You are on page 1of 7

Epistemologija prvi kolokvij 1 Vjerovanje, opravdanje i znanje to je epistemologija? gr.

r. episteme znanje; teorija znanja | spoznajna teorija | gnoseologija razlika: znanje (en. knowledge istinitost, vjerovanje, opravdanje, sigurnost) vs. spoznaja (en. cognition predmet kognitivne znanosti, neurobioloki/mentalni/socijalni fenomeni svijest, percepcija, pamdenje, mentalne slike, pojmovi, predodbe...) pokazuje potrebu za interdisciplinskog povezivanja s kognitivnom znanodu, koja je skup vie disciplina (neuroznanost, kognitivna i socijalna psihologija...) predmet epistemologije: znanje da je neto takvo-i-takvo = injenino/sudno znanje (en. propositional knowledge) predmeti = znanja injenice; sudovi koji opisuju injenice znam da izlazi Sunce ovdje i zalazi na drugoj strani, znam da je svjetlost elektromagnetsko zraenje primaran zadatak epistemologije: analiza znanja, analizom se identificiraju nuni uvjeti znanja (oni bez kojih znanje ne moe nastupiti) i dostatni uvjeti znanja (oni ijim ispunjenjem znanje automatski nastupa); nuni uvjeti nisu dostatni za znanje, dostatni uvjeti ne moraju biti nuni za posjedovanje znanja; znanje povlai nune uvjete, ali oni ne povlae znanje, nisu dostatni krajnji rezultat analite je definicija znanja tradicionalan epistemoloki problem: pitanje o mogudnosti znanja opdenito (skepticizam); ostali problemi: utvrivanje kriterija i mogudnosti posebnih vrsta znanja (percepcijsko | apriorno | moralno | religijsko | znanstveno ...) time se odreuje unutarnji i vanjski opseg znanja; pitanje o izvorima znanja (zamjedivanje, pamdenje, instrospekcija, razum, svjedoanstvo...) i njihovoj korelaciji (empiristi vs racionalisti o spoznajnom primatu osjetila) konana rjeenja problema ovise o odgovoru to je znanje zadatak epistemologije je ustanoviti kako i pod kojim uvjetima je znanje mogude, kako znamo ili kako bismo znali moe li isto analitika teorija biti adekvatna da bude, mora uzimati u obzir stvarne sluajee znanja analiza znanja je relativno neovisna o ostalim epistemolokim razmatranjima kauzalne i eksternalistike teorije znanja nastoje uz analizu znanja dati odgovor na pitanje o mogudnosti znanja i rjeenje za problem skepticizma analiza znanja je polazite za metaepistemoloka razmatranja (razmatranja o karakteru samog epistemolokog istraivanja), inicira pitanje o epist. metodologiji i odnosu prema drugim disciplinama i znanosti epistemologija u 20.st. izdanak logike analize/primjenjena logika; epistemologija + etika pojam opravdanja (Chisholm), epistemologija kreposti, responsibilizam Jaegwon Kim: epistemologija je normativna disciplina i njen posao je formulirati norme za adekvatne evidencijske relacije izmeu vjerovanja i opravdavajude dokazne grae epistemologija formulira normu za pojedinani sluaj znanja, utvruje koje uvjete svaki sluaj znanja treba ispuniti, ona je evaluativna disciplina i ocjenjuje kandidate za znanje, te kvalitetu elemenata koji trebaju initi znanje; ima savjetodavnu ulogu vodi u proizvodnji vjerovanja; skup uputa za formiranje vjerovanja i dospijevanja do istine, te stjecanja znanja naturalisti: osporavanje normativizma, zagovaranje deskriptivizma epistemiki termini su deskriptivni; epistemike norme se uspostavljaju kontingentnim razvojem znanosti, oni su i sami predmet empirijskog opisa socijalna epistemologija drutveni aspekti znanja, pojmovno analitiki orijentirane individualne epistemologije na podruju kolektivnog znanja i drutvenih odrednica individualnog znanja; veritistika socijalna epistemologija posjeduje istinita vjerovanja i smatra ih epistemikim vrijednostima istinitost: primarno semantiki termin; stanovito svojstvo suda (reenice, vjerovanja), relacija izmeu suda (vjerovanja, reenice) i stanja stvari koje taj sud opisuje dvije glavne teorije istinitosti: korespondencijska i koherencijska teorija

Epistemologija prvi kolokvij 2 Vjerovanje, opravdanje i znanje korespondencijska teorija: Platon, Aristotel, Russell, Wittgenstein, Austin; istinitost je korespondencija izmeu injenice i suda; sud p je istinit akko injenica p postoji; istinitost je neka vrsta paralelizma suda, odnosno reenice kao verbalne sloevine i injenice kao sloevine ''logikih atoma'' s druge strane; mogudnost istinitosti se vee uz mogudnost konstruiranja jasnog jezika, za ije bi reenice vrijedilo da je njihov poredak rijei u potpunosti odgovarajud s poretkom injenica; potekoda: kako definirati korespondenciju, kako utvrditi da sud odgovara stanju stvari o kojem se govori, kako se korespondencija moe testirati? odgovor polovino daje konkurentna koherencijska teorija istinitosti; prvenstveno utvrivanje metafizike relacije suda i stvarnosti koherencijska teorija istinitosti: Berkeley, Leibniz, Spinoza, Hegel, Bradley; istinitost suda (vjerovanja) je njegova koherencija s drugim sudovima unutar nekog skupa sudova, odnosno teorije; sud p je istinit akko je koherentan s drugim sudovima (ako je konzistentan, ako ga oni povlae); koherencija je kriterij i pokazatelj istinitosti nekog suda u smislu korespondencije sa stvarnodu; kriterijska teorija istinitosti nasprem korespondencijske koja jeklasificirana kao definicijska teorija istinitosti; glavni problem: kako objasniti relaciju obuhvatnog koherencijskog sustava sa stvarnodu, koherentna je ako je i stvarnost koherentna i ako postoji korespondencija izmeu sudova i stvarnosti; drugi problem je to se koherentnost kao istinitost objanjava implikacijom i neproturjenodu koje uvaju istinitost trpljenje cirkularnosti!; epistemika teorija jer istinitost izravno vee/poistovjeduje s epistemikom opravdanodu vjerovanja pragmatike teorije: Pierce, James, Dewey; konsenzualistiki dopunjena korespondencijska teorija istinitost je jednaka idealnoj granici kojoj se znanstveno istraivanje u cjelini beskonano pribliava, istinitost konkretnog vjerovanja je ekvivalentna univerzalnom konsenzusu izmeu istraivaa s relevantnim iskustvima; instrumentalistika verzija dugorona spoznajna korisnost!

vjerovanje: mentalno intencionalno stanje uvijek usmjereno na neki predmet, odreeno je onime to je njegov predmet vjerovanje kao svoj predmet ima sud i spada u sudne stavove (sa dvojbom, eljom, sumnjom, htijenjem...); vjerovanje je afirmativan stav prema nekom sudu koji opisuje neku injenicu i moe biti istinit ili neistinit spoj sudnog sadraja i afirmativnog stava prema sadraju; moe biti istinito i neistinito epistemiki kontekst: vjerovanje da je neto sluaj, da je neki sud istinit nuan uvjet znanja, svako je znanje vjerovanje; svaki sluaj vjerovanja nije i sluaj posjedovanja znanja! opravdanje: da osoba koja vjeruje u istinit sud bude u posjedu znanja, mora imati opravdanje (razloge, dokaznu grau, jamstvo) za vjerovanje; istinita vjerovanja moraju biti potkrijepljena dobrim razlozima koji se zasnivaju na adekvatnoj dokaznoj grai (opaajnim i osjetilnim stanjima, te vjerovanjima koja podupiru to vjerovanje) izvori vjerovanja (zamjedivanje, pamdenje, introspekcija, intuicija/razum i svjedoanstvo) su i osnove opravdanja odgovarajudih vjerovanja (percepcijska, memorijska, introspekcijska, intuicijska, testimonijska); opravdanje percepcijskog vjerovanja sastoji se u pozivanju na zamjedbeno iskustvo vienja ili dodira kaktusa na mom stolu pr. epistemiko opravdanje opravdanje za vjerovanje koje se sastoji u epistemikim razlozima ili dokaznoj grai; ono vodi znanju ili moe dovesti do njega treba razlikovati od neepistemikih pojmova opravdanja, poput prudencijskog opravdanja (zasnovano na razboritom izboru)

Epistemologija prvi kolokvij 3 Vjerovanje, opravdanje i znanje moralno i pravno opravdanje u nekoj mjeri korespondiraju s epistemikim opravdanjem, ali su razliiti od njega; epistemiko opravdanje je normativan pojam, a moralno je deontoloki pojam in je moralno opravdan ako se njime ivrava stanovita moralna norma; funkcija epist. opravdanja je ukazati na istinitost vjerovanja, moralno opravdanje treba pokazati ispravnost ina istinitost, opravdanje i vjerovanje su meusobno nezavisni uvjeti! > nijedan od njih se ne moe zamijeniti s drugim; moe se vjerovati u neistinit sud, moe se imati opravdanje za vjerovanje u neistinit sud > prije su mislili da je svemir geocentrian, pa se ispostavilo da je heliocentrian (imali su razloge, no nije im bilo opravdano vjerovanje) ako netko ima opravdanje za neko vjerovanje, to ne znai da mu je vjerovanje opravdano opravdanje za vjerovanje je neki epistemiki potencijal, a opravdanost vjerovanja stavlja u funkciju taj potencijal opravdanje ex ante i ex post, opravdanje prima facie i ultima facie, nepotpuno i potpuno opravdanje, strategijsko i evidencijsko opravdanje; sudno opravdanje (vjerovateljeva cjelokupna dokazna graa ini sud u koji se vjeruje istinitim...), sinktronijsko opravdanje (u nekom vremenu), dijakronijsko opravdanje (sinkronijsko, na osnovi adekvatnog istraivanja) inferencijsko opravdanje opravdanje koje se zasniva na nekom zakljuivanju; neinferencijsko opravdanje opravdanje koje nije posredovano zakljuivanjem iz drugih vjerovanja mogudnost neinferencijskog opravdanja skeptici odbacuju na osnovi toga to su izvori vjerovanja, opravdanja i znanja nepouzdani i ne mogu posluiti kao osnova opravdanju, primjenjuju argument epistemikog regresa da opovrgnu teoriju ako vjerovanje ni u jednoj etapi regresa nije opravdano, onda ni u jednoj etapi regresa vjerovanje nije znanje

teorije opravdanja: dijele se na internalistike i eksternalistike teorije, te one koje objedinjuju jedno i drugo 1. INTERNALIZAM teza da su elementi koje ine opravdanje za vjerovanje spoznajno dostupni vjerovatelju, da se nalaze unutar njegove spoznajne perspektive (vjerovatelj ih je svjestan ili moe postati svjestan); etiri tipa internalizma fundacionalizam, koherentizam, kontekstualizam, infinitizam elementi koji ine opravdanje: dobri razlozi (istiniti sudovi koji su konkluzivni/inkonkluzivni) i elementi dokazne grae (osjetilna i opaajna stanja te vjerovanja) internalizam proizlazi iz deontoloke koncepcije epist. opravdanja opravdanje se sastoji u izvrenju neke epist. dunosti; epistemiki odgovorno ponaanje pri traenju istine, uzima u obzir nezanemarivanje relevantne dokazne grae etiri rjeenja problema regresa koja ne ukljuuju cirkularnost: regres se zaustavlja u nekim intrinzino opravdanim vjerovanjima, regres se raspruje u mrei vjerovanja, regres se zaustavlja u neopravdanim vjerovanjima i regres se nastavlja u beskonanost do tih rjeenja dolaze ona etiri tipa internalizma 1.a FUNDACIONALIZAM Aristotel, Descartes, Locke, Hume, Russell, Lewis, Ayer, Chisholm, Alston... postoje vjerovanja na kojima se epistemiki regres zaustavlja, ako se sva ostala vjerovanja opravdavaju inferencijski, ta zavrna vjerovanja moraju biti opravdana neinferencijski, bez zakljuivanja iz drugih vjerovanja model opravdanja piramida: na vrhu je vjerovanje koje se opravdava zakljuivanjem iz inferencijski opravdanih vjerovanja na gornjim katovima, u temeljima su neinferencijski opravdana vjerovanja; temeljna vjerovanja slue kao osnova inferencijskog opravdanja za ostala netemeljna vjerovanja; vjerovanje je

Epistemologija prvi kolokvij 4 Vjerovanje, opravdanje i znanje opravdano inferencijskim vezama i povezano je s temeljnim vjerovanjima, pa je stoga opravdanje utemeljenje koja su to neinferencijski opravdana i temeljna vjerovanja? vjerovanja koja su neposredno opravdana svojim porijeklom (zamjedbena, opaajna vjerovanje da me boli glava opravdava se osjedajem boli), vjerovanja o tzv. sebeprikazujudim stanjima (miljenje, osjedanje), vjerovanja koja su pouzdano proizvedena (uzrokovana mehanizmom proizvoenja vjerovanja opaanjem, pamdenjem... koji tei proizvodnji istinitih vjerovanja ovu vrstu vjerovanja pretpostavlja eksternalistika verzija fundacionalizma) Aristotel Druga analitika odreivanje naravi sudnog znanja, prvenstveno znanstvenog znanja (episteme) znanje imamo pomodu dokaza (apodeixis), tj. znanstvenog zakljuka; znan. zakljuak je dokaz koji proizvodi znanje ukoliko su premise od kojih se sastoji: istinite, primarne, neposredne, poznatije od konkluzije, ako prethode konkluziji i ako su uzroci konkluzije; te premise su: aksiomi/opda naela (osnovni logiki zakoni, teze), oni su temelji inferencijskog/deduktivnog opravdanja za ostale istine, sami su nedokazljivi pa se njihovo prihvadanje opravdava neinferencijski to se zasniva na racionalnoj intuiciji (um, nous) koja je nepogreiva; poto se prihvadanje aksioma opravdava neinferencijski, na njima se zaustavlja regres znanje je po tome konkluzivno, deduktivno opravdano prihvadanje istinitog suda radikalni kartezijevski fundacionalizam internalistiki, temeljna vjerovanja su introspektivna; u pogledu vanjskog svijeta se moemo varati zbog nepouzdanosti nae spoznaje ili djelovanja zlog demna obmanjivaa, ali se ne moemo varati u pogledu naih mentalnih stanja; ova teza se zasniva na doktrini povlatenog pristupa epistemiki suvjekt je spoznajno povlaten u pogledu mogudnosti pristupa vlastitim mentalnim stanjima jedino su njemu dostupna! > temeljna su suvremeni fund. umjereni fundacionalizam: temeljna vjerovanja ne moraju biti ni nedvojbena ni nepogreiva, empirijska vjerovanja su nuno podlona empirijskom testu uvijek postoji mogudnost pojavljivanja negativne, ponitavajude dokazne grae i sudova koji proturjee onim prihvadenima = falibilistiki fundacionalizam temeljna vjerovanja su pogreiva, stoga ih se moe dovesti u dvojbu i opovrgnuti glavni problem: narav neposrednog opravdanja i nain na koji neposredno opravdana vjerovanja omoguduju inferencijsko opravdanje drugih vjerovanja Chisholmovo rjeenje: primjena pojma sebeopravdavajudih vjerovanja . ogranieno na vjerovanja o subjektivnim stanjima, oslanja se na adverbijalnu teoriju prema kojoj su zamjedivanje i osjetilno iskustvo stanja subjekta (''ini se crveno'') ta temeljna vjerovanja ne omoguduju inferencijsko opravdanje vjerovanja o vanjskom svijetu prevladava uvjerenje da se jaki fund. (sve opravdanje je utemeljenje) ne moe braniti; prihvadanje da je za opravdanje potrebna i koherencija s drugim netemeljnim vjerovanjima, vanost alternativnih nededuktivnih i probabilistikih inferencijskih veza meu temeljnih i netemeljnih vjerovanja 1.b KOHERENTIZAM Bradley, Davidson, Sellars, BonJour... sve opravdanje je inferencijsko i nema neposrednog opravdanja niti neposredno opravdanih vjerovanja; opravdanje vjerovanja se zasniva na koherenciji s ostalim vjerovanjima unutar skupa vjerovanja vjerovanje je opravdano u onoj mjeri u kojoj ga podravaju druga vjerovanja i u mjeri u kojoj je uklopljeno u iri sklop ostalih vjerovanja; opravdano ako se koherentnost skupa vjerovanja njegovim lanstvom povedava

Epistemologija prvi kolokvij 5 Vjerovanje, opravdanje i znanje metafora broda: popravlja se na puini dio po dio i nikada ne pristaje u suhi dok sva vjerovanja unutar koherentnog skupa su preispitiva i ispravljiva s obzirom na strukturu cjeline metafora mree vjerovanja: koherentizam odbacuje koncepciju linearnog opravdanja koje proizvodi regres inferencijsko opravdanje za vjerovanje raspruje s eu mrei vjerovanja s kojima je ono inferencijski povezano; vjerovanje se opravdava poloajem u mrei vjerovanja ili u logikom prostoru razloga; jedinica opravdanja je sveobuhvatni skup vjerovanja radikalna holistika varijanta koherentizma: taj sveobuhvatni skup je cjelokupna znanost, ne treba traiti neepistemiku instanciju koja bi posluila kao temelj opravdanja neki filozofi smatraju koherentizam vrstom eksternalizma problem: kako definirati koherenciju vedinom se definira kao formalna neproturjenost unutar skupa vjerovanja (prikladno u logici, matematici, no prejako i preslabo u empirijskim kontekstima prejak jer iskljuuje opravdana vjerovanja za koja se ne moe pokazati da nisu u proturjenosti), meusobno povlaenje vjerovanja (prejak - rijetko je sluaj da vjerovanje potee ostala i da sva ta ostala poteu to jedno vjerovanje), uzajamno eksplanatorno slaganje izmeu vjerovanja (onda je potrebno uzeti u obzir temeljne prirodne zakone koji su nuni za znanstveno objanjenje), probabilistiko slaganje unutar skupa vjerovanja (vjerovanje je konherentno ako je razlonije od svoje alternative, a razlonije je ako je njegova istinitost vjerojatnija od istinitosti te alternnative problem je paradoks lutrije: vjerojatnost da listid bude izvuen je 99/100, nije opravdano vjerovati da je izvuen ijedan listid, ali je razlono vjerovati da je jedan izvuen) problem: problematian status empirijskog unosa, tj. uloga induktivne dokazne grae razlikuje se nekoliko tipova koherentizma: JAKI KOHERENTIZAM koherencija je jedina odrednica opravdanja, empirijski unos nije konstituens opravdanja; u kontekstu opravdanja se ne rjeavaju evidencijski problemi (odnos teorije i injenica) nego unutararteorijski problemi (problemi relacija izmeu lanova skupa vjerovanja) glavni argument jakog k. se zasniva na kritici mita danosti empirijsko opravdanje se stjee zakljuivanjem iz neposredno danoga, tj. empirijskih podataka koji su nezavisni od konceptualne sheme; UMJERENI/SLABI KOHERENTIZAM BonJour, uvjet opaanja uvjet da skup vjerovanja bude potkrijepljen i nedoksastikim stanjima, svako vjerovanje koje se ne opravdava a priori treba u naelu biti sposobno za opaajnu provjeru 3.a KONTEKSTUALIZAM Wittgenstein, Williams, Lewis.. uloga epistemikog konteksta u opravdanju vjerovanja, odnosno znanju od fundac. preuzima ideju da postoje temeljna vjerovanja na kojima zavrava regres, od koherentizma uzima ideju uzajamne potpore vjerovanja; temeljna vjerovanja su opravdana svojim mjestom u kontekstu rasprave ukoliko su nesporna ona su kontekstualno temeljna i slue u opravdanju drugih vjerovanja; neko netemeljno vjerovanje je opravdano ako se temelji na kontekstualno temmeljnim vjerovanjima druge verzije pripisivanje znanja/opravdanja u ovisnost o kontekstu, epistemiki status subjekta ovisi o kontekstu u kojem se taj status procjenjuje = novije verzije kontekst. su stoga eksternalistike ili uopde nisu teorije opravdanja i znanja, ved samo teorije uvjeta pod kojima se pripisuje znanje 4.a INFINITIZAM Peter Klein jedini zagovaratelj ove teorije beskonani regres ne implicira skepticizam, za opravdanje nije potrebno da subjekt proe kroz sve etape regresa, nego jedino da postoji potencijalno beskonaan

Epistemologija prvi kolokvij 6 Vjerovanje, opravdanje i znanje lamnac opravdavajudih vjerovanja na osnovi kojih je vjerovanje opravdano = razlikovanje izmeu aktualnog izvoenja opravdanja od strane vjerovatelja i niza opravdavajudih vjerovanja izvoenje opravdanja nije potrebno da bi se imalo opravdano vjerovanje 2. EKSTERNALIZAM naa vjerovanja su opravdana prvenstveno zahvaljujudi eksternim imbenicima koji nisu nuno mentalno/spoznajno dostupni vjerovatelju ili su unutar njegove spoznajne perspektive eksterni imbenici opravdanja: odrednice opravdanja koje se nalaze u spoznajnom okoliu ili u neurofiziolokim procesima koji proizvode vjerovanja; zajednika karakteristika objektivno jame istinitost ili veliku vjerojatnost istinitosti vjerovanja; istraivi su i opisivi sredstvima prirod. i drut. znanosti eksternalizam opravdanja koristi se pojmom eksternog opravdanja koje moe ukljuivati relacije potpore izmeu vjerovanja i njegove osnove, primarno se sastoji od fizikih veza izmeu injenice u koje se vjeruje i samog vjerovanja glavno obiljeje te veze da dostatno jami na istinitost vjerovanja teorije: reliabilizam, teorija epistemikih kreposti, teorija jamstva, socijalni eksternalizam 2.a RELIABILIZAM opravdani status vjerovanja funkcija pouzdanosti psiholokih i neurofiziolokih procesa koji to vjerovanje proizvode; pouzdanost je mjera u kojoj neki proces proizvodi istinita vjerovanja neke teorije (Dretskeova, Armstrongova) eliminiraju pojam opravdanja iz analize i zamjenjuju ga pojmom pouzdanosti procesa koji proizvodi vjerovanje/kojom vjerovanje ukazuje na istinitost suda; pojam opravdanja je evaluativan pojam koji supervenira (relacija izmeu svojstva i skupa svojstva, promjena u skupu svojstva dovodi do promjene u svojstvu, a pritom se svojstvo ne svodi na skup svojstva!) na neepistemike pojmove kao to su istinitost, prih. svojstva i urona veza osnovno obiljeje pojma opravdanja kao pouzdanosti njimse se uspostavlja jaa veza izmeu vjerovanja i istinitosti, nego kroz pojam internog opravdanja rjeava problem hipotetikog zlog duha i ostalih skeptikih sluajeva; interno opravdanje je nedostatno i nije nuno djeca i ivotinje mogu neto znati iako nisu u stanju iznijeti interno opravdanje za svoje vjerovanje opravdanje interno opravdanje/ex ante, eksterno opravdanje/ex post ekvivalentno opravdanosti vjerovanja uslijed pouzdanosti procesa koji je do njega doveo; ako netko ima opravdanje ex post za istinito vjerovanje on zna dva najeda prigovora: problem pouzdane vidovitosti i problem opdenitosti; PROBLEM POUZDANE VIDOVITOSTI (BonJour): vjerovanje proizvedeno pouzdanom vidovitodu bi bilo opravdano jer su vjerovanja do kojih se tom modi dolazi redovito istinita, makar nemamo dokaznu grau za vjerovanje da se ima ta mod revidirani relibilizam ne moe dopustiti postojanje takve modi ni njihovo opravdanje vjerovanja, postoji eksterno opravdanje za vjerovanje da mod ne postoji; PROBLEM OPENITOSTI: pouzdanost se moe mjeriti samo kao opde obiljeje i tendencija k proizvoenju istinitih vjerovanja, a ne kao obiljeje pojedinanih procesa koji je jednokratno doveo do istinitog vjerovanja; svaki pojedinaan proces proizvodnje vjerovanja je uzorak mnogih tipova procesa proizv. vjerovanja koji su razliitog stupnja pouzdanosti; stoga je potrebno uvijek ustanoviti relevantan tip pouzdanog procesa koji je doveo do vjerovanja 2.b TEORIJA JAMSTVA Plantinga odbacivanje pojma opravdanja optereden je deontolokim balastom, to ga ini internalistikim, a takvo opravdanje nije ni nuno ni dostatno za jamstvo i znanje

Epistemologija prvi kolokvij 7 Vjerovanje, opravdanje i znanje pouzdanost procesa proizvodnje vjerovanja nije dostatno za jamstvo u sluajevima spoznajne disfunkcije, tada su samo akcidentalno pouzdani jamstvo objektivna, kompleksna veliina koja od istinitog vjerovanja tvori znanje i liena je internalistikih elemenata; ukljuuje u sebi pojmove ispravne funkcije, spoznajnog okolia i plana dizajna; vjerovanje ima jamstvo akko su ga proizvele spoznajne sposobnosti vjerovatelja koje funkcioniraju ispravno, akko je segment plana dizajna koji upravlja proizvodnjom vjerovanja usmjeren na proizvodnju istinitih vjerovanja i akko je taj plan uspjean teoloka kategorija, teorija jamstva prelazi u supranaturalizam; opteredena je metafizikim pretpostavkama koje bi mogle lako pasti, a time pada i ova teorija; to je vie kauzalno objanjenje jamstva 2.c TEORIJE EPISTEMIKIH KREPOSTI zahtjev za epistemikom nepokudnodu vjerovatelja, tj. njegovom odgovornodu u procesu proizvodnje vjerovanja reliabilistika verzija (Sosa): vjerovanje mora biti rezultat odreenih epistemikih kreposti, stabilnih dispozicija vjerovatelja koje su usmjerene na proizvodnju istinitih vjerovanja teite analize je premjeteno na uroene ili steene dispozicije/dispoz. svojstva vjerovatelja epistemika krepost je internalizirana norma, za aktiviranje se zahtijeva neka motivacija norme: popisi kreposti (vid, sluh, dobro zakljuivanje itd) s kojima dani proces mora biti u korelaciji da bude epist. krepostan, a vjerovanje iz njega je opravdano; epistemiki poroci: vjerovanje zasnovano na eljama, zanemarivanje relevantne grae itd., ako je proces proizvodnje vjerovanja u vezi s tim, onda je vjerovanje neopravdano; vjerovanje mora biti u skladu sa spoznajnim okoliem, mora biti prikladno Zagzebski: epistemiko opravdanje je podvrsta moralnog opravdanja jer su intelektualne kreposti na kojima se zasniva epist. opravdanje dio skupa moralnih kreposti; intelekturalna krepost je trajna izvrsnost steena vremenom i radom, sadri motivacijsku sastavnicu i sastavnicu pouzdane uspjenosti; motivacija se sastoji u usmjerenosti na znanje, uspjenost u postizanju odreenih spoznajnih ciljeva, konaan cilj je razumijevanje svijeta u prednostima pred ostalima jer donosi obedavajude rjeenje problema skepticizma i spora izmeu fundacionalizma i koherentizma, te internalizma i eksternalizma 2.d SOCIJALNI EKSTERNALIZAM epistemika uloga drutvenog okolia dva podskupa: neindividualistiko-eksternalistike teorije testimonijskog opravdanja (ukazuju na primarnost testimonijskog opravdanja i na njegovu eksternu zasnovanost) i socijalno-eksternalistike teorije epistemikog upravdanja uopde prvi podskup socijalna epistemologija, Schmitt; sredinje mjesto zauzima testimonijsko opravdanje (na osnovi svjedoanstva) i kolektivno znanje; svjedoanstvo je sekundaran izvor opravdanja, zahtijeva autorizaciju individualnim opravdanjem iz prve ruke; socijalistike teorije smatraju da je testimonijsko opravdanje primarno i da vrijedi neovisno o opravdanju iz prve ruke ...