Ovo delo posvećujem uspomeni m oje supruge Mileve i kćeri Vjere

taocima ne mačke „V ra ž­ je d ivizije" i žrtvama hrvatskog koncentracio­ nog logora Jasenovca.

Vukašin R. P eroyić A U DIATU R ET A LT E R A PAR S!

Sva prava pridržava pisac. Izdanje piSčevo

Štamparija: Etzendorfer & Co., Salzburg

VUKAŠIN R. PEROVIĆ

AUDIATUR ET ALTERA PARS!
SLOM JUGOSLOVENSTVA KA O DUHOVNE MISLI, P O R A Z DJENERALA MIHAILOVIĆA I POBEDA M ARŠALA T IT A U SVETLU 1000 DO KU M EN ATA

Knjiga I., Tom I. S a l z b u r g 1952

UMESTO PREDGOVORA. Prve tri knjige ovih mojih uspomena i zabeležaka pripremio sam za štampu još krajem 1947 godine. U medjuvremenu obraćao sam se, u neko­ liko mahova, sa apelima na pojedine ličnosti i ustanove u slobodnom sveto, da bi mi materijalno omogućili objavljivanje ovih dokumenata. To je, medjntim, sve ostajalo bez uspeha, čak i odgovora. Zbog toga se nije moglo pristu­ piti objavljivanju ovog dela sve dosad. Osnovni cilj ovog napora jeste želja, da se zainteresovana javnost upozna sa izvesnim političkim momentima, kao i nejavnim i nepoznatim dokumentima. Tendenca ovog prikaza nije polemika o stvari, već pružanje konkretnog ma­ terijala, kao izraz osećaja dužnosti, da bih i ja, sa svoje strane, koliko — to­ liko, doprineo objašnjenju izvesnih činjenica. Nijedna od njih nema u osnovi proizvoljno ili neargumentirano objašnjenje, već je svaka zasnovana na izlo­ ženom dokumentu. Nastoji se u osnovi, da se unese u kompleks što više do­ kumenata, t. j. hladnog materijala. Po mome mišljenju, a i činjeničnom stanju, objašnjenje jugoslovenskoig kompleksa jeste vrlo težak zadatak, koji po svojoj prirodi spada u nerešive probleme. S jedne strane opsežnoat problema, u kojemu se sukobljavaju u isto vreme nasledjene, stečene, psihološke, kulturno — političke, nacionalne i mentalne suprotnosti, čije upoznavanje zahteva studiju vezanu uz jednu siste­ matsku obradu pod specijalnim prilikama, i s druge objektivno otsustvo ma­ terijalne mogućnosti za upoznavanje s tim problemom i njegovim osnovama, unose sve više nejasnosti u stvar. Svi oni pojedinci, koji bi uzeli na sebe za­ datak, da dokumentima razjašnjavaju razloge i uzroke istoriskog razvoja jugoslovenskog problema i sve do njegove akutne faze: najnovije tragedije jugoslovenkih naroda, latili bi se jednog vrlo obimnog posla, koji bi prešao granice dohvata jednog posmatrača i interpretatora. Otsustvo solidnosti n argumentaciji izlaganja i razmatranja jugoslovenskog kompleksa izvinjava i dosadanja lutanja kod njegova objašnjavanja. U suštini nedostaju čak i siste­ matske osnove pogledima na problem. Sva dosadanja objašnjenja i razmatranja nisu imala mnogo sreće u odnosa na taj kompleks. Bila su parcijalna u odnosu na nj; bazirana na nesredjenoj obradi i protkana subjektivietičkim momentima. Osim toga za obradu jugo­ slovenskog kompleksa ne postoji ni spremna ekipa, kako u zemlji tako i izvan nje. Ne postoji želja, kao što ne postoji ni zdrava naučna inicijativa, a ni materijalna mogućnost. Iznad svega ne postoji nužna uzajamnost i 6aradnja čak ni kod pretstavnika jedinstvenog gledišta na jugoslovenski problem. Ne­ dostaje medjusobna povezanost javnih radnika u slobodnom svetu, da bi se ipak mogli doneti načelni zaključci ili otkriti istine načelnog karaktera. V

Tako je, tokom posleratnog perioda, u domenima slobodnog sveta, umesto argumentacije kod izlaganja, jugoslovenski problem postao neka vrsta arene sukoba proizvoljnih interpretacija, pri čemu su lična gledišta postala neka vrsta propagande saobražene ličnim sklonostima i simpatijama. Na drugoj strani ne postoji mogućnost izlaganja stvarnih istina u javnosti same zemlje, obzirom na političke prilike i sistem, koji vladaju u Jugoslaviji. U inostranstvu se oseća potreba jednog sintetičkog pregleda, ne u cilju razjašnjenja ličnih mišljenja ili odnosa pretstavnika emigrantskih grupa ili njihovih političkih koncepcija, već iz razloga istoriske istine. To je u suštini i postulat samog problema, jer se jugoslovenski kompleks ne sme da razmatra izoliramo, već su njime zainteresovani, velikim delom i elementi, koji ne pripa­ daju jugoslovenskom kolektivu. Ukoliko se u razjašnjenjima tog kompleksa luta ili proizvoljno postupa, utoliko su objektivno slabiji izgledi za njegovo zdravije i solidnije rešavanje. Taj razlog, sine ira et studio, potstrekao me, da se na ličnu inicijativu, pod veoma teškim okolnostima, latim tog vrlo odgovornog posla. Taj zadatak je, po svojoj prirodi, veoma težak, materijalno odgovoran u podjednakom razmeru i prema istini i objektivnom stanju, a kao pothvat veoma smeo. U suštini nema objašnjenja u kompleksu socijalnih odnosa, koje nije, makar i delimično, protkano izvesnim subjektivizmom. On leži u osnovnom motivu, jer je izvesan deo izlaganja, u svakom slučaju, vezan uz polaznu tačku objašnjenja. Objektivna teškoća pojačava se faktom, što se u konkretnom slučaj« jugoslovenski problem razmatra iz emigracije. U tom slučaju nedostajaće je­ dan od elemenata, koji je vrlo važan kod psihološkog razmatranja problema jugoslovenskih prilika. Nedostajaće sud, donešen na osnovi utisaka, koji se pribiraju u centru zbivanja. Ovde je sam problem u centru pažnje, a ne miš­ ljenja o njemu. Jugoslavija je zemlja, u kojoj stalno plamti nacionalno — nacionalističko — socijalistička revolucija, čije delovanje može samo da se ispravno ocenjuje, posmatranjem stvari iz samog centra. Osim ovoga, što u suštini važi za jedan momenat, jugoslovenska stvar­ nost, u čitavom svom bitisanju, bila je, u manjem ili većem obimu, niz re­ volucionarnih faza i političkih udara, čiju sadržinu, ne samo što je teško shvatiti ili kritikovati, već se ona ustvari i ne želi da izlaže kao objašnjena činjenica. Zasenjeni svojim ličnim interesima, konfesionalno — regionalnim mentalitetom, iskljuoivošću političkog sektaštva, ljudi i sada kao i pre, u zemlji i izvan nje, beže od istina. To je, kao činjenica, imalo za posledicu ono najfatalnije, t. j. da je jugoslovenska stvarnost uspevala da dezavuiše svoje ideologe ili da ona sama bude dezavuisana radom sopstvenih neimara. U ovom slučaju imaju da govore dokumenta, bez obzira na koga se odnose. U osnovi, ovim izlaganjima nije cilj napa-danje jednog ođredjenog ili od­ brana drugog političkog htenja, već je težište na objašnjenju kompleksa zbi­ vanja u Jugoslaviji kao celini, u kojoj pobeda komunističke revolucije, raz­ matrane same za sebe, ne bi smela da se uzme kao isključivi rezultat sile i bezobzirnosti, već i kao plod ranijih grešaka u medjusobnoj borbi elemenata u zemlji i izvan nje. VI

D osledno tom gledištu, ovo delo ne treb a p o sm a trati kao p rik az fa k a ta narativ no — hronološkog k a ra k te ra , već kao k ritič k o — an alitičk i o sv rt istorisko — političkog smisla. T em a dela ne obuhvata samo m a terija l ak u tn e faze i ak tu eln ih dogadjaja u zem lji o kojoj se rad i, već se ona posvećuje analizi id ejn o g i k u ltu rn o — političkog procesa odnosa triju narod a, k o ji su u jednoj fazi svog razvoja stvorili zajedničku državu. S uština sad an jih zbivanja u toj d ržavi, kao i opšti pogled na njen u p ro b lem atik u , isključivo su političkog k a ra k te ra . Id eja, koja je ležala u osnovi samog o p ravd anja te državne zajednice, nalazi se u k ritičn o j fazi, k oja se sva svela na bo rb u , ,,Za“ ili „ P ro tiv 4 4 te držav n e zajednice. Ovo delo ne treb a sm a trati naporom čoveka, k o ji se zalaže za jed an odre< 1je ni nacionalni ili politički in te res, id eju , pogled ili fo rm u , već kao sintezu an aliziranih m om enata, b aziran ih na isto rk k im argum entim a, koji tre b a ju da posluže samom čitaocu — za sopstveno donošenje su d a o stv arim a i odnosim a. Svaki sub jek tiv an sud, u k o n k retn o m slučaju, im a da počiva na ob jektivnim činjenicam a. O tuda se ovo delo, kao celina, jav lja sa svojim k ritič k o — polem ičkim tonom , k ao k o m en taro m fak a ta. P obed u ideje kom un ističk e revolucije u Jugoslaviji, n e treb a , n i u kom slučaju sm a trati dokazom zrelosti jugoslovenskih n aro d a kao celine. P o b ed a te ideje u svojoj osnovnoj zam isli, bila je fata ln a p o d u d arn o st uticajniih v an j­ skih fa k to ra sa odredjenim strem ljen jem iz n u tra , d a bd se čitavom problem u dao tak av sad ržaj i smisao, k o ji im aju d a isk lju če sve ostale su p ro tn e ili opo­ zicione fa k to re i poglede. P od firm om borbe za Jugoslaviju kao p o litičk u celinu, razbijena je u stv a ri ideja Jugoslovenstva. U m esto duhovnog sadržaja, ta ideja je tran sfo rm isan a u partisk o — po litičk i in stru m e n at. N aro d kao fa k ­ to r nije došao do izražaja. T aj proces zbivanja u Jugoslaviji, ne b i sm eo, gledano s d ru g e stran e , da se k a ra k te riše ni kao m odernizam doba n kom e živimo, n i kao anahronizam u odnosu na d ru štv en e p otreb e. Jugoslaviji je bila p o treb n a jed na socijalno — nacionalna i realn a rev o lu ­ cija u d uhu p o treb a n ajširih naro d n ih slojeva. M edjutim so cijalističk a revo­ lucija, onakva kak v a je provedena tokom ra ta i posle r a ta u Jugoslaviji, pošla je u k ra jn o st, k o ja n i sa jednog gledišta ne može da zadovolji. To je istanje, k o je se m ora uz velike n ap ore i žrtv e n aro d a d a održava, ustv ari n am etn u to odozgo. Sklop svih političk ih i nacionalnih g rupacija u zem lji, k o je su to k o m ra ta p retstav ljale opoziciju socijalističkom revolucionisanju Jugoslavije, tre b a raz­ m a tra ti vrlo k ritič k i. R azjedinjenost te opozicije treb a uzeti kao no rm alan odnos su p ro tn o sti u jednoj zem lji, ko ja je sam a om ogućavala p obedu k o m u ­ nističkog h te n ja. T a opozicija kao celina nije m ogla da se pojavi n i u zem lji ni izvan nje kao k o n stru k tiv a n fa k to r. U svojstvu p olitičk e em igracije ta opo­ zicija is dana u dan postaje sve slabiji k o n tra -fa k to r sta n ju u zem lji. U koliko bi sam a em igracija bila u stan ju da pom ogne o b jašn jen ju jugoslovenskog kom pleksa, dop rinela b i tim e svoj najveći prilog, k o ji jed n a em igracija može da prinese. To je zapravo jedino m oguće i realno delo, koje jugoslovenska političk a em igracija može da ostv ari iz položaja u kom se nalazi.

VII

Pored čitavog niza zvaničnih dokumenata, izložena je u ovom delu jedina serija neobjavljenih akata o radu pojedinih faktora u Jugoslaviji, koji se na­ laze još u životu u njoj i izvan nje. Taj momenat će biti utoliko interesantniji i osetljiviji, jer ljudi gledaju na istine sopstvenim očima. Sva izlaganja u delu, ostala su u opsegu i formi, u kojoj sam ih tokom 1947 godine sredjivao za objavljivanje. Mada su pojedini momenti, koji su se tokom 1947 godine mogli naslućivati po iskustvima, u medjuvremenu došli do punog izražaja, tekst je ostao neizmenjen. Pošto sam od početka do kraja u čitavoj stvari, kako kod izbora materi­ jala, tako i kod njegova sredjivanja bio redaktor, korektor i sintetičar, unapred se izvinjavam za sve slučajeve neotklonjivih grešaka i omaški, koje su svojstvene svakom aktivnom pojednicu, koji nije u stanju da uoči i otkloni sve ono, što će biti primećeno od čitalačke publike. Svojstvenost stila, načina izlaganja i tona, ustvari su odraz karaktera i intimnih osećaja pisoa ovih redova. Kod pojedinih momenata u delu, mišljenje autora našlo je svoj izraz u ponašanju prema pojedinim objektima kritičkog razmatranja. Moji prijatelji, koji su čitali ovo delo tokom obrade, složili su se i sami sa faktom, da karakterističnost stila nije moguće korigirati no zahtevu jezičke discipline, jer je to svojstvenost samog autora. Taj momenat, koji će biti odmah upadljiv zainteresovanim čitaocima, imaju da prime kao specifičnost jednog karaktera. Imena onih mojih zaslužnih prijatelja, uz čiju blagonaklonost i razumevanje vežem mogućnost objave ovog dela, izneću umesto pogovora na njegovoj završnoj strani. Delo predajem javnosti u sveskama od po 64 stranice, jer usled materi­ jalne oskudnosti nisam u stanju da delo objavim shodno tehničkoj povezanosti materijala i sistematizaciji izlaganja. U Salzburgu, na Vidovdan 1952 godine. A .u t o r

VIII

AUDIATUR ET ALTERA PARS!
Ličnosti, njihova dela i mišljenja pred 6udom. „O tpisi mu kako znaš vladiko, a čuvaj mu obraz ka‘ on tehi.“ Njegoš. Uvod. Tandem aliquando! Logički je i u skladu sa dosadanjim apsurdumima, da se dotaknu i mene, da i mene na svoj način zakače. Verovatno su saznali da sam još u životu ili tek sada došli d o m oje adrese, pa odlučili da i moje im e izvuku iz neke svoje evidencije „ratnih zločinaca4 4 ili „narodnih neprijatelja“ . Nisu se morali mučiti. Mogao sam im pružiti detaljnije podatke o svom radu u inostranstvu, ukoliko im je bilo stalo do toga. Oni vrlo dobro znadu da ja ne nameravam da se krijem. Ne strepim za svoj život da bih zbog toga prećutao istinu ili nastojao da se materijalno koristim. Oni, nažalost i uštrb naš i njihov, beže od istina. M edjutim i sada kao i ranije podvlačim : si licet exemplis in parvo, grandibus uti, neka mi bude dopušteno da se poslužim onom poz­ natom cara Napoleona III: „Sve je izgubljeno sem časti“ ! Jugoslovenski dnevnik „P olitika4 4 objavljuje u serijama tendenciozne na­ pade protiv političkih emigranata i bivših ritnih zarobljenika. U jednom od njih dotakla se i mene.*) Sočnim izrazima uvrstila me je medju „k olja če4 4 , „ok orele ratne zločince4 4 , da b i došla do kulminacije i nazvala me „poznatim špijunom Gestapoa u Hercegovini4 4 . Ti ljudi se pristojno pretstavljaju. Hvala im. Nisam iznenadjen, ni uzbudjen. Oni vode M efistofelsku politiku: primenjujući njegovo učenje: „K levetaj, klevetaj, uvek će se nešto zadržati4 4 . N jihov postupak prema meni, lično mi nije interesantan, jer ih ja pozna­ jem. U pravu su prema njihovom stanovištu i moralnim obzirima. A li me to držanje poziva, da ja sa svoje strane osvetlim izvesne momente n interesu istine. A ko jugoslovenska vlada i njeni agenti i u drugim prilikama ovako služe istini kao što jo j služe u mome slučaju; ovakvim izmišljotinama daju karakter istina; ako ovakvim obaveštenjima hrane svoje prijatelje i javnost; ako tak­ vim „istinama4 4 iskupljuju savest pred onima, k oji u nama trebaju da vide ono, što im pruža ovakva služba i štampa, — onda se mogu smatrati srećnim, što sam ostao bez Otadžbine, ■ —■ Otadžbine u k ojoj vladaju takav moral i sa­ vest. Takve se Otadžbine javno odričem , jer to nije Otadžbina za slobodne ljude, „v e ć tamnica za nevoljne sužnje.4 4 *) B roj 12.530 od 9. februara 1947, strana 6.

IX

Kada „P olitika4 1 takvim istinama hrani svoju čitalačku publiku, i kada takve nameštene ,,činjenice“ u ime jedne zvanične vlade saopštava svetskoj javnosti, onda zaista nije čudo, što se njen direktor u više mahova do sada javno odricao svojih prijatelja, k oji su mu u teškim časovima ukazivali pažnju i spasili mu glavu. Setiće se njen direktor svoga postupka prema „M alom Crncu" i karakteristike koju je, kao stručnjak dao o „odioznom novinaru1 1i drugima. Ovaj nekada poznati prestonički list, srozao se na nizak niveau inform a­ tivnog biltena, jednog, s brda s dola, sakupljenog društva „narodnih prijatelja1 1 kojima je cilj da doturaju u javnost laži i klevete. Nažalost u tom se kolu na­ laze i oni, k oji su brzo zaboravili, kakvo je bilo četničko držanje prema njima u momentima kad je glava representovala vrednost jednog metka ili uboda noža. Mi smo ih smatrali braćom, jer je to bio osnovni princip naše borbe, mada smo znali kome intimno pripadaju i kuda vode njihovi putevi. Nikada nismo ni pokušali da im sugerišemo naše mišljenje, a kamo li da im ga silom nametnemo. Sloboda ličnosti i mišljenja bio je jedan od ciljeva naše borbe. Klevete u ovom slučaju neću razgoliti na onaj način, kako bih postupao na sudskom procesu, gde se čovek kao jedinka brani. Zauzeću stav, kako se iz slobode brani istina, a ne jedna ličnost. Na pisca članka u „P o litici1 1 ne ljutim se, jer ga poznajem vrlo dobro. Nemam moralnoga prava da se ljutim, jer bi to značilo pridavanje važnosti nevažnim stvarima. Osim toga poznat mi je vrlo dobro odnos sluga i poslo­ davaca svuda u svetu. Taj odnos je u zemljama „narodnih dem okratija“ došao do punog izražaja. Ne samo postupak prema jednoj ličnosti, već poziv istine postrekao me, da u smislu načela „Audiatur et altera pars“ iznesem deo istina pred javnost, da bi i najmerodavniji i najpozvaniji mogli vide ti lice svih onih, k oji nisu u stanju da o sebi donesu sud. U tom smislu moraću i nehotice da preuzmem ulogu tužioca, ne samo ličnosti nego shvatanja i kolektivnih tendencija, da bi se m oglo sa više sigur­ nosti rasudjivati o zbivanjima u jednoj zemlji. To važi, u svakom slučaju i za pojedine grupe ili ličnosti. Stavljam javnosti na raspoloženje činjenice, da bi na osnovu njih mogla doneti sud o činiocima. Ne isključujem ni sebe.

X

PREGLED SAD RŽA JA GLAVE I.:*) O t s e k I.: Dijalektika pojma ,,koljaštvo“ i njegova mistika. — Logika novih ,.poturčenjaka“ . — Državnički horizonat Dra Ante Pavelića. — Pozitiv­ ni fašizam i „dem okratije na umoru1 1 . — Komunisti mogu samo do naših gra­ nica! — Kako hrvatski Djeneralštab gleda na stvari. — Kako nemački opuno­ moćeni general postupa u Zagrebu. — Poruka hrvatskog „eksperta1 1 iz Berlina. — Apel crkve i škole na hrvatske intelektualce. — Crkva oprašta ustašama sve! — Dokumenta sasvim obratno govore. — Prva Hrvatska Državna Vlada i njene državničke mere. — Srpsko — pravoslavna crkva pred licem Hrvat­ skog sabora. — Srpski narod u NDH pred savešću hrvatskog naroda. — D oku­ menta o„savesnom “ vršenju poverene dužnosti. — Udrite prvo po imućnim! O t s e k II.: Ministar pravosudja Dr. Mirko Puk i njegov ekspoze o antidržavnim verama i antihrvatskim crkvama. — Njegova dokumenta govore drugače. — Konkretan primer. O t s e k III.: Zvanične mere o zaštiti nacionalne časti i ariske krvi hrvatskog naroda. — Zakonski propisi o proletarizaciji i pauperizaciji Srba i Zidova. — Agencija „V elebit1 1 javno poziva na akciju. — Rasni teoretičar Dr. V ilko Rieger moli. — Sličica iz Banje Luke. — Prve nemačke pohvale o uspešnoj borbi protiv „Balkanštine i Ž id ovstva/1 0 1 8 e k IV .: „U m caruje, snaga klade valja“ . — Logička misao „O tca Dom ovine4 4 . — „B og i Hrvati4 4 ili sila i Nemci. — Maršal Tito u Jajcu u Napoleonovoj pozi pred Piramidama. — Savica Kosanović prvi čestita. — Da li je „Jugoslovenska armija4 4 isto što i „Jugoslovenska vojska4 4 ? — Britanski poverljivi dokumenat i Dr. Smodlaka. — Stvarna misija jugoslovenskih kom u­ nista. — Junačke partizanke i italijanski tenkovi. — „Proglas gradjanstvu Splita4 4 . — Prvi triumvirat u Jajcu. — Da li je Dr. Ribar nacionalno opredeljen? — Šta o njemu misli Dr. Spalajković. — Kako stvar izgleda onima u Zagrebu. — Patriotski rad Dra Čubrilovića. — Dve delegacije u Kairu po istom poslu. — ..Pobuna4 4 jugoslovenske kraljevske vojske. — Novi Laurens na Suecu. — Mudra politika ambasadora Novikova. — Završna uloga generala Simovića. O t s e k V .: Savest majora Dragoslava Djurića. — Kasno probudjeni pa­ triotski osećaj. — I ambasador Gromiko mora biti zadovoljan. — Jedan retki ali iskreni Britanac. — Fatalno otstupanje od osveštanih maksima. — Umrite Srbi Churchill je s vama! — Maršal Tito nije samo naš saveznik, već nešto *) Usled opsežnosti materijala i načina objavljivanja dela, sadržaj će biti izlagan po glavama unapred radi približne orijentacije čitaoca.

XI

više. — Kralj Petar II. sudi o stvarima. — „K ralja Petra pred sud!“ Detaljna uputstva o demonstracijama. — Još jedan dokaz o stvarima i ubedljiva slika sa sudjenja u Beogradu. O t s e k V I.: Realni motivi gradjanskog rata u Jugoslaviji. — - Četnici i komunisti su refleksi suprotnosti saveznika. — Sovjeti su mit. —- U istom razmeru. — Zar su i to „oslobodjeni gradovi*1? — Prve platonske izjave. — Bez kontrole i savesti. —• Jasno odredjeno. —- Slika kolašinskog Katyna. — Moša Pijade kao strateg. — ■ Sudbina prve crnogorske deputacije Draži Mihailoviću. — Krstaški rat bez pape. — ■ Ostavite okupatora na miru dok ne raspra­ vimo sa „izrodim a1 1 . — Dokumenta ne znadu za srdžbu. O t s e k V II.: Prva uputstva i direktive. — Prvo vatreno krštenje i slom. — ■Umesto na ustaše i Italijane, ide se na popa Perišića. —- „Mihailovićevština1 1 u Sloveniji podjednako prolazi. — Totalna akcija, totalna reakcija. — Dr. Aleš Bebler duh instrukcija. — Prikaz partizanskog oslobodjenja Banje Luke. — „T radicija oslobodjenja Nevesinja1 1 . ■ —■ Neretuširana fotografija ličnosti i rada profesora Petra Komnenića. • — Serija falsifikata bez komentara. — I „v itez1 1 Dr. Vrančić ima reć u kon certu .— „Nas i Nemiaca milijun milijuna11! — Kad su se četnici tukli o partizanima niko nije ni ču o .— Najnovije vesti s Marsa u m os­ kovskoj redakciji. — „V aše reči o generalu Mihailoviću ne sme da sluša naša publika!1 1 — P okolj u Kragiujevcu i komunistička beletristika u „B o rb i1 1 . — „T echnik der Massetnerschiessung1 1 nije stvar Nedića i nedićevaca već nemačkog komandanta. — Zar se i to može nazvati službom narodu! — I sami Nemci su nezadovoljni sopstvenim radom. — ■ Nova uputstva za streljanje! — „A p e l Srpskom narodu1 1 . — •Još jedan očinski savet više! — •Djeneralu Milanu Nediću pripada mesto u Srpskom panteonu! O t s e k V III.: Teza o preuranjenosti narodnog ustanka prema okupatoru je tačna! — Svest o istoriskoj odgovornosti prema sopstvenom narodu nije svojstvena svakome! — Antiokupatorski je mislio svaki Srbin. —- Fiasko im ­ peratora Emanuela na Cetinju. — Sloboda je za žive, a ne za mrtve! — Shvative nas da bi mogli o nama da govorite! — Slom narodnog ustanka u Srbiji oživljava ustanak u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. — Ne srpska saradnja sa Italijanima, već cepanje Osovine! — Uvod u cepanje NDH. — ■ General Ambrozio prvi počinje! — Saopštenje DNB-a. — V ojvode Birčanin i Jevdjević vrše svoju dužnost! — „B an do1 1 od 7 septembra i NHD. — NHD pregovara sa sopstvenim gradjanima da je priznadu. — Sukob i optužbe saveznika. — Poslednji „srdačni razgovor1 1 na M arkovom trgu. — Poglavnik poručuje: ču­ vajte mi suverenitet! — Provodom atentata na Radmila Grdjića. —• Jevdjević je bez takmaca! — Minister A rtuković moli za priznanje države. O t s e k IX .: Italijanska reokupacija briše i pokrajinske i državne gra­ nice. — Taj momenat najviše smeta komunistima! — Razočarani Hrvati traže rehabilitaciju u komunistima. — Izjava novinara služi kao dokaz za optužbu protiv Srba. — Jasno je pitanje za koga je bio srpski narod! — Da li su misli Dimitrija Ljotića o ,-M itrovačkom sporazumu1 1 zaista tačne? — Komunisti sviju zemalja u službi Hitlerove teze. — Kad su jugoslovenski komunisti počeli da misle svojom glavom? — Dokumenta o komunističkom defetizmu. — Svim

XIT

diktatorima jedan deo puta je zajednički! — I klerikalna štampa utire put komunizmu! — 22 juni 1941 godine izm enjuje taktiku i drugih! — „Proglas Centralnog Komiteta Komunističke partije Jugoslavije". — •Naknadno priznanje Moše Pijada. — Patriotizam jugoslo venskih komunista je iznudien. — Iznenadjenje komunista u NDH. — Prve zakonske mere. — Poglavnik Pavelić u pozi Casara. — Prvi zuavieni harangerski akti. —■ Prvi poziv za iseljenje iz NDH. — Zvanična uputstva. • — „Zvanično objašnjenje o nemirima u NDH“ je falsifikat! — Prva masovna streljanja pod firm om borbe protiv komunizma. — Elita komunistička je računala da se Nemci šale. — Prvi oglasi o kolektivnoj odmazdi. — Epilog kao uvod. O t s e k X .: Prognoza za 1942 nije ružičasta. — Slom ustanka u Srbiji spašava duh Titove armije. — Prvi rezultati ustaško komunističkog dodira na teritoriji NDH. — •Logika ministra za inform acije g. Save Kosanovića. — I još jednom sasvim besmisleno! — L jotić je bio veći patriota od Save Kosanovića! — Razmatranja. — Zvanična FNRJ pravda ustaše. — I Indro Montanelli ima reč! — Draža Mihailović o Kosti Pećancu. — Nespretan falsifikat političkog komesara Vladimira Dedijera.-— Da čujem o šta kaže djeneral Nedić po stvari! O t s e k X I.: Sve u znaku uzajamnosti! — Što za Ruse ,,Harašo“ , za Engleze „N ed ob ro1 1 . — Engleska u dilemi. — Državnički govor maršala Staiinia od 23 februara 1942 god. u svetlu engleskih razmatranja. — „V odim o rat da spasemo m ir1 1 jeste opšte poznata fraza. — „B orba protiv okupatora1 1 je takodje maska stvarnosti. — Draža i Tito su neuporedive vređnosti. — Jedna jedina dodirna tačka. — Ovaj sukob je logičniji od sporazuma. — Engleska je izgubila moralno pravo na Balkan. — Prve vesti o predaji Evrope Sovjetima podižu buru negodovanja. — „V olkischer Beobachter1 1 prima stvar stoički. — Čemu služi frazeologija iz Atlanske P ovelje? — ■„T itov tajni govor1 1 objašnjava suštinu. ■ —■Moral u politici jeste poslovni moral društva. — Komunisti su ipak izvrsni spekulanti u politici. — Samo za Balkance položaj Balkana nije bip jasan. — Neoprostive zablude pukovnika McDowella. — Tass je bio realniji. O t s e k X II.: Churchillov put u V ashington izaziva opštu uzbunu u oku­ piranoj Evropi. — Položaj V rhovnog štaba N O V i POJ jeste taktika po nuždi. — Položaj V rhovnog štaba Jugoslovenske vojske u otadžbini jeste taktika po smislu. — Muslimanski prvaci pozdravljaju dolazak Draže Mihailovića u Avtovac. — Komunisti traže novu teritoriju. • —- Fatalan „Proglas Ministarstva hrvatskog domobranstva1 1 . — Proglašenje Bihaćke republike i obrazovanje AVNOJ-a. — Tito na tribini. — Narodni poslanik Pavao K rce i senator Pozderac dopunjavaju logiku po receptu. — Još jedna kriva legitimacija novinara Dedijera. — Spomenik Kralja Aleksandra u Ulogu i ustaška propaganda za komuniste. — I Salih Baljić želi da bude državnik. — Ovo su dokazi papa­ gajske logike! — ■I AVNOJ postaje krivokletnik. — Još jedan politički bareč skače u maglu. — Nisu svi Hrvati bili protiv Mihailovića. — V eći b roj Mus­ limana je bio na strani Mihailovića nego i Tita i Pavelića. — Audiatur et altera pars! O t s e k X III.: „L^talia libera1 1 i italo-komunistička saradnja. — General Cerutti pokrovitelj slovenačkih komunista! — Hitlerovo pismo maršalu Pe-

XIII

tainu odnosi se i na Balkan! — „Proglas Francuskom Narodu1 *. — Izvanredno pamćenje generala v. Lohra u komunističkoj reprodukciji. — Da li se i ova komedija može nazvati sudjenjem? — Intimna misao grofa Ciana o četnicima. Kako stvar izgleda u reprodukciji ministra Vrančića kao eksperta za Jadran­ ska pitanja? — Jedini neprijatelj NDH su četnici! — Sve je u znaku političkih programa. — Svetle figure četničkih vojvoda. — Osovina general Horstenaugeneral Velebit. — Andrija Hebrang štićenik Pavelića. — General Popivoda štićenik generala Ceruttija. — Osovina Tito-Velebit-Hitler. — General Ruggero i njegova junačka dela. — Neka sama javnost rasudjuje! — Replika Draže Mihailovića u redakciji 0 ‘Konskog, — Nije ni V ojvoda D ju jić naivno mislio! — Pogledajm o malo i sa one strane! — Podudarnost Draže i Tita u taktici. — Otimačina o Muslimane. — I opet Dedijer nevešto falsifikuje! — „K arta F e­ derativne Jugoslavije1 * i njen komentar. — Hrvatska kultura ili austro-madjarska dresura? — Beskrvni duel V ojvoda Jevdjevdć-mimistar Vrančić. — Demonstracija u vazduhu nad Mostarom! — „Proglasi narodima Hercegovine!*1 — Proklonim o se svetlim muslimanskim žrtvama za srpsku stvar! — Kako ustaški pukovnik Jakovljević truje muslimanske prvake! — Hrvati pozdrav­ ljaju ubistvo Dra Popovca! — Skupo plaćena glava Muje Pašića. — Hvala Amerikancima na uvidjavnosti! — Setite se samo ovih imena! — Uspeli spo­ razum Kidrič- pukovnik Rossi! — Pismo Hitlera Mussoliniju povodom likvi­ dacije pokreta pod Mihailovićem. — DNB javlja: „B ieg Draže M ihailovića!1 1— Jevdjević i D ju jić u kritici „Corrispodenza Republicana1 1 . — Primitivistička logika „V olkischer Beobachtera1 1 . — Logika Dra Miloša Pantića! — I još je d ­ nom bez logike i smisla! O t s e k X IV .: Časna reč francuskog generala Janina. — Razmatranja bez komentara. — Iz zabeležaka pukovnika Krena. — Iz dnevnika Ante Pavelića u Berlinu. — Neka govore dokumenta! — Maršal Lakša i župnik sa Stupa. — Jedno ispravno ali zakašnjelo gledište. — Teorija o „Srbokom unizm u1 1 . — Hrvati ne znadu uopšte da misle politički! — Misao Constantina Browna. — Epilog u Teheranu nije dobro reprodukovan! — Engleska politika i Jugoslo­ venska vlada onemogućavali su Mihailovića! — Iz dnevnika Waltera Mansfielda. — Nemačko-komunistička saradnja i Ostroška tragedija. — Politička logika Sekule Drljevića i monarhističko „republikanstvo1 1 Jovana D jon ovića .— „U drite četnicima u ledja dok se oni bore protiv Nemaca1 1 ! — Ko je kriv za tragediju Dra Sime Miloševića i drugova u V rbnici? — Jedna scena iz sara­ jevskog Gestapoa bez komentara. — I još jednom g. Kosanović na tribini! — Da li se istorija ponavlja? — Državnička misao A dolfa Hitlera! — Da li su bolje prošli nemački ili britanski saveznici u ovom ratu? — Nije vodjen rat protiv Nazisma već protiv Nemačke! — Još jedna fatalna zabluda o Sovjetima! — Umesna isprovest Davida Martina. — „K orisne budale1 1 odigravaju svoju crnačku ulogu! — Nekrolog dvojici blizanaca u ,,Whitehall News“ . — Teheran i Jugoslavija u Donjem domu. — Srbi se ipak nisu znali snalaziti u ovom ratu. — Da li se ova misao može nazvati državništvom ili farisejstvom ? — Fatalne zablude Komunističke partije Jugoslavije. — Istoriski sud o Mihailoviću i n jego­ vom htenju može biti samo povoljan. —

XIV

Glava prva. PRIPADN OST NARODU I NACIONALNO OPTEREĆENJE. ili Uvod u gradjanski rat u Jugoslaviji.

Otsek

I.

Dijalektiva pojma „koljaštvo4 4 i njegova mistika. — Logika novih „p oturčenjaka“ . — Državnički horizonat Dra Ante Pavelića. — Pozitivni fašizam i „dem okratije na umoru1 1 . — Komunisti mogu samo do naših granica!— Kako hrvatski Djeneralštab gleda na stvari.— Kako nemački opunom oćeni General postupa u Zagrebu.— P o ­ ruka hrvatskog „eksperta4 4 iz Berlina. — Apel crkve i škole na hrvatske intelektualce. — Crkva oprašta ustašama sve! — Dokumenta sasvim obratno govo­ re. — Prva Hrvatska Državna Vlada i njene državničke mere. — Srpsko — pravoslavna crkva pred licem Hrvatskog Sabora. — Srpski narod u NDH pred savešću hrvatskog naroda. — Dokumenta o „savesnom4 4 vršenju poverene dužnosti. — Udrite prvo po imućnim!

„B oginja istorije je najneumoljivija od sviju ostalih; ona ne zna ni za simpatiju ni za antipatiju; ona traži istinu istine radi.4 4 Schiller 1. U načelu nameće se pitanje: šta jugoslovenski komunisti podrazumevaju pod pojm om „k o lja č4 4 i otkuda njima moralno-etička legitimacija, da se oni osećaju pozvanim za vršenje takve klasifikacije ljudi? U konkretnom slučaju, postavlja se daleko intimnije pitanje: šta oni žele da postignu, uvršćujući i moju ličnost u kategoriju takvih ljudi. Savesnom analizom stvarnih činjenica, takav postupak m ože da se veže uz svest neodgovornih elemenata; taj postupak je lišen dostojanstvenosti posto-

1

janosti i po svojoj zamisli je niži moralno od inkvizdtorskog postupanja. Medjutim i taj momenat treba analizirati u im e pravde. Mogli su eventualno da uzmu kao osnovu činjenicu, što pripadam jednoj staroj srpskoj porodici iz Crne Gore. Sam fakat pripadnosti toj porodici i toj pokrajini, čini mi, u svakom slučaju, veliku čast. bez obzira na to, sto su se kroz vekove, mnogi „suptilni4 1 dubovi zgrožavali pri pomisli, da su Crnogorci p ri­ padnici evropske rase, ali rase koja ,,kolje“ ! Kao i uvek, bilo je, a i biće naroda pod suncem, kojim a je nesrećna sud­ bina sastavni deo života, da kojekakvi skorojevići ili belosvetski snobovi, mogu d o ći u situaciju, da kvalifikuju „sklonosti1 1 pojedinih plemena i pojedinih ka­ raktera. Tako su na srpsku nacionalnu nesreću i jugoslovenski komunisti došli ti situaciju da kvalifikuju ljude i karaktere. Medjutim i pored svih takvih kvalifikacija, meni lično čini čast, sve, ono, što su stari Crnogorci radili, bez obzira, kako su se takve osobine reprodukovale, i ocrtavale u svesti malogradskih shvatanja, u koja rečunam i ona, koja se nazivaju modernim, savremenim, materijalističkim i socijalističkim. Istoriska je istina, da je po starocrnoigorskom shvatanju koljaštvo bilo viteška crta, jer je to ibio jedanj od uslova takmičenja, nikao iz svesti o opstan­ ku života u jednom moralnom svetu vrednosti. Nijedan od svetaca nijedne religije u svetskoj istoriji, nije ustao protiv „klanja1 1 kao sretstva u službi održavanja života i odbrane časti. B ogovi ideja čovečnosti: M ojsej, Isus ili Tolstoj, sa svojim principima i naukama o: „N e ubij11! ili „N e opiri se zlu1 1 !, naišli su u praktičnom životu na zemlji, na daleko slabiji prijem i razumevanje, čak i kod svojih sledbenika, nego što je bila i ostala ideja „svete osvete.1 1 Rat je kod Crnogoraca bio gledan kao neka vrsta industrije; pljačka, kao neka vrsta unapred odredjene i odmerene ratne oštete, jer su se o Crnu Goru otimali bogatiji od nje, koliko se ticalo materijalnog bogatstva. Osveta je bila osveštani način iskupljavanja pravde. Koljaštvo je bilo diktat jednog stalnog stanja nužde u borbi protiv nasrtljivaca: Turaka i Latina, t. j. imperijalista; jednih sa Istoka, a drugih sat Zapada. I, kao smisao svega, što čini suštinu života po jednom shvatanjn za jedno istorisko razdoblje; na jednom odredjenom terene; u izvesnim nametnutim odnosima civilizacija, koljaštvo je bilo zveta zaštita Časnog Krsta i Slobode Zlatne, kao sinteze misli i životne filosofije jednog dela sveta. 2. Nije se uopšte držalo tajnom, da je po starocrnogorskom gledištu bio daleko veći greh, pojesti ribu saragu na V eliki Petak, nego zaklati Turčina na junačkom megdanu, t. j. dok traje boj. N eprijatelj, kojem u je bila oduzeta m o­ gućnost da se kao slobodan bori, nije više smatran neprijateljem. Čim je prispeo u vlast Crnogoraca kao pobednika, život mu je bio zagarantovan kao i svakom drugom gradjaninu, k oji po moralnim obzirima i običajima, ima pravo da uživa slobodu. Ko je u boju ruke okrvavio bio je' junak, jer je i sam svoj sobstveni život izložio, t. j. reskirao da i sam bude zaklan. Onaj grešnik, koji bi se zaboravio i na Veliki Petak stavio u usta kom adić ribe, smatran je otpadnikom od vere i Hrista i kao takav bio poročan. Tu vrstu crnogorskog koljaštva, ja lično nazivam etikom u njenom najizrazitijem, najpotpuni­ jem i najstrožijem smislu. Čak, jednim višim stepenom etike, nego što je ova,

2

koja se formuliše i forsira medjunarodnim i javno-pravnim aktima, karita­ tivnim ustanovama Novog Veka ili najnovijim statutima UNO-a. Protiv takve etike shavatanja nije ustao ni sveti Avgustin ni Toma Aquinski, kao što nije ustao nijedan rimski papa ili vaseljenski patrijarh kroz istoriju. U tom smislu, bilo da se radilo o religioznom ili nacionalnom shvatanju života, starocrnogorsko shvatanje bilo je u potpunom skladu s kulturnim zahtevom vremena kao opšte nužnosti društva. Po tom opštem kriteriju sve nacije sveta proglašavale su svoje zatočenike vere i slobode nacionalnim svetinjama. Etika medjunarodnog prava u praksi, daleko je niža po sadržaju od one, koja je izbilaja iz osećaja mojih predaka-Crnogoraca. Oni su je do tančina poznavali i! bili jo j podredjeni, mada nisu imali pojma o postojanju medjunarodno javno-pravnih norm i i njihovih sankcija. Baš zbog nakaradnoig pojimanja suštine prava od strane brojnih i prepotentnih naroda, koljaštvo je nastalo kao sretstvo za borbu, gde je u svakom slučaju ono, kao sretstvo, bilo viteškije od namera onih, koji su ga svojim držanjem izazvali. Kroz dugi period od petsto godina, ko se nije hteo turčiti ili latiniti, dru­ goga izbora nije bilo već koljaštvo ili smrt. Ko je pristao da se turči ili latini, imao je u izgledu izvesnu zaštitu ili mu se zaštita nudila kao novom članu društva. Jednoga je štitio Serijat, a drugoga Sveta Stolica. No opet, ta je zašti­ ta išla na štetu onih, k oji se ne htedoše njima pridružiti, već ostadoše verni svojim linijama. Tako se broj nacionalnih neprijatelja povećao. Oni, k oji & e zbežaše u planine, da ginu i krv prolevaju, moradoše da nastave borbu i sa još jednim novim neprijateljem , t. j. sa onima, koji m enjajući veru, promeniše i naciju, a time i shvatanje i psihologiju. Prosto im bilo što tamo odoše, da spasu glavu, no neprosto što se staviše u službu dušmaninu za čanak sočiva. Takav proces davno je počeo, i kao po fatumu još uvek se nastavlja, svakako u svojstvenim formama i shodno karakteru pojedinih junaka dana, t. j. psihologiji novih ,,poturčenjaka“ . Tako n. pr. jedan veliki prijatelj Nezavisne Države Hrvatske i poznati ustaški ideolog, inače rodom iz Pipera kod Podgorice, sa najvećom autoritativnošću je tvrdio, pošto je jedno vreme bio po narodnosti Crnogorac, da bi kasnije pristao da se nazove i Crvenim Hrvatom, da je istraga poturica u Crnoj Gori bio zločin, ne samo sa etičko-moralnog, već nacionalnog gledišta, jer je taj „hrvatski nacionalno čisti elemenat iz Crvene Hrvatske“ primao Islam iz uverenja, a ne iz Spekulativnih pobuda, koje su služile kao pretpostavka rešenju problema materijalnog blagostanja, ličnog mira i bezbednosti. Po njegovom mišljenju i oni Crnogorci iz ere vladike Danila su bili neka vrsta autohtonih četnika odnosno tzv, ,,koljača“ , pošto u to doba nije postojala veza izmedju Crne Gore i Srbije, da bi Crnogorci mogli poprimiti ,,Srbijanštinu“ . 3. Kada je 1941 godine proglašena Nezavisna Država Hrvatska, i kada je u nizu prvih državnih akata te nove političke tvorevine, najavljen javni atak na sve što je svojstveno i sveto srpskom čoveku, ovaj „C rnogorac4 4 , razmatra­ jući dela svojih saveznika iz perspektive običnog slovoslagača, ostaje do kraja na svojoj liniji, glorifikujući stavljanje van zakona dva i po miliona stanovnika Nezavisne Države Hrvatske, zato što su bili pripadnici triju vera: srpskopravoslavne, jevrejske i starokatoličke. On je istrebljenje i poniženje srpskog

3

elementa smatrao nužnošću za učvršćivanje novog evropskog poretka, prema čijem shvatanju i sama Crna Gora ima da blagodari za svoju „slobodu1 ' pobedi nazi — t fašističkog oružja. Kako je on to sebi pretstavljao, tako on sam i iznosi: „P očetak rata izmedju Jugoslavije i sila osi, pozdravili su crno­ gorski nacionalisti kao početak svog oslobodjenja. Onog časa kad su njemačke čete ušle u Zagreb lo travnja 1941, potpisani je imao čast, po odobrenju vodjstva crnogorskog narodnog pokreta, uputiti putem hrvat­ skog i njem ačkog krugovala i novinstva apel na vojsku sila osi da u ovom ratu ne smatraju Crnogorce svojim ratnim neprijateljima, nego savezni­ cima, k oji se bore za isti cilj, i kojih se, kao naroda kojeg je domovina bila do sada od Srbije okupirana, rat izmedju Jugoslavije i sila osi ne tiče. Od toga časa Crnogorce je trebalo smatrati saveznicima isto kao i Hrvate i druge narode, kojima je pobjeda njemačkog oružja i njihova dotadanja borba stvorila mogućnost da se slobodno opredijile i da sudje­ luju u zajedničkoj borbi . . . . “ „ . . . . Buduća sudbina Crne Gore biće ogledalo savjesti Evrope, a mučeništvo i žrtve Crnogoraca neka budu jamstvo njihove vjernosti idejama za koje se bore danas udruženi evropski narodi na čelu s Velikim Njemačkim Reichom . . . . “ *) 4. D ok ovako Stedimlija post factum iznosi svoj stav prema fašističkim silama i njihovim političkim programima, jugoslovenskom problemu i odnosu Srbije i Crne Gore, u istom duhu Dr. Ante Pavelić kao budući Poglavnik NDH, posle dobivenih garancija u Berlinu i Rimu o „hrvatskim političkim i državnim slobodama4 1 rediguje svoj PROGLAS HRVATSK OM NARODU ! „G odine 1918 zaposjela je Srbija na prevaru hrvatske zemlje. Od toga časa pa do danas ugnjetavala je Srbija na najstrašniji način hrvatski narod. Beogradski su vlastodršci podigli vješala za hrvatske sinove, prolili su toliko hrvatske mučeničke krvi i na hiljade hrvatskih sinova zatvarali i mučili po tamnicama. Srbijansko je nasilje bilo postiglo svoj vrhunac u krvavoj diktaturi koju je bio uveo srpski kralj, a k oji je htio ne samo za uvijek silom pokoriti hrvatski narod, nego izbrisati sa lica zemlje njegovo ime i svaki trag njegove obstojnosti. Nu, mi smo protiv tog nečuveno nasilničkog pothvata podigli svoju hrvatsku ustašku borbu, koja je tu krvavu neprijateljsku diktaturu krvavo srušila. Nakon pada kraljevske srbijanske diktature, pokušali su beogradski vlastodršci zadržati hrvatski narod pod svojom vlašću ponovo prevarom, jer su znali, da to silom m oći neće. Stoga su se latili stare varke — sporazuma i uoči buknuća novog europskog rata, k oji je otvorio novi put hrvatskom narodnom i državnom oslobodjenju, potpisan je sramotan sporazum, da se tako zavara hrvatski narod i vanjski svijet, da izigra hrvatsko narodno i državno oslobodjenje. Nu, kao što kraljevska diktatura nije mogla nadvladati, ni slomiti ustaške borce, tako ih nije mogao ni sporazum *) Štedimlija: Crna Gora i savjest Evrope, „H rvatski Narod1 1 b n 960. od 15 februara 1944. g.

4

zavarati. Hrvatski je ustaški pokret nastavio i dalje tu borbu, koja je evo došla do zadnjeg odlučno oslobodilačkog udarca. H R V A TSK I NARODE! Došao je čas oslobodjenja. Ustaj na noge, lati se oružja, svrstaj se u bojne redove, stupaj pod ustašku zastavu, na k o jo j su zapisana slavna djela i pobjede. Kucnuo je čas našeg oslobodjenja, diži se da svoju domovinu od neprijetelja otisnemo i uspostavimo svoju slobodu, u svojoj kući, u sa­ mostalnoj i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, u k o jo j će biti ujedinjene sve hrvatske zemlje, od Mure i Drave do Drine, od Dunava do Sinjeg Jadranskog Mora, a u k o jo j će vladati samo Bog i Hrvatski Narod. H R A V A T SK I N ARO DE! Naša je pobjeda osigurana, jest, naše je oslobodjenje gotova stvar. Hrvatski ustaški pokret stavio se ne od danas već od lo godina uz bok naših prijatelja, uz bok velikog talijanskog i njemačkog naroda; vojske Mussolinija i Hitlera, kojim a se više nitko oduprijeti ne može, stoje na našu odbrana, te zajamčuju naše oslobo­ djenje, našu pobjedu, našu slobodu, našu Nezavisnu Državu Hrvatsku, na cijelom hrvatskom povjestnom i neprekinutom narodnom području. H R VA TSK I N ARO DE! Pom oću božjom i naših velikih prijatelja, na žrtvama i prolivenoj hrvatskoj krvi, na neobuzdanoj borbi hrvatske ustaške vojske i njezine vjernosti tebi, diže se slobodna i Nezavisna Država Hrvatska, u k o jo j će hrvatski narode, biti u tvojim rukama sva zemlja i sva vlast, u k o jo j će zavladati pravo i poštenje, iz koje će biti iskorenjen sav korov, što ga je tudjinska dušmanska ruka bila posijala. U Državi Hrvatskoj bit će osiguran kruh i blagostanje, sloboda i čast kroz duge vjekove hrvatskim pokoljenjim a. Slava svima mučenicima, k oji svoju krv i živote u tem elje hrvatske slobode i hrvatske države uzidaše! Živjela Nezavisna Država Hrvatska! Živio hrvatski narod! Živjela ustaška vojska! Živjele velike, slavne i nepobjedive prijateljske vojske — vojske velikih vodja Mussolinija i Hitlera! Za Dom spremni. 5. 4. 1941. D r. Ante Pavelić v. r.*) 5. Ova fanatična vera u pobedu Nazi-fašizma, njegov zdravi duh i pravilno shvatanje, bila je kod Štedimlije izraz prkosa i antisrbijanskog nastrojenja uopšte. On je, kao i mnogi njegovi zemljaci, bez obzira na političko uverenje, bio liričar u politici, lako opsenjiv onim što ga okružava. U toku dvadeset godina svog javnog rada u Jugoslaviji, pokazao se veoma spretnim u tehnici izvrtanja činjenica i njihovog postavljanja na glavu mesto na noge. Prateći borbu Tita i Saveznika protiv jugoslovenskog monarha i nacio­ nalnog pokreta pod Mihailovićem, on krajem 1944 piše: „P o d zastavom kralja Petra učinjeni su nad hrvatskim narodom do danas svi zločini, nasilja, poniženja i uvrede, k oje je doživio od 1918. Danas se vodi odlučna bitka, u k o jo j mora pasti odluka, da ta zastava bude zauvijek zavijena, te uništen nož k oji je u n joj umotan i nabrušen *) Poglavnik govori, Knjiga II., Zagreb 1941, s. 5.

5

%» hrvatski narod. D rukčije shvatiti smisao ove bitke mogu samo izrodi,
otpadnici i izdajice i oni, k o ji se ne ponose što su sinovi ove zemlje, što nose časno ime svoga naroda, nego im je svejedno, kako će se zvati, kako će živjeti, što će o njima budućnost suditi i pod čijim će kopitom izvršiti svoju izmećarsku službu u prezrenju i poniženju. U ov oj bitci ima jedan jedini put, kojim mora poći svatko, a to je put borbe i otpora protiv najezde, koja se vrši u ime kralja Petra i pod njegovom zastavom. Svaki drugi put vodi ili u grob ili u ropstvo. Hrvatski je narod izabrao svoj put, a to je put života i slobode. On će se boriti i sigurno pobijediti te za uvijek od sebe i svojih budućih pokoljenja ukloniti opasnost pa i samu pomisao, da mu se iko ikada više nameće i ugrožava ga u ime dinastije Karadiordjevića i velikosrpskih ciljeva.“ *) Dr. Ante Pavelić, naprotiv, nije bio liričar u politici, već realista, ali realista negativnog smisla. K od njega se njegov izražaj misli u citiranom pro­ glasu ne srne da uzme kao utioaj momenta oduševljenog čoveka, kojeg zanosi iluzija da će on dekretom postati neograničeni gospodar jedne države. Njegovo oduševljenje Nazi-fašizmom bilo je svesni izražaj shvatanja, koje mu je služilo kao osnova njegove čitave socijalno — političke filosofije. Njegova ▼era < u pobadu Na*i-fašizma, bila je jedna od poluga, kojom je on sistematski razarao konsolidovanje unutarnjih političkih prilika u Jugoslaviji i to po konceptu političke temlence Naza-fašizma. Tom svom intimnon uverenju, Dr. Ante Pavelić daje puni izražaj, dana 14 aprila 1941, kada se posle 12 godina emigracije, vraća „pobedonosno"1 u Zagreb, da bi svom narodu najavio „potpunu nacionalnu i državnu slobodu“ . Taj govor donosim u izvodu, a prema kasnijim publikacijama Nezavisne Države Hrvatske: „Hrvatska braćo i sestre! ?,Neću Vam govoriti dugo, jer kod nas Ustaša nije običaj govoriti, nego raditi“ . Iza toga Poglavnik kaže, kako su nas naši tobožnji pri­ jatelji s druge strane Drine kroz 22 godine nagovarali, da je potrebno da se Srbi i Hrvati sjedine, jer da su u našem susjedstvu velike države Njemačka i Italija i da su nam one opasne. Srbi i Hrvati zajednički bit će toliko jaki, da će im se m oći uspješno odupirati. Medjutim trebalo je samo malo dana borbe i Jugoslavije nema više. Na njezinim ruševi­ nama uskrsla je samostalna i Nezavisna Država Hrvatska. Tobožnja braća su nam, kako se svi sjećamo 20 godina govorili, kako smo mi Ustaše fantasti i kako tražimo nešto nemogućega i neizvediva, medjutim se danas vidi, da smo mi imali pravo, i da su oni bili ludjaci i drznici. Poglavnik snažno ističe, da možemo biti posve sigurni, da je naša Nezavisnost potpuna, zato on ima garancije i politička priznanja. Hrvatski narod je eto, svojom uzdržljivošću i borbom ustaške desnice i ustaške krvi ostvario svoju Hrvatsku Državu, a uz pom oć velikih naših prijatelja Fiihrera Hitlera i Ducea Mussolinia. *) Štedimlija: ,,U ime kralja Petra“ . ..Hrvatski Narod“ br. 1155/44 od 7. 10. 1944.

6

Poglavnik dalje ističe, da u ovom e času naše misli i naši osjećaji idu velikom njemačkom narodu i njegovoj nikad nepobjedivoj vojsci i prijateljskom italijanskom narodu i njegovoj bratskoj vojsci. „Sada smo stvorili Hrvatsku Državu i nju nitko više nikada ne može srušiti, jer ćem o našu slobodu znati braniti. U Hrvatskoj vladaće red i rad. U Hrvatskoj Državi nitko i nikada neće m oći piti krv hrvatskog naroda. Svatko će raditi i biti odgovaran Poglavniku, a Poglavnik ee biti odgovoran hrvatskom narodu. Zagreb, 14 travnja 1941.*) 6. U svojim filosofskim razmatranjima o svetskim problemima, još kao emigrant, Dr. Ante Pavelić sintetiše svoje misli, vezan uz pretpostavku, da sve ono što ga je opsenjavalo 20 godina, ima da bude i nepobitna stvarnost. Koliko su antipolitičkog smisla imale njegove naučno-socijalne pretpostavke, to se može izvesti iz njegova uporedjivanja stvari kao neodgovornog političkog izbegliee i iz činjenica, koje su se zbivale i vezale uz njegovo ime. S ciljem da upozna hrvatsku javnost o suštini ruskog boljševizma, a neposredno pred rat, on stvari izlaže doslovno ovako: „Š to je to redarstvo u Rusiji? Sve! Pod njegov izravni nadzor stav­ ljeno je sve, što zasijeca u bilo k oju granu javnog života, pa i posebnički život svakog pojedinca, podanika boljševičke Rusije. To se vidi iz imena pod kojim je ta policija rodjena: proturevolucija, sabotaža, špekulacija. T ko je proturevolucionaran? Proturevolucionaran je svaki onaj, tko nije dušom i tielom za boljševičku vladavinu. Nu takav je svaki član b o lj­ ševičke vladavine. Nu takav je svaki član boljševičke stranke, ako pokaže samo i malo svoje nezadovoljstvo s onim, što boljševički vlasto­ dršci čine. T ko sabotira? Sabotira svaki onaj, tko robski ne izvršava sve i najludje i najnečovečnije boljševičke zapoviedi, a špekulant je onaj, tko potraži samo i koricu kruha osim one, što je pruža boljševičko zajedničtvo / kolektivizam /, a zna se, da je ono daje samo odabranima . . .**) A fašizam, onaj pravi, kako su ga dale Italija i Njemačka, jest od ­ raz volje naroda, njegovih najširih slojeva, te ga treba razlikovati od proračunatih smišljenosti — spekulativnih kom binicija — što služe samo za održavanje izvjesnih vladavina na vlasti u demokracijama na umoru i od „pseudofašizm a4 4 vlada, koje nisu proistekle ni iz dem okracije ni iz fašizma, nego su tek prigodne / okazionalne / i proistekle iz naročitih prilika i u naročite svrhe, a u glavnom stvarno su i nehotice najbolje *) Ovaj govor je objavljen pod naslovom: .,Prve riječi Obnovitelja Ne­ zavisne Države Hrvatske na tlu slobodne dom ovine" u knjizi Poglavnik govori, strana 7. (Autoru nije uspelo i pored svih napora da dodje do kompletnog govora Poglavnika Hrvatske. Nažalost sva arhiva iz tog doba, ukoliko nije uništena od strane samih političkih faktora u NDH, uvršćena je u tajni arhiv, k oji je još uvek nedostupan javnosti. Blagodareći vezama autora sa izvesnam austriskim kulturnim radnicima uspelo mu je da đelimično dobije uvid u „zabranjenu1 4 literaturu). **) Dr. Ante Pavelić: Strahote zabluda. Zagreb 1941, strana 136.

7

i najpođesnije preteče boljševizma jer mu radi svoje omraženosti u narodu pospješno uravnavaju put. Dem okracije narod rastočuju, baš kako to žele boljševici, a fašizam je moguć samo u jednom narodu, jedinstvenom po krvi, po osjećaju i po jedinstvenoj volji, pa je s toga on tvrdjava, koje boljševizam ne može osvojiti, i sila, pred kojom on mora uztuknuti . . . . * ) D ok ova dva velika pokreta, s jedne strane fašizam kao pokret ide­ ja i naroda, a s druge strane boljševizam kao sljub / sinteza I barbarstva i razaranja, diele medju sobom veliki dvoboj, dotle je demokracija osudjena na ulogu mirnog posmatrača ili vlasnika polja, na kojem se taj dvoboj dieli, a kad se ta borba završi, neće na polju ostati ni zelene trave od „dem okratske ideologije1 1 i demokratskog društvenog poredka . . . . “ **) 7. A ko bi istorija dli statistika postavile sebi zadatak, da registruju i iznose nečovečnosti jedne revolucije, bez obzira na njen smisao i težnju; ako bi uopšte bilo moguće izneti takve podatke u najobjektivnijoj i najistinitijoj form i, onda bi se vrlo lako moglo doći do uverenja da su sva nedela „boljševičke revo­ lu cije1 1 , uzeta u etičko-moralnom smislu sa svim najgroznijim pretstavama i reprodukcijam a, bila bleda slika nečovečnosti u uporedjenju sa delima vlasto­ držaca u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. A ko b i jugoslovenska komunistička partija postavila sebi zadatak, da analizira osnove svoje pobede, i ako bi jo j bilo stalo do materijalnih istina, našla bi u postupku hrvatske državne vlade i njenih organa, kao i nedoslednostii samih Hrvata, veći procenat materijalnih sretstava, koja su jo j pomogla da svoju borbu populariše, nego što je sama svojom borbom đoprinela da se dočepa vlasti. Iz ove konstatacije me bi smeo da se izvede zaključak, da se Hrvati nisu hteli boriti ili nisu borili protiv komunizma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Iz činjenica, koje će se tokom daljeg izlaganja tretirati, videće se, da se Hrvati nisu znali boriti protiv komunizma. Sva njihova borba protiv „boljševizm a1 1 , kao i sama vera u svoju „državnu i nacionalnu samostalnost1 ', imala je samo onoliko sadržaja i elana, koliko je bila jaka vera u pobedu Hitlerove Nemačke. Sa onim momentom kad je hrvatska državna vlada obelodanila i počela da provodi u delo svoj politički program na bazi „jedinstvenosti krvi1 1 i osećaja hrvatskog katoličkog elementa, t. j. verske i nacionalne isključivosti, ona je postala nesvesno orudje u komunističkim rukama. Taj momenat je dolazio do izražaja u izvesnoj postepenosti i razvijao se u skladu sa slabljenjem ubojne snage osovinskih sila, da bi posle italijanske kapitulacije došao do triumfa pobede komunističke partije u svim pravcima i u zemlji i u inostranstvu.***) Posle pokušaja atentata na volju Reicha sredinom 1944 g. u krugovima ustaškog elementa NDH otpočelo je strujanje, koje je dovelo do čitavog niza atentata i „samoubistava1 1 merodavnih vojničkih i političkih faktora u zemlji. *) Pavelić: Strahote zabluda, s. 265. **) Isto, strana 266. ***) Detalji u glavi VII. ovog dela.

8

Kao borbeni elemenat Hrvati su pretstavljali balast za Nemce odmah posle italijanske kapitulacije. Usled nezavodovoljstva sa stanjem stvari u NDH, otpočela je čitava dis­ lokacija nemačkog komadnog osoblja i borbenih jedinica na svim sektorima. Sa tim momentom otpočinje pom irljivo držanje Nemaca prema svim grupama otpora i prećutno priznanje partizana kao zaraćene strane.*) 8. Kakav će političko praktični smisao pokazati ti „nepobjedivi” i „udru­ ženi1 1 evropski narodi, da bi svoju stvar mogli uspešno propagirati, tu autori misli o „demokratijama na um oru" i „političkim slobodam a" Hrvatske i Crne Gore nisu hteli dublje da zalaze, što je svakako i razumljivo. I jedan i drugi §u smatrali, da je pobeda nazi-fažističkog oružja tu, da je definitivna, i da medju vrlo važne probleme Nazi-fašizma spadaju srpsko-hrvatske razmirice i balkanske državne granice. Subjektivno i za jednog i za drugog, ta vera je bila neophodna i to: za Pavelića kao nekrunisanog gospodara jednog podneblja, a za drugog kao crnogorskog „am basadora" na dvoru u Zagrebu. Koga bi ovaj „am basador" trebao da pretstavlja po svojim koncepcijama, verujem da je i sam lutao, sto je kasnije svojim ličnim primerom i potvrdio, čak u onom m o­ mentu, kada su i najkratkovidiji Hrvati progledali i svrstali se u red pred „Ravnateljstvom za javni red i bezbjednost", da bi im ovo izdalo „putnicu** za prelaz granice Reicha, kao ubeđjenim prijateljima zapadnih demokratija, anti-komunistima i mučenicima na frontu borbe protiv „najezde sa Istoka**. On tom prilikom piše: ,,Od lo travnja 1941 g. Hrvafske se ne tiču nikakve osnove Beograda, bez obzira na sustav njegove vladavine, ali se nje tiču osnove, po kojima bi htio zavarati i zavesti malodušne, podvrgavajući ih izdajicama vlasti­ tog naroda, da bi preko njih krivotvorio narodnu volju i pokazao da se hrvatski narod svojom voljom odrekao sebe, odbacio zavjet svojih pređia, pljunuo na krv svojih naiboljih sinova i mučenika i predao se ponovo u naručje dojučerašnjih svojih tlačitelja. Razumije se, ne treba se plašiti njihova uspjeha u tome, jer je taj uspjeh uvjetovan njihovom pobjedom , a to toga ne može i neće nikada doći. S toga se na te njihove ciljeve osvrćemo više zbog onih, k oji su malodušm i kolebljivi, ako takvih imade, i zbog onih, k oji misle, da demokratija onakva, kakvu provode u život partizani i njihovi saveznici, omo?;uću’ e izražaj prave narodne volje . .“ **) U ovakvom uverenju ..Deus ex machina" živeli su vlastodršci NDH, čak i u onom momentu kad su detonacije granata sovjetske artilerije po Srbiji i Vojvodini dopirale čak do Zagreba. Da bi podigao narodni duh, načelnik hrvatskog Djeneralštaba ustaški pukovnik i domobranski djeneral Tomislav Sertić. na dan 2 januara 1945 interpretira javno govor V odje Reicha održanog 1- januara 1945.. i tom prilikom kaže: „P ojava boljševičke vojske na granicama nekojih europskih država, koje postoje stotinu godina, izazvala je u ovim državama malodušnost, *) Detalji u glavi X V ., pod naslovom: „P u č generala Vokića**. **) Štedimlija: „N arodna" volja u partizanskoj „demokratiji**. „Hrvatski Narod" br. 1221 od 28 decembra 1944 str. 1.

9

zabunu i kolebanje. Države su se poljuljale u svojim temeljima i srušile se kao sablastne građjevine od kartona. U tom medjuvreinenu kriza je bila djelom ično zahvatila i našu vojsku. Ona je pojava imala značaj ciklične krize i kratkog trajanja, ali su posledice bile blagoslovene: pljevu je odnio vjetar, a jedro zrnje je ostalo. Medjutim pojava boljševika na granicama Hrvatske ujedinila je hrvatski narod kao nikada u njegovoj povijesti u borbi protivu svih neprijatelja izvan zemlje i u njoj. Danas je hrvatska vojska moralno1jača nego ikada . . . .“ *) 9. Od jedne čitave serije dokumenata, koja su sačuvana i iz kojih se vrlo jasno može videti kakav je moral bio u hrvatskoj vojsci, ovde ću navesti samo dva i to baš ona, koja su objavljena u momentu kad je djeneral Sertić gledao u V okićevom puču i Košutdćevim sporazumima sa Mačekom i komunistima značaj ciklične krize". Ta dva dokumenta su interesantnija utoliko, što su ona trebala da posluže samom Poglavniku kao dokaz njegove odanosti željama SS Obergruppenfiihrera i opunom oćenog generala za Hrvatsku von Priitzmaima. po čijim je uputstvima zapravo i ugušivana ,,pobuna“ pod vodjstvom Dra Lorkovića i djenerala Vokića i Blaškovića.**) OGLAS „D ana 28 prosinca 1944 g. izvršila je skupina naoružanih odmetnika strojničkom vatrom iz zasjede kod sela Krušljeva, kotar Donja Stubica, atentat na jednog višeg častnika savezničke vojske i jednog višeg hrvat­ skog častnika. Radi tog zločinačkog čina, izvršena je na spomenutom mjestu o d ­ mazda kaznom smrću vješanjem, na osnovu §-a 1. 2 i 3 Zakonske odredbe o zaštitnim mjerama zbog sabotaže protiv javnom redu i sigurnosti od 30 listopada 1943. broj. CCXXII — 2728 — D. V. 1943 nad slijedećom 50toricom uglavljenih djelatnih odmetnika i komunista: 1) Franjom Krčm arek 16) Anom Vorkapić 2) Antonom Horvat 17) Tomislavom Bobetić 3) Ćirilom Drenski 18) Ivanom Ognjenović 4) M ijom Lukšić 19) Brankom Stefančić 5) V jerom Fabijanić 20) Bogumirom Am brožić 6) Ružom Crnković 21) Francom Hmelj 7) Stjepanom Meštrović 22) Dragutinom Žibralt 8) M ijom Lukiški 23) Antom Dobrić 9) Otom Fuks 24) Ivanom Prebeg 10) Nikolom V odopijec 25) Ludvigom Valentinčić 11) Kolomanom Dr. Schneller 26) D jurom Prpić 12) Josipom Belajec 27) Vladimirom Pajnić 13) Dragutinom Batiževac 28) Mirkom ing. Pavleković 14) Matom Dokuš 29) Dragutinom Jeršić 15) Josipom Sladarec 30) Dragutinom Cvija *) „Hrvatski Narod“ br. 1225. od 3. januara 1945. str. I. **) Detalji u glavi X V pod naslovom: Puč djenerala Vokića.

10

31) 32) 33) 34) 35) 36) 37) 38) 39) 40)

Antonom Bere Ivicom Skukan Fabijanom Jakšić Josipom Kolić Herminom Bruehner Vjekoslavom Placek Milom Gerzej R udolfom Novak Dimitrijem Spets Franjom Lokožar

41) 42) 43) 44) 45) 46) 47) 48) 49) 30)

Milanom V učković Ivanom Beđjić Jurjem Borić Josipom Babeković Ivanom Jurjević Jaukom Matun Jurjem Novak Ibrahimom Sijačić Vašom Savić Mirkom Viđić.

Zagreb, dana 2. 1. 1945. g. Iz ministarstva unutrašnjih poslova, Ravnateljstvo za javni red i sigur­ nost.1 ' Odmah iza ove, donosi se druga smrtna presuda, koja se objavljuje neko­ lika dana kasnije zvanično putem dnevne štampe i to onako kako je bila formulisana sudski, a po istom slučaju. OGLAS „D ana 28 prosinca 1944 g. oko 22 sata u noći izvršila je jedna sku­ pina naoružanih ljudi strojničkom vatrom iz zasjede napadaj na službujuće redarstvenike. Toni prilikom ubijen je jedan redarstvenik dok su daljna dvojica lakše ranjeni. Dana 6 siječnja 1943 g. u 21 sat na večer, izvršila je jedna skupina naoružanih osoba strojničkom vatrom iz zasjede ponovno napadaj na istom mjestu na službujuće redarstvenike. Tom prilikom je usmrćena jedna gradjanska osoba, dok su dva redarstvenika lakše ranjena. Radi tih zločinačkih čina izvršena je na istom mjestu odmazda kaznom smrću vješanjem, na osnovu §§ -a 1, 2 i 3 Zakonske odredbe o zaštitnim mjerama zbog čina sabotaže protiv javnom redu i sigurnosti od 30 listopada 1943 br. CCXXII — 2728 — D. V . 1943 nad 15 — toricom uglednih djelatnih odmetnika i komunista. 1) Aleksandrom V ojković, rodj. 1900 u Generalskom Stolu, sinom V ojka i Ertelke rodj. Pinter, što je bio član „K om unističke partije Jugoslavije“ i NOO, obnašao dužnost partizanskog teklića, obavještavao partizane o kretanju i brojčanom stanju naših oružanih snaga, davao novčane priloge za „Crvenu pom oć“ , te što je nagovarao neupućeni sviet, da pristupa u partizanske ,,odrede“ i NOO. 2) Ing. Tomom Meleh, rodj. 1911 u Grižanima, sinom Kuzme i Ma­ rije rodj. Crnić, što je bio član i odbornik NOO, dostavljao partizanima podatke o kretanju naših oružanih snaga, održavao tajne komunističke sastanke i raspačavao razno komunističko promičbeno tvorivo, što je davao i prikupljao za partizane zdravstveno tvorivo, novac, obuću i odjeću te živežne namirnice. 3) Karlom M ikelić, rodj. 1893 u Trstu, sinom Josipa i Antonije Fon­ da, što je bio član NOO: partizanima dostavljao podatke o kretanju

11

naših oružanih snaga, održavao tajne komunističke sastanke, te što je davao novčane priloge za „Crvenu pom oć.“ 4) Ivanom Orhanović, rodj. u Podobuću, sinom Matije i Marije rodj. Miroslav, što je bio član i odbornik NOO i „M jesnog komiteta“ , održavao tajne komunističke sastaiike, raspačavao razno komunističko tvorivo, pri­ kupljao te partizanima dostavljao podatke o častnicima i dočastnicima naših oružanih snaga, te što ie prijeteći dolaskom odmetničkih bandi od neupućenog svieta iznudio živežne namirnice, obuću i odjeću, te isto slao partizanima. 5) Vinkom Rajtmajer, rodj. 1916 u Mariboru, sinom Karla i Kata­ rine rodj. Lopornik, što je bio član i odbornik NOO, sastavljao, umno­ žavao i raspačavao razno komunističko prom ičbeno tvorivo, davao i prikupljao novčane priloge za „Crvenu pom oć“ , te što je zajedno sa Orhanovićem prikupljao i partizanima dostavljao podatke o častnicima i dočastnicima naših oružanih snaga. 6) Vinkom Čelesnik, rodj. 1909 u Ljubljani, sinom Mihajla i Franciske rodj. Truglas. 7) Ivanom Jurak, rodj. 1914 u Rečici, sinom Martina i Marije rodj. Mandelc. 8) Vilimom Halamić, rodj. 1904 u Pregradi, sinom Franje i Julije rodj. Novak. 9) Petrom Crnogorac, rodj. 1914 u Polači, sinom Marka i Ivane rodj. Crnogorac. 10) Jovanom Stanić, sinom Alekse i Latinke rodj. Lončar. 11) Ivankom Neveščanin, rodj. 1905 u Marini, sinom Marka i Marije rodj. Vujožević. 12) Katarinom Salopek, rodj. 1913 u Oštarijama, kćerkom Nikole i Bare rodj. Jurčić. 13^ Ivanom Kancer, rodj. 1924 u Zagrebu, sinom Martina i Josipe rodj. Knez. 14) Franjom Medjureean, rodj. 1907 u Kalinovcn, sinom Vinka i Marte rodj. Živko. 15) Ahmetom Suljagić, rodj. 1912 u Brčkom , sinom Suljage i Fatime rodj. Kavraić. Iz ministarstva! unutrašnjih poslova, Zagreb, 8. 1. 1945. Ravnateljstva za javni red i sigurnost*)

10. Da bi sa svoje strane, kao renomirani poznavalac prilika u Nemačkoj * kao odani prijatelj ustaškog režima u NDH, potkrepio tu veru hrvatskog naroda u sigurnu pobeđn Nemačke, g. Stjepan Tom ičić, Poglavnikov ataše Za štampu u Berlinu, podvlači takodje momenat optimizma, k oji podjednako ima da se prima u zemljama, koje se bore „ram e uz rame s Velikim Njemač­ *) Objavljeno u „H rvatskom Narodu*4 b roj: 1231/45 od 9. I. 1945.

12

kim R eichom ". Sedeći na samom izvoru zbivanja, on ovako piše tih kritičnih dana u Hrvatskoj: „Svakako je razumljivo, da su prosinački dogadjaji na Zapadnom bojištu, k oji se ovde smatraju konkludentnim znakom budućih ratnih dogadjaja, stvorili i s te strane preduvjete potrebne za optimističko gradjansko raspoloženje, tako da njemačko pučanstvo nije trebalo crpsti svoj optimizam kao do sada samo iz sviesti o svojoj volji i snazi, o k o jo j danas ne sumnjaju niti protivnici Njemačke, ne samo iz povjerenja prema svome vodjstvu, k oje nije nikada bilo uzdrmano i koje takodje danas svi uočavaju nego i iz vanjskih manifestacija te njemačke snage, volje i uspješnosti vodjstva. Jedino je težka sudbina Budimpešte, koju danas možemo označiti epopejom , izpunjala saučešćem sve one, k o ji su baš u te blagdanske dane težko osjećali taj prodor Iztoka do jednog od vitalnih središta Srednje Europe. No i tu se izražavala nada, koja sigurno nije samo izraz blagdanskog raspoloženja, da će protumjere s njemačke strane dati toj epopeji ugarskog naroda, čija je sudbina — slična kao i naša — da stoji na ,,limesu“ Europe i Zapada, pobjedonosni završetak. Nije bilo Nijemca, k oji nije slušao poslije novogodišniih zvona Hitlerov govor. Tim je govorom Hitler prekinuo dugu šutnju i završio razdoblje tajanstvenog i grozničavog pripremanja za novo ratno raz­ doblje, kom e godina 1945 ima biti vremensko poprište. Svi su u N je ­ m ačkoj shvatili, da je to jedan od najvažnijih i najljepših govora, koje je A dolf Hitler održao u preko dva decenija svoje velike borbe za afirma­ ciju Reicha u Europi i svietu, te za njegov obstanak. Nije dakle ni čudo, da je čak R obert Lloyt u ,,Daily Telegraph“ nazvao H itlerov glas glasom čovjeka, k oji s višeg stanovišta gleda na dnevne borbe i koga treba smatrati poviestnom ličnošću, koja svietu ima nešto reći i čija rieč zaslužuje pažnju . . . . * ) 11. U duhu mera, kojima je bio cilj, da se fikcijam a podigne pali moral hrvatskog naroda, vlast mobiliše čak i najviše hrvatske naučnjake i crkvene velikodostojanstvenike, da bi ovi svojim glasom digli palu veru svog naroda. Evociraju se uspomene na borbu braće Radića, kao duhovnih preteča Pavelića, koji u pobedi Nazi-fašizma vidi spas Hrvatske, afirmaciju evropstke misli i poziv glasa čovečanstva; baš sve ono, što demokrate sa Zapada nisu u f>tanju da vide. Tako n. pr. rektor zagrebačkog universiteta Ing. Stjepan Horvat, upućuje svoje apele u form i „Pisama hrvatskim intelektualcim a", u kojima *) Stipe Tom ičić: Utisci iz Njemačke, „H rvatski Narod“ br. 1234/45 od 14 januara 1945. (Kad je Njemačke kapitulirala, Stipe Tom ičić se nastanio u Austriji, promenio ime u Alfonz Dalma, postao glavni saradnik lista „Salzburger Nachrichten“ i njegov duhovni vodj. Sa time je postao jedan od vrlo važnih faktora austriske demokratske štampe i vrlo aktivan propagator istih ideja, koje je zastupao za vreme rata).

13

izlaže svoje misli o aktuelnim problemima, međju koje spada borba protiv Jugoslavije. On tvrdi da: „Izm edju nas i ideje o obnovi Jugoslavije stoji prolivena krv najpožrtvovanijili hrvatskih sinova; leže ruševine naših sela i gradova i uni­ štena golema hrvatska narodna dobra, a sve nam to mora, absolutno mora dokazivati, da je povratak u staro stanje nemoguć sada, i u bu­ dućnosti sve dotle, dok Hrvati budu Hrvati . . . .“ Da bi se ovim pismima i mislima dao jedan širi publicitet d upoznao se­ ljački narod Hrvatske, katolički sveštemik i javni radnik Dr. fra Krsto Krdžandć piše o ovim pismima kao o novom Evandjelju Hrvata, k oji ne smeju da prezaju ni od čega, da bd održali Poglavnika i „Nezavisnost1 ". On apeluje na hrvatske intelektualce sledećim recima: „H rvatski intelektualci moraju biti konstruktivni i pozititivno drža­ votvorni. Oni moraju prezreti kao negativnu baštinu naše prošlosti — pasivno gledanje, nezainteresovano čekanje, destruktivno opozicionalstvo, jer se radi o najvećem dobru — održavanju države za trajno dobro svih Hrvata — a posebno intelektualaca. Ustaštvo je stvorilo državu. Stvorili su je Poglavnik i ustaše, uz cienu mora ustaške krvi. Oni je uz cienu svoje dragocjene krvi i danas drže. Pojedini ustaše mogu imati osobnih pogriješaka, ali je njihova bitna zasluga da su svojom žrtvom i krvlju osnovali novu hrvatsku državu. Bilo bi ludo radi njihovih nebitnih p o­ griješaka biti protiv njihovog bitnog životnog uspjeha: Hrvatske Države . . . . “ *) Kakav je izgledao u praksi taj slučaj „osobnih pogriješaka1 1 i šta ih je inauguriralo, treba dati reč dokumentima, koja su nastajala u eri vere, da je Nezavisna Država Hrvatska neoboriva gradjevina Nazifašizma. Iz te vere o neodgovornosti, nastajala su dela puna odgovornosti. 12. Pre zvanične kapitulacije kraljevske Jugoslovenske vojske, Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske, upućuje Hrvatskom narodu sledeći: PROGLAS Hrvatskom Narodu. Hrvatski Narode! Hrvatski je narod osnovao svoju državu prije 1400 godina. Godine 1102 Hrvatska Država izgubila je po prvi put najvažniju oznaku svoga potpunog suvereniteta. Od godine 1.102 pa do danas, dakle punih 839 godina, hrvatski narod nije imao svoje samostalne nezavisne države. Sada, nakon punih 839 godina, evo, po prvi put nakon što je uspotstavIjena potpuno samostalna Nezavisna Država Hrvatska, došao je čas, da se uspostavi i odgovorna državna vlada u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Ovim časom postavljam i imenujem prvu hrvatsku državnu vladu. Predsjedništvo vlade i vanjske poslove preuzimam osobno. Podpredsjednikom vlade imenujem Dra Osmana Kulenovića iz Bihaća. Zapovjed­ *) „Pisma hrvatskim intelektualcima1', komentarisao Dr. fra Krsto Križaniić, ..Hrvatski Narod1 1 broj: 1228 od 6. januara 1945 god.
14

nikom vojske i ujedno ministrom hrvatskog domobranstva, saštoječeg se od kopnene, zračne i pomorske vojske te oružništva i cjelokupnog pro­ meta imenujem V ojskovodju Slavka Kvaternika iz Zagreba. Podjedno u svakom slučaju, u kojem bi bio spriječen vršiti dužnost Poglavnika Države, imenujem ga svojim zamjenikom. Ministrom pravosudja imenujem Dra Mirka Puka iz Gline. Ministrom unutrašnjih poslova Dra Andriju Artukovića iz Ljubuškog. Ministrom zdravstva imenujem Dra Ivana Petrića iz Šolte. Ministrom narodnog gospodarstva imenujem Dra Lovra Sušica iz M rkopolja. Ministrom bogoštovlja i nastave imenujem Dra Milu Budaka iz Svetog Roka. Ministrom šuma i rudnika imenujem Ing. Ivicu Frkovića iz L ičkog Novog. Ministrom udružbe imenujem Dra Jozu Dumandžića iz Ljubuškog. Predsjednikom zakonodavnog povjerenstva imenujem Dra Milovana Žanića iz Senja. Svi ovi, po meni imenovani ministri prve hrvatske državne vlade, položiti će prisegu, u k o jo j će se prisegi, koja je od njih podpisana kao i Ja očitovati, da će svu svoju imovinu, kao i imovinu svoje žene i djece navesti, navodeći i način kako ju je stekao, te se obvezati pozivom na položenu ustašku prisegu, t. j. pod prijetnjom smrtne kazne, da dok god budu vršili ovu od države povjerenu službu, neće se baviti nikakvim privrednim poslom, niti kojim načinom stjecati bilo kakvu imovinu. Podjedno će svaki predočiti svoj krsni, odnosno rodni list. U Zagrebu, 17 travnja 1941. Dr. Ante Pavelić s. r."*) 13. Naredbe, kojima je ova vlast olielođaiiila svoj stav prema izvesnom delu svojih gradjana, nisu značile samo atak na izvesno političko gledište, već je na najjavrtiji način' pakleno izražena misao, kako da se jedna vlast liši sviju obzira oportunosti i čovečnosti prema jednom delu stanovništva. Sledećeg dana posle preuzimanja vlasti u zemlji, t. j. 18 aprila 1941 godine, hrvatska državna vlada je potpisala dekret o onim merama, čiji je koncept već bio spremljen, dok je hrvatska vlada bila logor ustaša u emigraciji. 19 aprila, t. j. drugog dana posle podele ministarskih portfelja, vlada je donela „N aredbu o imenovanju poverenika kod sviju privatnih preduzeća Srba i Zidova" na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske. Poverenici su od tog m o­ menta raspolagali im ovinom i čitavim kapitalom preduzeća, dok su sopstvenici i dalje ostali nominalnim poseđnicima, ali bez prava raspolaganja imovinom. 20 aprila, t. j. trećeg dana posle imenovanja vlade, donesena je ..Naredba o zabrani otudjivanja motornih vozila". To je bila prva mera u cilju oduzi­ manja sviju motornih vozila Srbima i Židovima. *) Poglavnik govori, knjiga II, Zagreb 1941 strana 10/11.

15

25 aprila donesena je „Zakonska naredba o zabrani pisma ćirilice u javnom i privatnom saobraćaju na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske4 4 . Istodobno je doneseno neobjavljeno uputstvo o zatvaranju i rušenju pravoslavnih crkava, uklanjanju pravoslavnog sveštenstva— ubijanju bez suda— i to po nahodjenju lokalnih ustaških vlasti. Pošto su Hrvati samo u toku 1941 godine na najsvirepiji način ubili četiri srpska episkopa, pet stotina srpskih sveštenika, porušili 175 pravoslavnih crkava i manastira na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske, upropastili, t. j. predali vatri i pljački oko sedam milijardi dinara vrednosti stanovnika Srba, sam Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske, daje u svom čuvenom eksposeu razloge o merama protivu srpske pravoslavne crkve i to pred Hrvatskim Sa borom, dana 28 februara 1942 godine, gde stvar ovako izlaze: „V isok i hrvatski državni sabore! Jedna stvar koja je toliko puta, u hrvatskom narodu, u hrvatskoj domovini imala svoje reperkusije, dobre pa i zle, jest pitanje pravoslavne crkve. Ne vjere, jer vjera je kršćanska, već crkve. Crkva je pravoslavna. Mi smo u hrvatskoj dom ovini imali grko-istočnu crkvu. Grko-istočna se zvala zato jer su bili pripadnici pra­ voslavlja u našoj zem lji podvrgnuti grčkom patrijarhu, k oji se za njih brinuo samo toliko, što je od biskupa da ih pomaže, dobivao velike na­ grade. Onda je, koliko se sjećam, i u hrvatskom saboru stvoren jedan zakonski članak, po kojem u su svi pripadnici pravoslavlja u Hrvatskoj podvrgnuti srpskom patrijarhu i tako je postala srpsko-pravoslavna crkva . . . . , Nije istina da Hrvatska Država nastoji, da pravoslavne prevede na katoličku vjeru. T o nije politika. T o je pušteno svakome na volju. Ja sam osobno napisao okružnicu i zamolio, da se dostavi nadlež­ nim oblastima, da oblasti vode evidenciju o prelazu ne samo na katoličku već i na muslimansku i evangelističku i da izdadu dozvolu samo onda, ako se osvjedoče, da je to pošten čov jek i ako to radi iz uvjerenja (Pljesak!) . . . Gospodo! U pravoslavlje ne dira niko, ali u H rvatskoj ne može biti Srpsko-pravoslavne crkve (Oduševljen pljesak. Svi ustaju i oduševljeno odobravaju). Kažem još jednom : ne može biti srpske, a ne može biti ni grčko — pravoslavne crkve. Zašto? Zato jer su svugdje na svijetu pravoslavne crkve nacionalne crkve. Srpsko-pravoslavna crkva jest dio srpske države — Srbije. Srbija, njezini državni pretstavnici postavljaju patrijarha ili bar u najmanju ruku pretežno sudjeluju kod njegova postavljanja, a od njega ovisi čitava državna hijerarhija od župnika do kapelana. Sve to ovisi o državnoj vlasti Srbije, možda je to m oglo biti u bivšoj i nesrećnoj Jugo­ slaviji, ali ne u Hrvatskoj državi, to ne može i neće biti (Oduševljeno odobravanje) . . . . * ) Izolirano razmatranje ovog eksposea ne bi bilo uopšte interesantno. To Što je u njemu materijalno rečeno je sušta suprotnost činjeničnom stanju u zemlji. Tragičnost leži u činjenici, što je kontrola rada zvanične politike bila *) Stenografske beleske Hrvatskog Narodu4 4 , broj 363 od 1 marta 1942. g. Sabora, objavljene u „H rvatskom

16

nemoguća. Jedna strana nije mogla biti nikako saslušana. Sam Poglavnik kao Šef države, bio je inicijator zvaničnog tona, čije izjave od početka do kraja, stoje u suprotnosti sa deiima, kojima je njegov potpis davao neprikosnovenost. 14. 09m og dana posle preuzimanja vlasti, hrvatska državna vlada suspenđuje sve zakonske propise austriskog i jugoslovenskog zakonodavstva, k oji su se odnosili na prava gradjana za slobodno raspolaganje nekretninama; za­ branjuje se svako otudjivanje i opterećivanje nekretnina i u cilju regulisanja postupka, vlada donosi: Zakon o nekretninama, koji svojom 4-tom tačkom predvidja postupak kod sticanja i otudjivanja. „M olba za odobrenje otudjivanja ili opterećivanja, mora se biljegovati po zakonu o taksama, a treba da sadrži slijedeće podatke: 1) Ime i prezime, vjeroispovijest, zanimanje i prebivalište učesnika, te vjeroispovijesti njihovih obitelji; 2) Vrijednost nekretnina koje se otudjuju; i 3) Razloge otudjivanja, sticanja ili opterećivanja . . . . U Zagrebu, 28 travnja 1941. Br. 52 — Z. P. 1941. Ministar pravosudja Dr. M irko Puk v. r.*) 15. Kakvim je merama ova zakonska odredba trebala da prethodi, i šta joj je bio cilj, to je postalo vrlo jasno nekolike sedmice kasnije. Pauperiziranje i proletariziranje srpskog i židovskog elementa na teritoriji NDH bio je cilj aktivnosti hrvatske državne vlade tokom čitavog rata. To će se videti iz sledećih dokumenata i administrativnih mera: OGLAS Ravnateljstva za Ponovu, savjetodavni odbor. Zagreb 25. VII. 1941. „N ašoj javnosti je dobro poznato, da su razne židovske i srpske tvrtke u našem privrednom životu igrale odlučnu ulogu, a na štetu hrvatskih probitaka, k o ji nisu nikade mogli doći do punog izražaja. Ustaška Hrvatska, koja čisti život od svih nehrvatskih elemenata, nije mogla ostaviti židovske i srpske tvrtke, da i dalje rade na štetu hrvatskih privrednika. Da bi hrvatska privreda bila zaista hrvatska, kod Ravnatelj­ stva za Ponovu osnovan je zato savjetodavni odbor izmedju poslodavaca i pretstavnika S. H. P . N-a u pogledu preuzimanja židovskih i srpskih radnji. Savez hrvatskih privrednih namještenika, sa svoje strane prikupio je podatke u pogledu stručnog osoblja, k oje m ože poslužiti prilikom ovog rada. Stručni od jel trgovačkih pomoćnika članova S. H. P. N-a, odlučio je na okupu da raspravi to pitanje, kako bi hrvatski namještenici mogli poslužiti hrvatskoj privredi . . . .“ **) *) „N arodne novine1 1 br. 14 od 29 travnja 1941. g. **) Objavljeno u form i okružnice, a kasnije obelodanjeno u svim novi­ nama Nezavisne Države Hrvatske.

17

U toku sledeeih deset dana to pitanje je raspravljeno i 7. VIII. 1941 hrvatska agencija ..V elebit" objavljuje sledeći poziv: ONIMA KOJI ŽELE KU PITI ŽID O VSK A I SRPSKA PODUZEĆA. Obaviest Trgovačke kom ore u Zagrebu. Zagreb, dana 7. VIII. 1941. „Trgovačka kom ora u Zagrebu obaviestila je danas prije podne d o­ pisom sve interesente za kupnju židovskih i srpskih poduzeća, da je prema odluci Ravnateljstva za gospodarsku ponovu potrebno podnijeti m olbe za otkup istih poduzeća, bilo izravno spomenutom Ravnateljstvu bilo putem Trgovačke kom ore u Zagrebu. Molbe treba biljegovati sa lo kuna, a iste moraju sadržavati ove podatke: Garanciju o političkoj ispravnosti; točne podatke o stručnoj spremi; kupovnu cienu k oju je interesent spreman platiti; način isplate i koja poduzeća kani kupiti; Interesenti k oji žele kupiti pojedino poduzeće, mogu dotično pre­ gledati i tražiti posebne obavijesti kod povjerenika u dotičnom podu­ zeću, ali na takav način, da se povjerenici ne spriječavaju u vršenju njihovih dužnosti. ,,Velebit“ . 16. Kako je izgledalo u praksi vršenje dužnosti poverenika u srpskim i židovskim preduzećima, ovde ću navesti samo po jedan primer iz svake godine rata, t. j. u vremenu dok je srpskim i židovskim kapitalom upravljala „poštena i pravedna hrvatska politika4 4 . Ministarstvo unutrašnjih poslova Zagreb B roj: 6240/42 Zagreb, 27 siečnja 1942 g. OGLAS P o pokretnom priekom sudu u Hrvatskoj M itrovici osudjen je dana 23 siečnja 1942 godine na kazan smrti strijeljanjem: Vladko Rendeli, 43 god. star, rkt. vjere iz Hrvatske M itrovice iz razloga što je u razdoblju od 26. V I. do 10. X I. 1941 u Hrvatskoj M itro­ vici postavljen kod tt. Julio Kovač, Lea Freund, Jelke Leđerer i Jovana Kostića državnim nadzornim povjerenikom i preuzeo iz blagajne istih ukupnu svotu od 152.070 kuna, te taj iznos nije priveo odredjenoj svrsi, nego u svoju korist upotrebio; nadalje što je sebi prisvojio jedan čilim vrijednosti 10.000 kuna, jedan hladnjak vrijednosti 3.000 kuna, jedan kip vrijedan 1.000 kuna, i 1 hvat gorivog drveta u vrijednosti od 1.200 kuna. Kazna smrti M itrovici.4 4 nad istim izvršena je strijeljanjem u Hrvatskoj

Godinu dana kasnije, a medju ostalima, nalazi se i ovaj gornjemu sličan slučaj, k oji isto tako objašnjava način gospodarenja sa podržavljenom im ovi­ nom Srba i Židova.

18

Ministarstvo unutrašnjih poslova Glavno Ravnateljstvo za javni red i sigurnost Zagreb, dana 7 travnja 1943 godine. B roj: 65041/43. OGLAS Pokretni prieki sud u Zagrebu osudio je dana 7 travnja 1943 na kaznu smrti strijeljanjem: 1) Ing. Ivana Havraneka, sina Ivana i Matilde rodjene Hudoba, rodj. 15 kolovoza 1906 u Hrvatskoj Kostajnici, državljanina Nezavisne Države Hrvatske, rkt., rizničkog tajnika, dodijeljenog u svojstvu tajnika Nabavljačkoj zadruzi državnih službenika u Zagrebu, oženjenog, otca troje djece, imućnog, neporočnog: a) što je koncem prosinca 1942 godine od tvrtke Petar Teslić iz Siska prim io, ov oj tvrtci izdanu dozvolu Ministarstva narodnog gospo­ darstva, od jel za vanjsku trgovinu od 19 studenoga 1942 b roj: 30.276 reg. b roj: 99.041 — S. T. za uvoz 597 komada olova u ukupnoj težini od 40.000 kgr. u Nezavisnu Državu Hrvatsku, te pom oću Aleksandra Justa i Ing. Ferde Galića proveo u Srbiju prienos te robe iz kontigenta Nezavisne Države Hrvatske u kontigenat Švicarske, te olovo umjesto da ga uveze u Nezavisnu Državu Hrvatsku, preko odprem nog poduzeća D. Kovačević u Zagrebu, tranzitnim putem odprem io u Švicarsku i prodao tvrtci Limor d. d. u Chiassu. b) što je neustanovljenog dana koncem 1942 bez dozvole nadležnih oblasti nabavio u Švicarskoj 700 komada zlatnih napoleondora i platio ih posredovanjem Ing. Ferde Galića slobodnim devizama, nabavljenih načinom označenim u tačci ,,a“ ovog oglasa. c) što je od nabavljenih 700 komada zlatnih napoleondora dana 21 ožujka 1943 pokušao prenijeti u Madjarsku 260 komada, bez dozvole nadležnih oblasti. 2) Dra Ivana Kolaka, sina Ivana i Katarine rodj. Kolak, rodjenog 30. 9. 1901 u Perušiću, državljanina Nezavisne Države Hrvatske, rkt., nadstojnika ureda ministarstva vanjskih poslova, neoženjenog, neimućnog, neporočnog. a) što je nakon predhodnog dogovora s osudjenim Ing. Ivanom Havranekom i Ing. Ferdom Galićem koncem veljače 1943. putem kurirske pošte Nezavisne Države Hrvatske primio iz Švicarske 700 zlatnih napoleondora te ih nakon toga izručio M ariji Galić, radi daljeg izručenja osudjenom Ing. Ivanu Havraneku, za k oje djelo je primio od Marije Galić 600.000 kuna. b) što je neustanovljenog dana bez dozvole nadležnih oblatsi odpre­ mio iz Nezavisne Države Hrvatske 200.000 kuna u Madjarsku. Godinu dana kasnije imamo još jedan dokaz više, prema kojem u se vidi, da se sasvim drugače radilo u nadleštvima NDH, nego što je bilo najavljeno u proglasima ideologa ustaške države. „Tudjinski se k orov“ previše ukorenio u ovoj državi teoretskog puritanstva, kako to sama zvanična vlast najavljuje.

19

OGLAS /.titvi zloupotrebe službene dužnosti i primanja odnosno davanja mita. Pokretni prieki sud u Zagrebu osudom od 23 lipnja 1944 broj Pps 22/44 osudio je zbog zloupotrebe službene dužnosti i primanja odnosno davanja mita na kaznu smrti sledeće: Bogumil;] Lončarevića, rodj. 10 lipnja 1910, bivšeg djelatnog dom o­ branskog satnika i izvjestitelja za ljudsku hranu u obskrbničkom odjelu Minorsa, oženjenog, otca jednog djeteta, dotada neporočnog. Ivana K ra­ ljića, rodj. 3 srpnja 1912 bivšeg djelatnog poručnika s odjelbom I. zbor­ nom skladištu u Zagrebu, oženjenog, otea dvoje djece, dotada neporoč­ nog, zato što su i to: Bogumil Lončarević tokom godine 1942, 1943 i početkom 1944 u Zagrebu kao isvjestitelj za ljudsku hranu u ohskrbnom odjelu Minorsa primio povremene nagrade u iznosu od 1.000 do 250.000 kuna od vojnih dobavljača zato, da bi p o­ voljno izviestio o njihovim ponudama za dobavu raznih živežnih namir­ nica oružanim snagama, a od jednog vojnog dobavljača napose primio u tri navrata po 1.000.000 kuna, — u istu svrhu, kod kojeg je primanja mita sudjelovao i poručnik Ivan Kraljić. Ivan Kraljić posredovao je u tri navrata kod primanja mita u iznosu svaki puta po kuna 1.000.000.— po Bogumilu Lončareviću, te se založio i sam za prih­ vat ponuda vojnog dobavljača i nakon toga prihvatio se i dužnosti p ovje­ renika za izvršenje te pogodbe; nadalje što je kao obskrbnički častnik pod tudjim imenom podnosio ponude obskrbnom odjelu Minorsa, te posredovao za prihvat tih ponuda, davajući Bogumilu Lončareviću osim novčanih iznosa još i besplatan stan u svojoj kući, te dobivajući od ovoga za uzvrat sve potrebne podatke o dobavama u vojsci. Osuda je izvršena u zakonskom roku. Hrvatski D ojavni U red'‘ . 17. Osim ova nekolika primera, kao dokaza savesti činovnika i sitnih službenika NDH, imamo na raspoloženju dokaze, tla su najviši državni funkciioneri organizovali i spremali svoje ekipe, sastavljene takodje od državnih službenika, sa zadatkom da vrše pljačku imovine uglednih porodica Srba i Židova. Ova nekolika slučaja su izašla na svetio dana, blagoAareći sukobu medju samim Hrvatima, koji su se sredinom 1941 počelii medjusobno takmičiti, kome će pripasti koje imanje Srba i Židova. U tom hrvanju došlo je do uzajamnih denunciranja. Ovo je imalo za posledicu, da su se vrlo visoki državni funkcioneri dovodili u nelagodnu situaciju. Sam Poglavnik spašavao je ugled p oje­ dincima. »i-emeštajuci ih iz unutrašnjosti u centralna nadleštva u Zagreb. Ovde ću navesti samo dva slučaja, koja tangiraju dva najuglednija P o ­ glavnik ova saradndka u ND H , i to ličnosti, koje su još uvek na životu.

20

Ministarstvo unutrašnjih poslova u Zagrebu B roj: 58.989/42 Zagreb, 25 lipnja 1942. g. OGLAS Pokretni prieki sud u Zagrebu osudio je dana 23 lipnja 1942 na smrt strieljanjem: Maltarića Stjepana 24 g. starog, neoženjenog, rodom iz Cvetljinske Jazbine, redarstvenog stražara iz Zagreba, Golać Daniela, rodom iz Grižana, 20 g. starog, ustaškog čarkara, Sabljaka Marka rodom iz Rakovice, 25 g. starog, redarstvenog stražara iz Zagreba, te Hajdukovića Stjepana, rodom iz Torčeca, 23 g. starog, redarstvenog stražara iz Zagreba, što su noću od 23 na 24 svibnja 1942 svoje koristi radi, a nakon smrti barunice Kriste Nikolić u Zagrebu, Pantovčak br. 68. prisvojili si raznih dragocjenosti, orobivši pri tom ručnu blagajnu u vrijednosti od 850.000 kuna. Kazna smrti izvršena je dana 24 lipnja 1942.“ Ovo je samo jedan od primena rada organa državne policije u glavnom graJu Hrvatske. Ovaj primer naveden je zbog jednog važnijeg momenta, nego što je bila činjenica, što sin organi javne Viezbe< 1nost;i sami ubijali i pljačkali gradsko stanovništvo. Prilikom istrage po ovom slučaju, putevi su odveli u Ministarstvo unu­ trašnjih dela i Ministarstvo vojske. Kao organizatori ovog i sličnih slučajeva pokazali su se Ljubom ir Kvatem ik, po zlu čuvena Veliki župan župe Bihać i Generalni inspektor službe rada u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj Ferdo pl. Hallia. Da se ne bi izložili javnom kompromitovanju najtešnji sarađniei P o ­ glavnika Hrvatske, dva meseca kasnije objavljeno je zvanično saopštenje iz Poglavnikova Ureda.*) „Zagreb 15 rujna 1942. Državno povjerenstvo za ispitivanje podrijetla imovine obustavilo je nakon dovršenog izvršnog postupka daljni postupak u stvari ispiti­ vanja podrijetla imovine profesora Dra Save Ulmanskog iz Zagreba, njegove žene M arije-Karoline i kćerke Sofije. Nedalje je državno p o­ vjerenstvo pozvalo na podnošenje prijave o stanju i podrijetlu' cjelokupne imovine svoje, svoje žene i svoje djece Ferdu pl. Hallu, prijašnjeg državnog vodju rada, sada na radu kod ministarstva hrvatskog dom o­ branstva, te Ljubom ira Kvaternika, velikog župana na radu kod mini­ starstva unutrašnjih poslova u Zagrebu.“ Sledećeg dana izašlo je novo obaveštenje po ovom slučaju: „Zagreb 16. rujna 1942. Ministarstvo unutrašnjih poslova javlja: „Savezno bilješki u „Hrvatskom Narodu4 4 od 16. 9. 1942 broj 530 str. 4. stupac 7 pod naslovom. „Ispitivanje imovine4 4 , po nalogu ministra unutrašnjih poslova umoljava se donijeti u prvom broju slijedeće: *) Objavio -H rvatski Narod“ broj 530 od 16. 9. 1942.

21

„L jubom ir Kvaternik veliki župan, k oji je pozvan, da državnom povjerenstvu za ispitivanje podrijetla imovine, podnese prijavu o stanju i podrijetlu cjelokupne svoje imovine, svoje žene i svoje djece, umi­ rovljen je odredbom od 11 ožujka 1942. b roj: 7550 — 1 — 1942 i ne nalazi se na radu kod ministarstva unutrašnjih poslova. Iz ministarstva unutrašnjih poslova.4 4 *) 18. Ova praksa sistematskog pljačkanja gradjanstva, nastavljena je i dalje u Zagrebu, jer su njeni organizatori i dalje ostali u mogućnosti, da sa njom nastave, kao što se vidi iz sledećeg zvaničnog saopštenja: PROGLAS Po pokretnom prijekom sudu u Zagrebu osudjeni su na kazan smrti strijeljanjem: Optuženi Josip Cesar, rkt. vjere iz Zagreba, 33 god. star, oženjen, otac troje djece. Optuženi Dragutin Ocvirek, rkt. iz Ivanca, 26 god. star, oženjen, otac dvoje djece. Optuženi Josip Sabljarić, rkt. vjere iz Karlovca, 36 god. star, ože­ njen, otac troje djece. Optužena And jela Lukšić, rkt. vjere iz Vrabča, 36 god. stara, udata, majka troje djece. Što su Josip Cesar, Dragutin Ocvirek i Josip Sabljarić, nakom od Josipa Sabljarića primljenih podataka preko Andjelke Lukšić, da D o­ minik Bumber ima kod kuće veću svotu novaca, ovoga opljačkali. Josip Cesar došao je u stan Bumbera i nakon što se pretstavio kao ustaški izvidnik i pod izlikom premetačine otvorio ormar i iz jednog sandučića odnio 900.000 kuna zaprijetivši se kućnoj pom oćnici Julki Fresl, samo­ kresom i bombom , da će ubiti nju, gospodara i gospodaricu, kad bi ona to prijavila, zatim sastavši se sa Josipom Sabljarićem, k oji je pred kućom stražario. a kasnije i sa Dragutinom Ocvirekom, dao je Sabljariću sumu od 205.000, a Ocvireku 25.000 kuna i još neke manje svote neustanovljene vrijednosti. Što su pak dana 25 rujna 1942, nakon od Andjelke Lukšić danih Sabljariću podataka o prilikama Dra Mile Frkovića, iste večeri u lo sati, Josip Cesar i Dragutin Ocvirek došli u stan Dra Frkovića i prisilivši namještenicu Dragicu Požega samokresom da šuti, odnijeli iz ručne blagajne u pisaćem stolu cca 60.000 kuna gotovog novca, jednu uložnu knjižicu na 27.583 kune, dvije članske knjižice uložnice za Kreditnu zadrugu S. O. J u Vrabču na 1.180 kuna odnosno 2.633 kune, 3 sveska čekova po 50 kuna i 4 mjenice, te ostale predmete koji «u se u blagajni našli. *) Objavljeno u „Hrvatskom Narodu1 4 b roj: 531 od 17. 9. 1942 godine kao službena obavest bez oznake potpisa na aktu. (Oglas je objavljen po ličnom zahtevu ministra unutrašnjih poslova Dra Andrije Artukovića na molbu samog Ljubomira Kvaternika kao ministrovog ličnog prijatelja i člana jedne od najuglednijih fam ilija ustaške Hrvatske.

22

Što su Josip Cesar i Ocvirek Dragutin, dana 3 rujna 1942, nakon Sto je Ocvirek prethodno izvidio prilike kod Marije Vidović na Zavrtnici kbr. 8., Josip Cesar došao u njen stan u svojstvu redarstvenog izviđnika. i zapriietivši se samokresom istoj odnio 1.500 kuna gotovog novca, k oji ie podiielio sa Ocvirekom. davši mu 500, te 600 u ime nekog duga. Što su dana 7 listopada 1942, nakon prethodnog sporazuma, Josip Cesar ušao u stan Dra Antuna ?u k Iiieenika na Krešimirovom Trgu kbr. 20. dok ie Ocvirek ostao pred stanom da straži, pretstavivši se kućnoj pom oćnici Katici Orešković kao izvidnik zaštitnog redarstva, otvorio nasilno pisaći stol i ormar te oduzeo ukupno 355.000 kuna gotovog novca, jedan samokres Braunning call. 6.35; 15 kutija a 100 kom . cigareta; 6 pari svilenih čarapa i 5 komada toiletnih sapuna, davši od toga Ocvireku 30.000 kuna. Što su Josip Cesar i Dragut:n Ocvirek, posjedovali neovlašteno svaki po Jedan samokres; što ie Ocvirek iednog neustanovljenog dana, došao sa Stienanom Pe»nt u stan trscovca Stoišića u namjeri da mn kao redar­ stveni izvidnik oduzme novac iz blagajne. Što su Josip Sabljarić i Josip Cesar, nakon što je Sabljarić neustanovUeno" dana sačinio lažni oružni list, potpisavši ga sam, predao Josipu Cesaru, koii se s njime služio, mada je znao da je lažan. And Jelka Lukšić što ie neustanovljenog dana, a prije 5 rujna 1942 rekla Sabljariću da oštećeni Bumber ima novaca opisavši mu tačno gdje se novac nalazi i kazala mu, da jutrom, Bumber nema nikoga kod kuće osim služavke, koia ie dosta smušena i koja se ne bi znala snaći ako bi tko d o sao. i što > e nakon izvršene pljačke primila od Sabljarića u ime nagrade 4.000 kuna. Što je ista takodie neustanovljenog dana pružila podatke Josipu SaMJariću o stanu i o imovinskim prilikama Dra Frkovića, znajući za nanpere nJe<*ove pljačke i što je nakon izvršene iste primila od Sabliarion 30.000 kuna. Smrtna kazna izvršena je nad istima u zakonskom roku, a milošću Poglavnika Andielki Lukšić smrtna kazna pretvorena je u 5 godina teške tamnice. U Zagrebu 12. prosinca 1942 godine. Iz ministarstva unutrašnjih poslova B roj.: 143. 766/42. Niie potrebno naglašavati, pored ovakvog stanja stvari u glavnom gradu Np7avi«np Države Hrvatske, šta se tek radilo po nmitrašnjosti zemlje. Ovde sn navedeni rrim eri postupka prema Pfrlednim Hrvatima, javnim radnicima i zakonski prim atom elementu, koii ie imao pravo da traži zaštitu. Po=tnnak prema Srbima i Židovima biće predmet posebnog izlaganja na odgovarajućem mestu. Otsek II. Ministar pravosudja Dr. Mirko Puk i njegov ekspoze o antidržavnim verama i antihrvatskim crkvama. — Njegova dokumenta govore drugače. — Konkretan primer.

23

19. Kao vrlo karakterističan momenat tadanjeg »hvatanja stvari u NDH jeste debata u Hrvatskom Saboru povodom eksposea ministra pravosudja i bogoštovlja Dra Mirka Puka. Njegov ekspose uglavnom tretira razloge progona etaro-katoličke crkve u NDH i pravdanje mera hrvatske državne vlade o p ri­ silnom prevodjenjn Srba pravoslavne vere na katoličku veru. Tom prilikom Dr. Puk izlaže stvari, ali tako, da se na svakom koraku sukobljava sa idejom ranije navedenog eksposea Poglavnika. On kaže: „Starokatolička sljedba osnovana je u Austro-Ugarskoj monarhiji povodom dekreta vatikanskog sabora od malog broja njemačkih svećenika godine 1882 i stekla nešto pristalica samo u N jem ačkoj, Austriji i Švi­ carskoj. U bivšoj Austro-Ugarskoj monarhiji uspjelo je staro-katolicima uza svu podporu državnih oblasti osnovati samo dvije crkvene općine i to u Beču i Riedu (Gornja Austrija). U ostalim „kraljevinam a i zemljama zastupanim u carevinskom vieću“ (austrijskoj poli monarhije), kao ni u drugoj poli monarhije, starokatolici nijesu uopće postojali, napose nije starokatolika bilo u Slovenačkim krajevima, u Dalmaciji i Medjumurju, niti u V ojvodini, dakle na područjim a koja su od 1918 pripala bivšoj Jugoslaviji. Zakonski priznatom vjerom postali su starokatolici za državno područje „kraljevina i zemalja zastupanim u carevinskom vieću“ , dakle za austrisku polu bivše Austro-Ugarske monarhije, nared­ bom carskog i kraljevskog ministarstva za bogoštovlje i nastavu u Beču od 18 listopada 1877. I ako su tim starokatolici bili de jure priznati za čitavo državno područje austriske pole monarhije, nisu se u drugim pokrajinama (osim Gornje Austrije) nigdje de facto smatrali zakonom priznatom vjerom , jer nigdje nisu imali niti vjernika niti uredjene crkvene općine. Kada je 1918 g. proglašena kraljevina SHS., nije ni na jednom pod­ ručju, koje je pripalo novoj državnoj tvorevini, bilo starokatolika, niti su oni magdje na tom području imali kakvu crkvenu općinu ili bilo kakvu vjersku organizaciju. U novoj državi SHS., smatralo se je, da su na temelju obaveza preu­ zetih takozvanim^ Saint Germainskim ugovorom o miru od 10 rujna 1919, koje se odnose na vjersku zaštitu manjine, kao zakonom priznate sve one vjere, koje su postojale kod pučanstva pripalog n ovoj državi, ako njihovo ispovijedanje nije u protivnosti s javnim poredkom i moralom. Za one vjere, koje u novostečenim obiastinia nisu uopće postojale medju pučanstvom, nije se preuzela, niti se je mogla preuzeti kakva obaveza, što je samo po sebi jasno . . .“ Medjutim vama je, gospodo članovi hrvatskog državnog sabora dobro poznato, zašto je osnovana i koje su bile tendencije, da se u Hrvatskoj osnovala staro-katolička crkva. Beograd je to tražio, jer je Beograd htio da pomoću te crkve razdvoji vjersko i nacionalno jedinstvo hrvatskog naroda i da pom oću starokatoličke crkve zavlada nad hrvatskim narodom. (P oklici: tako je! . . .)“ Zato je hrvatska državna vlada, medju svojim prvim aktima, kada je preuzela punu vlast u svoje ruke, u prvom redu zabranila sudjenje u ženidbenim stvarima duhovnom sudu staro-katoličke crkve („T ak o je !“ )

24

jer postojanje vjere nije priznato, pa ne može postojati niti posebno sudovanje njezino. („T ako je !i*) Nakon toga zabranila je vodjenje njihovih matica, dalje zabranila daljne uredovanje i na koncu zatvorila njihovu crkvu („T ak o je !“ ) Ministar Dr. Budak: ,,A šta će biti sa izmjenom žena“ ? Predsjednik: „T o je stvar budućnosti!1 1 . . .“ D r Mirko Puk: „G ospodo članovi hrvatskog državnog sabora! Još da se osvrnem na tzv. srpsko-pravoslavnu crkvu odnosno na grčko-istočnu vjeru. U tom pravcu izjaviti mi je, da Nezavisna Država Hrvatska ne progoni grčko-istočnu vjeru dok nasuprot ne može priznati srpskopravoslavnu crkvu (poklici: tako je! Pljesak). Poznata je činjenica da istočne crkve pripadaju tzv. cezarističkim crkvama, t. j. takvim crkvama, gdje je upliv državne vlasti na sve grane vjerske i ne samo postav­ ljanje vjerskih službenika tolik, da u stvarnosti te crkve ne uživaju nikakvu ni organizacijsku ni funkcionalnu slobodu, nego su te crkve organi državne vlasti, jer je i sam vrhovni poglavar države ujedno i vrhovni poglavar crkve, te jer je poznata činjenica, da laički elemenat u tim crkvama imade predominantnu ulogu. Prema tome dozvoliti na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske o r­ gan i/ora n je i obs tanak srpske-pravoslavne crkve, značilo bi dozvoliti vlasti države Srbije, da vrši jedan dio svoje državne vlasti putem srpske pravoslavne crkve i na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske, što nijedna država na svijetu ne bi dozvolila i ne može dozvoliti, a to isto neće dozvoliti ni Nezavisne Država Hrvatska („T ak o je !“ ). Sto se tiče grčko — istočnog življa, k oji se nalazi na teritoriji Ne­ zavisne Države Hrvatske, to je, gospodo članovi hrvatskog državnog sabora poznato, da je taj živalj u nekim krajevima Hrvatske države nastao istom nakon dolaska Osmanlija u naše krajeve. Jedan dio življa, k oji je bio katoličke vjere pretočen je iz katoličke crkve u grkoistočnjake i 16 i 17 stoljeću, kada je pod terorom grčko-istočnjačkih popova i uz favoriziranje od strane Osmanlija čitava jugo-istočna Hercegovina, gdje se nalazila nekadanja trebinjska biskupija prešla na grčko-istočnu vjeru . . Teror grčko-istočnih popova na katoličke za prelaz na grčkoistočnu vjeru bio je toliki, da n. pr. franjevac Filip Lastrić veli u jednom svom izvještaju: „M i u njima — t. j. u popovima, ljuće dušmane imamo, nego li su sami Turci, jer nikada ne prestaju raditi o tome, da nas pod svoju vlast sprave.“ Sto se dogadjalo u Istočnoj Hercegovini, to se dogadjalo i u drugim krajevima Bosne, Srijema i Slavonije. Prema tome Nezavisna Država Hrvatska podupire akciju prelaza grko-istočnjaka na katoličku vjeru, jer je taj prelaz samo povrat prijašnjoj djedovskoj vjeri, te jer je državi poznato, da je samo prom ičbom iz toga hrvatskog elementa stvoreno naknadnom prom ičbom srbstvo. Ovim prelazom na djedovsku vjeru, vraća se jedinstvo hrvatskog naroda u svim onim krajevima, gdje je silom prilika to jedinstvo bilo izgubljeno, oni se vraćaju iskonskim svojim pre­ dajama i duhovnim izvorima.

25

T ko ne želi iz bilo kojih razloga, ovo povjesno stanje, prosto mu stoji napustiti teritorij ove države (brojni usklici: tako je! Dugotrajni pljesak) . . .“ *) 20. Ova misao ministra Dra Puka je materijalno tačnija od citiranih misli njegova državnog poglavara. Vlast nije ustvari pitala da li je ko „pošten čov­ je k " ili „iz uvjerenja napušta svoju vjeru“ , već je bio stavljen nož pod grlo sa parolom : ili prelaz na katolicizam ili smrt. Ukolikom je siepenu prelaz na katolicizam pomogao pojedincima, videće se iz kasnijeg izlaganja. Ovde ću navesti samo jedan momenat, kako se u praksi provadjalo prelaženje iz vere u veru „iz uvjerenja1 1 . „P redstojničtvo kotarskog suda Zemun, 15./XI. 1941. Posl. b roj: Su — 751 — 1/1941/1 Ministarstvo pravosudja i bogoštovlja u Zagrebu dopisom od 11. studenoga 1941. g. 83.490 — 41., saopćilo je ovom e pretstojničtvu suda sliedeće: „P oziva se naslov, da pozove sve službenike i to: dnevničare zvaničnike, zvaničnike, dnevničare podvornike i podvornike, k oji su grkoiztočne vjere, da imadu u roku od mjesec dana dostaviti ovom mini­ starstvu, putem naslova, potvrdu crkvenih vlasti, da su primljeni u rmkt. odnosno, grko-kat., muslimansku, evangeličku vjeru, i da su upisani u matice tih vjera. ODLUKA Uslied toga pozivaju se ovosudni zvanienik Dušan Eror i podvornik Matić Žarko, da prema gornjem nalogu ministarstva pravosudja i bogoštolja u Zagrebu u roku od m j e s e c d a n a podnesu ovom predstojničtvu suda potvrdu crkvenih vlasti, da su primljeni u rim okatoličku odnosno grkokatoličku, muslimansku, evangeličku vjeru i da su upisani u matice tih vjera.-—• Obaviest: Eror Dušan i Matić Žarko. Predstojnik suda: L. S. Potpis nečitak**)“ 21. Ove i ovakve naredbe tokom čitavog rata. imale su posledicu, da su
se vrlo visoko društveno obrazovani Hrvati odricali svoiih žena. koje su bile Srpkinje po rodu. da bi na taj način dokazali vlasti NDH. u kolikom stepenn

su ovi vrli sinovi „slavne Hrvatske1 4 (!) privrženi intencijama njenih najm o­ dernijih vlastodržaca. Bilo ie čak i takvih slučajeva, gde su se Hr vati viši oficiri kraljevske Jugoslovenske vojske, čak zetovi djenerala i ministara jugoslovenske vojske i mornarice, javno odricali svojih supruga zato što su Srbi­ janke. Bilo je čak slučajeva, gde su se očevi odricali svoje dece, zato što su ih Srpkinje radjale ili su žene hrvatice, denuncirale vlasti svoje muževe i decu, *) Stenografske beleške hrvatskog sabora, obiavliene u ..Hrvatskom Naro­ du4 4 broj: 362 od 25 februara 1942 pod naslovom:4 4 Zašto ne priznajemo „starokatoličku sektu.“ **) F otokopija originala u posedu pisca.

26

da bi pokazale svome Poglavniku, koliko su one odane njegovim željama. Bilo je, šta više, i takvih patoloških pojava, gde su ustaški „dužnosnici1 1 po ocu Hrvati i rimokatolici, u znak protesta protiv Srpstva u NDH., zahtevali da im se ubije sopstvena majka, zato što je bila Srpkinja. Bilo je slučajeva, k oji gu bili ustvari i pravilo, da je svaki „Srbin prelaznik1 1 na muslimansku veru, ubijan po kratkom postupku ili poslan u „sabirni logor1 1 zato što je prelazom na Islam demonstrirao svoje neraspoloženje prema rim okatoličkoj veri, koja se forsirala u NDH. Bilo je slučajeva, gde su Zidovi po rasi, proglašeni Zido­ vima — hrvatske rase, čim su se obratili župniku za prelaz u rimokatoličku veru, dok oni, koji su odbili tu blagonaklonu ponudu, i prešli na Islam, odmah su kao „subversivni1 1 poslani u koncentracioni logor.*) OTSEK III. Zvanične mere o zaštiti nacionalne časti i ariske krvi hrvatskog na­ roda. — Zakonski propisi o proletarizaciji i pauperizaciji Srba i Zidova. — Agencija „V elebit1 1 javno poziva na akciju. — Rasni teo­ retičar Dr. Vilko Rieger moli. — Sličica iz Banje Luke. — Prve nemačke pohvale o uspešnoj borbi protiv „Balkanštine i Židovstva1 1 . 22. Postupak hrvatskih vlasti prema Zidovima bio je ustvari kopija nemačkog postupka prema ovima u duhu nazističke doktrine. Postupak Hrvata prema Srbima bio je ustvari originalan. Prvo je trebalo da se i jedni i drugi materijalno unište, pa tek onda da se biološki istrebe. Srbi su pozivani da predju na „pradedovsku1 1 veru, t. i. katoličku, jedinospasavaiuću. Kod Židova taj momenat nije mogao da se naglašava iz razloga, što su Zidovi i kao nacija i kao nosilac religiskog shvatania identičan pojam, a kultiurno-istoriski stariji od Hrvata i kao naroda i kao reklamera rimskog katolicizma na Balkanu. Tako se nije moglo pristupiti jednom političkom triku prema Zidovima, kao što se pristupalo prema Srbima, t. j. u operacijama protiv pravoslavne vere i srpske narodnosti. Analogno tom gledištu, već dvanaestog dana posle preuzimanja vlasti u zemlji, Hrvatska državna vlada donela je i proglasila: ZAKON SKU ODREDBU o zaštiti ariske krvi i časti hrvatskog naroda. „T očk a 1. Brak Židova i inih osoba, k oje nisu ariskog porijekla, s osobama ariskog poriiekla je zabranjen. Isto tako zabranien je brak osoba, koje pored ariskih predaka, imaju predka drugog koljenja po rasi Židova ili drugog europskog nearijca s osobom koja je po rasi jednakog pori iekla. Predsjednik zakonodavnog Poslavnik povjerenstva pri Poglavniku. Nezavisne Države Hrvatske Dr. Milovan Zanić v. r. Dr. Ante Pavelić v. r.**) *) Pojedinosti u glavi VIII. ovog dela. **) „N arodne novine1 1 br. 15 od 30. IV. 1941. g.

27

Petog juna 1941 godine donesena je i objavljena: ZAK O N SK A ODREDBA o sprečavanju prikrivanja Židovskog imetka. § 1. Tko prikriva imetak Židova ili obilježje židovskog poduzeća, kazniće se zatvorom od 1— 5 godina i oduzimanjem imovine. Istom kaz­ nom kazniće se, tko za Židova sklopi pravni posao i pri tome zavede u bludnju ugovarajuću stranu time, što zataji, da pravni posao sklapa za Židova . . . . Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske Dr. Ante Pavelić v. r.*) 23. Da bi sa svoje strane doprinela pritisku na odiozni elemenat. ustaška policija preduzima one mere, k oje n joj kao upravnoj vlasti stoje na raspolo­ ženju. Ovdte se radi samo o onim merama, koje imaju za cilj psihičku torturu elemenata. Na dan 25 juna 1941 objavljuje se sledeći: OGLAS. „Zabranjuje se svim Židovima obiju spolova kupanje u javnim ku­ palištima na Savi, te zadržavanje u blizini istih . . . . Ujedno se upozoravaju još jednom svi Židovi, da se ne zadržavaju na zabranjenim mjestima, te da ne smiju kupovati na tržnicama prije lo sati prije podne i da se strogo pridržavaju svih do sada izdatih odre­ daba, jer će se u protivnom slučaju prim jenjivati najstrožije sankcije. Isto tako pozivaju se svi Židovi vlasnici fotokam era, kinokamera i kinoprojektora, naročito posjednici ,,Contax“ , ,,Leica“ , ,,Retina“ apa­ rata, da ih smjesta predadu ovom odsjeku, D jordjevićeva ulica 2, II. Ustaško redarstvo židovski odsjek.“ Ovo je bio tiip naredbe, koju su teritoriji NDH., sa punom primenom su bili odredjeni za sedišta Velikih kreću onim lulicama, k oje su dobile mahom glavne ulice gradova. imale da izdaju sve polioiske uprave na i na Srbe. U svim gradovima NDH., koji župana, Srbi i Židovi nisu smeli da se naziv: „Poiglavnikova ulica“ . To su bile

U nizu načelnih zakonskih mera u cilju pauperizacije d proletarizacije Srba i Zidova na teritoriji NDH., možemo se poslužiti primerima kao konkretnim dokazima kako se stvar dalje razvijala sistematski. V eleobrtnička komora u Zagrebu upućuje preko javnosti sledeći. POZIV o prijavi židovskih i srpskih veleobrtničkih poduzeća. „V eleobrtnička kom ora u Zagrebu umoljava sva poduzeća, kojih su vlasnici Židovi po rasi, kao i tvrtke, kod kojih je samo jedan su­ *) „Narodne novine“ br. 44 od. 5. VI. 1941. g. 28

vlasnik Židov po rasi, nadalje sve tvrtke, koje su pravne osobe (dionička, komanditma i si. društva), ukratko sva poduzeća, k oja se po postojećim zakonskim propisima smatraju židovskim, da to što prije saopće komori. Kod pravnih osoba smatra se židovskom tvrtkom i ono poduzeće, ako je makar i jedan član upravnog odbora, nadzornog odbora ili ravnatelj­ stva Židov, odnosno ako se na vodećem mjestu nalazi ma i jedan Židov po rasi, nadalje ako pripada više od jedne četvrtine Židovima po rasi ili konačno ako imadu učesnici Židovi po rasi 50°/« ili više glasova. Kod dioničkog poduzeća treba navesti, da li Židov po rasi posjeduje dionica i koliko? Isto tako pozvala je kom ora sve Srbe vlasnike industriskih poduze­ ća, da jo j to pismeno jave. Zagreb, dana 12. 7. 1941. g. ,,VeIebit“ .

24. Pored izlaganja i harangiranja čisto Viuškačkog i propagandnog smisla, hrvatska državna vlada je naučno-rasnu i istorisko-razvojnu borbu Hrvata protiv Židova poverila profesoru zagrebačkog luniversiteta Dru Ing. Vdlku Riegeru. U tom smislu pretsedridk državne vlade uzeo je u neposrednu nad­ ležnost obradu materijala protiv židovstva u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Da bi tom cilju što nauenije poslužio, odmah posle preuzimanja te dužnosti, dana 5 januara 1942, Rieger upućuje slede ći apel hrvatskoj javnosti: POZIV svima posebničarima, k oji posjeduju bilo kakve knjige o Židovima. Zagreb 5 siečnja 1942. Državni izvještajni i promičbeni ured kod Predsjedništva vlade moli sve one, k oji posjeduju bilo kakvu knjigu o Židovima, koja je izašla na području Nezavisne Države Hrvatske od najstarijih vremena do danas, da te knjige stave na raspoloženje našem protužidovskom izvjestitelju. Ovo se tiče i knjiga koje nisu pisane na hrvatskom jeziku. Knjige ostaju vlasništvo njihovog posjednika jer su ovom odsjeku potrebne jedino zbog sastavljanja brojidbenih podataka u cjelokupnoj literaturi o židovskom pitanju. U obzir dolaze ne samo knjige koje su pisane u protužidovskom duhu već i one, koje su pisane u smislu obrane Židova i židovstva. Medju ovim se knjigama nalaze i djela, koja su za­ branjena po državnoj cenzuri. Kako posjednici do sada nisu mogli točno znati, koja su od ovih djela dopuštena, a koja ne, to naglašavamo da posjednici takovih knjiga ne će imati nikakvih neprilika, već će im što više takva djela biti ostavljena, te će biti prepušteno njima samima da ta djela po svojoj savjesti unište ili predadu našem protužidovskom odsjeku. Medju djelima, koja će nam pokazati njihovi vlasnici naći će se i takovih djela, koja po svom sadržaju ili poi svom izdanju pretstavljaju bibliotekarsku vrijednost obzirom na židovsko pitanje. V eć unapred molimo vlasnike takovih djela, da nam ih na kratko vrijem e posude, prodadu ili poklone.
90

Molimo još jednom sve posebnike, da se odazovu ovom našem pozi­ vu, čime će mnogo pridonijeti našem radu na sabiranju svih podatska o židovskom pitanju u Hrvatskoj . . . Državni izvještajni i promičbeni ured kod Predsjedništva vlade Pročelnik Dr. V ilko Rieger v. r.*) 25. Rad državnog i „prom ičbenog ureda4 4 pri Pretseđniku vlade imao je ustvari administrativno kabinetski karakter. Ustaška policija i upravna poli­ tika u NDH, davale su sasvim realnije rezultate. Jedna takva slika iz Banje Luke, evocira uspomenu tih dana, kada je ona zakonski bila predvidjena prestonicom ustaške države po želji Poglavnika. Opunomoćeni komesar Poglav­ nika Dr. V iktor Gutić piše tih dana: ,,U Banjoj Luci se tek vide tragovi ćirilice, a od pravoslavne crkve ostalo ie još samo nekoliko kamenia. Ova crkva se nalazila pred hotel ,,Bosna“ u središtu grada i Hrvati su je nazivali prkos crkva“ . A tako je uistini i bilo. Ova ie gradievina zatvarala i uništavala izgled glavnog središnjeg trea. Sa«!rađtena ie radi prkosa, radi inata, kao simbol srpstva. Nien torani arhitektonski nemoguće produI;en. nadvisivao ie najviši vrh elavne banialučke džamije. Pravos’ avno ie trehalo biti iznad islamstva. Katolici i muslimani nisu mogli doći do riječi. Danas crkve nema više.**) Da bi hrvatska državna vlada mogla pokazati svoje svetio lice pred svoiim zaštitnicima, jedna državna komisiia iz Berlina, već kraiem 1941 godine obilazi Nezavisnu Državu Hrvatsku u ciliu upoznavanja sa radom i merama njene vlade. Kao najmarkantniji uspeh Hrvatske vlade, pokazani su Nemcima resultati u form i: ..Obračunavanja s Balkanštinom i Židovstvom4 1 . P od tim naslovom iznosi Franz Ripdel u ..Berliner Borsenzeitung-u4 4 , svoje utiske iz Hrvatske i kaže, pored ostalog: „D ruea značajna promena, kom ie odmah upadna strancu, jeste ta, da ie Zasrreb li'en židovske hoie. Tz gradskog života Židovi su potpuno nestali. Niih ie bilo u Zatrehu oko 9.000. i u slavnim ulicama prinadao im ie slavni hroi trgovina. T o se mostio videti ioš u inlii po natpisima: „Židovska f,vrtka“ . Sada ie ovosra pogotovo nestalo. Vrlo retko može se sresti muškarac ili žena sa 5u*>m jnakom . Munipvitom hr/inom izvršen je n Za^rpKu obračun sa privredno iakim Židovima, a da pri tom niie ickrela nikakva notp-koća u ntivre^nom nov^d k o ’ e ie morao nroći ovako ko >e i<'n»io u ptad ir i'mitrn?njo«ti. i koia je svojim mavarskim stilom stršila kao strano telo, uklonjena je . . .“ OTSFK IV. ..Um car"ie. »napa klade valia4 4 . — T,o<ričVa misao . Otca D om ovine4 4 . — -Bog i Hrvati4 4 ili sila i Ncmci. — Maršal Tito u Jaicu u Nanoleonovoi p o ­ zi pred Piram'dama. — Savica Knsannvić prvi čc=tita. — Da li je „Jugoslovenska armija4 4 isto sto i ..Jueoslovenska vojska4 4 ? — *^ „Hrvatski Narod4 4 hroi 31 R od 6 iarmara 1042. **) „Hrvatski Narod4 4 broj 166 od 30. jula 1941. g.

30

Britanski poverljivi dokumenat i Dr. Smodlaka. — Stvar­ na misija jugoslovenskih komunista. — Junačke partizan­ ke i italijanski tenkovi. — „Proglas gradjanstvu Splita.1 1 — Prvi triumvirat u Jajcu. — Da li je Dr. Ribar nacionalno opredeljen? — Šta o nje­ mu misli Dr. Spalajković. — Kako stvar izgle­ da onima u Zagrebu. — Patriotski rad Dra Čubrilovića. — Dve delegacije u Kairu po istom poslu. — „P obuna1 1 jugoslovenske kraljevske vojske. — Novi Laurens na Suecu. — Mudra poli­ tika ambasadora Novikova. — Završna uloga generala Simovica! 26. Isto kao što je zdravi razum morao da dezavuise logiku misli i ehvatanja vlastodržaca u NDH i njihovih protektora, tako će vreme i činjenice da dezavuišu logiku ideja i smisla borbe jednog čitavog niza faktora i iz one druge grupe, koja se bila postavila neprijateljski prema nosiocima ustaških ideja i namera njihovih protektora. Dok je jedan kompleks imao da se otklanja silom, drugi je imao u svojoj osnovi silu, kojom se propagirao i nametao. Objektivni sud istorije neće m oći biti mnogo blaži prema ideolozima so­ cijalističke revolucije u Jugoslaviji, nego bi mogao i morao biti prema idejama i logici Nazi-fašizma. U tom smislu ne bi smeli bolje da prodju čak ni oni, koji su u doba Kraljevine Jugoslavije pripadali tzv. demokratskim blokovima, uko­ liko bi se smelo reći da jedan blok kao celina poseduje demokratske elemente. Ono što se naziva u politici demokratskim, u našoj, t. j. jugoslovenskoj sredini, bilo je naopako postavljeno. Sa tog gledišta treba analizirati pojedine momente bitne za našu sredinu, t. j. naš kolektivni mentalitet. Da je Pavelićeva ustaška vlada, početkom svoje ere, zauzela drugači stav prema Srbima i Židovima, t. j. da ih je proglasila, makar form alno, ravnoprav­ nim elementom, t. j. da ih nije svela na rang nezaštićene divljači, ona bi time objektivno bolje poslužila svom narodnom interesu nego što je to u konkretnom slučaju postigla. Mada bi veoma malen broj Srba u NDH primio ovu državu kao svoju, u najmanju ruku ne bi se pred svetskom javnošću onako grubo pri­ kazala psihologija Hrvata, a i Srbi i Židovi bi i dalje naglašavali da je Hrvatski narod kulturan narod. Isto onako kao što su se zagrebački Židovi kroz vekove lojalno ponašali prema zemlji u k ojoj im je bilo dobro, to bi oni i dalje radili. Ne bi posto­ jao nikakav naročiti razlog, da se Srbi u NDH, ne bi još jednom zagrejali za teoriju o srpsko-hrvatskom bratstvu. Mada je to „bratstvo1 1 u suštini bilo naj­ običnija fikcija, pre kao i posle, kao što će ostati i u budućnosti, izbeglo bi se u najmanju ruku ono, što je bilo i najtragičnije. Revolucionarne faze od ustaš­ kog napada na srpski elemenat pa do revanša od strane četnika i partizana, kao i obračuna četnika i partizana, ne bi mogle napraviti onakvu pustoš na tom delu Jugoslavije. Svest o ustaškim, pa tek onda o okupatorskim nedelima, na­

31

pravila je s pravom četničku i komunis tičko-partizansku borbu verom u pobedu pravedne stvari. Medjutim tokom rata komunisti nastoje, da jaz medju nacionalitetima što više prodube; nastoje da izazovu što više nereda, da bi se zatim pojavili kao „spasioci" naroda. Masa nije moigla da prozre njihove namere. Oni nisu dopuštali da im se analizira i kritiikuje program. U daljem procesu odnosa, t. j. sa svešću i činjenicama, da Nazifašistička ideja sve više gubi od onih elemenata na koje se naslanjala, nastaje sve jača d ife ­ rencijacija shvatanja kod naroda. Nacionalne suprotnosti, istoriska opterećenja, ueobaveštenost i si. komunisti koriste vrlo mudro. K od nesrpskog elementa produbljuju bojazan od Srba, Srpstva, Velikosrpstva, što sve više povezuje taj elemenat uz njih. Postavljeni lice u lice jedni prema drugima: četnici i partizani postaju politički problem zemlje iznutra. Elementi, k oji su tokom medjuratnog perioda razarali zemlju iznutra, dolaze do izražaja ta'kodje sa komunistima. Komunisti postaju centar gledišta onih elemenata, k oji siu objektivno indiferentni prema srpskom nacionalnom interesu i prema Jugoslaviji kao zajedničkom krovu Srba, Hrvata i Slovenaca. Vis^a-vlis narodu unutra pojavljuju se kao patriote, u suštini su otimači o vliast. Vis-a-vis svetskoj javnosti nastupaju kao slobodarska ekipa u beskompromisnoj borb i protiv okupatora, a u suštini su naj podliji okupatorski sluge jer u svakoj prilici po planu su odredili lica za vezu sa oku­ patorskim komandama. Gledišta srpskih političara i srpskih političkih stranaka svode se uglavnom na istu tačku, t. j. na podudarnost gledišta o suštini Nazifašizma, čija se težnja sastoji u razbijanju Jugoslavije i parcelisanjiu srpskih zemalja. T o isto što su hteli okupatori htelii su separatistički elementi u zemlji. Najopasniji od njih bili su Hrvati — separatisti, kojima nije bio cilj onemogućavanje Jugoslavije, već su išli za tim, da unište srpski narod na svom području NDH. Komunisti su bili za Jugoslaviju, ali ne sia gledišta nacionalnog interesa, već sa gledišta socijalističke revolucije, koja ima težnju da proširi uticaj Koiiiiu tem e. čiji se integralni centar nalazi u Moskvi. Gledišta srpskih političkih prvaka jače su se diferencirala na pitanju vojničkih akcija protiv okupatora, nego na pitanju unutarnjeg uredjenja zemlje i njenog vlađavinskog sistema. Oni su u kom unističkoj koncepciji gledali istu opasnost kao i u nameriama okupatora. Ovaj momenat služio je jugosloveuskim komunistima kao težište optužbe protiv Mihailovića. Medjutim osnove sukoba izm edju pristalica Mihailovića i Tita nisu ni ispravno ni o b ­ jektivno iznesene niti solidno reprodukovane u komunističkim publikacijama. Jedna nesolidna, površna i jednostrana neotmena nota prožim lje sav način i ton izlaganja misli o tim momentima. Komunisti čak i aktivnost po vojničkoj liniji neispravno reprodukuju. A kcije po vojničkoj liniji kod oba pravca nacionalnog otpora bile su uglav­ nom sekundarnog značaja. Težište je bilo u aktivnosti političkog smisla, gle­ danog iznutra. Djeneral Mihailović sa svojim Vojnim i Političkim štabom postaje centar okupljanja onih elemenata koji ne usvajaju ni okupatorsku kao m i kom uni­ stičku koncepciju. 32

Gradjamski rat u zemlji, t. j. rat izm edju pristalica Mihailovića i Tita nije izbio us Iod neaktivnosti jedinog ili drugog po vojn ičkoj liniji. Osnova tom suko­ bu leži u suprotnosti gledišta na političke problem e Jugoslavije, u k oji se z i momenat uključuje i akcija po vojničkoj liniji. Komunisti siu tu liniju forsirali kao kamuflažu svojih krajnjih ciljeva. Stojeći na drugom podiumu greše i svi ostali posmatrači borbe u Jugoslaviji tokom rata. Anti — okupatorska akcija krajem 1941 godine, pada u svim pravcima, tako reći na nulu. Težište borbe prenosi se ma drugu stranu, t. j. na oružanu borbu izm edju četnika i partizana. Anti-čiinjenična je tvrdnja komunista, po k ojoj je četnički pokret u jednom momentu postao pomoćna borbena grupa okupatora. Sa daleko jačim argumentima mogu četnici da ovo tvrde za komuniste. Za njih je bilo primarno da se četnička organizacija likvidira. U tom « se sastojala sva njihova aktiv­ nost. Kao posledica te činjenice, -dolazi interes okupatora, k oji sa svoje strane pokušava da taj jaz produbi. Kod ovakvog stanja stvari nije uopšte moguće govoriti o opštoj sistemat­ skoj i logično — osmišljenoj borbi protiv okupatora. Na samom početkiu borba je imala čisto buntovnički karakter jer je počela mestimično, spontano i neorgandzovano. Ovaj momenat su sami komunisti forsirali. Razdražavanje oku­ patora bila je najbolja propaganda za « tva r komunista. Narodni ustanak u Crnoj Gori bio je prvi znak na uzbunu u Jugoslaviji. Ovu akciju misu dirigo val i idejno ni četnici ni partizani odnosno komunisti, već patriotski' osećaj Crnogoraca — idealista, k oji su više voleli da ginu nego da im se pripiše izdaja, usvajanjem italijanske koncepcije o proglašenju „N e ­ zavisne Crne Gore“ . To je bio patriotski gest lišen političkog oportuniteta materijalističkog smisla. To je bio gest romantičara, k oji je komunistima došao veoma dobro. Čim se prešlo na sistematske pripreme anti — okupatorske ak­ cije i povezivanja borbenog elementa, komunisti po plantu pristupaju sistemat­ skom ubijanju nacionalnog elementa. To je bio uvod u gradjanski rat, k oji je okupatoru vrlo dobro došao. Taj mučki napad komunista na četnički elemenat rasteretio je okupatora borbe na jednom delu fronta. Na teritoriji NDH ustaški elemenat je bio instrumeriat okupatora. Da se sam okupator ne bi izlagao borbi protiv srpskog elementa i četničkog pokreta postavio je Hrvate — ustaše kao svoju avangardu. Da bi se četnici mogli tući protiv okupatora trebali su prvo da razbiju ustaše -i njihovu državu. U tom trenju elemenata izbio je takodje gradjanski rat ustvari izm edju Srba i Hrvata. Tako je okupator postigao upravo 0110 što mu je trebalo: obračun domaćeg elementa. Ovo važi i za one delove Jugoslavije koji su bili pod vlašću Madjara, Bugara i Arnauta. 27. U toku prvih sukoba sa okupatorima diferencirala su se gledišta iz­ medju četnika i komunista. Medjutim taj momenat nije nastupio istovremeno na čitavoj teritoriji Jugoslavije. Nastupio je ustvari najranije i najizrazitije u Srbiji. Ovaj momenat je došao otuda, što je simbol borbe protiv okupatora, t- j. proklamovanje rata u ime Jugoslavije i posle njene kapitulacije u aprilu 1941 godine našlo svoj embrio u Srbiji. Komunisti su po unapređ utvrdjenom planu organizovali svoj Vrhovni štab upravo na onoj teritoriji na kojoj se

33

već nalazio Vrhovni štab djenerala Mihailovića. Nastojali eu da koriste već stvorenu psihozu i delimično izvršenu organizaciju. Da bi paralisala akciju pod Mihailovićem Komunistička partija Jugo­ slavije takodje razvija barjak borbe „protiv okupatora". Da bi svoju borbu popularisala u očima Sovjetskog saveza Kompartija Jugoslavije deklariše sebe kao legitimnog pretstavnika pokreta otpora. Da bi preuzela inicijativu pristupa najobičnijem banditskom ubijanju lica bilo iz okupatorske vojne ili civilne uprave ili istaknutih nacionalista i poznatih ljudi iz naroda. Nastoji svim sretstvima da izazove nerede na onim delovima teritorije Srbije gde se popu­ larisala akcija djenerala Mihailovića. Na svim ostalim delovima Jugoslavije akcija Komunističke partije je skoro neprimetna. Sve ide u znaku četničkog otpora. Gledišta o narodnim žrtvama, ona ne samo što je odbijala kao „buržoasko gledište1 1 , već je ona sama nastojala, da upotrebi sva moguća sretstva, da se izazove što više nereda u okupiranim krajevima Jugoslavije. To je bila jedna od najvažnijih pretpostavaka mogućnosti jačanja njene armije. Što više bude unesrećenih pojedinaca, utoliko više rezigniranih boraca i osvetnika. U tom smislu komunistička partija aranžira sve mere, da bi lakše postigla svoj cilj. Koristi okupatora u svim pravcima u zemlji, a svojim nastupom prema vanj­ skom svetu, zauzima stav beskompromisnog borca protiv okupatora. Sva ta beskompromisna borba je vodila pauperizaciji naroda do krajnjih granica. Jedan takav argumenat pruža nam opis ,,borbe“ narodno-oslobodilačkog odbora u Ljubljani početkom 1942 godine. „K ada je u proleću 1942 g. izišao na teren Izvršni odbor OF iz Ljubljane, svi članovi V rhovnog štaba „narodno-oslobodilačke vojske1 1 su posedovali lične uredne propusnice izdate od strane Komande XI. armiskog korpusa u Ljubljani. Jasna i dogovorna akcija carske savojske vojske i OF protiv slovenačkog naroda dostiže svoj vrhunac u julu i avgustu 1942, kada je po sporazumu carskog i partizanskog vojnog vodjstva proglašeno opsadno stanje i carska vojska sa ogromnim snagama počela svoju čuvenu „ofan zivu" koja je trebala biti uperena protiv komunista. Ustvari ta „ofan ziva1 1 je bila uperena samo protiv slovenačkog naroda i njegove imovine. Obe vojske izbegavale su se medjusobno i to po unapred ugovorenim načinima obaveštavanja gde se koja u kojem momentu nalazi. „N arodnooslobodilačka vojska1 1 neposredno pred početak ,,ofanzive“ povukla se iz svih mesta, gde je početkom 1942 bila obrazovala sovjetske republike: naime iz Loške doline i iz Dobrepolja. Sva ova mesta je ostavila na mi­ lost i nemilost carskoj vojsci i njenim represalijama. T okom meseci pred ovu ,,ofanzifu“ OF je javno širila glasove i propagirala, da su ovi krajevi zauvek „oslobodjen i1 1 i da neće okupator nikada kročiti na njihovo tlo i da će se narodno-oslobodilačka armija boriti do poslednje kapi krvi da ova mesta sačuva. Ova vojska se bez ijednog metka udaljila iz ovih krajeva . . . .“ *) *) Crne bukve, strana 204. Ljubljana 1944.

34

Pojedinosti o ovoj čuvenoj ofanzivi udruženih Italijana i Nemaca, k oji su operisali sa 100.000 vojnika protiv slovenačkih komunista, donele su sve važnije komunističke publikacije, dok su radio-vesti o toj „ofanzivi4 4 javljale isto što i o ofanzivi feldmaršala Rommela u A frici. Ta „slavna pobeda4 4 kom u­ nista u Sloveniji, bila je utoliko interesantnija jer su jugoslovenski partizani svojom borbom ukočili više neprijateljskih boraca nego što ih je operisalo a čuvenoj afričkoj kampanji tih dana.*) O suštini stvari nisu hteli da glasno go­ vore ni Nemci ni Italijani, dok je neobaveštena svetska javnost primala ovakve izmišljotine kao stvarnost i istinu. Sovjeti, k oji su u ovakvim potezima partiza­ na gledali njihovu požrtvovanost, pošli su istim putem, kojim su pošli i ostali ovako obaveštavani. Da bi prikazali svoju privrženost Sovjetskom Savezu, jugoslovenski kom u­ nisti su izlivali javno svoje simpatije za stvar Rusije i njenu afirmaciju, da bi sa time, svakako, iznudili sovjetsku naklonost u još jačem stepenu. „B ilten1 - Vrhovnog štaba narodno-oslobodilačke vojske u svom broju 14-15 od februara i marta 1942 g. donosi jedan takav slučaj izliva oduševljenja za stvar Sovjeta. „D rugu Staljinu! Tebi vodjo i učitelju naprednog čovječanstva, Tebi organizatore pobjeda herojske sovjetske vojske, Tebi branioče velike sozijalistićke otadžbine od nasrtaja fašističkih zvijeri, šalju pozdrave partizani Lovćenskog NOP odreda. Pozdravljajući Tebe, organizatora pobjeda nad fašizmom, mi se zavjetujemo, da nećemo žaliti svoje živote u borbi p ro­ tiv fašističkog okupatora. Mi izjavljujem o svoju uvjerenost, da ćemo našom borbom očistiti rodnu grudu od tudjina i ugnjetača. Pozdravljajući Tebe, druže Staljine, mi pozdravljamo pobjedonosnu Crvenu armiju, poz­ dravljamo odbranjenu Moskvu i Lenjingrad, pozdravljam o narode Sov­ jetskog saveza i sve potlačene narode svijeta. Sa savjetovanja komandanata i politkomesara, čla­ nova štaba Lovćenskog NOP odreda4 1 .**) Tim putem jugoslovenski komunisti uspevaju faktički, a svoju borbu plasiraju u duhu političkih težnja sovjetske komunističke partije, prema čemu jedna faza borbe na odredjenom području ima da pretstavlja uspešnu fazu borbe na liniji komunističkog internacionalizma. Ona se, u konkretnom slu­ čaju, javlja kao borac protiv okupatora i praktično veže njegove snage rasterećivanjem drugih važnijih frontova. U tom smislu kompartija Jugoslavije postaje objektivno faktor svetskog značaja, čija popularnost raste po zasluzi. U tom slučaju demokratska javnost sveta podupire njenu akciju, jer se svojom borbom ona deklariše kao demokratski faktor. Konkretno, ona postaje tim samim punopravni faktor u svesti antifašističke i nacionalne javnosti sveta. To je slika gledanja izvana. Taj momenat, medjutim, okuplja automatski onaj deo javnosti, k oji je ili antisrpski nastrojen ili u srpskoj koncepciji gleda izražaj hegemonističkih *) Deđijer Vladimir: Dnevnik, knjiga II, Beograd 1946, strana 27. **) Zbornik dokumenata i podataka o narodno-oslobodilačkom ratu Jugoslovenskih naroda, Beograd 1949, Tom II. strana 146/147.

35

težnji srpskog elementa uopšte. Taj momenat ovlašćuje jugoslovenske kom u­ niste, da u ime demokratije i njene ideje ubijaju demokratski raspoložene pojedince, t. j. protivnike njihove političke beskompromisnosti. Automatski su uključili u svoju koncepciju i onaj deo srpske javnosti, koji je bio sklon da se podredi njihovim gledištima. S jedne strane strašan teror i masovna ubistva i s druge mogućnost uključivanja u njihove redove, deklarisali su Si politički kao nosioce jedne srednje linije, koja se postavila medju nacional­ nim ekstremima: koncepcije Pavelića i ustaša i Mihailovića i četnika. Ovi oba su za njih bili podjednako obojeni. Isto tako su obojili sve grupe ili pojedince, k oji su se još nalazili u semoi jugoslovenske konservativne politike. Sa tim pretpostavkama o političkoj aktivnosti ljudi, koji su se tokom rata zadesili u zemlji, otpočeli su komunisti sa svojim optužbama protiv njih. Saradnja sa okupatorom je bila poluga tog htenja. Komunističke optužbe zlbog saradnje sa okupatorom protiv Draže Miliailovića, njegovih četnika i pristalica; Milana Nedića i njegove vlade; Dimitrije Ljotića i njegovih ,,Zboraša“ ; Dra Mačeka i jednog dela HSS.; djenerala Rupnika i njegovih domobrana, bile su smišljene mere depopularisanja ljudi, k oji su bili izrazito konservativni i anti-komunis tički nastrojeni. Optužbe protiv pojedinih političara zbog učešća ili odobravanja 6-jauuarske politike kao apsolutističog sistema vladavine, bile su smišljene i prazne fraze, da bi se kroz propagandu neutralisao njihov uticaj na jugosllovenski raspoloženi deo gradjanstva. M edjutim sve ove optužbe su bile podignute tek onda, kad su se kom u­ nisti uverili, da pojedina lica ili pokreti nisu voljni da se podrede komunistima. Šta više, komunisti su preko svojih agenata uspeli da velikim delom neutrališu ustaško-klerofašiističku borbenost prema njima, jer su je ovi usmerili p ro­ tiv srpskog naroda i pokreta pod Mihailovićem. Taj momenat odbrane pokre­ nuo je na akciju protiv komunista i samog Ljotića i njegov pokret, kao najbeskompromisniji izraz antikomunističkog pravca u zemlji. Tek onda, kada su odbijene sve molbe, apeli i pretnje, da se izbegne gradjanski rat u zemlji, otpočeo je zaista pokret za borbu protiv komunista. Kad je nastupio jedan sistematski val ubistava u Srbiji, sam narod je ustao na oružje, što se ne sme dovoditi uopšte sa aktivnošću o „sarađnji sa okupatorom ". Borba protiv ustaša kao nazaističke form acije, bila je kod naroda u NDH sasvim popularna bez obzira na lična uverenja boraca. To je bila samoodhrarva jednog dela stanovništva te zemlje. Medjutim ni na ovoj liniji četnici i par­ tizani nisu bili podjednakog gledišta. Isključivali su se odmah čim se prešlo na politička pitanja u zemlji. Komunisti su takticizirali, dok su četnici bili bes­ kompromisnu. U toj borbi četnicima nije trebala nikakva propaganda, jer su bili posve jasno odredili stav prema vlasti NDH. Komunisti su medjutim nastojali da izbegnu borbu i da ustašama prikažu svoju borbu kao borbu za ostvarenje jednog dela hrvatskog političkog programa tukući srpske četnike. U tom smislu Srbi u NDH bdlu su u specijalnoj situaciji; u stanju nužne od­ brane i jednom stalnom stavu „puške na nišan“ , kako to opisuje jedan Nemac, radi inform acija pripadnicima nemačkih SS form acija i policiskih odelenja svili nemačkih jedinica na Balkanu. 36

„Ustaše nisu imale pred sobom jedan rasno inferiorni elemenat, koji je dopuštao da se kolje, već su to bili čvrsti oprobani graničari, k oji su se stavili u odbranu. Čitava je Srbija jauknula od bola, kad su prve hiljade izbeglica, donele vesti o hrvatskim metodama istrebljivanja Srba."*) 28. U praksi se borba ideologa „hrvatske državne d nacionalne nezavis­ nosti" pokazala kao najobičnija profana otimačima tudjeg dobra: sloboda i života. Ta je borba, objektivno gledana, bila lišena svakog realno — političkog smisla, zdravog uverenja borbe »a pravednu stvar jednog naroda i naposletku bila lišena svesti o sposobnosti preuzimanja tereta, gledajući svesno na zavr­ šetak i posledice. Kao i mnogi drugi mali narodi u Evropi, Hrvati su tokom rata bili opsenjeni značajem brojaka o veličini i opsegu „istoriskog i suvislog državnog i narodnog područja od Mure do Drine, od Dunava do Sinjeg Ja­ dranskog M ora". Ovako izražen politički apetit Hrvata je koncept najnovijeg doba. P oli­ tička megalomija je došla do izražaja tek onda, kad su se srpske države Srbija i Crna Gora pojavile za zelenim stolovima Evrope, kao politički faktori. Upravo do tog doba, zemlje izmedju Save, Drine i Dinare bile su za Hrvate sasvim nepoznate.**) Tu koncepciju je i sam Poglavnik naglasio kao nešto novo, i to čak kao šef ustaške Hrvatske. Prilikom prijema i pozdrava izaslanstva Stranke Prava, na dan 12 oktobra 1941., on doslovno kaže: „B raćo pravaši! Ima još jedna velika stvar. U Hrvatskoj medju Hrvatima, bilo se zaboravilo, a s time pronevjeren jedan veliki, jedan važan dio hrvatskog naroda. Mališani, sitničari, bili su kao noj zakopali glavu u pijesak izmedju Save i Drave. Veliki učitelj, najveći Hrvat vidio je preko Save, vidio je sve do Drine. Vidio je našu zemlju, našu Bosnu, našu Hercegovinu. Vidio je u njima jedan dio hrvatskog naroda, krv naše krvi; vidio je Hrvate muslimane i rekao, da je to najplemenitiji dio hrvatskoga naroda . . . . Braćo pravaši! Starčević nam je ostavio nauku, ostavio nam je i namro čast i ponos, namro nam je poštenje, namro nam je ustrajnost i izdržljivost. Ova njegova ostavština bila je zaloga za nas, njegove nasljednike, i ona je bila poluga, kojom smo mi digli kamenje, k ojeg su neprijatelji i izdajice bili navalili na hrvatski narod, kao nad grobom, da iz njega uskrsne i Nezavisna Država Hrvatska. On nam je ostavio namro poklik, u kojem u je bilo sadržano sve. On je ostavio „B og i H rvati!" Braćo pravaši! Danas je njegova izreka, koja je kroz desetljeća bila našim pozdravom takodje ostvarena, jer u našoj zemlji ne gospodari nitko drugi, nego B og i hrvatski narod. Braćo pravaši! U znak, u čast pravaštva, njegove prošlosti i njegove borbe, ja sam malo prije na prijedlog V ojskovodje, za vrhovnog Vikara *) Fritz Karl: Von Apis bis Tito, bez oznake mesta i datuma izdanja. Knjiga je preporučena kao priručnik od strane SS. Gen. Rivsenera. **) Pojedinosti u Glavi X X V pod naslovom: Odnos Srba i Hrvata kroz vekove.

37

domobrana katoličke vjere imenovao staroga pravaša popa Stipu Vučetića, a za njegova zamjenika mladoga ustašu popa Cecelju . . .“ *) U ovoj i ovakvoj državi „B oga i Hrvata1 4 nisu vladali ni Bog ni Hrvati, već Nemci i njihovi plaćenici. Ova država nije bila ni napor pravedne borbe ni izražaj misli zrelog naroda. Hrvatski narod nije u njenom stvaranju ni učestvovao niti bio pozvan da učestvuje. On nije bio svestan značaja te države. U duhu mentaliteta Hrvata i NDH je kao momenat u hronologiji Hrvatskog naroda nastala bez pitanja tog naroda. Nju su propagirali kao svršenu činje­ nicu duhovi iz podzemlja ostavivši za sobom sraman trag krvološtva. Bog nije imao ničega zajedničkog sa ovom državom. On obično brani i čuva osmišljene i logične pojave, a ne apsurdume kao što je bila „Nezavisna Država Hrvatska4 4 . Medjutim u tom stvarno teškom i skupo plaćenom naporu jednog dela hrvatskog naroda, da bi neostvarivo ostvario, nije bilo ničega časnoga osim manijačke želje i požude, da se jedna oligarhija popne na vlast. Žedj za vlašću bila je pomračila pojm ove kod ustaškog i klerofašističkog dela hrvatskog naroda u istoj razmeri, u k ojoj je to manifestovala Komunistička partija Jugoslavije. U tom medjusobnom obračunavanju na jednoj strani sa Srpstvom i Pravoslav­ ljem, Hrvali su utrli put komunistima, da bi i ovi u drugoj faza borbe te iste Srbe proglasili „narodnim neprijateljima1 4 . Ta sprega je dolazila sve jače do izražaja ukoliko je ratna sreća Osovinskih sila izgledala sve slabija. U ovom smislu ne može biti poštedjena kritike ni jedna demokratska partija Jugoslavije. Ideolozi ustaške države ostali su i dalje u svom fanatizmu dosledni. Oni svoju ideju gaje još i sada, i pored potpune bezizglednosti njihove borbe. Oni tu ideju propagiraju u hrvatskim masama, mada su i ove svesne te velike prevare. 29. Sada medjutim treba dati odgovor na pitanje, u kolikom stepenu su ostali dosledni svojim nazorima (ukoliko su ih uopšte imali) svi oni, koji su svoju politiku u toku medjuratnog i ratnog perioda propagirali kao dem o­ kratsku. Treba dati odgovor na pitanje, da li su takvi „dem okrati4 4 bili pozvani, da dižu svoj glas u ime naroda? Svaka revolucija, makar bila razvijana u okviru jedne sobe, mora imati svojih nelogičnosti. Medjutim revolucionar ne sme biti alogičan. Na dan 29 novembra 1943 godine, za vreme Drugog zasedanja AVNOJ-a u Jajcu, maršal Tito drži govor, u kojemu izmedju ostalog kaže: „ . . . Medjutim ima ipak nešto što se nije izmenilo tokom proteklih godina, usprkos činjenicama koje smo naveli: to je politika izdajničke vlade, koja još uvek residira u Kairu i koju još uvek saveznici smatraju legitimnim pretstavnikom jugoslovenskih naroda. Nije m oja namera da u ovom kratkom izlaganju objašnjavam razloge zašto saveznici ovu vladu još uvek trpe i pored fakta što ova vlada nema ni trunke potpore u narodu, iz razloga što ona preko svoga ministra Draže Mihailovića već dve i po godine saradjute sa okupatorom protiv narodno — oslobodi­ lačke vojske t. j. protiv interesa jugoslovenskih naroda. Osim toga ta *) Poglavnik govori, str. 88/89. 38

vlada je u potpunom smislu reakcionarna i veliko-srpska, što proizlazi iz njenog sastava i što je sačinjavaju elementi, koji su poznati kao faktori u vojno-fašističkoj diktaturi od 6 januara 1929 godine, kao n. pr. Pera Živković. Jedno mogu da garantujem, a to je : da ne postoji nijedan jedini pripadnik narodno-oslobodilačke vojske kao i nijedan patriotski učesnik u ovoj našoj gigantskoj borbi, kojem u se ne bi srce stezalo od bola pri pomisli, koliko zloupotreba tereti savest te vlade, koja pripada kliki ratnih huškača i koja još uvek uživa gostoprimstvo naših saveznika. Nama svima je dobro poznato, što ta vlada — a to važi i za kralja ■ —• sve moguće preduzima, da bi se još jednom uvukla u zemlju, pre nego što narod kaže svoju odlučnu reč o svojoj sudbini. Nama je veoma dobro poznato, da se u inostranstvu nalazi jedna čitava klika na koju se ova vlada i kralj naslanjaju. Medjutim nama nije ostalo nepoznato, da se takorlj« u savezničkim zemljama nalazi velik broj naprednog dem okrat­ skog elementa, koji od srca želi da naši narodi sami odlučuju o svojoj sudbini i uspostave onu form u vladavine, koja njima odgovara. Mi znamo da su nas klevetali i da nas još uvek klevetaju sa sviju strana i to po unapred odredjenom planu. Svi okupatori sa njihovim Quislinzima, ustaškim plaćenicima, Nedićevim sledbenicima, četnicima Draže Mihai­ lovića u zemlji kao i njihovi zaštitnici u inostranstvu, svi su tvrdili i tvrde, da naša oslobodilačka borba u Jugoslaviji ima komunistički ka­ rakter: boljševiziranje zemlje, pokušaj komunista da se domognu vlasti, oduziman ie privatne imovine, uništenje crkava i religije, jednom reč ju uništenje kulturnih tvorevina. To su ustvari stare i otrcane fraze, prirediene u kuhinji Dra Gobelsa, što služi kao dnevna hrana fašističkoj štampi, koia time nabiia slave stanovništva „N ove Evrope“ i pokušava da to izvozi i van evropskog kontinenta. Mali hroi liudi u svetu veruie u te laži, dok medjutim medju naro­ dima Jucoslaviie n>ko. Naša borba za opstanak je krvava i teška: neizmerno m no«o trpili su na«i narodi tokom poslednje tri godine, da bi se mogli zanositi ovakvim klevetama i otrcanim frazama i da bi mogli da skrenu sa svoga nuta i slavne borbe za slobuđu i boliu budućnost. Prošla su vremena kada se sve ovo moglo sa uspehom da podmeće jugoslovenskim komunistima, da hi se na tai način udaljili od naroda. Tokom ove velike nnrn<1t\o-oslobodila?ke borbe, mi smo svojim delima uverili narode Jmroslaviie. da su komunisti naiverniii sinovi naroda, uvek spremni da za dobro naroda podnesu naiveće žrtve. Uzevši sve ovo u oK'Hr, a sneeiialno razvoi narodnost ustanka; uzevši u obzir teške p ro­ bleme. koii se pred narodom posfavliaiu: uzevši u obzir razvoi prilika u inostranstvu. potrebno ie da se što brže preduzmu mere u cilju dalje i nsnečne borbe za na=e nacionalno oslobodienie. Moraju se pređuzeti sve mere nntem ko'ih ima < ^ a «e našim narodima zagarantuje takav vlaflovlnclci siote»n. k o :i ima da nosiva na bratstvu, ravnopravnosti svim naroda Jugoslavije: da se zagarantuie takav vladavinski sistem, k o ji će da n m ?! stvai-nu slobodu svim društvenim slojevima i da garantuje demokratske slobode.

39

Monarhija se tokom 23 godine vladanja u Jugoslaviji pred narodom posve kompromitovala. Ona nije bila nosilac demokratskih principa već diktatura, kakvu je želela reakcionarna klika. Monarhija nije mogla da posluži sbratimljenju jugoslovenskih naroda i nije se uopšte pokazala sklonom da ostvari narodno jedinstvo i narodnu vladu. Monarhija je bila izražaj hegemonističkih ciljeva srpskih reakcionera i imala je osnovni cilj da ugnjetava druge narodnosti. Kralj Aleksandar raspustio je parlamenat u godini 1929, uspostavio je vojnu diktaturu i tako učvrstio jedan režim terora i ugnjetavanja. Posle stupanja na presto, kralj Petar II., postao je centar oko kojeg su se okupljali reakcionarni elementi, koji su našu zemlju gurnuli u propast. Osim toga kralj Petar je tokom rata, sve do sada podržavao sramnog izdajnika Dražu Mihailovića i u svojoj vladi držao njegove ,,vojvode“ . O ovom predmetu imamo stotine i hiljade dokaza, što je uopšte poznato našim narodima. Prema tome, jedan demokratsko-republikanski vladavinski sistem može da omete po­ navljanje sličnih narodnih nesreća . . .*) Komentar ovog govora biće iznesen u posebnoj glavi kad bude reč o nužnosti i opravdanju 6-januarske politike i njenim po sledi čama. Ovde je, medjutim, težište na izlaganju momenata, k oji siu nastajali u vezi sa izloženim mislima u samoj izjavi. 30. Na dan 5 decembra 1943. svega sedam dana posle ovog govora marša­ la Tita, bivši kraljevski jugoslovenski ministar za inform acije i istaknuti član samostalno — demokratske stranke g. Sava Kosanović, drži u New Yorku govor, povodom zasedanja AVNOJ-a i obrazovanja vlade Tito — Ribar — Smodlaka. Pored ostalog on u svom govoru kaže: „O n o što se dogodilo u Jugoslaviji, što jutrošnje novine javljaju, logičan je razvitak. Odgovor Srba, Hrvata, Slovenaca i Makedonaca na strašne zločine, k oje je nacizam i fašizam počinio u Jugoslaviji, samo da je razbije — njihovo je junaštvo jače nego ikad. I kad ne bi bilo dru­ gih razloga, dovoljan bi bio samo taj, da čovečanstvo pomogne nasto­ janja Jugoslovena. Neprijatelj — a nažalost — i službena jugoslovenska propaganda, prikazivali su, da je zajednica Srba i Hrvata nemoguća i da je uništena za uvek. Oslobodilačka vojska i partizani, b orcem kakvu čovečanstvo nije viđelo — dokazali su, da je to bila laž. Na 25 — godišnjicu stvaranja Jugoslavije, manifestira oslobodilačka borba u zemlji radjanje nove, lepše, veće Jugoslavije, koja će biti Jugoslavija malog čoveka, u k ojoj neće biti eksploatacije i nasilja. Vlada Tito — Ribar — Smodlaka, potpomognuta velikim pokretom narodne vojske — pokazuje političku zrelost Srba, Hrvata i Slovenaca, čiju zajednicu ni zločin, ni nasilje, ni glupost ne mogu uništiti. Za Jugoslovene ne postoji više problem Srbin ili Hrvat, pravoslavni ili katolik, — nego, partizan ili nepartizan. K o hoće Jugoslaviju, demokratiju, slo*) Keesing‘s Archiv der Gegrinvart. Bd. XV. S. 29'A. 40

bodu i dostojanstvo eoveka, ko hoće jedinstvo Srba, Hrvata i Slovenaca — taj mora biti za partizanski front.*) Gosp. Sava Kosanović je logikom sličnih misli i zbog svojili ranijih izjava kao član jugoslovenskog parlamenta i političar-desničar. kažnjavan disciplinski isključivanjem sa sednica parlamenta tokom 1927 g. U znak protesta gradjana protiv njegovih izjava u parlamentu i van parlamenta, javno je bio i šamar an na ulici Beograda pred hotel ,,M oskvom " od strane jednog bosanskog m u­ slimana. Gosp. Sava Kosanović je poslednjih trideset godina igrao ulogu političkog ćoveka-člana konservativne grupe, dok je u komunističkoj evidenciji bio upisan kao „odan ideologiji jugoslovenskih komunista1 4 . D obijanjem položaja „m ini­ stra za inform acije4 4 u pučističkoj vladi 27. marta 1941 godine, jugoslovenski komunisti su dobili najsoliidniju mogućnost uvida u akcije vlade. Njegov ka­ binet je postao sala za konferencije još tada ilegalne Kom unističke partije Jugoslavije. Prema tome, logiku ovog govora u New Yorku ne treba tražiti u solidnosti njegovih inform acija, već u anti-srbijanskoj nastrojenosti samog Kosanovića. To je ustvari kompleks, k oji se imia vezati uz klonost samostalno — demokratske stranke poslednjih dvadeset godina. 31. Medjutim uveik bi se mogao naći momenat za izvinjenje jednog takvog stava, da je politika jugoslovenske kompartije bar i jednini delom ostvarila reči, nade i uverenja onih, k oji su u nju verovali. Revolucionarna politička vojska kao pojam i dem okratija kao princip siu antipodi u svakom slučaju. To je moralo da ostane kao zakon i u jugoslovenskom primeru. Svi članovi; K o ­ munističke partije Jugoslavije bili su sa tim pojmovima načisto, samo ne na­ žalost prvaci demokratskih partija Jugoslavije. Petar Kalan ili pravim imenom Boris Kidrič, sekretar pokrajinskog k o ­ miteta Komunističke partije Slovenije, govoreći o zadacima slovenačke Oslo­ bodite! jne Fronte kaže: „Z a nas, slovenačku partizansku vojsku, važi: imati na umu da smo politička vojska sa političkim zadacima i dužnostima, vojska, k oja mora da vrši uticaj na ceo slovenački narod u političkom smislu; vojska, koja m ora umeti da svoja dela i svoje ciljeve prosudjuje kako u velikom tako i u malom opsegu sa političkog gledišta . . .4 t „ . . . Tu tako visoku svest o svojoj političkoj funkciji, o svojim političkim zadacima i dužnostima odmah i stvarno preneti i u život . . .“ **) Na dan 8 decembra 1943 godine, politički komesar X X V II divizije narodno — oslobodličke vojske izdaje okružnicu pod naslovom: „Vaspitni zadaci p oli­ tičkih komesara4 4 , gde se kaže: „D rugovi politkomesari! Naša narodno — oslobodilačka vojska, u istoriji čovečanstva, predstavlja jednu od prvih pojava političke vojske, Pored ruskog i nekih drugih naroda, k oji se ponose svojim partizanskim *) Kosanović: Šta se moglo videti iz emigracije, Beograd 1945. g. S. 68/69. **) „Slovenski partizan4 4 , glas Glavne komande slovenačke narodno oslo­ bodilačke vojske i partizanskih odreda Slovenije, god II. br. 5.. sveska za novembar 1942.

41

vojskama, narodi Jugoslavije jedinstveni su tom svojom tekovinom. Oni su prvi i jedini, k oji su u današnjem ratu stvorili tako potpunu, u duhu današnjeg revolucionarnog vremena organizovanu armiju. Osnovali smo političku vojsku, jer su nam dati i uslovi za to.“ *) Razmatranja o političkom karakteru komunističko partizanskih vojnih odreda NOV i POJ bila su važan deo rada političkih referata jugoslovenske vojske u Otadžbini pod komandom djenerala Draže Mihailovića. U jednom referatu po tom pitanju, na kongresu pozdemne demokratske štampe Jugo­ slavije, a početkom 1945 godine, iznosi se sledeće zapažanje: ,,U naredjenju štaba 9. brigade 23. udarne divizije pod brojem : 227 od 30. novembra 1944 g. šef štaba St. M. Predić saopštava podredjenim jedinicama sledeće: „O d 68. korpusa Crvene armije dobili smo vojne instruktore oficire, k o ji će da vode naše kurseve. Oni se već nalaze kod pojedinih di­ vizija . . Danas se već sa potpunošću može računati, da je Titova armija sastavni deo Crvene armije, ne samo po ideološkoj povezanosti i mate­ rijalnoj zavisnosti već i po komanđovaniu. Sam naziv „Jugoslovenska armija4 1 , a ne „Jugoslovenska v o :ska“ niie slučaian. već ie uskladien duhu sovjetskog ustava, što sledi iz činjenice, da pojedine sovjetske republike mogu imati svoie armije. V ojna intervencija Sovjeta u Srbiji, dovela je stvarno partizane na korm ilo — što znači, prosto rečeno, prva fa*a preuzimanja vlasti za račun Moskve. Organizacija vojske i njena ideologija, t. j. povezanost njenog vođjstva za Crvenom armiiom, kao i niena zavisnost o ovoj, ustvari su druga faza. Ostaje ioš samo posledn;a sitnica da se ostvari, t. j. form alno proglašenje Jugoslavije odnosno Srbi:e saveznom republikom Sovjetske Uniie, što bi bilo u potnimom skladu sa sovietskim ustavom, t. j. da se „Jueoslovenska armiia4 4 protlasi ..Tusoslovenskom armiiom sovjetske voiske4 4 . Na ovaj način sovietska in terven ira u Srbiii. u cilju form iranja komunističkom sistema u Beogradu, znači or^anizovanie sov­ jetske udarne armije na Balkanu. T o zrači, da ie sa time postavliena osnova sovjetskoi prevlasti na Balkanu. Naš se zadatak konkretno sa­ stoji u tome, da Srbiju. .Tusroslaviiu, Ba'kan. Evronu i nanosletfcn čitavi svet alarmiramo, što smatram na'w n svetom duž*'o»ću i čovečanski. da bi se form irao zajednički odbranbeni front, sa cil;em odbrane Demokratije i Slobode, rukovodieni sve“ću. da u sbičaiu na«eg neusneha, evropska kultura s nama zajedno ima da nadje svoj grob u najskorijem vremenu.4 4 ** Iz perspektive ovakvog sjedišta o stvarima- ima da se razmatra nolo?aj Jugoslovenske voiske u Ofažbini prema NOV i PO J. a analogno i medin»obni odnos vodećih faktora u jednom i u drugom bloku. Fraze o demokratskim *) „Črne bukve4 4 , strana 46.. Ljubljana 1944. **) Iz piščeve privatne arhive. (Ovaj srpski tekst neće biti identičan sa njegovim originalnom, jer je tekst prevod prevoda sa nemačkog jezika). 42

slobodama i m edjusobnoj ravnopravnosti ..malih i velikih ljudi1 4 u komuni­ stičkoj Jugoslaviji, kao i opasnost od pobede misli Draže Mihailovića, bile su lepak za neupućene. U misli pokreta Draže Mihailovića nije bilo ni teatralnosti m i frazeologije; nije postojao m i jedan momenat, k oji bi kao improvizioniran imao da se napušta pod diktatom stvarnog života u jednoj zajednici kao što je Jugoslavija. U tom smislu rad političkih prvaka — Titovih saradnika, u najvećem moeućem stepenu, biće primoran da otstupa od svoje linije a toku nametanja političkog programa Komunističke partije Jugoslavije. 32. U jednom poverljivom britanskom izveŠtaju. a povodom zasedanja AVNOJ-a u Jajcu, t. j. u analizi fakata, koja su sledila politiku AVNOJ-a, stoji napisano: ..Jedan korak dalie u ciliu formulisapia iueoslovenske spoljne poli­ tike. učinjen je Imenovanjem Dra Josipa Smodlake za ministra snolinih poslova u novembru 1943 kao i postavlian»em Dra Vladimira Bakarića njegovim pomoćnikom, ne^to kasnije. D r Smodlaka naglašava, da će se spolina politika Juaoslaviie, u paiširim p otezim a. saobraziti liniii Ujedinienih Naroda, čemu on lično daie i^ra^ai u svom članku u „S lobodn oj Dalmaciji4 4 od 11. decembra 1943 godine, gde kaže:
..Suština n a 'e sp oljn e p ol-tik e ok a ra k ter:sana ie n esebičn om b o r ­ bom naše n arodn o — oslob od ila čk e voisk e. Naš pep riia teli ie fašizam , a pa«i saveznici Sovjetsk a TJniia. S*ediniene D rža ve i V elik a B ritan iia, sa k oiim a sm o se m i zaiedn o nnnstili u rat za spas čovećan stva od faši­ stičke onnsnosti. Aflanska P ov elia . k o ia ie osn ova n iih ov oe saveza, kam en je temeHa** stava. U bndu^em ustavu na"e države i usnostave naših granica. m k ov od i^ em o s< * v«l>om naroda. k o ia im a da «e n o 't n ie u potpunoctj. Naš narod i«klinio svn*ii sloh odp bezgraničnim nrnlevapiem svoie k rv i i n eće tole^isati sam ovoliu svoiih vlasto^r^a^a. M i ne tratim o ništa što nam ne nrinada. ali takod«* dopustiti. da i naim anii deo pa=e«r naroda ostane nod tn d :om vln="ii. Cili<»v* na«e snoUnp p olitik e sastoje se u paran**” ! narodnih p olitičk ih sloboda. so<*i'alnoi nravdi i on?tpm nanre*kn np?e n ove i bol*e In ^oslavi'e. k o ia 'm a da se '» " r a d i na dem okratskim osnovam a i or^anj-^ovana na fed era ln o! ba^i. P o tom pitaniu sve ostale dem okratske nnrtiie. ko^e u narodu im a’ H svoi k oren , sablasne su «a k om u n ističk om nartJiom. T o ie nro^ram »a č i'e ie ostva­ renih sto’ ine b il'a d a na«e<r cveta m ladosti p o d i"lo o r u ž 'e i ne p ostoji vi«e sila. k oia Je u stapiu da n arodu nam etne dru^u solueiiu u pitaniim a na«e države. Mi sm o u vereni. da ie ov o program , k o ie a će «a p ov eren iem i odolirn vanV m prim iti pa=i veliki savezni«}. čiii vladavinski sistem i ta k od ie n očivaiu na i«tim dem okratskim nr!n<**nima i samounravamH. M i sa noverpTi:^>m o^ekniem o — sne"i*alno nosle Mo^kovsk** k o n fe r e n cije — da savezničke vlade n eće n^k^ati*! n ’ ^ o ^ n n ^m oć ^acio**alpom TComitetu, k o ii se nod vo-*: stvom maršala Josipa B roza Tita, b ori za ostvaren je ov og program a.4 4 *)

*) Th» National Liberation Movement o f Yugoslavia, P IC ,276. Confidential. June 1944.. s. 90.

43

Ne ulazeći u analizu fakta, da je program vlade Tito-Ribar-Smodlaka bio u suštini hrvatski, a ne ni srpski ni jugoslovenski i da je sva politika te ere bila nadahnuta antisrpskim smislom, ovde ću navesti samo jedan momenat, iz kojeg će se videti, da je „antd-fašistdčka“ politika Dra Josipa Smodlake, svega tri meseca pred sastanak AVNOJ-a u Jajcu bila fašističko — kolaboraterska s tog razloga, što se on kao predestinirani ministar vanjskih poslova maršala Tita stalno nalazio pod zaštitom italijanskih karabinjera i s njihovom se doz­ volom slobodno kretao po Dalmaciji. Prema tome ne bi se smeo izvesti za­ ključak. da je on u pravu reći: ,.auština naše spoljne politike okarakerisana je nesebičnom borbom naše nar odu o -o sloli odi 1ačk e vojske“ . Težnja čitave borbe narodno — oslobodilačke vojske bila je konkretno svedena na pitanja unutrašnje uprave Jugoslavije, a ne na pitanja njenog medjunarođno javno — pravnog položaja. Ta borba je imala u prvom redu nacionalno — politički pa tek onda socijalno — reform atorski karakter. Pod velom nacionalno — političkog nastojanja, bila je u vrlo umešnoj form i pri­ krivena anti — srpska linija, koja može vrlo jednostavno da se objasni. Ako Bosna i Hercegovina ne mogu biti sastavni deo Nezavisne Države Hrvatske, one, po komunističkoj logici ne smeju postati sastavni deo fede­ rativne jedinice Srbije. Ako Stara Srbija ne može biti sastavni deo carevine Bugarske u duhu San-Stefanskog ugovora i sporazuma von Ribhentrop — Filov, ona ne sme da bude ni sastavni dieo federativne jedinice Srbije. Da bi ta koncepcija bila što jače branjena, po m a z i r a n j i m a prvaka Komunističke partije Jugoslavije, ima da se form ira i forsira makedonski jezik. Polazeći »a Ie dve tačke gledišta, komunisti Jugoslavije su do tančina izgradili plan o razbijanju mogućnosti integrisanja Srpstva. Ako Crna Gora ne može biti „samostalnom državom " u duhu sporazuma Hitler — Mussolini i Mazzolini — D rljević, ona ne sme da bude sastavni deo federativne jedinice Srbije. U duhu te politike ima da se forsira lokalni pa­ triotizam i crnogorska nacionalnost. To je takodje nova form a smetanja inte­ gracije Srpstva. Na drugoj strani stoji koncepcija sa sasvim drugom logikom . Pokrajina Dalmacija, koja ni etnografski nd kulturno, kao ni istoriski ili ekonom ski ne (»retstavlja integralni deo Hrvatske, ona po komunističkoj koncepciji ima da bude sastavni deo Federativne Narodne Republike Hrvatske. Isti slučaj imamo sa etničkim karakterom Like, Sretna i Slavonije. D ok na jednoj strani ide težnja da se zadovolje svi separatističko — antisrpski elementi u zemlji, isto tako se izražava težnja, da se kroz unutarnju upravu zemlje zadovolje susedne države, kao što je slučaj sa Bugarskom organizovanjem FNR Makedonije ili ‘ a Albanijom organizovanjem samoupravnog područja Kosmeta. Tek posle realizacije ovakvog političkog programa kao primarnog, javlja ^e socijalizacija i ekonomska reorganizacija kao mera sekundarnog značaja. Iz ove perspektive treba razmatrali te takozvane ideološke sukobe u Jugo­ slaviji za vreme rata i posle rata. U razmatranju ovih momenata treba nazreti osnovu nesporazuma medju vodjama nacionalnog otpora; sukove dvaju nacionaliteta u Jugoslaviji; gradjanski rat u zemlji i položaj velikoj dela istaknutih političara u medjuratnom periodu Jugoslavije. Na tom pitanju pao je u ne­ milost kod svojevrem eno vladajućeg kralja Jugoslavije i sam Dr. Josip Smo44

dlaka. Pao je u nemilost zbog svog antisrpskog, antipravoslavnog i antimonarhističkog stava. Pao je u nemilost zbog svoje izrazito naglašene prokomunističke literarne aktivnosti i pored svog vrlo uglednog i visokog položaja u jugoslovenskoj diplom aciji. Prema tome tvrdnja britanske obaveštajne službe, po kojoj je Dr. Smodlaka pripadao staroj generaciji beskompromisnih boraca anti-centraliista počiva na iluzijama, a ne na činjenicama. Šta više, Dra Smodlaku je prozvao Stjepan Radić „D rom Josipom Stodlakom4 4 , upravo zbog njegovog oportunističkog stava u jugoslovenskoj politici. 33. 0 radu Dra Smodlake, pre Drugog zasedanja AVNOJ-a, izneseni su u hrvatskoj štampi pojedini momenti, k oji naslućuju, da se njegov prilog narodno — oslobodilačkoj borbi sasvim drugače tretirao u hrvatskoj javnosti, nego što ga je tretirala britanska ohaveštajria služba. Jedan citat iz toga doba glasi ovak o: ,,U proglasu „Gladjanstvu Splita“ , jedinom podpisanom dokumentu partizanske anonimne vlasti u Splitu, k o ji je za narodno — oslobodilački odbor podpisao dr Josip Smodlaka s nadnevkom od 13. IX . kaže se, da „italijanske vojnike i oficire ne treba smatrati više neprijatelskom vojskom “ . Tome su predhodili pismeni sporazum izmedju predstavnika talijanske vojske i partizansko — komunističkog vodjstva kao i vrlo značajne manifestacije na splitskoj obali. Još prije nego što je talijansko vojničko vodjstvo odlučilo predati u Splitu vlast komunistima, ovi su na splitskoj obali priredili komunističke demonstracije. O njima izvješćuje „Slobodna Dalmacija4 4 u br. od 16. rujna ove godine. Kad su se komunisti sabrali na obali, krenuli su protiv njih karabinjeri i talijanski tenkovi, ali ih komunistički agitatori dočekuju pozivima na saradnju. „K arabinjeri — doslovce piše „Slobodna Dalmacija4 4 — ne znadu što bi. Htjeli bi da razjure masu. Ali im mi dokazujem o, da ovo nije p fotiv italijanskoga naroda i pozivam o ih u zajedničku borbu. U to dolaze i tenkovi. Da li će možda pucati? Medjutim naši mladići i djevojke skaču na tenkove, a talijanski vojnici ih primaju,4 4. . . Sutradan je došlo do pismenoga sporazuma izmedju partizanskog vojnog vodjstva i talijanske vojske. D oslovce ćemo citirati dio zapisnika, koji je tom prigodom sastavljen u Park-Hotelu. Naslov zapisnika I k oji je napisan na talijanskom jeziku I glasi: Sporazum izmedju zapovjednika divizije Bergamo i gospodina Milica, zamjenika zapovjednika IV. partizanskog operativnog područja dne 12. rujna 1943.4 4 Iza toga sledi doslovce: ,,U jutro 13. ovog mjeseca jedan predstavnik partizanskog zapovjedničtva doći će u zapovjedničtvo divizije, koja će predati oružle što će biti obavljeno u skladištu baruta na Spinutu. K tom je utvrdjeno: — časnicima ostaje samokres na rieč generala zapovjednika. — zapovjedničtvu divizije ostaje pet prevoznih osobnih samovoza i dva autobusa. — dozvoljeno je naoružanje od stotinu pušaka za čuvanje nastanbi. — nastanbe četa ostaće iste kao i sada.

45

— obskrba gradjanskog pučanstva kao i vojske povjerava se par­ tizanskom zapovjedničtvu, kod kojega će biti jedan predstavnik divizije.4 4 Time saradnja izmedju Talijana i partizana u Splitu nije iscrpljena. Partizani su za Talijane pokrenuli posebne novine pod naslovom: ,,Liberta4 4 . U tome listu čitamo pozive talijanskih urednika svojim suna­ rodnjacima, da se svrstaju uz „ov e veličanstvene partizanske borce pro­ tiv zajedničkog neprijatelja4 4. . . Veoma je zanimljiva zahvala, koja je u istom listu „L iberta4 4 od 24 rujna izašla pod naslovom: „G eneral Becuzzi zahvaljuje.4 4 Ta viest glasi: „Kom andant divizije Bergamo zahvaljuje preko nas vlastima na­ rodno — oslobodilačke vojske Jugoslavije na zanimanju, koje nepre­ stano pokazuju u prilog talijanskih četa i talijanskog pučanstva . . .“ *) U jednom kasnijem članku, a povodom zbivanja u Dalmaciji tih dana, hrvatska štampa se ponova osvrće na karakter d rad Dra Josipa Smodlake i njegove uloge kao ,.crvenog diktatora4 4 u Dalmaciji u svojstvu pretsednika Narođno-oslobodilačkog odbora u Splitu, gde se kaže: „R adi tosta partizansko vodjstvo niie htjelo pokazati svoiu pravu boiu. Ni njihovi pristaše nisu znali za imena vođia pa se njihova vla­ davina u Splitu može nazvati strahovladom anonimnosti. Nitko nije smio doznati, tko zapravo donosi odluke o političkim pitanjima? T ko odlu­ čuje o sastavu njihovog „narodnog ratnog suda4 4 ? Tko odred iuie, koga se ima izvesti pred taj sud? Tko vodi vojničke djelatnosti? Tko ođlučuie o odvodieniu u šumu i o prisilnoj m obilizaciji i po tome o sudbini stotina i tisuća ljudi? Doduše i u Splitu su komunisti ostali vierni aore spomenutoj taktici, pa su pokucali stvoriti nekakvu prividnu vlast pod firmom ..Narodno — oslobodilačko? odbora4 4 , koiem u su na če'o stavili poznatoaa dra Josipa Smodlaku, biv“e<ia iu^oslovenskos poslanika u Španiolskoi, koii ie uviek bio poznat radi svoiih smućenih nehrvatskih stanovišta i lievičarskih simnatiia. T-askaiući amhiciii torra starosta gospodina, pro^lasi^e ga crvenim diktatorom. Nani ?iru iavnost će zanimati iedipi podpisan p ro­ glas za 16 dana partizanske strahovlade u Splitu, kojim se anonimni partizanski odbor predstavio Splitu. Taj proglas glasi: Gradjanstvu Splita.

..^ m d Snlit oslobodi**« ie zajedničkim nanorirnu svo? rodoliiibivog stanovništva i n a'e iimačke narodno — oslobodilačke voiske. U niemu se od danas nsnostavl'a narodna vlast. č«i! sn nos'o«-i narodno — oslo­ bodilački odbor Split, kao or»an civ'lne i Komanda SnUtskog područja kao orsran voino — partizanskih yiasfi. U Split ulaze jedinice Narodno — Oslobodilačke V ojske da preuzmu vlast. Pošto se nalazimo u ratnom stanju, kada naše iunačke jedinice vode borbu protiv Niiemaca i ustala, stanovništvo se pozivlie da se zbiie oko svoje voiske i narodnih vlasti i oreanizira naiuzorniii red u gradu. Privatno vlasništvo, vjera i lična bezbjednost zagarantovani su. *) „H rvatski Narod4 4 od 4. novembra 1943, strana 2.

46

Pri Komandi područja obrazovan je Ratni sud. Svako djelo pljačke i nasilja kaznit će se smrću. Strogo će se kažnjavati pijančenje, pucanje po gradu i svaki nered. Pravo uredovanja i patrolirali ja imaju samo ovlašćeni organi K o ­ mande područja i vojne posade u Splitu. Svako neovlašćeno lice, koje bude pokušavalo da ureduje, bit će stavljeno pod Ratni sud. Pošto su jedinice talijanske vojske postupile po lacije i zahtjeva Štaba IV. Oper. Zone i predale oružje talijanske vojnike i oficire (izuzev ratnih zločinaca), više neprijateljskom vojskom . Nitko nema prava da vlašćenih organa. uslovima kapitu­ našim jedinicama, ne treba smatrati ureduje, osim o-

Poziva se stanovništvo da podnese podatke o zločinima izvršenim za zadnje dvije godine od strane pojedinih funkcionera i domaćih izdaj­ nika, kako bi isti bili izvedini pred sud i kažnjeni. Split, dne 13. IX. 1943. Smrt fašizmu — Sloboda narodu! Za Komandu Splitskog Područja Aračić Nikola

Za Narodno — oslobodilački odbor D r Josip Smodlaka*)

U daljem izlaganju konstatuje se u hrvatskom izveštaju: „P otpisujući proglas u kojem u se govori o partizanskom ratnom sudu dr Smodlaka je preuzeo na sebe teiku odgovornost. Možda je on u svojoj naivnosti i zanesenjačtvu povjerovao, da će se partizani držati obećanja, koje su dali njemu i njegovim nekomunističkim prijateljima iz „N arodno oslobodilačkog odbora“ . Naime, partizansko vodjstvo je, — kako smo doznali iz pouzdanog izvora — dru Smodlaki i drugovima obećalo, da se „za vrieme interregnuma ima isključiti tretiranje svih stranačkih političkih pitanja kao i pitanje državnog uredjenja, da nitko neće biti lišen slobode, osim tko je u sporazuma s talijanskim okupacionim vlastima krao i pljačkao“ . Medjutim partizani su ubrzo prekršili svoje ob e­ ćanje, te su ustrojili na svoju ruku ratni sud, da niti svi članovi „N a­ rodno oslobodilačkog odbora", nisu znali, tko je sve u tome „narodnom ratnom sudu“ , a još manje, tko je uhapšen. Za neka strieljanja su d o­ znali tek poslije svršenog čina.“ **) 34. Pojedinosti o političkoj načelnosti i ličnom karakteru Dra Ivana R i­ bara kao trećeg člana triumvirata od 29 novembra 1943 g. izneću rečima ta­ danje srpske i hrvatske štampe, t. j. mislima javnosti Beograda i Zagreba. Skoro svaka tadanja beogradska i zagrebačka novina, posvetila je ličnosti Dra Ribara izvesan deo misli i dobu njegove političke karijere od položaja pretseđnika Ustavotvorne skupštine kraljevine Jugoslavije do pretsednika AVNOJ ■a u Bihaću i Jajcu. *) Detalji i kritika u glavi X X X II ovog dela pod naslovom: Kritika k o ­ munističke partije Jugoslavije od njenog osnivanja do dolaska na vlast. **) „H rvatski Narod“ br. 877. od 5 studenoga 1943; strana 1.

47

Glavni urednik Ribaru sledeće:

beogradske „O bnove4 ' Ratko Živađinović

piše

o

dru

,,U suštini nije važno, da li je dr Ribar Srbin, Hrvat ili Slovenac, mada je poreklom iz sreza V ojničkog u Kordunu i da mu do sada niko nije osporavao hrvatsko poreklo, pa čak ni njegovi najveći protivnici u Hrvatskoj, kao što je isto tako istina da je glavni deo njegovog p oli­ tičkog delovanja protekao u Beogradu iz koga se od svog dolaska u Ustavotvornu skupštinu, pa do begstva u šumu nije selio . . U Beogradu dr. Ribar izbija na površinu, postaje pretsednik Ustavotvorne skupštine. Ali njega na taj položaj dovodi Svetozar Pribićević iz svojih sebičnih razloga, da ova mala glavica ne bi veličinom položaja premašila Svetozara. D ovodi ga pod izgovorom , da je pretsednik vlade Srbin, pa je pravo da pretsednik skupštine bude Hrvat i sa zaista veli­ čanstvenom m otivacijom da ima „krupan glas", k o ji može dominirati u uzburkanoj atm osferi Ustavotvorne skupštine . . . Da bi se osvetio Svetozaru Pribićeviću (zbog kasnijih sukoba medju njima), on stupa u zaveru Ljube Davidovića i igra dosta vidnu ulogu u donošenju zagrebačke rezolucije, hvaljen naročito od onih, k oji ga se danas odriču i pokušavaju da ga prikažu kao Slovenca . . . Predsednik Ustavotvorne skupštine, koja je utvrdila principe agrarne reform e, postaje pravobranilac posednika. Sa potsetnicom „bivšeg predsednika Ustavotvorne skupštine1 1 on je jedan od najčešćih poselilaca kabineta ministra šuma i ruda kao i ministarstva agrarne reform e, sve dok 1931 godine ne izbija afera Dracha i dok se direktnim naredjenjem kralja Aleksandra ne zabranjuje ministrima primanje bilo kakve inter­ vencije bivšeg pretsednika ustavotvorne skupštine . . . Dr Ribar posle raspuštanja parlamenta i suspendovanja. ustava pri­ lazi 6-januarskom režimu, pokušava na sve načine da postane ministar i posle svakog izlaska bilo kog Hrvata iz vlade sam otvoreno postavlja svoju kandidaciju . . .*) O političkoj načelnosti dra Ivana Ribara, donosi svoj sud tih dana dr Miroslav Spalajković, na osnovi svojih zapažanja, kojom prilikom piše sledeće: „Z a pretsednika vlade (partizanske) postavljen je Hrvat Ivan Ribar, nekadanji pretsednik jugoslovenskog parlamenta. U demokratskoj stranci Ljube Davidovića, a docnije Milana Grola, on je pretstavljao krajnje levo krilo. Taktikom „trojanskog k on ja" on je iskorišćavao svoj položaj i u stranci i u skupštini za smerove komunizma. Tako je ulazio u sve kru­ gove i uticao na sve usijane glave, držeći se strogo uputstava kominterne. To se naročito zapazilo u famoznom periodu vladavine Cvetković — M eček. Za nekoliko meseci je komunistička organizacija u Jugoslaviji potajno sprovedena do najmanjih sitnica i planski pripremljena za akciju u ovom e ratu. Ivan Ribar ima za to najvećih zasluga. Tesne veze iz­ medju njega i Tita, koje potvrdjuje sadašnja niihova saradnia, datiraiu jamačno još iz toga vremena . . . *) ..Obnova" od 19 decembra 1943 g.

48

Ivan Ribar i ja znamo se iz doba Konstituante. U njegovom pogledu, crnilo m. se uvek, da v.dun odblesak onog nadiranja kome j T ^ r o k m oj nepom irljivi antiboljševički stav. Naročito sam to osetio prilikom mog govora u Ustavotvornoj skupštini 11 maja 1921 godine o boljše­ vizmu i komunizmu kao patološkim socijalnim pojavama. Ivan Ribar je pretsedavao toj sednici i prekidao me je svaki čas, opom injući me da ne smeni prekoračiti vreme odredjeno za govornike. On je bio prema meni nekorektniji i od samih komunističkih poslanika, kojih je tada bilo u Ustavotvornoj skupštini oko 40 sa Simom Markovićem na čelu . . .“ *) U daljim izlaganjima se konstatuje, da je Ivan Ribar bio pretsednik one skupštine, koja je donela obznanu protiv komunističke partije; da je u svom poznatom govoru posle pogibije ministra Milorada Draškovića u Delnicama nazvao njegove ubice komuniste „zlikovcim a1 1 , a Komunističku partiju Ju­ goslavije „terorističkom organizacijom1 1 i slično. Crpeći podatke o Ivanu Ribaru iz tadanje srpske štampe, hrvatska javnost se takođje izražava o njemu kao vrlo nenačelnom čoveku, ali, da bi hrvatska nacija sačuvala svoju moralnu čistoću, za nju Ivan Ribar nije Hrvat već Slo­ venac, i to poznat čak pod imenom JoJian Fišer. Stojeći na gledištu da b i u slučaju nemačke pobede Ivan Ribar zaista mogao da dokazuje svoje germansko poreklo, misao o „Životnom putu dra Ivana Ribara1 1 završava se ovako: „O pćenito je poznato da su Ribari podrijetlom Slovenci. Da li se dr Ivan Ribar bilo kada u svom životu osjećao Hrvatom, to je njegova tajna, ali oni, k oji su pratili njegov javni i politički rad i k oji ga poznaju, znadu, da se nije nikada osjećao Hrvatom, što je on najbolje dokazao svojim radom kroz cieli život. Ali uzmimo, da doista nije važno, kako tvrdi spomenuti beogradski list, da li je dr Ribar Slovenac, Hrvat, ili Srbin, nu važno je i odlučno, kakav je bio njegov životni put i za čije je probitke eielog svog života radio. A o tome nam je samo beogradsko novinstvo pružilo najviše podataka, označujići ga kao čovjeka, k oji je svu svoju djelatnost razvijao u srbijanskoj sredini, u Beogradu, u sklopu sveukupne srbijanske političke djelatnosti, koja je bila usmjerena protiv hrvatskih probitaka i eilieva. Pristupanjem u izrazito srbijanske političke stranke i pristajanjem uz nasilnički diktatorski režim Aleksandra Karadjordjevića, te konačno odmetanjem u šumu radi borbe protiv najsvetijih probitaka hrvatskog naroda dr. Ribar se, ako se uopše ikada osjećao Hrvatom, odrekao hrvatske narodnosti, jer nema slučaja, da jedan naci­ onalno sviestan čovjek, stupa u političku stranku drugog naroda, dok ona vodi oštru borbu protivu njegovog vlastitog naroda. Politička poviest bit će zahvalna dru Ribaru, što je svojim prim jerom dao dokaz, da su takvi slučajevi ipak mogući. A ko ne po čemu drugome, po ovome će njegovo ime, biti najdulje pamćeno . . . U vrieme kad se u bivšoj Jugoslaviji počinje vršiti promičba za stvaranje „pučke fronte1 1 dr Ribar zajedno s beogradskim odvjetnikom Čedom Plećevićem stupa u demokratsku stranku, koja je bila izrazito *) ..Novo V rem e1 1 od 19 decembra 1943. godine.

49

srbska, te tamo s nekim ljevičarima stvara njezino t. zv. „lievo k rilo". . , A ko imamo na umu, da je beogradska Ustavotvorna skupština doniela za vrieme predsjedanja dra Ivana Kibara odluke, koje su najteže pogodile hrvatski narod, te se on protiv njih morao boriti svim silama za vrieme postojanja bivše Jugoslavije, zatim da je korupcija, k o­ jo j je bilo središte u Beogradu i protiv koje se hrvatski narod takodje borio, imala u dru Ribaru vidnog predstavnika, te na kraju da srbska uzbuna protiv konkordata nije bila samo uzbuna ravnopravnosti rimo­ katoličke crkve s ostalim priznatim crkvama u bivšoj Jugoslaviji, nego je to bila najvećim dielom uzbuna protiv probitaka hrvatskog naroda, k oji je u najvećoj m jeri rim okatolički — onda nam postaje jasan pravac životnog puta Ivana Kibara u odnosu prema hrvatskom narodu i nje­ govim probitcim a . . .“ *) 35. Povodom istih zbivanja u zemlji, ali posmatrano očima neobaveštenog dzbeglice, prvak Zemljoradničke stranke Jugoslavije i član pučističke vlade Dr Branko Cubrilović piše u svojim uspomenama o 29. novembru 1943 sledeće: „M etjutim , 29 novembra 1943 godine, objavljena je Titova deklara­ cija u Jajcu. Napadnuti su svi dosadašnji režimi u Jugoslaviji, a naro­ čito diktatura Aleksandra Karadjordjevića od 1929 godine. Postavljeno je pitanje nove Jugoslavije na principu demokratije i šest federacija, kao i pitanje monarhije, o k o jo j će narodi da odluče kad budu slobodni. I sve to, kao i prisustvo vojnih izaslanika i savezničkih osmatrača u zemlji, okrenulo je javno mišljenje cijelog svijeta u korist narodno — oslobodilačke borbe. Titovu deklaraciju popularisali su engleski i ame­ rički novinari. I narodno — oslobodilačka borba u svjetskoj javnosti legalizovana je vojnički, a donekle i politički. U decembru 1944 pristigla je i prva vojna delegacija maršala Tita iz zemlje, pod vodjstvom generala Velebita. Ta se delegacija nastanila u Aleksandriji. Zadaća jo j je bila da s Englezima i saveznicima uredi pi­ tanje vojničke pom oći. U toj delegaciji bio je potpukovnik Dedijer, bivši dopisnik ,,Politike“ , a i oboljeli narodni borac i politički komesar, Melentije P opović. Potpukovnik D edijer pružio je tada svjetskoj javnosti mnogo dokumenata protiv Draže Mihailovića i drugova. Sastao sam se s njim u jednoj od engleskih bolnica u Kairu, u sobi gdje je ležao Melentije P opović . . . Iz razgovora sa gosp. Dedijerom doznao sam za razne veze Draže Mihailovića sa okupatorom kao i za njegovu ulogu u borbi protiv Narodno — oslobodilačkog pokreta. Razumljivo je da smo nas nekolicina, pristaša Narodno — oslobodilačkog pokreta, sve te iz­ vještaje g. Dedijera doturili stranoj štampi i javnosti. S tim u vezi, još jače smo ometali i rad g. Purića oko jačanja njegovih spoljno — politič­ kih pothvata i namjera. Titova deklaracija od 29 novembra 1943 i dolazak gg. Velebita i Dedijera u Kairo, podigli su ponovo opali autoritet Jugoslavije. Svijet je počeo da vjeruje u pobjedu nove Jugoslavije. *) „H rvatski Narod“ br. 924 od 4 januara 1944. strana 3.

50

G. Piirić, i pored njegove vještine i snalaženja u spoljnim dogadjajima, pomalo je tamnio, nestajao . . .“ *) 36. Medjutim da bi se lakše razumela zbivanja, koja su komunistima Ju­ goslavije utrla put pobedi, treba se osvrnuti na jedan fakat, k oji je bio siste­ matski obdelevan, još daleko pre drugog zasedanja AVNOJ-a u Jajcu. Sav materijal, kojim su raspolagale nemačke, italijanske i ustaške obaveštajne službe, kojim se u bilo kojem pravcu mogao optuživati Draža Mihailović, bio je stalno prikupljan od strane Titovih oficira za vezu, k oji su bili odredjeni za tu funkciju od strane V rhovnog Štaba NOV i POJ. Jedna od centralnih ličnosti te nadležnosti i to na niajosetljivijem mestu ukrštanja interesa svi­ ju zaraćenih strana na obalskom pojasu Jadrana — bio je general Vladimir Velebit.**) Svi ostali posrednici su bili njemu p odredjeni i bez njega se nije smela izvršiti bilo kakva naredba Nemiaea u odnosu na partizane ni obratno. Taj materijal je bio sistematski obradjem i spremljen pre čuvenog govora maršala Tita u Jajcu. Jedan deo tog materijala su trebali da odnesu u Kairo Velebit i Dedijer, kao stvar primarnog značaja, da bi se sa time upoznala sovjetska ambasada, koja se tih dana kompletirala u Kairu. Istovremeno su trebali da taj materijal dobiju članovi kraljevske jugoslovenske vlade, k oji su simpatizirali Tita. P o ­ vodom toga Dr. Čubrilović kaže u svojim uspomenama: „R anije sam spomenuo, da je u Kairo prispjela i sovjetska ambasa­ da. Čim se smjestila, razvila je živu političku akciju. U pitanju Tito — Mihailović bila je odlučno na strani Tita. Ona je vršila odbranu Tita taktično i pametno. G. Novikov, primio me je, 3. januara 1944, u ambasadi. On je sred­ njeg rasta, dobro gradjen i plavkast. Odmjeren, ali živ diplomata, on je pun takta i ljubeznosti. U razgovoru više kupuje, a manje od sebe daje. Prešli smo na opštu svjetsku politiku, a potom na Jugoslaviju. Tema je bila Tito — Mihailović. N ovikov vjeruje da Tito pretstavlja narodnu volju. Nasuprot Titu, kako misli g. Novikov, Mihailović je pretstavnik užeg nacionalizma, reakcionarnog, malo spremnog za borbu, To proizlazi i iz toga što je Mihailović u vezi sa okupatorom. N ovikov je naglasio, da su jugoslovenski partizani svojom borbom zadužili ne samo Jugoslaviju i Sovjete već i cijelo rodoljubivo čov je­ čanstvo. T o je razlog, što iza Tita stoje Sovjeti i Crvena armija.***) Četvrtog dana posle ovog sastanka u sovjetskoj ambasadi, izbija na dan 7 januara 1944 g. pobuna u redovima jugoslovenske kraljevske vojske i Kaira i kanalskoj zoui.****) *) Dr Branko Čubrilović: Zapisi iz tudjine, Sarajevo 1946. s. 188. **) Detalji o radu generala Velebita u toku rata, biće iznešeni na poseb­ nom mestu. ***) Dr. Branko Čubrilović: isto, s. 194. ****) Prema Čubrilovićevom izlaganju, pobunu su izazvali Slovenci sa Drom Čokom na čelu, ali po uputstvima britanske obaveštajne službe, t. j. pobunom je dirigovao britanski major Kerč. 51

37. Već tili dana jedan deo američke vojne misije kod Tiba, trebao je da odnese onaj deo materijala, k oji je bio namenjen i spremljen za State D e­ partment. To isto su imali da urade i članovi misije Njegovog Veličanstva z-a vladu Velike Britanije. Istovremeno su članovi misija ii američke i b ri­ tanske u štabu djenerala Mihailovića imali takodje da dostave svojim vladama, odnosno da lično donesu materijal, k oji je skupljan u štabu Mihailovića. Pod kakvim su dojmom stajale vlade i Amerike i Engleske, to najbolje opisuje sam David Martin u ,,New Leaderu" od 13 aprila 1946. „K ad su potpukovnik William Deakin i brigadir Fitzroy Mac Clean stigli iz Titova glavnog stana, donoseći visoke pohvale o partizanskom komandantu, bilo im je omogućeno da drže javne zborove i konferencije štampe u Engleskoj. Medjutim kad su pukovnik Bailey, pukovnik Hudson, brigadir Armstrong i ostali članovi britanske misije, prispeli iz Redakcija u „D nevniku1 1 III, Vladimira Dedijera je drugača i sa sasvim drugim motivima i razlozima. On kaže: „P rvog januara stvarno je vojska otkazala poslušnost kralju Petru i Peri Živ'koviću. jovan ović i Marković poslušati su naš savet. Pazili su da ne padnu u grešku u koju su zapali naši grčki drugovi u Egiptu. Oni su dopustili da ih fašisti provociraju, došlo je do borbe, došlo je do krvi, prekog suda i streljanja. 0 pobuni su znale i engleske vlasti. One su osetile da se nešto sprema, pa su zabranile kretanje jugoslovenskim oficirim a. Tako nije stigao brzo proglas za prelaz u narodno-oslobodilačku vojsku u najveću jedinicu kraljevske vojske, u gairdiski bataljun, k oji ise nalazio oko Sueskog Kanala. Grupa Jovanovića 1 Aleka Markovića uputila je vojski sledeći proglas- k oji donosim u njihovoj stilizaciji: Drugovima Jugoslovenima u inostranstvu! Jedna mala grupa bivših jugoslovenskih političara, diplomata-miljenika bivših i sadašnjih vlada u zemlji i inostranstvu, bivših policajaca i nekih ge­ nerala i viših oficira, koji su uspeli dia se spasu sa slvojim familijama u inostranstvo, evo već tri godnie izmenjuje ministarske fotelje u raznim „nazovi1 1 jugosloveniskiim vladama u inostranstvu, po onoj narodnoj poslovici „da sjaše kurta da uzjaše murta1 1 . Njihov cilj i zadatak jeste što bolje živeti u inostran­ stvu napuniti džepove funtama i zlatom, sanjajući i stvarajući planove, kako će sie vratiti kao „oslobod ioci1 1 i da ponovo uzjašu na narodnu grbaču-produže posao protekle 23 godine. Za to vreme u našoj otadžbini odigravali su se sudbonosni dogadjaji po opstanak i budućnost našeg naroda. Iako su kukavičke vojskovodje i samo­ zvani političari izdali svoju otadžbinu i svoj narod, naredjujući opštu kapitula­ ciju vojne sile, narod nije kapitulirao ni do danas. Svojim sopstvenim snagama, gotovo goloruk, ustao je da brani svoju čast i svoj goli život. On se, evo, već više od đve godine bori u krvavom boju protivu svih neprijatelja našeg naroda. Ni tenkovi, ni avioni, ni podli napadi nožem u ledja od strane izdajnika, nisu mogli .uništti narodni oipor i borbu za slobodu. Ali u ovu herojsku borbu našeg naroda uplele su svoje djavoljske prste i jugoslovenske vlade iz inostranstva. naredjujući svome plaćeniku Draži Mi 52

Glavnog stana djenerala Mihailovića u Englesku, stavljeni su pod nad­ zor. U Sjedinjenim državama, potpukovnik Louis Huot i ostali oficiri, k oji su simpatisali Tita, imali su punu slobodu reči. Medjutim kad se vratio pukovnik Seitz i kapetan W alter Mansfield iz Jugoslavije, u rano proleće 1944, i doneli svoje izveštaje o Mihailoviću, čim su stigli u Washington, bilo je izričito zabranjeno svim članovima komiteta za vojne poslove, da sa njima razgovaraju.“ 38. Paralelno ovim koracima, kojima je davana direktiva iz zemlje, t. j. iz Vrhovnog Štaba NOV i POJ, čime je trebalo izvana tući Dražu Mihailovića, a indirektno kralja i tadanju jugoslovensku vlada s jedne strane i vezama kra­ ljevskih jugoslovenskih ministara sa sovjetskom ambasadom s druge strane, kao i prijateljskim diskusijama Titove delegacije sa misijom generala Kornjejeva, britanska obaveštajna služba, odmah posle Drugog zasedanja AVNOJ-a, hailoviću da pobije i uništi sve one čiste narodne elemente, koji su jedini pravi izraz narodne volje i narodnih ideala, a ne izraz nečiste sa vesti jugoslovenskih vlada u inostranstvu. I poslušni plaćenik, ne razmišljajući, počeo je krvoproliće. U jesen 1941 godine četnički odredi Draže Mihailovića u Zapadnoj Srbiji u trenutku najveće borbe protivu Nemaca i fašista, m učki siu napali s ledja odrede jugoslovenske oslobodilačke vojske i partizanske odrede. I bratoubilački rat je počeo. Na jednoj strani nalazi se vojska pod komandom Tita, u koju su ušli naj­ b olji sinovi iz sviju krajeva otadžbine, koja nosi naziv Jugoslovenska oslobo­ dilačka narodna vojska i partizanski odredi. Na drugoj strani je vojska fašista — Nemaca, Italdjana, Madjara, Bugara, ustaša, nedićevaca, Draže M i­ hailovića i jugoslovenska vlada u inostranstvu. Užasno ali potpuno jasno. Mi, Jugosloveni u; inostranstvu, o svemu ovome doskora nismo skoro ništa znali. Zašto? Jer smo od strane raznih jugoslovenskih vlada u inostranstvu lažno i pogrešno obaveštavani o borbama i situaciji u zemlji, koje su od nas vešto i brižljivo krile istinu. Te vlade, su uspehe i borbe Na rodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda, jedinih pravih boraca protivu okupatora i izdajnika, pripisivale Draži Mihailoviću, svome ministru vojnom i njegovim bandama. One su takodje obmanjivale naše savez­ nike i stranu štampu, pretstavljajući sve ome, koji nisu sa četnicima Draže Mihailovića, „kao robijaše*4 i „kao komunističke teroriste1 1 . . . Koliko je ovo korist u opštem naporu saveznika dokazuje se time što su Velika Britanija, Sovjetski Savez i SAD priznale Jugoslovensku oslobodilačku narodnu vojsku i partizanske odrede za svoje saveznike, uspostavivši kod maršala Tita svoje savezničke misije i preuzimajući na sebe davanje vojničke, moralne i materijalne pomoći. Ova naša voiska bori se za sledeće ideale: 1) Oslobodjenje Jugoslavije od okupatora; 2) Federativno uredjenje države; 3) Demokratske slobode za sve delove jugoslovenskog naroda; 4) Neprikosnovenost privatnog vlasništva i privatne inicijative u ekonom ­ skom životu i 53

razvila je vrlo živu akciju u cilju odvajanja važnijeg komandnog osob­ lja u Vrhovnom Štabu djenerala Mihailovića. Cilj ovih koraka bio je, da se Mihailović što više osami i kao ličnost kompromituje. U tom smislu Britanci su uspeli, da u majoru Lukačeviću, kasnijem Adjutantu Njegovog Veličanstva Kralja, nadju najpovoljniju ličnost. Medjutim bar do sada, ostalo je dubokom tajnom za javnost, kakva je obećanja dobio major Lukačević prilikom svog boravka u Londonu za vreme kraljeve svadbe. Isto tako ostalo je tajnom, kakva su obećanja dobili on i pukovnik Petar B aćović u Komandi britanskih trupa za Bliski Istok u Kairu. Isto tako ostalo je tajnom, na kakav' je način dospeo Vojislav Lukačević u partizansko ropstvo krajem oktobra 1944 g. posle nesrećnog pothvata protiv Nemaca na sektoru Trebinje-Dubrovnik 21 septembra 1944 g. na jednoj strani i istovremenog otpora davanog komunistima 29. partizanske divizije Vlade Šegrta na istom sektoru na drugoj strani. Posto zvanična jugoslovenska i britanska štampa nisu do sada pružile nikakav podatak o ovom slučaju, zbog čega se izlaganja o tome ne mogu ni bazirati na dokumentima zvaničnog karaktera, taj slučaj će, medjutim, biti iznesen po sećanju i utiscima iz razgovora, k oje sam tih tmurnih dana sep­ tembra i oktobra 1944. vodio sa samim majorom Lukačevićem po selima istočne Hercegovine. Obrada tog slučaja uključena je u posebnu glavu, koja nosi naslov: Saradnja sa okupatorom. U taj kompleks ulazi onaj deo mate­ rijala, k oji se ne bazira na zvaničnim dokumentima već na uspomenama i utiscima u toku rada kroz čitavi ratni period.*) 5) Po potrebi socijalne reform e, preduzete od pretstavnika izabranih slobodnom voljom naroda. Prema tome ovaj program nije komunistički, kao što hoće da ga pretstavi vlada u Kairu, već čisto nacionalno — oslobodilački pokret, niti šovinistički, koji ima Nedić u Beogradu, Pavelić u Zagrebu i vlada u Kairu. Ovaj program daje slobodu upotrebe imena: Srbin, Hrvat, Slovenac, Bosanac, Sremac, Makedonac, Dalmatinac, Ličanin, Slavonac, Banaćanin, Sumadinac, Bačvanin, Zagorac, Hercegovac, B okelj itd. i punu slobodu ispovedanja veroispovesti pod okriljem jugoslovenske državne zajednice . . .“ (Karakteristično je, da je autor kojemu nije uspelo da se ovde naj­ bolje kamuflira, ipak zaboravio da naglasi i slobodu imena: Crnogorac. Pre bi se reklo, da su ovu „stilizaciju" Markovića i Jovanovića sačinili na brzine delegati Velebit i Dedijer, pa su u ovom krdu jugoslovenskih nacionalnosti zaboravili da pomenu jednu tako važnu, kao što je crnogorska nacionalnost. Medjutim izaziva čudjenje, da se niko od političkih magnata FNR Crne Gore nije našao da digne glas protiv ove nekorektnosti, da se zaboravi, pored nacio­ nalnosti Sremca, Ličanina, Zagorca ili Bokelja baš jedna tako važna nacional­ nost u FNR Jugoslaviji kao što je „Crnogorska nacionalnost4 1 ). *) Jedini živi svedok i član te zavere protiv djenerala Mihailovića. pot­ pisnik ..Peticije P etorice" za obrazovanje i proklamiran je „Nezavisnog nacio­ nalnog otpora" u zemlji jeste novinar g. V eljko Krivošić. On je jedini preživeo svoje drugove iz tog komplota, a i jedini k oji bi mogao biti najmerodavniji da o ovom slučaju kaže istinu u najvećem stepenu. On je na jednom dugom

54

39. Da bi se ovom kompleksu dao potpun patriotski karakter najizrasitijeg stepana, tih burnih dana početkom 1944 godine, biva ,,umoljen“ i djeneral g. Dušan Simović. da kao 27-martovski autoritet i oprobani prijatelj demokratija. uputi sa svoje strane apel preko londonskog1BBC jugoslo venskom narodu, da se što pre svrsta pod jugoslovensku zastavu maršala Tita. Taj govor donosim kompletan prema redakciji hrvatske publicistike: „G ovorim , jer u ovim danima, kada naš narod proživljuje težku borbu za svoj obstanak, želim javno kazati svoje mišljenje. Ne govorim kao političar, jer to nikada nisam ni bio, i jer nemam političkih ambicija. Ne govorim da bi sakupio oko sebe pristaše. Kao slobodan gradjanin imam pravo kazati rieč, a kao sudionik u prošlim važnim dogadjajima — podpuno sam sviestan svoje odgovornosti. Govorim kao vt jnik, k o ji je uviek imao, a i danas ima pred očim a interes otadžbine i spas naroda. D a javno iztupan pobudjen sam velikom brigom zbog razvoja dogadjaja u našoj zem lji iz bojazni, da naša borba za slobodu ne završi medjusobnim sukobima, k oji bi nas odveli u gradjanski rat ii medjusobno istriebljenje. Iako odpor i borba našeg naroda za oslobodjenje igraju važnu ulogu za budućnost Jugoslavije i cieloga Balkana, ipak ima u našoj zemlji ljudi, k oji vas hoće zavesti, a i u inozemstvu ima stanovitih osoba, koje još danas neće gledati javnosti u oči. Jedni i drugi otežavaju prirodni proces razvoja dogadjaja u svietu, te hotice ili nehotice pripremaju put novim nesrećama našega naroda, kao da nije već dosta pretrpeo zbog nesloge i medjusobnih sukoba. Proces razvoja prema novom svietu nije lagan, osobito u našoj sredini zatrovanoj izdajicama i profiterim a, zasliepljenoj neprijateljskom propagandom i zavedenoj aktivnošću stanovitih naših faktora izvan zemlje. Ludo je ometati taj proces radjanja nove Jugo­ slavije, kada je jasno da je izmjena generacija prirodna pojava. Samou­ bilački je taj lokalni šovinizam, koji je razpiren u našem narodu, kada njegov spas leži u slozi i uzajamnom povjerenju, znatnom jačanju život­ nih interesa naših naroda i budućnosti naše otadžbine, i kada mnoge veće zemlje traže nove jake zajednice. N evjetojatno je, da se izuzev izdajnika može naći još netko, k oji ometa veličanstvenu oslobodilačku borbu našeg naroda. Ne samo sa­ veznici, već i naši neprijatelji priznaju moralni značaj i stvarni utje­ caj ove borbe na obće ratno stanje. Ne treba biti vojnički stručnjak, da bi bilo jasno, kako razvoj dogadjaja u Jugoslaviji i naša oslobodilačka akcija imadu neposredan utjecaj na tok ovoga rata. Umjesto da se time ponosimo, da smo oduševljeni i puni pouzdanja za budućnost, mi ove akcije ometamo, pa čak i osudjujem o narodne uspjehe. Radimo dakle vremenskom putu pratio sav razvoj stvari od odlaska Lukačevića i Baćovića u Kairo, pa sve do proklamovanja „O pšte m obilizacije" protiv Nemaca i ustaša u septembru 1944 godine. On je verovatno i jedini, k oji je izneo iz zemlje iscrpnije podatke o ovoj zaveri, jer, koliko je autoru ovog dela poznato ne postoji ni jedno drugo lice, koje bi moglo bilo šta posedovati izvan onoga Ito se može rekonstruisati po sećanju.

55

isto, što čine i naši neprijatelji. Tako nešto svijet sigurno ne pamti. Borba naših naroda nije uzaludna. Ona ima za cilj što jače vezivati ne­ prijateljske snage za Balkan; ona ima utjecaja na djelatnost naših sevezaika na iztočnoj fronti, u A frici i Italiji, k oji utjecaj nije za podcienjivati. U odlučnom razdoblju rata — koje treba biti ove godine donieti konačnu pobjedu ujedinjenih naroda nad mrskim ljem — borba će našega naroda biti u vezi s operacijama naših kako na Balkanu i u Italiji, tako i na kolektivnom bojištu srednjeg Dunava. i koje ima neprijate­ saveznika, u bazenu

Zbog toga narodno-oslobodilački pokret u Jugoslaviji, koji je sa­ da najaktivniji i najizrazatiji dio te krvave borbe našega naroda, pomaže naše velike saveznike: bratsku Rusiju, Veliku Britaniju i Ameriku. Tom se pokretu trebaju pridružiti i s njime saradjivati sve ostale aktivnosti naših rodoljuba u zemlji i u inostranstvu, s jedinim obćim i glavnim ciljem : pobjeda nad neprijateljem . Ne priznavati taj pokret i raditi protiv njega — •znači raditi protiv naših saveznika i olakšati rad i djelat­ nost naših neprijatelja. Stoga se ja pitam: Zar mi Srbi — poslije tolikih žrtava, koje smo sviesno dali za obću savezničku stvar, te poslije mora prolivene krvi naše braće od strane neprijatelja i njegovih najamnika — smijemo sada u posljednjem odsudnom Času ostati po strani i poći putem, kojim ćem o se mimoići s našim velikim saveznicima. Moj odgovor na to glasi: NE. T o ne smijemo! Naprotiv, dužnost prema palim žrtvama nalaže nam složni rad i zajedničku borbu, da neprijatelju nanosimo što veće gubitke i štetu, i time doprinesemo pobjedi naših velikih saveznika, koja pobjeda ima donieti našem narodu slobodu. Nem ojmo zazirati od pom oći, koju saveznici pružaju borcima, k oji danas ginu za oslobodjenje našeg naroda. Ne smiju se ponoviti pogrieške prošlosti, kada naši režimi iz ideoložkih i sentimentalnih razloga tiekom 25 godina nisu htjeli uzpostaviti normalne diplomatske odnose sa Sovjetskom Rusijom. A kada su ih, pod pritiskom dogadjaja uzpostavili god. 1940. za ovoga rata, dakle u posljednjem momentu, tada je bilo kasno, da nam ona (t. j. Sovjetska Rusija. Op. ur.) pruži svaku pom oć. Najviše se čudim onim Srbima, k oji su zbunjeni i k oji dozvoljava­ ju, da ih zavara Hitlerova promičba i promičba njegovih slugu. A ko bi naš narod bio podpuno podlegao, ne bi Niemci i njihovi sateliti držali u Jugoslaviji oko 20 svojih divizija. Ima li još pojedinaca, kojima to nije jasno? Nažalost ima. Ali ni tada oni nemaju pravo ometati veli­ čanstvenu borbu one stotine hiljada dobrovoljaca smrti. To ometanje ne mogu opravdati nikakvi različiti politički razlozi. Danas nije dozvo­ ljeno postaviti političko gledište na prvo mjesto, dok se ne pobjedi ne­ prijatelja i osigura pravo narodne slobode. Što bi se dogodilo, da su Englezi i Amerikanci rekli: ne ćemo pomagati Ruse, jer su oni komunisti, a mi to nismo. U ratu ne smiju igrati ulogu razna politička mišljenja, jer to znači direktno raditi za najvećeg neprijatelja čovječanstva, za naciste.

Pravi je put pokazao Churchill u času Hitlerova napadaja na Rusiju poviestnim riečima: Svaki onaj, k oji se bori protiv naših neprijatelja pravi je sin našega naroda — brat je mio, koje vjere bio! Srbi nisu nikada bili izvan okvira velikih svjetskih zbivanja. Niti jedan pravi Srbin može dozvoliti, da ga lažna Hitlerova i quislinžka pro­ paganda ukloni s pozornice današnjih dogadjaja. U zajednici s braćom Hrvatima i Slovencima, najveća je gradjanska dužnost za svakoga: ak­ tivnost protiv neprijatelja. A ko prilike ne dozvoljavaju otvorenu astivnost, interesi naroda zahtijevaju barem to, da se ne ometa borba narod­ nog oslobodilačkog pokreta, u kojem , prema objavljenim podacima, sud­ jeluje relativno najviše Srba. T o je uostalom i najvažnija činienica, pred kojom padaju i sve ostale. Narodno — oslobodilački pokret našega naroda nosi izrazito jugoslovensko obilježje, i obzirom na relativno najveći broj Srba, koji sud­ jeluju, taj je pokret jugoslovenski i srbski. I ako većina našeg naroda Srba, Hrvata i Slovenaca sudjeluje u tom pokretu, da li ostali dio Srba može i smije ostati izvan istoga ili zastupati kakvo drugo plemensko i ideoložko obilježje i protusrbski karakter. To je vodilo gradjanskom ratu, bratoubilačkoj borbi i medjusobnom istrebljenju našeg naroda. Smijemo li dozvoliti, da se Srbi nazivaju diktatorima i reakcionerima, što im je za vrieme nenarodnih režima u toku posljednjeg pe­ rioda izmedju prošlog i ovog rata, nepravilno nabacivano, iako su oni najliberalniji narod na svietu. Oni su najviše trpjeli za tih režima, pod­ noseći ih samo u obćem interesu i da ne otežavaju unutarnjih prilika. Dvadesetgodišnje izkustvo je pokazalo, da su stanovite parole o obrani ugroženog srbstva i borbi protiv komunista služile kao maska, da se prikriju osobne ambicije pojedinaca, interesi profitera i korupcionaša, koji su bili protiv obćih interesa srbstva i Jugoslavije. U interesu bu­ dućnosti srbskog naroda i ciele Jugoslavije i težnji da se sprieči daljni bratoubilačkih rat — apeliram na sve dobronamjerne i srbske elemente. Srbski narod neće nikada propasti, kako to quislinška propaganda plaši naivne medju vama. A li kakva će biti budućnost Srbije i Jugosla­ vije, to ovisi od sadašnjeg našeg držanja. Oslobodimo zemlju od tudjinskog jarma i osigurajmo narodu pravo da odluči sam o svojoi sudbini, pa neka se onda nitko ne boji, da se njegova rieč ne će čuti. Danas m o­ ramo imati pred očim a jedan cilj: nepoštedna borba protiv neprijatelja traži, da što više doprinesemo veličanstvenoj pobjedi naših saveznika, koja pobjeda ima donieti vaskrsenje naše otadžbine. Sve osobne ambicije, privatni interesi i ideoložke razlike danas su od sporednog značaja i beskorisne. Stoga ih odbacim o i sjedinimo se svi u zajedničkoj borbi za postignuće glavnog cilja: izvojevan je pobjede. A ko ne možemo pom oći onima, k oji se danas bore za sve nas, nemojmo ih ometati u njihovim podvizima, kojima se divi cieli sviet. Naši borci su sinovi naših naroda, a Srbi su uviek na prvom mjestu cienili borce i junake. Ostajmo vjerni tim narodnim tradicijama, u interesu Srbije i ciele Jugoslavije, i velikoj ideji 27. marta, koja nas je povela u veli-

57

čanstvenu borbu za obranu časti, slobode i budućnosti našeg naroda. Ostajmo vjerni našim velikim saveznicima i uz svoj narod.4 1 *)

Otsek V. Savest majora Dragoslava Djurića. — Kasno probudjeni patriotski osećaj. — I ambasador Gromiko mora biti zadovoljan. — Jedan retki ali iskreni Britanac. — Fatalno otstupanje od osveštanih maksimaUmrite Srbi Churchill je s vama. — Maršal Tito nije samo naš saveznik, već nešto više. — Kralj Petar II sudi o stvarima. — „K ralja Petra pred sud!4 4 — Detaljna uputstva o demonstracijama. — Još jedan dokaz o stvarima i ubedljiva slika sa sudjenja u Beogradu. — 40. Paralelno toku svih ovih mera: zavera, apela i proglasa, imamo slu­ čajeve razaranja organizacije iznutra, ali po unapred spremljenim planovima. Jedan od istaknutih organizatora četničkog otpora u okviru pokreta pod k o ­ mandom djenerala Mihailovića i ličnost njegova poverenja, m ajor Dragoslav Djurić, bio je stalno tokom rata u vezi sa Vrhovnim štabom NOV i POJ i od njega primao direktive preko komunističkih agenata, k oji su istovremeno bili uključeni i u nemačku obaveštajnu službu.**) Kakvu je ulogu imao Djurić u D ra/ino j organizaciji, to sam Draža nagla­ šava u jednom od svojih uputstava za podredjene Komandante istaknutih, đelova Vrhovne komande. „ . . . Prema ovome svemu možemo smatrati da smo u n ovoj godini svršili mnoge vojničke poslove. Stanje u Srbiji je vrlo dobro. M ajor D jurić u organizaciji stigao u Južnoj Srbiji sve do Velesa, KiČeva, Gostivara i Bitolja. Imamo svoje organizacije u Rumuniji, Bugarskoj, Albaniji i G rčkoj; otuda nam javljaju da rad ide takodje dobro. Naše snage pod oružjem sada samo u Crnoj Gori broje preko 50.000 odlično naoružanih ljudi sa sjajnim moralom.4 4 ***) Medjutim prilikom sudjenja djeneralu Mihailoviću u Beogradu 1946 go­ dine, D jurić je igrao ulogu glavnog svedoka protiv svog dotadanjeg k o­ mandanta. Svetska štampa je zabeležila ovaj momenat, kao vrlo karakterističan i donela u izvatku izjavu majora Djurića, kao „K ronzeuge4 4 sa sudjenja Mihai­ loviću u Beogradu. Taj momenat. Djurićevog svedočenja protiv Mihailovića, *) „Sprem nost4 4 b ro j: 105 od 27. februara 1944 — Zagreb. **) Jugoslovenskoj Mata Hari, spretnoj špijunki Veri Pešić, biće posvećem jedan otsek u ovom delu. ***) Iz pisma delegata Vrhovne komande za zapadnu Bosnu, kapetana Bore Mitranovića komandantu V ojno-četničkog odredaj „K ralj Petar II4 4 . Dokumenat se nalazi u knjizi: ..Dokumenti o izdajstvu Draže Mihailovića4 4 , Beograd 1945, strana 237/8.

58

komunistička štampa je koristila kao „najverodostojniju argumentaciju optuž­ b e " protiv Mihailovića, kao potvrdu stalno naglašavane teze o „imperijalističkim i hegemonističkim težnjama1 1 M ih ailo viceve organizacije na Balkanu. Tekst njegove izjave u izvodu glasi: „Svedok uglavnom potvrdjuje tok dogadjaja u oktobru i novembru 1941 g. u. smislu optužnice, kao i iskaza samog optuženog Mihailovića. Prema njegovom izlaganju, BBC pozvao je javno sve jugoslovenske oru­ žane jedinice, da se stave pod komandu Mihailovića. Ovim pozivom su javno potvrdjena uputstva, koja je davao Hudson Mihailoviću. Prema njegovim izjavama dalje proizlazi, da ga je Mihailović opunom oćio da po tom pitanju razgovara sa Titom sa izričitom željom, da se s Titom ima postići sporazum. Dalje svedok opisuje ogrom ne teškoće, k oje su stajale na putu izvršenja M ihailovićevog naređjenja, da se sa zajedničkog fronta izluče četničke jedinice od partizanskih. T o je bilo utoliko teže, što su sve jedinice bile izmešane, snabdevanje bilo iz zajedničkih rezervi, a sanitetske, ambulantne i municione kolone bile takodje zajedničke. Pošto su propali svi pokušaji, da se partizani podrede komandi Mihailovića, pošto se nije mogla postići, čak ni bilo kakva form a savezničkog odnosa, medju ovim jedinicama, Mihailović je 7 novembra 1941 (u dokumentu stoji greškom štampara 1942) naredio opitu mobilizaciju protiv parti­ zana. Iz daljeg izlaganja svedoka proizlazi, da ga je Mihailović bio snabdeo punom oćjem , da uspostavi vezu sa pokretom Damjana Velčeva u cilju organizacije Zem ljoradničke partije Bugarske i povezivanja sa njom e, da bi se tako stvorio zajednički front protivu partizana. Dalja zamisao te saradnje bila je, da se obrazuje Balkanski Savez sa dinastijom Karadjordjevića na čelu, a što se trebalo postići spajanjem Mihailovićevog i V elčevog pokreta. Zatim svedok potvrdjuje postojanje političkih veza sa pokretom Muharema Barjaktara u Albaniji i Zervasa u G rčkoj.*) Jedna beskrajna serija sličnih primera nedoslednosti mogla bi se navesti, ali će se, bar za sada ovde, izlaganja ograničiti na ova nekolika uzgredno spo­ menuta. Ja lično ovim ljudima ne smern da zameram, jer se svako ponaša po svojoj sklonosti, t. j. dolazi do izražaja u svojoj b oji i veličini. Ukolikom se stepenu za jednu revoluciju može kazati da je kriza duha ili krizom duha iza­ zvana, ona je isto tako i konjunktura karaktera, t. j. momenat gde se karakteri ističu i deklarišu. U našem jugoslovenskom slučaju od početka rata pa sve do sada, sav razvoj političke situacije stoji u znaku konjunkture inferiornih elemenata. To je tip ljudi, k oji je dobio u toku rata, rečnikom naših seljaka četnika veoma slikovito izraženo — „Sredonja1 1 . To je hladni tip čoveka, koji svesno i intenzivno špekuliše kako će najbolje da se provuče ili da se izvuče iz situacije, koja može da mu ozledi interes. To je ustvari i najnesimpatičniji tip srpske, a skoro se može reći jugoslovenske sredine. 41. Vera u pobedu nemačkog oružja ili iluzija da će se na Balkanu iskrcati Englezi, povela je mnoge od ovih junaka u borbu za „nacionalnu slobodu1 1 . Medjutim kako je tokom rata postajalo sve jasnije da se sprema ukrcava*) Keesing's Archiv der Gegenwart, Bd. X Y I X Y U . S. 816/H.

59

uje Rusa u Srbiju, počeli su svi ovi sredonje da se migolje i da se lagano pre­ bačaju iz jednog tabora u drugi. Posle trogodišnjeg mirnog čekanja, razmiš­ ljanja i promatranja, ,,primanja funta i dolara", počeli su lagano ovi „patrioti" da prilaze tuboru pobedndka Jugoslavije. To su oni karakteri kojima obiluje svaka sredina u svetu bez obzira u kojiu su političku partiju upisani. Analogan slučaj imamo u taboru onih dželata iz ere NDH. k oji su posle tri godine žarenja i palenja srpskih, domova po Hrvatskoj, istovremeno sa ovim mahinaoijama oko Mihailovića počeli da prilaze maršalu Titu ili pokušali da svrgnu" Pavelića, da bii m ogli da pokažu svoje svetio lice pred zapadnim saveznicima, „da se ne bi ponovila 1918.“ , po reoima V okićevog delegata pu­ kovnika Ivana Babica prilikom odlaska u Italiju na „p reg ov ore" sa savezničkom komandom u B ariju. Tako se i ovde još jedinom potvrdila istina o neoborivosti starih regula kao što su: „P oturica gori od Turčina", ili „P apskiji od pape", ili njima slične koje su nikle na narodnom iskustvu. Svako grupno ili individualno ponašamje jeste metoda za postizanje isrvesnog cilja. Jedno drugome se saobražava prema vremenu i prostoru. Ako su mnogi naši prijatelji i braća mogli pre nekoliko vekova da promene veru i napuste Hrista iz ljubavi prema 20 đunuma ilovače i 20 kv. metara sopstvenog krova nad glavom i to u ono doba kad je vera religija bila, ondia se ni najmanje ne treba čuditi skorojevićima — njihovim unucima, k oji za ljubav obećanja napustiše Dražu Mihailovića, čim siu videli da su ga počeli dia na­ puštaju i oni, k oji su bili dužni da ga pomažu, ako ne radi Dnažinog moralno — etičkog ?hvatanja politike, njegova diuha i pogleda ili dužnih obzira prema Dražinom narodu, ono barem zbog njihovog sopstvenog interesa. Tako je opet došla do izražaja poznata istina i ovde: ne pada sneg da pomori svet, već da se u našem, t. j. jugoslovenskom slučaju otkrije i ta istima, da u politici koja se vodi inatom, svaki rezultat mora biti nakaradan. Na primenu Draže Mihailovića i njegova htenjia, došla je do izražaja puna amoralnost shvatanja politike, bez obzira da li se radilo o akcijama njegovih protivnika ili saveznika. U procesu „napuštanja" djenerala Mihailovića kao borca od stranie Sa­ veznika, trebala je da se kamuflira saveznička nesaosećajnost prema belom crncu, što je Draža Mihailović kao sin naroda, kao tumač narodnog raspo­ loženja i položaja najispravndje ocenio, t. j. uvidjajući, da će doprinos „jugo* slovenske" otvorene borbe protiv okupatora, uj danima nepripremljenosti, stajati u strahovitim nesrazmerama prema narodnim žrtvama. Ovo utoliko pre, što je težište borbe ležalo na srpskom narodu. Ovaj momenat nisu hteli da uoče ,,saveznii0i“ kao što nisu to znali da uoče naši političari izvan zemlje, kako to antilogički i antičinjenično podvlači Dr. Branko Cuhrilović u svom pismu sovjetskom ambasadoru u Washingtonu g. Gromiku. „S poljno — politički, Mihailović se zamjerio Englezima, a naročito njihovom vojničkom planu o jačanju podzemnog fronta okupiranih ze­ malja, kao važnoj činjenici, pošto pobuna tih naroda uslovljava i ubrzava opšti napor saveznika ka pobjedi neprijatelja. Maršal Tito, naprotiv, organizujući i Srbe i Hrvate i Slovence u neprikidnom otporu prema zavojevačima, spoljno politički i vojnički, otskočio je tako visoko, da su ga saveznici priznali kao medjusavezničkog generala. Tim je spoljno —

60

politički, maršal Tito pobijedio Mihailovića, i postao medjunarodni, a i jugoslovenski faktor. I danas bez njega ne mogu ni Srbi ni Hrvati ni Slovenci ni ostali narodi da rješavaju problem Jugoslavije . . .“ *) Tako su ga jedni napustili jer su bili u njegovom suparniku uočili pogod­ niju ličnost za svoje ciljeve i sposobnijeg vojničkog faktora, ne u cilju jačanja „podzem nog fronta", već u jačanju „otvorenog"4 sukoba s neprijateljem. Našli siu u jugoslovenskim komunistima i partizanima istinskog saveznika, koji jr u stanju da drži „ma lancu" čitave divizije neprijatelja. Tako je izgledala stvar gledana spolja. Drugi, naime, počeli su da ga napuštaju po sugestijama i obećanjima ovih prvih, dok treći, k oji siu bili i najinteresantniji tu koncertu, nisu hteli da čuju za nj, čak ni onih dana, dok je Draža Mihailović bio bez konkurenta, bar prividno, ma frontu u Srbiji, odnosno u Jugoslaviji. To su momenti o kojima se u javnosti vrlo malo čuje. Tako se redjala čitava serija grupa, k oje su ga „napuštale", dok se nije došlo do poslednje, koja ga je na­ pustila, da bii sebe rehabilitovala, kad je njegov poraz postao sasvim očevidan. U tu grupu spadaju svi oni prijatelji Zapadnih saveznika i Sovjetskog saveza, k oji nisu bili „obavešteni" o sitanjiu stvari u Jugoslaviji sve dok nije Titova delegacija stigla na lice mesta gde se nalazila Kraljevska jugoslovenska vlada i njeni garnizoni. Tako se detsilo u toku ovog procesa „napuštanja" i ono, što je u suštini i najinteresantnije, a i niajtraigičniije, t. j. da se svesno napu­ stio i jedan od osveštaniih principa politike Velike Britanije, t. j. „da se pri­ jatelji i neprijatelji Britanske Imperije kroz vekove memjaju, ali ipak ostaje pri tome jedan princip nepromenjiiv, a to je interes Britanske Im perije". Na slučaju Draže Mihailovića razbijena je nepotbitnost te političke bezgrešnosti, logikom samih onih, čija je ideja vodilja bila ova zvučna maksima. 42. U jednom mome „Pismu prijateljim a", pisanom 1947 godine, um­ noženom na „Gestettmeru" u jednom ilegalnom biltenu 1948, a objavljenom u „Glasu Kanadskih Srba" 1950, stoji jedan ovakav pasus: „Slavopojke o uspesima armije maršala Tita izazvale su pod uticajem ovih emisija divljenje sveta s jedne strane, a i depopularisanje svakog onoga, ko to tako nije hteo da primi. Patriotizam, demokratska produhovIjenost, požrtvovanost jug. komunista postajali su tim više svetliji u očima javnosti, jer su ih istovremeno obasjavali reflektori sviju ideja i sa Istoka i sa Zapada. Šta je ostalo onom odioznom delu naše nacionalne javnosti da napominje, kada se i London i Moskva i „Slobodna Jugoslavija sutječu u jednu tačku. Jedna od najperfidnijih obmana je uspela. Tito je savršeno uspeo da plasira svoja uveravanja da su mu demokratija i slobodoum lje osnovni potstrek borbe, sa čime je, po prirodi stvari, zasenjavao oči i prijate­ ljima i neprijateljima. Bilo da se radilo o propagandi ili reklami, proba je uspela. Jedan od ortaka u preduzeću odigrao je ulogu crnca. General Mihailović sa svojom armijom, ukoliko na jednoj strani nije uspeo da uveri nosioce ruske politike i njihove ideje kod Balkanskih faktora da je raspoložen rusofilski i ,,sveslovenski“ , t. j- da je spreman *) Dr. ču brilović: Zapisi iz tudjine, str. 240.

61

na potčinjavanje sebe i naroda Staljinovoj diktaturi, još manje je uspeo kod zapadnih saveznika, svojim stavom prema njima, da bi ovi, valjda kroz njegov rusofobski osećaj, imali garanciju i uverenje o stvarnoj jugoslovenskoj posleratnoj orijentaciji. Rezultati su u jednoj fazi postali sasvim jasni. Tragično su se svršili po sve podjednako. Svi su podjednako vodili nenačelnu politiku. Jedini je bio u borbi ispravan sa svojim sta­ vom general M ihailović . . .*) 43. Medjutim, daleko od svake pomisli, da bih tražio idealističko — soci­ jalne elemente u političkim postulatima im perijalističkih velesila, ipak se ne bi smela zaboratiivi ona imena, koja se tokom novije istorije Balkana, t. j. na liniji istih interesa, imaju da vežu uz istine o trezvenim gledištima. Upravo ;>re trideset godina, jedan posmatrač balkanskih prilika, razmatrajući osnove britanskog gledišta o Balkanoi, kaže vrlo ispravno u svojim uspomenama: „N aim e, naše interesovanje sudbinom Srbije, nije samo izražaj sen­ timentalne naklonosti moćnog saveznika prema malom; taj interes je zasnovan na nečemu mnogo osetljivijem , nego što su platonske sim­ patije „za vitešku malu Srbiju.“ U Srbima, se njihovim izrazito jakim nacionalnim osećajem, njihovom tradicionalnom, slovenskom, jakom ne­ prijateljskom zaziranju od Tevtonaca, mi nalazimo prirodnu tampon državu, koja treba da spreči Nemcima prodor za Indiju i Istok i da im onemogući izlaz na Sredozemlje i Solun. Ako bi Nemačka uspela da se učvrsti na ovim pozicijama, izazvala bi porem ećaj u svetskoj ravnoteži sila na moru, a time nas primorala, da u eilju odbrane Egipta držimo stalno jaku flotu na Levantu.**) Ovo realno i vrlo iskreno glasno izražavanje o stvari, principijelnog je karaktera i no Li smelo da se uzme kao stvar ličnog nadiranja posmatračareportera, već je ono izražaj misli političara jake Engleske. Ovo je još uvek bila faza britanskog samostalnog donošenja odluka, kako da režira figure shodno svom interesu. U slučaju djenerala Draže Mihailovića ona to više nije mogla da radi. Onog momenta, kad je njena politika počela da ukazuje prstom na odioznog saveznika, otkrila je svoju i materijalnu i potencijalnu slabost; pružila je mogućnost da je dezavuišu fakta. To je u ovom slučaj« išlo postepeno, jasno i javno. Objašnjenje slučaja djenerala Mihailovića treba tražiti u široj osnovi čistog političkog kompleksa, a ne u lokalnim borbama izmedju njega i Tita o podeli vlasti u Jugoslaviji. Slučaj Draže Mihailovića i njegovih četnika otkrio je ustvari jedan prak­ tičan zakon, po kojem u će Britanska imperija, paralelno istorisko-sociološkom procesu i to u proporciji, imati svakim danom priliku registracije novih ..izdajnika4 1 , t. j. onih, koje će morati da „napušta1 1 , svakako suprotno svojoj dobroj volji i stvarnom interesu. Ukolikom stepenu je ovo „napuštanje1 1 djenerala Draže Mihailovića zasluženo njegovim držanjem, da bi se moglo principijelnošću braniti, i u kolikom stepenu ..izdaja1 1 savezničke stvari objektivno može da tereti ličnost *) B roj: 969 od 30 marta 1950. **) G. Ward P riče: The Story o f the Salonica Army, London 1917. p. 7.

62

djenerala Mihailovića i njegove saradnike, ima da se objasni dokumentima. Možda to svo objašnjenje neće imati nekog praktičnog značaja ili utieaja na proces k oji je u toku, ali se ipak ne sme dopustiti jednostrano posmatranje stvari u interesu istine i samog Miliailovića kao simbola jednog fatenja. Njega nije pom oć sa strane, ni sezonsla podrška moralnog značaja od strane savez­ nika odvela u borbu, ' eć diktat jednog gledišta, koje nema ničega zajedničkog kako sa pomaganjem tako ni sa napuštanjem. Njegovo lično gledište o stvarima nije izm enjeno, bez obzira da li se radilo o dobu kad su ga „pom agali1 1 savez­ nici ili o momentima kad je bio napušten. On je sa svog gledišta išao u susret stvarima i ocenjivao ih onako kako su njemu izgledale, bez obzira na sva zbivanja oko njega, koja su inaugurisala nužnost podešavanja stava prema samim saveznicima. 44. Medjutim radi svestranijeg omogućavanja razmatranja kompleksa zbivanja u Jugoslaviji, koji istinoljubivu javnost sveta mora da intesuje, taj sav proces „izdaje1 1 . napuštanja1 1 ili odbacivanja treba da se osvetli onim nizom dokumenata, k oji ne ide u prilog političkoj liniji, koja je u toku rata bila za tezu, da se zaista djeneral Mihailović oglasi za „izdajnika1 1 . Ako bi to napuštanje trebalo da bude neka vrsta više sankije zbog nelojalnog držanja jednog saveznika, onda opravdanje zauzimanja takvog stava treba tražiti svakako u nečemu višem i načelnijem. U tom slučaju saveznici trebaju da podju od sebe prema djeneralu Mihailoviću, a ne obratno. Korak, k oji bi imao za motiv da objasni, bar delom , razloge tih me­ tamorfoza, naišao bi u svakom slučaju na daleko veće prepreke i smetnje, nego sto ih imaju oni, k oji vode praznom i besadržajnom deklamiranju fraza o ..saradnji sa okupatorom 1 1 . Ta teorema postala je neka vrsta religioznog pra­ vila, u koje kao u dogmu neće niko da dim e, da se ne zameri faktorima, koji su tu dogmu uzeli kao osnovu svog držanja i principa. Činjenice i pogledi stoje sasvim drugače, ako se okolnosti budu razmatrale više kritički, a manje paušalno. Gospodin Winston Churchill u svom govoru, održanom dana 27 marta 1941 godine, povodom zbivanja u Jugoslaviji kaže: ,,U ovom momentu imam da Vam saopštim jednu veliku novost važnu i za vas i za čitavu zemlju. Jutros u ranim jutarnjim časovima, ju­ goslovenski narod je našao svoju dušu. U Beogradu je izbila revolucija, koja je ministre, k oji su tek jučer potpisali pakt i čast i slobodu zemlje pogazili, strpala u haps. Ovaj patriotski korak, nastao iz srdžbe jedne svesne i ratničke rase, odgovor je na slabost njenih vodja, k oji su kroz niske intrige Osovinskih sila izdali svoju zemlju. Zbog toga možemo gajiti nade — prirodna stvar, ja govorim na osnovi inform acija, koje sam dobio — da će se obrazovati nova jugo­ slovenska vlada, dostojna da brani slobodu i jedinstvo svoje zemlje. Jedna takva vlada biće od strane Britanske Imperije, a u što uopšte ne sumnjam, i od strane Sjedinjenih Država Amerike, na isti način potpo­ mognuta, i biće joj ukazana svaka pom oć i podrška, tako, da bi u svojim nastojanjima uspela. 63

Britansko carstvo i njegovi saveznici smatraće, da su njihovi interesi i interesi jugoslovenskog naroda, zajednička stvar, jer ćemo ići ruku pod ruku kroz sva zajednička iskušenja, dok puna i konačna pobeda ne bude izvojevana.4 1 *) Sem pretpostavke, koja je bazirana na draži, što „dva miliona najboljih bajcneta Evrope s Britanskom Imperijom zajedno marširaju1 1 , sav ovaj govor nijednom svojom dispozicijom ne odgovara činjeničnom stanju u Jugoslaviji na dan 27 marta 1941 godine, kao što je i svo obećanje dato u njemu dezavuisano radom britanske vlade tokom rata.**) Deset dana kasnije, kad je Jugoslavija bila izložena jednom zajedljivo-razidraženom napadu sa sviju strana, čije riušilačko dejstvo neće izbrisati jedan čitav vek, primamo od gospodina Churchilla, na dan 6. aprila 1941 gledeću poruku: „V aše junaštvo upisaće se zlatnim slovima u vašoj istoriji i biće nagradjeno vrlo brzo. Makar i žrtvovali sadašnjost, spasali ste svoju budućnost.1 1 Upravo četiri godine kasnije, kada je vladu jugoslovenskog diktatora tre­ balo legalizovati, i kada je jedva čujna opozicija jugoslovenske egzil vlade sa zakonitim monarhom na čelu, digla svoj glas u borbi za form u, britanski pre­ mijer daje u Donjem domu, dama 18 januara 1945., svoju svečanu izjavu na adresu onih, k o ji se ne mire sa istinama da je prvi maršal Jugoslavije zaista dokazao, koliko je Komunistička partija Jugoslavije demokratski „nastrojena1 1 , u što je g. Churchill bio sam uveren. Deo govora, k oji se odnosi na Jugoslaviju, donosim prema Reiterovoj vesti: ,,U odnosu na oslobodjene teritorije ili pokajničke satelitske države, mi stojimo na principu, kojeg mogu u najjednostavnijoj form i da izrazim: vlada naroda kroz narod i za narod ima da se obrazuje na tem elju opšleg i slobodnog prava glasa. To je bila uvek politika britanske vlade prema svim državama i pri tom gledištu ostade i ubuduće. T o leži u našem ličnom interesu jer sa tom politikom mi nastojimo da s puta uklonimo sve smetnje, teškoće i opasnosti. Mi poklanjamo punu pažnju volji naro­ da i na taj način dajemo mu mogućnost i priliku da on sam odlučuje o svojoj sudbini, bez da bi bio terorisan bilo s k oje strane. U tome se sastoji naša politika prema Italiji, prema Jugoslaviji i prema G rčkoj. Sem tih, drugih interesa mi uopšte nemamo i isključivo u odbrani tih interesa mi smo spremni da se borim o. To osnovno načelo, koje ovde izložih, rukovodi nas i u našoj politici prema Jugoslaviji. Mi smo uopšte dizinteresovani, kakav će režim vladati u Jugoslaviji. Još manje će se naći ljudi u Engleskoj, k oji će se žučiti zbog principa budućeg jugoslo­ venskog ustava. Činjenično je tačno, da su jugoslovenski kralj i njegova vlada, posle nemačke invazije njihove zemlje, našli u našoj zemlji skloni­ šte i mi smo prema toj vladi i narodu s one strane Jadrana preuzeli *) Govor održan u Centralnom Komitetu Nacionalne Unije. (Nemačkitajni arhiv). **) Detalji i argumentacija u IX. glavi ovog dela. 64

izvesne obaveze, koje se moraju ispuniti 11 korektnoj form i. t. j. putem provodjenja jednog plebiscita u zemlji. Ja spadam u inostranstvu medju prve, k oji su se založili za maršal« Tita. Upravo pre godinu dana, ja sam sa ovoga mesta ukazao na njegov junački otpor. Izvesni m oji dobri prijatelji sa m ajorom Randolfom Churchillom nalaze se sada u njegovom štabu. Čvrsto sam uveren da hj Titu moglo poći za rukom da spase i ujedini svoju zemlju, na čijem se čelu on kao neosporiv faktor u Jugoslaviji nalazi. U poslednje vreme dospele su Bugarska i Rumunija pod sovjetsku vojnu upravu, i ruske armije s armijama zemalja pod njihovom kon. trolom stoje već u direktnom kontaktu sa jugoslovenskom armijom. Pošto smo se pobojali da medju nama i Sovjetima može doći do nesugla. sica po pitanju Jugoslavije, što je i razumljivo da do toga može doći kaj se dodirnu vojske na jednom teritoriju u kojem vlada nered. U tom smislu su Eden i Staljin zaključili u Moskvi jedan sporazum, prema k«. jemu će naše obe zemlje voditi politiku sporazuma u odnosu na jug«, slovensko područje i da u vezi s time budu u stalnom kontaktu. Ovaj sporazum nije dodirivao pitanje otstupanja područja ili podele interesnih sfera posle rata. Sporazum se odnosio na tok dogadjaja k o ji su izazivali trvenje medju velikim saveznicima. Ja sam lično u ime britanske vlade izmenjao telegrame po tom pitanju sa maršalom Staljinom. Pretsednik R oosevelt bio je stalno obaveštavan o toku dogadjaja. Na principima naše zajedničke politike u pitanju Jugoslavije, zahtevali smo sporazumevanje izmedju vlade maršala Tita, koja uz pom oć Rusa već vlada u Beogradu i Jugoslovenske kraljevske vlade, koja se nalazi u Londonu, i koja je od nas, a koliko se ne varam i od strane svih Ujedinjenih nacija priznata. Maršal Staljin i britanska vlada smatraju da je taj sporazum naj. pametnija solucija po ovom pitanju. Mi verujemo da bi zaključci, shodii sporazumu Tito — Šubašić, bili i najzdravije rešenje, koje se za skoiu budućnost Jugoslavije može da predvidi. Zaključci stoje na gledištu mo­ narhističkog uredjenja i predvidjaju jedan slobodan plebiscit, čim to okolnosti budu dopustile. Kralj Petar II. je sa tim zaključcima spora­ zuman uz izvesne prigovore o kojim a se, koliko se sećam, sada ras­ pravlja. Ja ne želim da prorokujem ili da obećavam, da će se to sve dobro svršiti ali ipak ako se uzmu u obzir sve okolnosti; ako se ispravno oceni haotično stanje u zemlji, izazvano ratnim pustošenjima, ja ne vidim d a bi se moglo bilo što izmeniti u sporazumu Tito — Šubašić, a sa čime M britanska i sovjetska vlada mogle da doprinesu bilo šta povoljnijeg tt rešenju unutarnjih problema Jugoslavije, i da bi se sa time otklonili razlogi trvenja medju saveznicima. Odluka po tom pitanju ima da padu* što skorije; to je zapravo pitanje dana. Medjutim ako bi smo bili toliko nesrećni, da ne uspemo da dobijem o saglasnost kralja Petra, stvari it se razvijati isto onako kao da je kralj Petar dao svoj pristanak . . .“* ) *) Keesing‘s Archiv der Gegenv> art. Band X V ., S. 47/C . (f

Kritičkim razmatranjem ove izjave, bilo bi nemoguće predočiti sliku stanja činjenica, na koje se ona trebala da odnosi, ako bi se njen komentar bazirao na sadržim i redu misli u n joj. Ovo tim pre, što konstatacija činjenica nije isto što i komentar fakata. Sam fakat legalizacije maršala Tita, po svojoj materi­ jalnoj važnosti, a u odnosu na Veliku Britaniju, u suštini nije ni najmanje bi­ tan, kao što nije bitan ni u odnosu na Ličnost maršala Tita uopšte. Tito bi bio i bez ove formalne legalizacije tačno ono isto, što je trebao da bude kroz taj formalan fakat sporazuma Velikih i to baš u duhu jedne stare britanske pos­ lovice, teško zemlji u kojoj deca vladaju. Sav taj principijelni spor oko Tita i njegova ustoličenja ima svoj koren u jednom zamašnom medjunarodno — političkom momentu, koji je ovde hotim ično prećutan. Taj momenat je bio osnovni pokretač u m edjusobnoj politici London —- Moskva i to sa unapred vesnom težnjom s obe strane, da se Tito baš pom oću Rusa ustoliči u Beogradu, bez kojih svakako ne bi mogao postati vladarom jedne zemlje. Ta činjenica je bila pravno stipulisana čak onih dana dok je Sovjetska Rusija bila Hitlerov liferant materijala, kojim je ovaj tukao evropski Zapad i dok je Josip Broz Tito sedeo u Zagrebu pod imenom inženjera Tomaneka, iščekujući sovjetske instrukcije, kako da se ponaša u Jugoslaviji posle njenog sloma. Napad Nemačke na Rusiju pomogao je da se utre put sovjetskoj balkanskoj politici, koja je sa Titom i jugoslovenskim komunistima računala kao sa svojom avangar­ dom. Prema tome ova formalna izjava u Donjem domu nema nikakve prak­ tične vrednosti u odnosu na objektivno stanje činjenica. Ovo je naposletku i sam Churchill potvrdio i naglasio završetkom svoga govora. Medjutim ono što je u njegovom govoru najinteresantnije, ustvari je kao pozitivno i naglašeno. Churchillova misao je u prvom redu izražavala želju, da se ne povrede ugovorne odredbe i preuzete obaveze Britanaca prema Sov­ jetima. Sve ostalo što je trebalo da putem sporazuma dobije svoju form u, samo je glazura jednog skeleta, čiji sadržaj nije bio dostupan javnosti. Povredia ustavnih principa jedne zem lje; nasilje vršeno nad jednom savezničkom vladom i vladarem jedne države, manje važni su momenti. Right or wrong my Countrv. U tom smislu misao Dra Juraja Krnjevića, koja je prethodila ovoj Churchillovoj izjavi u Donjem domu, daleko je načelni ja u suštini, ako se i ona promatra kao izoliran momenat. On povodom tadanjih dogadjaja kaže: „Jugoslovenski kralj nema prava da usvoji sporazum postignut iz­ medju pretsednika Jugoslovenske vlade i pretsednika „K om iteta Naci­ onalnog Oslobodjenja4 4 . On to ne sme da uradi ako želi da i dalje ostane ustavnim vladarem. On nema prava da nametne narodima svoje zemlje diktaturu jedne partije. Šta više, ni jedan monarh nema prava da p ro­ vodi tako značajne ustavne izmene, već je to ustvari nadležnost samog naroda . . .“ *) 45. Na dan 12 januara 1945, agencija ,,Exchange“ objavljuje communique iz Kraljevske dvorske kancelarije o stavu kralja Petra II. po pitanju principa na kojima bazira sporazum Tito — Šubašić. Tekst communique-a glasi:

*) ,,Daily Telegraph“ od 11 januara 1945.

66

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful