J )}JI jJ!jJ'j. ć.l;. ~)).> w_,f-l~S)It ~)~ oJ.:..iJ j)p .:JI&~ OJ.f.f 4:... ~J
3.)~1 ~ ....:....~;;_ (.>1..-. :01:-1 ;~l el jJ! IS~
' U sidžilu napisano ( cS>l.. .J).

Gl:. ~;p..;....=:_ j~l

' U sidžilu stoji (~"-'!~ .J).

Džizja ili

harač

99

J

..s.Jaj "!~b; .JJ!\J'> .r'l J

j._j3 }\M J .J}G J

tr J)\;. '-:"'J--':1 i~l ('IC .....~~ 1...1
eJ; ~.r- .:,• Jl!ll i.r.'l J l.J..}

• _;...~ "1;...1 <A.!_,!. ..:,....)b

..r-41:. 41;,! . _;...~1 jl)i,..l .::.:~ .J3~f. ._;a;:, J .j3.)U3 .rs' J .:_.3)J~
J

•....All J~)

~...:.. j_,;JI

Berat o džizji

Zapovijest časnog i uzvišenog carskog znaka ... je kako slijedi: Pošto je. potrebno da se prikupi i ubere džizja (cizye), od nemuslimanske raje (zimmi reaya) koja potpada pod defter samog Bitolja, a koju su obavezni dati za 1044 godinu počevši od prvog dana časnog ramazana 1043 godine, to je za povjerenika (emin) postavljen Ahmed Mustafa Siruz, koji pripada 35 četi odreda »Sipahi oglanlari« i koji ima dnevnicu od 14 akči, a za pisara (katib) šaban Abdulah Kelazi, koji pripada 140 četi navedenog odreda i ima dnevnicu od 22 akče. Njima je dat tugrali defter (tugralu defter) i oni su tamo poslani. U vezi s tim naredio sam da se sprovede kupljenje i ubiranje kada nastupi vrijeme, te zapovijedam ovo: Kada navedene moje sluge - neka im bude povećana vrijednost - dođu s mojom časnom zapovijesti, vi kadije treba da im omogućite da od r<!je koja potpada pod navedeni defter prikupe, uberu i prime džizje, koje su obavezni platiti u navedeno vrijeme, i to u smislu datog tugrali deftera: od svake njihove kuće po 232 akče. A od onih koji su oslobođeni (izvjesnih nameta muaf olanlar) ima da prime od svake kuće po 232 akče za džizju i po 30 akči kao ekvivalent za njihovo oslobođenje, tj. računajući od svake pojedine kuće onih koji su na neki način oslobođeni po 262 akče. I da im naredite da to zavedu u defter. Nemojte dozvoliti nijednom pojedincu da izbjegava svoju obavezu i da se suprostavlja. A pošto je ova godina »nev yafta senesi•, to je izdat moj visoki ferman, da se od nemuslimanske raje u svim mojim zaštičenim zemljama pokupi i naplati jedna pristojba »nev yafta akgesi« od svako 10 njihovih kuća. S obzirom na to treba da naredite da se od raje koja potpada pod navedeni defter izbrišu iz deftera oni za koje je šeriatom utvrđeno da su umrli, a da u novi defter upišete njihove polno zrele mladiće (murahik) koji su dorasli za harač i nomade (haymane) koji među njima žive 10 godina kao i one koji su ostali izvan deftera, te da prema navedenom računu prikupe i naplate od njih pristojbu »nev yafta akgesk Nemojte dopustiti da ostane i jedan nemusliman izvan deftera. Ali pri tom dobro pazite i potpuno se klonite, da ne biste izostavili kuće onih sela koja mogu podnijeti, a natovarili na sela koja su slaba i· koja imaju onih koji su napustili selo (grihte). I nemojte činiti nepravdu prema raji i napadati je. Klonite se od toga, da ovo uzmete kao priliku za sticanje imetka. 192
• U sidžilu nejasno napisano. "' Gazi Husrevbegova biblioteka, sidžil 30, str. 14-15. "' Kao što smo u uvodu spomenuli, svake treće godine vršen je popis obveznika džizje i ta je godina nazivana •n e v y af t a s e n e s i«. Cilj toga popisa bio je da se izvrši kontrola i da se obuhvate i oni koji nisu upisani zato što nisu ni bili obveznici ili koji iz bilo kojih razloga nisu bili prije upisani a treba da daju džizju. Osim toga brisani su oni koji su umrli i nisu upisivani u novi popis. I kao što s e vidi iz gornjeg bera ta, tom prilikom od svako deset kuća naplaćivana je naročita pristojba z vana »n e v y af t a a k~ e s i«. U ovaj defter upisivani su i nomadi koji su nastanjeni na jed nom mjestu deset godina, jer se više nisu smatrali nomadima.

100

Hamid

Hadžibegić

A vi moje sluge (kul-lar), koji ste zaduženi za kupljenje džizje, ako budete iz FJOhlepe izostavljali kuće onih sela koja su bogata, a tovarili na sela koja su slaba ili ako defteri koje budete napisali budu neispravni i neuredni, sigurno ćete biti oštro kažnjeni, kao opomena i savjet drugima. Prema tome se upravljajte i izvršavajte svoju dužnost. Dukat koji budete uzimali za fiskus treba uzimati po 118 akči, »kamil guru~« po 78, »esedi guru~« po 48, a ... po 6 akči. Nemojte dopustiti da se uzima ni za više ni za manje. A kada bude trebalo uzeti akču, treba da uzmete pravu akču (halis ak!;e), koja teži jedan dirhem. Nipošto nemojte uzimati izlizanu i manjkavu akču. Nemojte dopustiti da se uznemirava raja time, da se uzima isključivo dukat i groš.'•' Ako se u kupljenje džizje budu miješali muteferika (muteferrika), čauši, zaimi (zaim, pl. zuama), tim~rnici (erbab-i timar), janjičari mog visokog dvora (dergah-i mualla yeni~eri) i pripadnici šest eskadrona (alti boliik halkt). i drugi od vojnih rodova, te neki uticajni ljudi od vilajetskih ajana, treba da ih popišete s njihovim imenima, nadimcima i !enima i da to dostavite i javite mojoj Porti sreće (Der-i saadet). Spomenuti neka predaju blagajni moje srećne prijestolnice (Asitane-i saadet): 13 džumadel-ahira 1043 god. 67.838 akči, zatim 19. dan navedenog mjeseca 113.234 akče, te 3 redžepa navedene godine 45.711 akČi., zatim 10. dan navedenog mjeseca od pristojbi »nev yafta ak~esi« 39.046 akči, te 24 navedenog mjeseca 3.944 akče, a zatim 19 šabana navedene godine 4.930 akči za »bargir behasi« (cijena za konje), što ukupno iznosi 274.703 akče. Prilikom kupljenja treba da pokažete punu pažnju i da se dobro čuvate, da se raji protivno šeriatu (~er') i zakonu (kanun) i suprotno defteru i carskoj zapovijesti (ernr-i humayOn) ne čini nepravda i da se ne napada, te da se ne umanjuje defter i ne poništava džizja. Tako da znate, na moj .časni znak da se oslonite. Pisano dne 2 mjeseca rebiul-evela 1043 godine (6 septembra 1633).

2.

Berat suttana ·Ahmeda II
(1. dž. I 1105 =

29-XII-1693)

S obzirom na prilike i stanje u raznim krajevima određuje se da se džizja kupi: a) u pograničnim i ugroženim krajevima po najnižoj stopi; b) u kadilucima u blizini neprijateljske zemlje Yz po najnižoj, a !JJ po srednoj i e) a u ostalim prema sve tri klase. U Bosni se ima kupiti po najnižoj stopi.
Orijentalni institut u Sarajevu, sidžil
jajačkog

kadije br. 10, list ll.

"' U fermanima i bera tima o džizji obič no se navodi vrijednost pojedinih vrsta novca, da bi sc suzbijala svaka zloupotreba pri kuplje nju ovog poreza. S druge strane skretana je pažnja haračlijama da uzimaju ispravan novac, tj. koji ima odgovarajuću sadržinu i težinu. Događalo se naime da su mjenjači strugali metalni novac, naročito srebrene akče, i time mu smanjivali vrijednost.

Džizja ili

harač

101

.o)..U,I ~J !tl;. .:,\:...i~ "sij "sl_;!:. J

J \bl_ .:,\G ~L .J\.!:Ik ~;!..:,\!l

JI.. '-:'fiJI~ J t::~r "sJ;.;~ 1.5)'-:.f.- .:,..e:..~ jl>l o.M"-Jf- tllk ~~~ .J.Ji.Y.
~1.:,1 1 .:,..u....:..,. ~ o;j,l .ft'JI~ ~;\;&1 ~~..j\.:.., l .d..H .:,~..UJI 1_,6! J .1.~ "!k
.t'\l; J;>~~

tF.' d-'!~;.~~~).).::..;:~~~ .:,..cl",l J\L-1 ..b.._,:,. J;\:_~ J'. .cl-'!"_,;..~~(""»

s.:;~1 ~ •J:.IJI ;".-t.~~ J '-:'_,:ll;~~.::";" .d~~_,;..~...::,; (""J~~ J} .:,..ciJI &5~1

...,.i; .t' J ~ •J~ -F.' .:,,, .;..e..~~ J ·J~~~ .:,..t.:.b-J' r",J ·;~re' .:,..c.....t~' .o...:' ;1-W "!f..:,'ll",, ;".-t.~~ •.i>J.c.... re' i.t ",tF.' jJ!~ '-:'fl",' 0-f ~\:S"' .::..r.-1 !JI ~ ·;~)J'. .:,~"!.r.­ "!rl' J' .u.+~ oJ:- .C.... .::..;.) jJ!~ '-:'·).,l "s):•• If J.).)&. "!1.5-!!-- --?~~~.b- J 41;-- !J)L. k ~l .JJI.J""!f.- JI.. J.ol '-:'".:JJI ~J tl; .:,_,:ll J;!.l ~l.j.)o..b-IJ ~ o;jJI JJI ..b-",1
...,.i;~ ;_,:l",l J~.";.;".:,...~;_;", J1.. •-"'! ",~~\:b= .::...r.-' J~~ d·;~ )J'. 1 ~

..:.._P.;... ..jliJI o;jJI ~L:.. "-!f.- $'",.Al(' 4.:11 -..;", "!f.- ...,.j; ;I..WJI ~l .ftJI.x.J.IS""':.f.;I.W l w ) •"":?. o.)~\..~ d-.) ~liJI .:,')1",1 OJ~·-'!~ I.S)"!f.- J-. J '-:'rl'' f-i.:,~~ .W1 ..j). ~}JI '-:'fl JI ;~l ~J 2J6. •>Jci*>l ~J.:~ .o...: l J....IK?JI "":'>~J J~ ;.)\.,o .:,J!\J> .k;. o;)JI .ft' JI~ J tl; .j.)o ..I.~..IJ ~IS"~ \rl _,il ..j)l:;.l J' ~f.- if>;'llJI ..Gk
..j).
."s...\.!il11~~J .x.}"s}l.f. ~r '-:')JI

;51 J~ J~ o.)JI.,;,; [;_,.;;i..] .J~j)l.:....l ;\A.Š J o-i>):l~ .;1b ..:J;j:l \)) .::..:_')/) ~

&

'";")~'.;.....b- 4'.::...r.-1.jl jJ! P,).)).) .j~! ..:.....r, '-:'hl ;~..b-;fiJI ~j)l.;",l; .~)!$!

,:~..UJI--'::> J ;.Ji. f "!l? '-:',nlJif.S;I....::JI ".!1~1 d-" Lr""!f.-J '-:'J;J.yjl} J~
..:.._)16. .!tl_;; .dM IlJI "S)j;..U"!bl ~J ..r.

,,;,s-- ~l JJ!.f'

.o...:l ;fiJI ~ «.S-'"'!f.- .h:..JI d-" .e... f. 4~Y..J ~

o.)JI.,;,; .J'lJJI •;-e' ·~l J o.)..b-.r' bi....A.:.o '-:'fiJI ;~l~~ ..j !:,oi «4-~ oJjJI ~~t"' J [o;fl

_;")L;,; .:,')1",1 '-;".,} "!}-1 h J~<$""!?. t"l ~",..JI J' .:,..e:..~ jl>l ;_;')1",1 a<Ja1:.. 41 i)L.I J.-1
~JI.:,\...j .ft'",l ~ o;jJI jJI bl J .1..",1 J )bl.:,,))\,;.; jL J o;)JI jJI bl..;~ J ..b..JI~
JL;I '-:'fiJI ~j-1 .JJ.A•;Ak ~f- •..c.._i~ J;t;J):.I ~lJ.~~ .C....J!
.J"..j)~k; ~.lt:", I;Lai

.:r-J:t •..1.:.:1~1 .e_.J! "s~l
;.;~;",;.

.:,..e:..) jl>l .J\:1.1. "J":J.. ", .:"f=L .:,\:11 1 ~,raJ .";,;" }\4.1 ", Jx

"s)\1; IS".c....

.P. jJ! č!:. .r.!.l o;)JIJ.i!JI (j jj .:t.,)..Ji.\s"' bl .;)JI J.i!",l ..::.:~ ~",..JI J' IS"~f.' bl
J,'lll
.~....:1",1

e. .;;JI J!_rJf.

JJ.;,; .JI}'lll J J;l..')/1 oJ~ .:,')1,1 ;".-t. ~4- .:t..)"':.f.' bl ;,;'6 ij')/ IS"bl •::);jJI ;,;.J.:....•j
tj;; .:x.J.J.Č'6bl _,t ~.!l, J;r' U siđžilu napisano C:j.JJ. ' U sidžilu napisano (.Jtbl"..). ' U sidžilu {oJlb..).

.:,)1-:!;~f w...IA•;Aic ~;. "!•J~ ~j

7

io2

Hamid HadžibegiĆ

s;~ l "!.ft lS'.ll .:,.e:~~ jl>l ~JJ.f. '-;'Jj' .:.r.)...,_; [J]..:..~ ,;;J... h~f. Jfl '-:'~;$1 ~J
'-:'fiJI )ib J
...:...J.j

J..} I.S'L\11 Je ~~JS.x! J lS}...-1 1$");.5 J IS'~~ J&'""..} SJ.J.:I ."..,_;~l#> J
41:_}...-1 !l)J~~ J~)~~ J &' ... }J IŠ'..}JJ ~b

".!ft ";')~l;;"..;:.~

'-k·/ .,;li ~JJ.f. J
J.:j

• j-o;$1 ..::.:~ o;)JI.yl;J.f. (;_JI;. o..U..dJI ~ -0';-o;$1 J!.l ;~l ~ll~ L. .j.)

JI,;.; .:,}1,1 JI... ~lJ •...w;~ .!l:..J" •->•).f.j- .::.1~11~1... .:,.;,.!. J

lS)~~ .L~ .:,..:..~~e; lS)~,;.; ~lk J JJ!.J. J .:.lif!J
~JI
(.S~....; ..k

.r.;..;;""

e;

e ~;J <.f-~~ .:,l:JJI ,~, t..-~M

lS~\.,. ..1:-~18.;..1~1 il,) JJ. ~}S(; .c-7. il.fJI .lr\11-':!-'1 o;)JI.yllJI
J

J>.r ~~l$'J~ .:,1~~ ~~)J lS)::.. ~ , lSJ.. )l""' ~""' '-='~ lSJ.TJ- •.~..
. -l:~ JI

jJI f.Y.\1'

~~'-=''JJ X', '-:''J.: l \.,_.l .:r...ii.b ";"'~l J..j I.S'L\11 je~~!.>; !})L;,.; .:,l:J,I)1

J L ;l ...t.>l...;.> .JJf-1
J

J. l... ~J o;~ ~l.j.J.iJc\l'" t.> l ..,.i; f. J" .JJf-1 J.!:... ..:..~ !l;)! j• ?l:-- l~ L. .J.G.f. J
o.l~ .j~J.i:';l ~ .YJ. o.>~ L~ o}:.OG ~ '-;'J:JJI0:.;" J fi"! ~\:j J ~~u- o;~ J.
"';'""'\:.. ~.> f. '-:'J:J,I

~ ~ •):OG •J! JJ. ,J.>t.>l ..,.i; .t. J"~ Y-.i;J.JI ;;. lS);.,:O J ;Ji. ".!lS~ '-:')JI lS};.,.";

J} o..U.!IJI f.Y.IJ" ~~ lS)l'~l jiJ"J J J.-~ ~b·~ ..:,..\i.f.'-:'_,.:1.,1
)J; l.t(.;L;,;

.:,~.,::JI "-!.ft j..al ~~,'-;',:JJI.!-} • .G)<!-t

J!.i ~l \bl iJ;::-..:.01; .;)JI ~llJ..J
·;_,.:IJI'-:'G.

.JI-':'~ J rit~ .,sl;jJ J ~)L J'l,;. .§L • ..~.:-1} .j\;;1 ~G oM<-J./- ~lc ~~J

J~ J'";"""!; !J)):IJ1 ć}W ·~ ~1:---1 .)>"!J .P-1.>

o.lfl•->J!) J

j~ J JL-j~JI J l}-!!--' J
._t} .t. :!.15

J '-:'Lul..S:::.I.> 1~ j_j\1,1 • .>..:-6"1 ~l... J &..L. J JG~j ";"}1..:..1;: ~}ll ..J;I jJI ..;:u_~ [o.:l4:-].ftb=.l .>_i~,<$.<( jJI~ J ..:..;1.,:0 o.J.i\..j ;}JI

t\.. .J.\Lf J";"},\ ;.>U -.IR

;}.i~ .-~..t ~.JI J JJr- J ~l;. o-4~ cli~6 '-:'J~JI \:!1..1 ,JL; jl>l JL. <;:!JI ~ ;l.i&.l"'
4. ;.-;,_ql

..:..;~ ~.)

0:.)'-.f.

..J;. .f. '-:'J::l;,_ql Jl.i -'!.) jl;ll ":?. ,J.J.i~; .!;l J} .:,':},1

. !J):J,1 ;"lJ; Ji\f '-;',.:JJI Jr~~r ~J.)>f ·~~ .#,1 ..:..:.~ o;)JI ;f" ~J J :.:_.. ~14-o}y< 1.)_,! ~;;~:-:!ft ~J• {J;.::s'.)! .JY.\1' _k;..:,':}JI ;:\... o;j)l ~.j.J.i~
JJ;;-! J i'.>J..J

JY.\1' ..:..If. .f. ~_;1,1 ;:>\..:..JI!:'\~ .:,\.j •-'-=!~ .#JI..::.:~ o;)JI jJI

'-:'r:- •J.f.j-

c:;>l;.. l$'; ;j .t. '-=''-:l rt-1 J.;.;~ • ...:,e,.,;. "!.ft _r..J:.:.li <If=;- o.U:>;IJ ,;;f rl:--~.)

~ o;)JI ur-- ~J .:,-_,!1:-- o:::_, ·;-~:1._:..;\d ~ o;jJI ~J ~..d,I.J~j ";".Y;:'P.J;
' U sidžilu ( o>;J:;I).

Džizj a ili hara.č

103.

lS"~~ J J~J lS"":.} J J:.'lJ ~J~I ;_;.) \;!~ lS).jl:lY. .i~J lS.f:::l.:l "!fl- lSi.)l • ..~.)'J.~:l ..:.,~~;.<
· dJI j lji,..!..:..:~ .:,.ri)I;.~_,.:IJI ii;:_..I.J.~ If. l . .J-~1 .!;.<> .:t..fl.)~J~I J..jlS')L\11 je .U..J..-1

·)~ .)~1 ~"-'!~.:,..)\e)~~_,.::.
• ....;JI J ...:1.. J._? ot:....l J.J\IilS.)~ •} J l~j.

Zapovijest časnog uzvišenog sultanskog nišana i svijetle carske tugre gospodara svijeta je ovo: Džizja podanika-nemuslimana (ehi-i zimmet) u mojim zaštićenim zemljama kupila se je prije prema defterima o džizji i prihod od džizje je registrovan i čuvan. Kod ubiranja, računajući sve tri klase, uzimalo se od siromašnog koji radi (fakir-i mu'temil) 12 dirhema srebra ili mjesto toga l dukat, od srednje stojećeg (mutavassit-ul-hal olan) 24 dirhema srebra ili mjesto toga 2 dukata, od bogatoga (zahir-ul-gina olan) 48 dirhema srebra ili mjesto toga 4 dukata. Za one kojima je stavljeno u dužnost kupljenje džizje, bez obzira na sumu koju su oni trebali da uberu, bilo je određeno od najniže (klase -edna) 3 pare, od srednje (evsat) 6 para, a od najviše (alil) 12 para na ime »mai$et.-a, te od svake džizjanske glave (re's-i cizye) po l para za »kalemiye« i •iicreti-i kitilbet«. 194 U godinama 1102 i 1103 amili koji su bili dužni ubirati džizju činili su služeći se prevarom i varkom zloupotrebe i nepravilnosti prema državi. Zato je 1104 godine izdana carska zapovijest (hatt-i humayiln« da se kupi i ubire preko jednog organa po dva ešrefi dukata (e$refi altin) tako da bude za sve podjednako srednje. Iz samog prihoda od džizje bilo je određeno po 12 akči za »mai$et<< i po l para za »hare-I muhasebe<< (trošak za obračun) i »iicret-i kitabet« (nagrada za pisanje). A zatim koliko je džizji od vakufskih prihoda bilo u defteru upisano da se prikupi, toliko je džizji od strane države predavano vakufskim mutevelijama (miitevelli - upravitelj), prema računu džizji koje su uzimane za vakuf. A za vakufe, od kojih su neke džizje bile određene za drugo, uzeto je u obzir - prema razlici u godinama - srednje stanje od onoga koliko je od džizje u prošlim godinama bilo prihoda za vakuf i koliko je uračunato. Zapovijeđeno je da se džizja koja na taj način ima da pripadne vakufu - ma koje vrste bila da se sva kupi i ubire preko jednog organa. U tom smislu napisani su berati i zavedeni na odgovarajućem mjestu. 196 Izviješteno je međutim, da u Rumelijskom vilajetu u kadilucima na obalama Dunava zbog neprijateljske invazije ima siromaha i nevoljnika i da su oni u većini mjesta sluge zvana služinčad, koji rade uz nagradu od 400 - 500 akči na godinu i s tom sumom podmiruju potrebe svojih porodica i nisu u mogućnosti da daju i džizju, te bi to za sirotinju bilo nepravedno i previše. Pošto oni ni na kakav način
Hlf, Novac koji je uziman na ime »m a :;; e b(-a služio je za izdržavanje onoga koji je kupio džizju. To se naziva i »v e e h-i m a a~«. A ono što je ubirano pod imenom »k a l e m i ye« ili »h a r c-I m u h a s e b e« da vano je kao nagrada službenicima koji su pravili obračun o džizji. A pisari džizje dobivali su nagradu pod imeno m »ii e r e t-i k i t a b e t«.

"' Iz ovoga pasusa vidimo da je bilo sl u čajeva da se jedan dio džizje ustupi jednom vakufu, ali taj prihod nisu ubirali upravitelji vakufa nego džizjedari ili haračlije. Nakon toga je odredeni dio tog vakufa odvajan i predavan vakufskom mutnveliji. 7*

104
zapovijeđeno,

Hamid

Hadžibegić

ne bi mogli platiti, ako bi se i ovu godinu tražila srednja džizja, to je fermanom da se po starom redu uzmu sve tri klase (esnaf-i selase) prema stanju sirotinje (raje). Kao najniža klasa (smrf-1 edna), da se od podanika nemuslimana koji su sa muslimanima nastanjeni na granici i u kadilucima ugroženim od neprijatelja naplati podjednako najniža (edna) džizja. Da se od kadiluka koji su blizu neprijateljske zemlje naplati tako, da se polovina računa kao srednja (evsat), a polovina kao najniža. A da se od ostalih kadiluka vrši ubiranje uzevši u obzir najvišu (ala), srednju i najnižu. Na osnovu toga najniža džizja ima se podjednako kupiti od podanika nemuslimana: od hrišćan!)ke i jevrejske raje; koji stanuju i koji se nalaze u Bosanskom elajetu u samom Bosanskom Sandžaku kao i u Zvorničkom Sandžaku, a koji su izričito navedeni u defteru koji je iz moje carske blagajne (hazine-i amire) izvađen i poslan bivši ovjerovljen pečatom i potpisom. Njima se imaju podijeliti najniže liste (edna kiigtt). Kada se budu dijelile najniže liste s pečatom i carskim znakom koji su iz moje carske blagajne poslani uzoru vršnjaka i drugova Fazli-ji - neka mu se poveća vrijednost - koji je zadužen da skupi oil njih najnižu džizju kao obavezu od l džumadel-ula ove 1105 godine, ima se kupiti i ubirati po jedan šerifi dukat (~erifi altm). 196 Navedeni džizjedar (cizyedar) treba da obiđe mjesta i sela, da bi se sačinio poimeničan defter za podanike nemuslimane koji su platili džizju s tim, da se zapiše ime njihova sela u kojem se nalaze, ime njihovog oca i njih samih i njihova prezimena. A isto tako treba da naredite da se izradi zaseban defter za nemuslimanske nomade (haymane kefere) koje bude našao s imenima njihovog vilajeta, sela, njihovog oca i njih samih. i treba da ih predate kancelariji za džizju (cizye kalemi), da ih ona zavede. Treba se stara ti da se džizja kupi tako, da se prilikom kontrole ne nađe niko izvan deftera. Osim toga u spomenutom ejaletu, u Hercegovačkom sandžaku - osim kadiluka koji su oslobođeni - za raju u kadilucima čajniča, Foče, sa vojnucima, Prijepolja i Plevlja, koji su prije bili oglašeni kao unutrašnjost, bilo je dokinuto oslobođenje s ilamom zapovjednika plemenitih zapovjednika bosanskog b,eglerbega Mehmeda - neka mu je trajan napredak - s obzirom da nisu zadržani na dužnosti. Međutim došla je iza toga njihova pretstavka. Zato ako imaju uslova za oslobođenje i ako su na dužnosti, neka to spomenuti »mir-i miran« izloži i neka ih posredstvom šeriatskog suda popiše poimenično sa starom rajom iz spomenutih kadiluka. Zatim neka defter o tom potpiše i zapečati i neka taj defter pošalje na moju Portu sreće (Der-i saadet) radi mog carskog upoznavanja. Pored toga za izdržavanje (cihet-i mai~et) pomenutog mubašira (muba~ir koji kupi džizju) određeno je od svakog najnižeg formulara po 6 para kao »vech-i maa~« i po l para za »hare-l muhasebe« i »kitabet iicretk A pošto kadijama u
"' Na listama odnosno na potvrdama o džizji (e i z ye k a g l d i) bilo je napisano »Ci z ye-i g ebra n« (džizja nemuslimana). Na njima je bila označena klasa džizje, godina ubiranja, ime glavnog blagajnika (»b a~ h a z i n e d ar«) i računovođe (e i z ye m u h a s eoecisi) iimezal<upcadžizje(cizye umilm mfiltezimi). Osim toga bili su otisnuti i pečati tih funkcionera. D ž i z j e d a r je na svaku listu trebao napisati ime mjesta, ime onog koji je dao džizju i njegov lični opis. Svaki ob veznik bio je dužan u određenom roku dati džizju na što bi dobio tu potvrdu, koju je na traženje poreznika bio dužan pokazati.

Džizja ili

harač

105

prošlim godinama nije bilo ništa određeno, to je bilo manjkavosti u njihovom zalaganju. S obzirom da je time bila oštećena država, to je kadijama ubuduće određena po l para od najniže liste. Ako se bude saznalo kod mog carskog prijestola da oni i poslije ovoga ne vode brigu i ne daju važnosti, biće razriješeni. A moji će kazaskeri - neka im uzvišeni Alah uičini trajnim njihove vrline - zapisati u svojim registrima (ruznamc;;e), da im se više ne daje položaj. Sve će se gornje obračunati iz samih dukata o džizji. 107 A oni koji stanuju u vakufskim selima u mojim zaštićenim zemljama, koji spadaju u hasove sultana (havas-t selatin), velikih vezira, miri-mirana, sandžakbega, te u odžakluke (ocakllk), muhassilluke (muhasstlllk) i vojvodaluke (voyvodallk), a na osnovu nekih uzroka plaćaju otsjekom, bili oni sveštenici i kaluđeri, bili oni koji su na neki način dobili berat i koji tvrde da su na dužnosti tumača, muselema i da su oslobođeni, neće se izuzimati od ostalih podanika nemuslimana, dokle god su sposobni za rad i zaradu; a u vrijeme kad ne mogu raditi, dokle god ne budu imali opravdanih razloga, kao što je biti slijep od rođenja (dararet) ili biti kontuzovan (meflftc) ili biti većinom bolestan. Ne smije se dopustiti izbjegavanje obaveze s izgovorom koji je proširen i poznat u narodu i u govoru ljudi, da se od sveštenika džizja ne uzima. Treba da se i od ovih pokupe džizje. Potrebno je da se postupi u smislu onoga što je izloženo i precizirano, da bi se kupljenje obavilo na opisani način. U smislu moje veličanstvene carske zapovijesti (hatt-i humayftn), koja je izdata da bi se onemogućili oni koji čine zloupotrebe, izdata je moja visoka zapovijest (ferman) u pogledu kupljenja navedene džizje za spomenutu godinu uz iznesene uslove. U vezi s tim izdajem .ovaj carski berat i naređujem ovo: Kada dođe navedeni mubašir, vi kadije treba da u pogledu džizje nastojite i da dobro pazite pa da ne dozvolite ela i jedan podanik nemusliman ostane izvan (neobuhvaćen). Treba da pomognete da se kupljenje izvrši na način, kako je to zapovijeđeno. A ti mubašire, kad pristupiš kupljenju džizje na obrazloženi način, treba da napraviš zaseban defter za one koji plaćaju džizju i onih nomada koji se budu našli i da napišeš poimenično imena njihovih vilajeta, sela, njih samih i njihovih očeva i da taj defter čuvaš. Kod obavljanja toga treba paziti i dobro se čuvati od suprotnog rada. Tako da znate, na moj časni znak da se oslonite. Pisano l džumadel-ula 1105 godine U zaštićenoj Jedreni
3.
Bujuruldija bos. vali je Korča Mehmed-paše 198

(7 dž. Il 1105 =
Upućena jajačkom

3-II-1694)

kadiji u vezi s beratom od 29-XII-1693 g. Izvještava ga da je za džizjedara u Bosni određen Fazlulah-aga i daje mu uputstvo u pogledu kupljenja džizje.
Orijentalni institut, sidžil
jajačkog

kadije br. 10, list I l.

---,.,-.-K-ao što se vidi iz samog teksta, sve nagrade koje su dobivali džizjedari, računski činovnici i pisari džizje za svoj trud, kao i ono što je ovim beratom određeno kadijama, padalo je na teret ubrane sume od džizje. To je uvedeno poslije usvajanja jednoobraznog sistema u pogleedu ubiranja džizje u cijeloj državi. Pr ije toga ovi su izdaci padali na teret samih obveznika, koji su pored džizje morali i to plaćati. "' Korča Mehmed-paša, koji potiče iz sela Korča blizu Sarajeva, bio je bosanski valija od 1693 do 1697 godine.

106

Hamid Hadžibegii:

~J;I

J:'J .:;_,_':l, .:..~t.:..lj:JI, ~L.:JI j-lU, ..La; ~j ~..c.;~(.$-_::..t; 4.f-~ '":'~.;.
~;J:IJI

yi f""'J-'; ~j

d..;.js" jl- J :>;t:. ~~J o:>4:.....f. ..:.J~ l o;)JI j.JI '":'~.....:........:....J:.! )J?. .:.1::! _r.!II:Jl:.. ....;)" ~·~~.>tl fuJ J,;,; 1 ;!f'\ll J ~L.\fl oJ..l._; &~ ~}":.ft- ..rj; .:.,)ts' r.i:J &1;:,1 ~};))1 ".!f.J .:.,~b ...A_:_j. .:.,JJ.~~ ·J::~ ._;.t!JI~ .U_;~I ~;,l ";._,..JI J> '":')JI J.;';-- u:>~ .:..:1L
.:.,lj\!•, .Fl.\fl .,..u..:.,.....:;).

-0'1..5'r, ;l ...~.cl J J..j. ~JJ;;:. .j-:> .:..:.j). ·~.r .us:::i..v ~)J.i-ls"
. ;...l.!~JI JL.;I J~.;~

.;..U .;~j tl

J' Jr.f.

o;)JJ jJI'":'~ ";.•JY.f 4:.... ć.\.:.... o}f= ~b; ČjiJ o.:>J\,;:,i

.:.J. ..S;..I.S"Jo.J.:IJ~ J

1..5'JA J.ot: ~;l;cl t.:>J ~_,...11 J> ~r
i.J'...:> :...;:J

.;~b

...A.:r .::.,l..t. .:X.}":.f. ..rj; J6 r.i':l &bl ..::.J;.>JJ

..r-":1:' r:% :J L. d'""' J rtr'-"' ~..t. .1' .:.,..S:::;..Iil ..::.;. ~b J ~' t:: JJ' .:..)J. ~r -0'
·~~;<~l .:;.bl 4:ir JLf'...~;~.f. ~JI..:.,~;~ K ~~r- ;yi JY.j< J'_,.,;. ..1. '-:'r.--1:.' ":.\.;>-J 1.0;.1 J ~:>j J. .:.,.e.; J-"'' ~t ;lG.....:. J ~l J~ ;y) ~,l .:.,..d,,) J

f

J J~ J,l .:.,f ..t. .:.l.; d'\!.>~ jL. '":'J;J.i11$)....:ls" J~ ~}"!ft- o;)JI ._rllu Cl.;. .J:>.ii...h ::>)

~~~-:!-'J L. J~.....; J~ o.> j

.1.

WJ!tJ'> .:.,JJ. .1..~ J .J}\; J

tr

..j ')l;.

'":'Jf.l .:..;..U Jj{ o-l.:.. \tl

. ~..J;-':'! J!;, _;...'JJI jAb ~l ~.JI;_r.: ~.Y' '":'J~ l jl;i..l ..:;,_,_~• .:.,..V::::.;-X::.'I ;J.i- J

•1\•o.:_.?::..vj.
Poznavaocu šeriata gospodinu jajačkom kadiji - neka mu se poveća vrlina i ponosima vršnjaka i drugova vilajetskim ajanima i radnim ljudima (i~ erleri) neka im se poveća vrijednost, Dostavlja se ovo: Kupljenje džizje na glavu (ruus-1 cizye) za ovu 1105 godinu, koju su dužni platiti jevreji i drugi nemuslimani koji se nalaze u Bosanskom a!ajetu, stavljeno je u dužnost od strane visokog carstva uzoru odličnika i plemenitih ljudi Fazlulahagi - neka mu se poveća čast. U pogledu kupljenja džizje po najnižoj stopi njemu je izdan uzvišeni časni berat i liste za džizju (cizye kilg1t!an). U tom smislu i s naše strane napisana je i izdata bujuruldija (buyuruldu). A od strane imenovanog postavljen je i poslan kao m\lhassll« (koji naplaćuje džizju) uzor vršnjaka i drugova Bostor Ali-aga - neka mu se poveća vrijednost. Kada on dođe, svaki od vas treba da s puno nastojanja i zalaganja omogući da se posredstvom spomenutog muhasila u smislu uzvišenog časnog fermana što prije pokupe i uberu džizje na glavu podjednako po najnižoj stopi, a koje je nemuslimanska raja vašeg kadiluka obavezna platiti ·za navedenu godinu, pa da se dostave blagajni. Pošto je spomenuta stvar od važnih poslova carstva, to je vjerska i državnička dužnost da pružite pomoć u najvećoj mjeri, a da nipošto ne krijete i ne prikrivate i ne uzimate u zaštitu ni jednog pojedinca od podanika nemuslimana pod imenom čivćije (ciftci;, najamnika !ecir) i sluge. Džizje treba prikupiti tako,

-

Džizja ili

harač

107

da ni jedan pojedinac ne ostane izvan deftera. Treba nastojati da dobiju liste. Treba da uložite sav trud, da se što prije prikupi carski prihod i da se dobro čuvate, da se suprotno šeriatu i zakonu, protivno carskom beratu ne bi napravio zulum i nepravda kojem pojedincu i da se ne bi napravila šteta i zloupotreba. Postupite tako kako to traži bujruldija. 7 džumadel-ahira 1105 godine.
4.

Berat sultana Ahmeda II
(18 r. I 1106

=

6-XI-1694)

Zapovijeda se da se džizja kupi prema imovnom stanju po l, 2 i 4 dukata, u srazmjeru 20:60:20, a u Bosni po najnižoj stopi.
Orijentalni institut, sidžll
jajačkog

kadije br. 10, list 62 r .

JI; l.:. .:,\:...i~ t.Sij t.SI_;l. J Jll.L .:,\G 15L wl!:fb ~r .:,\!i .;.ll J .:,~.t. J? Jt_,...t &..~J'>' .u.;..I.<JJ' .:,~ct;-' J. Jr ć..li~ft ..::.:~ r.!.i' .:,..uy,
..5';-'IJI ~

~JI....AI.i' J ljl;o .:,x;!..UJI .J;~ J 1~ ~S') '-"!f.-Jl. .:,)IJiw..c.."-"J_..!... jl_,..l J"..,t.!.lllll
ć.l.i._xk.. ..::...;,_r. l'!f. .:,)JJI -~<-,;.;oJ• ~J)JIIS'jJć.l:..) j» l ':'}JI J;~jl_,..l J .J:,~jl.i-1 ir.'l..w.

4~ft ~)JJI b_r. ~"I.:,J.:l.. J.:,~ ;_,..1 ijl} .ft'J'.:.:~ OJJJI ~J~..t!;l ':'!:fl b\A-1 J ~.",j

..b..._;.. J)~.).:. J~ ć.l;4,a)l.;. 4..cl (""J" ~1.:,_,1 2.:...»...:... ~.:,.i...; J-1 .:ft ij)l J.~-'' ~J
("'J.) j=a.. J}
.j-Ar)JJI

}.G l:.;ll J" U; J;~.) ~l J.~~. dj -..,dl.;. (,;.; ("'J.)..:.,;_,!.$'~ 3,j..J\!..I

.ft'JI .i;.l ;~.)..:.,;.)J~ ć.l;o!,a)l.;. (..cl J" .:_,"..,j~ JI:... l O)JJI ć.ll..r,.J bl !S'"!:'~ J ..b...JI ~l J )\,:.1 IS'"!:'~ :!l..~& ls" .)..11> JY. ........ y J
.Jr.:"<~!- ji)J! ~ t.S~I ~.1. ~J ;,L.,;;_, o;)JI
. dl t.S)~f,- ':'}JI

e;-Z J CJ:jj •.l:i;! IS'~ \,o l ._,.,_j.:. J" J ·~J.
.1"1 •JJJI d..dl J

J

':'~..r..J t.S~Is"' '-"!f. ;_,r .q-'! wJ1.1 .jlJI fJ!~~'- i _,k. ~JI:I ~ft

':'~l o.)~j ":>.t._, ~l.:. w-';ik 1_iJ..dJI 0f J ..r.....Z w.J.i.:. ;" ć.l.i~~ ..j\:,..1 ):JJI ;_,..t. ~~

~b!

u

J

-ft),; •..6"'..!l;)IS' "z--~ J

o..IŠ~l •.r-b :.:!;;.

el-i ~ ~l .!.li'-!f. ~JI: l. e. J

J o;~ jl.:,..c..bl ~l ;}JI ;1..\A.. .U '-!ft JJJI:I

J,:oat o;)JI .j-<\č.l"l ~ •J. J..:.,..~:.. J_.y ..:..t
)J.

Jf. J o)JJI jJI ~ ...:_ J.A:s" .J-''-"!ft j l. J.ol oJ~~~~ wJI ,j..!:.. )L. l J o)~ jG w.l.:k-JI

J OJ~)./. .:,,bl~.) · 4-1JI

·J::.ol; J

J)JI ć.ll..r..J ..":..!\Y..:.,f.l wIS'~ 4:-~ "!ft OJ~

W''-"!fi- ..,.i;

':'J~ W-'!.J1A J} IS'.U.: J ~ ~ o)~ Jf.' .1. .j.))\cl J ~~ L \.a .:,p .:,J.:k-_,1
~

' U sidžilu iza toga stoji (.::.2 ' U sidžilu (.;,J.! l> .J,._ .1).

.;,-).

' U sidžilu (c)Jl..:... -1 ~).

108

Hamid

Hadžibegić

~l ;fiJI c_t-1 d-'..cll ~i .t •>~) .jJ:.}~ 4<>_,..::,_,.. ~ft.!.{::..~ J--.>11..~<>1.. .j.J.jY. J ·J·~I .}>.f ~;l..~.o .:JJ>;> ,;}11_"..1 ~_,l:y~l >; ~\#'1 JJ.(

J.!J. .t ":"r.-".1..-' ~'-!ft-AJ~-' J~>j;: fi .j>):.i(' r.>'J ~ft- ~;)_,1 .:;.e.~ j...l J
,:,'1}_,1 4!J.ri:u ~;)JI

&~ > o..liJ!_,I ./'\};~~l c_l::..l .j>"!f.- ,;bl ~l ;~l ;lj >Y,~ J lA:.;;. l ~l
. •;_,:1.,1

-?k. ~l J!s::::; J~~ ...1!.1 .p ..li..cll &"!k

J riti.. ,;I;)J _,~)L u"l_,;. _,.:;..~:...lj ._;r;_,l .U~

e'-' o.M'-Jf" t.llk

l..~<> l.. .jJ.iY. J

J ';"""'l; !If !l):JJI~ ·~ "!1:--1 .):>-!J ~l> •fl•>.J!J J~ J Jlf~_,l J l}~ J .ji~-!!--< J J!!J _, 4~~_,1. J~\!._, .:!.ll..J_, _, Jl.i~; ":"}l .;.,l.t "-=-!}ll ~l J,!).;: !J)J ~ _, ..:...;I_,..D o.J:.I..j ;}JI

J.!P.
,;ji..

tl.. ,:,..q~ ":"}_,l ;>u ..LP _, ":'L.:s1

<IS(.. bl.. );!_,1 • ...;..1.:.>1·~1....

J'>' jL. ~-''t$'~ ;1,1,1,_f'fl-'1 ..P..r •.e.. l.: ;s--'1 >Y.~ _,e}'--_, c_l::..l.j,)bl J"?.k J J1.i J!> j\oJI "!ft- .jJ:.~; <!ll_,t ,:,'1}_,1 ;p..i.. .-~..t ::...11 _, ;_,r.. J i:!:l!. •xl;. J.ol .:.tA...;_,./' •'"""! ":');;~l~~ •JY.jt J-Ir> o;)JI J! L. ~J '-1..}"-?,f.-d-,) !JjJ_,M J! ":'J;'"J..ql
IS"~ !l}"!f. o;)JI Ji'_,l fJ ,:,~~...;_,b ~).d_,:. .j\;JI ~;\;<-l &-ob._;;, o;)JI c..f....W ~J
_r.!.l

~ ..... ~.:. "=".;.'-' 1:5...1 ,:,.e.;

'-~..~JI (l.. j Ji'_,l..:..._,.!.l:--o...~.:.. oj i f .;~liJ; .j~l Ji'JI ~J t5 ~>J.:>.b ~"!_,.JI~

.,)Jf!J 1;\,ai .;:....~J'> l .j'JJI o..d~l .,;...J! t,$r:f .j..C.C~ d../' o;jjl jJI ":'_,J--..:.,.. <e.:.. Jflji.J!

.!.S ~'JJI .:;.u_,~?~ rf.~ i )l.... :~>;_,..t. ~~ '-1..}"!.?.- ~;1;<-1 t,)l :u-r ..:;)b. ~}~\b rf J
·~~J! J oJ)JI ._r\1\; e:_;\;.<.$.) j;: .j.C..~

;).i.. o..IH!-;11.:. .;.,l.t _r.!.l .j~;;.J "'":~ .!bo.Jf ib J.iJ i;u:::il J ..~.o~ l t'~ i;ll'JI J ~l..'JI ;~l

J'> l .ji:!J! ,)Y.J" J J'L. o.J:... "'..j J ok ·~f../' !JJI.,;,; r}f-.a:::oG o;)JI &ll;;. J~ J->;: ":'fiJI J _t o-liJ! JI i_,l,... ~l };~l j\.1'1 J J..l5.i J-,)):.OG
.:;J!V> ..t.;.·~~

#J' J.:..t _,p.)~,) J-:: ..sJ"!.r. "='fl-''~ .c:J'ft;_,; v;w Jl.i .tu1 i',)'
• ~,))_.t!_,

r,)..r..J 5..:...~~ .:..J"'"" J ..:...~1..:...1;: J! ~11_,1 ).)""(J.}o .::fy.

J'> l ~l J.!J. "'..li- ;-.5);1 J: l~'}_, ,:,\:-1 J ):.OG .o" _r.. Jfl ~}...;;\l. {6) .)Jf!J 1;\,ai .;:....~ J"'l .j\:lJ! o,)J.;~ ,;j\.. J~ J .J'_);? .f~ J tj lJ) ,:,..e.;~ .:L.l' .;)JI j_,l ":">-~ •JJ!jt ~ <r 4}1 15_,.. J:-- l.:. ;_,..t.~~- ,;J"'..r. ~;\;<-1 t,)l U!.~ .J....Š~l..:..._;.!:--~ J t:. ji.. ,;}"'..f.- o;)JI dJ..clJI ,:,\..j&..~ J'> i •JY.jt ..::..1~11~1..
":"~ ':',.~.p ~J J. .e.~
J

il ~}Jis" J ci:J~~ ~ "!j .!.lilY,_;.,) ..S;l:! JI o,)"'..j _,&M lS;l:!JI o,)~ ":'YJk .;l.....b

":')..111 J2.i,.. o;) JI ~l r.;-l-...:i ~ &4:--'b! "'..k •>4;--~ ~":"J~l ji_j,) !.S'L.':/1 ~ 41,;};X.
'Izostavljeno

<tr.-J~ J).

'J~~
riječ: :.,;,1;1.

'<f"•JP

• Smatvam da je ovdje izostavljena

Džizja ili

harač

109

JA' .:.,l:l.f. o-li ls" ~~oJ.:- oL:.. J.! J.f. Jfl 0"' ~l t.S'.Y' h ~k .0:::::.... l..~r-1.. .:.,..u.f. J
J.lS..I}-i ~"') ~~u...I.S""!k ~JoL:.. ć.iS"

.p J.i..cll ~k '-;')J..) J~ls" <4_)\~1 bl...:.~
• ..:!JI jljb.l .:.,~J..U' ..yk ~}!- o;)JI ·)~ .)~1 ~_,.:..:,..)b)~~;.

§

r~l oL:..I,r.l !J.>i

J

1J_;. .J'liJI JJl. •.!it!:JI" .:,lJ. .JJ;.> o;) JI ..;~\;JJI ·~JJ.~; 4ir.-J

.k...JI J ~l.P.JS".>.J..j o..l...its"t~l J~ !S)"?_f. J:.r )J. o;)JI ..;,...lJII.S"~f.- bl '-;'J-'-!'

J:L-

•....All J
.>I_A 0 If" ~JJ;!

....

a. J ..:- ...:....~ JJ'lli tJ) x- .:r-p. .:r-~' i .nl' J '.J..f

Zapovijest časnog, uzvišenog, visokog sultanskog znaka i sjajne carske tugre gospodara svijeta je kako slijedi: Pošto se prije nije pazilo na uslove o kupljenju džizje, to je stanje podanika nemuslimana (ehl-i zimmet) postalo poremećeno i teško. A pošto prihod od džizje, koji spada u glavne zakonske prihode fiskusa, nije vođen i evidentiran kako treba, to se je gubio i propadao. Ubuduće treba da to budu uredni poslovi i evidentirani prihodi. Kupiti džizju, koja je uspostavljena na glave podanika nemuslimana, r>a onaj način kako to traži čisti šeriat po svom izričitom propisu (nass) i po interpretaciji pravnih kapaciteta (ictihad), spada u neophodne poslove carstva i naroda. Zbog toga je u defteru zavedena i zapisano, da se od podanika nemuslimana, na koje je po šeriatu potrebno staviti \lžizju, uzme jedan dukat od siromašnog koji radi (fakir-i mu'temil) kao ekvivalent od 12 dirhema čistog srebra, od onog srednjeg stanja 2 dukata kao ekvivalent za 24 dirhema čistog srebra, a od bogatog 4 dukata kao ekvivalent za 48 dirhema čistog srebra. Na osnovu toga za 1106 godinu i ubuduće treba da se u svakom gradu i u svakom selu izvrši razrez i podjela među stanovništvom na tri klase tako, da se od 100 lista dade 20 »alil (po najvišoj stopi), 60 »evsat« (po srednjoj stopi) i 20 »edna« (po najnižoj stopi) i da im se tako naplati džizja. I prema tome kako bude razrezano, treba da im se izda lista o džizji (cizye kagtdt), da bi bilo poznato mom carskom prijestolju da je platio džizju. Oni koji su zaduženi za kupljenje džizje neka ne uzimaju ni od koga od te tri klase ni jednu akču, ni· jedno zrno više od onog iznosa koji je predviđen i određen. Kada oni budu predali državnoj blagajni (hazinei amire) džizju koju su sakupili i kad se bude obavio obračun, neka se ni od njih ne traži ništa na ime »ruznam!;e<< i »hare-l muhasebe«. Koliki god iznos bio od džizje, koji su oni sakupili, neka im se od samog novca od džizje dade na ime »mai~et<<-a od najniže (Jiste) 6 para, od srednje 8 para, a od najviše 12 para. Od svake džizjanske glave određeno je da se dade i računovođi za džizju (cizye muhasebecisi) po l para kao »iicret-i kitabet«, a i kadijama od najniže po l para, od srednje četiri prave akče, a od najviše l '\6 para na ime »mai~eta<<. Sve to neka se uračuna od strane fiskusa. Osim ovoga, ako se bude čulo da je od podanika nemuslimana uzeto ma šta više od ustanovljene i određene džizje, treba narediti da se vlasnicima natrag vrati i izvijestiti prijestolnicu o njihovom stanju. Ako od onih podanika nemuslimana

110

Hamid

Hadžibegić

koji su dužni davati džizju ne budu džizju dali, nego se na neki način budu skrivali ili budu pobjegli, čim postane jasno da se oni ustežu od davanja džizje, biće kažnjeni s najtežom kaznom, nakon što im se uzme džizja koja je ustano~ vljena na njih. Pored toga oni koji se nalaze u svim vakufskim selima u mojim zaštićenim zemljama i koji spadaju u hasove sultana, velikih vezira, miri mirana, sandžak bega i u odžakluke, rnuhasiluke i vojvodaluke, a koji na osnovu nekih uzroka plaćaju otsjekorn, bili oni sveštenici, patrijarsi i kaluđeri, bili oni koji su na neki način dobili berat i tvrde da su oslobođeni k!!O tumači, rnuselerni, sokolari, jastrebari i kobčari i vojnuci, oni se neće izuzirnati od ostalih podanika nernuslirnana, dokle god oni budu sposobni za zaradu i rad, a u slučaju kad su spriječeni da stiču, ako ne budu imali opravdanih razloga, kao što je biti slijep (dararet) od rođenja, uzetost (rnefluc olrnak) ili bolovanje veći dio godine. Nemojte dopustiti da neko izbjegava obavezu i da se usteže od davanja džizje pod izgovorom onoga što je u narodu prošireno i poznato i što se priča, da se od sveštenika ne uzima džizja. Treba da ornogućite spornenutOII\ arnilu, da i od ovih pokupi džizju na gornji način. Zapovijedio sam, da se s kupljenjern džizje u Rurneliji otpočne l rnuharerna i da se sva džizja podjednako pokupi i ubere preko jednog organa, a kasnije da se od strane fiskusa preda vakufskirn rnutevelijarna prema napomeni u defteru, kako je to od starina za svaki vakuf već ustanovljeno. Ovaj uzvišeni berat izdan je ponosu uglednika i plemenitih ljudi Fazliji koji posjeduje sva dobra svojstva i plemenite čudi i koji spada u kapudžibaše (kapucu ba$1) rnog dvora (Dergah-1 rnualla) - neka mu se poveća čast. On je zadužen da kupi džizju za 1106 godinu od podanika nernuslimana: hrišćana, jevreja i perzijanaca, koji se nalaze u Bosanskom alajetu, izuzev Hercegovački sandžak, po najnižoj stopi, iz samilosti prema njihovom stanju. Izdata je moja veličanstvena carska zapovjest (hatt-1 hurnayun), da se džizja kupi i ubire kao pravi dug i da ne bude izostavljen ni jedan pojedinac od podanika nernuslimana, koji stanuju i koji se nalaze u svakom pojedinom gradu i .selu u kadilucirna spomenutim u beratu. Ako kadije u ovom pogledu budu pokazivali nehaj i nemarnost, biće razriješeni, čim se za to sazna. I biće upisano u registrima (ruznarnc;e) mojih kazaskera - neka im Allah učini trajnim njihove vrline - da im se više ne daje položaj. U vezi s tim izdao sam ovaj jasni berat, kojemu lm ciljevi zadovoljstvo, i · . zapovijedio sam ovo: Vi kadije, vilajetski ajani i radni ljudi, nemojte ni na kakav način da se pojavljujete kao gospodari podanika nernuslirnana uzimajući ih u zaštitu. A ti, navedeni arnile, koji si zadužen da samo po najnižoj stopi kupiš džizju od padanika nernuslirnana: hrišćana, jevreja. i jermena, kad pristupiš kupljenju i ubiranju prihoda od džizje za spomenutu godinu od podanika nernuslimana navedenog elajeta, izuzev Hercegovački sandžak, treba da napraviš zaseban defter, kako je to ferrnanorn zapovijeđeno. Treba da napraviš poirneničan defter s naznakom mahale za one koji su u gradu, a sela za one koji su u selu, te imena njihovih očeva i njih samih. I treba da ga čuvaš i da ga doneseš i prilikom obračuna da ga predaš računovodstvu za džizju (cizye rnuhasebesi kalerni). Osim toga, ti navedeni džizjedaru, treba da izdaš liste po najnižoj stopi

Džizja ili

harač

Hl

samo onim podanicima nemuslimanima, kod kojih se nalazi potvrda (kilgit) i za 1105 godinu. Ali da dobro paziš da ispuniš uslove i napomene koji su spomenuti u mom uzvišenom beratu, da ni na kakav način ne bi napadao i uznemiravao sirotu raju traženjem džizje za prošle godine. Pošto za džizju naplatiš po l šerifi dukat kao najnižu džizju, treba da se 'kloniš i da ne tražiš džizju prema najvišoj stopi. Tako da znate na moj časni znak da se oslonite. Pisano 18 dan mjeseca rebiul-evela 1106 godine Iz logora u Beogradu108a

5.

Berat sultana Mahmuda I
(2 dž. II 1145 = 20-XI-1732) Kupljenje džizje u Bosni ustupljeno bosanskom defterdaru Mustafi i dato mu 43.200 formulara po najnižoj stopi s tim da od svakog uzme po l ešrefi dukat, odnosno po 2% groša. Džizja se ima plaćati u četiri rate.
Orijentalni institut, sldžil mostarskog kadije br. 2, list l.

cS)";f,- .:;':i_,l ~_,_,.;,.. ~)-j;~p &1;\..;i J -'Jr!.:,...:...) Jt>I...A.!I_,l. ~1_, '•:>'-Jr ~1...cS}"'-?.f.- .:,_,):1_,1 ~f.- aJ>;:._. o;)JI2~

':""'.i.. y}JI .:,...~:....<~oJ_,!.. jl_,..l j_,..,l ~ j\ll ~

~~~;tS"...:~ J.! Jj <S""":f.- tS"~ Jll J} JJ!~- Jl.i .iiii .\!..:,1 ~ iJ~ J$;'_,1 ~~
j_,l '-:'_,.J-....:~~ Jll Jj JJ!~ ~_,1 ;:>L> wJ.f.Y/· .J-tV .k.:. o;).,l._#;l ~~ .:,...~:.... •} Jt>l .:..1_!1 J.Yf' ~JJ,;< J -'J'!"Y J~ J<}'\- o..li}lj J l,;,; ~lj J~ 4:""t J ~.f. .:.J~I o)jJI
~1;_,, bl )Y.~' ~rd Jj~~~ cS)";ft- .:,\S' ri~ t$""1_,1 ~};))i ~)4~\.l.

_,,_,.r: _, .;(' .::..,..;

o.l.fJ-'

'!•..If .!_!)~b.,_. cShji;_, ~.f. ~1.. wi:-~1 J

.J.::-l.'YI;;_,.~.i jlil.:. .:,\!JI

r:j; rjJ el;_,;.l

~_, ;_,~) i"'Y..-' J~~.; ..:..l..w
cS']:' • ...~:.... y.-IJ..

wi!:Jl. ..:,1;: .r.:.1 '":'fl-'' ~_,z J

._:;Jif't:.. •...~:.... •} J:~~; tS"~ .j.! J} JJ!~'-:'-';!) r} J'

J::ki" ~l Jr' .:,y_,l •.UI;_,I _, ~ cS);r< ć.l.:.. ..f.t Jl»l ":f.- •1.);:.-' 4.:;.1..! ;Jt' ~l cS;r< .:f'- ._,...,_}J·~ .1' e~ •J.tj' ""lj_, Jl.-;1 "'_,'- ).) '-:'J!x- ~lj ..:..!'Y-' _,t!'-' --:.'-'f;: .;:::,:,
.:,.~._;..d_,l
5JAIJ' :>J' l_, cS}.o.i:\1. ~ <:..1;1 _, _,.Jt _,op..:,..•.) j>t>l .:,~l J.Yf' J JJ,;<_, j.~ J};. :>r.r _,

el.:. cS->} .1. _, ~ ~~~~~_,~~S")cS_,\,.~ .:,'Y,I,:i-_. ...,_":.t:-~~'-:'_,~_,, J.:.b ...:..s::::

.:,_,:ll J~1 .i.. :ml.-1 '-:'~ 4!_,1 .i.;, l cS)'-:_f,- J~! .:,_,:11;: o;)JI r5_;, 4-:-J ,";j_,l J.< UJI _r.-Li\s" _,
";a Sud u Jajcu dobio je ovaj Berat 15 rebiul-ahllra 110 god. (3-XII-1694).
' U sidžilu ( •-'- J • U sidž.

.J").

' U sidž. (~).

tJl"J.

• U sidž. (J-" .J).

'U sidž. (J..--1./').

112

Hamid

Hadžibegić

J!.:> ;dJI

&.al JS;'I .:,_,:fl oJ,j)rl_r. .:,~1 ~ft };b ~ft .:,~..UJI J,,~"':".[~l ..;.~ O)~ P.

~\e) J J:..J J~ o;~ .;!l JJ! oJ.:...~\;.. u_,::ll .t../' o$Jy> <.SfiJ!.f. 0:,_,::11 J oJ:f) ~lb .j_,:fl C.Š::
X. ~L... o,:}} <i-J} X. ";".,f'JI [~J .:,_,::11 e.$;: .:,::.~6; ~

Y~~l <.S.J.i ~J .1. <t.:- lJ-j
J.Jj .f.'J! ~1.:,..\:!I;JI t:.l

.:,j}l i~ J ;'::-fl ._pil;. ~l );.:,.J ~l 4JJ4J .:,::.::.;:. U"~l o;)JI jJI Jl..c:.,IJ ~~~

Jr.--~1 _,!("~)J ~~l jJI jJ!J_,:fl .;-D.A )~jJ~ljU.. 4bi)J..i.:.lo;)JI ~J ~..UJI~; <.S):IJI

JLf ~~J" :;j.1J~ .qJ ~J ~~~JY. <.S)~ft":";Jl41jJ!.;:.;:. J_,:fl 1[<.S)If.l !JJ;~l JJ.~<> .:,..c..IA::...I J.!_,k J o.:,.x:._;IJ.,Q ~~l ($.J..i J )Jlf ...1> ";";JJI .:.,L.., lJ" o;)JI
• .clJI ~;

~~f. Jli- J ":"~J..J ..li~ .1. 41}\Cl J>f ~l X' <.S~ ~.1. ./' cl.;.j(' ..::,...) J"' J
1$"~ "-:-~ ~ c.f:. OJ~ ).f. .:,.J1;J .1. .1' lJ<> L.
.j.),jY. J

~ O)~ Jll .:,..cii;JI ~?. ~.JW_I

e::.>;

• sot:JJI "':"~ .q~., o:."-:--~~. u.>ol_!f. JL. l.l':lJI ~ &Jl!.J:.:f ~Ls"' .:.,.r.-1 ~}:i\5' J

ul;;<~ J \lJ<.SI;jJ J~~~~ [J] ..::,...) J.ol JI- o...lihj J GJI o.M'-J.f- ćlllc
J '";"""'l; !J) ):lJI ~J jljl .:,:.;J:. ·~ "'.~1 ~J .P-1::. •fil•.>J!.J J "!JA::-;1 J> l;. ~}JI- J

~~):lJio..!!.. ld ~l... J .!.\W-o J .j;~; ":")1.:.,1.;: "!Jll ~IJ.!J. .f. [!)j] J ~J J.!~
<.Sfol ::._,;.~J
~J uJ.:.... ~ !!)~_;. .1. ";";fJI ~l .:,J.:A.) J.ol JI- ~JI is'~ ;l.id

l J.:.,)_,.;. J oJ,jl.j ;)JI ~L. o-'!l..:s1 ":"}JI ;:.lt ..!J' J ":"L:s'1<1SGI:.L. ~JI e;
9.f' jA!JI .J>!.f" •..c..6
·~JI~ ~ft tr...;~ .:,:.);':!JI <.S)..cll "z-ŠJ ;\l' ~J.t. ";"}JI o..\il.

Jr J JI;~ ";";;!JI 1.:.:!1.1'\l; J~ .:,~!JI .,;#-'"!~ft J -=-.!~ 1.5)"-!f. u.>.J.........Ij ~ o;)Jif.#p
uJ,j)J.JY c.fb ~ft JL. J

":".dJI ~ ~ ~~ .:,::.};1::. ~ft o::.-6;1:-- 4:.. ;:!.1 J
-.Jik.. .:.~j u..\i)rl.;:

1JrJ ~l J:..JJ~ 4,.;;:..:,J.:....I_fo ~6; ..j:.);!:. "!ft-4:l.Jio;)JIJS;'JI J:..J~I~.:.,;:.

J--l..~<> l. .:,:.):lJI J~ ~bl 4J:. J .:,:.o..\iJ; J IO•J.::,I ":"~l 15.;..; J o~; ~l
. ~JI~

~":"~l bl ~l ~.:.,p ~ft JL. c.f:. };l.> ~ft J •J'+.,l J:..J J t<: ~l ~ .:.,;::.
4.;_,

c.f::. .:,::.);1._;:::., .jJ,j)S"'~I

f-i 4A•J"6 ~f. ~L.j J .:;J .;jJI j:.Jp
r:f:-.

':?~ft-

.t.;.. ..::,...) J.-.ol ":").,1 .:.::.~~ .:.,1::.;1; .:,~1 "':"~' ,;~,J (:,i ~ft Jt.. J
• .cl,l ~;}If. ~l ":"~l ~l ":"\Ac ..ćl 6p
' U sidž. (o.U\.J.,., '-:":"').
• U sidž. (~;l).
10

~:.IJ..I ;.i.. ~J:! .:,~1 ć.L:-J..J ,:,.}"!ft- <.Sfi..UJI ~ 41 ;~J J;~~ ~1- .:,:.;.i.: ;}JI

.p

..U .....:ll <>)"!ft- u'YJI 4:J~ ~;)JIIS"~; !JJ;~ l li:;.l.:..:...r. J ~l ~l ._x). .t. ~~~J n,lhl
' Sidžil na ovom mjestu
• U sidž.
oštećen.

(~.

U sidž. (o.J.::lc).

" U sidž. {ji.Jio.l).

bžizja ili

harač

113

J~Jij J.:.,~-":" o...l.i}o;..U\.. J~ J~~ J~ .:,.>}J.::")Ji ~.)J>"! .:,~\IJJ\J.IJ
.:,\li; .!.&~;t~l.::";4- i.S'.r .:.f.J'. "':"r.'.f..JJ!}"-!f.J"':"~I J--.) J>'>l<ll:I.W\r.ji..J ~t

oJ)Jio~l jll'.J_,f.)JI... .,:....)l_ "':'h~ J ;}-t ~_A.\1,1...;\.... ~~o~.\!..::..\;\.... JJJI ;.L!I
·}-0.,1 .::..5'.r
(::-?.jj "';"J;...I.iJJI;JI ~l~~"-!~~; .:,~;t_,! .P-b •.:)~!;.. ti:!};:;:};!.> ":ft J

~fl- J.>IJ ~ r~~ IS"'~' J::~; ...,__,iS" J;:f= j..~& l(' ~:ly..J • ..u.»JJ./'\1; _,.::.-..~b_,!. ~JJ... l

Jl.U' ~J .r. ~)il;_,! J r.;W ~h J>-! ~l r)\1 JŠ"JI ~~ ~}""..ft- _,,i._f • .;.:...1} J ~ J'J..!IJI .:fo=>l.. ~b; J>-! J
·~;~l ..:...ill? J

J,\.. "':".t.f-'1 c;,.>i . . . ~~;J "';"JI Jl;,l .:,~_,k .:,_,f-l .:.ji .:r.,}~j:- _,iS"~):!~"";} &l} J.::"~

t:' ,j-.> 4f!J._:...,~.J'. ~_,JIA)! u J!ll' t::::-' d:.clJI ~tf- ..j)t;. J "':'l- o...l.i}:;! ~l ..:..1'
•..:J_,I ~\:::-~}""..ft-"':"-'~!.!..' ~)il;_,! ..l:ll<:.l .;;..u~ ;b ""..ft-.!.!::...) J>'>l;: ./'"':'fiJI
~J ~;:./'.!.!::...)J>'> l oJ) JI ,jA~U _,;-;l;_,!_, if}l;.. ~.>j;: .::"1.1. J.,_,_,!. ..j)!;.. i)l(' J.> l...

Jl;_,l.:,~_,b ~;;_,1 ~;_,~.p

J l..>~ .dl ~l .r. ."~) .:,...131;:

..15".»-;l ~1:::- .:r..J"':?r ~fl-"':"-'.!..-' .:r..;UI;JI•;)JI r..fr J.,_,_,!. i)\(' J.> L.. •....:1,1 ":'~l J jl;i..l....... ~,~~.:,~l c;..Ji Jr.}

~JI_r. !J;t~l .::..;4 .X.r <lih J'r-1 ~.._~l ;_,:ll ~~ d:..l.!l-'1 ~Jr_} JI;JI .:,~_,k .>_,;..~

.}.d;. .:fo=- J
~ .r. ~t IY~I

); .

,ft\1Ji --:4;

1_,_,!....;)1.;._, .::..5'.r ~1.,::....1;:..1 Ja"'="~~ J_,..~<>.:,k~"~..;."JL.~ ;_,..t.~~_,

J; j

J

~Ir' J ~If= J 12 0~.) J~ o\A!.~ .:,x...I}J ~b; .:,1!:1~ .::"1.1.
·}~1~

~ <r ~J J:G .:,.>"!f.- Jtr J .:",~lc; ~t ~d ,j-.> "'="')J ;;L;,; dl.iS"' J
,:,._

~~ J;~l ~;.,.;,~~~b;~ b_,.. Jt. ~};!""!.fl-_, J::.>u .o::J,_;

·}"::--!' o!Jlk.. .u...i.1.

b_,!. J ;\.,a:...l ~a.~ :UI:-1 .1:1 ~_,~~l ;)JI .l' U; ~;U..UI•3._,~.i ":'fiJI...,# J~ Ek J J}•"Y..JJJ:.'>u"':"fl-'1 [.::"bi;A."_,:;_,J1J_,!.d..il!:'b.::"I_:._,;.I.;J~ ·;_,.:t".:,J..i_,t...p
~~;)JI ;~l ..::...ill?_, .;.;lo l .);b ~fl- • ..c..a_,..,;..J!~ ~fl- Jti,'"\1~ ~\l_, .:,\G ji..-' ~Al;, l}

... ;.>~)..-; J 1""1 o;)JI ~.:,..u)A... ."~"':"j_,k ji;_,~~ };b ""..f. .:,_,f-l jJI i _,l... ~.»._1 bl~ "!fl- !J_,j;: ./'J
• }-:1:.1 i::>\..1 J ._pf ..a
-'il f~;t~IJ JJf"JJJrJ f~)..-11 ~ "'..} f,j-.l ~):lJio.>o~~}l J ff.S"Ml ~~~):JJI
J ·)o;_;š ~).>...::!.P ;.l o;)JI ć4l
" U sidž. (·~j).

f-i 4:...1_; ~Y"-:--1? ""..f. J ["';"J~I] ji;.> ~L\ll Jo~)..-;
" U sidž. (>~>ji).

114

Hamid

Hadžibegić

J.čl)" _r..J\CI J '-:'Y.J.x" ):+} ~ 4/ JI;JI ~kl e); ~lj J~ ~JJI Jyl. j):> ~ft
"5'.:,\:IJI .t;".
14 0

.J..:..l> ~ft •JjJI-#.1. .J.Ib. o-li..dJI ~ .:,~1.\f!l

e:.

.:.!,;,iii

L!!> '-:'r,:'f..J

·)":Jx" ~)x"

tf$')IS);: f> ...:..lftl J~ !.bi J .bJr .J\:IJI ~_r:>i J~ .x~~ .::"1;: _r.!.l J
·J~ :>~1 ~r ..:;_...)!., )~

4r

·J~I jlji"..l ~~ .JiY.r J

eJ .J!)!;.

'-:'.r.l!l i~l

. .:..AJI J~\.. J ~JI J~...:.. ._;.'JI 15,.:1~ [<fl j~l

frr.'ll J ly_j.

'-J)I~i~
Džizja koja je po šeriatu uspostavljena na glave podanika nemuslimana: jevreja i hrišćana, koji se nalaze u zaštićenim zemljama, spada u osnovne zakonske prihode fiskusa (beytulmill) muslimana. Pošto je potrebno da se uberu džizje od onih koji prema hanefijskoj pravnoj školi (mezheb-i hanefi) treba da daju džizju, to je izdata veličanstvena carska zapovijest (hatt-'i humilyOn), da se od početka časnog redžepa (hiljadu sto) četrdeset pete godine pristupi kupljenju džizje za 1146 godinu. Kupljenje džizje za 1146 godinu koju su dužni da dadu podanici nemuslimani (ehi-i zimmet): hrišćani i jevreji, koji stanuju i koji se nalaze i kreću u kadilucima i selima Bosanskog elajeta i Nikšićke nahije i pripadajućih kadiluka, prepušteno je i ustupljeno sa 43.200 najnižih lista nosiocu ovoga uzvišenog carskog znaka uzoru uglednika i ajana sadanjem bosanskom defterdaru Mustafi neka mu se poveća čast. Izdao sam ovaj uzvišeni berat, koje mu je cilj pravednost, i zapovijedio ovo: Pošto navedeni dođe i na prvi dan časnog redžepa 1145 godine u prisutnosti tadanjeg sudije odreže pečate od bošće s listama za džizju (cizye evrakt), koji nose državni pečat, a koje su mu m:·učene, i nakon što se sravne s pečatom na listama, treba da ih stavite u jednu kesu, pa da je vilajetski kadija zapečati i pošalje u Carigrad. On treba da s marom i trudom istraži podanike nemuslimane: hrišćane, jevreje i jermene, mještane i strance, koji stanuJu i koji se nalaze u svakom pojedinom gradu i selu koji podpadaju pod navedenu kancelariju, i one koji su na prolazu, kao i one polno zrele mladiće koji po šeriatu ima da daju džizju. 04 njih treba uzeti prema šeriatu po l ešrefi-dukat na ime džizje s tim, da ni jedan pojedinac ne ostane izvan i bez liste. · Pošto sada ešrefi dukat prelazi po 5 para i pošto postoji razlika, to džizjedari u cilju sticanja materijalne koristi prave pritisak tražeći samo dukate pod izgovorom, da je u njihovim beratima izričito navedeno da se uzima dukat. A u slučaju da ne nađu dukata traže i naplaćuju za svaki dukat po 105 para i na taj način čine nepravdu siroti raji. Zato se ubuduće neće tražiti .samo dukati nego će se od svake najniže liste računajući svaki groš po 40 para uzimati po 2 i po groša u novcu koji je čiste sadržine (hillis-ul-ayar) i potpune težine (tamm-ulvezn) i to prema prometnoj vrijednosti, kakvu god vrstu novaca oni davali. Zolota će se uzimati po 90 akči, lančani egipatski dukat po 110 akči, a lančani carigradski dukat po 400 akči. Na ovaj način treba kupiti i naplaćivati džizje.
"U sidž. (....:.b).

Džizja ili

harač

115

S punom paznJom i umjerenošću treba paziti na ustaljene uslove koji su na snazi. One koji prelazeći granicu i čineći nepravdu budu otstupili od pravog i ispravnog puta treba kazniti. Svakom pojedinom podaniku nemuslimanu treba dati po l propisanu listu ovjerovljenu pečatom fiskusa. Od svakog formulara za džizju, koji budu podijelili amili džizje, određeno im je po 6 para na ime »mai~et«-a, a osim toga od svake liste i po l para na ime »iicreti kitabet«-a za računovođu džizje i pisare. Prilikom obračuna to će im se uračunati u njihove dugove od samih prihoda džizje. Podanici nemuslimani koji stanuju u vakufskim selima u mojim zaštićenim zemljama kao i oni u has-odžacima i vojvodalucima velikih sultana i plemenitih vezira, te miri mirana, kao i onih koji su iz nekih razloga izuzeti iz deftera i koji plaćaju otsjekom, bili oni sveštenici patrijarsi i kaluđeri, oili oni koji su na neki način dobili berat i tvrde da su tumači, muselemi i da su oslobođeni, sve je to dokinuto. Dok god su oni sposobni za rad i zaradu, a u vremenu kada su spriječeni od zarade, ako ne budu imali opravdanih razloga, kao biti slijep od rođenja, uzetost i bolovanje veći dio godina, oni se neće moći izuzeti od ostalih podanika nemuslimana. Od svih ovih neka se po šeriatu pokupi džizja od strane jednog organa. A neka se suprotno šeriatu ne traži džizja od maloljetnika i od onih koji su stari i nemoćni te nisu nikako sposobni za rad i zaradu, a nisu bogati. Pošto se u ovoj blagoslovenoj godini neće tražiti od strane džizjedara unaprijed »mai~et• i pošto će se i prihod od džizje naplaćivati od njih u 4 rate., to neka ni oni ne uznemiravaju sirotu raju tražeći od nje i naplaćujući odjedanput i tražeći više nego što je u uslovima berata. Izuzimajući prolaznike i one koji mogu odjednom platiti, neka od ostalih ubiru u 4 rate. A i kada džizjedari budu davali prihod od džizje u 4 rate i kada prema uslovima davanja u ratama budu predavali državnoj blagajni, neka se ni od njih ne traži odjedanput. Prihod od džizje spada u šeriatske prihode koji su obavezni po izričitom slovu šeriata i po pravnoj interpretaciji kapaciteta. Zato oni podanici nemuslimani, koji, i pored toga što nemaju nikakva razloga koji bi iziskivao oslobođenje od džizje, pokušavaju da navedu neki veliki razlog da ne bi dali džizju, koju su obavezni dati s poniznošću i skrušenošću, kao i oni koji se na neki način ustežu i skrivaju treba da se kazne kako zaslužuju s najžešćom kaznom, nakon što im se uzme džizja, koja je na njih propisana. · Neki od uticajnih ljudi od stanovnika vilajeta koji drže kod sebe nemuslimane ne daju njihovih džizji navodeći, da su to njihovi čobani i služinčad u vinogradima, baščama, čiflucima i bačilima i izgovarajući se na drugi način. Ti koji se usuđuju na takav postupak treba sigurno da znaju da će biti kažnjeni žestokim kaznama koje će im donijeti sramotu. Oni treba da u interesu spasa svoga položaja postupaju s najvećom obazrivošću. Ako po šeriatu bude ustanovljeno te bude jasno, da džizjedari s prevarom tajno šalju ·i dijele liste raji koja ne spada u njihovo područje, izdate liste biće vra~ene natrag njima, a novac će se potpuno naplatiti i predati pravom džizjedaru i izdati lista. U tome neka se ne dozvoli nikakvo izbjegavanje i suprotstavljanje. I pored toga što džizje raje treba kupiti u gradu i selu gdje oni stanuju, kođabaše nekih mahala i sela, da bi priččvrstili svoja sela, uzimaju sve liste skupa. I oni ih ne dijele raji nego prihod, ma koliki bio, obračunavaju između sebe i

116

Hamid

Hadžibegić

vrše ubiranje suprotno šeriatu. To je dojavljeno mom carskom prijestolu. I ovaj ružni običaj ima da se zabrani i da se svakom pojedinom podaniku nemuslimanu izda lista koja se nalazi kod džizjedara sa svim oznakama i da se tako naplati džizja od njih. Ukratko treba svakom pojedinom podaniku nemuslimanu izdati na šeriatski način listu pazeći pri tom, da suprotno uslovima berata ne bi ostao ni jedan pojedinac izvan i bez liste. Kada se budu kupile od njih šeriatske džizje, treba se do krajnih granica kloniti i čuvati, da se liste ne razrezuju na grad i selo i da se ne dijele skupno. Kratko rečeno, ako se dozna da je uzeta jedna akča više nego što su uslovi berata ili da su liste skupno razrezane i nametnute, treba sigurno da znaju oni koji se budu usudili na ovakav postupak da će bez odlaganja biti kažnjeni. A i amili koji su zaduženi da je kupe neka se ne udaljuju od pravog pravca, nego neka postupaju s potpunom ispravnošću. Neka suprotno uslovima uzvišenog berata ne traže od raje više ni jedno zrno pod vidom »mai\;et«-a, »Zahire«, »klltibiye«, »sarrafiye« i »kolcu akgesi«. A isto tako i kadije i naibi neka ubuduće ništa ne traže od raje pod imenom »harci mahkeme«, bilo to malo ili mnogo. Ako pak kadije i džizjedari u težnji za sticanjem imetka budu činili raji zulum i nepravdu, to će se tajno i javno izviditi i ispitati, te ako se pokaže da su uzeli više, oni će biti svezani dovedeni u moju prijestonicu sreće i po šeriatu strogo kažnjeni. Prema tome treba paziti da se postupa prema uslovima ovog mog uzvišenog berata. Kadije, vojvode, zabiti sela i ostali vilajetski funkcioneri treba zajednički da pruže pomoć džizjedarima u pogledu kupljenja džizje. Ako budu suprotno postupali, treba izvijestiti i dostaviti mojoj Porti sreće njihova imena i opis, kako bi po zasluzi bili kažnjeni. Da bi se znalo, da je svaki pojedinac platio svoju džizju, to neka džizi'edari vode zaseban defter. Neka naprave poimeničan defter s naznakom varoši i mahale za one koji su u gradu, a sela za one koji su u selu i njihova imena, te imena onih koji su u prolazu. I neka ga donesu u centar države radi predaje raču­ novodstvu za džiŽju (cizye muhasebesi kalemi). Ubuduće neka koldžije ne stavljaju pečata na liste koje budu džizjedari podijelili na kadiluke i nahije, u koje su po dužnosti upućeni, i neka ne izdaju nepropisne liste. Neka ih džizjedari ovjerove sa svojim pečatima koji se čuvaju u kancelariji za.džizju, kako bi se u slučaju potrebe za otstranjenje sumnje moglo prilikom upoređenja ustanoviti da li odgovaraju. Za primjenu i sprovođenje. uslova i napomena koji su određeni i izričito spomenuti u ovom mom uzvišenom beratu treba svaki pojedini da svojski nastoji i da se dobro čuva od svakog suprotnog stava i postupka. Tako da znaju, na moj časni znak da se oslone. Pisano 2 džumadel-ahira 1145 godine U
zaštićenom

Carigradu

Džizja ili

harač

117

6.

Ferman sultana Mahmuda I
(6 zh. 1156 = 21-I-1744) U njemu se iznosi, koliko se je na ime džizje uzimalo od 1102-1156 g. (1690-1743). Za 1157 = 1744 g. određuje se prema imovnom stanju po ll gr., 5% gr. i 2% groša, a u Bosni po najnižoj stopi.
Orijentalni institut, sidžil tešanjskog kadije br. 21, list 21 v.

:.,;lJ .:r._..UI J ~_,.!JI i~ l ~l; ~l .t ~l .J...~a.< .J:...~>)I r.'J, J,l ~l ;;L;,; ~l

~l.':llr.,~J t.&\;,; .;:.,~j ~\t ~J.ISI.r~ ~"':ir ~l.:!.l\1.1 ~~ ~J.~'.:&-}'J ·~':l~r~
.0':1,1 r_,\... ~JI j.<> lJ .JJ!\l' e:j; eji
.j\:.,.. l .~;t .Fi.l jJ!~ &!b;..::...,.~ JAl

e''

•.Jf ..J:.j 15;1.:> ~ft ...:.....1. .:..1~1 .:,~':11 J

oJ....to!.il.ol!..>~ ć.IIUI LJ} l ć.llk

~·;~;LAl. .:,_,:JI~_;!. .~..cl,l .::.._;!.1;.- ~~~
.$'~ .:,..U....ll J .>JJ>.::..;.> o;)JI jJI

15}'-!.f. ~l ~jj JI;JI ._rj)l J' J 1.6;(;.:1 -.J~

J.Jj j _,Al. J-'! ..,all.:.(.""'("";.>~ J} .J.>:>\.:1-.J.;l.,l ~l;

J-'! ..,all.:. i-"("";.> ~-;:;_l.:,,l.:,.>t.>l J .>JJ>.Fi.l o;jJI j,l.j.Jj~ .::..;.>J.-'!..,dl.:.i-"r"';".;:..;::. 15l_;k o..\:......:~ ~jJ! •'"""! '":"'fiJI~~~ .:,_,:.il~_;!.

J-: •;)JI

j,l C:::JJ.

J.>j ~l

u.\:.....:.... jp jJ! ...W.,I ~l;~~~ )J!.f:"JIIS.>JJ> X. .~..o.:J,I ~ .:,_,:JIJ.;!-1 ~~ ~y:::_. ~l fJ!\1'

~l o;)JI jJI J.>j J.! .:,..U....,I J.>.!.<>.::..;.> o;)JI j,l J.J} uJI L;.>)\.,1 ~..:.-...:.....Fi.' j}JI

J-: :.JJ> J. o;)JI jJI J.Jj J& ~I.J.>bl J.>~ . ~.,_;.;..rl:::-' '":"',f'' ~.:,_,:.il J-:.:,::.!~} .;~..o.:J.~. .:..,\U &Ir. J.o' '":"'.f..!:' .;~·;~J.! .:,_,:ll IS~ J} JJ! ...W.,I .JL.j .#1 J.Jj~ cF._I.J.>bl J.?. .:,.J.....JI J .;,l .J::. )bl ._);.;,.J .:,~ ./"
J.;!-1 o~;t .Fi.l J}JI ·~ '":"'fll.:,_,:ll J.;!-1
J

.:r..::.;l.Jh)~::J) i';3Jo;l.::. •J.f../' ~~;ll ~J .f. .:,.z..~ J-12(._,~- ~...:.......:....

;j o;)JI ~L.- ·;~jJI jJ! 15::...u ;r. .J.!i)~lo; IS)..E l~ J ~lj. J~.;!. ..r..U J il! J

J.or

j\.. ~L..- ---l-1 ;jj,l jJ! ?."'1 ~;;. .:,_,:11 X. •..UJI,I J.r" .;.s' ;I.Jj '";"'#;j J-: J ._.11, '";"'#

ur- ~J IS}~f.- &..~1.:; ._.il' i)\.;1 0::':/ll..i.o 4JI.J.>o;}.i.. ~~JI (l.j yi.,_;.; ..r\:::-1
~j;. ~.J.I("_,:l,l ~[JJ~~~r <.$"\!;;<.S"...:.. .Fi.l jj,IIS}4!f.- &.. \..ul. J o;j,l
~·J~ jJI jJ! oM4-J.f- ć.IJk j _,:ll _raA,){' j) J'";"'# ;j o..i.o .UIJ,..I J'-:') JI ~ o.!i );__;::. i"rlc
l,ai;l J~JI ~~J~ o;j,l ~L.- '":"'.n~ JJ if> IS)";.f.- &~~; ..::...,.~ Jolsp•·•JI J' ...W.,l

!@;

~;&..lJ<> l. J~ J _r:» ..::_}~f.- ~)\il~ J. ;_,b..... o.>':l\ ~L.,. '":"'Y::. ;j .kA.J ~~;~l
' U sidžilu pogrešno napisano (.J.:WI). ' U sidž. (,;._r ). ' U sidž.
,~1).

' U sidž. ·\.yi).

' u sidž.

<r.r~l).

8

118

Hamid

Hadžibegić

J!.~ ~j-~ .J_.\j;~l ~~.ji:,., l J tj!::-. 6J!;J$. J!.~ '!k •J)JI
~"':'.;.'JI \:!.i.. l ~.t. .:.t;'!k i)!;l

.j)!::.;. l ~JI

~'(;J

e!'J ·-:f"l.tiJ J.!' i JJ .:x..i' ..1"! ...w._,1 ..;ilyo ~ ~"::'r .l:.J~ o;)JILS_k-IJ;cli;JIJ~IJ J:.~ o.>~l- ~ w;f-1 Y.t .;:.,I_,L,..J7.>1).1.~J ~~.:.!.:.... 2\.._,..r """! Y ~.>.:,X.. l..ql ~.T~~ LS~ Jll )J! o!!:. ft,. J!..clJI ~b .:,_,:ll&;-.:,.....:..~ JJI
'":'fiJI~ '":'#JJ&;- ~·;V-'' )J! LS>J.o. x. .;)JI ~i;.:,."~~;..::,...~ J<>l e!'-'·~' rm J). tl
wJ' .:,")l., l •J)JI

Jr L.. "':'Jf- ;) .:,"):1_,1 J~ .,;s;1.;..; "':'~JJ&;- J '":'J:~ JJ &;- .:,.:~.}.>.~__, J:." .j~ f-J!V> .J\..j w.tGI yJI ~t:) J'. J-Jj .;f, ,_;::;_l.:,.:~t.>l.j.J} .;f, .j.! .:,.J:,.._,! J-Jj ..1.
..:...~LS~ Jllo..clJ""J(~~ ~~r1r.!li.r4}1~_,..;b ~k~ LS.1~1 ~lJI;JJ..o..;.!::

J

.:Ju •..(,Jt,:.; J'-1; J JI~I.;)JI Y-'' ~~ ~ILS;~I bl ~<:k J'-1; J c-.1. .:.J!'~~

":""\1. "':'# JJJ..1. .:,..~:...bl &'!f.-JI;JI ..!.ls"'~l t!jj8c;.'l ~J Je"!~~;..::,...~ J-1 .:,'}JI :.J':"J"

.:;f. JC:.I .:,.:~bl [o;)JI] Jr L.. '-!~ ;) .J.>):lJI J~ J:/. ois"";l..li '":'J~ ;j J:_c J ._,.\:.:-1 jL ~l Jr L.."':'# ;j ~JI~..:... l_? !lc.;~"':'# ;j&;- ..;lk.. '":'J~ l ~J..:.::~ • _r..o~l r.L3 J bl 9'!LS~ ~L:- o;)JI JrL.. "':'~;j ~~j;. J\.. J .i;.l .:~jA. WJ.;..;,; J )J':" 0)'1")1 .J.JA&... 1_;; ~~) w'lJI Jk-. o.M.(.i\.1.\.!..): .;.;i) ~L:. J,.J Jfl J~~ o;)JI JrL.. "':'# ;) cli~ft J\..~! .:,~..UJI (J! V> "1 ;A LS \.aji LS)j!JI ..:;,..il:_... J ~ir­ <::-!!--~~LS~ J JJ::-'!!~; LS};b ~ft ft.. yJI (-'> ~I('."~J ,:;.J.:J...}..);l.> ~ft ~JI J~ ~Ir. .1. ~l}.j ~lo; "':'J!!I ~~~.:;..M.:.. [J] J\..~ ll~;~ lO~..(S" ~~ .1. ;Vj 44.1_,1 "1::- J
·ir -:ll ~ ~ .:,~l LS~ J ;.?." ~l

o;~ .JJI .j.Jj

..::..:.~ •)J)' "':'#;)~~;.J\.. "-'t::- J~..ll_,l (J!\.1> .J\.. j i.r'~l~yLSt'ly~J
;..J.!.l.JI ;.>\.., (~~ .:,\...j·~~~ ;~l .:,.ill? J .:~l:c ci~ cli_t o.>j ..1. .j.)~~; "':'J.>;~I ~ _, .:,\.!JI

J:!::- r' r.!' .:,'}_,!

))J..o

..::.J ~;t~ O)JJI

CJ_r..,. ~J·~~ .1. o..l.i.))J <W;~ ~ ~.))J:!
•i.r' ~l ~1.::::-1
'ir-ili ,)~1 "'.!~..::,...)\.,.J~~~,;

J jl)i...l .J.i..)'j'" J

e-' ~)L;. '":'h' J--lc. ~J;. ~\bl.:,_,_;.,. .!..111!:..'}1 ,j'} J tt;;'ll ~~J
•....AJI J .,i.. J~ J..:..~~ ~~LS~ Xo ._,..._,..)Ul p}I.J l~_j.

"-J}I~
J...\

,;;k;J:i!:lto ul.} u;J"'

·..:.s ..:..Y. <SI.r ~~&>lill Jo- ..,a:. .r ._,ll ~l ...ii
' U sidž. (J-!; J f-l' U sidž. (.bl_). l).
• U sidž.
("!~ ).

" U sidž.
'" U sidž.

(t.f_;JI).

<.J:J.:S'").

" U sidž. (~;j).

Džizja ili

harač

119

Najpravednijem od muslimanskih kadija, najistaknutijem od upravitelja izvoru vrline i ubjeđenja, koji uzdiže zastave šeriata i vjere, nasljedniku nauke vjerovjesnika i poslanika, odabraniku naročite milosti vladara koji pruža svaku pomoć Mevlana sarajevskom kadiji - neka mu se povećaju vrline,
pravovj~rnika,

Uzoru velikana
poveća čast,

odličnika

džizjedaru Bosanskog elajeta
slijedeće:

neka mu se

Kada

dođe

uzvišeni carski znak, neka se znade

Kada se je 1102 godine pristupilo prikupljanju džizje od nemuslimanske raje koja se nalazi u carskim zemljama, čiji su putevi osigurani, oni su računati na tri klase i svakom pojedincu izdana je lista. Obzirom da je šerifi dukat imao prometnu vrijednost 90 para, tada je od najviše kao ekvivalenat od 48 dirhema čistog srebra uzimano 4 nova šerifi dukata u iznosu od 9 groša; a od srednje 2 komada kao ekvivalent od 24 dirhema čistog srebra, što čini 4 ~ groša; a od najniže l novi šerifi dukat kao ekvivalent od 12 dirhema čistog srebra, što čini 21A groša. Iza toga 1108 godine, kovani su novi ešrefi dukati s carskom tugrom. S obzirom da je svaki komad imao prometnu vrijednost po 300 akči, to je od 1109 do 1132 godine uzimano od najviše liste 4 ešrefi dukata što čini 10 groša, od srednje 2 komada, što čini 5 groša, a od najniže l ešrefi dukat, što čini 2~ groša. Budući da je 1132 godine ešrefi dukat prolazio sa 5 para viška i pošto mu se je osnovna cijena izmijenila, to je fermanom zapovijeđeno, da se od raje ne traži samo dukat, nego od kojeg god novca budu davali da se uzme: od najviše klase 10, od srednje 5, a od najniže 2~ groša. I na taj način do 1147 godine uzimano je od svih podanika nemuslimana. Pošto je međutim navedene godine bila poteškoća u traženju dukata »Zer-i mahbilb« od raje koja je pripadala kancelarijama Erzuruma, Dijarbekirlit, Mardina, Musula, šama, časnog Jerusalima, Tarablusa i Saide, računajući svaki komad po 110 para, i pošto ga je bilo teško pribaviti, to sam zapovijedio, da se uzimaju i ostale vrste novca računajući mjesto svakog dukata po 330 akči. Od spomenute godine do danas džizja raje koja je pripadala navedenim kancelarijama kupljena je i ubirana na izloženi način, a džizja ostalih na način od 1132 godine. I tako je upisano u defterima moje državne riznice. Pošto danas dukat »zer-i mahbilb« i »zincirli Misir altunu« u mojim zemljama sigurnosti ima prometnu vrijednost od 110 para, to bi i džizje od sve nemuslimanske raje trebalo tražiti i ubirati prema dukatu »Zer-i mahbilb«. Ali ograničavanje računanja po dukatu »Zer-i mahbO.b« samo na nekoliko gore navedenih kancelarija, a napuštanje i odgađanje toga kod ostalih, prouzrokovalo bi tu nezgodu, da se džizja ubire na različit način. Zbog toga kao i s obzirom da različito blagajničko ubiranje računajući 3 klase ne odgovara uslovima ubiranja, to se ubuduće u Rumeliji i Anadoliji neće praviti izuzetak ni za jednu kancelariju džizje. Da bi pri ubiranju postojala jednoobraznost i jednakost kod svih, kao što se je u prošlim godinama tražilo od podanika nemuslimana dukat prema prometnoj vrijednosti šerifi i ešrefi dukata, to sam izvolio izdati moju carsku zapovijest, da se ubuduće od početka muharema _1157 godine od sve raje u Anadoliji i Rumeliji traži dukat >>zer-i mahbO.b« računajući ga prema prometnoj vrijednosti po 110 para za svaki komad. Od onih koji mogu dati sam dukat neka

s•

120

Hamid

Hadžibegić

se uzme sam •zer-i mahbi'lb«, a od onih koji bi imali poteškoća u pribavljanju •zer-i mahbi'lb«-a, da se naplati od najviše klase ll groša, od srednje 5~ groša, a od najniže 2% groša. Prema tome ti, gore navedeni džizjedaru, kada dođe ova časna i visoka moja zapovijest, s obzirom da se džizja elajeta Bosne i njoj pripadajućih krajeva za 1157 godinu ima računati po najni,žoj stopi, treba da tražiš po l dukat »Zer-i mahbi'lb« od najnižih džizjanskih lista, koje po šeriatu budeš podijelio nemuslimanskoj raji, koja stanuje i koja se nalazi u tom elajetu i pripadajućim krajevima. A od onih kojima je nemoguće i teško pribaviti •zer-i mahbftb«, da uzmeš i naplatiš po najnižoj stopi po dva i po groša i 10 para, kako se računa •zer-i mahbi'lb«. Neka se na raju ne pravi pritisak s traženjem samog •zer-i mahbOb«-a. Treba da uzimaš i ostale vrste novca računajući ib prema •zer-i mahbftb«-u i da fiskusu predaš novac koji pripada kasi po računu •zer-i mahbOb«-a. U pogledu sirote raje koja se nalazi pod okriljem moje carske milosti moj carski najviši cilj jest čuvati je i štititi od svake nepravde i nasilja. Osim toga kupljenje i ubiranje novca za džizju prema računanju »zer-i mahbOb«-a ne smije biti povod džizjedarima da čine nasilje i nepravdu raji tražeći od nje više nego što ona može podnijeti. Zato nemoj nipošto da ovu stvar smatraš kao pogodnu priliku za sticanje imetka i materijalne koristi i kloni se da tim povodom ne praviš nasilje i nepravdu siroti raji. Ti gore navedeni gospodine treba da kupiš i ubireš novac koji pripada državnoj blagajni u smislu mog carskog fermana računajući prema •zer-i mahbOb«-u. Uz to je izdata moja visoka carska zapovijest da se ne dopusti ni jednom pojedincu od raje da se suprotstavlja ovome. Zapovijedio sam ovo: Kada dođe s mojom carskom zapovijesti, treba da se pokoravaš i da na obrazloženi način postupaš po ovoj uzvišenoj zapovijesti, koju sam izvolio izdati, a koja se mora slijediti i po njoj upravljati. Treba da se čuvaš i kloniš suprotnog stava i postupka. Tako da znaš, na moj časni znak da se osloniš. Pisano 6 dan mjeseca zulhidžeta 1156 godine. U zaštićenom Carigradu. Prepis uzvišenog fermana odgovara originalu. Napisao svemočnom ponizni Mustafa, kadija u gradu Sarajevu, budi mu oprošteno.
7.
Bujuruldija bos. valije Jegen Mehmed-paše 1""

(Krajem zh. 1156

=

14-II-1744)

Upućena kadijama Tešnja i Dervente u vezi fermana od 21-I-1744 godine za kupljenje džizje u Bosni po najnižoj stopi, tj. po 110 para.

---

Orijentalni institut, sidžil tešanjskog kadije br. 21, list 22 r.

"' Jegen Mehmed-paša bio je bosanski v alija od 1742 do.1744 godine. Prije toga kao veliki vezir i glavni komandant vojske uspješno je v odio rat protiv Rusije i Austrije. Bio je ispravan i odvažan čovjek i žestok protivnik neradnika i korupcionaša, ali su oni raznim spletkama uspjeli da on bude razriješen ovog visokog po {ožaja.

Džizja ili

harač

121

&1;fl. .La; wl_,i/1 J

J~l.\11 oJ-li J~ ~j.f..,;.;l.s}:.DI; ~;"J d;!..!..::...:.;.

.o';J:lJI

lfl V';.» ~j

· ·· ·

;_,..i..~~ I.S)<:..ft

..s)-:.ft &~"'' .,::....~ JAl '":'-h'~) -:•)V JI .>.J! w;:ll f .J!:fj J '":'J~;) ."4-J.f- .!IH.2J:o\; o;)JI J: L:.."_,;.~ J'-;'# ;j&.; .j.JA)L;I ;J .i_.. •-':'l~ _rl ji.. J J<;_;~.) J tiJ; J:o;ll....IA..
.1.

~_,.JI J- .j.)ol..J.f- t.~! l.- ~~ "":'r.lJI .r# ":_4-4} _,. i)l;l ..:J b. Y. <;~ '-;'l JI wl.. j yi ._j-1

.;:JJI o..l:..

•-v ..r"!.ft .O.:..J! ..::J~l .u;[ JI ;JJ...~> .f.-...;_;. w.J!V' .j\..j·~~ ._;i!JI ~ o;jJI ji_,:..
.O.:..

1.5}'-!f. ~)La; ..r.,lJ J ot:..._1. ~_,J.

J-.) o..l.~.~j • • • • .J':t\11 J J.....::-1..:11 iJ-1! '":'J'!- ;j u. .J,J:.... t,)l &".!.ft .ji;JI ~~l tf. jj 3{:fJI ~J J- o!.!~ b; .,::....~JAl .Uf$'Jl ;~l t" i
Jr oi.S" ;l..tj '-;'#~j&.; J ~b

ot:... IS~ Jll

JI.. J~.? J..:.:~ o;~ .JJI j.J! o;)JI J:L:.. '-;'#;j .j.)):JJI oJ) JI J: L:.."":'# ..;) «,?<~,!f. JI..

.Je- J ~J.:IJI .j\..j

'-;'J~ l el-3 4~1.5~ ~\...:.. '-;'#;j ':?o!.!f.

~~J <i-1}..;" IS~ J;~ <~,!~b; <1:- 4:"b ~ ~ ~1:--J ":_Ji.S" • ....._,~ .1. J tS-~
J JJJ...D 0 ~_;. ~•.;" .1. ~\b;. ~145'_,.. ;b "!Y. J ~1.5..1.:.91 _,1~ ...s-)1.:.. ..:....1. ..Slr ·~~~tl...! l

•;..l.!....:!JI JL.;I ••• J ;IJ...DI.S...I!;J:! _,;.I.J>ot:...Y. .ji.J!.l 0-JA J J;J"' .1. &t!.jb _,-1 ~l >m
C::-!jj <l,!~ b;.,::....~ JAl
.1.

p

s.")La; wl:IJI )1.;jJI CJ_r... ~J .6';..1.5')•..1.1J"" J
ot:... l_? ~b; "-4l o~.i\f. .1. J '-;'.J;"J..ql .;...;)\?J.)\:..

·~~J! '-;'J~I ~J ..:.:~ ..S)'!,f. OJ~; JI j.J! ~L:..'-;'# )J).)'. ~J~ l bl ..!.l...ji;JI .Jl:!JI
)Y,0 ,)

'":'~l ~If J <i-1}. .j.)jJlf J .SJA: J

j

• ;-~l ~_;:, J ;.i.- ."~j .jJ:;)\;. J ..:f .;> J

JI" ~I.S...I!;J:! ";"!".r' J J!., _,-1 w_,...,;..•
•\o'\.o.:..:.&J

Poznavaocima šeriata tešpnjskom i derventskom gospodi kadijama - neka vrlina, I uzoru vršnjaka i drugova ... koji su zaduženi za kupljenje džizje u navedena dva kadiluka - neka im se poveća vrijednost, Dostavlja se slijedeće: U zaštićenim zemljama dukat »zer-i mahbCtb« i »zencirekli altun« imaju prometnu vrijednost po 110 para. Prije je bilo fermanom zapovijeđeno da se za džizje nemuslimanske raje u Erzurumu, Dijarbekru i ostalim mjestima koja su spomenuta u visokoj zapovijesti uzima sam dukat »zer-i mahbCtb« ili bijele akče računajući prema njemu. Ali ovaj način nije ostao ograničen samo na spomenuta područja, nego je izdata carska zapovij~st (ferman), da se od svih zaštićenih zemalja ubire na ovaj način podjednako. im se
poveća

' U sidžilu pogrešno napisano
' U sidžilu napisano (;~).

(r.JJ..J>.rl·

' u sidžilu (<.f.rll ..,..J.}).
' U sidžilu napisano {o.JJ,:,.).)' .;l,;,;).

'u

sidžilu (~-ft,- l·

122

Hamid f!adžibegić

Prema tome, uzor uglednika i ajana.. . koji je na se preuzeo džizju Bosanskog ejaleta, treba da računa džizje u Bosni i kadilucima koji joj pripadaju po najnižoj stopi i da uzima po jedan »zer-i mahbftb« od najnižih džizjanskih lista, koje bude na šeriatski način podijelio nemuslimanskoj raji. A od onih !toji imaju poteškoća u pribavljanju samog »zer-i mahbub«-a treba da pokupi i ubere prema »zer-i mahbfib«-u 110 para i da novac od džizje preda fiskusu po računu »Zer-i mahbub«-a. Kao što je zapovijeđeno, treba da nastoji i da se trudi da prihod od džizje pokupi prema «zer-i mahbftu«-u. Mora se čuvati i klonuti da raji ne čini nasilja i nepravde povodeći se da to uzme kao pogodnu priliku za sticanje materijalne koristi. Dostavlja se l prepis uzvivišene zapovijesti koja je ovom prilikom u pogledu toga izdata i koja je došla, bivši upućena plemenitom gospodinu sarajevskom Munli i navedenom džizjedaru. U smislu iste izdata je od strane Bosanskog divana ova bujruldija, te im se šalje po .... Kada vam stigne, potrebno je da se na izloženi način pokupi i ubere na ime džizje po 110 para prema »zer-i mahbub«-u, računajući po naj_11ižoj stopi liste koje su podijeljene nemuslimanskoj raji nastanjenoj u spomenutim kadiJucima. Nemojte dopustiti, da se iko ovome suprotstavlja i protivi. Ali da se čuvate i klonite da se pod tim izgovorom ne bi činilo nasilje i nepravda siroti raji. Treba da radite i postupate prema onome što sadrži visoka zapovijest i kako to traži bujuruldija, a da se dobro čuvate i da izbjegavate sve ono što je suprotno. Krajem zulhidžeta 1156 god.
8.
Bujuruldija bos. valije Kami! Ahmed-paše200

(3 dž. I 1170

=

24-l-1757)

Upućena Hasan-begu iz Trebinja i kapetanu Onogošta Hamza Kapetanu kojima se ustupa kupljenje džizje na području kancelarije Ljubinje.

Orijentalni institut, sidžil ljubinjskog kadije br. 14, list 6 r.

\JI~ ~j <.Jb~

•.? Jb~ C.j.hl J~!)-> fL. o>~.; <J\:>'YI J ~1..\11 oJ.U
.o';_,:!Jl ~l

,:,';J_,I •;jJI l .;..:JJI~~ J e:;)i J ~.)..J..:....

•J j-\fl t;:! J'-()-"-.:... J-š! jJ!~ _r.!.l

J.;l;- J .J».._,A; •J •-'-f ~ c.f> •> .o'A· <.:.. .t!Š:!4-IS'~f.- ~ ~) ,:,....:..)(;1 ~f.- Jl~l-.:....t.
J~ ~.o...}r ~f.- ~r <.Jl!:fb .:.,1;: .l.J_,!.o.t:lr" J ~;..u}._jC.;} 21S'.._.t ~ '":'rlJl

~ _,l.;f ~ ...:.;~J~ o)yl.. ~ ~ 0~1 \.,;.Ul J '";-'J~I )L.~ J C.\t JI L. J ~~ pt .:..J.> J~~~ ·~i J JL.;I ~-.:....1. 01_,:.> :U~ ~;:1;: ~s:::::..t .:X.> ,:,)IS' ij\1 0_$1 ~f.- Jt.. J ·;.!..!...:JJI Jt-;1 o~~I~.S;.U ;1-.UY.' <.JI)'YI J .Ft.\fl ;;_,_u J J..j \.S..II;J:. _r.!.l·~~
'" Kami! Ahmed-paša (zvani Sopasalan) bio je bosanski valija od 1754 do 1757 godine. On je koncem 1756 godine poslao vojsku protiv Crne Gore, da bi je prisilio na plaćanje harača. ' U sidžilu napisano u negativnom obliku ..yl..:l.Jl, što je po smislu pogrešno. ' U sidžilu napisano

J:d

,s. ... t ~ ,

što ne odgovara pasivnom glagolu (.lSJ. JJ:j}.

Džizja ili

harač

123

~jj

0.>A 4-<t ~J .J~\e .;:.,1;: 1.Jr J ..i;.ll.J.4-4}J' ~f." .ji;JloJ.:Ir" J 15~1
i\;..1 .U~I_, JIJ;I 41\f --!1 i_,;r

J .:...b J

rl:-- J j"J..;i .l?" ~e .J..-' J J:!~ Jt.. J~~ J ·.r--0.' .;:.,~~:--J ~lt. J ~If J J; .:,.ci)t;. J ..:..š.r- 'Jr '-!'15-";J:! ~r
.\\V.<....\:...TJ

Uzoru uglednika i ajana Hasan-begu, koji stanuje u Trebinju, i kapetanu Onogošta Hamza Kapetanu, neka im se poveća čast. Dostavlja se slijedeće: Kupljenje džizje na području kancelarije Ljubinja, kđja potpada pod kancelariju bosanskog ej ale ta,- ima da se počevši od l rebiul-ahira ove 1170 godine preuzme, podijeli i pokupi. I ove blagoslovene godine to je ustupljeno i prepušteno vama, te vam je o tom poslan i protokol. Kada vam dođe treba da u smislu uslova uzvišenog berata preuzmete i pokupite navedenu džizju i da njen prihod u potpunosti i u cijelosti uberete. Ono što treba unaprijed dati predajte onom koji je zadužen da primi, odredite mu kao pratnju pouzdane ljude i hitno ga pošaljite i uputite na Bosanski divan zajedno sa potvrdom o zaduženju koja je nužna za prihod od džizje. To treba svojski i pažljivo da učinite. U tom cilju napisana je ova bujuruldija i poslana po uzoru vršnjaka i drugova čokadaru Kadriji. Prema tome kada on stigne, treba da uzmete liste spomenute džizje i da ih u smislu uslova uzvišenog berata i protokola podijelite i pokupite. Treba da pazite i nastojite da s vašim pouzdanim ljudima i navedenim mubaširom hitno pošaljete prihod koji se ima unaprijed dati i potvrdu o zaduženju. Radite i postupajte prema bujuruldiji i čuvajte se i klonite i budite daleko od svega što je protivno.' 3 džemadelula 1170 godine." 0a

9.
Isprava za preuzimanje
~upljenja

džizje

(3 dž. I 1170

=

24-I-1757)

Izdana od strane bos. valije Ahmed Kamil-paše Hasan-begu iz Trebinja i kapetanu Onogošta Hamza-agi, da bi nesmetano mogli kupiti džizju u kadiluku Ljubinje i Bekije Novi.
Orijentalni institut, sidžil ljubinjskog kadije br. 14, list 6 r .

.ć;:J.1. .....;, ;"' .J.. j. ..:A

'-:'.r:- .e...<..... .t. .ft! jJ!~ J J!~.:.,..~:... •} ~j':il t;)<$"...:... J?.. jJ! ~_r.!.l
w\:c':ll J

JL.':/1 oJ.J.j J!~ <S"~k <S"\.a; .; ~ J 0.) .:,J.:A)\;1 &"~k ...:....1. ..:..1~1 .;)JI ..;.JJI

.;:,l;:.;:.,;_,." ~}~ ~,1

Jc.!.yu J •.If ):J ~\.J> .J.f J:_) \čl.ji"' Ji_,,: CjjJl J ~.J-> J~·;

~ll$'J" o;)JI jJI '-:'yJ- •JJ! jA '4..:.. j~.; ~l .\!..JI <lf=;..l.!l.J..J J1;JII5J.!---' J wl!.;'k ._A;r
"'a Sud je ovu bujuruldiju zaveo 21 dž. II 1179 god. (l:r"UI-1757).

124

Hamid

Hadžibegić

.~.,-. wl!:f~ ~_;. ..::,l_r, 1.J.r~ 0'..}4;'-r ~k eJ"j;.!.!:...~ J-1 ~~J i.fL o) oJ.tjo LS~\,;,i ) } oJ..:.oya;. ~~ oJY.jo ~k ,jl!:flc ~r ..:.1;: J:, Jr....;:>~;.. ":'~l~ J ..i.;.l J ~J C::
·LS..d.t..J p_~;~ .r.!l ~)~ o;}JI._;..IlJI ("'"If J~\..
• [ll v. 4.:.- ~

l'J J.t)l ~;I::JI ~

Povod pisanju isprave je ovo: Kupljenje džizje za 1171 godinu u kadiluku Ljubinje i Bekiji .Novog, koji potpadaju pod kancelariju džizje za Bosanski ejalet, za čije je kupljenje počevši od l rebiul-ahira 1170 godine izdata carska zapovijest, ustupljeno je uzoru vršnjaka i drugova Hasan-begu iz Trebinja i kapetanu Onogošta Hamzagi neka im se poveća čaSt. U vezi s tim izdat im je prepis uzvišenog časnog berata i liste fiskusa (miri evrak). Da bi navedena dvojica u smislu uslova uzvišenog časnog berata mogli skupljati, ubirati, uzimati i primati šeriatske džizje na glave od podanika nemuslimana, koji stanuju i koji su nastanjeni u navedenim kadilucima, a da ih suprotno uslovima uzvišenog časnog berata ne bi mogao niko sprečavati i ometati u kupljenju navedene džizje, izdata im je ova isprava o preuzimanju (zapt temessiikii), ovjerovljena s pečatom. Navedenog datuma (3 džemadel-ula 1170 godine). Ahmed Kamil, valija Bosne.
10.

Berat sultana Mustafe III (3 zulhidžeta 1176

=

15-Vl-1763 god.)

Bosanskom valiji Mehmed-paši ustupa se 68.545 najnižih lista za džizju s tim da se naplaćuje po 2% groša. od svakog obveznika. Daju se također uputstva u pogledu samog kupljenja džizje. 201 Od siromašnijih će se ubirati u 4 rate.
Gazi Husrevbegova biblioteka, Sidžil sarajevskog kadije od navedene godine, broj
10, s. 30-31.

..::...?.

LS}";,i:- .:,'}JI "!J_,..a,. ~}-~J~

r ć.tl;\.ai

J

)Jr.,"::.....~ J» l e:!' J o.J.A"-Jr .!.Uk

:.:.. ";,.,f.- JI;JI ~J\;<-1 t~l J .k...JI J ~~ oJ)JI ~

':"'"j,. o!klJI ,j..l:... ~J_r. Jlyl ~ J\ll
J!l~

.:,Y..\J'I .k;. o~~ .j.tlJI ..:.;) ~· "'!,)}.:,.;.:..o j ..!.l..l}-l \T IS'.:.~ LS~~ )Y., ć.I:.J rS"'o;)JI
J o..\i

fi~ ~;J.i.,l J .!L.1' J ox:l~l ~ f. ~_,J. ~ o~.:... [LS~l ._;1! )Y., ~ ~JI ;)\.:. ..:,,;:f'y.
).;r.)

r-f (:..1;1)

.;5 "::.....~ y.1 ..:...~.!' ;r.) ))_;') ~) JL 0~1;) o.~:.. ~t~

~.T •J.t)~ 4.:... ~~ LS)"'--!_k &'....:.... LS~ ._;1! ).f.. .!.~:. .:,)!)'ij'} &'bl ~};)JI ~...-~ .;!,L:.,)~Il.
"' Oct 1761 ,do 176~ bosanski valija bio je Muhsin-~&li~ Menmeđ-p<\ša,

Džizja ili

harač

125

~..G ;b •~l J ...:....f. ')IL.. ~I;JI J"l

J.! J} )_,fl ~ :;:::- _;1'1 o;jJI #JI .:;:.,;" ~..:,~oj

~.U~I j.l.;' ~l fbi\!.~ JJ.i.f..jJ~I..II i\1;>~ ~i~;_;-" ~lkl...J~')ii~I_,J~J~

.o:::;,"JJ:! J ('".1..-' J,~\i ..:JJ-A ..JI.!:f\r. ,::.,1;: _r.!l ~JI ~_,A;-' •JtP
cS~ • ..e... "r--IJA ..:.i_,ll

t3'J ~4-(;:

f=l... oJ.AI}-1 ('T ~j ':;'JJI J ;l" ~fl- ,:,.ci). '::'1 ;t!.. .f..JJ .p ..U...clJI ~~X ,:,')JJI •.UI;_,I J~ ..J..)x cl:- ~.f. 3JI;JI2;_"f ~;f'
r-1' J JL;14t,)\.....;,) ":;'J!x ~\;.:.-;')~JJ

.j'-:.!_,).!.,"ftJAJtJL o.)<4J_}J ·~.J' c;l;o;.f..f'

1.._,.!.':;'hl ~b~ 5J"'I;AJ 4";AI ~J....;;U..tf::_.l;l J,)~J•/ .;:....~ J-1 ,:,~l J):'" J JJ;A J
.jA\1\;

.r"'-~~ J el;. cS"} J. ":'_,:!JI~ 6~1 ('~l J~ IS(S')c.S~'Yo& ,:,':JJI~ <4>..<4J..f.

~;l;<: l J"l .JJI~~~JA~~ i\!;> ..J~;;,J .u...tJ;?_; (.JJ';. ll' J..;. •JJJ'.I.f.r. ~~J 41;b_,.!. 1.1"\~I.;)JI ,jlJI t:i ;;: .j.Jj ... of. ~l<!~:.~":'~ ;j ,:,"):!JI J,_,..., J :f •.Ls-:)1...; ":'J-!-;);;:
rt J ;':JI ._,all;. 4--);;;s ~l <l.iJ<I.i ..:,""_,... J.! .JJI jJ:':"JI J;ll r>-' J.ljl. J <4>..~1 )}JI j~JI J ;fl J.~j ~l":'~ ;)J ~l J.! J-"i!l j~;"
J~ J.::.-;~ ~J .f. c.S)'!,f.- ':;';ll ~L... .j.Jj;;: c,S.).ls- J} .1' &.;~t_\... Jljl. J <4>..~1 J .:.JI_",., 1~~l c.s.;.; J jJlf cS.!.. ":'fiJI ,::.,bi;A •;)JI J•~l J i~ l Ja"!•;f l. ~;}o ~lp
. .Q_,I ~~ c.s)lf. cS)iJ.IJI J_,:ll Jr. :>Ll ~~;J..\.4 •J) JI c.s).iJIJI ~;):!JI ,:,jJI

r

Ir._r. a.p~ l JJ.~<: ,jJ::.. lA:..!

J?.J.

t'::jj <4J..f. 9J\i- J ":;'J.f..J .~Č ls'))'. ~Ići ;Jf ~;f'c.S-!!-< ~)'..J' d.)S" ..:;_.~ J-1 J
.:::_,~1 ~):i~ J~~~ <4J..ft o)~ J)'. ,j.)4i;J;: ./' l.l.!>\.. ,j.)j.f. J <~.i~ oJ~ ji ,j..lii;JI ~~~

.10...:1 "1 ":'~ ~~" ,".l:--~~ ,:,"'!fl- JI.. ,:,')JJI ~ .u.;;!JI ~~(Š ..:,1-!!-'-!!-' J il) o')/J J i \t., ~)\....JL~ Jol<.f'L •.)j)<4J,.} ...;\;JI e'J o.M'-J.f-.!.111...- J ':""'l; ):!JI~ J, n ilji..:,";;" ·~ "!lz.-1 .)>"!J ~1" ~fl•"J!J J ~fili~ JI J ._pl_,;. ~)jL J
~~):IJio.A.:,. 1""1 ~~J .!11..1-. J ._;lj~; ":;'}1,::.,1;: ~)ll~). J. J~ J

e;

.XJ.! J

;s-'1 "_,;..~J

t_

J

,::.,;l_r<. o..GI..j ;}JI ~lJ [tl.! 12..J~\...:iŠI ':;'}JI pl; 4l...f- J 12":'LiS1 .O::::.bl,. J

~Ji w;..l.;jJII.f_r! ~J 41~ ":;'J!\oiJI\:5..1.:.,.c.~ J-1 ":'~JI IS'~ ;lj., l
·~JI~ <4J..f.se ta
riječ

cfjJI ~r o.MI..
0

J Jt; ~ ":;'~Jil:;ll./'\1; J<$."' ..JI:LJI ,:;--- <4>..<4J..f.- J .:.-;l~ c.S}<4J..f. ~;\;cl bl ,j.)..!...IJ ~·;f

....i;r tr....;:>!;.. ,:,").ii;LJI c,S;I.J:il ~J;~ ~J;:
' U sidž.

..\i\..

y
jer

' Iza ove riječi u sidžilu je napisano {}.f-->). Mislim da .je ovo dodao ponavlja u drugom redku, gdje pot puno odgovara.
' U sidžilu pogrešno napisano (0JJ.Jf-').

prepisivač,

<J\;;\).

' U sidž. nejasno napisano
• U sidž. (J).

·' U sidžilu pogrešno napisano ( .y.IJ' ).
' U sidž. ('-:7").

' U sidž. <..s.}~l).

' U sidž. <Ji-l).

'' V sldž. <Jl;1).

126

Hamid

Hadžibegić

~ ~;:; IJ.j~ ~ Jfll..~<>l.. .j.>):JJI J;..!i "!1:;1 w:;J o..Gm ·~l;_,..c.~ Jo l J

·J~I r,:-l..:i <lA#fb~_;.;. ~\..j J .;;J ~"!.ft );1:; ":tf. .)<;:J ';'J~ l~ j
14~~k .1.;- ..:..A~ J..-A'

..,h, W.)"';;.;.!. ~bh

t:.

.j.t:_l

'-:"~~~;~;::-, J (aj '!.ft Jt. J
1

~:;l..r,.l ;.i" ~J; ;_,~1 ć.l.c.-..r,.J &,)~.ft «.S.fl.JIJI
"-;!l ;}JI «.S~I «.S...I.ai ~(..r,.J ~

:J:-" 15~1\A:;.I ~~ r-1'- .j:;;~ ;}JI ijl::.....

"';;r ~ft :;y_~ J \.;;;.1 #.>..r.. J. J ~l~)> J. :;_,;.~J to14
~~J ~ <.SJ.e,_(~;.}.j l$~ ~ .j~~ J •J!.ot J

#~ ..!i.cll <.S)~?. w~JI ~,_,..;,...~;)JI IS"'..;; .:r..J41}lJI ;_,~1 <.S~~l17t_l::.l ;_,.,1,)":;"r ~ft
·.ciJI ~j «.S)If. ;_,~1 '-:'!:fl ~l '-:'\J" ..1.!.1 J w~J'; o..G )o;X.. J .)A):; J ~J

).j~l ~;l-::- 45'f

<lih 'v'J:";.>..r..J .:t..)"! k

J '-:'~l IŠ'~ J.-1>1 ~l <li~! jL J ~t ;.,)l..;Jij

JI)w.,f-)11.. ~)l..'";');.~ J ;jo .:t..fo.-41,1

-?1.... J.!:l #~.l!~~~ 'v'}JI ~Ita;_,'Jj;. .!A
•J~l ,::_5' J>" #))JI #Ifj l

~;; ..,J;.,1,§ .JI;,t ~-.!:'~'-!~b; w'::IJI

J-.:.b ~)~t;.. &)J.J.)h ~k' J:.b .e..."-:!\;.. «.S}I;Jio;f .,;,_j.). J
·~;~l

~ ~;l:; ~k j.<>IJ ~ ii;J~ 1.5"'~1 J .:>; ~J..,Y J;§'.)I;JI ~.>..r..J #..lf..d,t ~t b_;. ~~..elJI
..::..41\?JjL.i ~J .t. ':;'~..r...)..r..Jw.ci)>h~k«.S}..IIJI

21J.....,1 :;_,>~J "!:>\.,1 [':;'}Ji] 20J_,..:. J~ o..t:.-1} J ~ 19~..11Jil}L ~b;~ J

:;_,;.~ .k....JI ~l ~ w..l.i};b '-!k L;,; j-1 •..\.i);I.J'!" .:,~1 ć.l.c.-..r,.J ~ '-!?. .k....JI J :>\.,1 ~~

j.#

23-.;,_}~1 o;)JI~S-r~J«.S)"!k!J)c.f' JJI "-;!l ;}JI «.S)J~! ~l;.!& "!!.S~ ':;'}122..!~\)"t:;l

·)~l jJlf J ;.l& .c...l_? ~b; ~l

<li\r..f.

~ ':;'~J'..J «.S}I;JI #JJ

<.S):!~ ~}.:tl} [J] ~~~~l~ .;š!JI~~ «.S)~k &.e~ Jol..r. /"J
"-:!l .u .1' JI.. 'v'

i'' t!.>; .;f .,;,_J--j~' "!~b; ..-JI.;I;,I;.,~_,t.. .:,~1. ;_;~ .:r..J~k ,..u
';'fl JI

c.f_, "t:)..;..c~.f. .oj JI \AJI ~Y.IJ> r::-~..clJI e:;..i; "!_,.JI <ff ~r tf-J~J'-:"L. •..:.A
. d JI ..::.:1::- <.S)~?. ':;'.J\!..r..J <.S}I;JI ;_,.,1,~ «.S)h '-!k o;J ~_;.j tl:..~ Jol ..r. .1'
11

e

U sidžilu nejasno napisano.

" U sidž. (.J"'!~I) (':"~1).
" U sidž. (~_e).

" U sidž. <.J~).

" U sidžilu (l.i,;.l).
"U sidž. (1::.1).
" U sidž.

" <.r'l;2l.
" U sidž. (,J~).

(~.J.l."\·.

" U sidž.

tJ_?

.J f'l·

" U sidž. (.1-.Jil. " U sidž. (.:._J;

" U sidž. (.:..i-IS).

If->.

Džizja ili

harač

127
j)IS"4.,o)l;..

./'._tf.~)

j.J o))JI ..:;-o\t\; _r.. ~l(' J e:!\;. ..S~} .f. ":,1.1. j"_,p ..j)!;.
ji~ l "!lal~~ .:,~1

l}

J~ zs.~ ..\5"~~..::.:~..S)":"'P~):- ';'~. t..J ..S}I;)I o;j 21~}~1 J~ ~.1.
[J]

.kJf. i)IS":....O)L;. ·.ciJI '":'1:::::-1

J:.2 J c..J. JI;JI .:,~_,b .c.j;)JI
.J~ .:fo' J )_jo

~.d JI~; ..S)Ifi- !JJj'"'! l "::,;4 iS"J"" ~f.J'. Jirol ~~l ;f.ll ~ ~..cll ~l .t. o .:l~) .J.Ail.r.
• !)-0.,1l.::fr ~~ .;...IA:....I Jlf"r ....J::t:IJ J_,~ .:,k.~"~~,:) _,u..~.:;_,..i.. .q~ _,
(.$"'~' ~~.r"' _, J:-;• , ~l(_, 26·~> _, ~ ~ .)..~.:...
..S;;i J~ ~~lc; ~b_,..

t;; ~"') wl!:'"' ":,l..r. .t._,_r, ....t:>L;. _,

J:U .j.:l~.fi- 21J\R _, w.:l~lc; ~~v. ~c:_j- '":'lj_, ;;t;.; ..!.UI.i.S _, ·J~I ~ "-:o-..r. ~t
JL. ~ J;b ~'fl.-' J:.<> li ~_,! • J~ l .t.;~lb .c-i -'"!.:,.-~J
4.;1::...1 41;1 ~ _, .>.1 ~l J..hl./'\1; ..s)i-All [~ll .)~.)ji '":'f.IJI ._"#_,zs.;:z 1.:1., J l.r- ~l J;~ l

~lt '":'fl-'' .:,blr ~-'r .!.lil!:'b ":,l.r. ..r.!' zs.;_(\(1 . ;_,:.\) w.i.fo.. ~ 1.
.;;l\? J .::,.;1.1 o);b "!fi- o..l!.<>_,....;.

.r. _,;\.,;,..l"-'.)\......

J!~ ~ft J\.U"\1~ .:.:~J .:,ts:::,. j~ J ..sfo,\..i.l} J Jo.)J!.' J
"-'.)\...... ;.)

·J-0.,1 t')bl _,.J-f
['v'JJ;I] p.> ~L.~I

~_}.....;J (""l •J)JI d

.J.,.Ii

fo ~l ;.}JI 0;~1

.~~ ....,;)> jib ~)h ~ft .:,~l._;l."l ,_,~...~~l ,.,, JI.. "!ft
...:..:--1_,; _,\,i,; ~~..»_,1 ;_,..i.. )h 41 fi-_,
.:,~1 o\f!.l

!J);j ..r. ./'

Je <ll;)..-; J t""I..S_};~I ;r. J JJ.;AJ~"!} ..S):!_,I • .>~} J~~ 0 ):)_,1
·J.;;s' ~;1~_," ;.> o;j_,l ~l d-l ~ 4:-1$! ~ft -'
~'v'>::'J'.-' ~l('j-lls::.!.l _,

e" o.ll.:ol.."il

'v'.r.ix )}.-;;-'"! .:,.- JIJJI ..s_,I('J.I;.I Cj.jj

·J":Jx <ll;))f' wl:IJI ~ o..c...lt oJ)JijJI J!l.b.. .~..clJI ~ ~S)..s).r.J" .c-Ifri_,~ !l.)_i_, .t._,p .:,1.:1,1 ~.".dl_, 0,:-i •.~tl~ b ":,l.r. _,:!.' , ·J~"~~ "":.r .;...)b J..!:.! ~r ·J-0..' '":'~' -'.>';...'..::.:~.:...l".S"'r-' ti'-'~)!;.. ....~,,~;.., •...All _, ....:1.. J ~ _, ..::.- .:.. ~!.-,..s> .:r- ~~~ r.t.:'' J 1x.J
»Pošto džizja koja je po šeriatu stavljena na glave podanika nemuslimana, jevreja i hrišćana, koji se nalaze u zaštićenim zemljama, spada u zakonite prihode fiskusa muslimana, to je i2data veličanstvena carska zapovijest (hatt-t humilyun), da se prema hanefijskoj pravnoj školi kao i prošle godine i2rade liste za džizju, uzevši u obzir najviše, srednje i najniže, i da se od početka muharema otpočne s raspodjelom. U vezi s tim dato je i ustupljeno 68.545 najnižih lista sadanjem bosanskom. valiji, nosiocu bezprimjerne carske zapovijesti koja se ima slijediti,
" U sidž. (~1). " U sidž. (•~.i).

" U sidž.

(•~ ~..J.l:h.

"U sidž. (j..."). " U sidž. (•J)...;I).

" U sidž. (,;..:;.;).

128

Hamid

Hadžibegić

poštovanom državnom ministru, časnom maršalu, čuvaru reda u svijetu, mom veziru Mehmed-paši, neka mu svevišnji Allah učini njegovu veličinu trajnom, s tim da se od početka muharema 1177 godine otpočne s kupljenjem džizje koju po šeriatu treba da dadu nemuslimani: hrišćani, jevreji i jermeni, koji stanuju i koji se nalaze u Bosanskom ejaletu i Hercegovačkom i Zvorničkom sandžaku i u Nikšičkoj nahiji i pripadajućim krajevima, kao i oni koji su u prolazu. Kada dođe džizjedar od strane navedenog vezira te kada se prvog muharema pred tadanjim kadijom prelome pečati od bošče s listama ovjerovljenim državnim pečatom i sravne s pečatom na)istama, neka se stave u jednu torbu i neka je vilajetski kadija zapečati i pošalje na moju Portu sreće. Neka se kako treba izvidi, pažljivo ispita i neka se utvrde nemuslimani: hrišćani, jevreji i jermeni, mještani i stranci, koji stanuju i koji se nalaze u svim gradovima i selima koji pripadaju navedenoj kancelariji, te oni koji su u prolazu, kao i njihovi mladići koji su ušli .u doba polne zrelosti i koji po šeriatu treba da dadu džlzju. Pod uslovom da niko ne ostane izvan i bez liste, treba u smislu novog reda koji je po šeriatu uspostavljen mojom veličanstvenom carskom zapovijesti (hatt-i humilyfin) uzeti -od siromaha koji privređuje (fakir-i mu'temil) po jedan dukat (zer-i mahbfib), računajući po najnizoj stopi. A od onih koji ne mogu i kojima je teško pribaviti zlatnik (zer-i mahbfib) neka se prema •zer-i mahbftb«-u uzmu dva i po groša i jedna četvrtina. Koji god oni novac od raznih moneta budu donijeli, neka se uzmu oni koji su čiste sadržine i potpune težine prema njihovoj prometnoj vrijed· nosti i to: 465 akči, »miidevver cedid Istanbul altunu« »zer-i mahbftb• i »Zincirli altunu• 330 akči, »tugrali Misir altunu« . . . . . -315 akči, te računajući »tugrali sag para« svakih 40 po jedan groš. Neka se na taj način kupi i ubire džizja od njih. Neka se s najvećom pažnjom i obazrivošću pazi na utvrđene navedene odredbe. A one koji budu prešli granicu i koji budu odstupili od pravog i ispravnog puta treba kazniti kako po šeriatu zaslužuju. Svakom nemuslimanu treba izdati po jednu listu s ličnim opisom ovjerenu s državnim pečatom. Od lista koje budu razdijelili amili određeno je .6 para onome koji ih registruje kao nagrada za pisanje .(iicret-i kitabet), a osim toga od svake liste po jedna para računovođi i pisarima džizje, što se prilikom obračuna ima računati iz skupljenog prihoda od džizje. A što se tiče nemuslimana koji su nastanjeni u vakufskim selima u- mojim zaštićenim zemljama i oni koji spadaju u hasove, odžakluke i vojvodaluke velikih sultana, plemenitih vezira, mirimirana i drugi te oni koji su na osnovu nekih uzroka izuzeti iz deftera te plaćaju otsjekom, bili oni sveštenici, mitropolite i kaluđeri, bili oni koji su na neki način dobili u ruke berat te tvrde da su na dužnosti tumača, muselema i da su oslobođeni, sve je to dokinuto. Dokle god su oni sposobni za rad i zaradu i dogod oni ne budu imali opravdanih razloga zbog kojih ne mogu da privređuju, kao što je biti slijep ili kontuzovan, neće biti izuzeti od ostalih nemuslimana. Neka se od svih njih prikupi džizja po najnižoj stopi iz jedne ruke prema· onome kako to po šeriatu zaslužuju. A neka se džizja ne traži qd maloljetnika koji ne treba da daje džizju i od iznemoglih staraca koji pisu nikako sposobni za z<;\l."l!du i priv.ređivanje, a nisu očito bogati,

s

Džizja ili

harač

129

Izuzev nemuslimane prolaznike i one koji su u mogućnosti odjednom platiti, neka se u četiri rate prikupi samo od siromaha koji privređuju. Ali džizjedari neka prihod od džizje na vrijeme predaju drž. blagajni. I pored toga što novac od džizje (miH-i cizye) spada u šerijatske prihode koji su obavezni prema izričitom propisu (nass) i pravnoj interpretaciji (ictihad), ako bi se neko od nemus~mana, nemajući nikakve zapreke koja bi zahtijevala padanje džizje, skrio i pokušao da navodi neki veliki razlog da ne bi dao obaveznu svoju džizju ili ako se na neki način bude ustezao i sakrio na jednom mjestu ili bude pokušao da neda džizju, neka se za takve zbog njihovog ustezanja od davanja šerijatske džizje odredi najveća odgovarajuća kazna, nakon što se od njih uzme džizja koja je uspostavljena na njih. Neki bogati ljudi od stanovnika vilajeta uzimaju u-zaštitu nemuslimane pod imenom da su oni čobani i služinčad u njihovim vinogradima, baščama, čiflucima, mlinovima i oborima i pod drugim izgovorom te ometaju njihovo davanje džizje. Oni koji se budu usudili da to čine treba sigurno da znaju da će prouzrokovati za se trajnu nesreću i da će biti kažnjeni teškim kaznama. U interesu svoga spasa treba da postupaju s najvećom obazrivošću. Kad se po šerijatu ustanovi da su džizjedari s prevarom i potajno slali liste raji koja ne spada u njihov sektor i da su dijeljene, neka se njima vrate liste koje su dali a novac u potpunosti preda stvarnom džizjedaru. I neka se dade džizjedaru u čiji sektor spada, da im on dade liste prema njihovoj mogućnosti. Neka se ni na kakav način ne dopusti izbjegavanje i suprotstavljanje. Neki od raje, koji u gradu ili selu gdje stanuju, čine bogatiji dio i mogu da dadu po najvišoj stopi ili mogu da dadu po srednjoj stopi, da ne bi dali džizju po najvišoj odnosno po srednjoj stopi, uzimaju s prevarom srednju ili najnižu listu od džizjedara iz drugog kadiluka. Ako postoji vjerovatnoća da će time biti nanesena šteta fiskusu, džizja takvih treba da se odmjeri i da im se dadu liste kako po šerijatu zaslužuju. Ali pod tim izgovorom neka siroti raji ne čine nepravdu i neka ne prelaze granica. I pored toga što se džizja treba kupiti od svakog pojedinog nemuslimana, starješine (koca-b~1) nekih mahala i sela, da bi umanjili svoju džizju, uzimaju liste globalno i ne dijele ih raji prema onom kako zaslužuju. Koliko treba da bude prihoda, to oni međusobno obračunavaju i suprotno časnom šerijatu dijele (vrše razrez) podjednako. To je dojavljeno mom carskom prijestolju. Ovaj ruž~i običaj takođe ima se spriječiti (zabraniti) i treba da se svakom nemuslimanu od strane džizjedara dade lista prema tome koliko može podnijeti i tako prikupiti džizju. Ukratko da ne bi suprotno odredbama berata nijedan pojedinac od njih ostao izvan i bez liste, treba da se na šerijatski način svakom pojedincu od njih dade lista prema podnošljivosti i zasluzi. Pri kupljenju džizje treba se do krajnjih granica čuvati i.klonuti da se na varoši i sela ne razrezuju i ne nameću liste globalno. Kratko rečeno, ako se sazna da je neko uzeo jednu akču više nego što je određeno beratom, takvi treba sigurno da znaju, da će bez odlaganja biti određena kazna svima koji se budu usudili na takav postupak. A i amili kojima je stavljano u dužnost njeno kupljenje neka se ne udaljuju od pravca pravednosti, nego neka postupaju s potpunom ispravnošću. Neka oni, suprotno propisima uzvišenog berata, ne traže od raje ni jedno zrno pod imenom: troška (mai~et), hrane (zahire), pisarine (katibiye), te novca za koldžiju i za mijenjanje novca (kolcu ve sarrafiye ak<;esi).

130

Hamid

Hadžibegić

Isto tako kadije i naibi neka ništa ne traže od raje niti od amila džizje, bilo malo ili mnogo, pod imenom sudskih troškova (hare-I mahkeme). Ako pak kadije i džizjedari, u pohlepi za dobivanjem imetka, budu raji činili zulum i nepravdu, to će se tajno i javno prokontrolisati i ispitati detaljno. I ako se pqkaže da su oni uzeli više, oni će pod okovima biti dopremljeni u moju prijestolnicu sreće i po šerijatu strogo kažnjeni. Prema tome treba da se poštuju propisi uzvišenog berata. Kadije, vojvode, starješine sela (kura zabitleri) i ostali stanovnici vilajeta treba da složno pomognu džizjedarima u pogledu kupljenja džizje. Ako se neko bude suprotstavljao, neka dostave i izvijeste moju Portu sreće o njihovim imenima s ličnim opisom kako bi bili kažnjeni. Da bi se znalo da je svaki pojedinac platio novac za džizju, džizjedari treba da vode zaseban defter. Treba da poimenično zavedu u defter one koji su u gradu s naznakom mahale, one koji su u selu s naznakom njihova sela, a one koji su u prolazu s njihovim imenima i ličnim opisom. I treba da ga donesu u moj centar sreće radi predaje računovođi za džizju (cizye muhasebecisi). A liste koje budu dijelili džizjedari kadilucima i nahijama za koje su određeni neka ubuduće koldžije ne stavljaju na njih pečata i neka ne izdaju lista bez ličnog opisa. Neka na njih stave pečate koji se čuvaju u kancelariji, da bi se u slučaju potrebe pri upoređenju radi uklanjanja sumnje moglo utvrditi da li odgovaraju. U sprovođenju propisa i odredaba koje su označene i izričito spomenute u ovom mom uzvišenom beratu svaki pojedini treba da savjesno i dobro radi. Neka se dobro čuvaju i klone od suprotnog stava i postupka. Tako da znaju na moj časni znak da se oslone. Pisano 3 zulhidžeta 1176 U zaštićenom Istanbulu
ll.

Berat sultana Abdulhamida I
(l muh. 1189

=

4-III-1775)

Kupljenje džizje prepušta se bosanskom valiji Dagistani Ali-paši i daju mu se opširna uputstva. Ujedho mu se šalje 78.090 najnižih lista za džizju, čija visina ostaje ista. 202 Siromašniji ima da dadu džizju u 4 rate.
Gazi Husrevbegova biblioteka, sidžil br. 16, str 134.

45)'-:.f.- r.:,~>'l ~J~ ~J-j;~_;. .:tl;\..,lJ ,)~ 1.::-e.j J-l

t-_;'> •.;...._.>.!-~~.<.JI_,.. l~ J~! ~

"!fl- JI;JI ~;~l bl J .k....JI J )l., l o;jJI 2J"" '":""'..\.. 4l;!JI .JJ:... "">_;...

.1.;. ·~~ ._;š!JI.:.,;JI:-- -..,); .:,....:..... •j 1.5'.1- &4!.... jp.:,~ jJ! ~J Jl.!5 o;)JI

J>.l- ~

"' Dagistani Ali-paša bio je bosanski valija od 1773 do 1775 godine. Za vrijeme turskoruskog rata on je bio serdar cijele vojske na· Krimu. Kada je sklopljeno primirje u Kajnardži, došao je u Bosnu s bosanskom vojskom. Poslije njega za bosanskog valiju došao je bivši veliki vezir Ajvaz-zade Hadži Halil-paša s tim da riješi spor s Austrijom u pogledu gr anice kod Une. ' U sidžilu ovdje je stavljena sveza »Ve«, a nije potrebna. ' U sidž. (<;i:>).

Džizja ili

harač

131

J ;1::..._,.. J
L

o~:.-.1. ~1..1"" o;)JI j_,l '-:'_,J. o~:.- o~:.- )p .:,W::::... jJ!~ ~_,1 ;.:l\...

.:,,p_,:. .:,.f..\1'
J .... _, 4:.!3 ..
~

~ ~11. _, v.. :.i;_,): l_,~ .t. .J"" J.:;,}~ ·~~P_,'->-}~ ~\,..J a •.•• _, •••• • .. ., • ... L.. ". • L.. • .,

J.,

J

f'- •.;;,.,_t; J o..li)l,o; ~\::...; ~ e~ e .)l}!i J ~_,1; J .:}.:l;~ J •.; ~!J ~;.> .:,~ rj~ I.S"bl ..:J;i-'' ~_r. ~Jwlk ~1;1 _, "Jt! J .fi".,::...; J>' ~~)~_,)Jr_, p :;:::,.. .Ji:! o;)JI ~~ .::..;.) 1:-- oJ.:- oj ,fT o)_1.f 4.:.... ~~ ~)"-!_f. ($"4.:.- )_,;b wW::::... ).f.. .!.~;.

r.

6 .... JII.L 5J~~~ ~'-'J~ JI!. ~..J.j_,b _,;.1 ~n_, .e...~. ..::..1~1 ~~... ~IJI;JI t.,I.:,LA!. ~ JI.U ..1,1 rbl 1!.~ ~ Jl::....ib r;:.)J ~-w' 111;; ~ ~ 1_;;:::.. Jf--> ~;1...\.....i~ tf.=!' r)~ t:} č};:. ~.);_,;. _, 1";:._, J~~e ..::..l..la.A .:,~k .:..t~ _,;.1 ';';lJ' .J>!? J~ o~:.- •-v ćt4l~'
y.-1_,.. ..:;)1

f'' ....Jj_,_,r rl}-1 r.T ~J';",_,~_, h

"-!.f. .:,I:IJI ~.:,.;.:;_,t. ~~;~.~... .r..)-'

•JC.dl ...t..cl_,l ~ 41;1 ,"f' w~JI •..UI;JI _,~~)K.:!..\.:.... ~.1. Jl;_,l "-!.ft ;_,r -.l;;r' ~~· o.J.:J);:. ->ft'r •->"-!_j J·~_".

r:::t •Jf.f '-:')-'' J.:-1.> ~ ..?'r ~r' _, 1~)w\1.

r» _, Jl-;1 ...t.>l-. ;.:l '-:'.".Jx ~li..:..:.~-', t!'-'""'..~.:.

r. :w1;1 _,->Jr._, •/.;:....; J>'w~l
_,;..

JYf>

-'J-'r-' J'-:-?.

._rit\; .r- .!i-ls"_, ~t;. ~.,j ..r. '-:'fl-''~~~ r~IJ ~;;

tf'"M ~J..~.:,~_,,,:;.-.- ~~f. b_r.

Jf. ~~..!;JI::..' t.> l~_,..~~ il!;; w~.r..-' &

.::f_,:. .:,.f..IJ> .k;. •;)JI r.5_r. ~_, ~_r.

y_,fJI ~dJ} J-: w.>):IJI J~ J:}. .~l-li d-'} ~J,..I J-: '-:'fil t::;J .1. ..!;ld-'} ~.J....I

JJ J."t\::...1 •>)JI ~J J!..l!-"1 ~; ~_,I:IJI.:,j)l it J ;'::JI ._,.lt;. ~l );J;_5 ..j-1 <l.iJ4i w.>.:l_,;:, u-~1
&o;~ t_\... JI;!. J t::;-' .1. d-'} .jf,- ~l J;ll J~j .J"">A 41;1 J;JI9.J"">A J CJ} _,~Jia~.#
.4_:o;J.i_.

:;;...!.J_r.J ~J..:..:.~ ~J .l. ~)<;fi- J\.. '-:'_,:11 ~\-dJ} .t. ~.)J;. Jj ;H
• .clJI--?.; ~)If. ~fi..l!_,l

JJ~ .:,..c..t:..l ,J..;k _, ..:;1......, Jr 41;1 ~J.j _, )Jtf ~...~....'-:'fl-'' .:..~Ir •J)JI Jl~l _, r~l JIf

,:j.-' b_r. !l).i-'!1

"!.""'..ft- JIR _, '-:'~.1..-' ...L....Ois" ;;: 4l:ilS(!.I ;_,f "-~K~~ ~.t../' .!t._;.(".,::...; JAl_,
~~:--~ ""'..f. o;!;;: .:,-li;J .1. ./' l.~;.\.. w..l.i.1. J~ o;! J'l w.J.i.:l.J>. Jt! ć.l';I;JI ~~~ tf.jj

'-:'."J- .wJ:!-> •.,"='"'~ ~ w.:l4J..f. Jt. J.o' .:,~_,, ~ ~_,, ~ ..:..!IY .::...r.l ~P.Is" _, ~J riJ~I;)J J i~~:>\.....,::...; J>t>l f'- o-li)~} .j\;_,1 ~1_, o.!.A"-J_,?.:!.IIIt _,
•4.:1_,1
_,~l; _,l:! JI 4~~_,1:1_,1
3

uJ.A.. _, jljl .:,.);_;.) ·~ ~1:-1 ._;,.,. J ~b .w..fo~JI [JJ ..pl_,;. ~JjL J .:,1~
~.)1 ~\,...J .!.U....\......
J

oJ.:-

..;t~; '-:'}1.::..1;: ~)ll 41;1
' Nejasno.

to.:;;_,!. .1. J ..r:-f J .;..:_,k:

U sidž. nejasno napisano.
sid.l. <~) wlk).

• Nejasno napisano.
' U sidž. <..,..~>·

" U sidž. <JI:.':/1).

' u

: U sidž. (tSJ""").

" U sidž. (._;!J.!).

132

-Hamid

Hadžibegić

fo;=l .)Y:.~ J

t J .:,;l_rD o.l.i\...j ;_}JI tl... ..J~L:s"i '-:')JI

;.)\i

4lR J '-:'L.:s1 4S(".. !.)\... J

t?)

45_r. ~-' .,:,x... ~ '-:'~-'1 ~I12.J.x;.; Js-1 jL... ~_,1 J$'~ u_,l.ir.l ~ jJI..P._;A oMl.> J~ ..J'::LJI J~ ":~ft [J..:=.:~ ..S)":ft- ~J\;<-1 t.)lj ,j.)..L.>-IJ ~ o;f ~.,1;~1 J.}.) oJ)JI
~..;._,!tf- ..J)\.;. ,j.)_)j':l-'l"s;l.cll ~_,;\l"~-' f. o.l.il,.

Ji'_, Ja~ '-:'~-'11:;11.1'\1;
.~,1~

.:.;.) ,j~~ Jfll~l... 14.j.)):l_,l J;.U ":bi134.J.) J •.lj_,_,-' •..\:;1 .,:,.x;.; Js-1 J

·)~l r.:W 4.-t•r"' ~_r ~L.j r_,l ..:.,;_, J":ft- JI... )h ";ft-~ '-:'-'~1 ~-'e.~~~
.:,...; 10Js-1 '-:'_} _,11s~ JUJ ~.,:,:.~.J. .:.b;IJ .:,~1 '-:'~1 b~l _, Lai ":.f.- JI... J
19.!.\.(_(.J

.J..)":ft- "s_;l.j..IJJI ~ ~IIB;l;.., J J;~~~\... ..J;,;_h ;_}_,1 i j:-.. ':1-".!.f!"

nj";..

.:,J:,)'-:;_r. ~.f.- "-!l ;_}_,l"s;~IIA::.:.I •.);:_.r. _, \1 ~~ J!J. .r. .)A_, 291)4-1 ~:.l.:r..l ;.ir.~~ .,:,_,t,:l
~l'"='"" ..1.!.1 .;::::... ,j.li.cll"s)":.f.- [.,:,}1,1] ~-'.rD-- ~J;j_,l J$'~) :!lj.d_,Al,l .,:,_,t,:~ ~l t_\::..1
• ocl_,l ~; "s)l.f...J\r. o.l.i)o;.l.il...-' .:,1..._0-' ~-'~~-'e ..s}.cS"'.:.;.»"s;,;.... ;.;.r:._\1, •J ~.to l J

_);~1.:.;4 i.S'.r-:.)_"_ '-:'J:").))) .J..}".!f.- -''-:'~1 J-t> Js-1 ~14-0'r!jl..-' .d:-t.,:,~_,l; J
•':Dl Jlf";.;_,~)ll... .:,...)\... '-:'~ 22~ JJ_;. "sfo.-.0_,1 ....;k.. ~l .~..!!. ;::.,~_,;.., ;)JI 21~1 ;_;}l.L;,.

•J~l .:::$'J" oJ)JI
r::;.ii '-:'-'~f Jl;_,l ~~l~ 23".!~1.>; ;_;'::l_,l ~b~)~\;.. ~}.t...r. )h";?,_,
bl ~h
J

":.t.- J.., l_,~ \..lt 1$'~1 _, :.; ".!-'Jf' Jl;_,l ~.:l;:_J .p .>i..!l_,l ~t 1.>_r. ~J.:J_,I

JL.~ ~J./, '-:'-":..1..-' .J-cij. h ~f.- ..S)i ..!l JI J.:.b oC- "-'!\;.. "S_}ji;JI o;f G_,uj J eW J

·)~l .:::$'.r ~~..:,...IA::..I J\f''-:'r.J!I J_,; (J-IA>~.)~ .j-:. ).l-h> ;_,..t.~~ .:!.L.U;~I ..::,;!~

_,.}.)...::.t. .l' o;)Jid"_r. ~-' ~_r..:;.-Uii _r. ~\("_, c:_;b."s:.} ..t. .l' 24i)IS"'J-b.
l.} ~J.,; ..Jt!:JI.> .:,l..r,
11

j"_,_;. ..J)l;._,

•.cJ_,I ..::.:~..S)'-:;_r. ~_t.-

'-;'):.JJ

"s).ii;JI .;j ~jj~!

1J sidžilu pogrešno napisano (.J :>lo l}.

,. U sidž.
H

l..:...~

Jol).

" u sidž.

c.w_,.).
c_,.l).
..š-':lJ.

u sidž. (ul_); \,;Vll.
sidž.

"Mislim da je ovdje (~Jill~) suvišno.

"u

sidž.

"u
'"

e.b..._;1.

" U sidžilu pogrešno napisano (..:..lA., J " U sidž. (.!.ll.;:J). " U sidž. (J~I). " U sidž. IJ~i.J).

U sidž. (~\).

" U sidž. (~).

" U sidžilu ovdje je umetnuto_( .JJ!J,J_;.....;)t,:. ), a ne odgovara na ovom mjestu.

:Ožizja ili

harač

133

;;l,;,;

"0t 25&~1 ~;J ~lJ"' J otf.ls".l ·~;J~~.:,.>..:... ~k J J.:.O~> ~.; .J<~:~' 4;1\h. 4.:...i ~ .:r- ;;:5' J J.:G .::.>..:...'Ji~"') .o.!:- t ~ r:.f '"='l; J
.:l~~jl '":'_,:!JI~ J~ tb J 1:,... ~~ }J~IIS.J..d J~ ":~l..J 4l:-b."- JL. ~}JI~ r.!' .;j~ . )_,:.\('.:,_";JA..>~"'_,!. J Jl.a>l 4E.:ll.- j,j\:..,1 ~l ~J~ ~l J)_,, .1'\};
.::..1.>1_,- j.. Jr dčl!:flc

~l..is'J ·}<~:..!:'~":'>J.

!Sfl ..Ul
.::..1;;

J!~ &. JIA.,")}~ ::.:'lJ .:,\G ji...· J IS)k:l.alj J }•:>.J?.JJ };OG '":'fl JI
,U;,\... p~}-))(""! oJ)JI

~.j.l.i fo- ~l

)}JI IS J"":l ..:;..AJ~ J .;..i\..1 o;l;,

'!f.- ox...>_,.,.;.

·J~ l r~' J J:>.T

Zl'":'jj. fl::l ·~)h ".!k ,:,_,f.:l ..;lJI (""'_,\.-.~~l bl JI..!S}<~_!f.- 26!Jji ..r. .1' J
ji._j;) ~L'}I

J- ~).-J J t""'IS}J.-?.1 J.Yf' J JJ_,- J !Sj:! JI •.:l4.J._j J ~•'? IS}:JJI o;)~ •}oJ;,s' <~A;IJ.i!J.:l ;:> oJ)JI ć.l..l.!l eU ~4:-1? ~k J l'":' J-'!ll

J '":'_,fx

}f} ~,J JIJJI ~~l Cj.)j ".:l..f"l} J 1,;:,; ~.J!JI ;_,.-t. }h '!f. J

J;.;,.. oU oJ) JI jJI .J. Ih. ...ii..clJI ~ .J_,f.:l oIf!. l ~:;, o;)I.::.UI ~ '":'r..i..J ~ls"j-J~I

·J~x ~Jx .:"l':l",
<f'S')IS};; .1' ...:...l.r.l.: ~ '-'..;)J1 J .l.JP. ..)1:}_,1 ~,;.di J 0f o.il!:flc .::..1;; _,;1 J
·..r-~ ;)~~~.;. ..::,...~_r..~ ~J!.
,..:J.:k_; lAl;

·..r- ~~~If J).i:...::.:~.:,zf'JeJ~)\.;.'"='J;l!'r~'

.

r.

Pošto džizja koja je po šerijatu stavljena na glave nemuslimana, jevreja i koji se nalaze u mojim zaštićenim zemljama, spada u zakonite prihode muslimanskog fiskusa, to je izdata moja veličanstvena carska zapovijest (hatt-1 humilyiln), da se liste od džizje računajući ih prema hanefijskoj pravnoj školi »1lla«, »evsat« i »edna« prema prošloj godini otvore i da se otpočne s raspodjela~ od početka muharema 1189 godine. S obzirom na to ustupljeno je 78.090 najnižih lista sadanjem valiji bos. ejaleta nosiocu ove carske zapovijesti, koja nema primjera i koja se mora slijediti i objaviti, poštovanom ·veziru, slavnom maršalu, čuvaru reda u svijetu, mom veziru Dagistani Ali-paši, neka mu uzvišeni Alah učini trajnom njegovu slavu, i stavljeno mu je u dužnost, da poč. muh. 1189 god. otpočne s kupljenjem džizje za tu godinu, koju po šerijatu treba da dadu nemuslimani, hrišćani; jevreji i jermeni, koji stanuju i koji su nastanjeni kao i prolaznici u kadilucima Sarajeva, Mostara, Tešnja, Prije polja, .... , .... , Cajnića s Fočom, .... s Ljubinjem, Srebrenice, Zvornika, Plevlja s Derventom, Bekije Nove, Bugurdelena, Travnika, Kamengrada s Bihaćem s Bekijom Kostajnicom i njima pripadajućim oblastima, računajući za 1189 godinu.
hrišćana,

" U sidž. (~1). "U sidž.

"U sidž. (~_;..;).

('7'_,1._,1.).
9

134

Hamid Hadžibegić

Pošto od strane navedenog vezira dođe određeni džizjedar i pošto se nastupom prvog dana svetog muharema u prisustvu dotičnog kadije slome pečati od bašče s listama za džizju koje su ovjerovljene drž. pečatom i pošto se sravne s pečatima na listama, treba da se stave u jednu torbu te da ih vilajetski kadija zapečati i pošalje u Carigrad. Neka se savjesno s marom i pažnjom ispitaju i utvrde domaći, strani i oni na prolazu nemuslimani: hrišćani, jevreji i jermeni; koji se nalaze u svakom gradu i selu koji potpadaju pod navedenu kancelariju, i njihovi mladići koji su ušli u dqba polne zrelosti i koji po šeriatu treba da daju džizju. Pod uslovom da niko ne ostane izvan i bez liste, neka se na šerijatski način i u smislu novog reda koji je uspostavljen s mojom veličanstvenom carskom zapovjesti, neka se računajući po najnižoj stopi uzme po dva i po »esedi« groša i po jedna četvrtin!l. Od raznih vrsta novca (nukild) kakav god oni novac donesu, neka uzmu onaj koji je čiste sadržine i potpune težine računajući prema prometnoj vrijednosti: »Istanbul findik altiru« 4 groša, •Istanbul zer-i mahbOb-u« po 3 groša, egipatski dukat i egipatski lančani dukat po 2% groša, a čistu paru sa tugrom (tugrali sag para) svakih četrdeset komada jedan groš. Neka se prihod džizje pokupi i ubere na ovaj način s najvećom pažnjom i umjerenošću. A neka se kazne oni koji se s prekoračenjem granice i s nepravdom udaljuju od lojalnosti i ispravnosti. I neka se svakom pojedinom nemuslimanu dade po jedna lista s ličnim opisom ovjerovljena s državnim pečatom. Pošto je amilima džizje određeno na ~me »mai~et«-a 6 para od svake liste koju budu podijelili, a osim toga na svaku listu po jedna para za računovođu džizje i njenim pisarima, to neka im se dade na ime •iicret-i kitllbet«-a prilikom obračuna iz samog prihoda džizje kojom su zaduženi. A što se tiče nemuslimana koji su nastanjeni u vakufskim selima u mojim zaštićenim zemljama i oni koji spadaju u hasove i odžake velikih sultana, plemenitih vezira, mirimirana i drugih koji su na osnovu nekih uzroka izuzeti iz deftera te plaćaju otsjekom, bili oni koji su na neki način dobili u ruke berat ili oni koji tvrde da su na: du~nosti tumača, muselema i da su oslobođeni, sve je to dokinuto. Dogod su oni sposobni za zaradu i rad, a u vrijeme kad im nešto sprečava zaradu, dokle god oni ne budu imali opravdanih razloga, kao što je sljepoća, uzetost ili biti bolestan veći dio godine, neće biti izuzeti od ostalih nemusliinana. Od svih njih od strane jednog organa ubraće se džizja na šerijatski način prema tome koliko mogu podnijeti i koliko zaslužuju. A neka se suprotno časnom šerijatu ne traži džizja od maloljetnika koji nisu dorasli za džizju i od onih koji nisu bogati a iznemogli su starci te ni na kakav način nisu sposobni za rad i zaradu. Izuzev onih nemuslimana koji dolaze i prolaze i koji su u mogućnosti da plate odjednom, neka se skupi i naplati u četiri rate samo od siromaha koji rade. Ali džizjedari neka na vrijeme predaju prihod od džizje državnoj blagajni. . Prihod od džizje spada i po izričitom propisu i po interpretaciji pravnih kapaciteta u zakonske prihode fiskusa muslimana. Zato ako neko nemajući nikakva razloga koji bi iziskivao padanje džizje, bude se usudio iznositi nekakav veliki razlog ili se na neki način ustezao ili se krio, da ne bi dao džizju koju treba s poniznošću i skromnošću dati, zbog toga što su se ustezaH od šerijatske džizje neka se kazne najžešćom kaznom, nakon što se od takvih naplati džizja koja je stavljena na njih. ·

bžizja ili

harač

135

Neki uticajni ljudi od stanovnika vilajeta uzimaju u zaštitu nemuslimane pod imenom pastira i sluga na njihovim vinogradima, baščama, mlinovima i oborima ili pod nekim drugim izgovorom i ne dopuštaju da oni daju svoje džizje. Oni koji se usuđuju na ovakav postupak neka sigurno znaju, da će biti kažnjeni, te neka ·postupaju s potpunom opreznošću u interesu svog spasa. Džizjedari s prevarom i tajno šalju liste raji koja ne spada u njihov sektor. Pošto se po šeriatu utvrdi da su oni dijelili (te liste), vratiće se natrag liste koje su oni dali i novac potpuno naplatiti i vratiti njihovom pravom džizjedaru. Neka se njima dadu liste prema podnošljivosti od strane džizjedara u čiji sektor spadaju. A neka se ne dopusti nikakvo izgovaranje i suprostavljanje. I amili koji su zaduženi kupljenjem (džizje) neka se ne udaljuju od pravca istine, nego neka postupaju s potpunom opreznošću. Ukratko rečeno, pod uslovom da niko ne ostane izvan i bez liste, neka se svakom od njih dade lista prema tome koliko mogu podnijeti i koliko zaslužuju i neka im se šerijatske džizje naplate. Suprotno propisima (odredbama) uzvišenog berata neka od sirote raje ne traže ni jedno zrno na ime »mai~et«-a, »zahire«, »katibiye« •sarrafiye« i >>kolcu akgesi«. Isto tako•kadije i naibi neka ništa ne traže od sirote raje na ime sudskog troška (harc-1 mahkeme), bilo malo bilo mnogo. Ako pak kadije i džizjedari, .u težnji za stica~jem imetka, budu raji činili zulum i nepravdu, to će se tajno i javno izviditi i ispitati. I ako se pokaže da su .uzimali više, biće svezani i dovedeni u moju prijestonicu sreće i po šerijatu strogo kažnjeni. Prema tome neka se poštuju odredbe ovog uzvišenog berata. I neka kadije, vojvode i starješine sela (kura zabitleri) i ostali stanovnici vilajeta zajednički pomognu džizjedaru u pogledu kupljenja džizje. Ako se neko bude suprostavljao, neka izlože i izvijeste moju Partu sreće s naznakom njihovih imena i s njihovim opisom, da bi se onemogućili. Radi mog saznanja da je svaki pojedinac dao džizju, neka džizjedari drže zaseban defter, neka poimenično unesu u defter one koji su u gradu s njihovom mahalom, one koji su 'u selu s njihovim selima, a one koji su u prolazu s njihovima imenima i ličnim opisom. I neka ga donesu u moj centar sreće radi predaje računovodstvu za džizju. Ubuduće neka koldžije ne stavljaju pečata na liste koje džizjedari dijele na kadiluke i nahije za koje su zaduženi i neka ne izdaju liste bez ličnog opisa. Neka na njih (liste) stave pečate koji se čuvaju u kancelariji kako bi odgovarale, kada se u slučaju potrebe radi otklanjanja sumnje budu upoređivali. U izvršavanju i .sprovođenju propisa i odredaba koji su označeni i izričito navedeni u ovom mom uzvišenom beratu, svaki pojedinac treba da se zalaže kako treba, a da se sasvim čuvate i klonite od suprotnog stava i postupka. Tako da znate, na moj časni znak da se oslonite. U Carigradu Iza ovog berata u sidžilu· je zavedena bujuruldija bos. valije (od l muh. 1189 godine), izdana nekom Hasanagi i Mula Bekiru, kojima je ustupljeno kupljenje džizje u sarajevskom kadiluku. Njima se naređuje da postupaju u smislu zakonskih propisa i carske zapovijesti. Ujedno im se skreće pažnja da od maloljetnika i žena ne traže džizje. Datum l muh. 1189. (4-III-1775)
(Nastaviće

se)

g•

MUHAMED A. MUJIC

POLOŽAJ CIGANA U JUGOSLOVENSKIM ZEMLJAMA POD OSMANSKOM VLAŠCU
Relativno veliki broj radova u svjetskoj i u našoj domaćoj nauci napisan je običajima, muzici i jeziku Cigana, ali se dosta malo pisalo o njihovoj prošlosti i o njihovom položaju u pojedinim zemljama, što specijalno vrijedi .~a na!;-u nauku. Baš zbog toga odlučili smo se za obradu ove teme, da bi njom bar donekle ukazali na položaj Cigana u našim zemljama u osmanskom periodu vlasti kad su se Cigani masovnije naselili u jugoslovenske zemlje i uspjeli se u velikom broju održati sve do naših dana. Osim toga ovo vremensko razdoblje pretstavlja i najduži vremenski otsjek u prošlosti Cigana u ovim zemljama. Mi smo za obradu ove teme vršili arhivska istraživanja na nama dostupnom turskom materijalu u Orijentalnom institutu (sidžili 1-61, sređeni materijal Vilajetskog arhiva), u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu (sidžili 1-86) i u Državnom arhivu NR Makedonije u Skoplju (sidžili 1-40). Prikupljeni materijal dosta je obilan, ali nije tako i raznovrstan. Jedan njegov veći dio nema neke naročite vrijednosti, jer se odnosi na nomadski život Cigana, na sklapanje brakova i slične predmete. Osim toga većina materijala potječe sa teritorija Bosne i Hercegovine, manje s područja Makedonije (ito jedino iz Bitoljskog kadiluka), dok iz ostalih naših krajeva koji su bili pod osmanskom vlašću nemamo nikakva dostupnog materijala o Ciganima. Pa i pored toga što se naš rad ne dotiče Cigana iz ovih krajeva, ipak smo mu mi dali gornji naslov, pretpostavljajući da je i tamo, kao i u Bosni i Hercegovini i Makedoniji, bio isti položaj Cigana, s obzirom da su sve ove zemlje bile u sastavu Osmanske imperije. Najdragocjenije podatke za ovaj rad našli smo u sidžilima sarajevskog suda, a specijalno u sidžilu iz 1564-5 godine. Podaci iz sidžila bitoljskog suda ukazali su nam na nekoliko interesantnih momenata kod Cigana ovog kraja za razliku od Cigana u Bosni i Hercegovini. l sidžil jajačkog suda iz 1693-4 godine pružio nam je nekoliko lijepih podataka. Sav prikupljeni materijal nastojali smo u ovom radu što bolje iskoristiti za obradu pojedinih pitanja, a kao prilog donosimo 18 najinteresantnijih dokumenata za potkrepu iznesenih istoriskih činjenica. Naročitu zahvalnost izražavamo p·rijateljima, kolegama i personalu spomenutih ustanova koji su nam ma u kojem vidu pružili pomoć za ovaj rad.
o životu,

138

Muhamed A..

Mujić

PORIJEKLO I SEOBA CIGANA IZ DOMOVINE

Sve do druge polovine XVIII vijeka ništa se pouzdano nije znalo o porijeklu Cigana. Tad se u nedostatku istoriskih podataka, na osnovu kojih bi se moglo objasniti ovo pitanje, prilazi dubljem proučavanju fizičkih osobina, običaja i jezika Cigana, što je i omogućilo da se utvrdi njihovo porijeklo. Tako je njemački učenjak Grellman prvi na osnovu fizičkih srodnosti, analognosti u običajima, identičnosti izvjesnih korjena u riječima i gramatičkih oblika u jeziku, došao do zaključka, da su Cigijni porijeklom iz Indije. Pretpostavke Grellmanove bijahu tačne, te su kasnijim radovima Pottovim, Paspatijevim i Miklošićevim sasvim utvrđene, tako da danas sasvim pozitivno možemo tvrditi, da su Cigani indiskog porijekla.' I veliki broj naziva za Cigane u nekim jezicima, koji su im dati po plemenu Cangar, odnosno Cangar, koje je svojevremeno živjelo uz rijeku Ind,2 potsjećaju na njihovo porijeklo. Tako se naprimjer, u slovenskim jezicima za Cigane upotrebljava naziv Ciganin, a osim toga cigany (mađ.), Zigeuner (njem.), zingari (tal.), tsigane (franc.) itd. Dok se došlo do ove naučne istine, u nauci su postojale mnoge, pa nekad i fantastične hipoteze o porijeklu Cigana. Jedni su smatrali da su porijeklom iz starog Babilona, odakle su se nakon njegovog razaranja raselili po raznim dijelovima svijeta. 3 Drugi su ih smatrali Tatarima, jer su u Sjevernu Evropu došli sa sjeveroistoka i po tom ih skandinavski narodi i danas nazivaju Tattern:' Najpopularnija je hipoteza bila da su Cigani porijeklom iz Egipta i na osnovu ove hipoteze u mnogim jezicima Cigani su dobili takve nazive, iz kojih se jasno vidi da su izvedeni iz riječi Kopt, Egipat, odnosno iz riječi faraon. T<tko su naprimjer iz riječi Kopt za Cigane izvedeni ovi nazivi: gips (eng.), agipciano (str. španj.), gitano (španj.), gitane (franc.), gifto (grč.), a u našem jeziku: Međupi (Crna Gora), flupci i Jeđupi (Makedonija) i Jeđupi (Dalmacija). I Andrija Cubranović, stari dubrovački književnik svome djelu dade naslov »Jeđupka«. U turskom jeziku za Cigane se upotrebljava naziv »ki_I)b«, koji je izveden iz riječi Kopt. Međutim, iz riječi faraon u nekim jezicima su izvedeni ovi nazivi za Cigane: faraonnepe (mađ.), kawmi firw\}n (turski) i kod nas firaunin, firgo i slično. Iz ovog kratkog osvrta na istoriski razvoj evropske nauke o porijeklu Cigana vidi se, kako je ona morala da prevali dug put dok se došlo do naučnih istina o tom pitanju. Nasuprot tomu, Arapi su na nekoliko vjekova ranije znali, da je Indija domovi~a Cigana. Tako je poznati arapski leksikograf Ebu El-Fadil Gemaluddin Muhamed, zvani Ibn Menzur El-Ifriki El-Misri (umro 1311/12 = 711 godine) bez ikakve sumnje tvrdio, da su Cigani porijeklom iz Indije. On je u svome velikom djelu y..rJI .:,U (Lisan el-areb), obrađujući riječ J,j -Zutt, koja je i danas u arapskom jeziku književni izraz za Cigane, iznio da ova riječ označava
' Tihomir Đorđević, O Ciganima uopšte i o njihovome doseljenju na Balkansko Polu· ostrvo i u Srbiju, Srpski Književni Glasnik 1904, br. 76, str. 430. ' Tayyib Gilkbilgin, <;:ingeneler, Islam Ansiklopedisi, Istanbul, sv. 25, str. 421, ' Serboyanu, Les 'l'ziganes, Paris.

• Isto.

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom

vlašću

139

grupu crnih ljudi iz Indije; da je po njima nazvana i odjeća zvana ~j -Zuttijje i da postoji jedno mišljenje, po kome špomenuti naziv J.j, dolazi od indiske riječi ~ -Gette. 5 Kao što su postojala razna mišljenja o porijeklu Cigana, tako je isto bilo i u pogledu datiranja njihove seobe iz domovine. Tako je naučnik Battaillard na osnovu nekih podataka zastupao, da su se Cigani negdje između VII i VIII vijeka počeli raseljavati iz svoje domovine. 0 Orijentalist Dr. A. Milller spominje, da su Sotti, tj. Cigani, od vremena arapskog osvajanja Iraka krstarili močvarnim predjelima Donjeg Eufrata, između Basre i Vasita; da su se za vrijeme Sasanida nj!Selili u Persiju i da su se priključili Arapima, u čijim su vojnim pohodiffia aktivno učestvovali, ravnopravni sa drugim učesnicima. 7 Grellman, Fessler i Malte Brun u zimaju 1348 i 1349 godinu, kao početak seobe Cigana iz domovine. 8 Naučnici, koji su zastupali, da je Egipat bio domovina Cigana, tvrdili su, da su se Cigani pod pritiskom muslimana tek u XVII vijeku iselili iz Egipta. 9 Međutim, seoba Cigana iz domovine, po mišljenju onih naučnika koji su ih smatrali stanovnicima starog Babilona, padala bi u vrijeme razaranja babilonske države. 10 Spomenuti arapski leksikograf Ibn Menzur i poznati arapski sociolog i istoričar Ibn Haldun pružaju nam izvjesne podatke i za ovo pitanje. Ibn Menzur u svome navedenom leksikonu, navodeći primjere iz arapske književnosti gdje je upotrebljena riječ J,j - Ciganin, donosi prvi stih jedne pjesme Ebu El-Negma Iglije, dvorskog pjesnika dinastije Omajida, koju je ispjevao kad mu je Halid Ibn Abdullah El-Gebeli (namjesnik u Iraku i u Kufi od 723-737 = 105-120 g.) poklonio jednu robinju-Ciganku. Ovaj stih glasi: ;!-)11 ::=-G:; ~ To znači: Utovari mi jednu sredovječnu Ciganku. 11 Poznati Ibn Haldun u svojoj istoriji, govoreći o vladavini dinastije Ahasida, jedno manje poglavlje posvećuje borbama arapskih vladara protiv Cigana. On tu kaže, da su Cigani zaposjeli basranski drum, gdje prave nerede i nanose štete tamošnjem stanovništvu. Cigani su tada pretstavljali kao neku vrstu oružane organizacije, na čelu sa vođom Muhamed ibn Osmanom, čiji je zamjenik bio neki Semak. Sve do halife El-Mutesima Ciganima nije bio nanesen nikakav ozbiljniji udarac. Međutim, Mutesimova vojska, pod komandom Agif ibn Anbese 834 g. (219) nakon sedmomjesečnih borbi u Vasitu uspjeva da Cigane potpuno razbije i da ih dotuče. U ovim borbama učestvovala je 12.000 Cigana, od kojih je 300 poginulo, a 500 zarobljeno. Nakon završene borbe komandant Agif glave poginulih Cigana posla na halifin dvor, a preživjeli Cigani zatraže zaštitu. Prema Ibn Haldunu tad se je pod zaštitu vlasti stavilo svega 27. 000 Cigana. Svi su oni bili kolonizirani u Ayni Zerbe (Anazarbas), odakle su ih Bizantinci odveli za vrijeme Bizantiskoarapskog rata 855 (241 g.).H'

0: ,;_:;

Citirano djelo, sv. 9, str. 179. Serboyanu. Dr. A. Muller, Der Islam im Morgen und Abendland, Berlin, 1884! sv. I. str. 520. Serboyanu, spomenuto djelo. Isto. 10 Isto. " Ibn Manzur, Lisan-el-Areb, sv. 9, str. 179. " Tarih ibn E:aldun, sv. lU, str. 257.

' • ' ' '

140

Muhamed A.

Muiić

Na osnovu citiranog stiha, što ga je donio Ibn Menzur da se zaključiti, da su se Cigani već početkom VIII vijeka bili iselili iz svoje domovine, a navedena istoriska činjenica da se pod zaštitu vladara Mutesima stavilo 27.000 Cigana očito dokazuje, da su Cigani već u prvoj polovini IX vijeka bili mnogobrojni u zemljama Bliskog Istoka. Ovi podaci potvrđuju teoriju onih naučnika, koji su zastupali mišljenje, da su se Cigani već u VII, odosno, u VIII vijeku bili iselili iz svoje domovine i ukazuju da je ta teorija najbliža naučnoj istin.i, dok su ostale teorije neodržive.
NASELJAVANJE CIGANA NA BALKANSKO POLUOSTRVO

Cigani su se rano počeli naseljavati na područje Bizantiske carevine. Prema bizantiskim kronikama već 835 g. bilo je Cigana na bizantiskom teritoriju. 13 Neki su se od njih preko zemalja Bliskog Istoka prebacivali u Egipat i u Sjevernu Afriku.U Izgleda, da se je jedan dio Cigana baš iz zemalja Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike preko Sredozemnog Mora prebacio na evropski kontinenat. Tako se naprimjer Cigani spominju na Kreti 1322 g., a u Grčkoj 1326 godine.u Peloponez je dugo vremena bio glavni ciganski centar na Balkanskom Poluostrvu. Tu je postojao tzv. Giftocastrum (Ciganska tvrđava), koji je za vrijeme unutrašnjih borbi u Grčkoj, ili za vrijeme osmanskih osvajanja ovih krajeva, bio razoren. Bizantiski pjesnik Mazaris, iz XVI vijeka, zabilježio je da na Poloponezu živi 7 naroda, među kojima spominje i Cigane. I grčki putnici iz ovog vijeka pričali su da u blizini grada Modona živi mnogo Cigana. 10 Cigani su se iz Grčke rano počeli prebacivati na susjedna ostrva. Tako se spominje da su se neki Cigani 1326 godine prebacili na ostrvo Krf i kad je ono 1370 godine od Anžuvinaca prešlo u vlast Mlečana, ovdje se nalazila jedna ciganska zajednica (foedum acingarum). 17 Značajnije grupe Cigana prebacivale su se preko Fyrgia, Bihinia i Helesponta na Balkansko Poluostrvo, odakle su se kasnije raseljivali po ostalim dijelovima Evrope.18 Grčki jezički elemenat, koji je naročito naglašen u ciganskom jeziku na evropskom kontinentu, očito dokazuje, da su grčke zemlje bile glavni teritorij pre.ko koga su se Cigani naseljavali u Evropu.
POJAVA CIGANA U JUGOSLOVENSKIM ZEMLJAMA

Istoriski materijal o pojavi i o prošlosti Cigana u jugoslovenskim zemljama dosta je oskudan. To naročito vrijedi za period srednjevjekovnih naših država. Otud je i razumljivo da se o ovom pitanju dosad malo zna u našoj nauci. · Konstantin Jireček u svom poznatom djelu Istorija Srba veli: »S Turcima dođoše u jugoslovenske zemlje dotle nepoznati Cigani (Cingani), zvani u dubrovačkoj književnosti Jeđupci. U dubrovačkim arhivskim knjigama pominju se oni
Tayyib Giikbilgin, isti rad, str. 421. Isto. T. Đorđević, isti rad, str. 432 - T. Giikbilgin, isti rad str. 421. T. Giikbilgin, isto. 17 Isto. " Isto, " u " "

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlašću

141

tek od 1423 g. kao posluga trgovaca, trubači, bubnjari, pa čak i kao kovači lažnog novca.« 19 Tihomir Đorđević govoreći o pojavi Cigana u ovim krajevima kaže: »Kad su Cigani prvi put došli na zemljište Kraljevine Srbije ne zna se. Istoriski spomenici, ni srpski, ni strani, nemaju o tome apsolutno podataka. Ali, prema onome što pomenusmo, kad su Cigani došli u zemlje susedne Srbiji (Krit 1322, Krf 1326, Vlaška 1370 g.), moglo bi se uzeti da ih je i u Srbiji moralo biti već u 14 veku.«<~o Tihomir Đorđević nije imao istorl:>kih podataka o pojavi Cigana u našim istočnim zemljama, ali je vršio naučna ispitivanja u jeziku onih Cigana koji su živjeli na teritoriju Srbije i na osnovu dobivenih rezultata i rasprostranjenosti Cigana po Srbiji došao je do izvjesnih zaključaka.J>o njemu, svi Cigani u Srbiji nisu došli odjedanput, niti samo s jedne strane. Za Turske Cigane, koji su za nas ovdje i najinteresantniji, Tihomir Đorđević kaže, da se ne može znati kad su došli. »Oni se mogu uzeti kao prvi ciganski sloj na zemljištu Srbije, koji se postepeno pojačavao daljnjim ciganskim nadolascima. Kao posljednji talasi ovih jesu oni koji od skorašnjih vremena dolaze iz Turske u Srbiju i koji ili govore samo turski ili pored ciganskog znaju još i turski.«.:l 1 I Milenko Filipović osvrćući se na pojavu i istorijat Cigana u našim zemljama između ostalog veli: »Poznato je da su Cigani došli u južnoslovenske zemlje s Turcima«.ll 2 Prema navedenim citatima, K. Jireček, T. Đorđević i M. Filipović pojavu Cigana u jugoslovenskim zemljama datiraju dolaskom Osmanlija u ove krajeve. Naša proučavanja istoriskih izvora upućuju da se, izgleda, ovo njihovo mišljenje neće moći održati. Ako je tačno, da su se Cigani već početkom XIV vijeka pojavili na Peloponezu, Krfu i u drugim krajevima Grčke, lako je vjerovati da ih je tokom prve polovice ovog vijeka moglo biti i na području srpske srednjevjekovne države. Srpski feudalizam u doba cara Dušana uspio je kroz duge vojne pohode od 1331 do 1355 godine da južne svoje granice pomjeri do Soluna, pa čak u Epir i u Tesaliju. I vrlo je vjerovatno, da su se Cigani u ovakvim ratnim prilikama i velikim pomjeranjima u ovim krajevima lako mogli prebaciti i na teritorij srpske države još prvom polovinom XIV vijeka. Osim toga Hajdeu, poznati rumunjski historičar, u Državnom arhivu u Bukureštu pronašao· je arhivski materijal iz manastira Tismana, provincija Olterija, u Zapadnoj Rumuniji, koji potječe od Mirčete Velikoga, datiran je 1387 godine. U jednom od tih dokumenata,koji se odnosi na Cigane, između ostalog stoji: ... Osim ovih, naše veličanstvo potvrđuje donacije koje je učinio moj pokojni stric (ujak) Vladislav-Voda svetom Antoniju u selu Vodici: selo Židovštica, sa livadama, selo Bahnino, vodenicu na Bistrici i 40 porodica· Cigana." 3 Obrađujući ovaj dokumenat Hajdeu naglašava, da treba napomenuti, da ovih 40 porodica Cigana, koje su navedene u dokumentu nije poklonio Mirča Veliki, nego je on to samo osnažio kao donaciju jednog od njegovih predaka: ili njegovog
" '" " " " Konstantin Jiriček, Istorija Srba, Beograd, 1923, IV., str. 200. T. Đorđević, spomenuti rad, str. 433. Isto, str. 433-434. Milenko Filipović, Visočki Cigani, Narodne Starine, 1932, separat str. 3. Serboyffi\u, spomenuto djelo.

142

Muhamed A

Mujić

oca Radu-Voda, ili njegovog brata Danu-Voda ili njegovog strica (ujaka) VladislavVoda, rođaka Stefana Dušana. U svakom slučaju, prema ovom dokumentu, Cigani poklonjeni manastiru Tismana pretstavljali su donaciju, učinjenu u trenutku kada je .car Srba na isti način oktroisao Cigane manastiru Arhanđela u Prizrenu oko 1348 godine. 24 Serboyap.u je u izvodu donio i tekst ovog dokumenta, kojim je prema mišljenju Hajdeu-a car Dušan neke Cigane poklonio manastiru Aranđela u Prizrenu, koji glasi: A se cingarie: protomaistoru, Bojko Zlatarevik, Vasilu Presveticiku, Sokoli Sukiasoviku . . . da daje vsako godište četirideseti koni ploči. 25 Hajdeu je ovaj dokumenat uzeo iz •Knjige dsmacija« cara Dušana. Ovaj isti podatak objavio je Dr. Safarik 1862 godine u svom radu •Hrisovulja cara Stefana . Dušana kojom osniva manastir-Sv. Aranđela Mihaila i Gavrila u Prizrenu godine 1348(?). I Stojari Novaković je ovu hrisovulju uvrstio u svoje »Zakonske spomenike' srpskih država srednjeg veka.« Ako uporedimo tekst ovoga dokumenta, kako ga je donio Hajdeu, sa tekstom Dr. Safarika, koji je objavljen na osnovu originala i sa tekstom Novakovića koji je donesen prema Safariku, može se utvrditi da je Hajdeu pogrešno shvatio cio ovaj dio hrisovulje, koji se odnosi na poklon Cigana spomenutom manastiru. Mi držimo, da je i Hajdeu ovaj dokumenat uzeo iz citirane hrisovulje koju je objavio Dr. Safarik, a koju Hajdeu naziva •Knjigom donacija« cara Dušana; Dr. Safarik u spomenutoj hrisovulji ovaj podatak ovako donosi: A .ce l.(bHrapu•e: npoTOMauCTop& PallKo, BonKo 3JiaTapeBUK&, BacuJI& IIp'BcBeTK'iUK&, CoKOJih COYKJ>.tliCOBUKb, KoCTa roHbi!IJfHb 3eTb, nopKO ,!J;J>.tMaHOBb 6paT'b. 20 Dr. Safarik je cijelu hrisovulju objavio onako kako stoji u originalu, bez neke tehničke obrade. Međutim Stojan Novaković u svojim Spomenicima hrisovulju je podijelio na 208 članova. Ovaj stav, o kome je ovdje riječ, po Novakoviću dolazi pod 197 član. On je ovim članom, koji se potpuno podudara sa gornjim Safarikovim tekstom, jasno odredio smisao ovog dijela hrisovulje. Hajdeu je međutim, kao što smo to malo ranije spomenuli, pogrešno shvatio smisao ovog dijela hrisovulja i tako po njemu ispada da spomenuti ~UHrapuu; svake godine daju po četrdeset konjskih ploča, a u Novakovićevoj obradi to se odnosi na lica gpomenuta pod članom 199.c7 Glavno težište u ovom podatku za nas pretstavlja značenje same riječi ~nH­ rapH•e. Spomenuli smo da Hajdeu ovaj podatak ističe kao istoriski dokumenat, kojim car Dušan Cigane poklanja manastiru Arhanđela u Prizrenu. Međutim, prema Đuri Daničiću riječ ~Hrapb = ngr. cangaris-sutor: mbB~, ~bHHrapH•e, oy3Al!PK'e, KOBaqwe." 8 Dakle, prema Đ. Daničiću u ovom podatku nije riječ o Ciganima, nego o nekoj vrsti zanatlija, ili o šivcima, ili remenarima, ili o kovačima, koji su dati manastiru Arhanđela u Prizrenu. Ako, međutim, ovaj podatak ne uzmemo izolovana od prethodnog i kasnijih članova hrisovulje, koji neposredno iza njega dolaze, možda bi mogli doći i do drugog zaključka. Naime, u čl. 196 spominju se šivĆi, u čl. 197 ~MHrapu•e, u čl. 198 remenari, u čl. 199 neka lica koja će godišnje davati po četrdeset konjskih ploča,
" Isto, str. 45~6. "'Isto. " Glasnik društva srpske slovel)osti, 1826, sv. XV, str. 309. " Stojan Novaković, spomenuto djelo, str. 700. '' j;)uro Daničić, Rječnll~ iz književnih starina srpskih, J;leo!lrad, 1864, sv.

ur, str. 454.

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlašću

143

pod čl. 200 spominje se neko lice koje će davati godišnje 3 lisičije kože i pod čl. 201 spominju se kovači. U svim spomenutim članovima manastiru se ustupaju lica, koja će sa svojim zanatskim produktima podmirivati potrebe manastira. Ako se ponaosob određuju pojedine vrste zanatlija za ovaj manastir, nama izgleda čudno da se posebno spominju wrnapnre, koji bi po tumačenju Đ. Daničića obuhva tali skoro sve navedene zanatlije u spomenutim članovima. Ovaj nas momenat upućuje da se možda 197 član hrisovulje odnosi na Cigane. Dok je u svim navedenim članovima određeno šta pojedina lica imaju davati manastiru, dotle u 197 članu su navedena samo imena lica - I.l;HHap:~ue, bez da im je određeno šta imaju proizvoditi za manastir. Na osnovu ovoga moglo bi se zaključiti, da se ovaj član zbilja odnosi na Cigane, koji se kao radna snaga robovi poklanjaju spomenutom manastiru, a da tu nije riječ o nekim zanatlijama. Osim toga, izgleda nam da bi riječ l!HHrapb nekako više sličnosti imala sa romanskoJ;n riječju Zingari-Ciganin, nego sa novogrčkom riječju cangaris, kako to zastupa Đ. Daničić. Napominjemo, da nam mišljenje Daničića, da ova riječ označava sutora, izgleda, nije dovoljno potkrepljeno, jer on ovo svoje mišljenje bazira jedino baš na samom ovom podatku iz hrivosulje cara Dušana. Osim toga i kod Du Cange stoji: cingarus, cingerus i zingarus da označava Ciganina (Glossarium mediae cu infimae latinitatis, 1883, II., str. 331). I kod Antoniusa Bartala, stoji, da Zingarus, Cziganus označava Ciganina (str. 708). Dakle, na osnovu svega izloženog mi smo mišljenja, da se pod riječju wrnrapH•e, na ovom mjestu mislilo na Cigane. I ako to usvojimo, tad bi pojavu Cigana u jugoslovenskim zemljama mogli datirati oko 1348 godine. Turski istoričar Tayyib Giikbilgin, obarađujući u Islamskoj Enciklopediji pojavu Cigana u balkanskim zemljama između ostalog veli: »Sirp kirali Stefan Du~an 1348 de <;ingenelere bir manastir vermi~ti.« To znači: •Srpski kralj Stefan Dušan 1348 godine Ciganima je dao jedan manastir.« 28 • Iz gornjeg rada, koji nema pojedinačnih bilježaka u kojima bi se pisac pozivao na izvore za svaku navedenu istorisku činjenicu, ne možemo saznati gdje je on naišao na ovakav podatak. Mi sumnjamo u njegovu autentičnost, jer je vrlo čudno da car Dušan Ciganima, koji su u vijek bili vjerski indiferentni, daje manastir za njihove vjerske potrebe. Vjerovatno, da je T. Giikbilgin znao za spomenuti podatak, da je car Dušan neke Cigane poklonio manastiru Arhanđela u Prizrenu oko 13:18 godine, ali je pogrešno shvatio njegov smisao. Dosad se držalo da se Cigani u našim zapadnim zemljama u istoriskom materijalu najranije spominju u Zagrebu 7 maja 1378 g. >>Item Cigan Nicolaus Cigan contra Petrum primo citatus non comparavit« 29 i u spisku eksuomuniciranih lica od strane zagrebačkog biskupa 1397 g. u kome se spominje i Nicolaus carnifex, Cigan dictus. 30 Međutim, dosad poznati nastariji spomen Cigana u ovim krajevima bio bi i:~; 1362 g. u Dubrovniku. Naime, 5 novembra te godine na molbu Ciganina Vlaha i Vitane Dubrovačka republika upućuje pismo Rađenu Bratoslaviću, dubrovačkom
"• T. Giikbilgin, isti rad, str. 421-422. " Tkalčić, Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, V., str. 127. " Isto, I., 383. " Dr. Jorjo Tadić, Pisma i uputstva Dubrovačke republike, Beograd 1935, knjiga I,

str. 101.

144

Muhamed A.

Mujić

zlataru, da do 10 t. mj. povrati osam corigia srebra, koje su mu spomenuti Cigani dali u depozit. 31 Prema ovome podatku Cigani se spominju u Dubrovniku, ne od 1423 g., kako to navodi K. Jiriček, nego već od 1362 g. Iako nema nikakvih izričitih podataka. da je Cigana bilo u Bosni i Hercegovini u predosmanskom periodu vlasti, ipak na osnovu nekih okolnosti moglo bi se indirektnim putem dokazati da ih je i tada moglo biti u ovim krajevima. Cinjenica, da je Cigana bilo u Hrvatskoj i u Dalmaciji prije nego što su Osmanlije osvojile Bosnu upućuje cia su se Cigani, koji su uvijek bili u stalnom pokretu, tada vrlo lako mogli prebaciti u Bosnu i Hercegovinu, koje su, kako je poznato, održavale dobre trgovačke vaze za ono vrijeme sa Hrvatskom i Dalmacijom. Ovu našu hipotezu potkrepljuju i dva turska dokumenta iz 1565 godine. U jednom od njih spominje se da je Ciganin Memko sin Rad o s a v a sarajevskom sudu tužio Ciganina Pirnana sina V u k o b r a d o v a koji ga je nožem ranio. 32 A u pet sudskih zapisnika spominje se Ciganin S m o l j a n, koji je u to vrijeme u sarajevskoj okolici bio poznat kao vještak za vađenje kamena iz mokraćne bešike i za vršenje operacije bruha." 3 U ovim dokumentima u oči upadaju imena Radosav, Vukobrad i Smoljan. Vrlo je interesantna pojava da Cigani u Bosni nose prava slavenska imena 1566 godine, tj. nakon pune 103 goduie od pada ove zemlje pod osmansku vlast. I baš ovi podaci bi nam mogli baciti nešto više svjetlosti na pitanja pojave Cigana u Bosni. Ako u datiranju pojave Cigana u jugoslovenskim zemljama usvojimo navedeno mišljenje koje dosad o tom postoji u našoj nauci, tj. da su Cigani s Osmanlijama došli u naše zemlje, tada će nam se nametnuti pitanje: Ako je tačno da su Osmanlije Cigane doveli u jugoslovenske zemlje, kako onda da Cigani čak i 1566 godine (nakon 103 godine od pada Bosne pod osmansku vlast) nose čisto slavenska imena? Bilo bi, valjda, prirodno da su se Cigani, inače vjerski indiferenti, došavši u dodir s Osmanlijama i potčinivši se njihovoj vlasti, islamizirali i preuzeli muslimanska imena? Međutim, ovi podaci nam to ne govore. Ili, ako i usvojimo da su Cigani u naše zerni!je došli zajedno s Osmanlijama, ali, s tim da ne prihvatimo da su se oni došavši u dodir s Osmanlijama i islamizirali, u tom slučaju bi trebali da zadrže svoja ciganska imena. Ovi podaci, međutim, ni to ne pokazuju. To znači, da ostaje još jedina mogućnost, da su se Cigani u Bosni počeli pojavljivati već u doba srednjevjek~vne države gdje su se prilagodili novoj sredini i primili slavenska imena, koja su eto zadržali čak do 1566 godine kad su već mnoga sela u sarajevskom kadiluku bila islamizirana. Činjenica, da je car Dušan oko 1348 godine prizrenskom manastiru Arandela Mihaila poklonio neke Cigane; da se već 1368 godine Cigani spominju u Dubrovniku, a u Zagrebu 1378, i naša iznesena hipoteza o pojavi Cigana u Bosni i Hercegovini upućuje, da se pojava Cigana u jugoslovenskim zemljama datira za najmanje bar nekoliko decenija ranije nego što je dosad postojalo mišljenje u našoj istorijografiji.
" Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, sidžil br. 2, str. 370. Vidi faksimil l, str, 145 i c!okumenat l, str. 171. " Isto, str. 426, 427 i 428. Vidi faksimil 2, str. 145 i dokumenat 2 i 3, str. 171-172.

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlašću

145

\

l'

~

\

~~
~
'::;)•

~

\

~ ~/
~
Faksimil l

Faksimil 2

146

Muhamed A.

Mujić

PRAVNI POLOZAJ CIGANA Iz vrlo oskudnih istoriskih podataka o Ciganima iz srednjevjekovnih naših država tek možemo samo nazreti njihov pravni položaj. Tako iz hrisovulje cara Dušana, kao i iz donacije iz jednog od Mirčetinih predaka vidimo da su Cigani tretirani kao robovi. Citirani podatak iz Dubrovnika iz 1362 g. ukazuje nam na njihov povoljniji pravni položaj u Dubrovačkoj republici. Tu vidimo da imaju pravo da preko vlasti traže da im se povrati srebro koje su oni dali dubrovačkom zlataru Radenku Bratoslaviću na čuvanje. Međutim, mnogo više sačuvanih turskih dokumenata o Ciganima omogućuje nam da bolje možemo sagledati njihov pravni položaj za vrijeme osmanske vlasti u našim zemljama. I pored toga što je osmanski .feudalizam, kao i inače feudalizam uopće, prijekim okom gledao na Cigane, ipak su oni, koliko se to da zaključiti na osnovu izvornog materijala kojim raspolažemo, imali skoro ista· građanska prava i "dužnosti kao i većina ostalih pripadnika Osmanske carevine. Sultan Sulejmanova kanunama o Ciganima u Rumeliskom vilajetu iz 1530 godine, koliko nam je poznato, najstariji je zakonski spomenik Osmanske carevine, kojim se reguliše pravni položaj Cigana u toj državi. 3 ' U njemu je, kao i inače u drugim zakonima osmanskog feudalizma, kojim se reguliše pravni status podanika, jednostrano regulisan položaj Cigana, tj. fiksirane su njihove dužnosti prema državi, a da ni jednom riječju nisu spomenuta i njihova prava. Od 12 čla­ nova, koliko ih ima ova kanunama, 10 ih reguliše poreze koje Cigani plaćaju i način njihovog ubiranja u slučajevima kad pojedini Cigan,i . odbjegnu sa svojih mjesta, dok 2 člana određuju u kojim će vojnim formacijama u slučaju rata uče­ stvovati Cigani iz pojedinih krajeva. Tekst ovog zakona u prevodu glasi:
l. Stanbolski, jedrenski, i drugi rumeliski Cigani-muslimani na svaku kuću i na svakog inokosnog plaćaju po 22 akče poreza (resim), a Cigani-nemuslimani na svaku kuću i na svakog inokosnog plaćaju po 25 akči ispenče, a na udovice daju po akči poreza (resim). 2. Ciganke, koje se prostituišu u Istanbulu, Jedreni, Plovdivu i u Sofiji, svakog mjeseca plaćaju po 100 akči globalnog poreza (kesim). 3. Mlađarine (resmi arusane) i globe (curm ve cinayet) neka po zakonu plaćaju kao i ostala raja. ~4. Kad se pronađu Cigani koji su se kapricirali i sklonili se u drugi kadiluk, ili u zaklonjena mjesta, neka ih ukore i strogo kazne, te povrate u njihov kadiluk. Neka se stavi u dužnost starješinama katuna, njihovim ćehajama i njihovim pomoćnicima da pronađu i dovedu Cigane koji su pobjegli iz njihova džemata. Neka ih drže u zaptu (kad bude vrijeme za kupljenje poreza) da se ne bi izgubila carska daća (harc1 padišahi) i divanski nameti (avanz1 divaniye). 5. Upravnik Ciganskog sandžaka (Cingane sancagi-beyi) raspolaže sa globama (ciirm ve cinayet), sa kaznama za teška krivična djela (siyaset), običajnim porezima (rusumi iirfiye) i badihavama (dobivenim) od Cigana koji pripadaju Ciganskom sandžaku. Od ovoga se izuzimaju (spomenuti porezi) od Cigana koji su
" Barkan, Kanunlar, Istanbul, str. 249-250.

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlašću

147

upisani kao raja na vakufima, hasovima, mulk-imanjima, zijametima i na timarima. Vilajetski sandžak-bezi (Vilajet sancagi-beyleri), njihove subaše, dvorjanici (kapu halki), janič~ri i drugi neka se ne miješaju. 6. Gospodar raje (raiyet sahibi) raspolaže sa porezom (resim), ispendžom, običajnim porezima (resumi orfiye), novčanim kaznama za teška krivična djela (siyasetler) i sa .badihavama (dobivenim) od Cigana sa vakufa, hasova i od onih Cigana koji su raja emlaka, zaima i timarnika. Oni (to) uživaju. Upravnik Ciganskog sandžaka (c;:ingene sangagi beyi), vilajetski sandžak-bezi (Vilayet sancagi beyleri), subaše, niti ma ko drugi neka se ne miješa. Gospodari raje raspolažu i svim stvarima koje se događaju kod Cigana. 7. Ako Cigani-muslimani budu putovali, dolazili na konak i družili se s Ciganima-nemuslimanima, nakon što se ukore platiće porez (resim) Cigana-nemuslimana. 8. Cigani koji u rukama imaju carske odluke plaćaju samo carski harać (harc1 padi~ahi), a ne plaćaju divanske namete (avanz1 divaniye), ispendž i ostale običajne poreze. 9. Cigani u nahiji Braničevo36 u Smederevskom sandžaku na svaku kuću državi plaćaju po 80 akči florije (resmi flori). 10. Oni koji Ciganima upravljaju u Nikopoljskom vilajetu u rat idu na strani Nikopljskog sandžaka. ll. Cigani koji su u Nikopoljskom vilajetu nakon što plate svoj ispendž na svaku kuću i na svakog inokosnog daju po 6 akči zvanog kaftanluka, kao ekvivalent za globe (ciirm). 12. Oni koji upravljaju niškim Ciganima u rat idu na strani smederevskog sandžaka, a ostali zaimi i timarnici većinom pripadaju Pašinom sandžaku. Iz ovog zakona proizlazi da su porezi, koje su Cigani plaćali, uglavnom, bili sa visinom poreza koje su plaćali i drugi podanici Carevine, s tim da se i ovdje kao i inače postavlja razlika između muslimana i nemuslimana. Tako naprimjer dok su uopće musiimani na ime poreza resmi čift plaćali od 22 do 57 akči, već prema kraju u kojem su se nalazili, dotle Cigani-muslimani plaćaju najmanji iznos od 22 akče poreza (resim). Podanici-nemuslimani koji su oženjeni plaćaju po 25 akči ispenče, kako za sebe, tako i za svoje sinove koji su već postali dužni da plaćaju harač, a od adovica koje nemaju čiftluka naplaćuje se po 6 akči godišnje. 37 Ovi su svi propisi u potpunosti vrijedili i za Cigane-nemuslimane. Slovom ovog zakona izričito je naglašeno da i za Cigane vrijede isti propisi koji vrijede i za ostale podanike u pogledu plaćanja mlađarine (resmi arusane) i za globe (ciirm ve cinayet). Važno je i ovdje napomenuti da su po zakonskim propisima toga vremena visine ovih pristojbi odmjeravane prema vjerskoj pripadnosti dotičnih, ali sad s tom razlikom što su nemuslimani plaćali samo % mlađa­ rine i % globa od onih iznosa koji su bili određeni za muslimane u istu svrhu. 38
izjednačeni

•• Pisac je ovu riječ donio u arapskom alfabetu ~l.r. . Mi smo mišljenja da to oznanaše Braničevo. " Hamid Hadžibegić, Kanun-nama sultana Sulejmana zakonodavca, Glasnik Zem. muzeja, Sarajevo, 1950. IV-V., str. 333. " Isto, str. 346 i 307.
čava

148

Muhamed A. MujiĆ

Teokratska politika Osmanske carevine do punog svoga izrazap došla je u zakonskom propisu da se Ciganima-muslimanima zabranjuje da se druže s Ciganima-nemuslimanima, a u koliko bi to bilo da će se dotični »griješnik•< okarakterisati kao nemusliman i da će platiti porez koji plaćaju Cigani-nemuslimani. Teško je odrediti pravu svrhu ovog propisa. Moguće, da je zakonodavac na ovaj način htio da se onemoguće eventualne spekulacije pojedinih Cigana-nemuslimana, koji bi se našli u društvu Cigana-muslimana da ne plate odgovarajući svoj porez, već da plate porez Cigana-muslimana, tvrdeći da su i oni muslimani. Najinteresantniji propis ovoga zakona je da Ciganke koje se prostituišu u Istanbulu, Jedreni, Sofiji i Plovdivu svakog mjeseca plaćaju po 100 akči globalnog poreza (kesim). Vrlo je čudno da teokratska Osmanska carevina jednim ovakvim propisom, kojem slična nismo mogli naći u pravnoj istoriji balkanskih zemalja, toleriše i ozakonjenjuje prostituciju. Možda je to diktirala tadašnja društvena potreba kad su mase vojske preko ovog jugoistočnog dijela Balkana, koji stvarno pretstavlja most između Azije i Srednje Evrope, prebacivane u Evrqpu na velike osvajačke pohode. I ovako veliko oporezivanje30 svjedoči da je prostitucija u ovim krajevima u to vrijeme bila uzela velikog maha. Interesantno je da u ovom zakonu nije spomenuta mehterija - porez koji su plaćali svirači-mehteri u osmanskoj vojsci, obzirom da su mehteri, kako izgleda, većinom bili regrutovani iz redova Cigana. Sestorica Cigana-mehtera u jajačkoj tvrđavi 1693 (1105) uputili su pretStavku bosanskom valiji da ih oslobodi da ne plaćaju mahteriju, jer su platili džizju. I valija je bio izdao naređenje jajačkom kadiji da se od spomenutih Cigana ne naplaćuje mehterija sve dok budu vršili mehtersku dužnost. 40 Nismo mogli ustanoviti koliko je iznosila mehterija. Opće je poznato da su nemuslimani u Osmanskoj imperiji plaćali džizju, kao neku vrstu ekvivalenta zato što nisu uč~stvovali u ratovima. Međutim, imamo veliki broj podataka da su i Cigani-muslimani zajedno s Ciganima-nemuslimanima podlijegali plaćanju džizje. Mi čemo ovdje donijeti nekoliko turskih izvornih podataka o ovom pitanju. Jedna ciganska porodica idući 1692/3 (1104 g.) iz Mrkonjić Grada u Jajce pade u ruke kotarskih odmetnika (eškija) i morade se otkupiti da bi se oslobodila. Zato je domaćin ove porodice zbog vrlo bijednog materijalnog stanja molio bosanskog valiju, da ga oslobodi od plaćanja poreza. Nato je valija posebnim naređe­ njem upućenim jajačkom kadiji spomen utog oslobodio od plaćanja džizje, teftišleme i od drugih poreskih obaveza. 41 Sest Cigana-muslimana; koji su bili mehteri u jajačkoj tvrđavi 1693/4 (1105) godine mole bosanskog valiju da ih oslobodi od plaćanja poreza zv. mahterije, napominjući da su oni platili džizju."12 Ciganin Alija, sin Kurtov uputio je molbu bosanskom valiji da ga oslobodi od plaćanja džizje, obrazlažući svoju molbu tim, što se on već više godina nalazi u službi sarajevske menzilhane, a od izvjesnog vremena bolestan je i nesposoban
" Da bi mogli pretstaviti kako je ovaj mjesečni porez bio vrlo visok, spomenućemo da je naprimjer Turban, sin Husejinov krajem juna 1557 g. u Sarajevu za 260 akči prodao dva vola Ilijasu, sinu Jusufovu. (Gazi Husrevbegova biblioteka, sidžil 2, str. 172). Novembradecembra 1557 (safer 965 g.) jedan vo u Sarajevu prodan za 70 akči (Tarihi Enveri, sv. II, str. 134). •• Orijentalni institut, sidžil br. 10, 23 a. " Isto, 38 a. Vidi dokumenat 7, str. 177. " Isto, 23 a. Vidi dokumenat 9, str. 178-179.

Položaj cigana u jugoslovenskim zemliama pod osmanskom vlašću

149

za rad. Valija je i u ovom slučaju udovoljio molbi spomenutog Ciganina, naredivši 7 juna 1801 (25 I 1216) sarajevskom kadiji, džizjedaru i drugim funkcionerima da se spomenuti oslobodi od plaćanja džizje!" U osmanskoj vojsci u borbama protiv Austrije u Posavini proljeća 1788 godine nalazio se izvjestan broj Cigan·a iz Bosne. Za naročito pokazano junaštvo u ovim borbama age i posada Novske tvrđave zahtjevali su da se ovi Cigani oslobode od plaćanja džizje. Nato je bosanski valija Bećir-paša izdao naređenje sarajevskom kadiji i ciganskom džizjedaru da se 23 Ciganina oslobode od pll!,ćanja džizje. Za svakog je bilo izdano posebno naređenje o ovom oslobađanju. Svi su ovi Cigani bili muslimani. Među njima se naprimjer spominje Murad-oglu (Muratović) Mustafa, Ahmed-oglu (Ahmetović) Salih, Sulejman-oglu (Sulejmanović) Hasan, Duran Bajraktar-oglu (Bajraktarević) Ahmed, Alija, ciganski buljubaša, Omer Kudurić i Pindžo Ibrahlm.' 4 Da su i Cigani-muslimani podlijegali plaćanju džizje, tomu jedini razlog možemo naći u činjenici što su oni kao muslimani bili vjerski indiferentni, a to je za tadašnja shvatanja dovoljno bilo da se pri oporezivanju oni tretiraju skoro kao i Cigani-nemuslimani. Na to nam ukazuje jedan kadiski hudžet iz Bitolja, datiran početkom aprila 1657 g. (polovina džumada Il. 1067 g.). Ovim dokumentom bio je rješen spor između Abdulkerima-čelebije i hadži Ahmed-bega, sakupljača ciganske džizje, s jednu stranu i hadži Hasana, potkivača iz Bitolja, s drugu stranu. Prvi su od hadži Hasana zahtjevali da kao Ciganin plati džizju, a on je to energično odbijao, dokazujući da on uopće nema nikakve veze s Ciganima. Tim povodom u ovu presudu je unesena rnuftiska det:izija po pitanju ubiranja poreza od Cigana iz koje uglavnom proizlazi da se džizja neće naplaćivati ni od onih Cigana koji su muslimani i vrše osnovne islamske dužnosti, tj. vrše pet dnevnih molitvi, hodočaste Kabu i koji s Ciganima nemaju nikakve veze, ni dodira. Prema tome, svi Cigani-muslimani koji se n~ pridržavaju vjerskih propisa dužni su bili da plaćaju džizju. I na osnovu spomenute muftiske decizije bitoljski kadija je izdao naređenje da se od spomenutog hadži Hasana ne naplaćuje džizja.'" Omer-aga, ciganski džizjedar za teritorij Sarajevske nahije i kadiluka 1693/4 (1105 g.) sarajevskom sudu je tužio Ciganina Selima, sina Osmanova iz Sarajeva, koji izbjegava da mu plati džizju. Optuženi je u svojoj odbrani izjavio da je on sin muslimana i da je i sam musliman, da stanuje u muslimanskoj mahali i da s mahaljanima,zajedno plaća terete (poreze); da šta više zajednički s muslimanima vrši pet dnevnih molitvi i svoju djecu daje u mek teb da bi sa drugom djecom naučila Kuran; da se on bavi svojim poslom, a da mu se žena kloni stranih lica i da on na osnovu svega toga posjeduje deciziju i carsku zapovjest po kojoj je oslobođen od plaćanja džizje. Sud je uvažio gornje navode i dokaze optuženog i donio odluku da spomenuti džizjedar nema pravo da od njega traži džizju.' 6 Iz ova dva podatka proizlazi, da su Cigani muslimani načelno plaćali džizju, a od džizje su jedino mogli biti oslobođeni ako bi dokazali svo ju religioznost i revnosno vršenje vjerskih dužnosti.
" "' biblioteci. "' 175. " 177-178, Gazi Husrevbegova biblioteka, sidžil br. 40, str. 236. Vidi dokumenat 14, str. 184. Svi se ovi podaci nalaze na raznim stranama sidžila br. 30 u Gazi Husrcvbegovoj Drž. Arhiv NR Makedonije u Skoplju, sidžil br. 15, 38 a. Vidi dokumenat 5, stL 174Gazi Husrevbegova biblioteka, Tarihi Enveri, sv. IV. str. 152. Vidi dokumenat 8, str.

!O

150

Muhamed A. Mujić

Osim ovoga imamo još nekoliko podataka, iz kojih se da zaključiti da vlasti ni najmanje nisu držale do vjerskog uvjerenja Cigana-muslimana, ili bolje reći, da su ih smatrale samo za nominalne muslimane. Naime, u nekoliko carskih fermana koji se odnose na ubiranje poreza od Cigana upotrebljena je ovakva stilizacija: Kiptiyan naminda olanlardan . . . To bi značilo: Od Cigana, koji su po imenu (nazovi) muslimani .. .'7 Da su vlasti s nepovjerenjem gledale na vjersko ubjeđenje Cigana-muslimana, vidimo i iz činjenice .da uz imena pojedinih Cigana uvijek bezuvjetno dolazi riječ Ciganin, kao apozicija, dok uz imena drugih muslimana ne spominje se njihova nacionalna pripadnost. Takav je isti slučaj bio kad se vršio popis stanovništva. Tu nailazimo da se posebno iskazuju muslimani, a posebno Ciganimuslimani. 48 Poznato je da su se prihodi od džizje uglavnom trošili u vojne svrhe, ali naš materijal pokazuje da su se iz džizje ubirane od Cigana isplaćivale prinadležnosti službenika nekih džamija i medresa. Tako je između 10-20 avgusta 1648 g. (kraj redžepa 1058 g.) Ishak-halifi izdan carski berat za vršenje profesorske dužnostj. u hadži Velijinoj medresi u Mostaru sa dnevnicom od 31 akče, koja će mu se isplaćivati iz ciganske džizje džamata Kurt, koji pripada Mostaru.' 9 I službenici sultan Sulejmanove džamije u Blagaju isplaćivani su iz džizje ubrane od Cigana. Tako naprimjer u dekretu izdanom 24 septembra 1769 (23 džumada I 1183 g.) stoji da će se dnevnice novopostavljenom propovijedniku (vaiz) spomenute dža.mije šejh Mehmed Arifu, sinu Mehmedovu, koji je na tu dužnost postavljen nal.):on smrti njegovog brata profesora šejh Muhamed ef. isplaćivati iz ciganske džizje, ubrane u Hercegovini. 50 S istim prinadležnostima, koje se imaju isplaćivati iz istih izvora, 9 decembra 1796 (8 džumada II. 1211 g.) carskim beratom je za propovijednika iste džamije postavljen šejh Alija. 51 Sultanovim beratom od 20 oktobra 1839 (ll šabana 1255) Osman-halifa je postavljen za imama i hatiba spomenute džamije sa dnevnicom od 19 akči, koja će mu se isplaćivati iz ciganske džizje u brane u Bosni, a blagajski kadija je krajem februara ili početkom marta 1846 (kraj rebia I 1262 g.) izdao hudžet kojim se zvanično potvrđuje da je spomenuti Osman na ime vršenja gornjih dužnosti za 1845/6 (1262 g.) primio 42 groša iz ciganske džizje." 2 Iz jednog dokumel?-ta u sidžilu sarajevskog suda iz 1794/5 (1209 g.) saznajemo da je .hatib šejh Ahmed-čelebijine džamije u Sarajevu svoju dnevnicu od 15 akči primao iz cigan$ke džizje u Bosni. 53 Pitanje ubiranja poreza uopće od Cigana pretstavljalo je problem finansiske politike Osmanske imperije kroz cijelo vrijeme njene vlasti u jugoslovenskim zemljama. Cigani su kao nomadski elemenat, uglavnom, stalno bili u pokretu, a u koliko možda neki od njih i nisu bili, događalo se da su u vrijeme ubiranja poreza bježali sa svojih prebivališta, da bi izbjegli plaćanje poreza. Time su u
" Drž. Arhiv NR Makedonije, sidžil br. 28, str. 80, sidžil 27 str. 117-118. " Orijentalni institut, br. 3123. 9 " Isto, sidžil br. 3, 26 a. " Isto, sidžil br. 50, 15 b. " Isto, sidžil 55, 31 b. " Isto, sidžil 57, 15 a. " Gazi Husrevbegova biblioteka, sidžil br. 35, str. 42.

Položaj ciganfl u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlašću

15i

veliko bile nanošene materijalne štete državnom fiskusu, a pojedinci se nisu htjeli primati zakupa ciganskih poreza. Tako iz fermana od 9 novembra 1694. (21 reb. I 1106 g.} saznajemo da se posljednjih nekoliko godina niko nije htio primiti da ubire ciganske poreze na području bosanskog, zvorničkog i kliškog sandžaka, jer im je vrlo teško bilo utjerati poreze od Cigana. 54 Zato od XVI vijeka nailazimo na uputstva i naređenja viših organa vlasti, kako da se obezbijedi naplata poreza od pojedinih Cigana makar oni i odbjegli sa s·,rojih prebivališta, ili od onih Cigana k oji budu tvrdili da su porez platili na drugom mjestu, odnosno da su ma iz kojeg drugog razloga oslobođeni od plaćanja poreza i slično. Najiscrpnija uputstva za ubiranje ciganskih poreza sadržana su u jednom fermanu iz 1564 g. (972.}; gdje se između ostalog kaže: Kad Cigani, koji su ubilježeni u defter pobjegnu sa svojih mjesta i nastane de po gradovima, selima, na mulk i na vakufskim imanjima ili na nekim drugim mjestima, tad su njihove džematbaše, ćehaje i njihovi rođaci dužni da zahtijevaju od lica, koja su u defter ubilježena kao njihovi 1amci (kefiller}, da ih pronađu i dovedu i da se od njih naplati porez. Kad se od nekih Cigana, koji nisu uneseni u defter, z~traži da plate porez, i oni odgovore: »Platili smo na drugom mjestu« tad su dužni da to dokažu zvaničnom priznanicom (hudžet ve tezkere). Međutim, ako neki Cigani prilikom ubiranja poreza odgovore: »Mi se kao raja vodimo na izvjesnom vakufskom, odnosno na mulk imanju« i da su iz tog naslova oslobođeni od plaćanja poreza, naređuje se da je i tu tvrdnju potrebno provjeriti. GG Ni gornji, ni ma koji drugi nama poznati zakon ne reguliše prava Cigana u Osmanskoj imperiji. O njima tek možemo saznati iz drugih istoriskih izvora. Mi smo proučavajući ovo pitanje na osnovu domaćih turskih izvora došli do ovih rezultata. Cigani su uživali građanska prava. Država je pružala pravnu zaštitu i zadovoljštinu svakom Ciganinu, koji je bio fizički povrijeđen. Evo nekoliko primjera o tome. Ciganin Memko, sin Radosavov krajem jula ili početkom avgusta 1565 (početak muharema 973 g.) sarajevskom sudu je tužio Ciganina Pirnana, sina Vukobradova koji ga je nožem ranio u nogu i nogom udario u leđa. 50 Ciganin Kurt iz Prilepa bitoljskom sudu je tužio neka lica koja su ga napala i oduzela mu neke vrijedne stvari. I pored toga što su neki seljaci iz istoga sela iz kojeg su bili optuženi, branili ih, ipak je sud uvažio tužbu Ciganina Kurta i izjave njegovih svjedoka. 57 1650. (1060 g.) Ciganin Stojan, sin Jovanov iz ciganske mahale u Bitolju sudu je tužio nekog Marka koji ga je nožem ranio i zahtijevao je, da se u slučaju, ako bi on podlegao od nanesene rane, sudski goni jedino optuženi Marko. Nakon što je sud proveo istragu, uvažio je optužbu imenovanog Ciganina Stojana."8 Kad je prilikom svadbe Sinanovića Saliha iz Zabice, ljubinjski kadiluk, u Vlahovićima poginuo Ciganin Sulejman, njegova majka i žena podnijele su pretstavku bosanskom valiji, moleći ga da se ubica pronađe i kazni. Nato je valija 13. novembra 1780. (16 zulkade 1194 g.) izdao naređenje ljubinskom kadiji i ostalim
" "' " "' " Orijentalni institut, sidžil br. 10, 66 a. Gazi Husrevbegova biblioteka, sidžil br. 2, str. ll. Isto, str. 370. Vidi faksimil l, str. 145 i dokumenat l, str. 171. Drž. Arhiv NR Makedonije, sidžil br. 6, str. 42 b. Isto, sidžil br. ll, str. 88. lO*

152

Muhamed A.

Mujić

lokalnim organima vlasti da se u spomenutom selu i na drugim mjestima koja se smatraju sumnjivim provede potraga za ubicom, da se uhvati i da se predvede Bosanskom divanu da se kazni zasluženom kaznom. 59 Imamo i jedan ovakav slučaj. Kad je jedan Ciganin za počinjeno krivično djelo ubistva po postojećim propisima bio zaslužio smrtnu kaznu (kisas), najviše državno rukovodstvo pokušava sugerisati strankama da se nagode, odnosno da oštećena stranka oprosti Ciganinu koji je počinio ubistvo. Tako je postupila Porta fermanom datiranim između 4-14 februara 1850 (kraj rebia I. 1266 g.) Tu se stavlja do znanja bosanskom valiji Mehmed Tahir paši, bosansko-brodskom naibu i muftiji i ostalim mjerodavnim organima vlasti ako bi otac ili nasljednici pokojnog Pavla, sina Stipanova, iz Odžaka, derventski kadiluk, koga je hotimično ubio Ciganin Mehmed, sin Omerov, iz Dervente pred sudom pristali da se ubici oprosti, odnosno ako bi se s njim nagodili, u tom slučaju bi otpalo da "Se nad njim izvrši smrtna kazna, a trebalo bi i po postojećim zakonima regulisati pitanje krvarine (diyet). I zbilja 13 marta 1850 (28 rebi II. 1266 g.) otac poginulog odrekao se da se nad spomenutim ubicom izvrši smrtna kazna, bez da je zahtijevao ikakvu novčanu naknadu, te je o tom podnesen izvještaj u Carigrad. 60 Imamo nekoliko podataka iz kojih se vidi da je vlast intervenisala i poduzimala potrebne mjere da se zaštite i druga prava Cigana. Mi ćemo samo navesti ova dva podatka iz kojih će se to jasno uočiti. Dok je Ciganin Halil iz sela Ramske, travnički kadiluk bio u Travniku u zatvoru, Ciganin Zejni! i Agan iz Busovače odveli su njegovu ženu, koja se odlukom vlasti do njegovog izlaska iz zatvora nalazila kod njegova tasta .. I kad su protekla četiri mjeseca od njegovog izlaska iz zatvora, on ll decembra 1870. (17 ramazana 1287 g.) upućuje pretstavku Bosanskom vilajetu, moleći da se spomenuti Cigani predvedu Divanu na odgovornost i da mu se povrati žena. Valija je tog istog dana ovu pretstavku uputio Medžlisi-džinajetu za okrug, da bi o tom dao svoje mišljenje. I Medžilis je opet istog dana donio odluku da se po ovom predmetu uputi dopis Fojničkom kajmekamluku, u čijem se sastavu nalazi Busovača. Nakon toga valija istog datuma izdaje naređenje da se dopis U'"'uti snomenutom kajmekamluku što je i učinjeno. 61 Iz ovog dokumenta se vidi da su vlasti Ciganima ne samo pružale zaštitu, nego da se je ovaj slučaj riješio neshvatljivom brzinom. Jedna grupa od 30 Cigana s Osmanskim pasošima bila je otputovala u Brinidzij. Međutim, 1874 (1291) poslanik Osmanske imperije u Rimu javlja Porti, da je ova grupa, kao i još 89 Cigana protjerano iz Italije, jer: nisu imali sredstava za život. Nato je Veliki vezir uputio telegram svima vilajetima koji se nalaze na obalama mora, u kome se ističe da je povodom ovih događaja potrebno da se Ciganima koji ne budu imali sredstava za život zabrani odlazak u inostranstvo. Bosanski ajalet je ovo naređenje proveo u život, naredivši svim svojim nodručnim organima da se pridržavaju ovog naređenja, a Uprava mulk - imanja vodila je evidenciju o imovnom stanju Cil!ana i davala potrebne podatke kad je to bilo potrebno. 02
" Orijentalni institut, sidžil br. 15, 37 b. Vidi dokumenat 13, str. 183-184. " Isto, sidžil br. 36, 32 b. Vidi dokumenat 18, str. 189-191. " Isto, Vilajetski arhiv, br. 22170. 62 Isto.

Položai cigana u iu<!osloven•kim zemljama nod osman<kom vl'lšću

153

čigani su mogli učestvovati u privredi. Nismo naišli ni na jedan podatak iz koga bi se moglo zaključiti da su im vlasti zabranjivale da se bave izvjesnom vrstom poslova. Samostalno su raspolagali svojom imovinom. Pred sudom su sklapali kupoprodajne ugovore i poklanjali svoju imovinu. Sud je takođe vodio njihove ostavinske· rasprave, postavljao skrbnike maloljetnoj djeci i iste razriješavao dužnosti. Evo jednog primjera kako je sarajevski sud postupio u jednom slučaju kad je skrbnik nesavjesno upravljao imovinom jednog maloljetnika. Sud je bio postavio nekog Ciganina Hasana za skrbnika maloljetnom Osmanu, sinu umrle Ciganke Fatime. Maloljetnikova rodbina se žalila sudu na ovog skrbnika da ne vodi dovoljno računa o štićenikovoj imovini, istaknuvši da .je skrbnik za 30 groša prodao jednu maloljetnikovu kuću, koju je on od majke naslijedio i da je tako 100% oštetio štićenika. I na njihov zahtj e v, sud je nako:1 što je utvrdio da se soomenuti skrbnik nesavjesno odnosi m·ema maloljetnikovoj imovini, donio odluku da se isti svrgne s te dužnosti, a da se na njegovo mjesto postavi neki Husejin."~ Ovaj i mnogi drugi podaci govore da je sud skoro redovno ciganskim maloljetnicima za skrbnike postavljao same Cigane. Samostalno su uređivali svoj internni život. Međusobno su se ženili i udavali. Brakove su sklapali pred sudom pod potpuno istim principima koji su vrijedili i za ostale bračne drugove. Sud je donosio odluke i o razvdu njihovih brakova, o isplati vjenčanog dara ženi (mehr) i o alimentaciji. Nismo naišli ni na jedan propis, niti na ma kakav podatak koji bi nam ukazivao da se je Ciganima zabranjivala upotreba njihovog jezika, vršenje starih običaja i svega onoga što je specifično njihovo. Da bi pravilno mogli ocijeniti odnos osmanskog feudalnog društva u jugoslovenskim zemljama prema etničkoj grupi Cigana smatramo da je potrebno dati i jedan letimičan pogled o odnosu nekih evropskih država toga vremena prema Ciganima. Pojava Cigana u evropskom feudalnom društvu izazvala je buru negodovanja, prezrenja i progona. To je bila posljedica tadašnjih nazadnih gledanja na čovjeka i određivanja njegove vrijednosti i mjesta u društvu. Evropsko feudalno društvo u Ciganima je gledalo, blago rečeno, građane drugog reda, koji nisu dostojni da uživaju ikakva građanska prava, niti da čak žive u njihovoj sredini.. Otud je istorija Cigana u nekim zemljama puna robovanja, mučenja i progona. Spomenuti dokumenat Mirčete, kojim on osnažuje donaciju nekog svoga pretka učinjenu manastiru Tismana, kojom je manastiru pored ostalog poklonio i 40 ciganskih porodica, kao i donacija cara Dušana oko 1348 godine koju je učinio manastiru Arhanđela Mihaila u Prizrenu, ukazuju na težak položaj Cigana u balkanskim zemljama u predosmanskom periodu. Jedan savremenik i očevidac teškog položaja Cigana u Rumuniji iz XIX vijeka, pričao je, da su to bila ljudska bića, koja nose lance na rukama i na nogama, a neki čak i gvozdene karike, utvrđene oko vrata. Svirepi boj, osuda na glad, zatvaranje u naročite hapsane, izbacivanje golih u snijeg ili u smrznutu rijeku, to je bila sudbina sirotih Cigana. Nije se pazilo ni na porodičnu svetinju i vezu. Zena je oduzimana od muža, kći otrzana od roditelja, djeca otkidana iz roditeljskih naručja, odvajano je jedno od drugog i prodavano kao stoka na sve četiri strane Rumunije. Ni humanost, ni religija, ni građanski zakon ne imađahu razumjevanja za ova sirota bića. Strašno je to bilo vidjeti."'

" Gazi Husrevbegova biblioteka, sidžil br. 38, str. 12. " Tihomir Đorđević, Iz Srbije kneza Miloša, II. 117-118.

154

Muhamed A.

Mujić

Drugi jedan savremenik je pričao da su boljari u Rumuniji neogramceno raspolagali sa svojim Ciganima. Na sve moguće načine su ih mučili, ali ih nisu smjeli ubijati, ni vješati, a jedinu obavezu prema njima imali su, što su im davali stan, odijelo i hranu. >>Bez toga bi oni uostalom morali propasti, a gubitak ma i jednog roba bio je štetan jer je svaki pretstavljao veliku vrednost. Bogatstvo boljara računalo se po broju Cigana koje imaju«. 63 Cigani su u Austrougarskoj monarhiji u doba vladavine Marije Terezije i njenog sina Josipa Il. preživljavali·teške dane. Marija je 13 novembra 1761 godine donijela dekret, kojim se zabranjuje upotreba imena »Zigeuner«., a da se Cigani u buduće imaju zvati »die Neubauer«, a 27 novembra 1767 donijela je nove naredbe koje duboko zadiru u život ciganske porodice i koje za cilj imaju likvidiranje etničke grupe Cigana kao takve i njeno germanizovanje. Evo nekoliko tih naređenja: Ciganska djeca će se oduzeti od roditelja i predaće se kršćanskom građan­ stvu i seljaštvu na odgoj, da nauče zanat, odnosno da se osposobe za zemljoradničke poslove. Skrbnici će od države dobijati novčanu pomoć za izdržavanj€ ove djece ito: za djevojčicu do 10 godina i za dječaka do 12 godina dobivaće po 12 fl., a za djevojčicu od 10-14 godina dobivaće po 14 fl. godišnje. Zabranjeno je da se· Cigani međusobno žene. U slučaju da se Ciganka bude htjela udati za nekog domaćeg čovjeka, moraće donijeti potvrdu da je marljivo služila u kući kojeg plemića, građanina ili seljaka i da j€ upućena u načela katoličke vjere. Ispuni li sve te uslove, tad joj se istom može dati odobrenje za sklapanje braka, a država će joj uz to dati miras u iznpsu od 50 forinti. Dj€čaci iznad 16 godina uzimaće se u vojsku, a slabiji i svi od 12 do 16 godina uputiće se na zanat. Zabranjeno je da se Cigani klatare i vlasti će voditi konskripciju o njima. 116 U naredbi Josipa II. koji je nasta vio politiku 1;voje majke, između ostalog j€ stajalo: Ciganima se zabranjuje da u buduće imaju svoje posebne starješine. Cigansku djecu po navršenoj četvrtoj godini treba bar u svake dvije godine porazdijeliti u obližnja mjesta. Zupnici će se starati za njihovo prosvjećivanje. Moraju primiti nošnju svoga sela. Ciganskim jezikom ne smiju se služiti, jer će inače za svaki slučaj biti kažnj€ni sa po· 24 batine. Zabranjeno im je da mjenjaju imena, a ciganske kuće moraju imati kućni broj. Kovačkim zanatom smiju se baviti samo oni Cigani koji vlastima dokažu da je to potrebno i korisno. I sviranje im je bilo ograničeno. Oni, koji su krepki, neka ne žive kao mještani, nego kao posluga. Cigani, koji svojevoljno budu napuštali svoja mjesta tretiraće se kao vagabundi, a djeca koju takvi roditelji ostave smatraće se kao siročad. 67 Zabilježeni su strahoviti progoni Cigana i u Francuskoj, Španiji, Engleskoj, Poljskoj i u nekim drugim zapadnim i centralnim evropskim zemljama. Međutim, Cigani u Mađarskoj bili su nešto zaštićeniji. 68 Mišljenja smo, da su jednim dobrim dijelom vojni interesi Osmanske imperije diktirali ovakvu nešto v~ću širokogrudnost osmanske vlasti u našim jugoslovenskim, kao i u ostalim balkanskim zemljama. Za vođenje osvajačkih ratova po
"' Isto, str. 118. 66 Josip Matasović, Cigani u doba terezijanstva i jozefinizma, »Narodne Starine«, Zagreb, 1928, str. 200. "' Isto, str. 200-201. " Serboyanu, spomenuti rad.

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom

vlašću

155

Srednjoj Evropi, kao i za kasnije borbe de fanzivnog karaktera Carevina je trebala ogromnu ljudsku snagu, koju je jednim dobrim dijelom mogla naći među Ciganima. Izgleda da su Cigani učestvovali čak i u prvim vojnim pohodima Osmanlija na Balkanu i u Srednjoj Evropi. Na to nam ukazuje izvještaj Gererdusa de Collisa od 16. juna 1470 godine, u kome se spominje, da je više od 20.000 Turaka skoncentrisano u Modruši, u blizini Senja i da svakim danom raste broj Cigana, Morlaka, Bosanaca i drugih, koji pretstavljaju jednu udruženu snagu za pohod u pljačku. U izvještaju se dodaje, da ima, kako se priča, 10.000 pionira, ali da se ne zna šta namjeravaju učiniti. 69 I sami Ciganski sandžak, koji je već 1530 godine postojao u jugoistočnom dijelu Batkanskog Poluostrva uspostavljen je da bi u ovakvoj jednoj organizaciji Cigane držali na okupu i u datim momentima da bi ih upotrijebili za velike ratne operacije. 70 • Osim toga citiranim zakonom bilo je određeno u kojim će vojnim formacijama u slučaju rata učestvovati visoki državni funkcioneri (timarnici i zaimi), koji upravljaju nad Ciganima, sa njima podređenim ljudstvom. Kako izgleda, Cigani su u balkanskim zemljama pod osmanskom vlašću imali neku vrstu svog utočišta, gdje su bili ipak nešto mirniji i više pošteđeni od progona. U toj činjenici bi mogli i naći razlog da danas na Balkanskom Poluostrvu, uračunavši i Mađarsku i Rumuniju, ima oko l milion Cigana, od ukupnog njihovog broja u svijetu koji se kreće od 3-5 miliona.H

ZIVOT I ZANIMANJE CIGANA

Turski materijal pokazuje da je većina Cigana u našim zemljama za vrijeme osmanske vlasti živjela čergaškim načinom života, a da se tek jedan manji dio stalno bio naselio u pojedinim mjestima. Izgleda da su Cigani u Makedoniji ipak u nešto većem broju stalno bili naseljeni u pojedinim mjestima nego što je to bio slučaj s Ciganima u Bosni i Hercegovini. I iz jednog izvještaja bosanskog biskupa Maravića o stanju u njegovoj biskupiji iz 1655 g. saznajemo da su Cigani živjeli skitački!p. načinom života. Govoreći o sastavu stanovništva na području svoje biskupije on između ostalog veli da Cigana ima svuda (di Zingani si trova per tutto). 72 · Cigani su lutajući od mjesta do mj esta po Bosni i Herceg9vini često pravili nerede i nanosili štete ostalom stanovništvu. O tome nam govori veći broj dokumenata iz kojih se vidi da se bosansko-hercegovačko stanovništvo tuži bosanskim valijama na nerede i štete koje im prave Cigani-čergaši i mole ih da vlasti poduzmu mjere da bi se stanovništvo .;:aštitilo. Na jednu ovakvu pritužbu stanovništva iz jajačkog kadiluka valija je izdao naređenje jajačkom kadiji da se sa područja njegova kadiluka protjeraju svi Cigani koji su sa strane došli. 73
" " " " " Makušev, Istoriski spomenici Južnih Slovena, II. str. 166. T. Giikbilgin, spomenuti rad, str. 423. Hrvatska Enciklopedija, Zagreb, 1942, sv. III, str. 748. P. Eusebius Fermendžin, Acta Bosnae, Zagreb 1892, str. 476. Orijentalni institut, sidžil br. 10.

156

Muhamed A.

Muiić

Stanovnici Gornjeg Vakufa žalili su se bosanskom valiji hadži Salih-paši na Ciganina Mustafu koji je opće poznat kao nevaljalac. On je izvršio mnoge krađe, kako u njihovom mjestu, tako i u drugim okolnim mjestima, gdje mu se god za to ukazala prilika. Zato su oni zahtjevali od valije da se spomenuti Ciganin protjera iz njihova mjesta, a da se njegova kuća razori. 74 Ni gonjenja, ni kažnjavanja ovakvih Cigana uvijek nisu donosila željene rezultate. Ni najstrožije mjere na neke od njih nisu odgojno djelovale. Zato su vlasti bile prinuđene da pronalaze specijalne forme, da bi ovakve Cigane stalno naselili i vezali za izvjesna mjesta ·i da bi se tako bavili korisnim poslovima. U Ljubinju su prije 8 septembra 1779 g. (26 šaban 1193) neki ljudi pred vlastima jamčili za tamošnje Cigane da će se stalno tu nastaniti i da će se baviti svojim poslom. Međutim, iz valijine bujuruldije datirane gornjim datumom saznajemo da ovi Cigani nisu poštivali ni garancije koje su za njih dali njihovi jamci, nego su ostavljali svoje zanate i ponovo se odavali čergaškom načinu života i nanosili štete ostalom stanovništvu. Zato je valija tim povodom naredio ljubinjskom kadiji i drugim pretstavnicima tamošnje vlasti da se ovi Cigani pronađu, uhvate i kazne, a uz to da nađu jamce, ali sad se naglašava pouzdane jamce, koji će pred vlastima za njih garantirati, a da se Cigani, koji ne budu imali jamce, predvedu Bosanskom divanu.7 6 1805. (1220) bos11115ki valija je izdao naređenje fojničkom, visočkom, novopazarskom, rogatičkom, čajničkom, plevaljskom, prijepoljskom, novovaroškom, srebreničkom, kladanjskom i vlaseničkom kadiji da se uhvate Cigani koji na području njihovih kadiluka hodaju od sela do sela i da se od njih uzmu jamci koji će garantirati da se više neće klatariti, i da po tom o svemu tome njega obavijeste. 76 Međutim, iz bujuruldije bosanskog valije datirane 15 juna 1820 (4 ramazana 1235 g.) saznajemo da su i iz ovih kadi! uka Cigani, koji su se bili obavezali da će se stalno nastaniti i baviti kovačkim zanatom, prekršili datu riječ i ponovo se odali skitačkom načinu života.17 Sultanovim fermanom od 28. III. 1845 g. upućenom kadijama na području Bosanskog sandžaka bilo je odobreno da se Cigani nasele, gdje god to budu željeli; da im se za vrijeme sezone izdaju propusnice da mogu putovati u granicama sandžaka, baveći se zanatom, ali s tim da ne prave štetu. Istim fermanom bilo je naređeno kadijama i drugim funkcionerima u ovom sandžaku da u koliko je to moguće da Cigane privikavaju na zemljoradnju, da bi ih, valjda, tako vezali za jedno mjesto. Ovi i slični podaci govore da vlastima nije uspjevalo da za jedno duže vrijeme jedan veliki dio Cigana-nomada zadrže na jednom mjestu, a pogotovo da im nije išlo za rukom da ih priviknu i pridobiju da se bave zemljoradnjom. U naređenjima pojedinih valija, u kojima se govori o nomadskom životu Cigana i o štetama koje neki od njih nanose ostalom stanovništvu na području Bosne i Hercegovine, naglašava se, da su ove štetne pojave u krv ušle »i srasle s Ciganima« i da se ovakvi pojedinci moraju pronalaziti i kažnjavati, da bi se osigurao red i bezbijednost u zemlji. Međutim, pregledani istoriski materijal, koji se odnosi na Cigane u Makedoniji, ne daje nam ni jednog podatka na osnovu kojeg bi se moglo zaključiti da
" Drž. Arhiv NR Bosne i Hercegovine, turski dokumenti br. 434. " Orijentalni institut, sidžil br. ll, 47 b. Vidi dokumenat 12, str. 182-183. " Gazi Husrevbegova biblioteka, sidžil br. 45, str. 8. 77 Isto, sidžil 60, str. 62.

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlašću

157

su i tamo kao i u Bosni i Hercegovini poduzimane mjere da bi se Cigani prisilili da se stalno nasele na pojedinim mjestima. Cinjenica, da među našim materijalom nema ni jedne pretstavke tamošnjeg stanovništva koja bi bila upućena protiv Cigana koji prave nered i nanose štete, dovoljna je, da opravdano možemo pretpostavljati da nije bilo razloga da se mirni Cigani prisiljavaju na stalno naseljavanje u pojedinim mjestima. Kako rekosmo, jedan manji dio Cigana naseljen je bio u gradovima. Mada su Cigani uživali pravnu zaštitu, ipak se iz raspoloživog materijala da zaključiti da je tadašnje društvo prijekim okom gle dalo na njih. Zbog toga su oni živjeli izolovanu od ostalog gradskog stanovništva, u specijalnim svojim četvrtima (kiptiyan mahallesi), u koje je rijetko ko prodirao sa strane. Samo kao primjer navodimo da je ovakvih četvrti bilo u Bitolju, Skoplju, Banja Luci, Travniku, Visokom i po drugim našim mjestima koja su bila pod osmanskom vlašću. U Sarajevu su naprimjer Cigani bili skoncentrisani oko Alipašine, šejh Magribijine, Tavili hadži Mustafine i hadži Turhanove džamije. To znači, da je većina Cigana nastanjenih u Sarajevu živjela na zapadnoj periferiji tadašnjeg Sarajeva, tj. danas po prilici na području od Alipašine džamije-Vojna bolnica-Marin Dvor-Miljacka do iznad Gradske elektrane, dok je jedan dio njih bio naseljen na Mahmutovcu ispod Trebevića Izgleda da se Ciganska mahala u Mostaru u vrijeme osmanske vlasti nalazila u Iličkoj ulici, jer smo naišli na nekoliko podataka da su oni živjeli u Baba Beširovoj mahali, što danas, uglavnom, odgovara spomenutoj ulici. Cigani su imali specijalne svoje zajednice (džemati), na čelu kojih su stajale ceribaše. U nekoliko fermana smo naišli da je bilo naređeno da se po starom običaju na svako 50 Cigana postavi po jedan ceribaša i da oni međusobno jedni drugima budu jamci.78 Iz nama dostupnog izvornog materijala nismo mogli sagledati kakve su sve dužnosti imale ceribaše. Jedino, kao što smo to ranije" spomenuli, oni bi bili odgovorni ako se od pojedinih Cigana nije naplatio porez. Tad su morali poduzimati potrebne mjere da bi se porez utjerao i da bi se odbjegli Cigani uhvatili i povratili. Ranije je bilo govora da je u jugoistočnom dijelu Balkanskog Poluostrva postojao čak zaseban Ciganski sandžak (C,:ingene sancagi), o čijoj organizaciji ne bi željeli govoriti, s obzirom da se prostirao izvan teritorija naših jugoslovenskih zemalja. Samo ćemo napomenuti, da je uprava nad Ciganima u ovom sandžaku, kao i nad Ciganima u našim jugoslovenskim zemljama, bila u rukama visokih državnih funkcionera, timarnika i zaima. Posebnu ulogu su odigrali ciganski džizjedari (haračlije). Oni nisu bili samo finansiski organi kojima je dužnost bila da ubiru poreze od Cigana, nego su istodobno vršili i jedan dio upravno-administrativne vlasti nad Ciganima. Jed.an dosta veliki broj dokumenata (bujuruldija), koji se odnose, ne samo na ubiranje poreza od Cigana, nego i na neka druga pitanja iz ciganskog života, naslovljen je bio kako na pojedine kadije i druge funkcionere vlasti, tako i na ciganske džizjedare, iz čega se vidi da su i ovi vršili neke upravno-aĆimini­ strativne poslove. Vlast i sila ciganskih džizjedara (haračlija) do punog izražaja došla je u izreci: Ako je i car, nije ciganski aračlija. Naime, kad je neko upozorio nekog Ciganina da ustane i skloni se s ulice, jer ide car, on se poslužio ovom izrekom.'"
" Drž. Arhiv NR Makedonije, sidžil br. 28, str. 80-81, Orijentalni institut, sidžil br. 23, 42 a. " Tihomir Đorđević, Iz Srbije kneza M iloša.

158

Muhamed A.

Muiić

Kako je tadašnje društvo prijekim okom gledalo na Cigane, oni su uglavnom bili sami na sebe. Njihova vrlo tijesna međusobna povezanost manifesto. vala se u raznim vidovima, počevši od Ciganskih četvrti, pa dalje. Međusobno su se skoro uvijek ženili i udavali tako da su vrlo rijetki slučajevi da oba bračna druga nisu bila Cigani. Ne samo da su bračni drugovi skoro redovno bili sami Cigani, nego su i svjedoci i opunomoćenici pri sklapanju ciganskih brakova isto tako gotovo redovno opet bili ciganskog porijekla. I kad se radilo o tzv. kefilemi za Cigane i tada su uglavnom sami na sebe bili upućeni. Samo kao primjer donosimo ovaj podatak o međusobnoj kefilemi Cigana u Ljubinju. Jusuf-baša je jamac za Ciganina Mustafu Mustafa je jamac za Ciganina Saliha Abdulah Morić je jamac za Ciganina Sabana Mustafa Kajić je jamac za Morića Abdiju Osman Gušić je jamac za svoga sina Husejina Abdija Morić je jamac za Hasana Gušića80 Iako je tačno, da se na Cigane prijekim okom gledalo, ipak među izvornim materijalom nismo mogli naći podataka iz kojih bi se vidjelo da je ostalo stanovništvo prema njima grubo postupalo, da im je pravilo ma kakve neugodnosti i slično. Naprotiv', imamo veći broj podataka da su između Cigana i ostalog stanovništva postojali normalni, dobri odnosi. To se naročito dobro dade uočiti kroz mnogobrojne zapisnike sa ostavinskih rasprava u kojima nailazimo vrlo mnogo podataka da su pojedinci Ciganima davali kredite, ili u gotovom novcu ili u nekoj vrsti robe. Naišli smo čak i na dva podatka da je i vakuf nekim Ciganima davao kredite. Tako u sidžilu bitoljskog suda iz 1656 (1067) spominje se da je Ciganin Mišo, iz Prilepa, dobio kredit od Mahmud-agina vakufa u Bitolju i od Ibrahimčauševa vakufa, takođe u Bitolju. Budući da on ove kredite nije bio isplatio u određenom roku, to su mu nekretnine bile stavljene pod teret i kuću je morao prodati za 3.600 akči da bi povratio po 1.000 akči duga i Mahmudaginom i Ibrahim-čauševom vakufu. 81 · Interesantno je ukazati na činjenicu da su spomenuti vakufi kredit davali i Ciganima-nemuslimanima, kao što nam ovaj podatak govori. Interesantan je slučaj da je nekoliko seljaka-kršćana iz sela Dubočice, ljubinjski kadiluk 10 marta 1800 (13 ševala 1214 g.) pred sudom u Ljubinju jedan za drugog dalo garanciju da oni nisu imali nikakva udjela, niti su ma šta krivi za uginulu kobilu Ciganina Sabana iz istog sela. 82 Cigani su. vrlo mnogo stupali u brakove. Jedan veliki dio ciganskih brakova bio je labav. Zbog teškog materijalnog stanja i primitivnosti vrlo je često dolazilo do .bračnih sporova, koji su se obično završavali raskidom bračne zajednice. Nisu rijetki slučajevi da su se pojedini Cigani ponovno vjenčavali sa istom ženom. Jednim i letimičnim pogledom ma u koji sudski sidžil čovjek može lako dobiti utisak da je kod Cigana, obzirom na njihovu malobrojnost, možda relativno više dolazilo do razvoda braka nego kod ma kojih drugih bračnih drugova. Rijetki su slučajevi da su Cigani-muslimani živjeli u poligamiji, kao što je bilo slučajeva kod drugih muslimana, jer im je nemoguće bilo izdržavati jednu takvu porodicu. Sud je Cigankama-raspuštenicama određivao alimentaciju, koja je zavisila od materijalnog stanja
upućeni

" Orijentalni institut, sidžil br. 16, 61 b. " Drž. Arhiv u Skoplju, sidžil br. 13, str. 31. " Orijentalni institut, sidžil 13, 37 b.

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlašću

159

njenog muža; izdavao je naređenje o isplati mehra (vjenčani dar) ženi u onoj visini za koju se njen bračni drug prilikom sklapanja braka obavezao da će joj isplatiti u koliko dođe do raskida bračne veze njegovom krivicom. Opće je poznato da je kovački zanat uvijek bio glavno zanimanje Cigana. Prema njihovoj predaji to je neka vrsta svetog zanata, koji im je od boga dat. Oni drže da se ovim zanatom prvi počeo baviti svetac Daut Ali Seljam (car David). On je rukom kovao gvožđe. Jednoga dana poslao je svoga kalfu da odnese meso njegovoj ženi. Kalfa tom prilikom vidi mali prst desne ruke njegove žene. Kako su žene u ono doba od glave do pete bile pokrivane, to je ovim prilikom zakon bio oskrnavljen i vruće gvožđe počelo je peći Dauta Ali Seljama. Kako je to bio sveti čovjek, on odmah sazna za uzrok tome i napusti posao. Od tada živio je provodeći vrijeme u molitvi. 83 Cigani-kovači išli su od mjesta do mjesta, a bilo ih je koji su imali svoje radionice u pojedinim mjestima. Tako se zna da je u zadnje vrijeme osmanske vlasti u Makedoniji u Skoplju bilo 40 e iganskih kovačkih radionica. Imali su i svoje udruženje. Na čelu udruženja stajao je ustabaša. On nije radio, nego su ga svi majstori (pirnea) plaćali. On je imao zadatak da svakog majstora bralli pred ~lastima i pravo da svakome razruši odžak, ako u petak radi. Uoči petka svaki počisti radionicu, uredi alat i zapali svijeću, na nakovnju i na odžaku. One gore cijele noći. U petak su se Cigani-kovači okupljali u jednoj kući, koja je bila u ulici Jug Bogdana. Tu su spremali halvu i druge slatkiše, zajednički su jeli i razgovarali do podne. Vodili su računa o 'polaganju kalfinskog i majstorskog ispita. Ovom ispitu prisustvovao je i državni činovnik iz Carigrada, koga su zvali aubabom. Dolazio je oko !lindana. Samo primanje naučnika bilo je skopčano sa izvjesnim ceremonijama. Naučnik je morao, kad prvi put dođe, da majstoru poljubi ruku, nogu i mešin, da se nad njim zakune, da neće napustiti zanat. Kod prištinskih kovača bio je običaj da naučnik prvi put u radionicu dolazi u dugačkoj bijeloj košulji. Provuče se ispod nakovnja s desne strane i majstoru poljubi ruku i nogu. Kad naučnik kod majstora ostane 10-15 godina, tad stiče pravo da polaže ispit za kalfu. Praktični dio ispita polaže pred majstorima i ustabašom, a usmeni dio ispita polaže pred aubabom. Kad položj ispit, od aubabe dobije destur (svjedodžba), a kalfa tom prilikom aubabi daje boščaluk i svima majstorima poljubi ruku. Majstorom je mogao postati onaj kalfa, koji je imao trideset godina. I njegov ispit je sličan kalfinskom ispitu. Nakon položenog ispita novi majstor pored destura dobija i mešin kao znak da može otvoriti samostalnu radionicu. 84 Cigani kovači, kako rekosmo, imali su svoje radionice u pojedinim mjestima, ali ih je bilo koji su hodali od sela do sela i vršili kovačke poslove. Izgleda, da je kovački zanat u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlašću dugo vremena skoro isključivo bio u rukama Cigana. Imamo jedan podatak da je pedesetorici Cigana kovača stavljeno bilo u dužnost da 1868/9 (1182) izvrše važne kovačke radove na podizanju pontonskih mostova na Drini u zvornič­ kom kadiluku."" Iz toga se da zaključiti da su Cigani kovači bili kvalitetni majstori
"' Cvetko Kostić, Muslimanski Cigani u Skoplju, Skoplje 1934, str. 19-20. " Isto, str. 16-18. " Gazi Husrevbegova biblioteka, sidžil br. 9, str. 92.

160

Muhamed A.

Muiić

koji su mogli da uspješno izvrše ovaj čisto vojni zadatak, koji je od njih zahtjevao ne samo dovoljno stručnosti, nego i veliku brzinu u momentima kad se vode ratne operacije. Mnogi naši krajevi imali su seoskog kovača, koji je obično bio Ciganin. On je bio kao neka vrsta službenika koji se sporazumio sa selom da u svojoj kući svršava izvjesne kovačke poslove. Za taj mu rad svaka kuća u selu godišnje daje određenu količinu žita i drugih namirnica, a za sve poslove koje bi izvršio, a nisu bili predviđeni ranijom njihovom pogodbom, plaćalo bi mu se odmah u gotovu.so Poslije kovačkog zanata Ciganima je najmilije zanimanje bilo konjogojstvo i preprodaja konja, jer je to za ondašnje prilike kad su konji bili jedina prevozna sredstva, bio vrlo unosan posao. Iz zapisnika s ostavinskih rasprava Cigana vidi se da su mnoge ciganske porodice imale bar po jednog konja za svoje potrebe. Interesantno je ukazati na činjenicu, kad je god država rekvirirala konje od privatnika za Čisto državne svrhe, da se na području sarajevskog kadiluka skoro uvijek od Cigana uzimala Y2 broja konja koje su davali zajedno kršćani i Jevreji. 87 Vrlo česti su sudski sporovi između Cigana i drugih stranaka u pogledu konja. Ne samo da su oni prodavali konje, nego su ih istodobno i izdavali u najam. Tako se' spominje da je Ciganin Abdulah, sin Mehmedov iz Sarajeva prije godinu dana bio iznajmio konja Sinoliku (?), sinu Harunovu iz Sarajeva, da otputuje u Beograd. Kako se imenovani dotad još nije bio povratio, to Ciganin Abdulah traži · od suda da mu se konj povrati. 88 Nisu bili rijetki slučajevi da su Cigani napadali prolaznike po drumovima, otimali i krali konje. Imamo podataka da su u nekoliko navrata napadali i fratre franjevačkog samostana u Fojnici. Tako se spominje da su neki Cigani 1718 godine napali i ranili dva fojhička redovnika, a po tom im oteli konje. Kad su napadači bili pozvani da dođu na sud za počinjena djela, pozivu se nisu odazvali. 811 I jednom drugom prilikom spominje se, da su neki Cigani napali jednog fratra i oteli mu konja." 0 Jednom je prilikom 10 Cigana napalo fra Juru, fra Stojana i fra Mihajla kad su iz Fojnice išli u Olovo. 91 Cigani su i u ovo vrijeme bili poznati kao svirači.' Oni su sa bubnjevima i zurnama hodali od mjesta do mjesta i svirali na raznim veseljima. Polovinom XIX vijeka bilo je slučajeva na području sarajevskog sandžaka da su Cigani-svirači hodajući od sela do sela u tolikoj mjeri zabavljali stanovništvo da su pojedinci zanemarivali svoje redovne poslove i trpjeli štetu. Zato je valija u nekoliko navrata upućivao svoja naređenja područnim organima vlasti da se spriječe ovakvi postupci Cigana. 92 Između Cigana jednim dobrim dijelom regrutovani su tzv. mehteri (svirači) u osmanskoj vojsci. Tako se, kao što smo već spomenuli, 1693/4 spominju šestorica Cigana koji su bili mehteri u jajačkoj tvrđavi. Zna se da na jednom svečanom
" br. 3-4, " " " " " " Dr. Milenko S. Filipović, •Seoski Ciganin«, Istorisko-pravni zbornik Sarajevo, 1950, str. 223-224. Gazi Husrevbegova biblioteka, sidžil br. 48, str. 15. Isto, sidžil br. 15, str. 25. J. Matasović, Fojnička regesta, »Spomenik« LXVII. Beograd, 1930, str. 190. Isto, str. 405. Isto, str. 132. Gazi Husrevbegova biblioteka, sidžil br. 79, str. 53.

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlašću

Hil

prijemu kod bosanskog namjesnika Topal-Osman-paše u Sarajevu u muzičkom orkestru pored nekoliko Ceha i Nijemaca učestvovala i nekoliko Cigana. Do pojave stručnog ljekarskog kadra u našim zemljama nailazimo da su postojali tzv. džerahi-ranari. Oni su na primitivan način liječili ljude, ljubomorno ·čuvajući tajnu svoje vještine, prenosili je na svoje potomke. Među ovim džerahima već 1566 godine naišli smo na Ciganina Smoljana, koji je u Sarajevu i okolini slovio kao neobično vješt čovjek za vađenje kamena iz mokraćne bešike i 'za vršenje operacije bruha. Bolesna lica dolazila su pred sarajevski sud i davala svoj pristanak da se dobrovoljno podvrgilvaju spomenutom Ciganinu Smoljanu da im izvadi kamen iz mokraćne bešike, izjavljujući, ako od ove operacije podlegn!l, da nikakvu odgovornost ne snosi spomenuti Ciganin. Ovi podaci govore da je spomenutom_ Ciganinu od ruke išao ovaj posao, što je naročito naglašeno i u izjavi jednog od podvrgnutih pacijenata, koji veli, da je Ciganin Smoljan svojim vađe­ njima kamena iz mokraćne bešike i vršenjem operacije bruha mnogim ljudima bio od koristi. 93 Primitivno vađenje kamena iz mokraćne bešike vrlo je starog datuma04 i izgleda da su se ovim poslom u našim zemljama najviše bavili Cigani. U mnogim muslimanskim selima na Kosovu i Metohiji, a naročito oko Đako­ vice i Prizrena, postojao je tzv. »seoski Ciganin«. On je bio kao neka vrsta službenika, koji je obavljao razne poslove, u prvom redu one koje drugdje , obavlja seoski protođer tj. pomaže seoskom starješini, čuva seoske konje i slično. Iako su u nekim mjestima seoski protođeri vršili poslove, koje inače obavlja »seoski Ciganin«, ipak je dosta sela imalo posebnog protođera i posebnog »seoskog Ciganina«. Glavne dužnosti •seoskog Ciganina« bile su da udara u bubanj svakog petka pred džuma-namaz (molitva), da obavještava o smrtnim slučajevima u selu, da učestvuje na svadbama i da se postara za ostale svirače, da bubnjem oglašava početak molitve: podne, ikindije, akšama, jacije i sehura (početak dnevnog posta). On je stalno išao uz hodžu koji mu je davao naređenja za oglašavanje početka molitve. Budući da je glavna dužnost »seoskog Ciganina« bila da udara u bubanj, to su ga u mnogim selima po Kosovu, i Metohiji nazivali tupadži (bubnjar), a ponegdje su ga zvali i sufurdži (objavljivač početka dnevnog posta). Selo ga je isplaćivala u žitu ili u novcu razrezanom po kućama. 9 " Zelja za što lakšim žvotom navodila je neke Cigane u jugoslavenskim zemljama pod osmanskom vlašću, kao i u nekim drugim zemljama da falsifikuju novac. Ovi Cigani, ne samo da su krivotvorili novac, nego su iz kovanih novčanica na vješt način uzimali jedan dio metala i tako . oštećivali novčanice. Ovakvim postupcima nanošene su velike štete i državnoj blagajni i samom stanovništvu, jer država, naprimjer, nije htjela da od poreskih obveznika primi ovakav oštećen novac, a i u koliko je nekad i to bilo, primila ga je u manjoj vrijednosti, nego što on inače vrijedi. Zbog ovakvih postupaka nekih Cigana stanovništvo novovaroškog kadiluka žalilo se vlastima i molilo da se preduzmu mjere da bi se ovakve pojave suzbiJe. Međutim, kako na ovu njihovu pretstavku ništa nije bilo preduzeto, to oni ponovno upućuju pretstavku Visokoj Porti po istoj stvari.no
" " " " Isto, sidžil br. 2, str. 428. Vidi Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, XII., str. 65. Dr. Milenko S. Filipović, spomenuti rad, str. 224. Orijentalni institut, sidžil br. 10, 153 a.

162

Muhamed A.

Mujić

Iako mi raspolažemo samo ovim jednim dokumentom90 • o falsifi.jwvanju novca od strane Cigana, ipak to ne znači da se Cigani i u drugo vrijeme nisu javljali kao falsifikatori. Kako se u jednom velikom broju dokumenata iz raznih vremenskih razdoblja osmanske vlasti u našim zemljama stalno naglašava da ima falsifikovanih novčanica i da se daju uputstva kako da se s njima postupi prilikom. ubiranja poreza, a obzirom na želju nekih Cigana da što lakše i ugodnije prožive, vrlo je vjerovatno da su oni kroz cijelo to vrijeme imali udjela u ovim poduhvatima. Obzirom da su Cigani u Bosni i Hercegovini jednim velikim dijelom živjeli kao nomadi i da se nisu bavili nekim naročito korisnim i produktivnim poslovima otud je i njihovo materijalno stanje bilo teško. Ova puka sirotinja često nije imala ni najosnovnijh sredstva za život. Dok kroz sudske sidžile nailazimo na vrlo veliki broj dokumenata o kupoprodaji nekretnina drugih stanovnika ovih krajeva, dotle su vrlo rijetki slučajevi da su Cigani kupovali kakve nekretnine, ili u koliko je i toga bilo, to često nije pretstavljalo neku stvarnu vrijednost. ' Zapisnici o ostavštini pojedinih Cigana najbolje ilustruju svu bijedu ovog elementa u ovom periodu u Bosni i Hercegovini. Umrli skoro uvijek iza sebe ostavlja vrlo mizerno posuđe, posteljinu i nešto kućnog namještaja, koje se ima podijeliti među njegove nasljednike, kojih često ima dosta. · Moramo ipak naglasiti da smo naišli na nekoliko. sudskih zapisnika o ostavštini Cigana u Sarajevu iz XVIII i XIX vijeka, koji nam ukazuju, da su ovi Cigani bili u nešto boljem materijalnom položaju, nego ostali Cigani u Bosni i Hercegovini. Izgleda da su oni ovdje imali više zarade nego u kojem drugom mjestu u ovim krajevima. Samo ćemo kao primjer istaći najinteresantniji od ovih podataka, da je 1777 godine iza umrlog Durguta, sina Kasimova iz hadži Turhanove mahale u Sarajevu nađeno 87 zlatnika u vrijednosti od 210 tadašnjih groša. 97 Ovo je pretstvaljalo veliko bogatstvo, ne samo za jednog Ciganina, nego i za svakog drugog građanina. Razumljivo, da su ovo bili rijetki slučajevi među Ciganima u Bosni i Hercegovini. Kako su Cigani u Makedoniji ipak u nešto većoj mjeri stalno bili naseljeni u pojedinim mjestima, nego što je slučaj bio s Ciganima u Bosni i Hercegovini, pa se tako i više bavili korisnim i produktivnim poslovima, to se odrazilo i na njihovom nešto boljem materijalnom stanju. Evo nekoliko podataka o tome: Ciganka Sevda iz Ciganske mahale u Bitolju testamentom određuje da se % njene imovine utroši u dobrotvorne svrhe.98 Ciganin Murat, isto iz Bitolja, bio je toliko imućan da je hodočastio Meku i Međinu."• Neki Manojlo i Bele, iz bitoljskog kadiluka, kod mjesta čereske 1639 (1049 g.) napali su i opljačkali Ciganina Kurta iz Prilepa. Među predmetima koje su ovi opljačkali od spomenutog Ciganina spominje se: 4.000 akči 50 aršina platna-beza 40 lakata vunenog sukna. 100 6 pari naušnica 300 dirhema
"" Prijatelj Sokolović Osman posjeduje neke dokumente ovog sadržaja. " Gazi Husrevbegova biblioteka, sidžil br. 18, str. 44. " Drž. Arhiv NR Makedonije, sidžil br. 30, str. 18. oo Isto. 1110 Isto, sidžil br. 6, str. 42.

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlašću

163

ODNOS CIGANA PREMA RELIGIJI

Otkako se zna za Cigane uvijek su bili uglavnom vjerski indiferentni. Mogli su i vjerovati u božanstvo i formalno pripadati nekoj konfesiji, ali se ilisu pridržavali vjerskih propisa, niti su vršili obrede. Da bi stvorili što povoljnije uslove za mirniji život, oni su dolaskom u drugu .zemlju, prividno prihvaćali vjeru dotične države. Cigani su slobodno možemo reći najdosljednije u život provodili poznato srednjevjekovno načelo: Cuius regio, eius religio. Kad su oni došli u naše zemlje, vidimo ih da se deklarišu kao kršćani. Na to nam ukazuju spomenuti podaci iz hrisovulje cara Dušana, kojom manastiru Arhanđela Mihaila kod Prizrena poklanja Ciganina Rajka, Bojka Zlatarevića, Vasilja Presvetičića, Sokola Sukijasovića, Kostu i Đurka Dimanova. To se vidi i iz dosad, koliko nam je poznato, najstarijeg dokumenta o Ciganima u Dubrovniku iz 1362 g. u kome se spominje Ciganin Vlaho i Vitane; napokon na to nam ukazuje i turski dokumenat iz 1565 godine u kome se spominje Ciganin Smoljan, Radosav i Vukobrad. Uspostavljanjem osmanske vlasti u našim zemljama Cigani primaju islam, državnu vjeru Osmanske imperije. Domaći izvorni materijal kojim smo se služili dokazuje, da su Cigani u Bosni i Herecegovini za vrijeme osmanske vlasti listom bili muslimani. Jedino smo naišli na spomenutu trojicu Cigana:nemuslimana iz 1565 godine i na 117 Cigana-nemuslimana, koje nam pokazuje statistiku bosansko-hercegovačkog stanovništva iz 1870 godine. Međutim, stvar drukčije stoji s Ciganima u Makedoniji. I ovdje ih je većina bila islamske vjere, ali iz raspoloživog materijala može se zaključiti da je u ovim krajevima bilo mnogo više Cigana-nemuslimana, nego u Bosni i Hercegovini. 101 Iako se ogromna većina Cigana u jugoslovenskim zemljama u periodu osmanske vlasti smatrala i vodila kao muslimani, ipak je, kao što smo već ranije spomenuli, vlast i tadašnje društvo s nepovjerenjem je gledalo na njihovu vjersku pripadnost i odanost i čak su Cigani-muslimani podlijegali plaćanju džizje kao i nemuslimani. Kad su vršeni popisi stanovništva i tada su Cigani-muslimani iskazivani posebno, a posebno muslimani uopće. Kl. Božić je u svome članku »Slike iz Bosne« između ostalog i ovo pisao: »Cigani, koje Turci nazivaju polunarodom bieli su i crni, prvi su muhamedanci obrezani, kao ostali muhamedanci, ali ih oni ne primaju u svoje bogomolje, ni u svoje groblje, imadu posebi džamiju. Crni Cigani su pogani, ali se priznavaju Turkom. Među sobom govor~ ciganski, ali znadu i narodni jezik.« 102 Ivan Jukić (Slavoljub Bošnjak) govoreći o l?tanovništvu u Bosni kaže ovo o Ciganima: »Osim Slovjanah nahodi se u Bosni i Ciganah, koji su turskog zakona, pa opet moraju harač platjati, a u džamiu jim nedadu, ovih imade po većim varošima i jesu svi kovači, drugog osim bosanskog jezika ne znadu«. 103
"' Dok u raspoloživom materijalu iz B asne i Hercegovine ne nailazimo ni na jednog Ciganina-nemuslimana (osim u statistici i onu trojicu iz 1565 g.) dotle u dokumentima koji potječu iz Makedonije često nailazimo na Cigane-nemuslimane. Tako samo kao primjer navodimo da se spominje Ciganka Rebiš (sidžil 8, str. 99), Ciganin Petko (sidžil 3, str. 170), Ciganin Dojka (Dojkov) Nikola iz Barušana (sidžil br. 3, str. 138), Ciganin Mišo iz Prilepa (sidžil 13, str. 31) itd. >~Vienac(' br. 1 str. 476. Zemljopis i poviestnica Bosne, Zagreb, 1851, str. 145.
1

164

Muhamed A.

Mujić

Oba ova pisca govore da je u Bosni postojalo separisanje između muslimana i Cigana-muslimana. Po Božiću Cigani-muslimani čak se nisu ni sahranjivali u groblju gdje su sahranjivani drugi muslimani i da su imali svoju zasebnu džamiju. Međutim, po Jukiću im je uopće bio zabranjen ulazak u džamiju. Neće biti da je baš u tolikoj mjeri postojalo separisanje između muslimana i Cigana-muslimana. Tačno je, da je u Sarajevu postojalo cigansko groblje na Hambinoj Carini i da je u ciganskoj četvrti na Mahmutovcu postojala džamija, ali koliko se zna nikad nije postojao nikakav propis, ni neka običajna norma da se Cigani-muslimani nisu smjeli sahranjivati u druga muslimanska groblja i da nisu mogli posjećivati druge džamije. 104 K tom u ovakvo separisanje muslimana bilo bi u suprotnosti sa dobro poznatim načelima šeriata, po kome se tada upravljao čitav društveni život. Citiranim zakonom sultan Sulejmana vidjeli smo da je bilo ozakonjeno separisanje između Cigana-muslimana i Cigana-nemuslimana pod zakonskom prijetnjom, da će lice koje se »ogriješi« o ovaj propis platiti porez koji plaćaju Ciganinemuslimani, ili drugim riječima da će se tretirati kao nemuslimani. Cigani-muslimani su nastojali dokazivati svoju vjersku privrženost, da bi se na taj način u pravima i u dužnostima izjednačili sa drugim muslimanima. To se lijepo vidi iz molbe Ciganina Ibrahima iz 1819 godine, upućene bosanskom valiji, u kojoj se ističe da on i njegova porodica žive islamskim životom; da oni kao ·drugi Cigani ne prose; da su služili drugim muslimanima i prema njima pokazali prijateljstvo, te zbog toga i zbog siromaštva traže da se oslobode od plabmja džizje. 105 Iz kadijinog ilama na ovu molbu, upućenog valiji vidi se da je postojalo carsko naređenje o ovakvim Ciganima, u kome se veli, da ima Cigana koji nastoje dokazati svoju vjersku odanost, da bi se na taj način oslobodili plaćanja džizje, a da će ovi isti Cigani kasnije nastaviti da vrše svoje obrede i zato je bilo naređeno da se svaki ovakav slučaj pojedinačno ispita i da se o tom tek tada donosi odluka. Istina, spomenuti podnosioc pl.'etstavke Ciganin Ibrahim oslobođen je od džizje, jer su mu, kako je bilo ustanovljeno, navodi bili tačni. 106 Iz spomenutog carskog naređenja da se zaključiti da je bilo Cigana, koji su iako muslimani, vršili neke svoje obrede, koji su se i nakon njihovog islamiziranja bili zadržali eto tako dugo. Cigansku vjersku indiferentnost lijepo je opisao Evlija Celebi, osmanski putopisac iz XVII vijeka, koji veli: »Sa kršćanima slave Uskrs, sa muslimanima Kurban-bajram, a sa Jevrejima Suma-bajram.« 107 I pored poslovične ciganske indiferentnosti naišli smo na nekoliko podataka da je i među njima u Makedoniji bilo pobožnih ljudi. 108 Obzirom na neprosvjećenost širokih narodnih masa toga vremena, pretpostavljamo da su Cigani ipak bili najneprosvjećeniji i najprimitivniji sloj naroda. Oni su sigurno više nego drugi živjeli u predrasudama i u sujevjerju, a da stvar
"' Ove podatke mi je dao hadži Mujaga Merhemić, starac od oko 80 godina. "' Gazi Husrevbegova biblioteka, sidžil br. 60, str. 114. toG Isto. "' T. Gokbilgin, spomenuti rad, str. 422. "' Naprimjer spomenuta Ciganka Sevda je testamentom odredila da se Va njene imovine troši u dobrotvorne svrhe, a poznato je da su ovakve testamente u tom vremenu ljudi ostavljali iz vjerskih pobuda. Sevda je Ciganina Mu rata postavila za izvršioca njene posljednje volje, jer je u njemu vidjela pobožna čovjeka koji je čak hodočastio Meku i Međinu.

Položaj cigana u Jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlašću

165

bude još žalosnija, neke kadije, iako najuglednije, najobrazovanije i vodeće lič­ nosti u svojoj sredini zvanično su pomagale i učvršćivale ove štetne društvene pojave kod Cigana. Tako je kadija 22 jula 1772 godine izdao muraselu fojničkim franjevcima da se mole nad nekim bolesnim Ciglminom.109 Istina, imamo podataka da su se ovakva sudska odobrenja izdavala fojničkim franjevcima da se mole i nad drugim bolesnim muslimanima.
NEKOLIKO STATISTICKIH PODATAKA O CIGANIMA
Nemoguće je pratiti brojno stanje Cigana u jugoslovenskim zemljama za cijelo vrijeme osmanske vlasti, jer nam za to nedostaju istoriski podaci. Međutim, mi možemo dati samo nekoliko statističkih podataka o Ciganima iz pojedinih godina u periodu kojeg obrađujemo. Cinjenica, da se u citiranoj kanunami o Ciganima iz 1530 godine spominju visoki funkcioneri turskog feudalizma, kao što su timarnici i zaimi, koji su upravljali nad Ciganima, očito ukazuje da su u to doba u velikom broju Cigani bili naseljeni u balkanskim zemljama uopće, pa prema tome i u našim krajevima. U sidžilu jajačkog suda ubilježen je prepis sultanova fermana datiranog 9 novembra 1694 (21 reb. I 1106 g.) kojim se stavlja do znanja kadijama bosanskog, kliškog i zvorničkog sandžaka da je za ciganskog džizjedara na njihovom području postavljen neki Sefer, koji će od tamošnjih Cigana pokupiti džizju. Ističe se da je spomenutom Seferu izdano 600 priznanica (varak), sa otisnutim žigom, koje će on Ciganima izdavati kad mu budu platili spomenuti porez. Napominje se, ako bi mu potrebno bilo još priznanica, da se obrati nadležnim vlastima za iste, a ako bi mu eventualno istih preostalo, da ih povrati. 110 Iz svega naveqenog da se zaključiti da same vlasti nisu bile na čistu koliko ·se Cigana nalazi na spomenutom teritoriju, ali činjenica, da je džizjedar dobio 600 priznanica, upućuje da se broj odraslih muškaraca Cigana u ovom kraju kretao oko navedene cifre. Nešto više statističkih podataka o Ciganima u Bosni daju nam spiskovi muslimanskih izbjegličkih porodica iz Sapca, Sokola, Užica i drugih mjesta u Srbiji, koje su se nakon Prvog srpskog ustanka naselile u Podrinju i u Semberiji. Mi ćemo iz ovih spiskova u izvodu donijeti popis ciganskih porodica, naseljenih u pojedinim mjestima spomenutih predjela Bosne.

Ciganske porodice iz Užica, naseljene u Donjoj Tuzli111
Redni broj porodice Redni broj
člana

·Prezime

ime

Srodstvo

Starost

porodice
Sijejić

2 3
4

Sijejić

Sijejić
Sijejić Sijejić

Alije Alije Alije Alije

Salih Edhem Sevko Adil

brat brat brat brat

22 god. 17 god. 14 god.
10 god. 7 god.

Alije Adem

"' J. Matasović, Fojnička regesta, str. 221. "' Orijentalni institut, sidžil br. 10. 111 Isto, dokumenat br. 3138, str. 2-3. ll

166
Redni broj porodice Redni broj
člana

Muhamed A.

Mujić

Prezime

ime

Srodstvo

Starost

porodice
l 2 2 3
Musić Musić

2
3

Muse Salih Saliha Sulejman

sin

50 god. 22 god. 35 god.

Mus!ć Muse Osman Musić Osmana Hasan Musić Osmana Husejin
Beldrović Bekirović
Bekirović Bekirović

sin sin
sin

6 god.
3 god.
60 23 lli 12 4

4 2 3 4

5
5
2 6 7

Bekirović Okić Okić

Bekira Hasan Hasana Mustafa Hasana Bekir Hasana Murat Hasana Ibrahim

sin
sin sin brat

god. god. god. god. god.

Okana Ibrahim Okana Mehmed Sulejman Mehmed Oke Salih Halila Salih Sejde Smail Mustafe Ramadan Alije Ibrahim

15 god. ll god. 16 god. 16 god. 12 god. 15 god. 25 god. ll god. 12 god.

Joličević Jolića Sipić

8
9 lO ll 12

l'

Okić

Cosić
Sejdić
Sipić

Džodžić (Džudžić)

Ciganske porodice j,z Sokola, naseljene u gradu Kozluku,
Redni broj porodice Redni broj
člana

zvornički

kadiluk112

Prezime

ime

Srodstvo

Starost

porodice
Borić

13 2 3 14 2, 3 15 2 3 16 17 18 2
u:~

Borić

Borić

Bore Iorahim Ibrahima Bego Ibrahima Bilal Saliha Ramadan Ramadana Salih Ramadana Arik Saliha Ibrahim Ibrahima Miralem Ibrahima Hasan

sin sin sin

45 god. ll god. 9 god.
30 god. 8 god.

Betanović
Betanović Betanović Betanović Betanović Betanović
Smajić

sin
sin sin

7 god.
27 god.

8 god. l god. 5 god.
27 god. 25 god. 20 god.

Smaila Abdulah

2abić

Omera Osman brat

Kulaš Alije Mehmed Kulaš Alije Salih

Isto, str. 18.

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlašću

167

Ciganske porodice iz Sapca, naseljerte u Samcu113
Redni broj porodice 19 2 3 20 2 3 21 2 3 22 2 23 2 3
4

Redni broj
člana

Prezime

ime

Srodstvo

Starost

porodice Mustafa Mehmedov Salih Muslafin Mehmed Mustafin Osman Mustafin Ibrahim Osmanov Halllm Osmanov Alija Osmanov Salih Alije Sakir Sallhov Mehmed Alijin Mustafa Mehmedov Osman Mešanov Sumbul Osmanov Hasan Osmanov Ibrehim Osmanov Hasan Smailov Hasan Hasanov Hasan Sallhov Salih Hasanov Hasan Hasanov Arif Hasanov Halid Huseinov Husein Huseinov Mustafa Salihov Arif Salihov Omer Mustafin Ramadan Mustafin Alija Mustafin Salih Mustafin Jusuf Mustafin Isak Mustafin 2 Mustafa Osmanov Mehmed Mustafin Mustafa Musaov Rašo Mustafin Rešid Mustafin Redžep Mustafin Salih Mustafin Sulejman Jusufov
Musić

sin sin
sin

50 god. 27 god. 24 goa. 31 god. 8 god. 6 god. 70 god. 30 god. 6 god. 35 god. 15 god, 40 15 12 9 god. god. god. god.

sin
sin unuk sin sin sin sin sin

24

l 2 2 3 4

40 god. 5 god. 80 15 12 10 30 20 15 10 24 22 8 10 god. god. god. god. god. god. god. god. god. god. god. god.

25

sin sin sin
brat brat brat brat brat brat

26
2 3 4

27 2 3 4 28 29
30

18 god. 15 god.
sin sin sin

50 god. 20 god. 27 god. 6 god. 4 god. 8 god. 6 god. 25 god. 41 god. 20 god. l god.
ll*

31 2 3 32
2

brat

33 34 2
3
113

Musić Musić

Musaov Salih Salihov Sulejman Salihov Hasan

sin sin

Isto, str. 78.

168
Redni broj porodice 35 36
2

Muhamed A. Mujić

Redni broj
člana

Prezime i ime

Srodstvo

Starost

porodice
Musič

Musaov Osman
sin sin sin sin

45 god. 45 god. 12 god. 6 god. 20 god. 5 god. l god. 45 god. 22 god.

3

Osman Abdije Ibrahim Osmanov Mehmed Osmanov
Hadžić

37
2 3

Hadžić
Hadžić
Hadžić Seidić

Saliha Hali! Halllov Hasan Halilov Salih Saliha SalihAlije Salih

38
39

Ciganske porodice iz Užica naseljene u Brezovu Polju114
Redni broj porodice Redni broj
člana

Prezime i ime

Srodstvo

Starost

porodice Biber Biber Biber Biber Mehmedov Salih Salihov Sulejman Salihov Imšir Sulejmanov Osman 60 30 16 3 god. god. god. god.

40 2 3 4 41 2 42 2
43

sin sin unuk sin brat brat brat
bratić

Husein Mustafin Hasan Huseinov Omer Salihov · Alija Salihov Sulejman Cive Salih Cive Ibrahim Cive Dervan Muratov Abdullatif Abdulah Miralem Abdulah Muharem Abdijin Mehmed Abdijin Sakir Abdijin Sejdo Abdijin
Sejdić

35 god. 7 god. 13 god. 10 god. 16 10 l 20 god. god. god. god.

2
3

4
44
2

4

5
6

brat brat brat brat brat

21 god. 15 god. ll god. 7 god. 5 god. l god. 25 god. 41 god. ·l god. 41 20 15 12 god. god. god. god.

45 46 2 47
2 3

Abdije Ahaz Saliha Alija Alije Ibrahim Huseina Salih Hasana Salih Salihov Husein Huseinov Sumbul
sin sin sin sin

Pervanović Pervanović Pervanović

Pervanović Pervanović

4
u•

Pervanović

Isto, str. 98-99.

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlašću

169

Ciganske porodice iz Užica, naseljene u Srebrenicins
Redni broj porodice Redni broj
člana

Prezime

ime

Srodstvo

Starost

porodice lbrahim Osmanov Nuko Ibrahimov Nurija Ibrahimov Osman lbrahimov Mustafa Zenunov Salih Mustafin Ramadan Mustafin Rašid Mustafin Hasan Zenunov Ahmed Hasanov Mustafa Alijin Alija Mustafin Bešlija Mustafin Mehmed Mustafin Halil Mustafin Ramadan Osmanov Osman Ramadanov Salih Ramadanov Hasan Ramadanov Salih Mehmedov Mehmed Salihov Mehan Barutčijin Mehan Mehanov Sulejman Mehanov Bekir Omerov Salih Bekirov Sulejman Bekirov Omer
Barutčijin

48 2

3
4 49
2

sin sin sin

40 god. lO god.

8 god.
8 god.
34 god.

sin

3
4

sin

sin
brat
bratić

5 6
50 2

8 god. 6 god. 6 god. 23 god. 3 god.
85 god.
22 god. 22 god.

3
4

5
51
2

sin sin sin sin

22 god.

20 god.
60 god.

sin
sin

19 god. 10 god.

3
4
52

sin
sin

4 god.

l

2 53

40 god. 16 god.
60 god.

l
2

sin
sin

23 god. 6 god.

3
2 3
55 56
2

sin

50 god. 12 god. · 7 god. 90 god.
26 god.

sin

3
57

lbrahim Mustafin Hasan lbrahimov Mustafa Ibrahimov Osman Mehmedov

sin sin

6 god. 4 god.

30 god.

Kao što smo već raniJe spomenuli u statističkom izvještaju o popisu stanovništva u Bosanskom. vilajetu iz 1870 godine, koji je izvršen po sandžacima i po kadilucima, na principu vjerske pripadnosti, Cigani muslimani su odvojeno iskazani od ostalih muslimana. Kao i ostali, tako i ovaj popis stanovništva 1.1 n<~šim kra~
"' Isto, str. 102-103.

170

Muhamed A.

Mujić

jevima pod osmanskom vlašću obuhvatio je samo muškarce. Prem~ ovoj statistici na području Bosanskog vilajeta 1870 godine bilo je Cigana-muslimana 5139 sa 1965 domaćinstava, a Cigana-nemuslimana 117. Brojno stanje Cigana po kadilucirna izgledalo je ovako: 116
Domaćinstvo

Sarajevski kadiluk Visočki kadiluk Rogatički kadiluk Kladanjski kadiluk Višegradski kadiluk Cajnički kadiluk 'l'ravnički kadiluk sa Zenicom Jajački kadiluk sa Jezerom Prusački kadiluk sa Prozorom Livanjski kadiluk Banjalučki kadiluk Tešanjski kadiluk Derventski kadiluk Gradiški kadiluk Zepački kadiluk Gornja i Donja-tuzlanski kadi!uk Zvornički kadiluk Srebrenički kadiluk Bijeljinski kadiluk Brčanski kadiluk Gračanički kadiluk Maglajski kadiluk Sjenički kadiluk Novopazarski kadiluk Podgorički kadiluk Bjelopoljski kadiluk Mitrovički kadiluk Novovaroški kadiluk Plevaljski kadiluk Prijepoljski kadiluk Mostarski kadiluk Gatački kadiluk Nikšićki kadiluk Blagajski kadiluk Konjički kadiluk s Neretvom Ljubuški kadiluk Stolački kadiluk Nevesinjski kadiluk Trebinjski kadiluk Duvanjski kadiluk Fočanski kadiluk
'" lsto, br. 3123.

117 62 27 3 29 29 69 33 52 29 29 40 61 14 170 157 142 179 79. 120 33 9 77 44 31 26 20
ll

Lica 260 182
5~

15 49 25 5 6 29 12 40 20 40
ll

21

8 89 89 242 114 153 65 57 146 211 21 40 419 427 423 429 218 336 73 20 195 99 98 166 36 33 50 111 89 13 16 98 26 128 63 158 33 151

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom

vlašću

17l

Ovom statistikom obuhvaćeni su samo Cigani-muslimani, a brojno stanje Cigana-nemuslimana po kadilucima izgledalo je ovako: 117 Derventski kadiluk 46 Gradiški kadiluk 36 Birčanski kadiluk 35

PRILOZI
l

Sarajevo, krajem jula 1565 g.

= poče tko m muharema

973.

Prepis hudžeta sarajevskog kadije Ciganin Memko, sin Radisavov tuži Ciganina Pirnana, sina Vukobradova.
Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, sidžil br. 2, str. 370.

":'J-'!1 ;\.Q,..I-...f.. ~·<!.i~ it >l;: ..iJ ..dJ .:,t-!!; <!.i~ it JL.J>I; .liJ~~ ;.liJI

~f..~S-"!,1 '-:'.r'> t~ <~~~n .d..~t~ .....li;l J .u&.lf, ....f~l.:,t-!!!J.t..i' .:~~j rt~ J•-.:~.'
'-:'J"'!l:/- ;~l 0:,>~ ..::,...\;1 o..U..clJI ~~'-:'J-A:. l ;\s::31 o..U..clJI

J! j.. .!.If.> j;.A:.I ~ lr'I.J.;j

IS..dJI ,Y. .J:j ~~~l~.~.!il~~ <I!A<I.it-!!;JJ!;'\Vl" 4:,...

iT ,i- Jl;l J IJ.j.

Jl!;.l

:I•Jt------'

t""'\;

.:.r. IS-!!;

Prevod Ciganin Memko, sin Radisavov pred šeriatski sud je doveo Ciganina Pirnana, sina Vukobradova i izjavio: •Spomenuti Pirnan me je u selu Bilinić nožem jako udario u nogu i nogom u leđa. Zahtjevamo da se po šeriatu ova stvar izvidi«. Kad je Pirnan o tom zapitan, porekao je. Kad je (od tužitelja) zatražen dokaz, nije ga mogao donijeti. Kad je (tužitelj) od imenovanog zahtjevao da se zakune, on se zakleo, te je na traženje upisano u sidžil. Napisano početkom mjeseca muharema 973 koncem jula 1565 g. Mustafa, sin Ahmedov Prisutni: Piri, sin Kasimov 2 Sarajevo, 28 aprila 1566 g. Ahmed, sin Abdulahov

= 8 ševala 973.

Prepis hudžeta sarajevskog kadije
Memi, sin Hizrov izjavljuje da se dobrovoljno podvrgava Ciganinu Smoljanu da mu izvadi kamen· iz mokraćne bešike.
Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, sidžil br. 2, str. 428, ---:-:,.,e-Isto.

172

Muhamed A.

Mujić

.;u. e.M.U~. '":'.r.l!l..jlji_"l J ;l ji ....:...~1_,.. <li~ rt ~'ll_,...-l_r"- .J.~ .6;:> J!
~JI.:::..,; .:,.,:..Iz.~.~_,:._,

r'.x.J .:,~1 «.S;.fl .:,..\SC.tl

~;.1

.;u. 4-i~ 1t ~'ll_,...-1 .r.!' '=')JI

dJJlJI J~\,.. J .1'\.. .~~.>J .~_,...;.J!ol.i~;J!j• ~I)IJ. ·~> ~..J;.I ~ !""' ...:.5 .S..clJI

Jf ~ ~~§>.x.J .:,~1 d-b .i: ~JI;j.<J.:Jl.JI ~):il)-. ..f J
ji_; _K. lJ' A J, ;.r
j\1...1 ''Jt---~

.... .:;:~

~.J. ...A-Y..

:>IP.j'.:;:~~

<.S-'- .J.
Pre vod Memi, sin Hizrov u prisutnosti Ciganina Ismolana (Smoljan) izjavio. je priznao: »Imam kamen u mokraćnoj bešici. Ja sam dao pristanak da (mi) ov~j Ciganin Ismola1;1 (Smoljan) izvadi kamen, a u slučaju da od ove operadje podlegnem, niko neka ne traži za mene krvarinu.« Pošto je utvrđeno da je spomenuti Ciganin faktički vješt i sposoban za ovo i za operaciju bruha i da je mnogim muslimanima bio od koristi, mi smo dali odobrenje, što je na zahtjev upisano u sidžil. Napisano dne 8. mjeseca ševala (973) = 28. aprila 1566. Mehmed-beg, sin Ferhatov Nesuh, sin ..... P risu t ni: Smail, sin Husrefov sin Sadijin i drugi 3 Sarajevo, 29 aprila 1566 g. Jusuf, sin Mustafin

= 9 ševa! 973.

Prepis hudžeta sarajevskog kadije
Bajezid, sin Musaov iz sela Miljevići (?) izjavljuje da daje pristanak da Ciganin Smoljan njegovom sinu Hasanu izvadi kamen iz mokraćne bešike.
Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, sidžil br. 2, str. 427 .

..jlji..l o..l!...<ll't'I.Y' 4.i~ it ,:,'lJ_,...-1 o~.;!~ &'Y.). ~):.~,j~~ ~j ~)>J!

i'.J..-' ~~l ~lj-l ~JI..:"J\-- .~_,...;.J! ~'ll_,...-1 _r.!l '":')JIJ.\l. o..1!...4.il!.. d:...,.. i_,l.;.-'1 '":'J~I •.JS~.>~,-IlJI 0--'i\50..1 ..cc ("";~l r.:-!1 ~ ~_,!!_,.:....>;J.i.. .UJI .::.,j .:,..s:>.l.r. .f. ~,!.
.s.cl.JI j f ~ ~~ '-;'J~I .x..J...ai ifb .:N_,...-1 J.f...f'
'\ Y"r' <~.:,..

ji_; _K. lJ' '\ J. ;_r

j\1..1, _ _ _

~

.M"'I.J.~J
(""~J

.S-M.- .J.

J.kl

Je .J. .:"~1

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlašću

173

Prevod Bajezid, sin Musaov iz sela Milović (Miljevići?) u prisutnosti Ciganina Ismolana (Smoljan) na šeriatskom sudu je priznao: »Moj sin Hasan ima kamen u mokraćnoj bešici. Budući da je ovaj Ismolan (Smoljan) u tom pogledu vješt i sposoban, ja sam dao pristanak da mu ga izvadi, a u slučaju da on od ove operacije podlegne, ja od njega neću tražiti krvarinu za imenovanog Hasana, a ako to učinim, neka se ne uzima u postupak.« I spomenuti Ismolan (Smoljan) je (to) potvrdio i na zahtjev je upisaiio u sidžil. Napisano dne 9.· mjeseca ševala 973 g. = 29. aprila 1566. Prisutni: Lutfi, sin Sadije Mustafa, sin Ahmeda Hadži Mehmed, sin Bajezidov Inhan, sin Alijin i drugi

4
Bitolj, 4-14 marta 1641 g.

= krajem zilkadeta 1050.

Prepis hudžeta bitoljskog kadije
Bitoljski vojvoda Mustafa-aga Balta-zađe ustegao se da izvrši sudsku presudu o upućivanju Ciganina Mustafe na galiju i povratio kadiski hudžet.
Drž. arhiv NR Makedonije u Skoplju, sidžil br. 8, str. 41.

~'-:'-'~~JI o..IA~I ;51 t.\.i~it ~J' ul;<-:il j .J,.Ijjs"\... ji.... L:... ~.M -s-'J:> .t
,JI#';:

M. ~11.5'_A)y_ '-:'-'Jf' ~JI~ J: 4~ c..rl:ll )\..J: ,:,:ill~ J '-:'-'~l.;r J-':!1
JbU ~

_, ~t ~;~l J!S" C:. _,J<? ~J ~~ J_,.~.<> :._,r.. tiJ)_,..j- J

rt r

u~ l ur

e;:....;;. '-;'J-'-!' tl:.::..'.:..-'-'1 JL..;! ~~ 1-);y,_jA:;. \čl r).J:f ...u..ll.,, ~_j ~1&1 r
S.>.:!JI J.!.~ elJI J"'\.. ~11_,1 .1'\1; o.)\?1 i.~.<>~ tf- .;..&\k l '-;'J~l ;; J.;(~ j._.:..J i_:.)
J~l.)

o.)lj.t:•~ .:.:JJI •->.tJ o:>o;y,_jA ~.M J-Al~ '-;'J.t..J ~ .J_,f-1 .)JI J\...;1 ~~ (f J.f.f '-:')Jlj'\1;

.xb

..;JI _, ~ ...:._~ ~fl! ;;J..All s; j-1..,1 _ _ __

J ;:r
;;t,;.AJij

;;:JJI

j

1-).ril t-"1;:1
Prevod korektnih ljudi i izjavama mnoštva svijeta dokazana su i utvrđena prljava djela i krađe Ciganina Mustafe, koji je u više navrata ulazio u kuću Ali-bega, ponosa ajana, stanovnika grada Bitolja i mnoge mu stvari pokrao i da je sada na oči svijeta ponovno upao u Ali-begovu kuću i ukrao mu jedan sahan u vrijednosti od 120 akči. Sud je izdao presudu da se spomenuti zlikovac uputi na galiju. Međutim, kad je predan Mustafa-agi Baltazade, koji je vojvoda u
Svjedočenjem

174

Muhamed A.

Muiić

spomenutom gradu, spomenuti Mustafa-aga se ustegao da navedenog razbojnikl uputi na galiju i natrag povratio hudžet, koji je izdan od strane šeriatskog suda Pošto je postalo jasno da on neće da se pokori jasnom šeriatu, ovaj je slučaj une· sen u sidžil onako, kako se dogodio. Napisano početkom· časnog zilkadeta 1050 g. = 4-14 marta 1641 g. Prisutni: Ponos kadija Ibrahim ef. Ponos skrbnika Ramadan ef.
5

Ponos profesora Omer ef.

Halil-Celebi, sin hadži Husejinov

Bitolj,

početkom

aprila 1657 = sredinom džumada II. 1067.

Prepis hudžeta bitoljskog kadije

Na tužbu Abdulkerima Celebije i hadži Ahmed-bega, sakupljača džizje od Cigana protiv hadži Hasana, potkivača, s ud donosi presudu da se od imenovanog ne naplaćuje džizja, jer je dokazao da nije Ciganin.
Drž. arhiv NR Makedonije u Skoplju, sidžil br. 15, 38 a .

.:;!JI '-:'r#- ...:......:... ~"'! .j$11 ..!!:. .:!.l.:..~\1.

uW ci'-' •.~:..~.::J;...~:.. ~.M .a";:J-"

~tf'~ }~(t ~.u-l c::_\l..l J~ r..fJI .1-f u'YJI ;_,..1.. ~ ~J~I J ~..f.- •J)JI
;f ~ '-:'J~I ~J"l .r..P ~;j_,l o..l.ip
J ;l,;,... l :.;_Sit..:,- c::_\l..l

Ji' ul• !!..}-< ~.M .~_,:ll ri'Y

JI~ ~_,!.;~l :Jb J JI.;' o.M.r..J •.,_i;~j ~ ~f. '-:'}JI-..;~ ~_,1-..;~ &-> c::_\l..l Ji'
•J.J.j< ~.M .J. o.qlf." &->" c::_\l..l

Ji' ;J.l. jlj.-11 --!- o..l.i~~) j;~l ~ .:rJ.r..r.JI '-:'fiJI

~l i )L. l ....;_,.!. • .e~ ~~J (. jšJI ~ ~~ it (nečitko) u..l.i):;<~ Ju_ j rt ~v u~lj
&-> c::_\l..l

Ji' ul;_".)-< u'='.M ':'-'J.: l;)((' fY.."' ~_,.u~~-'' .u~ 1:.1.. ;J...!l_,l...;_r... ._;;1_,.. .e.. lJ")..;~ u..~:..-> e::_\l.. l JI' J.f..i-< d.f-~1 ;~l~~ ~J..!lJI jšJI ~ ~~ .:!.l.}r
ul_r:,L...~I.::J ~ ol'r-JI J:-'Y J~rt ;JI.. J':J:J _, ~ uY., u~ JJ~ •.l.;..c1_,1 ~ ~
•J.J.j< ~j&-> c::_\l..l

JI' ;p~ el}l J .o'}.J.l:l "-!'_,.!. .::.,_,'r- ·bl ~_,:.-''rL'YI--!- ~}JI

j}.~~>\!.

4.:.D_,....;. .J! ..i: ;..I!.I.JI .j_,!.. ~l (":ILl .j_,!. o..C~ ~~J ':'_hl ~JI~ ~~itu..l.i):;<~

Ji' ;f.l. ._f:p u..l.t..!l_,l e'-' • .!l.J..!!> -1Jill J J...I.L:fl-'--! <.S).i:J'r- .....;r~) );~l c.i-' .::.,)'r- J '-:'-'-'!1.:-:J;I_,.- J .:....JI .M~..._;. .::.,\i_,l rL ~j .J.t...cl,l _);. ...:..4A:_;!.~Ip u':JJI·~~ ć.l:-~\l..l
~JI .'itl~ J (nečitko) .]:>j 114..1 ':'-'-'!' (_'-:'-'h~ ..1!1 ~_;.<~A_;:::.. V ~l~ '-:'if J
_wJI ~"!.i:- J!"' ć\.ol,i~ ..;..~:..~-'!'..,.;~<::;!!~~ .:.t:..;..u ~~ ~_,);._, ,_,~... J-'..!lJI

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlašću

175

~U, JJI "':')JI iJI..IA ..,_..._;...:,\,;JI J "';'J-':1 ~_r. [_J "':'}JI ~JI ~l J.:<- •J.JJI ;.f- ~J -':j fl ,:,~1 "'..ft- ( _r. 4..iJI ~l ~ ..:,...IIS"..t.la.. J 1,)1.,:;.1 "':'.r.IJIIS".U..Ia.. J 1.::>1.::;.1 \.k; J ~l ~l

~_,!.ISI_,:.j ~.Y';: ~JJ;:! J'..;:, jlč,IJI • ..ql_,...~ "':'lft oJ_i..clJI Jlj.. J'..;:, 15"J_,:IJI ~J •.;J.J

"':'fiJI r}; J~ .!U J.:-7- .J. "':il ~J _,;.1 c-JI}I J">\.. .d.;. t:- O:,::.<!.,D;\a.. )h~ft- ,:,l;_~._jA
ii;y,jl ~ .j-'ll IS.)~

X. .k..IJI J ;.r J ć..IJ.) IS.J: IS..ciJI eLJ J
Prevod

e:. ,Yik-':

Abdulkerim čelebi i hadži Ahmed-beg, koji su zaduženi za ubiranje džizje i ispendže od Cigana u kadiluku grada Bitolja za 1656/7 (1067) na šeriatski sud su doveli hadži Hasana, potkivača iz spomenu tog grada i u njegovoj prisutnosti protiv njega podnijeli ovu tužbu: »Imenovani hadži Hasan, potkivač sin je Ciganina i Ciganin je. Kad smo (od njega) zatražili džizju, izbjegava i neće da je dade. Zahtjevamo da se po šeriatu ispita i da se od njega naplati.« Prilikom ispitivanja spomenuti hadži Hasan, potkivač u svom odgovoru je rekao: •Ja sam rođeni sin kršćanina (ime nečitko), iz sela Lopatiče (Lopatica?), koje pripada spomenutom gradu. U sedmoj godini primio sam islam. Nedaobog nisam ja Ciganin, ni sin Ciganina.« - završio je izjavu. · Spomenuta dva tužitelja potpuno su odricala, da je hadži Hasan, potkivač rođeni sin spomenutog kršćanina. Kad je od spomenutog potkivača hadži Hasana zatražen dokaz, koji bi odgovarao istinitosti njegove tvrdnje, na sud su došla dva korektna muslimana Sulejman čelebi i telal Haver, da bi posvjedočili. Kad je od njih zatraženo da posvjedoče, ovako su šeriatsko svjedočenje dali: »Imenovani hadži Hasan, potkivač faktički je rođeni sin štićenika (ime neči tko) iz spomenutog sela i u sedmoj godini je primio islam. Mi smo svjedoci o tome i opet svjedočimo.« I kad je pregledana časna decizija, kojU: posjeduje spomenuti potkivač hadži Hasan, (čiji je sadržaj): Kad je utvrđeno, dokazano i poznato da X-musliman uredno i stalno vrši pet dnevnih molitvi, da je sa muslimanskim hidžabom (specijalna odjeća za vršenje hadžskih obreda) išao i hodočastio časnu Kabu -'-- Allah je blagoslovio - i da je sin muslimana, a neko kaže: »Tvoj je otac bio Ciganin i Ti si Ciganin.« i ako se zatraži džizja, ali lice X na opisan način bude musliman, časni hadž bude izvršilo i revno vrši pet dnevnih molitvi, a sa tom grupom (s Ciganima) nema nikakva dodira ni veze, a ako se s muslimanima druži da li je po šeriatu da se uznemiruje i tjera da plati džizju.« Po ispravnom odgovorio: »Ne može se«. Pošto je tako naređeno ova je isprava kao temessuk napisana o ovom što se dogodilo da se spomenuta oba džizjedara spriječe da se miješaju (u ovo pitanje) i predana je moliocu. Tako je teklo i napisano polovinom mjeseca džumada II. spomenute godine.

176

Muhamed A.

Mujić

6

Bitolj, 1698/9

=

1110 g.

Prepis hudžeta bitoljskog kadije

Presuda da se % imetka umrle Ciganke Sevde iz Bitolj a, koju je ona oporuu dobrotvorne svrhe, preda hadži Muratu, izvršiocu testamenta, da je utroši u namjenjene svrhe.
čila

Drž. arhiv NR Makedonije u Skoplju, sidžil br. 30, str. 18.

.:t. ~J~ ·~r ,:NJI .:,liJ~~ ,:;_,_;JL$"1.... tS"~,:;~ .:,.~:.i~
c:_.\t.-1

;i..\:..

:W.M

'":'\::s:il ~l> .J~•>.!. j- ...;;U. ':'}JI E-"!1 ~~JIU~ ~l ....;..Y. ~S:J) ~~JJ .!.t~ rt .:.r> ~J! }Illi~ ':')JI .Sh"';f.- .:,~J ....;..Y. JY.j- ·.>~i_,:ll ij'J ~... tr~ ~{rt .>If
•JJ. j- '";'J ..l,! l

ć.I.:IL. ~l ..:...;. ·~r

i)\{'.t,._fj J .sJ~.) 4!:)>)JI oJ.i)"1-:-1_,. ~l (-"'l.;. l .J'JJI >rt.

JI...~~ ..... (-:~> ~l~ J~ ;l:? &>J J! J .:.._:oJ •>)JI

.:;l'JI . j_,.o •.J. •J<:-J J$

Iii ~1;:1 ;b"';?.- J Jljl ._;~J! J.f.j- Jlj.JI ~ o..!S"..I_!.> ;~_,th. ~l.t,.J:ll '";'_,:JJI Jlr i>-'-: l~
.J. .Ji:-!.:,~ JJ...tc ">,::::_;, ..UJ.:!JI ~~JIA.. JJ...o .>If c:_.ll.-1 j}f ,J-M ~l ;1<.;1

~l.-1 J o..U..I.:IJI ~~!i....l '":'}JI ,.:,l_,..;,l.. ~_;. crlf o.>'rJI J.t:.'J j d it .JI:-! .J. ~1.;.1 J .:_r>
;\::.?&>J .S.>IJ.. c:_.ll.-1 >Y.j- J ..:-~J •>)JI

..;.i!JI ...;_,.o •.r.

•J':" J Jll.o ~ .JC:I ,::..;. ·~r •>.!.j-

•P-JJ~ J.l.!l '-::"_;.. .:.,~~ .1~1 Y.~ );-'_!l..j~ .:.,.>~j)..~~> L!.<~.:."~ .f..): '";'J..I_!I ~Ir-l .s.):>'-:'..,)
oJ)JI .!!tl .j_,.o o;: •)<:-JJ .j.>~ ~)"• ..=.:LoJ .)If c:_\l...l ).!.f

JX .:.;.;._.<If=; .:!.toJ.J.j-- ~_,:..
.SJ.:! JI ~~~e!_>

•>.t.}l :(:.JI J.f.jl ć:.:;\:11 j
Pre vod

Jj

\.. .J;: 4fi

Nasljedstvo umrle Ciganke Sevde, kćeri Redžepove, sina Hasanova koja je stanovala u Ciganskoj mahali u gradu Bitolju pripada njenom mužu Jusufu i državnoj blagajni. Nosioc ovog dokumenta hadži Murat, iz spomenute grupe (Ciganin) pred sudom u prisutnosti spomenutog Jusufa, ciganskog džizjedara i Ibrahim-age koji je službenik za primanje fiskalnih dijelova podnosi tužbu protiv njih i izjavljuje: »Pošto je spomenuta Sevda dok je bolesna bila oporučila da se jedna trećina njenog imetka potroši u dobrotvorne svrhe i mene odredila za izvršioca njene oporuke (vas1 muhtar), to ja zahtijevam obzirom na ovu moju oporuku da se stvar ispita i tražim da mi se % imetka preda.« Budući da je prilikom ispitivanja spomenuti Jusuf priznao, a džizjedar Ibrahim-aga poricao i nakon što je od tužitelja spomenutog Hadži Murata zatražen dokaz za istinitost njegovih navoda, korektni muslimani šaban, sin Hasanov i Ibrahim, sin šabanov pristupili su šeriatskom sudu radi svjedočenja. Kad je od njih zatraženo da svjedoče, izjavili su: Dok je spomenuta Sevda bila bolesna oporučila je da se % njenog imetka utroši u dobrotvorne svrhe i spomenutog hadži Murata postavila je za izvršioca testamenta. Mi smo svjedoci za ovo i opet svje~
dočimo.

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlašću

17'1

Kad su posvjedočili po šeriatu, 1fa imetka spomenute umrle primio je po testamentu navedeni hadži Murat i istodobno je upozoren da ga utroši u dobrotvorne svrhe. Na traženje upisano je (u sidžil) što se je dogodilo. Napisano istog datuma. 7 Jajce, 1693/4

= 1105 g.

Prepis molbe nekih Cigana, stradalih od odmetnika da se oslobode od plaćanja džizje i nekih drugih daća i prepis bujuruldije bosanskog valije da se isti oslobode
Orijentalni institut, sidžil br. 10, 38a.

J:. JI.; ..:01 _A <f';j6 ...:~.w_; ~~.J~J~ ~l j~}.>'YJI J J> l •:~ ,:;[!.S)Jj J'.
.J-li):lJ.>~~ 1"""\.t' 4\=.- j•U.JI ~ ~ j-•~ J.~.) j-~ '-:'J:.J.> ..j.>l..c.• ~~~;~} )!., J

~~ ·~~ .;•\.i:'JI •~J (nečitka) ...J~ ~J.; l bl ~\>.j.-!~ .:::.-Jt. J J.}->'YJI J J> l ;_,:!JI j~
;_,:!JI ~J !.SJA;_,!.:,\..j ~\k

...:....;.;,li

o.>~j 4WJI ;U)":.1.41 .:::.--> ~~ Jt>l JJ'.j- ~ .o..;.; ~j ~li ~~ '-:'\.. ~r
~~--':;~~ ·5..r..L J~; J J.;j-:- <.S'.i;• ~JI ._p '}l;. J 1.>1.:.;~\t ~;J.' J o..l.:.l..UJI J\!...1 J1U
;-~;,_ql.~;
Prevod Ovaj Vaš sluga prošle godine dolazeći sa svojom porodicom i djecom iz Mrkonjić Grada u tvrđavu Jajce naišao je na kotarske odmetnike (eškija) i svi smo · bili zarobljeni. Molim Visoku milost da jajačkom kadiji uputi časnu zapovijed da se ne uznemirujemo sa teftišlemom dok ne isplatim otkup za svoju porodicu i za djecu i za svoju nesretnu glavu. Utočištu šeriata, jajačkom kadiji neka mu se poveća vrlina! Budući da je spomenuti Ciganin sa svojom porodicom pao u ruke neprijatelja, a vrlo je siromašnog stanja, potrebno je da naredite da se spomenuti ne uznemiruje sa džizjom, teftišlemom i sa ostalim teretima dok ne isplati svoj otkup i dok ne bude oslobođen.

8
Sarajevo, 1693/4

= 1105.

Prepis ilama sarajevskog kadije
Na tužbu Omer-age ciganskog džizjedara za sarajevski kadiluk protiv Ciganina Selima, sina Osmanova iz Sarajeva, kadija donosi presudu da optuženi ne podliježe plaćanju džizje, jer revnosno vrši vjerske dužnosti.
Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu; Tarihi Enveri (Kadićeva kr'Onika), sv. IV,
152.

178

Muhamed A.

Mujić

\;w \;~l \;I;J~ •..c....l,Q; J <S""::""t 15l.r' !Sr~ ~;jJI oJ:...~I_,.. ~it\;~ Lf. r-L. ":'\:s(il el; ~l \;J..i):S'l... ~.M .~l;.;~ J'r J~' Ji.i •.\SC..J. _, ~tr \.J~rj~ ~;j_,, "=';_,1\;..c..........:lb_\;w f"J.I.jo "='-'~' r~ .J..;;
10.1 / \;1.1""}1} \.J'lJI !Sh~f.- <.S"....;.:\L,
•JJ!jo
J

)ji)_. --:hl \;l)_. J_iJI \;l)_. Lf. •..qlft" ~ JJ.jo Jlr'l ~._o-~~ ;~_,tk. tll..t...r.'l ":'fiJI

pl... J-1~ o.I:...MJ jJ_,{~l~ 15.)5' ":'-'~1 ~Jj~ ~l w~ ~\.... ":'-'..1..-' y:::_. ~~~JI J 1~1 ~l~ ISI_,:..J •.M~ ~ •.o)JI .ktl... e;:_tr\;~ .;jJI ;y ~J ";'J-'! l~-t \.J~):JJI j .ft ~u-;::;.. ~Jj ~l.. J!~ ;.M~I_,. J-I.W. .,;.i!JI e~ J t:' ":'fbi }i ~JI .);lJ w\!;lb ~.;!.J" l J-1~ ~r J 4A..,..r.
·~ \;.U.cl.1. .;:U... ~..t..}j o..U.clJI .;.:lj J t!_ ";'J~I ji;: l wl!:JI<- _,.1 J"-'!.;!. 15lp \;~JI oJ..i~
~J:'! ~Pl /;fl. ;b ~fl- "='h' J..; t... w-'t' JJ. jo
l l •o

.::,..,\~J-~ 1-}...J- ..:.!;JI":'-'~! 1~1 t:., J:'~ w~JI e;i'-' ~l M-ti,"'l J

44;;f" ~fl- wl!:Jb r' J

.e.. J IS..o.:IJI ._;š~~
Prevod

e-' L. 41;: eA u.:l4.oi:>;\....

~.r ~Sip ":"'!"_,...;:
J

~l .M

Ponos svojih drugova Omer-aga, koji je džizjedar Cigana, koji krstare po Sarajevskoj nahiji i kadiluku, pred šeriatskim sudom u prisutnosti Ciganina Selima, sina Osmanova iz Sarajeva, nosioca ovog dokumenta protiv njega je podnio · tužbu i izjavio sljedeće: »Spomenuti Selim je Ciganin, ali izbjegava da plati harač, koji je dužan da dade. Zahtjeval:l:\ da se ispita i da mi se preda (harač).« Prilikom ispitivanja spomenuti Selim je u svom odgovoru (izjavio sljedeće): »Ja sam sin muslimana i ja sam musliman. Stanujem u muslimanskoj mahali i zajedno sa mahaljanima plaćam poreze (terete) koji dospiju. Sta više, zajednički s muslimanima vršim pet dnevnih molitvi i svoju djecu dajem u mekteb, da bi se sa ostalom djecom poučila u Kuranu. Bavim se svojim poslom, a zakonita moja žena kloni se stranih lica. (Misli se svakog ko nije bliža rodbina-mahrem). Pošto na opisan način od mene otpada harač· i bud ući da o tom imam časnu deciziju i na osnovu nje sam dobio visoku časnu zapovjed, to želim, da se isto pogleda i (da se · donese odluka) kojom će se spriječiti i odbiti (da se od mene traži harač.)« (Spomenuti) je pokazao časnu deciziju i visoku zapovijest koju posjeduje. Kad su iste pročitane i pošto je utvrđeno da njegova izjava odgovara činjeničnom stanju, to je od spomenutog Selima na osnovu časne decizije i visoke zapovjesti otpala spomenuta džizja, te je spomenutom džizjedaru zabranjeno da se uopće miješa u ovo pitanje. Na traženje je upisano što se je dogodilo.
1105-1693/4
9

Jajce 14 oktobra 1693 g.= 13 safera 1105. Prepis molbe šestorice Cigana-mehtera iz Jajca da se oslobode od plaćanja mehterije i teftišleme i prepis valijine bujuruldije o njihovom oslobađanju.
Orijentalni institut, sidžil br. 10, 23a.

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlašću

119

~ JV J J~ "=".hl fL

•.ti.Pl~

l$".w...; "f-~ .s}J;,~. ~))J. .sJ·~ JI.. ~.f'

~ft .:.,)If rj'} 1$"1;,1 o;,J.)j_,l .:.,x..J} .Sj.;fa> (lkl... . ,l:i,J) .;,~L 4:.. ";"J~I

jJ.re •..1:"1!.)~

(I..I.L. _,lj"\-.. .S.lf'l .:.,t-1 ~;!.~..liJ~ ·~~ ..;.o !liJI ·~J "-'!l ~J.re J ...J!..;'!i..i' •~ .:.,)bl
~\!";.. .C...~\; "f-~ ·~~ ...;-o\;.!_,1 o~) J.: l ~J.re J~ d-) o)~)~ 4:...._,;.1 ~4:}<- ("'"If
J"::JI ~J ..;._r. ~..IIJY­

J 4 f - (I..I.L.J:!J.) .:.,L.j
(nečitko) ~ ·~

).di

.:r..:,~ ~~

./eJ. .JJ..·~
t~.a .:r. ~.•)) ·~

.:.,y.. .:r. )~ ·~

(nečitko) ·~

4d -!j .s.UI ~\; ~~ ";"~;!.

~JI wiJ.re ~~Jj Jll o)o).l.f :.U .:.,~ .:.,'}ji ~\..'}l )_,b-. o..\11... ~.f' ..1.,j

'"';'_,;! Jl..1..j .S..liJ.";. •Ji,l JS;'JI :;.f .S.d;.":, ...;JJI .j\.... w.l.iJ~ J ~J.re •..c..~\0.. .s):.o;.;.
J!.) J~JI

•-'!.)-"'! .)" w_,f-1 JJ./ J>~ ~JI .)_r.y o.l.ij:..;.;,.. O:::.bl. ).l!l..t.J "-:J-!

Prevod Ove Vaše sluge, koje stanuju u džamatima jajačke tvrđave, dan-noć vrše službu (mehterluk) u carskoj tvrđavi.. Od strane Njegove Ekselencije našeg gospodara prošle godine izdana je časna bujuruldija, da se ne uznemirujemo sa teftišlemom i sa mahterijom nakon što platimo džizju, koju smo dužni plaćati . Molimo, da se časna bujuruldija uputi jajačkom kadiji, da se blagoslovene i ove godine ne uznemirujemo sa teftišlemom i mahterijom . Njegovoj Ekselenciji našem gospodaru pripada pravo da donosi naređenja .
sviračku

Mehmed, sin Omerov Mustafa (nečitko) (Nečitak potpis)
Utočištu

Hasan, sin Kulenderov Derviš, sin Salihov Mahmud, sin Sulejmanov
jajačkom

šeriata gospodinu

kadiji neka mu se

poveća

vrlina!

Pošto su šestorica Cigana, dolje potpisanih u molbi, svirači i mehteri uspomenutoj tvrđavi, a (molili su) da se na ime njihovog vršenja mehterske službe napiše bujuruldija da se oslobode od mehterije i teftišleme, to je bujuruldija napisana i predana im. Dok se god budu nalazili u (ovoj) svojoj službi, neka se ubuduće ne uznemiruju u pogledu· spomenutog. 13. s(afer) 1105 - 14 oktobar 1693

t BO

Muhamed A. MujiĆ

lO
S. L. 30 novembra 1693 g.= l. rebi II. 1105.
Prepis bujuruldije bosanskog valije

Stavlja se do znanja kadijama na području Bosanskog ajaleta da je imenovan novi mubašir kome trebaju omogućiti da pronađe Cigane-mehtere i da od njih naplati mehteriju.
Orijentalni institut, sidžil br. 10, 43a .

.j: l J ~'}J <.J':fl ,:,lj':/1 J ~l.':ll j\4.. J~ ..1~j ~G ~lJ •.d~ l ~-.1. JI..!. c::,l~

~-.Jt 45)J.ro ~6.:

.!.1:-.Wikt.JW ,:,~l ,:h!-' •.,~)~...o; .::.J. ~1.. ..s-)J.:1_,1 1;1 r-";..li-'!j 45))'

;_,..G_, )1..~.-.1 J .x.f 45..\IJY.. ·~~#;l~ 45)"!.i.r* '":"_,.:1>1 ~J .;!Z ,:,..~;_f-. 45):11> ..:-.1.

e!' J •>;::;p;::;,. .::.J. ..Š)..\<(5 • ..cl_,.a.nJ.!~JI ~ ~~ -.1,;,; ~) (prazno) ,:,lj'YI :~l.'YI J>)~J.ro J~ J .;:z -.!?l"'<:''~_,.. •;j,IJ)~_,I ~-;t&}J\ro ~6;!1.:-~\L.t.JW
~!l <.J~..U J~~ f:? ol)_1._)A J>.r» _;...~J~l ~J:>~ o:>jJ. o .lo.~ J'. '";"J..'~I ~ .J!-' _;.....U;I Job 4~.JIJ_r.! ~_,.. ';"'='J~I j,\f J ..s".J.:i J~ ":4.:..{....;!\.~
'' ·• ~-j'YI t}J •j J~~ j.aJ
Prevod Poznavaocima šeriata kadijama, koji se nalaze u Bosanskom ajaletu neka im se poveća vrlina - ponosima svoga društva vilajetskim ajanima i ljudima od zvanja - neka im se poveća vrijednost - dostavlja se sljedeće: Svake godine su od strane bosanskih valija istraživani ciganski svirači i mehteri koji krstare po Vašim kadilucima. Napisana je i izdana bujuruldija, da se od njih ubere porez mehterija i prvak svoga društva. . . - neka mu se 'poveća vrlina - imenovan je za mubašira. Kad stigne, potrebno je da omogućite da se preko imenovanog, kao što je to uobičajeno svake godine, pronađu ciganski svirači i mehteri, koji se nalaze pod Vašom vlašću i da se od njih ubere mehterija. Nikom ne dozvolite da se opire u pogledu ovoga i nikom ne dozvolite da u pogledu ovoga učini nasilje i nepravdu, što je suprotno časnom šeriatu i od davnina uvedenom običaju. Postupite po bujuruldiji. Primljeno l rebia II. 1105 - 30 novembra 1693.
ll

S. L. 27 avgusta 1743 -

7 redžepa 1156.

Prepis bujuruldije bosanskg vaUje
Naređuje se kadijama u Bosanskom sandžaku, muteselimima, vojvodama, ciganskim džizjedarima i ostalim funkcionerima, da se pronađu Cigani-skitači i da se od svakog uzme po jamac koji će dati garanciju za njega.

Orijentalni institut, sidžil br. 21, 29a.

J).l..i. .:,1)'-YI _, ~l.'Yij.\A..J ~ ~j}_..cii.:,L;,;
.,~,-'- I.S •..;;Il.

,:,':10 ..s-)_,:t.,ll~l ("'J...G -'!j 45}J' .;:1 J~'}J L~':fl J ..s)h':!f. .:.,W J J•-'.J!J

e'> o..Ce~ ~.1. JI.!. e:;. l~

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlašću

181

.::..l''J_,J-

4U1 ,)l:c •->.# ..s)i.k•;f J ,_sfi.J.j} '-;'Jfl;_ lj •JJ•J)o.>)l.,;,; ~J4 '-:'~ o}l..f"
_,e..:.;..r', .::..;\_;.J ;_;-i>

J lj~...;.:.~ .JJ.j;...;..uJI J.~ .:,~7' J.!..dJI

ei' J.::..;~ ~;.;"'JJj< J

..sJ!"""~~ ft.. .t )~J .w17'1 J:}tt~.,.,J .o~ !l)j~' .,,.r ~~e:- ~JJiS" •.);w.

.:,~1 J };b~f. J )•jY..J J )...1....1. _;.... ~ ~) ..S~~..cil Z\,;J .ć};-. ._s~l ~JI

yi "!,.:....f. .J'Y.,:l

.J~) J J.;-i> o.>j
';'JJ..:l.J..J

Y.

J~ J J..;:'.~~)"" ~1:-- J tr.:.;)"" l$';J" :u.:u. ;-. (""'J..W -'-!j ~"JJ

.Lj..5" J:..r. .1' ~~ tl.li!l J~ ..s):ll... ft,. .:,;..r' J P,. l. j' lfi lj .:,~1 ~J .!.1..\S:!I ~~.t .:,lJ!-> o;j,l d.:,J.jfo. .;_,f-~1 ~~ ,)l:c, ~ •Pl:-- ~)..~l !l)j'::LJI J:ć= J Pl:-- .)-li ~j ~~ JJ. ,;.\čl .:,lj"'ll J ..PL.\fl oJ..\_; J ;l..l.ol J .~,.j ..S-"Jr.! r.!' ·~~A' ;1.,;,..1 .;;;)"" J--4A.:IJ. .J~ e! lJ o.)J) \,;J .;,t. OJJJI (!.r..... "':-J .Ć;Jt'J o..l..:lJ"" J JJ..!$lJI J\....;1 J 1.J:f 41 ,)l:c J '-:',:11 ..s~ ..r. ;.f- JI;.. ..r. J~ J J.!Z I.S[S') ~J"" ~~ .sr p~ J .dPp
o.>}.J..~J ~ o.>}ljJ o:~}l..f" ~J .:,;1 ~J~:lJ~..S};_ri>..S}i~l ~J j\... J ~)j':}JJ.
.:,lJ!.> J~

•Pl:-- ~~l.:,_,f-1 d.:,J.jfo. b,r!!l)j'::LJI J.:AS' ._sJ; J e!-> J~ '-:'.J!.;:~:fo= ..S..IIJJ;J!:l ;-.~1 jlji..l ~~.:,.ci~ J Jole ~-"J>:. ":""'~Y '-;'J~ l \Itl.>~ ~t; J ;l.;. ... l ~~.f. \\O'\._:_. J V J

Prevod Poznavaocima šeriata gospodi kadi jama koji se nalaze u Bosanskom sandžaku - neka im se poveća vrlina - ponosima svoga društva muteselimima, vojvodama, ciganskim džizjedarima, vilajetskim ajanima i ljudima od zvanja - neka im se poveća vrijednost dostavlja se sljedeće: Bosanskom divanu je stavljeno na· znanje da ovih dana Cigani izlaze u polja; grupa po grupa sa čergama ide po kadilucima od sela do sela; da u mjestima gdje otsjednu i kuda proputuju pljačkaju plodove i usjeve stanovništva; ne ustežu se ni od (drugih) vrsta zala, kao što je. krađa i nanošenje drugih šteta; osim toga u nekim selima i mjestima groze se onim koji ih nastoje (u tome) spriječiti, da će im kuće i sjenike 'popaliti i da vrlo mnogo ovakvih prestupa prave. Zbog toga, Vi, koji ste gospoda kadije - neka im se poveća vrlina - Vi muteselimi, vojvode, džizjedari i vilajetski ajani - neka im se poveća vrijednost spomenutu grupu (Cigane) pronađite preko šeriatskog suda i mubaširovim posredstvom. Naredite da svaki od njih dade jamca, koji će garantirati da (dotični) neće praviti štetu, da neće ići od sela do sela i da neće praviti zla, kao krađu. One, koji nemaju jamca sa ilamom ih predajte mubaširu i uputite ih Bosanskom divanu, da se kazne, da bi se (na taj način) stanovništvu obezbijedila sigurnost. U pogledu toga ova je bujuruldija napisana i izdana, a prvak svoga društva, naš aga Mehmed-aga - neka mu se poveća vrijednost- postavljen je i upućen za muhašira. Kad stigne, potrebno je da na propisan način preko šeriatskog suda i posredstvom imenovanog mubašira, kao što treba, da pronađete Cigane koji se nalaze pod Vašom kadiskom vlašću i da se na propisan način od njih uzme po jedan jamac, da bi ih spriječili i odbili da ne nanose štetu usjevima ljudi, ili da u drugom vidu prave štetu.
12

182

Muhamed A.

Mujić

Neka im se ne dozvoli da bez odobrenja i bez jamca idu po usjevima i livadama u poljima i u selima. One, koji nemaju dobre jamce, sa ilamom predajte mubaširu, da se kazne po šeriatu i uputite ih Bosanskom divanu da bi potpuno obezbijedili sigurnost zemlje. Postupite po bujuruldiji, a krajnje oprezni budite da ne napravite nešto, što je protivno njoj. 7 rebia II. 1156 :::: 31 maj 1743.

12
S. L. 8 septembra 1779 26 šabana 1193.

Prepis bujuruldije bosanskog valije
Naređuje se Sulejman-paši, ljubinjsltom kadiji, ajanima i zabitima, da se uhvate Cigani koji su se unatoč date gar<1ncije da će se stalno nastaniti u varoši i baviti se svojim poslom, ponovno odali skitanju.

Orijentalni institut, sidžil br. ll, 47b.

d.<J ~j 15..cit ~~;~J ;l.!.~_,:. J"'~' r'~ 1!.~
J pL. ·~~&..;;lt.

wW .s';_,:IJI v' ("";.U ~j

.:.,y.. _,t::a;;_,t;.f' .:,.;..tf .:.,1~~
.:.,\b!l.i> J

&.__}:.,.:...D •JJ!/ .U.:lk ~l J.~JI

r

w\:-1 .:.,lj':JI J .Yl.':JI _;.\.i.. J

~) .š~lo<J.!I) \..k O)JJI..;lJI ~ &..J.:.S'J;~ .,::...:.,0
r:L-1

1.5)5~I..:..;L:. Ji.a;!l ...:..l_;; ~l<.; J :!})... 4iJ~ ft,. ,::;;y- J.:;;;.r- J ;l..i.S' J~ o))lj J :!l;
'-:');..c;l .i.;. l JI.. 1.51

.ff J~ J .;,.:z •JJ!f -..;lt, .:,~l ;~l :S.r .1_,;.. JIIS-':1 ~JI

IS).i)\; J:AS"~ J~ J .i;.l15)1:}5 ~ •J.iJI ._;lJI o.l.i )II..J....:s-'-'-"! ~J l;r.IIS)~J_,.!... .:..~::~t.

J,l.i .:Ul'\!. .:.,1 ;_oiJI jL.;IJ ;l..~.<> lJ ;:.f ~S.Jl;J::! J:!. l·~~ pt ;l,;;,.,. l ~...:...!..:,lJ!) ~.r""·

•rl:--

..:.. Iz:.>t J ...f>;i J J7:Z ~fA ~ 1 1.5'r rl:-- J t.f'.:;fA •J)JI rJ_,.!... ~J .t';.J..S')•..clr" J
;.i... .:.,..ci)t;. J..:..;>':-- ~);Lio ... ! ~f"" •r':--IS).i)\; ~~J~; .š~I.O"'~IJJ l.r.IIS)~J_r....
.1,.> _;. •.OJI

J<\., ~IIS..li;J::! ~r
(1)\'\'("

-.'J~I ~If J

~ t.J' T\

J

Prevod Poštovanom i plemenitom mirmiranu Sulejman-paši- trajna mu sreća bila - poznavaocu šeriata gospodinu ljubinjskom kadiji- neka mu se poveća vrlinaponosima svoga društva ajanima i zabitima - neka im se poveća vrijednost .dostavlja se sljedeće: Ranije je davanjem garancije regulisana da će se Cigani nastaniti u gradu da će se baviti zanatom i da će privredi vati. Pošto smo izvješteni da je spomenuta grupa (Cigana) napustila svoje zanate i da hoda po selima i da pravi zla, kao što su krađa i palež i da siromašnim podanicima nanosi štete, to naredite da se spomenuta grupa, koja se usuđuje praviti ovakve prestupe, pronađe i da se pod svaku cijenu uhvati i da se kazni zakonom određenom kaznom. Nek se od njih uzmu i u sidžil upišu pouzdani jamci da će se oni ubuduće baviti svojim poslom, a koji ostanu bez jamca po mubaširu ih predvedite Bosanskom divanu.

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama !?Od osmanskom vlašću

183

U tom pogledu je napisana, izdana i poslana ova bujuruldija. Akobogda kad stigne potrebno je da na objašnjen način preko šeriatskog suda i preko imenovanog mubašira pronađete, da ih kaznite zakonom određenom kaznom, da uzmete obavezu jamaca, a da one koji ostanu bez jamca po mubaširu predvedete (divanu). Budite oprezni i čuvajte se da ne napravite nešto, što je protivno njoj (bujuruldiji). Postupite po bujuruldiji. ..26 sabana (1)193 godine = 8. septembra 1779.

13
Ljubinje, 1780- 1194.
pronađe

Prepis molbe majke i supruge ubijenog Ciganina Sulejmana, da se ubica i kazni i prepis valijina naređenja da se istraga provede.
Orijentalni institut, sidžil br. 15, 37b.

•~•JJiA ,\,;:J i-Iii

.).}"j.!.

'-;'}JI .),.ljj~L...IS.L;,; ~} "!J\.:- .1.

.o'~}~J\.:- Jt.,..):>f

4_,.,.~, ·~•;,;._;.. .\,;:J~ '-;'}JI ~lJ Jfj.) ci;Jit t_~ ~JI .J\:~ .),.~jjS"L...IY...,_j ~1;
4_,.,.~, '":"'}JI C... .J...#.fo=J~ .:,y_. J=.:; ~Jj J '-;'}l t>ji .),.~j)l<.J14.o.) '-;"J.>.f=' -.:._._,,}

.),.lj}~ r 1 r '-;")\i .J...I r}--?. J.l4J~A .r. "':"'r.iJ1r)... j11i '-;';!JI
).»q).j~

J:i t>),; f":"JJ w.J.:-...._j

'-;"f!J'J<> ..;~;...,,~_;., ._,...IJ;J11iJ ~' ~ .J.:_r. .;;fA, ...~~ t>)J; .r~ .o",J.),o:r

(lkL A_~.:.>"~:~,.).:,\..}, r' J~ t>.>.:l,t .:.)4 .J~.r ·~~_#,lizi

J~L;, J J~l J t>.cil ~b ~)

.t.A}r ~j ~fAr~ .:,1:1,1 ~J tr..;:;fA t5 }lill ~fo ;)L •..ul#>.f' wJ;~
lr.l t>}4A;'Y .:,lj~.:,:% r)'Y .,.~jfo. J ..i;. l J ~j-l._,...\]; J~

o.))..,_j t>jL... .:,'Y,I .čl;.. oJjJIJ": J

J!.~ yJI JI;".. l ..,_..:.....r. .:,lJ!.) C... ~~ .:,Jr" .:,_,f-1
1\t.c..bi"\J

Prevod Mi stanujemo u ljubinjskom kadiluku. Ranije je bila svadba Sinanovića Saliha, stanovnika sela žabice, u spomenutom kadiluku, te su otišli u selo Vlahović, u spomenutom kadiluku i odveli djevojku Zubovića. Sa svatovima je bio i moj muž Ciganin Sulejman i moj je muž ubijen u selu Vlahovićima, a ubica nije poznat. Mi smo ostale sa petero siročadi, te molimo Visoku milost da se preko mubašira i preko šeriatskog suda povede istraga, da se ubica pronađe i da se pravda zadovolji. Usuđujemo se da podnesemo molbu da bi se to izvršilo.
12*

184

Muhamed A.

Mujić

Uostalom Njegova Ekselencija naš gospodar ima pravo da donosi Njegova supruga Njegova majka Zulkada Sakina Gospodinu ljubinjskom kadiji, ajanima i zabitima

naređenja.

Naređujem da se preko šeriatSkog suda i preko postavljenog mubašira

povede istraga u spomenutom selu i po drugim smatra da se je u njima mogao skloniti ubica u lica, da se pronađe i da se zajedno sa izvodom divanu, da bi se nad njim izvršila odgovarajuća 16 zulkade (1)194 = 13. novembar 1780.

selima u susjedstvu, za koja se pretstavci navedenog ubijenog iz sidžila predvede Bosanskom kazna.

14
Sarajevo, 1801 1216. Prepis molbe Ciganina Alije, sina Kurtova iz Sarajeva, da se oslobodi od plaćanja džizje i prepis valijina naređenja da se isti oslobodi.
Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, sidžil br. 40, str. 236.

JJr ~14 ;rl o.>..:... ~\j..)i.. ~.Sir' -.:~JU.t. ~:>;-;.5' ~~S}J,; .1. AS";~_hi J~f ~.IlJI .;.z-J" 4:~\!. );:; ./'J ;:;Gt J J;b _,~:;oJ.; .M,:.;.;.,. '-:')JI ilJI J il::' o..l!:-t..b- :!1)~1 ~~l
..::..):;1:-- ...,~f J~.'!ll J ~~ ~l..;i.. l j;r.'. ...;l.... ~):lb ~L.} Jr' ~.>..:...4;1\b.. ~ft J'!"

)..IS'r ~~ -.1 <r ..:..._,.<J. rl

J~ ~.S.cl_,l

;,W ojl- ~lb, L;. J h"!ft J~ J ~.S).j.f-I.S..cil~,c.;_,l;_r ~\; 4.!-.f.i.SI_,.. J!:; .;-Li!_,l o~; ~4;!\b.. ~ft(,..·; -.:11.. .u.;t,l .:.:~ ~~\!. '-:').,1 J;b J ;~l~ J.!
Tl'\..:_.

iro~

Pre vod Ovaj Vaš sluga od prije mnogo godina nalazi se u službi aga, koji važnim poslovima prolaze kroz sarajevsku menzilhanu. Pošto sam od prije duže vremena bolestan i nemoćan i zaslužio sam svaku milost, to ponizno upućujem (ovu) pretstavku moleći da se visokim naređenjem izvoli narediti da se oslobodim da se (od mene) ne traži džizja. Uostalom, naret!enje pripada onome ko je za to kompetentan. Ciganin Alija, sin Kurtov Cijenjenom i vrlom gospodinu sarajevskom kadiji, muteselimu, džizjedaru i ostalim organima vlasti. Pošto je Ciganin Alija star i bolestan i zaslužuje pažnju, to iz samilosti prema njegovom stanju naređujem, da se ne uznemiruje sa traženjem džizje. Dne 25 muharema (1)216 godinE = 7. juna 1801.

Položaj cigana u jugoslovensltim zemljama pod osmanskom

vlašću

185

15
Sarajevo, 1818/19 plaćanja

1234.

Prepis molbe Ciganina Ibrahima da se zbog velikog siromaštva oslobodi od džizje, navodeći da on živi islamskim načinom života i prepis valijina naređenja da se ovaj slučaj ispita.
Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, sidžil br. 60, str. 114.

.:,:~~~l.;..iiJ..,o;y.;IJ .:;.....b. .J\..j ~.f. 4-<)L.I J!>l o.'l4~.l)JI .J.I.i~ ~f) 15}.f ,t
.1(p

;.:.}J~ .o.:.....-..; lJ .;.\.b. "!-0- ~:....J~· tf J \:G .s";r , ~..-~.'lJ! ~l J':; J!> liJ-cl..

.:,'},1 ~,_,.;.... o_r.;)JI.:J.'l~..!IJI15;\.:. .J..d\...1$"'!\!,. ~\..JJ..!.;.. ~o;J..i.._.. ~f)j\.. o.U. ~ij,..IJ

. .j;~ ~:~l} &lcJJI JI... .J.'l"!.ft o.'lf.J)JI .JJ.4.1 ~..liJI o.'l)..c.,;l i.~!> "!I:~I.J:~.U\;J}-J J--"!.ft

-.1:-l:t J ~J Jl;r.! t:' J e-J:~ .:,.:~4)\b. .o.:.....'J~ :!Jj~j' Jt,; fl~ e\.OJ .J_,f-l J..ft r.l J~t ':'~JJ;:!
fl.J-. (lb\.. r.x....,;l p
• ...q

f ~\:.. "~:~_," .:,L.-1 J _.:.J'f J .:,1..} J fl •-'!IJJII5.cli .::..JL~ .d~J'

15-cil ~ &~G ~_,1; .J;..)LI ~fj ';"}JI
~J_,.;.... ~l 4-<~1
•:l

.t J!>l ~~j\.. o;j_,ll.$"~1 ~1.:.1

ja~ J~J':'>'\,.o

._A;;! tf .ji_,~ 1$"1.:.,)1 cl._,;f ~l l.>..c..l.j.t>~ ..s~ .):l"! .ft

.u:- J!_.'lJ...Io..o

•.f';"::...

.jP,...;. 15~

.JI\... J!..!IJI .J~ \č 15>1..01 i.~!> ~bl 'o'}JI JI... 15]' J--~.ft .J'JJI
l T'l" t

.e.. l;

lo

J

Prevod Premda su ove Vaše sluge Cigani, mi smo ne samo mnogo vremena služili muslimanima i pokazali prijateljstvo, nego smo mi i naša čeljad nastojali da svoje vladanje i postupke uskladimo sa jasnim šeriatom i sa uzvišenim sunetom (tradicijom) i očito je da se mi pokoravamo šeriatu. S obzirom da se mi stvarno razlikujemo od drugih koji pripadaju spomenutoj grupi i da nismo prosjaci, a da zbog velikog siromaštva ne možemo platiti džizju, koja je na nas određena, to je u vezi s tim izdana visoka carska zapovijest, da se oslobodimo od džizje. Usuđujemo be da podnesemo molbu i da zamolimo, da se iznad naše molbe izda naređenje, kojim će se spriječiti i zabraniti da se (od nas) traži (džizja). U tom pogledu Njegovoj Ekselenciji mom gospodaru pripada pravo donošenja naređenja i ukazivanja milosti i dobročinstva. Vaš sluga Ibrahim

186 Vrlom gospodinu

Muhamed A.
travničkom

Muiić

kadiji

Pošto je podnosioc molbe Ciganin Ibrahim molio da se oslobodi od džizje, · s obzirom na njegovu izjavu, da je on čestit kao i drugi muslimani i da spada među muslimane, to naređujem, ako je njegova tvrdnja u skladu sa časnim šeriatom i kad postane jasno da on zbog siromašnog stanja ne može platiti džizju koja je na njega određena, požurite da nam uputite ilam da bi ga oslobodili. Dne 15 rebia I. 1234 = 12. januar 1819.
16

Travnik, 1818/19 -

1234.

Prepis ilama travničkog kadije da je Ciganin Ibrahim veoma bijednog stanja i da su njegovi navodi tačni i prepis valijinog naređenja da se spomenuti Ciganin oslobodi od plaćanja džizje.
Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, sidžil 60, str. 114.

'"="'~~ft ~_,lb .;:.):-;J,~,~'::~ jl_,..l

<tJ_r<>.. ~;j,l.:.,~ ~..,...> .:.-...,_r .!lik

~ jL ~pl~ r-i-"15'; ji J'} ';')JI .dj t J,~_,..~~r ~r f.SI;.J .J~;:,J .)Js>
~

r

J'J:i!

J

.;J._;;; .);:,~ft >J.f.)" f.SIJ";:, Jfl );}JI oJ.;...IJ";:, JI.;.;:,\ J>_)J.i$" .C..o..r'j cJ....L..y

o)j)l

J_,s:::; .:,..J~ ~ft ~S"";!ft==\ .."#1 f.SJ.I .);:,~..:JJ;:, .j}) !$}..i ..liJI oJ.;...~ .jlJI o>l..r.l

o.;- \...o _r.!-1 ';'}JI e:_~ ~J,~ _,..l ~l~ ~r tf- !.S)::;.o)l.;. .);:,~ft o:.•J.f.)" .:.;.t"' !.S)..i..l!._,l

EA;:, J~_,.. ..:JI.._,_;;,~ ~..11_,1 f:Fo .]-!Ih. !.S~ .J>-:.ft- ~ 4:11... }-J~ t,:"'!;: l J~_r

_,..~1 J,} _,..1 •-'-!\}JI ~l !.S);:ll. 15\; .jly j;y;. .~!.S}:l~ !$..U;y;. ..... ~~.~~ J•lčJJI ':'_,lb ~ft
l T'"t .C..

l; Tl" J

J..:i J f.S.cll ~&:.O li ~JI; .J.J..Aj_,.. ~ y .0..11_,1 j:..J.,... d!·cbl ~.;:.~.ft- f-"'1;:1 J..:i r;_,. ~r 1-f~l
!.Sh~

_r.~l ·~JJ ·~) ~~\h. ..J.\A..' ~ft
Prevod Porezi koji su određeni na Cigane u zaštićenim zemljama ovako su regulisani: Džizja koja se traži od muslimana i nemuslimana propisana je visokim naređenjem, shodno časnoj deciziji izdanoj od strane šeriata (muftije). Izuzimajući nemuslimane, ako muslimani-Cigani tvrde da se oni trebaju uključiti među prave muslimane, a s obzirom da je cilj ove t\rrdnje da se samo oslobode od džizje, a da opet vrše svoje obrede i kad se od strane visoke države vrši istraživanje, većina ih ne odbije da prihvati džizju, u tom slučaju, da bi se oslobodili od džizje, potrebna je visoka zapovjest, koja je u saglasnosti sa časnim šeriatom. Obzirom na siromašno stanje ovog podnosioca molbe Ciganina Ibrahima i obzirom da je njegovo oslobođenje od džizje u saglasnosti sa šeriatom, to molimo

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlašću

i87

da iz samilosti i sažaljenja prema njegovoj bijedi i situaciji na ilam stavite visoku svoju bujuruldiju da se (od njega) ne traži džizja, u koliko to odgovara Vašem visokom mišljenju. U tom pogledu naređenje pripada onom ko je za to nadležan. 23 rebia I. 1234 20 februara 1819.

=

Vrlom gospodinu travničkom kadiji i ciganskom džizjedaru Kad Vam bude poznato da je spomenuti Ciganin Ibrahim shodno ilamu oslobođen od džizje, nemojte ga u buduće uznemirivati da se od spomenutog traži džizja i mukata. 25 rebia I 1234 = .22 januara 1819.
17

S. L. 28 marta 1845 Prepis
buju~uldije

19 rebia I. 1261.
bosanskog valije

Naređuje se nekim bosansko-hercegovačkim kadijama i naibima da izvrše naseljavanje Cigana na svome teritoriju i daju im se uputstva o tome.

Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, sidžil br. 80, str. 124-5.

;:;Jb J; JI....~ ~S'r' 4:!.M ~S'}--!!-< ~~.>l!.~_,) )L& ~S)_,... r'JCi' ·'.r-')11 ~~
..;~1 ;1:.....1 J;~;~~ ,:,J.j_,lf.\ ..?.~ J~c .\s"p i;\s'"')/1 J ~l.')JI ;~l J"'::'!.... ..:...b l!~ J:aa
J

~ ~.> o..\!.JI _,t.. l...~ ~_r. ~ ..~.:.....o •.~!ir' ~.M J

•JJ!- rb ć.-4.,1.;_;e ~ ~S}I.:..i

. \.:J;)J.r. J.;; J ~}J .Uy~JJY..J. J 0 ;1)\ ~J .>I;~J J J)\;1 ;\:.....1 J))\
~ •)'!"J J o;U.(J r-1...1. J rl...l. ,:,1}')/1 J ~t.')JI;~.<.. J~ ~j
lS"',..;_;\1,

JS_ ;la!. C:::-!1__,.!.

,:,w ~),:,\:l.f. •J.jfi)"'J_,l. tl J ~l i JJ 4S";;JJI\fl (""'J-' \Ai~) ~S);i ...T-!1 ~\J
._M: .1.

J: ..ci l~ o};t 1.?1; J

~~l ..;:....:.,., ~}J.>Y JJ j-i _;.JI <.J)jL.. J ,:;r" J.:,;~ ~S);i..is'"' J .::.-:..5\Cb '-:'J::'J).

~J"' 4<:-l}_; J ..fi" IS);~! ~)._,\...:,;L;. J,:;r" '-:'J'f= .J.jj_}. ~j
'-:'\;1

<li:J. !l).i..f. J ~l

c.i-' ~fol.!lit..;.r- wlk J 4.1J1 rJ:.-. ~S;L;. c.i-' ..f. }Ji..)'&." J; ..l!JI ,:,~j J ;_r<:> ~Sfi .clJ.~_,.. ~U;; JJ;A •-4-r J .:,.;J ~\Gl •..~:,jJ;.:> J~ ~SJ)'x-liŠ:" ~)i..IIJI.:,..w.:...o
..;..,a;.; o;jJI ~l ;l .iS" J .:;..:.5" o.t:.:....<> .;:).r J..;:....:.,., 0 1f."l ~__,.!.
...ki.1.

ć..l..~ 4<-j J IS};L;. J ;_rD ~J.J.:.jJJ-' J~.~S;lJ..!IJI pL. .i.;S~ J?.}•5 .i; JJ;A,:,,)~
J ..::.~l;j o.G .t,...IZ J !Gl J

~~J ~~J~_r. ~.r. .:,_,)i ')JJ'.:,~; .J.j~~J fi= .t..J t}W Jt.. ~.t..~' a1..r
<.J'~)J.,o .:,p ~L. 4...t.r-1
o fi ..l!JI J_;!-.~~

wJ .f. jb ~_"";.. JL..;i "!~\..\!..:,p~ ~f-4-:-~
J

wlk •.......;JJ.:I i_,~.... .::..ff;-. r-d'~_,...:,)..\? 4S"J;,-.. o-':' ~..liJI .;.tJ' r'.ib-' .:...-_, ~ JY.j

e: \.:..o ~k .!li.f. }L..

~)l; J ~)i J-"!..;:....:.,.,..,..,~;~ ~;s1.!t ...; J'

~~,.,J ))J ~J.j}'J;lf J~ o;U.>.:J.f. c:_l:? •)j.Y.~,i:> &:'1..11} J~.;,.; J 4~ oJA-:- ..lJI ~L. J
\.:J 0_})'..~:.-1 .!liv;r

w\k ~~~..,..~,1 ;rf&... J~ ....;\.,oJ..,;. .uJ:... .Y. .:,.,1} J \.a; J~

188

Muhamed A..Muiić

JJf' o..C....._rJ.,::;, &\::.a '-:'~;I.U_,A.._,I.:,\:IJ! •.,t;J1-I J;.:JJII.r.l ~).;15::..1 j_,...l .x;JJ.> lj J

.:,~1 o;)JI .!.l.\.1('"-"}J ~};L.;. J ;ft> ~.cS..bi_; '-:'.J.!J._r.ll.o .j-l&-" ...~l .i;. l J!}•Jj;
• .,t;J....Ii.j Jl<-1

J.::-»-; ~};l.is" J .:;..:5" .x;JP J~ JJI"-:' C';t ..:č~~!.;.; ~~·-'!1

.:,'+*j- .J_,A.. JI o..li~l ~l }JJ.J ~ JL., .:..,~J rL01 .e.".~ ~J.~I ~l.r J ~l;j
\11.:..:~1 ~J;;.> .:,~.>;l~ .(j \,t,\!'-:'~~~~_;;.~~ ~J":"r ~ft-~; .w.U;;JJ_,...,.::";~:~J'

.i;:A:.i o..l!l.. J• J .q..~AS-' J:oj ._;i). r-1='~ ~}l,a.- jj;~ ~J.l iJ)JI._#JI (._,;;J JL.;I ~~
~.M_, ~JJ):.I J .5 ~!}J ...:...J! .::J~I ~~ .:,IY...:~ ·~~~l .:,;.:~Iz. "!~ ~.>1;1 ~~l J

o..cl_,.o J

Jl.i ~ ;dJI ;~..i ~1\il.j? JfJ :,.l.;;f'h
1\

J: J ;IJ..:>I_, J.j

~...d;~_r.!I.JJ~JI;

~.»;~Y...> ;-~' ~~ .:,.ci)l.;. J .::f.r-' y ~-~~;~ ~r.t. ~;~)
'\l

.e... l;

J
Prevod

Zapovjedniku plemenitih zapovjednika brigadnom generalu carske rezervne konjice sarajevskom muteselimu sretnom Fadil-paši - neka je trajna njegova veličina - ponosu slavnih i plemenitih kapidžibaši Visoke Porte muteselimu novopazarskog i novovaroškog kadiluka poštovanom begu - neka je trajna njegova slava - vrlom i poštovanom gospodinu sarajevskom kadiji - neka mu &e poveća vrlina - poznavaocima šeriata vrloj gospodi naibima novopazarskog, novovaroškog, višegradskog, rogatičkog, vlaseničkog {Birče), visočkog, fojničkog, neretIjanskog i prozorskog kadiluka i nahija - neka im se poveća znanje - ponosima svoga društva muteselimima i muteselimovim zamjenicima, uglednicima zemlje i svima ljudima od zvanja - neka im se poveća moć - stavlja se do znanja
sljedeće:

Cigani-nomadi, koji se nalaze u zemljama Rumelije i Anadolije ne stanuju na jednom mjestu, nego su sebi uzeli kao zanimanje da stalno hodaju i skitaju se, da pljačkaju, kradu i da vrše druge vrste zla. Oni idući tako kao nomađi usuđuju se da kradu i da nanose štete. Pošto tako nanose štete državi i siromašnim, a mnogo štete i sebi samima, a obzirom da je većina spomenute grupe zanatlije, to je ovom prilikom sa poštovanjem primljena zapovijest Njegove Ekselencije Velikog vezira- koji je izvolio izdati naređenje da se oni nastane u sandžak u koji oni žele, da im se u smislu Uredbe o putovanju izdaju propusnice da u vrijeme sezone mogu putovati iz mjesta u kojima stanuju, da im se izda odobrenje da se mogu kretati po sandžaku, u kome stanuju u cilju obavljanja svog zanata, s tim da se nikom ne nanosi šteta, u koliko je. moguće da se navikavaju ~a zemljoradnju, da se {od njih) ubire porez otsjekom, a da se od onih koji su hrišćani među njima ubire džizja u skladu sa šeriatskim propisima i da se posebno šalje blagajni Njegovog Veličan­ stva cara. Zato izdajem ovo naređenje: Vi imenovani, kojima se upućuje ovo naređenje kad {Vam) bude poznata {ova) stvar, s obzirom da su većina spomenute grupe {Cigana) zanatlije, tj. da se bave kovačkim, kalajdžiskim i drugim njima sličnim zanatima i s obzirom da su oni

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom

vlašću

189

potrebni stanovnicima varoši, kadiluka i sela u koje se budu naselili i da su oni daleko od trgovine, a da ne bi bili prisiljeni da od stanovnika gradova, kadiluka i sela podnose teškoće, u ovim pitanjima, neka se izvrši njihovo naseljavanje unutar kadiluka i sela u koja navedena grupa bude htjela. Neka se ne dozvoli onima između njih koji se bave zanatima da za vrijeme sezone uzimaju propusnice i odlaze u qrugi sandžak. Međutim. u slučaju, da im se dozvoli da mogu hodati unutar onog sandžaka, kojem pripada k!idiluk, u kome se oni budu nastanili, uvjetuje se da nikom ne nanose štete. Treba da se nastoji da se oni naviknu na zemljoradnju. Neka se od njih naplaćuje prihod od daće otsjekom, a da se od onih koji su među njima hrišćani u smislu propisa i odredaba ubire šeriatska džizja, da se sastave posebni defteri s potpisima i da se posebno šalje nama carskoj blagajni, te da se -unosi u deftere kao carski prihodi. Da bi ste pristupili sprovođenju i izvršenju visoke carske zapovjesti napisana je i izdana ova bujuruldija od strane Bosanskog ajaleta, kliskog i bosanskog sandžaka i grada Travnika i upućena je po Hamzagi, zastupniku ·našeg kapudžibaškog ćehaje. Božjom pomoću kad stigne, potrebno je da prema bujuruldiji postu:. pite, a da se čuvate da ne napravite nešto što je protivno njoj. 19 rebia I. 1261 = 28 marta 1845.
18

S. L. 1850 -

1266 g.

Prepis fermana
Naređuje se bosanskom veziru Mehmed Tahir-paši i bosansko-brodskom naibu i muftiji da se izvrši smrtna kazna nad Ciganinom Mehmedom, ubicom Pavla, a u koliko bi nasljednici pokojnika oprostili spomenutom ubici ili se s rtjim nagodili da se to pitanje rješi kao krvarina.

Orijentalni institut, sidžil br. 36, 32b.

~t...II~.Si)~ it':/1 rlr.;.:.I.L iti ~.S)IS:J
~J'

r -?~1 p~ ;J~

l ;yi;:.M )WI i \Joj~~ i_;::. ;f-:>

J<-':ll .!.Uli ......okly- ....;y:a! .j~l j~')JI J o:>l.....ll.;\l"';l..l:;!-< J~"\!! J ~J..\11 wl:;b.
JI.; ..1!1 ibll!.~ .l' U. .J..J. i..r..)J ~l J J~l .C.....f. u.JA~

I.S:>J;:.C....Y. ~l ·~WI JJ.JJ J 41~1

J ... 'J (J:Y· tJ; ti; r..;...li ~j~ ~S~' iX':Jt J J~ l.':lt ;.t;.. J ~.tJ<- ~j~ J ;.t

i.l.,.jl u..G.t ';'JJI:,;.>:.~ IS"w~ J~ JI <;':JJI

Jls" .-~:-\;:J~;:>

c::JIJ o..d~l .c....Y. .o'..JJI i_,t...

Jlt .!t._,....f J_p.. trf '-;l ~JI.~ <~.i';i-IIS"~~ &1;J 1:,..,.. .!.t..JJ: w':JJI.!JI\,. ~
•.....;;.;t;~ ·~~

,_,.....r- .!.ll ~.s>

r

...,..~ ~~ ~ it.? .:.r. .).J..;;..-:..~ ~;:>).ill ..;~L

~ iJ;f jjG ~l ;~l ..5; .:..ttJ::"" o:>lo.f ~lJ·~} &w~ J~JI ).ill ....AlL J!..UJI.;:::.::..

E' J!~ .!.t..JJ: ir'f ~~.:,~).. u':JJI ..PL:,; <$_";Y l•.ll' J<-~..!;: i~ ~J)JI.J..J. .;..':J 15r ~ ...:..~.a.• ~.S'.r.' a.;.r- J;G .:J# J~t ~';ic' ;lJito.). ~..~~J, .;t:' r'~~
p
!);J.:I
J J J

•4 J>k! d-..~-<r.r- ..:.;!) J;..IJI .:.:t...!;' ;l}t '_,l.J!..IIJI ._;.~::1 .P~~ flu':IJI J>W <$.":J.. ~\5'~ ..JJ~ rr.r- J_;;.. :!l~ 1.t.rJ.iG J ..;.i:'JI If'~ J i)lo.l ~~..liJI ..;.i:'J'.

tp <~A:Lol

190

Muhamed A.

Muiić

t_J. r.ir J>G ~ o..l.i)~ ~.-Ill.. ~..1?.1 }s- .:,..~.,oi...:J ('rr ":'I•~J.rt> .1. ...J.;I.JI.;lJI "='' rr_,..:,~-IlJI Jifi )l. l J .1..J M~'_);..:,~,~.;. 1_,::...; ~~ ~«' r)'l .ft',, ._,o ~..ai c.5.P
~.A J rr _,.)T J ._,..w ~.Sir.l •..l.i;~ .-111... ~.!?.lj.<. w.l.DI...:J <.f:> "4.1. .:,..!.i.~. 15;_,. J>li

.JJ\!..JI ~l J}J\

t

~JJ~ l;~ wJ.<>W 15; r JS\i ~.r. O:,..l.i~l:>_,.;.~ J IS."~ ·~hl ~JJ JL.

JJ;..~. r~' J .d.:.aA ~ ~'r.' ~_p 15t.aul .:,4.0J1 ~ ~~ LA J .biL. ._,o ~...i
.:..:ifJ ~J' .;,l; l ~~ w.lA~~

rl5=::' 15':JIJ ~~.SJI..~.,ol ~.".:_,.,.:,~.>'zi·~~ \SJl..!.'

_,.l i..;l(').. ~ ::>1;' .:.,.\.ai.jl ~.Sir.l ~}JI .:,1+'}1 15..1! ~I •.J>;~ <~A<~,jll>\!.:>~ J_;!.l ....;_}.
J._;...

rt='' If>-' JL. J ~t J ~1;1.!.. JI, ..6";... ~JI J-..1=.1 JJ..l,o J (f-- i.OI.o\!.:>~ ~\:o. .:,J!\J> .:,.J.j~I:>_,.;.~J IS"~ •.t.;.hl ~)J J'- :>_,.;.~J rr_,. ':'1)1 J ~.,~,a; 15tr.lll.;_,. J>l.i Jr JI_,:..
~ ~lr.l ~_;!. 15\.aitl <.f:> .-ll\!..JI ~l Jj,l t'~ J J~l }s- .:,..~.,oW ~.S'}r .JG ~J.

~)JI o.li..I!JI j::'._,t....~~I.JX..\..:.l.AA \<4i\s").. ~~.:liJI ..SJ\..!.! .U_}. .1. ~~~J 41z:.;._,~ ;...~' .::.)"~ ~)\.!.1 JJ;..~.,~, J~~~ .:r...r....t.A:JI ~~J .:.J.~ ..._,; ~.P 115=::1 ...All J ~t. J ~J ..::,..... 4!... J,':JI t;J X. jljl J l~j _;...4J.1 ~~l 44~_r! ~~ _;...~ ~_,!.
(.$1r.l

"-'J]'~'r~
~ r.ir J>G
.J..r.

r

..,.Jf .:,\:lJI ~ ·~.;:,....,::. ~.S'liJ ..AIfj .J';t-l rrr

"=''

).dJ' J'-)' J f..;.;; ""~....J) If~'~~ (~ .JsCi:, ~ u~ .:,..~.,ow ~.SJ.J.
'\'l .:.,.J TA

J
Pre vod

Poštovanom veziru, velikom muširu, redu svijeta, upravitelju koji javne poslove vodi oštroumno, koji rješava. važne narodne poslove prema ispravnom svome shvatanju, stupu države i napretka, utemeljitelju stupova sreće i slave, koji je obuzet mnogostrukim milostima najuzvišenijeg vladara, Mehmed Tahir-paši veziru mome, valiji Bosanskog ajaleta, velikom ministru moga visokog carstva Alah mu uzvišeni trajnom učinio njegovu slavu - dvojici prvaka pravih učenjaka bosna-brodskom naibu i muftiji - neka im se poveća znanje - ponosima slavnih i plemenitih članovima medžlisa - nek a im se poveća vrijednost, kad stigne visoko carsko naređenje, neka bude znano sljedeće: S ilamom i zapisnikom je izvješteno, da nasljedstvo Pavla, stanovnika varoši Odžak, koji je u Derventskom kadiluka, u Bosanskom ajaletu, isključivo pripada njegovom ocu Stipanu. I s obzirom na to, kad su se pred časnim šeriatskim sudom parničili navedeni otac i Ciganin Mehmed, sin Omerov iz gore spomenute varoši Dervente, koji je ubio spomenuto ubijeno lice, da je ustanovljeno i utvrđeno svojevoljnim priznanjem, da je navedeni ubica Ciganin Mehmed navalio na spomenutog ubijeno~ kad je ovaj napasao stoku na ispaši u blizini gore spomenute

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlašću

191

varoši Odžak, u kojoj je on bio nastanjen i bespravno i hotimično srpom otsjekao glavu spomenutom Pavlu, što iziskuje smrtnu kaznu i da ga je tako ubio. U vezi s tim donesena je šeriatska presuda, da se nad njim izvrši smrtna kazna, a i navedeni nasljednik je tražio smrtnu kaznu. S obzirom, da je prema ilamu utvrđeno svojevoljnim priznanjem, da je navedeni ubica Mehmed ubio spomenutog štićenika (zimmi) Pavla ubistvom, koje iziskuje smrtnu kaznu, tc pošto je zbog toga na poleđini ilama od strane Fetva-hane (Naročita ustanova u Carigradu za izdavanje kompetentnih pravnih mišljenja) napisano, da će biti potrebno da se na šeriatski način izvrši smrtna kazna· nad spomenutim ubicom, u koliko navedeni otac ne bude oprostio smrtnu kaznu i ne bude tražio da se u njegovoj prisutnosti izvrši. Ako navedeni otac i u buduće ne bude oprostio spomenutog ubicu, treba smrtnu kaznu izvršiti u njegovoj prisutnosti. Međutim, ako navedeni, ili ako bude i drugih nasljednika te oni svi, ili jedan između njih, bude oprostio spomenutog ubicu od smrtne kazne, ili se bude nagodio, u tom slučaju otpašće smrtna kazna i stvar će se pretvoriti u krvarinu (diyet materijalna otšteta). S obzirom na to, sa zapisnikom od strane Visokog odbora za pravosuđe izvještena je, da se izda moja časna zapovjest, koja je potrebna u pogledu toga, da se izvrši ono ~to iziskuje šeriat i da se o stvari ovamo izvjesti sa zapisnikom i ilamom. I ova je stvar podnesena mom časnom carskom prestolju, te je prilikom traženja odobrenja izdata moja carska zapovjest da se postupi na taj način, onako kako treba. Zbog toga, Vi navedeni valija, naib i ostali koji ste navedeni, treba da na opisan način izvršite smrtnu kaznu nad spomenutim ubicom. Međutim, ako SpOmenuti otac ili bude drugih nasljednika, te oni svi, ili jedan između njih bude oprostio ubicu od smrtne kazne ili se bude na godio i u tom slučaju treba da izvršite ono što šeriat traži i da o stvari ovamo izvjes tite sa zapisnikom i ilamom. Kad saznate da to treba izvršiti u smislu moje visoke carske zapovjesti, treba da ustrajete, da na taj način izvršavate propise uzvišenog šeriata. I u oba slučaja treba da sa zapisnikom i ilamom što prije izvjestite o toku stvari. Navedeni otac štićenik Stipan pred šeriatskim vijećem, održanim kod Njegove Ekselencije vezira, bez naknade oprostio je navedenog ubicu Ciganina Mehmeda od smrtne kazne. Na osnovu toga dostavljen je i u Carigrad poslan ilam o oprostu. 28 rebia II. (12)66.= 13 marta 1850.

RESUME
L' auteur essaie d' eclairer quelque peu, a base du materiel original et local, la situation des Bohemiens dans les pays yougoslaves pendant la periode turque. En parlant de l' origine des Bohemiens, il constate que les Arabes savaient deja au commencement du 14e siecle que l' Inde etait la patrie tsigane; il mentianne des indications de la litterature arabe selon lesquelles les Bohemiens commencerent d' emigrer de leur patrie deja dans le VIIIe siecle. La science europeenne ne savait jusqu' a la moitie du 18e siecle rien de certain sur l' origine des Tsiganes.

192

Muhamed A.

Muiić

Quant a l' apparition des Bohemiens dans les pays yougoslaves, il cite la bulle de l' empereur Douchan faisant present de quelques Bohemiens au couvent de l' Archange a Prizren, ensemble avec quelques documents turcs de 1566, ce qui prouve que les Bohemiens firent leur apparition dans nos terres plusieurs annees avant l' arrivee des Osmanlis, en invalidant l' opinion courante que les Bohemiens y arriverent avec les Osmanlis. On etudie apres la position legale des Bohemiens, leur vie et occupations, leur attitude envers la religion, pour finir avec des statistiques sur les Bohemiens dans les pays yougoslaves. Quoique la societe feodale turque - comme tout feodalisme - meprisa les Bohemiens, ils jouissaient pourtant presque des m~mes droits civiques comme les autres sujets des Osmanlis. Si l' on eompare la situation des Bohemiens dans les pays sous le regime ture avec la condition de leurs freres dans quelques pays d' Europe, on a l' impression que les Bohemiens avaient en Turquie une sorte de leur asyle ou ils etaient de .beaucoup moins tracasses qu'ailleurs. L'auteur croit qu'une des causes de cette largeur d'esprit turque envers les Bohemiens etait le besoin urgent de soldats dans l' empire Ottoman pour ses guerres d'abord offensives et plus tard defensives; les Bohemiens pourraient ainsi bien etre tentes a devenir des soldats. L' auteur offre la traduction de la loi du sultan Soliman de 1530 sur les Bohemiens de Roumelie fixant les devoirs des Bohemiens envers l' etat. Les prescriptions les plus interessantes concernent la prostitution des Bohemiennes a Constantinople, Adrianople, Sofia et Plovdiv: elles devaient payer une taxe mensuelle de 100 aktchas. Ces prescriptions interdisent aux Bohemiens musulmans de s'associer avec les Bohemiens non-musulmans, de voyager avec imx, de loger chez eux. La personne qui contreviendrait a ces prescriptions sera reprimandee et paiera la taxe payee par les Bohemiens non-musulmans. Quant aux droits civiques dont les Bohemiens jouissaient dans les pays yougoslaves sous le regime ture, l' auteur trouva de materiel original attestant que !'etat protegeait la personne des Bohemiens en intervenant au besoin. Les Bohemiens etaient libres de paraitre devant les tribunaux, d'y porter plainte; ils s'y mariaient et divor<;aient: on y fixait l'alimentation a la femme et les tuteurs aux enfats. Les Bohemiens participaient a la vie economique sans restrictions. On ne trouva aucun document montrant que les autorites defendaient aux Bohemiens l'usage libre de leur langue ou de quelque autre attribut specifique a eux. La majorite de Bohemiens de Bosne-Herzegovine menait une vie nomade, causant souvent des troubles et des degats. C'est pour cela que des Valis de Bosnie essayerent de fixer ces Bohemiens sur certains points du territoire et de leur faire adopter une profession. Chaque Bohemien devait avoir un homme non-Bohemien se portant garant de lui aupres des autorites. Mais presque toujours ces efforts des autorites resterent vains. Il semble qu'on n'usa pas de tels procedes envers les Bohemiens de Macedoine qui etaient - parait-il - fixes dans une mesure plus forte dans quelques localites et qui ne faisaient pas tant de dommages. En parlant des metiers exerces par les Bohemiens, l'auteur parle d'abord des Bohemiens de village, des forgerons, des joueurs, des maquignons et des chirurgiens. Dans nos pays les Bohemiens etaient, pendant le regime ture, des chirurgiens specialises dans !'operation du calcul vesical et dans celle de la hernie. L'auteur mentionne un Bohemien Smoljan, aux environs de Sarajevo, celebre vers 1566

Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom

vlašću

------

193

comme specialiste pour la cystotomie et la rupture herniaire. Plusieurs patients: firent des declarations devant le tribunal de Sarajevo de se soumettre de bon gre a !'operation de Smoljan qui ne devrait avoir aucune responsabilite .si les patients succombaient. Quant a !'attitude des Bohemiens envers la religion, l'auteur dit qu'ils etaient les fauteurs les plus consequents du principe moyen-ageux: Cujus regio illius religio«. La plupart de Bohemiens des pays yougoslaves de l'epoque turque etait considere comme musulmaris; en Macedoine il y avait, semble-t-il, un peu plus de Bohemiens non-musul~ans. Les autorites consideraient avec quelque reserve la conviction religieuse des Bohemiens en faisant distinction entre les Bohemiens musulmans et -eeux non-musulmans. Se basant sur certains documents, l'auteur maintient que les Bohemiens musulmans, quoique musulmans, etaient assujettis au tribut de »djizye«, comme tous les non-musulmans, parce qu'on pensait que les Bohemiens etaient indifferents en religion, et comme tels on les traitait comme les autres non-musulmans. Tout Bohemien desirant ne pas payer ce tribut devait temoigner d'un courage extraordinaire dans la guerre ou prouver aux autorites de se tenir strictement aux prescriptions de la religion musulmane. En supplement, l'auteur apporte 18 documents turcs originaux traitant ce theme. Parmi eux on trouve une decision de kadi (houdjet) disant que le tribunal de Monastir condamna en 1641 le Bohemien Moustafa aux galeres, mais que le Voyvode de Monastir refusa de donner suite a cette condamnation. C'etait, semble-t-il, -la premiere mention que cette sanction etait usee dans nos pays au temps des Osmanlis.

HAMDIJA KREŠEVLJAKOVIć

ĆEFILEMA SARAJEVSKIH KRŠĆANA IZ 1788 GODINE
I.

Jedna od preventivnih mjera turske sudsko-administrativne službe za održa·vanje reda i mira u nesigurnim danima bijaše ćefilema, a sastojaše se u tome, što -bi po naredbi vezira (guvernera pokrajine) morali sumnjivi stanovnici jedne varoši, sela ili kraja solidarno jamčiti jedan za drugoga. Vezir bi izdao bujruldiju svome muteselimu da uzme ćefilemu! Ovaj bi sa svojim ljudima u tefter upisao sve one od kojih se uzima ćefilema s oznakom, ko za koga jamči; na pr. A i B jamče jedan za drugoga; ili A, B i C jamče :IIU!đusobno. Ovom mjerom ponekad je uspjelo vlasti spriječiti pobune i nemire. Ponekad je opet uzimana ćefilema nakon ugušenih nemira. Tefter, što se ovakvom prilikom sastavljao, zvao se kefileme defter. Pod ćefilemu su se obično uzimah. muški stanovnici iznad devetnaest godina. Ponekad se .uzimalo pod ćefilemu svo stanovništvo, jednog grada ili kraja, ponekad opet samo stanovnici jednog staleža, napr. obrtnici, a ponekad samo jedne konfesije. ·Jamčilo se u grupama od dvije, tri i više osoba. U jednoj ćefilemi iz 1848 godine ima grupa sa preko 150, 160, pa i 170 osoba. 2 Sve dosad meni poznate ćefileme uzimane su od muslimana ili od stanovnika svih konfesija, dok mi je· poznata samo jedna ćefilema uzeta od samih kršćana (pravoslavnih i katolika). Kefileme defter sastavljao je muteselim u tri primjerka, jedan bi poslao vezir~, drugi kadiji da ga unese u sidžil, a treći je ostajao kod muteselima. Uz kefileme defter slata je i pismena za vjernica, u kojoj su navedene garancije koje oni preuzimaju na se. Do sada se znalo da se ćefilema uzimala samo po potrebi, ali bilo je kod nas: !u·ajeva, gdje je ćefilema bila trajna. To sam saznao skoro iz nekoliko fragmenata zeničkih .sidžila. 3 U zeničkoj je nahiji svo stanovništvo. bilo pod ćefilemom, koja
· ' Muteselim ili muselim u jednom mjestu bio je vezirov povjerenik, koga je on postavljao i skidao po svojoj volji. Svaki novi vezir postavljao bi novog muteselima. On je mogao zadtiati i starog muteselima, all i ovom. je izdao n9vi dekret. Vlast je muteselima trajala do dolaska novog vezira. Muteselimi su obavljali najrazličitije administrativno-policajne poslove, a na'toge su dobivali od vezira i !radije dotičnog mjesta. Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Hlivno, Zvornik, Plevlje imađahu svoje muselime. S ukinućem jeničara nestalo je i muteselima ove vrste. Poslije 1826. g. zvahu se muteselimom organi slični sreskim načelnicima. · " Riza. Muderiiović, Popis sarajevskih .zanatlija iz godine 1848. Glasnik Zem. Muzeja (Gl. Z. M.) II. sv. XLI (1929), strana 6-32.' • Ovi fragmenti vlasništvo su porodice Caršimamovića u Zenici, a meni ih je ustupiočlan te porodice Sabrija, ·na ;·čemu mu se i ovdje najljepše zahvaljujem.

196

Hamdija

Kreševljaković

se 1 bez potrebnih razloga uzimala svakih 3 do 10 godina jedanput i unosila u sidžil. U Zenici je taj posao vršio kadija. To znamo za XVIII stoljeće, jer su ovi fragmenti iz toga doba. Ne zna se, kad je ta praksa zavedena u ovoj nahiji. Iz jedne bilj~ške vidi se, da se takva praksa smatrala dobrom mjerom za sigurnost stanovnika onoga kraja. Pa i pored toga bilo je u ovoj nahiji pojedinaca, koji su činili razna nedjela. Sigurno zenička nahija nije bila jedina s ovakvom praksom u Bosni premda mi zbog pomanjkanja sličnih izvora ovakav slučaj drugdje nije ·poznat. Za Sarajevo i Mostar znam, da su ćefileme uzimane po potrebi. Kefileme defteri dobri su izvori za historiografe. Iz ·njih se može približno. ustanoviti broj stanovnika dotičnog kraja ili varoši, broj pripadnika pojedinih konfesija, broj obrtnika i drugih zanimanja itd. U jednom ovakvom popisu Sarajeva iz 1842 g. ima lijepe građe i za antropologa,• a popis iz 1848 daje nam potpuni imenik obrtnika i trgovaca muslimana u istom gradu. ' Prvi spomen ćefilemi nalazimo u sidžilu b~oj 2 Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu, u kome su upisani u glavnom 'akti iz hidžretske 973 godine, ali ima tu akata i iz 97~ i 974 godine. Ta se ćefilema odnosi na Sarajevo, samo ona nije potpuna, pa se tako ne zna ni za razlog, koji joj je prethodio. Sudeći po. papiru i pismu ona je starija od pomenutih godina, a napisana je svakako poslije. 1526 godine. U tome fragmentu navedene su mahale: Jakub paša, Hadži Ali (Bjelave),, Bardakčije, Kartal Ejnehan, Armagandži, džemaat Jigit paša, džamija Ibrahim (?),. Cekrekči Muslihudin, Mimar Sinan i Havadže Hadži Idris. Kako je u XVIII i prvoj polovini XIX stoljeća dolazilo do č'ešćih pobuna. i nereda u Bosanskom ejaletu, to su se u tome vremenu češće obavljale i ćefileme. S ovom praksom prekinuto je nakon potpunog sloma feudalne aristokracije pod Krupom 1851. i uvođenjem nove uprave u ovoj zemlji. I ćefilema spada u uredbe. starog režima. Osim već spomenute ćefileme iz XVI stoljeća, poznato mi je još. njih nekoliko iz novijeg vremena, pa ću ih ukratko sada napomenuti. Znam za tri ćefileme u Blagaju i to iz 1732,,1780 i 1782. Ovdje su uzimane· pod ćefileme pojedine mahale, a ne cijelo mjesto. Godine 1732 uzeta je ćefilema . mahale Džamija, 1780 mahala Dol i Hasanaga, a 1782 Kusur mahale. U. ovoj mahali bilo je i muslimana i kršćana, pa su i jedni i drugi popisani. Prvim dvjema ćefilemama ne zna se za razlog, dok je ova posljednja uzeta zbog krađe jedne · košnice pčela. Ove sam podatke na brzu ruku zabilježio u ljetu 1940 godine pregledaj;Ući sa rahmetli Hadži Mehmed ef. Handžićem arhivu Hakibega Kolakovića u Blagaju. U Mostaru je duže vremena trajala anarhija. Bujruldijom bosanskog vezira od 2. reb. L 1170 (3. XI. 1758) naređeno je mostarskom muteselimu Muhamedagi Ševi da uzme ćefilemu. U bujrulđiji se kaže, kako su u Bosni 43 kadiluka, (kotara). i kako u svima vlada red i mir, a u Mostaru anarhija, pa vezir traži od pozvanih, da zavedu red, a od muteselima da provede ćefilemu. (Arhiv M. E. Kadića broj. 1041\. Znamo za dvije ćefileme u nahiji Neretvi tokom druge p61ovine XVIII sto-. ljeća, ali o njima nemam za sada bližih podataka.
e e e

e

• U ovome su popisu dati i

lični

opisi pojedinaca.

Ćefilema

sarajevskih kršćana iz 1788 godine

197

U jednom od fragmenata zeničkih sidžila očuvala se samo jedna ćefilema od L reb. II. 1208 (6. XI. 1793). Proveo ju je naib ove nahije Abdulah, sin Ahmedov Muderizović. On je 19. reb. I. (25. X) zatražio obrazloženim podneskom od bosanskog vezira bujruldiju za provođenje ćefileme i ovaj je dao nalog 25. reb .. I. (31. X). Prema tome ovaj je posao obavljen vrlo brzo, jer od podneska do provođenja nisu prošle ni pune dvije sedmice. Kako su oba spomenuta akta izvori prvog reda za poznavanje kako je dolazilo do provođenja ćefilema, to ih ovdje donosim u doslovnom prijevodu. Naibov podnesak (ilam) glasi: »Staro pravilo koje se poštivalo i smatralo umjesnim bilo je da radi sigurnosti i zaštite prava stanovništva i radi regulisanja poslova podanika, - stanovnici kasabe Zenice i njene nahije svakih 8 do 10 godina međusobno jamče. To je zbog ratova bilo napušteno, pa su sada jamci nekih ljudi pomrli, a neki su stanovnici dospjeli do zrelosti i postali ljudi. Neki su se stanovnici doselili iz drugih kadiluka i nastanili, pa bivši bez jamaca među ljudima su se pojavili neki neumjesni postupci, koji su izmučili i uznemirili sve ljude od rza i obraza. Stoga se moli da se izda naredba upravljena na ovoga molitelja, imame i zabite, da se ponovno izvrši ćefilema, a da se oni koji ostanu bez jamca protjeraju iz mjesta. U ostalom naredba pripada Vama. 19. reb. I. 1208 godine.« Bujruldija bosanskog vezira: »Njegovoj učenosti poštovanom gospodinu zeničkom naibu, serdaru, imamima zabitima: Naređuje se da se u smislu prednjeg šeriatskog ilama, a prema lijepom starom pravilu radi sigurnosti stanovništva izvrši međusobno jako ujamčivanje stanovništva kao što je ranije bilo i to složno i jednoglasno da se na šeriatskom sudu svaki ujamči jakim jamcem i da se to unese u sidžil. Oni koji se ne ujamče ili ne nađu jamca, da se protjeraju iz Vaše nahije. Neka se strogo upozore oni, koji idu pod oružjem, da u buduće ne idu pod oružjem kroz kasabu, sela, čaršiju i pazar. Oni, koji ne uvaže upozorenje neka se uhvate i neka se ovamo javi njihovo ime i lični opis. 25. rebia I. 1208.« U vremenu od 1788 do 1848 znamo za tri sarajevske ćefileme. Godine 1788 uzeta je ćefilema od samih kršćana, godine 1842 od svih stanovnika, a god. 1848 samo od onih muslimana, koji 'su se bavili obrtom i trgovinom.
' Ova je ćefilema obavljena u slijedećim mahalama, selima i džematima: mqhl!.le: Putiš, Palanka, Strane, Fatić, Merdan, Potile, Grabne; džemati: Baba-dai i Sekban; sela: Klopča, Gornje Vrace, Stranjani, Janjići s mahalama Vrh i Drivuša; džemat Gračanica; džemat i mahala Piznić (?); mahale: Slivna, Hrastovac, Hadžić, Košuča, Odmud (Odmut); džemati: Osman Celebi, Kočeva, Caršu (Caršija), Babina; grad Vranduk; mahale: Havani, Nemila, Gladović; sela: Bistrica, Bekir, :Zeljezno Polje; džemat Gradišće; mahala Gustić; džemat Pojske mahale: Vrsulje, Obrovac i Kunović. U jednom drugom popisu Zeničke nahije o doprinosima za menzilhane od 1792 godine navedene su slijedeće kasabe, džemati i sela: kasaba Zenica; džemati: Piznić (?), Selce, Kakanj, Viduša, :Zeljezno Polje i Poljska; sela: Dogledi, Nemila, Gračanica, Moštanica, Klopče, Gornja Vraca, Putiš, Poćuće, Gora, Gradišće, Stranjani, Donja Vraca, Lokvina, Sopotnica, Piljević, Sucić -Krajčić, Destnić, Gornja Višnica, Donja Višnica, Dusina, Madrin, Biloševo, Tešan, Breznik, Ričica 1 Osvice, Cajdraš, Kujavče, Janjići, Papratnica, ćatić-Tarbić, Radaš, JaVor, Pećuj, Osojnica, Donje Bile Vode, Trešće s Marušićem i Topola. U ovome popisu nema grada Vranduka, jer su gradske posade bile oproštene od raznih daća.
13

19S

Hamdija Krešev(jaković

Prvoj od ove tri razlogom je rat između Josipa II. i Porte, drugoj dugotrajni neredi što su nastali nakon ukinuća jeničara 1826, a zadnjoj revolucija od četrde­ setosme u susjednim austrijskim zemljama. Ti događaji u susjednoj carevini potakli su onovremenog bosanskog vezira Mehmed Tahir pašu (1846-1849) 6 te on pozove bosanske prvake na dogovor u Travnik, onda glavni grad Bosanskog pašaluka. O tome piše Riza Muderizović ovako: »Na tom vijeću od 7. juna 1848 bi jedoglasno zaključena, s obzirom na delikatno stanje svjetske politike, slijedeća rezolucija sa 3 tačke. I. Da se carska konjica, ustrojena od bos. spahija, imade pobrinuti, da joj konji budu dobri i snažni, oružje čisto, a ostala sva oprema u potpunom redu, te da se ne odmiče sa određenog mjesta. II Da se od samih muslimana u Bosni ustroji vojna pričuva od 30.000 vojnika, §POsobnih za rat, snabdjevenih dobrim oružjem i ostalom ratnom opremom, koji će se smjestiti na predviđena mjesta i biti spremni - ne daj Bože - ako se ukaže potreba priskočiti na brzu ruku u pomoć onamo, gdje se ukaže nužda. III. Da se ta pričuva kao i živež za njeno izdržavanje raspiše na pojedine kotareve širom Bosne prema broju njihova stanovništva i njihove privredne snage. U pogledu II. tačke za sakupljanje pričuve i III. tačke za hranu odmah bijahu razaslane cedulje sa valijinom popratnom bujrultijom od 7. juna 1848. po raznim kotarevima širom Bosne, u kojima je označen kako broj pričuve, tako i količina hrane, koja će se sakupiti od pojedinih kotareva i sasuti u posjedničke ambareve. Prema cedulji, koja je poslana u Sarajevo, raspisano je na sarajevski kotar 1700 pričuvnika, a od hrane 100 tovara pšenice i 500 tovara ječma. Sto se tiče hrane, tome nije bilo prigovora, niti protivljenja. No u pogledu popisa . 1700 pričuvnika Sarajlije izjaviše u jednoj zajedničkoj pretstavci, da oni to ne mogu ·učiniti; ali su u slučaju potrebe voljni i spremni poći u pomoć državi za odbranu domovine svi od 7 do 70 godina. Ovakav neočekivan odgovor Sarajlija jako razjari valiju, pa da bi im se odmah osvetio, ne im:ajući dovoljno vojske pri ruci, zatraži vojnu pomoć iz Carigrada. Kroz kratko vrijeme, već 18. augusta 1848, stiže u Sarajevo brigadir Mustajpaša, poznat u Bosni pod imenom Melemendžija (Menemendžija) sa jednom pukovnijom od 4 bataljuna carske rumelijske regularne vojske i utabori se na Grbavici u blizini Sarajeva. Vali-paša čim je klanjao Bajram u Travniku, odmah krene u Sarajevo, gdje stigne u subotu 2. dan Bajrama i odsjedne u konaku Mustajpaše Babića na Grbavici. Valija, pošto je želio sjutri dan unići u. Sarajevo s veličanstvenom povorkom sarajevskili prvaka, pismeno pozva mnoge sarajevske odlične ljude i ajane, da mu pođu u susret na Grbavicu. Neki od prvaka bojeći se valijine osvete ne odazvaše se tom pozivu, već se skloniše po skrivenim mjestima, kako po Sarajevu, tako i u okolici. Većina tih prvaka grada Sarajeva, koji su se na konjima zaputili u susret valiji na Grbavicu, čim su stigli pred valiju, on ih na prvi pogled strašno napade i izruži, a na posljetku ih sve pohapsi. čim se u Sarajevu saznade za ovu valijinu surovost, u znak negodovanja i protesta čaršija se zatvori. Doznavši za to valija uzme nešto vojske i svu artiljeriju, pa krene u varoš da pokaže Sarajlijama svoju silu i moć i time da ih zastraši. Nu pošto su sve ulice bile puste, a čaršija sva zatvorena, povrati se on na Grbavicu.
' S. Bašagić, Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine od godine 1463-1850, Sarajevo 1900, str. 161, 162, - Dr. M. Prelog, Povjest Bosne u doba Osmanlijske vlade II, Sarajevo, str. 65-68, - R. Muderizović, Nekoliko muhurova bosanskih valija, Gl. z. M. (1916), str. 35.

ćefilema

sarajevskih

kršćana

iz 1788 godine

199

Sjutri dan, u ponedeljak, pusti na slobodu nekolicinu pritvorenika, dok druge zadrži u zatvoru. Da ne biše Sarajlije kad se on povrati u Travnik, napravili pobunu natedi Fazilpaši Serifoviću, sarajevskom muteselimu, da popiše vas sarajevski esnaf (obrtnike) i solidarno ih zajamči, da neće praviti u buduće nemira, te da svakom esnafu postavi po jednog ćehaju, a u svakoj mahali po dva muhtara - čega do tada nije bilo, to jest muhtara. Fazilpaša izvrši odmah to valijino .naređenje popisavši sve obrtnike od 25 obrta, koji solidarno jedan ·drugom biše jamci u pojedinim obrtima, i postavi im 25 ćehaja na 25 obrta, koliko ih je tada u svemu i bilo u Sarajevu; a po mahalama također postavi po 2 muhtara. Fazilpaša predade valiji 2 primjerka od esnafa (obrtnika) potvrđenog kefillema-teftera (popisa o jamstvu), a jedan sarajevskoj mehćemi, da ga i ona zavede u svoj sidžil, da se popis ne bi vremenom zagubio. Čim je dovršena kefi!Iema i valiji uručen popis, on ostavi u Sarajevu 2 bataljuna prispjele vojske i krene 12. septembra 1848. u Travnik sa druga dva bataljuna," povedavši sobom dvadesetpetoricu hapšenika, uglednih Sarajlija. Nakon što su odležali u travničkom pritvoru puna dva mjeseca, otpremi ih po carskoj naredbi u progonstvo na Kretu i time dade oduška svojoj osveti Sarajlijama.« Njihova zavjernica glasi: »Pošto su protjerani oni stanovnici grada Sarajeva u pokrajini Bospi, koji su bunili stanovništvo protiv carskih naredaba, i time uspostavljen red i mir u varoši, čast nam je dati ovu izjavu. Mi smo svi razumjeli sadržaj valijine naredbe, koja je pročitana u prisutnosti sarajevskog muteselima Fazilpaše, sarajevskog mule i svih ostalih sarajevskih prvaka i odličnika, a kojom se naređuje, da se odsele imade svak pokoravati vlastima i ne miješati se u stvari, koje su protivu uzvišenoga šeriata i carske volje. Mi nijesmo u stanju, da izrazimo u punoj mjeri zahvalnost na carskoj milosti, pravdi, sadanjoj sigurnosti i miru, koji uživamo. A da bismo se, kako to islam i podanička privrženost zahtijeva, donekle odužili, ponovo ·izričemo našu dovu (molitvu) da nam ga (sultana) Svemogući puno ljeta poživi, kao i našeg uzvišenog valiju. Očitujemo korporativno, ako bi se u buduće jedan ili više njih usudili, da protiv carske volje remete mir, bilo to zborom ili tvorom, da. ćemo se srcem i tijelom združiti i dotičnog, odnosno dotične buntovnike pohvatati i kazne radi svezane valiji otpremiti. A ako ne bismo bili sami u stanju jednog ili njih više buntovnika pohvatati, onda ćemo javiti straži sigurnosti i s njom u zajednici to izvršiti. Ako to ne bismo učinili i prema tome bili ravnodušni, te bi vojska preuzela na sebe zadaću, da te neprijatelje reda i mira pohvata, obvezujemo se korporativno, mi obrtnici, da· ćemo usljed naše nemarnosti sn.ositi sve troškove vojnog pokreta za hvatanje buntovnika. Međutim, da bi ova naša obaveza bila trajna i da se ne bismo usudili jednog vremena negirati je, želeći da se u cijelosti uvrsti u mehćemski sidžil, slobodni smo Vašoj Preuzvišenosti (valiji) podastrijeti ovu našu zavjernicu.« 7 II. Prije nekoliko godina ponovno sam listao sarajevske sidžile tražeći građu za povijest bosansko-hercegovačkih gradova. Tom prilikom namjerio sam se na jednu ćefilemu uzetu od sarajevskih kršćana," koja je bez svake sumnje umakla
' R. strana 5-7.
Muderizović,

Jedan popis sarajevskih zanatlija od 1848, Gl. Z. M. XLI (1929),
13*

200

Hamdija l<reševljakovic

pokojnom Vladi Skariću; piscu dviju monografija o Sarajevu, 9 kao i meni, kad sam prikupljao materijal za povijest esnafa i obrta u Bosni i Hercegovintl 0 Tako je ta ćefilema kao jedini popis kršćana u ovome gradu ostala potpuno nepoznata i neiskorišćena. Po nalogu bosanskog vezira obavljena je ova ćefilema 2. džum. II. 1202 (10. ožujka 1788). U spomenutom sidžilu nema prijepisa bujruldije, kojom je naređeno, da se stave pod ćefilemu sarajevski kršćani, pa se tako ne zna ni za razlog, koji joj je prethodio. Upravo je začudno, da o ovoj ćefilemi nema spomena u kronici Mula Mustafe Bašeskije. Ko iole pozna našu prošlost odmah će se dosjetiti da je tome bio povod rat, što ga je 8. veljače 1788. objavio Porti car Josip Il. kao saveznik Katarine Il. Između Austrije i Turske nije bilo rata punih pedeset godina. Zadnji rat što je završen mirom u Beogradu 1739. ispao Je nepovoljno po Austriju. Za ovaj novi .rat temeljito se spremala Austrija. Bosnom su krstarile austrijske uhode. Oni su naročito posmatrali putove i utvrde po Bosni i Hercegovini. Isto to vršili su i po Srbiji." Toga vremena nastao je i onaj opis Bosne, što ga je publicirao dr. Gus'tav Bodenstein.12 I nekoliko karata Bosne nastalo je u isto doba. 13 Godine 1788 izašla je u Beču Povijest Bosne, što ju je napisao pianista Maksim Schimek. Možda neće biti puki slučaj, da je 1789. izašao i njemački prijevod turskog djela o bojevima po Bosni (1737-1739) što ga je napisao Omer efendija iz Novog, i preveo s turskog na njemački J. N. Dubsky. Nikako ne može biti, da za te pripreme nije znao bosanski vezir. Pri navještaju rata izdane su od austrijske strane i proklamacije i to ne samo na kršćane, nego i na muslimane, da se dignu na ustanak. ·Pravoslavnima su se obećavala ista prava, što ih uživaju pravoslavni u ·austrijskim zemljama.H Kroničar Bešeskija piše, kako je Bećir pašinu zamjeniku Miralemu10 stiglo pismo od Nijemaca, a on ga je poslao u Sarajevo 3. džum. l. 1202 (10. veljače 1788), dakle dva dana nakon objave rata, u kome naglašavaju, da će prisvojiti
' Sarajevski sidžil broj 27, strana 154-159. • V. Skarić, Srpski pravoslavni narod i crkve u Sarajevu u 17. i 18. vijeku, Sarajevo 1928, - Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije, Sara. jevo 1937. " H. Kreševljaković, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463-1878), Zagreb 1935. 11 Dr. D. Pantelić, Prilozi uz raspravu Uhođenje Srbije pred Kočinu Krajinu u »Glasu• CLIII, Spomenik LXXIV Beograd 1933, str. 113-125. " G. Bodenstein, Povijest naselja u Posavini god. 1718-1739. (Beschreibung von den Kiinigreich Bosnien), Gl. Z. M. XX (1908), str. 95--112. Kako ovaj opis nije datiran stavlja ga dr. Bodenstein u vrijeme princa Eugena i Petraša, al~ to je skroz pogrešno. On je ovu . pogrešku napravio zbog toga što mu nisu bile točno poznate pojedinosti koje se u ovom opisu iznose, kao ni to, da je ovaj opis štampan u Beču 1787 g. " U ratnom arhivu u Beču nalazi se više karata, koje su nastale u doba cara Josipa II. U tu svrhu putovali su po Bosni oficiri: zastavnik Božić (Boxich), kapetani Schmidt, Marković i major Held. Godine 1788 izašla je u Beču jedna karta Bosne i pograničnih krajeva. Vidi potanje dr. E. Richter, Prilozi zemljopisu Bosne i Hercegovine, Gl. Z. M. XVII (1905), strana
260 i 261.

" Drag. Pavlović, Srbija za vreme poslednjeg austro-turskog rata (1788-1791), Beograd 1910, strana 17 i 275-276. " Bosanski vezir Selim Sirri paša premješten je sredinom reb. I. 1202 (krajem prosinca 1767) i dok je došao novi vezir, određeno je da ga zastupa Miralem Hadži Mehmed paša. To je zastupstvo trajalo do 18. veljače 1788 g.

ćefi!ema

sarajevskih

kršćana

iz 1788 godine

201

Rumeliju, koja je njihova podrijetla, te da svako sjedi na svome mjestu, bio on hodža, hadžija, šeh ili muderis, i da daju danak.' 6 Ovo pismo biće istovjetno sa spomenutom proklamacijom. Proklamacija na muslimane izdata je na turskom jeziku. Nju je pred kojih 15 godina našao u arhivu Zem. muzeja pok. Riza Muderizović, preveo i objavio u jednom broju »Večernje pošte•. Evo toga prijevoda: »Neka uzmu na znanje i neka im je bjelodano općenito svima pograničnim muslimanima graničarima, a naročito muHama, kadijama, imamima, hatibima, šejhovima, mufti effendijama, mirmiranima (beglerbeg),. miralajima, zaimima, spahijama, agama, kapetanima, prvacima pokrajina, pobožnim i derviškim redovnicima, dapače sveukupnom stanovništvu i njihovim porodicama pokrajina Bosne, SrbijEl i Albanije kao i ostalih pokrajina Turske carevine, da je Turska sada objavila Rusiji rat i napala ju. Pošto prema saveznom ugovoru između austrijske imperije i ruske carevine, Austrija se je obvezala, u slučaju rata između Turske i Rusije, priteći Rusiji u pomoć, a ujedno prodrijeti unutar preko turskih granica, što joj je sada u ovom slučaju i potrebno izvršiti. Nu ipak Svemoćni i Milostivi car austrijski, uzevši u obzir sve ratne nedaće, željan je da sačuva obrtnike i pokrajinsko stanovništvo od štete i nasilja, koja rat povlači za sobom. Cesarska je namjera i volja da osujeti one ratne posljedice što su se prije dogodile kao: zarobljenja muških, ženskih i nemoćnog pučanstva, haranje imetka, živeži i otimanje konja i stoke. Zato, kogod se bude lijepo vladao i bavio svojim po~lom i zaradom, a naročito se sustegao od neprijateljstva protiv cesarske vojske, on će biti u pogledu zaštite ravan i izjednačen sa ostalim cesarskim pučanstvom, koje živi pod njegovom upravom. Janičari, spahije i ostali vojni pripadnici, iako se ubrajaju među ratnike, dok god budu sjedili na svojim zemljama i bavili se svojim poslovima, i oni će uživati na svakom mjestu· i u svakom pogledu sigurnost i blagodati pod cesarskim okriljem, isto onako kao i oni stanovnici koji žive u Austriji. Također što se tiče islamske vjere i obreda u tom pogledu neće niko ni najmanje vrijeđati muslimane. Neće se dozvoliti da se iko ni na koji način miješa i upliće u džamije, mesdžide i njihove vakufe i prihode, kao i u imame, šejhove i derviške redove i njihove tekije. Vjerskim pretstavnicima i duhovnicima, koje muslimani među­ sobno izaberu, odrediće se plaće iz državne blagajne. U svakom slučaju nepobitno je da će biti podjednako zaštićeni od strane cesarske uprave i supruge i malodobna djeca poštenih muslimana. U protivnom slučaju oni, koji su napustili svoje domove, ako se što prije ne povrate svojim kućama, njihov će se imetak i živež od strane vojnih vlasti konfiskovati i među mirne muslimane razdijeliti. Oni vojnici, koji bi se pobunili i odvažili da se suprotstave cesarskoj vojsci, biće nemilosrdno najstrožije kažnjeni. Napokon da ne bi niko mogao istaći neobavještenost i neznanje kao izgovor, Mi koji smo sada po uzvišenom nalogu postavljeni za vođu cjelokupne cesarske vojske, objavljujemo cijelome svijetu ovim proglasom cesarske uzvišene želje. Neka se onako uzme na znanje i. povjeri uzvišenom Znaku. Feldmaršal grof de la Siđi.« Ravan mjesec dana iza gornjeg pisma od Nijemaca uzeta je spomenuta ćefilema. Ne zna se, da li se među sarajevskim kršćanima opazilo kakvo sumnjivo kretanje, pa je došlo do ćefileme, ili je to učinjeno iz opreznosti. Prije će biti ovaj drugi razlog, jer je iz Sarajeva otišlo na bojište do 3000 muslimana.
" Kronika M\lla M\IS\afe .8&šesldje. S tl!rsl<;og preveo Riza
Muclerizović.

Gl.

1918,

strana 60,

z.

l'l(,

202

Hamdija

Kreševljaković

Nalog za ćefilemu izdao je bosanski vezir Bećir paša,l 7 a obavio ju je sarajevski muteselim, 18 u čiji su djelokrug, kako je već rečeno, spadali ovakvi poslovi. On je podnio kefileme defter sarajevskom bdiji i on ga je zaveo u sidžil. Tim je ova stvar svršena. III. Sada da vidimo, što daje ovaj popis historiji Sarajeva. U popisu je navedeno svega 625 punoljetnih osoba. Od toga je na dan popisa bilo svega 600 prisutnih i 25 otsutnih osoba. Od onih 600 bilo je 26 žena. Prema tome 10. ožujka 1788 bilo je u Sarajevu 474 punoljetna kršćana. Kako je ovaj popis obavljen po mahalama, to saznajemo da su kršćani toga vremena stanovali u dvanaest sarajevskih mahala i tri hana. Evo tih mahala i banova s orojem kršćanskih stanovnika. Frenkluk 84 Duradžik H. Ahmed 75 Džami-atik 41 Vekil-harč . 5 Oruč Pehlivan 28 Ajas paša 54 33 Ferhadbeg Varoši-bala 81 Cekrekčijina 107 Kalin H. Ali 25 Kjiičiik Kjatib 14 Sejh Ferrah 20 Muzaferijin han 18 Novi han 9 Kolobara 6. To su službeni nazivi ovih mahala. Ali svaka ta mahala imala je i narodno ime. 19
" Bekir paša sjedio je na stolici bosanskih vezira od 18. veljače 1788. do zadnjih dana travnja 1789. U čast vezira spjevao je jednu pjesmu Vehbija Zekić iz Stoca. Kronika M. E. Kadića XII, strana 289. " Tada je bio sarajevskr muteselim Ahmedbeg Paloš (od 14. listopada 1786 do konca studenog 1788). " Osim Gornje Varoši i Cekrekčijine mahale, sve su ostale imale pored službenih još i narodna imena. Kako su ova druga skoro potpuno zaboravljena, navešću ih ovdje, kako ne bi potpuno pala u zaborav. Frenk!uk se zvao i Latin!uk, jer je to nekad bila pretežno, ako ne i potpuno katolička četvrt. Tu je bila i katolička crkva do velikog požara 1697, a obnovljena je 1855. i ponovo propala u požaru od 1879. Vidi: Dr. F. Blažević, Crkva sv. Ante Padovanskog u Sarajevu, Sarajevo 1917. Ova se mahala protezala uz Miljacku od Latinske (danas Principov most) do Cumurije ćuprije, - Duradžik Hadži Ahmed zvaše se Patke, - Džami-i-atik zvala se Careva mahala. Osim toga ova mahala dolazi u turskim ispravama još pod dva imena Hunkarija i Ebul Feth sultan Mehmed han. Veki!-harč zove se još i danas Alifakovac. - Oruč-Peh!ivan sterala se jednim dijelom današnje Titove ulice od Koturove (nekad Fabrika Cikma ulice) do nadomak jevrejskog starog templa i zvaše se Mutevelina mahala, jer su u njoj nekad stanovale mutevelije Gazi Husrevbegova vakufa. - Ajas pašina nosila je ime Kulukčije, od tur. Kiči, sabljar, po sabljarskoj čaršiji, što se još u XV stoljeću onuda sterala, gdje je danas Hotel Central. Ferhadbegova nazivala sc kraće Ferhadija i samo pod tim imenom bila je u narodu poznata. - Kalin-Hadži-Ali nosila je ime Ceirdžik. Jedan dio Kučuk-Kjatib mahale zvao se Mini, a drugi Bendbašq, Oba S\1 naziva i danas \l upotrebi. ~ Sejh Ferah r.ove 5e jo~ i ct~na5 Aođeshanq.

ćefilema

sarajevskih

kršćana

iz 1788 godine

203

Vrijedno je istaknuti, da su sve ove mahale osim Kalin Hadži Alijine bile u neposrednoj blizini sarajevske čadije, kao i jevrejska četvrt. Osim Frenkluka i Varoši-bala (Gornja Varoš) u svim su ostalim mahalama stanovali i muslimani, bilo u većem ili manjem broju. Od onih 25 otsutnih stanovnika 9 ih je stanovalo u Frenkluku, po 5 u Duradžik Hadži Ahmedovoj i Ajas pašinoj, 4 u Oruč-Pehlivanovoj, a dva u Ferhadbegovoj mahali. Osim Perina Garibovića, koji je sedam dana prije popisa otišao s Ahmed bašom Kunosom na Kupres, svi su ostali napustili Sarajevo prije objave rata i uputili se trgovačkim poslom preko bosanske granice, neki u tuđu, neki u kaursku zemlju, te u Moravu, Dubrovnik, Split, Zadar i Veneciju. Za nekog Jovana ćurčiju iz Duradžikove mahale navedeno je, kako je pred podrugu godinu pobjegao zbog duga u Kragujevac, pa se ne zna, da li je živ ili mrtav. Veliki je nedostatak popisa, što uz imena rijetko dolaze prezimena. Od prezimena navedena su samo ova: Adžiđurđević, Bajić, Besar!!, Besarović, Butur, Briić, Budimlija, Cupinović (?), Davić, Goza, Fočić, Gabela, Garibović, Hakšić, Judanović, Karo, Katić, Kezić, Kovač, Kučinović, Lučić, Magari.D., Mezić, Milić, Mlinić, Mosto, Olovac, Puhović, Radić, Sipak, Sirdan, Solak, Tuzlo, Vuković i Zvono. Od ovih prezimena dolazi samo Besara dvaput, a sva ostala po jedanput. Ko zna, da Turci nisu imali prezimena, nego su uz ime osobe dodavali još očevo ime (Petar, sin Pavlov), taj se neće začuditi, što ih ni u ovome popisu nema, ali ovdje nema ni očeva imena. Prezimena Budimlija, Fočić, Gabela, Olovac ~ Tuzlo odaju nam mjesta, iz kojih su pretci tih porodlca došli u Sarajevo. Poimenice navedene su u ovome popisu 24 žene, i to: 6 ih je s imenom Marija, jedna Marica, jedna Mara, tri Angeline, jedna Anđelija, a po jedna Ana, Deska, Stefanija, Tomanija, Marta, Milica, Janja, Ivana, Jela, Jelka, Soka i Stana. Za petoricu kršćana bili su jamci muslimani, i to: Mustafa baša Sahbaz, Mula Salih Jabučar, Derviš baša Mumdžija, te Hasan i Husejin, bajraktari. Zašto se to desilo, mogli bismo samo nagađati, ali to nije toliko važno, koliko je to znak lijepe pažnje među sugrađanima. Ovaj je popis dobar prilog upoznavanju privrednog stanja sarajevskih kršćana. Kod blizu 80% osoba označeno je zanimanje, te se iz njega vidi, koliko su udjela imali kršćani u privrednom životu Sarajeva. Premda Sarajevo od turske okupacije (1436) nije uvijek bilo političko središte Bosne, bilo je ono kroz cijelo vrijeme glavno središte obrta i trgovine. Prema ovome popisu bilo je 1788. u Sarajevu preko 330 obrtnika i trgovaca. Uračunamo li ovamo i onih 98, za koje se kaže, da su sluge kod pojedinih obrtnika, onda je taj broj znatno veći. I za onih 136, kod kojih nije navedeno zanimanje, nipošto se ne smije uzeti, da ga nisu imali. Po popisu bilo je: 79 dunđera (među njima 2 neimara ili graditelja),
74 41 34 21 12 8 9 10
ćurčije,

terzija, pekara, kujundžija, samardžija, mlinara, bostandžija,
l!;ovača,

204
l O safundžija,

Hamdija

Kreševljaković

7 tufekčija,
4 džamdžije, 3 dželepčije, 3 bojadžije, 3 ćebedžije, 3 ipekčije, 2 sojuldžije, 2 aščije, 2 hamala, l bunnutdžija, l krečar,. I odadžija, 98 slugu kod raznih obrtnika. Osim hamala i odadžija, mlinara i bostandžija svi navedeni obrtnici i trgovci bili su učlanjeni u 14 esnafa (cehova), kojima su pripadali i muslimani i jevreji istog obrta. Kako je već utvrđeno, esnaf u Bosni i Hercegovini nije pravio razlike po vjeri među obrtnicima. Od esnafskih funkcionera spominju se u ovome popisu dvojica kalfabaša (inspektora) i to Jefto i Kosta, i čauš Luka.
Curčije su činili zaseban esnaf, u kome u ono doba nije bilo muslimana. To je bio izraziti kršćanski esnaf, i ujedno najimućniji. U njemu je bilo i obrtnika i trgovaca. Pravoslavni su bili ·znatno brojniji od katolika. Po Skariću brojio je ćurčijski esnaf 1762. godine 329, 1769· g. 353 člana. Ovoj velikoj razlici u brojevima kod Skarića i u našem popisu jedan je od razloga, što je u ćurčijskom esnafu bilo mnogo djece i mladića ispod 20 godina, a ovakvi nisu uneseni u naš popis. Osim toga biće i koji čurčija među. navedenim osobama bez zanimanja.
Dunčleri: Njihov je esnaf bio mješovit, jer je u njemu bilo pripadnika triju konfesija. Osim dunđera u ovaj su esnaf spadale sujoldžije (majstori koji grade i popravljaju vodovode), džamdžije (majstori koji urezuju stakla za prozore i prave okvire ili čerčiva) i trgovci građevnim materijalom, dakle i krečari. Po Skariću bilo je 1762 godine 146, a 1769 g. 105 pravoslavnih dunđera.2° U našem popisu nabrojio sam ih 69, ·pa ako su svi pripadali istoj konfesiji, onda je njihov broj od 1762. do 1788. opao za blizu 46%. Tome padu ne znamo za uzrok. Kod Skarića su navedeni brojevi članova kršćana još od ovih šest esnafa u spomenutim godinama, a ja· ću radi pregleda tim brojevima dodati još brojeve iz 1788 godine. 1762. 1769. 1788. Terzije 57 41 49 Kujundžije 44 21 40 Ekmekdžije 40 37 34 Samardžije 18 12 18 Kovači 35 17 10 Safundžije 29 14 lO U KOVAČKI esnaf spadali su pored drugih i tufekčije. pr<W9~1avni

---.. srpski
str~na

n"'rQ<\ i

crll;v<~

u

~arajevu

11 17, i 1?, vijeku,

~<~rajevQ

70,

!~26 1

Cefilema sarajevskih

kršćana

iz 1788 godine
činili

205

Safundžije su s mumdžijama (svjećarima) sapun su proizvodili samo pravoslavni.
Dželepčije

jedan esnaf. Koliko se zna,

su bili brojan esnaf. Zna se, da su išli u Veneciju.

esnaf bio je još početkom XVIII st. brojan, ali je stalno opadao, dok mu se krajem XVIII i prvih godina XIX stoljeća nije potpuno izgubio trag u Sarajevu. Izgleda, da je tada oživio u Visokom. Ali u Sarajevu je postojao esnaf trgovaca ćebedžija.
Ipekčije su spadali u kazazki esnaf. To su bili stranci, svi iz Albanije, a u Sarajevu nisu bili stalno nastanjeni. I u našem popisu nalazimo ih u hanu.
Burmutčije

Ćebedžijski

su pripadali esnafu trgovaca i
21

križača

duhana.

Aščije

su imali svoj esnaf kao i bojadžije.

U ovom se popisu ne spominje nijedan mejhandžija (krčmar). Poznato je da su alkoholna pića prodavali kršćani i gdjekoji jevrej. Godine 1786 bile su u Sarajevu 22 krčme, ali u doba našeg popisa bila je zabranjena prodaja alkoholnih pića, kako se to i prije događalo, pa prema tome nije bilo ni mejhandžija. 22 Sarajlije bez razlike na vjeru bili su pobožni ljudi i savjesno su vršili svoje vjerske dužnosti. U ovome popisu navedeno je 16 adžija. Prema istom popisu bilo je ovdje 1788 godine l O popova. Sedam ih je stanovalo u mahali Varoši-bala, gdje je bila i pravoslavna crkva, i to pop Gavrilo, pop Ilija, pop Mojo, pop Josip, pop Risto, pop Risto i pop Riđendi. U Ferhadbegovoj mahali stanovao je pop Todosi, u Oruč-Pehlivanovoj pop Ante, a u Duradžikovoj pop Pante. Sve su to bili mirski svećenici. Sarajevo u ovo doba nije imalo katoličkog župnika, jer je tada katolička općina bila vrlo malena, pa su se franjevci ovamo od zgode do zgode navraćali i obavljali vjerske obrede. IV.

Ovaj je popis sastavljen po mahalama i hanovima, kako je već spomenuto, a njihovi su stanovnici navedeni u grupama i kod svake stoji, da jamče među­ sobno jedan za drugog. Ima slučajeva gdje se jedan te isti jamac nalazi u dvije, pa i tri grupe. Ja sam te grupe radi boljeg pregleda označio brojevima, kojih u sidžilu nema, a ispustio sam skoro kod svih grupa dodatak, da međusobno jamče jedan za drugog. I mahale sam označio brojevima, premda ni tih brojeva u sidžilu nema. Kako sam ovaj popis prepisao pred desetak godina, to sam sada još sravnio prijevod s originalom, a pri tome me je pomagao Alija Bejtić, na čemu mu se zahvaljujem.
" O svim ovdje navedenim esnafima vidi navedeno djelo u bilješci 10. " Bujruldijom Selim Sirri-paše od 15. džum. II. 1200 (15. travnja 1786) po želji stanovništva zatvorene su mejhane u Sarajevu i nisu se smjele otvarati bez dozvole kadije i stanovništva. Sidžil XXV, str. 207. Ali ovaj put zatvaranje mejhana nije dugo potrajalo, jer je opet Izdao Isti vezir 5. I. 1201 (28, listopađ<~ 1786) n~!og o ~:atvaranju rnejhana i opet na molbu Si\raj"

lija.

Sl<;i~il

XXVI,

~tr.

21,

206

Hamdija Kre!evllaković

a) Mah ale
I. Mahala Frenkluk.

l) Adži Risto i ortak Adži Jovan jamče jedan za drugog, 2) Adži Malto i brat mu Bogić, 3) Adži Lazo 23 i ortak mu Josip, 4) Ilija, kovač i Pavle, 5) Nikola, terzija i Josip, samardžija, 6) Stjepan Fočić, čurčija i Risto Katić, 7) Aleksa, čurčija i ortak mu Gavrilo, 8) Adži Obrad i ortak mu Risto, 9) Đorđe, čurčija, Jovan Gabela i Marija, 10) Risto, čurčija, Ilija, čurčija i Dragutin, ll) Luka, čurčija i Vasilj, čurčija, 12) Glišo, čurčija i Stjepan čurčija, 13) Bogić, čurčija i Mihat, kujundžija, 14) Nikola, pekar, Josip, čurčija i gospodarica kuće Angelina, 15) Jovan Sirdan, čurčija i Mihajlo, dunđer, 16) Risto, terzija i Petar, dunđer, 17) Mihajlo, čurčija Mihat; terzija, 18) Toma, terzija i Adži Lazo, čurčija, 19) Jovan čurčija i Petar, čurčija, 20) Malto, kujundžija i Lazo, samardžija, 21) Bariša, čurčija i Josip, čurčija, 22) J efto, čurčija i Risto, čurčija, 23) Petar, čurčija i Miško, čurčija, jamče jedan za drugog, i Miško za svog ____ J akova, 24) Anto, čurčija i Stjepan, čurčija, 25) Risto, čurčija i Aleksa, čurčija, jamče jedan za drugog i Risto za svog sina J ovana, 26) Simo, čurčija i Jakov, terzija, 27) Maksim i Despa, 28) Anto i Risto, 29) Nikola, dunđer i Simo jamče jedan za drugog, a za njih obojicu Risto, 30) Za Pranu Ivana jamči Nikola dunđer, 31) Juro i Marija, 32) Mihajlo i žena mu Milica, 33) Pavo, čurčija i Lazo, 34) Aleksa i Marta, 35) Za Miću jamči Nikolina žena, 36) Petar, dunđer za Adži Đurinu ženu, a ona za njega, 37) Risto, pekar i Čitko,
" Ovaj Adži Lazo bio je ćurčija, kako ga i popis napred navodi, a umro je 1795. KroMula Mustafa kaže za njega, da je bio bogat i <la ie stanovao u bliZil!i imaretsi<;e čaršije u lijepoj nanovo sa(ll"ađenoj kući,
ničar

ćefilema

sarajevskih

kršćana

iz 1788 godine

207

38) Juro Kezić 24 i Ivan jamče jedan za drugog, a Juro· još za svoga sina Jakova, 39) Gavrilo Kučinović i Risto jamče jedan za drugog, a za njih obojicu gospodar kuće, 40) Gospodarica kuće Marija jamči za Malta i Petra, a oni za nju, 41) Petar, džamdžija i Marija, 42) Aleksa, ćurčija i žena mu Janja, 43) Dujan, ćurčija i Simo, 44) Petar, kujundžija, Neško i njihov kirajdžija Marko, 45) Luka, kujundžija i Petar, 46) Mihajlo, dunđer i Josip, samardžija, 47) Luka, pekar i kirajdžija mu Marijan jamče jedan za drugog, a žena Angelina i Luka jedno za drugo, 48) Đoko, majka mu Angelina i Petar, ćurčija jamče jedno za drugo, 49) Marica i Đuro, dunđer, 50) Tomanija i sin joj Ilija, 51) Vasilj i Risto, mlinari;
U spomenutoj mahali stanovali su, a za vrijeme ovoga popisa bili su na putu u trgovačkom poslu: l) Stjepan Adžiđurđević, otišao je šest mjeseci u tuđu zemlju, 2) Adži Petrov sin Risto, prije sedam mjeseci, 3) Kosta, prije sedam mjeseci, 4) Petar Olovac, prije četiri mjeseca, 5) Jakov Hakšić, prije godinu dana, 6) Mitar Judanović, prije godinu dana, 7) Adži Petar i brat mu Adži Jovan, prije šest mjeseci, 8) Nikola, dželepčija, otišao je u Moravu prije 4 mjeseca, 9) Mihat, kujundžija, otišao je u Moravu prije 3 mjeseca.

II. M a h a l a

Durad~ik

Hadži Ahmeda: kirajdžija

Vasilj

jamče

l) Mihajlo, terzija, Dašo, ćurčija, njihovi sinovi Todor, Risto jedan za drugog,

2) 3) 4) 5) 6) 7) 8)

Rado, dunđer i gornji Mihajlo, terzija, Nikoia, safundžija i Božo, kovač, Jovan, safundžija, Lazo sluga mu i drugi Nikola safundžija, Jovan, pekar, Marko, sluga mu i Todor, kujundžija, Ivana, žena Davića i kirajdžija joj Jovan, pekar, Mihajlo, kirajdžija mu Nedo, terzija i Divljo safundžija, Petar, ćurčija, brat mu Stjepan, otac im Petar, Đuro, pekar i sluga mu

Tripko,
9) Pop Panto, sin mu Stjepan i Filip,
10) Jovan, ćurčija, Tanasije, Kosta i kirajdžinka im Marija, ll) Ilija, ćurčija, sluga mu Lazo, Panto, sluga mu Đorđo i Stjepan, Mihat,

safundžija i sluga mu Ivan,
" Jedan od potomaka ovog Kezića bio je Aleksandar Kezić, zapovjednik čete katolika, koje je poslala Narodna vlada s ostalim četama iz Sarajeva, da se bore protiv ulaska austro"

ugarske vojske 1878 g.

208

Hamdija

Kr~evljaković

12) Stjepan, kujundžija, brat mu Jovan, Ivan, Tripko, Spasoje i kirajdžija im Stjepan, 13) Lazo, kujundžija, sin mu Jovan, Jefto, sluga im i Koj.o, komšija im, 14) Milinko, ćebedžija, brat mu Avakum, terzija Sava i kirajdžija im Đuro, 15) Petar, terzija, sluga mu Kosta, Đorđe, Gavrilo i Jovan, ćurčija, 16) Petar, kujundžija, sluga mu Jakov, Risto, kujundžija, sin mu Miho, Jovan, sluga mu Petar i kirajdžinka mu Jela, 17) Đuro, pekar, sluga mu Ilija, brat mu Gavrilo, Jovan i Arsen, terzije, 18) Jelka, sin joj Lako, otac joj Petar, sin mu Risto i Maksim, Nikola, dunđer; jamac im spomenuti Lako, 19) Gligorije i Vasilj, ćebedžija. Za njih jamči kućni im aga (kućevlasnik) Mustafa baša Sahbaz, 20) Mihajlo, mlinar, otac mu Sava, sluga im Rade i Petar Karo jamče jedan za drugog, 21) Mićo, samardžija, sluga mu Simo i Mihajlo, mlinar, 22) Jovan, dunđer i Risto- jamac im Mula Salih Jabučar, 23) Glišo, mlinar i Jovan jamče jedan za drugog, a za spomenutog Jovana aga mu Derviš baša mumdžija. Iz ove mahale su otsutni: l) Kosta i Tanasije, prije dva mjeseca otišli su u Split radi trgovine, ali su im ukućani i djeca ovdje, 2) Jovan, sin Marin, otišao je u Zadar prije tri mjeseca radi trgovine, kako mu majka javlja, ali su mu ukućani ovdje, 3) Gavrilo, zet Alekse, terzije, otišao je s trgovinom u tuđu zemlju prije godinu dana, ali mu je čeljad ovdje, 4) Jovan, ćurčija pobjegao je zbog duga u Kragujevac u Biogradski ajalet prije godinu i pol, i ne zna se, je li živ ili nije, ali mu je čeljad u Sarajevu. III. M a h a l a Džami-i-atik: l) Adži Tripko, ćurčija i Petar, dunđer, 2) Jovan Cupinović (?}, terzija, Lazo, mlinar, Adži Simina žena Anđelija i sluga joj Mihajlo, 3) Petar, pekar, Mihajlo, dunđer, sluge mu Đuro i Andrija, 4) Jovan, samardžija, sluga mu Petar i Petar, džamdžija, 5) Todor, Jovan i Nikola, dunđeri, 6) Tripko Karo, terzija, Nikola i Petar, safundžije, 7) Stjepan, pekar, sluga mu Mato, Jovan, samardžija, 8) Jovan, ćebedžija i Risto, dunđer, 9) Ilija, safundžija, sluga mu Simo i Simo dunđer, 10) Marko i Miloš, dunđeri, ll) Gavrilo, pekar, Vasilj mu sluga i Nikola, hama!, 12) Jeftan i Mihajlo, dunđeri, 13) Stanko, Ilija i Gavrilo, pekari, 14) Todor, Stevan, Mihat i Ivan, dunđeri, stanuju u kući Hadži Ibrahimage Hadžimuratovića, i oni jamče jedan za drugog. 2 ij

'' Ha<lži !'llurat9Yi~ je bio vt·!o bosat tr~Jov!w. On je izsra<lio Qn\.\ <lairu u Hall!liima,

Cefilema saraJevskih kršćana lz 1788 godine

IV. Mahala

Vekil-Harč:

l) Mićo, Mihajlo i Krsman, dunđeri, jamče jedan za drugog, 2) Sahin, Risto, terzija i Tripko, dunđeri, jedan za drugog, V. M a h al a
Oruč-Pehlivan:

l) Mihat, ćurčija, sluga mu Đuro, Jovan, ćurčija, sluga mu Stjepan, 2) Jovan, ćurčija, sluga mu Petar, i Ilija, bostandžija, 3) Lazo, pekar, sluga inu Mitar, Jovan, ćurčija, i drugi Jovan, pekar, 4) Petar, ćurčija, braća mu: Sava, Damjan, Risto, sluga im Neško, Jovan, bojadžija, sluga mu Đuro, . 5) Simo, ćurčija, sluga mu Jovan, Mihat Besara, ćurčija, sinovi mu Jovan i Aleksa, i sluga mu Janko, 6) Pop Panto, sinovi mu Maksim i Mihajlo, kujundžija, i sluga mu Stojan. Iz ove mahale su otsutni: l) Perin Garibović otišao je prije sedmicu dana na Kupres s Ahmed bašom Kunosom, ali su mu čeljad u Sarajevu, 2) Bećar Adavi otišao je prije tri mjeseca u Moravu, kako je prijavljeno, 3) Damjan, ćurčija, otišao je u Dubrovnik prije 40 dana, 4) Stojan, ćurčija, otišao je u kaursku zemlju prije devet mjeseci, ali su mu majka i žena u Sarajevu, VI. Aj as pašina m a h a l a. Filip, terzija, i kirajdžija mu Ilija, Risto Budimli;iil i sin mu Jovan, Jovan Besarović, Mićo i Simo Lučić, Adži Jovan Solak, Jovan Magarin i Simo, Adži Ostoja, braća mu Risto i Todor, Adži Đorđo, ćurčija i J ovan, Stjepan, kujundžija i Jovan Puhović, Gavrilo, ćurčija i Risto, Dragutin, Mitar i Jovan, stanovnici u kući Miće, 10) Jovan Puh, ćurčija i Stjepan, kujundžija, ll) Gabela, kujundžija, sinovi mu Risto i Lazo, 12) Filip, kuj1,mdžija i Ilija, ćurčija, 13) U kući Musića Sulejman-efendije stanuju: Sava, Perjan, Mića, Kosta, Tadija, brat mu Radovan, Sava i sluga mu Stevan, 14) Petar, ćurčija, Damjan i Lazo, 15) Mićo Brkić, sestra mu Ana, i drugi Mićo, ćurcrJa, 16) Mihajlo i Đoko, safundžija stanuju u Vukinoj kući, 17) Jovan i Mićo, ćurčije, stanuju nadomak Atmejdanske ćuprije," 6 18) U kući Meddi-Besar-zade stanuju: Bulbul, kujundžija, Nikola, Pavle, pekar i Risto, 19) Mićo, dunđer, Besara, ćurčija i Jovan, 20) U kući Staniše neimara: Mihajlo, ćurčija i sin mu Jovan;
:~e

l) 2) · 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9)

Ova se

ćuprija

zove drugim imenom Cumurija.

210

_ _ _ _ _ _ _ _ _ ___.:cH:::a!!:m~dija

Kreševljaković

Iz ove su mahale otsutni: l) Jovan Radić otišao je prije pet godina u tuđu zemlju, ali mu je čeljad u Sarajevu, 2) Todor Mlinića sinovi Nikola, bećar i brat mu, bećar, otišli su u tuđu zemlju, ali im je majka u Sarajevu, 3) Adži Jovan Vuković otišao je u tuđu zemlju sa ženom i djecom prije pet godina. Tako nam javiše stanovnici ove mahale. VII. Ferhadbegova m a h a l a : l) Adži Manojlo, ćurčija, 27 sluga mu Rade, Aćim, kujundžija, sin mu Risto, sluge mu Jovan i Mihajlo, i Jefto, ćurčija, 2) Stjepan, čurčija, sluge mu Aćim i Sava, Josip,: 8 ćurčija, braća mu · Tripko i Gavrilo, 3) Mijo, čurčija, sluge mu Antun Stjepan, Glišo, terzija i Luka, kirajdžija mu, 4) Jovan, čurčija, brat mu Risto, Gavrilo, čurčija Jovanove kirajdžije Ilija, Simo i Božo, 5) Risto, dželepčija i Jovan Butur, 6) Pop Todosi, Petar, ćurčija i sluge i Mojo i Đuro, 7) Glišo, terzija, Todor, čurčija i sluga mu Nikola; Iz ove mahale su otsutni: l) Petar Bajić otišao je u tuđu zemlju prije četiri mjeseca, a djeca su mu i žena u Sarajevu, 2) Marko otišao je prije dvije godine u Veneciju20 kako mu otac prijavljuje. VIII. M a h a l a Varoši-Bala: l) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) 10) ll) 12) 13) Adži Jovan, bostandžija, sin mu Tripko i drugi Jovan Bržić, bostandžija, žena umrlog Vidaka i Adži Jovan, bostandžija, Jovan Zvono, sluga mu Risto i Aleksa, bostandžija, Nikola Tuzlo i Petar Mezić, Tanasije, neimar, sluga mu Jovan, Božo, pekar i sluga mu Gavrilo, Jovan, terzija i Simo, bostandžija, Jovan, sujoldžija, sin mu Nikola, sluga mu Ivan i Petar, dunđer, Tripko, dunđer i Staniša, terzija, Neško, džamdžija, Mihajlo sluga mu, Todor, terzija i kirajdžija mu Pavle, Gavrilo, samardžija i '!)uro, dunđer, Petar, mlinar i Tripko, tufekčija, Rade, bojadžija, sluga mu Đuro i Jovan, terzija, Mihajlo, terzija, brat mu Gavrilo i drugi Mihajlo, terzija,

" Kroničar Bašeskija zabilježio j.e njegovu smrt godinom 1795. i primjećuje, da je bio star i bogat trgovac. Gl. Z. M. 1919, str. 56. 38 Biće da se ovaj Josip zvao Mezurović, a da mu je komšija bio Risto Cuk Gavrilov. Njih dvojica parničili su se zbog jednog zida i o tome je napisan hudžet početkom zilhidže 1212 (oko 17. V. 1797). Arhiv M. E. Kadića br. 239. " U Veneciju je često putovao i dželepčija Sočo, aga 97. odjela janičara, koji je u Veneciji umro 1794.

Ćefilema sarajevskih kršćana iz 1788 godine

14) mu
Đuro,

Đuro, dunđer,

sluga mu Marko, Vasilj,

ćurćija,

brat mu Petar i sluga

Risto, pekar, Jovan, dunđer i sluga mu Tanasije, Mitar jamči za svoju punicu, Mihajlo, pekar, sluga mu Simo i Marijan, kujundžija, Jefto, ćurčija, brat mu Vojin i sluga mu Petar, Mitar, ćurčija, Risto, pekar i Stana Markuša, Stjepan, kujundžija, brat mu Jovan, i Aćim, ćurčija, čauš Luka i Neško, džamdžija, Božo, pekar, Lazo, ćurčija i sin mu Petar, Adži Mihat, ćurčija, sin mu Jovan i Gavrilo, terzija, Kosta, dželepčija i Risto, pekar, Mihajlo, pekar i pomenutog Koste punica Marija, Nikola, sujoldžija, udovica iza Čirke mlinara Soka i pomenuti Mihajlo, · pekar, 27) Gavrilo, terzija, udovica iza Sime Stefanija i Kosta, dželepčija, 28) Pop Gavrilo, pop Ilija i Lazo, ćurčija i kirajdžija, 29) Vasilj, mlinar, Mihajlo i ·Risto, pekari, 30) Pop Mojo, pop Josip, pop Risto, pop Maksim i pop Riđendi jamče jedan za drugog, a da neće nikud pobjeći jamČi za njih Adži Jovan, bostandžija i neimar Tanasije, 31) Panto, terzija i Pavle dunđer, kirajdžije Ablagića, 32) Lazo, dunđer i Lako, dunđer, koji stanuju u kući Husrevbegova vakufa, jamče jedan za drugog, 15) 16) 17) 18) 19) 20) 21) 22) 23) 24) 25) 26) Mitar,
Predrečeni

ćurćija,

IX. Čekrekčijina m a h a l a: l) 2) mu Simo 3) 4) 5)
aščija,

Luka, dunđer, Marko, dunđer, sin mu Risto i Blagoje, dunđeri, Mosto, dunđer, sluga mu Spasoje, sin mu Đorđo, Janko, dunđer, sluga i Petar, čurčija, Čirko, dunđer, sluge mu Ilija i Stjepan, Lazo dunđer i sluga mu Blagoje, Ivan, dunđer, sluga mu Nikola, Toma, p~kar, sluge mu Petar i Miloš, Jovan, krečar, sluga mu Vasilj, Lazo, pekar, sluga mu Risto i Jovan,
Đuro, dunđer, sluga mu Petar, Risto, terzija i sluga mu Tešo, Tomaš, dunđer, Jeftan, dunđer i Petar, pekar, Jovan, dunđer i bratić mu Vasilj, te vlasnik kuće Nikola, Risto, čurčija i Marko, dželepčija, Spasoje i Simo, dunđeri, Ivan i Blagoje, dunđeri, Stjepan, kujundžija, Tripko, dunđer i sluga mu Andrija, Stjepan, kujundžija, Sava, kujundžija i ~luga mu Milovan, Marko, pekar, sluge mu Marko i Petar i Arsenije, pekar, Božo, terzija i Milovan, pekar, Petar, dunđer, Jovan Mosto, dunđer i Janko, Radovan, aščija, Antun, terzija i kirajdžija im Petar, Filip i Jovan, ćurčije, Petar, dunđer, sluga mu Risto i Jovan, dunđer, Danilo, samardžija i Luka, bostandžija,

6) 7) 8) 9) 10) ll) 12) 13) 14) 15) 16) 17) 18) 19) 20)

212
21) 22) 23) 24) 25) 26) 27) 28) 29) 30) 31) 32) 33) 34) 35) 36) 37) 38)

Hamdija Kreševljaković

Aleksa i Luka, ćurčije, Vasilj, ćurčija, Đuro, pekar i sluga mu Risto, Toma, dunđer, sluga mu Risto i Jovan, dunđer, Maksim i Filip, samardžije, Petar i Simo, terzije, Đuro, dunđer, brat. mu Spasoje i Petar, dunđer, Mitar i Simo, dunđeri i sluga im Miloš, Mihajlo i Milić, dunđeri, Jovan, terzija, sluga mu Boško i Jeftan, bostandžija, Luka, dunđer i Risto, pekar, Mitar, kovač, sluga mu Maksim i dunđer Tanasije, Tripko, kovač i Mihajlo, dunđer, Stanko, kovač, Jovan, džamdžija i sluga mu Janko, Citko, samardžija, Stjepan Goka i Milutin, Toma i Petar, terzije, Luka, bostandžija i sin mu Jefto, Jefto i Kosta, kalfabaše, sluga im Pavle sinovi im Tripko i Nikola, Todor, pekar i Đuro, kovač.

X. Kalin Hadži Alijina m a h a l a :
kovač

l) Mijat, kujundžija, sluga mu Lazo, drugi Mijat sluga mu Ilija, Niko, i sin mu Gavrilo, 2) Petar, dunđer i Mijat, kujundžija, 3) Marko, dunđer, sluga mu J oksim i kovač Nikola, 4) Aramit, dunđer, Jovan, bostandžija i Mihajlo, mlinar, 5) Risto, ćurčija, Bojan, dunđer i sluga mu Đuro, 6) Đorđo, dunđer, brat mu Lako, Sava, pekar i Mićo, ćurčija, 7) Jovan, dunđer i Antun, samardžija, 8) Mijat i Simo, dunđeri, Kjatib m a h a l a :
Đorđo,

XI.

Kučuk

l) 2) 3) 4) 5)

Harenda, burmutčija i ženin mu brat Đoko, Stjepan, dunđer, sluga mu Mato, Nikola, dunđer i sluga mu Risto, bojadžija, Petar, dunđer i sluga mu Jefto, Marko, terzija i Nikola, dunđer, Toma i Janko, kovači, sluga im Jakov i Aćim, dunđer,

XII. Šejh Ferrahova m a h a l a: l) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) Adži Nikola, ćurčija, brat mu Gavrilo, sluga im Filip i Ignjat, Luka, terzija, sluga mu Mitar, Nikola, pekar i Marko, mlinar, Ilija i Todor, dunđeri, Simo, ćurčija i Vasilj Sipak (?), Pavle, mlinar i brat ·mu Tomo, Mićo, terzija i Sava, samardžija, Panto, kovač i Risto, dunđer, Simo, pekar i Mićo, terzija,

Ćefilema

sarajevskih

kršćana

iz 1788 godine

213

. b) Hanovi XIII: Muzaferijin han: l) Sava, tufekčija, sluge mu Jovan i Ostoja, Periša, tufekčija, sluge mu Stojan i Nikola, 2) Nikola, tufekčija, sluga mu Stanko, Ivan, tufekčija, te sluge mu Jovan, Vukman i Božo, 3) Stojan, tufekčija, sluge mu Stjepan, Neško i drugi Stjepan, 4) Simo, terzija i Periša tufekčija, Ovo su sve bećari (neoženjeni ljudi), XIV. Novi han: 31
l) Miloš, Stanko
30

Todor

jamče

jedan za drugog, a za Miloša još Husein,

bajraktar,
2) Antun, terzija i Janko, hama!, 3) Ivan, ipekčija, Teofil, ipekčija, Jovan, terzija i sluga mu Miloš,

XV. Han Kolobara: 32
l) Za Jeftu, odadžiju
2)
Dorđo, ipekčija, jamči Hasan, bajraktar, Tašo, Krito, Kosta i drugi Tašo.

Dodatak

Ni ovu preventivnu mjeru nije mimoišla naša narodna pjesma. Zabilježio sam od ing. Džemala Celića ove stihove, koji se i danas čuju u Mostaru:
Ukrade se od zlata jabuka Sa džamije ćejvan ćehajine, Sve se jamči jedn'O za drugoga, A sarhoši po dva za jednoga, Za Aliju, imamova sina, Za Aliju jamca ne bijaše. Za nj' se jamči lijepa djevojka,. Lijepa Han~ gradskoga dizdara.

RESU MEi LA CAUTION (GARANTIE) COLLECTIVE DES CHRJ!:TIENS DE SARAJEVO EN 1788 La kefilema etait une mesure essentielle de !'administration turque politique et judiciaire pour mainteni!: la tranquillite et l'ordre dans des periodes troubles. Cette mesure preventive consistait dans le fait que, sur !'ordre du gouverneur de la province, les habitants suspects d'une ville, d'un village ou d'un district devaient garantir les uns pour les autres. Suivant le besoin, le vizii: (le gouverneur de la province) donnait !'ordre (bouyrouldi) a son commissaire (le moutesselim) ou, en
" Stajao je negdje u Titovoj ulici blizu Stare prav. crkve, a ime je dobio po vlasnicima Muzaferijama, potomcima Husejin ef. Muzaferije, muderisa Gazi Husrevbegove medrese (1646 do 1721). 31 Tako se zvao han Gazi Husrevbegova vakufa, što je stajao na mjestu današnje nove zgrade Gazi Husrevbegove medrese. Po zakupniku Đulu Mustafi prozvao se početkom 19. stoljeća Đulov han. " H. Krešcvljaković, Han Kolobara u Sarajevu, Novi Beha!' god. XI, str. 202-211.
14

214

Hamdija kre§evljakovlć

defaut de celui, a kadi de prendre la kefilerna. Le mousselim ou le kadi enregistraient dans un cahier (defter) tous ceux obliges a la kefilerna, en notant pour qui garantissait la personne notee. En usant de ce procede, il reussit parfois a !'administration a prevenir des emeutes ou des troubles; quelquefois on prenait des kefilemas apres avoir etouffe des troubles. Le protocole qu'on faisait a cet effet s'appelait kefileme defter. On prenait la kefilerna des habitants miiles 1iges de plus de 19 ans. Parfois on prenait la kefilema de tous les habitants d'une ville ou d'une contree; des fois c'etaient seulement les membres d'une profession, p. ex. les artisans, ou les membres d'une confession qui devaient donner la kefilema. On prenait cette caution en groupes de deux, trois ou plusieurs personnes. Dans une kefilerna de 1848 il y eut des groupes de 150, 160 et ml!me 170 personnes. Toutes les kefilemas qu'on connait etaient prises des musulrnans ou des habitants de toutes les confessions; on ne connait qu'une seule kefilerna prise des chretiens seuls (orthodoxes et catholiques). Le moutesselim composait la kefilema en trois exemplaires: l'un pour le vizir, l'autre pour le kadi qui devait la faire enregistrer dans le »Sidjil«, pendant que le troisieme exemplaire restait chez le moutesselim. Avec le »kefileme defter« on envoyait aussi le serment ecrit dans lequel etaient cites les garanties qu'on fai. sait prendre aux· gens. Au 18" siecle le district de Zenica se trouvait constamment sous la kefilema. Le kefileme defter etait renouvele chaque huit a dix ans. On ne sait pas quand etait intr9duite cette pratique dans ce district. De tel exemples sont inconnus ailleurs, mais probablement ce n'etait pas un eas isole. Celui qui ne pouvait trouver de garant etait. chasse du territoire dans lequel on prenait le kefilema. Les documents connus nous disent qu'on prenait la kefilema en Bosnie a partir du milieu du 16" siecle jusqu'a 1848 quans la revolution eclata en Autriche. En 1788 on prit la kefilema des chretiens de Sarajevo lors la guerre entre !'Autriche et la Turquie. Ce registre contient 625 personnes, dont 26 femmes et 599 hommes: 25 liommes etaient absents de Sarajevo. Ils habitaient 12 quartiers (mahala) et trois »han« (auberges). Ce registre nous montre la participation des chretiens dans la vie economique de Sarajevo. D'apres la profession il y en avait 330 artisans et commer~ants, et 98 servants chez les artisans et les commerc;ants; on ne mentionne pas !'occupation chez 136 eas, ce qui ne signifie pas qu'ils n'en avaient pas. Au traite est jointe la proclamation en langue turque que !'Autriche dirigea a la population de Bosnie et HerzegoVIine, en la sommant de ne pas prendre part a la resistance et en menac;ant ceux qui insurgeraient.

MUHAMED HADZIJAHIC

HAMZEVIJE U SVIJETLU POSLANICA UŽIČKOG ŠEJHA
Poslanica užičkog šejha, publikovana u prošlom svesku ovog· časopisa'), važna je iz dva razloga: a) po tome što nas upoznaje sa dosada nepoznatim pokretom užičkog šejha Muhameda iz polovice XVIII vijeka b) što sadrži jedan interesantan stav o hamzevijama, religiozno- socijalnoj sekti muslimanskih Slavena, za koju se smatra da joj je začetnik šejh Hamza Orlović iz Orlovića pokraj nešto docnije podignute varošice Nove Kasabe u sjevero - istočnoj BosnL
I.

Iz poslanice, datirane 2 aprila 1748 (3 rebiul - ahira 1161) razaznaje se, da je beogradski valija (koji se poimence ne spominje u ovoj poslanici2 ) optužio šejha iz Užica, da je otkazao poslušnost državnoj vlasti, narušavajući red i poredak i beogradski paša pribavio je ferman na osnovu koga je šejh sa svojom porodicom, pristalicama i sljedbenicima imao biti protjeran u Bosnu. Paša je poslao r jedno pismo naređujući šejhu da se pokor~ fermanu i tom mu prilikom prebacio zbog njegova učenja i naziranja a ujedno zaprijetio da će na šejha i njegove pristaše otpremiti vojsku, ukoliko se ne upokore. Poslanica se osvrće na to pismo, prenoseći doslovice izvjesne pasuse iz pisma i proglašui.e pašu nasilnikom i odmetnikom; spočitava mu da se fermanom koji je vjerovatno falsifikat - ide za tim da mu bude omogućeno činiti još veće nasilje ·prema narodu nakon što bi otišao šejh sa svojim pristašama; spominje konkretno kako je od raje protuzakonito naplatio na stotine kesa imetka. Iz pisma se vidi da je šejh bio u sukobu i sa muselimom, koji pravi nered. Obzirom na prigovor o vjerskom zastranjivanju šejh ističe da je njegovo naučanje u punom skladu sa osnovnim šeriatskim izvorima: Kurariom i hadisom kao i sa idžmaom (saglasnim mišljenjem islamskih učenjaka) a da je narod
') Omer Mušić, Poslanica Sejha Muhameda Užičanina beogradskom valij! Muhamed paši, str. 185-193. ') Mušić uzima da je poslanica upućena beogradskom valij! Muhamed - paši, a Korkut (u Zapisima VI, knj. XI Cetinje, avgust 1932, str. 94) Kurd Mehmed - paši. U tekstu kojim se poslužio Mušić, kao i u rukopisu u Kundurovo-j medžmlii, ime se paše ne navodi.
14*

216

Muhamed HadžijahiĆ

upoznao njegovu vjeru i gledište. Sejh se ne boji prijetnje odašiljanjem vojske, koja da se pripremila na put. Najzad on paši stavlja do znanja da će pismo uputiti učenim i dobrim ljudima u Beogradu, Edreni, Stambolu, Meki i Medini. 3 ) To su uglavnom osnovni podaci koji proističu iz ove šejhove poslanice. Kao što se može naslutiti, šejh je po svoj prilici predvodio jednim pokretom, zasnovanim na izvjesnoj socijalno - ekonomskoj podlozi, zaodjenu tim ideologijom koja sebi prisvaja pravo i istinsko shvaćanje islama, ali suprotnom oficijelnom
naučanju.

Interesujući se ovim pokretom došao sam u kodeksu br. 1712 Orijentalne zbirke Jugoslavenske akademije u Zagrebu do druge poslanice užičkog šejha, koja se nastavlja na poslanicu od aprila 1748; zahvaljujući kustosu te zbirke Sulejmanu Bajraktareviću,_ koji mi je najpripravnije tu poslanicu preveo s turskog, ovdje taj , prevod mogu doslovce donijeti: »Svijetloj i odlično poštovanoj gospodi i braći, nakon poklona dobrih blagoslova, saopćuje se da je ove godine (u ovoj blagoslovenoj godini) povodom uzvišenog redžeba od strane beogradskog paše Halil paše pod pratnjom 4-5 sandžaka od desnog do lijevog krila hamzevija Beograda te da bi se njihova brojna snaga (njihovo stado i gomila) uvećala od njihovih prišipetlji ćehaja nesretnog paše sakupio čet­ verostruku vojsku i pod izlikom izviđanja hajduka na brzu ruku iz Beograda krenuo.Nakon hoda po danu i po noći iznenada je stigao na granicu naše nahije. U blizini naše varoši pripremljena su im boravišta (kvartiri). Nakon što su stigli, po savjetu i uputi bivšeg muftije imenom Sulejmana, rđavog i punog prevare i neiskrenosti, porijeklom nevjerničkog ogranka, kojemu se iman nije još ni na ružnoj mu. dlaci smjestio, ostavili su za tu noć priređena im boravišta zajedno sa peče­ njima (ćevapima) na ražnju i u večernjem mraku ušli u našu varoš, našu ulicu te noći okolo naokolo okružili i ovog siromaha (mene bijednika) s našim pripadnicima i pristalicama u časnu džamiju zatvorili i primorati na opkoljenje. Tako bivši, ovaj je siromah sa družinom (slugama, pratnjom) i sa stvarima izašao, da bi nekud otišli. Iako je to bilo dogovoreno sa poglavicama odvratnog (tiranskog) ljudstva (kavu begile) nisu se saglasili. Odustali su od zadanih riječi i na časnu džamiju ispraznili (izbacali) nebrojive bezgranične i bezbrojne puške te njezina stakla i prozorske kapke izrešetali. Nezadovoljni ni s tim opljačkaše mojih sinova, moju i moga susjeda kuće i u njima nalazeće se stvari. Nakon toga ih vatrom zapališe i to tako da ni jedan svezak od mojih knjiga ne mogoh iznijeti. Kad su našu varoš austrijski (nemse) nevjernici bili. osvojili, u ovoj mJer! nisu mržnju pokazali te štetu i kvar načinili. A zapravo sam ja ovim niskim austrijskim nevjernic~ma mnogo zla i štete bio učinio. Ovim nevjernicima hamze-

') Pismo je doista razaslano na mnoge strane tako da je Hadži Mehmed Handžić g0voreći o učenim ljudima i književnicima u Užicu spomenuo šejha Muhameda Užičanina kao autora »jednog pisma koje se mnogo spominje u starim medžmuama; napisao ga je 1161 (1748) god. i postao beogradskom paši u kome ga oštro kritikuje.• (Separat Glasnika IVZ, Sarajevo 1~40, str. 7). U mogućnosti sam konstatovati da se još do danas sačuvala najmanje tri primjerka ovih poslanica. Jedan primjerak nalazi se u biblioteci Cetinjskog muzeja, a dobavljen je po svoj prilici iz Nikšića (Derviš M. Korkut, Orijentalni rukopisi u biblioteci Cetinjskog muzeja. Zapisi, god. VI, knj. XI, Cetinje, avgust 1932, str. 94). Drugi primjerak čuva se sada u Gradskom muzeju u Titovom Užicu, a ranije je bio u mom posjedu; prema ovom primjerku izvršio je svoj prevod Qmer Mušić. Treći je pr-imjerak u formi prepisa zabilježen u medžmui Sarajlije Kundura (spominje se 1815), koja se nalazi u kolekciji Osmana Sokolovića iz Sarajeva.

Hamzevjje u svijetlu poslanica

užičkog

šeiha

217

vijama moja škodljivost i šteta te po njihovom mišljenju moj grijeh su samo moja vjera u Kuran i što im branim da uđu u pakao. Da nisam posmatrao najezdu, hamzevije ne bih bio znao kojeg naroda je nevjera ružnija i gadnija. Mislio bih, da su to arapski nomadi i cigani. Pošto su spalili kuće zapalili su i medresu. Ni s tim se ne zadovoljiše. Po uputi navedenog muftije pucali su iz topa na džamiju i kupolu na tri mjesta probušiše. U džamiju su topovsku kuglu zafrljacili. Topom su pucali sve dok artiljercu nije sapa zastala (dok mu muda ne izađoše). Hvaleći Bogu kod četvrtog topa (pucanja) popucale su mu mošnje (kasik). Osim toga još i velika milost sjajnog i velikog Boga (Pravednika) nama je bila i ta, iako je dan rani3e bilo vedro i sunce grijalo dok su oni prokletnici bili zabavljeni sa potpatljivanjem pomoću (nauljenih, masnih) krpa pokrova (krova) dogradnje časne džamije i dok su ljudi bili u skrušenoj molitvi, da je sjajni i veliki Bog Pravednik taj čas poslao kišu i tako očuvao, da se pokrov (krov) koji je bio od jelove daske upali. Neka bi tako i od paklene vatre očuvao! Ne zadovoljivši se ni s tim spletkama presjekli su nam vodu. Tako se razumjelo da će poduzeti još veće spletke. Prema tome sada, kad bi već ovdje bili uništeni raznim mučenjima složismo se u tom, da svi najedamput izađemo, pa ko se noću između stra,ža spasi i neka se spasi, a ko zapne neka i ostane. U noćnom mraku sa glasom veličanja Boga (tekbir sadasile) i dok su na nas puca!: iz pušaka, svi smo se između straža sretno izbavili. Iako su jedan iii dva čovjeka malo ranjena a jedan poginuo, mi smo se spasili (oslobodili). Nakon toga su od stanovništva naše varoši od nekog 150 groša od nekog 100, od nekog 30, kako im se već htjelo (olur imišlerindže) uzimali, a čija je vjera čvrsta od toga su nastojali i više uzeti. Kako smo čuli, kada se među austrijskim nevjernicima objavilo i saznalo za ovu čudnu pripovjest i čudnovati događaj, što se desio u islamskim pokrajinama i otomanskoj državi, oni su to proslavili sa velikom kanonadom (topovskom pucnjavom). Ne samo radi toga što su kuće spaljene i svete džamije topom i puškom opustošene i porušene nego valjda više zato, što su se veziri i dostojanstvenici dinastije Osmanskog cara pokazali više podlim (niskim) među svijetom u vjeri i vjerovanju, negoli dostojanstvenici njihovih kraljeva. Pošto su nevjerni upućeni i vjeruju neke pejgambere, i nebeske knjige i Sudnji dan, oni bi se jako ustručavali i čuvali, da bi na džamiju i ostale bogomolje namjerno navalili i topom i puškom ih rušili. I svojim suviše nerazumnima .(pobješnjelim·a, sufeha) bi također ovakvu pakost zabranili. Gdje je vjerska zdušnost u naših učenjaka (kani ulemamiizde gayreti diniyye)! Od naše braće koji vjeruju (ehli iman olan) ko zaplače radi toga što su mu kuće i sve što ima izgorena i zato što su mu sin ili kćer umrli, neka on ne plače. Neka oplakuje nevolju (nesreću) vjere i slabosti rjetkosti muslimana (malobrojnosti muslimana). Ovo je napisao ponizni siromah Muhamed poznati »užički šejh«. Prijetnja dakle odašiljenjem vojske na užičkog šejha i njegove pristalice nije ostala isprazna i beogradski valija koji se u ovoj poslanici poimence spominje kao Halil paša, uputio je, biće svakako još iste godine, tri mjeseca nakon šejhove poslanice, početkom jula 1748 godine, pod vodstvom svoga ćehaje vojsku od četiri do pet bajraka kojoj se pridružilo, kako šejh kaže, još prišipetlja, tako da je prema šejhovim snagama ta vojska - sada otvoreno od šejha nazvana hamzevijama

218 -

Muhamed

Hadžijahić

bila četverostruko brojnija. Iz pisma se razabire da je bivši muftija Sulejman, svakako užički (jer i Evlija čelebija 1664 zna za muftiju u Užicu) bio protivan užičkom šejhu; u pismu se muftiji pripisuje glavna inicijativa za neposredni napadaj, pa šta više i za topovsko bombardovanje džamije, u kojoj se našao, primoran na opkoljenje, še}h sa svojim suborcima; nije bez interesa ni prebacivanje muftiji radi njegovog nemuslimanskog porijekla. U mahalama su gorjele kuće i medrese, a dovod vode bio je presječen. Sejh je sa svojim suborcima bio konačno primoran da se probije kroz obruč sa gubitkom od jednog poginulog i jednog - dvojice lakše ranjenih. Iz ove druge poslanice mogu se nazrijeti neki podaci o šejhovoj ličnosti: bio je postariji čovjek jer ·je imao oženjene sinove sa njihovim vlastitim domovima; . posjedovao je brojnu biblioteku (o njegovoj naobrazbi svjedoče i učeno sastavljena pisma); dalje se saznaje da je sudjelovao u borbi protiv Austrijanaca koji su (apstrahujući ovdje borbe krajem XVII vijeka) opsjeli i zauzeli Užice l oktobra 1737 i u njemu ostali sve do 23 marta 1738.•) Džamija, na koju se napadači nisu ustručavali uputiti četiri topovska hica mogla bi biti identična sa »Sejhovom džamijom«, vjerovatno prozvanom upravo po užičkom šejhu; »Sejhova džamija« porušena je sa drugim objektima koji su potsjećali na Turke nakon turskog povlačenja iz Užica 1862 godine. Iz ove druge poslanice razaznaje se da je džamija bila pod kubetom (kupolom), a nije isključeno da se ranije zvala Alajbegova džamija (pokrivena olovom), čiju ljepotu između 34 užičke džamije i mesdžida ističe Evlija čelebija. Kako me je izvijestio Novak Zivković, upravnik gradskog muzeja u Titovu Užicu »u Kanicovoj knjizi »Serbien« ima crtež jedne džamije u Užicu, koja je mogla pretstavljati veliku arhitektonsku vrijednost, ali da li je to Sejhova džamija ili ne, mi ne znamo. U neobjavljenim zapisima jednog starog Užičanina, svjedoka događaja 1862 godine, našli smo opis »Sejhove« džamije, koja je odmah po tom srušena i materijal iskorišten za privatne građevine. Njegov opis konstatuje arhitektonsku lepotu građevine.<< Tvrdnja da je ekspedicija protiv užičkog šejha povoljno odjeknula pa i proslavljana kanonadama u austrijskim zemljama moguće je samo propagandna smicalica sa tendencijom da što sugestivnije djeluje, što nas ipak ne oslobađa obaveze da se u austriskim vrelima potraže podaci koji bi mogli na pokret užičkog šejha baciti više svijetla. Usvojimo li navod Omera Mušića da je šejh ubijen od turske vojske 116311750 u selu Balotići, dva sata daleko od Rožaja,") može se s osnovom uzeti da je šejh po povlačenjlJ iz Užica na koje je raspisana ratna kontribucija - nastavio s otporom i uspio se održati šest mjeseci u 1161, čitavu 1162 da konačno podlegne u 1163 godini. Ovdje nije bez interesa upozoriti da se istodobno s akcijom užičkog šejha javljaju u tuzlanskom kraju - ne odveć daleko od područja užičkog šejha biće

') Hamdija Kreševljaković, Bitka pod Banjom Lukom 4 VIII 1737. Preštampano iz kalendara •Narodne Uzdanice«, god. V Sarajevo, 1936 str. 16. ') Značajno je obzirom na održanje uspomene na užičkog šejha ono što je po pričanju Abdullatifa Đulbije - neovisno od podataka koji proizilaze iz poslanice - zabilježio Tihomir Đorđević koji bilježi da se »O šejhu Mehmedu nekada mnogo pričalo; sad se te priče polako zaboravljaju«. Sejh Mehmed •od Užica« •bio je« - veli Đorđević - »pobožan, učen i slobodouman čovjek. Između ostaloga učio je činovnike da budu dobri i pravični prema svakome. Zbog toga ga optuže caru da je buntovnik. «

Hamzevije u svijetlu poslanica

užičkog

šejha

219

pobune muslimanskih seljaka; prva je pobuna pod okolnostima sličnim užičkim (uskraćivanje davanja propisanih daća i valinih taksita, otkaz poslušnosti bosanskom valiji i zvorničkom mutesarifu) izbila 1160 (poč. 13. I 1747); do druge pobune došlo je l decembra 1748, kada su ustanici sa golim noževima provalili u tuzlansku čaršiju; treća i najžešća pobuna izbila je 3 ševala 1163 (4 septembra 1750); ustanici, koji se u jednom dokumentu o toj pobuni nazivaju poturima, opkolili su Tuzlu sa sve četiri strane. U ovim pobunama ističe se kao potstrekač . neki imam · Mula Osman za koga se u ilamu od 1163 god. kaže da se •još iz ranije nije pokoravao starješinama i da mu je stalna navika da buni narod.« Uhvaćena su mu i neka buntovnička pisma. 6) Da li je postojala kakva povezanost između akcije u užičkom i tuzlanskom kraju teško je reći. Međutim, skoro je posve sigurno da je pokret užičkog šejha imao šire pretenzije. Dovoljno je da se potsjeti na raširenost njegovih posl!mica, a u mogućnosti sam iznijeti i jedan direktni dokaz, da je užički šejh imao svojih pristalica i u Sarajevu; kroničar Mula Mustafa Bašeskija registrujući smrt •veselog Fustukovića<< godine 1175 (1761) karakteriše ga kao •sljedbenika užičkog šejha.') Dvije sačuvane poslanice užičkog šejha, bez drugog materija~a, ne pružaju podatke u čemu se sastojalo zastranjivanje užičkog šejha od ortodoksnog učenja. Možda bi za to našli odgovor u pismima beogradskog valije, koja međutim nisu do nas doprla. U obje posl~ice šejh se oštro obara na hamzevije, proglašujući beogradskog pašu i vojsku koju je uputio hamzevijama; to još apsolutno ne isključuje mogućnost, da je upravo užički šejh mogao biti od strane valije osumnjičen kao hamzevija. 8) Proučavajući pokret hamzevija došao sam do prilično pouzdane spoznaje, da je taj naziv bio dovoljan da se nekoga službeno diskvalifikuje; dalje da se same hamzevije ne nazivaju tim imenom već da svoje naučanje, šire pod vidom ortodoksnog islama; to je uostalom pojava karakteristična i za heretičke pokrete na Zapadu.

II

se na valijinu prijetnju upućivanjem vojske u prvoj poslanici šejh doslovce kaže: »Ne znam kakvu ćeš vojsku sakupiti i nas opljačkati; jedino ako vam u pomoć priteknu Njemačka ili stambolske hamzevije, koje nazivaju i podrumi, jer kada uđu u podrum obuku šešir na glavu i jedan drugoga Saban- Jovan, Redžep -Nikola, nazivaju. Kad se razdani na nekom je od njih kadijska ahmedija, na nekom kafes, neki od njih je na vezirskoj kapiji a neki na
Osvrćući

užički

') Fehim Spaho, Pobune u tuzlanskom srezu polovinom osamnaestog vijeka. Glasnik z. m. XLV, 1933 Sarajevo. Isp. o tuzlanskoj pobuni 1164 (1750) Muvekit I, str. 541. ') Riza Muderizović, Sarajevski nekrologij Mula Mustafe Bašeskije, Glasnik Zem. muzeja XXXI, 1919, str. 41. ') Značajno je Đorđevićevo saopćenje da se za šejha od Užica priča »da nije trpeo ljude koji puše«. Asketska crta gdje bi spadalo i odricanje od upotrebe duhana jako je inače r.aglašena kod hamzevija i kađizađelija (sarajevske kađizađelije spominje više ,put Bašeskija u svojoj kronici.)

220

Muhamed

Hadžijahić

kapiji defterdara. Tada jedan drugog nazivaju Saban efendi, Redžep efendi. Jer kako u knjizi u poglavlju o vjerovanju9 ) piše, hamzevije će se pojaviti kada ih bude četrdesethiljada.« Ovaj pasus o hamzevijama pruža po mome mišljenju jedan važan refleks na djelovanje hamzevija u Stambolu sto godina ranije, sredinom XVII vijeka, kada se hamzevije pojavljuju najviše kao pristalice ičarskog prvaka Bektaš-age. Savremeni očevidac, engleski diplomat Ricaut, hamzevije poznaje samo kao pristaše »izvjesnog Bektaša« ·dok mu je izraz hamzevija ostao nepoznat; Ricaut doduše spominje, da je sekta koju veže u z Bektaša otpočela svojim djelovanjem još od ranije •kako se govori za Sulejmana Veličanstvenog« (uprav odakle u vrijeme Hamze Orlovića, pogubljenog na osnovu fetve Ebu Suud efendije 6 juna 1573 godine. 10) Za pristaše Bektaša Ricaut navodi da ih je u njegovo vrijeme bio velik broj među višim janjičarskim oficirima. »Ali ih je« kaže dalje - »bilo mnogo više u doba Bektaš age, kulćehaje Mahmudage i drugih, koji su bili pogubljeni u Carigradu zbog pobune za vrijeme maloljetstva. današnjeg sultana.« •Ali je njihov broj opao• - navodi Ricaut malo kasnije - »nakon Bektaševe smrti i zbog gubitka povjerenja i moći onih koji su ih podržav ali. Ipak su se kasnije nešto oporavili putem Sudži Bekira, janjičarskog zastavnika, bogata i učena čovjeka; oni su pretrpjeli po drugi put slom vlašću prvog vezira Muhameda Cuprilije, koji ih je posmicao, kako zbog različitog mišljenja u vjeri, tako i zbog njihova bogatstva. Ipak vlast nije htjela potpuno iskorijeniti tu sektu, u to doba poradi velikog broja njenih pristaša u Carigradu. A i oSim toga što je politika zahtijevala da se iz drugih, osim iz vjerskih razloga, prolijeva krv u više područja carstva.« 11 ) Ovdje se neće razmatrati učenje koje Ricaut pripisuje Bektaševim pristašama; za ovaj put treba se zadovoljiti jedino konstatacijom da Bektaševo učenje uglavnom odgovara učenju, koje drugi pristupačni - ali do sada neobjavljeni
') U ovom posljednjem pasusu užički šejh otkriva da se u nekoj knjizi u poglavlju o vjerovanju govori o hamzevijama. Ovdje kao da je govorio o nekoj općepoznato) knjizi, pa se nije zadržavao da pri tome dade bilo kakva pobliža objašnjenja. Možda bi baš ta rasprava koja je nagovještavala afirmaciju hamzevija o njima pružala kl>ji korisni podatak da sam do te knjige mogao doći. Uza sve nastojanje jedino sam od prof. A. Adila Cokića iz Tuzle saznao da »knjiga o vjerovanju• čiji pisac nije poznat ne postoji među sunitima. »U islamskom raskolu kod pojedinih sekta ima ovakvih knjiga• - veli prof. Cokić. »Iz uvoda svake ovakve knjige jasna je piščeva vjera (mezheb) i namjera«. - Ovi nas podaci ne mogu ni iz daleka zadovoljiti. Jedino što bi bilo ovdje interesantno spomenuti jest to, da je »knjiga vjerovanja• koju spominje užički šejh moguće identična s •knjigom prave vjere•, o kojoj - valjda po kazivanju derviša - donosi neke podatke Dr. J. Hadživasiljević u djelu •Prilep i njegova okolina« (U Beogradu 1902, str. 79-80). Tumačeći geografske lokalitete Karataš i Krkler kod Prilepa Hadživasiljević za Krklar kaže da odgovara »hrišćanskim 40 mučenika (9 mart)« pa dodaje: »U Hrišćana Krklar su 40 mučenika i njihova je istorija poznata. A u muhamedanskoj veri u •Knjizi prave vere• motiv se ovaj sastoji u ovome: Bilo je 40 dobrih ljudi, koji su se neprestano molili Bogu i Bog im zato dao moć, da mogu da vide i kroz neprozračne predmete i u beskonačnoj daljini i da znaju sve što se gde na svetu radi. Među tim dobrim ljudima bio je i jedan car, koji se odrekao prestola i stupio u ovu zajednicu dobrih ljudi. On j~ služio 40 godina u zajednici. Za sve vreme nosio je na dva magarca drva svakog dana. Jedan tovar donosio je u zajednicu (komunu) a drugi tovar davao u razmenu za životne namirnice koje je donosio opet u komunu.« - Predaje o »krkler« - kako me je izvijestio prof. Cokić - ehli sunet ne prima, pa nas i to upućuje da je »knjiga prave vjere« raskolnička. "l Da se izbjegne eventualna nejasnoća valja istaknuti da Ricaut razlikuje pristaše Bektaša i derviški rad bektašija, o kojima posebno govori. ") Ricaut, Histoire de l' Etat present de l' empire Ottoman, Amsterdam 1670, str. 289.

Hamzevije u svijetlu poslanica

užičkog

šejha

:t21

izvori pripisuju hamzevijama. Da je međutim Bektaš smatran hamzevijom postoji jedna direktna historijska potvrda u poznatom turskom djelu »Tarihi Naima«, sv. V, str. 135-138, gdje se govori o janjičarskoj anarhiji sredinom XVII stoljeća u doba mladosti sultana Mehmeda IV. Tada je regentstvo pripalo sultanovoj baki Kiosem, dok su stvarnu vlast držali jeničarski prvaci, među kojima se ističu Bosanac Muslihuđin,' 2) Arna4t Bektaš-aga13 ), Kara čauš i Kara Murad-paša, veliki vezir. Historičar Naima za Bektaš agu između ostalog kaže da je bio derviš i položio zakletvu kod šejha Sivasije, ali su ga savremenici optuživali da je hamzevija. Dalje, govoreći o ubistvu Bektaš-age Naime priča da se Bektaš aga prethodno skrivao od istrage vlasti, pa se tom prilikom sakrio među ostalim u kuću jednog hamzevije koji se zvao terlikči Mehmed Čelebi u blizini Džerrah džamije (carigradska četvrt Džerrah paša). Najviši uspon Bektaš-age pada u ·razdoblje poslije zbacivanja s prijestola sultana Ibrahima 1648 godine. 14) Toga su sultana ·umorili jeničari, kod čega je' vidnu ulogu odigrao Muslihudin. Za novog su sultana postavili Ibrahimova starijeg sina Mehmeda koji je imao svega devet godina pa je za vrijeme maloljetnosti re'genstvo _vodila sultanova baka iskusna Kiosem. Za neko je vrijeme stara carica, oslanjajući se na jeničarski odžak, upravljala apsolutistički, ali se uskoro sultanova majka Tahan počela pobojavati za svoga sina sumnjajući u caricu Kiosem radi njezinih veza s jeničarima, koji su ubili i Ibrahima. Tahan je i smrt svoga muža pripisivala carici Kiosem. Koristeći suprotnosti između jeničara s jedne i spahija i begova s druge strane, Tahan se udružila sa spahijama, koji su bili svijesni da će jeničari, ako se osili stara carica, zauvijek dokinuti red i ime spahija. Anadolske se spahije pod vodstvom Kurđži Nebije dignu na ustanak i sa zamašnom vojskom domarširaju u neposrednu blizinu Carigrada. Ali snaga jeničara koje je predvodio veliki vezir Kara Muhamed -paša, jedan od organizatora umorstva bivšeg sultana, ugušila je ovu pobunu anadolskih spahija. Taj je uspjeh silno ojačao prestiž jeničara, koji su otpočeli s likvidacijom spahija. Među ostalim je- bio pogubljen zapovjednik spahija kao i anadolski paša. Na to su spahije počele likvidirati azijatske jeničare do kojih god su stigli. Anarhija se još više povećala kada je Bektaš aga dao u Beogradu izraditi 300.000 lažnih aspri, koje je pustio u promet. Među narodom je nastala prava uzbuna, naročito u Stambolu, i vlast je bila prisiljena, da bi narodu dala makar malu zadovoljštinu, smijeniti velikog vezira Kara Murat pašu, mjesto kojeg je došao Sijavuš paša, čovjek neprijateljski raspoložen prema jeničarima, koji u zd ogovoru s caricom Kiosem odlučiše da svrgnu sultana Mehmeda i na njegovo mjesto postave brata mu Sulejmana. U tu je svrhu Bektaš sakupio u jeničarskoj džamiji 10.000 jeničara koji su stajali obo·ružani, iako inače u Stambulu vojska nije smjela nositi oružje. Na tu skupštinu pozvaše i velikog vezira u 2 sata poslije pola noći. Tu je bilo zaključeno Ahmedovo svrgnuće, na koje je veliki vezir nesamo pristao već se i zakleo. Ali je to on
") O Mislihudinu vidi Bašagić, Znamen i ti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci, Zagreb 1931 str. 31. ") O Bektaš-agi vidi Sidžili Osmani II, 23. "J O prilikama u to doba izvješćuje Chassepol, Histoire des grands vizirs Mahomet Coprogli pacha et Achmet Coprogli pacha A Paris MDCLXXVI (Histoire de la Sultane Kiosem) str. 79-98 - Johann Cristoph Friedrich Schulz, Geschichte des osm. Reichs, Leipzig 1772, III sv. str. 13. - Geschichte des osm. Reiches nach Kantemir, Ga!leti, d'Ohsson, Gebhardi, Spittler und anderen, II sv. Wien 1811, str. 178-182.

222

Muhamed

Hadžiiahić

učinio samo prividno. Požurivši se sa sastanka u dvor pozva stražu, svu poslugu kao i paše da prigrabe oružje i odupru se jeničarima. Mladi sultan Mehmed bio je prisiljen da izda zapovijed da se pogubi njegova baka Kiosem, koju su ičoglani na uzbudljiv način izmrcvarili. Da bi slomio jeničarsku silu veliki se vezir posluži svetom zastavom, koju razvije pozivajući muslimane u borbu protiv nevjernika. Bektaš se najedamput nađe u neprilici, ne vjerujući ni sultanovu dekretu, kojim se navodno imenuje bosanskim pašom. U prvi čas se sklanjao po nekim kućama i, kao što je spomenuto, bio se sakrio i kod jednog hamzevije, terlikči Mehmed Celebije, ali je konačno uhvaćen i pogubljen. Novi jeničarski aga uzeo je sada za zadatak, kako će Bektaš agi odane oficire ukloniti s puta. Bijes spahija protiv jeničara. išla je, poslije ovih uspjeha, tako daleko, da su posmicali ne samo mnoge jeničare i sa ovima neke paše nego i samog velikog vezira. I tada stupa na poprište 70-godišnji Mehmed paša Cuprilić koji je kao neograničeni gospodar kroz pet godina zaveo potpuni red u carevini. Broj njegovih žrtava penjao se, prema svjedočan­ stvu savremenih turskih ljetopisaca na 30.000. Kao što se vidi iz podataka koje pruža Ricaut, tom su prilikom i hamzevije pretrpjele, iako ne potpuno, svoj drugi slom, nakon prvog sloma koji su doživjeli Bektaševom smrću i gubitkom povjerenja i moći onih koji su ih podržavali. U vanjskoj politici Cuprilić je imao manje uspjeha vodeći na moru žestok rat s Mletačkom republikom, a na kopnu se zaplićući u ugarske poslove i vodeći vlaški rat. Tome se još priključio oštar diplomatski spor između francuskog poslanika La Haye i velikog vezira, koji zamalo da nije doveo do otvorenog rata. Sin Mehmeda Cuprilića, Ahmed, koga je otac na samrtnoj postelji 1661 godine odredio sebi za nasljednika baštinio je mletački rat kao i zametak rata sa Austrijom. Svi ovi događaji našli su snažnog odražaja ·u jednoj od najljepših narodnih pjesama Hormannove zbirke pod naslovom »Džanan buljak paša i Rakocija«,u) a šta je ovdje još najznačajnije pjesma prikazujući ulogu carskih murtata (izdajnika) opisuje ih na način da se ne može oteti dojmu da su ovdje po srijedi hamzevije podrumari užičkog šejha. Pjesma uz obilje pjesničke licencije, ali ne bez historiske jezgre na prilično uobičajeni način razrađuje jedan od ratova kršćanskih država »Svih sedam kraljeva« - protiv Turske carevine, a po tome što se bitka održava u polju »Orlovu niže Temišvara« daje se zaključiti, da je inspirisana vlaškim ratom, koji smo maločas spomenuli. Turska, razumije se, pobjeđuje, pri čemu Bošnjaci na čelu sa Džanom buljubašom iz Travnika imaju najodlučniju ulogu. Pjesma bi s te strane bila za nas malo interesantna, da ona na svoj način ne in~erpretira carigradske događaje iz sredine XVII vijeka. Okolo cara sjede sve same izdajice, •murtati«, koji na čelu sa muhur sahibijom (čuvarom državnog pečata) onemogućuju da sultan bude pravovremeno obaviješten o namjeravanom kršćanskom napadu koji predvodi kralj Rakocija. Avdi paši i Sejidiji, koji su upravljali Erdeljem, jedva uspijeva da jednom varkom obavijeste sultana da se svih sedam kraljeva sakupilo na Orlovu polju za napadaj.

"J Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini. Sabrao Kosta Hormann. Drugo Izdanje Sarajevo 1938, str. 35-78.

Hamzeviie u svijetlu poslanica

užičkog

šeiha

223

Murtatima na čelu sa pašom Durmišlijom malo da nije uspjelo da se obrana carstva prepusti njima. Situaciju spašava Mehmed-paša stari •zet milosni cara od Stambola•, koji dovikuje; Sultan care, svečevo koljeno, Podaj muhur paši Durmišliji Bijel Stambol Rakociji kralj1,1! Murtatin je očinjeg mi vida, Sa carstvom će tebe rastaviti, Sve gradove tvoje rasprodati, Sultan care u dušmanske ruke. Mehmed paša koji je star devedeset ljeta, savjetuje sultanu: Sultan care, ogrijano sunce, Ti imadeš hodžu Cuprilića, Kog s' od sebe skoro otisnuo Sve s murtata, da od Boga nađu, Jer su tebi njega opanjkali; Ali hodže u Stambolu nema, Sade njega baš u Konji kažu, Da j' obuko derviške haljine Po tekijam' hukće s dervišima. Car posluša Mehmed pašu, i što je najbrže moglo, dovede Cuprilića u Stambol. Cuprilić obeća da će organizovati obranu, ali pod uvjetom da mu se dade puna vlast: . ·~ Sto učinim u Stambolu tvome Da ti care, preporeći nećeš. Pošto je sultan pristao na ovaj uvjet sutradan Cuprilić sakupi paše, vezire četiri .fželata: Na dželate očim namignuo, A dželati jedan na drugoga, Posjekoše pašu Durmišliju, I do njega Hasan pašu Cora, I careva muhur sahibiju, A pobježe hodža šeh-islame, On pobježe caru u sajvantu, Pravo, brate, do careva skuta, Pa je caru pod skut pobjegao. Za njim hodža Cuprilija trči, Golu nosi u rukama ćordu. Ljuto cvili hodža šeh-islame: •Ne daj, care, moj po Bogu babo, Hodža će me rastaviti s glavom, Jer je, care pamet izgubio, Hodža ne zna šta on danas radi. Isj eče ti paše i vezire, Koji su ti danas od potrebe,

i carske ridžale, a pozva i

224

Muhamed

Hadžijahić

A od· hodže tebi fajde nema, Jer je hodža v'oma ostario, Ostario, pamet izgubio.« U to pade hodža u odaju, · Pa povika caru od Stambola: »Gon od sebe hodžu šeh islama, Murtatin je, čem nema karara!« A povika care od Stambola: »Cupriliću, lalo moja prava, Pokloni mi hodžu šeh islama, Sto sam za njim klanjo u džamiji!« A veli mu hodža Cupriliću: »Neću tebi njega pokloniti, Sto ti muhur neću povratiti, Radi s njime kako tebi drago Al n'jesi l' mi riječ poklonio, Sto učinim u Stambolu tvome, Da mi ništa preporeći nećeš?« Ondar care hodžu otisnuo; Cuprilić ga sabljom dočekao, I jaku mu malo prihvatio, Sa rusom ga glavom rastavio. Kad zavalja glava šeh-islama Sa nje pade kauk kapa zlatna, I oko nje b'jela ahmedija, Prosuše se sitne pletenice I u njima sve krsti od zlata, A iz jake krsti ispadoše, Po carskoj se· sobi razasuše. Ondar viknu hodža Cupriliću: »Vidi, care, moj pobog t babo, Za kijem si klanjo u džamiji, .Kome li si esrar kazivao, Ko li ti je carstvom upravljao.« Kad to vidje care od Stambola, Odmah skoči ko da ne sjeđaše Pa je tudjer jaku proklinjao. S tog i danas Turci muslimani Kad klanjaju u svojoj haljini Vazda jaku pod noge turaju. Ondar veli hodža Cuprilija: »Sultan care od Stambola b'jela, Još ćeš vidjet što vidjeo n'jesi; Nego samnom hajde kroz saraje!« Car sa hodžom udri kroz saraje, Dok dođoše do jedne odaje Gdje no sjedi stara carska majka. Kad upade hodža u odaju,

Hamzevije u svijetlu poslanica

užičkog

iiejha

225

Carsku majku za ruke jamio, S njezina je mjesta podignuo Pod njom diže šiljte i sedžadu, Pod šiljtetom kapak nahodio, A na kapku bravu od čelika, Brava tvrda, ali nejma ključa, On ne može kapka otvoriti, Nego veli caru od Stambola: »Sultan care, moj pobogu babo, Traži ključa pokraj svoje majke!« Prepade se stara carska majka, Iz njedara ključe izvadila, Pa ga sinu svome pokučila, Pa ga dade hodži Cupriliji, Hodža tvrdu bravu otvorio, U odaji kapak podignuo, Na dželata jednog namignuo, Tuj posječe staru carsku majku. Caru suze vruće udariše, A hodža mu veli Cupriliću: »Sabur care, moj pobogu babo Evo vidiš kapak u odaji, Od njega su strmo merdevine, Hajde sa mnom, care od Stambola, Pa ćeš vidit što vidio n'jesi, Ti ćeš svoju zaboravit majku, Da je nikad sažaliti nećeš.« Odmah hodža strmo udario, A za njime care od Stambola. Dok siđoše u jednu magazu, Od magaze otvoriše vrata. Kada tude .načinjena crkva, U njoj gore mume i kandilji, Tude ima dvades't kaluđera Gologlavih, kose rasčešljane, U rukam' im knjige i indžili. Iz mraka im hodža udario, Sve isječe kaluđere mlade; I tud prođe, druga vrata nađe, Za njim ide care od Stambola. Kad je druga vrata otvorio, Tuj golemu sobu nahodio I u sobi do osam šćemlija, A na njima osam kruna zlatnih, što je carska pripremila majka, Kad joj dođe do sve sedam kralja, Na što će ih stara posaditi I čime će hjihke darovati.

226

Muhamed

Hadžijahić

Kad to vidje care od Stambola, Desnom b'jelom odmahnuo rukom, Pa se odmah natrag povratio. Za njim ide hodža Cupriliću, Stiže cara kod sajvana zlatna, Pa mu vako veli lakrdiju: »Sultan care svečevo koljeno, Još ću tebi nešto pokazati: Hodi samnom do jataka tvoga, Do jataka hajd' u arz-odaji.!' Car sa hodžom odmah udario, Hodža dođe do jataka carskog, Carski jatak s mjesta pomaknuo. Otlen sičan jolan nalazili Od carskoga tahta i jataka, Taman, brate do mora sinjega Sto s' murtati njega iskopali, Kada udri sve do sedam kralja, Kako ć' doći s jataka jamiti U sinje ga more utopiti.« Dalji razvoj događaja gdje se opisuje kako je Cuprilić sabrao vojsku i doveo je na Orlovo polje a Bošnjaci jednim vještim prepadom samoinicijativno raspršili vojsku svih sedam kraljeva nema nekog naročitog značaja. Zanimljivo je da je narodni pjesnik navodne zasluge Bošnjaka u ovoj pobjedi prikazao kao povod za davanje izvjesne finansijske autonomije Bosni. Pjesma naime govori kako je sultan nakon smjelog podviga Bošnjaka na Orlovu nudio Džanan buljuk paši bosanski pašaluk ili blago bez računa, na što mu je Džanan odgovorio: Sultan care svečevo koljeno Ja ti Bosne pašalujl:a neću A neću ti blaga bez hesaba. . . Nego hoću, care od Stambola, Da ti dadeš bosanskim spahijam, Sto imaju zemlju u timarim Da na zemlje i tapije daju. I da im se -digne tefterhana Iz StamboJa do Travnika b'jela. I tvojijem, care, jerlikulim, Po gradovim mladim kapetanim, Da s ulefa sve u Bosni daje, Da ne idu do Stambola b'jela, Da ne idu i ne troše blago.« Sve car dade što zaiska Džano. Nije potrebna neka podrobnija analiza historijskih događaja i ove narodne pjesme pa da se odmah ustanovi, da je pjesma nastala kao odražaj na prilike u kojima se Tursko carstvo našlo sredinom XVII vijeka, Refleks na vlaški rat, odlu-

Hamzevije u svijetlu poslanica
čujuće

užičkog

šeiha

227

mjesto Ćuprilića kod spasavanja carstva, i naročito krvavo razračunavanje sa anarhističkim elementima, zatim likvidacija sultanove majke, stvarno carice Kiosem, potvrđuju ovdje iznesenu pretpostavku. Iako se nigdje u pjesmi direktno ne spominju hamzevije, ova je narodna pjesma vrlo značajna za upoznavanje hamzevijskog kompleksa. Murtati koji se sastaju u tajnim magazama koje razotkriva ćuprilić nisu ništa drugo nego stambolske hamzevije iz prve poslanice užičkog šejha koji se uvečer sastaju u podrumima, navlače šešire i međusobno se nazivaju hrišćanskim imenima, a kad dođe dan onda su u javnoj službi kadije, hodže, vezirski i finasijski službenici. Teško je odlučno reći, da li su se hamzevije doista skrivale u tajna skrovišta; to se u jednom dokumentu gdje se zajednički napadaju hamzevije i hurufije pripisuje i hurufijama koji se sastaju u svojim jazbinama (»ferdže«). Pjesma je usprkos očitom vremenskom neslaganju, zajedno povezala carskog zeta Mehmed-pašu starog - bez sumnje Sokolovića - sa ćuprilićem. Interesantno je da su obadvojica bili istaknuti neprijatelji hamzevija. Po ulozi i svojoj djelatnosti Sokolović i ćuprilić i inače imaju dosta dodirnih tačaka pa nije začudo da se historičaru Hammeru sama od sebe nametnula paralela da je povuče između ovih državnika, dok je Brosch smatrao logičnim da u posebnoj knjizi (Gotha 1899) obradi baš Sokolovića i dvojicu Ćuprilića. Doista je čudna igra sudbine, da su najveći turski državnici Sokolović i Ćuprilić u isti mah najljući protivnici hamzevija.
Ćuprilića

RESU MJ!: LES HAMZJ!:VITES A LA LUMIERE DE LA MISSIVE DU CHEIKH D'UZICE Dans cet article l'auteur essaie de relier en un tout quelques donnees historiques relatives aux hamzevites du XVHe et XVIIIe siecle, ainsi que les echos du mouvement hamzevite dans la poesie populaire musulmane. Mais ce qu'il y a de plus interessant et de plus utile dans ce travail c'est la publication d'un document nouveau concernant les hamzevites qui est une suite logique de la dite missive du cheikh d'Užice publiee dans le numero II (1951), p. 185-194, de notre Revue de philologie orientale et d'histoire des peuples yougoslaves sous la domination turque par Omer Musić. Quelques unes des suppositions et constatations de l'auteur peuvent servir de point de depart dans les recherches de ce. probleme.

ALIJA

BEJTić

SPOMENICI OSMANLIJSKE ARHITEKTURE U BOSNI l HERCEGOVINI
UVOD

Brojni i mnogovrsni arhitektonski spomenici turskog perioda u Bosni i Hercegovini čine velik i vrlo važan dio kulturne baštine tih dviju zemalja. Njih i danas ima tu na hiljade, a u prošlosti ih je bilo i mnogo više. Duh te ahitekture došao je, istina, izvana, ali su same spomenike podizali o svome trošku sinovi tih dviju pokrajina, gradili su ih, klesali i usklađivali s prilikama i shvaćanjima okoline najvećim dijelom domaći ljudi, i muslimani i kršćani. Ti su spomenici služili u prošlosti različitim potrebama, religioznim, prosvjetnim, sanitarnim, saobraćaj­ nim i drugim. No, mi danas, u potpuno izmijenjenim prilikama mate~ijalne i umne kulture, ne gledamo više, općenito uzevši, na tu namjenu i utilitarnost tih spomenika. Oni su za nas danas važniji po svome kulturno-historijskom i umjetničkom značenju. Oni su vidljivi dokumenti svoga vremena, ogledalo shvaćanja, težnji i umjetničkog izražavanja naših naroda u minulim vijekovima, a mnogi od njih, bilo pojedinačno ili u cjelini, imaju i trajnu umjetničku vrijednost. Stoga ti spomenici zaslužuju našu punu pažnju i zaštitu. Ti isti razlozi nameću nam i potrebu hitne naučne obrade tih sp<;>menika, tim prije, što ta arhitektura, koliko je god mi konzervirali i čuvali, ipak malo pomalo mijenja strukturu i nestaje. No, i pored svih tih važnih razloga mi u prošlosti, nažalost, nismo iskazivali dužnu pažnju prema toj grani našeg kulturnog naslijeđa. U našoj literaturi vrlo je malo radova, u kojim je data makar i kraća građevna i estetska analiza tih spomenika, a ti su nam podaci vrlo važni. Ono, što je pisano o toj arhitekturi, odnosi se gotovo odreda na samu povijest pojedinih, i to zapaženijih monumenata, a takvo pisanje ne može prikazati tu arhitekturu u njenome pravom svjetlu, niti može pobuditi onaj pravi interes za te spomenike. Nužno su, dakle,
li

230

Alija

Bejtić

potrebni, dapače i nerazdvojivi jedni i drugi podaci. Prvi nam daju analizu i ocjenu umjetničke vrijednosti spomenika, a drugi osvjetljavaju vrijeme i uslove, pod kojim su oni nastajali i dalje se razvijali. Prvi nam time pobuđuju potreban interes i odnos prema tim spomenicima, a to je neobično važno, a drugi opet ukazuju na put, kojim će se doći do pravilne ocjene i, usto, upotpunjuju naše znanje o toj arhitekturi. Prvi uslovi za stručnu i sistematsku naučnu obradu tih spomenika stvoreni su kod nas tek nakon Oslobođenja osnutkom Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine i Orijentalnog instituta u Sarajevu. Ta prava ustanova stavlja pod zaštitu države sve vrednije spomenike i sistematski prikuplja tehničke snimke i opće podatke o arhitekturi i povijesti pojedinih objekata, a Orijentalni institut ima opet poseban odjel za izučavnje orijentalne umjetnosti u jugoslavenskim krajevima. U okviru izdanja Orijentalnog instituta ovaj rad predstavlja prvi prinos na izučavanju te umjetnosti u Bosni i Hercegovini. On je nastao jednim dijelom pribiranjem arhivalne građe i literature u toku zadnjih desetak godina, a drugim, mnogo većim, proučavanjem tih spomenika na samome terenu, u okviru rada u Zemaljskom zavodu za zaštitu spomenika kulture. Obzirom na širinu problematike i opseg publikacije, u kojoj izlazi, rad nema pretenzija, da dade detaljnije podatke i dublju analizu arhitekture, o kojoj govorim. Za to treba još mnogo rada i mnogo više prostora. Svrha je ovoga prinosa u prvome redu ta, da se dade sistematika i opći orijentacioni pregled tih spomenika, zatim značajke pojedinih tipova, udio Orijenta i naših naroda u stvaranju te umjetnosti, te, konačno, da se preko svega toga ukaže na vrijednost tih spomenika i na njihovu važnost u formiranju naše kulture. Druga je zadaća ovoga rada ta, da dade najpotrebnija pomagala za daljnji studij. U tu sam svrhu naveo sve važnije izvore i štampane radove, koji se odnose na tu arhitekturu, i za koje ja znam.. Kažem važnije, jer je ostalo još podosta sitnijih podataka u izvorima u literaturi, a osobito reporterskih članaka po raznim listovima, koje ja nisam smatrao potrebnim ovdje donositi. Jedan dio. izvora i literature, što se ovdje donose, upotrebljen je za ovaj rad,-ali je svakako veći ostao potpuno neiskorišten. Smatram, da će se tim važnim podacima znatno olakšati rad svima onima, koji se u svojoj glavnoj ili sporednoj struci zanimaju za tu arhitekturu, i, svakako, pospješiti izučavanje jednog tako plodnog područja naše kulturne prošlosti, na kojem mogu raditi deseci ljudi čitav svoj vijek, a da opet ostane još dosta posla i za druge. Neki izvori i radovi navode se na više mjesta, pa se tamo, radi uštede prostora, citiraju u skraćenom obliku, a ovdje donosim o· njima sve potrebne podatke:

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni IZVORI

Hercegovinf

231

Vakufname (zakladne povelje} u Vakufskoj direkciji u Sarajevu iz godina 1462 (citiram: Vakufname).

1878

Sidžili (zapisnici) sarajevskog šeriatskog suda u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu iz godina 1551 - 1552 (br. I}, 1564 - 1567 (br. II), 1727 - 1728 (br. IV} te 1762 - 1852 (br. III i VII-LXXXV). Citiram: Sidžili. Manuscripta turcica u Orijentalnom institutu u Sarajevu (citiram: Manuscriptil turcica 1). Manuscripta turcica u Gazi Husrevbegovoj scripta turcica Il).
Hadžihusejnović Salih, Muvekit, Tarihi dijari Bosna, sv. I-II, prijepis u Gazi Husrevbegovoj biblioteci s autografa (citiram: Muvekit).

biblioteci

u Sarajevu (citiram: Manu-

Kronika Muhameda Enverije

Kadića

(rukopis na turskome} u Gazi Husrevbegovoj bibli-

oteci.
Evlija Qelebi Seyahatnamesi, sv. V i VI, Istanbul 1315/1897 l 1318/1900 (citiram: Evlija Celebija). Nepouzdan prijevod S. Kemure u Glasniku Zemaljskog muzeja za Bosnu i Herce-

govinu (GZM), god. XX/1908.
Kemura, Sejfudin Fehmija ef., Javne muslimanske građevine u Sarajevu, GZM Xxt1908 XXIII/1911 (od god. XXI/1909 naslo.v: Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe).
Sabanović,

Hazim, Dvije najstarije vakufname u Bosni, Prilozi II/1951, str. 5 -

38.

LITERATURA
Bejtić, Alija, Banja Luka pod turskom vladavinom. Arhitektura i teritorijalni razvitak grada u XVI i XVII vijeku. Naše starine, godišnjak Zem. zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti, sv. I/1953, Sarajevo 1953, str. 91 - 116 (citiram: Na~e starine 1/1953, str. 91 - 116).

Bosna, list za vilajetske poslove, vijesti i javne koristi, Sarajevo 1866 Hadžimulić, Mustafa,

1878.

(Sarajevo 1936 443 -

Islamske javne zgrade turskog perioda u Mostaru, Novi Behar X 1937), str. 274 - 275 (citiram: Novi Behar X, str. 274 - 275}.

Knoll, dr. Petar, O muslimanskoj umjetnosti u Bosni, Književnik II/1929, Zagreb, str. 456 (citiram: Knoll).

Kreševljaković, Hamdija, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463 1878}. Sarajevo. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knj. XXXI, Zagreb 1935, str. 55 - 178 (citiram: Esna/i i obrti I i ·strane Zbornika}.

- Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463 - 1878}. II. Mostar. Zbornik za narodni život i običaje, knj:· XXXV, Zagreb 1951, str. 61 - 138 (citiram: Esna/i i obrti Il). Vodovodi i gradnje na vodi .u starom Sarajevu, Sarajevo 1939.
Stix, Edmund, Das Bauwesen in Bosnien und der Hercegovina vom Beginn der Occu-

pation durch die osterr.-ung. Monarchie bis in das Jahr 1887, Wien 1887.
Truhelka, dr. Ciro, Gazi Husrevbeg, njegov život i njegovo doba. Glasnik Zem. muzeja

XXIV/1912, str. 91 kovića,

232.
četiristogodišnjice, Saraj~:vo

Spomenica Gazi Husrevbegove

1932 (radovi H. Kreševlja12.
li•

ing. M. Bajlona, M. E. Dizdara i dr.).
Mostarski stari most. Napredak, Sarajevo, 1932, br. ll -

232
Karađozbeg

Alija

Bejtić

.
41.

i njegovo doba. Novi Behar VII/1933-34, str. 36 -

Arhitektonski spomenici turskog perijoda u Mostaru. Nova Evropa XXIX/1936, Zagreb,

br. 7 i 8, str. 232 Istočnjačka

235.
arhitektura u Hercegovini. Glasnik Jugosl. prof. društva, knj. XVli, sv.

11-12 (juli-avgust 1937), str. 1056 -

1059. 12, 43 53, 77 90.

Islamski kulturni spomenici turskog perioda u Bosni i Hercegovini. Glasnik Islamslte

vjerske zajednice (IVZ), god. VII/1939, Sarajevo, str. l -

I OPCE ZNACAJKE I NOSIOCI

RAZVITAK

GRAĐEVINARSTVA

I GRADOVA

Padom utvrđenih kraljevskih gradova Bobovca, Visokog i Jajca godine 1463 bi zauvijek zapečaćena sudbina bosanskog kraljevstva. A kada još godine 1482 pade i Herceg-Novi, posljednje uporište zemalja hercega svetoga Save, najveći dio teritorija današnje Bosne i Hercegovine uđe u sklop carstva turskih sultana i pod neposredan· utjecaj orijentalne kulture. Time je otpočelo jedno posve novo razdoblje u političkoj i kulturnoj povijesti tih dviju pokrajina. Veći dio domaćeg žiteljstva, progonjen zbog patarenstva od strane Rima i ugarskih kraljeva, a na drugoj opet strani namamljl:m povlasticama, koje mu je pružalo tursko zakonodavstvo , gotovo listom primilo je vjeru, običaje i način života novoga gospodara. A s vjerom, načinom života i drugim tekovinama orijentalne kulture postepeno biše poprimljene i gotovo sve grane islamske umjetnosti, od kojih su neke došle poslije na ovome tlu do osobitog izražaja. Tada je ovamo presađena i istočnjačka građevna umjetnost - nužno formiranje prostora za život čovjeka i zajednice po kanonima osmanlijske građevne škole kao sinteze perzijske, arapske i bizantijske umjetnosti. Tada je uz to građevinarstvo ovamo preneseno i ono osebujno umijeće plasiranja · građevnih objekata u prirodi i izgrađenom prostoru - umjetnost, koja je u ono doba bila svojstvena samo orijentalnim islamskim narodima. I od tih svih grana orijentalno-islamske umjetnosti, koje se udomaćiše i na našem tlu, svakako su te dvije posljednje ponajbrže prodrle i dostigle visok uspon i po broju i po vrijednosti spomenika. U. vrlo kratku razdoblju, koje ne prelazi ni čitavo jedno stoljeće, nikoše ovdje ne stotine, nego hiljade po obliku i namjeni najrazličitijih arhitektonskih objekata, nastadoše iz temelja čitava naselja i gradovi posebnog tipa. Time bi takorekući preko noći izmijenjena fizionomija tih dviju zemalja, i dat im specifičan, orijentalni izraz, koji se i dan-danas tu zrcali. Tko su bili osnivači tih brojnih objekata javnog značenja i lijepe umjetničke vrijednosti? Država se malo brinula o razvitku duhovne i materijalne kulture. Njezina briga bila je u tome smislu jedino izgradnja i popravak tvrđava, puteva i mostova, vojno-strateških, dakle, objekata, ali ni to nije bilo uvijek plaćano iz državne riznice, nego je često udaran i namet na vilajet. U tome pogledu još je manje dalo društvo kao kolektiv. Proizlazi, da su osnivači tih spomenika odreda bili pojedinci, a to nam potvrđuju i brojni pisani dokumenti, Iz tih se isprava, dalje,

234

Alija

Bejtić

vidi, da su ti osnivači pripadali svima staležima i slojevima tadašnjeg društva od šejhul-islama i velikog vezira u Stambolu, pa do imama sarajevske mahalske džamije i onog posljednjeg obrtnika. Petnaesto i šesnaesto stoljeće bjehu doba gotovo stalnog zveketa oružja na granicama turske carevine, i nije .bilo takorekuć! godine, a da Bošnjaci i Hercegovci nisu vojevali bilo na bosansko-hrvatskoj granici i Panoniji, bilo pak po gudurama i poljanama Rusije i daleke Perzije. Te vojne, od kojih se najveći dio svršavao pobjedom turskog oružja, donosile su zemlji i pojedinim turskim vojskovođama ogromne materijalne prihode, a upravo te vojskovođe, kako nam svjedoče i suvremeni pisani spomenici, bili su glavni nosioci građevne umjetnosti i utemeljači gotovo svih većih spomenika petnaestog i šesnaestog stoljeća. Dakle, akumuliranje boga,tstva bilo· je od osnovnog značenja za razvoj te arhitekture. Još nešto. Spomenute su vojne utjecale na razvoj arhitekture i izgradnju naselja i jednim drugim putem. Vojska je, naime, neproduktivan ·elemenat, a potrebe su joj velike. Ona je stoga organizirala ovdje uz glavne drumove, kojim se kretala u 15. i 16. stoljeću, nadirući prema Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji i Ugarskoj, prve zanate, najprije, dakako, za potrebe svoje, a poslije i ostalog svijeta. Postepeno se niže dućan do dućana, a u neposrednoj blizini podiže se istodobno dža.. mija i karavan-saraj za potrebe vojske i putnika, i tako nastaje čaršija - zametak budućeg grada. U ta nova naselja sve više pridolazi izokolno seljaštvo, prihvaća se zanata i trgovine i postepeno proširuje grad izgradnjom stambenih i drugih objekata. Tako se stvara u ovim zemljama gradski, odnosno zanatlijski i . trgovački stalež, koji, udružen u esnafe ili cehove, razvija relativno jaku gradsku privredu i postaje jedan od primarnih nosilaca građevne umjetnosti, osobito umjetnog zanatstva, kroz čitav turski period. Na razvoj te arhitekture utjecao je, međutim, još jedan neobično važan faktor, a to je religiozni osjećaj, kojim su bili prožeti islamizirani dijelovi naših naroda. Islam, naime, traži od svojih sljedbenika trošenje imetka i u opče, društvene svrhe i obećaje im za to veliku nagradu. Otud brojni osmanlijski državnici, paše, veziri, tefterdari i drugi službenici, mahom sinovi ove zemlje, ubijeđen! u ispravnost učenja islama, od svojih ogromnih prihoda, koji se sastojahu najčešće od ratnog plijena, podižu po Bosni i Hercegovini . svoje zadužbine, a za uzdržavanje ostavlja1:m u vakuf ili zakladu imetak u novcu, zemlji, dućanima i drugim privrednim objektima. U njihovim vakufnamama uvijek se ističu pojedine odredbe iz Kur'ana kao spiritus movens njihovih nastojanja u tome smislu. Iz tih istih razloga za tim visokim i imućnim državnicima ne zaostaje u granicama svojih mogućnosti ni obični, građanski stalež, trgovci i sitni obrtnici, pa ni žene iz mahale. U Sarajevu su, na pr., podigli svoje džamije i ostavili lijepo imanje za njihovo uzdržavanje po jedan buzadžija, nalčadžija, pačadžija i sarač, a tako su isto dvije sestre, djevojke, tkajući na stanu platno sagradile u tom istom mjestu jednu česmu, koja je stajala uzgor sve do god. i.895. A takvih primjera ima na stotine. Na tim osnovicama nicali su po Bosni i Hercegovini brojni objekti sakralnog, društvenog, prometnog, privrednog i stambenog značenja. Upravo iz tih zadužbina . izrasli su još do druge polovine sedamnaestog stoljeća mnogi gradovi tih dviju pokrajina. Ostavit ću postrani ogromne vakufe 15. i 16. stoljeća u Sarajevu, Mostaru, Foči, Cajniču, Ban)oj Luci, Tuzli i drugim mjestima, koji su uveliko pospješili razvitak tih mjesta, a navest ću ovdje samo tri nova i vrlo karakteristi~na, primjera izgradnje i razvitka naših gradova pod tu..r~kom vladavinom.

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

235

Prostor na lijevoj obali Lima, na kome do one katastrofalne poplave te rijeke od god. 1896 stajaše stara kasaba Rudo u višegradskom kotaru, bješe polovicom 16. stoljeća pust, neizgrađen i zvaše se Ruda njiva. Kako je taj kraj bio tada daleko od grada (najbliži je bio Višegrad), ukazala se opća potreba, da se tu osnuje kasaba. I tada je ondašnji bosanski sandžak, a kasniji budimski vezir i sin onoga kraja Mustafabeg (Mustafa-paša) Sokolović, stričević velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića, zatražio od sultana darovnicu na spomenutu njivu, da na njof sagradi svoje zadužbine i osnuje kasabu. A kad je tu darovnicu dobio, počeo je o svome trošku graditi na toj njivi i do kraja god. 1558 sagradio džamiju, mekteb, karavan-saraj, most na Limu, javno kupatilo, mlin s četiri vitla, dvije stupe s kožarskim duća­ nima i više drugih dućana. Time doista biše udareni jaki privredni temelji novoj kasabi, koja se otada prozvala Rudo i lijepo razvijala. Poput Rudog nastao je i današnji Mrkonjićgrad u zapadnoj Bosni. Devedesetih godina 16. stoljeća bješe to neznatno seoce zvano Gornje Kloke, a čitav kraj tegoban i opasan za putnike i trgovce, koji tuda prohode, pa je nešto prije god. 1591 visoki dostojanstvenik na carskom dvoru kizlaraga Bejazi Hadži Mustafaga, sin · Muhamedbegov, rodom iz toga sela, sagradio tu masivnu džamiju i uz nju mekteb, javno kupatilo, vodovod, karavan-saraj, pekaru i dvadeset i četiri dućana. Usto je vakufnamom od l. ,džum. II 1003. (15. II 1595.) ostavio još 674.000 akči, da se daju u zajam mjesnim obrtnicima i trgovcima, pa više knjiga (biblioteka!) i četiri velika komada zemljišta s pripadajućim gajevima. To mjesto otada se zove Novo Jajce, a od novijeg vremena Varcar ili Mrkonjićgrad. Do godine 1643 nije bilo ni Nove Kasabe u istočnoj Bosni, u vlaseničkom kotaru. Cio taj kraj zvaše se dotada Jadar po istoimenoj rječici, koja tuda protiče i ulijeva se podno drevne tvrđave Kušlata u Drinu. Tu je između godine 1641 i 1643 budimski muhafiz, carski vezir i serdar Musa-paša, rodom na svu priliku iz sela Vikoča kod Foče, sagradio veći broj zadužbina i time zasnovao kasabu. A prije toga poslao je Visokoj Porti molbu ovoga sadržaja: U selu Gojković! u nahiji Birač, a sandžaku bosanskom, put vodi kroz klanac. Prije je tu bio jedan han, pa je izgorio, te se putnici nalaze u velikoj neprilici. Osim toga, što imaju poteškoće pri samom putovanju, konače u tome selu po kućama siromašne raje zajedno s čelja­ i;lima kućevlasnika te ih time uznemiruju i prave im štetu, pa se raja zbog toga i-aštrkala i rasula. Na temelju toga traži visoko dopuštenje, da na spomenutom mjestu napravi džamiju i dva hana, i da uz dopuštenje vlasnika zemlje kupi u spomenutom selu šest komada baštinske zemlje, k9je spadaju u filurdžijske zemlje, i koje su kao takve zavedene s filurdžijskim prihodima od 1890 akči u defteri.:hakaniji. Moli, dalje, da na tome mjestu osnuje kasabu, i da Žiteljstvo te kasabe bude oprošteno od svih daća osim poreza (resm) na baštinsku zemlju, što će ga samo mutevelija. (upravitelj) budućeg njegova vakufa davati svake ,godine drŽavi, te da se u žiteljstvo toga mjesta poslije toga nema prava miješati nitko od strane države, paša, vojvoda ni ostalih državnih službenika. . Molbi je udovoljeno carskim fermanom od poč. džum. II 1051 (7-16 IX 1641), i Musa-paša je izatoga podigao tu džamiju, mekteb, dva karavan-saraja, dvadeset i pet dućana, zatim tvornicu koža (tabhanu) s pet radiona i dolapima, stupu za tučenje ruja i šiške za potrebe kožara te mlin s četiri vitla,, sve na rijeci Gornjem Jaqru. Usto je uvakufio za uzdržavanje zadužbina jedan vinograd, dvije bašče, oranice i livade uz te b~če, pa dva ~ela u Jadru i cijelo imanje zvano Gojkov

236
čifluk.

Alija

Bejtić

Još je ostavio i 150.000 akči s odredbom, da se daju u zajam trgovcima i obrtnicima uz određenu kamatnu stopu. Kad su sve te zadužbine bile dovršene, Musa-paša je dao napisati vakufnamu i legalizirao je l reb. I 1053 (20 V 1643) na sudu u Budimu.
I z v o r i i l i t er a t u r a: Vakufname (i uz njih druge isprave) br. 96, 194, 263 i mnoge druge·- Sabanovlć, Prilozi II/1951 - Kreiievljaković, Sarajevo do Gazi Husrevbega, Spomenica Gazi Husrevbegove četlristogodi~njice - A. Bej tić, Uloga vakufa u izgradnji i razvitku ~ih gradova, kalendar Narodna Uzdanica za god. 1944.

llRBANIZAM

Pogledamo li geografsku kartu Bosne i Hercegovine, odmah će nam udariti u oči, da su svi gradovi tih dviju pokrajina izrasli u kotlinama pojedinih rijeka i neposredno uz stare drumove, kojima se u srednjem vijeku i kasnije, u tursko doba, odvijao živahan kiridžijski promet. To nam kazuje, da su prometne veze, voda i plodnost tla bili odlučujući faktori kod lokaliziranja pojedinih gradova i većih naseobina. Velik utjecaj u tome imale su osobito prometne potrebe. U prijašnja vremena sav se teret prenosio na dužim relacijama na konjima, mazgama i devama, i našim drumovima kretale su se iz dana u dan trgovačke i ine karavane, često sa stotinu, dvije pa i više samo tovarnih grla. A takve karavane trebale su na izvjesnom odstojanju, osobito u gorovitim i hajdučljivim predjelima siguran konak, pa su se upravo radi njih podizali na takvim mjestima kiridžijski hanovi i ogromni karavan-saraji, a uz ta prenoćišta nastanjuju se odmah i obrtnici, u prvom redu oni, čije je usluge trebala karavana i njezini pratioci. Na taj način udario se temelj mnogim varošima ne samo u Bosni i Hercegovini, nego na cijelom Balkanskom poluotoku, a osobito na vrlo frekventnom t. zv. Carigradskom drumu (»Stambolska džada«), koji je povezivao unutrašnjost Balkanskog poluotoka sa Carigradom i Malom Azijom. A da su upravo iz tih, prometnih potreba nastale mnoge naše varoši, imamo izravne dakaze u spomenutim zakladnim poveljama osnivača Mrkonjićgrada i Nove Kasabe, gdje se izričito navode te potrebe. Svi ti gradovi turskoga doba razvijali su se još od svoga zametka u dvije odjelite· zone. Jednu čini čaršija- središte obrta, trgovine i prometa - a drugu mahale - stambene površine grada. Caršija je uvijek u središtu grada, gdje se sastaju putevi sa svih strana, a mahala uvijek na posebnu prostoru i izvan jačih prometnih arterija. Caršija u ravnini i kotlini, na udaru tranzitnog druma, a m~ala gore u strani, po okolnim padinama i brežuljcima. To separiranje karakterna je crta ne samo gradova Bosne i Hercegovine, nego i svih ostalih na muslimanskom Orijentu.

yerti)l:alpo izmicanje

kuća

(po arh. ;J, Pospillilu)

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

237

U manjim mjestima čaršija se proteže duž jedne, i to glavne ulice (prolazni put!), a u većim pak mjestima, kakvo je Sarajevo, sastojala se iz čitave mreže uskih uličica, vezanih uvijek uz glavni, tranzitni drum. Pogledamo li pak na koji su način plasirane mahale i kuće po okolini, rekli bismo na prvi pogled, da je sve u nekom neredu i proizašla iz trenutačnih potreba, ali kad uđemo u srž problema i uživimo se u taj milieu, onda tek otkrivamo, da je to plod težnji da se što manjim sredstvima što bolje ugodi čovjeku, za koga se sve to i gradi. Pri gradnji kuće odabiralo se mjesto, odakle će se imati što ljepši pogled na prirodu i okolinu. Kuće se stoga plasiraju ubrdu, kuća izmiče kući u vertikalnom smislu, kako bi jedna drugoj ostavila slobodan vidik na dolinu. To je bio stalap građevni zakon, on, doduše, nije bio nigdje pisan, ali se ipak do njega mnogo držalo. Kult susjedstva bio je neobično velik. A upravo iz tih želja i takvih komšijskih obzira nastale su one terasaste površine naših gradova, tako se razvilo staro Sarajevo, Foča, Travnik, Maglaj i mnoga druga mjesta. Gdje pak konfiguracija nije dopuštala slobodne vidike na prodolu, tu se čovjek snalazio na drugi naćin: kuću je izmakao u horizontalnom smislu, a na katu napravio ćošak ili erker i time osigurao slobodan vidik' duž čitave ulice i na jednu i na drugu stranu. Gdje god su dopuštale mogućnosti, domaći je čovjek rado podizao kuću i kraj same tekućice vode. A i ondje, gdje nije mogao s kućom izaći izravno na rijeku, opet se snašao i osigurao kući vodu provođenjem makar i malog rukava kroz kućnu avliju. A to je činio iz dva razloga. Jedan su sanitarne potrebe, do kojih se vrlo mnogo držalo, a drugi je želja za nesmetanim uživanjem u svježini i šumovima te vode. Gradovi Bosne i Hercegovine bogati su tekućom i izvorskom vodom i puni primjera takve izgradnje, ali stari Travnik kao da je sve nadmašio. U njemu voda protiče gotovo kroz svaku avliju, i svuda se čuje njezin žubor. Tamošnji potok Bašbunar, koji je bio još jači do god. 1893, dok jedan njegov dio nije uzet u gradski vodovod, očito ne teče svojim prirodnim koritom, i držim, da ga je današnjim putem provela ljudska ruka, da kućama osigurava svježinu i čistoću, a i da, usto, pogoni mlinove i stupe u san10me naselju. Desilo se to svakako prije god. 1706, kad pada prvi poznati spomen Bašbunara u današnjem koritu, a najvjerojatnije još u 16 stoljeću. Iz tih istih razloga je, smatram, bio proveden i jedan rukav vrela Mošćanice neprirodnim koritom preko Vratnika i Kovača u Sarajevo. U Gazi Isabegovo doba (1462) taj potok jamačno nije još tekao tuda, jer bi Gazi Isabegu inače bilo lakše izgraditi svoje mlinove na tome potoku, negoli praviti veliku branu i podizati razinu rijeke Miljacke. Daljnja karakterna osobina stambenih površina gradova na prostoru nekadašnje Turske jest jako naglašeno zelenilo - bašča s raznolikim cvijećem i lisnatim drvećem, kojega grane dopiru do samih kućnih prozora. Covjek tu nastoji produžiti tu prirodu i u samu kuću, pa cvijeće gaji i u vazama po pendžerima. Kuća se želi

tla

Plasiranje

kuća

na ravnu terenu (po arh, J, Pospišilu)

238

Alija

Bejtić

unijeti u prirodu, a priroda u kuću. U :>tarim gradovima na tome području nije bilo današnjih javnih parkova. Nije bilo ni potrebe za njima. Svaka je kuća imala vlastiti i mnogo intimniji perivoj s rodnim voćkama i zelenilom. A ti česti kućni perivoji davali su čitavu gradu vrtni karakter i dovodile pojedine površine u među­ soban sklad i estetsku cjelinu. Foča, na pr., i Goražde u Podrinju te Donji Vakuf u dolini Vrbasa zadržali su taj vrtni karakter do dana današnjega. Taj kult vode i zelenila bio je u Bosni, zna se pouzdano, još od početka turske vladavine vrlo razvijen. 1 Odakle te pojave? Nisu li one došle ovamo zajedno s Turcima, a oni ih preuzeli od susjednih pustinjskih Arapa, kojima su oaze s vodom i palminim zelenilom vrlo mnogo značile u životu?
Izvo.ri i literatura: J. Pospi§il, Die Sarajevoer Stadtregulirung, Sarajevoer Tagblatt od 18, 19 i 20 XI 1909 te 15 l 25 I 1910.- Isti, Bosnlsche Stadte, D.er St!idtebau (Berlin) god. 8, sv. I (januar 1911), str. 6-9. -Isti, Unterwegs zur Baukunst, Monatsheft der Wiener ·Baulndustrie-Zeltung XXXIV, sv. 3. (decembar 1916). - I. Bach, Arhitekt Josef Pospišil, Hrvatska revija XVI/1943 br. ll. - J. Cvljić, Balkansko poluostrvo l južnoslovenske zemlje, Zagreb 1922, str. 299-303. - P. Gaković, Tipovi muslimanskih naselja u Bosni, Razvitak (Banja Luka) VII/1940, str. 250-262, str. 250-262, 286-292. - V. Skarlć, Postanak Sarajeva l njegov teritorijalni razvitak u 15. i 16. vijeku, GZM XLI/1929. - D. Grabrijan, J. Neidhardt, Z. Dldek, Sarajevo i njegovi trabanti. Arhitektonsko-urbanistička razmatranja uoči Izrade nacrta za regulaciju grada Sarajeva. Tehnički vjesnik (Zagreb) XLIX/1942, br. 7-9. - Na~e starine I/1953, str. 91-116. - Nedim Filipović, Neki novi podaci Iz ranije istorije Sarajeva pod Turcima. Pregled (Sarajevo), br. 7-a (juli-avgust 1953); str. 67~76.

MATERI.JALI

Drvo i kamen ponajglavniji su materijali bosansko-hercegovačke arhitekture turskog perioda. Kršna Hercegovina, doduše, svuda rabi gotovo samo kamen, ali drvetom bogata Bosna podjednako i jedno i drugo. Iskonski i uvijek plemeniti, oni se na bosansk:om tlu čas nenametljivo izmjenjuju (Brusa bezistan i izokolni dućani u Sarajevu), čas se opet nadopunjuju u živopisnim oblicima (Gušića kuća u Banjoj Luci). Građevine javnog karaktera, kakve su, na pr., kupolaste džamije, kupatila, be;istani, neki mostovi i dr., građene su i u jednoj i u drugoj pokrajini od temelja do tjemena od kamena, od toga je materijala čak i unutrašnji namještaj i sav arhitektonski dekor u .tim građevinama (minbera i mahfil u džamiji, kurne i estrade u kupatilu itd.). Objekti pak profane arhitekture, kakve su, na pr., stambene kuće, banovi, dućani i dr., imaju u Bosni ili mješavinu i jednog i drugog materijala, ili su čitavi samo od drveta (vodenice, hambarovi i kuće brvnare u planinskim predjelima).
• Još god. 1530 sretaju se obje te osobjne, na pr., u ljetnikovcu Gazi Husrevbega u Glavogodini kraj Sarajeva. Te su godine pozdravili tu Gazi Husrevbega austrijski poklisar! Josip Lamberg i Nikola Jurišić, i Benedikt Kuripečić, tumač toga poslanstva, ovako je u svom poznatom I t i n er ar i u m u opisao susret s Gazi Husrevbegom i njegov ljetnikovac: •Pošto gospoda prođoše kroz prve redove (misli: dvorjanika} do vrata ili do hladnika, nači­ njena od lijepog zelenog granja, kroz koji je bio proveden mali patačić, pokloniše pred gospodom dva pašina vrhovna komornika svoje glave vrlo pošteno, a dlanom ruku se dohvatiše vlastitih prsa; njima su se i gospoda (misli: poklisar!) jednako naklonili. Zatim uđoše u hladnik, gdje je paša (koji bijaše velik i krupan čovjek} sjedio u svom visokom dostojanstvu, a na zemlji, po travi, pod nje~ovom no~om, bija~ krasqa serdžada,« 'frufielka, Gazi H;1,1srevbe!i, str. 132-133).

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

239

Odnos domaćeg graditelja prema tim građevnim materijalima nije isti. arhitektura gotovo negira kamen kao dekorativni materijal, i u tome je oprečna oblikovanju srednjevjekovne arhitekture u ovim stranama. Ta specifičnost graditeljstva na našem terenu infiltrirana je ovamo zajedno s oblicima iz istočne islamske arhitekture, koja u potpunosti negira kamen i svuda ga prekriva bujnom plošnom ornamentikom. Otud su i kod nas kamene plohe građevina turskog perioda gotovo odreda prekrivene žbukom, čak je preličen i unutrašnji kameni namještaj u tim građevinama. Kamen, dakle, ovdje ima, izuzevši tek nekoliko primjera (Alipašina džamija i Hadži Sinanova tekija u Sarajevn), samo konstruktivnu funkciju. Drvo, naprotiv, svugdje zadržaje prirodan izgled i struktura i gdje je konstruktivni elemenat i gdje je arhitektonski dekor. Ono, dakle, uz čisto konstruktivno ima istodobno i dekorativno značenje. Tamo pak, gdje je bilo ekonomičnije i svrsishodnije, javlja se kod profanih građevina mjesto kamena jedan drugi materijal. To je ćerpić, na suncu sušena opeka od obične gline, kojoj je primiješana poradi veće čvrstoće pljeva ili isjeckana slama. ćerpiČ se i dan-danas rabi osobito u nizijskim mjestima, gdje kamena uopće nema, ili je kamenolom daleko od gradilišta. Ćerpić se radije rabi već i stoga, što prevoz i obrada kamena iziskuje mnogo veći trud i trošak, negoli izrada ćerpiča, koja se obavlja u neposrednoj blizini gradilišta. Kod svih zgrada u tim mjestima, koje nemaju monumentalan karakter, od ćerpiča su izvedeni i nosivi i pregradni zidovi. Foča i staro Sarajevo su, na pr., gotovo čitavi izgrađeni od toga materijala. Kad smo kod ćerpića, ovdje valja spomenuti još jednu vrstu opeke, koju su rabili graditelji na ovome području. Dužina i širina te opeke gotovo je ista kao kod današnje tvorničke, samo je tanja upravo za polovinu i mnogo boljeg kvaliteta. Sreta se samo u građevinama šesnaestog vijeka. Upotrebljavala se samo za gradnju svodova i kupola monm:nentalnih objekata, gdje je dolazila sama, ili miješana sa sedrom. Je li se ona proizvodila ovdje, ili se dobavljala odnekle sa strane, teško je zasada reći. Pokrovni pak materijal veoma je različit u ovim dvjema pokrajinama. Hercegovina i u ovom slučaju rabi kamen - škriljevačke ploče - jedno, zbog nestašice drveta i, drugo, zbog velikih vjetrova, koji tamo vladaju. Bosansko pak selo i većina gradova u toj pokrajini upotrebljavali su ponajčešće dasku u strug od bukovine ili jelovine (šimla). Neka opet mjesta, kakva su, na pr., Sarajevo i Foča, imala su poseban pokrovni materijal - ćeremit. To je utorena vrsta opeke, koja se, koliko se zna, proizvodila kod- nas u Foči i Sarajevu. Sarajevskim ćeremitom i danas su prekrivene gotovo sve stare zgrade u tome mjestu i bližoj okolini, a fočanskim opet one u Foči i čitavu gornjem Podrinju, od Foče do Ustiprače. U Sarajevu je još krajem 15 i početkom 16 stoljeća, pa i kasnije, radila na Barku tvornica ćeremita i druge glinene robe, a osnovao ju je Abduthalimaga, ćehaja bosanskog sandžakbega Skender-paše, i uvakufio za svoju džamiju na Mutnom Potoku. Kasnije se ćeremit radio i na prostoru Bakarevića ciglane. U Foči se pak izrađivao, zna se, na više mj.esta u neposrednoj okolini grada: na Tekiji, u Patkovini, u Oplazićima na Brodu i nešto niže današnje željezničke stanice. 'ro posljednje mjesto i danas se zove po tome Ceremedžinica. U starije doba ovdje se upotrebljavalo kao pokrbvni materijal i olovo. Njime su bili pokriveni svi kupolasti objekti u ovim dvjema pokrajinama. Bio je to veoma ~kup pokrov, jer je za jednu i omanju građevinu ove vr~te trebalo po stotinu i više
Domaća

240

Alija

Bejtić

tovara olova. Taj se metal još od davnih vremena pa sve do sedamnaestog stoljeća dobivao u zemlji, ponajviše u okolini današnjeg .mjestanca Olova, po čemu je to mjesto i dobilo ime, a otada se gotovo isključivo dobavljao sa strane. U danima prvog srpskog ustanka i pod austro-ugarskom okupacijom Bosne i Hercegovine s mnogih starih građevina olovo bi skinuto i upotrebljeno u ratnu municiju, a kupole osti!Še neke gole i prepuštene same sebi, a neke prekriše bakrenim· ili cinčanim limom. I z v or i i l i t er a t ur a: Kemura, GZM XXII/1910, str. 291.
GRADITELn
Već sam karakter bosansko-hercegovačke arhitekture turskog perioda kazuje, da su ovdje nekad radili turski umjetnici i da su upravo oni bili ti, koji su prenijeli tu arhitekturu i u naše strane. A to nam potvrđuju i pisani dokumenti. Pojava i djelovanje tih umjetnika u ovim krajevima posve je razumljiva kada se zna, da su ove dvije zemlje stoljećima bile i politički i kulturno vezane za Carigrad i Malu Aziju. Ti turski graditelji dolazili su ovamo i radili u šesnaestom stoljeću, kad se ovdje .najviše gradilo i kad su nastali oni najljepši i najvredniji spomenici u ovim krajevima. Od njih su nam poimence poznati Sinan, najveći turski graditelj minulih vremena (1489-1588), koji je zidao čuvenu ćupriju Mehmed-paše Sokolovića na Drini u Višegradu (1571-1577), zatim imare i saraj istoga paše i u tom istom mjestu, i, na svu priliku, projektirao Gazi Husrevbegovu džamiju u Sarajevu (građena 1530)/' potom. Hajrudin, graditelj nadaleko poznatog mostarskog starog mosta (1566) i tvrđave u Makarskoj (1568), te Ramadanaga, koji je, prema Evliji Celebiji, zidao elegantnu džamiju Aladžu u Foči (1550). U šesnaestom stoljeću mnogo su ovdje radili i dubrovački graditelji. Među njima bijaše vrsnih klesara i posebnih majstora, koji su zidali svodove, a upravo je te Bosna u ovo doba ponajviše trebala. G odine 1506 zaključilo je dubrovačko Vijeće tlmoljenih poslati ondašnjem bosanskom namjesniku Feriz-begu na njegovu molbu dubrovačke majstore, i to dva zidara i cetiri »magistros cognore«, da mu grade banju u Sarajevu, a do dvadeset i četiri godine poslije toga (1530) isto to vijeće šalje u Sarajevo pet majstora kamenara i jednog tesara, koji će nadgledati rad i obavljati finije klesarske radove na Gazi Husrevbegovoj džamiji, koja se upravo počela graditi. Dr. K. J. Jireček zna - po svoj prilici na temelju dubrovačkog arhiva da su ovdje radili čak i talijanski majstori. On navodi, da su tu zidali mostove, ali, nažalost, ne spominje izričito njihovih imena niti mjesta, u kojim su radili. 2 Sinan je, prema djelu T e z k er e t U l- E b n i ye (•Popis građevina•), koje je napisao on sam ili netko od njegovih nasljednika, po raznim mjestima turske carevine podigao ništa manje nego 131 džamiju, 55 medresa, 7 viših škola, 19 mauzoleja, 14 imareta, 3 bolnice, 6 velikih vodovoda, 8 mostova, 16 karavan-saraja, 33 saraja, 6 velikih podzemnih skladišta i 35 kupatila. Iako je gradio više od pedeset godina, ipak toliki broj čini se nevjerojatnim. Blizu je stoga pameti, da su tu unešen! i radovi njegovih učenika. Gazi Husrevbegove džamije nema u tome popisu. Pretpostavka, da je i nju bar projektirao, temelji se na usmenom saopćenju jednog učenjaka iz Carigrada.. koji je prilikom proslave Gazi Husrevbegove četi­ ristogodišnjice god 1932 rekao u Sarajevu prof. Hamdiji Kreševljakoviću, da je osobno vidio u Carigradu Sinanove nacrte za tu džamiju. - O tome velikom graditeljskom duhu Istoka izašle su u Carigradu god. 1931. dvije zasebne knjige iz pera Ahmeda Refika: M i m ar Sinan (biografija) i Mimar Sinan (895-996) hayatina ve in~aatina dair Hazinei Evrald!l mevcut Plvan hiikiimler!ni havlclir (dokumenti),

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

241

No, od šesnaestog stoljeća naovamo sve se više javljaju i domaći graditelji. Jednim dijelom bijahu to neimari (tur. mimar), projektanti i poduzimači većih objekata, a drugim, mnogo većim, majstori-praktičan ili, kako ih ovdje zvahu, dunderi, koji su sve izrađivali sami - od zidanja temelja pa do izrade prozora i rezbarija u drvetu. I dok je djelatnost stranih majstora ovdje bila tek povremena dobavljali su ih samo vrlo imućni pojedinci, jer je njihov rad obzirom na uzdržavanje, a i samu vrsnoću posla bio veoma skup - domaći graditelji rade ovdje stalno i imaju uvijek pune ruke posla. Na glasu nekada bijahu dunđeri iz Osata kod Srebrnice (uža specijalizacija: tesati), koji su, uzgred neka je spomenuto, imali i poseban, dunđerski jezik, pa oni iz Popova Polja i Ljubinja u Hercegovini (klesari), zatim oni iz Skoplja (Bugojno), koji su bili i tesari i klesari. Dosta ih je. išlo na pečalbarski rad i izvan granica Bosne i Hercegovine. Ti majstori bili su osobito brojni i vrsni u Sarajevu, gdje se uvijek mnogo gradilo i popravljale. U 16 stoljeću tu su živjeli i radili dvojica naših neimara: Nedžar Hadži Ibrahim i Mimar Sinan. Oni su tu o svome trošku podigli i po jednu džamiju, koje su i danas uzgor. A jedan službeni popis sarajevskih kršćana iz godine 1788 sačuvao nam je imena dvojice neimara (Staniša i Tanasije) i 77 dundera, a nešto prije, godine 1762 broj sarajevskih dunđera bješe dvostruko veći (146). Iz raznih se isprava vidi, da su to bili, kao i drugdje, mahom kršćani, a u tome mjestu imali su i svoj esnaf, kojem su pripadali još dogramadžije (drvorezbari), taščije (klesati), sujoldžije (majstori koji prave i popravljaju vodovode), ćeremidžije (izrađivači ćerpiča i ćeremita), zatim kaldrmedžije i trgovci građevnim materijalom. Domaći graditelji nisu se upuštali u građevine kompliciranijih i težih konstruktivnih rješenja. U 15 i 16 stoljeću, kad su se podizale takve građevine, njima je za to nedostajala građevna tradicija, a kasnije, kad su znatno oslabile ekonomske snage zemlje, takvi se objekti gotovo i ne grade. Otud su domaći graditelji usredotočili svoj rad na profanu, osobito stambenu arhitekturu i dali na tome području djela lijepe umjetničke vrijednosti. Njihova umjetnička sposobnost ispoljila se osobito u ispravnom izboru i upotrebi građevnog materijala, u osjećaju za boje, oblike i proporcije, za ekonomičnost i svrsishodnost prostora, a nada sve u umijeću smještaja objekta u prostoru. I kad god vidim na slici onaj skup romantičnih i slobodno postavljenih vodenica na Plivi kod Jajca i na Rami pri njenom samom izvoru, ili pak koju staru kuću bosanskih sunčanih mahala, uvijek se sjetim tih domaćih samoukih umjetnika i onog slikovitog opisa bosanskog dunđera, što ga je dao arhitekt Josef Pospišil, koji je mnogo proučavao i cijenio rad tih majstora. »Jednoga dana« - veli on - »pojavi se u susjednom vrtu vlasnik s domaćim graditeljem, koga ovdje zovu dunđerom. Zaustave se obojica na mjestu, gdje se tlo valovito ispriječila na obronku. Dunđer promatra drveće, tio, okolinu, baci pogled na Sarajevo, što se pružilo na podnožju obronka, izvadi iza pojasa nekoliko pripravljenih kolčića, odmjeri koracima i u jednom i u drugom smjeru određene razmjere te zabode u krajeve tih crta svoje kolčiće. Tada dođe glavni dio posla. Ispituje se, koje pi drveće moralo biti žrtvovano. Kolčići se premjeste nešto nizbrdo, i jedna lijepa kruška je spasena. Dunđer pogleda uzbrdo prema obronku i sa zadovoljstvom ustanovi, da buduća zgrada ne će nimalo smetati drugoj nekoj tuđoj kući, što se tamo gore nalazi. Ostavit će joj . slobodan pogled na dolinu prema gradu. Tada uze dunđer promatrati, hoće li sunce u svom dnevnom ophodu davati kući dovoljno svjetla i topline. Ustanovi, da će s istočne strane dolaziti sve do podneva, premda

242

Alija l3ejtiĆ

je susjedna kuća prilično blizu. - U nagibu brijega ima 1 IZvora. Ne će li kuća biti vlažna? Ne će, jer se gradilište spušta malo i postrance.- Bit će, dakle, sve u redu.- Treba li nakon toga još i osnova, izvedena na crtaćoj dasci?• :- pita se PospišiL
I z v or i i I i t er a t ur a: Sidtili XI 24, 26, 57, 58; XXVIII 113; XXXI 172, 17G; XL 160; XLI 6, 26, 66, 92, 96, 152; XLII 90, 118; XLIII 130; XLIV 14, 16; XLV 68; XLVII 115, 120, XLVIII 118; XLIX 149. - Truhelka, Tursko-slovjenskl spomenici, GZM XXIII/1911, str. 208.- Isti, Gazi Husrevheg, str. 153. - Jireček, Trgovački drumovi l rudnici Srbije l Bosne u Srednjem vijeku, preveo Đ. Pejanović, Sarajevo 1951, str. 133. - Kemura, GZM XXI/1909, str. 533; - Kre~e­ vljaković, Esnafi i obrti I, str. 151-155. J. Tubinović, Esnafski običaji u Sarajevu, Bosanska Vila 1887 - R. Muderlzovlć, Sarajevski ne~ologlj Mula Mustafe B~eskije, GZM XXXII 1919, str. 47 - J. Posp~il, Unterwegs zur Baukunst, Monatsheft der Wiener BauindustrieZeitung XXXIV, sv. 3, str. 24-25. - J. Bach, Arhitekt Josef Pospišil, l!rvatska revija XVII 1943, str. 596-597. - Knoll, O muslimanskoj umjetnosti u Bosni. L. Grdić-Bjelokosić, Banalački (radnički, dunđersk!) jezik, GZM XII/1900. B. Đ. Kojić, Stara gradska i seoska arhitektura u Srbiji, Beograd 1949, str. 11-12. - Kreševljaković, Prilozi povijesti bos. gradova pod turskom upravom, Prilozi II/1951, str. 120-1~.

II

SPOMENICI

DZAMIJE

Ideologija osmanlijske feudalne klase bio je islam, i stoga su stare Osmanlije u svima osvojenim mjestima među prvim, objektima podizali , upravo džamiju. A oko te prve džamije, koja se obično prozvala imenom sultana, za koga je mjesto osvojeno, i koja s prvim izokolnim dućanima, kao i na Zapadu u srednjem vijeku crkva, p9staje jezgro i središte grada, poslije se izgrađuju daljnje džamije po svim okolnim muslimanskim mahalama. Otud su džamije relativno najbrojniji spomenici osmanlijske arhitekture na čitavu ,prostoru bivše turske carevine. Prve džamije u Bosni nikle su negdje polovinom petnaestog stoljeća. Ne zna se sigurno, koja je najstarija. Narodna tradicija to tvrdi za onu u Ustikolini u jugoistočnoj Bosni, a to nije nemoguće, jer je taj kraj došao u sastav turske države prije ostalih naših krajeva. Kasnije se one nižu po svima mjestima s muslimanskim življem i, prema službenim podacima Ulema Medžlisa, pred drugi svjetski rat bilo ih je u te dvije pokrajine 1173. U samome Sarajevu sagrađeno ih je 108 (danas ih ima 87).

Gazi Husrevbegova džamija u Sarajevu - presjek kroz uzdužnu os. U pozadini Gazi Husrevbegova sahat-kula (Ed. Stix)

244

Alija l3ejtiĆ

Naše džamije u biti nose sve oznake džamiji! osmanlijske arhitekture, koja ja razvila tu vrstu građevine u nešto drugačijem, oblikovno čednijem pravcu u odnosu na takve spomenike Egipta i Perzije. Samo su naše džamije prostorno mnogo manje od velebnih džamija Jedrene i Carigrada .i nekih drugih u Maloj Aziji. A to je i razumljivo kad se ima u vidu, da su se zemaljska materijalna dobra najvećim dijelom gomill).la u Carigradu. Otud se nijedna naša džamija ne nameće svojom glomaznošću, već se svojim čistim plohama i čednim dimenzijaTip drvene džamije - Sejh Bagdadijin mesdžid u Sarajevu ma potpuno ukomponirala u svoju okolinu. A to vrijedi i za sve ostale spomenike te arhitekture u našim stranama. Većina naših džamija u tlocrtnoj šemi ima čisti kvadratični oblik (centralna građevina!). Tek ih nekoliko, i to kasnijih, imaju nešto izduženiji oblik, a jedina Gazi Husrevbegova u Sarajevu (građena 1530) i Ferhad-pašina u Banjoj Luci (1579) imaju razvedenija tlocrtna rješenja.. Sve džamije, pa tako i naše, karakterizira centralni unutrašnji prostor orta ili orta-jeri - u kojem se izravno na tlima i ćilimima obavlja bogoslužje. 3 U sredini prednjeg zida toga prostora je mihrilb, polukružna niša, gdje stoji imam kad predvodi vjernike pri zajedničkoj molitvi. ·U desnom prednjem uglu je minbera ili, tačnije, minber ·(propovjedaonica) u vidu uzdignutog jednok;rakog stubišta s luč nim prolazom, balustradom sa strana i ·nekom vrstom baldahina na vrhu. Uz lijevi pobočni zid je ćilrs, s kojeg se drži propovijed na materinskom jeziku, a pozadi prostora je duž čitave širine ili samo u jednoj polovini takozvani mahfiZ ili musandara, omanji prostor na kamenim ili drvenim stupovima, koru slična galerija, gdje za vrijeme klanjanja stoji mujezin. To su glavni i Jedini elementi unutrašnjeg prostora svake džamije. Na vanjskoj pak strani s obje strane ulaza nalazi se nešto uzdignuta sofa ili trijem, koji služi kao zaklon od oborina, a i za obavljanje molitve, kad je džamija prepuna ili zatvorena. Džamiju redovito opasuje manje ili veće dvorište ili hčlrem (atrium) s povisokim zidom unaokolo. U sredini toga prostora je šadrviln ili negdje u uglu obična česma s vodom za umivanje. Taj zatvoreni prostor sa sofama pred samom . džamijom je smišljen psihički posrednik i prijelaz Između ulice - svijeta buke i džamije - mjesta tišine - i džamija se ne da ni zamisliti bez ta dva elementa.
' Arapi za taj prostor imaju
riječ

l i v An.

A.

ilejtlĆ,

Spomenici osmaniijske

arhitelcture u Bosni i Hercegovini

'rabla t

Staro Sarajevo -

terasasti grad

Stara

Foča

- vrtni

m·ađ

A. aejttć. Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

Tabla U

Fojnica

horizontalno izmicanje

kuća

situiranje uz vodu

Had)ti Sinanova tekija u Suraj<'vu -

pročelje

A.

lleltl~,

Spomenici osmanlijske

arhitekture u Bosni l Hercegovini

'i'abla

ut

Soomenici o<manlijske arhitekture u 13osnl

Hercegovini

245

Daljnji bitan elemenat svake džamije jest munara,' koja donekle akcentira čitavu, inače pretežno horizontalno razvijenu građevinu. Za razliku od crkvenih tornjeva, koji se izdižu iz same mase objekta, munara je takorekući prislonjena uz građe­ vinu, i to redovito s desne strane; s lijeve Je tek ondje, gdje je to zahtijevala bolja optička veza između toga objekta i čaršije (Sulejmanija u Travniku, bivša Serdarija u Rogatici). Cetverokutno ili poligonalno široko kameno podnožje, za koje se sačuvao kod nas izraz ćup, prelazi preko profiliranih kamenf· oblika u visini džan. ·•kog krova u uži poh nalni valjak, koji u svom gornjem dijelu nosi konzolno isturenu i često stalaktitnim ornamentima potkićenu kružnu galeriju ili šerefu, s koje mujezin poziva na molitvu. Iznad šerefe je klica, nad kacom šiljast i stošcu sličan krov ·pre;>riven olovom, bakrpm ili cinčanim !imom i okrunjen većim pozlaćenim alemom, na kojem je ispod koplja ili mizraka nanizano nekoliko pozlaćenih jabuka. T '{aV oblik imaju sve kau =ne munare naših džamija." On ne pokazuje one suptilne rasčlanjenosti i

Ali-pašina džamija u Sarajevu - presjek kroz uzdužnu os

' Izraz m i n a re t nije poznat u našem narodnom jeziku; on je došao k nama u novije vrijeme preko literature. 5 Iznimku čine dvije kamene munare u Hercegovini sasvim jednostavnog i arhaičnog tipa s četiri otvora u vrhu, koji nadomještaju šerefe. Jedna je bila u Mostaru uz Fatimakaduninu džamiju (sagrađena prije 1620, a porušena 1946) i imala je oblik četverokutnog tornja s piramidalnim završetkom, a druga je uz džamiju u Kotezima kod Ljubinja i ima kružni oblik. Daljnje odstupanje od uobičajenog tipa čini i munara glavne džamije u Bijeljini, koja ima, mimo sve naše munare, dva šerefeta. No, ta su šerefeta tu iz novijeg vremena. 16

246

Alija

Bejtić

prebogate plošne ornamentalne muskulature egipatskih munara, ali ipak djeluje na gledaoca ozbiljno, dostojanstveno, elegantno. Međutim, na našem i čitavom prostoru bivše turske carevine ima velik broj munara i posebne konstrukcije s posve drugačijim gornjim završetkom. Građene su u cijelosti od drveta, mnogo su niže, a u likovnom smislu donekle podsjećaju na oblike nekih perzijskih munara (Velika džamija u Teheranu). Obzirom na izbor građevnog materijala i vertikalnu razvedenost prostora posebno se ističu džamije s kamenom kupolom nad kvadratičnim prostorom. Kod tih džamija četiri masivna kamena zida prelaze preko stalaktitima ispunjenih trompa u tambour, nad kojim leži kube ili kupola u obliku odsječka kalote. Takve džamije osobito resi kameni trijem sa sistemom stupova, koji nose tri kupalice. A taj ures još više pojačavaju arhitektonski dekor i plošna ornamentika. I jedno i drugo došto je do snažnog izražaj a u toj vrsti džamija. Arhitektonski dekor ogledava se u najrazličitijim formama lukova, kapite~a, baza i drugih elemenata. Osobito je čest indijski stalaktitni ornamenat različitih· varijacija. Njega sretamo ne samo kod ovih džamija, nego i svih ostalih kupolastih objekata. Tu on čini i konstruktivni prijelaz iz kvadratičnog dijela objekta u tambour, na kojem leži kupola, a u mnogim džamijama još resi nišu mihraba i donji dio šerefe na munari. U plošnoj pak ornamentici ističu se jake boje i stilizirani orijentalni ornament arabeska i vegetabilne i geometrijske varijacije. Aladža džamija u Foči i Gazi Husrevbegova u Sarajevu su primjeri, gdje je ta plošna kolorna ornamentika došla do punog i majstorskog izražaja. Sve takve džamije doimlju se stoga ugodno i intimno. Unutrašnji prostor nad visokom kupolom čini se većim i veličanstvenijim, nego što uistinu jest, a taj se dojam, bez sumnje, ima pripisati još izbalansiranim i tokom vremena sračunatim proporcijama toga prostora. Austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine zatekla je trideset i osam takvih džamija u ove dvije pokrajine. Među njima se svojom arhitekturom osobito ističe čuvena Gazi Husrevbegova (1530), Careva (1565) i ALi-pašina (1561) u Sarajevu, pa Aladža u Foči (1550), Karađozbegova u Mostaru (1570), Sinanbegova u Čajniču (1582), Ferhad-pašina u Banjoj Luci (1579), Ka!aun Jusuf-pašina u Maglaju (1584) i Kizlaragina u Mrkonjićgradu (prije 1591). Ostale naše džamije završavaju se ravni,m drvenim stropom i niskim, četve­ rostrošnim krovom s pokrovom od ćeremita (Sarajevo i Gornje Podrinje), šimle (bosansko selo) ili kamenih pločll (Hercegovina). Među njima se osobito ističu priproste" ali slikovite seoske džamije s drvenom munarom. Takve džamije redovito su gradili domaći majstori - dunđeri . . Posebno valja istaknuti još nekoliko zanimljivih konstruktivnih rješenja naših džamija. Strop u Magribije džamije u Sarajevu ima oblik bačvasta svoda, a izveden je sav iz drvenog materijala (1766). U džamiji Tabačici u Mostaru, Handaniji u Pruscu (1617) i Gazanferiji u Banjoj Luci (kraj 16. stoljeća) mjesto običnog, ravnog stropa je drvena kupola pod četverostrešnim krovom. Sulejmanija pak džamija u Travniku (današnja zgrada je iz god. 1816) počiva čitavom površinom na bezistanu, a .bivša džamija u Kulen-Vakufu bila je situirana nad samom ulicom, tako da se ispod nje kroz prokopu sličan prolaz odvijao čitav promet s jedne obale Une na drugu.
I z v or i i l i t er a t ur a : Vakufname br. l, 10, 28, 29, 96, 98, 110, 120, 141, 145, 184, 194, 708, 727, 757, 760. -

~--~------~~~----~-~
Kemura, GZM XX/1908 XXIII/1911 Sabanović, Prilozi II/1951. -

Isti,

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni

Hercel(ovini

247

Ko je osnovao sarajevsku Ferhadiju. Gl. Vrhovnog is!. starješinstva IV/1953 (Sarajevo), str. 32--40. --= Kreševljaković, Džamija i v.akufnama Musllhudina Cekrekčije, Gl. !sl. vjerske zajednice Vl/1938, str. 17-38. - Isti, Turalibegov vakuf u Tuzli, ibidem IX/1941, str. 10-17, 40-55. - Truhelka, Gazi Husrevbeg. - M. Mujezinović, Turski natpisi u Sarajevu iz XVI vijeka, Prilozi II/1951, str. 95-114 - Evlija Celebija l V i VI - E. Stix, Das Bauwesen in Bosnien u. der Herzegovina - J. Pospišil, Wie man in ·-· --- •- ,,. ---T- • --Boanien Djami]en baute, Der Bautechniker (Wien) XXXVI, br. l (l I 1916) str. 1-3 Knoll, O muslimanskoj umjetnosti u Bosni Zarzycki, Arndt, Stratimirović, Aladža-džamija u Foči, GZM III/1891 - H. M. Handžić, Osni- JP::~b···~ii;;,:;;;;;IE::JI~:lllllllilllfll~~ vač najljepše džamije u Bosni (Aladža džamija u Foči), Jugoslavenski list (Sarajevo) od 23. VI 1939 Kreševljaković, Džamija Hodže Kemaludina u Sarajevu, El-Hidaje (Sarajevo) III/1939---40, str. 149-152 - M. Zarzycki, Var!)šica Ustikolina, GZM III/1891 - O. Zuhrić, Najstarija džamija u Bosni, Novi Behar IV/19 30-40 - A. Aličić, Livanjske džamije, Gl. IVZ IX/1941, str. 373-395 - Novi Behar VII/1933 Sulejmanlja džamija u Travniku -. tlocrt -34, str. 36--41 - Gl. Jug. prof. društva, VII-VIII 1937. - Nova Evropa XXIX, br. 7-8 - Gl. IVZ VII/1939, str. 5-12, 43--44 Kalendar Narodna Uzdanica 1940., str. 11~130 - H. Nametak, Cejvan Kethoda, mostarski dobrotvor, Novi Behar IX/1935-36, str. 317-319 - Isti, Mostarske džamije i njihovi vakuf!, Novi Behar X/1936-37, str. 271-274 - Isti, Vakufnama Derviš-paše Bajezidagića, kalendar, Narodna Uzdanica 1940, str. 187-192 - M. Bajlon, Arhitektonske osobine Gazi Husrevbegovih građevina, Spomenica Gazi Husrevbegove 400-godišnjice, str. 28-30 - A. Bejtić, Camllija džamija i njen vakuf u Travniku, Gl. IVZ X/1942, str. 143-148 - Isti, Pačadži Hadži Nesuhova džamija i mahala u Sarajevu, El-Hidaje VI/1942--43, str. 317-322 - A. Muftić, Mosche und Stiftung Ferhad-paša's in Banja Luka, Leipzig 1941 - Naše starine I/1953, str. 91-116.

MEB:TEBI

U prvo doba islama džamija nije bila samo bogomolja, nego je usto imala obilježje i javnoga zborišta, upravnog središta, sudišta i brojnih drugih institucija. Tu se u to rano doba sticahu i prvi temelji pismenosti i obrazovanosti, pa su džamije, prema tome, bile i prve pučke škole. Od drugog pak halife Omera (634-644) počinju se osnivati prva posebna pučka učilišta ili mektebi. Otada se mektebi podizahu uz džamije i bijahu vrlo brojni. Već prvi osnivači naših džamija uz te objekte podižu i mektebe i ostavljaju bogate zaklade za uzdržavanje tih škola, nastavnika, pa i učenika. Kasnije se te škole i zaklade za njihovo uzdržavanje sve više množe po svima naseljima s muslimanskim življem, i gotovo je svaka mahala uz džamiju imala i svoj mekteb. Tako, na pr., samo Sarajevo imalo je krajem sedamnaestog stoljeća trideset i dvije takve škole i sve su propale u požaru Sarajeva god. 1697. A u tom istom mjestu bila su u minulim stoljećima i dva posebna mekteba: jedan za šegrte, a drugi za hizmećarice (kućne pomoćnice). Prvi je radio do 1912, a drugi do početka ovoga stoljeća. Išlo se tu za tim, da ne ostanu bez osnovne naobrazbe u čitanju i pisanju ni šegrt
16*

248 i
hizmećarica,

Alija

Bejtić

koji ·nisu mogli na vrijeme pohađati tu školu, nego su morali rano A to nam sve kazuje, da je osnovna pismenost, bar u gradu, morala biti u prijašnja vremena dobro razvijena. Iako se do tih početnih škola mnogo držalo, arhitektura tih objekata,· kako kod nas, tako, čini se, i na Istoku, ne odaje nešto osobito, još manje monumentalno. Te građevine nisu čak imale ni posebnog tipa. Kod nas su ih redovito gradili domaći majstori, i u vanjskoj arhitekturi ničim se nisu razlikovali od obične domaće stambene kuće. Obično su to bile male, prizemne i neugledne zgrade, i koje su se do danas od njih sačuvale -'- kako zgodno reče jedan naš pisac - više bi mogle poslužiti kao tužitelji naših predaka, gdje su zatvarali nedužnu djecu, negoli kao djela znatnije umjetničke vrijednosti. No, bilo je svakako i boljih zgrada. Kao primjer navodim samo spomenuti šegrtski mekteb u Sarajevu, u Kazandžijskoj čaršiji . (tačnije- u Oprkanju). Skolske prostorije su uzdignute na kat (nad t~i trgovačke magaze), prostrane i insolirane sa fti strane nizom većih prozora, koji u svako doba dana i godine upuštaju unutra dovoljno svjetlosti i sunca. Spomenik je i danas 'uzgor i dobro očuvan, a potječe iz god. 1783. Iz v or i i l i t er a t ur a: Vakufname 1, 28, 96, 145, HB, 184, 194, 534, 696. - Sidiill II
otići za zaradom i kruhom.
193, 435; XIII 18, 19; XIV 36; XXI 157; XXII 178; XXXI 154; XXXIV ll; XXXIX 165; XLII 95, 144, 145; LV 171; LXXV 249; LXXIX 276 - Manuscripta turcica I 903 - Kemura, GZM XX/1903-XXIII/1911 - H. M. Handžić, Dva popisa sarajevskih mekteba, El-Hidaje VI/1942--43, str. 119-123 - Evlija Celebija V i Vl. - A. Bejtić, Prosvjetne prilike u Novom Seberu polovicom XVIII stoljeća, El-Hidaje VII, str. 132-135. - Kreševljakovlć, Husrevbegov mekteb, Spomenica Gazi Husrevbegove 400-godišnjice, str. 43-45. - S. M. Traljić, Posebni mektebl za šegrte i sluškinje u ·sarajevu, El-Hldaje III, str. 38 - A. Bejtić, Elči Hadži Ibrahlm-pašin vakuf u Travniku, El-Hidaje V/1941-42, str. 276.

Mekteb Fadil-paše Serifovića (iz 1851.) u Sarajevu

MEDRESE

To su škole, u kojim se sticala srednja i viša naobrazba. I one su se razvile iz džamije. Prve su nastale u jedanaestom. stoljeću. Prijeporno je, kada je nastala prva i gdje, u gradu Nejsaburu ili u Bagdatu. Sigurno je samo to, da je prvu medresu u tom posljednjem mjestu osnovao god. 1065 Nizamul-Mulk, V€Zir seldžučkih sultana Alp Arslana i Melik Siiha, i da je Nizamul-Mulk prvi uveo plaće nastavnicima i stipendije. Tu njegovu medresu, koja se po njemu prozvala Nizamijja, gradio je od god. 1065 do 22 IX l 067 arhitekt EbO, Seid Safi, a za njezino uzdržavanje osnivač je uvakufio dućane oko nje i druge nekretnine, koje su donosile godišnji prihod oko 60.000 ondašnjih zlatnih dinara (dukata). Od toga doba poči­ nju te škole cvasti i nicati i po ostalim muslimanskim zemljama.

Soomenici osmanliiske arhitekture u Bosni i Hercegovini

249

U prvo doba medresa se razlikovala od džamije jedino time, što j~r· imala prostorije za smještaj učenika (internat). Poslije je ona dobila zaseban tip, a čini se, da su ga uveli i ustalili upravo Osmanlije. Karakteristika medrese toga novog tipa je u tome, što se ona potpuno odvojila od džamije i smjestila negdje u njezinu blizinu, i što joj se prostorije nižu u dva ili četiri trakta oko manjeg ili većeg dvorišta sa šadrvanom na sredini, koje je redovito popločeno kamenom, opasano bar sa dvije strane trijemom i arkadama i uvijek zatvoreno od vanjskog svijeta sa sve četiri strane. U dužem jednom ili dva trakta su sobe za po jednog ili dvojicu slušača, a sučelice glavnom ulazu je zajednička predavaonica ili dershana, u kojoj slušači sjede na tlima i prave hil!ku ili krug oko predavača. Prema tome, da li je osnivač bio manje ili više imućan, i medrese su pravljene u dva ili četiri trakta, od drvenog materijala ili kamena tesanca, s običnim dvostrešnim krovom ili pak s impozantnim kupolama i kupolicaina. Prvu medresu toga samostalnog tipa kod Osmanlija osnovao je god. 1360 sultan Orhan, a njega poslije slijede u tome i ostali sultani, njihovi dostojanstVenici i drugi imućniji ljudi. U 15 .i 16 stoljeću izgrađene su u Carigradu medrese sultana Fatiha i one sultana Sulejmana, zvane Medcirisi-seman (osam medresa kao osam viših i nižih odjeljenja), i te se i danas smatraju najznamenitijim i u građev­ nom smislu najimpozantnijim na čitavu prostoru bivše turske carevine. · Taj turski tip medrese prešao je i u naše strane: Prva medresa na prostoru Jugoslavije nastala je u Skoplju na Vardaru. Osnovao ju je krajiški vojvoda i sultanov namjesnik u Skopl(ju Gazi Ishakbeg god. 1445 i svojom zakladnicom 9d te godine odredio beriva predavaču (muderisu) i stipendije učeni­ cima od prihoda velikog broja nekretnina, što ih je u tu i u druge svrhe uvakufio. Kada je pak i gdje nastala prva medresa u Bosni, ne može se još utvrditi. Prva poznata je ona, što ju je sagradio bosanski namjesnik Ferizbeg između 1505 i 1512 u Sarajevu. Ne zna se, od kakve je građe bila, jer je potpuno propala u požaru god. 1697. Bila je povisoko ubrdu, i na nju i danas sjeća naziv tamošnje čeGazi Husrevbegova (Kuršumlija) medresa u Sarajevu
tlo~rt

(J;:d. &tix)

250

Alija

Bejtić

tvrti Medrese. Vremenski je, međutim, moguće, da je još i prije sagrađena koja u istočnoj Bosni. Ona je mogla nastati svakako samo u Foči, koja je već polovinom šesnaestog stoljeća slovila kao izgrađen i vrlo napredan grad. Drugu poznatu i danas uopće najstariju medresu u Bosqi i Hercegovini sagradio je god. 1537 ondašnji bosanski namjesnik Gazi Husrevbeg, također u Sarajevu.. Kasnije objekti te vrste niču i po mnogim ostalim većim i manjim mjestima: tih dviju pokrajina, i tokom turske vladavine sagrađeno ih je, .koliko se zna, u četrdeset i sedam mjesta nešto više od sedamdeset. Takvu školu imala su čak i mala mjesta Počitelj, Blagaj na Buni, Jeleč kod Foče, Rača i mnoga druga, i u svim tim mjestima bijahu čak i kakve-takve zaklade za plaćanje predavača i potpomaganje
učenika.

Većina tih medresa bila je, međutim, od slabog materijala, od ćerpića i drveta, i trag im se u požarima i drugim nepogodama davno zameo, ali ih je svakako bilo i od kamena i majstorski građenih. Do danas su se očuvale iz starijeg doba tek dvije kao odlični predstavnici te vrste spomenika na ovome tlu. Jedna je Gazi Husrevbegova u Sarajevu, a druga Sišman Ibrahim-pašina u Počitelju na Neretvi. Gazi Husrevbegova medresa, koj a u početku nosaše ime SeldžO.klja po osnivačevoj majci Seldžuki, a kasnije K u r š ii. m l i j a po olovu (kuršum = olovo), kojim je prekrivena, građena je od kamerla tesanca i u četiri trakta. U tri je dvanaest posve jednakih i kvadratičnih sobica, presvedenih kupolicama, a u četvrtom, u dnu zgrade i sučelice ulazu je prostrana d er s h a n a, također presvedena kupolom. Vrlo intimni atrij, kroz koji se vidi tek komadić neba, resi šadrvan na samoj sredini malog prostora, i kolonada kamenih stupova, koji nose .daljnje i nešto manje kupolice trijema, što teče oko atrija na svečetiri strane. »Razmotrimo li na planu arhitektonski raspored te medrese, opažamo, da je tu problem mjesnog rasporeda upravo klasično riješen i stvorena arhitektonska cjelina, koja, premda dimenzije zgrade nisu nimalo impozantne, u svakoga proizvađa dojam monumentalnosti. Tu ne djeluje na promatrača ni masa, ni tehnička tegoba, nego ona dugotrajna, uzorna umjetnička tradicija, koja odlikuje orijentalnu građevnu umjetnost, koja, uza svu

Gazi Hwsrevbegova medresa -

poprečni

presjek (Ed. Stix)

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni

Hercegovini

251

starost f dugovječnost ostaje uvijek mlada, uvijek svježa« (Truhelka). Poseban akcent daju toj građevini visoki, stalaktitima urešeni portal i niz šiljastih i vrlo precizno izvedenih kamenih dimnjaka, što se viju iznad portala i kupolica. Lijepe je umjetničke vrijednosti i počiteljska medresa, samo je ova građena u dva trakta (kutni oblik) i danas je s običnim, jednostrešnim krovom nad trijemom, ali su i tu sve Odžaci (dimnjaci) na Gazi Husrevbegovoj medresi (Ed. Stix) sobice presvedene kupolom. Ima pet soba za stanovanje učenikq. i dershanu. Sagrađena je oko god. 1665, jer je na godinu prije tuda prošao Evlija Celebija i donio u Počitelj osnivačevoj majci .Pismo i vijest, da joj sin Ibrahim, koji je u ono doba bio ćehaja (tajnik) velikog vezira Fadil Ahmed-paše Cuprilića, šalje majstore, koji će tu graditi medresu, kupatilo i han.
I z v or i i l i t er a t ur a: Vakufname br. l, 11, 123, 132, 166, 237, 366, 696, 700, 717, 749 - Sidžili I 21, 27-30, 32, 37; II 102, 104, 153, 165, 169, 182, 299, 355, 466; VIII 8; IX 77; X 148; XII 4; XV 13; XVII 61, 69, 94; XL l; XLVI 13D; XLVII 95; L'XII 126; LXXIX 16, 26, 355, 357-358; LXXXII 247--8; LXXXV 36, 98 - Manuscripta turcica II 35, 206 - Muvekit sub god. 1179, 1188, 1274 - Kronika M. E. Kadića I 196, 281, 298; II 62, 68, 69; V 119--121; VI 23/II; XI 174; XXIII 352; XXIV 39, 45, 47, 134, 136; XXVI 73-4, 116, 122, 185-210 M. E. Dizdar, Nastavni zavodi kod starih Arapa, Tridesetgoditnjl izvještaj Seriatske sudačke škole u Sarajevu, Sarajevo 1917, str. 2--27 - Kemura, GZM XX/1908, str. 483--5; XXII11910, str. 109-122 - Evlija Celebija V i VI - Kronika Mula !Ylustafa Bašeskije, GZM XXX 1918 - Truhelka, Gazi Husrevbeg, 169-175; 220-229 - M. E. Dizdar, Gazi Husrevbegova medresa, Spomenica G. H. 400-god., str. 46-57 M. Bajlon, Arhitektonske osobine Gazi Husrevbegovih građevina, ibidem 28-30 - H. M. Handžić, Povodom četirista godišnjice Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu, kalendar Narodna Uzdanica 1937, str. 29-48 - Novi Behar VII/1933-34, str. 36-41 - Glasnik IVZ I/1933, br. 2, str. 42--48, br. 3, str. 30-47 - Glasnik IVZ VII/1939, str. 44-45 - E. Stix, Das Bauwesen in Bosnien u. Herzegovina S. M. Traljić, Medresa Hadži Ismaila Misrije, El-Hidaje II/1937-38, str. 136-137 M. Hadžimulić, str. 274 H. Buljina, Iz poviesti banjalučkih medresa, Gl. IVZ XII/1944, str. 100--165 - Naše starine I/1953, str. 99 - Kreševljaković, Počitelj na Neretvi, kal. Narodna Uzdanica 1934, str. 38 - V. Skarić, Sarajevo i njegova okolina, Sarajevo 1937, str. 72, 121, 144, 146147 - A. Bejtić, 240, 283--288,
Elči

Haqži Ibra.him-pašin vakuf u Travniku, El-Hidaje V/1941-42, str. 232--

252

Alija

Bejtić

Islamski misticizam, koji je mnogu misao crpio iz novoplatonizma i budizma, pružio je svoje žile po svima krajevima s muslimanskim življem i ostavio duboke tragove ne samo u književnosti, nego i u privatnom životu muslimana. Plodno tlo nalazio je osobito među zanatlijskim građanstvom, a neki esn;1fi priznavahu pojedine istaknutije mistike čak i za svoje pokrovitelje. Pristaše toga religiozno-filozofskog pravca, d er v f š i, koji se dijele u više r€dova, obavljali su u početku svoje obrede u sporednim dijelovima džamije, koji su se zvali arapskim imenom z a v i j e ili rib a t. Kasnije se za te potrebe uspostavljaju posebne ustanove i nose naziv t ek i j e. Odmah iza dolaska Turaka pojedini. derviški redovi raširili su se i u našim stranama, i za turskog doba nije bilo u Bosni i Hercegovini većega mjesta bez bar jedne tekije. Cesto su to obične stambene kuće, tačnije rečeno, privatni stan kojega derviškog starješine ili š e h a, ali ih ima i posebnih oblika i iz kamenog materijala. U takvim zasebnim tekijama bitna je s e m a h a n a. To je oveća i ćilimima prekrivena prostorija, u kojoj derviši obavljaju posebne obrede, a često i takve, s kojim ortodoksni islam nema nikakve veze. U toj prostoriji je u zidu i m i h rab za zajedničko bogoslužje. U zgradi se gotovo redovito nalazi i stan za šeha ili običnog čuvara tekije. U većim pak tekij ama bila je usto i posebna prostorija m u s af ir h a n a gdj€ su nalazili besplatno konačište strani šehovi, obični derviši i drugi putnici. Sve te prostorije nižu se negdje samo u prizemlju, a negdje i u dvije etaže. Derviši borave u tekiji tek u određene dane tjedna i godine, pa, prema tome, tekija nije nipošto istovjetna s kršćanskim manastirom; islam., naime, ne poznaje isposničkog niti kaluđerskog života. Prvu tekiju u ·Bosni i Hercegovini podigao je, koliko se zna, god. 1462 posljednji vojvoda t. zv. Zapadnih strana (1440-1463) i drugi bosanski sandžakbeg (1464-1470) Gazi Isabeg u Sarajevu na današnjoj Bembaši. Prvotna zgrada, dakako, nije se sačuvala. Bila je od ćerpića i drvenog materijala (gornja etaža), pa je više puta gorjela i obnavljana. Današnja zgrada, koja se, držim, ne razlikuje mnogo oblikom, a još manje velični.om od one prve, potječe iz prošloga stoljeća. U tom istom mjestu kasnije su izgrađene i mnoge druge tekije, tako da već Evlija Celebija, koji je tuda prošao polovinom 17. stoljeća, ističe u Sarajevu četrdeset i sedam mjesta, gdje se derviši sastaju. No, od svih je u građevnom smislu uz Gazi !sabegovu na Bembaši najvrednija H a d ž i S i n a n o v a, što se uzdiže na slikovitu brežuljku uvrh Sagrdžija. Građena je gotovo sva od kamepa, u dvije etaže i u dva trakta ili »kraja• (kutni oblik), koji opasuju malo i intimno središnje dvorište, pokaldrmljeno kamenom oblutkom i zasađeno unaokolo bujnom niskom vegetacijom. Osobito joj impozantno djeluje pročelje, izvedeno od neožbukana kamena tesanca. Osnovao ju je na ime oca Hadži Sinana god. 1640 vezir Silahdar Mustafapaša, koji je do godinu izatoga pogubljen u Temišvaru. Hadži Sinan je umro 1639 i pokopan u turbetu kraj te tekije. Valja još napomenuti, da je ta tekija vremenski

posljednji vredniji spomenik osmanlijske arhitekture u

Sar;~jevu.

Soomenici osmanlijske arhitekture u Bosni

.Hercel!ovini

253

Gazi Isabegova (M:evlevljska) tekija na Bemba!i u Sarajevu (današnji oblik). U dvorištu grobovi šehova tekije

Od ostalih tekija u našim stranama poznata je bila ona na Oglavku u fojkotaru (osnovana početkom prošlog stoljeća), a kao građevina vrijedne su spomena još ona na Tekiji u Foči i na vrela Bune u Blagaju. Svetri su i danas uzgor. 6
ničkom

I z v or i i li t er a t ur a: Vakufname 120, 184. - Sidžlli II 203, 423; VIII ~. 8; IX 119, 120; XVIII 167; XXI 99, 118, 152, 153, 155; XXIX 173; XXX 26; XXXVI 187; XXXIX 169, 170; XLIV 32; LVI 66, ao·; LXIII 5; LXVIII 85; LXXI 175; LXXV 18, 39, 41; LXXVIII 167; LXX 40 Manuscripta turcica II 953, 1141, 1198 Kronika Kadića VI 32 (Il), 100; VIII 26 (II); X llll; XI 70; XV 20, 320 (U); XIX 22, 29, 34; XXII 69, 89, 112; XXIII 158, 366; XXIV 353; XXV 179, 341; XXVI 76, 194, 251; XXVII 343 - Sabanović, 9-28 Kemura, GZM XXII/1910, str. 54-58; 589-618; XXIII/1911, str. 183-187 --, Evlija Celeblja V i VI - S. Sikirić, Dervlskolostorok es szent sirok Boszniaban, Budapest 1918 Isti, Sarajevske tekije, Narodna starll'a (Zagreb) sv. 14, knj. VI. br. l (l XII 1927), str. 77-79 Isti, Tekija ·na Oglavku, kal. Gajret 1941, str. 42-:i1 - M. Kalabić, Hadži Slnanova tekija, GZM II/1890 A. Bejtić, Elči Hadži Ibrahim-pašin vakuf u Travniku, El-Hidaje V/1941-42, str. 229-230 - Isti, Skender-pa!ina tekija, Novi Behar XVI/1944, str. 24-26 - M. Hadžimulić, str. 275 -- Dž. Ce!ić; Musafirhana blagajske tekije, Naše starine I/1953.

HANIKAH

To je ustanova slična tekiji, ali se od nje razlikuje u tome, što je hiinikah ne samo mjesto za religiozno-mistične obrede, nego ujedno i škola za izučavanje teorije misticizma. Po tome se često zvaše i h a n i k a h m e d r ~ s a. Koliko se dosad zna, u našim krajevima bila su svega dva hanikaha, oba u Sarajevu. Jedan je osnovao nešto prije god. 1531 Gazi Husrevbeg uz svoju džamiju i medresu, a drugi negdje polovinom sedamnaestog stoljeća S e j h I b r a h i m - e f e n d i j a B i s t r ig i j a. Gazi Husrevbegov hanikah više je puta straqavao u požaru i obnavljan. Bio je uzgor sve do god. 1931, a tada bi uslijed nerazumijevanja ondašnje sredine najvećim dijelom porušen, da ustupi mjesto novoj medresanskoj zgradi, današnjoj nakaradnoj dvokatnici, koja silno remeti skladnost horizontalno razvijene arhitekture toga kraja. 7 A po svom konstruktivnom i tlocrtnom rješenju bio je to osobito zanimljiv objekt i odličan predstavnik orijentalnih spomenika te vrste u našim
' Vakufski sabor za Bosnu i Hercegovinu donio je 12 III 1952 zaključak o prestanku rada tekija na području Bosne i Hercegovine, a na temelju toga zaključka donio je u tome smislu i Ulema Medžilis odluku, koja je izašla u Glasniku Vrhovnog is!. starješinstva god. III pr. 5-7 za maj-juli 1952, str. 199. ' Paqas je u njoj Filozofski fakultet,

254

Alija

Bejtić

stranama. Upravo stoga prenosim ovdje gotovo u cijelosti opis toga hanikaha, što ga je napisao dr. Ciro Truhelka god. 1912., dok je spomenik bio još relativno dobro očuvan: »Vrata, prem danas fali gornji dio dovratnika, bila su slično udešena, a gore stalaktitima (koji danas fale) uriješena, kao i u medrese, a toliko zanimljivije od onoga u Kuršumliji, što je dugoljastijega oblika. To predvo· rje bilo je sa tri strane opasano kolonadama od vitkih stupova,. koje ograđuju prilično uzahan trijem, a svod toga trijema je utoliko zanimljiv, što je jedna polovina krstoliko, druga bačvasto presvođena, te time predstavlja neki mješoviti tip svodovlja, koji mi inače na drugim građe­ vinama nije poznat. Posred ovih arkada bijaše otvoreni i m p l u v i u m" kroz koji se vidi vedro nebo, a sred impluvija bijaše sebilj (šadrvan), bez koga u Orijentu ne možemo zamisliti monumentalne građevine. · »Oko ovog atrija (dvora) redaju se sobe derviša, kojima je ovaj hanikah bio namijenjen, ali i njihov raspored je utoliko z~nimljiv, što im vrata n.e idu direktno na trijem, nego u ovaj ide između dvije i dvije sobe smjerom trijema okomito poredan uski hodnik, a u njemu se desno i lijevo nalaze vrata, koja vode u obje sobe, što ih hodnik dijeli. Ovaj raspored ima to dobro svojstvo, da je prema Gazi Husrevbegov hanikah u Sarajevu trijemu ostalo prostranije pročelje za pro- tlocrt (Truhelka) zor, i tako je svaka soba vidnija, negoli bi bila, da je valjalo na istoj strani smještavati i vrata. Takih hodnika ima s desne strane četiri, a s lijeve bilo je njih tri. So ba je bilo prvobitno četrnaest, dočim je u jugozapadnom ćošku bila simahana, koja je zapremala prostor triju soba i trijema pred njima, te je služila za obavljanje .zikra. Tako je prvobitno bilo u hanikaha, prema ustanovama vakfije, svega petnaest prostorija. »U dno peristila hanikaha smještene su nuzgredne prostorije: u sredini kuhinja, desno komora, a lijevo kupaonica i nužnici.« Drugi, Bistrigijin hanik~h, bio je u Bistriku, uz samu Gazi Mehmedbegovu džamiju. Okolna mahala i danas nosi po njemu ime B i s tr i k - M e dr e s e. Arhitektura prvobitne zgrade nije nam pozna ta. Danas je to obična zgrada prizemnica od ćerpića i drvene građe i s dvije prostorije, u kojima se u posljednje vrijeme obavljahu samo derviški obredi. Prvi šeh i predavač u· tome hanikahu bio je sam osnivač Ibrahim-efendija. Umro je god. 1659 i· pokopan kraj Careve džamije u Sarajevu.
I z v or i i l i t er a t ur a: Manuscripta turcica I 1509 - Man. turcica II 985 - Kronika M. E. Kadića V 109; XIX 330; XXIV 40; XXV 128, 154, 383; XXVIII 379 - Truhelka, Gazi Husrevbeg, 176-180, 209, 216 - Kemura, GZM XX 481-2; XXII 249-50 - Kreševljaković, Hanikah, Spomenica Gazi Husrevbegove četiristogodišnjice, str. 57-59.

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini
SAHAT-KULE I MUVEKITIIANE

255

Sve do god. 1878 vrijeme se u Bosni općenito računalo po starom orijentalnom običaju od zalaska sunca i brojilo dva puta po 12 sati. Akšam (zalaz sunca) bio je uvijek tačno u 12 sati. No, kako je astronomski zalaz sunca u razno godišnje doba v,-irao, bilo je potrebno mjeriti visinu sunca i prema njemu udešavati, pravije rečeno, pomicati sat. To mjerenje vršilo se u starije doba jednostavnom tahtom, ili, potpunije, rub-tahtom: od drveta, t. j. astrolabom u obliku kvadranta, a u novije doba modernim sekstantom na zrcala. Taj posao obavljao je u pojedinim mjestima koji imam ili nastavnik medrese (muderis), a u Sarajevu je to vršio poseban službenik, zvan muvekkit. · Džepni satovi bijahu k;od nas u prvim stoljećima turske vladavine dosta rijetki, jer su bili vrlo skupi, a potrebe za tačnim vremenom dosta velike. Upravo zbog toga od druge polovine. šesnaestog stoljeća naovamo grade. u našim stranama pojedini imućnici po većim naseljima visoke tornjeve ili sahat-kule s uređajem za otkucavanje, a negdje i pokazivanje vremena po a la turca satu. Takvi objekti podizali su se obično u blizini koje džamije, u gradskoj tvrđavi ili na kojem drugom uzdignutom mjestu. U suštini su to zapravo kopije romaničkih crkvenih zvonika Srednje Evrope, odakle su ih Turci i preuzeli. Prva sahat-kula na prostoru bivše turske carevine nastala je na našem terenu, u Skoplju na Vardaru. Sagrađena je između 1566 i 1572, a sat za nju donešen je iz zauzetog Sigeta. 'faj podatak sačuvao nam je jedan Francuz, koji je prošao kroz Skoplje 1572 i u svojim putopisnim bilješkama zapisao, kako si.t Turci doveli i majstora iz Sigeta, koji vodi brigu o tom javnom satu i prima za to veliku plaću. Taj putopisac posebno ističe, kako Turci vole i cijene satove, i da je to jedini javni sat u cijeloj Turskoj. Na prostoru pak Bosne i Hercegovine prva poznata sahat-kula nastala je u Banjoj Luci uskoro iza te skopaljske, između god. 1579 i 1587. Sagradio· ju je ondašnji bosanski namjesnik Ferhad-paša Sokolović uz svoju džamiju Ferhadiju. To se raiabire iz njegove zakladnice iz te posljednje godine. Tu se, doduše, sahat-kula izri-· čito ;"e spominje, ali se određuje plaća službeniku, koji će voditi brigu o javnom satu, a posve je jasno, da je taj sat mogao onda stajati samo na sahat-kuli. Držim, da je to bila i uopće prva sahat-kula, koja je proradila na tlu Bosne i Hercegovine·. , Ona je i danas uzgor, ali u svom gornjem djelu znatno preinačena i ne služi više svojoj svrsi. Kasnije se sahat-kule redaju i po drugim krajevima, i do kraja turske vladavine sagrađena je dvadeset i jedna u devetnaest mjesta, i to po dvije u Sarajevu i Travniku, a po jedna u Foči, Mostaru, Stocu, Trebinju, Počitelju, Nevesinju, Livnu, Ostrožcu kod Bihaća, Gradačcu, Gračanici, Gornjem i Dqnjem Vakufu, Pruscu, Banjoj Luci, Tešnju, Maglaju' i Jajcu. Sahat-kula u tom posljednjem mjestu zapravo i nije objekt te vrste, nego obična tvrđavska kapi-kula, u koju su smjestili sat sa zvonom. Od tih sahat-kula danas više nema jedne u Sarajevu i one 'u Stocu, ali ni one, koje su uzgor, nisu sve čitave. Sve te sahat-kule na bosansko-hercegovačkom tlu, osim jednog jedinog b.uzetka,8 građene su od tesane sedre rli pak od pritesana kamena vapnenca, sve gotovo po istome kalupu i s manje ili više umjetničkih pretenzija. One od sedre su
• Tu iznimku činila je drvena sahat-kula na Vratniku u Sarajevu. Sagrađena je god. 1874. Nije bila duga vijeka. Porušena je do nekoliko godina, jer konstrukcija nije bila dobro učvršćena, pa su se mahaljani bojali, da je vjetar ne obori, i da se time šteta ne nanese.

256

Aliia.

Beitić

svakako mnogo dopadljivije, je~;, je sam građevni materijal omogućavao bolju, precizniju izradu. Kod onih pak od vapnenca tesani kamen stavljao se čisto iz konstruktivnih razloga samo na uglove; u ostalim dijelovima ugrađivao se i običan kamen lomljenik, pa su se takve sahat-kule redovito žbukale i krečile. Veličina tih spomenika prilično je različita. Stranica kvadratične osnovice kreće se od 2 m do 5,5 ,jll. Visine pak još su različitije. Najmanja, ona u Donjem Vakufu, iz~osi oko 10 m, a najviša, Gazi Husrevbegova u Sarajevu, 28 m. Izrazitije oblikovne varijacije kod tih objekata opažaju se tek u gornjem . dijelu, gdje su smješteni sat i zvono. Da se glas zvona može nesmetano širiti prema vani, kod jednih su u svečetiri zida ostav ljeni· otvori u obliku prozora svedenih na luk, a kod drugih je to opet omogućeno time, što se šatora'sti krov razdijelio u horizontalnom smislu u dva dijela, međusobno nešto rastavljena, i u taj otvor onda smjestilo zvono (Prusac, Donji Vakuf, Maglaj). Vrlo ZlUlimljivo rješenje. Kod tih prvih upadljive su osjetne razlike i u obliku samih otvora. Jedne imaju čisti orijentalni luk u obliku magaraćeg hrbta, što upućuje na rad istočnih majstora, a druge, kakva je, na pr., stolačka, koja je porušena prije tridesetak godina, i ona trebinjska, što ju je osnovno nešto prije 1729 Osman-paša Resulbegović, imaju gotovo polukružan luk - očevidan rad i oblikovanje majstora dalmatinske obale. Od svih tih sahat-kula svakako je najizrađenija i najimpozantnija Gazi Husrevbegova u Sarajevu, koja i danas služi svojoj svrsi te pokazuje i otkucava vrijeme po starom računanju kao i prije stotinu i više godina. Podataka nema, kad je nastala, samo je postojala već u drugoj polovini sedamnaestog vijeka. Nekoliko je puta restaurirana. Nešto prije god. 1834 potrošeno je za njezin popravak trideset tovara tesane sedre. Posljednji veći popravak bio je god. 1875. Tada joj je gornji dio nadozidan (današnji oblik), a taj posao obavili su isti majstori, koji su u isto vrijeme gradili i mjesnu novu pravoslavnu crkvu. Rekao sam, da je u Sarajevu vrijeme mjerio poseban službenik muvekkit. Mjerenje je obavljao u posebnoj zgradi muvekithani. Dvije su takve ustanove bile u Sarajevu, jedna pri ulazu u Carevu džamiju, a druga u sjeverozapadnom uglu harema Begove džamije. U građevnom smislu ne čine neki poseban tip, ali ih ipak valja spomenuti, jer su to jedini primjeri te ustanove u Bosni i Hercegovini. Muvekithanu kraj Careve džamije osnovao je god. 1854 o svome trošku Fadil-paša Serifović, a do godinu izatoga uvakufio j e bosanski valij a Mehmed Huršid-paša jednu kuću u blizini s odredbom, da trećinu stanarine uživa na ime plaće muvekit te muvekithane. Bila je to zgrada na kat u stilu ondašnje stambene kuće i s ćoškom isturenim prema dvorištu, ispočetka slobodno situirana u desnom uglu džamijskog dvorišta, a kasnije (1872) joj prizidaše i drugo krilo (lijevo) za imama i hatiba Careve džamije. Muvekithanu pak u haremu Begove džamije podigao je Husrevbegov vakuf god. 1859. Prizemna je to zgrada vrlo čednih dimenzija i s jednom jedinpm prostorijom. Postoji i danas, i u njoj sjedi službenik, koji upravlja satom na susjednoj sahat-kuli. Prvi muvekit u toj muvekithani bio je Salih-efendifa Hadžihusejnović, po samoj toj službi bolje poznat pod imenom Mu.vekit, koji je iza sebe ostavio jedno astronomsko djelo i poznatu Povijest Bosne u rukopisu. Vršio je tu službu ravnih trideset godina. Umro je 12 Ill Hl88 i pokopan u grobljl.l na Vinogradu,

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni

Hercegovini

257

Muvekithana (desni, istureni dio) kraj Careve džamije u Sarajevu '(ne postoji v~e)

I z v or i i li t er a t ur a: Vakufname br. 1, 209, 251 - Sidžili LXIII 28, 59; LXXV 36 - Kronika M. E. Kadića XVIII 339; XIX 109; XX 29; XXVI 185-210 Kemura, GZM XX/1908, str. 480 - Truhelka, Gazi Husrevbeg, 168-169, 183 Kreševljaković, Spomenica G. H. 400-godišnjice, str. 63-64 - s. M. Traljić, Sarajevski grad Vratnik, Sarajevo 1937, str. 38 - Hadžimulić, N. Behar X/1936-37, str. 275 - Naše starine I/1953, str. 103. - M. Dinić, Tri francuska putopisa xvr veka o našim zemljama, Godišnjica N. Cup!ća XLIX, str. 102.

CESME I l!ADRVANI

Cista voda bila je potrebna za piće i druge kućne potrebe, ali u svim muslimanskim naseljima još za propisano kupanje i svakodnevno obredno umivanje. Upravo zbog tih potreba nije se dalo ni zamisliti imalo veće naselje bez čiste tekućice vode, i još u 15 i 16 stoljeću bi izgrađena u Bosni, Hercegovini i ostalim zemljama Balkanskog poluotoka sva sila vodovoda i česama. Građeni su po gradovima, selima pa i putevima između gradova i sela. Prvi vodovod u Bosni, koliko se zasad dokumentarno zna, sagradio je Gazi Isabeg u Sarajevu nešto prije god. 1462, a izatoga se, u 16 stoljeću i kasnije, takvi objekti grade i po svim ostalim mjestima Bosne i Hercegovine. Zadnjih godina turske uprave u ovim stranama samo je, primjerice, Sarajevo imalo 68 samostalnih vodovoda u ukupnoj dužini do 55 km. Voda je tekla isprva osobitim glinenim, a kasnije i drvenim cijevima, t. zv. čunkovima. Među vodovodima te prve vrste bješe ih vrlo lijepe i dobre tehničke izrade. Kao primjer spominjem samo onaj u Prači, iz 16 stoljeća, koji je opskrbljavao mjesno kupatilo i bar jednu česmu. Tu glinene cijevi nisu polagane izravno u zemlju, kao kod većine ostalih starih vodovoda, nego u manji četvrtast prokop, koji je na cijeloj dužini bio izgrađen od samih kamenih ploča. Djelomično se do danas očuvao. Duž takvih vodovoda građen je jedan ili više izljevnih objekata, već prema jačini vodovoda. A među tim objektima svakako bijahu najbrojnije č e s m e. One su se podizale obično uz džamije i gotovo u svim mahalama. Jedne su bile u zidu kojeg drugog, većeg objekta; a druge opet posve samostalno situirane. Te druge bijahu monumenti naročite vrste: kameni kubus s krovom na jednu, dvije ili četiri vode i veliko kameno korito u podnožju toga kubusa, iz kojeg teče voda na jedno ili više izljevnih mjesta ili lula. Korita su uvijek klesana iz cijelca kamena. Cini se, da ih je dobar broj nastao od srednjovjekovnih stećaka, koji se, nažalost, sve do naših dana upotrebljavahu tu i tamo i kao običan građevni materijal za kuće i druge objekte. Korito, na pr., u ćemaluši mahali u Prači i nekoliko drugih u Sarajevu i okolini posve jasno kazuju, da su klesani od stećaka. Na nekim se čak zadržala i stara ornamentika.

Alija

Bejtić

No, u st:rije doba te česme, očito, nisu imale samo svrhu, da opskrbljuju ljude vodom, J.~go i da kao arhitektonski monumenti djeluju u svojoj okolini. Oblikovanju tih objekata graditelji su pridavali, veliku pažnju, i mnogi od tih spomenika i dandanas predstavljaju prava majstorska djela. A to dokazujq vrlo izbalansirne proporcije, pomna klesarska i zidarska obrada i oni vanredno klesani vitičasti orijentalni lukovi, koji rese i naglašuju pročelje i izljev mnogih česama, kao da je graditelju takvih česama, očito, lebdjela pred očima misao, da te minijaturne monumente dovede u što veći sklad s niskim mahalskim krovovima i djevojkama, koje su u ibricima i đugumima nosile vodu s tih ~esama. U starome Sarajevu, Travniku, Banjoj Luci, Foči i nekim drugim mjestima sve do danas se očuvalo više takvih spomenika, a mnogi od njih jednako služe svojoj svrsi. Pojedinci su gradili česme kao svoje zadužbine ne samo po naseljima, nego i po usamljenim planinskim putevima. Samo su tako mogle nastati one drvene česme gotovo pri vrhu planine Gnjile na starom putu između Rogatice i Goražda, koje jo/l u prvoj polovini sedamnaestog stoljeća posebno ističe jedan strani putopisac, i koje i danas postoje, zatim čuvene Careve vođe na Romaniji, koje se pripisuju sultanu Mehmedu Fatihu, osvajaču Bosne, i čiji nam ostaci (neobično lijepo klesani kvaderi, korito i žljebovi, sve od kamena, čini se, opet od stećaka) kazuju, da je to nekad bio vrlo lijep građevni spomenik, pa česme na vrelu Rotim u selu Rotimlji kod Stoca i mnoge druge. Da se žedni prolaznik može vode napiti, postojahu po gradovima i česme posebna tipa, t. zv. sebilji, u kojim je bio poseban službenik, koji je punio kove i besplatno pojio prolaznike. Cini se, da ih je bilo u više naših mjesta, ali ih je u Sarajevu sigurno bilo nekoliko. Posljednji je bio u Sarajevu, a sagradio ga je god. 1755 ondašnji bosanski namjesnik Mehmed-paša Kukavica i ostavio imetak za uzdržavanje toga objekta i plaćanje čovjeka, koji će služiti ljude u njemu. Stajao je na Baščaršiji. Kako se vidi iz jednog očuvanog foto-snimka, bješe to mala i masivna građevina kvadratična oblika s jednom prostorijom, u kojoj je sjedio poseban službenik i punio kove. Ta lijepa građevina imala je otvore i slobodan pristup sa svečetiri strane, a završavala se blagim vijencem i malom kupolom. God. 1891 spomenik bi porušen i na istom mjestu sagrađen novi sebilj, a god. 1913 prenesen je na današnje mjesto. S tim spomenilwm nestalo je kod nas starih sebilja. Istoj svrsi, kojoj i česme, služe, općenito uzevši, i šadrvani, samo što se oni grade u javnim kupatilima i dvorištima džamija, medresa, tekija, karavan-saraja i nekih drugih većih i impozantnijih objekata. Prvenstvena im je, međutim, zadaća, da daju vodu većem broju osoba u isto vrijeme za obredno umivanje. I , oni, usto, imaju svrhu, da djeluju plastično i dekorativno u svojoj okolini, koja je posve različita od mahale. Iz tih razloga šadrvan se po svojoj konstrukciji i arhitekturi bitno razlikuje od česama. Osnovni elemenat tu je kameni bazen s više unaokolo poredanih izljeva ili česama. Pred svakom , je česmom omanji i nešto uzdignut kameni kvader, na kojem stoji onaj, koji uzima abdest. Okolo je niska i lagana drvena balustrada, isprekidana s više prilaza k bazenu, a s unutrašnje strane te ograde poredane su drvene klupe za odmor. Iz same pak sredine bazena uzdiže se manji ili veći kameni stup, kroz koji odozdo prema gore teče voda. Taj stup nosi jednu, dvije ili tri vanredno oblikovane kamene čaške, koje, redajući se prema gore, bivaju sve manje i pliće. Voda izlazi do na vrh stupa i odatle se onda preljeva iz jedne čaške u drugu, dočaravajući mlazovima i šumovima romantičnu

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

259

'sliku. 9 Sva je ta naprava zaogrnuta laganom željeznom mrežom u vidu lukovice ili kruškaste kupolice, a cio opet prostor nadv~je krov na šest ili osam poligonalno postavljenih laganih drvenih stupova. Taj krov je kod boljih šadrvana u obliku ·kupole, prekrivene olovom, ili je obični strmi šatorasti krov od kamenih ploča na šest ili osam voda, kakav se vidi osobito u Hercegovini. šadrvanu je domovina, kako i samo ime kazuje, Perzija. Od Perzijanaca poprimili su ga Arapi i Turci, i prvi ga raširili po Arabiji, Siriji, Egiptu i Španjolskoj, a drugi po Maloj Aziji i Balkanskom poluotoku. U našim stranama bješe ih nekada gotovo po svim mjestima, ali ih je tokom vremena većina propala. Do danas su se održala dva u Mostaru, u dvorištu Karađozbegove i Koski Mehmedpašine džamije, i po jedan pred glavnom džamijom u Sarajevu, Čajniču, Jajcu i Banjoj Luci. Najviše ih je, svakako, bilo u Sarajevu, glavnom gradu, a tu je nastao i najljepši spomenik te vrste u ovim stranama. To je šadrvan u dvorištu Begove džamije. Današnji oblik potječe iz god. 1892, i kažu, da je vjerna kopija šadrvana Ulu-džamije u Brusi, ali je na tom istom mjestu stajao šadrvan još od god. 1530, a podigao ga je sam Gazi Husrevbeg. Prije ovog današnjeg šadrvana bješe tu šadrvan u biti iste koncepcije, samo nešto drugačijih detalja, kako nam to kazuje i jedna očuvana fotografija, a napravljen je god. 1707. Bazen u tom starom šadrvanu bio je od bosanske miljevine i čistog kružnog oblika, visok 1,5 m, a 4 m u promjeru.
Izvori i literatura: Vakufname.br. l, 145, 194, 399, 646, 717 Sldžll LXXVI 249 - Kronika M. E. Kadića II 70 - Kemura, GZM XX-XXIII - Naše starine I/1953, str. 91-116 - Ph. Ballif, Wasserbauten ln Bosnlen und der Hercegovina, I u. II Theil, Wien 1899 - Kreševljaković, Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, Sarajevo 1939, i brojni qrugi izvori, navedeni u tom posljednjem djelu.

HAHAHI'

Muslimanska vjera zahtjeva od svojih sljedbenika, osim peterokratnog umivanja, i pranje tijela bar jednom tjedno. A za te potrebe grade se još od početka islama po svim muslimanSkim domovima kućne banjice, a poslije i po gotovo svim naseljima javna kupatila ili ham6.mi. Taj običaj došao je zajedno s osmanlijskom vlašću i u naše strane i našao· tu· vrlo široku primjenu. Osim kućni,h banjica ili hamamdžika, gotovo sva naselja Bosne i Hercegovine imađahu i bar po jedno javno kupatilo. Odatle proizlazi, da Istok i dijelovi naše zemlje bjehu nekada u sanitarnom skislu na daleko većem stupnju, negoli zemlje zapadne Evrope toga doba. Izuzimajući drevne Helene i Rimljane, kod kojih je smisao za higijenu tijela bio vrlo razvijen, osobito kod prvih, ljudi su se u velikom dijelu Evrope počeli redovno kupati tek prije stotinjak godina. Najveći crkveni i svjetovni dostojanstvenici nisu se uopće kupali, i to su smatrali svojom osobitom vrlinom. I dok takvu sliku imamo na Zapadu još početkom prošloga stoljeća, Sarajevo još u šesnaestom vijeku ima, osim brojnih kućnih banjica, sedam javnih kupatila. U tome istom stoljeću imaju u Bosni javno kupatilo i mala P.rača, Kladanj, Blagaj
• Odatle je upravo u perzijskome i nastao naziv š a dr v a n (»veselotok«).

260

Alija

Beitić

na Buni, Rudo, Kostajnica i Jasenovac i druga isto tako omanja mjesta, a do kraja sedamnaestog v;jeka sagrađeno je pedeset i šest takvih kupatila u četrdeset i dva mjesta ti. samoj :Josni i Hercegovini. 10 Svakome hamamu najviše je trebala voda i vatra. Upravo zbog toga polagala se posebna pažnja kod projektiranja i izvedbe tih objekata, pa su svi masivni i veoma solidno izvedeni od samoga kamena. Pritom se mnogo pažnje pridavalo i likovnom izrazu takvih objekata, pa se unutrašnjost oblaže bogatim dekorom, a cio objekt prekriva kupolom i kupolicama, koje tom objektu pribavljaju posebnu draž. Prema svrsi,. kojoj treba da služi, i samoj metodi kupanja, unutrašnji prostor hamama dijelio se u više prostorija. Posjetnik je ulazio najprije u š a d rv a n, najveću prostoriju u hamamu s odjeljcima za svlačenje i šadrvanom na sredini, po kojem se ta dvorana i prozvala. To je bila neka vrsta čekaonice i sale za odmor i zabavu poslije kupanja. U manjim hamamima iz šadrvana ulazilo se izravno u prostoriju za kupanje ili h a l v a t, a u onim većim išlo se iz šadrvana najprije u k li p a l u k - omanju prostoriju za svlačenje preko zime - a odatle na m ~j d a n, međuprostor, na kojem se obavljala masaža, pa tek onda u halvate. U tim toplim halvatima, kojih je bilo i po više po većim hamamima, u dva ili tri ugla stajale su niske kamene estrade, a između njih mala kamena korita ili k U r n e, često urešene vanrednim klesarskim dekorqm, u koje je iz zida tekla topla i hladna voda, a iz njih se onda grabila posebnom posudom s us a k o m i razljevala po tijelu. Na suprotnoj strani od ulaza. u hamam, a iza halvata bio je u posebnoj prostoriji prostrani rezervoar ili h li z n a s obrnuto postavljenim kotlom za grijanje vode. Topla voda iz rezervoara odvodila se cijevima do pojedinih izljeva u halvatim-a, a samO loženje i zagrijavanje oba vijalo se iz posebnog prostora ć ft lh a n a, koji je uvijek bio jednu etažu niže ·od šadrvana i prostorija za kupanje. Princip zagrijavanja samih prostorija hamama provodio se slično kao i kod rimskih terma: ispod čitavog hamama bio je onizak prostor na kamenim stupovima, kroz koji "je iz ložio!).ice u istoj etaži strujao topal zrak zajedno s dimom i zagrijavao pod od većih kamenih ploča i z4dove prostorija, tako da je temperatura, idući prema izlazu, sve više opadala. Dim se odvodio napolje posebnim glinenim cijevima, koje su bile smještene obično u unutrašnjem zidu glavne prostorije, šadrvana. To su bitne prostorije u svakome hamamu. One se u raznim hamamima osjetno razlikuju po međusobnom komponiranju i samoj veličini, i na našem terenu, za razliku od džamije, medrese i nekih drugih spomenika, nisu poznata ni dva hamama s jednakom tlocrtnom osnovom. Takvi hamami građeni su samo za muškarce ili samo za žene, pa za jedne i druge, ali u razne dane, ili u razno doba đana (do podne za mu~karce, a poslije podne za žene). Bilo je, međutim, i dvostrukih hamama, kojim su se služila istodobno oba spola. Po spoljašnjem obliku to je jedna zgrada, ali su unutra odjeli za mUške i ženske potpuno odijeljeni i posve simetrično nanizani duž podužne osi. I
" Da sanitarna slika tadašnje Bosne bude potpunija, napominjem, da su, na pr., Sarajevo i Banja Luka još u šesnaestom stoljeću imali i javne zahode. One u Sarajevu uspostavio je o svome trošku nešto prije god. 1526 Muslihudin Cekrekčija, osnivač današnje Cekrekči­ jinice džamije u vrhu Baščaršije, a one u Banjoj Luci bosanski beglerbeg Ferhad-paša Sokolović prije 1587 godine. Obadva ta osnivača postavili su svojim vakufnamarha iz navedenih godina i posebnog službenika, koji će se brinu ti za čišćenje tih zahoda.

A. Bejtlć, Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni 1 Hercegovtn1

Tabla IV

Arabeska u Gazi Husrevbegovoj džamiji u Sarajevu

A.. Bejtlć, Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovinl

Tabla V

Na

česmi

u starom Sarajevu

(Natkovači)

Cesma u ženskoj avliji Svrzine kuće u Sarajevu

Sadrvan

pred Koski Mehmed-pašinom džamijom u Mostaru

A; Bejtlć, Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni l Hercegovini

Tabla VI

Iz stare sarajevske

čaršije

-

dućani

s otvorenim

ćefenclma

Sarač

(sedlar) u radu na dućanu. Pred njim mangala s raspaljenim drvenim ugljom, zaklonjena drvenim okvirom od vanjskog svijeta

Spomenici osmanlijske arhitekture u Ilosni

ltercel(ovini

261

Hamam u Blagaju (Hercegovina). Tlocrt ukopane (gore) i prizemne (sredina) etaže te presjek kroz uzdužnu os (djelomična rekonstrukcija) 17

262

Alija

Bejtić

jedan i drugi odjel imali su zasebne i potpuno jednake prostorije, a oba jedan, rezervoar i prostor, odakle se zagrijavao hamam. Takvih kupatila nije bilo mnogo na našem tlu. Unutrašnji uređaj i arhitektonski dekor naših hamama bio je često bogat i ukusan. To se opažalo osobito u prvoj dvorani, šadrvanu, koji je bio i najreprezentativnija prostorija hamama. Naokolo poredane sećije i jastuci, a u većim hamamima i 11osebne galerije na kolonadi stupova, koje su povezivali lagani lukovi, sve u izrezbarenom drvetu, pružali su posjetiocu ugodan odmor i razonodu poslije kupanja uz čibl\k, nargilu i crnu kavu. Taj, samo Orijentu svojstveni ugođaj još je ville pojačavala visoka kupola i mlazovi bistre vode, što su pljuštali na šadrvanu u sredini dvorane. Odmor poslije kupanja u toj dvorani, osobito u ženskom odjelu, znao se kadikad pretvoriti u pravi teferič i zabavu, koja je tr~jala od jutra db mraka. Prvi poznati hamam u Bosni sagradio je Gazi Isabeg u Sarajevu nešto prije god. 1462 na mjestu današnje banje kod Careve džamije. Od kasnijih. hamama bili su kao građevni spom,enici osobito vrijedni dva u Mostaru i po jedan u Stocu, Foči­ telju i nekim drugim mjestima, ali svojom tehnikom i veličinom, bez sumnje, sve natkriljuje Gazi Husrevbegov dvostruki hamam u Sarajevu, nastao nešto prije 1557 godine. On i dan-danas stoji uzgor i jedini još . predstavlja potpuno očuvani tip starih orijentalnih zatvorenih kupatila u Bosni i Hercegovini. Ostali su uslijed različitih, a najviše materijalnih okolnosti davno propali, a mnogima se više ne zna ni za trag.
zajednički

ković,

KreševljaBanje u Bosni l Hercegovini (1462-1916), drugo popravljena i prošireno izdanje, Sarajevo 1952, te brojni drugi Izvori i literatura, navedeni u tom zadnjem djelu.

I z v or i i l i t er a t ur a: Sabanovlć, Prilozi II/1951, str. 9, 19, 31, 35 -

Gazi Husrevbegov hamam u Sarajevu (skica)

Spomenici osmanii.iske arhitekture u Bosni
DUCAN!, MAGAZE I DAmE

Hercegovini

26~

Potrebama obrta i trgovine služili su brojni dućani oriientalnog tipa i mahom od drvene građe, zatim robna' spremišta od vatrosigurnog materijala odostraga većine dućana ili magaze i posebna trgovačka skladišta ili daire. D u ć a n i su redovito zl{rade T)rizemnice, nizane u dva nasuurotna bloka jedna do druge. Većina ih je vrlo skromnih dimenzija i u uskoj ---.....~ vezi s mjerilom čovjeka, koji tu posluje. Najmanji je oko 1,5 m širine. Unutrašnja je razina većine dućana 50-75 cm iznad ulice, a kod nekih Hadžimura to vića: da ira u čar §ij i Halačl ~..:. u Sarajevu - tlocrt obrtničkih jednaka je uličnoj, ili je tek neznatno uzdignutija, da ne bi voda s ulice ulazila unutra. Svi ti dućani zatvaraju se s tri drvena kapka, koje Turci zovu k e p e n k, a po njima onda i naši stari trgovci i zanatlije ć ef e n k ili će fe n a k. Kapci se redaju u vertikalnom smislu, a okreću se oko horizontalne osi, i kad se dućan otvara, dva gornja, koja su međusobno vezana šarkama, preklope se jedan po drugome i zakvače za strop, a donji se dovodi u horizontalan položaj i osloni· na nekoliko kolčića, i na njemu sjedi muTlocrt daire uz staru pravoslavnu šterija. Kad se ti kapci otvore, cijela crkvu u Sarajevu ulična strana dućana potpuno je .. otvorena, i u dućanu se sve vidi, sva je roba ~zložena oku mušterije. Ti sitni dućani, kojih strehu možeš gotovo rukom dohvatiti, redaju se s obje strane uske i krivudave ulice. Citavu škupinu dućana i magaza u jednome bloku prekriva jedan, zajednički krov. Prostorije koriste razni trgovci i zanatlije, a· krovište pop~;avljaju i održavaju svi zajednički. Kooperacija u arhitekturi. Nekada tako bješe natkriven u nekim dijelovima stare sarajevske čaršije i sam prolaz, ulica između dućana. A takvo krovište iznad ulice održalo se u Banjoj Luci do dana današnjega. Ti stari 'bosanski dućani orijentalnog tipa predstavljaju umjetninu u posebnom smislu. Ta se umjetnost ne ogleda u konstrukciji i arhitekturi pojedinih objekata, nego u cijelini, u ansamblu čitave čaršije, dapače i čitava krajolika. Oni kao individualiteti ne odaju ništa osobito, ali u onom aglomeratu krivudavih čaršijskih ploha i jednokatnih hanova, nešto većih kupola i kupolica te još viših džamijskih munara i zelenih topola čine čest te piramidalne arhitekture.
17*

264

Alija

Bejtić

Ispred nekih naših dućana stajahu nekada još niži objekti, t. zv. kr ev e t a. To su također dućani, samo maleni i vrlo niski: u njima se čovjek nije uopće mogao ispraviti, ne~o je sjedeći obavljao svoj posao. Bili su redovito u natkrivenim dijelevima čaršije, pa su stoga uvijek imali ravan krov. U njima poslovahu samo siromašniji obrtnići. Takvih dućančića bilo je ~od nas, koliko se zna, samo u Sarajevu i Visokom. Nekad ih j~ u tome prvom mjestu bilo preko tri stotine. U posljednje vrijeme tako bješe uređena u tome mjestu još čaršija Halvadžiluk. Ta čaršija izgorila je u oktobru 1908, i tada je nestalo i posljednjih kreveta u našim krajevima. Iznad nekih dućana u Sarajevu i nekim drugim našim mjestima bijahu i posebne odaje, a služile su kao radionice pojedinih ob~tnika. Jedna takva radionica očuvala se sve do danas u Kazandžijskoj čaršiji u Sarajevu. M a g a z e su, kao što je već istaknuto, skladišta ra;movrsne trgovačke robe. Redovito su prilično skroml).ih omjera i situirane odmah uz dućan, uz njegovu stražnju stranu i s ulazom iz dućana, ili, rjeđe, na zasebnom prostoru u bloku dućana, a građene su isto tako i u prizemlju većih trgovačkih hanova ili karavan-saraja, kako ćemo kasnije vidieti. Robu je trebalo zaštititi od požara, koji je češće harao čaršijom, izgrađenom pretežno od drvene građe, i stoga su sve magaze građene tako, da ni odakle vatra ne može doprijeti unutra. Stijene magaze, debljine 70 do 80 cm, zidall:e su u tu svrhu sve od kamena ili od kamena i ćerpiča, a i strop je isto tako posebno izveden: nad dizmom, t. j. istesanim hrastovim stropnim gredama, priljubljenim jedrla uz drugu u ravnoj površini, nalazi se tanak izolaciQni sloj .guste kaše vapna te isušenih i izdrobljenih konjskih. fekalija, po tome su postavljena dva ili tri sloja ćerpića u mortu s većim dijelom vapna, a preko svega toga debeo naboj od ilovače, po kojem u magazama po hanovima dolazi još nasip, blazenice i obični drveni pod prostorija na spratu. Debljina takvog stropa često seže i do 80 cm. Stoga kod širih magaza, gdje nosivost stropnih greda poradi ·svoje dužine, a i same težine stropa nije bila dostatna, teret stropa prenosi se preko poprečne drvene podvlake, j a s t u k a i drvenog stupa ili ć u r s i j e na pod magaze, koji je uvijek popločan kamenom, jer drvo nije trajno na zemlji. Prag, dovratnici i nadvoj nad magaznim vratima izvedeni su redovito od kamena tesanca, a sama vrata s pouzdanim dubrovačkim bravama sva su od željeza. Od željeza su i k a p e i na prozorčićima, kroz koje dopire unutra oskudna svjetlost, a od istog su materijala i jaki d e m i r i (rešetke) na tim prozorima, kako se ne bi mogao uvući unutra lupež, kad je kapak otvoren poradi zračenja magaze. Tako izgrađene magaze zvale su se a t eš t e r emin (pravilno: atešten-emin), t. j. vatrosigurno skladište, i praksa je pokazala, da su uvijek odolijevale požaru, pa kad je plamen zahvatio i čitavu zgradu. Do danas se očuvao lijep broj magaza u· Sarajevu i Mostaru, a naročito u tom prvom mjestu. U sarajevskoj čaršiji bilo je magaza i u dvije etaže (dvije u Kazandžiluku i danas su uzgor), ali i takvih, koje su presvođene bačvastim svodom od sedre ili kupolom. Jedna pak magaza u Travniku, u Donjoj čaršiji, ukopana je sva u kamenu, u onom brijegu. ispod sahat-kule.

Spomenici

o~manlijske

arhitekture u Bosni i Hercegovini

265

D a i r a je zaseban skup trgovačkih magaza poredanih jedna do drug~ okolo zajedničkog dvorišta 11 i prekrivenih · zajedničkim i obično jednostrešnim krovom. To su bila prava robna skladišta. Dvorište je zajedničko i nedjeljivo vlasništvo posjednika magaza, a u njemu se na konje tovarila i otovarala roba. U taj prostor ulazilo se kroz velika i na svod građena vrata, kroz koja može nesmetano proći i konj pod tovarom. Same magaze građene su po istim načelima kao i one uz dućane i po hanovima. Takvih skladišta imalo je kod nas, koliko se zna, jedino Sarajevo. Prije osamnaestog stoljeća nema im nigdje spomena ni u tome mjestu, i čini se, da su se počele tu graditi poradi veće sigurnosti robe tek poslije onog katastrofalnog požara u god. 1697. U tome mjestu bješe nekada pet daira:. jedna na Varoši uz staru pravoslavnu crkvu, druga u Kundurdžiluku, zatim H a d ž i G a z a nf er o v a na Novoj Testi, H a d ž i m ur a t o v ić a u Halačima i H a d ž i B e š l ij i n a kraj . Careve ćuprije i Tabačke džamije. Od njih su danas još uzgor ona na Varoši i Hadžimuratovića u Halačima. Jedan dio Hadži Gazanferove daire porušen je god. 1865 presijecanjem nove ulice od Baščaršije do Vijećnice, a ona u Kundurdžiluku i Hadži Bešlijina potpuno su propale krajem prošloga stoljeća: prva je stradala u požaru god. 1879, a podor joj sravniše 1898, a druga god. 1897 pri regulaciji korita rijeke Miljacke;
Izvori i literatura: Kre§evljaković, Esnafi i obrti I, str. 59-60, 62-63; Esnafi i obrti II, str. 64-68 - Isti, Kazandžijski obrt u Bosni l Hercegovini, GZM 1951, str. 191-195 - Isti, Sarajevske daire, Naše starine I/1953, str. 163-166 - D. Grabrijan, Arhitektura na dohvatu čovječje ruke. Glasnik Jug. prof. društva XIX/1939 (i Novi Behar XUI/1939-40, str. 309-316).

BEZISTANI

To su posebni trgovački bazari po većim gradovima, koji su privlačili na sebe pažnju i kao impozantni građevni spomenici i kao veliki trgovački magazini, gdje je mušterija mogao kupiti raznu robu, što je tu dolazila i s Istoka i sa Zapada. Redovito su to. kameni i vrlo masivni objekti, kako im požar i noćne skitalice ne bi mogli nanijeti znatnije štete. U Bosni ih je bilo svega šest: tri u Sarajevu, dva u Travniku i jedan u Banjoj Luci. Prvi sarajevski i uopće bosanski bezistan sagradio je carski namjesnik G a z i M e h m e d b e g, sin spominjanog Gazi Isabega, negdje krajem petnaestog ili prvih decenija šesnaestog stoljeća. Bio je na istočnoj strani hana Kolobare. Potpuno je stradao u požaru god. 1842, i na njegovu prostoru kasnije biše izgrađene čaršije Velike i Male Trgovke ili Pazarbule s oko šezdeset dućana. Kakva je bila arhitektura toga bezistana, nije poznato, jer se njegov opis nije nigdje
sačuvao.

Drugi bezistan u tome mjestu nastao je oko god. 1540, a sagradio ga je G a z i H u s r e v b e g, pa se i .zvao njegovim imenom. Protezao se duž Kujundžiluka od današnje ulice Jugoslavenske armije do Ferhadije (današnje ulice
" Daira je arapska
~Jtladiilta označuje
riječ

(daire) i u
~tq s~

leksičkom

smislu ·znači krug, kružnica, a

t1.1 vrst\l

upravo po tome,

masaze niži! OkO ·gvoriš~i\,

266

Aliia

Beitić

Vase Miskina) u dužini od punih 109 m. To je vrlo masivna kamena građevina bazilikalnog tipa. Uz dugi hodnik, natkriven bačvastim svodom, poredano je s dvije nasuprotne strane ništa manje nego pedeset i dva dućana. S vanjske strane, duž čitava Kujundžiluka, a današnje Gazi Husrevbegove ulice bio je i treći niz dućana s otvorima· prema ulici. U unutrašnjost vodila su četiri velika i posebno naglašena ulaza: dva iz Kujundžiluka, a po jedan iz Ferhadije i današnje ulice Jug. armije. Osvjetljenje prostora tu je provedeno, kao kod kakve bazilike, nizom luneta ispod samog potkrovlja. Danas je još trećina toga spomenika u prvotnom obliku, ali ni ona više ne služi svojoj staroj svrsi. Posve je drugačijeg tipa treći sarajevski bezistan, koji je sagrađen na južnoj strani hana Kolobare i Gazi Mehmedbegova bezistana, i koji i danas stoji cio uzgor. Podigao ga je god. 1551 uz ostale svoje zadužbine veliki vezir i sin Sarajeva ili najbliže okoline H r v a t R u s t e m - p a š a. Cetverouglasti prostor (27 X 18 m) sa po· jednim ulazom sa svečetiri strane prekriva šest posve jednakih kamenih kupola, koje se oslanjaju jednim dijelom na vanjske zidove, a drugim na dva snažna kamena stupa u unutrašnjosti, u dužoj osi zgrade. Oko tih stupova i okolo do zidova nekad se nizao dućan do dućana, a u tim dućanima prodavala se raznovrsna, mahom tekstilna roba, a ponajviše svila iz Bruse, pa se tako po tome gradu taj bazar i prozvao B r u s a - b e z i s t a n o m, Dućani i iza njih masivne magaze · s bačvastim svodovima od stare opeke poredani su tu i Sl1 svečetiri vanjske strane zgrade, i oni čine suvislu cjelinu i u konstruktivnom i oblikovnom smislu s glavnim dijelom objekta. Sami način gradnje i komponiranja kazuju nam, da je cio taj sklop potekao u isto doba i iz ruku istih majstora. Zbog smještaja tih vanjskih dućana i magaza prozori na bezistanu, koji upuštaju unutra primjernu svjetlost, po.stavljeni su tu visoko gore, gotovo ispod samog vijenca. Od dva travnička bezlstana jedan je bio u današnjoj ·Gornjoj čaršiji, i od njeg se samo dio sačuvao. Dok je bio cio, imao je četrdeset l sedam dućana. Sagradio ga je uz brojne ostale svoje zadužbine u tome i drugim mjestima bosanski namjesnik Mehmed-paša Kukavica sredinom 1757-1758 godine. 12 'Drugi travnički bezistan sagrađen je u Donjoj čaršiji i predstavlja jedinstven tip tih objekata u našim stranama. Nije to uopće samostalna zgrada, nego je izgrađena u sklopu današnje džamije Sulejmanije: u prizemlju je bezistan s dva ulaza s dviju nasuprotnih strana (sjeverne i južne), a na katu džamija. I danas je u vrlo dobrom stanju i ima ukupno dvadeset i sedam dućana. Deset ih je unutra, a sedamnaest s tri vanjske strane. S južne i zapadne strane bezistan resi impozantan trijem s kolonadom jakih kamenih stupova. Taj bezistan i džamija nad njim građeni su nekako u isto vrijeme, kad i Kukavičin bezistan u Gornjoj čaršiji. I bezistan i džamiju podigao je ondašnji bosanski valija Sopa Salan Camil Ahmed-paša. 13
" To se razabire iz samoga natpisa na bezistanu (reb. II 1171 = 13 XII 1757- 10 I 1758) i iz Kukavičine vakufname od 21 VII 1758 godine. U vakufnami se, dalje, uspostavlja i služba p a s v a n d ž i j e, koji će, uz dnevnu plaću od 3 akče, čuvati po noći taj bezistan od provalnika i požara. " Iz njegove se vakufname od 13 VIII 1757, dalje, vidi, da su bezistan i džamija nad njim podignuti na mjestu dotrajale (harabi) Ga z i- a g i n e džamije. Današnje pak ime džamija nosi po poznatom beogradskom i bosanskom vali,ii Sulejman-paši Skopljaku, koji ju j~

nakon jednog

po~ara

obnovio god. 1816.

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bo•ni i Hercegovini

267

Bezistan u Banjoj Luci zadužbina je bosanskog beglerbega (1580-1588). U svojoj vakufnami, daj tiranoj sredinom safera 995 (treća dekada januara 1587), dao je samo ovu odredbu za nj: •l među spomenutim dućanima neka se na pogodan način: sagradi jedan bezistan.« Prema tomu, objekt je podignut negdje poslije god. 1587 iz sredstava Ferhadpašina vakufa. Bio je u srcu donjošeherske čaršije, i davno je propao. Jedini poznati kasniji spomen i opis toga bezistana sačuvao nam je Evli· ja Celebija. On na r''-----1 prolasku kroz Banju 1--t:::,.=~:al Luku god. 1652 opisujući to mjesto veli: »U čaršiji ima oko tri stotine dućana. Tvrdo zidani bezistan sa stotinu dućana, gdje s.e i danas :;; obje strane na vratima provlači gvozden lanac, Ferhad-pašina je zadužbina.« A taj opis kazuje, da je to morala biti masivna, vrlo velika i impozantna građevina. Ako je Evlijin navod •o broju dućana tačan, onda je to bio najveći bezistan na našem tlu, gotovo dva puta veći i od Gazi Husrevbegovog u Sarajevu,a
F~rhad-paše Sokolovića

Gazi Husrevbegov bezlstan (desno) i Ta!lihan (!ljevo) u Sarajevu (Truhelka)

I z v or i i l i t er a t ur a: Vakufname br. 209, 307, 696 -

Kreševljaković,

Esnafi i obrti

I, 6-8 - Isti, Veliki vezir Rustem paša, kal. Narodna Uzdanica 1939, str. 77-94 - Truhelka, Der Brussabesisten, Bosnische Post od 6 IV 1912 - Truhelka, Gazi Husrevbeg, 88-100 - Kreševljaković, u Spomenici G. H. 400-godišnjice, str. 65 - Bejtić, Cami!ija džamija i njen vakuf u Travniku, Glasnik IVZ X/1942, 143-148 - Asim M:uftić, Mosche und Stiftung Ferhad Paša's in Banja Luka, Leipzig 1941, str. 34 i 47 - Naše starine I/1953 str. 98, 99. " Ne smije se nipošto identificirati ni po mjestu, ni po arhitekturi s onim današnjim t. zv. S i b ić e v i m b e z i s t a n o m, koji, uzevši strogo, i nije bezistan. Taj drugi objekt čini tridesetak običnih dućana s dvije strane uličice i obični drveni 'dvostrešni krov iznad ulice. Dućane je sagradio god. 1873 banjolučki trgovac J u s uf a g a S i b ić za svoju tamošnju medresu, a krov je iznad ulice i tih dućana kasnije napravio mutevelija Sibićeva vakuf<~ Hadži Hamid Huseđžinović, i tađa se taj sklop đu~ana nazvao bezistanom,

268

Alija

Bejtić

Tlocrt bezistana pod džamijom Sulejmanijom u Travniku

Stupovi u trijemu bezistana pod džamijom Sulejmanijom 11 Travniky

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

269

KARAVAN-SARAJI l BANOVI

To su javna svratišta, u kojim su nalazili prenoćište za se i za svoje konje kiridžije i trgovci, a onda i svi ostali putnici, posebno vojska. Građeni su na· Orijentu i kod nas po svima putevima, kojim se odvijao imalo jači promet. Obzirom na samu namjenu, imaju posebno prostorno rješenje i donekle· ustaljen tip. Domovina putničkih svratišta toga tipa je, kako i sami nazivi kazuju, Orijent, upravo Perzija, gdje su bili poznati, po saopćenju Herodota, još u starom vijeku. U starije doba na Orijentu i kod nas ta dva naziva označavali su dvije .vrste putničkog svratišta. K a T a v a n - s a T a j je zapravo, kako i samo ime kaže, veliki dvor, u kojem se mogla smjestiti čitava karavana tovarnih konja i trgovaca. Karakteriziraju ga, dakle, vrlo velike dimenzije. Uvijek je građen u dvije etaže i u četiri trakta, koji zatvaraju veće i prema gore otvoreno dvorište u središnjem prostoru plana. Gotovo redovito ima samo jedan ulaz, osiguran sa dva teška željezna krila, koja se preko noći zatvaraju. Taj ulaz seže uvis do stropa prizemnih prostorija, a širok je najmanje toliko, da kroza nj može nesmetano proći konj pod tovarom. Dvorište je obično kaldrmisano i ima negdje u kraju redovito bunar ili česmu. Tu se tovari i rastovara roba. Okolo dvorišta, s jedne ili više strana je širok trijem, a iza trijema, u karavan-saraju po gradovima, tvrde kamene magaze, u kojim su putnici i domaći trgovci držali robu. Uz neku stranu dvorišta je i prostrana staja za konje, bitna čest svih karavan-saraja i hanova. Negdje iz dvorišta ili do samoga glavnog izlaza smještene su jedne ili dvoje stube, koje vode na kat, raspoređen u odaje za putnike te. upravitelja ili h a n d ž i j u i poslugu konačišta. Handžijina je soba uvijek nad samim glavnim ulazom ili na suprotnoj strani dvorišta, sučelice ulazu, kako bi mogao imati slobodan pregled putnika, koji dolaze i odlaze. Putničke pak odaje nižu se u 5ve-· četiri trakta u dva reda, između kojih vodi prostran i kaldrmisan hodnik skroz · unaokolo. Tako velika konačišta gradili su samo vrlo imućni ljudi, mahom visoki državni službenici, kao svoje zadužbine. Glavna im je namjena bila da pruže najnužniju pomoć putnicima i da im osiguraju krov nad glavom po vrlo niskoj cijeni, • koja kadikad nije bila dostatna ni za samo uzdržavanj~ objekta. U karavan-saraju, u pravilu, putnik nije mogao nabaviti hrane ni za se ni za konje, nego je to obadvoje kupovao vani, u gradu u čaršiji, a na otvorenom putu u selu, a to je daljnja karakteristika karavan-saraja. H a n je u leksičkom smislu analogan gostionici, to je, dakle, svratište, gdje se, pored konaka, mogla nabaviti i hrana. Već se po tome znatno razlikuje od karavan-saraja. Daljnja i još veća razlika je u samoj arhitekturi. ·Mnogo je čednijih dimenzija i, u pravilu, posve drugačijeg, jednostavnijeg tipa. U vanjskoj arhitekturi razlikuje se· od obične stambene gradske kuće samo u tome, što nema ćošaka ili erkera. Nema tu članjenja na traktove i razvedenosti oko centralnog dvorišta, nego se svi, . najnužniji prostori nalaze u jednom objektu i pod jednim, četverostrešnim krovom: u prizemlju staja i uz nju, do ulice, jedna veća soba za zajedničko konačenje i kraj nje druga, u kojoj je handžija gotovio kavu i jelo i dvorio goste. Veći pak i bolji hanovi obično su imali i nekoliko soba na spratu l!:a konačenje putnika.
ponajčešće

270

Aliia

Beitić

Morića

han u Sarajevu -

tlocrt kata

Međutim, dok se u hanu mogla nabaviti bar hrana, ni u hanu, niti u karavan-saraju nije bio običaj držati posteljine za putnike. Oko pola· metra uzdignuti podij od golih dasaka, postavljen od zida do zida i u dužini ispruženog ljudskog stasa, bio je sav namještaj u tim konačištima, i putnik je sve nosio sam. U takvim konacima kiridžijama i običnim putnicima uzglavlje je bio samar ili sedlo, postelja konjsko ćebe ili serdžada, a pokrivač duga suknena kabanica. Imućniji pak ljudi, posebno visoki državni službenici, nosili su toliko posteljine i putničkog pribora sa sobom kako se to vidi iz više isprava - da su time tovarili i po nekoliko konja. Dok su karavan-saraji odreda bile zadužbine, hanovi su bili, naprotiv, mahom privatna dobra pojedinaca, koji su sami njima upravljali, ili ih davali u godišnji zakup drugome. Ima, međutim, više i takvih primjera, gdje ih podižu imućniji ljudi kao zadužbine, ili ih pojedinci kasnije daju u vakuf. U pisanim turskim spomenicima s ~ašega terena nazivi karavan-saraj i han javljaju se podjednako po prilici do druge polovfne osamnaestog stoljeća, a otada naziv karavan-saraj sve više iščezava i ustupa mjesto nazivu han za obje te vrste konačišta. Ima čak isprava, doduše iz različitih vremena, u kojim se jedno konačište (na pr. Kolobara u Sarajevu) naziva i jednim i drugim imenom. To potiskivanje naziva karavan-l';araj došlo je, držim, odatle, što su neki karavan-saraji u novije vrijeme doista postali i gostinjci, u kojim se mogla dobiti i hrana, i što je bilo mnogo više pravih hanova, i po tipu i po unutrašnjim uslugama, pa je tako najprije u narodu, a onda i u ispravama prevladao taj drugi naziv i postao ozna.kom i za jednu i za drugu vrstu konačišta..

Spomenici o•manliiske arhitekture u Bosni

Hercegovini

271

Morića han u Sarajevu - pogled iz dvorišta. Desno u prizemlju je trijem s magazama, do stuba nadsvođel\i ulaz u staju, a nad stubama, gore, isturena abdesthana za umivanje

Velik je broj i karavan-saraja i hanova postojao i radio po svima našim putevima sve do prvog svjetskog rata. Najviše ih je bilo, dakako, uz Carigradski drum, kojim se odvijao najjači promet i putnika i trgovačke robe. Prvo poznato putničko konačište u Bosni sagradio je i uvakufio Gazi Isabeg u Sarajevu. U njegovoj vakufnami, pisanoj između l II i 3 III 1462, navodi se pod imenom h a n. Iz te se vakufname, dalje, razabire, da je taj han stajao na istom mjestu, gdje i kasniji han Kolobara, koji je također pripadao Gazi Isabegovu vakufu. Da li je taj prvi han od svoga osnutka imao u građevnom smislu tip karavan-saraja, nije poznato, ali je izvjesno to, da je kasnija Kolobara bila po tipu pravi karavansaraj, a po unutrašnjim uslugama gostinjac, u kojem se i kava pekla, a stare Sarajlije držali i političke zborove, i stoga se s pravom nazivaše i karavan-sarajem i hanom. Kolobara je bila jedan od naših najvećih i najljepših karavan·· saraja. Mogao je primiti 400 putnika i 35 konja. Potpuno je izgorio 29 XII 1937, a posljednja mu je zgrada bila iz prošloga stoljeća. Sarajevo je pod turskom vladavinom bilo vrlo· jak privredni centar Balkana, i u njemu je iza toga prvog Gazi Isabegova konačišta izgrađen velik broj karavan-saraja i hanova. Austrougarska okupacija god. 1878 zatekla ih je u tome mjestu ravno pedeset, koji su bili čitavi i još radili, i u koje se, prema jednom

272

Alija

Bejtić

službenom popisu iz te godine, moglo u kona čiti 2640 osoba i· 1262 konja. Među njima svima bjehu osobito poznati po veličini, tipu i prometu, pored Kolobare, još T a š l i h a n i M o r i ć a h a n. Tašlihan je zadužbina Gazi Husrevbegova, a sagrađen je oko 1540 uz Gazi Husrevbegov bezistan, s kojim je bio i spojen sporednim vratima. Stajao je ondje, gdje je danas bašča hotela Evrope. Po tlocrtnom rješenju bio je pravi karavan-saraj na kat, a bješe izgrađen sav od kamena, pa se po tome i zvaše T a š l i h a n (»Kameni han«). Ali dok je kod drugih karavansaraja unutrašnji trijem bio slobodan za tovarenje i rastovarenje robe po nevremenu, u Tašlihanu je taj prostor bio raspoređen u čitav niz trgovačkih dućana, i po tome taj han činjaše iznimku među svim bosanskim hanovima i karavansarajima. Bio je tipični t r g o v a č k i h a n, kakvih inače nije bilo na našem tlu. U četverouglastom dvorištu toga hana bio je i sebilj s više česama, a nad njim, na stupovima, zanimljivo, mala džamija, čija je zgradi~ morala praviti osobit optički ugođaj u svojoj okolini. U veliku staju toga hana moglo se smjestiti 70 konja, a u slobodne sobe na katu 20 putnika. Tašlihan je propao u požaru 8 VIII 1879, a god. 1912 raskopaše mu i posljednje zidine. M or ić a h a n je također vlasništvo Gazi Husrevbegova vakufa, a podignut je u srcu nekadašnje sarajevske čaršije negdje krajem šesnaestog ili počet­ kom sedamnaestog stoljeća. U pisanim izvorima zove se D r u g i n o v i h a n G a z i H u s r e v b e g o v a v a k u f a, a današnje je ime dobio negdje u prvoj polovini prošloga stoljeća po zakupniku M u s t a f a g i M o r i ć u i njegovu sinu I b rahim u. I danas je taj han uzgor i predstavlja jedini sačuvani tip starih orijentalnih karavan-saraja u Bosni i Hercegovini. U svoje vrijeme mogao je primiti na konak 300 putnika i 70 konja. Običnih hanova bilo je, kako navedoh, po svima našim gradovima i otvorenim drumovima, a od dosta brojnih pravih karavan-saraja bijaše poznat onaj na Kiseljaku, kojeg je podigao uz svoju džamiju neki H a d ž i U v e j s prije god. 1564, zatim H u s e j n b e g o v u Rogatici (1558), pa karavan-saraj M e h m e dpaše Sokolovića u Višegradu i Hadži Alijagin u Prači, oba iz 16.. stoljeća, potom dva karavan-saraja budimskog vezira M u s a- p a š e u .Novoj Kasabi (1643) i mnogi drugi. U podizanju takvih objekata posebno sn se istakli sandžakbezi Mustafa-paša Sokolović i Sinanbeg te beglerbezi Ferhad-paša Sokolović i MelUned-paša Kukavica. M u s t a f a - p a š a S o k o l o v i ć je sagradio i uvakufio polovinom šesnaestog stoljeća tri karavan-saraja: u Rudom, Goraždu i Mokrom kraj Sarajeva. Hercegovački pak sandžak S i n a n b e g podigao je nešto prije 7 VI 1582, pored ostalih zadužbina u Cajniču i drugim mjestima, isto tako tri karavan-saraja: u Cajniču, Priboju na Limu i u kasabi Cerniku u kadiluku Velika, a sandžaku Začesna (Slavonija). Bosanski beglerbeg Fer h a dp a š a S o k o l o v i ć, čini se, nadmašio je u tome sve svoje i predšasnike i nasljednike u ovim stranama. Osim karavan-saraja u Banjoj Luci, koga je podigao uz svoju džamiju Ferhadiju, i za kojeg određqje u svojoj vakufnanii od 1587, da se u budućnosti prekrije olovom, podigao je i uvakufio još šest hanova: u Livnu, Ravnom, Dobrunu, Sogubini, Kratovu i Svinjaru. Od njegova hana u Dobrunu vide se i danas temelji kraj željezničke pruge i donjeg mosta na Rzavu, i po ostacima se razabire, da je to bila velika građevina (oko 36 X 17 m). Od kasnijih osoba posebno je zaslužan u tome pogledu M e h m e d -p a š a K uk a v i e a, rodom iz okolice Foče. I on je, poput Mustafe-paše i Sinanbega, podigao tri k!!ra.van-saraja, jedan t"! foči, ·a qva u Prijepolju, i go<:l.

Spomenici osmanlijske arhitekture u llosni i .!Iercegovini

273

1758 uvakufio ih za uzdržavanje drugih svojih zadužbina u Foči, Travniku. i Sarajevu. Njegov karavan-saraj u Foči i danas je uzgor i ima tip većeg dvoetažnog hana s širokim i na luk svedenim kamenim ulazom.
Izvori i literatura: Valrufname br. l, 17, 96, 131, 132, 145, 152, 166, 184, 194, 209, 237, 307, 366, 534, 690, 696, 708 - Sidžili II 28, 64, 135, 316, 444; VIII 5, 58; XIII 19; XVI 40; XXI 54; XXV 42; XXVIII 83, 84; XXXI 62, 75, 91, 107; XXXII 158, 159; XXXVII 50, 209; XXXVIII 57; XLI 89; XLV 101, 102, 104; LV 257; LVI 29; LVIII 53; LXVII 58; LXVIII 45-48, 51, 52; LXIX 61, 62, 83; LXXV 33, 35 - Monumenta turcica I br. 3363 - Kronika M. E. Kadića IV 121 (II); X 34 (II); XXVI 116/II - Sabanović, Prilozi II/1951, str. 9, 19 - Kreševljaković, Esnafi i obrti I, 9-14; Esnafi i obrti II, 68-69 Truhelka, Gazi Husrevbeg, 96-102 - Kreševljaković, Han Kolobara u Sarajevu, Novi Behar XI/1938, str. 202--206 Isti, Morića han u Sarajevu, Arhitektura V/1951, br. 9-12, str. 92-94 - Sarajevski Tašllhan, Jugoslavenski list (Sarajevo) br. 161 od 1929 - Trojanović, Naše kiridžlje, Etnografski zbornik SKA, knj. XIII, str. 50-56 - Novi Behar VII/1933, str. 36-41 - Naše starine I/1953, 91-116.

MOSTOVI

Od spomenika, koji su služili prometu i trgovini, svojom smjelom konstrukcijom i arhitekturom osobito se ističu kameni mostovi ili ćuprije, kojih i danas ima po mnogim našim rijekama i rječicama. N ajveći dio tih starih turskih mostova u našim stranama građen je veoma solidno od kamena tesanca na jakim pilovima u riječnom koritu, i svi su prema sredini manje ili više uzdignuti radi bržeg otjecanja vode s kolovoza. U ona starija vremena nije bio razvijen kolski promet, pa je kod tih. svih mostova kolovoz razmjerno uzak, određen samo za prijelaz pješaka i konja pod tovarom i ograđen niskom kamenom ogradom k or k a l u k o m. Kod boljih mostova iz te ograde izdiže se na srednjem djelu objekta kameni portal, u koji je uzidana ploča s natpisom o gradnji objekta. .Takvih portala bilo je na nekoliko naših mostova. Otvori nad vodom među pilovima presvedeni su lukovima različitih omjera i oblika, a ima· više primjera, gdje je korito rijeke premošćeno jednim jedinim lukom. Upravo ti jednolučni kameni . mostovi, koji se poput duge viju u zakrivljenom luku iznad riječnog korita, dokazi su velike spreme i smjelosti starih graditelja, oni, usto, svojim rnasivom i elegantnim oblikom, koji se čini, kao da je iz sira isječen, djeluju na gledaoca. I kad se ima na umu, da u ondašnje doba nije bilo današnjih tehničkih pomagala, bez kojih se danas ne da ni zamisliti takav jedan rad, i da se nijesu poznavali zakoni statike, onda se čovjek upravo· divi, s koliko su vještine, osjećaja i smjelosti izvođen~ takvi objekti. Neki mostovi imaju i karakteristične t. zv. štedne otvore u upornjacima i pilovima, a oni su nastali, jedno: radi uštede materijala i, drugo, poradi lakšeg otjecanja nabujale rijeke i smanjenja pritiska na masiv mosta. Neki pak mostovi na granicama i važnim prolazima imađahu na sredini i kapi-kule, koje su se preko noći zatvarale. Tu se carinila roba i obavljao pregled putnika, a u ratnim danima i držala jaka straža, koja je čuvala. most i branila prijelaz neprijatelja. Te su kule bile obično izvedene od priprosto obrađene drvene građe te su stoga stajale u velikoj disharmoniji s pomno izvedenim kamenim masivom mosta i mnogo kvarile estetsku cjelinu glavnog objekta.

274

Alija BejtiČ

Graditelji tih kamenih mostova na našem tlu bili su iz raznih krajeva, iz Carigrada, Bosne, Hercegovine, Dalmacije, pa, kako je naprijed spomenuto, i iz Italije, ali su gotovo svi, zanimljivo, svoj rad strogo podređivali istočnjačkoj građevnoj koncepciji. Tek .tu i tamo opaža se u oblicima lukova izvjesno odstupanje od .tih tradicija. Među tim graditeljima svakako je bio najvještiji i najuzoritiji Kodža Mimar Sinan, koji je, uostalom, i započeo graditeljsku karijeru sličnim poslom, izgradnjom triju velikih lađa za prijevoz vojske preko Vanskog jezera u istočnom Anadolu u danima vojnog pohoda na Perziju. 15 Od brojnih kamenih mostova turskoga sloga u našim stranama nekoliko ih se ističe· upravo majstorskim oblikom i izradom. Takva je jednolučna K o z j a ć u pr i j a na Miljacki više Sarajeva na starom Carigradskom drumu, koja i danas stoji uzgor potpl!.Jlo očuvana, i koje nam je prvi poznati spomen sačuvao mletački putopisac Katarine Zeno 1550 godine. Vrijedna je i S e h er će h aj i n a ili S e h e r i j a ć u p r i j a u Sarajevu, koja je presvela Miljacku s pet okana (danas ih ima četiri, a peto, ono na lijevoj obali, zasuto je 1897), i koju je sagradio š e h er će h a j a (načelnik grada) H a d ž i H u s e j n 1620 godine. Njoj je i po obliku i po umjetničkoj izradi slična, dalje, današnja L a t i n s k a · ć up r i j a s četiri okna na istoj rijeci i u istom mjestu. Sagrađena je god. 1798 troškom sarajevskog trgovca H a d ž i A b d u l a h a g e ~ r i g e, koji je u tu svrhu pred svoju smrt oporukom ostavio trećinu svoga imetka. Za gradnju toga mosta pozvan je iz Ljubinja n e i m ar Ris t o i njegovih dvadeset majstora. Risto, međutim, nije došao, i gradnju je izveo n e i m a r J o v a n za 76 dana s klesarima Grgom, Trifkom i Ahmedom i brojnim zidarima. Tehnika mosta kazuje, da su ti domaći graditelji bili dorasli svome· pozivu, i da su izveli djelo lijepe umjetničke vrijednosti. A kad se ima na umu, da je most ·sagrađen daleko izvan epohe one veličanstvene građevne djelatnosti u turskoj carevini, onda je sposobnost i umijeće tih graditelja još izrazitija. Dalje je vanredno uspio jednolučni most u 2epi na rječici 2epi, lijevoj pritoci Drine, svakako iz 16 stoljeća, zatim ćuprija na rijeci Bosni u Sarajevskom polju, pa Arslanagića most na Trebišnjici · kod Trebinja, na kojem je bila i kapi-kula, i nekoliko drugih s više okana na rijeci Buni u Hercegovini. No, nad svima se svakako ističe nadaleko poznati stari most u Mostaru i čuvena ćuprija Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu. Oba spomenika resi solidna izvedba i vanredna elegancija i najmanjih detalja. I pored velebnosti tih objekata, na promatrača tu ne djeluje uopće težina mase, i u arhi" Vrijedno je ovdje spomenuti i jednog domaćeg graditelja, koji se.proslavio upravo tom gradnjom pontonskih mostova. Bio je to A b d u l a h- č e i. e b i j a M u z a:f er i j a. Podatke o njemu sačuvao nam je njegov savremenik Omer ef. Novljanin u· svome poznatom djelll Ah vali gazeva ti ·d er di j ari B o s na o ratovanju pod Hekim-oglu Alipašom l\ god. 1737, 1738 i 1739, gdje se veli: •Kad je Hećimoglu Ali paša pošao iz Travnika ka Beogradu, na putu do taino da bi olakšali prijelaz pješaka' preko rijeka, koje im bijahu na putu, (koristili su se) vještačkim mostom, što ga je izumio Muz;~feri-zade Abdulah-čelebija iz Sarajeva, čovjek s tisuću znanosti (hezar-fenni), vješt znanostima i prirodno nadaren, mostom, koji se dade rastaviti, a po potrebi natovario bi se na kola i sobom u boj ponio. Tako je na ovome putu na Drini uistinu bio postavljen, pa su svi pješaci brzo prešli preko njega.« Po tome opisu za toga graditelja znade i Hammer i naziva ga >Tausendktinstler«. Umro je u Sarajevu god. 1163 (1750) i pokopan u groblju na Jekovcu. - Isp. opširnije o njemu članak Osmana A. Sokolovića: U Sarajevu je živio prije dva stoljeća jedan mjernik i izum i t e 1 j pr e n o s n o g m o s t a, Hrvatski dnevnik (Zagreb) od 17 III 1940, str. 20.

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

275

tektonskoj cjelini tih mostova došla je do snažnog izražaja istočnjačka građevna tradicija. Valja posebno naglasiti, da su ta dva mosta svratili na se jaču pažnju i narodnog pjevača, pa je i jedan i drugi opjevan u oduljim narodnim pjesmama. Stari most u Mostaru premostio je korito široke Neretve jednim jedinim smjelim lukom, kojega raspon iznosi 29,40 metara. Most je visok nad razinom vode upravo 21 m, a širina mu je 4,30 m. Građen je hidžretske godine 974, a ta odgovara našoj 1566/67. Graditelj mu je turski neimar H a jr u d i n iz škole Kodža Mimara Sinana. Dvije kamene kule, što rese ovu ćupriju, i koje su štitile. · prelaz preko mosta, podignute su, vjerojatno, tek potkraj sedamnaestog stoljeća, u doba političke i ekonomske krize i vremenima četovanja Stojana Jankovića, a na svu priliku godine 1676, kako to kazuje i zapis, uklesan na lijevoj nozi mosta. Sokolovićev most u Višegradu premostio je brzu Drinu s·1edanaest šiljastih lukova u ukupnoj dužini od 179,43 m! Rasponi tih lukova različite su veličine i kreću se između 5,20 i 14,79 m. Kolovoz mosta, kojega širina iznosi tačno 6 m, prema sredini je lakše uzdignut i s obje strane oivičen kamenom ogradom ili korkalukom. Visina pak mosta na najvisočijem dijelu, a to je središnji dio, iznosi p,ri normalnoj visini vode 13,80 m. Taj dio građevine urešen je s dva nasuprotna kamena izduženja, poput dva balkona. U izduženju prema izvoru rijeke je visoki kameni portal s natpisima, dok ]e u onom drugom s of a (5,50 X 3,50) za odmaranje prolaznika. Povrh obadva ta izduženja do 1886 stajala je i kapi-kula na kat od hrastova Q.rveta. Most na lijevoj obali rijeke izbija okomito na kamenu hrid i visoko iznad riječnog korita, pa je na tome mjestu nadovezan kameni podzid, koji gotovo u pravom katu skreće kolovoz na desnu stranu i vodi u dužini od kojih 120 metara nizvodno sve do preko potoka Osojnice. Cio most, i glavni masiv i silaz, zidan je posebnim kamenom tesancem, sedrom, koja se lako da obrađivati, i koja je dobavljana iz današnjeg mjesta Banje, 5. km nizvodno i na desnoj obali Drine, gdje se i danas vadi. Tesana sedra ugrađena je tu ne samo u vanjskoj strani, već i u čitavoj unutrašnjosti i u cijeloj dužini objekta. Tako obrađen i ugrađen kamen još veže, osim vapna, i obilje željeznih spona. Osim željeza u most je utrošena i velika količina olova. Njime su zaljevane željezne spone, a posebno. je mnogo utrošeno u temelje stupova, kojim se obraćala osobita pažnja, i pri čijoj su se izgradnji trebali prebroditi najteži podvodni radovi. Graditelj Sokolovićeva mosta bio je prvorazredan majstor. Već i po samome objektu može se zaključiti, da je to djelo Kodža Mimara Sinana, a za to imamo i pisani podatak u P o p i s u g r a đ e v i n a, koga je sastavio ~:m sam ili neki od njegovih učenika. Vrijeme gradnje mosta pokazuju dva natpisa, uzidana u portalu. Jedan ima hidžretsku godinu 979 (1571/72) a drugi 985 (1577/78). U oba se natpisa veli, da je sastavljač tih natpisa vidio građevinu dogotovljenu, ali će to biti običan locus communis, koji se sreta u gotovo svima turskim kronogramima na građevinama, i prva godina bez dvojbe označuje početak gradnje mosta, a druga završetak glavnih radova. Drugačije se ne da protumačiti postanak tih natpisa. Na riašim rijekama i rječicama bio je, pored kamenih, velik broj i drvenih mostova·, ali su svi, razumljivo, davno dotrajali i propali. Među njima je bila i jedna osobita vrsta s !učnim otvorom iznad riječnog korita. Luk je bio konstruiran na majstorski način. Tesane drvene grede postavljale su se i vezale horizon-

276

Alija

Bejtić

talno jedna po drugoj, ali tako, da je svaki gornji sloj, počevši od lučnih uporišta, nadilazio donjl prema sredini korita i u obliku peraja na ptičjem krilu, dok se grede nisu sastab gore pod samim kolovozom i tako formirale tjeme luka. Poznata su mi dva takva mosta na našim rijekama. Jedan je bio na Drini na Brodu više Foče, i putopisac Evlija čelebija s divljenjem ga opisuje, a drugi je stajao na rijeci Prači, lijevoj pritoci .Drine, niže .današnje željezničke stanice Mesići-Roga­ tica, na vrlo starom putu iz Rogatice u Goražde i Gornje Podrinje. Ostaci konstrukcije toga drvenog mosta vidjeli su' se još krajem prošloga stoljeća. Neke mos~ove na našem tlu gradila je i popravljala država za vojne potrebe, ali ih je, svakako, najveći broj izgrađen troškom imućnijih pojedinaca. Neki se opet naši ljudi posebno istakoše podizanjem mostova. Tako, na pr., mnogostruki mostarski legator Mehmedbeg Karađoz sagradio je, kako se vidi iz njegove vakufname od početka marta 1570, tri mosta u Hercegovini: jedan na Buni blizu Blagaja, drugi na Lištici u Blatu, a treći na Neretvi u Konjicu. Nešto kasniji herce:govački sandžak i čajnički legator Sinanbeg gradi veliki most na rijeci Limu u Priboju i nekoliko manjih na rječici Janjini kod Čajniča, a Ferhad-paša Sokolović nekako u isto vrijeme podiže dva mosta u Banjoj Luci, jedan, drveni, preko Vrb?Sa, a drugi, manji i kameni, preko rječice Crkvine. Drugi i kasniji pak mostarski legator Hadži Balija, sin Mehmedov, sagradio je početkom sedamnaestog' stoljeća, pored drugih zadužbina, i dva mosta na rijeci Neretvi, jedan u. Konjicu,· a drugi u nahiji Glavatičevo, i svojom vakufnamom od početka maja 1612 ostavio lijep imetak u novcu i dućanima za njihovo uzdržavanje. Ali je bosanski· vezir Mehmed-paša Kukavica i u tome nadmašio sve dr1,1ge svoje zemljake. On je sam svojim troškom prije 21 VII 175'8 podigao pet velikih mostova: dva u Foči (jedan na Drini, a drugi na čehotini) i po jedan na Limu kod Prijepolja, na Drini u Goraždu i na Bosni u Visokom. Sve se to vidi iz njegove vakufname od spomenutog datuma, u kojoj se određuju i prihodi, kojim će se ti mostovi uzdržavati.
I z v or i i l i t e rat u r a: Vakufname br. l, 96, 120, 145, 184, 194, 209, 236, 452, 696, 708 - Sldžill II 216; V 29; VIII 58; X 26; XVII 61, 62; XVIII 50; XXI 100, 113; XXII 168, 169; XXIX 51, 158; XXXI 29; XXXIII 219; XXXV 40; XXXVI 23, 80, 168; XXXVII 82, 143, 184,· 207; XXXVIII 146; XL 46, 158; XLI 6; XLII 132; XLIII 78, 146; XLVIII 56, 118, 196; LII 42, 111, 120; LIII 76; LIV 71; LVI 98; LIX 27; LXIII 35, 59; LXX 20; LXXIII 103; LXXV 62, 86, 89; LXXVII 39; LXXVIII 103; LXXX 99-101; LXXX 36 - Monumenta turci~a I 805, 806, 807, 810, 812, 813, 1995, 2613 - Mon. turcica II 101, 102, 122, 151, 152, 197, 254, 318, 436, 522, 906, 966, 1045, 1061, 1662 - Kronika M. E. K<!dića I 120, 122, 159, 163, 177, 201, 269, 277, 282, 311; II 21, 22, 32, 33, 41, 71, 86, 251, 280, 331, 382; III 163; !V 73 (II), 173, 215, 216, 222, 268; V 129, 213; V-I 34 (II), 200 (II); VII 229, 252, 255-257; VIII 328; IX 51 (II), 284, 307; X 3 (II), 279; XI 81, 84; XV 146; XVI 77, 78, 146; XIX 64; XXIV 305; XXV 314 - Bosna br. 14, 99, 108, 126, 172, 223, 234, 242, 247, 276, 354, 355, 385, 379, 396, 470 - Sabanović, Prilozi II/1951 - Evlija Celebija V i VI - Kemura GZM XXII/1910 str. 122-123, 254-261 - Kreševljaković, Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, str. 197-:-212 Kemurazade S. S. Fehmi, Koprtilar, kalendar Gajre! II/1325, str. 56-60 - Salnama (Sarajevo) za 1290/1873 Stix, Das Bauwesen in Bosnien und der Hercegovina - V. Radimski, Bišće-polje kod Mostara, GZM III/1891, str. 159-192 - Napredak (Sarajevo) 1932, br. ll i 12 Novi Behar VIIi1933, str. 40--41; VIII/1934, str. 177; IX/1936, str. 319 - Nova Evropa XXIX/1936,. str. 232-235 - Gl. Jug. prof. društva XVII/1937, str. 1056-1059 - Glasnik IVZ VI/1938, str. 26 i 29; VII/1939, str. 53, 77-79; IX/1941, str. 45-46 - Kalendar Narodna Uzdanica 1940, str. 112-130 - Hrvatski dnevnik (Zagreb) od 13 X 1940 - M. Hadžijahić, Kozija ćuprija u prošlosti, N. Behar IX/1935, str. 17-18 - s. Delić, ćuprija na mostu (kod Trebinja), GZM· III/1891 - Arslanagića most, kalendar Narodna Uzdanica 1935, str. 145-6 - H. M. Muhibić,

A.

!lejll~. Sllo!l\enle! ijstnanlt.1ake arhitekture u Bosni l Hercegovini

'tabla vtt

A. ileJUc\, Spomenici osmani!Jsk~
arhitekture u Bosni i Hercegovini

Tabla VIn

Kozja

ćuprija

na Miljacki kod Sarajeva

Arslanagića

most na Trebišnjici kod Trebinja

A. Beitič, Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

Tabla IX

Zenski kraj s divhanom, kamerijom i avlijom u Sv•·zinoj

kući

u Sarajevu

Dio nunandarc ili oko iin• u

:·~~~.· .. ; ..

n.i 1\.u{·i u Sarajevu

Spomenici. osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

277

Stara ćuprija u Mostaru, GZM I/1889 - O. A. Balić, Stari most, Zora (Mostar) I br. 1 (15 II 1926) - Peez, Mostar und sein Kulturkreis; Leipzig 1891 - R. Michel, Mostar, Prag 1909 Fr. Babinger, Die Briicke von Mostar, Morgenblatt (Zagreb) LIII br. 115 od 15 V 1938 - J. Neidhardt-Dž. ćelić, Stari most u Mostaru, Nate starine I/1953, str. 133-40 - I. Zdravković, Opravka kula na starom mostu u Mostaru, ibidem 141-143 - Đ. Stratimirović, Stari most na Pračl, GZM XXXVIII1925 Z. Bogdanović, Višegradska ćuprija, Bosanska Vila 1888, str. 174-175 - K. Htirmann, ćuprija u Višegradu, GZM I/1889 - Bosanska Pošta (Sarajevo) od 21 Xl 1896 - Kadlzade M. Enveri, Veziri azam Bosnali Sokollii Mehmet pata, kalendar Gajret II/1325, str. 44-50 - D. Korkut, Obnova natpisa na Sokolovića mostu u Višegradu, GZM XLI/1929 - A. Resulbegović-Defterdarevič, · Grad Višegrad i okolica, Sarajevo 1934, str. 27-33 - Bejtić, Sokolovićev most na Drini u Višegradu, kalendar Narodna Uzdanica 1945 - Dž. ćelić, Obnova Sokolovićeva mosta u Višegradu, Naše starine I/1953, str. 177-181 M. Mujezinović, Obnova natpisa na Sokolovićevu mostu u Višegradu, ibidem.

KULTURA STANOVANJA

Graditeljstvo bosansko-hercegovačkog sela nalazilo se pod turskom vladavinom uslijed prirođene konzervativnosti njegovih nosilaca takorekući · u jednom zatvorenom krugu. Kuća se tu i po obliku, i po konstrukciji, i po· materijalu, od kojeg je građena, uvijek oslanjala na stare tradicije i razvijala vrlo sporo. 16 Grad je, međutim, bio mnogo elastičniji. Orijent preko načina života utjecao je tu jače i na oblikovanje samog stambenog prostora, i stambena arhitektura u gradu kreće novim putevima i poprima drugačije oblike od onih, koji su vladali na tome području u srednjem vijeku. Tako nastaje u gradovima Bosne i Hercegovine stambena kuća posebnog, orijentalnog tipa, i u svom daljnjem razvoju doživljava u oblikovnom i umjetničkom smislu visok uspon. Turski utjecaj na našu kuću osjetio se vrlo rano. Još god. 1550 mletački poslanik Katarino Zeno na prolasku kroz Sarajevo ističe u svojim putopisnim bilješkama, da svaka kuća u tome mjestu ima svoju bašču i čardak. To ističu i kasniji strani pisci, a posebno Evlija Čele­ bija, koji takve kuće sreta po svima našim mjestima, kuda je prolazio. I sarajevski kroničar druge polovine osamnaestog vijeka Mula Mustafa Bašeskija spominje čardake i ćoškove sarajevskih kuća. A to sve kazuje, da su čardaci, ćošci i zelenilo, bitne česti turske stambene arhitekture, bili stalni pratioci i bosanske varoške kuće od prvih godina turske vladavine u ovim stranama. Razvoj i množinu te orijentalne kuće svakako su mnogo pospješivali stalni prilivi stanovništva sa sela, ali isto tako i brojni požari, poslije kojih su se morale kadikad iz temelja obnavljati i čitave gradske četvrti. Sarajevo je, na pr., godine 1697 austrijski princ Evgenij Savojski saždio u gomilu pepela, i sve stare kuće, koje danas vidimo u tome mjestu, izgrađene su poslije toga požara. Osnovni oblik turske kuće prodro je u sve naše gradove, ali je u pojedinim regionima poprimio nešto drugačije ruho, i u unutrašnjosti i u vanjštini. Na tu promjenu utjecao je građevni materijal okoline, lokalni običaji, a ponajviše pokrajinski graditelji dunđeri, od kojih je svaki nq.stojao, da u svoj objekt unese i nešto specifično, svoje. Tako svaki kr~j u Bosni i Hercegovini ima svoj lokalni građevni izraz, i opažaju se znatne razlike među kućama, !).a pr., Sarajeva, Foče,
16 Kao primjer navodim samo vrlo okapnica donosi zlo onome, koji na kuće na starim temeljima strogo pazilo na okapnica stare kuće ne bi došla na prostor

kućna

rašireno vjerovanje naroda, da d a m l a, t. j. njezinu mjestu stoji. Zbog toga se kod gradnje to, i nova kuća nije nipošto smjela biti veća, da nove kuće, gdje se kreću kućna čeljad.

Ul

278

Alija

Bejtić

Vlasenice, Jajca, Banja Luke i drugih mjesta. To variranje osobito je osjetno u vanjskoj arhitekturi i u oblicima pojedinih konstruktivnih ~ dekorativnih elemenata. Orijentalna kuća je svuda u Bosni i Hercegovini jednokatnica, s prizemljem i katom. Iznimku čini jedmo Jajce, u kojem se. ta kuća u bregovitu terenu razvila i u tri etaže. U svima tim kućama u prizemlju su h a l v a t i i h a l v a t i ć i - sobe, u kojim se zimuje - a· ponegdje i gospodarske prostorije, posebno m utv a k ili kuhinja, koja nikad nema stropa, nego je otvorena prema gore iznad čitave svoje površine. Negdje u prizemnom predsoblju ili h a j a t u smješteno je drveno stubište, koje vodi na d i v h a n u, otvoreni prostor na katu, na koji se vežu spratne prostorije, i koji je često na vanjskoj strani ukrašen kolonadom lakih drvenih stupova i lukova. Na katu je gotovo isti raspored stambenih prostorija, kao i u prizemlju, samo su tu sobe nešto veće i s mnogo viš~ prozora. To su č li r d a e i i č a r d a č i ć i, u kojima se ljetuje. Ulični dijelovi tih čardaka i čardačića obično su prošireni i izneseni nešto prema vani, nad ulicu, i razvedeni u čitav niz pendžera i sitnih drvenih mreža - m u š e b a k a. To su opet ć o š e i koji krciz tri plohe .otvaraju dobre vidike na ulicu i čitavu okolinu. U mnogim kućama na divhanlJ se veže i k a m e r l j a ili j a z l u k (Hercegovina), prema vani nešto iznesen prostor s mušepcima, čohom i jastucima, gdje kućna čeljad, posebno ženskinje, izjutra doručkuje i u predvečerje toplih dana najradije sjedi. Građena je od lag~og i tesanog drvenog materijala i isturena prema vani kao i ćošak, samo u vidu polukruga ili na više uglova, te sama sobom djeluje vrlo slikovito. Orijentalna kuća u Bosni nema namješ'taja po sobama u smislu evropskog konfora. Sav vidljivi namještaj je nepomična fotelja ili s e ć i j a, koja se proteže ispod prozora duž cijelog čeonog zida. Na njoj se čovjek odmara, a na njoj i spava. Visoka je upravo toliko, da čovjek može ugodno sjediti na njoj podavljenih nogu i kraj toga nasloniti se na niski parapet pendžera. kroz koji se otvara pogled u daljinu. Sav ostali prostor je slobodan, čist i zastrt šaranim ćilimom, pa nam se soba čini još širom, još prostranijom. U toj kući nema ni članjenja prostora za blagovanje, dnevni boravak i spavaći dio. Sve se odvija u istom halvatu ili čar­ daku izravno na ćilimu ili na sećiji bez imalo osjećaja prostorne skučenosti, kojom toliko u Evropi razbijaju glavu. Pa ipak tu je i sav potrebni pribor za objed i ,spavanje, čak i za kupanje. Trpezu tu zamjenjuje okrugla i niska s ofra, koja se unosi iz mutvaka, i za koju može sjesti i petnaest osoba. Pod sofru se stere na ćilim velika plahta ili s o f r a - b o š č a, da se otpatci hrane ne razasipaju po ćilimu, a kad se sofra digne, pokupi se i sofra-bošča, i prostor opet ostaje slobodan i čist. Tu su i ormari,' peć i kupaonica, samo izvan sobnog prostora i ugrađeni duž čitava stražnjeg sobnog zida u m il s a n d ar u ili o k o l i e u. Obično u srednjem dijelu te musandare ili okolice, koje širina iznosi oko l m, ugrađena je zemljana peć s glinenim lončićima, koji .akumuliraju unutrašnju toplinu i postepena je prenose u prostoriju, a s desne ili lijeve strane .Peći je b a n j i e a ili h am a m d ž i k površine oko jednog četvornog metra. Voda se ljeva iz ibrika, a topla se u ibrik toči iz velikog glinenog vrča ili p e š nj a k a, koji stoji ugrađen u samoj peći do banjice, i koga zagrijavaju plinovi iz peći. U nekom dijelu okolice je i d u š e k l u k, u kojem se, kako i samo ime kaže, drže dušeci, jorgani i jastuci preko dana. Uveče, pred spavanje, nastaje transformacija prostora. Vadi se iz dušekluka posteljina i stere po sećiji ili izravno po tlima, na ćilim, i dnevna · se soba pretvara u spavaću.

----~="'-.:.:==::._:::;==:...::.....:~~~~~---

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni

Hercegovini

.....____279

Stambena arhitektura u Foči. Cečlna kuća u Gor. Polju. U gornjoj etaži na krajevima istureni ćoškovl, a između njih otvorena kamerija

Cečina kuća u Foči u Go;. Polju - tlocrt kata

Pred svakom je kućom manja ili veća it v l i j a, atrij, koji kući osigurava dobro provjetravanje i osvjetljenje. Sva je· pokaldrmljena kamenom oblutkom i zasađena okolo lozom, cvijećem i drugim zelenilom, da kući daje hlad, ljepotu i miriS. Tu je, prijeko od kuće, i ljetni mutvak, a u mnogim avlijama i bunar ili česma s pitkom vodom. S ulične strane avliju opasuje visoki zid, a · gdje je bilo potrebno, po zidu se udarao još paravan od dasaka k a l k a n, da se spriječe pogledi nepozvanog 'oka izvana. U tome je zidu k a p i j a na dva krila ili k a n a t a s velikim mjedenim h a l k a m a ili z v e k i.r i m a, koji su služili mjesto današnjeg električnog zvonceta, a kraj kapije obično i mali prozorčić k a p i d ž i k, kroz koji se pogleda došljak, kad zakuca halkom, ako se ne će kapija odmah otvoriti, i kraj kojeg obično djevojka ašikuje. Neposredno uz avliju je uza svaku kuću i bašča sa šljivikom i povrćem, a tu negdje u blizini su i posebna jednokrilna vrata k o n š i p k e, koja vode u avliju ili bašču prvoga komšije, do čijeg se prijateljstva mnogo drži. ' Takve je kuće gradio obično srednji, zanatlijski stalež. Imućniji, međutim, ljudi imali su ponegdje i bogatije rješenje kuće. Takva se kuća sastojala iz dva zasebna ili međusobno spojena trakta, ili, kako se tu veli, k raj a, a oba ta dijela imaju posebne avlije i sav potrebni prostor u unutrašnjosti. U jednome kraju stoji samo muškinje, a tu se i primaju muške posjete, i zove se s e l ii m l u k. Drugi je opet određen samo za ženskinje i sitnu čeljad, i do toga dijela zabranjen je svaki pristup strancu, pa i daljnjem rođaku, pa se po tome taj kraj naziva h ar e m l u k. Ako su traktovi spojeni, onda je negdje u srednjem zidu takve
ll*

260
č

Alija Bejtic

stambene jedinice ugrađen poseban okrugli i vertikalno položeni ormarić ili e k m e-d o l a f, koji se okreće oko svoje vertikalne osi, a njime se iz haremluka pretura jelo gostima u selamluku, a da žena ostaje neopažena. Tako spojene traktove obično veže i mali međuprostor, t. zv. m a b e j i n, preko koga se može preći iz jednoga kraja u drugi, i koji upotrebljava i muškinje i ženskinje. Tipične primjere takvih kuća pružaju nam bivša kuća Osman-paše Skopljaka u Glađinu sokaku u Sarajevu, od koje je model izložen u Etnografskom odjelu Zemaljskog muzeja, i Svrzina kuća u istome sokaku, koja i danas stoji uzgor potpuno oču­ vana. Prva ima rastavljene, a druga spojene traktove. To su bitni elementi nekadašnje stambene varoške arhitekture ovih dviju pokrajina. Nema tu uopće isticanja statičkih funkcija pojedinih elemenata, niti renesansnog članjenja objekta na podnožje, trup i završetak. Nema tu ni dosljedno provedene simetrije. Bosanska kuća ovoga tipa podjednako voli i simetriju i asimetriju. -Sva je razvedena u neke manje i veće nenametljive elemente. Poseban tip starije muslimanske kuće u Bosni i Hercegovini predstavljaju visoke kamene kule iz naših narodnih pjesama, zapravo poluutvrđeni dvorci feudalaca i, po svoj prilici, izdanak stambene kulture srednjeg vijeka. To su četvr­ taste, upravo kvadratične kamene. zgrade sa dva, tri, ·pa i više katova. Ulaz u kulu redovito je nešto uzdignut i, radi sigurnosti, pomičan. U suterenu je zasvođen podrum, koji je kojegdje služio i kao tamnica, a u katovima su stambene i druge prostorije. Posljednji je kat gotovo redovito prekriven kupolastim ili bačvastim svodom od sedre, kako u kulu ne bi ušla vatra, ako bi napadač uspio zapaliti drveni krov. U tome su katu u zidovima puškarnice za odbranu u slučaju napada, a ponegdje i posebno građen otvor, mašikula, kroz koju se sipala vrela voda na neprijatelja. Neke kule imale su iznad toga kata još jednu .etažu od drvene građe, i zidovi te etaže bijahu redovito razvedeni u niz prozora, a ponegdje i konzolno istureni na svečetiri strane. To je č a t m a, elemenat, koji je prenijet ovamo iz orijentalne kuće. Te kule često spominju i opijevaju naši narodni pjevači u junačkim pjesmama. Evo jednog takvog zanimljivog opisa, kojim upravo počinje jedna poduga pjesma, što sam je prije trinaest godina zabilježio u Kukavicama kod Rogatice od Đ.arodnog pjevača starca Smaila Džafovića {umro 1941):
Kulu gradi Mahmut paša Dedo, na Udbini, na dugoj poljani, kulu gradi tri godine dana. Kad je paša dogradio kulu, pokrio je lučevijem klisom, a po njemu tenećetom žutim, da mu bolje odgovara kula. Na vrh kule šiljak udario, a na šiljku od zlata jabuku. Na jabuci alem kamen dragi, iz njeg biju mavi plamenovi, ševak daje poljem udbinskijem, prl njemu se vidi putovati, u po noći kano u po dana. Biserom joj strehu potkitio, na četiri ćoška udario, postavio četiri prangije, kada paši do nevolje dođe, da pripali četiri prangije, da sliježu brda i doline, a da skuplja mlade Udbinjane, da Udbinu od kaura brane. Oko kule bedem i avlija, na avliji od čelika vrata, preko vrata čelikli manda!!. U avliju vodu uvodio, pa on vodi šadrvana gradi, . u šadrvan vodu upustio, namjestio četeres flskija, naokolo drvene police, zastire ih dibom i kadifom, kad mu paše i veziri dođu, kad mu hodže i hacUije dođu, kad mu age i begovi dođu, da posjeda jedan do drugoga, da su redom oko šadrvana, da uzimlju turski avdes na se, i da idu u novu džamiju, i džamiju paša načinio. Oko kule hendek iskopao, a u hendek vodu ujavio. Preko vode na čekme ćuprija, da ne može niko prolaziti ...

Sr::omenici osmanliiske arhitekture u Bosni i Hercegovini

281

KoJakovića kuća u Blagaju (Hercegovina! sjeverozapadna fasada (arh. Dž. Ce!ić)

KoJakovića kuća u Blagaju (Hercegovina) raspored prostorija na katu (arh. Dž. C;lić)

Takvih kula bilo je nekad oko stotinu" u raznim mjestima Bosne i Hercegovine, a gradili su ih obično spahije i zaimi na svojim imanjima i kapetani po središtima svojih kapetanija. U samome Livnu, postojbini pjesmom opjevanih Atlagića, Firdusa i Ljubunčića, bijaše ih nekada dvanaest, a danas je uzgor jedina još Pirijina, ali je i ona već u ruševnu stanju. U tome mjestu bijaše velika i tvrda kula bega Firdusa. Iznad prizemlja imala je još četiri kata u kamenu. Porušena je god. 1921, a prestala je služiti svojoj svrsi još god. 1878. Nekako ista tolika bijaše i kula Sulejmanpašića u Odžaku kod Bugojna, samo što je ona još, po narodnom kazivanju, imala i čatmu iznad četvrtog kata. Do danas su joj se oču­ vale samo gole zidine. Zapalili su je god. 1831 pristaše Husein-kapetana Gradaščevića, i više nikad nije obnavljana. U građevnom smislu bijahu lijepe i dvije kule begova čengića, jedna na Ratajima kod Foče, a druga u Odžaku kod Ustikoline, a obje su spalili četnici god. 1942. Danas ih još, koliko znam, ima svega

282

Aliia

Bejtić

' ""'1
•• : .. }') • ·---<>.t. '

Žf:NSIU R.IID"'
IU1jf ..

\__,-.._/~,, i'-~----- 1 : ~
j

f.

fA:IISIUIIAI.IIAr

< C HOON/If

~l

--::""- '\_!

D lAI/011

MuiJIA AIIUJA
ZAHOD

·-·· ,: ,• _\ :· r- __ - (

2

ODUMLUJI(M/VJRNIC'A)

4 5

f

UAJA7
JtARVO!UAII
WIŠIII NALVAT S1AJI

·-~~r. -, -~t- ::;;:;;:::
1
/lltVATIC
.._" .:__..'..,... ·-

·~

H

lti.LVATI(I

"

l

MIGAlA
IJCTN~

~---~-·:'. l

p

IIUJIINJA

b MIG.Il'

11 aAic~
12 ŽCNJI/4 AVU3A

a

OOST4NI.UJI/V~rf

...

Svrzina

kuća

u

Glođinu

sokaku u Sarajevu. Primjer bogataške Tlocrt prizemlja

kuće

s dva sastavljena trakta.

sedam pod krovom: kula u Bijeloj između Gradačca i Bijeljine, zatim Gradašče­ kula u Gradačcu, kula u Bihaću pa ona Njuhovića i druga Hadžimešića u Slatini kod Foče te kula Rustempašića u Odžaku kod Bugojna i Kulenovića u Starom selu kod Mrkonjićgrada. U tim dvjema zadnjim i danas se stanuje. Takve kule rijetko su gdje stajale same. Porodica, kojoj je kula pripadala, vremenom se namnožila, i prostor u kuli postao je pretijesan. Stoga se odmah do kule gradila i obična kuća za stanovanje. Takva kuća uz kamenu kulu zvala se 6 d ž a k, a tim imenom zvaše se po toj kući obično i cijelo naselje. U Bosni i Hercegovini danas ima četrnaest sela, dvije mahale i jedna varošica, koja otud nose ime Odžak ili Odžaci. Kula u sredini takva naselja uvijek je od nežbukana kamena, a odžak mješavina kamena, ćerpića i drveta. Kula se diže uvis, a odžaci se opet oko nje ~ire u horizontalnom pravcu i daju u estetskom smislu protutežu goloj i visokoj kamenoj masi. Vanredno lijep primjer takva balansa i mješavine materijala pružali su osobito odžaci i kula Cengića u Odžaku kod Ustikoline. Ponutrica svih tih stambenih jedinica, i kuća, i kula, i odžaka, bila je od drveta i u najviše slučajeva bogato dekorirana rezbarijama različitih varijacija. Ornament tu prekriva gqtovo sve vidljive drvene plohe: vrata, do1afe, rafove, svu musandaru ili okolicu i, posebno, strop ili š i š e. U tim rezbarijama opaža se bogatstvo motiva istočnjačkog, ali i domaćeg, originalnog porijekla. Istočnjački se javljaju mahom u geometrijskom obliku, a domaći u biljnom, pa i likovnom. Od tih geometrijskih ukrasa dosta je čest prastari ornament u obliku svrtkaste zvijezde (Wirbelrosete), a među domaćim, likovnim, na prvom mjestu dolazi vijugava zmija. Tu i tamo mo~e se još vidjeti, važno je istaknuti, i po koji ornament
vića

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

283

sa domaćih srednjovjekovnih stećaka, a u Beglerovića kući u Repovcima kod Konjica našao sam prije četiri godine u t. zv. š a r e n o m h a l v a t u i jednu rijetku likovnu kompoziciju, koja je, očito, preuzeta s hercegovačkih stećaka: lovački prizor s psima, koji tjeraju zeca, i lovcem, koji jaše na konju i u ruci drži, umjesto srednjovjekovnog koplja, nategnutu pušku! Svi su likovi u živom pokretu proporcionalno rađeni, i kompozicija odaje izvanrednu dinamiku i skladnost.U
I z v or i i l i t er a t u r a : P. Matković, Putovanja po Balkanskom poluotoku 16. vieka. Rad Jug. akad. 62, str. 95 - Evlija Celebija V i VI ~ R. Muderizovlć, Kronika Mula Mustafe Bašeskije, GZM XXX/1918, str. 46 - Stix, Das Bauwesen in B. und H. - R. Meringer, Pučka kuća u Bosni i Hercegovini (prijevod A. Lovrića), GZM XI/1899 - Isti, Das Volksthilmliche Haus ln Bosnien und Herzegovina, Wien 1900 M. Murko, Zur Geschichte deS volksthilmlichen Hauses bei den Sildslaven, Mltteilungen der Anthropologlschen Gesellschaft ln Wien, 19~, str. 12-40, 92-129 (provjerio i proširio Merlngerovu raspravu) - I. Purić, Pučka kuća ti Bosni l Hercegovini, Vienac (Zagreb) XXXII/1900, str. 205-206, 221-22, 236-38 - Bosanska kuća (iz knjige: Bosna i Hercegovina na milenijskoj izložbi u Budimpešti), Sarajevski list· XIX/1896, br. 145-146 - V. V. Vukasović, Narodna kuća l dom s pokućstvom u Dalmaciji, u Hercegovini i u Bosni, Zbornik za narodni život l običaje, knj. 1/1896 - J. Posplšil, Unterwegs zur Baukunst, Monatsheft der Wiener Baulndustrie-Zeltung XXXIV, br. 3 (decembar 1916) - J. Vancaš, Narodno graditeljstvo, Tehnički list (Zagreb) X/1928, str. 353-356 - M. Karanović, O tipovima kuća u Bosni, GZM XXXIX/1927 S. Soldo, Tipovi kuća i zgrada u pređašnjoj Bosni i Hercegovini, Beograd 1932, - V. Curčlć, Ugledna muslimanska kuća u Sarajevu, Narodna starina, knj. VI sv. 14, br. 1 (Zagreb t XII 1927), str. 79-92 - Grabrijan, Neidhardt, Didek, Sarajevo i njegovi trabanti, Tehnički vjesnik LIX/1942 - D. Grabrijan, Turska kuća, Novi Behar XI/1937, str. 9-12 - Isti, Orijentalna hiša v Sarajevu, Arhitektura II/1949, br. 22-24, str. 45-61 - Isti, Naše orijentalne i savremena kuća, Problemi arhitekture in urbanizma L. R. Slovenije. I. posvetovanje arhitektov FLRJ Dubrovnik 1950, Ljubljana 1950, str. 105-115 - M. S. Filipović, Prozor, Gl. Geogr. društva XVIII/1932, str. 1-16 - A. Kristić, Kreševska kuća, kalendar Napredak 1934 - K. Hiirmann, Hadžlbegova kula u Hutovu, GZM II/1890 - Bejtić, Odžak na Vrbasu, Obzor LXXXI br. 5 od 7 I 1941 l El-Hidaje V/1941 (Sarajevo), str. 62-70 - V. Curčić, Drvorezbarstvo u Bosni i Hercegovini, kalendar Napredak 1934, str. 131-144 - M. Karanović, Duborezna soba u jednoj hercegovačkoj kuli, GZM XLIX/1937 - F. Hefele, Bosanska kuća. Glasnik društva za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, III/1888, str. 42-46. " Daska s tom kompozicijom stajala je u gornjem dijelu okolice ili musandare. I sva ostala drvenina u tome halvatu bila je bogato izrezbarena čistim narodnim motivima (zmija, vijugava Joza, cvijet), ali je najveći dio toga, nažalost, otišao - na vatru. Taj· bogati dekor i dao je ime toj sobi šareni halvat. Nasuprot tome halvatu stoji drugi, takoder izrezbaren, ali su tu motivi posve drugačijeg sastava; najvećim su dijelom, sudeći bar po onome, što je još ostalo, orijentalno-islamskog porijekla. Te rezbarije u· oba ta halvata radili su god 1850/51 domaći dunđeri u s t a M u s t af a i u s t a· N i k o l a, koji su tih godina i samu kuću gradili, kako se to vidi iz dvaju natpisa više donjih i gornjih vanjskih vrata. Sedamdesetgodišnji starac Alibeg Alibegović iz Repovca kazao mi je, da se neimar Nikola prezivao Borić i da je bio iz obližnjeg sela Lisičića. Dalje mi je kazao i to, da su ona dva halvata rezbarili gotovo čitavu godinu. Okladili se majstori, tko će napraviti bolje šare, pa se zatvorili svaki u svoj halvat, i kroz čitavo vrijeme rada nijesu jedan drugome ulazili u sobu, da jedan od drugoga ne bi poprimio što od motiva i načina rađa. 1\libeg kaže, da je neimar Nikola Borić rezbario onaj drugi, orijent'llni halvat.

284.

Aliia

Bejtić

MEMORIJALNA ARHITEKTURA

Brojnu i vrlo vrijednu vrstu spomenika orijentalne arhitekture u Bosni i Hercegovini čine upravo muslimanski nadgrobni spomenici. To su najčešće sniježno bijeli kameni n i š a n i ili baš l. u e i, zatim kameni o k l o p i, k b ur e i mnogovrsni mauzoleji ili, kako _ ih ovdje zovu, t u r b t a. Ljepota tih spomenika ogledava se u dotjeranim oblicima, klesarskoj tehnici i onoj širokoj i bujnoj kombinatorici ornamenata. Specifična vrijednost tih spomenika opaža se, dalje, i u cjelini, u onom osebujnom načinu plasiranja, koje je posve oprečno onome u zapadno-evropskim zemljama. Muslimanska groblja situirana su i u samoj sredini naseobine. Ta specifičnost svih starih gradova s pretežno muslimanskim stanovništvo"in proizišla je, držim, iz same muslimanske religije. Islam, naime, uči svoje sljedbenike, da se sjećaju svojih mrtvih uvodnom kur'anskom surom Fatihom u smislu učenja islama o zagrobnom životu. Otud su muslimanska -groblja prekrila gotovo sve prazne površine u gradu, kuda se kreću ljudi: uz džamije, prometnije puteve, čak i uz same kuće - usred života čovjeka. Takva groblja, zasađena zelenilom i kamenim nišanima najrazličitijih veličina i oblika pretvorila su se u mirne i skladne zelene površine, bašče, koje starim gradovima daju osobit biljeg i čine bitnu čest njihove likovne fizionomije. »Pojedini spomeniCi - veli arhitekt Josef Pospišil u članku o muslimanskim grobljima u Bosni - čine se na prvi pogled tako slični, da čovjek pomisli, kako su jednaki . . . Tek kad ih izbliza promotrimo, otkrivamo razlike, koje su upravo tolike, da oni svi zajedno ne budu dosadno jednolični.•

e

u

N i š a n i· su svakako najbrojniji, a ujedno i najzanimljiviji spomenici nadgrobne -umjetnosti bosansko-hercegovačkih muslimana. To su kameni stupci različitih veličina i oblika. Obilježavaju grob obično po dva, jedan više glave, a drugi niže nogu, i stoje na grobu najčešće sami, a kojegdje i sa s a n tr a č e m, četvr­ tastim i duguljastim tesancima, koji prave rub groba u obliku četverokuta. Prednji je ·nišan ili b a š l u k uvijek prilično veći od zadnjega. Manji su nišani usađeni izravno u tlo, a oni veći, teži, kojegdje su poradi veće stabilnosti uglavljeni u posebno i šire kameno postolje u zemlji.

llo~anski ni~imi ~~rajevskih ltlesara (arh. J. Pospišil)

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

285

K a m e n, od koga su se klesali naši nišani, najčešće je vapnenac, siga ili aragonit i andezitni tuf zelene boje. Vapnenac je svakako bio najviše u upotrebi, jer je dosta otporan, podesan za izradu ·natpisa i, što je najvažnije, gotovo svuda rasprostranjen. Pored tih vrsta javlja se tu i tamo još glaukonitski lapor, zeleni diabaz i makedonski bijeli mramor, ali se taj zadnji nije klesao u Bosni, nego je, kako ću kasnije pokazati, obrađen uvožen. T i p o v i nišana na našem tlu vrlo su različiti. Te razlike nisu toliko velike, koliko široke, i teško bi bilo postaviti tipove, u koje bi se svi mogli uvrstiti. Može se odrediti samo približna i ona najvidljivija tipizacija, a to je podjela tih nišana na t. zv. muške i ženske, zatim po pojedinim razvojnim epohama, po zanimanjima ljudi, čije grobove ti nišani obilježavaju, i po pojedinim, da tako kažem, klesarskim školama, kojih je bilo više na našem tlu i koje su se osjetno r:azlikovale među sobom u izboru, načinu obrade i oblikovanju materijala. Razlika oblika muških i ženskih nišana vrlo je upadljiva. Muški su .u svima epohama i klesarskim školama u pravilu građeni u obliku četverokutne ili osmerokutne prizme, a prednjak usto prelazi gore u tanki- vrat i završava se isklesanim turbanom, kakav je pokojnik nosio. Zenski su nišani, naprotiv, gotovo redovito plosnati i većinom su oba· jednako oblikovana i gore završena u vidu šiljastog luka. To su najuočljivije razlike između tih nišana, ali ih ima još više i drugih, koje ću kasnije navesti. U razvoju pak oblika bosanskih nišana jasno se opažaju tri epohe: doba fetha, t. j. prve godine turskog gospodstva u ovim stranama, zatim kasniji vijekovi (16 -18 st.), kad se turska vlast potpuno ustalila, a s njome i oblici nišana, i, najposlije, prošlo stoljeće, u kojem su reforme dale novi oblik i nišanima. Na tu prvu i najstariju epohu u razvoju bosanskih nišana ukazuje velik broj očuvanih spomenika. Nalaze se gotovo svuda po Bosni i Hercegovini pojedinačno ili u manjim skupinama, nekropolama, a narod kazuje, da označavaju grobove palih turskih vojnika i časnika, pa ih, po tome, zove š e h i t s k i m ili, rjeđe, g a z i js k i m, a same nekropole š e h i t l u e i m a. Osnovne značajke nišana te epohe jesu težina mase, arhaičnost oblika i dosta primitivna obrada. Sve to ukazuje, da su ti spomenici doista rađeni u burnim danima, na brzu ruku i u doba, kad tradicija novih oblika nadgrobnih spomenika u Bosni nije još bila potpuno utrta.

Daljnji tipovi sarajevskih nišana (arh. J. Pospiši!)

286

Alija

Beitić

Narodna predaja veli, da je osvajač Bosne sultan Mehmed Fatih vodio sa sobom 12.000 klesara, koji su radili te nišane njegovim poginulim vojnicima. Ta je predaja neprihvatljiva već zbog tako visoka broja, a i zbog same· činjenice, da pri osvajanju Bosne većih borba nije takorekući ni bilo. Ona je, bez sumnje, nastala na osnovi narodnog saznanja o zaista velikom broju tih arhaičnih nišana. Posve je razumljivo, da među tim nišanima ima takvih, koji obilježavaju grobove palih boraca, i koje su radili turski klesari, ali je isto tako jasno, da ih je najveći dio nastao po osvojenju Bosne, na grobovima domaćih ljudi, koji su primili islam. Već same dimenzije i oblici tih nišana jasno ukazuju na oblikovni prijelaz izravno iz stećaka ili, još vidljivije, iz obeliska bosanskih kr s t j a n a. Taj prijelaz opaža se mjestimice i zorno na· nekim starim nekropolama, gdje se na jednoj strani nalaze s t e ć e i bosanskih krstjana, a na drugoj opet arhaični n i š a n i njihovih islamiziranih potomaka. Takva je, poimence, nekropola u Prečanima kod Trnova i u Brankovićima u rogatičkom srezu. Među nišanima u toj drugoj nekropoli stajaše kao najstariji ili jedan od najstarijih onaj M a h m u t a B r a n k o v i ć a, •koji pogibe na boju despotovu«. 18 Na nišanu je ·natpis u staroj bosanskoj ćiri­ lici, koji sadrži to ime, a više njega i lik lava u propornju - grb kuće Brankovića. Tome je nišanu i po obliku i po ornamentici posve sličan obelisk •početnoga viteza vojvode Radivoja Oprašića«. Stajaše u Oprašićima, sat hoda sjeverno od Brankovića, pa već i to, a i ostala sličnost u obliku i ornamentici s nišanom konvertita Mahmuta Brankovića upućuju na to, da su oba spomenika potekla iz istoga doba i iz ruku istoga majstora. Nišani kasnijih vjekova mnogo su čednijih dimenzija, ali se i u toj epohi nađe tu i tamo i pokoji vrlo velik, veći i od onih iz prvoga doba. Dapače, najveći poznati nišan u Bosni nastao je baš u toj drugoj epohi. To je nišan na grobu O m er a g e B ašić a kod Bašića mosta na putu između Glamoča i Livna, iz 1798 godine. Visok je 4,7 m, a upravo mu je toliki i opseg turbana! No, najveći dio nišana u toj drugoj epohi pokazuje pomniju klesarsku obradu. U oblikovanju završn~ dijela muških nišana, turbana, na mjesto primitvnosti iz one ranije epohe i srednjega vijeka, kad su se likovi prikazivali više kao shema, kao ideogram, pridolazi sve više detaljiziranje i, rekao bih, realističko tretiranje. U toj epohi javlja se jasna težnja, da se nišanom interpretira stalež, kojem je pokojnik pripadao. A to se postizala raznim obiicima turbana, jer je svaki stalež imao i svoj oblik kape. Cetrdesetih godina prošloga vijeka u Bosni su se počele provađati vojne reforme. Turski vojnici i svi ostali građani, osim svećenstva, ·po tim reformama, umjesto turbana nose od god. 1832 ·isključivo fes o v e, a oblik te kape počinje se otada javljati i na nišanima i kasnije zauzima sve veći mah. s oblikom fesa nastaje treća i, možemo . je slobodno nazvati, dekadentna epoha u izradi nišana. Istina, proizvode se još stari oblici sa turbanom, ali stereotipni oblik s fesom sve više prevladava, radi se bez imaio individualnosti i umjetničkih pretenzija, kakve pokazuju oblici minulih vijekova. U umjetničkom smislu svakako je najzanimljivija na bosanskim nišanima pojava interpretacije pokojnikova zanimanja, koje se izvodilo, kako sam naveo, raznim oblicima turbana. Takvim nišanima najviše obiluje ona druga i najduža epoha, i već se samo po tim oblicima turbana može znati, čiji grob obilježavaju ti
18 Taj se nišan danas nalazi u botaničk6j bašči Zemaljskog muzeja u Sarajevu, u okviru one male nekropole srednjovjekovnih stećaka pred etnografskim paviljonom.

Snomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

287

nišani: derviša, hadžije, trgovca i zanatlije ili svećenika. Plastika kod muslimana, uslijed izričite vjerske zabrane, nije nikada razvijana, i ako ona uopće postoji, onda se njeni začeci nalaze upravo u tim oblicima nišana. 2ivi likovi, po islamu, ne smiju se ni slikati, niti modelirati, te je klesar nastojao prikazati pokojnika posrednim putem, preko vrste kape, koju je nosio, i na tome je putu dao djela lijepe umjetničke vrijednosti. A naš muzealac Đoko Mazalić nedavno je, istražujući okolinu Prusca, u blizini toga mjesta pronašao i opisao čak i jedan takav nišan, kojega gornji dio predstavlja u pravome smislu torzo ljudske glave. K l e s ar s k e š k o l e ili, jasnije rečeno, klesari pojedinih regiona bili su daljnji čimbenici, koji su dovodili do raznolikosti naših nišana. 'Radili su dosta samostalno, po klesarskim i obliko_vnim tradicijama, koje su se prenosile s oca na sina, i time proizveli osjetne razlike u formi i načinu dekoriranja nišana. Središta tih regiona bijahu dobri i jeftini kamenolomi, a to su bili, koliko znam, Sarajevo, Foča, Mostar, Vlasenica, Jajce. i Bihać. Sarajevski, fočanski i mostarski klesari ili t a š č i j e klesali $U nišane od vapnenca, vlasenički opet od zelenog andezitnog tufa, jajački od lakoobradive sige (aragonita), a bihaćki od posebne vrste vapnenca, koja i pored duge izloženosti suncu i kemijskim utjecajima ostaje uvijek bijela i vrlo otporna.' 0 Postoji, međutim, dobar broj .nišana, koje nisu uopće radili naši klesari, nego su uveženi gotovi sa strane. To su u prvome redu oni dugi i vrlo pomno obrađeni nišani od sitnozrnatog bijelog mermera. Kamenolomi takva mermera nalaze se u Makedoniji, pa su otud i dobavljani i po turskom imenu Skoplja nazivani u š ću p s k i m. Uvozili su se samo u šesnaestom stoljeću i prvih godina sedamnaestog. Većina ih ima natpise, ali i onim bez natpisa vrlo je lako odrediti porijeklo i vrijeme postanka; svi su vrlo dugi, a tanki i kvadratičnog presjeka s osnovicom od svega oko 10 cm. Koliko znam, do danas se sačuvalo oko tridesetak takvih nišana u Bosni: u Sarajevu, Prači, Foči, Ustikolini i Banjoj Luci, a bilo ih je sigurno i po drugim mjestima. Među njima poznata su mi i dva muška takva, koji čine znatpo odstupanje od uobičajene forme: oba su građena u plosnatom obliku, imaju, dakle, potpuno formu ženskih nišana. · U osamnaestom i devetnaestom stoljeću sa strane su dobavljani i oni veliki nišani s gotovo baroknom ornamentalnom muskulaturom na grobovima nekih paša i drugih istaknutijih, a imućnijih osoba. Ima ih lijep broj na našem tlu, a svi su dopremani ovamo čak iz Carigrada. Na to upućuje sama forma i ornamentika tih spomenika, a to i pisani· dokumenti potvrđuju. D e k or naših nišana dosta je bogat i vrlo raznolik, i u umjetničkom smislu zaslužuje istu pažnju, koliku i sami oblici. Upotrebljeni motivi jednim se dijelom oslanjaju na stare domaće tradicije, drugim opet na orijentalnu ornamentiku, ali ih irna i pretežno čisto originalne invencije. U tome smislu svakako su najzanimljiviji i za nas najvažniji nišani iz prvih godina turske vladavine u ovim krajevima. Na njima su česti motivi mladi mjesec s vrhovima prema gore, zatim mač, sablja krivosjeklica, koplje, luk sa strijelom, topuz, čomaga (kijača) i balta. Predaje o značenjima tih motiva različite su, pa je teško protumačiti njihov pravi smisao. Može se samo pretpostaviti, da u na)više slučajeva označuju zanimanje ili život· (upravo sport), kakav je volio provoditi pokojnik. Tome ornamentu pridru19

Upravo ti bihaćki nišani

S tim

osobinama privukli su pažnju naših mineraloga, te

su u tome kamenu otkrili jednu posebnu, dotada nepoznatu vrstu vapnenca i dali joj, po Bihaću, stručni naziv b i h a e i t. ·

288

Aliia

Bejtić

žuju se i čisto figuralni ukrasi, a to su najčešće ptice i čitavi prizori lova sa sokolom. Valja napomenuti, da je u tim prizorima čovječji lik dat simbolički, putem ispružene šake. Na jednom jedinom nišanu, koji se nalazi ispod Jahorine u Govedovićima kod Sarajeva, čovječji lik u lovačkom prizoru prikazan je na konju, ali opet samo kao gruba silueta. Svi ti ukrasi, osim onih čisto orijentalnih, nalaze se i na bosanskim steć­ cima, i pokazuju suvislu međusobnu vezu s njima i u oblicima i u načinu komponiranja. I to je jedan od zornih dokaza, da oni veliki nišani iz doba fetha čine neposredan prijelaz od stećaka ka kasnijim nišanima čednijih omjera i oblika. U ono doba, kad su ti prvi nišani nastajali, stara klesarska tradicija bila je još živa, i nisu je odmah mogli potpuno potisnuti propisi islama o zabrani likovnog iživljavanja. To su učinila tek kasnija stoljeća. Na muškim nišanima one druge epohe javlja se još kojegdje pokoji lik oružja i oruđa, ali ga sve više potiskuje čisto ornamentalni ukras mahom geometrijskog sastava. Među tim ukrasima nađe se još kojegdje plastično usukano uže, koje zarubljuje bridove nišana, a od osamnaestog stoljeća naovamo tome pridolaze i cik-cak linije, kojegdje i plastične, ispod vrata nišana. Osobito lijepi ukrasi :•retaju se na mnogim ženskim nišanima iz te epohe, a mahorti su u obliku stilizi! anih cvjetova, lišća i grančica. Ti su ukrasi brojni i lijepi posebno na djevojačkim nišanima. Tim posljednjim svakako pripada i jedan nedatirani nišan u groblju kraj bivše Tekijske džamije u Rogatici, na kojem je gotovo jedinstvenom simbolikom prikazana, .možda, mladost: u dnu plohe i):lrik (voda!}, a iz njega izrasta vijugavi struk cvijeta s listovima i rascvjetalim čaškama. Dekor mnogih nišana, i muških i ženskih, sjajno upotpunjuju i natpisi u arapskom pismu, koje je samo po sebi vrlo ornamentalno. Njih nema na nišanima iz petnaestog stoljeća. 20 Iz šesnaestog stoljeća sačuvalo ih se do danas dvadesetak, i to mahom na nišanima skopaljske proveniencije. Vrlo su kratki i rese svečetiri plohe muških nišana. Još je manje nišana s natpisima, začudo, iz sedamnaestog stoljeća. Ti natpisi javljaju se u većoj m.jeri zapravo tek od prve polovine osamnaestog stoljeća i otada pokazuju, po pojedinim regionima, različitu stilizaciju i u prozi i u stihu. Naime, svaki je centar u svako doba imao svoje sastavljače natpisa, koji su se u tome uvijek držali utrtih putova svoga kraja, pa su otud i nastajale te razlike.21 Svi se ti natpisi završavaju godinom, a neki čak mjesecom i danom smrti pokojnika, pa po tim i drugim podacima u tekstu predstavljaju vrijedan materijal za izučavanje prošlosti pojedinih razdoblja.
·" -Iz toga doba natpise imaju samo tri takva spomenika, obelisk Mahmuta Brankopravi nišan u Cadovini kod Rogatice na grobu braće Radilovića, Hasana i Ahmeta, koji su, zanimljivo, zajedno pokopani, te nišan nekoga Skendera u Fatnici kod Bileća. Ti natpisi nisu u arapskom pismu, nego u tradicionalnoj bosančici. " Među tim sastavljačima bio je u osamnaestom stoljeću osobito plodan i poznat pjesnik S e j h Me hm e d- efe n d i j a K ura n i j a s pjesničkim ·imenom Me j l i. Njegovih natpisa ima po mnogim mjestima u Bosni na raznim objektima, a najviše ih je, dakako, u Sarajevu, i kad bi se svi sabrali na jedno mjesto, činili bi lijepu i vrijednu zbirku. On je sin H a d ž i I s m a i l o v, a stanovnik Vekilharčove mahale u Sarajevu. Bašeskija u svome Nekrologiju sub god. 1195 bilježi, da se tada Mejlija zaputio s nekakvom molbom novom veziru Abdulah-paši Tefterdareviću u Travnik, i da ga je nadomak Travnika, u Docu, ubio grom. Na osnovu toga podatka pomno sam god. 1949. pretražio groblje kraj tm·beta u Docu i doista našao tu Mejlijin grob. Očuvali su se samo dijelovi santrača i prednji nišan bez glavice. Na nišanu je .natpis u osam redaka, a iz njeg se vidi, da je Mejlija zaista umro 1195 (1781)
vića,

~{odine.

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

289

Daljnji muslimanski nadgrobni spomenici u Bosni, koji svoje porijeklo vuku s Orijenta, jesu oklopi i turbeta. I jedan i drugi spomenik prate uvijek i nišani. Oklopi su osobito česti u mjestima zapadne Bosne. To je zapravo prizmatični sarkofag, čija je donja ploha nešto veća od površine groba. Sastavljen je · od kamenih i pomno obrađenih ploča, dolje ima postolje, a s gornje je strane obično otvoren i, na ženskim grobovima, zasađen sitnom vegetacijom (ruže i cvijeće). U krajevima gornje plohe usađeni su nišani, a postrane su plohe opet kojegdje ispunjene ornamentima i izrekama na arapskorp. jeziku.22 Svakako najljepši primjeri takvih spomenika i, ujedno, starijih nišana na našem tlu nalaze se u Banjoj Luci u maloj nekropoli glasovitog vojskovođe i kliškog s;mdžaka M a l k o č­ b e g a (umro 1565) i njegova sina D ž afer b e g a (1560). Oklopi tu stoje na kamenom- podiju (6 X 12 m), koji ih još više ističe, a obadva su vrlo pomno obrađena i sastavljena od ovećih ploča. Dugi su 2,40, široki 1,30; a visoki tačno l m. I ti oklopi i nišani na njima isklesani su od bijelog mermera, i po tome se vidi, da su rađeni izvan Bosne, vjerojatno u Makedoniji. Obadva Džaferbegova nišana imaju onaj iznimni oblik ploča, koji se javlja na ženskim grobovima. Taj oblik došao je tu na svu priliku zbog dugog natpisa, koji nikako nije mogao stati na uske površine muške forme nišana. T u r b e t a ili mauzoleji podizani su nad grobovima paša, šehova i nekih drugih istaknutijih ili imućnijih !)soba. Neka su gradili pojedinci sami za sebe, druga su opet podizali nasljednici ili štovatelji pokojnika. U Bosni i Hercegovini danail ima još pedesetak takvih spomenika, a prije ih je bilo sigurno još toliko. Pokazuju, uglavnom, tri tipa: kupolasti zatvoreni, kupolasti otvoreni i obični, drveni tip. Prvi tip ima u tlocrtnoj šemi uvijek_pravilan ili približno pravilan oktogon, a zidan je redovito iz tesana i nežbukana kamena, mahom sedre ili sige. U okolnim zidovima su obično tri prozora s demirima, d;,a nasuprot jedan drugome, a naprama trećem je opet lijepim lukom nadsvođen ulaz u turbe, koji gotovo uvijek ima nadstrešnicu. Masivni i razmjerno dosta visoki zidovi prelaze u kamenu i olovom prekrivenu kupolicu obično preko trompa, ali tu i tamo i preko pandantiva. Na sred srijede unutrašnjeg osmerokutnog prostora je grobnica (negdje jedna, a negdje i dvije), uvijek obilježena praznim drvenim sarkofagom ili k u b ur o m. Ta kubura na gornjem dijelu ima oštri hrbat, a sva je prevučena zelenom čohom. Više uzglavlja je drveni ili kameni stalak i na njemu od naravnog materijala turban, što ga je pokojnik nosio.
" Počeste su osobito izreke El-gen az e tu merkebu ku lli naSITI rakibOn, wel-qabru babu kulJi nasin dahililn. (Mrtvački je sprovod lada, u koju će se svatko ukrcati, a grob vrata, na koja će svatko ući) i J a n a z i re n b i q a b r i k u n mutefekkiren bi emri. Emsin kuntu misleke, gaden tesiru misli (Gledaoče groba moga, budi zabavljen razmišljanjem o mome udesu: jučer sam ja bio kao ti, a sutra ćeš biti ti kao ja). Zanimljivo je, da se ta ista druga izreka sreta na ovome tlu i ranije, na bosanskim stećcima. Tako, na pr., na stećku Vignja Miloševića u Kočerinskom polju stoji: n e n a s t u p a i t e n a m e.: j a s a m' b i l' k a k o v i s t e, v i će t e b i t i k a k o e s a m j a. Slična fraza nalazi se i na stećku u Prečkom polju ispod Treskavice: br a t i j o i dr u ž i n o, ž a l i t e m e: i a s a m' b i l' ja k o v i a v i će t e b i t i k a o i j a. No, u tim sličnostima ne trebamo tražiti neku neposrednu vezu i utjecaje, jer se ta ista formula nalazi i kod drugih naroda. Tako joj, na pr., potpuno odgovara ona stara talijanska: I o f u i come sei t u - Tu sarai come son io:- Pensi a questQ e va con Diol (Ja sam bio kao ti, ti ćeš biti kao ja: misli na to i pođi s ·bogom).

290 ----------------

Alija

BejtiĆ

Takva turbeta gradila su se kod nas samo u šesnaestom stoljeću, i nema ih mnogo na našem tlu. Najbolji i najstariji očuvani predstavnici toga tipa su turbeta Gazi Husrevbega (umro 1541) i Muratbega Tardića, požeškog sandžaka i prvog mutevelije Gazi Husrevbegova vakufa (umro 1545): Oba su situirana jedno do drugoga s lijevu stranu Gazi Husrevbegove džamije u Sarajevu i oba imaju · natpise. Tome istom tipu pripadaju, dalje, dva turbeta u Cajniču, jedno spomenutog čaj ničkog legatora i hercegovačkog sandžakbega S i n a n b e g a (umro iza 1582) i njegove žene S e m s e- k a d u n e, sestre velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića, a drugo nekoga šeha M u r a t - d e d e. Od takvih turbeta ima još jedno omanje u Prači i sedam u Banjoj Luci. Od tih banjolučkih u građevnom su smislu svakako najljepše Fer h a d -p a š i n o, koje je sagradio sam Ferhad-paša nešto prije 1587, i H a l i l- p a š i n o na polovini puta između Donjeg i Gornjeg Sehera i u blizinL Malkočbegove nekropole. Tome istom tipu pripadalo je i turbe bosanskog sandžaka K a r a O s m a n b e g a, oca Malkočbega, koji je: prema Muvekitu, umro 1555 godine. Turbe se nalazi u Kopčićima kod Donjega Vakufa, a danas mu se vide još samo zidine. Drugi tip turbeta u tlocrtu ima najčešće čisti kvadrat. Takvo je turbe otvoreno sa svih strana, a kupolu nosi kolonada od četiri ili osam stupova, često s vrlo pomno obrađenim bazama, kapitelima i lukovima. Sve je od tesana kamena. Neka turbeta toga tipa, međutim, nemaju uopće one masivne, kamene kupole. Njen vanjski oblik tu samo imitira lagana žičana mreža, upeta u okolni zid. U.nutrašnja je površina kod nekih takvih turbeta u razini same okoline, ili tek nešto uzdignutija, a kod drugih je opet tu visoki podij, a na njemu još i kameni oklop. Najstariji poznati i očuvani predstavnik toga tipa u Bosni jest vrlo elegantno turbe s kamenom kupolicom kraj Aladže u Foči, u kojem je pokopan I b r a h i mb e g (umro između 17 i 27 VI 1550), sin osnivača A l a d ž e H a s a n - č e l e b i j e N a z i r a. Potpuno je istoga oblika, samo s visokim postoljem i turbe kraj poznate Sinanove tekije u Sarajevu, u kojem počiva sam H a d ž i S i n a n a g a (umro 1639) i njegova žena Sakina, kći Hadži Muhamedova (umrla 1619). Druga dva takva turbeta u Sarajevu na alifakovačkom groblju nastala su za čitav vijek kasnije i mnogo su slabije izrade. Oba· je o svome trošku podigao sarajevski kadija Ahmed-efendija Jahja-zađe, porijeklom Turkuša, i to jedno na grobu sina Mehmeda Jusufa (umro 1780), a drugo Jusuf-paši, zagonetnom bjeguncu iz Carigrada (umro između 1747 i 1757). Dva turbeta toga tipa sagrađena su i u Mostaru, a oba su s osam stupova i s žičanom kupolom. Jedno je uz Cose Havadže džamiju, a u njemu su pokopani H a d ž i M e h m e d a g a K r e h o i, vjerovatno; njegova žena. Potječe iz god. 1760. Zičana kupolica propala je davno, i vrh zida je prekriven kamenim pločama. Drugo je turbe mostarskog muftije i učenog pisca S e h J u j e E j u b o v ić a (umro 1707), a podigao ga je pedesetih godina prošlog vijeka Ali-paša Rizvanbegović. Oba ta turbeta imaju čiste polukružne lukove, kakvi se vide i na romaničkim objektima obližnje dalmatinske obale, a to kazuje, da su te spomenike gradili domaći majstori. Cetiri slična turbeta sagrađena su i u vezirskom Travniku i svačetiri imaju žičanu mrežu umjesto kamen~ kupole. Jedno je u Sumeću uz kavanu »Derventa«, drugo na Varoši uz Jeni-džamiju, o ostala dva uz glavnu ulicu u Gornjoj Caršiji. Prvo je građeno na osam stupova, a podignuto je nad grobovima S e j h a M e h m e d a (umro 1780)

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i . Hercegovini

291

i njegove žene (umrla 1782). U onom kod Jeni-džamije, koje je također s osam stupova, pokopan je bosanski vezir, rodom Sarajlija, A, b d u l a hp a š a T e f t e d a r i j a (umro između l i 10 II 1785). Od ona pak dva turbeta u Gornjoj Caršiji jedno, istočno, čuva uspomenu na bosanske namjesnike M u h s i n - z a d e A bdulah-pašu (~ro 1749) i Had ž i H a f i z A l i D ž e l a l u dd i n- p a š u (umro 1822/3), a drugo (na uglu) je trećeg bosanskog namjesnikaPerišan Mustafa-paše (umro krajem 1798). Prvo je građ.e.tnuLo~..:._J]::rJ:::cr:Jl::'jf: na kvadratnoj osnovi i s osam sl pova, a drugo čini iznimku među sačuvanim turbetima ovoga tipa: podignuto .je na pravilnoj š e s t e r ok u t n o j ·osnovi i sa šest stupova na uglovima. Bosanska turbeta trećega tipa posve su drugačije konstrukcije. U osnovici imaju kvadrat ili paralelogram, a građeni su od mješavine ćer­ pića, kamena i drveta. Kupole nemaju, nego su uvijek prekriveni dašča­ nim krovom na četiri vode. To su zapravo vrlo jednostavne kućice, upr,avo kolibe, a podizao ih je najnužnijim sredstvima narod na grobovima derviša iz poštovanja prema takvim ___ f__ _ ljudima. Na sredini unutrašnjeg popođenog prostora je drveni kenotaf, o kao i kod one prve vrste ~urbeta, a okolo ovčije kožice, na kojim se neu- Halil-pašino tur)?e u Banjoj Luci (kraj 16 vijeka) ki svijet molio i tražio pomoć posred- tlocrt i presjek (D.ž. Celić - M. Gološ) stvom tih derviša.

Takvih turbeta ima u mnogim našim mjestima. Između der.viša i drugih ljudi, čije grobove prekrivaju takvi spomenici, sve do nedavno bijahu u narodu osobito poznati B e hr a m- e f e n d i j a u Banjoj Luci (prva pola 17. st.), S e j h Ibra h i m- d e d e u Docu kod Travnika (turbe ima natpise iz god. 1791/92 i 1830/?I), S e j h I l h a m i- b a b a Z e p č a k u Travniku (pogubljen 1821), S e j h A b d ur a h m a n S ir r i j a na Oglavku kod Fojnice (umro 1846, a turbe mu podigao Ali-paša Rizvanbegović), A j v az- d e d o u Pruscu i neki drugi. Narodna predaja za Ajvaz-dedu veli, da je došao u Bosnu sa sultanom Fatihom i da je

292

Alija

Bejtić

onome kraju velikih usluga učinio. Ta je predaja posve netačna. Ajvaz-dedin mit je svakako plod onih nesređenih prilika prve polovine 18. stoljeća. To jasno pokazuje arhitektura i turbeta i nišana u njemu. Turbe je, doduše, više puta popravljano, pa se ne zna pouzdano, kakav mu je bio najstariji oblik, ali to nedvojbeno potvrđuje kameni nišan uz prednji dio kenotafa. Natpisa na njem nema nikakva, ali se jasno vidi po obliku i ornamentici (trokutići ispod turbana), da pripada obilju takvih spomenika iz 18. stoljeća. Prema tome je predaja, koja Ajvaz-dedu veže za ranija vremena, obična zabluda.
I z v or i i l it er a t ur a: Vakufname br. 184, 209 - Manuscripts turcica I 3436 - Man. turcica II 393 - Muvekit I sub god. 962; II sub 1206 i 1247 - Kronika M. E. Kadića X 12. (II); XIII 109, 361; XV 197, 198; XVI 287, 292; XXV 168 - Truhelka, osvrt na sredovječne kulturne spomenike Bosne, Sarajevo 1914, str. 30, 60-61 Isti, Gazi Husrevbeg, str. 162-166 - v. Skarić, Grobni natpisi braće Radilovića u Cadovini, GZM XXXIX/1927 Kemura, GZM XX11908-XXIII/1911 - M. Mujezinović, Turski natpisi u Sarajevu iz XVI vijeka, Prilozi II/1951, str. 95-114 - Sabanović, Natpisi na nadgrobnim spomenicima Malkoč­ bega i njegovog sina D.taferbega, ibidem 249-257 - Turbe Silahdar Abdulah paše Defterdarevića u Travniku, kalendar Gajr..t I/1324, str. 149 Turbe Muhsinzade Abdulah paše i Hadži Hafiz Ali Dželalije u Travniku, ibidem 150 - Naše starine I/1953, str. 91-116 Kreševljaković, Turbeta i mezari oko Begove džamije, Spomenica G. H. 400-godišnjice, str. 38-41 - Isti, Esnafi i obrti I, str. 151 - J. Pospišil, Aus mohamedanischen Friedhofen in · Bosnien, Der Bautechiker XXXIV/1914 (Wien), br. 45 (uporedi Hrvatska Revija XVI/1943, br. ll) Knoll, O muslimanskoj umjetnosti u Bosni - Muhamedanische Grabmalkunst, Morgenblatt (Zagreb) od 24 XII 1932 - s. M. Traljić, Muslimanski nadgrobni spomenici, kalendar Narodna Uzdanica 1940, str. 192-210 - T. Potokar, Muslimanski nadgrobni spomenik!, Slovenec (Ljubljana) od 10 V 1936 - V. Curčić, Lov sa sokolom u Bosni i Hercegovini, kalendar Napredak 1937, str. 9-92 - D. Grabrijan, Muslimansko groblje, Novi Behar XI/1937 str. 71-73 - S. ·sikirić, Tekija na Oglavku, kalendar Gajret 1941, str. 42-51 - D. Mazal!ć, Biograd ili Prusac, GZM 1951 - »Srđ« 1/1902 (Dubrovnik), str. 749-750.

OBRANBENA ARHITEKTURA

Rijetko u kojoj zemlji ima toliko starih utvrda i kula, koliko u Bosni i Hercegovini. Jedan dio tih utvrđenja nastao je u srednjem vijeku, a drugi, manji, pod turskom vladavinom. Te nove, turske utvrde imaju znatno drugačije i nove oblike, pa i stari, srednjovjekovni gradovi u tim novim prilikama osjetno mijenjaju svoje lice, i vojna arhitektura kreće tu novim putem. Među razlozima, koji su označili put toj novoj vojnoj arhitekturi, bio je svakako· od najodlučnije važnosti izum vatrenog oružja, koje se prvi put javlja u četrnaestom stoljeću, i koje su Turci mnogo upotrebljavali u svojim vojnim akcijama. Barut je iz temelja izmijenio način dotadašnjeg ratovanja, a time onda i ' oblik fortifikacionih objekata.· Vis'oki bedemi i još visočije kule srednjovjekovnih gradova postali su tada izvrsna meta tome novom oružju, topovima, i bedemi se snižavaju i podebljavaju, a preostale kule služe otada samo kao stražarnice i osmatračnice. Istodobno pridplazi potreba i obrane istim oružjem, pa se unutar bedema, obično na uglovima tvrđave, izgrađuju novi i najvažniji obrambeni dijelovi, a to su bastioni 'ili t a b i j e, na kojim su se smještavali topovi za obranu. Te prepravke počele su se provoditi na tome tlu i prije Turaka, a pod turskom upravom su još jače pospješene. Lijepi primjeri takve prepravke starih gradova opažaju se u Jajcu, Tešnju, Vranduku i još nekim gradovima. Ali se to prilagođa­ vanje utvrde novom načinu ratovanja iza pada Bosne vršilo 1 na jedan drugi način: stare kule i bedemi nisu se dirali, već bi se tabije podizale na neizgrađenom terenu

A. Jlejtt~. Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni l Hercegovini

Tabla X

Ostaci kule

Sulejmanpašlćil

u Odžaku

kod Bugojna

Kula

Rustempašlćil

u Odžaku kod Bugojna

Kula

odžaci

Cengića

u Odžaku kod (]stikoline (ne postoje više)

A. Bejtlć, Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni l Hercegovini

'tabla xt

,..,

·..,·
Ul

.,
"'

"

..

~;

M

A.

BeJtiĆ,

Spomenici osmanliJske

arbltekture u Bosni 1 Hercegovini

Tabla

xtt

Hadži Sinanovo turbe u groblju kraj istoimene tekije u Sarajevu

Turbeta

nišani na Alifakovcu u Sarajevu

.Spomenici osmaniijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

u blizini, a onda cio prostor opasao novim bedemom. Karakteristične primjere takve dogradnje i proširenja nalazimo u Jezerskom, Bužimu i Vranograču na Bosanskoj Krajini. Kamene utvrde na našem tlu bijahu u srednjem vijeku dvori feudalaca, u kojim su oni stanovali i iz kojih su se branili, a pod turskim gospodstvom dobivaju nešto drugačije značenje i postaju utvrđenim središtima stalnih i plaćenih turskih vojnih'-posada, koje su se dijelile u više rodova i imale u svakoj takvoj tvrđavi posebnog zapovjednika, d i zdar a. A za tu brojnu posadu trebalo je u tvrđavi i više prostora, u kojem će živjeti. Artiljerija je bivala sve opasnija, i kuće se nisu smjele graditi, da im neprijateljski top ne bi zapalio krov, pa su se u tu svrhu ispod kula i tahija pravile u zemlji dosta prostrane i na svod građene zemunice. Usto u tim turskim tvrđavama izrastaju i novi elementi, baština orijentalne kulture, a to su banjice za kupanje i džamija s munarom ža posadu, koja se nije smjela udaljivati izvan bedema, a to sve bitno mijenja lice srednjovjekovnih gradova. Dolaskom turaka u ove strane nestalo je starih granica, a nastale nove prilike i potrebe. Mnoga dotadašnja utvrđenja izgubila su pomicanjem granica stratešku važnost, pa su odmah u početku ili kasnije napuštena. Mnoga su opet takva utvrđenja po. važnijim prolazima i pograničnim mjestima posve nanovo sagrađena,- a to su tvrđave u Mostaru, Trebinju, Zepču, Derventi, Tuzli, Gradačcu, Duvnu, Prijedoru, Banjoj Luci, zatim Donji grad u Srebrenici, Novi grad u Ključu, Donji grad u Kozarcu, Novi Novi u Bosanskom Novom, i, napokon, Novi ·grad u Stijeni na Bosanskoj Krajini, koji je ujedno i najtvrđi turski grad u Bosni i Hercegovini. , Srednjovjekovni gradovi na Istoku imali su mnogo duže bedeme, negoli oni na našem tlu u srednjem, pa i novom vijeku. Tamo su oni opasivali i štitili i gotovo cijelo naselje pod tvrđavom. Zanimljivo je, da Turci nisu raširili taj tip grad11 na našem tlu. Jedine takve primjere kod nas pokazuje stari grad u Jajcu i Vratnik u Sarajevu, gdje gradski bedemi obuhvataju i dobar dio varoši. Ne zna se, kad su nastali bedemi u Jajcu, a oni oko Vratnika u Sarajevu započeli su se graditi 1729 i s malim prekidima završeni tek 1739 godine. Nije čudo, da je gradnja toliko trajala, jer je površina, koju ti bedemi obuhvataju, razmjerno ogromno velika. Bedema oko naselja bilo je, istina, i po nekim drugim našim varošicama, ali su oni tu posve drugačije konstrukcije i tipa. Nisu građeni od kamena, nego, uglavnom, od drvenog lll'aterijala, ponajčešće od hrastovine. Konstrukciju su činili brvna ili jako kolje, opleteno šeperom, te debeo nasip zemlje izvana. Oko toga nasipa bio je obično dubok i širok rov, zvan h e n d e k ili šara m p o v. Iznad glavnog ulaza u unutrašnjost stajala je posebna visoka stražarnica, također od drveta, a u unutrašnjosti je negdje bila kula za baru t i streljivo te jedna ili više tahija. Takve utvrde zvale su se p a l a n k e i građene su mahom u naseljima, koja su se sterala na ravnici, pa se to ime često prenosilo i na samo naselje. Takve su ·utvrde bile, na pr., u Kupresu, Kobašu, Covki, Brčkom, Zalomu itd. Nije se nijedna očuvala. Na njih još samo sjeća više lokaliteta, koji se zovu Palanka. U poglavlju o stambenoj arhitekturi opisao sam 'i kamenu k u l u od više katova, u kojoj su živjeli turski feudalci sa svojom porodicom. Ovdje ću napomenuti još samo to, da je takav isti oblik kule po mnogim našim mjestima služio u druge, upravne i obrambene svrhe. Jedne su građene po središtima nekih kapetanija, i u njima su kapetani uredovaH, a druge su opet podizane izvan tih sjedišta,
19

Alija Bejtić

po važnim prolazima, i u njima su stajali vojnici kapetanije kao straža na putu, gdje je prolaz bio opasan. Neke od tih obrambenih kula imale su i bedem oko dvorišta, pa su bile kao kakve male tvrđave. Takva je, na pr., bila kuia u klancu Lipeta kod Konjica, a pripadala je mostarskoj kapetaniji. Po mnogim našim klancima i pograničnim mjestima umjesto kamenih kula, kojih je gradnja bila skupa i dugotrajna, podizane su utvrde manjih mjera i jednostavnijeg oblika. To su zgrade s jednim katom. Prizemlje je uvijek ozidano iz kamena i imalo je niz puškarnica ili m a z g a Iii za obranu, a kat je bio od drvenog materijala, gotovo redovito od hrastovine. Takve utvrde zvale su ie č li rd li e i, a bilo ih je mnogo osobito prema Slavoniji, Hrvatskoj, Dalmaciji i Crnoj Gori. Do nas nije nijedan dopro, ali im čest spomen pa i opis i danas u narodu čuva narodna junačka pjesma. Sve te vrste utvrda podizala je i održavala država o svome trošku, ali se .kadikad u tu svrhu udarao i namet na narod, a ima nekoliko i takvih primjera, gdje su sami zapovjednici na svoj račun popravljali svoju utvrdu. O radovima na izgradnji ili popravku tvrđave brinuli su se u ime države b i n li - e m i n (građevni povjerenik) i b a š m i m li r ili s El r m i m il r (glavni graditelj) Bosanskog pašaluka. I jednog i drugog službenika postavljao je bosanski vezir, prvoga za svaku gradnju posebno, a drugoga stalno. Bina-emin je bio upravni, komercionalni službenik, a bašmimar uvijek stručna osoba, koja je ustanovljavala potrebu i troškovnik izgradnje ili popravka te davala projekt i izvodila samu gradnju. Na izgradnji ili popravku tvrđave radili su č e r a h o r i, z i d a r i, l a g u m-. d ž i j e i d u n đ er i. Svi su ti majstori bivali domaći ljudi, najvećim dijelom kršćani. Zidari (duvardžije), lagumdžije i dunđeri radili su pod plaću, a čerahori besplatno, jer je postojala nametnuta obaveza nekih sela, da daju besplatne čera­ bore za gradnju i popravak utvrda, mostova i nekih drugih državnih objekata. Iz raznih se izvora zna, da je, na pr., Fojnica uvijek davala lagumdžije, a Mostar, Ljubinje, Prijedor, Zenica, Jajce i Srebrenica čerahore, zi<Jare i dunđere. Ti domaći majstori odiazili su na rad i izvan Bosanskog pašaluka. Tako je, na pr., god. 1685 došao u Mostar ferman, da Hercegovački sandžak opremi 300 majstora kršćana za popravak grada čak u Budimu. A god. 1693 izdat je ferman, kojim se traži, da Bosna pošalje 300 majstora zidara, kamenara i tesara za .popravak bedema beogradske tvrđave. Sve to upućuje, da su domaći ljudi bili majstori svoga zanata, a to potvrđuju i brojni očuvani spomenici, koje su oni izvodili.
I z v or i i l i t er a t ur a: Ferman u Vakufskoj direkciji u Sarajevu br. 96 - Sidžill V 48, 86, 91; XI 24, 26, 57, 58; XXVIII 113; XXX 172; XXXI 176; XL 160; XLI 6, 26, 66, 92, 96, 152; XLII 90, ll8; XLIII 130; XLIV 14, 16; XLV 68; XLVII 115, 120; XLVIII 118; XLIX 149 - Mostarski sidžil u Orijent. institutu u Sarajevu br. 965 - Manuscripta turcica I 4930 ·Man. turcica II 136, 165, 218-222 - Isprava u Orijentalnoj zbirci Jug. akademije u Zagrebu br. 10 - Truhelka, Pabirci iz jednog jajačkog sidžila, GZM XXX/1918 - St. Novaković, Palanka - palanga - poluga - brvenik, Godišnjica N. Cupića II/1878 - Truhelka, Naši gradovi, Sarajevo 1904 - Đ. Mazalić, Stari grad Jajce, GZM 1952 - S. M. Traljić, Sarajevski grad Vratnik, Sarajevo 1937 - Ing. E. Steinman, Nalaz teme~ja stare turske tvrđave u Petrinji, Tehnički vjesnik (Zagreb) LIX/1942 Kreševljaković, Kapetanije i kapetani u Bosni i Hercegovini, Godišnjak Istoriskog d~uštva Bosne i Hercegovine II/1950 - Isti, Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom, Prilozi II/1951 - Isti, Naši stari gradovi, Naše starine I/1953, te brojni drugi izvori i literatura, navedeni u toj posljednjoj studiji.

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni

Hercegovini

295

ZAVRSNE MISLI

Osmanlijska arhitektura nastala je kao poseban podmladak islamske umjetnosti u Maloj Aziji i razvijala se uporedo s osmanlijskom državom. Kad je presađena na Balkan i u Bosnu, još se nalazila u fazi razvoja, bez ustaljenih oblika i formirane građevne tradicije. Taj razvoj na našem tlu može se posve jasno pratiti i na pojedinim spomenicima. Pogledamo li, na pr., tlocrt Ajasbegova hamama u Sarajevu iz god. 1477, pa tlocrt džamije hercegovačkog krajišnika Hamzabega, što je do drugog svjetskog rata stajala u Ortakolu u Foči, i druge ostatke spomenika iz petnaestog vijeka - svuda se· zapaža neodređenost formi, traženje novih i boljih oblika. Ta, može se reći, početna faza ove arhitekture traje na čitavu prostoru turske carevine sve do prve pole šesnaestog stoljeća, upravo do glasovitog graditelja Kodža Mimar Sinana (1489 - 1588} i njegovih vrsnih učenika. Od njihova doba osjeća se znatan napredak u građevnoj umjetnosti prema onoj iz ranija dva stoljeća. Arhitektura u toj drugoj fazi ima potpuno izbalansirane oblike i već ustaljenu građevnu tradiciju. Uvod u tu novu fazu osmanlijske arhitekture na našem tlu bile su Gazi Husrevbegove građevine u Sarajevu, koje su u četvrtom deceniju šesnaestog stoljeća na svu priliku gradili Mimar Sinan i njegovi učenici. U tome stoljeću nastao je, kako ·u Bosni, tako i na širokom prostoru turske carevine najveći broj onih vrijednih spomenika te umjetnosti, i to "stoljeće može se s punim pravom označiti, kako se ono kaže, zlatnim vijekom osmanlijske arhitekture i umjetnosti uopće. Takav se zamah nikada poslije toga stoljeća nije osjetio. Iz toga proizlazi, da je razvoj osmanlijske arhitekture po svima pokrajinama, pa tako i na našem području potpuno kongruentan s osvajanjima i širenjem ekonomske moći osmanlijske države. Počevši već od polovice sedamnaestog stoljeća, a osobito od onog katastrofalnog poraza turske vojske pod Bečom 1683, tursko oružje doživljava neuspjeh za neuspjehom, a u stopu s time opada i građevna ·umjetnost. Dakako, da se taj nazadak osjetio i na našem području. Nema više onih bogatih zadužbina i sjajnih spomenika šesnaestog stoljeća, a ako se koji objekt i osnuje, on je prema onim iz 16. stoljeća ponajčešće male umjetničke vrijednosti. Tu i tamo niče još pokoja džamija, medresa, ćuprija ili kupatilo, ali se najveći dio građevne djelatnosti svodi, uglavnom, na popravke i podizanje manjih objekata, kao što su, na pr., drveni mostovi preko manjih rijeka, česme, manji hanovi, stambene kuće i drugo. U svim tim arhitektonskim spomenicima Bosne i Hercegovine, što nastadoše tokom turskoga gospodstva u ovim stranama, utjecaj orijentalne umjetnosti i duh Orijenta nepobitan je. No, ti utjecaji Orijenta nisu nipošto eklektički popri. mijeni. Domaći graditelji i žiteljstvo poprimivši te orijental11e oblike uvijek su ih prilagođavali ekonomskim prilikama svoje sredine i domaćim tradicijama i tako ih transformirali u gotovo specifičan arhitektonski Izraz. To nam najbolje dokazuje arhitektura stana, koja je ujedno i najobilnija na našem tlu. Bosansku arhitekturu turskoga perioda karakterizira horizontalizam, ekonomičnost i vezanje za mjerilo čovjeka. Otud se nijedan spomenik te arhitekture, pa ni onaj javni, ne nameće svojom glomaznošću, već se svojim čistim plohama i čednim dimenzijama skladno ukomponirao u svoju okolinu. ~Iroki slojevi esnafskog građanstva osjetili su funkcije pojedinih oblika te arhitekture i potpuno se
19*

Alija

Beitić

saživili s tim oblicima. Ta je arhitektura stoga nenametljiva, ona gotovo korespondira s motriocem. Ona je više strukturna, slikovita i pejsažna, negoli monumentalna. Velika je razlika između spomenika te arhitekture, izraza ondašnje životne stvarnosti, i kasnijih velebnih palača u evropskim pseudo-stilovima te monumenata maursko-egipatske građevne škole (Vijećnica u Sarajevu), koji stoje u punoj disharmoniji s okolinom i koji su ostali potpuno odvojeni od shvaćanja naroda. I koliko je god ta arhitektura u svojoj biti vezana za strane, orijentalne oblike, ona je na ovome tlu poprimila i specifičnu, domaću notu, pa je slobodno smijemo označiti i našom. Te spomenike, istina, nadahnuli su ljudi izvana, ali su ih gradili, klesali i dotjerivali naši ljudi. A upravo taj kolorit Orijenta i domaćih tra- . dicija daje Bosni. i Hercegovini u arhitektonskom smislu posebnu fizionomiju i odvaja ih od ostalih naših zapadnih i sjevernih pokrajina. A u tome upravo- i jest vrijednost te arhitekture.

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni

Hercegovini

297

RESUMI!J LES CONSTRUCTIONS D'ARCHITECTURE TURQUE EN BOSNIE ET EN HERZI!JGOVINE Lorsqu'au XVeme siecle, les Turcs penetrerent jusqu' au coeur de la peninsule balkanique, une epoque entierement nouvelle commen~a dans !'histoire politique et culturelle de la Bosnie et de l'Herzegovine. Par suite, les habitants de ces deux provinces tomberent sous l' influence directe de la culture orientale et par l'intermediaire des religions et des coutumes ils adopterent progressivement toutes les branches de l'art islamique. Deux de ses branches ont atteint la une importance toute particuliere: !'architecture turque et la singuliere fa~on orientale de piacer les constructions dans la nature et les lieux l).abites. Au cours d'une periode tres breve qui ne depasse pas meme un siecle s'eleverent la des centaines, voire des milliers d'ouvrages d'architecture tres differents tant par leur forme que par leur destination, ce qui donna naissance a des agglomerations et des villes entieres d'un style tout particulier. C'est ainsi que le dite plastique de la Bosnia et de l'Herzegovine se trouva change presque du jour au lendemain et que ces provinces acquirent leur expression orientale specifique qui s'est conservee jusqu'a nos jours. Parmi les ouvrages d'architecture civile, les maisons d'habitation sont certainement les plus nombreuses et les plus interessantes par leur architecture interieure, et parmi les edifices religieux cinq mosquees, par leurs minarets, donnent a ces provinces un cachet expressif. A cote de ces deux categories de construction il y avait encore bon nombre de •mekteb« et, de »medresa« (ecoles primaires et secondaires) de •tekija« et »hanikah« (couvents et ecoles de derviches) de »sakatkula« (clochers) pour indiquer et sonner !'heure sur une horloge a la turque, ensuite des »Česma« et »Šadrvan« (fontaines) des >>hammam« (bains publics), ensuite les etablissements de vente: boutiques, magasins, »daira«, »bezistan« caravanserails et •han«, enfin des monuments commemoratifs et d'architecture militair.e. Les fondateurs de ces nombr.eux ouvrages se recrutaient pour la plupart parmi les indigenes de toutes classes et toutes professions. Les architectes eux-memes furent tout d'abord pour la plupart des maitres turcs, mais avec le temps ils furent evinces par les indigenes et les maitres de la cote dalmate. L'architecture de la periode turque dans ces regions est caracterisee par les lignes horizontales et la construction a l'echelle de l' homme c'est pourquoi tous les ouvrages s' adaptent harmonieusement a leur entourage. Les memes raisons font que cette architecture ne s'impose pas mais qu'elle corespond presque a l'observateur, elle est plutot structurale, picturale et paysagiste que monumentale. Et precisement ces cotes specifiques de !'architecture separent ces deux pays des autres provinces yougoslaves, excepte la Macedoine, et en constituent la valeur speciale. Pour la premiere fois cette etude essaie de donner une vue d'ensenble systematique et generale de ces constructions ensuite de souligner les caracteres de leurs differents genres aussi bien que la part respective de !'Orient et des peuples indigenes dans la creation de cet art. On a eu soin d' y ajouter les elements necessaires pour une etude approfondie de ces constructions: a la fin des chapitres sont mentionnees les sources connues et la bibliographie des differentes questions.

MUHAMED KANTARDZIC

HIDŽRETSKI KALENDAR I OSTALI KALENDARI KOD ISLAMSKIH NARODA
I KALENDAR I ERE KOD ARAPA PRIJE MUHAMEDA l) NESI'

O kalendaru' kod Arapa prije Muhameda razilaze se naučna mišljenja. Ebu Ma' šer El-Belhi u svom djelu Kitabu' luliifi navodi, da su Arapi i prije Muhameda upotrebljavali Mjesečevu godinu na osnovu viđenja Mlađaka <~41'<.;~)> Išli su na hadž 10-ti dan zulhidždžeta, koji je padao u razno godišnje doba. Hadž su obavljali na svoj način, često goli uz ples i zvižduk. Obično su za vrijeme hadža držali svoje godišnje sajmove. Držali su, da je nezgodno što se dan hadža pomiče u Sunčevoj godini, pa su nastojali da vrijeme hadža dovedu u sklad sa svojim trgovačkim poslovima. Posebno im je bilo stalo do toga da im hodočašće Mekke pada u pogodno godišnje doba, ka"d nema žege ni studeni, kada ozeleni bilje te je lako putovati. Radi toga su primili od Jevreja, s kojima su trgovali, otprilike 200 godine prije Muhameda, ustanovu dopune, kebise, koju su zvali nesi' ili te'hir. Kao što je poznato, u jevrejskom je vjerskom kalendaru, koji je lunisolaran, u ciklusu od 19 Mjesečevih godina bilo 7 prestupnj.h, u kojima se iza 12-tog mjeseca adara dodavao 13-ti veadar. U tom 19godišnjem ciklusu. prestupne su bile godine: 3, 6, 8, ll, 14, 17 i 19. El-Biruni u svom djelu Kitabu'lasari, pozivajući se na Ebu Ma'šera, tvrdi da su Arapi prije Muhameda dopunjavali 24 Mjesečeve godine sa 12 mjeseci (lunacija). Srednje trajanje takve godine bilo je 369, 132 dana, dok prava Mjesečeva godina od 12 lunacija traje 12 X 29,5305881 dana _:_ 354,367 dana. Taj je posao dopunjavanja obavljao neki Kulmus2 Huzejfetu bnu 'Abid iz plemena Kinane. Iza, njegove smrti naslijedila su ga u tome njegova djeca, koja su prozvana Muklamisi