You are on page 1of 722

'()RIJENTALNI INSTITUT

U SARAJEVU

INSTITUT ORIENTAL
A SARAJEVO

PRILOZI
ZA ORIJENTALNU FILOLOGIJU l ISTORIJU JUGOSLOVENSKIH NARODA PODi TURSKOM VLADA VINOM

RE V U E
DE PHILOLOGIE ORIENTALE ET D'HJSTOIRE DES PEUPLES YOUGOSLAVES SOUS LA DOMINATION TURQUE

III-IV 1952-53

REDAKCIJA:- REDACTION:.

D-r BRANISLAV UREV, NEDIM FILIPOVI, HAMID HADiBEGi, D-r AiR SIKIRi, HAZIM ABANOVI

:STAMPARSKI ZAVOD >VESELIN MASLESAc SARAJEVO

9 5 3

Glavni i odgovorni urednik:

NEDIM FILIPOVIC

Tehniki

urednik:

HAZIM SABANOVIC

Slaganje turskog d arapskog teksta

izvrio:~

DZEMAL SPAHO

Tira 900 primJeraka .

SADRZAJ D-r Fehim


Bajraktarevi,

TABLE DES MATIERES


Strana

Jedan savremeni perzlski izvor o bici ,na Kosovu - La bataille de Kosovo d' apres une source persane contemporaine . . . . . . . . . . . . .

D-r Ha!i! Inalcik, Od Stefana Duana do- Osmanskog carstva- De Stephane Douchane

jusqu'
Hamid

a !'Empire ottoman . JSadi!lbegi, Dizja ili hara Kreev!jakovi,

l . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Le cizya ou harac . . . . . . . . . . . . . . . .

-.
137 195

23

Muhamed A. Muji, Poloaj cigana u jugoslovensk1lm zemljama pod osmanskom vlau


-e-

L'etat social des tzlganes dans les pays yougoslaves sous la domination ottomane

Hamdija

Cefilema sarajevskih krana Iz 1788 godine - La caution (garantie) collective des chretlens de Sarajevo en 1788 . . . . . . . . . . . . Hamzevije u svjetlu poslanice uikog eiha - Les Hamzevltes la lumiere de la ntissive du cheikh d'Uice . . . . . . . . . . . . . . . . .
Hadi!ijahi,

Muhamed

a
Alija

215'
229

Spomenici osmanlijske arhitektu re u Bosni i Hercegovini - Les constructions ;i-architecture turque en Bosnie et en Herzegovina . . . . . . . . . . . . . Le calendrier de l'Hegire et les autres calendriers chez les peuples musulmans . . . .

Bejti,

'Muhamed Kantardi, Hidretski kalendar i ostali kalendari kod islamskih naroda ";0.-p opaHHCJ/aB 13yp~eB, .l{eQJTCPH

299

speMeHa \:KCHJ[ep-6era UpuojeBHha - Les defters (registres) cadastraux pour le sandjak de Montenegro du temps de Skender.bey Crnojevi . . . .. . . . . . . . . .
UPHOfOPCKH cauQaK 113

aa.

349 403 415

cHazjm Sqbanovi, Najstarije vakufilame u Bosni Adem


Handi,

Les plus anciens vakf-names en Bosnle . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pisma Ahmed-pae Dugalia dubrovakom knezu l vlasteli - Les lettres d' Ahmed-pacha 'Dugall au recteur et aux nobles de Raguse . . . . . . . . . . Sedam dzykumenata iz kodeksa br. 1 Orijentalnog instituta u Sarajevu - Sept documents hlstoriques d'un re cueil de documents a !'Institut Orlental de Sarajevo . . . . . . . . . . . . . . . . . . , . . . . . . . . . . . . . . . .
Filipovi,

Nedim

4:i'r

Mehmed Mujezinovi, Turski natpisi XVI vijeka iz nekoliko mjesta Bosne ~'Hercegovine - Les inscriptions arabes et turques d u XVIe siecle dans quelques places de

Bosnie et Herzegovine : . . . . . . . . . . . . , . . . . . .. . . . . . . . . . . . .
Hamid

45S

Odnos Ome Gore prema osmanskoj dravi polovinom XVIII vijeka - Les relations entre le Montenegro et !'Empire ottoman vers la mfodtie du XVIIIe siecle . . . . . . . . . . . . , . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Les raclnes trilltteres dans la langue arabe

Hadibegi,

485' 509 553: 575

Teufik Mufti, Trilitere u arap~kom jeziku -

D-r Sair Sikiri, Sintaktike funkcije arapskih prijedloga - Les fonctlons syntactiques des prepositions eri arabe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ,
Omer

Jedna turska pjesma o Sarajevu iz XVII vijeka - Une chanson turque sur Sarajevo du XVIIe siecle . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Mui,

IV
SITNI PRIWZI NOTES
Strana

Dr Fehim Bajraktarevi, Poreklo Uupline pl)Vijesti turske carevine - L'origine de !'histoire de !'Empire ottoman par Uup!ija . . . . . . . . . . . . . . . . . Muhamed A. Muji, Stav livanjskog kapetana Firdusa prema pokretu Husejn-bega Gradaevia i sultanovoj poHtici L'attitude du kapetan de llivno Firdus envers le mouvement de Gradjlevi et envers Ja politique du sultan . . . . . . Duanka Bojani, Podaci o Skoplju iz 951 (1544) godine ~ Les donnees historiques relatlves a Skoplje de l' an 951 (1544) . . .. . . . . . : . . . Muhamed A. Muji, Prilog prouavanju prolosti Vitine - Un apport a l' etude du passe de Vitina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . KRITIKA, ()CJENE I PRIKAZI -;- CRITIQUES, COMPTES RENDUS

589

597

607
622

Dr. Annemarie Schimmel: Die Blldersprache Dschelilladdin Rftmis (F. Bajraktarevi) 629 Le Diwan de Ka'b ibn Zuhair, edition critique par Tadeusz Kowalslrl (F. Bajraktarevi) 630 L. A. Mayer, Mamluk Costume (1\ Mufti) . . . . . . . : . . . 632 H. R. Roemer, Staatsschreiben der Tumuridenzeit (A. Handi) . . . . . . : : . . 632 C. A. Nallino, Raccolta di scrlttl editi e inediti, Vol. II Hl40 fF. Bajraktarevi) . . 634 A. R. Nykl, Gonzalo de Argote y de Molina' s Dlscurso sobre la Poesia Castellana contenida en este libro etc. (F. Bajraktarevi) . . . . . . . . 635 Najnoyjja izdanja Portae Jinguarum orientali um (F. Bajraktarevi) . . . . . 636 :Beslm Korkut, Gramatika arapskog jezika za I l n razred klasine gimnazije (F. Ba:lraktarevi) . . . . . . . . . . . . . . . . . 640 P. Wittek, Turkish Reader i Vocabulary to the Turkish Reader (F. Bajrakta~evi) . 643 Journal Asatique, Tome CCXXXVIII-CCXL (T. Mufti) . . . . . . . . 644 O,riens. Vol. 1-5 (T. Mufti) .. . . . . . . . . . . . . . . . . . 648 Zeitschrlft der Deutschen Mogenliindischen Gesellschaft, Band 99-102 (A. Handi) 655 Bulletin of' the School of Oriental and African Studies, Vol. XIV (T. Mufti) .. . . 659 Journal of the Royal Aslatic Society of Great Britain and Ireland, Parts 1-4 (T. Mufti) 661 ":"1;'111 ~ sv. l, Kairo, 1951 (0. Mui) . . . . . 662

.;.L:J_,".,

,J."-11 .,.IJI (+fl ~' sv. 27, I-II, Damask, 1952 (0. Mui) . . . . . . . . . . . . .
Bulletin de !'Institut d't!:gypte, Tome XXXIII (T. Multi<!) . . . . . . . . . . . Nae starine, I, Sarajevo, 1953 (H. Hadibegi) . . . . . . . . . . . . . Journal of the Gypsy Lln'e Society, Vol. XIV-XXXIII (R. Uhlik) . . . . . . . .

1164 666 667 67B

FEHIM BAJRAKTAREVIC

JEDAN SAVREMENI PERSISKI IZVOR O BICI NA KOSOVU


Ne moe se kazati da ima mnogo i s t o <~ i h (muslimanskih) izvora za istoriju :poetaka< Turske carevine i uopte za XIV vek u kome je ona osnovana, a jo manje takvih koji bi neto sadravali to je vie< ili manje u vezi s naom istorijom toga perioda, u ovom konkretnom sluaju to se odnosi na <pogibiju sultana Murata i kneza Lazara. Ovo se moe lako videti iz pregleda glavnih izvora koji je Mehmed Fuad Kiipriilii dao u svojoj poznatoj knjizi L e s O rigi n e s d e l' E m p ir e O t t o m a n (Paris 1935, str. 22 i dalje), a< to se moe zakljuiti ili bar naslutiti i po spisku arapskih i persiskih dela koji je Heinz Helmut Giesecke sastaviousvomeradu Das Werk< des Aziz ibn Ardair Astariibiidi- Eine Quelle zur Geschichte des Spiitmittelalters i n K l e i n a s i e n (Leipzig 1940, str. 114), jer ta dela - ma da sastavljena u poecima Turske drave ugl;lVnom obrauju istoriju Egipta<i Irana. Naravno, ovom prilikom nas ne interesuju istoni izvori o osnutku i poe cima Turske uopte, nego samo oni koji krae ili opirnije govore o onoj bici koja je donela propast srednjovekovne srpske drave. Ti najstariji istoni izvori su delimino kod nas ve obraeni i ovde se moe na njih samo uzgred ukazati. Safvet-beg Baagi je saoptio u turskom originalu i naem prevodu odlomak iz AIJmedijeve I s k e n d er n ii m~ (Aleksandride) koji sadri najstariji turski prikaz kosovske bitke. Al)medi je, posle Nesimija, najvei turski pesnik XIV veka, a njegov romantino-istoriski epos o Aleksandru Velikom (dovren u prvobitnom obliku 1390 godine) poiva na persiskim izvorima, ali opevajui velikog Makedonca on dodaje opiran dodatak i <o, istoriji Mill~ Azije, naroito o s m a n s k i h knezova i tako ukljuuje i prikaz kosovske bitke. Ov<:!j Baagiev lanak (u G l a s n i k u Z e m a l j s k o g m u z e j a, knj. XXXVI, 1924, str. 95-99) potstaknuo je i poznatog istoriara F. Siia da se osvrne na taj najstariji turski, iako stihovani i pesniki prikaz bitke na Kosovu (Nov prilog o kosovskom boju u S t ar ohr v a t sk o j pr o s v j e t i, nova serija, knj. I, Zagreb 1927, str. 96-97). Druga dva najstarija turska izvora za kosovsku bitku su Sukrullahova opta istorija pod naslovom B e h g e t u 't-t e v ii riJ:! (Ljupkost hronika) koja je napisana na persiskom jeziku oko 1459 godine, i Urugev Teviiril)-i iii-i O~miin (Istorija Osmanove dinastije) koji prikazuju dogaaje od osnutka Turske do 1467 godine. Kako Sukrulliihov odlomak koji pretstavlja najstariji p r o z n i izvor od

Fehim

Bajraktarevi

jednog turskog istoriara tako i Urugev prikaz kosovsk;e bitke koji se smatra za najstariji p r o z n i izvor na t u r s k o m jeziku, poznati su i naoj iroj publici iz mojih odnosnih lanaka u beogradskoj P o l i t i e i. 1
Meutim, kako se po gornjim datumima ukrullahova i Urugeva prikaza kosovske bitke vidi, oni su sastavljeni nekih sedamdeset godina posle same bitke (1389), i prema tome vremenski znatno zaostaju iza jedp.og istonog izvora s kraja XIV veka (iji rukopis u carigradskoj Aja Sofiji je zavren 800 po hidri tj. 1398 godine po naoj eri), dakle jednog izvora koji se moe smatrati savremenim sa kosovskom katastrofom, drugim reima koji po starini dolazi odmah iza Al)medijeva prikaza, a koji, bar kako meni izgleda, nije uopte kod nas poznat a kamo li da bi bio obraen.

Taj istoni istoriski izvor koji je ~ prema upravo reenom - za vie od trideset godina s t ~ r i j i od najstarijega naeg izvora u kome se prikazuje bitka na Kosovu, t( od Z i v o t a d e s~ o t a S t ef a n a L a z ar evi a (oko 1431 godine) od Konstantina Filozofa, - nosi persiski naslov B ii z m u r a .z m, a potie od Aziza ibn Ardaira Astarabadija. Po miljenju M. F. Kopriiliija (L e s O r i g i n e s ... , str. 23), ovo je najvaniji izvor koji uopte imamo o An~toliji u drugoj polovini XIV veka; on ne obrauje samo politike i vojne dogaaje nego je vaan i za istorisku topografiju Anatolije, za njenu kulturnu istoriju i za njenu etnologiju, kako s punim pravom istie isti turski naunik u predgovoru B a z m u raz m-a (str. 21). Ustvari, glavni zadatak toga dela je da prikae burni iv?t i neprestana ratovanja sivaskog kneza (sultana) Kadije Burhanuddina koji je iveo od 1345 do 1398, a vladao kao 'sultan od 1381 pa sve do smrti (1398). Astariibadi je, kako mu ime kae, poreklom iz male ali poznate varoi u severnom Iranu (p.edaleko od Kaspiskog Mora). 2 Studirao je i iveo kao dvorski pesnik u Bagdadu, ali beei ispred navale Cagataja i Tataril naao je 1394 godine utoite kod pomenutog sultana (koji je tada bio u Kajsariji) i od tada, dakle za poslednje etiri godine sultanova ivota; bio je neto kao njegov dvorski pesnik i, moemo rei, kao zvanini istoriograf. Iz toga odnosa nastala je' velika hronika sa parnenutim naslovom.
Meutim, ne samo to je ta hrop.ika sastavljena po elji samoga sultana i vrlo esto na osflovu njegovih pri:anja i obaveteb.ja nego je on predloio i navedeni naslov B ii z m u r ii z m, to na persiskom znai G o z b a i b i t k a (r a t),
1 Original Sukru!liihova odlomka o Kosovu koji se nalazi u radu Theodora Seifa Der Abschnitt uber die Osmanen in. Siikriilliih's persischer Universalgeschichte tampan je u M i t t e i l u n g e n z u r o s m a n i s e h e n G e s e h i e h t e (knj. II, Hannover 1925, str. 92-94), a moj lanak o tom, pod naslovom Jedan persiski tekst o bici na Kosovu, iziao je u uskrnjem broju P o l i t i k e za 1933. - Urugev odlomak o Kosovu ja sam obradio u boinom broju istog dnevnika za 1935 pod natpisom Jedan odvojeni turski prikaz kosovske bitke; taj je lanak preveden odnosno reprodukovan na francuskom u listu L' E ur o p e Ce n tr a l e (Prag, 16' februara 1935). Tek posle raznih mojih lanaka o ovome predmetu i verovatno pod njihovim uticajem objavio je Aleksej Olesnicki svoje T ur s k e i z v or e o k o s o v s k o m b o j u u G l a s n i k u S k o p s k o g n a u n o g d r u t v a (knj. XIV, 1935, str. 59-98). K. Guji je u Hr v a t s k o j Re v i j i (VIII, 1935, str. 502-504) s pravom prigovarao 01esnickom da je veina materijala u njegovu radu ve p re n j e g a bila prevedena i objavljena. 'Poblie u Enzyklopaedie des Isliim (s. v.) i u Grundriss der iranis e h e n P h i l o l o g i e (knj. II, Strassburg 1896-1904, Register).

Jedan suvremeni persiski izvor o bitci na Kosovu

ili, ako bismo hteli imitirati rimu originala, G o z b a i b or b a. 3 Qac;li Burhiinuddin ili,~kako ga Astariibiidi stalno zove, sultan A~med, koji je i sam bio pesnik i dobro poznavao persiske pesnike, predloio je, kako meni vrlo verovatno izgleda, ovaj naslov pod uticajem itanja Firdiisijeve S ii h n ii m e gde se esto govori o gozbama, pijankama i ratovima pojedinih, naroito sasanidskih vladara, i gde ove dve rei stalno ine rimu u prvom i drugom polustihu odnosnoga stiha (bejta):'

G o z b a i b o r b k ne nosi samo persiski naslov nego je i cela sastavljena na persiskom jeziku. Kad se setimo da je ovaj jezik bio zvanini jo u doba maloaziskih (rumskih) Selduka, onda nas ovo mnogo ne iznenauje, i ta tradicija (koja potse,a na ulogu talijanskoga u Dalmaciji i nakon osloboenja od Mleia) trajala je jo dosta vremena. Siim Astariibiidi, kome je persiski maternji jezik, navodi kao razlog za ovo jo i to da stanovnitvo Ruma (tj. Male Azije, dakle Romejci) vole ovaj jezik i da se on uveliko upotrebljava kao zvanini jezik u administraciji, pismenom saobraaju itd: Ali Astariibiidijev persiski jezik je protkan masom arapskih rei i izraza, a neke partije StY ak u celosti na arapskom jeziku. Stil ovoga dela je vrlo esto u duhu tadanjeg persiskog naina pisanja: za najjednostavnije dogaaje i stvari upotrebljavaju se obino traene i zamrene fraze, razni sinonimi, figure, slike, paralelizmi i slini obrti, a pored toga u tekst je upletena velika masa pesnikih citatata iz raznih arapskih i persiskih pesnika (u svemu 1541 stih!) 1 itav niz arapskih poslovica a tu su i itave qa~ide (pesme) i pojedini arapski i persiski stihovi (196, stihova) i od samoga pisca (Astariibiidija). 5 Sto je B ii z m u r ii z m ostao. d,1,1go vremena (sve do 1910) nepoznat nau-: nicima i neiskorien kao istoriski izvor, .uzrok je uglavnom u tome to nijedna evropska biblioteka mima nijednog rukopisa toga dela. Tek 1910 godine je poznati i vrlo uvaeni turski naunik Ham Edhem6 skrenuo panju strunjaka na to da od ovoga dela postoje etiri rukopisa u Carigradu. Cetiri godine posle toga, u C a s o p i s u T u r s k o g i s t o r i s k o g d r u t v a,7 A~med Tevl,lid je pod naslovom .u-l .:r...o~fi.JIA.;: ~\; rezimirao (na turskom) ukratko glavnu sadrinu iz G o z b e i b o r b e, ali na dosta neodreen nain, tj. ne oznaavajui nigde . strane (listove) rukopisa koji mu je sluio kao podloga. Medutim, samo delo je i dalje ostalo netampano. Tek 1928 izdao je Turkoloki institut u Carigradu G o z b u i b o r b u

<rj)J i.i.)

u celosti i u lepoj opremi. Predgovor je napisao stareina Instituta, Kiipriiliiziide


Po smislu i sa zadravanjem rime moglo bi se prevesti i Banket i bajonet da poslednja re ne pretstavlja anahronizam za Astarii biidijevo, odnosno i za kosovsko doba (u Bayonne-i se tek od XVII veka izraivalo to oruje). Po monumentalnom Glossar-u .zu Firdosis Schahname od Fritza Wolffa (Berlin 1935), str. 142, b a z m i raz m u takvoj ili slinoj vezi dolaze u tom eposu na vie od osamdeset mesta. ' Sto G o z b a i b or b a ne sadri i turske stihove kadije Burhiinuddina moda se moe objasniti time to Astariibiidi nije uopte znao turski ili vrlo malo. ' U svome radu o natpisima u Sivasu i Divrigiju koji je izdao u zajednici sa van Berchel!'om u Kairu 1910 godine. 'T ii r i h-i os m an i en g ii me ni me g m ii'a s i (TOEM), god. V. br. 26-32, a u broju 25 je prikazana dinastija Eretna ( 1:;.)1 ~ ) da se bolje razumeju ivot i spletke kadije Burhiinuddina.
l*

Fehim Bajraktarevi

MeJ:tmed Fu'iid, 8 a sam persiski tekst koji obuhvata (bez predgovora) nita manje nego 541 stranu velike osmine, spremio je za tampu Kilisli: Rifat. Tako je delo postalo pristupano bar onima koji znaju persiski, bolje reeno, onima koji dobro znaju taj jezik, s obzirom na zamreni nain prikazivanja i kitnjasti stil. Kilisli nije mogao ni to pretpostaviti da njegovi turski itaoci, koji su onda jo imali jaku tradiciju u ovom pravcu, vladaju u dovoljnoj . meri jezikom Firdiisija i I:liifiza, odnosno stilom 'Utbija, Guvejnija i drugih bombastinih persiskih istoriara, - pa je na kraju svoga izdanja dodao na turskom sasvim
skraen

sadraj (..::,.....~ ) od 38

stranica (na 2 stupca) najvanijih dogaaja o kojima persiski original govori. Naravno, na osnovu ovoga resume-a, drugim reima, samo sa znanjem turskog jezika nije niko mogao sa sigurnou tvrditi ta se o izvesnom dogaaju u p o j ed i n o s t i m a kae i izvetava u -ovom istoriskom delu od tolike' vanosti za ono doba i za one krajeve. Ovde se moe odmah napomenuti da je Giesecke u napred pomenutom svom radu, pored opirnog uvoda, kriti.~kih razmatranja i raznih korisnih podataka i napomena, dao opirniji sadraj vanijih 'dogaaji u G o z b i i b or b i, ali ni to, razume se, ne moe sasvim nadomestiti original, naroito ako nam je stalo do toga da o izvesnom dogaaju ili linosti saznamo sve pojedinosti koje nam Astarabiidi prua." Kako ve znamo, Astariibiidi zove svoje delo B a z m u raz m, ali Turci esto imaju vie q vidu njegovu stvarnu sadrinu i zovu ga I s t or i j a k a d i j e Burhariuddina, 10 ili Osobine (JI.:,.) kadije Burhanuddina, ili, u ranije doba, jo tanije I s t o ri j a k a j e B u rh ii n u d d i n a S i v a s k o g. 11 I .doista, kako je ve ukratko reeno, to je prikaz ivota neprekidnih spletki i borbi uenog kneza (sultqna) AJ:tmeda Burhiinuddina od Sivasa, inae poznatog kao turskog pesnika pod imenom Qii<;li Burhiinuddin. 12

di

U Bibliog'!'afij i .Kiiprilliijevih radova od 1913- 1934 koju je sastavio. i objavio


.~erif Hultlsi Sayman (Istanbul 1935, str. 14, pod br. 225), ovaj Predgovor je citiran ne po
tinom naslovu<.~:>\.!.~)

fakve

nego po sadrini: Aziz

bin

Erde~ir

Esterftb:idi

e s e r i h a k k r n d a. Iz ovoga se vidi turski izgovor pieva prezimena i njegova rodnog grada; na istom mestu je i naslov dela dat u 'turskom izgovoru tj. B e z m v e Re z m. U davanju sadrine katkada je Giesecke - protivno oekivanju - krai od Kilisl;ja, kao na priiner na strani 20 = 47~2 origiitala, ili na strani 21=61 strani perslskog teksta, ali to jedva da umanjuje korisnost njegova posla; on je, verovatno, takva mesta smatrao za manje vana pa Ih je krae prepriao nego turski izdava - interpretator. Subjektivni momenat igra u ovakvim sluajevima uvek izvesnu ulogu. " Halil Edhem, D ii v e 1-i i s l ii m i j j e (Istanbul 1927, str. 388), mada pominje. i pravi naslov. " Kod Hagi Halife pod br. 2273 (prema Babinger, D i e G es e his e h ts s e hr e iber der Osmanen und ihre "Werke, Leipzig 1927, str. 5).. "P. Melioranski je jo 1895 izdao i preveo njegovih 20 rubalja i 12 tujuga (B-o<eToqR bl R 3 a M e T K 'H\ str. 131 i dalje; po E n e i k l o p e d i j i I s l ii m a s. v. Burhiin al-Din). E. J. W. Gibb je zatim u svojoj History of Ottoman Poetry obradio Burhiinuddinov ivot i pesniki rad (knj. I, str. 204-213), dajui u prevodu njegovih 6 gazela, 8 rubalja i 9 tujiiga (na str.214-224), sa odgovarajuim turskim originalom (knj. VI, str. 16--20). F. F. Godsell je 1922 izdao u Carigradu Burhiinudd lnov D i v ii n (Pesme). T ii rk e d e b i j j a t 1 n ii m ii n e l e r i od Hifzl Tevfiqa i drugova daje probe kadijinih gazela, rubalja i tujuga (knj. I, Istanbul 1927, str. 94-101). Sadettin Niizhet; obraujui kadiju Burhanettina (kako on pie) kao pesnika a z e rb a j d a n s k e knjievnosti y svojoj knjizi T a n z i m a t'a I{ a d ar

Jedan suvremeni persiski izvor o bitci na Kosovu

Astariibadi nije imao lak zadatak. Trebalo je u povoljnoj svetlosti izneti ivot jednog uenog pravnog pisca, darovitog turskog pesnika i njegovu borbu za vlast, pri emu on nije prezao ni od ubistva tasta, sestria i drugih koji su mu bili na putu, a zatim, kad je ve uvrstio svoju vlast, trebalo je prikazati njegove neprestane borbe, sumnjienja i ratovanja. Ovaj ambiciozni, agresivni, nemirni i okrutni ovek koji je najpre bio kadija (1365, nasledivi to zvanje od oca-kadije u svojoj 21 godini!), pa vezir (1378) AH-bega Eretne, gospodara od Sivasa, zatim namesnik (1380) maloletnog Ali-begova sina i onda, ubivi svojom rukom Kibg Arslana i Kejgusreva, uzurpator vlasti, a posle pobede, nad Sadgeldijem (krajem 1381) sultan od Sivasa koji se borio i protiv jakih Karamanida, nadmonih mamelukih sultana pa lik: i protiv osmanskog sultana Biijezida Jrldmma,_prikazan je u ovoj istoriji mnogo simpatinije i povoljnije od strane svoga zvaninog istoriagrafa i dvorskog pesnika - koji je znao ceniti njegovu zatitu i mecenatstvo prema sebi - nego to bi to bilo iz pera kojeg nezavisnog, objektivnog istoriara koji nije imao tih obaveza i obzira prema gospodaru. Svakako, nema sumnje o tome da noviji objektivni prikazivai Burhiinuddinova ivota - koliko god bili suzdrljivi (bar neki) - ne mogu prikriti njegovu svirepost, njegova uesnitva u ul.>istvima pa ak i itav niz njegovih neposrednih ubistava. 13 Kratko reeno, ovo je jedan od onih sudija kojima treba suditi, i zbog
M u h t a s a r T i1 rk E d e b l y a tr T ar l h i v e n i1 m u n e l e rl (Istanbul 1931, str. 84) saoptava (na str. 102) samo l njegov gaze! l l tujiig. - Interesantno je da S. Siimi-begov Qamiisu'l-alilm (knj. II, Istanbul 1306 ~ = 1889, str. 1301, s. v. Burh!inuddln) uopte ne pomlnje da je on bio pesnik. Burhiinuddlnove pesme su samo po jeziku turske, Inae odiu persiskim duhom. " Cl. Huart u Enzyklop a e d i e d es I s Um (1912), s. v. Burhiin al-Din (Kudi) [tursko izdanje Enciklopedije nije mi pristupano). - Ahmed Tevhid u T O E !Vf, god. V (1914), str. 475-476 (osuuje Burhiinuddina vrlo otro l neuvijeno). E. de Zambaur, Manuel de Genealogie et de Chronologie pour l' Histoire de l' Islam, Hanovre 1927, str. 156, br., 151 (na mapi Asie Mineure envlron 730 de l' hgire oznaeno je i podruje Burhiinuddinove vlasti). Hali! Edhem, D i1 v e l-i i s l ii m i j j e, Istanbul 1927, posveuje celu glavu (str. 387-8) naem kadiji, istiui, pored ostalog, i njegovo sauesniiltvo u ubistvu Mehmed-bega Eretne. - Nasuprot tome, T ar i h koji je izdalo Tursko istorisko drutvo (Istanbul 1933, knj. II, str. 277), apsolvira Burhaneddina (kako tamo stoji) u ciglih pet redaka. - Od poznatih velikih istorija Turskoga carstva nijedna ne istie toliko Burhiinuddinova nedela nego vie njegove vanredne dravnike i naunike sposobnosti (sr. J. von Hammer ~ Purgstall, Geschichte des Osman ischen Reiches, 2. Auflage, knj. I, Pesth 1840, str. 189; J. W. Zinkeisen, Geschichte des osman ischen Reiches in E u ropa, knj. I, Hamburg 1840, str. 351-2). Hammer, po svom obiaju, prevodi i kadijino ime kao Richter Glaubensbeweis. Zinkeisen, bazirajui na talijanskom prevodu Saduddina, istie da je Burhanuddin mogao u boj poslati 20 do 30 hiljada k o n j a n i k a. N. J orga (G e s e h i e h t e d e s O s m a n i s e h e n Re i e h e s, knj. I, Go tha 1908, str. 308-9) vrlo malo zna o njemu, ali tvrdi da je nazvan Tekkiur ili kralj i gazi ili triumfator i da se on na p er s i s k o m jeziku zvao Burhaneddin. Ovo poslednje tvrenje je netano, jer je Burhiinuddln arapsko ime, odnosno tanije poasni nadimak koji znai Dokaz vere, kako je ve Hammer preveo. U istini, samo prvi deo ove sloenice (status constructus-a), tj. re burhiin, moe se donekle nazvati arapskim jer su. je Arapi pozajmili iz e t i o p s k o g jezika u kome b er h ii n znai svetlost, rasvetlenje, a d;ugi sastavni deo din je (u ovom znaenju) persiskog (pehleviskog) porekla. - Od starijih istoriara, Sadud<:!in najpre istie da sultan Burhiinuddln (kako ga on zove) raspolae sa 20 do 30 hiljada krvoednih konjanika (T ii g u 'tt e v ii r i h, knj. I, Carigrad 1279, str. 133), a onda, govorei o istaknutoj ulemi za vlade Murata I, veli za njega da je poznat po svojoj vrlini i savrenstvu (!), da je autor T e Iv i h a, ali ipak ne proputa dodati da je ubio svoga tasta, (isto delo, II, 410).

lO

Fehim

Bajraktarevi

kojih je nastala arapska izreka (po nekima ak Muhamedovo predanje [!.ladi!], ali ne najbolje zajameno, fali i u Bu!.J.arijevu i u Muslimovu zborniku) 14 : Jedan kadija u raju a dvojica u paklu!

Jn J .:_,W,\; J U...l J ._;.li


... ... #

,. Iz ovoga se ujedno moe videti koliko je laki posao imao na Konstantin Filozof prikazujui ivot i rad svoga gospodara, despota Stefana Lazarevia (1389 - 1427), nego Astarabadi koji je morao da ulepava, odobrava ili preutkuje mnoge momente iz ivota svoga impulsivnog i bezobzirnog domaina. 15 G o z b a i b or b a koja pored svog glavnog cilja, prikaza ivota i rada sultana od Sivasa, obrauje i propast (kraj) dinastije Eretne (1335-1365) i uopte pretstavlja vaan prilog izuavanju malih kneevina u Anatoliji pre pojave Timurove, - zavrena je 800 godine po muslimanskoj, tj. 1397-98 po naoj erLl 6 Te godine, iako nekoliko meseci docnije (misli se u toku leta), dakle sigurno 1398,17 poginuo. je i sultan A~med, inicijator i junak te knjige, i to na vrlo okrutan nain: u sukobu na Qara-Belu (klanac blizu Divrigija u okolini Dijaribekira) ubio ga je Qara '0mful-beg, 18 koji je zbog svog krvolotva prozvan Qara Jiiliik
" Nalazi se samo u zbirkama (manjeg autoriteta) od Abu Dii'iida (k i t ii b 23, biib 2), at-Tirmidija (13,1) i Ibn Miige (13,3); sravni A. J. Wensinck, A Hand book of Early M u h a m m a d a n Tr a d i t i o n, Leiden 1927, str. 119, i arapski prevod ovoga dela od Muhammed Fu'iida Abdu'l-biiqija pod naslovom

L.Jt j ;s'(.!:A.,

Kairo 1352 (1933), str. 386.

" S druge strane, padaju u oi izvesne slinosti izmeu Astariiblidija i Konstantina Filozofa: obojica su vrlo ueni, obojica naputaju svoje ranije prebivalite (Bagdad odnosno Bugarsku), obojica ive na dvoru jednoga vladara koji je prosveen i knjievnik, obojica opisuju ivot i rad toga vladara, i jedan i drugi biograf daju mnoge lstoriske pojedinosti, obojica prikazuju dogaaje - vie ili manje - prema kazivanju svojih gospodara, obojica su iveli priblino u isto doba, i, to je ovde glavno, obojica izvetavaju o bici na Kosovu. Naravno, pored svega toga, ima i veih ili m;lnjih razlika izmeu ova dva lvotopisca: Konstantin pria i o smrti svoga vladar~ i izlae mnoge dogaaje posle toga, to kod Astariibiidija nije sluaj, itd. - Poblie o Konstantinu sadri Pr e g l e d s rp s k e k n j i e vn o s t i od Pavla Popovia (3. izd., Beograd 1919, str. 38 - 40) i Predgovor koji je isti naunik napisao za S ta re srpske b lografij e XV i XVII v e ka (Camblak, Ko ns ta n t in, Pajsije) u izdanju Srpske knjievne zadruge (Beograd, 1936, str. XXXVII - LIII). " Sto H. H. Schaeder u Giese-ovoj Spomenici (Fes ts e hr i ft Fr i ed rie h G i e s e, Berlin 1941, str. 26, napomena 3) veli da je Astarliblidijevo delo zavreno 1396, to je, kako meni izgleda, prenoenje Giesecke-ove (str. ll) odnosno tamparske greke, jer tamo oznaenoj hidranskoj godini 800 ne odgovara naa 1396 nego 1397 (od 24 septembra) i 1398 (sve do 12 septembra zakljuno). " H. Edhem, D ii v e 1-i i s l ii m i j j e, str. 387, stavlja pogibiju sultana Ahmeda na kraj 800 ili na poetak 801 godine, a to jo vie govori za nau 1398 godinu. " Saduddin (l, 134),
prikazujui

pohod Biijez;da I na Tokat i Sivas, veli da se sultan

Burhiinuddin sklonio u brda kod Harputa ( ..::...r.? ) blizu Dijaribekira, ali je tu naiao na Qara Osmana, zvanog Kara Iliik (;!l):\ }l koji ga je ubio. Docnije, u II knjizi (str. 410), ovaj turski istoriar pria isto o Burhiinuddinovoj smrti, samo to precizira da je to bilo krajem 800 godine po hidr!. HalH Edhem (str. 387) ne veli izrino da je Qara Osman ubio sultana nego samo da je ubijen u sukobu kod Qara-Bela. Kako emo docnije videti, Schiltberger pria da je Burhanuddin s drugim ~arobljenicima oteran u Sivas i tu pogubljen.

Jedan suvremeni persiski izvor o bitci na Kosovu


<!l~

ll

ljl u H. Edhema), to znai Crna Pijavica,1 " inae poglavar turkmenskog

plemena Aqqojunlu i docnije (1403?) osniva dinastije Belog Ovna (to znai Aqqojunlu).' 0 O tome neslavnom zavretku sivask.og vlastodrca govore razni pisci, ali tako rei bez ikakvih bliih pojedinosti. Meutim, naroito opiran i jezovit izvjetaj o tome nalazi se u poznatom putopisu Hansa Schiltbergera iz Miinchena, koji je, kako je poznato, pao u tursko ropstvo posle Biijezldove pobede nad ugarskim kraljem (i docnijim nemakim carem) Sigmundom u bici kod Nikopolja, zatim, na molbu sultanova sina, zbog svoje mladosti (16 godina!) poteen od sigurne smrti kojoj ostali zarobljenici nisu mogli izmai, zadran .kod sultana i s njim u biel kod Ankare (1402) zarobljen od pobednika -Timilra (Tamerlana), nakon ega je dugo ostao u njegovoj slubi (pratnji) i najzad se (tek 1427) vratio u Nemaku.21 Ovaj Nemac pria o Burhiinuddinovoj smrti i takve detalje da se oveku koa najei: kad ga je Qara Omiinov momak uhvatio (zarobio), odveo ga je pred svog gospodara, a ovaj oga je s ostalim zarobljenicima oterao u Sivas i, posle neuspelih pregovora sa stanovnicima toga grada da mu varo predaju itd., naredio je svojim ljudima da ga poseku na njihoV:e oi i razreu na etiri dela, zatim da svaki deo sveu na jednu motku i izloe pred gradom, a glavu da mu nataknu na raanj. 22 Kako je Astarabiidl zavrio svoje delo nekoliko meseci pre sultanove pogibije, on naravno ne prikazuje tragini konac svoga mecene niti nas to sada vie intere~uje. Za nas je vanija injenica da G o z b a i b or b a zavrava prikaz istoriskih dogaaja ve sa godinom 1397, drugim reima da ukljuuje ili bar pominje ratovanje sultana A~meda i sa Osmanlijama, tanije sa Muratom I i Biijezidom l, a to nam ve daje povoda da traimo - kako bi se Astarabiidijevim stilom reklo U ovom moru fraza i s p l e t k i koji ljunak vesti o k o s o v s k o j b i e i. I doista - kako bi dalje Astariibiidi rekao - ronjenje u ove neizmerne d u b i n e donelo je po koje zrno bisera i s t i n e.
" Hammer (G O R', I, 189) pie Kara Juluk i prevodi der schwarze Blutegel, ali je Aug. Muller (Der Islam lm Morgen-und Abendland, knj. II, Berlin 1887, str. 302) isticao da se pijavica kae na turskom s ii l ii k, a ne. j u l u k. E. G. Browne (A History of Persian Literature under Tartar Dominion, Cambridge 1902, str. 404) pie ovaj nadimak Qara Iluk l prevodi ga sa the Black Leech, dakle kao l Hammer. Po mom miljenju, mogue je da se pijavica u lokalnom dijalektu zove i l u k, ali bi ovo tek trebalo proveriti. H. Edhem (str. 407) navodi 4 razna pisanja ove rei. Kako M. F. Kipriilii (Les Origines ... , str. 52) izrino veli, Tur kmeni Aqqojunlu i Qaraqojunhi doselili su se krajem XIII veka u masama iz Centralne Azije u istonu Anatoliju l u Azerbajdan. Istorija! ovih dvaju plemena odnosno dinastija, sa genealakim pregledom, donosi H. Edhem, str. 404 - 412. Ismail Hakkl Uzun~ar~iH-jev rad A n adolu Beylikleri ve akkoyunlu, karakoyunlu devletleri (Ankara 1937) ostao mi je do sada nepristupaan.- Pada u oi da Historical and commercial A t !'a s o f Ch i n a od A. Herrmilima (Cambridge, Massachusetts, 1935), koji je inae esto od koristi za turkoloke studije, nema na svojim mapama ni jedne od ove dve dinastije koje su vladale blizu 130 godina. " H. Schiltberger, Re i s e b u e h, izdanje V. Langmantel, Tiibingen 1885, str. 16 i dalje (citiram po Giesecke-u, jer nisam mogao doi do tog izdanja). Browne, u svojoj I s t or i j l p e rs i s k e k n j i e v n o s t i p o d t a t a rs k o m d o m i n a e l j o m (1265-1502), citira (str. 404) engleski prevod Schiltbergerove knjige (B o n d a g e a n d Tr a v e l s, izdanje Hakluyt Society-a, 1879), i navodi da se u njoj (glava IX, ivaski sultan naziva Wurchanadin. " Po Giesecke-u, str. 127.
ve
o o

12

Fehim

Bajraktarevi

A sad da ogledamo izblie ta mesta koja prikazuju ili bar pominju ono .to je za nas ovde od izvesnog znaaja i interesa. Evo tih mesta, naravno hronolokim redom. Poto je Astarabiidi u pojedinostima prikazao kako se Burhiinuddin na ovaj ili onaj nain oslobodio svojih takmaca odnosno. pretendenata na vlast, prelazi na opis onoga ta je on uinio kao sultan od. Sivasa, 23 drugim reima kao neogranieni gospqdar istone Anatolije. U tom nizu pisac G o z b e i b r b e dolazi qo obrade dogaaja koji su se desili posle ramazana 790 hidranske godine, tj. posle oktobra 1388 godine po naoj eri pa meu ostalim navodi (B ii z m u r ii z m, str. 381, red 15-18) da su neki ljudi doli iz Amasije i javili sultanu kako blizu tog grada ima jedna poruena tvrava koju bi trebalo popraviti, jer u toin sluaju -Amasi ja ne bi mogla izdrati i morala bi se predati;24 posle nekoliko dana sultan A!Jmed je tamo otiao i naredio da se poruena tvrava obnovi. Ovde Astariibiidi ve iznosi neto to je u vezi s Muratovim pohodom na Kosovo, mada se izrino ne pominje ni ime turskoga sultana ni mesto nje'gove' pogibije.

U to vreme -

pria

Gozb a i b or b a 26

dok je jo bio

u Amasiji, doli

su sultan A~medu mongolski knezovi <J"MISIJ41)

(u persiskom originalu .:.,~ _r:~, upravo Osmanov 'sin, po naem Osmanovi, misli sultan Murata 1) 26 krenuo na nevernike, velei da je suvino i nepotrebno razlagati i objanjavati kakvo neprijateljstvo .i suparnitvo on (= Murat) gaji prema sultanu A~medu i . navodei, pored ostalih primera ~jegove zle volje i

i saoptili mu da je Osmanlija

" Kako S. Sami-beg tvrdi, Sivas je u doba Selduka imao 120.000 stanovnika, a njegove medrese su bile neka vrsta univerziteta, bar za ono vreme (Q ii m fi s u 'l-a! ii m, knj, IV, Istanbul 1311 = 1894, str. 2794). Ta varo (ranija S e b a s t e i a odnosno S e b a s t e) bila je i docnije veliki trgovaki i zanatski centar u koJe.m su ak i trgovci !z Denove (Denovljani) imali svoje radnje. O vanosti Sivasa u XIII veku i dalje govori opirnije Koprlilii u ve pomihjanim. Les Origines de l' Empire Ottoman (str. 67 i 72-73). " Amasija, varo na severoistoku od Sivasa. Vie tursko-mongolskih grupa je dolo (preko Kavkaza ili iz june Rusije morem) u Anatoliju i tu se nastanilo, a poto se to dogodilo u doba m o n g o l s k i h i l h ii n o v a (126fi-1337), ova se plemena u istoriskim izvorima oznaavaju kao Mongoli, iako veliki deo medu njima nisu bill Mongoli nego Turci (Kopriilii, L e s O rigi n e s ..., str. 53). U vezi sa irokom upotrebom rei Mongol (u originalu m o g o i, bez n; sr. izraze .veliki mogul i mogulsko carstvo, takoe bez n) pada u oi da je i Halil Edhem u svojim odlinim I s l a ms k. i m dr a v a m a, u XI glavi koja nosi naslov M o n g o l i (Mogollar) i poinje Cingizhanom, obradio, pored ostalih, i krimske i agatajske banove, l Eretnide, pa ak i kadiju Burhiinuddina koji je nasledio (= uzurpirao) njihove oblasti. - Il-hiin (plemenski knez) je titula koju je jo veliki hiin Kubi!aj (K u b l a-k h a n u engleskog pesnika Coleridge-a) dao 1263 god. Hutagu-u s tim da samostalno vlada Persijom i zemljama zapadno od Oksusa (AmuDarje) .(Aug. Miiler, D er Is la m i m M orge n-und A b endland, Il, 237). U poetku su ilhiinovi nominalno potpadali pod velike hiinove u Kini ali su vremenom odbacili i ovai formalni feudalni jaram. Kako je u gore. pomenutom A t l a s u K i n e (mapa 50: A s i a u n d er t h e M o n g o I s, 1290 A. D.) jasno oznaeno, vea polovina Male Azije (istok) potpala je pod ilhiinove ve 1308 godine. " Sa puser-i Osmiin (pers. p u s er je isto to p u tr a u sanskrtu i latinsko p u er = sin, deak) oznaava Astariibiidl ovde Murata I, ali na drugim mestima (na pr. na str. 388) re je, bez ikakve sumnje, o njegovu sinu Biijezldu. Isto tako oznaava Biijezjda
_i_ poznati

Tlm fi rov biograf, ~bn Arabflh, samo na arapskom ( 1"~ ~: ), poto je cela biogra-

fija na arapskom (sr. E. G. Browne, n a v. d e l o, str. 198).

Jedan suvremeni persiski izvor o bitci na Kosovu

13

mrznJe, i to kako je on podupirao emira f:liigi Siidgeldija27 i kako je ovaj, uhvativi vezu sa Sirijcima (sa Damaskom), stalno njih potsticao na to da on napadne Sivas s jedne, a Barqiiq s druge strane, - dokazivali su i ubeivali sultana Al)meda kako bi sada bila zgodna prilika da s vojskom krenu u njegovu (- Muratovu) zemlju, te da je porobe, opljakaju i opustoe. Mada je ovaj predlog - nastavlja Astariibiidi - izgledao opravdan s oportunog gledita kojeg dravnika i osvajaa, ipak sultan A~med je bio drugog miije nja. S jedne strane, Osmanlija (opet puser-i O~miin kao i gore}'8 koji je bio jedan obini Mongol/ 9 bez ukrasa nauke i bez ikakve mudrosti Jb~ J J ~J! o>\.... J_,M .S >>.J~<-~) (~S;Ic J otiao je u boj. protiv nevernika (na str. 382, red 3 i 4) i zauzet je time da ih pokori i ~niti, a on (sultan A~med) k~ji je pravedan i hum:m i koji zna ta je po veri do~voljeno i zabranjeno, pored sve svoje duevuosti, uenosti i znanja da na elu muslimana napadne njegovu zemlju, - to bi, pored svil) materijalnih koristi i prednosti od jednog takvog pohoda, znailo pomagati slabljenje (str. 383} prave vere i jaanje nevere. S druge strane, sultan-pesnik je smatrao za neasno i podlo da napadne neprijatelja u vreme kada je on van svoje zemlje a njena teritorija bez vojska. Iz oba ova razloga sivaski sultan nije pristao na elju ovil1 mongolskih knezova koji su se bili polakomili na pljakanje muslimana i na pustoenje njihove (u ovom sluaju, Muratove) zemlje, pa se iz Amasije vrati natrag u Sivas.81 Ovo je stvarni sadraj onoga to Astariibadi o ovome pria sa puno kitnjastih fraza, retorskih figura i drugih stilistikih ukrasa koji za istoriara pretstavljaju samo jedan nepotreban balast (B ii z m u r ii z m, str. 381, red 19, do str. 383, sa 4 redom zakljuno).
30

.=-s::: c-k.;;+. i

" Pored Ktl!g Arslana Burhiinuinov glavni takmac u borbi za vlast koga je ovaj (1381) u bici u kojoj je Siigeli imao vojsku od etiri hiljade ljudi (B ii z m u r ii z m, str. 249). " Da se puser-i Osman ne moe shvatiti doslovno kao sin Osmanov nego samo kao njegov potomak, kao lan njegove dinastije, dovoljno je, pored ostalih razloga, potsetiti na to da je Murat I sin Orbanov a ne o~miinov. " Sto Astariibiii naziva ovde Murata obinim Mongolom, to on ini, naravno, iz omalovaavanja i mrnje, a za to mu dobro dolazi i uobiajeno nazivanje Turaka i Turkmena Mongolima o emu je malo pre bilo govora u napomeni pod 25. U ostalom, i kod nas se Muratu pometalo da je nepismen i da je toboe prvi ugovor s Dubrovanima (1365) potpisao na taj nain to je aku umoio u crnilo i pritisnuo je na ugovor; v. Dr. Lujo knez Vojnovi, Dubrovnik i osmansko carstvo, Beograd 1898, str. 21 {sa,ugakom napomenom). Isto tvrenje i u I s t or i j i t u rs k e e ar e v i n e od Stanley-a Lane-Paole-a, u prevou Ce. Mijatovia, Ni 1890, str. 203.
pobelo

" Sto . Kilisli Rifat misli da ovde re fijskom rukopisu G o z b e i b o rb e) treba itati

J J';;.

mogo! (tako je vokalizovano i u ajaso-

J)~ m i g v a l i da to znai (. . . Murat je

samo) Obina sabljetina (ili junaina), to je i suvie nategnuto, kako se iz samog konteksta vidi. U ostalom, ni Killsli se ne zalae bezuslovno za takvo itanje. " Ovaj odlomak nas navodi na zakljuak da je kod ovih mongolskih knezova elja za ratovanjem i pljakanjem mnogo jaa od neke islamske solidarnosti. U stvari, re je, po svoj prilici, o stareinama turkmenskih nomada sa vrlo povrnom islamizacijom. Kako Kopriilii (L e s O rigi n e s ..., str. 117) izriito veli, islam je jedino u gradskom stanovnitvu bio uhvatio vri koren. Ukoliko bi bila re o pravim Mongolima ili plemenima sa njihova podruja, kod njihovih nomada je uticaj islama jo slabiji. Ovo je dosta razumljivo kad znamo da je mongolski han Giiziin, sa jo 10.000 Mongola, primio islam tek 1295 godine (sr. E. G. Browne, n a v. d e l o, str. 40.)

14

Fehim

Bajraktariwi

Iz razloga koji e odmah biti jasni naveu ovdje kako je gore pomenuti A!Jmed Tev~id (T O E M, god. V, br. 30, str. 348) rezimirao (na turskom) gornje mesto iz G o z b e i b or b e: Mongolski knezovi koji su saznali da je sultan~
muenik (~.:,Iki...

) Muriid Hudiivendigiar" otiao u bitku na Kosovo doli su

ovom prilikom sultanu Burhiinuddinu A~medu. Oni su (od njega) zatraili dozvolu da pljakaju osmanske pokrajine, ali je on to odbio, poto nije mogao dovesti to u sklad sa pravdom i ovenou. Odatle se (sultan) vratio u Sivas. Kako odmah pada u oi, A~tned Tev~id je u svom prepriavanju upotrebio, tanije dodao i rei Muriid Hudiivendigiiir i Kosovo, to je u o s n o v i tano " ..i za veinu italaca jasnije i razumljivije, ali kako se iz mog iznoenja sadrine (ustvari, prevoda bez zadravanja stilskih floskula) vidi, tih rei nema u persiskom originalu G o z b e i b o r b e. Posle iznoenja mongolskog predloga o napadu na Muratove pokrajine odnosno posle njegova odbijanja od strane sivaskog. sultana, Astariibiidi prelazi odmah na dogaaje koji su se desili u proiee sledee, tj. 1389 godine. Tom prilikom (B a z m u r a z m, str. 383, red 5) on izlae kako je sultan A~med bio poao na Erzindiin protiv emira Mutahhartana, i kako su se obojica, pod izvesnim uslovima, sporazumeli i izmirili s tim da emir u sluaju potrebe prui oruanu pomo sultanu. Tih dana, dok je sultan bio jo u Erzindiinu pria dalje Astariibadi (str. 383, u sredini) - on je usnio proroka Muhameda (.;:.,l_,t,., l; .:..IL.J
.:;.,~

4J ful ) koji je doao u nonji jednog dervia

a~mediskog reda,

34

a kad mu je

sultan A~med ukazao dune poasti i poljubio ga u ruku i nogu, Prorok je oslovio sultana, pa mu je, pored ostaloga, govorio i o Barqiiqu30 i o Muriid-begu (tj. o
" Hudiiviindgiir znai u persiskom najpre tvorac (sveta), g o s p o d, pa tek onda suveren, monarh, go s p od ar (Steingass, P er s i a n-E n gli s h D i e t i o n ary, s. v.), ali Turci koji ovu re izgovaraju hudiivendigiir upotrebljavaju je kao nadimak Muratu I. Clanak u E n e i k l o p e d i j i I s l a m a (s. v.) ne pominje da se ovaj nadimak pridaje i Bajezidu I (napr. u Sukrulliiha u M i t t e i l u n g e n z ur o s m a n i s e h e n G e s e h i e h t e, knj. II. str. 94 i 106 persiskog teksta). " Ja velim U o s n o yi tano, jer hronoloki nije sasvim tano, poto je Murat tek s l e d e e godine kren\IO na Kosovo. " Ovaj derviki red irio se u Anatoliji jo od XIII veka, a u XIV veku imao je razne tekije u toj pokrajini, pa i u Sivasu; to je u o snovi rifii<lski red, ali ga ve Ibn Battilta, u veni arapski putnik iz XIV veka, u svom putopisu zove t ar i q a t-i a h m e d i i j e (sr. K orosi Csoma-Archivum, knj. II, str. 349). Kako M. F. Kopriilii (Les Origines ..., str. 115) veli, ahmedije su imale veinu pristalica meu siromanim gradskim stanovnitvom, a izvesni obredi njihovi (plesanje, gutanje v11tre, ulaenje u vatru, opkoraivanje divljih ivotinja, igra sa zmijama, itd.) potiu od amana (V. od istog pisca I nf l u e n e e d u e h a m an i s m e t u re o - m o n g o J s u r l e s o rd re s my s t i q u e s m u s u l m a n s, Istanbul 1929, str. 12-13). L. Massignonov lanak o dervikim redovima u islamu (E n e i k l o P ed i j a I s 1 a m a, s. v. T ar i k a) daje ostale podatke o rifaiskom (osnovan u XII veku) i ahmediskom redu (ustanovljen u XIII veku) meu ostalim i to da rifiiijii jo uvek ima a da su ahmedije iezle. " Barqilq, egipatski sultan erkeskog porekla, vladao je u dva maha, i to od 1382 do 1389 i od 1390 do 1399 godine. Posle poraza njegove vojske u borbi sa namesnikom Jelbogiijem (1389), on je bio svrgnut, a na njegovo mesto je postavljen Hagi II, koga je Barqiiq bio ote.rao s prestala. Ali posle nekoliko meseci Barqiiq Je opet doao na vlast i v]ad;:\O. jo. ~evet godma, sve do smrti (1399).

Jedan suvremeni persiski izvor o bitci na Kosovu

15

sultanu Muratu I) ali dosta lep!


(~

neodreeno (~l

J- 'Y)

rekavi: On je lep, a ja sam


uo,

l.r* J ..:-l

J!.' JI).

Kad je sultan

A~med

ovo

oseti

nemo

i saaljenje,

ponovno pade Muhamedu pred noge i ree mu da je on (Muhamed) i izvor i poreklo apsolutne le~ote

(j!... J\~ ).36

Posle ovoga Astarabadi izvetava o sudbini obojice vladara koje je prorok Muhamed sultanu A~medu u snu spomenuo. To mesto (str. 383, red 23 i dalje) glasi u persiskom originalu:

).).;r; .t"~.,'" J J. r->.r- &>"!J J.!. ~.ifiJ ..:;;;;L;s"'

..:;..;) )':, ...s".>.J.

i4 ,.~.)'_,.-" r~'.J' )->J


.>y}

.1J

~ {'"WI J ~.>J} J:'! 1;1 1t


..1!. ~~

.:,!JJ jll; ..r; ~ l.S~I


J

.JI::: J .h~ J
1 .u:. f .;..

Jh. .:,lkL J. 'l.S.r"t l.S~.r.-1.!

t! e;!

)=>>i =>r}

':"'1 _,.;.;:. r)Lll

"+'JJ-).::..~(!..,.;

U naem prevodu to znai: Tih dana Murad-beg krenu u boj sa nevernicima i pogibe tamo kao muenik ( e h i d). Meutim, neki ljudi su uporno tvrdili da je njegov sin, u toku bitke, naredio nekolicini sluga (slubenika) da ga ubiju.37 A kako je doista bilo, to (jedino) Bog zna! 88 A to se tie sultana B<rrqiiqa, Jelboga-i Na~iri 30 se pobunio protiv njega, a kakva je sudbina zadesila Barqiiqa, to je ve spomenuto. Prema tome, ono to je estiti Prorok - mir budi s njim! - u snu bio rekao, dogodilo se sa obojicom. (B a z m u raz m, str. 384, red 1.) 40 Sto sada sleduje u G o z b i i b o rb i nije u izravnoj vezi s naom temom, ali objanjava neke pojedinosti u gornjem prikazu sna sultana Al.1meda o sudbini Murata I. Naime, sivaski sultan je usnio proroka Muhameda u nonji a~mediskog dervia zato to je on ba tih dana poklonio turbetu ejha $adruddina Qonavija (=. iz Konje) dva skupocena ilima, nakon ega su tamonji dervii onda njemu
" Po shvatanju muslimanskih mistika Ibn Arabija (XIII vek) i al-Gi!ija (XIV vel<) najvii stepen koji teosof moe postii jest onaj ovek koji je ostvario svoje sutinsko jedinstvo s bogom. Takav ovek ima u velikoj meri i glavne boje atribute, tj. atribute sutine, l e p o t e (g a m ii 1), velianstva <ir l! l ii l) i savrenstva (k a m ii l) i to ini savrenog oveka, a takav je u prvom redu Muhamed. Sr. En e i kloped i j u Is lam a, s. v. A b d al-Ka1 n m... al-D j JI i i al-I ns ii n al-k ii m it " Kako je poznato obino se uzima da je Bajezid, im je Murat poginuo na Kosovu, ubio brata Jaqftba. Sami Turci istiu da su i Murat i njegov sin Biijezid likvidirali svoju brau da bi se time oslobodili takmaca i pretendenata na presto (Koprtilft, L e s O rigi n e s ... , str. 129). Ubijanje b r a e iz istih razloga vrilo se i docnije kod Osmanlija. 38 Kao i u svima slinim prilikama, ovaj arapski izraz, jedan od uobiajenih testimonia ignorantiae, ukazuje i ovde na to da pisac ne preuzima nikakvu odgovornost za ovo tvrenje. " Ovo je bio Barqiiqov namesnik u Halebu. Protiv njega i njegova saveznika Minfaa sultan je poslao veliku vojsku, ali ona bude potuena kod Damaska u proljee 1389 g. Jelbogu i Minta odlaze u Egipat, sultan se predaje sam Jelbogi, a ovaj ga dri u svom zarobljeni.'ltvu (Enzyklopaedie des Islam, s. v. Barkftk; H. Edhem, nav. delo, str. 108 itd.). " Naime, posle poraza svoje vojske kod Damaska 1389 g., Barqiiq pada u ropstvo svoga ranijeg namesnika Jelboge i gubi presto, a za Murata znamo da je iste godine poginuo. O Bar.qftqu i njegovim mahinacijama protiv poslednjih; mameluka bahritskog ogranka. sr. Aug. Muller n a v. d e l o, knj. II, str. 249 i 297.

16

Fehim

Bajraktarevi

poslali jedan primerak dela Fu~iisu'l-~ikam (Geme mudrosti) 41 od uvenog arapskog mistikog pisca Mu~jiddina Arabija (1165 -1240),' 2 a taj je primerak, u svoje vreme, prepisao isti ejh $adruddin Qonavi (umro 1273), njegov glavni uenik i . komentator koji je leao u pomenutom turbetu. Posle toga objanjenja, G o z b a i b or b a prelazi na izlaganje raznih drugih dogaaja iz nemirnog ivota sivaskog vladara, dogaaja koji takoer nisu u blioj vezi s predmetom ovoga lanka. Ali na kraju etvrte strane posle onog mesta o Muratovoj pogibiji koje je malo pre gore prevedeno, Astarii.biidi se opet vraa na isti dogaaj i pominje ga vrlo kratko, gotovo istim reima (str. 387, red

..1~ ~If! J .::.J; ;lAS" !Sifi ~.>Ir''~ .:,1 ;.>J to u pre:vodu ~nai: U to vreme Murii.d-beg krenu u borbu sa nevernicima i pogibe tamo kao muenik (eh id). U sledeem pasusu, biograf sivaskog sultana veli sasvim kratko da je na Muratovo mesto zaseo njegov sin Bii.jezid-beg, ne uputajui se ni u kakvo objanjavanje kosovske pogibije. . Meutim, iako G o z b a i !b or b a ovako brz~ i zaudo .prirodnim jezikom izvetava o Muratovu zavretku, ona se ipak due zadrava na njegovu nasledniku, sultanu Bii.jezidu I (1389 - 1402), i to nas moe ovde interesovati iz vie razloga. Ne samo zato to nas turska istorija, kako je u svoje vreme rekao Cedomilj Mijatovi, odmah posle nae nacionalne moe najvie zanimati nego i zato to je ovaj munjeviti ili, kako Konstantin Filozof (str. 69) veli, munjogromoimeniti car uestvovao u samoj kosovskoj bici gdje je svojom brzinom i vetinom spasao tursku vojsku od poraza i u vezi s tom pobedom stekao vrhovnu vlast nad srpskom dravom i postao zet kneginje Milice, uzevi joj protiv njene volje ker Oliveru. za enu. Kratko vreme posle zasedanja na oev presta, nastavlja Astarabiidi, neiskusni Biijezid je bio okruen neprijateljima i gotovo svaki susedni knez (u Anatoliji) oduzeo mu je po neki deo zemlje, koju tvravu ili varo - ija se imena navode -, i tek pomou izvesnog Sulejman-pae polo mu je za rukom da protivnike i vazale smiri i pokori, i tako sredi i osigura svoje naslee iza oca. Ali sada ba ovaj Sulejman-paa koji je toliko bio na pomoi Bajezidu, odnosno Astarii.biidi na njegova usta, izraava se vrlo nepovoljno o judmmu, odvraa se od njega i eli da se prikljui sultanu A~medu od Sivasa. '
4 odozdo):
" Ovo delo govori o sutini i znaaju dvadeset i sedam glavnih proroka, a napisano je Muhameda u snu. ~' Ovaj pretenciozni vizionar, udni praznoverac i veliki zagovora kulta svetaca je u izvesnim krugovima neobino popularan. Ipak, dvojica odlinih orijentalista, pored izvesnog priznanja njegova entuziazma, fantazije i knjievne vetine, smatraju Ibn Arabija (kako ga takoe zovu) gotovo varalicom (Alfred von Kremer) odnosno do izvesne mere arlatanom (Reynold A. Nicholson). Prvi ga je izuavao i prikazao dosta opirno u svojoj G e s e h i e h t e d er herrsche n den Ideen des Is la ms (Leipzig 1868, str. 102-109), a drugi u svojoj sadrajnoj A L i t er ary H i s t ory of t h e Ar a b s (3. izd., London 1923, str. 399-404). Meutim, engleski orijentalista koji je izdao i preveo celu M e s n .e v i j u Geliiluddina Rumija na engleski i inae dosta pisao o arapskim i persiskim misticima, pokazuje dosta opreznosti u oeeni ovog mistika dok detaljno prouavanje ne dadne sigurnije rezultate. e. Broekelmann-ova G e s e h i e h t e d er A ~-a b i s e h e n L i t t er a t ur (knj. I, Weimar 1898, str. 441) ne ulazi toliko u smele i udne ideje Ibn Arabija koliko u biografske podatke, a Erster Supplementband (Leiden 1937, str. 790 i dalje) uz njegovu literaturu pun je bibliografskih podataka o delima ovoga mistika i o komentarima na neke od njegovih radova. U nas je o Arabiju pisao A. Adi! Coki u N o v o m B e h ar u, god. IX, str. 259 i dalje (u 5 brojeva). posle
pieva vienja

Jedan suvremeni persiski izvor o bitci na Kosovu

17

U emu se sastoji ta otra kritika Bajezida i njegovih postupaka? Pre svega, G o z b a i b o r b a istie ovde da taj tursk.i sultan - prema oceni onih koji su imali iskustva s njim- niti potuje ako je s nekim jeo soli i hleba (..:J..\() niti ceni kako treba pravog prijatelja 1 pobratima <.::-1;.1_,.-); dalje, on nema ni toliko pameti da moe razlikovati prijatelja od neprijatelja, niti ima toliko znanja da moe dobro od zla, niti toliko str. 388, red 5-22)_43 G o z b a i b or b a pria jo izvesne pojedinosti o Biijezidu i njegovim borbama s raznim emirima u jo nezavisnim kneevinama Male Azije, ali to nema vie nikakve veze sa kosovsk~m bitkom ni sa temom lanka, pa emo sa ovom Astarabiidijevom karakteristikom Biijezida J1ldmma zavriti prevoenje odnosno prepriavanje ovog istoriskog izvor/i na persiskom. Ako sada bacimo jedan letimian pogled na gore iznesene vesti i podatke iz G o z b e i b" o rb e, videemo da se one u osnovi (bez obzira na detalje) mogu svesti na sledee tri teme: I. predlog mongolskih knezova da se upadne u Muratove pokrajine dok se on nalazi u borbi s nevernicima; II. san sultana A~meda o sudbini Murata i Barqiiqa i obistinjenje toga sna (Muratova pogibija); III. karakteristika Biijezidovih postupaka neposredno iza kosovske bitke. Kako se jo dobro seamo, ove tri teme nisu jednako obraene ni po obimu koji zauzimaju u G o z b i i b or b i ni po vanosti podataka koju mogu imati za nas odnosno za nau istoriju. Prva tema je dosta opirno prikazana, ali najvei deo tog prikaza posveen je razmatranju razloga zbog kojili sultan A~med nije pristao na predlog mongolskih knezova. Ipak, taj odlomak sadri neto to je moglo uticati na Muratov pohod protiv Srba da je sivaski sultan posluao te knezove i navalio na Muratovu zemlju, naime u toliko to bi onda turski sultan morao to pre da se vrati natrag da brani svoj prag mesto da napada tue zemlje. Ali da ne nagaamo ta bi bilo da se desilo ono to stvarno nije uinjeno nego da preemo na drugu temu. Tano uzevi, tu imamo posla sa jednom malom grupom pojedinosti koje su prethodile Muratovoj pogibiji kao glavnoj temi odnosno takvih detalja koji su joj sledovali. Kao obino kod istonjaka tako i u G o z b i i b or b i snovi igraju vanu ulogu: oni obino potstiu i sokole sultana A~meda da se na neto odlui i da to to pre izvri, ili ga opominju i odvraaju od neega to je snovao ili bio odluio. U ovom snu ukoliko ovaj Astariibadijev detalj ne pretstavlja obini v a t i e i n i u m e x e v e n t u - sivaski vlastodrac je unapred saznao sudbinu dvojice vladara s kojima je imao dosta posla i neprilika, i to je bilo vrlo vano za njegove dalje planove i odluke.
" Koliko je (inae uglavnom vrlo korisni) resume Kil;sli Rifata u nekim sluajevima nedovoljan, vidi se i na ovom mestu ge je celi ovde izneseni, takoer skraeni sadraj zbijen u ove etiri rei:<.>";.S(~~..f..~lo!.liJ;. tj. autorovo kuenje Bujezid-bega (sravni Blizm u raz m, dodatak, str. 31, u sredini).
uviavnosti (~)

luiti

da oprosti i pomiluje kad vidi poslu-

nost (J) j), niti uopte ima obzira onde gde ga treba imati, itd. (B ii z m u r ii z m,

18

Fehim

Bajraktarevi

Meutim, za nas je vanije ili bar interesantnije ono to Astarabiidi dodaje odmah posle konstantovanja da je san postqo java i da je Murat ubijen, tj. ono tvrenje da je Murat ubijen po nalogu -svoga sina Bajezida! Koliko se ja seam, ovo je neto sasvim novo i nepoznato, a da i ne govorimo o tome koliko je neprovereno i nedokazano. Ovde ne moemo rei i neoekivano i nemogue, jer u prestonim borbama su zabeleen! razni zloini ne samo kod Osmanlija nego i kod mnogih drugih naroda. Onaj Astariibiidijev detalj o tome zato se prorok Muhamed u snu sultana Af.lmeda pojavio u liku aJ:imediskog dervia moe biti koristan prilog za proua vanje o irenju ovoga reda, ali za nau svrhu nema nikakva znaaja. Sto G o z b a i b or b a, posle toga objanjenja, jo jednom istie da je Murat poginuo, to je prosto ponavljanje iz kojega ne saznajemo nita novo i nepoznato. Najzad, trea tema - karakteristika Biijezidova - obraena je tako da prilillo odudara od uobiajenih prikaza l:ivota i rada M)lratova naslednika, u kojima se najvie istie njegova;smelost, energinost i njegova brza (munjevita) osvajanja (Srbija, Makedonija, Bugarska, ostatak maloaziskih kneevina), prodiranja (Turci su tada dopirali do Stajerske, Bosne i do Atine) i dugotrajna opsedanja (na primer Carigrada kroz sedam godina), a naroito njegova epohalna pobeda nad ujedinjenim hrianima kod Nikopolja (1396). Ukoliko mu se to prigovara, to je njegova velika gordost koja ga je toliko zanela da je potcenjivao neprijatelja i nije se dovoljno pripremio za borbu protiv Timiira u bici kod Ankare, 44 ali to vredi za Biijezidov postupak itavu deceniju i vie posle Kosova. U svakom sluaju, ne treba zaboravljati da nepovoljna karakteristika novog sultana. kao i ono tvrenje da je on naredio ubistvo svoga oca na Kos~vu - potiu od biografa sivaskog sultana koji je bio u neprijateljstvu i na ratnoj nozi sa Muratovim naslednikom. Uopte, upravo pomenuto kuenje i osuivanje Bajezida I kao i gore navedeno nazivanje sultana Murata prostim i neukim Mongolom - jesu u osnovi odraz jake animoznosti i mrnje Astariibiidija odnosno njegova inspiratora, sultana A~meda, prema Osmanlijama kao politikim neprijateljima. Za ovakva oseanja prema Turcima kao naim nekadanjim neprijateljima ima i u naoj istoriji i knjievnosti dosta paralela. Da potsetimo samo na to kako je Ljubomir Nenadovi u pesmi proklinjao Turina i kako je ve Skerli navodio primere za to da su omladinski pesnici kanibalski raspoloeni prema Turcima.' 5 Druge primere za mrnju Srba na Turke naveo je iz savremenih pisaca V. orovi u svojoj B o s n i i H er e e g o v i n i (str. 65). Tek docnije, pod uticajem nemakih orijentalistikih pesnika, nai pesnici, t ur k of o b i kako se samo moe zamisliti, paradoksalno su postali zaneti poklonici m u s l i m a n s k e poezije,' 6 naime Hiifi~a i drugih istonih pesnika. Ova mrnja na Turke protegnuta JE' ak i na one koji su samo islam primili od Turaka-osvajaa, tj. na jugoslovenske muslimane. Kako Antun Barac kao strunjak izlae, 47 ovi Turci su predmet mrnje srpskohrvatske knjievnosti u

" Aug. Muller, n a v. d e l o, II, 303. " Omladina i nj ena kn j ievnos t 228-229 i 536-7.

(l 8 4 8 - l 8 7 1),

Beograd

1906,

str.

'" Skerli, i s t o d e l o, str. 377. " Hr v a t s k a re v i j a, IV (Zagreb 1931), str. 533-4, u lanku B o t i k a o p j e s n i k.

Jedan suvremeni persiski izvor o bitci na Koso"u

prvoj polovini XIX veka, mrnje koja je nastala pod uticajem . . . , . , dobri primeri za stepen te mrnje, produuje Barac, jesu S m r t s m a ~~~~Je! e e n g i a i neka druga dela s njihovom glorifikacijom meusobnih . ubistava ,g u itavoj tadanjoj novelistici, zavrava isti kritiar, Turin je samo zulumar, a ne ovek, tek Boti istie ono oveansko u Turcima (Fazli-beg u P o br a t i ms t v u, itd.~, tek on znai likvidaciju knjievne mode - mrnje prema brai zbog vere. S druge strane, politika mrnja nije bila nepoznata ni Osmanlijama. Oni su oseali 1(eliku mrnju protiv katolikih drava, naroito protiv panije zbog progona Mavara iz te zemlje, zbog stranog poraza kod Lepanta (1571), itd. Kako F. W. Hasluck navodi, 48 ovo stanje su iskoristile protestantske drave (Engleska i Halandija): prvi engleski ugovor s Portom je od 1581, a holandske kapitulacije datiraju ve od 1610 godine. Nasuprot tome, panija nije tada imala ni svoga pretstavnika u Carigradu! Ovo pada tim vie u oi to je turkofilska struja u XVI veku bila vrlo jaka gotovo u celoj Evropi.4 9 Ali da se, posle ovih primera nae nekadanje mrnje prema Turcima i turske netrpeljivosti prema ondanjim pancima, primera koji su ovde navedeni samo kao paralele Astariibadijevoj animoznosti protiv Murata i. Bajezida, - vratimo onamo gde smo stali. Pored svih pojedinosti koje su gore malo pre istaknute u sve tri glavne teme Astariibiidijeva prikaza vesti koje su u vezi s kosovskom bitkom, ipak ono to bismo verovatno najvie oekivali, tj. blie ,podatke o kosovskoj bici, - to je u njega prikazano vrlo turo i odve kratko, Naravno, ne treba od Astarabadija oekivati detalje kojih, recimo, ni na Konstantin Filozof nema," 0 ali, s druge strane, on i suvie zaostaje za prikazom ukrulliiha i Uruga. Samo ne treba gubiti iz vida da je predmet G o z b e i b o r b e u prvom redu ivot i rad s i v a s k o g vladara a ne istorija turskih ::.ultana, njihovih osvajanja i bitaka. Ipak, pored sve oskudnosti i neodreenosti u Astarabadijevu prikazu kosovske bitke, tanije Muratove pogibije, a u vezi s tim da svaki izvor o ovom epohalnom dogaaju, pogotovu jedan sasvim nepoznati i savremeni, i jo k tome orijentalni,
" Chris tian i t y a n d I slam und er the Sul tan s, Oxford 1929, knj. Il, str. 723 (o ovom vanom delu u dve knjige ja sam opirno pisao i sadrinu pojedinih lanaka izneo u Srpskom knjievnom glasnik u, knj. XXXII, 1931, str. 556-561 i 641-649). " Agatangel Krimski, u svome delu Hcropill Ty'PeqJH~H (Kijev 1924, na ukrajinskom) posveuje itavu glavu (str. 200-221) tome turkofilstvu; sravni i moj prikaz ove knjige u M it t e il u n g e n z u r o s m a n i s e h e n G !i' s e h i e h t e, knj. II (1926), str. 335-337 - Povoljna miljenja o Turcima u o p t e nalaze se ve u uvenog arapskog pisca Giihiza (umro 869) koji je o njima napisao jednu malu raspravu (v. Cl. Huart, G e s e h i e h t e d er Ar ab er, autorisierte Ubersetzung von Sebastian Beck und Moritz Farber, knj. I, Leipzig 1914, str. 302). " Radi poreenja, evo toga mesta iz Konstantina: Medu vojnicima koji su se borili pred (vojskom), bee neko veoma blagorodan (Milo), koga oblagae zavidljivci svome gospodaru i osumnjiie kao neverna. A ovaj da pokae vernost, a ujedno l hrabrost, nae zgodno vreme, ustremi se ka samome velikom "aelniku kao da je prebeglica, i njemu put otvorie. A kada je bio blizu, iznenada pojuri i zari ma u toga samoga gordoga i stranoga samodrca Kako se vidi, ime Miloa (Obilia) se uopte ne navodi nego ga je, po smislu, u zagradi d o d a o prevodilac Z i v o t a d e s p o t a S t e fa n a L a z ar e v i a, dr. Lazar Mirkovi (izdanje Srpske knjievne zadruge, Beograd 1906, str. 59). Konstantin daje i druge detalje o bici, ta vie i njen taan datum, ali na primer nita o ubistvu Jaqiiba, Bajezldova jedinog brata, itd.

20

Fehim

.Bajraktarevi

moe privui nau panju i pobuditi nae interesovanje, - ovaj prikaz nije na odmet niti bez koristi, naroito po nekim pojedinostima u vezi s ovim dogaajem, kojih nema u drugim izvorima. Na koncu, i oskudan, pa. ak i negativan rezultat jednog ovakvog traganja i izuavanja koristan je za nauku bar u toliko to se, posle izvrenog posla i uloenog truda, moe rei da je dotini izvor, u ovom sluaju Astariibadijeva G o z b a i b or b a, obraen bar koliko se odnosi na pogibiju sultana Murata na kosovskom polju i na ostalo to je u vezi s tim vanim dogaajem.

RESUME LA BATAILLE DE KOSOVO D'APRES UNE SOURCE PERSANE CONTEMPORAINE Parmi les rares sources historiques relatives aux.commencements de !'Empire Ottoman (XIV-e siecle), ecrites en langues orientales (islamiques), quelques-unes seulement contiennent plus ou moins de renseignements sur la bataille 'de Kosovo en 1389 Le fragment qui fait partie de l'epopee historico-romanesques I s k e nd er-n ii m e h d' A~medi, terminee en 1390, peut etre consideere comme la source la plus ancienne. Les deux autres sources turques les plus anciennes relatives a cet evenement sont l' H i s t o i r e g e n e r a le par Sukrullah et l' H i s t o i r e d e l a d y n a s t i e d e O ~m a n par Uruji"; mais elles ont ete corhposees quelques soixante-dix ans apres cette bataille. Cependant, la biographie du sultan A~med Burhanuddin de S ivas, ecrite en persan sous le . ti tre B a z m u r a z m (Banquet ~t combat) par l'historiographe de la cour Astarabadi et terminee en 1397-98, contient certains renseignements touchant cette catastrophe, dont la relation serbe la plus ancienne, celle de Constantin Philosophe, ne remonte qu'a quarante ans et davantage (1431) apres la bataille meme. Apres avoir donne les eclaircissements necessaires relativement au contenu principa! de B a n que t e t e o m b a t par A~med Tev~id (TOEM, tome V, numeros 26-32), puis a !'edition de cette oeuvre (1928} par Kilisli Rifat, avec son resume des evenements principaux (en ture), et apres avoir souligne que Heinz H. Giesecke avait communique (1940) un contenu assez detaille de la meme oeuvre, l'auteur de cet article en rapporte ou traduit les fragments relatifs a cette bataille, a la mort sur le champ de bataille du sUI tan Murad et a tout ce qui a trait a cet evenement. A ce propos, l'auteur de !'article ramene tous ces renseignements aux trois thernes (groupes de renseignements), a savoir: l 0 la proposition des princes mongols faite au sultan Burhanuddin d'envahir avec lui les pays de Murad pendant que celui-ci combat les infideles; 2 Je reve du sultan Burhiinuddin sur les de~ti nees du sultan egyptien Barqiiq et de Muriid Ier et Ja realisation de ce reve (au cours de cette meme annee, le premier a perdu son trone et le second sa vie); 3 la description et la stigmatisation du comportment de Biiyezid immediatement apres la bataille de Kosovo.

Jedan suvremeni persiski Izvor o bitci na Kosovu

21

En considerant d'une maniere critlque ces trois groupes de donnees, le professeur Bajraktarevi releve que le pr l' m i er theme est traite d'une maniere assez detaillee, mais qu'il ne contient, malgre cela, en general, que les raisons pour lesquelles Burhiinuddin avait refuse cette proposition; c'est seulement dans le eas ou la proposition eftt ete acceptee, dit l'auteur, que nous aurions eu une situation critique, puisque Muriid Ier aurait dil renoncer a la guerre contre les infideles et rentrer dans son pays. Quant au d e u x i em e groupe de donnees, l'auteur souligne que ce reve ou sa realisation (c'est-a-dire la defaite et le detronement de Barqiiq respectivement la mort de Muriid) ont pu influencer les plans et les decisions de Burhiinuddin, mais aussi que la description meme de la bataille est tres courte et assez pauvre et qu 'elle ne contient rien de nouveau et d'inconnu, excepte !'assertion que Muriid, par ordre de Bayezid, est tue par quelques serviteurs. En ce qui concerne le tr o i s i e m e groupe (theme), il continent une description tout a fait defavorable de Biiyezid et elle provient d'un certain Suleyman-pacha, qui l'a aide a assurer, dans le combat c9ntre ses vassaux retifs, sa succession au trone apres son pere, mais on y sent l'arumosite d'Astariibiidi, -que deja dans le premier groupe de renseignements qualifia meme Muriid de Mongol vulgaire et ignorant - et, en general, la haine contre les Turcs en tant qu'ennemis politiques. Par un parallelisme, l'auteur de !'article se reclame de l'a n e i e n n e haine des Yougoslaves (pour les memes raisons) contre les Turcs qui s'est manifestee dans !'histoire et dans la litterature, aussi bien que de la haiiie des Turcs contre les Espagnols d'alors (a cause de !'expulsion des Maures d'Espagne, etc.). A la fin, l'auteur de !'article conclut que certains renseignements d'Astariibiidi sont interessants, nouveaux, inattendus meme, tandis que ceux relatifs a la bataille mi!me sont tres courts et assez pauvres; mais pourtant il pense que ce travail et cette sorte d'etudes ne sont pas sans profit, car il y est traite d'une source historique orientale tout a fait inconnue chez nous (et de plus e o n t e m p or a i n e), au moins dans la mesure ou elle se rapporte a la mort de Muriid a Kosovo et a tout ce qui touche cet evenement important.

HALIL INALDZIK

OD STEFANA DUANA DO OSMANSKOG CARSTVA


Hrianske

spahije u Rumeliji u XV vijeku i njihovo porijeklo

Jasno se vidi da su dokumenti koji se nalaze u turskim arhivima takvi da mogu iz osnova izmjeniti neke poglede na irenje osmanske drave na Balkanu. Znamo da su pretjerani i pristrasni pogledi koji su bili na cijeni u posljednjem vijeku Osmanskoga carstva, za vrijeme pobuna i pokreta za osloboenje balkanskih naroda polako olabavili, ak. da su od nekih smionijih pisaca potpuno odbaenU Napokon nijedan ozbiljan istoriar ne tvrdi da je osmanska vlast likvidirala domae upravne i vojnike klase, plemie time to bi ih pogubila ili silom prevela na islam i da su na njihovo mjesto dolazili muslimanski Turci kao povlatena vladajua feudalna klasa. 2 Ipak je potrebno sa insistiranjem se zaustaviti na gleditu da je Osmansko carstvo imalo sasvim drugi karakter u XV vijeku, u periodu svoga uspostavljanja. Jedan dio istraivaa koji su se poblie bavili osmanskom istorijom utvrdio je izvjesne injenice vrijedne panje. Prvo je istaknuta tolerantna politika osmanske drave u pogledu vjere, injenica da se ona nije interesovala vjerskim stvarima nemuslimanske raje, ponavljano je da je zahvaljujui kupljenju u janjiare (devirme) i sistemu robova (gulam sistemi) omoguavala svojim hrianskim podanicima na Balkanu da ulaze u vladajuu klasu, a pominjano je u obliku pojedinanih injenica da se ak, uz hrianske vojnike grupe koje su se poput vojnuka i martolosa kroz duge vijekove sauvale, s vremena na vrijeme direktno sluilo hrianskim podanicima radi vojnike slube. 3
' Dubrovaki dokumenti iz 15 vijeka mnogo su pomogli u tom pravcu istraivaima (Jorga, Truhelka). N. Stanef, Blgarija pod igo, Sofija 1935, a pogledaj bilj. 128. ' Naprimjer pogledaj Hammer, Hist. de l' empire ottoman, VII, 356; samo je on rije raja u svome izvoru prokomentarisao prema svom miljenju. Tekst u Peevija (II, 320) je ovaj: ':" _,i>'(l!~ f-"'IJ.I) ~J ...s'~I)J~I.J';";.IJ~ J~lj J_,LI;_,J.J_,_.;.>:i.:,l.~i.p-"-~JI_,!-.1 J JX.... "'"='_,JI Jii.J!! Hammer se prevario, govorei u jednom svom djelu (Staatsverfassung und Staatsverwaltung, Wien 1915, str. 276) da su hriani nalazei se kao joldai dobivali timar. U svakom sluaju on je uzeo rije raja kod Ajni Alija samo u znaenju hrianskog podanika.- D' Ohsson (Tableau general de l' Empire ottoman, Vri, 276), poto je rekao le Sultan ne prends point des soldats parmi ses sujets tributaires, pie da je Ibrahim-paa prihvatio prilazak 600 francuskih vojnika iz tvrave Pape njegovoj vojsci (Za ovaj dogaaj pogledaj i Peevija, II, 228-229). - Finlay, (The History of Greece under Othoman and Venetian domination, London 1856, str. 55-56) ukazuje da su osmanski sultani poevi jo od vremena Orhan-Gazija davali mjesta u svako vrijeme hrianskim vojnim snagama u svojim kadrovima. - Gibbons (The Foundation of the Ottoman Empire, London 1916) tvrdi da su Turci i domai elementi zajednikom vjerom, islamskom vjerom doveli do stvaranja jednog naroda, osmanskog naroda i kae da su osmanski sultani vodili s tim ciljem istinsku i svjesnu politiku islamizacije. Ustanova devirme jeste jedno sretstvo toga. Uza sve to oni su ostali vezani za princip vjerske slobode. Osmanska drava je stekla osnovnu snagu i silu u Rumeliji i zahvaljujui tome mogla je da pobijedi svoje protivnike u Anadoliji. Hriani Balkanskog Poluostrva pomogli su uspostavljanju Carstva. Protiv njegove osnovne tvrdnje pogledaj: M. F. Kiipriilii, Les origines de l' empire ottoman, Paris, 1935. 2*

24

Hali! Inaldik

I K. Jireek, ija su djela o istoriji balkanskih naroda postala klasina, kao i svi ostali pisci, tvrdi da je prelazak na islam bio uslov za ulazak u vladajuu klasu, da su muslimani sainjavali povlatenu klasu. Ali u isto vrijeme on iznosi panje vrijednu misao o jednom pitanju, sa kojim emo se malo kasnije opirno pozabaviti. Po njemu, mnoge timarske spahije u Rumeliji potiu od starih. bugar-. skih, srpskih, arnautskih i grkih plemikih porodica, a od stare srpske drave . ostalo je vie ustanova. J orga koji je autoritativno ispitivao uslo.;.e osmaruikih osvajanja na Balkanu, iako je suvie daleko. iao u nekim svojim uoptavanjima, iznio je poglede vrijedne panje. On u jednom svom djelu doslovno kae: Balkanske hrianske drave koje su il toku jednog stoljea ustupile svoje mjesto Osmanskom carstvu nisu, kao to se openito misli, likvidirane jednom vjerskom katastrofom, kojoj bi bio uzrok fanatian neprijatelj kOji hoe da uniti hriansku vjeru . . . "osmani su donijeli monarhijsko jedinstvo, i mir i red apsolutizma, vladavinu jednog jedinog gospodara. Osmani su ,se pojavili ne kao narod, nego kao vojska, kao dinastija, kao vladajua klasa .n Vizantiski, slavenski i osmanski politiki poretci stopili su se jedan s drugim u jednu cjelinu. 6 Mjesne feudalne vlasti jedna po jedna su se izbrisale pred Osmanima koji su pretstavljali optu istorisku tendenciju vremena i slili se u osmansku zajeclnicu. Rumunski istoriar ukazuje na to da su se seljake klase kojima je bila dodijala anarhija pokazivale pristalicom novog osmanskog ujediniteljskog poretka 7 i kae: upravljai .su rijetko bili turskog porijekla . . . Subaa, beg, kefalija, stari knez, vojvoda ili njihov blii roak ili neko ko je doao iz neke druge pokrajine Carstva nisu gdjekada u istvom svojstvu nita drugo do li bivi hriani. 8 Ali i J orga misli i!a je primanje islama uslov da bi se moglo unii u vladajuu klasu. 9 Osnovno gledanje Jorgino sada mnogi primaju i potvruju. L. Hadrovi u jednom djelu koje je u posljednje vrijeme objavio ukazuje na to da je organizacija Osmanskog carstva u Rumeliji ostala pod jakim uticajem grkim i slavenskim i kae 10 : Prodor Srba zajedno sa turskim osvajaima duboko u Maarsku i injenica da sainjavaju veinu posada u tvravama omoguuje nam da mislimo da je turska vojska puna srpskih elemenata koji nisu primili islam i ivjeli su vjerom svojih otaca. 11 Pogledi P. Viteka koji je duboko pronikao inioce koji su osigurali uspon osmanske drave zauzimaju posebno mjesto. On se prije svega zaustavlja na osmanskoj dravi kao dravi ratnika sa granice (ue gazi de~leti) i lj:ae da 5e posebna kultura granice (ue kiiltiirii), za koju je ova drava ratnika u poetku bila
Viele christliche Adelsfamilien wurden, besonders in Bosnien, durch Annahme des Islam zu erblichen Spahi's, deren es um die Mitte des XVII. J ahrhunderts in Rumelien 1294 gab, meist ehemals christliche Bulgaren, Serben, Albanesen und Griechen (Gesch. der Bulgaren, Prag 1876, str. 449), Auch in den Provinzen tiberlebten viele Institutionen den Fall der alten Stidslavenreiche (isto djelo, 451). '.N. I orga Histoire des Etats balcaniques, Paris 1925, str. 1-2. ' Isto djelo, str. 5. ' Isto djelo, str. 25. ' Isto djelo, str. 26. ' Isto djelo, str. 32. " L. Hadrovics, Le peuple serbe et son eglise sous la domination turque, Paris, 1947 godine, str. 45. " Naalost nismo mogli vidjeti djela J. N. Tomia, K. Draganovia, srpskih pisaca koje pominje Hadrovi.

Od Stefana Duana do Osmanskog carstva

25

vezana, pribliila Osmane narodu osvojenih krajeva u punoj toleran~iji olakavala je njihovo stapanje. Zahvaljujui ratnikom karakteru (gazi karakteri) osvajaa nije dolo do kulturnog nazatka ni u Anadoliji, ni na Balkanu. 12 Isti naunik privlai panju na ovu injenicu: Prilagoavanje Osmana do te mjere civilizaciji zemlje na koju su napadali jo je vie olakavalo prilaenje na njihovu stranu akrita (vizantiskih pograninih vojnika) u masama i dobrovoljno predavanje tvrava i manjih gradova .. 13 Ali ipak on kae da je poslije velikih osvajanja centralna vlast iz ekonomskih obzira traila da hrianski podanici ostanu u svojoj vjeri, ali je na takav nain uklonila mogunost da budu koriteni za upravu i vojsku, da su se tome nasuprot ratnici za vjeru (gaziler) trudili da proire islam, a da je pak ustanova devirme ove dvije tendencije mirila. 14 Nasuprot ovome jedan pogled koji se poslije osnivanja narodne turske drave kod nas rairio i snano odravao jeste pretpostavka da je Osmansko carstvo bilo jedna drava koja se u svom osnivanju, tj. do sredine XV vjjeka potpuno oslanjala na turski elemenat.'G I u najnovijim djelima o osmanskoj dravi vidi se da nije shvaeno da je npr. Osmansko carstvo XV vijeka rastavljeno dubokim linijama od Osmanskog carstva iz XVII vijeka, da osno1/ne tendencije i ustanove ova dva perioda nose katkada gotovo pod istom odjeom potpuno razliitu sutinu i da su istoriski uslovi potpuno razliiti.' 6 Sigurno je da e, kada uzmognemo, uzimajui osmansku istoriju odvojeno u odreenim periodima, da pokaemo svaki period u njegovim vlastitim uslovima i nunostima, koji izgledaju toliko protivrjeni i zamreni, oni postati jasni. Iako je, kao to smo gore vidjeli, od strane nekih naunika jasno postavljeno pitanje u tome pod kakviffi uslovima i kako su ostvarena osmanska osvajanja u Rumeliji u XIV i XV vijeku, kao i pitanje o ureenju koje je postavljeno namjesto starog ureenja i o odnosima izmeu osvajaa koji su doli i domaeg stanovnitva, ono nije nalo zadovoljavajui odgovor naroito zbog nedovoljnosti izvora kojima se raspolagalo. 17
" P. Wittek, Deux chapitres de l' histoire des Turcs de Roum, Byzantion, sv. XI (1936) strana 315. " The rise of the Ottoman empire, London 1938, str. 42. 11 Pomen. djelo, str. 49. - Takoer pogledaj njegovo De la dfaite d' Ankara a la prise de Constantinople, Revue des Etudes Islamiques, 1938, sveska I. " Zagrieni branilac ove misli je pisac Amasya tarihi (Carigrad 1327-1330) H. Htisameddin. " Djela I. H. Uzunarinlija o ustanovama osmanske drave izdata od strane Turskog istoriskog drutva (TUrk Tarih Kurumu) (Kapu kulu ocaklari I-II, Ankara 1943, Merkez ve bahriye te~kilall, Ankara 1948, Saray te~kila!J, Ankara 1945) u prvom redu se mogu kritikovati s toga gledita. Pogledajte rad koji sam napisao o Saray te~kilat, u D. T. C. Faktiltesi Dergisi (sv. V, br. 2). I u jednom djelu o osmanskim ustanovama koje je izalo u posljednje vrijeme, H. A. R. Gibb i H. Bowen, Islamic society and the West, nije u veoj mjeri uzeta, u obzir razlika izmeu razliitih doba. 17 F. Babirigerova istraivanja o Starim osmanskim begovskim porodicama i njihovom porijeklu (Ewrenos-oghlu, Timilrta~. Yurakhan-oghlu, Quarly-zadeler, Michal-oghlu, Malqo~ oghlu) (pogledaj Annali, Publicazzioni dell'istituto univerversitario orientale di Napoli, Nuova serie vol. 1 (1940) str. 117) treba proiriti. Stari popisni defteri u Arhivu Opte vilkufske uprave i Arhivu Pretsjednitva vlade sadre mnogo materijala o ovoj temi. Pogl. T. Gokbiligin, XV ve XVI: asirlarda Edirne ve Pa~a Livasindaki has-Mukataa mtilk ve vakiflar, Istanbul 1952. - Naalost nismo mogli da vidimo ovu Babingerovu studiju: Beitriige zur Geschichte der Tiirkenherrschaft in Rum eli en (14. und 15. Jhdt.) Brtinn-Mtinchen-Wien, 1944.

26

Halil Inaldil<o

Dolje emo pokuati da prema timarskim i popisnim defterima koji pripadaju vremenu Murada II i sultanu Mehmeda Osvajaa 18 pokaemo brojevima i dokazima da je osmansko irenje na Balkanu nosilo potpuno konzerVativan karakter, da nee moi biti govora o iznenadnom osvajanju i smjetanju, da su stare grke, srpske i albanske plemike klase i vojniki slojevi ostavljeni na svom mjestu, da je vaan njihov dio uvrten u okvir osmanskog timara, kao hriani tix'narnici, da u XV vijeku nije osmanska drava ni u kakvom obliku vodila politiku islamizacije- Ali prije nego to pridemo tome, treba da kaemo ovdje da i zabiljeke i ukazivanja dostojna panje koja se nalaze u dodanas poznatim izvorima dobivaju sada jasnije znaenje. Ustvari, ove stare zabiljeke, zato to dozvoljavaju da predmet naega istraivanja dovedemo do poetka drave, imaju posebnu vrijednost. Znaenje ovakvih zabiljeaka u najstarijoj osmanskoj tradiciji koju su prikupili anonimni Tevarih-i Al-i Osman,'" Aik Paazade i Neri: Tekfur nevjernika Harman-kaje (Chirmenkilj) Koze Mihael koji je jo od prvih vremena saraivao sa Osmanom Gazijeni nije bio jedini hrianski domai velika koji je tako postupio. Na primjer, pominje se i ovaj dogaaj pri jednom upadu koji je napravio Osman u Tarakli-Jenidesi: <.S>).!J.JII:!'f-l~J~ .__. c.s))\(<,:h_,.. l .!l..t. JJI J .lf- ~JI JI.:.~ <.S>;\J j\(~}JI J. o.ll)\;1 )!.!il Jl;i:--1 ~J~I.:..o\1.1 J;_,. J <.SJI ~JJJ <.S.}JJ!.:/ 20 >)~l J~ JI ......il .:..;..,to:- .__, .().iii .:.~.-:; Saradnju sa domaim hrianskim feudalcima (beyler) nije se sastojala prosto iz odnosa saveznitva. Opet u prvo vrijeme aktivnosti Osmana Gazija: <.SJj::..;~;IJ .:Jt.-. ."~<.S.}}> ~~l.f.i .v.....,~ .s::::_., ~;lJ ~ .:_,Ji\ -:-11 ~ JI <.S>;IJ j.JI J. .:_,;,;::_; JJI ~ J.). o.ll ..t. ~~~l .::.cU.l Y'- Y,.} 21.}.-l~Jif'.,; ..,..t.;. .;~;e )J~ ~~l (..J .:.):SL. ~~l .:.oU. l~~' J~;A:--1.;.> c.s;j::..; );>lr ~;j::_; Ali nema nijednog znaka da je ovaj tekfur koji je uniao u slubu Osmanovu postao musliman. S druge strane i obavjetenje koje daje Pahimer o tome da je opet u Osmanovo vrijeme, jo 1305, dolo jedno katalansko odjeljenje i pridruilo se Osmanima, privlai panju. 22 U staroj osmanskoj tradiciji ima drugih biljeaka o prilaenju Osmanima tekfura i nevjernikih spahija u vrijeme Orhana Gazija. On, dok mu je otac jo bio u zdravlju, u jednom pohodu koji je napravio na granici kod Iznika: J~ .:._,..l;\('. .;r 6:1' .:..:~1 ~I.JS" Jt.-..;.. 4 )J ls:;' c.s;t.-. c.s>JJl.f r->1 .:;.fi~.,,.:.,, c.s;t.-. ~ .} -:X 13 <.S~> ;J.i.~ j\ ('.} ('. .:.LP Gospodar tvrave nije se predao. Ali sutina ove ponude koja pokazuje osvajaki metod osmanski, zasluuje panju. Orhan, im je postao

.s-

" Za takvu vrstu deftera pogL O. L. Barkan, TUrkiyede Imparatorluk devirlerinin nU fiis ve arazi tahrirleri ve hakana mahsus istatistik defterleri, Iktisat FakUltesi Mecmuasi, sv. II (1939-1942), i H. Kun, Avrupadaki Osmanlt yer adlan, TUrk dili ve Tarlhi hakkmda ara~ttrmalar, Ankara 1951, str. 83 i dr. " Anonimni Tevarjh-i Al-i Osman (Die altosmanischen anonymen Chroniken, Izd. F. Giese, Breslau 1922, opet od njega, MOG, I str. 49. P. Wittek, Zum Quellenproblem der altosm. Chron. Isto mjesto, 77) Oruc, Teviirih-i Al-i Osman (Die frUh. osmanischen Jahrbiicher des Urudsch, izd. F. Babingera, Hannover 1925), predgovor izdavaa. 0 ' Ne~ri, Gihanniima (Die altosmanische Chronik des Mevlana Mehemmed Neschri). Izdava F. Taeschner prema pripremnim radovima Th. Menzela, I, uvod i tekst Menzelova primjerka, Leipzig 1951, str. 28. " Ne~ri-Taeschn~r, str. 36. " PogL P. Wittek, The rise ... , str. 42.
23

Asik Pasazade. izdanie Aliia. 27.

Od Stefana Duana do Osmanskog carstva

27

vladar (bey) ostavio je na njihovom mjestu tekfure vie tvrava koji su se pokazali poslunimY 4 Tako vezir tekfura Bruse ije je jelo predaja brusanske tvrave, ostao je uz Osmana.2 5 Za vrijeme osvajanja Iznika: .)J.:.. ~ J.,p-l cSJj:..; e ,..,..~\ J':'=- l~ ...:t.;.JJI Ji!.;. _,r. ~ .J>'r- _;(l ..,...,s- .J_,p-l~~ U ovoj posljednjoj biljeci naroito elim da svratim panju na nevjernike spahije. Ono to je bilo u Izniku prirodno ponavljalo se na drugim stranama. Sin Orhana-Gazija, Sulejman-paa im je preao na poluostrvo Galipolje ..,..)JI~ J)!jli.J! .s})ri.!.l.;Jl.- ~
n,)!~JJ)!

Pisma Palamasa Gregorija", solunskog arhiepiskopa koji je 1355 pao kao zarobljenik u ruke Osmana jasno pokazuje koliko su Orhan i njegova okolina postupali tolerantno prema hrianima. On je svagdje vidio hriane u punoj slobodi. Orhanov sin Ismail slobodno mu je postavljao neka pitanja o hrianskoj vjeri. Poslije je sam car Orhan priredio jednu optu diskusiju izmeu Palamasa i uleme (muslimanski vJerski uenjaci). Tu je diskusiju zabiljeio Orhanov doktor Grk Taronites.30 Balaban (Palapanis) koji je pretsjedavao skupu postavio je hrianskom duhovniku ovo pitanje: Mi vjerujemo u vaega poslanika, zato vi ne vjerujete u naega? Tu je pomirljivi akcenat oevidan. Jednu drugu diskusiju Palamasovu neko je ovako zakljuio - Doi e vrijeme kad~ emo biti svi jedinstveni u naim miljenjima. Momenat koji naroito privlai panju jest to da je Palamas naao u osmanskom gradu Bigi (Pegae) vizantiskog hetaeriarcha (generala) Mavrozoumisa kao najuticajniju linost (subau?) mjesta. 81 Poznato je da su se u vojsci Murada I. nalazile u znatnom broju hrianske pomone snage koje su slale kneevine koje su plaale hara.'" Nisu se samo u bitci kod Ankare, nego i u Kosovskoj bitci (1389) nalazile vazalne hrianske snage u redovima Osmana: 13 >cSJ.lJI _,.;,t... <5'~ ~Ir J JJ.:.l.S' )~J\ _,.;,t... ~1; .,s-:))II'J\1( rJ.1;. cS~.)~ Jl( .J? e Prema Timurovom istoriaru Nizamuddin Sami-ju, Jildirim Bajezid je izveo protiv svoga protivnika itage i nevjernike. 34 U ankarskof su bitci uestvovali ne samo srpski vojnici, nego poput albanskog feudalca Coia Zacarie", i ostali balkanski feudalci.

" .s.J.!li jJi' ,_,;1 .0.:, Jj:;....,~\ .;~_,JJI .JI.;.JJI (Ne~ri-Taeschner, 46); o tome da je isto ostavljena gospodarica Kirmastija i njen brat na svojim mjestima Neri-Taeschner, 47.
" A~ik Pa~azade, str. 30; Ne~ri-Taeschner, 39. " Ne~ri-Taeschner, 45 4::< .Jjj\1-- ~Jj_,! J\ .::.JJ cSJ))'.J.J JIJ~ ci!;. jL.~ ~)!J" .SJj'J jji J <1!\Jlo (Asik Pszd. 41). " A~ik pa~azade, str. 48; Ne~ri-Taeschner, 50. " C. Arnakis, Gregory Palamas among the Turks and Documents of his captivity as historical sources, Speculum, vol. XXVI, No l (1951). " Ova biljeka izostala u originalu (prbnjedba prevodioca). " Arnakis, pom. lan. str. 108. " Pom. lan., str. 106. " Pogl. Ne~ri-Taeschner, 63-64. " Ne~ri-Taeschner, 66, 73. - Upor. Gibbons (turski prevod: Ragip Hulusi) str. 151.

J>-

"

lj ~.}l u- 'J

_r; "":'

JJ" ~.;JJ; J .?JJ' J

J. J lJ lJ )l J t_~ .s~ j:.:J ..J:I J! U. jJ~ ~:t.~ (JJ ~ JJ--="b ~L<':" t.i~'.s~ _,(!}~ (Zafernama, ed. F. Tauer, Monog.

-:-:j t

Areh. Orient., vol. V, Praha 1937, str. 255). Cuveni Marko Kraljevi umro je u osmanskoj slubi u Vlakoj (pogl. Melanges H. Gregoire, Brisel 1949, str. 568). " Jorga, GOR, I 331.

28

Halil Inaldik

Dolje emo vidjeti direktno iz isprava Arhiva koliko su vano mjesto imali timarnici, vojnuci i druge vojnike grupe u osmanskoj vojsci poslije Bajezida J~ldirima. Ali neemo propustiti da ovdje navedemo panje vrijedna svjedoanstva jednoga Francuza koji je 1432-1433 godine posjetio osmansku zemlju. Ovaj Francuz, Bertrandon de La Broquiere, govori o tom da se u vojsci Murata II. nalazilo osim 3.000 spahija koje je poslao srpski despot i. vie hrian skih vojnika iz Albanije i Bugarske.30 I Jean Torzelo koji je 1439. na konsilu u Florenci podnio izvjetaj o mogUnostima jednog krstakog pohoda protiv Turaka, biljei, govorei o 50.000 hriana carskih vazala, da su spremni na ustanak. 37 Bez sumnje da on s time nije mislio na sve hrianske podanike careve. On u potpunosti nie snage podloene caru. Po narna,-ovih 50.000 hriana su hrianski vojnici koji su podanici cara i ovaj broj, makoliko bio pretjeran, daje nam misao o relativnoj vanosti hrianskih vojnika u osmanskoj dravi. 38
hrianski

**
U Arhivu se nalaze defteri XV vijeka koji se odnose gotovo na sve krajeve koji su nekad bili unili u granice srpskog Duanova carstva. Sa svojim ispitivanjima poeemo od Tesalije. Imamo u ruci dva deftera koji se odnose na livu Tirhalu. Prvi je napisan 859 po Hidri (1454-5 n. e.), 30 a drugi 871 po Hidri (1466-7 n. eV 0 Na. taj nain najstariji defter. koji pripada ovom kraju pokazuje vrij.eme samo oko 60 godina poslije osvojenja.. Ovaj defter je napisan u vrijeme sandak-begovanja Omer-bega sina Turhan~begova i zauzima zajedno sa Tirhalom vilajete Fener (Phenarion) i Agrafu. Ovdje su timari ovako raspodjeljeni: l has mirlive, u vilajetu (nahiji) TirP,ali 79 ekindi" et de l' armfe qui fu dernierment en Grece, une grant partie estoit Crestiens; c'est assavoir que quant il mande le dlspot de Servie, il envoye l' un de ses fils accompagnie de IIIm chevaulx. de service ef aussi d'autres a.Sses d'Albanie et de .Voulgairie qui sont Crestiens lesquelz n'osent dire le contraire et sont pluseurs esclaves qui vont il Ja guerre qui sont Crestlens ... (B. de La Broquiere, Voyage d'outremer, Izd. Ch. Schefer, Paris 1892, strana 185). " en oultre ces seigneurs cy, ilya plus de cinquante mn hommes chrestiens qui sont subjectz au Ture et incontinent qu'llz verroyent la puisance des chrestiens se rebelleroyent contre le Ture et seroyent ceulx qui pltlll le destroyent, et oultre tous ceulx cy, ilya une grande multi tude de crestiens subjectz au Ture par tribut; .. (Kod B. de La Broqujere-a dodatak, strana 265). " Opet po Torzelu careve sve vojne snage su 100 hiljada konjanika i 20 hiljada pjeaka. (Isto djelo, str. 262-263). Prema Broquiere-u (str. 185) s'il veult fait grant armee, tel qui Je scet bien m'a dit qu'll trouvera bien XXVI mil hommes en la Grece, mais qu'il les paye de Jeurs ga!ges, c'est assavolr VIII aspres pour homme a cheval et V pour homme de pie; et de ceulx cy, m'a l'en dit que les LX mil seron! bien en point. " Arhiv Generalne direkcije Pretsjednitva vlade, defteri preneseni iz Maliye, privremeni klasifikacioni broj 167, 230 lista, potpun, dimenzije 11/29. To je popisni opirni defter koji zajedno sa timarima saoptava imena raje, pojedinosti dabina. Njegov uvod: ;;, .::-JY" AJ.U.J_,< 0:1 4,1/ .::-_rlf; .::.-:5" J/ ... .;~.;. ,1/ Lr.t .:,~.;. .;$ .:,u.u1 ... ,\.!.,~ ~ .C..Jt;.j t_t";..

o.blr:lt J
,

I.J:.-i-

4,_; i:, J\;

" Arhiv Pretsjednitva vlade, deft~r prenesen iz Maliye, privr. klasifik. broj 66. Na poetku deftera stranice su pomijeane, dimenzije 11/29, limarski sumarni defter. U njegovom predgovoru koji je otiao do sedmog lista u sadanjem njegovom povezu:.I_,J~~J ~fl>

:t:..!

u-iJJI

Lr. 4J~ Lr, 4.>o-l


o,S..b-1

.::-rl:<. .JI;. >lJ' ..J: .JI;. .J$ .J\1UI

,\!.,~ ,Jl.J!

.6'..!\.:.j

D~lt'\t" j ~"7' J

Od Stefana Duana do Osmanskog carstva

29

timara, 24 timara uvara tvrava, u vilajetu Feneru l has subae, 60 ekinditimara, 9 timara tvravskih posada, u vilajetu Agrafi l has subae, 7 ekinditimara. Od ukupno 182 timara 36 ih pripada hrianskim spahijama. Daemo neke tipine primjere: Timar Dimitrija sina Mihaljeva, sin spahije od starine.<' Opet u Tirhali Timar Mustafe i Petrosa, njegova brata, sinovi Mikre .>':- jau zajedniki po redu.' 2 U Tirhali Timar !glave ._,:n-1 i Dominika i Muzeraka.!lv_;.sinova Mikre. Timar Pavla, sin je Mikre, njegov brat Paa-jigit iskopao mu je oko, bez oka je, godinje daje jednog konjanika.' 3 U tri posljednja primjera vidimo timare sinova Mikre. Kraj koji se imenuje u defteru iz 871 po Hidri kao zemlja Mikre treba da je pripisivana ovom Mikri. Pretpostavljamo da e Mikra biti stari gospodar kraja koji je pripao Osmanima kada su oni osvojili zemlju.< Ostali timari osim ovih 36 koje smo vidjeli u ovom sandaku 859 po Hidri dati su licima koja su dola zajedno sa Evrenuz-begom ili Turahan-begom45 ili gulamima zapovjednika (robovi begova) i kapu-kulovima),46 Sto se tie idmal-deftera (sumarni defter) iz 871 po Hidri (1466-1467 n. e., prema rezimeu sa njegove posljednje stranice, stanje timara je slijedee: Liva Tirhala: zeima 22, kadija 6, spahija 343, dizdara sa tvravskim posadama 191, vojnuka 103, jamaka 203. Posebno. u Livadiji 24 arnautska katuna, u nahiji Istifa ima 34 arnautska katuna.' 7 . U ovo vrijemme nabrajaju se 23 nahije u sandaku [meu ovima sti zemlje Mikre, na sjeveru Platamona (danas Platamon), na jugu Livadija (danas Lebadea), Lodorik (danas Loidorikan), u centru Domeke (Domoks), Catalda Phersala)]. Omer-beg se jo pojavljuje kao sandak-beg. Od 343 spahije koji se gore pojavljuju u cijelom sandaku dvadesetorica su hriani a i oni posje duju tek etiri tiiriara. Samo Ilandari koji je u tvravi I~din (,:r.>.JI = Zeytuni?) sluio kao topnik uiva sam jedan timar ..'0 Ranije je Dimitri sin Todora uivao sam jedan timar. Jedan timar koji je ranije pripadao Petru u Tirhali uivaju
" List 179. "List 234. List 236. "Pogl. nie biljeke 91 .>",;'J:!...;$'-di~l<!l;.:iJJ\tS"Y'.ll..!jb-.>1..;

.di~ e_'J_, J! <!I;.Jl;.J_,b ~_I.J..cl..>l ~J;.,.~~ .U...\ 4v-IJI.!l_,:- f.>L..; :>)!..;"\'volt!~ U~ ~~I ..PI.ll,r,. h. v-1~1 JJ<'j.;. ~J.;$' .(Isti defter, str. 134).

Jr._,

" Meu njima privlai panju jedan timarnik hrianin koji nosi tursko ime. Biljeka je tekstuelno ova: <SJIJ J _,i ,)'6' ,;I..;(List 105b). " Nalaenje arbanaskih kolonija Tesaliji jest rezultat arnautske seobe koja je poehi prema jugu nakon osvajanja Albanije od strane Stefana Duana oko 1330 godine (pogl. A. A. Vasiljev, Hist. de !'Empire byzantin, Paris 1932, II str. 295). Iz deftera Tirhale mogue je prilino tano odrediti broj arnautskog stanovnitva u Tesaliji u XV vijeku. Oni su, organizovani u katune, imali poseban status. Porijeklo armatola koji se poslije vide u istoj obtasti i iji se veliki dio sastojao od hrianskih Arnauta mora da su ovi arnautsk:i katun! (Za armatole vidi R. Anhegger, Martoloslar hakkmda, TUrkiyat mecmuas1, sv. VII-VIII (1942), 297 i dr. Za katun vidi B. urev, Eflak kanunu hakkmda kU~iik bir izah, THIM (1939), str. 186. Upotrebljavanje za Arnaute istoga izraza bie da je dolo od toga to su i oni bili nomadi. Ali su u gradovima Teslije jo u XV vijeku postojale posebne arnautske etvrti.) - Prema Kavanin-u Ayni Alijevu (izdanje Tasvir-i Efkar-a. str. 40) u poecima XVII vijeka u Tirhali je bilo 36 zeameta i 439 timara. " 1413 pao je u ropstvo Uzun Hasan-begu (Nesri: Taeschner, 210) Omer-beg je 1489 jo bio u ivotu (A~ik Pa$azade, str. 237). "List" 63a. " List 63a.

._,.;u.

30

Hali! Inaldik

zajedno njegova tri sina i idu po redu u rat. 01 Tako vidimo kako se timari dijele na male dijelove u generacijama koje slijede jedna iza druge, to je bila opta pojava. Osim ovih dvadeset hrianskih spahija jo 19 timara pripada novim muslimanima, iji su oevi hriani spahije. 52 Ovaj broj pokazuje da je ve u ovo vrijeme ovdje prilino uZnapredovala islamizacija meu hrianskim spahijama (nismo unijeli u gornju sumu dvojicu novih muslimana, o ijim oevima nema posebne biljeke). Najzad naroito zasluuju panju biljeke koje se odnose na jedan timar dat jednom franakom pribjeglici 873 po Hidri Ove biljeke napisane su kao derkenar (margina) na timar koji pripada Baraku: I - Zato to nije doao u slubu, dat je Gilbertusu Cancelariusu ..r.J-!fl. ~J!~[' koji je pribjegao od Franaka. Jae u r.at, 15 rerebiulahira 873 u Indigizu. Jae u Paa-sandak. II- Ovaj pomenuti je postao musliman i dato mu je ime Ahmed. Ostavljeno je po starom. Napisano sredinom muharrema 875 godine u Agrribozu. 03 Sto se tie nove situacije hriana spahija, u 871 po Hidri, ija smo imena vidjeli u defteru iz 859 po Hidri, u tom pogledu zaustaviemo se samo na nekim tipinim primjerima: 859 po Hidri uivali su jedan timar djeca Bogoslava po imenu Boga i Pelegrin ( v..A .J ~.J!). Prema defteru iz 871 po Hidri, ovaj timar je jedno vrijeme preao Aliji sinu Bogoslavovom koji je postao musliman, a poslije je preao njegovom bratu Mustafi. Mustafa uiva polovinu toga timara, a drugu polovinu uivaju Goni Grgor (;_;.~.J <J"') sinovi Pelegrinovi. (Ova po~ljednja dvojica idu po redu u rat) Sto se tie sinova Mikre koga smo gore upoznali prije 859 po Hidri kao vanu linost (kao mjesnog senjora?), od njih susreemo Isa-a sina Mehmeda sina Mikre. Ovaj Mehmed treba da bude jedan od sinova Mikre koje smo 859 po Hidri vidjeli sa hrianskim imenima. Ostoja i Mira {J.I~.J~_,:...JI) sinovi Mihe sina Klazinosa (? ..r_,;.))(; ) koji 859 po Hidri uiva timar u Tirhali, sa jo jednim, s novo-muslimanom Ahmedom sinom Ginovim dre zajedno jedan timar. Susreemo jo jednog krupnog spahiju koji je poput Mikre dao ime vilajetu Kravaldi (?cSJII.JI)). Njegov sin Halil koji je postao musliman uiva jedan veliki timar u nahiji Kravaldi. Cim je on 872 po Hidri umro, njegov timar dat je bratu mu Jusufu. U isto doba subaa Fenera Hasan-beg sin Zenebiev0 " u svako'm sluaju treba da je sin uvenog Zenebissija50 jednog od senjora June Albanije. I beg juruka Tirhale bio je Il'jas-beg sin Efendra". Jakub-beg sin ~tina dri u ruci zeamet Suvalak (J\'u_,..., ), a i njegov brat Mustafa-beg uiva u Tirhali jedan timar. Njihov
" List 13a. "Na primjer: Timar-i Mehmed ve Ali, nev-milsliman, veledan-i Kukra )ji (List 75a). Timar-i Mustafa, nev-milsliman, veled-i Filatrino _,::_ji ~ (List 78b), zeamet-i _Istir
{.!;=~1) der tasrruf-i HIZlf bey bin Vulka~in "' List 41a.

.J:!-WJJ

" List 157a. " List 36a. "" Za porodicu Zenebissi pogl. A. Gegaj, L' Albanie et l'invasion tmque au XV siecle, Paris 1937, str. 28-29. Jorga, GOR, I 1303. " Efendre oglu Umur-beg, prema jednoj zabiljeki u defteru Arvanid-ili (320 timar), nalazio se u opsadi Akahisara u vrijeme Mehmeda I. Jako je mogue da je on u to vrijeme bio beg sandaka Arvanid-ili. Hizir-beg sin Efendre oglu Umur-bega u doba Murata II posjedovao je timar u Krevu.

Od Stefana Duana do Osmanskog carstva

31

otac Atin bio je veliki albanski senj or koji je dao ime kraju Atin. "8 Gornji primjeri pretstavljaju drugo pokolenje hrianskih spahija koje se islamiziralo, tj. koje se u punom znaenju poosmanilo I nalaenje vojnuka u znatnom broju (103 vojnuka, 203 jamaka) u sandaku Tirhala privlai panju. Sada sa jednim idmal defterom koji pada potkraj vremena Murada II prelazimo prema sjeveru, prema Makedoniji. 59 Dijelovi iz ovoga deftera kome nedostaje poetak i kraj, koji su nam doli u ruke, sadravaju dijelove vilajeta Timur-hisar (sjeverno od Sereza), nahije Istefanije hili:..l), nahije Kalojan i Nevrekop, nahije Kopriilii, vilajeta Kastorije ('!~). Kasaba Timur-hisar je zeamet Zaganos-pae kralja vezira. U ovim krajevima koji su poput Nevrekopa, Kopruluja (Veles) i Kastorije (Kesriye, Kastoria) prilino daleko jedni od drugih ima u svemu 14 timara u ruci hriana spahija. Sest od njih nosi naznaku stari. Jedan dio timara uivaju meusobno oevi i sinovi zajedniki i oni idu po redu u rat. Naprimjer, Kubrin i Prbo <Y.Jl J iJ.J'..f'> sinovi Dimitrija uivaju jedan timar. Duka i njegov brat Kalojan jedan timar, Dukagin i brat mu Pal (J~ u?'<iJl) jedan timar, Milko i njegovi sinovi jedan timar. Iznos timara nije velik (opnito manje od 2.000). Jasno je da se i ovdje smanjuje broj hriana spahija uslijed prelaza na islam. U vrijeme pisanja deftera tri timara (timari Musa-a sina Petkova, Bajezida sina Agustusova i Umura sina Todorosova) su u ruci spahija koji su preli na islam. U vilajetu Kalojan ima vojnuka. U Arhivu se nalazi i jedan sumarni defter iz 'as9 po Hidri koji pripada oblasti Stare Srbije koja je kolijevka srpske drave sjeverno od ovoga kraja. 60 U ovoj oblasti koja obuhvata nahije Jele (fB), Zvean (U!'Jjl), Hodidide ( >><S>J"), Senica. ( ~ ), Ras (u-\; ), Oskiip (Skoplje) i Kalakandelen (Tetova) i njihova podruja i.ma 50 timara u rukama hriana . spahija. Od hriana spahija su trojica oznaeni kao stari timarnici, osmorica kao Isabegovi hizl):leari."l Lino Isa-beg sin Ishak-begov poticao je iz velike hrianske porodice62 i svakako mu je poloaj bio vii od poloaja sandak-bega: izuzimajui Tetova u ostalim nahijama od 189 timara oko 160 ih je u rukama njegovih pripadnika (njegovi robovi i sluge). Ali su ovi timari openito vrlo mali i pripadaju u njegove hasove.
" U defteru sandaka Arvanid iz 835 po H. (pogL nie blljeku 88) prolazi Atin-ili. Atinoglu Jakub postao je vaspita princa Dema. " tl Arh. Pretsj.' vlade defteri preneseni iz Malije, privrem. klasifik. br. 525 i 250. Sada posebno povezana, ova dva deftera u osnovi su dijelovi jednog istog deftera. Prvi dio je defter pod brojem 525. Defter je jedan sumarni timarski defter. Poetak i svretak mu nedostaju. Razabire se iz rubnih biljeaka iz 849 po H. da pripada vremenu Murad II (na str. 25 ima jedna takva marginalija). " U Arh. Pretsj. vlade defteri preneseni iz Malije, privr. klas. br. 544, 317 stranica, kraj mu nedostaje, razmjere 11/29, timarski sumarni deftet. Predgovor: , _! ~ ;:., .::.,~"...

... .JI.;. c)lkL .j:c)l;...l:;" .J\kl~ .J\.. }i'*"~'; L c)':/,.J\.il;"~~l ,...,.,~J~) <S"" J .f.-J}I <_:l)(<>~/. .Ct.:'lt J~ J,,_;"'~ J" 'YI tS,;\..>:' _,;.1"1 j '-:'J~ <.?'b. <f. ~ 0;~.)\..k:OI

'J

f.

Na .Primjer: Timar-i Dimitri, hizmetkar-i Isa bey Timar-i Branislav, hizmetk:ir-i Isabey Timar-i Branila, hizmetkar-i Isa bey<. " C. Truhelka, Die geschichtliche Grundlage der bosnischen Agrarfrage (Sarajevo 19H), turski prevod Kopriiliizade A. Cerna!, THIM, I, 58. - Gl. Elezovi, Skopski Isakovii i Paa-jigit beg, GSND, XI (1932).

01

32

Hali! Inaldik

Posebno u Tetovu 41 timar od njegovih hasova opet je u ruci njegovih slugu. 63 Iznos Isabegovih hasova, ne raunajui Skoplje, penjao se godinje na 763.000 aki. ak je u XVI vijeku malo sandak-bega imalo plau koliko ovaj moni beg vojne krajine (ue) koji je od oca Ishak-bega naslijedio ovu oblast, iji je strateki poloaj bio vrlo vaan. Zasluuje panju momenat da hriani timarske spahije koje pripadaju Isa-b,egu ne nose atribut gulama (roba) ve atribut sluge (hizmetkar). Ne dolazi u obzir da bi oni po porijeklu bili raja ili robovi. U svakom sluaju oni treba da su hriani vojnici koji su, zato to nisu mogli da nau timar, unili u Isa-begovu slubu s nadom na dirlik (sredstva za izdravanje, renta). Znamo da je bilo roaka jednog dijela hriana spahija koji nisu mqgli da dobiju timar, ali da su, zato to su pripadali vojnikoj klasi, bili u mogunosti da u svako vrijeme dobiju timar. 64 Pola vijeka poslije osvojenja hriani spahije u ovoj oblasti jo uvijek zadravaju prilino veliki znaaj. Zato to je meu njima s vremenom bilo prelaenja na islam, bez sumnje je da je taj ,znaaj bio ranije jo vei. Ipak nema mnogo u defterima biljeaka koje se odnose na prelaenje na islam. 6 G U ovoj oblasti ope nito timari hriana spahija su mali. Meu njima se susreu i timari, iji se godinji prihod sastoji od 250 aki. 66 Jedan dio idmal-deftera koji se odnosni na okolinu Kieva (Kugeva)" i Prilepa (Pirlipe) 67 upotpunjuju ovu oblast koju smo gore prouavali. Prema dijelu koji posjedujemo, u ovoj oblasti od 90 timara njih je 26 u hriana spahija. Jedanaestoric~. od njih nose naznaku stari. Ovdje naroito ova biljeka zasluuje panju68 : > .? JI~ l_,:. J..,..! JI ul;--1 !ly ~.) .>=;) ~t< Ovo pokazuje da je jedan hrianin zaim naslijedio $arapdar Hamza-bega poznatog kao subaa Kieva (K1rgeva). Jedan potpuni opirni defter koji se odnosi na vilajet Vllk (Vulk, Vuk) iz 859 po Hidri (1454-1455 n. e.) 68 b daje nam o ovoj oblasti jasna obavjetenja. Defter sadri nahije Trgovite (..::..i_;), Vuitrn (Vull;itrin), Morava (<S.> U .J ), Topolnica ( ~Ji ), Pritina i Lab- U cijeloj ovoj oblasti od 170 timara 27 ih pripada >>nevjernicima spahijama. Iznad desetorice ima zabiljeka stari. Jedan od njih je pisar vlaha Brano ( .;._,;1.;: ), a dvojica su vojnuki lagatori. U istoj oblasti od

"
VJ..IiY.

..s oJb-J\.:. .)~<S ).e-- !JJ)!)y j.f~ ).}'b oJ~j~

v.::.~~ J;. ,JIJ~.l>- J:rJ J~-6'.)'l~ ,JI<ll; .::.!'JJ~~ JJ')~~..,.~,\_..,\.;. .y. (str. 188). U defteru Tirhale iz 859 po H. (pogl. biljeku 39) ova zabiljeka zasluuje panju:
o.J

..f .)J')~ \_,i;~ j\~.)\.;_.;..))':)


.s-* j : ._.)L.\

~}

(str. 318) i pogl. str. 28. " Ova zabiljeka na timam Il'jasa roba Sagrakova: ~JJ.J.i ..i,
<S~

Ai ! .:... .;U _,;.l .JI J <S...JJ.J " Timar-i Oliver ve Aleksi ve Todor: ... hasi! 252 - I ovaj timar uivaju tri lica zajedniki. Ali zato timar Nikole, sluge Isa-begova je od 2296 aki. ., U Arh. Pretsj. vlade defteri preneseni iz Malije, prlvr. klasif. br. 303, timarski sumarni defter. U naoj ruci ima samo 85 njegovih stranica .. Mnogo oteen, razmjere 12/35 cm. - Kako se razabire iz jedne marginalije iz 849 po H. pisanje deftera pada u posljednja vremena Murada II. Iz jedne zabiljeke se vidi da je emin koji je popisivao ovu oblast u isto vrijeme popisivao i Prespanski vilajet (str. 64). " Peharnik (arapdar) Hamza-beg spadao je u bliu okolinu MUIada II (pogl. Ne~ri Taeschner, 172). On je 1473 u svojstvu begler-bega Ruma stolovao u Tokatu (Tursun beg 146). Za vakufe pogl. T. Gokbilgin; Edirne ve Pa~a livasi ... , 52, 77, 234, 318, 479. "b Arh. Pretsj. vlade, deft. br. 2 ponovljen. ...: pl
J>

Od Stefana Duana do Osmanskog carstva

33

ll topija, pukara i zemberekija u tvravi Novo Brdo (Novaberda) samo je jedan musliman. Veliina timara varira izmeu 500 10.000. Naprimjer topija Bogoslav i lagator Radoslav uivaju velike timare od 6288 i od 7505 aki (ceri-baa Novoga Brda od 8950, kadija od 8927 aki). Vidi se iz deftera pisanog poslije 23 godine koji se odnosi na istu oblast da se situacija nije mnogo izmjenila. Sumarni defter live Vuitrn pokazuje stanje timara u subailucima Vuitrn, Lab, Gornji Obrovac (Gorne Obrafca), Pritina, Morava, Topolnica."9 U ovoj je oblasti 21 timar u ruci hriana spahija. Posebno je istaknuto da su dva timarnika novi muslimani. 70 Jedan defter Vuitrna" ija poetna strana nedostaje pokazuje neto malo sjevernije oblasti. Ovaj defter koji treba da pripada posljednjim vremenima sultana Mehmeda Osvajaa obuhvata oblast .Vuitrn i okolinu sa Bihorom i zemlju Altin (Ibalea izmeu Debra i Prizrena). I ovdje susreemo spahije hriane koji posjeduju timar! 2 Iako defteri koji se odnose na oblasti Srbije i Bosne i Hercegovine koje su osvojene u doba sultana Mehmeda Osvajaa, nisu stariji, zato to su blii vremenu osvojenja, imaju posebnu vrijednost. U defteru sandaka zemlje Hercega od 882 po Hidri (1477-1478) 73 susreemo izvjestan broj timarnika hriana. Od 214 timara 14 ih pripada hrianima. l'i'ekl od njih uivaju prilino velike timare (npr. timar Vuke 5956), neki pak vrlo malene (npr. timar Radivoja 430 aki). BilJei se da jedan od ovih posjednika ti~ mara posjeduje od starine batinu. Osim starih spahija koji su u Hercegovini uglobljeni u okvir timara, jedan njihov dio takoe podvrgnut je carskom zapovjeu vlakom statusu. Oni koji su stavljeni u ovu drugu grupu openito su na elu jednog demata (skupine), t. j. jedne polunomadske grupe. Prema ovome defteru, u Hercegovini ima svega 107 vlakih demaata. Prema zakonima u ovom defteru im bude rat od svakih deset kua izlazi jedan ekindija (opremljen konjanik), jae zajedniki u rat. Ovim l!:onjanicima vlasima kae se vojnuk!" Skupine koje su razliite veliine, od 8-10 porodica do 100 porodica, pominju se imenom kneza .kome su podreene: kao s!mpina Radia sina Bogote, skupina
" Arh. Pretsj. vlade, deft. prenesen iz Matije, prlvr. klasif. br. 16. .Cl.<"ls:' J
u

U predgovoru:

J i.t.._,.i",.;illa. 'JJ~ JJi l.>$ .SJ)I.;A;I .:;.;\.. ~ .)~ ol.l' .J..>$- .Jll.L. .JI..fi~ J .1) ~fl>
~lt' J

.J . . :. . ~":')

JJI

J! lJ Sandak-beg

je

Sinan-b~g.

Timar-i Yusuf mUsliman-i nev; timar-i Atmaca m~sliman-i nev. " Tapiski defteri Pretsj., br. 5 m. treba da pripada posljednjim vremenima Mehmeda Osvajaa po tome to se nalaze marginalne biljeke iz 883 po H. U redepu 883 Ahmed-beg je bio sandak-beg. Ali u muharremu 883 jo je bio.sandak-beg Sinan-beg (str. 8 i 17). " Timar-i Vuk (str. 15), Timar-i Mihayil veled-i Dimitri (str. 15); Hasanov je timar dat u rebiulahiru 883 po H. Andriji (~.;-"ll i uri (JJ) (str. 17). " Hersek (herceg, Herzog) jest titula koju je posio gospodar ove zemlje. Hersek - ili sancagi je po obliku poput Karli-ili sancagi, a odatle je iziao izraz vi!ayet-i Hersek sancagi. Meutim poslije je prosto rije Hersek poela da oznauje zemlju. " Arh. Pretsj. vl., deft. br. 5. U predgovoru: , , ~cl./' ..:.!')!J ~ _;.Ll fl>

f;

.;t.:...J J!'J' J ... .;1.J f. JJ~' ..i:.J'.r- ~')/ J ..:.rl:t. .J.!-.:!.,;


.Ciils:' J

.;~,,.l' ,:,\1.1_

.:r.1 .).$ ,:,ll.L.

.:,;;ts:' J

~l;,.:.. .!lJI;il

34

Halil Inaldik

Jarosava sina Kute. Ljetita i zimovalita ovih skupina su odreena. Vrlo rijetko su koje smjetene. u selima. Ali u defterima XVI vijeka veina skupina javlja se naseljena u selima! 6 Kao to pokazuje jedan smederevski defter koji pripada vremenu Mehmeda Osvajaa/ 7 ovo je oblast gdje veinu pretstavljaju hrianske spahije s timarom i ostale hrianske vojne grupe poput vlaha, vojnuka, martolosa. Ovdje se u isto vrijeme nalaze velike hrianske spahije koje posjeduju zeamet. Prema defteru Branieva (ohiJ.) iz 872 po H. (1467-1468 n. e.)/ 8 u istoj oblasti na 32 ekindi timara u muslimanskoj ruci ima 59 timara u ruci spahija hriana. Ali od 34 uvara tvrave-posjednika timara samo su trojica hriani. U tvravama veliku veinu vojnih snaga opet ine hriani. U tvravi Golubac svih 15 pukara su hrianski vojnici, (u defteru iz 872 p H. njih je 10 lica). Prema ovom posljednjem defteru ima jo 40 zemberekija i 6 kovaa hriana. U istoj tvravi ima 52 martJosa koji su rasporeeni u odjelima od 10-15 lica koja slue za platu od 2 ake dnevno," posebno tesara, graditelja majstora za lukove i ostalih hrianskih grupa osloboenih poreza koje se nalaze u tvravskoj slubi. 76 lica od hrianskog stanovnitva grada osloboena su nekih davanja pod uslovom da budu na obrani grada i laa. Oni koji su u topiskoj i pukarskoj slubi u tvravama openito su hriani timarnici ili s platom u novcu. 80 Smederevo je jedna oblast gdje naroito veinu sainjavaju vlasi. U defteru je 151 strana potpuno posveena popisu ovih vlaha. Na poetku se nalazi ova biljeka: !l.)i:>UI')_;,; ..u_,..<._,l' .)\('.;x...... IJ,:,G:>UI..:..c~ >;>l J _,..i;\..: j~;l.!.\,: ,:,_,! J,o1J. <S.}_,;".. 'J""'i f jll.I..;J.:-!l; Vlaki knezovi koji su u poloaju bae kod jaja, eri-bae kod vojnuka, dobili su timar raunajui se u sp'ahiski red. 81 Pod knezovima dolaze primiuri koji su njima podreeni. Poslije toga ima
" U istom defteru vlaki zakon je ovo .)~ l)p J'. <S.fi jij <!l..}'> .::..:')J .JI;; )Ul .:;... !..>:-
.;~ >_,;..~.JJ:? _,!:jJ;.;. J t.S~_,liJ. _,1 cJ>J'~J"' .;;/,:,'JJI Ju -K<.> J" v-l:ll _,;.~ :~_"1_, 1

.AJ{.!! J. 4:>-)\..

~~~ ..,..~ >_,;..~ ~_,; $!1 eJ> JI Jll ./"_,);.:..J ~.JJI ... ~ >r~ ~_,;J. J -fl $! ,:, 11 cJ.)J\ eJ JI.}'> J~ JI .s;}- cJ>.f>J'. J )JJ..J jJ.. <S'~ .)r~ l) J:' J. JI Jll J>.Jl-' J .j\... cJ..\l.:.~l.r J..l- ~ .J..>.lx!JI bl F~JI.f~ J'. _,!1 4: ~ ~~

4-\

.J._

4-1

Za jedan kasniji oblik ovog zakona pogl. Kanun-namu Sultana Sulejmana (Dodatak TOEMu) str. 63-64; jedan smederevski zakon iz 1527: O. L. Barkan, Kanunlar, 324--3~.5; za vlahe pogl. Br. Durev, Neto o vlakim starjeinama pod twskom upravom, Gl. Zem. muz., Sarajevo 1940. Da bi se bolje shvatila vlaka organizacija, potrebno ju je uporediti sa slinim grupama u Osmanskom carstvu, npr. sa organizacijom juruha. " Hercegovaki defter iz 925 po H. " Tapu defteri br. 16 Arh. Pretsj. vl. " Arh. Pretsj. vl., opirni timarski defter sa privremenim klasifik. br. 5, pren. iz Malije. U predgovoru:

-"lili J~

..l

.;;=l...:.... t,;~ j

J ... .JI.;. >I.J',JikL.f.-11-.JikL ... Jt.; 0:1 4J .;.;_,.._J~~

.J'I.f ._,fi.;.~'JJ J.~~ Jl_;!llr;


J

J:-a.i:l,

" U defteru iz 872 po H. ima ova vana biljeka

tvrave
J~.;._l

Golupca: y, <S"'';))'C' .r,J.... ~..l::'J..J .:.:s-J o-~ ..1 .;:....~.[..,. .)S" <S"'~- .:,L J> ))'C' .;.I..:l\:i-1 f) (30 lica).

,i

koja pokazuje porijeklo martolosa

"*""'J l::_l? :,Jl- JJ;~!..::..~_,....

" Timar-i Nikola ve Istepan ve Marko, topciyan-i kal'a-i Resava ... hasi! 3068; Timar-i Istepan ve Marko, topc1yan-i kal'a-i Resa va ... hasi! 2547. " Suba~Jlar ve ceriba~1lar . . . sipahi kismmdandir. O. L. Barkan, XV ve XVI asirlarda Osmanli Impartorlugunda zirai ekonominin hukukj ve mali esaslari, I cilt, Kanunlar, Istanbul 1945, str. 260).

Od Stefana Du;ma do Osmanskog carstva

35

vlaha. Cinjenica koja zasluuje panju jest to da se ovdje u ovo vr.ijeme javljaju vlasi nastanjeni u selima. Ovi vlasi daju sandak-begu od svakog katuna jednog komornicu (slugu) i od svakih pet kua (porodica) jednog vojnuka. 82 Jedan dio vlaha stekao je poseban poloaj: na prim jer vlasi Leva postali su hasa padiahova, a to treba razumjeti tako da se vlaki porezi daju caru. I 35 vlaha, zato to vre slubu u tvravama Zvorniku, Srebrl(!nici i Avali (Havale), osloboeni su od vlakih poreza. U livi Smederevo nalazi se i iroka vojnuka organizacija. Oni su skupljeni u nahijama Pek, Zvid, i naroito Branievo. U jednom drugom defteru imena koji pripada vilajetu (nahiji) Branievo iz 872 po H. vojnuci su opirno ovako
utvreni:

l. U selima kraja Resave:

2. 3. 4. 5. 6. 7.

U U U U U U

l lagator 42 vojnuka 107 jamaka selima kraja Ravanice: l lagator 5 vojnuka ll jamaka selima kraja Lomnice: l lagator 29 vojnuka 59 jamaka selima kraja Zvird: . - lagator 2 vojnuka 4 jamaka selima kraja Homolj: 1 l lagator 56 vojnuka 124 jamaka selima kraja Zdrelo: l lagator 26 vojnuka 65 jamaka selima kr_a_"_ja_P_e_k_:_ ___::l_l"'a'-"g,_at ..... o ..... r_5:._7_v_oJ"_n_u_k_a_l3_3_"_ia ..... m_ak_a_ Ukupno: 6 217 503

U ovom defteru vidimo jasno vojnuku organizaciju. U svakom kraju glava vojnuka je jedan lagator. Ovima direktno podreeni jamaci izlaze na 8-10 lica. U razliitim pak selima jamaci vojnuka koji su podreeni lagatorima variraju izmeu 1-3 lica. 83 I iz docnijih deftera se razabire da su uopte u Srbiji vojnuci zauzimali vano mjesto. Prema defteru Kruevca (Alacahisar) iz 922 po H. (1516 n. e.), 84 u ovoj oblasti bilo je 1.000 vojnuka oklopnika. Isto tako na jugu Custendil (Kostandin-ili) je bio oblast u kojoj su se vojnuci u velikom broju nalazili. 85 Nema sumnje da su ovi oklopnici vojnuci bili stvaxni ratnici. 86 Jedan defter Vidinskog kraja i njemu podrune okoline 87 upotpunjuje povrinu koju ispitujemo prema zapadu. Defter obuhvata osim Vidina i njegove okolice kraj Beograd (bez sumnje dananji Bjelogradik), tvrave Filoridin (Florentin) i Banju (sjeverno od Aleksinca Banja). Prema iznosima na posljednoj strani u ovoj oblasti broj vojnih snaga je slijedei: u cijeloj oblasti ima 114 spahiskih timara, 74 uvara tvrava, 193 musellema sa novanom platom, 56 martolosa s novanom
postojeih

Vlaki zakon koji se nalazi ovdje vaan je zbog svoje starosti: ,:,,~!,;.

J.

J)\; .J ,i\;

.J~JJI ~l v' J J:?!! .;.~ J. J il.r. J.,)~ ;t; J" JJ\>jG J.~!,;. rJ>; J <!I.S"JI <SJ. J J~).,; <SJ.~ 1 \ <SJ Ji; .,!l '*-:J 'J'~ J }Y'J.J .,_,j .Jx::~J ( yJ J~ )JJ. J .JJ~ .%')J. 't~,))\; J. J J~J1. ~t .:.lt J
" Dosada o vojnucima nije nainjena jedna potpuna studija. Za bugarske vojnuke (vrijeme poslije XVI vijeka) pogl. G. D. Galabov, Osmano-turski izvori za blgarskata istorija, Universitet Sv. Klimenta Ohridskog (Sofija) Godinjak Fakulteta za istoriju i filologiju, sv. XXIX 1942/43, broj III. opet od njega. Osmano-turski izvori ... , Godinjak Sofiskog universileta, Fakultet istorisko-filoloki XXXIV, 2 (1938). A. Refik, Tiirk idaresinde Bulagaristan, Istanbul 1933 i o. L. Barkan, pom. dj., 255-266. " Tapu defteri Arh. Pretsj. vl., br. 55. " Tap. def!. Pretsj. vl., br. 916. Defter imena vojnuka live ustendila i live Kruevca (Alacahisar), datum 892. " Pogl. bilj. 151. " Arh. Pretsj. vl, deft. pren. iz Malije, privr. klasifik. br. 18, poetak nedostaje.

36

Halil Inaldik

platom, 150 musellema martolosa, 231 vojnuk kopljanik, 34 sokolara. U ovom defteru, iji poetak nedostaje, nabrojali smo 7 timara u ruci hriana spahija. Zasluuje panju da je 70-80 godina poslije osvojenja u ovoj oblasti veina vojnih snaga ostala jo hrianska, jer prema neznatnosti hrianskih spahijl! dostojna je panje mnoina vojnuka i martolosa (od sedam hrianskih timara dva su u ruci Hamze sina Balina i brat!! mu Jakuba. Jedan od spahija hriana je Lazar U}~!>
VOdi hrianin.)

Sada ako se vratimo iz Srbije u Albaniju, tamo emo uz neke istoriske i drutvene posebnosti specifine ovoj zemlji, vidjeti gotovo isto stanje. Sluajno najstariji defteri u Arhivu pripadaju ovoj oblasti. Prema defteru Arvanidove zemlje (Arvanid-ili) iz 835 po H. (1431-1432 n. e.) 88 nekako u to vrijeme po~tojao je sandak Arvanidove zemlje pod upravom Ali-bega sina Evrenuzova (Evranos), a to je sredinji Ergeri Kasre (Argikastro, Ginokastre). Ovaj sandak obuhvatae ove krajeve (nahije): osim Argirokasta krajeve Kaninu, Beograd, Skrapar, Pavlo, Kurtik, artalos, Kroju (Ak~ahisar). Oko istog vremena Premedi, Juvan-ili, kraj oko Prespe pretstavljali su oblasti iji je popis izvren za svaku u posebno vrijeme. Relativno male, ove_ oblasti gdjekada su bile vezane za sandak-bega Ergirikasra. Naprimjer Premedi je u evvalu 844 po H. (1441 februar-mart) data sandak-begu Arnavuda (Arvanida) Jakub-begu sinu Todora Muzaka. 8 " U oblasti Premedi uspostava turske vlasti i primjena timarskog sistema svakako dopire do vremena Bajazida Jildirima. U defteru Promedija ima vie zabiljeki koje pripadaju vremenu Bajazida Jilidirima. Prema Halkokondilasu,90 Osmani su u vrijeme Bajazida Jilidirima protjerali sa njihovih mjesta feudalce iz oblasti Ergirikastra i zemlje im zauzeli. Ali ovdje, prema timarskim zabiljekama u defteru iz 835 po H., timarski je sistem stvarno usta-. novljen tek u vrijeme elebi Sultan Mehmeda. I drugo ime Qblasti Oblast Zenebi moe se raunati kao dokaz koji to potvruje Senjor ove oblasti Gin (Gjon) Zenebissi umro je 1418 kao vazal carev." U svakom sluaju, prema defteru koji nam je u ruci, ovdje se susreemo sa stanjem tek 20-25 godina poslije osvojenja, t. j. sa prvim rezultatima osvojenja. U ovo vrijeme u sandaku Arvandi-ili od 335 timara 56 ih pripada hrianima spahijama. To pokazuje odnos od 16%. Osim ovih spahija dat je timar jednom mitropolitu i trojici episkopa. -30% od 335 timara pripada muslimanilna Turcima potjeranim iz Anadolije, a vei.rla preostalih timara muslimanima gulamima (robovima). Izgled raspodjele hrianskih timara
" Arh. Pretsj. vl., tap. deft. br. 1 m, 141 list, razmjere 11/29 cm. Poevi od nedostaje nekoliko lista. U predgovoru:

io

lista

4J_,..1 .:. rl:<. .:..:..\ J / .;~.;. .)$ .;:1 .;~.;. .~..... .JlbJ...lt 1!.~ ~ ...;;1JJ1 Jli"' ;;, .:.J."....t ~litt J ~-J....,..:. :t:.. &J J, , , l!~"':" JJ\... .):1 Ovaj defter bi!', uskoro objavljen. " Arh. Pretsj. vl., deft. pren. iz Malije, privr. klasifik. br. 231, defter Premedija. gJ,IJ> ..:litt J c:J!ul J (:!.;1....:.. JI_,! J;.\_,1 J 15 ..U..._J ,..s:; ":'J"". Ji'JI ~ly J",f<liJj\ >Jt.';l " Chalcoconndylas, izdanje Darko, Budimpeta 1923, tom II, str. 29. " Osmani su davali zemlji s kojom su prvi put dolazili u dodir, ime ili titulu tamonjeg gospodara. Tako su stvorene sloenice Konstandin-ili, $i$man-ili (Bugarska), Laz-ili, (Srbija), K1ral-i!i (Bosna), Hersek-ili, Lukag-ili (u Bosni), Karli-ili. Ova imena nam openito saoptavanju imena prvih gospodara ovih zemalja koji su plaali hara. Imena oblasti u Albaniji _ovu pretpostavku jako potkrepljuju: Bal~a-ili, nahiyet-i Bogdan Ripe "'.;.JI~ ' vilayet-i Pavlo Kurtik, nahiyet-i Kondo Miho, Yuvan-ili. - Ova zadnja jest oblast Jovana, Skenderbegova oca. Za Gina Zenebissi pogl. Gegaj, 28. Njegov sin Hamza podigao se do poloaja sandak-bega.

cJf-

Od Stefana Duana do Osmanskog carstva

37

prema oblastima ovakav je: u vilajetu Beograda 17, u vilajetu Pavla Kurtik (juno od dananje Tirane) ll, u vilajetu artolos (izmeu Elbasana i Berata i Timorinda) 7, u vilajetu Akahisar 7; u Iskarpari 5, u vilajetu Ergirikasri 4, u Kanini 4, u klisuri 3, u Timorindi (Timorrice) 2.- Od ovih 19 timara nosi naznaku stari. Jedan im pak dio sadri biljeku ima berat od umrlog cara. Od ovih 60 timara koji pripadaju hrianima 24 komada su ispod 2.000 aki. Najmanji je timar 212 aki (timar Todora Bardida u Akahisaru), najvei timar je u Jenidekale 15.128 aki (zajedniki timar tri lica). Kako 2.000 aki pretstavlja prosjek, razmjer velikih timara rauna se visokim. Sada da uzmemo jo ue podruje, n. pr. vilajet Pavla Kurtik gdje hriani spahije pretstavljaju veinu i .da ispitamo poblie stanje. U vilajetu Pavla Kurtik (.!.U.J..P= )J4) od 20 postojeih timara devet ih pripada hrianima. Od muslimanskih timara jedan je dodijeljen kadiji Jenide-kale (Bratue ,J.!jl..r. ), a jedan njegovom dizdaru. Pet od njih je dato gulamima emira<< (bey-kulu), jedan spahi-ogl~nu, jedan bratu Ajas Hamza-bega, jedan Karli oglu Aliji. Posebno treba dodati timar subae Isaa sina Pavla Kurtika. Vidi se da svakako i od ovih devetorica nisu bili muslimani prije jedno-dva koljena. Meu njima ima dva sina krupnih senjora koji su postali muslimani, Ali sin Karlija (Karlo) i Isa sin Pavla Kurtika. Timar koji pripada subai Isa-begu obuhvata u 107 sela 1225 kua (porodica) a iznos mu je 81.306 aki. 36 sela od toga je od vilajeta Bale, dva od vilajeta Kondo Miho, 18 od zemlje Gonomajmo (.Y:,t.j.f' Gonoma),"' a tek je 26 sela sa tahvila (prenosa) njegova oca (.;..J-'1 J._,.;! ..il). Ova zadnja biljeka pokazuje da je Pavla Kurtik lino uivao kao timar ovih 26 sela (imena sela su zapisana). Izraz tahvil ukazuje na prenos jednog postojeeg timara. Ali izraz vilajet Pavla Kurtika saoptava da je Pavle Kurtik i od ranije senjor ove oblasti. Poloaj Isabega, njegova sina koji je postao musliman i koji je odreen za subau ovoj oblasti, mnogo je vii. Drugi jedan sin Pavla Kurtika, Mustafa, uiva u isto vrijeme u vilajetu Belgrad jedan veliki timar od 9.142 ake. U defteru Avione iz 912 po H. vidimo Mustafina sina (Huseyin veledi Kurtik Mustafa J- ._;;)..liJ.:.:-) kao uvara tvrave." 3 Djeca Isa-begova Ibrahim i Jusuf ( .!.i;.;.f )J~ ..liJ~ <5":" >'JJI ....;..J! J r--"l.xl.Jl,;) uivaju u Tirhali zajedniki jedan veliki timar od 42.399 aki. Tako vidimo kako se jedna domaa senjorska porodica, islamizirajui se, rastaka i nestaje u timarskom sistemu. Samo ovdje ima jedna stvar dostojna panje, a to je da Isa-begove timare ne inspicira emin na licu mjesta i ne popisuje, ve da se oni popisuju njegovom sopstvenom izjavom. Mislimo da ovo stanje koje pretstavlja izuzetak pokazuje da je i on do izvjesnog stepena povlaten. Ista je stvar napravljena i za timar Alije sina Karlijeva. Biljeka koja se u defteru odnosi na sina Karlijeva je ovo: JJI; ..liJ J-.J!.-i< ..,..J~l>?Y.. if-b Jp.t;.;) w'1t; .;....J'..J ~Jr..;.f..i. j.UJ... .;.t; .;...J'.. J.JG ,x;t...i j.UJ... J wu.L. rr.r .J>)J Jl..r. j.U.L o.>.:l\ .;....J~ J!> .JJ ~ Ovaj veliki timar koji se sastoji od 30 sela proraunat je otprilike 30.000 aki. Vidimo ovu biljeku sainjenu poslije deset godina o ovom timaru: .:... JJ'11 ~.J J.lJl J (J:_,.! .l! ,,b JJI; >'JJI '-"JJ \;jJ~~ ,J., ~U..l <
" O porodici Gonoma ili Yonima pogl. Gegaj, 23-24. " Tapu de.fteri Arh. Pretsj. vl., br. 34. Spada meu (Bera ta).
tvravske uvare

Be!grada

38

Halil Inaldik

l..r. \j J~"'""" Vidi se da je ovaj timar dodijeljen poslije sinovima Karlija koji su ostali hriani. Drugi jedan sin Karlija, Muzak, jo je u doba elebi Mehmeda uivao jedan mali timar u vilajeta Pavla Kurtik. 0 "1 Hamza veled-i Karli koji je u vrijeme Osvajaevo bio gospodar jednoga timara u Altun-ili (Ibalea) treba uz veliku vjerovatnost da bude njegov sin.95 Jedan od hriana spahija gospodara velikih timara u vilajetu Pavle Kurtik jeste Dimitri iz Prespe ( <.:~.r. .S~l) (njegov timar j 9.031 aka). 96 On je poslije uz lini pristanak prepustio svoj timar svome zetu Ozguru (;_,oJJI Sguras). U deftera sandaka Avlonije iz 912 po H. 97 sin ovoga Ozgura Murad-beg pojavljuje se u istoj oblasti kao posjednik jednog velikog timara od 64.729 aki. .Vidimo da nisu samo senjorske porodice koje su od poetka pokazivale poslunost i vjernost Osmanima, nego da je i porodica Araniti98 dobila timar. Unuk Aranitijev (Ali bey bin Mahmud bey bin Aranid) posjedovao je 912 po H. jedan zeamet od 29.000 aki. 99 Skreemo panju na injenicu da se unucfbivih senjora koji su postali muslimani u timarskom reimu nalaze se u klasi begova. Gore smo pomenuli Zenebi oglu Hasanbega, Atin oglu Jakub-bega. Mnogi od ove senjorske djece, poto su odgojeni na carskom dvoru kao i-oglani, slati su u svoju zemlju. Pobunjenik Skenderbeg najuveniji je primjer za to. 10 Krupni albanski senjor Todor Muzak 101 je otac linosti kao to su Todor Muzak og lu Jaku b-beg, 102 Todor Muzak oglu Mehmed103 i Muzak oglu Kasim paa.' 04 Prema jednom defteru sandaka Avlonije iz 912 po H.l 0 " koji pripada ovoj oblasti koju smo mi u Arhivu ispitivali, u ovo doba upravno ustrojstvo Albanije bilo je nanovo ureeno i bio je uspostavljen jedan sandak Avlonije koji je obuhvatao sa Avlonijom kao sreditem Belgrad, Iskarpar, Kaninu, Ergirikasri, Delvinu, Tepedelen i Premedi. Mi emo ovdje napraviti poreenje samo u vilajetu Belgrad. Kao to smo gore vidjeli, vilajet (nahija) Belgrad je jedna od oblasti u kojima se naj. gue nalaze spahije hriani (od 61 timara njih 17). U defteru pak iz 912 po H. ovdje je od 138 timara samo njih sedam ostalo u ruci hriana. Ali meu muslimanskim timarnicima moemo poznati porijeklo Alije sina Laskarija, Alije sina Muratbega sina Ozgurova i Matranik Jusufa. Otac Matranika Jusufa Pavli Matranik <.!tiJa. JA l drao je u defteru od 835 po H. u Belgradu timar. Poto mu je timar 857 po H. bio dodijeljen nekorri licu po imenu Hokadem, dat je ponovo sinovima Matranikovim Hiziru i Jusufu. 106 U sandaku Arvanid ima i vojnuka
" Defter sandak;! Arvanid, 249. timar. " Arh. Pretsj. vl., Tapu deft. br. 5 m, strana 24. " Defter sandaka Arvanid, 257. timar. " Pogl. bilj. 93, meu zeametima Muzakiye (Myzeke). " Za Aranite koji su prije Skender-bega svojim pobunama mnogo zadali posla osmanskoj dravi pogl. Gegaj, 48-58. " Pogl. biljeku 93, meu zeametima Avlonije. '" Njegov identitet sada bolje poznajemo. Pogl. moj Iskender-beg, Islam Ansiklopedisi, ciiz 52. "' Za Muzakite pogl. Gegaj, 25-27. "' Jaku-beg sin Todora Muzaka koga .vidimo poetkom 1441 godine kao sandak-bega Arnavut-ili (pogl. gore biljeka 89) pao je u pohodu u Maarskoj 1442 god. Jakup-beg se raunao u komandante ljubimce Muradove (Oruc, 53). "' Uivao je u livi Karli jedan zeamet. Arh. Pretsj. vl., tapu deft. br. 140. '" A~ik Pa~azade (izdanje Alija, Carigrad 1332) str. 191. '"' ~og!. biljeku 93. '" Deft. sandaka Arvanid, 160. strana.

e!:

Od Stefana Duana ,do Osmanskog carstva

u malom broju. Prema defteru iz 835 po H., u vilajetu Belgrad u selu Geradide
<~l.fl zabiljeena su etiri vojnuka (sve etvorica braa) i pet jamaka njihovih

u selu Viani (J~_,) jedan vojnuk i pet jamaka sastavljenih od njihovih sinova i roaka, u selu Visako <h4-' l jedan vojnuk i tri jamaka. U defteru iz 991 po H. (1583 n. e.) vidimo da su vojnuci Visakoga (h.J-!-') dokinuti. 107 U istom vremenu i u Albaniji, kao to je bilo i na drugim stranama Rumelije, u nekim tvravama ili derbendima (prolazim:a) od nameta i tereta osloboeno (muaf ve miisellem) stanovnitvo, iako se u osnovi rauna kao raja, najvie je vrilo vojnu slubu, slubu uvanja. Na taj nain, u Ergirikasru od hrianskog stanovnitva 8 porodica, u Belgradu 12 osoba, u Iskapardi 40 lica, u tvravi Akahisar 125 porodica, u utvrdi Kodadik 48 lica dobile l!U berat o osloboenju od nameta <rl-_, JI... l. Iako se u defterima XVI vijeka njihov poloaj titi novim beratima, susreemo i neke promjene. Na primjer, dok su oni u Iskarparu prije davali samo dizju, prema defteru iz 912 po H., nareeno je da sada bez zaostatka dadu hara, uur i obiajne pristojbe, da samo budu oproteni od avariza i da vre slubu tvravi Iskarpar. Ali se sada i njihov broj krajnje poveao (192 hrianske porodice, 50 neoenjenih i 15 muslimanskih porodica). Ova politika osmanske drave koja je upotrebljavala sistem osloboenja (muafijeta) kao praktino naelo da bi tvrave drala pod straom i da bi barem osigurala njihovu vjernost, bila je bez sumnje faktor za skupljanje stanovnitva u tvravi Iskarpar i za rasprostiranje islama. 108 Stanje u sjevernoj Albaniji koja je pokorena poslije dugih borbi protiv !skender-bega zasluuje panju. Prema defteru Debra i njegove okoline koji je napisan 871 po H., 109 u to vrijeme ovdje je 18 timara jo bilo u ruci hriana spahija (od ovih je jedan pop). Svega ima 98 timara. Posebno imaju etiri gospodara timara koji nose naznaku novi musliman. Jedan od novih muslimana jest osoba koja je uhvatila jednog od najenerginijih komandanata Skender~begovih Mois Dibru (u tekstu Moysa '-!.r 110). U ovoj oblasti i vojnuci se penju do znatne cifre. Ima jedna vana zabiljeka o tom da su oni, kada se dao opti oprost, sauvali staro stanje sa svojim batinama Ti vojnuci se ovako rasprostiru u ovoj oblasti: U vilajetu Gornji Debar: 8 jahaa 24 nefera U vilajetu Donji Debar: 3 jahaa 14 nefera U vilajetu Dulgobrdo: 7 jahaa 23 nefera U vilajetu Rijeka: 10 jahaa 31 nefer U vilajetu Mat (Matia): 5 jahaa 15 nefera Ukupno: 33 jahaa 107 nefera
'" Tapu ve Kadastro U mum mudurlugU (Ankara), Kuyud-i kadjme (stare registracije), br. 62. Opirni, defter Avlonije: Voynugan-i karye-i Viso~ka. Privlai pl\nju fakat da se jedan dio vojnuka posjednika batina u ovo vrijeme pojavljuje kao muslimani. "' Na poetku XVI vijeka islam se u Albaniji bio tek malo rairio. U defteru sanaka Avlonije iz 912 po H. (pogl. biljeku 93) bilo je u jednoj kasabi i u 82 sela koji su pripadali zeametima samo 70 muslimanskih porodica naprama 3623 hrianske porodice. Kasaba Iskarapar sa 15 porodica nosila je meu njima najveu cifru. U cijeloj nahiji Avloniji naprama 14304 hrianske porodice bilo je 1206 muslimanskih porodica, u nahiji Ergirilcasri naprama 12257 hrianskih porodica bilo je samo 53 muslimanske porodice. '"Arh. Pretsj. vl., deft. pren. iz Malije, privr. klasifik. br. 508. Uvod: ~L\Ji;o..:J;y""

roaka,

hli\.C J ~

J <.5-'>\

" 1 ...;\;JJ

rio <\!. ..ii'r1- r1-ll .)~,.!. .}i! j t~;f J~>- _,l ;i -?.J" i .)ll--_...", _,4.!

&-.r. J

~J

J OO.). J.iJO J <.5_:.0

""!J~l "!/.,JI
3*

~~J

40

Hali! Inaldik Hrianski

Ime mjesta

Godina

Stanje deftera

Iznos tim ara

Vojnuci

Vlasi

Martolozi

timari

Sandak Tri kala

H. 859

potpun

182

36

---103 vojn. 203 jam.

--

-.

..
Prokuplje Veles, Kastorija i dr.

H. 871

nepotpun

343 spahije

20 spahija

---

---

II Murat

jako nepotpun

--

ima

ima

---Jele

Zvean,

Skoplje, Tetovo i dr.


Krevo,

H. 859

potpuq

--

50

-----

------

---- ----
Prilep Sandak,
Vuitrn

li Murat

nepotpun

-170

26

---

H. 859

potpun

27

--ima

..
"
Sandak, Hercegovina

H. 882 Fa tih

nepotpun nepotpun

'

--214

21
ima

--107 d emaata

H. 882

potpun

14

Sandak, Smederevo

Fa tih

-potpun

--

ima

ima

ima

Branievo

H. 872

91 ekrundija 34 uvara
tvrave

59

6 lagati 217 vojn. 503 ja::.

----56 s platom 150 osloboenih M.

Vidin Sandak zemlje Arvanid

Fati h

potpun

188

231 voj n.

H. 835

nekoliko Esta nedostaje

335

60

6 vojn. 13 jam. 23 vojn. 107 nef.

--

Debar

H. 871

potpun

97

18

Od Stefana Duana do Osmanskog carstva

41

Ukratko, vidi se, da su domae albanske spahije i senjori iza osvojenja preuzeti u okvire osmanskog timara i uprave, a da za to, kao to je to bilo na drugim stranama, nije postavljen nikakav uslov osim poslunosti i vjernosti, i vremenom primivi islam sainjavali su u pravom smislu osmanske spahiske i begovske porodice. Gore smo, sluei se koliko je mogue, starim defterima t. j. defterima koji pripadaju vremenima bliskim osvojenju, prikupili obavjetenja o hrianskim ejaletskim vojnicima u okvirima osmanske drave i ukazali smo na neke tipine primjere i vane zabiljeke koji objanjavaju njihovo porijeklo i status. Radi detaljnih i jasnijih uporeenja potrebno je sistematsko sreivanje i svrstavanje grae u svim defterima. Mi smo se zasada prihvatili toga posla samo u podruju Albanije kojoj pripadaju najstariji defteri. Poto je veina starih deftera, kao to smo za svaki posebno pokazali, zamrena i nepotpuna, to je, uz oprezno uporeivanje njihovih brojeva i odnosa, situacija rezimirana u gornjoj tabeli.
Otsjeno se moe potvrditi da su hriani spahije podvrgnuti istom postupku sa gledita dodjeljivanja, prelaenja i ostalih ustaljenih svakovrsnih pravila koja se odnose na timar, kao i njihovi muslimanski drugovi. U prenoenju timara koji pripadaju hrianima spahijama sigurno je da razlika vjere nije dovela ni do kakve diskriminacije. Prema razliitim primjerima moemo da utvrdimo ovakve situacije. Sinovi jednog hrianskog spahije koji su ostali hriani naslijeivali su timar svoga oca. I u defteru iz 912 po H. (Avlonija) vidimo hriane spahije koji posjeduju timar. 111 Timar jednog hrianina spahije, makar preao njegovu sinu koji je musliman ili bilo kakvu muslimanu, moe poslije, ako tra~ opta timarska pravila, prei drugom njegovom sinu koji je hrianin. Ili pak sinovi muslimani i hriani mogu da zajedniki uivaju timar svoga oca. Ni u kakvom sluaju ne vidi se nikakva prednost ~inova koji su muslimani. Ako je potrebno da se dodijeli jedan novi timar' jednom hrianin u iz spabiske loze, sasvim je mogue da ovaj timar prethodno bude pripadao nekom muslimanu. Na primjer, vidimo da je u oblasti Belgrada (danas Berat) dat jedan timar koji se u vrijeme Mehmeda I nalazio u ruci jednoga mitropolita, imamu tvrave u doba Murata II, a poslije da je, poto je i od njega oduzet, carskim beratom dodijeljen jednom hrianinu spahiji po imenu Angelosu. 112 I ovaj primjer je naroito vrijedan panje: Dio pomenutog Mehmeda dat je, poto je sandak-beg izvjestio da je mevkuf, hrianin po imenu Vradku ( }>\.I.JI ) koji je po porijeklu spahija, a usto se pokazao ispravnim prema caru, prvog redepa 883 g.. 113 Ovdje se pokazuje kao dovoljan razlog za dodjeljivanje timara: l) biti po porijeklu spahija, 2) pokazati vjernost caru. Prirodno ne moe biti rijei o jednoj stvari kao to je odreivanje timara zastalno hrianima. Samo se deava da jedan te isti timar na taj nain to prelazi shodno timarskim pravilima s oca na sina ostaje nekoliko koljena u ruci iste hrianske porodice. Ali najee usljed prenosa, zbog promjena koje je
111 Istina, njiliov broj u ovo vrijeme sastojao se samo iz nekoliko komada: timar-i Dimo So po tino (u nahiji Belgrad), timar-i Kn iska ( ...;.f5") (u K anini), timar-i Gin veled-i Andriya (zajedniki sa Hizirom u tvravi Belgrad), Matranik i Nika (u tvravi Belgradu zajedniki sa Ejnebegom), Giorgi (u tvravi Avlonija). "' Defter sandaka Arvanid, 148. timar. "' Defter Vuitrna (pogl. biljeku 69), str. 16.

42

Halil Inaldik

potrebno izvriti u veoj mJeri, sastav toga timara moe se stalno mijenjati time to iz njega izlaze sela ili dijelovi ili to u njega ulaze novi dijelovi. Na taj nain usljed svrgavanja, prenoenja ili ponovnog dodjeljivanja timari hriana spahija se mijenjaju. Premda su ovi openito ostajali u svojim vilajetima, katkada je timar koji su iznova dobivali mogao biti u drugom sandaku.. Na taj nain govoriti o hrianskim spahiskim porodicama koje su vezane za jedno odreeno zemljite mogue je samo za neke oblasti koje se nalaze u izuzetnom poloaju (Bosna). Nije .da nema u timarskom sistemu nekih primjera o tome da su odreeni timari koji se daju nosiocima slubi kao to su mitropolit, episkop, trajno vezani za tu slubu. Ne znamo jasan primjer o tome da jedan spahija hrianin koji je postao musliman dobiva posebnu nagradu. Jedino ova biljeka zasluuje panju: .;JJ. J!" AVo ....;.... JJ':il.s;~ J,... lJ l J .s...:lJI (' o.;_jl. .,...._. .!l!.l-':!' .;.f'l. ._"j.; j JA .s,\ ._"}J\ 0\!- ( ~.f--JI) > ~ .;> Ali ovaj dodatak ovdje moe da bude bez ikakve veze sa prelaskom na islam. 1 " U svakom sluaju i u vrijeme Bajazida II svjedoci smo da se prema optim timarskim pravilima dodjeljuje timar spahijama hriimima. 115 Nismo mogli nai ni jedan dokaz da drava, pa bilo to posredno, potstie spahije hriane da preu na islam. Uza sve to injenica je da su se hrianski timarnici u sredini timarnika malo po malo islamizirali i potpuno nestali. 116 Ovo se potpuno ostvarilo samo od sebe kao jedan socijalni fenomen. Nema ovdje ta vie da se doda svemu onome to su rekli Arnold i Fuad Kiipriilii 117 o psiho-socijalnim faktorima koji su potsticali uopte nemuslimane u Osmanskom carstvu da prelaze na islam. Sigurno je da je klasa timarnika odvojena od rajinske mase i u kojoj su veinu sainjavali muslimani, pretstavljala, naroito u ratna vremena, jednu sredinu koja je snano potsticala na prelaenje na islam. Ovdje treba ukazati na to da je u islamiziranju i -osmaniziranju stare balkanske aristokracije posebno veliku ulogu igrao sistem gulama (robova).U 8 Kao to smo gode pokazali, u Albaniji koja je dola u poloaj jedne od oblasti u kojima se islam najvie rairio prvi prelasci na islam desili su se meu starim hrianima spahijama koji su unili u okvir timarskog sistema. U XV vijeku odnos hrianskih timara prema optem iznosu timara mijenja se prema oblasti izmeu 50% (Branievo, 872 po H.) i 3,50/o (Vidin, doba Osvajaevo). Zato to znamo da se u svim oblastima u obliku opteg kretanja malo pomalo islamizacijom umanjuje broj spahija hriana, nema sumnje da je ovaj odnos jo vei u godinama osvojenja. Isto tako je sigurno da se u isto vrijeme broj vojnuka rairenih na svim stranama Rumelije mnogo povisio i zauzeo vano
"' Defter Tirhale iz 871 po H. (pogl. biljeku 40). "' Pogl. biljeku 111. ue Islamizirani timarnici sauvali su ime svojih hrianskih oeva na elu svojih imena: kao Matranik Jusuf, Kmtik Mustafa. '"Th. W. Arnold, Preaching of Islam, London 1913, i M. Fuat Kypriilii, Les origines de !'Empire ottoman, Paris 1935, str. 96 i dr. 118 Ovdje pod izrazom sistem gulama podrazumijevamo nain ulaenja u slubu dvora i velikaa i prikljuivanja vojnoj klasi putem ropstva, devirme ili traenjem zatite. Vanost ovoga sistema istaknuta je u knjizi Lybyer-a: The government of the Ottoman empire in the time of Suleiman The Magnificient, Cambridge 1913. - Za pitanje porijekla pogl. M. Fua t Kopriilii, Bizans miiesseselerinin Osmanli miiesseselerine tesiri ... , THIM l, str. 241-248.

Od Stefana Duana do Osmanskog carstva

43

mjesto u vojnim formacijama Carstva. Ako ovima dodamo druge hrianske grupe (u tvravama graditelji, kovai, lukari, pukari, zenberekije, iji se broj sa martolosima "Znatno penjao i najzad od nameta osloboenu (muaf ve mlisellem) raju, sigurno je da su u nekim oblastima hrianske snage pretstavljale veinu. Carstvo je sa ovakvim svojim stanjem prualo potpuno drukiji izgled i karakter nego to je izgled koji vidimo tamo prema XVII vijeku. Ali kakvo li je poreklo ovih hrianskih vojnih grupa koje su poslije nestale? Prije nego uemo u to pitanje potrebno je utvrditi tu injenicu da su Osmani primili u okvire svoje timarske organizacije samo lica koja su po svom porijeklu posjedovala vojne atribute, a da su briljivo drali daleko od tih okvira raju, t. j. radne podanike zaduene plaanjem poreza. Kada bi uslijed -nekih potreba bile na raju navaljene opte slube, i to novo stanje nije moglo da izmjeni njen status raje po porijeklu. Princip Sin raje je raja stalno je ostao jedan od osnovnih pravnih principa Carstva. 119 Objanjenja koja se ine izrazima spahiski sin, spahiskog roda, ili sin staroga spahije kad se hrianske timarske spahije biljee u defter, proizlaze iz detaljiziranja koje se zasniva na ovom principu. 120 Naili smo i na biljeku o tom da se iz ruke posjednika timara, za koga se pokae da nije spahiskog roda, uzima nazad njegov timar. 121 Privlai panju injenica da se hrianski spahiski sinovi piu u defterima rastavljeno od raje. Naroito s posebnom biljekom objanjava da su oni spahiski sinovi. 122 Da bi se unilo u jednu vojnu grupu, pa bio to timarnik, bio vojnuk, potrebno je da se potie iz vojne klase, 123 potrebno je biti u srodstvu s nekom spahiskom porod~com. 124 Izraz stari spahija koji se upotrebljava za hriane treba da ponajvie ukazuje na njihovo stanje prije osvojenja. U najmanju ruku, prema defteri.! Arvanid-ili iz 835 po H., moemo biti sigurni o ispravnosti ovog suda u pogledu Starih spahija, iji sinovi 20-25 godina poslije osvojenja uivaju timar.
m

<$'':':'J tS~_,J. J

0>1 J_,;.., ,)i ..J:'>_).

J.

0> 1~ "':'J:1JI 0>J\i "':'~JI ;!1 -~J~ ~ ..S:::bt. jllJI


U")\;.

.i--";- ~~~
0.X:~!-J ,d.;l_,1

)n,

V:.J=.:!:-J ("'J

~l ~::,1?1 0>fl> V:).c-'1

J 1 s!'

(Kanunname, rukopisi I. Saipa na ankarskom Fakultetu za jezik, istoriju l geografiju br. 5120 i 143a). Osmanski politiki pisci objanjavaju propadanje Carevine naputanjem ovoga principa, pogl. Raspravu Koi bega, izd. A. K. Aksiit, Carigrad 1939, str. 31, 38, 42-46. "' Timar-i Dimitri veled-i Mihal, kadimi sipah! ogluymu~< (defter pod brojem 167, pogl. gore biljeku 40). Gore smo pokazali da je vie timara ovako naznaeno.

"' }Y:JJ""': l? .J J....;;~ .)_,:.._,1 ~..I::J> <5-"'.J, .i"C..n.J J":.0> .fi 15..>.1>' )'f: 1 . _,1,1 J.it. .6"'r.>-'t~ _, ..51 dl d", ~~ <>~? ~1 '_,s:'!. l _, ~ r.>..I::J r"' .fi "~ll .J J-i J ~::.'? V:J ~J, .J\?- ..:;, JJ:;: A t y ...:... ~~J~ ?l j iJ.~ .o.! l ..; }'!l ("' J ~ r.>..I::J> ("' -<:1!1 ~ Ima ova marginalna biljeka koja je kasnije nainjena: tS~ .::-.!'.J .s xl _,1 ~ ...:...1 _,.J (Arhiv Pretsj.
1 ;'f:

a-,

vl., deft. pren. iz Malije, br. 231, deft. Premedija, str. 42). "' U Tirhali u selu Lua (l!. _,l ) posebno je medu rajom zabiljeena jedna grupa mezkurlar sipahi ogludur (defter pod brojem 167, str. 321). 1_: vilajot.u Agrafa u selu Balt:>oglu zapisana su tri hriana pod zabiljekom (silvari ogullari (defterpod br. 167, str. 449a).

..>.1::: <b)~ _,.ci'" .J-';!~ <>.fi..J_,l )dj if>';-- "':'J:1J1 c;lt. J -=-:?.J ...:...l #.10,1. lJJJJ~~. }-!.J _,l ~ ~l ..",_,;..._,.j' rl _;ll ...G!! ..J:~ <5.J.. (defter Vuitrna pod brojem 16, Jist 2Qa,
" 3

za defter pogl. biljeku 69).

"' ).J.. }i 15)..-=- t.l ;~ ..J-<. }i }Y: .J.)~~ r.>.Jl: ."1_, ._;lb.Ji }Y: .JI..; (defter pod
br. 167, str. 105a).

44

Halil Inaldik

S druge strane, injenica da hrianska raja nije mogla da unie u okvir timara dovela je do jo jednog vanog rezultata. Zbog toga to su spahije hriani pretstavljali prosto jedan zatvoren sloj koji nije uzimao snagu iz rajinske mase, 125 ta je injenica uslijed islamizacije olakala njihovo postepeno nestajanje. Zasluuje panju prevoenje u rajinsku klasu nekih lica kojima je dat timar u nekim posebnim situacijama. 126 Nije zabiljeeno porijeklo ovakvih lica. Ali u svakom sluaju kao to je nemogue da raja postane direktno spahija, u svako vrijeme je uoeno da i spahije bivaju uslijed vanih razloga svedeni u poloaj raje. 127 Prema svim dokazima, spahije hriani ne mogu biti uzeti od strane Osmanske drave iz sredine hrianske raje. Ali u svakom sluaju ima dokaza koji pokazuju da ovi pripadaju vojnoj klasi drave koja je nestala. Tvrdnja da su Turci na Balkanu posjekli ne samo vladare, ve i klasu koja je igrala u dravi osnovnu ulogu, t. j. plemstvo, a da su one koje su ostavili silom prevodili na islam 128 odavno je odbaena. 129 Ostavljanje klase domaih. hrianskih spahija na njenom mjestu nije izuzetna politika koja je od strane osvajake drave primjenjivana samo u Bosni. Gore smo primjerima pokazali kako je u Albaniji uzeta u okvir timara klasa starih senjora i spahija. Sto se tie spahija hriana u Albaniji, oni se ni po emu ne razlikuju od spahija hriana na koje smo ukazali u defterima u Makedoniji, Srbiji i Tesaliji. lako su se ove spahije u Bosni ouvali moda do dvadesetog vijeka, a na drugoj strani nestale u XVI vijeku,za to ima razloga. Time to emo ovdje krenuti od pojma batina mislim da emo u pogledu mnogih pitanja doi do jasnog stava. Prema objanjenju Truhelke, batina je u Bosni prije osmanskog osvojenja komad zemlje koje su davali vladari jednoj linosti u naknadu za vanu uslugu kao nasljedno i trajno apsolutno imanje. Ova se zemlja mogla prodati, ostaviti i ustupiti. Bila je osloboena od svih tlaka i poreza. Biti posjednik batine, to je u sebi sadravalo atribut plemstva. 130 U takvom stanju batina, uzevi uopte, nije nita razliito od carskih temlika (davanja u mulk) kod Osmana132 i nije stran pojam osmanskom zemljinom zakonu. Ali temlici (davanja u mulk) kod Osmana, zato to su suavali timarsku povrinu, to su u rezultatu bili na tetu Blagajne, davani su u izvanrednim situacijama i podvrgavani su s vremna na vrijeme optoj reviziji, a jedan njihov dio vraen je
"' Ipak timarnici nikako ne sainjavaju jednu zatvorenu klasu. Kao to su uzimani u spahisku klasu junaci, dobrovoljci-tuinci nepoznata porijekla koji su svoju hrabrost potvrdili na granicama i u ratovima tako su i spahiski sinovi koji su se sedam godina bavili stvarima van vojnog poziva gubili ta svoja svojstva. Tako je u formiranju klase timarnika osnova postala sluba a ne krv. (pogl. biljeku 127). "' Pogl. biljeku 121.

"'~loJ.)_,.:Ji .sJ.:.))~ J .!l\::)Wj~.=:.:Jfl>>j..f-"lJ::- )..JJI c!.ll..:.o .o.:..il.. J-:-'6-.:.. tS~


ojll._,l ~dt_> .J>.JIJ (lJ. ..11.1 I.A..L (~l tl'~~ ..:r. )J} JI (Kanunname, MTM, I, 310).

J_,l }!il JIJ.h> _};f. .:JJ .s.fl..llJI <S"Io tS).J,'6 <!!.::._:~, f.


.",..._1 (-"

J-PJ> 0>}-i ._;...l )JJ'6 <.S"'~I _};f.

tS~ ~ 0~ (Defter Arvanid-ili, ll. timar).

'" K. Kadlec, Introduction a l' etude comparative de l' histoire du droit public des peuples slaves, Paris 1933, str. 97). "' Pogl. C Truhelka, prev. Kiipriiliizade A. Demala, THIM, I 57 i dr. 130 Isti lanak, str. 53, 57. "' Najstarija osmanska temlikniima koju posjedujemo pripada jednom temliku Orhanovom iz 749 po H., pogl. Ar~iv Ktlavuzu, I, Carigrad 1938, l br. sa faksimilom.

Od Stefana Duana do Osmanskog carstva

45

u stanje miriske zemlje.182 Ako je tako, ostavljanje u Bosni batina, iji je broj znatan, u rukama njihovih gospodara izraava doista znatnu tolerantnost od strane Osmanske drave prema ustanovama starih vremena. Zasluuje panju ova vana zabiljeka u defteru Hercegovakog sandaka iz 882 po H.: ~).:.1!.~ ,;,tl_y, o.!O)!I ~.r1JI'l!.~~ oJ.Itf'J...!.Jl}:->1,- .;;.li)...:_S'" iJ'Ij~ J-1.!.1 u.!O.J!c >)JJ...J U:~!. .._,;:>Ul .s")J.Ij~ o.)j.Jl Jlk- .._,;:>Ul Ovdje su batine (im preu u ruke njihovih muslimanskih sinova ifluci) njihove vlastite zemlje koje posjeduju od Hercegova vremena. Njihovi gospodari daju .samo po obiaju desetinu i pristojbe od njih. Posjednici timara koji u Bosni i Hercegovini zadravaju mulk, t. j. svoje batine u istom su poloaju u jednom pogledu sa gospodarima mulk-timara u-Anadoliji koji su svoja zemljita sauvali kao nasljedno porodino dobro.'"" Na taj nain istina je da su Osmani, kao to je to sluaj u islamskom prostoru u Anadoliji, i u balkanskim hrianskim zemljama vodili rauna o zemljinom ,pravu prije njih. 1a. Tako bivamo svjedoci zadravanja klase timarnika hriana u Bosni koji su se vijekovima odrali na svojim zemljama. Ako preemo na prostor Srbije i Makedonije, vidjeemo da su tu spahije prije osmanskog osvojenja bile u poloaju drukijem od polo{lja spahija u Bosni. Dok u Bosni snaga i ugled plemia koji su sebi prisvojili zemljite kao batinu stalno rasli, u Srbiji je mo krupnih plemia stalno padala u korist nove inov nike klase.m U osmanskim popisnim defterima koji se odnose na Srbiju i Makedoniju ne susreemo, kao to je to sluaj u Bosni, stare spahije ostavljene sa svojim batinama na svojim mjestima. Tamo emo nai batinu kao zemljite voj nuka. Dok je. gotovo nemogue zamisliti u Bosni plemie be?. batine,"'" dotle u Srbiji s.tanje nije isto. Znamo da je ovdje veina spahija bila bez batine, ali da su za to uivali pronije. 137 Prema Duanovom zakoniku, pronija se nije mogla prodati, kupiti, zavjetati. 13 " Te !enske doznake vrlo su bliske osmanskom timaru, i vrlo je mogue da su Osmani ostavljali srpske spahije na njihovim starim pronijama kao osmanske timarnike, ne postavljajui nikakav drugi uslov osim vjernosti dravi, t. j. naroito ih ne primoravajui da preu na islam. Samo su u svakom sluaju sa nov\m popisima postojeu situaciju dovodili u sklad sa timarskim sistemom. injenica da su u nekim oblastima spahijama hrianima dati neznatni timari pokazuje da su i ranije bili siromane spa~ije. Meutim smo gore vidjeli da. su
"' Pogl. Fermani sultana Mehmeda Osvajaa prema 'erijatskim sidilima Bruse, Belleten, br. 44 (1947), str. 695. "' Truhelka govori o uticaju na stanje u Bosni uslijed uspostavljanja nasljednih !imara i uticaju pojma batina na iste osmansko-islamske ustanove (pom. lanak, str. 16 i dr.). Ali izgleda da je zaboravio injenicu da su jo prije primjenjivani mulk-timari u Anadoliji oci strane Osmanl). "' I to je naroito vrijedno panje da zemljino pravo u Srbiji i Bosni koje nije priznavalo seljaku pravo vlasnitva i koje ga je vezalo za zemlju na kojoj je radio (pogl. Kadlec, 105 i dr. i Truhelka, 46-52) nije bilo u suprotn~sti sa osmanskim zemljinim sistemom (sada pogl. o osmanskom zemljinom pravu: O. L. Barkan, Osmanli imparatorlugunda cift~i str{tflannm hukuk1 statilsu, ffiku dergisi, br. 49, 50, 53, 58, - i Tiirkiyede toprak meselesinin tarihi esaslari, ffikil, br. 60, 63, 64; i od istoga pisca: XV ve XVI astrlarda Osman!t tmparatorlugunda zirai ekonomnin hukuki ve mali esalan, I, Kanunlar, Carigrad 1945). "' Kadlec, 100-1 Ol. "' Truhelka, 56. "' Kalec, 98. "' Kalec, 98-99.

46
hrianski izvui

Halil Inaldik

velikai i velikaki sinovi uivali krupne timare. Ipak ne treba ovdje pravilo kao da su gospodari batina proizvoeni vojnucima, a oni bez batina spahijama. Makar i rjee, vidimo da je u izvjesnim situacijama vojnuk timarnik.' 39 Na taj nain srpski plemii time to su stjerani pod opti reim timara i to su raznim razlozima bili primorani da mijenjaju svoja mjesta bilo je predupreeno da, kao to je to bilo u Bosni, ostanu u poloaju spahiskih porodica vezanih za odreene zemlje. Ali u Srbiji i Makedoniji sitni plemii - posjednici batina pokazuju da su se odrali kao vojnuci. Ovdje batina treba da je razliita od batine u Bosni. Vojini ili vojnici prestavljali su u Dul\novom srpskom carstvu suprotno vlasteli (krupnim plemiima) klasu vrlo brojnih sitnih plemia koji nisu imali ekonomske vanosti. 140 Snano se moe tvrditi da vojnuci iji je broj kao stvarnih ratnika u osmanskoj vojsci bio znatan, potiu od sitnih plemia po~jed nika batina koje se nalaze na prostorima na kojima se prostiralo Duanovo carstvo. Prostori koje smo gore ispitivali jesu mjesta koja su nekada unila u granice ovoga ca~stva i u Osmanskom carstvu yojnuka batina pokazuje da je sauvala svoj stari karakter. U osmansko vrijeme pod imenom batina podrazumijevaju se dvije glavne vrste zemlje razliite jedna od druge: l) rajinska batina, 2) batina koja se dodjeljuje licima u vojnikoj slubi (vojnuka batina, sokolarska batina, akindiska batina i dr.). Rajinska se batina u osnovi ne razlikuje od iftova (ifluka) u rajinskoj ruci koji su podvrgnuti optem miriskom sistemu. Jedina razlika jest u tome to su ove u ruci hriana i to su podvrgnute harau. Stoga se njima kae haraka batina. 141 ak kad bi ovakve batine poslije prelazile u mus~imanske ruke, gospodar im je bio duan da plati haraku pristojbu na nju. 142 Vojnike batine, pa meu njima i vojnuke batine, razline su od rajinskih ifluka (batina). Vojnuka se batina u Ali-avuevoj kanunami' 43 ovako definie: a jedan njihov dio su obradive zemlje (mezari') koje su.kao batine odreene vojnukom redu, a batina u terminologiji ljudi s divana znai ifluk. A oni ih siju i obrauju i oproteni su i osloboeni od erijatskih desetina, obiajnih poreza, haraa i ispende od njih, od divanskih nameta i svih obiajnih tereta. U granicama kojeg god sela im bile batine, u njih se ne mogu mijeati gospodar zemlje i drugi, desetine i pristojbe pripadaju njima. Stvar koja se ovome moe dodati jest to da se vojnuke batine zadravaju u rukama sinova, brae i roaka. Na batinama se piu kao jamaci vojnuka po pravilu njihovi sinovi, njihova braa i drugi roaci. Kad on umre, vojnukluk se daje jednom od njih. Ovaj poloaj osmanske batine, t. j. l) da su se one sastojale iz dijelova zemljita s granicama u odreenoj veliini, 2) to je do jednog stepena nasljedno porodino zemljite, 3) njeno osloboenje od poreza, pokazuje da je
m r_;l.:"":-If- J .C..';" .;.1'-1~ )!.,~ )J<(j." J.t_l JY.J !5P~ ;Jj_. tSP~ j ..rP i .;.l.x.J":'J!; .!l]!.. ";';~i ;Jj.. ~#.>.1_,1 (Defter Trhale pod brojem 167, str. 126a).

"" Kadlec, 97-98. "' Eger voynuklardan biri hara~lu raiyyet ba~tinasin tasarruf etse hem harac alina ve hem ispence alina ve hem o~iir alma. (Kanunnama Bosanskog deftera iz 1516, Barkan, Kanunlar, str. 398). - U carigradskim basovima i ortakiska batina prua posebnu situaciju, pogl. Barkan, pom. djelo, 94. "' Pogl. Ohridsku kanunnamuz 1022 po H., Barkan, pom. djelo, str. 295. "' Ali ~avu~ kanunu, izd. Hadibegovi, Glasnik Zemalj. muz. Sarajevo, II (1947), str 15~. Upor. I. H. Uzuncarsili, Belleten 59 (1951), str. 398.

Od Stefana Duana do bsmanskog carstva

47

sauvala karakter srpske batine prije osvojenja. 144 Postoje i neke isprave koje pokazuju da su Osmani ouvali vojnuku batinu prije osvojenja. S tog gledita privlai panju ova biljeka o vojnucima Debra145 : ~.;lJ-' rb ..I.S'.J!JJ .:,!.lo:(. .Y. .s..U_,\ J_;. ~};ji .dt'"J .Y. <J..\f.- J_,\ J!> ~JI o.>,;)ll ~l- JI) .;. ..:.5 .sj .:l:.~ .sf .%'&")~

r:-

I ova stara biljeka koja se odnosi na vilajet Prespu vana je sa gledita ukazivanja porijekla vojnuka i njihovih zemalja: ..s'o.J.J)ll u"":!- .s.).ll_,\.s)li._,\ u" l;--..;: );fl. ..1! tS.ft..> _, u>l:- J~:..;\: ~.P JJ.,~~ : J.f!J
146

>..;J>IJ>

AOA...:..

r..f"- J..\_,1 J eiJI)!..llj~ JY!J ..:)}JI.: ..:_ft~

._;fi
:~,

I ova biljeka u vilajetu Kalojan zasluuje panju: , ,J.):._, '!Y. _,}Jj _, .:,~y_ Jj l. o\;>1.;.

..;1: _ JJJI. .11_, _,11;

Iznad ovoga ima ova marginalija: ...;fi ..s' ..>,;)li.J.::J.J"" ~.:.:JJI r fJ.JI rt} Jl.;.e ..;J,,J, """...:..._p.~\ .s:.4- J_,l J);.l)":?" IS"J. ~)Jlj~ JY!J U jednom posebnom vojnu~kom deftru iz 892 po H. koji se odnosi na vojnuke Alada-hisara (Kruevac) i Kustendila (Konstandin-ili) 147 saznajemo da je svaki vojnuk imao batinu ( ...::.!.~) kao i sutinu ovih batina Da bi o tom dali jednu misao, prenosimo jednu od njih doslovno: Oklopnik vojnuk Jovan sin Oliverov ( .;..,:1..11 .u_, u\J!), batina: 6 njiva, jedna livada, jedan vrt. J3atine su po prilici te veliine. Na nekim batinama iznad toga ima i mlin, voke. Ouvanost srpske batine u osnovi jest injenica koja se podudara sa optom politikom Osmana: kako su Osmani ostavljali kaluere, mitropolite i episkope na njihovim starim mjestima sa starim njihovim privilegijama, 148 nita nije moglo biti toliko prirodno koliko zadravanje starih vojnih klasa koje bi mogle da zado- volje vojnike potrebe koje su se tako osjeale. to se tie samih vojnuka, bez sumnje njihovo najvanije svojstvo jeste to da su vojnicL1 41' Oni nisu raja. Ne ulaze u status raje. Kao to se vidi iz primjera koji smo gore naveli, naroito je spomenuto da su neki od njih stare spahije. Cak usljed ovog njihova svojstva jedan je vojnuk mogao lako da unie u klasu timarnika spahija. 150 Nema sumnje da su oni u istom vremenu stvarni ratnici i da vojuju. 151 Bar oklopnici vojnuci (.:..~}<:<;- ,:.,~<._,::_,) ija se imena pominju u vojnukom defteru Kiistendila i Alada-hisar, (Kruevac) iz 892 po H. i u defteru Av lo'" Uopte o batini u Srbiji i Bosni pogL Kadlec, 98, 102-105; Truhelks, 53 i dr. '" Defter Debra iz 871 po H., pogL bilj. 109. '" Defter Kreva koji pripada vremenu Murada II. (pogL bilj. 67), str. 62. "' Tapu defteri Arh. Pretsj. vL, br. 21: Defter imena voj nuka live Custendila i live Aladahisara (Kruevac).

"' .j)\5"_,_:.

.J.>..::l.j .;'6

.,.;_,~_,;.. ~.::.~ rr

.J'

!l_,J!.~_) .;j'j_.

(Kalabaka)

\1 c.31;li .J~

~-!1 }_, .sJ!s:)_. ~.:....;.)lb

0-"j}_,J, J .J.h)_,i-' 0.;,J;..j'... J 0-"Ji:-~ ..S:,!' ;!J. jL11... _, .!l.}lbL!>~ t IJM 0~\.,":" ):M ...:..l..,..,}:! f""" _, Jl...(Deft. Tirhale pod br. 167, str. 124a).

' " . Yiiriik ve tatar ve voynuk taifeleri dabi askeridir (Kanunname sultana Sulejmana, TOEM, sk 40) i Galabov, Osmano-turski izvori ... ,21. "" Pogl. gore bilj. 139. "' I u XVI. vijeku vojnu ci Poege jahali su na graninu slubu i u akin a tla, 1 ve tonlan ve gonderleri ve kalkan!an ile {pogl. Zakon Poege iz 952 po H., Barkan, pom. djelo, 303). U Bosni je preputeno vojnucima uvanje tvrava Broda, Neretve, Akhisara i Sinja (Bosa11ska kanunama iz 922 po H., Barkan, 395). Upor. Broquiere, 208.

48

Halil Inaldik

nije 991 po H.' 62 po porijeklu su takvi. m Dok su se vojnuci Bugarske koji su vezani za carsku konjunicu ( .r"' J,!... l l sauvali due vremena, vidimo da su se u drugim oblastima vojnuci umanjili ili su bili potpuno dokinuti. Po svoj prilici i oni su poput jaja i musellema uzeti iz aktivne ratne slube u pozadinske slube. Poslije uslijed dokidanja giindera zbog toga to se vojnuki jamaci nisu upotpunjavali na vrijeme, 154 uslijed toga to su se b~tine mijeale sa raj inskom zemljom i gubile, 155 zato to centar nije mogao da preduzima mjere na vrijeme/ 50 - organizacija se kvarila i rasula ili je sama vlast na dosta mjesta s vremena na vrijeme dokidala ova svojstva vojnuka157 i prihod njihovih batina vezivala za has ili timar. Sigurno je da je osmanska drava, iako je ostavila stare vojnuke, i njih kao to je to bilo i na hrianskim timarima, ustrojila prema slinim kadrovima u svom vlastitom organizmu. Slinost izmeu organizacije jaja i musellema za koje se zna kao za najstariju vojnu organizaciju Osmanaus i vojnuke organizacije na prvi pogled upada u oi. Tako mislimo da izrazi u vojnukoj organizaciji kao vojnuk, lagator, batina pokazuju koji su osnovi preli iz srpskog vremena, a izrazi kao tursko eri-baa, (ser-asker), gunder (gonder), jamak, ekindi ta su Osmani donijeli ovoj organizaciji. U osnovi iflUk musellema mnogo je blizak batini. I na ifluku su prava naslijea iroka. Cifluk prelazi onome ko god ostane iza musellema od sinova mu, ili brae ili drugih mu roaka. 150 Ali se i na batinu, kao to je to sluaj na musellemskom ifluku, trpani su ljudi svana di bi se popuni'> broj jamaka. Batina, kao i ifluci, pominje se imenom osobe kojoj je nekad pripadala.100 U organizaciji jaja i musellema su jaja-bae, a kod vojnuka eri-bae i laga tori komandanti i dobivaju timar. Ispod njih na jednoj strani dolaze jaje, a na drugoj strani vojnuci. Bilo u organizaciji jaja i musellema, bilo u vojnukoj organizaciji, na niem stepenu zauzimaju mjesto pomonici-kandidati, ija je dunost ista i koji se zovu jamaci. Njihov broj je na obje strane odreen (2-8 jamaka). Skupu jamaka podrenih svakom jaji, musellemu ili vojnuku u obje organizacije daje se ime gunder (gonder). Na kraju obje organizacije podvrgnute su istom postupku i poto su odreene za neke pozadinske slube u veini oblasti su dokinute, a njihovi ifluci ili batine dati su timarima. 101 Tvrdnja da su vojnuci uspostavljeni od strane rumelisk9g begler-bega Timurtaa 779 po H. (1377-1378 n. e.) 102 moe da samo ima veze sa jednom aktivnou ponovne organizacije. Dok smo gore objanjavali porijeklo vojnih grupa razliitih jednih od drugih poput hrianskih timarnika spahija i vojnuka, nastojali smo da idui nazad od najstarijih osmanskih dokumenata pokaemo njihovu vezu sa slojevima prije osvo'" Vojniki defter Custendila i Aladahisara, pogl. bilj. 147; opirni defter Avlonije iz 991 po H., pogl. bilj. 107. '" Suprotno tome postoje kara-voynuklar (prva polovica XVI. vijeka, Galabov, 20). '" Pogl. Vojnuku kanunnamu, Barkan, pom. dj., str. 266. "' Primjer za to, pogl. Galabov, 55. '"' Pogl. Galabov, 58, 62. "' U def!eru Avlonije iz 991 p~ H. (pogl. bilj. 107); voynugan-i mensuh-i karye-i Viso~ka, karye-i Grabocka ma' voynugan-i mensuh-i karye-i Grabova, voynugan-i mensuh-i karye-i Po thom; za dokinu te vo jn uke u Bugarskoj pogl. Galabov, 59. '" Pogl. A~ik-Pa~azade, 40, 97; Ne~ri-Taeschner, 45. '" Kanun Galipolja iz 924 po H. o miisellemima i pjeacima (piyade), pogl. Barkan, pom. dj., 242. '" Poput Dimitrijeve batine ili iftlika jaj~ Ogulbega. '" Pogl. bilj. 157. '" Hoda Sadeddin, Tac iit-tevarih, I, 94.

Od Stefana Duana do Osmanskog carstva

49

jenja i ukazali smo da je osmanska drava njihovu staru z~mlju i klasni status u osnovnim linijama sauvala. Bez sumnje je na taj nain vie vizantisko-slavenskih ustanova prelo Osmanskom carstvu. Nije vjerovatno da su stare hrianske spahije, pOto su ostavljene na svojim mjestima, barem u nizu ustaljenih obiaja i tradicija presjekli svoju vezU: sa starim odjednom i potpuno. Bolje poznavanje osmanskog timara u Rumeliji pomoi e nam da odredimo ove lokalne tragove koji dolaze s vana u timarskom sistemu. Ovdje emo raspravljati o jednom lokalnom porezu na prihod koji je uniao samo u timarski organizam, da bi pokazali ovaj uticaj i djelovanje. Prema zabiljeci jedne kanuname koja dopire do na poetak XVI vijeka,tr.a u okolini Sofije gospodari timara, poto uzmu desetinska davanja od raje, uzimaju poslije po vrhu od batine dvije mjerice penice i dvije mjerice jema pod imenom harman resmi (pristojba na gumno). (Posebno je naznaeno da se to uzima takoe mjesnom mjericom). Ovo davanje je jedno davanje koje odudara od optih osmanskih zakona. Zbog toga je sultan Sulejman Zakonodavac idui na beogradsku vojnu, ukinuo ovo davanje da bi 'zadovoljio raju ovoga kraja koji je blizu ratne oblasti. 106 Ali su spahije uspjele da tvrdei uz svjedoanstva staraca da je dok je ovaj vilajet bio u nevjerstvu i zabludi, od raje po obiaju uzimana pristojba na gumno (adet-i harman)<<, povrate ovo davanje (932 po H.). 106 Znamo da je jo u vrijeme cara Samuila (976-1014) bugarski seljak davao kao porez na proizvode godinje jednu mjeru prosa i posebno jedan up vina. Cim je Bugarska prela pod vizantisku upravu, ovi porezi su onakvi kakvi su ostavljeni.'o7 Eto davanje otsjekom na proizvode koje vidimo u osmansko doba kao neto razliito od desetine nije nita drugo nego ovo davanje. Isti porez susreemo u XIX. vijeku pod imenom gospodarlik u Vidinu i njegovoj okolici. U ovo doba seljak, da ne bi plaao agama po iftu pristojbu koja se sastojala od odreene koliine (50 oka) penice, jema i mjeanca, izazvao je 1850 godine veliku pobunu. 168 Tako se ovo staro davanje koje se uprkos pokuaja Sulejmana Zakonodavca nije moglo ukinuti, uvrstilo u timarski organizam i odralo se do posljednjih vremena Carstva. Dodajmo ovdje da se lokalna davanja iz vremena prije osvojenja koja su unila u organizam osmanskog timara ne sastoje iz toga.
"' Zakon Sofije (932 po H.), Barkan, pom. dj., 252. '" U istonim pokrajinama Anadolije ukinuta je takva jedna stara dabina pod imenom resm-i ~ahnegi u veini mjesta. (Barkan, pom. dj., materija resm-i ~ahnegi). Upor. W. Hinz, Das Steuerwesen Ostanatoliens im 15. und 16. Jahrh., ZDMG, Bd. 100-1, str. 181. '" Stanovnitvo ovoga kraja, pridruivi se maarskoj vojsci koja je 1443 g. napredovala, pobunilo se (Halil Inalcik-Mevlut Oguz, Yeni bulunmu~ bir Gazavat-i Sultan Murad Han, DTCF Dergisi VII, br. 2, str. 488). InG Barkan, 252. "' e. Jireek, Geschichte der Bulgaren, Prag 1876, str. 410. '"' Hali! Inalcik, Tanzimat ve Bulgar meselesi, Ankara 1943, str. 45--105. "' U Del vinu u selu Sopote (..;; >;") oenjena raja davala je godinje spahiji jednu mjericu penice, jednu mjericu jema (defter Avlonije iz 912 po H.). U Bosni novana dabina polja ina ( e".'J_,, ) koja je uzimana od kue zadrana je uz modifikaciju. Pola te dabine uzimao je go;podar timara, a pola sandak-beg(Bosanski zakon iz 1516 po H., Barkan, 397, 399). O tome da je dabina na vino koja se uzimala od grkih sela u livi Galipolje ostala iz staroga vremena ima u kanunnami ovo objanjenje: Zikrolunan kabakulak adeti ve mona polya kadimi kanunlard!r (Zakon Galipolja, iz 1519 po H., Barkan, 236). O tome kako su ostale stare dabine posebno pogl. Zakon Kipra, Barkan, 349.

50

Hali! Inaldik

Gore smo ukazali na martolose (,:,1.._,1;;1..) k9je smo sreli u defterima vremena Osvajaa. Prema tim zabiljekama: l) martolose vidimo u tvravama Golupcu i Vidinu na Dunavu; 2) objanjava se da su oni u Golupcu hriani spahiskog roda; 3) Ovi se dijele na dvije grupe: kao martolosi koji primaju platu t. j. dnevnicu i martolosi koji su musellem, t. j. osloboeni od davanja; 4) golubaki martolosi sa platom nalaze se u odjeljenjima od 10-15 lica pod upravom jednog starjeine i svako se odjeljenje pominje imenom svoga starjeine. Dnevnica svakog martolasa je dvije ake. Oevidno je da su se ovi martolosi prikljuivali akinima. Sinovi i braa martolosa zapisani su s njima zajedno posebce. Tvrdnja da su odjeli martolosa ustanovljeni od Murada Il 170 bez sumnje nije dovoljna za objanjenje porijekla martolosa. Iz gornjih primjera vidi se da su oni podruni vojnoj organizaciji koja u drugoj polovini XV vijeka slue na granici, u tvravama na Dunavu. Cinjenica da su martolosi kasnije openito smatrani graninim, tvravskim vojnicima i akindijama 171 bie da je u vezi.sa ovim njihovim porijeklom. Donado da Lezze (Angiolello) smatrao ih je u dobu sultana Mehmeda isto to akindije (simili a questi aganzi). 172 Dok u defterima unutranje Rumelije koje smo gore ispitivali susreemo martolose, oni se u ovim oblastima tek u slijedeim vijekovima vide. 173 Osmani su u tvravama upotrebljavali raju da bi zauzela mjesto obrambenih snaga potrebnih u velikom broju. Ovaj postupak, odredili raju za uvanje tvrava na taj nain to se uini osloboena poreza i nameta (muaf ve miisellem) primjenjivan je u unutranjoj Rumeliji od prvih vremena osvojenja. Dok se istrauje porijeklo martolosa s tim da li su oni u osnovi raja ili pak vojnici, ima jedna stvar na kojoj se treba zaustaviti.m Kao kod ostalih nosilaca slube koji spadaju u raju, npr. kod derbendija, i kod njih se u defterima katkada oznaava oprotenost od poreza (miisellem martoloslar: od poreza osloboeni martolosi). 175 Stvarno ima dokumenata o tome da su od derbendiske raje pravljeni martolosi. Ne mislimo da je, kao to je to sluaj kod vojnuka, batina posebne prirode elemenat martoloske organizacije. Ako se katkada nae marto losa sa batinom, 110 ovdje treba shvatiti batinu kao rajinski ifluk. 171 Isto tako poetkom XVI vijeka zapisano je izmeu raje hiljadu akindija i njihove batine su osloboene od bilo kakvog davanja. 118 Ipak svaka od raznih grupa koje vidimo u ovoj klasi pod imenima crnih martolosa (kara marto los), od davanja osloboenih martolosa (miisellem martolos), martolosa sa plaom (ulufeli martolos) moe biti posebnog porijekla. U svakom sluaju pravi martolosi treba da su po svom porijeklu odreena i samo"' Prema Barbaru (pogl. Anhegger, Martoloslar hakkinda, Tilrkiyat mecmuasi, sv. VII-VIII (1940--1942), str. 285). "' Anhegger, pom. dj. 283 i dr. m Kod Anheggera str. 286, 308. - Mihajlo Konstantinovi, jedan Srbin koji je sluio izmeu 1455--1463 u janjiarskom odaku, govorei u svojim uspomenama o martolosima, kae da ovi vojnici koji se sastoje od nekoliko stotina lica vre straarsku slubu u pograninim obrambenim oblastima. (Jireek, Gresch. der Bulgaren, str. 456). "' Anhegger, 286 i dr. "' Pogl. str. 27. Znamo da je obean timar jednom martolosu kao nagrada za izvanrednu uslugu (Dursun bey, TOEM ilavesi, str. !30). "" Pogl. Anhegger, dodaci, br. 19. "' Anhegger, 293. "' Pogl. gore bilj. 141. "' Pogl. Bosansku kanunnamu iz If22 po H., Barkan, pom. dj. str. 397.

Od Stefana Duana do Osmanskog carstva

51

stalna organizacija, razliita od raje oprotene i osloboene od davanja. Samo ime martolos pokazuje porijeklo strano Osmanima. Pitanje je da li njega treba traiti u Vizantiji, kao to misli Anhegger, 179 ili pa)!: u organizaciji srpsko-maarske granice. Moe se energino tvrditi da su Osmani pod pritiskom potreba ovu klasu vojnika proirili pripajajui im od davanja oprotenu i osloboenu raju i da su je, kao to to pokazuju neke organizacione osobenosti (organizacija odjeljenja) ponovo ustrojili. Cak da bude pretjerana izjava Donalda da Lezze da se u vojsci Mehmeda Osvajaa nalazilo u pohodima protiv Karamana i Uzun Hasana 6.000 hriana martolosa/ 80 nesumnjivo je da su oni u ovo doba zauzimali vano mjesto meu hrianima vojnicima u Rumeliji. Pqslije osvojenja Maarske pak martolosi srpskog porijekla koji su se upotrebljavali u ovoj zemlji, naroito u tvravama, zauzee vrlo vano mjesto. 181 Ovi redovi koje je nekada napisao Truhelka za Bosnu nadahnuvi se savremenim dubrovakim ispravama, mogu se bez oklijevanja primjeniti na iroke oblasti Rumelije. On je rekao: Ove isprave potvruju da Osmani nisu nikako unitavali domae ustanove, nego da su naprotiv prilagoavajui se tim ustanovama ak i sluili tim ustanovama. Uostalom to da su bogomili, zato to nisu htjeli da izgube svoja imanja, primali u masama islam sastoji se od legende. Istoriski nema jedne jedine injenice koja bi mogla da potvrdi prisilnu islamizaciju. Ai zato ima vrlo mnogo dokaza da su muslimani u mjestima u koja su unili ostavljali hriane u njihovoj vjeri ne uznemiravajui ih. 182 Oevidno je iz izuavanja starih osmanskih deftera da se osmansko osvajanje ostvarivala prosto u jednom sistematskom obliku prolazei kroz odreene faze: prvo etapa zaduenosti haraem (haradgiizarlik), pretstavlja vrijeme navikavanja; iza toga katkad potpuno mirnim sredstvima uklanja se domaa dinastija. Ali su zadrani elemeti koji pripadaju staroj dravi i prilagoavani su osmanskom poretku jednim izvrenim popisom. Iza toga je novi poredak davao svemu svoj kalup. Ali se ni jednom nailo na jednu stvar kao to je ukidanje staroga poretka odjednom i u cjelini i primjenjivanje silom osmanskih zakona i uredaba. Moe se rei da su se Osmani smjestili u oblastima koje su osvojili konzervativnom politikom: vjerske ustanove, statusi klasa, upravna podjela, 183 dabine.' 84 domai obiajjl 85 i najzad vojni slojevi u osnovi su sauvani. Najveu i najzamaniju novost sainjavao je timarski sistem, bolje rei osmanska upravna i vojna stabilizacija na njega se oslanjala. Ali, kao to je to gore dodirnuto, i on se zato to
"' Anhegger, 285. "' Pogl. Anhegger, dodatak br. 3 i str. 286. Konstantinovi.

Gore upor. bilj. 172 sa brojem koji daje

'" Pogl. Anhegger 287 i dr. - O martolosima nisam mogao vidjeti ovaj rad: D. Popovi O martolosima u turskoj vojsci, Prilozi, sv. 8 (1928), str. 213-229. "' Pom. lanak, turski p revod, 57-58. "' Doline i kotline rastavljene jedna od druge bregovima u Albaniji, ograniavale su prostore vlasti starih velikaa. Ove su upe i dalje pod osmanskom upravom pretstavljale osnov upravnih jedinica (veinom subailuka). Isto stanje vidimo u Makedoniji i Srbiji. Osmani su i kad su Maarsku osvojili, sauvali stare upravne granice (Predgovor defteru sandaka Segedina od H. Kuna, koji se upravo izdaje od T. T. K. (Tursko istorisko drutvo). "' Pogl. gore bilj. 169, i Hinz, pom. lanak. '" U sandakim kanunnamama koje je objavio Barkan lako je vidjeti koliko su Osmani pokazivali obzira svagdje prema adet-i kadime (starom obiaju).

52

Hali! Inaldik

nije u suprotnosti sa zemljinim pravom i sa stanjem klase spahija i zato to su stare hrianske spahije uzete u timarske okvire, lako stabilizovao i nije otvorio put velikim borbama. 186 Ukratko, Osmani su se isprva zadovoljili, bilo uslijed nunosti, bilo pak da ne bi izazvali u novo osvojenim oblastima otpor naglim promjenama suprotnim navikama i osjeajima naroda, da na postojei poredak prosto nabace pokrov . svoje vladavine. Poslije je drava da bi prosto produila stalne borbe u Anadoliji i Rumeliji imala potrebu za velikim vojnikim snagama. Naroito uslijed toga to je trebalo postaviti vojsku u stotinama tvrava,. ona se sueljavala sa opasnou da na taj nain rastoi u ovim irokim oblastima osnovne aktivne vojne snage i da joj se iz ruke ne izmaknu. Meutim u zemljama koje smo gore razgledali samo u tvravi Novo Brdo (Novaberda) sullreemo 10 pukara janjiara. 187 Na taj nain nalaenje meu snagama za uvanje tvrava u velikom broju domaih hrianskih snaga koje pripadaju raznim formacijama, timaniika, plaenika ili prosto oprotenih od dabine, rezultat je jedne takve nude. Najzad, drava je time to je sada ostavljala na njihovim mjestima hrianske vojnike koji su se u doba haradarstva navikli na slubu u osmanskoj vojsci kao pomona vojska pod upravom svoje vlastele, naroito hrianske spahije, zadovoljavala je stalno rastue potrebe za vojnim snagama. Ovo je bio jedan faktora koji su osigurali premo osmanskog -bejlika nad njegovim protivnicima u Anadoliji. Za osmansku dravu, iako je zadravanje domaih vojnih klasa proizlazila s jedne strane iz vojne potrebe, s druge je to strane s gledita drutvene politike trebalo biti shvaeno kao najpogodniji postupak. Ukidanjem stare drave ili dinastije koja je tu dravu pretstavljala ostalo je pred osvajakom dravom niz vojnih i vjerskih slojeva Njih je trebalo ili posjei, ili ih je trebalo stjerati meu raju/88 ili je trebalo da nastave svoju dunost pod upravom nove drave. Nije bilo uzroka koji bi Osmane silili na ova dva prva puta ili su se takvi uzroci rijetko javljali. Ali sa primjenom treega puta drava je osiguravala velike dobitke i njih je vezala za sebe. S ove strane ovi domai vojnici i ljudi iz uprave i vjerski ljudi znali su vrlo dobro da, ako se ostvari najezd~ katolikih hrianskih snaga koje. dolaze sa Zapada, sve e se silom izmjeniti, i oni e kao jeretici biti izloeni progonu i pritisku i bie primorani da svoja mjesta prepuste njima. Stoga oni nisu pokazali protiv osmanske najezde beznadeni otpor, a poslije su se za nju vezali u pravom smislu.188a Cak je vie elemenata aktivno pomoglo stabilizaciji ove vlasti. Poslije osvojenja bilo spahije, bilo kalueri i episkopi osjeali su da su sada njihov poloaj i veina privilegija osigurani i zagarantovani u regularnim i sreenim okvirima jedne snane i centralistike drave namjesto nesigurne vladavine jednog slabog i haradarskog princa. Ova atmosfera sigurnosti koju je davala drava pretstavljala je najbolju propagandu za njena budua irenja.
"' U Albaniji uslijed pomoi i potstreka od strane italijanskih drava i osobenosti zemlje domaa feudalna gospoda nisu proputala da se bune i da pruaju otpor. Pogl. H. Inaletk, !skender bey, IA, suz 52. '" Defter oblasti Brankovia iz 859 po H., pogl. 68b. "' U Novom Brdu jedan dio hriana spahija preuzeli su na sebe oko 864 po H. da izvlae vodu iz rudnikih jama. (Kanuname-i Sultani ber mueeb-i orf-i osmanj, Paris, Bibi. Nation., man. ture 39). "' (le Grand Ture) le plus obbey de ses subjectz que seigneur que je eognoisse (B. de La Broqiere, 273).

Od Stefana Duana do Osmanskog carstv"

53

Zato je trebalo da osmanski vladari napuste ovu pomirljivu politiku koja je pomagala irenju njihove i ukorenjavanju vlasti? Naprotiv, sredina u koju su doli i tradicija olakavali su potpuno takvu jednu politiku i Osmani su sigurno od poetka dugo;vali blistavu sreu svoje .drave upravo toj politici. Stvarno, ovaj karakter drave, kao to su to pokazali F. Kopriilii i P. Wittek, u vezi je s jedne strane s time to je ona roena kao drava na krajini (marche), s druge strane vezan je za uticaj i aktivnost uleme koja je donosila jednu tradiciju upravljanja sa irokim shvatanjem. Da su u doba uspostavljanja drave ljudi na najviim poloajima bili kadije, to je injenica koja zasluuje panju. Zahvaljujui tome uvrstili su se i postali osnova 'uprave Carstva stari vjerski principi snoljivosti i zatite iz islamske tradicije188b u pogledu na nerriuslimanske podanike. Ideologija ratnih upada i borbe za vjeru ove krajinske drave nije joj smetala da usvoji realistike sklonosti do krajnje mjere tolerantnog i pomirljivog krajinskog drutva. 189 Ukratko osnovni karakter same osmanske drave nije koio izmirenje sa domaim ustanovama i klasama, ve ga je naprotiv potsticao. 190 Karakter osmanske drave kiw carstva dinastije koja nema drugog cilja osim da iri svoju vlast ovdje se snano manifestuje.*
""b Za ovo pogl. P. Wittek, De la dfaite d' Ankara ... , turski prev., Belleten, br. 27 (1943), str. 559-560.

"' Pogl. M. F. Kopriilil, Les origines. :. , str. 83 i dr. "" Ostavljanje staroga poretka i klasa nije samo injenica koja je karakteristina za oblasti koje smo ispitivali, nego je rezultat jedne opte politike. Imamo namjeru da u budu nosti objavimo jednu takvu studiju i za druge oblasti Rumelije. Osman! su i u Anadoliji primjenili istu politiku ak u iroj mjeri. U bej!icima koji su pripajani svakovrsni elementi koji su obnaali javne slube ostavljani su na svojim mjestima time to su lm prosto izmjenjivan! berat! na ime osmanski caeva. Sami pripadnici domaih porodica premjetani su na vane dunosti, na poloaje sandak-bega u oblastima gdje nisu mogli Izazvati nerede. Mulktimari, divani-malikane sistem jesu rezultat mirenja sa starim poretkom (Za ovo pogl. O. Barkan, Malikane-divani sistemi, THIM, II (1932-1939), str. 119-184). - U Anadoliji se nalaze hrlanski gospodari timara. U livi Bajburd biljei se 63 spahiska nevjernika sina. (Arh. Pretsj. vl., tapu deft., br. 387, str. 925). Postojanje hrlana koji su uivali feudalna rentu (dirlik) u tvravi Kutahija 990 po H. postalo je predmet albe centralnoj vlasti, i utvreno je da su neki od njih uivali dirlik s oca na sina od vremena sultana Mehmeda Osvajaa a neki da su imenovani od strane bivih careva zapovjeu i ostavljeni su na svojim mjestima. Njihove izjave da imaju u rukama fetve o tome da je sada desetina pravo hriana pokazuje koliko se najzad izmjenio mentalitet u ovo doba (Original ove zapovjesti, Miihimme defteri, br. 48, str. 30, datum 18 redep 990). * Ovaj rad je poslao naem asopisu D-r Halil Inaldik, prof. Fakulteta za jezikoslovlje, istoriju i geografiju u Ankari. Rad je sa turskog jezika preveo Nedim Filipovi.

54

Hali! Inaldik

RtsUME

En se basant sur de precieux materiaux qu'il a trouves dans les Archives de la Presidence du Conseil des Ministres a Istanbul et dans d'autres archives turques ainsi que sur de riches documents deja publies et en corroborant tout cela par les resultats auquels sont parvenus les eminents historiens contemporains de l' Empire ottoman le professeur H. Inalcik traite dans cette etude la question de !'expansion de la puissance ottomane dans les Balkans. La raison principale de la prompte propagation de ce pouvoir et de sa consolidation rapide dans les Balkans, le' professeur Inalcik la voit premierement dans l'aptitude de !'Etat ottoman a concilier les interets de la classe feodale musulmane avec ceux des classes feodales des Etats chretiens Iiquides par les Ottomans, secondement a etendre et a fortifier graduellement ses institutions fondamentliles, sa pussance economique et militaire par !'adoption de quelques-unes des institutions trouvees dans !'organisation des Etats balkaniques. Il fonde sa these en prem'ier lieu sur l'etude de document relatifs aux territoires d' Albanie, de Macedoine, de Serbie et en partie a ceux de Bosnie et Hercegovine et de Bulgarie. Par cette etude le professeur Inalcik projette une vive lumiere sur le developpement du systeme des timars comme aussi sur celui de quelques institutions que l~s Otomans ont empruntees a !'organisation des Etats de Serbie et de Grece.

HAMID HADiBEGIC

DIZJA ILI HARA


Porezi i nameti u Osmanlijskoj imperiji pretstavljaju jedan vrlo sloen i obiman problem. U prvim stoljeima broj poreza bio je mnogo manji, a kasnije u toku razvoja i opadanja carstva njihov se je broj toliko umnoio, da ih je vrlo teko sve obuhvatiti. S obzirom nq, njihov pravni karakter oni se dijele na dvije grupe: jedno su porezi koji baziraju na principima eriatskog prava i zovu se h u k u k-1 ~e r ' i ye, a drugo su porezi koji su propisivani naroitim zakonskim odredbama te se nazivaju r ii s Om-l orf i ye. Dizja spada u prvu kategoriju. Taj njen karakter podvlai se u svim izvorima i dokumentima.' I u smislu tih propisa dizja je porez koji daju odrasli nemuslimani za svoju linost kao znak pokornosti i lojalnosti. Obraujui ovaj problem dizje na osnovu izvornog arhivskog materijala iznijeemo u kratkim potezima i osnovne pretpostavke eriatskog prava o tom pitanju. To je potrebno radi boljeg poznavanja samog predmeta. Pri tome emo se ograniiti na pitanje ovoga poreza u Osmanlijskoj carevini, naroito u naim krajevima, a ;>pecijalno u Bosni. Za utvrivanje dizje i njenog iznosa u XV i XVI vijeku imamo podataka u kanun-namama, koje se odnose na nae zemlje, kao i u kanun-namama ostalih podruja Osmanlijske imperije. A za 9alja tri vijeka posluiemo se arhivskom graom, na koju smo naili u naim turskim arhivima. Na osnovu ovog materijala moe se ustanoviti, koliko se je plaalo na ime dizje u Bosni, a koliko u drugim krajevima do druge polovice XIX vijeka, kada je ovaj porez kao takav dokinut. S obzirom na vanost samog predmeta donijeemo u turskom tekstu i prevodu dokumente, koji su potrebni za utvrivanje tih injenica. Ali, zbog prostora, u ovom broju Priloga obuhvatiemo samo period do kraja XVIII vijeka, a u slijedeem broju doi e XIX vijek. Dizja je bila jedan od glavnih dravnih prihoda, koji je troen uglavnom u vojne svrhe. I syaka promjena u visini dizje proisticala je iz potreba tadanjeg finansijskog stanja u dravi. Zato je prouavanje dizje od velike vanosti za utvrivanje ekonomskih prilika u Osmanlijskoj carevini. Sama rije dizja u arapskom jeziku dolazi od glagola gezaun, to znai: nagraditi, platiti, dostajati. Moe da se upotrijebi i u smislu kazne. Prema tome rije dizja moe da znai nagrada ili kazna. 2 Kao termin ona ima smisao protu' O dizji se govori u 29 ajetu IX sure u Kur'an-u. ' Ako bi se uzelo, da se pod terminom dizje podrazumijeva kazna, onda bi to znailo kao da se od nemuslimana uzima dizja kao neka kazna zato, to nisu primili islam. Medutim nemuslimani koji pristanu na plaanje dizje stiu slobodu vjeroispovijesti i dravnu zatitu u tom pogledu. Prema tome dizja se nikaku ne moe tumaiti u smislu kazne.
4*

56

Hamid Hadibegi

naknade, jer onaj koji daje dizju dobiva pravo na zatitu i sigurnost ivota i imetka. Zbog toga se nemuslimani u islamskim zemljama i nazivaju tienicima (zimmf). Istaknuti indijski uenjak ibli Numani (1857-1914) u svom djelu o ivotu i vladavini drugog halife Omera kae o pravnom karakteru dizje ovo: Najposlije moemo prei na pitanje razreza dizje. Iako sam o ovQm predmetu napisao jednu posebnu knjiicu na urdu jeziku, koja je izala i na arapskom i na engleskom jeziku,3 smatram za potrebno da i ovdje ukratko objasnim ovo pitanje. Cilj razreza dizje bio je potpuno jasan ve od prvog uspostavljanja islamske vladavine. Vidjelo se, da je to porez koji se uzima u zamjenu za to, to muslimani preuzimaju pod svoju zatitu nemuslimane. Ali smisao postojanja ove dizje u doba halife Omera je tako jasan, da nema mjesta nikakvoj sumnji niti ravom tuma-

enju.

Prvo, halifa Omer je, kap Nuirevan;' odredio za dizju razliit srazmjer. Vidi se da ovo nije nova stvar, nego da je to' isti porez koji je razrezivan od strarte Nuirevana." Drugo, jasno je da se dizja uzima kao ekvivalenat za zatitu. Kao to smo iznijeli u prvom dijelu nae knjige, kada su se muslimani povukli (iz Humsa) da bi se pripremili za borbu na Jermuku, povratili su dizju koju su bili pokupili od stanovnitva ama i Humsa, jer nisu bili u poloaju da ih l\tite. 0 Nadalje dizja se nije uzimala 'od nemuslimana koji su uestvovali u pokretima vojske. U zapovijesti koju je halifa Omer sedamnaeste godine po Hidri uputio svojim funkcionerima u Iraku rekao je: Koristite se konjanicima, ukoliko vam budu potrebni. Ali od njih nemojte uzimati dizje. 7
Naalost do ovog njegovog rada nisam mogao doi. Nuirevan je perzijski vladar iz dinastije Sasanida. Vladao je 48 godina i bio poznat po svojoj pravednosti i izvan granica Perzije. Umro je 579 godine. " Ova vrsta poreza postojala je i kod starih Egipana, Grka i Rimljana. Dordi Zejdan u svojoj istoriji islamske civilizacije veli ovo: Glavarina nije islamska tvorevina nego je ona stara jo iz antike kulture. Nju je uspostavil<~ grka Atina na stanovnike primorskih krajeva Male Azije oko petog stoljea prije roenja Isusa kao zamjenu za njihovu zatitu od napadaja Feniana. A F~nicija je tada potpadala pod Perziju, te je stanovnicima tih obala bilo lako davati novac u prilog svoje zatite. Rimljani su uspostavili dizju na narode koje su pokorili. Ali ona je bila mnogo vea od one, koju su kasnije uspostavili muslimani. Kada su Rimljani osvojili Galiju (Francusku) stavili su na svakog njenog stanovnika dizju, iji se je iznos kretao izmeu 9 i 15 dunejha (zlatnika) ili oko sedam muslimanskih dizji. Ali dizja nije bila tako velika u svim zemljama , koje su osvojili Rimljani. Oni su stavili najviu u Galiji i njoj slinoj zemlji. Ona je uzimana od njihovih uglednih ljudi i njihovih robova i sluga. I Perzijanci su takoer kupili dizju od svojih podanika. - Tarih-ut-temeddun-ilislamijji, Kairo 1902, I, sb. 169.) " Komandant arapske vojske Ebu Ubejde pozvao je svoga blagajnika Habib b. Muslima i naredio mu, da vrati novac koji je na ime dizje uzet od nemuslimana. Rekao mu je ovo: >Mi smo ovaj porez uzeli da ih titimo od njihovih neprijatelja. Budui da ih, ne moemo zatititi, treba da im vratimo novac. Treba im rei, da mi - i pored prijateljskog raspoloenja prema njima - nismo u mogunosti da ih titimo. Zatim je pokuPljeni novac razdijeljen stanovnitvu. Iznenaeni tim postupkom oni su izraavali elju, da se arapska vojska ponovo povrati i da preuzme upravu nad njima. - Sibli. Islam tarihi VIII, Sadri islam - Hazreti Omer, na turski preveo Omer Riza, Istanbul 1347 (1928), str. 153. 7 Futuh-ul-buldan.

Dizja ili

hara

57

Osim toga ako bi jedna zajednica ljudi makar jednom saraivala s islamskom vojskom, od nje se za jednu godinu ne bi uzimala dizja. Dvadeset druge godine po Hidri (644) tako je postupljeno prema stanovnitvu Azerbejdana. Oni koji su tamo radili u toku jednog dijela godine sticali su oprost od dizje za cijelu godinu. U ugovoru koji je iste godine sklopljen s glavarom Jermenije usvojen je isti princip." Ponovo u ugovoru koji je te godine sklopljen s Durdanom stavljeni su ovi uslovi: Mi se obavezujemo da vas titimo. A vi ete nama plaati dizju. Ako mi budemo od vas traili vojniku pomo, odustaemo od uzimanja dizje." Ukratko, rijei hallfe Omera, njegovi postupci pokazuju na najjasniji nain smisao postojanja dizje. Principijelno dizja se je troila samo u vojnike svrhe. Prije ovoga jedan dio ubirao se je u naturi. U Egiptu od svakog obveznika uzimana su 4 dukata (dinar - 4 dinar-a odgovara l engleskoj funti), ali mjesto polovine od toga uzimane su stvari kao penica, ulje, maslo, sire i med. A to je pretstavljalo prehrambene artikle za vojsku. Meutim kasnije, kada je osnovana posebna uprava za potrebe i prehraq~bene artikle, cijela dizja naplaivana je u novcu. 10 Davanjem dizje nemuslimani stiu slobodu vjeroispovijesti i sva graanska prava kao i muslimani." Prema kanunnami Ejubi-efendije cjelokupni prihodi od dizje u Osmanlijskoj carevini 1071 godine (1661.) iznosili su preko 111,700.000 aki. 12 Nedkof navodi, da je finansijska odjeljenje u Carigradu, koje je rukovodilo poslovima oko dizje, svake godine izda valo oko 15,000.000 potvrda za dizju."l Ako se uzme u obzir da su ovaj porez davali samo odrasli mukarci, onda se moe pretpostaviti koliki je broj nemuslimana u to vrijeme ivio u Osmanlijskoj imperiji. I vazali koji su priznavali njenu vrhovnu vlast i davali joj danak (tj. dizju ili hara) uivali su njenu zatitu protiv svakog napadaja, bilo to iznutra ili izvana. U pogledu izraza dizja i hara kao pravnih termina moemo rei ovo. Dizja je porez koji su nemuslimani davali za svoju linost. A hara je zapravo porez na zemlju. I jedno i drugo se stavlja kao obaveza na nemuslimane. Ali izmeu njih postoji razlika u tome, to dizju ne daju muslimani. Zato primanjem islama otpada ova obaveza. Moe se govoriti samo o tomt!, da li tada mora platiti ono
Tarihi Taberi. Durdan je grad u blizini sjevernih granica Irana blizu jugoistone obale Kaspijskog mora. On je kasnije postao jedan od vanih kulturno-prosvjetnih centara arapske drave. " Sibli Numani, Islam tarihi, VII, Sadri islam - 2. Hazreti Omer, 386--388. " Maverdi (Ebu-1-Hasan b. Muhamed - umro 450 1058), Kitab al-ahkam al-sultanijje, Kairo 1298, str. 137. C. H. Becker, Djizja. Enzyklopedie des Islam, Leiden-Leipzig 1913, s. 1097; Cizye, Islam ansiklopedisi, III, Istanbul 1944, str. 199. . B. Ch. Nedkoff, Osmanli imparatorlugunda cizye, Belleten VIII, Ankara 1944, str. 603 .i 606. (Na turski preveo: Dr. Sinasi Altundag iz Sammulung orientalischer Arbeiten, ll Heft, Otto Harrassowitz, Leipzig 1942.) " I. H. UzunGar~n!, OsmanU devletinin merkez ve bahriye te~kilatl, Ankara 1948 g., strana 349. Belin, Tiirkiye iktisadi tarihi (na turski preveo M. Ziya), Istanbul 1931, str. 83. " B. Ch. Nedkoff, cit., str. 622 i 623.

58

Hamid

Hadibe)(i

to je ostao duan kao nernusliman. 14 Meutim kada se na zemlju uspostavi hara, njega mora dati svako, bio njen vlasnik odnosno posjednik nernusliman ili musliman. Zbog toga i primanje islama od strane njenog vlasnika odnosno posjednika ne mijenja nita na stvari. I dalje on mora plaati hara na zemlju. 1G Ova razlika u znaenju dizje i haraa kao pravnih termina istie se u eriatsko-pravnim djelima. Meutim u praksi ova su se dva termina upotrebljavala jedan mjesto drugoga. ", Tako je i izraz hara 17 esto upotrebljavan u znaenju dizje. To vidimo ne samo kod Arapa nego i kod Osmanlija . U turskim dokumentima pored termina dizja i dizjedar nailazimo na izraze hara i haralije. I u naem narodu dizja je poznata pod irnnorn haraa. Zato srno u naslovu i stavili oba izraza.
Dubrovaka republika, zatim vojvodstva Vlaka i Bogdanija te Erdeljsko kraljevstvo priznavali su vrhovnu vlast Osmanlijske imperije i plaali joj godinji danak. To je ustvari kolektivna dizja, koja je u starijim dokumentima preteno

" O ovom pitanju postoje razliita miljenja meu islamskim praVJ:liclma. Pretstavnlk hanefijske pravne kole Ebu Hanife Numan b. Sabit (699 - 767. g.) smatra, da primanjem islama duna dizja otpada. Njegov uenik Ebu Jusuf, kao vrhovni kadija u doba Harunu Reida, dao je ovakvo
tumaenj~:

Dizja se ne uzima od muslimana, osim ako je on prethodno primio islam poslije isteka godine. Ako bude primio islam poto je godina prola, onda je djzja postala obavezna za njega, te e se od njega uzeti. A ako bude primio islam prije nego to se je navrila godina na l ili 2 dana, ili prije l 'ili 2 mjeseca, prije vie ili manje, od njega se nee uzeti nita na ime dizje, s obzirom da je primio islam prije isteka go\flne. - (Ebu Jusuf, Kitab al-harag, Kairo 1032, s. 123). ) Isto stanovite zastupa i Maverdi: koji pripada afiijskoj pravnoj koli. On veli ovo: Ko primi islam, ono to je bio duan dati na ime dizje, ostae na njemu l traie se. (Maverdi, cit., str. 139.) Ibni Rud, istaknuti pravnik malikijske kole (umro 595 1199), podvlai, da veina islamskih pravnika stoji na gleditu, da primanjem islama otpada duna dizja. - (Ibn-u Rud el-Hafid, Bidajet-ul-mugtehid ve nihajet-ul-muktesid, Istanbul 1333, I, str. 326.) To stanovite zauzima i Sejhul-islam Burhanuddin Ali b. Ebi Bekir el-Murginani (umro 593 = 1197.) - Kitab-ul-hidaje, 1326, II, s. 137. U Osmanlijsko) carevini postupalo se je po tumaenju Ebu Hanife. " Mjesto haraa muslimani treba po pravilu da daju desetinu od svojih zemaljskih proizvoda. Ali to nema karakter poreza u smislu haraa, nego se ova desetina smatra vjerskom obavezom kao zekat< i troi se u naroite (socijalne), a ne opte svrhe, kao to je kod haraa. I dok se zemlja s takvom desetinom naziva urijom ili desetinskom (arazi-i o~riye), dotle se ova druga naziva harakom (arazi-i haraciye). Visina poreza na ovoj zemlji moe da bude l desetina, ali po svom pravnom karakteru ona i tada ostaje haraka. U kategoriju harake zemlje spada i mirijska zemlja (arazi-i miriye), kao to je to bilo u Maloj Aziji i u evropskom dijelu Osmanlijske drave. U gornjem tekstu pod rijei vlasnik mislim na haraku zemlju u uem smislu, koja se po eriatskom pravu smatra mulkom, kao i desetinska. A kod rijei posjednik treba imati na umu mirijsku zemlju.

" U arapskom jeziku moe da se kae: platio je dizju za svoju zemlju <..._;,.;\ ~~ cS;I) u smislu platio je hara na svoju zemlju (..._;,.;\d~ cS;I). Isto tako moe se rei: podanici nemuslimani platili su hara na svoje glave ( rr-':JJ dizje

tr

~jji

J-e. l e$)\)

mjesto

... svoje

<{'.?.- .. ).

" Rije hara znai prihod sa zemlje te je u vezi s tim uzeta kao naziv za porez na zemlju, po emu je i zemlja dobila ime haraka.

Dizja ili

hara

59

nazivana haraem.'" Prilikom svog kratkog boravka u Dubrovniku pregledao sam niz dokumenata iz XV i XVI vijeka o plaanju navedenog danka. Na osnovu njih moe se konstatovati, da do polovice XVI stoljea dolazi stalno izraz hara,'" a kasnije esto dolazi i izraz dizja. 20
KO JE DUZAN DA DAJE DZIZJU

Kao to smo gore spomenuli, dizju daju samo nemuslimani. Istaknuti islamski pravnik Ebu Jusuf formulie to ovako: Dizja je obavezna za sve podanike nemuslimane (zimmi) u Sevadu (Irak) i u Hiri kao i u drugim zemljama i to: za jevreje, hriane, medusije (oboavaoce vatre), sabiije i samirije, izuzimajui hriane Benu Taglib i stanovnike Nedrana. 21
" Turski istoriar I. H. Uzunarili veli ovo: Iako je dizja po eriatu porez na glavu vergisi), a hara porez na zemlju (arazi vergisi), kod Osmanlija dizja i hara smatrani su kasnije kao jedno, te je dizjl davano ime hara, pa su i u fermanima upotrebljavani kao sinonimi. Ali l pored toga novac koji su Osmanlije uzimali od vojvodstava Vlake i Bogdanske l od Dubrovake republike te neko vrijeme l od Erdeljskog kraljevstva je od harake vrste. - (I. H. Uz., Merkez ve bahriye te~kilati, str. 321.) Na ime haraa (tributa) Dubrovaka republika plaala je u poetku 500 dukata godinje. Taj je iznos 1444 godine povean na 1000 dukata zato, to je Dubrovnik pod pritiskom krstaa pruio istima pomo davi im prilikom bitke kod Varne jednu ratnu lau zvanu kadirga (ratna laa koja se pokree i jedrima i veslima). Tako veli Ismail Hakkl Uzunarili u svojoj istoriji Osmanli tarihi, I, str 116. Pozivajui se na Jireeka (Istorija Bugara) Uzunarili smatra da je Dubrovnik sklopio ugovor s Osmanlijskom dravom 1365 godine i da je Porta 1380 godine odobrila Dubrovanima slobodnu trgovinu u turskim pristanitima. Osim toga obeala je Dubrovakoj Republici svoju zatitu, a ona se je obavezala na davanje tribUta u iznosu od 500 dukata godinje. Navodno Dubrovani su koncem XVIII vijeka, prilikom traenja da im se odobri trgovina qa Crnom Moru, isticali da njihovi odnosi s Osmanskom dravom datiraju jo iz doba Orbana. To su miljenje zastupali i mnogi drugi, kao to su Engel, Hammer, Matkovi, Nova)<ovi, K. Kosti, Lujo Vojnovi. Meutim Ivan Boi u svom djelu Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku (Beograd 1952, str. 6-7) pobija ta miljenja i kae da su te verzije nastale u doba kada su Dubrovani plaali Porti godinji tribu t i priznavali vrhovnu vlast sultana. On smatra da stvarni odnosi Dubrovnika s Osmanskom dravom poinju 1396 godine, kada su Dubrovani do.bill od sultana garantna pisma, neku vrstu povelja (str. 14). O slobodi trgovine u turskim zemljama Dubrovani su dobili povelju i 1430 godine (str. 54). A 1442 su se obvezali dl! e svake godine slati sultanu poslanstvo s poklonom od 1000 dukata u srebrenom posuu, a sultan se je obvezao da e potivati samostalnost Dubrovake Republike (str. 91). A to se tie haraa, oni su istom 1458 godine pristali da daju svake godine po 1.500 dukata (str. 107-108," 153-155). Time su u naelu regulisani odnosi izmeu Dubrovnika i Porte. Od tada je Republika redovno slala taj tribut, koji se je iza toga stalno poveavao i to: 1468 g. na 5.000 dukata, 1471 g. na 9000, zatim 1472 g. na 10.000, a 1478 godine na 12.500 dukata (str. 186-187, 189, 293, 213). Ovaj se iznos nije vie mijenjao sve do propasti Dubrovake Republike. Ivan Boi bazira ta svoja izlaganja na arhivskom materijalu Dubrovakog arhiva. Glia Elezovi u svojim Turskim spomenicima donio je u prevodu niz dokumenata plaanju toga haraa od strane Dubrovnika, poevi od 1458 godine. Originale tih dokumenata vidio sam u Dubrovakom arhivu, te sam ih citirao u ovom radu u napomenama br~ 19 i 20. God. 860 (1455) sklopljen je ugovor s Bogdanijom (Moldavija) po kojem se je ova obvezala da e Osmanlijskoj dravi svake godine davati na ime haraa 2000 dukata, a u sluaju rata vojsku i konje, te da alju dvoru ptice za lov (av ku~u). - I. H. Uzunarili, Osmanli tarihi, sv. II, str. 421. Sto se tie Erdelja, on je od vremena sultana .Sulejmana Zakonodavca plaao na ime haraa 10.000 dukata godinje. - Tarihi Naima, sv. III, str. 103.
(ba~

60

Hamid

Hadibegi

Pretstavnik malikijske pravne kole Malik b. Enes. (711-795) smatra da dizju treba uzeti od svih nemuslimana, bili oni Arapi ili drugi, izuzimajui jedino pleme Kurej." 2 Pretstavnik afiijske pravne kole Muhamed b. Idris (767 - 819), a isto tako i pretstavnik hambelijske pravne kole Ahmed b. Muhamed b. Hanbel (780-855) zast11paju miljenje, da se od idilopoklonika ne uzima dizja uopte. Prema tome oni ne bi mogli uivati zatitu islamske drave. 23 Kako je Ebu Jusuf bio vrhovni kadija u doba Abasida, to je u tadanjoj Arapskoj dravi primjenjivano eriatsko pravo uglavnom po interpretaciji hanefijske pravne kole. Ta je pravna kola dominirala i u pravu Osmanlijske carevine. Zato se moe rei, da su svi nemuslimani bili obveznici dizje. Obaveza davanja dizje pada samo na odrasle mukarce. Po pravilu nemuslimani nisu bili vojhi obveznici i zato je ovaj porez bio obavezan za njih kao znak njihove lojalnosti prema dravi.
ZENE I DJECA

Od ena i maloljetne djece ne uzima se dizja. Kao obrazloenje za ovo u eriatsko pravnim djelima obino se navodi to, da oni ne spadaju u borce i da se u ratu ne smiju ubijati. 24 Maverdi pak veli, da ena i djeca (kao i lud ovjek i rob) ne daju dizju zato, jer se oni veu za odrasle mukarce. Sta vie ako ena bude ivila odvojeno i samostalno, od nje se nee uzeti dizja, jer se u tom sluaju smatra da ona slijedi mukarce svoga naroda.'" Nt!dkoff primjeuje ovo: Stavljanje dizje samo na mukarce moe ovjeka navesti na pogreno miljenje,. da je to jedan ratni porez (harb vergisi), koji su prisiljeni davati podanici nemuslimani zato to su osloboeni vojne obaveze. Meutim to je pogreno, jer izuzimanje od ovoga ena i djece bazira na samom eriatskom propisu. Seriat je njima obezbijedio islamsku zatitu i ne moe biti ni govora o nekom dokidanju toga (te zatite). A to eriat izuzima od ovoga ene, djecu, starce, robove i hronine bolesnike, a to obvezuje samo zdrave mukarce, tj. one koji su sposobni nositi oruje, pobuuje naroitu pozornost. Moda je ovo proizale iz ekonomskih razloga. 26
" Dubrovaki arhiv, najstariji dokumenti od 1459-1501 god. (u kovertama) i to br. l, 2, 5, 12, 13, 14, 18, 19, 21, 2~, 25, 26, 30, 32, 33, 42, 44 i 45; zatim dokumenti iz XVI vijeka A': lla, 14a, 27a. U svima je upotrijebljen izraz hara. "' Dubrovaki arhiv, A': 15a, 16, 17, 26a, 28a, 29, 30a i 36a. Kod ovih je upotrebljen izraz dizja. U tekstu obino stoji: dizje koje su obavezne za njih ... (vilcib olan
~izyeleri).

" Ehu Jusuf, cit., str. 122. " Abdulvehhab e-Sarani, Kitab-ul-mizan, Kairo 1306, II, str. 160. " Isto. " Ehu Bekir er-Razi el-Gessas (umro 370 981), Tefsir-u ahkam-il-Kur'an, Istanbul 1335, III, str. 96. Ibnu Rud el-Hafid, cit., str. 326. Sejhulislam Halebi, Multeka-1-ebhur; te komentar od Abdurrahman b. e-Sejh Muhamed (Damad-Efendi), Istanbul 1317, str. 671. C. H. Becker, cit. " Maverdi, cit. str. 137. '" B. Ch. Nedkoff, cit. str. 610.

Oizja ili hara

51

Izuzimanje ena i djece je apsolutno i kategorino. Tu nema nikakva razmimoilaenja meu islamskim pravnicima. 21 Ali ipak u nekim se dokumentima naroito podvlai, da se dizja ne uzima od maloljetne djece.' 8 A to se tie samog punoljetstva, ono se po eriatskom pravu vee za polnu zrelost, a to zavisi o mnogim okolnostima. Kao elemenat punoljetstva nisu uzete godine starosti, nego se to ocjenjuje pojedinano prema osobi. istina 15 godina starosti smatra se kao vrijeme od kojeg se moe smatrati da je dijete odraslo. 29 Imamo jedan primjer zvaninog krenja ovog propisa eriatskog prava. Kara Mustafa-paa sprovodei svoju politiku smanjenja rashoda i poveanja prihoda bio je zaveo (1053=1643 godine) da se dizja uzima i od male djece. Ali kao potpuno suprotno eriatu brzo je dokinuto.30 Meutim bilo je zloupotreba. Devdet-paa u svojoj istoriji navodi, da ~:u dizjedari - protivno eriatu - uzimali dizju i od djece u beici. O.tim i drugim nepravilnostima raspravljano je na jednom sastanku najviih dravnih funkcionera u prisutnosti Selima III, koji je energino traio da se otklone te nepravilnosti.31 Slijep
ovjek,

bolestan

i starac

Pored ena i djece ima i odraslih mukaraca koji se izuzimaju i oslobaaju davanja dizje. Pravnici hanefijske pravne kole na elu s !mamom Ebu Hanife smatraju, da obaveza davanja pada smo na mukarce koji su sposobni za rat. Zbog toga oni vele, da slijep ovjek, hronini bolesnik, kontuzovan ovjek i iznemogli starac nisu duni dati dizju, pa ~pakar bili i bogati. 32 Meutim, Ebu Jusuf, koji takoer pripada ovoj pravnoj koli, stoji na stanovitu, da i od njih treba uzeti dizju, ako su bogati. 33 Pretstavnik afijanske pravne kole Muhamed b. Idris dri, da i oni u svakom sluaju treba da dadu dizju.34 U osmanlijskoj carevini postupalo se je po hanefijskoj pravnoj koli. I kako vidimo iz decizija (fetvi) turskih ejhulislama, usvajano je gledite Ebu Hanife."" Meutim u beratu od 1775 god. stoji, da se od iznemoglog starca nee uzeti dizja,
" Kao primjer naveemo dvije fetve Sejhulislama Abdurahima: l) Da ll e se uzeti dizja od maloljetnog sina zimije Zejda? uzeti. 2) Da li e se traiti dizja od hrianke Hind? - Odgovor: Nee. Orijentalni institut, rukopis br. 831, list 34 v. " Vidi dokumenat br. 5 i 21. " Nedkoff navodi, da je svaki nemusliman od 15-75 godina morao davati dizi\1 (cit., str. 621). ,. M. Belin, cit., str. 133. " Tarih-i Cevdet, IV, Istanbul 1309, str. 287-8. " Ebu Bekir El-Gessas, cit., III, str. 96. " Ebu Jusuf, cit., str. 122. " Damad Efendi, cit., str. 671. " Moemo citirati fetve Sejhulislama Abdurahim-efendije: l) Da li e se uzeti dizja od zimije Zejda koji je invalid i ne moe na noge? Odgovor: Nee se uzeti. 2) Da li e se uzeti dizja od zimije Zejda koji je slijep? - Odgovor: Nee se uzeti. 3) Da li e se traiti dizje od zimije Zejda koji je iznemogao starac? - Odgovor: Nee. (Or. institut, ruk. 831, list 34 v.) Ovdje nije stavljeno nikakvo ogranienje niti kakav uslov. To bi znailo, da se od navedenih ne uzima dizja, pa makar bili i bogati. Odgovor:
Nee

se

62

Hamid

Hadibegi

ako nije bogat. Kadije su imale dunost da nadziru i da vode brigu o pravilnom ubiranju dizje. I po svojoj dunosti oni su morali poznavati propise o osloboenju izvjesnih lica od dizje. Moda je to jedan od uzroka te u veini dokumenata nemamo detaljnih podataka o tome. Od naih dokumenata u beratu od 1694 godine se istie, da su od dizje osloboeni slijep i kontuzovan ovjek te onaj koji je bolestan vei dio godine. U beratu od 1732 godine zabranjuje se uzimanje dizje od maloljetnika i iznemoglih staraca koji su nesposobni za rad. U dokumentima se ne oznauju godine starosti. Jedino u bujurudiji Bosanskog divana od 1841 godine kae se da treba uzeti dizju od polno zrelih mladia do 80 godinjih staraca. Siromah U pogledu siromana ovjeka Ebu Jusuf veli, da ne treba uzeti od onog koji prima milostinju. 30 Ostali pravnici hanefijske kole su miljenja da ne treba traiti dizju od siromana ovjeka koji ne radi i ne zara)lje. 37 Mlai uenik Ebu Hanife i jedan od najistaknutijih pravnika njegove kole Muhamed zastupa gledite, da dizju treba uzeti od bogatog ovjeka i onog koji privreuje. Ali on u ovome ide i dalje. On veli, da ne treba uzeti dizju od nemuslimana koji zarauje, ali kojem ne preostaje nita preko izdravanja njegove porodice. 38 Maverdi, koji pripada afiijskoj pravnoj koli, veli da e se od siromana ovjeka uzeti dizja, kada on bude u mogunosti, a saekae se kada on bude u tekom imovnom stanju. 39 Lud i slabouman Isto tako veina islamskih pravnika smatra, da ne treba traiti dizju od luda i slaboumna ovjeka. 40 Svetenici Sto se tie svetenika u manastirima, Ebu Jusuf veli, da se od njih ne uzima dizja, ako su siromani; a ako su bogati, treba uzeti. Isto kae i za lica koja se nalaze u samostanima. Samo dodaje: ako su oni svoj imetak dali za manastir, onda e se dizja od njih uzeti i traie se od starjeine samostana. A ako on to bude negirao i zakleo se na to po propisu svoje vjere, nee se od njega nita uzeti. 41 Ebu Bekir El-Dessas kae, da dizju ne treba da daju oni svetenici koji se ne mijeaju sa svijetom. A oni koji se mijeaju treba da dadu.~
'" Ebu Jusuf, cit., str. 122. " Damad Efendi, cit., str. 671. " Ebu Bekir El-Gessas, cit., III, str. 96. U nekim sandacima osvojenim od Ugarske, obaveza je padala samo na one prihod u vinu i stoki iznosio 300 aki, kao to emo to vidjeti. " Maverdi, cit., str. 139. '" Ebu Jusuf, cit., str. 123. Maverdi, cit., str. 137. Damad Efendi, cit., str. 671. " Ebu Jusuf, cit., str. 122. " Ebu Bekir El-Gessas, cit., III, 96.

iji

je

Dizja ili

l)ara

63

To isto veli Sejhulislam Burhanudin i dodaje ovo: Muhamed prenosi od Ebu Hanife, da e se dizja staviti na njih, ako su sposobni za rad. A to je miljenje Ebu Jusufa. Uzrok stavljanja dizje na njih je sposobnost, koju dotini nije upotrijebio. Prema tome to je kao ostavljanje harake zemlje neobraenom. A uzrok za nestavljanje dizje na njih jest to, da se oni u ratu ne mogu ubijati, ako se ne mijeaju sa svijetom. 43 Pisac pravnog djela Multeka-1-ebhur Ibrahim Halebi (umro 956=1549) kae: Nema dizje na svetenika koji se ne mijea (sa svijetom), a njegov komentator Damad Efendi dodaje: pa makar bio sposoban za rad, jer se on u ratu ne ubija. Zatim veli: Od Imama (Ebu Hanife) se prenosi, da e se staviti dizja, ako on bude sposoban za. rad. To je miljenje Ebu Jusufa. 44 Teite fetvi (decizija) koje su izdavali turski ejhulislami i muftije je u tome, da li se oni mijeaju sa svijetom ili ne mijeaju. U tom smislu oni daju odgovore na postavljena pitanja u vezi s osloboenjem svetenika od dizje.' 5 U kanun-nami iz vremena niandije Delal-zade (1534-57) postoji ovakav propis u pogledu svetenika: >>Ako rajetin nemusliman, koji je upisan u defter, postane kasnije svetenik, od njeg e se uzeti hara (hara~) i ispenda. Ali ako bude svetenik, a ne bude se mijeao sa svijetom, nego bude stalno u manastiru i bude se izdravao od milodara, od njeg se nee uzeti nita, tj. nee se uzeti hara, ispende, bennak, resmi muderred, niti ita drugo pod imenom pristojbi (riisfim). 46 U naim dokumentima govori se o svetenicima u beratima od 1693, 1694 i 1732 godine. Tu se izriito kae, da e se dizja uzeti od svetenika koji su sposobni za rad i zaradu. 47 U jednom sidilu sarajevskog kadije nalazi se ferman od 15 zulkadeta 1197 godine (12-X-1783) koji je izdan na traenje svetenika manastira u Kreevu, Fojnici i Sutjeski. U njemu se govori o njihovom osloboenju od svih obiajnih tereta (tekalif-i iirfiye), crkvenih pristojbi (kilise resimleri) i drugog na osnovu ahdname izdane od strane sultana Mehmeda II Fatiha. Tu se navodi i osloboenje od dizje. U vezi s tim bosanski valija Abdulah-paa izdao im je bujurul" Sejhulislam Burhanuddin, cit., str. 137. " Damad Efendi, cit., str. 672. " Kao primjer naveemo nekoliko fetvi Sejhulislama Abdurahim Efendijc: l. Da li e se traiti dizja od svetenika Zejda i Amra koji stanuju u jednom manastiru i ne mijeaju se sa svijetom? - Odgovor: Nee. 2. Da li e se traiti dizja od svetenika Zejda koji se mijea sa svljetom? - Odgovor:
Traie

se.

3. Da li e se uzeti dizja od svetenikll Zejda koji se ne mijea sa svijetom? Odgovor: Nee. 4. Da li e se traiti dizja od hrianina Zejda, koji je svetenik u jednoj crkvi, ali se nikako ne drui sa svijetom? - Odgovor: Nee. 5. Kada oni koji su zadueni za kupljenje dizje budu traili dizju od zimije Zejda, koji stanuje u jednom selu i drui se sa svijetom i zarauje, moe li Zejd da je ne da pod izgovorom: Ja sam svetenik? - Odgovor: Ne moe. Orijentalni institut, rukopis 831, list 34 v. Po eriatskom pravu dizju ne daju ni robovi, niti se trai od njihovih gospodara. Isto tako ne uzima se ni od zarobljenika. - (Sejhulislam Burhanuddin, cit., str. 137.) " Orijentalni institut, rukopis br. l, I, list 86 v. - Rukopis br. 10, list 27 v. " Vidi dokumenat br. 2, 4 i 5.

64

Hamid

Hadibegi

diju 13 safera 1198 godine (1784) s nareenjem da se postupi po navedenom fermanu i da se od navedenih svetenika ne trai nita to je gore spomenuto.g U drugom sidilu ima takoer bujuruldija navedenog bosanskog valije od 27 safera 1199 god. (9-I-1785), kojom se takoer u smislu carske ahdname nalae, da se od njih ne uzima dizja} 9 Ako rezimiramo .sve gore navedene sluajeve osloboenja od dizje, vidjeda je pravi uzrok to, to svi ti pojedinci nisu bili produktivni u postojeem drutvu. I samo pod tim vidom oni su oslobaani od davanja dizje. Svako drugo tumaenje je formalistiko i ono zbog toga i nije uvaeno u stvarnom ivotu. Drava je uzimala dizju i od iznemoglog starca, ako je on bio bogat, drugim rijeima ako je postojala materijalna b~a za njegovo oporezivanje. I svetenik koji je privreivao morao je plaati dizju. To znai da je dizju .davao svaki onaj koji je u tom drutvu privreivao. Ovakav je mogao biti oslobo~n :>amo u tom sluaju, ako je vrio neku naroitu slubu dravi, kao to je uestvovanje u ratu i sluenje u izvjesnim vojnikim jedinicama, to emo ovdje iznijeti.
emo

PRIPADNICI VOJNICKIH REDOVA

Pored gore navedenih u Osmanlijskoj carevini od dizje su bili osloboeni i svi oni nemuslimani koji su se po svojoj slubi ubrajali u vojniki red i koji su uestvovali u vojnim operacijama. A tu dolaze akindije, vojnuci, martolosikonjanici i drugi. U kanun-nami Sulejmana Zakonodavca (iz prvih godina njegove vladavine) nabrojeni su oni koji se ubrajaju u vrjniki red. U njoj se izmeu ostaloga k&e: >>Sokolar (dugancl) koji s carskim beratom faktiki vri sokalarsku dunost, a koji nije niiji upisani rajetin, te pjeaci (yaya), muselemi (miisellem), dambazi (canbaz), juruci (yiiriik) tatari (tatar) i vojnuci (voynuk taifesi), koji idu na vojnu, ubrajaju se u vojniki red. 50 Akindije Akindije su laka konjica koja je upadala u neprijateljsku zemlju, da bi glavnoj vojsci olakala prodiranj<:>. Tih akindija bio je priliit broj u periferij-. skim vilajetima:u njihovim odredima bilo je i hriana. 51
" Gazi Husrevbegova biblioteka u &;u'ajevu, .sidil br. 23, str. 31. U navedenom fermanu se istie, d'l spomenuti svetenici posjeduju carsku zapovijest od 1009 1600 godine u istom smislu i da im je i bosanski valija Ali-paa (koji je. prije toga bio veliki vezir) izdao dvije bujuruldije i to 1049 i 1050 godine (1639 i 1650). U drugom broju Priloga kod obrade dizje u XIX vijeku ponovo emo se zabaviti ovim pitanjem osloboenja svetenika od dizje, jer se je to stalno povlailo. " Gazi Husrevbegova biblioteka, sidil. br. 24, str. 49. Gornje nareenje izdao je valija na molbu svetenika iz manastira u Fojnici, Kreevu i Sutjesci. "' H. Hadibegi, Kanun-nama sultana Sulejmana Zakonodavca, Glasnik Zemaljskog , muzeja, Sarajevo 1949-50, str. 349. " I. H. Uzunarili, TUrk tarihi (skripta), Istanbul 1937, str. 68-88.

: DiZja ili

hara

65

U bosanskoj kanun-nami od 1516 godine spominje se da je za granice u Bosni upisano 1000 akindija. Kao nagrada za njihovu slubu je s njihovih batina desetina i sve . novane pristojbe, zatim nameti Mjesto svega toga njih hiljaau davalo je godinje sto hiljada aki ..,a kasu. Vojnuci

i!uvanje dokinuta i tereti. dravnu

O osloboenju vojnuka od haraa imamo potvrda kako u turskim istorijskim izvorima tako i u najstarijim put;opisima. Tako Konstantin Mihailovi iz Ostrovice govorei o vojnucima veli ovo: . Ima jo i neki Hristijana, k o j i s u s l o b o d n i i k o j i n e p l a a j u n i k o m n i t a za njihovu slubu; ovi se zovu vojnici i ovi posluuju cara. i vode prazne konje, kad se ukae potreba. MaPtaluza i vojnika ima nekoliko stotina."? Bentrandon u svom putopisu od 1432 godine kae na jednom mjestu ovo: >>Noivali smo po nekim mestima, gde smo nalazili Bugare koji su hriani. Oni su nam govorili k a k o o n i k o j" i d r e k o n j a r a d i o d l a s k a u v o j s k u n e p l a a j u n i k a k v a h ar a a. Ovdje se vjerovatno radi o vojnucima."' I Gerlah za bugarske vojnuke istie, da ne plaaju nikakav danak. Jedni od njih uvaju carske i vezirske konje na pasitima, a drugi za vrijeme rata nose hranu za vojsku."" U kanun-nami o vojnucima iz doba sultana Sulejmana stoji ovo: V o jn u e i s u o s l o b oen i h ar a a i ispende te od desetine na ono to posij u i poanju na svojoj batini, od desetine na konice, od pristojbe na svinje i od pristojbe na ovce do 100 ovaca, a od vika neka im se na dvije ovce uzme jedna
aka.

U poekoj kanun-nami od 1545 godine jedan pastis odnosi se na dunosti vojnuka i na njihovo osloboenje od svih. daa i.novanih pristojbi i filurije (ciimle hukt1k ve riisO.mdan ve filuriden muaf ve miisellem). Ovdje se jasno ocrtava vojniki karakter ovih vojnuka. Taj pasus glasi: Poto je izloeno podnoju uzvienoga prijestolja da su budimski beglerbeg i poeki sandakbeg podnijeli izvjetaj, da ima meu rajom hriana poznatih pod imenom vojnuk, koji a k o n a s t a n e g r a n i ~ a r s k a s l u b a il i v o j n i p o h o d, polaze sa svojim sandakbeiima i vojvodama na granice sa svojim konjima, odelom, kratkim kopljima, titovima i uopte ureenim ratnim priborom, vre. razlii te sl u be u zarobljavanju neprijatelj a i izvianju neprijateljskih poloaja i uestvujuu ratnom pohodu, pa su dosada bili oproteni i osloboeni od svih daa, p ris t o j b i i fi l u rij a, to je od spomenutih imenovano 120 lica kao vojnuci i zapovijeeno, da oni budu po prijanjoj odluci oproteni od svih daa i pristojbi, dogod budu na spomenuti nain ili na graniarsku-slubu i vojni pohod i ue stvovali u' ratu, nemajui neispravnosti svome oruju i spremi. 07

L. Barkan, Kanunlar, Istanbul 1945, str~ 397-s, t. 15. - H. abanovi, Kanunnama Bosanskog "sandaka iz godine 922/1516, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinpm, Sarajev9 1950, str. 165. "' Prevod J. afarika, Glasnik Srp. U. Dr. I (XVIII), str. 176. " Bertrandon de la Brokijer, Putovanje preko mora, Beograd 1950, str. 129. " Gerlach, Tagebuch p. 54 (22-iV-1574) i p. 487 (1578). "" O. L. Barkan, cit., str. 265-6, t. l. "' Br. urev, Poeka kanun-nama iz "1545 godine, Glasnik Dr. muzeja, Sarajevo 1946, str. 132 i 136-7.

" o.

66

Hamid

Hadibegi

Poznati turski istoriar Ahmed Refik u svom radu o Bugarskoj pod turskom upravom donosi jednu carsku zapovijest od 24-XI-1604 godine o vojnucima. Tu se izriito spominje da su vojnuci osloboeni od dizje. Na poetku ove zapovijesti, koja je upuena kadijama Sofije i ehirkoya, stoji slijedee: Vojnici nastanjeni u spomenutim kadilucima poslali su na moju Portu sree ovu molbu: Mi smo od starina vojnuci, djeca vojnuka, i svake godine vrimo svoju slubu koju smo duni. Iako nemamo greke, iako imamo u rukama asnu zapovijest i izvod iz novog deftera, d a s m o r a d i s l u b e o p r o t e n i i o s l ob o e n i d i z j e, ispene, avarizi divanije i ostalih obiajRih nameta, iako u naem ponaanju nema nita to bi iziskivalo kakvo mijeanje, oni kojima je nareeno da kupe dizju, avariz i ostale namete, protivno onome kako je dosada postupano i suprotno vilajetskom defteru, stalno uznemiruju i prijete naim sinovima sa spomenutim nametima. S obzirom na to oni mole moju carsku zapovijest, da bi se to zabranilo. Iza toga se u zapovijesti konstatuje, da su oni zaista stari vojnuci, djeca vojnuka, da svake godine vre svoje dunosti i da su radi toga oproteni i osloboeni od spomenutih nameta. Zato se nareuje kadijama, da ne dopuste nikom da uznemirava navedenu grupu. 5 " I u raspravi Ali Caua od 1653 godine govori se o osloboenju vojnuka, od Tu stoji ovo: Jedna su pak vrsta one njive koje su odreene vojnukom redu, pod izrazom batina. U terminologiji inovnika carske kancelarije batina znai iftlik. Oni to siju i obrauju. Oni su oproteni i osloboeni .eriatskih d e s e t i n a (a~ar-i ~er'iye), o d h ar a a, ispene, vanrednih nameta (avar'iz-I divaniye) i obiajnih nameta (tekalif-i orfiye). Ubudue u njihove batine, nalazile se one u kojem god selu, nemaju se prava mijeati ni gospodari zemlje (sahib-i arz) niti ko drugi. Desetina i pristojbe pripadaju njima. Oni imaju svoje begove, eribae i lagatore, to je gore spomenuto Odravanje reda i discipline pripada njima. 50 Sinovi, braa i roaci vojnuka daju hara, ali se ne smatraju rajom i ne daju rajinskih pristojbi. U bosanskoj kanun-nami od 1516 godine veli se ovo: Na sinove, brau i roake vojnuka ovoga vilajeta bilo je od davnih vremena odreeno na svaku osobu po 30 aki kao ekvivalenat za dizju (bedel-i cizye). Poto oni plate tih 30 aki za dravnu blagajnu, neka im se ne namee ispenda ill neto drugo. 00 U kanun-nami iz doba sultana Sulejmana naroito se naglaava, da oni ne spadaju u raju, iako daju hara, jer se iz njihovih redova popunjavaju upranjena mjesta vojnuka. 61 Ali ako oni ili sami vojnuci dre rajinsku zemlju, onda treba da daju o_no to otpada na nju, uz izvjesne povlastice. U navedenoj bosanskoj kanun-nami se napominje, da oni vojnuci, koji posjeduju haraku rajinsku zemlju treba da dadu za nju hara, ispendu i desetinu. A i oni koji slue kao rezerva vojnuka u tom
haraa.

" Ahmed Refik, Tiirk idaresinde Bulgaristan (973-1255), Istanbul 1933, dokument br. 37, str. 27--8. XVII
stoljeu,

" H. Hadibegi, Rasprava Ali aua iz Sofije o timarsko-spahijskoj Glasnik Zem. muzeja, Sarajevo 1947, str. 191-192.

organizaciji u

" O. L. Barkan, Kanunlar, str. 398, t. 16 i 17. " Orijentalni institut, rukopis br. 1, I, list 92 r.

H. Sabanovi, cit., str. 166.

Dizja ili
sluaju,

hara

67

pored 30 aki na ime dizje, morae da plate dravnoj blagajni i hara te rajinske batine, a ispendu i desetinu spahiji, na ijem se podruju nalazi dotina batina. U beratu o dizji od 1694 godine stoji, da ne treba izuzimati od ostale raje one koji se nalaze u vakufskim selima ili na hasovima sultana, velikih vezira itd., a koji plaaju otsjekom i koji su na neki nain dobili berat i tvrde da su osloboeni kao tumai, muselemi, sokolari i vojnuci. Slino ovome postoji i u jednom beratu od 6-X-1709 godine, to ga je objavio Nedkoff, ali u njemu se izriito ne spominju vojnuci. Meutim on na osnovu ovoga berata tvrdi, da vojnuci uopte nisu plaali dizje. 62 Da to nije tano, vidi se iz gore citiranih izvora. Ovdje bi se jedino moglo postaviti pitanje, da li su vojnuci 'poslije navedene godine, tj. od kraja XVII vijeka, bili obavezni plaati dizju. Ja mislfm da se ovdje radi o vojnucima koji se nalaze na rajinskoj zemlji, za koju moraju dati pored ostalog i hara. Naime treba imati u vidu, da vojnuke batine ne ulaze u popis timara. One su izuzete iz popisa i ne mogu spada~i niti u vakufska sela niti u hasaove sultana, vezira i drugih funkcionera. Taj podatak vaan je s druge strane. Iz njega se vidi da izvjestan broj vojnuka postepeno prelazi u obinu raju. A to znai, da je ustanova vojnuka poela da gubi onu ulogu i povlastice koje je imala prije. Ali to ne znai, da dizju odnosno hara moraju da daju svi vojnuci. Ova se je ustanova zadrala sve do tanzimata i bilo je vojnuka, koji do tog vremena nisu plaali haraa. To se naroito moe rei za carske vojnuke (hassa voynuklan), koji su se brinuli o odgajanju carskih i vezirskih konja na ispasitima. Vlas i
Meu
etvrti

one koji su bili

osloboeni haraa

spadali su i

branievski,

vidinski

i smederevski vlasi. O fome se govori u kanun-nami sultana Sulejmana iz prve

XVI vijeka, kada su ti krajevi bili na granici Osmanlijske carevine, naime bitke. Tu stoji ovo: Branievski i vidinski vlasi n e p l a a j u n i d e s e t i n u, n i h ar a , niti ispendu. Oni su oproteni i osloboeni i od svih vanrednih nameta. Ta im je povlastica data radi toga, jer su oni uvali strau na izloenim mjestima, i kada bi se pojavio neprijatelj, svi su uestvovali u pohodu kao konjanici. I za smederevske vlahe se kae, da n e p l a a j u n i h ar a , ni ispendu, ni desetinu, ni porez na ovce, ni mlaarinu, niti to od drugih novanih pristojbi. I tedni i drugi davali su svome sandakbegu godinje po 83 ake i to s kue na prije
mohake kuu.

" B. Ch. Nedkoff, cit., str. 638-9. Branislav urev u svom radu o vojnucima veli ovo: Razvitkom turskog feudalizma vojnuci su se veinom izjednaili sa ostalom rajom. Samo u izvesnim krajevima Bugarske se donekle sauvala ustanova. Iz dokumenata i bugarske tradicije se vidi da je ostala samo ustanova carskih vojnuka (hassa voynuklan). U Bosni i Hercegovini od vojnukih povlastica dokumenti iz XVIII i XIX veka spominju samo u Hercegovini ime mukatu (voynugan-1 Hersek mukata'as1). U toj mukati oni su postali obespravljena raja. Ukoliko je u Srbiji bila neka mukata poreklom voynugan mukata'asi, ne mogu nita rei. Mi zasada jedino znamo da je u XVI veku i neto ranije bilo vojnuka u smederevskom sandaku. - Br. D., O vojnucima, Glasnik Zem. muzeja, Sarajevo, 1947, str. 101.
03

68

Hamid

Hadibegi

U istoj kanun-nami se veli, da je u sluaju upada u neprijateljsku zemlju svaka vlaka kua davala po jednog v o j n u k a radi uestvovanja u tome. Iz svega toga jasno se vidi njihov vojniki karakter, te je razumljivo zato su bili osloboeni od haraa. 63 Knezovi i
primiuri

Kao vlake starjeine spominju se knezovi i primiuri. Za ltnezove se veli, da imaju pravo na jednu desetinu od novanih kazni, koje pripadaju sandakbegu, a za primiure da su osloboeni divanskih nameta i obiajnih tereta. 04 U bosanskoj kanun-nami od 1530 godine govori se jedino o primiurima i njihovom odsloboenju od haraa. Tu se izmeu ostalog kae ovo: Zapovijeeno je da primiuri u spomenutom sandaku sa svojim batinama koje posjeduju budu oproteni i osloboeni: da oni sami i njihovisinovi ne daju haraa,ispende, desetine od ita, ovarine, niti ostalih pristojbi i vanrednih nameta. P r i kupljenju prihoda za fiskus oni treba da pomau harali j a m a i e m i n i m a. A kada bude i drugih carskih slubi, treba da vre dunosti koje su za njih obavezne. S obzirom da je tako zapovijeeno, to je u novi defter upisano na obrazloeni nain. Dokle god oni budu sluili i ne budu imali greaka, treba da budu oproteni i osloboeni, kao to je u defteru zapisano. Neka se od njih i njihovih sinova ne trai nita: to je suprotno defteru. A kada oni umru, neka na njihovo mjesto budu primiuri njihovi sinovi. 65 U zvornikoj kanun-nami iz sredine XVI vijeka prec1z1rane su dunosti knezova i primiura i istaknuto njihovo osloboenje od haraa. s obzirom na vanost iznesenih podataka citiraemo taj odlomak. Poto ima raje iz vlakog reda pomenutog vilajeta koja je ubiljeena na hara, to, kako imaju od starina primiure i knezove, pr i m i ur i p o m a u pr i k u p l j e n j u h ar a a, te uvedenih poreza i ovarine o d r.a j e koja stanuje u njihovom selu i postali su odgovorni za tetu priinjenu tome dobru. U svakoj nahiji ima knez. I k n e z o v i s u o d g o v o r n i z a p r i m i u r e u svojoj nahiji i p o m a u e m i n i m a i e a rs k i m s r"u g a m a u p o g l e d u h a r a a, ovarine i nameta. O d p rim i ur a s e u naknadu za njihovu slubu n e u z i m a h ar a , a ni od prihoda njihovih batina desetina, salarija i porez (riisum - novane pristojbe}. Oni ih sami uivaju i osloboeni su od divanskih nameta (avariz-1 divaniye} i neeriatskih tereta (tekalif-i orfiye - obiajni tereti). Njima su podloni njihovi sinovi, a i braa koja ive zajedno s njima. U asnim odredbama koje imaju u svojim rukama zavedeno je da sin umrlog primiura postaje primiur namjesto svoga oca. Pomenuti red je kao i ranije odgovoran za carsko dobro (za prihod koji pripada fiskusu). Poto je, kad je sada izloeno podnoju visokog prijestolja da je primiurstvo potrebno i vano, nareeno da budu potvreni, to im je radi nove odredbe u ruke data opirna ~eskera, i to je ubiljeeno u novi carski defter. O n i m a
" H. Hadibegi, Kanun-nama sultana Sulejmana Zakonodavca, Glasnik Zem. muzeja za 1949-50 god., s. 370-371. " H. Hadibegi, Kanun-nama s. Sulejmana Zakonodavca, str. 370-372. " Br. urev, Kanun-nama Bosanskog sandaka iz godine 1530, Glasnik Zem. muzeja, Sarajevo 1948, str. 194 i 200.

Dizja Ill

hara

69

k o j i s u k n e z o v i prema njihovom stanju ponovo se d o d j e l j u j u n j ih o v i t i m a r i koji su u njihovom posjedu. Poto je k o d n j i h z a k o n d a o n i k o j i u i v a j u t i m ar ve i o d 1000 a k i i d u l i n o n a k o n j u u v o j n i p o h o d, kad im sandakbeg pravi vojni pohod prema Budimu, a da za one i j i j e t i m ar m a nj i o d 1000 a k i i d u vri j e d n i z a m j e n i e i, to je zabiljeeno po staroj odluci. 66 Iz ove navedene kanun-name moe se zakljuiti, da su knezovi i primiuri u Bosni bili osloboeni davanja haraa. Meutim u poekoj kanun-nami od 1545 godine kae se za knezove, da su oproteni od svih daa i novanih pristojbi, a za primiure da treba da dadu ratnu filuriju kao i filuriju na kuu, a od ostalih daa i pristojbi da su osloboeni. To je formulisano ovako: U tom kraju meu hrianima kau svojim nahijskim naelnicima knez, a seoskim naelnicima kau premiur i tekli. Budui da spomenuti k n e z o v i p r i n a s e l j a v a n j u i k o l o n i z a e i j i z e m l j e, p r i s k u p l j a n j u d o b r a e a rs k o g (mal-i miri - prihoda koji pripada fiskusu) i u p r i k u p l j a n j u p o r e z a i n a m e t a (hukOk ve 'riisOm - daa i pristojbi) o d r a j e t r u d e s e i zadovoljavaju, od ranije je uobiajeno da su o pr o t e n i s v i h p or e z a i n a m e t a (daa i pristojbi) ... , a spomenuti pr e m i ur i t e kli, budui da takoe u naseljavanju svojih sela i u skupljanju poreza i nameta od raje svojih sela kn e z o v i m a p o m a u, zaveden o je da budu o p r o t e n i d r u g i h poreza i nameta, kada plate ratnu filuriju i filuriju na
kuu. 67

U sremskoj kanun-nami od 1588-9 izriito Sl? kae ne samo za knezove nego i za primiure da su osloboeni od svih daa i novanih pristojbi, ali pod uslovom da idu na vojni pohod Tekst te kanun-name koji se odnosi na to glasi: Kako je u starom defteru zabiljeeno da su linosti, koje su u Sremskom ostrvu i u spomenutoj nahiji poznate pod imenom k n e z a i p rim i ur a, b i l i o s l o b o e n i i o p r o t e n i s v i h d a b i n a i p o r e z a (hukOk ve riisO.m - daa i pristojbi) z a s v o j e s l u b e u kojima se trude u k o l o n i z a e i j i zemlje, u skupljanju dobra carskogaiprikupljanjuostalih p or e z a i d a b i n a, izveten je carski presto o poloaju spomenutih. Poto je zapoveeno da se odreuje s vremena na vreme radi skupljanja dobra carskog u pokrajini k o l i k o j e p o t r e b n o k n e z o v a i p r i m i u r a p o d u s l ov o m da id u n a vo j n i p o h o d, na spomenutom ostrvu uvedeno je prema uzvienoj zapoveslti ukupno 87 ljudi kao knezovi i primiuri uz osloboenje (od dabina) po staroj odluci. 68 I kod Ali aua oni su osloboeni dizje. Govorei o njima on veli ovo: >>Ovi takoer ine dvije skupine. Jedna je skupina s ti m ar o m, t o s u v l a- snici i knezovi. Oni kao i ostali pojedinci timara imaju il r u k a m a b e r a t e. A jedna je skupina s muafijetom, a to su p r i m i u r i. P o r e d t o g a t o s u o s l o b o e n i n j i h o v i i fl u Ci i b a t i n e koje
" Nedim Filipovi, Jedna kanun-nama Zvomikog sandaka, Glasnik Zem. muzeja, Sarajevo! 948, str. 228-9, i 232---3. " Br. urev, Poeka kanun-nama iz 1545 god., Gl. Zem. m., Sarajevo 1946, strana
132 i 136. ' " Br. urev, Sremska kanun-nama iz 1588-89 god., Glasnik Zem. muzeja, Sarajevo, 1949-50, str. 274 i 281-2.

7o

Hamid Hadibegi

obrauju od poreza i pristojbi, t e o n i i n j i h o v i s i n o v i i n jih ova b r a a o d d i z j e i ispende za njihov rad, oni su osloboeni i od divanskih nameta (avariz-i divaniye) i ostalih obiajnih nameta (tekalif-i orfiye).

Martolosi Kod martolosa pjeaci su bili. osloboeni izvjesnih poreza, a martolosi konjanici koji su uestvovali u vojnim pohodima nisu plaali ni haraa. U zvornikoj kanun-nami iz XVI vijeka navedene su dunosti i jednih i drugih kao i njihovo osloboenje od daa na ovaj nain: Izvan granica sela i mjesta gdje se uva derbend ima velikih bregova i uma. Ponajvie vremena dolaze razbojnici, borave tamo 'i odatle nou napadaju kue onih koji su nastanjeni u gradovima i selima i presijecaju puteve. Koliko su ubili ljudi i opljakali stvari od raje! Da bi se to suzbila, ranije su u pomenutom vilajetu asnom zapovijeu u s p o s t a v I j e n i, m a rt o l o s i, d a u v a j u b a t a k o o p a s n a m j e s t a i d a i h, k r u e i s t a l n o, b r a n e. O n i slue plaajui poreze po derbendijskom obiaju. Ovaj put, kad je izloeno podnoju visokog prijestolja da su oni potrebni i vani, nareeno je da se potvreni u svojim slubama uvedu u novi carski defter. Da bi im pomagali o d r e e n o j e i z m e u n j i h 25 m a r t o l o s a k o n j a n i k a. Kad bi sandakbegu pomenute live bio nareen vojni pohod u pravcu Budima, i l i b i s njime na konjima u vojni pohod martolosi konjanici. Oni su sluili, a da im, u n ak n a d u z a n j i h o v u s l u b u n i s u u z i m a n i d e s e t i n a, h a r a , ispende i divanski namet. Ponovo su carskom zapovjeu upisani u novi carski defter u svojim slubama. 70 I u sremskoj kanun-nami se govori o kara-martolosima koji uestvuju u vojnim pohodima kao ajkai. Tu se doslovno kae ovo: U defteru se nalazi i zapisano je da u spomenutoj livi ima 50 l j u d i kara-martolosa, da su spomenuti sa svojim batinama koje imaju u rukama b i l i o s I o b o e n i (od dabina) z a s v o j u s l u b u, u kojoj se trude da vre slubu u s a k u p l j a n j u p r i h od a z a fi s k us i u h v a t a n j u r a z b o jn i k a i ostalih zloinaca koji se pojavljuju u Frukoj Gori, u brdima kadiluka Nemci i na drugim mestima koja pripadaju spomenutoj livi. Kada je radi toga izveten uzvieni carski presta o poloaju spo!llenutih, nareeno je da se 10 ljudi od njih brie, a 40 n j i h d a s e odredi p o d u s l ov o m d a i s p u n j a v a j u s I u b e koje su im u .dunosti, a k a d a n a s t a n e v o j n i p o h o d, da se ukrcaju u ajke i d a v r e a j k a k u s I u b u. Stoga je po uzvienoj zapovesti upisano 40 ljudi od njih u novi carski defter kao martolosi uz osloboenje (od dabina) po staroj odluci. 11

" XVII st., " "

H. Hadibegi, Rasprava Ali Caua iz Sofije o timarsko-spahijskoj organizaciji u Gl. ZM, Sarajevo 1947, str. 191. N. Filipovi, Jedna kanun-nama Zvornikog sandaka, GZM 1948, str. 228 i 232. Br. urev, Sremska kanun-nama; str. 274 i 282.

Dizja ili

hara

71

D e r b a n d i j e, s o l a r i i d r u g i Osim toga u Osmanlijskoj carevini bilo je pojedinih grupa koje su bile


osloboene djelomino ili potpuno poreza i nameta, ali koji su plaali hara

odnosno dizju. To su derbendije, 72 martolosi-pjeaci, solari/ 3 skelari, upridije i njima slini. U citiranoj bosanskoj kanun-nami od 1516 godine spominje se 70-80 majstora koji su bili osloboeni izvjesnih daa. 74 U sidilu jajakog kadije od 1106 godine zavedeno je na jednom mjestu, da su hriani Jajca bili osloboeni poreza zvanog imdad-i hazariye ve seferiye zbog nekih svojih dunosti, ali su morali davati hara. 75 Prema zakonu za cigane u rumelijskom vilajetu, oni koji su radili kao musellemi u tvravama d a v a l i s u s a m o e ar s k i h ar a , a bili su osloboeni divanskih nameta, ispende i ostalih obiajnih pristojbi. 70 Iz dokumenata vidimo, da se kod ovih koji su bili oproteni izvjesnih poreza i nameta javljala tendencija da budu osloboeni i davanja haraa. Cuvari baruta Bilo je pak naroitih osloboenja od dizje. Ali svako to osloboenje bilo je u vezi s nekom slubom vojnikog karaktera. Tako na primjer u Carigradu bilo je 100 Grka koji su bili osloboeni od dizje zato, to su uvali barut. 77 Isto tako bili su osloboeni i njihovi zemljaci koji su sluili u mornarici. A slinih osloboenja bilo je i na drugim mjestima. 78 Radnici u majdanima Iz kanun-name za vilajet Erzurum od 947=1540 godine saznajemo, da su hriani tri sela od davnina radila u etiri majdana za izradu apa. Kao nagrada za to oni su bili o s l o b o d e n i: d i z j e, ispende, behre i ostalih novanih daa, zatim od acemi oglanl te avariz-a i davanja veslara (kiirekgi) kao i od obiajnih tereta (tekalif-i orfiye). Kasnije ove su im povlastice bile oduzete, a rad u tim majdanima vren je pomou najamnih radnika. Nakon dvije godine uvidjelo se da ovaj nain rada u majdanima nije dobar kao ranije. S druge strane za te dvije godine otselilo se iz tih sela 180 kua, jer su ti krajevi kameniti i pasivni, te im je bilo teko plaati navedene namete. S obzirom na sve te okolnosti ponovo je stanOVI\icima tih sela ustupljen rad u tini. majdanima uz stare povlastice. Sta vie data su im jo dva majdana. 79
" O derbendijama vidi ove kanun-name: Kanun-nilma za Bosanski sandak od 1530. god., (cit.); Br. urev, Kanun-nama za bosanski, hercegovaki i zvorniki sandak iz 1539 godine, Istorisko-pravni zbornik, Sarajvo 1950, str. 232 i 236-7; N. Filipovi, Jedna kanun-nama zvornikog sandaka (cit.). Prema kanun-nami Sulejmana Zakonodavca, derbendije koji ne uvaju klanaca nego stanuju u drugom selu gube povlastice i spadaju u red obine raje. - Glasnik Zem. m., Sarajevo 1949-50, strana 365. " N. Filipovi, Jedna kanun-nama zvornikog sandaka, str. 229 i 233. " O. L. Barkan, Kanunlar, str. 396-7, t. 7. - H. Sabanovi, cit., str. "' Orijentalni institut, sidil br. 10. God. 1106 po Hidri poinje 22 avgusta 1694, a zavrava sa ll avgustom 1695 godine. " O. L. Barkan, Kanunlar, str. 258, t. 8. " Jacob Elssner, Neueste Beschreibung der griechischen Christen in der Tiirkei, Paragraph VII. " Nedkoff, cit., str. 621. " O. L. Barkan, I):anunlar, s. 72,t . 57. 5*

72

Hamid

Hadibegi

Pojedinana osloboenja

Osim ovakvih grupnih osloboenja od dizje bilo je i pojedinanih. 80 Radi ilustracije naveemo dva tri primjera. , u blagajskom sidilu od 1809 godine zaveden je prepis jedne molbe nekog ure Spasoja iz sela Rodbine upuene bos. valiji Sulejman-pai. U njoj on moli da bude oproten od dizje, jer je uestvovao u prolim vojnama. Ta molba u prevodu glasi: Srenom, dareljivom, milostivom gospodinu, Njegovoj ekselenciji Gospodaru, neka je zdrav sa sreom i zadovoljstvom. Ja va sluga stanovnik sam sela Rodbine u Balagajskom kadiluku. S obzirom da sam se nalazio u prolim vojnama, a naroito ovaj put u vaoj srenoj pratnji, i budui da je moja privrenost carskoj slubi oita, usuujem se podnijeti molbu i zamoliti, da budem osloboen od eriatske dizje, koja je stavljena na me. U tom pogledu naredba i zapovijest pripada srenom, dareljivom i milostivom gospodinu Nj. ekselenciji mom Gospodaru. - Ponizni: tienik uro sin Spasov. Valij a je uputio tu molbu blagajskom kadiji i dizjedaru s ovim nareenjem:

Plemenitom gospodinu blagajskom kadiji i dizjedaru-agi. S obzirom da je podnosilac molbe navedeni tienik pokazao privrenost u ratu i u potrebnim slubama u mojoj pratnji, te poto zasluuje da bude dokinuta dizja koja je stavljena na njega, to je s moje strane 'dokinuta njegova dizjil. Neka se ubudue ne uznemirava i ne progoni s traenjem dizje. - 27 ramazana 1224 godine (5-XI-1809). Sulejman. 81 U sidilu ljubinskog kadije od 1833 godine zavedene su na tri razna mjesta molbe i rjeenja o osloboenju od dizje. Neki Luka moli valiju da bude osloboen od dizje navodei da je u proloj godini za vrijeme ustanka ostao vjeran i da se je nalazio na slubi. Valija daje nareenje (5 safera 1249 - 24-VI-1833), da se imenovani oslobaa dizje. 82 Sline molbe podnijeli su i neki Jovan83 i Simo. 8 I njihovim molbama je udovoljeno. ' U sidilu travnikog kadije od 1256 godine naiao sam na molbu nekog Kantardije Josipa iz Travnika upuenu bos. valiji M. Vedihi-pai. On navodi da je izgubio bujuruldiju o osloboenju od dizje te moli da mu se _izda nova. U molbi istie, da je prije 30 godina u doba Ibrahim-pae uestvovao u pohodu na Srbiju kao i u doba Sulejman-pae, te da je bio osloboen dizje. Vedihi-paa je udovoljio njegovoj molbi i o tom izvijestio travnikog kadiju i dizjedara. 8"
" U jednoj fetvi Sejhulislama Abdurahima (1128 1714 god.) kae se ovo: Ako stanovniku jedne varoi zimiji Zejdu bude izdata carska zapovijest, da se u naknadu za odreenu slubu od njeg ne uzima dizja, i Zejd bude vrio tu dunost, da li suprotno toj zapovijesti moe uzeti dizju Bekir koji je zaduen za kupljenje dizje u toj varoi? Odgovor: Ne moe. (Orijentalni institut, rukopis 831, list 34 v - 35 r.). " Orijentalni institut, sidil blagajskog kadije od 1224 god., list 71 v. " Or. institut, sidil br. 19, list 35 r. " Or. inst., sidil 19, list 44 r. ~ Or. inst., sidil 19, list 49 r. " Or. institut, sidil br. 32, str. 132. Datum rjeenja 15-III-1840.

Dizja ili

hara

73

STRANCI to se tie plaanja dizje od strane stranaca, stvar stoji ovako. Ako u islamsku zemlju doe jedan nemusliman iz drave s kojom postoje normalni odnosi, po eriatskom pravu on uiva zatitu svoje linosti i svog imetka. U sluaju da se zadri u zemlji godinu dana, treba da dade propisanu dizju. I zato postoji poseban termin za dizju stranaca yava cizyesk Postavlja se pitanje da li e morati dati dizju, ako bude dotini .stranac ostao manje od jedne godine. Islarnski pravnici se slau u tome, da stranac moe ostati u isl. zemlji etiri mjeseca, a da ne daje dizje. A ako se bude zadrao vie od etiri mjeseca, u tome postoje razliita miljenja, jedni su da treba da dade dizju kao i kad se nav.ri godina dana, a drugi smatraju da obaveza nastaje istom nakon godinu dana. 86 U naim dokumentima nema nita odreeno. Samo se u beratu od 173;1 godine veli, da dizju u Bosni treba uzeti od nemuslimana, bili oni mjetani (yerlii) ili stranci (yabancl). Ali pod ovom rijei moe da se mis~i na nemuslimane iz drugih vilajeta, koji se momentano nalaze u Bosni. Dubrovaki trgovci koji su se nalazili na teritoriju Osmanlijske carevine nisu plaali dfzje, jer je Dubrovaka republika plaala Osmanlijskoj dravi danak, koji je pretstavljao kolektivni hara za sve Dubrovane. U sidilu temivarskog kadije od 1063 god. (= 1653.)' naiao sam o tom na jedno sudsko rjeenje. Neki Ahmed Odabai, kojemu je bilo povjereno da kupi dizju od stranaca (yava cizyesi) u gradu Temivaru, podnosi tubu sudu da mu dubrovaki trgovci (latini) Rade sin Petrov, Jakov sin Pavlov, Nikola sin Markov, Matija sin urin, Anton sin Marinov, Marin sin Antonov i drugi koji se nalaze u gradu s trgovakim poslom nee da dadu dizje. Oni su na to pred sudom izjavili ovo: Mi smo hriani iz Dubrovnika. Naa se dizja svake godirie alje u prijestolnicu sree otsjekom. I naina je data carska ahdnama: da se od dubrovakih trgovaca ne uzima carina ni hara (harac) i da ih sandakbezi, emini i dizjedari ne uznemiravaju i da na njih ne prave pritisak traenjem ma ega. I mi od tada ne dajemo nita. Oni su uz to pokazali carsku ahdnamu s carskom tugrom, koja potvruje njihove navode. Pored toga i svjedoci su izjavili, da oni do tada nisu plaali dizje. Na osnovu toga sud je odbio tubu navedenog dizjedara i zabranio mu da od njih trai dizju. 87 to se tie ostalih stranaca, oni su vjerovatno plaali dizju. To nam pokazuje i navedena odl1:1ka temivarskog kadije. Na prvom mjestu iz nje vidimo, da je navedeni dizjedar bio ovlaten uzimati dizju od stranaca (yava cizyesi). S druge strane, kada stranci ne bi morali plaati dizje, onda se sudu ne bi morala podnositi carska ahdnama niti bi se pozivali svjedoci i uzimala njihova izjava. Nedkoff meutim veli, da dizju nisu plaali stranci koji su bili pod zatitom priznatog stranog poslanika u Carigradu. 88 Po mom miljenju bilo je izvjesnih privilegija u tom pogledu, ali to nije moglo biti pravilo za sve. Istom onda, kada je Turska poela slabiti i kada su joj velike sile poele naturati kapitulacije, moe se govoriti o izuzimanju stranaca od dizje u irem smislu. ta vie tada su se poele javljati i zloupotrebe u tom pogledu. Mi emo ovdje navesti samo jedan tipian primjer iz Bugarske od 1835 godine.
" Maverdi, cit., str. 139. " Arhiv grada Sarajeva, temivarski sidil (nepa!$iniran),. " Nedltoff, cit. str. 621,

74

Hamid

Hadibegi

U jednoj carskoj zapovijesti od kraja zulhideta 1251 god. (1835), upuene kadiji i naziru u Plovdivu (Filibe), stoji, da su izvjesni pojedinci izmeu raje doli na neki nain do austrijskog patenta i pasoa, da bi na taj nain izbjegli davanje dizje i drugih nameta. U vezi s tim nareeno je. da im se te isprave oduzmu, jer su oni od starina kao raja obveznici dizje. Ujedno je zapovijeeno, da se konzulima i njihovim zamjenicima onemogui izdavanje tih isprava turskim podanicima.
UBIRANJE DZIZJE

Centralna vlast je prema ekonomskim uslovima i politikom stanju odrevisinu dizje i nain njenog ubiranja, bilo putem povjerenika ili putem zakupa. U smislu donesenih zakljuaka izdavane su podrunim organima carske zapovijesti, fermani i berati, a prema potrebi i naroita carska pisma (hatt-I hamayun). Fermani su upuivani kadijama kao nadzornim organima pri kupljenju dizje. U njima su davana uputst:va kako njima samima tako i dizjedarima pojedinih podruja. Dizja se je kupila na osnovu izramih deftera. Zavoenje i ispitivanje tih deftera vrilo je u XVI vijeku finansijska odjeljenje zvano Rumeli muhasebesi kalemi (raunovodstvo za Rumeliju). Zatim je predmet slat odjeljenju Ruzname kalemi (ili potpunije Ruznamc;e-i evvel ve sani kalemi), koje je vodilo blagajnike dnevnike. Sredinom XVIII vijeka postojalo je posebno odjeljenje za poslove dizje pod imenom Cizye muhasebesi (raunovodstvo za dizju). Ono je pripremalo liste (potvrde) za kupljenje dizje. I te bi se liste stavljale u naroite boe namijenjene za pojedina podruja. Kada bi bilo vrijeme, te bi se boe davale zapeaene dizjedarima. Prethodno bi se utvrdio njihov sadraj i zaveli jamaci za one kojima su te boe izdavane. 90 S beratom i s tim boama dizjedari dolaze u centar svoga podruja. Njegova je dunost bila da bou s formularima donese na sud, da se tu pred kadijom skine peat i otvori boa, pa da se taj peat sravni s onim na formularima i da se stavi u jednu kesu i poalje u Carigrad. To je inio kadija. 91 Dalja je dunost kadije bila da omogui kupljenje dizje, a da ne dopusti 'nikakvo izbjegavanje dizje. Kadije su naroito morale paziti, da ne bi sluajno kogod bio izostavljen. 92 Sta vie u beratu od 1694 godine se napominje, da e biti razrijeen dunosti onaj kadija koji u tom bude pokazivao nehaj. 93 Da bi se ti tom pogledu sprovela to vea kontrola, svake tree godine sastavljan je na terenu novi defter obveznika dizje.94 Ta se godina u dokumentima naziva nev yafta senesi. Troak za to snosila je raja u vidu naroite pristojbe zvane nev yafta aMesi. 90 U taj defter unoeni su: l) odrasli mukarci koji su bili sposobni za borbu, 2) mladii koji su doli u godine kada treba da daju dizju, 3) nomadi koji su bili nastanjeni na jednom mjestu deset godina, 4) oni koji prije nisu bili uneseni u defter a treba da daju dizju. ..:....__
ivala

__

" Ahmet Refik, TUrk idaresinde Bulgaristan (973-1255), Istanbul 1933, str. 78-79. " Ismail Hakki Uzuncar~m. OsmanH devletinin merkez ve bahriye te~kilatr, Ankara 1948, str. 340 i 348. " Vidi dokumenat broj 5. " Vidi dokumente broj l, 3, 4 i 6. " Vidi dokumenat broj 4. " H. Hadibegi, Kanun-nama sultana Sulejmana Zakonodavca, Glasnik Zemaljskog muzeja za 1949-50 godinu, str. 374. " Vidi dokulenat broj l,

hara

75

dizje bili su duni savjesno vriti svoju dunost i uredno voditi defter. Naime kada bi neko platio dizju, u taj defter trebalo je unijeti: ime i prezime njegovo, ime oca i mjesto stanovanja (mahala odnosno selo). U bujuruldiji Bosanskog divana od 1841 g. se kae da treba unijeti i godine starosti i lini opis. Prilikom obrauna dizjedar je bio duan predati ovaj defter. Za nomade pravio se je poseban defter na isti nain. Osim toga dizjedar je bio duan izdati potvrdu svakom ko je platio dizju. 96 U dokumentima se naroito podvlai da svak treba da dobije listu (potvrdu) s linim opisom i s peatom dizjedara. Zabranjuje se izdavanje ovih potvrda grupno, kao to su to na nekim mjestima inili starjeine sela, da bi onda sami mogli izvriti razrez po svom nahoenju. Ova potvrda sluila je kao dokaz o plaenoj dizji. Zato bi je obveznici nosili sa sobom, kada bi ili u koje drugo mjesto, jer su dizjedari naplaivali dizju ne samo od mjetana nego i od prolaznika. Ako neko nije imao pri ruci dokaznog sredstva o plaenoj dizji, moglo mu se je dogoditi da je plati i po drugi put. Ukoliko mu dizjedar ne bi uvaio potvrdu da je platio dizju, mogao se je aliti nadlenim organima. Naveemo jedan originalan dokumenat o tome iz 1789 godine, iz kojeg se vidi kakva je bila procedura prilikom takvih albi. U njemu stoji, kako je neki Protija iz Kneine doao s poslom u Sarajevo i kako mu je sarajevski dizjedar naplatio dizju, iako je on istu ve bio platio u svom selu. Zbog toga je on podnio molbu bosanskom valiji, koja u prevodu glasi: Srenom, blagonaklonom, milostivom Njegovoj ekselenciji mom Gospodaru, neka je zdrav, Molba Vaeg poniznog sluge je ovo: Ja spadam u raju Kneine u kadiluku Bire i porodica mi se nalazi u Kneini. Pored toga to ja oduvijek plaam dizju (cizye) dizjedaru biranske kancelarije (Birge kalemi) i pored toga to imam u ruci potvrdu fiskusa (miri tezkire), kada sam doao u Sarajevo radi nekih poslova, sarajevski di?jedar nije uvaio potvrdu koja mi je u ruci, nego je suprotno uslovima asnog berata ponovo silom uzeo i naplatio dizju i time mi nanio nepravdu. Zato molim Vau visoku milost da se uputi zapovijest plemenitom gospodinu Sarajevskom kadiji u pogledu toga da mi se, u smislu asne decizije (fetva) koja mi je u ruci, povrati i urui dizja koju je suprotno uslovima uzeo sarajevski dizjedar, i usuujem se da podnesem Vaoj Visosti ovu molbu. Ponizni: Protija, tienik. Iznad te molbe bosanski valija je stavio ovo: >>asnom gospodinu Defterdaru, Da stvar izvidi i izvijesti ta je potrebno. Tako se nareuje. 25 redepa 1203 godine (21-IV-1789).
poimenian

Pobirai

Na istoj molbi sa strane bosanski defterdar je dao ovo objanjenje: Izvjetaj Vaeg sluge je kako sliJedi: Podnosilac molbe navedeni 'ltienik stanuje u kadiluku biranske kancelarije (Birge kalemi). I porodica mu se nalazi u spomenutom kadiluku, te prema tome
" Vidi dokumente broj l, 2, 4 i 5,

76

Hamid

Hadibegi

dizja koju on treba da dade pripada prema uslovima ugovora (mukayese) biran skom dizjedaru. Ako je on dobio potvrdu fiskusa i ako je sarajevski dizjedar naplatio od njega dizju za navedenu godinu, to je suprotno uslovima uzvienog asnog berata. S obzirom na to kada Vi koji poznajete svijet budete izvolili narediti da se postupi po zakonu, to nareenje i zapovijest pripada mom srenom blagonaklonom dobroinitelju Njegovoj ekselenciji mom Gospodaru. 26 redepa 1203 godine<< (22-IV-1789). Ponizni, Sulejman, sadanji bosanski defterdar. Nato je valija predmet uputio sarajevskom kadiji stavivi iznad defterdareva objanjenja ovo: asnom plemenitom gospodinu Njegovoj ekselenciji koji zauzhna poloaj jasnog eriata u Sarajevu, Izvidite spomenutu stvar i nakon to, u smislu izvjetaja navedenog defterdara, bude utvrena dizja spomenutog, povratite mu dizju koju je navedeni dizjedar suprotno eriatu i uslovima ponovo uzeo. Tako se nareuje. 28 redepa 1203 godine<< (24-IV-1789).97 Kao to se iz prednjeg moe zakljuiti, ovakve pritube rjeavane su dosta brzo: Valija je dobio molbu 21 aprila i odmah je uputio defterdaru, da po istoj dade svoje miljenje i predlog. Ovaj je to uinio sutradan i ve 24 aprila valija je poslao predmet sarajevskom kadiji, da se moliocu povrati dizja koja je protivno zakonu naplaena od strane sarajevskog dizjedara. Mnogo se je pazilo na to, da ne bi kogod ostao a da ne plati dizju. Skoro u svim dokumentima skree se panja dizjedarima da o tome vode rauna. Ukoliko se je pak neko skrivao i izbjegavao plaanje dizje, bio je kanjen.98 Dogaalo se da spahije i drugi uticajni ljudi uzimaju u zatitu svoje ifije, najamnike, obane i poslugu. U fermanima i beratima to se strogo osuuje i prijeti im se kaznom. Od kadija se trai da sprijee takve sluajeve, a ako neko ne poslua, tome izvijeste Protu. Zabranjuje se takoer mijeanje V!Jjnih lica u da odmah poslove oko ubiranja dizje. 99 Kadijama i dizjedarima izdavana su nareenja da se striktno pridravaju datih uputstava. Inae im se prijeti da e biti sprovedeni u prijestonicu i strogo kanjenU 09 Fermanima i beratima utvrivana je visina dizje, a katkada i samim hatt-1 humayiln-ima. Ujedno je oznaavano koliko e se raunati pojedine vrste novca. I dizja se je mogla plaati kojim god novcem prema tim skalama. Upozoravani su dizjedari, da ne smiju traiti da im se plati u zlatnom novcu ili da trae neku razliku izme~ prometne vrijednosti zlatnog novca i plaanja dizje u drugom novcu. Isto tako tim zapovijestima propisivano je koliko iznosi nagrada dizjedarima i pisarima kao i inovnicima koji su vrili obraun dizje. ta vie 1694

" Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, dokumenat broj 411. U ovo vrijeme bosanski valija bio je Agribozlu Ehu Bekir-paa. -Vidi tablu I. " Vidi dokumente broj 4, 5, 7, ll. " Vidi dokumente br. 3, 5, 7, ll. "' Vidi dokumente br. l, 4, 5.

Dizja ili

hara

77

godine bilo je uvedeno da se i kadijama od svake dizje dade po jedna para kao nagrada, da bi oni ovom pitanju posvetili to veu panju. Ali je to 1732 godine dokinuto i nareeno kadijama, da ubudue ne trae nita na ime sudskog troka. 101 Do konca XVII vijeka nagrada dizjedaru i pisarima padala je na teret samih obveznika dizje, a kasnije oni su to naplaivali iz fiskusa, od novaca prikupljenih od dizje. Kao to emo kasnije vidjeti, nije bilo jednoobraznosti u cijeloj zemlji u pogledu visine i naina ubiranja dizje sve do 1690 godine. U Anadoliji i drugim azijskim zemljama dizja je odreivana po osobi i bilo je malih varijacija u visini dizje s obzirom na razne ekonomske i politike uslove. U evropsk!>m dijelu dizja je preteno odreivana po_ domainstvima. Meutim navedene godine zaveden je jedan sistem u itavoj dravi. Propisano je koliko svaki pojedinac treba da dade na ime dizje. U najveem dijelu drave dizja se ubirala prema imovnom stanju na tri klase, u periferijskim vilajetima po najnioj stopi, a u krajevima koji su graniili s ovim vilajetima polovina po srednjoj a polovina po najnioj stopi. U Bosni se je kupilo po najnioj stopi od uvoenja ovog sistema kroz XVIII i XIX vijek. Ondje gdje se je kupila prema tim klasama, odreivan je procenat i to obino prva klasa 20%, srednja 60%, a najnia 20%; Ali i u periferijskim vilajetima gdje je odreivano da se dizja uzima po najnioj stopi i tu se je u pojedinim selima vrio razrez prema imovnom stanju u granicama tog odreenog iznosa. Godine 1732 je zavedeno da se od bogatijih ljudi i prolaznika naplauje dizja odjednom, a osi ostalih u etiri rate. Visina dizje i njena poveavanje ilo je, moe se rei, normalno do vremena Murata III. Iza toga pa sve do zavoenja jedinstvenog sistema dizja se naglo poveava zbog tekog finansijskog stanja i opadanja vrijednosti ake. U doba Murata III dizja je u poetku iznosila 35 aki(a gdje se je kupilo po domainstvu 70 aki), kasnije je poveana na 40, a pri kraju njegove vladavine na 70 aki. Za vrijeme Mehmeda III iznosila je 140 aki, a u doba Murata IV 232 ake. Ako se pak tome dodaju ostali trokovi, onda je ukupno iznosila 400 aki. Ovo naglo opadanje finansijske snage donekle je zaustavljeno energinom i dobrom upravom Mehmedpae Cuprilia i sina mu Fazi! Ahmed-pae. Poraz pod Beom 1683 i gubitak velikih i bogatih podruja te ratovi koji su trajali do konca XVII vijeka jo su vie iscrpli ekonomsku snagu drave. I bilo je potrebno poveati dizju koja je i onako bila visoka. Tada je u itavoj zemlji zaveden jedan sistem u pogledu dizje, kao to smo to gore spomenuli. Odreeno je da bogatiji plaaju na ime dizje 4 dukata, srednji stale 2 dukata, a siromani l dukat, odnosno hmos koji odgovara tome. I po tome se uglavnom postupalo do druge polovice XIX vijeka s tom razlikom, to je nekad iznos dizje bio neto manji od stvarne vrijednosti dukata. Osim toga visin<> dizje ne oznaava se vie u akama nego u groevima, odnosno u parama. A poto je vrijednost groa padala, to je dizja u tom omjeru poveavana. Dok je dizja 1690 godine po najnioj stopi iznosila 2Y2 groa, polovicom XIX vijeka ona je bila 15 groa, kao to emo detaljno vidjeti kad budemo govorili o visini dizje u toku turskog perioda. Ovdje moemo napomenuti samo to, da je poveanje u toku XVIII vijeka, raunajui prema grou, bilo neosjetno, jer je u ovom vijeku pove"' Vidi dokumente br. 5, 10, ll,

78
11na

Hamid

Hadibegi

samo jednom i to na 2% groa, raunajui naJmzu stopu. Naglo i stalno nastupilo je u prvoj polovici XIX vijeka, kao to emo to vidjeti u slijedeem broju Priloga. Sto se tie sakupljaa dizje, njih je odreivala centralna vlast. U XVI i prvoj polovici XVII vijeka ovu su dunost vrili veinom konjanici na dvoru, zvani kapukulu siivarileri. Kada bi naime sultan Sulejman Zakonodavac iao na vojnu, odvajao bi od njih 300 ljudi te bi ih drao uza se za uvanje svoje kancelarije. I oni su nazivani miililzim-i. A kada bi se vratio s vojne, kao nagradu za njihovu slubu, davao bi im upravu nad nekim carskim vakufima i jednogodinju upravu nad veim mukatama i druge slube, kao to j.e ubiranje dizje. Ali se je pazilo da oni te dunosti vre savjesno i da ne bude zloupotreba. To je kasnije dobilo zakonsku snagu i postalo pravilom. 102 Ovdje emo donijeti u prevodu jednu carsku zapovijest od 15-V-1572 godine, koju je u originalu donio Ismail Hakki Uzunarili u svom djelu Kapukulu ocaklarl, (II, str. 227-229). Iz te .se zapovijesti vidi, kakve su direktive davane tim mulazimima prilikom njihovog odailjanja za kupljenje dizje. Ta zapovijest glasi:
poveanje

Neka se napie carska zapovijest (ni~an-1 humayun) kako slijedi: S obzirom da je sada potrebno da se prikupi od nemuslimana Solunskog vilajeta hara, koji je za njih postao obavezan 977 godine (1569/70), to su postavljeni i upueni: kao povjerenik (emin) ponos vrnjaka i drugova Ali sin Ibrahimov, povjerenik za ohu janiara visokog dvora (Derga-1 illi yeni!;erilerinin <;Uhasi emini), koji pripada 120 odredu (biiliik) mojih silahdara (silahdar, silihdar) i ima dnevnicu (ulufe) od 20 aki, a kao pisar Osman siri Timurov, koji pripada 173 odredu spahijskih sinova (ebnay-i sipahiyan) i ima dnevnicu od 21 aku. Spomenutima je predat defter od dizje (cizye defteri), koja je prikupljena u navedenoj , godini. Zapovijedio sam ovo: Kada stigne moja asna zapovijest, neka spomenute moje sluge prema harakom defteru sa carskim znakom (ni~anlu harag defteri) koji im je dat u ruke skupe hara u sudu posredstvom kadija dotinog mjesta od nemuslimana, koji se nalaze u navedenom vilajetu koji ima da daju hara (haraggiizar). Neka i oni sami naprave poseban defter, kao to je defter koji je njima predat, a i kadije sa svoje strane neka naprave defter. Kada stvar bude gotova, neka kadije uporede defter koji su sami pisali s defterom haralija i poto ga isprave neka ga potpiu i sa spomenutim mojim slugama i s vrijednim ljudima poalju na moju Portu. Poto spomenute moje sluge uzmu hara od nemuslimana prema prologodinjem defteru, neka od svakog nemuslimana, osim dizje, uzmu po 3 ak e, od toga neka l aku zadre za moju carsku (dravnu) blagajnu (hiziine-i ilmire), a od 2 ake koje preostaju neka jednu aku uzme moj sluga povjerenik, a jednu aku moj sluga pisar i neka s tim raspolau. Od ovoga neka ne uzimaju vie ni jednu
lo:t o njihovim dunostima I. H. Uzunarili veli ovo: Slube dvorske konjice (Kapukulu siivarileri) za vrijeme rata i mira u XVI vijeku bile su dunosti: pisar u finansijama (maliye katipliji"i), pisar kod divana (divan kiitipligi) i kod trnog nadzornitva (ihtisap kiltipligi), povjerenik i pisar kod fiskusa opteg i carskog (beytillmal-1 amme ve hassa emin ve katipligi) pisar za vanredne namete (avarlz kiltibi) i potu (niiziil kiltibi) i tome slino; zatim prikupljanje raznih poreza i pristojbi (na pr. bag resmi, adet-i agnam, resm-i agil i ))cizye), povjerenik za ovarinu (koyun emini). - Kapuklu ocaklari, II, str. 156-158,

Dizja ili

hara

79

aku. I neka ne uzimaju ni jednu aku u vidu poklona (poklon), pokaja (po!;kay), darova (hedilya) niti na ime pristojbe na vrata (tj. na kuu- kapu hakki). Neka im se ne dopusti da to uzimaju. Spomenutim mojim slugama dat je u rebiul-ahiru 980 godine (poinje 11-VIII1572) rok od 3 mjeseca. Potrebno je da skupljeni novac od haraa donesu u datom roku i da ga predaju dravnoj blagajni. Neka taj rok ne prekorauju. Sandakbeg dJtinog mjesta te subae, zaimi, posjednici timara i ljudi koji stoje na njihovim mjestima neka prema potrebi pomognu u dovoenju nemuslimana radi skupljanja haraa. Ali pod timizgovorom neka od raje ne uzimaju novac niti nagradu (agirllk), neka im kadije ne dopuste da to .uzimaju. Meutim ako, suprotno mom asnom nareenju o ovom predmetu, budu od raje uzimali novac, a vilajetske kadije o tom ne izvijeste, nee se spasiti time to e biti razrijeeni i trajno odbaeni, nego e biti kanjeni, to da znaju. Ako se od prikupljenog harakog novca nae falsifikovanog i nevaljalog novca, te bude potrebno da se izmjeri i pregleda (taylatmak), neka ne dopuste da harlije taj novac mjere i pregledaju, nego neka dadu strunjacima da oni izmjere i pregledaju i neka uzmu ispravan novac. Ali pod tim izgovorom, protivno nareenju, neka im ne uzimaju novaca. Kada se s haraom zavri te bude potrebno da novac dobiven od njega doe u dravnu kasu, vilajetske kadije treba da se postaraju i da navedenim mojim slugama kako treba pomognu i da im prue zatitu, da bi mogli proi kroz opasna i sumnjiva mjesta i da bi na konacima imali strau preko noi. U protivnom teta e se namiriti od vilajetskih kadija. Tako da znaju. Uopte od raje neka ne uzimaju vie novaca nego onoliko koliko im je hara u defteru upisan i ono to je odreeno po 3 ake pristojbe na kuu (resm-i hiine). Neka im kadije ne dopuste da uzmu. Ako pak sandakbegovi ljudi, subae i posjednici timara, pod izgovorom: Mi smo doveli raju i pomogli da oni predaju svoj hara, budu od njih uzeli novac, a vi kadije ne budete to sprijeili i ne budete zapisali imena onih koji se od toga ne budu ustegnuli i o tom ne budete izvijestili, nee vam isprika ni na kakav miin biti uvaena. Koliko haralije koje tamo dou i drugi, suprotno mom asnom nareenju, budu uzeli novaca od raje, toliko e se bez ikakva manjka od vas nadoknaditi. I poto to bude natrag dato njihovim vlasnicima, vi se neete spasiti s tim to ete biti razrijeeni i stalno odbaeni, nego ete biti i kanjeni raznim kaznama. Prema tome treba da se postarate i da ne propustite ni jedan as u pogledu zatite raje. A vi koji ste haralije, ako budete od raje uzimali novaca vie od mog asnog nareenja, ni vaa se isprika nee uvaiti ni na kakav nain i neete se spasiti samo time to e vam se odbiti plata (ulilfe), nego ete biti i degradirani (hakaret olunursunuz). To treba da znate. Haraki defter neka ne bude s potpisom naiba (zastupnik kadije), nego neka bude s potpisom kadije. Ako haralije ne donesu novac od haraa na prvi dan proljea i ne predaju dravnoj kasi, plate e im biti odsjeene. To znajte. A vi kadije, ako moje :duge haralije ne budete poslali i uputili s novcem na moju Portu, znajte da se nee zad<woljiti s vaim razreenjem i trajnim odbacivanjem, nego ete biti izloeni raznim neugodnostima. Prema tome da se pobrinete i da budete na oprezu. Tako da znate. Pisano 2 muharema 980 godine<< {15-V-1572). 10 "

----

'" Isto, str. 227-229. - Uzunarili je donio jo jednu slinu carsku zapovijest od 980/1573 godine, -samo to je ova upola kraa i odnosi se na Valonu. Cit., str. 229-230. Fezleke, I, 223.

80

Hamid

Hadibegi

Ustupanje ovih dunosti navedenim mulazimima ograniavale se u poetku samo na vrijeme rata, a od 1591, godine protegnuto je i na vrijeme mira. Oni koji bi bili izdvojeni za mulazime sluili bi jednu godinu kod divana vrei dunost u kancelarijama vezira koji su dolazili na divan. Na kraju godine, kao to se to vidi iz gornje zapovijesti, davali bi se defteri od dizje po dvojici od njih, od kojih bi jedan bio povjerenik (emin), a drugi pisar (kiltib), te bi se slali da kupe dizju na odreenom podruju. U tom svojstvu oni su nazivani dizjedarima (cizyedar) ili haralijama (hara<;<;l) i njihova su imena upisivana u odjeljenju koje je vodilo evidenciju o dizji. Na povratku oni su polagali obraun o prikupljenoj dizji. Kao nagradu za svoj rad dobivali su od svake dizje po lO aki pod imenom gulamiye. Kasnije njihov se broj od 300 popeo na 700-800 osoba. Jedno vrijeme, zbog ratova na istoku, defteri od dizje su davani nekolicini spahija, to je pretstavljalo vee optereenje za narod. Osim toga poeli su se ovi defteri prodavati u Carigradu. Godine 1592 nastojalo se da se zavede stari nain slanja na teren po dvojicu spahija; ali se to nije moglo ostvariti, jer zbog toga istom to nije nastala buna. 104 Kasnije su nastale druge zloupotrebe. Liste od dizje izdavane su spahijama pod zakup (iltizam), a oni su ih odmah i ne uputivi se na teren prodavali drugima za gotov novac i predavali odgovarajuu sumu dravnoj kasi. Time bi bez ikakva truda izvlaili za se korist. Oni koji bi kupili liste .od dizje (cizye kilgidi) ili haraa (hara!; kagid'i), dali bi da se na tim listama napie iznos koji su oni dali. Zatim bi isposlovali pismenu zapovijest i s njom ili na teren. Na taj je nain raja prisiljavana da daje ustvari dvije nagrade. 10n Za vrijeme velikog vezira Javuz Ali-pae 1603 godine ukinut je ovakav hain ubiranja dizje, zabranjeno je predavanje harakih deftera i data su uputstva, da se ubudue ne smije uzimati Vte od liJ aki na ime gulamiye. Konjanici iz Istanbula, koji su se n:o>lazili razasuti po Anadoliji i Rumeliji, stavili su prigovor Divanu, da prihod od gulamiye imaju samo oni koji su u Istanbulu i traili da se podijeli na sve. Zbog trajanja ratova njima se moralo udovoljiti. 100 Za vrijeme Murata IV, u doba velikog vezira Hf. Ahmed-pae, spahijama su <!;avate razne dunosti i to bez jame& i na 6 mjeseci. Ovo je stanje dovelo dotle, da je poremeeno blagajniko poslovanje i nije se mogla voditi tana evidencija o dravnim prihodima. Poto se je brzo uvidjela tetnost ovoga, to je 1626 godine dokinut takav nain zakupa. 107 Najposlije 1631 godine sultan Murat IV je naredio, da se spahijama ne daju druge dunosti osim onih koje su davane za vrijeme Sulejmana Zakonodavca. Spahije su se tome usprotivile, te su se bili iskupili na trgu Sultan Ahmed. Ali uz podrku janiara, koji su izrazili privrenost sultanu, ovaj je istup spahija suzbijen i kolovoe pobijene. 108
"' Selaniki tarihi, str. 324. 105 Naima tarihi, II, str. 39. "' Vekayi-i tarihiye, list 90; Naima tarihi, I, 362. "' Naima tarihi, II, str. 440. "' Opirnije o toj pobuni spajlija u lsta!ll;mlu vidi; I. H. Uzun~ar~m, Osmai\H tarih!, Ul, Ankl\ra 1951, str. 192-195,

lJizja ili

hara

81

Poslije ovoga spahijama se vie nisu davali defteri od dizje. Mjesto toga podijeljeno je svima po 6 groa na ime gulamiye. Ovako se postupalo dvije godine, a onda je i to dokinuto i njima se vie nije nita davalo osim prinadlenosti.100 Meutim u jednom beratu od 1633 godine, na koji sam naiao u sidilu bitoljskog kadije, kao dizjedari u Bitolju odreeni su dvojica iz redova Sipahi oglanlari i to jedan kao povjerenik a drugi kao pisar. 110 Ali u kasnijim dokumentima do kojih sam doao nema vie spomena o njima. U beratu od 1694 spominje se kao dizjedar u Bosanskom ejaletu neki Fazlulah-aga.U 1 Godine 1729 ova je dunost preputena Sehri Muhamedagi. Iz murasele sarajevskog kadije Ibrahima vidimo, da je on kupljenje dizje u sarajevskom kadiluku ustupio nekom Osmanagi iz Sarajeva. 112 Beratom od 1732 godine postavljen je za dizjedara u Bosanskom ejaletu bosanski defterdar Mustafa. 113 Iz svih daljih dokumenata XVIII i XIX vijeka moe se konstatovati, da je dunost kupljenja dizje stalno povjeravana bosanskim valijama. Za vrijeme Alipae Stoevia njemu je bilo preputeno kupljenje dizje u Hercegovini. Valije su tu dunost prenosile na muteselime, kapetane i druge i to vei nom putem zakupa. Svaki ovaj zakupac dobivao je pismeno ovlatenje da moe kupiti dizju. A on sam je imao da dade potvrdu o zaduenju, koju je osim njega potpisivao njegov jamac, koji je garantovao sa svojim imetkom da e namiriti sav dug, ukoliko ga dotini zakupac ne bi isplatio u odreenom roku. 114 Ali imamo vie bujuruldija bos. valija, naroito iz XVIII vijeka, u kojima se navodi da se kupljene dizje ustupa pojedinim funkcionerima putem povjerenitva. Godine 1841 dokinuto je kupljenje dizje putem zakupa, jer su zakupci vrili zloupotrebe i naplaivali vi~ nego to je propisano. U bujuruldiji Bosanskog divana od te godine kae se da su zakupci mjesto 15 groa, koliko je tada dizja iznosila u Bosni, naplaivali negdje po 21 gro. Tom prilikom je rijeeno, da se dizja kupi preko povjerenika i da se odredi toliki broj, da je mogu pokupiti za jedan mjesec dana.
"' Naima tarihi, III, str. 118. I. H.
Uzun~ar$rli,

Kapukulu ocaklarl, II, str. 158-161.

"' Vidi dokumenat br. l. m Vidi dokumenat br. 4. u:2 Prevod murasele glasi: Ponosu vrnjaka Osman-agi, stanovniku grada Sarajeva, Nakon pozdrava izvjetava se ovo: Kupljenje dizje od nemuslimana, koji se nalaze u Bosanskom ejaletu, za raun olle 1142 godine, ustupljeno je ponosu vrnjaka i plemenitih ljudi Sebri Muhamedagi, neka mu vrijednost bude poveana, u smislu berata koji se nalazi kod njega. Poto je on tebi prepustio dizju nemuslimana, koji su nastanjeni samo u navedenom gradu i njegovoj okolici, to je na traenje napisana i poslana ova murasela. Kada ti doe, potrebno je da se prema uslovima carskog berata postarate da skupite i uberete eriatske dizje, koje su obavezne za nemuslimane koji se nalaze u navedenom kadiluku i njegovoj okolici, ali s tim da niko ne ostane izvan deftera. Treba da se uvate od svakog stava i postupka, koji bi bio suprotan uzvienom asnom beratu, i od gubitka dizjanskog prihoda. Pisano 16 redepa 1141 godine (15-I-1729). Gazi Husrevbegova biblioteka, dokumenat br. 526. "' Vidi dokumenat br. 4. "' U slijedeem broju naih Priloga naveemo radi primjera takva dva dokumenta.

82

Hamid

Hadibegi

Svi podruni organi kao i seoske starjeine bili su duni pruiti svoju pomo u kupljenju dizje. Na nekim mjestima sami su knezovi ubirali dizju i predavali novac dravnoj blagajni. 115 O svim poslovima oko dizje obavjetavane su kadije, kako od strane centralne vlasti tako isto i od valija. A i sami dizjedari i oni koji su u njihovo ime naplaivali dizju direktno od naroda bili su duni da prethodno izvijeste nadlenog kadiju. Kao nadzorni organi, kadije su bili duni voditi brigu o tome da se dizja kupi prema uputstvima datim u fermanima i beratima. U svim dokumentima skree se panja kadijama, a sprijee svaki samovoljan postupak koji bi bio u suprotnosti s carskim zapovijestima. Na ovo pitanje mi emo se ponovo osvrnuti u drugom dijelu naeg rada. Tom prilikom emo se zabaviti i problemom na kakav je otpor u narodu nailazilo samo kupljenje dizje. Ovdje moemo spomenuti samo to, da je svako odbijanje davanja dizje smatramo kao akt neposlunosti i nepriznavanja vrhovne vlasti. Ako je itavo jedno podruje otkazalo davanje dizje', protiv njega su poduzimani vojni pohodi. Tako su u prvoj polovici XVIII vijeka esto slate vojske protiv Crne Gore, da bi je prisilile na plaanja haraa, to emo iZ'nijeti u posebnom radu.
VISINA DiZJE

U pogledu visine dizje postoje meu riatskim pravnicima razliita miljenja. Pretstavnici hanefijske pravne kole stoje na stanovitu, da dizju treba odrediti prema 'imovnom stanju obveznika. Bogatiji ljudi treba da dadu godinje sumu u vrijednosti od 48 srebrenih dirhema, srednji stale po 24 dirhema srebra. a siromani po 12 dirhema. 110 Oni to temelje na onome kako je drugi halifa Omer postupio u Iraku. Prema Ehu Jusufu u prvu kategorij'.l bogatih spadaju: mjenjai, manufakturisti, veleposjednici, veliki trgovci, lijenici i njima slini bogatai iji godinji prihod iznosi 10.000 dirhema. U treu kategoriju spadaju oni. koji sa svojim linim radom stiu i zarauju, kao to su krojai, bojaije, Cipelari i njima slini, iji je prihod ispod 200 dirhe,na. Drugu kategoriju sainjavaju trgovci, zanaije i drugi, koji po svom imovnom stanju spadaju u srednji stale i iji je godinji prihod od 200 - 10.000 dirhema. 117 Pretstavnik malikijske pravne kole Malik b. Enes veli da se ne moe odrediti ni minimum ni maksimum. To treba prepustiti miljenju dravnih upravljaa da oni prema prilikama odrede visinu dizje. 118
"' U Orijentalnom institutu u Sarajevu imamo dvije potvrde od 1670 i 1671 godine (dokumenat br. 1081 i 1082), kojim se potvruje da je Juro Dragievi, knez sela ele u Poljicima, predao hara svoga sela bosanskoj blagajni. n Ebu Jusuf to formulie ovako: Dizja je obavezna za mukarce, a ne za ene i djecu. Bogat ovjek je duan dati 48 dirhema, onaj koji je srednjeg imovnog stanja 24 dirberna, a siromah koji sobom obrauje zemlju 12 dirhema. - Ebu Jusuf, cit., str. 122. Maverdi govorei o tom klasificiranju na tri klase primjeuje da se tim odreivanjem minimuma i maksimuma onemoguuje dravnim rukovodiocima da oni prema prilikama odreuju visinu dizje. On smatra da to treba prepustiti njihovoj ocjeni. Cit djelo, str. 137. "' Ibidem, str, 123-4.
118

Maverdi, cit., str. 137-8.

Ibni Rud kae, da Malik smatra obaveznom koliinom za bogatije 4 dukata, a za druge 40 dirhema srebra, a uz to i hrana prolaznicima muslimanima za tri dana. Prema tome ne bi trebalo biti ni manje ni vie, - Ibnu Rud, cit, str, 326. Maverdi istie, da je drugi halifa Omer napravio sporazum s hrianima Sirije, da oni ugouju tri dana one muslimane koji budu putovali kroz njihova mjesta i da im daju hranu koju i sami jedu. Osim toga da im dadu mjesta za njihove konje, ali bez davanja
jema.

Dlzja ill hara

83

Pretstavnik afiijske pravne kole Muhamed b. Idris istie da je m1mmum dizje jedan dukat, a to se tie maksimuma, to je stvar koju treba da utvrde dravni rukovodioci. Osim toga oni ima da rijee, da li e se naplaivati od svakog podjednako ili e se praviti razlika prema imovnom stanju. 110 Pretstavnik hambelijske pravne kole Ahmed b. Hanbel zastupa miljenje, da se na ime dizje ima uzimati samo jedan dukat, kako je to u doba Muhameda odreeno za Jemen. On smatra da dizja ne treba da bude ni manja ni via od tog iznosa. 120 Jedan od istaknutih eriatskih pravnika Sevri navodi, da visinu dizje treba da odredi vladar. On to svoje miljenje motivie time, da niti u Kur'anu, niti u Sunetu, kao glavnim izvorima eriatskog prava, nema kategorinog propisa o visini dizje. 121 U Osmanlijskoj imperiji, a naroito u njenom evropskom dijelu, kod utvrivanja pravnih normi uzimala se u obzir hanefijska pravna kola. Prema tome pri odreivanju visine dizje trebalo je praviti razliku izmeu obveznika s obzirom na njihovo imovno stanje. Meutim to nije bio uvijek sluaj. Nekada je odreivana dizja za sve podjednako, to je svakako bilo nepravilno i teko za siromanije. I to je izazivalo nezadovoljstvo, koje je i sama drava morala na neki nain ublaavati. Tako je bilo sluajeva da se odredi jedan iznos od osobe! ali ipak da ne daju svi podjednako. To bi se postiglo na taj nain, to bi se utvrdilo koliko ima na pr. u jednom selu obveznika dizje i koliku sumu prema tome treba da dade dotinu selo. A onda bi sami ti mjetani napraviH izmeu sebe razrez uzevi u obzir tri klase prema materijalnim mogunostima. U kanun-nami za Jeni-il od 991 godine (= 1583.) se navodi, da je dizja u doba sultana Sulejmana iznosila 25 aki za svakog bez obzira na njegovo imovno stanje. Kasnije je to izmijenjeno na gore izloeni nain. I ovaj sistem primjenjivan je sve do navedene godine, samo je dizja dva puta poveavana za pet aki prilikom stupanja na prijesto novog sultana, tako da je iznosila prije donoenja spomenute kanun-name 35 aki. A tada je poveana na 40 aki s motivacijom, da je 35 aki ispod eriatskog minimuma. Sistem meusobnog razrezivanja ostao je i dalje na snazi.' 22 Isto tako imamo u sidilu bitoljskog kadije od 18 ramazana 1043 godine (18-III-1634.) registrovan jedan spor izmeu dvije grupe jevreja u Bitolju o plaanju dizje podjednako ili prema finansijskoj mogunosti. Na osnovu podnesene fetve zakljueno je da se izvri razrez unutar jevrejske zajednice prema prihodima pojedinaca, kako to predvia hanefijska pravna kola. 123
uo Maverdi, cit., str. 138. Muhamed b. Idris bazira ovo svoje stanovite na prvom 631 godine. - El-Hidaje, II, stt. 136.
odreivanju

dizje za Jemen

"' Ibnu Rud, cit., II, str. "'Ibidem. "' O. L. Barkan, Kanunlar, str. 83, t. 24. defter br. 138. Ankara Tapu ve kadastro miidiirliigii,

"' Dravni arhiv NR Makedonije, bitoljski sidil br. 3, str. 63. U istom sidilu stoji da dizja jevreja u kadilucima Solun, Bitolj, Skoplje, Stip, Sidrekis (Sidrekastro - Demir-hisar), Serez, Tirhala, Jeniehir i Kostur (Kasrije) iznosi 763.610 aki, a nev yafta 50.000 aki.

84

Hamid

Hadibegi

Kao to emo vidjeti kasnije, kada je koncem XVII vijeka za itavu zemlju jednoobrazno propisano da se dizja uzima prema imovnom stanju na tri klase, za periferijske vilajete odreeno je da se uzima po najnioj skali. Ali u dokumentima nailazimo na prigovore i u ovim krajevima, da nije pravo da svi jednako plaaju. U vezi s tim daju se uputstva da se odrerena suma koju ima da dade na pr. jedno selo razree na stanovnitvo prema finansijskoj mogunosti pojedinaca 12 Godine 1695/96 bilo je odreeno da se razrez plaanja dizje na pojedin~ krajeve izvri po srednjoj skali, a da raja meusobno izvri klasifikaciju na tri klase u srazmjeru 10 : 70 : 20.1 26 Isto tako iz jednog fermana od 1754 godine vidimo, da je Numan-paa Cuprili 1714 godine utvrdio, da Crna Gora treba da dade po najnioj skali 1002 dukata na ime haraa, a da je to kasnije poveano na 1010 dukata. 126 Kao to je na vie mjesta istaknutq, dizja je lini porez koji se plaa po glavama. Ali i ovdje je bilo otstupanja. Mjesto od osobe dizja se je uzimala od kue odnosno domainstva. To vidimo u nizu sandaka u evropskom dijelu drave i to u XVI i XVII vijeku. Prema kanun-nami za Bosanski sandak od 1530 godine derbendije su u Bosni plaali po 30 al{i na ime dizje ali ne od osobe nego s kue na kuu. 127 I u Crnoj Gori u doba Skenderbega Crnojevia plaalo se od domainstva . po 33 ake na ime carskog haraa, U kan un-nami za Crnu Goru od 1523 godine kae se ovo: Ranije kada je liva (sandak) Crna Gora zauzeta, pa kada je popisana i defter nainjen, bili su nametnuti uur (desetina), hara i ispende. Kalw je spomenuta liva neprohodna i krevita zemlja, pa raja nije u mogunosti da daje uur, ha_ra, ispende i druge dabine, n a s v a k u k u u i b a t i n u nametnuto je p o 55 a k i p o v l a k o m o b i a j u. Od toga je o d r e e n o 33 a k e z a e a r s k u b l a g a j n u n a i m e h a r a a, a 20 aki sandakbegu umesto uura i ispende, a 2 a k e z a e ar s k e s l u g e k o j i d o l a z e da skupljaju glavarinu (dizju). 128 Prema poekoj kanun-nami od 1545 godine svaka je kua plaala na ime dizje po 50 aki. Te godine, veli se, raja je pristala da plaa na ime haraa po 60 aki, ali pod uslovom da i dalje plaa od kue. U navedenoj kanun-nami se veli ovo: Poto je stari obiaj kod raje poekog vilajeta da daje u pogledu plativih obaveza na dan poznat u narodu pod imenom Hizr Iljas o d svake kue u ime haraa pod nazivom resmi filuri (porez dukat) p o 50 a k i, kao i ranije, neka plaaju svoje filurije u to vrijeme. Ali, poto je shodno da se kao re s m i fi l ur i uzima p o 60 a k i, pa poto su i pripadnici raje, u v a j u i s e d a s e n e s t a v i h a r a n a s v a k u
"' Orijentalni institut, sidil br. 10, list ll. "' B. Ch. Nedkoff, Osmanli imparatorlugunda cizye, Belleten VIII, sv. 32, strana
640-644.

'" Orijentalni institut, sidil br. 13, strana 28-29. "' Branislav urev, Kanun-nama za Bosanski sandak iz 1530 godine, Glasnik Zem. muzeja, Sarajevo 1948, str. 192 i 197. '" Branislav urev, Defteri za Crnogorski sandak iz vremena Skender-bega Crnojevia, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, Sarajevo 1950, str. 12 i 14.

Dizja ili

hara

85

g l a v u, rekli ovako: Ako se zapovedi da se uzme od svake kue po jedan dukat po ranijem obiaju, pristajemo da dobrovoljno dademo 60 aki kao resm-i filuri, to je zapoveeno da se uzima po 60 aki kao resmi filuri. 120 Isto to imamo i u sremskoj kanun-nami od 1588-89 godine, samo to je njen iznos prije navedenog datuma bio 70 aki, a tada je poveana 80 aki. U toj kanunnami stoji ovo: Poto je stari obiaj da raja live (sandaka) Srem daje na dan koji je u ,narodu poznat pod nazivom urevdan (Hizr Iljas) o d s v a k e k ue u i m e h ar a a p o d i m e n o m re s m i ! i l ur i p o 70 a k i, pa kako je posle toga, godine 996 (1588) on uzvienom zapoveu p o ve a n z a lO a k i, neka daju za filuri od svake kue 80 aki. 130 U drugoj sremskoj kanun-nami iz doba sultana Murata III, koju je objavio -O. L. Barkan, hara iznosi 80 aki. U njoj se i ne spominje koliko je iznosio prije.'ar U kanun-nami za sandak Lipovo od 962 godine (= 1554.) se navodi, da je raja ovoga podruja po svom starom zakonu koji je vaio prije dolaska Turaka svake godine na Mitrov-dan davala svom kralju po jedan maarski dukat ili 100 peneza i to s kue na kuu. To su zadrali i Turci i uzimali su isti iznos, samo to su oni pored toga uzimali jo po 2 peneza za dravnu kasu pod imenom pristojbe na kuu (resm-i hane) i po 2 peneza za povjerenika (emin) i pisara (katib), koji su kupili ovaj porez. Taj iznos plaala je svaka kua, bilo da u njoj ivi samo jedan rajetin, bilo da u zajednici s ocem ive sinovi, bilo da u zajednici u kui ive dva tri brata, ali pod uslovom da zajedno jedu, siju i privreuju. Ali ako zasebno siju i -privreuju, bili to braa ili sinovi, onda i oni ima da daju po 106 peneza na ime haraa (tj. 53 ake), pa makar i stanovali u jednoj kui. Za druge zadrugare osim sinova i brae bilo je propisano da moraju davati zasebno, pa makar i ivili zajedno. 132 Prema jednoj kan un-nami za sandake Budim, Ostrogon, Hatvan i Novi Grad iz doba Sulejmana Zakonodavca hara je iznosio 50 aki i to za raju - kako u varoi tako i na selu - iji je prihod iznosio 300 aki. Kod utvrivanja ovoga prihoda nije se uzimala u obzir kua vinograd i njiva nego samo prihod od stoke i vina. Oni iji je prihod bio ispod 300 aki nisu davali nita. Ako su u jednoj kui bila tri, etiri brata ili vie, a svaki je zasebno imao prihoda 300 aki, onda je svaki trebao dati po 50 aki haraa. 133
"' U navedenoj kanun-nami se dalje veli: Poto je kod raje, koja je u spomenutom vilajetu, ustaljeni obiaj da pri odlasku svojih begova na vojniki pohod daju od svake kue po 50 aki kao vojnicu (sefer harci), zavedena je. takoe po 60 aki kao ratni dukat (sefer filurisi), jer su otsada obavezni da daju i vojnicu po 60 aki od svake kue, ako nastane velianstveni vojniki pohod i Njegovo Velianstvo Suvereni Padiah lino blagoizvoli poi na pobedonosni ratni pohod.< - Br. urev, Poeka kanun-nama iz 1545 godine, Glasnik Zem. muzeja, Sarajevo 1946, str. 130-131 i 134. 130 I u ovoj kanun-nami se govori o ratnom porezu: Poto je uobiajeno da se daje pod imenom sefer harci (troak za vojni pohod, vojnica) 60 aki od svake kue, spomenuti sefer filurisi (vonicu) takoe neka daju po starom nainu. Znai da ovaj porez nije povean, kao to je to sluaj kod dizje. - Br. urev, Sremska kanun-nama iz 1588-9 godine, Glasnik Zem. muzeja, Sarajevo 1949-50, str. 271 i 277. "' O. L. Barkan, Kanunlar, str. 306, t. L "' Svaka ona kua koja je bila duna dati jedan dukat caru, kako je to gore izneseno, imala je da dade jo !OO peneza na ime ispende i to u dvije rate po 50 peneza. - O. L. Barkan, Kanunlar, str. 322, t. 1-2. - Istanbul, Ba~vekalet ar~ivi, defter br. 88. "' O. L. Barkan, cit., str. 300-301, t. 1-2. - Istanbul, Ba~v. ar~ivi, defter br. 226. 6

86

Hamid Hadibegi

Isto je tako bilo propisano i za sandake Kopan i imontorna. Ali stupanjem na prijesto Selima II dizja je poviena na 60 aki. 134 I prema kanun-nami za sandake Canat i Dula od 1566 godine dizja je za vrijeme sultana Sulejmana iznosila 50 aki ili 100 peneza. Prilikom stupanja na prijesto Selima II poveana je za 10 aki, te je iznos.ila 120 peneza {sa dodatkom od 6 peneza: 2 za resm-i hane, 2 za povjerenika i 2 za pisara). I u ovoj kanunnami izriito stoji da se uzima s kue na kuu, bez obzira na broj ukuana, samo ako ive u zajednikom kuanstvu. Ako su djeca ili braa odvojeno ivili i privreivali, davali su dizju zasebno. 136 U kanun-nami za sandak Hatvan iz doba Murata III potvruje se da je .dizja u doba Sulejmana .iznosila 50 aki, a za vrijeme Selima II 60 aki. Taj je iznos povean na 66 aki prilikom stupanja na prijesto Murata III. Obaveza davanja ovoga haraa odnosno dizje padala je na one koji su imali 300 aki prihoda od stoke i vina, a nije se dizja uzimala od onih koji nisu imali tolikog prihoda.130 U doba sultana Ahmeda I (1603-1617.) u Sofijskom sandaku svaka je kua na ime dizje davala po 200 aki godinje. 137 Prema jednom beratu od 2 rebiul-evela 1043 godine (6-IX-1633.) u Bitoljskom vilajetu svaka je kua plaala na ime dizje po 232 ake. Tu se naroito skree panja pobiraima dizje, povjereniku (emin) i pisaru (kiitib), da prilikom sastavljanja novog deftera ne bi izostavljali kue bogatih sela, a stavljali teret na siromanija sela.138 I na otoku Kipru dizja se je uzimala s kue na kuu, a iznosila je 1673 godine 450 aki. 130 Kao to se iz navedenih podataka vidi, uzimanje dizje od domainstava, a ne po glavama, bilo je iskljuivo u evropskom dijelu Osmanlijske carevine. I u pogledu visine dizje nije se postupalo po hanefijskoj pravnoj koli nego prema ekonomskim i politikim uslovima. Drava je morala voditi rauna o ekonomskoj snazi pojedinih krajeva uzimajui pri tom u obzir i politike momente, naroito u periferijskim podrujima. Drugi vaan faktor pri odreivanju dizje bila je finansijska mo drave i njene potrebe, naroito za vojsku i stalne vojne operacije. Dok je drava napredovala i jaala se finansijski dobivanjem novih podruja, optereenje masa moglo je da bude srazmjerno manje. Ali ve u drugoj polovici XVI vijeka poeli su se pokazivati poremeaji unutar prostrane drave, koji su dolazili kao posljedica
"' Oni koji su bili duni davati dizju davali su mjesto ispende resmi kapu u dvije rate po 25 aki (na urevdan i Mitrovdan). - O. L. Barkan, cit., str. 319-320, t. 1-6. "' O. L. Barkan, cit., str. 318, t. L Osim toga se dodaje, da onaj koji daje dizju treba da dade i 100 peneza gospodaru zemlje (sahib-i arz). - Cit., str. 319, t. 2. "' Ko moe da daje dizju, veli se u ovoj kanun-nami, taj treba da dade svome spahiji na ime pristojbe resm-i kapu na urevdan i Mitrovdan po 25 aki ispende, O. L. Barkan, cit., str. 316, t. 1-2. - Istanbul, Ba~vekalet ar~ivi, defter br. 256. "' Nedkof, cit., str. 625. - Ichtschieff, Perioditschesko spissanie, dokumenat od 1617. "' Dravni arhiv NR Makedonije, bitoljski sidil broj 3, str. 230. - Na str. 211 istog sidila ima berat od 5 ramazana 1043 g. (5-III-1634) za Tetimei Manastir (za bitoljsku okolicu) koji je skoro istog sadraja. "' Navedene godine naplaeno je od 12.029 kua 54 tovara i 13.050 aki. - Nedkoff, cit., str. 625. - Franz Babinger, Das Archiv des Bosniaken Osman Pascha, Berlin 1931, dok. VIII-XVII.

Dizja ili

hara

87

slabljenja finansijske snage. Od vremena do vremena poduzimane su razne mjere, nekad s izvjesnim uspjehom, a nekada su one ublaavale samo momentane potekoe. U takvim prilikama dolazilo je do poveanja dizje, jer je ona pretstavljala jedan od najvanijih dravnih prihoda. U doba finansijske krize trebalo je iznalaziti izvore prihoda. Medutim svako poveanje tereta teko je pogadalo narodne mase i stvaralo kod njih neraspoloenje. Zato se je centralna vlast borila protiv poveanja daa spahijama i uvoenja novih, ukoliko je to bilo mogue, ali u pogledu poveanja dravnih daa imala je sasvim drugi stav. Paralelno s padanjem vrijednosti novca drava je poveavala poreze koje je sama ubirala i uvijek je za to nalazila dovoljno opravdanja. Tako se je postepeno poveavao i iznos_,!fizje prema vrijednosti zlatnog novca. Prema kanun-narni za vilajet Kajseri od 916 = 1500 godine dizja je iznosila 26 aki. Ako se uzme u obzir, da se je tada od 100 dirhema srebra kovalo 426 aki, 140 onda to znai da je dizja bila za polovinu manja od eriatskog minimuma od 12 dirhema srebra. Ali se vie nije moglo ni staviti, jer je tada jedna ovca vrijedila 14-15 aki, a obina dnevnica oko 2 ake. Koliko je dizja iznosila prije toga ne znamo. Ali svakako bila je manja s obzirom na vrijednost novca u odnosu na srebro. Prema onome kako navodi Dr. Mustafa Akdag, taj se je odnos kretao ovako: U doba Orhana od 100 dirhema srebra pravljeno je 269 aki, za vrijeme Mehmeda elebije taj je broj smanjen na 266,5 aki, a u doba Murata II opet povean na 320 aki, zatim smanjen na 290,7 aki i opet povean na 306,1 aki, a 1450 godine ak na 375 aki. U doba Mehmeda II Fatiha od 100 dirhema srebra izradivano je 1426 godine 300 aki, to znai da je vrijednost ake porasla. Godine 1470 imamo od 100 dirhema srebra 337 aki, a kasnije se penje na 400 aki. Godine 1477 vrijednost ake je poveana, od 100 dirhema srebra kovano je 280 aki pod nazivom cedid ak!le (nova aka). AJi 1481 godine vrijednost njena ponovo opada, od 100 dirhema srebra dobiva se 426,5
aki. 141

Kada je sultan Selim osvojio Siriju, dizja je odreena u iznosu od 20 U njegovo doba od 100 dirhema srebra kovano je 400 aki. Godine 1512 bilo je poveano na 457 aki, ali je 1516 godine opet smanjeno na 400 aki. Tada su u Bosni sinovi, braa i roaci vojnuka plaali na svaku osobu po 30 aki kao ekvivalent za dizju (bedel-i cizye). Ali ovo je vailo samo za njih, oni osim ovoga iznosa nisu nita davali od svojih batina, jer su ubrajani u vojniki red kao rezerva vojnuka. 143 Koliko je u to vrijeme raja u Bosni davala na ime dizje, ne znamo; nemamo o tome izvornog materijala. Prilikom stupanja na prijesto sultana Sulejmana dizja je poveana za 5 aki i iznosila je 25 aki, kao to smo t~ vidjeli kod sandaka Jeni-il. Za vrijeme ovoga sultana od 100 dirhema srebra izradivano je 457 aki. Medutim u evropskom dijelu Osmanlijsk~ carevine u sandacima u kojima se je dizja uzim?la od domainstva (kao to su Poega, Lipovo, Budim, Ostrogon, Hatvan, Kopan, ijimontorna, anat, ula i drugi), taj je iznos bio duplo vei, tj.
aki. 142
"' (j L. Barkan, cit, str. 57, t. 5, "' Dr. Mustafa Akdag, Osmanli imparatorlugunun kurulu~ ve inki~af devrinde Turkiyenin iktisadi vaziyeti, Belleten cilt XIII, Ankara 1949, str. 514-528, '" 0. L, Barkan, cit, str. 200, L 4. - Istanbul, Ba~vekalet Ar~ivi, defter br. 973. 143 O. L. Bmkan, cit., str. 398, t. 16 i 17. - H. abanovi, cit., str~ 166.

Hamid

Il:adibegi

50 aki. Tu ima vie razloga. Na prvom mjestu dizja se nije uzimala od osobe nego od domainstva, to je za obveznike svakako povoljnije. U kanun-namama za dotina podruja je istaknuto, da se je i prije Turaka uzimalo od svake kue po 100 peneza, to ini 50 aki. Ali jedan od glavnih inilaca bio je svakako i bolji standart ivota u tim krajevima. Iz poeke kanun-name vidimo, da se je u ovom sandaku do 1545 godine plaalo na ime dizje po 50 aki i da je te godine poveana na 60 aki. Navodno raja je pristala na to poveanje, samo da i dalje plaa od domainstva. U ostalim navedenim sn:dacima iznos dizje nije mijenjan do kraja vladavine sultana Sulejmana. Mislim da su tu politiki razlozi diktirali da se dizja ne poveava, jer su preko tih podruja poduzimani vojni pohodi u pravcu sjevera i prema Beu. Od godine 1548 nailag:imo na poveanje dizje i u nekim dijelovima Male Azije. Tako prema kanun-nami za Sam od 955 = 1548 godine visina dizje iznosi 24 pare odnosno 48 aki. Isto to vidimo i kod sandaka Cukur Abad. Sta vie za Sam je kasnije poveano na 40 para.u 4 Taj iznos je odreen i kanun-namom za sandak Safed od 963 = 1555 g.HG Ali u veini drugih oblasti u doba Sulejmana Zakonodavca dizja je iznosila 25 aki. Kako navodi Ismail Hakki Uzunarili, u to doba od 100 dirhema srebra izraivano je 500 aki, a jedan dukat bio je 63 ake. Godine 1564 dravni prihodi iznosili su 183,088.000 aki, a rashodi 189,600.000 aki. To znai da je deficit iznosio oko est i po miliona aki. Ali nastojanjem Sokolovia Mehmed-pae budet je kasnije izravnat. To je bio prvi deficit u Osmanlijskoj imperiji. 146 Kako je bio zaveden obiaj da se prilikom stupanja na prijesto novog sultana (culfis) dizja povea za 5 aki, to je dolaskom Selima II dizja poveana na 30 aki. Ali ta motivacija za poveanje dizje. samo je vanjska forma, u sutini po srijedi su ekonomski razlozi. Iako je imperija tada bila na svojoj kulminaciji, . stalni ratovi, rasko, zavoenje zakupa u kupljenju dravnih prihoda i poputanje discipline slabiH su finansijsku snagu drave. U doba Selima II od 100 dirhema srebra kovano je 525 aki, to znai da je vrijednost ake mnogo opala. 147 U onim oblastima gdje se je dizja uzimala od domainstva njen ]e iznos povean na 60 aki. To vidimo u kanun-namama za sandake Kopan, Simontorna, Canat, ula i Hatvan. 148 Kada je 1574 godine doao na prijsto Murat III, dizja je poveana na 35 aki, a malo kasnije na 40 aki, iako je vrijednost ake neto porasla. Kao razlog za ovo poveanje je navedeno, da je taj iznos ispod eriatskog minimuma. U
"' O. L. Barkan, cit., str. 226, t. 28. "' Ibidem, str. 230, t. 12. "' I. H. Uzunarili, Osmanh tarihi, sv. III, str. 129-130. - M. Belin, Tiirkiye iktisadi tarihi hakkmda tetkikler, Istanbul 1931, na turski preveo M. Zija, str. 106. '" Interesantan je podatak u kanun-nami za pristanite Tarablus od 979 = 1571 godine. Tu se veli, da je prilikom stupanja na prijesto Selima Il dizja hriana u ovom mjestu poveana za 5 aki, a jevreja za lO aki. Vjerovatno su jevreji u ovom pristanitu bili bogatiji. - O. L. Barka'n, cit., str. 216, t. 16. Prema kanun-nami za Elbasan od 977 godine (1569-70) cijene itu i vinu u to doba kretale su se ovako: jedan tovar penice, boba i soiva 36 aki; jedan tovar jema, rai i prosa 24 ake; jedan tovar zobi 18 aki; jedna medra vina 5 aki. - Omer Lutfi Barkan, Kanunlar, str. 293, t. 2. "' Ibidem, str. 219-220, t. 1--6 (Kopan i imontorna); str. 318, t. l (Canal i Dula); str. 316, t. 1-2 (Hatvan).

Dizja ili
poetku
aki

hara

89

njegove vlade od 100 dirhema srebra pravljeno je 435 aki, kasnije 525 i najposlije 800 aki. Ovo naglo opadanje vrijednosti ake jasno pokazuje, da je drava preivljavala finansijsku krizu i da je to bio uzrok poveanju dizje. 140 U Srijemu, kako se to vidi iz kanun-name od 1588-89 godine, dizja je iznosila 70 aki, a tada je poveana na 80 aki. 100 Vjerovatno se je i u drugim oblastima gdje se je uzimalo od domainstVa kupilo isto toliko. A to je upravo duplo od 35 i 40 aki, koliko se je u drugim vilajetima uzimalo od osobe. 151 U ovom periodu teina ake smanjena je od 3 kirata na 2 ~ kirata i u tom srazmjeru je porasla vrijednost dukata. Jedan dukat iznosio je 70 aki. A kada je 992/1584 godine od 100 dirhema poelo aa se pravi 800 aki, onda je dukat poskoio rta 120 aki, a gro na 80 aki. 152 Zbog ratova s Perzijom (1578) i Austrijom (1591) i tekog finansijskog stanja u koji je drava padala dizja je najposlije poveana na 70 aki. U fermanu upuenom 1592 godine u Anadoliju to se poveanje obrazlae ovako: Dizja koja se sada uzima zatienim zemljama ne odgovara eriatskoj, nego je manja od nje. Ustvari po eriatu, a to je i fetvom potvreno, od onog koji ima 10.000 dirhema ili vie trebalo bi uzeti 48 dirhema, tj. 384 ake (48 X 8), od onog koji ima od 200-10.000 dirhema 24 dirhema, tj. 192 ake (24 X 8), a od onog koji ima manje od toga a moe da radi i zarauje 12 dirhema, tj. 96 aki (12 X 8). Ali s obzirom da je raja obavezna da bez nagrade vri tolike dunosti od obiajnih tereta (tekiilif-i iirfiye), ako bi se uzelo ovoliko, to raja ne bi mogla podnijeti njoj bi time bio uinjen zulum. Nakon tog obrazloenja u fermanu je odreeno da se dizja povea za 30 aki i to podjednako za svakoga. Osim toga istim fermanom dokinuto je odvojeno kupljenje pristojbe na vino, jer su se kod toga inile zloupotrebe, i odreeno da se zajedno s dizjom kupi po 15 aki kao ekvivalent ?:a navedenu pristojbu (bedel-i hamr). 153 Sve to ukupno iznosi 85 akU 54 Ako se tome doda ono to je uzimano na ime tefiivut-i hasene (tj. po 2 ake raunajui manje dukat i gro u korist dr. blagajne), zatim gulamiye (nagrada eminu i pisaru) i pristojbe za hudet (hiiccet ak!;esi), onda izlazi suma od 100 aki, to je trebalo kupiti od naroda u ovu svrhu.155 Za vrijeme Mehmeda III (1594--1603) dizja je iznosila 140 aki. Turski istoriar Ismail Hakki Uzunarili navodi, da je 1004 = 1595 godine za vrijeme velikog vezira Sinan-pae uzimano na ime dizje po 140 aki, a uz to da su dizjedari uzimali na ime svoga troka po 10 akLl 56 Dr. Mustafa Akdag istie, da su posjednici

"' I. H. Uzunarili, OsmanU tarihi, sv. III, str. 130. Br. urev, Sremska kanun-narria, str. 271 i 277. "' U vilajetu Bitlis dizja je iznosila 55 aki. Ali za neke nahije koje su se nalazile u brdovitim krajevima gdje se zemlja slabo obrauje odreeno je na svaku osobu po 35 aki. Isto je tako propisano i za nabiju Adildevaz s obzirom da se nalazi na granici. - O. L. Barkan, cit., str. 193, t. 2. - Ankara, Tapu ve ve kade-stro Umum mildiirlugil, defter br. 109. '" I. H. Uzun~ar~m, Osmanli tarihi, III, str. 130. "' Ankara, S. Sc. broj 4, str. 250 i 251. "' Od cigana hriana traen je skoro dupli iznos (150 aki), to s drugim trokovima cm1 oko 200 aki. - Topkapi Mi.izesi Arsivi, Balikesir S. Sc. broj 2, str. 116 i 181. - Dr.

Mustafa Akdag smatra da je to zbog toga, to oni nisu davali nita nameta (avanz). "' Dr. M. Akdag, cit., str. 558-9. 1 " I. H. Uzunarili, Kapikulu ocaklari, II, str. 159, napomena 2.

na

ime vanrednih

90

Hamid

Hadibegi

lena (dirlik) i njihove vojvode, te zakupci, emini i drugi koji su nastupali u ime fiskusa uzimali od naroda nekoliko puta vie nego to je bilo zakonom propisano. Zbog Delalijskih nereda u Anadoliji, ta vie i u Rumeliji, opao je ugled vlasti i ona u tom pogledu nije mogla nita uiniti. 157 Prilikom stupanja na prijesto Mehmeda III od jednog dirhema srebra pravljeno je 12 aki, te je pored svih mjera od strane Porte dukat skoio na 220 aki. Kao posljedica unutarnjeg i vanjskog stanja, osjeala se nestaica novca u dravnoj blagajni. Zbog toga je 1006/1598 godine uzeto iz dvorske riznice 300 tovara (yiik) aki srebra i srebrenih stvari i u kovnici istopljeno, te je od jednog dirhema pravljeno 8 aki i otpoeta s kupljenjem manjkavih aki. Ali poto to nije sprovedeno kako treba, to je dukat spao od 220 samo za 40 aki, tj. na 180 aki. Godine 1009/1600 pitanje novca je bolje rijeeno, te je dukat oboren na 120, a gro na 80 aki. 158 Kada je doao na prijesto Ahmed I, pristupilo se vanim reformama u pogledu poreza, a izmeu ostalog i dizje. Koliko je ovo bio teak problem vidi se najbolje iz fermana od 3 muharema 1013 god. (1-VI-1604). U njemu su iznesene mnoge nepravilnosti i protuzakonitosti onih koji su kupili razne poreze. Povjerenici dizje mjesto 140 aki uzimali su po 400 i 500 aki, po nekoliko godina oni nisu brisali iz deftera umrle nego su i za njih traili dizju. Pobirai ovarine naplaivali su od jedne ovce po 5-6 aki nastojei pri tom da uzmu ovu pristojbu i od onih koji nisu imali ovaca s motivacijom da prema defteru imaju ovaca. Kao posljedica takvog postupanja raja je poela da zanemaruje gajenje ovaca, te se je stoni fond mnogo smanjio. Da bi se ovo stanje popravilo, potpuno je dokinuta pristojba na ovce za nemuslimansku raju. Mjesto toga na dizju je dodato 30 aki, od ega je na ime ekvivalenta za ovarinu raunato 26 aki i 4 ake kao ekvivalent gulamiye, to je dr. blagajna imala da dade pobiraima ovarine kao otetu. Ovome je dodato jo uobiajenih 5 aki u vezi sa stupanjem Ahmeda I na prijesto i 10 aki gulamiye spahijama te 15 aki na ime ekvivalenta za vino, to je za vrijeme Mehmeda III po drugi put nametnuto. Tako je dizja sa ovim dodacima Lmosila 200 aki, to je pretstavljalo dosta teak porez. Ali dokidanje ovarine kao posebnog poreza bilo je vrlo povoljno za nemuslimansku raju, jer je sada mogla da gaji ovce u neogranienom broju. Osim toga time su rijeeni i pobiraa pristojbi na vino i mogli su da se vie posvete vinogradarstvu159 Sve ovo pokazuje da je finansijska stanje drave diktiralo poveanje prihoda. A to je bilo teko sprovesti poveanjem dizje, jer je ovaj porez narod teko podnosio naroito zbog raznih nepravilnosti koje su vrene pri kupljenju dizje. Zato je i teite navedene poreske reforme bilo suzbijanje nezakonitosti i uvoenje novog naina ubiranja ovarine od nemuslimana. Iako je dizja poveana, smatrano je da e se s tim reformama nastupiti izvjesno olakanje.
m Poetkom XVII vijeka vrijednost ake jo je vie opala. Od 100 dirhema srebra kovano je 950 aki. "' I. H. Uzunarili, Osmanli tarihi, sv. III, str. 130-131. 1118 Sto se tie ovarine muslimanske raje propisano je da se na svaku ovcu daje po l aka (to je na basovima i mukataama uinjeno ve 1596), zatim na svako 100 ovaca 20 aki na ime gulamije date dvorskoj konjici (alti baltik sipahileri). Prema tome na 100 ovaca uzimano je ukupno 120 aki. - Dr. M. Akdag, cit, str. 559-561. Prema Ohridskoj kanun-nami od 1032 goodine (16!3) cijene itarica u to doba bile su ove: jedan tovar penice, nauta, soivice i boba54 ake; jedan tovar jema, rai i prosa 30 aki; jedan tovar jema, rai i prosa 30 aki; jedan tovar zobi 18 aki. A cijena vinu bila je 6 aki jedna medra. - O. L, !}!'rkan, Kanunlar, str. 292, t. l.

Dizja ili

hara

91

Poslije Ahmeda I dizja je ponovo poveana. Iz jednog berata od 20 muharema 1031 godine (5-XII-1621), zavedenog u sidilu bitoljskog kadije, vidimo da je u tim krajevima bilo tada odreeno da svaka kua da je po 222 ake. Od onih koji su bili osloboeni izvjesnih poreza (muaf olanlar) uzimalo se pored navedenog iznosa jo 30 aki kao ekvivalent za osloboenje od tih daa. 160 U beratu od 2 rebiul-evela 1043 godine (6-IX-1633) govori se o visini dizje i o nainu kupljenja iste u Bitoljskom vilajetu. Prema ovom beratu odreeno je da svaka kua plaa po 232 ake, a oni koji su osloboeni nekih nameta radi vrenja odreene slube treba da osim navedene sume dadu jo 30 aki na ime tog osloboenja, tj. ukupno 262 al!:e. 161 U sidilu bitoljskog kadije od 1634 godine zaveden je 18 ramazana 1043 godine (18-III-1634) jedan spor oko dizje izmeu dvije grupe jevreja u Bitolju. U vezi s tim sud je donio odluku, da se dizja ima plaati prema imovnom stanju i to 48 srebrenih dirhema oni kod kojih godinji prihod iznosi 10.000 dirhema srebra, a oni iji se prihod kree izmeu 200 i 10.000 dirhema treba da daju po 24 dirhema srebra na ime dizje, a po 12 dirhema oni koji imaju prihod ispod 200 dirhema srebra, ali koji su sposobni za rad i privreivanje. 162 U istom sidilu naiao sam na jedan drugi spor oko dizje. Krajem safera 1044 godine (24-VIII-1634) tue se spahije sudu protiv dizjedara Ahmedage, da od njihove raje trai na ime dizje preko 400 aki. Oni istiu da je prije njega bio dizjedar Redepaga i da je kupio po 400 aki. Raja je voljna da daje toliko, ali imenovani ne pristaje. Na upit suda on odgovara, da za dravnu kasu treba uzeti 232 ake, na ime gulamiye 50 aki, na ime girihte 80 aki. Ako se tome doda kesr-i mizan, tefavut-i hasene i drugo, onda to ukupno iznosi preko 400 aki. Ako bi on uzimao samo 400 aki, bio bi lino oteen. Ovaj je spor zaveden u sudskom registru, ali do nekog konkretnog rjeenja nije moglo doi. 163 Prema jednoj kasnijoj zabiljeki u navedenom sidilu ovaj je spor rjeavan pred rumelijskim valijom Mustafa-paom, te je o tome krajem redepa 1044 godine (19-I-1635) doneseno i sudsko rjeenje. Tu se veli da je u prisutnosti zaima, aua i spahija utvreno, da se na ime dizje, zatim giize~te i girihte uzima 380 aki, a osim toga po 20 aki za trokove kupljenja i isto toliko na ime pristojbe zvane nev yafta ak~esi, to ukupno iznosi 420 aki. 164
"' Dravni arhiv NR Makedonije, bitoljski sidil br. 2, str. 152. Visina dizje u ovom beratu oznaena je sa 222 ake. Mislim da je pogreno napisano mjesto 232 ake, kao to to stoji u slijedeem beratu. "' Dravni arhiv NRM, sidil bitoljskog kadije br. 3, str. 230. Na strani 211 istog sidila postoji berat od 5 ramazana 1043 godine (5-III-1634) za Tetimmei Manastir (za bitoljsku okolicu), koji je skoro istog sadraja. "' Isti sidil, str. 63. "' Isti sidil, str. 104. '" Dr. arhiv NRM, sidil bitoljskog kadije br. 3, str. 151. Iz sidila bitoljskih kadija iz ovog vremena vidimo, da je dizja cigana izdavana pod zakup. Godine 1621 bitoljski zabit Habib Cau uzeo je pod zakup dizju, ispendu i badihavu bitoljskih cigana za 50.000 aki (Bitoljski sidil br. 2, str. 133). A 1623 god. neki Kurt-beg i Nesuh-beg uzeli su pod zakup samo njihovu dizju za 23.500 aki (isti sidil, str. 89). Kasnije 1634 godine ciganska dizja u Bito!ju izdata je pod zakup za 75.000 aki (sidil br. 3, str. 76). Iste godine dizja, ispende i ostale pristojbe cigana u srezovima Serefde, Sarigol, Egribudak i Duma-pazar, koji su pripadali Ohridu, izdate su pod zakup za 92.000 aki (sidil br. 3, str. 60).

92

Hamid

Hadibegi

U to doba Murat IV bio je uspio da zavede red i zakonitost u zemlji i da popravi dravne finansije. Meutim u doba sultana Ibrahima (1640-1648) kao i u prvih osam godina vlade Mehmeda IV (1648-1687) drava je bila u dosta tekom finansijskom stanju. Godine 1650 rashodi su bili za jednu polovinu vei od prihoda. I poto nije bilo dovoljno novaca za isplatu prinadlenosti, to se je prije vremena pristupilo prikupljanju prihoda za sljedeu 1651 i 1652 godinu, pri emu je vren pritisak j time stvarano nezadovoljstvo u narodu. Samo vrsta ruka velikog vezira Mehmed-pae Cuprilia (1656-1661) i dobra uprava njegovog sina Fazi! Ahmed-pae (1661-1676) spasila je dr.avu od naglog propadanja. Ali poraz pod Beom i dugi ratovi koji su voeni na sve strane iscrpili su finansijsku snagu imperije. I ona je bila prisiljena da iznalazi naine i sredstva, kako bi se poveali prihodi a i rashodi snizili na potrebnu mjeru. Tako je dolo i do uvoenja jednoobraznog sistema u odreivanju i prikupljanju dizje.

u doba velikog vezira Kiipriilii-zade Fazi! Mustafa-pae, koji je proveo poresku reformu i dokinuo sve proizvoljno nametnute dae, propisano je da se dizja ubire prema imovnom stanju obveznika i to od bogatih po 4 erefi dukata (e~refi altin), od srednjeg stalea po 2 dukata, a od siromanih po jedan dukat. To je bila novina za ejalete. Meutim u Istanbulu taj je sistem primjenjivan ve otprije. Do tog vremena u evropskim ejaletima ovaj je porez stavljan na kue. Prema Kou-begu iznosio je 240 akU 65 Od ovog vremena pa dalje imamo niz dokumenata, iz kojih moemo tano utvrditi, koliko je iznosila dizja u Bosni i drugim krajevima sve do njenog dokidanja u drugoj polovici XIX vijeka. Na prvom mjestu moemo spomenuti berat od poetka dumadel-ula 1105 godine (29-XII-1693) koji govori o visini dizje u Bosni. U njemu se navodi, da je 1102 (poimlje 5-X-1690) i 1103 godine (poinje 24-IX-1691) bilo odreeno da se dizja kupi prema imovno!Oll stanju i to od bogatih po 4 dukata kao ekvivalent od 48 dirhema, od onih srednjeg imovnog stanja po 2 dukata odnosno 24 dirhema srebra, a od siromanih koji rade po l erifi dukat ($erifi altin), kao ekvivalent od 12 dirhema srebra. Za pobirae dizje bilo je odreeno na ime mai$et-a od prve kategorije po 12 para, od druge po .6 para i od tree po 3 pare, zatim po l para na ime kalemiye i iicret-i kitabet-a. 166 Poto su tih godina pobirai dizje pravili zloupotrebe, to je za 1104 godinu (poinje 12-IX-1692) odreeno da se od svakog kupi podjednako po srednjoj &kali tj. po 2 erefi dukata. ' Meutim izvjetena je centralna vlast, da na obalama Dunava ima krajeva koji su nastradali od neprijateljske invazije i da ima sirotinje koja nije u mogu nosti plaati dizju po srednjoj skali. U vezi s ovim zakljueno je slijedee:
'" Nedkoff, Osmanlt imparatorlugunda cizye, Belleten VIII, sv. 32, str. 634-635. Ismail Hakki Uzunarili govorei o budetu Ejubi-efendi'je od 1071 godine (1660) navodi, da je jedna kesa iznosila 40.000 aki; jedan gro 80 aki; a to znai da je jedna kesa iznosila 500 groa. - I. H. Uzun~ar$IH, Osmanli devletinin merkez ve bahrije te$kilati, Ankara 1948, str. 256. lM Or. institut, sid. 10, list ll. O ubiranju dizje 1102 god. prema tri kategorije govori se i u fermanu upuenom sarajevskom kadiji i bos. dizjedaru od 6 zilhideta 1156 g. (21-I-1744). Tu se veli da je 1102 godine $erifi dukat u prometu iznosio 90 para. Prema tome i dizja za I kat. bila je 9 groa, za II kat. 4% groa, a za III kat. 2'4 groa. (Sidil br. 21 - teanjskog kadije - list 21 v.).

II

Dizja ili

hara

93

a) Da se u kadilucima koji su na granici i koji su ugroeni od neprijateljske invazije ubire dizja podjednako po najnioj skali. b) U kadilucima koji su blizu granice polovina e se raunati po srednjoj, a druga polovina po najnioj skali. e) U ostalim kadilucima uzee se u obzir sve tri kategorije. Sto se tie Bosne predvieno je da se ubire po najnioj stopi, tj. po l erifi dukat. Za pobirae dizje propisano je jo po 6 para na ime mai~eta-a i po l para za hare-i muhasebe i kitabet iicretk Navedenim beratom odreeno je i kadijama po l para na ime ma~et-a, kako bi uloili to vie truda i pomogli sa svoje strane pri kupljenju dizje. 167 Ovo ubiranje dizje po najnioj stopi u Bosni i drugim periferijskim vilajetima proizlazi svak:ako zbog ekonomskih razloga, jer su ti vilajeti bili stalno ugroeni sa strane. Ali to su zahtijevali i politiki uslovi. Centralna vlast je morala voditi rauna o osjetljivosti ovih podruja. U vilajetima gdje se je dizja kupila prema klasama odreivan je njihov srazmjer, ali on nije bio uvijek isti. Beratom od 18 Rebiul-evela 1106 godine (6-XI-1694) za krajeve gdje je dizja kupljena na tri kategorije odreen je njihov srazmjer u procentima: za prvu kategoriju 20%, za drugu 60%, a za treu 20%. I u ovom se beratu veli za Bosnu, da se dizja u njoj ima ubirati po najnioj stopi.1 68 Iz ovog vremena imamo i jedan berat od 21 rebiul-evela 1106 godine (9-XI-1694) upuen bosanskim, klikim i zvornikim kadijama o ubiranju di~je od cigana. Dizjedaru Seferu predato je 600 formulara o dizji s tim, da moe traiti jo, ako mu bude potrebno, a ako mu to preostane da vrati. Nareeno je da se od cigana naplauje po l dukat na ime dizje i po jedan rub' na ime mai~et-a pobirau dizje. Prema navodima dotinog Sefera nekoliko godina je bilo zanemareno kupljenje dizje od cigana. 160 U sidilu jajakog kadije zaveden je gornji berat na listu 66 r. U istom sidilu malo dalje nalazi se berat skoro iste sadrine izdat na beogradskom polju, a ispod njega je bujruldija Mehmed pae od 12 rebiul-ahira 1106 godine (30-XI-1694). 110
"' Sidil br. 10 (jajakog kadiie), list ll. Pored berata (1 d. I 1105 = 29-XII-1693) u ovom sidilu zavedena je i bujuruldiia bos. valiie Mehmed-pae, upuena jajakom kadiji, o kupljenju dizje od 7 d. II 1105 (3-II-1694). Vidi tablu II. U ovom sidilu jajakog kadije pod datumom od 20 zulkadeta 1105 godine (5-VII-1697) orlreene su cijene hljebu i mesu i to: l oka hlieba 8 (aki), l oka bravetine 20, govedine 14, kozetine 16. (aki). Orijentalni institut, sidil br. 10, list 24 r. "' Sidil 10, list 62. "' Sidif.il 10, list 66. '" I. H. Uzunarili citira navode istoriara Raida, da je 1106 (1694) god. izdata pod zakut> di?.i" cil!ana u Anadoliji i Rumeliii za 40.000 J!toa i da su muslimanski cigani plaali po 5,a hr(anski cigani po 6 groa. - Raid tarihi, II. 328. Ce~to puta f:U i ostale rlae ciP.:ana koie ~u oni nJaali otsiekom izdavane nod zakuo zaiedno s haraem. Tako .ie 1742 i 1744 f!. vran<luki kaoetan Huse.in-aga preuzeo ubiranie tih <laa od cif!ana u Bosanskom eialetu. U sidilu teanskog kadije stoji, da je on to kupljenje dizje i o<talih daa u teanjskom kadiluku koje pripadaju fiskusu ustupio 1742 god. Odabai Omeru i ehaji Uvejsu, a 1744 god. navedenom Odabai i Ahmedagi. - Orijentalni institut, sidil br. 21, list 6 r i 22 v. Dogaalo se da onaj koji preuzme kupljenje dizje prepusti njeno ubiranje drugom i primi odgovarajui novac. Tako iz jedne isprave od l muharema 1187 godine (1773) vidimo, da je neki Abdulfetah-aga uzeo pod zakup dizju cigana koji potpadaju pod sarajevsku kancelariju. On je tu dizju ustupio Abdulah-agi za 1080 groa i primio novac. On to potvruje ovom ispravom. - Gazi Husrevbegova biblioteka, sidil sarajevskog kadije br. 14, str. 87.

94

Hamid

Hadibegi

Nedkoff navodi, da je 1107 godine (poinje 12-VIII-1695) zavedeno plaanje po srednjoj skali s tim, da raja meusobno izvri raspored tako da 10% plaa po najvioj, 70% po srednjoj, a 20% po najnioj stopi. 171 Godine 1108 (poinje 31-VII-1696) novi kovani dukat (cedid e~refi altln) imao je prometnu vrijednost 300 aki ili 100 para (2lh groa), te se je prema tome naplaivala i dizja: 10 odnosno 5 i 2% groa, prema imovnom stanju. Poslije karlovakog mira (26-1-1699) neki krajevi u Srbiji i Bugarskoj ostali su skoro pusti. Zato je veliki vezir Kiipriiliizade Husejn-paa obeao o&loboenje od poreza svima onima koji su bili pobjegli iz Srbije, ako se vrate na svoju zemlju. A oni koji su ostali bili su toliko osiromaili, da im je bilo teko plaati porez. Prema beratu sultana Mustafe II od 2 rebiul-ahira 1111 godine (27-IX-1699) tada je u Srbiji i Bugarskoj bilo odreeno da se dizja kupi po najnioj skali.112 Meutim, kako veli Ahmed Rasim u svojoj istoriji, stanovnitvo Banata, Srbije i Bosne bilo je te godine osloboeno dizje. Osim toga bila su brisana i sva dugovanja od prijanje dizje i ostalih. poreza, to je iznosilo oko 3.085 kesa aki. 173 Uglavnom to isto navodi i Belin, kao take samog mirovnog ugovora.n Hammer pak istie, da dizja u Banatu i Srbiji u prvim godinama iza karlovakog mira nije uopte kupljena. 176 U prvoj polovici XVIII vijeka Turska je s malim prekidima bila u ratnom stanju sve do mira u Beogradu 1738 godine. Ali visina dizje u evropskom dijelu dr.ave ostala je ista, iako je vrijednost novca prema zlatniku neto opala. Istom 1744 godine dizja je povana prema prometnoj vrijednosti dukata. I taj iznos ostao je do kraja XVIII vijeka, kao to se to vidi iz dokumenata ovoga stoljea. U sidilu bitoljskog kadije nailazimo na jedan berat od 10 dumadel-ula 1116 godine (10-IX-1704), u kome se odreuje procenat pojedinih klasa. Za prvu kategoriju koja je imala da plaa 4 nova erefi du\mta ili 10 groa stavljen je procenat od 10%. Druga kategorija plaala je 2 dukata ili 5 groa, a njen procenat iznosio je 80%. Po najnioj stopi, tj. po l dukat ili 2% groa imalo je da plaa 10%. Dizjedar je uzimao na ime mai~et-a od prve kategorije 12 para, od druge 9 para, a od tree 6 para. Na ime hare-i muhasebe<< uzimano je od svakog po jedna para.176 Godine 1132 (poinje 14-XI-1719) dukat je u prometu poskoio za 5 para, ali je dizja ostala ista (10,5 i 2% groa) sve do 1147 godine (poinje-3-VI-1734) i mogla se je plaati u kojem god novcu prema zvaninom kursu. 177 U Bosni se je dizja uzimala po najnioj stopi tj. po 100 para ili 2lf2 groa. Prema beratu od 5 redepa 1121 godine u srezovima: Vidin, Fethulislam, Polovina, Isferlik, Banja i Timok dizja se je uzimala po srednjoj i najnioj skali. 178 Inae se je kupilo prema tri kategorije. Od prolaznika i bogatijih ljudi
B. Ch. Nedkoff, Osmanli imaparatarlugunda cizye, Belleten VIII, sv. 32, s. 640---644. Nedkoff, cit., s. 635-636. A. Rasim, Osmanli tarihi, Istanbul 1326-1328, sv. II, str. 780. Belin, cit., str. 181-182. J. V. Hammer, Geschichte des Osmanischen Reiches, VII, 44. Dr. arhiv NRM., bit. sidil br. 30, strana 80-81. 177 Or. institut, sid. 21, L 21 v. Ovo je izneseno i u fermanu od 1744 g. (sidil br. 21, list 22 r.). U beratu od 2. d. II. 1145 (20-XI-1732) naveden je kurs zlatnog novca (sid. 2). "' Nedkoff, cit., str. 644-649. "' "' "' "' "' "'

Dizja ili

hara

95

dizja se je naplaivala odjednom a od ostalih u etiri rate i to: 15 ramazana, 10 zulhideta, 15 rebiul-evela i 15 dumadel-ahira. Plaanje dizje u ratama zaveo je Rami paa.'7 9 Prema beratu od 20 dumadel-ahira 1145 godine (20-XI-1732) za kupljenje dizje u Bosanskom ejaletu predato je bosanskom defterdaru 43.200 formulara dizje po 2% groa. Iz toga se vidi, koliko je u to vrijeme bilo u Bosni nemuslimana koji su plaali dizju. 180 Od 1735 do 1743 godine u nekim krajevima Anadolije i Sirije dizja je uzimana prema vrijednosti dukata (110 para), dok je u drugim krajevima ostalo po starom. 181 Godine 1744-uzet je za bazu dukat zvani zer-i mahbftb, koji je tada imao prometnu vrijednost od 110 para (2 i %. groa). Prema tome dizja je iznosila: za prvu kategoriju 4 dukata = ll groa, za drugu kategoriju 2 dukata = 5% groa, a za treu l dukat = 2%. groa. Ko moe dati u zlatu, dae Zer-i mahbftb, a ko ne moe, on e dati navedeni iznos u kojem god novcu. Fermanom od 6 zulhideta 1156 godine (21-I-1744) nareeno je, da se u Bosanskom ejaletu i krajevima koji mu pMpadaju dizja ubire po najnioj stopi, tj. po 110 para = 2%. groa. Prepisi ovog fermana upueni su krajem zulhideta (poetkom februara 1744) svim bosanskim kadijama zajedno s bujuruldijom bosanskog vezira, odnosno Bosanskog divana. 182 O dizji u naim krajevima u drugoj polovini XVIII vijeka imamo pri ruci tri bujuruldije bosanskih vezira, ali se u njima ne govori o visini dizje. To sw l. Bujuruldija bosanskog valije Kanui Ahmed-pae od 24-I-1757 godine, upuena Hasan-begu iz Trebinja i nikikom kapetanu Hamzagi, kojima je stavljeno u dunost kupljenje dizje u Ljubinjskom kadiluku. 183 2. Bujuruldija bos. valije Hadi Mehmed-pae od poetka safera 1171 godine (15-X-1757), upuena kadijama Podgorice, Bekije Novi, Cernice, Nevesinja, Stoca, Mostara i Blagaja. Tu se veli, da raja iz crnogorskih nahija, kao i raja drugih krajeva koja plaa dizju, treba da uiva punu zatitu, dokle se god bude drala kao raja. 184 3. Bujuruldija od 10-VI-1776 godine, upuena kadijama Fojnice, Neretve, Belgraddika, Mostara, Blagaja, Stoca, Ljubinja, Nevesinja, Cernice i Bekije Novi. U njoj se t~;ai da se odmah poalje druga rata od ubrane dizje. 185 U drugim bujuruldijama bos. valija iz ovog vijeka naroito se podvlai da se . dizja ima kupiti po najnioj stopi. U Gazi Husrevbegovoj biblioteci u sidilu sarajevskog kadije broj 10 (strana 30-31) postoji berat o dizji od 1176/1763 godine, u kome je visina dizje u Bosni oznaena s jednim dukatom, zvanim zer-i mahbub, to znai 2%. groa. Iz toga slijedi, da nije poveana. Ovim beratom se dozvoljava plaanje dizje kojim bilo
"' Nedkoff, cit., str. 637. Or. institut sid. 2, s. 1-2. 161 Or. inst. sid. 21, l. 21 v. Hl!! Or. inst., sid. 21, 22 r. "' Orijentalni institut, sidil br. 14, list 6 r. - Vidi dokumenat br. 8. "' Orijentalni institut, sidil br. ll, list 9 v. "' Orijentalni institut, sidil blagajskog ka.<lije, br. 57, list 43 v.
180

96

Hamid

Hadibegi

novcm prema zvaninom kursu. Tom prilikom dato je bosanskom valiji Mehmedpai 68.545 najniih lista za dizju. Znai da je broj obveznika dizje od 1732 godine porastao za 25.345 osoba. 186 Osim toga u navedenoj biblioteci iina originalna bujuruldija Bosanskog divana od l muharema 1188 godine (14-III-1774), upuena sarajevskom kadiji. Ona je potpisana od strane Ibrahima, kajmakama Bosanskog ejaleta. U njoj se veli, da je kupljenje dizje u ovom ejaletu ustupljeno s carskim beratom bos. viliji Dagistani Ali-pai, a da je on to prenio na spomenutog svog kajmakama. U tom svojstvu kajmakam ustupa kupljenje dizje u Sarajevskom kadiluku Denetiu Smail-begu putem povjerenitva. S obzirom da se dizja u Bosanskom ejaletu kupila po najnioj stopi, to je njemu upuen potreban broj najniih lista za dizju. 187 O kupljenju dizje u Bosni u 1189=1775 godini imamo berat Abdulhamida I, upuen bos. valiji Dagistani Ali-pai. Istodobno mu je poslata 78.090 najniih Jista za dizju. Visina dizje ostaje ista, tj. 2%. esedi groa. 187 U bujuruldiji od l muharema 1191 godine (1777), upuenoj sarajevskom kadiji, bosanski valija Silahdar Mehmed-paa izvjetava, da je carskim beratom njemu ustupljeno prikupljanje dizje u Bosanskom ejaletu. U vezi s tim napominje, da je kupljenje dizje u Sarajevskom kadiluku dao Abdulah-agi i predao mu prepis berata zajedno s najniim listama fiskusa, da bi od poetka muharema mogao pristupiti kupljenju dizje. 188 Isto tako i u bujuruldiji bos. valije Sejid Mustafa-pae od kraja zulhideta 1193 god. (1780) govori se o kupljenju dizje u Sarajevu po najnioj stopi.' 8 'a Zatim imamo bujuruldiju bos. valije Ahmed-pae od l safera 1200 godine (4-XII-1785), upuenu sarajevskom kadiji i muteselimu Dervi-begu Denetiu.
"' Vidi dokumenat broj 10. Muvekit u svojoj istoriji Bosne navodi, da je 1182 1768 godine jedan inik penice (90 oka) iznosio 50 para (strana 141). A mi znamo da je tada dizja bila 2%. groa, odnosno llO para. Znai da se je za taj novac moglo kupiti 198 cika penice. Da bismo imali jo jasniju pretstavu o visini dizje u to vrijeme, naveemo u akama kolike su cijene bile pojedinim ivotnim namirnicama u Bosni 1183 = 1769-70 godine, rau najui da je 6 aki l para. l oka 20 aki bravetina . . . hljeb l oka ll aki l oka 20 aki jagnjetina ll aki l oka simit l oka 16 aki debela govedina 16 aki ahija l oka l oka 12 aki mrava govedina . 56 aki pirina . l oka l oka 36 aki peena bravetina . l junga 160 aki maslo l oka 16 aki kozetina . . 54 ake l oka med 1 oka 18 aki masni sir . . 60 aki l oka vosak obini sir . . l oka 12 aki. Orijentalni institut, Muvekit, Tarih-i Bosna, str. 143. '" Gazi Husrevbegova biblioteka, dokumenat br. 1067. U sidilu blagajskog kadije zavedene su cijene mesu koje su utvrene 8 abana 1189 godine (4-X-1775) i to: 1 oka bravetine 18, a kozetine i govedine po 16 aki. Kasnije 6 ramazana iste godine (31-X-1775) sniene su te cijene i to bravetina na 16, a kozetina i govedina na 14 aki. - Orijentalni institut, sidil br. 57, list 33 r. "'a Gazi Husrevbegova biblioteka, sidil br. 16, str. 134. - Vidi dokumenat br. ll. "' Gazi Husrevbegova biblioteka, sidil br. lB, str. 25. Kupljenje dizje u Sarajevu i okolici u 1193 1779 g. ustupljeno je navedenom Abdulah-agi. - Gazi Husrevbegova biblioteka, sidil 20, str. 12. "'11 Gazi Husrevbegova biblioteka, sidil 29, str. 39.

bizja ili

hara

97

Iz nje vidimo, da je kupljenje dizje u Sarajevskom kadiluku bilo ustupljeno navedenom muteselimu i da je on predao bosanskoj blagajni potvrdu o zaduenju. I po ovoj bujuruldiji dizja je kupljena po najnioj stopi_l 80 Turski istoriar Ismail Hakki Uzunarili objavio je jedan berat od 17 dumadel-ula 1201 godine (7-III-1787), koji se takoer odnosi na dizju. Prema tom beratu dizja je iznosila za prvu kategoriju ll groa (esedi guru~). za drugu 5%, a za treu 2% groa. Dizja se je mogla plaati svakom vrstom novca. Zvanini kurs pojedinih vrsta zlatnog novca bio je ovakav: Istanbul fmdJ.k altml = 4 groa, Istanbul zer-i mahbubu = 3 groa, Mlstr zer-i mahbubu ~ 2%, groa, MlStr zincirli altmt = 2% groa. Jedan gro iznosio je 40 para (sag para). Pored dizje naplaivano je na ime mai~et-a prema kategorijama 12 - 9 - 6 para i po l para za raunovou dizje (cizye muhasebecisi) i za pisare. 190 Nadalje imamo bujuruldiju bos. valije Ebu Bekir-pae od l muharema 1203 godine (2 oktobra 1788). Iz nje vidimo da je kupljenje dizje po najnioj stopi u Sarajevskom kadiluku ustupljeno Denetiu De:vi Mustafa-begu. 191 Ovaj iznos dizje ostao je do kraja XVIII vijeka. Ovdje emo iznijeti u turskom tekstu i prevodu vanije dokumente o dizji iz XVII i XVIII vijeka, a u slijedeem broju Priloga prei emo na XIX vijek.

DOKUMENTI O DZIZJI
l.

Berat sultana Murata IV


(2 r. I 1043

6-IX-1633)

Za kupljenje dizje u Bitolju odreeni su Ahmed Mustafa kao povjerenik i Saban Mustafa kao pisar koji pripadaju vojnikom redu sipahi oglanlan. Njima se stavlja u dunost da od> svake kue uzmu po 232 ake na ime dizje.
Dr. arhiv NR Makedonije u Skoplju, Bitoljski sidil br. 3, s. 210.

Jj~

.:.v.:.. .;tt._.r.:,l,i".;el Jj tA:: ct~~c~~; c::t; ~;h ;Ll:..~ ~'JJ


~l jJ~~

.:,.o.~ <.SJ$JI u"'';- ~JI i j'} #JI~ J


jJ! u:>'-'};<..::,.."~ J

t:.z: <S)~_r. <.;r' ij'}'<S'bl ~~);)JI ~;t;.::..,;:;


..j~"!~l.;:.,;;; uJI ~J!.~". ? j i J I
;:>)!:'JI JL;i ':"~-O ji;;;

..\2'"1 .:,'}JI

)l }k

~)ll ':"fiJI~ ...;r' <S))l('ful.!.f- .:,~.:,'}JI <S'~I ~l~f==! ~J! .D(i". 15~j

"' Gazi Husrevbegova biblioteka, dokumenat br. 1076. "' Ismail Hakki Uzunarili, Osmanlt devletinin merkez ve bahriy 1948. str. 349-350. - Maliye vesikalan br. 938.

te~kilati,

Ankara

98
.:h.1.j

Hamid

Hadibegl

.!...4:._;!. <'s:::;_ .O:::::..>;J:! ";"J--1_!1 .:'1 .ll;J.il ~J C::. .E~~ J_,t:.. .:,l..j IS~I

.IS"bl ~)J)JI o.>J.f.f f.:j.J'r; &~\e; 15'~ tj'r; dvo}.t';.;.)

rh' li <\S";..- o..l.i_};.>h \1' ;.U ~j (')l j

J-_ J ~l ;!.~lj}JI )J!~I.J.!i)-.i\;..1. .1' ~:'="r fl.> )1_;1. .J~.r..J ~~Y..:t..)'.!f.<.J:'r)~

J~ J ~l ;!.~l jiJI )J! ~l .:,_,f-IlS)~):- .J,J.jJ..; l;. .1. ..1' !~):!JI ._;t..,. .-~:-~t....;:...;..;..
":"L... ~l ~IJ.r!l j.J!~I ~j..; l;. J. ..1' !l):lJI.,j\.... *-"JJ. ,o' ~l ;j}JI.J_,f-I~S):!I....
. r"'::-';J.il
.1. .J..I.i j..; l;. .JJI

eJ

Jl..i o.>j

J. ";"J;J.il

fl.) J Ji} J~ J

e.

OJJJI

..1' C-lj~~J 15'~ .J~JI oJ..(..Jr .llk l.._,K ...!~lJIIS".o.:- ci~j ...:-J: J

&~\~; 15'~ e::t OJ.f.f fl.) IS~I ~IlJI ;.>l.o (l!:'"' .:,l..j ~~..;S:'JI~ J
JJ. .:.,~ .JJI J .J:.)UJI JAl.:' J .>.:'l ).r.. ~lj- J i ... J

e. IS)~I ci~j

e:_!}- l .J.>;.J.> .J..).>.:' u~JI ~t ~_;!.

C::. .:t.J~I ci~} o;jJI J.f.j ":"l- J~ o~J~ jib ~S);.J.> ji el;. J .O~ .:,~JI~.;<'L. o..l.i~l

!~)'!j .J~JI J.l. ";"J~I i~ l o.>~ j ~~ Y. 1..1 r"-:';.>~115'~ )j .1. jj.> ji el;. ";"J;.I.il ~

~~ .o~tY. J .:,";J\f J ~SJ.S ".!~"';J .:,.JSG;J.il ~~'j .:.~J' IS"~) J~ J{;.!}-' .:r..J..;I;.
;--~l jljb.l .::...!~.:,..\lL. .i.:.l J '":'"1~

!IJ~j .:,~J' Jj~~~- .JGI.. c:.--b ~Y. ;..- rJlJ .:.~J' ;yi.....:..~ ~ft ..s' rJ
~JA o)j\- .JJI J.J!.. J~ )jj.>~.>)~.>_";.~ J ~ o)u.) w~JI ~J c:!J.I .J..}.....i\;.
;..-~1

..;:...~ ~SI.>I ":"},1 J;_t o;J\5"1


JJ, ..~"-~r.N..;$!1

;.>;}

~.:,~~ .J_,f-1 jJI~~ J~-'!"

_y:::-_ Jj <fJj ISJ-IJ j.S:::::... .;...:::_ <f-Jj J-<15" J:;:::- wJI )J! JJ:ll.:,tll.:,_,f-IIS;_:.-J
._p~~;. ;JIS" l""',) J.
r--:;..GI

Y:f '=~~"'JY..-' ;;JI J. J} J .:,_,:!1-4' J

~~J r-":";JJI.;\...A.i J."~; ":"J~I ~~1r:a1 2 J r"-:';JJI ~l .jj J ,_;J!; ;\i) ";"JJJI ~~

J~ !lA JI' J ~S.f!~r)l.... .\5";.> J N":"~)' J li-.> J J. J": J..;;;:...:.;; ~f. J -'"!~JA o~.-:1 J.Ji-:1 jJI tL. ":"_,.!.l;\i j:.S ~;Ji IS~.}>"! (.;J:.J_~J u~l J .:,..t:-.....:lk IS_F:.-~ .r..'J ~S);J;!I J ~S)..-I~S)j\:[JI

tr.!..:.. .;--~l~_, J t: ":"J:';J.il 4\;.l.~o ~;yol ~ft ~S).J_;iJI r-od;' r~' J J:>r . .a.-;.> ";"JJ~~~ oJs::::i;_,

j }JI J..f.. :;:::_

.:.!; IS~ .;...:JI oX~)l.?."~JI .JJI ~j-~l IS~~ el J j .!.!=. )J.f.j J J.f.j 4:... ~J ~l ~P )}JI JJ~I ~ ;2l .JJI )J! .x:,j j-Jp .JJI !l.f.jA olt~ J ~l j,:::_ .J..t:- ~l ci~j .~f ~;1 tt._;;.:' .L. ~J ~lJ. .JJI JJ! IS~~ J-! Jj.~ ~JI d~; ~l ~;p Jj J..f.. j_,Ab Gl:. (!JI ..~::,) j-.>;p 15'J0_ !l;.f.jA .l.. ~J ~l Jll Jj .l;. jp )}JI ~ , ~J )}JI jJ!jJ'j. .l;. ~)).> w_,f-l~S)It ~)~ oJ.:..iJ j)p .:JI&~ OJ.f.f 4:... ~J
3.)~1 ~ ....:....~;;_ (.>1..-. :01:-1 ;~l el jJ! IS~
' U sidilu napisano ( cS>l.. .J).

Gl:. ~;p..;....=:_ j~l

' U sidilu stoji (~"-'!~ .J).

Dizja ili

hara

99

..s.Jaj "!~b; .JJ!\J'> .r'l J

j._j3 }\M J .J}G J

tr J)\;. '-:"'J--':1 i~l ('IC .....~~ 1...1


eJ; ~.r- .:, Jl!ll i.r.'l J l.J..}

_;...~ "1;...1 <A.!_,!. ..:,....)b

..r-41:. 41;,! . _;...~1 jl)i,..l .::.:~ .J3~f. ._;a;:, J .j3.)U3 .rs' J .:_.3)J~
J

....All J~)

~...:.. j_,;JI

Berat o dizji

Zapovijest asnog i uzvienog carskog znaka ... je kako slijedi: Poto je. potrebno da se prikupi i ubere dizja (cizye), od nemuslimanske raje (zimmi reaya) koja potpada pod defter samog Bitolja, a koju su obavezni dati za 1044 godinu poevi od prvog dana asnog ramazana 1043 godine, to je za povjerenika (emin) postavljen Ahmed Mustafa Siruz, koji pripada 35 eti odreda Sipahi oglanlari i koji ima dnevnicu od 14 aki, a za pisara (katib) aban Abdulah Kelazi, koji pripada 140 eti navedenog odreda i ima dnevnicu od 22 ake. Njima je dat tugrali defter (tugralu defter) i oni su tamo poslani. U vezi s tim naredio sam da se sprovede kupljenje i ubiranje kada nastupi vrijeme, te zapovijedam ovo: Kada navedene moje sluge - neka im bude poveana vrijednost - dou s mojom asnom zapovijesti, vi kadije treba da im omoguite da od r<!je koja potpada pod navedeni defter prikupe, uberu i prime dizje, koje su obavezni platiti u navedeno vrijeme, i to u smislu datog tugrali deftera: od svake njihove kue po 232 ake. A od onih koji su osloboeni (izvjesnih nameta muaf olanlar) ima da prime od svake kue po 232 ake za dizju i po 30 aki kao ekvivalent za njihovo osloboenje, tj. raunajui od svake pojedine kue onih koji su na neki nain osloboeni po 262 ake. I da im naredite da to zavedu u defter. Nemojte dozvoliti nijednom pojedincu da izbjegava svoju obavezu i da se suprostavlja. A poto je ova godina nev yafta senesi, to je izdat moj visoki ferman, da se od nemuslimanske raje u svim mojim zatienim zemljama pokupi i naplati jedna pristojba nev yafta akgesi od svako 10 njihovih kua. S obzirom na to treba da naredite da se od raje koja potpada pod navedeni defter izbriu iz deftera oni za koje je eriatom utvreno da su umrli, a da u novi defter upiete njihove polno zrele mladie (murahik) koji su dorasli za hara i nomade (haymane) koji meu njima ive 10 godina kao i one koji su ostali izvan deftera, te da prema navedenom raunu prikupe i naplate od njih pristojbu nev yafta akgesk Nemojte dopustiti da ostane i jedan nemusliman izvan deftera. Ali pri tom dobro pazite i potpuno se klonite, da ne biste izostavili kue onih sela koja mogu podnijeti, a natovarili na sela koja su slaba i koja imaju onih koji su napustili selo (grihte). I nemojte initi nepravdu prema raji i napadati je. Klonite se od toga, da ovo uzmete kao priliku za sticanje imetka. 192
U sidilu nejasno napisano. "' Gazi Husrevbegova biblioteka, sidil 30, str. 14-15. "' Kao to smo u uvodu spomenuli, svake tree godine vren je popis obveznika dizje i ta je godina nazivana n e v y af t a s e n e s i. Cilj toga popisa bio je da se izvri kontrola i da se obuhvate i oni koji nisu upisani zato to nisu ni bili obveznici ili koji iz bilo kojih razloga nisu bili prije upisani a treba da daju dizju. Osim toga brisani su oni koji su umrli i nisu upisivani u novi popis. I kao to s e vidi iz gornjeg bera ta, tom prilikom od svako deset kua naplaivana je naroita pristojba z vana n e v y af t a a k~ e s i. U ovaj defter upisivani su i nomadi koji su nastanjeni na jed nom mjestu deset godina, jer se vie nisu smatrali nomadima.

100

Hamid

Hadibegi

A vi moje sluge (kul-lar), koji ste zadueni za kupljenje dizje, ako budete iz FJOhlepe izostavljali kue onih sela koja su bogata, a tovarili na sela koja su slaba ili ako defteri koje budete napisali budu neispravni i neuredni, sigurno ete biti otro kanjeni, kao opomena i savjet drugima. Prema tome se upravljajte i izvravajte svoju dunost. Dukat koji budete uzimali za fiskus treba uzimati po 118 aki, kamil guru~ po 78, esedi guru~ po 48, a ... po 6 aki. Nemojte dopustiti da se uzima ni za vie ni za manje. A kada bude trebalo uzeti aku, treba da uzmete pravu aku (halis ak!;e), koja tei jedan dirhem. Nipoto nemojte uzimati izlizanu i manjkavu aku. Nemojte dopustiti da se uznemirava raja time, da se uzima iskljuivo dukat i gro.'' Ako se u kupljenje dizje budu mijeali muteferika (muteferrika), aui, zaimi (zaim, pl. zuama), tim~rnici (erbab-i timar), janjiari mog visokog dvora (dergah-i mualla yeni~eri) i pripadnici est eskadrona (alti boliik halkt). i drugi od vojnih rodova, te neki uticajni ljudi od vilajetskih ajana, treba da ih popiete s njihovim imenima, nadimcima i !enima i da to dostavite i javite mojoj Porti sree (Der-i saadet). Spomenuti neka predaju blagajni moje srene prijestolnice (Asitane-i saadet): 13 dumadel-ahira 1043 god. 67.838 aki, zatim 19. dan navedenog mjeseca 113.234 ake, te 3 redepa navedene godine 45.711 aki., zatim 10. dan navedenog mjeseca od pristojbi nev yafta ak~esi 39.046 aki, te 24 navedenog mjeseca 3.944 ake, a zatim 19 abana navedene godine 4.930 aki za bargir behasi (cijena za konje), to ukupno iznosi 274.703 ake. Prilikom kupljenja treba da pokaete punu panju i da se dobro uvate, da se raji protivno eriatu (~er') i zakonu (kanun) i suprotno defteru i carskoj zapovijesti (ernr-i humayOn) ne ini nepravda i da se ne napada, te da se ne umanjuje defter i ne ponitava dizja. Tako da znate, na moj .asni znak da se oslonite. Pisano dne 2 mjeseca rebiul-evela 1043 godine (6 septembra 1633).

2.

Berat suttana Ahmeda II


(1. d. I 1105 =

29-XII-1693)

S obzirom na prilike i stanje u raznim krajevima odreuje se da se dizja kupi: a) u pograninim i ugroenim krajevima po najnioj stopi; b) u kadilucima u blizini neprijateljske zemlje Yz po najnioj, a !JJ po srednoj i e) a u ostalim prema sve tri klase. U Bosni se ima kupiti po najnioj stopi.
Orijentalni institut u Sarajevu, sidil
jajakog

kadije br. 10, list ll.

"' U fermanima i bera tima o dizji obi no se navodi vrijednost pojedinih vrsta novca, da bi sc suzbijala svaka zloupotreba pri kuplje nju ovog poreza. S druge strane skretana je panja haralijama da uzimaju ispravan novac, tj. koji ima odgovarajuu sadrinu i teinu. Dogaalo se naime da su mjenjai strugali metalni novac, naroito srebrene ake, i time mu smanjivali vrijednost.

Dizja ili

hara

101

.o)..U,I ~J !tl;. .:,\:...i~ "sij "sl_;!:. J

J \bl_ .:,\G ~L .J\.!:Ik ~;!..:,\!l

JI.. '-:'fiJI~ J t::~r "sJ;.;~ 1.5)'-:.f.- .:,..e:..~ jl>l o.M"-Jf- tllk ~~~ .J.Ji.Y.
~1.:,1 1 .:,..u....:..,. ~ o;j,l .ft'JI~ ~;\;&1 ~~..j\.:.., l .d..H .:,~..UJI 1_,6! J .1.~ "!k
.t'\l; J;>~~

tF.' d-'!~;.~~~).).::..;:~~~ .:,..cl",l J\L-1 ..b.._,:,. J;\:_~ J'. .cl-'!"_,;..~~(""

s.:;~1 ~ J:.IJI ;".-t.~~ J '-:'_,:ll;~~.::";" .d~~_,;..~...::,; (""J~~ J} .:,..ciJI &5~1

...,.i; .t' J ~ J~ -F.' .:,,, .;..e..~~ J J~~~ .:,..t.:.b-J' r",J ;~re' .:,..c.....t~' .o...:' ;1-W "!f..:,'ll",, ;".-t.~~ .i>J.c.... re' i.t ",tF.' jJ!~ '-:'fl",' 0-f ~\:S"' .::..r.-1 !JI ~ ;~)J'. .:,~"!.r. "!rl' J' .u.+~ oJ:- .C.... .::..;.) jJ!~ '-:').,l "s): If J.).)&. "!1.5-!!-- --?~~~.b- J 41;-- !J)L. k ~l .JJI.J""!f.- JI.. J.ol '-:'".:JJI ~J tl; .:,_,:ll J;!.l ~l.j.)o..b-IJ ~ o;jJI JJI ..b-",1
...,.i;~ ;_,:l",l J~.";.;".:,...~;_;", J1.. -"'! ",~~\:b= .::...r.-' J~~ d;~ )J'. 1 ~

..:.._P.;... ..jliJI o;jJI ~L:.. "-!f.- $'",.Al(' 4.:11 -..;", "!f.- ...,.j; ;I..WJI ~l .ftJI.x.J.IS""':.f.;I.W l w ) "":?. o.)~\..~ d-.) ~liJI .:,')1",1 OJ~-'!~ I.S)"!f.- J-. J '-:'rl'' f-i.:,~~ .W1 ..j). ~}JI '-:'fl JI ;~l ~J 2J6. >Jci*>l ~J.:~ .o...: l J....IK?JI "":'>~J J~ ;.)\.,o .:,J!\J> .k;. o;)JI .ft' JI~ J tl; .j.)o ..I.~..IJ ~IS"~ \rl _,il ..j)l:;.l J' ~f.- if>;'llJI ..Gk
..j).
."s...\.!il11~~J .x.}"s}l.f. ~r '-:')JI

;51 J~ J~ o.)JI.,;,; [;_,.;;i..] .J~j)l.:....l ;\A. J o-i>):l~ .;1b ..:J;j:l \)) .::..:_')/) ~

&

'";")~'.;.....b- 4'.::...r.-1.jl jJ! P,).)).) .j~! ..:.....r, '-:'hl ;~..b-;fiJI ~j)l.;",l; .~)!$!

,:~..UJI--'::> J ;.Ji. f "!l? '-:',nlJif.S;I....::JI ".!1~1 d-" Lr""!f.-J '-:'J;J.yjl} J~


..:.._)16. .!tl_;; .dM IlJI "S)j;..U"!bl ~J ..r.

,,;,s-- ~l JJ!.f'

.o...:l ;fiJI ~ .S-'"'!f.- .h:..JI d-" .e... f. 4~Y..J ~

o.)JI.,;,; .J'lJJI ;-e' ~l J o.)..b-.r' bi....A.:.o '-:'fiJI ;~l~~ ..j !:,oi 4-~ oJjJI ~~t"' J [o;fl

_;")L;,; .:,')1",1 '-;".,} "!}-1 h J~<$""!?. t"l ~",..JI J' .:,..e:..~ jl>l ;_;')1",1 a<Ja1:.. 41 i)L.I J.-1
~JI.:,\...j .ft'",l ~ o;jJI jJI bl J .1..",1 J )bl.:,,))\,;.; jL J o;)JI jJI bl..;~ J ..b..JI~
JL;I '-:'fiJI ~j-1 .JJ.A;Ak ~f- ..c.._i~ J;t;J):.I ~lJ.~~ .C....J!
.J"..j)~k; ~.lt:", I;Lai

.:r-J:t ..1.:.:1~1 .e_.J! "s~l


;.;~;",;.

.:,..e:..) jl>l .J\:1.1. "J":J.. ", .:"f=L .:,\:11 1 ~,raJ .";,;" }\4.1 ", Jx

"s)\1; IS".c....

.P. jJ! !:. .r.!.l o;)JIJ.i!JI (j jj .:t.,)..Ji.\s"' bl .;)JI J.i!",l ..::.:~ ~",..JI J' IS"~f.' bl
J,'lll
.~....:1",1

e. .;;JI J!_rJf.

JJ.;,; .JI}'lll J J;l..')/1 oJ~ .:,')1,1 ;".-t. ~4- .:t..)"':.f.' bl ;,;'6 ij')/ IS"bl ::);jJI ;,;.J.:....j
tj;; .:x.J.J.'6bl _,t ~.!l, J;r' U siilu napisano C:j.JJ. ' U sidilu napisano (.Jtbl"..). ' U sidilu {oJlb..).

.:,)1-:!;~f w...IA;Aic ~;. "!J~ ~j

io2

Hamid Hadibegi

s;~ l "!.ft lS'.ll .:,.e:~~ jl>l ~JJ.f. '-;'Jj' .:.r.)...,_; [J]..:..~ ,;;J... h~f. Jfl '-:'~;$1 ~J
'-:'fiJI )ib J
...:...J.j

J..} I.S'L\11 Je ~~JS.x! J lS}...-1 1$");.5 J IS'~~ J&'""..} SJ.J.:I ."..,_;~l#> J


41:_}...-1 !l)J~~ J~)~~ J &' ... }J I'..}JJ ~b

".!ft ";')~l;;"..;:.~

'-k/ .,;li ~JJ.f. J


J.:j

j-o;$1 ..::.:~ o;)JI.yl;J.f. (;_JI;. o..U..dJI ~ -0';-o;$1 J!.l ;~l ~ll~ L. .j.)

JI,;.; .:,}1,1 JI... ~lJ ...w;~ .!l:..J" ->).f.j- .::.1~11~1... .:,.;,.!. J

lS)~~ .L~ .:,..:..~~e; lS)~,;.; ~lk J JJ!.J. J .:.lif!J


~JI
(.S~....; ..k

.r.;..;;""

e;

e ~;J <.f-~~ .:,l:JJI ,~, t..-~M

lS~\.,. ..1:-~18.;..1~1 il,) JJ. ~}S(; .c-7. il.fJI .lr\11-':!-'1 o;)JI.yllJI


J

J>.r ~~l$'J~ .:,1~~ ~~)J lS)::.. ~ , lSJ.. )l""' ~""' '-='~ lSJ.TJ- .~..
. -l:~ JI

jJI f.Y.\1'

~~'-=''JJ X', '-:''J.: l \.,_.l .:r...ii.b ";"'~l J..j I.S'L\11 je~~!.>; !})L;,.; .:,l:J,I)1

J L ;l ...t.>l...;.> .JJf-1
J

J. l... ~J o;~ ~l.j.J.iJc\l'" t.> l ..,.i; f. J" .JJf-1 J.!:... ..:..~ !l;)! j ?l:-- l~ L. .J.G.f. J
o.l~ .j~J.i:';l ~ .YJ. o.>~ L~ o}:.OG ~ '-;'J:JJI0:.;" J fi"! ~\:j J ~~u- o;~ J.
"';'""'\:.. ~.> f. '-:'J:J,I

~ ~ ):OG J! JJ. ,J.>t.>l ..,.i; .t. J"~ Y-.i;J.JI ;;. lS);.,:O J ;Ji. ".!lS~ '-:')JI lS};.,.";

J} o..U.!IJI f.Y.IJ" ~~ lS)l'~l jiJ"J J J.-~ ~b~ ..:,..\i.f.'-:'_,.:1.,1


)J; l.t(.;L;,;

.:,~.,::JI "-!.ft j..al ~~,'-;',:JJI.!-} .G)<!-t

J!.i ~l \bl iJ;::-..:.01; .;)JI ~llJ..J


;_,.:IJI'-:'G.

.JI-':'~ J rit~ .,sl;jJ J ~)L J'l,;. .L ..~.:-1} .j\;;1 ~G oM<-J./- ~lc ~~J

J~ J'";"""!; !J)):IJ1 }W ~ ~1:---1 .)>"!J .P-1.>

o.lfl->J!) J

j~ J JL-j~JI J l}-!!--' J
._t} .t. :!.15

J '-:'Lul..S:::.I.> 1~ j_j\1,1 .>..:-6"1 ~l... J &..L. J JG~j ";"}1..:..1;: ~}ll ..J;I jJI ..;:u_~ [o.:l4:-].ftb=.l .>_i~,<$.<( jJI~ J ..:..;1.,:0 o.J.i\..j ;}JI

t\.. .J.\Lf J";"},\ ;.>U -.IR

;}.i~ .-~..t ~.JI J JJr- J ~l;. o-4~ cli~6 '-:'J~JI \:!1..1 ,JL; jl>l JL. <;:!JI ~ ;l.i&.l"'
4. ;.-;,_ql

..:..;~ ~.)

0:.)'-.f.

..J;. .f. '-:'J::l;,_ql Jl.i -'!.) jl;ll ":?. ,J.J.i~; .!;l J} .:,':},1

. !J):J,1 ;"lJ; Ji\f '-;',.:JJI Jr~~r ~J.)>f ~~ .#,1 ..:..:.~ o;)JI ;f" ~J J :.:_.. ~14-o}y< 1.)_,! ~;;~:-:!ft ~J {J;.::s'.)! .JY.\1' _k;..:,':}JI ;:\... o;j)l ~.j.J.i~
JJ;;-! J i'.>J..J

JY.\1' ..:..If. .f. ~_;1,1 ;:>\..:..JI!:'\~ .:,\.j -'-=!~ .#JI..::.:~ o;)JI jJI

'-:'r:- J.f.j-

c:;>l;.. l$'; ;j .t. '-=''-:l rt-1 J.;.;~ ...:,e,.,;. "!.ft _r..J:.:.li <If=;- o.U:>;IJ ,;;f rl:--~.)

~ o;)JI ur-- ~J .:,-_,!1:-- o:::_, ;-~:1._:..;\d ~ o;jJI ~J ~..d,I.J~j ";".Y;:'P.J;


' U sidilu ( o>;J:;I).

Dizj a ili hara.

103.

lS"~~ J J~J lS"":.} J J:.'lJ ~J~I ;_;.) \;!~ lS).jl:lY. .i~J lS.f:::l.:l "!fl- lSi.)l ..~.)'J.~:l ..:.,~~;.<
dJI j lji,..!..:..:~ .:,.ri)I;.~_,.:IJI ii;:_..I.J.~ If. l . .J-~1 .!;.<> .:t..fl.)~J~I J..jlS')L\11 je .U..J..-1

)~ .)~1 ~"-'!~.:,..)\e)~~_,.::.
....;JI J ...:1.. J._? ot:....l J.J\IilS.)~ } J l~j.

Zapovijest asnog uzvienog sultanskog niana i svijetle carske tugre gospodara svijeta je ovo: Dizja podanika-nemuslimana (ehi-i zimmet) u mojim zatienim zemljama kupila se je prije prema defterima o dizji i prihod od dizje je registrovan i uvan. Kod ubiranja, raunajui sve tri klase, uzimalo se od siromanog koji radi (fakir-i mu'temil) 12 dirhema srebra ili mjesto toga l dukat, od srednje stojeeg (mutavassit-ul-hal olan) 24 dirhema srebra ili mjesto toga 2 dukata, od bogatoga (zahir-ul-gina olan) 48 dirhema srebra ili mjesto toga 4 dukata. Za one kojima je stavljeno u dunost kupljenje dizje, bez obzira na sumu koju su oni trebali da uberu, bilo je odreeno od najnie (klase -edna) 3 pare, od srednje (evsat) 6 para, a od najvie (alil) 12 para na ime mai$et.-a, te od svake dizjanske glave (re's-i cizye) po l para za kalemiye i iicreti-i kitilbet. 194 U godinama 1102 i 1103 amili koji su bili duni ubirati dizju inili su sluei se prevarom i varkom zloupotrebe i nepravilnosti prema dravi. Zato je 1104 godine izdana carska zapovijest (hatt-i humayiln da se kupi i ubire preko jednog organa po dva erefi dukata (e$refi altin) tako da bude za sve podjednako srednje. Iz samog prihoda od dizje bilo je odreeno po 12 aki za mai$et<< i po l para za hare-I muhasebe<< (troak za obraun) i iicret-i kitabet (nagrada za pisanje). A zatim koliko je dizji od vakufskih prihoda bilo u defteru upisano da se prikupi, toliko je dizji od strane drave predavano vakufskim mutevelijama (miitevelli - upravitelj), prema raunu dizji koje su uzimane za vakuf. A za vakufe, od kojih su neke dizje bile odreene za drugo, uzeto je u obzir - prema razlici u godinama - srednje stanje od onoga koliko je od dizje u prolim godinama bilo prihoda za vakuf i koliko je uraunato. Zapovijeeno je da se dizja koja na taj nain ima da pripadne vakufu - ma koje vrste bila da se sva kupi i ubire preko jednog organa. U tom smislu napisani su berati i zavedeni na odgovarajuem mjestu. 196 Izvijeteno je meutim, da u Rumelijskom vilajetu u kadilucima na obalama Dunava zbog neprijateljske invazije ima siromaha i nevoljnika i da su oni u veini mjesta sluge zvana sluinad, koji rade uz nagradu od 400 - 500 aki na godinu i s tom sumom podmiruju potrebe svojih porodica i nisu u mogunosti da daju i dizju, te bi to za sirotinju bilo nepravedno i previe. Poto oni ni na kakav nain
Hlf, Novac koji je uziman na ime m a :;; e b(-a sluio je za izdravanje onoga koji je kupio dizju. To se naziva i v e e h-i m a a~. A ono to je ubirano pod imenom k a l e m i ye ili h a r c-I m u h a s e b e da vano je kao nagrada slubenicima koji su pravili obraun o dizji. A pisari dizje dobivali su nagradu pod imeno m ii e r e t-i k i t a b e t.

"' Iz ovoga pasusa vidimo da je bilo sl u ajeva da se jedan dio dizje ustupi jednom vakufu, ali taj prihod nisu ubirali upravitelji vakufa nego dizjedari ili haralije. Nakon toga je odredeni dio tog vakufa odvajan i predavan vakufskom mutnveliji. 7*

104
zapovijeeno,

Hamid

Hadibegi

ne bi mogli platiti, ako bi se i ovu godinu traila srednja dizja, to je fermanom da se po starom redu uzmu sve tri klase (esnaf-i selase) prema stanju sirotinje (raje). Kao najnia klasa (smrf-1 edna), da se od podanika nemuslimana koji su sa muslimanima nastanjeni na granici i u kadilucima ugroenim od neprijatelja naplati podjednako najnia (edna) dizja. Da se od kadiluka koji su blizu neprijateljske zemlje naplati tako, da se polovina rauna kao srednja (evsat), a polovina kao najnia. A da se od ostalih kadiluka vri ubiranje uzevi u obzir najviu (ala), srednju i najniu. Na osnovu toga najnia dizja ima se podjednako kupiti od podanika nemuslimana: od hrian!)ke i jevrejske raje; koji stanuju i koji se nalaze u Bosanskom elajetu u samom Bosanskom Sandaku kao i u Zvornikom Sandaku, a koji su izriito navedeni u defteru koji je iz moje carske blagajne (hazine-i amire) izvaen i poslan bivi ovjerovljen peatom i potpisom. Njima se imaju podijeliti najnie liste (edna kiigtt). Kada se budu dijelile najnie liste s peatom i carskim znakom koji su iz moje carske blagajne poslani uzoru vrnjaka i drugova Fazli-ji - neka mu se povea vrijednost - koji je zaduen da skupi oil njih najniu dizju kao obavezu od l dumadel-ula ove 1105 godine, ima se kupiti i ubirati po jedan erifi dukat (~erifi altm). 196 Navedeni dizjedar (cizyedar) treba da obie mjesta i sela, da bi se sainio poimenian defter za podanike nemuslimane koji su platili dizju s tim, da se zapie ime njihova sela u kojem se nalaze, ime njihovog oca i njih samih i njihova prezimena. A isto tako treba da naredite da se izradi zaseban defter za nemuslimanske nomade (haymane kefere) koje bude naao s imenima njihovog vilajeta, sela, njihovog oca i njih samih. i treba da ih predate kancelariji za dizju (cizye kalemi), da ih ona zavede. Treba se stara ti da se dizja kupi tako, da se prilikom kontrole ne nae niko izvan deftera. Osim toga u spomenutom ejaletu, u Hercegovakom sandaku - osim kadiluka koji su osloboeni - za raju u kadilucima ajnia, Foe, sa vojnucima, Prijepolja i Plevlja, koji su prije bili oglaeni kao unutranjost, bilo je dokinuto osloboenje s ilamom zapovjednika plemenitih zapovjednika bosanskog b,eglerbega Mehmeda - neka mu je trajan napredak - s obzirom da nisu zadrani na dunosti. Meutim dola je iza toga njihova pretstavka. Zato ako imaju uslova za osloboenje i ako su na dunosti, neka to spomenuti mir-i miran izloi i neka ih posredstvom eriatskog suda popie poimenino sa starom rajom iz spomenutih kadiluka. Zatim neka defter o tom potpie i zapeati i neka taj defter poalje na moju Portu sree (Der-i saadet) radi mog carskog upoznavanja. Pored toga za izdravanje (cihet-i mai~et) pomenutog mubaira (muba~ir koji kupi dizju) odreeno je od svakog najnieg formulara po 6 para kao vech-i maa~ i po l para za hare-l muhasebe i kitabet iicretk A poto kadijama u
"' Na listama odnosno na potvrdama o dizji (e i z ye k a g l d i) bilo je napisano Ci z ye-i g ebra n (dizja nemuslimana). Na njima je bila oznaena klasa dizje, godina ubiranja, ime glavnog blagajnika (b a~ h a z i n e d ar) i raunovoe (e i z ye m u h a s eoecisi) iimezal<upcadizje(cizye umilm mfiltezimi). Osim toga bili su otisnuti i peati tih funkcionera. D i z j e d a r je na svaku listu trebao napisati ime mjesta, ime onog koji je dao dizju i njegov lini opis. Svaki ob veznik bio je duan u odreenom roku dati dizju na to bi dobio tu potvrdu, koju je na traenje poreznika bio duan pokazati.

Dizja ili

hara

105

prolim godinama nije bilo nita odreeno, to je bilo manjkavosti u njihovom zalaganju. S obzirom da je time bila oteena drava, to je kadijama ubudue odreena po l para od najnie liste. Ako se bude saznalo kod mog carskog prijestola da oni i poslije ovoga ne vode brigu i ne daju vanosti, bie razrijeeni. A moji e kazaskeri - neka im uzvieni Alah uiini trajnim njihove vrline - zapisati u svojim registrima (ruznamc;;e), da im se vie ne daje poloaj. Sve e se gornje obraunati iz samih dukata o dizji. 107 A oni koji stanuju u vakufskim selima u mojim zatienim zemljama, koji spadaju u hasove sultana (havas-t selatin), velikih vezira, miri-mirana, sandakbega, te u odakluke (ocakllk), muhassilluke (muhasstlllk) i vojvodaluke (voyvodallk), a na osnovu nekih uzroka plaaju otsjekom, bili oni svetenici i kalueri, bili oni koji su na neki nain dobili berat i koji tvrde da su na dunosti tumaa, muselema i da su osloboeni, nee se izuzimati od ostalih podanika nemuslimana, dokle god su sposobni za rad i zaradu; a u vrijeme kad ne mogu raditi, dokle god ne budu imali opravdanih razloga, kao to je biti slijep od roenja (dararet) ili biti kontuzovan (meflftc) ili biti veinom bolestan. Ne smije se dopustiti izbjegavanje obaveze s izgovorom koji je proiren i poznat u narodu i u govoru ljudi, da se od svetenika dizja ne uzima. Treba da se i od ovih pokupe dizje. Potrebno je da se postupi u smislu onoga to je izloeno i precizirano, da bi se kupljenje obavilo na opisani nain. U smislu moje velianstvene carske zapovijesti (hatt-i humayftn), koja je izdata da bi se onemoguili oni koji ine zloupotrebe, izdata je moja visoka zapovijest (ferman) u pogledu kupljenja navedene dizje za spomenutu godinu uz iznesene uslove. U vezi s tim izdajem .ovaj carski berat i nareujem ovo: Kada doe navedeni mubair, vi kadije treba da u pogledu dizje nastojite i da dobro pazite pa da ne dozvolite ela i jedan podanik nemusliman ostane izvan (neobuhvaen). Treba da pomognete da se kupljenje izvri na nain, kako je to zapovijeeno. A ti mubaire, kad pristupi kupljenju dizje na obrazloeni nain, treba da napravi zaseban defter za one koji plaaju dizju i onih nomada koji se budu nali i da napie poimenino imena njihovih vilajeta, sela, njih samih i njihovih oeva i da taj defter uva. Kod obavljanja toga treba paziti i dobro se uvati od suprotnog rada. Tako da znate, na moj asni znak da se oslonite. Pisano l dumadel-ula 1105 godine U zatienoj Jedreni
3.
Bujuruldija bos. vali je Kora Mehmed-pae 198

(7 d. Il 1105 =
Upuena jajakom

3-II-1694)

kadiji u vezi s beratom od 29-XII-1693 g. Izvjetava ga da je za dizjedara u Bosni odreen Fazlulah-aga i daje mu uputstvo u pogledu kupljenja dizje.
Orijentalni institut, sidil
jajakog

kadije br. 10, list I l.

---,.,-.-K-ao to se vidi iz samog teksta, sve nagrade koje su dobivali dizjedari, raunski inovnici i pisari dizje za svoj trud, kao i ono to je ovim beratom odreeno kadijama, padalo je na teret ubrane sume od dizje. To je uvedeno poslije usvajanja jednoobraznog sistema u pogleedu ubiranja dizje u cijeloj dravi. Pr ije toga ovi su izdaci padali na teret samih obveznika, koji su pored dizje morali i to plaati. "' Kora Mehmed-paa, koji potie iz sela Kora blizu Sarajeva, bio je bosanski valija od 1693 do 1697 godine.

106

Hamid Hadibegii:

~J;I

J:'J .:;_,_':l, .:..~t.:..lj:JI, ~L.:JI j-lU, ..La; ~j ~..c.;~(.$-_::..t; 4.f-~ '":'~.;.


~;J:IJI

yi f""'J-'; ~j

d..;.js" jl- J :>;t:. ~~J o:>4:.....f. ..:.J~ l o;)JI j.JI '":'~.....:........:....J:.! )J?. .:.1::! _r.!II:Jl:.. ....;)" ~~~.>tl fuJ J,;,; 1 ;!f'\ll J ~L.\fl oJ..l._; &~ ~}":.ft- ..rj; .:.,)ts' r.i:J &1;:,1 ~};))1 ".!f.J .:.,~b ...A_:_j. .:.,JJ.~~ J::~ ._;.t!JI~ .U_;~I ~;,l ";._,..JI J> '":')JI J.;';-- u:>~ .:..:1L
.:.,lj\!, .Fl.\fl .,..u..:.,.....:;).

-0'1..5'r, ;l ...~.cl J J..j. ~JJ;;:. .j-:> .:..:.j). ~.r .us:::i..v ~)J.i-ls"


. ;...l.!~JI JL.;I J~.;~

.;..U .;~j tl

J' Jr.f.

o;)JJ jJI'":'~ ";.JY.f 4:.... .\.:.... o}f= ~b; jiJ o.:>J\,;:,i

.:.J. ..S;..I.S"Jo.J.:IJ~ J

1..5'JA J.ot: ~;l;cl t.:>J ~_,...11 J> ~r


i.J'...:> :...;:J

.;~b

...A.:r .::.,l..t. .:X.}":.f. ..rj; J6 r.i':l &bl ..::.J;.>JJ

..r-":1:' r:% :J L. d'""' J rtr'-"' ~..t. .1' .:.,..S:::;..Iil ..::.;. ~b J ~' t:: JJ' .:..)J. ~r -0'
~~;<~l .:;.bl 4:ir JLf'...~;~.f. ~JI..:.,~;~ K ~~r- ;yi JY.j< J'_,.,;. ..1. '-:'r.--1:.' ":.\.;>-J 1.0;.1 J ~:>j J. .:.,.e.; J-"'' ~t ;lG.....:. J ~l J~ ;y) ~,l .:.,..d,,) J

J J~ J,l .:.,f ..t. .:.l.; d'\!.>~ jL. '":'J;J.i11$)....:ls" J~ ~}"!ft- o;)JI ._rllu Cl.;. .J:>.ii...h ::>)

~~~-:!-'J L. J~.....; J~ o.> j

.1.

WJ!tJ'> .:.,JJ. .1..~ J .J}\; J

tr

..j ')l;.

'":'Jf.l .:..;..U Jj{ o-l.:.. \tl

. ~..J;-':'! J!;, _;...'JJI jAb ~l ~.JI;_r.: ~.Y' '":'J~ l jl;i..l ..:;,_,_~ .:.,..V::::.;-X::.'I ;J.i- J

1\o.:_.?::..vj.
Poznavaocu eriata gospodinu jajakom kadiji - neka mu se povea vrlina i ponosima vrnjaka i drugova vilajetskim ajanima i radnim ljudima (i~ erleri) neka im se povea vrijednost, Dostavlja se ovo: Kupljenje dizje na glavu (ruus-1 cizye) za ovu 1105 godinu, koju su duni platiti jevreji i drugi nemuslimani koji se nalaze u Bosanskom a!ajetu, stavljeno je u dunost od strane visokog carstva uzoru odlinika i plemenitih ljudi Fazlulahagi - neka mu se povea ast. U pogledu kupljenja dizje po najnioj stopi njemu je izdan uzvieni asni berat i liste za dizju (cizye kilg1t!an). U tom smislu i s nae strane napisana je i izdata bujuruldija (buyuruldu). A od strane imenovanog postavljen je i poslan kao m\lhassll (koji naplauje dizju) uzor vrnjaka i drugova Bostor Ali-aga - neka mu se povea vrijednost. Kada on doe, svaki od vas treba da s puno nastojanja i zalaganja omogui da se posredstvom spomenutog muhasila u smislu uzvienog asnog fermana to prije pokupe i uberu dizje na glavu podjednako po najnioj stopi, a koje je nemuslimanska raja vaeg kadiluka obavezna platiti za navedenu godinu, pa da se dostave blagajni. Poto je spomenuta stvar od vanih poslova carstva, to je vjerska i dravnika dunost da pruite pomo u najveoj mjeri, a da nipoto ne krijete i ne prikrivate i ne uzimate u zatitu ni jednog pojedinca od podanika nemuslimana pod imenom ivije (ciftci;, najamnika !ecir) i sluge. Dizje treba prikupiti tako,

Dizja ili

hara

107

da ni jedan pojedinac ne ostane izvan deftera. Treba nastojati da dobiju liste. Treba da uloite sav trud, da se to prije prikupi carski prihod i da se dobro uvate, da se suprotno eriatu i zakonu, protivno carskom beratu ne bi napravio zulum i nepravda kojem pojedincu i da se ne bi napravila teta i zloupotreba. Postupite tako kako to trai bujruldija. 7 dumadel-ahira 1105 godine.
4.

Berat sultana Ahmeda II


(18 r. I 1106

6-XI-1694)

Zapovijeda se da se dizja kupi prema imovnom stanju po l, 2 i 4 dukata, u srazmjeru 20:60:20, a u Bosni po najnioj stopi.
Orijentalni institut, sidll
jajakog

kadije br. 10, list 62 r .

JI; l.:. .:,\:...i~ t.Sij t.SI_;l. J Jll.L .:,\G 15L wl!:fb ~r .:,\!i .;.ll J .:,~.t. J? Jt_,...t &..~J'>' .u.;..I.<JJ' .:,~ct;-' J. Jr ..li~ft ..::.:~ r.!.i' .:,..uy,
..5';-'IJI ~

~JI....AI.i' J ljl;o .:,x;!..UJI .J;~ J 1~ ~S') '-"!f.-Jl. .:,)IJiw..c.."-"J_..!... jl_,..l J"..,t.!.lllll


.l.i._xk.. ..::...;,_r. l'!f. .:,)JJI -~<-,;.;oJ ~J)JIIS'jJ.l:..) j l ':'}JI J;~jl_,..l J .J:,~jl.i-1 ir.'l..w.

4~ft ~)JJI b_r. ~"I.:,J.:l.. J.:,~ ;_,..1 ijl} .ft'J'.:.:~ OJJJI ~J~..t!;l ':'!:fl b\A-1 J ~.",j

..b..._;.. J)~.).:. J~ .l;4,a)l.;. 4..cl (""J" ~1.:,_,1 2.:......:... ~.:,.i...; J-1 .:ft ij)l J.~-'' ~J
("'J.) j=a.. J}
.j-Ar)JJI

}.G l:.;ll J" U; J;~.) ~l J.~~. dj -..,dl.;. (,;.; ("'J.)..:.,;_,!.$'~ 3,j..J\!..I

.ft'JI .i;.l ;~.)..:.,;.)J~ .l;o!,a)l.;. (..cl J" .:_,"..,j~ JI:... l O)JJI .ll..r,.J bl !S'"!:'~ J ..b...JI ~l J )\,:.1 IS'"!:'~ :!l..~& ls" .)..11> JY. ........ y J
.Jr.:"<~!- ji)J! ~ t.S~I ~.1. ~J ;,L.,;;_, o;)JI
. dl t.S)~f,- ':'}JI

e;-Z J CJ:jj .l:i;! IS'~ \,o l ._,.,_j.:. J" J ~J.


.1"1 JJJI d..dl J

':'~..r..J t.S~Is"' '-"!f. ;_,r .q-'! wJ1.1 .jlJI fJ!~~'- i _,k. ~JI:I ~ft

':'~l o.)~j ":>.t._, ~l.:. w-';ik 1_iJ..dJI 0f J ..r.....Z w.J.i.:. ;" .l.i~~ ..j\:,..1 ):JJI ;_,..t. ~~

~b!

-ft),; ..6"'..!l;)IS' "z--~ J

o..I~l .r-b :.:!;;.

el-i ~ ~l .!.li'-!f. ~JI: l. e. J

J o;~ jl.:,..c..bl ~l ;}JI ;1..\A.. .U '-!ft JJJI:I

J,:oat o;)JI .j-<\.l"l ~ J. J..:.,..~:.. J_.y ..:..t


)J.

Jf. J o)JJI jJI ~ ...:_ J.A:s" .J-''-"!ft j l. J.ol oJ~~~~ wJI ,j..!:.. )L. l J o)~ jG w.l.:k-JI

J OJ~)./. .:,,bl~.) 4-1JI

J::.ol; J

J)JI .ll..r..J ..":..!\Y..:.,f.l wIS'~ 4:-~ "!ft OJ~

W''-"!fi- ..,.i;

':'J~ W-'!.J1A J} IS'.U.: J ~ ~ o)~ Jf.' .1. .j.))\cl J ~~ L \.a .:,p .:,J.:k-_,1
~

' U sidilu iza toga stoji (.::.2 ' U sidilu (.;,J.! l> .J,._ .1).

.;,-).

' U sidilu (c)Jl..:... -1 ~).

108

Hamid

Hadibegi

~l ;fiJI c_t-1 d-'..cll ~i .t >~) .jJ:.}~ 4<>_,..::,_,.. ~ft.!.{::..~ J--.>11..~<>1.. .j.J.jY. J J~I .}>.f ~;l..~.o .:JJ>;> ,;}11_"..1 ~_,l:y~l >; ~\#'1 JJ.(

J.!J. .t ":"r.-".1..-' ~'-!ft-AJ~-' J~>j;: fi .j>):.i(' r.>'J ~ft- ~;)_,1 .:;.e.~ j...l J
,:,'1}_,1 4!J.ri:u ~;)JI

&~ > o..liJ!_,I ./'\};~~l c_l::..l .j>"!f.- ,;bl ~l ;~l ;lj >Y,~ J lA:.;;. l ~l
. ;_,:1.,1

-?k. ~l J!s::::; J~~ ...1!.1 .p ..li..cll &"!k

J riti.. ,;I;)J _,~)L u"l_,;. _,.:;..~:...lj ._;r;_,l .U~

e'-' o.M'-Jf" t.llk

l..~<> l.. .jJ.iY. J

J ';"""'l; !If !l):JJI~ ~ "!1:--1 .):>-!J ~l> fl>.J!J J~ J Jlf~_,l J l}~ J .ji~-!!--< J J!!J _, 4~~_,1. J~\!._, .:!.ll..J_, _, Jl.i~; ":"}l .;.,l.t "-=-!}ll ~l J,!).;: !J)J ~ _, ..:...;I_,..D o.J:.I..j ;}JI

J.!P.
,;ji..

tl.. ,:,..q~ ":"}_,l ;>u ..LP _, ":'L.:s1

<IS(.. bl.. );!_,1 ...;..1.:.>1~1....

J'>' jL. ~-''t$'~ ;1,1,1,_f'fl-'1 ..P..r .e.. l.: ;s--'1 >Y.~ _,e}'--_, c_l::..l.j,)bl J"?.k J J1.i J!> j\oJI "!ft- .jJ:.~; <!ll_,t ,:,'1}_,1 ;p..i.. .-~..t ::...11 _, ;_,r.. J i:!:l!. xl;. J.ol .:.tA...;_,./' '"""! ":');;~l~~ JY.jt J-Ir> o;)JI J! L. ~J '-1..}"-?,f.-d-,) !JjJ_,M J! ":'J;'"J..ql
IS"~ !l}"!f. o;)JI Ji'_,l fJ ,:,~~...;_,b ~).d_,:. .j\;JI ~;\;<-l &-ob._;;, o;)JI c..f....W ~J
_r.!.l

~ ..... ~.:. "=".;.'-' 1:5...1 ,:,.e.;

'-~..~JI (l.. j Ji'_,l..:..._,.!.l:--o...~.:.. oj i f .;~liJ; .j~l Ji'JI ~J t5 ~>J.:>.b ~"!_,.JI~

.,)Jf!J 1;\,ai .;:....~J'> l .j'JJI o..d~l .,;...J! t,$r:f .j..C.C~ d../' o;jjl jJI ":'_,J--..:.,.. <e.:.. Jflji.J!

.!.S ~'JJI .:;.u_,~?~ rf.~ i )l.... :~>;_,..t. ~~ '-1..}"!.?.- ~;1;<-1 t,)l :u-r ..:;)b. ~}~\b rf J
~~J! J oJ)JI ._r\1\; e:_;\;.<.$.) j;: .j.C..~

;).i.. o..IH!-;11.:. .;.,l.t _r.!.l .j~;;.J "'":~ .!bo.Jf ib J.iJ i;u:::il J ..~.o~ l t'~ i;ll'JI J ~l..'JI ;~l

J'> l .ji:!J! ,)Y.J" J J'L. o.J:... "'..j J ok ~f../' !JJI.,;,; r}f-.a:::oG o;)JI &ll;;. J~ J->;: ":'fiJI J _t o-liJ! JI i_,l,... ~l };~l j\.1'1 J J..l5.i J-,)):.OG
.:;J!V> ..t.;.~~

#J' J.:..t _,p.)~,) J-:: ..sJ"!.r. "='fl-''~ .c:J'ft;_,; v;w Jl.i .tu1 i',)'
~,))_.t!_,

r,)..r..J 5..:...~~ .:..J"'"" J ..:...~1..:...1;: J! ~11_,1 ).)""(J.}o .::fy.

J'> l ~l J.!J. "'..li- ;-.5);1 J: l~'}_, ,:,\:-1 J ):.OG .o" _r.. Jfl ~}...;;\l. {6) .)Jf!J 1;\,ai .;:....~ J"'l .j\:lJ! o,)J.;~ ,;j\.. J~ J .J'_);? .f~ J tj lJ) ,:,..e.;~ .:L.l' .;)JI j_,l ":">-~ JJ!jt ~ <r 4}1 15_,.. J:-- l.:. ;_,..t.~~- ,;J"'..r. ~;\;<-1 t,)l U!.~ .J....~l..:..._;.!:--~ J t:. ji.. ,;}"'..f.- o;)JI dJ..clJI ,:,\..j&..~ J'> i JY.jt ..::..1~11~1..
":"~ ':',.~.p ~J J. .e.~
J

il ~}Jis" J ci:J~~ ~ "!j .!.lilY,_;.,) ..S;l:! JI o,)"'..j _,&M lS;l:!JI o,)~ ":'YJk .;l.....b

":')..111 J2.i,.. o;) JI ~l r.;-l-...:i ~ &4:--'b! "'..k >4;--~ ~":"J~l ji_j,) !.S'L.':/1 ~ 41,;};X.
'Izostavljeno

<tr.-J~ J).

'J~~
rije: :.,;,1;1.

'<f"JP

Smatvam da je ovdje izostavljena

Dizja ili

hara

109

JA' .:.,l:l.f. o-li ls" ~~oJ.:- oL:.. J.! J.f. Jfl 0"' ~l t.S'.Y' h ~k .0:::::.... l..~r-1.. .:.,..u.f. J
J.lS..I}-i ~"') ~~u...I.S""!k ~JoL:.. .iS"

.p J.i..cll ~k '-;')J..) J~ls" <4_)\~1 bl...:.~


..:!JI jljb.l .:.,~J..U' ..yk ~}!- o;)JI )~ .)~1 ~_,.:..:,..)b)~~;.

r~l oL:..I,r.l !J.>i

1J_;. .J'liJI JJl. .!it!:JI" .:,lJ. .JJ;.> o;) JI ..;~\;JJI ~JJ.~; 4ir.-J

.k...JI J ~l.P.JS".>.J..j o..l...its"t~l J~ !S)"?_f. J:.r )J. o;)JI ..;,...lJII.S"~f.- bl '-;'J-'-!'

J:L-

....All J
.>I_A 0 If" ~JJ;!

....

a. J ..:- ...:....~ JJ'lli tJ) x- .:r-p. .:r-~' i .nl' J '.J..f

Zapovijest asnog, uzvienog, visokog sultanskog znaka i sjajne carske tugre gospodara svijeta je kako slijedi: Poto se prije nije pazilo na uslove o kupljenju dizje, to je stanje podanika nemuslimana (ehl-i zimmet) postalo poremeeno i teko. A poto prihod od dizje, koji spada u glavne zakonske prihode fiskusa, nije voen i evidentiran kako treba, to se je gubio i propadao. Ubudue treba da to budu uredni poslovi i evidentirani prihodi. Kupiti dizju, koja je uspostavljena na glave podanika nemuslimana, r>a onaj nain kako to trai isti eriat po svom izriitom propisu (nass) i po interpretaciji pravnih kapaciteta (ictihad), spada u neophodne poslove carstva i naroda. Zbog toga je u defteru zavedena i zapisano, da se od podanika nemuslimana, na koje je po eriatu potrebno staviti \lizju, uzme jedan dukat od siromanog koji radi (fakir-i mu'temil) kao ekvivalent od 12 dirhema istog srebra, od onog srednjeg stanja 2 dukata kao ekvivalent za 24 dirhema istog srebra, a od bogatog 4 dukata kao ekvivalent za 48 dirhema istog srebra. Na osnovu toga za 1106 godinu i ubudue treba da se u svakom gradu i u svakom selu izvri razrez i podjela meu stanovnitvom na tri klase tako, da se od 100 lista dade 20 alil (po najvioj stopi), 60 evsat (po srednjoj stopi) i 20 edna (po najnioj stopi) i da im se tako naplati dizja. I prema tome kako bude razrezano, treba da im se izda lista o dizji (cizye kagtdt), da bi bilo poznato mom carskom prijestolju da je platio dizju. Oni koji su zadueni za kupljenje dizje neka ne uzimaju ni od koga od te tri klase ni jednu aku, ni jedno zrno vie od onog iznosa koji je predvien i odreen. Kada oni budu predali dravnoj blagajni (hazinei amire) dizju koju su sakupili i kad se bude obavio obraun, neka se ni od njih ne trai nita na ime ruznam!;e<< i hare-l muhasebe. Koliki god iznos bio od dizje, koji su oni sakupili, neka im se od samog novca od dizje dade na ime mai~et<<-a od najnie (Jiste) 6 para, od srednje 8 para, a od najvie 12 para. Od svake dizjanske glave odreeno je da se dade i raunovoi za dizju (cizye muhasebecisi) po l para kao iicret-i kitabet, a i kadijama od najnie po l para, od srednje etiri prave ake, a od najvie l '\6 para na ime mai~eta<<. Sve to neka se urauna od strane fiskusa. Osim ovoga, ako se bude ulo da je od podanika nemuslimana uzeto ma ta vie od ustanovljene i odreene dizje, treba narediti da se vlasnicima natrag vrati i izvijestiti prijestolnicu o njihovom stanju. Ako od onih podanika nemuslimana

110

Hamid

Hadibegi

koji su duni davati dizju ne budu dizju dali, nego se na neki nain budu skrivali ili budu pobjegli, im postane jasno da se oni usteu od davanja dizje, bie kanjeni s najteom kaznom, nakon to im se uzme dizja koja je ustano~ vljena na njih. Pored toga oni koji se nalaze u svim vakufskim selima u mojim zatienim zemljama i koji spadaju u hasove sultana, velikih vezira, miri mirana, sandak bega i u odakluke, rnuhasiluke i vojvodaluke, a koji na osnovu nekih uzroka plaaju otsjekorn, bili oni svetenici, patrijarsi i kalueri, bili oni koji su na neki nain dobili berat i tvrde da su osloboeni k!!O tumai, rnuselerni, sokolari, jastrebari i kobari i vojnuci, oni se nee izuzirnati od ostalih podanika nernuslirnana, dokle god oni budu sposobni za zaradu i rad, a u sluaju kad su sprijeeni da stiu, ako ne budu imali opravdanih razloga, kao to je biti slijep (dararet) od roenja, uzetost (rnefluc olrnak) ili bolovanje vei dio godine. Nemojte dopustiti da neko izbjegava obavezu i da se ustee od davanja dizje pod izgovorom onoga to je u narodu proireno i poznato i to se pria, da se od svetenika ne uzima dizja. Treba da ornoguite spornenutOII\ arnilu, da i od ovih pokupi dizju na gornji nain. Zapovijedio sam, da se s kupljenjern dizje u Rurneliji otpone l rnuharerna i da se sva dizja podjednako pokupi i ubere preko jednog organa, a kasnije da se od strane fiskusa preda vakufskirn rnutevelijarna prema napomeni u defteru, kako je to od starina za svaki vakuf ve ustanovljeno. Ovaj uzvieni berat izdan je ponosu uglednika i plemenitih ljudi Fazliji koji posjeduje sva dobra svojstva i plemenite udi i koji spada u kapudibae (kapucu ba$1) rnog dvora (Dergah-1 rnualla) - neka mu se povea ast. On je zaduen da kupi dizju za 1106 godinu od podanika nernuslimana: hriana, jevreja i perzijanaca, koji se nalaze u Bosanskom alajetu, izuzev Hercegovaki sandak, po najnioj stopi, iz samilosti prema njihovom stanju. Izdata je moja velianstvena carska zapovjest (hatt-1 hurnayun), da se dizja kupi i ubire kao pravi dug i da ne bude izostavljen ni jedan pojedinac od podanika nernuslimana, koji stanuju i koji se nalaze u svakom pojedinom gradu i .selu u kadilucirna spomenutim u beratu. Ako kadije u ovom pogledu budu pokazivali nehaj i nemarnost, bie razrijeeni, im se za to sazna. I bie upisano u registrima (ruznarnc;e) mojih kazaskera - neka im Allah uini trajnim njihove vrline - da im se vie ne daje poloaj. U vezi s tim izdao sam ovaj jasni berat, kojemu lm ciljevi zadovoljstvo, i . zapovijedio sam ovo: Vi kadije, vilajetski ajani i radni ljudi, nemojte ni na kakav nain da se pojavljujete kao gospodari podanika nernuslirnana uzimajui ih u zatitu. A ti, navedeni arnile, koji si zaduen da samo po najnioj stopi kupi dizju od padanika nernuslirnana: hriana, jevreja. i jermena, kad pristupi kupljenju i ubiranju prihoda od dizje za spomenutu godinu od podanika nernuslimana navedenog elajeta, izuzev Hercegovaki sandak, treba da napravi zaseban defter, kako je to ferrnanorn zapovijeeno. Treba da napravi poirnenian defter s naznakom mahale za one koji su u gradu, a sela za one koji su u selu, te imena njihovih oeva i njih samih. I treba da ga uva i da ga donese i prilikom obrauna da ga preda raunovodstvu za dizju (cizye rnuhasebesi kalerni). Osim toga, ti navedeni dizjedaru, treba da izda liste po najnioj stopi

Dizja ili

hara

Hl

samo onim podanicima nemuslimanima, kod kojih se nalazi potvrda (kilgit) i za 1105 godinu. Ali da dobro pazi da ispuni uslove i napomene koji su spomenuti u mom uzvienom beratu, da ni na kakav nain ne bi napadao i uznemiravao sirotu raju traenjem dizje za prole godine. Poto za dizju naplati po l erifi dukat kao najniu dizju, treba da se 'kloni i da ne trai dizju prema najvioj stopi. Tako da znate na moj asni znak da se oslonite. Pisano 18 dan mjeseca rebiul-evela 1106 godine Iz logora u Beogradu108a

5.

Berat sultana Mahmuda I


(2 d. II 1145 = 20-XI-1732) Kupljenje dizje u Bosni ustupljeno bosanskom defterdaru Mustafi i dato mu 43.200 formulara po najnioj stopi s tim da od svakog uzme po l erefi dukat, odnosno po 2% groa. Dizja se ima plaati u etiri rate.
Orijentalni institut, sldil mostarskog kadije br. 2, list l.

cS)";f,- .:;':i_,l ~_,_,.;,.. ~)-j;~p &1;\..;i J -'Jr!.:,...:...) Jt>I...A.!I_,l. ~1_, ':>'-Jr ~1...cS}"'-?.f.- .:,_,):1_,1 ~f.- aJ>;:._. o;)JI2~

':""'.i.. y}JI .:,...~:....<~oJ_,!.. jl_,..l j_,..,l ~ j\ll ~

~~~;tS"...:~ J.! Jj <S""":f.- tS"~ Jll J} JJ!~- Jl.i .iiii .\!..:,1 ~ iJ~ J$;'_,1 ~~
j_,l '-:'_,.J-....:~~ Jll Jj JJ!~ ~_,1 ;:>L> wJ.f.Y/ .J-tV .k.:. o;).,l._#;l ~~ .:,...~:.... } Jt>l .:..1_!1 J.Yf' ~JJ,;< J -'J'!"Y J~ J<}'\- o..li}lj J l,;,; ~lj J~ 4:""t J ~.f. .:.J~I o)jJI
~1;_,, bl )Y.~' ~rd Jj~~~ cS)";ft- .:,\S' ri~ t$""1_,1 ~};))i ~)4~\.l.

_,,_,.r: _, .;(' .::..,..;

o.l.fJ-'

'!..If .!_!)~b.,_. cShji;_, ~.f. ~1.. wi:-~1 J

.J.::-l.'YI;;_,.~.i jlil.:. .:,\!JI

r:j; rjJ el;_,;.l

~_, ;_,~) i"'Y..-' J~~.; ..:..l..w


cS']:' ...~:.... y.-IJ..

wi!:Jl. ..:,1;: .r.:.1 '":'fl-'' ~_,z J

._:;Jif't:.. ...~:.... } J:~~; tS"~ .j.! J} JJ!~'-:'-';!) r} J'

J::ki" ~l Jr' .:,y_,l .UI;_,I _, ~ cS);r< .l.:.. ..f.t Jll ":f.- 1.);:.-' 4.:;.1..! ;Jt' ~l cS;r< .:f'- ._,...,_}J~ .1' e~ J.tj' ""lj_, Jl.-;1 "'_,'- ).) '-:'J!x- ~lj ..:..!'Y-' _,t!'-' --:.'-'f;: .;:::,:,
.:,.~._;..d_,l
5JAIJ' :>J' l_, cS}.o.i:\1. ~ <:..1;1 _, _,.Jt _,op..:,...) j>t>l .:,~l J.Yf' J JJ,;<_, j.~ J};. :>r.r _,

el.:. cS->} .1. _, ~ ~~~~~_,~~S")cS_,\,.~ .:,'Y,I,:i-_. ...,_":.t:-~~'-:'_,~_,, J.:.b ...:..s::::

.:,_,:ll J~1 .i.. :ml.-1 '-:'~ 4!_,1 .i.;, l cS)'-:_f,- J~! .:,_,:11;: o;)JI r5_;, 4-:-J ,";j_,l J.< UJI _r.-Li\s" _,
";a Sud u Jajcu dobio je ovaj Berat 15 rebiul-ahllra 110 god. (3-XII-1694).
' U sidilu ( -'- J U sid.

.J").

' U sid. (~).

tJl"J.

U sid. (J-" .J).

'U sid. (J..--1./').

112

Hamid

Hadibegi

J!.:> ;dJI

&.al JS;'I .:,_,:fl oJ,j)rl_r. .:,~1 ~ft };b ~ft .:,~..UJI J,,~"':".[~l ..;.~ O)~ P.

~\e) J J:..J J~ o;~ .;!l JJ! oJ.:...~\;.. u_,::ll .t../' o$Jy> <.SfiJ!.f. 0:,_,::11 J oJ:f) ~lb .j_,:fl C.::
X. ~L... o,:}} <i-J} X. ";".,f'JI [~J .:,_,::11 e.$;: .:,::.~6; ~

Y~~l <.S.J.i ~J .1. <t.:- lJ-j


J.Jj .f.'J! ~1.:,..\:!I;JI t:.l

.:,j}l i~ J ;'::-fl ._pil;. ~l );.:,.J ~l 4JJ4J .:,::.::.;:. U"~l o;)JI jJI Jl..c:.,IJ ~~~

Jr.--~1 _,!("~)J ~~l jJI jJ!J_,:fl .;-D.A )~jJ~ljU.. 4bi)J..i.:.lo;)JI ~J ~..UJI~; <.S):IJI

JLf ~~J" :;j.1J~ .qJ ~J ~~~JY. <.S)~ft":";Jl41jJ!.;:.;:. J_,:fl 1[<.S)If.l !JJ;~l JJ.~<> .:,..c..IA::...I J.!_,k J o.:,.x:._;IJ.,Q ~~l ($.J..i J )Jlf ...1> ";";JJI .:.,L.., lJ" o;)JI
.clJI ~;

~~f. Jli- J ":"~J..J ..li~ .1. 41}\Cl J>f ~l X' <.S~ ~.1. ./' cl.;.j(' ..::,...) J"' J
1$"~ "-:-~ ~ c.f:. OJ~ ).f. .:,.J1;J .1. .1' lJ<> L.
.j.),jY. J

~ O)~ Jll .:,..cii;JI ~?. ~.JW_I

e::.>;

sot:JJI "':"~ .q~., o:."-:--~~. u.>ol_!f. JL. l.l':lJI ~ &Jl!.J:.:f ~Ls"' .:.,.r.-1 ~}:i\5' J

ul;;<~ J \lJ<.SI;jJ J~~~~ [J] ..::,...) J.ol JI- o...lihj J GJI o.M'-J.f- lllc
J '";"""'l; !J) ):lJI ~J jljl .:,:.;J:. ~ "'.~1 ~J .P-1::. fil.>J!.J J "!JA::-;1 J> l;. ~}JI- J

~~):lJio..!!.. ld ~l... J .!.\W-o J .j;~; ":")1.:.,1.;: "!Jll ~IJ.!J. .f. [!)j] J ~J J.!~
<.Sfol ::._,;.~J
~J uJ.:.... ~ !!)~_;. .1. ";";fJI ~l .:,J.:A.) J.ol JI- ~JI is'~ ;l.id

l J.:.,)_,.;. J oJ,jl.j ;)JI ~L. o-'!l..:s1 ":"}JI ;:.lt ..!J' J ":"L:s'1<1SGI:.L. ~JI e;
9.f' jA!JI .J>!.f" ..c..6
~JI~ ~ft tr...;~ .:,:.);':!JI <.S)..cll "z-J ;\l' ~J.t. ";"}JI o..\il.

Jr J JI;~ ";";;!JI 1.:.:!1.1'\l; J~ .:,~!JI .,;#-'"!~ft J -=-.!~ 1.5)"-!f. u.>.J.........Ij ~ o;)Jif.#p


uJ,j)J.JY c.fb ~ft JL. J

":".dJI ~ ~ ~~ .:,::.};1::. ~ft o::.-6;1:-- 4:.. ;:!.1 J


-.Jik.. .:.~j u..\i)rl.;:

1JrJ ~l J:..JJ~ 4,.;;:..:,J.:....I_fo ~6; ..j:.);!:. "!ft-4:l.Jio;)JIJS;'JI J:..J~I~.:.,;:.

J--l..~<> l. .:,:.):lJI J~ ~bl 4J:. J .:,:.o..\iJ; J IOJ.::,I ":"~l 15.;..; J o~; ~l


. ~JI~

~":"~l bl ~l ~.:.,p ~ft JL. c.f:. };l.> ~ft J J'+.,l J:..J J t<: ~l ~ .:.,;::.
4.;_,

c.f::. .:,::.);1._;:::., .jJ,j)S"'~I

f-i 4AJ"6 ~f. ~L.j J .:;J .;jJI j:.Jp


r:f:-.

':?~ft-

.t.;.. ..::,...) J.-.ol ":").,1 .:.::.~~ .:.,1::.;1; .:,~1 "':"~' ,;~,J (:,i ~ft Jt.. J
.cl,l ~;}If. ~l ":"~l ~l ":"\Ac ..l 6p
' U sid. (o.U\.J.,., '-:":"').
U sid. (~;l).
10

~:.IJ..I ;.i.. ~J:! .:,~1 .L:-J..J ,:,.}"!ft- <.Sfi..UJI ~ 41 ;~J J;~~ ~1- .:,:.;.i.: ;}JI

.p

..U .....:ll <>)"!ft- u'YJI 4:J~ ~;)JIIS"~; !JJ;~ l li:;.l.:..:...r. J ~l ~l ._x). .t. ~~~J n,lhl
' Sidil na ovom mjestu
U sid.
oteen.

(~.

U sid. (o.J.::lc).

" U sid. {ji.Jio.l).

bizja ili

hara

113

J~Jij J.:.,~-":" o...l.i}o;..U\.. J~ J~~ J~ .:,.>}J.::")Ji ~.)J>"! .:,~\IJJ\J.IJ


.:,\li; .!.&~;t~l.::";4- i.S'.r .:.f.J'. "':"r.'.f..JJ!}"-!f.J"':"~I J--.) J>'>l<ll:I.W\r.ji..J ~t

oJ)Jio~l jll'.J_,f.)JI... .,:....)l_ "':'h~ J ;}-t ~_A.\1,1...;\.... ~~o~.\!..::..\;\.... JJJI ;.L!I


}-0.,1 .::..5'.r
(::-?.jj "';"J;...I.iJJI;JI ~l~~"-!~~; .:,~;t_,! .P-b .:)~!;.. ti:!};:;:};!.> ":ft J

~fl- J.>IJ ~ r~~ IS"'~' J::~; ...,__,iS" J;:f= j..~& l(' ~:ly..J ..u.JJ./'\1; _,.::.-..~b_,!. ~JJ... l

Jl.U' ~J .r. ~)il;_,! J r.;W ~h J>-! ~l r)\1 J"JI ~~ ~}""..ft- _,,i._f .;.:...1} J ~ J'J..!IJI .:fo=>l.. ~b; J>-! J
~;~l ..:...ill? J

J,\.. "':".t.f-'1 c;,.>i . . . ~~;J "';"JI Jl;,l .:,~_,k .:,_,f-l .:.ji .:r.,}~j:- _,iS"~):!~"";} &l} J.::"~

t:' ,j-.> 4f!J._:...,~.J'. ~_,JIA)! u J!ll' t::::-' d:.clJI ~tf- ..j)t;. J "':'l- o...l.i}:;! ~l ..:..1'
..:J_,I ~\:::-~}""..ft-"':"-'~!.!..' ~)il;_,! ..l:ll<:.l .;;..u~ ;b ""..ft-.!.!::...) J>'>l;: ./'"':'fiJI
~J ~;:./'.!.!::...)J>'> l oJ) JI ,jA~U _,;-;l;_,!_, if}l;.. ~.>j;: .::"1.1. J.,_,_,!. ..j)!;.. i)l(' J.> l...

Jl;_,l.:,~_,b ~;;_,1 ~;_,~.p

J l..>~ .dl ~l .r. ."~) .:,...131;:

..15".-;l ~1:::- .:r..J"':?r ~fl-"':"-'.!..-' .:r..;UI;JI;)JI r..fr J.,_,_,!. i)\(' J.> L.. ....:1,1 ":'~l J jl;i..l....... ~,~~.:,~l c;..Ji Jr.}

~JI_r. !J;t~l .::..;4 .X.r <lih J'r-1 ~.._~l ;_,:ll ~~ d:..l.!l-'1 ~Jr_} JI;JI .:,~_,k .>_,;..~

.}.d;. .:fo=- J
~ .r. ~t IY~I

); .

,ft\1Ji --:4;

1_,_,!....;)1.;._, .::..5'.r ~1.,::....1;:..1 Ja"'="~~ J_,..~<>.:,k~"~..;."JL.~ ;_,..t.~~_,

J; j

~Ir' J ~If= J 12 0~.) J~ o\A!.~ .:,x...I}J ~b; .:,1!:1~ .::"1.1.


}~1~

~ <r ~J J:G .:,.>"!f.- Jtr J .:",~lc; ~t ~d ,j-.> "'="')J ;;L;,; dl.iS"' J


,:,._

~~ J;~l ~;.,.;,~~~b;~ b_,.. Jt. ~};!""!.fl-_, J::.>u .o::J,_;

}"::--!' o!Jlk.. .u...i.1.

b_,!. J ;\.,a:...l ~a.~ :UI:-1 .1:1 ~_,~~l ;)JI .l' U; ~;U..UI3._,~.i ":'fiJI...,# J~ Ek J J}"Y..JJJ:.'>u"':"fl-'1 [.::"bi;A."_,:;_,J1J_,!.d..il!:'b.::"I_:._,;.I.;J~ ;_,.:t".:,J..i_,t...p
~~;)JI ;~l ..::...ill?_, .;.;lo l .);b ~fl- ..c..a_,..,;..J!~ ~fl- Jti,'"\1~ ~\l_, .:,\G ji..-' ~Al;, l}

... ;.>~)..-; J 1""1 o;)JI ~.:,..u)A... ."~"':"j_,k ji;_,~~ };b ""..f. .:,_,f-l jJI i _,l... ~.._1 bl~ "!fl- !J_,j;: ./'J
}-:1:.1 i::>\..1 J ._pf ..a
-'il f~;t~IJ JJf"JJJrJ f~)..-11 ~ "'..} f,j-.l ~):lJio.>o~~}l J ff.S"Ml ~~~):JJI
J )o;_; ~).>...::!.P ;.l o;)JI 4l
" U sid. (~j).

f-i 4:...1_; ~Y"-:--1? ""..f. J ["';"J~I] ji;.> ~L\ll Jo~)..-;


" U sid. (>~>ji).

114

Hamid

Hadibegi

J.l)" _r..J\CI J '-:'Y.J.x" ):+} ~ 4/ JI;JI ~kl e); ~lj J~ ~JJI Jyl. j):> ~ft
"5'.:,\:IJI .t;".
14 0

.J..:..l> ~ft JjJI-#.1. .J.Ib. o-li..dJI ~ .:,~1.\f!l

e:.

.:.!,;,iii

L!!> '-:'r,:'f..J

)":Jx" ~)x"

tf$')IS);: f> ...:..lftl J~ !.bi J .bJr .J\:IJI ~_r:>i J~ .x~~ .::"1;: _r.!.l J
J~ :>~1 ~r ..:;_...)!., )~

4r

J~I jlji"..l ~~ .JiY.r J

eJ .J!)!;.

'-:'.r.l!l i~l

. .:..AJI J~\.. J ~JI J~...:.. ._;.'JI 15,.:1~ [<fl j~l

frr.'ll J ly_j.

'-J)I~i~
Dizja koja je po eriatu uspostavljena na glave podanika nemuslimana: jevreja i hriana, koji se nalaze u zatienim zemljama, spada u osnovne zakonske prihode fiskusa (beytulmill) muslimana. Poto je potrebno da se uberu dizje od onih koji prema hanefijskoj pravnoj koli (mezheb-i hanefi) treba da daju dizju, to je izdata velianstvena carska zapovijest (hatt-'i humilyOn), da se od poetka asnog redepa (hiljadu sto) etrdeset pete godine pristupi kupljenju dizje za 1146 godinu. Kupljenje dizje za 1146 godinu koju su duni da dadu podanici nemuslimani (ehi-i zimmet): hriani i jevreji, koji stanuju i koji se nalaze i kreu u kadilucima i selima Bosanskog elajeta i Nikike nahije i pripadajuih kadiluka, preputeno je i ustupljeno sa 43.200 najniih lista nosiocu ovoga uzvienog carskog znaka uzoru uglednika i ajana sadanjem bosanskom defterdaru Mustafi neka mu se povea ast. Izdao sam ovaj uzvieni berat, koje mu je cilj pravednost, i zapovijedio ovo: Poto navedeni doe i na prvi dan asnog redepa 1145 godine u prisutnosti tadanjeg sudije odree peate od boe s listama za dizju (cizye evrakt), koji nose dravni peat, a koje su mu m:uene, i nakon to se sravne s peatom na listama, treba da ih stavite u jednu kesu, pa da je vilajetski kadija zapeati i poalje u Carigrad. On treba da s marom i trudom istrai podanike nemuslimane: hriane, jevreje i jermene, mjetane i strance, koji stanuJu i koji se nalaze u svakom pojedinom gradu i selu koji podpadaju pod navedenu kancelariju, i one koji su na prolazu, kao i one polno zrele mladie koji po eriatu ima da daju dizju. 04 njih treba uzeti prema eriatu po l erefi-dukat na ime dizje s tim, da ni jedan pojedinac ne ostane izvan i bez liste. Poto sada erefi dukat prelazi po 5 para i poto postoji razlika, to dizjedari u cilju sticanja materijalne koristi prave pritisak traei samo dukate pod izgovorom, da je u njihovim beratima izriito navedeno da se uzima dukat. A u sluaju da ne nau dukata trae i naplauju za svaki dukat po 105 para i na taj nain ine nepravdu siroti raji. Zato se ubudue nee traiti .samo dukati nego e se od svake najnie liste raunajui svaki gro po 40 para uzimati po 2 i po groa u novcu koji je iste sadrine (hillis-ul-ayar) i potpune teine (tamm-ulvezn) i to prema prometnoj vrijednosti, kakvu god vrstu novaca oni davali. Zolota e se uzimati po 90 aki, lanani egipatski dukat po 110 aki, a lanani carigradski dukat po 400 aki. Na ovaj nain treba kupiti i naplaivati dizje.
"U sid. (....:.b).

Dizja ili

hara

115

S punom paznJom i umjerenou treba paziti na ustaljene uslove koji su na snazi. One koji prelazei granicu i inei nepravdu budu otstupili od pravog i ispravnog puta treba kazniti. Svakom pojedinom podaniku nemuslimanu treba dati po l propisanu listu ovjerovljenu peatom fiskusa. Od svakog formulara za dizju, koji budu podijelili amili dizje, odreeno im je po 6 para na ime mai~et-a, a osim toga od svake liste i po l para na ime iicreti kitabet-a za raunovou dizje i pisare. Prilikom obrauna to e im se uraunati u njihove dugove od samih prihoda dizje. Podanici nemuslimani koji stanuju u vakufskim selima u mojim zatienim zemljama kao i oni u has-odacima i vojvodalucima velikih sultana i plemenitih vezira, te miri mirana, kao i onih koji su iz nekih razloga izuzeti iz deftera i koji plaaju otsjekom, bili oni svetenici patrijarsi i kalueri, oili oni koji su na neki nain dobili berat i tvrde da su tumai, muselemi i da su osloboeni, sve je to dokinuto. Dok god su oni sposobni za rad i zaradu, a u vremenu kada su sprijeeni od zarade, ako ne budu imali opravdanih razloga, kao biti slijep od roenja, uzetost i bolovanje vei dio godina, oni se nee moi izuzeti od ostalih podanika nemuslimana. Od svih ovih neka se po eriatu pokupi dizja od strane jednog organa. A neka se suprotno eriatu ne trai dizja od maloljetnika i od onih koji su stari i nemoni te nisu nikako sposobni za rad i zaradu, a nisu bogati. Poto se u ovoj blagoslovenoj godini nee traiti od strane dizjedara unaprijed mai~et i poto e se i prihod od dizje naplaivati od njih u 4 rate., to neka ni oni ne uznemiravaju sirotu raju traei od nje i naplaujui odjedanput i traei vie nego to je u uslovima berata. Izuzimajui prolaznike i one koji mogu odjednom platiti, neka od ostalih ubiru u 4 rate. A i kada dizjedari budu davali prihod od dizje u 4 rate i kada prema uslovima davanja u ratama budu predavali dravnoj blagajni, neka se ni od njih ne trai odjedanput. Prihod od dizje spada u eriatske prihode koji su obavezni po izriitom slovu eriata i po pravnoj interpretaciji kapaciteta. Zato oni podanici nemuslimani, koji, i pored toga to nemaju nikakva razloga koji bi iziskivao osloboenje od dizje, pokuavaju da navedu neki veliki razlog da ne bi dali dizju, koju su obavezni dati s poniznou i skruenou, kao i oni koji se na neki nain usteu i skrivaju treba da se kazne kako zasluuju s najeom kaznom, nakon to im se uzme dizja, koja je na njih propisana. Neki od uticajnih ljudi od stanovnika vilajeta koji dre kod sebe nemuslimane ne daju njihovih dizji navodei, da su to njihovi obani i sluinad u vinogradima, baama, iflucima i bailima i izgovarajui se na drugi nain. Ti koji se usuuju na takav postupak treba sigurno da znaju da e biti kanjeni estokim kaznama koje e im donijeti sramotu. Oni treba da u interesu spasa svoga poloaja postupaju s najveom obazrivou. Ako po eriatu bude ustanovljeno te bude jasno, da dizjedari s prevarom tajno alju i dijele liste raji koja ne spada u njihovo podruje, izdate liste bie vra~ene natrag njima, a novac e se potpuno naplatiti i predati pravom dizjedaru i izdati lista. U tome neka se ne dozvoli nikakvo izbjegavanje i suprotstavljanje. I pored toga to dizje raje treba kupiti u gradu i selu gdje oni stanuju, koabae nekih mahala i sela, da bi privrstili svoja sela, uzimaju sve liste skupa. I oni ih ne dijele raji nego prihod, ma koliki bio, obraunavaju izmeu sebe i

116

Hamid

Hadibegi

vre ubiranje suprotno eriatu. To je dojavljeno mom carskom prijestolu. I ovaj runi obiaj ima da se zabrani i da se svakom pojedinom podaniku nemuslimanu izda lista koja se nalazi kod dizjedara sa svim oznakama i da se tako naplati dizja od njih. Ukratko treba svakom pojedinom podaniku nemuslimanu izdati na eriatski nain listu pazei pri tom, da suprotno uslovima berata ne bi ostao ni jedan pojedinac izvan i bez liste. Kada se budu kupile od njih eriatske dizje, treba se do krajnih granica kloniti i uvati, da se liste ne razrezuju na grad i selo i da se ne dijele skupno. Kratko reeno, ako se dozna da je uzeta jedna aka vie nego to su uslovi berata ili da su liste skupno razrezane i nametnute, treba sigurno da znaju oni koji se budu usudili na ovakav postupak da e bez odlaganja biti kanjeni. A i amili koji su zadueni da je kupe neka se ne udaljuju od pravog pravca, nego neka postupaju s potpunom ispravnou. Neka suprotno uslovima uzvienog berata ne trae od raje vie ni jedno zrno pod vidom mai\;et-a, Zahire, klltibiye, sarrafiye i kolcu akgesi. A isto tako i kadije i naibi neka ubudue nita ne trae od raje pod imenom harci mahkeme, bilo to malo ili mnogo. Ako pak kadije i dizjedari u tenji za sticanjem imetka budu inili raji zulum i nepravdu, to e se tajno i javno izviditi i ispitati, te ako se pokae da su uzeli vie, oni e biti svezani dovedeni u moju prijestonicu sree i po eriatu strogo kanjeni. Prema tome treba paziti da se postupa prema uslovima ovog mog uzvienog berata. Kadije, vojvode, zabiti sela i ostali vilajetski funkcioneri treba zajedniki da prue pomo dizjedarima u pogledu kupljenja dizje. Ako budu suprotno postupali, treba izvijestiti i dostaviti mojoj Porti sree njihova imena i opis, kako bi po zasluzi bili kanjeni. Da bi se znalo, da je svaki pojedinac platio svoju dizju, to neka dizi'edari vode zaseban defter. Neka naprave poimenian defter s naznakom varoi i mahale za one koji su u gradu, a sela za one koji su u selu i njihova imena, te imena onih koji su u prolazu. I neka ga donesu u centar drave radi predaje rau novodstvu za diju (cizye muhasebesi kalemi). Ubudue neka koldije ne stavljaju peata na liste koje budu dizjedari podijelili na kadiluke i nahije, u koje su po dunosti upueni, i neka ne izdaju nepropisne liste. Neka ih dizjedari ovjerove sa svojim peatima koji se uvaju u kancelariji za.dizju, kako bi se u sluaju potrebe za otstranjenje sumnje moglo prilikom uporeenja ustanoviti da li odgovaraju. Za primjenu i sprovoenje. uslova i napomena koji su odreeni i izriito spomenuti u ovom mom uzvienom beratu treba svaki pojedini da svojski nastoji i da se dobro uva od svakog suprotnog stava i postupka. Tako da znaju, na moj asni znak da se oslone. Pisano 2 dumadel-ahira 1145 godine U
zatienom

Carigradu

Dizja ili

hara

117

6.

Ferman sultana Mahmuda I


(6 zh. 1156 = 21-I-1744) U njemu se iznosi, koliko se je na ime dizje uzimalo od 1102-1156 g. (1690-1743). Za 1157 = 1744 g. odreuje se prema imovnom stanju po ll gr., 5% gr. i 2% groa, a u Bosni po najnioj stopi.
Orijentalni institut, sidil teanjskog kadije br. 21, list 21 v.

:.,;lJ .:r._..UI J ~_,.!JI i~ l ~l; ~l .t ~l .J...~a.< .J:...~>)I r.'J, J,l ~l ;;L;,; ~l

~l.':llr.,~J t.&\;,; .;:.,~j ~\t ~J.ISI.r~ ~"':ir ~l.:!.l\1.1 ~~ ~J.~'.:&-}'J ~':l~r~


.0':1,1 r_,\... ~JI j.<> lJ .JJ!\l' e:j; eji
.j\:.,.. l .~;t .Fi.l jJ!~ &!b;..::...,.~ JAl

e''

.Jf ..J:.j 15;1.:> ~ft ...:.....1. .:..1~1 .:,~':11 J

oJ....to!.il.ol!..>~ .IIUI LJ} l .llk

~;~;LAl. .:,_,:JI~_;!. .~..cl,l .::.._;!.1;.- ~~~


.$'~ .:,..U....ll J .>JJ>.::..;.> o;)JI jJI

15}'-!.f. ~l ~jj JI;JI ._rj)l J' J 1.6;(;.:1 -.J~

J.Jj j _,Al. J-'! ..,all.:.(.""'("";.>~ J} .J.>:>\.:1-.J.;l.,l ~l;

J-'! ..,all.:. i-"("";.> ~-;:;_l.:,,l.:,.>t.>l J .>JJ>.Fi.l o;jJI j,l.j.Jj~ .::..;.>J.-'!..,dl.:.i-"r"';".;:..;::. 15l_;k o..\:......:~ ~jJ! '"""! '":"'fiJI~~~ .:,_,:.il~_;!.

J-: ;)JI

j,l C:::JJ.

J.>j ~l

u.\:.....:.... jp jJ! ...W.,I ~l;~~~ )J!.f:"JIIS.>JJ> X. .~..o.:J,I ~ .:,_,:JIJ.;!-1 ~~ ~y:::_. ~l fJ!\1'

~l o;)JI jJI J.>j J.! .:,..U....,I J.>.!.<>.::..;.> o;)JI j,l J.J} uJI L;.>)\.,1 ~..:.-...:.....Fi.' j}JI

J-: :.JJ> J. o;)JI jJI J.Jj J& ~I.J.>bl J.>~ . ~.,_;.;..rl:::-' '":"',f'' ~.:,_,:.il J-:.:,::.!~} .;~..o.:J.~. .:..,\U &Ir. J.o' '":"'.f..!:' .;~;~J.! .:,_,:ll IS~ J} JJ! ...W.,I .JL.j .#1 J.Jj~ cF._I.J.>bl J.?. .:,.J.....JI J .;,l .J::. )bl ._);.;,.J .:,~ ./"
J.;!-1 o~;t .Fi.l J}JI ~ '":"'fll.:,_,:ll J.;!-1
J

.:r..::.;l.Jh)~::J) i';3Jo;l.::. J.f../' ~~;ll ~J .f. .:,.z..~ J-12(._,~- ~...:.......:....

;j o;)JI ~L.- ;~jJI jJ! 15::...u ;r. .J.!i)~lo; IS)..E l~ J ~lj. J~.;!. ..r..U J il! J

J.or

j\.. ~L..- ---l-1 ;jj,l jJ! ?."'1 ~;;. .:,_,:11 X. ..UJI,I J.r" .;.s' ;I.Jj '";"'#;j J-: J ._.11, '";"'#

ur- ~J IS}~f.- &..~1.:; ._.il' i)\.;1 0::':/ll..i.o 4JI.J.>o;}.i.. ~~JI (l.j yi.,_;.; ..r\:::-1
~j;. ~.J.I("_,:l,l ~[JJ~~~r <.$"\!;;<.S"...:.. .Fi.l jj,IIS}4!f.- &.. \..ul. J o;j,l
~J~ jJI jJ! oM4-J.f- .IJk j _,:ll _raA,){' j) J'";"'# ;j o..i.o .UIJ,..I J'-:') JI ~ o.!i );__;::. i"rlc
l,ai;l J~JI ~~J~ o;j,l ~L.- '":"'.n~ JJ if> IS)";.f.- &~~; ..::...,.~ JolspJI J' ...W.,l

!@;

~;&..lJ<> l. J~ J _r: ..::_}~f.- ~)\il~ J. ;_,b..... o.>':l\ ~L.,. '":"'Y::. ;j .kA.J ~~;~l
' U sidilu pogreno napisano (.J.:WI). ' U sid. (,;._r ). ' U sid.
,~1).

' U sid. \.yi).

' u sid.

<r.r~l).

118

Hamid

Hadibegi

J!.~ ~j-~ .J_.\j;~l ~~.ji:,., l J tj!::-. 6J!;J$. J!.~ '!k J)JI


~"':'.;.'JI \:!.i.. l ~.t. .:.t;'!k i)!;l

.j)!::.;. l ~JI

~'(;J

e!'J -:f"l.tiJ J.!' i JJ .:x..i' ..1"! ...w._,1 ..;ilyo ~ ~"::'r .l:.J~ o;)JILS_k-IJ;cli;JIJ~IJ J:.~ o.>~l- ~ w;f-1 Y.t .;:.,I_,L,..J7.>1).1.~J ~~.:.!.:.... 2\.._,..r """! Y ~.>.:,X.. l..ql ~.T~~ LS~ Jll )J! o!!:. ft,. J!..clJI ~b .:,_,:ll&;-.:,.....:..~ JJI
'":'fiJI~ '":'#JJ&;- ~;V-'' )J! LS>J.o. x. .;)JI ~i;.:,."~~;..::,...~ J<>l e!'-'~' rm J). tl
wJ' .:,")l., l J)JI

Jr L.. "':'Jf- ;) .:,"):1_,1 J~ .,;s;1.;..; "':'~JJ&;- J '":'J:~ JJ &;- .:,.:~.}.>.~__, J:." .j~ f-J!V> .J\..j w.tGI yJI ~t:) J'. J-Jj .;f, ,_;::;_l.:,.:~t.>l.j.J} .;f, .j.! .:,.J:,.._,! J-Jj ..1.
..:...~LS~ Jllo..clJ""J(~~ ~~r1r.!li.r4}1~_,..;b ~k~ LS.1~1 ~lJI;JJ..o..;.!::

.:Ju ..(,Jt,:.; J'-1; J JI~I.;)JI Y-'' ~~ ~ILS;~I bl ~<:k J'-1; J c-.1. .:.J!'~~

":""\1. "':'# JJJ..1. .:,..~:...bl &'!f.-JI;JI ..!.ls"'~l t!jj8c;.'l ~J Je"!~~;..::,...~ J-1 .:,'}JI :.J':"J"

.:;f. JC:.I .:,.:~bl [o;)JI] Jr L.. '-!~ ;) .J.>):lJI J~ J:/. ois"";l..li '":'J~ ;j J:_c J ._,.\:.:-1 jL ~l Jr L.."':'# ;j ~JI~..:... l_? !lc.;~"':'# ;j&;- ..;lk.. '":'J~ l ~J..:.::~ _r..o~l r.L3 J bl 9'!LS~ ~L:- o;)JI JrL.. "':'~;j ~~j;. J\.. J .i;.l .:~jA. WJ.;..;,; J )J':" 0)'1")1 .J.JA&... 1_;; ~~) w'lJI Jk-. o.M.(.i\.1.\.!..): .;.;i) ~L:. J,.J Jfl J~~ o;)JI JrL.. "':'# ;) cli~ft J\..~! .:,~..UJI (J! V> "1 ;A LS \.aji LS)j!JI ..:;,..il:_... J ~ir <::-!!--~~LS~ J JJ::-'!!~; LS};b ~ft ft.. yJI (-'> ~I('."~J ,:;.J.:J...}..);l.> ~ft ~JI J~ ~Ir. .1. ~l}.j ~lo; "':'J!!I ~~~.:;..M.:.. [J] J\..~ ll~;~ lO~..(S" ~~ .1. ;Vj 44.1_,1 "1::- J
ir -:ll ~ ~ .:,~l LS~ J ;.?." ~l

o;~ .JJI .j.Jj

..::..:.~ )J)' "':'#;)~~;.J\.. "-'t::- J~..ll_,l (J!\.1> .J\.. j i.r'~l~yLSt'ly~J


;..J.!.l.JI ;.>\.., (~~ .:,\...j~~~ ;~l .:,.ill? J .:~l:c ci~ cli_t o.>j ..1. .j.)~~; "':'J.>;~I ~ _, .:,\.!JI

J:!::- r' r.!' .:,'}_,!

))J..o

..::.J ~;t~ O)JJI

CJ_r..,. ~J~~ .1. o..l.i.))J <W;~ ~ ~.))J:!


i.r' ~l ~1.::::-1
'ir-ili ,)~1 "'.!~..::,...)\.,.J~~~,;

J jl)i...l .J.i..)'j'" J

e-' ~)L;. '":'h' J--lc. ~J;. ~\bl.:,_,_;.,. .!..111!:..'}1 ,j'} J tt;;'ll ~~J
....AJI J .,i.. J~ J..:..~~ ~~LS~ Xo ._,..._,..)Ul p}I.J l~_j.

"-J}I~
J...\

,;;k;J:i!:lto ul.} u;J"'

..:.s ..:..Y. <SI.r ~~&>lill Jo- ..,a:. .r ._,ll ~l ...ii


' U sid. (J-!; J f-l' U sid. (.bl_). l).
U sid.
("!~ ).

" U sid.
'" U sid.

(t.f_;JI).

<.J:J.:S'").

" U sid. (~;j).

Dizja ili

hara

119

Najpravednijem od muslimanskih kadija, najistaknutijem od upravitelja izvoru vrline i ubjeenja, koji uzdie zastave eriata i vjere, nasljedniku nauke vjerovjesnika i poslanika, odabraniku naroite milosti vladara koji prua svaku pomo Mevlana sarajevskom kadiji - neka mu se poveaju vrline,
pravovj~rnika,

Uzoru velikana
povea ast,

odlinika

dizjedaru Bosanskog elajeta


slijedee:

neka mu se

Kada

doe

uzvieni carski znak, neka se znade

Kada se je 1102 godine pristupilo prikupljanju dizje od nemuslimanske raje koja se nalazi u carskim zemljama, iji su putevi osigurani, oni su raunati na tri klase i svakom pojedincu izdana je lista. Obzirom da je erifi dukat imao prometnu vrijednost 90 para, tada je od najvie kao ekvivalenat od 48 dirhema istog srebra uzimano 4 nova erifi dukata u iznosu od 9 groa; a od srednje 2 komada kao ekvivalent od 24 dirhema istog srebra, to ini 4 ~ groa; a od najnie l novi erifi dukat kao ekvivalent od 12 dirhema istog srebra, to ini 21A groa. Iza toga 1108 godine, kovani su novi erefi dukati s carskom tugrom. S obzirom da je svaki komad imao prometnu vrijednost po 300 aki, to je od 1109 do 1132 godine uzimano od najvie liste 4 erefi dukata to ini 10 groa, od srednje 2 komada, to ini 5 groa, a od najnie l erefi dukat, to ini 2~ groa. Budui da je 1132 godine erefi dukat prolazio sa 5 para vika i poto mu se je osnovna cijena izmijenila, to je fermanom zapovijeeno, da se od raje ne trai samo dukat, nego od kojeg god novca budu davali da se uzme: od najvie klase 10, od srednje 5, a od najnie 2~ groa. I na taj nain do 1147 godine uzimano je od svih podanika nemuslimana. Poto je meutim navedene godine bila potekoa u traenju dukata Zer-i mahbilb od raje koja je pripadala kancelarijama Erzuruma, Dijarbekirlit, Mardina, Musula, ama, asnog Jerusalima, Tarablusa i Saide, raunajui svaki komad po 110 para, i poto ga je bilo teko pribaviti, to sam zapovijedio, da se uzimaju i ostale vrste novca raunajui mjesto svakog dukata po 330 aki. Od spomenute godine do danas dizja raje koja je pripadala navedenim kancelarijama kupljena je i ubirana na izloeni nain, a dizja ostalih na nain od 1132 godine. I tako je upisano u defterima moje dravne riznice. Poto danas dukat zer-i mahbilb i zincirli Misir altunu u mojim zemljama sigurnosti ima prometnu vrijednost od 110 para, to bi i dizje od sve nemuslimanske raje trebalo traiti i ubirati prema dukatu Zer-i mahbilb. Ali ograniavanje raunanja po dukatu Zer-i mahbO.b samo na nekoliko gore navedenih kancelarija, a naputanje i odgaanje toga kod ostalih, prouzrokovalo bi tu nezgodu, da se dizja ubire na razliit nain. Zbog toga kao i s obzirom da razliito blagajniko ubiranje raunajui 3 klase ne odgovara uslovima ubiranja, to se ubudue u Rumeliji i Anadoliji nee praviti izuzetak ni za jednu kancelariju dizje. Da bi pri ubiranju postojala jednoobraznost i jednakost kod svih, kao to se je u prolim godinama trailo od podanika nemuslimana dukat prema prometnoj vrijednosti erifi i erefi dukata, to sam izvolio izdati moju carsku zapovijest, da se ubudue od poetka muharema _1157 godine od sve raje u Anadoliji i Rumeliji trai dukat >>zer-i mahbO.b raunajui ga prema prometnoj vrijednosti po 110 para za svaki komad. Od onih koji mogu dati sam dukat neka

120

Hamid

Hadibegi

se uzme sam zer-i mahbi'lb, a od onih koji bi imali potekoa u pribavljanju zer-i mahbi'lb-a, da se naplati od najvie klase ll groa, od srednje 5~ groa, a od najnie 2% groa. Prema tome ti, gore navedeni dizjedaru, kada doe ova asna i visoka moja zapovijest, s obzirom da se dizja elajeta Bosne i njoj pripadajuih krajeva za 1157 godinu ima raunati po najni,oj stopi, treba da trai po l dukat Zer-i mahbi'lb od najniih dizjanskih lista, koje po eriatu bude podijelio nemuslimanskoj raji, koja stanuje i koja se nalazi u tom elajetu i pripadajuim krajevima. A od onih kojima je nemogue i teko pribaviti zer-i mahbftb, da uzme i naplati po najnioj stopi po dva i po groa i 10 para, kako se rauna zer-i mahbi'lb. Neka se na raju ne pravi pritisak s traenjem samog zer-i mahbOb-a. Treba da uzima i ostale vrste novca raunajui ib prema zer-i mahbftb-u i da fiskusu preda novac koji pripada kasi po raunu zer-i mahbOb-a. U pogledu sirote raje koja se nalazi pod okriljem moje carske milosti moj carski najvii cilj jest uvati je i tititi od svake nepravde i nasilja. Osim toga kupljenje i ubiranje novca za dizju prema raunanju zer-i mahbOb-a ne smije biti povod dizjedarima da ine nasilje i nepravdu raji traei od nje vie nego to ona moe podnijeti. Zato nemoj nipoto da ovu stvar smatra kao pogodnu priliku za sticanje imetka i materijalne koristi i kloni se da tim povodom ne pravi nasilje i nepravdu siroti raji. Ti gore navedeni gospodine treba da kupi i ubire novac koji pripada dravnoj blagajni u smislu mog carskog fermana raunajui prema zer-i mahbOb-u. Uz to je izdata moja visoka carska zapovijest da se ne dopusti ni jednom pojedincu od raje da se suprotstavlja ovome. Zapovijedio sam ovo: Kada doe s mojom carskom zapovijesti, treba da se pokorava i da na obrazloeni nain postupa po ovoj uzvienoj zapovijesti, koju sam izvolio izdati, a koja se mora slijediti i po njoj upravljati. Treba da se uva i kloni suprotnog stava i postupka. Tako da zna, na moj asni znak da se osloni. Pisano 6 dan mjeseca zulhideta 1156 godine. U zatienom Carigradu. Prepis uzvienog fermana odgovara originalu. Napisao svemonom ponizni Mustafa, kadija u gradu Sarajevu, budi mu oproteno.
7.
Bujuruldija bos. valije Jegen Mehmed-pae 1""

(Krajem zh. 1156

14-II-1744)

Upuena kadijama Tenja i Dervente u vezi fermana od 21-I-1744 godine za kupljenje dizje u Bosni po najnioj stopi, tj. po 110 para.

---

Orijentalni institut, sidil teanjskog kadije br. 21, list 22 r.

"' Jegen Mehmed-paa bio je bosanski v alija od 1742 do.1744 godine. Prije toga kao veliki vezir i glavni komandant vojske uspjeno je v odio rat protiv Rusije i Austrije. Bio je ispravan i odvaan ovjek i estok protivnik neradnika i korupcionaa, ali su oni raznim spletkama uspjeli da on bude razrijeen ovog visokog po {oaja.

Dizja ili

hara

121

&1;fl. .La; wl_,i/1 J

J~l.\11 oJ-li J~ ~j.f..,;.;l.s}:.DI; ~;"J d;!..!..::...:.;.

.o';J:lJI

lfl V';. ~j

;_,..i..~~ I.S)<:..ft

..s)-:.ft &~"'' .,::....~ JAl '":'-h'~) -:)V JI .>.J! w;:ll f .J!:fj J '":'J~;) ."4-J.f- .!IH.2J:o\; o;)JI J: L:.."_,;.~ J'-;'# ;j&.; .j.JA)L;I ;J .i_.. -':'l~ _rl ji.. J J<;_;~.) J tiJ; J:o;ll....IA..
.1.

~_,.JI J- .j.)ol..J.f- t.~! l.- ~~ "":'r.lJI .r# ":_4-4} _,. i)l;l ..:J b. Y. <;~ '-;'l JI wl.. j yi ._j-1

.;:JJI o..l:..

-v ..r"!.ft .O.:..J! ..::J~l .u;[ JI ;JJ...~> .f.-...;_;. w.J!V' .j\..j~~ ._;i!JI ~ o;jJI ji_,:..
.O.:..

1.5}'-!f. ~)La; ..r.,lJ J ot:..._1. ~_,J.

J-.) o..l.~.~j .J':t\11 J J.....::-1..:11 iJ-1! '":'J'!- ;j u. .J,J:.... t,)l &".!.ft .ji;JI ~~l tf. jj 3{:fJI ~J J- o!.!~ b; .,::....~JAl .Uf$'Jl ;~l t" i
Jr oi.S" ;l..tj '-;'#~j&.; J ~b

ot:... IS~ Jll

JI.. J~.? J..:.:~ o;~ .JJI j.J! o;)JI J:L:.. '-;'#;j .j.)):JJI oJ) JI J: L:.."":'# ..;) ,?<~,!f. JI..

.Je- J ~J.:IJI .j\..j

'-;'J~ l el-3 4~1.5~ ~\...:.. '-;'#;j ':?o!.!f.

~~J <i-1}..;" IS~ J;~ <~,!~b; <1:- 4:"b ~ ~ ~1:--J ":_Ji.S" ....._,~ .1. J tS-~
J JJJ...D 0 ~_;. ~.;" .1. ~\b;. ~145'_,.. ;b "!Y. J ~1.5..1.:.91 _,1~ ...s-)1.:.. ..:....1. ..Slr ~~~tl...! l

;..l.!....:!JI JL.;I J ;IJ...DI.S...I!;J:! _,;.I.J>ot:...Y. .ji.J!.l 0-JA J J;J"' .1. &t!.jb _,-1 ~l >m
C::-!jj <l,!~ b;.,::....~ JAl
.1.

s.")La; wl:IJI )1.;jJI CJ_r... ~J .6';..1.5')..1.1J"" J


ot:... l_? ~b; "-4l o~.i\f. .1. J '-;'.J;"J..ql .;...;)\?J.)\:..

~~J! '-;'J~I ~J ..:.:~ ..S)'!,f. OJ~; JI j.J! ~L:..'-;'# )J).)'. ~J~ l bl ..!.l...ji;JI .Jl:!JI
)Y,0 ,)

'":'~l ~If J <i-1}. .j.)jJlf J .SJA: J

;-~l ~_;:, J ;.i.- ."~j .jJ:;)\;. J ..:f .;> J

JI" ~I.S...I!;J:! ";"!".r' J J!., _,-1 w_,...,;..


\o'\.o.:..:.&J

Poznavaocima eriata tepnjskom i derventskom gospodi kadijama - neka vrlina, I uzoru vrnjaka i drugova ... koji su zadueni za kupljenje dizje u navedena dva kadiluka - neka im se povea vrijednost, Dostavlja se slijedee: U zatienim zemljama dukat zer-i mahbCtb i zencirekli altun imaju prometnu vrijednost po 110 para. Prije je bilo fermanom zapovijeeno da se za dizje nemuslimanske raje u Erzurumu, Dijarbekru i ostalim mjestima koja su spomenuta u visokoj zapovijesti uzima sam dukat zer-i mahbCtb ili bijele ake raunajui prema njemu. Ali ovaj nain nije ostao ogranien samo na spomenuta podruja, nego je izdata carska zapovij~st (ferman), da se od svih zatienih zemalja ubire na ovaj nain podjednako. im se
povea

' U sidilu pogreno napisano


' U sidilu napisano (;~).

(r.JJ..J>.rl

' u sidilu (<.f.rll ..,..J.}).


' U sidilu napisano {o.JJ,:,.).)' .;l,;,;).

'u

sidilu (~-ft,- l

122

Hamid f!adibegi

Prema tome, uzor uglednika i ajana.. . koji je na se preuzeo dizju Bosanskog ejaleta, treba da rauna dizje u Bosni i kadilucima koji joj pripadaju po najnioj stopi i da uzima po jedan zer-i mahbftb od najniih dizjanskih lista, koje bude na eriatski nain podijelio nemuslimanskoj raji. A od onih !toji imaju potekoa u pribavljanju samog zer-i mahbub-a treba da pokupi i ubere prema zer-i mahbfib-u 110 para i da novac od dizje preda fiskusu po raunu Zer-i mahbub-a. Kao to je zapovijeeno, treba da nastoji i da se trudi da prihod od dizje pokupi prema zer-i mahbftu-u. Mora se uvati i klonuti da raji ne ini nasilja i nepravde povodei se da to uzme kao pogodnu priliku za sticanje materijalne koristi. Dostavlja se l prepis uzviviene zapovijesti koja je ovom prilikom u pogledu toga izdata i koja je dola, bivi upuena plemenitom gospodinu sarajevskom Munli i navedenom dizjedaru. U smislu iste izdata je od strane Bosanskog divana ova bujruldija, te im se alje po .... Kada vam stigne, potrebno je da se na izloeni nain pokupi i ubere na ime dizje po 110 para prema zer-i mahbub-u, raunajui po naj_11ioj stopi liste koje su podijeljene nemuslimanskoj raji nastanjenoj u spomenutim kadiJucima. Nemojte dopustiti, da se iko ovome suprotstavlja i protivi. Ali da se uvate i klonite da se pod tim izgovorom ne bi inilo nasilje i nepravda siroti raji. Treba da radite i postupate prema onome to sadri visoka zapovijest i kako to trai bujuruldija, a da se dobro uvate i da izbjegavate sve ono to je suprotno. Krajem zulhideta 1156 god.
8.
Bujuruldija bos. valije Kami! Ahmed-pae200

(3 d. I 1170

24-l-1757)

Upuena Hasan-begu iz Trebinja i kapetanu Onogota Hamza Kapetanu kojima se ustupa kupljenje dizje na podruju kancelarije Ljubinje.

Orijentalni institut, sidil ljubinjskog kadije br. 14, list 6 r.

\JI~ ~j <.Jb~

.? Jb~ C.j.hl J~!)-> fL. o>~.; <J\:>'YI J ~1..\11 oJ.U


.o';_,:!Jl ~l

,:,';J_,I ;jJI l .;..:JJI~~ J e:;)i J ~.)..J..:....

J j-\fl t;:! J'-()-"-.:... J-! jJ!~ _r.!.l

J.;l;- J .J.._,A; J -'-f ~ c.f> > .o'A <.:.. .t!:!4-IS'~f.- ~ ~) ,:,....:..)(;1 ~f.- Jl~l-.:....t.
J~ ~.o...}r ~f.- ~r <.Jl!:fb .:.,1;: .l.J_,!.o.t:lr" J ~;..u}._jC.;} 21S'.._.t ~ '":'rlJl

~ _,l.;f ~ ...:.;~J~ o)yl.. ~ ~ 0~1 \.,;.Ul J '";-'J~I )L.~ J C.\t JI L. J ~~ pt .:..J.> J~~~ ~i J JL.;I ~-.:....1. 01_,:.> :U~ ~;:1;: ~s:::::..t .:X.> ,:,)IS' ij\1 0_$1 ~f.- Jt.. J ;.!..!...:JJI Jt-;1 o~~I~.S;.U ;1-.UY.' <.JI)'YI J .Ft.\fl ;;_,_u J J..j \.S..II;J:. _r.!.l~~
'" Kami! Ahmed-paa (zvani Sopasalan) bio je bosanski valija od 1754 do 1757 godine. On je koncem 1756 godine poslao vojsku protiv Crne Gore, da bi je prisilio na plaanje haraa. ' U sidilu napisano u negativnom obliku ..yl..:l.Jl, to je po smislu pogreno. ' U sidilu napisano

J:d

,s. ... t ~ ,

to ne odgovara pasivnom glagolu (.lSJ. JJ:j}.

Dizja ili

hara

123

~jj

0.>A 4-<t ~J .J~\e .;:.,1;: 1.Jr J ..i;.ll.J.4-4}J' ~f." .ji;JloJ.:Ir" J 15~1


i\;..1 .U~I_, JIJ;I 41\f --!1 i_,;r

J .:...b J

rl:-- J j"J..;i .l?" ~e .J..-' J J:!~ Jt.. J~~ J .r--0.' .;:.,~~:--J ~lt. J ~If J J; .:,.ci)t;. J ..:...r- 'Jr '-!'15-";J:! ~r
.\\V.<....\:...TJ

Uzoru uglednika i ajana Hasan-begu, koji stanuje u Trebinju, i kapetanu Onogota Hamza Kapetanu, neka im se povea ast. Dostavlja se slijedee: Kupljenje dizje na podruju kancelarije Ljubinja, kja potpada pod kancelariju bosanskog ej ale ta,- ima da se poevi od l rebiul-ahira ove 1170 godine preuzme, podijeli i pokupi. I ove blagoslovene godine to je ustupljeno i preputeno vama, te vam je o tom poslan i protokol. Kada vam doe treba da u smislu uslova uzvienog berata preuzmete i pokupite navedenu dizju i da njen prihod u potpunosti i u cijelosti uberete. Ono to treba unaprijed dati predajte onom koji je zaduen da primi, odredite mu kao pratnju pouzdane ljude i hitno ga poaljite i uputite na Bosanski divan zajedno sa potvrdom o zaduenju koja je nuna za prihod od dizje. To treba svojski i paljivo da uinite. U tom cilju napisana je ova bujuruldija i poslana po uzoru vrnjaka i drugova okadaru Kadriji. Prema tome kada on stigne, treba da uzmete liste spomenute dizje i da ih u smislu uslova uzvienog berata i protokola podijelite i pokupite. Treba da pazite i nastojite da s vaim pouzdanim ljudima i navedenim mubairom hitno poaljete prihod koji se ima unaprijed dati i potvrdu o zaduenju. Radite i postupajte prema bujuruldiji i uvajte se i klonite i budite daleko od svega to je protivno.' 3 demadelula 1170 godine." 0a

9.
Isprava za preuzimanje
~upljenja

dizje

(3 d. I 1170

24-I-1757)

Izdana od strane bos. valije Ahmed Kamil-pae Hasan-begu iz Trebinja i kapetanu Onogota Hamza-agi, da bi nesmetano mogli kupiti dizju u kadiluku Ljubinje i Bekije Novi.
Orijentalni institut, sidil ljubinjskog kadije br. 14, list 6 r .

.;:J.1. .....;, ;"' .J.. j. ..:A

'-:'.r:- .e...<..... .t. .ft! jJ!~ J J!~.:.,..~:... } ~j':il t;)<$"...:... J?.. jJ! ~_r.!.l
w\:c':ll J

JL.':/1 oJ.J.j J!~ <S"~k <S"\.a; .; ~ J 0.) .:,J.:A)\;1 &"~k ...:....1. ..:..1~1 .;)JI ..;.JJI

.;:,l;:.;:.,;_,." ~}~ ~,1

Jc.!.yu J .If ):J ~\.J> .J.f J:_) \l.ji"' Ji_,,: CjjJl J ~.J-> J~;

~ll$'J" o;)JI jJI '-:'yJ- JJ! jA '4..:.. j~.; ~l .\!..JI <lf=;..l.!l.J..J J1;JII5J.!---' J wl!.;'k ._A;r
"'a Sud je ovu bujuruldiju zaveo 21 d. II 1179 god. (l:r"UI-1757).

124

Hamid

Hadibegi

.~.,-. wl!:f~ ~_;. ..::,l_r, 1.J.r~ 0'..}4;'-r ~k eJ"j;.!.!:...~ J-1 ~~J i.fL o) oJ.tjo LS~\,;,i ) } oJ..:.oya;. ~~ oJY.jo ~k ,jl!:flc ~r ..:.1;: J:, Jr....;:>~;.. ":'~l~ J ..i.;.l J ~J C::
LS..d.t..J p_~;~ .r.!l ~)~ o;}JI._;..IlJI ("'"If J~\..
[ll v. 4.:.- ~

l'J J.t)l ~;I::JI ~

Povod pisanju isprave je ovo: Kupljenje dizje za 1171 godinu u kadiluku Ljubinje i Bekiji .Novog, koji potpadaju pod kancelariju dizje za Bosanski ejalet, za ije je kupljenje poevi od l rebiul-ahira 1170 godine izdata carska zapovijest, ustupljeno je uzoru vrnjaka i drugova Hasan-begu iz Trebinja i kapetanu Onogota Hamzagi neka im se povea aSt. U vezi s tim izdat im je prepis uzvienog asnog berata i liste fiskusa (miri evrak). Da bi navedena dvojica u smislu uslova uzvienog asnog berata mogli skupljati, ubirati, uzimati i primati eriatske dizje na glave od podanika nemuslimana, koji stanuju i koji su nastanjeni u navedenim kadilucima, a da ih suprotno uslovima uzvienog asnog berata ne bi mogao niko spreavati i ometati u kupljenju navedene dizje, izdata im je ova isprava o preuzimanju (zapt temessiikii), ovjerovljena s peatom. Navedenog datuma (3 demadel-ula 1170 godine). Ahmed Kamil, valija Bosne.
10.

Berat sultana Mustafe III (3 zulhideta 1176

15-Vl-1763 god.)

Bosanskom valiji Mehmed-pai ustupa se 68.545 najniih lista za dizju s tim da se naplauje po 2% groa. od svakog obveznika. Daju se takoer uputstva u pogledu samog kupljenja dizje. 201 Od siromanijih e se ubirati u 4 rate.
Gazi Husrevbegova biblioteka, Sidil sarajevskog kadije od navedene godine, broj
10, s. 30-31.

..::...?.

LS}";,i:- .:,'}JI "!J_,..a,. ~}-~J~

r .tl;\.ai

)Jr.,"::.....~ J l e:!' J o.J.A"-Jr .!.Uk

:.:.. ";,.,f.- JI;JI ~J\;<-1 t~l J .k...JI J ~~ oJ)JI ~

':"'"j,. o!klJI ,j..l:... ~J_r. Jlyl ~ J\ll


J!l~

.:,Y..\J'I .k;. o~~ .j.tlJI ..:.;) ~ "'!,)}.:,.;.:..o j ..!.l..l}-l \T IS'.:.~ LS~~ )Y., .I:.J rS"'o;)JI
J o..\i

fi~ ~;J.i.,l J .!L.1' J ox:l~l ~ f. ~_,J. ~ o~.:... [LS~l ._;1! )Y., ~ ~JI ;)\.:. ..:,,;:f'y.
).;r.)

r-f (:..1;1)

.;5 "::.....~ y.1 ..:...~.!' ;r.) ))_;') ~) JL 0~1;) o.~:.. ~t~

~.T J.t)~ 4.:... ~~ LS)"'--!_k &'....:.... LS~ ._;1! ).f.. .!.~:. .:,)!)'ij'} &'bl ~};)JI ~...-~ .;!,L:.,)~Il.
"' Oct 1761 ,do 176~ bosanski valija bio je Muhsin-~&li~ Menme-p<\a,

Dizja ili

hara

125

~..G ;b ~l J ...:....f. ')IL.. ~I;JI J"l

J.! J} )_,fl ~ :;:::- _;1'1 o;jJI #JI .:;:.,;" ~..:,~oj

~.U~I j.l.;' ~l fbi\!.~ JJ.i.f..jJ~I..II i\1;>~ ~i~;_;-" ~lkl...J~')ii~I_,J~J~

.o:::;,"JJ:! J ('".1..-' J,~\i ..:JJ-A ..JI.!:f\r. ,::.,1;: _r.!l ~JI ~_,A;-' JtP
cS~ ..e... "r--IJA ..:.i_,ll

t3'J ~4-(;:

f=l... oJ.AI}-1 ('T ~j ':;'JJI J ;l" ~fl- ,:,.ci). '::'1 ;t!.. .f..JJ .p ..U...clJI ~~X ,:,')JJI .UI;_,I J~ ..J..)x cl:- ~.f. 3JI;JI2;_"f ~;f'
r-1' J JL;14t,)\.....;,) ":;'J!x ~\;.:.-;')~JJ

.j'-:.!_,).!.,"ftJAJtJL o.)<4J_}J ~.J' c;l;o;.f..f'

1.._,.!.':;'hl ~b~ 5J"'I;AJ 4";AI ~J....;;U..tf::_.l;l J,)~J/ .;:....~ J-1 ,:,~l J):'" J JJ;A J
.jA\1\;

.r"'-~~ J el;. cS"} J. ":'_,:!JI~ 6~1 ('~l J~ IS(S')c.S~'Yo& ,:,':JJI~ <4>..<4J..f.

~;l;<: l J"l .JJI~~~JA~~ i\!;> ..J~;;,J .u...tJ;?_; (.JJ';. ll' J..;. JJJ'.I.f.r. ~~J 41;b_,.!. 1.1"\~I.;)JI ,jlJI t:i ;;: .j.Jj ... of. ~l<!~:.~":'~ ;j ,:,"):!JI J,_,..., J :f .Ls-:)1...; ":'J-!-;);;:
rt J ;':JI ._,all;. 4--);;;s ~l <l.iJ<I.i ..:,""_,... J.! .JJI jJ:':"JI J;ll r>-' J.ljl. J <4>..~1 )}JI j~JI J ;fl J.~j ~l":'~ ;)J ~l J.! J-"i!l j~;"
J~ J.::.-;~ ~J .f. c.S)'!,f.- ':;';ll ~L... .j.Jj;;: c,S.).ls- J} .1' &.;~t_\... Jljl. J <4>..~1 J .:.JI_",., 1~~l c.s.;.; J jJlf cS.!.. ":'fiJI ,::.,bi;A ;)JI J~l J i~ l Ja"!;f l. ~;}o ~lp
. .Q_,I ~~ c.s)lf. cS)iJ.IJI J_,:ll Jr. :>Ll ~~;J..\.4 J) JI c.s).iJIJI ~;):!JI ,:,jJI

Ir._r. a.p~ l JJ.~<: ,jJ::.. lA:..!

J?.J.

t'::jj <4J..f. 9J\i- J ":;'J.f..J .~ ls'))'. ~Ii ;Jf ~;f'c.S-!!-< ~)'..J' d.)S" ..:;_.~ J-1 J
.:::_,~1 ~):i~ J~~~ <4J..ft o)~ J)'. ,j.)4i;J;: ./' l.l.!>\.. ,j.)j.f. J <~.i~ oJ~ ji ,j..lii;JI ~~~

.10...:1 "1 ":'~ ~~" ,".l:--~~ ,:,"'!fl- JI.. ,:,')JJI ~ .u.;;!JI ~~( ..:,1-!!-'-!!-' J il) o')/J J i \t., ~)\....JL~ Jol<.f'L .)j)<4J,.} ...;\;JI e'J o.M'-J.f-.!.111...- J ':""'l; ):!JI~ J, n ilji..:,";;" ~ "!lz.-1 .)>"!J ~1" ~fl"J!J J ~fili~ JI J ._pl_,;. ~)jL J
~~):IJio.A.:,. 1""1 ~~J .!11..1-. J ._;lj~; ":;'}1,::.,1;: ~)ll~). J. J~ J

e;

.XJ.! J

;s-'1 "_,;..~J

t_

,::.,;l_r<. o..GI..j ;}JI ~lJ [tl.! 12..J~\...:iI ':;'}JI pl; 4l...f- J 12":'LiS1 .O::::.bl,. J

~Ji w;..l.;jJII.f_r! ~J 41~ ":;'J!\oiJI\:5..1.:.,.c.~ J-1 ":'~JI IS'~ ;lj., l


~JI~ <4J..f.se ta
rije

cfjJI ~r o.MI..
0

J Jt; ~ ":;'~Jil:;ll./'\1; J<$."' ..JI:LJI ,:;--- <4>..<4J..f.- J .:.-;l~ c.S}<4J..f. ~;\;cl bl ,j.)..!...IJ ~;f

....i;r tr....;:>!;.. ,:,").ii;LJI c,S;I.J:il ~J;~ ~J;:


' U sid.

..\i\..

y
jer

' Iza ove rijei u sidilu je napisano {}.f-->). Mislim da .je ovo dodao ponavlja u drugom redku, gdje pot puno odgovara.
' U sidilu pogreno napisano (0JJ.Jf-').

prepisiva,

<J\;;\).

' U sid. nejasno napisano


U sid. (J).

' U sidilu pogreno napisano ( .y.IJ' ).


' U sid. ('-:7").

' U sid. <..s.}~l).

' U sid. <Ji-l).

'' V sld. <Jl;1).

126

Hamid

Hadibegi

~ ~;:; IJ.j~ ~ Jfll..~<>l.. .j.>):JJI J;..!i "!1:;1 w:;J o..Gm ~l;_,..c.~ Jo l J

J~I r,:-l..:i <lA#fb~_;.;. ~\..j J .;;J ~"!.ft );1:; ":tf. .)<;:J ';'J~ l~ j
14~~k .1.;- ..:..A~ J..-A'

..,h, W.)"';;.;.!. ~bh

t:.

.j.t:_l

'-:"~~~;~;::-, J (aj '!.ft Jt. J


1

~:;l..r,.l ;.i" ~J; ;_,~1 .l.c.-..r,.J &,)~.ft .S.fl.JIJI


"-;!l ;}JI .S~I .S...I.ai ~(..r,.J ~

:J:-" 15~1\A:;.I ~~ r-1'- .j:;;~ ;}JI ijl::.....

"';;r ~ft :;y_~ J \.;;;.1 #.>..r.. J. J ~l~)> J. :;_,;.~J to14


~~J ~ <.SJ.e,_(~;.}.j l$~ ~ .j~~ J J!.ot J

#~ ..!i.cll <.S)~?. w~JI ~,_,..;,...~;)JI IS"'..;; .:r..J41}lJI ;_,~1 <.S~~l17t_l::.l ;_,.,1,)":;"r ~ft
.ciJI ~j .S)If. ;_,~1 '-:'!:fl ~l '-:'\J" ..1.!.1 J w~J'; o..G )o;X.. J .)A):; J ~J

).j~l ~;l-::- 45'f

<lih 'v'J:";.>..r..J .:t..)"! k

J '-:'~l I'~ J.-1>1 ~l <li~! jL J ~t ;.,)l..;Jij

JI)w.,f-)11.. ~)l..'";');.~ J ;jo .:t..fo.-41,1

-?1.... J.!:l #~.l!~~~ 'v'}JI ~Ita;_,'Jj;. .!A


J~l ,::_5' J>" #))JI #Ifj l

~;; ..,J;.,1, .JI;,t ~-.!:'~'-!~b; w'::IJI

J-.:.b ~)~t;.. &)J.J.)h ~k' J:.b .e..."-:!\;.. .S}I;Jio;f .,;,_j.). J


~;~l

~ ~;l:; ~k j.<>IJ ~ ii;J~ 1.5"'~1 J .:>; ~J..,Y J;'.)I;JI ~.>..r..J #..lf..d,t ~t b_;. ~~..elJI
..::..41\?JjL.i ~J .t. ':;'~..r...)..r..Jw.ci)>h~k.S}..IIJI

21J.....,1 :;_,>~J "!:>\.,1 [':;'}Ji] 20J_,..:. J~ o..t:.-1} J ~ 19~..11Jil}L ~b;~ J

:;_,;.~ .k....JI ~l ~ w..l.i};b '-!k L;,; j-1 ..\.i);I.J'!" .:,~1 .l.c.-..r,.J ~ '-!?. .k....JI J :>\.,1 ~~

j.#

23-.;,_}~1 o;)JI~S-r~J.S)"!k!J)c.f' JJI "-;!l ;}JI .S)J~! ~l;.!& "!!.S~ ':;'}122..!~\)"t:;l

)~l jJlf J ;.l& .c...l_? ~b; ~l

<li\r..f.

~ ':;'~J'..J .S}I;JI #JJ

<.S):!~ ~}.:tl} [J] ~~~~l~ .;!JI~~ .S)~k &.e~ Jol..r. /"J


"-:!l .u .1' JI.. 'v'

i'' t!.>; .;f .,;,_J--j~' "!~b; ..-JI.;I;,I;.,~_,t.. .:,~1. ;_;~ .:r..J~k ,..u
';'fl JI

c.f_, "t:)..;..c~.f. .oj JI \AJI ~Y.IJ> r::-~..clJI e:;..i; "!_,.JI <ff ~r tf-J~J'-:"L. ..:.A
. d JI ..::.:1::- <.S)~?. ':;'.J\!..r..J <.S}I;JI ;_,.,1,~ .S)h '-!k o;J ~_;.j tl:..~ Jol ..r. .1'
11

U sidilu nejasno napisano.

" U sid. (.J"'!~I) (':"~1).


" U sid. (~_e).

" U sid. <.J~).

" U sidilu (l.i,;.l).


"U sid. (1::.1).
" U sid.

" <.r'l;2l.
" U sid. (,J~).

(~.J.l."\.

" U sid.

tJ_?

.J f'l

" U sid. (.1-.Jil. " U sid. (.:._J;

" U sid. (.:..i-IS).

If->.

Dizja ili

hara

127
j)IS"4.,o)l;..

./'._tf.~)

j.J o))JI ..:;-o\t\; _r.. ~l(' J e:!\;. ..S~} .f. ":,1.1. j"_,p ..j)!;.
ji~ l "!lal~~ .:,~1

l}

J~ zs.~ ..\5"~~..::.:~..S)":"'P~):- ';'~. t..J ..S}I;)I o;j 21~}~1 J~ ~.1.


[J]

.kJf. i)IS":....O)L;. .ciJI '":'1:::::-1

J:.2 J c..J. JI;JI .:,~_,b .c.j;)JI


.J~ .:fo' J )_jo

~.d JI~; ..S)Ifi- !JJj'"'! l "::,;4 iS"J"" ~f.J'. Jirol ~~l ;f.ll ~ ~..cll ~l .t. o .:l~) .J.Ail.r.
!)-0.,1l.::fr ~~ .;...IA:....I Jlf"r ....J::t:IJ J_,~ .:,k.~"~~,:) _,u..~.:;_,..i.. .q~ _,
(.$"'~' ~~.r"' _, J:-; , ~l(_, 26~> _, ~ ~ .)..~.:...
..S;;i J~ ~~lc; ~b_,..

t;; ~"') wl!:'"' ":,l..r. .t._,_r, ....t:>L;. _,

J:U .j.:l~.fi- 21J\R _, w.:l~lc; ~~v. ~c:_j- '":'lj_, ;;t;.; ..!.UI.i.S _, J~I ~ "-:o-..r. ~t
JL. ~ J;b ~'fl.-' J:.<> li ~_,! J~ l .t.;~lb .c-i -'"!.:,.-~J
4.;1::...1 41;1 ~ _, .>.1 ~l J..hl./'\1; ..s)i-All [~ll .)~.)ji '":'f.IJI ._"#_,zs.;:z 1.:1., J l.r- ~l J;~ l

~lt '":'fl-'' .:,blr ~-'r .!.lil!:'b ":,l.r. ..r.!' zs.;_(\(1 . ;_,:.\) w.i.fo.. ~ 1.
.;;l\? J .::,.;1.1 o);b "!fi- o..l!.<>_,....;.

.r. _,;\.,;,..l"-'.)\......

J!~ ~ft J\.U"\1~ .:.:~J .:,ts:::,. j~ J ..sfo,\..i.l} J Jo.)J!.' J


"-'.)\...... ;.)

J-0.,1 t')bl _,.J-f


['v'JJ;I] p.> ~L.~I

~_}.....;J (""l J)JI d

.J.,.Ii

fo ~l ;.}JI 0;~1

.~~ ....,;)> jib ~)h ~ft .:,~l._;l."l ,_,~...~~l ,.,, JI.. "!ft
...:..:--1_,; _,\,i,; ~~.._,1 ;_,..i.. )h 41 fi-_,
.:,~1 o\f!.l

!J);j ..r. ./'

Je <ll;)..-; J t""I..S_};~I ;r. J JJ.;AJ~"!} ..S):!_,I .>~} J~~ 0 ):)_,1


J.;;s' ~;1~_," ;.> o;j_,l ~l d-l ~ 4:-1$! ~ft -'
~'v'>::'J'.-' ~l('j-lls::.!.l _,

e" o.ll.:ol.."il

'v'.r.ix )}.-;;-'"! .:,.- JIJJI ..s_,I('J.I;.I Cj.jj

J":Jx <ll;))f' wl:IJI ~ o..c...lt oJ)JijJI J!l.b.. .~..clJI ~ ~S)..s).r.J" .c-Ifri_,~ !l.)_i_, .t._,p .:,1.:1,1 ~.".dl_, 0,:-i .~tl~ b ":,l.r. _,:!.' , J~"~~ "":.r .;...)b J..!:.! ~r J-0..' '":'~' -'.>';...'..::.:~.:...l".S"'r-' ti'-'~)!;.. ....~,,~;.., ...All _, ....:1.. J ~ _, ..::.- .:.. ~!.-,..s> .:r- ~~~ r.t.:'' J 1x.J
Poto dizja koja je po eriatu stavljena na glave podanika nemuslimana, jevreja i hriana, koji se nalaze u zatienim zemljama, spada u zakonite prihode fiskusa muslimana, to je i2data velianstvena carska zapovijest (hatt-t humilyun), da se prema hanefijskoj pravnoj koli kao i prole godine i2rade liste za dizju, uzevi u obzir najvie, srednje i najnie, i da se od poetka muharema otpone s raspodjelom. U vezi s tim dato je i ustupljeno 68.545 najniih lista sadanjem bosanskom. valiji, nosiocu bezprimjerne carske zapovijesti koja se ima slijediti,
" U sid. (~1). " U sid. (~.i).

" U sid.

(~ ~..J.l:h.

"U sid. (j..."). " U sid. (J)...;I).

" U sid. (,;..:;.;).

128

Hamid

Hadibegi

potovanom dravnom ministru, asnom maralu, uvaru reda u svijetu, mom veziru Mehmed-pai, neka mu svevinji Allah uini njegovu veliinu trajnom, s tim da se od poetka muharema 1177 godine otpone s kupljenjem dizje koju po eriatu treba da dadu nemuslimani: hriani, jevreji i jermeni, koji stanuju i koji se nalaze u Bosanskom ejaletu i Hercegovakom i Zvornikom sandaku i u Nikikoj nahiji i pripadajuim krajevima, kao i oni koji su u prolazu. Kada doe dizjedar od strane navedenog vezira te kada se prvog muharema pred tadanjim kadijom prelome peati od boe s listama ovjerovljenim dravnim peatom i sravne s peatom na)istama, neka se stave u jednu torbu i neka je vilajetski kadija zapeati i poalje na moju Portu sree. Neka se kako treba izvidi, paljivo ispita i neka se utvrde nemuslimani: hriani, jevreji i jermeni, mjetani i stranci, koji stanuju i koji se nalaze u svim gradovima i selima koji pripadaju navedenoj kancelariji, te oni koji su u prolazu, kao i njihovi mladii koji su uli .u doba polne zrelosti i koji po eriatu treba da dadu dlzju. Pod uslovom da niko ne ostane izvan i bez liste, treba u smislu novog reda koji je po eriatu uspostavljen mojom velianstvenom carskom zapovijesti (hatt-i humilyfin) uzeti -od siromaha koji privreuje (fakir-i mu'temil) po jedan dukat (zer-i mahbfib), raunajui po najnizoj stopi. A od onih koji ne mogu i kojima je teko pribaviti zlatnik (zer-i mahbfib) neka se prema zer-i mahbftb-u uzmu dva i po groa i jedna etvrtina. Koji god oni novac od raznih moneta budu donijeli, neka se uzmu oni koji su iste sadrine i potpune teine prema njihovoj prometnoj vrijed nosti i to: 465 aki, miidevver cedid Istanbul altunu zer-i mahbftb i Zincirli altunu 330 aki, tugrali Misir altunu . . . . . -315 aki, te raunajui tugrali sag para svakih 40 po jedan gro. Neka se na taj nain kupi i ubire dizja od njih. Neka se s najveom panjom i obazrivou pazi na utvrene navedene odredbe. A one koji budu preli granicu i koji budu odstupili od pravog i ispravnog puta treba kazniti kako po eriatu zasluuju. Svakom nemuslimanu treba izdati po jednu listu s linim opisom ovjerenu s dravnim peatom. Od lista koje budu razdijelili amili odreeno je .6 para onome koji ih registruje kao nagrada za pisanje .(iicret-i kitabet), a osim toga od svake liste po jedna para raunovoi i pisarima dizje, to se prilikom obrauna ima raunati iz skupljenog prihoda od dizje. A to se tie nemuslimana koji su nastanjeni u vakufskim selima u- mojim zatienim zemljama i oni koji spadaju u hasove, odakluke i vojvodaluke velikih sultana, plemenitih vezira, mirimirana i drugi te oni koji su na osnovu nekih uzroka izuzeti iz deftera te plaaju otsjekom, bili oni svetenici, mitropolite i kalueri, bili oni koji su na neki nain dobili u ruke berat te tvrde da su na dunosti tumaa, muselema i da su osloboeni, sve je to dokinuto. Dokle god su oni sposobni za rad i zaradu i dogod oni ne budu imali opravdanih razloga zbog kojih ne mogu da privreuju, kao to je biti slijep ili kontuzovan, nee biti izuzeti od ostalih nemuslimana. Neka se od svih njih prikupi dizja po najnioj stopi iz jedne ruke prema onome kako to po eriatu zasluuju. A neka se dizja ne trai qd maloljetnika koji ne treba da daje dizju i od iznemoglih staraca koji pisu nikako sposobni za z<;\l."l!du i priv.reivanje, a nisu oito bogati,

Dizja ili

hara

129

Izuzev nemuslimane prolaznike i one koji su u mogunosti odjednom platiti, neka se u etiri rate prikupi samo od siromaha koji privreuju. Ali dizjedari neka prihod od dizje na vrijeme predaju dr. blagajni. I pored toga to novac od dizje (miH-i cizye) spada u erijatske prihode koji su obavezni prema izriitom propisu (nass) i pravnoj interpretaciji (ictihad), ako bi se neko od nemus~mana, nemajui nikakve zapreke koja bi zahtijevala padanje dizje, skrio i pokuao da navodi neki veliki razlog da ne bi dao obaveznu svoju dizju ili ako se na neki nain bude ustezao i sakrio na jednom mjestu ili bude pokuao da neda dizju, neka se za takve zbog njihovog ustezanja od davanja erijatske dizje odredi najvea odgovarajua kazna, nakon to se od njih uzme dizja koja je uspostavljena na njih. Neki bogati ljudi od stanovnika vilajeta uzimaju u-zatitu nemuslimane pod imenom da su oni obani i sluinad u njihovim vinogradima, baama, iflucima, mlinovima i oborima i pod drugim izgovorom te ometaju njihovo davanje dizje. Oni koji se budu usudili da to ine treba sigurno da znaju da e prouzrokovati za se trajnu nesreu i da e biti kanjeni tekim kaznama. U interesu svoga spasa treba da postupaju s najveom obazrivou. Kad se po erijatu ustanovi da su dizjedari s prevarom i potajno slali liste raji koja ne spada u njihov sektor i da su dijeljene, neka se njima vrate liste koje su dali a novac u potpunosti preda stvarnom dizjedaru. I neka se dade dizjedaru u iji sektor spada, da im on dade liste prema njihovoj mogunosti. Neka se ni na kakav nain ne dopusti izbjegavanje i suprotstavljanje. Neki od raje, koji u gradu ili selu gdje stanuju, ine bogatiji dio i mogu da dadu po najvioj stopi ili mogu da dadu po srednjoj stopi, da ne bi dali dizju po najvioj odnosno po srednjoj stopi, uzimaju s prevarom srednju ili najniu listu od dizjedara iz drugog kadiluka. Ako postoji vjerovatnoa da e time biti nanesena teta fiskusu, dizja takvih treba da se odmjeri i da im se dadu liste kako po erijatu zasluuju. Ali pod tim izgovorom neka siroti raji ne ine nepravdu i neka ne prelaze granica. I pored toga to se dizja treba kupiti od svakog pojedinog nemuslimana, starjeine (koca-b~1) nekih mahala i sela, da bi umanjili svoju dizju, uzimaju liste globalno i ne dijele ih raji prema onom kako zasluuju. Koliko treba da bude prihoda, to oni meusobno obraunavaju i suprotno asnom erijatu dijele (vre razrez) podjednako. To je dojavljeno mom carskom prijestolju. Ovaj ru~i obiaj takoe ima se sprijeiti (zabraniti) i treba da se svakom nemuslimanu od strane dizjedara dade lista prema tome koliko moe podnijeti i tako prikupiti dizju. Ukratko da ne bi suprotno odredbama berata nijedan pojedinac od njih ostao izvan i bez liste, treba da se na erijatski nain svakom pojedincu od njih dade lista prema podnoljivosti i zasluzi. Pri kupljenju dizje treba se do krajnjih granica uvati i.klonuti da se na varoi i sela ne razrezuju i ne nameu liste globalno. Kratko reeno, ako se sazna da je neko uzeo jednu aku vie nego to je odreeno beratom, takvi treba sigurno da znaju, da e bez odlaganja biti odreena kazna svima koji se budu usudili na takav postupak. A i amili kojima je stavljano u dunost njeno kupljenje neka se ne udaljuju od pravca pravednosti, nego neka postupaju s potpunom ispravnou. Neka oni, suprotno propisima uzvienog berata, ne trae od raje ni jedno zrno pod imenom: troka (mai~et), hrane (zahire), pisarine (katibiye), te novca za koldiju i za mijenjanje novca (kolcu ve sarrafiye ak<;esi).

130

Hamid

Hadibegi

Isto tako kadije i naibi neka nita ne trae od raje niti od amila dizje, bilo malo ili mnogo, pod imenom sudskih trokova (hare-I mahkeme). Ako pak kadije i dizjedari, u pohlepi za dobivanjem imetka, budu raji inili zulum i nepravdu, to e se tajno i javno prokontrolisati i ispitati detaljno. I ako se pqkae da su oni uzeli vie, oni e pod okovima biti dopremljeni u moju prijestolnicu sree i po erijatu strogo kanjeni. Prema tome treba da se potuju propisi uzvienog berata. Kadije, vojvode, starjeine sela (kura zabitleri) i ostali stanovnici vilajeta treba da slono pomognu dizjedarima u pogledu kupljenja dizje. Ako se neko bude suprotstavljao, neka dostave i izvijeste moju Portu sree o njihovim imenima s linim opisom kako bi bili kanjeni. Da bi se znalo da je svaki pojedinac platio novac za dizju, dizjedari treba da vode zaseban defter. Treba da poimenino zavedu u defter one koji su u gradu s naznakom mahale, one koji su u selu s naznakom njihova sela, a one koji su u prolazu s njihovim imenima i linim opisom. I treba da ga donesu u moj centar sree radi predaje raunovoi za dizju (cizye muhasebecisi). A liste koje budu dijelili dizjedari kadilucima i nahijama za koje su odreeni neka ubudue koldije ne stavljaju na njih peata i neka ne izdaju lista bez linog opisa. Neka na njih stave peate koji se uvaju u kancelariji, da bi se u sluaju potrebe pri uporeenju radi uklanjanja sumnje moglo utvrditi da li odgovaraju. U sprovoenju propisa i odredaba koje su oznaene i izriito spomenute u ovom mom uzvienom beratu svaki pojedini treba da savjesno i dobro radi. Neka se dobro uvaju i klone od suprotnog stava i postupka. Tako da znaju na moj asni znak da se oslone. Pisano 3 zulhideta 1176 U zatienom Istanbulu
ll.

Berat sultana Abdulhamida I


(l muh. 1189

4-III-1775)

Kupljenje dizje preputa se bosanskom valiji Dagistani Ali-pai i daju mu se opirna uputstva. Ujedho mu se alje 78.090 najniih lista za dizju, ija visina ostaje ista. 202 Siromaniji ima da dadu dizju u 4 rate.
Gazi Husrevbegova biblioteka, sidil br. 16, str 134.

45)'-:.f.- r.:,~>'l ~J~ ~J-j;~_;. .:tl;\..,lJ ,)~ 1.::-e.j J-l

t-_;'> .;...._.>.!-~~.<.JI_,.. l~ J~! ~

"!fl- JI;JI ~;~l bl J .k....JI J )l., l o;jJI 2J"" '":""'..\.. 4l;!JI .JJ:... "">_;...

.1.;. ~~ ._;!JI.:.,;JI:-- -..,); .:,....:..... j 1.5'.1- &4!.... jp.:,~ jJ! ~J Jl.!5 o;)JI

J>.l- ~

"' Dagistani Ali-paa bio je bosanski valija od 1773 do 1775 godine. Za vrijeme turskoruskog rata on je bio serdar cijele vojske na Krimu. Kada je sklopljeno primirje u Kajnardi, doao je u Bosnu s bosanskom vojskom. Poslije njega za bosanskog valiju doao je bivi veliki vezir Ajvaz-zade Hadi Halil-paa s tim da rijei spor s Austrijom u pogledu gr anice kod Une. ' U sidilu ovdje je stavljena sveza Ve, a nije potrebna. ' U sid. (<;i:>).

Dizja ili

hara

131

J ;1::..._,.. J
L

o~:.-.1. ~1..1"" o;)JI j_,l '-:'_,J. o~:.- o~:.- )p .:,W::::... jJ!~ ~_,1 ;.:l\...

.:,,p_,:. .:,.f..\1'
J .... _, 4:.!3 ..
~

~ ~11. _, v.. :.i;_,): l_,~ .t. .J"" J.:;,}~ ~~P_,'->-}~ ~\,..J a . _, .. ., ... L.. ". L.. .,

J.,

f'- .;;,.,_t; J o..li)l,o; ~\::...; ~ e~ e .)l}!i J ~_,1; J .:}.:l;~ J .; ~!J ~;.> .:,~ rj~ I.S"bl ..:J;i-'' ~_r. ~Jwlk ~1;1 _, "Jt! J .fi".,::...; J>' ~~)~_,)Jr_, p :;:::,.. .Ji:! o;)JI ~~ .::..;.) 1:-- oJ.:- oj ,fT o)_1.f 4.:.... ~~ ~)"-!_f. ($"4.:.- )_,;b wW::::... ).f.. .!.~;.

r.

6 .... JII.L 5J~~~ ~'-'J~ JI!. ~..J.j_,b _,;.1 ~n_, .e...~. ..::..1~1 ~~... ~IJI;JI t.,I.:,LA!. ~ JI.U ..1,1 rbl 1!.~ ~ Jl::....ib r;:.)J ~-w' 111;; ~ ~ 1_;;:::.. Jf--> ~;1...\.....i~ tf.=!' r)~ t:} };:. ~.);_,;. _, 1";:._, J~~e ..::..l..la.A .:,~k .:..t~ _,;.1 ';';lJ' .J>!? J~ o~:.- -v t4l~'
y.-1_,.. ..:;)1

f'' ....Jj_,_,r rl}-1 r.T ~J';",_,~_, h

"-!.f. .:,I:IJI ~.:,.;.:;_,t. ~~;~.~... .r..)-'

JC.dl ...t..cl_,l ~ 41;1 ,"f' w~JI ..UI;JI _,~~)K.:!..\.:.... ~.1. Jl;_,l "-!.ft ;_,r -.l;;r' ~~ o.J.:J);:. ->ft'r ->"-!_j J~_".

r:::t Jf.f '-:')-'' J.:-1.> ~ ..?'r ~r' _, 1~)w\1.

r _, Jl-;1 ...t.>l-. ;.:l '-:'.".Jx ~li..:..:.~-', t!'-'""'..~.:.

r. :w1;1 _,->Jr._, /.;:....; J>'w~l


_,;..

JYf>

-'J-'r-' J'-:-?.

._rit\; .r- .!i-ls"_, ~t;. ~.,j ..r. '-:'fl-''~~~ r~IJ ~;;

tf'"M ~J..~.:,~_,,,:;.-.- ~~f. b_r.

Jf. ~~..!;JI::..' t.> l~_,..~~ il!;; w~.r..-' &

.::f_,:. .:,.f..IJ> .k;. ;)JI r.5_r. ~_, ~_r.

y_,fJI ~dJ} J-: w.>):IJI J~ J:}. .~l-li d-'} ~J,..I J-: '-:'fil t::;J .1. ..!;ld-'} ~.J....I

JJ J."t\::...1 >)JI ~J J!..l!-"1 ~; ~_,I:IJI.:,j)l it J ;'::JI ._,.lt;. ~l );J;_5 ..j-1 <l.iJ4i w.>.:l_,;:, u-~1
&o;~ t_\... JI;!. J t::;-' .1. d-'} .jf,- ~l J;ll J~j .J"">A 41;1 J;JI9.J"">A J CJ} _,~Jia~.#
.4_:o;J.i_.

:;;...!.J_r.J ~J..:..:.~ ~J .l. ~)<;fi- J\.. '-:'_,:11 ~\-dJ} .t. ~.)J;. Jj ;H


.clJI--?.; ~)If. ~fi..l!_,l

JJ~ .:,..c..t:..l ,J..;k _, ..:;1......, Jr 41;1 ~J.j _, )Jtf ~...~....'-:'fl-'' .:..~Ir J)JI Jl~l _, r~l JIf

,:j.-' b_r. !l).i-'!1

"!.""'..ft- JIR _, '-:'~.1..-' ...L....Ois" ;;: 4l:ilS(!.I ;_,f "-~K~~ ~.t../' .!t._;.(".,::...; JAl_,
~~:--~ ""'..f. o;!;;: .:,-li;J .1. ./' l.~;.\.. w..l.i.1. J~ o;! J'l w.J.i.:l.J>. Jt! .l';I;JI ~~~ tf.jj

'-:'."J- .wJ:!-> .,"='"'~ ~ w.:l4J..f. Jt. J.o' .:,~_,, ~ ~_,, ~ ..:..!IY .::...r.l ~P.Is" _, ~J riJ~I;)J J i~~:>\.....,::...; J>t>l f'- o-li)~} .j\;_,1 ~1_, o.!.A"-J_,?.:!.IIIt _,
4.:1_,1
_,~l; _,l:! JI 4~~_,1:1_,1
3

uJ.A.. _, jljl .:,.);_;.) ~ ~1:-1 ._;,.,. J ~b .w..fo~JI [JJ ..pl_,;. ~JjL J .:,1~
~.)1 ~\,...J .!.U....\......
J

oJ.:-

..;t~; '-:'}1.::..1;: ~)ll 41;1


' Nejasno.

to.:;;_,!. .1. J ..r:-f J .;..:_,k:

U sid. nejasno napisano.


sid.l. <~) wlk).

Nejasno napisano.
' U sid. <..,..~>

" U sid. <JI:.':/1).

' u

: U sid. (tSJ""").

" U sid. (._;!J.!).

132

-Hamid

Hadibegi

fo;=l .)Y:.~ J

t J .:,;l_rD o.l.i\...j ;_}JI tl... ..J~L:s"i '-:')JI

;.)\i

4lR J '-:'L.:s1 4S(".. !.)\... J

t?)

45_r. ~-' .,:,x... ~ '-:'~-'1 ~I12.J.x;.; Js-1 jL... ~_,1 J$'~ u_,l.ir.l ~ jJI..P._;A oMl.> J~ ..J'::LJI J~ ":~ft [J..:=.:~ ..S)":ft- ~J\;<-1 t.)lj ,j.)..L.>-IJ ~ o;f ~.,1;~1 J.}.) oJ)JI
~..;._,!tf- ..J)\.;. ,j.)_)j':l-'l"s;l.cll ~_,;\l"~-' f. o.l.il,.

Ji'_, Ja~ '-:'~-'11:;11.1'\1;


.~,1~

.:.;.) ,j~~ Jfll~l... 14.j.)):l_,l J;.U ":bi134.J.) J .lj_,_,-' ..\:;1 .,:,.x;.; Js-1 J

)~l r.:W 4.-tr"' ~_r ~L.j r_,l ..:.,;_, J":ft- JI... )h ";ft-~ '-:'-'~1 ~-'e.~~~
.:,...; 10Js-1 '-:'_} _,11s~ JUJ ~.,:,:.~.J. .:.b;IJ .:,~1 '-:'~1 b~l _, Lai ":.f.- JI... J
19.!.\.(_(.J

.J..)":ft- "s_;l.j..IJJI ~ ~IIB;l;.., J J;~~~\... ..J;,;_h ;_}_,1 i j:-.. ':1-".!.f!"

nj";..

.:,J:,)'-:;_r. ~.f.- "-!l ;_}_,l"s;~IIA::.:.I .);:_.r. _, \1 ~~ J!J. .r. .)A_, 291)4-1 ~:.l.:r..l ;.ir.~~ .,:,_,t,:l
~l'"='"" ..1.!.1 .;::::... ,j.li.cll"s)":.f.- [.,:,}1,1] ~-'.rD-- ~J;j_,l J$'~) :!lj.d_,Al,l .,:,_,t,:~ ~l t_\::..1
ocl_,l ~; "s)l.f...J\r. o.l.i)o;.l.il...-' .:,1..._0-' ~-'~~-'e ..s}.cS"'.:.;."s;,;.... ;.;.r:._\1, J ~.to l J

_);~1.:.;4 i.S'.r-:.)_"_ '-:'J:").))) .J..}".!f.- -''-:'~1 J-t> Js-1 ~14-0'r!jl..-' .d:-t.,:,~_,l; J


':Dl Jlf";.;_,~)ll... .:,...)\... '-:'~ 22~ JJ_;. "sfo.-.0_,1 ....;k.. ~l .~..!!. ;::.,~_,;.., ;)JI 21~1 ;_;}l.L;,.

J~l .:::$'J" oJ)JI


r::;.ii '-:'-'~f Jl;_,l ~~l~ 23".!~1.>; ;_;'::l_,l ~b~)~\;.. ~}.t...r. )h";?,_,
bl ~h
J

":.t.- J.., l_,~ \..lt 1$'~1 _, :.; ".!-'Jf' Jl;_,l ~.:l;:_J .p .>i..!l_,l ~t 1.>_r. ~J.:J_,I

JL.~ ~J./, '-:'-":..1..-' .J-cij. h ~f.- ..S)i ..!l JI J.:.b oC- "-'!\;.. "S_}ji;JI o;f G_,uj J eW J

)~l .:::$'.r ~~..:,...IA::..I J\f''-:'r.J!I J_,; (J-IA>~.)~ .j-:. ).l-h> ;_,..t.~~ .:!.L.U;~I ..::,;!~

_,.}.)...::.t. .l' o;)Jid"_r. ~-' ~_r..:;.-Uii _r. ~\("_, c:_;b."s:.} ..t. .l' 24i)IS"'J-b.
l.} ~J.,; ..Jt!:JI.> .:,l..r,
11

j"_,_;. ..J)l;._,

.cJ_,I ..::.:~..S)'-:;_r. ~_t.-

'-;'):.JJ

"s).ii;JI .;j ~jj~!

1J sidilu pogreno napisano (.J :>lo l}.

,. U sid.
H

l..:...~

Jol).

" u sid.

c.w_,.).
c_,.l).
..-':lJ.

u sid. (ul_); \,;Vll.


sid.

"Mislim da je ovdje (~Jill~) suvino.

"u

sid.

"u
'"

e.b..._;1.

" U sidilu pogreno napisano (..:..lA., J " U sid. (.!.ll.;:J). " U sid. (J~I). " U sid. IJ~i.J).

U sid. (~\).

" U sid. (~).

" U sidilu ovdje je umetnuto_( .JJ!J,J_;.....;)t,:. ), a ne odgovara na ovom mjestu.

:Oizja ili

hara

133

;;l,;,;

"0t 25&~1 ~;J ~lJ"' J otf.ls".l ~;J~~.:,.>..:... ~k J J.:.O~> ~.; .J<~:~' 4;1\h. 4.:...i ~ .:r- ;;:5' J J.:G .::.>..:...'Ji~"') .o.!:- t ~ r:.f '"='l; J
.:l~~jl '":'_,:!JI~ J~ tb J 1:,... ~~ }J~IIS.J..d J~ ":~l..J 4l:-b."- JL. ~}JI~ r.!' .;j~ . )_,:.\('.:,_";JA..>~"'_,!. J Jl.a>l 4E.:ll.- j,j\:..,1 ~l ~J~ ~l J)_,, .1'\};
.::..1.>1_,- j.. Jr dl!:flc

~l..is'J }<~:..!:'~":'>J.

!Sfl ..Ul
.::..1;;

J!~ &. JIA.,")}~ ::.:'lJ .:,\G ji... J IS)k:l.alj J }:>.J?.JJ };OG '":'fl JI
,U;,\... p~}-))(""! oJ)JI

~.j.l.i fo- ~l

)}JI IS J"":l ..:;..AJ~ J .;..i\..1 o;l;,

'!f.- ox...>_,.,.;.

J~ l r~' J J:>.T

Zl'":'jj. fl::l ~)h ".!k ,:,_,f.:l ..;lJI (""'_,\.-.~~l bl JI..!S}<~_!f.- 26!Jji ..r. .1' J
ji._j;) ~L'}I

J- ~).-J J t""'IS}J.-?.1 J.Yf' J JJ_,- J !Sj:! JI .:l4.J._j J ~'? IS}:JJI o;)~ }oJ;,s' <~A;IJ.i!J.:l ;:> oJ)JI .l..l.!l eU ~4:-1? ~k J l'":' J-'!ll

J '":'_,fx

}f} ~,J JIJJI ~~l Cj.)j ".:l..f"l} J 1,;:,; ~.J!JI ;_,.-t. }h '!f. J

J;.;,.. oU oJ) JI jJI .J. Ih. ...ii..clJI ~ .J_,f.:l oIf!. l ~:;, o;)I.::.UI ~ '":'r..i..J ~ls"j-J~I

J~x ~Jx .:"l':l",


<f'S')IS};; .1' ...:...l.r.l.: ~ '-'..;)J1 J .l.JP. ..)1:}_,1 ~,;.di J 0f o.il!:flc .::..1;; _,;1 J
..r-~ ;)~~~.;. ..::,...~_r..~ ~J!.
,..:J.:k_; lAl;

..r- ~~~If J).i:...::.:~.:,zf'JeJ~)\.;.'"='J;l!'r~'

r.

Poto dizja koja je po erijatu stavljena na glave nemuslimana, jevreja i koji se nalaze u mojim zatienim zemljama, spada u zakonite prihode muslimanskog fiskusa, to je izdata moja velianstvena carska zapovijest (hatt-1 humilyiln), da se liste od dizje raunajui ih prema hanefijskoj pravnoj koli 1lla, evsat i edna prema proloj godini otvore i da se otpone s raspodjela~ od poetka muharema 1189 godine. S obzirom na to ustupljeno je 78.090 najniih lista sadanjem valiji bos. ejaleta nosiocu ove carske zapovijesti, koja nema primjera i koja se mora slijediti i objaviti, potovanom veziru, slavnom maralu, uvaru reda u svijetu, mom veziru Dagistani Ali-pai, neka mu uzvieni Alah uini trajnom njegovu slavu, i stavljeno mu je u dunost, da po. muh. 1189 god. otpone s kupljenjem dizje za tu godinu, koju po erijatu treba da dadu nemuslimani, hriani; jevreji i jermeni, koji stanuju i koji su nastanjeni kao i prolaznici u kadilucima Sarajeva, Mostara, Tenja, Prije polja, .... , .... , Cajnia s Foom, .... s Ljubinjem, Srebrenice, Zvornika, Plevlja s Derventom, Bekije Nove, Bugurdelena, Travnika, Kamengrada s Bihaem s Bekijom Kostajnicom i njima pripadajuim oblastima, raunajui za 1189 godinu.
hriana,

" U sid. (~1). "U sid.

"U sid. (~_;..;).

('7'_,1._,1.).
9

134

Hamid Hadibegi

Poto od strane navedenog vezira doe odreeni dizjedar i poto se nastupom prvog dana svetog muharema u prisustvu dotinog kadije slome peati od bae s listama za dizju koje su ovjerovljene dr. peatom i poto se sravne s peatima na listama, treba da se stave u jednu torbu te da ih vilajetski kadija zapeati i poalje u Carigrad. Neka se savjesno s marom i panjom ispitaju i utvrde domai, strani i oni na prolazu nemuslimani: hriani, jevreji i jermeni; koji se nalaze u svakom gradu i selu koji potpadaju pod navedenu kancelariju, i njihovi mladii koji su uli u dqba polne zrelosti i koji po eriatu treba da daju dizju. Pod uslovom da niko ne ostane izvan i bez liste, neka se na erijatski nain i u smislu novog reda koji je uspostavljen s mojom velianstvenom carskom zapovjesti, neka se raunajui po najnioj stopi uzme po dva i po esedi groa i po jedna etvrtin!l. Od raznih vrsta novca (nukild) kakav god oni novac donesu, neka uzmu onaj koji je iste sadrine i potpune teine raunajui prema prometnoj vrijednosti: Istanbul findik altiru 4 groa, Istanbul zer-i mahbOb-u po 3 groa, egipatski dukat i egipatski lanani dukat po 2% groa, a istu paru sa tugrom (tugrali sag para) svakih etrdeset komada jedan gro. Neka se prihod dizje pokupi i ubere na ovaj nain s najveom panjom i umjerenou. A neka se kazne oni koji se s prekoraenjem granice i s nepravdom udaljuju od lojalnosti i ispravnosti. I neka se svakom pojedinom nemuslimanu dade po jedna lista s linim opisom ovjerovljena s dravnim peatom. Poto je amilima dizje odreeno na ~me mai~et-a 6 para od svake liste koju budu podijelili, a osim toga na svaku listu po jedna para za raunovou dizje i njenim pisarima, to neka im se dade na ime iicret-i kitllbet-a prilikom obrauna iz samog prihoda dizje kojom su zadueni. A to se tie nemuslimana koji su nastanjeni u vakufskim selima u mojim zatienim zemljama i oni koji spadaju u hasove i odake velikih sultana, plemenitih vezira, mirimirana i drugih koji su na osnovu nekih uzroka izuzeti iz deftera te plaaju otsjekom, bili oni koji su na neki nain dobili u ruke berat ili oni koji tvrde da su na: du~nosti tumaa, muselema i da su osloboeni, sve je to dokinuto. Dogod su oni sposobni za zaradu i rad, a u vrijeme kad im neto spreava zaradu, dokle god oni ne budu imali opravdanih razloga, kao to je sljepoa, uzetost ili biti bolestan vei dio godine, nee biti izuzeti od ostalih nemusliinana. Od svih njih od strane jednog organa ubrae se dizja na erijatski nain prema tome koliko mogu podnijeti i koliko zasluuju. A neka se suprotno asnom erijatu ne trai dizja od maloljetnika koji nisu dorasli za dizju i od onih koji nisu bogati a iznemogli su starci te ni na kakav nain nisu sposobni za rad i zaradu. Izuzev onih nemuslimana koji dolaze i prolaze i koji su u mogunosti da plate odjednom, neka se skupi i naplati u etiri rate samo od siromaha koji rade. Ali dizjedari neka na vrijeme predaju prihod od dizje dravnoj blagajni. . Prihod od dizje spada i po izriitom propisu i po interpretaciji pravnih kapaciteta u zakonske prihode fiskusa muslimana. Zato ako neko nemajui nikakva razloga koji bi iziskivao padanje dizje, bude se usudio iznositi nekakav veliki razlog ili se na neki nain ustezao ili se krio, da ne bi dao dizju koju treba s poniznou i skromnou dati, zbog toga to su se ustezaH od erijatske dizje neka se kazne najeom kaznom, nakon to se od takvih naplati dizja koja je stavljena na njih.

bizja ili

hara

135

Neki uticajni ljudi od stanovnika vilajeta uzimaju u zatitu nemuslimane pod imenom pastira i sluga na njihovim vinogradima, baama, mlinovima i oborima ili pod nekim drugim izgovorom i ne doputaju da oni daju svoje dizje. Oni koji se usuuju na ovakav postupak neka sigurno znaju, da e biti kanjeni, te neka postupaju s potpunom opreznou u interesu svog spasa. Dizjedari s prevarom i tajno alju liste raji koja ne spada u njihov sektor. Poto se po eriatu utvrdi da su oni dijelili (te liste), vratie se natrag liste koje su oni dali i novac potpuno naplatiti i vratiti njihovom pravom dizjedaru. Neka se njima dadu liste prema podnoljivosti od strane dizjedara u iji sektor spadaju. A neka se ne dopusti nikakvo izgovaranje i suprostavljanje. I amili koji su zadueni kupljenjem (dizje) neka se ne udaljuju od pravca istine, nego neka postupaju s potpunom opreznou. Ukratko reeno, pod uslovom da niko ne ostane izvan i bez liste, neka se svakom od njih dade lista prema tome koliko mogu podnijeti i koliko zasluuju i neka im se erijatske dizje naplate. Suprotno propisima (odredbama) uzvienog berata neka od sirote raje ne trae ni jedno zrno na ime mai~et-a, zahire, katibiye sarrafiye i >>kolcu akgesi. Isto takokadije i naibi neka nita ne trae od sirote raje na ime sudskog troka (harc-1 mahkeme), bilo malo bilo mnogo. Ako pak kadije i dizjedari, .u tenji za stica~jem imetka, budu raji inili zulum i nepravdu, to e se tajno i javno izviditi i ispitati. I ako se pokae da su .uzimali vie, bie svezani i dovedeni u moju prijestonicu sree i po erijatu strogo kanjeni. Prema tome neka se potuju odredbe ovog uzvienog berata. I neka kadije, vojvode i starjeine sela (kura zabitleri) i ostali stanovnici vilajeta zajedniki pomognu dizjedaru u pogledu kupljenja dizje. Ako se neko bude suprostavljao, neka izloe i izvijeste moju Partu sree s naznakom njihovih imena i s njihovim opisom, da bi se onemoguili. Radi mog saznanja da je svaki pojedinac dao dizju, neka dizjedari dre zaseban defter, neka poimenino unesu u defter one koji su u gradu s njihovom mahalom, one koji su 'u selu s njihovim selima, a one koji su u prolazu s njihovima imenima i linim opisom. I neka ga donesu u moj centar sree radi predaje raunovodstvu za dizju. Ubudue neka koldije ne stavljaju peata na liste koje dizjedari dijele na kadiluke i nahije za koje su zadueni i neka ne izdaju liste bez linog opisa. Neka na njih (liste) stave peate koji se uvaju u kancelariji kako bi odgovarale, kada se u sluaju potrebe radi otklanjanja sumnje budu uporeivali. U izvravanju i .sprovoenju propisa i odredaba koji su oznaeni i izriito navedeni u ovom mom uzvienom beratu, svaki pojedinac treba da se zalae kako treba, a da se sasvim uvate i klonite od suprotnog stava i postupka. Tako da znate, na moj asni znak da se oslonite. U Carigradu Iza ovog berata u sidilu je zavedena bujuruldija bos. valije (od l muh. 1189 godine), izdana nekom Hasanagi i Mula Bekiru, kojima je ustupljeno kupljenje dizje u sarajevskom kadiluku. Njima se nareuje da postupaju u smislu zakonskih propisa i carske zapovijesti. Ujedno im se skree panja da od maloljetnika i ena ne trae dizje. Datum l muh. 1189. (4-III-1775)
(Nastavie

se)

MUHAMED A. MUJIC

POLOAJ CIGANA U JUGOSLOVENSKIM ZEMLJAMA POD OSMANSKOM VLACU


Relativno veliki broj radova u svjetskoj i u naoj domaoj nauci napisan je obiajima, muzici i jeziku Cigana, ali se dosta malo pisalo o njihovoj prolosti i o njihovom poloaju u pojedinim zemljama, to specijalno vrijedi .~a na!;-u nauku. Ba zbog toga odluili smo se za obradu ove teme, da bi njom bar donekle ukazali na poloaj Cigana u naim zemljama u osmanskom periodu vlasti kad su se Cigani masovnije naselili u jugoslovenske zemlje i uspjeli se u velikom broju odrati sve do naih dana. Osim toga ovo vremensko razdoblje pretstavlja i najdui vremenski otsjek u prolosti Cigana u ovim zemljama. Mi smo za obradu ove teme vrili arhivska istraivanja na nama dostupnom turskom materijalu u Orijentalnom institutu (sidili 1-61, sreeni materijal Vilajetskog arhiva), u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu (sidili 1-86) i u Dravnom arhivu NR Makedonije u Skoplju (sidili 1-40). Prikupljeni materijal dosta je obilan, ali nije tako i raznovrstan. Jedan njegov vei dio nema neke naroite vrijednosti, jer se odnosi na nomadski ivot Cigana, na sklapanje brakova i sline predmete. Osim toga veina materijala potjee sa teritorija Bosne i Hercegovine, manje s podruja Makedonije (ito jedino iz Bitoljskog kadiluka), dok iz ostalih naih krajeva koji su bili pod osmanskom vlau nemamo nikakva dostupnog materijala o Ciganima. Pa i pored toga to se na rad ne dotie Cigana iz ovih krajeva, ipak smo mu mi dali gornji naslov, pretpostavljajui da je i tamo, kao i u Bosni i Hercegovini i Makedoniji, bio isti poloaj Cigana, s obzirom da su sve ove zemlje bile u sastavu Osmanske imperije. Najdragocjenije podatke za ovaj rad nali smo u sidilima sarajevskog suda, a specijalno u sidilu iz 1564-5 godine. Podaci iz sidila bitoljskog suda ukazali su nam na nekoliko interesantnih momenata kod Cigana ovog kraja za razliku od Cigana u Bosni i Hercegovini. l sidil jajakog suda iz 1693-4 godine pruio nam je nekoliko lijepih podataka. Sav prikupljeni materijal nastojali smo u ovom radu to bolje iskoristiti za obradu pojedinih pitanja, a kao prilog donosimo 18 najinteresantnijih dokumenata za potkrepu iznesenih istoriskih injenica. Naroitu zahvalnost izraavamo prijateljima, kolegama i personalu spomenutih ustanova koji su nam ma u kojem vidu pruili pomo za ovaj rad.
o ivotu,

138

Muhamed A..

Muji

PORIJEKLO I SEOBA CIGANA IZ DOMOVINE

Sve do druge polovine XVIII vijeka nita se pouzdano nije znalo o porijeklu Cigana. Tad se u nedostatku istoriskih podataka, na osnovu kojih bi se moglo objasniti ovo pitanje, prilazi dubljem prouavanju fizikih osobina, obiaja i jezika Cigana, to je i omoguilo da se utvrdi njihovo porijeklo. Tako je njemaki uenjak Grellman prvi na osnovu fizikih srodnosti, analognosti u obiajima, identinosti izvjesnih korjena u rijeima i gramatikih oblika u jeziku, doao do zakljuka, da su Cigijni porijeklom iz Indije. Pretpostavke Grellmanove bijahu tane, te su kasnijim radovima Pottovim, Paspatijevim i Mikloievim sasvim utvrene, tako da danas sasvim pozitivno moemo tvrditi, da su Cigani indiskog porijekla.' I veliki broj naziva za Cigane u nekim jezicima, koji su im dati po plemenu Cangar, odnosno Cangar, koje je svojevremeno ivjelo uz rijeku Ind,2 potsjeaju na njihovo porijeklo. Tako se naprimjer, u slovenskim jezicima za Cigane upotrebljava naziv Ciganin, a osim toga cigany (ma.), Zigeuner (njem.), zingari (tal.), tsigane (franc.) itd. Dok se dolo do ove naune istine, u nauci su postojale mnoge, pa nekad i fantastine hipoteze o porijeklu Cigana. Jedni su smatrali da su porijeklom iz starog Babilona, odakle su se nakon njegovog razaranja raselili po raznim dijelovima svijeta. 3 Drugi su ih smatrali Tatarima, jer su u Sjevernu Evropu doli sa sjeveroistoka i po tom ih skandinavski narodi i danas nazivaju Tattern:' Najpopularnija je hipoteza bila da su Cigani porijeklom iz Egipta i na osnovu ove hipoteze u mnogim jezicima Cigani su dobili takve nazive, iz kojih se jasno vidi da su izvedeni iz rijei Kopt, Egipat, odnosno iz rijei faraon. T<tko su naprimjer iz rijei Kopt za Cigane izvedeni ovi nazivi: gips (eng.), agipciano (str. panj.), gitano (panj.), gitane (franc.), gifto (gr.), a u naem jeziku: Meupi (Crna Gora), flupci i Jeupi (Makedonija) i Jeupi (Dalmacija). I Andrija Cubranovi, stari dubrovaki knjievnik svome djelu dade naslov Jeupka. U turskom jeziku za Cigane se upotrebljava naziv ki_I)b, koji je izveden iz rijei Kopt. Meutim, iz rijei faraon u nekim jezicima su izvedeni ovi nazivi za Cigane: faraonnepe (ma.), kawmi firw\}n (turski) i kod nas firaunin, firgo i slino. Iz ovog kratkog osvrta na istoriski razvoj evropske nauke o porijeklu Cigana vidi se, kako je ona morala da prevali dug put dok se dolo do naunih istina o tom pitanju. Nasuprot tomu, Arapi su na nekoliko vjekova ranije znali, da je Indija domovi~a Cigana. Tako je poznati arapski leksikograf Ebu El-Fadil Gemaluddin Muhamed, zvani Ibn Menzur El-Ifriki El-Misri (umro 1311/12 = 711 godine) bez ikakve sumnje tvrdio, da su Cigani porijeklom iz Indije. On je u svome velikom djelu y..rJI .:,U (Lisan el-areb), obraujui rije J,j -Zutt, koja je i danas u arapskom jeziku knjievni izraz za Cigane, iznio da ova rije oznaava
' Tihomir orevi, O Ciganima uopte i o njihovome doseljenju na Balkansko Polu ostrvo i u Srbiju, Srpski Knjievni Glasnik 1904, br. 76, str. 430. ' Tayyib Gilkbilgin, <;:ingeneler, Islam Ansiklopedisi, Istanbul, sv. 25, str. 421, ' Serboyanu, Les 'l'ziganes, Paris.

Isto.

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom

vlau

139

grupu crnih ljudi iz Indije; da je po njima nazvana i odjea zvana ~j -Zuttijje i da postoji jedno miljenje, po kome pomenuti naziv J.j, dolazi od indiske rijei ~ -Gette. 5 Kao to su postojala razna miljenja o porijeklu Cigana, tako je isto bilo i u pogledu datiranja njihove seobe iz domovine. Tako je naunik Battaillard na osnovu nekih podataka zastupao, da su se Cigani negdje izmeu VII i VIII vijeka poeli raseljavati iz svoje domovine. 0 Orijentalist Dr. A. Milller spominje, da su Sotti, tj. Cigani, od vremena arapskog osvajanja Iraka krstarili movarnim predjelima Donjeg Eufrata, izmeu Basre i Vasita; da su se za vrijeme Sasanida nj!Selili u Persiju i da su se prikljuili Arapima, u ijim su vojnim pohodiffia aktivno uestvovali, ravnopravni sa drugim uesnicima. 7 Grellman, Fessler i Malte Brun u zimaju 1348 i 1349 godinu, kao poetak seobe Cigana iz domovine. 8 Naunici, koji su zastupali, da je Egipat bio domovina Cigana, tvrdili su, da su se Cigani pod pritiskom muslimana tek u XVII vijeku iselili iz Egipta. 9 Meutim, seoba Cigana iz domovine, po miljenju onih naunika koji su ih smatrali stanovnicima starog Babilona, padala bi u vrijeme razaranja babilonske drave. 10 Spomenuti arapski leksikograf Ibn Menzur i poznati arapski sociolog i istoriar Ibn Haldun pruaju nam izvjesne podatke i za ovo pitanje. Ibn Menzur u svome navedenom leksikonu, navodei primjere iz arapske knjievnosti gdje je upotrebljena rije J,j - Ciganin, donosi prvi stih jedne pjesme Ebu El-Negma Iglije, dvorskog pjesnika dinastije Omajida, koju je ispjevao kad mu je Halid Ibn Abdullah El-Gebeli (namjesnik u Iraku i u Kufi od 723-737 = 105-120 g.) poklonio jednu robinju-Ciganku. Ovaj stih glasi: ;!-)11 ::=-G:; ~ To znai: Utovari mi jednu sredovjenu Ciganku. 11 Poznati Ibn Haldun u svojoj istoriji, govorei o vladavini dinastije Ahasida, jedno manje poglavlje posveuje borbama arapskih vladara protiv Cigana. On tu kae, da su Cigani zaposjeli basranski drum, gdje prave nerede i nanose tete tamonjem stanovnitvu. Cigani su tada pretstavljali kao neku vrstu oruane organizacije, na elu sa voom Muhamed ibn Osmanom, iji je zamjenik bio neki Semak. Sve do halife El-Mutesima Ciganima nije bio nanesen nikakav ozbiljniji udarac. Meutim, Mutesimova vojska, pod komandom Agif ibn Anbese 834 g. (219) nakon sedmomjesenih borbi u Vasitu uspjeva da Cigane potpuno razbije i da ih dotue. U ovim borbama uestvovala je 12.000 Cigana, od kojih je 300 poginulo, a 500 zarobljeno. Nakon zavrene borbe komandant Agif glave poginulih Cigana posla na halifin dvor, a preivjeli Cigani zatrae zatitu. Prema Ibn Haldunu tad se je pod zatitu vlasti stavilo svega 27. 000 Cigana. Svi su oni bili kolonizirani u Ayni Zerbe (Anazarbas), odakle su ih Bizantinci odveli za vrijeme Bizantiskoarapskog rata 855 (241 g.).H'

0: ,;_:;

Citirano djelo, sv. 9, str. 179. Serboyanu. Dr. A. Muller, Der Islam im Morgen und Abendland, Berlin, 1884! sv. I. str. 520. Serboyanu, spomenuto djelo. Isto. 10 Isto. " Ibn Manzur, Lisan-el-Areb, sv. 9, str. 179. " Tarih ibn E:aldun, sv. lU, str. 257.

' ' ' '

140

Muhamed A.

Muii

Na osnovu citiranog stiha, to ga je donio Ibn Menzur da se zakljuiti, da su se Cigani ve poetkom VIII vijeka bili iselili iz svoje domovine, a navedena istoriska injenica da se pod zatitu vladara Mutesima stavilo 27.000 Cigana oito dokazuje, da su Cigani ve u prvoj polovini IX vijeka bili mnogobrojni u zemljama Bliskog Istoka. Ovi podaci potvruju teoriju onih naunika, koji su zastupali miljenje, da su se Cigani ve u VII, odosno, u VIII vijeku bili iselili iz svoje domovine i ukazuju da je ta teorija najblia naunoj istin.i, dok su ostale teorije neodrive.
NASELJAVANJE CIGANA NA BALKANSKO POLUOSTRVO

Cigani su se rano poeli naseljavati na podruje Bizantiske carevine. Prema bizantiskim kronikama ve 835 g. bilo je Cigana na bizantiskom teritoriju. 13 Neki su se od njih preko zemalja Bliskog Istoka prebacivali u Egipat i u Sjevernu Afriku.U Izgleda, da se je jedan dio Cigana ba iz zemalja Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike preko Sredozemnog Mora prebacio na evropski kontinenat. Tako se naprimjer Cigani spominju na Kreti 1322 g., a u Grkoj 1326 godine.u Peloponez je dugo vremena bio glavni ciganski centar na Balkanskom Poluostrvu. Tu je postojao tzv. Giftocastrum (Ciganska tvrava), koji je za vrijeme unutranjih borbi u Grkoj, ili za vrijeme osmanskih osvajanja ovih krajeva, bio razoren. Bizantiski pjesnik Mazaris, iz XVI vijeka, zabiljeio je da na Poloponezu ivi 7 naroda, meu kojima spominje i Cigane. I grki putnici iz ovog vijeka priali su da u blizini grada Modona ivi mnogo Cigana. 10 Cigani su se iz Grke rano poeli prebacivati na susjedna ostrva. Tako se spominje da su se neki Cigani 1326 godine prebacili na ostrvo Krf i kad je ono 1370 godine od Anuvinaca prelo u vlast Mleana, ovdje se nalazila jedna ciganska zajednica (foedum acingarum). 17 Znaajnije grupe Cigana prebacivale su se preko Fyrgia, Bihinia i Helesponta na Balkansko Poluostrvo, odakle su se kasnije raseljivali po ostalim dijelovima Evrope.18 Grki jeziki elemenat, koji je naroito naglaen u ciganskom jeziku na evropskom kontinentu, oito dokazuje, da su grke zemlje bile glavni teritorij pre.ko koga su se Cigani naseljavali u Evropu.
POJAVA CIGANA U JUGOSLOVENSKIM ZEMLJAMA

Istoriski materijal o pojavi i o prolosti Cigana u jugoslovenskim zemljama dosta je oskudan. To naroito vrijedi za period srednjevjekovnih naih drava. Otud je i razumljivo da se o ovom pitanju dosad malo zna u naoj nauci. Konstantin Jireek u svom poznatom djelu Istorija Srba veli: S Turcima dooe u jugoslovenske zemlje dotle nepoznati Cigani (Cingani), zvani u dubrovakoj knjievnosti Jeupci. U dubrovakim arhivskim knjigama pominju se oni
Tayyib Giikbilgin, isti rad, str. 421. Isto. T. orevi, isti rad, str. 432 - T. Giikbilgin, isti rad str. 421. T. Giikbilgin, isto. 17 Isto. " Isto, " u " "

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlau

141

tek od 1423 g. kao posluga trgovaca, trubai, bubnjari, pa ak i kao kovai lanog novca. 19 Tihomir orevi govorei o pojavi Cigana u ovim krajevima kae: Kad su Cigani prvi put doli na zemljite Kraljevine Srbije ne zna se. Istoriski spomenici, ni srpski, ni strani, nemaju o tome apsolutno podataka. Ali, prema onome to pomenusmo, kad su Cigani doli u zemlje susedne Srbiji (Krit 1322, Krf 1326, Vlaka 1370 g.), moglo bi se uzeti da ih je i u Srbiji moralo biti ve u 14 veku.<~o Tihomir orevi nije imao istorl:>kih podataka o pojavi Cigana u naim istonim zemljama, ali je vrio nauna ispitivanja u jeziku onih Cigana koji su ivjeli na teritoriju Srbije i na osnovu dobivenih rezultata i rasprostranjenosti Cigana po Srbiji doao je do izvjesnih zakljuaka.J>o njemu, svi Cigani u Srbiji nisu doli odjedanput, niti samo s jedne strane. Za Turske Cigane, koji su za nas ovdje i najinteresantniji, Tihomir orevi kae, da se ne moe znati kad su doli. Oni se mogu uzeti kao prvi ciganski sloj na zemljitu Srbije, koji se postepeno pojaavao daljnjim ciganskim nadolascima. Kao posljednji talasi ovih jesu oni koji od skoranjih vremena dolaze iz Turske u Srbiju i koji ili govore samo turski ili pored ciganskog znaju jo i turski..:l 1 I Milenko Filipovi osvrui se na pojavu i istorijat Cigana u naim zemljama izmeu ostalog veli: Poznato je da su Cigani doli u junoslovenske zemlje s Turcima.ll 2 Prema navedenim citatima, K. Jireek, T. orevi i M. Filipovi pojavu Cigana u jugoslovenskim zemljama datiraju dolaskom Osmanlija u ove krajeve. Naa prouavanja istoriskih izvora upuuju da se, izgleda, ovo njihovo miljenje nee moi odrati. Ako je tano, da su se Cigani ve poetkom XIV vijeka pojavili na Peloponezu, Krfu i u drugim krajevima Grke, lako je vjerovati da ih je tokom prve polovice ovog vijeka moglo biti i na podruju srpske srednjevjekovne drave. Srpski feudalizam u doba cara Duana uspio je kroz duge vojne pohode od 1331 do 1355 godine da june svoje granice pomjeri do Soluna, pa ak u Epir i u Tesaliju. I vrlo je vjerovatno, da su se Cigani u ovakvim ratnim prilikama i velikim pomjeranjima u ovim krajevima lako mogli prebaciti i na teritorij srpske drave jo prvom polovinom XIV vijeka. Osim toga Hajdeu, poznati rumunjski historiar, u Dravnom arhivu u Bukuretu pronaao je arhivski materijal iz manastira Tismana, provincija Olterija, u Zapadnoj Rumuniji, koji potjee od Mirete Velikoga, datiran je 1387 godine. U jednom od tih dokumenata,koji se odnosi na Cigane, izmeu ostalog stoji: ... Osim ovih, nae velianstvo potvruje donacije koje je uinio moj pokojni stric (ujak) Vladislav-Voda svetom Antoniju u selu Vodici: selo idovtica, sa livadama, selo Bahnino, vodenicu na Bistrici i 40 porodica Cigana." 3 Obraujui ovaj dokumenat Hajdeu naglaava, da treba napomenuti, da ovih 40 porodica Cigana, koje su navedene u dokumentu nije poklonio Mira Veliki, nego je on to samo osnaio kao donaciju jednog od njegovih predaka: ili njegovog
" '" " " " Konstantin Jiriek, Istorija Srba, Beograd, 1923, IV., str. 200. T. orevi, spomenuti rad, str. 433. Isto, str. 433-434. Milenko Filipovi, Visoki Cigani, Narodne Starine, 1932, separat str. 3. Serboyffi\u, spomenuto djelo.

142

Muhamed A

Muji

oca Radu-Voda, ili njegovog brata Danu-Voda ili njegovog strica (ujaka) VladislavVoda, roaka Stefana Duana. U svakom sluaju, prema ovom dokumentu, Cigani poklonjeni manastiru Tismana pretstavljali su donaciju, uinjenu u trenutku kada je .car Srba na isti nain oktroisao Cigane manastiru Arhanela u Prizrenu oko 1348 godine. 24 Serboyap.u je u izvodu donio i tekst ovog dokumenta, kojim je prema miljenju Hajdeu-a car Duan neke Cigane poklonio manastiru Aranela u Prizrenu, koji glasi: A se cingarie: protomaistoru, Bojko Zlatarevik, Vasilu Presveticiku, Sokoli Sukiasoviku . . . da daje vsako godite etirideseti koni ploi. 25 Hajdeu je ovaj dokumenat uzeo iz Knjige dsmacija cara Duana. Ovaj isti podatak objavio je Dr. Safarik 1862 godine u svom radu Hrisovulja cara Stefana . Duana kojom osniva manastir-Sv. Aranela Mihaila i Gavrila u Prizrenu godine 1348(?). I Stojari Novakovi je ovu hrisovulju uvrstio u svoje Zakonske spomenike' srpskih drava srednjeg veka. Ako uporedimo tekst ovoga dokumenta, kako ga je donio Hajdeu, sa tekstom Dr. Safarika, koji je objavljen na osnovu originala i sa tekstom Novakovia koji je donesen prema Safariku, moe se utvrditi da je Hajdeu pogreno shvatio cio ovaj dio hrisovulje, koji se odnosi na poklon Cigana spomenutom manastiru. Mi drimo, da je i Hajdeu ovaj dokumenat uzeo iz citirane hrisovulje koju je objavio Dr. Safarik, a koju Hajdeu naziva Knjigom donacija cara Duana; Dr. Safarik u spomenutoj hrisovulji ovaj podatak ovako donosi: A .ce l.(bHrapue: npoTOMauCTop& PallKo, BonKo 3JiaTapeBUK&, BacuJI& IIp'BcBeTK'iUK&, CoKOJih COYKJ>.tliCOBUKb, KoCTa roHbi!IJfHb 3eTb, nopKO ,!J;J>.tMaHOBb 6paT'b. 20 Dr. Safarik je cijelu hrisovulju objavio onako kako stoji u originalu, bez neke tehnike obrade. Meutim Stojan Novakovi u svojim Spomenicima hrisovulju je podijelio na 208 lanova. Ovaj stav, o kome je ovdje rije, po Novakoviu dolazi pod 197 lan. On je ovim lanom, koji se potpuno podudara sa gornjim Safarikovim tekstom, jasno odredio smisao ovog dijela hrisovulje. Hajdeu je meutim, kao to smo to malo ranije spomenuli, pogreno shvatio smisao ovog dijela hrisovulja i tako po njemu ispada da spomenuti ~UHrapuu; svake godine daju po etrdeset konjskih ploa, a u Novakovievoj obradi to se odnosi na lica gpomenuta pod lanom 199.c7 Glavno teite u ovom podatku za nas pretstavlja znaenje same rijei ~nH rapHe. Spomenuli smo da Hajdeu ovaj podatak istie kao istoriski dokumenat, kojim car Duan Cigane poklanja manastiru Arhanela u Prizrenu. Meutim, prema uri Daniiu rije ~Hrapb = ngr. cangaris-sutor: mbB~, ~bHHrapHe, oy3Al!PK'e, KOBaqwe." 8 Dakle, prema . Daniiu u ovom podatku nije rije o Ciganima, nego o nekoj vrsti zanatlija, ili o ivcima, ili remenarima, ili o kovaima, koji su dati manastiru Arhanela u Prizrenu. Ako, meutim, ovaj podatak ne uzmemo izolovana od prethodnog i kasnijih lanova hrisovulje, koji neposredno iza njega dolaze, moda bi mogli doi i do drugog zakljuka. Naime, u l. 196 spominju se ivi, u l. 197 ~MHrapue, u l. 198 remenari, u l. 199 neka lica koja e godinje davati po etrdeset konjskih ploa,
" Isto, str. 45~6. "'Isto. " Glasnik drutva srpske slovel)osti, 1826, sv. XV, str. 309. " Stojan Novakovi, spomenuto djelo, str. 700. '' j;)uro Danii, Rjenll~ iz knjievnih starina srpskih, J;leo!lrad, 1864, sv.

ur, str. 454.

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlau

143

pod l. 200 spominje se neko lice koje e davati godinje 3 lisiije koe i pod l. 201 spominju se kovai. U svim spomenutim lanovima manastiru se ustupaju lica, koja e sa svojim zanatskim produktima podmirivati potrebe manastira. Ako se ponaosob odreuju pojedine vrste zanatlija za ovaj manastir, nama izgleda udno da se posebno spominju wrnapnre, koji bi po tumaenju . Daniia obuhva tali skoro sve navedene zanatlije u spomenutim lanovima. Ovaj nas momenat upuuje da se moda 197 lan hrisovulje odnosi na Cigane. Dok je u svim navedenim lanovima odreeno ta pojedina lica imaju davati manastiru, dotle u 197 lanu su navedena samo imena lica - I.l;HHap:~ue, bez da im je odreeno ta imaju proizvoditi za manastir. Na osnovu ovoga moglo bi se zakljuiti, da se ovaj lan zbilja odnosi na Cigane, koji se kao radna snaga robovi poklanjaju spomenutom manastiru, a da tu nije rije o nekim zanatlijama. Osim toga, izgleda nam da bi rije l!HHrapb nekako vie slinosti imala sa romanskoJ;n rijeju Zingari-Ciganin, nego sa novogrkom rijeju cangaris, kako to zastupa . Danii. Napominjemo, da nam miljenje Daniia, da ova rije oznaava sutora, izgleda, nije dovoljno potkrepljeno, jer on ovo svoje miljenje bazira jedino ba na samom ovom podatku iz hrivosulje cara Duana. Osim toga i kod Du Cange stoji: cingarus, cingerus i zingarus da oznaava Ciganina (Glossarium mediae cu infimae latinitatis, 1883, II., str. 331). I kod Antoniusa Bartala, stoji, da Zingarus, Cziganus oznaava Ciganina (str. 708). Dakle, na osnovu svega izloenog mi smo miljenja, da se pod rijeju wrnrapHe, na ovom mjestu mislilo na Cigane. I ako to usvojimo, tad bi pojavu Cigana u jugoslovenskim zemljama mogli datirati oko 1348 godine. Turski istoriar Tayyib Giikbilgin, obaraujui u Islamskoj Enciklopediji pojavu Cigana u balkanskim zemljama izmeu ostalog veli: Sirp kirali Stefan Du~an 1348 de <;ingenelere bir manastir vermi~ti. To znai: Srpski kralj Stefan Duan 1348 godine Ciganima je dao jedan manastir. 28 Iz gornjeg rada, koji nema pojedinanih biljeaka u kojima bi se pisac pozivao na izvore za svaku navedenu istorisku injenicu, ne moemo saznati gdje je on naiao na ovakav podatak. Mi sumnjamo u njegovu autentinost, jer je vrlo udno da car Duan Ciganima, koji su u vijek bili vjerski indiferentni, daje manastir za njihove vjerske potrebe. Vjerovatno, da je T. Giikbilgin znao za spomenuti podatak, da je car Duan neke Cigane poklonio manastiru Arhanela u Prizrenu oko 13:18 godine, ali je pogreno shvatio njegov smisao. Dosad se dralo da se Cigani u naim zapadnim zemljama u istoriskom materijalu najranije spominju u Zagrebu 7 maja 1378 g. >>Item Cigan Nicolaus Cigan contra Petrum primo citatus non comparavit 29 i u spisku eksuomuniciranih lica od strane zagrebakog biskupa 1397 g. u kome se spominje i Nicolaus carnifex, Cigan dictus. 30 Meutim, dosad poznati nastariji spomen Cigana u ovim krajevima bio bi i:~; 1362 g. u Dubrovniku. Naime, 5 novembra te godine na molbu Ciganina Vlaha i Vitane Dubrovaka republika upuuje pismo Raenu Bratoslaviu, dubrovakom
" T. Giikbilgin, isti rad, str. 421-422. " Tkali, Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, V., str. 127. " Isto, I., 383. " Dr. Jorjo Tadi, Pisma i uputstva Dubrovake republike, Beograd 1935, knjiga I,

str. 101.

144

Muhamed A.

Muji

zlataru, da do 10 t. mj. povrati osam corigia srebra, koje su mu spomenuti Cigani dali u depozit. 31 Prema ovome podatku Cigani se spominju u Dubrovniku, ne od 1423 g., kako to navodi K. Jiriek, nego ve od 1362 g. Iako nema nikakvih izriitih podataka. da je Cigana bilo u Bosni i Hercegovini u predosmanskom periodu vlasti, ipak na osnovu nekih okolnosti moglo bi se indirektnim putem dokazati da ih je i tada moglo biti u ovim krajevima. Cinjenica, da je Cigana bilo u Hrvatskoj i u Dalmaciji prije nego to su Osmanlije osvojile Bosnu upuuje cia su se Cigani, koji su uvijek bili u stalnom pokretu, tada vrlo lako mogli prebaciti u Bosnu i Hercegovinu, koje su, kako je poznato, odravale dobre trgovake vaze za ono vrijeme sa Hrvatskom i Dalmacijom. Ovu nau hipotezu potkrepljuju i dva turska dokumenta iz 1565 godine. U jednom od njih spominje se da je Ciganin Memko sin Rad o s a v a sarajevskom sudu tuio Ciganina Pirnana sina V u k o b r a d o v a koji ga je noem ranio. 32 A u pet sudskih zapisnika spominje se Ciganin S m o l j a n, koji je u to vrijeme u sarajevskoj okolici bio poznat kao vjetak za vaenje kamena iz mokrane beike i za vrenje operacije bruha." 3 U ovim dokumentima u oi upadaju imena Radosav, Vukobrad i Smoljan. Vrlo je interesantna pojava da Cigani u Bosni nose prava slavenska imena 1566 godine, tj. nakon pune 103 goduie od pada ove zemlje pod osmansku vlast. I ba ovi podaci bi nam mogli baciti neto vie svjetlosti na pitanja pojave Cigana u Bosni. Ako u datiranju pojave Cigana u jugoslovenskim zemljama usvojimo navedeno miljenje koje dosad o tom postoji u naoj nauci, tj. da su Cigani s Osmanlijama doli u nae zemlje, tada e nam se nametnuti pitanje: Ako je tano da su Osmanlije Cigane doveli u jugoslovenske zemlje, kako onda da Cigani ak i 1566 godine (nakon 103 godine od pada Bosne pod osmansku vlast) nose isto slavenska imena? Bilo bi, valjda, prirodno da su se Cigani, inae vjerski indiferenti, doavi u dodir s Osmanlijama i potinivi se njihovoj vlasti, islamizirali i preuzeli muslimanska imena? Meutim, ovi podaci nam to ne govore. Ili, ako i usvojimo da su Cigani u nae zerni!je doli zajedno s Osmanlijama, ali, s tim da ne prihvatimo da su se oni doavi u dodir s Osmanlijama i islamizirali, u tom sluaju bi trebali da zadre svoja ciganska imena. Ovi podaci, meutim, ni to ne pokazuju. To znai, da ostaje jo jedina mogunost, da su se Cigani u Bosni poeli pojavljivati ve u doba srednjevjek~vne drave gdje su se prilagodili novoj sredini i primili slavenska imena, koja su eto zadrali ak do 1566 godine kad su ve mnoga sela u sarajevskom kadiluku bila islamizirana. injenica, da je car Duan oko 1348 godine prizrenskom manastiru Arandela Mihaila poklonio neke Cigane; da se ve 1368 godine Cigani spominju u Dubrovniku, a u Zagrebu 1378, i naa iznesena hipoteza o pojavi Cigana u Bosni i Hercegovini upuuje, da se pojava Cigana u jugoslovenskim zemljama datira za najmanje bar nekoliko decenija ranije nego to je dosad postojalo miljenje u naoj istorijografiji.
" Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, sidil br. 2, str. 370. Vidi faksimil l, str, 145 i c!okumenat l, str. 171. " Isto, str. 426, 427 i 428. Vidi faksimil 2, str. 145 i dokumenat 2 i 3, str. 171-172.

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlau

145

l'

~~
~
'::;)

~ ~/
~
Faksimil l

Faksimil 2

146

Muhamed A.

Muji

PRAVNI POLOZAJ CIGANA Iz vrlo oskudnih istoriskih podataka o Ciganima iz srednjevjekovnih naih drava tek moemo samo nazreti njihov pravni poloaj. Tako iz hrisovulje cara Duana, kao i iz donacije iz jednog od Miretinih predaka vidimo da su Cigani tretirani kao robovi. Citirani podatak iz Dubrovnika iz 1362 g. ukazuje nam na njihov povoljniji pravni poloaj u Dubrovakoj republici. Tu vidimo da imaju pravo da preko vlasti trae da im se povrati srebro koje su oni dali dubrovakom zlataru Radenku Bratoslaviu na uvanje. Meutim, mnogo vie sauvanih turskih dokumenata o Ciganima omoguuje nam da bolje moemo sagledati njihov pravni poloaj za vrijeme osmanske vlasti u naim zemljama. I pored toga to je osmanski .feudalizam, kao i inae feudalizam uope, prijekim okom gledao na Cigane, ipak su oni, koliko se to da zakljuiti na osnovu izvornog materijala kojim raspolaemo, imali skoro ista graanska prava i "dunosti kao i veina ostalih pripadnika Osmanske carevine. Sultan Sulejmanova kanunama o Ciganima u Rumeliskom vilajetu iz 1530 godine, koliko nam je poznato, najstariji je zakonski spomenik Osmanske carevine, kojim se regulie pravni poloaj Cigana u toj dravi. 3 ' U njemu je, kao i inae u drugim zakonima osmanskog feudalizma, kojim se regulie pravni status podanika, jednostrano regulisan poloaj Cigana, tj. fiksirane su njihove dunosti prema dravi, a da ni jednom rijeju nisu spomenuta i njihova prava. Od 12 la nova, koliko ih ima ova kanunama, 10 ih regulie poreze koje Cigani plaaju i nain njihovog ubiranja u sluajevima kad pojedini Cigan,i . odbjegnu sa svojih mjesta, dok 2 lana odreuju u kojim e vojnim formacijama u sluaju rata ue stvovati Cigani iz pojedinih krajeva. Tekst ovog zakona u prevodu glasi:
l. Stanbolski, jedrenski, i drugi rumeliski Cigani-muslimani na svaku kuu i na svakog inokosnog plaaju po 22 ake poreza (resim), a Cigani-nemuslimani na svaku kuu i na svakog inokosnog plaaju po 25 aki ispene, a na udovice daju po aki poreza (resim). 2. Ciganke, koje se prostituiu u Istanbulu, Jedreni, Plovdivu i u Sofiji, svakog mjeseca plaaju po 100 aki globalnog poreza (kesim). 3. Mlaarine (resmi arusane) i globe (curm ve cinayet) neka po zakonu plaaju kao i ostala raja. ~4. Kad se pronau Cigani koji su se kapricirali i sklonili se u drugi kadiluk, ili u zaklonjena mjesta, neka ih ukore i strogo kazne, te povrate u njihov kadiluk. Neka se stavi u dunost starjeinama katuna, njihovim ehajama i njihovim pomonicima da pronau i dovedu Cigane koji su pobjegli iz njihova demata. Neka ih dre u zaptu (kad bude vrijeme za kupljenje poreza) da se ne bi izgubila carska daa (harc1 padiahi) i divanski nameti (avanz1 divaniye). 5. Upravnik Ciganskog sandaka (Cingane sancagi-beyi) raspolae sa globama (ciirm ve cinayet), sa kaznama za teka krivina djela (siyaset), obiajnim porezima (rusumi iirfiye) i badihavama (dobivenim) od Cigana koji pripadaju Ciganskom sandaku. Od ovoga se izuzimaju (spomenuti porezi) od Cigana koji su
" Barkan, Kanunlar, Istanbul, str. 249-250.

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlau

147

upisani kao raja na vakufima, hasovima, mulk-imanjima, zijametima i na timarima. Vilajetski sandak-bezi (Vilajet sancagi-beyleri), njihove subae, dvorjanici (kapu halki), jani~ri i drugi neka se ne mijeaju. 6. Gospodar raje (raiyet sahibi) raspolae sa porezom (resim), ispendom, obiajnim porezima (resumi orfiye), novanim kaznama za teka krivina djela (siyasetler) i sa .badihavama (dobivenim) od Cigana sa vakufa, hasova i od onih Cigana koji su raja emlaka, zaima i timarnika. Oni (to) uivaju. Upravnik Ciganskog sandaka (c;:ingene sangagi beyi), vilajetski sandak-bezi (Vilayet sancagi beyleri), subae, niti ma ko drugi neka se ne mijea. Gospodari raje raspolau i svim stvarima koje se dogaaju kod Cigana. 7. Ako Cigani-muslimani budu putovali, dolazili na konak i druili se s Ciganima-nemuslimanima, nakon to se ukore platie porez (resim) Cigana-nemuslimana. 8. Cigani koji u rukama imaju carske odluke plaaju samo carski hara (harc1 padi~ahi), a ne plaaju divanske namete (avanz1 divaniye), ispend i ostale obiajne poreze. 9. Cigani u nahiji Branievo36 u Smederevskom sandaku na svaku kuu dravi plaaju po 80 aki florije (resmi flori). 10. Oni koji Ciganima upravljaju u Nikopoljskom vilajetu u rat idu na strani Nikopljskog sandaka. ll. Cigani koji su u Nikopoljskom vilajetu nakon to plate svoj ispend na svaku kuu i na svakog inokosnog daju po 6 aki zvanog kaftanluka, kao ekvivalent za globe (ciirm). 12. Oni koji upravljaju nikim Ciganima u rat idu na strani smederevskog sandaka, a ostali zaimi i timarnici veinom pripadaju Painom sandaku. Iz ovog zakona proizlazi da su porezi, koje su Cigani plaali, uglavnom, bili sa visinom poreza koje su plaali i drugi podanici Carevine, s tim da se i ovdje kao i inae postavlja razlika izmeu muslimana i nemuslimana. Tako naprimjer dok su uope musiimani na ime poreza resmi ift plaali od 22 do 57 aki, ve prema kraju u kojem su se nalazili, dotle Cigani-muslimani plaaju najmanji iznos od 22 ake poreza (resim). Podanici-nemuslimani koji su oenjeni plaaju po 25 aki ispene, kako za sebe, tako i za svoje sinove koji su ve postali duni da plaaju hara, a od adovica koje nemaju iftluka naplauje se po 6 aki godinje. 37 Ovi su svi propisi u potpunosti vrijedili i za Cigane-nemuslimane. Slovom ovog zakona izriito je naglaeno da i za Cigane vrijede isti propisi koji vrijede i za ostale podanike u pogledu plaanja mlaarine (resmi arusane) i za globe (ciirm ve cinayet). Vano je i ovdje napomenuti da su po zakonskim propisima toga vremena visine ovih pristojbi odmjeravane prema vjerskoj pripadnosti dotinih, ali sad s tom razlikom to su nemuslimani plaali samo % mlaa rine i % globa od onih iznosa koji su bili odreeni za muslimane u istu svrhu. 38
izjednaeni

Pisac je ovu rije donio u arapskom alfabetu ~l.r. . Mi smo miljenja da to oznanae Branievo. " Hamid Hadibegi, Kanun-nama sultana Sulejmana zakonodavca, Glasnik Zem. muzeja, Sarajevo, 1950. IV-V., str. 333. " Isto, str. 346 i 307.
ava

148

Muhamed A. Muji

Teokratska politika Osmanske carevine do punog svoga izrazap dola je u zakonskom propisu da se Ciganima-muslimanima zabranjuje da se drue s Ciganima-nemuslimanima, a u koliko bi to bilo da e se dotini grijenik< okarakterisati kao nemusliman i da e platiti porez koji plaaju Cigani-nemuslimani. Teko je odrediti pravu svrhu ovog propisa. Mogue, da je zakonodavac na ovaj nain htio da se onemogue eventualne spekulacije pojedinih Cigana-nemuslimana, koji bi se nali u drutvu Cigana-muslimana da ne plate odgovarajui svoj porez, ve da plate porez Cigana-muslimana, tvrdei da su i oni muslimani. Najinteresantniji propis ovoga zakona je da Ciganke koje se prostituiu u Istanbulu, Jedreni, Sofiji i Plovdivu svakog mjeseca plaaju po 100 aki globalnog poreza (kesim). Vrlo je udno da teokratska Osmanska carevina jednim ovakvim propisom, kojem slina nismo mogli nai u pravnoj istoriji balkanskih zemalja, tolerie i ozakonjenjuje prostituciju. Moda je to diktirala tadanja drutvena potreba kad su mase vojske preko ovog jugoistonog dijela Balkana, koji stvarno pretstavlja most izmeu Azije i Srednje Evrope, prebacivane u Evrqpu na velike osvajake pohode. I ovako veliko oporezivanje30 svjedoi da je prostitucija u ovim krajevima u to vrijeme bila uzela velikog maha. Interesantno je da u ovom zakonu nije spomenuta mehterija - porez koji su plaali svirai-mehteri u osmanskoj vojsci, obzirom da su mehteri, kako izgleda, veinom bili regrutovani iz redova Cigana. Sestorica Cigana-mehtera u jajakoj tvravi 1693 (1105) uputili su pretStavku bosanskom valiji da ih oslobodi da ne plaaju mahteriju, jer su platili dizju. I valija je bio izdao nareenje jajakom kadiji da se od spomenutih Cigana ne naplauje mehterija sve dok budu vrili mehtersku dunost. 40 Nismo mogli ustanoviti koliko je iznosila mehterija. Ope je poznato da su nemuslimani u Osmanskoj imperiji plaali dizju, kao neku vrstu ekvivalenta zato to nisu u~stvovali u ratovima. Meutim, imamo veliki broj podataka da su i Cigani-muslimani zajedno s Ciganima-nemuslimanima podlijegali plaanju dizje. Mi emo ovdje donijeti nekoliko turskih izvornih podataka o ovom pitanju. Jedna ciganska porodica idui 1692/3 (1104 g.) iz Mrkonji Grada u Jajce pade u ruke kotarskih odmetnika (ekija) i morade se otkupiti da bi se oslobodila. Zato je domain ove porodice zbog vrlo bijednog materijalnog stanja molio bosanskog valiju, da ga oslobodi od plaanja poreza. Nato je valija posebnim naree njem upuenim jajakom kadiji spomen utog oslobodio od plaanja dizje, teftileme i od drugih poreskih obaveza. 41 Sest Cigana-muslimana; koji su bili mehteri u jajakoj tvravi 1693/4 (1105) godine mole bosanskog valiju da ih oslobodi od plaanja poreza zv. mahterije, napominjui da su oni platili dizju."12 Ciganin Alija, sin Kurtov uputio je molbu bosanskom valiji da ga oslobodi od plaanja dizje, obrazlaui svoju molbu tim, to se on ve vie godina nalazi u slubi sarajevske menzilhane, a od izvjesnog vremena bolestan je i nesposoban
" Da bi mogli pretstaviti kako je ovaj mjeseni porez bio vrlo visok, spomenuemo da je naprimjer Turban, sin Husejinov krajem juna 1557 g. u Sarajevu za 260 aki prodao dva vola Ilijasu, sinu Jusufovu. (Gazi Husrevbegova biblioteka, sidil 2, str. 172). Novembradecembra 1557 (safer 965 g.) jedan vo u Sarajevu prodan za 70 aki (Tarihi Enveri, sv. II, str. 134). Orijentalni institut, sidil br. 10, 23 a. " Isto, 38 a. Vidi dokumenat 7, str. 177. " Isto, 23 a. Vidi dokumenat 9, str. 178-179.

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemliama pod osmanskom vlau

149

za rad. Valija je i u ovom sluaju udovoljio molbi spomenutog Ciganina, naredivi 7 juna 1801 (25 I 1216) sarajevskom kadiji, dizjedaru i drugim funkcionerima da se spomenuti oslobodi od plaanja dizje!" U osmanskoj vojsci u borbama protiv Austrije u Posavini proljea 1788 godine nalazio se izvjestan broj Cigana iz Bosne. Za naroito pokazano junatvo u ovim borbama age i posada Novske tvrave zahtjevali su da se ovi Cigani oslobode od plaanja dizje. Nato je bosanski valija Beir-paa izdao nareenje sarajevskom kadiji i ciganskom dizjedaru da se 23 Ciganina oslobode od pll!,anja dizje. Za svakog je bilo izdano posebno nareenje o ovom oslobaanju. Svi su ovi Cigani bili muslimani. Meu njima se naprimjer spominje Murad-oglu (Muratovi) Mustafa, Ahmed-oglu (Ahmetovi) Salih, Sulejman-oglu (Sulejmanovi) Hasan, Duran Bajraktar-oglu (Bajraktarevi) Ahmed, Alija, ciganski buljubaa, Omer Kuduri i Pindo Ibrahlm.' 4 Da su i Cigani-muslimani podlijegali plaanju dizje, tomu jedini razlog moemo nai u injenici to su oni kao muslimani bili vjerski indiferentni, a to je za tadanja shvatanja dovoljno bilo da se pri oporezivanju oni tretiraju skoro kao i Cigani-nemuslimani. Na to nam ukazuje jedan kadiski hudet iz Bitolja, datiran poetkom aprila 1657 g. (polovina dumada Il. 1067 g.). Ovim dokumentom bio je rjeen spor izmeu Abdulkerima-elebije i hadi Ahmed-bega, sakupljaa ciganske dizje, s jednu stranu i hadi Hasana, potkivaa iz Bitolja, s drugu stranu. Prvi su od hadi Hasana zahtjevali da kao Ciganin plati dizju, a on je to energino odbijao, dokazujui da on uope nema nikakve veze s Ciganima. Tim povodom u ovu presudu je unesena rnuftiska det:izija po pitanju ubiranja poreza od Cigana iz koje uglavnom proizlazi da se dizja nee naplaivati ni od onih Cigana koji su muslimani i vre osnovne islamske dunosti, tj. vre pet dnevnih molitvi, hodoaste Kabu i koji s Ciganima nemaju nikakve veze, ni dodira. Prema tome, svi Cigani-muslimani koji se n~ pridravaju vjerskih propisa duni su bili da plaaju dizju. I na osnovu spomenute muftiske decizije bitoljski kadija je izdao nareenje da se od spomenutog hadi Hasana ne naplauje dizja.'" Omer-aga, ciganski dizjedar za teritorij Sarajevske nahije i kadiluka 1693/4 (1105 g.) sarajevskom sudu je tuio Ciganina Selima, sina Osmanova iz Sarajeva, koji izbjegava da mu plati dizju. Optueni je u svojoj odbrani izjavio da je on sin muslimana i da je i sam musliman, da stanuje u muslimanskoj mahali i da s mahaljanima,zajedno plaa terete (poreze); da ta vie zajedniki s muslimanima vri pet dnevnih molitvi i svoju djecu daje u mek teb da bi sa drugom djecom nauila Kuran; da se on bavi svojim poslom, a da mu se ena kloni stranih lica i da on na osnovu svega toga posjeduje deciziju i carsku zapovjest po kojoj je osloboen od plaanja dizje. Sud je uvaio gornje navode i dokaze optuenog i donio odluku da spomenuti dizjedar nema pravo da od njega trai dizju.' 6 Iz ova dva podatka proizlazi, da su Cigani muslimani naelno plaali dizju, a od dizje su jedino mogli biti osloboeni ako bi dokazali svo ju religioznost i revnosno vrenje vjerskih dunosti.
" "' biblioteci. "' 175. " 177-178, Gazi Husrevbegova biblioteka, sidil br. 40, str. 236. Vidi dokumenat 14, str. 184. Svi se ovi podaci nalaze na raznim stranama sidila br. 30 u Gazi Husrcvbegovoj Dr. Arhiv NR Makedonije u Skoplju, sidil br. 15, 38 a. Vidi dokumenat 5, stL 174Gazi Husrevbegova biblioteka, Tarihi Enveri, sv. IV. str. 152. Vidi dokumenat 8, str.

!O

150

Muhamed A. Muji

Osim ovoga imamo jo nekoliko podataka, iz kojih se da zakljuiti da vlasti ni najmanje nisu drale do vjerskog uvjerenja Cigana-muslimana, ili bolje rei, da su ih smatrale samo za nominalne muslimane. Naime, u nekoliko carskih fermana koji se odnose na ubiranje poreza od Cigana upotrebljena je ovakva stilizacija: Kiptiyan naminda olanlardan . . . To bi znailo: Od Cigana, koji su po imenu (nazovi) muslimani .. .'7 Da su vlasti s nepovjerenjem gledale na vjersko ubjeenje Cigana-muslimana, vidimo i iz injenice .da uz imena pojedinih Cigana uvijek bezuvjetno dolazi rije Ciganin, kao apozicija, dok uz imena drugih muslimana ne spominje se njihova nacionalna pripadnost. Takav je isti sluaj bio kad se vrio popis stanovnitva. Tu nailazimo da se posebno iskazuju muslimani, a posebno Ciganimuslimani. 48 Poznato je da su se prihodi od dizje uglavnom troili u vojne svrhe, ali na materijal pokazuje da su se iz dizje ubirane od Cigana isplaivale prinadlenosti slubenika nekih damija i medresa. Tako je izmeu 10-20 avgusta 1648 g. (kraj redepa 1058 g.) Ishak-halifi izdan carski berat za vrenje profesorske dunostj. u hadi Velijinoj medresi u Mostaru sa dnevnicom od 31 ake, koja e mu se isplaivati iz ciganske dizje damata Kurt, koji pripada Mostaru.' 9 I slubenici sultan Sulejmanove damije u Blagaju isplaivani su iz dizje ubrane od Cigana. Tako naprimjer u dekretu izdanom 24 septembra 1769 (23 dumada I 1183 g.) stoji da e se dnevnice novopostavljenom propovijedniku (vaiz) spomenute da.mije ejh Mehmed Arifu, sinu Mehmedovu, koji je na tu dunost postavljen nal.):on smrti njegovog brata profesora ejh Muhamed ef. isplaivati iz ciganske dizje, ubrane u Hercegovini. 50 S istim prinadlenostima, koje se imaju isplaivati iz istih izvora, 9 decembra 1796 (8 dumada II. 1211 g.) carskim beratom je za propovijednika iste damije postavljen ejh Alija. 51 Sultanovim beratom od 20 oktobra 1839 (ll abana 1255) Osman-halifa je postavljen za imama i hatiba spomenute damije sa dnevnicom od 19 aki, koja e mu se isplaivati iz ciganske dizje u brane u Bosni, a blagajski kadija je krajem februara ili poetkom marta 1846 (kraj rebia I 1262 g.) izdao hudet kojim se zvanino potvruje da je spomenuti Osman na ime vrenja gornjih dunosti za 1845/6 (1262 g.) primio 42 groa iz ciganske dizje." 2 Iz jednog dokumel?-ta u sidilu sarajevskog suda iz 1794/5 (1209 g.) saznajemo da je .hatib ejh Ahmed-elebijine damije u Sarajevu svoju dnevnicu od 15 aki primao iz cigan$ke dizje u Bosni. 53 Pitanje ubiranja poreza uope od Cigana pretstavljalo je problem finansiske politike Osmanske imperije kroz cijelo vrijeme njene vlasti u jugoslovenskim zemljama. Cigani su kao nomadski elemenat, uglavnom, stalno bili u pokretu, a u koliko moda neki od njih i nisu bili, dogaalo se da su u vrijeme ubiranja poreza bjeali sa svojih prebivalita, da bi izbjegli plaanje poreza. Time su u
" Dr. Arhiv NR Makedonije, sidil br. 28, str. 80, sidil 27 str. 117-118. " Orijentalni institut, br. 3123. 9 " Isto, sidil br. 3, 26 a. " Isto, sidil br. 50, 15 b. " Isto, sidil 55, 31 b. " Isto, sidil 57, 15 a. " Gazi Husrevbegova biblioteka, sidil br. 35, str. 42.

Poloaj ciganfl u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlau

15i

veliko bile nanoene materijalne tete dravnom fiskusu, a pojedinci se nisu htjeli primati zakupa ciganskih poreza. Tako iz fermana od 9 novembra 1694. (21 reb. I 1106 g.} saznajemo da se posljednjih nekoliko godina niko nije htio primiti da ubire ciganske poreze na podruju bosanskog, zvornikog i klikog sandaka, jer im je vrlo teko bilo utjerati poreze od Cigana. 54 Zato od XVI vijeka nailazimo na uputstva i nareenja viih organa vlasti, kako da se obezbijedi naplata poreza od pojedinih Cigana makar oni i odbjegli sa s,rojih prebivalita, ili od onih Cigana k oji budu tvrdili da su porez platili na drugom mjestu, odnosno da su ma iz kojeg drugog razloga osloboeni od plaanja poreza i slino. Najiscrpnija uputstva za ubiranje ciganskih poreza sadrana su u jednom fermanu iz 1564 g. (972.}; gdje se izmeu ostalog kae: Kad Cigani, koji su ubiljeeni u defter pobjegnu sa svojih mjesta i nastane de po gradovima, selima, na mulk i na vakufskim imanjima ili na nekim drugim mjestima, tad su njihove dematbae, ehaje i njihovi roaci duni da zahtijevaju od lica, koja su u defter ubiljeena kao njihovi 1amci (kefiller}, da ih pronau i dovedu i da se od njih naplati porez. Kad se od nekih Cigana, koji nisu uneseni u defter, z~trai da plate porez, i oni odgovore: Platili smo na drugom mjestu tad su duni da to dokau zvaninom priznanicom (hudet ve tezkere). Meutim, ako neki Cigani prilikom ubiranja poreza odgovore: Mi se kao raja vodimo na izvjesnom vakufskom, odnosno na mulk imanju i da su iz tog naslova osloboeni od plaanja poreza, nareuje se da je i tu tvrdnju potrebno provjeriti. GG Ni gornji, ni ma koji drugi nama poznati zakon ne regulie prava Cigana u Osmanskoj imperiji. O njima tek moemo saznati iz drugih istoriskih izvora. Mi smo prouavajui ovo pitanje na osnovu domaih turskih izvora doli do ovih rezultata. Cigani su uivali graanska prava. Drava je pruala pravnu zatitu i zadovoljtinu svakom Ciganinu, koji je bio fiziki povrijeen. Evo nekoliko primjera o tome. Ciganin Memko, sin Radosavov krajem jula ili poetkom avgusta 1565 (poetak muharema 973 g.) sarajevskom sudu je tuio Ciganina Pirnana, sina Vukobradova koji ga je noem ranio u nogu i nogom udario u lea. 50 Ciganin Kurt iz Prilepa bitoljskom sudu je tuio neka lica koja su ga napala i oduzela mu neke vrijedne stvari. I pored toga to su neki seljaci iz istoga sela iz kojeg su bili optueni, branili ih, ipak je sud uvaio tubu Ciganina Kurta i izjave njegovih svjedoka. 57 1650. (1060 g.) Ciganin Stojan, sin Jovanov iz ciganske mahale u Bitolju sudu je tuio nekog Marka koji ga je noem ranio i zahtijevao je, da se u sluaju, ako bi on podlegao od nanesene rane, sudski goni jedino optueni Marko. Nakon to je sud proveo istragu, uvaio je optubu imenovanog Ciganina Stojana."8 Kad je prilikom svadbe Sinanovia Saliha iz Zabice, ljubinjski kadiluk, u Vlahoviima poginuo Ciganin Sulejman, njegova majka i ena podnijele su pretstavku bosanskom valiji, molei ga da se ubica pronae i kazni. Nato je valija 13. novembra 1780. (16 zulkade 1194 g.) izdao nareenje ljubinskom kadiji i ostalim
" "' " "' " Orijentalni institut, sidil br. 10, 66 a. Gazi Husrevbegova biblioteka, sidil br. 2, str. ll. Isto, str. 370. Vidi faksimil l, str. 145 i dokumenat l, str. 171. Dr. Arhiv NR Makedonije, sidil br. 6, str. 42 b. Isto, sidil br. ll, str. 88. lO*

152

Muhamed A.

Muji

lokalnim organima vlasti da se u spomenutom selu i na drugim mjestima koja se smatraju sumnjivim provede potraga za ubicom, da se uhvati i da se predvede Bosanskom divanu da se kazni zasluenom kaznom. 59 Imamo i jedan ovakav sluaj. Kad je jedan Ciganin za poinjeno krivino djelo ubistva po postojeim propisima bio zasluio smrtnu kaznu (kisas), najvie dravno rukovodstvo pokuava sugerisati strankama da se nagode, odnosno da oteena stranka oprosti Ciganinu koji je poinio ubistvo. Tako je postupila Porta fermanom datiranim izmeu 4-14 februara 1850 (kraj rebia I. 1266 g.) Tu se stavlja do znanja bosanskom valiji Mehmed Tahir pai, bosansko-brodskom naibu i muftiji i ostalim mjerodavnim organima vlasti ako bi otac ili nasljednici pokojnog Pavla, sina Stipanova, iz Odaka, derventski kadiluk, koga je hotimino ubio Ciganin Mehmed, sin Omerov, iz Dervente pred sudom pristali da se ubici oprosti, odnosno ako bi se s njim nagodili, u tom sluaju bi otpalo da "Se nad njim izvri smrtna kazna, a trebalo bi i po postojeim zakonima regulisati pitanje krvarine (diyet). I zbilja 13 marta 1850 (28 rebi II. 1266 g.) otac poginulog odrekao se da se nad spomenutim ubicom izvri smrtna kazna, bez da je zahtijevao ikakvu novanu naknadu, te je o tom podnesen izvjetaj u Carigrad. 60 Imamo nekoliko podataka iz kojih se vidi da je vlast intervenisala i poduzimala potrebne mjere da se zatite i druga prava Cigana. Mi emo samo navesti ova dva podatka iz kojih e se to jasno uoiti. Dok je Ciganin Halil iz sela Ramske, travniki kadiluk bio u Travniku u zatvoru, Ciganin Zejni! i Agan iz Busovae odveli su njegovu enu, koja se odlukom vlasti do njegovog izlaska iz zatvora nalazila kod njegova tasta .. I kad su protekla etiri mjeseca od njegovog izlaska iz zatvora, on ll decembra 1870. (17 ramazana 1287 g.) upuuje pretstavku Bosanskom vilajetu, molei da se spomenuti Cigani predvedu Divanu na odgovornost i da mu se povrati ena. Valija je tog istog dana ovu pretstavku uputio Medlisi-dinajetu za okrug, da bi o tom dao svoje miljenje. I Medilis je opet istog dana donio odluku da se po ovom predmetu uputi dopis Fojnikom kajmekamluku, u ijem se sastavu nalazi Busovaa. Nakon toga valija istog datuma izdaje nareenje da se dopis U'"'uti snomenutom kajmekamluku to je i uinjeno. 61 Iz ovog dokumenta se vidi da su vlasti Ciganima ne samo pruale zatitu, nego da se je ovaj sluaj rijeio neshvatljivom brzinom. Jedna grupa od 30 Cigana s Osmanskim pasoima bila je otputovala u Brinidzij. Meutim, 1874 (1291) poslanik Osmanske imperije u Rimu javlja Porti, da je ova grupa, kao i jo 89 Cigana protjerano iz Italije, jer: nisu imali sredstava za ivot. Nato je Veliki vezir uputio telegram svima vilajetima koji se nalaze na obalama mora, u kome se istie da je povodom ovih dogaaja potrebno da se Ciganima koji ne budu imali sredstava za ivot zabrani odlazak u inostranstvo. Bosanski ajalet je ovo nareenje proveo u ivot, naredivi svim svojim nodrunim organima da se pridravaju ovog nareenja, a Uprava mulk - imanja vodila je evidenciju o imovnom stanju Cil!ana i davala potrebne podatke kad je to bilo potrebno. 02
" Orijentalni institut, sidil br. 15, 37 b. Vidi dokumenat 13, str. 183-184. " Isto, sidil br. 36, 32 b. Vidi dokumenat 18, str. 189-191. " Isto, Vilajetski arhiv, br. 22170. 62 Isto.

Poloai cigana u iu<!oslovenkim zemljama nod osman<kom vl'lu

153

igani su mogli uestvovati u privredi. Nismo naili ni na jedan podatak iz koga bi se moglo zakljuiti da su im vlasti zabranjivale da se bave izvjesnom vrstom poslova. Samostalno su raspolagali svojom imovinom. Pred sudom su sklapali kupoprodajne ugovore i poklanjali svoju imovinu. Sud je takoe vodio njihove ostavinske rasprave, postavljao skrbnike maloljetnoj djeci i iste razrijeavao dunosti. Evo jednog primjera kako je sarajevski sud postupio u jednom sluaju kad je skrbnik nesavjesno upravljao imovinom jednog maloljetnika. Sud je bio postavio nekog Ciganina Hasana za skrbnika maloljetnom Osmanu, sinu umrle Ciganke Fatime. Maloljetnikova rodbina se alila sudu na ovog skrbnika da ne vodi dovoljno rauna o tienikovoj imovini, istaknuvi da .je skrbnik za 30 groa prodao jednu maloljetnikovu kuu, koju je on od majke naslijedio i da je tako 100% otetio tienika. I na njihov zahtj e v, sud je nako:1 to je utvrdio da se soomenuti skrbnik nesavjesno odnosi mema maloljetnikovoj imovini, donio odluku da se isti svrgne s te dunosti, a da se na njegovo mjesto postavi neki Husejin."~ Ovaj i mnogi drugi podaci govore da je sud skoro redovno ciganskim maloljetnicima za skrbnike postavljao same Cigane. Samostalno su ureivali svoj internni ivot. Meusobno su se enili i udavali. Brakove su sklapali pred sudom pod potpuno istim principima koji su vrijedili i za ostale brane drugove. Sud je donosio odluke i o razvdu njihovih brakova, o isplati vjenanog dara eni (mehr) i o alimentaciji. Nismo naili ni na jedan propis, niti na ma kakav podatak koji bi nam ukazivao da se je Ciganima zabranjivala upotreba njihovog jezika, vrenje starih obiaja i svega onoga to je specifino njihovo. Da bi pravilno mogli ocijeniti odnos osmanskog feudalnog drutva u jugoslovenskim zemljama prema etnikoj grupi Cigana smatramo da je potrebno dati i jedan letimian pogled o odnosu nekih evropskih drava toga vremena prema Ciganima. Pojava Cigana u evropskom feudalnom drutvu izazvala je buru negodovanja, prezrenja i progona. To je bila posljedica tadanjih nazadnih gledanja na ovjeka i odreivanja njegove vrijednosti i mjesta u drutvu. Evropsko feudalno drutvo u Ciganima je gledalo, blago reeno, graane drugog reda, koji nisu dostojni da uivaju ikakva graanska prava, niti da ak ive u njihovoj sredini.. Otud je istorija Cigana u nekim zemljama puna robovanja, muenja i progona. Spomenuti dokumenat Mirete, kojim on osnauje donaciju nekog svoga pretka uinjenu manastiru Tismana, kojom je manastiru pored ostalog poklonio i 40 ciganskih porodica, kao i donacija cara Duana oko 1348 godine koju je uinio manastiru Arhanela Mihaila u Prizrenu, ukazuju na teak poloaj Cigana u balkanskim zemljama u predosmanskom periodu. Jedan savremenik i oevidac tekog poloaja Cigana u Rumuniji iz XIX vijeka, priao je, da su to bila ljudska bia, koja nose lance na rukama i na nogama, a neki ak i gvozdene karike, utvrene oko vrata. Svirepi boj, osuda na glad, zatvaranje u naroite hapsane, izbacivanje golih u snijeg ili u smrznutu rijeku, to je bila sudbina sirotih Cigana. Nije se pazilo ni na porodinu svetinju i vezu. Zena je oduzimana od mua, ki otrzana od roditelja, djeca otkidana iz roditeljskih naruja, odvajano je jedno od drugog i prodavano kao stoka na sve etiri strane Rumunije. Ni humanost, ni religija, ni graanski zakon ne imaahu razumjevanja za ova sirota bia. Strano je to bilo vidjeti."'

" Gazi Husrevbegova biblioteka, sidil br. 38, str. 12. " Tihomir orevi, Iz Srbije kneza Miloa, II. 117-118.

154

Muhamed A.

Muji

Drugi jedan savremenik je priao da su boljari u Rumuniji neogramceno raspolagali sa svojim Ciganima. Na sve mogue naine su ih muili, ali ih nisu smjeli ubijati, ni vjeati, a jedinu obavezu prema njima imali su, to su im davali stan, odijelo i hranu. >>Bez toga bi oni uostalom morali propasti, a gubitak ma i jednog roba bio je tetan jer je svaki pretstavljao veliku vrednost. Bogatstvo boljara raunalo se po broju Cigana koje imaju. 63 Cigani su u Austrougarskoj monarhiji u doba vladavine Marije Terezije i njenog sina Josipa Il. preivljavaliteke dane. Marija je 13 novembra 1761 godine donijela dekret, kojim se zabranjuje upotreba imena Zigeuner., a da se Cigani u budue imaju zvati die Neubauer, a 27 novembra 1767 donijela je nove naredbe koje duboko zadiru u ivot ciganske porodice i koje za cilj imaju likvidiranje etnike grupe Cigana kao takve i njeno germanizovanje. Evo nekoliko tih nareenja: Ciganska djeca e se oduzeti od roditelja i predae se kranskom graan stvu i seljatvu na odgoj, da naue zanat, odnosno da se osposobe za zemljoradnike poslove. Skrbnici e od drave dobijati novanu pomo za izdravanj ove djece ito: za djevojicu do 10 godina i za djeaka do 12 godina dobivae po 12 fl., a za djevojicu od 10-14 godina dobivae po 14 fl. godinje. Zabranjeno je da se Cigani meusobno ene. U sluaju da se Ciganka bude htjela udati za nekog domaeg ovjeka, morae donijeti potvrdu da je marljivo sluila u kui kojeg plemia, graanina ili seljaka i da j upuena u naela katolike vjere. Ispuni li sve te uslove, tad joj se istom moe dati odobrenje za sklapanje braka, a drava e joj uz to dati miras u iznpsu od 50 forinti. Djaci iznad 16 godina uzimae se u vojsku, a slabiji i svi od 12 do 16 godina uputie se na zanat. Zabranjeno je da se Cigani klatare i vlasti e voditi konskripciju o njima. 116 U naredbi Josipa II. koji je nasta vio politiku 1;voje majke, izmeu ostalog j stajalo: Ciganima se zabranjuje da u budue imaju svoje posebne starjeine. Cigansku djecu po navrenoj etvrtoj godini treba bar u svake dvije godine porazdijeliti u oblinja mjesta. Zupnici e se starati za njihovo prosvjeivanje. Moraju primiti nonju svoga sela. Ciganskim jezikom ne smiju se sluiti, jer e inae za svaki sluaj biti kanjni sa po 24 batine. Zabranjeno im je da mjenjaju imena, a ciganske kue moraju imati kuni broj. Kovakim zanatom smiju se baviti samo oni Cigani koji vlastima dokau da je to potrebno i korisno. I sviranje im je bilo ogranieno. Oni, koji su krepki, neka ne ive kao mjetani, nego kao posluga. Cigani, koji svojevoljno budu naputali svoja mjesta tretirae se kao vagabundi, a djeca koju takvi roditelji ostave smatrae se kao siroad. 67 Zabiljeeni su strahoviti progoni Cigana i u Francuskoj, paniji, Engleskoj, Poljskoj i u nekim drugim zapadnim i centralnim evropskim zemljama. Meutim, Cigani u Maarskoj bili su neto zatieniji. 68 Miljenja smo, da su jednim dobrim dijelom vojni interesi Osmanske imperije diktirali ovakvu neto v~u irokogrudnost osmanske vlasti u naim jugoslovenskim, kao i u ostalim balkanskim zemljama. Za voenje osvajakih ratova po
"' Isto, str. 118. 66 Josip Matasovi, Cigani u doba terezijanstva i jozefinizma, Narodne Starine, Zagreb, 1928, str. 200. "' Isto, str. 200-201. " Serboyanu, spomenuti rad.

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom

vlau

155

Srednjoj Evropi, kao i za kasnije borbe de fanzivnog karaktera Carevina je trebala ogromnu ljudsku snagu, koju je jednim dobrim dijelom mogla nai meu Ciganima. Izgleda da su Cigani uestvovali ak i u prvim vojnim pohodima Osmanlija na Balkanu i u Srednjoj Evropi. Na to nam ukazuje izvjetaj Gererdusa de Collisa od 16. juna 1470 godine, u kome se spominje, da je vie od 20.000 Turaka skoncentrisano u Modrui, u blizini Senja i da svakim danom raste broj Cigana, Morlaka, Bosanaca i drugih, koji pretstavljaju jednu udruenu snagu za pohod u pljaku. U izvjetaju se dodaje, da ima, kako se pria, 10.000 pionira, ali da se ne zna ta namjeravaju uiniti. 69 I sami Ciganski sandak, koji je ve 1530 godine postojao u jugoistonom dijelu Batkanskog Poluostrva uspostavljen je da bi u ovakvoj jednoj organizaciji Cigane drali na okupu i u datim momentima da bi ih upotrijebili za velike ratne operacije. 70 Osim toga citiranim zakonom bilo je odreeno u kojim e vojnim formacijama u sluaju rata uestvovati visoki dravni funkcioneri (timarnici i zaimi), koji upravljaju nad Ciganima, sa njima podreenim ljudstvom. Kako izgleda, Cigani su u balkanskim zemljama pod osmanskom vlau imali neku vrstu svog utoita, gdje su bili ipak neto mirniji i vie poteeni od progona. U toj injenici bi mogli i nai razlog da danas na Balkanskom Poluostrvu, uraunavi i Maarsku i Rumuniju, ima oko l milion Cigana, od ukupnog njihovog broja u svijetu koji se kree od 3-5 miliona.H

ZIVOT I ZANIMANJE CIGANA

Turski materijal pokazuje da je veina Cigana u naim zemljama za vrijeme osmanske vlasti ivjela ergakim nainom ivota, a da se tek jedan manji dio stalno bio naselio u pojedinim mjestima. Izgleda da su Cigani u Makedoniji ipak u neto veem broju stalno bili naseljeni u pojedinim mjestima nego to je to bio sluaj s Ciganima u Bosni i Hercegovini. I iz jednog izvjetaja bosanskog biskupa Maravia o stanju u njegovoj biskupiji iz 1655 g. saznajemo da su Cigani ivjeli skitaki!p. nainom ivota. Govorei o sastavu stanovnitva na podruju svoje biskupije on izmeu ostalog veli da Cigana ima svuda (di Zingani si trova per tutto). 72 Cigani su lutajui od mjesta do mj esta po Bosni i Herceg9vini esto pravili nerede i nanosili tete ostalom stanovnitvu. O tome nam govori vei broj dokumenata iz kojih se vidi da se bosansko-hercegovako stanovnitvo tui bosanskim valijama na nerede i tete koje im prave Cigani-ergai i mole ih da vlasti poduzmu mjere da bi se stanovnitvo .;:atitilo. Na jednu ovakvu pritubu stanovnitva iz jajakog kadiluka valija je izdao nareenje jajakom kadiji da se sa podruja njegova kadiluka protjeraju svi Cigani koji su sa strane doli. 73
" " " " " Makuev, Istoriski spomenici Junih Slovena, II. str. 166. T. Giikbilgin, spomenuti rad, str. 423. Hrvatska Enciklopedija, Zagreb, 1942, sv. III, str. 748. P. Eusebius Fermendin, Acta Bosnae, Zagreb 1892, str. 476. Orijentalni institut, sidil br. 10.

156

Muhamed A.

Muii

Stanovnici Gornjeg Vakufa alili su se bosanskom valiji hadi Salih-pai na Ciganina Mustafu koji je ope poznat kao nevaljalac. On je izvrio mnoge krae, kako u njihovom mjestu, tako i u drugim okolnim mjestima, gdje mu se god za to ukazala prilika. Zato su oni zahtjevali od valije da se spomenuti Ciganin protjera iz njihova mjesta, a da se njegova kua razori. 74 Ni gonjenja, ni kanjavanja ovakvih Cigana uvijek nisu donosila eljene rezultate. Ni najstroije mjere na neke od njih nisu odgojno djelovale. Zato su vlasti bile prinuene da pronalaze specijalne forme, da bi ovakve Cigane stalno naselili i vezali za izvjesna mjesta i da bi se tako bavili korisnim poslovima. U Ljubinju su prije 8 septembra 1779 g. (26 aban 1193) neki ljudi pred vlastima jamili za tamonje Cigane da e se stalno tu nastaniti i da e se baviti svojim poslom. Meutim, iz valijine bujuruldije datirane gornjim datumom saznajemo da ovi Cigani nisu potivali ni garancije koje su za njih dali njihovi jamci, nego su ostavljali svoje zanate i ponovo se odavali ergakom nainu ivota i nanosili tete ostalom stanovnitvu. Zato je valija tim povodom naredio ljubinjskom kadiji i drugim pretstavnicima tamonje vlasti da se ovi Cigani pronau, uhvate i kazne, a uz to da nau jamce, ali sad se naglaava pouzdane jamce, koji e pred vlastima za njih garantirati, a da se Cigani, koji ne budu imali jamce, predvedu Bosanskom divanu.7 6 1805. (1220) bos11115ki valija je izdao nareenje fojnikom, visokom, novopazarskom, rogatikom, ajnikom, plevaljskom, prijepoljskom, novovarokom, srebrenikom, kladanjskom i vlasenikom kadiji da se uhvate Cigani koji na podruju njihovih kadiluka hodaju od sela do sela i da se od njih uzmu jamci koji e garantirati da se vie nee klatariti, i da po tom o svemu tome njega obavijeste. 76 Meutim, iz bujuruldije bosanskog valije datirane 15 juna 1820 (4 ramazana 1235 g.) saznajemo da su i iz ovih kadi! uka Cigani, koji su se bili obavezali da e se stalno nastaniti i baviti kovakim zanatom, prekrili datu rije i ponovo se odali skitakom nainu ivota.17 Sultanovim fermanom od 28. III. 1845 g. upuenom kadijama na podruju Bosanskog sandaka bilo je odobreno da se Cigani nasele, gdje god to budu eljeli; da im se za vrijeme sezone izdaju propusnice da mogu putovati u granicama sandaka, bavei se zanatom, ali s tim da ne prave tetu. Istim fermanom bilo je nareeno kadijama i drugim funkcionerima u ovom sandaku da u koliko je to mogue da Cigane privikavaju na zemljoradnju, da bi ih, valjda, tako vezali za jedno mjesto. Ovi i slini podaci govore da vlastima nije uspjevalo da za jedno due vrijeme jedan veliki dio Cigana-nomada zadre na jednom mjestu, a pogotovo da im nije ilo za rukom da ih priviknu i pridobiju da se bave zemljoradnjom. U nareenjima pojedinih valija, u kojima se govori o nomadskom ivotu Cigana i o tetama koje neki od njih nanose ostalom stanovnitvu na podruju Bosne i Hercegovine, naglaava se, da su ove tetne pojave u krv ule i srasle s Ciganima i da se ovakvi pojedinci moraju pronalaziti i kanjavati, da bi se osigurao red i bezbijednost u zemlji. Meutim, pregledani istoriski materijal, koji se odnosi na Cigane u Makedoniji, ne daje nam ni jednog podatka na osnovu kojeg bi se moglo zakljuiti da
" Dr. Arhiv NR Bosne i Hercegovine, turski dokumenti br. 434. " Orijentalni institut, sidil br. ll, 47 b. Vidi dokumenat 12, str. 182-183. " Gazi Husrevbegova biblioteka, sidil br. 45, str. 8. 77 Isto, sidil 60, str. 62.

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlau

157

su i tamo kao i u Bosni i Hercegovini poduzimane mjere da bi se Cigani prisilili da se stalno nasele na pojedinim mjestima. Cinjenica, da meu naim materijalom nema ni jedne pretstavke tamonjeg stanovnitva koja bi bila upuena protiv Cigana koji prave nered i nanose tete, dovoljna je, da opravdano moemo pretpostavljati da nije bilo razloga da se mirni Cigani prisiljavaju na stalno naseljavanje u pojedinim mjestima. Kako rekosmo, jedan manji dio Cigana naseljen je bio u gradovima. Mada su Cigani uivali pravnu zatitu, ipak se iz raspoloivog materijala da zakljuiti da je tadanje drutvo prijekim okom gle dalo na njih. Zbog toga su oni ivjeli izolovanu od ostalog gradskog stanovnitva, u specijalnim svojim etvrtima (kiptiyan mahallesi), u koje je rijetko ko prodirao sa strane. Samo kao primjer navodimo da je ovakvih etvrti bilo u Bitolju, Skoplju, Banja Luci, Travniku, Visokom i po drugim naim mjestima koja su bila pod osmanskom vlau. U Sarajevu su naprimjer Cigani bili skoncentrisani oko Alipaine, ejh Magribijine, Tavili hadi Mustafine i hadi Turhanove damije. To znai, da je veina Cigana nastanjenih u Sarajevu ivjela na zapadnoj periferiji tadanjeg Sarajeva, tj. danas po prilici na podruju od Alipaine damije-Vojna bolnica-Marin Dvor-Miljacka do iznad Gradske elektrane, dok je jedan dio njih bio naseljen na Mahmutovcu ispod Trebevia Izgleda da se Ciganska mahala u Mostaru u vrijeme osmanske vlasti nalazila u Ilikoj ulici, jer smo naili na nekoliko podataka da su oni ivjeli u Baba Beirovoj mahali, to danas, uglavnom, odgovara spomenutoj ulici. Cigani su imali specijalne svoje zajednice (demati), na elu kojih su stajale ceribae. U nekoliko fermana smo naili da je bilo nareeno da se po starom obiaju na svako 50 Cigana postavi po jedan ceribaa i da oni meusobno jedni drugima budu jamci.78 Iz nama dostupnog izvornog materijala nismo mogli sagledati kakve su sve dunosti imale ceribae. Jedino, kao to smo to ranije" spomenuli, oni bi bili odgovorni ako se od pojedinih Cigana nije naplatio porez. Tad su morali poduzimati potrebne mjere da bi se porez utjerao i da bi se odbjegli Cigani uhvatili i povratili. Ranije je bilo govora da je u jugoistonom dijelu Balkanskog Poluostrva postojao ak zaseban Ciganski sandak (C,:ingene sancagi), o ijoj organizaciji ne bi eljeli govoriti, s obzirom da se prostirao izvan teritorija naih jugoslovenskih zemalja. Samo emo napomenuti, da je uprava nad Ciganima u ovom sandaku, kao i nad Ciganima u naim jugoslovenskim zemljama, bila u rukama visokih dravnih funkcionera, timarnika i zaima. Posebnu ulogu su odigrali ciganski dizjedari (haralije). Oni nisu bili samo finansiski organi kojima je dunost bila da ubiru poreze od Cigana, nego su istodobno vrili i jedan dio upravno-administrativne vlasti nad Ciganima. Jed.an dosta veliki broj dokumenata (bujuruldija), koji se odnose, ne samo na ubiranje poreza od Cigana, nego i na neka druga pitanja iz ciganskog ivota, naslovljen je bio kako na pojedine kadije i druge funkcionere vlasti, tako i na ciganske dizjedare, iz ega se vidi da su i ovi vrili neke upravno-aimini strativne poslove. Vlast i sila ciganskih dizjedara (haralija) do punog izraaja dola je u izreci: Ako je i car, nije ciganski aralija. Naime, kad je neko upozorio nekog Ciganina da ustane i skloni se s ulice, jer ide car, on se posluio ovom izrekom.'"
" Dr. Arhiv NR Makedonije, sidil br. 28, str. 80-81, Orijentalni institut, sidil br. 23, 42 a. " Tihomir orevi, Iz Srbije kneza M iloa.

158

Muhamed A.

Muii

Kako je tadanje drutvo prijekim okom gledalo na Cigane, oni su uglavnom bili sami na sebe. Njihova vrlo tijesna meusobna povezanost manifesto. vala se u raznim vidovima, poevi od Ciganskih etvrti, pa dalje. Meusobno su se skoro uvijek enili i udavali tako da su vrlo rijetki sluajevi da oba brana druga nisu bila Cigani. Ne samo da su brani drugovi skoro redovno bili sami Cigani, nego su i svjedoci i opunomoenici pri sklapanju ciganskih brakova isto tako gotovo redovno opet bili ciganskog porijekla. I kad se radilo o tzv. kefilemi za Cigane i tada su uglavnom sami na sebe bili upueni. Samo kao primjer donosimo ovaj podatak o meusobnoj kefilemi Cigana u Ljubinju. Jusuf-baa je jamac za Ciganina Mustafu Mustafa je jamac za Ciganina Saliha Abdulah Mori je jamac za Ciganina Sabana Mustafa Kaji je jamac za Moria Abdiju Osman Gui je jamac za svoga sina Husejina Abdija Mori je jamac za Hasana Guia80 Iako je tano, da se na Cigane prijekim okom gledalo, ipak meu izvornim materijalom nismo mogli nai podataka iz kojih bi se vidjelo da je ostalo stanovnitvo prema njima grubo postupalo, da im je pravilo ma kakve neugodnosti i slino. Naprotiv', imamo vei broj podataka da su izmeu Cigana i ostalog stanovnitva postojali normalni, dobri odnosi. To se naroito dobro dade uoiti kroz mnogobrojne zapisnike sa ostavinskih rasprava u kojima nailazimo vrlo mnogo podataka da su pojedinci Ciganima davali kredite, ili u gotovom novcu ili u nekoj vrsti robe. Naili smo ak i na dva podatka da je i vakuf nekim Ciganima davao kredite. Tako u sidilu bitoljskog suda iz 1656 (1067) spominje se da je Ciganin Mio, iz Prilepa, dobio kredit od Mahmud-agina vakufa u Bitolju i od Ibrahimaueva vakufa, takoe u Bitolju. Budui da on ove kredite nije bio isplatio u odreenom roku, to su mu nekretnine bile stavljene pod teret i kuu je morao prodati za 3.600 aki da bi povratio po 1.000 aki duga i Mahmudaginom i Ibrahim-auevom vakufu. 81 Interesantno je ukazati na injenicu da su spomenuti vakufi kredit davali i Ciganima-nemuslimanima, kao to nam ovaj podatak govori. Interesantan je sluaj da je nekoliko seljaka-krana iz sela Duboice, ljubinjski kadiluk 10 marta 1800 (13 evala 1214 g.) pred sudom u Ljubinju jedan za drugog dalo garanciju da oni nisu imali nikakva udjela, niti su ma ta krivi za uginulu kobilu Ciganina Sabana iz istog sela. 82 Cigani su. vrlo mnogo stupali u brakove. Jedan veliki dio ciganskih brakova bio je labav. Zbog tekog materijalnog stanja i primitivnosti vrlo je esto dolazilo do .branih sporova, koji su se obino zavravali raskidom brane zajednice. Nisu rijetki sluajevi da su se pojedini Cigani ponovno vjenavali sa istom enom. Jednim i letiminim pogledom ma u koji sudski sidil ovjek moe lako dobiti utisak da je kod Cigana, obzirom na njihovu malobrojnost, moda relativno vie dolazilo do razvoda braka nego kod ma kojih drugih branih drugova. Rijetki su sluajevi da su Cigani-muslimani ivjeli u poligamiji, kao to je bilo sluajeva kod drugih muslimana, jer im je nemogue bilo izdravati jednu takvu porodicu. Sud je Cigankama-rasputenicama odreivao alimentaciju, koja je zavisila od materijalnog stanja
upueni

" Orijentalni institut, sidil br. 16, 61 b. " Dr. Arhiv u Skoplju, sidil br. 13, str. 31. " Orijentalni institut, sidil 13, 37 b.

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlau

159

njenog mua; izdavao je nareenje o isplati mehra (vjenani dar) eni u onoj visini za koju se njen brani drug prilikom sklapanja braka obavezao da e joj isplatiti u koliko doe do raskida brane veze njegovom krivicom. Ope je poznato da je kovaki zanat uvijek bio glavno zanimanje Cigana. Prema njihovoj predaji to je neka vrsta svetog zanata, koji im je od boga dat. Oni dre da se ovim zanatom prvi poeo baviti svetac Daut Ali Seljam (car David). On je rukom kovao gvoe. Jednoga dana poslao je svoga kalfu da odnese meso njegovoj eni. Kalfa tom prilikom vidi mali prst desne ruke njegove ene. Kako su ene u ono doba od glave do pete bile pokrivane, to je ovim prilikom zakon bio oskrnavljen i vrue gvoe poelo je pei Dauta Ali Seljama. Kako je to bio sveti ovjek, on odmah sazna za uzrok tome i napusti posao. Od tada ivio je provodei vrijeme u molitvi. 83 Cigani-kovai ili su od mjesta do mjesta, a bilo ih je koji su imali svoje radionice u pojedinim mjestima. Tako se zna da je u zadnje vrijeme osmanske vlasti u Makedoniji u Skoplju bilo 40 e iganskih kovakih radionica. Imali su i svoje udruenje. Na elu udruenja stajao je ustabaa. On nije radio, nego su ga svi majstori (pirnea) plaali. On je imao zadatak da svakog majstora bralli pred ~lastima i pravo da svakome razrui odak, ako u petak radi. Uoi petka svaki poisti radionicu, uredi alat i zapali svijeu, na nakovnju i na odaku. One gore cijele noi. U petak su se Cigani-kovai okupljali u jednoj kui, koja je bila u ulici Jug Bogdana. Tu su spremali halvu i druge slatkie, zajedniki su jeli i razgovarali do podne. Vodili su rauna o 'polaganju kalfinskog i majstorskog ispita. Ovom ispitu prisustvovao je i dravni inovnik iz Carigrada, koga su zvali aubabom. Dolazio je oko !lindana. Samo primanje naunika bilo je skopano sa izvjesnim ceremonijama. Naunik je morao, kad prvi put doe, da majstoru poljubi ruku, nogu i mein, da se nad njim zakune, da nee napustiti zanat. Kod pritinskih kovaa bio je obiaj da naunik prvi put u radionicu dolazi u dugakoj bijeloj koulji. Provue se ispod nakovnja s desne strane i majstoru poljubi ruku i nogu. Kad naunik kod majstora ostane 10-15 godina, tad stie pravo da polae ispit za kalfu. Praktini dio ispita polae pred majstorima i ustabaom, a usmeni dio ispita polae pred aubabom. Kad poloj ispit, od aubabe dobije destur (svjedodba), a kalfa tom prilikom aubabi daje boaluk i svima majstorima poljubi ruku. Majstorom je mogao postati onaj kalfa, koji je imao trideset godina. I njegov ispit je slian kalfinskom ispitu. Nakon poloenog ispita novi majstor pored destura dobija i mein kao znak da moe otvoriti samostalnu radionicu. 84 Cigani kovai, kako rekosmo, imali su svoje radionice u pojedinim mjestima, ali ih je bilo koji su hodali od sela do sela i vrili kovake poslove. Izgleda, da je kovaki zanat u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlau dugo vremena skoro iskljuivo bio u rukama Cigana. Imamo jedan podatak da je pedesetorici Cigana kovaa stavljeno bilo u dunost da 1868/9 (1182) izvre vane kovake radove na podizanju pontonskih mostova na Drini u zvorni kom kadiluku."" Iz toga se da zakljuiti da su Cigani kovai bili kvalitetni majstori
"' Cvetko Kosti, Muslimanski Cigani u Skoplju, Skoplje 1934, str. 19-20. " Isto, str. 16-18. " Gazi Husrevbegova biblioteka, sidil br. 9, str. 92.

160

Muhamed A.

Muii

koji su mogli da uspjeno izvre ovaj isto vojni zadatak, koji je od njih zahtjevao ne samo dovoljno strunosti, nego i veliku brzinu u momentima kad se vode ratne operacije. Mnogi nai krajevi imali su seoskog kovaa, koji je obino bio Ciganin. On je bio kao neka vrsta slubenika koji se sporazumio sa selom da u svojoj kui svrava izvjesne kovake poslove. Za taj mu rad svaka kua u selu godinje daje odreenu koliinu ita i drugih namirnica, a za sve poslove koje bi izvrio, a nisu bili predvieni ranijom njihovom pogodbom, plaalo bi mu se odmah u gotovu.so Poslije kovakog zanata Ciganima je najmilije zanimanje bilo konjogojstvo i preprodaja konja, jer je to za ondanje prilike kad su konji bili jedina prevozna sredstva, bio vrlo unosan posao. Iz zapisnika s ostavinskih rasprava Cigana vidi se da su mnoge ciganske porodice imale bar po jednog konja za svoje potrebe. Interesantno je ukazati na injenicu, kad je god drava rekvirirala konje od privatnika za isto dravne svrhe, da se na podruju sarajevskog kadiluka skoro uvijek od Cigana uzimala Y2 broja konja koje su davali zajedno krani i Jevreji. 87 Vrlo esti su sudski sporovi izmeu Cigana i drugih stranaka u pogledu konja. Ne samo da su oni prodavali konje, nego su ih istodobno i izdavali u najam. Tako se' spominje da je Ciganin Abdulah, sin Mehmedov iz Sarajeva prije godinu dana bio iznajmio konja Sinoliku (?), sinu Harunovu iz Sarajeva, da otputuje u Beograd. Kako se imenovani dotad jo nije bio povratio, to Ciganin Abdulah trai od suda da mu se konj povrati. 88 Nisu bili rijetki sluajevi da su Cigani napadali prolaznike po drumovima, otimali i krali konje. Imamo podataka da su u nekoliko navrata napadali i fratre franjevakog samostana u Fojnici. Tako se spominje da su neki Cigani 1718 godine napali i ranili dva fojhika redovnika, a po tom im oteli konje. Kad su napadai bili pozvani da dou na sud za poinjena djela, pozivu se nisu odazvali. 811 I jednom drugom prilikom spominje se, da su neki Cigani napali jednog fratra i oteli mu konja." 0 Jednom je prilikom 10 Cigana napalo fra Juru, fra Stojana i fra Mihajla kad su iz Fojnice ili u Olovo. 91 Cigani su i u ovo vrijeme bili poznati kao svirai.' Oni su sa bubnjevima i zurnama hodali od mjesta do mjesta i svirali na raznim veseljima. Polovinom XIX vijeka bilo je sluajeva na podruju sarajevskog sandaka da su Cigani-svirai hodajui od sela do sela u tolikoj mjeri zabavljali stanovnitvo da su pojedinci zanemarivali svoje redovne poslove i trpjeli tetu. Zato je valija u nekoliko navrata upuivao svoja nareenja podrunim organima vlasti da se sprijee ovakvi postupci Cigana. 92 Izmeu Cigana jednim dobrim dijelom regrutovani su tzv. mehteri (svirai) u osmanskoj vojsci. Tako se, kao to smo ve spomenuli, 1693/4 spominju estorica Cigana koji su bili mehteri u jajakoj tvravi. Zna se da na jednom sveanom
" br. 3-4, " " " " " " Dr. Milenko S. Filipovi, Seoski Ciganin, Istorisko-pravni zbornik Sarajevo, 1950, str. 223-224. Gazi Husrevbegova biblioteka, sidil br. 48, str. 15. Isto, sidil br. 15, str. 25. J. Matasovi, Fojnika regesta, Spomenik LXVII. Beograd, 1930, str. 190. Isto, str. 405. Isto, str. 132. Gazi Husrevbegova biblioteka, sidil br. 79, str. 53.

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlau

Hil

prijemu kod bosanskog namjesnika Topal-Osman-pae u Sarajevu u muzikom orkestru pored nekoliko Ceha i Nijemaca uestvovala i nekoliko Cigana. Do pojave strunog ljekarskog kadra u naim zemljama nailazimo da su postojali tzv. derahi-ranari. Oni su na primitivan nain lijeili ljude, ljubomorno uvajui tajnu svoje vjetine, prenosili je na svoje potomke. Meu ovim derahima ve 1566 godine naili smo na Ciganina Smoljana, koji je u Sarajevu i okolini slovio kao neobino vjet ovjek za vaenje kamena iz mokrane beike i 'za vrenje operacije bruha. Bolesna lica dolazila su pred sarajevski sud i davala svoj pristanak da se dobrovoljno podvrgilvaju spomenutom Ciganinu Smoljanu da im izvadi kamen iz mokrane beike, izjavljujui, ako od ove operacije podlegn!l, da nikakvu odgovornost ne snosi spomenuti Ciganin. Ovi podaci govore da je spomenutom_ Ciganinu od ruke iao ovaj posao, to je naroito naglaeno i u izjavi jednog od podvrgnutih pacijenata, koji veli, da je Ciganin Smoljan svojim vae njima kamena iz mokrane beike i vrenjem operacije bruha mnogim ljudima bio od koristi. 93 Primitivno vaenje kamena iz mokrane beike vrlo je starog datuma04 i izgleda da su se ovim poslom u naim zemljama najvie bavili Cigani. U mnogim muslimanskim selima na Kosovu i Metohiji, a naroito oko ako vice i Prizrena, postojao je tzv. seoski Ciganin. On je bio kao neka vrsta slubenika, koji je obavljao razne poslove, u prvom redu one koje drugdje , obavlja seoski protoer tj. pomae seoskom starjeini, uva seoske konje i slino. Iako su u nekim mjestima seoski protoeri vrili poslove, koje inae obavlja seoski Ciganin, ipak je dosta sela imalo posebnog protoera i posebnog seoskog Ciganina. Glavne dunosti seoskog Ciganina bile su da udara u bubanj svakog petka pred duma-namaz (molitva), da obavjetava o smrtnim sluajevima u selu, da uestvuje na svadbama i da se postara za ostale svirae, da bubnjem oglaava poetak molitve: podne, ikindije, akama, jacije i sehura (poetak dnevnog posta). On je stalno iao uz hodu koji mu je davao nareenja za oglaavanje poetka molitve. Budui da je glavna dunost seoskog Ciganina bila da udara u bubanj, to su ga u mnogim selima po Kosovu, i Metohiji nazivali tupadi (bubnjar), a ponegdje su ga zvali i sufurdi (objavljiva poetka dnevnog posta). Selo ga je isplaivala u itu ili u novcu razrezanom po kuama. 9 " Zelja za to lakim votom navodila je neke Cigane u jugoslavenskim zemljama pod osmanskom vlau, kao i u nekim drugim zemljama da falsifikuju novac. Ovi Cigani, ne samo da su krivotvorili novac, nego su iz kovanih novanica na vjet nain uzimali jedan dio metala i tako . oteivali novanice. Ovakvim postupcima nanoene su velike tete i dravnoj blagajni i samom stanovnitvu, jer drava, naprimjer, nije htjela da od poreskih obveznika primi ovakav oteen novac, a i u koliko je nekad i to bilo, primila ga je u manjoj vrijednosti, nego to on inae vrijedi. Zbog ovakvih postupaka nekih Cigana stanovnitvo novovarokog kadiluka alilo se vlastima i molilo da se preduzmu mjere da bi se ovakve pojave suzbiJe. Meutim, kako na ovu njihovu pretstavku nita nije bilo preduzeto, to oni ponovno upuuju pretstavku Visokoj Porti po istoj stvari.no
" " " " Isto, sidil br. 2, str. 428. Vidi Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, XII., str. 65. Dr. Milenko S. Filipovi, spomenuti rad, str. 224. Orijentalni institut, sidil br. 10, 153 a.

162

Muhamed A.

Muji

Iako mi raspolaemo samo ovim jednim dokumentom90 o falsifi.jwvanju novca od strane Cigana, ipak to ne znai da se Cigani i u drugo vrijeme nisu javljali kao falsifikatori. Kako se u jednom velikom broju dokumenata iz raznih vremenskih razdoblja osmanske vlasti u naim zemljama stalno naglaava da ima falsifikovanih novanica i da se daju uputstva kako da se s njima postupi prilikom. ubiranja poreza, a obzirom na elju nekih Cigana da to lake i ugodnije proive, vrlo je vjerovatno da su oni kroz cijelo to vrijeme imali udjela u ovim poduhvatima. Obzirom da su Cigani u Bosni i Hercegovini jednim velikim dijelom ivjeli kao nomadi i da se nisu bavili nekim naroito korisnim i produktivnim poslovima otud je i njihovo materijalno stanje bilo teko. Ova puka sirotinja esto nije imala ni najosnovnijh sredstva za ivot. Dok kroz sudske sidile nailazimo na vrlo veliki broj dokumenata o kupoprodaji nekretnina drugih stanovnika ovih krajeva, dotle su vrlo rijetki sluajevi da su Cigani kupovali kakve nekretnine, ili u koliko je i toga bilo, to esto nije pretstavljalo neku stvarnu vrijednost. ' Zapisnici o ostavtini pojedinih Cigana najbolje ilustruju svu bijedu ovog elementa u ovom periodu u Bosni i Hercegovini. Umrli skoro uvijek iza sebe ostavlja vrlo mizerno posue, posteljinu i neto kunog namjetaja, koje se ima podijeliti meu njegove nasljednike, kojih esto ima dosta. Moramo ipak naglasiti da smo naili na nekoliko. sudskih zapisnika o ostavtini Cigana u Sarajevu iz XVIII i XIX vijeka, koji nam ukazuju, da su ovi Cigani bili u neto boljem materijalnom poloaju, nego ostali Cigani u Bosni i Hercegovini. Izgleda da su oni ovdje imali vie zarade nego u kojem drugom mjestu u ovim krajevima. Samo emo kao primjer istai najinteresantniji od ovih podataka, da je 1777 godine iza umrlog Durguta, sina Kasimova iz hadi Turhanove mahale u Sarajevu naeno 87 zlatnika u vrijednosti od 210 tadanjih groa. 97 Ovo je pretstvaljalo veliko bogatstvo, ne samo za jednog Ciganina, nego i za svakog drugog graanina. Razumljivo, da su ovo bili rijetki sluajevi meu Ciganima u Bosni i Hercegovini. Kako su Cigani u Makedoniji ipak u neto veoj mjeri stalno bili naseljeni u pojedinim mjestima, nego to je sluaj bio s Ciganima u Bosni i Hercegovini, pa se tako i vie bavili korisnim i produktivnim poslovima, to se odrazilo i na njihovom neto boljem materijalnom stanju. Evo nekoliko podataka o tome: Ciganka Sevda iz Ciganske mahale u Bitolju testamentom odreuje da se % njene imovine utroi u dobrotvorne svrhe.98 Ciganin Murat, isto iz Bitolja, bio je toliko imuan da je hodoastio Meku i Meinu." Neki Manojlo i Bele, iz bitoljskog kadiluka, kod mjesta ereske 1639 (1049 g.) napali su i opljakali Ciganina Kurta iz Prilepa. Meu predmetima koje su ovi opljakali od spomenutog Ciganina spominje se: 4.000 aki 50 arina platna-beza 40 lakata vunenog sukna. 100 6 pari naunica 300 dirhema
"" Prijatelj Sokolovi Osman posjeduje neke dokumente ovog sadraja. " Gazi Husrevbegova biblioteka, sidil br. 18, str. 44. " Dr. Arhiv NR Makedonije, sidil br. 30, str. 18. oo Isto. 1110 Isto, sidil br. 6, str. 42.

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlau

163

ODNOS CIGANA PREMA RELIGIJI

Otkako se zna za Cigane uvijek su bili uglavnom vjerski indiferentni. Mogli su i vjerovati u boanstvo i formalno pripadati nekoj konfesiji, ali se ilisu pridravali vjerskih propisa, niti su vrili obrede. Da bi stvorili to povoljnije uslove za mirniji ivot, oni su dolaskom u drugu .zemlju, prividno prihvaali vjeru dotine drave. Cigani su slobodno moemo rei najdosljednije u ivot provodili poznato srednjevjekovno naelo: Cuius regio, eius religio. Kad su oni doli u nae zemlje, vidimo ih da se deklariu kao krani. Na to nam ukazuju spomenuti podaci iz hrisovulje cara Duana, kojom manastiru Arhanela Mihaila kod Prizrena poklanja Ciganina Rajka, Bojka Zlatarevia, Vasilja Presvetiia, Sokola Sukijasovia, Kostu i urka Dimanova. To se vidi i iz dosad, koliko nam je poznato, najstarijeg dokumenta o Ciganima u Dubrovniku iz 1362 g. u kome se spominje Ciganin Vlaho i Vitane; napokon na to nam ukazuje i turski dokumenat iz 1565 godine u kome se spominje Ciganin Smoljan, Radosav i Vukobrad. Uspostavljanjem osmanske vlasti u naim zemljama Cigani primaju islam, dravnu vjeru Osmanske imperije. Domai izvorni materijal kojim smo se sluili dokazuje, da su Cigani u Bosni i Herecegovini za vrijeme osmanske vlasti listom bili muslimani. Jedino smo naili na spomenutu trojicu Cigana:nemuslimana iz 1565 godine i na 117 Cigana-nemuslimana, koje nam pokazuje statistiku bosansko-hercegovakog stanovnitva iz 1870 godine. Meutim, stvar drukije stoji s Ciganima u Makedoniji. I ovdje ih je veina bila islamske vjere, ali iz raspoloivog materijala moe se zakljuiti da je u ovim krajevima bilo mnogo vie Cigana-nemuslimana, nego u Bosni i Hercegovini. 101 Iako se ogromna veina Cigana u jugoslovenskim zemljama u periodu osmanske vlasti smatrala i vodila kao muslimani, ipak je, kao to smo ve ranije spomenuli, vlast i tadanje drutvo s nepovjerenjem je gledalo na njihovu vjersku pripadnost i odanost i ak su Cigani-muslimani podlijegali plaanju dizje kao i nemuslimani. Kad su vreni popisi stanovnitva i tada su Cigani-muslimani iskazivani posebno, a posebno muslimani uope. Kl. Boi je u svome lanku Slike iz Bosne izmeu ostalog i ovo pisao: Cigani, koje Turci nazivaju polunarodom bieli su i crni, prvi su muhamedanci obrezani, kao ostali muhamedanci, ali ih oni ne primaju u svoje bogomolje, ni u svoje groblje, imadu posebi damiju. Crni Cigani su pogani, ali se priznavaju Turkom. Meu sobom govor~ ciganski, ali znadu i narodni jezik. 102 Ivan Juki (Slavoljub Bonjak) govorei o l?tanovnitvu u Bosni kae ovo o Ciganima: Osim Slovjanah nahodi se u Bosni i Ciganah, koji su turskog zakona, pa opet moraju hara platjati, a u damiu jim nedadu, ovih imade po veim varoima i jesu svi kovai, drugog osim bosanskog jezika ne znadu. 103
"' Dok u raspoloivom materijalu iz B asne i Hercegovine ne nailazimo ni na jednog Ciganina-nemuslimana (osim u statistici i onu trojicu iz 1565 g.) dotle u dokumentima koji potjeu iz Makedonije esto nailazimo na Cigane-nemuslimane. Tako samo kao primjer navodimo da se spominje Ciganka Rebi (sidil 8, str. 99), Ciganin Petko (sidil 3, str. 170), Ciganin Dojka (Dojkov) Nikola iz Baruana (sidil br. 3, str. 138), Ciganin Mio iz Prilepa (sidil 13, str. 31) itd. >~Vienac(' br. 1 str. 476. Zemljopis i poviestnica Bosne, Zagreb, 1851, str. 145.
1

164

Muhamed A.

Muji

Oba ova pisca govore da je u Bosni postojalo separisanje izmeu muslimana i Cigana-muslimana. Po Boiu Cigani-muslimani ak se nisu ni sahranjivali u groblju gdje su sahranjivani drugi muslimani i da su imali svoju zasebnu damiju. Meutim, po Jukiu im je uope bio zabranjen ulazak u damiju. Nee biti da je ba u tolikoj mjeri postojalo separisanje izmeu muslimana i Cigana-muslimana. Tano je, da je u Sarajevu postojalo cigansko groblje na Hambinoj Carini i da je u ciganskoj etvrti na Mahmutovcu postojala damija, ali koliko se zna nikad nije postojao nikakav propis, ni neka obiajna norma da se Cigani-muslimani nisu smjeli sahranjivati u druga muslimanska groblja i da nisu mogli posjeivati druge damije. 104 K tom u ovakvo separisanje muslimana bilo bi u suprotnosti sa dobro poznatim naelima eriata, po kome se tada upravljao itav drutveni ivot. Citiranim zakonom sultan Sulejmana vidjeli smo da je bilo ozakonjeno separisanje izmeu Cigana-muslimana i Cigana-nemuslimana pod zakonskom prijetnjom, da e lice koje se ogrijei o ovaj propis platiti porez koji plaaju Ciganinemuslimani, ili drugim rijeima da e se tretirati kao nemuslimani. Cigani-muslimani su nastojali dokazivati svoju vjersku privrenost, da bi se na taj nain u pravima i u dunostima izjednaili sa drugim muslimanima. To se lijepo vidi iz molbe Ciganina Ibrahima iz 1819 godine, upuene bosanskom valiji, u kojoj se istie da on i njegova porodica ive islamskim ivotom; da oni kao drugi Cigani ne prose; da su sluili drugim muslimanima i prema njima pokazali prijateljstvo, te zbog toga i zbog siromatva trae da se oslobode od plabmja dizje. 105 Iz kadijinog ilama na ovu molbu, upuenog valiji vidi se da je postojalo carsko nareenje o ovakvim Ciganima, u kome se veli, da ima Cigana koji nastoje dokazati svoju vjersku odanost, da bi se na taj nain oslobodili plaanja dizje, a da e ovi isti Cigani kasnije nastaviti da vre svoje obrede i zato je bilo nareeno da se svaki ovakav sluaj pojedinano ispita i da se o tom tek tada donosi odluka. Istina, spomenuti podnosioc pl.'etstavke Ciganin Ibrahim osloboen je od dizje, jer su mu, kako je bilo ustanovljeno, navodi bili tani. 106 Iz spomenutog carskog nareenja da se zakljuiti da je bilo Cigana, koji su iako muslimani, vrili neke svoje obrede, koji su se i nakon njihovog islamiziranja bili zadrali eto tako dugo. Cigansku vjersku indiferentnost lijepo je opisao Evlija Celebi, osmanski putopisac iz XVII vijeka, koji veli: Sa kranima slave Uskrs, sa muslimanima Kurban-bajram, a sa Jevrejima Suma-bajram. 107 I pored poslovine ciganske indiferentnosti naili smo na nekoliko podataka da je i meu njima u Makedoniji bilo pobonih ljudi. 108 Obzirom na neprosvjeenost irokih narodnih masa toga vremena, pretpostavljamo da su Cigani ipak bili najneprosvjeeniji i najprimitivniji sloj naroda. Oni su sigurno vie nego drugi ivjeli u predrasudama i u sujevjerju, a da stvar
"' Ove podatke mi je dao hadi Mujaga Merhemi, starac od oko 80 godina. "' Gazi Husrevbegova biblioteka, sidil br. 60, str. 114. toG Isto. "' T. Gokbilgin, spomenuti rad, str. 422. "' Naprimjer spomenuta Ciganka Sevda je testamentom odredila da se Va njene imovine troi u dobrotvorne svrhe, a poznato je da su ovakve testamente u tom vremenu ljudi ostavljali iz vjerskih pobuda. Sevda je Ciganina Mu rata postavila za izvrioca njene posljednje volje, jer je u njemu vidjela pobona ovjeka koji je ak hodoastio Meku i Meinu.

Poloaj cigana u Jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlau

165

bude jo alosnija, neke kadije, iako najuglednije, najobrazovanije i vodee li nosti u svojoj sredini zvanino su pomagale i uvrivale ove tetne drutvene pojave kod Cigana. Tako je kadija 22 jula 1772 godine izdao muraselu fojnikim franjevcima da se mole nad nekim bolesnim Ciglminom.109 Istina, imamo podataka da su se ovakva sudska odobrenja izdavala fojnikim franjevcima da se mole i nad drugim bolesnim muslimanima.
NEKOLIKO STATISTICKIH PODATAKA O CIGANIMA
Nemogue je pratiti brojno stanje Cigana u jugoslovenskim zemljama za cijelo vrijeme osmanske vlasti, jer nam za to nedostaju istoriski podaci. Meutim, mi moemo dati samo nekoliko statistikih podataka o Ciganima iz pojedinih godina u periodu kojeg obraujemo. Cinjenica, da se u citiranoj kanunami o Ciganima iz 1530 godine spominju visoki funkcioneri turskog feudalizma, kao to su timarnici i zaimi, koji su upravljali nad Ciganima, oito ukazuje da su u to doba u velikom broju Cigani bili naseljeni u balkanskim zemljama uope, pa prema tome i u naim krajevima. U sidilu jajakog suda ubiljeen je prepis sultanova fermana datiranog 9 novembra 1694 (21 reb. I 1106 g.) kojim se stavlja do znanja kadijama bosanskog, klikog i zvornikog sandaka da je za ciganskog dizjedara na njihovom podruju postavljen neki Sefer, koji e od tamonjih Cigana pokupiti dizju. Istie se da je spomenutom Seferu izdano 600 priznanica (varak), sa otisnutim igom, koje e on Ciganima izdavati kad mu budu platili spomenuti porez. Napominje se, ako bi mu potrebno bilo jo priznanica, da se obrati nadlenim vlastima za iste, a ako bi mu eventualno istih preostalo, da ih povrati. 110 Iz svega naveqenog da se zakljuiti da same vlasti nisu bile na istu koliko se Cigana nalazi na spomenutom teritoriju, ali injenica, da je dizjedar dobio 600 priznanica, upuuje da se broj odraslih mukaraca Cigana u ovom kraju kretao oko navedene cifre. Neto vie statistikih podataka o Ciganima u Bosni daju nam spiskovi muslimanskih izbjeglikih porodica iz Sapca, Sokola, Uica i drugih mjesta u Srbiji, koje su se nakon Prvog srpskog ustanka naselile u Podrinju i u Semberiji. Mi emo iz ovih spiskova u izvodu donijeti popis ciganskih porodica, naseljenih u pojedinim mjestima spomenutih predjela Bosne.

Ciganske porodice iz Uica, naseljene u Donjoj Tuzli111


Redni broj porodice Redni broj
lana

Prezime

ime

Srodstvo

Starost

porodice
Sijeji

2 3
4

Sijeji

Sijeji
Sijeji Sijeji

Alije Alije Alije Alije

Salih Edhem Sevko Adil

brat brat brat brat

22 god. 17 god. 14 god.


10 god. 7 god.

Alije Adem

"' J. Matasovi, Fojnika regesta, str. 221. "' Orijentalni institut, sidil br. 10. 111 Isto, dokumenat br. 3138, str. 2-3. ll

166
Redni broj porodice Redni broj
lana

Muhamed A.

Muji

Prezime

ime

Srodstvo

Starost

porodice
l 2 2 3
Musi Musi

2
3

Muse Salih Saliha Sulejman

sin

50 god. 22 god. 35 god.

Mus! Muse Osman Musi Osmana Hasan Musi Osmana Husejin


Beldrovi Bekirovi
Bekirovi Bekirovi

sin sin
sin

6 god.
3 god.
60 23 lli 12 4

4 2 3 4

5
5
2 6 7

Bekirovi Oki Oki

Bekira Hasan Hasana Mustafa Hasana Bekir Hasana Murat Hasana Ibrahim

sin
sin sin brat

god. god. god. god. god.

Okana Ibrahim Okana Mehmed Sulejman Mehmed Oke Salih Halila Salih Sejde Smail Mustafe Ramadan Alije Ibrahim

15 god. ll god. 16 god. 16 god. 12 god. 15 god. 25 god. ll god. 12 god.

Jolievi Jolia Sipi

8
9 lO ll 12

l'

Oki

Cosi
Sejdi
Sipi

Dodi (Dudi)

Ciganske porodice j,z Sokola, naseljene u gradu Kozluku,


Redni broj porodice Redni broj
lana

zvorniki

kadiluk112

Prezime

ime

Srodstvo

Starost

porodice
Bori

13 2 3 14 2, 3 15 2 3 16 17 18 2
u:~

Bori

Bori

Bore Iorahim Ibrahima Bego Ibrahima Bilal Saliha Ramadan Ramadana Salih Ramadana Arik Saliha Ibrahim Ibrahima Miralem Ibrahima Hasan

sin sin sin

45 god. ll god. 9 god.


30 god. 8 god.

Betanovi
Betanovi Betanovi Betanovi Betanovi Betanovi
Smaji

sin
sin sin

7 god.
27 god.

8 god. l god. 5 god.


27 god. 25 god. 20 god.

Smaila Abdulah

2abi

Omera Osman brat

Kula Alije Mehmed Kula Alije Salih

Isto, str. 18.

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlau

167

Ciganske porodice iz Sapca, naseljerte u Samcu113


Redni broj porodice 19 2 3 20 2 3 21 2 3 22 2 23 2 3
4

Redni broj
lana

Prezime

ime

Srodstvo

Starost

porodice Mustafa Mehmedov Salih Muslafin Mehmed Mustafin Osman Mustafin Ibrahim Osmanov Halllm Osmanov Alija Osmanov Salih Alije Sakir Sallhov Mehmed Alijin Mustafa Mehmedov Osman Meanov Sumbul Osmanov Hasan Osmanov Ibrehim Osmanov Hasan Smailov Hasan Hasanov Hasan Sallhov Salih Hasanov Hasan Hasanov Arif Hasanov Halid Huseinov Husein Huseinov Mustafa Salihov Arif Salihov Omer Mustafin Ramadan Mustafin Alija Mustafin Salih Mustafin Jusuf Mustafin Isak Mustafin 2 Mustafa Osmanov Mehmed Mustafin Mustafa Musaov Rao Mustafin Reid Mustafin Redep Mustafin Salih Mustafin Sulejman Jusufov
Musi

sin sin
sin

50 god. 27 god. 24 goa. 31 god. 8 god. 6 god. 70 god. 30 god. 6 god. 35 god. 15 god, 40 15 12 9 god. god. god. god.

sin
sin unuk sin sin sin sin sin

24

l 2 2 3 4

40 god. 5 god. 80 15 12 10 30 20 15 10 24 22 8 10 god. god. god. god. god. god. god. god. god. god. god. god.

25

sin sin sin


brat brat brat brat brat brat

26
2 3 4

27 2 3 4 28 29
30

18 god. 15 god.
sin sin sin

50 god. 20 god. 27 god. 6 god. 4 god. 8 god. 6 god. 25 god. 41 god. 20 god. l god.
ll*

31 2 3 32
2

brat

33 34 2
3
113

Musi Musi

Musaov Salih Salihov Sulejman Salihov Hasan

sin sin

Isto, str. 78.

168
Redni broj porodice 35 36
2

Muhamed A. Muji

Redni broj
lana

Prezime i ime

Srodstvo

Starost

porodice
Musi

Musaov Osman
sin sin sin sin

45 god. 45 god. 12 god. 6 god. 20 god. 5 god. l god. 45 god. 22 god.

Osman Abdije Ibrahim Osmanov Mehmed Osmanov


Hadi

37
2 3

Hadi
Hadi
Hadi Seidi

Saliha Hali! Halllov Hasan Halilov Salih Saliha SalihAlije Salih

38
39

Ciganske porodice iz Uica naseljene u Brezovu Polju114


Redni broj porodice Redni broj
lana

Prezime i ime

Srodstvo

Starost

porodice Biber Biber Biber Biber Mehmedov Salih Salihov Sulejman Salihov Imir Sulejmanov Osman 60 30 16 3 god. god. god. god.

40 2 3 4 41 2 42 2
43

sin sin unuk sin brat brat brat


brati

Husein Mustafin Hasan Huseinov Omer Salihov Alija Salihov Sulejman Cive Salih Cive Ibrahim Cive Dervan Muratov Abdullatif Abdulah Miralem Abdulah Muharem Abdijin Mehmed Abdijin Sakir Abdijin Sejdo Abdijin
Sejdi

35 god. 7 god. 13 god. 10 god. 16 10 l 20 god. god. god. god.

2
3

4
44
2

5
6

brat brat brat brat brat

21 god. 15 god. ll god. 7 god. 5 god. l god. 25 god. 41 god. l god. 41 20 15 12 god. god. god. god.

45 46 2 47
2 3

Abdije Ahaz Saliha Alija Alije Ibrahim Huseina Salih Hasana Salih Salihov Husein Huseinov Sumbul
sin sin sin sin

Pervanovi Pervanovi Pervanovi

Pervanovi Pervanovi

4
u

Pervanovi

Isto, str. 98-99.

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlau

169

Ciganske porodice iz Uica, naseljene u Srebrenicins


Redni broj porodice Redni broj
lana

Prezime

ime

Srodstvo

Starost

porodice lbrahim Osmanov Nuko Ibrahimov Nurija Ibrahimov Osman lbrahimov Mustafa Zenunov Salih Mustafin Ramadan Mustafin Raid Mustafin Hasan Zenunov Ahmed Hasanov Mustafa Alijin Alija Mustafin Belija Mustafin Mehmed Mustafin Halil Mustafin Ramadan Osmanov Osman Ramadanov Salih Ramadanov Hasan Ramadanov Salih Mehmedov Mehmed Salihov Mehan Barutijin Mehan Mehanov Sulejman Mehanov Bekir Omerov Salih Bekirov Sulejman Bekirov Omer
Barutijin

48 2

3
4 49
2

sin sin sin

40 god. lO god.

8 god.
8 god.
34 god.

sin

3
4

sin

sin
brat
brati

5 6
50 2

8 god. 6 god. 6 god. 23 god. 3 god.


85 god.
22 god. 22 god.

3
4

5
51
2

sin sin sin sin

22 god.

20 god.
60 god.

sin
sin

19 god. 10 god.

3
4
52

sin
sin

4 god.

2 53

40 god. 16 god.
60 god.

l
2

sin
sin

23 god. 6 god.

3
2 3
55 56
2

sin

50 god. 12 god. 7 god. 90 god.


26 god.

sin

3
57

lbrahim Mustafin Hasan lbrahimov Mustafa Ibrahimov Osman Mehmedov

sin sin

6 god. 4 god.

30 god.

Kao to smo ve raniJe spomenuli u statistikom izvjetaju o popisu stanovnitva u Bosanskom. vilajetu iz 1870 godine, koji je izvren po sandacima i po kadilucima, na principu vjerske pripadnosti, Cigani muslimani su odvojeno iskazani od ostalih muslimana. Kao i ostali, tako i ovaj popis stanovnitva 1.1 n<~im kra~
"' Isto, str. 102-103.

170

Muhamed A.

Muji

jevima pod osmanskom vlau obuhvatio je samo mukarce. Prem~ ovoj statistici na podruju Bosanskog vilajeta 1870 godine bilo je Cigana-muslimana 5139 sa 1965 domainstava, a Cigana-nemuslimana 117. Brojno stanje Cigana po kadilucirna izgledalo je ovako: 116
Domainstvo

Sarajevski kadiluk Visoki kadiluk Rogatiki kadiluk Kladanjski kadiluk Viegradski kadiluk Cajniki kadiluk 'l'ravniki kadiluk sa Zenicom Jajaki kadiluk sa Jezerom Prusaki kadiluk sa Prozorom Livanjski kadiluk Banjaluki kadiluk Teanjski kadiluk Derventski kadiluk Gradiki kadiluk Zepaki kadiluk Gornja i Donja-tuzlanski kadi!uk Zvorniki kadiluk Srebreniki kadiluk Bijeljinski kadiluk Branski kadiluk Graaniki kadiluk Maglajski kadiluk Sjeniki kadiluk Novopazarski kadiluk Podgoriki kadiluk Bjelopoljski kadiluk Mitroviki kadiluk Novovaroki kadiluk Plevaljski kadiluk Prijepoljski kadiluk Mostarski kadiluk Gataki kadiluk Nikiki kadiluk Blagajski kadiluk Konjiki kadiluk s Neretvom Ljubuki kadiluk Stolaki kadiluk Nevesinjski kadiluk Trebinjski kadiluk Duvanjski kadiluk Foanski kadiluk
'" lsto, br. 3123.

117 62 27 3 29 29 69 33 52 29 29 40 61 14 170 157 142 179 79. 120 33 9 77 44 31 26 20


ll

Lica 260 182


5~

15 49 25 5 6 29 12 40 20 40
ll

21

8 89 89 242 114 153 65 57 146 211 21 40 419 427 423 429 218 336 73 20 195 99 98 166 36 33 50 111 89 13 16 98 26 128 63 158 33 151

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom

vlau

17l

Ovom statistikom obuhvaeni su samo Cigani-muslimani, a brojno stanje Cigana-nemuslimana po kadilucima izgledalo je ovako: 117 Derventski kadiluk 46 Gradiki kadiluk 36 Biranski kadiluk 35

PRILOZI
l

Sarajevo, krajem jula 1565 g.

= poe tko m muharema

973.

Prepis hudeta sarajevskog kadije Ciganin Memko, sin Radisavov tui Ciganina Pirnana, sina Vukobradova.
Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, sidil br. 2, str. 370.

":'J-'!1 ;\.Q,..I-...f.. ~<!.i~ it >l;: ..iJ ..dJ .:,t-!!; <!.i~ it JL.J>I; .liJ~~ ;.liJI

~f..~S-"!,1 '-:'.r'> t~ <~~~n .d..~t~ .....li;l J .u&.lf, ....f~l.:,t-!!!J.t..i' .:~~j rt~ J-.:~.'
'-:'J"'!l:/- ;~l 0:,>~ ..::,...\;1 o..U..clJI ~~'-:'J-A:. l ;\s::31 o..U..clJI

J! j.. .!.If.> j;.A:.I ~ lr'I.J.;j

IS..dJI ,Y. .J:j ~~~l~.~.!il~~ <I!A<I.it-!!;JJ!;'\Vl" 4:,...

iT ,i- Jl;l J IJ.j.

Jl!;.l

:IJt------'

t""'\;

.:.r. IS-!!;

Prevod Ciganin Memko, sin Radisavov pred eriatski sud je doveo Ciganina Pirnana, sina Vukobradova i izjavio: Spomenuti Pirnan me je u selu Bilini noem jako udario u nogu i nogom u lea. Zahtjevamo da se po eriatu ova stvar izvidi. Kad je Pirnan o tom zapitan, porekao je. Kad je (od tuitelja) zatraen dokaz, nije ga mogao donijeti. Kad je (tuitelj) od imenovanog zahtjevao da se zakune, on se zakleo, te je na traenje upisano u sidil. Napisano poetkom mjeseca muharema 973 koncem jula 1565 g. Mustafa, sin Ahmedov Prisutni: Piri, sin Kasimov 2 Sarajevo, 28 aprila 1566 g. Ahmed, sin Abdulahov

= 8 evala 973.

Prepis hudeta sarajevskog kadije


Memi, sin Hizrov izjavljuje da se dobrovoljno podvrgava Ciganinu Smoljanu da mu izvadi kamen iz mokrane beike.
Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, sidil br. 2, str. 428, ---:-:,.,e-Isto.

172

Muhamed A.

Muji

.;u. e.M.U~. '":'.r.l!l..jlji_"l J ;l ji ....:...~1_,.. <li~ rt ~'ll_,...-l_r"- .J.~ .6;:> J!


~JI.:::..,; .:,.,:..Iz.~.~_,:._,

r'.x.J .:,~1 .S;.fl .:,..\SC.tl

~;.1

.;u. 4-i~ 1t ~'ll_,...-1 .r.!' '=')JI

dJJlJI J~\,.. J .1'\.. .~~.>J .~_,...;.J!ol.i~;J!j ~I)IJ. ~> ~..J;.I ~ !""' ...:.5 .S..clJI

Jf ~ ~~>.x.J .:,~1 d-b .i: ~JI;j.<J.:Jl.JI ~):il)-. ..f J


ji_; _K. lJ' A J, ;.r
j\1...1 ''Jt---~

.... .:;:~

~.J. ...A-Y..

:>IP.j'.:;:~~

<.S-'- .J.
Pre vod Memi, sin Hizrov u prisutnosti Ciganina Ismolana (Smoljan) izjavio. je priznao: Imam kamen u mokranoj beici. Ja sam dao pristanak da (mi) ov~j Ciganin Ismola1;1 (Smoljan) izvadi kamen, a u sluaju da od ove operadje podlegnem, niko neka ne trai za mene krvarinu. Poto je utvreno da je spomenuti Ciganin faktiki vjet i sposoban za ovo i za operaciju bruha i da je mnogim muslimanima bio od koristi, mi smo dali odobrenje, to je na zahtjev upisano u sidil. Napisano dne 8. mjeseca evala (973) = 28. aprila 1566. Mehmed-beg, sin Ferhatov Nesuh, sin ..... P risu t ni: Smail, sin Husrefov sin Sadijin i drugi 3 Sarajevo, 29 aprila 1566 g. Jusuf, sin Mustafin

= 9 eva! 973.

Prepis hudeta sarajevskog kadije


Bajezid, sin Musaov iz sela Miljevii (?) izjavljuje da daje pristanak da Ciganin Smoljan njegovom sinu Hasanu izvadi kamen iz mokrane beike.
Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, sidil br. 2, str. 427 .

..jlji..l o..l!...<ll't'I.Y' 4.i~ it ,:,'lJ_,...-1 o~.;!~ &'Y.). ~):.~,j~~ ~j ~)>J!

i'.J..-' ~~l ~lj-l ~JI..:"J\-- .~_,...;.J! ~'ll_,...-1 _r.!l '":')JIJ.\l. o..1!...4.il!.. d:...,.. i_,l.;.-'1 '":'J~I .JS~.>~,-IlJI 0--'i\50..1 ..cc ("";~l r.:-!1 ~ ~_,!!_,.:....>;J.i.. .UJI .::.,j .:,..s:>.l.r. .f. ~,!.
.s.cl.JI j f ~ ~~ '-;'J~I .x..J...ai ifb .:N_,...-1 J.f...f'
'\ Y"r' <~.:,..

ji_; _K. lJ' '\ J. ;_r

j\1..1, _ _ _

.M"'I.J.~J
(""~J

.S-M.- .J.

J.kl

Je .J. .:"~1

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlau

173

Prevod Bajezid, sin Musaov iz sela Milovi (Miljevii?) u prisutnosti Ciganina Ismolana (Smoljan) na eriatskom sudu je priznao: Moj sin Hasan ima kamen u mokranoj beici. Budui da je ovaj Ismolan (Smoljan) u tom pogledu vjet i sposoban, ja sam dao pristanak da mu ga izvadi, a u sluaju da on od ove operacije podlegne, ja od njega neu traiti krvarinu za imenovanog Hasana, a ako to uinim, neka se ne uzima u postupak. I spomenuti Ismolan (Smoljan) je (to) potvrdio i na zahtjev je upisaiio u sidil. Napisano dne 9. mjeseca evala 973 g. = 29. aprila 1566. Prisutni: Lutfi, sin Sadije Mustafa, sin Ahmeda Hadi Mehmed, sin Bajezidov Inhan, sin Alijin i drugi

4
Bitolj, 4-14 marta 1641 g.

= krajem zilkadeta 1050.

Prepis hudeta bitoljskog kadije


Bitoljski vojvoda Mustafa-aga Balta-zae ustegao se da izvri sudsku presudu o upuivanju Ciganina Mustafe na galiju i povratio kadiski hudet.
Dr. arhiv NR Makedonije u Skoplju, sidil br. 8, str. 41.

~'-:'-'~~JI o..IA~I ;51 t.\.i~it ~J' ul;<-:il j .J,.Ijjs"\... ji.... L:... ~.M -s-'J:> .t
,JI#';:

M. ~11.5'_A)y_ '-:'-'Jf' ~JI~ J: 4~ c..rl:ll )\..J: ,:,:ill~ J '-:'-'~l.;r J-':!1


JbU ~

_, ~t ~;~l J!S" C:. _,J<? ~J ~~ J_,.~.<> :._,r.. tiJ)_,..j- J

rt r

u~ l ur

e;:....;;. '-;'J-'-!' tl:.::..'.:..-'-'1 JL..;! ~~ 1-);y,_jA:;. \l r).J:f ...u..ll.,, ~_j ~1&1 r


S.>.:!JI J.!.~ elJI J"'\.. ~11_,1 .1'\1; o.)\?1 i.~.<>~ tf- .;..&\k l '-;'J~l ;; J.;(~ j._.:..J i_:.)
J~l.)

o.)lj.t:~ .:.:JJI ->.tJ o:>o;y,_jA ~.M J-Al~ '-;'J.t..J ~ .J_,f-1 .)JI J\...;1 ~~ (f J.f.f '-:')Jlj'\1;

.xb

..;JI _, ~ ...:._~ ~fl! ;;J..All s; j-1..,1 _ _ __

J ;:r
;;t,;.AJij

;;:JJI

1-).ril t-"1;:1
Prevod korektnih ljudi i izjavama mnotva svijeta dokazana su i utvrena prljava djela i krae Ciganina Mustafe, koji je u vie navrata ulazio u kuu Ali-bega, ponosa ajana, stanovnika grada Bitolja i mnoge mu stvari pokrao i da je sada na oi svijeta ponovno upao u Ali-begovu kuu i ukrao mu jedan sahan u vrijednosti od 120 aki. Sud je izdao presudu da se spomenuti zlikovac uputi na galiju. Meutim, kad je predan Mustafa-agi Baltazade, koji je vojvoda u
Svjedoenjem

174

Muhamed A.

Muii

spomenutom gradu, spomenuti Mustafa-aga se ustegao da navedenog razbojnikl uputi na galiju i natrag povratio hudet, koji je izdan od strane eriatskog suda Poto je postalo jasno da on nee da se pokori jasnom eriatu, ovaj je sluaj une sen u sidil onako, kako se dogodio. Napisano poetkom asnog zilkadeta 1050 g. = 4-14 marta 1641 g. Prisutni: Ponos kadija Ibrahim ef. Ponos skrbnika Ramadan ef.
5

Ponos profesora Omer ef.

Halil-Celebi, sin hadi Husejinov

Bitolj,

poetkom

aprila 1657 = sredinom dumada II. 1067.

Prepis hudeta bitoljskog kadije

Na tubu Abdulkerima Celebije i hadi Ahmed-bega, sakupljaa dizje od Cigana protiv hadi Hasana, potkivaa, s ud donosi presudu da se od imenovanog ne naplauje dizja, jer je dokazao da nije Ciganin.
Dr. arhiv NR Makedonije u Skoplju, sidil br. 15, 38 a .

.:;!JI '-:'r#- ...:......:... ~"'! .j$11 ..!!:. .:!.l.:..~\1.

uW ci'-' .~:..~.::J;...~:.. ~.M .a";:J-"

~tf'~ }~(t ~.u-l c::_\l..l J~ r..fJI .1-f u'YJI ;_,..1.. ~ ~J~I J ~..f.- J)JI
;f ~ '-:'J~I ~J"l .r..P ~;j_,l o..l.ip
J ;l,;,... l :.;_Sit..:,- c::_\l..l

Ji' ul !!..}-< ~.M .~_,:ll ri'Y

JI~ ~_,!.;~l :Jb J JI.;' o.M.r..J .,_i;~j ~ ~f. '-:'}JI-..;~ ~_,1-..;~ &-> c::_\l..l Ji'
J.J.j< ~.M .J. o.qlf." &->" c::_\l..l

Ji' ;J.l. jlj.-11 --!- o..l.i~~) j;~l ~ .:rJ.r..r.JI '-:'fiJI

~l i )L. l ....;_,.!. .e~ ~~J (. jJI ~ ~~ it (neitko) u..l.i):;<~ Ju_ j rt ~v u~lj


&-> c::_\l..l

Ji' ul;_".)-< u'='.M ':'-'J.: l;)((' fY.."' ~_,.u~~-'' .u~ 1:.1.. ;J...!l_,l...;_r... ._;;1_,.. .e.. lJ")..;~ u..~:..-> e::_\l.. l JI' J.f..i-< d.f-~1 ;~l~~ ~J..!lJI jJI ~ ~~ .:!.l.}r
ul_r:,L...~I.::J ~ ol'r-JI J:-'Y J~rt ;JI.. J':J:J _, ~ uY., u~ JJ~ .l.;..c1_,1 ~ ~
J.J.j< ~j&-> c::_\l..l

JI' ;p~ el}l J .o'}.J.l:l "-!'_,.!. .::.,_,'r- bl ~_,:.-''rL'YI--!- ~}JI

j}.~~>\!.

4.:.D_,....;. .J! ..i: ;..I!.I.JI .j_,!.. ~l (":ILl .j_,!. o..C~ ~~J ':'_hl ~JI~ ~~itu..l.i):;<~

Ji' ;f.l. ._f:p u..l.t..!l_,l e'-' .!l.J..!!> -1Jill J J...I.L:fl-'--! <.S).i:J'r- .....;r~) );~l c.i-' .::.,)'r- J '-:'-'-'!1.:-:J;I_,.- J .:....JI .M~..._;. .::.,\i_,l rL ~j .J.t...cl,l _);. ...:..4A:_;!.~Ip u':JJI~~ .l:-~\l..l
~JI .'itl~ J (neitko) .]:>j 114..1 ':'-'-'!' (_'-:'-'h~ ..1!1 ~_;.<~A_;:::.. V ~l~ '-:'if J
_wJI ~"!.i:- J!"' \.ol,i~ ..;..~:..~-'!'..,.;~<::;!!~~ .:.t:..;..u ~~ ~_,);._, ,_,~... J-'..!lJI

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlau

175

~U, JJI "':')JI iJI..IA ..,_..._;...:,\,;JI J "';'J-':1 ~_r. [_J "':'}JI ~JI ~l J.:<- J.JJI ;.f- ~J -':j fl ,:,~1 "'..ft- ( _r. 4..iJI ~l ~ ..:,...IIS"..t.la.. J 1,)1.,:;.1 "':'.r.IJIIS".U..Ia.. J 1.::>1.::;.1 \.k; J ~l ~l

~_,!.ISI_,:.j ~.Y';: ~JJ;:! J'..;:, jl,IJI ..ql_,...~ "':'lft oJ_i..clJI Jlj.. J'..;:, 15"J_,:IJI ~J .;J.J

"':'fiJI r}; J~ .!U J.:-7- .J. "':il ~J _,;.1 c-JI}I J">\.. .d.;. t:- O:,::.<!.,D;\a.. )h~ft- ,:,l;_~._jA
ii;y,jl ~ .j-'ll IS.)~

X. .k..IJI J ;.r J ..IJ.) IS.J: IS..ciJI eLJ J


Prevod

e:. ,Yik-':

Abdulkerim elebi i hadi Ahmed-beg, koji su zadueni za ubiranje dizje i ispende od Cigana u kadiluku grada Bitolja za 1656/7 (1067) na eriatski sud su doveli hadi Hasana, potkivaa iz spomenu tog grada i u njegovoj prisutnosti protiv njega podnijeli ovu tubu: Imenovani hadi Hasan, potkiva sin je Ciganina i Ciganin je. Kad smo (od njega) zatraili dizju, izbjegava i nee da je dade. Zahtjevamo da se po eriatu ispita i da se od njega naplati. Prilikom ispitivanja spomenuti hadi Hasan, potkiva u svom odgovoru je rekao: Ja sam roeni sin kranina (ime neitko), iz sela Lopatie (Lopatica?), koje pripada spomenutom gradu. U sedmoj godini primio sam islam. Nedaobog nisam ja Ciganin, ni sin Ciganina. - zavrio je izjavu. Spomenuta dva tuitelja potpuno su odricala, da je hadi Hasan, potkiva roeni sin spomenutog kranina. Kad je od spomenutog potkivaa hadi Hasana zatraen dokaz, koji bi odgovarao istinitosti njegove tvrdnje, na sud su dola dva korektna muslimana Sulejman elebi i telal Haver, da bi posvjedoili. Kad je od njih zatraeno da posvjedoe, ovako su eriatsko svjedoenje dali: Imenovani hadi Hasan, potkiva faktiki je roeni sin tienika (ime nei tko) iz spomenutog sela i u sedmoj godini je primio islam. Mi smo svjedoci o tome i opet svjedoimo. I kad je pregledana asna decizija, kojU: posjeduje spomenuti potkiva hadi Hasan, (iji je sadraj): Kad je utvreno, dokazano i poznato da X-musliman uredno i stalno vri pet dnevnih molitvi, da je sa muslimanskim hidabom (specijalna odjea za vrenje hadskih obreda) iao i hodoastio asnu Kabu -'-- Allah je blagoslovio - i da je sin muslimana, a neko kae: Tvoj je otac bio Ciganin i Ti si Ciganin. i ako se zatrai dizja, ali lice X na opisan nain bude musliman, asni had bude izvrilo i revno vri pet dnevnih molitvi, a sa tom grupom (s Ciganima) nema nikakva dodira ni veze, a ako se s muslimanima drui da li je po eriatu da se uznemiruje i tjera da plati dizju. Po ispravnom odgovorio: Ne moe se. Poto je tako nareeno ova je isprava kao temessuk napisana o ovom to se dogodilo da se spomenuta oba dizjedara sprijee da se mijeaju (u ovo pitanje) i predana je moliocu. Tako je teklo i napisano polovinom mjeseca dumada II. spomenute godine.

176

Muhamed A.

Muji

Bitolj, 1698/9

1110 g.

Prepis hudeta bitoljskog kadije

Presuda da se % imetka umrle Ciganke Sevde iz Bitolj a, koju je ona oporuu dobrotvorne svrhe, preda hadi Muratu, izvriocu testamenta, da je utroi u namjenjene svrhe.
ila

Dr. arhiv NR Makedonije u Skoplju, sidil br. 30, str. 18.

.:t. ~J~ ~r ,:NJI .:,liJ~~ ,:;_,_;JL$"1.... tS"~,:;~ .:,.~:.i~


c:_.\t.-1

;i..\:..

:W.M

'":'\::s:il ~l> .J~>.!. j- ...;;U. ':'}JI E-"!1 ~~JIU~ ~l ....;..Y. ~S:J) ~~JJ .!.t~ rt .:.r> ~J! }Illi~ ':')JI .Sh"';f.- .:,~J ....;..Y. JY.j- .>~i_,:ll ij'J ~... tr~ ~{rt .>If
JJ. j- '";'J ..l,! l

.I.:IL. ~l ..:...;. ~r

i)\{'.t,._fj J .sJ~.) 4!:)>)JI oJ.i)"1-:-1_,. ~l (-"'l.;. l .J'JJI >rt.

JI...~~ ..... (-:~> ~l~ J~ ;l:? &>J J! J .:.._:oJ >)JI

.:;l'JI . j_,.o .J. J<:-J J$

Iii ~1;:1 ;b"';?.- J Jljl ._;~J! J.f.j- Jlj.JI ~ o..!S"..I_!.> ;~_,th. ~l.t,.J:ll '";'_,:JJI Jlr i>-'-: l~
.J. .Ji:-!.:,~ JJ...tc ">,::::_;, ..UJ.:!JI ~~JIA.. JJ...o .>If c:_.ll.-1 j}f ,J-M ~l ;1<.;1

~l.-1 J o..U..I.:IJI ~~!i....l '":'}JI ,.:,l_,..;,l.. ~_;. crlf o.>'rJI J.t:.'J j d it .JI:-! .J. ~1.;.1 J .:_r>
;\::.?&>J .S.>IJ.. c:_.ll.-1 >Y.j- J ..:-~J >)JI

..;.i!JI ...;_,.o .r.

J':" J Jll.o ~ .JC:I ,::..;. ~r >.!.j-

P-JJ~ J.l.!l '-::"_;.. .:.,~~ .1~1 Y.~ );-'_!l..j~ .:.,.>~j)..~~> L!.<~.:."~ .f..): '";'J..I_!I ~Ir-l .s.):>'-:'..,)
oJ)JI .!!tl .j_,.o o;: )<:-JJ .j.>~ ~)" ..=.:LoJ .)If c:_\l...l ).!.f

JX .:.;.;._.<If=; .:!.toJ.J.j-- ~_,:..


.SJ.:! JI ~~~e!_>

>.t.}l :(:.JI J.f.jl :.:;\:11 j


Pre vod

Jj

\.. .J;: 4fi

Nasljedstvo umrle Ciganke Sevde, keri Redepove, sina Hasanova koja je stanovala u Ciganskoj mahali u gradu Bitolju pripada njenom muu Jusufu i dravnoj blagajni. Nosioc ovog dokumenta hadi Murat, iz spomenute grupe (Ciganin) pred sudom u prisutnosti spomenutog Jusufa, ciganskog dizjedara i Ibrahim-age koji je slubenik za primanje fiskalnih dijelova podnosi tubu protiv njih i izjavljuje: Poto je spomenuta Sevda dok je bolesna bila oporuila da se jedna treina njenog imetka potroi u dobrotvorne svrhe i mene odredila za izvrioca njene oporuke (vas1 muhtar), to ja zahtijevam obzirom na ovu moju oporuku da se stvar ispita i traim da mi se % imetka preda. Budui da je prilikom ispitivanja spomenuti Jusuf priznao, a dizjedar Ibrahim-aga poricao i nakon to je od tuitelja spomenutog Hadi Murata zatraen dokaz za istinitost njegovih navoda, korektni muslimani aban, sin Hasanov i Ibrahim, sin abanov pristupili su eriatskom sudu radi svjedoenja. Kad je od njih zatraeno da svjedoe, izjavili su: Dok je spomenuta Sevda bila bolesna oporuila je da se % njenog imetka utroi u dobrotvorne svrhe i spomenutog hadi Murata postavila je za izvrioca testamenta. Mi smo svjedoci za ovo i opet svje~
doimo.

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlau

17'1

Kad su posvjedoili po eriatu, 1fa imetka spomenute umrle primio je po testamentu navedeni hadi Murat i istodobno je upozoren da ga utroi u dobrotvorne svrhe. Na traenje upisano je (u sidil) to se je dogodilo. Napisano istog datuma. 7 Jajce, 1693/4

= 1105 g.

Prepis molbe nekih Cigana, stradalih od odmetnika da se oslobode od plaanja dizje i nekih drugih daa i prepis bujuruldije bosanskog valije da se isti oslobode
Orijentalni institut, sidil br. 10, 38a.

J:. JI.; ..:01 _A <f';j6 ...:~.w_; ~~.J~J~ ~l j~}.>'YJI J J> l :~ ,:;[!.S)Jj J'.
.J-li):lJ.>~~ 1"""\.t' 4\=.- jU.JI ~ ~ j-~ J.~.) j-~ '-:'J:.J.> ..j.>l..c. ~~~;~} )!., J

~~ ~~ .;\.i:'JI ~J (neitka) ...J~ ~J.; l bl ~\>.j.-!~ .:::.-Jt. J J.}->'YJI J J> l ;_,:!JI j~


;_,:!JI ~J !.SJA;_,!.:,\..j ~\k

...:....;.;,li

o.>~j 4WJI ;U)":.1.41 .:::.--> ~~ Jt>l JJ'.j- ~ .o..;.; ~j ~li ~~ '-:'\.. ~r


~~--':;~~ 5..r..L J~; J J.;j-:- <.S'.i; ~JI ._p '}l;. J 1.>1.:.;~\t ~;J.' J o..l.:.l..UJI J\!...1 J1U
;-~;,_ql.~;
Prevod Ovaj Va sluga prole godine dolazei sa svojom porodicom i djecom iz Mrkonji Grada u tvravu Jajce naiao je na kotarske odmetnike (ekija) i svi smo bili zarobljeni. Molim Visoku milost da jajakom kadiji uputi asnu zapovijed da se ne uznemirujemo sa teftilemom dok ne isplatim otkup za svoju porodicu i za djecu i za svoju nesretnu glavu. Utoitu eriata, jajakom kadiji neka mu se povea vrlina! Budui da je spomenuti Ciganin sa svojom porodicom pao u ruke neprijatelja, a vrlo je siromanog stanja, potrebno je da naredite da se spomenuti ne uznemiruje sa dizjom, teftilemom i sa ostalim teretima dok ne isplati svoj otkup i dok ne bude osloboen.

8
Sarajevo, 1693/4

= 1105.

Prepis ilama sarajevskog kadije


Na tubu Omer-age ciganskog dizjedara za sarajevski kadiluk protiv Ciganina Selima, sina Osmanova iz Sarajeva, kadija donosi presudu da optueni ne podlijee plaanju dizje, jer revnosno vri vjerske dunosti.
Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu; Tarihi Enveri (Kadieva kr'Onika), sv. IV,
152.

178

Muhamed A.

Muji

\;w \;~l \;I;J~ ..c....l,Q; J <S""::""t 15l.r' !Sr~ ~;jJI oJ:...~I_,.. ~it\;~ Lf. r-L. ":'\:s(il el; ~l \;J..i):S'l... ~.M .~l;.;~ J'r J~' Ji.i .\SC..J. _, ~tr \.J~rj~ ~;j_,, "=';_,1\;..c..........:lb_\;w f"J.I.jo "='-'~' r~ .J..;;
10.1 / \;1.1""}1} \.J'lJI !Sh~f.- <.S"....;.:\L,
JJ!jo
J

)ji)_. --:hl \;l)_. J_iJI \;l)_. Lf. ..qlft" ~ JJ.jo Jlr'l ~._o-~~ ;~_,tk. tll..t...r.'l ":'fiJI

pl... J-1~ o.I:...MJ jJ_,{~l~ 15.)5' ":'-'~1 ~Jj~ ~l w~ ~\.... ":'-'..1..-' y:::_. ~~~JI J 1~1 ~l~ ISI_,:..J .M~ ~ .o)JI .ktl... e;:_tr\;~ .;jJI ;y ~J ";'J-'! l~-t \.J~):JJI j .ft ~u-;::;.. ~Jj ~l.. J!~ ;.M~I_,. J-I.W. .,;.i!JI e~ J t:' ":'fbi }i ~JI .);lJ w\!;lb ~.;!.J" l J-1~ ~r J 4A..,..r.
~ \;.U.cl.1. .;:U... ~..t..}j o..U.clJI .;.:lj J t!_ ";'J~I ji;: l wl!:JI<- _,.1 J"-'!.;!. 15lp \;~JI oJ..i~
~J:'! ~Pl /;fl. ;b ~fl- "='h' J..; t... w-'t' JJ. jo
l l o

.::,..,\~J-~ 1-}...J- ..:.!;JI":'-'~! 1~1 t:., J:'~ w~JI e;i'-' ~l M-ti,"'l J

44;;f" ~fl- wl!:Jb r' J

.e.. J IS..o.:IJI ._;~~


Prevod

e-' L. 41;: eA u.:l4.oi:>;\....

~.r ~Sip ":"'!"_,...;:


J

~l .M

Ponos svojih drugova Omer-aga, koji je dizjedar Cigana, koji krstare po Sarajevskoj nahiji i kadiluku, pred eriatskim sudom u prisutnosti Ciganina Selima, sina Osmanova iz Sarajeva, nosioca ovog dokumenta protiv njega je podnio tubu i izjavio sljedee: Spomenuti Selim je Ciganin, ali izbjegava da plati hara, koji je duan da dade. Zahtjeval:l:\ da se ispita i da mi se preda (hara). Prilikom ispitivanja spomenuti Selim je u svom odgovoru (izjavio sljedee): Ja sam sin muslimana i ja sam musliman. Stanujem u muslimanskoj mahali i zajedno sa mahaljanima plaam poreze (terete) koji dospiju. Sta vie, zajedniki s muslimanima vrim pet dnevnih molitvi i svoju djecu dajem u mekteb, da bi se sa ostalom djecom pouila u Kuranu. Bavim se svojim poslom, a zakonita moja ena kloni se stranih lica. (Misli se svakog ko nije blia rodbina-mahrem). Poto na opisan nain od mene otpada hara i bud ui da o tom imam asnu deciziju i na osnovu nje sam dobio visoku asnu zapovjed, to elim, da se isto pogleda i (da se donese odluka) kojom e se sprijeiti i odbiti (da se od mene trai hara.) (Spomenuti) je pokazao asnu deciziju i visoku zapovijest koju posjeduje. Kad su iste proitane i poto je utvreno da njegova izjava odgovara injeninom stanju, to je od spomenutog Selima na osnovu asne decizije i visoke zapovjesti otpala spomenuta dizja, te je spomenutom dizjedaru zabranjeno da se uope mijea u ovo pitanje. Na traenje je upisano to se je dogodilo.
1105-1693/4
9

Jajce 14 oktobra 1693 g.= 13 safera 1105. Prepis molbe estorice Cigana-mehtera iz Jajca da se oslobode od plaanja mehterije i teftileme i prepis valijine bujuruldije o njihovom oslobaanju.
Orijentalni institut, sidil br. 10, 23a.

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlau

119

~ JV J J~ "=".hl fL

.ti.Pl~

l$".w...; "f-~ .s}J;,~. ~))J. .sJ~ JI.. ~.f'

~ft .:.,)If rj'} 1$"1;,1 o;,J.)j_,l .:.,x..J} .Sj.;fa> (lkl... . ,l:i,J) .;,~L 4:.. ";"J~I

jJ.re ..1:"1!.)~

(I..I.L. _,lj"\-.. .S.lf'l .:.,t-1 ~;!.~..liJ~ ~~ ..;.o !liJI ~J "-'!l ~J.re J ...J!..;'!i..i' ~ .:.,)bl
~\!";.. .C...~\; "f-~ ~~ ...;-o\;.!_,1 o~) J.: l ~J.re J~ d-) o)~)~ 4:...._,;.1 ~4:}<- ("'"If
J"::JI ~J ..;._r. ~..IIJY

J 4 f - (I..I.L.J:!J.) .:.,L.j
(neitko) ~ ~

).di

.:r..:,~ ~~

./eJ. .JJ..~
t~.a .:r. ~.)) ~

.:.,y.. .:r. )~ ~

(neitko) ~

4d -!j .s.UI ~\; ~~ ";"~;!.

~JI wiJ.re ~~Jj Jll o)o).l.f :.U .:.,~ .:.,'}ji ~\..'}l )_,b-. o..\11... ~.f' ..1.,j

'"';'_,;! Jl..1..j .S..liJ.";. Ji,l JS;'JI :;.f .S.d;.":, ...;JJI .j\.... w.l.iJ~ J ~J.re ..c..~\0.. .s):.o;.;.
J!.) J~JI

-'!.)-"'! .)" w_,f-1 JJ./ J>~ ~JI .)_r.y o.l.ij:..;.;,.. O:::.bl. ).l!l..t.J "-:J-!

Prevod Ove Vae sluge, koje stanuju u damatima jajake tvrave, dan-no vre slubu (mehterluk) u carskoj tvravi.. Od strane Njegove Ekselencije naeg gospodara prole godine izdana je asna bujuruldija, da se ne uznemirujemo sa teftilemom i sa mahterijom nakon to platimo dizju, koju smo duni plaati . Molimo, da se asna bujuruldija uputi jajakom kadiji, da se blagoslovene i ove godine ne uznemirujemo sa teftilemom i mahterijom . Njegovoj Ekselenciji naem gospodaru pripada pravo da donosi nareenja .
sviraku

Mehmed, sin Omerov Mustafa (neitko) (Neitak potpis)


Utoitu

Hasan, sin Kulenderov Dervi, sin Salihov Mahmud, sin Sulejmanov


jajakom

eriata gospodinu

kadiji neka mu se

povea

vrlina!

Poto su estorica Cigana, dolje potpisanih u molbi, svirai i mehteri uspomenutoj tvravi, a (molili su) da se na ime njihovog vrenja mehterske slube napie bujuruldija da se oslobode od mehterije i teftileme, to je bujuruldija napisana i predana im. Dok se god budu nalazili u (ovoj) svojoj slubi, neka se ubudue ne uznemiruju u pogledu spomenutog. 13. s(afer) 1105 - 14 oktobar 1693

t BO

Muhamed A. Muji

lO
S. L. 30 novembra 1693 g.= l. rebi II. 1105.
Prepis bujuruldije bosanskog valije

Stavlja se do znanja kadijama na podruju Bosanskog ajaleta da je imenovan novi mubair kome trebaju omoguiti da pronae Cigane-mehtere i da od njih naplati mehteriju.
Orijentalni institut, sidil br. 10, 43a .

.j: l J ~'}J <.J':fl ,:,lj':/1 J ~l.':ll j\4.. J~ ..1~j ~G ~lJ .d~ l ~-.1. JI..!. c::,l~

~-.Jt 45)J.ro ~6.:

.!.1:-.Wikt.JW ,:,~l ,:h!-' .,~)~...o; .::.J. ~1.. ..s-)J.:1_,1 1;1 r-";..li-'!j 45))'

;_,..G_, )1..~.-.1 J .x.f 45..\IJY.. ~~#;l~ 45)"!.i.r* '":"_,.:1>1 ~J .;!Z ,:,..~;_f-. 45):11> ..:-.1.

e!' J >;::;p;::;,. .::.J. ..)..\<(5 ..cl_,.a.nJ.!~JI ~ ~~ -.1,;,; ~) (prazno) ,:,lj'YI :~l.'YI J>)~J.ro J~ J .;:z -.!?l"'<:''~_,.. ;j,IJ)~_,I ~-;t&}J\ro ~6;!1.:-~\L.t.JW
~!l <.J~..U J~~ f:? ol)_1._)A J>.r _;...~J~l ~J:>~ o:>jJ. o .lo.~ J'. '";"J..'~I ~ .J!-' _;.....U;I Job 4~.JIJ_r.! ~_,.. ';"'='J~I j,\f J ..s".J.:i J~ ":4.:..{....;!\.~
'' ~-j'YI t}J j J~~ j.aJ
Prevod Poznavaocima eriata kadijama, koji se nalaze u Bosanskom ajaletu neka im se povea vrlina - ponosima svoga drutva vilajetskim ajanima i ljudima od zvanja - neka im se povea vrijednost - dostavlja se sljedee: Svake godine su od strane bosanskih valija istraivani ciganski svirai i mehteri koji krstare po Vaim kadilucima. Napisana je i izdana bujuruldija, da se od njih ubere porez mehterija i prvak svoga drutva. . . - neka mu se 'povea vrlina - imenovan je za mubaira. Kad stigne, potrebno je da omoguite da se preko imenovanog, kao to je to uobiajeno svake godine, pronau ciganski svirai i mehteri, koji se nalaze pod Vaom vlau i da se od njih ubere mehterija. Nikom ne dozvolite da se opire u pogledu ovoga i nikom ne dozvolite da u pogledu ovoga uini nasilje i nepravdu, to je suprotno asnom eriatu i od davnina uvedenom obiaju. Postupite po bujuruldiji. Primljeno l rebia II. 1105 - 30 novembra 1693.
ll

S. L. 27 avgusta 1743 -

7 redepa 1156.

Prepis bujuruldije bosanskg vaUje


Nareuje se kadijama u Bosanskom sandaku, muteselimima, vojvodama, ciganskim dizjedarima i ostalim funkcionerima, da se pronau Cigani-skitai i da se od svakog uzme po jamac koji e dati garanciju za njega.

Orijentalni institut, sidil br. 21, 29a.

J).l..i. .:,1)'-YI _, ~l.'Yij.\A..J ~ ~j}_..cii.:,L;,;


.,~,-'- I.S ..;;Il.

,:,':10 ..s-)_,:t.,ll~l ("'J...G -'!j 45}J' .;:1 J~'}J L~':fl J ..s)h':!f. .:.,W J J-'.J!J

e'> o..Ce~ ~.1. JI.!. e:;. l~

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlau

181

.::..l''J_,J-

4U1 ,)l:c ->.# ..s)i.k;f J ,_sfi.J.j} '-;'Jfl;_ lj JJJ)o.>)l.,;,; ~J4 '-:'~ o}l..f"
_,e..:.;..r', .::..;\_;.J ;_;-i>

J lj~...;.:.~ .JJ.j;...;..uJI J.~ .:,~7' J.!..dJI

ei' J.::..;~ ~;.;"'JJj< J

..sJ!"""~~ ft.. .t )~J .w17'1 J:}tt~.,.,J .o~ !l)j~' .,,.r ~~e:- ~JJiS" .);w.

.:,~1 J };b~f. J )jY..J J )...1....1. _;.... ~ ~) ..S~~..cil Z\,;J .};-. ._s~l ~JI

yi "!,.:....f. .J'Y.,:l

.J~) J J.;-i> o.>j


';'JJ..:l.J..J

Y.

J~ J J..;:'.~~)"" ~1:-- J tr.:.;)"" l$';J" :u.:u. ;-. (""'J..W -'-!j ~"JJ

.Lj..5" J:..r. .1' ~~ tl.li!l J~ ..s):ll... ft,. .:,;..r' J P,. l. j' lfi lj .:,~1 ~J .!.1..\S:!I ~~.t .:,lJ!-> o;j,l d.:,J.jfo. .;_,f-~1 ~~ ,)l:c, ~ Pl:-- ~)..~l !l)j'::LJI J:= J Pl:-- .)-li ~j ~~ JJ. ,;.\l .:,lj"'ll J ..PL.\fl oJ..\_; J ;l..l.ol J .~,.j ..S-"Jr.! r.!' ~~A' ;1.,;,..1 .;;;)"" J--4A.:IJ. .J~ e! lJ o.)J) \,;J .;,t. OJJJI (!.r..... "':-J .;Jt'J o..l..:lJ"" J JJ..!$lJI J\....;1 J 1.J:f 41 ,)l:c J '-:',:11 ..s~ ..r. ;.f- JI;.. ..r. J~ J J.!Z I.S[S') ~J"" ~~ .sr p~ J .dPp
o.>}.J..~J ~ o.>}ljJ o:~}l..f" ~J .:,;1 ~J~:lJ~..S};_ri>..S}i~l ~J j\... J ~)j':}JJ.
.:,lJ!.> J~

Pl:-- ~~l.:,_,f-1 d.:,J.jfo. b,r!!l)j'::LJI J.:AS' ._sJ; J e!-> J~ '-:'.J!.;:~:fo= ..S..IIJJ;J!:l ;-.~1 jlji..l ~~.:,.ci~ J Jole ~-"J>:. ":""'~Y '-;'J~ l \Itl.>~ ~t; J ;l.;. ... l ~~.f. \\O'\._:_. J V J

Prevod Poznavaocima eriata gospodi kadi jama koji se nalaze u Bosanskom sandaku - neka im se povea vrlina - ponosima svoga drutva muteselimima, vojvodama, ciganskim dizjedarima, vilajetskim ajanima i ljudima od zvanja - neka im se povea vrijednost dostavlja se sljedee: Bosanskom divanu je stavljeno na znanje da ovih dana Cigani izlaze u polja; grupa po grupa sa ergama ide po kadilucima od sela do sela; da u mjestima gdje otsjednu i kuda proputuju pljakaju plodove i usjeve stanovnitva; ne usteu se ni od (drugih) vrsta zala, kao to je. kraa i nanoenje drugih teta; osim toga u nekim selima i mjestima groze se onim koji ih nastoje (u tome) sprijeiti, da e im kue i sjenike 'popaliti i da vrlo mnogo ovakvih prestupa prave. Zbog toga, Vi, koji ste gospoda kadije - neka im se povea vrlina - Vi muteselimi, vojvode, dizjedari i vilajetski ajani - neka im se povea vrijednost spomenutu grupu (Cigane) pronaite preko eriatskog suda i mubairovim posredstvom. Naredite da svaki od njih dade jamca, koji e garantirati da (dotini) nee praviti tetu, da nee ii od sela do sela i da nee praviti zla, kao krau. One, koji nemaju jamca sa ilamom ih predajte mubairu i uputite ih Bosanskom divanu, da se kazne, da bi se (na taj nain) stanovnitvu obezbijedila sigurnost. U pogledu toga ova je bujuruldija napisana i izdana, a prvak svoga drutva, na aga Mehmed-aga - neka mu se povea vrijednost- postavljen je i upuen za muhaira. Kad stigne, potrebno je da na propisan nain preko eriatskog suda i posredstvom imenovanog mubaira, kao to treba, da pronaete Cigane koji se nalaze pod Vaom kadiskom vlau i da se na propisan nain od njih uzme po jedan jamac, da bi ih sprijeili i odbili da ne nanose tetu usjevima ljudi, ili da u drugom vidu prave tetu.
12

182

Muhamed A.

Muji

Neka im se ne dozvoli da bez odobrenja i bez jamca idu po usjevima i livadama u poljima i u selima. One, koji nemaju dobre jamce, sa ilamom predajte mubairu, da se kazne po eriatu i uputite ih Bosanskom divanu da bi potpuno obezbijedili sigurnost zemlje. Postupite po bujuruldiji, a krajnje oprezni budite da ne napravite neto, to je protivno njoj. 7 rebia II. 1156 :::: 31 maj 1743.

12
S. L. 8 septembra 1779 26 abana 1193.

Prepis bujuruldije bosanskog valije


Nareuje se Sulejman-pai, ljubinjsltom kadiji, ajanima i zabitima, da se uhvate Cigani koji su se unato date gar<1ncije da e se stalno nastaniti u varoi i baviti se svojim poslom, ponovno odali skitanju.

Orijentalni institut, sidil br. ll, 47b.

d.<J ~j 15..cit ~~;~J ;l.!.~_,:. J"'~' r'~ 1!.~


J pL. ~~&..;;lt.

wW .s';_,:IJI v' ("";.U ~j

.:.,y.. _,t::a;;_,t;.f' .:,.;..tf .:.,1~~


.:.,\b!l.i> J

&.__}:.,.:...D JJ!/ .U.:lk ~l J.~JI

w\:-1 .:.,lj':JI J .Yl.':JI _;.\.i.. J

~) .~lo<J.!I) \..k O)JJI..;lJI ~ &..J.:.S'J;~ .,::...:.,0


r:L-1

1.5)5~I..:..;L:. Ji.a;!l ...:..l_;; ~l<.; J :!})... 4iJ~ ft,. ,::;;y- J.:;;;.r- J ;l..i.S' J~ o))lj J :!l;
'-:');..c;l .i.;. l JI.. 1.51

.ff J~ J .;,.:z JJ!f -..;lt, .:,~l ;~l :S.r .1_,;.. JIIS-':1 ~JI

IS).i)\; J:AS"~ J~ J .i;.l15)1:}5 ~ J.iJI ._;lJI o.l.i )II..J....:s-'-'-"! ~J l;r.IIS)~J_,.!... .:..~::~t.

J,l.i .:Ul'\!. .:.,1 ;_oiJI jL.;IJ ;l..~.<> lJ ;:.f ~S.Jl;J::! J:!. l~~ pt ;l,;;,.,. l ~...:...!..:,lJ!) ~.r""

rl:--

..:.. Iz:.>t J ...f>;i J J7:Z ~fA ~ 1 1.5'r rl:-- J t.f'.:;fA J)JI rJ_,.!... ~J .t';.J..S')..clr" J
;.i... .:.,..ci)t;. J..:..;>':-- ~);Lio ... ! ~f"" r':--IS).i)\; ~~J~; .~I.O"'~IJJ l.r.IIS)~J_r....
.1,.> _;. .OJI

J<\., ~IIS..li;J::! ~r
(1)\'\'("

-.'J~I ~If J

~ t.J' T\

Prevod Potovanom i plemenitom mirmiranu Sulejman-pai- trajna mu srea bila - poznavaocu eriata gospodinu ljubinjskom kadiji- neka mu se povea vrlinaponosima svoga drutva ajanima i zabitima - neka im se povea vrijednost .dostavlja se sljedee: Ranije je davanjem garancije regulisana da e se Cigani nastaniti u gradu da e se baviti zanatom i da e privredi vati. Poto smo izvjeteni da je spomenuta grupa (Cigana) napustila svoje zanate i da hoda po selima i da pravi zla, kao to su kraa i pale i da siromanim podanicima nanosi tete, to naredite da se spomenuta grupa, koja se usuuje praviti ovakve prestupe, pronae i da se pod svaku cijenu uhvati i da se kazni zakonom odreenom kaznom. Nek se od njih uzmu i u sidil upiu pouzdani jamci da e se oni ubudue baviti svojim poslom, a koji ostanu bez jamca po mubairu ih predvedite Bosanskom divanu.

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama !?Od osmanskom vlau

183

U tom pogledu je napisana, izdana i poslana ova bujuruldija. Akobogda kad stigne potrebno je da na objanjen nain preko eriatskog suda i preko imenovanog mubaira pronaete, da ih kaznite zakonom odreenom kaznom, da uzmete obavezu jamaca, a da one koji ostanu bez jamca po mubairu predvedete (divanu). Budite oprezni i uvajte se da ne napravite neto, to je protivno njoj (bujuruldiji). Postupite po bujuruldiji. ..26 sabana (1)193 godine = 8. septembra 1779.

13
Ljubinje, 1780- 1194.
pronae

Prepis molbe majke i supruge ubijenog Ciganina Sulejmana, da se ubica i kazni i prepis valijina nareenja da se istraga provede.
Orijentalni institut, sidil br. 15, 37b.

~JJiA ,\,;:J i-Iii

.).}"j.!.

'-;'}JI .),.ljj~L...IS.L;,; ~} "!J\.:- .1.

.o'~}~J\.:- Jt.,..):>f

4_,.,.~, ~;,;._;.. .\,;:J~ '-;'}JI ~lJ Jfj.) ci;Jit t_~ ~JI .J\:~ .),.~jjS"L...IY...,_j ~1;
4_,.,.~, '":"'}JI C... .J...#.fo=J~ .:,y_. J=.:; ~Jj J '-;'}l t>ji .),.~j)l<.J14.o.) '-;"J.>.f=' -.:._._,,}

.),.lj}~ r 1 r '-;")\i .J...I r}--?. J.l4J~A .r. "':"'r.iJ1r)... j11i '-;';!JI


).q).j~

J:i t>),; f":"JJ w.J.:-...._j

'-;"f!J'J<> ..;~;...,,~_;., ._,...IJ;J11iJ ~' ~ .J.:_r. .;;fA, ...~~ t>)J; .r~ .o",J.),o:r

(lkL A_~.:.>"~:~,.).:,\..}, r' J~ t>.>.:l,t .:.)4 .J~.r ~~_#,lizi

J~L;, J J~l J t>.cil ~b ~)

.t.A}r ~j ~fAr~ .:,1:1,1 ~J tr..;:;fA t5 }lill ~fo ;)L ..ul#>.f' wJ;~


lr.l t>}4A;'Y .:,lj~.:,:% r)'Y .,.~jfo. J ..i;. l J ~j-l._,...\]; J~

o.))..,_j t>jL... .:,'Y,I .l;.. oJjJIJ": J

J!.~ yJI JI;".. l ..,_..:.....r. .:,lJ!.) C... ~~ .:,Jr" .:,_,f-1


1\t.c..bi"\J

Prevod Mi stanujemo u ljubinjskom kadiluku. Ranije je bila svadba Sinanovia Saliha, stanovnika sela abice, u spomenutom kadiluku, te su otili u selo Vlahovi, u spomenutom kadiluku i odveli djevojku Zubovia. Sa svatovima je bio i moj mu Ciganin Sulejman i moj je mu ubijen u selu Vlahoviima, a ubica nije poznat. Mi smo ostale sa petero siroadi, te molimo Visoku milost da se preko mubaira i preko eriatskog suda povede istraga, da se ubica pronae i da se pravda zadovolji. Usuujemo se da podnesemo molbu da bi se to izvrilo.
12*

184

Muhamed A.

Muji

Uostalom Njegova Ekselencija na gospodar ima pravo da donosi Njegova supruga Njegova majka Zulkada Sakina Gospodinu ljubinjskom kadiji, ajanima i zabitima

nareenja.

Nareujem da se preko eriatSkog suda i preko postavljenog mubaira

povede istraga u spomenutom selu i po drugim smatra da se je u njima mogao skloniti ubica u lica, da se pronae i da se zajedno sa izvodom divanu, da bi se nad njim izvrila odgovarajua 16 zulkade (1)194 = 13. novembar 1780.

selima u susjedstvu, za koja se pretstavci navedenog ubijenog iz sidila predvede Bosanskom kazna.

14
Sarajevo, 1801 1216. Prepis molbe Ciganina Alije, sina Kurtova iz Sarajeva, da se oslobodi od plaanja dizje i prepis valijina nareenja da se isti oslobodi.
Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, sidil br. 40, str. 236.

JJr ~14 ;rl o.>..:... ~\j..)i.. ~.Sir' -.:~JU.t. ~:>;-;.5' ~~S}J,; .1. AS";~_hi J~f ~.IlJI .;.z-J" 4:~\!. );:; ./'J ;:;Gt J J;b _,~:;oJ.; .M,:.;.;.,. '-:')JI ilJI J il::' o..l!:-t..b- :!1)~1 ~~l
..::..):;1:-- ...,~f J~.'!ll J ~~ ~l..;i.. l j;r.'. ...;l.... ~):lb ~L.} Jr' ~.>..:...4;1\b.. ~ft J'!"

)..IS'r ~~ -.1 <r ..:..._,.<J. rl

J~ ~.S.cl_,l

;,W ojl- ~lb, L;. J h"!ft J~ J ~.S).j.f-I.S..cil~,c.;_,l;_r ~\; 4.!-.f.i.SI_,.. J!:; .;-Li!_,l o~; ~4;!\b.. ~ft(,..; -.:11.. .u.;t,l .:.:~ ~~\!. '-:').,1 J;b J ;~l~ J.!
Tl'\..:_.

iro~

Pre vod Ovaj Va sluga od prije mnogo godina nalazi se u slubi aga, koji vanim poslovima prolaze kroz sarajevsku menzilhanu. Poto sam od prije due vremena bolestan i nemoan i zasluio sam svaku milost, to ponizno upuujem (ovu) pretstavku molei da se visokim nareenjem izvoli narediti da se oslobodim da se (od mene) ne trai dizja. Uostalom, naret!enje pripada onome ko je za to kompetentan. Ciganin Alija, sin Kurtov Cijenjenom i vrlom gospodinu sarajevskom kadiji, muteselimu, dizjedaru i ostalim organima vlasti. Poto je Ciganin Alija star i bolestan i zasluuje panju, to iz samilosti prema njegovom stanju nareujem, da se ne uznemiruje sa traenjem dizje. Dne 25 muharema (1)216 godinE = 7. juna 1801.

Poloaj cigana u jugoslovensltim zemljama pod osmanskom

vlau

185

15
Sarajevo, 1818/19 plaanja

1234.

Prepis molbe Ciganina Ibrahima da se zbog velikog siromatva oslobodi od dizje, navodei da on ivi islamskim nainom ivota i prepis valijina nareenja da se ovaj sluaj ispita.
Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, sidil br. 60, str. 114.

.:,:~~~l.;..iiJ..,o;y.;IJ .:;.....b. .J\..j ~.f. 4-<)L.I J!>l o.'l4~.l)JI .J.I.i~ ~f) 15}.f ,t
.1(p

;.:.}J~ .o.:.....-..; lJ .;.\.b. "!-0- ~:....J~ tf J \:G .s";r , ~..-~.'lJ! ~l J':; J!> liJ-cl..

.:,'},1 ~,_,.;.... o_r.;)JI.:J.'l~..!IJI15;\.:. .J..d\...1$"'!\!,. ~\..JJ..!.;.. ~o;J..i.._.. ~f)j\.. o.U. ~ij,..IJ

. .j;~ ~:~l} &lcJJI JI... .J.'l"!.ft o.'lf.J)JI .JJ.4.1 ~..liJI o.'l)..c.,;l i.~!> "!I:~I.J:~.U\;J}-J J--"!.ft

-.1:-l:t J ~J Jl;r.! t:' J e-J:~ .:,.:~4)\b. .o.:.....'J~ :!Jj~j' Jt,; fl~ e\.OJ .J_,f-l J..ft r.l J~t ':'~JJ;:!
fl.J-. (lb\.. r.x....,;l p
...q

f ~\:.. "~:~_," .:,L.-1 J _.:.J'f J .:,1..} J fl -'!IJJII5.cli .::..JL~ .d~J'

15-cil ~ &~G ~_,1; .J;..)LI ~fj ';"}JI


~J_,.;.... ~l 4-<~1
:l

.t J!>l ~~j\.. o;j_,ll.$"~1 ~1.:.1

ja~ J~J':'>'\,.o

._A;;! tf .ji_,~ 1$"1.:.,)1 cl._,;f ~l l.>..c..l.j.t>~ ..s~ .):l"! .ft

.u:- J!_.'lJ...Io..o

.f';"::...

.jP,...;. 15~

.JI\... J!..!IJI .J~ \ 15>1..01 i.~!> ~bl 'o'}JI JI... 15]' J--~.ft .J'JJI
l T'l" t

.e.. l;

lo

Prevod Premda su ove Vae sluge Cigani, mi smo ne samo mnogo vremena sluili muslimanima i pokazali prijateljstvo, nego smo mi i naa eljad nastojali da svoje vladanje i postupke uskladimo sa jasnim eriatom i sa uzvienim sunetom (tradicijom) i oito je da se mi pokoravamo eriatu. S obzirom da se mi stvarno razlikujemo od drugih koji pripadaju spomenutoj grupi i da nismo prosjaci, a da zbog velikog siromatva ne moemo platiti dizju, koja je na nas odreena, to je u vezi s tim izdana visoka carska zapovijest, da se oslobodimo od dizje. Usuujemo be da podnesemo molbu i da zamolimo, da se iznad nae molbe izda nareenje, kojim e se sprijeiti i zabraniti da se (od nas) trai (dizja). U tom pogledu Njegovoj Ekselenciji mom gospodaru pripada pravo donoenja nareenja i ukazivanja milosti i dobroinstva. Va sluga Ibrahim

186 Vrlom gospodinu

Muhamed A.
travnikom

Muii

kadiji

Poto je podnosioc molbe Ciganin Ibrahim molio da se oslobodi od dizje, s obzirom na njegovu izjavu, da je on estit kao i drugi muslimani i da spada meu muslimane, to nareujem, ako je njegova tvrdnja u skladu sa asnim eriatom i kad postane jasno da on zbog siromanog stanja ne moe platiti dizju koja je na njega odreena, pourite da nam uputite ilam da bi ga oslobodili. Dne 15 rebia I. 1234 = 12. januar 1819.
16

Travnik, 1818/19 -

1234.

Prepis ilama travnikog kadije da je Ciganin Ibrahim veoma bijednog stanja i da su njegovi navodi tani i prepis valijinog nareenja da se spomenuti Ciganin oslobodi od plaanja dizje.
Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, sidil 60, str. 114.

'"="'~~ft ~_,lb .;:.):-;J,~,~'::~ jl_,..l

<tJ_r<>.. ~;j,l.:.,~ ~..,...> .:.-...,_r .!lik

~ jL ~pl~ r-i-"15'; ji J'} ';')JI .dj t J,~_,..~~r ~r f.SI;.J .J~;:,J .)Js>


~

J'J:i!

.;J._;;; .);:,~ft >J.f.)" f.SIJ";:, Jfl );}JI oJ.;...IJ";:, JI.;.;:,\ J>_)J.i$" .C..o..r'j cJ....L..y

o)j)l

J_,s:::; .:,..J~ ~ft ~S"";!ft==\ .."#1 f.SJ.I .);:,~..:JJ;:, .j}) !$}..i ..liJI oJ.;...~ .jlJI o>l..r.l

o.;- \...o _r.!-1 ';'}JI e:_~ ~J,~ _,..l ~l~ ~r tf- !.S)::;.o)l.;. .);:,~ft o:.J.f.)" .:.;.t"' !.S)..i..l!._,l

EA;:, J~_,.. ..:JI.._,_;;,~ ~..11_,1 f:Fo .]-!Ih. !.S~ .J>-:.ft- ~ 4:11... }-J~ t,:"'!;: l J~_r

_,..~1 J,} _,..1 -'-!\}JI ~l !.S);:ll. 15\; .jly j;y;. .~!.S}:l~ !$..U;y;. ..... ~~.~~ JlJJI ':'_,lb ~ft
l T'"t .C..

l; Tl" J

J..:i J f.S.cll ~&:.O li ~JI; .J.J..Aj_,.. ~ y .0..11_,1 j:..J.,... d!cbl ~.;:.~.ft- f-"'1;:1 J..:i r;_,. ~r 1-f~l
!.Sh~

_r.~l ~JJ ~) ~~\h. ..J.\A..' ~ft


Prevod Porezi koji su odreeni na Cigane u zatienim zemljama ovako su regulisani: Dizja koja se trai od muslimana i nemuslimana propisana je visokim nareenjem, shodno asnoj deciziji izdanoj od strane eriata (muftije). Izuzimajui nemuslimane, ako muslimani-Cigani tvrde da se oni trebaju ukljuiti meu prave muslimane, a s obzirom da je cilj ove t\rrdnje da se samo oslobode od dizje, a da opet vre svoje obrede i kad se od strane visoke drave vri istraivanje, veina ih ne odbije da prihvati dizju, u tom sluaju, da bi se oslobodili od dizje, potrebna je visoka zapovjest, koja je u saglasnosti sa asnim eriatom. Obzirom na siromano stanje ovog podnosioca molbe Ciganina Ibrahima i obzirom da je njegovo osloboenje od dizje u saglasnosti sa eriatom, to molimo

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlau

i87

da iz samilosti i saaljenja prema njegovoj bijedi i situaciji na ilam stavite visoku svoju bujuruldiju da se (od njega) ne trai dizja, u koliko to odgovara Vaem visokom miljenju. U tom pogledu nareenje pripada onom ko je za to nadlean. 23 rebia I. 1234 20 februara 1819.

Vrlom gospodinu travnikom kadiji i ciganskom dizjedaru Kad Vam bude poznato da je spomenuti Ciganin Ibrahim shodno ilamu osloboen od dizje, nemojte ga u budue uznemirivati da se od spomenutog trai dizja i mukata. 25 rebia I 1234 = .22 januara 1819.
17

S. L. 28 marta 1845 Prepis


buju~uldije

19 rebia I. 1261.
bosanskog valije

Nareuje se nekim bosansko-hercegovakim kadijama i naibima da izvre naseljavanje Cigana na svome teritoriju i daju im se uputstva o tome.

Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, sidil br. 80, str. 124-5.

;:;Jb J; JI....~ ~S'r' 4:!.M ~S'}--!!-< ~~.>l!.~_,) )L& ~S)_,... r'JCi' '.r-')11 ~~
..;~1 ;1:.....1 J;~;~~ ,:,J.j_,lf.\ ..?.~ J~c .\s"p i;\s'"')/1 J ~l.')JI ;~l J"'::'!.... ..:...b l!~ J:aa
J

~ ~.> o..\!.JI _,t.. l...~ ~_r. ~ ..~.:.....o .~!ir' ~.M J

JJ!- rb .-4.,1.;_;e ~ ~S}I.:..i

. \.:J;)J.r. J.;; J ~}J .Uy~JJY..J. J 0 ;1)\ ~J .>I;~J J J)\;1 ;\:.....1 J))\


~ )'!"J J o;U.(J r-1...1. J rl...l. ,:,1}')/1 J ~t.')JI;~.<.. J~ ~j
lS"',..;_;\1,

JS_ ;la!. C:::-!1__,.!.

,:,w ~),:,\:l.f. J.jfi)"'J_,l. tl J ~l i JJ 4S";;JJI\fl (""'J-' \Ai~) ~S);i ...T-!1 ~\J


._M: .1.

J: ..ci l~ o};t 1.?1; J

~~l ..;:....:.,., ~}J.>Y JJ j-i _;.JI <.J)jL.. J ,:;r" J.:,;~ ~S);i..is'"' J .::.-:..5\Cb '-:'J::'J).

~J"' 4<:-l}_; J ..fi" IS);~! ~)._,\...:,;L;. J,:;r" '-:'J'f= .J.jj_}. ~j


'-:'\;1

<li:J. !l).i..f. J ~l

c.i-' ~fol.!lit..;.r- wlk J 4.1J1 rJ:.-. ~S;L;. c.i-' ..f. }Ji..)'&." J; ..l!JI ,:,~j J ;_r<:> ~Sfi .clJ.~_,.. ~U;; JJ;A -4-r J .:,.;J ~\Gl ..~:,jJ;.:> J~ ~SJ)'x-li:" ~)i..IIJI.:,..w.:...o
..;..,a;.; o;jJI ~l ;l .iS" J .:;..:.5" o.t:.:....<> .;:).r J..;:....:.,., 0 1f."l ~__,.!.
...ki.1.

..l..~ 4<-j J IS};L;. J ;_rD ~J.J.:.jJJ-' J~.~S;lJ..!IJI pL. .i.;S~ J?.}5 .i; JJ;A,:,,)~
J ..::.~l;j o.G .t,...IZ J !Gl J

~~J ~~J~_r. ~.r. .:,_,)i ')JJ'.:,~; .J.j~~J fi= .t..J t}W Jt.. ~.t..~' a1..r
<.J'~)J.,o .:,p ~L. 4...t.r-1
o fi ..l!JI J_;!-.~~

wJ .f. jb ~_"";.. JL..;i "!~\..\!..:,p~ ~f-4-:-~


J

wlk .......;JJ.:I i_,~.... .::..ff;-. r-d'~_,...:,)..\? 4S"J;,-.. o-':' ~..liJI .;.tJ' r'.ib-' .:...-_, ~ JY.j

e: \.:..o ~k .!li.f. }L..

~)l; J ~)i J-"!..;:....:.,.,..,..,~;~ ~;s1.!t ...; J'

~~,.,J ))J ~J.j}'J;lf J~ o;U.>.:J.f. c:_l:? )j.Y.~,i:> &:'1..11} J~.;,.; J 4~ oJA-:- ..lJI ~L. J
\.:J 0_})'..~:.-1 .!liv;r

w\k ~~~..,..~,1 ;rf&... J~ ....;\.,oJ..,;. .uJ:... .Y. .:,.,1} J \.a; J~

188

Muhamed A..Muii

JJf' o..C....._rJ.,::;, &\::.a '-:'~;I.U_,A.._,I.:,\:IJ! .,t;J1-I J;.:JJII.r.l ~).;15::..1 j_,...l .x;JJ.> lj J

.:,~1 o;)JI .!.l.\.1('"-"}J ~};L.;. J ;ft> ~.cS..bi_; '-:'.J.!J._r.ll.o .j-l&-" ...~l .i;. l J!}Jj;
.,t;J....Ii.j Jl<-1

J.::--; ~};l.is" J .:;..:5" .x;JP J~ JJI"-:' C';t ..:~~!.;.; ~~-'!1

.:,'+*j- .J_,A.. JI o..li~l ~l }JJ.J ~ JL., .:..,~J rL01 .e.".~ ~J.~I ~l.r J ~l;j
\11.:..:~1 ~J;;.> .:,~.>;l~ .(j \,t,\!'-:'~~~~_;;.~~ ~J":"r ~ft-~; .w.U;;JJ_,...,.::";~:~J'

.i;:A:.i o..l!l.. J J .q..~AS-' J:oj ._;i). r-1='~ ~}l,a.- jj;~ ~J.l iJ)JI._#JI (._,;;J JL.;I ~~
~.M_, ~JJ):.I J .5 ~!}J ...:...J! .::J~I ~~ .:,IY...:~ ~~~l .:,;.:~Iz. "!~ ~.>1;1 ~~l J

o..cl_,.o J

Jl.i ~ ;dJI ;~..i ~1\il.j? JfJ :,.l.;;f'h


1\

J: J ;IJ..:>I_, J.j

~...d;~_r.!I.JJ~JI;

~.;~Y...> ;-~' ~~ .:,.ci)l.;. J .::f.r-' y ~-~~;~ ~r.t. ~;~)


'\l

.e... l;

J
Prevod

Zapovjedniku plemenitih zapovjednika brigadnom generalu carske rezervne konjice sarajevskom muteselimu sretnom Fadil-pai - neka je trajna njegova veliina - ponosu slavnih i plemenitih kapidibai Visoke Porte muteselimu novopazarskog i novovarokog kadiluka potovanom begu - neka je trajna njegova slava - vrlom i potovanom gospodinu sarajevskom kadiji - neka mu &e povea vrlina - poznavaocima eriata vrloj gospodi naibima novopazarskog, novovarokog, viegradskog, rogatikog, vlasenikog {Bire), visokog, fojnikog, neretIjanskog i prozorskog kadiluka i nahija - neka im se povea znanje - ponosima svoga drutva muteselimima i muteselimovim zamjenicima, uglednicima zemlje i svima ljudima od zvanja - neka im se povea mo - stavlja se do znanja
sljedee:

Cigani-nomadi, koji se nalaze u zemljama Rumelije i Anadolije ne stanuju na jednom mjestu, nego su sebi uzeli kao zanimanje da stalno hodaju i skitaju se, da pljakaju, kradu i da vre druge vrste zla. Oni idui tako kao nomai usuuju se da kradu i da nanose tete. Poto tako nanose tete dravi i siromanim, a mnogo tete i sebi samima, a obzirom da je veina spomenute grupe zanatlije, to je ovom prilikom sa potovanjem primljena zapovijest Njegove Ekselencije Velikog vezira- koji je izvolio izdati nareenje da se oni nastane u sandak u koji oni ele, da im se u smislu Uredbe o putovanju izdaju propusnice da u vrijeme sezone mogu putovati iz mjesta u kojima stanuju, da im se izda odobrenje da se mogu kretati po sandaku, u kome stanuju u cilju obavljanja svog zanata, s tim da se nikom ne nanosi teta, u koliko je. mogue da se navikavaju ~a zemljoradnju, da se {od njih) ubire porez otsjekom, a da se od onih koji su hriani meu njima ubire dizja u skladu sa eriatskim propisima i da se posebno alje blagajni Njegovog Velian stva cara. Zato izdajem ovo nareenje: Vi imenovani, kojima se upuuje ovo nareenje kad {Vam) bude poznata {ova) stvar, s obzirom da su veina spomenute grupe {Cigana) zanatlije, tj. da se bave kovakim, kalajdiskim i drugim njima slinim zanatima i s obzirom da su oni

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom

vlau

189

potrebni stanovnicima varoi, kadiluka i sela u koje se budu naselili i da su oni daleko od trgovine, a da ne bi bili prisiljeni da od stanovnika gradova, kadiluka i sela podnose tekoe, u ovim pitanjima, neka se izvri njihovo naseljavanje unutar kadiluka i sela u koja navedena grupa bude htjela. Neka se ne dozvoli onima izmeu njih koji se bave zanatima da za vrijeme sezone uzimaju propusnice i odlaze u qrugi sandak. Meutim. u sluaju, da im se dozvoli da mogu hodati unutar onog sandaka, kojem pripada k!idiluk, u kome se oni budu nastanili, uvjetuje se da nikom ne nanose tete. Treba da se nastoji da se oni naviknu na zemljoradnju. Neka se od njih naplauje prihod od dae otsjekom, a da se od onih koji su meu njima hriani u smislu propisa i odredaba ubire eriatska dizja, da se sastave posebni defteri s potpisima i da se posebno alje nama carskoj blagajni, te da se -unosi u deftere kao carski prihodi. Da bi ste pristupili sprovoenju i izvrenju visoke carske zapovjesti napisana je i izdana ova bujuruldija od strane Bosanskog ajaleta, kliskog i bosanskog sandaka i grada Travnika i upuena je po Hamzagi, zastupniku naeg kapudibakog ehaje. Bojom pomou kad stigne, potrebno je da prema bujuruldiji postu:. pite, a da se uvate da ne napravite neto to je protivno njoj. 19 rebia I. 1261 = 28 marta 1845.
18

S. L. 1850 -

1266 g.

Prepis fermana
Nareuje se bosanskom veziru Mehmed Tahir-pai i bosansko-brodskom naibu i muftiji da se izvri smrtna kazna nad Ciganinom Mehmedom, ubicom Pavla, a u koliko bi nasljednici pokojnika oprostili spomenutom ubici ili se s rtjim nagodili da se to pitanje rjei kao krvarina.

Orijentalni institut, sidil br. 36, 32b.

~t...II~.Si)~ it':/1 rlr.;.:.I.L iti ~.S)IS:J


~J'

r -?~1 p~ ;J~

l ;yi;:.M )WI i \Joj~~ i_;::. ;f-:>

J<-':ll .!.Uli ......okly- ....;y:a! .j~l j~')JI J o:>l.....ll.;\l"';l..l:;!-< J~"\!! J ~J..\11 wl:;b.
JI.; ..1!1 ibll!.~ .l' U. .J..J. i..r..)J ~l J J~l .C.....f. u.JA~

I.S:>J;:.C....Y. ~l ~WI JJ.JJ J 41~1

J ... 'J (J:Y tJ; ti; r..;...li ~j~ ~S~' iX':Jt J J~ l.':lt ;.t;.. J ~.tJ<- ~j~ J ;.t

i.l.,.jl u..G.t ';'JJI:,;.>:.~ IS"w~ J~ JI <;':JJI

Jls" .-~:-\;:J~;:>

c::JIJ o..d~l .c....Y. .o'..JJI i_,t...

Jlt .!t._,....f J_p.. trf '-;l ~JI.~ <~.i';i-IIS"~~ &1;J 1:,..,.. .!.t..JJ: w':JJI.!JI\,. ~
.....;;.;t;~ ~~

,_,.....r- .!.ll ~.s>

...,..~ ~~ ~ it.? .:.r. .).J..;;..-:..~ ~;:>).ill ..;~L

~ iJ;f jjG ~l ;~l ..5; .:..ttJ::"" o:>lo.f ~lJ~} &w~ J~JI ).ill ....AlL J!..UJI.;:::.::..

E' J!~ .!.t..JJ: ir'f ~~.:,~).. u':JJI ..PL:,; <$_";Y l.ll' J<-~..!;: i~ ~J)JI.J..J. .;..':J 15r ~ ...:..~.a. ~.S'.r.' a.;.r- J;G .:J# J~t ~';ic' ;lJito.). ~..~~J, .;t:' r'~~
p
!);J.:I
J J J

4 J>k! d-..~-<r.r- ..:.;!) J;..IJI .:.:t...!;' ;l}t '_,l.J!..IIJI ._;.~::1 .P~~ flu':IJI J>W <$.":J.. ~\5'~ ..JJ~ rr.r- J_;;.. :!l~ 1.t.rJ.iG J ..;.i:'JI If'~ J i)lo.l ~~..liJI ..;.i:'J'.

tp <~A:Lol

190

Muhamed A.

Muii

t_J. r.ir J>G ~ o..l.i)~ ~.-Ill.. ~..1?.1 }s- .:,..~.,oi...:J ('rr ":'I~J.rt> .1. ...J.;I.JI.;lJI "='' rr_,..:,~-IlJI Jifi )l. l J .1..J M~'_);..:,~,~.;. 1_,::...; ~~ ~' r)'l .ft',, ._,o ~..ai c.5.P
~.A J rr _,.)T J ._,..w ~.Sir.l ..l.i;~ .-111... ~.!?.lj.<. w.l.DI...:J <.f:> "4.1. .:,..!.i.~. 15;_,. J>li

.JJ\!..JI ~l J}J\

~JJ~ l;~ wJ.<>W 15; r JS\i ~.r. O:,..l.i~l:>_,.;.~ J IS."~ ~hl ~JJ JL.

JJ;..~. r~' J .d.:.aA ~ ~'r.' ~_p 15t.aul .:,4.0J1 ~ ~~ LA J .biL. ._,o ~...i
.:..:ifJ ~J' .;,l; l ~~ w.lA~~

rl5=::' 15':JIJ ~~.SJI..~.,ol ~.".:_,.,.:,~.>'zi~~ \SJl..!.'

_,.l i..;l(').. ~ ::>1;' .:.,.\.ai.jl ~.Sir.l ~}JI .:,1+'}1 15..1! ~I .J>;~ <~A<~,jll>\!.:>~ J_;!.l ....;_}.
J._;...

rt='' If>-' JL. J ~t J ~1;1.!.. JI, ..6";... ~JI J-..1=.1 JJ..l,o J (f-- i.OI.o\!.:>~ ~\:o. .:,J!\J> .:,.J.j~I:>_,.;.~J IS"~ .t.;.hl ~)J J'- :>_,.;.~J rr_,. ':'1)1 J ~.,~,a; 15tr.lll.;_,. J>l.i Jr JI_,:..
~ ~lr.l ~_;!. 15\.aitl <.f:> .-ll\!..JI ~l Jj,l t'~ J J~l }s- .:,..~.,oW ~.S'}r .JG ~J.

~)JI o.li..I!JI j::'._,t....~~I.JX..\..:.l.AA \<4i\s").. ~~.:liJI ..SJ\..!.! .U_}. .1. ~~~J 41z:.;._,~ ;...~' .::.)"~ ~)\.!.1 JJ;..~.,~, J~~~ .:r...r....t.A:JI ~~J .:.J.~ ..._,; ~.P 115=::1 ...All J ~t. J ~J ..::,..... 4!... J,':JI t;J X. jljl J l~j _;...4J.1 ~~l 44~_r! ~~ _;...~ ~_,!.
(.$1r.l

"-'J]'~'r~
~ r.ir J>G
.J..r.

..,.Jf .:,\:lJI ~ ~.;:,....,::. ~.S'liJ ..AIfj .J';t-l rrr

"=''

).dJ' J'-)' J f..;.;; ""~....J) If~'~~ (~ .JsCi:, ~ u~ .:,..~.,ow ~.SJ.J.


'\'l .:.,.J TA

J
Pre vod

Potovanom veziru, velikom muiru, redu svijeta, upravitelju koji javne poslove vodi otroumno, koji rjeava. vane narodne poslove prema ispravnom svome shvatanju, stupu drave i napretka, utemeljitelju stupova sree i slave, koji je obuzet mnogostrukim milostima najuzvienijeg vladara, Mehmed Tahir-pai veziru mome, valiji Bosanskog ajaleta, velikom ministru moga visokog carstva Alah mu uzvieni trajnom uinio njegovu slavu - dvojici prvaka pravih uenjaka bosna-brodskom naibu i muftiji - neka im se povea znanje - ponosima slavnih i plemenitih lanovima medlisa - nek a im se povea vrijednost, kad stigne visoko carsko nareenje, neka bude znano sljedee: S ilamom i zapisnikom je izvjeteno, da nasljedstvo Pavla, stanovnika varoi Odak, koji je u Derventskom kadiluka, u Bosanskom ajaletu, iskljuivo pripada njegovom ocu Stipanu. I s obzirom na to, kad su se pred asnim eriatskim sudom parniili navedeni otac i Ciganin Mehmed, sin Omerov iz gore spomenute varoi Dervente, koji je ubio spomenuto ubijeno lice, da je ustanovljeno i utvreno svojevoljnim priznanjem, da je navedeni ubica Ciganin Mehmed navalio na spomenutog ubijeno~ kad je ovaj napasao stoku na ispai u blizini gore spomenute

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlau

191

varoi Odak, u kojoj je on bio nastanjen i bespravno i hotimino srpom otsjekao glavu spomenutom Pavlu, to iziskuje smrtnu kaznu i da ga je tako ubio. U vezi s tim donesena je eriatska presuda, da se nad njim izvri smrtna kazna, a i navedeni nasljednik je traio smrtnu kaznu. S obzirom, da je prema ilamu utvreno svojevoljnim priznanjem, da je navedeni ubica Mehmed ubio spomenutog tienika (zimmi) Pavla ubistvom, koje iziskuje smrtnu kaznu, tc poto je zbog toga na poleini ilama od strane Fetva-hane (Naroita ustanova u Carigradu za izdavanje kompetentnih pravnih miljenja) napisano, da e biti potrebno da se na eriatski nain izvri smrtna kazna nad spomenutim ubicom, u koliko navedeni otac ne bude oprostio smrtnu kaznu i ne bude traio da se u njegovoj prisutnosti izvri. Ako navedeni otac i u budue ne bude oprostio spomenutog ubicu, treba smrtnu kaznu izvriti u njegovoj prisutnosti. Meutim, ako navedeni, ili ako bude i drugih nasljednika te oni svi, ili jedan izmeu njih, bude oprostio spomenutog ubicu od smrtne kazne, ili se bude nagodio, u tom sluaju otpae smrtna kazna i stvar e se pretvoriti u krvarinu (diyet materijalna otteta). S obzirom na to, sa zapisnikom od strane Visokog odbora za pravosue izvjetena je, da se izda moja asna zapovjest, koja je potrebna u pogledu toga, da se izvri ono ~to iziskuje eriat i da se o stvari ovamo izvjesti sa zapisnikom i ilamom. I ova je stvar podnesena mom asnom carskom prestolju, te je prilikom traenja odobrenja izdata moja carska zapovjest da se postupi na taj nain, onako kako treba. Zbog toga, Vi navedeni valija, naib i ostali koji ste navedeni, treba da na opisan nain izvrite smrtnu kaznu nad spomenutim ubicom. Meutim, ako SpOmenuti otac ili bude drugih nasljednika, te oni svi, ili jedan izmeu njih bude oprostio ubicu od smrtne kazne ili se bude na godio i u tom sluaju treba da izvrite ono to eriat trai i da o stvari ovamo izvjes tite sa zapisnikom i ilamom. Kad saznate da to treba izvriti u smislu moje visoke carske zapovjesti, treba da ustrajete, da na taj nain izvravate propise uzvienog eriata. I u oba sluaja treba da sa zapisnikom i ilamom to prije izvjestite o toku stvari. Navedeni otac tienik Stipan pred eriatskim vijeem, odranim kod Njegove Ekselencije vezira, bez naknade oprostio je navedenog ubicu Ciganina Mehmeda od smrtne kazne. Na osnovu toga dostavljen je i u Carigrad poslan ilam o oprostu. 28 rebia II. (12)66.= 13 marta 1850.

RESUME
L' auteur essaie d' eclairer quelque peu, a base du materiel original et local, la situation des Bohemiens dans les pays yougoslaves pendant la periode turque. En parlant de l' origine des Bohemiens, il constate que les Arabes savaient deja au commencement du 14e siecle que l' Inde etait la patrie tsigane; il mentianne des indications de la litterature arabe selon lesquelles les Bohemiens commencerent d' emigrer de leur patrie deja dans le VIIIe siecle. La science europeenne ne savait jusqu' a la moitie du 18e siecle rien de certain sur l' origine des Tsiganes.

192

Muhamed A.

Muii

Quant a l' apparition des Bohemiens dans les pays yougoslaves, il cite la bulle de l' empereur Douchan faisant present de quelques Bohemiens au couvent de l' Archange a Prizren, ensemble avec quelques documents turcs de 1566, ce qui prouve que les Bohemiens firent leur apparition dans nos terres plusieurs annees avant l' arrivee des Osmanlis, en invalidant l' opinion courante que les Bohemiens y arriverent avec les Osmanlis. On etudie apres la position legale des Bohemiens, leur vie et occupations, leur attitude envers la religion, pour finir avec des statistiques sur les Bohemiens dans les pays yougoslaves. Quoique la societe feodale turque - comme tout feodalisme - meprisa les Bohemiens, ils jouissaient pourtant presque des m~mes droits civiques comme les autres sujets des Osmanlis. Si l' on eompare la situation des Bohemiens dans les pays sous le regime ture avec la condition de leurs freres dans quelques pays d' Europe, on a l' impression que les Bohemiens avaient en Turquie une sorte de leur asyle ou ils etaient de .beaucoup moins tracasses qu'ailleurs. L'auteur croit qu'une des causes de cette largeur d'esprit turque envers les Bohemiens etait le besoin urgent de soldats dans l' empire Ottoman pour ses guerres d'abord offensives et plus tard defensives; les Bohemiens pourraient ainsi bien etre tentes a devenir des soldats. L' auteur offre la traduction de la loi du sultan Soliman de 1530 sur les Bohemiens de Roumelie fixant les devoirs des Bohemiens envers l' etat. Les prescriptions les plus interessantes concernent la prostitution des Bohemiennes a Constantinople, Adrianople, Sofia et Plovdiv: elles devaient payer une taxe mensuelle de 100 aktchas. Ces prescriptions interdisent aux Bohemiens musulmans de s'associer avec les Bohemiens non-musulmans, de voyager avec imx, de loger chez eux. La personne qui contreviendrait a ces prescriptions sera reprimandee et paiera la taxe payee par les Bohemiens non-musulmans. Quant aux droits civiques dont les Bohemiens jouissaient dans les pays yougoslaves sous le regime ture, l' auteur trouva de materiel original attestant que !'etat protegeait la personne des Bohemiens en intervenant au besoin. Les Bohemiens etaient libres de paraitre devant les tribunaux, d'y porter plainte; ils s'y mariaient et divor<;aient: on y fixait l'alimentation a la femme et les tuteurs aux enfats. Les Bohemiens participaient a la vie economique sans restrictions. On ne trouva aucun document montrant que les autorites defendaient aux Bohemiens l'usage libre de leur langue ou de quelque autre attribut specifique a eux. La majorite de Bohemiens de Bosne-Herzegovine menait une vie nomade, causant souvent des troubles et des degats. C'est pour cela que des Valis de Bosnie essayerent de fixer ces Bohemiens sur certains points du territoire et de leur faire adopter une profession. Chaque Bohemien devait avoir un homme non-Bohemien se portant garant de lui aupres des autorites. Mais presque toujours ces efforts des autorites resterent vains. Il semble qu'on n'usa pas de tels procedes envers les Bohemiens de Macedoine qui etaient - parait-il - fixes dans une mesure plus forte dans quelques localites et qui ne faisaient pas tant de dommages. En parlant des metiers exerces par les Bohemiens, l'auteur parle d'abord des Bohemiens de village, des forgerons, des joueurs, des maquignons et des chirurgiens. Dans nos pays les Bohemiens etaient, pendant le regime ture, des chirurgiens specialises dans !'operation du calcul vesical et dans celle de la hernie. L'auteur mentionne un Bohemien Smoljan, aux environs de Sarajevo, celebre vers 1566

Poloaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom

vlau

------

193

comme specialiste pour la cystotomie et la rupture herniaire. Plusieurs patients: firent des declarations devant le tribunal de Sarajevo de se soumettre de bon gre a !'operation de Smoljan qui ne devrait avoir aucune responsabilite .si les patients succombaient. Quant a !'attitude des Bohemiens envers la religion, l'auteur dit qu'ils etaient les fauteurs les plus consequents du principe moyen-ageux: Cujus regio illius religio. La plupart de Bohemiens des pays yougoslaves de l'epoque turque etait considere comme musulmaris; en Macedoine il y avait, semble-t-il, un peu plus de Bohemiens non-musul~ans. Les autorites consideraient avec quelque reserve la conviction religieuse des Bohemiens en faisant distinction entre les Bohemiens musulmans et -eeux non-musulmans. Se basant sur certains documents, l'auteur maintient que les Bohemiens musulmans, quoique musulmans, etaient assujettis au tribut de djizye, comme tous les non-musulmans, parce qu'on pensait que les Bohemiens etaient indifferents en religion, et comme tels on les traitait comme les autres non-musulmans. Tout Bohemien desirant ne pas payer ce tribut devait temoigner d'un courage extraordinaire dans la guerre ou prouver aux autorites de se tenir strictement aux prescriptions de la religion musulmane. En supplement, l'auteur apporte 18 documents turcs originaux traitant ce theme. Parmi eux on trouve une decision de kadi (houdjet) disant que le tribunal de Monastir condamna en 1641 le Bohemien Moustafa aux galeres, mais que le Voyvode de Monastir refusa de donner suite a cette condamnation. C'etait, semble-t-il, -la premiere mention que cette sanction etait usee dans nos pays au temps des Osmanlis.

HAMDIJA KREEVLJAKOVI

EFILEMA SARAJEVSKIH KRANA IZ 1788 GODINE


I.

Jedna od preventivnih mjera turske sudsko-administrativne slube za odravanje reda i mira u nesigurnim danima bijae efilema, a sastojae se u tome, to -bi po naredbi vezira (guvernera pokrajine) morali sumnjivi stanovnici jedne varoi, sela ili kraja solidarno jamiti jedan za drugoga. Vezir bi izdao bujruldiju svome muteselimu da uzme efilemu! Ovaj bi sa svojim ljudima u tefter upisao sve one od kojih se uzima efilema s oznakom, ko za koga jami; na pr. A i B jame jedan za drugoga; ili A, B i C jame :IIU!usobno. Ovom mjerom ponekad je uspjelo vlasti sprijeiti pobune i nemire. Ponekad je opet uzimana efilema nakon uguenih nemira. Tefter, to se ovakvom prilikom sastavljao, zvao se kefileme defter. Pod efilemu su se obino uzimah. muki stanovnici iznad devetnaest godina. Ponekad se .uzimalo pod efilemu svo stanovnitvo, jednog grada ili kraja, ponekad opet samo stanovnici jednog stalea, napr. obrtnici, a ponekad samo jedne konfesije. Jamilo se u grupama od dvije, tri i vie osoba. U jednoj efilemi iz 1848 godine ima grupa sa preko 150, 160, pa i 170 osoba. 2 Sve dosad meni poznate efileme uzimane su od muslimana ili od stanovnika svih konfesija, dok mi je poznata samo jedna efilema uzeta od samih krana (pravoslavnih i katolika). Kefileme defter sastavljao je muteselim u tri primjerka, jedan bi poslao vezir~, drugi kadiji da ga unese u sidil, a trei je ostajao kod muteselima. Uz kefileme defter slata je i pismena za vjernica, u kojoj su navedene garancije koje oni preuzimaju na se. Do sada se znalo da se efilema uzimala samo po potrebi, ali bilo je kod nas: !uajeva, gdje je efilema bila trajna. To sam saznao skoro iz nekoliko fragmenata zenikih .sidila. 3 U zenikoj je nahiji svo stanovnitvo. bilo pod efilemom, koja
' Muteselim ili muselim u jednom mjestu bio je vezirov povjerenik, koga je on postavljao i skidao po svojoj volji. Svaki novi vezir postavljao bi novog muteselima. On je mogao zadtiati i starog muteselima, all i ovom. je izdao n9vi dekret. Vlast je muteselima trajala do dolaska novog vezira. Muteselimi su obavljali najrazliitije administrativno-policajne poslove, a na'toge su dobivali od vezira i !radije dotinog mjesta. Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Hlivno, Zvornik, Plevlje imaahu svoje muselime. S ukinuem jeniara nestalo je i muteselima ove vrste. Poslije 1826. g. zvahu se muteselimom organi slini sreskim naelnicima. " Riza. Muderiiovi, Popis sarajevskih .zanatlija iz godine 1848. Glasnik Zem. Muzeja (Gl. Z. M.) II. sv. XLI (1929), strana 6-32.' Ovi fragmenti vlasnitvo su porodice Carimamovia u Zenici, a meni ih je ustupiolan te porodice Sabrija, na ;emu mu se i ovdje najljepe zahvaljujem.

196

Hamdija

Kreevljakovi

se 1 bez potrebnih razloga uzimala svakih 3 do 10 godina jedanput i unosila u sidil. U Zenici je taj posao vrio kadija. To znamo za XVIII stoljee, jer su ovi fragmenti iz toga doba. Ne zna se, kad je ta praksa zavedena u ovoj nahiji. Iz jedne bilj~ke vidi se, da se takva praksa smatrala dobrom mjerom za sigurnost stanovnika onoga kraja. Pa i pored toga bilo je u ovoj nahiji pojedinaca, koji su inili razna nedjela. Sigurno zenika nahija nije bila jedina s ovakvom praksom u Bosni premda mi zbog pomanjkanja slinih izvora ovakav sluaj drugdje nije poznat. Za Sarajevo i Mostar znam, da su efileme uzimane po potrebi. Kefileme defteri dobri su izvori za historiografe. Iz njih se moe priblino. ustanoviti broj stanovnika dotinog kraja ili varoi, broj pripadnika pojedinih konfesija, broj obrtnika i drugih zanimanja itd. U jednom ovakvom popisu Sarajeva iz 1842 g. ima lijepe grae i za antropologa, a popis iz 1848 daje nam potpuni imenik obrtnika i trgovaca muslimana u istom gradu. ' Prvi spomen efilemi nalazimo u sidilu b~oj 2 Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu, u kome su upisani u glavnom 'akti iz hidretske 973 godine, ali ima tu akata i iz 97~ i 974 godine. Ta se efilema odnosi na Sarajevo, samo ona nije potpuna, pa se tako ne zna ni za razlog, koji joj je prethodio. Sudei po. papiru i pismu ona je starija od pomenutih godina, a napisana je svakako poslije. 1526 godine. U tome fragmentu navedene su mahale: Jakub paa, Hadi Ali (Bjelave),, Bardakije, Kartal Ejnehan, Armagandi, demaat Jigit paa, damija Ibrahim (?),. Cekreki Muslihudin, Mimar Sinan i Havade Hadi Idris. Kako je u XVIII i prvoj polovini XIX stoljea dolazilo do 'eih pobuna. i nereda u Bosanskom ejaletu, to su se u tome vremenu ee obavljale i efileme. S ovom praksom prekinuto je nakon potpunog sloma feudalne aristokracije pod Krupom 1851. i uvoenjem nove uprave u ovoj zemlji. I efilema spada u uredbe. starog reima. Osim ve spomenute efileme iz XVI stoljea, poznato mi je jo. njih nekoliko iz novijeg vremena, pa u ih ukratko sada napomenuti. Znam za tri efileme u Blagaju i to iz 1732,,1780 i 1782. Ovdje su uzimane pod efileme pojedine mahale, a ne cijelo mjesto. Godine 1732 uzeta je efilema . mahale Damija, 1780 mahala Dol i Hasanaga, a 1782 Kusur mahale. U. ovoj mahali bilo je i muslimana i krana, pa su i jedni i drugi popisani. Prvim dvjema efilemama ne zna se za razlog, dok je ova posljednja uzeta zbog krae jedne konice pela. Ove sam podatke na brzu ruku zabiljeio u ljetu 1940 godine pregledaj;Ui sa rahmetli Hadi Mehmed ef. Handiem arhivu Hakibega Kolakovia u Blagaju. U Mostaru je due vremena trajala anarhija. Bujruldijom bosanskog vezira od 2. reb. L 1170 (3. XI. 1758) nareeno je mostarskom muteselimu Muhamedagi evi da uzme efilemu. U bujruliji se kae, kako su u Bosni 43 kadiluka, (kotara). i kako u svima vlada red i mir, a u Mostaru anarhija, pa vezir trai od pozvanih, da zavedu red, a od muteselima da provede efilemu. (Arhiv M. E. Kadia broj. 1041\. Znamo za dvije efileme u nahiji Neretvi tokom druge p61ovine XVIII sto-. ljea, ali o njima nemam za sada bliih podataka.
e e e

U ovome su popisu dati i

lini

opisi pojedinaca.

efilema

sarajevskih krana iz 1788 godine

197

U jednom od fragmenata zenikih sidila ouvala se samo jedna efilema od L reb. II. 1208 (6. XI. 1793). Proveo ju je naib ove nahije Abdulah, sin Ahmedov Muderizovi. On je 19. reb. I. (25. X) zatraio obrazloenim podneskom od bosanskog vezira bujruldiju za provoenje efileme i ovaj je dao nalog 25. reb .. I. (31. X). Prema tome ovaj je posao obavljen vrlo brzo, jer od podneska do provoenja nisu prole ni pune dvije sedmice. Kako su oba spomenuta akta izvori prvog reda za poznavanje kako je dolazilo do provoenja efilema, to ih ovdje donosim u doslovnom prijevodu. Naibov podnesak (ilam) glasi: Staro pravilo koje se potivalo i smatralo umjesnim bilo je da radi sigurnosti i zatite prava stanovnitva i radi regulisanja poslova podanika, - stanovnici kasabe Zenice i njene nahije svakih 8 do 10 godina meusobno jame. To je zbog ratova bilo naputeno, pa su sada jamci nekih ljudi pomrli, a neki su stanovnici dospjeli do zrelosti i postali ljudi. Neki su se stanovnici doselili iz drugih kadiluka i nastanili, pa bivi bez jamaca meu ljudima su se pojavili neki neumjesni postupci, koji su izmuili i uznemirili sve ljude od rza i obraza. Stoga se moli da se izda naredba upravljena na ovoga molitelja, imame i zabite, da se ponovno izvri efilema, a da se oni koji ostanu bez jamca protjeraju iz mjesta. U ostalom naredba pripada Vama. 19. reb. I. 1208 godine. Bujruldija bosanskog vezira: Njegovoj uenosti potovanom gospodinu zenikom naibu, serdaru, imamima zabitima: Nareuje se da se u smislu prednjeg eriatskog ilama, a prema lijepom starom pravilu radi sigurnosti stanovnitva izvri meusobno jako ujamivanje stanovnitva kao to je ranije bilo i to slono i jednoglasno da se na eriatskom sudu svaki ujami jakim jamcem i da se to unese u sidil. Oni koji se ne ujame ili ne nau jamca, da se protjeraju iz Vae nahije. Neka se strogo upozore oni, koji idu pod orujem, da u budue ne idu pod orujem kroz kasabu, sela, ariju i pazar. Oni, koji ne uvae upozorenje neka se uhvate i neka se ovamo javi njihovo ime i lini opis. 25. rebia I. 1208. U vremenu od 1788 do 1848 znamo za tri sarajevske efileme. Godine 1788 uzeta je efilema od samih krana, godine 1842 od svih stanovnika, a god. 1848 samo od onih muslimana, koji 'su se bavili obrtom i trgovinom.
' Ova je efilema obavljena u slijedeim mahalama, selima i dematima: mqhl!.le: Puti, Palanka, Strane, Fati, Merdan, Potile, Grabne; demati: Baba-dai i Sekban; sela: Klopa, Gornje Vrace, Stranjani, Janjii s mahalama Vrh i Drivua; demat Graanica; demat i mahala Pizni (?); mahale: Slivna, Hrastovac, Hadi, Koua, Odmud (Odmut); demati: Osman Celebi, Koeva, Caru (Carija), Babina; grad Vranduk; mahale: Havani, Nemila, Gladovi; sela: Bistrica, Bekir, :Zeljezno Polje; demat Gradie; mahala Gusti; demat Pojske mahale: Vrsulje, Obrovac i Kunovi. U jednom drugom popisu Zenike nahije o doprinosima za menzilhane od 1792 godine navedene su slijedee kasabe, demati i sela: kasaba Zenica; demati: Pizni (?), Selce, Kakanj, Vidua, :Zeljezno Polje i Poljska; sela: Dogledi, Nemila, Graanica, Motanica, Klope, Gornja Vraca, Puti, Poue, Gora, Gradie, Stranjani, Donja Vraca, Lokvina, Sopotnica, Piljevi, Suci -Kraji, Destni, Gornja Vinica, Donja Vinica, Dusina, Madrin, Biloevo, Tean, Breznik, Riica 1 Osvice, Cajdra, Kujave, Janjii, Papratnica, ati-Tarbi, Rada, JaVor, Peuj, Osojnica, Donje Bile Vode, Tree s Maruiem i Topola. U ovome popisu nema grada Vranduka, jer su gradske posade bile oprotene od raznih daa.
13

19S

Hamdija Kreev(jakovi

Prvoj od ove tri razlogom je rat izmeu Josipa II. i Porte, drugoj dugotrajni neredi to su nastali nakon ukinua jeniara 1826, a zadnjoj revolucija od etrde setosme u susjednim austrijskim zemljama. Ti dogaaji u susjednoj carevini potakli su onovremenog bosanskog vezira Mehmed Tahir pau (1846-1849) 6 te on pozove bosanske prvake na dogovor u Travnik, onda glavni grad Bosanskog paaluka. O tome pie Riza Muderizovi ovako: Na tom vijeu od 7. juna 1848 bi jedoglasno zakljuena, s obzirom na delikatno stanje svjetske politike, slijedea rezolucija sa 3 take. I. Da se carska konjica, ustrojena od bos. spahija, imade pobrinuti, da joj konji budu dobri i snani, oruje isto, a ostala sva oprema u potpunom redu, te da se ne odmie sa odreenog mjesta. II Da se od samih muslimana u Bosni ustroji vojna priuva od 30.000 vojnika, POsobnih za rat, snabdjevenih dobrim orujem i ostalom ratnom opremom, koji e se smjestiti na predviena mjesta i biti spremni - ne daj Boe - ako se ukae potreba priskoiti na brzu ruku u pomo onamo, gdje se ukae nuda. III. Da se ta priuva kao i ive za njeno izdravanje raspie na pojedine kotareve irom Bosne prema broju njihova stanovnitva i njihove privredne snage. U pogledu II. take za sakupljanje priuve i III. take za hranu odmah bijahu razaslane cedulje sa valijinom popratnom bujrultijom od 7. juna 1848. po raznim kotarevima irom Bosne, u kojima je oznaen kako broj priuve, tako i koliina hrane, koja e se sakupiti od pojedinih kotareva i sasuti u posjednike ambareve. Prema cedulji, koja je poslana u Sarajevo, raspisano je na sarajevski kotar 1700 priuvnika, a od hrane 100 tovara penice i 500 tovara jema. Sto se tie hrane, tome nije bilo prigovora, niti protivljenja. No u pogledu popisa . 1700 priuvnika Sarajlije izjavie u jednoj zajednikoj pretstavci, da oni to ne mogu uiniti; ali su u sluaju potrebe voljni i spremni poi u pomo dravi za odbranu domovine svi od 7 do 70 godina. Ovakav neoekivan odgovor Sarajlija jako razjari valiju, pa da bi im se odmah osvetio, ne im:ajui dovoljno vojske pri ruci, zatrai vojnu pomo iz Carigrada. Kroz kratko vrijeme, ve 18. augusta 1848, stie u Sarajevo brigadir Mustajpaa, poznat u Bosni pod imenom Melemendija (Menemendija) sa jednom pukovnijom od 4 bataljuna carske rumelijske regularne vojske i utabori se na Grbavici u blizini Sarajeva. Vali-paa im je klanjao Bajram u Travniku, odmah krene u Sarajevo, gdje stigne u subotu 2. dan Bajrama i odsjedne u konaku Mustajpae Babia na Grbavici. Valija, poto je elio sjutri dan unii u. Sarajevo s velianstvenom povorkom sarajevskili prvaka, pismeno pozva mnoge sarajevske odline ljude i ajane, da mu pou u susret na Grbavicu. Neki od prvaka bojei se valijine osvete ne odazvae se tom pozivu, ve se sklonie po skrivenim mjestima, kako po Sarajevu, tako i u okolici. Veina tih prvaka grada Sarajeva, koji su se na konjima zaputili u susret valiji na Grbavicu, im su stigli pred valiju, on ih na prvi pogled strano napade i izrui, a na posljetku ih sve pohapsi. im se u Sarajevu saznade za ovu valijinu surovost, u znak negodovanja i protesta arija se zatvori. Doznavi za to valija uzme neto vojske i svu artiljeriju, pa krene u varo da pokae Sarajlijama svoju silu i mo i time da ih zastrai. Nu poto su sve ulice bile puste, a arija sva zatvorena, povrati se on na Grbavicu.
' S. Baagi, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine od godine 1463-1850, Sarajevo 1900, str. 161, 162, - Dr. M. Prelog, Povjest Bosne u doba Osmanlijske vlade II, Sarajevo, str. 65-68, - R. Muderizovi, Nekoliko muhurova bosanskih valija, Gl. z. M. (1916), str. 35.

efilema

sarajevskih

krana

iz 1788 godine

199

Sjutri dan, u ponedeljak, pusti na slobodu nekolicinu pritvorenika, dok druge zadri u zatvoru. Da ne bie Sarajlije kad se on povrati u Travnik, napravili pobunu natedi Fazilpai Serifoviu, sarajevskom muteselimu, da popie vas sarajevski esnaf (obrtnike) i solidarno ih zajami, da nee praviti u budue nemira, te da svakom esnafu postavi po jednog ehaju, a u svakoj mahali po dva muhtara - ega do tada nije bilo, to jest muhtara. Fazilpaa izvri odmah to valijino .nareenje popisavi sve obrtnike od 25 obrta, koji solidarno jedan drugom bie jamci u pojedinim obrtima, i postavi im 25 ehaja na 25 obrta, koliko ih je tada u svemu i bilo u Sarajevu; a po mahalama takoer postavi po 2 muhtara. Fazilpaa predade valiji 2 primjerka od esnafa (obrtnika) potvrenog kefillema-teftera (popisa o jamstvu), a jedan sarajevskoj mehemi, da ga i ona zavede u svoj sidil, da se popis ne bi vremenom zagubio. im je dovrena kefi!Iema i valiji uruen popis, on ostavi u Sarajevu 2 bataljuna prispjele vojske i krene 12. septembra 1848. u Travnik sa druga dva bataljuna," povedavi sobom dvadesetpetoricu hapenika, uglednih Sarajlija. Nakon to su odleali u travnikom pritvoru puna dva mjeseca, otpremi ih po carskoj naredbi u progonstvo na Kretu i time dade oduka svojoj osveti Sarajlijama. Njihova zavjernica glasi: Poto su protjerani oni stanovnici grada Sarajeva u pokrajini Bospi, koji su bunili stanovnitvo protiv carskih naredaba, i time uspostavljen red i mir u varoi, ast nam je dati ovu izjavu. Mi smo svi razumjeli sadraj valijine naredbe, koja je proitana u prisutnosti sarajevskog muteselima Fazilpae, sarajevskog mule i svih ostalih sarajevskih prvaka i odlinika, a kojom se nareuje, da se odsele imade svak pokoravati vlastima i ne mijeati se u stvari, koje su protivu uzvienoga eriata i carske volje. Mi nijesmo u stanju, da izrazimo u punoj mjeri zahvalnost na carskoj milosti, pravdi, sadanjoj sigurnosti i miru, koji uivamo. A da bismo se, kako to islam i podanika privrenost zahtijeva, donekle oduili, ponovo izriemo nau dovu (molitvu) da nam ga (sultana) Svemogui puno ljeta poivi, kao i naeg uzvienog valiju. Oitujemo korporativno, ako bi se u budue jedan ili vie njih usudili, da protiv carske volje remete mir, bilo to zborom ili tvorom, da. emo se srcem i tijelom zdruiti i dotinog, odnosno dotine buntovnike pohvatati i kazne radi svezane valiji otpremiti. A ako ne bismo bili sami u stanju jednog ili njih vie buntovnika pohvatati, onda emo javiti strai sigurnosti i s njom u zajednici to izvriti. Ako to ne bismo uinili i prema tome bili ravnoduni, te bi vojska preuzela na sebe zadau, da te neprijatelje reda i mira pohvata, obvezujemo se korporativno, mi obrtnici, da emo usljed nae nemarnosti sn.ositi sve trokove vojnog pokreta za hvatanje buntovnika. Meutim, da bi ova naa obaveza bila trajna i da se ne bismo usudili jednog vremena negirati je, elei da se u cijelosti uvrsti u mehemski sidil, slobodni smo Vaoj Preuzvienosti (valiji) podastrijeti ovu nau zavjernicu. 7 II. Prije nekoliko godina ponovno sam listao sarajevske sidile traei grau za povijest bosansko-hercegovakih gradova. Tom prilikom namjerio sam se na jednu efilemu uzetu od sarajevskih krana," koja je bez svake sumnje umakla
' R. strana 5-7.
Muderizovi,

Jedan popis sarajevskih zanatlija od 1848, Gl. Z. M. XLI (1929),


13*

200

Hamdija l<reevljakovic

pokojnom Vladi Skariu; piscu dviju monografija o Sarajevu, 9 kao i meni, kad sam prikupljao materijal za povijest esnafa i obrta u Bosni i Hercegovintl 0 Tako je ta efilema kao jedini popis krana u ovome gradu ostala potpuno nepoznata i neiskoriena. Po nalogu bosanskog vezira obavljena je ova efilema 2. dum. II. 1202 (10. oujka 1788). U spomenutom sidilu nema prijepisa bujruldije, kojom je nareeno, da se stave pod efilemu sarajevski krani, pa se tako ne zna ni za razlog, koji joj je prethodio. Upravo je zaudno, da o ovoj efilemi nema spomena u kronici Mula Mustafe Baeskije. Ko iole pozna nau prolost odmah e se dosjetiti da je tome bio povod rat, to ga je 8. veljae 1788. objavio Porti car Josip Il. kao saveznik Katarine Il. Izmeu Austrije i Turske nije bilo rata punih pedeset godina. Zadnji rat to je zavren mirom u Beogradu 1739. ispao Je nepovoljno po Austriju. Za ovaj novi .rat temeljito se spremala Austrija. Bosnom su krstarile austrijske uhode. Oni su naroito posmatrali putove i utvrde po Bosni i Hercegovini. Isto to vrili su i po Srbiji." Toga vremena nastao je i onaj opis Bosne, to ga je publicirao dr. Gus'tav Bodenstein.12 I nekoliko karata Bosne nastalo je u isto doba. 13 Godine 1788 izala je u Beu Povijest Bosne, to ju je napisao pianista Maksim Schimek. Moda nee biti puki sluaj, da je 1789. izaao i njemaki prijevod turskog djela o bojevima po Bosni (1737-1739) to ga je napisao Omer efendija iz Novog, i preveo s turskog na njemaki J. N. Dubsky. Nikako ne moe biti, da za te pripreme nije znao bosanski vezir. Pri navjetaju rata izdane su od austrijske strane i proklamacije i to ne samo na krane, nego i na muslimane, da se dignu na ustanak. Pravoslavnima su se obeavala ista prava, to ih uivaju pravoslavni u austrijskim zemljama.H Kroniar Beeskija pie, kako je Beir painu zamjeniku Miralemu10 stiglo pismo od Nijemaca, a on ga je poslao u Sarajevo 3. dum. l. 1202 (10. veljae 1788), dakle dva dana nakon objave rata, u kome naglaavaju, da e prisvojiti
' Sarajevski sidil broj 27, strana 154-159. V. Skari, Srpski pravoslavni narod i crkve u Sarajevu u 17. i 18. vijeku, Sarajevo 1928, - Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije, Sara. jevo 1937. " H. Kreevljakovi, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463-1878), Zagreb 1935. 11 Dr. D. Panteli, Prilozi uz raspravu Uhoenje Srbije pred Koinu Krajinu u Glasu CLIII, Spomenik LXXIV Beograd 1933, str. 113-125. " G. Bodenstein, Povijest naselja u Posavini god. 1718-1739. (Beschreibung von den Kiinigreich Bosnien), Gl. Z. M. XX (1908), str. 95--112. Kako ovaj opis nije datiran stavlja ga dr. Bodenstein u vrijeme princa Eugena i Petraa, al~ to je skroz pogreno. On je ovu . pogreku napravio zbog toga to mu nisu bile tono poznate pojedinosti koje se u ovom opisu iznose, kao ni to, da je ovaj opis tampan u Beu 1787 g. " U ratnom arhivu u Beu nalazi se vie karata, koje su nastale u doba cara Josipa II. U tu svrhu putovali su po Bosni oficiri: zastavnik Boi (Boxich), kapetani Schmidt, Markovi i major Held. Godine 1788 izala je u Beu jedna karta Bosne i pograninih krajeva. Vidi potanje dr. E. Richter, Prilozi zemljopisu Bosne i Hercegovine, Gl. Z. M. XVII (1905), strana
260 i 261.

" Drag. Pavlovi, Srbija za vreme poslednjeg austro-turskog rata (1788-1791), Beograd 1910, strana 17 i 275-276. " Bosanski vezir Selim Sirri paa premjeten je sredinom reb. I. 1202 (krajem prosinca 1767) i dok je doao novi vezir, odreeno je da ga zastupa Miralem Hadi Mehmed paa. To je zastupstvo trajalo do 18. veljae 1788 g.

efi!ema

sarajevskih

krana

iz 1788 godine

201

Rumeliju, koja je njihova podrijetla, te da svako sjedi na svome mjestu, bio on hoda, hadija, eh ili muderis, i da daju danak.' 6 Ovo pismo bie istovjetno sa spomenutom proklamacijom. Proklamacija na muslimane izdata je na turskom jeziku. Nju je pred kojih 15 godina naao u arhivu Zem. muzeja pok. Riza Muderizovi, preveo i objavio u jednom broju Veernje pote. Evo toga prijevoda: Neka uzmu na znanje i neka im je bjelodano openito svima pograninim muslimanima graniarima, a naroito muHama, kadijama, imamima, hatibima, ejhovima, mufti effendijama, mirmiranima (beglerbeg),. miralajima, zaimima, spahijama, agama, kapetanima, prvacima pokrajina, pobonim i dervikim redovnicima, dapae sveukupnom stanovnitvu i njihovim porodicama pokrajina Bosne, SrbijEl i Albanije kao i ostalih pokrajina Turske carevine, da je Turska sada objavila Rusiji rat i napala ju. Poto prema saveznom ugovoru izmeu austrijske imperije i ruske carevine, Austrija se je obvezala, u sluaju rata izmeu Turske i Rusije, pritei Rusiji u pomo, a ujedno prodrijeti unutar preko turskih granica, to joj je sada u ovom sluaju i potrebno izvriti. Nu ipak Svemoni i Milostivi car austrijski, uzevi u obzir sve ratne nedae, eljan je da sauva obrtnike i pokrajinsko stanovnitvo od tete i nasilja, koja rat povlai za sobom. Cesarska je namjera i volja da osujeti one ratne posljedice to su se prije dogodile kao: zarobljenja mukih, enskih i nemonog puanstva, haranje imetka, ivei i otimanje konja i stoke. Zato, kogod se bude lijepo vladao i bavio svojim po~lom i zaradom, a naroito se sustegao od neprijateljstva protiv cesarske vojske, on e biti u pogledu zatite ravan i izjednaen sa ostalim cesarskim puanstvom, koje ivi pod njegovom upravom. Janiari, spahije i ostali vojni pripadnici, iako se ubrajaju meu ratnike, dok god budu sjedili na svojim zemljama i bavili se svojim poslovima, i oni e uivati na svakom mjestu i u svakom pogledu sigurnost i blagodati pod cesarskim okriljem, isto onako kao i oni stanovnici koji ive u Austriji. Takoer to se tie islamske vjere i obreda u tom pogledu nee niko ni najmanje vrijeati muslimane. Nee se dozvoliti da se iko ni na koji nain mijea i uplie u damije, mesdide i njihove vakufe i prihode, kao i u imame, ejhove i dervike redove i njihove tekije. Vjerskim pretstavnicima i duhovnicima, koje muslimani meu sobno izaberu, odredie se plae iz dravne blagajne. U svakom sluaju nepobitno je da e biti podjednako zatieni od strane cesarske uprave i supruge i malodobna djeca potenih muslimana. U protivnom sluaju oni, koji su napustili svoje domove, ako se to prije ne povrate svojim kuama, njihov e se imetak i ive od strane vojnih vlasti konfiskovati i meu mirne muslimane razdijeliti. Oni vojnici, koji bi se pobunili i odvaili da se suprotstave cesarskoj vojsci, bie nemilosrdno najstroije kanjeni. Napokon da ne bi niko mogao istai neobavjetenost i neznanje kao izgovor, Mi koji smo sada po uzvienom nalogu postavljeni za vou cjelokupne cesarske vojske, objavljujemo cijelome svijetu ovim proglasom cesarske uzviene elje. Neka se onako uzme na znanje i. povjeri uzvienom Znaku. Feldmaral grof de la Sii. Ravan mjesec dana iza gornjeg pisma od Nijemaca uzeta je spomenuta efilema. Ne zna se, da li se meu sarajevskim kranima opazilo kakvo sumnjivo kretanje, pa je dolo do efileme, ili je to uinjeno iz opreznosti. Prije e biti ovaj drugi razlog, jer je iz Sarajeva otilo na bojite do 3000 muslimana.
" Kronika M\lla M\IS\afe .8&esldje. S tl!rsl<;og preveo Riza
Muclerizovi.

Gl.

1918,

strana 60,

z.

l'l(,

202

Hamdija

Kreevljakovi

Nalog za efilemu izdao je bosanski vezir Beir paa,l 7 a obavio ju je sarajevski muteselim, 18 u iji su djelokrug, kako je ve reeno, spadali ovakvi poslovi. On je podnio kefileme defter sarajevskom bdiji i on ga je zaveo u sidil. Tim je ova stvar svrena. III. Sada da vidimo, to daje ovaj popis historiji Sarajeva. U popisu je navedeno svega 625 punoljetnih osoba. Od toga je na dan popisa bilo svega 600 prisutnih i 25 otsutnih osoba. Od onih 600 bilo je 26 ena. Prema tome 10. oujka 1788 bilo je u Sarajevu 474 punoljetna krana. Kako je ovaj popis obavljen po mahalama, to saznajemo da su krani toga vremena stanovali u dvanaest sarajevskih mahala i tri hana. Evo tih mahala i banova s orojem kranskih stanovnika. Frenkluk 84 Duradik H. Ahmed 75 Dami-atik 41 Vekil-har . 5 Oru Pehlivan 28 Ajas paa 54 33 Ferhadbeg Varoi-bala 81 Cekrekijina 107 Kalin H. Ali 25 Kjiiiik Kjatib 14 Sejh Ferrah 20 Muzaferijin han 18 Novi han 9 Kolobara 6. To su slubeni nazivi ovih mahala. Ali svaka ta mahala imala je i narodno ime. 19
" Bekir paa sjedio je na stolici bosanskih vezira od 18. veljae 1788. do zadnjih dana travnja 1789. U ast vezira spjevao je jednu pjesmu Vehbija Zeki iz Stoca. Kronika M. E. Kadia XII, strana 289. " Tada je bio sarajevskr muteselim Ahmedbeg Palo (od 14. listopada 1786 do konca studenog 1788). " Osim Gornje Varoi i Cekrekijine mahale, sve su ostale imale pored slubenih jo i narodna imena. Kako su ova druga skoro potpuno zaboravljena, naveu ih ovdje, kako ne bi potpuno pala u zaborav. Frenk!uk se zvao i Latin!uk, jer je to nekad bila preteno, ako ne i potpuno katolika etvrt. Tu je bila i katolika crkva do velikog poara 1697, a obnovljena je 1855. i ponovo propala u poaru od 1879. Vidi: Dr. F. Blaevi, Crkva sv. Ante Padovanskog u Sarajevu, Sarajevo 1917. Ova se mahala protezala uz Miljacku od Latinske (danas Principov most) do Cumurije uprije, - Duradik Hadi Ahmed zvae se Patke, - Dami-i-atik zvala se Careva mahala. Osim toga ova mahala dolazi u turskim ispravama jo pod dva imena Hunkarija i Ebul Feth sultan Mehmed han. Veki!-har zove se jo i danas Alifakovac. - Oru-Peh!ivan sterala se jednim dijelom dananje Titove ulice od Koturove (nekad Fabrika Cikma ulice) do nadomak jevrejskog starog templa i zvae se Mutevelina mahala, jer su u njoj nekad stanovale mutevelije Gazi Husrevbegova vakufa. - Ajas paina nosila je ime Kulukije, od tur. Kii, sabljar, po sabljarskoj ariji, to se jo u XV stoljeu onuda sterala, gdje je danas Hotel Central. Ferhadbegova nazivala sc krae Ferhadija i samo pod tim imenom bila je u narodu poznata. - Kalin-Hadi-Ali nosila je ime Ceirdik. Jedan dio Kuuk-Kjatib mahale zvao se Mini, a drugi Bendbaq, Oba S\1 naziva i danas \l upotrebi. ~ Sejh Ferah r.ove 5e jo~ i ct~na5 Aoeshanq.

efilema

sarajevskih

krana

iz 1788 godine

203

Vrijedno je istaknuti, da su sve ove mahale osim Kalin Hadi Alijine bile u neposrednoj blizini sarajevske adije, kao i jevrejska etvrt. Osim Frenkluka i Varoi-bala (Gornja Varo) u svim su ostalim mahalama stanovali i muslimani, bilo u veem ili manjem broju. Od onih 25 otsutnih stanovnika 9 ih je stanovalo u Frenkluku, po 5 u Duradik Hadi Ahmedovoj i Ajas painoj, 4 u Oru-Pehlivanovoj, a dva u Ferhadbegovoj mahali. Osim Perina Garibovia, koji je sedam dana prije popisa otiao s Ahmed baom Kunosom na Kupres, svi su ostali napustili Sarajevo prije objave rata i uputili se trgovakim poslom preko bosanske granice, neki u tuu, neki u kaursku zemlju, te u Moravu, Dubrovnik, Split, Zadar i Veneciju. Za nekog Jovana uriju iz Duradikove mahale navedeno je, kako je pred podrugu godinu pobjegao zbog duga u Kragujevac, pa se ne zna, da li je iv ili mrtav. Veliki je nedostatak popisa, to uz imena rijetko dolaze prezimena. Od prezimena navedena su samo ova: Adiurevi, Baji, Besar!!, Besarovi, Butur, Brii, Budimlija, Cupinovi (?), Davi, Goza, Foi, Gabela, Garibovi, Haki, Judanovi, Karo, Kati, Kezi, Kova, Kuinovi, Lui, Magari.D., Mezi, Mili, Mlini, Mosto, Olovac, Puhovi, Radi, Sipak, Sirdan, Solak, Tuzlo, Vukovi i Zvono. Od ovih prezimena dolazi samo Besara dvaput, a sva ostala po jedanput. Ko zna, da Turci nisu imali prezimena, nego su uz ime osobe dodavali jo oevo ime (Petar, sin Pavlov), taj se nee zauditi, to ih ni u ovome popisu nema, ali ovdje nema ni oeva imena. Prezimena Budimlija, Foi, Gabela, Olovac ~ Tuzlo odaju nam mjesta, iz kojih su pretci tih porodlca doli u Sarajevo. Poimenice navedene su u ovome popisu 24 ene, i to: 6 ih je s imenom Marija, jedna Marica, jedna Mara, tri Angeline, jedna Anelija, a po jedna Ana, Deska, Stefanija, Tomanija, Marta, Milica, Janja, Ivana, Jela, Jelka, Soka i Stana. Za petoricu krana bili su jamci muslimani, i to: Mustafa baa Sahbaz, Mula Salih Jabuar, Dervi baa Mumdija, te Hasan i Husejin, bajraktari. Zato se to desilo, mogli bismo samo nagaati, ali to nije toliko vano, koliko je to znak lijepe panje meu sugraanima. Ovaj je popis dobar prilog upoznavanju privrednog stanja sarajevskih krana. Kod blizu 80% osoba oznaeno je zanimanje, te se iz njega vidi, koliko su udjela imali krani u privrednom ivotu Sarajeva. Premda Sarajevo od turske okupacije (1436) nije uvijek bilo politiko sredite Bosne, bilo je ono kroz cijelo vrijeme glavno sredite obrta i trgovine. Prema ovome popisu bilo je 1788. u Sarajevu preko 330 obrtnika i trgovaca. Uraunamo li ovamo i onih 98, za koje se kae, da su sluge kod pojedinih obrtnika, onda je taj broj znatno vei. I za onih 136, kod kojih nije navedeno zanimanje, nipoto se ne smije uzeti, da ga nisu imali. Po popisu bilo je: 79 dunera (meu njima 2 neimara ili graditelja),
74 41 34 21 12 8 9 10
urije,

terzija, pekara, kujundija, samardija, mlinara, bostandija,


l!;ovaa,

204
l O safundija,

Hamdija

Kreevljakovi

7 tufekija,
4 damdije, 3 delepije, 3 bojadije, 3 ebedije, 3 ipekije, 2 sojuldije, 2 aije, 2 hamala, l bunnutdija, l krear,. I odadija, 98 slugu kod raznih obrtnika. Osim hamala i odadija, mlinara i bostandija svi navedeni obrtnici i trgovci bili su ulanjeni u 14 esnafa (cehova), kojima su pripadali i muslimani i jevreji istog obrta. Kako je ve utvreno, esnaf u Bosni i Hercegovini nije pravio razlike po vjeri meu obrtnicima. Od esnafskih funkcionera spominju se u ovome popisu dvojica kalfabaa (inspektora) i to Jefto i Kosta, i au Luka.
Curije su inili zaseban esnaf, u kome u ono doba nije bilo muslimana. To je bio izraziti kranski esnaf, i ujedno najimuniji. U njemu je bilo i obrtnika i trgovaca. Pravoslavni su bili znatno brojniji od katolika. Po Skariu brojio je urijski esnaf 1762. godine 329, 1769 g. 353 lana. Ovoj velikoj razlici u brojevima kod Skaria i u naem popisu jedan je od razloga, to je u urijskom esnafu bilo mnogo djece i mladia ispod 20 godina, a ovakvi nisu uneseni u na popis. Osim toga bie i koji urija meu. navedenim osobama bez zanimanja.
Dunleri: Njihov je esnaf bio mjeovit, jer je u njemu bilo pripadnika triju konfesija. Osim dunera u ovaj su esnaf spadale sujoldije (majstori koji grade i popravljaju vodovode), damdije (majstori koji urezuju stakla za prozore i prave okvire ili eriva) i trgovci graevnim materijalom, dakle i kreari. Po Skariu bilo je 1762 godine 146, a 1769 g. 105 pravoslavnih dunera.2 U naem popisu nabrojio sam ih 69, pa ako su svi pripadali istoj konfesiji, onda je njihov broj od 1762. do 1788. opao za blizu 46%. Tome padu ne znamo za uzrok. Kod Skaria su navedeni brojevi lanova krana jo od ovih est esnafa u spomenutim godinama, a ja u radi pregleda tim brojevima dodati jo brojeve iz 1788 godine. 1762. 1769. 1788. Terzije 57 41 49 Kujundije 44 21 40 Ekmekdije 40 37 34 Samardije 18 12 18 Kovai 35 17 10 Safundije 29 14 lO U KOVAKI esnaf spadali su pored drugih i tufekije. pr<W9~1avni

---.. srpski
str~na

n"'rQ<\ i

crll;v<~

~arajevu

11 17, i 1?, vijeku,

~<~rajevQ

70,

!~26 1

Cefilema sarajevskih

krana

iz 1788 godine
inili

205

Safundije su s mumdijama (svjearima) sapun su proizvodili samo pravoslavni.


Delepije

jedan esnaf. Koliko se zna,

su bili brojan esnaf. Zna se, da su ili u Veneciju.

esnaf bio je jo poetkom XVIII st. brojan, ali je stalno opadao, dok mu se krajem XVIII i prvih godina XIX stoljea nije potpuno izgubio trag u Sarajevu. Izgleda, da je tada oivio u Visokom. Ali u Sarajevu je postojao esnaf trgovaca ebedija.
Ipekije su spadali u kazazki esnaf. To su bili stranci, svi iz Albanije, a u Sarajevu nisu bili stalno nastanjeni. I u naem popisu nalazimo ih u hanu.
Burmutije

ebedijski

su pripadali esnafu trgovaca i


21

kriaa

duhana.

Aije

su imali svoj esnaf kao i bojadije.

U ovom se popisu ne spominje nijedan mejhandija (krmar). Poznato je da su alkoholna pia prodavali krani i gdjekoji jevrej. Godine 1786 bile su u Sarajevu 22 krme, ali u doba naeg popisa bila je zabranjena prodaja alkoholnih pia, kako se to i prije dogaalo, pa prema tome nije bilo ni mejhandija. 22 Sarajlije bez razlike na vjeru bili su poboni ljudi i savjesno su vrili svoje vjerske dunosti. U ovome popisu navedeno je 16 adija. Prema istom popisu bilo je ovdje 1788 godine l O popova. Sedam ih je stanovalo u mahali Varoi-bala, gdje je bila i pravoslavna crkva, i to pop Gavrilo, pop Ilija, pop Mojo, pop Josip, pop Risto, pop Risto i pop Riendi. U Ferhadbegovoj mahali stanovao je pop Todosi, u Oru-Pehlivanovoj pop Ante, a u Duradikovoj pop Pante. Sve su to bili mirski sveenici. Sarajevo u ovo doba nije imalo katolikog upnika, jer je tada katolika opina bila vrlo malena, pa su se franjevci ovamo od zgode do zgode navraali i obavljali vjerske obrede. IV.

Ovaj je popis sastavljen po mahalama i hanovima, kako je ve spomenuto, a njihovi su stanovnici navedeni u grupama i kod svake stoji, da jame meu sobno jedan za drugog. Ima sluajeva gdje se jedan te isti jamac nalazi u dvije, pa i tri grupe. Ja sam te grupe radi boljeg pregleda oznaio brojevima, kojih u sidilu nema, a ispustio sam skoro kod svih grupa dodatak, da meusobno jame jedan za drugog. I mahale sam oznaio brojevima, premda ni tih brojeva u sidilu nema. Kako sam ovaj popis prepisao pred desetak godina, to sam sada jo sravnio prijevod s originalom, a pri tome me je pomagao Alija Bejti, na emu mu se zahvaljujem.
" O svim ovdje navedenim esnafima vidi navedeno djelo u biljeci 10. " Bujruldijom Selim Sirri-pae od 15. dum. II. 1200 (15. travnja 1786) po elji stanovnitva zatvorene su mejhane u Sarajevu i nisu se smjele otvarati bez dozvole kadije i stanovnitva. Sidil XXV, str. 207. Ali ovaj put zatvaranje mejhana nije dugo potrajalo, jer je opet Izdao Isti vezir 5. I. 1201 (28, listopa<~ 1786) n~!og o ~:atvaranju rnejhana i opet na molbu Si\raj"

lija.

Sl<;i~il

XXVI,

~tr.

21,

206

Hamdija Kre!evllakovi

a) Mah ale
I. Mahala Frenkluk.

l) Adi Risto i ortak Adi Jovan jame jedan za drugog, 2) Adi Malto i brat mu Bogi, 3) Adi Lazo 23 i ortak mu Josip, 4) Ilija, kova i Pavle, 5) Nikola, terzija i Josip, samardija, 6) Stjepan Foi, urija i Risto Kati, 7) Aleksa, urija i ortak mu Gavrilo, 8) Adi Obrad i ortak mu Risto, 9) ore, urija, Jovan Gabela i Marija, 10) Risto, urija, Ilija, urija i Dragutin, ll) Luka, urija i Vasilj, urija, 12) Glio, urija i Stjepan urija, 13) Bogi, urija i Mihat, kujundija, 14) Nikola, pekar, Josip, urija i gospodarica kue Angelina, 15) Jovan Sirdan, urija i Mihajlo, duner, 16) Risto, terzija i Petar, duner, 17) Mihajlo, urija Mihat; terzija, 18) Toma, terzija i Adi Lazo, urija, 19) Jovan urija i Petar, urija, 20) Malto, kujundija i Lazo, samardija, 21) Baria, urija i Josip, urija, 22) J efto, urija i Risto, urija, 23) Petar, urija i Miko, urija, jame jedan za drugog, i Miko za svog ____ J akova, 24) Anto, urija i Stjepan, urija, 25) Risto, urija i Aleksa, urija, jame jedan za drugog i Risto za svog sina J ovana, 26) Simo, urija i Jakov, terzija, 27) Maksim i Despa, 28) Anto i Risto, 29) Nikola, duner i Simo jame jedan za drugog, a za njih obojicu Risto, 30) Za Pranu Ivana jami Nikola duner, 31) Juro i Marija, 32) Mihajlo i ena mu Milica, 33) Pavo, urija i Lazo, 34) Aleksa i Marta, 35) Za Miu jami Nikolina ena, 36) Petar, duner za Adi urinu enu, a ona za njega, 37) Risto, pekar i itko,
" Ovaj Adi Lazo bio je urija, kako ga i popis napred navodi, a umro je 1795. KroMula Mustafa kae za njega, da je bio bogat i <la ie stanovao u bliZil!i imaretsi<;e arije u lijepoj nanovo sa(ll"aenoj kui,
niar

efilema

sarajevskih

krana

iz 1788 godine

207

38) Juro Kezi 24 i Ivan jame jedan za drugog, a Juro jo za svoga sina Jakova, 39) Gavrilo Kuinovi i Risto jame jedan za drugog, a za njih obojicu gospodar kue, 40) Gospodarica kue Marija jami za Malta i Petra, a oni za nju, 41) Petar, damdija i Marija, 42) Aleksa, urija i ena mu Janja, 43) Dujan, urija i Simo, 44) Petar, kujundija, Neko i njihov kirajdija Marko, 45) Luka, kujundija i Petar, 46) Mihajlo, duner i Josip, samardija, 47) Luka, pekar i kirajdija mu Marijan jame jedan za drugog, a ena Angelina i Luka jedno za drugo, 48) oko, majka mu Angelina i Petar, urija jame jedno za drugo, 49) Marica i uro, duner, 50) Tomanija i sin joj Ilija, 51) Vasilj i Risto, mlinari;
U spomenutoj mahali stanovali su, a za vrijeme ovoga popisa bili su na putu u trgovakom poslu: l) Stjepan Adiurevi, otiao je est mjeseci u tuu zemlju, 2) Adi Petrov sin Risto, prije sedam mjeseci, 3) Kosta, prije sedam mjeseci, 4) Petar Olovac, prije etiri mjeseca, 5) Jakov Haki, prije godinu dana, 6) Mitar Judanovi, prije godinu dana, 7) Adi Petar i brat mu Adi Jovan, prije est mjeseci, 8) Nikola, delepija, otiao je u Moravu prije 4 mjeseca, 9) Mihat, kujundija, otiao je u Moravu prije 3 mjeseca.

II. M a h a l a

Durad~ik

Hadi Ahmeda: kirajdija

Vasilj

jame

l) Mihajlo, terzija, Dao, urija, njihovi sinovi Todor, Risto jedan za drugog,

2) 3) 4) 5) 6) 7) 8)

Rado, duner i gornji Mihajlo, terzija, Nikoia, safundija i Boo, kova, Jovan, safundija, Lazo sluga mu i drugi Nikola safundija, Jovan, pekar, Marko, sluga mu i Todor, kujundija, Ivana, ena Davia i kirajdija joj Jovan, pekar, Mihajlo, kirajdija mu Nedo, terzija i Divljo safundija, Petar, urija, brat mu Stjepan, otac im Petar, uro, pekar i sluga mu

Tripko,
9) Pop Panto, sin mu Stjepan i Filip,
10) Jovan, urija, Tanasije, Kosta i kirajdinka im Marija, ll) Ilija, urija, sluga mu Lazo, Panto, sluga mu oro i Stjepan, Mihat,

safundija i sluga mu Ivan,


" Jedan od potomaka ovog Kezia bio je Aleksandar Kezi, zapovjednik ete katolika, koje je poslala Narodna vlada s ostalim etama iz Sarajeva, da se bore protiv ulaska austro"

ugarske vojske 1878 g.

208

Hamdija

Kr~evljakovi

12) Stjepan, kujundija, brat mu Jovan, Ivan, Tripko, Spasoje i kirajdija im Stjepan, 13) Lazo, kujundija, sin mu Jovan, Jefto, sluga im i Koj.o, komija im, 14) Milinko, ebedija, brat mu Avakum, terzija Sava i kirajdija im uro, 15) Petar, terzija, sluga mu Kosta, ore, Gavrilo i Jovan, urija, 16) Petar, kujundija, sluga mu Jakov, Risto, kujundija, sin mu Miho, Jovan, sluga mu Petar i kirajdinka mu Jela, 17) uro, pekar, sluga mu Ilija, brat mu Gavrilo, Jovan i Arsen, terzije, 18) Jelka, sin joj Lako, otac joj Petar, sin mu Risto i Maksim, Nikola, duner; jamac im spomenuti Lako, 19) Gligorije i Vasilj, ebedija. Za njih jami kuni im aga (kuevlasnik) Mustafa baa Sahbaz, 20) Mihajlo, mlinar, otac mu Sava, sluga im Rade i Petar Karo jame jedan za drugog, 21) Mio, samardija, sluga mu Simo i Mihajlo, mlinar, 22) Jovan, duner i Risto- jamac im Mula Salih Jabuar, 23) Glio, mlinar i Jovan jame jedan za drugog, a za spomenutog Jovana aga mu Dervi baa mumdija. Iz ove mahale su otsutni: l) Kosta i Tanasije, prije dva mjeseca otili su u Split radi trgovine, ali su im ukuani i djeca ovdje, 2) Jovan, sin Marin, otiao je u Zadar prije tri mjeseca radi trgovine, kako mu majka javlja, ali su mu ukuani ovdje, 3) Gavrilo, zet Alekse, terzije, otiao je s trgovinom u tuu zemlju prije godinu dana, ali mu je eljad ovdje, 4) Jovan, urija pobjegao je zbog duga u Kragujevac u Biogradski ajalet prije godinu i pol, i ne zna se, je li iv ili nije, ali mu je eljad u Sarajevu. III. M a h a l a Dami-i-atik: l) Adi Tripko, urija i Petar, duner, 2) Jovan Cupinovi (?}, terzija, Lazo, mlinar, Adi Simina ena Anelija i sluga joj Mihajlo, 3) Petar, pekar, Mihajlo, duner, sluge mu uro i Andrija, 4) Jovan, samardija, sluga mu Petar i Petar, damdija, 5) Todor, Jovan i Nikola, duneri, 6) Tripko Karo, terzija, Nikola i Petar, safundije, 7) Stjepan, pekar, sluga mu Mato, Jovan, samardija, 8) Jovan, ebedija i Risto, duner, 9) Ilija, safundija, sluga mu Simo i Simo duner, 10) Marko i Milo, duneri, ll) Gavrilo, pekar, Vasilj mu sluga i Nikola, hama!, 12) Jeftan i Mihajlo, duneri, 13) Stanko, Ilija i Gavrilo, pekari, 14) Todor, Stevan, Mihat i Ivan, duneri, stanuju u kui Hadi Ibrahimage Hadimuratovia, i oni jame jedan za drugog. 2 ij

'' Ha<li !'llurat9Yi~ je bio vt!o bosat tr~Jov!w. On je izsra<lio Qn\.\ <lairu u Hall!liima,

Cefilema saraJevskih krana lz 1788 godine

IV. Mahala

Vekil-Har:

l) Mio, Mihajlo i Krsman, duneri, jame jedan za drugog, 2) Sahin, Risto, terzija i Tripko, duneri, jedan za drugog, V. M a h al a
Oru-Pehlivan:

l) Mihat, urija, sluga mu uro, Jovan, urija, sluga mu Stjepan, 2) Jovan, urija, sluga mu Petar, i Ilija, bostandija, 3) Lazo, pekar, sluga inu Mitar, Jovan, urija, i drugi Jovan, pekar, 4) Petar, urija, braa mu: Sava, Damjan, Risto, sluga im Neko, Jovan, bojadija, sluga mu uro, . 5) Simo, urija, sluga mu Jovan, Mihat Besara, urija, sinovi mu Jovan i Aleksa, i sluga mu Janko, 6) Pop Panto, sinovi mu Maksim i Mihajlo, kujundija, i sluga mu Stojan. Iz ove mahale su otsutni: l) Perin Garibovi otiao je prije sedmicu dana na Kupres s Ahmed baom Kunosom, ali su mu eljad u Sarajevu, 2) Bear Adavi otiao je prije tri mjeseca u Moravu, kako je prijavljeno, 3) Damjan, urija, otiao je u Dubrovnik prije 40 dana, 4) Stojan, urija, otiao je u kaursku zemlju prije devet mjeseci, ali su mu majka i ena u Sarajevu, VI. Aj as paina m a h a l a. Filip, terzija, i kirajdija mu Ilija, Risto Budimli;iil i sin mu Jovan, Jovan Besarovi, Mio i Simo Lui, Adi Jovan Solak, Jovan Magarin i Simo, Adi Ostoja, braa mu Risto i Todor, Adi oro, urija i J ovan, Stjepan, kujundija i Jovan Puhovi, Gavrilo, urija i Risto, Dragutin, Mitar i Jovan, stanovnici u kui Mie, 10) Jovan Puh, urija i Stjepan, kujundija, ll) Gabela, kujundija, sinovi mu Risto i Lazo, 12) Filip, kuj1,mdija i Ilija, urija, 13) U kui Musia Sulejman-efendije stanuju: Sava, Perjan, Mia, Kosta, Tadija, brat mu Radovan, Sava i sluga mu Stevan, 14) Petar, urija, Damjan i Lazo, 15) Mio Brki, sestra mu Ana, i drugi Mio, urcrJa, 16) Mihajlo i oko, safundija stanuju u Vukinoj kui, 17) Jovan i Mio, urije, stanuju nadomak Atmejdanske uprije," 6 18) U kui Meddi-Besar-zade stanuju: Bulbul, kujundija, Nikola, Pavle, pekar i Risto, 19) Mio, duner, Besara, urija i Jovan, 20) U kui Stanie neimara: Mihajlo, urija i sin mu Jovan;
:~e

l) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9)

Ova se

uprija

zove drugim imenom Cumurija.

210

_ _ _ _ _ _ _ _ _ ___.:cH:::a!!:m~dija

Kreevljakovi

Iz ove su mahale otsutni: l) Jovan Radi otiao je prije pet godina u tuu zemlju, ali mu je eljad u Sarajevu, 2) Todor Mlinia sinovi Nikola, bear i brat mu, bear, otili su u tuu zemlju, ali im je majka u Sarajevu, 3) Adi Jovan Vukovi otiao je u tuu zemlju sa enom i djecom prije pet godina. Tako nam javie stanovnici ove mahale. VII. Ferhadbegova m a h a l a : l) Adi Manojlo, urija, 27 sluga mu Rade, Aim, kujundija, sin mu Risto, sluge mu Jovan i Mihajlo, i Jefto, urija, 2) Stjepan, urija, sluge mu Aim i Sava, Josip,: 8 urija, braa mu Tripko i Gavrilo, 3) Mijo, urija, sluge mu Antun Stjepan, Glio, terzija i Luka, kirajdija mu, 4) Jovan, urija, brat mu Risto, Gavrilo, urija Jovanove kirajdije Ilija, Simo i Boo, 5) Risto, delepija i Jovan Butur, 6) Pop Todosi, Petar, urija i sluge i Mojo i uro, 7) Glio, terzija, Todor, urija i sluga mu Nikola; Iz ove mahale su otsutni: l) Petar Baji otiao je u tuu zemlju prije etiri mjeseca, a djeca su mu i ena u Sarajevu, 2) Marko otiao je prije dvije godine u Veneciju20 kako mu otac prijavljuje. VIII. M a h a l a Varoi-Bala: l) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) 10) ll) 12) 13) Adi Jovan, bostandija, sin mu Tripko i drugi Jovan Bri, bostandija, ena umrlog Vidaka i Adi Jovan, bostandija, Jovan Zvono, sluga mu Risto i Aleksa, bostandija, Nikola Tuzlo i Petar Mezi, Tanasije, neimar, sluga mu Jovan, Boo, pekar i sluga mu Gavrilo, Jovan, terzija i Simo, bostandija, Jovan, sujoldija, sin mu Nikola, sluga mu Ivan i Petar, duner, Tripko, duner i Stania, terzija, Neko, damdija, Mihajlo sluga mu, Todor, terzija i kirajdija mu Pavle, Gavrilo, samardija i '!)uro, duner, Petar, mlinar i Tripko, tufekija, Rade, bojadija, sluga mu uro i Jovan, terzija, Mihajlo, terzija, brat mu Gavrilo i drugi Mihajlo, terzija,

" Kroniar Baeskija zabiljeio j.e njegovu smrt godinom 1795. i primjeuje, da je bio star i bogat trgovac. Gl. Z. M. 1919, str. 56. 38 Bie da se ovaj Josip zvao Mezurovi, a da mu je komija bio Risto Cuk Gavrilov. Njih dvojica parniili su se zbog jednog zida i o tome je napisan hudet poetkom zilhide 1212 (oko 17. V. 1797). Arhiv M. E. Kadia br. 239. " U Veneciju je esto putovao i delepija Soo, aga 97. odjela janiara, koji je u Veneciji umro 1794.

efilema sarajevskih krana iz 1788 godine

14) mu
uro,

uro, duner,

sluga mu Marko, Vasilj,

urija,

brat mu Petar i sluga

Risto, pekar, Jovan, duner i sluga mu Tanasije, Mitar jami za svoju punicu, Mihajlo, pekar, sluga mu Simo i Marijan, kujundija, Jefto, urija, brat mu Vojin i sluga mu Petar, Mitar, urija, Risto, pekar i Stana Markua, Stjepan, kujundija, brat mu Jovan, i Aim, urija, au Luka i Neko, damdija, Boo, pekar, Lazo, urija i sin mu Petar, Adi Mihat, urija, sin mu Jovan i Gavrilo, terzija, Kosta, delepija i Risto, pekar, Mihajlo, pekar i pomenutog Koste punica Marija, Nikola, sujoldija, udovica iza irke mlinara Soka i pomenuti Mihajlo, pekar, 27) Gavrilo, terzija, udovica iza Sime Stefanija i Kosta, delepija, 28) Pop Gavrilo, pop Ilija i Lazo, urija i kirajdija, 29) Vasilj, mlinar, Mihajlo i Risto, pekari, 30) Pop Mojo, pop Josip, pop Risto, pop Maksim i pop Riendi jame jedan za drugog, a da nee nikud pobjei jami za njih Adi Jovan, bostandija i neimar Tanasije, 31) Panto, terzija i Pavle duner, kirajdije Ablagia, 32) Lazo, duner i Lako, duner, koji stanuju u kui Husrevbegova vakufa, jame jedan za drugog, 15) 16) 17) 18) 19) 20) 21) 22) 23) 24) 25) 26) Mitar,
Predreeni

urija,

IX. ekrekijina m a h a l a: l) 2) mu Simo 3) 4) 5)


aija,

Luka, duner, Marko, duner, sin mu Risto i Blagoje, duneri, Mosto, duner, sluga mu Spasoje, sin mu oro, Janko, duner, sluga i Petar, urija, irko, duner, sluge mu Ilija i Stjepan, Lazo duner i sluga mu Blagoje, Ivan, duner, sluga mu Nikola, Toma, p~kar, sluge mu Petar i Milo, Jovan, krear, sluga mu Vasilj, Lazo, pekar, sluga mu Risto i Jovan,
uro, duner, sluga mu Petar, Risto, terzija i sluga mu Teo, Toma, duner, Jeftan, duner i Petar, pekar, Jovan, duner i brati mu Vasilj, te vlasnik kue Nikola, Risto, urija i Marko, delepija, Spasoje i Simo, duneri, Ivan i Blagoje, duneri, Stjepan, kujundija, Tripko, duner i sluga mu Andrija, Stjepan, kujundija, Sava, kujundija i ~luga mu Milovan, Marko, pekar, sluge mu Marko i Petar i Arsenije, pekar, Boo, terzija i Milovan, pekar, Petar, duner, Jovan Mosto, duner i Janko, Radovan, aija, Antun, terzija i kirajdija im Petar, Filip i Jovan, urije, Petar, duner, sluga mu Risto i Jovan, duner, Danilo, samardija i Luka, bostandija,

6) 7) 8) 9) 10) ll) 12) 13) 14) 15) 16) 17) 18) 19) 20)

212
21) 22) 23) 24) 25) 26) 27) 28) 29) 30) 31) 32) 33) 34) 35) 36) 37) 38)

Hamdija Kreevljakovi

Aleksa i Luka, urije, Vasilj, urija, uro, pekar i sluga mu Risto, Toma, duner, sluga mu Risto i Jovan, duner, Maksim i Filip, samardije, Petar i Simo, terzije, uro, duner, brat. mu Spasoje i Petar, duner, Mitar i Simo, duneri i sluga im Milo, Mihajlo i Mili, duneri, Jovan, terzija, sluga mu Boko i Jeftan, bostandija, Luka, duner i Risto, pekar, Mitar, kova, sluga mu Maksim i duner Tanasije, Tripko, kova i Mihajlo, duner, Stanko, kova, Jovan, damdija i sluga mu Janko, Citko, samardija, Stjepan Goka i Milutin, Toma i Petar, terzije, Luka, bostandija i sin mu Jefto, Jefto i Kosta, kalfabae, sluga im Pavle sinovi im Tripko i Nikola, Todor, pekar i uro, kova.

X. Kalin Hadi Alijina m a h a l a :


kova

l) Mijat, kujundija, sluga mu Lazo, drugi Mijat sluga mu Ilija, Niko, i sin mu Gavrilo, 2) Petar, duner i Mijat, kujundija, 3) Marko, duner, sluga mu J oksim i kova Nikola, 4) Aramit, duner, Jovan, bostandija i Mihajlo, mlinar, 5) Risto, urija, Bojan, duner i sluga mu uro, 6) oro, duner, brat mu Lako, Sava, pekar i Mio, urija, 7) Jovan, duner i Antun, samardija, 8) Mijat i Simo, duneri, Kjatib m a h a l a :
oro,

XI.

Kuuk

l) 2) 3) 4) 5)

Harenda, burmutija i enin mu brat oko, Stjepan, duner, sluga mu Mato, Nikola, duner i sluga mu Risto, bojadija, Petar, duner i sluga mu Jefto, Marko, terzija i Nikola, duner, Toma i Janko, kovai, sluga im Jakov i Aim, duner,

XII. ejh Ferrahova m a h a l a: l) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) Adi Nikola, urija, brat mu Gavrilo, sluga im Filip i Ignjat, Luka, terzija, sluga mu Mitar, Nikola, pekar i Marko, mlinar, Ilija i Todor, duneri, Simo, urija i Vasilj Sipak (?), Pavle, mlinar i brat mu Tomo, Mio, terzija i Sava, samardija, Panto, kova i Risto, duner, Simo, pekar i Mio, terzija,

efilema

sarajevskih

krana

iz 1788 godine

213

. b) Hanovi XIII: Muzaferijin han: l) Sava, tufekija, sluge mu Jovan i Ostoja, Peria, tufekija, sluge mu Stojan i Nikola, 2) Nikola, tufekija, sluga mu Stanko, Ivan, tufekija, te sluge mu Jovan, Vukman i Boo, 3) Stojan, tufekija, sluge mu Stjepan, Neko i drugi Stjepan, 4) Simo, terzija i Peria tufekija, Ovo su sve beari (neoenjeni ljudi), XIV. Novi han: 31
l) Milo, Stanko
30

Todor

jame

jedan za drugog, a za Miloa jo Husein,

bajraktar,
2) Antun, terzija i Janko, hama!, 3) Ivan, ipekija, Teofil, ipekija, Jovan, terzija i sluga mu Milo,

XV. Han Kolobara: 32


l) Za Jeftu, odadiju
2)
Doro, ipekija, jami Hasan, bajraktar, Tao, Krito, Kosta i drugi Tao.

Dodatak

Ni ovu preventivnu mjeru nije mimoila naa narodna pjesma. Zabiljeio sam od ing. Demala Celia ove stihove, koji se i danas uju u Mostaru:
Ukrade se od zlata jabuka Sa damije ejvan ehajine, Sve se jami jedn'O za drugoga, A sarhoi po dva za jednoga, Za Aliju, imamova sina, Za Aliju jamca ne bijae. Za nj' se jami lijepa djevojka,. Lijepa Han~ gradskoga dizdara.

RESU MEi LA CAUTION (GARANTIE) COLLECTIVE DES CHRJ!:TIENS DE SARAJEVO EN 1788 La kefilema etait une mesure essentielle de !'administration turque politique et judiciaire pour mainteni!: la tranquillite et l'ordre dans des periodes troubles. Cette mesure preventive consistait dans le fait que, sur !'ordre du gouverneur de la province, les habitants suspects d'une ville, d'un village ou d'un district devaient garantir les uns pour les autres. Suivant le besoin, le vizii: (le gouverneur de la province) donnait !'ordre (bouyrouldi) a son commissaire (le moutesselim) ou, en
" Stajao je negdje u Titovoj ulici blizu Stare prav. crkve, a ime je dobio po vlasnicima Muzaferijama, potomcima Husejin ef. Muzaferije, muderisa Gazi Husrevbegove medrese (1646 do 1721). 31 Tako se zvao han Gazi Husrevbegova vakufa, to je stajao na mjestu dananje nove zgrade Gazi Husrevbegove medrese. Po zakupniku ulu Mustafi prozvao se poetkom 19. stoljea ulov han. " H. Krecvljakovi, Han Kolobara u Sarajevu, Novi Beha!' god. XI, str. 202-211.
14

214

Hamdija kreevljakovl

defaut de celui, a kadi de prendre la kefilerna. Le mousselim ou le kadi enregistraient dans un cahier (defter) tous ceux obliges a la kefilerna, en notant pour qui garantissait la personne notee. En usant de ce procede, il reussit parfois a !'administration a prevenir des emeutes ou des troubles; quelquefois on prenait des kefilemas apres avoir etouffe des troubles. Le protocole qu'on faisait a cet effet s'appelait kefileme defter. On prenait la kefilerna des habitants miiles 1iges de plus de 19 ans. Parfois on prenait la kefilema de tous les habitants d'une ville ou d'une contree; des fois c'etaient seulement les membres d'une profession, p. ex. les artisans, ou les membres d'une confession qui devaient donner la kefilema. On prenait cette caution en groupes de deux, trois ou plusieurs personnes. Dans une kefilerna de 1848 il y eut des groupes de 150, 160 et ml!me 170 personnes. Toutes les kefilemas qu'on connait etaient prises des musulrnans ou des habitants de toutes les confessions; on ne connait qu'une seule kefilerna prise des chretiens seuls (orthodoxes et catholiques). Le moutesselim composait la kefilema en trois exemplaires: l'un pour le vizir, l'autre pour le kadi qui devait la faire enregistrer dans le Sidjil, pendant que le troisieme exemplaire restait chez le moutesselim. Avec le kefileme defter on envoyait aussi le serment ecrit dans lequel etaient cites les garanties qu'on fai. sait prendre aux gens. Au 18" siecle le district de Zenica se trouvait constamment sous la kefilema. Le kefileme defter etait renouvele chaque huit a dix ans. On ne sait pas quand etait intr9duite cette pratique dans ce district. De tel exemples sont inconnus ailleurs, mais probablement ce n'etait pas un eas isole. Celui qui ne pouvait trouver de garant etait. chasse du territoire dans lequel on prenait le kefilema. Les documents connus nous disent qu'on prenait la kefilema en Bosnie a partir du milieu du 16" siecle jusqu'a 1848 quans la revolution eclata en Autriche. En 1788 on prit la kefilema des chretiens de Sarajevo lors la guerre entre !'Autriche et la Turquie. Ce registre contient 625 personnes, dont 26 femmes et 599 hommes: 25 liommes etaient absents de Sarajevo. Ils habitaient 12 quartiers (mahala) et trois han (auberges). Ce registre nous montre la participation des chretiens dans la vie economique de Sarajevo. D'apres la profession il y en avait 330 artisans et commer~ants, et 98 servants chez les artisans et les commerc;ants; on ne mentionne pas !'occupation chez 136 eas, ce qui ne signifie pas qu'ils n'en avaient pas. Au traite est jointe la proclamation en langue turque que !'Autriche dirigea a la population de Bosnie et HerzegoVIine, en la sommant de ne pas prendre part a la resistance et en menac;ant ceux qui insurgeraient.

MUHAMED HADZIJAHIC

HAMZEVIJE U SVIJETLU POSLANICA UIKOG EJHA


Poslanica uikog ejha, publikovana u prolom svesku ovog asopisa'), vana je iz dva razloga: a) po tome to nas upoznaje sa dosada nepoznatim pokretom uikog ejha Muhameda iz polovice XVIII vijeka b) to sadri jedan interesantan stav o hamzevijama, religiozno- socijalnoj sekti muslimanskih Slavena, za koju se smatra da joj je zaetnik ejh Hamza Orlovi iz Orlovia pokraj neto docnije podignute varoice Nove Kasabe u sjevero - istonoj BosnL
I.

Iz poslanice, datirane 2 aprila 1748 (3 rebiul - ahira 1161) razaznaje se, da je beogradski valija (koji se poimence ne spominje u ovoj poslanici2 ) optuio ejha iz Uica, da je otkazao poslunost dravnoj vlasti, naruavajui red i poredak i beogradski paa pribavio je ferman na osnovu koga je ejh sa svojom porodicom, pristalicama i sljedbenicima imao biti protjeran u Bosnu. Paa je poslao r jedno pismo nareujui ejhu da se pokor~ fermanu i tom mu prilikom prebacio zbog njegova uenja i naziranja a ujedno zaprijetio da e na ejha i njegove pristae otpremiti vojsku, ukoliko se ne upokore. Poslanica se osvre na to pismo, prenosei doslovice izvjesne pasuse iz pisma i proglaui.e pau nasilnikom i odmetnikom; spoitava mu da se fermanom koji je vjerovatno falsifikat - ide za tim da mu bude omogueno initi jo vee nasilje prema narodu nakon to bi otiao ejh sa svojim pristaama; spominje konkretno kako je od raje protuzakonito naplatio na stotine kesa imetka. Iz pisma se vidi da je ejh bio u sukobu i sa muselimom, koji pravi nered. Obzirom na prigovor o vjerskom zastranjivanju ejh istie da je njegovo nauanje u punom skladu sa osnovnim eriatskim izvorima: Kurariom i hadisom kao i sa idmaom (saglasnim miljenjem islamskih uenjaka) a da je narod
') Omer Mui, Poslanica Sejha Muhameda Uianina beogradskom valij! Muhamed pai, str. 185-193. ') Mui uzima da je poslanica upuena beogradskom valij! Muhamed - pai, a Korkut (u Zapisima VI, knj. XI Cetinje, avgust 1932, str. 94) Kurd Mehmed - pai. U tekstu kojim se posluio Mui, kao i u rukopisu u Kundurovo-j medmlii, ime se pae ne navodi.
14*

216

Muhamed Hadijahi

upoznao njegovu vjeru i gledite. Sejh se ne boji prijetnje odailjanjem vojske, koja da se pripremila na put. Najzad on pai stavlja do znanja da e pismo uputiti uenim i dobrim ljudima u Beogradu, Edreni, Stambolu, Meki i Medini. 3 ) To su uglavnom osnovni podaci koji proistiu iz ove ejhove poslanice. Kao to se moe naslutiti, ejh je po svoj prilici predvodio jednim pokretom, zasnovanim na izvjesnoj socijalno - ekonomskoj podlozi, zaodjenu tim ideologijom koja sebi prisvaja pravo i istinsko shvaanje islama, ali suprotnom oficijelnom
nauanju.

Interesujui se ovim pokretom doao sam u kodeksu br. 1712 Orijentalne zbirke Jugoslavenske akademije u Zagrebu do druge poslanice uikog ejha, koja se nastavlja na poslanicu od aprila 1748; zahvaljujui kustosu te zbirke Sulejmanu Bajraktareviu,_ koji mi je najpripravnije tu poslanicu preveo s turskog, ovdje taj , prevod mogu doslovce donijeti: Svijetloj i odlino potovanoj gospodi i brai, nakon poklona dobrih blagoslova, saopuje se da je ove godine (u ovoj blagoslovenoj godini) povodom uzvienog redeba od strane beogradskog pae Halil pae pod pratnjom 4-5 sandaka od desnog do lijevog krila hamzevija Beograda te da bi se njihova brojna snaga (njihovo stado i gomila) uveala od njihovih priipetlji ehaja nesretnog pae sakupio et verostruku vojsku i pod izlikom izvianja hajduka na brzu ruku iz Beograda krenuo.Nakon hoda po danu i po noi iznenada je stigao na granicu nae nahije. U blizini nae varoi pripremljena su im boravita (kvartiri). Nakon to su stigli, po savjetu i uputi biveg muftije imenom Sulejmana, ravog i punog prevare i neiskrenosti, porijeklom nevjernikog ogranka, kojemu se iman nije jo ni na runoj mu. dlaci smjestio, ostavili su za tu no prireena im boravita zajedno sa pee njima (evapima) na ranju i u veernjem mraku uli u nau varo, nau ulicu te noi okolo naokolo okruili i ovog siromaha (mene bijednika) s naim pripadnicima i pristalicama u asnu damiju zatvorili i primorati na opkoljenje. Tako bivi, ovaj je siromah sa druinom (slugama, pratnjom) i sa stvarima izaao, da bi nekud otili. Iako je to bilo dogovoreno sa poglavicama odvratnog (tiranskog) ljudstva (kavu begile) nisu se saglasili. Odustali su od zadanih rijei i na asnu damiju ispraznili (izbacali) nebrojive bezgranine i bezbrojne puke te njezina stakla i prozorske kapke izreetali. Nezadovoljni ni s tim opljakae mojih sinova, moju i moga susjeda kue i u njima nalazee se stvari. Nakon toga ih vatrom zapalie i to tako da ni jedan svezak od mojih knjiga ne mogoh iznijeti. Kad su nau varo austrijski (nemse) nevjernici bili. osvojili, u ovoj mJer! nisu mrnju pokazali te tetu i kvar nainili. A zapravo sam ja ovim niskim austrijskim nevjernic~ma mnogo zla i tete bio uinio. Ovim nevjernicima hamze-

') Pismo je doista razaslano na mnoge strane tako da je Hadi Mehmed Handi g0vorei o uenim ljudima i knjievnicima u Uicu spomenuo ejha Muhameda Uianina kao autora jednog pisma koje se mnogo spominje u starim medmuama; napisao ga je 1161 (1748) god. i postao beogradskom pai u kome ga otro kritikuje. (Separat Glasnika IVZ, Sarajevo 1~40, str. 7). U mogunosti sam konstatovati da se jo do danas sauvala najmanje tri primjerka ovih poslanica. Jedan primjerak nalazi se u biblioteci Cetinjskog muzeja, a dobavljen je po svoj prilici iz Nikia (Dervi M. Korkut, Orijentalni rukopisi u biblioteci Cetinjskog muzeja. Zapisi, god. VI, knj. XI, Cetinje, avgust 1932, str. 94). Drugi primjerak uva se sada u Gradskom muzeju u Titovom Uicu, a ranije je bio u mom posjedu; prema ovom primjerku izvrio je svoj prevod Qmer Mui. Trei je pr-imjerak u formi prepisa zabiljeen u medmui Sarajlije Kundura (spominje se 1815), koja se nalazi u kolekciji Osmana Sokolovia iz Sarajeva.

Hamzevjje u svijetlu poslanica

uikog

eiha

217

vijama moja kodljivost i teta te po njihovom miljenju moj grijeh su samo moja vjera u Kuran i to im branim da uu u pakao. Da nisam posmatrao najezdu, hamzevije ne bih bio znao kojeg naroda je nevjera runija i gadnija. Mislio bih, da su to arapski nomadi i cigani. Poto su spalili kue zapalili su i medresu. Ni s tim se ne zadovoljie. Po uputi navedenog muftije pucali su iz topa na damiju i kupolu na tri mjesta probuie. U damiju su topovsku kuglu zafrljacili. Topom su pucali sve dok artiljercu nije sapa zastala (dok mu muda ne izaoe). Hvalei Bogu kod etvrtog topa (pucanja) popucale su mu monje (kasik). Osim toga jo i velika milost sjajnog i velikog Boga (Pravednika) nama je bila i ta, iako je dan rani3e bilo vedro i sunce grijalo dok su oni prokletnici bili zabavljeni sa potpatljivanjem pomou (nauljenih, masnih) krpa pokrova (krova) dogradnje asne damije i dok su ljudi bili u skruenoj molitvi, da je sjajni i veliki Bog Pravednik taj as poslao kiu i tako ouvao, da se pokrov (krov) koji je bio od jelove daske upali. Neka bi tako i od paklene vatre ouvao! Ne zadovoljivi se ni s tim spletkama presjekli su nam vodu. Tako se razumjelo da e poduzeti jo vee spletke. Prema tome sada, kad bi ve ovdje bili uniteni raznim muenjima sloismo se u tom, da svi najedamput izaemo, pa ko se nou izmeu stra,a spasi i neka se spasi, a ko zapne neka i ostane. U nonom mraku sa glasom velianja Boga (tekbir sadasile) i dok su na nas puca!: iz puaka, svi smo se izmeu straa sretno izbavili. Iako su jedan iii dva ovjeka malo ranjena a jedan poginuo, mi smo se spasili (oslobodili). Nakon toga su od stanovnitva nae varoi od nekog 150 groa od nekog 100, od nekog 30, kako im se ve htjelo (olur imilerinde) uzimali, a ija je vjera vrsta od toga su nastojali i vie uzeti. Kako smo uli, kada se meu austrijskim nevjernicima objavilo i saznalo za ovu udnu pripovjest i udnovati dogaaj, to se desio u islamskim pokrajinama i otomanskoj dravi, oni su to proslavili sa velikom kanonadom (topovskom pucnjavom). Ne samo radi toga to su kue spaljene i svete damije topom i pukom opustoene i poruene nego valjda vie zato, to su se veziri i dostojanstvenici dinastije Osmanskog cara pokazali vie podlim (niskim) meu svijetom u vjeri i vjerovanju, negoli dostojanstvenici njihovih kraljeva. Poto su nevjerni upueni i vjeruju neke pejgambere, i nebeske knjige i Sudnji dan, oni bi se jako ustruavali i uvali, da bi na damiju i ostale bogomolje namjerno navalili i topom i pukom ih ruili. I svojim suvie nerazumnima .(pobjenjelima, sufeha) bi takoer ovakvu pakost zabranili. Gdje je vjerska zdunost u naih uenjaka (kani ulemamiizde gayreti diniyye)! Od nae brae koji vjeruju (ehli iman olan) ko zaplae radi toga to su mu kue i sve to ima izgorena i zato to su mu sin ili ker umrli, neka on ne plae. Neka oplakuje nevolju (nesreu) vjere i slabosti rjetkosti muslimana (malobrojnosti muslimana). Ovo je napisao ponizni siromah Muhamed poznati uiki ejh. Prijetnja dakle odailjenjem vojske na uikog ejha i njegove pristalice nije ostala isprazna i beogradski valija koji se u ovoj poslanici poimence spominje kao Halil paa, uputio je, bie svakako jo iste godine, tri mjeseca nakon ejhove poslanice, poetkom jula 1748 godine, pod vodstvom svoga ehaje vojsku od etiri do pet bajraka kojoj se pridruilo, kako ejh kae, jo priipetlja, tako da je prema ejhovim snagama ta vojska - sada otvoreno od ejha nazvana hamzevijama

218 -

Muhamed

Hadijahi

bila etverostruko brojnija. Iz pisma se razabire da je bivi muftija Sulejman, svakako uiki (jer i Evlija elebija 1664 zna za muftiju u Uicu) bio protivan uikom ejhu; u pismu se muftiji pripisuje glavna inicijativa za neposredni napadaj, pa ta vie i za topovsko bombardovanje damije, u kojoj se naao, primoran na opkoljenje, e}h sa svojim suborcima; nije bez interesa ni prebacivanje muftiji radi njegovog nemuslimanskog porijekla. U mahalama su gorjele kue i medrese, a dovod vode bio je presjeen. Sejh je sa svojim suborcima bio konano primoran da se probije kroz obru sa gubitkom od jednog poginulog i jednog - dvojice lake ranjenih. Iz ove druge poslanice mogu se nazrijeti neki podaci o ejhovoj linosti: bio je postariji ovjek jer je imao oenjene sinove sa njihovim vlastitim domovima; . posjedovao je brojnu biblioteku (o njegovoj naobrazbi svjedoe i ueno sastavljena pisma); dalje se saznaje da je sudjelovao u borbi protiv Austrijanaca koji su (apstrahujui ovdje borbe krajem XVII vijeka) opsjeli i zauzeli Uice l oktobra 1737 i u njemu ostali sve do 23 marta 1738.) Damija, na koju se napadai nisu ustruavali uputiti etiri topovska hica mogla bi biti identina sa Sejhovom damijom, vjerovatno prozvanom upravo po uikom ejhu; Sejhova damija poruena je sa drugim objektima koji su potsjeali na Turke nakon turskog povlaenja iz Uica 1862 godine. Iz ove druge poslanice razaznaje se da je damija bila pod kubetom (kupolom), a nije iskljueno da se ranije zvala Alajbegova damija (pokrivena olovom), iju ljepotu izmeu 34 uike damije i mesdida istie Evlija elebija. Kako me je izvijestio Novak Zivkovi, upravnik gradskog muzeja u Titovu Uicu u Kanicovoj knjizi Serbien ima crte jedne damije u Uicu, koja je mogla pretstavljati veliku arhitektonsku vrijednost, ali da li je to Sejhova damija ili ne, mi ne znamo. U neobjavljenim zapisima jednog starog Uianina, svjedoka dogaaja 1862 godine, nali smo opis Sejhove damije, koja je odmah po tom sruena i materijal iskoriten za privatne graevine. Njegov opis konstatuje arhitektonsku lepotu graevine.<< Tvrdnja da je ekspedicija protiv uikog ejha povoljno odjeknula pa i proslavljana kanonadama u austrijskim zemljama mogue je samo propagandna smicalica sa tendencijom da to sugestivnije djeluje, to nas ipak ne oslobaa obaveze da se u austriskim vrelima potrae podaci koji bi mogli na pokret uikog ejha baciti vie svijetla. Usvojimo li navod Omera Muia da je ejh ubijen od turske vojske 116311750 u selu Balotii, dva sata daleko od Roaja,") moe se s osnovom uzeti da je ejh po povlaenjlJ iz Uica na koje je raspisana ratna kontribucija - nastavio s otporom i uspio se odrati est mjeseci u 1161, itavu 1162 da konano podlegne u 1163 godini. Ovdje nije bez interesa upozoriti da se istodobno s akcijom uikog ejha javljaju u tuzlanskom kraju - ne odve daleko od podruja uikog ejha bie

') Hamdija Kreevljakovi, Bitka pod Banjom Lukom 4 VIII 1737. Pretampano iz kalendara Narodne Uzdanice, god. V Sarajevo, 1936 str. 16. ') Znaajno je obzirom na odranje uspomene na uikog ejha ono to je po prianju Abdullatifa ulbije - neovisno od podataka koji proizilaze iz poslanice - zabiljeio Tihomir orevi koji biljei da se O ejhu Mehmedu nekada mnogo prialo; sad se te prie polako zaboravljaju. Sejh Mehmed od Uica bio je - veli orevi - poboan, uen i slobodouman ovjek. Izmeu ostaloga uio je inovnike da budu dobri i pravini prema svakome. Zbog toga ga optue caru da je buntovnik.

Hamzevije u svijetlu poslanica

uikog

ejha

219

pobune muslimanskih seljaka; prva je pobuna pod okolnostima slinim uikim (uskraivanje davanja propisanih daa i valinih taksita, otkaz poslunosti bosanskom valiji i zvornikom mutesarifu) izbila 1160 (po. 13. I 1747); do druge pobune dolo je l decembra 1748, kada su ustanici sa golim noevima provalili u tuzlansku ariju; trea i najea pobuna izbila je 3 evala 1163 (4 septembra 1750); ustanici, koji se u jednom dokumentu o toj pobuni nazivaju poturima, opkolili su Tuzlu sa sve etiri strane. U ovim pobunama istie se kao potstreka . neki imam Mula Osman za koga se u ilamu od 1163 god. kae da se jo iz ranije nije pokoravao starjeinama i da mu je stalna navika da buni narod. Uhvaena su mu i neka buntovnika pisma. 6) Da li je postojala kakva povezanost izmeu akcije u uikom i tuzlanskom kraju teko je rei. Meutim, skoro je posve sigurno da je pokret uikog ejha imao ire pretenzije. Dovoljno je da se potsjeti na rairenost njegovih posl!mica, a u mogunosti sam iznijeti i jedan direktni dokaz, da je uiki ejh imao svojih pristalica i u Sarajevu; kroniar Mula Mustafa Baeskija registrujui smrt veselog Fustukovia<< godine 1175 (1761) karakterie ga kao sljedbenika uikog ejha.') Dvije sauvane poslanice uikog ejha, bez drugog materija~a, ne pruaju podatke u emu se sastojalo zastranjivanje uikog ejha od ortodoksnog uenja. Moda bi za to nali odgovor u pismima beogradskog valije, koja meutim nisu do nas doprla. U obje posl~ice ejh se otro obara na hamzevije, proglaujui beogradskog pau i vojsku koju je uputio hamzevijama; to jo apsolutno ne iskljuuje mogunost, da je upravo uiki ejh mogao biti od strane valije osumnjien kao hamzevija. 8) Prouavajui pokret hamzevija doao sam do prilino pouzdane spoznaje, da je taj naziv bio dovoljan da se nekoga slubeno diskvalifikuje; dalje da se same hamzevije ne nazivaju tim imenom ve da svoje nauanje, ire pod vidom ortodoksnog islama; to je uostalom pojava karakteristina i za heretike pokrete na Zapadu.

II

se na valijinu prijetnju upuivanjem vojske u prvoj poslanici ejh doslovce kae: Ne znam kakvu e vojsku sakupiti i nas opljakati; jedino ako vam u pomo priteknu Njemaka ili stambolske hamzevije, koje nazivaju i podrumi, jer kada uu u podrum obuku eir na glavu i jedan drugoga Saban- Jovan, Redep -Nikola, nazivaju. Kad se razdani na nekom je od njih kadijska ahmedija, na nekom kafes, neki od njih je na vezirskoj kapiji a neki na
Osvrui

uiki

') Fehim Spaho, Pobune u tuzlanskom srezu polovinom osamnaestog vijeka. Glasnik z. m. XLV, 1933 Sarajevo. Isp. o tuzlanskoj pobuni 1164 (1750) Muvekit I, str. 541. ') Riza Muderizovi, Sarajevski nekrologij Mula Mustafe Baeskije, Glasnik Zem. muzeja XXXI, 1919, str. 41. ') Znaajno je orevievo saopenje da se za ejha od Uica pria da nije trpeo ljude koji pue. Asketska crta gdje bi spadalo i odricanje od upotrebe duhana jako je inae r.aglaena kod hamzevija i kaizaelija (sarajevske kaizaelije spominje vie ,put Baeskija u svojoj kronici.)

220

Muhamed

Hadijahi

kapiji defterdara. Tada jedan drugog nazivaju Saban efendi, Redep efendi. Jer kako u knjizi u poglavlju o vjerovanju9 ) pie, hamzevije e se pojaviti kada ih bude etrdesethiljada. Ovaj pasus o hamzevijama prua po mome miljenju jedan vaan refleks na djelovanje hamzevija u Stambolu sto godina ranije, sredinom XVII vijeka, kada se hamzevije pojavljuju najvie kao pristalice iarskog prvaka Bekta-age. Savremeni oevidac, engleski diplomat Ricaut, hamzevije poznaje samo kao pristae izvjesnog Bektaa dok mu je izraz hamzevija ostao nepoznat; Ricaut dodue spominje, da je sekta koju vee u z Bektaa otpoela svojim djelovanjem jo od ranije kako se govori za Sulejmana Velianstvenog (uprav odakle u vrijeme Hamze Orlovia, pogubljenog na osnovu fetve Ebu Suud efendije 6 juna 1573 godine. 10) Za pristae Bektaa Ricaut navodi da ih je u njegovo vrijeme bio velik broj meu viim janjiarskim oficirima. Ali ih je kae dalje - bilo mnogo vie u doba Bekta age, kulehaje Mahmudage i drugih, koji su bili pogubljeni u Carigradu zbog pobune za vrijeme maloljetstva. dananjeg sultana. Ali je njihov broj opao - navodi Ricaut malo kasnije - nakon Bektaeve smrti i zbog gubitka povjerenja i moi onih koji su ih podrav ali. Ipak su se kasnije neto oporavili putem Sudi Bekira, janjiarskog zastavnika, bogata i uena ovjeka; oni su pretrpjeli po drugi put slom vlau prvog vezira Muhameda Cuprilije, koji ih je posmicao, kako zbog razliitog miljenja u vjeri, tako i zbog njihova bogatstva. Ipak vlast nije htjela potpuno iskorijeniti tu sektu, u to doba poradi velikog broja njenih pristaa u Carigradu. A i oSim toga to je politika zahtijevala da se iz drugih, osim iz vjerskih razloga, prolijeva krv u vie podruja carstva. 11 ) Ovdje se nee razmatrati uenje koje Ricaut pripisuje Bektaevim pristaama; za ovaj put treba se zadovoljiti jedino konstatacijom da Bektaevo uenje uglavnom odgovara uenju, koje drugi pristupani - ali do sada neobjavljeni
') U ovom posljednjem pasusu uiki ejh otkriva da se u nekoj knjizi u poglavlju o vjerovanju govori o hamzevijama. Ovdje kao da je govorio o nekoj opepoznato) knjizi, pa se nije zadravao da pri tome dade bilo kakva poblia objanjenja. Moda bi ba ta rasprava koja je nagovjetavala afirmaciju hamzevija o njima pruala kl>ji korisni podatak da sam do te knjige mogao doi. Uza sve nastojanje jedino sam od prof. A. Adila Cokia iz Tuzle saznao da knjiga o vjerovanju iji pisac nije poznat ne postoji meu sunitima. U islamskom raskolu kod pojedinih sekta ima ovakvih knjiga - veli prof. Coki. Iz uvoda svake ovakve knjige jasna je pieva vjera (mezheb) i namjera. - Ovi nas podaci ne mogu ni iz daleka zadovoljiti. Jedino to bi bilo ovdje interesantno spomenuti jest to, da je knjiga vjerovanja koju spominje uiki ejh mogue identina s knjigom prave vjere, o kojoj - valjda po kazivanju dervia - donosi neke podatke Dr. J. Hadivasiljevi u djelu Prilep i njegova okolina (U Beogradu 1902, str. 79-80). Tumaei geografske lokalitete Karata i Krkler kod Prilepa Hadivasiljevi za Krklar kae da odgovara hrianskim 40 muenika (9 mart) pa dodaje: U Hriana Krklar su 40 muenika i njihova je istorija poznata. A u muhamedanskoj veri u Knjizi prave vere motiv se ovaj sastoji u ovome: Bilo je 40 dobrih ljudi, koji su se neprestano molili Bogu i Bog im zato dao mo, da mogu da vide i kroz neprozrane predmete i u beskonanoj daljini i da znaju sve to se gde na svetu radi. Meu tim dobrim ljudima bio je i jedan car, koji se odrekao prestola i stupio u ovu zajednicu dobrih ljudi. On j~ sluio 40 godina u zajednici. Za sve vreme nosio je na dva magarca drva svakog dana. Jedan tovar donosio je u zajednicu (komunu) a drugi tovar davao u razmenu za ivotne namirnice koje je donosio opet u komunu. - Predaje o krkler - kako me je izvijestio prof. Coki - ehli sunet ne prima, pa nas i to upuuje da je knjiga prave vjere raskolnika. "l Da se izbjegne eventualna nejasnoa valja istaknuti da Ricaut razlikuje pristae Bektaa i derviki rad bektaija, o kojima posebno govori. ") Ricaut, Histoire de l' Etat present de l' empire Ottoman, Amsterdam 1670, str. 289.

Hamzevije u svijetlu poslanica

uikog

ejha

:t21

izvori pripisuju hamzevijama. Da je meutim Bekta smatran hamzevijom postoji jedna direktna historijska potvrda u poznatom turskom djelu Tarihi Naima, sv. V, str. 135-138, gdje se govori o janjiarskoj anarhiji sredinom XVII stoljea u doba mladosti sultana Mehmeda IV. Tada je regentstvo pripalo sultanovoj baki Kiosem, dok su stvarnu vlast drali jeniarski prvaci, meu kojima se istiu Bosanac Muslihuin,' 2) Arna4t Bekta-aga13 ), Kara au i Kara Murad-paa, veliki vezir. Historiar Naima za Bekta agu izmeu ostalog kae da je bio dervi i poloio zakletvu kod ejha Sivasije, ali su ga savremenici optuivali da je hamzevija. Dalje, govorei o ubistvu Bekta-age Naime pria da se Bekta aga prethodno skrivao od istrage vlasti, pa se tom prilikom sakrio meu ostalim u kuu jednog hamzevije koji se zvao terliki Mehmed elebi u blizini Derrah damije (carigradska etvrt Derrah paa). Najvii uspon Bekta-age pada u razdoblje poslije zbacivanja s prijestola sultana Ibrahima 1648 godine. 14) Toga su sultana umorili jeniari, kod ega je' vidnu ulogu odigrao Muslihudin. Za novog su sultana postavili Ibrahimova starijeg sina Mehmeda koji je imao svega devet godina pa je za vrijeme maloljetnosti re'genstvo _vodila sultanova baka iskusna Kiosem. Za neko je vrijeme stara carica, oslanjajui se na jeniarski odak, upravljala apsolutistiki, ali se uskoro sultanova majka Tahan poela pobojavati za svoga sina sumnjajui u caricu Kiosem radi njezinih veza s jeniarima, koji su ubili i Ibrahima. Tahan je i smrt svoga mua pripisivala carici Kiosem. Koristei suprotnosti izmeu jeniara s jedne i spahija i begova s druge strane, Tahan se udruila sa spahijama, koji su bili svijesni da e jeniari, ako se osili stara carica, zauvijek dokinuti red i ime spahija. Anadolske se spahije pod vodstvom Kuri Nebije dignu na ustanak i sa zamanom vojskom domariraju u neposrednu blizinu Carigrada. Ali snaga jeniara koje je predvodio veliki vezir Kara Muhamed -paa, jedan od organizatora umorstva biveg sultana, uguila je ovu pobunu anadolskih spahija. Taj je uspjeh silno ojaao presti jeniara, koji su otpoeli s likvidacijom spahija. Meu ostalim je- bio pogubljen zapovjednik spahija kao i anadolski paa. Na to su spahije poele likvidirati azijatske jeniare do kojih god su stigli. Anarhija se jo vie poveala kada je Bekta aga dao u Beogradu izraditi 300.000 lanih aspri, koje je pustio u promet. Meu narodom je nastala prava uzbuna, naroito u Stambolu, i vlast je bila prisiljena, da bi narodu dala makar malu zadovoljtinu, smijeniti velikog vezira Kara Murat pau, mjesto kojeg je doao Sijavu paa, ovjek neprijateljski raspoloen prema jeniarima, koji u zd ogovoru s caricom Kiosem odluie da svrgnu sultana Mehmeda i na njegovo mjesto postave brata mu Sulejmana. U tu je svrhu Bekta sakupio u jeniarskoj damiji 10.000 jeniara koji su stajali oboruani, iako inae u Stambulu vojska nije smjela nositi oruje. Na tu skuptinu pozvae i velikog vezira u 2 sata poslije pola noi. Tu je bilo zakljueno Ahmedovo svrgnue, na koje je veliki vezir nesamo pristao ve se i zakleo. Ali je to on
") O Mislihudinu vidi Baagi, Znamen i ti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci, Zagreb 1931 str. 31. ") O Bekta-agi vidi Sidili Osmani II, 23. "J O prilikama u to doba izvjeuje Chassepol, Histoire des grands vizirs Mahomet Coprogli pacha et Achmet Coprogli pacha A Paris MDCLXXVI (Histoire de la Sultane Kiosem) str. 79-98 - Johann Cristoph Friedrich Schulz, Geschichte des osm. Reichs, Leipzig 1772, III sv. str. 13. - Geschichte des osm. Reiches nach Kantemir, Ga!leti, d'Ohsson, Gebhardi, Spittler und anderen, II sv. Wien 1811, str. 178-182.

222

Muhamed

Hadiiahi

uinio samo prividno. Pourivi se sa sastanka u dvor pozva strau, svu poslugu kao i pae da prigrabe oruje i odupru se jeniarima. Mladi sultan Mehmed bio je prisiljen da izda zapovijed da se pogubi njegova baka Kiosem, koju su ioglani na uzbudljiv nain izmrcvarili. Da bi slomio jeniarsku silu veliki se vezir poslui svetom zastavom, koju razvije pozivajui muslimane u borbu protiv nevjernika. Bekta se najedamput nae u neprilici, ne vjerujui ni sultanovu dekretu, kojim se navodno imenuje bosanskim paom. U prvi as se sklanjao po nekim kuama i, kao to je spomenuto, bio se sakrio i kod jednog hamzevije, terliki Mehmed Celebije, ali je konano uhvaen i pogubljen. Novi jeniarski aga uzeo je sada za zadatak, kako e Bekta agi odane oficire ukloniti s puta. Bijes spahija protiv jeniara. ila je, poslije ovih uspjeha, tako daleko, da su posmicali ne samo mnoge jeniare i sa ovima neke pae nego i samog velikog vezira. I tada stupa na poprite 70-godinji Mehmed paa Cuprili koji je kao neogranieni gospodar kroz pet godina zaveo potpuni red u carevini. Broj njegovih rtava penjao se, prema svjedoan stvu savremenih turskih ljetopisaca na 30.000. Kao to se vidi iz podataka koje prua Ricaut, tom su prilikom i hamzevije pretrpjele, iako ne potpuno, svoj drugi slom, nakon prvog sloma koji su doivjeli Bektaevom smru i gubitkom povjerenja i moi onih koji su ih podravali. U vanjskoj politici Cuprili je imao manje uspjeha vodei na moru estok rat s Mletakom republikom, a na kopnu se zapliui u ugarske poslove i vodei vlaki rat. Tome se jo prikljuio otar diplomatski spor izmeu francuskog poslanika La Haye i velikog vezira, koji zamalo da nije doveo do otvorenog rata. Sin Mehmeda Cuprilia, Ahmed, koga je otac na samrtnoj postelji 1661 godine odredio sebi za nasljednika batinio je mletaki rat kao i zametak rata sa Austrijom. Svi ovi dogaaji nali su snanog odraaja u jednoj od najljepih narodnih pjesama Hormannove zbirke pod naslovom Danan buljak paa i Rakocija,u) a ta je ovdje jo najznaajnije pjesma prikazujui ulogu carskih murtata (izdajnika) opisuje ih na nain da se ne moe oteti dojmu da su ovdje po srijedi hamzevije podrumari uikog ejha. Pjesma uz obilje pjesnike licencije, ali ne bez historiske jezgre na prilino uobiajeni nain razrauje jedan od ratova kranskih drava Svih sedam kraljeva - protiv Turske carevine, a po tome to se bitka odrava u polju Orlovu nie Temivara daje se zakljuiti, da je inspirisana vlakim ratom, koji smo maloas spomenuli. Turska, razumije se, pobjeuje, pri emu Bonjaci na elu sa Danom buljubaom iz Travnika imaju najodluniju ulogu. Pjesma bi s te strane bila za nas malo interesantna, da ona na svoj nain ne in~erpretira carigradske dogaaje iz sredine XVII vijeka. Okolo cara sjede sve same izdajice, murtati, koji na elu sa muhur sahibijom (uvarom dravnog peata) onemoguuju da sultan bude pravovremeno obavijeten o namjeravanom kranskom napadu koji predvodi kralj Rakocija. Avdi pai i Sejidiji, koji su upravljali Erdeljem, jedva uspijeva da jednom varkom obavijeste sultana da se svih sedam kraljeva sakupilo na Orlovu polju za napadaj.

"J Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini. Sabrao Kosta Hormann. Drugo Izdanje Sarajevo 1938, str. 35-78.

Hamzeviie u svijetlu poslanica

uikog

eiha

223

Murtatima na elu sa paom Durmilijom malo da nije uspjelo da se obrana carstva prepusti njima. Situaciju spaava Mehmed-paa stari zet milosni cara od Stambola, koji dovikuje; Sultan care, sveevo koljeno, Podaj muhur pai Durmiliji Bijel Stambol Rakociji kralj1,1! Murtatin je oinjeg mi vida, Sa carstvom e tebe rastaviti, Sve gradove tvoje rasprodati, Sultan care u dumanske ruke. Mehmed paa koji je star devedeset ljeta, savjetuje sultanu: Sultan care, ogrijano sunce, Ti imade hodu Cuprilia, Kog s' od sebe skoro otisnuo Sve s murtata, da od Boga nau, Jer su tebi njega opanjkali; Ali hode u Stambolu nema, Sade njega ba u Konji kau, Da j' obuko dervike haljine Po tekijam' huke s derviima. Car poslua Mehmed pau, i to je najbre moglo, dovede Cuprilia u Stambol. Cuprili obea da e organizovati obranu, ali pod uvjetom da mu se dade puna vlast: . ~ Sto uinim u Stambolu tvome Da ti care, preporei nee. Poto je sultan pristao na ovaj uvjet sutradan Cuprili sakupi pae, vezire etiri .felata: Na delate oim namignuo, A delati jedan na drugoga, Posjekoe pau Durmiliju, I do njega Hasan pau Cora, I careva muhur sahibiju, A pobjee hoda eh-islame, On pobjee caru u sajvantu, Pravo, brate, do careva skuta, Pa je caru pod skut pobjegao. Za njim hoda Cuprilija tri, Golu nosi u rukama ordu. Ljuto cvili hoda eh-islame: Ne daj, care, moj po Bogu babo, Hoda e me rastaviti s glavom, Jer je, care pamet izgubio, Hoda ne zna ta on danas radi. Isj ee ti pae i vezire, Koji su ti danas od potrebe,

i carske ridale, a pozva i

224

Muhamed

Hadijahi

A od hode tebi fajde nema, Jer je hoda v'oma ostario, Ostario, pamet izgubio. U to pade hoda u odaju, Pa povika caru od Stambola: Gon od sebe hodu eh islama, Murtatin je, em nema karara! A povika care od Stambola: Cupriliu, lalo moja prava, Pokloni mi hodu eh islama, Sto sam za njim klanjo u damiji! A veli mu hoda Cupriliu: Neu tebi njega pokloniti, Sto ti muhur neu povratiti, Radi s njime kako tebi drago Al n'jesi l' mi rije poklonio, Sto uinim u Stambolu tvome, Da mi nita preporei nee? Ondar care hodu otisnuo; Cuprili ga sabljom doekao, I jaku mu malo prihvatio, Sa rusom ga glavom rastavio. Kad zavalja glava eh-islama Sa nje pade kauk kapa zlatna, I oko nje b'jela ahmedija, Prosue se sitne pletenice I u njima sve krsti od zlata, A iz jake krsti ispadoe, Po carskoj se sobi razasue. Ondar viknu hoda Cupriliu: Vidi, care, moj pobog t babo, Za kijem si klanjo u damiji, .Kome li si esrar kazivao, Ko li ti je carstvom upravljao. Kad to vidje care od Stambola, Odmah skoi ko da ne sjeae Pa je tudjer jaku proklinjao. S tog i danas Turci muslimani Kad klanjaju u svojoj haljini Vazda jaku pod noge turaju. Ondar veli hoda Cuprilija: Sultan care od Stambola b'jela, Jo e vidjet to vidjeo n'jesi; Nego samnom hajde kroz saraje! Car sa hodom udri kroz saraje, Dok dooe do jedne odaje Gdje no sjedi stara carska majka. Kad upade hoda u odaju,

Hamzevije u svijetlu poslanica

uikog

iiejha

225

Carsku majku za ruke jamio, S njezina je mjesta podignuo Pod njom die iljte i sedadu, Pod iljtetom kapak nahodio, A na kapku bravu od elika, Brava tvrda, ali nejma kljua, On ne moe kapka otvoriti, Nego veli caru od Stambola: Sultan care, moj pobogu babo, Trai kljua pokraj svoje majke! Prepade se stara carska majka, Iz njedara kljue izvadila, Pa ga sinu svome pokuila, Pa ga dade hodi Cupriliji, Hoda tvrdu bravu otvorio, U odaji kapak podignuo, Na delata jednog namignuo, Tuj posjee staru carsku majku. Caru suze vrue udarie, A hoda mu veli Cupriliu: Sabur care, moj pobogu babo Evo vidi kapak u odaji, Od njega su strmo merdevine, Hajde sa mnom, care od Stambola, Pa e vidit to vidio n'jesi, Ti e svoju zaboravit majku, Da je nikad saaliti nee. Odmah hoda strmo udario, A za njime care od Stambola. Dok sioe u jednu magazu, Od magaze otvorie vrata. Kada tude .nainjena crkva, U njoj gore mume i kandilji, Tude ima dvades't kaluera Gologlavih, kose raseljane, U rukam' im knjige i indili. Iz mraka im hoda udario, Sve isjee kaluere mlade; I tud proe, druga vrata nae, Za njim ide care od Stambola. Kad je druga vrata otvorio, Tuj golemu sobu nahodio I u sobi do osam emlija, A na njima osam kruna zlatnih, to je carska pripremila majka, Kad joj doe do sve sedam kralja, Na to e ih stara posaditi I ime e hjihke darovati.

226

Muhamed

Hadijahi

Kad to vidje care od Stambola, Desnom b'jelom odmahnuo rukom, Pa se odmah natrag povratio. Za njim ide hoda Cupriliu, Stie cara kod sajvana zlatna, Pa mu vako veli lakrdiju: Sultan care sveevo koljeno, Jo u tebi neto pokazati: Hodi samnom do jataka tvoga, Do jataka hajd' u arz-odaji.!' Car sa hodom odmah udario, Hoda doe do jataka carskog, Carski jatak s mjesta pomaknuo. Otlen sian jolan nalazili Od carskoga tahta i jataka, Taman, brate do mora sinjega Sto s' murtati njega iskopali, Kada udri sve do sedam kralja, Kako ' doi s jataka jamiti U sinje ga more utopiti. Dalji razvoj dogaaja gdje se opisuje kako je Cuprili sabrao vojsku i doveo je na Orlovo polje a Bonjaci jednim vjetim prepadom samoinicijativno rasprili vojsku svih sedam kraljeva nema nekog naroitog znaaja. Zanimljivo je da je narodni pjesnik navodne zasluge Bonjaka u ovoj pobjedi prikazao kao povod za davanje izvjesne finansijske autonomije Bosni. Pjesma naime govori kako je sultan nakon smjelog podviga Bonjaka na Orlovu nudio Danan buljuk pai bosanski paaluk ili blago bez rauna, na to mu je Danan odgovorio: Sultan care sveevo koljeno Ja ti Bosne paalujl:a neu A neu ti blaga bez hesaba. . . Nego hou, care od Stambola, Da ti dade bosanskim spahijam, Sto imaju zemlju u timarim Da na zemlje i tapije daju. I da im se -digne tefterhana Iz StamboJa do Travnika b'jela. I tvojijem, care, jerlikulim, Po gradovim mladim kapetanim, Da s ulefa sve u Bosni daje, Da ne idu do Stambola b'jela, Da ne idu i ne troe blago. Sve car dade to zaiska Dano. Nije potrebna neka podrobnija analiza historijskih dogaaja i ove narodne pjesme pa da se odmah ustanovi, da je pjesma nastala kao odraaj na prilike u kojima se Tursko carstvo nalo sredinom XVII vijeka, Refleks na vlaki rat, odlu-

Hamzevije u svijetlu poslanica


ujue

uikog

eiha

227

mjesto uprilia kod spasavanja carstva, i naroito krvavo razraunavanje sa anarhistikim elementima, zatim likvidacija sultanove majke, stvarno carice Kiosem, potvruju ovdje iznesenu pretpostavku. Iako se nigdje u pjesmi direktno ne spominju hamzevije, ova je narodna pjesma vrlo znaajna za upoznavanje hamzevijskog kompleksa. Murtati koji se sastaju u tajnim magazama koje razotkriva uprili nisu nita drugo nego stambolske hamzevije iz prve poslanice uikog ejha koji se uveer sastaju u podrumima, navlae eire i meusobno se nazivaju hrianskim imenima, a kad doe dan onda su u javnoj slubi kadije, hode, vezirski i finasijski slubenici. Teko je odluno rei, da li su se hamzevije doista skrivale u tajna skrovita; to se u jednom dokumentu gdje se zajedniki napadaju hamzevije i hurufije pripisuje i hurufijama koji se sastaju u svojim jazbinama (ferde). Pjesma je usprkos oitom vremenskom neslaganju, zajedno povezala carskog zeta Mehmed-pau starog - bez sumnje Sokolovia - sa upriliem. Interesantno je da su obadvojica bili istaknuti neprijatelji hamzevija. Po ulozi i svojoj djelatnosti Sokolovi i uprili i inae imaju dosta dodirnih taaka pa nije zaudo da se historiaru Hammeru sama od sebe nametnula paralela da je povue izmeu ovih dravnika, dok je Brosch smatrao loginim da u posebnoj knjizi (Gotha 1899) obradi ba Sokolovia i dvojicu uprilia. Doista je udna igra sudbine, da su najvei turski dravnici Sokolovi i uprili u isti mah najljui protivnici hamzevija.
uprilia

RESU MJ!: LES HAMZJ!:VITES A LA LUMIERE DE LA MISSIVE DU CHEIKH D'UZICE Dans cet article l'auteur essaie de relier en un tout quelques donnees historiques relatives aux hamzevites du XVHe et XVIIIe siecle, ainsi que les echos du mouvement hamzevite dans la poesie populaire musulmane. Mais ce qu'il y a de plus interessant et de plus utile dans ce travail c'est la publication d'un document nouveau concernant les hamzevites qui est une suite logique de la dite missive du cheikh d'Uice publiee dans le numero II (1951), p. 185-194, de notre Revue de philologie orientale et d'histoire des peuples yougoslaves sous la domination turque par Omer Musi. Quelques unes des suppositions et constatations de l'auteur peuvent servir de point de depart dans les recherches de ce. probleme.

ALIJA

BEJTi

SPOMENICI OSMANLIJSKE ARHITEKTURE U BOSNI l HERCEGOVINI


UVOD

Brojni i mnogovrsni arhitektonski spomenici turskog perioda u Bosni i Hercegovini ine velik i vrlo vaan dio kulturne batine tih dviju zemalja. Njih i danas ima tu na hiljade, a u prolosti ih je bilo i mnogo vie. Duh te ahitekture doao je, istina, izvana, ali su same spomenike podizali o svome troku sinovi tih dviju pokrajina, gradili su ih, klesali i usklaivali s prilikama i shvaanjima okoline najveim dijelom domai ljudi, i muslimani i krani. Ti su spomenici sluili u prolosti razliitim potrebama, religioznim, prosvjetnim, sanitarnim, saobraaj nim i drugim. No, mi danas, u potpuno izmijenjenim prilikama mate~ijalne i umne kulture, ne gledamo vie, openito uzevi, na tu namjenu i utilitarnost tih spomenika. Oni su za nas danas vaniji po svome kulturno-historijskom i umjetnikom znaenju. Oni su vidljivi dokumenti svoga vremena, ogledalo shvaanja, tenji i umjetnikog izraavanja naih naroda u minulim vijekovima, a mnogi od njih, bilo pojedinano ili u cjelini, imaju i trajnu umjetniku vrijednost. Stoga ti spomenici zasluuju nau punu panju i zatitu. Ti isti razlozi nameu nam i potrebu hitne naune obrade tih sp<;>menika, tim prije, to ta arhitektura, koliko je god mi konzervirali i uvali, ipak malo pomalo mijenja strukturu i nestaje. No, i pored svih tih vanih razloga mi u prolosti, naalost, nismo iskazivali dunu panju prema toj grani naeg kulturnog naslijea. U naoj literaturi vrlo je malo radova, u kojim je data makar i kraa graevna i estetska analiza tih spomenika, a ti su nam podaci vrlo vani. Ono, to je pisano o toj arhitekturi, odnosi se gotovo odreda na samu povijest pojedinih, i to zapaenijih monumenata, a takvo pisanje ne moe prikazati tu arhitekturu u njenome pravom svjetlu, niti moe pobuditi onaj pravi interes za te spomenike. Nuno su, dakle,
li

230

Alija

Bejti

potrebni, dapae i nerazdvojivi jedni i drugi podaci. Prvi nam daju analizu i ocjenu umjetnike vrijednosti spomenika, a drugi osvjetljavaju vrijeme i uslove, pod kojim su oni nastajali i dalje se razvijali. Prvi nam time pobuuju potreban interes i odnos prema tim spomenicima, a to je neobino vano, a drugi opet ukazuju na put, kojim e se doi do pravilne ocjene i, usto, upotpunjuju nae znanje o toj arhitekturi. Prvi uslovi za strunu i sistematsku naunu obradu tih spomenika stvoreni su kod nas tek nakon Osloboenja osnutkom Zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine i Orijentalnog instituta u Sarajevu. Ta prava ustanova stavlja pod zatitu drave sve vrednije spomenike i sistematski prikuplja tehnike snimke i ope podatke o arhitekturi i povijesti pojedinih objekata, a Orijentalni institut ima opet poseban odjel za izuavnje orijentalne umjetnosti u jugoslavenskim krajevima. U okviru izdanja Orijentalnog instituta ovaj rad predstavlja prvi prinos na izuavanju te umjetnosti u Bosni i Hercegovini. On je nastao jednim dijelom pribiranjem arhivalne grae i literature u toku zadnjih desetak godina, a drugim, mnogo veim, prouavanjem tih spomenika na samome terenu, u okviru rada u Zemaljskom zavodu za zatitu spomenika kulture. Obzirom na irinu problematike i opseg publikacije, u kojoj izlazi, rad nema pretenzija, da dade detaljnije podatke i dublju analizu arhitekture, o kojoj govorim. Za to treba jo mnogo rada i mnogo vie prostora. Svrha je ovoga prinosa u prvome redu ta, da se dade sistematika i opi orijentacioni pregled tih spomenika, zatim znaajke pojedinih tipova, udio Orijenta i naih naroda u stvaranju te umjetnosti, te, konano, da se preko svega toga ukae na vrijednost tih spomenika i na njihovu vanost u formiranju nae kulture. Druga je zadaa ovoga rada ta, da dade najpotrebnija pomagala za daljnji studij. U tu sam svrhu naveo sve vanije izvore i tampane radove, koji se odnose na tu arhitekturu, i za koje ja znam.. Kaem vanije, jer je ostalo jo podosta sitnijih podataka u izvorima u literaturi, a osobito reporterskih lanaka po raznim listovima, koje ja nisam smatrao potrebnim ovdje donositi. Jedan dio. izvora i literature, to se ovdje donose, upotrebljen je za ovaj rad,-ali je svakako vei ostao potpuno neiskoriten. Smatram, da e se tim vanim podacima znatno olakati rad svima onima, koji se u svojoj glavnoj ili sporednoj struci zanimaju za tu arhitekturu, i, svakako, pospjeiti izuavanje jednog tako plodnog podruja nae kulturne prolosti, na kojem mogu raditi deseci ljudi itav svoj vijek, a da opet ostane jo dosta posla i za druge. Neki izvori i radovi navode se na vie mjesta, pa se tamo, radi utede prostora, citiraju u skraenom obliku, a ovdje donosim o njima sve potrebne podatke:

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni IZVORI

Hercegovinf

231

Vakufname (zakladne povelje} u Vakufskoj direkciji u Sarajevu iz godina 1462 (citiram: Vakufname).

1878

Sidili (zapisnici) sarajevskog eriatskog suda u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu iz godina 1551 - 1552 (br. I}, 1564 - 1567 (br. II), 1727 - 1728 (br. IV} te 1762 - 1852 (br. III i VII-LXXXV). Citiram: Sidili. Manuscripta turcica u Orijentalnom institutu u Sarajevu (citiram: Manuscriptil turcica 1). Manuscripta turcica u Gazi Husrevbegovoj scripta turcica Il).
Hadihusejnovi Salih, Muvekit, Tarihi dijari Bosna, sv. I-II, prijepis u Gazi Husrevbegovoj biblioteci s autografa (citiram: Muvekit).

biblioteci

u Sarajevu (citiram: Manu-

Kronika Muhameda Enverije

Kadia

(rukopis na turskome} u Gazi Husrevbegovoj bibli-

oteci.
Evlija Qelebi Seyahatnamesi, sv. V i VI, Istanbul 1315/1897 l 1318/1900 (citiram: Evlija Celebija). Nepouzdan prijevod S. Kemure u Glasniku Zemaljskog muzeja za Bosnu i Herce-

govinu (GZM), god. XX/1908.


Kemura, Sejfudin Fehmija ef., Javne muslimanske graevine u Sarajevu, GZM Xxt1908 XXIII/1911 (od god. XXI/1909 naslo.v: Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe).
Sabanovi,

Hazim, Dvije najstarije vakufname u Bosni, Prilozi II/1951, str. 5 -

38.

LITERATURA
Bejti, Alija, Banja Luka pod turskom vladavinom. Arhitektura i teritorijalni razvitak grada u XVI i XVII vijeku. Nae starine, godinjak Zem. zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti, sv. I/1953, Sarajevo 1953, str. 91 - 116 (citiram: Na~e starine 1/1953, str. 91 - 116).

Bosna, list za vilajetske poslove, vijesti i javne koristi, Sarajevo 1866 Hadimuli, Mustafa,

1878.

(Sarajevo 1936 443 -

Islamske javne zgrade turskog perioda u Mostaru, Novi Behar X 1937), str. 274 - 275 (citiram: Novi Behar X, str. 274 - 275}.

Knoll, dr. Petar, O muslimanskoj umjetnosti u Bosni, Knjievnik II/1929, Zagreb, str. 456 (citiram: Knoll).

Kreevljakovi, Hamdija, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463 1878}. Sarajevo. Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, knj. XXXI, Zagreb 1935, str. 55 - 178 (citiram: Esna/i i obrti I i strane Zbornika}.

- Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463 - 1878}. II. Mostar. Zbornik za narodni ivot i obiaje, knj: XXXV, Zagreb 1951, str. 61 - 138 (citiram: Esna/i i obrti Il). Vodovodi i gradnje na vodi .u starom Sarajevu, Sarajevo 1939.
Stix, Edmund, Das Bauwesen in Bosnien und der Hercegovina vom Beginn der Occu-

pation durch die osterr.-ung. Monarchie bis in das Jahr 1887, Wien 1887.
Truhelka, dr. Ciro, Gazi Husrevbeg, njegov ivot i njegovo doba. Glasnik Zem. muzeja

XXIV/1912, str. 91 kovia,

232.
etiristogodinjice, Saraj~:vo

Spomenica Gazi Husrevbegove

1932 (radovi H. Kreevlja12.


li

ing. M. Bajlona, M. E. Dizdara i dr.).


Mostarski stari most. Napredak, Sarajevo, 1932, br. ll -

232
Karaozbeg

Alija

Bejti

.
41.

i njegovo doba. Novi Behar VII/1933-34, str. 36 -

Arhitektonski spomenici turskog perijoda u Mostaru. Nova Evropa XXIX/1936, Zagreb,

br. 7 i 8, str. 232 Istonjaka

235.
arhitektura u Hercegovini. Glasnik Jugosl. prof. drutva, knj. XVli, sv.

11-12 (juli-avgust 1937), str. 1056 -

1059. 12, 43 53, 77 90.

Islamski kulturni spomenici turskog perioda u Bosni i Hercegovini. Glasnik Islamslte

vjerske zajednice (IVZ), god. VII/1939, Sarajevo, str. l -

I OPCE ZNACAJKE I NOSIOCI

RAZVITAK

GRAEVINARSTVA

I GRADOVA

Padom utvrenih kraljevskih gradova Bobovca, Visokog i Jajca godine 1463 bi zauvijek zapeaena sudbina bosanskog kraljevstva. A kada jo godine 1482 pade i Herceg-Novi, posljednje uporite zemalja hercega svetoga Save, najvei dio teritorija dananje Bosne i Hercegovine ue u sklop carstva turskih sultana i pod neposredan utjecaj orijentalne kulture. Time je otpoelo jedno posve novo razdoblje u politikoj i kulturnoj povijesti tih dviju pokrajina. Vei dio domaeg iteljstva, progonjen zbog patarenstva od strane Rima i ugarskih kraljeva, a na drugoj opet strani namamljl:m povlasticama, koje mu je prualo tursko zakonodavstvo , gotovo listom primilo je vjeru, obiaje i nain ivota novoga gospodara. A s vjerom, nainom ivota i drugim tekovinama orijentalne kulture postepeno bie poprimljene i gotovo sve grane islamske umjetnosti, od kojih su neke dole poslije na ovome tlu do osobitog izraaja. Tada je ovamo presaena i istonjaka graevna umjetnost - nuno formiranje prostora za ivot ovjeka i zajednice po kanonima osmanlijske graevne kole kao sinteze perzijske, arapske i bizantijske umjetnosti. Tada je uz to graevinarstvo ovamo preneseno i ono osebujno umijee plasiranja graevnih objekata u prirodi i izgraenom prostoru - umjetnost, koja je u ono doba bila svojstvena samo orijentalnim islamskim narodima. I od tih svih grana orijentalno-islamske umjetnosti, koje se udomaie i na naem tlu, svakako su te dvije posljednje ponajbre prodrle i dostigle visok uspon i po broju i po vrijednosti spomenika. U. vrlo kratku razdoblju, koje ne prelazi ni itavo jedno stoljee, nikoe ovdje ne stotine, nego hiljade po obliku i namjeni najrazliitijih arhitektonskih objekata, nastadoe iz temelja itava naselja i gradovi posebnog tipa. Time bi takorekui preko noi izmijenjena fizionomija tih dviju zemalja, i dat im specifian, orijentalni izraz, koji se i dan-danas tu zrcali. Tko su bili osnivai tih brojnih objekata javnog znaenja i lijepe umjetnike vrijednosti? Drava se malo brinula o razvitku duhovne i materijalne kulture. Njezina briga bila je u tome smislu jedino izgradnja i popravak tvrava, puteva i mostova, vojno-stratekih, dakle, objekata, ali ni to nije bilo uvijek plaano iz dravne riznice, nego je esto udaran i namet na vilajet. U tome pogledu jo je manje dalo drutvo kao kolektiv. Proizlazi, da su osnivai tih spomenika odreda bili pojedinci, a to nam potvruju i brojni pisani dokumenti, Iz tih se isprava, dalje,

234

Alija

Bejti

vidi, da su ti osnivai pripadali svima staleima i slojevima tadanjeg drutva od ejhul-islama i velikog vezira u Stambolu, pa do imama sarajevske mahalske damije i onog posljednjeg obrtnika. Petnaesto i esnaesto stoljee bjehu doba gotovo stalnog zveketa oruja na granicama turske carevine, i nije .bilo takoreku! godine, a da Bonjaci i Hercegovci nisu vojevali bilo na bosansko-hrvatskoj granici i Panoniji, bilo pak po gudurama i poljanama Rusije i daleke Perzije. Te vojne, od kojih se najvei dio svravao pobjedom turskog oruja, donosile su zemlji i pojedinim turskim vojskovoama ogromne materijalne prihode, a upravo te vojskovoe, kako nam svjedoe i suvremeni pisani spomenici, bili su glavni nosioci graevne umjetnosti i utemeljai gotovo svih veih spomenika petnaestog i esnaestog stoljea. Dakle, akumuliranje boga,tstva bilo je od osnovnog znaenja za razvoj te arhitekture. Jo neto. Spomenute su vojne utjecale na razvoj arhitekture i izgradnju naselja i jednim drugim putem. Vojska je, naime, neproduktivan elemenat, a potrebe su joj velike. Ona je stoga organizirala ovdje uz glavne drumove, kojim se kretala u 15. i 16. stoljeu, nadirui prema Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji i Ugarskoj, prve zanate, najprije, dakako, za potrebe svoje, a poslije i ostalog svijeta. Postepeno se nie duan do duana, a u neposrednoj blizini podie se istodobno da.. mija i karavan-saraj za potrebe vojske i putnika, i tako nastaje arija - zametak budueg grada. U ta nova naselja sve vie pridolazi izokolno seljatvo, prihvaa se zanata i trgovine i postepeno proiruje grad izgradnjom stambenih i drugih objekata. Tako se stvara u ovim zemljama gradski, odnosno zanatlijski i . trgovaki stale, koji, udruen u esnafe ili cehove, razvija relativno jaku gradsku privredu i postaje jedan od primarnih nosilaca graevne umjetnosti, osobito umjetnog zanatstva, kroz itav turski period. Na razvoj te arhitekture utjecao je, meutim, jo jedan neobino vaan faktor, a to je religiozni osjeaj, kojim su bili proeti islamizirani dijelovi naih naroda. Islam, naime, trai od svojih sljedbenika troenje imetka i u ope, drutvene svrhe i obeaje im za to veliku nagradu. Otud brojni osmanlijski dravnici, pae, veziri, tefterdari i drugi slubenici, mahom sinovi ove zemlje, ubijeen! u ispravnost uenja islama, od svojih ogromnih prihoda, koji se sastojahu najee od ratnog plijena, podiu po Bosni i Hercegovini . svoje zadubine, a za uzdravanje ostavlja1:m u vakuf ili zakladu imetak u novcu, zemlji, duanima i drugim privrednim objektima. U njihovim vakufnamama uvijek se istiu pojedine odredbe iz Kur'ana kao spiritus movens njihovih nastojanja u tome smislu. Iz tih istih razloga za tim visokim i imunim dravnicima ne zaostaje u granicama svojih mogunosti ni obini, graanski stale, trgovci i sitni obrtnici, pa ni ene iz mahale. U Sarajevu su, na pr., podigli svoje damije i ostavili lijepo imanje za njihovo uzdravanje po jedan buzadija, naladija, paadija i sara, a tako su isto dvije sestre, djevojke, tkajui na stanu platno sagradile u tom istom mjestu jednu esmu, koja je stajala uzgor sve do god. i.895. A takvih primjera ima na stotine. Na tim osnovicama nicali su po Bosni i Hercegovini brojni objekti sakralnog, drutvenog, prometnog, privrednog i stambenog znaenja. Upravo iz tih zadubina . izrasli su jo do druge polovine sedamnaestog stoljea mnogi gradovi tih dviju pokrajina. Ostavit u postrani ogromne vakufe 15. i 16. stoljea u Sarajevu, Mostaru, Foi, Cajniu, Ban)oj Luci, Tuzli i drugim mjestima, koji su uveliko pospjeili razvitak tih mjesta, a navest u ovdje samo tri nova i vrlo karakteristi~na, primjera izgradnje i razvitka naih gradova pod tu..r~kom vladavinom.

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

235

Prostor na lijevoj obali Lima, na kome do one katastrofalne poplave te rijeke od god. 1896 stajae stara kasaba Rudo u viegradskom kotaru, bjee polovicom 16. stoljea pust, neizgraen i zvae se Ruda njiva. Kako je taj kraj bio tada daleko od grada (najblii je bio Viegrad), ukazala se opa potreba, da se tu osnuje kasaba. I tada je ondanji bosanski sandak, a kasniji budimski vezir i sin onoga kraja Mustafabeg (Mustafa-paa) Sokolovi, strievi velikog vezira Mehmed-pae Sokolovia, zatraio od sultana darovnicu na spomenutu njivu, da na njof sagradi svoje zadubine i osnuje kasabu. A kad je tu darovnicu dobio, poeo je o svome troku graditi na toj njivi i do kraja god. 1558 sagradio damiju, mekteb, karavan-saraj, most na Limu, javno kupatilo, mlin s etiri vitla, dvije stupe s koarskim dua nima i vie drugih duana. Time doista bie udareni jaki privredni temelji novoj kasabi, koja se otada prozvala Rudo i lijepo razvijala. Poput Rudog nastao je i dananji Mrkonjigrad u zapadnoj Bosni. Devedesetih godina 16. stoljea bjee to neznatno seoce zvano Gornje Kloke, a itav kraj tegoban i opasan za putnike i trgovce, koji tuda prohode, pa je neto prije god. 1591 visoki dostojanstvenik na carskom dvoru kizlaraga Bejazi Hadi Mustafaga, sin Muhamedbegov, rodom iz toga sela, sagradio tu masivnu damiju i uz nju mekteb, javno kupatilo, vodovod, karavan-saraj, pekaru i dvadeset i etiri duana. Usto je vakufnamom od l. ,dum. II 1003. (15. II 1595.) ostavio jo 674.000 aki, da se daju u zajam mjesnim obrtnicima i trgovcima, pa vie knjiga (biblioteka!) i etiri velika komada zemljita s pripadajuim gajevima. To mjesto otada se zove Novo Jajce, a od novijeg vremena Varcar ili Mrkonjigrad. Do godine 1643 nije bilo ni Nove Kasabe u istonoj Bosni, u vlasenikom kotaru. Cio taj kraj zvae se dotada Jadar po istoimenoj rjeici, koja tuda protie i ulijeva se podno drevne tvrave Kulata u Drinu. Tu je izmeu godine 1641 i 1643 budimski muhafiz, carski vezir i serdar Musa-paa, rodom na svu priliku iz sela Vikoa kod Foe, sagradio vei broj zadubina i time zasnovao kasabu. A prije toga poslao je Visokoj Porti molbu ovoga sadraja: U selu Gojkovi! u nahiji Bira, a sandaku bosanskom, put vodi kroz klanac. Prije je tu bio jedan han, pa je izgorio, te se putnici nalaze u velikoj neprilici. Osim toga, to imaju potekoe pri samom putovanju, konae u tome selu po kuama siromane raje zajedno s elja i;lima kuevlasnika te ih time uznemiruju i prave im tetu, pa se raja zbog toga i-atrkala i rasula. Na temelju toga trai visoko doputenje, da na spomenutom mjestu napravi damiju i dva hana, i da uz doputenje vlasnika zemlje kupi u spomenutom selu est komada batinske zemlje, k9je spadaju u filurdijske zemlje, i koje su kao takve zavedene s filurdijskim prihodima od 1890 aki u defteri.:hakaniji. Moli, dalje, da na tome mjestu osnuje kasabu, i da iteljstvo te kasabe bude oproteno od svih daa osim poreza (resm) na batinsku zemlju, to e ga samo mutevelija. (upravitelj) budueg njegova vakufa davati svake ,godine dravi, te da se u iteljstvo toga mjesta poslije toga nema prava mijeati nitko od strane drave, paa, vojvoda ni ostalih dravnih slubenika. . Molbi je udovoljeno carskim fermanom od po. dum. II 1051 (7-16 IX 1641), i Musa-paa je izatoga podigao tu damiju, mekteb, dva karavan-saraja, dvadeset i pet duana, zatim tvornicu koa (tabhanu) s pet radiona i dolapima, stupu za tuenje ruja i ike za potrebe koara te mlin s etiri vitla,, sve na rijeci Gornjem Jaqru. Usto je uvakufio za uzdravanje zadubina jedan vinograd, dvije bae, oranice i livade uz te b~e, pa dva ~ela u Jadru i cijelo imanje zvano Gojkov

236
ifluk.

Alija

Bejti

Jo je ostavio i 150.000 aki s odredbom, da se daju u zajam trgovcima i obrtnicima uz odreenu kamatnu stopu. Kad su sve te zadubine bile dovrene, Musa-paa je dao napisati vakufnamu i legalizirao je l reb. I 1053 (20 V 1643) na sudu u Budimu.
I z v o r i i l i t er a t u r a: Vakufname (i uz njih druge isprave) br. 96, 194, 263 i mnoge druge- Sabanovl, Prilozi II/1951 - Kreiievljakovi, Sarajevo do Gazi Husrevbega, Spomenica Gazi Husrevbegove etlristogodi~njice - A. Bej ti, Uloga vakufa u izgradnji i razvitku ~ih gradova, kalendar Narodna Uzdanica za god. 1944.

llRBANIZAM

Pogledamo li geografsku kartu Bosne i Hercegovine, odmah e nam udariti u oi, da su svi gradovi tih dviju pokrajina izrasli u kotlinama pojedinih rijeka i neposredno uz stare drumove, kojima se u srednjem vijeku i kasnije, u tursko doba, odvijao ivahan kiridijski promet. To nam kazuje, da su prometne veze, voda i plodnost tla bili odluujui faktori kod lokaliziranja pojedinih gradova i veih naseobina. Velik utjecaj u tome imale su osobito prometne potrebe. U prijanja vremena sav se teret prenosio na duim relacijama na konjima, mazgama i devama, i naim drumovima kretale su se iz dana u dan trgovake i ine karavane, esto sa stotinu, dvije pa i vie samo tovarnih grla. A takve karavane trebale su na izvjesnom odstojanju, osobito u gorovitim i hajduljivim predjelima siguran konak, pa su se upravo radi njih podizali na takvim mjestima kiridijski hanovi i ogromni karavan-saraji, a uz ta prenoita nastanjuju se odmah i obrtnici, u prvom redu oni, ije je usluge trebala karavana i njezini pratioci. Na taj nain udario se temelj mnogim varoima ne samo u Bosni i Hercegovini, nego na cijelom Balkanskom poluotoku, a osobito na vrlo frekventnom t. zv. Carigradskom drumu (Stambolska dada), koji je povezivao unutranjost Balkanskog poluotoka sa Carigradom i Malom Azijom. A da su upravo iz tih, prometnih potreba nastale mnoge nae varoi, imamo izravne dakaze u spomenutim zakladnim poveljama osnivaa Mrkonjigrada i Nove Kasabe, gdje se izriito navode te potrebe. Svi ti gradovi turskoga doba razvijali su se jo od svoga zametka u dvije odjelite zone. Jednu ini arija- sredite obrta, trgovine i prometa - a drugu mahale - stambene povrine grada. Carija je uvijek u sreditu grada, gdje se sastaju putevi sa svih strana, a mahala uvijek na posebnu prostoru i izvan jaih prometnih arterija. Carija u ravnini i kotlini, na udaru tranzitnog druma, a m~ala gore u strani, po okolnim padinama i breuljcima. To separiranje karakterna je crta ne samo gradova Bosne i Hercegovine, nego i svih ostalih na muslimanskom Orijentu.

yerti)l:alpo izmicanje

kua

(po arh. ;J, Pospillilu)

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

237

U manjim mjestima arija se protee du jedne, i to glavne ulice (prolazni put!), a u veim pak mjestima, kakvo je Sarajevo, sastojala se iz itave mree uskih uliica, vezanih uvijek uz glavni, tranzitni drum. Pogledamo li pak na koji su nain plasirane mahale i kue po okolini, rekli bismo na prvi pogled, da je sve u nekom neredu i proizala iz trenutanih potreba, ali kad uemo u sr problema i uivimo se u taj milieu, onda tek otkrivamo, da je to plod tenji da se to manjim sredstvima to bolje ugodi ovjeku, za koga se sve to i gradi. Pri gradnji kue odabiralo se mjesto, odakle e se imati to ljepi pogled na prirodu i okolinu. Kue se stoga plasiraju ubrdu, kua izmie kui u vertikalnom smislu, kako bi jedna drugoj ostavila slobodan vidik na dolinu. To je bio stalap graevni zakon, on, dodue, nije bio nigdje pisan, ali se ipak do njega mnogo dralo. Kult susjedstva bio je neobino velik. A upravo iz tih elja i takvih komijskih obzira nastale su one terasaste povrine naih gradova, tako se razvilo staro Sarajevo, Foa, Travnik, Maglaj i mnoga druga mjesta. Gdje pak konfiguracija nije doputala slobodne vidike na prodolu, tu se ovjek snalazio na drugi nain: kuu je izmakao u horizontalnom smislu, a na katu napravio oak ili erker i time osigurao slobodan vidik' du itave ulice i na jednu i na drugu stranu. Gdje god su doputale mogunosti, domai je ovjek rado podizao kuu i kraj same tekuice vode. A i ondje, gdje nije mogao s kuom izai izravno na rijeku, opet se snaao i osigurao kui vodu provoenjem makar i malog rukava kroz kunu avliju. A to je inio iz dva razloga. Jedan su sanitarne potrebe, do kojih se vrlo mnogo dralo, a drugi je elja za nesmetanim uivanjem u svjeini i umovima te vode. Gradovi Bosne i Hercegovine bogati su tekuom i izvorskom vodom i puni primjera takve izgradnje, ali stari Travnik kao da je sve nadmaio. U njemu voda protie gotovo kroz svaku avliju, i svuda se uje njezin ubor. Tamonji potok Babunar, koji je bio jo jai do god. 1893, dok jedan njegov dio nije uzet u gradski vodovod, oito ne tee svojim prirodnim koritom, i drim, da ga je dananjim putem provela ljudska ruka, da kuama osigurava svjeinu i istou, a i da, usto, pogoni mlinove i stupe u san10me naselju. Desilo se to svakako prije god. 1706, kad pada prvi poznati spomen Babunara u dananjem koritu, a najvjerojatnije jo u 16 stoljeu. Iz tih istih razloga je, smatram, bio proveden i jedan rukav vrela Moanice neprirodnim koritom preko Vratnika i Kovaa u Sarajevo. U Gazi Isabegovo doba (1462) taj potok jamano nije jo tekao tuda, jer bi Gazi Isabegu inae bilo lake izgraditi svoje mlinove na tome potoku, negoli praviti veliku branu i podizati razinu rijeke Miljacke. Daljnja karakterna osobina stambenih povrina gradova na prostoru nekadanje Turske jest jako naglaeno zelenilo - baa s raznolikim cvijeem i lisnatim drveem, kojega grane dopiru do samih kunih prozora. Covjek tu nastoji produiti tu prirodu i u samu kuu, pa cvijee gaji i u vazama po penderima. Kua se eli

tla

Plasiranje

kua

na ravnu terenu (po arh, J, Pospiilu)

238

Alija

Bejti

unijeti u prirodu, a priroda u kuu. U :>tarim gradovima na tome podruju nije bilo dananjih javnih parkova. Nije bilo ni potrebe za njima. Svaka je kua imala vlastiti i mnogo intimniji perivoj s rodnim vokama i zelenilom. A ti esti kuni perivoji davali su itavu gradu vrtni karakter i dovodile pojedine povrine u meu soban sklad i estetsku cjelinu. Foa, na pr., i Gorade u Podrinju te Donji Vakuf u dolini Vrbasa zadrali su taj vrtni karakter do dana dananjega. Taj kult vode i zelenila bio je u Bosni, zna se pouzdano, jo od poetka turske vladavine vrlo razvijen. 1 Odakle te pojave? Nisu li one dole ovamo zajedno s Turcima, a oni ih preuzeli od susjednih pustinjskih Arapa, kojima su oaze s vodom i palminim zelenilom vrlo mnogo znaile u ivotu?
Izvo.ri i literatura: J. Pospiil, Die Sarajevoer Stadtregulirung, Sarajevoer Tagblatt od 18, 19 i 20 XI 1909 te 15 l 25 I 1910.- Isti, Bosnlsche Stadte, D.er St!idtebau (Berlin) god. 8, sv. I (januar 1911), str. 6-9. -Isti, Unterwegs zur Baukunst, Monatsheft der Wiener Baulndustrie-Zeltung XXXIV, sv. 3. (decembar 1916). - I. Bach, Arhitekt Josef Pospiil, Hrvatska revija XVI/1943 br. ll. - J. Cvlji, Balkansko poluostrvo l junoslovenske zemlje, Zagreb 1922, str. 299-303. - P. Gakovi, Tipovi muslimanskih naselja u Bosni, Razvitak (Banja Luka) VII/1940, str. 250-262, str. 250-262, 286-292. - V. Skarl, Postanak Sarajeva l njegov teritorijalni razvitak u 15. i 16. vijeku, GZM XLI/1929. - D. Grabrijan, J. Neidhardt, Z. Dldek, Sarajevo i njegovi trabanti. Arhitektonsko-urbanistika razmatranja uoi Izrade nacrta za regulaciju grada Sarajeva. Tehniki vjesnik (Zagreb) XLIX/1942, br. 7-9. - Na~e starine I/1953, str. 91-116. - Nedim Filipovi, Neki novi podaci Iz ranije istorije Sarajeva pod Turcima. Pregled (Sarajevo), br. 7-a (juli-avgust 1953); str. 67~76.

MATERI.JALI

Drvo i kamen ponajglavniji su materijali bosansko-hercegovake arhitekture turskog perioda. Krna Hercegovina, dodue, svuda rabi gotovo samo kamen, ali drvetom bogata Bosna podjednako i jedno i drugo. Iskonski i uvijek plemeniti, oni se na bosansk:om tlu as nenametljivo izmjenjuju (Brusa bezistan i izokolni duani u Sarajevu), as se opet nadopunjuju u ivopisnim oblicima (Guia kua u Banjoj Luci). Graevine javnog karaktera, kakve su, na pr., kupolaste damije, kupatila, be;istani, neki mostovi i dr., graene su i u jednoj i u drugoj pokrajini od temelja do tjemena od kamena, od toga je materijala ak i unutranji namjetaj i sav arhitektonski dekor u .tim graevinama (minbera i mahfil u damiji, kurne i estrade u kupatilu itd.). Objekti pak profane arhitekture, kakve su, na pr., stambene kue, banovi, duani i dr., imaju u Bosni ili mjeavinu i jednog i drugog materijala, ili su itavi samo od drveta (vodenice, hambarovi i kue brvnare u planinskim predjelima).
Jo god. 1530 sretaju se obje te osobjne, na pr., u ljetnikovcu Gazi Husrevbega u Glavogodini kraj Sarajeva. Te su godine pozdravili tu Gazi Husrevbega austrijski poklisar! Josip Lamberg i Nikola Jurii, i Benedikt Kuripei, tuma toga poslanstva, ovako je u svom poznatom I t i n er ar i u m u opisao susret s Gazi Husrevbegom i njegov ljetnikovac: Poto gospoda prooe kroz prve redove (misli: dvorjanika} do vrata ili do hladnika, nai njena od lijepog zelenog granja, kroz koji je bio proveden mali patai, poklonie pred gospodom dva paina vrhovna komornika svoje glave vrlo poteno, a dlanom ruku se dohvatie vlastitih prsa; njima su se i gospoda (misli: poklisar!) jednako naklonili. Zatim uoe u hladnik, gdje je paa (koji bijae velik i krupan ovjek} sjedio u svom visokom dostojanstvu, a na zemlji, po travi, pod nje~ovom no~om, bija~ krasqa serdada, 'frufielka, Gazi H;1,1srevbe!i, str. 132-133).

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

239

Odnos domaeg graditelja prema tim graevnim materijalima nije isti. arhitektura gotovo negira kamen kao dekorativni materijal, i u tome je oprena oblikovanju srednjevjekovne arhitekture u ovim stranama. Ta specifinost graditeljstva na naem terenu infiltrirana je ovamo zajedno s oblicima iz istone islamske arhitekture, koja u potpunosti negira kamen i svuda ga prekriva bujnom plonom ornamentikom. Otud su i kod nas kamene plohe graevina turskog perioda gotovo odreda prekrivene bukom, ak je prelien i unutranji kameni namjetaj u tim graevinama. Kamen, dakle, ovdje ima, izuzevi tek nekoliko primjera (Alipaina damija i Hadi Sinanova tekija u Sarajevn), samo konstruktivnu funkciju. Drvo, naprotiv, svugdje zadraje prirodan izgled i struktura i gdje je konstruktivni elemenat i gdje je arhitektonski dekor. Ono, dakle, uz isto konstruktivno ima istodobno i dekorativno znaenje. Tamo pak, gdje je bilo ekonominije i svrsishodnije, javlja se kod profanih graevina mjesto kamena jedan drugi materijal. To je erpi, na suncu suena opeka od obine gline, kojoj je primijeana poradi vee vrstoe pljeva ili isjeckana slama. erpi se i dan-danas rabi osobito u nizijskim mjestima, gdje kamena uope nema, ili je kamenolom daleko od gradilita. erpi se radije rabi ve i stoga, to prevoz i obrada kamena iziskuje mnogo vei trud i troak, negoli izrada erpia, koja se obavlja u neposrednoj blizini gradilita. Kod svih zgrada u tim mjestima, koje nemaju monumentalan karakter, od erpia su izvedeni i nosivi i pregradni zidovi. Foa i staro Sarajevo su, na pr., gotovo itavi izgraeni od toga materijala. Kad smo kod erpia, ovdje valja spomenuti jo jednu vrstu opeke, koju su rabili graditelji na ovome podruju. Duina i irina te opeke gotovo je ista kao kod dananje tvornike, samo je tanja upravo za polovinu i mnogo boljeg kvaliteta. Sreta se samo u graevinama esnaestog vijeka. Upotrebljavala se samo za gradnju svodova i kupola monm:nentalnih objekata, gdje je dolazila sama, ili mijeana sa sedrom. Je li se ona proizvodila ovdje, ili se dobavljala odnekle sa strane, teko je zasada rei. Pokrovni pak materijal veoma je razliit u ovim dvjema pokrajinama. Hercegovina i u ovom sluaju rabi kamen - kriljevake ploe - jedno, zbog nestaice drveta i, drugo, zbog velikih vjetrova, koji tamo vladaju. Bosansko pak selo i veina gradova u toj pokrajini upotrebljavali su ponajee dasku u strug od bukovine ili jelovine (imla). Neka opet mjesta, kakva su, na pr., Sarajevo i Foa, imala su poseban pokrovni materijal - eremit. To je utorena vrsta opeke, koja se, koliko se zna, proizvodila kod- nas u Foi i Sarajevu. Sarajevskim eremitom i danas su prekrivene gotovo sve stare zgrade u tome mjestu i blioj okolini, a foanskim opet one u Foi i itavu gornjem Podrinju, od Foe do Ustiprae. U Sarajevu je jo krajem 15 i poetkom 16 stoljea, pa i kasnije, radila na Barku tvornica eremita i druge glinene robe, a osnovao ju je Abduthalimaga, ehaja bosanskog sandakbega Skender-pae, i uvakufio za svoju damiju na Mutnom Potoku. Kasnije se eremit radio i na prostoru Bakarevia ciglane. U Foi se pak izraivao, zna se, na vie mj.esta u neposrednoj okolini grada: na Tekiji, u Patkovini, u Oplaziima na Brodu i neto nie dananje eljeznike stanice. 'ro posljednje mjesto i danas se zove po tome Ceremedinica. U starije doba ovdje se upotrebljavalo kao pokrbvni materijal i olovo. Njime su bili pokriveni svi kupolasti objekti u ovim dvjema pokrajinama. Bio je to veoma ~kup pokrov, jer je za jednu i omanju graevinu ove vr~te trebalo po stotinu i vie
Domaa

240

Alija

Bejti

tovara olova. Taj se metal jo od davnih vremena pa sve do sedamnaestog stoljea dobivao u zemlji, ponajvie u okolini dananjeg .mjestanca Olova, po emu je to mjesto i dobilo ime, a otada se gotovo iskljuivo dobavljao sa strane. U danima prvog srpskog ustanka i pod austro-ugarskom okupacijom Bosne i Hercegovine s mnogih starih graevina olovo bi skinuto i upotrebljeno u ratnu municiju, a kupole osti!e neke gole i preputene same sebi, a neke prekrie bakrenim ili cinanim limom. I z v or i i l i t er a t ur a: Kemura, GZM XXII/1910, str. 291.
GRADITELn
Ve sam karakter bosansko-hercegovake arhitekture turskog perioda kazuje, da su ovdje nekad radili turski umjetnici i da su upravo oni bili ti, koji su prenijeli tu arhitekturu i u nae strane. A to nam potvruju i pisani dokumenti. Pojava i djelovanje tih umjetnika u ovim krajevima posve je razumljiva kada se zna, da su ove dvije zemlje stoljeima bile i politiki i kulturno vezane za Carigrad i Malu Aziju. Ti turski graditelji dolazili su ovamo i radili u esnaestom stoljeu, kad se ovdje .najvie gradilo i kad su nastali oni najljepi i najvredniji spomenici u ovim krajevima. Od njih su nam poimence poznati Sinan, najvei turski graditelj minulih vremena (1489-1588), koji je zidao uvenu upriju Mehmed-pae Sokolovia na Drini u Viegradu (1571-1577), zatim imare i saraj istoga pae i u tom istom mjestu, i, na svu priliku, projektirao Gazi Husrevbegovu damiju u Sarajevu (graena 1530)/' potom. Hajrudin, graditelj nadaleko poznatog mostarskog starog mosta (1566) i tvrave u Makarskoj (1568), te Ramadanaga, koji je, prema Evliji Celebiji, zidao elegantnu damiju Aladu u Foi (1550). U esnaestom stoljeu mnogo su ovdje radili i dubrovaki graditelji. Meu njima bijae vrsnih klesara i posebnih majstora, koji su zidali svodove, a upravo je te Bosna u ovo doba ponajvie trebala. G odine 1506 zakljuilo je dubrovako Vijee tlmoljenih poslati ondanjem bosanskom namjesniku Feriz-begu na njegovu molbu dubrovake majstore, i to dva zidara i cetiri magistros cognore, da mu grade banju u Sarajevu, a do dvadeset i etiri godine poslije toga (1530) isto to vijee alje u Sarajevo pet majstora kamenara i jednog tesara, koji e nadgledati rad i obavljati finije klesarske radove na Gazi Husrevbegovoj damiji, koja se upravo poela graditi. Dr. K. J. Jireek zna - po svoj prilici na temelju dubrovakog arhiva da su ovdje radili ak i talijanski majstori. On navodi, da su tu zidali mostove, ali, naalost, ne spominje izriito njihovih imena niti mjesta, u kojim su radili. 2 Sinan je, prema djelu T e z k er e t U l- E b n i ye (Popis graevina), koje je napisao on sam ili netko od njegovih nasljednika, po raznim mjestima turske carevine podigao nita manje nego 131 damiju, 55 medresa, 7 viih kola, 19 mauzoleja, 14 imareta, 3 bolnice, 6 velikih vodovoda, 8 mostova, 16 karavan-saraja, 33 saraja, 6 velikih podzemnih skladita i 35 kupatila. Iako je gradio vie od pedeset godina, ipak toliki broj ini se nevjerojatnim. Blizu je stoga pameti, da su tu uneen! i radovi njegovih uenika. Gazi Husrevbegove damije nema u tome popisu. Pretpostavka, da je i nju bar projektirao, temelji se na usmenom saopenju jednog uenjaka iz Carigrada.. koji je prilikom proslave Gazi Husrevbegove eti ristogodinjice god 1932 rekao u Sarajevu prof. Hamdiji Kreevljakoviu, da je osobno vidio u Carigradu Sinanove nacrte za tu damiju. - O tome velikom graditeljskom duhu Istoka izale su u Carigradu god. 1931. dvije zasebne knjige iz pera Ahmeda Refika: M i m ar Sinan (biografija) i Mimar Sinan (895-996) hayatina ve in~aatina dair Hazinei Evrald!l mevcut Plvan hiikiimler!ni havlclir (dokumenti),

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

241

No, od esnaestog stoljea naovamo sve se vie javljaju i domai graditelji. Jednim dijelom bijahu to neimari (tur. mimar), projektanti i poduzimai veih objekata, a drugim, mnogo veim, majstori-praktian ili, kako ih ovdje zvahu, dunderi, koji su sve izraivali sami - od zidanja temelja pa do izrade prozora i rezbarija u drvetu. I dok je djelatnost stranih majstora ovdje bila tek povremena dobavljali su ih samo vrlo imuni pojedinci, jer je njihov rad obzirom na uzdravanje, a i samu vrsnou posla bio veoma skup - domai graditelji rade ovdje stalno i imaju uvijek pune ruke posla. Na glasu nekada bijahu duneri iz Osata kod Srebrnice (ua specijalizacija: tesati), koji su, uzgred neka je spomenuto, imali i poseban, dunerski jezik, pa oni iz Popova Polja i Ljubinja u Hercegovini (klesari), zatim oni iz Skoplja (Bugojno), koji su bili i tesari i klesari. Dosta ih je. ilo na pealbarski rad i izvan granica Bosne i Hercegovine. Ti majstori bili su osobito brojni i vrsni u Sarajevu, gdje se uvijek mnogo gradilo i popravljale. U 16 stoljeu tu su ivjeli i radili dvojica naih neimara: Nedar Hadi Ibrahim i Mimar Sinan. Oni su tu o svome troku podigli i po jednu damiju, koje su i danas uzgor. A jedan slubeni popis sarajevskih krana iz godine 1788 sauvao nam je imena dvojice neimara (Stania i Tanasije) i 77 dundera, a neto prije, godine 1762 broj sarajevskih dunera bjee dvostruko vei (146). Iz raznih se isprava vidi, da su to bili, kao i drugdje, mahom krani, a u tome mjestu imali su i svoj esnaf, kojem su pripadali jo dogramadije (drvorezbari), taije (klesati), sujoldije (majstori koji prave i popravljaju vodovode), eremidije (izraivai erpia i eremita), zatim kaldrmedije i trgovci graevnim materijalom. Domai graditelji nisu se uputali u graevine kompliciranijih i teih konstruktivnih rjeenja. U 15 i 16 stoljeu, kad su se podizale takve graevine, njima je za to nedostajala graevna tradicija, a kasnije, kad su znatno oslabile ekonomske snage zemlje, takvi se objekti gotovo i ne grade. Otud su domai graditelji usredotoili svoj rad na profanu, osobito stambenu arhitekturu i dali na tome podruju djela lijepe umjetnike vrijednosti. Njihova umjetnika sposobnost ispoljila se osobito u ispravnom izboru i upotrebi graevnog materijala, u osjeaju za boje, oblike i proporcije, za ekonominost i svrsishodnost prostora, a nada sve u umijeu smjetaja objekta u prostoru. I kad god vidim na slici onaj skup romantinih i slobodno postavljenih vodenica na Plivi kod Jajca i na Rami pri njenom samom izvoru, ili pak koju staru kuu bosanskih sunanih mahala, uvijek se sjetim tih domaih samoukih umjetnika i onog slikovitog opisa bosanskog dunera, to ga je dao arhitekt Josef Pospiil, koji je mnogo prouavao i cijenio rad tih majstora. Jednoga dana - veli on - pojavi se u susjednom vrtu vlasnik s domaim graditeljem, koga ovdje zovu dunerom. Zaustave se obojica na mjestu, gdje se tlo valovito isprijeila na obronku. Duner promatra drvee, tio, okolinu, baci pogled na Sarajevo, to se pruilo na podnoju obronka, izvadi iza pojasa nekoliko pripravljenih kolia, odmjeri koracima i u jednom i u drugom smjeru odreene razmjere te zabode u krajeve tih crta svoje kolie. Tada doe glavni dio posla. Ispituje se, koje pi drvee moralo biti rtvovano. Kolii se premjeste neto nizbrdo, i jedna lijepa kruka je spasena. Duner pogleda uzbrdo prema obronku i sa zadovoljstvom ustanovi, da budua zgrada ne e nimalo smetati drugoj nekoj tuoj kui, to se tamo gore nalazi. Ostavit e joj . slobodan pogled na dolinu prema gradu. Tada uze duner promatrati, hoe li sunce u svom dnevnom ophodu davati kui dovoljno svjetla i topline. Ustanovi, da e s istone strane dolaziti sve do podneva, premda

242

Alija l3ejti

je susjedna kua prilino blizu. - U nagibu brijega ima 1 IZvora. Ne e li kua biti vlana? Ne e, jer se gradilite sputa malo i postrance.- Bit e, dakle, sve u redu.- Treba li nakon toga jo i osnova, izvedena na crtaoj dasci? :- pita se PospiiL
I z v or i i I i t er a t ur a: Sidtili XI 24, 26, 57, 58; XXVIII 113; XXXI 172, 17G; XL 160; XLI 6, 26, 66, 92, 96, 152; XLII 90, 118; XLIII 130; XLIV 14, 16; XLV 68; XLVII 115, 120, XLVIII 118; XLIX 149. - Truhelka, Tursko-slovjenskl spomenici, GZM XXIII/1911, str. 208.- Isti, Gazi Husrevheg, str. 153. - Jireek, Trgovaki drumovi l rudnici Srbije l Bosne u Srednjem vijeku, preveo . Pejanovi, Sarajevo 1951, str. 133. - Kemura, GZM XXI/1909, str. 533; - Kre~e vljakovi, Esnafi i obrti I, str. 151-155. J. Tubinovi, Esnafski obiaji u Sarajevu, Bosanska Vila 1887 - R. Muderlzovl, Sarajevski ne~ologlj Mula Mustafe B~eskije, GZM XXXII 1919, str. 47 - J. Posp~il, Unterwegs zur Baukunst, Monatsheft der Wiener BauindustrieZeitung XXXIV, sv. 3, str. 24-25. - J. Bach, Arhitekt Josef Pospiil, l!rvatska revija XVII 1943, str. 596-597. - Knoll, O muslimanskoj umjetnosti u Bosni. L. Grdi-Bjelokosi, Banalaki (radniki, dunersk!) jezik, GZM XII/1900. B. . Koji, Stara gradska i seoska arhitektura u Srbiji, Beograd 1949, str. 11-12. - Kreevljakovi, Prilozi povijesti bos. gradova pod turskom upravom, Prilozi II/1951, str. 120-1~.

II

SPOMENICI

DZAMIJE

Ideologija osmanlijske feudalne klase bio je islam, i stoga su stare Osmanlije u svima osvojenim mjestima meu prvim, objektima podizali , upravo damiju. A oko te prve damije, koja se obino prozvala imenom sultana, za koga je mjesto osvojeno, i koja s prvim izokolnim duanima, kao i na Zapadu u srednjem vijeku crkva, p9staje jezgro i sredite grada, poslije se izgrauju daljnje damije po svim okolnim muslimanskim mahalama. Otud su damije relativno najbrojniji spomenici osmanlijske arhitekture na itavu ,prostoru bive turske carevine. Prve damije u Bosni nikle su negdje polovinom petnaestog stoljea. Ne zna se sigurno, koja je najstarija. Narodna tradicija to tvrdi za onu u Ustikolini u jugoistonoj Bosni, a to nije nemogue, jer je taj kraj doao u sastav turske drave prije ostalih naih krajeva. Kasnije se one niu po svima mjestima s muslimanskim ivljem i, prema slubenim podacima Ulema Medlisa, pred drugi svjetski rat bilo ih je u te dvije pokrajine 1173. U samome Sarajevu sagraeno ih je 108 (danas ih ima 87).

Gazi Husrevbegova damija u Sarajevu - presjek kroz uzdunu os. U pozadini Gazi Husrevbegova sahat-kula (Ed. Stix)

244

Alija l3ejti

Nae damije u biti nose sve oznake damiji! osmanlijske arhitekture, koja ja razvila tu vrstu graevine u neto drugaijem, oblikovno ednijem pravcu u odnosu na takve spomenike Egipta i Perzije. Samo su nae damije prostorno mnogo manje od velebnih damija Jedrene i Carigrada .i nekih drugih u Maloj Aziji. A to je i razumljivo kad se ima u vidu, da su se zemaljska materijalna dobra najveim dijelom gomill).la u Carigradu. Otud se nijedna naa damija ne namee svojom glomaznou, ve se svojim istim plohama i ednim dimenzijaTip drvene damije - Sejh Bagdadijin mesdid u Sarajevu ma potpuno ukomponirala u svoju okolinu. A to vrijedi i za sve ostale spomenike te arhitekture u naim stranama. Veina naih damija u tlocrtnoj emi ima isti kvadratini oblik (centralna graevina!). Tek ih nekoliko, i to kasnijih, imaju neto izdueniji oblik, a jedina Gazi Husrevbegova u Sarajevu (graena 1530) i Ferhad-paina u Banjoj Luci (1579) imaju razvedenija tlocrtna rjeenja.. Sve damije, pa tako i nae, karakterizira centralni unutranji prostor orta ili orta-jeri - u kojem se izravno na tlima i ilimima obavlja bogosluje. 3 U sredini prednjeg zida toga prostora je mihrilb, polukruna nia, gdje stoji imam kad predvodi vjernike pri zajednikoj molitvi. U desnom prednjem uglu je minbera ili, tanije, minber (propovjedaonica) u vidu uzdignutog jednok;rakog stubita s lu nim prolazom, balustradom sa strana i nekom vrstom baldahina na vrhu. Uz lijevi poboni zid je ilrs, s kojeg se dri propovijed na materinskom jeziku, a pozadi prostora je du itave irine ili samo u jednoj polovini takozvani mahfiZ ili musandara, omanji prostor na kamenim ili drvenim stupovima, koru slina galerija, gdje za vrijeme klanjanja stoji mujezin. To su glavni i Jedini elementi unutranjeg prostora svake damije. Na vanjskoj pak strani s obje strane ulaza nalazi se neto uzdignuta sofa ili trijem, koji slui kao zaklon od oborina, a i za obavljanje molitve, kad je damija prepuna ili zatvorena. Damiju redovito opasuje manje ili vee dvorite ili hlrem (atrium) s povisokim zidom unaokolo. U sredini toga prostora je adrviln ili negdje u uglu obina esma s vodom za umivanje. Taj zatvoreni prostor sa sofama pred samom . damijom je smiljen psihiki posrednik i prijelaz Izmeu ulice - svijeta buke i damije - mjesta tiine - i damija se ne da ni zamisliti bez ta dva elementa.
' Arapi za taj prostor imaju
rije

l i v An.

A.

ilejtl,

Spomenici osmaniijske

arhitelcture u Bosni i Hercegovini

'rabla t

Staro Sarajevo -

terasasti grad

Stara

Foa

- vrtni

ma

A. aejtt. Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

Tabla U

Fojnica

horizontalno izmicanje

kua

situiranje uz vodu

Had)ti Sinanova tekija u Suraj<'vu -

proelje

A.

lleltl~,

Spomenici osmanlijske

arhitekture u Bosni l Hercegovini

'i'abla

ut

Soomenici o<manlijske arhitekture u 13osnl

Hercegovini

245

Daljnji bitan elemenat svake damije jest munara,' koja donekle akcentira itavu, inae preteno horizontalno razvijenu graevinu. Za razliku od crkvenih tornjeva, koji se izdiu iz same mase objekta, munara je takorekui prislonjena uz grae vinu, i to redovito s desne strane; s lijeve Je tek ondje, gdje je to zahtijevala bolja optika veza izmeu toga objekta i arije (Sulejmanija u Travniku, biva Serdarija u Rogatici). Cetverokutno ili poligonalno iroko kameno podnoje, za koje se sauvao kod nas izraz up, prelazi preko profiliranih kamenf oblika u visini dan. kog krova u ui poh nalni valjak, koji u svom gornjem dijelu nosi konzolno isturenu i esto stalaktitnim ornamentima potkienu krunu galeriju ili erefu, s koje mujezin poziva na molitvu. Iznad erefe je klica, nad kacom iljast i stocu slian krov pre;>riven olovom, bakrpm ili cinanim !imom i okrunjen veim pozlaenim alemom, na kojem je ispod koplja ili mizraka nanizano nekoliko pozlaenih jabuka. T '{aV oblik imaju sve kau =ne munare naih damija." On ne pokazuje one suptilne raslanjenosti i

Ali-paina damija u Sarajevu - presjek kroz uzdunu os

' Izraz m i n a re t nije poznat u naem narodnom jeziku; on je doao k nama u novije vrijeme preko literature. 5 Iznimku ine dvije kamene munare u Hercegovini sasvim jednostavnog i arhainog tipa s etiri otvora u vrhu, koji nadomjetaju erefe. Jedna je bila u Mostaru uz Fatimakaduninu damiju (sagraena prije 1620, a poruena 1946) i imala je oblik etverokutnog tornja s piramidalnim zavretkom, a druga je uz damiju u Kotezima kod Ljubinja i ima kruni oblik. Daljnje odstupanje od uobiajenog tipa ini i munara glavne damije u Bijeljini, koja ima, mimo sve nae munare, dva erefeta. No, ta su erefeta tu iz novijeg vremena. 16

246

Alija

Bejti

prebogate plone ornamentalne muskulature egipatskih munara, ali ipak djeluje na gledaoca ozbiljno, dostojanstveno, elegantno. Meutim, na naem i itavom prostoru bive turske carevine ima velik broj munara i posebne konstrukcije s posve drugaijim gornjim zavretkom. Graene su u cijelosti od drveta, mnogo su nie, a u likovnom smislu donekle podsjeaju na oblike nekih perzijskih munara (Velika damija u Teheranu). Obzirom na izbor graevnog materijala i vertikalnu razvedenost prostora posebno se istiu damije s kamenom kupolom nad kvadratinim prostorom. Kod tih damija etiri masivna kamena zida prelaze preko stalaktitima ispunjenih trompa u tambour, nad kojim lei kube ili kupola u obliku odsjeka kalote. Takve damije osobito resi kameni trijem sa sistemom stupova, koji nose tri kupalice. A taj ures jo vie pojaavaju arhitektonski dekor i plona ornamentika. I jedno i drugo doto je do snanog izraaj a u toj vrsti damija. Arhitektonski dekor ogledava se u najrazliitijim formama lukova, kapite~a, baza i drugih elemenata. Osobito je est indijski stalaktitni ornamenat razliitih varijacija. Njega sretamo ne samo kod ovih damija, nego i svih ostalih kupolastih objekata. Tu on ini i konstruktivni prijelaz iz kvadratinog dijela objekta u tambour, na kojem lei kupola, a u mnogim damijama jo resi niu mihraba i donji dio erefe na munari. U plonoj pak ornamentici istiu se jake boje i stilizirani orijentalni ornament arabeska i vegetabilne i geometrijske varijacije. Alada damija u Foi i Gazi Husrevbegova u Sarajevu su primjeri, gdje je ta plona kolorna ornamentika dola do punog i majstorskog izraaja. Sve takve damije doimlju se stoga ugodno i intimno. Unutranji prostor nad visokom kupolom ini se veim i velianstvenijim, nego to uistinu jest, a taj se dojam, bez sumnje, ima pripisati jo izbalansiranim i tokom vremena sraunatim proporcijama toga prostora. Austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine zatekla je trideset i osam takvih damija u ove dvije pokrajine. Meu njima se svojom arhitekturom osobito istie uvena Gazi Husrevbegova (1530), Careva (1565) i ALi-paina (1561) u Sarajevu, pa Alada u Foi (1550), Karaozbegova u Mostaru (1570), Sinanbegova u ajniu (1582), Ferhad-paina u Banjoj Luci (1579), Ka!aun Jusuf-paina u Maglaju (1584) i Kizlaragina u Mrkonjigradu (prije 1591). Ostale nae damije zavravaju se ravni,m drvenim stropom i niskim, etve rostronim krovom s pokrovom od eremita (Sarajevo i Gornje Podrinje), imle (bosansko selo) ili kamenih ploll (Hercegovina). Meu njima se osobito istiu priproste" ali slikovite seoske damije s drvenom munarom. Takve damije redovito su gradili domai majstori - duneri . . Posebno valja istaknuti jo nekoliko zanimljivih konstruktivnih rjeenja naih damija. Strop u Magribije damije u Sarajevu ima oblik bavasta svoda, a izveden je sav iz drvenog materijala (1766). U damiji Tabaici u Mostaru, Handaniji u Pruscu (1617) i Gazanferiji u Banjoj Luci (kraj 16. stoljea) mjesto obinog, ravnog stropa je drvena kupola pod etverostrenim krovom. Sulejmanija pak damija u Travniku (dananja zgrada je iz god. 1816) poiva itavom povrinom na bezistanu, a .biva damija u Kulen-Vakufu bila je situirana nad samom ulicom, tako da se ispod nje kroz prokopu slian prolaz odvijao itav promet s jedne obale Une na drugu.
I z v or i i l i t er a t ur a : Vakufname br. l, 10, 28, 29, 96, 98, 110, 120, 141, 145, 184, 194, 708, 727, 757, 760. -

~--~------~~~----~-~
Kemura, GZM XX/1908 XXIII/1911 Sabanovi, Prilozi II/1951. -

Isti,

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni

Hercel(ovini

247

Ko je osnovao sarajevsku Ferhadiju. Gl. Vrhovnog is!. starjeinstva IV/1953 (Sarajevo), str. 32--40. --= Kreevljakovi, Damija i v.akufnama Musllhudina Cekrekije, Gl. !sl. vjerske zajednice Vl/1938, str. 17-38. - Isti, Turalibegov vakuf u Tuzli, ibidem IX/1941, str. 10-17, 40-55. - Truhelka, Gazi Husrevbeg. - M. Mujezinovi, Turski natpisi u Sarajevu iz XVI vijeka, Prilozi II/1951, str. 95-114 - Evlija Celebija l V i VI - E. Stix, Das Bauwesen in Bosnien u. der Herzegovina - J. Pospiil, Wie man in - --- - ,,. ---T- --Boanien Djami]en baute, Der Bautechniker (Wien) XXXVI, br. l (l I 1916) str. 1-3 Knoll, O muslimanskoj umjetnosti u Bosni Zarzycki, Arndt, Stratimirovi, Alada-damija u Foi, GZM III/1891 - H. M. Handi, Osni- JP::~b~ii;;,:;;;;;IE::JI~:lllllllilllfll~~ va najljepe damije u Bosni (Alada damija u Foi), Jugoslavenski list (Sarajevo) od 23. VI 1939 Kreevljakovi, Damija Hode Kemaludina u Sarajevu, El-Hidaje (Sarajevo) III/1939---40, str. 149-152 - M. Zarzycki, Var!)ica Ustikolina, GZM III/1891 - O. Zuhri, Najstarija damija u Bosni, Novi Behar IV/19 30-40 - A. Alii, Livanjske damije, Gl. IVZ IX/1941, str. 373-395 - Novi Behar VII/1933 Sulejmanlja damija u Travniku -. tlocrt -34, str. 36--41 - Gl. Jug. prof. drutva, VII-VIII 1937. - Nova Evropa XXIX, br. 7-8 - Gl. IVZ VII/1939, str. 5-12, 43--44 Kalendar Narodna Uzdanica 1940., str. 11~130 - H. Nametak, Cejvan Kethoda, mostarski dobrotvor, Novi Behar IX/1935-36, str. 317-319 - Isti, Mostarske damije i njihovi vakuf!, Novi Behar X/1936-37, str. 271-274 - Isti, Vakufnama Dervi-pae Bajezidagia, kalendar, Narodna Uzdanica 1940, str. 187-192 - M. Bajlon, Arhitektonske osobine Gazi Husrevbegovih graevina, Spomenica Gazi Husrevbegove 400-godinjice, str. 28-30 - A. Bejti, Camllija damija i njen vakuf u Travniku, Gl. IVZ X/1942, str. 143-148 - Isti, Paadi Hadi Nesuhova damija i mahala u Sarajevu, El-Hidaje VI/1942--43, str. 317-322 - A. Mufti, Mosche und Stiftung Ferhad-paa's in Banja Luka, Leipzig 1941 - Nae starine I/1953, str. 91-116.

MEB:TEBI

U prvo doba islama damija nije bila samo bogomolja, nego je usto imala obiljeje i javnoga zborita, upravnog sredita, sudita i brojnih drugih institucija. Tu se u to rano doba sticahu i prvi temelji pismenosti i obrazovanosti, pa su damije, prema tome, bile i prve puke kole. Od drugog pak halife Omera (634-644) poinju se osnivati prva posebna puka uilita ili mektebi. Otada se mektebi podizahu uz damije i bijahu vrlo brojni. Ve prvi osnivai naih damija uz te objekte podiu i mektebe i ostavljaju bogate zaklade za uzdravanje tih kola, nastavnika, pa i uenika. Kasnije se te kole i zaklade za njihovo uzdravanje sve vie mnoe po svima naseljima s muslimanskim ivljem, i gotovo je svaka mahala uz damiju imala i svoj mekteb. Tako, na pr., samo Sarajevo imalo je krajem sedamnaestog stoljea trideset i dvije takve kole i sve su propale u poaru Sarajeva god. 1697. A u tom istom mjestu bila su u minulim stoljeima i dva posebna mekteba: jedan za egrte, a drugi za hizmearice (kune pomonice). Prvi je radio do 1912, a drugi do poetka ovoga stoljea. Ilo se tu za tim, da ne ostanu bez osnovne naobrazbe u itanju i pisanju ni egrt
16*

248 i
hizmearica,

Alija

Bejti

koji nisu mogli na vrijeme pohaati tu kolu, nego su morali rano A to nam sve kazuje, da je osnovna pismenost, bar u gradu, morala biti u prijanja vremena dobro razvijena. Iako se do tih poetnih kola mnogo dralo, arhitektura tih objekata, kako kod nas, tako, ini se, i na Istoku, ne odaje neto osobito, jo manje monumentalno. Te graevine nisu ak imale ni posebnog tipa. Kod nas su ih redovito gradili domai majstori, i u vanjskoj arhitekturi niim se nisu razlikovali od obine domae stambene kue. Obino su to bile male, prizemne i neugledne zgrade, i koje su se do danas od njih sauvale -'- kako zgodno ree jedan na pisac - vie bi mogle posluiti kao tuitelji naih predaka, gdje su zatvarali nedunu djecu, negoli kao djela znatnije umjetnike vrijednosti. No, bilo je svakako i boljih zgrada. Kao primjer navodim samo spomenuti egrtski mekteb u Sarajevu, u Kazandijskoj ariji . (tanije- u Oprkanju). Skolske prostorije su uzdignute na kat (nad t~i trgovake magaze), prostrane i insolirane sa fti strane nizom veih prozora, koji u svako doba dana i godine uputaju unutra dovoljno svjetlosti i sunca. Spomenik je i danas 'uzgor i dobro ouvan, a potjee iz god. 1783. Iz v or i i l i t er a t ur a: Vakufname 1, 28, 96, 145, HB, 184, 194, 534, 696. - Sidiill II
otii za zaradom i kruhom.
193, 435; XIII 18, 19; XIV 36; XXI 157; XXII 178; XXXI 154; XXXIV ll; XXXIX 165; XLII 95, 144, 145; LV 171; LXXV 249; LXXIX 276 - Manuscripta turcica I 903 - Kemura, GZM XX/1903-XXIII/1911 - H. M. Handi, Dva popisa sarajevskih mekteba, El-Hidaje VI/1942--43, str. 119-123 - Evlija Celebija V i Vl. - A. Bejti, Prosvjetne prilike u Novom Seberu polovicom XVIII stoljea, El-Hidaje VII, str. 132-135. - Kreevljakovl, Husrevbegov mekteb, Spomenica Gazi Husrevbegove 400-godinjice, str. 43-45. - S. M. Tralji, Posebni mektebl za egrte i slukinje u sarajevu, El-Hldaje III, str. 38 - A. Bejti, Eli Hadi Ibrahlm-pain vakuf u Travniku, El-Hidaje V/1941-42, str. 276.

Mekteb Fadil-pae Serifovia (iz 1851.) u Sarajevu

MEDRESE

To su kole, u kojim se sticala srednja i via naobrazba. I one su se razvile iz damije. Prve su nastale u jedanaestom. stoljeu. Prijeporno je, kada je nastala prva i gdje, u gradu Nejsaburu ili u Bagdatu. Sigurno je samo to, da je prvu medresu u tom posljednjem mjestu osnovao god. 1065 Nizamul-Mulk, VZir seldukih sultana Alp Arslana i Melik Siiha, i da je Nizamul-Mulk prvi uveo plae nastavnicima i stipendije. Tu njegovu medresu, koja se po njemu prozvala Nizamijja, gradio je od god. 1065 do 22 IX l 067 arhitekt EbO, Seid Safi, a za njezino uzdravanje osniva je uvakufio duane oko nje i druge nekretnine, koje su donosile godinji prihod oko 60.000 ondanjih zlatnih dinara (dukata). Od toga doba poi nju te kole cvasti i nicati i po ostalim muslimanskim zemljama.

Soomenici osmanliiske arhitekture u Bosni i Hercegovini

249

U prvo doba medresa se razlikovala od damije jedino time, to j~r imala prostorije za smjetaj uenika (internat). Poslije je ona dobila zaseban tip, a ini se, da su ga uveli i ustalili upravo Osmanlije. Karakteristika medrese toga novog tipa je u tome, to se ona potpuno odvojila od damije i smjestila negdje u njezinu blizinu, i to joj se prostorije niu u dva ili etiri trakta oko manjeg ili veeg dvorita sa adrvanom na sredini, koje je redovito poploeno kamenom, opasano bar sa dvije strane trijemom i arkadama i uvijek zatvoreno od vanjskog svijeta sa sve etiri strane. U duem jednom ili dva trakta su sobe za po jednog ili dvojicu sluaa, a suelice glavnom ulazu je zajednika predavaonica ili dershana, u kojoj sluai sjede na tlima i prave hil!ku ili krug oko predavaa. Prema tome, da li je osniva bio manje ili vie imuan, i medrese su pravljene u dva ili etiri trakta, od drvenog materijala ili kamena tesanca, s obinim dvostrenim krovom ili pak s impozantnim kupolama i kupolicaina. Prvu medresu toga samostalnog tipa kod Osmanlija osnovao je god. 1360 sultan Orhan, a njega poslije slijede u tome i ostali sultani, njihovi dostojanstVenici i drugi imuniji ljudi. U 15 .i 16 stoljeu izgraene su u Carigradu medrese sultana Fatiha i one sultana Sulejmana, zvane Medcirisi-seman (osam medresa kao osam viih i niih odjeljenja), i te se i danas smatraju najznamenitijim i u graev nom smislu najimpozantnijim na itavu prostoru bive turske carevine. Taj turski tip medrese preao je i u nae strane: Prva medresa na prostoru Jugoslavije nastala je u Skoplju na Vardaru. Osnovao ju je krajiki vojvoda i sultanov namjesnik u Skopl(ju Gazi Ishakbeg god. 1445 i svojom zakladnicom 9d te godine odredio beriva predavau (muderisu) i stipendije ueni cima od prihoda velikog broja nekretnina, to ih je u tu i u druge svrhe uvakufio. Kada je pak i gdje nastala prva medresa u Bosni, ne moe se jo utvrditi. Prva poznata je ona, to ju je sagradio bosanski namjesnik Ferizbeg izmeu 1505 i 1512 u Sarajevu. Ne zna se, od kakve je grae bila, jer je potpuno propala u poaru god. 1697. Bila je povisoko ubrdu, i na nju i danas sjea naziv tamonje eGazi Husrevbegova (Kurumlija) medresa u Sarajevu
tlo~rt

(J;:d. &tix)

250

Alija

Bejti

tvrti Medrese. Vremenski je, meutim, mogue, da je jo i prije sagraena koja u istonoj Bosni. Ona je mogla nastati svakako samo u Foi, koja je ve polovinom esnaestog stoljea slovila kao izgraen i vrlo napredan grad. Drugu poznatu i danas uope najstariju medresu u Bosqi i Hercegovini sagradio je god. 1537 ondanji bosanski namjesnik Gazi Husrevbeg, takoer u Sarajevu.. Kasnije objekti te vrste niu i po mnogim ostalim veim i manjim mjestima: tih dviju pokrajina, i tokom turske vladavine sagraeno ih je, .koliko se zna, u etrdeset i sedam mjesta neto vie od sedamdeset. Takvu kolu imala su ak i mala mjesta Poitelj, Blagaj na Buni, Jele kod Foe, Raa i mnoga druga, i u svim tim mjestima bijahu ak i kakve-takve zaklade za plaanje predavaa i potpomaganje
uenika.

Veina tih medresa bila je, meutim, od slabog materijala, od erpia i drveta, i trag im se u poarima i drugim nepogodama davno zameo, ali ih je svakako bilo i od kamena i majstorski graenih. Do danas su se ouvale iz starijeg doba tek dvije kao odlini predstavnici te vrste spomenika na ovome tlu. Jedna je Gazi Husrevbegova u Sarajevu, a druga Siman Ibrahim-paina u Poitelju na Neretvi. Gazi Husrevbegova medresa, koj a u poetku nosae ime SeldO.klja po osnivaevoj majci Selduki, a kasnije K u r ii. m l i j a po olovu (kurum = olovo), kojim je prekrivena, graena je od kamerla tesanca i u etiri trakta. U tri je dvanaest posve jednakih i kvadratinih sobica, presvedenih kupolicama, a u etvrtom, u dnu zgrade i suelice ulazu je prostrana d er s h a n a, takoer presvedena kupolom. Vrlo intimni atrij, kroz koji se vidi tek komadi neba, resi adrvan na samoj sredini malog prostora, i kolonada kamenih stupova, koji nose .daljnje i neto manje kupolice trijema, to tee oko atrija na sveetiri strane. Razmotrimo li na planu arhitektonski raspored te medrese, opaamo, da je tu problem mjesnog rasporeda upravo klasino rijeen i stvorena arhitektonska cjelina, koja, premda dimenzije zgrade nisu nimalo impozantne, u svakoga proizvaa dojam monumentalnosti. Tu ne djeluje na promatraa ni masa, ni tehnika tegoba, nego ona dugotrajna, uzorna umjetnika tradicija, koja odlikuje orijentalnu graevnu umjetnost, koja, uza svu

Gazi Hwsrevbegova medresa -

popreni

presjek (Ed. Stix)

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni

Hercegovini

251

starost f dugovjenost ostaje uvijek mlada, uvijek svjea (Truhelka). Poseban akcent daju toj graevini visoki, stalaktitima ureeni portal i niz iljastih i vrlo precizno izvedenih kamenih dimnjaka, to se viju iznad portala i kupolica. Lijepe je umjetnike vrijednosti i poiteljska medresa, samo je ova graena u dva trakta (kutni oblik) i danas je s obinim, jednostrenim krovom nad trijemom, ali su i tu sve Odaci (dimnjaci) na Gazi Husrevbegovoj medresi (Ed. Stix) sobice presvedene kupolom. Ima pet soba za stanovanje uenikq. i dershanu. Sagraena je oko god. 1665, jer je na godinu prije tuda proao Evlija Celebija i donio u Poitelj osnivaevoj majci .Pismo i vijest, da joj sin Ibrahim, koji je u ono doba bio ehaja (tajnik) velikog vezira Fadil Ahmed-pae Cuprilia, alje majstore, koji e tu graditi medresu, kupatilo i han.
I z v or i i l i t er a t ur a: Vakufname br. l, 11, 123, 132, 166, 237, 366, 696, 700, 717, 749 - Sidili I 21, 27-30, 32, 37; II 102, 104, 153, 165, 169, 182, 299, 355, 466; VIII 8; IX 77; X 148; XII 4; XV 13; XVII 61, 69, 94; XL l; XLVI 13D; XLVII 95; L'XII 126; LXXIX 16, 26, 355, 357-358; LXXXII 247--8; LXXXV 36, 98 - Manuscripta turcica II 35, 206 - Muvekit sub god. 1179, 1188, 1274 - Kronika M. E. Kadia I 196, 281, 298; II 62, 68, 69; V 119--121; VI 23/II; XI 174; XXIII 352; XXIV 39, 45, 47, 134, 136; XXVI 73-4, 116, 122, 185-210 M. E. Dizdar, Nastavni zavodi kod starih Arapa, Tridesetgoditnjl izvjetaj Seriatske sudake kole u Sarajevu, Sarajevo 1917, str. 2--27 - Kemura, GZM XX/1908, str. 483--5; XXII11910, str. 109-122 - Evlija Celebija V i VI - Kronika Mula !Ylustafa Baeskije, GZM XXX 1918 - Truhelka, Gazi Husrevbeg, 169-175; 220-229 - M. E. Dizdar, Gazi Husrevbegova medresa, Spomenica G. H. 400-god., str. 46-57 M. Bajlon, Arhitektonske osobine Gazi Husrevbegovih graevina, ibidem 28-30 - H. M. Handi, Povodom etirista godinjice Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu, kalendar Narodna Uzdanica 1937, str. 29-48 - Novi Behar VII/1933-34, str. 36-41 - Glasnik IVZ I/1933, br. 2, str. 42--48, br. 3, str. 30-47 - Glasnik IVZ VII/1939, str. 44-45 - E. Stix, Das Bauwesen in Bosnien u. Herzegovina S. M. Tralji, Medresa Hadi Ismaila Misrije, El-Hidaje II/1937-38, str. 136-137 M. Hadimuli, str. 274 H. Buljina, Iz poviesti banjalukih medresa, Gl. IVZ XII/1944, str. 100--165 - Nae starine I/1953, str. 99 - Kreevljakovi, Poitelj na Neretvi, kal. Narodna Uzdanica 1934, str. 38 - V. Skari, Sarajevo i njegova okolina, Sarajevo 1937, str. 72, 121, 144, 146147 - A. Bejti, 240, 283--288,
Eli

Haqi Ibra.him-pain vakuf u Travniku, El-Hidaje V/1941-42, str. 232--

252

Alija

Bejti

Islamski misticizam, koji je mnogu misao crpio iz novoplatonizma i budizma, pruio je svoje ile po svima krajevima s muslimanskim ivljem i ostavio duboke tragove ne samo u knjievnosti, nego i u privatnom ivotu muslimana. Plodno tlo nalazio je osobito meu zanatlijskim graanstvom, a neki esn;1fi priznavahu pojedine istaknutije mistike ak i za svoje pokrovitelje. Pristae toga religiozno-filozofskog pravca, d er v f i, koji se dijele u vie rdova, obavljali su u poetku svoje obrede u sporednim dijelovima damije, koji su se zvali arapskim imenom z a v i j e ili rib a t. Kasnije se za te potrebe uspostavljaju posebne ustanove i nose naziv t ek i j e. Odmah iza dolaska Turaka pojedini. derviki redovi rairili su se i u naim stranama, i za turskog doba nije bilo u Bosni i Hercegovini veega mjesta bez bar jedne tekije. Cesto su to obine stambene kue, tanije reeno, privatni stan kojega dervikog starjeine ili e h a, ali ih ima i posebnih oblika i iz kamenog materijala. U takvim zasebnim tekijama bitna je s e m a h a n a. To je ovea i ilimima prekrivena prostorija, u kojoj dervii obavljaju posebne obrede, a esto i takve, s kojim ortodoksni islam nema nikakve veze. U toj prostoriji je u zidu i m i h rab za zajedniko bogosluje. U zgradi se gotovo redovito nalazi i stan za eha ili obinog uvara tekije. U veim pak tekij ama bila je usto i posebna prostorija m u s af ir h a n a gdj su nalazili besplatno konaite strani ehovi, obini dervii i drugi putnici. Sve te prostorije niu se negdje samo u prizemlju, a negdje i u dvije etae. Dervii borave u tekiji tek u odreene dane tjedna i godine, pa, prema tome, tekija nije nipoto istovjetna s kranskim manastirom; islam., naime, ne poznaje isposnikog niti kaluerskog ivota. Prvu tekiju u Bosni i Hercegovini podigao je, koliko se zna, god. 1462 posljednji vojvoda t. zv. Zapadnih strana (1440-1463) i drugi bosanski sandakbeg (1464-1470) Gazi Isabeg u Sarajevu na dananjoj Bembai. Prvotna zgrada, dakako, nije se sauvala. Bila je od erpia i drvenog materijala (gornja etaa), pa je vie puta gorjela i obnavljana. Dananja zgrada, koja se, drim, ne razlikuje mnogo oblikom, a jo manje velini.om od one prve, potjee iz prologa stoljea. U tom istom mjestu kasnije su izgraene i mnoge druge tekije, tako da ve Evlija Celebija, koji je tuda proao polovinom 17. stoljea, istie u Sarajevu etrdeset i sedam mjesta, gdje se dervii sastaju. No, od svih je u graevnom smislu uz Gazi !sabegovu na Bembai najvrednija H a d i S i n a n o v a, to se uzdie na slikovitu breuljku uvrh Sagrdija. Graena je gotovo sva od kamepa, u dvije etae i u dva trakta ili kraja (kutni oblik), koji opasuju malo i intimno sredinje dvorite, pokaldrmljeno kamenom oblutkom i zasaeno unaokolo bujnom niskom vegetacijom. Osobito joj impozantno djeluje proelje, izvedeno od neobukana kamena tesanca. Osnovao ju je na ime oca Hadi Sinana god. 1640 vezir Silahdar Mustafapaa, koji je do godinu izatoga pogubljen u Temivaru. Hadi Sinan je umro 1639 i pokopan u turbetu kraj te tekije. Valja jo napomenuti, da je ta tekija vremenski

posljednji vredniji spomenik osmanlijske arhitekture u

Sar;~jevu.

Soomenici osmanlijske arhitekture u Bosni

.Hercel!ovini

253

Gazi Isabegova (M:evlevljska) tekija na Bemba!i u Sarajevu (dananji oblik). U dvoritu grobovi ehova tekije

Od ostalih tekija u naim stranama poznata je bila ona na Oglavku u fojkotaru (osnovana poetkom prolog stoljea), a kao graevina vrijedne su spomena jo ona na Tekiji u Foi i na vrela Bune u Blagaju. Svetri su i danas uzgor. 6
nikom

I z v or i i li t er a t ur a: Vakufname 120, 184. - Sidlli II 203, 423; VIII ~. 8; IX 119, 120; XVIII 167; XXI 99, 118, 152, 153, 155; XXIX 173; XXX 26; XXXVI 187; XXXIX 169, 170; XLIV 32; LVI 66, ao; LXIII 5; LXVIII 85; LXXI 175; LXXV 18, 39, 41; LXXVIII 167; LXX 40 Manuscripta turcica II 953, 1141, 1198 Kronika Kadia VI 32 (Il), 100; VIII 26 (II); X llll; XI 70; XV 20, 320 (U); XIX 22, 29, 34; XXII 69, 89, 112; XXIII 158, 366; XXIV 353; XXV 179, 341; XXVI 76, 194, 251; XXVII 343 - Sabanovi, 9-28 Kemura, GZM XXII/1910, str. 54-58; 589-618; XXIII/1911, str. 183-187 --, Evlija Celeblja V i VI - S. Sikiri, Dervlskolostorok es szent sirok Boszniaban, Budapest 1918 Isti, Sarajevske tekije, Narodna starll'a (Zagreb) sv. 14, knj. VI. br. l (l XII 1927), str. 77-79 Isti, Tekija na Oglavku, kal. Gajret 1941, str. 42-:i1 - M. Kalabi, Hadi Slnanova tekija, GZM II/1890 A. Bejti, Eli Hadi Ibrahim-pain vakuf u Travniku, El-Hidaje V/1941-42, str. 229-230 - Isti, Skender-pa!ina tekija, Novi Behar XVI/1944, str. 24-26 - M. Hadimuli, str. 275 -- D. Ce!i; Musafirhana blagajske tekije, Nae starine I/1953.

HANIKAH

To je ustanova slina tekiji, ali se od nje razlikuje u tome, to je hiinikah ne samo mjesto za religiozno-mistine obrede, nego ujedno i kola za izuavanje teorije misticizma. Po tome se esto zvae i h a n i k a h m e d r ~ s a. Koliko se dosad zna, u naim krajevima bila su svega dva hanikaha, oba u Sarajevu. Jedan je osnovao neto prije god. 1531 Gazi Husrevbeg uz svoju damiju i medresu, a drugi negdje polovinom sedamnaestog stoljea S e j h I b r a h i m - e f e n d i j a B i s t r ig i j a. Gazi Husrevbegov hanikah vie je puta straqavao u poaru i obnavljan. Bio je uzgor sve do god. 1931, a tada bi uslijed nerazumijevanja ondanje sredine najveim dijelom poruen, da ustupi mjesto novoj medresanskoj zgradi, dananjoj nakaradnoj dvokatnici, koja silno remeti skladnost horizontalno razvijene arhitekture toga kraja. 7 A po svom konstruktivnom i tlocrtnom rjeenju bio je to osobito zanimljiv objekt i odlian predstavnik orijentalnih spomenika te vrste u naim
' Vakufski sabor za Bosnu i Hercegovinu donio je 12 III 1952 zakljuak o prestanku rada tekija na podruju Bosne i Hercegovine, a na temelju toga zakljuka donio je u tome smislu i Ulema Medilis odluku, koja je izala u Glasniku Vrhovnog is!. starjeinstva god. III pr. 5-7 za maj-juli 1952, str. 199. ' Paqas je u njoj Filozofski fakultet,

254

Alija

Bejti

stranama. Upravo stoga prenosim ovdje gotovo u cijelosti opis toga hanikaha, to ga je napisao dr. Ciro Truhelka god. 1912., dok je spomenik bio jo relativno dobro ouvan: Vrata, prem danas fali gornji dio dovratnika, bila su slino udeena, a gore stalaktitima (koji danas fale) urijeena, kao i u medrese, a toliko zanimljivije od onoga u Kurumliji, to je dugoljastijega oblika. To predvo rje bilo je sa tri strane opasano kolonadama od vitkih stupova,. koje ograuju prilino uzahan trijem, a svod toga trijema je utoliko zanimljiv, to je jedna polovina krstoliko, druga bavasto presvoena, te time predstavlja neki mjeoviti tip svodovlja, koji mi inae na drugim grae vinama nije poznat. Posred ovih arkada bijae otvoreni i m p l u v i u m" kroz koji se vidi vedro nebo, a sred impluvija bijae sebilj (adrvan), bez koga u Orijentu ne moemo zamisliti monumentalne graevine. Oko ovog atrija (dvora) redaju se sobe dervia, kojima je ovaj hanikah bio namijenjen, ali i njihov raspored je utoliko z~nimljiv, to im vrata n.e idu direktno na trijem, nego u ovaj ide izmeu dvije i dvije sobe smjerom trijema okomito poredan uski hodnik, a u njemu se desno i lijevo nalaze vrata, koja vode u obje sobe, to ih hodnik dijeli. Ovaj raspored ima to dobro svojstvo, da je prema Gazi Husrevbegov hanikah u Sarajevu trijemu ostalo prostranije proelje za pro- tlocrt (Truhelka) zor, i tako je svaka soba vidnija, negoli bi bila, da je valjalo na istoj strani smjetavati i vrata. Takih hodnika ima s desne strane etiri, a s lijeve bilo je njih tri. So ba je bilo prvobitno etrnaest, doim je u jugozapadnom oku bila simahana, koja je zapremala prostor triju soba i trijema pred njima, te je sluila za obavljanje .zikra. Tako je prvobitno bilo u hanikaha, prema ustanovama vakfije, svega petnaest prostorija. U dno peristila hanikaha smjetene su nuzgredne prostorije: u sredini kuhinja, desno komora, a lijevo kupaonica i nunici. Drugi, Bistrigijin hanik~h, bio je u Bistriku, uz samu Gazi Mehmedbegovu damiju. Okolna mahala i danas nosi po njemu ime B i s tr i k - M e dr e s e. Arhitektura prvobitne zgrade nije nam pozna ta. Danas je to obina zgrada prizemnica od erpia i drvene grae i s dvije prostorije, u kojima se u posljednje vrijeme obavljahu samo derviki obredi. Prvi eh i predava u tome hanikahu bio je sam osniva Ibrahim-efendija. Umro je god. 1659 i pokopan kraj Careve damije u Sarajevu.
I z v or i i l i t er a t ur a: Manuscripta turcica I 1509 - Man. turcica II 985 - Kronika M. E. Kadia V 109; XIX 330; XXIV 40; XXV 128, 154, 383; XXVIII 379 - Truhelka, Gazi Husrevbeg, 176-180, 209, 216 - Kemura, GZM XX 481-2; XXII 249-50 - Kreevljakovi, Hanikah, Spomenica Gazi Husrevbegove etiristogodinjice, str. 57-59.

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini


SAHAT-KULE I MUVEKITIIANE

255

Sve do god. 1878 vrijeme se u Bosni openito raunalo po starom orijentalnom obiaju od zalaska sunca i brojilo dva puta po 12 sati. Akam (zalaz sunca) bio je uvijek tano u 12 sati. No, kako je astronomski zalaz sunca u razno godinje doba v,-irao, bilo je potrebno mjeriti visinu sunca i prema njemu udeavati, pravije reeno, pomicati sat. To mjerenje vrilo se u starije doba jednostavnom tahtom, ili, potpunije, rub-tahtom: od drveta, t. j. astrolabom u obliku kvadranta, a u novije doba modernim sekstantom na zrcala. Taj posao obavljao je u pojedinim mjestima koji imam ili nastavnik medrese (muderis), a u Sarajevu je to vrio poseban slubenik, zvan muvekkit. Depni satovi bijahu k;od nas u prvim stoljeima turske vladavine dosta rijetki, jer su bili vrlo skupi, a potrebe za tanim vremenom dosta velike. Upravo zbog toga od druge polovine. esnaestog stoljea naovamo grade. u naim stranama pojedini imunici po veim naseljima visoke tornjeve ili sahat-kule s ureajem za otkucavanje, a negdje i pokazivanje vremena po a la turca satu. Takvi objekti podizali su se obino u blizini koje damije, u gradskoj tvravi ili na kojem drugom uzdignutom mjestu. U sutini su to zapravo kopije romanikih crkvenih zvonika Srednje Evrope, odakle su ih Turci i preuzeli. Prva sahat-kula na prostoru bive turske carevine nastala je na naem terenu, u Skoplju na Vardaru. Sagraena je izmeu 1566 i 1572, a sat za nju doneen je iz zauzetog Sigeta. 'faj podatak sauvao nam je jedan Francuz, koji je proao kroz Skoplje 1572 i u svojim putopisnim biljekama zapisao, kako si.t Turci doveli i majstora iz Sigeta, koji vodi brigu o tom javnom satu i prima za to veliku plau. Taj putopisac posebno istie, kako Turci vole i cijene satove, i da je to jedini javni sat u cijeloj Turskoj. Na prostoru pak Bosne i Hercegovine prva poznata sahat-kula nastala je u Banjoj Luci uskoro iza te skopaljske, izmeu god. 1579 i 1587. Sagradio ju je ondanji bosanski namjesnik Ferhad-paa Sokolovi uz svoju damiju Ferhadiju. To se raiabire iz njegove zakladnice iz te posljednje godine. Tu se, dodue, sahat-kula izri- ito ;"e spominje, ali se odreuje plaa slubeniku, koji e voditi brigu o javnom satu, a posve je jasno, da je taj sat mogao onda stajati samo na sahat-kuli. Drim, da je to bila i uope prva sahat-kula, koja je proradila na tlu Bosne i Hercegovine. , Ona je i danas uzgor, ali u svom gornjem djelu znatno preinaena i ne slui vie svojoj svrsi. Kasnije se sahat-kule redaju i po drugim krajevima, i do kraja turske vladavine sagraena je dvadeset i jedna u devetnaest mjesta, i to po dvije u Sarajevu i Travniku, a po jedna u Foi, Mostaru, Stocu, Trebinju, Poitelju, Nevesinju, Livnu, Ostrocu kod Bihaa, Gradacu, Graanici, Gornjem i Dqnjem Vakufu, Pruscu, Banjoj Luci, Tenju, Maglaju' i Jajcu. Sahat-kula u tom posljednjem mjestu zapravo i nije objekt te vrste, nego obina tvravska kapi-kula, u koju su smjestili sat sa zvonom. Od tih sahat-kula danas vie nema jedne u Sarajevu i one 'u Stocu, ali ni one, koje su uzgor, nisu sve itave. Sve te sahat-kule na bosansko-hercegovakom tlu, osim jednog jedinog b.uzetka,8 graene su od tesane sedre rli pak od pritesana kamena vapnenca, sve gotovo po istome kalupu i s manje ili vie umjetnikih pretenzija. One od sedre su
Tu iznimku inila je drvena sahat-kula na Vratniku u Sarajevu. Sagraena je god. 1874. Nije bila duga vijeka. Poruena je do nekoliko godina, jer konstrukcija nije bila dobro uvrena, pa su se mahaljani bojali, da je vjetar ne obori, i da se time teta ne nanese.

256

Aliia.

Beiti

svakako mnogo dopadljivije, je~;, je sam graevni materijal omoguavao bolju, precizniju izradu. Kod onih pak od vapnenca tesani kamen stavljao se isto iz konstruktivnih razloga samo na uglove; u ostalim dijelovima ugraivao se i obian kamen lomljenik, pa su se takve sahat-kule redovito bukale i kreile. Veliina tih spomenika prilino je razliita. Stranica kvadratine osnovice kree se od 2 m do 5,5 ,jll. Visine pak jo su razliitije. Najmanja, ona u Donjem Vakufu, iz~osi oko 10 m, a najvia, Gazi Husrevbegova u Sarajevu, 28 m. Izrazitije oblikovne varijacije kod tih objekata opaaju se tek u gornjem . dijelu, gdje su smjeteni sat i zvono. Da se glas zvona moe nesmetano iriti prema vani, kod jednih su u sveetiri zida ostav ljeni otvori u obliku prozora svedenih na luk, a kod drugih je to opet omogueno time, to se atora'sti krov razdijelio u horizontalnom smislu u dva dijela, meusobno neto rastavljena, i u taj otvor onda smjestilo zvono (Prusac, Donji Vakuf, Maglaj). Vrlo ZlUlimljivo rjeenje. Kod tih prvih upadljive su osjetne razlike i u obliku samih otvora. Jedne imaju isti orijentalni luk u obliku magaraeg hrbta, to upuuje na rad istonih majstora, a druge, kakva je, na pr., stolaka, koja je poruena prije tridesetak godina, i ona trebinjska, to ju je osnovno neto prije 1729 Osman-paa Resulbegovi, imaju gotovo polukruan luk - oevidan rad i oblikovanje majstora dalmatinske obale. Od svih tih sahat-kula svakako je najizraenija i najimpozantnija Gazi Husrevbegova u Sarajevu, koja i danas slui svojoj svrsi te pokazuje i otkucava vrijeme po starom raunanju kao i prije stotinu i vie godina. Podataka nema, kad je nastala, samo je postojala ve u drugoj polovini sedamnaestog vijeka. Nekoliko je puta restaurirana. Neto prije god. 1834 potroeno je za njezin popravak trideset tovara tesane sedre. Posljednji vei popravak bio je god. 1875. Tada joj je gornji dio nadozidan (dananji oblik), a taj posao obavili su isti majstori, koji su u isto vrijeme gradili i mjesnu novu pravoslavnu crkvu. Rekao sam, da je u Sarajevu vrijeme mjerio poseban slubenik muvekkit. Mjerenje je obavljao u posebnoj zgradi muvekithani. Dvije su takve ustanove bile u Sarajevu, jedna pri ulazu u Carevu damiju, a druga u sjeverozapadnom uglu harema Begove damije. U graevnom smislu ne ine neki poseban tip, ali ih ipak valja spomenuti, jer su to jedini primjeri te ustanove u Bosni i Hercegovini. Muvekithanu kraj Careve damije osnovao je god. 1854 o svome troku Fadil-paa Serifovi, a do godinu izatoga uvakufio j e bosanski valij a Mehmed Hurid-paa jednu kuu u blizini s odredbom, da treinu stanarine uiva na ime plae muvekit te muvekithane. Bila je to zgrada na kat u stilu ondanje stambene kue i s okom isturenim prema dvoritu, ispoetka slobodno situirana u desnom uglu damijskog dvorita, a kasnije (1872) joj prizidae i drugo krilo (lijevo) za imama i hatiba Careve damije. Muvekithanu pak u haremu Begove damije podigao je Husrevbegov vakuf god. 1859. Prizemna je to zgrada vrlo ednih dimenzija i s jednom jedinpm prostorijom. Postoji i danas, i u njoj sjedi slubenik, koji upravlja satom na susjednoj sahat-kuli. Prvi muvekit u toj muvekithani bio je Salih-efendifa Hadihusejnovi, po samoj toj slubi bolje poznat pod imenom Mu.vekit, koji je iza sebe ostavio jedno astronomsko djelo i poznatu Povijest Bosne u rukopisu. Vrio je tu slubu ravnih trideset godina. Umro je 12 Ill Hl88 i pokopan u grobljl.l na Vinogradu,

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni

Hercegovini

257

Muvekithana (desni, istureni dio) kraj Careve damije u Sarajevu '(ne postoji v~e)

I z v or i i li t er a t ur a: Vakufname br. 1, 209, 251 - Sidili LXIII 28, 59; LXXV 36 - Kronika M. E. Kadia XVIII 339; XIX 109; XX 29; XXVI 185-210 Kemura, GZM XX/1908, str. 480 - Truhelka, Gazi Husrevbeg, 168-169, 183 Kreevljakovi, Spomenica G. H. 400-godinjice, str. 63-64 - s. M. Tralji, Sarajevski grad Vratnik, Sarajevo 1937, str. 38 - Hadimuli, N. Behar X/1936-37, str. 275 - Nae starine I/1953, str. 103. - M. Dini, Tri francuska putopisa xvr veka o naim zemljama, Godinjica N. Cup!a XLIX, str. 102.

CESME I l!ADRVANI

Cista voda bila je potrebna za pie i druge kune potrebe, ali u svim muslimanskim naseljima jo za propisano kupanje i svakodnevno obredno umivanje. Upravo zbog tih potreba nije se dalo ni zamisliti imalo vee naselje bez iste tekuice vode, i jo u 15 i 16 stoljeu bi izgraena u Bosni, Hercegovini i ostalim zemljama Balkanskog poluotoka sva sila vodovoda i esama. Graeni su po gradovima, selima pa i putevima izmeu gradova i sela. Prvi vodovod u Bosni, koliko se zasad dokumentarno zna, sagradio je Gazi Isabeg u Sarajevu neto prije god. 1462, a izatoga se, u 16 stoljeu i kasnije, takvi objekti grade i po svim ostalim mjestima Bosne i Hercegovine. Zadnjih godina turske uprave u ovim stranama samo je, primjerice, Sarajevo imalo 68 samostalnih vodovoda u ukupnoj duini do 55 km. Voda je tekla isprva osobitim glinenim, a kasnije i drvenim cijevima, t. zv. unkovima. Meu vodovodima te prve vrste bjee ih vrlo lijepe i dobre tehnike izrade. Kao primjer spominjem samo onaj u Prai, iz 16 stoljea, koji je opskrbljavao mjesno kupatilo i bar jednu esmu. Tu glinene cijevi nisu polagane izravno u zemlju, kao kod veine ostalih starih vodovoda, nego u manji etvrtast prokop, koji je na cijeloj duini bio izgraen od samih kamenih ploa. Djelomino se do danas ouvao. Du takvih vodovoda graen je jedan ili vie izljevnih objekata, ve prema jaini vodovoda. A meu tim objektima svakako bijahu najbrojnije e s m e. One su se podizale obino uz damije i gotovo u svim mahalama. Jedne su bile u zidu kojeg drugog, veeg objekta; a druge opet posve samostalno situirane. Te druge bijahu monumenti naroite vrste: kameni kubus s krovom na jednu, dvije ili etiri vode i veliko kameno korito u podnoju toga kubusa, iz kojeg tee voda na jedno ili vie izljevnih mjesta ili lula. Korita su uvijek klesana iz cijelca kamena. Cini se, da ih je dobar broj nastao od srednjovjekovnih steaka, koji se, naalost, sve do naih dana upotrebljavahu tu i tamo i kao obian graevni materijal za kue i druge objekte. Korito, na pr., u emalui mahali u Prai i nekoliko drugih u Sarajevu i okolini posve jasno kazuju, da su klesani od steaka. Na nekim se ak zadrala i stara ornamentika.

Alija

Bejti

No, u st:rije doba te esme, oito, nisu imale samo svrhu, da opskrbljuju ljude vodom, J.~go i da kao arhitektonski monumenti djeluju u svojoj okolini. Oblikovanju tih objekata graditelji su pridavali, veliku panju, i mnogi od tih spomenika i dandanas predstavljaju prava majstorska djela. A to dokazujq vrlo izbalansirne proporcije, pomna klesarska i zidarska obrada i oni vanredno klesani vitiasti orijentalni lukovi, koji rese i naglauju proelje i izljev mnogih esama, kao da je graditelju takvih esama, oito, lebdjela pred oima misao, da te minijaturne monumente dovede u to vei sklad s niskim mahalskim krovovima i djevojkama, koje su u ibricima i ugumima nosile vodu s tih ~esama. U starome Sarajevu, Travniku, Banjoj Luci, Foi i nekim drugim mjestima sve do danas se ouvalo vie takvih spomenika, a mnogi od njih jednako slue svojoj svrsi. Pojedinci su gradili esme kao svoje zadubine ne samo po naseljima, nego i po usamljenim planinskim putevima. Samo su tako mogle nastati one drvene esme gotovo pri vrhu planine Gnjile na starom putu izmeu Rogatice i Gorada, koje jo/l u prvoj polovini sedamnaestog stoljea posebno istie jedan strani putopisac, i koje i danas postoje, zatim uvene Careve voe na Romaniji, koje se pripisuju sultanu Mehmedu Fatihu, osvajau Bosne, i iji nam ostaci (neobino lijepo klesani kvaderi, korito i ljebovi, sve od kamena, ini se, opet od steaka) kazuju, da je to nekad bio vrlo lijep graevni spomenik, pa esme na vrelu Rotim u selu Rotimlji kod Stoca i mnoge druge. Da se edni prolaznik moe vode napiti, postojahu po gradovima i esme posebna tipa, t. zv. sebilji, u kojim je bio poseban slubenik, koji je punio kove i besplatno pojio prolaznike. Cini se, da ih je bilo u vie naih mjesta, ali ih je u Sarajevu sigurno bilo nekoliko. Posljednji je bio u Sarajevu, a sagradio ga je god. 1755 ondanji bosanski namjesnik Mehmed-paa Kukavica i ostavio imetak za uzdravanje toga objekta i plaanje ovjeka, koji e sluiti ljude u njemu. Stajao je na Baariji. Kako se vidi iz jednog ouvanog foto-snimka, bjee to mala i masivna graevina kvadratina oblika s jednom prostorijom, u kojoj je sjedio poseban slubenik i punio kove. Ta lijepa graevina imala je otvore i slobodan pristup sa sveetiri strane, a zavravala se blagim vijencem i malom kupolom. God. 1891 spomenik bi poruen i na istom mjestu sagraen novi sebilj, a god. 1913 prenesen je na dananje mjesto. S tim spomenilwm nestalo je kod nas starih sebilja. Istoj svrsi, kojoj i esme, slue, openito uzevi, i adrvani, samo to se oni grade u javnim kupatilima i dvoritima damija, medresa, tekija, karavan-saraja i nekih drugih veih i impozantnijih objekata. Prvenstvena im je, meutim, zadaa, da daju vodu veem broju osoba u isto vrijeme za obredno umivanje. I , oni, usto, imaju svrhu, da djeluju plastino i dekorativno u svojoj okolini, koja je posve razliita od mahale. Iz tih razloga adrvan se po svojoj konstrukciji i arhitekturi bitno razlikuje od esama. Osnovni elemenat tu je kameni bazen s vie unaokolo poredanih izljeva ili esama. Pred svakom , je esmom omanji i neto uzdignut kameni kvader, na kojem stoji onaj, koji uzima abdest. Okolo je niska i lagana drvena balustrada, isprekidana s vie prilaza k bazenu, a s unutranje strane te ograde poredane su drvene klupe za odmor. Iz same pak sredine bazena uzdie se manji ili vei kameni stup, kroz koji odozdo prema gore tee voda. Taj stup nosi jednu, dvije ili tri vanredno oblikovane kamene ake, koje, redajui se prema gore, bivaju sve manje i plie. Voda izlazi do na vrh stupa i odatle se onda preljeva iz jedne ake u drugu, doaravajui mlazovima i umovima romantinu

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

259

'sliku. 9 Sva je ta naprava zaogrnuta laganom eljeznom mreom u vidu lukovice ili krukaste kupolice, a cio opet prostor nadv~je krov na est ili osam poligonalno postavljenih laganih drvenih stupova. Taj krov je kod boljih adrvana u obliku kupole, prekrivene olovom, ili je obini strmi atorasti krov od kamenih ploa na est ili osam voda, kakav se vidi osobito u Hercegovini. adrvanu je domovina, kako i samo ime kazuje, Perzija. Od Perzijanaca poprimili su ga Arapi i Turci, i prvi ga rairili po Arabiji, Siriji, Egiptu i panjolskoj, a drugi po Maloj Aziji i Balkanskom poluotoku. U naim stranama bjee ih nekada gotovo po svim mjestima, ali ih je tokom vremena veina propala. Do danas su se odrala dva u Mostaru, u dvoritu Karaozbegove i Koski Mehmedpaine damije, i po jedan pred glavnom damijom u Sarajevu, ajniu, Jajcu i Banjoj Luci. Najvie ih je, svakako, bilo u Sarajevu, glavnom gradu, a tu je nastao i najljepi spomenik te vrste u ovim stranama. To je adrvan u dvoritu Begove damije. Dananji oblik potjee iz god. 1892, i kau, da je vjerna kopija adrvana Ulu-damije u Brusi, ali je na tom istom mjestu stajao adrvan jo od god. 1530, a podigao ga je sam Gazi Husrevbeg. Prije ovog dananjeg adrvana bjee tu adrvan u biti iste koncepcije, samo neto drugaijih detalja, kako nam to kazuje i jedna ouvana fotografija, a napravljen je god. 1707. Bazen u tom starom adrvanu bio je od bosanske miljevine i istog krunog oblika, visok 1,5 m, a 4 m u promjeru.
Izvori i literatura: Vakufname.br. l, 145, 194, 399, 646, 717 Sldll LXXVI 249 - Kronika M. E. Kadia II 70 - Kemura, GZM XX-XXIII - Nae starine I/1953, str. 91-116 - Ph. Ballif, Wasserbauten ln Bosnlen und der Hercegovina, I u. II Theil, Wien 1899 - Kreevljakovi, Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, Sarajevo 1939, i brojni qrugi izvori, navedeni u tom posljednjem djelu.

HAHAHI'

Muslimanska vjera zahtjeva od svojih sljedbenika, osim peterokratnog umivanja, i pranje tijela bar jednom tjedno. A za te potrebe grade se jo od poetka islama po svim muslimanSkim domovima kune banjice, a poslije i po gotovo svim naseljima javna kupatila ili ham6.mi. Taj obiaj doao je zajedno s osmanlijskom vlau i u nae strane i naao tu vrlo iroku primjenu. Osim kuni,h banjica ili hamamdika, gotovo sva naselja Bosne i Hercegovine imaahu i bar po jedno javno kupatilo. Odatle proizlazi, da Istok i dijelovi nae zemlje bjehu nekada u sanitarnom skislu na daleko veem stupnju, negoli zemlje zapadne Evrope toga doba. Izuzimajui drevne Helene i Rimljane, kod kojih je smisao za higijenu tijela bio vrlo razvijen, osobito kod prvih, ljudi su se u velikom dijelu Evrope poeli redovno kupati tek prije stotinjak godina. Najvei crkveni i svjetovni dostojanstvenici nisu se uope kupali, i to su smatrali svojom osobitom vrlinom. I dok takvu sliku imamo na Zapadu jo poetkom prologa stoljea, Sarajevo jo u esnaestom vijeku ima, osim brojnih kunih banjica, sedam javnih kupatila. U tome istom stoljeu imaju u Bosni javno kupatilo i mala P.raa, Kladanj, Blagaj
Odatle je upravo u perzijskome i nastao naziv a dr v a n (veselotok).

260

Alija

Beiti

na Buni, Rudo, Kostajnica i Jasenovac i druga isto tako omanja mjesta, a do kraja sedamnaestog v;jeka sagraeno je pedeset i est takvih kupatila u etrdeset i dva mjesta ti. samoj :Josni i Hercegovini. 10 Svakome hamamu najvie je trebala voda i vatra. Upravo zbog toga polagala se posebna panja kod projektiranja i izvedbe tih objekata, pa su svi masivni i veoma solidno izvedeni od samoga kamena. Pritom se mnogo panje pridavalo i likovnom izrazu takvih objekata, pa se unutranjost oblae bogatim dekorom, a cio objekt prekriva kupolom i kupolicama, koje tom objektu pribavljaju posebnu dra. Prema svrsi,. kojoj treba da slui, i samoj metodi kupanja, unutranji prostor hamama dijelio se u vie prostorija. Posjetnik je ulazio najprije u a d rv a n, najveu prostoriju u hamamu s odjeljcima za svlaenje i adrvanom na sredini, po kojem se ta dvorana i prozvala. To je bila neka vrsta ekaonice i sale za odmor i zabavu poslije kupanja. U manjim hamamima iz adrvana ulazilo se izravno u prostoriju za kupanje ili h a l v a t, a u onim veim ilo se iz adrvana najprije u k li p a l u k - omanju prostoriju za svlaenje preko zime - a odatle na m ~j d a n, meuprostor, na kojem se obavljala masaa, pa tek onda u halvate. U tim toplim halvatima, kojih je bilo i po vie po veim hamamima, u dva ili tri ugla stajale su niske kamene estrade, a izmeu njih mala kamena korita ili k U r n e, esto ureene vanrednim klesarskim dekorqm, u koje je iz zida tekla topla i hladna voda, a iz njih se onda grabila posebnom posudom s us a k o m i razljevala po tijelu. Na suprotnoj strani od ulaza. u hamam, a iza halvata bio je u posebnoj prostoriji prostrani rezervoar ili h li z n a s obrnuto postavljenim kotlom za grijanje vode. Topla voda iz rezervoara odvodila se cijevima do pojedinih izljeva u halvatim-a, a samO loenje i zagrijavanje oba vijalo se iz posebnog prostora ft lh a n a, koji je uvijek bio jednu etau nie od adrvana i prostorija za kupanje. Princip zagrijavanja samih prostorija hamama provodio se slino kao i kod rimskih terma: ispod itavog hamama bio je onizak prostor na kamenim stupovima, kroz koji "je iz loio!).ice u istoj etai strujao topal zrak zajedno s dimom i zagrijavao pod od veih kamenih ploa i z4dove prostorija, tako da je temperatura, idui prema izlazu, sve vie opadala. Dim se odvodio napolje posebnim glinenim cijevima, koje su bile smjetene obino u unutranjem zidu glavne prostorije, adrvana. To su bitne prostorije u svakome hamamu. One se u raznim hamamima osjetno razlikuju po meusobnom komponiranju i samoj veliini, i na naem terenu, za razliku od damije, medrese i nekih drugih spomenika, nisu poznata ni dva hamama s jednakom tlocrtnom osnovom. Takvi hamami graeni su samo za mukarce ili samo za ene, pa za jedne i druge, ali u razne dane, ili u razno doba ana (do podne za mu~karce, a poslije podne za ene). Bilo je, meutim, i dvostrukih hamama, kojim su se sluila istodobno oba spola. Po spoljanjem obliku to je jedna zgrada, ali su unutra odjeli za mUke i enske potpuno odijeljeni i posve simetrino nanizani du podune osi. I
" Da sanitarna slika tadanje Bosne bude potpunija, napominjem, da su, na pr., Sarajevo i Banja Luka jo u esnaestom stoljeu imali i javne zahode. One u Sarajevu uspostavio je o svome troku neto prije god. 1526 Muslihudin Cekrekija, osniva dananje Cekreki jinice damije u vrhu Baarije, a one u Banjoj Luci bosanski beglerbeg Ferhad-paa Sokolovi prije 1587 godine. Obadva ta osnivaa postavili su svojim vakufnamarha iz navedenih godina i posebnog slubenika, koji e se brinu ti za ienje tih zahoda.

A. Bejtl, Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni 1 Hercegovtn1

Tabla IV

Arabeska u Gazi Husrevbegovoj damiji u Sarajevu

A.. Bejtl, Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovinl

Tabla V

Na

esmi

u starom Sarajevu

(Natkovai)

Cesma u enskoj avliji Svrzine kue u Sarajevu

Sadrvan

pred Koski Mehmed-painom damijom u Mostaru

A; Bejtl, Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni l Hercegovini

Tabla VI

Iz stare sarajevske

arije

duani

s otvorenim

efenclma

Sara

(sedlar) u radu na duanu. Pred njim mangala s raspaljenim drvenim ugljom, zaklonjena drvenim okvirom od vanjskog svijeta

Spomenici osmanlijske arhitekture u Ilosni

ltercel(ovini

261

Hamam u Blagaju (Hercegovina). Tlocrt ukopane (gore) i prizemne (sredina) etae te presjek kroz uzdunu os (djelomina rekonstrukcija) 17

262

Alija

Bejti

jedan i drugi odjel imali su zasebne i potpuno jednake prostorije, a oba jedan, rezervoar i prostor, odakle se zagrijavao hamam. Takvih kupatila nije bilo mnogo na naem tlu. Unutranji ureaj i arhitektonski dekor naih hamama bio je esto bogat i ukusan. To se opaalo osobito u prvoj dvorani, adrvanu, koji je bio i najreprezentativnija prostorija hamama. Naokolo poredane seije i jastuci, a u veim hamamima i 11osebne galerije na kolonadi stupova, koje su povezivali lagani lukovi, sve u izrezbarenom drvetu, pruali su posjetiocu ugodan odmor i razonodu poslije kupanja uz ibl\k, nargilu i crnu kavu. Taj, samo Orijentu svojstveni ugoaj jo je ville pojaavala visoka kupola i mlazovi bistre vode, to su pljutali na adrvanu u sredini dvorane. Odmor poslije kupanja u toj dvorani, osobito u enskom odjelu, znao se kadikad pretvoriti u pravi teferi i zabavu, koja je tr~jala od jutra db mraka. Prvi poznati hamam u Bosni sagradio je Gazi Isabeg u Sarajevu neto prije god. 1462 na mjestu dananje banje kod Careve damije. Od kasnijih. hamama bili su kao graevni spom,enici osobito vrijedni dva u Mostaru i po jedan u Stocu, Foi telju i nekim drugim mjestima, ali svojom tehnikom i veliinom, bez sumnje, sve natkriljuje Gazi Husrevbegov dvostruki hamam u Sarajevu, nastao neto prije 1557 godine. On i dan-danas stoji uzgor i jedini jo . predstavlja potpuno ouvani tip starih orijentalnih zatvorenih kupatila u Bosni i Hercegovini. Ostali su uslijed razliitih, a najvie materijalnih okolnosti davno propali, a mnogima se vie ne zna ni za trag.
zajedniki

kovi,

KreevljaBanje u Bosni l Hercegovini (1462-1916), drugo popravljena i proireno izdanje, Sarajevo 1952, te brojni drugi Izvori i literatura, navedeni u tom zadnjem djelu.

I z v or i i l i t er a t ur a: Sabanovl, Prilozi II/1951, str. 9, 19, 31, 35 -

Gazi Husrevbegov hamam u Sarajevu (skica)

Spomenici osmanii.iske arhitekture u Bosni


DUCAN!, MAGAZE I DAmE

Hercegovini

26~

Potrebama obrta i trgovine sluili su brojni duani oriientalnog tipa i mahom od drvene grae, zatim robna' spremita od vatrosigurnog materijala odostraga veine duana ili magaze i posebna trgovaka skladita ili daire. D u a n i su redovito zl{rade T)rizemnice, nizane u dva nasuurotna bloka jedna do druge. Veina ih je vrlo skromnih dimenzija i u uskoj ---.....~ vezi s mjerilom ovjeka, koji tu posluje. Najmanji je oko 1,5 m irine. Unutranja je razina veine duana 50-75 cm iznad ulice, a kod nekih Hadimura to via: da ira u ar ij i Halal ~..:. u Sarajevu - tlocrt obrtnikih jednaka je ulinoj, ili je tek neznatno uzdignutija, da ne bi voda s ulice ulazila unutra. Svi ti duani zatvaraju se s tri drvena kapka, koje Turci zovu k e p e n k, a po njima onda i nai stari trgovci i zanatlije ef e n k ili e fe n a k. Kapci se redaju u vertikalnom smislu, a okreu se oko horizontalne osi, i kad se duan otvara, dva gornja, koja su meusobno vezana arkama, preklope se jedan po drugome i zakvae za strop, a donji se dovodi u horizontalan poloaj i osloni na nekoliko kolia, i na njemu sjedi muTlocrt daire uz staru pravoslavnu terija. Kad se ti kapci otvore, cijela crkvu u Sarajevu ulina strana duana potpuno je .. otvorena, i u duanu se sve vidi, sva je roba ~zloena oku muterije. Ti sitni duani, kojih strehu moe gotovo rukom dohvatiti, redaju se s obje strane uske i krivudave ulice. Citavu kupinu duana i magaza u jednome bloku prekriva jedan, zajedniki krov. Prostorije koriste razni trgovci i zanatlije, a krovite pop~;avljaju i odravaju svi zajedniki. Kooperacija u arhitekturi. Nekada tako bjee natkriven u nekim dijelovima stare sarajevske arije i sam prolaz, ulica izmeu duana. A takvo krovite iznad ulice odralo se u Banjoj Luci do dana dananjega. Ti stari 'bosanski duani orijentalnog tipa predstavljaju umjetninu u posebnom smislu. Ta se umjetnost ne ogleda u konstrukciji i arhitekturi pojedinih objekata, nego u cijelini, u ansamblu itave arije, dapae i itava krajolika. Oni kao individualiteti ne odaju nita osobito, ali u onom aglomeratu krivudavih arijskih ploha i jednokatnih hanova, neto veih kupola i kupolica te jo viih damijskih munara i zelenih topola ine est te piramidalne arhitekture.
17*

264

Alija

Bejti

Ispred nekih naih duana stajahu nekada jo nii objekti, t. zv. kr ev e t a. To su takoer duani, samo maleni i vrlo niski: u njima se ovjek nije uope mogao ispraviti, ne~o je sjedei obavljao svoj posao. Bili su redovito u natkrivenim dijelevima arije, pa su stoga uvijek imali ravan krov. U njima poslovahu samo siromaniji obrtnii. Takvih duania bilo je ~od nas, koliko se zna, samo u Sarajevu i Visokom. Nekad ih j~ u tome prvom mjestu bilo preko tri stotine. U posljednje vrijeme tako bjee ureena u tome mjestu jo arija Halvadiluk. Ta arija izgorila je u oktobru 1908, i tada je nestalo i posljednjih kreveta u naim krajevima. Iznad nekih duana u Sarajevu i nekim drugim naim mjestima bijahu i posebne odaje, a sluile su kao radionice pojedinih ob~tnika. Jedna takva radionica ouvala se sve do danas u Kazandijskoj ariji u Sarajevu. M a g a z e su, kao to je ve istaknuto, skladita ra;movrsne trgovake robe. Redovito su prilino skroml).ih omjera i situirane odmah uz duan, uz njegovu stranju stranu i s ulazom iz duana, ili, rjee, na zasebnom prostoru u bloku duana, a graene su isto tako i u prizemlju veih trgovakih hanova ili karavan-saraja, kako emo kasnije vidieti. Robu je trebalo zatititi od poara, koji je ee harao arijom, izgraenom preteno od drvene grae, i stoga su sve magaze graene tako, da ni odakle vatra ne moe doprijeti unutra. Stijene magaze, debljine 70 do 80 cm, zidall:e su u tu svrhu sve od kamena ili od kamena i erpia, a i strop je isto tako posebno izveden: nad dizmom, t. j. istesanim hrastovim stropnim gredama, priljubljenim jedrla uz drugu u ravnoj povrini, nalazi se tanak izolaciQni sloj .guste kae vapna te isuenih i izdrobljenih konjskih. fekalija, po tome su postavljena dva ili tri sloja erpia u mortu s veim dijelom vapna, a preko svega toga debeo naboj od ilovae, po kojem u magazama po hanovima dolazi jo nasip, blazenice i obini drveni pod prostorija na spratu. Debljina takvog stropa esto see i do 80 cm. Stoga kod irih magaza, gdje nosivost stropnih greda poradi svoje duine, a i same teine stropa nije bila dostatna, teret stropa prenosi se preko poprene drvene podvlake, j a s t u k a i drvenog stupa ili u r s i j e na pod magaze, koji je uvijek poploan kamenom, jer drvo nije trajno na zemlji. Prag, dovratnici i nadvoj nad magaznim vratima izvedeni su redovito od kamena tesanca, a sama vrata s pouzdanim dubrovakim bravama sva su od eljeza. Od eljeza su i k a p e i na prozoriima, kroz koje dopire unutra oskudna svjetlost, a od istog su materijala i jaki d e m i r i (reetke) na tim prozorima, kako se ne bi mogao uvui unutra lupe, kad je kapak otvoren poradi zraenja magaze. Tako izgraene magaze zvale su se a t e t e r emin (pravilno: ateten-emin), t. j. vatrosigurno skladite, i praksa je pokazala, da su uvijek odolijevale poaru, pa kad je plamen zahvatio i itavu zgradu. Do danas se ouvao lijep broj magaza u Sarajevu i Mostaru, a naroito u tom prvom mjestu. U sarajevskoj ariji bilo je magaza i u dvije etae (dvije u Kazandiluku i danas su uzgor), ali i takvih, koje su presvoene bavastim svodom od sedre ili kupolom. Jedna pak magaza u Travniku, u Donjoj ariji, ukopana je sva u kamenu, u onom brijegu. ispod sahat-kule.

Spomenici

o~manlijske

arhitekture u Bosni i Hercegovini

265

D a i r a je zaseban skup trgovakih magaza poredanih jedna do drug~ okolo zajednikog dvorita 11 i prekrivenih zajednikim i obino jednostrenim krovom. To su bila prava robna skladita. Dvorite je zajedniko i nedjeljivo vlasnitvo posjednika magaza, a u njemu se na konje tovarila i otovarala roba. U taj prostor ulazilo se kroz velika i na svod graena vrata, kroz koja moe nesmetano proi i konj pod tovarom. Same magaze graene su po istim naelima kao i one uz duane i po hanovima. Takvih skladita imalo je kod nas, koliko se zna, jedino Sarajevo. Prije osamnaestog stoljea nema im nigdje spomena ni u tome mjestu, i ini se, da su se poele tu graditi poradi vee sigurnosti robe tek poslije onog katastrofalnog poara u god. 1697. U tome mjestu bjee nekada pet daira:. jedna na Varoi uz staru pravoslavnu crkvu, druga u Kundurdiluku, zatim H a d i G a z a nf er o v a na Novoj Testi, H a d i m ur a t o v i a u Halaima i H a d i B e l ij i n a kraj . Careve uprije i Tabake damije. Od njih su danas jo uzgor ona na Varoi i Hadimuratovia u Halaima. Jedan dio Hadi Gazanferove daire poruen je god. 1865 presijecanjem nove ulice od Baarije do Vijenice, a ona u Kundurdiluku i Hadi Belijina potpuno su propale krajem prologa stoljea: prva je stradala u poaru god. 1879, a podor joj sravnie 1898, a druga god. 1897 pri regulaciji korita rijeke Miljacke;
Izvori i literatura: Kreevljakovi, Esnafi i obrti I, str. 59-60, 62-63; Esnafi i obrti II, str. 64-68 - Isti, Kazandijski obrt u Bosni l Hercegovini, GZM 1951, str. 191-195 - Isti, Sarajevske daire, Nae starine I/1953, str. 163-166 - D. Grabrijan, Arhitektura na dohvatu ovjeje ruke. Glasnik Jug. prof. drutva XIX/1939 (i Novi Behar XUI/1939-40, str. 309-316).

BEZISTANI

To su posebni trgovaki bazari po veim gradovima, koji su privlaili na sebe panju i kao impozantni graevni spomenici i kao veliki trgovaki magazini, gdje je muterija mogao kupiti raznu robu, to je tu dolazila i s Istoka i sa Zapada. Redovito su to. kameni i vrlo masivni objekti, kako im poar i none skitalice ne bi mogli nanijeti znatnije tete. U Bosni ih je bilo svega est: tri u Sarajevu, dva u Travniku i jedan u Banjoj Luci. Prvi sarajevski i uope bosanski bezistan sagradio je carski namjesnik G a z i M e h m e d b e g, sin spominjanog Gazi Isabega, negdje krajem petnaestog ili prvih decenija esnaestog stoljea. Bio je na istonoj strani hana Kolobare. Potpuno je stradao u poaru god. 1842, i na njegovu prostoru kasnije bie izgraene arije Velike i Male Trgovke ili Pazarbule s oko ezdeset duana. Kakva je bila arhitektura toga bezistana, nije poznato, jer se njegov opis nije nigdje
sauvao.

Drugi bezistan u tome mjestu nastao je oko god. 1540, a sagradio ga je G a z i H u s r e v b e g, pa se i .zvao njegovim imenom. Protezao se du Kujundiluka od dananje ulice Jugoslavenske armije do Ferhadije (dananje ulice
" Daira je arapska
~Jtladiilta oznauje
rije

(daire) i u
~tq s~

leksikom

smislu znai krug, krunica, a

t1.1 vrst\l

upravo po tome,

masaze nii! OkO gvori~i\,

266

Aliia

Beiti

Vase Miskina) u duini od punih 109 m. To je vrlo masivna kamena graevina bazilikalnog tipa. Uz dugi hodnik, natkriven bavastim svodom, poredano je s dvije nasuprotne strane nita manje nego pedeset i dva duana. S vanjske strane, du itava Kujundiluka, a dananje Gazi Husrevbegove ulice bio je i trei niz duana s otvorima prema ulici. U unutranjost vodila su etiri velika i posebno naglaena ulaza: dva iz Kujundiluka, a po jedan iz Ferhadije i dananje ulice Jug. armije. Osvjetljenje prostora tu je provedeno, kao kod kakve bazilike, nizom luneta ispod samog potkrovlja. Danas je jo treina toga spomenika u prvotnom obliku, ali ni ona vie ne slui svojoj staroj svrsi. Posve je drugaijeg tipa trei sarajevski bezistan, koji je sagraen na junoj strani hana Kolobare i Gazi Mehmedbegova bezistana, i koji i danas stoji cio uzgor. Podigao ga je god. 1551 uz ostale svoje zadubine veliki vezir i sin Sarajeva ili najblie okoline H r v a t R u s t e m - p a a. Cetverouglasti prostor (27 X 18 m) sa po jednim ulazom sa sveetiri strane prekriva est posve jednakih kamenih kupola, koje se oslanjaju jednim dijelom na vanjske zidove, a drugim na dva snana kamena stupa u unutranjosti, u duoj osi zgrade. Oko tih stupova i okolo do zidova nekad se nizao duan do duana, a u tim duanima prodavala se raznovrsna, mahom tekstilna roba, a ponajvie svila iz Bruse, pa se tako po tome gradu taj bazar i prozvao B r u s a - b e z i s t a n o m, Duani i iza njih masivne magaze s bavastim svodovima od stare opeke poredani su tu i Sl1 sveetiri vanjske strane zgrade, i oni ine suvislu cjelinu i u konstruktivnom i oblikovnom smislu s glavnim dijelom objekta. Sami nain gradnje i komponiranja kazuju nam, da je cio taj sklop potekao u isto doba i iz ruku istih majstora. Zbog smjetaja tih vanjskih duana i magaza prozori na bezistanu, koji uputaju unutra primjernu svjetlost, po.stavljeni su tu visoko gore, gotovo ispod samog vijenca. Od dva travnika bezlstana jedan je bio u dananjoj Gornjoj ariji, i od njeg se samo dio sauvao. Dok je bio cio, imao je etrdeset l sedam duana. Sagradio ga je uz brojne ostale svoje zadubine u tome i drugim mjestima bosanski namjesnik Mehmed-paa Kukavica sredinom 1757-1758 godine. 12 'Drugi travniki bezistan sagraen je u Donjoj ariji i predstavlja jedinstven tip tih objekata u naim stranama. Nije to uope samostalna zgrada, nego je izgraena u sklopu dananje damije Sulejmanije: u prizemlju je bezistan s dva ulaza s dviju nasuprotnih strana (sjeverne i june), a na katu damija. I danas je u vrlo dobrom stanju i ima ukupno dvadeset i sedam duana. Deset ih je unutra, a sedamnaest s tri vanjske strane. S june i zapadne strane bezistan resi impozantan trijem s kolonadom jakih kamenih stupova. Taj bezistan i damija nad njim graeni su nekako u isto vrijeme, kad i Kukaviin bezistan u Gornjoj ariji. I bezistan i damiju podigao je ondanji bosanski valija Sopa Salan Camil Ahmed-paa. 13
" To se razabire iz samoga natpisa na bezistanu (reb. II 1171 = 13 XII 1757- 10 I 1758) i iz Kukaviine vakufname od 21 VII 1758 godine. U vakufnami se, dalje, uspostavlja i sluba p a s v a n d i j e, koji e, uz dnevnu plau od 3 ake, uvati po noi taj bezistan od provalnika i poara. " Iz njegove se vakufname od 13 VIII 1757, dalje, vidi, da su bezistan i damija nad njim podignuti na mjestu dotrajale (harabi) Ga z i- a g i n e damije. Dananje pak ime damija nosi po poznatom beogradskom i bosanskom vali,ii Sulejman-pai Skopljaku, koji ju j~

nakon jednog

po~ara

obnovio god. 1816.

Spomenici osmanlijske arhitekture u Boni i Hercegovini

267

Bezistan u Banjoj Luci zadubina je bosanskog beglerbega (1580-1588). U svojoj vakufnami, daj tiranoj sredinom safera 995 (trea dekada januara 1587), dao je samo ovu odredbu za nj: l meu spomenutim duanima neka se na pogodan nain: sagradi jedan bezistan. Prema tomu, objekt je podignut negdje poslije god. 1587 iz sredstava Ferhadpaina vakufa. Bio je u srcu donjoeherske arije, i davno je propao. Jedini poznati kasniji spomen i opis toga bezistana sauvao nam je Evli ja Celebija. On na r''-----1 prolasku kroz Banju 1--t:::,.=~:al Luku god. 1652 opisujui to mjesto veli: U ariji ima oko tri stotine duana. Tvrdo zidani bezistan sa stotinu duana, gdje s.e i danas :;; obje strane na vratima provlai gvozden lanac, Ferhad-paina je zadubina. A taj opis kazuje, da je to morala biti masivna, vrlo velika i impozantna graevina. Ako je Evlijin navod o broju duana taan, onda je to bio najvei bezistan na naem tlu, gotovo dva puta vei i od Gazi Husrevbegovog u Sarajevu,a
F~rhad-pae Sokolovia

Gazi Husrevbegov bezlstan (desno) i Ta!lihan (!ljevo) u Sarajevu (Truhelka)

I z v or i i l i t er a t ur a: Vakufname br. 209, 307, 696 -

Kreevljakovi,

Esnafi i obrti

I, 6-8 - Isti, Veliki vezir Rustem paa, kal. Narodna Uzdanica 1939, str. 77-94 - Truhelka, Der Brussabesisten, Bosnische Post od 6 IV 1912 - Truhelka, Gazi Husrevbeg, 88-100 - Kreevljakovi, u Spomenici G. H. 400-godinjice, str. 65 - Bejti, Cami!ija damija i njen vakuf u Travniku, Glasnik IVZ X/1942, 143-148 - Asim M:ufti, Mosche und Stiftung Ferhad Paa's in Banja Luka, Leipzig 1941, str. 34 i 47 - Nae starine I/1953 str. 98, 99. " Ne smije se nipoto identificirati ni po mjestu, ni po arhitekturi s onim dananjim t. zv. S i b i e v i m b e z i s t a n o m, koji, uzevi strogo, i nije bezistan. Taj drugi objekt ini tridesetak obinih duana s dvije strane uliice i obini drveni 'dvostreni krov iznad ulice. Duane je sagradio god. 1873 banjoluki trgovac J u s uf a g a S i b i za svoju tamonju medresu, a krov je iznad ulice i tih duana kasnije napravio mutevelija Sibieva vakuf<~ Hadi Hamid Huseinovi, i taa se taj sklop u~ana nazvao bezistanom,

268

Alija

Bejti

Tlocrt bezistana pod damijom Sulejmanijom u Travniku

Stupovi u trijemu bezistana pod damijom Sulejmanijom 11 Travniky

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

269

KARAVAN-SARAJI l BANOVI

To su javna svratita, u kojim su nalazili prenoite za se i za svoje konje kiridije i trgovci, a onda i svi ostali putnici, posebno vojska. Graeni su na Orijentu i kod nas po svima putevima, kojim se odvijao imalo jai promet. Obzirom na samu namjenu, imaju posebno prostorno rjeenje i donekle ustaljen tip. Domovina putnikih svratita toga tipa je, kako i sami nazivi kazuju, Orijent, upravo Perzija, gdje su bili poznati, po saopenju Herodota, jo u starom vijeku. U starije doba na Orijentu i kod nas ta dva naziva oznaavali su dvije .vrste putnikog svratita. K a T a v a n - s a T a j je zapravo, kako i samo ime kae, veliki dvor, u kojem se mogla smjestiti itava karavana tovarnih konja i trgovaca. Karakteriziraju ga, dakle, vrlo velike dimenzije. Uvijek je graen u dvije etae i u etiri trakta, koji zatvaraju vee i prema gore otvoreno dvorite u sredinjem prostoru plana. Gotovo redovito ima samo jedan ulaz, osiguran sa dva teka eljezna krila, koja se preko noi zatvaraju. Taj ulaz see uvis do stropa prizemnih prostorija, a irok je najmanje toliko, da kroza nj moe nesmetano proi konj pod tovarom. Dvorite je obino kaldrmisano i ima negdje u kraju redovito bunar ili esmu. Tu se tovari i rastovara roba. Okolo dvorita, s jedne ili vie strana je irok trijem, a iza trijema, u karavan-saraju po gradovima, tvrde kamene magaze, u kojim su putnici i domai trgovci drali robu. Uz neku stranu dvorita je i prostrana staja za konje, bitna est svih karavan-saraja i hanova. Negdje iz dvorita ili do samoga glavnog izlaza smjetene su jedne ili dvoje stube, koje vode na kat, rasporeen u odaje za putnike te. upravitelja ili h a n d i j u i poslugu konaita. Handijina je soba uvijek nad samim glavnim ulazom ili na suprotnoj strani dvorita, suelice ulazu, kako bi mogao imati slobodan pregled putnika, koji dolaze i odlaze. Putnike pak odaje niu se u 5ve- etiri trakta u dva reda, izmeu kojih vodi prostran i kaldrmisan hodnik skroz unaokolo. Tako velika konaita gradili su samo vrlo imuni ljudi, mahom visoki dravni slubenici, kao svoje zadubine. Glavna im je namjena bila da prue najnuniju pomo putnicima i da im osiguraju krov nad glavom po vrlo niskoj cijeni, koja kadikad nije bila dostatna ni za samo uzdravanj~ objekta. U karavan-saraju, u pravilu, putnik nije mogao nabaviti hrane ni za se ni za konje, nego je to obadvoje kupovao vani, u gradu u ariji, a na otvorenom putu u selu, a to je daljnja karakteristika karavan-saraja. H a n je u leksikom smislu analogan gostionici, to je, dakle, svratite, gdje se, pored konaka, mogla nabaviti i hrana. Ve se po tome znatno razlikuje od karavan-saraja. Daljnja i jo vea razlika je u samoj arhitekturi. Mnogo je ednijih dimenzija i, u pravilu, posve drugaijeg, jednostavnijeg tipa. U vanjskoj arhitekturi razlikuje se od obine stambene gradske kue samo u tome, to nema oaka ili erkera. Nema tu lanjenja na traktove i razvedenosti oko centralnog dvorita, nego se svi, . najnuniji prostori nalaze u jednom objektu i pod jednim, etverostrenim krovom: u prizemlju staja i uz nju, do ulice, jedna vea soba za zajedniko konaenje i kraj nje druga, u kojoj je handija gotovio kavu i jelo i dvorio goste. Vei pak i bolji hanovi obino su imali i nekoliko soba na spratu l!:a konaenje putnika.
ponajee

270

Aliia

Beiti

Moria

han u Sarajevu -

tlocrt kata

Meutim, dok se u hanu mogla nabaviti bar hrana, ni u hanu, niti u karavan-saraju nije bio obiaj drati posteljine za putnike. Oko pola metra uzdignuti podij od golih dasaka, postavljen od zida do zida i u duini ispruenog ljudskog stasa, bio je sav namjetaj u tim konaitima, i putnik je sve nosio sam. U takvim konacima kiridijama i obinim putnicima uzglavlje je bio samar ili sedlo, postelja konjsko ebe ili serdada, a pokriva duga suknena kabanica. Imuniji pak ljudi, posebno visoki dravni slubenici, nosili su toliko posteljine i putnikog pribora sa sobom kako se to vidi iz vie isprava - da su time tovarili i po nekoliko konja. Dok su karavan-saraji odreda bile zadubine, hanovi su bili, naprotiv, mahom privatna dobra pojedinaca, koji su sami njima upravljali, ili ih davali u godinji zakup drugome. Ima, meutim, vie i takvih primjera, gdje ih podiu imuniji ljudi kao zadubine, ili ih pojedinci kasnije daju u vakuf. U pisanim turskim spomenicima s ~aega terena nazivi karavan-saraj i han javljaju se podjednako po prilici do druge polovfne osamnaestog stoljea, a otada naziv karavan-saraj sve vie iezava i ustupa mjesto nazivu han za obje te vrste konaita. Ima ak isprava, dodue iz razliitih vremena, u kojim se jedno konaite (na pr. Kolobara u Sarajevu) naziva i jednim i drugim imenom. To potiskivanje naziva karavan-l';araj dolo je, drim, odatle, to su neki karavan-saraji u novije vrijeme doista postali i gostinjci, u kojim se mogla dobiti i hrana, i to je bilo mnogo vie pravih hanova, i po tipu i po unutranjim uslugama, pa je tako najprije u narodu, a onda i u ispravama prevladao taj drugi naziv i postao ozna.kom i za jednu i za drugu vrstu konaita..

Spomenici omanliiske arhitekture u Bosni

Hercegovini

271

Moria han u Sarajevu - pogled iz dvorita. Desno u prizemlju je trijem s magazama, do stuba nadsvoel\i ulaz u staju, a nad stubama, gore, isturena abdesthana za umivanje

Velik je broj i karavan-saraja i hanova postojao i radio po svima naim putevima sve do prvog svjetskog rata. Najvie ih je bilo, dakako, uz Carigradski drum, kojim se odvijao najjai promet i putnika i trgovake robe. Prvo poznato putniko konaite u Bosni sagradio je i uvakufio Gazi Isabeg u Sarajevu. U njegovoj vakufnami, pisanoj izmeu l II i 3 III 1462, navodi se pod imenom h a n. Iz te se vakufname, dalje, razabire, da je taj han stajao na istom mjestu, gdje i kasniji han Kolobara, koji je takoer pripadao Gazi Isabegovu vakufu. Da li je taj prvi han od svoga osnutka imao u graevnom smislu tip karavan-saraja, nije poznato, ali je izvjesno to, da je kasnija Kolobara bila po tipu pravi karavansaraj, a po unutranjim uslugama gostinjac, u kojem se i kava pekla, a stare Sarajlije drali i politike zborove, i stoga se s pravom nazivae i karavan-sarajem i hanom. Kolobara je bila jedan od naih najveih i najljepih karavan saraja. Mogao je primiti 400 putnika i 35 konja. Potpuno je izgorio 29 XII 1937, a posljednja mu je zgrada bila iz prologa stoljea. Sarajevo je pod turskom vladavinom bilo vrlo jak privredni centar Balkana, i u njemu je iza toga prvog Gazi Isabegova konaita izgraen velik broj karavan-saraja i hanova. Austrougarska okupacija god. 1878 zatekla ih je u tome mjestu ravno pedeset, koji su bili itavi i jo radili, i u koje se, prema jednom

272

Alija

Bejti

slubenom popisu iz te godine, moglo u kona iti 2640 osoba i 1262 konja. Meu njima svima bjehu osobito poznati po veliini, tipu i prometu, pored Kolobare, jo T a l i h a n i M o r i a h a n. Talihan je zadubina Gazi Husrevbegova, a sagraen je oko 1540 uz Gazi Husrevbegov bezistan, s kojim je bio i spojen sporednim vratima. Stajao je ondje, gdje je danas baa hotela Evrope. Po tlocrtnom rjeenju bio je pravi karavan-saraj na kat, a bjee izgraen sav od kamena, pa se po tome i zvae T a l i h a n (Kameni han). Ali dok je kod drugih karavansaraja unutranji trijem bio slobodan za tovarenje i rastovarenje robe po nevremenu, u Talihanu je taj prostor bio rasporeen u itav niz trgovakih duana, i po tome taj han injae iznimku meu svim bosanskim hanovima i karavansarajima. Bio je tipini t r g o v a k i h a n, kakvih inae nije bilo na naem tlu. U etverouglastom dvoritu toga hana bio je i sebilj s vie esama, a nad njim, na stupovima, zanimljivo, mala damija, ija je zgradi~ morala praviti osobit optiki ugoaj u svojoj okolini. U veliku staju toga hana moglo se smjestiti 70 konja, a u slobodne sobe na katu 20 putnika. Talihan je propao u poaru 8 VIII 1879, a god. 1912 raskopae mu i posljednje zidine. M or i a h a n je takoer vlasnitvo Gazi Husrevbegova vakufa, a podignut je u srcu nekadanje sarajevske arije negdje krajem esnaestog ili poet kom sedamnaestog stoljea. U pisanim izvorima zove se D r u g i n o v i h a n G a z i H u s r e v b e g o v a v a k u f a, a dananje je ime dobio negdje u prvoj polovini prologa stoljea po zakupniku M u s t a f a g i M o r i u i njegovu sinu I b rahim u. I danas je taj han uzgor i predstavlja jedini sauvani tip starih orijentalnih karavan-saraja u Bosni i Hercegovini. U svoje vrijeme mogao je primiti na konak 300 putnika i 70 konja. Obinih hanova bilo je, kako navedoh, po svima naim gradovima i otvorenim drumovima, a od dosta brojnih pravih karavan-saraja bijae poznat onaj na Kiseljaku, kojeg je podigao uz svoju damiju neki H a d i U v e j s prije god. 1564, zatim H u s e j n b e g o v u Rogatici (1558), pa karavan-saraj M e h m e dpae Sokolovia u Viegradu i Hadi Alijagin u Prai, oba iz 16.. stoljea, potom dva karavan-saraja budimskog vezira M u s a- p a e u .Novoj Kasabi (1643) i mnogi drugi. U podizanju takvih objekata posebno sn se istakli sandakbezi Mustafa-paa Sokolovi i Sinanbeg te beglerbezi Ferhad-paa Sokolovi i MelUned-paa Kukavica. M u s t a f a - p a a S o k o l o v i je sagradio i uvakufio polovinom esnaestog stoljea tri karavan-saraja: u Rudom, Goradu i Mokrom kraj Sarajeva. Hercegovaki pak sandak S i n a n b e g podigao je neto prije 7 VI 1582, pored ostalih zadubina u Cajniu i drugim mjestima, isto tako tri karavan-saraja: u Cajniu, Priboju na Limu i u kasabi Cerniku u kadiluku Velika, a sandaku Zaesna (Slavonija). Bosanski beglerbeg Fer h a dp a a S o k o l o v i , ini se, nadmaio je u tome sve svoje i predasnike i nasljednike u ovim stranama. Osim karavan-saraja u Banjoj Luci, koga je podigao uz svoju damiju Ferhadiju, i za kojeg odreqje u svojoj vakufnanii od 1587, da se u budunosti prekrije olovom, podigao je i uvakufio jo est hanova: u Livnu, Ravnom, Dobrunu, Sogubini, Kratovu i Svinjaru. Od njegova hana u Dobrunu vide se i danas temelji kraj eljeznike pruge i donjeg mosta na Rzavu, i po ostacima se razabire, da je to bila velika graevina (oko 36 X 17 m). Od kasnijih osoba posebno je zasluan u tome pogledu M e h m e d -p a a K uk a v i e a, rodom iz okolice Foe. I on je, poput Mustafe-pae i Sinanbega, podigao tri k!!ra.van-saraja, jedan t"! foi, a qva u Prijepolju, i go<:l.

Spomenici osmanlijske arhitekture u llosni i .!Iercegovini

273

1758 uvakufio ih za uzdravanje drugih svojih zadubina u Foi, Travniku. i Sarajevu. Njegov karavan-saraj u Foi i danas je uzgor i ima tip veeg dvoetanog hana s irokim i na luk svedenim kamenim ulazom.
Izvori i literatura: Valrufname br. l, 17, 96, 131, 132, 145, 152, 166, 184, 194, 209, 237, 307, 366, 534, 690, 696, 708 - Sidili II 28, 64, 135, 316, 444; VIII 5, 58; XIII 19; XVI 40; XXI 54; XXV 42; XXVIII 83, 84; XXXI 62, 75, 91, 107; XXXII 158, 159; XXXVII 50, 209; XXXVIII 57; XLI 89; XLV 101, 102, 104; LV 257; LVI 29; LVIII 53; LXVII 58; LXVIII 45-48, 51, 52; LXIX 61, 62, 83; LXXV 33, 35 - Monumenta turcica I br. 3363 - Kronika M. E. Kadia IV 121 (II); X 34 (II); XXVI 116/II - Sabanovi, Prilozi II/1951, str. 9, 19 - Kreevljakovi, Esnafi i obrti I, 9-14; Esnafi i obrti II, 68-69 Truhelka, Gazi Husrevbeg, 96-102 - Kreevljakovi, Han Kolobara u Sarajevu, Novi Behar XI/1938, str. 202--206 Isti, Moria han u Sarajevu, Arhitektura V/1951, br. 9-12, str. 92-94 - Sarajevski Tallhan, Jugoslavenski list (Sarajevo) br. 161 od 1929 - Trojanovi, Nae kiridlje, Etnografski zbornik SKA, knj. XIII, str. 50-56 - Novi Behar VII/1933, str. 36-41 - Nae starine I/1953, 91-116.

MOSTOVI

Od spomenika, koji su sluili prometu i trgovini, svojom smjelom konstrukcijom i arhitekturom osobito se istiu kameni mostovi ili uprije, kojih i danas ima po mnogim naim rijekama i rjeicama. N ajvei dio tih starih turskih mostova u naim stranama graen je veoma solidno od kamena tesanca na jakim pilovima u rijenom koritu, i svi su prema sredini manje ili vie uzdignuti radi breg otjecanja vode s kolovoza. U ona starija vremena nije bio razvijen kolski promet, pa je kod tih. svih mostova kolovoz razmjerno uzak, odreen samo za prijelaz pjeaka i konja pod tovarom i ograen niskom kamenom ogradom k or k a l u k o m. Kod boljih mostova iz te ograde izdie se na srednjem djelu objekta kameni portal, u koji je uzidana ploa s natpisom o gradnji objekta. .Takvih portala bilo je na nekoliko naih mostova. Otvori nad vodom meu pilovima presvedeni su lukovima razliitih omjera i oblika, a ima vie primjera, gdje je korito rijeke premoeno jednim jedinim lukom. Upravo ti jednoluni kameni . mostovi, koji se poput duge viju u zakrivljenom luku iznad rijenog korita, dokazi su velike spreme i smjelosti starih graditelja, oni, usto, svojim rnasivom i elegantnim oblikom, koji se ini, kao da je iz sira isjeen, djeluju na gledaoca. I kad se ima na umu, da u ondanje doba nije bilo dananjih tehnikih pomagala, bez kojih se danas ne da ni zamisliti takav jedan rad, i da se nijesu poznavali zakoni statike, onda se ovjek upravo divi, s koliko su vjetine, osjeaja i smjelosti izvoen~ takvi objekti. Neki mostovi imaju i karakteristine t. zv. tedne otvore u upornjacima i pilovima, a oni su nastali, jedno: radi utede materijala i, drugo, poradi lakeg otjecanja nabujale rijeke i smanjenja pritiska na masiv mosta. Neki pak mostovi na granicama i vanim prolazima imaahu na sredini i kapi-kule, koje su se preko noi zatvarale. Tu se carinila roba i obavljao pregled putnika, a u ratnim danima i drala jaka straa, koja je uvala. most i branila prijelaz neprijatelja. Te su kule bile obino izvedene od priprosto obraene drvene grae te su stoga stajale u velikoj disharmoniji s pomno izvedenim kamenim masivom mosta i mnogo kvarile estetsku cjelinu glavnog objekta.

274

Alija Bejti

Graditelji tih kamenih mostova na naem tlu bili su iz raznih krajeva, iz Carigrada, Bosne, Hercegovine, Dalmacije, pa, kako je naprijed spomenuto, i iz Italije, ali su gotovo svi, zanimljivo, svoj rad strogo podreivali istonjakoj graevnoj koncepciji. Tek .tu i tamo opaa se u oblicima lukova izvjesno odstupanje od .tih tradicija. Meu tim graditeljima svakako je bio najvjetiji i najuzoritiji Koda Mimar Sinan, koji je, uostalom, i zapoeo graditeljsku karijeru slinim poslom, izgradnjom triju velikih laa za prijevoz vojske preko Vanskog jezera u istonom Anadolu u danima vojnog pohoda na Perziju. 15 Od brojnih kamenih mostova turskoga sloga u naim stranama nekoliko ih se istie upravo majstorskim oblikom i izradom. Takva je jednoluna K o z j a u pr i j a na Miljacki vie Sarajeva na starom Carigradskom drumu, koja i danas stoji uzgor potpl!.Jlo ouvana, i koje nam je prvi poznati spomen sauvao mletaki putopisac Katarine Zeno 1550 godine. Vrijedna je i S e h er e h aj i n a ili S e h e r i j a u p r i j a u Sarajevu, koja je presvela Miljacku s pet okana (danas ih ima etiri, a peto, ono na lijevoj obali, zasuto je 1897), i koju je sagradio e h er e h a j a (naelnik grada) H a d i H u s e j n 1620 godine. Njoj je i po obliku i po umjetnikoj izradi slina, dalje, dananja L a t i n s k a up r i j a s etiri okna na istoj rijeci i u istom mjestu. Sagraena je god. 1798 trokom sarajevskog trgovca H a d i A b d u l a h a g e ~ r i g e, koji je u tu svrhu pred svoju smrt oporukom ostavio treinu svoga imetka. Za gradnju toga mosta pozvan je iz Ljubinja n e i m ar Ris t o i njegovih dvadeset majstora. Risto, meutim, nije doao, i gradnju je izveo n e i m a r J o v a n za 76 dana s klesarima Grgom, Trifkom i Ahmedom i brojnim zidarima. Tehnika mosta kazuje, da su ti domai graditelji bili dorasli svome pozivu, i da su izveli djelo lijepe umjetnike vrijednosti. A kad se ima na umu, da je most sagraen daleko izvan epohe one velianstvene graevne djelatnosti u turskoj carevini, onda je sposobnost i umijee tih graditelja jo izrazitija. Dalje je vanredno uspio jednoluni most u 2epi na rjeici 2epi, lijevoj pritoci Drine, svakako iz 16 stoljea, zatim uprija na rijeci Bosni u Sarajevskom polju, pa Arslanagia most na Trebinjici kod Trebinja, na kojem je bila i kapi-kula, i nekoliko drugih s vie okana na rijeci Buni u Hercegovini. No, nad svima se svakako istie nadaleko poznati stari most u Mostaru i uvena uprija Mehmed-pae Sokolovia u Viegradu. Oba spomenika resi solidna izvedba i vanredna elegancija i najmanjih detalja. I pored velebnosti tih objekata, na promatraa tu ne djeluje uope teina mase, i u arhi" Vrijedno je ovdje spomenuti i jednog domaeg graditelja, koji se.proslavio upravo tom gradnjom pontonskih mostova. Bio je to A b d u l a h- e i. e b i j a M u z a:f er i j a. Podatke o njemu sauvao nam je njegov savremenik Omer ef. Novljanin u svome poznatom djelll Ah vali gazeva ti d er di j ari B o s na o ratovanju pod Hekim-oglu Alipaom l\ god. 1737, 1738 i 1739, gdje se veli: Kad je Heimoglu Ali paa poao iz Travnika ka Beogradu, na putu do taino da bi olakali prijelaz pjeaka' preko rijeka, koje im bijahu na putu, (koristili su se) vjetakim mostom, to ga je izumio Muz;~feri-zade Abdulah-elebija iz Sarajeva, ovjek s tisuu znanosti (hezar-fenni), vjet znanostima i prirodno nadaren, mostom, koji se dade rastaviti, a po potrebi natovario bi se na kola i sobom u boj ponio. Tako je na ovome putu na Drini uistinu bio postavljen, pa su svi pjeaci brzo preli preko njega. Po tome opisu za toga graditelja znade i Hammer i naziva ga >Tausendktinstler. Umro je u Sarajevu god. 1163 (1750) i pokopan u groblju na Jekovcu. - Isp. opirnije o njemu lanak Osmana A. Sokolovia: U Sarajevu je ivio prije dva stoljea jedan mjernik i izum i t e 1 j pr e n o s n o g m o s t a, Hrvatski dnevnik (Zagreb) od 17 III 1940, str. 20.

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

275

tektonskoj cjelini tih mostova dola je do snanog izraaja istonjaka graevna tradicija. Valja posebno naglasiti, da su ta dva mosta svratili na se jau panju i narodnog pjevaa, pa je i jedan i drugi opjevan u oduljim narodnim pjesmama. Stari most u Mostaru premostio je korito iroke Neretve jednim jedinim smjelim lukom, kojega raspon iznosi 29,40 metara. Most je visok nad razinom vode upravo 21 m, a irina mu je 4,30 m. Graen je hidretske godine 974, a ta odgovara naoj 1566/67. Graditelj mu je turski neimar H a jr u d i n iz kole Koda Mimara Sinana. Dvije kamene kule, to rese ovu upriju, i koje su titile. prelaz preko mosta, podignute su, vjerojatno, tek potkraj sedamnaestog stoljea, u doba politike i ekonomske krize i vremenima etovanja Stojana Jankovia, a na svu priliku godine 1676, kako to kazuje i zapis, uklesan na lijevoj nozi mosta. Sokoloviev most u Viegradu premostio je brzu Drinu s1edanaest iljastih lukova u ukupnoj duini od 179,43 m! Rasponi tih lukova razliite su veliine i kreu se izmeu 5,20 i 14,79 m. Kolovoz mosta, kojega irina iznosi tano 6 m, prema sredini je lake uzdignut i s obje strane oivien kamenom ogradom ili korkalukom. Visina pak mosta na najvisoijem dijelu, a to je sredinji dio, iznosi p,ri normalnoj visini vode 13,80 m. Taj dio graevine ureen je s dva nasuprotna kamena izduenja, poput dva balkona. U izduenju prema izvoru rijeke je visoki kameni portal s natpisima, dok ]e u onom drugom s of a (5,50 X 3,50) za odmaranje prolaznika. Povrh obadva ta izduenja do 1886 stajala je i kapi-kula na kat od hrastova Q.rveta. Most na lijevoj obali rijeke izbija okomito na kamenu hrid i visoko iznad rijenog korita, pa je na tome mjestu nadovezan kameni podzid, koji gotovo u pravom katu skree kolovoz na desnu stranu i vodi u duini od kojih 120 metara nizvodno sve do preko potoka Osojnice. Cio most, i glavni masiv i silaz, zidan je posebnim kamenom tesancem, sedrom, koja se lako da obraivati, i koja je dobavljana iz dananjeg mjesta Banje, 5. km nizvodno i na desnoj obali Drine, gdje se i danas vadi. Tesana sedra ugraena je tu ne samo u vanjskoj strani, ve i u itavoj unutranjosti i u cijeloj duini objekta. Tako obraen i ugraen kamen jo vee, osim vapna, i obilje eljeznih spona. Osim eljeza u most je utroena i velika koliina olova. Njime su zaljevane eljezne spone, a posebno. je mnogo utroeno u temelje stupova, kojim se obraala osobita panja, i pri ijoj su se izgradnji trebali prebroditi najtei podvodni radovi. Graditelj Sokolovieva mosta bio je prvorazredan majstor. Ve i po samome objektu moe se zakljuiti, da je to djelo Koda Mimara Sinana, a za to imamo i pisani podatak u P o p i s u g r a e v i n a, koga je sastavio ~:m sam ili neki od njegovih uenika. Vrijeme gradnje mosta pokazuju dva natpisa, uzidana u portalu. Jedan ima hidretsku godinu 979 (1571/72) a drugi 985 (1577/78). U oba se natpisa veli, da je sastavlja tih natpisa vidio graevinu dogotovljenu, ali e to biti obian locus communis, koji se sreta u gotovo svima turskim kronogramima na graevinama, i prva godina bez dvojbe oznauje poetak gradnje mosta, a druga zavretak glavnih radova. Drugaije se ne da protumaiti postanak tih natpisa. Na riaim rijekama i rjeicama bio je, pored kamenih, velik broj i drvenih mostova, ali su svi, razumljivo, davno dotrajali i propali. Meu njima je bila i jedna osobita vrsta s !unim otvorom iznad rijenog korita. Luk je bio konstruiran na majstorski nain. Tesane drvene grede postavljale su se i vezale horizon-

276

Alija

Bejti

talno jedna po drugoj, ali tako, da je svaki gornji sloj, poevi od lunih uporita, nadilazio donjl prema sredini korita i u obliku peraja na ptijem krilu, dok se grede nisu sastab gore pod samim kolovozom i tako formirale tjeme luka. Poznata su mi dva takva mosta na naim rijekama. Jedan je bio na Drini na Brodu vie Foe, i putopisac Evlija elebija s divljenjem ga opisuje, a drugi je stajao na rijeci Prai, lijevoj pritoci .Drine, nie .dananje eljeznike stanice Mesii-Roga tica, na vrlo starom putu iz Rogatice u Gorade i Gornje Podrinje. Ostaci konstrukcije toga drvenog mosta vidjeli su' se jo krajem prologa stoljea. Neke mos~ove na naem tlu gradila je i popravljala drava za vojne potrebe, ali ih je, svakako, najvei broj izgraen trokom imunijih pojedinaca. Neki se opet nai ljudi posebno istakoe podizanjem mostova. Tako, na pr., mnogostruki mostarski legator Mehmedbeg Karaoz sagradio je, kako se vidi iz njegove vakufname od poetka marta 1570, tri mosta u Hercegovini: jedan na Buni blizu Blagaja, drugi na Litici u Blatu, a trei na Neretvi u Konjicu. Neto kasniji herce:govaki sandak i ajniki legator Sinanbeg gradi veliki most na rijeci Limu u Priboju i nekoliko manjih na rjeici Janjini kod ajnia, a Ferhad-paa Sokolovi nekako u isto vrijeme podie dva mosta u Banjoj Luci, jedan, drveni, preko Vrb?Sa, a drugi, manji i kameni, preko rjeice Crkvine. Drugi i kasniji pak mostarski legator Hadi Balija, sin Mehmedov, sagradio je poetkom sedamnaestog' stoljea, pored drugih zadubina, i dva mosta na rijeci Neretvi, jedan u. Konjicu, a drugi u nahiji Glavatievo, i svojom vakufnamom od poetka maja 1612 ostavio lijep imetak u novcu i duanima za njihovo uzdravanje. Ali je bosanski vezir Mehmed-paa Kukavica i u tome nadmaio sve dr1,1ge svoje zemljake. On je sam svojim trokom prije 21 VII 175'8 podigao pet velikih mostova: dva u Foi (jedan na Drini, a drugi na ehotini) i po jedan na Limu kod Prijepolja, na Drini u Goradu i na Bosni u Visokom. Sve se to vidi iz njegove vakufname od spomenutog datuma, u kojoj se odreuju i prihodi, kojim e se ti mostovi uzdravati.
I z v or i i l i t e rat u r a: Vakufname br. l, 96, 120, 145, 184, 194, 209, 236, 452, 696, 708 - Sldill II 216; V 29; VIII 58; X 26; XVII 61, 62; XVIII 50; XXI 100, 113; XXII 168, 169; XXIX 51, 158; XXXI 29; XXXIII 219; XXXV 40; XXXVI 23, 80, 168; XXXVII 82, 143, 184, 207; XXXVIII 146; XL 46, 158; XLI 6; XLII 132; XLIII 78, 146; XLVIII 56, 118, 196; LII 42, 111, 120; LIII 76; LIV 71; LVI 98; LIX 27; LXIII 35, 59; LXX 20; LXXIII 103; LXXV 62, 86, 89; LXXVII 39; LXXVIII 103; LXXX 99-101; LXXX 36 - Monumenta turci~a I 805, 806, 807, 810, 812, 813, 1995, 2613 - Mon. turcica II 101, 102, 122, 151, 152, 197, 254, 318, 436, 522, 906, 966, 1045, 1061, 1662 - Kronika M. E. K<!dia I 120, 122, 159, 163, 177, 201, 269, 277, 282, 311; II 21, 22, 32, 33, 41, 71, 86, 251, 280, 331, 382; III 163; !V 73 (II), 173, 215, 216, 222, 268; V 129, 213; V-I 34 (II), 200 (II); VII 229, 252, 255-257; VIII 328; IX 51 (II), 284, 307; X 3 (II), 279; XI 81, 84; XV 146; XVI 77, 78, 146; XIX 64; XXIV 305; XXV 314 - Bosna br. 14, 99, 108, 126, 172, 223, 234, 242, 247, 276, 354, 355, 385, 379, 396, 470 - Sabanovi, Prilozi II/1951 - Evlija Celebija V i VI - Kemura GZM XXII/1910 str. 122-123, 254-261 - Kreevljakovi, Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, str. 197-:-212 Kemurazade S. S. Fehmi, Koprtilar, kalendar Gajre! II/1325, str. 56-60 - Salnama (Sarajevo) za 1290/1873 Stix, Das Bauwesen in Bosnien und der Hercegovina - V. Radimski, Bie-polje kod Mostara, GZM III/1891, str. 159-192 - Napredak (Sarajevo) 1932, br. ll i 12 Novi Behar VIIi1933, str. 40--41; VIII/1934, str. 177; IX/1936, str. 319 - Nova Evropa XXIX/1936,. str. 232-235 - Gl. Jug. prof. drutva XVII/1937, str. 1056-1059 - Glasnik IVZ VI/1938, str. 26 i 29; VII/1939, str. 53, 77-79; IX/1941, str. 45-46 - Kalendar Narodna Uzdanica 1940, str. 112-130 - Hrvatski dnevnik (Zagreb) od 13 X 1940 - M. Hadijahi, Kozija uprija u prolosti, N. Behar IX/1935, str. 17-18 - s. Deli, uprija na mostu (kod Trebinja), GZM III/1891 - Arslanagia most, kalendar Narodna Uzdanica 1935, str. 145-6 - H. M. Muhibi,

A.

!lejll~. Sllo!l\enle! ijstnanlt.1ake arhitekture u Bosni l Hercegovini

'tabla vtt

A. ileJUc\, Spomenici osmani!Jsk~


arhitekture u Bosni i Hercegovini

Tabla VIn

Kozja

uprija

na Miljacki kod Sarajeva

Arslanagia

most na Trebinjici kod Trebinja

A. Beiti, Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

Tabla IX

Zenski kraj s divhanom, kamerijom i avlijom u Svzinoj

kui

u Sarajevu

Dio nunandarc ili oko iin u

:~~~. .. ; ..

n.i 1\.u{i u Sarajevu

Spomenici. osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini

277

Stara uprija u Mostaru, GZM I/1889 - O. A. Bali, Stari most, Zora (Mostar) I br. 1 (15 II 1926) - Peez, Mostar und sein Kulturkreis; Leipzig 1891 - R. Michel, Mostar, Prag 1909 Fr. Babinger, Die Briicke von Mostar, Morgenblatt (Zagreb) LIII br. 115 od 15 V 1938 - J. Neidhardt-D. eli, Stari most u Mostaru, Nate starine I/1953, str. 133-40 - I. Zdravkovi, Opravka kula na starom mostu u Mostaru, ibidem 141-143 - . Stratimirovi, Stari most na Pral, GZM XXXVIII1925 Z. Bogdanovi, Viegradska uprija, Bosanska Vila 1888, str. 174-175 - K. Htirmann, uprija u Viegradu, GZM I/1889 - Bosanska Pota (Sarajevo) od 21 Xl 1896 - Kadlzade M. Enveri, Veziri azam Bosnali Sokollii Mehmet pata, kalendar Gajret II/1325, str. 44-50 - D. Korkut, Obnova natpisa na Sokolovia mostu u Viegradu, GZM XLI/1929 - A. Resulbegovi-Defterdarevi, Grad Viegrad i okolica, Sarajevo 1934, str. 27-33 - Bejti, Sokoloviev most na Drini u Viegradu, kalendar Narodna Uzdanica 1945 - D. eli, Obnova Sokolovieva mosta u Viegradu, Nae starine I/1953, str. 177-181 M. Mujezinovi, Obnova natpisa na Sokolovievu mostu u Viegradu, ibidem.

KULTURA STANOVANJA

Graditeljstvo bosansko-hercegovakog sela nalazilo se pod turskom vladavinom uslijed priroene konzervativnosti njegovih nosilaca takorekui u jednom zatvorenom krugu. Kua se tu i po obliku, i po konstrukciji, i po materijalu, od kojeg je graena, uvijek oslanjala na stare tradicije i razvijala vrlo sporo. 16 Grad je, meutim, bio mnogo elastiniji. Orijent preko naina ivota utjecao je tu jae i na oblikovanje samog stambenog prostora, i stambena arhitektura u gradu kree novim putevima i poprima drugaije oblike od onih, koji su vladali na tome podruju u srednjem vijeku. Tako nastaje u gradovima Bosne i Hercegovine stambena kua posebnog, orijentalnog tipa, i u svom daljnjem razvoju doivljava u oblikovnom i umjetnikom smislu visok uspon. Turski utjecaj na nau kuu osjetio se vrlo rano. Jo god. 1550 mletaki poslanik Katarino Zeno na prolasku kroz Sarajevo istie u svojim putopisnim biljekama, da svaka kua u tome mjestu ima svoju bau i ardak. To istiu i kasniji strani pisci, a posebno Evlija ele bija, koji takve kue sreta po svima naim mjestima, kuda je prolazio. I sarajevski kroniar druge polovine osamnaestog vijeka Mula Mustafa Baeskija spominje ardake i okove sarajevskih kua. A to sve kazuje, da su ardaci, oci i zelenilo, bitne esti turske stambene arhitekture, bili stalni pratioci i bosanske varoke kue od prvih godina turske vladavine u ovim stranama. Razvoj i mnoinu te orijentalne kue svakako su mnogo pospjeivali stalni prilivi stanovnitva sa sela, ali isto tako i brojni poari, poslije kojih su se morale kadikad iz temelja obnavljati i itave gradske etvrti. Sarajevo je, na pr., godine 1697 austrijski princ Evgenij Savojski sadio u gomilu pepela, i sve stare kue, koje danas vidimo u tome mjestu, izgraene su poslije toga poara. Osnovni oblik turske kue prodro je u sve nae gradove, ali je u pojedinim regionima poprimio neto drugaije ruho, i u unutranjosti i u vanjtini. Na tu promjenu utjecao je graevni materijal okoline, lokalni obiaji, a ponajvie pokrajinski graditelji duneri, od kojih je svaki nq.stojao, da u svoj objekt unese i neto specifino, svoje. Tako svaki kr~j u Bosni i Hercegovini ima svoj lokalni graevni izraz, i opaaju se znatne razlike meu kuama, !).a pr., Sarajeva, Foe,
16 Kao primjer navodim samo vrlo okapnica donosi zlo onome, koji na kue na starim temeljima strogo pazilo na okapnica stare kue ne bi dola na prostor

kuna

raireno vjerovanje naroda, da d a m l a, t. j. njezinu mjestu stoji. Zbog toga se kod gradnje to, i nova kua nije nipoto smjela biti vea, da nove kue, gdje se kreu kuna eljad.

Ul

278

Alija

Bejti

Vlasenice, Jajca, Banja Luke i drugih mjesta. To variranje osobito je osjetno u vanjskoj arhitekturi i u oblicima pojedinih konstruktivnih ~ dekorativnih elemenata. Orijentalna kua je svuda u Bosni i Hercegovini jednokatnica, s prizemljem i katom. Iznimku ini jedmo Jajce, u kojem se. ta kua u bregovitu terenu razvila i u tri etae. U svima tim kuama u prizemlju su h a l v a t i i h a l v a t i i - sobe, u kojim se zimuje - a ponegdje i gospodarske prostorije, posebno m utv a k ili kuhinja, koja nikad nema stropa, nego je otvorena prema gore iznad itave svoje povrine. Negdje u prizemnom predsoblju ili h a j a t u smjeteno je drveno stubite, koje vodi na d i v h a n u, otvoreni prostor na katu, na koji se veu spratne prostorije, i koji je esto na vanjskoj strani ukraen kolonadom lakih drvenih stupova i lukova. Na katu je gotovo isti raspored stambenih prostorija, kao i u prizemlju, samo su tu sobe neto vee i s mnogo vi~ prozora. To su li r d a e i i a r d a i i, u kojima se ljetuje. Ulini dijelovi tih ardaka i ardaia obino su proireni i izneseni neto prema vani, nad ulicu, i razvedeni u itav niz pendera i sitnih drvenih mrea - m u e b a k a. To su opet o e i koji krciz tri plohe .otvaraju dobre vidike na ulicu i itavu okolinu. U mnogim kuama na divhanlJ se vee i k a m e r l j a ili j a z l u k (Hercegovina), prema vani neto iznesen prostor s muepcima, ohom i jastucima, gdje kuna eljad, posebno enskinje, izjutra dorukuje i u predveerje toplih dana najradije sjedi. Graena je od lag~og i tesanog drvenog materijala i isturena prema vani kao i oak, samo u vidu polukruga ili na vie uglova, te sama sobom djeluje vrlo slikovito. Orijentalna kua u Bosni nema namje'taja po sobama u smislu evropskog konfora. Sav vidljivi namjetaj je nepomina fotelja ili s e i j a, koja se protee ispod prozora du cijelog eonog zida. Na njoj se ovjek odmara, a na njoj i spava. Visoka je upravo toliko, da ovjek moe ugodno sjediti na njoj podavljenih nogu i kraj toga nasloniti se na niski parapet pendera. kroz koji se otvara pogled u daljinu. Sav ostali prostor je slobodan, ist i zastrt aranim ilimom, pa nam se soba ini jo irom, jo prostranijom. U toj kui nema ni lanjenja prostora za blagovanje, dnevni boravak i spavai dio. Sve se odvija u istom halvatu ili ar daku izravno na ilimu ili na seiji bez imalo osjeaja prostorne skuenosti, kojom toliko u Evropi razbijaju glavu. Pa ipak tu je i sav potrebni pribor za objed i ,spavanje, ak i za kupanje. Trpezu tu zamjenjuje okrugla i niska s ofra, koja se unosi iz mutvaka, i za koju moe sjesti i petnaest osoba. Pod sofru se stere na ilim velika plahta ili s o f r a - b o a, da se otpatci hrane ne razasipaju po ilimu, a kad se sofra digne, pokupi se i sofra-boa, i prostor opet ostaje slobodan i ist. Tu su i ormari,' pe i kupaonica, samo izvan sobnog prostora i ugraeni du itava stranjeg sobnog zida u m il s a n d ar u ili o k o l i e u. Obino u srednjem dijelu te musandare ili okolice, koje irina iznosi oko l m, ugraena je zemljana pe s glinenim loniima, koji .akumuliraju unutranju toplinu i postepena je prenose u prostoriju, a s desne ili lijeve strane .Pei je b a n j i e a ili h am a m d i k povrine oko jednog etvornog metra. Voda se ljeva iz ibrika, a topla se u ibrik toi iz velikog glinenog vra ili p e nj a k a, koji stoji ugraen u samoj pei do banjice, i koga zagrijavaju plinovi iz pei. U nekom dijelu okolice je i d u e k l u k, u kojem se, kako i samo ime kae, dre dueci, jorgani i jastuci preko dana. Uvee, pred spavanje, nastaje transformacija prostora. Vadi se iz duekluka posteljina i stere po seiji ili izravno po tlima, na ilim, i dnevna se soba pretvara u spavau.

----~="'-.:.:==::._:::;==:...::.....:~~~~~---

Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni

Hercegovini

.....____279

Stambena arhitektura u Foi. Celna kua u Gor. Polju. U gornjoj etai na krajevima istureni okovl, a izmeu njih otvorena kamerija

Ceina kua u Foi u Go;. Polju - tlocrt kata

Pred svakom je kuom manja ili vea it v l i j a, atrij, koji kui osigurava dobro provjetravanje i osvjetljenje. Sva je pokaldrmljena kamenom oblutkom i zasaena okolo lozom, cvijeem i drugim zelenilom, da kui daje hlad, ljepotu i miriS. Tu je, prijeko od kue, i ljetni mutvak, a u mnogim avlijama i bunar ili esma s pitkom vodom. S uline strane avliju opasuje visoki zid, a gdje je bilo potrebno, po zidu se udarao jo paravan od dasaka k a l k a n, da se sprijee pogledi nepozvanog 'oka izvana. U tome je zidu k a p i j a na dva krila ili k a n a t a s velikim mjedenim h a l k a m a ili z v e k i.r i m a, koji su sluili mjesto dananjeg elektrinog zvonceta, a kraj kapije obino i mali prozori k a p i d i k, kroz koji se pogleda doljak, kad zakuca halkom, ako se ne e kapija odmah otvoriti, i kraj kojeg obino djevojka aikuje. Neposredno uz avliju je uza svaku kuu i baa sa ljivikom i povrem, a tu negdje u blizini su i posebna jednokrilna vrata k o n i p k e, koja vode u avliju ili bau prvoga komije, do ijeg se prijateljstva mnogo dri. ' Takve je kue gradio obino srednji, zanatlijski stale. Imuniji, meutim, ljudi imali su ponegdje i bogatije rjeenje kue. Takva se kua sastojala iz dva zasebna ili meusobno spojena trakta, ili, kako se tu veli, k raj a, a oba ta dijela imaju posebne avlije i sav potrebni prostor u unutranjosti. U jednome kraju stoji samo mukinje, a tu se i primaju muke posjete, i zove se s e l ii m l u k. Drugi je opet odreen samo za enskinje i sitnu eljad, i do toga dijela zabranjen je svaki pristup strancu, pa i daljnjem roaku, pa se po tome taj kraj naziva h ar e m l u k. Ako su traktovi spojeni, onda je negdje u srednjem zidu takve
ll*

260

Alija Bejtic

stambene jedinice ugraen poseban okrugli i vertikalno poloeni ormari ili e k m e-d o l a f, koji se okree oko svoje vertikalne osi, a njime se iz haremluka pretura jelo gostima u selamluku, a da ena ostaje neopaena. Tako spojene traktove obino vee i mali meuprostor, t. zv. m a b e j i n, preko koga se moe prei iz jednoga kraja u drugi, i koji upotrebljava i mukinje i enskinje. Tipine primjere takvih kua pruaju nam biva kua Osman-pae Skopljaka u Glainu sokaku u Sarajevu, od koje je model izloen u Etnografskom odjelu Zemaljskog muzeja, i Svrzina kua u istome sokaku, koja i danas stoji uzgor potpuno ou vana. Prva ima rastavljene, a druga spojene traktove. To su bitni elementi nekadanje stambene varoke arhitekture ovih dviju pokrajina. Nema tu uope isticanja statikih funkcija pojedinih elemenata, niti renesansnog lanjenja objekta na podnoje, trup i zavretak. Nema tu ni dosljedno provedene simetrije. Bosanska kua ovoga tipa podjednako voli i simetriju i asimetriju. -Sva je razvedena u neke manje i vee nenametljive elemente. Poseban tip starije muslimanske kue u Bosni i Hercegovini predstavljaju visoke kamene kule iz naih narodnih pjesama, zapravo poluutvreni dvorci feudalaca i, po svoj prilici, izdanak stambene kulture srednjeg vijeka. To su etvr taste, upravo kvadratine kamene. zgrade sa dva, tri, pa i vie katova. Ulaz u kulu redovito je neto uzdignut i, radi sigurnosti, pomian. U suterenu je zasvoen podrum, koji je kojegdje sluio i kao tamnica, a u katovima su stambene i druge prostorije. Posljednji je kat gotovo redovito prekriven kupolastim ili bavastim svodom od sedre, kako u kulu ne bi ula vatra, ako bi napada uspio zapaliti drveni krov. U tome su katu u zidovima pukarnice za odbranu u sluaju napada, a ponegdje i posebno graen otvor, maikula, kroz koju se sipala vrela voda na neprijatelja. Neke kule imale su iznad toga kata jo jednu .etau od drvene grae, i zidovi te etae bijahu redovito razvedeni u niz prozora, a ponegdje i konzolno istureni na sveetiri strane. To je a t m a, elemenat, koji je prenijet ovamo iz orijentalne kue. Te kule esto spominju i opijevaju nai narodni pjevai u junakim pjesmama. Evo jednog takvog zanimljivog opisa, kojim upravo poinje jedna poduga pjesma, to sam je prije trinaest godina zabiljeio u Kukavicama kod Rogatice od .arodnog pjevaa starca Smaila Dafovia {umro 1941):
Kulu gradi Mahmut paa Dedo, na Udbini, na dugoj poljani, kulu gradi tri godine dana. Kad je paa dogradio kulu, pokrio je luevijem klisom, a po njemu teneetom utim, da mu bolje odgovara kula. Na vrh kule iljak udario, a na iljku od zlata jabuku. Na jabuci alem kamen dragi, iz njeg biju mavi plamenovi, evak daje poljem udbinskijem, prl njemu se vidi putovati, u po noi kano u po dana. Biserom joj strehu potkitio, na etiri oka udario, postavio etiri prangije, kada pai do nevolje doe, da pripali etiri prangije, da slijeu brda i doline, a da skuplja mlade Udbinjane, da Udbinu od kaura brane. Oko kule bedem i avlija, na avliji od elika vrata, preko vrata elikli manda!!. U avliju vodu uvodio, pa on vodi adrvana gradi, . u adrvan vodu upustio, namjestio eteres flskija, naokolo drvene police, zastire ih dibom i kadifom, kad mu pae i veziri dou, kad mu hode i hacUije dou, kad mu age i begovi dou, da posjeda jedan do drugoga, da su redom oko adrvana, da uzimlju turski avdes na se, i da idu u novu damiju, i damiju paa nainio. Oko kule hendek iskopao, a u hendek vodu ujavio. Preko vode na ekme uprija, da ne moe niko prolaziti ...

Sr::omenici osmanliiske arhitekture u Bosni i Hercegovini

281

KoJakovia kua u Blagaju (Hercegovina! sjeverozapadna fasada (arh. D. Ce!i)

KoJakovia kua u Blagaju (Hercegovina) raspored prostorija na katu (arh. D. C;li)

Takvih kula bilo je nekad oko stotinu" u raznim mjestima Bosne i Hercegovine, a gradili su ih obino spahije i zaimi na svojim imanjima i kapetani po sreditima svojih kapetanija. U samome Livnu, postojbini pjesmom opjevanih Atlagia, Firdusa i Ljubunia, bijae ih nekada dvanaest, a danas je uzgor jedina jo Pirijina, ali je i ona ve u ruevnu stanju. U tome mjestu bijae velika i tvrda kula bega Firdusa. Iznad prizemlja imala je jo etiri kata u kamenu. Poruena je god. 1921, a prestala je sluiti svojoj svrsi jo god. 1878. Nekako ista tolika bijae i kula Sulejmanpaia u Odaku kod Bugojna, samo to je ona jo, po narodnom kazivanju, imala i atmu iznad etvrtog kata. Do danas su joj se ou vale samo gole zidine. Zapalili su je god. 1831 pristae Husein-kapetana Gradaevia, i vie nikad nije obnavljana. U graevnom smislu bijahu lijepe i dvije kule begova engia, jedna na Ratajima kod Foe, a druga u Odaku kod Ustikoline, a obje su spalili etnici god. 1942. Danas ih jo, koliko znam, ima svega

282

Aliia

Bejti

' ""'1
: .. }') ---<>.t. '

f:NSIU R.IID"'
IU1jf ..

\__,-.._/~,, i'-~----- 1 : ~
j

f.

fA:IISIUIIAI.IIAr

< C HOON/If

~l

--::""