Osnove psihologije

Psihologija kao nauka
Riječ psihologija vodi porijeklo od grke riječi psyche (duh, duša) i grčke riječi logos (riječ, govor). Pitanjima psihičkog ţivota- što je to duša ili duh, u kakvom su odnosu duša i tijelo, kakav je utjecaj vanjskog (objektivnog) svijeta na duh ili dušu itd.- bavili su se mislioci još od najstarijih vremena, kako se to moţe zaključiti iz pisanih dokumenata (najpoznatniji je primjer Aristotelovih zakona asocijacije i njegova djela o duši, najstarijeg poznatog djela posvećenog upravo pitanjima psihologije), iako moţemo biti sigurni da su ta pitanja zaokupljala čovjeka oduvijek i svuda. Sve do otprilike sredine 19 stoljeća psihologija je bila stastavni dio filozofije a različiti filozofi imali su, dakako, različito mišljenje o „duši― ili o „psihičnom―, već prema svojoj filozofskoj orijentacij. Općenito moţe se reći da je takva psihologija bila izrazito spekulativna, a osnivala se gotovo isključivo na introspekciji (samoopaţanju). Formiranje psihologije kao samostalne znanosti potakla je, s jedne strane, empiristička i materijalistička filozofija 17 i 18. vijeka i, s druge strane, razvoj prirodnih zananosti, a posebno korištenje eksperimenata u prikupljanju činjeničnog materijala i utvrĎivanju relacija meĎu dobivenim podacima. Mnogi smatraju da je upravo uvoĎenje kvanitete u psihologiju omogućilo njezin napredak kao znanosti, jer je mjerenje psihičkih veličina učinilo subjekte komparabilnim prema definiranju kriteriju. Osamostaljivanje psihologije, a osobito njezino prerastanje u eksperimentalnu znanost, vemenski se obično locira u drugu polovicu 19 stoljeća i veţe se osnivanje pvog laboratorija eksperimentalne psihologije (osnivač W. Wundt 1879. u Leipzigu). Nadalje različiti pristupi (škole, sustavi, pravci) u psihologiji, koji u se već tada razvijali ili počeli razvijati su pridonijeli ukupnom fondu znanja u psihologiji (bilo sadrţajno, bilo metodološki). Suvemena psihologija ne moţe svoj predmet promatrati statički ili metafizički, odvojeno od uvjeta u kojima on nastaje ili o učincima koje producira. Ako se ponašanje shvaća kao funkcija psihonervne aktivnosti i okoline, odnosno ako se psihično promatra i u njegovu razvojnom apsketu i kao integrativni dio procesa koji počin je podraţivanjem a manifestira se u nekoj reakciji, onda predmet psihologije nije niti psihično kao zasebni fenomen niti samo ponašanje. Ovaj pogled omogućuje da se, na temelju onog što se na individualnom planu manifestira kao (objektivno) ponašanje i (subjektivno) doţivljavanje, zaključuje o psihonervnoj aktivnosti. Zbog toga se psihologija moţe definirati kao zanost „o psihičkim fenomenima osobinama i sturkturama u njihovim mnogostrukim i uzajamnim vezama s fizikalnim, fiziološkim i socijalnim uvjetima i učinicima― Bujas (1981) Primjeri nekih dodatnih definicija psihologije od strane znanstvenih istraţivača su: -Psihologija istraţuje ono što nazivamo unutrašnjim doţivljavanjem. - Wundt (1892) - Psihologija je znanstveno proučavanje ponašanja i mentalnih (psihičkih pocesa)- Atkinson, Atkinson, Smith i Bem (1990) - Psihologija je znanost o psihičkim procesima i ponašanju i njihovim fizikalnim, biološkim i socijalnim uslovima i učincima (Šehović, 2005). Nakon formiranja psihologije kao samostalne znanosti slijedilo je i formiranje psihologije kao struke, pa tako danas psiholozi- praktičari zaposleni u odgoju i obrazovanju, zdravstvu, gospodarstvu, zapošljavanju, pravosuĎu, masovnim komunikacijama. Zbog toga se uvrijeţilo razlikovanje bazične (zdravstvene, teorijske) psihologije i primjenjene psihologije.

Bazična psihologija orijentirana je na istraţivanja, u laboratoriju ili u relanim, prirodnim uvjetima, psihičkih pojava i fenomena, i njihovih uzorčno-posljedinčnih veza te na istraţivanja razlika meĎu individuima. Primijenjena psihologija usmjerena je na primjenu znanja i spoznaja u praksi. No, jasno je da oštru granicu izmeĎu bazine i primijenjene psihologije nije potrebno povući, izmeĎu ostalog i zato što su mnoge teorijske spoznaje u psihologiji nikle upravo iz istraţivanja u praktičnim institucijama. Uvod u povijest psihologije Slijedeća su glavna razdoblja povijesti odnosno faze razvoja psihologije: (1) razdoblje neznanstvene psihologije: od davnina do 1879., kada je Wundt osnovao u Leipzigu prvi laboratorij za eksperimentalnu psihologiju i emancipirao psihologiju koja je do tada bila dio fiziologije, u toku kojeg perioda su se koristile neznanstvene metode u istraţivanju ljudskog psihološkog funkcioniranja, (2) razdoblje predznanstvene psihologije: od 1879. do 1980., u toku kojeg se psihologija pročišćavala od filozofskih koncepcija i neznanstvenih postupaka u istraţivanju ljudskog psihološkog funkcioniranja, zbog kojih nije mogla biti priznata od strane drugih znanosti, (3) razdoblje znanstvene psihologije: od 1980., kada je psihologija prihvaćena kao ravnopravna znanost u odnosu na druge znanosti i uključena u obitelj prirodnih znanosti. U nastavku će se komentirati doprinos pojedinih filozofa i znanstvenika razvoju psihologije Od Sokrata do srednjeg vijeka: Sokrat (469-399 pr. Kr.) 1. Jedan od prvih mislilaca koji je isticao vaţnost samopoznacanja. „Upoznaj samog sebe― i „Neispitan ţivot nije vrijedan ţivljenja―, dvije su izreke koje su u tom smislu najčešće njemu pripisuju. 2. Moţda najbolje poznat po onome što je nazvano Sokratovom metodom, tj. onom tehnikom učenja u kojoj je uključeno sustavno ispitivanje studenta da bi se otkrilo ono što ne zna, ili , još češće, dobilo jasnu definiciju neke istine za koju se vjeruje da ju svako razumno biće implictno poznaje. 3. Znanje je smatrao krepošću, a neznanje izvorom svakog zla i lošeg ponašanja. 4. Jedan je od prvih mislilaca koji je bio osuĎen na smrt zbog svojih ideja, pa je tako postao mučenikom za slobodu mišljenja i izraţavanja. Hipokrat (460-377 pr. Kr.) 1. Postavio je teoriju boleti, uključujući i duševnu bolest, temeljeći je na harmoničnoj zastuplljenosti četiri tjelesne tekućine (crna ţuč, ţuta ţuč, sluz i krv). Razvio sljedeću teoriju temperamenta:  Kolerik-jaka osećanja, impulzivnost, bijes (prevladava ţuta ţuč)  Flegmatik- reaguje rijetko i sporo, neosjetljiv (prevladava sluz)  Melanholik-reaguje retko, intenzivno, tuga, briga, neaktivan, spor (prevladava crna ţuč)  Sangvinik- uravnoteţen (prevladava krv). 2. Opisao je niz mentalnih stanja kao što su euforija, depresija, senilnost i histerija. 3. Dokazao je da je epilepsija bolest organskog korijena i odbacivao mišljenje da je opsjednutost uzrok psihičke bolesti.

Platon (427. putem kojih se duša ne moţe spoznati. Kr. to jest postavke da znanje ima izvor u iskustvu. Prema njemu čovjekova duša ima sljedeće osobine: . ali i motivacije i emocija.princip suprotnosti: asocijativno se povezuju doţivljaji koji su meĎusobno suprotni. . Kr. Smatra se ocem metafizičke ili filozofijske psihologije 2. Pokušao je popravati Platanov pretjerani dualizam s teorijom o tijelu i duši koje ne mogu egzistirati jedno bez drugog (hilomorfizam). koji su do danas u upotrebi. . 6. Prvi je pojasnio dualizam. emocije. premda su i duša i tijelo sastavni dio čovjeka. Ovom koncepcijom Platon je anticipirao psihoanalitičku koncepciju strukture ličnosti. (3) apetitivni.4. i u koji je smještena mudrost. ega (voljni dio) i superega (razumski dio). a to su učenje i memorija. 2. gdje nam omogućuje bavljenje apstrakcijama odn. (2) spiritualni (voljni). koji se nalazi u glavi. Epikur (342-270 pr. okultni fenomeni. 3.princip kontigviteta (dodira): asocijativno se povezuju oni doţivljaji koji su u našem iskustvu bili u prostornom ili vremenskom dodiru. što potvrĎuje da je naš um daleko efikasniji od naših osjetila.) . samokontrola i interpersonalni odnosi. to su dvije fundamentalno različite tvari: duša nadživljuje tijelo jer je besmrtna i samo privremeno boravi u tijelu čovjeka. Platon tvrdi da nije dobro da razum potisne apetite ili duhovnost ili da potonji prevladaju nad razumom: najbolje je kada sva tri aspekta duše funkcioniraju u harmoniji.437 pr. 7. Čvrsto je vjerovao da se mogu objasniti funkcije tijela. Aristotel (384-322 pr. Vjerovao je da je mozak sjedište ljudske duše. da je tvrdio da postoji poseban svijet ideja razliit od svijeta svagdanjeg iskustva. Postavio je postavke empirizma. Aristotel je integrirao i sistematizirao dotadašnja znanja iz psihologije. koje je tek „sjena― onoga prvog (platonsi dualizam). Išao je tako daleko.nematerijalna je i neiskustvena odnosno ne moţe se doţivljavati ni detektirati osjetilima. te govorio da ih ne bi trebalo svoditit na minsterioznost. dajući svoje doprinose u koncepcijama kognitivnih procesa: mišljenja. u kojima je smještena vrlina snage volje. ) 1. 4.) 1. . koja se sastoji iz ida (apetitivni dio). osjet i pet osjetila. Premda Platon tvrdi da je duša jedna i jedinstvena. . takoĎer smatra da kada ona naseli tijelo pojavljuje se u tri aspekta: (1) razumni. 5. psihologija mladosti i starosti. a to su: . koji se nalazi u prsima. Prvi je predstavio koncept asocijacija u objašnjavanju pamćenja. u kojem je smještena vrlina samokontrole.može se spoznati deduktivnim putem pomoću razuma.princip sličnosti: asocijativno se povezuju doţivljaji koji su meĎusobno slični. što takoĎer naliči psihoanalitičkom poimanju odnosa izmeĎu gradbenih elemenata ličnosti. Kr. učenja i pamćenja.samostalna je i potpuno razdvojena od tijela. ili senzorno i intelektualno znanje. te se stoga često smatra prvim povjesničarem psihologije.može egzistirati izvan tijela u svijetu ideja. socijalizacije i ličnosti. koji se nalazi u abodomenu. razlikujući tijelo i dušu. . otkrivanje apstraktnih relacija bez ikakvih objektivnih podataka. drama i teorija katarze. Prvi je opisao i interpretirao ljudsko iskustvo i ponašanje konkretnim terminima. Prvi je napisao sustavno djelo „ O duši― (Peri psyche).

koju je Freud kasnije razradio. te autokriteti i tradicija. koje je nazvao idolima: osobne predrasude i mentalni defekti. Obnovio je takoĎer Aristotelovu doktrinu o asocijaciji ideja. 3. 2. Predstavlja početak nove ere u pvijesti ideja. Od njega potječe pojam „društveni ugovo― (eng. Moţda je ipak još poznatija i za psihologiju vaţnija Baconova klasifikacija izvora ljudskih pogrešaka u filozofiji i znanosti. a da su oba prvobitna i uroĎena dobra čovjeka. Smatra se ocem socijalne psihologije. Istaknuo je „ukoliko ţivotinja uţiva u nečemu za vrijeme odreĎenog zvuka. upotreba krivog smisla riječi. ergo sum― (mislim. Sv. a što će kasnije preuzeti J. Thomas Hobbes (1588-1679) 1. Obično ga se naziva ocem moderne filozofije i fizološke psihologije. a one zajedno mogu transformirati svijet. 3. . potrebno izbjegavati i prolazna dobra. Preteča je engleske škole empirizma radiklano oţivljavajući Aristotelovu ideju da razum posjeduje samo ono što je stekao iz iskustva. onda će ona kad ponovno čuje taj zvuk. 2. uz zlo. Nasljedujući u tome Platona. što predstavlja vaţan korak u povijesti psihologije. Prema njemu. jer je bio prvi misliac koji je jasno poistovjetio dušu sa sviješću. a mnogi ga smatraju prvim filozofom svoga ja. dakle. social contract). jesam). Svojim djelom „Novi organon znanosti (1620) ukazuje na nezaobilaznu vrijednost induktivne metode i znanstvenog istraţivanja. Znanost oslonjena na njih raĎa tehnologiju. TakoĎer je naučavao da je za čovjekovu sreću. on je zagovarao upotrebu promatranja i induktivnog mišljenja. Rene Descates (1596-1650) 1. Paracelzus (1943-1541) Prvi je došao s konceptom podsvjesne motivacije. Bentham (1748-1832) i Freud nazvavši to „psihološkim hedonizmom―. i to na temelju njegova stava da je intelektualno zadovoljstvo iznad pukog fizičkog. Od srednjeg vijeka do raĎanja psihologije kao sustavne znanosti Roger Bacon (1214. te tvrdnja da je osobni interes temelj ljudskog djelovanja. lokomotivne i racionalne). ljudski razum sadrţi principe i sposobnosti poznavanja stvari (kao što su. 4. pojasnio je teoriju „uroĎenih ideja―.1294) U vremenu kad su autokritet i tradicija bili uglavnom jedini priznati okviri ispravnog mišljenja. ljudski razum. dokazivao je da ljudska duša posjpeduje različite moći (senzitivne. Vives (1493-1541) Prvi je naslutio zaon uvjetovanja. 2. vegetativne. Francis Bacon (1561-1626) 1. etnocentrični običaji ljudske rase. Samopostojanje dokazuje sposobnošću razuma da misli: „Cogito. očekivati ono u čemu je prije uţivala―. te da preko njih „informirano― tijelo obavlja svoje funkcije (hilomorfizam). Toma Akvinski (1225-1274) Postavio je temelje onome što se zove „fakultna psihologija― („faculty psychology―).Najčešće je doveĎen u vezus hedonističkom etikom. primjerice.

divljenje i ţelja. 4. Tvorac je teorije o odnosu tijelo-duh: tvrdio je da su tijelo i duh u svemu sinkronizirani jedno s drugim. Prema Spinozi su motivacija i emocije. nenaučenih . i svih drugih znanosti da omoguće ispoljavanje najveće moguće ljudske savršenosti. kako bi objasnio memoriju i zaboravaljanje. Time je Spinoza prvi uveo pretpostavku da ljudi mogu živjeti etički ako upoznaju svoj način funkcioniranja odnosno prirodne uzroke svojih akcija te da je cilj psihologije. Pokazao je vaţnost psihologije za odgoj. koji usmjeravaju ljudsko ponašanje iracionalni i ambivalentni. 2. Tu je psihologijsku disciplinu nazvao „psihofizikom―. tj. George Berkley (1685-1753) Smatran je ocem subjektivnog idealizma i napisao je poznati „Esej o teoriji vida― (1709). Spinoza smatra da su svijest i tijelo samo dva različita vida odnosno aspekta jedne jedinstvene stvarnosti. ljubav. svoje ja. svodeći raznolikost ljudskog emocionalnog ţivota na šest temeljnih emocija: radost. svijesti o vanjskim objektima do samosvijesti. Razvio je sustavnu teoriju svijesti i podsvijesti. pa se za njega obično naziva ocem psihofizike. Iz te teorije. kad se govori o spomenutom odnosu. Baruch Spinoza (1632-1677) Spinoza je dao doprinos znanosti i psihologiji u koncepciji psihofizičkog monizma i u tumačenju motivacije i emocija. 6. što predstavlja premisu na kojoj je utemeljena suvremena znansot. geometrija. a iskustvo s njima stvara prigodu da bi ih se stvarno spoznalo. koji je . prezentacija asocijativnost. nastalo je i do danas ostalo ono što se naziva psihofizičkim paralellizmom. Izgradio je jednu od prvih psihologijskih teorija o emocijama. Ponudio je dualističku teoriju u odnosu na tijelo-duša poznatu pod imenom interakcionizam. Nazvan je ocem edukacije psihologije. koji se razlikuje po stupnju jasnoće. To je zapravo empirijsko objašnjenje percpecije prostora koju stječemo elementarnim osjećajima vida i dodira. tj. 2.Boga. . od kojih je došao do pojma „prag svijesti―. pa je potrebno steći znanja o njihovim prirodnim uzrocima kako bi se čovjek oslobodio njihovih stega i ţivio u dobroti i perfekciji. posebice ističući pet nuţnih koraka u podučavanju: priprema. mrţnja. često nesvjesni. H. generalizacija i primjena.kvazimehaničkih odgovora na odreĎene stimule. Gottfried Leibniz (1646-1716) 1. Gustav Fechner (1801-1887) Uvaţavajući rezultate E. Webera (1795-1875) postavio je zakon mjerenja intenziteta osjeta. Johann F. i to počevši od podsvijesti. Isaac Newton (1642-1727) Prvi je postavio ono što se naziva znanstvenim determinizmom. matametika. prostor i vrijeme). a što se po mišljenju većine povjesničara smatra prvom psihološkom monografijom. Herbart (1776-1841) 1. 5. proporcionaln logaritmu intenziteta podraţaja (Fechnerov zakon). teorijom da su svi dogaĎaji odreĎeni prethodnim uzorcima. prema njemu. pa i psihologija. Jedan od prvih filozofa koji je pojasnio koncept „refleksa―. ţalost. Sugerirao je da je svijest čovjekov kontinuum. da je fiziološko (fizičko) neodvojivo od psihičkog.

posebice ističući razlike meĎu spolovima na tom polju. kada je Lightner Witmer otvorio prvu psihologijsku klinikuna Pennsylvania sveučilištu u SAD. Bio je prvi koji je empirijski dokazaviao teoriju evaolucionizma. ostavio nam je prvu „biografiju bebe―. Otvorio je prvi psihologijski laboratorij na Sveučilištu u Leipzigu 1879. bio je jedan od najplodnijih psihologa uopće. a smatra se ocem eksperimentalne psihologije. Objavio je prvu studiju o nasljeĎu menzalnih sposobnosti 1869. u kojem je mjerio fizike i jednostavne psihološke karakteristike. IzmeĎu ostalog. u preţivljavanje uspješnijih bića u njihovoj orbi za ograničenim ponudama hrane. Psihologija kao zasebna disciplina dobila je dodatnu dimenziju i ugled kada se obogatila raĎanjem kliničke psihologije. Taj njegov rad ostao je u znanosti nezapaţen dok ga Hugo de Vries s kolegama nije obnovio i objavio 1990. izveo je prvi eksperiment s asocijacijama riječi. „ The Mind of the Child― („Dječja duša―) 1881. 1882. 3. koja se smatra prvim udţbenikom dječje psihologije. Wilhelm Preyer (1842-1897) Naziva ga se ocem dječje psihologije. Carl Stumpf (1842-1936) Njegovo djelo „Tonpsychologie― bila je prva napisana knjiga o psihologiji glazbe i tona. 2. Po broju objavljenih svojih studija. Većina povjesničara uzimada se ova potonja rodila 1879. . razvio je koncept korelacije kao i percentila u psihometriji. Gregor Mendel (1822-1884) Eksperimentima je pokazao i formulirao znanstvene postavke o zakonitosti nasljeĎivanja (Mendelov zakon). a napisao je prvu empirijsku knjigu o proučavanju djeteta. 2. a što je kasnije pridonijelo stvaranju dječje psihologije. godine. tj. 2. godine kada je Wilhelm Wundt otvorio svoj psihologijski laboratrij na Sveučilištu u Leipzigu u Njemačkoj. Francis Galton (1822-1911) 1. godine. Definirao je inteligenciju kao adaptiranje na okolinu. Herbert Spencer (1820-1903) 1. pa ga se naziva ocem psihologije glazba. prvi je upotrijebio upitnik i skalu u psihologijske svrhe. kao i psihometrije. te tako postao prvi psihometričar. uveo je evolucijsku teoriju u psihologiju i primijenio je na mentalni ţivot. prvi je napravio psihologijsku studiju blizanaca. Njezin početak se stavlja u 1896 godine. Osnovao prvi psiholgijski centar za testiranje u svijetu. godine. te utjecao na stavranje rzavojne i komparativne psihologije. Tvorac je izraza „evolucija― (1852). Mendelovi zakoni se i danas smatraju polaznim osnovama genetike. Wilhelm Wundt (1833-1920) 1. ističući kao dominantni mehanizam „ prirodne selekcije―.Charles Darwin (1809-1882) 1. Vodeći dnevnik o svom sinu od roĎenja. Psihologija kao zasebna znanstvena disciplina Psihologija kao zasebna znanstvena disciplina počinje raĎenjam eksperimentalne psihologije. 2. godine. Smatra se ocem diferencijalne psihologije. a Mendel njezinim ocem. tim posebno vaţnim pdručjem primijenjene psihologije.

Svojim eksperimentima sa psima došao je do sadrţaja pojma uvjetovanja.Binet skala―. terapeutske metode za liječenje neuroza. godine. nego kao dobitnik Nobelove nagrade za doprinos fiziologiji probave. studiju ponašanja ţivotinja u svrhu usporedbe s ponašnjem čovjeka. Alfred Binet (1957-1911) Smatra se ocem testiranja inteligencije. posebice njenog utjecaja na nastanak psiholoških problema kao i na oblikovanje ličnosti. Stanley Hall (1844-1924) Smatra se ocem genetske psihologije i psihologije mladenaštva. godine preveo je i uskladio za američku djecu Lewis Terman i objavio je 1916. 5. Značajno je pridonio razvoju sustavnog psihološkoh (nasuprot neurološkom) pristupa duševnim bolestima. i tri od najvaţnijih statističkih procedura za analizu psihologijski podataka: standardnu devijaciju. godine (Animal Intelligence). Ivan Pavlov (1849-1936) Više je poznat kao otac klasičnog uvjetovanja. čime je tako značajno pridonio rasvjetljavanju jednog od osnovnih oblika učenja. Značajno je pridonio psihološkom rasvjetljavanju fenomena učenja i zaboravljanja provodeći prva eksperimentalna istraţivanja na tom polju 1885. Osnivač je psihoanalize.kvadrat―. George Romanes (1848-1894) Smatra se ocem kompartivne psihologije. Karl Pearson (1957-1936) Jedan je od osnivača moderne statistike. godine. Upozorio na vaţnost iskustava ranog djetinjstva na kasniji razvoj ličnosti i njenu prilagodbu u društvu. a koja se poslije prometnula i u teoriju ličnosti i u metodu istraţivanja. 1887. godine. 3. godine pod i danas glasovitim imenom „Stanford. 2. Razvio je.G. koeficijent korelacije i „Hi. American Journal of Psychology. izmeĎu ostalog. Zadnju reviziju tog testa iz 1911. Herman Ebbingahaus (1850-1909) 1. Prvi je najsnaţnije pokazao vaţnost podsvjesnih i iracionalnih proces u razlozima ljudskog ponašanja. Sigmund Freud (1856-1939) 1. Od tada pa do danas nastale su brojne revizije Binet-Simonove skale prema specifičnim prilikama pojedinih zemalja. Hugo Mustenerg (1863-1916) Prvi je uveo psiholgiju u pravo i industriju Lightner Witmer (1867-1956) Smatra se ocem kliničke psihologije . za koju je objavio prvi udţbenik 1882. On je zajedno s Theodorem Simon publicirao prvi test inteligencije 1905. Otvorio je put znanstvenom proučavanju područja seksualnosti. 4. osnivač je prvog psihološkog časopisa u Americi.

pamćenje.pristup razumijevanju ličnosti i psihoterapiji što ga je potkraj 19.. nada. terapijski cilj psihoanalize jest otklanjanje tjeskobe pomoganjem pacijentu da spozna svoje podsvjesne konflikte koji utječu na ponašanje i emocionalni ţivot.). oblikovanja uvjerenja i stavova. Nasuprt bihevioristima. a u u mjerenom i revidiranom obliku zdraţo se do danas. Kognitivni se psiholozi bave ponajviše procesima paţnje. ona je utjecala na teorije motivacije i ličnosti. . dijelom kao rekacija na psihoanalitička gledišta o ljudskoj podsvjesnoj destruktivnosti. privrţenost. preteţno seksualne i agresive prirode. Psihoanaliza. za razliku od rani introspekcionista. Naglašavaju ljudsku potrebu za kreativnošću i samostaverenjem. na njegovu se istraţivanju ne moţe izgraditi objektivna znanost. Biheviorsizi odbacuju samoopaţanje kao psihologijsku metodu. percepcije. behavior) jedini mogući predmet znanstvene psihologije. stoljeća. stalno se prepliću dva pravca. Psihički procesi zavise od procesa u našem tijelu i mozgu i drugim ţivčanim strukturama. Iako se u humanističkoj psihologiji zamjera nedostak znanstvene preciznosti. Biheviorizm naglašava utjecaj okoline na ponašanje. mišljenja. oni priznaju postojanje ovih psihičkih procesa koji posreduju izmešu podraţaj i čovjekovih rekacija. Navesti će se neki osnovni podaci o glavnim pravcima psihologije: Biheviorizam. Kognitivna psihologija. i sl. percepcija. stoljeća.Pristup nastao 50-ih godina 20. mišljenje itd. njihovu istraţivanju pristupaju s pomoću objektivnih znanstvenih metoda. Iako se osnovne psihoanalitičke postavke ne mogu znanstveno provjeriti. pamćenja. stoljeća razvio Sigmund Freud.Ovaj pravac ističe da je ponašanje (eng. Humanistička psihologija. sreća.Teorijski pravci u psihologiji Psiholozi mogu pripadati različitim „pravcima― ili „školama―.stoljeća. Danas je evoluiala u tzv. njihov je utjecaj na psihologiju ličnosti bio znatan. Prvi pravac obuhvata produčje opće i teoretske psihologije sa svrhom otkrivanja općih psiholoških zakona i principa (osjeti. Za razliku od biheviorista. ali i problemima ličnsoti. a u metodološkom pristupu ističu cjelovitost ljudske ličnosti. kao i skup uvjerenja o tome što bi psihologija trebala prije svega istraţivati i na koji način. No. Budući da je doţivljavanje subjetkivno. a osnovna mu je postavka da se ponašanjem upravljaju „podsvjesni― motivi. pozitivnu psihologiju. Utemeljen je na metodi kliničkog opaţanja. Nastao je početkom dvadestih godina 20. te ţlijezadama sa unutarnjim lučenjem. Humanistički psiholozi ističu da ljudi imaju mogućnost izbora i u povoljnom okruţenju teţe pozitivnim društvenim ciljevima. Iz toga pravca razvile su se razne psihološke discipline koje obraĎuju pojedine probleme. Grane suvremene psihologije U toku razvoja psihologije. Ovdje će biti navedene samo one najvaţnije: Biološka psihologija Biološka psihologija istraţuje organske osnove psihočkih procesa i ponašanja.pristup usredotočen na kognitivne (spoznanje) psihičke procese. ţele istraţivati jedinstvene ljudske doţivljaje kao što su ljubav. Procvat kognitivne psihologije počinje u 50-im godinama 20. Istraţuje kako ljudi primaju i obraĎuju informacije. Obiljeţava ih odreĎeno teorijsko gledište o ljudskoj prirodi. kada je razvoj metodološke teorije i laboratorijske tehnologije omogućilo domišljate postupke za ispitivanje sloţenih kognitivnih procesa.

osjećanja i akcije pod utjecajem drugih ljudi. Patološka psihologija.je grana psihologije koja se fokusira na školske.izučava individualne razlike meĎu ljudima. Istraţivanjem specifičnosti pojedinih skupina i razlika meĎu jedinkama bave se druge grane psihologije. Socijalna psihologija Ova grana psihologije proučava pojedinca u grupi i na koje načine ljudska razmišljanja. Ovo je grana psihologije koja se bavi studijama. Pod „općim― se misli na one spoznaje koje se odnose na prosječnog i normalnog čovjeka.još je zovu i zoopsihologija. Psihologija rada i organizacijska psihologija – nastoje primijeniti psihološka znanja za poboljšanje učinkovitosti i zadovoljstva ljudi u radu. pokušava da objasni ono što je stabilno i promjenjivo u ljudskom ponašanju kao i inidividualne osobine koje diferenciraju jednu osobu od druge u istim okolnostima. a proučava ponašanje i razinu psihičkog razvoja različitih ţivotinjskih vrsta. te je njihova primjena imala velikog odsjeka. Mnogi psiholozi specijalizirani su za praktično djelovanje u raznim područjima. psihologija ličnosti. Školska psihologija i psihologija obrazovanja – nastoji primijeniti psihologijske spoznaje u školskom sustavu.je grana psihologija koja proučava odnos izmeĎu psiholoških faktora i fizičkog stanja ili neke bolesti.proučava probleme kriminaliteta sa psihologijskog aspekta i fokusira se na pravna pitanja kao što su odreĎivanje kriterija da li je neka osoba pravno sposobna da .se zanima za abnormalne oblike psihičkog doţivljavanja i ponašanja. psihičkih osobina i predviĎanja ponašanja ljudi. Dodatak „eksperimentalna― u nazivu opće psihologije označuje da je eksperiment njezina glavna istraţivačka metoda. Primjenjuju se u praksi postavljanja dijagnoza. Usmjerena je na ponašanje pojedinca u grupi. Forenzička psihologija.Opća eksperimentaln psihologija Opća psihologija temeljna je rana i nastoji utvrditi opća načela i zakonitosti psihičkog ţiv ota i ponašanja. Savjetodavna psihologija. socijalne i probleme prilagodbe u kraijeri. Testovi su veoma interesantni za javnost. Primjenjena psihologija: Primjenjena psihologija je skupni oblik za sve oblike njezine primjene u praksi. Diferencijalna psihologija. Psihologija obrazovanja je grana psihologije koja se u prvom redu bavi problemima učenja i poučavanja. dijagnozama i tretmanom abnormalnog ponašanja. Tako su nastale razne grane primijenjene psihologije kao što su: Zdravstvena psihologija. Druga grana. i to mjerenjem psihičkih procesa i osobina putem psihologijskih testva. Razvojna psihologija i psihologija ličnosti Razvojna psihologija je grana psihologije koja se bavi proučavanjem promjena u psihičkom ţivotu i ponašanju u toku čitavog ţivota od roĎenja. Psihometrija Psihometrija se bavi problemima mjerenja u psihologiji. pa do duboke starosti. Klinička psihologija.fokus aktivnosti kliničkih psihologa jest tretman i prevencija psiholoških poremećaja. Komparativna psihologija ili poredbena psihologija.

Instrospekcija je opservacija (opaţanje) vlastitih psihičkih procesa. Opservacija (posmatranje. Vojna psiholigija. koristi znanstvene metode.ispoljava se u okviru sporta u postizanju vrhunksih rezultata. Slobodna opservacija realizira se bez neposrednog kontakta istraţivača i ispitanika. Metode i tehnike u psihologiji Znanost je sustavno proučavanje prirodnih pojava u svemiru. Kako bi mogla ostvariti svoje ciljeve psihologija je razvila metode za ispitivanje psihičkog ţivota i osobina ljudi. promijeniti i unaprijediti ponašanje za poboljšanje ţivota pojedinca i društva u cjelini.proučava psihičke fenomene vezane za ratne uslove. a neki se doţivljaji ne mogu istodobno i opaţati (npr. te načina na koje ljudi reagiraju na reklame. Cilj toga opaţanja je da se na osnovu poznate situacije oblika i ponašanja otkrije psihološka priroda procesa ili osobina koje su bile pobuĎene situacijom. Potrošačka psihologija orijentirana je prema razumijevanju faktora koji leţe iza navika kupaca. paţnja). ima objektivni predmet istraţivanja: ponašanje i procesiranje informacija ljudi i ţivotinja ima objektivni karakter. zašto i kada će odreĎeno ponašanje ponoviti u budućnosti. Psihologija se moţe smatrati znanošću najmanje iz tri razloga: 1. Cilj znanosti je spoznavanje i formulacija općih zakonitosti i principa koju opisuju pojave. 2. Ovakvo obavljeno posmatranje ne remeti slobodno . Prvo samoopaţanje moţe izmijeniti doţivljavanje. opaţanje) se sastoji u opaţanju ponašanja i djelovanja ljudi u odreĎenim situacijama. otkriva prirodne zakone koji se odnose na funkcioniranje čovjeka i ţivotinja. Treće samoopaţanjem se ispituju pojave koje su privatne ili subjektivne. Najčešće prihvaćena podjela opservacije je prema Leviju. Pomoću introspekcije neposredno upoznajemo osobine svojih psihičkih procesa i na osnovi toga moţemo razumjeti ponašanja i psihičke osobine drugih ljudi. Drugo riječi su često nedovoljne i neprikladne za opise doţivljajnih osobitosti. objasniti zašto se takva ponašanja dogaĎaju. Sportska psihologija. predvidjeti kako. opservacija i eksperiment. Osnovne metode u psihologiji: Glavne metode psihologijskog istraţivanja su: samoopaţanje (introspekcija). U nekim slučajevima samoopaţanje se moţe vršiti za vrijeme samog doţivljavanja ili pak naknadno u sjećanju. ali neki njezini oblici primjenjuju se u drugim metodama: anketna ispitivanja i neki psihologijski eksperimenti koriste se ispitanikovim introspektivnim iskazima. U svojem izvornom obliku introspekcija se danas malo rabi. koji su proizvod i dio prirode. dali malobrojna ili višebrojnija prorota donosi ispravnije odluke. a koje su se u vanjskom ponašanju očitovale. Svaka znanost ima svoje područje i metodu istraţivanja. dostupne samo jednoj osobi pa se postavlja pitanje kako je pomoću ovakve moguće izgraditi objektivnu znanost. koja se odnosi na slobodnu ili nestrukturiranu opservaciju i strukturiranu (sistematsko) opservaciju.odgovara za svoje postupke ili da li je sposobna da bude mjerodavan svjedok na suĎenju te. o kojima će biti naknadno riječi 3. Psihologija ima za cilj: opisati ljudske misli i ponašanje. No ipak vrijednost ove metode je ograničena zbog nekoliko razloga. veliki strah. bez aktivnog uključivanja u istraţivanje uzorka ponašanja.

različitih oblika ponašanja (novoroĎenče).  samo izvoĎenje  eksperimenta te manipuliranje nezavisnom varijablom. Stvarni uzročno posljedični slijed dogaĎaja se moţe utvrditi samo eksperimentom. a da se ničim ne remeti prirodni izvor i tok ponašanja. pomagala.  odabiranje ispitanika i  pridjeljivanje ispitanika različitim eksperimentalnim situacijama. Nedostatak ove metode je što istraţivač ne moţe mijenjati uslove u kojim se dogaĎa ponašanje i zato ne moţemo donositi sudove o uzrocima i posljedicama. Dovoljno je da ih promatra i biljeţi ono što čine. Psihologijski eksperiment je strogo kontrolirana situacija. postoji i struktuirana (sistematska. za ispravnu psihološku interpretaciju tuĎeg ponašanja u odreĎenoj situaciji potrebno je uzeti u obzir i individualni razvojni put ličnosti onoga koga opaţamo. primjenjuje se video snimanje. Prednost je u tome što više istraţivača moţe više puta posmatrati manisfestacije u ponašanju. koja omogućuje stjecanje slike o ponašanju kakvo uistinu jest. dok faktor koji se unosi i mijenja da bi se provjerilo utječe li na zavisnu varijablu zove se nezavisna ili eksperimentalna varijabla. Eksperimentalni nacrt obuhvaća niz meĎusobno zavisnih operacija:  operacionalizaciju nezavisne i zavisne varijable. uz odrţavanje drugih faktora konstantnim. Uz nezavisne varijable postoje i relevantni faktori koji mogu utjecati na zavisnu varijablu. omogućuje istraţivaču da u mnoštvu prilika utvrdi one koje su uvjet za nastanak odreĎenog dogaĎaja. (b) odredi se unaprijed trajanje opaţanja te postupci. Osnovna prednost ovih dviju metoda jest izravnost odnosno neposrednost. gdje se jedna varijabla (eksperimentalna) namjerno mijenja radi opaţanja efekata njenih promjena na zavisnu varijablu.ispoljavanje ličnosti i spontanost ponašanja. kontrolirana) koja se ostvaruje i realizira u kontroliranim situacijama u osmišljenim uslovima i standardiziranim instrumentima Opaţa se namjerno tako da se unaprijed definiraju i višestruko kontroliraju uvjeti opaţanja: (a) promatrana pojava se jednoznačno definira. kada nam je posebno značajno posmatranje svih detalja.  utvrĎivanje načina kontrole u eksperimentu. Postupno mijenjanje jednog po jednog faktora. Glavna svrha eksperimenta je da se provjeri da li odreĎeni faktor ili varijabla djeluje na neki jasno definirani fenomen. Kod sloţenijih psihičkih procesa i osobina. instrumenti koji će se pri promatranju i registraciji opaţenog koristiti i (c) utvrde se ―objektivni uvjeti‖ u kojima se vrši opaţanje odnosno svi relevantni faktori koji mogu utjecati na opaţanje. Istraţivač se ne mora oslanjati na često nepouzdane samoiskaze ispitanika kako bi saznao nešto o njihovu ponašanju. sredstva.  način registriranja zavisne varijable i . zbog čega je ona najvaţnija metoda znanstvene psihologije. Fenomen koji je predmet proučavanja je zavisna varijabla ili kriterij varijabla. U ovim situacijama. Plan provoĎenja eksperimenta se ostvaruje eksperimentalnim nacrtom. Pored nestrukturirane opservacije. Utjecaji drugih nezavisnih varijabli drţe konstantnima. pa je njih potrebno ukloniti ili drţati konstantnima. U osnovi svaki se eksperiment organizira da bi se provjerile neke pretpostavke ili hipoteze o ispitanoj pojavi. Kontrola nad uvjetima predstavlja i mogućnost sistematskog mijenjanja prilika u kojima se neka pojava dogaĎa.

psihofiziološke. te se mjere efekti primjene. . Oni čine osnovicu na temelju koje imamo pravo govoriti o veličini utjecaja nezavisne varijable. Kontrolna skupina u tom slučaju bi pila placebo – nešto za što bi mislili da je lijek. Odluka o nacrtu ovisit će o nekoliko faktora:  cilju istraţivanja (da li se hoće samo relativno grubo utvrditi postoji li djelovanje odreĎene nezavisne na odreĎenu zavisnu varijablu. već bi naknadno morali naći objašnjenja promjena. da li primjena nezavisne varijable moţe izazvati nepopravljive promjene na ispitaniku. Statističkom se analizom vrši ispitivanje razlike u učinku izmeĎu ove dvije skupine. umor). Ovo čini problem valjanosti. Primjena ove pojave vidljiva je u zahtjevu za posjedovanjem nekoliko ocjenjivača – svatko od njih je na vlastiti način pristran. Jedan od načina na koji to moţemo obaviti je uvoĎenje kontrolne i eksperimentalne skupine. psihološke ili socijalno-psihološke varijable). Pacijenti iz obje skupine morali bi biti jednakog stupnja oboljenja. da li se moraju poštovati neki opći etički razlozi itd. da li se hoće utvrditi postoji li utjecaj jedne izolirane nezavisne varijable. Tek tada imamo pravo nakon obrade rezultata tvrditi da oni zbilja odraţavaju efekte lijeka. U tu se svrhu koristi tehnika rotacije. ili se mogu koristiti i naprave kojima se dobivaju precizniji mjerni podaci o promjenama zavisne varijable). Relevantni faktori uzrokuju pogrešku u mjerenju (prikrivaju stvarni odnos zavisne i nezavisne varijable) i ta greška moţe biti: sistematska pogreška. Kontrolu u eksperimentu čine postupci kojima se detektira. kod učenja. pa uvijek djeluje u istome smjeru (npr.  Uzmimo primjer ispitivanja nekog lijeka – ako ne bi posjedovali kontrolnu skupinu. eliminira ili/i stabilizira utjecaj relevantnih faktora u eksperimentu. Prvu čine ispitanici na koje nije primijenjena nezavisna varijabla. ali prosječna ocjena je najbliţa stvarnoj vrijednosti. koristi se grčko-latinski kvadrat. izloţeni jednakim tretmanima… što čini izjednačavanje po svim relevantnim faktorima izuzev mjerenog (uzimanje lijeka). utvrĎivanje statističke obrade rezultata. potrebno je eliminirati eventualne serijalne efekte koji bi imali veze s redoslijedom primjene (npr. npr. Posjedujemo li više eksperimentalnih situacija. ili se hoće utvrditi i tip odnosa izmeĎu nezavisne i zavisne varijable.). koja je uvjetovana sistematskim faktorom. pa njihova nazočnost ne doprinosi točnosti rezultata. i na nju se nezavisna varijabla primjenjuje. pa zatim. pa se na koncu njihovi rezultati poništavaju. Druga skupina je eksperimentalna. koju se grafički prikazuje pomoću latinskog kvadrata. Oni djeluju u različitim smjerovima. Slučajna (nesistematska) pogreška se dobiva djelovanjem slučajnih nesistematskih faktora. Efekti ovakve pogreške se zbrajaju. ili se hoće utvrditi postoje li interakcijski efekti dvije ili više nezavisnih varijabli na zavisnu varijablu). puška koja uvijek zanosi u istome smjeru).  području istraţivanja (da li primjena nezavisne varijable ostavlja manje-više trajne tragove. ali ne bi imalo nikakvog farmakološkog (kontrolirani relevantni faktor) efekta na njihovo zdravlje. Pogreška je minimalizira izračunavanjem srednje vrijednosti.  mogućnosti upotrebe metoda i tehnika pri opaţanju i mjerenju zavisne varijable (da li se moţe koristiti samo opaţanje eksperimentatora. Ako je potrebno uravnoteţiti utjecaj još jedne nezavisne varijable.  vrsti varijabli koje su predmet eksperimentalnog ispitivanja (da li su to preteţno fiziološke. ne bi mogli pripisati promijene u zdravlju pacijenata isključivo primjeni lijeka.

odreĎena i sistematski utvrĎena. Ako je test znanja. ostaje upitna etička strana takvog istraţivanja). valjanost (mora mjeriti ono što smatramo da mjeri. velike socijalne grupe u sociologiji). To je lista pitanja koja je cilju usmjerena. podaci se brzo sreĎuju. kako nezavisne. postojali su pokušaji mjerenja straha – anksioznog bi se ispitanika dovelo u laboratorij. Ipak. obradi i tumačenju podataka. koji je inače prilično nepouzdan postupak. osjetljivost (zadaci u testu moraju biti takvi da će se ispitanici po svojim rezultatima meĎusobno razlikovati). dok eksperiment omogućava repliciranje identičnih uvjeta i kasnije potvrĎivanje ili revidiranje hipoteza. Testovi: Prema Bujasu test je „standardiziran postupak pomoću kojeg se izaziva neka odreĎena aktivnost. a ne crtu ličnosti). Upitnik sluţi da ispitanik iznese svoj stav. ali nikada se ne ponavlja jedan isti. objektivnost (rezultat ne smije zavisiti od onog koji ocjenjuje) 3. 2. tako i zavisne. Taj postupak izolacije varijabli nam omogućuje čvršće zaključivanje o njihovim uzročno-posljedičnim vezama. Teškoće su u sreĎivanju. Test mora posjedovati odreĎene mjerne karakteristike: 1. Dodatno je ograničenje etika – postoje područja i discipline u kojima je neetički mijenjati situaciju da bi se vidjele popratne promjene (npr. ‗spojilo‘ na instrumente. strah – moguće je mjeriti samo reakcije. pa je spreman za reakciju. Isto je tako gotovo nemoguće ispitati neke varijable (npr. mišljenje i da dâ odgovor. a onda se učinak te aktivnosti mjeri i vrednuje tako da se individualni rezultat usporedi sa rezultatima koji su dobiveni kod drugih pojedinaca u jednoj situaciji―. ili uzeti introspektivni izvještaj. neko patološko stanje u kliničkom istraţivanju. Bitna je prednost ponovljivost – prirodno opaţanje uvijek je jedinstveno – mogu se ponoviti slični dogaĎaji. On takoĎer moţe birati varijable. a zatim bi eksperimentator glumio Grunfa… dakako. Najuočljiviji je vezan uz ekološku valjanost – eksperiment je redovno umjetna situacija. ne mogu učesnici reći sve ono što bi htjeli. što znači da će njegovo opaţanje i biljeţenje podataka biti preciznije i učinkovitije. Eksperimentator unaprijed zna što se i kada mijenja. on mora mjeriti znanje. metoda nije savršena i postoje izvjesni nedostaci. Psihologijski test je mjerni instrument pomoću kojeg psiholozi mjere „psihičke osobine i sposobnosti pojedinih ljudi―. pouzdanost (uzastopna mjerenja istim testom daju iste rezultate) 4. Upitnik zatvorene forme ima prednost što obuhvaća velik broj učesnika i veliki broj pitanja. MeĎutim. Upitnik otvorene forme ima prednsot što omogućava ispitaniku da po vlastitom uvjerenju iznese i obrazloţi svoje mišljenje. Nedostaci su što ovim upitnikom. Najčešće razlikujemo sljedeću podjelu testova s obzirom na: I) način primjene i) individualni – jedan ispitivač simultano ispituje jednog ispitanika ii) grupni – jedan ispitivač simultano ispituje skupinu ispitanika . ne zna se da li su dobro shvatili pitanja i slično. Osnovne tehnike u psihologiji: Upitnik: Rot navodi da je upitnik prema odreĎenom principu sastavljen sistem pitanja čija je podesnost za ispitivanje psiholoških pojava prethodno utvrĎena provjeravanjem. Postoje upitnici otvorene i zatvorene forme. pa je onda upitno koliko su rezultati iz takvog okruţja primjenjivi na stvarni ţivot.Prednosti i nedostaci eksperimenta: Glavna je prednosti eksperimenta kao metode mogućnost KONTROLE uvjeta i promjena u varijablama.

. nedvosmislena i nesugestivna. zatvorene i kombinirane forme. Anketa Anketa je instrument ili skup pitanja pomoću kojeg se evidentiraju. tad se misli da su kod njega utvrĎene mjerne karakteristike. poticati ispitanika da sam što više govori. formulacija pitanja je dosta slobodna. ispituju i analiziraju izjave ljudi kako bi se saznali podaci o njihovom ponašanju. ispitivač postavlja unaprijed postavljena pitanja. ali posjeduju teške zadatke ii) testovi brzine.II) brzine i snage i) testovi snage su bez vremenskog ograničenja. ne smiju se sugerirati odgovori 4. stavovima i mišljenju. Nedostaci testa su: zanemarivanje drugih oblika izraţavanja. Nekad pravila kojih se mora pridrţavati onaj kod vodi intervju su: 1. TakoĎer. reprezentativnom za populaciju koja se proučava. prikupiti neke informacije prije samog intervjua 6. Vaţno je pridobiti osobu za što bolju suradnju u intervjuu. skale procjene (b) sintetičke tehnike za ispitivanje ličnosti: većina projektivnih tehnika. Postoji standardizirani i nestandardizirani intervju. treninga ii) testovi sposobnosti – ispituju opće dispozicije za uspješno bavljenje nekim aktivnostima (a) testovi senzornih sposobnosti – ispituju funkcionalnu razinu osjetnih analizatora (b) mentalni testovi (testovi inteligencije. Uz dobro pripremljen i primjeren upitnik. u toku intervjua posmatrati cjelokupno ponašanje ispitanika. tako da i to utječe na vrijednost ankete. brz pregled situacije. kognitivni testovi) (c) testovi psihomotoričkih sposobnosti iii) testovi ličnosti (a) analitičke tehnike za ispitivanje ličnosti: inventari. Pitanja se mogu postaviti pismeno ili usmeno pomoću intervjua. Pitanja trebaju biti jasna. anketom se moţe doći do dobro pripremljenih podataka. kojima je glavni limitator učinka striktno odreĎeno vrijeme radnje. dugotrajan i kreativan postupak. vrijednost ankete će biti velika. a intervjuer da bude što pasivniji 2. ne smiju se kritizirati odgovori 5. u protivnom podaci nemaju vrijednost. steći povjerenje ispitanika 3. Test ima prednosti: ekonomičnost. Test ne ide u upotrebu dok nisu sve njegove karakteristike utvrĎene u zato je konstrukcija testa veoma sloţen. već prema tome kako su pitanja postavljena. a koda druge vrste intervjua. Ukoliko je ispitanik iskren. Intervju je tehnika čiji je cilj dobivanje podataka ili provoĎenje nekog utjecaja ili saopćavanje nekih informacija. Zato anketu treba postaviti paţljivo izabranom uzorku. jednakost izgleda svakog učesnika u situaciji testiranja . To je stručno planiran i sistematičan razgovor sa odreĎenim ciljem i po tome se intervju razlikuje od običnog razgovora. Najčešće se u praksi susrećemo s testovima papir-olovka. mogućnost pogaĎanja i drugo. a sastavljeni su od lakih zadataka koje mogu riješiti svi III) predmet mjerenja i) testovi znanja – registriraju se efekti nekog procesa učenja. Intervju Intervju je postupak pomoću kojeg usmeno postavljamo unaprijed pripremljena pitanja. Kod standardiziranog. Anketa moţe biti otvorene. isključuje subjektivnost momenata i drugo. sposobnost ispitanika da odgovara na pitanja nije ista kod svih. Kad kaţemo da je test standardiziran postupak. Za intervju je potreban trening. Pitanja treba da potaknu ispitanika da da mišljenje.

dat je odreĎeni broj tvrdnji i ispitanik obavlja procjenu dati tvrdnji označavajući onu koja po njegovom mišljenju najbolje odgovara stvarima i pojavama u realnom ţivotu. Od stupnja znanja i stručne primjene rezultata. privatan ţivot. kvalitet i upotrebljivost rezultata. Ničković navodi dvije bitne odlike deskriptivnih skala: 1. da osiguraju da je učestvovanje u eksperimentu potpuno dobrovoljno te da informiraju subjekte o prirodi procedura koje će se koristiti priliko eksperimenta. niti psihički. niti fizički. Prva se sastoji u tome što su stupnjevi prisustva ili odsustva neke osobine opisani većim brojem precizno kazanih riječi. procjene o osobinama i postupcima osoba. postoje zakonske odredbe koje odreĎuju načine na koje se ove ţivotinje moraju čuvati. hraniti… Osnovna briga istraţivača trebalo bi da bude da ispitanici ne budu povrijeĎeni ni na koji način. Prihvaćeno je stanovište da svaka ličnost ima slobodu da odluči da li će. čvrstina i stupanj moralnih stavova. Ispitaniku je dana mogućnost da ukratko iznese osnovne razloge zbog kojih se opredijelio za odreĎenu tvrdnju. ne vodi se dovoljno računa o etičkim problemima koji se pojavljuju. kada. . psiholozi se drţe striktnih etičkih pravila čiji je cilj da zaštite subjekte. Skale ne mogu biti jedini instrumenti procjene već se uzimaju podaci iz većeg broja izvora. s kim i do kojeg stupnja. Naprotiv. zavisi rezultat. Istraţivač mora biti osjetljiv na to koje će informacije traţiti od ispitanika. Ova pravila traţe od istraţivača da zaštite subjekta od fizičke i mentalne štete. da zaštite pravo subjekta na privatnost. niti da dovedu do poniţenja njihove ličnosti. Psiholozi koji sprovode eksperimente sa ţivotinjama. poštuju posebna pravila koja moraju osigurati da se ţivotinje ne pate. Etika istraživanja u psihologiji Kada je u pitanju istraţivanje u kome je ispitanika čovjek koji ima svoj dignitet.Skala Skala je instrument kojim se prikupljaju sudovi ispitanika. Kod deskriptivnih skala. vjerovanja. oblike ponašanja i mišljenja. 2. Ne postavlja se pitanje da li čovjek ţeli ili ne ţeli da učestvuje u istraţivanju. a prije nego što on otpočne. i moţe li mu se time učiniti uvreda. S obzirom da istraţivanje ima potencijal da ugrozi prava učesnika. mišljenja. iznijeti svoje stavove. sposobnost da se stvaralački primjeni i konkretno interpretira ono što je skala dala. Postoje deskriptivne i grafičke skale.

Endokrini sustav je značajan sustav koji šalje poruke preko ţivčanog sustava. Mišići se dijele na: • glatke mišiće. Najvaţniji dijelovi su receptori.nalaze se u mišićima.oni se nalaze u rukama i nogama.  mirirs. Osjetljivi su na odreĎenu vrstu podraţaja. Endokrini sustav je usko povezan s hipotalamusom.on predstavlja posebnu vrstu prugastih mišića.  bol. To su mišići za pokretanje unutrašnjih organa.nalaze se na površini tijela i omogućavaju nam primanje draţi iz vanjskog svijeta:  receptori za vid. • poprečno-prugasti ili skeletni mišići. specijalizirane anatomske strukture osposobljene za registriranje promjena u okolnom svijetu.Organske osnove psihičkog života Receptori: Ako govorimo o fiziološkim i organskim osnovama psihičkih pojava. a posebno ţivčani sustav Receptori su čulni ili osjetni organi. Mišići su zaduţeni za pokret. tetivama i zglobovima i u unutrašnjem uhu.  dodir. njihova graĎa postala je sve sloţenija i njihov broj je stalno rastao. a ţlijezde za hemizam (promjene tijekom kemijske reakcije) u organizmu. Neki su specijalizirani za mehaničke podraţaja.  sluh. Neki su specijalizirani za mehaničke podraţaja. Pomoću mišića vršimo djelovanje na predmete u spoljnjem svijetu i izazivamo promjene u organizmu. Za razliku od ostalih. to jest osjetljivi su na odreĎenu vrstu podraţaja. Interoreceptori. Efektori: U efektore se spadaju ţlijezde (o kojima će biti nakndano riječi) i mišići. Dijelimo ih prema poloţaju na tijelu na:  Eksteroprecpetore  Proprioreceptore  Interoreceptore Eksteroreceptori.nalaze se u unutrašnjosti tijela i preko njih saznajemo šta se dešava u unutrašnjim organima (organski i cenestetski osjeti). onda moţemo reći da je u osnovi psihičkog ţivota cijeli organizam.tu spadaju mišići u krvnim sudovima i u utrobi. pokretima (kinestetički i statički osjeti). a neki za toplotne ili svjetlosne podraţaje. Oni su u toku evolucije izgradili posebne. a neki za toplotne ili svjetlosne podraţaje. Oni su u toku evolucije izgradili posebne. Receptori su čulni ili osjetni organi. Primaju draţi koje nas obavještavaju o promjenama poloţaja tijela. • srčani mišić. njime ne moţemo upravljati po našoj volji. to jest.  za toplo i za hladno Proprioreceptori. kemikalije koje cirkuliraju kroz krv i utječu na funkcioniranje ili rast ostalih dijelova tijela (naknandno će biti detaljnjije riječi o ovome sustavu). .  okus. specijalizirane anatomske strukture osposobljene za registriranje promjena u okolnom svijetu. Zadaća endokrinog sustava jeste da luči hormone. efektori. U toku evolucije.

Građa neurona Ţivčana stanica (neuron) graĎena je od dendrita. te rad ţlijezdi s unutrašnjim izlučivanjem. na čijim vrhovima se nalaze zadebljanja nazvana završni čvorići (završna kvržica). Prvo ćemo se upoznati s graĎom i funkcijom ţivčane stanice. Ţivčane stanice ne mogu ţivjeti same i zato se zdruţuju u funkcijske jedinice. Aksoni započinju na staničnom tijelu. . Sadrţi i mnogo krvnih ţilica i kapilara. Neuroprijenosnik se na susjednoj stranici (postsinaptičkom neuronu) veţu za posebno graĎene molekule koje se nazivaju receptorima. 3) Noradrenalin – djeluje kao neurotransmiter. dendron-drvo) su obično dobro razgranati poput krošnje stabla. Kada ţivčani impuls stigne na kraj jedne ţivčane stanice. obrade i odašilju podatke koji putuju od osjetila prema mozgu. ostale se zdruţe i preuzmu njenu ulogu. Stanična tijela grade tzv. aksona i membrane. oslobaĎa se neuroprijenosnik. sivu masu ţivčanog sustava Dendriti (grč. i to na mjestu koje se zove aksonski breţuljak. Tijelo ţivčane stanice sadrţi citoplazmu i staničnu jezgru. kraći izdanici. te hranjenje. Tada kaţemo da su aksoni mijelinizirani. Ţivčani implusi s jedne ţivčane stanice kroz sinapse se prenose na drugu najčešće posredstvom neuroprijenosnika (neurotransmitera). Neurotransmiteri Postoje više različitih vrsta neuroprijenosnika. Uključen je u opću pobuĎenost. učenje i pamćenje. a ubrzava i rad srca. ali i kao hormon. Njihova uloga je da prihvaćaju. Mjesto na kojem se završna kvrţica jedne ţivčane stanice prislanja na na membranu druge stanice zove se sinapsa. ako ţelimo razumijeti organske osnove psihičkih procesa moramo poznavati osnove graĎe i načina rada tih dvaju sustava. Ţivčano tkivo graĎeno je od ţivčanih stanica i glijastanica. ne mogu se više obnoviti.MeĎu različitim sustavima organizma u regulaciji doţivljavanja i ponašanja sudjeluju dva sustava: ţivčani sustav i sustav ţlijezda s unutrašnjim izlučivanjem. Aksoni su ţivčana vlakna koja prenose ţivčane impulse do dendrita sljedeće ţivčane stanice ili do organa koji te impulse primaju (npr. O funkciji jezgre i pojedinih organela uči se u biologiji. Prevelike količine i manjak noradrenalina povezuju se s poremećajima raspoloţenja. Glija stanica pruţaju potporu neuronima odnosno drţe ih zajedno. pa o tome nećemo ovdje odgovoriti. mišići). tijela stanice (soma). Aksoni mogu biti obavijen mielinksom ovojnicom. te je njihova funkcija je primanje ţivčanih impulsa iz drugih ţivčanih stanica ili iz osjetila. Mijelinska ovojnica omogućuje brţi prijenos informacija kroz ţivčano vlakno Aksoni završavaju malim granama koji se zovu aksonski završeci. U citoplazmi je niz struktura koje se zajedničkim imenom zovu organele. Neke od potpornih funkcija glija stanica su: učvršćivanje ţivčanog tkiva. Najpoznatii neuroprijenosni su 1) Acetilkolin (Ach) – kontrolira kontrakcije mišića. Nedostatak dopamina povezuje se s Parkinsonovom bolešću ali i sa Shizofrenijom. Ako se neka od njih uništi. učenje i pamćenje te čuvstveno uzbuĎenje. Stvaraju se do našega roĎenja i kada se jednom unište. Ţivčana stanica (neuron) je osnovna jedincia ţivčanog sustava i najkomplicirania u ljudskom organizmu. 2) Dopamin – uključen u voljne pokrete. a potom upoznati dijelove ţivčanog sustava za regulaciju doţivljavanja i ponašanja. Stoga. u kojima se nalaze kemijske tvari zvane neurotransmiteri (neuroprijenosnici). sudjelovanje u prehrnai ţivčanih stanica itd.

planiranje. Dio perifernog ţivčanog sustav u vezi s osjetnim organima i s poprečnoprugastima ili skeletnim mišićima. Nazivamo ga somatskim ţivčanim sustavom. Drugi dio perifernog ţivčanog sustava u vezi je s unutarnjim organima. još se nazivaju i efektorima. 3. neke manje nakupnine ţivanih stanica koje se nalaze izvan središnjih dijelova i 2. Primaju ţivčane impulse od senzornih neurona i šalju ih drugim interneuronima ili motornim neuronima. Simpaticus:  širenje zjenice  povećanja srčane frekvencije  ubrzano i produbljeno disanje  vazokonstrikcija k. senzorni neuroni prenose ţivčane impulse prema onim dijelovima ţivčanog sustava gdje se te informacije analiziraju. Putem njega se iz osjetnih organa prenose obavijesti o promjenama u okolini ţivčanog bića u pojedine dijelove središnjeg ţivčanog sustava. Kada su receptori podraţeni. Središnji ţivčani sustav smješten je unutar kraljeţnice i lubanjskih kostiu. Nadalje putem vlakana somatskog ţivčanog sustava u skeletne mišiće se prenose naredbe iz središnjeg ţivčanog sustava koje omogućuju reagiranje na podraţaje okoline. Ukupno 12 pari ţivaca izlaizi iz mozga i nazivaju se moţdanim ţivcima. Razlikujemo tri vrste ţivčanih stanica: 1. moţdano deblo (odgovoran za osnovne ţivotne funkcije i za preţivljavanje) 2. kao što su to osjetni organi.4) Serotonin – uključen u čuvstvenu pobuĎenost i spavanje. izdanci ţivčanih stanica koji povezuju središnji ţivčani sustav s raznim strukturama na periferiji. 3. Motorni neuroni (eferentni neuroni) prenose ţivčane impulse iz mozga ili kraljeţničke moţdine do pojedinih organa. Nedostatak serotonina povezuje se s tjeskobom (anksioznošću). Ovaj ţivčani sustav ima vaţnu ulogu u nastanku različitih tjelesnih promjena koje prate emocije.prenose obavijesti iz receptora za bol u mozak. npr. veliki mozak odgovoran (za govor. poremećajima raspoloţenja i nesanicom. mišljenje. ravnoteţu. 2. Ti su izdanci sloţeni u snopove koji se zovu ţivci. U perifernom ţivčanom sustavu ubrajau se: 1. ţelucem. Taj dio perifernog ţivčanog sustava naziva se vegetativnim ili autonomnim ţivčanim sustavom. mali mozak (neophodan za motoriku. 5) Endorfini (endogeni morfin) . Interneuroni se nalaze izmeĎu dva neurona. Senzorni ili osjetni neuroni (aferentni neuroni) prenose informacije od naših osjetila prema mozgu ili kraljeţničkoj moţdini. ţila  povećanje krvnog tlaka  znojenje  povećanje bazalnog metabolizma Parasimpaticus:  suţenje zjenice  smanjenje srčane frekvencije  usporedno i pliće disanje . plućima itd. Interneuroni nisu neposredno povezani niti s receptorima ni s efektorima. Vegetativni sustav omogućuje regulaciju procesa u organizmu koji su nuţni za odrţavanje ţivota. mišići i ţlijezde. refleksno reagiranje). Grubo se moţe podijeliti na kraljeţničku moţdinu i mozak. U sklopu mozga tri su veće cjeline: 1. a 32 par iz kraljeţničke moţdine i nazivaju se moţdinskim ţivcima. već isključivo s drugim ţivčanim stanicama. rješavanje problema itd).

očima pratiti predmete koji se pokreću. Na velikom mozgu razlikuju se četiri dijela koji se nazivaju reţnjevima. U produljenoj moţdini su centri za disanje. Jedan od načina kako se provjerarva da li postoji takav poremećaj sastoji se u tme da ispitanik ispruţi ruke. mišić se skrati i prst se odmakne od plamena. Drugo. izbjegavati sudar s predmetima kada hodamo. Tim se vlaknima impulsi prenose u sivu materiju kraljeţničke moţdine i tu predaju na motorička vlakna. a motorika vlakna izlaze iz kraljeţničke moţdine kroz prednje korijene. U srednjem mostu je veći broj nakupnina ţivčanih stanica. . Senzorička vlakna ulaze u kraljeţničku moţdinu kroz straţnje korijene moţdinskih ţivaca. To je razlog što je nakon uzimanja prevelike količine alkhola hod teturav. Mali mozak omogućuje odrţavanje ravnoteţe tijela. Moţdano deblo sastoji se od tri dijela: produţene moţdine. naziva se subkortikalna reakcija. Veliki mozak se sastoji od dvije hemisfere. mosta i srednjeg mosta. provodna funkcija. Refleksi su mišićne reakcije ili reakcije neke ţlijezde koje nastaju tako da se ţivčani impulsi prenesu iz osjetnog organa do izvršnog organa ţivčanim putem koji je odreĎen naslijeĎem.. To je siva masa leĎne moţdine. Dio tih refleksa sluţe za zaštitu organizama od štetnih podraţaja. U mostu su neki centri za spavanje. kao što su stajanje i hodanje. nastaju ţivčani impulsi u senzoričkim ţivčanim vlaknima. Na površini velikog mozga je tanak sloj tijela ţivčanih stanica koje čine koru velikog mozga (koja je naborana). Bolesti malog mozga očituju se u nizu poremećaja u motorici. regulira tonus mišića i sudjeluje u izvoĎenju svih pokreta. za regulaciju krvnog tlaka itd. Da bi nastala takva reakcija. vazodilatacija  pad krvnog tlaka  povećana aktivnost gastrointestinalnog sustava. Kad se zbog topline plamena podraţe receptori za toplo. Neke ţivčane stanice u malom mozgu su osjetljive na povećanu količinu alkohola u krvi. Tako bolesnici s disfunkcijom malog mozga mogu imati teškoće u koordinaciji pokreta. a dio regulira refleksne reakcije koje su nuţne za normalno odvijanje niza motoričkih radnji. nije potrebno da ţivčani impulsi stignu do mozga. u kraljeţničkoj moţdini su centri različitih refleksa. Oko središnjeg je dijela bijela tvar koju čini niz snopova ţivčanih vlakana što povezuju osjetne organe i izvršne organe na periferiji sa strukturma u središnjem ţivčanom sustavu. Kroz kraljeţničku moţdinu provode se impulsiiz osjetnih organa smještenih u trupu i udovima u više dijelove središnjeg ţivčanog sustava. Kraljeţnička (leĎna) moţdina ima dvostruku funkciju. Neke od tih nakupnina su u vezi s osjetnim organima za vid i sluh. Prva je tzv. Kada ţivčani impulsi motoričkim vlaknima stignu u mišić. U kraljeţničkoj moţdini su centri niza refleksa. Zahvaljujući njihovoj funkciji moţemo npr. Isto tako se kroz kraljeţničku moţdinu provode ţivčani impulsi iz različitih dijelova središnjeg ţivčanog sustava u mišiće. u prvom redu s korom velikog mozga. za rad srca. zatvori oči i onda vrškom kaţiprsta dotakne vrh nosa. Hemisfere su meĎusobno spojene poprečnim ţivčanim vlaknima koja omogućavaju suradnju meĎu hemisferama. Kroz mozak prolaze vlakna koja povezuju mali mozak s nekim djelovima središnjeg ţivčanog sustava. Refleks je reakcija koja nema veze s bilo kakvim centralnim (mozgovnim) procesima. koji se nalaze u koţi. jer se odvija ispod razine mozga. što pospješuje probavu Kraljeţnička (leĎna) moţdina: Njezin središnji dio čine tijela ţivčanih stanica..

Većina hormona koji se izlučuju iz hipofize utječe na rad drugih endokrinih ţlijezda unutrašnjim izlučivanjem. gušterača (pancreas) 7. ovarium) 8. Nedostatkom tiroksina u najranijem djetinjstvu nastaje poremećaj zvan kretenizam. štitna ţlijezda (gl. a preveliko izlučivanje gigantizam. . Zajedno s dijelovima limbičkog sustava hipotalamus sudjeluje u regulaciji emocija • limbički sustav-vaţnu ulogu u nastanku emocija (čuvstva). hormoni zaduţeni za rad spolnih ţlijezda (gonadotropin). suprarenalis) 6. naroičito čuvstva straha i bijesa • kora velikog mozga. ENDOKRINI SUSTAV(Sustav žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem) Luče biološki aktivne tvari – hormone – u krv: 1. štitnjače (tireotropin) i kore nadbubreţne ţlijezde (adrenokortikotropni). U njemu su glavni centri za glad i ţeĎ. Nedovoljno izlučivanje hormona rasta u djetinjstvu uzrokuje patuljast rast. thyroidea) 3. spolne ţlijezde (testis. za vrijeme spolnog odnosa uzrokuje osjećaje njeţnosti i privrţenosti.regulira tjelesnu temperaturu i krvni tak.obavlja sloţene senzorne. te centri za regulaciju seksualnog ponašanja. Izlučuje hormon tiroksin koji regulira brzinu metaboličkih procesa u stanicama. za vrijeme laktacije izaziva naviranje i isticanje mlijeka) i vazopresin (regulator količine vode u organizmu. thyroidea): Smještena je ispod grkljana. parathyroideae) 4. • hipotalamus. Štitna ţlijezda. iz talamusa odlaze impulsi u različita područja u kori velikog mozga. Iz straţnjeg reţnja hipofize izlučuju se oksitocin (uzrokuje kontrakcije mišića maternice kod poroda. koji se očituje mentalnim defektom i patuljastim rastom. štitnjača (gl. hipofiza (moždani privjesak) 2. paratireoidne ţlijezde (gl. srce. utjeće na procese pamćenja). motoričke funkcije u suradnji s drugim dijelovima središnjeg ţivčanog sustava. mozak.Četiri reţnja: • Čeoni (frontalni) • Tjemeni (Parijetalni) • Sljepoočni (Ocipitalni) • Zatiljni (Temporalni) Dijelovi velikog mozga: • talamus-do talamusa se penose ţivčani impulsi iz svih osjetnih organa (osim iz receptora za njih). koža) Glavna endokrina ţlijezda je hipofiza. Hipofiza (moždani privjesak): Iz prednjeg reţnja hipofize izlučuju se hormoni rasta. nadbubreţna ţlijezda (gl. jetra. drugi organi koji luče hormone (bubreg. prsna ţlijezda (thymus) 5.

djelovanjem ćelijske hormonske aktivnosti timusa. i obratno. Manjak hormona izaziva razdražljivost. koje su sliku vanjskog svijeta okretale naopako. Smještena je u prsnoj šupljini blizu srca. naročito ćelijska imunost ovisi o timusu. nemoguć je razvitak i sazrijevanje cjelokupnog imunološkog sustava. Ovi hormoni odgovorni su za oblikovanje spolnih karakteristika i regulaciju seksualnog ponašanja (kroz djelovanje na hipotalamus). Bez timusa u najranijoj dobi. U čovjeka ih ima 4. Iz njezine srţi izlučuju se adrenalin i noradrenalin hormoni. – Eksperiment u kojem su ispitanici nosili posebne naočale. Testisi izlučuju testosteron. napetost i ascijalno ponašanje. ispod prsne kosti niţe šitinjače. On regulira količinu kalcija i fosfata u krvi. Pod utjecajem ovog hormona povećava se količina kalcija. . Tetanija (grčevi mišića) su izazvani kod smanjenog lučenja paratireoidnog hormona. Adrenalin uzrokuje ubrzan rad srca i povećava krvni tlak. te testisi u muškaraca. Unutarnjim lučenjem izlučuje hormone inzulin i glukagon bitne za reguliraju razinu šećera u krvi (metabolizam glukoze). imunološki sustav sazrijeva i limfni čvorovi se u tijelu popunjavaju zrelim T limfocitima iz timusa. – Ono što je ispitanik vidio desno bilo lijevo. Glavni hormon kojeg luči je paratireoidni hormon ili parathormon. Plastičnost mozga Mogućnost uspješnog prilagoĎavanja novonastalim uvjetima! Izgubljenu funkciju preuzmu drugi često susjedni dijelovi mozga (moţdani udar).šećerna bolest je posljedica hipofunkcije gušterače. Nadbubreţne ţlijezde (gl. Gušterača (pancreas): Gušterača ili pankreas je ţlijezda koja ima vanjsko i unutarnje lučenje. Vanjskim lučenjem izlučuje enzime amilazu i lipazu (otapanje masti). U prvim sedmicama poslije roĎenja. To je jedna od najvećih ţlijezda u doba rasta. s pojavom mučnine i vrtoglavice. Poremećaj u izlučivanju kortikosteroida može smanjiti obrambene mogućnosti organizma te pogodovati razvoju bolesti. parathyroideae): One utječu na količinu kalcija i drugih minerala. suprarenalis): Smještene s iznad bubrega. Glukoza je osnovni izvor energije nužne za rad stanica. Spolne ţlijezde (testis. Imunološki sustav je nakon roĎenja nerazvijen. Iz jajnika se izlučuju hormoni: estrogeni i progesteron. Vrlo su male i nalaze se neposredno ispod štitne ţlijezde. što je izazivalo teškoće u kretanju i snalaţenju. a smanjuje se količina fosfora. ovarium): U ţena su to jajnici ili ovariji. Kora nadbubreţne ţlijezde izlučuje hormone kortikosteroide koji reguliraju metabolizam minerala. Dijabetes melitus. Timus luči nekoliko hormona (timozin i drugi). thymus): Ova ţlijezda utječe na imunitet. Prsna ţlijezda(gl. ugljikohidrata i dr. Jaka čuvstva poput srdţbe i straha uvijek su poprećana povećanim izlučivanjem ovih hormona. ali se nakon puberteta smanjuje usljed djelovanja spolnih i stereoidnih hormona.Paratireoidne ţlijezde (gl. Sastoje se od kore i srţi. proteina.

uši. nosu. tetivama tijelo i koţi receptori u obliku dlačica koje promjene u poloţaju tijela pokreću su uronjene u tekućinu u tekućinu. nos. Podraţaji u našim osjetnim organima pretvaraju se u ţivčano uzbuĎenje. Osjeti osjetni organi Okolni svijet osjećamo uz pomoć naših osjetnih organa. licu i vrhovima prstiju) receptori za hladno neposredno promjena temperature koţe ispod koţe receptori za toplo neposredno promjena temperature koţe ispod koţe receptori za bol u koţi svaki podraţaj koji moţe oštetiti koţu i organe (npr. koji se zove osjet. kemijske supstance) kinestetički receptori u pokreti ekstremiteta i glave u odnosu na mišićima. a mi ih udišemo pojedine hladno toplo bol kinestetički osjeti ravnoteţa receptori za dodir u koţi mehaničko tlačenje i deformacija koţe (najviše na usnama. koje senzornim ţivcima putuje do središnjeg ţičanog sustava (mozak i kraljeţnička moţdina). zglobovima. jezik. temperatura. Oči. tlak. a ona dlačice unutarnjem uhu . gdje se pretvara u doživljaj.– – Vrijeme prilagodbe je trajalo jedno odreĎeno vrijeme dok se najednom dogodilo da ispitanik vidio oko sebe sve normalno. OSJETILO vid RECEPTORI štapići i čunjići u mreţnici oka NASTANAK (podraţaj) ŢIVČANIH IMPULSA sluh okus njuh dodir svjetlo razgraĎuje kemijske supstance u receptorima (elektromagnetsko zračenje valnih duljina od 400 – 700 nanometara) slušne dlačice u bazilarnoj mehaničke vibracije koje se preko membrani u puţnici unutarnjeg vanjskog i srednjeg uha prenose na slušne uha dlačice i izazivaju njihovo savijanje (gibanje zraka frekvencije od 20 – 20 000 Hz) okusne kvrţice na jeziku kemijske supstance koje se tope u slini njušni receptori u gornjoj nosnoj molekule koje isparavaju šupljini supstance. električni udar. koţa i drugi dijelovi našeg tijela sadrţe receptore koji primaju fizikalne ili kemijske podraţaje iz okoline. ne naopako! Mozak se prilagodio novonastaloj situaciji i počeo je funkcionirati na drugi način.

Diferencijalni limen. (Komplementarne . Za svako osjetno područje postoji neki najmanji intenzitet podraţaja koji je potreban da bi kod čovjeka izazvao osjet. a u drugu ruku u posudu s hladnom vodom i drţite ih uronjenje najmanje 1 minutu. Ako je jako vaţno da otkrijemo i najmanji znak nekog signala (plač bebe) naša se osjetljivost povećava. Ta pojava se naziva perzistencija osjeta. U vidnom sustavu paslika je vrlo česta. nakon nekoliko sekundi će se pojaviti taj isti lik u ―komplementarnoj‖ boji. Eksperiment 3 posude s vodom. Limen za različita osjetna područja različit je za različite ljude. a takvi osjeti koji djelomično ―ostaju‖ i nakon što je podraţaj prestao nazivaju se paosjeti ili paslike.pripremite tri veće posude s vodom.plamen svijeće na udaljenosti od 48 km o SLUH . i za laika vrlo nerazumljiva. ali toliko da ipak moţete uroniti cijelu šaku i drţati je u njoj. kada se radi o bojama: kod netremičnog gledanja u neki dobro osvijetljen lik. koje će se pomicati kako vi pomičete zatvorene oči. ona normalno osjeća samo njezinu toplu komponentnu. Supraliminalne podraţaje osjećamo. Na području temperaturnih osjeta ta pojava je toliko očita. vidjet ćete još neko vrijeme sunce. Minimalni intenzitet podraţaja koji moţe izazvati osjet naziva se apsolutni limen. Čovjekova apsolutna osjetljivost na pojedinim osjetnim područjima je začuĎujuće dobra: o VID .Zakoni osjeta Da bi se neki fizikalni podraţaj uopće mogao osjetiti. Ako smo maksimalno koncentrirani na neki posao (čitanje. Sada stavite jednu ruku u posudu s vrućom.krilo muhe koje padne na lice udaljenosti od 1 cm. Učinak će biti ovaj: na rucu koja je bila u vrućoj vodi osjećat ćete da ste ruku stavili u hladnu vodu. uzrok toj pojavi je adaptacija: ruka koja je bila u hladnoj vodi adaptirala se u velikoj mjeri na gladno. a u treću posudu stavite mlaku vodu temperature 25-30 stupnjeva.kucanje sata na udaljenosti od 6 m o OKUS . Postotak promjene potreban za pouzdanu detekciju promjene:  Intenzitet svjetla 8%  Intenzitet zvuka 5%  Mirisna koncentracija 15 %  Koncentracija soli 20 %  Podizanje teţina 2% Osjetna adaptacija: Smanjenje osjetljivosti nekog osjeta do čega dolazi zbog stalne i nepromjenjive izloţenosti nekom podraţaju. MeĎutim. kada skrenemo pogleda i uperimo ga na neki svijetli zid. Nakon toga stavite obje ruke istovremeno u posudu s mlakom vodom. potrebno je da on bude dovoljno jak intenzivan. u drugoj neka bude obična hladna voda iz vodovoda.najmanja promjena koja se mora dogoditi u jakosti podraţaja da bi opaţač osjetio razliku. a naročito upadljiva. učenje. Perzistencija osjeta Nakon što je podraţaj prestao. Subliminalne podraţaje ne osjećamo.ţličica šećera u 7 l vode o NJUH .u jednoj neka bude vruća voda. Weberova konstanta odnosi se na intenzitet za koju izvor fizikalne energije mora biti povećan ili smanjen da bi razlika u intenzitetu bila percipirana. crvene boje. u zelenoj. Obrnuto se dogaĎa s rukom koja je prethodno bila uronjena u vruću vodu. kod istog čovjeka limen se mijenja pod utjecajem različitih faktora (psiholoških). igranje) naša osjetljivost na onog časa manje vaţnim osjetnim područjima se smanjuje (limen se povisuje). dakle limen se sniţava.kap parfema u kući o DODIR. npr. Kod sunčanja slučajno pogledate na tren u sunce i kad zatvorite oči. tj. Dakako. pa kada je stavimo u mlaku vodu. a na ruci koja je bila u hladnoj vodi osjećat ćete da ste je uronili u toplu vodu. izvjesni tragovi osjeta još neko vrijeme ostaju.

) znatno je bolji od čovjekova. 90% svih informacija primamo putem vida. U sredini mreţnice nalazi se ţuta pjega gdje je koncentracija čunjića najveća – najjasnija slika. u jednom času ( po prilici na udaljenosti od 30 cm) nestat će točka jer u toj udaljenosti njezina slika pada točno na slijepu pjegu. sova i dr. nisu osjetljivi na boje (120 miliona u svakom oku). koja se refleksno suţava ili širi zavisno od količine svijetla koja pada na oči i leću koja se mijenja kako bi se slika predmeta projicirala točno na mreţnicu. lijevo na slici. vidjet ćete u svom ―vidnom polju‖ veliku točku. Noćni vid nekih ţivotinja (mačka. istvremeno projicirane. Oko i vid Oči predstavljaju osjetni organ kojim primamo ogroman broj informacija iz vanjskog svijeta.mreţnica. Slijepu pijegu svakog oka vrlo je lako naći. nema osjetnih stanica – slijepa pjega. izazivaju doţivljaj sivoga ili bijeoga. Struktura oka Receptorni dio oka . Paslika traje nekoliko sekundi. Neke ţivotinje čuju zvukove koje su izvan spektra zvukova što ih čuje čovjek.itd. i dokazati da je ona slijepa: ako zatvorite desno oko i lijevim okom gledate u kriţić na slici. a nakon toga nestaje.boje su one koje. Ako sada pribiliţujete ili udaljujete sliku pred svojim licem (uporno i dalje fiksirajući kriţić). Čovjek / životinje Kod ţivotinja su osjeti mnogo bolje razvijeni nego kod čovjeka! Komarac moţe nanjušiti ţenku na udaljenosti od 1 km. . a t o su crvenozeleno i plavo-ţuto). Vaţno je spomenuti: zjenicu. Oko reagira na svjetlosne valove duţine 360-780 nanometara.nalazi se na pozadini oka i sastoji se od golemog broja sitnih struktura:  čunjića – osjetljivi na dnevno svijetlo i boje (7 miliona u svakom oku)  štapića – aktivni u sumraku i noću. Mjesto na kojem vidni ţivac izlazi iz oka.

stvara dvostruku sliku koja se u mozgu pretvara u doţivljaj dubine (prostora). nakovanj i stremen  Unutarnje uho (puţnica)– Cortijev organ koji sadrţi nekoliko tisuća stanica s dlačicama koje reagiraju na različite frekvencije i stvaraju ţivčane impulse koji slušnim ţivcem putuju u centar za sluh u korteks. Uho i sluh Slušni organ se moţe anatomski i fiziološki podijeliti u tri dijela:  Vanjsko uho– ušna školjka i slušni kanal  Srednje uho–čekić. koja su meĎusobno udaljena. Zvukovi iznad 70 Db opasni su za oštećenje sluha. ili tzv. . To. Jakost zvuka mjeri se decibelima (Db).  Normalan i ―sam po sebi razumljiv‖ da uopće ne vidimo nikakav problem u toj sposobnosti. doţivljaj prostora se smanjuje Iskustvo nam pomaţe da koliko-toliko moţemo prosuditi udaljenost nekog predmeta i uz pomoć jednog oka. Zvučni valovi posljedica su promjena u tlaku zraka nastalim uslijed vibracija. Čovjek moţe razlikovati zvukove od 20 Hz do 20. Zvuk ili slušni podraţaji putuju kroz zrak u valovima.000 Hz. Slika koju vidi lijevo oko nije ista slici koju vidi desno oko. Buka iznad 120 Db postaje bolna i čovjek je ne moţe podnijeti.  Trodimenzionalno ili prostorno gledanje omogućeno nam je činjenicom da posjedujemo dva oka. Iznad 100 Db će dovesti do trajnog smanjenje slušne osjetljivosti. Pogledom fiksiramo neki predmet u prostoru.Zašto dva oka?  Doţivljaj prostora. Slika predmeta će pasti na isto mjesto u oba oka u centralnu jamu Slika ostalih predmeta koje ne fiksiramo past će na različito udaljena mjesta od centralne jame. Čim isključimo jedno oko. trodimenzionalni vid.

ton koji čujemo je tiši. Stoga u besteţinskom stanju (u orbiti) vestibularni organ ne moţe funkcionirati. Djeluje kao pomoć u orbitalnim letovima jer nije u besteţinskom stanju poremećen. a uz kanaliće se nalaze dvije ―vrećice‖. Vestibularni organ je u direktnoj vezi s malim mozgom. . Jezik i okus Kako onda moţemo razlikovati okus barem nekoliko stotina različitih jela? Arome pojedinih jela i pića nisu čisti okusni doţivljaji. pa hrana nije ukusna. ili tijelom. Upravo tu razliku u vremenu pristizanja informacija mozak koristi kao podatak o tome s koje strane dolazi zvuk. koji često ima za posljedicu povraćanje (―morska bolest). Razlike od 10 tisućitih dijelova sekunde mozgu su dovoljne da uspješno procijeni odakle zvuk dolazi. Kod prehlade –nos je zatvoren. vrtnje i ravnoteže. Vestibularni organ i osjeti ravnoteže i (p)okretanja Osjetni organ koji se nalazi u unutarnjem uhu uz puţnicu. Vrećice imaju glavnu ulogu u stanju mirovanja. ili se zavrtimo. Tekućina (endolimfa) struji kroz kanaliće onog trena kada započnemo ili završimo neki pokret glavom. Koriste silu teţe kao izvor informacija. Sastoji se od brojnih dlačica koje su osjetljive na kemijske mirisne molekule. Čovjek moţe razlikovati 10. Psi imaju njušnu površinu koja je velika kao njihova koţa (1 kvadratni metar) 500 puta bolji njuh od čovjeka. i sluţi za osjete kretanja. Ako isključimo njuh. ostaju samo četiri različita okusa. Nos i njušni osjeti Osjetni organ za njuh nalazi se u korijenu nosa. tj. Površina koju zauzima njušni osjet odgovara veličini jedne poštanske marke.Tablica intenziteta poznatih zvukova Zašto imamo dva uha? Kako bismo mogli ustanoviti iz kojeg nam smjera dolazi neki zvuk – lokalizirati zvuk u prostoru. Razlika u glasnoći zvuka izmeĎu oba uha dovoljna je da mozak zaključi iz kojeg smjera on dolazi. kako bi prosudili u kakvom smo poloţaju. Za lokalizaciju zvuka bitan je još jedan faktor – glasnoća zvuka. Što smo dalji od izvora zvuka. koji su ispunjeni tekućinom. Sastoji se od tri polukruţna kanalića. a brzina širenja zvučnih valova kroz zrak iznosi 300 metara u sekundi. Nego su doţivljaji i okusa i njuha.000 različitih mirisa. Zvučni valovi iz nekog izvora zvuka ne pristiţu u oba uha istovremeno. Uši su razmaknute. Treći faktor koji sudjeluje u orijentaciji u prostoru i procjeni poloţaja jest vidni osjet. pa poremećaji rada vestibularno g organa dovode do poremećaja funkcioniranja malog mozga. i stoje meĎusobno pod kutom od 90 stupnjeva. do mučnine. što dovodi do vrlo neugodnog organskog osjeta.

Osjeti su samo elementi od kojih se sastoji cjelovit doţivljaj. pamćenju. Nisu oštro lokalizirani kao što su to drugi osjeti. motivima. a odnose se na osjete iz pojedinih organa. koji uglavnom vrijede za sve ljude na Zemlji. Svi ti osjeti nazivaju se jednim imenom ―organski osjeti‖. i nećemo biti u strahu. Primljenim informacijama dajemo smisao koji se osniva na našem prethodnom znanju. Ali moţda paket sadrţi eksplozivni materijal koji će eksplodirati na svako jače potresanje. U proučavanju percepcije sam opaţač je barem toliko vaţan koliko i vanjski uvjeti koji dovode do percepcije. na očekivanjima. MeĎutim mi ―čiste‖ osjete u doslovnom smislu riječi i nemamo! Ono što imamo je doţivljaj koji je mnogo sloţeniji od elementarnog osjeta. pojava i dogaĎanja u našoj okolini. nego naša percepcija te situacije. Ako prenosimo paket za koji smatramo da sadrţi neke spise. Princip lika i pozadine.Ove zakone nazivamo geštaltističkim principima percipiranja. Percepcija nije fotografija objektive stvarnosti. već interpretacija te stvarnosti. čuvstvima i ostalim našim doţivljajima. moţemo vidjeti ili dva profila ili vazu. i ne moraju uopće biti slični.zavisno o tome što smatramo likom. Zakoni percipiranja Geštaltisti su formulirali osnovne zakone percipiranja. Percepcija Bez osjeta ne bismo imali nikakvih informacija o okolnom svijetu. koja nam omogućuje upoznavanje i prepoznavanje značenja predmeta. osjet mučnine ili intenzivnog umora. 1. prenosit ćemo ga toliko paţljivo koliko smatramo da je dovoljno za situaciju te vrste. integriranja i interpretiranja osjetnih informacija. . a u paketu se moţda nalazi bezazleni materijal. kao i na našoj ličnosti. koji se više ne zove osjet nego percepcija. i ne bismo znali da uopće postoji. Ponašat ćemo se maksimalno paţljivo i pretrpjet veliki strah.Koža i kožni osjeti Koţa sadrţi nekoliko osjetnih područja: o Osjet dodira o Osjet topline i hladnoće o Osjet bola o Osjet škakljanja o Osjet svrbljenja Organski osjeti Osjeti koji nas obavještavaju o stanju u našem organizmu. Ne moguće je reći odakle dolazi npr. a što pozadina. U mnogim situacijama objektivna situacija uopće ne djeluje na naše ponašanje. Percepcija je aktivan proces organiziranja. na stavovima.

. Princip zatvorenosti Teškoća je uzrokovana perceptivnim principom zatvorenosti i dobre forme. U tom slučaju je zadatak ne rješiv. 3. Stvara dojam kvadrata pa pri rješavanju zadatka ne izlazimo izvan kvadrata. Princip blizine .2.slične strukture koje su meĎusobno blizu doţivljavamo kao cjelinu.

većinom ćemo dobiti odgovor da se sastoji od stupaca. Bez konstantnosti oblika svijet oko nas bi nam bio strašan. 5. Princip istovrsnih znakova ili sličnosti-istovrsne znakove doţivljavamo kao strukturu za koju je nekako samo po sebi razumljivo da njezini elementi spadaju zajedno. Konstantnost oblika Vrata koja se nalaze pred nama stalno nam daju dojam da su graĎena pod pravim kutom. i da se on bitno ne promijeni kada doĎe do promjena u okolnim uvjetima. i svaki trenutak doţivljavali bismo kao novi koji nema veze s onim što smo prije doţivjeli. Kada toga ne bilo. Konstantnost boja i svjetlina Percipiramo da su objekti zadrţali svoju boju i/ili svjetlinu bez obzira što se ona u uvjetima različitog osvjetljenja promijenila. grafičkom prikazu. U realnoj ţivotnoj situaciji ona nam sliku okolnog svijeta mijenja manje nego što se ona zaista mijenja. Čovjeka gledamo iz udaljenosti od 20 m.4.gdje ima mnogo krivulja npr. Svaka od njih ima svoju neku pravilnost. Princip dobre forme. iako se kod različitog stupnja otvorenosti vrata kut što ga čine rubovi vrata. logičnost ili dobru formu. ne bismo imali nikakav doţivljaj povezanosti situacije. jer pri svakom našem pokretu mijenjala bi se veličina predmeta oko nas. svjesni smo da je njegova slika veća kad nam je blizu. a nakon toga s udaljenosti od 2 m. Nastaje pod utjecajem iskustva Razlikujemo: a) Konstantnost veličina b) Konstantnost oblika c) Konstantnost boja i svjetlina Konstantnost veličina Kod promatranja predmeta i osoba u svojoj okolini mi nemamo pravi dojam o tome da se njihova veličina mijenja u funkciji naše udaljenosti od njih. mijenja iz pravog kuta u različite tupe ili oštre kutove. Ako pitamo ljude da li se crteţ a sastoji od redova ili stupaca. Svi oblici konstantnosti percepcije sluţe tome da svijet oko sebe doţivljavamo koliko – toliko jednakim. Konstantnost percepcije Na neke zakone naše percepcije toliko smo naviknuti da u percepciji ne opaţamo ništa čudno ili da nije u skladu s poznatim zakonima drugih znanosti. . ali veličina razlike je podcijenjena. Dovelo do toga da ne bismo mogli prepoznati te predmete a ni osobe.

uglavnom svjesno i ne registrira.Percipiramo li sve informacije Mozak svjesno ne registrira niti obraĎuje sve istodobno pristigle informacije (10 000 informacija). Ponavljanje – ako se neka informacija neprestano ponavlja. Najpoznatiji primjeri perceptivnih varki nalaze se i vidnom području – optičke varke. Paţnja je glavni faktor usmjerenosti naše percepcije. Intenzitet podražaja – ako hodamo ulicom i čujemo neki prasak. Nagla promjena ili kontrast – svaka upadljiva promjena bilo u intenzitetu ili vrsti podraţaja dovest će do toga da se skoncentriramo na tu pojavu. 3. (reklame) 4. Jesu li ove dvije linije paralelne? Hering-Helmoltzova varka Muller-Lyerova varka . A to su: 1. MeĎutim i mimo našeg interesa i motivacije neke vanjske karakteristike podraţaja mogu privući našu paţnju i usmjeriti je u odreĎenom smjeru. 2. Novost – svaka nova informacija privući će našu paţnju. a ostale stvari opaţamo površno ili ih uopće ne opaţamo. gotovo automatski ćemo se okrenuti prema mjestu izvora zvuka. One informacije koje nam u odreĎenom trenutku nisu vaţne. Dobro opaţamo ono na što smo skoncentrirani. ona ipak nakon nekog vremena mora privući našu paţnju. Perceptivne varke Neke percepcije su pogrešne.

Pa zašto smo ga onda meĎu slovima bez ikakve dvojbe pročitali kao B. a meĎu brojevima očekujemo broj. ali nije bila ona. a drugoj skupini slika koja je naglašavala staru "vješticu" (slika 6. a meĎu brojevima kao 13? Zato što meĎu slovima očekujemo slovoa. Percepcija je bila pod utjecajem očekivanja. Kasnije je objema skupinama ispitanika prikazan dvosmisleni crteţ i traţilo se da izvijeste što su vidjeli. Varka se djelomično objašnjava percepcijom dubine tj.3c). Koristio je dvosmisleni crteţ koji se moglo vidjeti ili kao mladu ţenu ili kao staru "vješticu". što znači da taj znak moţe biti i jedno i drugo. Kako bi se pokazao utjecaj prošlog iskustva. gornju crtu percipiramo kao da je iznad donje. vidjet ćemo da su slovo B i 13 identični. Očekivanje i percepcija Ono što očekujemo to i vidimo. Sličnost s prethodnim iskustvom Vjerojatno ste nekad neku osobu čekali i nervoznim pogledom gledali ljude koji su prolazili. a sličnost (visini. Ali ako malo bollje pogledamo. boji kose. .Svakog časa vam se činilo da meĎu masom ljudi vidite tu osobu. a zapravo jesu. a u drugom brojevi. U prvom redu su slova. Leeper je (1935) eksperimentalno pokazao da prošlo iskustvo snaţno djeluje na to kako netko percipira stvari u kasnijim prigodama.Poggendorff-ova varka Varka se sastoji u tome da mi dvije kose crte percipiramo kao da nisu na istom pravcu. odjeće) je učinila da ste tu osobu percipirali kao očekivanu.3b). jednoj skupini ispitanika prikazana je slika koja je naglašavala mladu ţenu (slika 6.

servirali ―njihovo‖ pivo originalno zatvoreno u flašama onog drugog piva koje nisu voljeli. i bili su vrlo zadovoljni. Naime. oni su sliku opisali kao ―obitelj koja sjedi u prostoriji. već i kako nas ono moţe učiniti slijepim za druga moguća tumačenja. naša će percepcija to na neki način registrirati. Stav i percepcija Imamo li prema nekim stvarima ili pojavama pozitivan ili negativan stav. gotovo svi su kazaali da obitelj sjedi ispod drveta. dok je 95% ispitanika koji su prvo vidjeli nedvosmislen crteţ mlade ţene izvijestilo da su i na dvosmislenoj inačici vidjeli mladu ţenu. s dopuštenjem proizvoĎača. Engleski pokusi s potrošačima piva koji su tvrdili za jednu vrstu da je odlična a za drugu da je loša. Naprotiv. izmijenili pivo u flašama. Društveno kulturni utjecaji na percepciju Kada je scena. .Svi ispitanici koji su prvo vidjeli staru "vješticu" izvijestili su da su vidjeli staru ''vješticu'' i na dvosmislenom crteţu. slična sceni prikazanoj na slici pokazana skupini zapadnjačkog bijelog društva. koji su bili zamoljeni da ponovno procijene obje vrste piva. Ispitanici su i dalje ostajali pri tvrdnji da je ―njihovo‖ pivo znatno bolje od onoga drugoga (iako su upravo pili ―ono drugo‖). a ono drugo pivo u flašama s oznakom ―njihove‖ marke. kada je slika prikazana crnim stanovnicima istočne Afrike. Ovaj eksperiment jednostavno prikazuje ne samo koliko prošlo iskustvo usmjeruje odabir informacija. Brojni pokusi na području prehrane su pokazali u kako velikoj mjeri naš stav djeluje na privlačnost ili odbojnost nekog jela. i ispitanicima. a jedna ţena sjedi ispod prozora‖. a jedna ţena nos+i na glavi kanistar. u ovom istraţivanju eksperimentatori su. Slični pokusi raĎeni su u Americi s pečenom piletinom: potrošačima je bila ―podvaljena‖ piletina kao toboţe ―njihove tvrtke‖.

studenata sveučilišta Dartmouth i Princetown. stupanj civilizacije ili kulture. najdraţu ulicu u gradu itd.Maier je predloţio jednostavnu demonstraciju svih tih pojava jednim primjerom. Predodžbe. U prvi nam se čas čini da je predodţba zaista jasna. Ta realnost se ne pretvara i u ponašanje. Dvije grupe navijača američkog nogometa promatrale su videosnimku utakmice koju su upravo vidjeli uţivo. 2. Eidetske slike – ţivo. Ista je utakmica bila percipirana vrlo različito. Predodţbe koje posjeduju ţivost i realnost su: 1. jasno i detaljno prikazuju ono što je prethodno perceptivno doţivljeno= Eidetska sposobnost. dakle o predodţbi. kao realnost. i da se ne radi o percepciji realne situacije. Ona je uvijek ista ali s obzirom kroz koje ―naočale‖ je gledamo – doţivljavamo je na različite načine. Kod eidetske slike smo svjesni da je to naša predodţba. Studenti Dartmoutha mislili su da je njihova momčad počinila tek nekoliko prekršaja više od druge momčadi. Na kojem mjestu lica ima mali madeţ? Uvidjet ćete da koliko god u momentu kada je doţivljavamo izgleda vrlo vjerna i točna. motive. predznanja. realnost i detaljnost kao percepcija. MeĎuljudski sukobi kao posljedica razlika u percepciji Jedan od razloga neslaganja meĎu ljudima i razlog sukoba meĎu njima jeste različita percepcija iste objektivne situacije. će sa velikom točnošću izvijestiti o mnogim detaljima. Svoj san doţivljavaju kao percepciju. Hastorf i Cantrill (1954) eksperimentalno su prikazali: a) da ljudi odabiru različita ponašanja na koja će obraćati paţnju. ―Okvir‖ na slici predstavlja naše stavove. očekivanja. svoju sobu. itd. Zato slikar slika portrete gledajući u model. Navijači Princetowna percipirali da je momčad Dartmoutha počinila dvostruko više prekršaja od njihove momčadi. tj. . i b) da je tumačenje istog ponašanja često vrlo različito. Vidimo pred sobom lice majke. učenje. oca. količinu prethodnih informacija. Snovi Doţivljajno su realni i spavač nije svjestan da se radi o snu. traţeno je da biljeţe broj prekršaja koje je svaka strana počinila. mental image) Uspijevamo si predočiti lice svoje majke. u ovisnosti o pripadnosti navijača. Eidetsko dijete. a tamni unutarnji lik je objektivna činjenica. ako mu pokaţete neku sliku na 10 s. Od navijača. pamćenje Predodžbe Kakav je doţivljaj koji nije izazvan vanjskim fizikalnim ili kemijskim podraţajem? Zove se predodţba (eng. ne posjeduje ţivost.

Osoba razgovara sa svojom predodţbom.Promjene u ponašanju koje su rezultat učenja relativno su trajne. Kognitivne teorije učenja I.3. počinje izazivati to ponašanje zbog stvaranja asocijacije sa podraţajem koji uvijek. ako je više puta davan zajedno s nekim bezuvjetnim podraţajem (hrana) koji prirodno izaziva reakciju (izlučivanja sline). Razlikujemo: o klasično uvjetovanje i o instrumentalno uvjetovanje Klasično uvjetovanje-postupak kojim neki neutralan podraţaj koji prirodno nema utjecaj na neko ponašanje. i ponaša se u skladu s njom. Bihevioralne teorije učenja II. čuju glasove. konačno moći i sam izazvati tu reakciju. prirodno i bezuvjetno izaziva to ponašanje. ali su svjesni da se ne radi o realnosti pa ih smatraju svojim predodţbama. Teorije socijalnog učenja III. Bihevioralne teorije Najjednostavniji oblik nenamjernog učenja. Pavlov je u svojim eksperimentima sa psima ustanovio da će neki inače neutralan podraţaj (npr. 2-5 % ljudi.Dovesti i do opasnih ponašanja. koji nisu psihički bolesni. Klasično uvjetovanje . Halucinacije-ţive. detaljne i doţivljavaju se uz izrazitu svijest i uvjerenje da se realno dogaĎa ono što doţivljavamo.zvuk zvona). Zločini koje su počinili shizofreni bolesnici jer im je ―jedan glas zapovjedio da to učine‖. Učenje Učenje-proces kojim iskustvo ili vjeţba proizvode promjene u mogućnostima obavljanja odreĎenih aktivnosti.uvjetovanje. Ali. treba znati da su neke promjene u ponašanju rezultat sazrijevanja Razlikujemo : o Namjerno i nenamjerno učenje o Psihomotorno (motorno) i misaono-verbalno (verbalno) Teorije učenja I.

Instrumentalno uvjetovanje je učenje na posljedicama. Za razliku od klasičnog uvjetovanja u kojem se uspostavlja pasivno. Mačka bi na razne načine pokušala izaći. Skinner je nastavio i proširio Thorndikeova istraţivanja: postavlja teoriju operantnog uvjetovanja. Potkrepljivači mogu biti: o pozitivni (npr. novac. ocjene…) koji uparivanjem s primarnima postaju djelotvorni. Tada će se to ponašanje povezati s nagradom. Gladnu mačku zatvorio bi u kavez s vratima koja su se otvarala tako da se pomakne jedna palica. pozitivna paţnja. postići ugodno i izbjeći neugodno stanje. Ako neko dijete treba navesti na neku reakciju ili ponašanje. hrana. Prvi je ukazao na učenje putem pokušaja i pogrešaka. Definicija Instrumentalno (operantno) uvjetovanje je proces učenja u kojem se mijenja vjerojatnost pojavljivanja nekog odgovora na osnovi posljedica koje taj odgovor ima za organizam. voda.sekundarni potkrepljivač koji se vezuje za više primarnih potkrepljivača (najbolji primjer je novac. odnosno smanjenje vjerojatnosti pojavljivanja ponašanja ako ga prate negativne posljedice. pohvala. Vrste potkrepljivača: o primarni potkrepljivači. treba ga odmah nakon toga nagraditi. tada treba ili zadati nagativni ili ukloniti pozitivni potkrepljivač.oni čiju potkrepljivačku ulogu ne treba učiti (npr. maţenje. bol) o sekundarni potkrepljivači (npr. dok slučajno ne bi gurnula palicu i otvorila kavez.. stoljeća prvi sustavno izučavao takvo ponašanje. kod operantnog uvjetovanja organizam je aktivan. Vrijeme koje je bilo potrebno da otvori vrata je bilo sve kraće i kraće. Thorndike formulira zakon efekta. Thorndike je početkom XX. a izvan kaveza bi stavio ribu. . Umjesto da neko ponašanje poveţemo s nekim uvjetnim podraţajem.Instrumentalno uvjetovanje Osnovna logika operantnog uvjetovanja temelji se na hedonizmu. Ako pak ţelimo smanjiti frekvenciju nekog nepoţeljnog ponašanja. uvodi pojam potkrepljenja Što je potkrepljenje? Neki događaj je potkrepljenje ako njegova pojava nakon nekog ponašanja (odgovora) mijenja vjerojatnost pojavljivanja tog ponašanja. bolni podražaji) Ako ţelimo povećati frekveciju nekog poţeljnog ponašanja. Počiva na pretpostavci da je osnovna motivacija. Veći dio ponašanja ţivih bića jesu aktivni odgovori na unutarnja stanja organizma. treba ili zadati pozitivne potkrepljivače ili ukloniti negativne. hrana.). treba ga povezati s posljedicama toga ponašanja.povećana vjerojatnost javljanja ponašanja ako ga prate pozitivne posljedice. njihova uloga se uči. o generalizirani uvjetovani potkrepljivač. maženje) i o negativni (npr. U svakom slučaju humanije je dati pozitivne potkrepljivače. refleksno odgovaranje na podraţaje. Često se naziva i instrumentalno uvjetovanje jer je ponašanje (odgovor) instrument kojim se postiţe neki cilj.

a još vaţnije od toga izbjegavati da se isto ponašanje nekad nagraĎuje. 2. takoĎer. neugodnosti. intenzitet – dobro odmjeriti jačinu kazne. jer jedino takva potiskuje neko ponašanje na duţe vrijeme ili zauvijek. Agresivno ponašanje smanjuje frustraciju. Posljedice čestog kažnjavanja 1. Efikasna kazna: vrijeme zadavanja – mora biti za vrijeme ili neposredno nakon nepoţeljnog ponašanja. dijete ne nauči kako izbjeći kaznu. Pozitivna strana ovakvog postupka jest. Agresija sama sebe potkrepljuje. Inače moţe doći do zamjene jednog nepoţeljnog ponašanja nekim drugim. a nekad kaţnjava. nepoţeljnim ponašanjem. bez da se pokaţu alternativna. dosljednost – ako je moguće svaki put kad se javi nepoţeljno ponašanje. poniţenjem. Nagrada ili kazna je subjektivna kategorija i nema jednaku vrijednost za sve pojedince. poţeljna ponašanja. Tako se osigurava stvaranje veze izmeĎu nekog ponašanja i kazne. Izbjegavanje: Zbog asocijacije sa strahom. Što je kazna? U terminima operantnog uvjetovanja. Psihosomatski poremećaji . Ono što je jako bitno jeste da uz kaznu treba istovremeno potkrepljivati neko poţeljno ponašanje odnosno omogućiti razvoj nekog drugog ponašanja. Povećava agresivnost . a kaznama odučava. NEGATIVNO (uklonjena): nakon ponašanja slijedi uklanjanje nečeg ugodnog (pošto si istukao malu sestru sada nema gledanja TV). Trenira se izbjegavanje neugodnih posljedica. Naučena bespomoćnost – pojava da ljudi ili ţivotinje ne poduzimaju akciju koja bi ih uklonila iz neugodne ili bolne situacije ako počnu vjerovati da ne postoji uzročno-posljedična povezanost izmeĎu njihova ponašanja i ishoda takvih situacija. Naučena bespomoćnost . Različiti pojedinci različito će reagirati na posljedice. boli učestalu i intenzivnu kaznu učenik pokušava izbjeći ili barem odgoditi neugodu (dijete počinje izbjegavati školu i roditelje). Zaključak o kazni Općenito vrijedi da se nagradama uči. Posljedice čestog kaţnjavanja 3. što povećava vjerojatnost pojavljivanja agresivnog ponašanja.Potkrepljenje moţe biti: POZITIVNO (primjenjena): nakon ponašanja sljedi nešto neugodno (npr. voditi računa o osobinama pojedinca.kazne uzrokuju stanje frustracije. . električni šok i drugi ekstremni bolni podraţaji). što predstavlja pozitivno potkrepljenje. to je svaki dogaĎaj koji smanjuje vjerojatnost pojavljivanja dogaĎaja koji mu je prethodio.eksperimenti sa ţivotinjama su jasno pokazali da postoji povezanost izmeĎu raznih psihosomatskih problema i kaţnjavanja Pogoršava odnose 4.ako je kaţnjavanje jedina strategija mijenjanja ponašanja. da negativne strane kazne ne dolaze toliko do izraţaja.

braća. a u drugoj kao kaţnjeno. agresivno ponašanje. jer mu niste pokazali u ―ţivo‖ kako se to radi. 2. Ponašanja koja se uče modeliranjem su npr. Agresivno ponašanje je bilo nagraĎeno u jednoj situaciji. 3. Trogodišnja djevojčica koja se pokušava našminkati kao majka ili dječak koji u mjestu ―vozi‖ automobil i ustima bruji kao da je automobil u pokretu. Kako programirati neku igricu. Modeliranje 2. a roditelji ne puše i brane pušenje. o Ako se modeli koji su djetetu vaţni suprotno ponašaju. Učenje promatranjem 4. 4. uspješni socijalni kontakti. Postoji više različitih načina učenja po modelu: 1. Simboličko učenje Neko ponašanje moţe model učeniku samo opisati. o Osobe koje su nam bliske ili ih često srećemo su najčešći modeli (roditelji. . Bandura – djeca gledala film o agresivnom ponašanju odraslog modela. odnosno na verbalne instrukcije kod simboličkog modeliranja. Otac pokazuje djetetu kako popraviti kočnice na biciklu Ponašanje po bontonu. sestre. Imitacija Ako se potpuno oponaša model ali se ne razumije čemu sluţi takvo ponašanje. učenik se nalazi u stanju kognitivnog nesklada. Simboličko učenje 1. Vršnjaci puše. Ako su posljedice bile pozitivne vjerojatno će se i učenik u sličnoj situaciji ponašati kao i model. Često se nazivaju i učenjem po modelu.II. Modeliranje Učenik promatra ţivi model koji najčešće nastoji utjecati na učenika.: Trener pokazuje neki potez u tenisu. Učenje promatranjem Učenik uočava i uzima u obzir i posljedice ponašanja modela. tada ste obavili verbalno modeliranje. i obrnuto. Imitacija 3. odnosno modelirati učenikovo ponašanje. Učenje po modelu je povezano s nekoliko čimbenika: o Učenikova paţnja mora biti usmjerena na ponašanje modela. vršnjaci itd. delikventno ponašanje itd.) o Što je viši status modela (sportske ili estradne zvijezde) veća je vjerojatnost modeliranja. Teorije socijalnog učenja Veliki dio učenja se dogaĎa u interakciji pojedinca i socijalne okoline.

Učenje snalaţenja u prostoru osniva se na općoj predodţbi o njemu i znanju o vlastitim poloţaju u tom prostoru. dana broj grešaka je pao na 2 i ostao takav do 16. Učenje uvidom Köhler je pokazao da. Kognitivne teorije učenja Učenje kod kojeg odjednom i zauvijek naučimo neku stvar. već i na širok raspon sličnih situacija. Rješavajući zadatak. Razlikujemo: o učenje uvidom i o fenomen prikrivenog učenja. To je bilo iznenedno rješenje problema. (10 grešaka prvi dan. dolazi do naglog napretka (broj ranijih grešaka se naglo smanjuje). Opću predodţbu o prostoru nazivamo kognitivnom mapom. Dobro se primjenjuje ne samo na situacije u kojima se odvijalo učenje. što im je omogućilo da 12. Element učenja sastojao se u njegovoj sposobnosti da ponovi akciju kasnije. U prostoru gdje su im bili „prezentirani― problemi kao materijal koji im je mogao posluţiti za rješavanje zadatka – dolaţenje do banana.III. naglo je skočio. bili su i razni sanduci i štapovi kojima se se mogli sluţiti. kognitvnih mapa. Učenje uvidom sastoji se od: o utvrĎivanja i fiksiranja uporišnih točaka o grupiranju dijelova sadrţaja prema njihovu smislu o logičkom povezivanju tih dijelova o otkrivanja bitnih veza i odnosa u materijalu kojeg učimo Karakteristike učenja uvidom o do rješenja (uvida) se dolazi odjednom (što ne znači da dolazi odmah!). i kod ţivotinja. o pošto je došlo do uvida. dana uspješno riješe labirint. postoji učenje uvidom. nakon odreĎenog vremena i razmišljanja. sloţio štapove i dohvatio banane. 11. za rješavanje zadatka. a ne samo ljudi. bez predhodnog vremena potrebnog za razmišljanje.12. U jednom od zadataka Sultan je na raspolaganju. Štakori su stvorili kognitvnu mapu čitavog labirinta. da ponovi ono što je učinio prvi put. Druga grupa je uvijek na cilju dobivala hranu (9 grešaka prvi dan. Ţivotinjama su prezentirani različiti praktični problemi od kojih je većina uključivala dolaţenje do teško dosezljivih banana. Prikriveno učenje Objašnjava se na primjeru stvaranja tzv. 7 su imali desetog dana). Po ovim istraţivanjima poznata je čimpanza po imenu Sultan. Treća grupa prvih 10 dana nisu dobivali hranu na cilju. pokušavajući doći do banana. imao i dva štapa. dana su dobili hranu na cilju. Tolman – eksperiment sa štakorima: Tri grupe štakora su učile prolazak kroz labirint. 7 šesnaesti dan). Najvaţnija značajka kognitivnog učenja je da ono rezultira općim znanjem. dana. učenje uvidom! Sultan je naučio spojiti dva štapa (na način kako se spaja štap za pecanje) koja su mu posluţila kao alatka za dolazak do banana. 2 zadnji dan). Ulasci u slijepe hodnike brojali su se kao pogreške. . Prva grupa na cilju nikad nije pronašla hranu (9 pogrešaka prvi dan. o naučeno ponašanje uspješno se primjenjuje i u sličnim situacijama.

Vjerojatnije da ćete znati da postoje tri vrste pamćenja nego da ćete se sjećati dana kada ste o tome učili. opće znanje Buduće prisjećanje da postoje tri vrste pamćenja bit će prije semantičko nego epizodičko pamćenje. voţnja bicikla itd. o Zakopčavanje dugmadi o Plivanje o Voţnja bicikla o Sviranje instrumenta o Pletenje o Matematičke operacije. odnosno pamćenje vezano za specifične dogaĎaje. o faza automatskog odvijanja vještine . plivanje. objekte. semantičko pamćenje 3. epizodičko pamćenje 2. proceduralno pamćenje Epizodičko pamćenje se odnosi na vremensko odreĎivanje toga kad su se zbili dogaĎaji i njihovo vremensko-prostorno povezivanje. odnosno pamćenje općenitog znanja i činjenica o svijetu pa ga stoga nazivamo generalizirano. itd. Razlikujemo tri vrste pamćenja: 1.Pamćenje Pamćenje definiramo kao sposobnost zadrţavanja informacija koje smo stekli iskustvom ili aktivnim učenjem. pojmova. pamćenje vještina (npr. itd. ljude. Obično kaţemo „Sjećam se…― kad se pozivamo na epizodičko pamćenje. . gramatičkih pravila. Npr. a kada se pozivamo na semantičko pamćenje veća je vjerojatnost da ćemo reći „Ja znam …― Proceduralno pamćenje nazivamo znanje o tome kako se nešto radi ili izvodi. Semantičko pamćenje odnosi se na pamćenje riječi. o Dan kada ste poloţili prijemni ispit za fakultet o Posljednje ljetovanje o Maturalna večera o Prvi poljubac o SvaĎa s najboljim prijateljem o Batine koje ste dobili od roditelja.) Uključuje 3 faze: o kognitivna faza – prvo se treba shvatiti što sve treba napraviti. Npr. o faza povezivanja – pa sve elemente treba povezati u cjelinu.

Ili ako čujete neku melodiju. tj. kratkoročno pamćenje 3. Trajanje pamćenja Govorimo li o trajanju pamćenja. Npr. Mentalna reprezentacija nekog slušnog podraţaja. Maksimalno traje par sekunda. i to: 1. onda govorimo o tri faze pamćenja kroz koje informacija prolazi. Kratkoročno pamćenje Vrsta ili faza pamćenja koja zadrţava podatke u trajanju od po prilici jedne minute nakon nestanka tragova podraţaja. a registar u kojem se pohranjuju naziva se ikoničko pamćenje (traje ½ sekunde). kako biste to pokušali učiniti? Jedan od načina bio bi da ih u pamćenju zadrţite ponavljanjem (izgovaranjem tih slova u sebi). Pronalaženje informacija Pronalaţenjem ili lociranjem pohranjenih informacija. pa nakon toga zatvorite oči. pronalaţenje Kodiranje Modificiranje informacija kako bi mogle biti pohranjene u pamćenju. Ako vidite neku ţivu scenu ili sliku. Kapacitet kratkoročnog pamćenja kreće se izmeĎu 5 do 9 elemenata. ali nam je potrebno kako bi se snalazili u promjenljivim vanjskim uvjetima. Da je vaš zadatak da pohranite niz brojeva. i njihovo vraćanje u svijest.3 1 . a te faze su: 1. nazivamo drugu fazu procesiranja informacija. Mentalne reprezentacije vidnih podraţaja nazivaju se ikone. a senzorni registar koji ih zadrţava naziva se ehoičko pamćenje (traje 2-4 sekunde). Psiholozi vjeruju da za svako od naših osjetila postoji poseban registar ili skladište. tijekom vremena. Kodiranje tih podataka sastoji se u njihovu pretvaranju u psihološke oblike koji mogu biti mentalno reprezentirani. Koristimo vidne. slušne i semantičke kodove. nazivamo jekama. još će vam moţda pola sekunde ili sekundu ostati u svijesti slika te scene. Pohranjivanje Zadrţavanjem upamćenih podataka. da ih upamtite. slova tj. dugoročno pamćenje Senzoričko pamćenje Senzoričko pamćenje je jako kratko. moţe vam ostati u uhu i nekoliko sekundi. pohranjivanje 3. kodiranje 2. senzoričko pamćenje 2. Naziva se i radnim pamćenjem. 8 3 6 2 4 5 (6 čestica) 2 4 . nazivamo treću fazu procesiranja informacija.Procesiranje informacija Razlikujemo tri procesa pamćenja u obradi informacija. Podaci o svijetu oko nas djeluju na naša osjetila kao fizikalni ili kemijski podraţaji.6 8 (3 čestice) 6 3 5 – 7 5 4 (2 čestice) . te percepcije.

pretjeranih asocijacija. Neki su psiholozi vjerovali da su gotovo sve naše percepcije i zamisli trajno pohranjene. Zaboravljanje Koliko se matematičkih formula ili likova iz knjiţevnosti sjećate iz svog školovanja? Na koliko ste dogovora zaboravili? Idete li u kupovinu po dva puta. . Što vrijeme više prolazi pad je sve sporiji. jer od prve niste kupili sve što ste namjeravali kupiti? Zaboravljanje je pojava gubitka sjećanja koja se očituje u nemogućnosti obnavljanja onih sadržaja koji su prethodnim učenjem činili dio čovjekova iskustva. o posredovanje. te stoga ne pokazuju nagli pad. o povezivanje novih informacija s onim što već znamo. Ta „izgubljena― sjećanja nisu nam dostupna zbog pomanjkanja prikladnih znakova.Dugoročno pamćenje Vrsta ili faza pamćenja koja je u stanju relativno trajno pohraniti upamćene podatke. o stvaranje neuobičajenih.akronima (riječ sastavljena od početnih slova nekih pojmova). npr.se osniva na stvaranju asocijacija izmeĎu informacija. istaknute podraţaje koji se izdvajaju iz mnoštva drugih informacija. koji bi nas do njih doveli ili stoga što su potisnute ispod razine svjesnog doţivljavanja. Izvrsno pamćenje mirisa i nakon duţih intervala vjerojatno je povezano sa vaţnošću dobrog pamćenja mirisa sa stajališta preţivljavanja. Prvih nekoliko sati i dana zaboravimo veći dio sadrţaja koji smo naučili. Iznimke od ovakve krivulje zaboravljanja su: motoričke vještine i pamćenje mirisa. iako ih se ne moţemo svih dosjetiti. Danas se smatra da je to stajalište pretjerano. Motoričke vještine najčešće su povezane s naučenim automatskim procesima pamćenja.bolje i lakše pamtimo neobične. Metode za poboljšanje pamćenja: o ponavljanje i vjeţbanje. proširujemo temelje svog znanja povezujući nove podatke s onima koje smo već naučili.su sustavi koji se koriste pri pamćenju informacija npr.pomaţe u prijenosu informacija iz kratkoročnog u dugoročno pamćenje.oblik elaboriranog ponavljanja. povezujete dvije nespojive informacije sa trećom koja im je na neki način zajednička. jer takvim podraţajima posvećujemo više paţnje. o mnemotehnike.

―Idiot-savanti‖ (idioti-znanstvenici) – pamte ogromne količine samo pojedinih vrsta informacija. 3. Proaktivna interferencije prije naučeno gradivo ometa učenje novog gradiva. Iskustvo mijenja ţivčani sustav. Na taj se način informacija tijekom obrade zadrţava u kratkoročnom pamćenju.) 2.informacija nam je negdje u dugoročnom pamćenju ali je ne moţemo pronaći. Jedini način da nešto zaboravi je da si to predoči na ploči kao zapisano i onda izbriše spuţvom. znanje voţnje traktora olakšava učenje voţnje automobila. 4. Retroaktivna interferencija se odnosi na to da novo učenje potire prije naučeno gradivo.Paramnezije (neistinita sjećanja). a za svaki je modalitet vrijeme naknadne perzistencije drugačije. Ima li ljudi koji ništa ne zaboravljaju? Da. Drugi čuveni slučaj koji pamte sve je V. ima ih ali ih je malo. nakupinama ţivčanih stanica koje su povezane tako da se ţivčani impulsi vraćaju u stanice iz kojih su potekli.nemogućnost dosjećanja dogaĎaja prije ozljede mozga.Zašto zaboravljamo? Psiholozi ističu 4 osnovna uzroka zaboravljanja: 1.retrogradnu amneziju .anterogradnu amneziju . mogu se pojaviti kod starijih ljudi.Hipermnezija.Hipomnezija. Najčuvenij slučaj hiperpamćenja odnosi se na rusa mnemonista Sheresevskog. Represija (potiskivanje) onih sadrţaja koji su nam na neki način neugodni ili ih se pak plašimo. Senzorno pamćenje temelji se na naknadnom izbijanju neurona.učenje jednog gradiva ometa učenje drugog. Nakon uklanjanja podraţaja uzbuĎenje još kratko vrijeme perzistira. vrlo brzo zaboravljamo. Interferencija . . Nemogućnost pronalaţenja pohranjene informacije . .nemogućnost pamćenja novih informacija i dogaĎaja tj. percepcije i razmišljanja. strani jezik koji nismo dobro naučili i nismo ga koristili. ali su inače umno zaostale.smanjena mogućnost pamćenja. strukturalna teorija prema kojoj je osnova kratkoročnog pamćenja u reverberacijskim krugovima. Moţe igrati 60 partija šaha simultano bez gledanja pozicija. Jedan od postojećih pristupa je tzv.posljedica su neponavljanja i rijetke upotrebe zapamćenih sadrţaja (npr. kad nenamjerno u svoja sjećanja ubacuju izmišljene podatke.Amnezija (gubitak pamćenja): . prema ovoj teoriji. -Fenomen „već viĎenog― (deja vu). Oba ova oblika bi imala negativan transfer.osobe pamte sve informacije koje percipiraju.P. zasniva na strukturalnim promjenama na ţivčanim stanicama u hipokampusu za koji se smatra da ima odlučujuću ulogu pri učenju i . Fiziološka osnova pamćenja ili učenja Učenje i pamćenje ima svoje fiziološke osnove. postupno gubljenje tragova pamćenja. kako bi nam se otvaralo što više putova do te informacije. Patološke smetnje pamćenja . Trebamo povezivati nove informacije na više načina sa starim znanjem. . nemogućnost stvaranja novog dugoročnog pamćenja. Pod utjecajem iskustva dolazi do promjena u neuronskim krugovima zbog čega se mijenja naš način ponašanja. Retroaktivnu i proaktivnu interferenciju. . Dugoročno pamćenje se. dok postoji i pozitivan transfer npr.

već njihovi meĎusobni omjeri. zadrţava u kratkoročnom pamćenju Prema teoriji o transmiterskim tvarima. obaviti sve vaţne poslove i telefonske razgovore kako ne bismo mislili na njih. grafikone. ne gledati kroz prozor. da se kreativnije krene u čitanje. informacija je pohranjena u pojedinoj ţivčanoj stanici u dugoročnom pamćenju pa se u skladu s tom teorijom istraţuje moţe li pojedini neuron proizvesti novi i specifični protein koji bi omogućio pohranjivanje informacije u pojedinoj stanici putem biokemijskog koda. zahtijevaju aktivnost hipokampusa.. učenje odnosa. Tako neki viši oblici učenja. MeĎu najvaţnije transmiterske tvari koje posreduju stvaranje pamćenja uvrštavaju se acetilkolin i acetilkolinesteraza koja acetilkolin čini neaktivnim. Znači: treba imati čisti stol ( na stolu samo računalo). u komadu). tj. Različiti oblici učenja uključuju različita područja središnjeg ţivčanog sustava. To je područje nuţno za prepoznavanje oblika. tablice i slike.  Za odrţavanje koncentracije dobro je prethodno organizirati graĎu: letimično pregledati čitavo predavanje sa poglavljima. osobinama ličnosti i motivaciji. Te su stanice sposobne selektivno odgovarati na različite vidove podraţaja. ima dostupan pristup informacijama u dugoročnom pamćenju koje je pohranio prije ozljede. epizodičko učenje i opservacijsko učenje. Najbolje je postaviti hipoteze i provjeriti čitajući . Svako je novo učenje na neki način jedinstveno. Analiza boje. promjene svijetlo-tamno. Na pitanje: Kako organizirati učenje da u što kraćem roku i uz što manje muke naučimo što više?‖ nema jednostavnog odgovora i ―recepta‖. te zaključke. a učenje prepoznavanja vidnih podraţaja zasniva se na promjenama u sinaptičkim vezama u temporalnoj kori. postoje neke opće zakonitosti uspješnog učenja i njihovim se uvaţavanjem postiţu dobri rezultati uz manje muke i nepotrebne napetosti nego što je to najčešće slučaj kod učenja. koji uključuju spacijalno učenje. tzv.. koje je u ovom slučaju uvjetovana reakcija na to mjesto. Pritom se kao presudne nisu pokazale apsolutne vrijednosti tih tvari u ţivčanom sustavu. ali imati postavljen cilj . Pojedinac čiji je hipokampus oštećen. ali ne moţe stvarati novo dugoročno pamćenje. npr. stilovima razmišljanja. ne puštati zanimljiv program na radiju. Prema grupi biokemijskih teorija.  Da bi se izbjegli padovi koncentracije treba se povremeno samoispitati korištenjem testova i pitanja za vjeţbanje na računalu da se utvrdi koliko je jaka koncentracija. moguće je već na razini talamusa. već informaciju moţe zadrţati samo dok je ponavlja. Evo sad i nekoliko praktičnih savjeta kako brţe i uz manje napora učiti. MeĎutim. sposobnost učenja je funkcija djelotvornosti provoĎenja ţivčanih impulsa kroz sinapse. znanjima. kao što je to i svatko od nas po svojim sposobnostima. Prepoznavanje jednostavnih podraţaja kao. oblika i kretanja odvija se u strijatnoj kori u okcipitalnom reţnju.  Za vrijeme učenja treba smanjiti mogućnost pada koncentracije. npr. Kako organizirati vlastito učenje  Za praćenje nastave i učenje sa PC računalom dobro je imati stalno mjesto za rad.zadrţavanju informacija. «detektori obiljeţja».pročitati koncentrirano odreĎen broj stranica ili kraće poglavlje ili jedan nastavni sat na računalu koji traje 45 minuta sa vjeţbama za ponavljanje.  Dobro je unaprijed odrediti realan vremenski plan koncentriranog učenja (nikad više od 20 do 30 min. Takvo mjesto poput uvjetovanog podraţaja olakšava početak učenja. Postoje posebne stanice koje su zaduţene za prepoznavanje oblika.

našim ljudima izvorno nije bila kraćenica za ―very important person‖. naći dobre znakove za dosjećanje. naši su ljudi sebi elaboriranim kodiranjem učinili smislenim tako što su to zvali ―veze i poznanstva‖. . kao i o vrsti materijala koji se uči.  Posebno zanimljivu vrstu predočavanja predstavljaju bizarne predodţbe. EZ i sl. koje su jedan od najpopularnijih mnemonika. a dio predstavljaju kombinaciju ova dva načina obrade informacija. Dio mnemotehnika svrstavamo meĎu verbalne. učiniti besmisleno smislenim. Bizarno predočavanje. zadovoljavanje vanjskih motiva nam znatno teţe pada nego zadovoljenje unutarnjih motiva. MMF. Vizualne mnemotehnike. akronimi. Pri tom je dobro prvu temu zamisliti kao izrazito veliku u odnosu na drugu. kuhaju. npr. sve se mnemotehnike temelje na korištenju prethodno dobro. Kod učenja se taj pomak od vanjske k unutarnjoj motivaciji postiţe tako da što više saznamo o graĎi koju učimo. nastale uzimanjem prvog slova riječi – tzv. Kod takvog učenja saznanje novih činjenica postaje ciljem. osim što smanjuje broj cjelina za pamćenje. IBM.  Razviti unutarnju motivaciju (tzv. plutaju u vodokotliću. Npr. tuširaju i sl.predavanje koliko su bile točne (napomena: ovo će biti detaljnije objašnjeno u opisu aktivnog učenja). Naime. Tek onda moţemo učenje učiniti smislenijim i zabavnijim. Kod elaboriranog kodiranja dodaju se informacije i preraĎuju na takav način da budu što bolje zapamćene.  Za pamćenje neobičnih. dio meĎu vizualne. Kad se trebamo dosjetiti neke čestice predočavanjem ―pregledamo‖ stan i dosjećamo se čestica kojih se ţelimo dosjetiti. tj. a ostvarenje cilja zbog kojeg je započeto učenje (npr. nije imala smisao. To je bilo upozorenje da s tom osobom treba ljubazno postupiti kako ne bi bilo negativnih posljedica. Npr. povećava i distinktivnost (različitost) materijala. a što i je cilj izvorne upotrebe akronima VIP. najčešće do automatizma. Npr. tj. svi znamo kratice tipa CIA. englesku kraćenicu za vrlo vaţnu osobu – VIP. viša kvalifikacija) nije više jedini i najznačajniji motiv. To je jedina mnemotehnika gdje smanjujemo broj informacija u nastojanju da dobijemo jednu lako pamtljivu cjelinu. kako ne bi došlo do brkanja redoslijeda tema unutar para. kad radimo samo zbog plaće znatno nam je teţe poći na posao nego kad nas posao veseli i zbog unutarnjih razloga . potpuno novih ili vaţnih dijelova graĎe treba se koristiti različitim vrstama mnemotehnika. Kapacitet pamćenja u korištenju metode mjesta moţe se udvostručiti na taj način da se na pojedino mjesto smješta par tema umjesto samo jedne. intrinzičnu motivaciju) za učenje zadane graĎe.  Odavno je poznato da unošenje rime i ritma u materijal koji treba zapamtiti znatno olakšava učenje. stranu riječ i njezino značenje). U biti. hlade. MeĎu najpoznatije verbalne mnemotehnike spadaju:  Skraćivanje. čini ga što različitijim od uobičajenog materijala za pamćenje. naučenog materijala. a odabir odreĎene vrste mnemotehnike ovisi o individualnim sklonostima i vještinama u korištenju mnemotehnika. Općenito mnemotehnikama nastojimo povezati nepovezivo (npr. a time i otpornijim na interferenciju. vlastiti stan i zatim zamislimo stvari koje ţelimo zapamtiti na odreĎenim mjestima sobe kako se njišu.jer je nam zanimljiv i u njemu smo dobri i sl.  Metodu mjesta koristimo na slijedeći način: vizualno si predočimo neki dobro poznati prostor.

) ili po čemu su značajni ti gradovi. koju ţelimo naučiti. lizzard – gušter. lizati. utvrdi asocijacija s nekom riječi na vlastitom jeziku. Pokazala se i vrlo korisnom za učenje imena glavnih gradova (dakle uparivanje gradova i drţava i sl. koja zvuči što sličnije stranoj riječi ili nekom njenom istaknutom dijelu (i/ili otografskoj sličnosti u slučaju jezika. ključna riječ moţe biti npr. Npr. . zatim učenik stvara interaktivnu predodţbu koja povezuje ključnu riječ sa stranom riječi koju ţelimo naučiti. ―Ključni‖ faktor uspjeha ove metode je elaboracija materijala koja je znatno veća nego u slučaju tzv. ako treba naučiti englesku riječ ―lizzard‖ (gušter). nepoznatih riječi vlastitog jezika. 2. gušter liţe veliki šareni sladoled. Npr. zatim za povezivanje imena čuvenih osoba i njihovog značaja ili područja djelovanja i sl. lizzard – gušter itd. te stoga prijeti velika opasnost od brkanja i interferencije. kad je puno novih riječi.prvo se za stranu riječ. Ova mnemotehnika je osobito vaţna u početku učenja stranog jezika. Postupak uključuje dva koraka: 1.). Osniva se na korištenju rime ili zvučnosti u kombinaciji sa što ţivljim i bizarnijim predočavanjem. a koristi u prvom redu pri učenju stranih jezika. Metoda ključnih riječi spada u mješovite mnemotehnike. mehaničkog učenja (poznatijeg pod nazivom ―bubanje‖) parova riječi (lizzard – gušter. gdje se ne govori kao što se piše). Ta akustički slična poznata riječ je ključna riječ. Mnemotehniku ključnih riječi moţemo uspješno koristiti i za usvajanje novih.

misaoni procesi su simbolički procesi. Dva su obiljeţja zajednička svim ovom varijetetima mišljenja. Prvo.banalne asocijacije). što nije moguće bez mišljenja. Jer. a to znači da te ţivotinje uče i pamte. kao npr. primjerice. . Kao što je rečeno.Mišljenje Kompleksan psihički proces koji se odvija na većem broju razina. (npr. dakle osjetima. i koji još uvijek nismo sposobni u potpunosti rastumačiti... simbola. (npr. na pamet nam padaju različite misli i to se naziva divergentnim mišljenjem. plava. ili zamišljati. 000 kilometara). mišljenje je zapravo uvijek rješavanje nekih problema koji mogu biti posve jednostavni. često različit. Drugo.manji stupanj uvjerenja. Lefton kaţe da mi ―obično ne mislimo o mišljenju‖. Spreman sam se kladiti o svoj život da je npr. to se naziva konvergentnim mišljenjem. a s dominacijom kognitivne psihologije. zakon suprotnosti (bijelo-crno. Budući da stalno nešto doţivljavamo. kao rješavanje problema ili donošenje odluke. pojmova. 3. . U vrijeme dominacije biheviorizma mišljenje je bilo potiskivano. sve to znači misliti. i mnoge ţivotinje ―misle‖. slikama fantazije. po kojoj se čovjek najviše razlikuje od ţivotinja. ponovno je vraćeno u središte istraţivanja. Takav asocijacionistički pristup zasniva se na pretpostavci da se mišljenje odvija na zakonima asocijacije: 1. Ipak. riječima. Prije 100 godina psiholozi su smatrali da se mišljenje sastoji samo u povezivanju naših predodţbi. točno da sada čitam). U širem smislu. glava. Iako dakako. obiljeţava ih upotreba simbola koji predstavljaju objekte i dogaĎaje. do logičkog rezoniranja i stvaralačkog mišljenja. Ako je namjerno i usmjereno. zakon sličnosti (slava asocira na. stalno nešto odlučujemo ili rješavamo neke probleme. Ako je nenamjerno. Zapravo stalno mislimo a da toga nismo ni svjesni. ako su izraţene u obliku neke konstatacije ili tvrdnje. zapravo stalno mislimo i ―manipuliramo‖ svojim predodţbama. uvijek su povezane s odreĎenim stupnjem uvjerenja. naše misli. toplo-hladno. implicitni procesi koji se ne mogu neposredno opaţati. ili vjerovati. mislima. a to posebno vrijedi za mišljenje. misaoni procesi su prikriveni. (A dokaz da misle je npr.). 2. percepcijama. predodţbi. zakon dodira ili kontiguiteta (prilikom nekog podraţaja ili situacije se sjetimo onoga što je tim podraţajem ili situacijom bilo u vezi. pamćenjima.  Misli konstatacije – prisutan je najviši stupanj uvjerenja.. prema tome odakle smo tu informaciju naučili i koliko vjerujemo autoru te informacije. sjećanjima. pojmovima. sudovima. razina toga mišljenja na znatno je niţem nivou. nismo ni svjesni svih psihičkih procesa. to da ih se moţe dresirati uz pomoć operantnog uvjetovanja. 3. netko nam sliči na nekog slavnog.. Mišljenje se sastoji u namjernom ili nenamjernom manipuliranju različitim kognitivnim doţivljajima. uključuje svaki kognitivni proces obrade ideja. Opseg Zemlje iznosi oko 40.  Misli znanja . Mnogi psiholozi smatraju da je mišljenje upravo ona karakteristika. Konstatacija da ovoga časa percipiram pred sobom knjigu. odnosno vremenskom ili prostornom dodiru). pa sve do ―pravog‖ i napornog mišljenja kod donošenja teške odluke ili rješavanja kompleksnog problema. nešto konstatirati. slika. Već prema tome o kakvoj se situaciji radi.

ili ―Vidio sam jednu mačku‖.  Misli vjerovanja predstavljaju zamisli s visokim stupnjem uvjerenja. Postoje 2 bitna procesa u stvaranju pojmova: 1. a pojam je simbol koji generalizira osnovne karakteristike naših simbola. ―mačka‖. pa to obraĎujemo kao i druge primjere istog pojma. Čovjek je razvojem od djetinjstva do zrelosti spontano i uz pomoć odgoja stvorio neke alate i tehnike kojima se koristi kod mišljenja. Generaliziranja (poopćavanje) ustanovljenih bitnih karakteristika na sve druge pojave koje su srodne s prethodnima. ―grad‖. koji nisu potpuno jasni. Opisani proces stvaranja pojmova je zapravo testiranje hipoteze. Ako su premise istinite i zaključak je istinit. oni su mentalni okvir za kategorizaciju različitih stvari. Formalnu logiku ne zanima istinitost premisa. . nego na jednu skupnu kategoriju kojoj taj objekt pripada. kao i da lakše razumijemo zamršeni svijet u kojem se nalazimo. Pojmovi su zapravo glavni sadrţaj mišljenja. Apstrahiranja nebitnih i ustanovljavanja bitnih obiljeţja srodnih pojava i 2. pravda. Silogizmi se uvijek sastoje od 2 prethodne tvrdnje (premise) i zaključka koji iz tih tvrdnji proizlazi. te koje mu omogućuju lakše dolaţenje do cilja. MeĎu alatima najpoznatiji su simboli i pojmovi. Pojmovi su proizvod misaonih procesa. odnosi se na odreĎenu stvar. sreća. Takav proces vrijedi za stvaranje logičkih pojmova. Uz pomoć pojmova mi shvaćamo da nešto pripada odreĎenoj kategoriji. kaţemo: ―Volim ţivotinje‖. već na jednu skupinu kategorija kojoj ta riječ pripada. Možda ću sutra otići do prijatelja). npr. Baš iz tog razloga dolazi do razlika u stavovima. pošten. jer nisu sasvim definirani. a najpoznatiji primjer izvlačenja zaključaka su silogizmi tzv. Simbol je uvijek specifičan. pojmovima organiziramo i sistematiziramo stvari. Bez upotrebe pojmova morali bismo posjedovati neizmjeran broj riječi koje bi uvijek morale označavati neku odreĎenu situaciju ili objekt. Ne odnose se na neki konkretni objekt ili situaciju. Ako npr. Simbol je misaona zamjena za neki konkretni predmet ili situaciju. saţimlje (generalizira) tipične karakteristike simbola. koji moraju biti posve jasni i nedvosmisleni. pojmovi jer se ne odnose na neki konkretni objekt ili situaciju. Jer. No u svakodnevnom ţivotu mi stvaramo prirodne pojmove. njima stvaramo neke kategorije koje nam omogućavaju mišljenje na višim razinama od čistih asocijacija vidnog ili nekog drugog oblika. jer ljudi takve pojmove percipiraju na različit način zato što ne posjeduju identične pojmove o predmetu diskusije. Pojmovi zapravo predstavljaju način grupiranja i klasificiranja informacija. odnosno rješenja problema i donošenja odluke. onda su riječi ―ţivotinje‖. Pojam je produkt daljnje obrade. Pri mišljenju viših razina nego što je mišljenje na nivou čistih asocijacija (a to je rješavanje problema i donošenje odluke) mi izvaličimo zaključke iz nekih pretpostavki. primjeri ―formalne logike‖. ali i uvjet za uspješno mišljenje. ili: ―U gradu je uvijek dosta jak promet‖. ljude i dogaĎaje. odnosno. Riječi kojima govorimo su simboli za konkretne stvari ili situacije. Misli zamišljanja obično imaju nizak stupanj uvjerenja (npr. Vaţnost pojmova za čovjeka je u tome što nam oni omogućavaju da mislimo o svijetu oko sebe i u sebi. ―promet‖. nego samo slaganje premisa sa zaključkom. ili odreĎeno pojmu.

ptice su muhe U svakodnevnom se ţivotu često sluţimo premisama koje nisu točne ili nisu dovoljno točne. onda biste moţda mjesecima pokušavali pronaći sve kombinacije. pa to za posljedicu ima zaključak koji nije istinit iako je formalno logički ispravan. • Neki je student iz iskustva naučio da moţe uspješno poloţiti ispit i bez učenja iz udţbenika jer je on uvijek savjesno pravio bilješke na profesorovu predavanju. onda primjena tog pouka garantira točno izračunavanje bilo koje od kateta.).Svi ljudi su smrtni Ivan je čovjek Dakle. Ipak se rijetko sluţimo metodama koje garantiraju uspjeh.. heurisko–pronalazim) . jer je pronalaţenje takvih metoda često teţak i dugotrajan postupak. a mi vjerujemo da jesu. 628. Na primjer. ―korak po korak‖ metoda u nekim tiskanim uputama za korištenje nekog ureĎaja garantira konačan uspješan ishod. donošenju odluka. Ivan je smrtan Svi ljudi su dobri Zločinac je čovjek Dakle. u prepunom tramvaju).problem je što zapravo svaki slučaj ima jednaku vjerojatnost pojavljivanja i . tj. ili hipotenuze pravokutnog trokuta. tj.naučili smo da će se vjerojatno dogoditi stvari koje su češće i tipičnije. zamislite koliko biste se namučili da razmišljanjem riješite. pa stoga u doba zaraze izbjegavamo takve situacije. Stoga on i na idući ispit ide samo na osnovi svojih biljeţaka. zaključujemo da ih je bilo više nego neugodnih . (Napomena: formula galsi 10!. Primjeri nekih pravila: • Budući da se u velikom broju nogometnih utakmica pokazalo da je loša obrana bila uzrok neuspjehu. • princip reprezentativnosti .. Ako ne znate statističku formulu koja taj problem rješava vrlo brzo. i ustanovili da ih ima 3.ako se moţemo sjetiti mnogo ugodnih ljetovanja. Heuristici (grč. Ili. Npr. Zato se i naši zaključci u raspravi uvijek razlikuju. trener neke momčadi daje veliku vaţnost sastavu obrane svoje momčadi • Iskustvo nas je poučilo da u doba gripe ne valja ići na mjesta gdje se mnogo ljudi nalazi u bliskom kontaktu (npr.) Zato se sluţimo pravilima za koja smo tijekom ţivotnog iskustva spoznali da nas najčešće dovode do uspjeha. Tri najvaţnija heuristika (principa) su: • princip raspoloživosti .problem je što smo moţda neugodna potisnuli. ako poznajemo formulu Pitagorina poučka. deset faktorijel. stvaranju stavova itd.pomagala i tehnike koje najčešće koristimo pri rješavanju problema. zločinac je dobar Sve muhe lete Ptice lete Dakle.800. Pomagalo koje uvijek dovodi do rješenja problema je algoritam (korak po korak metoda u nekim uputama. Neka od ovih pomagala nemaju uvijek uspješan ishod. recimo problem ― u koliko se različitih kombinacija mogu poredati brojevi 1-10?‖. Pogreške mogu nastati i zato što se sluţimo pomagalima u mišljenju i zaključivanju. a to znači 10x9x8x7x6x5x4x3x2x1. stavljanje ureĎaja u upotrebu.

pročitate ih najprije svih 30.0156. b ili c. bez mnogo razmišljanja kaţite je li u popisu bilo više muškaraca ili ţena. Pogriješili ste zbog principa reprezentativnosti. Ako 6 puta bacate novčić u zrak. Evo kako: budući da meĎu navedenim ţenama nalazi više poznatih imena nego što se nalazi meĎu muškarcima. ali napisan u obrnutom smjeru: 1x2x3x4x5x6x7x8 . Nakon što se pročitali svih 30 imena.Vjerojatnost svakog od ishoda iznosti P=0. tj. to je i zapamćeno više ţena. a na pogrešku ih je naveo upravo ―princip raspoloţivosti‖. G = "glava"). Navedeno je 30 osoba iz javnog ţivota današnjice ili prošlih vremena.početne informacije mogu imati djelovanje na mišljenje koje slijedi iza toga. Krivo! Svaki od ova tri ishoda ima jednaku vjerojatnost. pomiješano i G i P. Ako ste kao odgovor rekli da je najvjerojatniji ishod a.• princip usidravanja . Ella Fitzgerald Maria Callas Joţa Horvat Andrija Štampar Gustav Mahler Greta Garbo Đuro Sudeta Ena Begović Josip Gostić Dora Pejačević Dragutin Kolak Ivana Brlić-Maţuranić Vesna Pusić Amand Aliger Francis Crick Elisabeth Taylor Paul Dukas Dubravko Dujšin Margaret Thacher Maria Curie August Cilić Zlatko Šulentić Francoise Sagan Gabi Novak Savka Dabčević-Kučar Dragutin Ibler Vesna Parun Erica Jong Janko Leskovar Aleksandar Glazunov Vrlo česta pogreška kod pokusa ove vrste sastoji se u tome da ispitanici kaţu da je bilo više ţena (iako je pripadnika svakog spola bilo točno 15). Jedna skupina ispitanika je dobila zadatak da u roku 5 s pribliţno procijeni koliko iznosi rezultat umnoška brojeva: 8x7x6x5x4x3x2x1 A druga skupina je dobila isti zadatak. svaki od ishoda prosječno bi se dogdio oko 156 puta. što mislite koji je od tri dolje predloţena redoslijeda ( ishoda) najvjerojatniji? (P = "pismo". Iz iskustva znamo da kod bacanja novčića ―pismo‖ i ―glava‖ imaju jednaku vjerojatnost. dakle na 10 tisuća pokušaja bacanja jednog novčića 6 puta. pa se zaista dogaĎa da kod 6 bacanja najčešće nalazimo manje ili više zastupljena oba ishoda. a to čovjeka navede na uvjerenje da ih je bilo više.

jer pritisak vremenskog ograničenja ometa uspješno rasuĎivanje. kojima se uspješno sluţi komunikaciji sa svojim trenerima. Govor je priopćavanje misli i osjećaja pomoću simbola (nešto što reprezentira neki drugi objekt. Semantika se odnosi na činjenicu da odreĎeni zvukovi (ili znakovi) ili govor imaju značenje. u situacijama opasnosti. kao i komunikaciju meĎu generacijama. Umnoţak iznosi 40. • Prije samog traţenja rješenja temeljito razmotrite sve postojeće okolnosti i ciljeve koje ţelite postići rješenjem problema. dogaĎaj ili ideju) poredanih u skladu s pravilima gramatike. upotreba različitih signala itd. Dugo se smatralo da kod ţivotinja ne postoji govor jer su njihovi ―signali‖ npr. Mišljenje i govor su čvrsto meĎusobno povezani da neki psiholozi mišljenje nazivaju „govorom našeg razuma―. nije namjerno). U govor spadaju i sve vrste pisama. Neograničena kreativnost odnosi se na mogućnost kombiniranja riječi u originalne rečenice. a za drugi zadatak 512. dogaĎaje ili ideje. neograničena kreativnost i mogućnost premještanja. • Koristite sve usvojene tehnike rješavanja problema: verbalne.320 Savjeti za uspješnije mišljenje: • Izbjegavajte vremenski tjesnac za rješavanje odreĎenog problema. vizualne. odloţite rješenje na neko vrijem i bavite se drugim stvarima. Stajalište teorija učenja tvrde da se govor razvija u skladu sa zakonima učenja. i te signale moţe kombinirati u kratke rečenice. matematičke i sl. pa sliči drugim oblicima naučenog ponašanja. U razvoju govora. instinktivni. na nove generacije. Govor omogućuje jednoj osobi da svoja znanja priopći drugoj. • Razmotrite problem iz nekog sasvim drugog kuta.Prosječna procjena za prvi zadatak iznosila je 2. Premještanje je mogućnost priopćavanja informacija o dogaĎajima i objektima iz nekog drugog vremena i prostora. Uključuje sve načine sporazumijevanja. • Ako nakon svega ne nazirete rješenje.250. Govor Govor je sustav znakova koji služi za namjerno sporazumijevanje. To je osobina govora u kojem se riječi koriste kao simboli za objekte. kao i mnogim drugim područjima psihologije. • Uţivite se u suprotno gledište i situaciju s druge strane. i ţivotinje se tim signalima javljaju bez obzira na to ima li to ili nema u konkretnoj situaciji smisla (dakle. proučavamo interakciju izmeĎu naslijeĎa (prirode) i okoline (odgoja). Obično se pozivaju na pojmove oponašanja i potkrepljenja. uz manje promjene. Pravi govor se razlikuje od sustava komuniciranja niţih ţivotinja po obiljeţjima kao što su semantika. Ispitivanja na majmunima pokazuju da mlada čimpanza nakon četiri godine treninga moţe naučiti više od 130 signala (gestovni govor gluhih). • Odvojite svoje emocionalne argumente od racionalnih. gestovni govor gluhih kao i svi drugi oblici gestovnog i mimičkog sporazumijevanja. Teorije razvoja govora: Milijuni djece naučili su jezike kojima su govorili njihovi roditelji i prenijeli ih. . Teorije razvoja govora bave se pitanjem kako su u tome uspjeli.

godine dijete će naučiti bilo koji jezik! “Govor tijela” i neverbalna komunikacija Dobro nam je poznato iz svakodnevnog ţivota da često i bez verbalnog.. Sicilijanski NovoroĎena siročad odgajana u okolini u kojoj se nije govorilo. pronaĎena su u vučjoj jazbini u Bengalu 1920. posebno izraz očiju). do 4. Još uvijek prevladava mišljenje da se radi o jedinstvenoj sposobnosti. godine. hranile se sirovim mesom. u javnosti. Amala i Kamala. dodirivanje sugovornika (zagrljaj i sl. Jednostavno rečeno. bolje razumijemo.. bez uporabe riječi) uspijevamo razumjeti što netko govori nama ili nekom drugom:  ton ili glasnoća izgovaranja pojedinih slogova ili nekih riječi bez smisla.Nativistička stajališta o razvoju govora smatra da uroĎeni ili nasljedni čimbenici navode djecu da obraćaju paţnju i stječu govor na odreĎene načine. pismenog ili nekog drugog dogovorenog „signalnog― govora (tj. Amala je ubrzo umrla. jer nepobitna je činjenica da osobu koju promatramo i koja za vrijeme govora koristi takve pokrete. prevladava mišljenje da ako je netko ―inteligentan‖.st. ili se sastoji od više različitih sposobnosti. Naše prve dojmove o nekome stvaramo upravo na temelju neverbalnih znakova koje ta osoba emitira.najviši oblik mišljenja koji sluţi snalaţenju u različitim i do sada nepoznatim situacijama. i da oni prestaju funkcionirati nakon što je dijete dostiglo odreĎenu starost. a ostali ih primjećuju. Djevojčice su hodale četveronoške.  meĎusobna udaljenost meĎu sugovornicima.5 godišnjeg djeteta. Za stjecanje govora vaţna je ne samo pogodna ljudska okolina u kojoj se govori. Neverbalna komunikacija moţe biti namjerna ili nenamjerna. Psiholingvistička teorija ima stajalište da učenje govora uključuje interakciju izmeĎu utjecaja okoline i uroĎene sklonosti za stjecanje govora. već i neki nasljedni čimbenici koji su preduvjet da bi se govor mogao naučiti! U kritičnoj dobi od 1.) itd. MeĎu brojnim neverbalnim komunikacijama „govor tijela― (gestikulacija. pa donekle i meĎu psiholozima. germanski car Fridrih II. a Kamala je sa 16 godina bila na razini 3. Treba reći da zapravo govorne komunikacije meĎu ljudima i nema bez popratne neverbalne komunikacije.  dodirivanje dijelova odjeće sugovornika. a netko tko nije inteligentan.  mimika (izraz lica. stav tijela. Takva djeca više i ne mogu naučiti govoriti. od dvije i osam godina. jer su rane godine u kojima dijete neshvatljivo uspješno usvaja govor već prošle. Već gotovo stotinu godina stručnjaci raspravljaju o tome je li inteligencija opća (generalna) sposobnost. Društveno su vaţnije nenamjerne poruke kojih nismo ni svjesni. Postoje podaci o djeci koju su podigle ţivotinje Jedan od najbolje dokumentiranih slučajeva odnosi se na ―vučiju djecu od Midnapora‖. Inteligencija Inteligencija je pametno. ―znak V‖ kaţiprstom i srednjim prstom ruke (što saopćava poruku ―pobijediti ću‖). onda nije inteligenatn u rješavanju svih . pogled i sl. zavijale kao vukovi i nisu se sluţile nikakvim oblikom govora. koja se očituje u svim čovjekovim reakcijama u kojima mora rješavati neki zadatak. Chomski je utvrdio da u mozgu postoje centri za učenje govora.) predstavlja jedan od najvaţnijih dijelova. Namjerne geste. Je li govor nešto što će se kod djeteta razviti ―samo od sebe‖ ili je za to potrebna ljudska okolina u kojoj se govori? 13. Ţene su osjetljivije i sposobnije za „čitanje― nenamjernih neverbalnih poruka nego što su to muškarci. Najčešća definicijaInteligencija predstavlja sposobnost rješavanja novih problema. bistro i uspješno mišljenje. tjelesni poloţaji ili neki sitni pokreti su npr. onda je inteligentan uglavnom u svim problemnim situacijama.  kretnje i gestikuliranje rukama. Rezultat – nisu naučila govoriti nikakvim jezikom.

Zadnjih dvadesetak godina javljaju se novi autori. dolazi do izraţaja u zadacima koji zahtijevaju znanje. Taj stav odgovara mišljenju prvog čovjeka koji se ozbiljno bavio pitanjem inteligencije.  kristaliziranu inteligenciju (korištenje postojećeg nagomilanog znanja) – strukturira se pod utjecajem obrazovanja i kulture.)  matematičko-logička inteligencija (vještina u logičkom i matematičkom rezoniranju)  prostorna inteligencija (uspješan rad s prostornim informacijama i dizajnom. Stoga je moguće da je netko značajno iznadprosječan u jednoj. što je godinama bilo dokazivano i rezultatima poznatih testova ineligencije. i 18. npr. a posebno se o njoj govori meĎu psiholozima koji se bave starim ljudima. većina naših poznatih testova . a da ostale funkcioniraju. ali da kristalizirana ne opada. koji tvrde da postoji nekoliko vrsta inteligencije. sposobnost komponiranja i sl. ―longitudinalnom‖ nacrtu pokazalo se da fluidna inteligencija u nekim faktorima u starosti donekle opada. Razvija se do adolescencije i doseţe svoj maksimum otprilike izmeĎu 14. a to je engleski psiholog Spearman. najčešće je uspješan i u rješavanju drugih vrsta problema Inteligencija je za njega generalni faktor . a ljudi koji su u nekim područjima talentirani ne doţivljavaju problem kod rješavanja zadataka iz tog područja. koja se provode ispravnom. Inteligencija je sposobnost rješavanja problema i oblikovanja proizvoda koji su vaţni u odreĎenom kulturalnom obiljeţju ili zajednici. Gardner je predloţio 8 različitih tipova inteligencije:  lingvistička inteligencija (uspješno baratanje govorom)  glazbena inteligencija (uspješno savladavanje glazbenih zakonitosti.  prirodoslovna inteligencija (vještina baratanja pojmovima flore i faune) Ovih 8 vrsta inteligencije po Gardnerovu mišljenju su meĎusobno posve nezavisne.kinestetička inteligencija (tjelesna spretnost. Zašto su nekim narodima standardni testovi inteligencije besmisleni: Treba je promatrati u kontekstu kulture. i to inteligencijom starih ljudi.faktor G. opću informiranost i kognitivne vještine.problema na koje nailazi. nego u nekim faktorima čak i raste. a posve prosječan ili čak očito ispodprosječan u nekoj od preostalih vrsta inteligencije. u sportu. Razvija se tijekom čitavog ţivota. godine ţivota. Opće je uvjerenje da se u starosti inteligencija počinje vidljivo smanjivati. dvije ili više vrsta. No ta svojstva predstavljaju talente. kao i u primjerima idiot-savanata i čuda od djeteta. tj. pa čak i natprosječno. i rješavanja novih problema) – strukturira se pod utjecajem dispozicijskih faktora. kojom je pokazao da u rješavanju problema različite vrste zaista postoji visok stupanj slaganja: netko tko dobro rješava jednu vrstu problema. Jedna komponenta moţe biti oštećena ili uništena. Glavne argumente Gardner nalazi u primjerima osoba s oštećenjem mozga. Ta Cattelova podjela zadrţala se u suvremenoj psihologijskoj literaturi . U novijim istraţivanjima. a ne sposobnošću. Inteligenciju treba shvaćati procesom. Za nekog Eskima ili crnca koji ne ţive u zapadnoj kulturi. dolazi do izraţaja u zadacima koji zahtijevaju razumijevanje simboličkih odnosa i kreativno rješavanje problema. plesu)  interpersonalna inteligencija (uspješno komuniciranje s ljudima)  intrapersonalna inteligencija (razumijevanje samog sebe i svojih sposobnosti). pa ga ni ne rješavaju. snalaţenje u prostoru)  tjelesno. Spearman je proučavao inteligenciju metodom faktorske analize. Catell navodi 2 različite vrste:  fluidnu inteligenciju (sposobnost stjeanja novih znanja i spoznaja.

inteligencije predstavljati nerazumljiv materijal koji je za njih besmislen. Ţivotni problemi koje oni rješavaju nisu uopće slični zadacima koje mi rješavamo kao što je recimo ovaj, a sastoji se u tome da iz niza riječi treba izbaciti onu koja u taj niz ne spada: lirska pjesma, roman, dramski tekst, kazališni zastor, esej, ep. No taj će čovjek popraviti svoj čamac ili nastambu mnogo spretnije nego što bi to ijedan bijelac učinio. Na toj činjenii osniva se već dugogodišnja kritika uperena protiv tvrdnji američkih psihologa da je inteligencija crne rase niţa od inteligencije bijelaca. Kritika, naime, kaţe da ti ljudi crne rase potječu iz posve drugačije kulturne sredine, pa prema tome posjeduju i manje ili više drugačije faktore kojima rješavaju zadatke. A zadake svih danas poznatih testova sastavljali su bijelci, koji pripadaju tzv. ―zapadnoj kulturi‖. Zbog tih nedostataka testova inteligencije psiholozi su nastojali sastaviti testove tako da na rezultat testa nema utjecaj kultura u kojoj se dijete ili čovjek nalazi. Nazvani su - testovi neovisni o kulturi (culture-free tests). Korisnost ovih testova toliko je puta potvrĎena, prilikom selekcije kandidata za odreĎene poslove, ili učenika za neke škole, da to nije više ni potrebno dokazivati. Mjerenje inteligencije 1905. Alfred Binet je konstruirao I. test za ispitivanje inteligencije koji daje jedan opći rezultat, koji je nazvao mentalna dob (M.D.). Dijete čija je M.D. 6, na intelektualnoj je razini prosječnog šestogodišnjeg djeteta. 1912. njemački psiholog Wilhelm Stern je predloţio upotrebu kvocijenta inteligencije (K.I.) kojeg je računao pomoću formule: K.I. = mentalna dob (M.D.) X 100 kronološka dob (K.D.) KI od 100 znači normalnu (prosječnu) inteligenciju, vrijednosti ispod 100 ukazuju na zaostatak, a iznad 100 na višu inteligenciju od prosjeka. Kvocijent inteligencije: • Ispod 70 – mentalna zaostalost, 3% populacije • od 90 do 110 – ―normalna‖ prosječna inteligencija, 45% populacije nalazi se u tom rasponu. • Iznad 140 – visoka nadarenost, 1% populacije “Faze” inteligentne reakcije: Osnovni uvjet za rješavanje nekog problema su tri faze: 1. Razumijevanje 2. Invencija 3. Kritika Bez razumijevanja nekog problema nema uopće mogućnosti da se taj problem riješi. Uvjet bez kojeg se ne moţe!! • Riješite zadatak: a) 1 5 9 13 __ __ b) Niz navedenih riječi nastavite jednom riječju koja nastavlja započetu zakonitost. uš, pas, buha, zmija, štakor, komarac, __________, pijavica, krpelj, papigica, malarija, krv, kanarinac, pčela. Rješenje a) 17 i 21; b) pijavica

Genetski utjecaji na inteligenciju Istraţivanja genetskih utjecaja na razvoj ljudske inteligencije koriste strategije ispitivanja roĎaka, jedno- i dvojajčanih blizanaca i posvojene djece. Kvocijenti inteligencije jednojajčanih blizanaca sličniji su od K.I. bilo kojih drugih parova, čak i kad su blizanci odvojeno odgajani. Korelacije (povezanost) K.I. dvojajčanih blizanaca, braće i sestara, te roditelja i djece su umjerene visine, dok su korelacije izmeĎu djece i adoptivnih roditelja te izmeĎu bratića i sestrični niske. Oko polovina varijacija u kvocijentima inteligencije moţe se pripisati naslijeĎu. Tvrdnja znači da se oko 50 % razlika izmeĎu vašeg K.I. i drugih ljudi moţe protumačiti genetskim faktorima. Utjecaji okoline na inteligenciju: Istraţivanja usvojene djece koja su u Minnesoti proveli Scarr i Weinberg upućuje na genetske utjecaje na inteligenciju ali i na ulogu okoline.Afroamerička djeca, koju su tijekom prve godine ţivota usvojili bijelci čije je obrazovanje, a i prihodi, bili iznad prosjeka, postigla su za 15 do 25 jedinica više kvocijente inteligencije od afroameričke djece koju su odgajali njihovi biološki roditelji. Brojni psiholozi smatraju da nasljeĎe i okolina interakcijski djeluju na inteligenciju. Kvocijent inteligencije odraţava kompleksnu interakciju naslijeĎa, ranih dječjih iskustava, sociokulturalnih čimbenika i očekivanja, pa čak i atmosferu u kojoj se primjenjuju testovi inteligencije. Razlike izmeĎu žena i muškaraca u kognitivnim procesima Postoje povijesni i kulturalni razlozi da ţene i muškarci donekle različito misle, osjećaju i ponašaju se. Suvremena istraţivanja pokazuju da ipak uzroci različitih ponašanja izmeĎu ţena i muškaraca mogu leţati i u samoj strukturi mozga. Razlikuju se u veličini, strukturi, registriranju slabijih podraţaja kao i reagiranju na njih. Mozak ţene, kao i tijelo, je 10 do 15 % manji nego u muškaraca. Kad mozak muškarca radi, onda su aktivne samo ţivčane stanice u odreĎenom području mozga, dok kod ţene pri svakoj aktivnosti nervne stanice su aktivne na području cijelog mozga. Posljedica toga je ta, da ţenski mozak moţe brţe spoznati odreĎene veze, koje muški mozak ne zamjećuje tako brzo. Ovu ţensku moć neki nazivaju emocionalnom inteligencijom, a neki intuicijom. Muški mozak raspolaţe sa sposobnošću veće koncentracije. Ţenska djeca općenito ranije nauče govoriti i brţe čitati nego muška djeca. Neka istraţivanja pokazuju da ţene imaju bolje pamćenje, te da ţenski mozak sporije stari od muškog. Emocionalna inteligencija Emocionalna inteligencija predstavlja sklop više sposobnosti — sposobnost samorazumjevanja, samokontrole, samouvjerenosti i sposobnost empatije. Emocionalna inteligencija nije suprotna, već samo različita, komplementarna sposobnost u odnosu na racionalnu inteligenciju. SPOSOBNOSTI EI A) sposobnosti preciznog uočavanja, procjene i izraţavanja emocija; B) sposobnost uviĎanja i generiranja emocija koje olakšavaju mišljenje; C) sposobnosti razumijevanja emocija i emocionalnih spoznaja; D) sposobnost regulacije emocija u svrhu promocije emocionalnog i intelektualnog razvoja (Mayer & Salovey, 1997)

Model četiri grane emocionalne inteligencije:

Grana 1: Percepcija i izraţavanje emocija  Sposobnost identificiranja vlastitih emocija  Sposobnost identificiranja emocija kod drugih ljudi i pojava  Sposobnost točnog izraţavanja emocija Koliko je svaka od navedenih emocija prisutna na slici? Malo Puno 1. Tuga 1 2 3 4 5 2. Strah 1 2 3 4 5 3. Ugoda 1 2 3 4 5

Grana 2: Korištenje emocija kao pomoći u mišljenju • Emocije odreĎuju prioritete u mišljenju • Emocije su dostupne kao pomoć u prosuĎivanju • Promjene raspoloţenja mijenjaju točku gledanja. Grana 3: Razumijevanje i analiziranje emocija • Imenovanje emocija • Razumijevanje emocija i odnosa • Razumijevanje sloţenih emocija • Razumijevanje prijelaza izmeĎu emocija. Koje emocije u kombinaciji čine ―prezir‖? A. Ljutnja i strah B. Strah i dosaĎivanje C. Ljutnja i gaĎenje D. GaĎenje i radost

Moţete li jasno izraziti svoje osjećaje u najjednostavnijoj rečenici – „Osjećam…―? 2 .Grana 4: Reflektivno upravljanje emocijama • Biti otvoren osjećajima • Reflektivno uţivljavanje i distanciranje od osjećaja • Upravljanje vlastitim emocijama i regulacija emocija u drugih.Jeste li sposobni zaboraviti pogreške i ostaviti iza sebe ono za čim ţalite? 7 . Vi? . TEST EMOCIONALNE INTELIGENCIJE – EQ Iskreno odgovorite na sljedećih 10 pitanja sa da ili ne.Moţete li prepoznati zbog čega se osjećate tako kako se osjećate? 5 .Moţete li prepoznati različite osjećaje? 3 .Jeste li zadovoljni sa svojim postignućima? 8 .Jeste li emotivno neovisni o drugima? 4 .Misle li drugi kako imate visoko mišljenje o sebi? 10 .Iskorištavate li svoje potencijale? 9 .Moţete li uvijek kontrolirati svoje ponašanje? 6 .Prihvaćate li sebe takvima kakvi jeste? Emocionalno inteligentni ljudi će odgovoriti s „DA― na 8 do 10 pitanja. 1 .

.). Nagon je stanje pobuĎenosti organizma vezano uz neku potrebu. zaključana vrata. nagoni i poticaji su pojmovi koji su meĎusobno usko povezani s motivima. Na području osobnih barijera postoji još jedna skupina zapreka koje nam onemogućuju doći do ţeljenog cilja. Poticaj je neki predmet. a to su tzv. Potrebe. najčešće zog nekih svojih tjelesnih ili psihički karakteristika ili nedostataka. Motivacijski ciklus Mnogi motivi pojavljuju se u ciklusima. . Tri su osnovne vrste unutarnjih konflikata: 1. Taj se konflikt naziva konflikt dvostrukog odbijanja. pa se ne moţe odlučiti koji od njih da ipak prihvati (kad već mora prihvatiti jedan od njih). Nestašica hrane dovest će do nagona gladi. i cilja. Sve dok nismo odlučili.Motivacija je zajednički pojam za sve unutarnje faktore koji konsolidiraju intelektualnu i fizičku energiju.Motivacija. emocije i ličnost Psihologija motivacije bavi se tumačenjem uzroka ponašanja. Čovjek se moţe nalaziti izmeĎu dva podjednako odbojna (negativna) cilja. intenzitet i trajanje. Psihološke potrebe dovode do nagona. Ovaj konflikt se naziva konflikt dvostrukog pivlačenja 2. Postoje uglavnom tri vrste barijere: 1. usmjeravaju ponašanje te mu odreĎuju smjer. teško osvojiv vrh brda. a ne moţemo se odlučiti za koji cilj da se opredijelimo.Motiv (lat. društveni običaji) 3. koji se sastoje od tri dijela i koji se u odreĎenim vremenskim razmacima ponavljaju.  Kad je glad utaţena nestaje potreba za hranom. 2. . itd). odrţava to ponašanje i odreĎuje mu intenzitet. stanja u kojim se nalazimo kada moramo birati izmeĎu dva ili više cilja. nepostojanje mosta ili čamca za prijelaz preko rijeke.  Ţivo biće je aktivirano da zadovolji tu potrebu. traţeći odgovor na pitanje zašto?  Zašto jedemo?  Zašto neki od nas teţe za tim da idu naprijed?  Zašto iskušavamo nove stvari? Definicije: . a to su:  Nastaje neka potreba npr. obično nailazimo na neke barijere.govorimo o fiziološkim potrebama (potreba za kisikom.) i psihološkim potrebama (potreba za postignućem. Na putu izmeĎu neke potrebe ili motiva. kao što moţemo biti nagnani traţiti hranu. religija. za pripadanjem itd. tj. pa kreće u potragu za hranom. pićem itd. Moţemo biti nagnani da napredujemo u poslovnom svijetu. predstavljamo zapreku za postizacije ţeljenog cilja). pa se ne moţe odlučiti kojem bi se cilju priklonio. Potreba. za hranom. ilii kada se ne moţemo odlučiti u izboru izmeĎu dva cilja (ili nekoliko ciljeva). hranom. movere. a nedostatak tekućine do nagona ţeĎi. za moći. osobne barijere (kad samo sebi. društvene barijere (zakoni.Motivacija je pretpostavljeni proces u ţivom biću koji to ţivo biće pokreće prema odreĎenom cilju. prirodne ili fizikalne barijere (npr. konflikti. Čovjek se moţe nalaziti izmeĎu dva podjednako privlačna cilja. iniciraju i organiziraju individualne aktivnosti.pokrenuti) je svaka pobuda koja usmjerava čovjekovo ponašanje prema odreĎenom cilju ili ciljevima. osoba ili situacija za koje smatramo da bi mogli zadovoljiti neku našu potrebu ili ih smatramo poţeljnima samima po sebi. sam konflikt predstavlja barijeru koja nam onemogućuje postizanje cilja.

ali taj cilj istovremeno je i privlačan i odbojan. a ne pravi razlog našem ponašanju ili nekoj situaciji. ili odbijanje od cilja ovisi o blizini cilja.kada je frustrirana. konflikt dvostrukog odbijanja vrlo je teško riješiti. to pripisujemo vlastitim sposobnostima. i to privlačenje postupno raste s pribliţavanjem cilju. i blizine cilja. ali u momentu kada se pojavi. poznavanje vlastitih rezultata. dolazi do vrlo neugodnog stanja i ―osjećanja‖ neugode. i konflikta zapravo više nema. Da bismo nešto detaljnije mogli raspravljati o konfliktima. Sadrţajne teorije na pitanje što ljude najviše motivira ima nekoliko dogovora: nagrada. a rjeĎe agresiji.  lokus kontrole(uzroke našeg ponašanja i onog što nam se dogaĎa pripisujemo različitim faktorima. nemira i anksizonosti koje se naziva frustracija. Daljnjim pribliţavanjem cilju odbijanje je jače od privlačenja.  Konflikt istovremenog privlačanja i odbijanja: u situaciji kada se nalazimo pred jednim ―ambivalentnim‖ ciljem. suradnja. No gradijent privlačenja pozitivnog cilja ne raste jednako kao i gradijent odbijanja nekog negativno cilja. pa se individuum vraća na poloţaj ravnoteţe. Taj se konflikt naziva konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja. dok će neka povučena i skromna osoba. moramo najprije protumačiti zakon koji govori o tome koliko privlačenje nekom cilju.sastoji se u tome da traţimo dobar. novac. a onoga drugog opadne. Mogućnosti rješavanja konfliktnih situacija:  Konflikt dvostrukog privlačenja: budući da gradijent privlačenja raste s pribliţavanjem cilju. raste naglo s pribliţavanjem cilju. U vezi sa svim vrstama konflikata vrijedi jednaki zakon: ako je motivacija jaka. Obrambeni mehanizmi u stanju frustracije:  agresija  regresija (reagiranje poput djeteta ili primitivnog čovjeka u situacijama kada ne moţemo postići ono što tog časa ţelimo)  racionalizacija.  Konflikt dvostrukog odbijanja: za razliku od konflikta dvostrukog privlačenja. npr.3. gradijenti izgledaju ovako: kod pozitivnog cilja izvjesno privlačenje postoji već i kada smo još daleko od cilja. mogućnost odlučivanja. i negdje u tijeku pribliţavanja cilju on postaje jednak kao i gradijent privlačenja. on raste brţe. moţda pribjegavati racionaliziaciji ili nekim drugim obrambenim mehanizmima.ako smo u nečem uspjeli. Kod . no budući da je gradijent odbijanja strmiji. s druge strame. slijedi da je taj konflikt zapravo vrlo lako riješiti: ako se bilo kojem od oba cilja namjerno pribliţimo (ili nam ga netko pribliţi) gradijent toga cilja poraste. zaborav)  fiksacija(ponavljanje jedan način reagiranja koji ne dovodi do rješenja). A kod negativnoh cilja odbijanje od cilaj praktički ne postoji kada je cilj daleko. a barijere su takve da ih ne uspijevamo prebroditi. a neuspjeh vanjskim faktorima)  bijeg(konkretan bijeg ili apstraktan.  Vrsta obrambenog mehanizma u stanju frustracije ovisi i o ličnosti osobe koja je frustrirana: posve je sigurno da će čovjek koji u ţivotu pokazuje kolerični i „eksplozivni― temperament. Teorije motivacije Dijele se na sadrţajne i procesne. natjecanje. reagirati agresivno u stanju frustracije. dok smo još relativno daleko od cilja prevladava privlačenje. U području odnosa izmeĎu snage privlačenja cilju ili odbijanja cilja. s jedne strane. kazna. Preciznije rečeno. postoji dobro poznata zakonitost: što je cilj bliži. U psihologiji se to naziva ―gradijent cilja‖. privlačenje (ili odbijanje) je jače. Čovjek se moţe nalaziti pred jednim ciljem.

Glavni elementi jakosti motivacije su procjena vjerojatnosti da smo sposobni postići neki cilj. Svatko od nas ima svoju hijerarhiju motiva koja se za većinu ljudi uglavnom poklapa s Maslowljevom.motivacija se nalazi pod utjecajem čovjekovih očekivanja o vlastitoj uspješnosti. Jedan motiv moţe dovesti do različitih ponašanja. pohvale. Novac je motivacijski faktor jer njime moţemo zadovoljiti mnogo potreba. poštovanjem i samoostvarenjem. a koja se tijekom ţivota mijenja i prilagoĎava dobi i prilikama u kojima ţivimo. očekivanja u vezi s ishodom te akcije i poţeljnosti tih ishoda. procjena vaţnosti ishoda. spolno rasterećenje. Smatraju da se ljudske potrebe umjesto u obliku piramide mogu poredati horizontalno. prestiţ. izbjegavanje boli. status. Procesne teorije tvrde da je intenzitet motivacije suma umnoţaka izmeĎu očekivanja i vrednovanja pojedinih ishoda. Na prvom su mjestu fiziološke potrebe. Lawlerova teorija. a ne s njenim obiljeţjima. procjena vjerojatnosti da ćemo doći do tog ishoda. • potrebe za poštovanjem: postignuće. toplina. • potrebe za sigurnošću: zaštita od okolinskih utjecaja pomoću mjesta stanovanja i odjeće. jer mi ponašanje usklaĎujemo s percepcijom konkretne situacije. meĎu prijateljima. socijalnim grupama. Nove se potrebe javljaju tek kad je prethodni stupanj zadovoljen. pa su spremni ţrtvovati svoj ţivot za neku ideju ili vlastitu sliku o sebi. koja predlaţe princip stvaranja pojedinih skupina motiva. • potreba za samoaktualizacijom: ostvarivanje vlastitih jedinstvenih potencijala. Takve procjene ne moraju biti povezane sa stvarnim ishodom. jer čovjek istovremeno moţe ţeljeti zadovoljiti više potreba. Hijerarhija potreba: Hijerarhija motiva: • fiziološke potrebe: glad. eliminacija. Neki istraţivači se ne slaţu s Maslowom. stručnost. Postoje pojedinci kojima su neke „više― potrebe vaţnije od „niţih―. Ostali faktori su specifično individualni. ako se sudionici previše razlikuju. umor.natjecanja. ţeĎ. ali i jedno ponašanje moţe biti rezultat posve različitih motiva. svoje biološke potrebe i razumijevanje i ljubav svojih bliţnjih. MeĎu sadrţajnim teorijama poznata je Maslowljeva hijerarhijska teorija. potrebe za ljubavlju. Zatim redoslijed zadovoljavanja potreba nije jednak za sve ljude. Modeli motivacije: . priznanja. zaštita od zločina i financijskih teškoća. motivacija opada. • potrebe za ljubavlju i pripadanjem: ljubav i prihvaćanje u intimnim odnosima. zatim potrebe za sigurnosti.

Homeostatski model (Cannon i Freud. Neki ključni pojmovi psihologije motivacije: FRUSTRACIJA .Model aktivnosti (Woodworth.Kognitivni model (Festinger.stanje koje uključuje bilo kakav nedostatak ili deficit unutar organizma. Motiv za postignućem: Osobe s visokom motivacijom za postignućem ne postiţu uvijek bolje rezultate. bez obzira što se njime ne zadovoljava nikakva potreba (afektivna motivacija). OPTIMALNA RAZINA UZBUĐENJA . Pojedincima s visokom motivacijom za postignućem najizazovniji su srednje teški zadaci.stanje fiziološke napetosti naučeno kroz povezivanje s primarnim nagonima i njihovom redukcijom.što im je veći motiv za moći veća je vjerojatnost da će SAD zaratiti tijekom mandata tog predsjednika i manja je vjerojatnost da će smanjiti budţet vojske. 1958) – teorija ponašajne primarnosti.razina kortikalne stimulacije na kojoj je ponašanje usmjereno k nekom cilju najefikasnije. neugodniji snovi (kod ţena) -traţenje prestiţa. za sebe misle da imaju antisocijalne tendencije. . Motiv za moći moţe se definirati kao relativno trajna kognitivna i ponašajna usmjerenost prema doţivljajima povezanim s osjećajem snage i ostvarenja utjecaja nad drugim osobama Karakteristike osoba s visokom motivacijom za moći: -agresivnost i kompetetivnost (kod muškaraca) -negativna slika o sebi. Osobe s visokom motivacijom za postignućem postiţu bolje rezultate u srednje teškim zadacima i ustrajniji su u njihovom rješavanju. koji moţe biti zadovoljen sam po sebi. SEKUNDARNI NAGON (NAUČENI MOTIV) . Karakteristike osoba s visokom motivacijom za postignućem: -češće prihvaćaju osobnu odgovornost u situacijama umjerenog rizika. . nezadovoljniji različitim aspektima svog ţivota. pozitivna korelacija izmeĎu broja kreditnih kartica i motiva za moći (Veroff) -kod muškaraca se motiv za moći povećava pod utjecajem alkohola Motivacijska analiza američkih predsjednika ..Hedonistički poticajni model (Young. bez zadovoljenja ostalih potreba i nagona. PRIMARNI NAGON .stanje koje osoba doţivljava kada joj netko ili nešto onemogućava postizanje ţeljenog cilja. 1915) – kada se naruši ravnoteţa unutarnje okoline aktiviraju se refleksni regulacijski procesi i ponašanja kojima je cilj ponovno uspostavljanje ravnoteţe. 1936) – ugoda sama po sebi moţe dovesti do odreĎenog ponašanja. . ljudi i ostali organizmi imaju temeljni motiv za aktivnošću. . 1957) – kognitivni procesi mogu imati dinamički efekt na ponašanje. POTICAJ . nego jedino onda kada je prisutan nekakav poticaj za postignuće. češći problemi s alkoholom i drogama -poteškoće sa spavanjem (kod muškaraca). ali ne i onda kada je rizik slučajan -pokazuju manju interpersonalnu osjetljivost (vjerojatno zbog prevelike usmjerenosti na vlastito izvoĎenje) -preferiraju situacije u kojima mogu dobiti povratne informacije o vlastitoj uspješnosti -izbjegavaju rutinsko izvoĎenje zadataka.očekivanje nagrade ili kazne koje potiče i odrţava ponašanje usmjereno k cilju. POTREBA .stanje fiziološke napetosti koje nastaje iz nezadovoljenih bioloških potreba.

 kognitivne interpretacije ili procjene. lupanje srca. ili afekt. Čuvstva djeluju kao i motivi koji usmjeruju naše ponašanje i nagone da ustrajemo u nekim aktivnostima. sreće i zadovoljstva. Neke kulture potiču intenzivna čuvstava dok se u nekima smirenost smatra idealom. Čuvstva nisu ništa drugo nego kognitivna reprezentacija (popratna pojava) automatskih fizioloških i ponašajnih reakcija. koji moţe uključiti fiziološko uzbuĎenje. i to: radost. strah i srdţba. ljudi ih svuda u svijetu mogu točno prepoznati i imenovati. i to ne samo zato što je lepeza različitih čuvstava široka. čija je prepoznatljivost takoĎer univerzalna tj. borbu ili bijeg.KAKO PODIZATI VLASTITU MOTIVACIJU  POSTAVITI CILJ I NE GUBITI GA IZ VIDA  DUGOROČNE CILJEVE DOPUNITI KRATKOROČNIM  POSTAVITI SEBI IZAZOVAN. Kulturalne razlike: Čuvstveni doţivljaji svakog pojedinca nastaju kombinacijom tjelesnih promjena i kognitivnih procesa. smatraju se univerzalno ugodnim čuvstvima. . ubrzano disanje). Ali kako je svatko od nas uronjen u odreĎenu društvenu i kulturalnu zajednicu. Postajemo ljutiti. Emocije dijelimo na: primarne (ili osnovne) i sekundarne (ili izvedene) emocije. i očituju se u karakterističnom izrazu lica.  vanjskih znakova.Većina psihologa smatra da meĎu osnovna čuvstva spadaju samo četiri. kako bismo doţivjeli ugodna čuvstva radosti. kao i načine njihova izraţavanja. stid. već posljedica naših ponašajnih odgovora na dogaĎaje. Primarna čuvstva su univerzalna. radost. Čuvstva se sastoje od:  fiziološkog uzbuĎenja ili aktivacije (npr. svjesno iskustvo. Ova podjela ne odgovara stvarnom stanju stvari. nastanak i ekspresija čuvstava odreĎeni su i socijalnim i kulturalnim standardima i običajima. i ponašajnu reakciju Prema osnovnom hedonističkom tonu emocije dijelimo na: ugodna npr. i neugodna. a mrţnja. a uplašeni zato što bjeţimo. kao npr. već moţemo i konstatirati da ima čuvstava koja su istovremeno i ugodna i neugodna. drhtanje ruku. bljedilo ili crvenilo lica) i  ponašanja ili reakcije na doţivljeno čuvstvo. divljenje itd. izraţaja ili ekspresije (npr. krivnja itd. Neke osnovne teorije emocija: • James-Lange-ova teorija • Cannon-Bard-ova teorija • Schachter-ova & Singer-ova istraţivanja (dvofaktorska teorija) James-Lange-ova teorija: James je utvrdio da emocije nisu uzrok. ljubav. Svaka kultura odreĎuje situacije i meĎuljudske odnose u kojima čuvstvene reakcije smatraju prikladnima. smatraju se univerzalno neugodnim čuvstvima. nalazimo ih kod svih ljudi. Prema njima odreĎeni vanjski podraţaji instinktivno „okidaju― specifične obrasce tjelesne pobuĎenosti i reakcije. ţalost. NOVI ZADATAK ZA UČENJE SVAKE GODINE  UČINITI SVOJ POSAO RAZNOLIKIM  RAZVIJATI PODRUČJE STRUČNOSTI  NAGRAĐIVATI SEBE ZA OSTVARIVANJE POJEDINIH CILJEVA Emocije Što je emocija? Osjećaj. zato što se agresivno ponašamo.

smijeh) Emocije (tuga. smijeh) Emocije (tuga. uzbuđenje. pobjeda. poraz) Fiziološke reakcije (plač. uzbuđenje. sreća) Cannon-Bard-ova teorija: Cannon-Bardova teorija emocija Podražaj (bol. pobjeda. Ono bitno u čemu se emocije razlikuju jest njihov intenzitet.James-Lange Podražaj (bol. a on je odreĎen razinom pobuĎenosti. poraz) Fiziološke reakcije (plač. uključujući i našu percepciju vanjskih dogaĎaja. Schachter-Singerova teorija emocija Podražaj (bol. smijeh) Procjena podražaja Emocije (tuga. Kognitivna procjena temelji se na brojnim čimbenicima. pobjeda. koja nam omogućava odabir prikladnih reakcija. kao i načina na koje ljudi reagiraju. uzbuđenje. U prisutnosti drugih ljudi dolazi do socijalne usporedbe. sreća) UzbuĎenje i izvedba: Izvedba je najbolja na niţem stupnju uzbuĎenja za teške zadatke a na višem stupnju uzbuĎenja za lake zadatke . sreća) Teorija kognitivne procjene: Stanley Schachter smatra da se uz čuvstva pojavljuje općenito sličan sklop tjelesnih promjena. poraz) Fiziološke reakcije (plač.

2009): . Cultural Confusions Show that Facial Expressions Are Not Universal (Jack i sur. McAndrew.Izražavanje emocija: Ljudi brţe zamijete lice koje je ljuto nego sretno (Ohman. povezano je s kulturalnim pravilima protiv izraţavanja ove emocije prema drugima (Matsumoto. 2001). poput Azije. (2009) su fokusirajući se na signale facijalne ekspresije utvrdili da zapravo istočnjaci tijekom procjene emocija na osnovu facijalne ekspresije fiksiraju pogled na područje očiju u odnosu na zapadnjake koji podjednako fiksiraju pogled na sva područja lica što moţe dovesti do lošije rekognicije negativnih emocija odnosno zamjenjivanja straha iznenaĎenjem i gaĎenja ljutnjom. Spol i izražavanje emocija: Kulturalno izražavanje emocija: Matsumoto (1992) je utvrdio da su bijelci općenito točniji u prepoznavanju ekspresije ljutnje. 1992. Lošije prepoznavanje negativnih emocija u kolektivističkim kulturama. 1986). tuge i straha u odnosu na Azijce. Jack i sur..

Rezultati nedavne meta-analize kroskulturalne rekognicije emocija su pokazale da su ljudi točnije prepoznavali facijalne izraze emocija članova vlastite kulture (Elfenbein i Ambady. Djeca prirodno doţivljavaju emocije. . (2009). A crte ličnosti su relativno stabilni aspekti ličnosti o kojem se zaključuje na temelju ponašanja. introverzija šutljivost. Japanci izrazima negativnih emocija pripisuju slabiji intenzitet nego Amerikanci zbog toga što se izraţavanje negativnih emocija u japanskoj kulturi smatra nepoţeljnim. Oslanjanje Azijanaca više na području očiju tijekom prepoznavanja emocija je takoĎer vidljivo i u njihovim smile-ovima (izrazi lica na osnovu interpunkcijskih znakova korisnih za online komunikaciju). UtvrĎene su značajne razlike u procjenama intenziteta subjektivnog doţivljaja. prodornost i aktivitet. procijeniti intenzitet izraţene emocije. koje se reflektiraju u njihovom konzistentnom ponašanju ili doţivljavanju» Individualni sklop ponašanja. Cattel. Allport Pet temeljnih faktora ličnosti:  Ekstraverzija podrazumijeva govorljivost. Predstavnici:Eysenck. mišljenja i čuvstava koji obiljeţava ţivotnu prilagodbu pojedinca nazivamo ličnošću. Primjer na Zapadu emocija sreće. 2002b). Pristupi u psihologiji ličnosti:  OSOBINSKI PRISTUP: Pretpostavlja da svaki pojedinac ima stabilne osobine ili crte ličnosti. Uglavnom. tuge i iznenaĎenja: (^_^) (T_T) (*_*) Matsumoto i sur. 2002a. Razvija mjerne instrumente za mjerenje tih osobina (diferencijalne teorije). tuge i iznenaĎenja: : ) : ( : o Primjer na Istoku emocija sreće. pasivnost i suzdrţanost.Preuzeto s Jack i sur. (2002) su ispitali način na koji Amerikanci i Japanci prosuĎuju izraze lica različitog intenziteta. a za koji se pretpostavlja da uvjetuje dosljedno ponašanje. Ličnost : Što je ličnost? Definicija ličnosti ima koliko i teoretičara:  Skinner  ličnost = ponašanje  Cattel  ličnost je ono što nam omogućuje da predvidimo što će neka osoba učiniti u odreĎenoj situaciji  Pervin  «ličnost predstavlja one karakteristike neke osobe ili ljudi općenito. – Ispitanici su na temelju fotografija izraza lica trebali prepoznati emociju. ali i intenzitet subjektivnog doţivljaja osobe koja pozira.

 Ugodnost podrazumijeva crte ljubaznost. Pokušavaa se shvatiti nesvjesno preko proučavanja snova. povjerenje i toplina. sebičnost i nepovjerenje. slobodnih asocijacija i kreativnih produkata. Stare teorije (Freud. kada odraste. temeljitost i pouzdanost. zlovoljnost. Psihološke strukture Id – konstantno nastojanje za zadovoljenjem nagona Princip ugode Ego – zadovoljenje nagona.  Otvorenost za nova iskustva suprotstavlja maštu.  PSIHOANALITIČKI PRISTUP Ljudi su motivirani nesvjesnim emocionalnim konfliktima koji imaju porijeklo u djetinjstvu. Emocionalnu stabilnost uključuje crte ličnosti kao što su razdraţljivost.i uopće pokazivati različite neurotske tegobe). moţe postati jako škrta. ―edipalna faza‖ itd. ta osoba kasnije. Mjerenje ličnosti Razlikujemo objektivne i projektivne testove.. Levin. Maslow). ―falusna faza‖. Bandura. seksualno nastrana. odnosno da se samoaktualiziraju Pokušavaju opisati takve «potpuno razvijene» ljude i shvatiti koji socijalni uvjeti potiču takav osobni rast (Rogers. Kontinuitet i promjene ličnosti: Mijenjamo li se ili ostajemo stabilni tijekom ţivota? . Razvija mjere tih kognitivnih varijabli u cilju razumijevanja njihove veze sa ponašanjem u specifičnim situacijama (Kelly.  KOGNITIVNI PRISTUP Pretpostavlja da su mišljenja i uvjerenja ljudi centralna za razumijevanje ličnosti . Freud pretpostavlja postojanje različitih razvojnih faza (prvenstveno u ranom djetinjstvu.. moţe postati ―fiksirana‖ na onom stupnju razvoja koje u djetinjstvu nije uspješno riješeno (pa npr. godine ţivota) pri čemu su nagoni (―libido‖) usmjereni na različite dijelove tijela (―oralna‖ faza. ćudljivost i osjetljivost na negativne podraţaje  Savjesnost podrazumijeva organiziranost.  HUMANISTIČKI PRISTUP Ljudi imaju uroĎenu tendenciju da razviju svoje potencijale. površnost i doţivljaje neuviĎavnosti. ili 6.. do 5. Dok projektivni test sadrţi neodreĎene podraţaje u koje subjekt ispitivanja projicira svoju ličnost.). ne uspiju riješiti. Ako se konflikti na koje dijete u tijeku tih faza nailazi. neumjerena u hrani. dok nesavjesnost podrazumijeva neurednost. Jung. a za svaku od čestica postoji konkretan odgovor koji se smatra točnim. znatiţelju i kreativnost.). uz uvaţavanje realnosti Princip realnosti Ego Super Ego Id Super Ego -kako bi se trebali -ponašati Što se tiče formiranja pojedinih karakteristika ličnosti. nemar i nepouzdanost. Najpoznatiji projektivni test je Rorschachov test mrlja. Objektivni testovi su testovi koji se sastoje od čestica na koje se odgovara na specifičan. Adler). uputom odreĎen način. ―analna faza‖. itd. a neugodnost podrazumijeva hostilnost.

snalaţenje u realnim situacijama je poremećenojavljaju se halucinacije i deluzije(pogrešna. Stara podjela bila je na neuroze(blaţe) i psihoze(teţe). prisilno brojenje koraka ili stepenica pri hodanju itd. meĎutim. Na pojavu psihičkih poremećaja utječu. koji klasificira poremećaje u nekoliko dimenzija i detaljno opisuje simptomatologiju. To se ubraja i hipohondrija. primjerice Korsakovljev sindrom. ali i nekoliko godina nakon proţivljenih stresnih dogaĎaja. Neke su bolesti uzrokovane organskim oštećenjima. što nauči Psihički poremećaji i poremećaji ličnosti Poremećaji mentalnog zdravlja se klasificiraju prema DSM sustavu. ne postoje vidljivi organski dokazi za postojanje anksioznih simptoma.. a očituje se u nesanici. poznat je PTSP. Somatoformni poremećaji: Tu spadaju tjelesni poremećaji za koje se medicinski ne moţe pronaći nikakav tjelesni uzrok. osjećajem blize smrti.Psihoanaliza – ne mijenjamo se Osobinske i razvojne teorije – ličnost se ne mijenja. Obično se radi o bolovima. neprilagoĎene reakcije na ostale ljude i društvene norme.). promjena ima tijekom djetinjstva i adolescencije. bolesno pranje i dezinficiranje ruku od straha pred nekim zarazama. koji se moţe pojaviti nekoliko tjedana. te mogu biti praćeni teškoćama disanja. poremećaji prolaze sami od sebe. Psihoseksualni poremećaji: .. čak i kad su u pitanju i najbezazleniji simptomi. u nejednolikoj mjeri s obzirom na bolest. ali duboka uvjerenja u nepostojeće činjenice). a ovo su najpoznatiji: – Anksiozni poremećaji – Opsesivno-kompulzivni poremećaji – Somatoformni poremećani – Psihoseksulani poremećaji – Disocijacijski poremećaji – Afektivni poremećaji – Shizofreni poremećaji – Poremećaji ličnosti Anksiozni poremećaji: Tu spadaju poremećaji panike koji se očituju naglim i nepredvidivim napadom straha. kao i od obavljanja različitih aktivnosti koje gotovo prisilno moramo ritualno svakog časa ob avljati (npr. ali u teţim slučajevima moţe doći i do ozbiljnih smetnji. Poremećaja ima više od 200.. lošem raspoloţenju. • Kod psihoza dolazi do gubitka kontakta sa stvarnošću.. • Kod neurotičnih poremećaja ostaje nedodirnuta sposobnost procjene stvarnosti situacije. komunikacija s okolinom moţe biti potpuno poremećena-govor je nerazumljiv. odnosno paničan strah da smo oboljeli od neke teške bolesti. Opsesivno-kompulzivni poremećaji: Sastoje se od različitih misli koje nas progone i ne moţemo ih se riješiti. to ne znači da promjena nema. u anksiozne poremećaje spadaju i fobijebezrazloţni jaki strahovi od različitih predmeta i situacija. ponašanje bolesnika obično ne krši društvene norme. u odrasloj dobi smo više manje stabilni Teorija socijalnog učenja – mijenjamo se ovisno o tome na kakve modele čovjek nailazi. Postoji nekoliko stotina različitih fobija. geni i okolina. no ne ulazi u specifikaciju uzroka poremećaja. noćnim morama.

Poznat je slučaj «Eve s tri lica». Tu spada fetišizam(seksualno uzbuĎenje uz neke predmete pojedine osobe. ponekad je smatra tuĎom ličnosti. Ako je svjesna postojanja druge ličnosti. dio odjeća ii sl.. ekshinicionizam (seksualni uţitak prilikom javnog razotkrivanja svojih spolnih organa).Mogu se podijeliti u seksualne disfunkcije(poteškoće muškaraca da izvrše normalan spolni čin. Kod svakog čovjeka mogu se naći takva neuobičajena ponašanja. Katkad se dogaĎaju i posve neobične promjene. voajerizam (uzbuĎenje jedino pri promatranju drugih svučenih osoba ili njihovih seksualnih aktivnosti).) i u parafilije (seksualne doţivljaje u neobičnim situacijama ili uz izrazito neobične predmete). a katkad ne zna. . Ti su slučajevi poznati pod pojmom višestruke ličnosti. cipela. i ţena da doţive orgazam. MeĎu vrlo ozbiljne parafilije spada pedofilija (seksualne aktivnosti s djecom). a druga drugu dioptriju naočala i sl.jedna osoba ima jednu. Katkad jedna ličnost zna za postojanje druge. a tijekom liječenja i u treću ozbiljnu i kulturnu ţenu. to spada u poremećaje. ali akočovjeku nije moguće da doţivi seksualno uzbuĎenje na drugi način. postaje druga ličnost. npr.. Disocijacijski poremećaji: To su poremećaji u kojima se povremeno izgubi kontakt sa stvarnosti. somato-mazohizam (seksualni uţitak prilikom nanošenja ili primanja boli u seksualnom kontaktu s partnerom).).impotencija. pri čemu jedna osoba potpuno promijeni svoj identitet. Smatra se da ti poremećaji nastaju kao posljedica teških trauma iz ranog djetinjstva.ţena koja se iz domaćice prometnula u raskalašenu ţenu. ali su sve ostale mentalne karakteristike čovjeka sačuvane.