Godišnjak Medžlisa Islamske zajednice Tuzla 2011

Godišnjak

medžlisa Islamske zajednice Tuzla

2010/1431-32.
Malek Ben Ibrahim Al-Ahmad, Muhammed ibn Muhammed Abu Hamid Al-Gazali, Ramiz Bajić, Fuad Hadžimehmedović, Muamer Hasanbašić, Mensur Husić, Muamer Jusić, Samedin Kadić, Elvir Musić, Edin Peštalić, Dženan Rahmanović, Sead Seljubac, Ibrahim Softić, Sifet Suljić, Rusmir Šadić, Emir Šečić

Godišnjak
medžlisa Islamske zajednice Tuzla

2010/1431-32.

Sadržaj
TEFSIRSKE I HADISKE tEME Dr. Sead Seljubac Umotani I Pokriveni (Komentar dvije kur’anske sure) 9

Muhammed ibn Muhammed Abu Hamid Al-Gazali O vrijednosti stjecanja znanja 31 ISLAMSKI EZOtERIZAM Rusmir Šadić Fenomenologija ‘srca’ iz perspektive islamskog ezoterizma 41 Mr. Fuad Hadžimehmedović Derviški red hamzevija 51 KULtURNO-HIStORIJSKE tEME Dr. Elvir Musić Važnost proučavanja naše baštine na perzijskom jeziku Emir Šečić Kulturni svjetionik šesnaestog stoljeća Edin Peštalić Utjecaj tuzlanskog hikjmeta na razvoj islamske misli u bosni I hercegovini između dva svjetska rata MEtODIKA NAStAVE Ibrahim Softić Metodika poučavanja Kur’anu u mektebima
4
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

71 85

103

119

POLItIKA I pRAVO Dženan Rahmanović Novčane obaveze I ugovorno ustupanje potraživanja (cesija) Omnes condemnation est pecuniaria Dr. Malek Ben Ibrahim Al-Ahmad Muslimani na zapadu Prije i poslije 11. septembra Samedin Kadić Pojam biopolitike KOMpARAtIVNA SAGLEDAVANJA Mensur Husić Dijalog religijskih različitosti kao osnova suživota među nacionalnim zajednicama u Bosni I Hercegovini Muamer Jusić Isus povijesti i(li) krist vjere Muamer Hasanbašić Osnovna načela islama u doktorskoj disertaciji tomislava jablanovića Istaknute ličnosti Sifet Suljić Munir Gavrankapetanović-Život I djelo DEMOGRAFIJA Ramiz Bajić Faktori razvoja stanovništva općine gračanica DODAtAK Izvještaj o radu Administrativno-pravne službe u 1431-31/2010. godini Izvod iz Izvještaja o radu Vjersko-prosvjetne službe za 2010/1431-32. g.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

133

151 173

191 207

231

255

271

301 335
5

Tefsirske i hadiske teme

Dr. Sead SELJUBAC

Umotani i pokriveni (Komentar dvije kur’anske sure)

Rezime:
Ovaj rad je pokušaj da se ponudi put razumijevanja sadržaja Kur’ana na način slušanja više nego čitanja. Ako čitalac otvori srčani sluh i Božije Riječi pokuša čuti kao upućene upravo njemu pronaći će bezbroj prelijepih smjernica da mijenja svoj život u pozitivnom pravcu. To će mu pomoći da sa svakim ajetom učini korak bliže Božijem zadovoljstvu. Zar to nije konačni cilj svakom muslimanu, iskreno predanom Bogu Dragome?

EL-MUZZEMMIL / UMOTANI (73)
ِ‫الر‬ ِ َّ‫م الل‬ ِ ِ‫ح‬ ِ‫س‬ ِ‫م‬ ‫يم‬ َّ ‫ن‬ َّ ‫ه‬ ْ ‫الر‬ ْ‫ب‬ َٰ ‫ح‬ ﴾١﴿ ‫ل‬ َّ ‫ْم‬ ِّ‫ز‬ َُّ‫يَا أَ�ي‬ ُ ‫ها ال‬ ُ‫م‬ َّ ِ ُ‫ق‬ َّ‫ل إِا‬ ﴾٢﴿ ‫يل‬ ً‫ل قَلِ ا‬ َ ‫م الل ْي‬ ِ ‫قص‬ ِ َ‫فهُ أ‬ ﴾٣﴿ ‫يل‬ ً‫م ْنهُ قَلِ ا‬ َ‫ص‬ ْ ِّ‫ن‬ ْ ُ ‫و ان‬ ِ َ ‫د‬ ِ ‫َو‬ ِ ‫رت‬ ﴾٤﴿ ‫يل‬ ً‫رتِ ا‬ ُ ْ‫ِّل ال‬ َ ‫رآ‬ ْ‫ز‬ ْ‫أ‬ َْ‫ن �ت‬ ْ‫ق‬ َ‫و‬ َ ‫علَْيه‬ َِ‫ل ث‬ ِ ‫إِنَّا س�نل‬ ﴾٥﴿ ‫يل‬ ً‫ق ا‬ ً‫وا‬ َ ‫علَْي‬ َ ‫ْقي‬ َُ َْ‫ك �ق‬
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

9

TEFSIRSKE I HADISKE TEME

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog1 1. O ti, umotani! 2. probdij noć, osim malog dijela; 3. polovinu njezinu ili malo manje od nje; 4. ili malo više od nje, i izgovaraj Kur’an pažljivo, 5. Mi ćemo ti, doista, teške riječi slati. O ti što u svom Hirau za Istinom tragaš, strah od odgovornosti neka te ne navede da se skloniš pod plašt svog komoditeta, i tu se primiriš.2 Ako osjetiš da nemaš dovoljno snage za odgovornost nošenja emaneta Vjere, prenošenja Njegove Riječi i življenja Pravog Puta onda dodatnu snagu potraži u ibadetu. Sedžde i duga stajanja pred Uzvišenim, u tihim noćnim satima, dok drugi spavaju, najpogodniji je oblik jačanja svog duha. Previše spavanja umrtvljuje dušu. Ako želiš da procijeniš koliko je noćnog ibadeta potrebno baš tebi da bi snagu povećao onda kreni od donje granice – bar jednu trećinu noći probdij ispunjavajući je različitim vidovima ibadeta: klanjajući, zikreći ili Kur’an učeći. Kur’an uči polagano, prateći smisao njegovih ajeta i osjećajući da se obraća upravo tebi. Poneku poruku i zapiši. Posebno onu koja ti je u tim danima iznimno važna i o njoj više misli. Sve što sutra, kada svane, mogneš odmah primijeniti učini to! Ništa ne odgađaj! Neka ti to bude princip u životu! Kada osjetiš da ti ta količina više ne predstavlja poteškoću povećavaj je do jedne polovine noći. Kada vidiš da ti ni provesti pola noći u ibadetu više nije teško, povećavaj do dvije trećine, ali dalje ne idi. Tvoje tijelo ima pravo da se odmori. Čuvaj i njegov hakk!

1 Prijevodi ajeta su uglavnom preuzimani iz: Kur’an s prevodom, (preveo Besim Korkut), Sarajevo, 1989., izuzev mjesta na kojima smo smatrali da bi odgovarao drugačiji prijevod. Pri traženju alternativnog prijevoda služili smo se: 1. Kur’an s prijevodom na bosanski jezik, (preveo Esad Duraković), Sarajevo, 2004. 2. Kur’an sa prijevodom na bosanski jezik, (preveo Enes Karić), Sarajevo,1995. 3. Muhammed Asad, Poruka Kur’ana, (preveo Hilmo Ćerimović), Sarajevo, 2004. 2 Muhammed Asad, pojašnjavajući značenje pojma muzzemmil, između ostalog navodi: “Međutim, nema nikakve sumnje da, bez obzira na to kakav je lingvistički smisao obraćanja ‘O, umotani’, on implicira poziv na povećanje svijesti i dublje duhovne budnosti…” Poruka Kur’ana, str. 921.

10

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

UmOtaNi i POkriVeNi (Komentar dvije kur›anske sure)

Nakon određenog vremena, najčešće je to jedna godina dana, osjetit ćeš kako posjeduješ dovoljno duhovne, ali i tjelesne, snage da poneseš emanet življenja i širenja Božije Riječi u okruženju, a taj emanet je itekako težak. Ko ne shvata ozbiljnost i težinu nošenja i prenošenja tog emaneta nije ni dostojan da se time bavi. Samo nemoj zaboraviti da je i nagrada adekvatna težini uloženog napora. Sjeti se da je Uzvišeni i tvog najvećeg učitelja Muhammed-pejgambera istim riječima pozvao da ustane, sa sebe skine pokrivač kojim je groznicu straha tjerao od sebe, i krene u duhovno učvršćivanje sebe i svojih ashaba. Nije se on bojao obaveze, nego je bio fasciniran veličanstvenim izgledom jednog od Božijih meleka, plemenitog Džibrila. Zaklanjao je cijeli horizont, kada mu se jednom pokazao u svom prirodnom liku.3 A kako li je tek veličanstven njegov Stvoritelj, Koji ti šalje Svoju Riječ da osvijetljen njenim nurom hodiš kroz dunjalučke tmine? Ti i oni što su uz tebe. Razmisli o tome! Najbolje ćeš razmišljati u svojoj osami, kad noćni sati oko tebe sve umire.

ِ ِ ‫اشئَةَ اللَّي‬ ِ َ‫ن ن‬ َّ ِ‫إ‬ ُّ ‫ش‬ ﴾٦﴿ ‫يل‬ ً‫م قِ ا‬ َ َ‫ي أ‬ ْ ُ‫و‬ َ ‫وطْئًا‬ َ‫د‬ َْ‫وأَ�ق‬ َ‫له‬ ِ َ ‫نل‬ ِ ‫ها‬ َّ ِ‫إ‬ ِ َ‫حا ط‬ ﴾٧﴿ ‫يل‬ ً‫و ا‬ ََّ‫َك في ال�ن‬ ً ‫س ْب‬ َ ‫ر‬
6. ta ustajanje4 noću, zaista, jače djeluju i izgovara se jasnije, 7. a ti danju imaš, doista, mnogo posla. Noćni sati su Božija blagodat upravo zbog njihove mirnoće. Noćna vreva je zulum koji čovjek današnjice čini prema noći. Isključi se! Tu Božiju blagodat iskoristi da jasno čuješ svoje srce kad izgovara veličanstvenu riječ Allah. Zaboravi tada na svoje dnevne obaveze, na Dunjalučke zahtjeve i sve drugo. Neka je samo jedno pred tobom – ime Uzvišenog, ime Allah. Njegove riječi izgovaraj polagano i jasno. Poruke urezuj duboko u dušu. Moli Rabba svoga da te vodi. Kroz Dunjaluk do Sebe. Noć neka bude svjedok tvoje iskrenosti.
3 Vidi: Muhammed b. Ismail el-Buhari, Sahihu-l-Buhari, (preveo Hasan Škapur i grupa prevodilaca), Sarajevo, 2008, t. 1. str. 7. 4 Duša (osoba) koja ustane noću iz svoje postelje radi robovanja Bogu, dž.š., naziva se na ovom mjestu naiši'a. To tvrde mnogi komentatori Kur'ana, među njima i Zamahšeri (4/638). Vidi: Kur’an sa prijevodom na bosanski jezik, (preveo Enes Karić), str. 574.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

11

TEFSIRSKE I HADISKE TEME

ِ ‫ك و�تبتَّل إِلَي‬ ِ‫ك‬ ﴾٨﴿ ‫يل‬ ً‫ه �تَْبتِ ا‬ ُ ْ‫واذ‬ ْ ْ ََ َ َ ِّ‫رب‬ ْ ‫ر‬ َ‫م‬ َ َ ‫اس‬ ٰ ِ ِ ِ ِ ِ ِ َّ‫ا‬ ِ ْ‫ْمغ‬ ِ‫ش‬ ﴾٩﴿ ‫يل‬ ‫و‬ ْ ‫و فَاتَّخ‬ ُّ ‫ر‬ ً‫ك ا‬ َ‫رب ا‬ َّ ْ ‫ْم‬ ُ ‫ل إلَهَ إل‬ َ ‫وال‬ َ ‫رق‬ َ ‫ب ال‬ َ‫ه‬ َ ُ‫ذه‬
8. I spominji ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno posveti! 9. On je Gospodar istoka i zapada, nema boga osim Njega, Njega uzmi za zaštitnika! Dok noć bude svjedočila o tvojoj iskrenoj predanosti i posvećenosti Voljenom Rabbu ti Ga moli da te štiti i čuva, da te brani i o tebi se brine, da bude Vekil tvoj. Ti drugog Zaštitnika nemaš. Ti boljeg Prijatelja nemaš. Dok Mu budeš dove upućivao On će ti uzvratiti neprocjenjivim darom, nezamjenjivim nimetom koji se saburom zove. A sabura ti treba kud god da kreneš. Najviše onda kada te nevjerujući ljudi počnu svojim otrovnim riječima, tim pakosnim žaokama, bosti gdje god i kad god stignu. Sabur će ti pomoći da njihov otrov na tebe ne djeluje, da smireno nastaviš svojim Putem. Prema uzvišenom Cilju.

ِ ‫جرا ج‬ ِْ ‫و‬ ﴾١٠﴿ ‫يل‬ ً‫م ا‬ َُ‫ما �ي‬ َ ‫قولُو‬ ْ‫و‬ ٰ َ‫عل‬ َ ‫ر‬ َ‫م‬ ُ‫ر‬ ُ ‫اه‬ َ ًْ ‫ه‬ َ‫ى‬ ْ‫ه‬ ْ‫ج‬ ْ ‫اصب‬ َ‫ن‬ َ ِ ِ ِ ِ ِ ِّ ﴾١١﴿ ‫يل‬ ِّ ‫م‬ َ ‫ْم‬ َ‫و‬ ً‫م قَل ا‬ َّْ‫ين أُولي ال�ن‬ ُ ‫هل‬ ْ‫ذ‬ َ‫و‬ ْ ‫ْه‬ َ ‫مة‬ َ‫ع‬ ُ ‫وال‬ َ ‫رني‬ َ َ ‫كذب‬
10. I otrpi ono što oni govore i izbjegavaj ih na prikladan način. 11. A Mene ostavi i one koji te u laž ugone, koji raskošno žive, i daj im malo vremena. Sabur, taj veliki Božiji dar, će ti pomoći da vješto izbjegneš njihove zamke, provokacije na koje očekuju da reaguješ ishitreno, da svoje dostojanstvo pogaziš, da se pred njima poniziš, da postaneš isti kao oni. Neka te raskoš u kojoj žive ne obeshrabri. Samo trenutak tvog zadovoljstva kada si na sedždi, Bogu blizu, i osjećaš tako jako Njegovu prisutnost, tu, s tobom, bliže ti od tvoje žile kucavice, vrjedniji je od svega što oni imaju. Osim toga, oni nisu ni svjesni da su svakog trena sve bliže i bliže bolnom iznenađenju koje ih očekuje. A misle da imaju vremena. I misle da uživaju. Jadnici. Prepusti ih njihovom upornom bježanju od Istine. Svi su oni poput onog, iz Pejgamberovog vakta poznatog, Velid b. Mugire čija duša je prepoznala Riječ Božiju i priznala da je zadivljujuća, i Božija, ali nakon što su mu njegovi „dušebrižnici“ provokacijom „mozak isprali“, porekao je. Izazva12
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

UmOtaNi i POkriVeNi (Komentar dvije kur›anske sure)

li su otpor u njemu tvrdeći kako se dodvorava Pejgamberu i ashabima radi neke svoje materijalne ili egzistencijalne koristi i udarili mu na ponos. Radi beskorisnog ponosa ustvrdio je kako je Kur’an samo nekad davno ispričana priča a ni sam u to nije vjerovao.5 Ponos mu je bio važniji od Istine. Takav je svaki velid b. mugire, u bilo kojem vaktu. Svi isto misle i isto tvrde. Pusti ih Njemu!

ِ ‫ال و‬ َّ ِ‫إ‬ ﴾١٢﴿ ‫يما‬ َ ‫د�يْنَا أَن‬ َ َ‫ن ل‬ َ َ ً‫ك ا‬ ً ‫جح‬ ِ َ‫ع‬ ٍ َّ ُ‫ذا غ‬ ﴾١٣﴿ ‫يما‬ َ ‫اما‬ َ‫و‬ َ َ‫وط‬ ً‫ع‬ ً ‫ذابًا أَل‬ َ ‫صة‬ َ ِ ‫ت ال‬ ِ ‫ض وال‬ ِ َ‫كان‬ ِ‫م‬ ﴾١٤﴿ ‫يل‬ ‫ال‬ ‫ب‬ ‫ْج‬ ‫َر‬ ‫ال‬ ُ َ‫ْجب‬ ُ َّ ‫كثِيبًا‬ ً‫ه ا‬ َ ‫ال‬ َ‫و‬ ُ ‫ج‬ َ‫و‬ ُ‫ر‬ َْ‫�ي‬ َْ‫م �ت‬ َ َ َ ُ ْ ْ‫ف أ‬
12. Bit će u Nas, doista, okova i ognja, 13. i jela koje u grlu zastaje, i patnje nesnosne, 14. na Dan kada se Zemlja i planine zatresu, i planine - mehke pješčane dine budu. Ti strpljivo slijedi staze Gospodara svoga i boj se Dana kada će strašni potres sve zahvatiti, kada će ljuta stijena mehka praška postati, a površina Zemlje odjednom potpuno ravnom ostati. Tog Dana one koji tebe smatraju nerazumnim jer vjeruješ u Istinu čekaju brojna bolna iznenađenja. Među njima Rabb izdvaja četiri: a. Okove. U zamjenu za dunjalučke stege kojima su vlastitu dušu okivali a tjelesnim užicima ih nazivali, i vlastitoj duši branili da do čistoće dođe, dobit će vatrene obruče iz kojih izbavljenja nema. b. Oganj. U zamjenu za vatrene strasti koje su im, na Dunjaluku, i tijelo i dušu sagarali, a domove im razarali, čeka ih Oganj koji jednako lahko u prah pretvara i ljudsko meso i ljuti kamen. c. Jelo koje davi. U zamjenu za bezvrijedni ponos koji nisu mogli progutati i Bogu veličinu priznati, pa ponizno na sedždu pasti, imat će jelo koje će im u grlu zastajati i vječno ih daviti. d. Patnja nesnosna. Kao nastavak paćenja vlastite duše na Dunjaluku koju su lišavali istinskog užitka u Božijoj blizini dobit će vječnu patnju, u kojoj im neće biti ni života ni smrti.
5 Predaju o tome od Ibn ‘Abbasa bilježe El-Bejheki i El-Hakim. Navodena je i u: Tefsir Ibn Kesir, skraćeno izdanje (skratio Muhammed Nesib er-Rifa‛i), Sarajevo, 2002, str. 1446.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

13

TEFSIRSKE I HADISKE TEME

Bože Milosni, Ti nas zaštiti od patnje i Ovdje i Tamo, a i u Međuvremenu. I nas i naše najmilije, kojima si Ti drag i koji su Tebi dragi.

ِ‫ش‬ ِ ٰ ‫كما أَرسلْنَا إِل‬ ﴾١٥﴿ ‫ول‬ ُ ‫علَْي‬ ُ ‫َي‬ ً‫س ا‬ ً‫س ا‬ َ‫و‬ َ ‫ول‬ ً ‫اه‬ َ‫ر‬ َ ‫دا‬ ْ ‫سلْنَا إِل‬ ْ ‫إِنَّا أ‬ ُ‫ر‬ َْ ََ ‫م‬ ُ‫ر‬ َ ‫َر‬ ْ‫ع‬ ْ ‫َى ف‬ ْ‫ك‬ ْ‫ك‬ َ‫ن‬ َ‫م‬ ِ ٰ ‫�فعص‬ ﴾١٦﴿ ‫يل‬ َ ‫س‬ ْ‫خ‬ ً‫خ‬ ً‫وبِ ا‬ ُ‫و‬ َّ ‫ن‬ ْ َ‫ذنَاهُ أ‬ َ َ‫ول فَأ‬ َ‫ر‬ َ ََ ُ ‫الر‬ ْ‫ع‬ ْ‫ى ف‬ َ ‫ذا‬ ِ ِ ِ ْ‫ل ال‬ ﴾١٧﴿ ‫ن شيبًا‬ َ َ‫ف‬ َ ‫ن إن‬ َُّ‫ف �تَ�ت‬ َ‫ك‬ َ ‫دا‬ َ ‫قو‬ َ ‫ك ْي‬ َ ْ‫ول‬ ْ َ‫ما ي‬ َ‫ج‬ ً‫و‬ َْ‫م �ي‬ ْ ُ‫رت‬ ْ‫ف‬ ُ‫ع‬ ِ َ ‫السماء من‬ ِ ِ‫طر ب‬ ﴾١٨﴿ ‫ول‬ ْ‫م‬ ً‫فعُ ا‬ َ ۚ ‫ه‬ َ ‫كا‬ ْ‫و‬ ُ‫ع‬ َ ُ‫ده‬ ُ ُ َ َّ ٌ ‫ف‬ َ‫ن‬
15. Mi smo vam zaista poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas isto onako kao što smo i Faraonu poslanika poslali, 16. ali Faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili. 17. Kako ćete se, ako ostanete nevjernici, sačuvati Dana koji će djecu sijedom učiniti?! 18. Nebo će se toga dana rascijepiti, i prijetnja će se Njegova ispuniti. Pokušaj se sačuvati strahota tog Dana dok si još Ovdje. Nemoj praviti greške nekih ranije kojima je Bog Dragi svoju milost slao po Svojim pejgamberima, a oni su je oholo odbijali. Teško onima koji se budu faraonski ponašali. Protiv njih će svjedočiti njihovi pejgamberi. A i oni sami će protiv sebe svjedočiti. Njihova oholost će se pred njima pojaviti i još jednom ih progutati. Svojim vatrenim grotlom. Nemoj dozvoliti da popustiš pred povremenim napadima slabosti. Ojačavaj duh noćnim ibadetima. O tvojoj snazi u Dinu će svjedočiti, osim noći, tvoj Pejgamber. Pomozi i drugima da budu jaki i ustrajni, kako bi i u njihovu korist Pejgamber svjedočio. Teško onima protiv koji budu svoju riječ kazali njihovi pejgamberi. Čeka ih strahota. Kada bi tu strahotu djeca vidjela, njihove dječije crnokose glavice bi dobile staračku, sijedu boju. Od straha.6
6 Strahote agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjačkim narodom su mnoge mlade ljude u starce pretvorile. Bediuzzeman Said Nursi strahote rata smatra jednim vidom dunjalučke realizacije ovog ajeta. On o strahotama Prvog svjetskog rata svjedoči: “I mada sebe još nisam ubrajao u starce, ipak onaj ko iskusi rat jeste starac, jer ratni dani, njihova grozota obijeli mladiće, u kao da ih prožima jedna od tajni ajeti-i kerima: Dana koji će djecu sijedom učiniti. Iako sam bio blizu četrdesete,

14

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

UmOtaNi i POkriVeNi (Komentar dvije kur›anske sure)

I ti bi osijedio istog momenta kada bi vidio kako se nebo cijepa, bezdan otvara, sve propada, a samo se prijetnja Rabba tvoga pojavljuje. Svarna i strašna. Čuvaj se dok još možeš i imaš vremena! Rabbova milost ti ga je dala. Budi zahvalan!

ِ‫ذ‬ ِ‫ه‬ ِ ‫َى‬ ِ ‫ه تَذ‬ َّ ِ‫إ‬ ﴾١٩﴿ ‫يل‬ ‫رة‬ َ‫خ‬ ً‫سبِ ا‬ َ ‫من‬ َ َّ‫اء ات‬ َٰ ‫ن‬ َ ‫ربِّه‬ َ ٰ ‫ذ إِل‬ َ َ‫ۖ ف‬ ٌ َ‫ش‬ َ ‫ْك‬
19. “Ovo je, doista, pouka; i ko hoće, Put ka Gospodaru svome prihvatit će! Kada te je već Uzvišeni Rabb obradovao da čuješ Njegovu Riječ, da je u lijepom Mushafu tako mudro sabranu u rukama držiš, onda je poslušaj. Svaki dio Puta kojim te ona vodi pažljivo prelazi. Nemoj da ti promaknu neki važni momenti koji bi tvom putovanju dali veći kvalitet. I nemoj da drijemaš na putu. Tvoja jahalica bi te mogla vratiti nazad. Izgubljeno vrijeme, koje bi trošio dok budeš ponovo išao već pređenom trasom je nenadoknadivo. Pouku uzmi i prenesi je dalje.

ِ ‫دنَى‬ ِ َّ ‫م‬ َّ ُ ‫قد‬ َّ ِ‫۞ إ‬ ِ ‫ي اللَّْي‬ ‫ل‬ ‫فة‬ ِ َ‫من �ثُلُث‬ َُ‫واللَّهُ �ي‬ َُ‫ك �ت‬ َِ‫وطَائ‬ َ‫ص‬ َ‫ع‬ َ َّ‫م أَن‬ َ َّ‫رب‬ ٰ ْ َ‫وم أ‬ ْ ِ‫ون‬ َْ‫ك �ي‬ َ‫م‬ ُ ‫ق‬ َ ‫ين‬ َ‫ن‬ َ ۚ ‫ك‬ َ ُ‫و�ثُلُثَه‬ َ ُ‫فه‬ َ‫ل‬ َ ‫ن الذ‬ َ ِّ ٌ ُ َ‫عل‬ َ ‫ِّر الل ْي‬ ِ‫ن‬ ِ ‫س‬ ِ َ ۚ ‫آن‬ ِ َ ۚ ‫وال�نَّهار‬ ِ ‫قر‬ ‫كم‬ ُ ‫من‬ ُ َ‫سي‬ ُ ‫علَْي‬ ُ ‫كو‬ َ ‫اب‬ ْ ُ‫م أَن لَّن ت‬ ُ ‫ح‬ َ َ‫صوهُ �فَت‬ َ ‫رءُوا‬ َ ‫م أَن‬ ْ ُ ْ‫ن ال‬ ْ‫ك‬ ََ َ َ‫رم‬ َ ‫عل‬ َ َّ َ‫ما �تَي‬ َْ‫ۖ فَا�ق‬ ‫م‬ َ ‫عل‬ ِ ِ ِ ِ ِ ِ ِ َّ َّ ِ ِ ‫َر‬ ِ ‫سب‬ ِ‫ض‬ ‫رءُوا‬ ْ‫ن في أ‬ َّ َُ‫ن �ي‬ َ ‫قاتلُو‬ َ ‫رو‬ َ ‫ض �يَْب�تَغُو‬ َ ‫ضربُو‬ َ ‫رو‬ ْ َ‫ن من ف‬ ْ َ‫ن ي‬ َ ‫وآ‬ َ ‫وآ‬ َ‫ر‬ ٰ‫ض‬ ْ ‫ال‬ َ ‫ن في‬ ْ‫م‬ َ ۙ ‫ل الله‬ َ ۙ ‫ى‬ َْ‫ۖ فَا�ق‬ ‫يل الله‬ ُ‫خ‬ ُ‫خ‬ ِ ِ ِ ِ‫أ‬ َّ ‫وآتُوا‬ ٍ ‫خ ْي‬ ِ ْ‫وأَق‬ ‫ر‬ َّ ‫يموا‬ ُ ‫فس‬ ِّ ‫كم‬ َ‫الص ا‬ َ ‫كا‬ َ‫ل‬ َ‫الز‬ َُ‫ما �ت‬ ُ ‫ِّموا لَن‬ َّ َ‫ما �تَي‬ َ ‫ن‬ ً‫ر‬ ُ‫ر‬ ُ ‫قد‬ َ‫و‬ َ ‫ضا‬ َ ْ‫م‬ َْ‫ضوا اللَّهَ �ق‬ َ ۚ ‫سنًا‬ َ‫ة‬ َ‫ة‬ ُ ‫وأَق‬ َ ۚ ُ‫ر م ْنه‬ َ‫س‬ َ‫ح‬ ِ ِ ِ ِ ِ َّ َّ َّ ِ َّ ﴾٢٠﴿ ‫يم‬ َّ ‫ور‬ ُ َ‫ۖ إن اللهَ غ‬ َ‫روا الله‬ ْ َ‫وأ‬ َ ‫دوهُ عن‬ ُ ‫تَج‬ َ ‫و‬ ُ ‫د الله‬ ْ‫مأ‬ ْ‫و‬ ٌ‫ف‬ ٌ ‫رح‬ َ ۚ ‫را‬ َ ‫را‬ َ‫ه‬ ُ ‫اس�تَغْف‬ ً ‫َج‬ َ َ‫عظ‬ ًْ‫خ�ي‬
20. Gospodar tvoj sigurno zna da ti klanjajući bdiješ manje od dvije trećine noći, polovinu njezinu, ili trećinu njezinu, a i skupina od onih koji su uz tebe. Allah određuje dužinu noći i dana. On zna da vi to nećete moći izdržati pa vam prašta, a vi iz Kur’ana učite ono što je lahko. On zna da će među vama biti bolesnih;
osjećao sam kao da sam u osamdesetim godinama.” Vidi: Said Nursi, Odsjaji, (preveo Abdullah Smajić), Sarajevo, 2007. str. 446.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

15

TEFSIRSKE I HADISKE TEME

i onih koji će po svijetu putovati, i Allahove blagodati tražiti; i onih koji će se na Allahovu putu boriti. Pa učite iz njega ono što (vam) je lahko, i namaz obavljate, i zekat dajite, i Allahu lijep zajam dajte! A dobro koje za sebe unaprijed date naći ćete kod Allaha još boljim i po nagradi većim. I molite Allaha da vam oprosti, jer, Allah prašta i milostiv je.” A pouka ti je i u tome što Uzvišeni ima obzira prema tebi i, iz milosti Svoje, ne zahtijeva da se, dok ibadetiš, mučiš. U različitim godišnjim dobima je dužina noći različita, kao i dnevne obaveze. Ti, kao i ljudi oko tebe, koji s tobom dijele iste dinske osjećaje, bavite se različitim djelatnostima. A ni zdravlje nije uvijek najbolje. Stoga, dobro procijeni koliko vremena ćeš provoditi u ibadetu, e da ne bi u tome prešao mjeru i uskratio sebi mogućnost za druge, Bogu također drage, oblike iskazivanja zahvalnosti Njemu. Kad Kur’an učiš, u namazu i izvan njega, čini to s ljubavlju prema Onome čija je to Riječ. I s lahkoćom. Ono što najbolje znaš. I pažljivo. I polahko. Kad klanjaš čini to sa zadovoljstvom a ne s mukom. Kada izdvajaš nešto od materijalnih darova od Boga ti datih, i dijeliš ih s drugima, i to čini s osjećajem vedrine a ne smrknuta čela i stisnuta srca.7 Kad sa užitkom ibadetiš to je onda znak da si na Putu s obje noge. Čvrto. To je, također, znak da je Uzvišeni s tobom i da Te on vodi. Osjećati slast imana i slast ibadeta je Njegov dar onima koji Njemu posvećuju svoje vrijeme. I svoje srce.

7 Prenosi Haris b. Suvejda da mu je Abdullah kazivao: „Vjerovjesnik, s.a.v.s., je upitao: 'Kome je od vas imetak njegovog nasljednika draži od njegovog imetka?' 'Allahov Poslaniče', odgovorili su, 'nema nikog među nama da mu njegov imetak nije draži!' On reče: 'Doista je njegov imetak onaj kojeg podijeli, a imetak njegovog nasljednika onaj kojeg ostavi iza sebe.!'“ Vidi: Sahih el-Buhari, t. 4. str. 593.

16

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

UmOtaNi i POkriVeNi (Komentar dvije kur›anske sure)

EL-MUDDESSIR / POKRIVENI (74)
O ti koji u svom Hirau za Istinom tragaš, ti koji si, u dugim zimskim i kratkim ljetnim noćima, čitajući Riječ Božiju, stremio ka Njegovoj blizini, i uživao u njoj na sedždu spuštenog čela, nemoj se svojom osamom od drugih udaljiti. Ako si do sada bio umotan u svoju samoću vrijeme je da bogatstvo koje si u njoj dobio s drugima velikodušno podijeliš. Sjeti se da ni tvoj najveći učitelj među ljudima, Dika svih svjetova, Božiji miljenik Muhammed-pejgamber, nije mogao ostati skriven i pokriven, izdvojen i udaljen od drugih, kada se ono, zbog uzbuđenja i zaokupljenosti veličanstvenim prizorom Džibrilogovog prirodnog lika, koji je horizont zaklanjao, i od zemlje do neba sezao, bio u svoj dom povukao i da ga pokriju zatražio. Ipak je morao ustati i druge upozoravati na greške koje čine, prema sebi i drugima, prema Bogu i svjetovima.8

ِ‫الر‬ ِ َّ‫م الل‬ ِ ِ‫ح‬ ِ‫س‬ ِ‫م‬ ‫يم‬ َّ ‫ن‬ َّ ‫ه‬ ْ ‫الر‬ ْ‫ب‬ َٰ ‫ح‬ َّ ‫ْم‬ ﴾١﴿ ‫ر‬ َُّ‫يَا أَ�ي‬ ُ ‫ها ال‬ ُِّ‫د�ث‬ ِ ﴾٢﴿ ‫ر‬ ْ ‫م فَأَنذ‬ ْ ُ‫ق‬
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 1. O ti, pokriveni! 2. Ustani i opominji! Zato se i ti odreci svoje usamljenosti i pomozi ljudima, najprije onima koji su ti najmiliji, zatim ostalima u svom okruženju, da, poput tebe, shvate da osim Ovoga ima i Drugi Svijet, da je najveća vrijednost i na jednom i na drugom, čvrsta vezanost za Stvoritelja svih svjetova i odanost Njemu. Tako ćeš bar malo osjetiti slast i važnost upoznavanja sa Objavom i njenog dijeljenja s drugima.

﴾٣﴿ ‫ر‬ َ َ‫ك ف‬ َ َّ‫رب‬ ِّْ‫ك�ب‬ َ‫و‬ َ ِ ﴾٤﴿ ‫ر‬ ِّ َ‫ك فَط‬ َ َ‫وثيَاب‬ ْ‫ه‬ َ

8 Vehbe ez-Zuhajli, Et-Tefsir el-vedžiz; Damask, 1994, str. 575.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

17

TEFSIRSKE I HADISKE TEME

3. I Gospodara svoga veličaj! 4. I haljine svoje očisti! Svugdje, gdje ti se prilika pruži, ističi koliko je veličanstven Rabb tvoj, koliko je milostiv i darežljiv, te kako je njegovo vođstvo neophodno potrebno i onom čiji je koeficijenat inteligencije nizak kao i onome čiji je na, do sada, najvećoj izmjerenoj razini. On je najveći! On od tebe očekuje da sve što činiš činiš na najbolji način, pa i kada prenosiš drugima istinu o Njemu. Ako želiš da i svojom vanjštinom i svojom unutrašnjošću budeš dostojan uloge veličanja Njegove Riječi onda nastoj da si uvijek čist, pod abdestom, čiste odjeće i čistog srca. Odbacuj sa sebe, i izbacuj iz sebe, sve što može zasjeniti iskrenost tvog hizmeta Rabbu i njegovoj Riječi.

﴾٥﴿ ‫ر‬ ُّ ‫و‬ ْ َ‫ز ف‬ ْ ‫الر‬ َ‫ج‬ ُ ‫اه‬ ْ‫ج‬ َ ِ‫ْث‬ ﴾٦﴿ ‫ر‬ ‫ك‬ ‫ت‬ ‫س‬ ‫ت‬ ‫ن‬ ‫ن‬ ‫م‬ ‫ت‬ ‫ل‬ َ ُ َ ْ َ ُ ْ َ َ‫وا‬ ِ ِ‫اصب‬ ﴾٧﴿ ‫ر‬ ‫ف‬ ‫ك‬ ‫ب‬ ‫ر‬ ‫ل‬ ‫و‬ ْ ْ َ َ ِّ َ َ
5. I kumīrā se kloni! 6. I ne prigovaraj držeći da je mnogo! 7. I radi Gospodara svoga trpi! Tvoju čistoću, čistoću tvoje duše posebno, može ponajviše uprljati utjecaj savremene idolatrije na nju. Ne dozvoli da joj se dopadnu idoli kakvi su: vlast, bogatstvo, popularnost i njima slični, ma koliko šejtan nastojao da joj ih prikaže u najljepšoj mogućoj slici. Ako ti duša još nije dovoljno čvrsta, povećavaj joj snagu. Noćnim ibadetima. Žrtvujući svoje vrijeme i snagu, a često i svoja materijalna dobra, u svrhu postizanja cilja – dijelenja Božije Riječi s drugim ljudima, nemoj očekivati da će ti se odmah vratiti više nego si uložio. To bi bio znak nedostatka strpljenja, a sabura ti u takvoj misiji treba ponajviše. Budi uvijek spreman da kroz svoj hizmet Kur’anu i Dinu podneseš i neprijatnosti koje ti mogu prirediti nevjerujući ljudi, kako bi umanjili rezultat tvojih pozitivnih nastojanja. Ti samo naprijed, i saburli. Nedaj se ometati. Svjestan budi u svakom momentu da je tvoj hizmet most do Božijeg zadovoljstva, do Rabbovog raziluka. Na Dan kada bude strašno Njegov raziluk će ti biti najpotrebniji. Kao i sada.
18
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

UmOtaNi i POkriVeNi (Komentar dvije kur›anske sure)

ِ َ ‫فَِإ‬ ِ‫ر فِي النَّاقُو‬ ﴾٨﴿ ‫ر‬ َ ‫ذا نُق‬ ِ َٰ َ‫ف‬ ٍ ‫ك �يو‬ ِ َ ‫ذ �يوم‬ ﴾٩﴿ ‫ير‬ ٌ َْ ِ‫مئ‬ َ َْ َ ‫ذل‬ ٌ ‫عس‬ ِ َ ْ‫علَى ال‬ ِ ‫رين غَ�ير ي‬ ٍ ‫سي‬ ﴾١٠﴿ ‫ر‬ َ َ ُْ َ ِ ‫كاف‬
8. A kada se u Rog puhne – 9. biće to naporan Dan 10. nevjernicima, neće biti lagahan. S radošću i nadom da će ti Dragi Rabb tvoj hizmet ukabuliti bori se da Riječ Njegova nađe svoje mjesto u što više srca. I uporno to čini. Jer – nije mnogo ostalo do trenutka kada će se Rog oglasiti i cijeli Dunjaluk nestati. Sve živo će tada svoj život vratiti Onome koji im ga je darovao. A kada se i po drugi put Rog oglasi uspravit ćemo se iz kabura svojih, i mi i svi oni koji su prije ili poslije nas u njih spušteni, ili ih je prvi Rog zatekao kako po Zemlji hodaju pa su bez života ostali. Kako će to strašan Dan biti. Posebno za one koji će biti svjesni da su taj Dan, dok su bili na Dunjaluku, tako uporno poricali i Riječ Božiju odbacivali a ona se, eto, obistinjuje. Bit će to težak Dan. Pun neizvjesnosti i straha. Još davno, u Pejgamberovom vaktu, on sam, Dika svih svjetova, imao je brigu kako ćemo taj Dan dočekati. U kakvom stanju? Kada bi o tome razmišljao nemir bi ga hvatao. Kada bi ga umirivali odgovarao im je: “Kako da budem spokojan, a melek, koji je zadužen za Rog, već ga je uzeo u usta i pognuo čelo čekajući kada će mu biti naređeno da puhne u njega...”9 Još tada je to bilo očekivano. A mi, što smo od Pejgamberova vakta dalje sve smo tom Danu bliže. Budi toga sam svjestan a i drugima pokušaj prenijeti istinu o isteku vakta cijelom Dunjaluku i svima nama. Pričaj, kome god stigneš, i o slučaju kada je jedan kadija Basre, klanjajući sabah učio ovu suru, pa kada je stigao do ajetā: A kada se u rog puhne - bit će to naporan Dan; nevjernicima neće biti lagahan... zahroptao je i na zemlju mrtav pao.10 Neka i njega i nas Allah Dragi svojim rahmetom pospe. Eh, kako smo mi daleko od tog nivoa, od tako jakog osjećaja straha i odgovornosti.
9 Vidi: Tefsir Ibn Kesir, str. 1446. 10 Vidi: Isto, str. 1446.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

19

TEFSIRSKE I HADISKE TEME

ِ‫ت و‬ ِ‫ذ‬ ﴾١١﴿ ‫دا‬ ْ َ‫خل‬ ً ‫حي‬ َ ‫ن‬ َْ َ‫و‬ ْ‫م‬ َ ُ‫ق‬ َ ‫رني‬ ﴾١٢﴿ ‫ودا‬ َّ ‫ال‬ ً‫م ا‬ ُ‫م‬ ُ ‫عل‬ ً ‫د‬ َ‫ج‬ ْ‫م‬ َ ُ‫ْت لَه‬ َ‫و‬ َ ِ ﴾١٣﴿ ‫ودا‬ ‫ه‬ ‫ش‬ ‫ين‬ ‫ن‬ ‫ب‬ ‫و‬ ً ُ ُ َ ََ ِ ُّ ‫مه‬ ﴾١٤﴿ ‫دا‬ ً ‫مهي‬ ْ َ‫َّدت لَهُ ت‬ َ‫و‬ َ ِ َ َ ﴾١٥﴿ ‫د‬ ‫ي‬ ‫ز‬ ‫أ‬ ‫ن‬ ‫أ‬ ‫ع‬ ‫ْم‬ ‫ط‬ ‫ي‬ ‫م‬ ‫ث‬ َ ْ ُ َ َ َّ ُ
11. Meni ostavi onoga koga sam Ja stvorio samog (bez ikoga i ičega) 12. a onda mu i bogatstvo ogromno dao, 13. i sinove koji su (svugdje) s njim, 14. i čast i ugled mu pružio – 15. a on, nakon svega toga, žudi da mu (sve to) još uvećam! Od nas se očekuje da, poput našeg Pejgambera, budemo zabrinuti za svoje stanje i stanje nama najmilijih, a što se tiče onih koji za strahote Dana Ustajanja uopće ne mare, njih prepusti njihovom Stvoritelju i Gospodaru. On svakog takvog, kakav je u Pejgamberovo vrijeme bio i Velid b. Mugire, potsjeća da ih je upravo On, a ne neko drugi, stvorio bez igdje ičega, same; da im je dao sve što imaju, te da su njihove duše tako nezahvalne i nezasite da uopće ne žele da zahvalnost pokažu, nego neprestano žude za više, govoreći: „Ima li još? Ima li još?“11 Ta njihova neutoljena glad za Dunjalukom ne dozvoljava im da mirno promisle o sebi i svom položaju na ovom Svijetu, svojoj ulozi i zadacima, svom odnosu prema sebi i drugima. Njegov lični interes je uvijek iznad svega. On hoće uvijek sebi, a za druge ne mari. Važan je njegov ugled i položaj u društvu, njegovo imovinsko stanje i porodični status, a drugi nisu bitni. U tvom okruženju ima mnogo takvih ljudi. Nemoj da te oni obeshrabre. Njihovi sudovi o Vjeri i Božijoj Riječi nisu objektivni i ne mogu biti mjerilo istine. Zar se ti ljudi mogu nadati da će uspjeti ostvariti svoje želje na Dunjaluku, čak i kada ne bismo uopće govorili o Ahiretu? Zar jedan takav prkosnik može očekivati da njegov prkos i uporno odbijanje da posluša šta mu poručuju toliki ajeti Knjige Božije, te ajeti u njemu i oko njega, kao rezultat donesu sreću? Nikada! Ni prije njegovog smrtnog časa, ni poslije njega.
11 Ibn ‘Abbas tvrdi da je Velid b. Mugire imao oko devet hiljada miskala srebra. Vidi: Ebu Tahir b. Ja'kub el-Fejruzabadi, Tenvir el-mikbas min tefsir Ibn 'Abbas, Damask, 1918, str. 491.

20

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

UmOtaNi i POkriVeNi (Komentar dvije kur›anske sure)

﴾١٦﴿ ‫دا‬ ‫نل‬ ‫كل‬ َ ُ‫ۖ إِنَّه‬ َّ‫ا‬ َ َ ‫كا‬ ً ‫عنِي‬ َ ‫آِيَاتِنَا‬ ِ ﴾١٧﴿ ‫ودا‬ ُ ‫ُره‬ ً ُ‫صع‬ َ ُ‫قه‬ ْ ‫سأ‬ َ
16. Nikako! On, doista, prkosi ajetima Našim – 17. a naprtiću Ja njemu teškoće, Poslušaj kako takvome Uzvišeni i Moćni, Silni i Snažni prijeti teškom patnjom nakon što napusti Dunjaluk. Koliko god da mu Ovdje izgleda da uživa i naslađuje se, sve mu to kasnije postane samo postepeno približavanje strašnoj a vječnoj patnji. Zaokupljen svojim pohlepnim težnjama i svojim sebičnim nastojanjima da sam ima što više svega što može imati, on ni na Dunjaluku ne primjećuje da ostaje sam, prezren od mnogih, odbačen često i od sebi najbližih. Zar to nije već patnja? Još Ovdje. A kakva ga tek patnja čeka Tamo. Naš dragi Pejgamber je spominjao da takve, u Džehennemu, čeka jedno brdo koje se zove Sa‛ud, brdo od vatre, na koje će se on, nevjernik, penjati po sedamdeset godina, a kada se uspne na njegov vrh biti će srtmoglavljen u njegovo podnožje, da bi se ponovo uspinjao, i tako vječno...12 A brdo vatreno. Sačuvaj nas Bože! Dobro se čuvaj oholosti i uobraženosti! Na njih upozoravaj i sve one do kojih ti je stalo!

َّ َ‫إِنَّهُ ف‬ ﴾١٨﴿ ‫َّر‬ َ ‫وقَد‬ َ‫ر‬ َ‫ك‬ ِ ُ ‫�ف‬ ﴾١٩﴿ ‫َّر‬ َ ‫ل‬ َ ‫ك ْي‬ َ َ ‫ف قَد‬ َ ‫قت‬ ِ ﴾٢٠﴿ ‫َّر‬ َ ‫ل‬ َّ ُ‫ث‬ َ ‫ك ْي‬ َ ‫ف قَد‬ َ ‫م قُت‬ ﴾٢١﴿ ‫ر‬ َّ ُ‫ث‬ ََ‫م نَظ‬ ﴾٢٢﴿ ‫ر‬ َّ ُ‫ث‬ َ ‫م‬ َ‫س‬ َ‫س‬ َ َ‫وب‬ َ َ‫عب‬ ﴾٢٣﴿ ‫ر‬ ‫استَك‬ َّ ُ‫ث‬ ْ َ‫م أ‬ ْ‫و‬ َ‫ر‬ ََ‫ْ�ب‬ ََ‫د�ب‬ ِ َّ‫ذا إِا‬ ﴾٢٤﴿ ‫ر‬ َ‫ق‬ َ‫ه‬ ْ ِ‫ال إ‬ ََ‫�ف‬ ُْ‫ر �ي‬ َٰ ‫ن‬ ْ‫لس‬ ٌ‫ح‬ َُ‫ؤ�ث‬ َّ‫ذا إِا‬ ِ‫ش‬ ﴾٢٥﴿ ‫ر‬ ُ‫و‬ َ‫ه‬ ْ ِ‫إ‬ َ َ‫ل الْب‬ َٰ ‫ن‬ َْ‫ل �ق‬ ِ ِ ‫سأ‬ ﴾٢٦﴿ ‫ر‬ َ‫س‬ ْ َ َ ‫ُصليه‬ َ‫ق‬
18. On je smišljao i računao – 19. i, proklet bio, kako je proračunao!
12 Vidi: Isto, str. 1447.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

21

TEFSIRSKE I HADISKE TEME

20. I još jednom, proklet bio, kako je proračunao! – 21. Zatim je pogledao, 22. pa se onda smrknuo i namrštio 23. i potom se okrenuo i uzoholio, 24. i rekao: “Ovo nije ništa drugo do vradžbina koja se nasljeđuje, 25. ovo su samo čovjekove riječi!” 26. U Sekar ću Ja njega baciti. Negdje duboko u sebi ti ljudi, a tako je bilo i sa spomenutim Velid b. Mugirom, prihvataju da je Riječ koju je od Boga nama prenio Njegov Pejgamber uistinu Riječ Božija i da je, kao takvu, treba prihvatiti i poslušati, ali im njihov nām, njihov ponos i prkos, ne dozvoljavaju da to javno priznaju. Kao da se boje da će, priznavanjem i prihvatanjem Istine, biti oboren njihov ugled u očima protivnika Istinske Vjere; da će se time poniziti; da će neko tamo pomisliti kako se oni dodvoravaju vjerujućim ljudima želeći postići neki svoj materijalni interes, i slično. Iz tih i takvih razloga oni će radije Božiju Riječ smatrati nekom sumnjivom vradžbinom koju ljudi uče jedni od drugih već stoljećima, nego priznati da je Istina od Boga objavljena.13 Kada već poriču i javno to čine, onda svom poricanju žele dati ozbiljan ton. Izjave daju glumeći intelektualnost i promišljenost, mudrost i umnost, a sve to, ustvari, pokriva samo i jedino njihovu oholost. U tvom nastojanju da Božija Riječ nađe svoje mjesto u tvom okruženju naići ćeš na mnogo takvih. Njihov otpor tvom hizmetu Božijoj Knjizi ne umanjuje vrijednost nagrade koja te za hizmet čeka, a šta čeka njega? Zbog svog inada je, eto, proklet još na ovom Svijetu, a Sekar je daleko teži od prokletstva. I vječna je patnja. Sačuvaj nas Bože!

﴾٢٧﴿ ‫ر‬ َ‫ر‬ َ‫س‬ ْ َ‫ما أ‬ َ ‫اك‬ َ‫و‬ َ ‫ما‬ َ‫د‬ َ ُ‫ق‬ ِ ﴾٢٨﴿ ‫ر‬ ‫ذ‬ ‫ت‬ ‫ل‬ ‫و‬ ‫ي‬ ‫ق‬ ‫ب‬ ‫�ت‬ ‫ل‬ ُ َ َ َ‫اَ ُْ َ ا‬ ِ‫ش‬ ﴾٢٩﴿ ‫ر‬ ‫احة‬ َّ ‫ل‬ َ َ‫ٌ لِّلْب‬ َ ‫َو‬ ِ َْ‫علَ�ي‬ ﴾٣٠﴿ ‫ر‬ َ‫ع‬ َ َ‫عة‬ َ َ‫س‬ ْ ‫ها ت‬ َ‫ش‬ ِ ِ ِ ِ ِ ِ َّ ِّ َّ ِ َّ‫م إ ا‬ َّ‫ر إِا‬ ِ ‫اب النَّا‬ ‫ين أُوتُوا‬ ‫علْنَا عد‬ َ ِ‫لئ‬ َ‫م ا‬ َ ‫ين‬ َ‫ك‬ ْ ‫علْنَا أ‬ َُ‫َّ�ت‬ َ‫ج‬ َ‫ج‬ َ ‫ح‬ َ ‫َص‬ َ ‫ما‬ َ‫و‬ َ‫ل‬ َ ‫ما‬ َ‫و‬ ْ‫ه‬ ْ َ‫روا لي‬ َ ۙ ً‫كة‬ َ َ ‫ن الذ‬ َ ‫س�تَْيق‬ َ ‫ل ف�تْنَةً للذ‬ ُ‫ف‬
13 Vidi povod objavljivanju ovih ajeta u: Jusuf Ramić, Povodi objave Kur’ana, Sarajevo, 1984, str. 230-231.

22

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

UmOtaNi i POkriVeNi (Komentar dvije kur›anske sure)

ِ‫ؤ‬ ِ َّ َ ‫ق‬ ِ َّ َ‫ل �يرت‬ ِ َّ َ ‫د‬ ِ ِ ‫ين فِي‬ َُ‫ولِ�ي‬ َ ‫منُو‬ ْ ‫ْم‬ َ‫ز‬ َْ‫و�ي‬ َ َ‫ين أُوتُوا الْكت‬ َ َْ َ‫وا‬ َ َ‫الْكت‬ َ ‫ين‬ َ ۙ ‫ن‬ ُ ‫وال‬ َ ‫اب‬ َ ۙ ‫يمانًا‬ َ ِ‫آمنُوا إ‬ َ ‫اب‬ َ ‫ول الذ‬ َ ‫اب الذ‬ َ ‫اد الذ‬ ِ َٰ ‫ك‬ ِ ْ ‫شاء و�ي‬ ِ َ ْ‫ض وال‬ ِ ‫كي‬ ِ ِ‫�قُلُوب‬ ‫ما‬ َّ ‫هم‬ َ‫ه‬ َ ‫ما‬ ً‫م�ثَا‬ َ ۚ ‫ل‬ َ ‫رو‬ ُّ ‫ض‬ َ َ‫من ي‬ َ ‫َر‬ َٰ ِ‫اد اللَّهُ ب‬ َ‫و‬ َ ‫هدي‬ َ ُ‫ل اللَّه‬ َ ‫ذا‬ َ‫ن‬ َ َ ُ َ َ‫من ي‬ ُ َ ‫ذل‬ َ ‫ذا أ‬ َ ۚ ُ‫شاء‬ َ ٌ ‫ر‬ ُ ‫كاف‬ َ‫م‬ ِ ‫ۚ و‬ ‫ل هو‬ ِ‫ل‬ َّ‫هي إِا‬ ِ‫ش‬ ﴾٣١﴿ ‫ر‬ ْ‫ذ‬ ٰ‫ر‬ َ َ‫ى لِلْب‬ َ ِّ‫رب‬ َ ُ‫جن‬ َْ‫�ي‬ َ َ َ ُ َّ‫ك إِا‬ ُ ‫م‬ َ ‫ود‬ َ‫ك‬ ُ َ‫عل‬ َ ‫ما‬
27. A znaš li ti šta je Sekar? 28. Ništa on neće poštedjeti, 29. kože će crnim učiniti, 30. nad njim su devetnaesterica. 31. Mi smo čuvarima Vatre meleke postavili i odredili broj njihov kao iskušenje onima koji ne vjeruju, da se oni kojima je Knjiga data uvjere, i da se onima koji vjeruju vjerovanje učvrsti, i da oni kojima je Knjiga data i oni koji su vjernici ne sumnjaju, i da oni čija su srca bolesna i oni koji su nevjernici – kažu: “Šta je Allah htio ovim primjerom?” Tako Allah ostavlja u zabludi onoga koga hoće, i na Pravi put ukazuje onome kome hoće. A vojske Gospodara tvoga samo On zna. I Sekar je ljudima samo opomena. Vatra oholosti spaljuje pozitivne osobine i od njih ne ostaje ništa. Samo jedna velika praznina i mrtvilo. Baciti se u ponor oholosti znači izvršiti duhovno samoubistvo. I nije riječ o padu koji ima kraj. To je niz padova koji iznova jednu po jednu vrijednost u prkosniku obara. I tako u nedogled. Vječno prokletstvo padanja. Kako je to teška kazna, a onaj ko je u toj vatri misli da uživa. Kolika je to zabluda i samoobmana! Šta je stvarna Vatra tek će Tamo vidjeti. To je nepoštedni Plamen koji nikada nije čuo za riječ milost. I pokoran je svom Gospodaru kao i koža prkosnika koju će spaljivati. A koži je naređeno da, čim izgori opet u svoje prvobitno stanje dođe, kako bi iznova gorila i boljela. Vječna bol. Kako je oholost teška patnja. Bježi od nje! Onako kako prkosniku Ovdje šejtan čuva leđa dok on polahko a sigurno pada sve niže i niže, tamo će nad njim i njegovom Vatrom bdjeti meleki azaba, strogi i nemilosrdni, kao i Vatra koju čuvaju i neće mu dozvoliti da iz nje izađe. Niko od njih devetnaest to neće dozvoliti. Sačuvaj nas Bože!
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

23

TEFSIRSKE I HADISKE TEME

Neka znaš da ni Sekar ni njegova strahota i žestina, kao ni svih devetnaest meleka koji ga čuvaju, za prkosnika koji padne na samo dno ponora svoje oholosti nisu prepreka da propada sve dublje, Vatri sve bliže. U njegovoj glavi je ista ona pomisao, tako drska i ohola, koju je imao i faraon Pejgamberova vakta, Ebu Džehl, da vojske Ovog svijeta mogu svojom brojnošću i snagom savladati silinu meleka azaba.14 Vara se isto onako kako se i Ebu Džehl uvijek varao kada je Pejgambera i Istinski Din osuđivao, bahato se ponašajući. Tebi, koji istinu u svom Hirau tražiš, neka i Sekar i njegovi čuvari budu opomena. Čuvaj se oholih i njihove oholosti. Ti i oni koji su ti dragi.

َّ‫ك ا‬ ِ‫م‬ ﴾٣٢﴿ ‫ر‬ َ َ ْ‫وال‬ َ‫ق‬ َ‫ل‬ َّ ِ ِ ‫والل ْي‬ ﴾٣٣﴿ ‫ر‬ ْ‫ل إ‬ ْ َ‫ذ أ‬ َ ََ‫د�ب‬ ِ ﴾٣٤﴿ ‫ر‬ ‫ف‬ ‫َس‬ ‫أ‬ ‫ا‬ ‫ذ‬ ‫إ‬ ‫ح‬ ‫ب‬ ‫الص‬ ُّ ِ َ ََ ْ َ ْ ‫و‬ ِ ِ ﴾٣٥﴿ ‫كبَر‬ ُ ْ‫دى ال‬ َ‫ها إ‬ َ‫ح‬ ََّ‫إِ�ن‬ ْ‫ل‬ ِ ِ‫ش‬ ﴾٣٦﴿ ‫ر‬ َ َ‫يرا لِّلْب‬ ً ‫نَذ‬ ِ ‫شاء‬ ِ ﴾٣٧﴿ ‫َّر‬ ُ ‫من‬ ََ‫م أَن �يَ�ت‬ َ ‫قد‬ ْ ‫َّم أ‬ ْ‫ك‬ َ‫ل‬ َ َ ‫من‬ َ ‫َو �يَتَأَخ‬
32. Ne! 15 Tako Mi Mjeseca! 33. I tako Mi noći kada mine, 34. i zore kada svane – 35. on (Sekar) je, zaista, najveća nevolja. 36. Ljudima je opomena – 37. onome između vas koji želi činiti dobro ili onome koji ne želi! Znaj, Allah ti poručuje, da se melekima azaba niko ne može suprotstaviti, i ozbiljno to shvati. Ti i svi do kojih ti je posebno stalo. Da je to tako
14 Ibn Ishak i Katade vele: Jednog dana je Ebu Džehl izjavio: "O Kurejšije, Muhammed tvrdi da je vojska Allahova koja će vas kažnjavati u Vatri njih devetnaest, a vas ljudi ima više, i stotinu vas će onesposobiti, pobijediti, savladati jednog njihovog!", pa je Allah objavio: A za čuvare Vatre Mi smo samo meleke postavili... Vidi: Ez-Zuhajli, Et-Tefsir el-vedžiz, str. 577. 15 „Ne (kella)!, je ovdje radi opomene i upozorenja, te prijekora onome ko tvrdi da se može suprotstaviti čuvarima Vatre. Ovo Ne! je potkrijepljeno zakletvom.“, tvrdi Zuhajli. Vidi: Isto, str. 577.

24

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

UmOtaNi i POkriVeNi (Komentar dvije kur›anske sure)

Uzvišeni se, vidiš i sam, Mjesecom zaklinje. A i noć i zoru kao objekte Svog zaklinjanja koristi kako bi ti ukazao da je istina o Sekaru, koju ti u Svojoj Knjizi iznosi, doista blagovremeno upozorenje. Prije nego bude prekasno. On je upozorenje ne samo tebi, koji želiš i nastojiš što više dobra učiniti, radi Božijeg raziluka, nego i svima onima koji se takmiče ko će više zla učiniti i time se ponose. Teško njima! Sačuvaj nas Bože!

ِ‫ت ر‬ ِ ٍ ‫ف‬ ﴾٣٨﴿ ٌ ‫هينَة‬ َْ‫ل �ن‬ َ ‫ما‬ ُ ُّ ‫ك‬ َ ْ َ‫سب‬ َ‫س ب‬ َ‫ك‬ ِ ِ َّ‫ا‬ ِ ‫اب الْيَمي‬ ﴾٣٩﴿ ‫ن‬ ْ ‫إل أ‬ َ ‫ح‬ َ ‫َص‬ ِ ٍ ﴾٤٠﴿ ‫ن‬ َ ‫اءلُو‬ َ ‫في‬ َ‫س‬ َ َ‫جنَّات �يَت‬ ِِ ‫ن الْمج‬ ﴾٤١﴿ ‫ين‬ َ ْ ُ ِ‫ع‬ َ ‫رم‬ ِ ﴾٤٢﴿ ‫ر‬ ُ‫ك‬ َ َ‫سل‬ َ‫س‬ َ َ ‫م في‬ َ ‫ما‬ ْ‫ك‬ َ‫ق‬ ِ ِّ ﴾٤٣﴿ ‫ين‬ ُ َ‫َم ن‬ َ ‫ْم‬ ْ ‫قَالُوا ل‬ ُ ‫ن ال‬ َ ‫صل‬ َ‫كم‬ ِ ِ ِ ‫ك نُطْع‬ ﴾٤٤﴿ ‫ين‬ ْ ‫ول‬ ْ ‫م الْم‬ َ َ ‫سك‬ ُ ُ َ‫َم ن‬ ِ ِ ﴾٤٥﴿ ‫ين‬ ُ‫و‬ َ ْ‫ع ال‬ ُ َ‫كنَّا ن‬ ُ ‫خ‬ َ ‫وض‬ َ‫م‬ َ ‫خائض‬ َ ِ ِ ِّ ِ ‫ِّي‬ ﴾٤٦﴿ ‫ن‬ ‫وم الد‬ ‫ي‬ � ‫ب‬ ‫ب‬ ‫ذ‬ ‫ك‬ ‫ن‬ ‫َّا‬ ‫ن‬ ‫ك‬ ‫و‬ َ َْ ُ ُ ُ َ ِ ﴾٤٧﴿ ‫ين‬ ٰ ‫حت‬ َ ُ ‫َّى أَتَانَا الْيَق‬ ِ ِ َّ ﴾٤٨﴿ ‫ين‬ ‫ع‬ ‫اف‬ ‫الش‬ ‫ة‬ ‫اع‬ ‫ف‬ ‫ش‬ ‫م‬ ‫ه‬ ‫ع‬ َ ‫ما تَن‬ َُ ََ ْ ُُ‫ف‬ َ َ‫ف‬ َ
38. Svaki čovjek je zalog za ono što je uradio. 39. Osim sretnīkā. 40. Oni će se u džennetskim baščama raspitivati 41. o nevjernicima: 42. “Šta vas je u Sekar16 dovelo?” 43. “Nismo” – reći će – “bili od onih koji su namaz klanjali 44. i od onih koji su siromahe hranili, 45. i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali, 46. i Sudnji dan smo poricali, 47. sve dok nam smrt nije došla.” 48. Njima posredovanje posrednika neće biti od koristi.

16 Sekar je jedno od “imena datih u Kur’anu pojmu patnje na onom svijetu koju čovjek navlači na sebe griješenjem i namjernim ostajanjem slijepim i gluhim, na ovom svijetu, prema duhovnim istinama…” Vidi: Muhammed Asad, Poruka Kur’ana, str. 928.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

25

TEFSIRSKE I HADISKE TEME

Dok si Ovdje ne možeš znati zasigurno svoj status Tamo, ali možeš željeti i nadati se, i raditi na realizaciji svojih želja i nadanja. Čineći dobro i pokoravajući se željama svog Rabba. Daj Bože da i ti i svi oni do kojih ti je posebno stalo, stignete, zajedno s nama, i svim vjerujućim ljudima, na stepen sretnika, onih koji će imati čast da im knjiga njihovih djela bude spuštena u njihovu desnu ruku. Kako će to samo sretan trenutak biti. Duša će od sreće zasjati. Njen nur će joj osvijetliti sve što dalje bude morala proći. Zajedno sa drugima, koje je ista sreća dotakla, razgovarat će o onima kojima je baš ta sreća nuđena na Dunjaluku, a oni nisu vjerovali da takvo nešto uopće postoji. Njihov domet je bio sreća na Dunjaluku. Ako su je uistinu imali. Ako nije bio samo privid sreće. A jest. A kada takvi nesretnici Tamo budu upitani zbog čega su se našli u strahotama Sekara odgovorit će, posramljeni i drhtavo, kako nisu vjerovali ni tebi ni drugima koji su im o Sekaru govorili, ili iz Kur’ana čitali; kako nisu prihvatali da im je u namazu i ponizno spuštenom čelu pred Gospodarom svjetova spas; kako su odbijali povjerovati da velikodušno i od srca spušteni novčić u ruku siromahu može biti presudan na Dan vaganja djela; kako su, sve do časa napuštanja Dunjaluka, vrijeme trošili u igru i zabavu, u naslađivanja dunjalučkim poslasticama... Kako su... Kada bi se za njih tada založili i meleki, i pejgamberi, i dobri, čak im ni to ne bi pomoglo. Kako će to biti tužna priča. Sačuvaj nas Bože! A eto, ta se istina nudi sada, tebi i drugima. Kao upozorenje. Na vrijeme. Da ne pogriješiš.

ِ ِ‫ْك‬ ِ ِ‫ع‬ ِ‫ع‬ ﴾٤٩﴿ ‫ين‬ َ ‫م‬ ْ‫م‬ ُ ‫ما ل‬ ُ ‫رة‬ ْ ‫َه‬ َ َ‫ف‬ َ ‫رض‬ َ ‫ن التَّذ‬ ِ ‫م‬ ﴾٥٠﴿ ٌ ‫رة‬ َ َُّ‫كأَ�ن‬ ُ ‫م‬ ْ‫ه‬ ٌ‫م‬ ْ ُّ ‫ر‬ ُ‫ح‬ َ ‫ستَنف‬ ِ ٍ ﴾٥١﴿ ‫رة‬ ََّ‫�ف‬ ْ‫ر‬ َ‫و‬ ْ َ‫ت من ق‬ َ‫س‬ ٍ‫ر‬ ِ ‫ام‬ ِ ُ‫ل ي‬ َّ َ‫من‬ ﴾٥٢﴿ ‫ة‬ ُّ ‫فا‬ ِّ ‫ئ‬ ً‫ر‬ ُ ‫د‬ ً‫ح‬ ُّ ‫ك‬ ُْ‫م أَن �ي‬ ُ ‫ري‬ ٰ َ‫ؤت‬ ُ ْ‫م�ن‬ ْ ‫ل‬ ُ ‫ى‬ ُ‫ص‬ ْ‫ه‬ ْ َ‫ب‬ َ‫ش‬ ِ ْ‫ن آ‬ َّ‫ۖ بَل ا‬ َّ‫ا‬ ﴾٥٣﴿ َ‫رة‬ ‫كل‬ َ َ ‫خافُو‬ َ َ‫ل ي‬ َ ‫الخ‬
49. Pa zašto oni pouku izbjegavaju, 50. kao da su divlji magarci preplašeni 51. koji od onih koji ih progone bježe?

26

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

UmOtaNi i POkriVeNi (Komentar dvije kur›anske sure)

52. Da! Svaki čovjek bi od njih htio da mu se daju listovi rašireni.17 53. Nikada, jer oni se Onoga svijeta ne plaše! Budi sretan što pripadaš onima kojima se Uzvišeni smilovao otvorivši im srca prema Svojoj Uputi, i zahvaljuj Mu na tome. Neka ti stanje onih iz tvog okruženja čija su srca tvrda poput kamena i još tvrđa, budu primjer kako izgleda srce koje nije oplemenjeno Objavom. Takvo srce bježi od opomene, pa i od prijetnje Sekarom, isto onako kako bježi divlji magarac, kada ga potjeraju tragači. Hem je divlji, hem je magarac. A, ustvari, se tu ne radi o bježanju nego o izbjegavanju. I odgađanju. Željeli bi izbjeći obaveze koje od njih traži Din, i odgoditi trenutak istine i odgovornosti. Čak i kad bi im neko donio pred njih, ili kako su neki tražili,18 stavio im pod jastuk na kojem spavaju, listove na kojima su ispisana sva njihova djela, većinom ružna, i presuda da ih zbog toga čeka nesretni trenutak spuštanja tih listova u njihovu lijevu ruku, a poslije Sekar, ni ta ih presuda napismeno ne bi uvjerila i od njihovog inada izbavila. Jer – oni se Onog svijeta uopće ne boje. Ni onoga što ih Tamo čeka. Jer ne vjeruju. Čuvaj se svega što te može približiti tako ružnom stanju duše. I moli Svemogućeg da te čuva. Tebe i sve one do koji ti je stalo.

ِ ‫ل إِنَّهُ تَذ‬ َّ‫ك ا‬ ﴾٥٤﴿ ٌ ‫رة‬ َ َ ‫ْك‬ ﴾٥٥﴿ ُ‫ره‬ َ َ‫اء ذ‬ َ ‫من‬ َ َ‫ف‬ َ‫ش‬ َ‫ك‬ ِ‫فر‬ ِ ‫َهل ال‬ َّ‫ن إِا‬ ﴾٥٦﴿ ‫ة‬ ْ َ‫ما ي‬ َّْ‫ل ال�ت‬ ٰ‫و‬ ُ‫ذ‬ َ ‫رو‬ َ َ‫ل أَن ي‬ ْ‫و أ‬ ُ ۚ ُ‫اء اللَّه‬ َ‫و‬ َ ُ ْ ‫وأ‬ َ‫ى‬ َ َ‫ق‬ َ‫ه‬ َ‫ش‬ َ ْ‫ْمغ‬ ُ‫ك‬ ُ ‫َه‬
54. Uistinu! Kur’an je pouka, 55. i ko hoće, na umu će ga imati. 56. A na umu će ga imati samo ako Allah bude htio. On je jedini dostojan da Ga se boje i On jedini prašta.19
17 Ajet ukazuje na krajnji stepen njihove arogancije ili lažnog ponosa. Vidi: Muhammed Asad, Poruka Kur’ana, str. 930. 18 Es-Sudi je rekao: "Ako Muhammed istinu govori, neka učini da se pod glavom svakog od nas nađe sahifa na kojo će biti napisano za njega oslobođenje i zaštita od Vatre...", pa je objavljen ovaj ajet. Vidi: Ez-Zuhajli, Et-Tefsir el-vedžiz, str. 578. 19 Od Enesa b. Malika prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je proučio ovaj ajet: 'On je jedini dostojan da Ga se boje i On jedini prašta', i rekao: 'Vaš Gospodar veli: 'Ja sam dostojan da Me se bojite i da se pored Mene ne izmišlja
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

27

TEFSIRSKE I HADISKE TEME

Želje nevjerujućih ljudi da izbjegnu vječnu patnju se neće ostvariti. Nikada! Zato se ti čvrsto drži Kur’ana kao pouke i njegove istine dijeli s drugima. Druži se s Kur’anom svakodnevno, a njegove smjernice živi. Neka ti je uvijek na umu da ništa ne možeš učiniti bez Božije volje pa ponizno, i često, Njega moli da te vodi stazama kur’anskim ukrasima okićenim. I nemoj se bojati poteškoća. Boji se Njegovog nezadovoljstva i čuvaj se da Ga ne naljutiš. Ako pogriješiš moli Ga da ti oprosti. On voli praštati. I voli one koji Ga mole. Ne odvajaj se od njih.

božanstvo; ko se bude bojao da pored Mene izmišlja drugo božanstvo, zaslužit će da mu oprostim.'" Hadis bilježe Ahmed i drugi. Vidi: Tefsir Ibn Kesir, str. 1449.

28

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

UmOtaNi i POkriVeNi (Komentar dvije kur›anske sure)

Summary The wrapped up and the covered
This paper offers some insights into understanding of the content of the Qur’an by the means of listening more than reciting it. If a reader opens up his heart to God’s words and tries to hear them as if they were revealed to him personally, he will find numerous wonderful guidelines for changing his life in a positive direction. That will help him make a step closer to God with every ayat (Qur’anic verse) he reads. Isn’t that the ultimate goal of every Muslim, sincerely devoted to dear God?

Literatura:
1. Kur’an s prevodom, (preveo Besim Korkut), Sarajevo, 1989. 2. Kur’an s prijevodom na bosanski jezik, (preveo Esad Duraković), Sarajevo, 2004. 3. Kur’an sa prijevodom na bosanski jezik, (preveo Enes Karić), Sarajevo, 1995. 4. Tefsir Ibn Kesir, skraćeno izdanje (skratio Muhammed Nesib er-Rifa‛i), Sarajevo, 2002. 5. Ez-Zuhajli, Vehbe; Et-Tefsir el-vedžiz, Damask, 1994. 6. El-Fejruzabadi, Ebu Tahir b. Ja’kub, Tenvir el-mikbas min tefsir Ibn ‘Abbas, Damask, 1918. 7. Asad, Muhammed, Poruka Kur’ana, (preveo Hilmo Ćerimović), Sarajevo, 2004. 8. El-Buhari, Muhammed b. Ismail, Sahihu-l-Buhari, (preveo Hasan Škapur i grupa prevodilaca), Sarajevo, 2008. 9. Ramić, Jusuf, Povodi objave Kur’ana, Sarajevo, 1984. 10. Nursi, Said, Odsjaji, (preveo Abdullah Smajić), Sarajevo, 2007. 11. Ramadan,Tarik, Stopama Božijeg poslanika, Sarajevo, 2010. 12. Duraković, Esad, “Paralelizmi u al-Fatihi“, Takvim za 2008, Sarajevo, 2007.

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

29

Muhammed ibn Muhammed Abu Hamid Al-Gazali

O vrijednosti stjecanja ZNANJA

Uzvišeni Allah je rekao: Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i učeni, i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog! (Sura Ali Imran, 18.) Uzvišeni Allah počinje ajet ukazujući na Svoju Jednoću i navodi Sebe za svjedoka, a na drugom mjestu spominje svoje meleke. Kao treće navodi učene od svojih robova. Zar nije tu dovoljno počasti, cijenjenosti, ugleda, izuzetnosti? Ako pogledamo u ono na što se pozivaju kao svjedoci, vidimo da se radi o šehadetu, a to je nešto najvrjednije i temelj svim ibadetima, izvor svake sreće. Ako pogledamo ko traži svjedoke, vidimo da je to Allah dž.š. Onda vidimo da su počašćeni svjedočenjem i učeni, koje spominje uz Svoje ime i meleke. Zatim Allah dž.š. dodatno ukazuje na počast učenih i na njihovo visoko mjesto, pa ukazuje da je dovoljno svjedokâ to što On svjedoči i što svjedoče učeni, pa kaže: Reci: “Meni i vama dovoljan će biti kao svjedok Allah, i onaj koji ima znanje Knjige” (Sura Ra’d, 43.) Zatim govori kako su učeni sigurno upućeni, pa navodi u kazivanju o Karunu: “Teško vama!” - govorili su učeni - “onome koji vjeruje i čini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a biće samo strpljivima pružena.” (Sura Kasas, 80.) Temelj upute i spoznaje je svijest i upućenost u činjeGODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

31

TEFSIRSKE I HADISKE TEME

nicu da su dunjalučki ukrasi i luksuzi samo prolazni užici a da je ahiret vječno boravište. Ova spoznaja je naročita za učene, jer ovakva spoznaja je izvučena iz ajeta koji ukazuju na nju, a ajeti su jasni učenima. Uzvišeni Allah je rekao: „A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je razum dat“. (Sura Ankebut, 49.) Zatim ih Allah uzdiže na stepen uklanjanja tmina neznanja sa srca ljudi, nakon Poslanika s.a.v.s., pa kaže: „Kada saznaju za nešto važno, a tiče se sigurnosti ili opasnosti, oni to razglase.“ „A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele saznati.“ (Sura Nisa, 83.) Zatim ih odlikuje strahopoštovanjem koje je temelj mudrosti i učenosti, pa kaže: „A Allaha se boje od robova Njegovih - učeni.“ (Sura Fatir, 28.) Zbog svih ovih odlika, Allah dž.š. im garantuje ljubav, pa objavljuje Ibrahimu a.s.: „Ibrahime, Ja sam Sveznajući i volim učene.“ Uzdiže ih zbog njihova znanja i učenosti i ukazuje na uzrok toga, a to je da su opisani svojstvom znanja, a to je, opet, jedan od najboljih pokazatelja veličine položaja i važnosti koje znanje i učeni imaju. Poslanik s.a.v.s. veže blagoslov i napredak za znanje, pa kaže: „Ako mi svane dan u kojem nisam povećao svoje znanje kojim ću se približiti Allahu, neka mi ne bude blagoslovljen izlazak sunca tog dana.“ Još je rekao: „Za učenog oprosta moli sve što je na nebesima i na zemlji“. Da li možete zamisliti na kakvom su položaju ti ljudi koji su obuzeti svojim privatnim poslovima i nastojanjima a meleki za njih oprosta traže?! Zatim ukazuje na vrijednost i odličnost učenih nad pobožnim, pa kaže: „Vrijednost učenog nad pobožnim je kao vrijednost mene nad najneobrazovanijim mojim ashabom.“ Također je rekao: „Na Kijametskom danu će pravo zagovorništva (šefa’at) imati vjerovjesnici, zatim učeni, a potom šehidi.“ Time ukazuje na veličinu položaja koji je odmah poslije vjerovjesničkog a prije šehidskog.

Vrijednost traženja znanja i naukovanja
Znaj da upućeni nije odlikovan položajem i vrijednošću, nego je to onaj koji traži znanje i stalno uči. Onaj koji stalno uči i izučava, traga za znanjem, makar ga i ne ostvario u cijelosti, zaslužuje i ima stepen koji je veličanstven i teško mjerljiv.
32
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

O VRIJEDNOSTI STJECANJA ZNANJA

Bilježi se od Kesira b. Kajsa da je rekao:“Otišao sam Ebu Derdau r.a. i zatekao ga da sjedi u Damaskoj džamiji. Rekao sam mu:“Ebu Derda, došao sam ti iz Medine - grada Allahova Poslanika s.a.v.s. - kako bih te pitao za hadis za koji sam čuo da ga prenosiš od Poslanika s.a.v.s.?“ On je rekao: „Nisi došao radi neke potrebe, trgovine, nego si došao samo radi toga hadisa?“ Ja sam rekao:“Samo radi toga.“ On je rekao: „Čuo sam Allahova Poslanika s.a.v.s. da kaže: Ko krene putem znanja, Allah mu olakša put do Dženneta. Meleki spuste svoja krila pred učenikom iz svog zadovoljstva njegovim postupkom. Uistinu je vrijednost učenog nad pobožnim kao vrijednost punog mjeseca nad ostalim zvijezdama. Zaista, za učenog oprosta traži sve što je na nebesima i na zemlji, čak i ribe u morskim dubinama. Učeni su nasljednici vjerovjesnika. Vjerovjesnici nisu ostavili u nasljedstvo ni dinar ni dirhem, nego su ostavili znanje, pa ko ga uzme, uzeo je nešto veličanstveno.“ Poslanik s.a.v.s. je rekao:“Allahu se ne može robovati ničim vrijednijim i odlikovanijim od razumijevanja vjere (fikh), a jedan fekih (poznavalac šerijatskih propisa) jači je i teži šejtanu nego hiljadu pobožnjaka. Svaka stvar ima svoj stub i oslonac, a oslonac vjere je fikh (pravilno razumijevanje).“ Poslanik s.a.v.s. rekao je još:“Da poraniš i naučiš jedno znanstveno poglavlje, bolje ti je od hiljadu rekata dobrovoljnog namaza.“ U hadisu koji se prenosi od Ebu Zerra r.a. stoji da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „Prisustvovanje znanstvenom sijelu bolje je od hiljadu rekata dobrovoljnog namaza, od obilaska hiljadu bolesnika, od pristustva na hiljadu dženaza.“ Neko je upitao: A da li je vrjednije i od učenja Kur’ana? Odgovorio je:“A da li Kur’an može koristiti ako se nema znanja?“

Odličnost podučavanja
Allah dž.š. podigao je stepen učenih, koji podučavaju i pozivaju Uzvišenom Allahu i Njegovom putu, pa potvrđujući kaže: „A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: “Ja sam doista musliman!” (Sura Fussilet, 33.) A svom Poslaniku s.a.v.s. kaže: „Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj.“ (Sura Nahl, 125.) Kada je Poslanik s.a.v.s. poslao Muaza r.a. u Jemen, rekao mu je: „Da Allah dž.š. uputi preko tebe jednog čovjeka, bolje ti je nego čitav dunjaluk i sve što je na njemu.“
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

33

TEFSIRSKE I HADISKE TEME

Poslanik s.a.v.s. još je rekao: „Na Kijametskom danu će se reći pobožnjacima i mudžahidima: Uđite u Džennet! Učeni će reći: Zaslugom našeg znanja oni su bili pobožni i borili su se. Uzvišeni Allah će im reći: Vi ste kod Mene kao neki Moji meleki. Tražite zagovorništvo za koga hoćete i bit će vam udovoljeno. Oni će tražiti šefaat i ući će u Džennet.“ Također je kazao: „Allah dž.š., Njegovi meleki, stanovnici nebesa i zemljani, čak i mrav u svojim hodnicima i riba u morskim dubinama, mole se za onoga ko ljude podučava dobru.“ Poslanik s.a.v.s. jednom je izašao iz svoje kuće i zatekao u džamiji dvije halke; u jednoj se molilo Allahu dž.š. i spominjali su Ga, dok se u drugoj podučavalo znanju. Poslanik s.a.v.s. rekao je: „Što se tiče ovih, oni traže od Allaha dž.š. i On će im, ako hoće dati, a ako neće, uskratit će im. A ovi (drugi), oni podučavaju ljude, a ja sam poslan kao učitelj.“ Onda je prišao njima i sjeo u njihovu halku. Uzvišeni Allah je odlikovao i istakao učenjaka koji praktikuje ono što zna i druge podučava najčasnijim nadimcima i titulama. Isa a.s. rekao je: „Ko uči, praktikuje i druge podučava, takvog na nebesima nazivaju Veličanstvenim.“ Ovo je krajnje uvažavanje i poštivanje. Poslanik s.a.v.s. rekao je: „Ko nauči četrdeset hadisa za moj ummet, od onoga što će im koristiti u njihovoj vjeri, Allah će ga, na Kijametskom danu, proživjeti sa učenim, a prednost učenog nad pobožnim je za sedamdeset stepeni, a samo Allah dž.š. zna koliko je između dva stepena.“ Naprijed rečeno, potvrđuje odličnost znanja i podučavanja glede Kur’ana i hadisa. Kada su posrijedi razumskim dokazi, o tome se može kazati sljedeće.

Časnost znanja i podučavanja sa stanovišta razuma
Kažemo: Kako možemo ne primijetiti odličnost znanja i njegovu časnost ako imalo imamorazuma. Odličnost je pojam kojim ukazujemo na nešto iznad prosjeka a natprosječnost vodi savršenstvu, a savršenstvo je nešto čemu se teži. Natprosječnost znanjem je savršenstvo samo po sebi, a ne nešto što upotpunjuje u odnosu na nešto drugo. Cjelovitost može biti i u odnosu na nešto, kao što je trk odlika konja u odnosu na magarca. Snaga deve je njena odlika u odnosu na magarca. Tamna boja može biti odlika i savršenstvo kada govorimo, na primjer o kosi, dok je mahana i nedostatak kada govorimo o licu. Znanje je općenita odlika bez obzira kako o njemu
34
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

O VRIJEDNOSTI STJECANJA ZNANJA

govorili, jer to je Allahovo dž.š. svojstvo kojim On hvali, svojstvo je meleka i preko njega se oni približavaju Allahu dž.š., a tako Mu se približavaju i Njegovi robovi. Odličnost čovjeka je kroz njegovu blizinu Allahu, a on se približava i blizak je svojstvu, a ne kroz mjesto. Približava se znanjem i što je njegovo znanje cjelovitije to je njegova blizina Allahu dž.š. veća i više je nalik melekima. Brzina trka je odlika kada se govori o konju a ne kada se govori i o čovjeku, jer je on čovjek. Međutim, znanje je odlika i čovjeku i životinji shodno položaju. Tako je poslušan i inteligentan konj, bolji od neposlušnog i glupog. Mongoli i beduini uvažavaju svoje učene jer osjećaju njihovu prednost u odnosu na njih, a ta prednost je plod njihova iskustva i znanja. Čak i životinje osjećaju učenog pa životinje koje su masom najveće i najsnažnije, kada vide čovjeka osjećaju strah i na oprezu su jer osjećaju ljudsku odličnost i nadmoć. Učenje i podučavanje je vrijedno i to zaključujemo na osnovu vrijednosti i odličnosti znanja. Pošto je znanje nešto što je najbolje i najvrjednije, traženje znanja je traženje načina da se ostvari najbolje, a podučavanje drugog je dostavljanje tog najboljeg. Pojašnjenje toga je da sva ljudska stremljenja su u vjeri i dunjaluku i ne može se ustrojiti vjera ako nije ustrojen dunjaluk, jer je dunjaluk polje na kome se stiče ahiret i on je sredstvo koje vodi Allahu dž.š. onom ko ga je kao takvo uzeo, a prolaz je onom ko ga takvim smatra i nije ga uzeo sebi kao stalno boravište. Dunjaluk se ne može ustrojiti bez ljudskog djelovanja, a ljudsko djelovanje se može sažeti u tri kategorije: jedna od njih je temeljna, a onda podrazumijeva ono bez čega se ne može opstati. Dijeli se na četvero: poljoprivreda – u kojoj je hrana za čovjeka, tekstilna industrija u kojoj je izvor njegova odijevanja, građevina kojom rješava svoje stambeno pitanje i sklonište i politika kojom uređuje međuljudske odnose i potpomaganje u iznalaženju najboljih metoda za opstanak i život. Druga kategorija je ono što olakšava svaki od gore nabrojanih i njima služi, kao što je kovački zanat pomagalo poljoprivredi i slični propratni zanati i kao što je čišćenje i predenje vune za tekstilnu industriju. Treća kategorija je ono što upotpunjuje i krasi temeljnu kategoriju i nadograđuje se na nju, kao što je pekarski zanat ili mlinarski u odnosu na poljoprivredu, ili šivaći u odnosu na tekstil. To je, u odnosu na postojanje i održavanje svijeta kao što su ljudski organi u odnosu na čovjeka. I oni su u tri kategorije. Temeljni organi su srce,
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

35

TEFSIRSKE I HADISKE TEME

jetra, mozak i to su glavni organi. Oni koji im služe su: želudac, vene, arterije, nervi, a oni koji ih upotpunjuju i uljepšavaju su nokti, prsti, obrve. Najbolje od svega nabrojanog za opstanak svijeta je politika, jer ona služi zbližavanju i napretku. Iz tog razloga za nju je potrebno što nije za ostale. Onaj ko se bavi politikom koristi sve ostale resurse i kontroliše ih. Pod politikom podrazumijevam ljudski napredak tako što će im se ukazivati na najbolje metode za to, a što će im pomoći i na ovom i na onom svijetu. Te metode se dijele na četvero: prvo je i najpreče, politika koju su imali vjerovjesnici a ona se odnosila i na običan svijet i na posebnike i tretirala je i njihovu nutrinu i vanjštinu. Druga je politika kraljeva i namjesnika. Ona se odnosila i na običan svijet i na posebnike, ali je tretirala samo njihovu formu i vanjštinu a ne i nutrinu. Treća je politika učenih koji su poznavali vjeru i vjerske propise i koji su nasljednici vjerovjesnicima. Oni su bili samo za izuzetne kategorije ljudi i običan svijet ih nije mogao doseći kako bi se okoristio njima, niti su oni bili u mogućnosti da utiču na njihovu vanjštinu, u smislu naredbe ili zabrane, prisile. Četvrta kategorija su govornici i oni su usmjereni samo na običan svijet i na njihovu nutrinu. Najčasnija od svih nabrojanih kategorija, a poslije vjerovjesničke, je ona koja dostavlja znanje i koja se bavi odgajanjem ljudi i popravljanjem njihova morala tako što ih oslobađa negativnih moralnih osobina koje su pogubne, a ukazuje im na pohvalne osobine koje će im donijeti sreću. To je osnovna zadaća podučavanja. Kažemo da je ovo najčasnije jer se časnost nekog zanimanja uočava kroz tri stvari: zapažanjem – kroz urođeno i prirodno stanje kroz koje se dolazi do zaključivanja, kao što je odlikovanost prirodnih nauka u odnosu na jezičke, jer prve se dostižu razumom, a druge sluhom. Razum je svakako časniji od sluha. Gledanjem na opću korist – kao što je odličnost poljoprivrede u odnosu na juvelirski posao, ili shodno oblasti kojom se bavi, pa je juvelirstvo bolje od štavljenja kože, jer jedno se bavi zlatom koje je najcjenjenija kovina a drugo se bavi kožom umrle životinje, a to je prezreno. Jasno je da su vjerske znanosti, a tu podrazumijevam razumijevanje ahiretskog puta, dostižne zdravim razumom i pročišćenom sviješću, a razum je najčasnija ljudska osobina jer se njime prima Allahov emanet i njime se dolazi u Allahovu dž.š. blizinu. Opća korist je očita jer podrazumijeva i dunjaluk i ahiret. Što se tiče ahireta, to je trajna i vječna sreća i ostvarenje božanske blizine, a dunjalučka je kroz časnost, dostojanstvo, uticaj na vlasti i urođeno poštovanje. Učenjak koji praktikuje naučeno je onaj koji je zanemario dunjaluk
36
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

O VRIJEDNOSTI STJECANJA ZNANJA

i one koji su odani dunjaluku i on je uglednik i dunjaluka i ahireta jer on ima uticaja na dunjalučke kraljeve i vladare. Kada Allahu dž.š. pokaže svoju iskrenost u svom znanju i predanosti i iskrenost u svojoj namjeri i predanosti Allahu dž.š. i svoj nemar spram toga šta će ljudi reći, Allah dž.š. usadi ljubav u srca vlasti prema takvom i učini da ga oni slušaju, pa ga oni služe, a on ne pridaje pažnju tom služenju. Znanje je velika čast i kroz njega se dokučuje ništavnost dunjaluka i onih koji su odani dunjaluku. Znanje poziva čovjeka da ostavi dunjaluk i okrene se ahiretu, da ostavi sve osim Allaha dž.š. i okrene se Allahu dž.š., da ostavi pohlepu i zadovolji se onim što ima, da ostavi oholost i da bude ponizan, da ostavi nipodaštavanje siromašnih i zanemari bogate, da ostavi služenje dunjaluku i okrene se njegovu upotrebljavanju. Ovo se znanje ne može naći u poglavljima o razvodu braka, niti u poglavljima o novčanim poslovanjima, niti u bilo kojem poglavlju fikha oko kojih se savremenici otimaju i nazivaju ih znanjem i naukom. Ovo znanje, ako hoćete da ga nađete, tražite gledajući koliko je ono općekorisno. To je što se tiče opće koristi od znanja. Što se tiče toga gdje je ono, znaj da je najbolje i najčasnije biće na zemlji čovjek, a da je njegov najčasniji dio srce koje je mjesto vjere, spoznaje i razuma. Učitelj koji je posvećen naukovanju, upotpunjavanju i pročišćavanju istog, te tome da slijedeći naučeno dospije u Allahovu dž.š. blizinu, on postaje učenjak na čije je srce Allah spustio znanje koje je Njegovo svojstvo. Stoga je učenjak onaj koji rapolaže draguljima Njegove riznice i dozvoljeno mu je da iz te riznice udjeljuje svima kojima je potrebno. Koji je položaj bolji od toga da čovjek bude posrednik između Allaha dž.š. i Njegovih stvorenja u njihovom približavanju Allahu dž.š. i toga da ih vodi u Džennet?1 Preveo s arapskog: Sabahudin Skejić

1 Abu Hamid Al-Gazali, Fatih al-'ulum, prvo izdanje, 1322., str.4-6.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

37

ISLAMSKI EZOTERIZAM

Rusmir ŠADIĆ

FEnomenologija ‘srca’ iz perspektive islamskog eZOterIZmA
Rezime
Tekst koji nosi naslov Fenomenologija srca iz perspektive islamskog ezoterizma predstavlja pokušaj da se neposredno i iznutra pristupi analizi i problematiziranju samog duhovnog središta mirkokosmosa. Pojam srca, kao jedan od temeljnih pojmova iz „rječnika“ islamske duhovnosti, jeste središte o kojem ovisi opstojnost i čistoća materijalnog i duhovnog, odnosno realnog i idealnog. Problematiziranje rečene teme želi osvijetili i naznačiti jasnu poziciju i značaj samog duhovnog centra (srca) kako u teorijskom, jednako i u praktično-duhovnom smislu unutrašnjeg prosvjetljenja.

Srce-kao mjesto teofanija (tajalliyat) Božijih Imena, duhovni centar koji sublimira i kontemplira svete odsjaje koji istječu i dolaze sa Praizvora, to mnogo opisivano a tako malo poznato središte, duhovno srce po kojem čovjek jeste to što jeste, čijim se očišćenjem čovjek uzdiže u visine malakuta, ili pak čije zapostavljanje biva razlogom spuštanja u nizine tame i duhovnog mrtvila-jeste dragulj čiji pogled (basîrat), pronicljivost (firâsat) i svjetlost/sjaj (nūr) moraju biti očuvani od strane putnika (sâlik) koji kroči stazom ka Uzvišenom.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

41

ISLAMSKI EZOTERIZAM

Ukoliko promotrimo vlastitu formu sa aspekta religije, razviđajući hijerarhiju organa, potvrdit ćemo primat fizičkog srca koje korespondira našem duhovnom srcu, a koje se često označava terminom fuâd. Naime, takva konkluzija u potpunosti sukladira Poslanikovom a.s. iskazu koji potvrđuje postojanje jednog organa u ljudskom tijelu (srce), koje ukoliko je čisto i neuprljano materijalnim i duhovnim nečistima, cijelo tijelo se nadaje takvim, i obrnuto. Ovim riječima, Poslanik islama srcu daje vrhovnu/sultansku poziciju, naznačavajući da se cijelo tijelo identificira sa svojstvima srca, ili bolje reći, stanja srca kao dominantne komponente se manifestuju na cijelom bitku. Ta školjka može sadržavati jedinstvenost ljepote raznolikih bisera oslovljenih časnim imenima, kao što su vjerovanje (imân), zahvala (shukr), oslanjanje (tawakkul), strpljivost (sabr), pokajanje (tawba), vraćanje (inâba), ljubav (mahabbat), predanost (taslimiyyat), duhovno kušanje (dhawq), nada (rajâ’) i strah (khawf ). Također, njena ljepota i suptilnost može biti narušena antielementima/antitijelima, koji njenu praiskonsku svetost mogu preinačiti u nakaznu i prezrenu formu, a takvi omraženi kolonijalizatori poznati su pod imenima: nevjerstvo (kufr), suparništvo (shirk), mržnja (gadab), oholost (riyâ’), samoljublje/egoizam (‘ujub/anâniyyat), zavist (hasad). Unutar redaka koji razviđaju ezoterijsku dimenziju islama, a samim tim i mističnu antropologiju ili pak fiziologiju svjetlosnog čovjeka, nailazimo na autore koji pojmu srca (qalb) priskrbljuju dimenziju više, vezivajući ga primarno za ono metafizičko a istovremeno i realno u nama. Tako u svome komentaru na Ibn Arebijev Fusus al-hikam (Dragulji poslaničke mudrosti), znameniti Abdullah Bošnjak1 (1584.-1644.), pojašnjavajući esencijalnu dimenziju samog pojma fass/fusus (dragulj), kaže da je „dragulj ustvari srce, kao mjesto u koje se božanska mudrost utiskuje, a mudrost koja se ondje utiskuje je poslanički logos kojemu ta mudrost pripada.“ 2
1 Abdullah Bošnjak, rođen je 992/1584. godine u Bosni. Nakon okončanja obrazovanja u Istambulu, poduzima izvjesna putovanja po Hidžazu, nakratko se zadržava u Damasku, radi posjete mezara Ibn Arebija, te svoje fizičko proputovanje okončava povratkom u Qonju, gdje se razbolio i napustio prolazni svijet 1054/1644. g. Među znamenitim komentatorima Shayh al-Akbarovog učenja, kao što su Sadruddin Qonjewi, Afifi, 'Abd Al-Razzaq al-Kashani, Dawud al-Qasri, te Haydar Amuli, posebno mjesto zauzima i naš Abdullah Bošnjak poznat kao Shârih al-fusūs, budući je njegov dvotomni komentar Ibn Arebijeva Fusus al-hikama orginalan doprinos ta'wilu Teksta, kao i raskošnoj sufijskoj literaturi koja razviđa unutarnju dimenziju načela islama. 2 Abdullah Bošnjak, Tumačenje dragulja poslaničke mudrosti, N.I.I. Ibn Sina, Sara-

42

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

FENOMENOLOGIJA ‘SRCA’ IZ PERSPEKTIVE ISLAMSKOG EZOTERIZMA

Kada duhovni putnik (sâlik) stigne na sami vrh mistične planine Qâf, ili terminima ishraqi škole kazano, pređe put od metafizičkog Okcidenta do Orijenta, odnosno ozbilji nad sobom ukupnost božanskih naloga (al-umūr al-ilâhiyya) i poslaničkih naputaka, dolazi na stupanj samospoznaje koja ne predstavlja ništa drugo do li znak spoznaje Apsoluta (Al-Haqq). Srce dotičnog svjetlosnog čovjeka postaje otvoreno i spremno da primi mnogostruke oblike jedinstvene mudrosti, koja je vječna i univerzalna (perrenis et universalis), a izvire od Mudrog (Al-Hakim) i Vječnog (Al-Bâqi). Primjer takvog osvjedočenja (al-mushâhada) i duhovnog kušanja (al-dhawq) nalazimo kod Doctora macsimusa, Shaykh al-Akbara Ibn ‘Arebija3, koji u djelu Tarjumân al-ashwâq svjedoči:“Moje srce je postalo primaocem (qâbil) svakog oblika, ono je ispasište gazelama i manastir kršćanskih monaha, hram idolima, Ka’ba hodočasnicima, pločice Tore i knjiga Qur’ana. Ja slijedim religiju Ljubavi, kojim god putem karavana Ljubavi da krene, taj put je moja religija i moje uvjerenje.“(Unutar ovog stavka sadržana je Ibn Arebijeva teorija o transcendentnom jedinstvu religija.) Srce savršenog čovjeka (insani-kamil), ili jezikom Najmuddina Kubraa4 kazano, srce Svjedoka na Nebu (shâhid fi al-sama’), postaje ogledalom Uzvišenog. Naime, Božiji Bitak je taj koji se otkriva i pojavljuje na tom savršeno uglačanom ogledalu koje postaje njegovim primaocem (al-qâbil), budući se nadaje kao najpodesnije mjesto za presveto izlijevanje (al-fayd al-aqdas) Božijeg Bitka. Manifestirajući se na rečeni način, Bitak Božiji se
jevo 2008., Vol.1.,str.209. 3 Abu Bekr Muhammad Ibn Arebi al-Hatimi al-Tai rođen je 560/1165 u gradu Mursiji na jugu Španije. Poznat pod nadimkom Muhyuddin (Oživotvoritelj vjere) i Al-Shayh al-Akbar (Doctor maximus). Njegov tumač Aš-Ša'rani tvrdi da je identificirao oko četiri stotine njegovih djela, od kojih su najznačajnija;Futuhât al-makkiyya, Fusūs al-hikam, Tarjumân al-ashwâq, Tafsir al-Qur'ân, Mawâqi' al-nujūm. Temeljne ideje njegovog učenja su:transcendentno jedinstvo Bitka (wahdat al-wujud), Božija Lijepa Imena (asma' al-husna), savršeni čovjek (Insani-kamil), manifestacija Apsoluta (tajalliyat). Nakon brojnih putovanja skrasio se u Damasku, gdje je i preselio 638/1240. 4 Najm al-Din Kubra, rođen je u Hawarezmu. Osnivač je sufijskog reda kubrawiyya. Najpoznatija djela Najm al-Dina su; Fawaih al-jamal we fawatih al-jalal, Adab al-suluk, Risala ila al-haim al-haif min lawmat al-laim, Al-usul al-'ashara, Tafsir al-Qur'an. Među duhovnim nasljednicima Kubraa ističu se Baha' al-Din Walad (rođen 540/1145), otac poznatog Jalâl al-Din Rumija, i 'Ala al-Dawla Simnani (rođen 659/1261), najveći metafizičar islama. Učenje o fotizmima, kao svjedocima duhovnog stupnja (maqam) putnika (salik) ka Uzvišenom, predstavlja originalan doprinos Kubraa sufijskom učenju. Umro je 618/1221.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

43

ISLAMSKI EZOTERIZAM

pokazuje Samom Sebi, budući je On taj Koji se ogleda i Koji gleda odraz u ogledalu, odnosno, On je i primaoc (al-qâbil) i primljeno (al-maqbūl), jer samo Božiji Bitak istinski postoji, dok sve osim Njega ima uvjetno/ prividno postojanje. Drugim riječima, kada je Bog poželio osmotriti suštine Imena, stvorio je univerzum kao bezobličnu tvar u kojoj nije bilo duha, te je kao takav ličio neuglačanom ogledalu. Stoga je Božiji nalog (al-amr) zahtijevao glačanje ogledala univerzuma. Tako Allah stvori zemaljskog Adema/čovjeka da bude sami sjaj ogledalu univerzuma i duh (ruh) njegove forme. Ukoliko shvatimo značenje rečenog, tada se potpuno jasnim nadaju riječi Milostivog (al-hadis al-qudsiyy), koje istovremeno i argumentiraju naprijed kazano:“ Ne može Me obuhvatiti ni Moja Zemlja niti Moje nebo, ali Me obuhvata srce Moga roba, tanahno (al-layyin) i smireno (al-vâdi’).“ Srce, kao Prijestolje Milostivog, zauzima središnji položaj unutar duhovne fizionomije putnika (sâlik), te kao prefinjeni organ potrebuje konstantno glačanje, budući da zatamljeno srce ostaje uskraćeno za odsjaje Božanske emanacije (fayd). Zastori tame (zulmat), nemara (gaflet) i zaborava Uzvišenog čine srce odsutnim (gâ’ib) i nepoželjnim mjestom za manifestaciju Čiste Svjetlosti. Da bi se Lice Milostivog-čije je jedno od lijepih Imena ‘Vjerni’ (Al-Mu’min) - odrazilo u ogledalu našeg srca shodno hadisu:“Mu’min je mu’minu ogledalo“, moramo praktično posvjedočiti svoju opredijeljenost ka duhovnom otrježnjenju i sposobnošću da prohodimo svih sedam razina vlastitog bitka, kako bi čistoća (safâ’) postala temeljno svojstvo našeg suptilnog organa. U tom kontekstu, zanimljivom se nadaje parabola koju navodi perzijski učitelj Jalal al-Din Rumi5. Naime, jednog dana sultan je pozvao kineske i grčke slikare na dvor. Kinezi su isticali svoje umijeće, dok su Grci svjedočili u korist vlastite superiornosti. Nakon što su dobili zadatak da freskama ukrase dva paralelna zida između kojih je bio postavljen zastor (hidžab), kineski slikari su ulagali ogromne napore i umijeće, upotrebljavajući razne boje, dok su Grci vješto glačali svoj zid. Kada je zavjesa podignuta, sva ljepota kineske umjetnosti oslikavala se na suprotnom, blistavom zidu po5 Jalal al-Din Rumi rođen 604/1207.g. u gradu Belhu u Afganistanu. Nakon misterioznog nestanka Shams al-Dina Tabriziya, njegovog prijatelja i duhovnog instruktora (murshid), Mawalana se povlači i počinje sa diktiranjem Mesnevije u pero Husamuddina Čelebija, što će trajati četrnaest godina. Jalal al-Din Rumi umro je 1273. u Konji.

44

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

FENOMENOLOGIJA ‘SRCA’ IZ PERSPEKTIVE ISLAMSKOG EZOTERIZMA

put ogledala. Tako, sve što je sultan vidio na zidu kineskih slikara, činilo se još ljepšim u odrazu na zidu grčkih slikara.6 Ova čistoća ogledala, nesumnjivo je srce što prima bezbrojne slike, Ako ti srce bude čisto kao ogledalo, na njemu će se odražavati svaka svjetlost... Ono što može primiti čisto srce, ne može ništa drugo, čak ni Arš ni Kjurs Srce može obuhvatiti i ono što je bez granica, pa se na njemu može ogledati i Onostrano.7 Izvjesnost spoznaje takvog srca je neupitna, budući da ono spoznaje neposrednim osvjedočenjem (mushâhada) s razloga bliskosti (qurb) za razliku od uma koji spoznaje putem promišljanja (fikr) služeći se pojmovima. Spoznaja/znanje koje nastaje unutar srca u stanju njegove potpune duhovne prisebnosti (hâdir) i ispunjenosti čistom Svjetlošću zove se nadahnuće (ilhâm). Poslanik islama, koji jeste paradigma stvaranja (al-uswa al-hasana) i ‘onaj na kome počiva Božija pažnja’ (Ismail Haqqi Bursevi), u jednom od svojih iskaza konstatuje: „Četiri su vrste srca: 1. 2. 3. 4. čisto srce u kojem svijetli svjetiljka- to je srce vjernika, crno i zamračeno srce- to je srce nevjernika, srce ovijeno omotom koji je zavezan- to je srce licemjera dvolično srce u kojem ima vjere i licemjera; vjera u njemu jeste poput proljetnog bilja kojeg napaja lijepa i zdrava voda, a licemjerje u njemu poput je čira kojem nadolaze gnoj i sukrvica, pa koja god od ove dvije materija nadvlada, prema njoj se srce priklanja.“8

Jedan od kur’anskih stavaka koji je privukao pažnju velikog broja gnostika (‘avarif ), a naročito inspirativan za mistika iz Andaluzije (Ibn Arebi) koji ponovo naglašava esencijalnu ulogu metafizičkog srca, jeste 35. ayat sure Al-Nur koji govori o svjetlosti.

6 Eva de Vitray Meyerovitch, Antologija sufijskih tekstova, Naprijed, Zagreb, 1988., str.34. 7 Rumi, Mesnevija, vol.l., Ljiljan, Srajevo, 2000., str.295 8 Hadis bilježi Imam Ahmed i Taberani u es-Sagiru u predaji Ebu Seida El-Hudrija.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

45

ISLAMSKI EZOTERIZAM

„Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istočnim i zapadnim, čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlošću...!“ Naime, komentirajući ovaj kur’anski stavak, Ibn Arebi kaže da Primjer svjetlosti Njegove-koja jeste svojstvo Njegovog postojanja i manifestovanja u svjetovima – je kao primjer udubine u zidu u kojoj je svjetiljka. To je aluzija na tijelo usljed njegove vlastite tame i njegovog osvjetljenja svjetlom duha (bi nūr al-rūhi)na koga se aludira sa svjetiljkom...Kandilj (al-zujâja) je aluzija na srce (al-qalb) osvijetljeno duhom (al-ruh) koje osvjetljava sve drugo iluminacijom (bi al-ishrâq). Kandilj je Bog usporedio sa blistavom zvijezdom zbog njezine jednostavnosti, velike svjetlosti, važnosti mjesta i mnoštva zraka koje baca na sve strane kao što je slučaj i sa srcem. Stablo (al-shajara) kojim se pali ovaj kandilj je sveta duša (al-nafs al-qusiyya)...’9 Svjedočenje svetog Teksta o postajama (manâzil) srcâ glasi:„Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen ili su još tvrđa, a ima kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, i kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. A Allah motri na ono što radite.“ 10 Unutar ovog kur’anskog stavka naznačena je svojevrsna vertikala kojom hodi metafizičko srce. Naime, samo podnožje rečene vertikale, ili pak horizontala koja ukazuje na apsolutnu vezanost sa ovozemnim/putenim te svaku otuđenost od onostranog/nebeskog, pripada srcu koje je opisano svojstvom ‘tvrdoće’, pri čemu se poredi sa kamenom. Nadalje je riječ o kategorijama srcâ koja očituju svoju spoznaju, ljubav, čežnju i strah kao znak (âyat) vlastite svijesti i bliskosti spram Uzvišenog. Kada čovjek (bashar) uzastopnim duhovnim naporima pređe granicu prizemnog i materijalnog, realizirajući unutar sebe recepte duhovnog otrježnjenja i osvjetljenja, tada on postaje savršeni čovjek (insani kâmil). Srce takvog insana, prema svjedočenju Ibn Arebija i Jalal al-Dina Rumija postaje metafizičkom okosnicom, duhovnom Ka’bom , skladno Poslanikovom iskazu:“Srce vjernika je Allahova kuća.“
9 Ibn Arebi, Tafsir al-Qur'an al-Karim, Dar al-kutub al-'ilmiyya, Bejrut 2001., Vol.2, str.70. 10 Qur'an,II:74

46

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

FENOMENOLOGIJA ‘SRCA’ IZ PERSPEKTIVE ISLAMSKOG EZOTERIZMA

Naime, Jalal al-Din Rumi u Mesneviji svjedoči kako je Abu Jezid AlBistami11 krenuvši na hadždž susreo jednog Allahovog prijatelja (al-waliyy) koji je nakon što se upoznao sa nakanom Bistamija preporučio mu da umjesto posjećivanje Ka’be otavafi njega samog, ustvrdivši da će mu se to ubrojati u hadždž, budući da čisto ljudsko srce Allah više voli od same Ka’be. Uvjeravajući Bistamija u svoju tvrdnju Allahov rob mu reče: „Ka’ba, to je kuća Njegove vrjednote, a Allah je nije stvorio, dok je stvaranje mene Njegova tajna. Za onu Kuću ne možemo reći da Allah u njoj stanuje, dok u ovu kuću (srce) Njegov sifat Hayy ulazi i proživljuje ga. Vidjevši mene, ti si Rabba vidio-reče mu starac, bez kolebanja, Bistami, obiđi oko mene sedam puta.”12 Shayh Al-Akbar također, nakon što srcu pripisuje časniji i viši stupanj u odnosu na Ka’bu s razloga njegove sposobnosti da obuhvati Uzvišenog, govori i o svojevrsnoj sličnosti. Shodno tome, on primjećuje kako je Allah učinio da i oko srca kruže misli/ideje (hawâtir), poput ljudi, meleka i džina koji kruže oko Ka’be. Zatim, ukazujući na one među ljudima koji su svjesni svetosti Ka’be, potvrđuje i postojanje onih koji tavafe bez spoznaje o njenoj uzvišenosti. Na tom tragu primjećuje kako i među hawatirima koji kruže oko srca, postoje oni pohvalni i pokuđeni. Nadalje, Andalužanin nam otkriva jednu Božiju tajnu. Naime, iako znamo da Ka’ba, kao objekt kockastog oblika, ima četiri čoška, ukoliko se promatra sa strane, moguće je uočiti samo tri. Ta tri ugla odgovaraju unutarnjem obliku srca: prvi ugao na srcu je pripravljen za božanske, drugi za melekske a treći za nefsanske hawatire. Božiji ugao korespondira uglu pored Crnog kamena (hajar al-aswad), melekski jemenskom (al-rukn alyamaniyy) a nefsanski sirijskom uglu (al-rukn al-shamiyy). Ovakav oblik srca odgovara vjerovjesnicima i poslanicima, budući da unutar njihovog srca ne postoji ugao koji označava poziciju za očitovanje šejtanskih ideja
11 Abu Jazid rođen je u Bistamu u Iranu. Poznat po svom duhovnom pijanstvu, od strane ortodoksne uleme optužen je za herezu. Veći dio života proveo je živeći kao usamljenik po brdima Taberistana. Umro je 261 h.g. 12 Jalal al-Din Rumi, Mesnevija II., Ljiljan, Sarajevo, 2002., str.236.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

47

ISLAMSKI EZOTERIZAM

(hawatir). Taj četvrti ugao je prisutan u srcima onih koji nisu zaogrnuti mirisom Božijeg poslanstva i vjerovjesništva.13 Nakon spoznaje da srce iskrenog vjernika, osvjedočenog spoznavaoca i duhovnog viteza, postaje Allahova kuća (bejtullah), traganje nastavljamo upitom: gdje je duhovno stanište takvog srca? Svjetlosno ozračje istog naznačeno je u Poslanikovom iskazu:„Srce vjernika je između dva Prsta među Prstima Milostivog.“14 O kakvim pojmovima je riječ? U nastojanju ispravog razumijevanja naznačenog teksta, pozvat ćemo se na riječi osvjedočenog (mashhūd) putnika koji je ozbiljio stupanj metafizičke smrti ili utrnuća (fanâ’) na putu ka Jednom. ‘Ayn el-Qudât Al-Hamadâni15 unutar duhovnih Priprava (Tamhîdât) koje namjenjuje istinskom tragaocu za suštinom,svjedoči: „Srce je poput perceta na pustinjskoj zemlji, što ga vjetar nosi kud god poželi. Vjetar Božanske Milosti (bâd-e rahmet-e elâhi) srca po Svojim svjetovima promeće, a srca u Svijetu dva Prsta (‘âlam-e do angošt) vrte se. Znaj da dva Prsta nisu ništa do dva stupnja što stanište putnikâ su; a kakav je taj vjetar što srca promeće? Od Mustafe – mir njemu- počuj:’Ne hulite na vjetar, on je uistinu, dio daha Svemilosnika.’ „16 Također, unutar literature koja razviđa ezoterijsku dimenziju islama pronalazimo tumačenje da pojam ‘dva Prsta’ podrazumijeva duh (al-ruh) i dušu (al-nafs) između kojih je smješteno središte spoznaje i stjecište mudrosti – srce (qalb), budući da potiču iz svijeta Malakuta, a ne iz svijeta Mulka. Svaki korak čovjeka jeste zapravo korak ka Izvoru, ili kretanje na putu povratka (al-ma’âd) koji je neizbježan. Na tom putu kojeg označavamo pojmom ‘život’, što vodi neminovnosti susreta (liqa’) s Licem Uzvišenog, srce otkucava u skladu s tonovima koji su srodni prirodi njegovog duhovnog habitusa. Međutim, ozbiljiti tonove Božanske Riječi unutar svoga srca, te lišiti esenciju vlastitog bitka natruha materijalizma, znači biti svjestan Božijeg iskaza koji opominje Danom okončanja: «Na Dan kada neće
13 Ibn Arebi, Futuhat al-makiyya, Sarajevo,2004., str.242 14 Bilježi Muslim u predaji od Abdullaha ibn Omera 15 Ayn al-Qudat rođen je u Hamadanu 492/1098. Al-Hamadani kao poklonik mistične ljubavi, poput Hallaja i Suhrawardija, praktično je posvjedočio vlastitu ustrajnost na putu religije ljubavi. U trideset trećoj godini života, doktori Zakona uz pomoć seldžučkog političkog establišmenta, osudili su ga na smrt. Tamhidât-djelo koje predstavlja sukus njegovih duhovnih iskustava- obiluje nagovještajima vlastite sudbine. 16 'Ayn al-Qudat Al-Hamadani, Tamhidat, El-Hoda, Sarajevo, str.116.

48

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

FENOMENOLOGIJA ‘SRCA’ IZ PERSPEKTIVE ISLAMSKOG EZOTERIZMA

nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.»17

Summary The phenomenology of heart from the perspective of Islamic Esotericism
The text entitled ‘The phenomenology of heart from the perspective of Islamic Esotericism’ is an attempt to analyze the spiritual center of the micro cosmos itself, directly and from the inside. The term ‘heart’, as one of the basic terms in the vocabulary of the Islamic spirituality, is the center on which depends the existence and the purity of the material and the spiritual dimension, or in other words the real and the ideal world. The analysis of the above mentioned theme should bestow some light on and underline the clear position and significance of the spiritual center (heart) in the theoretical and the practical (spiritual) sense of the inner enlightenment.

Literatura:
1. Al-Hamadani, ‘Ayn al-Qudat, Tamhidat, Al-Hoda, Sarajevo. 2. Bošnjak, Abdullah, Tumačenje dragulja poslaničke mudrosti, N.I.I. 3. 4. 5. 6. 7.

Ibn Sina, Sarajevo, 2008. Ibn Arebi, Futuhat al-makiyya, „Ibn Arebi“, Sarajevo, 2004. Ibn Arebi, Tafsir al-Qur’an al-Karim, Dar al-kutub al-’ilmiyya, Bejrut, 2001. Ibn Arebi, Fusus al-hikam, „Bemust“, Zenica, 1995. Eva de Vitray Meyerovitch, Antologija sufijskih tekstova, Naprijed, Zagreb, 1988. Rumi, Jalal al-Din Mawlana, Mesnevija II., Ljiljan, Sarajevo, 2002.

17 Qur'an, XXVI, 88-89.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

49

Mr. Fuad HADŽIMEHMEDOVIĆ

DERVIŠKI RED HAMZEVIJA

Rezime
Hamzevije, specifični bosanskohercegovački derviški red, nastao je kao modificirani ogranak melamijsko-bajramijskog derviškog reda. Na čelu reda se nalazio šejh Hamza Bali koji je razvio jednu vrstu irfana zasnovanu na ljubavi prema muršidu i čvrstoj povezanosti sa načelima koja je u Fususul-hikemu iznio Muhjuddin ibn Arebi. Veza sa učiteljem i učenje Hamze Balija se vidi i u dokumentima koji govore o njegovom pogubljenju u Stambolu. Hamza Bali je optužen i pogubljen kao zindik i mulhid iako se u njegovom učenju ne vide tragovi nekog nesklada sa islamskim učenjem, tako da su istinski razlozi njegovog pogubljenja obavijeni velom tajne, ali se pretpostavlja da je to politički uticaj i učenje. Hamzevije spadaju u ruhi tarikate i nisu se vezali za tekije, tako da se samo jedno okupljalište hamzevijskih derviša smatra tekijom. Za ovaj red se vežu velikani kao što su Abdullah Bošnjak poznat po nadimku Šarihul-Fusus, Husejn Lamekani, Sari Abdullah Bošnjak, kao i mnogi drugi koji su svojim djelima ovjekovječili učenje, ali i proširili uticaj hamzevija.

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

51

ISLAMSKI EZOTERIZAM

Uvod
Tesavvuf, sufije, derviši, tarikati, sve su to izrazi koji zasebno i u cjelini zahtijevaju ogromne studije i duboka istraživanja. Na ovu temu su napisana brojna vrijedna djela koja osvjetljavaju ovo pitanje, ali i pored toga nikada nije dovoljno svjetla kada se govori o pozitivnim tokovima u historiji razvoja islama, a posebno visokih stupnjeva islamske duhovnosti što jeste slučaj sa derviškim učenjem. Sufije na prostorima Bosne i Hercegovine su iznimno važne i zbog činjenice da su jezgra islama i njegov opstanak na ovim prostorima direktno vezani za tesavvuf i derviške redove. Ovoga puta ćemo se zadržati na jednom od najspecifičnijih redova koji je djelovao na ovim prostorima, a svojom snagom i djelovanjem uticao je na šire prostore tadašnjeg Osmanskog carstva. Riječ je o redu koji se toliko izdvajao od redova iz kojih je nastao da je dobio i naziv koji ga veže za njegovog osnivača Hamzu Balija. Naravno, riječ je o hamzevijama, tarikatskom redu koji se veže za prostore sjeveroistočne Bosne. Hamzevijski derviški red je svoj naziv dobio po svom osnivaču šejh Hamza Baliju i razvio se kao ogranak bajramijskog derviškog reda predstavljajući dugi period razvoja melamizma.1 Melamijski derviški red u svom historijskom razvoju, prošao je kroz tri osnovne faze: 1. melamije-kasarije, vezane za Abu Salih bin Imarat Al-Kasaru (umro 884/5) i to je osnovni oblik melamijskog derviškog reda koji je bio raširen u Horasanu i Turkestanu u periodu od IX do XI stoljeća. 2. drugi period melamija je period melamija-bajramija, koji je za nas od posebne važnosti zbog uticaja koje će imati na vjerska i društveno-politička zbivanja na našim područjima. Bajramijski red je osnovao Hadži Bajram Veli krajem XIV i početkom XV stoljeća, sa jasnim melamijskim osnovama. Ipak, smatra se da je bajramijski red nastao miješanjem halvetijskog i nakšibendijskog reda, sa dodatkom melamijskog učenja. Ovaj red se nakon smrti osnivača dijeli na dva ogranka: bajramije-šemsije koji zagovaraju glasni zikr i melamije-bajramije ili bajramije-šetarijje koji napuštaju zikr i vird, posebnu odjeću i tekije. Kasnije se javlja još jedan ogranak Džilvetije, odnosno Hudaijje.

1 Ćehajić, Džemal; Derviški redovi u Jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu I Hercegovinu; Orjentalni institut u Sarajevu; Sarajevo, 1986. str.185-190.

52

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DERVIŠKI RED HAMZEVIJA

Za nas je posebno važan ogranak melamija-bajramija na čijem čelu se nalazi i veliki broj šejhova porijeklom iz Bosne, kao i iz drugih krajeva bivše Jugoslavije. Tako je šejh Habib iz Beograda melamizam proširio sve do Budimpešte. Šejh Husejn Lamekani iz Bosne ideje ovog reda je širio među inteligencijom, umjetnicima, vezirima, dok je šejh Hamza Bali iz Bosne učenje ovog reda širio u Anadoliji, ali i u Bosni. Također, šejh Abdullah Bošnjak, zvani ”ŠarihulFusus”, ovaj red je predstavio u arapskoj regiji sve do Arabije, a Ibrahim bin Timur Han iz Bosne melamijsko-bajramijsko učenje je proširio u Egiptu. U svakom slučaju možemo reći da je među šejhovima i halifama melamijsko-bajramijskog reda bilo mnogo velikih ličnosti porijeklom iz naših krajeva. 3. treći period se naziva melamijje-nurije nazvani prema svom osnivaču sejjid Muhammed Nurul-Arebijju (umro 1897.) i vezan je za područje Skoplja gdje se oživljava melamizam.2 Ovaj oblik melamija, odnosno melamije-nurije, također je postojao u Bosni, ali se pripadnici ovog reda nisu posebno isticali. Na jednom mjestu se spominje nekoliko derviša ovog ogranka melamija koji su djelovali na području sjeveroistočne Bosne, tačnije tuzlanskog kraja i Čelića, a spominje se također da je i Muhammed Hadžijahić prisustvovao nekim predavanjima Hajrudin ef. Abdurrahmanovića koji je bio aktivan u Čeliću.3 Sa Bošnjakom, šejh Hamzom Balijem, počinje proces modifikacije melamijsko-bajramijskog reda, čime nastaje derviški red kod nas poznat kao hamzevije.4 Jedan od najznačajnijih istraživača hamzevijskog učenja u Bosni, Muhammed Hadžijahić, sufijskog pisca sa početka 17. vijeka Lamekanija smatra hamzevijom, dok ga na drugim mjestima smatraju bajramijom, tako da se i iz tog podatka može ukazati na bliskost ova dva derviška reda. Pored toga, on i šejh Abdullaha Bošnjaka smatra hamzevijom iako
2 Ćehajić, Džemal; Derviški redovi u Jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu I Hercegovinu; Orjentalni institut u Sarajevu; Sarajevo, 1986. str.185-190. 3 -Gaši, Ašk; Melamijski tarikat i neki njegovi predstavnici u jugoslovenskim zemljama; Islamska misao; godina XI, br.128.;august 1989., str 45. -Gaši, Ašk; ”Risalei-salihije”-Muhammed Nuri Areb; Islamska misao, godina VII; br.80; Sarajevo 1985., str. 17-18. 4 Ćehajić, Džemal; Derviški redovi u Jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu I Hercegovinu; Orjentalni institut u Sarajevu; Sarajevo, 1986., str. 191-198.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

53

ISLAMSKI EZOTERIZAM

ga mnogi istraživači smatraju bajramijom.5 Hadžijahić uz navode da postoje tvrdnje da su hamzevije ogranak derviškog reda bajramija, zatim da su vezani za šiitsko-alevijsko učenje, kao i da su bliski hurufijama, sekti prozvanoj po Fazlullahu Hurufiji (pogubljen 1393-4.), tvrdi da hamzevije nisu derviški red, nego da su heterodoksna, odnosno vjersko-socijalna sekta6. Kao razlog ovakvom svom stavu on navodi činjenicu da se svi slažu da se predak Hamze Bošnjaka, Bičakči Omer-dede odvojio od bajramijskog derviškog reda i da su se njegovi sljedbenici prozvali melamije. Silsila od Bičakči Omer-dede do Hamze Orlovića ide: Bičakči Omer-dede, Ahmed Sarban, Husamuddin Ankarevi, Hamza Orlović.7 Hamza se i u samoj smrtnoj presudi naziva šejhom, i poredi se sa jednim ranije osuđenim šejhom po čemu se može zaključiti da je ipak postojala neka veza sa tarikatskim učenjem.8 Učenje šejh Hamze Balija je malo poznato i samo se neki detalji mogu pretpostaviti i to iz risala pisanih protiv hamzevija, na što se nije moguće u potpunosti osloniti jer su to djela protivnika ovog reda na čijem čelu je bio šejh Hamza.9 Iz djela o hamzevijama može se zaključiti da je hamzevijski red jedna vrsta irfana koja se bazirala na ljubavi prema muršidu, na čistoći srca, savjesti, na meditaciji i konverzaciji, ali je istovremeno bio i reakcija na druge redove i kruti formalizam ortodoksne uleme, što je ovaj red i odvelo u nestanak. Derviški red hamzevija se širio naročito u centrima, posebno među ulemom i šejhovima, da bi ih narodne mase slijepo slijedile.10 Također, hamzevijski derviški red ili bolje rečeno hamzevijski pokret, uz svoje melamijske tenzije, posebno je njegovao pitanje Wahdeti-

5 Hadžijahić, Muhammed; Hamzevijska sekta I njen osnivač Hamza Bošnjak; Život, god XXV, Sarajevo, januar 1976., str.79-91. 6 Hadžijahić, Muhamed; Hamzevije u svjetlu poslanica užičkog šejha; POF; br. III-IV; god.1952-53, str215. 7 Hadžijahić, Muhammed; Hamzevijska sekta I njen osnivač Hamza Bošnjak; Život, god XXV, Sarajevo, januar 1976., str.83. 8 Hadžijahić, Muhammed; Hamzevijska sekta I njen osnivač Hamza Bošnjak; Život, god XXV, Sarajevo, januar 1976., str.79-91. 9 Ćehajić, Džemal; Derviški redovi u Jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu I Hercegovinu; Orjentalni institut u Sarajevu; Sarajevo, 1986., str. 191-198. 10 Ćehajić, Džemal; Derviški redovi u Jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu I Hercegovinu; Orjentalni institut u Sarajevu; Sarajevo, 1986., str. 191-198.

54

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DERVIŠKI RED HAMZEVIJA

wudžuda.11 Učenje o Vahdeti-Vudžudu je u hamzevijskoj doktrini zauzimalo centralno mjesto, a u nekim tekstovima se hamzevije poistovjećuju sa melamijama za koje I.H.Uzunčaršili tvrdi da je njihovo učenje zasnovano na Fususul-Hikemu Ibn Arebija i filozofiji vahdeti-vudžuda.12 Moguće je i da su prigovori koje je ortodoksna ulema imala protiv hamzevijskog učenja, počivali na omiljenosti Ibn Arebija među hamzevijama i mnoge njegove misli su se mogle primijetiti u njihovom učenju što za ortodoksnu ulemu nije bilo razumljivo. To se vidi i iz optužbi protiv hamzevija vezano za njihovo učenje o Vahdeti-Vudžudu.13 Interesantna je činjenica je da su hamzevije spadale u ruhi tarikate, to jest redove koj su smatrali da se do spoznaje Boga dolazi dijalogom i razmišljanjem, odbacujući asketizam i mučenje što je karakteristika nefsani tarikata. U drugoj podjeli kada tarikate dijelimo da one koji se zasnivaju na sohbetu i one koji su zasnovani na zikru, hamzevije spadaju u sohbet tarikate.14 Iz pjesme u kojoj se opisuju pristalice hamzevijskog reda jasno se kod hamzevija može primijetiti trag melamizma i ismijavanje formalizma u tesavvufu.15 Hamzevije su odbacivali tadž i herke, koji su bili karakteristični za druge derviške redove, a posebno su bili protiv muzike koju su uvele mevlevije.16 Ono što je karakteriziralo hamzevije, a u čemu su bili istovjetni sa hurufijama, je isključivanje javnosti iz svojih sastanaka, tako da je i to jedan od razloga ispredanja raznih priča vezanih za njihovo učenje.17 Takve priče su i dovele do pogubljenja Šejh Hamze Balija što je podiglo rasprave oko ispravnosti ove odluke stvarajući podjele u mišljenjima oko pogubljenja. Nakon
11 Ćehajić, Džemal; Derviški redovi u Jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu I Hercegovinu; Orjentalni institut u Sarajevu; Sarajevo, 1986., str.205. 12 Hadžijahić, Muhammed; Hamzevijska sekta I njen osnivač Hamza Bošnjak; Život, god XXV, Sarajevo, januar 1976., str.79-91. 13 Hadžijahić, Muhammed; Hamzevijska sekta I njen osnivač Hamza Bošnjak; Život, god XXV, Sarajevo, januar 1976., str.79-91. 14 Hadžijahić, Muhammed; Hamzevijska sekta I njen osnivač Hamza Bošnjak; Život, god XXV, Sarajevo, januar 1976., str.79-91. 15 Bosnavi, Nusret; Bajrami-melami tarikat u Bosni I Hercegovini-ideološka I društveno-politička dimenzija; Beharistan; dvobroj 5/6; godina 2002., str. 185. 16 Hadžijahić, Muhamed; Tekija kraj Zvornika-postojbina bosanskih hamzevija; POF; br. X-XI; god.1960-61, str. 201. 17 Hadžijahić, Muhammed; Hamzevijska sekta I njen osnivač Hamza Bošnjak; Život, god XXV, Sarajevo, januar 1976., str.79-91.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

55

ISLAMSKI EZOTERIZAM

pogubljenja, čitav red je nazvan hamzevijama.18 Pored toga, hamzevije su u svojoj tarikatskoj praksi nastavili prakticirati neke običaje krstjana. Zvanično, Hamza Bali je zbog svog učenja bio proglašen zindikom, nevjernikom tako da je pogubljen kao nevjernik.19 Međutim, čini se da je to bio samo izgovor, a da su stvarni razlozi bili političke prirode. Iako je jedna od musafirhana hamzevijskih derviša nazivana tekijom, mora se istaći da su hamzevije bili i protiv tekije kao ustanove i okupljali su se na mjestima koja su nazivana i podrumima, što je razlog da mnogi izučavaju i njihovu povezanost sa vjerama koje su ranije postojale na našim prostorima.20 Naime, pripadnici religija koje su u srednjevjekovnom periodu postojale na bosanskom području također su svoje vjerske ceremonije izvršavali u podzemnim skloništima. Svoju popularnost u narodu hamzevije su vjerovatno sticale privlačnošću svoga učenja i načinom života. Oni su, kao i većina onih koji su optuživani za herezu, posebno na zapadu, boreći se protiv postojećeg društveno-političkog stanja vidjeli ideal u vraćanju prvobitnom islamu.21 Što se tiče širenja hamzevijskog učenja, Gerlach tvrdi da je Hamza Bali svoje učenje otpočeo u Budimu, a Philipe du Fresne Canaye navodi kako je dugo vremena propovijedao u Bosni i Srbiji. Hamzevija je bilo i u drugim dijelovima Turske i u Egiptu, a prije svega među Janičarima u Stambolu.22 Inače, Bali Bošnjak, poznatiji kao Hamza Orlović, važan je reformista i revolucionar na našim prostorima. Osmanske vlasti su ga službeno proglasile heretikom i pogubile u Stambolu 6.juna 1573.23 Šejh Hamza porijeklom je iz Bosne, a prema mišljenju većine historičara rođen je u
18 Ćehajić, Džemal; Derviški redovi u Jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu I Hercegovinu; Orjentalni institut u Sarajevu; Sarajevo, 1986., str. 191-198. 19 Hadžialić, Salih; Manihejska prošlost srednjevjekovne Bosne; Islamska misao;god. XII; br.143; Sarajevo 1990., str. 13. 20 Hadžijahić, Muhammed; Hamzevijska sekta I njen osnivač Hamza Bošnjak; Život, god XXV, Sarajevo, januar 1976., str.79-91. 21 Hadžijahić, Muhammed; Hamzevijska sekta I njen osnivač Hamza Bošnjak; Život, god XXV, Sarajevo, januar 1976., str.79-91. 22 Hadžijahić, Muhammed; Hamzevijska sekta I njen osnivač Hamza Bošnjak; Život, god XXV, Sarajevo, januar 1976., str.79-91. 23 Hadžijahić, Muhammed; Hamzevijska sekta I njen osnivač Hamza Bošnjak; Život, god XXV, Sarajevo, januar 1976., str.79-91.

56

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DERVIŠKI RED HAMZEVIJA

selu Orlovići u kušlatskoj nahiji na putu Vlasenica-Zvornik, kao potomak šejha Hamze kome je sultan darovao selo Orloviće sa okolinom. On je bio jedan od murida Husamuddina Ankarevija, nakon čije se smrti vratio u zvornički sandžak, odnosno u Bosnu, gdje je širio svoje učenje, da bi za kratko vrijeme skupio veliki broj murida. Međutim, ulema ga je optužila za herezu i nevjerstvo, tako da sultan izdaje naredbu prema kojoj je doveden u Istanbul zajedno sa nekoliko svojih učenika. Kasnije je izdata fetva prema kojoj je Hamza Bali pogubljen kao zindik i mulhid.24 U progonima hamzevija i hurufija na osnovu poslanice sa kraja 16-tog stoljeća, može se zaključiti da su ih osmanlije optuživali kao mulhide i zindike, optužujući ih da namjeravaju preuzeti vlast. U ovoj risali se hamzevije i hurufije spominju kao dva odvojena ali, barem u očima autora, vrlo srodna bratstva.25 Razlog zbog koga mnogi poistovjećuju hamzevijsko i hurufijsko učenje počiva na činjenici da su ova dva bratstva imala dva slična socijalna učenja. Oni su isticali jednakost svih ljudi i govorili da je jedini pravi izvor zarade direktni rad. Govorili su i o potrebi ovladavanja nekim zanatom što je možda i razlog da su uporište našli i među zanatlijama. Govorili su protiv bogataša i preporučivali život bez velikih potreba. U tom okviru navodi se više primjera koji ukazuju na melametijsku-melamijsku tradiciju uništavanja sopstvenog ja.26 Ipak, moramo istaći da na osnovu postojećih dokumenata ne možemo ni po čemu tvrditi ni dokazati da su Hamzevije napustile okvire islamskog učenja jer ne vidimo ništa u učenju Hamzevija što bi mogli okarakterisati kao učenje strano bajramijskom učenju, niti bilo šta što bi moglo biti razlog uništenja ovog reda.27 Naravno, diskutabilno je šta je to Hamzu-balija koštalo glave, da li hereza ili učešće u otporu protiv osmanske vlasti jer je poznato da su derviši, a posebno hamzevije, učestvovali u otporu protiv predstavnika zvanične vlasti.28 Čini se da
24 Ćehajić, Džemal; Derviški redovi u Jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu I Hercegovinu; Orjentalni institut u Sarajevu; Sarajevo, 1986., str. 191-198. 25 Ilić, Slobodan; Hamzevijska i hurufijska jeres u Bosni kao reakcija na političku krizu osmanske imperije u drugoj polovini 16 vijeka; POF; Sarajevo 1991.; str.330. 26 Ilić, Slobodan; Hamzevijska i hurufijska jeres u Bosni kao reakcija na političku krizu osmanske imperije u drugoj polovini 16 vijeka; POF; Sarajevo 1991.; str.332. 27 Ilić, Slobodan; Hamzevijska i hurufijska jeres u Bosni kao reakcija na političku krizu osmanske imperije u drugoj polovini 16 vijeka; POF; Sarajevo 1991.; str.333. 28 Softić, Aiša; Predaje o Hamza-dedi Orloviću-historija I tradicija; Znakovi vremena; br. 12; Sarajevo 2001.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

57

ISLAMSKI EZOTERIZAM

glavni razlozi likvidacije hamzevija, nisu bile idejna i mistička učenja tog reda nego strukturalno-organizacijske i političke tendencije hamzevija koji su se izolovali kao struktura, zajednica ili država u državi. To je glavni razlog uništavanja hamzevija, iako se u sudskim odlukama uglavnom ističe pitanje hereze i vjerska učenja ovog reda.29 Ovaj derviški red je već u XVI stoljeću prerastao u vjersko-socijalni pokret koji je imao na ideologiji zasnovanu moć.30 Pojava i širenje jednog heterodoksnog učenja sredinom XVI stoljeća u Bosni, kao isturenom području prema kršćanskoj Evropi, za Osmansko carstvo je predstavljalo ozbiljan problem. To je bio i razlog brze reakcije ortodoksne uleme i osmanskih vlasti u odnosu na učenje i jačanje hamzevijskog pokreta. Najvažniji od svih akata protiv Hamzevija, svakako je pogubljenje Bošnjaka Hamze Balija, koje je izvršeno u Istanbulu 6. juna 1573.31 Prema dokumentima koje je u Basbakanlik Aršivi u Stambolu pronašao Adem Handžić, može se zaključiti kolika je važnost pridavana hapšenju Hamze i njegovom privođenju u Stambol. U zapovijedi zvorničkom sandžak-begu i zvorničkom kadiji, datiranoj 22.4.1573. naređuje se da se u Gornjoj Tuzli, u mahali Stara Džuma, u kući u kući Sefera sina Hasana subaše uhapsi Hamza, a ako pobjegne, da se odgovornim učine njegovi poimence označeni jamci i svezani pošalju Porti. U naredbi se ističe da se hapšenje izvrši odmah, a dodaje se da se pohapse i njegovi sljedbenici.32 Iz do sada pronađenih dokumenata, može se jasno zaključiti da je glavno uporište hamzevija bilo u BIH, odnosno na tuzlanskom području.33 Svi istraživači se slažu da je centar djelovanja Hamzevija bio Zvornički sandžak, odnosno preciznije Gornja Tuzla.34 Hamza je iz Gornje Tuzle prive29 Ćehajić, Džemal; Derviški redovi u Jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu I Hercegovinu; Orjentalni institut u Sarajevu; Sarajevo, 1986. str. 200- 205. 30 Ćehajić, Džemal; Derviški redovi u Jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu I Hercegovinu; Orjentalni institut u Sarajevu; Sarajevo, 1986., str.205. 31 Handžić,Adem-Hadžijahić, Muhamed; O progonu hamzevija u Bosni 1573.; POF; br.XX-XXI, god. 1970-71; str. 51. 32 Hadžijahić, Muhammed; Hamzevijska sekta I njen osnivač Hamza Bošnjak; Život, god XXV, Sarajevo, januar 1976., str.79-91. 33 HandžIć,Adem-Hadžijahić, Muhamed; O progonu hamzevija u Bosni 1573.; POF; br.XX-XXI, god. 1970-71; str. 61. 34 Ilić, Slobodan; Hamzevijska i hurufijska jeres u Bosni kao reakcija na političku krizu osmanske imperije u drugoj polovini 16 vijeka; POF; Sarajevo 1991.; str.330.

58

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DERVIŠKI RED HAMZEVIJA

den u Stambol gdje mu je odmah suđeno, a iz bojazni od pobune svjetine, izbjegnuto je njegovo javno kamenovanje, što jasno govori o njegovoj snazi i broju sljedbenika, a navodi se da je više hiljada osoba slijedilo njegovo učenje.35 U svakom slučaju, na kraju možemo istaći da su pojava i širenje melamijsko-hamzevijskog učenja sredinom XVI stoljeća u Bosni i Hercegovini, i to posebno u tuzlanskom kraju, te stvaranje sistema koji je prerastao u vjersko-socijalni pokret sa izvjesnim političkim tendencijama, zbog geografskog položaja Bosne, koja je bila najistureniji dio osmanskog carstva, izazvali strah i reakcije ortodoksne uleme i osmanske administracije. Učenje šejh Hamze i uticaj na narodne mase prijetili su da prerastu u jednu potpuno organiziranu samostalnu organizaciju sa sistemom koji je podrazumijevao samostalnu vladavinu i nezasavisan ustroj, što je za osmansku administraciju predstavljalo opasnost sa društveno-političkog aspekta. Ovakvo stanje i uslovi, uzrokovali su progon hamzevija u Bosni i Hercegovini, ali i Istanbulu. Odmah na početku progona hamzevija pogubljen je lider ovog pokreta, odnosno derviškog reda, šejh Hamza Bali 1573., zajedno sa još nekolicinom istaknutih predstavnika ovog pokreta u Bosni i Hercegovini, što je bio jak udarac ustrojstvu ovog reda.36 Za progone hamzevija u Bosni bila je zadužena vjerska hijerarhija i vlasti, koji su pojačali svoje aktivnosti posebno nakon Hamzina pogubljenja jer su hamzevije nastavile svoj rad i nakon pogubljenja šejh Hamze, za čijeg nasljednika je došao Mehmed sin Hasanov iz Gornje Tuzle. On je sa grupom od 17 osoba 1582. optužen kao hamzevija, a u optužbi se navodi da je čak formirao i hamzevijsku vladu.37 Te godine, u predjelu Gornje i Donje Tuzle i u Gračanici, odnosno u dolini Spreče, pokrenut je odlučujući proces usmjeren konačnom uništenju hamzevija, što je bila reakcija na formiranje vlade hamzevitskog bratstva. Ipak, i pored ovih progona, hamzevije su se održale sve do XVII stoljeća kada su u Gornjoj i Donjoj Tuzli još uvijek postojali sljedbenici ovog reda.38 Krajem godine broj optuženih hamzevija
35 Hadžijahić, Muhammed; Hamzevijska sekta I njen osnivač Hamza Bošnjak; Život, god XXV, Sarajevo, januar 1976., str.79-91. 36 Ćehajić, Džemal; Derviški redovi u Jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu I Hercegovinu; Orjentalni institut u Sarajevu; Sarajevo, 1986., str. 198-199. 37 Hadžijahić, Muhammed; Hamzevijska sekta I njen osnivač Hamza Bošnjak; Život, god XXV, Sarajevo, januar 1976., str.79-91. 38 Ćehajić, Džemal; Derviški redovi u Jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

59

ISLAMSKI EZOTERIZAM

u Gornjoj Tuzli povećao se na 21 osobu, od kojih je 10 osuđeno na smrt, a 11 ih je uspjelo pobjeći. Čini se da je tih godina hamzevijski pokret bio više političkog, nego ideološkog tipa.39 Ustanak hamzevija iz 1582. imao je više politički nego ideološki karakter, jer su hamzevije ovom prilikom iz svojih redova izabrali sultana, vezira, defterdara, kazi-askera, kadiju i čauša, što je i glavni razlog žestoke reakcije aktualnih vlasti koje su sistematski krenule u proces uništenja hamzevija, koji je izvršen na takav način da se ovaj red nakon ovih progona više nikada nije obnovio.40 U ovom periodu, tačnije od samog pogubljenja šejh Hamze-balija pa sve do 1582., a vjerovatno i kasnije, u Bosni se u progonu hamzevija isticao prvi bosanski mulla Bali efendija Sarajlija, kome je pomagao i poznati bosanski učenjak Hasan Kafi efendija Pruščak. Te mjere su uglavnom bile usmjerene prema tuzlanskom kraju i području sela Tekija pokraj, kasnije osnovane Nove Kasabe, odakle je rodom šejh Hamza.41 I pored toga, turski historičar Atai Nev”i zade (1583.-1634., umro u Skoplju) navodi da je u njegovo doba u Gornjoj Tuzli bilo Hamzinih pristaša za koje navodi da su ”ispovijedali krivu vjeru”.42 Prema svim navedenim informacijama, može se sa sigurnošću tvrditi da se na tuzlanskom području vodila najjača borba protiv hamzevija, ali su oni uspjeli preživjeti najžešće napade, posebno u periodu kada je pogubljen i šejh Hamza Bali, te su se održali sve do XVII, pa čak, prema nekim podacima i do XVIII stoljeća.43 Naime, u XVIII stoljeću kao hamzevija je optuživan šejh Mehmed iz Užica, koji je digao ustanak protiv beogradskog paše i u sukobima s turskom vojskom je ubijen 1750.44 U svana Bosnu I Hercegovinu; Orjentalni institut u Sarajevu; Sarajevo, 1986., str. 198-199. 39 Hadžijahić, Muhammed; Hamzevijska sekta I njen osnivač Hamza Bošnjak; Život, god XXV, Sarajevo, januar 1976., str.79-91. 40 Ćehajić, Džemal; Derviški redovi u Jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu I Hercegovinu; Orjentalni institut u Sarajevu; Sarajevo, 1986., str.200. 41 Hadžijahić, Muhamed; Udio Hamzevija u atentatu na Mehmed-pašu Sokolovića; POF; br. V; god.1954-55; str.325-330. 42 Hadžijahić, Muhammed; Hamzevijska sekta I njen osnivač Hamza Bošnjak; Život, god XXV, Sarajevo, januar 1976., str.79-91. -Hadžijahić, Muhamed; Tekija kraj Zvornika-postojbina bosanskih hamzevija; POF; br. X-XI; god.1960-61,str. 200. 43 HandžIć,Adem-Hadžijahić, Muhamed; O progonu hamzevija u Bosni 1573.; POF; br.XX-XXI, god. 1970-71; str. 62 44 Hadžijahić, Muhammed; Hamzevijska sekta I njen osnivač Hamza Bošnjak; Život,

60

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DERVIŠKI RED HAMZEVIJA

kom slučaju, svi poznati izvori vezani za Hamzinu osudu na smrt i njegov pokret, slažu se oko toga da je hamzevijski pokret uživao veliku podršku u narodu, u prvom redu među janjičarima, što je također jedan od razloga ozbiljnosti s kojom su vlasti krenule u process gušenja ovog pokreta.45 Prema nekim podacima i rukopisima na koje se poziva Muhammed Hadžijahić, hamzevije su u narodu početkom XVII stoljeća imale oko 80 hiljada pristalica.46 Kakav je bio odnos hamzevija prema vlastima može se vidjeti i iz poslanice Užičkog šejha Muhammeda od 2. aprila 1748. gdje se na sve načine napada beogradski paša i čak se naziva nasilnikom i odmetnikom.47 Hamzevije su djelovale skoro dva stoljeća i u tom periodu im je pridavan veliki značaj. Taj značaj se ogledao, pored u razlika u doktrini, odnosno učenju, i u socijalno-političkom odstupanju od važećeg kursa. Ovaj pokret je bio opasan jer se javljao u najugroženijim dijelovima Turskog carstva, odnosno u graničnim područjima prema Evropi.48

Hamzevijska tekija
Hamzevijska zavija kod Zvornika je podignuta 1519. pored puta koji spaja Zvornik sa Srebrenicom, a njen osnivač je šejh Hamza dede. To potvrđuju i zabilješke u Zvorničkom defteru iz 1533. i kasnijih godina koje jasno ukazuju da je Hamza-dede 1519. u selu Orlovići, u nahiji Kušlat, u kadiluku Srebrenica, podigao jednu zaviju, za čiju je potrebu uvakufio okolno zemljište.49 Za ovog Hamzu se pretpostavlja da se držao linije islamske ortodoksije, ali je sigurno da je njegov potomak Hamza-bali, zbog hetegod XXV, Sarajevo, januar 1976., str.79-91. 45 HandžIć,Adem-Hadžijahić, Muhamed; O progonu hamzevija u Bosni 1573.; POF; br.XX-XXI, god. 1970-71; str. 66 46 Hadžijahić, Muhammed; Hamzevijska sekta I njen osnivač Hamza Bošnjak; Život, god XXV, Sarajevo, januar 1976., str.79-91. 47 Hadžijahić, Muhamed; Hamzevije u svjetlu poslanica užičkog šejha; POF; br. IIIIV; god.1952-53, str215 48 Hadžijahić, Muhammed; Hamzevijska sekta I njen osnivač Hamza Bošnjak; Život, god XXV, Sarajevo, januar 1976., str.79-91 49 Handžić, Adem; Jedan savremeni document o šejhu Hamzi iz Orlovića; POF; XVIII-XIX/1968-69; Sarajevo, 1973; str 205-206; kao I : Hadžijahić M.; Tekija kraj Zvornika; str. 194. -Ćehajić, Džemal; Derviški redovi u Jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu I Hercegovinu; Orjentalni institut u Sarajevu; Sarajevo, 1986. str. 200- 205.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

61

ISLAMSKI EZOTERIZAM

rodoksije, 1573. proglašen krivcem i pogubljen u Istanbulu.50 Prvi šejh Hamza-Hamza dede, koji je izgradio ovu tekiju je umro prije 1533. On je ukopan u zaviji. Drugi Hamza-Hamza bali, optužen je kao mulhid i živio je nekih 50-tak godina iza prvog Hamze, a pogubljen je u Istanbulu 1573.51 Tekija, podignuta 1519. i turbe u njenoj blizini, u kome su, kako kaže tradicija, pokopani osnivači tekije Hamza-dede i njegov unuk Mustafa, 1954. su kao kulturno-historijski spomenici stavljeni pod zaštitu države, iz čega možemo zaključiti da je tekija bila aktivna sve do tog datuma.52 Međutim, nema detaljnijih podataka prema kojima bismo mogli još nešto precizno reći o ovoj zaviji i onome što se dešavalu u i oko nje. Nema pouzdanih informacija koji bi nam ukazali i na sve pročelnike ove tekije, tako da nije moguće mnogo toga reći o aktivnostima tekije i njenom uticaju na ove krajeve.53 Veoma važna činjenica je i to što postoje brojni razlozi koji ukazuju da je tačna pretpostavka prema kojoj je Hamza-bali Bošnjak, koji je pogubljen u Istanbulu kao vjerski otpadnik, ustvari potomak Hamza-dede, tako da je pojava bosanskih hamzevija, pristaša Hamze Bošnjaka, usko povezana sa Hamza-dedinom tekijom.54 Hamza-dedin vakuf u Konjević polju i Tekija, u blizini Nove Kasabe, na putu Vlasenica-Zvornik, 1925. je sačinjavao posjed od 104 hektara i 8 dunuma pretežno oranice i livada. Tu su se od kulturno-historijskih objekata, koji su 1954. stavljeni pod zaštitu države nalazile musafirhana, podignuta 1519., odnosno 925. hidžretske godine, kao i poznato turbe.55 Iako je jedna od musafirhana hamzevijskih derviša nazivana tekijom,
50 Softić, Aiša; Predaje o Hamza-dedi Orloviću-historija I tradicija; Znakovi vremena; br. 12; Sarajevo 2001. -HandžIć,Adem-Hadžijahić, Muhamed; O progonu hamzevija u Bosni 1573.; POF; br.XX-XXI, god. 1970-71;str. 52 51 HandžIć,Adem-Hadžijahić, Muhamed; O progonu hamzevija u Bosni 1573.; POF; br.XX-XXI, god. 1970-71; str. 68 52 Hadžijahić, Muhamed; Tekija kraj Zvornika-postojbina bosanskih hamzevija; POF; br. X-XI; god.1960-61, str. 194. 53 Ćehajić, Džemal; Derviški redovi u Jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu I Hercegovinu; Orjentalni institut u Sarajevu; Sarajevo, 1986. str. 200- 205. 54 Hadžijahić, Muhamed; Tekija kraj Zvornika-postojbina bosanskih hamzevija; POF; br. X-XI; god.1960-61, str. 193 55 Hadžijahić, Muhamed; Tekija kraj Zvornika-postojbina bosanskih hamzevija; POF; br. X-XI; god.1960-61, str. 193

62

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DERVIŠKI RED HAMZEVIJA

mora se istaći da su hamzevije bili protiv tekije kao ustanove i okupljali su se na mjestima koja su nazivana podrumima, što je razlog da mnogi izučavaju i njihovu povezanost sa vjerama koje su ranije postojale na našim prostorima.56

Književna djelatnost hamzevija
U književnosti, hamzevijski derviški red su predstavljali istaknuti bošnjaci: Ibrahim sin Timurhana, unuk šejh Hamze Balija (umro 1617.), Abdullah Bošnjak sa nadimkom Šarihul-Fusus (umro 1643.) i pjesnik Husejn Lamekani (umro 1625.), kao i Sari Abdullah Bošnjak (umro 1660.), te Sulejman Zulfeti Bošnjak (umro u XII stoljeću po hidžri).57 1. Hamza Bali Bajrami, rodom sa zvorničkog kraja, bajramija-hamzevija, pogubljen u Carigradu 1573. Ovaj šejh je također bio istaknuti pisac poznat po radovima mističkog sadržaja, ali i po svom javnom djelovanju.58 2. Ibrahim sin Timurhana zvani al-Kazzaz, unuk šejh Hamze, koji je umro 1617. bio je jedan od značajnih pisca tesavvufskih djela, ali i veliki propagator melamijsko-bajramijskog reda u Egiptu, pa i cijelom arapskom svijetu. On je rodom iz Bosne, da bi nakon školovanja krenuo na putovanja, a u melamijsko-bajramijski red derviša uveo ga je šejh Muhammed Rumi. Radi propagiranja hamzevijskog učenja, ali i zbog bjekstva od opasnosti koje su prijetile da i njemu odrede sudbinu sličnu sudbini njegovog djeda šejh Hamze i njegovih sljedbenika u Bosni, okrenuo se putovanju po arapskim zemljama. Pri tome je stalno koristio druga imena. Na ovim putovanjima susreo se sa brojnim naučnicima i sufijama. Jedno vrijeme je živio u Meki i Medini a zatim se nastanjuje u Kairu gdje je dočekao svoju smrt. Napisao je više tesavvufskih djela od kojih je najpoznatije”Muharrikatul-qulub fiš-Šowqi li allamil-guyub (Pokretač srca u ljubavi prema Onom koji sve tajne zna).59
56 Hadžijahić, Muhammed; Hamzevijska sekta I njen osnivač Hamza Bošnjak; Život, god XXV, Sarajevo, januar 1976., str.79-91. 57 Ćehajić, Džemal; Derviški redovi u Jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu I Hercegovinu; Orjentalni institut u Sarajevu; Sarajevo, 1986. str. 206. 58 E.F.; DomaćI pisci tesavvufskih radova; Šebi arus; Sarajevo, 1986., str.36-63. 59 Ćehajić, Džemal; Derviški redovi u Jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu I Hercegovinu; Orjentalni institut u Sarajevu; Sarajevo, 1986. str. 206.;
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

63

ISLAMSKI EZOTERIZAM

3. Husejn Lamekani (umro 1625.) rođen u Bosni ili u Pešti kao potomak Bošnjaka. Imao je dva naziva Lamekani i Lazemani, od kojih je prvi češći. Nakon okončanja školovanja stupio je u bajramijski derviški red u koji ga je uveo šejh Hasan Kabaduz iz Burse, od koga je dobio i idžazu na iršad te je nekoliko godina bio šejh tekije u blizini Davudpašine džamije u Istanbulu. On je bio jedan od aktivnih pjesnika, a u svojim pjesmama uglavnom je isticao gledišta koja jasno ukazuju njegovo slijeđenje Ibn Arebijevog mišljenja.60 Posebno se tu ističe njegova naklonost Ibn-Arebijevom učenju o Vahdeti-vudžudu. Jedno od glavnih obilježja njegovog učenja je isticanje pitanja ”Fenaa”. Napisao je kompletan Divan koji se čuva u Istanbulu u biblioteci Sulejmaniji, zatim ”Vahdetnamu” čiji se dijelovi nalaze u Vatikanskoj biblioteci. U Topkapi muzeju u Istanbulu čuva se jedna njegova ”Replika” na prigovore Munirija Belgradija upućena starješinama stambolskih derviša među kojima je bio i on. Pored ovih djela postoji još nekoliko manjih djela u drugim bibliotekama na ovim prostorima.61 4. Abdullah Abdi ibn Muhammed Bosnevi, poznat kao šejh Abdullah Bošnjak, je najvažniji književnik među hamzevijama i jedan je od sljedbenika učenja Ibn Arebija, te je zbog komentara ”Fususul-Hikema” dobio naziv ”Šarihul-Fusus”. Šejh Abdullah Bošnjak je rođen u Bosni oko 1584. (992. h.g.), gdje je stekao osnovno i srednje obrazovanje, a nakon toga odlazi na studij u Istanbul. Nakon što je od šejh Hasana Kabaduza iz Bruse dobio idžazu na iršad, odlazi u Mekku, a zatim u Damask gdje je neko vrijeme živio pored mezara Šejhul-Ekbera. Nakon toga je živio u Konji gdje je preselio na bolji svijet 1644. (1054. h.g.). Bio je šejh jedne od tekija bajramijskog reda i naš najistaknutiji pisac na polju tesavufa, poznat po komentaru Fususul-Hikema pod nazivom Tedželijjatu ”araisi-n-nusus fi menassat Hikem el-Fusus, zbog koga je još nazivan i Šarihi-l-Fusus. Ovo djelo mu je štampano u dva toma na oko 1150 stranica.62 Pored ovog djela, napisao je više risala u kojima
-E.F.; DomaćI pisci tesavvufskih radova; Šebi arus; Sarajevo, 1986., str.36-63. 60 Ćehajić, Džemal; Derviški redovi u Jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu I Hercegovinu; Orjentalni institut u Sarajevu; Sarajevo, 1986. str. 207. 61 E.F.; DomaćI pisci tesavvufskih radova; Šebi arus; Sarajevo, 1986., str.36-63. 62 Ćehajić,Džemal;O jednom filozofskom traktatu šejha Abdullaha;POF, br. XXXIIXXXIII, god.1982-83;str.65-66.

64

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DERVIŠKI RED HAMZEVIJA

je govorio o svim područjima tesavvufa i tarikata.63 Između ostalih poznata su mu još sljedeća djela: Metaliun-nur, Mevakuful-fukarai, Risaletun fi tefdilil-bešeri alel-meleki, Tedžellin-nuril-mubin fi Mir”ati: Ijjake na”budu ve ijjake nestein, komentar na čuvenu tesavufsku poemu Ettaijja El-Kubra od Ibn Farida, Mekasidi Envar Ajnijje ve Mekasidi Ervahi Tajjibe Gajbijje, itd. Pored toga napisao je i kasidu od sto bejtova čiji se primjerak čuva u Vatikanskoj biblioteci. Handžić je u jednom svom radu naveo 61 djelo Šejh Abdullah Bošnjaka.64 5. Bali-efendija, Sarajlija, melami-bajramija (kao bosanski mula dobiva zadatak istrebljenja hamzevija), umro 1582. (990). Ubraja se u istaknute pisce radova tesavvufskog sadržaja.65 Ovdje bih samo izrazio sumnju da je Bali-efendija pripadao melami-bajrami tarikatu, upravo zbog njegovog progona hamzevija koji su ustvari bili sljedbenici tog tarikata.

Zaključak
Hamzevije su, kako se iz ovog teksta može samo nazrijeti, izvršile ogroman uticaj na tok tesavvufske misli u periodu u kome su aktivno djelovale. Čvrsta vjera i direktna veza sa najistaknutijim doktrinama učenja velikana irfanske misli Šejhul-ekbera Muhjuddin ibn Arebija, omogućili su hamzevijama da u vrijeme svog procvata zadiru u sve pore života, da se otvore i izvrše uticaj kako na vjersku misao tako i na tokove društvenopolitičkih zbivanja, ali i da se stoljećima spominju i velikani ovog reda, kao i djela koja su napisali, a među kojima su i neka od najznačajnijih djela u historiji tesavvufa

63 Ćehajić, Džemal; Derviški redovi u Jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu I Hercegovinu; Orjentalni institut u Sarajevu; Sarajevo, 1986. str. 208. 64 E.F.; Domaći pisci tesavvufskih radova; Šebi arus; Sarajevo, 1986., str.36-63. 65 E.F.; Domaći pisci tesavvufskih radova; Šebi arus; Sarajevo, 1986., str.36-63.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

65

ISLAMSKI EZOTERIZAM

Summary The Hamzevis
The Hamzevis, a specific BH sufi order, was born as a modified branch of the Melami-Bayrami sufi order. The leader of the order was sheikh Hamza Bali, who developed a kind of irfan based on the love for murshid and a strong commitment to the principles introduced by Muhjuddin ibn Arebi in Fususul- Hikem. His association with the teacher and the teachings of Hamza Bali can be seen in the documents, which talk about his execution in Istanbul. Hamza Bali was charged and executed as a zindik and mulhid, even though in his teachings there were no visible signs of any disagreement with the Islamic principles. Thus the reasons of his execution remain a mystery, although it is assumed that it was due to political influence and his teachings. The Hamzevis belong to the category of the ruhi tariqats and they were not strictly linked to the tekkes, so the tekke is considered to be only one of the many places of gathering of the Hamzevi sufis. Some great names can be associated with this order, such as Abdullah Bosnjak, known as Sharihul-Fusus, Husejn Lamekani, Sari Abdullah Bosnjak, as well as many others who have eternalized and spread the influence of the Hamzevis with their written works.

66

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

KULTURNO-HISTORIJSKE TEME

Dr. Elvir MUSIĆ

VAŽNOST PROUČAVANJA NAŠE BAŠTINE NA PERZIJSKOM JEZIKU

Rezime
Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih zemalja koje se mogu pohvaliti književnošću pisanom na najmanje pet jezika. Umni i nadareni Bosanci i Hercegovci porijeklom iz Sarajeva, Čajniča, Stoca i posebno Mostara, ali i iz Tuzle, pisali su i pjevali na orijentalnim jezicima, sveštenici i svećenici su pisali na crkvenim jezicima, a u isto vrijeme je kontinuirano bogaćena književnost na maternjem jeziku. Autor u ovom radu predstavlja Tuzlake koji se spominju u književnosti pisanoj na perzijskom jeziku kao i jednog od manje poznatih pjesnika koji potiču s ovih prostora, koji je pisao poeziju na perzijskom jeziku. Riječ je o Nabiju Tuzlaku koji, sudeći prema dostupnim podatcima, nikada nije napuštao svoj rodni grad o kojem pjeva. Ovaj rad teži da, kroz ponuđene informacije o spominjanje Tuzle u bosanskohercegovačkoj književnosti na perzijskom jeziku, dosegne istinsku važnost proučavanja naše književne baštine na ovom orijentalnom jeziku.

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

71

KULTURNO-histOrijske teme

Uvod
Perzijska književnost spada u red globalno najpoznatijih i najpriznatijih književnosti. Tokom dugih stoljeća uspjela je ostvariti aktivno prisustvo na brojnim svjetskim područjima, te uticati na oblikovanje poetskog izraza i prosvijetljene misli. Ova književnost je put do svojih simpatizera pronalazila na razne načine, a najvažniju ulogu su imali iranski trgovci koji su tokom poslovnih putovanja u druge zemlje i boravka u njima svijetom pronosili i svoju nacionalnu književnost. Tako je, na primjer, zabilježeno da je iranska trgovačka zajednica u Kini djelovala još u petnaestom stoljeću, te da je u okviru te zajednice sagrađena i džamija gdje su za Irance i Kineze recitovali stihove iz Mesnevije, Hafizovog Divana i djela Sa›dija Širazija.1 Ovo prisustvo je uticalo i na kineski jezik u kojem je danas dokumentovano oko 220 riječi perzijskog porijekla poput riječi bang (ezan), Khoda (Bog), abdast (abdest).2 Perzijski jezik je bio drugi zvanični jezik u Indiji sve do dolaska britanskih kolonizatora, te je 1832. taj status morao prepustiti engleskom jeziku. U indonežanskom jeziku (Bahasa Indonesia) prisutno je oko 350 perzijskih riječi, a perzijske riječi su prisutne i u arapskom jeziku. Ovaj jezik je u prvom periodu formiranja Osmanske imperije korišten kao zvanični jezik dvorske i vojne korespodencije, a s Osmanlijama je stigao i u Bosnu i Hercegovinu. U svim spomenutim zemljama i na mnogim drugim područjima širom svijeta gdje je perzijski jezik bio prisutan u formi remek-djela perzijske književnosti citiranih, prevođenih i tumačenih po džamijama, medresama i tekijama, pojavljivali su se i pjesnici koji su pjevali na perzijskom jeziku. Međutim, većina tih pjesnika je poticala iz redova iranskih zajednica, odnosno iranske dijaspore, a ne iz domicilnog populusa. Izuzetak su samo područja koja su se nalazila pod ingerencijama osmanske vlasti; posebno današnja Turska, Bosna i Hercegovina i Albanija. U spomenutim zemljama su pjesme na perzijskom jeziku pjevali pjesnici domicilnih korijena. Ovaj podatak je samo jedan od razloga zbog kojih bi bilo pohvalno pokrenuti opsežna znanstvena istraživanja o prisustvu perzijskog jezika i pjesništva na perzijskom jeziku u Bosni i Hercegovini. Razloga za pokretanje jednog takvog istraživanja je mnogo,
1 Feng Jin Yuan; Farhang-e eslami va irani dar Chin (Islamska i iranska kultura u Kini); Tehran: Al Huda, p. 138-144. 2 Amiri, Kayu Mars; Zeban-e farsi dar Chin (Perzijski jezik u Kini); Shuraye gostarash-e zeban va adab-e farsi; Tehran: 1378, p. 62.

72

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

VAŽNOST PROUČAVANJA NAŠE BAŠTINE NA PERZIJSKOM JEZIKU

a s obzirom na sačuvane dokumente, rezultati istog bi mogli doprinijeti rasvjetljavanju brojnih pitanja vezanih za naše sličnosti s narodima koji su se tokom proteklih stoljeća susretali s perzijskim klasicima, te koliko i s kakvim uspjehom smo spremni da se prilagodimo novonastalim prilikama. Izučavanje prisustva perzijskog jezika u Bosni i Hercegovini moglo bi predstavljati bitnu fazu u analizi kvalitete procesa širenja islama i kvalitete kulturnog života u doba osmanske vlasti, jer je islam u BiH pojašnjavan i sadržajem perzijskih klasika, a poznavanje perzijskog kao glavnog književnog jezika, važilo je za jedan od kriterija pismenosti i produhovljenosti. Da bismo stekli jasnu sliku o uvjetima u kojim je na područje BiH stigao i ostao perzijski jezik, neophodno je da se, barem nakratko, osvrnemo na dolazak Osmanskih Turaka i njihovu strategiju djelovanja u procesu širenja islama na ovim prostorima.

Dobri Bosnjani poklonici pisane riječi i tolerancije
Od kako je na starobosanskom jeziku, utkana u bosančicu, 29. avgusta 1189. nastala Povelja Kulina Bana3, književnost Bosne i Hercegovine je stupila u proces širenja i samoobogaćivanja, a rijetko koja književnost u svijetu se može pohvaliti kontinuiranim progresom koji je trajao skoro cijelih devet stoljeća. Koliko su stari Bosanci i Hercegovci iliti Dobri Bosnjani bili privrženi knjizi, govori podatak da su Osmanski Turci, u jeku osvajačkih pohoda prema, za njih tada mističnom, zapadnom svijetu, na prostore Hodidjeda – današnjeg Sarajeva – stigli s prvim rukopisima islamske literature koju su stavljali na uvid i raspolaganje stanovnicima tog područja. Brojni rukopisi koji se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, a na čijim marginama je zabilježeno da su u naše krajeve stigli još u 16. stoljeću, pokazuju da su Osmanski Turci, shvatajući temeljit pristup domicilnog stanovništva religijskim pitanjima, odlučili da ih ne pokoravaju mačem nego pisanom riječju.4 Osim toga, osvajači su, dobro pripremivši strate3 Dževad Jahić i drugi; Gramatika bosanskoga jezika; Zenica: Dom štampe, 2000. str.46. 4 Rukopis 475, zbirka hadisa »Firdevsul-ahbar bi me'suril-hitab«, čiji je autor Ebu Šudža' Širavejh b. Šehirdar b. Širavejh ed-Dailani el-Hamedani (umro g. 1115.), a prepisao ga je Abdusselam b. Muhamed b. Hasan b. Ali el-Havarizmi u medresi Ima-dijji u Hemedanu godine 1151. Rkp. 619 »El-muktedabu min kitabil-mevduati minel-ehadisil-merfu'at« dovršen je godine 1229. - Rkp. 3836, Zamahšerijin tefsir »El-Keššaf« je iz godine 1262. koji je iz autografa prepisao Bilal bin Džebrail b. Muhamed Ali
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

73

KULTURNO-histOrijske teme

giju osvajačkog djelovanja na ovim prostorima, domicilnom stanovništvu ukazali poštovanje u detaljima koji nisu previše zadirali u islamsko učenje o svetosti. Najizraženiji je primjer lipe, drveta na koje nailazimo pored skoro svake stare džamije ili na lokacijama na kojim su postojale džamije u Bosni i Hercegovini. Lipu su sve slovenske tradicije poštovale kao sveto. Kod Južnih Slavena drvo lipe je svrstavano među najpoštovanije drveće, a velike lipe su tradicionalno rasle pored hramova.5 Ovaj podatak nam je bitan, jer odražava tolerantnost osmanskih vlasti sa jedne i suštinsku naklonost tolerantnosti Dobrih Bosnjana sa druge strane. Lipe su tako sađene pored džamija i simbolizirale su otvorenost ovdašnjeg društva i naklonost njegovih članova suživotu. U takvim okolnostima ispunjenim uzajamnim poštovanjem kao bitnom karakteristikom odnosa osmanskih vlasti i stanovnika ovog podneblja, naklonost stanovnika novoosvojene zemlje i islamu i svemu onome što je islamska kultura donijela sa sobom – uključujući i književnost na orijentalnim jezicima – kao rezultat jednog dugoročnog procesa nije mogla izostati.

Doprinos Bošnjaka razvoju islamske znanosti i književnosti
Dolaskom osmansko-turske vlasti na prostore današnje Bosne i Hercegovine dolazi i do smjene civilizacije i kulture, ali su Dobri Bosnjani, napaćeni silnim progonima i pogromima oličenim u Torkemadinim6 isljeđivanjima i krstaškim pohodima, u sebi već bili razvili moć prilagođavanja novim uvjetiet-Turkmeni el-Kiziki u medresi El-Muntansirijji u Bagdadu. Rkp. 1323, Ebul-Futuh Muhamedovo djelo »Knjiga 40 hadisa«, čiji je autor umro 1160, a prijepis u GHB završen 28. ševala 664, odnosno 1265... (Vidi: Kasim Dobrača: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu. Izdanje Starješinstva Islamske vjerske zajednice za Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo, 1963.; Nametak, Alija; Marginalije iz naše kulturne historije; Novi Behar; dvobroj; Sarajevo: 1930.) 5 Slovenska mitologija, enciklopedijski rečnik; redaktori Svetlana M. Tolstoj i Ljubinko Radenović; Beograd: Zepter Book World, 2001. str. 340. 6 Fanatični inkvizitor Tomas de Torkemada rođen je 1420. godine u Valjadolidu. Autor je pisane tvrdnje o „50 manihejskih zabluda“ koja je dobrim dijelom zasjenila proces upoznavanja izvornog vjerovanja Bosanskih krstjana.

74

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

VAŽNOST PROUČAVANJA NAŠE BAŠTINE NA PERZIJSKOM JEZIKU

ma. Kako i u kolikoj mjeri su u tome uspjeli najbolje, pokazuje podatak do koga su kroz svoja istraživanja došli Safvet-beg Bašagić7, Mehmed Handžić8 i na koncu Hazim Šabanović9 i Fehim Nametak10, a to je da je na orijentalnim jezicima pisalo, stvaralo, ali i pjevalo preko 400 naučnika, vojskovođa i pjesnika pored čijeg imena se nalazi odrednica „Bošnjak“ ili „Bosanac“. Među najpoznatije bosanskohercegovačke pisce i pjesnike koji su pisali i pjevali na orijentalnim jezicima, arapskom, turskom i persijskom, stručnjaci ubrajaju Mahmud-pašu Adnija (1420-1474.)11, Derviš-pašu Bajezidagića (u. 1603.)12, Hasana Kafija Pruščaka (1544-1616.)13, Fadil-pašu Šerifovića (1802/3-1882.) i Alaudina Sabita Užičanina (1650-1712.)14, a u ovoj spomenici velikanima je neizostavan jedini „stranac“, odnosno čovjek koji nije pripadao izvornom orijentalnom lingvalnom krugu, koji je napisao samostalno književno djelo nastalo kao kombinacija proze i poezije, a riječ je o „Bulbulistanu“15 Fevzije Mostarca (u. 1747.). Koliko veliki doprinos su Bošnjaci dali razvoju islamske nauke pitanje je na koje pronalazimo odgovor u stavu nekih od najeminentnijih naučnika islamskog svijeta prema kojem mi danas „ne bismo mogli ispravno shvatiti Ibn Arebija da kojim slučajem nismo u prilici čitati komentare koje je na njegova djela napisao Abdullah Bošnjak poznatiji kao Šarih al Fusus“ i „ne bismo mogli upoznati onog istinskog Hafiza Širazija da ga nije temeljito komentirao Ahmed Sudi Bošnjak“16.
7 Bašagić, Safvet-beg; Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti; Sarajevo: 1912. 8 Handžić, Mehmed; Književni rad bosanskohercegovačkih muslimana; Sarajevo: 1934. 9 Šabanović, Hazim; Književnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima; Sarajevo: 1973. 10 Nametak, Fehim; Divanska književnost; Sarajevo: Orijentalni institut, 1997. 11 Većina stručnjaka Adnija smatra prvim bošnjačkim divanskim pjesnikom. (vidi: Dizdarević, Sedad; Divanska književnost BiH na perzijskom jeziku; Znakovi vremena; br. 47; Sarajevo: Ibn Sina, 2010., str. 174-186.) 12 Ponajveći bošnjački pjesnik šesnaestog stoljeća. Pjevao je na turskom, perzijskom i arapskom. 13 Bio je svestran učenjak te je napisao jako mnogo djela na različitim poljima nauke kao što su lingvistika, fikh, teologija, historija, politika i književnost. (vidi: Ljubović, Amir, i Sulejman Grozdanić; Prozna književnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima;Sarajevo:Orijentalni institut,1995.) 14 Smatran je najvećim pjesnikom Osmanskog carstva u 18. vijeku. 15 Mostarac, Fevzi; Bulbulistan; Džemal Ćehajić; Sarajevo: 2003. 16 Ahmed Sudi Bosnavi; Sharh-e Sudi bar Hafez; Esmat Satarzadeh; Tehran: Qiyam,
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

75

KULTURNO-histOrijske teme

Naravno, stvaranje jednog prilično bogatog književnog izraza na perzijskom jeziku među pjesnicima i piscima bosanskohercegovačkog porijekla nije došlo preko noći, nego je rezultat jednog dugotrajnog, ali do u tančine isplaniranog procesa koji je, između ostalog, obuhvatao i uvođenje perzijskog jezika u plan i program medresa na prostoru Bosne i Hercegovine. Perzijski jezik je, pored Kur’ana, tedžvida, ilmihala, ahlaka, fikha, hadisa i krasnopisa, bio obaveznim predmetom u Gazi Husrev-begovom, a pored Kur’ana, ilmihala, fikha i krasnopisa u Buzadži-zadeovom mektebu u Sarajevu.17 Handžić ističe da je perzijski jezik bio obavezan predmet i u mnogim drugim mektebima širom Bosne i Hercegovine.18 Vrlo je bitno znati da učenici u bosanskohercegovačkim mektebima, a potom i medresama kojih je tokom osmanske vlasti na ovim prostorima sagrađeno oko stotinu19 perzijski jezik nisu učili pomoću drugorazrednih, po mnogo čemu ograničavajućih, udžbenika u kojim su napisane formule za rečenice sastavljene s ciljem uspostavljanja osnovnog kontakta, nego na remek-djelima perzijske književnosti kao što su Attarova Pand nama, Mevlanina Mesnevija20, te Đulistan21 i Bustan Šejha Sa’dija Širazija.22 Perzijski jezik je i nakon obrazovne reforme provedene sredinom 19. stoljeća zadržao status redovnog predmeta u nastavnom planu i programu. Ovaj jezik je bio uvršten u plan i program ruždija u Sarajevu, Banja Luci, Glamoču, Maglaju, ali i većini drugih ruždija u Bosni i Hercegovini.23 Početak austro-ugarske vladavine u Bosni i Hercegovini bio je kraj prisustva perzijskog jezika u obrazovnom sistemu ove zemlje. U istom periodu je, rukom nekog Bošnjaka, napisana
1374. Predgovor. 17 Ćurić, Hajrudin; Muslimansko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. Godine; Sarajevo: Veselin Masleša, 1983. Str. 49. Handžić, Mehmed; Dva popisa sarajevskih mekteba; El-Hidaje; br. 5; Sarajevo: 1943. Str. 121-123. 18 Handžić, Mehmed; Teme iz književne historije; Izabrana djela; knjiga I; Sarajevo: Ogledalo, 1999. Str. 381. 19 Muslimansko školstvo u Bosni i Hercegovini, str. 26. 20 Grozdanić, Sulejman; Pisana riječ na orijentalnim jezicima u Bosni i Hercegovini; Radio Sarajevo-treći program; br. 34; Sarajevo: 1981., p. 442-457. 21 Razgovor sa prevodiocem Sa'dijevog "Đulistana"; Beharistan; br. 1; Sarajevo: Kulturni centar Islamske Republike Iran-Sarajevo, 2001, p.108-115. 22 Muslimansko školstvo u Bosni i Hercegovini, str. 122-124 23 Ibidem, 153.

76

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

VAŽNOST PROUČAVANJA NAŠE BAŠTINE NA PERZIJSKOM JEZIKU

i poslednja pjesma na perzijskom jeziku. Riječ je o elegiji kojom je Safvetbeg Bašagić oplakao preseljenje svoga oca Ibrahim-bega na Ahiret: Oličenje bliskosti bješe, u oku druga i dušmana, Blistavi fenjer on bješe u halki svih insana, Zajedno s patriotima, istom mišlju velikana, Znaci dobročinstva bogatstvo mu živih dana!24 Prisustvo perzijskog jezika u mektebima, medresama i ruždijama širom Bosne i Hercegovine, brojnim poklonicima pisane riječi je omogućilo da taj jezik nauče i da uspješno stupe u čitanje i razumijevanje remek-djela perzijske, pretežno gnostičke, književnosti, a pjesnicima je ponudilo prostor da na ovom jeziku poezije iskušaju vlastiti pjesnički talent. Slijedimo li proces kretanja rukopisa na orijentalnim jezicima iz privatnih u regionalne, a potom iz regionalnih biblioteka u Gazi Husrev-begovu biblioteku tokom austro-ugarske vlasti, stići ćemo do zanimljivog podatka da su privatne biblioteke većine uglednih porodica u sebi imale barem po nekoliko rukopisa na perzijskom jeziku.25 U isto vrijeme, lokalni pjesnici su, osim divanske poezije koju su pjevali uživajući u svome poetskom daru, pisali i kronograme koji su postavljani iznad ulaznih vrata u džamije, tekije, hanove, turbeta i velikaške kuće, te na zadužbinskim mostovima i česmama, podsjećajući ulaznike ili prolaznike na datum gradnje tih objekata. Lokalni pjesnici koji su, vjerovatno zbog velike udaljenosti od centra moći tadašnjeg carstva – dakle Istanbula – bili uskraćiveni za mogućnost da pronađu uglednog bogatog mecenu spremnog da finansira njihove životne
24 Handžić, Mehmed; Shu'ara, o'lama va mardane namiye Bosni va Herzegovin, Ali Davani; Tehran: Qeble, 1373. str. 128. 25 Opširnije vidjeti u: Hasandedić,Hivzija; Spomenici kulture turskog doba u Mostaru; Sarajevo, 1980, p.91. Fajić, Zejnil; Biblioteka Abdulah-efendije Kantamirije; Anali Gazi Husrev-begove biblioteke; XIII-XIV; Sarajevo: GHB, 1987., 15-36. Čar-Drnda, Hatidža; Neki legati Osman-Šehdijine biblioteke; Anali GHB; XV-XVI; Sarajevo: GHB, 1990, 243-252. Hasandedić, Hivzija; Muslimanske privatne biblioteke na orijentalnim jezicima u Mostaru; Anali GHB; XV-XVI; Sarajevo: GHB, 1990, 253-256. Hadžiosmanović, Lamija; Knjiga i biblioteka Bošnjaka u Sarajevu i drugim mjestima Bosne i Hercegovine u vrijeme osmanske vladavine; Prilozi historiji Sarajeva; Sarajevo:Institut za istoriju,1997.,p.111-118. Traljić, Mahmud; Iz prošlosti Gazi Husrev-begove bibilioteke, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knj. I, Sarajevo, 1972. Handžić, Mehmed; Biblioteka H.Halil efendije u Gračanici; Gajret; Kalendar za 1941. godinu; Sarajevo,p.194-197.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

77

KULTURNO-histOrijske teme

potrebe i prepisivanje njihovih pjesama, egzistirali u granicama lokalnog, osim kronograma pisali su i epitafe. Kronogrami i epitafi su pisani na sva tri orijentalna jezika, odnosno arapskom, turskom i, naravno, perzijskom jeziku.26 Ova tradicija u Bosni i Hercegovini je uzela maha krajem 17. i početkom 18. stoljeća tako da su u to doba građevine, posebno u gradovima, bez takvog natpisa predstavljale pravu rijetkost.27 Kronogrami i epitafi na perzijskom jeziku pisani su širom Bosne i Hercegovine tako da ih možemo uzeti kao dokaz prisutnosti tog jezika ne samo u književnim centrima poput Sarajeva i Mostara. Ovdje ćemo navesti nekoliko primjera kronograma i epitafa spjevanih na perzijskom jeziku. Jedan od najpoznatijih kronograma spjevanih na perzijskom jeziku nalazio se iznad ulaznih vrata Malkočeve ili Baš džamije u Donjem Vakufu. Kronogram je spjevan povodom obnove te džamije i transkripcija njegovog izvornog teksta glasi: Ba oun-e Khodaye ‹Alam-e Latif, Modžadedan ehya karde Baš džame›-e šarif, Rahmat-e Khoda bar ruh-e baniye qadim, Ba to asar sabet shode Veletanlik Ibrahim, Rahmat-e modir-e vaqf-e zir Čoqik Ahmed Tuzleli, Ba bar ehsan-e khedmat be dža avarde ahali, Me›marbaši Mašinovik Travnikli, Maharet-e khod ra ezhar karde ronaqli, Ya Rabb be Khatam-e Anbiya, Seyyid-e bašar, In masdžed abad kon ta ruz-e mahšar.28
26 Bošnjačka epigrafika; priredio Sulejman Grozdanić; Sarajevo:BZK IK Preporod, 1999., p.5. 27 Grozdanić, Sulejman; Pisana riječ na orijentalnim jezicima u Bosni i Hercegovini; Radio Sarajevo-treći program; br. 34; Sarajevo: 1981., p. 442-457. 28 Mujezinović, Mehmed; Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine; knj.2; izdanje 3; Sarajevo: Sarajevo-Publishing, 1998., p.279-280. Prijevod: Uz pomoć Boga, Sveznajućeg, Dobrog, Opet oživje Baš džamija čestita, Milost Stvoritelja nek je na starog graditelja, Tobom spomen vječni osta na Veletanlić Ibrahima, Milošću upravnika Donjeg Vakufa, Čokić Ahmeda Tuzlaka, Svojom dobrotom te poslužiše stanovnici naselja, Glavni mimar, Mešinović Travničanin, Svoju vještinu pokaza pošteno, ne štedeći, O Gospodaru, tako Ti Hatima nebija, Sejida bešera,

78

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

VAŽNOST PROUČAVANJA NAŠE BAŠTINE NA PERZIJSKOM JEZIKU

Iznad ulaznih vrata u Hadži Husejnovu džamiju u Banja Luci nalazio se sljedeći kronogram na perzijskom jeziku: Saheb al Khayrat, al Hadži Husein, Kard fillah in maqame mu›minin, Barakallahum in ziba maqam, Az baraye bandegane mokhlesin, Goftam in ziba bahre u, Beyt-e Rahman o maqam-e Sadžedin.29 Ovakvi i slični kronogrami na perzijskom jeziku pisani su širom Bosne i Hercegovine. Naravno, kvaliteta njihovog poetskog izraza ne može se porediti s kvalitetom bosanskohercegovačkih pjesnika koji su svoj poetski talent brusili po političkim, ekonomskim, a samim tim i književnim centrima carstva. Teško je usporediti autora bilo kojeg od spomenutih ili mnogih drugih kronograma sa, na primjer, jednim Mahmud-pašom Adnijem, velikim vezirom i jednim od najboljih pjesnika tog doba. Isto tako, pjesnici koji su živjeli i pjevali u okvirima i granicama lokalnog ne mogu se porediti sa još dvadeset šest naših pjesnika koji su pjevali na perzijskom jeziku među kojim Derviš-paša Bajezidagić, Zijaji Mostari, Taleb Ahmed Bošnjak, Mehmed Rešid i Zekerija Sukkeri zauzimaju posebno mjesto. Međutim, samo postojanje tih, uvjetno rečeno, lokalnih pjesnika i njihovih pjesama za istraživanje prisustva perzijskog jezika na području Bosne i Hercegovine mnogo je bitnije od svih pobrojanih pjesnika koji su živjeli i pjevali u Istanbulu, jer njihovi kronogrami i epitafi vjerno svjedoče da je perzijski jezik bio aktivno prisutan na području cijele Bosne i Hercegovine, da su Bosanci i Hercegovci čitali perzijske klasike i da su bosanskohercegovački pjesnici pjevali na tom jeziku. Osim toga, njihovo postojanje je najbolji argument neutemeljenosti tvrdnji kojim se osporava udio Bosne i Hercegovine u bogatoj književnosti Osmanskog carstva po principu „gdje živiš i radiš tu i pripadaš“.
Ovu džamiju sagrađenom sačuvaj do Rozi mahšera. 29 Ibidem, 215-216. Prijevod: Vlasnik hajrata, hadžija Husejn, Sagradi, zarad Boga, ovo mjesto vjernika, Oblagorodio mu Allah ovo lijepo mjesto, Zarad Njegovih iskrenih robova, Rekoh ova ljepota je zbog njega, Božja kuća i stjecište sadžida.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

79

KULTURNO-histOrijske teme

U pjesništvu naših pjesnika na perzijskom jeziku udjela ima i Tuzla koju u tom dijelu bosanskohercegovačke književnosti predstavlja kod nas relativno nepoznat pjesnik po imenu Nabi Tuzlavi (Tuzlak). Ovaj pjesnik je vjerovatno živio u 17. stoljeću, ne postoji niti jedan podatak da je napuštao Bosnu i Hercegovinu, a perzijski jezik i znanosti aktualne u dobu njegova života učio je pred svojim ocem Salihom efendijom. Iza njega su ostale dvije vrlo interesantne pjesme na perzijskom jeziku, a u jednoj od njih opjevava ljepote svoje obje Tuzle: Lijepa li je milina vode i zraka dviju Solana,30 Nek ih čuva Gospod od svih bolja i mahana, Cijela Bosna ukrašena ovim dvjema Solanama, Što lijepom momku sliče na dva zulufa raspletena, Pogriješih ja kad spomenuh dva zulufa, jer te zemlje, U cijeloj regiji ovoj, poput dva oka su nasmješena, Slika je lijepog dženneta, kako Donja, tako Gornja, A momačke oči zbog njih baš ridvana uželjena, Zbog bistrih im izvora, posebice sa Drmaza, Zahvalna je duša Hazretu, i duša čista Husejna,31 Zrak im je krepak za dušu, pošto u njim› je muftija, Čijeg pera tinta posta surmom oči seqaleyna32, Pošto mu ime i časni znamen u vremenu Salih posta, Njegove su fetve, svaka, amajlije bez mahana, Osvijetljen je nurom njegove ispravnosti vas svijet, U ovome dobu uz njeg› nema trećeg s dva Mlađana,33 Znanjem i vrlinama je Ali, pravdom i pravednošću Omer, Iskrenošću na Ebu Bekra, strpljivošću na Zu-l Nureyna, Njegova znanja mnoga sniju i svjetlica i zvjezdica, Oni što baklje sa sobom nose, i skupovi Al Bahreyna, Poput njega mudraca što hukm govori i razbori, Ni u snu nije moglo vidjet oko samog Zu-l Qarneyna, Ali uz sve to znanje, vrline i sve njegove vještine,
30 Dvije Solane: Donja i Gornja Tuzla 31 Hazreti Husejn bin Ali, unuk poslednjeg Božijeg poslanika, šehid Kerbele. 32 Hadis u kojem Allahov miljenik, Muhammed (a.s.), preporučuje čuvanje Kur'ana i porodice (u šiitskom shvatanju, Kur'ana i Ehli bejta). 33 Dva Mlada mjeseca koji se, kao mu'džiza, pojaviše u isto vrijeme.

80

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

VAŽNOST PROUČAVANJA NAŠE BAŠTINE NA PERZIJSKOM JEZIKU

Opskrba mu je ko› Hipokratu, bunar Memliheteyna34, Ne bi bilo ništa čudno da je hrana tom mjesecu, Mjesto zvijezde Sjevernjače, pa i mjesto Farqadeyna.35 Nije moguće svu savršenost njegovu opjevati Nabi, Čak i kad bi govorništvom, predvodio dva plemena, Bolje ti je da ti odmah svoju nemoć sada priznaš, Dovu njegovu devletu, učini si dugom svih dana, Zanavjek dok ullema ukrasom ovog svijeta biva, Zanavjek dok je nebo ukrašeno svim zvjezdama, Korisno mu postojanje ukras svijeta neka bude, Nek otvorena za njeg› budu vrata oba nastanjena!36 Početak slabljenja Osmanskog carstva u kojem je, kao pod rijetko kojom vlašću prije, poštovan princip jednakosti i kompetentnosti, potaknuo je snaženje jačanja turskog nacionalizma koji je postepeno zatvarao vrata neturskim narodima kako prema političkoj i vojnoj, tako i prema književnoj sceni. Bačeni u zapećak, bez uglednih i imućnih mecena koji su u to doba predstavljali važan faktor u prepisivanju i distribuciji pisanih djela, neturski pjesnici, među kojim Bošnjaci i Albanci zauzimaju posebno mjesto, bivaju suočeni sa slabljenjem poetske inspiracije i gubljenjem originalnosti. U takvim nezahvalnim uvjetima dočekuju i odluku Berlinskog kongresa37 o povlačenju Osmanske vlasti iz BiH i dolazak nove, Austro-Ugarske monarhije, sa novim kulturnim i civilizacijskim naslijeđem. Promjena vlasti u BiH, dakle, nije pojava koja je predstavljala samo puku promjenu koncepta vlasti na jednom, jasno određenom geografskom prostoru, nego je predstavljala mnogo dublje i korjenitije promjene civilizacijskog tipa. Umni Bošnjaci su preko noći pretvoreni u polupismeni i nepismeni populus. Onemogućeni u želji da nastave stvarati na orijental34 Dvije solane, dva slana bunara. 35 Zvijezde Beta i Gama u Malom medvjedu. 36 Ova pjesma se nalazi u rukopisu GHB IV-3007/8. 37 Berlinski kongres je skup tadašnjih velikih sila Njemačke, Austro-Ugarske, Francuske, Velike Britanije, Italije, Rusije i Turske koji je, nakon San Stefanskog mira kojim je 3. ožujka 1878. Godine okončan Rusko-turski rat 1877-1878., održan od 13. Lipnja do 13. Srpnja 1878- godine u Berlinu pod predsjedavanjem kancelara Otta von Bismarcka. Turska je na ovom kongresu zvanično izgubila dio teritorija pod osmanskom upravom na Balkanu.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

81

KULTURNO-histOrijske teme

nim jezicima, bosanskohercegovački pjesnici su se počeli okretati novom pjesničkom izrazu nastalom kroz kombinaciju alhamijado književnosti i zapadnih definicija poetskog izražavanja. U takvim uvjetima im je bio prijeko potreban prostor za demonstriranje vlastite poetske darovitosti i objavljivanje misli, osjećaja i poruka. Nakon dvodecenijske svojevrsne političke i kulturne dezorjentiranosti, bosanskohercegovačka intelektualna i poetska elita se odlučuje razbuditi i svoje aktivnosti uskladiti sa novim prilikama. Međutim, otežavajuću okolnost će im predstavljati osjećaj da u novu književnost južnoslavenskih naroda nisu unijeli ništa, jer je bosanskohercegovačka književnost na orijentalnim jezicima već blijedila, a broj poznavalaca orijentalnih jezika bivao sve manji38, te će se početi okretati prema drugim književnim centrima u susjedstvu, odnosno prema Beogradu i Zagrebu. Međutim, vrijeme je da se sa cijelostoljetne distance konačno sagleda, valorizira i ispravno prezentira književnost Bosanaca i Hercegovaca na orijentalnim jezicima, uključujući i perzijski jezik, jer je na uvjerenje o prosječnosti bosanskohercegovačke književnosti u doba osmanske vlasti potrošeno i previše vremena.

38 Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 10.10.1910.; Sarajevo, str. 70. (Ovaj dokument pokazuje da je tada od ukupnog stanovništva samo 2289 osoba znalo turski, a 448 lica arapski jezik.) Rizvić, Muhsin; Književni život Bosne i Hercegovine između dva rata; Knjiga II; Sarajevo: 1980.str. 29.

82

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

VAŽNOST PROUČAVANJA NAŠE BAŠTINE NA PERZIJSKOM JEZIKU

Summary The importance of studying of the Bosnian literary heritage written in Persian
Bosnia and Herzegovina is one of very few countries which can boast of literature written in at least five languages. The talented Bosnians and Herzegovinians from Sarajevo, Čajniče, Stolac, Mostar, as well as Tuzla, wrote literature and poetry in Oriental languages, and the church clergy wrote in the church languages, thus continuously enriching the Bosnian Literature. The author of this paper presents the Tuzlans, which were mentioned in the literature written in Persian, as well as a less famous Tuzlan poet who wrote poetry in Persian. His name is Nabi Tuzlak who, based on the available information, never left his home town he sang about. This paper attempts to show the true significance of studying of our literary heritage written in Persian, sharing with us all the available information of Tuzla’s mentioning in Bosnian and Herzegovinian literature written in this Oriental language.

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

83

Emir ŠEČIĆ

KULTURNI SVJETIONIK ŠESNAESTOG STOLJEĆA

Rezime
Mnoge naše bosanskohercegovačke čaršije svoj nastanak temelje na vakufu. Zahvaljujući Gazi Turali-begovom vakufu i njegovom utjecaju na ubrzani razvoj bitnih drušvenih segmenata u Tuzli, krajem šesnaestog stoljeća ovaj grad po prvi put postaje administrativni centar sjeveroistočne Bosne. Tuzla postaje središtem svih društvenih događanja u ovoj dijelu Bosne i Hercegovine. Gazi Turali-begov vakuf u toku svog četiri stotine četrdesetogodišnjeg djelovanja imao je nesagledivu ulogu u razvoju svih društvenih aspekata grada Tuzle. Međutim, agrarne reforme 1946., nacionalizacija 1958.-1964. i eksproprijacija 1984. dovele su ovaj vakuf, kao i mnoge druge vakufe u Bosni i Hercegovini do njihovog propadanja. Jedini simbol koji nas danas podsjeća na znamenitog Gazi Turali-bega jeste njegova džamija koja je u oronulom stanju.

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

85

KULTURNO-histOrijske teme

Uvod
„Hvala Bogu, koji zna svako stanje, koji poznaje tajnu i sve što je javno, Velikom i Uzvišenom, koji je obećao onima, koji u ime Njegovo dijele imetke, ono što nije ni oko vidjelo, ni uho čulo, niti je kome moglo na um pasti! Milost Božija i mir neka je sa našim Poslanikom, koji je poslan da objasni što je zabranjeno i što je dozvoljeno, koji je istinu govorio i kojem su vjerovali u svemu što je govorio, našem Muhammedu, a.s., odabranom i pohvaljenih svojstava, njegovim svim drugovima i rodu i to milost i mir, koji će vječno trajati dok teče jutara i večeri!“ Vakuf, koga je u šesnaestom stoljeću osnovao, čestiti gazija Turali-beg, i tako udario temelje moderne Tuzle, najznačajnija je ustanova dobrih ljudi sjeveroistočne Bosne. Političko-ideološka kretanja u dvadesetom stoljeću, a posebno u njegovoj drugoj polovini, na području Bosne i Hercegovine su uništila, uzurpirala ili u zaborav potisnula mnogobrojne civilizacijske tekovine ovog velikog dobrotvora. Jedini simbol koji nas danas podsjeća na znamenitog Gazi Turali-bega, oca moderne Tuzle, jeste njegova džamija koja je u oronulom stanju. Ona je jedina begova džamija u Tuzli, ako znamo da je izvorni naziv Behram-begove, Careva (Atik) džamija. Nažalost, ovo veliko historijsko nasljeđe nedovoljno je istraživano i velika je nepoznanica širem bosanskohercehovačkom populusu ali i mnogim Tuzlacima. Vjerovatno je ovo jedan od osnovnih razloga zašto se danas u Tuzli, osim institucija Islamske zajednice, nedovoljno ili skoro nikako ne posvećuje pažnja u pravcu revitalizacije i popularizacije rodnog lista moderne Tuzle i njenog osnivača. Sociolozi tvrde da čovjek bez rodnog lista ne postoji kao član modernog društva, a kakav je status jednog modernog grada bez rodnog lista? Ubrzo će ustanova Gazi Turali-begovog vakufa obilježiti svoj veliki jubilej, 440-ti rođendan. Ovo je prilika da se u redovima koji slijede istaknu vrijednosti koje su Gazi Turali-beg i njegov vakuf iznjedrili, prije svega, Tuzli i Tuzlacima ali i Bosni i Hercegovini pa i šire. U poglavljima koji slijede nemam namjeru, niti to mogu, ukazati na sav višestoljetni značaj kojim je ova ustanova oplemenjivala ljude u Tuzli. Želim samo osvježiti naše sjećanje na prošlost radi svjetlije i sretnije budućnosti.
86

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

kulturni svjetionik šesnaestog stoljeća

GAZI TURALI-BEGOV VAKUF, TEMELJ GRADA TUZLE
Nesumnjiva je i ogromna važnost vakufa u ukupnom civilizacijskom i kulturnom razvoju Bosne i Hercegovine. Vakufi su već pet i pol stoljeća značajni činioci mnogih aspekata razvoja naše zemlje. Svakako, to se odnosi najviše na osmanski period, a naročito na XV, XVI i XVII stoljeće, koje možemo nazvati i «zlatno doba» osmanske uprave u Bosni. Na brojnim poljima, institucija vakufa imala je kompleksan značaj i odigrala važnu ulogu, a često i vodeću ulogu u ukupnom razvoju kod nas. Vakufi su imali poseban značaj u sferi ekonomije, vjerskog života, kulture, prosvjete, urbanog razvoja. Grad Tuzla, kao jedno od starijih i značajnijih naselja sjeveroistočne, pa i cijele Bosne i Hercegovine, svoj snažni urbani razvoj, pogotovo početkom osmanske uprave, duguje brojnim vakufima a naročito čuvenom Gazi Turali-begovom vakufu. Tačnije, njegovom osnivaču i legatoru, znamenitom Gazi Turali-begu, sinu Ejne-hana, pripisuju se glavne zasluge za izuzetno brz urbani razvoj Tuzle sredinom XVI stoljeća. Prije 1572., značajan doprinos u formiranju grada Tuzle u njenoj dugoj historiji, zasigurno je dao Gazi Turali-beg, utemeljenjem institucije vakufa od vlastitih nekretnina i sredstava, prije svega značajnih urbano-arhitektonskih sadržaja. Vakufski objekti sa značajnom arhitekturom, u kojima je bio koncentrisan cijeli vjersko-prosvjetni, kulturni i privredni život muslimana, činili su urbane kosture svih gradova. Slobodno možemo tvrditi da i građevinski objekti Gazi Turali-begovog vakufa u Tuzli predstavljaju one arhitektonsko-urbanističke repere koji umnogome određuju urbani kostur grada Tuzle, evo, već od XVI stoljeća pa do danas, pogotovo imajući u vidu da ti objekti čine jezgru tuzlanske čaršije i Gazi Turali-begove (Poljske) mahale, dva najvažnija prostorna elementa grada. Iako grad Tuzla od davnina ima i druge brojne vakufe, možemo reći, barem tridesetak, dosadašnja istraživanja potvrdila su ipak da je vakuf Gazi Turali-bega od samog svog osnivanja, pa sve do najnovijeg vremena, najznačajniji vakuf u ovom gradu.1

GAZI TURALI-BEG, NAJVEĆI TUZLANSKI DOBROTVOR

1 Rusmir Djedović, «Uloga i značaj Turali-begova vakufa u urbanom razvoju grada Tuzle», STAV, Tuzla, 2003. god., str. 62.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

87

KULTURNO-histOrijske teme

Gazi Turali-beg spada u red znamenitijih vakifa XVI stoljeća, tog zlatnog vijeka islamske kulture u Bosni i Hercegovini. U tom su stoljeću živjeli naši najznamenitiji vakifi. Po Pečeviji, bili su jednaki u prihodima, a prema tome i u časti Husrev-beg, Kasim-paša i Turali-beg. Međutim, nema nijednog znamenitijeg vakifa čiji bi nam život i rad bio tako nepoznat kao što je Gazi Turali-begov. Gazi Turali-beg je sin nekoga Ejne-hana ili Inhana. Nepoznata nam je njegova godina rođenja. S Gazi Turali-begom se prvi put upoznajemo nakon bitke na Mohaču (29. 8. 1526.)2 u kojoj je učestvovao zajedno sa Gazi Husrev-begom, pa je za istaknute zasluge unaprijeđen u funkciju sandžak-bega. Penzionisan je 1550. godine kao smederevački sandžak-beg. Vrlo je vjerovatno da je prije funkcije sa istim zvanjem, bio u Bosanskom, Srijemskom, Zvorničkom i Hercegovačkom sandžaku. Zato su se njegovi vakufi protezali na tih pet sandžaka.3 Iako o Gazi Turali-begovom porijeklu imamo veoma skromne informacije, možemo iznijeti sljedeće: dobrotvori su gradili svoje vakufe u rodnom kraju ili u krajevima u kojima su vršili neku funkciju. Na osnovu ove činjenice Gazi Turali-beg je mogao podići svoje zadužbine u Čačku kao smederevački, u Iloku kao srijemski, u Tuzli kao zvornički a u Foči kao hercegovački sandžak-beg. Dok bi most na Prači mogao biti u njegovom zavičaju ili neposrednoj blizini. Međutim, jače su indicije da je Gazi Turali-beg bio iz tuzlanskog kraja. Ne samo što je najznačajnije vakufe ostavio u Tuzli, nego mu je tu stalno živio i sin Mehmed-beg. On je naslijedio veliki čifluk u selu Kozjaku, kao i čifluk u selu Humci, oboje u Visorskoj nahiji i 1600. godine lično ih držao. Dalje je vjerovatno da je Gazi Turali-beg bio u srodstvu sa Isa-begom, jedinim begom koji je u četvrtom deceniju bio emin tuzlanske mukate i osnivač istoimene mahale. Isto tako je vjerovatno da je savremenik Mehmed-begov, Bali-beg, osnivač mahale i ustanova u Gornjoj Tuzli, bio sa Mehmedbegom, odnosno Gazi Turali-begom u srodstvu. Prema tome, postoji više indirektnih dokaza da bi Gazi Turali-beg trebao da bude rodom iz tuzlanskog kraja.4 Bali-beg je, po svoj prilici, bio zvornički sandžak-beg. Vrlo je vjerovatno da je bio sin Gazi Turali-bega. Na to upućuju, istina, samo neke indicije. Čini se, naime, da nije slučajno što je Bali-beg, a smatramo da je
2 Hamdija Kreševljaković, Turalibegov vakuf u Tuzli, Sarajevo, 1941. god., str.1. 3 Hamdija Sivčević, «Hadži Ahmet-beg Sijerčić, posljednji doživotni mutevelija Turali-begova vakufa u Tuzli», Glasnik Rijaseta IZ-e u BiH, Sarajevo, 2004. god., br. 3 i 4, str. 351. 4 Adem Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Sarajevo, 1975. god., str. 184.

88

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

kulturni svjetionik šesnaestog stoljeća

to ovaj isti, držao 1600. godine baštinske zemlje u selu Jablanici u Visorskoj nahiji u kojoj je ranije Gazi Turali-beg u nekoliko susjednih sela imao svoje čifluke koje je naslijedio sin mu, i Bali-begov savremenik, Mehmedbeg. Gazi Turali-beg je, naime, svoje ogromne posjede u selu Visorima prije 1572. uvakufio, ali su ostali njegovi čifluci u selima Kozjaku i Humcima. U ta i druga derbendžijska sela u toj nahiji, gdje su i ranije bili naseljeni vlasi, Turali-beg je doveo još neke vlahe iz Albanije. Njegove čifluke u Kozjaku i Humcima naslijedio je sin mu Mehmed-beg koji je ujedno bio nazir cijelog očevog vakufa. Kako se samo pet godina kasnije, tj. 14. oktobra 1606. godine spominje Mehmed-beg, raniji sandžak-beg, stanovnik Gornje Tuzle, gotovo nema sumnje da je taj Mehmed-beg spomenuti Gazi Turali-begov sin. Prema tome, Gazi Turali-begov sin, koji je bio i zvornički sandžak-beg, stanovao je u Gornjoj Tuzli. A kako je u isto vrijeme u toj kasabi živio i Bali-beg, koji je osnovao mahalu i imao posjede u visorskoj nahiji, gdje je čifluke imao i Mehmed-beg, onda je vrlo vjerovatno da su Bali-beg i Mehmed-beg bili braća.5 Ne zna se gdje ga je zatekla smrt. Po narodnom predanju sahranjen je u Sarajevu na Natkovačima. Na ukusno izrađenom i bogato ukrašenom nišanu stoji zapis da je tu sahranjen Turalija, sin Hamze. Pošto se podaci o imenu Gazi Turali-bega, njegovu ocu i godine smrti ne slažu, ovaj zapis može se evidentirati kao pretpostavka.6

OBJEKTI GAZI TURALI-BEGOVOG VAKUFA U TUZLI
Područje oko današnje Tuzle i Gornje Tuzle u srednjem vijeku se zvao Soli. Ta oblast dobila je svoje ime po izvorima slane vode. Tu su nastala naselja Donje i Gornje Soli. Nakon osmanskog osvajanja, Osmanlije ove oblasti počeše nazivati svojim jezikom Tuzlai-zir i Tuzlai-bala, a to je doslovan prijevod srednjovjekovnog narodnog imena. Uz taj naziv upotrebljava se i arapski Memlehai-zir i Memlehai-bala. Ti su nazivi prevođeni i na druge jezike (npr. 1655. biskup Maravić piše Salina inferiore i Salina superiore). Izgleda da su tek nakon osmanskog osvajanja nastala ova dva naselja i počela se razlikovati dodatkom Donje i Gornje. Od XVIII stoljeća potpuno
5 Isto, str. 205. 6 Hamdija Sivčević, «Turali-begova džamija u Tuzli - posljednja zadužbina velikog Turali-begova vakufa», Glasnik Rijaseta IZ-e u BiH, Sarajevo, 1999. god., br. 7 i 8, str. 840 i 841.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

89

KULTURNO-histOrijske teme

se gubi srednjovjekovni naziv Soli i ustupa mjesto imenu Tuzla. Od 1910. Donjoj Tuzli briše se pridjev Donja i ostaje samo Tuzla. U Gazi Turali-begovoj vakufnami Donja Tuzla se zove arapski Memlehai-zir, a pripadala je zvorničkom kadiluku i sandžaku. U tom sandžaku zatekla je Donju Tuzlu i godina 1878. Tuzla je postala zaseban kadiluk najranije oko 1581. Naša vakufnama unosi mnogo svjetla u povijest Donje Tuzle XVI stoljeća. Pored džamije i mekteba Gazi Turali-beg je u Tuzli sagradio javnu banju (hamam), han, vodovod i 38 dućana i to sve uvakufio zajedno s jednom baščom i četvrtinom slane vode. Gazi Turali-beg je Donju Tuzlu učinio sjedištem uprave svoga vakufa, kojoj je ostavio i 300. 000 srebrenih dirhema da ih daje na poslovanje stalno nastanjenim trgovcima, obrtnicima i inače građanima zvorničkog kadiluka. To je sve bilo namijenjeno u prvom redu napretku Donje Tuzle. Jedan jak vakuf važan je faktor u društveno-ekonomskom životu jedne varoši još i danas, a pogotovo u ono doba.7 Gazi Turali-begov vakuf će mnogo utjecati na brz društveno-ekonomski razvoj Tuzle koji ona nikad u svojoj povijesti nije imala. Sada ćemo se upoznati sa Gazi Turali-begovim vakufom u Tuzli i njenoj okolini.

Gazi Turali-begova (Poljska) džamija
Iz analize većine vakufnama u našoj zemlji i svijetu može se zapaziti da su svi vakifi isticali u svojim zadužbinama u prvom redu džamije.8 Ovdje je važno istaknuti da su džamije i drugi komunalni objekti podignuti u XVI stoljeću označavali početak urbanog razvoja naših najvećih gradova. Zato su se prema defterima (popisima) iz XVI stoljeća prema ovim džamijama obilježavale i prve mahale. Dakle, najznačajniju ulogu u razvoju i modeliranju Sarajeva, Tuzle, Banja Luke, Mostara i drugih gradova imali su vakufi, koji su svojim aktivnostima dali i specifičan izgled pojedinih gradova i njihovih čaršija.9 Gazi Turali-begova džamija u Tuzli, poznata i kao Poljska džamija, sagrađena je u XVI stoljeću (do 1572. godine) kao jedan od
7 Isto, str. 8 i 9. 8 Hamdija Sivčević, «Turali-begova džamija u Tuzli - posljednja zadužbina velikog Turali-begova vakufa», Glasnik Rijaseta IZ-e u BiH, Sarajevo, 1999. god., br. 7 i 8, str. 841 i 842. 9 Isto, str. 840.

90

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

kulturni svjetionik šesnaestog stoljeća

objekata velikog Gazi Turali-begovog vakufa. Gazi Turali-begova džamija nalazi se u centru grada. Predstavlja posljednji sačuvani objekat iz bogate zaostavštine velikog bosanskog vakifa (legatora) i najvećeg dobrotvora Tuzle, sandžak-bega, Gazi Turali-bega. Pored Atik (Šarene džamije) spada u red najstarijih objekata u Tuzli. Džamija je građena u vremenu, kada je po naređenju, i u ime sultana Sulejmana I Veličanstvenog, najvećeg graditelja džamija, sredstvima carske blagajne, ili sredstvima njegovih velikodostojnika, podignut najveći broj džamija u BiH (Jajce, Banja Luka, Bijeljina, Mostar, Glamoč, Tuzla, Sarajevo itd.).10 Iako neki autori navode da je Gazi Turali-beg graditeljski posao na džamiji povjerio velikom Mimaru Sinanu, mala je vjerovatnoća da je to istina, jer se radi samo o pretpostavki.11 Gazi Turali-begova džamija spada u najmonumentalnije džamije na području sjeveroistočne Bosne. To je jednoprostorna džamija pravougaone osnove (14, 94 x 12, 05 m). Pokrivena je četverovodnim krovom, pod kojim je drvena kupola. Džamija ima lijepu kamenu munaru, koja je zajedno sa kamenim portalom, ostacima kamenih okvira prozora i mihrabom ukazuje na elemente arhitekture XVI stoljeća. Nije sačuvan njen prvobitni izgled. Najstariji izgled pokazuje jedan crtež Leo Arndta, s kraja XIX stoljeća, na kojem se vidi visoki četvorovodni krov, koji se produžava na ulaznoj strani uz strehu sofe.12 Na ulazu u džamiju su drvena vrata sa dva kanata, a povrh ti vrata su polustaklena vrata sa dva kanata. U džamiju se uvedena el. energija 1910. godine. Unutrašnjost džamije je vrlo dekorativna, kao i samo kube u raznim mustrama i nijansama, što privlači pažnju posjetilaca. Mihrab je obojen masnom bojom u raznim nijansama. Od ulaza na lijevu stranu ograđen je prostor i zastakljen pa se tu nalazi abdesthana sa pet česama što dobro dođe putniku namjerniku radi uzimanja abdesta prije namaza. Ispred ulaznih vrata nalazio se ulazni trijem (natkrivene sofe) sa deset drvenih stubova na koje se naslanjao krov sa jedne strane, a sa druge na zid džamije iznad ulaznih vrata, sa strane sofe su bile ograđene od letava, a iznad njih šiše od daske koji se skladno uklapao u ambijent džamije i njene okoline. 13 Oko džamije
10 Isto, str. 833. 11 Ovaj podatak pronašao sam u Fotomonografiji Tuzle, Kranj, 1983. god., str. 17. 12 Amir Sakić, Turali-begova džamija u Tuzli, Okrugli sto, Behram-begova medresa, Tuzla, 1999. god. 13 Refik M. Hadžimehanović, „Ljetopis tuzlanskih džamija“, Takvim, 1983. godina,
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

91

KULTURNO-histOrijske teme

je prostran harem i baš ta prostranost pojačava dojam posmatrača ove građevine. U haremu se nalazi mnogo mezarova. Istina, mnogi nišani su nastradali. Njihovo daljnje uništavanje spriječio je protest Tuzlaka kod uprave vakufa. Pred ulazom u džamiju posjetiocu za oko zapinje lijepo uređen mezar, u kome je, kako na nišanu stoji, pokopan H. Osman-beg Azabagić, otac bivšeg reisu-l-uleme H. Mehmed Teufik-ef., vrlo ugledan građanin prve polovine 19. stoljeća (umro 1271.= 1854. ili 1855.). U njegovoj blizini ukopan je Šefkija Gluhić (1878.-1927.) poznat kao političar pred I svjetski rat, a i nakon njega. Iza džamije je ukopan jedan od Mutevelića.14 Neposredno pored Gazi Turali-begove džamije u Tuzli nalazi se prekrasno kameno turbe, izgrađeno od tesanog kamena. Ne zna se čiji je drveni sarkofag koji se nalazi u tom turbetu. Pretpostaviti je da bi to moglo biti mjesto gdje je ukopan Gazi Turali-beg. Međutim, o turbetu pored Gazi Turali-begove džamije u narodu su se zadržala različita predanja. Po jednom, koje sadrži čest motiv za slične slučajeve, tu je ukopan ne graditelj nego majstor koji je gradio džamiju. Zadavljen je navodno po nalogu Gazi Turali-bega, koji je želio da njegova džamija bude lijepa kao Ali-pašina u Sarajevu, a majstor lažno optužen to nije ispoštovao. Poslije, kada je vidio kakva je ustvari džamija, dao je izgraditi turbe za tog majstora.15 Gazi Turali-begova džamija je od njene izgradnje nekoliko puta adaptirana, što se vidi u tragovima tih radova, pa je time gotovo potpuno izgubila svoj prvobitni izgled i ljepotu, čime su i potpuno nestale autentične stilske vrijednosti karakteristične za građenje gradskih džamija naših velikih vakifa (legatora), koje pripadaju istom hronološko-stilskom periodu druge polovine XVI vijeka.16 Česti požari koji su evidentirani uglavnom su se odnosili na požare unutar bedema Donje Tuzle i ne pominju Gazi Turali-begovu (Poljsku) džamiju. Njena relativna udaljenost i lokacija u polju izvan bedema, daje nam mogućnost pretpostavci da nije stradala u velikom broju požara i vjerovatno je svoje izvorne gabarite sačuvala sve do 1890. kada je
str. 111. 14 Hamdija Kreševljaković, Turali-begov vakuf u Tuzli, Sarajevo, 1941. god., str. 9 i 10. 15 Rusmir Djedović, «Uloga i značaj Turali-begovog vakufa u urbanom razvoju grada Tuzle», STAV, Tuzla, 2003. godina, str. 62. i 63. 16 Hamdija Sivčević, «Turali-begova džamija u Tuzli - posljednja zadužbina velikog Turali-begova vakufa», Glasnik Rijaseta IZ-e u BiH, Sarajevo, 1999. god., br. 7 i 8, str. 833.

92

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

kulturni svjetionik šesnaestog stoljeća

Austro-ugarska uprava izvršila obimne radove na objektu.17 Tada je nasut teren oko džamije (vjerovatno radi izravnavanja sa novim nivoom ulica) u visini od 1,45 m, a isto toliko podignut je pod džamije. Tom prilikom podignuti su i mihrab i portal i usječeni novi prozori u staru strukturu zidova. Instalirani su novi drveni mimber, mahfil i ćurs. Nadzidani su zidovi da bi se opet dobila potrebna visina objekta i napravljen novi krov sa biber crijepom nad drvenom kupolom.18 Posljednja temeljita rekonstrukcija Gazi Turali-begove džamije je izvršena 1967./68. Izvršena je izolacija temeljnih zidova, izmijenjena sva drvenarija, obnovljeno kube. Urađeni su novi drveni ćurs, minber, mahfil kao i polustaklena vrata sa dva kanata. Džamija je ukusno dekorisana, tako da je novi moleraj sa mustrama odgovarao ranijim dekoracijama, a naročito kube ispod krova. Ova rekonstrukcija u ono vrijeme koštala je skoro 26. 000 000 starih dinara.19 Gazi Turali-begova džamija je, u vremenu koje je iza nas, bila za tuzlanske muslimane jedno od osnovnih duhovnih boravišta. Zbog njene jedinstvenosti i monumentalnosti, Medžlis Islamske zajednice Tuzla poduzima sve neophodne mjere da se ova džamija obnovi u klasičnom osmanskom arhitektonskom stilu iz XVI vijeka.

Gazi Turali-begov mekteb
Gazi Turali-begov mekteb (ženska ibtidaija) nalazio se nedaleko od džamije, a pretpostavlja se da je srušen između 1945. i 1950. Ovaj mekteb nije prvi koji je napravljen u Tuzli, ali je sigurno bio najstariji mekteb u prvoj polovini XX stoljeća. Najveće počasti za to iskazujemo plemenitom vakifu, Gazi Turali-begu koji ga je osnovao i osigurao mu opstanak, a onda onim brojnim muallimima, koji su u njemu podučavali. Posljednjih godina djelovanja mekteb je pohađalo oko 300 učenica, što mnogo govori o obrazovanosti muslimanskih djevojčica u Tuzli. Naravno, komunističkom sistemu je to smetalo i naredili su zatvaranje i rušenje ovog mekteba nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata.
17 Istraživački projekat: Turali-begova (Poljska) džamija u Tuzli, Sarajevo, 1997. god., str. 10. 18 Amir Sakić, Turali-begova džamija u Tuzli, Okrugli sto, Behram-begova medresa, Tuzla, 1999. god. 19 Refik M. Hadžimehanović, „Ljetopis tuzlanskih džamija“, Takvim, Sarajevo 1983. god., str. 112.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

93

KULTURNO-histOrijske teme

Gazi Turali-begova musalla
Pored džamije i mekteba uz koje je osnovao vakuf, znameniti Gazi Turalibeg je ostavio i zemlju. Na lokaciji od današnje tzv. Poljske kapije, do iza građevinskog kompleksa tzv. «Cipelići», prostirala se Gazi Turali-begova musala.20 Musalla je otvoreni prostor ograđen pod otvorenim nebom gdje se klanjaju Bajrami i džuma-namaz u džematu za vrijeme ljeta. U zidu se obično nalazio ugrađen mihrab, a desno nekoliko kamenih stepenica sa kojih je hatib učio hutbu i držao predavanje okupljenim vjernicima. U Tuzli su postojale dvije musalle. Jedna se nalazila u blizini željezničke stanice u Tuzli, pa se tu nalazilo i poveće mezarje koje je zauzimalo površinu od 10. 800 m2 i vodi se u katastru pod kč. 1493/3. Na ovom prostoru su bila i dva turbeta sve do 1948. Pretpostavlja se da su tu ukopani Šejh Husein efendija, pa se tako taj prostor nazivao: Musalla šejh Husein efendije, drugo turbe na kraju Musalle bilo je Šejh Omer efendije, gdje se sada nalazi «pasaž», odnosno kafana preko puta Narodnog pozorišta. Za pomenutu dvojicu se vjerovalo da su to «dobri ljudi-evlije», pa su ih mnogi zijaretili. Oba turbeta su bila drvena, neki su opet govorili da je to Bektino turbe. Priča se: kada bi neko vadio željezničku kartu u Lukavcu, obično bi govorio: «Daj mi kartu do Musalle u Tuzli»! Blagajnik bi tako izdavao kartu do Tuzle. Musalla je služila i za ispračaj i doček hadžija, za učenje kišnih dova u ljetno doba, a tu se javno okupljenom svijetu čitali i fermani i druge važne obavijesti. Ovim skupovima su prisustvovali isključivo muškarci.21 Iako nemamo više izvora koji će nam potvrditi da je musalla o kojoj smo naprijed govorili Gazi Turali-begova, činjenica da se prostirala odmah preko puta džamije i mekteba uvjerava nas da možemo vjerovati da se radi o Gazi Turali-begovoj musalli.

Gazi Turali-begov hamam

Hamam je banja ili javno kupatilo. Imao je dvije prostorije za kupanje (muški i ženski halvat). Vodu za ovaj hamam Gazi Turali-beg je doveo
20 Hamdija Sivčević, «Turali-begova džamija u Tuzli - posljednja zadužbina velikog Turali-begova vakufa», Glasnik Rijaseta IZ-e u BiH, Sarajevo, 1999. god., br. 7 i 8, str. 834 i 835. 21 Refik M. Hadžimehanović, „Ljetopis tuzlanskih džamija“, Takvim, Sarajevo 1983. god., str. 140.i 141.

94

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

kulturni svjetionik šesnaestog stoljeća

posebnim vodovodom dugim četiri kilometra s izvora Pašina glava u dolini rijeke Soline. Tragovi ovog hamama i vodovoda nađeni su pri regulaciji Vilsonovog trga, danas Trga Slobode, 1895.22 Ne zna se, da li je na tom vodovodu bila koja javna česma. Godine 1645. trebalo je popraviti džamiju, hamam i kaldrmu, pa je muraselom od 20. šabana 1055. (13. X 1645.) naređeno Ahmed-čelebiji, muteveliji Gazi Turali-begova vakufa, da podnese proračun za taj popravak i da to odmah popravi.23 Ne zna se kada je propao ovaj hamam. Prilikom rekonstrukcije Gazi Turali-begove ulice 1999. godine, na dubini od 1,5 m nađene su cijevi - čunci od borovine, dužine 1, 5 m i promjera šupljine 15 cm, i debljine 1 cm. Čunkovi ili tomruci, usmjereni prema Gazi Turali-begovoj džamiji, upućuju na zaključak da su to ostaci Gazi Turali-begova vodovoda. Nisu nađeni ostaci koji bi upućivali na ostale potrošače ovog vodovoda.24

Gazi Turali-begov han, musafirhana i 38 dućana
Gazi Turali-beg je oko 1570. u Tuzli podigao han i musafirhanu (sa besplatnim trodnevnim smještajem i hranom za goste), te 38 dućana koji su bili glavni začetak stvaranja tuzlanske čaršije.25 Kao što se ne zna kada je propao hamam, tako se isto ne zna ni za han, musafirhanu i onih 38 dućana. Vjerovatno su ti objekti postali žrtvom većeg požara iz 1871. U ovom požaru u Tuzli je izgorjelo: 236 drvenih dućana, 13 magaza, Čaršijska (H. Hasanova) džamija, medresa, mekteb, 5 hanova, 12 kafana, 3 krčme, 2 solane i nekoliko kuća.26 Prema podacima iz Austrougarskih gruntovnih knjiga iz 1889. godine koji navode popis imovine Gazi Turali-begovog vakufa ne spominju se hamam, han i musafirhana.

22 Hamdija Sivčević, «Hadži Ahmet-beg Sijerčić, posljednji doživotni mutevelija Turali-begova vakufa u Tuzli», Glasnik Rijaseta IZ-e u BiH, Sarajevo, 2004. god., br. 3 i 4, str. 353. 23 Hamdija Kreševljaković, Turali-begov vakuf u Tuzli, Sarajevo, 1941. god., str. 12. 24 Hamdija Sivčević, «Hadži Ahmet-beg Sijerčić, posljednji doživotni mutevelija Turali-begovog vakufa u Tuzli», Glasnik Rijaseta IZ-e u BiH, Sarajevo, 2004. god., br. 3 i 4, str. 353. 25 Ševkija Mutevelić, Tuzlanske historijske minijature, Tuzla, 2005. god., str. 42. 26 Hamdija Kreševljaković, Turali-begov vakuf u Tuzli, Sarajevo, 1941. god., str. 12.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

95

KULTURNO-histOrijske teme

¼ slane vode i 300 000 dirhema
Gazi Turali-beg je podizanjem i drugih značajnih ustanova znatno doprinio građevinskom i privrednom razvoju te kasabe. On je uvakufio cijelu četvrtinu, koja je njegovo vlasništvo u slanoj vodi u Tuzli, i gotov novac u iznosu od 300 000 dirhema, što u zlatu iznosi 2. 286 gr. On je ranije morao dobiti spomenuto sudioništvo u solani, odnosno morao je to pravo da zakupi kao melikhanu, ili da ga dobije od države poklonom. Uvakufljenjem gotovog novca odigrao je značajnu ulogu u razvoju gradske privrede. Upravitelji vakufa davali su ga zanatlijama i trgovcima uz prilično visoku kamatnu stopu (murabeha), od 10 do 15 % na godinu. Na taj način su vakufi vršili donekle ulogu današnjih banaka.27 Han, dućani, zemljište, četvrtina slane vode, uvakufljeni su kao koristonosni objekti od čijih su prihoda izdržavani drugi objekti zadužbine.28

GAZI TURALI-BEGOV VAKUF OD KRAJA XIX STOLJEĆA DO DANAS
U prvo vrijeme opstanka ovaj vakuf je napredovao sve dok su njim upravljali pošteni i kvalitetni ljudi. Opadanju vakufa doprinijelo je sužavanje granica Turskog carstva, razni ustanci, veliki požar 1871., agrarne reforme, sebični ljudi i nasljedne mutevelije koje su posljednjih stotinu godina, suprotno odredbama vakufname, upravljale vakufom pa su ga unazadile otuđivanjem posjeda. Uvođenjem gruntovnice 1886., Gazi Turali-begov vakuf je na određen način zaštićen od daljnjeg otuđivanja privatnika, pa je postao najjači vakuf u Tuzli. Prema izvještaju o stanju vakufske imovine na području Medžlisa IZ-e Tuzla, od 20. septembra 2000. (u obradi Šemse Kadrića inžinjera geodezije i Enesa Zaimovića, sekretara MIZ-e), osnivanjem gruntovnice 1889. godine Zemljišno-knjižni ured Tuzla obuhvatao je područje: Donje Tuzle, Gornje Tuzle, Lukavca, Živinica, Banovića, Srebrenika i izvangradsko područje Tuzle. Prema tom izvještaju, na tom području, registrovano je 4.442.407 kvadratnih metara vakufskog zemljišta. U gradskom području Tuzle bilo je 27 vakufa, od čega: 11 džamijskih, 4 mektebska, 2 medresanska i 10
27 Adem Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Sarajevo, 1975. god., str. 183. 28 Ševkija Mutevelić, Tuzlanske historijske minijature, Tuzla, 2005. god., str. 42.

96

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

kulturni svjetionik šesnaestog stoljeća

individualnih vakufa, ukupne površine od 1. 959. 073 kvadratna metra. Ni za jedan od ovih vakufa nisu sačuvane ili nađene vakufname (darodavnice) osim za Gazi Turali-begov vakuf. Gazi Turali-begov vakuf, prema tom izvještaju i podacima Zemljišno-knjižnog ureda u Tuzli bio je najveći. Zahvatao je 152. 689 kvadratnih metara površine zemljišta. Iza njega, po veličini, bio je Behram-begov vakuf sa 121. 605 kvadratnih metara zemljišta na području grada Tuzle. Ova dva vakufa zahvatala su više od polovine ukupne površine vakufskog zemljišta na području grada Tuzle. Ostali džamijski vakufi: Kjethode, Čosenđe, Sagrđijan, Amberhatun, Husein Čauš, Hadži Hasan, Vaiz Aliefendin, Jalski i Arslanagin, imali su uvakufljene male zemljišne posjede, poslovne prostore i stanove, od kojih se nisu mogli izdržavati, pa su nekad davno u svom poslovanju priključeni vakufskoj upravi Gazi Turali-begova vakufa. Takvo stanje vakufa u Tuzli prihvatio je novoizabrani doživotni mutevelija Gazi Turali-begova vakufa hadži Ahmed-beg Sijerčić. Tako je vakufska uprava Gazi Turali-begova vakufa, pored zemljišnih posjeda i drugih Gazi Turali-begovih objekata, objedinjujući ukupne prihode vakufa, izdržavala sve džamije u Tuzli, mektebe, medresu, 10 zgrada, 19 poslovnih prostora i 8 kuća za stanovanje. Prema navodima akademika Hamdije Kreševljakovića ovaj vakuf lijepo je napredovao i bio sređen u vrijeme mutevelije hadži Ahmet-bega Sijerčića. U njegovom vremenu vakuf je proširen kupovinom šest novih stambenih objekata, pa je i dalje istican kao jedan od najjačih vakufa u Bosni. U periodu od 1922. do 1943. ovaj vakuf je imao ulogu u subvencioniranju redovne vaspitno-obrazovne djelatnosti Behram-begove medrese u Tuzli, njenoj dogradnji, opremi i reformi vaspitno-obrazovnog rada, čime je ona postala vrlo ugledan rasadnik islamske prosvjete ovog kraja. U izvještaju o poslovanju vakufa u 1940. godini prikazan je ukupan prihod Gazi Turali-begova vakufa u iznosu od 219. 717 dinara, od čega je Behram-begovoj medresi donirao 31.500 dinara, neovisno od uplaćenih sredstava Behram-begova vakufa. Navodeći podatke o razvitku i napretku ovog objedinjenog vakufa, teško je njegove prihode uporediti s ranijim vrijednostima jer su prihodi ranije prikazivani u raznim novčanim vrijednostima: akčama u turskom periodu, kasnije, 1889. u forintama, 1911. u krunama, itd. Bitno je istaći da je s navedenim posjedima i objektima ovaj vakuf imao solidnu osnovu za poslovanje i uvjete za dalji razvoj i razvijanje svojih djelatnosti sve do Agrarne reforme i kolonijalizacije 1946., nacionalizacije od 1958.-1964. godine kao i eksproprijacije za potrebe izGODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

97

KULTURNO-histOrijske teme

gradnje urbanih naselja 1984. Svim ovim aktima ovom je vakufu oduzeto ukupno 1. 518. 391 kvadratni metar zemljišta. Bez naknade srušeno je pet džamija, devet mekteba, jedna medresa i deset zgrada. Pored toga, za restituciju je ostalo 27 poslovnih objekata, zgrada i stanova. Time je vakuf doveden u veoma tešku situaciju. Prema podacima Medžlisa IZ-e Tuzla, prihod vakufa od zakupnine zemljišta u 2000. godini sveden je na simboličnih 4. 170 konvertibilnih maraka. U izvještaju o poslovanju vakufa u 1940. prikazan je ukupan prihod od 219. 717 dinara, isto toliko koliko i rashod bez uštede.29

ZAKLJUČAK
Većina bosanskohercegovačkih gradova svoj snažni urbani razvoj duguju brojnim vakufima koje su utemeljili najznačajniji bosanski vakifi. Sigurno je da Gazi Turali-beg u toku XVI stoljeća ostavlja velike tragove u urbanom i ekonomskom razvoju pojedinih gradova Bosne i Hercegovine pa i šire. Obavljajući značajne državne funkcije, posebno kao sandžak-beg mnogo je uradio na razvoju tih gradova. Osnovao je vakuf u pet bosanskohercegovačkih sandžaka u kojima je ostavio mnoge zadužbine koje su profiltrirale duhovnu snagu toga vremena. Posebno se ističe njegov vakuf u Zvorničkom sandžaku gdje je odigrao temeljnu ulogu u formiranju i utemeljenju grada Tuzle. Njegov vakuf je najznačajniji u ovom gradu a on najveći dobrotvor u povijesti Tuzle. Građevinski objekti njegovog vakufa činili su jezgro tuzlanske čaršije i Poljske mahale kao dva najznačajnija dijela grada Tuzle. Gazi Turali-begov mekteb (ženska ibtidaija) stoljećima je odgajala tuzlanske djevojčice, a svakodnevni melodični zvukovi ezana sa minareta njegove džamije ispunjavale su duše i srca svih dobrih Tuzlaka. Uvakufljeni novac, u vrijednosti od 300. 000 dirhema, pozajmljivan je zanatlijama i trgovcima uz određenu kamatnu stopu i na taj način uprava vakufa vršila je ulogu današnjih bankara. Četvrtina vlasništva u slanoj vodi koje je uvakufio pretstavljala je važnu ulogu u privrednom razvoju tuzlanskog grada. Bio je najjači i najstabilniji vakuf tuzlanskog kraja. Gazi Turali-begov vakuf izdržavao je sve džamije, medrese, mektebe, poslovne objekte i zgrade koje su pripadale svim vakufima u Tuzli. Između
29 Hamdija Sivčević, «Turali-begova džamija u Tuzli- posljednja zadužbina velikog Turali-begovog vakufa», Glasnik Rijaseta IZ-e u BiH, Sarajevo, 2004. god., br. 3 i 4, str. 353, 354 i 355.

98

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

kulturni svjetionik šesnaestog stoljeća

dva svjetska rata finansirao je rekonstrukciju i proširenje Behram-begove medrese u vrijeme mutevelije Ahmet-bega Sijerčića. Međutim, agrarne reforme 1946., nacionalizacija 1958.-1964. i eksproprijacija 1984. dovele su ovaj vakuf, kao i mnoge druge vakufe u Bosni i Hercegovini do njihovog propadanja. Tokom svih proteklih stoljeća Gazi Turali-begov vakuf je odigrao nesagledivu ulogu u urbanom, kulturnom, vjerskom i ekonomskom razvoju grada Tuzle. Politička ideologija, koja je bila na sceni tokom XX stoljeća, uništila je mnoge vrijednosti koje je Gazi Turali-begov vakuf utemeljio, odgajao i njegovao nekoliko stoljeća i tako ovaj vakuf učinila gotovo zaboravljenim. Danas više nema Gazi Turali-bega a niti njegovih potomaka. Ovaj vakuf danas nema svog udjela u tuzlanskoj solani. Mnoga zemljišta i objekti su oteti i uzurpirani. Nema ni vrijednih mutevelija koji su se marljivo brinuli za ovaj vakuf... Nestale su mnoge vrijednosti koje su stoljećima svjedočile veličinu ovog Tuzlaka. Jedini simbol koji nas danas podsjeća na znamenitog Gazi Turali-bega jeste njegova džamija koja je u oronulom stanju. To je ponukalo Muftijstvo tuzlansko i Medžlis Islamske zajednice Tuzla na rekonstrukciju Gazi Turali-begove džamije i revitalizaciju njegovog vakufa. Istražujući i sakupljajući svu postojeću pisanu historijsku građu o Gazi Turali-begovom vakufu u Tuzli, nadam se, da sam se makar natkučio nad velikim doprinosima koje je ovaj vakuf iznjedrio Tuzli i Tuzlacima. Projekt rekonstrukcije Gazi Turali-begove džamije i revitalizacija njegovog velikog vakufa oživjet će značaj i ulogu ovog najvećeg Tuzlaka svih vremena. Realizacijom ovog projekta Tuzla će dobiti nove konture evropskog grada. Nadamo se da je aktuelna općinska vlast svjesnija od svojih prethodnika iz prošlog stoljeća i da će ispravljati njihove greške vraćajući vakufsku imovinu Islamskoj zajednici.

Summary The cultural lighthouse of the 16th century
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

99

KULTURNO-histOrijske teme

Many of our oldest BH towns were founded on the waqf, an inalienable religious endowment. Thanks to Gazi Turali-beg’s waqf and its impact on the faster development of many important social segments of Tuzla, by the end of the 16th century this town became the administrative center of the northeastern Bosnia for the first time. Tuzla became the center of all the social events in this part of BiH. Gazi Turali-beg’s waqf had an immeasurable role in the development of all the social aspects of Tuzla throughout its four-hundred-and-forty-year existence. However, the Agrarian reforms in 1946, the Nationalization (1958-1964) and the Expropriation (1984) have lead this waqf, same like the other waqfs in BiH, to its deterioration. The only symbol that reminds us today of the well known Gazi Turali-beg is his mosque, which is in a bad condition, either.

100

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

Edin PEŠTALIĆ

UTJECAJ TUZLANSKOG HIKJMETA NA RAZVOJ ISLAMSKE MISLI U BOSNI I HERCEGOVINI IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA
Rezime
Tuzlanski Hikjmet Ibrahima Hakki Čokića, od samog osnivanja zauzimao je veoma značajnu ulogu u duhovnom životu Bošnjaka između dva svjetska rata. Ovaj list je odigrao važnu ulogu na afirmaciji tradicionalnog islama u Bosni i Herce­ govini i profiliranju vjerske i društvene misli bosanske uleme u prvoj polovini XX stoljeća. O značaju Hikjmeta govori i dužina njegovog izlaženja. Dok su brojni drugi listovi, zbog materijalnih razloga, ali i slabe čitanosti, nestajali sa javne pozornice nakon par godina izlaženja, Hikjmet je kontinuirano izlazio čak sedam i po godina. Ciljevi Hikjmeta naznačeni su programskim tekstom lista: jačanje is­ lamskog odgoja i kritika antiislamskih ideja. Ovi ciljevi, kasnijim razvo­ jem lista, sublimirani su u borbi za tradicionalni islam, a protiv reformaštva i reformaških tendencija u bošnjačkom društvu. Hikjmetova’ je ideja predstavljati Islam onakvim, kakav islam jeste, braniti islam­ sku individualnost bez ustezanja, svim moralnim i legalnim sredstvima. Hikjmet je polazio sa stanovišta da je islamska individualnost jedno od važnijih obilježja muslimana, ona ih brani i čuva, kako se ne bi izgubili u moru tadašnjeg društvenog života, za kojim je težila većina tadašnje inteligencije obrazovane u savremenoj zapadnoj školi. Hikjmet nije list kojeg je moguće opisati klišeima, niti posmatrati u crno-bijeloj per­spektivi. Tuzlanski Hikjmet je bio jedan od listova koje su uređivali predstavnici bosanske uleme. Ali, ono što je vrijednost i kvaliteta ovog časopisa je to, da je on bez obzira na društvena i usmjerena kretanja, očuvao svoj vjersko-teološki predznak.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

103

KULTURNO-histOrijske teme

Uvod
Svako ko pristupa historijskoj analizi bošnjačke duhovne i kulturne stvarnosti u razdoblju između dva svjetska rata, suočit će se sa zadivljujuće velikim opsegom tema i pitanja koja su intrigirala ondašnju bošnjačku javnost. Te teme i ta pitanja iniciralo je ondašnje vrijeme, postojeće političke, nacionalne i socijalne prilike, koje od Bošnjaka traže samoodređenje, u najopćenitijem smislu te riječi. Nacionalni i civilizacijski aspekti tog samo­ određenja, svakako, nisu izolirani od pitanja kulturne orijentacije i duhovnosti. S obzirom na veliki značaj islamske komponente u strukturi bošnjačkog nacionalnog bića, nije nikakvo čudo što su Bošnjaci u ovom vre­ menu mnoga naizgled periferna pitanja teorijske, kulturne i običajne naravi tretirali kao goruća pitanja svog nacionalnog opstanka, vodeći o njima javne rasprave i posvećujući im stotine stranica svojih studija i polemičkih tekstova. Primarnu gradu za izučavanje duhovnih kretanja među Bošnjacima u periodu između dva rata čine ondašnja štampa, časopisi i kalendari, zatim razne brošure, knjige, prijevodi, prigodne publikacije, itd. Na njihovim stranicama se odvija intelektualni život Bošnjaka u pomenutom razdoblju. Također, važno je naglasiti kako ideje, poglede i mišljenja pomenutog razdoblja nužno valja poimati u svoj punini njihove komplementarnosti, zbog čega ih nije moguće razmatrati zasebno, izolirano, ne dotičući se cjeline prisutnih tendencija. Skoro da nema lista koji je u tom obimu crpio posticaj iz oponirajućih glasila kao što je slučaj sa tuzlanskim Hikjmetom (1929-1936.) Ova islamska revija bila je primjer društveno angažiranog medija koji je pratio sva aktuelna duhovna kretanja koja su se ticala Bošnjaka i njihovog islamskog identiteta. S obzirom na tu dimenziju njegovog trajanja, prisutnost u bošnjačkoj kući, islamskim ustanovama, među ulemom, ali i svjetovnom inteligenci­ jom, krug autora i saradnika koji ga pišu i oblikuju, Hikjmet spada u onu vrstu štiva koje je nezaobilazno u razumijevanju duhovnih tendencija među Bošnjacima u XX stoljeću. Obradom njegovih tekstova postaje jas­ n ijom tradicionalna islamska misao u Bosni i Hercegovini u prvoj polovini XX stoljeća, njen histo104
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

UTJECAJ TUZLANSKOG HIKJMETA NA RAZVOJ ISLAMSKE MISLI U bih IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA

rijski kontekst, njeno značenje i dometi, ali i reformistički i modernistički pogledi, u okvirima ondašnje kulturne i društvene stvarnosti. Ono što je Gajret značio za popularizaciju ideja svjetovne inteligencije, Novi behar za promociju vjerskog modernizma, Hikjmet je značio za odbranu i afirmaciju tradicionalnih islamskih vrijednosti u širem bošnjačkom društvu. Hikjmet je dugo vremena predstavljao neformalni organ tradicionalne uleme, da bi konačno 09. februara 1936. godine postao i zvanično glasilo Organizacije ilmije Kraljevine Jugoslavije u Tuzli. Nastavak bogate tradicije Hikjmeta bio je list Hikmet koji je nažalost ugašen nakon nekoliko godina izlaženja.

Hikjmetove ideje
U prvom broju Hikjmeta uredništvo je objavilo tekst o ciljevima lista, prema kojem je glavna zadaća njegovih pokretača trud “oko onoga što odgoja islamske duše ...” Uredništvo Hikjmeta dalje nastavlja i kaže: ‘’Pravac, kojeg se želimo držati u ovoj reviji jeste u prvom redu i uglavnom po mogućnosti otkrivati i prikazivati mudrosti i dobre strane islamskih propisa i ustanova i to braniti. Pratićemo pojave kako one među nama i u našoj zajednici, tako i one širom islamskog svijeta, pa zabilježiti i nekoje političke događaje. Stranice Hikjmeta će biti otvorene svakom radu koji se bude kretao oko što boljeg odgoja islamske duše i bude odgovarao hikjmetima islamske nauke i islamskog odgoja. Politika u njenom današnjem smislu nije cilj za kojim će Hikjmet ići. Ali on ni nju neće pustiti iz vida ukoliko ona bude potrebna našem pravcu. Stoga mi grupa islamskih prijatelja, koji smo se okupili oko Hikjmeta, molimo i pozivamo u prvom redu bosansko-hercegovačku sposobnu ilmijju, koja želi islamski hajr svom milletu, i molimo sve njene islamske prijatelje, da se okupe oko islamskih hikjmeta, da ih pokazuju svojoj zajednici živom riječju, da svoju zajednicu kupi oko njih, jer bez toga nema selameta.’’1 Možemo reći da je funkcija lista bila primarno odgojna, a cilj je bio po­ dizanje svijesti Bošnjaka u duhu islamskih načela i vrijednosti. Da bi se to postiglo, uredništvo ističe da će list raditi na otkrivanju i prikazivanju hikjmeta-mudrosti islamskih propisa i ustanova, da će se otvorit
1 ''Iz uredništva,'' Pravac Hikjmeta, Hikjmet, I/1929., br. 1, str. 4.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

105

KULTURNO-histOrijske teme

svakom radu koji bude u duhu islamske nauke i islamskog odgoja, ali i svakom radu “koji bude prikazivao zle strane protuislamskog odgoja.”2 Ovim formu­ lacijama sugerirano je da će list raditi na afirmaciji, ali i zaštiti izvornih islamskih vrijednosti. Na široj nacionalnoj ravni, realizacija gornjih ciljeva, dalje se ističe, značit će jačanje bošnjačkog identiteta, prevazilaženje postojećih podjela i opći prosperitet šire društvene zajednice. Okupljanje oko islamskih hikjmeta je imperativ uleme, ali i svih muslimana, ako se želi krenuti putem spasa i napretka. Ulema mora biti svjesna svoje historijske zadaće. Njeno okupljanje pretpostavka je šireg narodnog okupljanja. Tog okupljanja, međutim, neće biti ako se nastavi sa proizvoljnim tumačenjem islamskih izvora, umjesto da se slijede tradicionalni šerijatski propisi. “Mi molimo ilmijju, da se organizuje i okupi oko islamskih hikjmeta. Mi ne tražimo, da ona slijedi nas i naše ličnosti. Neka ona udari tim pravcem, mi ćemo slijediti nju, samo neka veže svoje postupke za propise, a ne da pabirči svak po svom golom ‘zdravom razumu’ i tako krši iz ‘svojih’ razloga propise, držeći da time rade nešto pametno i korisno, a ono u istinu od njihovih radova i postupaka trpi i zlu naginje zdrava islamska stvar.’’3 U programskom članku, može se primijetiti da uredništvo nije izašlo sa pre­ ciznom, jezgrovitom definicijom profila lista. U uzglavlju lista je pisalo samo Hikjmet (na arapskom i bosanskom jeziku), bez prateće odrednice orjen­ tacije, kako je to bio slučaj sa bosansko-hercegovačkom periodikom ondašnjeg vremena. Ipak, već u narednom broju, obraćajući se potencijal­ nim saradnicima, uredništvo pojašnjava da je list “vjersko-poučni”, nami­ jenjen uglavnom širim slojevima bošnjačke populacije.4 U kasnijim brojevima list se najčešće naziva “islamska revija”, “islamski magazin”, bez pretenzije da se precizno odredi profil lista. Anal­ izirajući Hikjmetov sadržaj, brojne članke, polemike i komentare, te ideje i poruke koje je promicao, pouzdano možemo reći kako se u profilu pomenute revije prepoznaju dvije, međusobno komplementarne di­ menzije. Jedna teorijska, teološka, apologetska, druga angažirana, društvena, antireformistička. Jedna je bila zasnovana na prosvjeti, obrazovanju, prezentaciji vjerskih istina, a druga na polemici, pobijanju krivih predstava o islamu, borbi za islamske vrijednosti na širem društvenom planu.
2 Isto. 3 Isto, str. 4-5. 4 Hikjmet, I/1929., br. 2, str. 64.

106

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

UTJECAJ TUZLANSKOG HIKJMETA NA RAZVOJ ISLAMSKE MISLI U bih IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA

Ovakvo dvojno određenje Hikjmetovog sadržaja omogućava nam da ovaj islamski mjesečnik označimo teološkom revijom angažiranog tipa, tradi­ cionalističkog nadahnuća, izrazito antireformističke orjentacije, s ciljem oblikovanja društvene svijesti u skladu sa postulatima tradicionalnog is­ lamskog učenja. Premda se, u više brojeva Hikjmeta, spominje uredništvo lista, list nije imao nikakve redakcije. Cijeli posao oko uređivanja lista, iščitavanja i od­ abira tekstova, opaski i komentara iz kojih se vidi stajalište lista po nekom pitanju, obavljao je vlasnik i urednik Ibrahim Hakki Čokić5.
5 Najstariji hadži Muhamedov sin bio je hadži Ibrahim Hakki. Rođen je u Brčkom 1871. Osnovno obrazovanje i medresu završio je u Brčkom i u Tuzli, a Šerijatsku sudačku školu (Mekteb-i-nuvvab) u Sarajevu završio je 1897. Prema podacima koje h. Hifzija Suljkić iznosi u svom, vrlo informativnom radu o h. Ibrahimu, pored ostalog, vidi se: da je h. Ibrahim 1904. položio profesorski ispit iz grupe arapski jezik i književnost na Sveučilištu u Beču, da je u Gimnaziji u Tuzli radio kao profesor islamske vjeronauke od 1900. do 1904., a kao profesor arapskog jezika i književnosti od 1904. do 1910.; da je u istoj školi, u vremenu od 1911. do 1923. godine, s prekidima, predavao arapski i turski jezik, a školske 1917/1918. godine i islamsku vjeronau­ ku; da je nekoliko godina, kao redovni pro­ fesor, predavao, besplatno, u Behram-begovoj medresi više predmeta, kao što su: arapski i turski jezik, akaid (islamska dogmatika), ilmu1-me'ani (stilistika arapskog jezika), feraiz (šerijatsko na­ sljedno pravo) i dr. Do kraja 1933., odnosno do ukidanja Muftijstva 1936. godine bio je tuzlanski muftija. Javni rad. h. Ibrahima bio je vrlo bogat, raznovrstan i dinamičan, a mogao bi se svrstati u nekoliko grupa, kao što su: društveni rad, književno-naučni rad, pu­ blicistika i izdavačko-urednička djelat­nost. H. Ibrahim je bio aktivan društveni rad­ nik. Tako je on bio vrlo angažovan u Udruženju Ilmijje "Mirkat" (Napredak) sa sjedištem u Tuzli od 1923. do 1929. i od 1934. do 1936., kada je "Mirkat" definitivno prestao s radom kao regionalna organizacija i Udruženje Il­ mijje, osnivanjem "El Hidaje" (Pravi put), udruženja Ilmijje za cijelo područje Bo­ sne i Hercegovine. Kada je riječ o "El Hidaji" treba reći i to da je h. Ibrahim bio jedan od trojice ko­ autora "Risale" koju je objavio pododbor "El Hidaje" u Tuzli 1362/1942. H. Ibrahim je bio vlasnik, izdavač, glavni i odgovorni urednik i glavni saradnik islamskog mjesečnika "Hikjmet" (Mu­ drost) sa sjedištem u Tuzli. List je izlazio od 17. aprila 1929. kada je izašao iz štampe njegov prvi broj, pa do 14. novembra 1936. kada je izašao nje­ gov zadnji broj. To je šest godišta, u kojima je izašlo ukupno 72 broja (60 plus 12), kako su i označeni. List je bio nami­ jenjen prvenstveno ilmijji (vjerskim službenicima) i širim muslimanskim čitaocima, a bio je vrlo dobro prihvaćen i čitan od radikalne ilmijje, zbog čega je, često, osporavan od ljudi (muslimana) reformističkih shvatanja u primjeni islamskih principa i njegovog učenja. Hadži Ibrahimov autorski rad bio je vrlo bogat i raznovrstan, ali čitavo njego­ vo književno djelo ima, na određen način, islamsku podlogu i motiv u svakodnev­ nom životu muslimana. Sva njegova pola­ z i š ta u l i te r atur i i n au ci b ila su motivisana isključivo islamskim poimanjem života i smrti u duhu tradicionalnog (ehli-s-sunnetskog) učenja.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

107

KULTURNO-histOrijske teme

‘’Tragom navedenim činjenicama možemo konstatirati kako je Hikjmet bio list koji se odlikovao krajnjom koncepcijskom stabilnošću, pravolinijskom uređivačkom politikom, kontinuirano istrajavajući na profilu koji je bio utvrđen još u prvim brojevima lista. Noseći jasan biljeg svog ured­ nika, konstantan, principijelan, izričit, ovaj je list ubrzo postao poznat po svom tvrdom, nepokolebljivom slijeđenju proklamiranih ciljeva.’’6 Stav Hikjmeta je bio, da je ulema jedina kompetentna valjano tumačiti islamske istine. Samo ulema može tumačiti šta je islam, te šta je u skladu sa islamskim propisima. Međutim, ni ulema nema pravo posezati za vlastitim idžtihadom u slučajevima gdje postoje gotova rješenja prizna­ tih islamskih kapaciteta. A obzirom da, prema Hikjmetovim shvatanjima, trenutno nema pitanja koja pomenuta rješenja ne pokrivaju, to se uloga uleme u današnjem vremenu prvenstveno odnosi na njihovo vjerodostojno prenošenje i obznanjivanje. Ako imamo u vidu pomenute činjenice, tad postaje jasnim zašto je urednik Hikjmeta davao puni legitimitet djelovanju uleme, tačnije djelovanju hodža, tokom višestoljetne historije islama na ovim prostorima. Ibrahim Hakki Čokić isticao je da nema nikakve sumnje u autentičnost islamske misije ondašnjih hodža, niti ima mjesta prigovorima da su hodže svo­ jom oskudnom naobrazbom unazadile kulturno stanje Bošnjaka. Pravi islam, izvorni islam, jeste onaj kojeg naučavaju hodže, sviđalo se to kome ili ne. Nizom godina, hodže su nas učile islamu, moralu, dobroti, čuvale nas da ne posrnemo, branile nas da se ne utopimo. Chameranu (Ibrahim Hakki Čokić)
Prema Osmanu A. Sokoloviću (1882.-1927.) h. Ibrahim se prvi putu javlja s knjižicom "Džihadi-mukaddes" (Sveti rat), Tuzla 1334./1915.-16., zatim brošurom "O tesetturu" (O pokrivanju muslimanke), Tuzla, 1929., napisanom povodom izjave reisu-1-uleme Čauševića u vezi s tim pitanjem. U "Hikmetu" je h. Ibrahim objavio preko stotinu svojih, većih i manjih radova. Ovdje ćemo navesti samo neke od njih za koje smatramo da ga najbolje i najvjerni­ je predstavljaju. To su: Studija "Iman" objavljena u prva četiri go­ dišta "Hikjmeta" u 27 nastavaka. Ovaj rad se smatra krunom h. Ibrahimovog ra­ da i njegovog književnog i naučnog djela i spada u vrhunske radove te vrste na našem jeziku kod nas. Jedan od većih h. Ibrahimovih radova je i "Moje putovanje na hadždž". Ostali h. Ibrahimovi ra­ dovi su: razne studije, rasprave, polemi­ ke, prikazi, informacije iz islamskog svijeta i života muslimana na ovim našim prostorima, zatim iz rada i organizacije najviših organa Islamske zajednice u nas itd. Za sve što je Ibrahim napisao i objavio može se reći da je to urađeno vrlo stručno, dokumentovano i na visokom naučnom nivou. H. Ibrahim je umro 27. februara 1938.'' 6 Adnan Jahić, Riječ tradicionalne uleme u Bosni i Hercegovini, BZK Preporod, Tuzla, 2004., str. 64.

108

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

UTJECAJ TUZLANSKOG HIKJMETA NA RAZVOJ ISLAMSKE MISLI U bih IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA

nije jasno otkuda, u današnjem vremenu, tolika hajka na hodže, kad je i autoritetima drugih konfesija u Kraljevini jasno da su hodže najzaslužnije za opstanak islama na ovim prostorima.7

Razvoj islamske misli u BiH između dva svjetska rata
Koncepcije “islama u Bosni” i “bosanskog islama” same po sebi mnogo govore o islamskim misliocima u ovoj zemlji krajem XIX i početkom XX stoljeća. Ali time dolazimo do novog pitanja: kako su islamski mislioci promišljali islam u Bosni u ovih potonjih stotinu i dvadeset godina? I šta su oni mislili, šta su smatrali islamskim mišljenjem? Na ova pitanja je i lahko i teško odgovoriti, zavisno od kriterija od koga se polazi. Krajem XIX i početkom XX stoljeća, pa često i kasnije, muslimani u Bosni i na Balkanu osjećali su se ostavljenim i opkoljenim. Oni su u stotinama rasprava koje su napisali iznijeli jedno opsadno raspoloženje i potom u svojoj vjeri, islamu, marljivo tražili efikasan odgovor i izlaz iz stanja opkoljenosti. Uzmemo li, naprimjer, rasprave o iseljavanju u preostale dijelove Osmanske imperije krajem XIX i početkom XX stoljeća te kasnije u Republiku Tursku, jasno se uočava da se iseljavanje ili, kako su ga nazivali, hidžret u Tursku i u zemlje Bliskog istoka, u Bosni nije na prvom mjestu sagledavano kao političko, socijalno ili ekonomsko pitanje, već primarno kao vjersko, odnosno islamsko pitanje. Da li nam je islam ispravan, to jest da li su nam naši namazi, post, naš zekat i hadždž, valjani ako sve te dužnosti izvršavamo u zemlji gdje više ne vlada halifa, već kršćanski katolički car? Rasprave su o ovim pitanjima, kao što to obično i biva u umnih ljudi, davale različite odgovore. Jedni su muslimanski autori u Bosni bili za iseljavanje, drugi protiv, treći su bili za “kulturno-civilizacijsko useljavanje” Bosne u Evropu na intenzivniji način itd. Islam je svojim brojnim klasičnim tekstovima i ogromnim simboličkim blagom poslužio kao argument i jednoj i drugoj strani. ‘’U kontekstu rasprava o iseljavanju Bošnjaka iz Bosne, u Bosni se vjerovatno prvi put javljaju bošnjački autori koji daju islamsko utemeljenje jednom zapadnom izmu, naime patriotizmu, Muhamed Emin Hadžijahić (1837-1892.) objavio je na turskom jeziku članak “Patriotizam” u listu
7 Chameran, ''Medrese'', Hikjmet, II/1930., br. 17, str. 148.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

109

KULTURNO-histOrijske teme

Vatan (Domovina). Hadžijahić je u svome članku tražio od Bošnjaka da ostanu u Bosni i da se ne sele u Tursku te objasnio da nas i islam uči “da se voli svoja domovina”. Mehmed Teufik Azapagić (1838-1908) je napisao risalu o hidžri na arapskom jeziku i objavio je 1884. u vrijeme dok je bio tuzlanski muftija. Potom je objavljena u skraćenoj verziji i na turskom jeziku.’’8 U ovoj je raspravi Azapagić iznio mnoge islamske dokaze protiv iseljavanja muslimana u Tursku, u svoj diskurs je unio i patriotsku notu “ljubavi prema domovini Bosni”, napravio je razliku između hidžre Božijeg poslanika Muhammeda, a.s. i iseljavanja bosanskih muslimana u Tursku, istaknuvši da to dvoje nije isto, da je Poslanikova hidžra bila korisna, jer je proširila islam, a hidžra Bošnjaka u Tursku je beskorisna, jer se gubi zemlja, domovina, imanje i napušta zavičaj, dok se zauzvrat ne dobija ništa i osim nesigurne daljine. Tako on kaže: ‘’Međutim naša današnja hidžra u vrijeme zenita islama, to je pokret ka slabosti, koji proizvodi slabost na slabost, to je kao potrošiti sav novac da bi se zaradio novčić...i hidžra u naše vrijeme je kao proizvod koji ne rezultira ničim osim teskoćama za pojedinca i zajednicu, kao i uništenje imetka i onoga što je stečeno...’’’9 Azapagićeve poglede “da se ne selimo u Tursku” dijelio je i Mehmedbeg Kapetanović Ljubušak (umro 1903.), ali je u Bosni i na Balkanu bilo mnogo uleme i muslimanskih intelektualaca koji su preporučivali seobu. Još u prvom broju Hikjmet je obznanio svoj prorežimski stav prema beogradskim vlastima. U tekstu pod naslovom “Historijski događaj od 6. januara 1929. godine” list iskazuje svoju lojalnost kraljevskoj vlasti veličajući uspostavu šesto januarskog režima, koji predstavlja “silan i kor­ istan preokret u našem državnom 10 i zajedničkom životu.” List sugerira Bošnjacima da rade za narodno jedinstvo i osjećaju ponos zbog pripadnosti jugoslavenskoj državi. Svako afirmativno pominjanje bošnjačkog političkog individualiteta sma­ tralo se kontraproduktivnim za opće ciljeve na vjerskom planu. Što se tiče nacionalnog pitanja, list podržava kraljevski koncept jugoslavenstva, za koga tvrdi da ne predstavlja ništa što bi trebalo izazi­ vati posebna
8 Enes Karić, Prilozi za povijest islamskog mišljenja u Bosni i Hercegovini XX stoljeća, Sarajevo, El-Kalem, 2004., str. 43. 9 Isto. 10 Hikjmet, I/1929., br. 1, str. 24.

110

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

UTJECAJ TUZLANSKOG HIKJMETA NA RAZVOJ ISLAMSKE MISLI U bih IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA

sporenja. Pripadnost jugoslavenskoj naciji sama se po sebi razumije. Inteligencija griješi kad misli da je samo ona svjesna svog jugoslavenskog identiteta. S druge strane, samo dobar musliman može biti dobar državljanin.11 Da se islamsko mišljenje krajem XIX i u XX stoljeću javljalo “u opsadnom stanju” pokazuju i druge rasprave, recimo one o ’’islamskoj’’ ili ’’muslimanskoj’’ odjeći. Tako se, naprimjer, u Bosni s kraja XIX i u prvoj polovini XX stoljeća islamskom raspravom smatrala i rasprava o nošenju šešira. Takvih je rasprava bilo na bosanskom, kao i na turskom i arapskom jeziku. ‘’Sejfullah Proho (rođen 1859.) napisao je na arapskom cjelovitu knjigu Esahhu-l-akdijeti fi lebsi-l-kalensuveti-n-nasranijjeti, i u njoj naveo nekoliko fetvi koje strogo zabranjuju nošenje šešira. Proho više puta ponavlja da čak i sam čin stavljanja šešira na glavu u šali potrebuje “obnavljanje imana i braka”. Takoder tvrdi “da nije musliman onaj koji bez velike opasnosti (tj. nužde) šešir nosi. Ironija je sudbine da je ovu Prohinu raspravu o šeširu preporučio za štampu tadašnji reisu-1-ulema Mehmed Džemaludin Čaušević, koji kaže: “Pročitao sam ovu raspravu i našao da se slaže, sa onim što su napisali ispravni prethodnici, Bog im se smilovao!” Naime, nekoliko godina kasnije Mehmed Džemaludin Čaušević iznio je tvrdnju da je šešir obična kapa kao i svaka druga kapa. Ali je dodao da šešir može pokazati nevjerstvo samo one osobe koja hoće nošenjem šešira pokazati svoje nevjerstvo! Drugim riječima, muslimanu koji nosi šešir kao kapu taj njegov čin nimalo ne umanjuje valjanost njegova vjerovanja i validnost islama.”12 O problematici fesa i šešira Hikjmet nije intenzivno pisao, s obzirom na činjenice koje su išle u prilog njegovim stavovima po ovom pitanju. List je insistirao na tom pitanju tek kad ga je na to obavezivao “reformaški” zagovor šešira u pojedinim lis­ tovima, da je muslimanu haram (zabranjeno) nositi šešir bez šerijatski pro­ pisane nužde, te da oni Bošnjaci koji oblače šešire svojevoljno, bez ikakve stvarne nužde, tim svojim gestom izlaze iz islama. Hikjmetov urednik na­ glašavao je da je nošenje šešira jednako nošenju sve druge nemuslimanske nošnje, uključujući odjeću svećenika (popovsku kapicu i dr.), čime musliman koji ga nosi očituje svoju srodnost i pripadnost dotičnoj nemuslimanskoj zajednici.

11 Hikjmet, IV/1933., br. 43, str. 309-310. 12 Enes Karić, Prilozi za povijest islamskog mišljenja u BiH XX stoljeća, El-Kalem, Sarajevo, 2004., str.51.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

111

KULTURNO-histOrijske teme

Prema mišljenju Hikjmetovih autora, pitanje nošnje je doktrinarno pitanje, nipošto stvar običaja, tradicije, racionalne prosudbe, na čemu je insistirala bošnjačka inteligencija. ‘’Mnogo je načina kako su se bosanski islamski i muslimanski mislioci pokušali osloboditi opsadnog stanja, naročito stanja opsade u kojern se, kako su mislili i osjećali, našla njihova sloboda, mišljenje, duh, sam život. Kao i drugdje u islamskom i muslimanskom svijetu u XIX i XX stoljeću, tako i u Bosni imamo teorije o “povratku” (el-avde) nečemu spasonosnom, tu je i teorija “obnove” (tedždid), “reforme” (islah). Čemu se vratiti, ili čime se obnoviti, to su bila pitanja koja su bila prisutna u podtekstu mnogih islamskih rasprava u Bosni XIX i XX stoljeća. Za mnoge pripadnike uleme, izlaz je bila moderna Evropa, ne ta i takva Evropa da se u nju iselimo, već Evropa od koje se mogu naučiti načini kako efikasno organizirati svoj društveni život i kako organizirati obrazovne i kulturne institucije. Mehmed Džemaludin Čaušević često se pozivao na Evropu, na evropska i zapadna dostignuća u nauci, tehnici i organiziranju. Husein Đozo je u nekoliko mahova pozitivno pisao o socijalizmu, ali je, po njegovom mišljenju, idžtihad ili ponovno temeljito promišljanje primjene islamskih načela i propisa u novim prilikama, bio glavni put za muslimanski napredak, kako se često govorilo u XX stoljeću, i samim tim idžtihad je za Đozu izlazak iz opsade i krize. Krug Mehmeda Handžića okupljen oko ulemanskog udruženja El-Hidaje tvrdio je da je moralno jačanje muslimana “kao pojedinaca i kao zajednice” put izlaska iz prezrenog stanja muslimana. Tuzlanski “ultrakonzervativni” list Hikjmet, kako su ga neki okarakterizirali, bio je za povratak provjerenoj tradiciji. Smatrali su da će nas ta tradicija osloboditi opsade. Tokom XX stoljeća u Bosni je napisano i objavljeno više djela posvećenih “ženskom pitanju”. ‘’13

Zaključak
Od 1878. islamski su mislioci u Bosni bili suočeni sa zadatkom definiranja lokalnih obrazaca islamskog mišljenja na temelju svoga domaćeg iskustva, ali su bili suočeni i sa strujanjem univerzalnih ideja iz islamskog svijeta koje su dolazile sa bosanskim studentima koji su studirali u Istanbulu, Kairu i drugim centrima islamskog Istoka.

13 Isto, str. 50.

112

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

UTJECAJ TUZLANSKOG HIKJMETA NA RAZVOJ ISLAMSKE MISLI U bih IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA

Lokalno, bosansko, tumačenje islama moralo se oblikovati i prilagoditi na temelju univerzalnog tumačenja islama, ali je ukidanjem hilafeta 1924. to univerzalno tumačenje islama prestalo stizati iz jednog centra. Lokalno, bosansko službeno tumačenje islama sada je bilo itekako važna briga novo ustanovljene Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Također, Islamska zajednica je vremenom zaimala svoju hijerarhiju, na čijem čelu je stajao reisu-1-ulema. Razumljivo je da se u ovom novom kontekstu, osim postupnog razvoja islamskog mišljenja, bosanski muslimanski i islamski mislioci sve intenzivnije posvećuju i kulturnom organiziranju i stvaranju kulturnih i nacionalnih društava. Univerzalno se nije moglo zaboraviti, lokalno se nije smjelo zapostaviti. Tu napetost vidimo u tekstovima većine islamskih mislilaca u Bosni XX stoljeća, pa i u tekstovima tuzlanskog Hikjmeta. U središtu te borbe su napori na očuvanju izvornog islama, kao univerzalne vjerske doktrine koja premašuje nacionalne i historijske gra­ nice, te koja je određena islamskim izvorima i tumačenjima klasičnih is­ lamskih autoriteta. Hikjmet je nastojao da posluži tom cilju: da se sačuva i zaštiti izvorni islam, autentično islamsko učenje, “zdrava islamska nauka”, među njegovim sljedbenicima u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji. U takvom kontekstu, to bi omogućilo da se Bošnjaci održe na okupu, kao nešto zasebno, odvojeno, prepoznatljivo, nešto što ima svoj vlastiti vjerski, odnosno etnonacionalni identitet. Hikjmetova’ je ideja pretstavljati Islam onakvim, kakav islam jeste, braniti islam­ sku individualnost bez ustezanja, svim moralnim i legalnim sredstvima, pa ma od koga i pred kim. Hikjmet je je polazio sa stanovišta da je islamska individualnost jedno od važnijih obilježja muslimana, ona ih brani i čuva, kako se ne izgubili u moru tadašnjeg društvenog života, za kojim je težila većina tadašnje inteligencije obrazovane u savremenoj zapadnoj školi. A uzrok svemu tome je ne poznavanje Islama, i svega onoga što Islam nudi ljudima i ljudskom društvu općenito.

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

113

KULTURNO-histOrijske teme

Summary The influence of the Tuzlan Hikjmet on the development of Islamic thought in BiH between the two world wars
The Tuzlan Hikjmet published under the charge of Ibrahim Hakki Cokic had a very important role in the spiritual life of the Bosniaks between the two world wars, from the time of its founding. This journal played an important role in the affirmation of the traditional Islam in BiH and popularizing the religious and social thought of the Bosnian Muslim scholars who lived in the first half of the 20th century, making them more prominent. The duration of its existence says it all about its significance. While many other journals disappeared from the scene after a few years of existence due to financial reasons as well as the lack of the readers, Hikjmet was continuously published for seven and a half years. The goals of Hikjmet were underlined in the texts of the journal: strengthening of the Islamic upbringing and criticizing of the anti-Islamic ideas. These goals were sublimed by the later development of the journal into the fight for the traditional Islam, and against reformism and reformist tendencies in the Bosniak community. The Hikjmet’s idea was to represent Islam as it really is, to defend The Islamic individuality without hesitation and with all the moral and legal means. Hikjmet’s starting point was that the Islamic individuality is one of the most important characteristics of Muslims, and that it defends and protects them so that they do not get entranced by the popular lifestyle, to which the majority of the people educated in the western schools were aspiring. Hikjmet is not the kind of journal you can describe with clichés, or which you can analyze in the black and white perspective. The Tuzlan Hikjmet was one of the journals which were edited by the representatives of the Bosnian Muslim scholars. But, what shows the value and the quality of this journal is that, despite the social movements and other actions taken against the journal, it kept its religious and theological nature.

Literatura:
1. Hikjmet, Tuzla, 1929-1936. 2. Jahić, Adnan, Riječ tradicionalne uleme u Bosni i Hercegovini, BZK Preporod, Tuzla, 2004. 3. Karčić, Fikret, Društveno-pravni aspekti islamskog reformizma, ITF Sarajevo, 1990.
114
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

UTJECAJ TUZLANSKOG HIKJMETA NA RAZVOJ ISLAMSKE MISLI U bih IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA

4. Karić, Enes, Prilozi za povijest islamskog mišljenja u Bosni i Hercegovini XX stoljeća, Sarajevo, El-Kalem, 2004. 5. Handžić, Mehmed, Izabrana djela, I-VI, Ogledalo, Sarajevo, 1999. 6. Traljić, Mahmud, Istaknuti Bošnjaci, Sarajevo, 1998. 7. Zbornik radova islamskog teološkog fakulteta, Sarajevo, 1982. 8. Zbornik radova sa okruglog stola 3-4, Behram-begova medresa, Tuzla, 2001. 9. Čokić, Halid, Tri stoljeća porodice Čokić, MIZ Tuzla, Tuzla, 1999. 10. Čokić, Abdurahman Adil, Islamska vjerska organizacija, Tuzla 1936. 11. Hadžić, Osman Nuri, Muhamed i Koran, Beograd, 1931. 12. Karić, Amir, ‘’Prvi broj ‘Hikjmeta’ štampan prije sedamdeset godina,’’ Preporod, br. 4, Sarajevo, 2000.

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

115

METODIKA NASTAVE

Ibrahim SOFTIĆ

METODIKA POUČAVANJA KUR’ANU U MEKTEBIMA

1

Rezime
Posljednja Allahova objava-Kuran-i-Kerim obavezuje nas na stalno vraćanje njegovom proučavanju, ali i izvornom učenju, onakvom kakvom je objavljen cijelom čovječanstvu. Konstantna je težnja, kako svakog vjernika tako i Islamske zajednice, da se broj onih koji uče Kur’an povećava. Bez većih pretenzija, ovaj rad ide za tim da ukaže na moguće faze i metode poučavanja učenju Kur’ana polaznika mektebske nastave u mektebu. Ovaj tekst kroz četiri opće faze/etape učenja (percepcija i predstava; misaona djelatnost; ponavljanje i utvrđivanje, primjena stečenog znanja – formiranje vještina i navika) razrađuje metodološke faze poučavanja Kur’anu i uvođenja u Kur’an (faza predodžbi harfova, faza učenja harfova, prelazna faza-od sufare do Mushafa i faza učenja Kur’an-i-Kerima). Također, tekst daje neke informacije o prijašnjim metodama i udžbenicima po kojima se poučavalo na našim prostorima i ukazuje na smjernice u metodologiji poučavanja Kur’ana u mektebima.

1 Ovaj rad je autor prezentirao na okruglom stolu ‘Učenje Kur’ana i hifza u BiH’ u sklopu IV takmičenja u hifzu, na FIN-a u Sarajevu 12.06.2008. (op. priređivača)
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

119

METODIKA NASTAVE

Uvod
Čitanje Kur’ana, njegovo izučavanje i poučavanje jedan od najboljih vidova približavanja Svevišnjem Allahu. Uzvišeni Allah kaže: “A Kur’an smo olakšali za pouku Mi, pa imali ikoga pouku da primi”2 “Doista, oni koji čitaju Allahovu Knjigu, i koji namaz klanjaju, i koji dijele, i skrovito i javno, iz onoga čime smo ih Mi opskrbili, nadaju se dobîti koja neće nikako mínuti”3 Muhammed, a.s, kaže: “Najbolji među vama je onaj koji uči Kur’an i druge poučava tome.”4 “Učite Kur’an. Kur’an će se na Sudnjem danu pojaviti u ulozi šefaatdžije onome ko ga bude učio.”5 Šejh Muhammed Džibril kaže: «Zanemariš li Kur’an i on će zanemariti tebe»! “Trajna je sadaka u poučavanju drugih Kur’anu, čime se širi hajr u Ummetu” Uloga imama-muallima je veoma delikatna, teška i odgovorna, ali zato zahvalna i časna, kao što veli Muhammed a.s.: “ Podučavajte i olakšavajte! “ Meša Selimović u svojim “ Sjećanjima “ veli da najviše za svoj ateizam ima zahvaliti svome vjeroučitelju. Kada je došao do prijevoda Ku’ana ostao je zapitan zašto je tako divan tekst njegov vjeroučitelj krio od njih. Učenje je kontinuiran proces koje ima svoje zakonitosti, koje obično zovemo faze ili etape učenja, a one su:6 1. Faza percepcije i predstave; 2. Misaona djelatnost; 3. Ponavljanje i utvrđivanje 4. Primjena stečenog znanja – formiranje vještina i navika Ekvivalentno ovome, četiri potrebne faze (etape) u metodologiji poučavanja Kur’anu i uvođenja u Kur’an bile bi sljedeće:

2 Kuran, SuraEl-Kamer:54 3 Kuran, Sura El-Fatir: 29 4 Sahihul-Buhari, 9/66 5 Sahihul-Muslim, br. 804 6 Ćatić, Refik, Metodički priručnik za nastavu vjeronauke, str. 23, El-Kalem, Sarajevo, 1996.

120

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

METODIKA POUČAVANJA KUR›ANU U MEKTEBIMA

1. 2. 3. 4.

Faza predodžbi harfova Faza učenja harfova Prelazna faza: od sufare do mushafa Faza učenja Kur’ani-Kerima

1. FAZA - PREDODŽBE HARFOVA
Neposrednim posmatranjem predmeta nastaje predstava ili predodžba. Predstava je slika predmeta koja ostaje u svijesti učenika kao posljedica percipiranja. Ova faza obuhvata period kasnog predškolskog i ranog školskog uzrasta. U ovoj fazi djeca, dolazeći raznim metodama do oblika harfova, kroz igru usvajaju predodžbu svakog harfa i razvijaju ljubav prema kur’anskom pismu. U ovoj fazi mogu se koristiti sljedeća nastavna sredstva:7 • oblici harfova na mini tabli koja djeca slažu po arapskoj abecedi; • harfovi koje djeca crtaju, boje i prave od papira ili plastelina; • harfovi sa asocijacijama na predmete koje djeca crtaju; • razne nastavna sredstva koje osmišljavaju muallimi, kao npr. metoda ‘Harfovar’- harfovi u bojama koje muallim pokazuje djeci a ona ih poslije slažu (Autor: Misini ef. –MIZ Puračić • sufare prikladne djeci tog uzrasta koje djeca boje i precrtavaju (npr. ‘VESELA SUFARA’ slikovnica/bojanka; Autor: Kemal Grbo, IK “Ljiljan”, Sarajevo, 2003. ili ‘VJEŽBANKE ZA SUFARU’ – Autor: Hajrudin ef. Baturić, MIZ Gradačac, 2006.) • zidni pano ‘Arapska abeceda’ MIZ Tuzla, 2005. Ova faza može se sprovoditi u porodici, predškolskim ustanovama sa islamskim sadržajem, mektebskim igraonicama, ali i u mektebima kao dodatna nastava ili oblik igre i zabave za djecu ove dobi.

2. FAZA - UČENJE HARFOVA
Jednostavnom percepcijom učenik nikada ne bi uočio relacije među harfovima, te ih misaonom djelatnošću (analize, sinteze, indukcije i dedukcije) spoznaje.
7 Ova nastavna sredstva mogu se koristiti i u sljedećoj fazi (etapi) učenja poučavanja Kur’anu
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

121

METODIKA NASTAVE

Ova faza je temeljna i važnija je od prethodne bez koje se, iako se izostavi, može postići cilj. Ona zvanično započinje u četvrtoj godini mekteba (djeca uzrasta deset godina) kao obavezni nastavni sadžaj. Može započeti i prije, što ja i preporučujem, kao dodatna nastava djeci druge i treće godine mekteba. Ukoliko se radi o grupi može se oformiti posebno odjeljenje te raditi frontalno, ili grupno i individualno-ukoliko se radi o grupi ili pojedincu. Pitanje koje se nameće svakom muallimu u ovoj fazi jeste koju metodu učenja harfova odabrati, odnosno koju sufaru uzeti kao priručnik za učenje. Najstarija metoda u obradi harfova je tzv. ‘hedželejsavanje’ po kojoj se učilo iz tzv. ‘stambolskih sufara’ sve do 1892. kada je tadašnji upravitelj Darul-muallimina, Ahmed ef. Ribić (1845-1907) izdao prvu domaću arapsku početnicu ‘Mufessalen elif ba-arebi ‘. Poslije njega arapske početnice izdali su i: Ibrahimbeg Repovac (1860-1900), professor arapskog jezika na velikoj gimnaziji u Sarajevu; Salih Emin Aličehić, direktor Darul-muallimina; Hadži Hafiz Abdullah Sofić; grupa autora arapske početnice i za arebicu (1915): reis-ul-ulema Džemaludin Čaušević, Hifzi R. Muftić (član Ulema-medžlisa), Edhem Mulabdić (okružni školski nadzornik), Hasan Heremić (muftijski tajnik) i Hamdija Mulić (učitelj Darul-muallimina); Salih Abdić, (vjeroučitelj) je 1921. izdao prerađenu Salih Eminovu arapsku početnicu, koja je i bila priručnik u mektebima do poslije drugog svjetskog rata.8 Posljednjih decenija kur’ansko pismo učilo se i uči iz sljedećih sufara: • UPUTA U ARAPSKO PISMO – hfz. Ibrahim Trebinjac, Sarajevo, 1967.; • SUFARA – Uvod u kur’ansko pismo – Idriz Demirović, Sarajevo, 1978.; • PISMO Kur’ani Kerima – Ešref Kovačević, Sarajevo, 1978.; • SUFARA – Uvod u arapsko pismo sa osnovnim pravilima tedžvida, Fikret Pašanović, Tuzla, 1994. • SUFARA – Vehbija Makić, Zenica, 1995. • ARAPSKA POČETNICA - po ABC metodu – dr. Enes Karić & dr. Rešid Hafizović, Sarajevo, 1995.
8 Mulić, Hamdija, Metodika vjerske nastave, str. 40-42, Islamska dionička tiskara, Sarajevo, 1941.

122

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

METODIKA POUČAVANJA KUR›ANU U MEKTEBIMA

• •

Upoznaj pismo Kur’ani Kerima – Kurtagić Omer, MIZ Vareš, 2005. SUFARA - Asim Hasanspahić, MIZ Kakanj, 2007.

Na dvojbi pedagoških teoretičara između monometodizma (pravca koji propagira jednu univerzalnu metodu koja će moći sve učenike naučiti) i panmetodizma (svaki je nastavnik zasebna metoda) ja nudim učenje harfova po metodi koju sam primijenio u sufari koja je u pripremi za štampanje u izdavačkom centru Rijaseta Islamske zajednice “El-Kalem”. Sufara9∗ je usklađena je sa važećim Nastavnim planom i programom mektebske nastave. Ovaj metod čini mi se metodološko-didaktički primjeren učenicima četvrte godine mektebske nastave, a mogu ga koristiti i mlađi i stariji uzrasti. U njemu su inkorporirana osnovna metodička pravila postupnosti (Blažić, 2003): • Od bližega prema daljem; • Od konkretnoga prema općem; • Od jednostavnog prema složenom; • Od lakšeg prema težem; • Od poznatog prema nepoznatom Osnovne karakteristike ovoga metoda su: • obrada jednog harfa u jednoj lekciji poslije koje slijedi jedna vježba; slijed obrade harfova je od lakših ka težim, od jednostavnijih ka složenijim:
- obrada šest harfova koji se spajaju samo zdesne strane, sa hareketima, sukunom, tešdidomi i tenvinom - mehki (obični) harfovi: bā, tā, sā, tešdid i brojevi - harfovi nūn, jā, hemze i lām

‫ا د ذ ر زو‬
ّ

‫ب ت ث‬

‫ن ي ء ل‬

9∗ Sufara, autor Ibrahim Softić, izašla je iz štampe 2009. godine u izdanju El-Kalema (op. priređivača).
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

123

METODIKA NASTAVE

- dugi samoglasnici, harf fā i spajanje riječi - harfovi: mīm, kāf, hā, džīm, sīn, šīn - fetha iznad krupnih harfova i devet krupnih (jakih) harfova;

‫ف‬ ‫م كهج س ش‬ ‫قحخصضطظ‬ ‫ع غ‬

• •

posebno je obrađeno osam znakova (tri hareketa, tenvini, sukun, tešdid) i pravila za: duge samoglasnike, spajanje riječi i krupne harfove; vježbe poslije svake lekcije su ispisane primjerenim riječima, većinom iz memorisanih tekstova (‘učēnja’) iz Ilmihala i iz Kur’anKerima, što olakšava učenje zadatog gradiva; vježbe poslije lekcije učenici obavezno prepisuju za domaći zadatak; također, vježbe imaju za cilj i korelaciju između sufare i ostalog mektebskog gradiva; ortografija harfova je kompjuterski obrađena na liniji pisanja kroz cijelu sufaru, te je lahko prepoznatljiva i čitljiva učenicima prilikom prepisivanja i čitanja vježbi; ova ortografija harfova može se lahko skenirati i na grafo folije u mektebima gdje se koristi grafoskop; vizuelno drugom bojom u tekstu vježbi naglašavam novi harf, znak ili pravilo kaje se obrađuje, te i od učenika se traži da tako ispišu domaći zadatak; harfovi koji se pišu a ne čitaju su zasjenjeni, što olakšava učenje i shvatanje spajanja riječi i gubljenja dužine; kako je učenje Kur’ani kerima pored znanja i vještina, zahtijeva se od učenika osim tačnosti izgovora i brzina prilikom čitanja vježbi (red u vježbi reba pročitati za pola minuta, a da bi se to postiglo učenik treba više puta pročitati vježbu. Američki psiholog Edvard Thordnajk (1874-1949) utvrdio je nekoliko zakona asocijativnog učenja među kojima je zakon učestalosti ili frekvencija po kome se najbolje pamte sadržaji koji se više puta ponavljaju;
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

124

METODIKA POUČAVANJA KUR›ANU U MEKTEBIMA

sve vježbe iz sufare, kao i tekstovi i sure, zapisani su na DVD formatu te učenike treba uputiti na samostalan rad kući uz računar ili DVD player radi ponavljanja i uvježbavanja; izgovor harfova teoretski poučavam iz sufare, a praktično ih demonstriram učenicima (primjena metoda demonstracije); preporučujem samostalno vježbanje uz programe koji nude izgovor harfova kao što je npr. Al-Qari – Interactive Teacher of the Quran (www.soundvision.com , www.minimuslims.com) ili Holy Quran Program.

3. PRELAZNA FAZA - OD SUFARE DO MUSHAFA
U procesu učenja značajno je da se obrazovni sadržaj izrazi vlastitim riječima što doprinosi boljem razumijevanju i pomaže u procesu pamćenja. Zato u ovoj fazi učenici ponavljaju i utvrđuju harfove i njihove relacije na sljedeći način: • poslije učenja harfova kroz petnaest vježbi učenici uvježbavaju ˝učenja˝ koja su već memorisana otprije kao i posljednjih četrnaest sura iz Kur’ani-Kerima koja su predviđena tokom pohađanja četiri godine mektebske nastave; • obrađujem nekoliko osnovnih pravila za učenje u Mushafu: zastajanje radi predaha, načine zastajanja radi predaha, mjesta zastajanja i neke skraćenice; • učenicima pokazati kako se izgovara (uči) svaka riječ kako bi je oni mogli ponoviti, pa tek poslije preći na učenje cijelih ajeta i sura; učenici ponavljaju horski i pojedinačno; • kako učenje Kurani-Kerima spada u verbalno učenje (gdje se znanje stječe pomoću jezičkih simbola) po Thordnajku, presudan faktor učenja je ‘faktor učestalosti’ prema kome uspjeh učenja najviše zavisi od broja ponavljanja; stoga što više ponavljanja-više uspjeha (Eksperiment njemačkog psihologa Hermana Ebinghausa sa po devedeset studenata koji su iz doboša učili po dvanaest besmislenih slogova ili dvanaest smisaonih riječi. Dobiveni su ovi rezultati: za učenje besmislenih sadržaja (slogova) studentima je trebalo u prosjeku četrdeset pet ponavljanja (okretanja doboša), a za učenje smiGODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

125

METODIKA NASTAVE

slenih riječi dvadeset pokušaja, (ilustracija i interpretacija opisanog eksperimenta iz knjige Elementi psihologije: Kreč i Kračfild)10; predlažem da se odštampa dio Mushafa prilagođen ovim metodama kako bi se olakšalo uvođenje u učenje Kur’ani Kerima (npr. Jasin, neke sure, ašareta za mektebsko takmičenje, prvi džuz …), - primjer Kur’ani Kerima: ‘MUSHAFIT-TEDŽVIDI’ – Darul-ma’rife –Damask, 2003. u kom se sa osam boja u tekstu ajetâ akcentiraju različita tedžvidska pravila; i u ovoj fazi učenici mogu kući koristiti DVD radi ponavljanja i uvježbavanja predviđenih sadržaja iz sufare;

4. FAZA - UČENJE KUR’ANI KERIMA
Ova faza formalno treba početi u petoj mektebskoj godini, ali u stvarnosti ona počinje kada učenici pređu prethodne faze. Da bi se formirala određena vještina potrebno je mnogo ‘svjesnog’ truda. Zato u ovoj fazi preporučujem: • najvažnije čemu savjetujem je ihlas – iskrenost i skrušenost i ljubav prema Kur’anu, kao i sabur – strpljivost i ustrajnost i muallima i učenika. Od primarne je važnosti imati iskrenu namjeru prilikom poučavanja i učenja Kur’ana. Muallimi je, za očekivati je, već imaju, a kod učenika treba razvijati ljubav prema učenju Kur’ana kroz obradu lekcija, važnost i vrijednost učenja kur’anskog pisma; • svaki učenik treba imati svoj Mushaf iz koga će učiti i pamtiti Kur’an, kako bi se redovi i sahife vizuelno registrirali u mozgu; olakšica bi bila muallimima i učenicima kada bi se obezbijedili ortografski jasni, precizni i jednoobrazni Mushafi, bilo to u izdanju El-Kalemovom ili ih nabaviti vani (primjer turskog Mushafa ispisan komjuterskom štampom izdavačke kuće ‘PAMUK YAYINCILIK’ iz Istanbula); • tražiti od učenika da uljepšavaju svoj glas i izgovor harfova pri učenju koliko god mogu, shodno hadisima Allahova poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah ne pridaje pažnju ničemu koliko pridaje pažnju Vjerovjesniku kada uljepša glas učeći Kur’an tečno i naglas.” “Ne pripada nama onaj koji ne uči Kur’an melodično.”(Buhari)
10 Šestanović, Muhamed, Psihologija odgoja i obrazovanja-monografija psihologije učenja, str. 102, Pedagoška akademija Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2004.

126

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

METODIKA POUČAVANJA KUR›ANU U MEKTEBIMA

• • • • •

• •

obrađivati sva tedžvidskih pravila kako je i predviđeno planom i programom mektebske nastave i stalno insistirati na primjeni onih pravila koja su već naučena (VI godina: 1-9 lekcije, VII godina: 1017 lekcije, VIII godina: 18-23 lekcije); pratiti učenje i uočavati moguće grješke i nejasnoće kod učenika te ustrajavati u njihovom otklanjanju; učenici prate učenje drugih, napredniji učenici ispravljaju uočene grješke kod početnika a muallim je supervizor; uvećati fond sati učenja Kurani-Kerima osim dva časa predviđenih nastavnim planom (termine prilagoditi mogućnostima učenika); ne prekidati poučavanje Kur’anu ni preko ljetnog raspusta, makar i sa smanjenim intezitetom; koristiti audio-vizuelnu metodu: - uputiti učenike na samostalno korištenje medijalnih pomagala kući radi što pravilnijeg vježbanja sahifa (npr. CD programi: Holy Quran Program, Al-Kuttab Recitation, Adhuha (program pet učača), Dibekhana hifz, online stranice za učenje Mushafa i dr.; audio ili mp3 zapisi Časnog Kur’ana); - broj ponavljanja svake stranice: 1.-10.=10 x; 11.-20.=9 x; 21.-30.=8 x itd.; 100.-600.=2 x; izraslije učenike uključivati u javno učenje pred džematom (Jasin, sure, mukabela i sl.); upućivati učenike na stalno pamćenje i ponavljanje Kur’ana jer je to osobina iskrenih muslimana (insistirati na ramazanskoj mukabeli). Takve je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao da ih neće pržiti vatra džehennemska, rekavši: “Kada bi se Kur’an ispisao na uštavljenoj koži, Allah ne bi dopustio da se zapali.” (Bejheki) Ako čovjek ne može zapamtiti cijeli Kur’an, neka bar nastoji da ne bude od onih za koje je rečeno: “Ko ne pamti ništa od Kur’ana liči na srušenu kuću.” davati poticaj roditeljima i učenicima, shodno hadisu Muhammeda s.a.v.s.:”Ko bude učio Kur’an, druge njemu poučavao i po njemu radio, njegovi roditelji na Sudnjem danu dobiće krunu čije je svjetlo jače od sunčevog i ogrtače koji su vrjedniji od cijelog Dunjaluka. Kada upitaju zbog čega su to dobili, biće im rečeno: Zbog vašeg djeteta koje se držalo Kur’ana.” (Hakim)
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

127

METODIKA NASTAVE

davati mjere potkrepljivanja: - muallimima (stimulacije za svakog svršenika hatme); - učenicima: pohvale, hedije (nagrade) sponzora, zajednička druženja, izlasci na večeru, izleti, pano svršenika hatmi, svečana šetnja ulicama (primjeri u Janji) itd.

Zaključak
˝I pamtite Allahove ajete i mudrost, koji se kazuju u domovima vašim; Allah je uistinu dobar i sve zna˝.11 Smjernice u metodologiji poučavanja Kur’ana u mektebima: • u ranijoj dječijoj dobi početi sa poučavanjem harfovima i učenju Kur’ana (postoji mala inkompatibilnost plana i programa mektebske nastave i mektebskog takmičenja mlađeg uzrasta u kiraetu kod učenika osmogodišnje osnovne škole); • bogatiti nastavna sredstava i pomagala u oblasti poučavanja Kur’anu (razne slagalice harfova, lahko čitljivi Mushafi ...); • unapređivati audio-vizuelne metode u poučavanju (sufara na internetu; snimiti audio zapis Časnog Kur’ana u mp3 formatu po sahifama kako bi se većina učenika mogla preslušavati kući i dr.).

11 Kuran, SuraEl-Ahzab: 34

128

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

METODIKA POUČAVANJA KUR›ANU U MEKTEBIMA

Summary The methodology of studying the Qur’an in maktabs
The last Allah’s revelation, the Holy Quran, obliges us to the constant returning to its studying and its original recitation, as it was revealed to whole mankind. There is a constant aspiration of every believer and the Islamic community to increase the number of those who can recite the Qur’an. This paper is trying to present the possible phases and methods in the studying of the Qur’an by the students in maktabs. This text uses four general phases/ stages in studying (perception and representation; thoughtful action; repetition and revision- application of the acquired knowledge; acquisition of skills and habits) to explain the methodological phases of teaching of the Qur’an to the students in maktabs (introduction of the letters, learning the letters, the transition phase from the sufara (the book of the Arabic alphabet) to the Qur’an, and recitation of the Qur’an). The paper also gives some information about the former methods and the course books used to teach the Qur’an to the young in our region and shows us the practices and the methodology of studying the Qur’an in maktabs.

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

129

POLITIKA I PRAVO

Dženan Rahmanović

Novčane obaveze i ugovorno ustupanje potraživanja (cesija)
Omnes condemnatio est pecuniaria Rezime
Značaj novčanih obaveza je u tome što je njihov predmet novac, a novac je opći ekvivalent i opće sredstvo plaćanja. One se prilagodljive savremenom prometu, jer je njihov predmet precizno određen ili lahko odredljiv, a što doprinosi bržem sklapanju poslovnih odnosa, smanjenju rizika i sigurnost u prometu. Novac je krvotok svake civilizacije, od najstarijih do savremenih. Kao i svaka stvar, novac je imao svoj razvojni put i faze kroz koje se mijenjao i usavršavao, ali njegov zadatak u svakom vremenu bio je nepromijenjen – biti mjera svim drugim stvarima. Kontrola novčanih odnosa spada u najvažniju aktivnost države, jer poremećaji ovih odnosa imaju negativne posljedice na život građana i stabilnost države. Zadatak države je da svojim mjerama utiče da se novčani odnosi odvijaju efikasno i stabilno, te da iznalazi rješenja kojim će njihovo funkcionisanje prilagoditi zahtjevima savremenih tržišta. U korist efikasnijeg i bržeg odvijanja odnosa, posebno među privrednim subjektima nastala je cesija, kao ugovorni prenos međusobnih potraživanja između subjekata. Cesijom se postiže velika ušteda na vremenu i jednostavno izmirenje međusobnih potraživanja. Možemo primjetiti da cesija danas preuzima ulogu vodećeg platežnog sredstva u odnosima između privrednih subjekata.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

133

POLITIKA I PRAVO

NOVČANE OBAVEZE
Termin „obligacija“ koji susrećemo u modernim pravima preuzet je iz rimskog prava. Riječ „obligacija“ potječe od latinske riječi obligatio, što znači obaveza, a potječe od glagola obligare, što znači vezati, obavezati, zavezati. Dužnik je po prvobitnom rimskom pravu povjeriocu odgovarao materijalno, ali i fizički svojom ličnošću. Obligacija je pravni odnos između dvije određene strane na osnovu koga je jedna strana (povjerilac, vjerovnik, kreditor) ovlaštena da zahtijeva od druge strane (dužnik, debitor) određeno davanje, činjenje ili uzdržavanje od nečega što bi inače imala pravo činiti, a druga strana je obavezna to ispuniti.1

I. Pojam novčane obaveze
Novčane obaveze se u obligacionom pravu izdvajaju u kategoriju obaveza na koje se primjenjuju posebna pravila koja se ne primjenjuju na druge vrste obaveza. Unošenje ovih posebnih pravila vezanih za novčane obaveza u Zakon o obligacionim odnosima, zahtijevao je naglašeni značaj novčanih obaveza u prometu, kao i pravno regulisanje odnosa koji iz njih proizilaze. Značaj novčanih obaveza je u tome što je njihov predmet novac, a novac je opći ekvivalent i opće sredstvo plaćanja. Novčane obaveze su prilagodljive današnjem prometu, koji zahtjeva obaveze čiji je predmet precizno određen ili lahko odredljiv, a što doprinosi bržem sklapanju poslovnih odnosa, smanjenju rizika i sigurnosti u prometu. Osim toga, sve nenovčane obaveze, pod određenim uvjetima, u svom konačnom ispunjenju mogu se preobraziti u novčane obaveze, a što je smisao rimske maksime „omnes condemnatio est pecuniaria“. Na osnovu gore rečenog, slijedi da se novčana obaveza može definisati kao obaveza čiji je predmet plaćanje svote novca, bilo da je ta svota utvrđena od početka (npr. zajam, cijena kod ugovora o prodaji, itd.) ili se utvrđuje kasnije (npr. naknada štete kod ugovorne ili vanugovorne štete, itd., v. F. A. Mann: The legal aspect of money, 1971, str. 64). 2
1 dr. Abedin Bikić, Obligaciono pravo – opći dio, Sarajevo, 2001, str. 13 2 Redaktori prof. dr. Borislav T. Blagojević i prof. dr. Vrleta Krulj, Komentar zakona

134

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

NOVČANE OBAVEZE I UGOVORNO USTUPANJE POTRAŽIVANJA (CESIJA)

II. Opće karakteristike novčanih obaveza
Pošto je predmet novčanih obaveza novac, to povlači niz specifičnosti ovih obligacija: - Prije svega, novac je generička stvar, opći ekvivalent i opće sredstvo plaćanja. Kada je predmet obaveze generička stvar, obaveza dužnika ne prestaje, pa ni u onim slučajevima kada sve što dužnik ima od tih stvari propadne i to usljed okolnosti za koje dužnik ne odgovara.3 Za sve generične obligacije vrijedi pravilo genera non pereunt ili genus perire non pereunt – rod ne propada. Ovakvo shvatanje generičnih obaveza vrijedilo je i prije donošenja Zakon o obligacionim odnosima. Tako je u čl. 933. Općeg imovinskog zakonika za Crnu Goru4 predviđeno: „Vrsta ne gine“, opće je imovinsko pravilo. Po tome, kad je dug u novcu ili drugim suvrstim stvarima, pa dužniku i kakvim nesretnim slučajem propadnu sve takve stvari, tako da nema čime namiriti duga, time ipak dug niti slabi niti prestaje.5 To znači da dužnika ne može osloboditi to što on nema sredstava ili je u oskudici sa istim ili je došlo do ustanovljenja nove monete itd. Sve navedene situacije koje dovode do nestanka ili oskudice novčanih sredstava ne mogu ići u prilog dužniku u smislu oslobođenja ili opravdanja dužnika od ispunjenja obaveze. Zbog toga se i kaže da su novčane obaveze „neuništive“.6 - Za novčane obaveze vežu se zatezne kamate.7 Zatezne kamate mogu biti ugovorne i zakonske. Pravo na zatezne kamate povjerilac stiče momentom docnje dužnika. Povjerilac ne mora dokazivati docnju dužnika. Dužnik će morati da plati zateznu kamatu ukoliko je zakasnio sa ispunjenjem svoje novčane obaveze.

o obligacionim odnosima, Beograd, 1980, str. 868. 3 Vidi čl. 355. st. 1 ZOO. 4 Opći imovinski zakonik za Crnu Goru ili skraćeno OIZ iz 1888. godine koji je važio u Crnoj Gori do donošenja ZOO 1978. godine 5 dr. Abedin Bikić, Obligaciono pravo – opći dio, Sarajevo, 2001, str. 31 6 Vidi: „Komentar zakona o obligacionim odnosima“, redaktori prof. dr. Borislav T. Blagojević i prof. dr. Vrleta Krulj, Beograd, 1980, str. 869. 7 Vidi čl. 277. st. 1. i čl. 399. ZOO.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

135

POLITIKA I PRAVO

Naknada štete se smatra novčanom obavezom. Tako će oštećenik imati pravo na zateznu kamatu od momenta kada je šteta nastala, iz razloga što se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka kada je šteta nastala.8 - Mjesto ispunjenja. Sljedeće obilježje novčanih obligacija, koje ove obligacije čini posebnim, vezano je za mjesto ispunjenja. Naime, novčane obligacije ispunjavaju se u mjestu u kome povjerilac ima sjedište odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta boravište.9 Gornje pravilo važi u slučaju da mjesto ispunjenja nije određeno pravnim poslom ili zakonom. U slučaju da povjerilac promijeni svoje sjedište odnosno prebivalište u vrijeme kad je obaveza nastala, a time se troškovi ispunjenja za dužnika povećavaju, to povećanje ide na teret povjerioca. Za razliku od novčanih obligacija, nenovčane obaveze se ispunjavaju u mjestu u kojem dužnik ima prebivalište odnosno boravište. To naravno važi kada mjesto ispunjenja nije određeno, a ne može se odrediti ni po svrsi posla, prirodi obaveze, a ni po ostalim okolnostima.10 - Vrijeme ispunjenja. Opće je pravilo ispunjenja da je dužnik obavezan ispuniti obavezu savjesno u svemu kako ona glasi (čl. 262. ZOO). To znači da povjerilac kod nenovčanih obaveza nije dužan primiti ispunjenje obaveze od dužnika prije određenog roka dospijeća obaveze. Međutim, kod novčanih obaveza dužnik može svoju obavezu ispuniti i prije roka dospijeća.

III Načelo monetarnog nominalizma
Kad obaveza ima za predmet svotu novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obaveza glasi, izuzev kad zakon određuje nešto drugo (monetarni nominalizam). 11

8 Vidi čl. 186. i 189. ZOO. 9 Vidi čl. 320. st. 1. ZOO. 10 dr. Abedin Bikić, Obligaciono pravo – opći dio, Sarajevo, 2001, str. 38 11 Vidi čl. 394. ZOO.

136

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

NOVČANE OBAVEZE I UGOVORNO USTUPANJE POTRAŽIVANJA (CESIJA)

Monetarni nominalizam je pravno pravilo koje se sastoji u jednakoj platežnoj moći novčanih jedinica u kojima je novčana obaveza izražena bez obzira na promjene njihove vrijednosti u vremenu između nastanka obaveze i njene dospjelosti odnosno plaćanja.12 Historijski posmatrano, ovo pravno pravilo javilo se u vrijeme kada je došlo do odvajanja spoljašnje od unutrašnje vrijednosti novca. Unutrašnja vrijednost novca jeste njegova stvarna, težinska ili metalna vrijednost, dok je spoljašnja ili službena, nominalna, zvanična vrijednost, ona koja joj se dodjeljuje, imenuje, naznačava od nekoga (vladar, država). Ovo odvajanje odvijalo se radnjama velikaša još u Srednjem vijeku kojima su oni smanjivali vrijednost novca – tako što su smanjivali njegovu težinsku vrijednost, a zadržavali nominalnu ili su povećavali nominalnu, a zadržavali težinsku ili stvarnu vrijednost. S obzirom na ovakve postupke, a iz razloga pravne sigurnosti i stabilnosti robno – novčanih odnosa i tržišta, nužno se javilo pitanje da li je predmet novčane obaveze unutrašnja ili spoljašnja vrijednost novca. Pojavila su se dva različita stanovišta: metalističko i nominalističko. Prema prvom shvatanju, predmet novčane obaveze je metalna sadržina novca u kome je obaveza izražena, te je dužnik imao vratiti onu svotu novca koja odgovara težini plemenitog metala koju je primio u vrijeme nastanka obaveze. Nominalističko shvatanje smatra da je dužnik dužan vratiti onu svotu novca koja je određena ugovorom bez obzira na to da li to odgovara metalnoj sadržini novca Metalističko shvatanje predmeta novčane obaveze bilo je preovlađujuće u Srednjem vijeku i tada su ugovorne strane prilikom zaključenja ugovora morale imati u vidu unutrašnju vrijednost monete. Stvaranjem centralizovanih monarhija u Evropi došlo je do monopolizacije kovanja novaca od strane centralne vlasti. U skladu sa ovim prerogativima centralne vlasti došlo je i do novih shvatanja u oblasti novčanih obaveza. Francuski pravnici Dimulen (Dumoulin) i Potje (Pothier) razvili su nova pravna shvatanja koja su zahtijevala razvijeni robno – novčani promet i formirana nacionalna tržišta.
12 Vidi: „Komentar zakona o obligacionim odnosima“, redaktori prof. dr. Borislav T. Blagojević i prof. dr. Vrleta Krulj, Beograd, 1980, str. 870.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

137

POLITIKA I PRAVO

Dimulen i Potje su zastupali gledište da je vladar po svom suverenom pravu ovlašćen da odredi težinu i sastav novca i njegovu nominalnu odnosno vanjsku vrijednost koja se zove „valor impositus“. 13 Valor impositus je vrijednost novca koja je mjerodavna za građane i oni su u prometu dužni da primaju novac prema ovoj nominalno određenoj vrijednosti od strane vladara. Savremeni nominalizam Sve jači razvoj tržišta, robno – novčanih odnosa, te porast opticaja novca, zahtijevali su prihvatanje nominalizma kao pravnog pravila i njegovo unošenje u pozitivne sisteme. Savremeni pravni sistemi, kako kapitalističkih tako i socijalističkih zemalja, sadrže ovo pravno pravilo bilo u formi zakonskog pravila, bilo kao pravilo utvrđeno kroz sudsku praksu, izričito ili implicite.14 Zakonom o obligacionim odnosima ovo je pravno pravilo formalno i izričito formulisano u članu 394. Međutim, ono je ovim zakonom izričito formulisano, mada i ranije nije dovođeno u sumnju kroz zabranu zlatnih i valutnih klauzula. Naime, u Zakonu o novčanom sistemu iz 1976. u članu 9. ovo pravilo je implicite bilo sadržano time što se novčana jedinica definisala, ne po sadržini, već po nazivu (nomen). Sudska praksa Vjerovnik tražbine iz 1994. izražene u kunama mora zahtijevati isplatu u toj valuti i kada podnosi tužbu nakon stupanja na snagu Zakona o Centralnoj banci BiH.15 Načelo monetarnog nominalizma isključuje odgovornost dužnika za gubitak vrijednosti novca.16 Počev od 1. 1. 1990. dopušteni su i uživaju sudsku zaštitu ugovori između domaćih osoba, kojima se obaveza plaćanja u domaćoj valuti utvrđuje
13 Ibid, str. 870. 14 Ibid, str. 871. 15 Vs FBiH, P`. 354/98, od 23. 3. 1999. – Bilten Vs FBiH 1/99 - 38 16 Vs RH, II Rev. 43/96, od 22. 4. 1999. – Izbor odluka 2/1999 – 14/15

138

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

NOVČANE OBAVEZE I UGOVORNO USTUPANJE POTRAŽIVANJA (CESIJA)

prema vrijednosti određenog iznosa strane valute, izračunatoj po tečaju te valute u vrijeme ispunjenja obaveze plaćanja (valutna klauzula).17

IV Valuta obaveze
Ako novčana obaveza protivno posebnom saveznom zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili nekoj stranoj valuti, njeno ispunjenje se može zahtijevati samo u domaćem novcu prema kursu koji je važio u trenutku nastanka obaveze.18 Ovo je sada važeći član 395. ZOO u RS. Članom 60. ZIDZOO propisano je da će se odredbe tog člana (čl. 395. ZOO) primjenjivati i na novčane obaveze koje su nastale prije stupanja na snagu tog zakona ukoliko one nisu bile ispunjenje do njegovog stupanja na snagu, tj. do 30. septembra 1993. Odredba ovog člana odnosi se na regulisanje onih odnosa u kojima je novčana obaveza izražena u zlatu ili stranoj valuti, mada bi po zakonu morala biti izražena u domaćoj valuti. Radi se, dakle, o novčanim obavezama nastalim u poslovima unutrašnjeg prometa roba i usluga (član 10. stav 1. Zakona o novčanom sistemu). To je smisao odredbe člana 395. da novčana obaveza glasi na plaćanje u zlatu ili stranoj valuti protivno posebnom saveznom zakonu. Ovakve obaveze bi bile protivne zakonskim zabranama (član 10. stav 1. Zakona o novčanom sistemu) i prema tome ništavne i kao takve se ne bi mogle putem suda utjerati.19 Međutim, zakon je pošao od toga da se u gornjem slučaju radi o prikrivenoj klauzuli plaćanja u domaćoj valuti prema vrijednosti zlata ili strane valute. To znači da je mjerodavan iznos domaće valute u trenutku nastanka obaveze, a on se dobija kada se iznos izražen u zlatu ili stranoj valuti konvertuje u domaću valutu prema paritetu domaće valute u odnosu na zlato ili stranu valutu u trenutku nastanka obaveze. Ovom odredbom sprečava17 Vs FBiH, P`. 35/96, od 25.2.1997.- Bilten Vs FBiH 1/97 - 27 18 Vidi član 395. ZOO. 19 Vidi: „Komentar zakona o obligacionim odnosima“, redaktori prof. dr. Borislav T. Blagojević i prof. dr. Vrleta Krulj, Beograd, 1980, str. 877.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

139

POLITIKA I PRAVO

ju se špekulacije sa domaćom valutom u kojoj se izražavaju i izvršavaju novčane obaveze u domaćem unutrašnjem prometu.

V Indeksna klauzula
Ništavna je odredba ugovora kojom se iznos novčane obaveze u domaćem novcu vezuje za promjene cijena dobara, roba i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od strane ovlaštene organizacije (indeksna klauzula), ali će biti punovažna ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom posla tako da nema spekulativni značaj ili je takva odredba ugovorena radi obezbjeđenja životnog standarda ugovorne strane. (Napomena (RS): Odredbom člana 37. ZIDZOO, brisani su naslov člana 396.i član 396. ZOO.) Odredbom ovog člana zabranjuju se klauzule kojim se iznos novčane obaveze vezuje za promjene cijena roba i usluga koje su izražene indeksom cijena utvrđenim od strane ovlašćene organizacije. Međutim, ova zabrana nije apsolutna i ovakva klauzula će biti punovažna ukoliko je izabrani indeks u vezi sa predmetom posla i nema spekulativni značaj ili je ovakva klauzula ugovorena radi obezbjeđenja životnog standarda ugovorne strane. Indeksne klazule su razvijeni tip robnih klauzula. Najprostiji tip robnih klauzula jesu klauzule plaćanja u robi. Javljale su se u vremenima teških ekonomsko – finansijskih i privrednih poremećaja, npr. za vrijeme Francuske revolucije članom 68. Ustava bilo je određeno da se nagrada članovima zakonodavnog tijela isplaćuje umjesto u novcu, u određenom broju kilograma žita. Treba pomenuti i period velike inflacije u Njemačkoj poslije Prvog svjetskog rata kada su se zaključivali poslovi i vršena plaćanja u robi (zakupnina, plaće radnika, itd.).20 Pored klauzule plaćanja u robi, postoji klauzula plaćanja prema vrijednosti robe, gdje jedan proizvod ne vrši funkciju platežnog sredstva, nego funkciju valorimetra. Ovom klauzulom se iznos obaveze u papirnom novcu određuje prema vrijednosti određene robe (dobra). Roba služi ne kao platežno sredstvo, nego kao mjera visine duga u tekućem novcu, tj. visina duga ili obaveze se izračunava prema cijeni robe koja se uzima kao mjera vrijednosti obaveze u papirnom novcu.
20 Ibid, str. 879.

140

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

NOVČANE OBAVEZE I UGOVORNO USTUPANJE POTRAŽIVANJA (CESIJA)

Primjer uzet iz italijanske sudske prakse poslije II svjetskog rata: godišnja zakupnina za zakup poljoprivrednog dobra se određuje u količini od 90 kvintala žita, s tim da zakupac ima pravo da plati, umjesto u žitu, ekvivalent u papirnom novcu prema zvaničnoj cijeni žita koja bude važila u vrijeme dospjelosti zakupnine za neposredne proizvođače.21 Međutim, čitav ovaj sistem plaćanja doživio je svoj krah zbog fluktuacije cijena izabranih roba kao valorimetara i teškoće utvrđivanja onoga što se duguje. a) Indeksne klauzule - stabilni parametri Parametar za koji se veže utvrđivanje vrijednosti papirnog novca, kada su i pitanju proizvodi, ne mora se vezati za jedan proizvod. To mogu biti grupe srodnih proizvoda kao što su: poljoprivredni proizvodi, proizvodi crne metalurgije, itd. Međutim, za unošenje ovih parametara, kao klauzule ugovora, potrebno je da postoje ustanove koje će pratiti cijene tih proizvoda i u isto vrijeme naučnim metodama određivati prosječne cijene. Ove ustanove će ove prosječne cijene, ponderisane indekse u kojima se izražavaju promjene u kupovnoj snazi novca, objavljivati sedmično ili mjesečno. Tako imamo indekse cijena poljoprivrednih proizvoda, indeks troškova života, itd. U ovim indeksima nađen je način zaštite protiv depresijacije novca i ovi indeksi su se počeli unositi u ugovore kao parametri za određivanje obima novčane obaveze. Tako su nastale indeksne klauzule gdje se umjesto cijene jedne robe uzima prosjek cijena većeg broja istorodnih roba i taj se prosjek izražava indeksom za koji se veže obim obaveze. Ovaj indeks se povećava ili smanjuje u zavisnosti od kretanja cijena koje su izražene ovim indeksom. Stoga možemo reći da su indeksne klauzule takve klauzule koje se unose u ugovore sa sukcesivnim prestacijama ili sa odloženom isplatom na osnovu kojih se novčana svota na koju ugovorna obaveza glasi, može izmijeniti u trenutku plaćanja u funkciji nekog ekonomskog indeksa koji na taj način postaje parametar za utvrđivanje obima obaveze.22

21 Ibid, str. 879. 22 Ibid, str. 880.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

141

POLITIKA I PRAVO

Ove klauzule se najčešće unose kod upisivanja zajmova u formi obveznica, gdje se zajmodavac osigurava od depresijacije novca na taj način što se iznos kamate ili glavnice veže za cijenu ili vrijednost nekog dobra ili usluge. Na primjer, ako je cijena nekog dobra koje je uzeto kao indeks porasla sa 100 na 200 u periodu od nastanka obaveze i dospjelosti indeksovanog zajma, depresijacija novčane jedinice u odnosu na indeksno dobro iznosi 100%, tako da će dužnik morati platiti dvostruko više novaca kako bi se oslobodio obaveze. b) Upotreba indeksnih kaluzula Primjena klauzula plaćanja prema vrijednosti robe u zemljama sa slobodnom tržišnom privredom je veoma raširena. Posebno kada se uzmu u obzir inflatorne tendencije ove klauzule dobijaju na praktičnom značaju. U nekim zemljama upotreba ovih klauzula je neograničena, a u drugim je ograničena. Tako je odredba člana 396. ZOO odredila da su neke indeksne klauzule korisne, a druge nekorisne. Određeno je da su klauzule „ekonomske veze sa predmetom posla“ i „obezbjeđenja životnog standarda ugovorne strane“ korisne i u skladu sa osnovnim načelima pravnog i društvenog sistema. Zakon zabranjuje indekse koji imaju za cilj spekulacije. Vezivanje novčanih obaveza za indekse će se najčešće javiti kod ugovora o zajmu. Izbor, stoga, treba odrediti spram namjene zajma. Ako se, npr. dajem zajam za proširenje proizvodnje, onda bi iznos novčane obaveze trebao biti vezan za cijenu proizvoda koji bi se, zahvaljujući zajmu, trebao proizvoditi. Da li izabrani indeks ima spekulativan značaj, faktičko je pitanje koje treba cijeniti u sklopu okolnosti posla. Indeksna klauzula je punovažna kada je ugovorena „radi zaštite životnog standarda druge ugovorne strane“. Ovakve klauzule se najčešće unose u kolektivne ugovore o radu u kojima se visina nadnice vezuje za kretanje tzv. indeksa troškova života (cost of living index). Suština je zaštititi radnika tako što će se nadnica u određenim periodima usklađivati sa kretanjima troškova života izraženim u indeksu koji utvrđuju nadležne statističke službe, ukoliko porast cijena izražen u indeksu prelazi određeni postotak, npr. 2%.

142

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

NOVČANE OBAVEZE I UGOVORNO USTUPANJE POTRAŽIVANJA (CESIJA)

UGOVORNO USTUPANJE POTRAŽIVANJA (CESIJA)
I Pojam
Povjerilac može ugovorom zaključenim sa trećim prenijeti na ovoga svoje potraživanje,izuzev onog čiji je prenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za ličnost povjerioca, ili koje se, po svojoj prirodi, protivi prenošenju na drugoga.23 Ustupanje potraživanja je pravni posao, odnosno ugovor između starog i novog povjerioca, kojim dotadašnji povjerilac prenosi potraživanje koje on ima prema dužniku na novog povjerioca.24 ZOO ostavlja mogućnost da povjerilac svoje potraživanje koje ima prema dužniku prenese na neko treće lice (novi povjerilac). Povjerilac koji prenosi svoje potraživanje naziva se cedent, novi povjerilac cesionar, a dužnik se naziva cesus. Uobičajeni način prenosa potraživanja obavlja se ugovorom između novog i starog povjerioca i ovaj ugovor se naziva cesija. Pored ove ugovorne ili dobrovoljne cesije razlikujemo i zakonsku i sudsku cesiju. O zakonskoj cesiji govorimo kada potraživanje na osnovu zakona (ex lege) prelazi sa cedenta na cesionara, ali nastupanjem određenih činjenica.25 U izvršnom postupku se sudska odluka javlja kao izvor cesije i to u slučaju kada se u izvršnom postupku zaplijeni potraživanje koje dužnik ima prema trećim licima i to se potraživanje prenese na dužnikovog povjerioca.26

II Pretpostavke za valjanost ustupanja potraživanja putem pravnog posla
Potrebno je ispunjenje određenih pretpostavki da bi jedno potraživanje prešlo sa cedenta na cesionara:

23 Vidi član 436. st 1. ZOO 24 dr. Abedin Bikić, Obligaciono pravo – opći dio, Sarajevo, 2001, str. 221. 25 Vidi član 1003. ZOO. 26 Ibid.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

143

POLITIKA I PRAVO

• zaključenje ugovora između cedenta i cesionara. Za ovaj ugovor važe •

• •

• •

pravila koja važe i za zaključenje drugih ugovora, ukoliko nešto drugo nije propisano. ugovorne strane su cedent i cesionar. Cesija je produkt njihovog međusobnog sporazuma. Bilo da cedent prodaje ili poklanja svoje potraživanje cesionaru, to nije bitno za valjanost cesija, kao ni to da li je potraživanje koje se ustupa dospjelo ili ne. saglasnost dužnika nije potrebna, jer on nije ugovorna strana. položaj dužnika se cesijom ne smije pogoršati, jer obim njegove obaveze ostaje isti. Cesija neće imati djejstvo prema dužniku, ako su povjerilac i dužnik dogovorili da povjerilac neće prenijeti potraživanje bez dužnikove saglasnosti.27 da ustupanje potraživanja nije zabranjeno zakonom. da se ne radi o potraživanjima vezanim za ličnost povjerioca ili su po svojoj prirodi neprenosiva.

III Pravna priroda ugovorne cesije
Prema pravnoj prirodi ugovor o cesiji je konsezualan pravni posao koji nastaje i postaje perfektan nudo consensu. Konsezualni ugovori su oni za čiji nastanak nije potrebna nikakva forma osim obične saglasnosti volja saugovarača.(Bikić, 2001:222) Potraživanje prelazi na cesionara i postaje njegovom imovinom momentom zaključenja ugovora o cesiji. Saglasnost dužnika nema konstitutivni karakter. Cesija je apstraktan pravni posao, jer kauza (cilj) zaključenja pravnog posla nije vidljiva za treća lica. Najčešći osnov cesije je ugovor o prodaji.

IV Predmet ustupanja
Predmet ustupanja jeste potraživanje, a ne cjelokupni obligacioni odnos iz koga je proizašlo to potraživanje.(Bikić, 2001:223) Načelno se svako potraživanje može prenijeti, osim onog koje je zakonom izričito zabranjeno prenositi. To proizilazi iz pravila da se prenosivost potraživanja pretpostavlja, a zabrana je izuzetak. Ustupati se mogu dospjela, nedospjela, uslovna i buduća potraživanja.
27 Vidi član 436. st.2 ZOO.

144

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

NOVČANE OBAVEZE I UGOVORNO USTUPANJE POTRAŽIVANJA (CESIJA)

Sudska praksa potvrđuje ovo stanovište, usvajajući načelan stav da se cesija može odnositi na buduća potraživanja, ali da se naplata od dužnika ne može tražiti prije dospijeća.28 Ustupljeno potraživanje mora biti određeno ili najmanje odredivo.(Bikić, 2001:224) 1. Ustupanje budućih potraživanja Buduća potraživanja se mogu ustupati, ukoliko njihovo ustupanje nije zakonom zabranjeno ili su izuzeta od ustupanja. Moraju biti određena ili odrediva. Ova potraživanja ne moraju imati pravni osnov, nego je dovoljno da ova potraživanja budu vjerovatna.29 2. Djelimično ustupanje Potraživanje koje je djeljivo i koje nije sporazumom isključeno od prenosa, dozvoljeno je djelimično ustupati. U slučaju djelimičnog ustupanja dužnik dobija više povjerilaca. Dužnik će namirivati povjerioce onim redom kojim to on želi. Ako se više povjerioca istovremeno javi sa zahtjevom za ispunjenje, dužnik će ispuniti potraživanje onom povjeriocu koji je prije postavio zahtjev. 3. Potraživanja iz dvostrano obveznih ugovora Postavlja se pitanje ko će biti odgovoran, ako u dvostrano obaveznom pravnom poslu ne dođe do ispunjenja obaveze prema cesusu? Pravna doktrina je jedinstvena u tome da će u ovom slučaju cedent biti odgovoran, jer je on ugovorna strana iz posla. (Bikić, 2001:225). 4. Forma ugovora o cesiji Za nastanak ugovora o cesiji potrebna je samo saglasnost volja ugovornih strana. To znači da je neformalan ugovor. Cesija će biti formalan ugovor, kada je potrebna forma za ugovor koji čini osnov cesije. Tako i u njemačkom pravu nije potrebna posebna forma za cesiju, osim kada se prenosi potraživanje koje je opterećeno hipotekom.30 Povjerilac i dužnik u njemačkom pravu mogu ugovoriti da je za prenos potraživanja iz njihovog osnovnog poslu potrebna određena forma.

28 Presuda Vrhovnog privrednog suda Jugoslavije Sl. 1397/68 (Objavljeno u Mladen Kosovac, Obligacioni ugovori kroz sudsku praksu, Beograd, 1978, str. 868). 29 dr. Abedin Bikić, Obligaciono pravo – opći dio, Sarajevo, 2001, str. 224. 30 Paragaf 313 BGB: „Za ugovor, kojim se jedna strana obavezuje prenijeti vlasništvo na nekretnini, potrebna je javnobilježnička ovjera.“
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

145

POLITIKA I PRAVO

V Zabrana ustupanja
Načelno je određeno da su sva potraživanja prenosiva, izuzev onih koja su zakonom isključena od prenosa ili zbog njihove prirode nisu prenosiva. Potraživanja koja su obuhvaćena zabranom ustupanja su: • Potraživanja čiji je prenos zakonom isključen.31 Ne može se prenijeti pravo na naknadu štete u obliku novčane rente zbog smrti bliskog lica ili zbog povrede tijela ili narušavanja zdravlja. Međurim, dozvoljeno je cedirati dospjele iznose naknade, ako je njihova visina određena sporazumom strana ili pravosnažnom sudskom odlukom.32 • Za područje koje reguliše određeni zakon može se zabraniti prenos potraživanja, npr. Zakonom o izvršnom postupku može se zaplijeniti 1/3 dohotka radnika, a za potraživanja iz obaveze izdržavanja do 1/2. • Potraživanja koja su usko vezana za ličnost povjerioca. alimentacija, penzija itd. Međutim, dospjeli obroci alimentacionog izdržavanja mogu se cedirati. • Potraživanja koja se zbog svoje prirode ne mogu cedirati. To su ona potraživanja koja u svojoj osnovi imaju odnos povjerenja (npr. ugovor o nalogu). • Prenos potraživanja se može ugovorom isključiti. Ugovorne strane mogu svojom voljom slobodno ugovoriti sve što zakonom nije zabranjeno. Strane mogu ugovoriti da se ne prenosi potraživanje koje je inače prenosivo.

VI Odnos između cedenta i cesionara
Ugovorom između cedenta i cesionara uređuju se njihovi međusobni odnosi, kao što je cedentova odgovornost za ustupljeno potraživanje, predaja dokaza o izvršenom ustupanju. Cedent treba da olakša cesionaru naplatu potraživanja tako što će mu dati obveznicu ili drugu ispravu o dugu. Ako se prenosi dio potraživanja, cedent je obavezan dati ovjereni prepis obveznice kojom se dokazuje postojanje potraživanja. Cesionar može tražiti od cedenta ovjerenu potvrdu o ustupanju. Nadalje, za odnose cedenta i cesionara bitno je da li je potraživanje ustupljeno sa naknadom ili bez naknade. Ako je potraživanje ustupljeno
31 Vidi član 436. st. 1 ZOO. 32 Vidi član 197. ZOO.

146

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

NOVČANE OBAVEZE I UGOVORNO USTUPANJE POTRAŽIVANJA (CESIJA)

bez naknade, cedent nije odgovoran za postojanje, niti naplativost potraživanja. U slučaju ustupanja sa naknadom cedent odgovara za postojanje potraživanja u momentu cesije, istinitost i punovažnost potraživanja, punovažnost pravnog posla iz koga potječe potraživanje, za naplativost potraživanja do visine iznosa koga je primio od cesionara (nenaplativost mora postojati u momentu zaključenja cesije, kao i da cesionar nije znao za nenaplativost potraživanja).

VII Zaštita dužnika (cesusa)
Nakon zaključenja ugovora o cesiji dužnikov (cesusov) položaj mora ostati isti. Njegov položaj se ne smije pogoršati. ZOO je u odredbi člana 438. st.2. predvidio za dužnika, koji ne učestvuje kao strana u ugovoru o cesiji, da se oslobađa svoje obaveze ako je ispuni cedentu prije obavijesti o cesiji. Zaključenjem ugovora o cesiji dolazi do promjene povjerioca dužnika. Dužnik se oslobađa svoje obaveze ukoliko je ispuni cesionaru. Ukoliko bi dužnik obavezu ispunio prema cedentu, jer nije znao za cesiju, može se kao savjestan dužnik pozvati na odredbu člana 438. st. 2. ZOO. Teret obavijesti dužnika o izvršenoj cesiji zakon je stavio cedentu i on je odgovoran cesionaru za nastalu štetu, ako ne može dokazati da je obavijestio cesusa. Momentom obavještenja (denuncijacije) dužnik je vezan za novog povjerioca (cesionara). Dužnik može istaći cesionaru prigovore prema njemu, ali i prigovore koje je do momenta obavijesti o cesiji mogao istaći o cesiji.33 ZOO je ovim pravilima zaštitio položaj cesusa iz dva razloga: nemogućnost cesusovog sudjelovanja u ugovoru o cesiji i zadržavanja nepromijenjenog stanja cesusa nakon cesije.

Zaključak
Obligaciono pravo je oblast prava čije institute najčešće susrećemo i koristimo u našem svakodnevnom životu. Bez ovih, na zakonski način uređenih instituta, pravni i ekonomski promet u savremenom svijetu bio bi kao jedan grad kome bismo isključili napajanje električnom energijom.

33 Vidi član 440. st. 2. ZOO.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

147

POLITIKA I PRAVO

Jedna od obrađenih tema ovog rada jesu novčane obaveze. Posebno je interesantan historijski razvoj novca, kao robe sui generis, te roba koje su kroz historiju imale ulogu novca i mjere svih drugih stvari. Zajednička karakteristika ili crta svih novčanih odnosa od njihovih najprostijih, pa do najsvršenijih oblika bila je i jeste, kako zaštiti novac od depresijacije od momenta nastanka, pa do dospjelosti obaveze. Pri tome se strogo moralo voditi računa o osnovnim načelima prava: pravne sigurnosti, iste vrijednosti uzajamnih davanja, kao i zaštiti domaće valute u unutrašnjem i vanjskom prometu. Novac je krvotok današnje civilizacije. Novac je mjera svih drugih stvari, pa stoga ta mjera mora biti stabilna i strogo kontrolisana. Iz tog razloga postoje načelo monetarnog nominalizma, valutne obaveze i indeksne klauzule. Međutim, u eri globalizacije novčani odnosi zahtijevaju drukčija, brža i efikasnija rješenja. Novčani odnosi se danas zaključuju sa velikim brojem stranih pravnih i fizičkih lica. Takvi odnosi se sve više zaključuju putem interneta, telefona, dakle,i bez fizičkog prisustva. Naše službe nadležne za praćenje statističkih podataka, naročito onih vezanih za životni standard građana (pokazatelji troškova života), moraju funkcionisati besprijekorno. U razvijenim zemljama ovi indeksi su polazna osnova za novčane obaveze, kredite, kamate, pozajmice, nadnice, dnevnice monetarnu politiku, itd. jer su oni realna slika onog života kojeg građani – subjekti žive. Ništa manje, za tržišne odnose, nije važna cesija. Ugovorno prenošenje potraživanja sa jednog subjekta na drugog uz zakonom određene pretpostavke. Cesija donosi veliku uštedu na vremenu i jednostavno izmirenje međusobnih potraživanja. Subjekt koji nešto duguje drugom subjektu, a trenutno nije pri novcu prodaje ili poklanja svoje potraživanje drugom subjektu. Prednost cesije je u tome što predstavlja apstraktan pravni posao, koji prikriva kauzu zbog koje je zaključena. To doprinosi velikoj zastupljenosti ugovornog prenosa potraživanja u poslovnim odnosima subjekata na tržištu. Stoga možemo primijetiti da cesija zauzima značajnu ulogu platežnog sredstva u odnosima između privrednih subjekata.

148

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

NOVČANE OBAVEZE I UGOVORNO USTUPANJE POTRAŽIVANJA (CESIJA)

Summary Financial obligations and contract cession of claims
The importance of financial obligations comes from the fact that their instrument is money, and money is the general equivalent and the most common way of payment. These obligations are adaptable to the modern market, because their instrument is precisely determined and easily definable, which contributes to a quicker establishment of business relations, decrease of risks and to the financial security on the market. Money is the blood stream of every civilization, from the birth of the oldest civilizations to the modern ones. As any other thing, money has developed through time, and has changed through various phases of development. But, its task has not changed through time- to be the measure for all other things. The control of financial relations belongs to the most important activity of a country, because disruption of these relations may have the negative consequences on the life of its citizens and the stability of the country.

Literatura:
1. Abedin Bikić, Obligaciono pravo – opći dio, Sarajevo, 2001. 2. B. Loza i N. Misita, Obligaciono pravo, Opšti dio, Sarajevo, 1985.
3. Komentar zakona o obligacionim odnosima, redaktori prof. dr. Bori-

slav T. Blagojević i prof. dr. Vrleta Krulj, , Beograd, 1980.

4. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/87, 39/85, 45/89, 57/89) preuzet je na osnovu uredbe sa zakonskom snagom („Sl. list RBIH“ br. 2/92), a pravnu snagu Zakona dobio je na osnovu potvrđivanja Uredbi sa zakonskom snagom („Sl. RBIH“ br. 13/94).

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

149

Dr. Malek Ben Ibrahim Al-Ahmad

1

MUSLIMANI NA ZAPADU Prije i poslije 11. septembra

Događaji od 11. septembra postali su dio moderne historije, da ne kažem najkrupniji događaji dvadeset i prvog stoljeća, kao Prvi i Drugi svjetski rat u dvadesetom stoljeću. Veoma mnogo stvari je rečeno o utjecaju ovih događaja na međudržavne odnose, rušenje režima i okupaciju država koja je njima izazvana; o širenju terora u svijetu i hegemoniji Amerike nad nekoliko slabih država (posebno muslimanskih)... Ali nova realnost se pojavila na Zapadu a da niko nije obraćao pažnju na nju: život muslimana tamo poslije ovih događaja. Ova stvarnost mora biti bliže promatrana, zato što se tiče svih muslimana koji su „kao jedno tijelo“,2 i što utječe na njihov dnevni život na Zapadu i u drugim muslimanskim zemljama. U ovom radu ćemo predstaviti muslimansku stvarnost na Zapadu prije i poslije septembarskih dešavanja, izdvajajući ulogu medija zbog njihove važnosti i utjecaja. Odabrali smo tri primjera:

1 Akademski istraživač (Saudi Arabija) 2 El-Buhari u svome Sahihu. Poslanik, a. s., rekao je: „vjernici su u međusobnoj suosjećajnosti i prijateljstvu slični tijelu. Ako jedan dio trpi, cijelo tijelo trese groznica i ne možespavati“.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

151

POLITIKA I PRAVO

- Ameriku, zato što se tamo katastrofa desila. - Švedsku, kao primjer velike tolerancije. - Francuska, kao primjer netrpeljivosti.

Muslimansko prisustvo na Zapadu
Dvije su kategorije muslimana na Zapadu: prva su autohtoni muslimani u Istočnoj Evropi, odnsno na Balkanu. Druga su skorašnji doseljenici koji su počeli dolaziti u Evropu krajem 19. stoljeća, čiji je broj počeo rasti poslije Drugog svjetskog rata, a doseljavanje se ubrzalo šezdesetih godina. Prve selidbe su bile uglavnom zbog ekonomskih razloga i potrebe za zaradom novca, te s namjerom povratka kući nakon toga. Međutim, stvarnost je da su mnogi doseljenici ostali i doveli svoje porodice ili su se tamo oženili. Velike su razlike među doseljenicima (broju doseljenika, njihovim društvenim i ekonomskim ulogama) od jedne do druge zapadne zemlje. Posljednja doseljavanja (od početka 1980-ih) bila su zbog humanitarnih i političkih razloga, a povremeno i znanstvenih razloga. Primjetno je3 da su doseljavanja u Latino-njemački svijet, posebno Francusku i Njemačku, bila uglavnom zbog ekonomskih razloga, a doseljavanja u Anglo-saksonski svijet, Britaniju, SAD i Kanadu, bila zbog znanstvenih razloga. Politički doseljenici se nalaze u svim zapadnim zemljama.

Broj muslimana i njihove institucije na Zapadu
Mnogo muslimanskih doseljenika je prisutno u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama, ali nema tačnih statističkih podataka, pošto se religija ne spominje u zvaničnim popisima većine Zapadnih zemalja. Broj muslimana u Evropi procjenjuje se na pedeset miliona. Polovina njih su u Zapadnoj Evropi. U Francuskoj ih ima oko šest miliona. Oko polovine ovih muslimana su rođeni u Evropi, što im daje pravo za naturalizaciju. U Americi ima oko sedam miliona muslimana, iako ni tamo, također, nema preciznih podataka.

3 Muhammad Al-Ghamaqi, The Federation of SwissMuslims, članak

152

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

MUSLIMANI NA ZAPADU PRIJE I POSLIJE 11. SEPTEMBRA

U prvim fazama doseljavanja4, doseljenici muslimani su tražili jedino da zadovolje svoje glavne potrebe. Tako su se pojavile „konsultativne grupe“ u obliku komiteta koji su brinuli o pitanjima muslimana. Kako je broj muslimana rastao, ovi komiteti su postali organizacije i veće institucije koje nisu bile u stvari islamske, one su bile radije etnički organizirane održavajući snažne veze sa džamijama. Nudile su malo poduke arapskog jezika i islama. S druge strane, neke dobro poznate islamske organizacije oformile su kancelarije i ogranke u zemljama imigracije. Zahvaljujući njihovom organizacijskom iskustvu, oni su privukli male organizacije i grupe u kratkom vremenu. Glavne prepreke sa kojima se muslimani sučeljavaju u stvaranju svojih organizacija, s ciljem da budu službeno priznate, su zakonske procedure. Oni moraju predstaviti administrativne pojedinosti, naći podesno mjesto za svoje kancelarije i provoditi direktno glasanje prilikom izbora svojih članova u skladu sa vladinim zakonima i propisima. Finansijski izvori ovih organizacija se osiguravaju prilozima njihovih članova a glavnim dijelom vanjskom potporom, s obzirom na to da članovi zajednice nisu dovoljno bogati da pruže potpunu pomoć. Od osnivanja Evropske Zajednice početkom 1990-ih5, pojavile su se islamske institucije u evropskom stilu, starajući se za muslimane cijele Evrope. U Francuskoj je osnovana Federacija islamskih organizacija u Evropi, Evropsko vijeće za fetve, Generalana federacija francuskih muslimana. Štaviše, mnogi obrazovani muslimani su osnovali različite medije želeći obraćati se svim evropskim muslimanima, kakav je magazin „The European“, ili TV „The Independent“.

Kako Zapadnjaci vide Arape i Muslimane
Nekada,6 kada su Zapadnjaci željeli saznati pojedinosti o Arapima i muslimanskom svijetu i društvenom ponašanju Arapa i muslimana, oni su čitali knjige koje su napisali orijentalisti, koji su posjetili ove zemlje i zapisali svoje ideje o Istoku. Tako, pojedini Zapadnjaci misle da još uvijek postoji
4 Jorgen Nielsen, Western Europe Muslims, preveo Mahmoud Abdul-Kareem 5 Šejh Yehia Abdul-Wahed, direktor institucije za informisanje o islamu u Italiji, u intervjuu za „Islam today“ 6 Yehia Abu Zakaria, Afaq (horizonti) magazin.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

153

POLITIKA I PRAVO

Aladinova čarobna lampa! Ustvari, ova literatura ne predstavlja stvarnost Arapa i muslimana, tako da Zapadnjaci znaju malo o njima. Pošto su muslimanski doseljenici došli (hailed) na Zapad, Zapadnjaci su mogli izravno gledati njihovo ponašanje. Na žalost, ovi doseljenici nisu popravili imidž koji su Zapadnjaci bili već formirali posredstvom orijentalista. Osim toga, školski programi o islamu stvaraju iskrivljenu sliku o vjeri i Poslaniku, (alejhisselam), označavajući ih fanatičnim i anticivilizacijskim.

Muslimani i politički rad
Muslimani koji žive na Zapadu7 uživaju ista ustavna i zakonska prava kao i drugi građani. Imaju pravo postati članovi velikih političkih stranaka (koje su na vlasti ili u opoziciji). Naturalizirani muslimani imaju pravo osnovati političke stranke ili kulturne i društvene organizacije, da objavljuju novine i magazine, osnivaju radio i TV stanice. Međutim, muslimani ne koriste ove mogućnosti više od 2% kako ističu mnogi Zapadni istraživači. Glavni razlog je što većina njih nema razvijenu političku kulturu i obrazovanje, kao što većina njih su siromašni radnici koji gledaju kako da zarade za život i politiku vide kao dokoličarenje. Pojedini misle da je političko sudjelovanje vjerski nedopustivo kada se vrši u nemuslimanskoj zemlji. Pojedini muslimanski lideri na Zapadu misle da političko sudjelovanje treba biti ostvareno kroz muslimanske stranke, ali je to nemoguće sada zbog malog broja muslimana i slabog obrazovanja.

Utjecaji 11. septembra na muslimane
Poslije 11. septembra muslimanska ekonomija je blokirana. Milioni dolara njihove aktive na Zapadu bili su zamrznuti i konfiskovani. Sama sumnja da rade za „Al-Kaidu“ ili „peru“ novac za nju, bila je dovoljna za konfiskaciju novca. Sve kompanije koje su transferirale novac kojeg su slali muslimani sa Zapada svojim porodicama u muslimanskim zemljama, bile su zatvorene a njihova aktiva zamrznuta, pod izgovorom da oni pokrivaju finansiranje terorizma. Mogućnosti za pronalazak posla smanjile su se, a rasizam je pokazao: pojedini radnici muslimani su bili otpušteni s posla (iako ne mnogi), a dozvole za rad muslimanskih udruženja su ograničene.
7 Yehia Abu Zakaria, Muslims in the West, Arab Times

154

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

MUSLIMANI NA ZAPADU PRIJE I POSLIJE 11. SEPTEMBRA

S druge strane, muslimani su napadani verbalno, tučeni povremeno, a dešavala su se i povremena ubistva. Pojedinim muslimankama su trgali mahramu sa glave. Vijeće za američko islamske odnose (CAIR) izvijestilo je o 625 napada tokom tri naredne sedmice poslije 11. septembra. Napadi nisu bili samo na osobe nego i na islamske institucije i džamije. U Njemačkoj su u oko pedeset džamija izvršene racije pod apsurdnim izgovorima ili dojavama. U Frankfurtu, više od pedeset policajaca upali su u džamiju misleći da je „Osama bin Ladin“ unutra, kako im je bilo rečeno! Zapadne vlasti su opservirale muslimane; većina njih su dobili policijski dosije, a posebno doseljenici koji nisu još naturalizirani. Tajne službe su opservirale sve džamije i islamske institucije; svi sastanci, konferencije i čak džumanske hutbe bile su bilježene i bile su izgovori za tužbe. Prisluškivanja i špijuniranja pošte i elektronske pošte na svim jezicima postalo je uobičajeno. Tako su tajne službe zaposlile neke muslimane da ih informiraju o njihovim sunarodnicima, bilo da su im plaćali ili su im prijetili zato što su kršili zakon ili su im prijetili protjerivanjem. Armija prevodilaca sada radi za tajne službe, posebno za arapski, perzijski i urdu jezik. Također, arapske tajne službe otvorile su se Zapadu i ponudile im sve informacije koje su trebali a posebno u pogledu islamista. Dio arhiva Zapadnih sigurnosnih službi sada se sastoji od podataka o muslimanima koji traže useljenje ili politički azil na Zapadu. Čak su muslimani Zapadnog porijekla opservirani kao i njihovo pisanje, sastanci i internet stranice. Neke muslimanske stranke i pokreti su zabranjeni a njihova imovina konfiskovana. Događaj od 11. septembra pokazao je kako demokratije koriste iste metode kao i diktature. Napustili su princip dokazivanja sumnje. Dovoljno je da osoba klanja (moli) pet puta na dan da bi bila optužena i lišena svih prava koja mu je dalo Zapadno pravo. Pitanja koja su Zapadni isljednici često postavljali osumnjičenima su: Da li klanjaš? Piješ li alkohol? Koja ti je religijska doktrina? Da li primjenjuješ religiju ili si musliman samo imenom? Nose li tvoja majka, supruga i sestra hižab (mahramu)? Koju vrstu knjiga čitaš? Šta misliš o tom i tom šejhu? Šta znaš o (fikhskim) nesuglasicama između tog i tog? Humanitarne organizacije su pretrpile veliku štetu, a pojedine su u potpunosti zabranjene („Al-Aqsa“ udruženje u Njemačkoj, „Sveta zemlja“ u Americi), neke druge su stavljene pod blisku prismotru, a njihov novac kontroliran. Poznato je da su muslimanske manjine sakupljale stotine hiGODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

155

POLITIKA I PRAVO

ljada dolara za pomoć zajednicama na Zapadu i potporu muslimanima u regijama pogođenim katastrofama (Afganistan, Bosna, Palestina...) Pored toga, po instrukcijama tajnih službi, muslimanima je zabranjivano studiranje određenih osjetljivih naučnih specijalnosti, bilo da je riječ o muslimanima koji su iz muslimanskih zemalja ili da su rezidenti na Zapadu. Septembarski događaji su dobili i drugu dimenziju, tako što su se mnogi Zapadnjaci zainteresirali za islam. Britanski mediji, na primjer, su spomenuli da su događaji od 11. septembra uzrokovali da su se mnogi Britanci zainteresirali za islam, nastojeći naučiti više o njegovim principima. Gardijan (Guardian) je izvijestio 1. septembra 2002. da je prodaja knjiga o islamu značajno porasla. Kursevi komparativnih religija na univerzitetima privlače sve veći broj nemuslimana. Svi žele učiti više o islamskim principima i životu Poslanika Muhammeda, neka su blagoslov i mir Božiji na njega. Prodaja engleskog privoda Kur’ana također je porasla tokom tri sljedeća mjeseca poslije 11. septembra. Evropa i Amerika su postale strožije u pogledu tradicionalističke selefijske interpretacije islama. Pokušali su uskladiti islamska učenja (teachings) (u najmanju ruku koja su razvijana na Zapadu) sa Zapadnim principima (Western principles), posebno pluralizma i sekularizma. Zapravo, sociološki događaji nikada nemaju samo jednoznačan rezultat. Tako, pored animoziteta kojeg su zapadnjaci pokazali prema islamu i muslimanima nakon događaja, mnogi mediji su predstavili korektna obavještenja o islamu. Mnoge novine su posvetile čak po petinu stranica jednog broja pogledima islama na pojedina važna pitanja. Zanimanje za islam je poraslo svugdje, a dokaz je tome broj prodanih primjeraka Kur’ana, posebno u multikulturnim državama kakve su Švedska, Švicarska, Holandija, Belgija i Velika Britanija. Mnogi thin tank su diskutirali o odnosu između islama i terorizma probajući širiti bolje razumijevanje islama. Organizirali su svoje sastanke u najprostranijim dvoranama velikih gradova, zbog važnosti zainteresiranih slušalaca. ARTE, njemačko-francuska TV, poslije 11. septembra emitirala je dokumentarni film o Poslaniku Muhammedu, neka je blagoslov i mir Božiji na njega, a prethodno je bilo predviđeno emitiranje tek dvije godine poslije. To mora da je bilo zbog povećanog interesa ljudi i njihove želje da uče više o islamu. Program je emitiran u tri sata poslije podne sa rekordnom gledanošću.
156
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

MUSLIMANI NA ZAPADU PRIJE I POSLIJE 11. SEPTEMBRA

Ispravan je osjećaj da su muslimani u opasnosti na Zapadu i da trpe dnevne napade.8 To je mogao biti slučaj poslije događaja od 11. septembra, kada su uzavrele emocije na ulicama Zapada. Nepotrebno je spominjati da ne želimo minimizirati napade i provokacije (razmjere napada i provokacija, prim. prev.) koji su se dešavali. Činjenica da je nekoliko ljudi ubijeno, što se desilo u SAD, dovoljna je da se naglasi veoma realna prijetnja sa kojom su se sučeljavali muslimani poslije 11. septembra. Međutim, potrebni su aktuelni brojevi za objektivnu ocjenu stanja. Zapadni muslimanski mislilac Murad Hofmann9 vjeruje da su događaji od 11. septembra bili od koristi islamu i da će mu služiti općenito. Dokaz je povećan interes ljudi za bolje razumijevanje islama i da nauče više o njemu. Četerdeset hiljada primjeraka prijevoda Kur’ana na njemački, koji je štampan pod njegovom supervizijom, prodan je samo za jednu godinu! Najpozitivniji odgovor na negativni utjecaj prvih bombaških napada bio je „Dan otvorenih džamija“ u Njemačkoj 10. marta 2001., koji korespondira sa Danom njemačkog ujedinjenja. Predstavnici džamija organizirali su prijem za posjetioce sa kvalificiranim predavačima koji tečno govore njemački jezik, s ciljem da odgovore na pitanja posjetilaca. Uprkos općenito lošem stanju muslimana, pojedinci među njima i pojedini islamski centri igrali su aktivnu ulogu, kao i informativne kampanje pokrenute da upoznaju javnost o islamu, posebno poslije 11. septembra, doveli su do neočekivano mnogo razgovora o islamu. Britanski „Sunday Times“ objavio je reportažu britanskog istraživača muslimana Jahja Berta (Jonatan Bert, prije prelaska na islam) u kojoj se kaže da je više od 14000 Britanaca, među kojima su i veliki zemljoposjednici i dobropo znate osobe, prešli na islam. Iako nema tačnih podataka o broju prelazaka na islam poslije 11. septembra, broj je sigurno mnogo značajniji nego što je slučaj sa prethodnim godinama. Ovo je rezultat temeljitijeg proučavanja islama, a ne saznavanja kroz iskrivljene predstave koje šire mediji.

Muslimani Zapada i mediji
Zapadnjaci saznaju o islamu u školama, s jedne strane, i kroz medije s druge strane. U školskim knjigama, islam se predstavlja kao serija obreda
8 Nebeel Shabeeb Western Muslims after the bombings, Islam on line 9 U interjuu web portalu „Islam on line“, 14. januar 2004.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

157

POLITIKA I PRAVO

koje je uspostavio beduin kojeg su inspirirali pojedini Jevreji ili kršćani tog regiona. On se osobno nije ustručavao da uživa sa ženama i da koristi rat kao sredstvo opstanka. Vizija medija nije mnogo bolja. Oni stavljaju u prvi plan retrogradne aspekte današnjih muslimana, njihovo loše ponašanje, njihovu žeđ za ratom, njihovo nasilje protiv žena, itd. Knjige, reportaže i članci o islamu povezuju „džihad“ sa terorizmom, na takav način da su oba termina su postala sinonimi islama! Zapadni mediji često upoređuju Zapadno „Ja“ sa „drugim“10. Prvo predstavlja modernost, uspjeh i civilizirani svijet, dok „drugi“ predstavlja primitivni, divlji svijet i sigurno manje civiliziran. Iskrivljena slika o muslimanima11 na medijima suštinski pothranjuje mržnju protiv Arapa i muslimana, rađajući islamofobiju. Poslije napada od 11. septembra, islam i muslimani su postali neizbježan predmet u Zapadnim medijima. Odmah, dan poslije spomenutog događaja, britanske i američke novine podsjetili su na prisustvo mreže muslimanskih terorista u Evropi. Scene koje pokazuju hapšenja malih grupa muslimana u različitim evropskim zemljama emitirane su svugdje. Slike policajaca koji hapse četvoricu islamista u Briselu i dvojicu drugih u Roterdamu obišle su cijeli svijet. Slika žene s mahramom koja drži dijete koju je policija uhapsila i saslušavala u Hamburgu,12 bila je permanentno emitirana na svim televizijama. Premda je većina uhapšenih osoba bila oslobođena ubrzo poslije hapšenja, zato što nisu imali nikakvu vezu sa događajima od 11. septembra, nijedan medij nije smatrao korisnim da objavi vijest o njihovu oslobađanju. Mnogi šokirajući naslovi na naslovnim stranama novina privlačili su pažnju Zapadnjaka, npr.: „Muslimani stižu“, „Arapska invazija na Evropu“, „Mrzim islam“, „Kako zaštititi Zapadne vrijednosti ugrožene terorizmom“, „Civilizirani demokratski svijet u ratu protiv sila mraka“, „Kur’an i nasilje“, „Islam i mač“, „Muhamede, probudi se, oni su poludjeli“, „Islamski terorizam“. Veoma ozbiljni britanski „Telegraf“ objavio je, tokom dvadeset dana, seriju članaka o islamu bez ikakva razlikovanja između religije i muslima10 Politički život, Emirati novine, Al-Bayan. 11 Nuruddin Al-Uwaydydy, Manjine na Zapadu, Islam on line. 12 Omayma Abdullatif, Islam and the West, Islam on line.

158

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

MUSLIMANI NA ZAPADU PRIJE I POSLIJE 11. SEPTEMBRA

na. U jednom od tih članaka, pisac je napisao da postoje sličnosti između muslimana i pasa!13 Također, da je muslimanska manjina prijetnja Zapadu. Novine uvijek objave vijest o hapšenju muslimana. U Velikoj Britaniji 570 muslimana bilo je uhapšeno, 97 njih bilo je optuženo a samo 14 njih je presuđeno zbog lažnih papira a ne zbog terorizma! Štaviše, pojedini britanski mediji stavljaju u prvi plan osobe koje nisu predstavnici islama i muslimana. Medijska kampanja protiv islama poslije događaja od 11. septembra imala je jednostavan cilj da poveća prodaju novina. Prodaja francuskih novina porasla je za 15% zahvaljujući člancima o islamu. „Le Monde“ je prezentirao cjelovit fajl o islamu koji je objavljen u mnogim izdanjima. „Le Point“ je namijenio specijalno izdanje o islamu i Kur’anu, sa naslovom „Tragajući za istinom“ (raspitivanje o istini). Premda pretenduju na objektivnost, evropski mediji su doprinijeli širenju iskrivljene slike o islamu. Kada je greška napravljena u članku ili reportaži, rijetko je ispravljana. Hvala Bogu da ima medija koji još prihvataju da govore objektivno o islamu, Kur’anu i zajedničkim tačkama sa drugim monoteističkim religijama. U Njemačkoj, na primjer, muslimani su pozivani da pišu članke o islamu u glavnim dnevnim i sedmičnim novinama.

Muslimani u Sjedinjenim Državama
Bez obzira na dokazano prisustvo nekolicine muslimana u Americi od samog njenog otkrića, i dolaska nekolicine crnih muslimana tokom razdoblja robovlasništva, stvarna imigracija muslimana počela je krajem 19. stoljeća. Većina imigranata došla je sa Bliskog istoka, zatim iz područja dalje prema istoku, a potom je došao jedan broj sa indijskog poluotoka. Tokom šezdesetih, značajan talas arapskih muslimana došao je u Sjedinjene Države radi ekonomskih i znanstvenih razloga. Osamdesetih godina uslijedio je drugi talas iz Irana i Iraka, zbog političkih razloga. Tokom devedesetih mnogi znanstvenici došli su iz Malezije, Indonezije, Indije i Pakistana. Prema Hartford institutu za istraživanje religije, muslimani u SAD su porijeklom: 25% Arapi, 33% sa indijskog poluotoka, 30% Afrikanci, 2% Evropljani, 2% južno-Azijci, 5% ostali.
13 Al-Džezira TV, „bez granica“.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

159

POLITIKA I PRAVO

Afro-američki muslimani razvijali su se različito. Poslije prelaska na islam, Elijah Muhammed tvrdio je da je islam religija crnog naroda, a da je on njihov prorok! Ali poslije određenog vremena, Malcom X je shvatio grešku Elijahovu i počeo pozivati istinskom islamu, što je vodilo njegovom ubistvu nedugo poslije. Nakon Elijahove smrti, njegov sin preuzeo je vođstvo „Nacije islama“ nakon što je prihvatio ideje Malcoma X. Međutim, pokret se razdvojio u dvije sljedbe: jedna koja je slijedila ideje Elijaha, i druga koja je slijedila ideje njegova sina. Kakogod, obje sljedbe su ostale odvojene od ostatka zajednice američkih muslimana. Značajna muslimanska zajednica živjela je u Nju Jorku cijelo stoljeće. Ona se satojala od prodavaca, trgovaca, tehničara, zaposlenika i poduzetnika. Prva i najznačajnija zajednica živi u Čikagu (Ilinoj) od početka XX stoljeća. Prema jednoj američkoj studiji,14 36% od 7 miliona muslimana koji žive u SAD su umjereni, 27% su liberali, 21% su konzervativci. Oni dolaze iz 80 različitih država, a trećina njih su rođeni u Americi. Kako je većina muslimana imigranata u Ameriku obrazovana (za razliku od Evrope), oni su se brzo organizirali i osnovali različita udruženja koja su sudjelovala u lokalnom životu. Veoma je mnogo muslimanskih organizacija u SAD koje ne možemo nabrojati ovdje. Kakogod, najpoznatije među njima su: „Savjet muslimana za odnose s javnošću“ (Muslim Public Affairs Council), „Savjet američkih muslimana“ (American Muslim Council), „Savjet za američko-islamske odnose“ (Council on American Islamic Relations), „Američko muslimanski savez“ (American Muslim Alliance) i „Islamski krug Sjeverne Amerike“ (Islamic Circle of North America). Ove institucije su otvorile novo razdoblje za američke muslimane. Oni su počeli da se okupljaju, ne samo u religijskim i društvenim organizacijama nego i u političkim i kulturnim centrima nastojeći implementirati program utemeljen na četiri glavne tačke: • boriti se sa medijskim dezinformiranjem i ponuditi dobru sliku islama, • učiniti američke muslimane svjesnijim njihovih građanskih prava, a posebno prava da primjenjuju svoju religiju u javnosti i zaštite ova prava,

14 Al-Džezira TV, 3. oktobar 2004.

160

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

MUSLIMANI NA ZAPADU PRIJE I POSLIJE 11. SEPTEMBRA

• •

ohrabriti američke muslimane da sudjeluju u političkom životu i koriste svoje pravo da glasaju i da se slobodno izraze, utjecati na američku vanjsku politiku, posebno na Palestinsko pitanje, Kašmir i muslimanske manjine u ex-Jugoslaviji i Rusiji.

Posljedice događaja od 11. septembra
Događaji od 11. septembra bili su šok za svakoga a posebno za muslimane, zato što, prema Amerikancima, napade su izveli muslimanski džihadisti koji se bore protiv bezbožnog Zapada kojeg predvode SAD. Konsekventno tome, cijela zajednica američkih muslimana bila je meta napada od svuda. Nakon što je šok prošao, Amerikanci su tražili počinioce. Jednom kada su pronađeni, zahtijevan je vojni odgovor. Uskoro je Amerika izvršila invaziju na Afganistan. Više od 400 verbalnih i fizičkih napada protiv muslimana registrovano je tokom samo jedne sedmice15 (protiv žena sa mahramom, prodavnica čiji su vlasnici muslimani, itd.). Njihove organizacije su bile pod sumnjom i blisko su praćene. Ilegalni imigranti su hitno vraćeni u svoje države, bez provođena zakonskih procedura, pošto su smatrani opasnošću po nacionalnu sigurnost, prema Ministarstvu pravde. S druge strane, mnoge žene muslimanke počele su nositi mahramu poslije napada. Prema Vašington postu od 19. 5. 2002., anti-islamski talas u SAD mnoge je muslimane pogurao bliže religiji kao refleksu identiteta. Uprkos zvaničnim pozivima na toleranciju prema muslimanima, pojedini kongresmeni i religijski lideri su izrekli rasističke izjave, kao što je svećenik Graham koji je rekao da je islam nasilna religija, kao i svećenik Feinz koji je rekao da je Muhamed bio pedofil u kojeg se nastanio đavo... Uostalom, više od 120016 Arapa i muslimana bilo je uhapšeno, a 8000 njih je ispitivano od strane FBI.

Pozitivne konsekvence 11. septembra
Prvo, napadi su pojačali odnose između muslimana i pojedinih Amerikanaca, koji su poslali pisma podrške muslimanskim organizacijama i stavili cvijeće pred džamije. Mnogi su podržali medijsku kampanju koju su
15 Alaa Bayoumi, Al-Džezira TV. 16 Abdul-Wahad Khedr, Nacionalna sigurnost pod Džordžom Bušom, Internet.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

161

POLITIKA I PRAVO

pokrenuli američki muslimani s ciljem da iskorijene osjećaj mržnje koji je rođen poslije 11. septembra protiv Arapa i muslimana. Kriza je omogućila muslimanskim organizacijama da se sretnu sa visokopozicioniranim zvaničnicima i najvažnijim američkim političkim institucijama.17 Tako je američki predsjednik primio predstavnike ovih organizacija dvaput tokom tri sedmice poslije napada, i urgirao na Amerikance da razlikuju islam od terorizma. Drugo, ovi događaji su oživjeli solidarnost među muslimanskim zajednicama. Naravno, mnogi muslimani su više voljeli napustiti SAD, ali su mnogi ostali i odazvali se molbama koje su uputile muslimanske organizacije. Treće, ovi događaji su označili prelomnu tačku u američkom načinu razmišljanja. U izdanju od 17. 11. 2001., novine USA Today zabilježile su da su sve knjige koje se tiču islama i Bliskog istoka rasprodate poslije spomenutih događaja. Ovo pokazuje kako su se Amerikanci počeli interesirati za islam jednako kao i za odnose koje ima njihova država sa muslimanskim državama. Također, sami američki muslimani su željeli učiti više o vlastitoj religiji.

Politički izazovi:
Američki muslimani morali su sučeliti se sa mnogim izazovima kao posljedicama događaja od 11. septembra:18 Prvo, događaji su stvorili „vanredno stanje“ u umovima Amerikanaca. „Nijedan glas ne može biti glasan kao glas rata“, glasio je slogan političara. Kao u bilo kojem vanrednom stanju, individualna prava i slobode nisu se poštovale, a sigurnosne zakone odobrila je većina. Drugo, događaji su stvorili zajedničkog neprijatelja za sve Amerikance, muslimanske teroriste! Svako je izmišljao grozne priče, čak i političari, a još gore - u njih su vjerovali. Treće, anti-islamski lobiji su napadali na islam i muslimane. Na primjer sastanci između američke administracije i muslimanskih organizacija su snažno kritikovani od strane izraelskog lobija.
17 Intervju sa Nihad Awadom, generalnim direktorom Savjeta za američko islamske odnose (CAIR). 18 Alaa Bayoumi, Politički razvoj američkih muslimana (Political development of American Muslims), Arab mail

162

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

MUSLIMANI NA ZAPADU PRIJE I POSLIJE 11. SEPTEMBRA

Muslimani u Švedskoj
Švedska nije dio stare Evrope. Smještena je na sjeveru kontinenta, kao i Finska. Vikinzi, starovjekovni stanovnici, bili su poznati po anarhičnosti i destruktivnosti. Muslimansko prisustvo u Švedskoj je sasvim skorašnje. Poslije Drugog svjetskog rata mali broj Tatara došao je u Švedsku. Njih su slijedili turski i Jugoslovenski radnici u šezdesetim. Sedamdesetih godina došlo je više od pedeset hiljada Bangladežana i Libanaca. Dolaskom Iranaca i Iračana tokom osamdesetih broj muslimana u Švedskoj je narastao na 150. 000 osoba. Devedesetih godina humanitarna imigracija desila se dolaskom imigranata iz Bosne i Somalije. Sada, broj muslimana u Švedskoj procjenjuje se na 400. 000 osoba, što predstavlja 6% ukupne populacije. Prva muslimanska organizacija koju je priznala švedska vlada osnovana je 1975.19 S obzirom na različito porijeklo muslimana koji žive u Švedskoj, mnoge muslimanske organizacije su osnovane, ali vlada priznaje samo tri: „Savez muslimanskih organizacija u Švedskoj“ (The League of Muslim Organizations in Sweden), „Zajednica švedskih muslimana“ (The Union of Swedish Muslims), i „Zajednica muslimanskih kulturnih centara“ (The Union of Muslim Cultural Centres). Komitet za saradnju okuplja ove tri organizacije u cilju pružanja vladine pomoći. Godine 2001., u Štokholmu je otvorena džamija u prisustvu velikog broja ljudi. Političari su čestitali na inicijativi i posredstvom ministra kulture20 poručili: „Bili smo nestrpljivi da stavimo u službu ovo mjesto molitve i dijaloga za sve“. Švedsko sveštenstvo također je bilo ushićeno. Biskup Ham izjavio je da će osnivanje ovog centra potaknuti duhovnost u Sjevernoj Evropi. Četrdeset hiljada osoba je posjetilo centar u prvih šest mjeseci. Organizirano djelovanje muslimana razvijeno je tokom osamdesetih godina. Kako su muslimani održavali dobre odnose sa švedskim vlastima, oni su ohrabreni da zahtijevaju više prava i da aktivno sudjeluju u političkom životu. Oni su čak uspjeli promijeniti mnoge zakonske projekte prije diskusije u Parlamentu.21
19 Abdulkareem Al-Allam, Forum historije (The Forum of History). 20 Abdallah Ben Yassin, The Forum of History 21 Vidi prethodnu fusnotu.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

163

POLITIKA I PRAVO

Islam je druga religija u Švedskoj poslije protestantizma. Međutim, svi građani su ravnopravni pred zakonom. S obzirom na značajan broj stranaca koji žive u Švedskoj, vlada je osnovala Ministarstvo integracije. Švedska je sekularna država, religija je osobna stvar, pa tako vlada više razmatra kulturne i civilizacijske dimenzije islama nego njegovu religijsku stranu. To znači da se muslimani moraju pokoravati Zapadnim sekularnim zakonima da bi garantirali društvenu koheziju. Mustafa Huraki, predsjednik „Zajednice švedskih muslimana“, kaže: „Jednom, vlada je primjenjivala politiku asimilacije, ali je ona propala. Tako, sada je usvojila politiku pozitivne integracije, koja znači poštivanje kulturnog identiteta pojedinca i otvorenost ka drugome u isto vrijeme.“22 Tako stranci koji ostanu pet godina u Švedskoj imaju pravo na dobijanje državljanstva, a čak i prije mogu uzeti učešće na općinskim izborima kao i svaki drugi Šveđanin. Osim toga, muslimani su slobodni u primjeni religijskih obreda. Švedski parlament je usvojio odredbu da je pravo svake manjine da slobodno primjenjuje svoju vlastitu religiju, i da je svako kršenje tog prava zakonom sankcionirano. S druge strane, vlada budžetom dodjeljuje nekoliko miliona dolara pomoći svim zajednicama, uključujući i muslimane, da njeguju svoju kulturu. Ministarstvo kulture olakšava štampanje stranih novina i magazina. Na primjer, Vlada je subvencionirala sa 300 hiljada švedskih kruna prijevod značenja Kur’ana na švedski jezik. Ministarstvo vanjskih poslova je objavilo: „Islam postaje treća švedska religija, slično kršćanstvu i judaizmu.“ Također, Ministarstvo obrazovanja daje značajnu pomoć arapskim i muslimanskim školama. U svakom švedskom gradu može se naći jedna ili više muslimanskih škola i dječijih vrtića. Halal hrana se dijeli muslimanskoj djeci, a kursevi arapskog jezika su dostupni svakome ko želi da ga uči. To su praktični vidovi multikulturne i multireligijske politike koji karakteriziraju ovu zemlju. Osim toga, svaki musliman ima pravo obratiti se sudu ako bude napadnut na rasnoj ili religijskoj osnovi. Ipak, uprkos ovoj švedskoj otvorenosti uma, muslimani imaju poteškoće da se naviknu na ultra liberalni život Sjeverne Evrope. Osim toga, oni se sukobljavaju sa vlastitim konfesionalnim i jezičkim razlikama. Činjenica
22 Isto

164

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

MUSLIMANI NA ZAPADU PRIJE I POSLIJE 11. SEPTEMBRA

je da su podijeljeni u male grupe: Turci imaju vlastite džamije, Somalijci i Blisko-istočnjaci se izoliraju, svaki u vlastiti svijet! Iranci, Iračani, Kurdi, Pakistanci i Bangladežani ostaju svi unutar svojih zajednica. Švedska vlada onda ne zna kako da se ponaša pred ovim mnoštvom i povlačenjem u vlastita geta. S druge strane, ekonomska kriza pogodila je posebno muslimane, koji trpe zbog visoke stope nezaposlenosti, bilo da su radnici ili stručnjaci. Neki moraju prihvatiti niske zarade i rad u lošim uslovima. Drugi su morali promijeniti imena u cilju dobijanja posla. U stvari, ovo nije samo zbog rasizma, nego i zbog stranih diploma koje nisu priznate u Švedskoj, i zbog slabog znanja jezika. Muslimanski kulturni centri ne trude se da razviju kulturnu razmjenu sa drugim zajednicama, njihova principijelna preokupacija je da dobiju vladinu pomoć na vrijeme. Oni također trpe socijalne i moralne probleme. Zaista, pojedini muslimani vrše ubistva zbog droga ili „Porodične časti“! Gore od svega su rascjepi između sunija i šija, oni imaju različite džamije i ne klanjaju u isto vrijeme. Različitosti su tako važne da vlada ne zna više sa kime da razgovara i ko predstavlja muslimane! Prema službenom izvještaju, muslimanska zajednica ima najnižu stopu zaposlenosti i kvalifikacija, odnosno ima visoku stopu malverzacija u vezi sa socijalnom i pomoći za nezaposlene. Pljačke, rasturanje droge, društveno nasilje i nepostojanje želje da se nađe posao, daje veoma lošu sliku muslimana u Švedskoj. Dok švedski intelektualci pozivaju na poštivanje islama, pojedini muslimani traže da djevojke skinu mahrame u školi i traže od vlade da zabrani svaki razmetljiv znak bez obzira na princip religijske slobode dobro utemeljene u švedskom društvu. Uostalom, muslimani imaju različita politička mišljenja i nemaju političku stranku da ih predstavlja, uprkos vladinoj pomoći da im pomogne integraciju u društvo. Nijedan medij ne želi govoriti u njihovo ime. Švedsko društvo, kao i sva ostala evropska sekularna društva, želi popuniti religijsku prazninu svoga stanovništva. Sve više i više Šveđana privlači islam koji im pomaže da postignu unutarnji mir. Yann Samoilon, švedski orijentalista, ističe: „Islam je postao neodvojiv dio ne samo Švedske, nego cijele Evrope. Problem ne predstavlja islam, nego muslimani. Umjesto da
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

165

POLITIKA I PRAVO

prenose Zapadu dobre strane svoje civilizacije, oni transponiraju društvene slabosti dodajući im Zapadne slabosti.!“ Poslije 11. septembra, muslimani u Švedskoj su se zabrinuli za svoju budućnost u zemlji. Kako god, švedske vlasti23 brzo su opovrgli ove strahove emitiranjem poruka u svim medijima. Mona Saline, ministica integracije, posjetila je džamiju u Štokholmu i pozvala sve muslimane da nastave primjenjivati svoju religiju normalno kao što svako ima pravo. Gospođa Anna Lindt, ministrica inozemnih poslova, dala je da se pripremi i štampa brošura kojom se objašnjava islam švedskoj djeci. Distribuirano je 300 hiljada primjeraka brošure. Vlada nikada nije prestala novčano pomagati arapskim i muslimanskim školama koje su nastavile normalno raditi. Muslimanska zajednica nije mnogo trpila posljedice događaja od 11. septembra. Agenti nacionalne bezbijednosti istraživali su samo nekoliko osoba osumnjičenih za finansiranje El-Kaide i blokirali sredstva somalijske organizacije na zahtjev SAD. Niko nije uhapšen, iako je petnaest osoba24 osumnjičeno za podršku El-Kaidi. Patrik Gouton, oficir službe bezbijednosti, u intervjuu francuskom magazinu „L’Express“ rekao je da ove osobe nisu uhapšene jer nisu prekršili švedski zakon. Pojedine švedske političke stranke su čak zahtijevale povlačenje švedskog ambasadora iz SAD jer je švedski građanin alžirskog porijekla bio interniran u Gvatanamo. Štaviše, hiljade Šveđana tražili su da studiraju islam na Institutu za islamske i orijentalne studije. Oni se moraju prijaviti godinu ranije, jer nema dovoljno mjesta za sve. Stotine Šveđana su prešli na islam, a mnoge specijaliste redovno pozivaju da govore u medijima o islamu. Muslimanska zajednica je shvatila važnost svoje civilizacije. Sudjeluju češće u političkim debatama i iskazuju svoju podršku Palestincima. Muslimani idu češće u džamiju i prijavljuju se u arapske i muslimanske škole. Ne ustručavaju se da budu kandidati na parlamentarnim izborima. Oni osjećaju potrebu da zastupaju interese muslimana u parlamentu ili kroz medije. Mnogi švedski intelektualci ohrabruju dijalog između civilizacija i religija.

23 Yehia Abu Zakaria, Da li su događaji od 11. septembra utjecali na švedske muslimane?, Islam today 24 Isto

166

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

MUSLIMANI NA ZAPADU PRIJE I POSLIJE 11. SEPTEMBRA

Muslimani u Francuskoj
Suprotno Švedskoj, Francuska je najgori primjer za muslimane, uprkos historijskim vezama koje povezuju Francusku sa Magrebom. Muslimansko prisustvo u Francuskoj počela je 716.godine25 kada su Arapi prešli Pirineje i osvojili Narbonne, Tuluz (Toulouse), Lion (Lyon) i Bordo (Bordeaux). Njihovo osvajanje je zaustavljeno kod Poatijea (Poitiers) 732. godine. Osvajači su bili protjerani iz Francuske, a nekolicina zarobljenika je odvedena u sjevernu Francusku. Padom Andaluzije, 150. 000 Arapa je imigriralo u južnu Francusku. Skorašnji talasi useljavanja počeli su početkom dvadesetog stoljeća sa francuskim ohrabrivanjem magribskih radnika da dođu i rade u ratnim tvornicama između 1900. godine i 1905. godine. Mnogi magribljani, koji su već živjeli pod francuskom okupacijom, došli su u Francusku i uzeli udjela u izgradnji pariskog metroa. Između dva svjetska rata, bilo je 132.000 muslimana u Francuskoj, a francuska vlada je odlučila da 1926. izgradi džamiju za njih u glavnome gradu. Kako god, ova nova radna snaga živjela je u neodgovarajućim uslovima, bili su sami bez porodica i stanovali su u neuslovnim stanovima. Poslije mnogobrojnih poziva udruženja za ljudska prava, zakonsko odobrenje „ujedinjenja porodica“ je izglasano. Useljenici su tada mogli dovesti svoje supruge i djecu. Sada, ova zajednica broji 5 do 6 miliona osoba, većina su Alžirci, Marokanci i Tunižani. Od 1983. Federacija francuskih muslimanskih organizacija okuplja 200 udruženja. Sve one imaju za cilj zaštitu muslimana pred francuskom vladom. Problem je što ove organizacije nisu ujedinjene, kao što je svaka pod utjecajem zemlje porijekla koju predstavlja. Tako, svaka tenzija između arapskih zemalja istovremeno utječe i na njih.26 Činjenica je da su imigranti podijeljeni na one koji podupiru i one koji se suprotstavljaju arapskim vladama. S jedne starne, nalazimo one koji su pobjegli iz svojih zemalja iz političkih razloga, a s druge one koji su došli u Francusku iz ekonomskih razloga. Konsekventno, njihova podijeljenost šteti njima samima.
25 Ahmed Nofal, Uloga arapa u Evropi (The Role of Arabs in Europe), Al-Watan Omani newspaper, 10. 10. 2004. 26 Isto.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

167

POLITIKA I PRAVO

Vlada Francuske poziva na osnivanje predstavničkog vijeća francuskih muslimana već dvadeset godina.27 Dr. Fuad el- Alavi, generalni sekretar Unije francuskih muslimana,28 izjavio je: „Probali smo nekoliko puta da organiziramo muslimane u Francuskoj ali bez uspjeha. Sada inicijativa ministra unutarnjih poslova je uspjeh na dugu stazu utemeljen na dijalogu.“ Dr. Muhamed Bišari, direktor Generalne federacije francuskih muslimana,29 istakao je: „Cilj ovog vijeća je da postane službeni predstavnik muslimana pred francuskom vladom i da organizira religijske poslove.“ Međutim, zašto se ministar unutarnjih poslova bavi ovim pitanjem? Jednostavno zato što je ministar unutarnjih poslova također ministar vjera, on garantira slobodu primjene vjere. On odobrava muslimanima da nose ono što žele da nose/oblače, da jedu halal meso, da grade džamije i da imaju vlastita mezarja i škole. Kako god, osnivanje Vijeća nije dovelo do uspostave povjerenja između muslimanskih organizacija i pojedinih političkih stranaka. Na posljednjim izborima za Vijeće, pojedini članovi za koje je rečeno da su ekstremisti, bili su izabrani. Nikolas Sarkozi, ministar unutarnjih poslova, rekao je da on neće tolerirati da Vijeće postane forum za ekstremističke islamiste koji pozivaju na nasilje i terorizam. On je izjavio da islamsko pravo neće biti primjenjivano u Francuskoj jer je to sekularna republika. Muslimani su trpili mnogo u Francuskoj tokom posljednjih godina.30 S jedne strane, Le Pen je zahtijevao njihovo protjerivanje, a s druge, jevrejski lobi, zabrinut narastajućim brojem muslimana na visokim pozicijama, ne oklijeva da ih naziva vjerskim ekstremistima. Pored toga, na njih vrši pritisak francusko društvo koje traži od njih da se pridržavaju republikanskih sekularnih principa i da napuste sve vjerske znakove koji privlače pažnju. Zakon protiv nošenja mahrame primijenjen je nekoliko puta. Francuske političke stranke su jednoglasno opravdavale isključenje dvije sestre iz škole koje su nosile mahramu (od oca Jevreja i majke Alžirke). Nije se čuo nijedan glas osporavanja ove odluke, osim organizacija za ljudska prava. Registrovano je devet stotina isključenja u jednoj godini.

27 Sadik Salam, u diskusiji na Al-Jazira TV. 28 Intervju na Al-Jazira TV 29 Isto. 30 Al-Riyad Newspaper, 30. oktobar 2003.

168

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

MUSLIMANI NA ZAPADU PRIJE I POSLIJE 11. SEPTEMBRA

Mnogi muslimani žive u prigradskim naseljima velikih gradova, u kojima su škole trošne i bez francuskih učenika. Štaviše, Francuska je jedina evropska zemlja koja odbija gradnju džamija. Mnogi zahtjevi za gradnju ostaju bez odgovora. Gradonačelnik Nice je napisao31: „Imam dovoljno muslimana i neću odobriti izgradnju džamije u sekularnoj državi!“ Kampanja protiv mahrame ima za cilj integraciju muslimana u francusko društvo. Sve više i više umjetnika magrebskog porijekla ohrabruju i prave idolima. Zapravo, oni su kao drvo koje zaklanja šumu. Prema pojedinim izvorima32 10% imama u Francuskoj su francuski građani. Samo polovina govori francuski, a većina dolazi iz arapskih zemalja i nisu naviknuti na sekularni francuski način mišljenja. Kako god, budućnost muslimana u Francuskoj nije tako mračna! Dvije hiljade mjesta za vjerske obrede i sve veći broj onih koji dolaze u njih. Glasovi muslimana počinju težiti na francuskim izborima. „Le Monde“ je objavio da se 69%33 francuskog naroda zanima za islam, a 40.000 osoba34 prešlo je na islam u posljednjih nekoliko godina, posebno poslije 11. septembra.

Budućnost muslimana na Zapadu
Bez obzira na poteškoće sa kojima se sučeljavaju muslimani na Zapadu, vjerujemo da njihova budućnost nije tako loša zbog nekoliko razloga35, kakvi su: - Sve veći broj prelazaka na islam. - Širenje islamskog učenja među mladima. - Sve veći broj muslimana koji zauzimaju visoke društvene položaje. - Razvoj integracije muslimana u Zapadno društvo. - Problem je taj što evropske vlade ne znaju kojim muslimanskim predstavnicima treba da se obraćaju. Svako pretenduje da predstavlja islam, svako stvara institucije koje se zovu muslimanskim. Štaviše,
31 Qais Al-Azavi, Slika islama i muslimana u Francuskoj, 10. januar 2004. 32 Routers, 5. april 2004. 33 Al-Riyad Newspaper, 30. oktobar 2004. 34 Yehia Abu Zakaria, Muslimani u Francuskoj, Islam Today, 14. april 2002. 35 Nabeel Shabeeb, Budućnost muslimana na Zapadu, Islam on Line
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

169

POLITIKA I PRAVO

mnogi od onih koji na Zapadu zovu u islam ne razumiju ga temeljito.36 Oni čak ne znaju kako da se prilagode svom novom okruženju. Konsekventno, prisustvo muslimana na Zapadu može biti ugroženo sljedećim faktorima37: - Tendenciozno poistovjećivanje islama i terorizma, što sprečava muslimanske organizacije da ostvare svoje ciljeve. - broba protiv terorizma zabranjuje sve kontakte, posebno finansijske, između muslimanskih organizacija i zemalja njihova porijekla. - Kritika islama i muslimana mogla bi sabotirati napore koji su urađeni tokom posljednje decenije u cilju da se muslimanski glas čuje u javnosti. - Tendencija zapadnih vlada da istope muslimanski identitet u njihovim vlastitim kalupima pod izgovorom integracije. Američki diplomata Timoti (Timothy) je rekao u intervjuu Washington Quarterly da se Evropa sučeljava sa važnim izazovima. Ona mora integrirati muslimanske manjine koje žive u predgrađima. Dokle god broj muslimana raste, njihova izolacija može prijetiti demografskoj i socijalnoj ravnoteži u Evropi. To je može činiti slabijom pred drugim silama. Pored toga, sve više i više rasističkih pokreta se pojavljuje u Evropi. Iako oni ne predstavljaju još stvarnu opasnost, ako se ne preduzmu snažne mjere da ih se zaustavi, Evropa će se sresti sa ozbiljnim ispadima. Preveo s engleskog: Dr.sci. Amir Karić
(Preuzeto iz hrestomatije: „Muslims of The West: After September 11th“ (Muslimani Zapada: poslije 11. septembra), priredio: Centar za istraživanja i studije; Ministarstvo vakufa i islamskih poslova države Katar)

36 Merzuk Abdullah, Zamjenik predsjednika Islamskog univerziteta u Holandiji u intervjuu za katarske novine Al-Watan 37 Nabeel Shabeeb, Budućnost muslimana na Zapadu, Islam on Line

170

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

Samedin KADIĆ

POJAM BIOPOLITIKE

Rezime
Iako se izraz biopolitika pominje već na početku dvadesetog stoljeća u radovima Šveđanina Rudolph Kjelléna, danas postoji opća usaglašenost da je Michel Foucault u svojim seminarima iz 1975. i 1976. instalirao osnove biopolitike. Njegovo shvaćanje biopolitike nalazi se u osnovi svih recentnih teorija o životu kao području državne regulacije u modernim liberalnim demokratijama. Kako primjećuju Hardt/Negri, osnovni značaj Foucaultovog rada leži u konceptualnom olakšavanju shvatanja epohalnog prijelaza od disciplinskog društva ka društvu nadzora, gdje se i pojavljuje bimoć-moć nad životom. To je društvo koje se začinje na granici modernosti i potpuno artikulira u postmodernom ambijentu, gdje mehanizmi zapovijedanja postaju sve demokratskiji, sve imanentniji društvenom polju.

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

173

POLITIKA I PRAVO

Ne postoji jednoznačna, općeprihvaćena definicija biopolitike. Teorije, pojmovna određenja i kritičke deskripcije se protežu od krajnje negativnih vrednovanja (biopolitka kao tanatopolitika i nekropolitika), preko manje negativnih (biopolitika kao artikulacija moći u svrhu upravljanja golim životima ljudi) do onih indiferentnih, prema kojima biopolitka nije inherentno ni negativna, ni afirmativna, već to ovisi o njenoj upotrebi.1 Suprotno od ove konceptualne disperzivnosti, stoji njena nesumnjiva faktičnost. Iskustvo biopolitike, kako kaže Žarko Paić u eseju Preobrazbe biopolitike, nadilazi njeno pojmovno određenje.2 U čemu se sastoji to iskustvo? Uvodeći nas u raspravu o biopolitici u djelu Bios: biopolitika i filozofija3, Roberto Esposito demonstrira pet primjera iz nedavne prošlosti, pokušavajući preko njih pokazati blizinu i, takoreći, trivijalnost biopolitičkog iskustva u savremenom trenutku. Prvi primjer je iz novembra 2000. godine, i odnosi se na odluku francuskog apelacionog suda, koja je otvorila mučni konflikt u francuskoj jurisprudenciji. Riječ je o slučaju bebe (pod imenom Nicolas Perruche) koja je rođena sa ozbiljnim genetičkim nedostatkom i koja je dobila pravo da tuži doktora jer nije prognozirao slučaj njemačkih ospica tokom trudnoće Nicolasove majke. Iako se sasvim trezveno i nedvosmisleno opredijelila da abortira, bila je u tome spriječena. U cijelom slučaju za Esposita je bitno pravo malog Nicolasa da bude ili ne bude rođen. Na koji način objasniti njegov pravni subjektivitet? Problem je jednako logički koliko i ontološki. Problematična je, prije svega, odluka
1 Riječ koju je izmislio Foucault, piše Jean-Luc Nancy, preuzeta je od nekoliko teoretičara u različitim značenjima. Sam Nancy preuzima definiciju biopolitike Christiana Geyera prema kojoj se smisao riječi biopolitika zahvata u sljedećem značenju: etičko-socio-političko razmišljanje o problemima što ih postavlja biološka tehnoznanost, poneka s naglaskom na političkoj moći koju zanimaju biotehnološke mogućnosti. Biopolitika, objašnjašnjava Nancy, označava poredak jedne politike koju određuje život, a posvećena je njegovom održavanju i nadzoru nad njim. Nadzor nad uvjetima ljudskog života postaje izrazito politička stvar (zdravlje, prehrana, demografija, izlaganje prirodnim i tehničkim opasnostima itd. a do 18. stoljeća moć se zanimala prije svega za teritoriju.) Ovoj povijesnoj Faucaultovoj tezi Nancy dodaje alternativu propitivanja biopolitičkih preokupacija predmodernih vremena (politika žita u Rimu, politika rađanja u Atini…). Budući da je život uvjetovan ekotehnikom – termin koji označava razvijanje novog poretka prirode preko tehnike – politika jeste samoupravljanje ekotehnikom, a biopolitika jeste ni život, ni politika. (Jean-Luc Nancy, Stvaranje svijeta ili mondijalizacija, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2004, str. 133-139) 2 Žarko Paić, Preobrazbe biopolitke, u Poltička misao, god. 46, br. 1, 2009., str. 7 3 Roberto Esposito, Bios, Biopolitics and Philosophy, University of Minnesota, 2008

174

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

POJAM BIOPOLITIKE

jednog bića o umiranju drugog. Ko može donijeti odluku o smrti Nicolasa osim njega samog, iako, ako bude rođen, može biti ozbiljno bolestan? Ono što je indikativno kod nerođenog Nicolasa jeste spoj embrionalnog biološkog života i pravne forme života. Cijeli slučaj za Esposita evocira sintagmu život nevrijedan življenja koja je bila aktualna u nacističkom kontekstu, i zato je problematičan.4 Drugi slučaj Esposito locira u Afganistan, u novembar 2001. godine pokazujući kako nakon 11. septembra atribut humanitarno ne sadržava više razloge koji su neutralni, već označava instrument u konfliktu. U afganistanskom ratu humanitarni avioni pored hrane i lijekova nose i bombe na istu teritoriju u isto vrijeme. Problem ne leži, smatra Esposito, u sumnjivoj pravnoj legitimaciji rata u ime univerzalnih prava na bazi arbitrarne odluke onih koji imaju moć; najakutniji oksimoron humanitarnog bombardiranja sastoji se u deklariranoj intenciji da se brani život i producira aktelna smrt. Ideja humanog radikalno je transformirana ako se bazira na demarkacionoj liniji koja odvaja one koji treba da žive od onih koji treba da umru.5 Potom, Rusija, oktobar, 2002. Specijalna jedinica ruske državne policije upala je u Dubrovska Teatar u Moskvi gdje su čečenski komandosi držali skoro hiljadu talaca. Rezultat upada jeste smrt 128 talaca i skoro svih otmičara. Epizoda svjedoči o modelu čvrstog upravljanja i konvergira sa dva prethodna slučaja: smrt jednih kako bi se sačuvali životi drugih. Ono što ovaj slučaj čini specifičnim leži u činjenici da 128 talaca nisu ubili Čečeni, već ruska policija. Smisao ovog događaja ne treba tražiti u nemoći politike kada se suoči sa brutalnom silom ili ireducibilnoj vezi politike i zla, već u zastrašujućoj spoznaji da politika često funkcionira kao odluka o životu i smrti.6 Četvrti i peti slučaj se odnose na Kinu i Ruandu, iz februara 2003., odnosno aprila 2004. Godine, a Esposito ih navodi kao egzemplare pozitivne i negativne eugenike. Uprkos strogoj cenzuri kineskih vlasti, u zapadnim medijima se pojavila informacija da je u provinciji Henan više od milion i po ljudi zaraženo, a u nekim selima, kao što je Donghu, procenat se popeo na 80%
4 Ibid., str. 3-4 5 Ibid., str. 4 6 Ibid., str. 5
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

175

POLITIKA I PRAVO

ukupne populacije. Kao nikad prije, u našem stoljeću, konstatira Esposito tumačeći ovaj slučaj, zaraza nema prirodne ili sociokulturne uzroke, već isključivo ekonomske i političke. Uzroci zaraze u provinciji Henan nisu bili u nezaštićenim seksualnim odnosima ili korištenju droga, već u masovnoj prodaji krvi, koju je organizirala sama vlada. Krv koju je vlada uzela od zemljoradnika - koji su trebali novac - stavljena je u velike kontejnere, gdje je plazma razdvajana od crvenih krvnih zrnaca. Dok je prvo slato bogatim kupcima, posljednje je ponovo ubrizgavano donatorima kako bi se izbjegla anemija i, istovremeno, omogućilo ponavljanje cijelog procesa. Bilo je potrebno da samo jedan bude inficiran kako bi zarazio cjelokupnu krv koja je bila u velikim kotlovima. Tako je došlo do smrtonosne zaraze. Vlada ne samo da nije ustupila medicinska sredstva zaraženom stanovništvu, već je cenzurirala zarazu. Međutim, cijeli događaj, smatra Esposito, treba posmatrati u svjetlu šireg fenomena biološke selekcije u Kini. Ovo se događalo u onom trenutku kada je državni zakon o jednom djetetu, kao dio tehnologije manipuliranja demografijom, uzrokovao veliki broj abortusa, koji su bili češći u slučajevima kada je ultrazvuk pokazao da je beba ženskog spola, što se može uporediti s tradicionalnom praksom utapanja ženske djece. Danas u Kini postoji takva disproporcija među polovima da se pretpostavlja da će u budućnosti jednom Kinezu biti veoma teško pronaći suprugu. Možda iz istog razloga je omjer između ženskih i muških samoubistava u Kini 5:1.7 U izvještaju UN-a iz aprila 2004. godine stoji da je oko 10 000 djece iste dobi biološki rezultat masovnog etničkog silovanja koje se dogodilo deset godina ranije, kada je pleme Hutu počinilo genocid nad plemenom Tutsi. Kao u Bosni i u drugim dijelovima svijeta, konstatira Esposito, ovi zločini na najdirektniji način uspostavljaju relaciju između života i smrti na dijametralno suprotan način u odnosu na tradicionalne ratove. Dok se u tradicionalnim ratovima smrt izvodi iz života, u aktu etničkog silovanja, život se izvodi iz smrti, iz nasilja, iz terora nad ženom, koja postaje trudna u trenutku dok joj je nož pod vratom. Ovo je primjer pozitivne eugenike u odnosu na onu negativnu iz Kine. Dok su nacisti i njihovi imitatori pravili genocid uništavanjem samog rođenja, u slučaju masovnih etničkih silovanja život se stvara kroz najbrutalnije nasilje. Generacije rođene iz takvih
7 Ibid., str. 5-6

176

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

POJAM BIOPOLITIKE

događaja nose neumoljivu tragediju, kao i silovane žene: s jedne strane vole svoju djecu, a druge, ona su simbol njihovog najvećeg poniženja.8 U svim ovim slučajevima, riječ je o ambivalentnim fenomenima u kojima su život i politika udruženi u odnos čija interpretacija zahtijeva novi konceptualni jezik. U centru ovakvog jezika, izričito tvrdi Esposito, mora stajati pojam biopolitike.9 Opisani slučajevi, kao i mnogi slični koji se opiru tradicionalnim interpretacijama, naprosto se začinju u biopolitici i sadrže cijeli kompleks značenja, koji se nazire iza njihove jednostavne manifestacije. Istina je da oni pružaju jednu ekstremnu sliku dinamike koja već uključuje većinu najvažnijih političkih fenomena našeg vremena. Od rata protiv terorizma do masovnih migracija; od politike javnog zdravstva do demografije; od mjera sigurnosti do beskrajne savitljivosti vanrednih i hitnih legislativa – ne postoji fenomen međunarodne važnosti koji ne pokazuje dvostruku tendenciju opisanih epizoda. S jedne strane, rastuća bliskost između domena moći ili prava i života; s druge strane, jednake implikacije koje mogu biti derivirane iz odnosa prema smrti. Iako se u prvim dekadama 20. stoljeća, kao kontrapunkt rastućem pozitivizmu, na filozofskoj sceni javljaju autentični i snažni pokušaji revitalizacije pojma života (A. Bergson, W. James, E. Husserl), uz instaliranje zahtjeva da se problematika uma vrati problematici života jer bi vraćanjem životnom svijetu njegova umnost trebala da ponovo bude zadobijena10, sinhronizovano se u političkim i tehnološkim praksama događa drastično ogoljavanje života, redukcija egzistencije na predmet, u znanstvenotehnološkoj praksi, i goli život, u političkom djelovanju. Velika bioetička preorijentacija sa antropocentrizma na biocentrizam, sa etike grada na globalnu etiku odgovornosti,11 kao da, također, prati ovo ogoljavanje. Pitanja o smislu života, zamijenjena su pitanjima o najuspješnijim tehnikama očuvanja života ili, u radikalnim biopolitičkim prostorima, o načinima preživljavanja. Kakva je svrha u postavljanju velikih filozofijskih pitanja o smislu života, kada se čini da se nalazimo na rubu reduciranja tog najstarijeg metafizičkog pitanja na ono što je filozof Giorgio Agamben nazvao “golim životom”,
8 Ibid., str. 6-7 9 Ibid., str. 7 10 Bernhard Waldenfels, U mrežama životnog svijeta, Veselin Masleša, Sarajevo, 1991., str. 39 11 Vidjeti: Hans Jonas, Princip odgovornost, Veselin Masleša, Sarajevo, 1990.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

177

POLITIKA I PRAVO

na pitanje o tehničkim sredstvima, na izračunljiv kemijski proces?12 U svim recentnijim disciplinama čiji nazivi uključuju prefiks bios, naglašena je, kako kaže W. J. T. Mitehell , temeljna dijalektička napetost koja ukazuje na ugroženost života. Uporedo, dakle, sa ovim (bioetičkim) fokusiranjem na važnost, iskonskost i primordijalnost života per se, biotehnološka praksa, kao spajanje tehnologije i biologije, događa se u rasponu od svakodnevnog života preko privrede, koja u sebe uključuje transformiranje prirodnih bića, do visokih biotehničkih riješenja u oblikovanju novog čovjeka, ali ova praksa, iako prožima cijeli socijalni prostor, još uvijek nije politička djelatnost, pa stoga ni biopolitika.13 Pored ovog neposrednog tehnološkog, biokibernetičkog zahvatanja u ljudski život, može se govoriti i o čisto političkom manipuliranju ljudskim životom, i to ne u tradicionalnom politologijskom značenju osvajanja vlasti i borbe s neprijateljem, već artikulaciji moći kroz vladavinu golim životom. Riječ je o takvim političkim dispozitivima koji napuštaju javnu sferu i prodiru u područje privatnog sve do puke biološke egzistencije.14 Iako je kovanicu biopolitika prvi upotrijebio švedski autor Rudolph Kjellén15, ishodište svih recentnih rasprava o biopolitici jeste tekst ili tačnije poglavlje iz Volje za znanjem pod nazivom Pravo smrti i moć nad životom gdje Michel Fouacault po prvi put upotrebljava naziv bio-politika
12 W. J. T. Mitehell, Umjetničko djelo u razdoblju biokibernetičke reprodukcije, Tvrđa 1-2/2006, str. 44 13 Boris Groys, Učiniti stvari vidljivima, Muzej savremene umjetnosti, Zagreb, 2006., str. 13 u Milan Galović, Okružje i sadržaj ekologije, (predavanja). Ostali dio teksta: Ipak, u našem dobu biopolitike situacije se mijenja, zbog osnovne brige ove vrste politike za sam životni vijek. Biopolitiku se često miješa sa znanstvenim i tehnološkim strategijama genetske modifikacije, koje, maker na potencijalnoj razini, pokušavaju, preoblikovati individualno tijelo. U tim strategijama još se uvijek radi o dizajnu - iako živućeg orgamizma. Pravo postignuće biopolitičkih leži u oblikovanju samog životnog vijeka - u oblikovanju života kao čiste aktivnosti koja se odvija u vremenu. Od začetka doživotne medicinske zaštite, kroz reguliranje odnosa radnog i slobodnog vremena, sve do smrti nadzirane, ili čak donesene, medicinskom zaštitom, život pojedinca se danas konstantno oblikuje i mijenja umjetnim putem. Mnogi autori, od Michela Foucaulta i Giorgija Agambena do Antonija Negrija i Michaela Hardta na tragu tih stajališta pišu o biopolitici kao istinskoj domeni u kojoj se danas manifestiraju politika volja i tehnološka moć oblikovanja stvari. Odnosno, ako se život ne poima kao prirodna pojava, kao sudbina, kao Fortuna, već kao umjetno proizvedeno i oblikovano vrijeme, onda se život automatski politizira… 14 Mialn Galović, Okružje i sadržaj ekologije, str. 84 15 Roberto Esposito, Bios, str. 15

178

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

POJAM BIOPOLITIKE

stanovništva kako bi imenovao cijeli niz intervecija i regulativnih nadzora kojima aparature moći upravljaju biološkim procesima kao što su razmnožavanje, rađanje, smrtnost, stanje zdravlja, životni vijek itd.16 Foucault, naime, konstatira kako se moć nad životom od 17. stoljeća razvijala u dva glavna (komplementarna) oblika: prvi se koncentrirao na tijelo kao mašinu i Foucault ovaj oblik naziva anatomo-politikom ljudskog tijela, dok se drugi oblik moći fokusirao na tijelo kao vrstu, tijelo koje služi kao podloga biološkim procesima, i ovu formu naziva biopolitikom.17 Riječ je o velikoj bipolarnoj tehnologiji, anatomskoj i biološkoj (jedne okrenute pojedincu, druge koja je okrenuta vrsti), koja se konstituiše u doba prosvjetiteljstva kao karakteristika moći čija se suština, funkcija i domen više ne ogledaju u mogućnosti ubijanja, nego obuhvaćanja cijelog života.18 Ono što karakterizira transformaciju politike u biopolitiku jeste preorijentacija od gospodarenja nad smrću, gdje je simbolički bila locirana moć suverena, na upravljanje životom. Disciplina nad tijelom i nadzor nad stanovništvom ozvaničuju eru bio-moći.19 Bio-moć predstavlja krajnji stepen razvitka moći; od suverene moći, preko diciplinarne pa do bio-moći koja je sveobuhvatna. Kao jedan od uvjeta za razvoj kapitalizma20, biomoć se razvija kao disciplina (u institucijama) i regulisanje stanovništva (kroz demografiju ili konstantne procjene između resursa i stanovnika).21 Riječ je, tvrdi Foucault, o jedinstvenom povijesnom trenutku kada se biološko postojanje ogleda u političkom postojanju jer ... činjenica života više nije nedostupna osnovica koja se pomalja tek s vremena na vrijeme, po nahođenju smrti i njene zlokobnosti, već proizilazi kao rezultat nadzora znanja i uplitanja moći.22 Zna se koliko je puta postavljeno pitanje koju je ulogu, na samom početku stvaranja kapitalizma, imao asketski moral; ali ono što se u XVIII vijeku događalo u nekim zapadnim zemljama, a što je povezivao razvoj ka16 Mišel Fuko, Volja za znanjem, str. 156 17 Ibid. 18 Ibid. 19 Ibid., str. 157 20 ...kapitalizam se mogao obezbediti samo po cenu kontrolisanog ulaganja tela u proizvodni aparat i uz pomoć prilagođavanja fenomena populacije ekonomskim resursima. (Ibid.) 21 Ibid. 22 Ibid., str. 159
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

179

POLITIKA I PRAVO

pitalizma, nešto je sasvim drugo, i možda utiče obuhvatnije od tog novog morala za koji se činilo da obezvrijeđuje tijelo; posrijedi nije bilo ništa manje do ulazak života u istoriju - mislim ulazak pojava svojstvenih životu ljudske vrste u poredak znanja i moći - na područje političkih tehnika.23 Ulaskom života u historiju; ulaskom vrste kao ulogom sopstvene političke strategije, dostignut je prag biološke modernosti.24 Hiljadama godina čovjek je ostajao ono što je bio i za Aristotela: životinja koja živi i koja je, uz to, sposobna i za političko bitisanje; moderan čovjek je životinja u čijoj je politici u pitanju njen život kao živog bića.25 Biopolitika po Foucaultu implicira, dakle, rastuću uključenost prirodnog čovjeka u mehanizme i kalkulacije moći.26 Ona je uz anatomo-politiku, jedna od tehnologija biomoći. Foucault biopolitiku eksplicitno definira kao ono što životu i njegovim mehanizmima omogućuje da zađu u područje jasnih kalkulacija a od moći-znanja tvori agens preobražaja ljudskog života.27 Ipak nije riječ o totalnoj integraciji života u tehnike koje njime upravljaju, pošto život neprestano izmiče.28 Foucault će predavanja iz 1978/79 posvetiti biopolitici, njenom rođenju. Svi problemi vezani za biopolitiku svoje jezgro, reći će Foucault tokom ovih predavanja, imaju u populaciji - populaciji kao političkoj kategoriji. Konstatujući kako se biopolitička analiza može vršiti samo onda kada se shvati opšti režim državnog razloga (koji se može nazvati i režim istine)29 Foucault poduzima analizu liberalizma, kao jednog ovakvog režima (ekonomske istine) u okviru genealogije moderne države. Vještina upravljanja postaje referentni pojam za razumijevanje biopolitike. Pod vještinom upravljanja Foucault misli samo na ono upravljanje ljudima koje se pokazuje kao vršenje političkog suvereniteta.30 Budući da je osnovna karakteri23 Ibid., str. 158 24 Ibid., str. 160 25 Ibid., str. 160 26 Giorgio Agamben, Homo sacer. Suverena moć i goli život, sa italijanskog preveo Mario Kopić, Multimedijani institut, Zagreb, 2006, str. 103 27 Volja za znanjem, str. 160 28 Ibid. 29 Mišel Fuko, Rađanje biopolitike: predavanja na Kolež de Fransu 1978-1979, Svetovi, Novi Sad, 2005, str. 40 30 Ibid. str. 12

180

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

POJAM BIOPOLITIKE

tika nastupajuće biopolitičke epohe rasredištenje moći i njena disperzija na bezbrojne mikromoći (Država postoji samo u množini, dakle kao države31), Foucault (na temelju ovog specifičnog pluralizma države) kaže kako postoje tri precizna načina upravljanja: prvo, merkantilizam kao organizacija proizvodnje i komercijalnih krugova koja zahtijeva permanentno bogaćenje države, porast stanovništva te mir i stabilnost; drugo, reguliranje države i društva preko policije32; i treće, opremanje jake vojske i spretne diplomatije.33 Dakle, merkantilizam s jedne, a policijska država s druge strane čine evropsku ravnotežu: to je ono što je predstavljalo konkretnu osnovu nove vještine upravljanja koja se rukovodila državnim razlogom.34 Thomas Lemke konstatuje kako Foucaultova predavanja o biopolitici i vještini upravljanja ni danas, u vrijeme apsolutnog ekonomskog liberalizma, nisu izgubila na svježini, iako se, zasigurno, može govoriti o novim tehnologijama i racionalnostima koje koristi državni razlog.35 Gdje god se radi o analizi i razumijevanju tranzicije iz sretnih režima u neoliberalna društva, nastavlja Lemke, teoretičari se pozivaju na Foucaultovu arheologiju ekonomije, koja se pokazuje ne samo kao izvrsno analitičko oruđe, već i kao veoma koristan instrument za socijalnu kritiku.36 Ukratko, jedna od najpostojanijih orijentacija u Foucaultovom radu, kaže Giorgio Agamben, jest odlučno napuštanje tradicionalnog pristupa problemu moći, zasnovanog na pravno-institucionalnim modelima (definicija suverenosti, teorija države), u smjeru nepristane analize konkretnih načina s kojima moć prodire u samo tijelo subjekta i u njihove forme života.37 Govoreći o tragičnoj polivalentnosti prethodno opisanih savreme31 Ibid., str. 16 32 Ovaj način upravljanja ima centralnu ulogu u Imperiju, novom svjetskom poretku, smatraju Negri/Hardt. Imperij upravlja isključivo na policijski način. Iako policijske tehnologije čine kvinteesenciju novo imperijalnog prava, ne radi se ni o kakvom totalitarizmu. (Michael Hardt/Antonio Negri, Imperij, Multimedijalni institut i Arkzin d.o.o, Zagreb, 2003, str. 32-39) 33 Rađanje biopolitike, str. 17 34 Ibid. 35 Thomas Lemke, "The Birth of Bio-Politics" – Michel Foucault's Lecture at the Collège de France on Neo-Liberal Governmentality, na interentu dosptupno kao http:// www.thomaslemkeweb.de/engl.%20texte/The%20Birth%20of%20Biopolitics%203.pdf 36 Ibid. 37 Homo sacer
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

181

POLITIKA I PRAVO

nih biopolitičkih epizoda, Esposito konstatuje kako je riječ o identičnom paradoksu kojeg je naznačio Michel Foucault u seriji predavanja sredinom 1970. godine. Zašto politika života uvijek stoji u riziku da bude pretvorena u posao sa smrću?38 Na ovo pitanje, kaže Esposito, Foucault nikad nije odgovorio ili je ekvilibrirao između različitih odgovora i različitih pristupa.39 Opozitne interpretacije biopolitike, od kojih je jedna radikalno negativna, a druga apsolutno euforična, predstavljaju dvije hermeneutičke opcije između kojih se Foucault nikad nije odlučio. Iz ovog političkog i filozofskog ćorsokaka moguće je izaći ako detaljno rekonstruiramo početke biopolitike te njene aporije, koje i danas traju. Jedino tako ćemo moći otvoriti crnu kutiju biopolitike. Potrebno je, stoga, zaključuje Esposito, istrajavati na kritičkoj perspektivi u sagledavanju kompleksnih relacija između biopolitičkog režima i suverene moći. U eseju Nekropolitika, Achille Mbembe konstatuje kako savremene forme podjarmljivanja života koje se prostiru do moći usmrćivanja (nekropolitika) dubinski rekonfiguriraju odnose između otpora, žrtvovanja i terora.40 Značenje biopolitike je nedovoljno za razumijevanje savremenih formi potčinjavanja. Foucaultovo pravo smrti pretrajava u oblicima moći nad životom. Umjesto toga, Mbembe stavlja u prvi plan pojmove nekropolitike i nekromoći kako bi objasnio razne načine na koje, u savremenom svijetu, oružje biva usmjereno ka maksimalnom razaranju ljudi i stvaranju svijeta smrti, nove i jedinstvene forme socijalne egzistencije u kojoj mnogobrojno stanovništvo živi u takvim uvjetima da se na njih može primijeniti sintagma živi mrtvaci. Nije, dakle, riječ o tome da se biopolitika u vanrednom stanju preobražava u tanatopolitiku, već o konstituiranju nekorpolitike u redovnim okolnostima. Kao polazište Mbembe uzima primjer kolonijalne okupacije kao specifične ekspoziture nekromoći. Imperijalni ratovi imali su za cilj uništenje lokalnih snaga, instaliranje trupa i instituisanje novih modela vojne kontrole nad civilnom populacijom. Lokalnom stanovništvu je zakonom dat niži status u sklopu imperije. U ovakvim konfiguracijama, nasilje je konstituiralo izvornu formu prava, a izuzeće je osiguravalo strukturu suvereniteta. Svaka faza imperijalizma također je uključivala određe38 Bios 39 Ibid. 40 Achille Mbembe, Necropolitics, na engleski preveo Libby Meintjes, Public Culture, Duke University Press, 2003.

182

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

POJAM BIOPOLITIKE

ne disciplinske tehnologije: utvrđivanje i proširenje kontrole nad fizičkim geografskim područjem; teritorijalizacija kao specifična produkcija hijerarhija, zona, enklava i granica; klasifikacije populacije prema različitim kategorijama; proširivanje resursa; i na kraju stvaranje kulturnih imaginarija. Ovi imaginariji su davali legitimitet ozakonjivanju različitih prava za razne kategorije stanovništva u različite svrhe unutar istog prostora.41 Suverenitet je značio okupaciju, a okupacija je značila progon koloniziranih u neku treću zonu, ona uključuje parcijaliziranje prostora i razvrstavanje ljudi. Specifičan primjer predstavljaju crnačka naselja (township) napravljena tokom aparthejda u Južnoj Africi. Na ovim biopolitičkim mjestima sve je bio regulirano jezikom čiste sile i direktnom akcijom, kaže Mbembe. No, to su prije svega bila mjesta na kojima je operirala nekropolitika: Grad (township) koji pripada koloniziranim ljudima... je mjesto koje bije loš glas, naseljeno ljudima loše reputacije. Oni su rođeni tamo, nevažno kada i kako; tamo umiru, nije bitno gdje, ni kako. To je svijet bez prostornosti; ljudi tamo žive jedni na drugima, gazeći se međusobno. Rodni grad je gladni grad, željan hljeba, mesa, cipela, uglja i svjetla. Rodni grad je mjesto koje kleči na koljenima.42 Na ovim mjestima, konstatuje Mbembe, suverenitet je značio kapacitet da se definira ko je važan a ko nije, ko je za jednokratnu upotrebu, a ko ne. Kasna moderna kolonijalana okupacija se na mnogo načina razlikuje od opisane rane moderne okupacije koja je kombinirala disciplinu, biopolitiku i nekropolitiku. Najeklatantniji primjer savremene nekromoći je okupacija Palestine, gdje okupatorska država derivira svoje fundamentalne tvrdnje o suverenitetu i legitimaciji iz autoriteta vlastitog narativa o historiji i identitetu.43 Ovaj narativ je poduprijet idejom da država ima božansko pravo da postoji; isti narativ se takmiči s drugim narativom za isti sveti prostor. Budući da su ova dva narativa inkompatibilna, a dvije populacije nerazmrsivo isprepletene, bilo kakva demarkacija teritorija na bazi čistog identiteta je nemoguća. Nasilje i suverenitet imaju božanske temelje; nacionalni identitet se temelji kao identitet protiv Drugog. Kao posljedicu imamo to da su, kaže Mbembe, kolonijalno nasilje i okupacija duboku utetovirani

41 Ibid., str. 26 42 Ibid., str. 27 43 Ibid.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

183

POLITIKA I PRAVO

svetim terorom ekskluzivne istine.44 Svugdje se formiraju biopolitički prostori: logori, nova naselja, masovni izgoni, izbjeglički kampovi. Okupacija Gaze je bazičan primjer primjene nekropolitike; teror, surova biopolitička praksa i nekropolitika se siju u ime proživljenog tanatopolitičkog iskustva, u ime neponovljivog zločina Holokausta.45 Jedan od paradoksa biopolitike jeste, dakle, i to da je ona revitalizirana (u punom kapacitetu koji često obuhvata i nekropolitku) kao nehumana praksa, upravo kod onih nad kojima su primjenjivane najbrutalnije tanatopolitičke metode.

44 Ibid. 45 Ibid.

184

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

POJAM BIOPOLITIKE

Summary Biopolitics
Even though the term biopolitics was first mentioned in the early 20th century in the works of the Swede Rudolph Kjellen, today there is a unanimous opinion that Michael Foucault laid the foundations of biopolitics in his seminars held in 1975 and 1976. His understanding of biopolitics is found in the basics of all the recent theories of life as a field of government regulations in the modern liberal democracies. As noticed by Hardt and Negri, the essential significance of Foucault’s work lies in the conceptual simplification in terms of understanding of epochal transition from the disciplinary society towards the society of control where we can find biopower- power over other people’s lives. That’s the society founded on the borders of modernity and is totally articulated in the postmodern ambiance where the authority mechanisms are becoming more democratic and more immanent in all aspects of society.

Literatura
1. Giorgio Agamben, Homo sacer. Suverena moć i goli život, sa italijanskog preveo Mario Kopić, Multimedijani institut, Zagreb, 2006. 2. Jean-Luc Nancy, Stvaranje svijeta ili mondijalizacija, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2004. 3. Žarko Paić, Preobrazbe biopolitke, u Poltička misao, god. 46, br. 1, 2009. 4. Roberto Esposito, Bios, Biopolitics and Philosophy, University of Minnesota, 2008 5. Bernhard Waldenfels, U mrežama životnog svijeta, Veselin Masleša, Sarajevo, 1991. 6. Hans Jonas, Princip odgovornost, Veselin Masleša, Sarajevo, 1990. 7. W. J. T. Mitehell, Umjetničko djelo u razdoblju biokibernetičke reprodukcije, Tvrđa 1-2/2006. 8. Boris Groys, Učiniti stvari vidljivima, Muzej savremene umjetnosti, Zagreb, 2006. 9. Fuko, Mišel, Volja za znanjem, (Pravo smrti i moć nad životom) 10. Achille Mbembe, Necropolitics, na engleski preveo Libby Meintjes, Public Culture, Duke University Press, 2003. 11. Michael Hardt/Antonio Negri, Imperij, Multimedijalni institut i Arkzin d.o.o, Zagreb, 2003.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

185

POLITIKA I PRAVO

12. Thomas Lemke, “The Birth of Bio-Politics” – Michel Foucault’s Lecture at the Collège de France on Neo-Liberal Governmentality, na interentu dosptupno kao http://www.thomaslemkeweb.de/engl.%20texte/ The%20Birth%20of%20Biopolitics%203.pdf 13. Mišel Fuko, Rađanje biopolitike: predavanja na Kolež de Fransu 19781979, Svetovi, Novi Sad, 2005.

186

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

Mensur HUSIĆ

DIJALOG RELIGIJSKIH RAZLIČITOSTI KAO OSNOVA SUŽIVOTA MEĐU NACIONALNIM ZAJEDNICAMA U BOSNI I HERCEGOVINI
Rezime Dijalog religijskih različitosti kao osnova suživota među nacionalnim zajednicama u BiH
Bosna i Hercegovina je multilateralno društvo i država. Multilateralna sadržajnost njenog društva može se pratiti još od ranog srednjeg vijeka, a nastala je susretom najvećih svjetskih civilizacija, kultura i religija na njenom prostoru. Društvene podjele i antagonizmi, danas prisutni u bosanskohercegovačkom društvu, a koji usporavaju razvoj društva i države na svim poljima, uzrokovani su ratnim dešavanjima. Etno-teritorijalni model državne organizacije nije u skladu s povijesnim bićem Bosne i Hercegovine. U Bosni i Hercegovini nikada nisu postojale međusobno odvojene i udaljene kulture oko čijeg diverziteta je trebalo iznalaziti neki konsocijacijski kompromis. Suživot među nacionalnim zajednicama u Bosni i Hercegovini ima višestoljetnu tradiciju, koju je neophodno afirmirati, sa ciljem prevazilaženja postojećih etničkih distanci, uzrokovanih, prije svega, izvanbosanskim utjecajima. Uloga religijskih zajednica, koje baštine višestoljetnu tradiciju suživota, veoma je značajna pretpostavka afirmacije suživota nakon posljednjih ratnih dešavanja. U bosanskohercegovačkom društvu, koje je multikulturalno, multireligijsko i multiGODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

191

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

nacionalno, religijske zajednice imaju ulogu odgoja vjernika za toleranciju prema pripadnicima drugih religija. Aksiom altruizma, prisutan u učenju monoteističkih religija, zahtijeva od sljedbenika ovih religija da ne čine drugima ono što ne žele da njima drugi čine. Međureligijski dijalog je dio dijaloga između civilizacija. Međureligijski dijalog je oblik dijaloga imanentan čovjeku, kao Božijem stvorenju. Monoteističke religije su uvijek bile zagovornici dijaloga i susreta civilizacija.

Uvod
Bosna i Hercegovina je društvo i država s višestoljetnim multikulturalnim kontinuitetom. Tradicija bosanskohercegovačke multikulturalnosti može se pratiti od ranog srednjeg vijeka.1 Na teritoriji Bosne i Hercegovine susrele su se najveće svjetske religije, kulture i civilizacije. Trima konfesionalnim kontekstima: muslimansko-bošnjačkom, pravoslavno-srpskom i katoličkohrvatskom, pridodat je u 16. stoljeću i četvrti sefardsko-židovski.2 Među
1 Pišući o drugom pohodu cara Manojla protiv Raške 1150. godine, za vrijeme vladavine bana Borića, bizantski historičar Kinam (Cinnamus) je zabilježio: „Bosna nije potčinjena velikom županu Srba, nego narod u njoj ima poseban način života i upravljanja.“ (Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Preporod, Sarajevo, 1997, str. 21.) „Pišući o Bosni, ljetopisac Kinam opisuje događaje iz druge polovine XII stoljeća i navodi da ban Borić nije podanik ugarskom kralju, nego njegov saveznik. Rijeka Drina je predstavljala granicu Bosne prema Srbiji, tako da bosanski vladar nije bio potčinjen ni srpskom velikom županu. Narod u Bosni je živio samostalno, prema svojim običajima i imao svog vladara.“ (Dž. Čaušević, Pravno-politički razvitak Bosne i Hercegovine, Magistrat, Sarajevo, 2005, str. 27.) 2 „Izgon iz Španjolske ostao je ključni događaj za prognane Židove. Poslije uništenja multikulturalnog karaktera Španjolske, koja je uplovila izravno u inkviziciju, Židovi su se uputili u drugu multikulturalnu zemlju – Otomansko carstvo. Od 160 tisuća Židova protjeranih iz Španjolske, njih 20-ak tisuća umrlo je na putu, a 90 tisuća nastanilo se u Otomanskom carstvu. Bosna nije bila njihovo odredište. Jedva da su i znali za ovu malu provinciju, kada su kretali put Turske carevine. U mnogim kasnijim generacijama ponavljane su riječi sultana Sulejmana Veličanstvenog da su Židovi dobrodošli u njegovo carstvo. Ali za ovo nema potvrde u turskim izvorima i prije bih rekao da se radilo o želji Židova da negdje budu primljeni s ljubavlju i naklonošću. A u Turskoj, u novoj sredini, dobro su dočekani. Sefardi dolaze u Sarajevo kada je otomanska uprava već u potpunosti uspostavljena, a grad se počeo razvijati u trgovački centar. Najstariji zapisi o Židovima u Bosni potječu iz sidžila, zapisnika šerijatskoga suda u Sarajevu datiranih 1551. godinom. Iz tih je zapisnika očito da su se Židovi obraćali muslimanskom sudu, da su već tada bili etablirani trgovci, da su sami sebe zastupali pred sudom, što sve govori u prilog tezi da su se razumjeli u zakone i dobro poznavali jezik. A sve to ne uči se preko noći, kaže Predrag Finci, koji zaključuje da su Židovi stigli u Bosnu najmanje desetak, a vjerojatno i više desetaka godina prije nego se spominju u zapisni-

192

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DIJALOG RELIGIJSKIH RAZLIČITOSTI KAO OSNOVA SUŽIVOTA MEĐU NACIONALNIM ZAJEDNICAMA U BIH

sljedbenicima ovih religija producirana je klima u kojoj se afirmirao osjećaj prihvatanja i priznavanja drugog i drugačijeg kao pozitivnog životnog sadržaja. Tradicija suživota Židova, kršćana i muslimana u Bosni i Hercegovini prisutna je više od 500 godina. Pripadnici ove tri objavljene religije su živjeli zajedno, jedni s drugima, istom gradu, ulici, stambenom bloku... Neprekinuta višestoljetna simbioza različitih duhovno-kulturnih i civilizacijskih tokova, što su se susreli u Bosni i Hercegovini, uslovili su nastanak i razvoj bosanskohercegovačkog društva, kao društveno-historijskog i kulturnog subjekta, kakvog ne susrećemo u susjednim društvima. Sakralni objekti religijskih zajednica: sinagoge, crkve i džamije, koji se uzdižu jedna pored druge su materijalni pokazatelj koegzistencije pripadnika različitih nacionalnih zajednica na prostoru Bosne i Hercegovine. Prije agresije (1992-2995.) u Bosni i Hercegovini nisu postojali nacinalno, kulturno i konfesionalno homogeni prostori. Na udaru osvajačke ratne mašinerije našli su se cijeli gradovi, sela, kulturni i vjerski objekti. O broju uništenih džamija i crkava za vrijeme ratnih dešavanja Andras Riedlmayer, američki stručnjak za otomansko kulturno naslijeđe Balkana je rekao: “Ukoliko bih morao dati procjenu broja uništenih džamija i mesdžida ili značajno oštećenih od 1992. do 1995. godine, rekao bih da se radi o brojci od preko 1.000, dok je broj uništenih ili oštećenih katoličkih crkava blizu 400”3, ističući da je većina uništena u prvoj godini rata. Neposredna posljedica ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini, izazvanih izvanbosanskim utjecajima, su etničke i konfesionalne distance, čiji se proces prevazilaženja odvija veoma sporo. Naprotiv, Bosna i Hercegovina posjeduje bogatu kulturnu tradiciju koja može doprinijeti prevazilaženju ovih distanci i afirmiranju međukonfesionalnih mostova. Temeljne etičke vrijednosti monoteističkih religija predstavljaju pouzdanu bazu u nastojanju da tri nacionalne zajednice postignu konsenzus o temeljnim načelima njihove koegzistencije u multietničkom i multireligijskom društvu, jer među stanovnicima Bosne i Hercegovine postoji visokodelarativna religijska samoidentifikacija. Nužno je naglasiti da islam, kršćanstvo i judaizam u svojoj osnovi nisu konfliktne religije.
cima šerijatskoga suda. No manje važnim od godine dolaska danas smatramo duhovne tragove židovske kulture u Bosni.” (P. Finci, O sefardskoj kulturi u Bosni, <http:// www.elmundosefarad.eu/wiki/wiki/index.php>. Pristupljeno 25.06. 2010.) 3 E. Mačkić, Historijske odluke suda u Banja Luci, Justice report, http://www.bim. ba/bh/192/10/23630.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

193

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

Uloga religije u procesu pacifikaciji javne sfere i u afirmaciji zajedničkog dobra za sve narode u Bosni i Hercegovini može imati važnu ulogu, samo ukoliko politici bude kritika, a ne izvor legitimacije. Prema mišljenju Durkema i Malinovskog, zastupnika funkcionalističke teorije o religiji, religija je sredstvo jačanja društvenih normi. Religija,4 kao obuhvatan pogled na svijet, može politici dati ono što joj trenutno nedostaje: supstancijalno dobro. Tolerancija prema drugom i uvažavanje drugog utemeljena je u svetim predanjima, koja se u bosanskohercegovačkom društvu isprepliću kao međusobne zavisnosti i uslovljenosti. Religijska tolerancija, prakticirana u svim periodima povijesti Bosne i Hercegovine, predstavlja stabilnu jezgru iz koje je potrebno akceptirati implicitno prisutne temeljne ideje i principe i razviti ih u koherentnu političku koncepciju pravde.5 Religijska tolerancija je princip Bosne, formula njenog identiteta i njenog opstanka. Među različitim faktorima koji povećavaju šanse etničkog preživljavanja zajednice, religijske tradicije i običaji su na prvom mjestu, jer su na Balkanu, uprkos doktrinarnom poricanju etniciteta, monoteističke religije dobile neskri4 Definiranje pojmova je prvo i osnovno načelo u sociologijskim istraživanjima. Religija (lat. religio), vjera, vjeroispovjest, religijski, vjeroispovjedni, religiozan, predan vjeri, pobožan, bogomoljački, bogobojazan. (B. Klajić, Rječnik stranih riječi, Zora, Zagreb, 1958. god., str. 1075). „Etimološki, M. T. Cixeron (106-43. p.n.e.) izvodio je pojam 'religija' iz latinskog glagola 'relegare', što bi značilo 'odražavati, brižno se odnositi, izražavati poštovanja'. Laktancije (240-320) je izvodio pojam 'religija' iz latinskog glagola 'religare', što znači 'vezati, povezati'. Tako religija povezuje Boga i čovjeka, na određeni način i sljedbenike iste religije...“(I. Cvitković, Sociologija religije, DES, Sarajevo, 2007, str. 14.) 5 U Ahdnami, prema prijevodu Hazima Šabanovića, navedeno je sljedeće: On (Bog) je Jedini Pomoćnik „Ja sultan Mehmed-han, dajem na znanje svome puku i odličnjacima, da su posjednici ovog carskog fermana, bosanski duhovnici, našli moju veliku milost, pa zapovijedam: Neka niko ne smeta i uznemiruje spomenute ni njihove crkve. Neka mirno stanuju u mom carstvu. A oni koji su izbjegli, neka budu slobodni i sigurni... Ni moje visoko visočanstvo, ni moji veziri, ni moji službenici, ni moji podanici, niti iko od stanovnika moga carstva neka ih ne vrijeđa i ne uznemiruje. Neka niko ne napada, niti vrijeđa i ugrožava ni njih, ni njihov život, ni njihov imetak, ni njihove crkve. Budući da sam spomenutima milostivo dao ovu carsku Zapovijed, kunem se sljedećom velikom zakletvom: Tako mi Stvoritelja zemlje i nebesa, Koji hrani Svoja stvorenja, i tako mi sedam mushafa, i tako mi našeg velikog Poslanika, i tako mi 124.000 vjerovjesnika, i tako mi sablje kojom se pašem, niko neće protivno učiniti ovomu što je napisano, dok ovi budu pokorni mojoj službi i vjerni mojoj zapovijedi.“ (H. Šabanović, Turski dokumenti u Bosni i Hercegovini iz druge polovine XV stoljeća, u: Istorijskopravni zbornik, sv. 2, Sarajevo, 1949, str. 200-206)

194

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DIJALOG RELIGIJSKIH RAZLIČITOSTI KAO OSNOVA SUŽIVOTA MEĐU NACIONALNIM ZAJEDNICAMA U BIH

ven „etnički profil“. One su svojim ritualima, običajima, svetim jezikom, svetim tekstovima i svojim svećenstvom bile glavni faktor oblikovanja i očuvanja etničkog identiteta. Svete knjige judaizma, kršćanstva i islama pozivaju svoje pripadnike da iskorače izvan svojih zatvorenih krugova i da promisle i prihvate različitosti kao Božiji dar. Demokratski sekularizam, kao način na koji je uređen odnos države i religije u Bosni i Hercegovini, osigurava prostor svim religijama da učestvuju u procesu izgradnje sigurnog i slobodnog društva. Sekularna država Bosna i Hercegovina “koja garantuje pojedinačnu i kolektivnu slobodu religije, odnosi se prema pojedincima kao prema građanima, bez obzira na njihovu religiju, nije ustavno povezana ni sa kakvom religijom niti nastoji da promoviše ili se miješa u religiju.“6 Te vrste odnosa su u sekularnoj državi: 1. religija i pojedinac, gdje važi princip slobode religije; 2. država i pojedinac, gdje važi princip građanstva; 3. država i religija, gdje važi princip odvajanja. Bosna i Hercegovina, kao sekularna država,7 garantira pojedinačnu i kolektivnu slobodu religije. Država se prema pojedincima odnosi kao prema građanima, bez obzira na njihovu religiju. Ona nije ustavno povezana ni s jednom religijom, niti nastoji promovirati religiju ili se miješati u nju.

6 D. E. Smith, India as a Secular State, Princeton University Press, Princeton 1963, str. 4 7 Prvi princip sekularne države – sloboda religije – jeste pravno i u dovoljnoj mjeri garantiran u relevantnom pravnom aktu Bosne i Hercegovine. Pored ovog zakona, ustav BiH garantira slobodu misli, savjesti i vjere, a Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njeni protokoli (aneks IV član ii t. 3.) neposredno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svakim drugim zakonom. Obim prava i obaveza pojedinca ne zavisi od njegove religije ili uvjerenja. Zabranjena je svaka diskriminacija, uključujući i onu na osnovu religije (Aneks IV, član II, t. 4.). Članom 14. Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini se proglašava da su „crkve i vjerske zajednice odvojene od države“, a to znači: država ne može priznati status državne vjere ni jednoj vjeri, niti status državne crkve ili vjerske zajednice ni jednoj crkvi ili vjerskoj zajednici; država nema pravo miješati se u unutrašnju organizaciju i poslove crkava i vjerskih zajednica; nijedna crkva ili vjerska zajednica ne može dobiti posebne privilegije od države, niti njeni službenici mogu formalno učestvovati u radu političkih ustanova. (F. Karčić, navedeno djelo, str. 29)
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

195

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

Zašto religije mogu doprinijeti pomirenju? Neophodno je prevazići sve uzroke antagonizama među nacionalnim zajednicama u Bosni i Hercegovini, jer je samokritika religije put ka pomirenju. „Mjerila za ovo postavila je Izjava o svjetskom ethosu, koju je izglasao Parlament svjetskih religija 4. rujna 1993. godine u Čikagu. Ova Izjava, koju su potpisali predstavnici svih svjetskih religija (također kršćani, Židovi i muslimani), smjera na to da se, bez obzira na nepremostive doktrinarne razlike (Božija jednoća u islamu i trinitarna dogma u kršćanstvu), barem u području etosa, objasni temeljni konsenzus: konsenzus s obzirom na obavezujuće vrijednosti, stalna mjerila i osobna temeljna držanja. Čikaška Deklaracija polazi odatle da u svim velikim religijama – unatoč svim sadržanim razlikama – već postoje isti ili slični etički temeljni zahtjevi i stalne upute koje bi trebalo osvijetliti jače nego ranije.“8 Na ovom temelju, sve tri religijske zajednice u Bosni i Hercegovini mogu obrazovati svoje sljedbenike na sljedećim principima: • obavezati se na kulturu nenasilja i poštivanje života; • obavezati se na kulturu solidarnosti i pravednosti svjetskog ekonomskog poretka; • obavezati se na kulturu tolerancije i života u istinitosti; • obavezati se na kulturu jednakopravnosti i partnerstva muškarca i žene.9 Čovjek je, po prirodi, religiozno biće. Veliki broj vjernika je u našoj zajednici, s različitim stepenom ispoljavanja religioznosti. U Bosni i Hercegovini, u principu, musliman je Bošnjak, pravoslavac je Srbin, a katolik Hrvat. Nekada su stanovnici Bosne i Hercegovine bili Bošnjani pravoslavne, katoličke i islamske vjeroispovijesti. Religija je upotrijebljena za potcrtavanje etničkih razlika među njima. Esencijalna pretpostavka tolerancije i suživota među etničkim zajednicama u Bosni i Hercegovini je veći nivo poznavanja principa religije drugih nacionalnih zajednica. Ovo znanje će pomoći da se prevlada uskogrudnost vlastitog stava i mišljenja prema sljedbenicima drugih religija, u čijim svetim spisima se posebno naglašava afirmiranje drugog i različitog. Multikulturalnost i multikonfesionalnost će u tom slučaju biti poimani kao komparativne prednosti.

8 K. Josef-Kuschel, Spor oko Abrahama, Svjetlo riječi, Sarajevo, 2001, str. 219. 9 K. Josef-Kuschel, navedeno djelo, str. 219.

196

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DIJALOG RELIGIJSKIH RAZLIČITOSTI KAO OSNOVA SUŽIVOTA MEĐU NACIONALNIM ZAJEDNICAMA U BIH

U monoteističkim religijama osnovu za dijalog čine četiri principa: • uvjerenje da je Bog Kreator svijeta, • uvjerenje da je Bog čovječanstvo stvorio od jednog čovjeka i jedne žene, • etički principi: ne ubij, ne kradi, ne laži, ne čini preljubu; • vjera u eshatološku odgovornost za vlastita djela. Svjedočanstvo o ekumeni u smislu uzajamnog učenja, studiranja i duhovnog tretiranja predstavlja „Abrahamovo bratstvo“, koje od 1967. godine u Francuskoj promovira međureligijski rad na razumijevanju. Pod pokroviteljstvom vođa triju velikih religijskih tradicija u Francuskoj, ova je „Fraternite d’ Abraham“ nametnula sebi zadaću promicanja duhovnih, moralnih i kulturnih vrijednosti Ibrahimovske/Abrahamovske tradicije, produbljivanje uzajamnog razumijevanja, kao i socijalne pravednosti i moralnih vrednota, zaštite i promicanja mira.10 To su zajednički etički korijeni, kao i zajednička genealogija od poslanika Ibrahima/Abrahama.11

Zajednički doprinos dijalogu triju objavljenih religija
Osnovna svrha postojanja razlika među ljudima je da jedni druge upoznaju i priznaju, da jedni drugima budu nadopuna, a ne nedostatak, a da se šarenilo ljudskih rasa, jezika, kultura, civilizacija i karaktera prepoznaje kao manifestacija neograničene Božije mudrosti i savršenosti. Dijalog među pripadnicima objavljenih religija je moguće ostvariti na razini ethosa. Različito poimanje teoloških pitanja nužno ne mora i ne treba biti polazišna tačka dijaloga, jer su islamsko učenje o Bogu i kršćanska trinitarna dogma u potpunosti suprotni. Potrebno je naglasiti da se u svetim knjigama akcentira poštivanje života, imovine i dostojanstva drugih ljudi. Prema kur’anskom kazivanju, svi ljudi i žene su potomci jednog čovjeka i jedne žene: „O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo, i na narode i plemena vas dijelimo, da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.“ (Al-Hudžurat, 13)
10 K. Josef-Kuschel, navedeno djelo, str. 270. 11 J. Chittister, M. S. Shakur Chishti, R. A. Waskow, The Tent of Abraham, Stories of Hope and Peace for Jews, Christians and Muslims, Beacon Press, Boston, 2006, str. 183.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

197

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

U Starom zavjetu židovima se naređuje: “Ne ubij!“(Pnz, 5,17) Sličnu odredbu imaju kršćani, zapisanu u Novom zavjetu: “Ne ubij! Ko ubije, bit će odgovoran sudu.“ (Mt, 5,21) „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni drug!“ ‘(Iv,13,34) U sljedećoj zapovijedi se sugerira još prisniji odnos prema drugom: “Sve što želite da vama ljudi čine, činite i vi njima!“ (Mt,7,12) Načelo pravednosti u odnosima među ljudima je izraženo u sljedećim biblijskim rečenicama i kur’anskim ajetima: „Ne poželi kuće bližnjeg svoga... niti išta što je bližnjeg tvojega.“(2. Mojsijeva, 20,17) „A vama vaša vjera, a meni moja.“ (Al-Kafirun, 6) „ Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon.“ (Al-Anfal, 61) „Onome ko od odmazde odustane, bit će mu to od grijeha iskupljenje.“ (El-Bekare, 208) „Reci: ‘O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi, i nama i vama zajedničke: da se nikome osim jednom Bogu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo, i da jedni druge, pored jednog Boga, bogovima ne držimo!’ Pa, ako oni ne prestanu, vi recite: ‘Budite svjedoci da smo mi muslimani!’“ (Alu Imran, 64) „I sa sljebenicima Knjige raspravljajte na najljepši način – ne s onima među njima koji su nepravedni – i recite: ‘Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste – Jedan i mi se Njemu pokoravamo.’“ (El-Ankebut, 46) Od muslimana se traži da s drugima raspravlja na najbolji način, da im ne čini fesada, jer Allah ne voli one koji nered siju. ‘’Istinski musliman je onaj koji ne uznemirava druge ljude jezikom svojim i postupkom svojim’’ (El-Buhari, 23/4, Hifzu el-lisan, br.6090) „Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: Ko ubije jednog čovjeka kao da je pobio cijelo čovječanstvo, a ko spasi jedan ljudski život kao da je spasio cijeli ljudski rod.“ (El-Maide, 45) Ustav islamske države (grada Medine), poznat kao Medinska povelja, sadržavao je paragrafe u kojima se reguliraju građanska, kulturna i vjerska prava kršćana i Židova i jedan je od najranijih društvenih ugovora koji sadrži princip tolerancije.12 Ukratko, dokument koji neki smatraju i prvim
12 Medinski ustav je preteča svih deklaracija i konvencija u kojima se naglašavaju ljudska prava.

198

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DIJALOG RELIGIJSKIH RAZLIČITOSTI KAO OSNOVA SUŽIVOTA MEĐU NACIONALNIM ZAJEDNICAMA U BIH

pisanim ustavom uopće, nemuslimanima je garantirao slobodu savjesti, vjeroispovijesti i suđenja, prema zakonima vlastite vjere, ili, savremenim rječnikom kazano, kulturnu, vjersku i pravnu samostalnost/autonomiju u okrilju islamske države.13 O pretpostavkama dijaloga među sljedbenicima knjige Smail Balić kaže: „Unatoč različitim stavovima koje islam, s jedne strane, a kršćanstvo i židovstvo, s druge, imaju o određenim centralnim pitanjiima, može se, po teologiji islama, zastupati miroljubivi suživot objavljenih religija. To je u određenom smislu i vjerska zapovijed. Islam je rado spreman za dijalog i otvoren za zajedničke potrebe. Moguća je suradnja. Ona je danas neodgodivi zahtjev.“14 Dosadašnjem dijalogu najviše je doprinijela religija, mada je ona, u vrijeme ratnih sukoba, bila upotrijebljena u ideološke svrhe. Međureligijski dijalog je dio dijaloga između civilizacija. Međureligijski dijalog je oblik dijaloga imanentan čovjeku, kao Božijem stvorenju. Monoteističke religije su uvijek bile zagovornici dijaloga i susreta civilizacija. Univerzalni primjer dijaloga je Sarajevo, kao naš evropski Jerusalem. Stoljećima tu egzistiraju različite religije i civilizacije. Dakle, bitna odrednica bosanskohercegovačkog društva u povijesti je otvorenost. Ovu otvorenost dr. Džemaludin Latić predstavlja na sljedeći način: “Ipak je ovdje, u Bosni, bilo mnogo više tolerancije i mnogo duže su trajali periodi prosperiteta i mira nego povremena klanja i ubijanja. Kada su ovdje, u šesnaestom i sedamnaestom stoljeću, bili na jedan prirodan način, uspostavljeni takvi društveni odnosi u kojima je svaka kultura i nacionalnost živjela unutar same sebe i istovremeno, u prirodnoj mjeri, okrenute drugome, svaka vjerska i narodna skupina je prosperirala i tada smo imali, istina zahvaljujući velikom kišobranu jedne svjetske imperije nad Bosnom, zlatno doba Bosne. UNESCO je, prije nekoliko godina, objavio svoj separat o pluralnoj Španiji, pluralnoj državi u kojoj su studirali i pisali zajedno, Ibn Rušd, Majmonides i Rodžer Becon, musliman, Jevrej i kršćanin, potpomagali se i razumijevali, jer to društvo nije bilo bogato samo po svojoj kulturi, nego je bilo i ekonomski prosperitetno društvo.“15 U periodu između dva svjetska rata Bosna i Hercegovina, i pored diskon13 R. Hafizović, Muslimani u dijalogu s drugima i sa sobom: svetopovijesne i hijeropovijesne paradigme, El-Kalem, Sarajevo, 2002, str. 102. 14 K. Josef-Kuschel, navedeno djelo, str, 233. 15 Dž. Latić$$, Duh Bosne, u Zborniku: Bosanski duh, Odbor savjetovanja Bosna i Hercegovina mogućnosti i perspektive razvoja, Sarajevo 1999, str. 26.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

199

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

tinuiteta svoje državnosti, sačuvala je obilježja multikulturalnog društva. O tome svjedoče i izvještaj novinara Johna Gobbsona, koji je pribilježio 1930. godine da se muslimani izdvajaju na sarajevskim ulicama svojom tradicionalnom nošnjom. „Meni je ipak bilo najčudnije od svega,“ dodao je, „kako se oni svi skupa tako savršeno slažu jedni s drugima.“ 16 Tri godine prije toga slično mišljenje je iznio i jedan američki autor: „Ovdje čovjek može vidjeti bosanskog seljaka pravoslavne vjere kako ubacuje milodar u šalicu slijepog muslimana koji čuči i svira gusle pred ulazom u džamiju. Gledajući one mirne male prodavnice u kojima se poslovno druže kršćani, muslimani i Židovi, a svaki od njih poslije odlazi svojim putem u katedralu, džamiju ili sinagogu, upitao sam se nije li tolerancija jedna od najvećih ljudskih vrlina.“ 17 Kao izraz ove duhovne samobitnosti i otvorenosti za drugo i drugačije moglo se desiti da Osman-paša Bošnjak u svom rodnom selu Kazancima u Hercegovini sagradi džamiju i crkvu,18 jer jedna drugoj nisu smetale; da se Muftija Kurt suprotstavi proganjanju Srba iz Srpske varoši u Tuzli19; da
16 N. Malkom, navedeno djelo, str. 180. 17 N. Malkom, navedeno djelo, str. 153. 18 Ova svetišta su bila potrebna jedna drugom da bi se prepoznali i identificirali kao identiteti. 19 Koliko je uvaženi muftija Kurt bio poznat i omiljen u narodu, bez razlike na vjeru i naciju, najbolje je potvrdila njegova velika dženaza 23. juna 1963. kojoj su pored desetak hiljada građana prisustvovali čelnici sreske i opštinske skupštine u Tuzli, član i izlaslanik Komisije za vjerska pitanja izvršnog vijeća BiH. Jedan od onih koji su se opraštali je i proto Đorđe Jovanović, opisujući njegove ogromne i neprocjenjive zasluge pravoslavnom stanovništvu. On je iznio par detalja koji veoma uvjerljivo ilustruju patriotsku svijest Kurta kada je svojim velikim autoritetom, ugledom i smjelošću sačuvao pravoslavnu crkvu od fašističkog okupatora. Prof. dr. Mustafa Šehović je rekao: „Ima ličnosti koje u kriznim situacijama reaguju ljudski, nevođeni nikakvom ideologijom osim svog ličnog poštenja. Takav je bio muftija Kurt. Znao je da su u jednom periodu naše istorije osjećanja vjerskog i nacionalnog bila biološka nužnost, a da nikako vjerska osjećanja nisu i nacionalna. Rat je harao našom zemljom. Najveća nesreća je zaprijetila njegovim Tuzlacima Srbima – potpuno uništenje srpske varoši i pravoslavne crkve. Otišao je u Gestapo i po cijenu svog života zaprijetio da će svi Muslimani u šumu ako bude odmazde nad Srbima. Uspio je. Nije pakleni plan ustaša i Nijemaca ispunjen. Njemu to nije bilo teško, jer je govorio uvijek u Aljinoj kafani da je loš čovjek za koga ne postoji nešto zbog čega je spreman da umre. Ostavio je za sobom neizbrisiv trag dobrog i poštenog čovjeka. On je bio častan primjer koji treba da služi, a dobrim djelima da se pomogne drugima. Sa ovog svijeta otišao je čista obraza“ (D. Trifković, Vremeplov II, Beograd, 1981, str. 150.)

200

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DIJALOG RELIGIJSKIH RAZLIČITOSTI KAO OSNOVA SUŽIVOTA MEĐU NACIONALNIM ZAJEDNICAMA U BIH

se Mehmed-ef. Handžić suprotstavi proganjanju srpskog stanovništva iz Sarajeva,20 a da Derviš Korkut 1941. godine, kustos Zemaljskog muzeja Sarajevo, skloni židovsku Hagadu21 od Nijemaca, koji su prvo nju zatražili.

Temeljito religijsko obrazovanje – primarna pretpostavka suživota
Mladima u Bosni i Hercegovini je potrebno široko religijsko obrazovanje. Široko religiozno, moralno i estetsko obrazovanje je u komunističkom sistemu u Bosni i Hercegovini bilo zapušteno u korist ideološkog, tako da su iz škola izlazili nedovršeni ljudi. Zajednica se gradi na temeljnim vrijednostima vjere, i baš te vrijednosti omogućavaju njeno duhovno jedinstvo. Danas je potrebno graditi čovjeka među pripadnicima religijskih zajednica u Bosni i Hercegovini. Ukoliko se postigne uspjeh na tom planu, izgradit ćemo mostove saradnje jednih s drugima. Da bi se poveo uspješan interreligijski dijalog, „ne bi valjalo, u ime dobre volje, vještački ublažavati i eliminirati razlike. Njih valja prihvatiti kao činjenice od kojih će se u dijalogu poći. Cilj interreligijskog dijaloga mora biti realan; on prema tome ne može biti u prevazilaženju razlika, nego u sagledavanju one istosti, ili
20 „Kada je 1941. godine, Pavelićev izaslanik došao kod njega da potpiše progon Srba iz Sarajeva, on je sa police uzeo Kur'an i kazao:' Recite gospodinu Poglavniku da sam se zakleo nad ovom Knjigom da nikome neću zlo učiniti. Poklonite mu ovo, zamolite neka pročita i neka vidi na čemu je moja zakletva. Nikoga neću progoniti pa makar meni prvom otišla glava...' “ ( E. Čampara, navedeno djelo, str. 9) 21 „Nikada Hagada nije bila javno izložena. Uvijek se čuvala na posebnom mjestu i bila dostupna samo očima izabranih. Nije se vidjela, ali se za nju znalo, pa je u aprilu 1941, nakon ulaska njemačke vojske u Sarajevo, jedan od prvih predmeta koji su zatražili bila upravo Sarajevska Hagada. Dovitljivošću Joze Petrovića, tadašnjeg direktora i Derviša Korkuta, kustosa Zemaljskog muzeja, Hagada im nije predata. Oberštrunbanfirer Fortner je ostao zbunjen kada su mu rekli da je neki njemački oficir "upravo bio tu i odnio knjigu... a ko zna kako se zove, kako se to smije i pitati" (...) Tako je Hagada ostala u Sarajevu da 1992. dočeka novi rat i da ponovo bude spašena na misteriozan način. Ovag puta heroj spašavanja je bio dr Enver Imamović, direktor Muzeja, koji je sa nekoliko hrabrih policajaca i pripadnika teritorijalne odbrane izvukao Hagadu iz Muzeja, sa prve linije fronta, u sigurnost trezora Narodne banke.“(J. Finci, Misterija Sarajevske Hagade<http://www.benevolencija.eu.org>. Pristupljeno 16. 09.2010.)
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

201

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

barem sličnosti, koja proizlazi iz činjenice da se u središtu svake religije nalazi homo religiosus.“22

Načini utjecaja religijskih zajednica na proces pomirenja u Bosni i Hercegovini
Religijske zajednice mogu doprinijeti pomirenju na sljedeći način: • Učiti mlade naraštaje vjernosti vlastitoj tradiciji uz, istovremeno, poštivanje tradicija drugih; prihvatanje drugog kakav jeste, u njegovoj drugosti. • Odgajati mlade naraštaje na časovima vjeronauke u školama za promicanje kulture mira i tolerancije. • Predstavnici religijskih zajednica zajednički treba da osude zlo koje se javlja u društvu, bez obzira na to ko ga činio. • Promovirati poštivanje pripadnika drugih religijskih zajednica kao Božijih stvorenja. • Odgajati i obrazovati svoje sljedbenike za dijalog, jer se samo dijalogom može doći do zajedništva u različitostima. Dijalog traga za zajedničkim tačkama koje mogu biti zajednička osnova pomirenja. • Osnovati međureligijska vijeća u svim većim gradovima Bosne i Hercegovine, koja će promovirati suživot i toleranciju među pripadnicima religijskih zajednica u Bosni i Hercegovini Potrebno je da dođe do oprosta, povjerenja i pomirenja u Bosni i Hercegovini, jer su oprost, povjerenje i pomirenje visoko moralni činovi. „Oprostiti ne znači zaboraviti, nego samo ukloniti jednu smetnju koja ne bi kvarila buduće odnose s bližnjim. Oprostiti ne znači bližnjega osloboditi njegove krivice, greha i odgovornosti.“23 Međutim, vrlo česte prepreke razumijevanju su konsante našeg mentaliteta, koje se pokazuju kao smetnja razumijevanju, povjerenju i pomirenju. Neophodno je odvojiti moralnu odgovornost naroda od krivične i pravne odgovornosti pojedinca. Pozitivna percepcija religije akceptira religije kao mostove, spone među ljudima.

22 M. Bakić-Hayden, O mogućnostima za dijalog između različitih religija, u Zborniku: Interreligijski dijalog kao vid pomirenja u jugoistočnoj Evropi, Beogradska otvorena škola, Beograd, 2001, str. 196. 23 Đ. Šušnjić, Religija I, Čigoja štampa, Beograd, 1998, str. 238

202

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DIJALOG RELIGIJSKIH RAZLIČITOSTI KAO OSNOVA SUŽIVOTA MEĐU NACIONALNIM ZAJEDNICAMA U BIH

Predefiniranje pojma „tradicija“ može doprinijeti pomirenju među pripadnicima različitih religijskih zajednica. Ako je tradicija najbolji izbor iz prošlosti, Bosna i Hercegovina ima mnogo toga što bi moglo biti osnova suživota među različitim nacionalnim zajednicama. Neophodno je iz tradicije preuzeti sve ono što je istinito, pozitivno što je za nas dragocjeno. Ne bi trebalo iz nje zaboraviti i ono negativno, sa ciljem da se ono ne ponovi. Potrebno je čuvati se tradicionalizma, ideologije koja „potomcima nameće ideje, vjerovanja, vrijednosti i norme njihovih predaka – da ih slijede bez pogovora i prigovora, ne obazirući se na promjene u spoljašnjoj sredini ili unutrašnjem iskustvu.“ Tradicionalizam ili zatvorena svijest stoji na putu pomirenju. Etnički sukobi su povećali etničku i religijsku koheziju grupe za vrijeme ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini. Nužnost dijaloga među sljedbenicima Knjige nameće i 21. stoljeće, za koje mnogi teoretičari smatraju da će biti stoljeće vjere, u kojem će veći broj ljudi izvjesnost tražiti u sferi vjere. Posebno treba imati u vidu i činjenicu da tehnologija, koja je svoj uspon doživjela u 20. stoljeću i ponudila enormne materijalne mogućnosti, nije čovjeka ispunila odlikom koja mu čini život na ovom svijetu smislenim. Bez potpune spoznaje u vjeri nema dijaloga i tolerancije, a time ni suživota. Ova spoznaja je put pomirenja. Ona podstiče ljude da sva stvorenja prihvataju kao Božija. Vjerske zajednice ne smiju dozvoliti da se zlo prepusti zaboravu, nego će analizirati uzroke koji su doveli do njega. Neće dozvoliti ni dalju upotrebu vjere za rješavanje problema koji pripadaju drugim nivoima društva. Ako u poslijekonfliktnom društvu, kao što je bosanskohercegovačko, imamo jednu takvu intelektualnu konfuziju, dakle ne razlikujemo religijski i etnički identitet, onda potkopavamo legitimnost religije kao instrumenta mira, a njen unutarnji potencijalni za razrješenje konflikta biva ozbiljno ugrožen. Stoga, možda iz upravo najsebičnijih razloga po kojima želimo da vjera ili pripadnost etničkoj grupi budu jedini razlog postojanja čovjeka, moramo dopustiti da naš susjed, isto tako u miru, gradi svoj identitet, i to u pravcu u kome on to želi. Ekumenska svijest pretpostavlja volju za istinom i spremnost na suprotstavljanje ignoriranju drugog i drugačije. Potrebna je jedna nova teologija, koja će ljudima u religijama argumentirano omogućiti održavanje vlastitoga polaganja prava na istinu, bez isključivanja ili sataniziranja zahtjeva drugih za istinom. „Svaki narod - bez obzira na dob, spol, rasu, boju kože,
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

203

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

tjelesnu i duhovnu sposobnost, jezik, religiju, politički nazor, nacionalno ili socijalno podrijetlo - posjeduje neotuđivo i nedodirljivo dostojanstvo... svaki narod treba drugome, svaka rasa treba drugoj, svaka religija treba drugoj doći u susret s tolerancijom, respektom i dubokim poštovanjem. Manjine - bile one rasne, etničke ili religiozne vrste - trebaju naći zaštitu i poticaj.“24 Svađa u abrahamovskoj kući može se prevazići vraćanjem na zajedničke iskone. Nijedna od tri monoteističke religije nije istrošila svoje mirovne energije, a vjerovatno ih još mnogo nije ni otkrila. Na iskonu svih triju religija leži jedan izvor mira, koji su fundamentalizam i isključivost na svim stranama zatrpavali. Ovaj se izvor zove Abraham/Ibrahim, a.s. Ipak, danas smo svjedoci da službeni glasovi iz vrhova vjerskih zajednica upozoravaju na neprihvatljivu nacionalnu (zlo)upotrebu religija i šalju ekumenske poruke, koje mogu bitno doprinijeti saniranju teško narušenih nacionalnih odnosa, obnovi povjerenja i pomirenja. Velike svjetske religije su oduvijek učile ljude, prije svega, dijalogu s Dragim Bogom, a zatim i dijalogu sa svijetom prirode i svijetom povijesti. Nedostatak ove vrste dijaloga uvijek je producirao konflikt ne samo među pripadnicima drugih religijskih zajednica, nego i unutar iste religijske zajednice.

24 K. Josef Kuschel, navedeno djelo, str. 220.

204

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DIJALOG RELIGIJSKIH RAZLIČITOSTI KAO OSNOVA SUŽIVOTA MEĐU NACIONALNIM ZAJEDNICAMA U BIH

Summary The dialogue between the religious differences as the basis for the coexistence of different ethnic communities in BiH
Bosnia and Herzegovina is a multilateral society and country. The Multilateral content of its population can be traced back to the early medieval centuries, and it was triggered by the meeting of different world civilizations, cultures and religions on its land. The social fractioning and antagonism that are present today in BH society and which slow down the development of our society and the country in all the possible spheres have been caused by the war happenings. The ethno-territorial model of the organization of the country does not match the historical spirit of Bosnia and Herzegovina. In Bosnia and Herzegovina, there have never existed mutually separated and distanced cultures whose diversity demanded a compromise. The coexistence of the ethnic communities in Bosnia and Herzegovina has many centuries long tradition, which needs to be reaffirmed in order to overcome the existing ethnic distances, mainly caused by the influences from outside of Bosnia and Herzegovina. The role of religious communities, which have cherished the tradition of coexistence for centuries, is a very important condition for affirmation of the coexistence after the previous war happenings. In the BH society, which is multi- cultural, multi- religious and multi- national in its nature, religious communities have the greatest responsibility in the spiritual upbringing of their followers and guiding them to be tolerant of the followers of other religions. The axiom of altruism, which is present in the teachings of all monotheistic religions, demands from their followers not to do to others that which we do not want them to do to us. The interreligious dialogue is a part of the dialogue between civilizations. The interreligious dialogue is a form of dialogue that is immanent within a man as a human being. The monotheistic religions have always been for the interreligious dialogue and the coexistence of civilizations.

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

205

Muamer JUSIĆ

ISUS POVIJESTI I(lI) KRIST VJERE

Rezime
Mit ili stvarnost? Kakvo je Isusovo porijeklo? Je li samo čovjek ili je možda imao i neku drugu narav? Koja je njegova uloga bila u ovom pojavnom svijetu? Srž Isusovog učenja mogla bi se sažeti u četiri proročke rečenice: Ispunilo se vrijeme; Kraljevstvo Božije je blizu; Obratite se; i Vjerujte evanđelju. Kršćani vjeruju da je Isus Krist ujedno Sin Božiji i Sin Čovječiji, božansko i ljudsko biće. Uzeo je za sebe ljudsku narav, te svojom smrću preuzeo grijehe svih ljudi, načinivši na taj način pomirenje ljudi s Bogom. Bit kršćanske vjere sastoji se od tri dijela: vjera u Boga, Isusa Krista i Svetog Duha. Analiza te problematike predmet je istraživanja koje nosi naslov Isus povijesti ili Krisr vjere.

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

207

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

ISUS POVIJESTI
Mit ili stvarnost? Kakvo je Isusovo porijeklo? Je li samo čovjek ili je možda imao i neku drugu narav? Koja je njegova uloga bila u ovom pojavnom svijetu? Ova i mnoga druga pitanja su sebi postavljale generacije poslije Isusove smrti. Sa ovakvim pitanjima susrećemo se i danas. Ona su dovela do velikih razmimoilaženja između kršćana, muslimana i Židova. Kršćani mu pridodaju i božansku narav, Židovi su očekivali Mesiju, muslimani ga smatraju samo jednim u nizu Božijih poslanika, dok su pojedini teolozi današnjice mišljenja da je ličnost Isusa ipak samo mit. Kršćanstvo je jedna od najvećih svjetskih religija. Unutar njega postoje druge brojne religije koje se međusobno razlikuju u bitnim doktrinarnim pogledima, iako sve one počivaju na zajedničkom temelju: štovanju, vjerovanju u Isusa Krista, po kome je ova religija dobila svoje ime. Pogledi na prirodu Kristove osobe izazvali su brojne rasprave i razilaženja između Jevreja i kršćana, te na kraju i između muslimana i kršćana. Prije nego iznesem ostala vjerovanja kršćanske religije o naravi Kristove osobe, neophodno je da se upoznamo sa životom i učenjem Isusa Krista. Kršćani vjeruju da je Isus Krist ‘Sin Božiji’ i ‘Sin Čovječji’ – potpuno ljudsko biće i potpuno božansko, savršeno i bezgriješno. Isus je na sebe uzeo ograničenja ljudske naravi. Također je preuzeo odgovornost za grijehe čitavog ljudskog roda, pomirujući Boga s ljudima i ljude s Bogom. To se naziva pomirenje, koje je Isus postigao svojom smrću. Suština Isusova učenja mogla bi se sažeti u četiri njegove proročke rečenice: «Ispunilo se vrijeme; Kraljevstvo Božije je blizu; Obratite se; i Vjerujte evanđelju».Isus je naučavao da je on taj s kojim se «ispunjava Vrijeme», da s njime dolazi spasenje Božijeg naroda na Zemlji. Pozivao je Jevreje da uđu u «kraljevstvo Božije», što je podrazumijevalo poziv da prihvate Božije vodstvo i da žive kao Njegovi podanici. Pozivao ih je da se vrate istinskoj odanosti Bogu i da odbace pretjerani materijalizam zbog koga su poricali postojanje duše i Boga. Isusova poruka bila je univerzalna.1

1 Latić, Džemaludin, Svjetske religije II, Bosančica print i Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1999., str. 74.

208

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

ISUS POVIJESTI I(LI) KRIST VJERE

Fundamentalna teologija
Teologija je, snagom značenja riječi, znanost o Bogu. Po definiciji sv. Anselma ona je «fides quaerens intellectum» - vjera koja traži razumijevanje. Fundamentalna označuje da je ona traženje temeljnoga opravdanja vjere ili istraživanje temelja vjere. Povijesna činjenica Isusa Krista temeljni je uvjet kršćanske vjere. Crkva vjeruje da je Isus Bog i čovjek. S uvjerenjem da je on Bog i da je živio na zemlji kršćanstvo stoji i pada. Teologija razumski izriče ono što vjernik vjeruje. Ona je nastojanje da se razumom shvati ono što je dostupno samo vjeri. Objekt fundamentalne teologije jest objava i Crkva. Isus Krist je utemeljitelj Crkve, on sam je objava, subjekt i objekt kršćanske vjere. Subjekt, ukoliko je kao čovjek prvi bio vjerno poslušan Ocu do smrti na križu, a objekt ukoliko je onaj u koga kršćani vjeruju. Isusa Krista posreduje Crkva.2

Nauk Crkve o Isusu
Kršćanstvo je povijesna stvarnost, a Crkva zajednica koja ima svoj historijski razvoj. Njezin je utemeljitelj i osnivač Isus iz Nazareta. Za Crkvu je od značajne važnosti istina da je Isus Krist povijesna osoba, da je živio i da ju je utemeljio. U Crkvi nije najvažniji nauk, nego Isus iz Nazareta. Crkva živi od njegove riječi, njegovih djela, njegovog podučavanja apostola – kerigmi, njegove smrti i misterioznog uskrsnuća, ona ide njemu ususret očekujući njegov pojavak na kraju vremena kao Mesije, ona je njegovo Tijelo, njegova zaručnica. Kao što je Bog glava Isusu, tako je i on glava Crkvi.Crkva nije skup vjernika koji vjeruju u Boga, nego zajednica koja vjeruje u bogočovjeka. U njemu ona vidi Boga, najavu kraljevstva Božijeg, po njemu kao osobi ona dolazi k Ocu koji je cilj čovječanstva, u njemu vidi onoga koga je Bog poslao za otkup grijeha, njegovo izmirenje ljudi s Bogom. Crkveno učenje se razlikuje od religija. U religijama je Bog nedokučiv, nepovijestan. U Crkvi je Bog postao čovjekom, dokučiv je povijesnim sredstvima istraživanja. Prema učenju Crkve, Isus Krist je vječna božanska riječ – Logos, Sin Božiji koji je ušao u naše vrijeme i prostor, postao čovjekom, živio s nama, umro i uskrsnuo da bi tako vječno, ne samo kao Bog nego i kao čovjek, vladao svom stvarnošću. Crkva je izravno Božije djelo.
2 Ivančić, Tomislav, Isus iz Nazareta – povijesna osoba, «Teovizija», Zagreb, 1995., str. 7.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

209

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

Nauk Crkve je da je Isus istodobno Bog i čovjek. Odijeli li se u njemu Boga od čovjeka ili čovjeka od Boga, Crkva nestaje. S obzirom na to da je porijeklom Židov, Jevreji nisu nikada sumnjali u njegovu povijesnu opstojnost, ali su odbacili činjenicu da je Bog. Nisu mogli vjerovati da Bog može umrijeti, biti bičevan, izrugivan i raspet. Tokom ljudske povijesti neki su pokušali zanijekati njegovo božanstvo, drugi njegovu povijesnost, a treći i jedno i drugo. Među suvremenim vjernicima često je nedovoljno naglašena ljudskost i povijesnost Isusa iz Nazareta, kao i korjenita različitost Crkve i Isusa Krista od religija i njihovih utemeljitelja. Stoga, u narednom poglavlju iznijeću mišljenja o povijesnosti Kristove osobe, prve Crkve, historijske zapise o životu i nauku Isusa, te obrazložiti pravu prirodu Isusa i zaključke Crkve po tom pitanju.

Evanđelja
Obzirom da evanđelja predstavljaju jedan od glavnih izvora za Isusov život, za njegov ministerij, osvrnut ću se na činjenice o Isusovoj povijesnosti o kojima govore evanđelja, šta evanđelja u osnovi znače, te kako su nastajala i zbog kojih razloga nisu odmah po Isusovoj smrti napisana. Izraz «evanđelje» ili «radosna vijest», potječe već iz Staroga zavjeta. Izaija 52, 7 govori o nositeljima radosne vijesti. Isus je istovremeno navjestitelj Radosne vijesti i osobno Radosna vijest. On nagoviješta dolazak kraljevstva Božijeg i sve đavolske sile moraju odstupiti gdje se ono pojavi. Isus je mesijanski kralj, uspostavljen činom svoje smrti i uskrsnuća. On je onaj koji spašava, koji donosi Radosnu vijest i spasenje. Upravo Marko svoje evanđelje počinje riječima: «Početak evanđelja, radosne vijesti o Isusu Kristu» (Mk 1, 1). Kao što vidimo Marko svoje evanđelje ne počinje rodoslovljem Isusa, kao što to čini Matej, ne počinje svoje pisanje kao povijesni izvještaj o onome šta je Isus radio, kako je živio, nego kao dolazak Radosne vijesti koju nosi Isus. On počinje odmah sa Isusovim ministerijem, javnim djelovanjem, jer time započinje vrijeme spasa. Prva Crkva tek u 2. stoljeću upotrebljava izraz «evanđelje» za kanonske tekstove.3 Jedno od brojnih pitanja jeste, kako to da se prva Crkva nije interesovala za događaje i osobu Isusa Krista, nego je od samih početaka nagoviještala Radosnu vijest o spasu, iskupljenu Isusa za sve ljude, a najviše
3 Ibid., str.46.

210

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

ISUS POVIJESTI I(LI) KRIST VJERE

je naglašena Isusova smrt i uskrsnuće, njegovo pomirenje Boga s ljudima i ljudi s Bogom. Tomislav Ivančić navodi da «...Neki teolozi, poput Latourellea, smatraju da je razlog u tome što je u prvim desetljećima nakon Kristove smrti i uskrsnuća u prvoj zajednici još uvijek bila živa usmena i osobna predaja onih koji su vidjeli Isusa Krista. No, ubrzo, nakon polovice 1. stoljeća, sve je manje očevidaca i čini se da Crkva tada osjeća potrebu da opiše zemaljski život, djela i poruku Isusa Krista. Drugi smatraju da je razlog i u tome što je kršćanstvo došlo u opasnost da se zatvori u sebe, da postane mistično, samo duhovno, a premalo povijesno, te je trebalo duhovnom i unutrašnjem za protutežu iznijeti stvarno događanje, naviještanje čudesa i osobe Isusa Krista».4 Protekom vremena, sve je više počeo rasti interes za zemaljski život Isusa. U nekim zemljama počeli su se javljati razni spisi o Isusovom životu, djelu, čudesima. Da bi se prva Crkva oduprijela takvim pokušajima iskrivljavanja Isusovog djelovanja, intenzivirala se potreba da se pismeno prikaže ministerij zemaljskog Isusa. Naravno, na taj način Crkva je mogla da o Isusovom životu i djelovanju piše onako kako ga je ona shvatila i doživjela, te da zvanična evanđelja predstavi kao nadahnuta od Boga. Pokazujući povijesnost onoga što se zbivalo u to vrijeme, Crkvi je naročito važno bilo dokazati da to nije rezultat nikakve ljudske sposobnosti, nego da je to Božiji dar čovječanstvu. Problemi kako kroz Krista vjere doći do povijesnoga Isusa, rješavaju se kriterijima povijesnoga suda o tradicijama koje govore o Isusu. Bitni kriteriji za pristup povijesnom Isusu su: 1. Polaziti od što starijih, tj. sigurnijih izvora. 2. Uzeti u obzir osobitu vrstu evanđeoskih tekstova. 3. Tekstovi koji Isusa izdvajaju od zajednice i od židovskog ambijenta izvorne su crte Isusove predaje. 4. Polazeći od Isusovih riječi i gesta koji zadovoljavaju prva tri navedena kriterija, može se, uz neke uvjete, prepoznati i druge autentične sadržaje u evanđeljima. 5. Na taj je način moguće oblikovati grubi opći okvir Isusovih riječi i djela. 6. Isusove riječi i djela, za koje se utvrdi da su izvorni, onda se vrednuju u usporedbi jednih s drugima i s rečenim općim okvirom.
4 Ibid., str.46.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

211

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

7. Rezultate i radne pretpostavke treba kritički suprotstavljati jedne drugima i preispitivati ih prema općem okviru.5

Posredstvo prve Crkve
Istraživači evanđeoskih spisa, u pokušaju pronalaženja pisanih i usmenih izvora kojima su se služili evanđelisti, koriste nekoliko metoda: • kritika izvora (Quellenkritik – QK), • povijest oblika (Formgeschichte – FG) i • povijest redakcija (Redaktionsgeschichte – RG). Kritika izvora ukazuje da su sinoptici svoje podatke crpili iz dvaju izvora, Matej i Luka u narativnom dijelu ovise o Marku, a u vezi Mateju i Luki zajedničkih dijelova i o Quelle. Glavni predstavnici FG škole su K. L. Schmidt, M. Dibelius, R. Bultmann, G. Bertram, M. Albertz. Oni su započeli istraživanja 1919. i 1922. S Conzelmannom 1954. i Marxsenom 1956. pojavila se tzv. RG.6 FG je prvenstveno proučavala književne oblike i njihov razvoj. Osim pokušaja da pokaže tzv. horizontalnu dimenziju u evanđeljima, ona je to pokušala i na okomitoj dimenziji, što znači da je pokušala od današnjih zvaničnih pisanih evanđelja dospjeti do usmenih evanđelja, a potom od Isusovih učenika do samog Isusa. FG opisuje pretpovijest evanđelja, te time ukazuje da su ona najprije bila propovijedana, a onda i zapisana. Iz istraživanja FG zaključuje se da evanđelja imaju neke dijelove koji su povijesni i koji realno opisuju prostor u kome su se ti događaji zbivali. Međutim, većina evanđeoskih tekstova nije usklađena vremenski ni prostorno. T. Ivančić piše: «FG pretjeruje kada pretpostavlja raskid između Isusa i Krista, između prijepashalne i poslijepashalne zajednice. Jednako pretjeruje, kada prenaglašava kreativnu moć prve zajednice, te je time deformirala sliku Crkve. FG je ignorirala ulogu pisaca evanđelja i stoga je metoda povijesti redakcije svojevrsna reakcija i dopuna istraživanju evanđeoskih spisa».7 Kritika izvora (QK) pokušava da identifikuje izvore za sinoptička evanđelja. Povijest oblika (FG) onda objašnjava kako takvi izvori prevazilaze
5 Ibid., str.48. 6 Ibid., str.69. 7 Ibid., str.70-71.

212

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

ISUS POVIJESTI I(LI) KRIST VJERE

kreativne usmene tradicije u odnosu na Isusa. I na kraju, povijest redakcija (RG) pojašnjava kako su ih evanđelisti sve zajedno spojili, izmjenjujući i stvarajući kako odgovara njihovim teologijskim predrasudama.

Isusova ljudskost
Zapisi evanđelja nude brojne primjere toga kako je Isus imao potpuno ljudsku prirodu. U Ivanovom evanđelju, 4:6 stoji: «Ondje bijaše zdenac Jakovljev. I umoran od putovanja, Isus je sjedio pokraj zdenca».8 Najočitije, zapis njegovih zadnjih muka treba biti dovoljan dokaz njegove ljudskosti:» Duša mi je sada uzdrmana. I šta da rečem? Oče, spasi me od ovog časa!» (Iv. 12:27).9 Matej u svom evanđelju piše:» ... Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša! Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti» (Mt. 26:39).10 Ovo na neki način ukazuje da Isusova volja nije bila jednaka Božijoj. Čitavog svog života Isus je potčinjavao svoju volju Božijoj u pripremi za posljedni ispit na križu: «Ja ne mogu sam od sebe činiti ništa. Kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan, jer ne tražim volju svoju, nego volju Onoga koji me posla» (Iv. 5:30).11 Uporedo sa Kristovim fizičkim razvojem tekao je i njegov duhovni napredak (usp. Lk. 2:40). Zbog svoje prirode, Isus je iskusio i manje bolesti, kao što je umor. U ovom smislu, Isusu je trebalo Božije spasenje od smrti. Sama činjenica da se Isus trebao moliti Bogu za spasenje, isključuje bilo kakvu mogućnost da je bio Bog. Po Kristovu uskrsnuću «smrt nad njime više ne gospodari» (Rim. 6:9),12 implicirajući da je prije toga gospodarila. Muhammed Ata’ al-Rahim u djelu «Jesus – a prophet of islam», pozivajući se na Isusa piše: «A ako je Isus zaista bio ‘Sin Božiji’, onda slijedi da je otac morao egzistirati prije sina. Prema tome, moralo je postojati vrijeme kada sin nije egzistirao. Zato, slijedi da je sin stvorenje koje je stvoreno od esencije ili biće koje nije nikad postojalo. Obzirom da je Bog u svojoj esenciji Vječan i Svepostojeći, Isus nije mogao imati istu bit poput Boga».13
8 Novi zavjet, prijevod s grčkog izvornika: Ruben Knežević, DD ''DOM ŠTAMPE'', Zenica i biblijsko društvo u Federaciji BiH, Sarajevo, 2001, str. 163. 9 Ibid., str.184. 10 Ibid., str.52. 11 Ibid., str.167. 12 Ibid., str.267. 13Ata'al-Rahim,Muhammad, JesusaProphetof Islam,KitabBhavan,NewDelhi,1994,str.102.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

213

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

Mnogi smatraju da Isus ima sličnosti sa Esenima, da njegovo učenje ima određenu osnovu u esenskom nauku. Primjer toga je sljedeće: • Eseni su govorili da treba voljeti brata kao samoga sebe. To je i Isus govorio. • Eseni su govorili o svetom Duhu, što je i Isus govorio. • Eseni su propovijedali krotkost i poniznost, kao i Isus. • Eseni su slavili zajednički obrok moljenjem za stolom kao i Isus večeru. • Kod Esena je bila instanca monaški savjet od dvanaest članova, a Isus je imao dvanaest učenika. S obzirom na to da je Isus imao ljudsku prirodu, bio je iskušavan grijehom kao i drugi ljudi. Međutim, razlika između njega i ostalih ljudi je ta da je on u potpunosti savladao grijeh. U Novom zavjetu se ističe taj Isusov karakter: «On ne upozna grijeha» (2Kor. 5:21), «...grijeha u njemu nema» (1Iv. 3:5).14

Isus – Sin Čovječiji
Oznaka ili titula o kojoj se najviše raspravljalo, a koja se pripisuje Isusu, jest ‘’Sin čovječiji’’ (aramejski bar (‘e) naša’). Jedno od brojnih pitanja koja su se postavljala i na koje, također, postoje mnogi odgovori, jeste da li je povijesni Isus upotrebljavao ovu titulu za sebe, i ako jest, u kojem smislu? «Neki tvrde da je Isus upotrebljavao naziv ‘’Sin Čovječiji’’ u sva tri smisla koje nalazimo u sinoptičkim evanđeljima: u ozračju svoga zemaljskog ministerija, zatim smrti i uskrsnuća te budućeg uzvišenja ili skorog suda... Drugi, međutim, kao R. Bultmann, naginju mišljenju da je Isus upotrebljavao ‘’Sin Čovječiji’’ kad je govorio o nekom eshatonskom liku koji ne bi bio on sam».15 Umjereniji stav dopušta da je Isus koristio ‘’Sin Čovječiji’’ ne kao titulu, nego kao čedni način govora o sebi, govoreći o sebi kao jednom od članova grupe ili jednostavno kao o čovjeku. Ipak, postoje izvjesni problemi. Danas se pretpostavlja da ‘’Sin Čovječiji’’ nije postojao kao titula u židovstvu prije vremena Isusa i prve Crkve. Opet možemo postaviti pitanja: ako je tako, šta je nagnalo Crkvu da izmisli ovu titulu i primijeni na Isusa? Zašto u Novom zavjetu najčešće ovaj termin dolazi direktno od Isusa?
14 Novi Zavjet, Sarajevo, 2001. str.310-412. 15 D. J. Harrington, Komentar evanđelja i djela apostolskih, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 1997.str. 665.

214

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

ISUS POVIJESTI I(LI) KRIST VJERE

Crkva ističe da je ‘’Sin Čovječiji’’ kao i ‘’Sin Božiji’’, nešto što je nedjeljivo. Upravo je kalcedonski koncil 451., ustanovio da je Kristova priroda neodvojiva od Božije. To je uticalo na papu Honorija u zaključivanju da je u Kristu postojala samo jedna volja. Zato, on dokazuje da je Krist uzeo ljudsku prirodu, slobodnu od kletve o prvotnom grijehu. Prema njegovom mišljenju, Krist je imao ljudsku volju, koju je potčinjavao jedino Bogu. «Problem s objašnjenjem da je Isus upotrebljavao taj izraz u značenju ‘’ja’’ ili ‘’čovjek u mom položaju’’, jest što nemamo sigurnog dokaza o takvom značenju aramejskog izraza bar (‘e) naša’ u Isusovo doba... Stoga se čini da je Isus kao pripovjedač parabola upotrebljavao zagonetnu i paraboličnu oznaku ‘’Sin Čovječiji’’ da bi na neki način naznačio sebe kao neznatnog i neuglednog glasnika moćnog kraljevstva Božijeg».16 «Izreke kao Mk. 8: 38: ‘’Doista, ko se postidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grješničkom naraštaju, i Sin Čovječiji postidjet će se njega kada dođe u slavi Oca svojega zajedno sa svetim anđelima’’; te Lk. 12: 8: ‘’I kažem vam, ko god se prizna mojim pred ljudima, i Sin Čovječiji priznat će se njegovim pred anđelima Božijim’’, po svoj prilici odražavaju autentične eshatološke Isusove izjave o Sinu Čovječijem... Ne može se, naime, dokazati da je takav apokaliptički lik postojao u židovskoj misli prije Isusova vremena, a Isus nije pokazivao znakova da sebe smatra pretečom ikoga osim jedino Boga. Što više, prizor posljednjeg suda, okuplja sve značajne djelatnike apokaliptičke drame: Boga, anđele, priznavatelje, poricatelje Sina Čovječijega... Stoga je Isus mogao upotrebljavati zagonetni naziv ‘’Sin Čovječiji’’ za svoju paradoksalnu situaciju... To može biti razlog zašto naziv ‘’Sin Čovječiji’’ ne dolazi u izrekama o kraljevstvu Božijem, jer su Sin Čovječiji i kraljevstvo Božije dva alternativna ‘’zgusnuta simbola’’ za isti paradoks o nečemu što već jest sada, ali još nije sasvim».17

Razlike između Boga i Isusa - Isus kao posrednik
Postoji određena razlika koja se može povući između onih pasusa koji naglašavaju stupanj do kojeg je Bog bio ‘’u Kristu’’, i onih koji ističu njegovu ljudskost. Posljednja grupa pasusa onemogućuje biblijski opravdati ideju da je Isus Sami Bog, kao što učenje triniteta navodi. Jedan od najjasnijih
16 Ibid., str.666. 17 Ibid., str.666-667.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

215

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

sažetaka odnosa između Boga i Isusa se nalazi u 1Tim. 2: 5: «Jer jedan je Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi – čovjek, Krist Isus».18 Iz ovog se mogu izvući neki zaključci: • Samo je jedan Bog, nemoguće je da bi Isus mogao biti Bog; • Kao dodatak ovom jednom Bogu, tu je posrednik, čovjek Isus Krist. Slovo ‘’i’’ pokazuje postojanje razlike između Boga i Isusa; • Krist da je ‘’posrednik’’ znači da je on relacija između Boga i ljudi. Posrednik između grešnih ljudi i bezgrešnog Boga ne može biti sami Bog, morao je to biti grešni čovjek, grešne ljudske naravi. Isus Krist je jasno ‘’sin čovječji’’, kao što je često nazivan u Novom zavjetu, ‘’čovjek Krist Isus’’. On je bio ‘’Sin Svevišnjega’’ (Lk. 1: 32).19 Činjenica da je Bog ‘’Svevišnji’’ ukazuje da samo On ima krajnju visinu; Isus da je ‘’Sin Svevišnjega’’ pokazuje da on nije mogao biti navlastito Sami Bog. Postoji jedan broj razlika između Boga i Isusa, koje očito pokazuju da Isus nije bio Bog: BOG «... koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu...» (1Tim. 6: 16). «... koga niko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može» (1Tim. 6:16). ISUS «... da bude ubijen – i trećega dana uskrišen» (Mt. 16: 21). «... što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli...» (1Iv. 1:1).

S obzirom na to da je čovjek stalno po dložan iskušenjima, imamo mogućnost da izaberemo između grijeha i pokornosti Bogu. Krist je uvijek imao iste izbore, ali je uvijek bio pokoran Bogu. Mogao je pogriješiti, ali to nije nikad učinio, jer je uvijek stavljao Božiju volju ispred svoje. Nezamislivo je da Bog ima bilo kakvu mogućnost griješiti. Obećanje koje Bog daje Davidu, definitivno ukazuje na Krista: «Kada su tvoji prošli, i odmaraš se sa očevima svojim, Ja ću podići tvoje potomstvo da te naslijedi, koje će poteći iz tvog vlastitog tijela, i Ja ću osnovati kraljevstvo njegovo. On je jedan koji će sagraditi kuću u Moje ime, i zauvijek ću utemeljiti tron
18 Novi Zavjet., Sarajevo, 2001., str.357. 19 Ibid., str.96.

216

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

ISUS POVIJESTI I(LI) KRIST VJERE

njegovog kraljevstva. Biću njegov otac, a on će biti moj sin. Ako učini zlo, kazniću ga prutom».20 Osnov istraživanja povijesnoga Isusa je prva kršćanska zajednica kao njegova refleksija. Međutim, ta zajednica ne opisuje Isusa objektivno, kakav je bio, šta je radio, propovijedao, nego šta je on značio za njih. Oni koji su doživjeli Isusa kao Spasitelja, toliko su ga cijenili da su počeli njegovim riječima i djelima davati neki viši smisao, pojmove koji su postojali kako u židovskom miljeu, tako i u paganskom svijetu: Sin Božiji, Sin Čovječiji, Mesija, Krist, Sin Davidov, Gospod, Jaganjac, itd. Sve što je Isus ostavio bila je živa zajednica vjernika, koja je postala svjesna toga da su prvijenci sabiranja cjelokupnoga Izraela, i na kraju cijeloga čovječanstva. To znači da svaki od naslova koji su pripisivani Isusu, ne kazuje sve o njegovim riječima, djelima, životu, ali to je ono što i kako je prva zajednica razumjela o njemu. Ono što tadašnja zajednica nije mogla dokučiti o pravom značenju Isusa, stavljala je u termine: Mesija ili Sin Božiji. Ipak, rasprave se vode oko toga, da li je za te naslove Isus sam dao povoda ili je tomu bila povod sredina u kojoj je živio. Crkva je stajališta da se ne mogu odvajati vjerski od povijesnih podataka o Isusu.

KRIST VJERE
Isus iz Nazareta nazvan je ‘’Krist’’ (od grčkog Hristos, prijevod hebrejskog Mašijah što znači Pomazani, Pomazanik) zbog uskrišenja od mrtvih.21 Isusov odnos prema Bogu Izraela nalazi najdublji izraz u nazivanju Boga Abba i u središnjoj ulozi kraljevstva Boga u njegovom javnom propovijedanju. Izraz Abba izražavao je njegovu izuzetnu bliskost s Bogom. «Na prvom općem saboru u Niceji 325., Crkva je ustvrdila da je Riječ koja je postala tijelom u Isusu sve ono što je Bog Otac osim što Riječ nije Otac (‘’istobitan ili konsupstancijalan s Ocem’’). Na taj je način utvrđen nauk o božanstvu Krista... Sljedeći sabori utvrdili su daljne kristološke istine. Efeški sabor 431. donio je definiciju da je Kristova ljudskost dostojna
20 The Holy Bible, str. 269. 21 Michael Glazier, Monika K. Hellwig, Suvremena katolička enciklopedija, LAUS, Split, 1998, str.389.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

217

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

punog liturgijskog štovanja jer je sjedinjena s božanskom Riječi... Sabor u Kalcedonu 451. definirao je jednotu osobe Krista u dvije različite, nepomiješane, nedjeljive i neodvojive naravi – božanskoj i ljudskoj. Ovaj je sabor također definirao Kristovu konsupstancijalnost s nama ljudskim bićima (‘’poput nas u svemu osim u grijehu’’). Nestorijanci i monofiziti suprotstavili su se jedni drugima u pitanju je li o Kristu najbolje razmišljati kao da posjeduje dvije naravi ili jednu. Nakon Kalcedona jedna osoba Krista prepoznavat će se kao osoba božanske Riječi Trojstva (‘’neokalcedonizam’’).22 Od prvih dana kršćani su shvatali Isusa kao onoga po čijem se imenu cijelo čovječanstvo može spašavati. Nazivali su ga mnogim imenima, od kojih je većina izražavala određeni vid spasenja: Isus Krist (Mesija), Gospodin, Izbavitelj, Spasitelj, Jaganjac Božiji, Objavitelj, itd. Zapadne Crkve naglašavaju mnogo više svjetovni, povijesni karakter događaja Krista, nasuprot istočnim Crkvama koje naglašavaju ‘’silaznu kristologiju’’ (Krist je uzvišeni Sin Božiji, Kralj svijeta i Veliki Svećenik nebeske liturgije kojoj je povijesna liturgija Crkve tamni nagovještaj). Katolička kristologija razvila se konačno unutar kalcedonske perspektive: dvije naravi u jednoj (božanskoj) osobi. Božanska osoba, druga osoba Trojstva, se potvrđuje kao nosilac ljudske naravi, stvarajući je i ujedinjujući samim aktom stvaranja s božanskom osobom. Suvremeni teolozi pokušavaju obrnuti kalcedonski obrazac te misliti o Isusu prvenstveno kao o ljudskoj osobi, čovjeku. Isus je prvorođenac novog čovječanstva. Bog je u Kristu unaprijed odredio da čovjek dođe do punine Kristove veličine, pod uslovom da sarađuje s milošću koja čisti, sjedinjuje i djeluje unutar svijeta koji treba tek da se razvije. Velike se rasprave vode o Kristu. Drugi vatikanski koncil otvorio je novu eru dopuštanjem da se Božija milost i spasenje mogu naći i u drugim religijama i Crkvama, iako je prava Kristova Crkva – katolička Crkva. «Teolozi koji podržavaju stajalište Sabora tvrdit će da je Isus Krist uključivi i konstitutivni Spasitelj cijelog čovječanstva... Krist je uključiv jer de facto nudi spasenje svima. Krist je konstitutivan u smislu da ne bi bilo spasenja za ljudsku rasu da se događaj Krista nije zbio. Neki katolički teolozi zauzimaju kontroverzniji stav... Oni tvrde da je Krist uključiv i normativan, ali ne konstitutivan za spasenje. To znači da Krist ne isključuje nikoga iz spasenja i prvenstveni je primjer spasenjskog procesa, ali drugi putovi spasenja ne crpe svoju učinkovitost iz događaja Krista».23
22 Ibid., str.391. 23 Ibid., str.393.

218

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

ISUS POVIJESTI I(LI) KRIST VJERE

Ko je Isus Krist
«Postoji nekoliko vrsta kristologija: 1. Po vremenu: - Preduskrsna - Pouskrsna (NZ, srednjovjekovna, reformatorska i novovjekovna teologija) 2. Po formi: - Indirektna (U zgodama Isusova života) - Direktna (Izričiti govor o Isusu: ‘’Ti si Kralj židovski’’) 3. Po porijeklu: - Židovska - Helenistička 4. Po obaveznosti prihvaćanja: - Dogmatska (Koncilske definicije) - Spekulativna (Pojedini teolozi) 5. Po metodi: - Odozdo (Polazi se od zemaljskog Isusa) - Odozgo (Polazi se od nebeskog Isusa).»24 Ivan u svoj uvod unosi kristologiju o Logosu. Time kazuje o predegzistenciji koja uključuje da je Isus osobno s Bogom. Spominjanje Isusovog povratka u slavu koju je imao kod Oca: «Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao da izvršim. A sada, Oče, proslavi ti mene kod sebe slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo»,25 naglašava Ivan da je Isus došao da objavljuje Oca. «U NZ nosi Krist samo u spisima sv. Ivana ime Logos, najprije u prologu evanđelja (1: 1-14), zatim u prvoj poslanici (1: 1), gdje je ‘’Riječ života’’ najvjerojatnije sam Krist osobno, napokon još u Apokalipsi (19: 13). U Apokalipsi Logos je sigurno povijesni Krist... No u prologu evanđelja taj naziv pripada više preegzistentnomu Sinu Božjemu, premda, očito, Logos ne prestaje biti Logos pošto se utjelovio. Ipak sam Isus nikad ne naziva sebe tim imenom, niti ga tako naziva sv. Ivan u evanđelju izvan prologa».26
24 Luka Rađa, Natuknice s vjeronauka u Palmi, 2002, str.1. 25 Novi Zavjet.,Sarajevo, 2001., str.192. 26 Škrinjar, Albin, Teologija sv. Ivana, Filozofsko-teološki institut družbe Isusove, Zagreb, 1975, str.113.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

219

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

Postoje tri najpoznatija tumačenja o ovom Kristovom nazivu. Kao što je Krist istina – jer uči istini, život – jer daje život, tako je i Riječ, jer govori, nastupa kao Objavitelj. Upravo je njegovo nastupanje kao Objavitelja prvo tumačenje. Drugo tumačenje daje Rudolf Bultmann. Prema njemu, Logos bi bio «gnostička figura, posrednik između transcendentnoga Boga i svijeta; kao demiurg on čini, uz Božju transcendenciju, stvaranje svijeta mogućim, a nastupa također kao spasitelj, vodeći čovjeka iz ovoga svijeta natrag k Bogu».27 Treće tumačenje je dugo vremena bilo rašireno među katolicima. Ivanov se Logos ovdje tumači kao Mudrost. Kada pojašnjava prvo tumačenje, A. Škrinjar piše: «Ne personificira se u SZ baš objaviteljska Božija riječ, a to je ono što bismo trebali kao paralelu Ivanovu Logosu... Ako je to formalno značenje Logosa u Iv. 1, meni je čudno još i to što je Logos u Iv 1 u prvom redu preegzistentni Sin Božiji, a Objavitelj inače u evanđelju povijesni Isus... a ipak se čini da je prema Iv. 1: 1 Logos bio odvijeka Logos, neovisno – tako bih ja rekao – o stvaranju i o objavi».28 R. Bultmann govori o drugom tumačenju Riječi – Logosa, te smatra da je Logos neko božansko biće, onaj koji posreduje između Boga i svijeta prilikom stvaranja, izbavitelj ljudi od ovoga svijeta. On dalje smatra da je ovo gnostički mit, stariji od Ivanovog evanđelja, te mu je služio kao izvor. Staro katoličko tumačenje je na stanovištu Logos = Božija mudrost. Pavao kaže: «.. ali onima koji su pozvani, i Židovima i Grcima, Krista, Božiju silu i Božiju mudrost».29 Ovdje je primjetno identificiranje Božije Mudrosti s Kristom, da je Krist ‘’prvorođenac’’ svih stvorenja, da je preegzistentan svemu, kao što se kaže u Kol. 15-17: «On je slika Boga nevidljiva, prvorođenac svega stvorenja, jer u njemu bi stvoreno sve na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo... on je prije svega, i sve se u njemu drži zajedno».30 Kod Ivana Logos je svjetlo ljudima, kao unutrašnja riječ, kao Božija Mudrost. Ivanov je Logos osoba koja je različita od osobe Oca. Ivanov je Logos, također, pravi Bog, jednak Ocu.

27 Ibid., str.114. 28 Ibid., str.115. 29 Novi Zavjet.,Sarajevo, 2001., str.284. 30 Ibid, str. 342-343.

220

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

ISUS POVIJESTI I(LI) KRIST VJERE

Tendencije današnje kristologije
Na kalcedonskom saboru je definirana za sva vremena vjera u Krista. Proglašena je dogma, koja se stoljećima nije dirala. Nakon toga slijede nova tumačenja kalcedonske dogme. Pitanje od kojeg se krenulo je: kako jedan čovjek istovremeno može biti i Bog i time zahtijevati univerzalno značenje? «Tri su osnovna odgovora: 1. Promatra se Krista u kozmološkom obzoru. Još su apologete u 2. st. vidjeli u svijetu, povijesti, filozofiji, poganskim religijama fragmente jednog Logosa, a koji se u Isusu Kristu očitovao u svojoj punini. 2. Promatra se Krista u antropološkom obzoru. Krist je odgovor novovjekovnom ateističkom humanizmu po kojem Bog mora biti mrtav da bi čovjek mogao biti slobodan. Utjelovljenje Boga je ispunjenje biti čovjekove. Kristologija je ispunjenje antropologije. Isus Krist je čovjek koji je došao k sebi. 3. Promatra se Krista u univerzalno-povijesnom obzoru. Isus je odgovor na pitanje o smislu cjelokupne povijesti. To je odgovor onima koji tvrde da čovjeka kao takvog uopće nema, te da ga susrećemo tek u sklopu psiholoških, bioloških, ekonomskih, društvenih i duhovnih uvjeta. Pitanje smisla i spasenja čovjeka sada postaje pitanjem o smislu i spasenju sveukupne povijesti. Odgovor je da se u Isusu Kristu unaprijed dogodila sva povijest».31

Savremena židovska literatura o Isusu Kristu
Isus je Židov. Zato ga njegov narod može najbolje prosuditi. Da li je živio, gdje je živio, šta i kako je propovijedao, da li je zaista uskrsnuo, je li on očekivani Mesija, su pitanja čije odgovore treba potražiti u židovskoj povijesti. Suvremeni autor židovske povijesti je Joseph Klausner, a njegovo djelo je ‘’Isus Nazarećanin’’. T. Ivančić piše: «Klausner zatim naglašava da je Isusova veličina u njegovoj etici... Njegova je posebnost u tome što je produbio biblijski etos gotovo do utopije, naglašavao je moral naime jednostrano, na račun prava. Klausner smatra da Isus nikad nije postao dio Izraela, ali da je za ostali svijet zaista bio».32
31 Luka Rađa, Natuknice s vjeronauka u Palmi, 2002, str. 2. 32 Ivančić, Tomislav, Isus iz Nazareta – povijesna osoba, Teovizija, Zagreb, 1995., str.100.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

221

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

Drugi poznati židovski istražitelj Isusovog života je David Flusser. T. Ivančić navodi o Flusserovom tumačenju Isusove povijesnosti: «Prema njemu, Isus je razvio osobitu vrstu mesijanskoga iščekivanja, koje je međutim veoma dobro ukorijenjeno u mislima njegova naroda... Bio je farizej, smatra on, ali s kritičkim stavom prema njima... Isus je naviještao i očekivao kraljevstvo Božje, kao i rabini, i ono je za njega bila nada... D. Flusser stavlja Isusa u red židovskih čudotvoraca, kao što su bili Hilkia, Hanina ben Doza... Njihov odnos prema farizejima sličan je Isusovu. U tom kontekstu stavlja D. Flusser Isusa u red pobožnih (hasidima). On se čak, premda je pravovjeran Židov, usuđuje Isusa nazvati Bogočovjekom. Kršćanima preporuča da Isusa gledaju kao židovskoga brata, a Židovima da ga uče gledati kao jedinstvenoga Židova, dapače božanskoga».33

Zaključak
Kršćanstvo je jedna od najvećih religija svijeta, unutar koga postoje ostali brojni ogranci koji se razlikuju u temeljnim pitanjima. Međutim, i pored tih razlika, one sve počivaju na zajedničkoj osnovi: vjerovanju u Isusa Krista, Spasitelja ljudi. Prema kršćanskim izvorima, Isus je rođen u Betlehemu, u provinciji Judeji između 6. i 4. godine prije Krista, od majke Marije i oca Josipa, pobožne židovske obitelji. Odrastao je u Nazaretu u Galileji. Do svoje tridesete godine živio je od tesarskog zanata, a Pismu se podučavao u lokalnoj sinagogi. Kada ga je Ivan Krstitelj krstio u rijeci Jordan, Isus preuzima njegovu ulogu i počinje pozivati izraelski narod da se obrate i vrate Bogu. Jevreji su u to vrijeme očekivali ‘’Mesiju’’ koji će ih izbaviti iz rimskog jarma. Tog ‘’Mesiju’’ narod je shvatao dvojako: kao duhovnu osobu i proroka, te kao političkog osloboditelja. Ovakva očekivanja su uveliko predodredili Isusov život. Okupivši oko sebe dvanaest učenika (apostola), počeo je propovijedati i pozivati narod obraćenju, da se pokaju za svoje grijehe, nudeći spašenima kraljevstvo Božije. Istovremeno, među političkim vladarima i svećenicima, počinje rasti bijes. Politički moćnici su u njemu vidjeli osobu koja želi srušiti rimsku vlast, dok su ga drugi optuživali da krši ustaljene zakone i da je bogohulnik. Ipak, na kraju, Isus je osuđen prema židovskom zakonu, zbog tvrdnje da je ‘’Sin Božiji i Mesija’’. Pogubljen je raspećem, posebnom vrstom kazne kojom su kažnjavani robovi i politički
33 Ibid., str.101.

222

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

ISUS POVIJESTI I(LI) KRIST VJERE

pobunjenici. Tijelo mu je kasnije prebačeno u grob, da bi treći dan uskrsnuo, i prema učenju Crkve sjeo ‘’desno od Oca’’. Srž Isusovog učenja mogla bi se sažeti u četiri proročke rečenice: Ispunilo se vrijeme; Kraljevstvo Božije je blizu; Obratite se; i Vjerujte evanđelju. Isus je naučavao da s njegovim dolaskom nastupa spasenje naroda, te da će u kraljevstvo Božije ući oni koji se pokaju i obrate, te odbace materijalizam zbog koga su poricali postojanje Boga. Govorio je da ljudi trebaju vjerovati radosnoj vijesti, koju će i nakon njega širiti njegovi vjerni sljedbenici. Kršćani vjeruju da je Isus Krist ujedno Sin Božiji i Sin Čovječiji, božansko i ljudsko biće. Uzeo je za sebe ljudsku narav, te svojom smrću preuzeo grijehe svih ljudi, načinivši na taj način pomirenje ljudi s Bogom. Bit kršćanske vjere sastoji se od tri dijela: vjera u Boga, Isusa Krista i Svetog Duha. Crkva je zajednica koja ima svoj historijski razvoj, a njen utemeljitelj je Isus iz Nazareta, te je stoga za Crkvu od velike važnosti činjenica da je Isus povijesna osoba. U njemu Crkva vidi najavu kraljevstva Božijeg, u njemu vidi onoga koji je poslan za otkup grijeha. Upravo je prema kršćanskom učenju, Isus Krist božanska riječ-Logos koji je sišao, postao čovjekom, živio, umro, da bi konačno uskrsnuo. Crkva uči da je Isus istovremeno Bog i čovjek, da ima dvije naravi i one se ne mogu nikako odijeliti. Obzirom da je Židov, Jevreji nisu nikad sumnjali u njegovu povijesnost, ali su odbacivali da ga prihvate kao Boga, jer nisu mogli uzvjerovati da Bog može biti raspet. Mnogo je historijskih izvora koji govore o Isusu, njegovom životu i djelovanju. Prije svega tu su rimski izvori, poput Kornelija Tacita, Gaja Svetonija, Plinija Mlađeg, Celza i drugih. Zatim, postoje židovski izvori, jer je nedvojbeno da se glas o Isusu morao prvo u Palestini čuti. Josip Flavije spominje Isusa, potom Talmud kao zbornik židovske učenosti i predaje. Ono u čemu se Talmud ne slaže s evanđeljima je da se na izvršenje Isusove osude čekalo četrdeset dana, te da se javno pozivalo onoga ko će stati u odbranu Isusa. Evanđelja navode da je Isus odmah po osudi razapet, te ovu činjenicu brane time da je židovskim vladarima bilo u interesu da ga odmah razapnu, jer je sutradan bio blagdan Pashe i da ne bi izazvali pobunu narod. Ipak, Talmud Isusa prihvata kao povijesnu osobu koja je zaista živjela, te su kasnije nastojali na sve načine opravdati njegovu smrt.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

223

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

Evanđelja nude brojne primjere o Isusovoj ljudskoj naravi. Primjer toga je trenutak njegovih posljednjih muka (Mt. 26: 39). Također, činjenica da Isus moli Boga da mu otkloni muke, govori da je Isus cijeli život svoju volju potčinjavao Božijoj (Iv. 5: 30). Mnogi uspoređuju Isusa sa Esenima, da njegov nauk ima osnovu u njihovom učenju. Eseni su govorili o Svetom Duhu kao što je i Isus; kod Esena je bio monaški savjet od dvanaest članova, a Isus je imao dvanaest učenika. Marko svoje evanđelje počinje najavom radosne vijesti, Isusa Krista, te je kozmičkim znakovima popraćen ključni događaj - dolazak Sina Čovječijega (Mk. 13: 24-27). I Matej slično Marku spominje kozmičke znakove kao nagovještaj dolaska Sina Čovječijeg. Međutim, razlika je u tome što Matej smatra da je upravo Sin Čovječiji taj znak. Vjerovanje Crkve da je Isus začet bez oca, sadrži ideju o Isusu kao Davidovom potomku, koji će tek sa uskrsnućem biti ‘’postavljen za Sina Božijeg’’. Luka, naprotiv, smatra da je Isus od samog začeća Sin Božiji po Duhu Svetom. Kada navodi rodoslovlje Isusovo, Luka nastoji da prikaže ko je zaista Isus, da on ima sveopće značenje za cijelo čovječanstvo. Titula ‘’Sin Čovječiji’’ (aram. bar(e)naša), a koja se pripisuje Isusu, najviše je raspravljana. Također, jedno od brojnih pitanja je i da li je sam Isus ovu titulu upotrebljavao za sebe. Umjereno mišljenje je da je on koristio ovu oznaku ne kao titulu, već jednostavno govoreći o sebi kao čovjeku. Pretpostavlja se da izraz ‘’Sin Čovječiji’’ kao titula nije postojao u židovstvu prije pojave Isusa i prve Crkve. Naime, Crkva smatra da se ‘’Sin Čovječiji’’ i ‘’Sin Božiji’’ ne mogu dijeliti. To je zvanično ustanovljeno kalcedonskim koncilom 451. godine, da Isus ima dvije nedjeljive prirode. Neki smatraju da je Isus ovu oznaku koristio da bi i o sebi govorio kao o nekom neznatnom, a koji navješta Božije kraljevstvo. U prvoj poslanici Timoteju, 2-5, stoji: «Jer jedan je Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi – čovjek, Isus Krist». Iz ovog možemo zaključiti da je Jedan Bog, da Isus nikako ne može biti Bog. Isus je kao i svi ljudi imao izbor između pokornosti Bogu i griješenja, ali je uvijek izabirao prvo, uvijek je stavljao Božiju volju ispred svoje. Isus je nazvan Kristom (od grč. ‘’Hristos’’, prijevod hebr. ‘’Mašijah’’), što znači Pomazani. Na prvom saboru u Niceji 325., utvrđen je nauk Crkve o božanstvu Krista, jer je, tvrdi Crkva, Riječ koja je tijelom postala u Isusu sve ono što je Bog Otac, osim što Riječ nije Otac, nije istobitan ili konsupstancijalan s Ocem. Konačno, kalcedonski sabor 451. je definirao je224
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

ISUS POVIJESTI I(LI) KRIST VJERE

dinstvo Krista u dvije neodvojive naravi – božanskoj i ljudskoj. Od samog početka, kršćani Isusa razumijevaju kao onoga koji će spasiti cijelo čovječanstvo, te ga stoga počinju nazivati imenima, od kojih većina naglašava određeni vid spasenja: Jaganjac, Izbavitelj, Spasitelj, Gospodin. Za mnoge ljude, prije svega kršćane, Isus je ‘’Sin Božiji’’, za druge je bio opsjednut i zavodnik naroda, za muslimane Isus (Isa a. s. ) bio je Božiji Poslanik. S druge strane, evanđelja uvijek nastoje da na osobu Isusa Krista primijene spasiteljske naslove. U tome se naročito ističe Ivanovo evanđelje. Odazivajući se Isusu i prihvatajući ga vjerom, učenici otkrivaju pravu ulogu Isusa, te mu tako pripisuju brojne titule, shodno sredini svakog od učenika u kojoj su živjeli. Kraljevstvo Božije središte je Markove teologije i on nam govori da u Isusu prepoznamo Spasitelja čovječanstva. Bitna karakteristika Markove kristologije je da on na nekoliko mjesta u evanđelju navodi kako Isus govori učenicima da se uzdržavaju glede otkrivanja njegovog pravog identiteta (Mk. 1: 44). Iz ovoga se može zaključiti da Marko smatra kako je istinsko značenje Isusovog mesijanstva otkriveno tek njegovom smrću i uskrsnućem. Matejevo evanđelje dostiže vrhunac u uskrslom Kristu, gdje Isus dobija od Boga svu vlast, te da je raspećem pobijedio svoje neprijatelje. Ovo evanđelje ima dva glavna dijela: Isusa kao Krista i bliski dolazak kraljevstva Božijeg. U svom evanđelju, odlomak 22: 54-71, Luka piše o suđenju Isusu pred Vijećem. Ovaj odlomak on završava priznanjem svećenika da je Isus ‘’Sin Božiji’’. Upravo ovim završnim riječima, Luka smatra da Isusovi neprijatelji krivo shvataju njegov identitet, te ga osuđuju zbog bogohuljenja,ali ipak nehotice priznaju ga onim ko zaista jest. Kada Ivan govori o Isusu, najčešće ističe Isusovu božansku i ljudsku narav, jer njegovo evanđelje govori da je Isus došao s neba s Objavom o Bogu koju ne poznaje niko drugi. Ivan upotrebljava kategorije koje su ranije smatrane dostojnim jedino za Božiju zbilju, te ih on primjenjuje na događaje u vezi sa jednim zemaljskim bićem – Isusom. On počinje svoje evanđelje govorom o Riječi: «U početku bijaše Riječ...». Ivan smatra da je Krist Riječ-Logos, te time ukazuje na predegzistenciju Isusa koji je bio osobno s Bogom. Postoje tri tumačenja o ovom Kristovom nazivu. Naime, A. Škrinjar smatra, kao što je Krist istina – jer uči istini, život – jer daje život, tako je i Riječ, jer govori, nastupa kao Objavitelj. S druge strane,
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

225

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

Bultmann je mišljenja da je Logos ‘’gnostička figura’’, posrednik između transcendentnog Boga i svijeta. Najčešće spominjani naziv u Ivanovom evanđelju jeste ‘’Sin Božiji’’. Ovaj naslov je temelj Ivanove kristologije, jer on smatra da je Sin jednak Ocu, ne samo po funkcijama, već i po svojoj božanskoj naravi, te da svi ljudi mogu postati djeca Božija preko Isusa, ali pravi razliku između toga i Isusa kao Sina, jer je jedino Isus Prvorođeni. Više od ostala tri evanđelja, Ivan govori o Isusu kao Božijem Poslaniku, kao onome koga Otac šalje da ljudima pribavi božanske darove. Krist kao Poslanik, radi Božija djela, jer ga je Bog ovlastio da ih on čini. Ivan još naglašava da Krist uvijek izvršava Božiju volju, jer je Bog taj koji ga šalje, te da nikad nije svoju volju stavljao ispred Božije. Predmet Objave kod Ivana su Otac i Sin, u jedinstvu, jer je, svrha dolaska Isusa da ljudi upoznaju Boga, da se spase, da uzvjeruju u Krista, koji je njihov Spasitelj. Ipak, Ivan Isusovu smrt posmatra kao proslavu, kao žrtvu pomirnicu, a ne uništenje. Mišljenja velikog broja današnjih proučavalaca Isusa i njegovog života su podijeljena. Mnogi smatraju da je Isus zaista imao dvije naravi, drugi to negiraju, jer se stalno nametalo pitanje kako čovjek može biti i Bog? Također, postoje i mišljenja da Isus nije uopće ni postojao, da je izmišljen lik. Francis David smatra da je Bog samo Jedan, a da crkveni Bogo-čovjek nije nigdje spomenut u Svetim pismima. U ovom pravcu ide i John Biddle, koji kategorično tvrdi da je Isus imao samo ljudsku narav i da ne mogu postojati dva Boga. W. E. Channing je mišljenja da je Krist izričito jedan duh, jedno biće, savim različito od Boga, te navodi da je Isus stalno u svom podučavanju govorio o Bogu. Channing istovremeno postavlja pitanje da li je Isus,govoreći o Bogu, mislio na sebe? Odgovor je, nikad, jer je uvijek pravio razliku između Boga i sebe.

226

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

ISUS POVIJESTI I(LI) KRIST VJERE

Summary The Jesus of History or the Christ of Faith
A myth or reality? What is Jesus’ origin? Was he just a human or did he maybe have some other characteristics? What was his role in this material world? The essence of Jesus’ teachings could be summarized in four prophetic sentences: “The time is fulfilled, and the kingdom of God is at hand; repent and believe in the gospel.” Christians believe that Jesus Christ was God’s son and man’s son at the same time, a deity and a human being. He exhibited human qualities, and with his death he paid for the sins of all mankind, thus reconciling people with God. The essence of the Christian faith is made up of three parts: belief in God, Jesus Christ and the Holy Spirit. The analysis of this problem is the subject of the research entitled The Jesus of history or the Christ of faith.

Primarna literatura
1. The Holy Bible, International Bible Society, 1992, Colorado Springs, USA 2. Novi Zavjet, prijevod s grčkog izvornika: Ruben Knežević, DD ‘’DOM ŠTAMPE’’ Zenica, BDFBH, Sarajevo, 2001. 3. Ivančić, Tomislav, Isus iz Nazareta – povijesna osoba, Teovizija, Zagreb, 1995. 4. Škrinjar, Albin, Teologija svetog Ivana, Filozofsko-teološki institut družbe Isusove, Zagreb, 1975. 5. D. J. Harringnton, B. V. Viviano, R. J. Karris, R. J. Dillon, Ph. Perkins, Komentar evanđelja i djela apostolskih, s engleskkog preveo dr. Mato Zovkić, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 1997. 6. Ata’u-r-Rahim, Muhammad, JESUS, a Prophet of Islam, Kitab Bhavan, New Delhi, 1994.

Sekundarna literatura
1. Grupa autora, Isus – 2000 godina povijesti vjere i kulture, preveli: s njemačkog Milan Pelc, s talijanskog Adalbert Rebić, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1999. 2. Latić, Džemaludin, Svjetske religije I i II, Bosančica print i Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1994.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

227

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

3. Karl Jaspers, DIE MASSGEBENDEN MENSCHEN SOKRATES – BUDA – KONFUZIUS – JESUS, prijevod: Slobodan Grubičić, ‘’Vuk Karadžić’’, Beograd, 1980. 4. Pekarić, Hajrudin Dino, Isus/ Isa (a. s.) u kršćanstvu i islamu, PrintCom, Tuzla, 2005. 5. Majkl Bejdžent i Ričard Li, Spisi mrtvog mora – obmana, s engleskog preveo Ivan Bošković, METAPHYSICA, Beograd, 2005. 6. Xaver-Dufour, Rječnik bibllijske teologije, ‘’Kršćanska sadašnjost’’, 1980. 7. Michael Glazier i Monika K. Hellwig, Suvremena katolička enciklopedija, LAUS, Split, 1998. 8. Grabner-Haider, Anton, Praktični biblijski leksikon, prijevod: Božo Lujić i Ladislav Fišić, ‘’Kršćanska sadašnjost’’, Zagreb, 1997. 9. Leksikon temeljnih religijskih pojmova - židovstvo,kršćanstvo,islam, priredio von Adel Theodor Khoury, preveli s njemačkog: Nedeljka Paravić (židovstvo), Ljiljana Matković-Vlašić (kršćanstvo), Željko Pavić (islam), PROMETEJ, Zagreb, 2005. 10. The new shorter Oxford English dictionary, Clarendon press-Oxford, 1993.

228

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

Muamer HASANBAŠIĆ

OSNOVNA NAČELA ISLAMA U DOKTORSKOJ DISERTACIJI TOMISLAVA JABLANOVIĆA
Rezime
Rad Tomislava Jablanovića, Islamska apologetska argumentacija kojeje nastalo  kao posljedica Drugog vatikanskog sabora pružilo je mogućnost otvorenog dijaloga, tim prije što je ovo djelo napisao čovjek koji je obnašao najviše dužnosti u hijerarhiji katoličkog klera, obnašajući funkciju biskupa. U svojoj disertaciji prof. Jablanović se pozabavio osnovnim pojmovima islamske apologetske argumentacije čije je osnovno polazište bio pojam Božijeg govoraObjave.Njegova razmišljanja o sadržaju i naravi islama počinje davajući opći prikaz pojmova islamske apologetske argumentacije polazeći od pojma Objave , zatim čudesima-mudžizama kojima se Muhammed a.s.morao koristiti da bi dokazao istinitost Objave koja ujedno predstavlja najveći znak i poslaničko čudo koje je Muhammed a.s. pružio u vidu knjige- Kur”ana, što je do današnjih dana ostao najveći dokaz islamske apologetske argumentacije i glavnim predmetom Jablanovićevih rasprava.Posebno poglavlje posvećuje ličnosti Muhammeda a.s.kao uporišnoj tački islamskog svjetonazora.Nakon iznošenja argumenata islamske apologetske argumentacije kojima islamska teologija dokazuje nadnaravnu objavljenost islamske vjere, u radnji je kontinuirano slijedio odgovor zašto se isti apologetski argumenti gledano iz ugla katoličke vjere ne mogu prihvatiti tj. nemogućnost priznanja islama kao objavljene religije.

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

231

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

Uvod
Principijelno govoreći, muslimani i kršćani(katolici) su kroz povijest bili u iskušenju dvostrukog izazova:historijskog(širenje islama u prostore grčkorimske kulture i uopće zemalja sredozemnog kulturnog prostora te križarski ratovi i konolijanizam) i doktrinarno- teologijskog (istovjetno transcedentno religijsko počelo odnosno brojni likovi zajednički Bibliji i Kur’anu).1 Već preko četrnaest stoljeća islamska i kršćanska religija egzistiraju jedna uz drugu. To vrijeme je obilježeno različitim povijesnim previranjima koja su često poprimala negativne tokove, mada nisu izostala ni određena pozitivna iskustva. Generalno, povijest odnosa ova dva religijska corpusa u znaku je netrpeljivosti i neprijateljstva. Gledano iz katoličke perspektive Drugi vatikanski sabor u ovom pogledu predstavlja svojevrsnu prekretnicu. Tada je po prvi put u povijesti Katolička Crkva zauzela službeni stav prema islamu u «Dogmatskoj konstituciji o Crkvi» (Lumen Gentium), koja glasi: ‘’Oni nisu strani Objavi Očeva, sinovi Ismailovi koji prihvaćaju Abrahama kao Oca, vjeruju, također, u Abrahamova Boga’’. Odluka o spasenju obuhvata i one koji priznaju Stvoritelja, među kojima su u prvom redu muslimani, koji se, ispovijedajući da drže vjeru Abrahamovu, klanjaju sa nama jedinom, milosrdnom Bogu, koji će suditi ljude na Sudnji dan2. Crkva, dakle, nije mogla niti smjela da iz vida izgubi 800 miliona Muhammedovih sljedbenika koji su u vremenu Drugog vatikanskog koncila činili islamski svijet. Postavlja se pitanje:zašto je Crkva morala toliko dugo da čeka? Možda je problem bio u tome što se kao vrhovna institucija kršćanstva nalazila pod snažnim i direktnim uticajem sekularne vlasti, pa je morala dočekati trenutak da se od nje oslobodi kako bi pokazala svoje pravo ‘’evanđeosko lice’’. Drugim vatikanskim koncilom odnos između dvije religije krenuo je u jednom sasvim novom pravcu, koji se do tada samo u nejasnim obrisima mogao naslućivati. Mogućnost otvorenog dijaloga, kao i kritičkog propitivanja vlastitih stajališta, donijela je mnoštvo rasprava i studija koje su se bavile mnogobrojnim, nagomilanim svjetskim i teološkim problemima, što je u mnogome doprinijelo da se odrede relevantni činioci koji su uticali na povijesne odnose dviju religija.
1 Adnan Silajdžić ‘’Potreba i mogućnosti muslimansko-kršćanskog dijaloga’’, Vrhbos nensia,Sarajevo,1999,str.205. 2 Rudolf Rrajčić,Mato Zovkić,Dogmatska konstitucija o Crkvi ,Zagreb, 1977,str.303304.

232

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

OSNOVNA NAČELA ISLAMA U DOKTORSKOJ DISERTACIJI TOMISLAVA JABLANOVIĆA

Pod direktnim uticajem Drugog vatikanskog koncila, prof. Tomislav Jablanović piše doktorsku disertaciju na temu Islamska apologetska argumentacija, koja ujedno predstavlja i prvo djelo ovakve vrste na našim prostorima. Ovo djelo tim više dobija na važnosti što je pisano na prostorima koji simboliziraju zajedničko bitisanje abrahamovskog religijskog stabla kroz stoljeća. Osim važnosti njegovog djela za međureligijski dijalog danas jako važna i nezaobilazna činjenica je i to što je ovo djelo napisao čovjek koji je obnašao najviše dužnosti u hijerarhiji katoličkog klera. On je između ostalog vršio i službu biskupa. ­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­ Tražeći glavnu dodirnu tačku među ovim religijama, Jablanović polazi od pojma Božijeg govora, odnosno Božijeg govora po Objavi,što predstavlja iskonsko polazište obje religije. U ovome radu izložit ću temeljne islamske pojmove kojima se prof. Jablanović bavio u svojoj disertaciji, te prikazati njegova razmišljanja o naravi i sadržaju islama kao religije, te o liku Muhammeda a.s. kao uporišnoj tačci islamskog svjetonazora. Još preciznije, izložit ću sva pitanja koja u sebi sadrži islamski credo ‘’Ja vjerujem’’. Jablanovićeva gledišta nastojat ću da elaboriram opisno i komparativno, tako da ću najprije iznositi njegove stavove i mišljenja, a potom ih upoređeivati sa islamskim autorima i meni raspoloživim znanjima iz date oblasti. Najprije ću načiniti opći prikaz disertacije, a potom ću preći na izlaganje pojedinih tema.

Opći prikaz disertacije
Samim pojavljivanjem islam se našao u dodiru sa različitim religijama, prije svega paganstvom, a zatim židovstvom i kršćanstvom. Da se uočiti da kroz povijest islam gaji poseban odnos prema ovim dvjema religijama, svrstavajući ih u kategoriju monoteističkih religija. S tim što je potrebno naglasiti da je Muhammed a.s. odbacio kršćanski misterij Triniteta i Utjelovljenja, dok za kršćane ovaj misterij povijesno ostaje viša tajna vjerovanja o kojoj ne treba raspravljati, u koju ne treba sumnjati, nego je prihvatiti takvom kakva jeste. Današnji kršćani je na taj način i prihvataju. Muhammed a.s. nastupajući kao Božiji poslanik i donosilac objave, imao je zadatak da proklamira čisti monoteizam, pružajući najjači dokaz svoga božanskog poslanja u ogledalu Kur’ana , koji je bio i ostao dokaz broj jedan islamske apologetike. Pitanje je, međutim, da li se uopće može govoriti o zasebnim apologetskim dokazima budući da se u islamskoj teoGODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

233

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

logiji apologetika nije emancipirala kao zasebna disciplina nego je pronašla svoje mjesto unutar teologije kao cjeline. Jablanović daje prikaz općih pojmova u kategorijalnom aparatu islamske apologetske argumentacije, polazeći od pojma Objave. Tumačeći pojam Objave dolazi do pojma Boga ‘’koji govori’’, što i čini jedno od Njegovih svojstava. Autor govori najprije o nepreciznosti definicije Objave, te da islamska teologija nije u dovoljnoj mjeri razradila pojmove naravnog i nadnaravnog.3 Mišljenja sam da islamska tradicija, kako ona konstitutivna tako i interpretativna, mnogo govori o pojmu Objave, šta više čak precizira kako je do Objave dolazilo u različitim situacijama, u razgovoru, ekstatičnim doživljajima, za vrijeme jahanja, a takve je opise moguće pronaći i kod ukaza Objave drugim Božijim poslanicima. Primljenu Objavu Poslanik je morao u doslovnom smislu prenijeti ljudima, bez uplitanja vlastitog vokabulara i stila, što se kosi sa kršćanskim shvatanjem Objave, unutar koga se operira sa pojmovima kao što su Ivanov ili Pavlov stil i vokabular. Kako bi pokazao i dokazao istinitost Objave Muhammed a.s.je morao, uostalom kao i njegovi prethodnici, koristiti se čudesima da bi njegovi savremenici povjerovali u njegovu poslaničku misiju. Uobičajen naziv za ta čuda - mudžize, ne spominje se u Kur’anu. Taj izraz potiče od islamskih apologeta (mutekellima) i korišten je u svrhu islamske apologetske argumentacije. Jablanović u svom djelu navodi mišljenja muslimanskih teologa, Handžića, te Džuvejnija o pojmu mudžize, u smislu šta je sve potrebno da bi jedan čin poprimio to obilježje. Veoma je zanimljiv njegov zaključak, da islamska i kršćanska teologija s pravom svode mogućnost čuda na Božiju svemoć, mudrost i slobodu.4 Za razliku od drugih monoteističkih religija islam, smatra Jablanović, sa sobom donosi naučno čudo dok su čudesa ranijih poslanika bila više metafizička. Sa Muhammedom a.s. nastaje period naučnih čuda.5 Sama podjela čudesa na dvije kategorije, metafizička i naučna, uslovna je i može dovesti do određenih zabluda, pa i do pogrešnog razumijevanja i vrednovanja datih. Čuda su rezultat istog Božijeg nauma i iste svemoći u Mojsijevom, Isusovom kao i Muhammedovom vremenu, dakako sa istim
3 Tomislav Jablanović,Islamska apologetska argumentacija,Zagreb,1969,str.52. 4 Jablanović,nav.djelo,str.61. 5 Ibidem,str.64.

234

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

OSNOVNA NAČELA ISLAMA U DOKTORSKOJ DISERTACIJI TOMISLAVA JABLANOVIĆA

ciljem, pa je veoma diskutabilno govoriti o vrednovanju istih. Pogrešno bi bilo shvatiti kako ‘’metafizička čuda’’ umanjuju vrijednost čudesa, niti se ovim sugerira da ona manje vrijede zato što ih prepoznajemo kao biblijska čuda. Moguće je govoriti samo o čudesima koja su obilježila određene epohe i koja su imala svoje određene ciljeve, posjedovala karakteristike nadnaravnosti i realizirana preko određenih poslanika. Po učenju Kur’ana prvotna svrha zarad čega Bog ljudima šalje poslanika je u tome da on ljude opominje. Otud za poslanike i naziv nazir, opominjatelj6. U svom djelu Jablanović ne zaobilazi ni pitanje da li je Bog dužan slati poslanike. S tim u vezi navodi mišljenja aša’ritske i mu’tezilitske škole, koje o ovome pitanju imaju različita mišljenja. Tvrdi pri tom da ortodoksna islamska škola, misleći na aša’aritsku, drži da Bog nije dužan slati poslanike. Poslanici su bili okarakterizirani kao bezgriješna bića, tako da je islamska teologija gradila zgradu na bezgriješnosti Božijih poslanika. Pojedini tekstovi, međutim, govore o prigovorima na ime ponašanja i postupaka pojedinih poslanika, pa i samog Muhammeda a.s. Jablanović navodi mišljenja islamskih teologa, Razija npr., koji je držao da i poslanici mogu počiniti grijeh, pa i veliki grijeh, te time postati (fâsik) nevaljalac, ali odbacuje mogućnost da bi poslanik mogao počiniti grijeh idolopoklonstva i nevjere i time postati (kâfir) nevjernik.7 Potrebno je, ipak, naglasiti da o pitanju bezgriješnosti postoji opće pravilo, a to je da bezgriješnost obuhvata poslanikov život od početka poslaničke misije. Bezgriješnost treba stoga shvatiti kao Božiji dar poslanicima. Sama činjenica da ih je sam Bog izabrao za tu misiju sačuvat će ih i od grijeha. Jablanović navodi činjenicu da poslanici u pogledu dostojanstva nisu jednaki i da je određenim poslanicima data izvjesna prednost nad drugima. Oni su slati kroz povijest u različitim periodima i u svakom se poslanju ogleda Božija milost. Također navodi da se čak devetnaestorica kao biblijske ličnosti spominju u Kur’anu. Ilustracije radi uz ime određenog poslanika navodi i kratke ajete iz Kur’ana koji govore o toj ličnosti, počevši od Adema a.s. i završavajući sa Muhammedom a.s. kao dovršiteljem Riječi Božije.

6 Ibidem,str.73. 7 Ibidem,str.73.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

235

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

Zanimljiv dio je posvećen Isusu. O njemu Jablanović u tezi govori tako da iznosi one apologetske dokaze kojima se koriste muslimani kako bi dokazali da je po srijedi samo jedan u nizu Božijih poslanika i to iz reda vjerovjesnika ( nabiyy) i poslanika (rasūl) koji je primio Božiju Objavu, a ona sa vremenom izgubila vlastitu dimenziju i autentičnost. U ovom dijelu disertacije nije iznio ni jedan protuargument u odnosu na islamsko stajalište. On zapravo govori o Isa a.s., o poslaniku kako doliči dokazima islamske apologetske argumentacije. Svoje kronološko izlaganje o najvažnijim poslanicima koji su spomenuti u Kur’anu završava sa Muhammedom a.s. čijim poslanjem Objava doživljava svoju puninu. Najprije izlaže Muhammedovu a.s. geneologiju, pišući o tome kako je u njemu bilo krvi svih ljudskih rasa i narodnosti, ne samo arapske, nego i babilonske, egipatske, grčke, što je predstavljalo fizički osnov da se Muhammed a.s. već rođenjem legitimira kao predstavnik čitavog čovječanstva8, nagovještavajući njegovu poslaničku misiju koja će imati univerzalan karakter. Kao osnov islamske apologetske argumentacije usmjerene na dokazivanje poslanja, Muhammeda a.s. Jablanović navodi i nagovještaje prijašnjih Božijih poslanika. Nakon izlaganja apologetske argumentacije počinje (a time je manje više prožeta čitava radnja) govoriti o protuargumentima i teškoćama sa kojima se Muhammed a.s. susretao za vrijeme svoje poslaničke misije. Tako navodi protivljenja kitabija (židova i kršćana) koji su smatrali da oni posjeduju Objavu i svete knjige. Naravno, takvo stajalište Muhammed a.s.nije nijekao, samo je bio duboko svjestan da su dotadašnje objave izgubile na svojoj autentičnosti. Nailazeći na ovakvu vrstu problema, Muhammed a.s. je morao svoje poslanje zaštititi određenim znakovima (čudima), kao što je, uostalom, i bio slučaj sa svim ranijim poslanicima. Najveći znak, odnosno poslaničko čudo, Muhammed a.s. pružio je u vidu knjige Kur’ana, koji opstoji kao najveći dokaz islamske apologetske argumentacije i vjerodostojnosti Muhammedovog a.s. poslanja. U drugom dijelu teze, Jablanović analizira pojmovnik što ga je u svom povijesnom hodu načinila islamska teološka misao, a u cilju afirmiranja i legitimiranja Muhammedovog a.s. poslanstva. Nakon što je ukratko prikazan sadržaj njegove disertacije, ostaje nam da se pozabavimo temeljnim apologetskim islamskim pojmovima, koji su bili predmetom Jablanovićevog istraživanja.
8 Ibidem, str.114.

236

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

OSNOVNA NAČELA ISLAMA U DOKTORSKOJ DISERTACIJI TOMISLAVA JABLANOVIĆA

Izbor tema
U drugom djelu disertacije Jablanović otpočinje sa konkretnim izlaganjem islamskog apologetskog pojmovlja u kontekstu razmatranja Muhammedovog a.s. poslanstva, odnosno njegovih čudesa. On se ponajprije osvrće na pojmove keramet i mu’džiza,9 jasno stavljajući do znanja da samo drugi termin u apologetskom smislu korespondira sa kršćanskim terminom čudo. Mudžiza Muhammedovog a.s. božanskog poslanja je njegova sveta knjiga Kur’an.10 Govoreći o Kur’anu kao prvom i najvećem čudu ili dokazu islamske apologetske argumentacije, Jablanović izlaže općepoznate stvari: da islamska sveta knjiga sebe naziva Kur’anom, da je objavljena, i to na arapskom jeziku, što je po sebi logično budući da je Poslanik Arap. Uz naziv Kur’an govori i o drugim nazivima koji se koriste kada ova knjiga samu sebe naziva određenim imenima. On nadalje piše o čudesnom značenju Kur’ana, koje se ogleda u činjenici da Muhammedovi a.s. protivnici nikada nisu uspjeli stvoriti djelo koje bi po literarnoj vrijednosti bilo jednako Kur’anu, pa makar i u opsegu jedne jedine sure, iako im je i sam Muhammed a.s.nekoliko puta upućivao takav izazov.11 Upravo je za puno značenje pojma čudo u apologetskom smislu važno istaći da je ono trebalo da bude prorečeno, na što će muslimanski apologeti odgovoriti da je Muhammed a.s. unaprijed najavio da njegovi protivnici neće biti u stanju sastaviti nešto što će biti slično Kur’anu. To se kroz povijest i pokazalo. Svi neprijatelji ostajali su nemoćni pred ovim izazovom, što se potpuno uklapa u pojam mudžize odnosno čuda. Neosnovano je tvrditi da islam spočitava Isusovim biblijskim čudesima njihovu usku funkciju i vrijednost. Ta čudesa bljesnula su na trenutak i imala su veliki broj očevidaca. Ona su sa jedne strane odgovarala datom vremenu, ali sa druge strane, kada bi se tim čudesima priznala ona vrijednost koja im ne pripada, tj., da ona imaju univerzalnu i trajnu vrijednost, onda bi to predstavljalo potkopavanje temelja vlastite apologetske argumentacije i teško da bi se tada moglo govoriti o Kur’anu kao trajnom,
9 Mudžiza u apologetskom smislu znači ‘’znak’’sa kojim su Božiji poslanici legitimirali svoje poslanstvo.Da bi ovaj znak imao svojstvo mudžize mora se unaprijed najaviti, i naravno da se dogodi njegovo ispunjenje. 10 Ibidem,str.110. 11 Ibidem,str.126.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

237

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

najvećem i najjačem čudu i trajnom dokazu Muhammedovog a.s. poslanja. Želimo reći da su čudesa Isaa a.s. dokazi koji imaju svoju ograničenost u vremenu i prostoru, premda ih, naravno, kršćanska apologetska misao zarad odbrane vlastitih pozicija drži trajnim dokazima nadnaravnosti kršćanstva. Jablanović iznosi stav tradicionalnog islamskog teologa Ebu Bekr Bakilanija, po kojem sam tekst Kur’ana u sebi nosi odrednice čudesnosti, koje obesnažuju argumente protivnika. Ali prema njegovom mišljenju islamska argumentacija boluje od slabosti, jer polazi od kur’anskih riječi kao božanskih, te da bi dokazala njihovo božansko porijeklo. Naravno da je ova argumentacija nelogična, jer jedini dokaz i polazna osnova je božanski govor, pa je samim tim on i polazna osnova božanskog porijekla. Zapravo, temeljna razlika Indžila i Tevrata u odnosu na Kur’an je u tome što ove dvije prethodno objavljene knjige nisu same po sebi čuda. Njihovo božansko porijeklo se dokazuje čudima koja su vezana za same Božije poslanike, kojima su bile upućene objave. Jablanović, međutim, iznosi činjenicu da kršćanski dokazni postupak ide drugim smjerom, što će reći, da umjesto islamskog apriornog postupka kršćanska apologetika je u svojoj metodologiji strogo aposteriorna.12 Time se sugerira da je ona bliže zakonima logike i psihologije, dok islamski teolozi hoće kazati da unutarnji zakon treba biti najjači unutarnji dokaz. Kao vanjski dokaz Jablanović ističe pojam tahadi, što doslovno znači izazov, koji prema njemu ujedno čini i vrhunski dokaz islamske apologetike u potvrđivanju božanskog porijekla Kur’ana, a time i poslaničke misije Muhammeda a.s. Jer, kao što je naglašeno, Muhammed a.s. je prorekao da ljudi neće moći stvoriti ništa slično Kur’anu, a pogotovo bolje od Kur’ana. Gledano kroz povijest jasno je da se proročanstvo ispunilo. Ostaje kuriozitet što je on protivnicima nudio izazov da se okušaju, dok je istovremeno bio siguran u njihov neuspjen. Jablanović navodi da je tahadi13 povijesna činjenica14. Protivnici Muhammeda a.s. zasigurno ne bi ostali nijemi pred ovim izazovom, da su bili kadri na njega odgovoriti. Zapitamo li se zašto to nisu uradili, odgovor će ići u prilog islamske apologetske argumentacije. Shvatili su, naime, da je Kur’an nenadmašan i po
12 Ibidem,str.141. 13 Tahadi: Riječ ‘’Tahadi’’označava nemogućnost oponašanja Kur’anskog teksta koji ostaje izazov ljudima kroz povijest 14 Ibidem,str.151.

238

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

OSNOVNA NAČELA ISLAMA U DOKTORSKOJ DISERTACIJI TOMISLAVA JABLANOVIĆA

sadržaju i po formi, čime dokazuje da je rezultat božanskog poslanja, pa time i objavljenosti vjere koju je propovijedao Muhammed a.s. Po srijedi je, dakle, vanjski dokaz čudesnosti. Posebno poglavlje Jablanović posvećuje faktorima čudesnosti Kur’ana. Na prvo mjesto, kao polaznu osnovu, stavlja idžaz, tj. nenadmašnost, nedostižnost Kur’ana i to u dvjema sferama; umjetničkoj i misaonoj. Kao umjetničko djelo, Kur’an predstavlja vrhunac ljepote stila i savršenosti estetskog oblika. Prema ocjeni svih islamskih teoretičara, on je u tom pogledu zaista bez presedana15. Pri tome, treba imati na umu da su oblici umjetničkog izražavanja u vrijeme Muhammeda a.s. bili na visokoj razini i da kroz sva stoljeća, od objavljivanja do danas, Kur’an ostaje djelo koje u pogledu umjetničke vrijednosti ima nedostižnu i neprocjenjivu vrijednost. Ovdje treba pridodati i činjenicu da teolozi iz drugih religijskih corpusa također Kur’anu priznaju veliku umjetničku vrijednost, mada ne u onoj mjeri u kojoj to čine islamski teolozi. Jablanović napokon dolazi do prave vrijednosti Kur’ana koja se krije u njegovoj misaonosti. S tim u vezi, navodi mišljenje islamskih teologa o upućenosti Kur’ana ljudskom rodu tj. da su u Kur’anu principi, misli i učenja koja je Svemogući saopćio ljudima. Prema apologetskoj argumentaciji, povijesno gledano, misaona snaga Časne knjige još je intenzivnija u današnjem vremenu, vremenu velikih naučnih otkrića i tehnološkog napretka. Štaviše, tehnička su postignuća posvjedočila u prilog kur’anske poruke, upućene čovječanstvu prije četrnaest stoljeća. To je jasna potvrda vječite suvremenosti i nedostižnosti kur’anske misli. U nenadmašivost Kur’ana svakako ulazi i činjenica da je kur’anski tekst pisan na arapskom jeziku, kojeg muslimani smatraju metajezikom, pa svaki prijevod Kur’ana ne predstavla ništa drugo do samo jedan njegov komentar. Stoga je prevođenje smatrano nepravdom prema Kur’anu, jer se time gubila njegova izvornost, bez koje ga je nemoguće u potpunosti razumjeti. Autor potom navodi mišljenje Rodinsona, koji polazeći od činjenice da kod predislamskih Arapa nisu poznata nikakva djela u prozi, tvrdi da je došlo do stvaranja jedne nove literarne forme, te se bez prethodne tradicije u datoj formi, pojava Kur’ana ne može ni protumačiti drugčije nego kao čudo.
15 Ibidem,str.157.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

239

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

Teško je okarakterisati Kur’an sa književnog aspekta, bilo kao prozno bilo kao pjesničko djelo. Na toj liniji promišljanja tek je nesporna činjenica da stil i jezik Kur’ana nadmašuju sva napisana književna djela, bez obzira o kojem se žanru radilo. Jablanović često citira u djelu Bakilanija kada ovaj govori da osim vanjskog jezika i stila, koji svojom nedostižnošću trebaju dokazati božansko porijeklo Kur’ana, istu zadaću imaju kur’anska proročanstva koja su se ispunila.16 Kao primjer uzima se poraz Vizantinaca u Siriji, te da će oni nakon poraza biti pobjednici za nekoliko godina. Nakon ovog apologetskog argumenta, kao i u većini drugih stvari, ako je i postojala sumnja ona je nestala. No, Jablanović ipak postavlja pitanje je li u datom slučaju bilo teško proreći tok događaja, s obzirom na to da je Bizantsko carstvo bilo kulturnije i naprednije, pa je logično pretpostaviti da neće dugo čekati na osvetu i pobjedu protiv neprijatelja Perzijanaca. Svoju sumnju dodatno uvećava insistiranjem na podatku da su se svi pomenuti događaji hronološki gledano izredali nekoliko desetljeća prije kodifikacije kur’anskog štiva. Jablanović, potom, nastavlja sa navođenjem islamskih autora koji govore u prilog kur’anskih proročanstava koja su trebala da dokažu božansko porijeklo Kur’ana. Navodi proročanstvo koje predviđa pobjedu islama i njegovo dalje širenje diljem svijeta, iako nailazi na snažan otpor neprijatelja, poglavito Židova i kršćana. Gledano kroz prizmu povijesti nije teško uvidjeti da se proročanstvo ispunilo i da se i dalje svakodnevno ispunjava širom zemaljske kugle. I ovdje, međutim, Jablanović daje prostora sumnji, ističući da tekst datira iz vremena kada je Muhammed a.s. bio na vrhuncu svjetovne moći, kada je njegova vojska nadirala na sve strane. Zar svaki vojskovođa u povijesti, pita se on, nije podizao moral svojih boraca predviđanjem pobjede i obećanjima. Kao sljedeći dokaz islamske apologetske argumentacije navodi da se u Kur’anu govori o Božijim poslanicima prije Muhammeda a.s. i da je ponajviše riječ o biblijskim ličnostima poput Adama, Abrahama, Mojsija, Isusa itd. Stav islamskih apologeta u vezi sa ovim pitanjem jeste da se Muhammed a.s. nikada nije bavio istraživanjem povijesnih događaja, a također je poznato da ga u tome niko nije ni podučavao. Iz toga jasno proizilazi da do spoznaje o datim ličnostima nije moglo doći naravnim putem, nego božanskim nadahnućem. Kao i u prethodnim slučajevima, uslijediće
16 Ibidem,str.166.

240

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

OSNOVNA NAČELA ISLAMA U DOKTORSKOJ DISERTACIJI TOMISLAVA JABLANOVIĆA

u Jablanovićevom izlaganju faza opovrgavanja kroz izražavanje sumnje. Tako će kazati da je Muhammed a.s. imao mogućnosti upoznati se sa učenjem Židova i kršćana, tim prije što su oni bili žitelji njegove domovine, a u prilog tome mogu posvjedočiti i susreti sa monasima. Kao argument navodi Muhammedovo a.s. zanimanje trgovačkog putnika, što mu je olakšavalo kontakte sa dvjema spomenutim vjerskim skupinama. Potom se prelazi na problematiziranje dokaza islamske apologetske argumentacije u prilog božanskom porijeklu Svete Knjige a vezano za tvrdnju da u njoj nema nikakve proturječnosti.17 Prema mišljenju islamskih apologeta, to se ne može reći za druge svete knjige, što pokazuju na primjeru evanđelja. Zatim slijedi, po pravilu, Jablanovićeva kršćanska protuargumentacija na islamske dokaze. Kao primjere proturiječnosti u tekstu Kur’ana navodi više dokaza. Ilustrativan je onaj koji govori o zabrani konzumiranja alkoholnih pića. Nije li proturiječnost u tome da Kur’an zabranjuje alkohol, a u raju obećava rijeke vina, pita se Jablanović. Ne možemo se složiti da je ovo proturječnost u Kur’anu. Naravno da Kur’an izričito zabranjuje alkohol, ali to čini sukcesivno, što kao takvo ne stvara problem oko date zabrane. Definitivni sadržaj tog propisa je konačna zabrana. Kao nagrada onima koji su se ustezali konzumiranja alkohola na ovom svijetu, uslijedit će sloboda pijenja vina na onom svijetu, ali vina koje nije opskrbljeno opojnim svojstvima. Sljedeći problem koji Jablanović aktualizira povodom argumenata kojim islamski apologeti dokazuju čudesnost i božansko porijeklo Kur’ana, jeste pitanje nepismenosti Muhammeda a.s.i tvrdnja da je on bio umiyy. Islamski autori izvode iz ovoga zaključke sa dvojakim efektima. Prvenstveno dokazuju da je Muhammed a.s. kao nepismen čovjek morao biti nadahnut direktno od Boga da bi iza sebe ostavio Kur’an kao najsavršenije jezičko čudo, a s druge strane iz nepismenosti proizilazi nemogućnost Muhammedova a.s. da proučava i gradi svoje učenje na osnovu jevrejsko-kršćanskih knjiga. Praksa da se nakon islamskih dokaza posegne za protuargumentima, ne izostaje ni ovdje. Put sumnji je prokrčen tvrdnjom da se ovo pitanje sve više pretresa i da se među nemuslimanima povećava broj autora koji su skloni mišljenju da je Muhammed a.s. bio pismen. Na osnovu rečenog već je sasvim jasno da Kur’an ostaje čudo pred kojim svi protivnici moraju priznati vlastiti poraz. Posebno u tom pogledu, Kur’anu
17 Ibidem,str.171.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

241

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

i njegovom učenju u prilog idu mnoga znanstvena otkrića u današnjem vremenu. Stoga je i Jablanović posebno poglavlje svoje radnje posvetio odnosu Kur’ana i znanosti. Kur’an je o saznanjima do kojih dolazi moderna nauka govorio prije mnogo vijekova. I to je,dakako, jedan od jakih aduta islamske apologetske argumentacije. Poznato je da islam daje veliko značenje učenju i proučavanju,dakle,znanosti. Prema tekstu Kur’ana ukupnost svih znanja i saznanja, svako novo dostignuće znanosti, predstavlja, zapravo, samo otkrivanje onoga što je već sadržano u Kur’anu. Jablanović pri tom navodi teme iz oblasti medicine kojima se danas služe islamski apologete, kao što su zabrana konzumiranja alkoholnoh pića, zabrana upotrebe svinjskog mesa u ishrani, propisi ritualnih pranja, obrezivanje muškarca. Kao protuargument islamskoj apologetici kur’anski se tekst pokušava dovesti u kontradikciju sa znanstvenim saznanjima, pa time i pobiti nadnaravnost Kur’ana. Jablanović pokušava ukazati na određenu nelogičnost u kur’anskoj zabrani konzumiranja svinjskog mesa, kazavši da ako medicina upozorava na opasnost koje za sobom povlači jedenje svinjetine, to ne znači da je svinjsko meso u sebi nešto štetno18. Naravno, ova vratolomna konstrukcija, koja osim što je igra riječi, ne predstavlja nikakvu misaonu vrijednost. ­­­­­­­­­­­­­­­­­­­Poslije iznošenja ove argumentacije Jablanović postavlja pitanje:’’Kako to da ljudi od struke: medicine, sociologije, biologije itd., ne vide u kur’anskim ajetima ono što u njima vide islamski apologete’’.19 Ali, upravo među navedenim skupinama veliki je broj ljudi prešao na islam, što ne predstavlja nikakvo čudo. Fascinirani kur’anskim dokazima intelektualci i znanstvenici sve više prihvataju islam. Jačina ideje koju u sebi nosi Kur’an ostaje najveći i najjači dokaz u rukama islamskih apologeta. On je apologetski dokaz broj jedan, čiju autentičnost su kroz povijest mnogi nastojali osporiti, ali u toj nakani nisu uspjeli. Sljedeće poglavlje Jablanović započinje navođenjem nekih po njemu pretjerivanja islamskih teologa. Citira stav Ebu Muhammeda Mustafe Ganabija, koji kaže da je u samom Kur’anu identifikovao preko 60.000 Muhammedovih a.s. čudesa. To bi značilo da se u svakom retku nalazi njih deset. Premda i sam priznaje da današnja islamska teologija uglavnom odbacuje argumentaciju ovom vrstom’’dokaza’’, a Jablanović je ipak spo18 Ibidem,str.185. 19 Ibidem,str.187.

242

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

OSNOVNA NAČELA ISLAMA U DOKTORSKOJ DISERTACIJI TOMISLAVA JABLANOVIĆA

minje budući da pripada islamskoj teološkoj tradiciji, a ujedno je prisutna i u svijesti vjernika. Navest ću još neke dokaze koje spominje Jablanović, a pripisuju se islamskim autorima: drveće se kreće i pravi hlad Muhammedu a.s., zatim voda, hrana, datule, i žito čudesno umnoženo, kamenje koje ga pozdravlja, a u ratu leti na neprijateljsku vojsku. U nastavku se govori o proročanstvima koja se vezuju za Muhammeda a.s. te njihovim ispunjenjima, a polazi pri tom od sadržaja neislamskih knjiga. Već je rečeno da istinska vjera, odnosno čisti monoteizam, ne datira od pojave Muhammeda a.s., nego je ta vjera stara koliko i čovječanstvo tj.od prvog poslanika Adema a.s., koji je vjerovao u jednog Boga. Najizrazitiji Muhammedov monoteistički preteča je Abraham (Ibrahim), koji je ispovijedao čisti monoteizam. Svoju puninu monoteizam doživljava sa Muhammedom a.s.. Analogno tome, Kur’an nije jedina objava upućena od Boga. Objave su posjedovali židovi i kršćani, i te objave u svojim autentičnim formama nagovještavaju dolazak Muhammeda a.s. Na žalost, ti su tekstovi podlegli zlobi iskrivljenja, tako da danas ne postoji autentičan tekst Tevrata i Indžila. Jablanović u korist kršćanske argumentacije navodi da postoje islamski teolozi koji dopuštaju autentičnost biblijskog teksta kakav je danas pred nama, ali drže da ga kršćani pogrešno tumače. Takvo je mišljenje zastupao i jedan od najvećih islamskih teologa Al-Gazali, a ono ima sve više pristaša, navodi Jablanović. Međutim, mi se slobodno možemo zapitati, ako je tekst priznat kao autentičan koja je onda svrha njegovog pogrešnog tumačenja. Kur’anski tekst je izričit u tvrdnji da je Muhammedov a.s. dolazak bio nagovješten židovskim i kršćanskim svetim knjigama. To može posvjedočiti činjenica da su mnogi sljedbenici knjige u početku objavljivanja Kur’ana prelazili na islam ne vidjevši ispunjenje proročanstva svojih svetih knjiga. Argumenti se ipak nalaze i u postojećem tekstu Starog i Novog zavjeta. U Matejevom evanđelju se kaže da će mnogi prvi biti posljednji, a mnogi posljednji će biti prvi. Mesija tu misli na muslimane, koji su povijesno gledajući posljednji od onih kojima je došla Božija objava, ali su postali prvi, jer oni koji su bili prvi, tj. židovi i kršćani, pokazali su se nedostojnima.20 Od svih biblijskih obećanja, odnosno proročanstava koje muslimani navode kao dokaz o proročenosti Muhammeda a.s., najvažnije su Isusove
20 Biblija,Mt,20,1-16str.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

243

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

riječi kojima obećava da će doći Parakletos. Islamski teolozi tvrde da obećani Parakletos nije niko drugi do Muhammed a.s. Ibn Tejmije navodi da su kršćani i ovo ime iskrivili, jer ono treba da glasi Periklytos, što bi značilo isto što na arapskom znači Muhammed. Isto potvrđuje i Evanđelje (IV.14,15-16)21: „A ja ću moliti Oca i dat ću vam drugog Parakletosa da ostane s vama dovijeka“. Ovaj drugi Parakletos, po riječima samog Krista, treba da „ostane dovijeka“. Budući da je i ovaj drugi, čovjek, logički slijedi da ni on ne može ostati zauvijek na ovom svijetu, ali može ostati zahvaljujući nauku koji bude propovijedao. Mesija je također najavljivao da će Parakletos opominjati ljude zbog grijeha, a povijest ne poznaje nikoga ko je to radio u većoj mjeri od Muhammeda a.s. Njegova je opomena, k tome, prvenstveno bila upućena židovima i kršćanima. Muhammed je o Mesiji rekao pravu istinu: „Mesija nije lažac kako su govorili Židovi, a nije ni Bog kakvim su ga proglasili kršćani. Židovi o Mesiji kažu manje no što je istina, dok kršćani o njemu govore više od onog što je istina, dok muslimani u tome drže pravu sredinu.“22 Ova je konstatacija jedan od kapitalnih dokaza islamske apologetske argumentacije u odnosu na evanđeoska proročanstva. Kod muslimanskih apologeta mogu se naći biblijski tekstovi i proročanstva kojih nema u Bibliji. Konkretno se misli na Barnabino evanđelje. Kršćanska literatura, pak,kritički odbija postojanje ovakvog spisa i pod tim imenom.U tom spisu lik Isusa Krista i njegova nauka predstavljeni su tačno prema islamskom shvatanju. U tom „apokrifu“ Isus najavljuje dolazak Muhammedov, i to po imenu. Nadalje to evanđelje govori da Isus nije razapet na križu, već da se radilo o njegovom dvojniku Judi. Autor ovog spisa je Barnaba koji pripada grupi dvanaestorice Isusovih učenika. U odbrani kršćanskog stajališta u tom evanđelju Jablanović tvrdi da ga je sastavio Mediteranac, najvjerovatnije Italijan, koji je po prilici prešao na islam, pa o motivima pisanja evanđelja ne bi trebalo sumnjati, jer je ono nastalo kao čin osvete. Nama ne ostaje ništa drugo već da se zapitamo kakav bi bio smjer povijesti i kako bi čovječanstvo izgledalo kada bi kršćani priznali ovo evanđelje. Ovo pitanje sa pravom postavljam, jer Barnabino evanđelje ne govori o Isa a.s.ništa više od onoga što o njemu kažu islamski izvori dok sa druge strane u datom evanđelju jasno se najavljuje
21 Ibidem,str.37. 22 Ibidem,str.235.

244

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

OSNOVNA NAČELA ISLAMA U DOKTORSKOJ DISERTACIJI TOMISLAVA JABLANOVIĆA

dolazak Muhammeda a.s. kao dovršitelja Riječi Božije. Nakon Jablanovićevog pristupa pojmovima kerameta i mudžize unutar islamske apologetske argumentacije, sada se uvodimo u jedan isto tako veoma značajan aspektMuhammedovog a.s. poslanstva. Riječ je o njegovoj ličnosti.

Muhammedova ličnost
Posljedni dio svoje doktorske radnje prof. Jablanović posvećuje ličnosti Muhammeda a.s. i raznim nasrtajima nevjernika na njega. Prvi poznati polemički spis protiv Muhammeda a.s. napisao je nestorijanac Abdul Mesih. Muhammed a.s. je u tom pamfletu okarakterisan kao lažac, gramziv čovjek, predan užicima. Muslimanske apologete imali su na raspolaganju mnogobrojne tekstove iz konstitutivne i interpretativne tradicije islama, koji svjedoče o ličnosti Muhammeda a.s.i njegovoj bezgrešnosti (‘ismet). Allah dž.š. u Kur’anu kaže: „Vi imate u Božijem poslaniku najljepši uzor“(33;21), što će reći da se u liku Božijeg poslanika ovaploćuje visok stupanj savršenstva do koga je nemoguće doći bez Božije pomoći. A u savršenstvu se zapravo i ogleda Božija pomoć kao najjači argument Božijeg poslanja. Dovoljno je uzeti u obzir činjenicu da se radi o čovjeku koji je živio prije četrnaest stoljeća, u jednom tako primitvnom drutvu, a ušao je tako duboko u svijest ljudi koji i danas gledaju na njegov lik sa ogromnim poštovanjem. Nije li to samo po sebi jedno veliko čudo i dokaz Božijeg poslanja. Mnogobrojne su predaje koje govore da je Muhammed a.s. još prije svog javnog proklamiranja vjere stekao veliki ugled među svojim sugrađanima. Još prije poslaničke misije prozvali su ga El-Emin (povjerljivi). Zna se i to da prije poslanstva Muhammed a.s. nikada nije bio mnogobožac. Jablanović navodi da je prva osoba koja je u pozitivnom svjetlu opisala lik Muhammeda a.s. bio Muhammed Tirmizi. On osim moralnih kvaliteta i moralne savršenosti Božijeg poslanika govori i o njegovoj fizičkoj ljepoti. Ističe tri Poslanikove kreposti, posvećujući svakoj posebno poglavlje, a to su:darežljivost, poniznost i stidljivost.23 Tradicionalna literatura prepuna je primjera koji govore o navedenim moralnim kvalitetima Muhammeda a.s..Ilustracije radi, navest ću predaju Ebu Se’ida Hudrija r.a. koji pripovijeda: „Allahov Poslanik a.s. je bio stid23 Ibidem,str.250.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

245

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

ljiviji od djevice, kada nešto ne bi odobravao vidjelo bi mu se na licu.24 Moglo bi se generalno zaključiti da islamska tradicija prikazuje Muhammeda a.s. kao otjelotvorenje nedostižnih ideala svih kreposti. O ličnosti Muhammeda a.s. Jablanović navodi činjenice koje ni jedna apologetska argumentacija ne može zasjeniti: nezamislivo je da neko može imati tako sveobuhvatno znanje, a da ne zna ni čitati ni pisati.25 Poznata je činjenica da je veoma rano ostao siroče, pa bi prirodni slijed u razvoju ličnosti bio da poprimi sve (više negativne nego pozitivne osobine ) od sredine u kojom je bio okružen. K tome, nije imao ni učitelja koji bi u njemu razvio prirodne sposobnosti. Ipak je, uprkos svemu, ostavio iza sebe što nijedan čovjek u povijesti neće, sve zahvaljujući božanskoj uputi i odgoju u okrilju božanske pedagogije. Međutim, ono što je pratilo radnju prof. Jablanovića od samog početka, manifestira se i u završnom dijelu. Nakon iznošenja islamskih argumenata, tražit će dokaze koji bi osporili i poslanički lik Muhammeda a.s. On ide čak i do te mjere da svoj stav potkrepljuje Kur’anom. Po njegovom mišljenju mufessiri nailaze na poteškoće u odbrani Muhammedove bezgrješnosti (‘ismet), a navodi pri tom i mišljenje Abdul Mesiha o Muhammedovoj a.s. okrutnosti, gramizivosti i nećudorednosti, a u novije vrijeme pridodati su i novi prigovori, osobito na račun njegove psihičke uravnoteženosti. Poglavlje o ličnosti Muhammeda a.s. završava pomalo cinički, postavljajući pitanje: je li moguće takvog čovjeka, koji se čak i ne ograđuje od svega toga, nego opravdava te svoje postupke i prikazuje ih dobrim, smatrati čovjekom iza koga stoji Bog i svjedoči za njega:“Ti si na najvišem ćudorednom stupnju“(68, 4), ili „Vi imate u Božijem poslaniku najljepši uzor“.26 Posebno zanimljivo poglavlje u radnji predstavlja stav islama prema kršćanstvu. Islam kršćansku vjeru na temelju Kur’ana shvata kao parcijalnu i privremenu, važeću samo za jedno vrijeme, vjeru iza koje će doći islam sa puninom i univerzalnošću svoje Objave,27 što konvergira kur’anskom pojmu „pravi kršćanin“, koji upravo označava osobu svjesnu privremenosti kršćanstva, osobu koja čeka Objavu univerzalne vrijednosti. Islam, k tome,
24 Imam Tirmizi,Vrline Allahovog Poslanika,Sarajevo,1997,str.121. 25 Ibidem,str.269. 26 Ibidem,str.269. 27 Ibidem,str.297.

246

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

OSNOVNA NAČELA ISLAMA U DOKTORSKOJ DISERTACIJI TOMISLAVA JABLANOVIĆA

odriče pravo kršćanima pozivati se na evanđelje kakvo je danas pred nama, jer ono ne predstavlja prvotni, izvorni tekst.28 Opovrgavajući tekst evanđelja, muslimani pribjegavaju racionalističkoj kritici, te smatraju da su neke stvari iz evanđelja namjerno izbacivane, dok su druge umetane, posebno one koje su vezane za osobu Muhammeda a.s. i nagovještaje njegove poslaničke misije. U prilog tome, kao dokaz, može poslužiti neslaganje pojedinih evanđelja o istim događajima. Kao ključnu ulogu u sklopu kršćanske apologetske argumentacije imaju Isusova čudesa, što također ni Kur’an ne negira: muslimani superiornost svoje vjere vide u odnosu na kršćanstvo u njenoj racionalnosti a nasuprot apsurdnim učenjima kršćanstva , u čemu se u prvom redu misli na na misterij Trojstva i Utjelovljenja.29 Za ovakvo naučavanje muslimani najviše krive Pavla iz Tarza, jer je poznato kako je ovaj prepredeni Židov mrzio Mesijinu vjeru i progonio kršćane, te svojom lažnom misijom teško naudio kršćanstvu. Takođe muslimani odbacuju vjerodostojnost pripovijesti da je Isus umro na križu, kao iskupitelj naslijeđenog grijeha, čime odbacuje svaku ideju posredništva izmeđeu Boga i čovjeka, kao nešto posve suvišno. Cijela disertacija Jablanovićeva prožeta je citatima i prenošenjem argumenata islamskih apologeta, ali uvijek sa dozom sumnjičenja prema datim dokazima uz odbranu kršćanskih pozicija.

Umjesto zaključka
Nakon što smo izložili Jablanovićevu misao, ideje i kršćansko stajalište naspram osnovnih načela islamske vjere, analizirajući ih iz islamske perspektive, možemo iznijeti nekoliko sljedećih zaključaka. Radnja sadrži mnogobrojne argumente kojima islamska teologija dokazuje nadnaravnu objavljenost islama. Nakon citiranja islamskih dokaza slijedio je uvijek odgovor zašto se isti dokazi iz katoličke perspektive ne mogu prihvatiti, pa analogno tome kršćani ne mogu priznati islamu značaj objavljene religije.

28 Ibidem,str.298 29 Ibidem,str.300.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

247

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

Jablanović je u svojoj radnji, inače napisanu pod uticajem II Vatikanskog sabora, imao namjeru predstaviti islam u jednom novom ruhu, gledano iz ugla vjernika katolika, što posebno biva izraženo u temama koje govore o ličnosti Muhammeda a.s. kao važnoj tačci islamske vjere. S tim je u vezi važno istaći da je Jablanović bio pod direktnim uticajem francuskih orijentalista poput Louisa Gardeta, P.Michel Hayeka, Abdel Jalila, Anawatia, R. Caspera, koji na islam motre iz perspektive druge duhovne i kulturne baštine, sa određenim predrasudama, unatoč koracima koje je Crkva činila sa Vatikanskim koncilom. Međutim, Jablanović je pokušao da islam predstavi u sasvim jednom novom ruhu, na čije stavove, ideje i misli je itekako uticao i sam Vatikanski sabor, i njegovo opredjeljenje naspram islama. Njegovom pozitivnijem uklonu prema muslimanima imalo je druženje sa grupom Mladih muslimana i islamskih vjerskih službenika za vrijeme služenja kazne u Zeničkom zatvoru. Tu posebno treba izdvojiti njegove kontakte i debate sa Husein ef. Đozom. Kada je po srijedi citiranje islamskih teologa, bez obzira da li se radilo o citiranju domaćih, poput Handžića, Hukića, Škaljića, ili teologa drugog podneblja poput Bakilanija, Hamidullaha, Abduhua itd., Jablanoviću se ne može prigovoriti korektnost kako u citiranju tako i u odabiru tema koje se za njih vezuju. Jedini je prigovor što pri citiranju nekih islamskih teologa (Bakilanija, Abduhua, Hamidullaha) usljed nepoznavanja arapskog jezika nije koristio izvorna djela, nego je citirao iz prijevoda, uglavnom francuskih, što je ozbiljan nedostatak pri samom razumijevanju istih. I pored pozitivnih gledanaja na islam ipak se osjeća da je jedan od snažnih motiva Jablanovićevog bavljenja islamskom apologetskom argumentacijom bio da dokaže kako je kršćanstvo nadnaravno objavljena religija, te da je objava u Isusu Kristu dosegla svoj vrhunac. Pišući ovo djelo Jablanović je, uvjereni smo, imao dobre namjere, ali i pored toga ćemo naići na niz sadržaja i ideja koje se sa islamskog stajališta ne mogu prihvatiti. Dobre namjere su vjerovatno plod Drugog vatikanskog sabora i obnašanja veoma važnih funkcija unutar hijerarhije katoličkog klera, dok sadržaji koji se ne mogu prihvatiti gledano iz islamske perspektive su posljedica uticaja francuskih autora koji islamu pristupaju sa starim i uvriježenim predrasudama.Nakon što sam imao uvida u biblioteku na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, čiji značajan dio čini njegova privatna biblioteka, da se uočiti da je od ukupnog broja knjiga oko 80% francuskih mislilaca, što jasno ukazuje pod kojim uticajem je bio
248
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

OSNOVNA NAČELA ISLAMA U DOKTORSKOJ DISERTACIJI TOMISLAVA JABLANOVIĆA

Jablanović. Zbog toga Jablanović najčešće citira Anawatija, Caspera, Louisa Gardeta i dr. čije su ideje, stavovi i misli itekako uticali na formiranje Jablanovićevog gledanja na sadržaje islama. Motreći osnovna načela islamske vjere nalazio je mnogo razloga zašto islamu, tobože, ne pristaje atribut objavljene religije. Možda je ovakav stav bio posljedica pogrešnog razumijevanja islamskih autora. No, bez obzira na to što se njemu može mnogo toga prigovoriti vrijednost disertacije je mnogostruka. Vrijednost disertacije ogleda se prije svega u tome što je pisana u vremenu potpune duhovne i političke marginalizacije Bošnjaka na ovim prostorima. Rad prof. Jablanovića u mnogome je doprinio razvijanju jedne sasvim nove klime, čije reflekse možemo uočiti i kod novijih kršćanskih teologa poput Mate Zovkića, Franje Topića, Bone Zvonimira Šagija i drugih. Međutim, realno gledajući da se zaključiti da Drugi vatikanski sabor, pod čijim uticajem i neposredno nakon njegovog održavanja je i napisan ovaj rad, nije suštinski riješio svoj odnos prema islamu, ali je nakon stoljeća ignorisanja napokon počeo napuštati klišeizirani pogled na islam i druge nekršćanske religije. Koncil u Deklaraciji u odnosu Crkve prema drugim religijama (Nostra Aetate) definira svoj stav prema islamu i muslimanima: „Crkva sa poštovanjem gleda na muslimane koji se klanjaju jednome Bogu, kome se nastoje podložiti u svim Njegovim skrivenim odlukama“. Koncil se takođe poziva na zajedničkog pretka sve tri monoteističke religije, Abrahama, na koga se muslimanska vjera rado poziva. Islam se rado poziva i na Isusa (Isa a.s.), ali ga kao kršćanska tradicija ne prizna Bogom. Uvažava ga u punom kapacitetu kao Božijeg poslanika, kao i njegovu djevičansku majku Mariju. Muslimani također iščekuju dan Suad, kada će Bog naplatiti svim uskrslim ljudima. Koncil takođe priznaje da muslimani cijene moralni život, a Boga štuju molitvom, postom i milostinjom. Budući da je tokom stoljeća između kršćana i muslimana dolazilo do čestih sukoba i neprijateljstava, Sveti sabor poziva sve da se zaboravivši šta je bilo, iskreno trude oko međusobnog razumijevanja i da zajednički štite i promiču socijalnu pravdu, ćudoredna dobra, mir i slobodu za sve ljude.30
30 Vidi komentar pomenute deklaracije u djelu ,Adnan Silajdžić,Islam u otkriću kršćanske Evrope,Sarajevo,2003,str.62.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

249

KOMPARATIVNA SAGLEDAVANJA

Summary The basic principles of Islam in the PhD thesis by Tomislav Jablanovic
The thesis by Tomislav Jablanovic, Islamic Apologetics, which was written as the result of the Second Vatican Congress, offers the platform for the open dialogue, especially because the person who wrote it had the highest positions in the hierarchy of the Catholic clergy being a bishop. In his thesis, prof. Jablanovic addressed the basic terms of Islamic apologetics, whose basis was God’s speech- the Revelation. He starts his thinking about the content and the nature of Islam giving the general overview of the terms in Islamic apologetics, namely the Revelation, the main subject of Jablanovic’s discussion, and the miracles (mu’jizas). The prophet Muhammad s.a.w.s. had to use them in order to show the truthfulness of the Revelation, which at the same time represents the greatest sign and the prophetic miracle that Muhammad offered to his people in the form of a book- the Qur’an, and which still remains one of the biggest proofs of Islamic apologetics. A special unit is dedicated to the personality of the prophet Muhammad s.a.w.s. as the central figure in the Islamic worldview. After presenting his findings about Islamic apologetics, he continues with the answer to why the same apologetic arguments cannot be accepted from the point of view of the Catholic faith, or why Islam cannot be accepted as a revealed religion.

LITERATURA:
1. Kur’an, preveo Besim Korkut, Zenica,1993. 2. Biblija ili Sveto pismo Starog i Novog Zavjeta,prevod Đuro Dančić i Vuk Stefanović Karadžić,Zagreb,1995. 3. Tomislav Jablanović,Islamska apologetska argumentacija,Zagreb,1969. 4. Adnan Silajdžić,’’Potreba i mogućnost muslimansko kršćanskog dijaloga’’, Vrhbosnensia,Sarajevo,2003. 5. Rudolf Brajčić,Mato Zovkić,Dogmatska konstitucija o Crkvi,Zagreb,Filozofsko teološki institut Družbe Isusove u Zagrebu, Zagreb,1997. 6. Adnan Silajdžić, Islam u otkriću islamske Evrope,sarajevo,2003. 7. Safijjurrahman El-Mubarekfuri, Zapečaćeni dženetski napitak,Sarajevo,1996. 8. Fethul Bari, komentar EL’Askelani, obrada muhammed Fuad El Baki, Risaletu idaretil buhusil illmijjeti vel iftai ved da’veti vel iršad, Riad.
250
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

OSNOVNA NAČELA ISLAMA U DOKTORSKOJ DISERTACIJI TOMISLAVA JABLANOVIĆA

9. M.M. Sharif,Historija islamske filozofijeI, Zagreb,1990. 10. Imam Tirmizi,Vrline Allahovog Poslanika, Sarajevo,1997.

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

251

ISTAKNUTE LIČNOSTI

Sifet SULJIĆ

MUNIR GAVRANKAPETANOVIĆ ŽIVOT I DJELO

Rezime
Rahmetli Munir Gavrakapetanović je bio veliki borac za osvješćenje i buđenje islamskog, a ujedno i bošnjačkog duha kod Bošnjaka ovih prostora. Bio je žrtva i primjer ustrajnosti u permanentnoj borbi dobra nad zlom. Kada se čitatelj upozna sa mišlju s kojom je rahmetli Munir izlazio u pisanom štivu, uvidjet će snagu koju je imao. Vjerske teme mu nisu bile nimalo strane i o njima je pisao da čitatelju nije ostavljao nedoumicu. Životni put kojim je prošao ukazao je na njegovu snagu koju je imao kao individua. On je dobro uskladio ova dva puta, svjetovni i duhovni, našao je srednji put i sintezu kako uspjeti u životu. To nam je kazao, biti oličenje ljudskosti, s kojom će biti zadovoljan Gospodar svjetova, Allah, dž.š., i ljudi s kojima se živi.

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

255

ISTAKNUTE LIČNOSTI

Uvod
Munir Gavrankapetanović je rođen u Sarajevu 14. juna 1928. Otac mu je Ismet-beg, a majka Ismeta-hanuma rođena Kapetanović. Porodica Gavrankapetanović je rodom iz Počitelja na Neretvi. Osnovnu školu i gimnaziju Munir Gavrankapetanović završio je u Sarajevu. Petnaestog juna 1943. pristupio je organizaciji «Mladi Muslimani». U septembru 1947. upisao se na Građevinski fakultet u Zagrebu. Dvadeset i petog maja 1949. uhapšen je zbog učešća u organizaciji «Mladi Muslimani». U toku istrage bio je podvrgnut teškoj torturi. U oktobru 1949. na Okružnom sudu u Sarajevu u grupi sa Dževadom Čurčićem, studentom medicine, i Zuhdijom Njuhovićem, studentom agronomije, osuđen kao drugooptuženi na osam godina lišenja slobode sa prinudnim radom i gubitkom građanskih prava u trajanju od dvije godine. U aprilu 1951. zadobio je vrlo teške tjelesne povrede u montiranoj željezničkoj nesreći pri transportu zatvorenika iz Zenice u Sremsku Mitrovicu.1 Diplomirao je na Građevinskom fakultetu 1958. Specijalizirao iz oblasti sanitarna hidrotehnika u Parizu i Strasbourgu 1956/66. Govorio je francuski jezik. Od 1960. pa nadalje, hronična upala meningijalnih opni se rasplamsava, što postepeno dovodi do potpune nepokretnosti. Od izlaska iz zatvora, sve do jeseni 1988., neprekidno je bio izvrgnut raznim vrstama maltretiranja od komunističke policije.

Objavljena djela i radovi
Svoj doprinos Bošnjacima ovih prostora, rahmetli Munir je pružio na intelektualnom planu tj. pišući i pretakajući svoje misli na papir. Budući da u vrijeme svoga školovanja nije mogao pisati, jer je UDB-a kontrolisala svaki Munirov korak, pribjegavao je pseudonimima kao što su: Ismet Šehibrahimović, Ismet Ibrahimović, te inicijali M.G. Munir je napisao popriličan broj djela. Pisao je u «Preporodu», «Glasniku», «Zemzemu», «Takvimu». Najznačajnija djela su:

1 Munir Gavrankapetanović, Mladi će mjesec opet blistati, Sarajevo, Ljiljan, 1996., str. 176-179.

256

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

MUNIR GAVRANKAPETANOVIĆ - ŽIVOT I DJELO

• •

• • • • • •

najranije djelo tj. manja brošurica koju je napisao 1970. pod inicijalima M.G. je «Oprosni hadž», 1984. objavio je «Snagom vjere do savršenstva duše» pod pseudonimom Ismet U. Šehibrahimović. Isto djelo će biti kasnije prepisano i objavljeno pod njegovim imenom, djela «U plamenu kušnje», 1991. i «Bez klonuća i bez straha» su objavljena kao proširena kazivanja u «Mladi će mjesec opet blistati» 1996., «Kako sam obavio i doživio hadž» manja brošura, 1997., «Problem abortusa (pobačaja)», 1994. «Putevi duhovne obnove i preporoda Bošnjaka muslimana» 1996. «Zapis iz opkoljenog ali nepokorenog Sarajeva», 1997. «Počitelj – tvrđava i grad na Neretvi», 1997. U Takvimima je objavljivao: 1967. «Islam i seksualni problemi»; 1970. «Uspomena na Muhammeda a.s.» str. 42; 1971. «Naučna saznanja i Kur’an» str 14., i «Zadnji trenuci Božijeg poslanika Muhammeda a.s.» str. 54; 1972. «Istina o islamu» str. 62; 1977. «Šta je karakter?» (Ismet Ibrahimović); 1983. «Alkohol i droga» str. 47602; 1991. «Bitka na Bedru» (Ismet Šehibrahimović); 1992. «Jedan pogled na islamsko shvaćanje o problemu začeća» str. 85; 1995. «Prilog objašnjenja islamskog pogleda na borbu protiv neprijatelja» str. 51.; 1996. «O ispunjenju preuzetih emaneta» str. 63.3; 1997. «Poziv na Božiji put» str 161.; 1998. «Islam je protiv nasilja terora i nepravde» str. 225., «Poroci koji vode u oganj Džehennema» str. 29.; 2001. «Iskušenje na Uhudu» str. 223.4 U Glasnicima je objavljivao: 1996. «O biti islama» str. 550. br. 1012; 1996. «Putevi duhovne obnove i preporoda Bošnjaka muslimana»; 1997. «Kratak prilog povijesnom prikazu nastanka, razvoja i ciljava organizacija -mladi mulimani-» str. 217. br. 3-4; 1997. «Islam i čovjekovo zdravlje» str. 697. br. 7-8. U Preporodu je objavljivao: 15. februar 1992. godine pripovijetka «Vaz»; 15. avgust 1992. «Dramatična noć na Ortopedskoj klinici»;

2 Ovaj rad nije potpisan. Rad je koristio u Glasniku br. 7-8, naslovljen: «Islam i čovjekovo zdravlje», str. 697. 3 Ovaj rad je objavljen i u knjizi «Čovjeka trebamo», Izabrani radovi Mladih Muslimana, str. 125. 4 Isti ovaj tekst je objavljen u Takvimu 1972. str. 151.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

257

ISTAKNUTE LIČNOSTI

15. oktobar i 1. novembar 1992. «Oni su nas izdali»; 15. decembar 1992. «Ne ubijajmo svoju budućnost i svoj opstanak»; februar 1993. «Naš jedini put». Naša borba – prilog razumijevanja odbrane Bošnjaka muslimana od agresije, Sarajevo, 1995.5

Mladost provedena u zatvorskim ćelijama
Još kao dijete je učio o islamu od svojih roditelja. Odgajan je u muslimanskoj porodici. Ipak, vrijeme u kojem je živio nije bilo naklonjeno vjerskim slobodama. Bilo kakav vid okupljanja i propagiranja ideja, koje bude vjersku svijest, kažnjavane su zatvorom. Tako se i saznalo da je rahmetli Munir bio uključen u organizaciju «Mladi Muslimani», te je bio uhapšen u dvadeset prvoj godini života, u Zagrebu. Odveden je u zatvor na Savskoj cesti. Ubrzo je prebačen u Centralni zatvor u Sarajevu. Od jedne do druge zatvorske sobe, počeo je zatvorski život i mučenja. Zatvorski uvjeti su bili nesnošljivi. Slaba hrana je bila nešto što je lagano uništavalo tijelo. Bazen s vodom za one najtežih prijestupa. Dugo udaranje te vrijeđanje i psovke. Prozivka svakih petnaest minuta. Uši i buhe... U tom periodu, Munir je dobio dizenteriju. Iako bolestan, ubrzo je dobio i optužnicu, suđenje je bilo zakazano za 26. 10. 1949. Javni tužilac ga je teretio za ilegalni rad u organizaciji «Mladi Muslimani». Optužnica je glasila:„Početkom januara 1947. u Sarajevu stupio u ilegalnu terorističku Organizaciju «Mladi Muslimani» u kojoj je sa kraćim prekidom ostao kao član sve do dana hapšenja i znajući za cilj i karakter ovo organizacije učestvovao u radu iste na sljedeći način: u Sarajevu i Zagrebu bio član jedne osnovane grupe u kojoj je radio na preradi ilegalne štampe, radio referate po pojedinim temama, učestvovao u diskusijama na sastancima koji su održavani u njegovom stanu i u stanovima ostalih iz grupe, plaćao članarinu, upravljao se po propisima «Pravila» ove Organizacije i davao mišljenja po organizacionim pitanjima, radeći na proširenju Organizacije vrbovao druge da u istu stupe i bio kurir i veza između Organizacije u Zagrebu i Sarajevu.“ Kao odgovor na sudijino pitanje šta su bili ciljevi vašeg pokreta? Munir je odgovorio: „Mi smo propovjednici vjere u jednog Boga. Kur’an je naš
5 Ovaj rad je objavljen u Munirovoj knjizi Zapis iz opkoljenog ali nepokorenog Sarajeva, 1997. str. 124.

258

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

MUNIR GAVRANKAPETANOVIĆ - ŽIVOT I DJELO

ustav. Mi smo započeli velik i ambiciozan pohod na osvajanje ljudskih srca. Ali, prije toga mi smo navijestili borbu nama samima, borbu protiv svega lošeg što se nalazi u nama. Željeli smo odgojiti što više mladih ljudi, koji bi po svojim unutarnjim duhovnim vrijednostima predstavljali uzore, koji bi mogli razgorjeti plamenove vjere u hiljadama novih mladića i djevojaka. Naš pohod na osvajanje duše i srca nije imao granice. Cilj nam je bio da kur’ansku Riječ prenesemo u sve krajeve svijeta.“6 U junu 1951. je amnestiran tačno na svoj rođendan. Nakon izlaska iz zatvora pokušao je da se upiše na fakultet u Zagreb, ali zbog gubljenja građanskih prava to nije mogao učiniti. Zatvorska mučenja su ostavila trajne posljedice. Bolovi u rebrima su se počeli javljati kao tupi bol. Međutim, stanje se sve više pogoršavalo. Temperatura je rasla. Iz Počitelja kreće za Sarajevo uvidjevši sve lošije stanje. Munir je često govorio da ga krevet prati kao zla kob7. Ni u bolesničkoj postelji nije ostavljen na miru. Česte su bile posjete i pozivi da se javi u Udbu. Na poziv H. Đoze postaje suradnik Takvima 1967. Tada objavljuje rad «O postojanosti Božijoj». Munirova predavanja su čitana u Carevoj džamiji, jer se on bojao da javno istupi. «I pored svega što su mi učinili, ja ih ne mrzim, ali mrzim zlo koje je duboko usađeno u njihovom biću. U meni nema želje za osvetom. Nema ni gnjeva. Oni su grješnici koje mogu samo sažalijevati zbog njihovih besmislenih i promašenih života»,8 ovo su bile Munirove riječi i komentari kada bi se prisjećao svega onoga što je pretrpio od «nevjerničke» ruke.

Osnovne ideje u tekstovima Munira Gavrankapetanovića
Vjera zabranjuje ono što je štetno
Kur’an i poruke Božijeg vjerovjesnika Muhammeda, a.s., jasno su dali uputu kako čovjek da osigura fizičko i duševno zdravlje. Jedna od prvih uputa u tom smislu je zabrana upotrebe alkohola. Kad je došla zabrana
6 Munir Gavrankapetanović, Mladi će mjesec opet blistati, Ljiljan, Sarajevo, 1996. str., 115. 7 Ibid., str. 224. 8 Ibid., str. 419.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

259

ISTAKNUTE LIČNOSTI

alkohola, muslimani su ga prosuli iz posuda da bi i vrčeve porazbijali u kojima je alkohol stajao. Oni su primijenili kur’ansku poruku: «Čujemo i pokoravamo se». Danas pouzdano znamo da alkohol izaziva upalu sluznica, ždrijela, jednjaka, gubitak apetita i opće propadanje organizma. Oboljenje jetre i krvnih sudova. Delirijum tremens je često i vrlo opasno oboljenje alkoholičara, smrtnost je velika i procjenjuje se 30% oboljelih od alkoholizma. Uz alkohol danas čovječanstvu prijeti nova opasnost: droga. Ona prodire nezadrživo, posebno među omladinom, koji postaju njeni robovi. Iza toga slijedi duševna i tjelesna propast, raskid sa porodicom, gubi se volja za rad, dolazi do moralne degradacije, vrlo lahko postaju kradljivci, prevaranti, zločinci i ubice. Danas se u svijetu svugdje vodi borba protiv ovog poroka, gdje su rezultati vrlo slabi u suzbijanju istog. U pogledu ishrane Allah, dž.š., je objavio: «…On vam zabranjuje jedino strv, i krv, i svinjsko meso…».9 Ovim ajetom se zabranjuje svinjsko meso, kao što je bilo zabranjeno i u prethodnim Objavama. Današnja saznanja o svinjskom mesu su: ona sadrži prekomjerne količine masti, koja izaziva povišen tlak i zakrčenje krvnih sudova, te prekomjernu gojaznost. Ovo su ujedno smetnje za nastajanje srčanog infarkta i moždanog udara. Ustanovljeno je da se holesterin nalazi u omotaču ćelije raka, svinjsko meso je bogato hormonima rasta koji pospješuju narastanju ćelije raka. Tkivo svinjskog mesa sadrži veće količine sumpora i šećera, što mu daje sluzav karakter. Ono prouzrokuje svrbež, koji je posljedica prisutnog histamina, to uzrokuje nastanak raznih upala: čirevi na koži, u stomaku itd. Toksični faktor u svinjskom mesu je virus gripe, koji se nalazi u svinjskim plućima u neaktivnom stanju, jedenjem ovog mesa on se aktivira. Svinje su vrlo podložne zarazi parazita trihinele spiralis što izaziva bolest trihinoze. Još jedno zlo u nizu zala koje pogađa današnje čovječanstvo je duhan. On je vidno prisutan osobito kod mlade populacije. Utvrđena je uzročna veza između raka bubrega, mokraćnog mjehura i pušenja. Visoka stopa smrtnosti se javlja zbog raka usne šupljine, jednjaka, grla i pluća. Zbog pušenja obolijevaju srce i krvni sudovi sa pogubnim posljedicama. Strast za pušenjem nanosi štetu plodu u majčinoj utrobi. Možemo slobodno reći da ne postoji organ u čovječjem tijelu , a da ne trpi posljedice zbog pušenja. Duhan je očito zlo.
9 Kur'an, XVI:114-115.

260

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

MUNIR GAVRANKAPETANOVIĆ - ŽIVOT I DJELO

Ni Kur’an ni Hadis nisu izričito zabranili upotrebu duhana, zato što se duhan do tada nije pojavio na područja tada poznatog svijeta. Tek otkrićem Amerike u XVI stoljeću duhan i pušenje dolaze na ostale kontinente. Iz islamskog učenja na osnovu Kur’ana i Hadisa može se jasno vidjeti da je upotreba duhana protiv islamskog učenja. Ajet: «…a zabranjuje vam bestidno djelo, sve što je zlo i nasilje.»10 U islamskom učenju mi vidimo široku brigu za čovjeka i njegovu sreću. Islam upozorava ljude da se čuvaju korištenja svega što bi moglo da im šteti. Na kraju ovog rada autor zaključuje da su vjera u Boga, i pridržavanje i provođenje islamskih propisan siguran put ka čovjekovom fizičkom i duševnom zdravlju, a time i ka njegovoj sreći na oba svijeta.

Univerzalne poruke islama sa svetih mjesta
Budući da je Munir obavio hadž, nekoliko članaka je posvetio tom islamskom šartu. Nastojao je da prenese čitatelju poruku Oprosnog hadža. To je bila jedna od posljednjih poruka Poslanika, a.s. svome ummetu, puna divnih islamskih ideja, obaveza, humanističkih misli, etike, sva protkana vjerom u jednog Boga. Muhammed, a.s., je od prisutnih zatražio da usvoje njegovu poruku i da je unesu kroz praksu u svoje živote. Da se njegove riječi prenesu onima koji nisu čuli. Taj zadatak je i na nama današnjim muslimanima da tu vijest širimo dok boravimo na ovom svijetu. Ovdje nas autor podsjeća da bi bilo lijepo stalno se prisjećati ovih riječi i poruka, prilikom islamskih blagdana. Time bi se muslimani odužili svome učitelju, a njegova plemenita riječ bi se širila, obnavljala svake godine i činila da ljudi budu bolji i plemenitiji. Muslimani, braća po ideji islama, svi jednaki, ujedinjeni kao jedan, stajali su na nogama u bijelim ihramima, gologlavi i bosi. Iz njihovih srca i duša izbijala je neizmjerna ljubav prema Bogu i ovom čovjeku, koji je stajao pred njima, koji ih je pozvao na put spasa, koji ih je vodio kroz borbe i pobjede, i koji je tražio žrtve i sam se žrtvovao za sveto uvjerenje i koji se s njima oprašta.

10 Kur'an, CXVI: 90.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

261

ISTAKNUTE LIČNOSTI

Kako, po Munirovu mišljenju, da proslavljamo Oprosni hadž
Svečanost počinje učenjem kraćeg odlomka iz Kur’ana. Hor snažno uči tri tekbira. Imam ili neko drugi govorit će o značaju Muhammedove a.s. poruke – po tekstu. Zatim hor uči salavate, iza toga dva učesnika ili dvije učesnice čitaju tekst o hadžu. Potom se uče opet tri tekbira ili neka kasida. Govor na Arefatu čitaju dva učesnika. Prvi učesnik čita jednu rečenicu laganim, ali čujnim i osjećajnim glasom. Iza toga drugi učesnik gromkim glasom ponavlja istu rečenicu. Veoma je važno da rečenice budu prenošene čistim, zvonkim i jasnim glasom. Kad se u tekstu, po završetku govora,spomene Bilalovo učenje ezana, jedan učesnik će proučiti dio ezana do «hajje-alessalah». Na kraju će se proučiti: «Lebbejkel-lahumme lebbejk. Lebbejke la šerike leke lebbejk. Innel-hamde ven-ni’mete leke velmulk. La šerike leke!», a zatim prigodne ilahije koje slave i veličaju Božije ime i Božijeg poslanika Muhammeda a.s. Svečanost se završava učenjem ašereta. Na kraju svi učesnici i prisutni zajednički, glasno, uče «Fatihu», izgovarajući jasno, čisto i lagano riječ po riječ.

San je četrdeseti dio polanstva
Sredinom aprila, pred samu zoru, usnio sam san, za koga sam bio uvjeren da predstavlja nadnaravnu poruku. Sada u proljeće, ove 1994., kad sam saznao za neočekivani put na hadž, još sam uvjereniji u istinitost i značajnost sna… sanjao sam kako se nalazim u sred Neretve na malom otočiću od tzv. kamena «obuljaka». Stojeći na prijespi ugledao sam pet-šest debelih zmija kako izlaze iz vode i idu prema meni. Lijevo od mene vidim ljubičasti dragi kamen iz koga su isijavali ljubičasti zraci, čas većim, čas manjim intenzitetom. Zmije su prošle i izgubile se. Pogledam prema počiteljskoj strani Neretve. Na obali gust niz grmova od vrba, izrazito sive boje. Moj pogled je išao dalje. Iza se prostirala ravna pustinja. Samo žuti pijesak kao u Sahari. Na kraju pustinje se uzdizalo pješčano brdo. Tik uz brdo vidim dvije kružne oznake razmaknute jedna od druge. Uz oznake su bili natpisi Mekka i Medina. Na onom mjestu gdje je pisalo Mekka, preda mnom izraste Ka’ba, upravo onakva kakvu sam gledao na slikama. Oko Ka’be je bilo mnogo ljudi, činili su tawaf. Čuo sam jasno tekbire. Osjetio sam zanos, pravo ushićenje.
262
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

MUNIR GAVRANKAPETANOVIĆ - ŽIVOT I DJELO

Odjednom, kao da iz neba dopre, čujem gotovo nadnaravan, vrlo, vrlo jak glas: «Eto, to je Ka’ba!». Neobična snaga glasa me probudi. Nisam više mogao zaspati razmišljajući o onome šta sam sanjao.11

Došla je istina, a nestalo je laži
Kao uvod u ovaj rad autor će nam predstaviti krizu duha i morala u određenim povijesnim razdobljima. Ti uzroci se moraju iskorijeniti iz temelja da bi se zaustavile te negativnosti. Ne ulazeći u daljne detalje, autor radnju ili priču prenosi u našu stvarnost. Nakon navođenja većeg broja razloga, koji su doprinijeli dekadenciji muslimana, autor će dati svoj doprinos ovoj temi, tako što će nam ponuditi rješenje. Duhovna obnova i preporod se prostiru na dva karakteristična područja: • Domovina i • Inozemstvo (dijaspora) Rad u domovini vidi kao prvo, da se u svim džematima organizira vjerska pouka u mektebima, čiji bi nosioci bili mallimi i mallime, koji imaju stvarnu želju sa misionarskim radom među djecom. Autor predlaže da se krene sa temeljnom kur’anskom odrednicom, Bog ima, On postoji, On jedan – nema drugog boga osim Njega. Da svaki džemat organizuje obuku za odrasle, koju bi predvodio imam tog džemata. Džemati koji su dalje trebali bi da se povežu i koordiniraju svoje aktivnosti. Oni mladi koji su stekli znanja moraju ih realizirati u životu kroz kur’ansku maksimu: «Pozivaj na Božiji put!» Svaki od aktivista iz omladinskog džemata treba da ocijeni ko je u njegovoj sredini najzreliji da prihvati poziv i da ga onda pozove u islam. Omladinski džemat bi trebao da djeluje na socijalnom planu. U džematu organizirati razne kurseve, predavanja iz raznih oblasti, a u vezi sa islamom. Posjete drugim džematima, organizirati zajedničke izlete u okolini, sportske akcije u sekcijama, kao i takmičenje s drugim džematima. Svaki džemat bi trebao da ima svoju biblioteku. Džemat mora postati ognjište islama iz kojeg bi se širio plamen islamskog Nauka.
11 Munir Gavrankapetanović, Kako sam obavio i doživio hadž, Svjetlost, Sarajevo, 1994., str. 12-14.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

263

ISTAKNUTE LIČNOSTI

U našem hodu stazama duhovne obnove moramo biti svjesni činjenice da je sada ovdje prava invazija raznih utjecaja koji očekuju da će ubirati plodove naše izgubljenosti i nesnalaženja poslije ovih užasa ratova, koji su upravo prohujali. Naša omladina može postati lahak plijen tih utjecaja. Bosanskohercegovački muslimani mogu biti spona između zapadnog svijeta i Istoka. Pravi islam, nenatrunjen i čist, prikazan u svom punom sjaju, bio bi siguran doprinos miru i međusobnoj toleranciji u Bosni i susjednim zemljama, pa i šire.

Kur’an i Hadis su opći putokazi islamske ekonomije
Islam poklanja značajno mjesto ekonomiji kao važnom dijelu života. Čovječanstvo oduvijek pati od tog neriješenog problema. U svim epohama čovječanstva su na jednoj strani oni koji umiru od gladi, a na drugoj oni koji se rasipaju zlatom. Ta konfrontacija siromašnih i bogatih oduvijek je mučila ljudski rod. Plemeniti ljudi su ustajali i upozoravali ljude da treba rješavati taj problem. I naš veliki učitelj Muhammed, a.s., kroz Božije Riječi i kroz svoje postupke ustanovio je temelje islamskog ekonomskog sistema. Osnovne islamske ekonomske postavke mogu se svesti na dva općenita stava: • Sve ekonomske aktivnosti su bezuvjetno vezane za etička uvjerenja, za vjeru u jednog Boga. Islam čovjekov život vidi kao kompoziciju etičkih elemenata. • Islam daje samo osnovna rješenja, općenito određuje i postavlja ciljeve i principe ekonomskog života ne ulazeći u detalje i ne specificirajući metode u detaljima proizvodnje i raspodjele. Tako se svi metodi u detaljima mogu rješavati vodeći računa o konkretnim uvjetima razvoja proizvodnje i njene moći. Kur’an i Hadis su opći putokazi islamske ekonomije, koji trebaju poslužiti kao baza za rješavanje ekonomske strane života kroz rane faze razvoja društva. Na ovim putokazima treba biti izgrađeno ekonomski sretno i pravedno islamsko društvo.

264

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

MUNIR GAVRANKAPETANOVIĆ - ŽIVOT I DJELO

Ti opći putokazi bi bili: 1. Pravo čovjeka na vlasništvo ekonomskih dobara je samo privremeno i ima obilježje samo korištenja, jer čitav svemir i sve što je u njemu pripada Vječnom Tvorcu. Materijalne stvari ovog svijeta su nam na usluzi samo dok smo na ovome svijetu. Smrću ostavljamo sve, bez obzira koliko bili bogati. «Božije je sve što je na nebu i na Zemlji…»12 2. Pojedinci i zajednica su povjerenici i korisnici Božijeg dobra na Zemlji. Ljudi su namjesnici Njegovi na Zemlji. Svi ljudi jednako trebaju koristiti ta dobra. Pravda je svugdje, pa i u korištenju dobara, vječna zapovijest Božija: «…i dijelite od svog (imetka) što vas je Bog učinio namjesnicima u njemu…»13 3. Sve što osoba zaradi legalnim radom to njoj pripada. «Muškarcima pripada ono što su oni stekli, a ženama ono što one steknu»14 To je islamska koncepcija o privatnom vlasništvu. Ovo vlasništvo mora biti časno i pošteno stečeno, zasnovano na koristi čovjeka, a ne na njegovu štetu. 4. Pošteno stečeno materijalno dobro je baza socijalnog progresa, njegova tekovina. Islam zahtijeva pošten rad i pošteno sticanje bogatstva i zabranjuje štetnu akumulaciju dobara u jednim rukama na račun drugih. Poslanik a.s. je rekao: «Neka je blagoslovljeno pošteno stečeno materijalno dobro u rukama poštenog čovjeka.» 5. Muslimanima je naređeno da uče, da šire nauku, da istražuju prirodu i njena bogatstva i da koriste te prirodne izvore i Božije darove, koje nam je Bog ponudio i rasprostro širom Zemlje i svemira. «Zar ne vidite da vam je Bog podvrgao ono što je na nebesima i Zemlji?»15 6. Koristiti Božije darove je sveto pravo za sve ljude, oni su dati svim ljudima podjednako i svi imaju ista prava na njih. Islamsko društvo mora otkloniti sve prepreke i izbjeći sve oblike diskriminacije koji bi mogli spriječiti čovjeka u korištenju njegovih prava. 7. Pravo svake osobe ja da stiče materijalna dobra i zarađuje do granice koje su u skladu s interesima društva. Tako je zabranjen profit
12 Kur'an, III:189. 13 Kur'an, LVII:7. 14 Kur'an, IV:32. 15 Kur'an, XXXI:20.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

265

ISTAKNUTE LIČNOSTI

kojim se vrijeđaju moralni i materijalni interesi drugih. Muhammed a.s. kaže: «Ne činite zlo i ne tolerirajte zlo.» 8. Zekat i još neki zakonski propisi su, u stvari, doprinos na imetak. Ovo se ne prepušta na volju pojedinca i islamska država ima pravo progoniti one koji odbijaju davanje zekata. Smanjenje razlike među bogatim i siromašnim se ogledaju i kroz sljedeća davanja kao što su: sadekatu-l-fitr, pravična raspodjela nasljedstva, raspodjela ratne dobiti, kurban itd. 9. Pravda i pravičnost igraju presudnu ulogu u ustanovi prava i dužnosti. Cilj je islama da iščeznu sve razlike, da se poboljšaju uvjeti siromašnih, bolesnih i nemoćnih. Ibn Omer je uspostavio velike porezne takse na grožđe, jer je ono bilo luksuz koji su mogli da koriste samo bogati ljudi, dok je oslobodio svih poreza hurme, jer to bila osnovna hrana siromašnih. 10. Islam apsolutno osuđuje sve ugovore koji se zasnivaju na kamati kao vidu eksploatacije i uspostavlja društvo gdje krediti neće zavisiti od plaćanja i naplate kamate. Allah dž.š. kaže: «O vjernici! Bojte se Boga i napustite kamatu koja vam je preostala, ako ste pravi vjernici…»16 11. U islamskom društvu svi zdravi i sposobni ljudi su dužni da rade i doprinose općem dobru svojim mogućnostima. Rad predstavlja čast, ponos i sreću svakog muslimana. Rad u islamu je blagoslov. Za svaki rad u ime Boga obećana je nagrada na ovom i budućem svijetu. Islam je uzdigao koristan rad na najveći stepen, dao mu smisao i svrhovitost. Musliman treba u radu nalaziti ljepotu i radost. Islam prezire neradnike i lijenčine. Muhammed a.s. u hadisu kaže: «Zarađivati sebi i svojima opskrbu na dozvoljen način je dužnost svakog muslimana. Najviše se bojim svojim nasljednicima od ugojenih velikih trbuha, trajnog spavanja i lijenosti.» 12. Dobrovoljni materijalni doprinos u korist zajednice predstavlja jednu od najuzvišenijih dužnosti svakog muslimana.

16 Kur'an, II:278.

266

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

MUNIR GAVRANKAPETANOVIĆ - ŽIVOT I DJELO

Zaključak
Iako su životni uvjeti Munira Gavrankapetanovića bili surovi i neželjeni, on je nalazio snage da razmišlja afirmativno i djeluje progresivno. Snaga vjere i svijest o vrijednosti nauke dali su mu neophodnu inspiraciju i ustrajnost da, iako iscpljen i izmučen stalnim napadima, presretanjima i hapšenjima, okonča svoje formalno obrazovanje i stekne akademsko zvanje. Međutim, neponovljiv značaj Munirovog djelovanja krije se u činjenici da, iako formalno educiran u oblasti tehničkih i pirodno-matematičkih nauka, svojim vaninstitucionalnim obrazovanjem stječe zavidan uvid u samu suštinu islamskog učenja, te u najtežim uvjetima opstojnosti i očuvanja muslimanskog identiteta u Bosni i Hercegovini, tumači i širi svoje viđenje suštine vjerskih propisa među bosanskim muslimanima, koji su vapili za novim štivom o svojoj vjeri. Spremnost na vlastitu žrtvu, ostaje najsnažniji znak Munirove iskrenosti u borbi za istinu, domovinu i vjeru islam.

Summary The prominent Bosniak, Munir Gavrankapetanovic
Munir Gavrankapetanovic, God’s mercy be upon him, was a great fighter for wakening and regaining of Islamic Consciousness and the Bosniak spirit among the Bosniaks living in this region. He was the victim and the example of determination in the permanent battle between good and evil. When the readers get introduced with the thoughts that Munir expressed in his written works, they will realize what strength he had. The religious subjects were not alien to him, and he wrote about them in such a way that he left no uncertainties to the reader. His life path shows the strength he had as an individual. He harmonized both dimensions, the material and the spiritual, and he found the middle way and the synthesis as how to succeed in life. He told us how to be the personification of humanity and decency, with which God, the Creator of the worlds, and the people we live with will be satisfied.

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

267

demografija

Ramiz BAJIĆ

FAKTORI RAZVOJA STANOVNIŠTVA OPĆINE GRAČANICA

Rezime
Općina Gračanica se nalazi u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini, na dodiru dinarskih planina i oboda Panonske nizije.Do agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine, gračanička općina je imala površinu od 387 km.² Sa ovom površinom zauzimala je oko 0,7% od ukupne površine Bosne i Hercegovine. Na razvoj stanovništva općine Gračanica uticali su sljedeći faktori: geografski položaj općine u BiH, prirodni resursi, ekonomska razvijenost, društvena sredina općine i šireg okruženja, adekvatna iskorištenost kako prirodnih tako i društvenih resursa. Najveći uticaj na razvoj stanovništva općine Gračanica imali su geografski položaj i društveno-ekonomska razvijenost. Ukupan privredni razvoj u općini Gračanica u 1991. godini bio je nepovoljniji od istog u BiH i negativno je uticao na razvoj naseljenosti u općini, pa je radno sposobno stanovništvo napuštalo prostor općine tražeći zaposlenje u drugim općinama BiH i ex-Jugoslavije, kao i u inostranstvu. Društveno – historijski uslovi, prije svega agresija na BiH, doveli su do: promjene općinskih granica, smanjenja ukupnog broja stanovnika, povećanja opće gustoće naseljenosti, imigriranja prognaničkog stanovništva, izmjene spolne strukture, smanjenja broja muškog u ukupnom stanovništvu, porasta broja nezaposlenih, povećanja broja bošnjačkog i smanjenja broja stanovnika srpske nacionalnosti.

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

271

DEMOGRAFIJA

Uvod
Gračanica je jedna od trinaest općina Tuzlanskog kantona. Površina općine Gračanica danas iznosi oko 219,5 km2 ili 21 496,6 ha1, što čini 8,11 % površine Tuzlanskog kantona (2649 km2)2, odnosno 0,42 % površine Bosne i Hercegovine. Na razvoj stanovništva općine Gračanica uticali su sljedeći faktori: geografski položaj općine u BiH, prirodni resursi, ekonomska razvijenost, društvena sredina općine i šireg okruženja, adekvatna iskorištenost kako prirodnih tako i društvenih resursa. Prirodno-geografski uslovi (reljef, klima, vode, tlo) na području općine Gračanica uticali su na cjelokupni društveno-ekonomski razvoj. Oni su uticali kako na razmještaj stanovništva i njegovu gustoću, tako i na načine iskorištavanja postojećih resursa. Najveći uticaj na razvoj stanovništva općine Gračanica imali su geografski položaj i društveno-ekonomska razvijenost. Povoljan geografski položaj općine Gračanica u okviru BiH uticao je na migriranje stanovništva unutar općine. Također, na razvoj stanovništva općine veliki uticaj su imale kvalitetne prometnice. Granična općinska područja su: Gradačac, Srebrenik, Lukavac, Petrovo, Doboj-Istok i Doboj, sa kojima je Gračanička općina, u prometnom pogledu, izuzetno dobro povezana.

Geografski položaj općine Gračanica kao faktor naseljenosti
Općina Gračanica se nalazi u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini, na dodiru dinarskih planina i oboda Panonske nizije. Zahvata veći prostor doline Spreče u njenom donjem toku, zatim dijelove planina Ozren i Trebava.3 Graniči s općinom Gradačac na sjeveru, Srebrenikom na istoku, Lukavcem na jugoistoku, te općinama Petrovo Selo i Doboj Istok na jugu i zapadu. Naziv Gračanica potiče od riječi “Graždanica”, koja je izvedena od stare slavenske riječi “gražd” 4, što znači grad. Do agresije na Bosnu i Herce1 Prostorni plan općine Gračanica 2001-2021, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje, Sarajevo, str.17. 2 Federalni zavod za statistiku, Tuzlanski kanton u brojkama, Sarajevo 2004, str. 5. 3 Kulenović Salih, Gračanica i okolina, Antropogeografske i etnološke odlike, Muzej istočne Bosne, Tuzla 1994., str. 8-9. 4 Ibid str.8

272

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

FAKTORI RAZVOJA STANOVNIŠTVA OPĆINE GRAČANICA

govinu 1992., gračanička općina je imala površinu od 387 km2. Sa ovom površinom zauzimala je oko 0,7% od ukupne površine Bosne i Hercegovine. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma 1995. reducirana površina iznosi 219,5 km². Tokom rata od 1992 – 1995. u Gračanici, i pored teških prilika, privredni i kulturni život nije stao. Sačuvana je većina privrednih kapaciteta za proizvodnju hrane, mesa, metalnih i drugih proizvoda.
Karta 1. Putevi u okolini Gračanice za vrijeme turske i austrougarske uprave

Izvor: Gračanički glasnik, br. 1, Gračanica 1996, str. 58. GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

273

DEMOGRAFIJA

Geografski i geoprometni položaj gračaničke kotline je vrlo povoljan. Preko nje se odvija saobraćajna komunikacija sa dolinom Drine na istoku i dolinom Bosne na zapadu. Osim važnog magistralnog puta Zvornik – Doboj, vrlo je značajan put koji ide od Gračanice preko Sokola, Bukve i Srnica, te se povezuje s putnim pravcem Tuzla – Županja i Ormanica – Gradačac. U prometnom pogledu, prostor današnje općine Gračanica se još od turskog perioda nalazio na raskršću dva značajna putna pravca.(Karta br.1) Jedan je od Maglaja išao prema Tuzli i Zvorniku, a drugi preko današnjih Drafnića, Vranovića i Doborovaca prema Brčkom. Austrougarska vlast je u gračaničkom kraju obnavljala stare turske puteve, gradila nove (Gračanica-Bukva-Doborovci i Gračanica-Malešići-Lukavica-Bušletić), a osim toga je grad Gračanicu jednim željezničkim krakom povezala s prugom Doboj-Tuzla. Nakon Drugog svjetskog rata najznačajniji putni pravci se asfaltiraju, a njihova obnova i asfaltiranje se odvija i danas. Dolinom Spreče ostvaruje se veza (drumska i željeznička) između doline rijeke Bosne na zapadu i doline Drine na istoku. Osim magistralnog puta Tuzla-Doboj, gračaničku općinu sa dolinom Bosne povezuje i lokalni put Gračanica-Malešići-Lukavica-Bušletić. Od posebnog su značaja i regionalni putevi Gračanica-Bukva-Sladna-Srebrenik i Gračanica-Bukva-Doborovci-Srnice, koji su najkraća veza Gračanice sa Srebrenikom i Gradačcem, a povezuju se s putnim pravcem Tuzla-Županja. Teritorija općine Gračanica, odnosno, upravno-teritorijalna jedinica u kojoj grad Gračanica predstavlja svojevrsno središte, u prošlosti je često mijenjala svoje granice i veličinu. To se direktno odražavalo na demografske, privredne, kulturne, vjerske i druge promjene.

Prirodna sredina općine Gračanica kao faktor naseljenosti
Prirodno-geografske osobine područja općine Gračanica nastale su pod uticajem neprekidnog i dugotrajnog rada unutrašnjih i vanjskih sila koje djeluju na Zemljinoj površini. Prirodno-geografski uslovi (reljef, klima, vode, tlo) na području općine Gračanica uticali su na cjelokupni društveno-ekonomski razvoj. Oni su uticali kako na razmještaj stanovništva i njegovu gustoću, tako i na načine iskorištavanja postojećih resursa.
274
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

FAKTORI RAZVOJA STANOVNIŠTVA OPĆINE GRAČANICA

U geološkom sastavu teritorije gračaničke općine sudjeluju stijene različite geološke starosti. One su pretežno stvarane u mezozoiku, a dijelom u tercijaru i kvartaru,5 a njihov genetski slijed teče od jugozapada prema sjeveroistoku.6 Sjeverni dio terena gračaničke općine (Lukavica, Prijeko Brdo, Džakule, Donji Doborovci) izgrađen je od sedimenata eocenskog fliša, a sastoji se od laporaca, pločastih krečnjaka, glinovitih pješčara i glina. Neogeni sedimenti su naročito rasprostranjeni s desne strane rijeke Spreče u Piskavici, Lohinji, Orahovici, Rašljevi i Miričini. U sastavu ovih sedimenata učestvuju laporci, pješčari, konglomerati sitnozrni i krupnozrni kvarcni pijesci i smeđe i prljavozelene gline. Pijesci, šljunci i škriljave gline najzastupljenije su u Stjepan Polju, koje se nalazi sjeverozapadno od Gračanice, zatim na jugoistoku od Pribave do Orahovice kao i na jugozapadnom rubnom dijelu doline Spreče. U dolini Spreče, u najnižoj riječnoj terasi su kvartarni sedimenti i aluvijalni nanosi (šljunak, pijesak i glina).(Karta br. 2) U ovom kratkom predstavljanju geološkog sastava teritorije gračaničke općine uočljivo je prisustvo stijena različite geološke starosti. Od mineralnih sirovina ovdje su otkrivena nalazišta azbesta, kaolinske gline, građevinskog i arhitektonsko-ukrasnog kamena, termalnih i termomineralnih voda, a utvrđene su i rudne pojave magnezita, talkita, uglja, željeza, bakra, olovno-cinčanih ruda, titana i drugih rijetkih metala. Takođe, pri završetku, veoma su opsežni projekti da se termomineralne vode koriste za toplifikaciju Gračanice i okoline kao i u poljoprivrednoj proizvodnji ranog povrća.7 Iz prethodnog uočavamo da su na području gračaničke općine najzastupljeniji genetski tipovi reljefa: površi, terase i kotline nastale fluviodenudacionim i fluvijalnim procesima. Od kraškog reljefa u manjim partijama mezozojskih i eocenskih krečnjaka prisutne su vrtače manjeg obima, potkapine i manje pećine. Zaravni i jezerske terase imaju poseban hidrografski značaj zato što se obično na njihovim odsjecima nalaze izvori. To su takođe najpogodniji predjeli za poljoprivredu, a njima su određeni rasporedi naselja, kao i pravci saobraćaja.

5 Prostorni plan općine Gračanica 2001-2021, Ibid., str. 4. 6 Kulenović S. Op. cit., str. 10. 7 Kulenović S. Op. cit., str. 10-11.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

275

DEMOGRAFIJA Karta 2. Geološka karta općine Gračanica

Izvor: Osnovna geološka karta 1:100 000, Geološki zavod, Beograd 1982.

Od krupnijih reljefnih oblika na jugu i jugozapadu ističe se planina Ozren (917 m), na istoku Ratiš (569 m), a između njih je dolina Spreče (150-180 m²), koja zahvata srednji dio općinske teritorije. Na ovom teritoriju su prisutni i suvremeni geomorfološki procesi, kao što su: erozija, pojava bujica, kliženje tla i dr. Erozija je uglavnom prisutna na terenima sa strmim padovima, mekšim i rastresitijim stijenama kao i na obešumljenom zemljištu. Ovdje takođe ima dosta klizišta koja su osim erozije uzrokovana i antropogenim faktorom (krčenje šuma, izgradnja saobraćajnica i drugo).8 Od ukupne općinske teritorije najveću površinu zauzima brdovito zemljište (od 200-500 m nadmorske visine), na koje otpada 174 km2 ili 80,93%
8 Kulenović S. Op. Cit., str. 11-13.

276

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

FAKTORI RAZVOJA STANOVNIŠTVA OPĆINE GRAČANICA Karta 3. Hipsometrijska karta općine Gračanica

Izvor: Topografska karta 1:200000, Vojnogeografski institut, Beograd 1972. godine. GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

277

DEMOGRAFIJA

od ukupne površine. Površina aluvijalne ravni Spreče, u okviru izohipse do 200 m nadmorske visine iznosi 24 km2, što čini 11,16 % općinske teritorije, a preostalih oko 17 km2 odnosno 7,9 % od ukupne površine otpada na brdsko-planinsko zemljište sa preko 500 m nadmorske visine (karta 3). Općina Gračanica zajedno sa širom okolinom ima umjereno kontinentalnu klimu, koja prema Kepenovoj klasifikaciji pripada Cfb klimatu, tj. umjereno toploj i vlažnoj klimi sa toplim ljetom, sa primjetnim prelazima između godišnjih doba. Karakteristika godišnjih kretanja temperature vazduha je da imaju nagli porast od januara do jula, a postepen pad ka decembru (Gafikon 1).

Grafikon 1. Godišnji hod srednje mjesečne temperature zraka (u ºC) u Gračanici Izvor: Prostorni plan općine Gračanica 2001-2021, Ibid., str. 10.

Najhladniji mjesec u Gračanici, tokom dugogodišnjeg niza osmatranja je januar sa prosječnom temperaturom od –0,9 ºC, dok je najtopliji mjesec juli sa prosječnom temperaturom od 19,6 ºC. Prosječna godišnja temperatura zraka iznosi 10 ºC. Godišnja kolebanja temperature zraka su velika i iznose 20,5 ºC. Jesen je toplija od proljeća za 0,3 ºC. U pogledu padavina ovo područje je karakteristično po malim količinama, jer prosječne godišnje količine padavina iznose 830 mm/m². Ono što je pozitivno da se padavine izlučuju u vrijeme kada su najpotrebnije. Maksimum padavina je u maju (121 mm) i junu (101 mm), a minimum u martu (41 mm). Sniježne padavine se ovdje javljaju najviše u januaru, februaru i martu. U prosjeku u toku godine ima 50 sniježnih dana. Snijeg se nešto duže zadržava na većim nadmorskim visinama, a u ovom slučaju to je Ozren i Trebava, gdje je prosječna visina snijega između 30 i 40 cm. Vazdušna strujanja su
278
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

FAKTORI RAZVOJA STANOVNIŠTVA OPĆINE GRAČANICA

najintenzivnija u dolini rijeke Spreče. U toku godine najviše puše sjeverozapadni vjetar (57 dana), zatim jugoistočni (44 dana) i sjeveroistočni (29 dana). U jesenjem i zimskom periodu usljed povećane vlažnosti i niže temperature, u dolini Spreče se javljaju guste magle koje ometaju saobraćaj u pravcu Tuzle i Doboja.9 Općina Gračanica je bogata površinskim i podzemnim vodama, što je uslovljeno geološkim, klimatskim, hipsometrijskim i drugim karakteristikama, klimatskim faktorima i dr. Vodotoci općine Gračanica su stalnog karaktera, a pripadaju slivovima Spreče, Bosne i Tinje. Najznačajniji vodotok na prostoru općine je rijeka Spreča, desna pritoka rijeke Bosne. Spreča izvire na sjevernim padinama planine Velja glava, koja se nalazi oko 3 km od Zvornika.10 Kroz područje općine Gračanica rijeka Spreča protiče u dužini od 37,5 km. Pošto vazdušno rastojanje od ulaza do izlaza iz općinske teritorije iznosi 20,6 km, očigledno je da se Spreča, u ovom dijelu svoga toka, odlikuje meandriranjem. Osnovni uzrok pojave meandriranja predstavlja mali pad terena. Visinska razlika od Miričine (173,7 m nadmorske visine), gdje Spreča ulazi u gračaničku općinu, do Stjepan Polja (147,3 m nadmorske visine) gdje je napušta, iznosi 26,4 m, odnosno 1,42/1km.11 Na gračaničkom području rijeka Spreča prima nekoliko desnih pritoka, od kojih su najznačajnije: Miričinska rijeka, Orahovička rijeka, Lohinjska rijeka i Sokoluša. Izvorišta ovih rijeka ne prelaze nadmorsku visinu od 500 metara. Ukupna dužina vodotoka koje Spreča prima sa gračaničke teritorije iznosi 57,3 km, a površina sliva 66,5 km.2 Najveću dužinu ima rijeka Sokoluša, od 10,5 km 12. Krajnji sjeverozapadni dio općine Gračanica je slivno područje rijeke Lukavice. Ova rijeka pripada slivu rijeke Bosne. Izvire u Gornjem Skipovcu, na nadmorskoj visini od oko 640 m, a u rijeku Bosnu se ulijeva sjeverno od Doboja. Površina sliva rijeke Lukavice iznosi oko 45 km2. Ukupna dužina vodotoka je 34 km, a samo manjim dijelom protiče kroz područje općine Gračanica. Slivu rijeke Tinje pripada Džakulska rijeka, čiji sliv zahvata sjeveroistočni dio općinske teritorije. Izvorište ove rijeke je ispod kote Vis (692 m) na Trebavi. Površina sliva Džakulske rijeke iznosi oko
9 Kulenović S. Op. Cit., str. 14-15. 10 Kulenović S. Op. Cit., str. 16. 11 Prostorni plan općine Gračanica 2001-2021, Ibid., str.13. 12 Kulenović S. Op. Cit., str. 17.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

279

DEMOGRAFIJA

34 km2. Ukupna dužina vodotoka je 22 km, od čega u dužini od oko 10 km protiče kroz teritoriju gračaničke općine, odnosno kroz sela Prijeko Brdo, Trnovce i Džakule (vidi kartu br. 4). Prisustvo termalnih i termomineralnih voda u dolini Spreče je od posebnog značaja za gračaničku općinu kako zbog liječenja, rekreacije, zdravstvenog turizma, tako i kao izvor geotermalne energije koja zauzima “sve istaknutije mjesto u cjelini napora čovječanstva da pronađe zadovoljavajuće rješenje za problem obezbjeđenja dovoljnih količina energije”13. Osim toga, na području općine Gračanica konstantovano je i nekoliko izvora mineralnih voda čiji je mineraloški sastav izuzetno povoljan, pa su pogodne za flaširanje (u Miričini, Četoviji, Lendićima, Babićima i dr.)14.
Karta 4. Hidrografska karta općine Gračanica

Izvor: Topografska karta 1:200000, Vojnogeografski institut, Beograd 1972. godine.

13 Baraković A. Geotermalna energija sa potencijalom termomineralnih voda Gračanice, Gračanički glasnik, br. 17, Gračanica, maj 2004. str. 12. 14 Alić F. Termomineralne i mineralne vode na području općine Gračanica i mogućnosti njihovog korištenja. Gračanički glasnik, br. 3., Gračanica, maj 1997., str. 74-76.

280

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

FAKTORI RAZVOJA STANOVNIŠTVA OPĆINE GRAČANICA

Zemljište ili tlo, pod kojim se podrazumijeva rastresiti površinski sloj litosfere koji se odlikuje plodnošću, ima presudan značaj za opstanak živog svijeta na zemlji.15 Proces stvaranja tla iz litosfere je veoma dug, a zavisi od djelovanja različitih faktora: atmosfere, hidrosfere i biosfere. Neprekidnim djelovanjem tih faktora zemljište se poboljšava ili degradira. Čovjek, svojim radom, uz primjenu agrotehničkih mjera utiče na osobine prirodnog zemljišta, popravlja ga i poboljšava njegovu plodnost.16 Na području gračaničke općine vremenom su formirane različite vrste tala, koja su podijeljena u dvije osnovne skupine i to: dolinska i bregovita tla (vidi karta br. 5). Dolinska tla zahvataju manji dio općinske teritorije, prvenstveno uz značajnije vodotoke. Od tih tala najzastupljenija su aluvijalna karbonatna pjeskovita tla, koja zahvataju najveći dio doline Spreče, te dijelove dolina Sokoluše, Lukavice i Džakulske rijeke. Nizvodno Sprečom, od Gračanice prema Stjepan Polju, dijelom su zastupljena aluvijalna karbonatna glinovita tla, a uzvodno, između Pribave i Miričine, aluvijalno deluvijalna kisela tla. Sjeverno od Spreče, do oko 250 metara nadmorske visine, proteže se pojas dolinskih tala, među kojima dominiraju: smeđa karbonatna, smeđa beskarbonatna, smeđa beskarbonatna glejna i smeđa degradirana tla. Bregovita tla su zastupljena u najvećem dijelu općinske teritorije. Na dolinska tla doline rijeke Spreče naslanjaju se, idući prema sjeveru, smeđa degradirana tla na glinama i smeđa beskarbonatna tla na glinama. Značajne prostore zahvataju i smeđa tla na jedrim krečnjacima, smeđa karbonatna tla na trošnim krečnjacima i smeđa beskarbonatna tla na trošnim krečnjacima. Od ostalih bregovitih tala, u manjoj mjeri, su zastupljena: smeđa beskarbonatna tla na karbonatnoj trošini (oko Babića), smeđa kisela tla na tufitnim škriljcima i pješčarima (između Babića i Malešića) te žuto-smeđa tla na pijescima (oko Stjepan Polja i Gračanice). Posmatrajući florističke karakteristike planete Zemlje te njenu podjelu na florističke oblasti, uočavamo da područje općine Gračanica leži u holarktičkoj florističkoj oblasti (holarctis), odnosno u evrosibirskoj florističkoj podoblasti.17 Uopšteno uzevši, u ovoj oblasti masovno su razvijene drvena15 Ćirić M. Pedologija, Svjetlost, Sarajevo 1994, str. 1. 16 Rodić D.P. Geografija Jugoslavije, 1, Naučna knjiga, Beograd 1981., str. 262. 17 Janković M. i Atanacković B. Biogeografija sa pedologijom, Beograd 1999., str. 247-252.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

281

DEMOGRAFIJA Karta 5. Pedološka karta Gračanice

Izvor: Pedološka karta 1:50000, Zavod za agropedologiju, Sarajevo 1969. godine.

282

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

FAKTORI RAZVOJA STANOVNIŠTVA OPĆINE GRAČANICA

ste vrste različitih četinarskih i lišćarskih rodova, kao što su: smrča, jela, bor, bukva, hrast, grab, lipa, topola, vrba i dr.18 Područje općine Gračanica leži u Eurosibirsko-boreoameričkoj biogeografskoj regiji, koja je zastupljena ilirskom i mezijskom provincijom.19 Najveći dio općinske teritorije obuhvata pojas mezofilnih šuma kitnjaka i običnog graba (Carpinion betuli illyricum). Ova šuma izbjegava izrazito strme padine i veoma kisela i vlažna zemljišta. Povoljni klimatski i stanišni uslovi odražavaju se u vitalnosti šume, složenoj građi i zastupljenosti velikog broja vrsta, zbog čega se ova šuma smatra “kao jedna od najbogatijih šuma ovog tipa u Evropi”.20 Dolinu rijeke Spreče karakteriše ekosistem mezohidrofilnih šuma sa lužnjakom (Quercion roboris), a više dijelove Trebave ekosistem subalpskih bukovih šuma (Fegation moesiacea subalpinum)-(vidi karta br. 6). Pored šumske vegetacije, veliki dio općinskog područja zahvata livadska vegetacija, koja je zastupljena, kako na aluvijalnim zemljištima u dolini Spreče (dolinske livade), tako i na padinama brdskog reljefa (brdske livade).21 Životinjski svijet općine Gračanica veoma je raznovrstan. Ovo područje pripada holarktičkoj zoogeografskoj oblasti, odnosno evropsko-sibirskoj podoblasti.22 Od mnogobrojnih životinjskih vrsta koje karakterišu ovu podoblast, na području općine Gračanica žive: divlja svinja, srna, lisica, jazavac, tvor, lasica, krtica, vjeverica, zec, kuna; zatim različite vrste ptica (vrana, svraka, zeba, šumska ševa, poljska jarebica i dr.); gmizavaca (zelembać, gušter, sljepić, šarka i dr.); vodozemaca (šareni daždevnjak, kreketuša, šumska žaba i dr.) i mnoge druge.23 Od domaćih životinja uzgajaju se: goveda, ovce, koze, konji, perad i dr.

18 Ibid., str. 253. 19 Lakušić R. Klimatogeni ekosistemi Bosne i Hercegovine (1), Geografski pregled, br. 25, Sarajevo 1981. str. 48-50. 20 Stefanović V. Fitocenologija sa pregledom šumskih fitocenoza Jugoslavije, Svjetlost, Sarajevo 1977., str. 137. 21 Kulenović S. Op. cit., str. 21. 22 Borbinski N.A. Zoogeografija, Beograd 1956., str. 161-170. 23 Kulenović S. Ibid., str. 21.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

283

DEMOGRAFIJA Karta 6. Vegetacijska karta općine Gračanica

Izvor: R. Lakušić, Klimatogeni ekosistemi Bosne i Hercegovine (I), Geografsko društvo BiH, Geografski pregled, br. 25, Sarajevo 1981.

284

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

FAKTORI RAZVOJA STANOVNIŠTVA OPĆINE GRAČANICA

Društvena sredina općine Gračanica kao faktor naseljenosti
Područje općine Gračanica bilo je nastanjeno još u prahistoriji, što potvrđuju pronađena naselja na lokalitetu Korića Han i lokalitetu Borik u Gračanici, zatim na lokalitetu Brijeg, Osoje i Dolovi u Donjem Skipovcu i na lokalitetu Lug u Kakmužu.24 Do sada je najistraženije praistorijsko naselje na lokalitetu Korića Han koje leži na lijevoj strani starog puta Tuzla-Doboj, a od centra Gračanice udaljeno je 2 km. Ovo naselje pripada tipu neolitskih naselja vinčanske kulture srednjeg i mlađeg perioda.25 Njegov položaj u blizini rijeka Spreče i Bosne pružao je povoljne uslove za život kroz duži period. Prirodne saobraćajnice koje su išle dolinama ovih rijeka omogućavale su kontakt sa bližim i daljim oblastima, pa je na taj način dolazilo do prodora i miješanja elemenata drugih kulturnih grupa.26 Poslije propasti Zapadnog Rimskog carstva 476. godine, ovi krajevi su na kratko vrijeme pripali državama istočnih Gota27, a zatim Avara sa kojima dolaze i Sloveni. Tokom 6. i 7. vijeka ovdje se naseljavaju Sloveni, koji do formiranja feudalnih država žive u plemenskim zajednicama po manjim teritorijalnim jedinicama – župama. Područje sjeveroistočne Bosne i bosanske Posavine u periodu od 9. do 11. vijeka osvajali su Bugari, Vizantinci, Mađari, kneževi Zete, a Mađari su je tokom čitave istorije srednjovjekovne Bosne smatrali svojim posjedom. Doseljavajući se sa sjevera, Sloveni su potiskivali ili asimilirali stanovništvo zatečenih etničkih grupa – romaniziranih ilirsko-panonskih plemena. Dok su zaposjedali prostor u novim krajevima, Sloveni su se dijelili prema svom plemenskom uređenju i rodovskim zajednicama. Kao i ranije u novoj sredini bave se stočarstvom i ratarstvom. Istorijski dokumenti pokazuju da su župe Usora i Soli u pogledu konfesionalnog sastava stanovništva bile među najjačim uporištima bogumila od 12. pa sve do sredine 15. vijeka. Ima dosta dokaza o prisustvu ovog stanovništva u tom periodu i u okolini Gračanice, Sokola i Srebrenika. Prije
24 Kulenović S. Op. cit., str. 97. 25 Kosorić M. Praistorijska naselja na području Spreče, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knj. XIII, str., 107. Tuzla 1980. 26 Ibid str. 107. 27 Na području općine Gračanica pronađeno je dosta metalnog novca koji pripada istočnim Gotima, iako su se oni u Bosni zadržali svega četrdesetak godina.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

285

DEMOGRAFIJA

svega, to su bogumilski nadgrobni spomenici ili stećci pronađeni na različitim lokacijama na Ozrenu i Trebavi.28 Bogumilsko stanovništvo koji su bili pripadnici bosanske crkve najviše je stradalo u opsežnim i nemilosrdnim progonima koje je 1450. godine, na zahtjev pape, preduzeo kralj Stjepan Tomaš (1443-1461) pošto je prethodno prešao na katoličanstvo. Bilo je to prvo veće pomjeranje stanovništva iz ovih krajeva, koje je ispred progona iz Usore i Soli, zajedno sa svojim starješinama, bježalo pod zaštitu Turaka ili na posjede turskog vazala hercega Stjepana Vukčića Kosače. U kasnom srednjem vijeku Gračanica je bila veće rudarsko naselje, gdje se vadila ruda i talilo željezo. Naselje se razvijalo na istočnim padinama gračaničke kotline, na prostoru današnjih Drafnića. U najranijim turskim popisima spominje se i selo Drenovac kao rudnik željeza u blizini Gračanice, čiji su prihodi evidentirani tokom čitavog 16. vijeka pa i 1604.29 Početkom maja 1463. godine sultan Mehmed II preduzeo je veliku ofanzivu i zauzeo najvažnije bosanske gradove uključujući Jajce i Ključ. Sjeverne krajeve Bosne Turci su zauzeli prilikom prodora njihove glavnine kroz župu Usoru, prije zauzimanja Jajca i Ključa. U svojim rukama su imali gradove Srebrenik, vjerovatno Soko i ostala utvrđenja u Usori.30 Današnji grad Gračanica prvi put se spominje u turskim izvorima 1528. kao selo Gračanica31 u nahiji Soko.32 Nahija Soko, koja se nalazila u Zvorničkom sandžaku, obuhvatala je ukupno 17 naselja: Soko, Gračanicu, Drenovac, Orahovicu, Gornju Lohinju, Donju Lohinju, Brijesnicu Klokotnicu, Stjepan Polje, Sjeninu, Svjetliču, Stanić Rijeku, Donju Lukavicu, Međeđu, Zelinju, Paležnicu i Grapsku.33 U nahiji Soko do 1528. Vlasi su se naselili u 9 od ukupno 17 naselja.
28 Tihić E. Hamzić O., Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Gračanica, 1988. str. 16-22. 29 Ibid, str. 24. 30 Ibid, str. 25. 31 Kulenović S., Op. cit., str. 7. 32 Srednjovjekovni grad, danas selo, Soko nalazi se oko 5 km sjeverno od Gračanice. Prvi put se spominje u historijskim izvorima 1429. godine. O tome detaljnije: Balta, I.: Novovjekovna diplomatička analiza (XIX i XX vijeka) prve latinske isprave o gradu Sokolu kod Gračanice, Gračanički glasnik, br. 13, Gračanica, maj 2002, str. 28. 33 Handžić A., Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo 1975., str. 131.

286

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

FAKTORI RAZVOJA STANOVNIŠTVA OPĆINE GRAČANICA

Poznati turski putopisac Evlija Čelebi, koji je došao u Bosnu oko 1660., nije boravio na ovom prostoru, kao uostalom što nije prošao ni kroz druga mjesta u sjeveroistočnoj Bosni sjeverno od Zvornika, osim Bijeljine, da bi nam ostavio svoje zabilješke. U vakufskim evidencijama iz druge polovine 18. vijeka mogli su se utvrditi nazivi pojedinih mahala. Tu se navodi po imenu osam mahala i u svima muslimanski kultni objekti, i to: četiri džamije i četiri mesdžida.34 U ove krajeve koji su krajem 17. i početkom 18. vijeka bili opustjeli, od polovine 18. vijeka pristižu mnogi doseljenici iz stočarskih krajeva na jugu i jugoistoku (pravoslavni) i muslimanske izbjeglice iz krajeva sjeverno od Save i nešto kasnije iz Srbije. Tako dolazi do obnavljanja starijih i opustjelih naselja, čije nazive donose doseljenici. U vrijeme austrougarske uprave u BiH Gračanica je bila središte Gračaničkog kotara u Zvorničkom okrugu. Gračanički kotar naslijedio je tursku Gračaničku kazu obuhvatajući prostor između rijeka Spreče, Tinje i Bosne, te planine Trebave. Pripadalo mu je 37 naselja i to: Gračanica, Babići, Babunovići, Brijesnica, Bušletić, Čekanići, Čivčije, Doborovci, Džakule, Grapska Srpska, Grapska Turska, Klokotnica, Kostajnica, Kožuhe, Lendići, Lohinja Srpska, Lohinja Turska, Lukavica, Malešići Srpski, Malešići Turski, Orahovica, Osječani Donji, Osječani Gornji, Paležnica, Piskavica, Poturice, Rapatnica, Sjenina, Škahovica, Skipovac, Sladna, Sokol, StanićRijeka, Stjepan Polje, Svjetliča, Špionica i Vranovići. Od tih naselja jedno je bilo gradsko (Gračanica), dok su ostala bila seoska.35 Između dva svjetska rata Gračanica je bila središte Gračaničkog sreza koji se nalazio u Tuzlanskoj oblasti, a od 1929. godine u Vrbaskoj banovini. Srez Gračanica se prostirao na površini od 61 913 ha, odnosno 619,13 km2 obuhvatajući 42 naselja raspoređena u 9 opština, a to su: Gračanica, Doborovci, Karanovac, Lukavica, Osječani, Srnice, Stanić-Rijeka, Špionica i Zelinja.36 Zakonom o administrativno teritorijalnom ustrojstvu BiH iz 1945., BiH je podijeljena na 7 okruga, 77 srezova i 1280 područja mjesnih narodnih odbora. Gračanički srez je pripao Dobojskom okrugu. Teritorija sreza je obuhvatala 34 naselja raspoređena u 16 mjesnih narodnih odbora i to: Bo34 Handžić A., Op. cit. str. 158-159. 35 Ibid, str. 49. 36 Ibid, str. 51.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

287

DEMOGRAFIJA

ljanić, Brijesnica Velika, Doborovci, Gračanica, Lukavica, Malešići, Gornji Moranjci, Orahovica Donja, Orahovica Gornja, Petrovo Selo, Rapatnica, Skipovac, Sladna, Sočkovac, Soko i Stjepan Polje. Ovakva administrativno-teritorijalna organizacija zadržala se do 1. maja 1947. kada su okruzi ukinuti, a neka naselja Gračaničkog sreza pripojena susjednim srezovima. Gračanički srez su činila 23 naselja: Bosansko Petrovo Selo, Velika Brijesnica, Mala Brijesnica, Donja Orahovica, Gornja Orahovica, Rašljeva, Boljanić, Doborovci, Lukavica, Gračanica, Soko, Kakmuž, Vranovići Miričina, Stjepan Polje, Klokotnica, Paležnica, Donja Lohinja, Gornja Lohinja, Gornji Moranjci, Sladna, Donji Skipovac i Gornji Skipovac.37 Novom administrativnom reformom ukinut je srez Gračanica, a 1955. konstituisana općina Gračanica u okviru Tuzlanskog sreza. Područje tadašnje opštine Gračanica obuhvatalo je 18 naselja: Babići, Doborovci, Donji Skipovac, Gornji Skipovac, Donja Lohinja, Gornja Lohinja, Gračanica, Karanovac, Lendići, Lukavica, Malešići, Piskavica, Sočkovac, Soko, Stjepan Polje, Škahovica, Trnovci i Vranovići.38 Nešto kasnije, uslijed nove reorganizacije, teritorija općine Gračanica zahvatila je granice unutar kojih će dočekati agresiju na RBiH 1992. godine. Površina općinske teritorije iznosila je 387 km2, a na tom prostoru nalazilo se 28 naselja i to: Gračanica, Pribava, Piskavica, Donja Lohinja, Gornja Lohinja, Donja Orahovica, Gornja Orahovica, Rašljeva, Miričina, Vranovići, Doborovci, Džakule, Prijeko Brdo, Škahovica, Soko, Babići, Malešići, Lendići, Stjepan Polje, Lukavica, Gornji Skipovac, Donji Skipovac, Boljanić, Karanovac, Kakmuž, Sočkovac, Bosansko Petrovo Selo i Porječina. Dejtonskim mirovnim sporazumom i teritorijalnom organizacijom Bosne i Hercegovine u skladu sa Dejtonskim ustavom, teritorija općine Gračanica je smanjena za 172 km2 ili 44,45 % u odnosu na stanje prije 1992. godine. Tako su podozrenska naselja na lijevoj obali Spreče (Boljanić, Kakmuž, Karanovac, Sočkovac, Bosansko Petrovo Selo i Porječina), te dva trebavska naselja (Gornji i Donji Skipovac) pripala manjem bosanskohercegovačkom entitetu, dok su ostala naselja i dalje u sastavu općine Gračanica.39 Površina općine Gračanica da37 Hamzić O., Privredne prilike na području gračaničkog sreza u periodu od 1945 do 1952. Godine, Gračanički glasnik, br. 17. Gračanica, maj 2004., str. 85. 38 Ibid., str. 85. 39 Danas općinske službe, za razliku od predratnog perioda, naselje Lendiće evidentiraju kao sastavni dio grada Gračanice, a Donju i Gornju Lohinju kao jedno naselje (Lohinja).

288

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

FAKTORI RAZVOJA STANOVNIŠTVA OPĆINE GRAČANICA

nas iznosi oko 219,5 km2 ili 21 496,6 ha40, što čini 8,11 % površine Tuzlanskog kantona (2649 km2)41, odnosno 0,42 % površine Bosne i Hercegovine. Općinu Gračanica čini 18 mjesnih zajednica i to: Gračanica, Pribava, Piskavica, Lohinja, Donja Orahovica, Gornja Orahovica, Rašljeva, Miričina, Vranovići, Doborovci, Džakule, Prijeko Brdo, Škahovica, Soko, Babići, Malešići, Stjepan Polje i Lukavica. (karta br. 7)
Karta 7. Karta područja općine Gračanica nakon Dejtona.

Izvor: Karta naselja Bosne i Hercegovine, 1:200 000, Geodetski zavod BiH, 1985. godine.

40 Prostorni plan općine Gračanica 2001-2021, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje, Sarajevo, str.17. 41 Federalni zavod za statistiku, Tuzlanski kanton u brojkama, Sarajevo 2004, str. 5.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

289

DEMOGRAFIJA

Privredni razvoj u općini Gračanica kao faktor naseljenosti
U periodu između dva svjetska rata Gračanica je spadala među 40 od ukupno 54 sreza u Bosni i Hercegovini koji su činili najnerazvijenije srezove, skoro bez i jednog značajnog industrijskog preduzeće. Intenzivniji razvoj Gračanica doživljava posljednjih 30 godina prošlog stoljeća. Iz zanatskoproizvodnih zadruga i malih državnih zanatsko-uslužnih, ugostiteljskih radnji i trgovačke mreže bivših zemljoradničkih zadruga nastaju – snažne državne firme kao: Tvornica modne obuće “Fortuna”, Tvornica konfekcije “Olimp”, Drvna industrija “Jadrina”, Metalna industrija “Fering”, prerada plastike “Graplast”. Ove firme postaju generator razvoja u općini Gračanica. Uporedo s razvojem pomenutih preduzeća, u Gračanici se razvija i privatno poduzetništvo. Lokalna vlast, prije svega administrativnim mjerama iz svoje nadležnosti, kao što su dodjela lokacija pod povoljnim uslovima, te poreske olakšice, snažno podstiče razvoj privatnog sektora. Dostignuti nivo razvoja privatnog poduzetništva, poslije okončanja rata u BiH, te privatizacija državnih preduzeća predstavljali su solidnu osnovu za oporavak i nastavak razvoja privrednih djelatnosti u općini Gračanica. Privredni razvoj općine Gračanica uticao je na demografske promjene u ovoj općini. Prema popisu stanovništva 1961. u općini Gračanica bila su 12.153 aktivna stanovnika, ili 40,2 % u ukupnom stanovništvu (u BiH 1.285.841 aktivni stanovnik ili 39,2 % u ukupnom stanovništvu). U poljoprivredi bilo je zaposleno 70,4% aktivnog stanovništva općine (u BiH 58,1%), u industriji i rudarstvu bilo je zaposleno 5,9% aktivnog stanovništva općine (u BiH 13,0%), u saobraćaju 2,7% (u BiH 3,3%), u zanatstvu 5,2% (u BiH 2,7%), u trgovini i ugostiteljstvu bilo je zaposleno 2,1% aktivnog stanovništva općine (u BiH 2,8%). Iz prethodnih podataka može se vidjeti da je nivo razvoja općine u cjelini bio slabiji nego u BiH. (vidjeti tabela 54 i graf. 23) Jedan od pokazatelja ekonomskog razvoja općine jeste broj ljekara i zdravstvenih objekata. U 1991. godini u općini Gračanica bio je 61 ljekar, odnosno 1 ljekar na 968 stanovnika (u BiH 7037 ljekara, ili 622 stanovnika na jednog ljekara), i jedna zdravstvena ustanova – dom zdravlja sa još 12 sektorskih ambulanti po mjesnim zajednicama (u BiH 79). Iz navedenih podataka možemo zaključiti da je zdravstvena zaštita stanovništva općine Gračanica bila lošija od iste na nivou BiH.42
42 Izvor: SG BiH 92., str. 261-267. Podaci prema stanju iz 31.12.1991. godine

290

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

FAKTORI RAZVOJA STANOVNIŠTVA OPĆINE GRAČANICA

U školskoj 1991/92. u općini Gračanica bilo je 28 osnovnih škola sa 285 odjeljenja, ili 284 učenika na jednu školu (u BiH 2531 osnovna škola sa 19280 odjeljenja, ili 210,4 učenika na jednu školu). Općina je u 1991/92. imala i jedan srednjoškolski centar sa 63 odjeljenja i 2215 učenika (u BiH 241 sa 5567 odjeljenja i 165807 učenika), kao i 102 nastavnika (u BiH 9120).43 Iz navedenih podataka možemo zaključiti da je nivo i kvalitet obrazovanja bio manji u općini Gračanica nego na nivou cijele države Bosne i Hercegovine. U općini Gračanica bilo je 1991. 94 ugostiteljska objekta (u BiH 7957) u kojima je bilo uposleno 545 radnika (u BiH 32000).44 Prodavnica je bilo 195 (u BiH 22652) u kojima je bilo zaposleno 585 radnika (u BiH 64000).45 Ukupan privredni razvoj u općini Gračanica u 1991. bio je nepovoljniji od istog u BiH i negativno je uticao na razvoj naseljenosti u općini, pa je radno sposobno stanovništvo napuštalo prostor općine tražeći zaposlenje u drugim općinama BiH i ex-Jugoslavije, kao i u inostranstvu. Ekonomsko-geografske prilike nisu bile povoljne za razvoj naseljenosti, prije svega iz razloga što općina nije bila ekonomski razvijena, većina stanovništva bavila se poljoprivredom, obrazovna struktura bila je ispod BiH prosjeka, nedovoljan broj kulturno-obrazovnih centara kao što su škole, biblioteke, pozorišta i dr. Možemo reći da su ekonomska nerazvijenost i loša obrazovna struktura stanovništva općine negativno uticali na razvoj naseljenosti. Veliki udio obrazovanog u ukupnom stanovništvu doprinosi bržem društveno-ekonomskom napretku i primjeni mnogih savremenih dostignuća u svim vidovima života. Podaci u tabeli br. 2 su očigledan pokazatelj lošeg obrazovnog stanja stanovništva općine Gračanica. Iz podataka u tabeli broj 1 možemo vidjeti da je udio nepismenog stanovništva starog 10 i više godina u ukupnom stanovništvu u općini Gračanica bio veći nego na nivou cijele BiH. Ono što je po našem mišljenju poražavajuće, jeste to da je udio nepismenog ženskog stanovništva u ukupnom stanovništvu općine Gračanica, ali i BiH, bio nekoliko puta veći od udjela nepismenog muškog stanovništva. Iako se udio nepismenog stanovništva smanjivao, ipak su to za 20. vijek upozoravajuće brojke.
43 Isto., str. 235, 136, 393. 44 Isto., str. 221, 382. 45 Isto., str. 202, 379.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

291

DEMOGRAFIJA Tabela 1. Udio nepismenog stanovništva starog 10 i više godina u općini Gračanica i BiH u ukupnom stanovništvu prema popisima stanovništva iz 1971., 1981. i 1991. godine.

Nepismeno stanovništvo staro 10 i više godina Ukupno stanovništvo staro 10 i više godina udio nepismenog stanovništva starog 10 i više godina u ukupnom stanovništvu u% 23,2 10,5 35,1 26,6 13 39,1 14,5 5,5 23,3 15,7 5,9 25,1 9,9 3,4 16,4 10,8 3,4 18

Godina

Područje

svega

svega BiH 1971 Gračanica muško žensko svega muško žensko svega BiH 1981 Gračanica muško žensko svega muško žensko svega BiH 1991 Gračanica muško žensko svega muško žensko

2897941 1401745 1496196 35561 16955 18606 3383159 1672135 1711024 44294 21744 22550 3697232 1835272 1861960 49519 24513 25006

671925 147084 524841 9468 2196 7272 491044 92694 398350 6950 1293 5657 367733 62659 305074 5341 845 4496

1991. Stanovništvo- uporedni podaci 1971,1981 i 1991., Statistički biltenbr. 265, FZS, Sarajevo, 1998., str. 58-59,92-93.

Izvor: Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava

292

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

FAKTORI RAZVOJA STANOVNIŠTVA OPĆINE GRAČANICA

Podaci u tabeli br. 2 još očiglednije pokazuju nivo obrazovanosti stanovništva u općini Gračanica. Analiziranjem statističkih pokazatelja u kretanju školovanosti stanovništva općine Gračanica u periodu 1971-1991. uočavamo velike pozitivne promjene. Popis 1971. godine pokazuje da je, od ukupnog stanovništva starijeg od 15 godina, 13994 ili 39,4% bez školske spreme (u BiH 51,4%), osnovnu školu ima 2790 ili 7,8% stanovnika općine (BiH 4,1%), a svega 160 ili 0,4% ima višu (u BiH 0,4%) , a 90 ili 0,3% visoku školu i fakultet (BiH 0,5%). Popisom iz 1981. godine vidimo broj stanovnika općine Gračanica sa osnovnom 9724 ili 25,1%, srednjom 6341 ili 16,3% i višom školom i fakultetom 922 ili 2,4%, dok se smanjio procenat stanovnika bez školske spreme na 9453 ili 24,4%. (tabela br. 2.) Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Gračanica je imala 59134 stanovnika od kojih je 44695 bilo starije od 15 godina. Od toga je 7108 ili 15,9% bilo bez školske sprema (u BiH 471.182 ili 14,1%), 10076 ili 22,5% bez potpune osnovne škole (u BiH 1388.356 ili 41,4%), 11446 ili 25,6% sa završenom osnovnom školom (u BiH 818.361ili 24,4%), 13208 ili 29,6% sa srednjom školom (u BiH 1.092.372 ili 32,6%), 966 ili 2,2% sa višom školom (u BiH 92.501 ili 2,8%) i 757 ili 1,7% sa visokom školom (u BiH 122.967 ili 3,7%). (tabela br. 2) Općina Gračanica je prema ovom popisu imala slabiju obrazovnu strukturu kada je riječ o srednjem, višem i visokom obrazovanju od prosjeka BiH. Posmatrajući spolnu strukturu vidimo da je žensko stanovništvo bilo manje zastupljeno u obrazovanju u odnosu na muško, a posebno kada je riječ o srednjem, višem i visokom obrazovanju.
Tabela 2. Stanovništvo općine Gračanica i BiH staro 15 i više godina prema školskoj spremi prema popisima 1971,1981. i 1991. godina.

Godina

Područje

Bez školske spreme 1049515 13994 664557 9453

Završena škola - obrazovanje osnovno srednje 313126 2556 649410 6341 više 23982 160 60000 611 visoko 27898 90 67159 311 293

1971 1981

BiH Gračanica BiH Gračanica

303581 2790 722192 9724

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DEMOGRAFIJA

1991

BiH Gračanica

471182 7108

818361 11446

1092372 13208

92501 966

122967 757

Izvor: Popis stanovništva i stanova 1971, Stanovništvo (etnička, prosvetna i ekonomska obeležja stanovništva i domaćinstava prema broju članova), Rezultati po opštinama, SZS, Beograd, 1974. Str. 3, 22; Statistički bilten br. 265. FZS, Sarajevo, 1998, str. 58-59, 94-95.

Zaključak
Povoljan geografski položaj općine Gračanica i prirodna bogatstva značajno su uticali na rano formiranje naselja na ovom području. Proces industrijalizacije koji je značajnije zahvatio Gračanicu u socijalističkom periodu, doveo je do bržeg teritorijalnog i populacionog razvoja općine. Društveno – historijski uslovi, prije svega agresija na BiH, doveli su do: promjene općinskih granica, smanjenja ukupnog broja stanovnika, povećanja opće gustoće naseljenosti, imigriranja prognaničkog stanovništva, izmjene spolne strukture, smanjenja broja muškog u ukupnom stanovništvu, porasta broja nezaposlenih, povećanja broja bošnjačkog i smanjenja broja stanovnika srpske nacionalnosti itd.

294

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

FAKTORI RAZVOJA STANOVNIŠTVA OPĆINE GRAČANICA

Summary The factors that determined the development of population Municipality Gracanica
Municipality Gracanica is located in northeastern part of Bosnia and Herzegovina, in the place where the Dinarids and the Pannonic plain meet. Prior to the aggression on Bosnia and Herzegovina in 1992, Municipality Gracanica covered the area of 387 km2. With this area, it encompassed approximately 0,7% of the total area of Bosnia and Herzegovina. The following factors have affected the development of the population in Municipality Gracanica: geographical location of the municipality, the natural resources, economic development, the social climate in the municipality and the surrounding, the adequate usability of the natural and social resources. The greatest impact on the development of the population in Municipality Gracanica was made by its geographical location and socio-economic development. The total industrial development in Municipality Gracanica in 1991 was less satisfactory than it was in whole BiH and it made a negative impact on the development of the settlement in the municipality. Due to this, a big number of people fit for work have left the territory of the municipality, looking for work in other municipalities in BiH and the former Yugoslavia, as well as abroad. The socio-historical conditions, the aggression on BiH more than anything else, have led to: the change of the Municipality borders, decrease in the total number of the population, increase of the overall settlement density, emigration of the refugees, the change of the gender structure, decrease in the number of male population as compared to the total number of the population, increase in the number of the unemployed, increase in the number of Bosniaks and decrease in the number of the people with Serbian ethnic background.

Izvori i literatura:
Objavljeni izvori:
1. Federalni zavod za statistiku, Tuzlanski kanton u brojkama, Sarajevo 2004. 2. Statistički Godišnjak, BiH 92., str. 261-267. Podaci prema stanju iz 31.12.1991.

Neobjavljeni izvori:
1. Prostorni plan općine Gračanica 2001-2021, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje, Sarajevo 2001.
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

295

DEMOGRAFIJA

Literatura:
1. Alić F., Termomineralne i mineralne vode na području općine Gračanica i mogućnosti njihovog korištenja, Gračanički glasnik, br. 3, Gračanica maj 1997. 2. Baraković A., Geotermalna energija sa potencijalom termomineralnih voda Gračanice, Gračanički glasnik, br. 17, Gračanica maj 2004. 3. Čelebi E., Putopis, Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo-Publishing, Sarajevo 1996. 4. Ćirić M., Pedologija, Svjetlost, Sarajevo 1984. 5. Hamzić O., Razvoj zdravstvene djelatnosti u Gračanici-od ambulante do opšte bolnice, Gračanički glasnik, br. 10, Gračanica novembar 2000. 6. Handžić A., Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975. 7. Handžić A., Urbani razvoj Gračanice u XVI i XVII vijeku, Gračanički glasnik, br. 12, Gračanica novembar 2001. 8. Kosorić M., Praistorijska naselja na području Spreče, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knj. XIII, Tuzla 1980. 9. Kulenović S., Gračanica i okolina, antropogeografske i etnološke odlike, Muzej istočne Bosne, Tuzla 1994. 10. Lakušić R., Klimatogeni ekosistemi Bosne i Hercegovine (I), Geografski pregled, br. 25, Sarajevo 1981, str. 41-69. Macura Miloš, 1965.: Razmatranja o odnosima između stanovništva i privrede, Stanovništvo, Broj 1., Godina III, Beograd. 11. Tihić E., Hamzić O., Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Grafopak, Gračanica 1988.

296

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK

Izvještaj o radu Administrativnopravne službe u 1431-32/2010. godini

složenih predmeta u vezi s transformacijom vakufske imovine, čime je ta imovina unaprijeđena. Administrativno-pravnu službu čine: sekretar, referent za vakufe, geometar i tehnički sekretar. Izvršni odbor Medžlisa Islamske zajednice Tuzla je u 2010. godine održao četiri redovne sjednice. Na tim sjednicama su tretirana pitanja administrativno-pravne, vjerskoprosvjetne, finansijske i druge prirode, a usvajani su i odgovarajući zaključci i odluke. Između ostalih, tretirana su sljedeća pitanja: • • • Usvajanje Izvještaja o radu za 2009. godinu, Usvajanje Plana rada za 2010. godinu, Razmatranje uputstava i dopisa viših organa Islamske zajednice u BiH i njihovo provođenje, Izmjene i dopune Pravilnika o plaćama, Pravilnika o stimulacijama, Pravilnika o mezarjima u vlasništvu Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, Izmjene i dopune Odluke o cijenama usluga, Donošenje odluke o otvaranju knjižare u vakufskoj zgradi u centru Tuzle (vraćena je na korištenje izvornom vlasniku – vakufu Tahira hanume Tuzlić, do donošenja zakona o restituciji),
301

Administrativno-pravno poslovanje Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Tuzla odvijalo se u skladu s normativnim aktima Islamske zajednice u BiH. U toku 1431/2010. godine ova služba je obradila 1.380 predmeta. U izvještajnoj godini obrađeni su predmeti različite prirode, koji su se odnosili na realizaciju donesenih zaključaka na sjednicama Izvršnog odbora, koji su upućeni od strane viših organa Islamske zajednice u BiH, privrednih subjekata, fizičkih lica, džematlija, džematskih odbora i dr. Efikasnost ove Službe i njenih zaposlenika, kao i ostalih službi u Medžlisu, te stalna koordinacija među službama doprinijeli su uspješnom rješavanju i pravovremenoj realizaciji predmeta. Ove godine je uspješno riješeno nekoliko

• •

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK

• • •

Donošenje zaključka o zaposlenju na neodređeno vrijeme imama u džematima Vrapče i Mihatovići, Očitovanje po zahtjevima, molbama i drugim aktima fizičkih i pravnih lica, zaposlenika, općinskih i drugih državnih službi, Ustanovljenje nagrade „Muhamed Hevai Uskufi“ za doprinos u razvoju bosanskohercegovačke lingvistike i filologije, Usvajanje izvještaja o mektebskom takmičenju 2010, Usvajanje programa obilježavanja Dana džamija. Razmatrane su i prihvaćene informacije o provođenju aktivnosti službi Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, posebno povodom mevluda, tokom ramazana, povodom Ramazanskog i Kurban-bajrama, Nove hidžretske godine, završetka i početka mektebske nastave i mektebskog takmičenja, organizacija odlaska na hadž, održavanje programa „Večer Kur`ana“ i dr., Razmatrane su i prihvaćene informacije o prikupljenim sredstvima od zekjata, sadekatul-fitra i kurbanskih kožica, a razmatran je i prijedlog za unapređenje prikupljanja

sredstava po ovom osnovu, Razmatrane se informacije o aktivnostima na rekonstrukciji i restauraciji objekta Gazi Turali-begove džamije u Tuzli, Razmatrane su informacije o aktivnostima na vanjskom uređenju kompleksa administrativnog centra Gazi Turali-begova vakufa u Tuzli, Aktivnosti na otvaranju novih i opremanju novim sredstvima postojećih mekteba, potrebnih za kvalitetniji rad.

Medžlis Islamske zajednice Tuzla je tokom 2010. godine izdvajao novčana sredstva i organizirao njihovo prikupljanje za pomoć po zahtjevima građana i raznih institucija. Ukupan iznos prikupljenih i izdvojenih novčanih sredstava po pomenutom osnovu je 52.484,15 KM. Ovo su samo neka od važnijih pitanja i odluka koje je donio Izvršni odbor Medžlisa Islamske zajednice Tuzla na svojim sjednicama u izvještajnoj godini. Administrativno-pravna služba je tokom izvještajnog perioda obrađivala predmete sljedeće prirode:

302

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVJEŠTAJ O RADU ADMINISTRATIVNO-PRAVNE SLUŽBE U 1431-32/2010. GODINI

Molbe
1. Molbe privrednim subjektima za doniranje sredstava za izgradnju i zagrijavanje džamija; 2. Molbe nadležnim općinskim službama u vezi s rješavanjem infrastrukturnih pitanja.

• •

Obavijesti
• Obavijest poduzetnicima kamenorescima o odluci Izvršnog odbora o visini taksi za postavljanje nišana i izradu okolica; Obavijest o izboru najpovoljnijeg ponuđača za osiguranje članova Medžlisa IZ-e Tuzla: - Bosna Sunce Osiguranje DD, - Triglav BH osiguranje DD, - Sarajevo osiguranje DD.

Odgovori na molbe i zahtjeve fizičkih i pravnih lica
Administrativno-pravna služba izradila je veliki broj odgovora na zahtjeve fizičkih i pravnih lica, a neki od njih su: • Odgovor Damiru Đapi na žalbu na pružanje usluga dženaze;

• •

Odgovor Ibrahim-ef. Saletoviću na zahtjev za odobrenje jemstva za kredit; Odgovor Džemili i Seadu Isoviću iz Tuzle na molbu za objašnjenje odredaba Pravilnika o članstvu; Odgovor Općinskom sudu na poziv za raspravu; Odgovor Triglav BH osiguranju DD na žalbu na postupak izbora najpovoljnijeg ponuđača za osiguranje članova Medžlisa; Odgovor na zahtjev Muftijstva tuzlanskog da se predloži kandidat iz reda mutevelija za nagradu „Hadži Salim Šabić“; Odgovor Rijasetu na zahtjev za dostavljanje podataka o inozemnim donacijama; Odgovor Triglav BH osiguranju DD povodom urgencije za dostavu podataka o umrlim članovima; Odgovor firmi „Nargalić komerc“ DOO Tuzla, Odgovor Sparkasse banci DD Sarajevo na zahtjev za izjašnjenje o ugovoru o cesiji zaključenom između Sparkasse bank d.d. Sarajevo, Filijala Tuzla, Medžlisa Islamske zajednice Tuzla i firme Nargalić komerc DOO Tuzla.
303

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK

Odgovor na molbu Edina Ćorhodžića iz Gornje Tuzle za organiziranje sergije; Odgovor na molbu Fate Beganović iz Tuzle za organiziranje sergije; Odgovor na molbu Mujezinović Nijaza iz Živinica za organiziranje sergije.

avionom je putovalo 24, a autobusom 19 hadžija. Avionom su putovali sljedeći hadžije: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. Izet Hadžić Muhamed Sultanović Nermin Osmanović Enisa Osmanović Dženan Rahmanović Jasmina Rahmanović Sakib Rizvić Bahrija Dervišević Muradif Brkić Esma Imširović Ševala Jakubović Redžep Sedić Sadeta Sedić Džemal Zonić Himzo Halilović Refik Hurtić Safija Hurtić Suljo Tursum Adnana Tursum Adil Brkić Salka Brkić Zineta Ćosićkić Rašida Mehmedović Paša Memić

Odluke
Služba je tokom izvještajnog perioda sačinjavala odluke po raznim predmetima, a neke od njih su: 1. Odluka o osnivanju komisije za procjenu nekretnina u predmetu zamjene vakufske parcele na Stupinama za poslovne prostore; 2. Odluka o nagrađivanju zaposlenika; 3. Odluka o isplati sredstava za pomoć Medžlisu IZ-e Trebinje; 4. Odluka o prodaji motornog vozila „Golf II“.

Organizacija hadždža 1431/2010. godine
Služba je, u skladu s uputstvima Ureda za hadždž RIZ-a, uspješno provela sve potrebne pripreme za odlazak hadžija s našeg područja na hadždž. Ukupan broj hadžija ove godine je 43. Od ovog broja,
304

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVJEŠTAJ O RADU ADMINISTRATIVNO-PRAVNE SLUŽBE U 1431-32/2010. GODINI

Autobusom su putovali sljedeći hadžije: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. Fadila Emkić Rusmir Berbić Ajša Velić Šemsa Begunić Safeta Ahmetović Jusuf Aljić Tahira Aljić Saliha Demirović Hasiba Bećirović Nezira Kostjerevac Alefendić Hasnija Muharem Brkić Vahida Brkić Ajka Hrnjić Bida Smajlović Tesmija Selmanović Nazif Šabić Muhamed Smajlović Musa Bajraktarević

Ovlaštenje Čizmić Rasimu za prikupljanje dobrovoljnih priloga za džemat D. Obodnica, Ovlaštenje Džafić Asimu za prikupljanje dobrovoljnih priloga za džemat D. Obodnica, Ovlaštenje Joldić Fadilu i Joldić Rami za prikupljanje dobrovoljnih priloga u svrhu izgradnje mekteba u Repuševcu, Ovlaštenje Joldić Mehi i Fazlić Samiru za prikupljanje dobrovoljnih priloga u svrhu izgradnje mekteba u Repuševcu, Ovlaštenje Kovačević Kenadu za prikupljanje novčanih sredstava.

Opomene/Otkazi
Upućeni su: • Opomena pred tužbu kamenorescu „ILIĆ“ iz Bukinja, • Otkaz ugovora o zakupu vakufskog zemljišta firmi „Nargalić-komerc“ DOO Tuzla.

Ovlaštenja/Odobrenja
Izrađeni su i izdati, između ostalih, sljedeći dokumenti u ovoj kategoriji • Odobrenje za prodaju starih tepiha u Arslan-aginoj džamiji;

Potvrde
Potvrde o troškovima dženaze
Služba je izradila potvrde o troškovima dženaze za umrle osobe:
305

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36.
306

Bekić Ramiza Borić Dževad Ćorić Selim Delić Zineta Hamzabegović Dževad Saletović Džemila Hamidović Fuad Hasanbašić Ismet Hasanović Hajrudin Hasanović Hanka Hodžić Smail Huremović Hilmo Isić Avdo Jahić Sadbera Javrić Hamza Joldić Hadžaga Jusufović Đulaga Kunosić Zumra Mehmedović Safer Mujabašić Ajiša Mujesira Sadić Mujezinović Šaban Mujkanović Hanka Ramić Mumin Muminović Naza Paočić Muharem Pirić Uzejr Rekić Vahid Hasić Samid Sarić Zada Sarunović Rabija Deljić Sevlija Spahić Asif Suljić Nezir Žigić Hanifa Jusić Redžo

Potvrde za dovoz umrlih osoba iz inozemstva
Služba je izradila potvrde za dovoz umrlih iz inozemstva za sljedeće osobe: 1. 2. 3. 4. 5. Ibrahim Kalabaluković (Austrija) Tarik Kravić (Luksemburg) Kasim Musić (Austrija) Ševala Halilović (Hrvatska) Ibrahim Krdžalić (Luksemburg)

Osim navedenih, služba je izrađeno je i 17 potvrda o ličnim primanjima zaposlenika za različite svrhe, kao i određeni broj potvrda kojima se dokazuje članstvo u Medžlisu Islamske zajednice Tuzla i rezervacija ukopnog mjesta.

Rješenja
Administrativno-pravna služba je u okviru svoga rada u toku 2010. godine izrađivala rješenja od kojih je najveći broj onih za godišnje odmore zaposlenika.

Ugovori
Sačinjeno je 18 ugovora različite prirode: ugovori o radu, ugovori o zakupu, ugovori o djelu, ugovori o izvođenju građevinskih radova.

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVJEŠTAJ O RADU ADMINISTRATIVNO-PRAVNE SLUŽBE U 1431-32/2010. GODINI

Zahtjevi
Tokom izvještajnog perioda sačinjeno je 39 različitih zahtjeva, sa ciljem rješavanja mnogih pitanja i zadataka iz djelatnosti Medžlisa. U prvom redu su zahtjevi upućivani institucijama Islamske zajednice u BiH (Rijaset, Muftijstvo tuzlansko, Vakufska direkcija i dr.), zatim ministarstvima, nadležnim općinskim službama i drugim pravnim subjektima.

4. 5. 6. 7. 8. 9.

10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21.

Zaposlenja
Provedene su propisane radnje i aktivnosti na zapošljavanju na neodređeno vrijeme imama Nedim-ef. Derviševića (džemat Vrapče) i Sabit-ef. Mehidića (džemat Mihatovići).

Vjenčanja
Služba je evidentirala i pripremila potrebnu dokumentaciju za 71 šerijatsko vjenčanje, obavljene tokom izvještajnog perioda. Vjenčani su sljedeći parovi: 1. 2. 3. MOHAMMED HAMZA i TUHČIĆ BEGZADA HADŽIEFENDIĆ ELDAR i HALILČEVIĆ SELMA BOSNALI HAKKI UGUR i DAUTOVIĆ EDINA

BEĆIROVIĆ ELVIR i DELALIĆ AMELA HRUSTIĆ AZUR i BRKOVIĆ EDINA AJAZAJ MUAMER I MEHIĆ ADISA REHIĆ EMIR I DŽAFIĆ EMINA OSMANOVIĆ SEMIR I ALIČIĆ MERISA MAHMUTBEGOVIĆ MERSUDIN I MURATOVIĆ ŠEJLA OMERBEGOVIĆ DŽENAN I BIJEDIĆ ALMA TUPAJIĆ SANEL I IMAMOVIĆ LEJLA SELIMOVIĆ DŽEVAD I LJUBINČIĆ MUJESIRA BAJIĆ AMIR I HASIĆ JASMINA SULJIĆ ELVEDIN I DEDIĆ MELISA HASANBAŠIĆ ADNAN I ALIČIĆ AMELA FEJZIĆ NEVZET I SALKIĆ SUADA ČOLIĆ ADMIR I TERZIĆ JASMINA ĆILIMKOVIĆ EMIR I NURIĆ SELMA BAŠIĆ VAHID I KAJIĆ MEDIHA SMAJLOVIĆ DENIS I HALILOVIĆ MELISA SELIMOVIĆ HRUSTO I HABIBOVIĆ AMELA
307

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK

22. BAJRAMOVIĆ FAHRUDIN I UVALIĆ HALIDA 23. ŠEĆERBEGOVIĆ ELMIR I IBRAHIMEFENDIĆ ALMA 24. POŽEGIĆ ELVIS I IMAMOVIĆ MERIMA 25. HUSEJNOVIĆ SEJD I SULEJMANOVIĆ MUBINA 26. KUNIĆ SENAID I BEŠIĆ NERMINA 27. ČERKEZOVIĆ ELVIR I BEŠIĆ SELMA 28. TERZIĆ MALIK I TOSUNBEGOVIĆ LEJLA 29. MEHMEDOVIĆ ADMIR I HADŽIĆ SABINA 30. SMAJIĆ ASMIR I ZUKIĆ MIRNESA 31. MUSTAFIĆ EMIN I HUSEINOVIĆ SENIDA 32. ČOLIĆ AHMED I JAHIĆ MERIMA 33. GURDIĆ SELVEDIN I OMEROVIĆ SUMEJA 34. SELIMOVIĆ SEMIR I MUJČINOVIĆ KADIRA 35. ČIZMIĆ MIREL I KARAJBIĆ SEDINA 36. OMEROVIĆ SEAD I RAMIĆ MIRELA 37. BORIĆ AMIR I LJUBIĆ AMRA 38. H A D Ž I M U H A M E D OV I Ć ENES I SELIMOVIĆ VERNESA 39. FERHATBEGOVIĆ TARIK I MUHOVIĆ MIRSADA
308

40. DIZDAR NASER I HODŽIĆ MELISA 41. HANDŽIĆ JASMIN I ZILDŽIĆ MAIDA 42. HADŽIĆ EDIN I HURIĆ MIRELA 43. KADIĆ MIRZA I TUTIĆ JASMINA 44. MUŠANOVIĆ ELVIR I SALIHOVIĆ LEJLA 45. SULJKANOVIĆ AZEM I SINANOVIĆ EDISA 46. DURGUTOVIĆ MUAMER I ISIĆ DINKA 47. ZAHIROVIĆ EDIN I BAŠIĆ ALDINA 48. MORANJAČKIĆ AMER I FATIĆ AMELA 49. KARAHASANOVIĆ SADIK I ARIFOVIĆ ZEMIRA 50. MASLIĆ HAJRUDIN I MASLIĆ HATIDŽA 51. IBRIŠIMOVIĆ NERMIN I JAHIĆ ALMA 52. HIDANOVIĆ EMIR I OMERČIĆ DINKA 53. SULJIĆ BENJAMIN I MUJKIĆ AMRA 54. PALAVRIĆ IRVIN I BEHAROVIĆ AMELA 55. HUSIĆ AMER I SMJEČANIN EMINA 56. DŽANANOVIĆ ALEN I HASANBAŠIĆ BELMA 57. KURALIĆ EMIR I MEHMEDOVIĆ SULMINA

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVJEŠTAJ O RADU ADMINISTRATIVNO-PRAVNE SLUŽBE U 1431-32/2010. GODINI

58. HALILOVIĆ JASMIN I OSMANOVIĆ DINA 59. ČIRAK ZEHRUDIN I HALILČEVIĆ JASMINA 60. TOROMANOVIĆ JASMIN I DŽANKO ALDIJANA 61. ŠABIĆ MEHDIN I SINANOVIĆ JASMINA 62. AHMETOVIĆ DŽEMSAD I MEMIĆ KANITA 63. JULARDŽIJA JASMIN I AHMETOVIĆ MERIMA 64. ĆATIĆ MURIZ I ČOLIĆ ZINAIDA 65. MUJIĆ ENES I MUJIĆ AMINA 66. ĆOSIĆ SENAD I DAUTOVIĆ ELMA 67. JAHIĆ ADNAN I ZILDŽIĆ ZILHA 68. IBRIĆ NERMIN I DUBIČIĆ EMINA 69. OMEROVIĆ SEAD I RAMIĆ MIRELA 70. SULJKANOVIĆ AZEM I SINANOVIĆ EDISA 71. OMEROVIĆ ARMIN I LIPNIČEVIĆ SANIDA

Vakufska imovina
IZDAVANJE U ZAKUP VAKUFSKIH NEKRETNINA
O licitaciji vakufskog zemljišta 14. 2. 2010. god. Medžlis Islamske zajednice Tuzla je organizirao licitaciju vakufskih zemljišta 14. februara za tekuću 2010. godinu. RTV TK, Radio Tuzla i RTV Slon su emitirali obavijest o licitaciji, a poziv je upućen i putem hutbe u petak 12.2.2010.godine. Licitaciju je provodila Vakufska komisija u prostorijama Medžlisa u sastavu: 1. Pezerović h. Adil, predsjednik komisije 2. Kravić h. Edib, član komisije 3. Avdibašić h. Elmedin, referent za vakufe. Zaključeno je 14 ugovora o zakupu zemljišta za 2010. O dva zahtjeva se Komisija nije mogla izjasniti, pa će zainteresirane strane uputiti zahtjeve prema Medžlisu Islamske zajednice Tuzla na dalje razmatranje. Evidentirano je pet usmenih zahtjeva za izlazak na lice mjesta i to na sljedeće vakufske parcele: „Oranica Dol“, „Kicelj“, „Lihovo Krčevina“, „Oranica Dragodol“ i „Krečevac III“.
309

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK

Zaključak komisije je, da u narednom periodu obiđe sva vakufska zemljišta i da se kontinuirano radi na tome da svaki vakuf ima korisnika. RTVTK je ovu aktivnost Medžlisa pratila u cijelosti, izvijestivši o tome i u dnevniku. Tokom 2010. godine zaključeno je 58 ugovora s fizičkim licima i 5 ugovora s pravnim licima o zakupu vakufskog zemljišta, te 1 ugovor o iznajmljivanju vakufskog stana.

1. 2. 3. 4.

Moranjačkić Zadom Mujić Suadom Hukić Amirom i Mumić Dževadom.

Određivanje rasporeda ukopavanja umrlih na mezarju u Ši Selu Džematski odbor Džamije Princa Abdulaha obratio se Medžlisu sa zahtjevom za određivanje rasporeda ukopavanja na mezarju Ši Selo. Komisija Medžlisa, u sastavu Šemso Kadrić, Bahrudin Hadžihrustić i Elmedin Avdibašić obišla je mezarje 31. 8. 2010. godine, skupa s predstavnikom Džematskog odbora h. Fadilom Jahićem. Konstatirano je da su kaburovi s kraja 70-ih godina prošlog stoljeća okrenuti na propisan način. S obzirom na to da su kasnije iskop kabura vršile lokalne kaburdžije, vremenom je došlo do odstupanja od pravca ukopavanja. Naime, pravac okretanja kaburova je pratio pravac susjednog puta, tako da je došlo do zakrivljenja redova i odstupanja od prvobitnog pravca. Na istočnom dijelu ovog mezarja je čista površina na kojoj do sada nije vršeno ukopavanje, pa je tu ustanovljen ispravan pravac, identičan s pravcem na početku mezarja. Usađena su tri betonska međnika, kao orijentiri kaburdžijama za

AKTIVNOSTI NA POJEDINIM VAKUFSKIM PARCELAMA
Obilazak vakufske parcele „Dragodol“ 21.1.2010. Postupajući po dojavi i pozivu od strane Mumić Dževada iz Tuzle, izaslanstvo Medžlisa IZ-e Tuzla, u sastavu Šemso Kadrić i Dženan Rahmanović, obišlo je u ulici Pašage Mandžića br. 107 vakufsku parcelu „Dragodol“, upisanu u PL 2237 KO Tuzla I, i ustanovilo da se bez novčane nadoknade njome koristi nekoliko osoba. U kasnijim kontaktima, ostvarenim pojedinačno s korisnicima ove vakufske parcele, dogovoreno je da se potpišu ugovori o zakupu. Tako su zaključeni ugovori s četiri nova zakupca:
310

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVJEŠTAJ O RADU ADMINISTRATIVNO-PRAVNE SLUŽBE U 1431-32/2010. GODINI

uspostavljanje novih redova. Usaglašeno je da se ukopavanje nastavi na novom dijelu mezarja, a da se na starom dijelu obustavi, osim na mjestima koja su već ranije rezervirana. Usaglašeno je i da se određivanje ukopnih mjesta vrši isključivo u prisustvu predstavnika Džematskog odbora. Obeštećenje za postavljanje dalekovoda na vakufskoj parceli Lihovo Na vakufskoj parceli Lihovo 2007. godine je Elektroprenos BiH rekonstruirao svoju visokonaponsku mrežu i postojeći dalekovod zamijenio većim. Tada je Medžlis Islamske zajednice Tuzla obeštećen djelimično, a konačno obeštećenje je trebalo da bude izvršeno nakon što se završe svi radovi na visokonaponskoj mreži. Kako se to nije desilo, zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa na susjednim parcelama, niti je predvidiv neki rok za to, Medžlis Islamske zajednice se 30. 4. 2010. god. pismeno obratio Elektroprenosu BiH, Operativno područje Tuzla, sa zahtjevom za utvrđivanje štete. Uz to, visoko-naponska mreža se završava upravo na ovoj vakufskoj parceli i nije bilo nikakvih radova na produženju ove trase. Obešte-

ćene u 2007. godini se odnosilo na dio sanacionih radova, a konačno obeštećenje i sanacija parcele, kao i uklanjanje dijelova starog dalekovoda, bilo je planirano nakon puštanja u rad nove elektro-trase. S obzirom na to da su prošle tri godine i da su radovi na trasi obustavljeni, a nije poznato kada će biti nastavljeni, zahtijevano je da procjenitelj iz Elektroprenosa, skupa s referentom za vakufe Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, utvrdi visinu obeštećenja, potrebnog za provođenje potpune sanacije te parcele. Procjena je izvršena i postignut dogovor, na osnovu čega je Elektroprenos BiH 13. 9. 2010. godine, na ime odštete, na račun Medžlisa Islamske zajednice Tuzla uplatio iznos od 2.650,00 KM. Obilazak vakufske parcele Talijanuša Na osnovu pisanog zahtjeva Ramiza Mušića iz Tuzle, u kojem traži da mu se dodijeli na korištenje dio vakufske parcele Talijanuša, u površini cca 200 m2, izaslanstvo Medžlisa IZ Tuzla (Šemso Kadrić i Elmedin Avdibašić) obišlo je tu parcelu 14. 01. 2010. godine. Vakufsku parcelu Talijanuša, ukupne površine 2775 m2, a koja je vakuf Jalske-Ćosendže džamije (k.č.
311

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK

836, KO Tuzla III PL broj 1259), zakupio je Muharem Mehinović. Navedenog datuma se izaslanstvo MIZ-a sastalo s njime i Mušićem, te saslušalo njihove prijedloge. Mušić je zainteresiran samo za dio parcele (200 m2), dok ostatak ne bi uzeo u zakup. Mehinović se protivi cijepanju parcele i prihvata da i dalje bude zakupac, ako se to ne desi. Po zahtijevu Mušić Ramiza izaslanstvo se izjasnilo nepovoljno. Na parceli bi trebalo uložiti i dosta truda na odstranjivanju korova. Uz to, evidentno je i razlivanje otpadnih (fekalnih) voda iz susjedstva. To je zakupac Mehinović 28.9.2009. godine prijavio Službi za inspekcijske poslove općine Tuzla. No, inspekcijska intervencija je izostala i nakon što je Medžlis IZ Tuzla uputio svoj zahtjev istoj službi 22.01.2010. godine. Izaslanstvo je ustanovilo da ova parcela nema pristupnog puta i da su potencijalni zakupci vlasnici susjednih parcela. Izaslanstvo je predložilo MIZ-u da se to prevaziđe kupnjom neke od susjednih parcela, čime bi vrijednost Talijanuše bila uvećana. Zakupac Mehinović je usmeno izvijestio da je inspekcija izlazila na lice mjesta, ali zapisnik o tom izlasku nije dostavljen.

Radni sastanci • Predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Tuzla Hasanef. Spahić i glavni imam dr. Amir-ef. Karić u martu 2010. godine posjetili su Medžlis Islamske zajednice Srebrenik, gdje su postigli dogovor u vezi s formiranjem zajedničke komisije za utvrđivanje granice između džemata Previle (Medžlis Srebrenik) i džemata Osoje (Medžlis Tuzla). Sekretar Medžlisa Islamske zajednice Tuzla Dženan Rahmanović i referent za vakufe Elmedin Avdibašić posjetili su džemat Dobrnja 31. 03. 2010. godine. Na radnom sastanku su razgovarali s predsjednicima  džematskih odbora Dobrnja i Mramor o izgradnji džamije u Mramoru i održavanju  vakufskih parcela  u džematu Dobrnja. Za 6. april 2010. godine  dogovorena je posjeta predstavnika iranske humanitarne organizacije Birds iz Sarajeva ovome džematu.

Postavljanje rukohvata na mezarju Tušanj Medžlis Islamske zajednice Tuzla je dana 14. 5. 2010. godine zaključio

312

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVJEŠTAJ O RADU ADMINISTRATIVNO-PRAVNE SLUŽBE U 1431-32/2010. GODINI

Ugovor o postavljanju rukohvata na mezarju Tušanj s izvođačem radova Gazibegović Senadom iz Tuzle. Naručilac radova provodi aktivnosti postavljanja metalnih rukohvata na mezarju Tušanj, te će za te potrebe izvršiti iskop i betoniranje postolja za rukohvate. Izvođač radova obavezuje se da izvrši izradu metalnih stubova, profila Ø 40 visine 90 cm, po cijeni od 20,00 KM po komadu i izradu rukohvata profila Ø 40 po cijeni od 10,00 KM/m. za te radove je predviđeno 1.000,00 KM. Radovi su izvršeni po dogovoru. Na ovaj način je olakšan pristup gornjim parcelama na gradskom mezarju Tušanj. Obilazak mekteba u Hidanima (26.5.2010.) Po zahtjevu predstavnika mekteba u Hidanima (džemat Solina), komisija Medžlisa IZ Tuzla je izvršila identifikaciju toga mekteba. Medžlis su predstavljali Šemso Kadrić i Elmedin Avdibašić, a mekteb Derviš Hidanović (član DŽO Solina), Hamid Hidanović, Salko Hidanović i Ramiz Hodžić. Zadatak je bio identificirati vakufsku parcelu k.č. br. 1586/7 KO Breške, upisane u PL br 530, u površini od 100 m2, vakuf mekteba Donje Breške. Identifikaciji je prisustvovao i Midhat Bogunić, čije zemljište s tri

strane graniči s pomenutom vakufskom parcelom. Na licu mjesta su konstatirane međe prema Kopiji plana, odnosno prema skici snimanja iz decembra 1992. godine. Stepenište, u dužini od 15 m, koje omogućuje pristup ovom mektebu, nalazi se na parceli Safere Bogunić, koju zastupa Midhat Bogunić. On je usmeno obećao da se upotreba toga stepeništa može regulirati internim ugovorom. Obilazak vakufske parcele „Blata“ Dana 26. 1. 2010. god. komisija MIZ-a (Pezerović h. Adil, Kadrić Šemso, Rahmanović Dženan i Avdibašić Elmedin) na lokalitetu Crno Blato je obišla vakufske parcele „Blata“ k.č. 1841 u površini 10.699 m2 (njiva) i k.č. 1842 u površini 10.960 m2 (šuma), obje upisane u KO Breške PL broj 112, na zahtjev zainteresirane stranke Ramić Miralema. Komisija je na licu mjesta ustanovila da se vrši bespravna eksploatacija vakufske šume od strane nepoznatih lica. Radi prevencije i zaštite od dalje nekontrolirane sječe šume, komisija je IO MIZ-a predložila da se pribavi saglasnost na zvaničnu eksploataciju i sječu godišnjeg prirasta i da se, putem
313

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK

neposredne pogodbe, uz adekvatnu novčanu nadoknadu, ustupi zainteresiranim licima. Komisia je predložila i iskoličavanje ovih parcela i njihovo obilježavanje, kao i iznalaženje novog zakupca, koji bi kultivirao postojeću parcelu (njivu), a ujedno i vodio računa da se ne vrši bespravna sječa vakufske šume. Procjenu kvaliteta drveta bi izvršilo stručno lice, a sva zrela stabla bi se isjekla. Obilazak parcela pogodnih za višegodišnje zasade U septembru 2010. god. je izvršen obilazak nekoliko vakufskih parcela, pogodnih za podizanje višegodišnjih zasada. Vakufske parcele je obišao dipl. ing. poljoprivrede Mustafa Redžić, referent za vakufe Elmedin Avdibašić, kao i predstavnici džemata u kojima se nalaze pomenute parcele. Nakon toga je sačinjenja i kalkulacija troškova podizanja višegodišnjih zasada na jednom hektaru. Formiranje višegodišnjih zasada šljive Troškovi zasnivanja 1 ha šljive (razmak 5 x 3)

oranje i taniranje sadnice 660 x 3,00KM kopanje rupa i sadnja postavljanje koljića i mrežice plastična mrežica 660 x 0,20 đubrivo 7:20:30 500 x 0,90 Troškovi zasnivanja 1 ha šljive

300,00 KM 1.800,00 KM 1.320,00 KM 660,00 KM 132,00 KM 450,00 KM 4.662,00 KM

Održavanje i njega 1 ha šljive u prvoj godini
Formiranje krošnje i drugi radovi agronoma Herbicidi protiv korova frezanje 2 x insekticidi i fungicidi đubrivo KAN (prehrana) Troškovi održavanja 1 ha šljive u prvoj godini iznose

1.200,00 KM 60,00 KM 200,00 KM 90,00 KM 200,00 KM 1.750,00 KM

Održavanje i njega 1 ha šljive u prve tri godine

314

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVJEŠTAJ O RADU ADMINISTRATIVNO-PRAVNE SLUŽBE U 1431-32/2010. GODINI

Troškovi održavanja 1 ha šljive u prvoj godini Troškovi održavanja 1 ha šljive u drugoj godini Troškovi održavanja 1 ha šljive u trećoj godini 50% Ukupno državanja 1 ha šljive u tri godine do dospijevanja prvih plodova

1.750,00 KM

oranje i taniranje sadnice 1250 x 3,0 0KM

300,00 KM 3.750,00 KM 2.500,00 KM 1.250,00 KM 250,00 KM 450,00 KM 8.500,00 KM

1.750,00 KM

kopanje rupa i sadnja postavljanje koljića i mrežice plastična mrežica 1250 x 0,20 đubrivo 7:20:30 500 x 0,90
Troškovi zasnivanja 1 ha kruške

875,00 KM

4.375,00 KM

Ukupni troškovi formiranja višegodišnjeg zasada 1 ha šljive s troškovima održavanja i formiranja u periodu od tri godine iznose 9.037,00 KM Očekivani urod voćnjaka u trećoj godini iznosi 15-20 kg po stablu, a od pete godine 30-40 kg po stablu. Očekivani urod voćnjaka od 1 ha od 660 sadnica iznosi 19.800 kg26.400 kg Formiranje višegodišnjih zasada kruške Troškovi zasnivanja 1 ha kruške (razmak 4 x 2)

Održavanja i njega 1 ha kruške u prvoj godini
Formiranje krošnje i drugi radovi agronoma Herbicidi protiv korova frezanje 2 x insekticidi i fungicidi đubrivo KAN (prehrana) Troškovi održavanja 1 ha kruške u prvoj godini iznose

1.200,00 KM 60,00 KM 200,00 KM 90,00 KM 200,00 KM 1.750,00 KM

Održavanja i njega 1 ha kruške u prve tri godine
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

315

DODATAK

Troškovi održavanja 1 ha kruške u prvoj godini Troškovi održavanja 1 ha kruške u drugoj godini Troškovi održavanja 1 ha kruške u trećoj godini 50% Ukupno državanje 1 ha kruške za tri godine do dospijevanja prvih plodova

1.750,00 KM 1.750,00 KM 875,00 KM

VOĆNJAK JASEN
Pregledom voćnjaka na vakufskoj parceli „Jasen“ u martu 2010. god. utvrđeno je: • Zemljište na kome je zasađen voćnjak je s vrlo blagim nagibom na pojedinim dijelovima, ali i podvodno. Prisutne su i depresije, gdje se oborinska voda duže zadržava. Zemljište je vrlo teško za obradu. Voćnjak je star 4 godine, razmak sadnje je 5m x 2,5 m. Međuredna obrada zemljišta nije rađena od vremena podizanja zasada. Trava u voćnjaku je košena i korištena za spravljanje sijena. Nisu rađene nikakve intervencije na formiranju krošnje, iako je to bilo neophodno zbog samog razmaka sadnje koji je za šljivu vrlo mali. Šljiva je kalemljena na džanariku, i na većini sadnica prisutni su izdanci džanarike koji nisu otklanjani od vremena sadnje, te su na pojedinim sadnicama razvijeniji izdanci džanarike od same sadnice šljive. Veći dio voćnjaka je sađen na način da su rupe za sadnice kopane teškim mašinama (ba-

4.375,00 KM

• •

Ukupni troškovi formiranja višegodišnjeg zasada 1 ha kruške s troškovima održavanja i formiranja u periodu od tri godine iznose: 12.875,00KM Očekivani urod voćnjaka od četvrte godine iznosi cca 10 kg po stablu, što znači da očekivani urod voćnjaka od 1 ha s 1.250 sadnica iznosi 12.500 kg. Sve potencijalne vakufske parcele imaju prohodne prilazne puteve, od kojih su neki i asfaltirani, kao što je slučaj s parcelom “Desetine strane” u Moluhama, i parcela “Njiva” u Pascima. Pristupni putevi za ostale vakufske parcele su tvrdi, kamenom nasuti, putevi, koji su prohodni tokom cijele godine. Ove vakufske parcele su osunčane, s blagim nagibima i, kao takve, pogodne su za voćarstvo.
316

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVJEŠTAJ O RADU ADMINISTRATIVNO-PRAVNE SLUŽBE U 1431-32/2010. GODINI

gerom), kopane su prevelike rupe i zemlja nije vraćena u njih, tako da pored sadnica imamo manja uzvišenja, a mjesta gdje su posađene sadnice su udubljena. Sadnice imaju vrlo mali godišnji prirast zbog nebrige, a veliki broj se i osušio (cca 180 kom). Veliki broj sadnica je prilikom košenja trave ozlijeđen i oštećen.

Uređenje i održavanje voćnjaka u 2010. god. • Nakon snimanja stanja u kojem se nalazi voćnjak, samim poslovima na njegovom uređenju pristupljeno je krajem marta, kada su izvršeni poslovi orezivanja sadnica. U ovom periodu je odmah izvršena prehrana voćnjaka s 300 kg umjetnog đubriva urea. Nakon prehranjivanja voćnjaka, uslijedilo je rezanje izdanaka džanarike, te iznošenje iz voćnjaka orezanih grana. Za formiranje krošnje bili su neophodni tegovi, te je za te potrebe napravljeno 1.600 komada betonskih tegova raznih veličina. Tegovi su postavljani na deblje grane da bi dobili dobar ugao grananja.

• •

Deblje grane koje se nisu mogle saviti tegovima, savijane su pomoću kanapa od 1 kg. Za formiranje uglova grananja kod mladih grančica korištene su čačkalice, te je za taj posao utrošeno 30 paketa čačkalica. Povijanje grana, pomjeranje tegova i postavljanje čačkalica se odvijalo sve do kraja vegetacije Krajem aprila izvršeno je prskanje protiv korova, u pojasu uz retke od 1 m širine, s totalnim herbicidom. Isto tretiranje protiv korova je urađeno i u julu. Za ovaj tretman je utrošeno 4 litra totalnog herbicida. Za bolji rast sadnica i razvoj voćnjaka u cjelini izvršena je i jedna prehrana sadnica preko lista, te je za taj tretman utrošeno 1 litar Folitentila. Zbog pojave lisnih ušiju izvršeno je i jedno prskanje sadnica sredstvom Actara i utrošeno je 40 grama. Tokom cijele vegetacije otklanjani su izdanci džanarike. U jesen je zasađeno 180 novih sadnica šljive, na slobodnim mjestima na kojima su ranije bile sadnice koje su se osušile. Zasađene su sorte Čačanska nova i Čačanska ljepotica.
317

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK

U oktobru mjesecu kompletan voćnjak je prehranjen s 500 kg vještačkog gnojiva 8:20:30. Ove radove je vršio dipl. ing. poljoprivrede Mustafa Redžić.

• •

Plan za 2011. god. • • • Oranje parcele niz redove, širine 1,5 m; Orezivanje voćnjaka; Prskanje voćnjaka crvenim uljem u fazi bubrenja pupoljaka (mart); Prehrana voćnjaka s 300 kg vještačkog gnojiva KAN (prva prehrana krajem marta); Postavljanje tegova i čačkalica radi formiranja krošnje (aktivnost tokom cijele vegetacije); Otklanjanje izdanaka džanarike na sadnicama (aktivnost tokom cijele vegetacije); Prskanje krošnje voćnjaka neposredno pred cvjetanje, kao zaštita od bolesti. Prskanje pojasa, koji je van domašaja freze totalnim herbicidom (aktivnost u periodu april-juni, dva puta); Prskanje voćnjaka protiv bolesti i štetočina u fazi od zametanja ploda pa do promjene boje ploda (2-3 puta);

Frezanje voćnjaka dva puta u toku godine; Košenje trave s ostalih površina u voćnjaku koje nisu obuhvaćene oranjem ili tretiranjem totalnim herbicidom; Stavljanje pokošene trave na zemljište koje se freza (radi čuvanja vlage, prirodnog đubrenja i protiv korova).

VOĆNJAK NA KICELJU
Vakufska parcela Kicelj, na kojoj je zasađen voćnjak prije pet godina, ima površinu cca 1.2000 m2. U 2010. godini ovaj voćnjak je izdat pod zakup četverici zakupaca. U martu 2010. godine, Mustafa Redžić je obišao ovaj voćnjak i izvršio proljetno obrezivanje krošnje. Jedan dio ove parcele (cca 3000 m2) obrađivan je kao bašča, pa su se voćke naročito razrasle i dobro formirale krošnju. S obzirom na to da je voćnjak na dijelovima koji su orani pokazao bolje rezultate i da su stabla na tom dijelu veća i s boljom krošnjom, planirano je da se u zakup ustupi još jedan dio ove parcele u 2011. god., koji bi se orao i koristio kao bašča. U 2010. god. je na ovom voćnjaku bio značajniji prinos voća (šljive). Izvršene su pripreme na zemljištu (iskopane rupe) i bit će zasađene nove sadnice na mjestima gdje nedostaju voćke.

318

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVJEŠTAJ O RADU ADMINISTRATIVNO-PRAVNE SLUŽBE U 1431-32/2010. GODINI

SVEČANA DODJELA VAKUFNAMA U DŽAMIJI PRINCA ABDULAHA U TUZLI 9. 8. 2010. GOD.
Medžlis Islamske zajednice Tuzla je organizirao svečanu dodjelu vakufnama ovogodišnjim vakifima, koja je održana u sali džamije Princa Abdulaha 9. 8. 2010. god. Svečanosti su prisustvovali: • vakifi sa svojim porodicama i gostima, • Predstavnici Medžlisa Islamske zajednice Tuzla: prof. Hasan-ef. Spahić, predsjednik, dr. Amir-ef. Karić, glavni imam, Dženan Rahmanović, sekretar, • članovi Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, • delegacije iz džemata kojima su darovani vakufi s džematskim imamima. Ovom prilikom su uručene vakufname vakifima: Pašalić Edina, Durmić Enver i Durmić Nedžad, Mujagić Hasan, Hamidović Rasim, Saglik Varlik. Oni su vakifi u sljedećim džematima: 1. Durmić Enver džemat Čaklovići

2. 3.

4.

5. 6. 7.

Durmić Nedžad džemat Čaklovići Durmić Enver i Nedžad (za roditelje) džemat Solina Pašalić Edina (za sina Korajkić Aladina) džemat Turalibegova džamija Hamidović Rasim džemat Simin Han Mujagić Hasan džemat Dobrnja Saglik Varlik džemat Turalibegova džamija.

Džemate kojima su darovana uvakufljenja predstavljali su: 1. Pašić Mersed-ef. Džemat Čaklovići 2. Mumić Nezir Džemat Čaklovići 3. Saletović Ibrahim-ef. Džemat Solina 4. Dedić Derviš Džemat Solina 5. Kuranović Nedžad Džemat Solina 6. Huskanović hfz. Ahmed-ef. Džemat Prinčeve džamije 7. Alić Alem-ef. Džemat Simin Han 8. Smajić Zaim Džemat Simin Han 9. Softić Ibrahim-ef. Džemat Dobrnja 10. Mujagić Senad Džemat Dobrnja
319

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK

Prigodnom besjedom se skupu obratio Hasan ef. Spahić, koji je u ime Medžlisa Islamske zajednice Tuzla i uručio vakufname, te dr. Amir-ef. Karić koji je prisutne šire upoznao sa historijom vakufa na našim prostorima. Mediji su blagovremeno obaviješteni i uz poziv dobili rezime sadržaja i glavnu poruku sa same svečanosti. O ovom događaju su izvijestili RTVTK, RTV SLON, RADIO BIR, RADIO TUZLA, RADIO BM, LIST PREPOROD. Svečanost su organizirali hfz. Ahmed Huskanović, hfz. Merim Đulović i Elmedin Avdibašić. Administrativno-pravna služba MIZ-a je izradila Prijedlog za obilježavanje Dana vakifa. U tome prijedlogu je istaknuto mišljenje da se ovakva praksa treba ustaliti i da se centralna promocija vakifa organizira jedanput godišnje za Dan vakifa (27. redžep) za one koji uvakufe nekretnine i pokretnine u vrijednosti većoj od 5.000,00 KM. Za uvakufljenja manje vrijednosti bit će upriličena promocija u džematu u kojem se zasniva vakuf.

AKTIVNOSTI NA VJERSKIM OBJEKTIMA
Svečano otvorenje džamije u Sepetarima
Džematu Sepetari je u organizaciji svečanog otvorenja novoizgrađene džamije u ovom džematu pružena pomoć i usluga koja je bila u domenu službi Medžlisa Islamske zajednice Tuzla. Administrativno-pravna služba za ovu priliku obratila se JZU Dom zdravlja Tuzla, sa zahtjevom da se angažira sanitetsko vozilo u terminu predviđenom za održavanje manifestacija u ovom džematu 16. i 17. jula 2010. godine. Zahtjev je upućen i nadležnoj Policijskoj stanici Istok, u kome se tražilo da se dodatnim policijskim patrolama osigura mevlud uoči svečanog otvorenja, ali i da se na sam dan otvorenja regulira saobraćaj u ovom naselju i putevi učine prohodnijim za džematlije i goste. Profesionalna vatrogasna brigada Tuzla je pozvana da postavi vatrogasno vozilo.

320

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVJEŠTAJ O RADU ADMINISTRATIVNO-PRAVNE SLUŽBE U 1431-32/2010. GODINI

Svečano otvorenje Kulturnog centra “Muhamed Hevai Uskufi”
Kulturni centar “Muhamed Hevai Uskufi” ima korisne površine 160 m2, a u njemu se nalaze sljedeći sadržaji: • mektebska učionica, pogodna za razne oblike edukacije, • biblioteka ¨Muhamed Hevai Uskufi¨, koja je otvorena za učenike i građane, • kiraethana – javna čitaonica u kojoj će se čitati knjige, časopisi i stručna literature i održavati razni korisni skupovi. • prateći sadržaji (hol, kuhinja, natkriveni trijem površine 80 m2) i dvorište čine boravak i rad u Centru ugodnim i pružaju i mogućnost dodatne relaksacije posjetilaca.

vinovići, pred kraj 2010. god. je otvoreno novo mezarje u džematu Slavinovići.

Adaptacija Behram-begove (Šarene) džamije
Behram-begova džamija u Tuzli je u Službenom glasniku BiH br. 50, od 21. 6. 2010. god., proglašena zaštićenim nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Medžlis Islamske zajednice Tuzla je 15. 7. 2010. god. poslao izvještaj o tekućem održavanju, ove džamije Zavodu za zaštitu spomenika Ministarstva kulture i sporta Federacije BiH. U pomenutom izvještaju je naznačeno da se harem često upotrebljava za organiziranje ispraćaja umrlih muslimana u Tuzli. S obzirom na to da je fasada predulaza ove džamije bila u veoma trošnom stanju, što je ostavljalo loš dojam i utisak o samom objektu, nekoliko je džematlija ove džamije pokrenulo i organiziralo akciju krečenja. Pokrenuta je i procedura za davanje saglasnosti na idejno rješenje „Šadrvan s česmom u dvorištu Šarene džamije u Tuzli“ 21. 7. 2010. god. kod nadležnog Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Tuzlanskog
321

Novosti u džematu Krojčica
U džematu Krojčica završeni su radovi na izgradnji mekteba i imamskog stana i u ovoj godini stavljeni u funkciju.

Novo mezarje u džematu Slavinovići
Na vakufskoj parceli k.č. broj 2911/1 površine 8044 m2, KO Sla-

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK

kantona. U dobivenom odgovoru su navedeni neki uslovi, koje vakif, pokretač ideje izgradnje šadrvana, nije mogao ispoštovati, pa je realizacija projekta prolongirana.

kao aktivnosti džemata Čaršijske džamije u 2011. god.

Arslan-agina džamija
Zahtjev za priključenje Vikaljske džamije na gradsku toplovodnu mrežu Medžlis Islamske zajednice Tuzla je uputio Centralnom grijanju DD Tuzla u februaru 2010. god. Nakon što je firma Termotehnika iz Tuzle obavila radove na spajanju ove džamije s podstanicom, ispunjeni su svi preduslovi i za priključak na gradski sistem grijanja. Potpisivanjem ugovora između MIZ-a Tuzla i Centralnog grijanja ovaj posao je uspješno okončan i džamija je zagrijavana u zadnjoj sezoni.

Čaršijska džamija
U starom dijelu Tuzle, u pješačkoj zoni, nekoliko džamija nema uređenih sofa, na kojima bi se, izvan vremena predviđenog za redovne namaze, mogao obaviti namaz. S obzirom na učestalost zahtjeva džematlija da se to promijeni, Medžlis Islamske zajednice Tuzla je preduzeo radnje kako bi sofa u Čaršijskoj džamiji dobila ovu funkciju. Zahtjev za davanje saglasnosti za taj posao je 13. 7. 2010. god. upućen JU Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Tuzlanskog kantona, s obrazloženjem da su predviđene drvene ispune (mušebci), između betonskih stubova predulaza, montažnog tipa i bile bi postavljene, ispred postojeće metalne ograde, samo u ljetnom periodu. Na njima su uvršteni i motivi s ulaznih drvenih vrata, što ovom idejnom rješenju daje sklad s već postojećim drvenim elementima predulaza. Na ovaj zahtjev je odgovoreno pozitivno i aktivnosti na predulazu Čaršijske džamije u Tuzli su u toku i planirano je da budu realizirane
322

Kulturno-obrazovni centar Tušanj-Slatina
Medžlis Islamske zajednice Tuzla se 29.06.2010. godine obratio Zahtjevom za davanje načelne saglasnosti Centralnom grijanju dd Tuzla. S obzirom na to da je Općina Tuzla investirala značajna sredstva u vrelovodnu mrežu u ovom dijelu grada, dopis iste sadržine je upućen i općinskoj službi za komunalne poslove. Tokom 2010. godine su se desile i dvije službene posjete JKP-u „Vodovod i kanalizacija“, a vezano za

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVJEŠTAJ O RADU ADMINISTRATIVNO-PRAVNE SLUŽBE U 1431-32/2010. GODINI

davanje saglasnosti za priključenje objekata Kulturno-obrazovnog centra Tušanj-Slatina i Administrativnog centra Turalibegovog vakufa u Tuzli. Projektnom dokumentacijom je bila predviđena velika dnevna potrošnju sanitarne vode, što je rezultiralo i izuzetno velikim taksama za priključak ovih objekata. Predsjednik MIZ-a prof. Hasanef. Spahić je sazvao sastanak, koji je održan u prostorijama MIZ-a 16. 12. 2010. god, na kome su učestvovali i predstavnici JKP Vodovod i kanalizacija, AA Ambijent Tuzla. Na ovom sastanku je dogovoreno da Arhitektonski atelje Ambijent za objekte Kulturno-obrazovnog centra „Tušanj-Slatina“ i Administrativnog centra Turali-begovog vakufa izradi i dostavi novi proračun dnevne potrošnje sanitarne vode. To je i učinjeno, a Vodovodu je taj proračun dostavljen 22. 12. 2010. god.

Obnova Gazi Turali-begova vakufa
Obnova Gazi Turali-begovog vakufa je najveći i najznačajniji poslijeratni projekat kojeg Medžlis Islamske zajednice Tuzla pokušava realizirati. Podršku njegovoj realizaciji pružaju Muftijstvo tuzlansko i Vakuf-

ska direkcija Sarajevo. Projekat obnove Gazi Turali-begovog vakufa sačinjava: • Obnova Gazi Turali-begove džamije, sagrađene između 1548.g. i 1572. g. • Izgradnja administrativnoposlovnih prostora Lamele „A“ „B“ i „C“ • Izgradnja Fakulteta islamskih nauka • Izgradnja bezistana Ukupna površina navedenih objekata iznosi 7.073 m2. Od te površine, oko 4.000 m2 je predviđeno za izdavanje u kratkoročne i dugoročne zakupe, iz čijih prihoda će se finansirati djelatnosti predviđene vakufnamom, projekti islamske da’we, koja će obuhvatiti sve starosne uzraste muslimana u ovom gradu, te dalje uvećavanje vakufske imovine. Izgradnja Gazi Turalibegovog vakufa predviđena je u dvije faze. Do sada je realizirana I faza, s preko 2.718 m2, a u toku je obnova džamije, na koju se odnosi manja površina od 130 m2 ali čija je rekonstrukcija vrlo zahtjevna i skupa. U II fazi su predviđeni: • Izgradnja dijela administrativno-poslovnog prostora (Lamela „C“) površine 844m2 • Izgradnja Fakulteta islamskih nauka, površine 2.456 m2
323

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK

Izgradnja bezistana, površine 1.054 m2

KORESPONDENCIJA S VAKUFSKOM DIREKCIJOM U SARAJEVU Izdavanje vakufnama
Pripremajući se za obilježavanje Dana vakifa, Medžlis Islamske zajednice Tuzla je zatražio od Vakufske direkcije Sarajevo da izda vakufname za sljedeće vakife: • Mujagić Hasan iz Dobrnje je Ugovorom o poklonu nekretnina, oznake OPU-IP: 162/2010, poklonio Medžlisu IZ Tuzla svoje pravo vlasništva i posjeda nad katastarskom parcelom k.č.br. 3006 KO Dobrnja, zv. Milać, kuća površine 18 m2, i dvorište površine 52 m2. Pomenutu parcelu je vakif dao džematu Dobrnja na korištenje prije rata, radi lakšeg pristupa vakufskoj parceli kč. br. 3007 i k.č. br. 3008 KO Dobrnja, na kojoj je sagrađena vakufska kuća. Pašalić Edina iz Tuzle u rekonstrukciji i restauraciji Turali-begove džamije finansira u cijelosti izgradnju dvije če-

sme. Za potrebe izgradnje tih česmi, koje su predviđene na stubovima koji nose trijem džamije, ova vakifa vakufi za sina rahmetli Korajkić Aladina iznos od 5.000,00 KM. Hamidović h. Rasim-ef. iz Tuzle je svojim novčanim prilogom u iznosu od 35.000,00KM pomogao izgradnju džamije u Simin Hanu. U ovom džematu ranije nije bilo džamije. Nedžad i Enver Durmić iz Tuzle su donirali sredstva za kupovinu mihraba u novoizgrađenoj džamiji u džematu Solina. Mihrab je koštao 3.000,00 KM, a po želji braće to je vakuf za njihove rahmetli roditelje Durmić Faika i Almasu. Saglik Varlik iz Turske je pomogao aktivnosti na rekonstrukciji i obnovi Turali-begove džamije u Tuzli novčanim prilogom od 5.000,00 €. Nedžad i Enver Durmić iz Tuzle su putem Ugovora o poklonu nekretnina, OPU: 412/09 zaključenog kod notara Muhameda Mustafića dana 16. 10. 2009. godine, poklonili Medžlisu Islamske zajednice Tuzla svoje pravo vlasništva i posjeda nad katastarskim parcelama k. č. br. 2936/3, zv. Banjevci, voćnjaci 4. kla-

324

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVJEŠTAJ O RADU ADMINISTRATIVNO-PRAVNE SLUŽBE U 1431-32/2010. GODINI

se, površine 338 m2, k. č. br. 2936/3, zv. Banjevci, voćnjaci 5. klase, površine 402 m2, k. č. br. 2937/2, zv. Banjevci, šuma 4. klase, površine 889 m2, sve upisane u PL br. 1312 K.O. Simin Han, k. č. br. 2937/3,zv. Banjevci, šuma 4. klase, površine 249 m2, upisana u PL br 1311 K.O. Simin Han. Na zahtjev iz džemata Lipnica da se oda priznanje jednom od velikih dobročinitelja u ovom džematu, Medžlis Islamske zajednice Tuzla je zatražio 16. 08. 2010. god. od Vakufske direkcije Sarajevo da izda vakufnamu i bračnom paru Djedović Ismetu i Šerifi iz Tuzle, džemat Lipnica. Naime, džemat Lipnica je u 2009/10.godini vršio vanjsko i unutrašnje uređenje džamije. Akciju su provodile džematlije Lipnice svojim novčanim prilozima. Bračni par Djedović Ismet i Šerifa obezbijedili su novu prostirku . Vrijednost prostirke za cijelu džamiju je 5.000,00 KM. Svečano uručenje vakufname ovim vrijednim vakifima upriličeno je poslije teravih-namaza u džamiji u Lipnici. Vakufnamu je uručio glavni imam dr. Amir-ef. Karić.

Transformacija vakufskih nekretnina
Transformaciji vakufske parcele k.č.4396/1 zv. Moluška Rijeka prethodilo je nekoliko aktivnosti Administrativno-pravne službe. U januaru je bilo nekoliko suočenja s korisnicima te parcele.. Da bi se riješili svi njihovi zahtjevi izvršeno je cijepanje ove jedne na četiri nove parcele. Nakon postizanja dogovora koji je zadovoljio interese Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, zatražena je saglasnost za transformaciju ove parcele od Muftijstva tuzlanskog i Vakufske direkcije. Zahtjev za davanje saglasnosti za transformaciju poslovnog prostora u administrativnom centru Gazi Turali-begovog vakufa u Tuzli Medžlis Islamske zajednice Tuzla je 24. 8. 2010. god. uputio Vakufskoj direkciji Sarajevo. U ovom zahtjevu je objašnjen historijat odnosa s Elektrodistribucijom Tuzla, vezanih za izgradnju administrativnog centra Gazi Turali-begovog vakufa u Tuzli. Na početku izgradnje ovoga vakufsog kompleksa moralo se izvršiti izmiještanje transformatorske stanice bts 10/0,4 kV Express s priključnim kablovskim srednjenaponskim i niskonaponskim vodovima.
325

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK

S obzirom na visinu naknade za priključenje administrativnog centra Gazi Turali-begovog vakufa IO Medžlisa IZ-e Tuzla je odlučio da izvrši transformaciju dijela ovog vakufa tako što će prostor od 11,46 m2 namijenjen za transformatorsku stanicu, uz novčanu nadoknadu uknjižiti u vlasništvo JP Elektroprivreda BiH. Tako je sklpljen ugovor broj 2068064/09 12. 7. 2010. god. kojim je to i ozvaničeno. Projekat transformacije vakufske parcele „Stupine“ Vakuf Behram-begove džamije u Tuzli traje već nekoliko godina, a ponovno je aktualiziran polovinom 2010. godine. Nakon što je prošao redovne procedure na nivou Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, te dobio podršku članova IO MIZ-a, pismeno je zatražena saglasnost Vakufske direkcije za transformaciju parcele „Stupine“ površine 6.290 m2 u Tuzli. Mogućnost transformacije ove parcele aktualizirana je Ugovorom o zajedničkoj gradnji od 11. 11. 2008. godine s firmom Giprom DOO Tuzla, što je podrazumijevalo zajedničku izgradnju poslovnih prostora, garaža i parkinga. S obzirom na utjecaj ekonomske recesije i na sektor građevinarstva i imajući u vidu da je neizvjesno kada bi počela izgradnja ovih po326

slovnih prostora, garaža i parkinga, prijedlog Medžlisa Islamske zajednice Tuzla je bio da se vakufsko zemljište zamijeni za neke druge nekretnine u vlasništvu firme Giprom DOO Tuzla. Medžlis islamske zajednice Tuzla je 24. 02. 2010. godine Vakufskoj direkciji Sarajevo uputio zahtjev za izradu prijedloga predugovora za transformaciju vakufa „Luka“ s firmom Zejćirović doo Čelić.

Uvakufljenja
Vakufskoj direkciji Sarajevo je 11. 8. 2010. god. upućen zahtjev za davanje saglasnosti za uvakufljenje parcele k.č. br. 705/2 „Milač“, upisana u PL 390 KO Osoje, upisane u zk ul. 13 KO Osoje, i k.č.br. 705/8 „Milač prilazni put“ upisane u PL 394 KO Osoje, zk ul. 93 KO Osoje. Džemat D. Obodnica je mektebsku nastavu na svom području organizirao na tri punkta: u džamiji u D. Obodnici, u mektebu u naselju Kamenjaši i privatnoj kući u naselju Repuševac. Mektebska nastava u privatnoj kući u naselju Repuševac odvija se već tri godine, pa su džematlije izrazili spremnost da se izgradi objekat koji bi mogao zadovoljiti i druge potrebe muslimana u ovom naselju. Za potrebe izgradnje mekteba

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVJEŠTAJ O RADU ADMINISTRATIVNO-PRAVNE SLUŽBE U 1431-32/2010. GODINI

džematlija Joldić (Saliha) Ramo je spreman uvakufiti parcelu navedene parcele. S obzirom da se navedena parcela nalazi u samom centru naselja Repuševac i da njen položaj i površina zadovoljava kriterije potrebne za izgradnju mekteba u Repuševcu, džematski odbor D. Obodnica je prihvatio prijedlog Joldić Rame za uvakufljenje ove parcele. Nakon provedene procedure, sačinjen je Ugovor o poklonu kod notara Azra Koval iz Tuzle. Vakufskoj direkciji Sarajevo se obratio Medžlis Islamske zajednice Tuzla 29. 7. 2010. god. zahtjevom za davanje saglasnosti za uvakufljenje parcele k.č. 2798/19 upisanu u KO Tuzla III PL br 1234 (stari premjer k.č. br 35/41 KO Tuzla, zk.ul. 1119). To je parcela „Bara“ livada, površine 440 m2, a posjed je Bekić (Mustafe) Azema, Seada, Ekrema i Šahbaza. Ova parcela se graniči i naslanja na vakufsku parcelu k.č. 2804 i 2806 (obje upisane u PL br. 2175 KO Tuzla III), a koje se koriste kao mjesno mezarje u džematu Ši Selo, rahmetli Bekić (rođ. Đugić) Hamida iz Tuzle je 1980-ih godina poklonila Odboru Islamske zajednice Tuzla, ali procedura uvakufljenja i provedba u zemljišnim knjigama nije provedena. Njeni sadašnji posjednici i vla-

snici su sinovi rah. Bekić Hamide i ne osporavaju da se kao posjednik i vlasnik ove parcele upiše Medžlis Islamske zajednice Tuzla – Vakuf Bekić Hamide. Za navedenuo uvakufljenje dobivena je saglasnost te su aktivnosti oko realizacije ovog uvakufljenja u toku.

Zamjena vakufskih nekretnina
Medžlis Islamske zajednice Tuzla se 8. 2. 2010. god. obratio Vakufskoj direkciji Sarajevo zahtjevom za davanje saglasnosti za zamjenu vakufskog zemljišta. Ovim zahtjevom je tražena saglasnosti za zamjenu vakufskog zemljišta za odgovarajuće zemljište općine Tuzla. Vakuf Amber Hatun džamije i Vakuf Sagrdžijan džamije su nosioci prava korištenja na zemljištu u blizini stadiona „Tušanj“ označenom kao: • k.č. broj 2255/3 „deminac” pašnjaci, površine 832 m2 upisana u PL 2239 KO Tuzla I, posjed Vakuf džamije Amberhatun (stari premjer: k.č.broj 1/687 upisana u zk.ul. 6409 KO Tuzla, državno vlasništvo, pravo korištenja Vakuf Amber Hatun džamije sa 1/1
327

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK


328

i k.č. broj 1982/3, upisana u zk.ul. 328/10 (elektronski), državna svojina, pravo korištenja Vakuf Sagrdžijan džamije sa 1/1); k.č. broj 2253/1 „deminac’’, njiva, površine 1104 m2, upisana u PL 2239 KO Tuzla I, posjed Vakuf džamije Amberhatun sa 1/1 (stari premjer: k.č. broj 1/688 upisana u zk.ul. 6409 KO Tuzla i 1982/1 upisana u zk.ul. 328/10 (elektronski), državno vlasništvo, pravo korištenja Vakuf Sagrdžijan džamije sa 1 /1); k.č. broj 2253/2, „deminac” njive, površine 218 m2, upisana u PL 2239 KO Tuzla I, posjed Vakuf džamije Amberhatun sa 1/1 (stari premjer k.č. broj 1/608 upisana u zk.ul. 6409 KO Tuzla, državna svojina, pravo korištenja Vakuf Amber Hatun džamije sa 1/1 i k.č. broj 1982/4 upisana u zk.ul. 328/10 (elektronski) KO Tuzla, državno vlasništvo, pravo korištenja Vakuf Sagrdžijan džamije sa 1/1); k.č. broj 2253/3, „deminac”njiva, površine 5 m2, upisana u PL 2239 KO Tuzla I, posjed Vakufa džamije Amberhatun sa 1/1 (stari premjer k.č.

broj 1982/5, upisana u zk.ul. 328/10 (elektronski) KO Tuzla, državno vlasništvo, pravo korištenja Vakuf Amber Hatun džamije sa 1/1); Ukupna površina vakufskog zemljišta iznosi 2.159 m2. Za navedeno zemljište općina Tuzla bi ustupila navedenim vakufima svoje zemljište na kojem ima pravo raspolaganja, a označeno po novom premjeru kao: • k.č. broj 2389/2 “Imamovo brdo”, površine 96 m2 i • k.č. broj 2391/3 ,,Ši Selo”, njiva, površine 101 m2, obje upisane u PL 290 KO Tuzla III, posjed Općine Tuzla (stari premjer k.č. broj 1543/3, državna svojina, pravo korištenja Općina Tuzla sa 1/1 ) • k.č. broj 2389/3 “Imamovo brdo”, šuma, površine 18 m2 , upisana u PL 290 posjed Općine Tuzla sa 1/1 i • k.č. broj 2391/4 “Ši Selo”, njiva površine 156 m2 obje upisane u PL 290 KO Tuzla III, • posjed Općine Tuzla sa 1/1 (stari premjer k.č.broj 1543/4, društvena svojina, sa 1/1 pravo korištenja Općina Tuzla) • k.č. broj 2391/5 “Ši Selo”, njiva površine 203 m2, upi-

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVJEŠTAJ O RADU ADMINISTRATIVNO-PRAVNE SLUŽBE U 1431-32/2010. GODINI

sana u PL 290 KO Tuzla III, posjed Općine Tuzla sa 1/1 (stari premjer k.č.broj 1543/5, društvena svojina sa 1/1, pravo korištenja Općina Tuzla) • k.č. broj 2391/6 “Ši Selo”, njiva površine 231 m2 upisana u PL 290 KO Tuzla III, posjed Općine Tuzla sa 1/1 (stari premjer k.č. broj 1543/6, društvena svojina sa 1/1, pravo korištenja Općina Tuzla), • k.č. broj 2391/7 “Ši Selo”, njiva površine 806 m2 upisana u PL 290 KO Tuzla III, posjed Općine Tuzla sa 1/1 (stari premjer k.č. broj 1543/7, društvena svojina sa 1/1, pravo korištenja Općina Tuzla), • k.č. broj 2121/5 “Ši Selo”, njiva površine 257 m2 upisana u PL 287 KO Tuzla III, posjed Osnovna škola “Braća Ribar” sa 1/1 (stari premjer k.č. broj 1538/11 opštenarodna imovina sa 1/1) Ukupna površina općinskog zemljišta iznosi 1.868 m2. Na osnovu Saglasnosti Rijaseta Islamske zajednice u BiH izvršena je zamjena ovih vakufskih parcela, te je Ugovor o zamjeni nekretnina OPU-IP: 215/10 zaključen kod no-

tara Jadranke Škarica dana 1. 7. 2010. god.

KORESPONDENCIJA S MUFTIJSTVOM TUZLANSKIM
Po Pravilima koja je usvojila Vakufska direkcija Sarajevo, za sve aktivnosti na trasformaciji postojećih vakufskih dobara neophodno je imati pozitivno mišljenje nadležnog muftijstva. Poštujući Pravila Vakufske direkcije, Medžlis Islamske zajednice Tuzla se Muftijstvu tuzlanskom obraćao zahtjevima za transformaciju vakufa.

KORESPODENCIJA S PRIVREDNIM SUBJEKTIMA NA PODRUČJU OPĆINE TUZLA
JKP Saobraćaj i komunikacije Tuzla
Medžlis Islamske zajednice Tuzla se dana 24. 2. 2010. god. obratio preduzeću JKP Saobraćaj i komunikacije Tuzla, sa zahtjevom za obilježavanje parking mjesta. Zahtjevom je traženo ispravljanje greške, nastala nepostojanjem komunikacije prilikom obilježavanja
329

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK

parking mjesta u ulici Sead-bega Kulovića. Korespodencija s ovim preduzećem je nastavljena tokom godine. U toku ramazana, vrijeme teravih namaza je bilo u vremenu kada se vrši naplata za parkiranje na obilježenim parking mjestima. Vjernici koji su posjećivali Čaršijsku džamiju žalili su se na ove troškove. Tokom razgovora s direktorom postignut je dogovor da džematlije koji dolazile na teravih namaz u Čaršijsku džamiju parking u ulici Sead-bega Kulovića u navedenom terminu nisu dužni plaćat.

i Hercegovini investirati u revitalizaciju vakufa i konkretne vakufske investicione projekte. To je bila preporuka MIZ-u Tuzla da stupi u vezu s nadležnima u Bosna Bank International u Sarajevu. To je i učinjeno i organiziran je sastanak s predstavnicima BBI banke, s Mirsadom Čengić, direktoricom sektora sredstava i Osmanom Softićem, predstavnikom kabineta direktora BBI-a.

Korespodencija sa Centralnim grijanjem dd Tuzla
Medžlisu IZ Tuzla se zahtjevima za davanje saglasnosti za priključak na toplinsku podstanicu administrativnog centra Gazi Turali-begovog vakufa u Tuzli obratili Marjanović Dominko i Jahić Rijad. Dopisom od 29. 6. 2010. god. koji je upućen Centralnom grijanju dd Tuzla data je saglasnost za to, ukoliko ima dovoljno toplinske energije na podstanici.

Radna posjeta Termoelektrani Tuzla
Predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Tuzla prof. Hasan-ef. Spahić je u oktobru imao zvaničan susret s direktorom Termoelektrane Tuzla Fadilom Nadarevićem, na kome je bilo govora o unapređenju odnosa i saradnje koje imaju Medžlis Islamske zajednice i ova firma. Medžlis IZ Tuzla je potom uputio molbu za dodjelu energenta za grijanje.

Saradnja s BBI bankom Sarajevo
Vakufska direkcija Sarajevo je došla do saznanja da Islamska banka za razvoj Jedda (IDB) želi u Bosni
330

AKTIVNOSTI I PRIPREME ZA OTVARANJE KNJIŽARE VJERSKE LITERATURE
Na uređenju poslovnog prostora u Trgovačkoj ulici br. 10 angažirane

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVJEŠTAJ O RADU ADMINISTRATIVNO-PRAVNE SLUŽBE U 1431-32/2010. GODINI

su dvije firme. Uređenje i moleraj zidova radio je Dekor doo Tuzla. Prostor je bio u lošem stanju, jer je krov prokišnjavao, što je oštetilo unutrašnjost i moleraj. Dekor doo je svoje poslove uradio bez nadoknade, kao donaciju Medžlisu IZ-e Tuzla. Opremanje prostora stalažama, pultom i izlogom izvršila je firma Kraning doo, koja je bila najpovoljniji ponuđać za te usluge. Ova firma je po završenim poslovima donirala tepih, dvije stolice i dva manja stola. Uz navedne radove, u ovome prostoru su izmijenjene i elektroinstalacije, nakon čega je poslovni prostor generalno očišćen i stavljen u funkciju knjižare islamske literature.

UPRAVU, DRUŠTVENE DJELATNOSTI I POVRATAK, SLUŽBOM ZA PROSTORNO UREĐENJE I ZAŠTITU OKOLINE, SLUŽBOM ZA GEODETSKE I IMOVINSKO-PRAVNE POSLOVE, SLUŽBOM ZA STAMBENE POSLOVE.

KORESPODENCIJA S HUMANITARNIM ORGANIZACIJAMA
Zahtjevom za donaciju poljoprivredne mašine i sadnica voća Medžlis Islamske zajednice Tuzla se obratio Iranskoj humanitarnoj organizaciji BIRDS Sarajevo.

KORESPODENCIJA SA SLUŽBAMA OPĆINE TUZLA
Administrativno-pravna služba je vodila korespondenciju sa sljedećim općinskim službama: • SLUŽBOM ZA KOMUNALNE POSLOVE, IZGRADNJU I POSLOVE MJESNIH ZAJEDNICA, SLUŽBOM ZA INSPEKCIJSKE POSLOVE, SLUŽBOM ZA OPĆU

AKCIJA PRIKUPLJANJA KURBANSKIH KOŽICA
Medžlis Islamske zajednice Tuzla je akciju prikupljanja kurbanskih kožica na svom području organizirao tokom prva tri dana Kurban-bajrama. Aktivnost je uspješno provedena, a na sabirnim punktovima su dežurali predstavnici džemata. Podugovor o kupoprodaji kurbanskih koža je zaključen s firmom Kotex-Derma Tuzla dana 15. 11.
331

• •

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK

2010. god, a po ovlaštenju firme Koteks d.o.o. Tešanj. U tabeli su prikazani rezultati ove akcije: Upoređujući rezultate koji su ostvareni proteklih godina može se izvesti zaključak da je ovogodišnja realizacija veća od ostvarene u 2009. god, te da je u blagom porastu posljednjih nekoliko godina.

PROVOĐENJE I I II KRUGA IZBORA
Na osnovu Raspisa Okružne izborne komisije za provođenje izbora u Islamskoj zajednici na području Muftijstva tuzlanskog broj 03-03593/10 od 11. 11. 2010. god., Administrativno-pravna služba je organizirala izbore na području Medžlisa Islamske zajednice Tuzla. Za sve džemate su za 10. 12. 2010. god. pripremani sljedeći materijali: • Rješenja o imenovanju biračkog odbora • Birački spiskove • Ovjereni glasački listovi • Zapisnici Izbori su 10. 12. 2010. god. provedeni u svim džematima u predviđeno vrijeme i nije bilo nikakvih propusta niti prigovora.

Drugi krug izbora je zakazan za 25. 12. 2010. god. Imenovana je Komisija za provođenje izbora za izbor članova Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Tuzla u sastavu: • Ahmet Smajović, predsjednik komisije • Elmedin Avdibašić, član i • Enes Zaimović, član. Glasanju 25. 12. 2010. god. pristupilo je 110 zastupnika Skupštine, što predstavlja izlaznost od 84,61%. Od 110 glasačkih listova, nevažećih je bilo tri, dok je važećih bilo stotinu sedam. Na kandidatskoj listi za izbor članova Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, predloženo je 28 kandidata, a izabrano 14 kandidata. Prema broju dobivenih glasova za članove Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Tuzla izabrani su sljedeći kandidati:
Red. br. 1 2 3 4 5 6 7 Prezime i ime Ališehović Jusuf Kravić Edib Huskanović hfz Ahmed-ef. Spahić Hasan-ef. Hasanbašić Muamer-ef. Bajić Ramiz-ef. Muhamed Ali Mahmud

332

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVJEŠTAJ O RADU ADMINISTRATIVNO-PRAVNE SLUŽBE U 1431-32/2010. GODINI

8 9 10 11 12 13 14

Berbić Rusmir Gurda Vedad Huremović Benjamin Musić Elvir Husić Mensur Dubičić Zekir Pezić Murat

uspjeh u očuvanju i afirmaciji vlastitih vrijednosti i identiteta. Nakon  akademije  delegacija Islamske zajednice  BiH  posjetila je Odbor IsIamske zajednice Prizren,  a o njegovom radu i djelovanju razgovarali su s  predsjednikom Lutfijem Ballakom i imamima.

Delegacija  je također posjetila  džemate Gornja Lubinja, Gornje Selo i Mušnikovo. Za potrebe bibliDelegacija Islamske zajednice u oteke bošnjačke zajednice u PrizreBosni i Hercegovini, predvođena  nu  poklonjeno je nekoliko desetina izaslanikom Reisu-l- uleme  dr. knjiga, a data su i obećanja za dalju Amir-ef. Karićem, glavnim imasaradnju ovog Medžlisa u pogledu mom Medžlisa Islamske zajednice mektebskih udžbenika i priručniTuzla,  a u kojoj su bili i Hasan-ef. ka za potrebe mektebske nastaSpahić, predsjednik Medžlisa Tuve na bosanskom jeziku. zla i Adil-ef. Pezerović, predsjednik regionalnog odbora „Merhameta“ Predsjednik Tuzla, posjetila  je bošnjačku zaProf. Hasan-ef. Spahić jednicu u Prizrenu, R Kosovo, povodom obilježavanja Dana Bošnjaka Kosova. Naime, 28. septembar se oficijelno obilježava kao Dan Bošnjaka, jer je na taj dan 1993. godine Bošnjački sabor, održan u Sarajevu donio odluku o povratku historijskog imena Bošnjak.

POSJETE

Centralna svečana akademija održana je u Domu kulture u Prizrenu, na kojoj je govor održao i dr. Amir-ef. Karić, čestitajući Bošnjacima praznik i zaželivši im
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

333

Izvod iz Izvještaja o radu Vjersko-prosvjetne službe za 2010/1431-32. g.

SAŽETAK
Vjerski život na području Medžlisa Islamske zajednice Tuzla odvijao se u trideset džemata. Mektebska nastava je realizirana u četrdeset mekteba. U Vjersko-prosvjetnoj službi Medžlisa uposleno je dvadeset i osam imama, hatiba i muallima, a dvadeset i osam vanjskih saradnika angažirano je na poslovima imameta, hatabeta ili muallimata. U mektebskoj 2009/10. u mektebe je upisano 1.752 polaznika, a nastavu redovno pohađa 1.231 polaznik. Kur’ansko pismo uči 492 polaznika, a Kur’an uči 354 polaznika mektebske nastave. Tokom izvještajne godine u nekoliko mekteba zamijenjen je ili postavljen novi inventar. U ovoj godini primijenjeni su propisani uvjeti za dodjelu svje-

dodžbe o završenoj hatmi. U skladu s potrebama, mektebska učenička knjižica je redizajnirana. Za internu potrebu Medžlis je izdao i Mektebsku radnu svesku koja je sačinjena na osnovu novih mektebskih udžbenika. U nekoliko džemata redovno se odvijao program vjerskog odgoja i edukacije mladih i punoljetnih džematlija i to: halka Kur’ana, dersovi i drugi oblici edukacije. Povodom 12. rebiul-evvela 1431. h. g. organizirano je šest predavanja u Džamiji princa Abdullaha na temu Poslanik, a.s. naš učitelj. Također, promovirana je knjiga Fethulaha Gulena „Beskrajna svjetlost Muhammed, a.s.“, a izvedena je i svečana akademija u Kongresnoj sali Bosanskog kulturnog centra u Tuzli. U džematu Sepetari je otvorena novoizgrađena džamija, a u Dobrnji Kulturni centar „Muhamed Hevai Uskufi“. Povodom Dana džamija upriličena je radna posjeta Medžlisu Trebinje. Drugi dan Ramazanskog bajrama, u skladu s Protokolom Rijaseta, obilježen je kao Dan šehida. Na odgovarajući način i prikladnim programima obilježeni su: 12. rebiulevvel (Mevlud), 1. muharrem (Hidžra), 7. maj (Dan džamija), te mubarek-noći. Zajedničkom Ikrar-dovom na hadž su ispraćeni 43 hadžije s područja Medžlisa IZ-e Tuzla. U sedamnaest džemata tokom ljeta održani su mevludski programi, kao i dove na Taušanu i u Dobrnji. Asocijacija žena i Omladinski krug su u ovoj godini organizirali nekoliko programa. U junu je, u organizaciji Asocijacije žena, održana konferencija 335

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK

s međunarodnim učešćem pod nazivom “Položaj muslimanke u Evropi, s posebnim osvrtom na zemlje Balkana“. Petu godinu zaredom Medžlis Tuzla, s grupom volontera, organizira Kurs matematike za učenike osnovne škole, a od ove godine i za učenike srednje škole. U džamiji princa Abdullaha 31. 12. 2010. godine organiziran je program revijalnog karaktera Večer Kur’ana. Priznanje za doprinos izučavanju Kur’ana i kur’anskih znanosti dodijeljeno je akademiku Enesu Kariću. Od vjerskih programa, na elektronskim medijima se emitira snimak hutbe petkom u poslijepodnevnim satima na TVTK i polusatna emisija petkom u 18:00 na Radio Tuzli. Medžlis je ostvario uspješnu suradnju s medijima, posebno s radijom Bir, u nekoliko prilika objavljujući saopćenja za javnost kao i nekoliko javnih poziva i oglasa. U saradnji s redakcijama elektronskih medija dogovoren je nastup većeg broja imama u njihovim programima. Webportal svakodnevno ažurira vijesti, a redakcija je izdala i pet brojeva Biltena Medžlisa Islamske zajednice Tuzla. Održano je jedanaest redovnih sastanaka Vjersko-prosvjetne službe Medžlisa. Na sastancima su razmatrane teme iz domena funkcioniranja službe i organizacije vjerskog života općenito. U izvještajnom periodu je nastavljeno s izgradnjom četiriju džamija. Nastavljeni su i radovi na vakufskom kompleksu Turali-begovog vakufa.

Mektebska nastava
Mektebska nastava je jedna od najznačajnih aktivnosti Vjersko-prosvjetne službe. Velika pažnja je u izvještajnom periodu posvećena ovom vidu odgoja i obrazovanja. Sa ciljem dinamiziranja rada s angažiranim polaznicima izvan redovne mektebske nastave, prije svega tokom samostalnog utvrđivanja gradiva, štampana je radna sveska. Izvještaj o mektebskoj nastavi se može podijeliti na dva dijela: • izvještaj za period januar-juni 2010. godine, koji obuhvata dio mektebske 2009/10. godine, • izvještaj za period septembar-decembar 2010. godine, koji ulazi u 2010/11. mektebsku godinu.

Mektebska 2009/10. godina (razdoblje januar-juni 2010.)
U mektebskoj 2009/10. godini nastava se odvijala u 40 mekteba. Izvodila su je 34 muallima/muallime. U mektebu Hidani nastava se odvijala samo u ljetnom periodu i to od 15.aprila do 15.oktobra. U izvještajnom perodu otvorena su tri nova mektebska punkta: u naselju Vasići (džemat Simin Han),

336

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVOD IZ IZVJEŠTAJA O RADU VJERSKO-PROSVJETNE SLUŽBE ZA 2010/1431-32. G.

u naselju Gornji Čaklovići i naselju Osoje. U ranijim izvještajima je rad s djecom u Domu za djecu bez roditeljskog staranja prikazivan kao mektebski. No, shodno okolnostima u kojima se radi, bit će tretiran kao poseban program Medžlisa IZ-e Tuzla. Nastava se izvodila po Pravilniku o mektebima i mektebskoj nastavi, a najčešći oblik rada je grupa s kombinovanim odjeljenima. U nastavnom procesu korišteni su novi ilmihali, koje su polaznici i ove godine dobijali u mektebima na revers. U ovom periodu pristupilo se redizajniranju mektebskih knjižica koje polaznici mektebske nastave dobivaju na kraju mektebske godine. Promjene su uvedene u rubrikama o ocjenjivanju, a shodno Odluci o hatmama redizajniran je i taj dio knjižice.

Podaci o upisanim učenicima u 2009/10. godini
Prema zbirnim podacima, na kraju ove mektebske godine je bilo upisano 1.752 polaznika, što je za 66 polaznika manje nego u prošloj mektebskoj godini. Razlog za manji broj je u tome što je i u mnogim osnovnim školama evidentiran manji broj upisane djece. Od ukupnog broja upisanih, njih 1.231 je bilo redovno, što izno-

si 70,26 %. Ovaj podatak je ohrabrujući, jer je u odnosu na prošlu godinu, iako je bilo manje upisanih polaznika, veći broj onih koji redovno pohađaju mektebsku nastavu. Naime u prošloj mektebskoj godini procenat redovnih polaznika je bio 64,35 %. U dosadašnjim poređenjima procenat redovnih polaznika je opadao u odnosu na broj upisanih. U ovoj mektebskoj godini javlja se najbolji procenat redovnih polaznika u odnosu na broj upisanih, što svakako ohrabruje. U ovoj mektebskoj godini sufaru je učilo 466 polaznika, što je, u odnosu na prošlu godinu, za 111 polaznika više. U Kur’anu su učila 354 polaznika, što je u odnosu na prošlu godinu manje za 50 polaznika mektebske nastave. Diplomu o završenoj hatmi dobilo je 56 polaznika mektebske nastave, što je u odnosu na prošlu godinu manje za 33 polaznika. Razlog smanjenja broja onih koji uče Kur’an je u smanjenom broju polaznika koji su učili sufaru prethodnih godina, odnosno zbog slabije redovnosti polaznika. Očekivati je da će povećan broj redovnih polaznika i veći broj polaznika koji uče sufaru u ovoj i prošloj godini narednih godina dati rezultate, te da će broj onih koji uče Kur’an imati tendenciju porasta. Smanjenje broja onih koji su zavr337

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK

šili hatmu je zbog promjene u načinu dodjele svjedodžbi o završenim hatmama. Nakon donošenja Odluke o hatmama rijetki su bili mektebi u kojima je bilo moguće za to kratko vrijeme osposobiti polaznika za dobivanje svjedodžbe o završenoj drugoj hatmi. Osim ovoga, u toku trajanja mektebske godine nisu svi polaznici pristupili polaganju ispita za dodjelu svjedodžbe o završenoj hatmi, nego su to naknadno, poslije kraja mektebske godine, učinili, što će biti prikazano u sljedećoj mektebskoj godini. Od 40 mekteba u kojima se održavala mektebska nastava njih 28 je opremljeno. Pod opremljenim mektebom se podrazumijeva da ima zasebnu prostoriju u džematu, klupe, stolice, ploču za pisanje, pribor za pisanje, katedru i stolicu za muallima/u, da se na odgovarajući način zagrijava, da ispunjava higijenske uslove (da ima vodu, sanitarni čvor), da ima audio-uređaje, kolekciju CD/DVD-ova i mektebsku biblioteku. Tako opremljeni mektebi na kraju 2009/10. mektebske godine su bili: Simin Han, Slavinovići, Tušanj, Plane, Vrabče, Brčanska Malta, Krojčica, Mihatovići, Šići, Lipnica, Moluhe, Ševar, Jalska džamija, Džamija princa Abdullaha, Čaršijska džamija, Hadžijska džamija, Donji Čaklovići, Cerik, Pasci, Donje Petrovice, Bukinje, Dobrnja,
338

Milešići, Šarena džamija, Mejdanska džamija, Kužići, Irac i Donja Obodnica. Tokom 2010. godine u nekoliko mekteba izvršena je nabavka ili zamjena dijela inventara. Početkom aprila nastava u mektebu Krojčica se počela izvoditi u novoj mektebskoj učionici.

Mektebsko sportsko takmičenje
Na osnovu Pravilnika o mektebima i mektebskoj nastavi, Medžlis Islamske zajednice Tuzla je organizirao mektebske sportske susrete. Za provedbu ovih takmičenja imenovana je komisija, čiji je zadatak bio da osmisli i koordinira mektebsko sportsko takmičenje. U komisiju su imenovani: • Memsudin-ef. Gobeljić, predsjednik komisije • Sadif-ef. Mahmutović, član • Amir-ef. Saletović, član. Na jednom sastanku Vjerskoprosvjetne službe zaključeno je da se organizaciji sportskog takmičenja pristupi drukčije u odnosu na prethodne godine. Odlučeno je da se radi bolje sigurnosti mektebske djece, kao i finansijskih ušteda, ovogodišnje mektebsko takmičenje održi u džematu Avdibašići i to samo za one mektebe koji pokažu interes za učešće. Shodno broju pri-

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVOD IZ IZVJEŠTAJA O RADU VJERSKO-PROSVJETNE SLUŽBE ZA 2010/1431-32. G.

javljenih ekipa mekteba, Komisija je donijela preporuke i zaključke po kojima se organiziralo navedeno takmičenje. Takmičenja su održana 11. aprila 2010. godine. Na sportskim susretima je učestvovalo 18 mekteba u malom nogometu i 12 mekteba s ekipom djevojčica za takmičenje u odbojci. U malom nogometu prvo mjesto je osvojio mekteb Avdibašići, drugo Sepetari, a treće mjesto mekteb Pasci. U odbojci su prvo mjesto zauzele djevojčice mekteba Donja Obodnica, drugo mjesto mekteba Čaklovići, a treće učenice mekteba Lipnica. Najuspješnijima su uručeni pehari, priznanja i nagrade.

Mektebsko takmičenje
Na osnovu Pravilnika o mektebima i mektebskoj nastavi, organizirano je takmičenje u znanju polaznika mektebske nastave. Takmičenje je organizirano po uputama Muftijstva tuzlanskog i Vjersko-prosvjetne službe Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Mektebsko takmičenje na nivou Medžlisa Islamske zajednice Tuzla održano je 18. aprila 2010. godine. Ove godine je ostavljena je mogućnost da se u kategoriju kiraet od 13 do 15 godina mogu prijaviti i kandidati mlađi od 13 godina.

U sistem ocjenjivanja su uvedene promjene u kategorijama kiraeta. Umjesto dosadašnjih tročlanih komisija angažirani su profesori kiraeta u Behram-begovoj medresi, po jedan u obje kategorije. Osim toga, utvrđen je tačan sistem bodovanja za svakog učesnika (sistem oduzimanja bodova za učinjenu grešku). Ispitivanje kandidata u kategoriji kiraet 13-15 godina izvršio je hfz. Mirnes-ef. Spahić, a u kategoriji kiraeta do 12 godina hfz. Edin-ef. Dedić. Na osnovu odluke Savjeta Muftije tuzlanskog ove godine je, zajedno s mektebskim takmičenjem, provedeno i takmičenje iz islamske vjeronauke za učenike petog razreda. Komisija za provođenje ovog takmičenja bila je u sastavu: • Jusić Muamer (predsjednik), • Hadžimehmedović Fuad (član) i • Hadžić Nedžmija (član). Samo takmičenje je održano u Behram-begovoj medresi, a takmičenje iz islamske vjeronauke u biblioteci „Behram-beg“. Na takmičenje su se prijavila 33 mekteba, što je za jedan mekteb manje u odnosu na prošlu godinu (mekteb Mehmedagine/Jalske džamije nije prijavljen). Iz ovih mekteba takmičenju je pristupilo 126 polaznika mektebske nastave, i to po kategorijama:
339

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK

Test: 65 takmičara Kiraet 13-15 godina: 31 takmičar Kiraet do 12 godina 30 takmičara Od 33 prijavljena mekteba, kompletnu ekipu od 4 člana imalo je 29 mekteba, dok 4 mekteba to nisu imali: • Grabovica 3 takmičara, • Sepetari 3 takmičara, • Bukinje 3 takmičara, • Vrabče 1 takmičar. Broj nepotpunih ekipa je valjan pokazatelj napredovanja mektebske nastave. Prije samo dvije godine, pola od prijavljenih mekteba nije imalo kompletne ekipe. Velikim trudom muallima ovaj broj je sveden na tri mekteba. Za razliku od prošlih godina, kada je samo prvih pet mekteba osvajalo preko 50 % mogućih bodova, ove godine je taj rezultat uspjelo ostvariti 16 mekteba, što je najviše od kako se održava mektebsko takmičenje. U kategoriji kiraet stariji uzrast poredak je bio sljedeći: 1. Fazlović Ismail, mekteb Džamije princa Abdulaha 59,30 bodova 2. Pajević Ahmed, mekteb Hadžijske džamije 58,40 bodova 3. Imamović Mirza,mekteb Brčanska Malta 53,60 bodova Prvo mjesto su podijelila dva takmičera. Kasnijim dodatnim ispi340

tom na takmičenje na nivou Muftijstva tuzlanskog plasirao se Ismail Fazlović. U kategoriji kiraet-mlađi uzrast poredak je bio sljedeći: 1. Omerović Abdulkadir, mekteb Solina 59,40 2. Spahić Vedad, Džamija princa Abdulaha 58,30 3. Hukić Kanita, Mekteb Hadžijske džamije 57,70 U kategoriji test znanja poredak je bio sljedeći: 1. Smajić Zerina, mekteb Simin Han 54 2. Jahić Semija, Džamija princa Abdulaha 52 3. Pačariz Dženana, mekteb Brčanska Malta 51 Konačni poredak mekteba na mektebskom takmičenju 2010. godine je: 1. Mekteb Džamije princa Abdulaha 220,6 2. Mekteb Brčanska Malta 210,4 3. Mekteb Behram-begove džamije 187,5

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVOD IZ IZVJEŠTAJA O RADU VJERSKO-PROSVJETNE SLUŽBE ZA 2010/1431-32. G.

Na takmičenju na nivou Muftijstva tuzlanskog Medžlis IZ-e Tuzla predstavljali su: • Smajić Zerina - test • Fazlović Ismail - kiraet stariji uzrast • Omerović Abdulkadir - kiraet mlađi uzrast

Dodjela priznanja takmičarima

U nedjelju 25. aprila 2010. godine u džamiji Behram-begove medrese odražana je svečana dodjela priznanja i nagrada učesnicima na mektebskom takmičenju na nivou Medžlisa Islamske zajednice Tuzla. U takmičenju iz islamske vjeroZa realizaciju ove manifestacije nauke poredak je bio sljedeći: odgovorna je bila radna grupa u sa1. Hodžić Lejla OŠ „Lipnica“ stavu: Sifet-ef. Suljić, Alem-ef. Alić 58,5, i Edin-ef. Peštalić. 2. Pačariz Lejla OŠ „Brčanska Drugu godinu je na dan takmiMalta“ čenja organizirano pojedinačno fo57, tografiranje učesnika takmičenja, a 3. Hrnjić Mahmud OŠ „Slavino- potom i izrada almanaha s fotogravići“ fijama i osnovnim biografskim po50,5. dacima takmičara. Fotografiranje Takmičenje na nivou Muftijstva je izveo Sulejman Muratović. Na tuzlanskog održano je u Behram- svečanoj dodjeli priznanja pored begovoj medresi. Medžlis Islamske diploma i nagrada za najuspješnizajednice Tuzla ekipno je osvojio je takmičare i mektebe svi učesnici drugo mjesto. mektebskog takmičenja dobili su po U kategoriji kiraet starij uzrast primjerak almanaha. prvo mjesto pripalo je predstavniku Najuspješnijim takmičarima Medžlisa Islamske zajednice Tuzla iz islamske vjeronauke nagrade su Fazlović Ismailu, te se tako plasirao uručene u školama. na takmičenje u istoj kategoriji na nivou Rijaseta Islamske zajednice u Završni ispiti Bosni i Hercegovini. U kategoriji kiraet mlađi uzrast Na osnovu Pravilnika o mektebima predstavnik Medžlisa Islamske za- i mektebskoj nastavi, muallimi su jednice Tuzla Omerović Abdulkadir dužni na kraju mektebske godine zauzeo je drugo mjesto. organizirati završne ispite za pola-

znike mektebske nastave. Poštujući ovu odredbu, Savjet Muftije tuzlan341

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK

skog je usvojio inicijativu da se u svim medžlisima organiziraju završni ispiti, barem u nekoliko mekteba. S obzirom na to da je i Medžlis Islamske zajednice Tuzla jedan od onih u kojima nije bila prisutna ova praksa, na sastanku Vjersko-prosvjetne službe pozvani su muallimi da ovakve manifestacije provedu u svojim mektebima i džematima. Na završnim ispitima polaznici mektebske nastave su izvodili prigodne mevludske programe (akademije), a na kraju su svima uručene mektebske knjižice.

Radnu svesku, sačinjenu od vježbi i rješenja, a na osnovu novih ilmihala, kao udžbenika po kojima se odvija mektebska nastava.

Vjeronauka u školi
Po pitanju nastavnog predmeta islamska vjeronauka u školama Medžlis Islamske zajednice Tuzla samo vodi evidenciju o vjeroučiteljima i o tome u kojim školama rade. Medžlisi nemaju nikakvu nadležnost po bilo kom drugom pitanju vjeronauke u školi. U izvještajnom periodu radilo se na uspostavljanju čvršće saradnje između vjeroučitelja i mualima. S tim ciljem, povodom Mevluda, upriličen je prijem za vjeroučitelje koji rade u školama na području Medžlisa IZ-e Tuzla.

Mektebska nastava u 2010/11. godini (razdoblje septembar-decembar 2010.)
Mektebska 2010/11. godina počela je 12. septembra 2010. godine. U augustu je na sastanku Vjerskoprosvjetne službe zaključeno da se na vrijeme urade sve pripreme za uspješan početak nastave.

Ostali edukativni programi
Džematski programi rada sa odraslima
Na osnovu odluke Savjeta Muftije tuzlanskog i Vjersko-prosvjetne službe Medžlisa Islamske zajednice Tuzla o uvođenju jednog sedmičnog programa za odrasle osobe, u većini naših džemata uvedeni su takvi edukativni programi. Najčešće se

Mektebi, muallimi-e i vrijeme održavanja mektebske nastave u mektebskoj 2010/11. godini
U ovom periodu nastava je izvođena u 40 mekteba. Za potrebe mektebske nastave i rada s nadarenim polaznicima Medžlis je štampao i
342

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVOD IZ IZVJEŠTAJA O RADU VJERSKO-PROSVJETNE SLUŽBE ZA 2010/1431-32. G.

na tim programima uči Kur’an ili uvod u kur’ansko pismo (sufara). Detaljnije o vrsti rada s odraslima može se vidjeti u rubrici izvještaji iz džemata.

ef. Mumić, a kao predavači u ovoj godini bili su angažirani prof. Mensur-ef. Husić, Edin-ef. Peštalić, Ramiz-ef. Bajić i hfz. Merim-ef. Đulović.

Program tahfiza
Već nekoliko godina Medžlis Islamske zajenice Tuzla organizirao je program tahfiza u nekoliko džemata i mekteba. Program je bio namijenjen djeci polaznicima mektebske nastave. Program je vodio hafiz Ebu Jasir Abdu-l-Mun’im.

Obilježavanje značajnih datuma
Mevlud
Povodom 12. rebiu-l-evvela, rođenja Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., Medžlis Islamske zajednice Tuzla je organizirao niz programa pod nazivom „Tvoje ime Resule budi snove najljepše“. Program je počeo predavanjima u Džamiji princa Abdulaha u periodu 19-24. 2. 2010. god. Predavači su bili: prof. Ramiz-ef. Bajić, prof. Mensur-ef. Husić, prof. Sifet-ef. Suljić, prof. Rijad-ef. Šestan, prof. Rusmir-ef. Šadić i prof. Nasih-ef. Osmanović. U mektebima su 20. i 21. februara održane kreativne radionice, u kojima su polaznici mektebske nastave izrađivali panoe, pripremali akademije na temu Božiji poslanik Muhammed, a.s. Centralna mevludska svečanost upriličena je 26. 2. 2010. godine u Džamiji princa Abdulaha, a mevludski program su izveli učenici Behram-begove medrese.
343

Kurs matematike
Već četvrtu godinu u organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Tuzla uspješno se realizira Kurs matematike.Koordinator kursa je Nedžad Junuzović. Svi angažirani profesori su volonteri, što je omogućilo da kurs bude besplatan. Od ove godine program kursa je proširen i na učenike srednjih škola. Ova grupa je pokrenula i webstranicu www.matematica.com

Kurs islama
Kurs islama je edukativni program namijenjen odraslima. Kurs egzistira već petu godinu, a preko 200 polaznika je do sada prošlo sve tri stepena. Kursom rukovodi Mumin-

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK

U organizaciji Asocijacije žena upriličena je svečana akademija u Kongresnoj sali Bosanskog kulturnog centra, a povodom mevluda upriličena je i promocija knjige „Beskrajna svjetlost Muhammed a.s.“ od Fethullaha Gulena. Sve navedene aktivnosti su zapaženo praćene u medijima.

Ramazan 1431. h.g.
Predramazanske pripreme Sastanak Vjersko-prosvjetne službe U sklopu predramazanskih aktivnosti Vjersko-prosvjetna služba Medžlisa Islamske zajednice je održala sastanak, na kojem je usvojen Plan predramazanskih i ramazanskih aktivnosti. Planom su precizirane obaveze koje je potrebno ispuniti, kao i nosioci aktivnosti. Sastanak s učenicima i studentima angažiranim na ramazanskoj praksi U Čaršijskoj džamiji u Tuzli je upriličen sastanak sa studentima i učenicima koji su raspoređeni na ramazansku praksu. Teravih-imamima su uručena rješenja. U skladu s Planom ramazanskih aktivnosti Muftijstva tuzlanskog, raspoređeni su svi učenici i učenice medresa koji su zatražili ramzansku praksu, njih 32. Pored njih, dodatno je raspoređeno još devet studenata na ramazansku praksu. Teravih- namaz Teravih-namaz je klanjan na 42 mjesta.

Dan džamija
Povodom Dana džamija, Medžlis Islamske zajednice Tuzla organizirao je nekoliko manifestacija kojima je obilježio ovaj događaj. Upriličena je promocija knjige „Cvjetovi iz bašče Muhammeda s.a.v.s.“, zbirke hadisa koju je preveo dr. Džemaludin Latić Promotori su bili doc.dr. Zuhdija Hasanović i mr. Osman-ef. Kozlić. Već petu godinu povodom Dana džamija Medžlis Islamske zajednice Tuzla organizira radnu posjetu jednom od Medžlisa Islamske zajednice na području manjeg entiteta. Ove godine je za tu posjetu odabran Medžlis Islamske zajednice Trebinje.

344

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVOD IZ IZVJEŠTAJA O RADU VJERSKO-PROSVJETNE SLUŽBE ZA 2010/1431-32. G.

Vazovi i predavanja Tokom ramazana Medžlis su posjetili akademik Enes Karić i Mustafa Spahić. U ime Muftijstva tuzlanskog, Medžlis su posjetili Bekir-ef. Šabić, Muamer Zukić i mr. Osmanef. Kozlić.Glavni imam i predsjednik Medžlisa obišli su 20 džemata. Iftari Tokom ramazana, Medžlis je upriličio iftar za svršenike medresa koji nisu zaposleni u ustanovama Islamske zajednice u BiH. Hafiske mukabele Hafiska mukabela u Džamiji princa Abdulaha Ova mukabela je učena poslije podne-namaza, a učili su je: hfz. Mirnes-ef. Spahić, hfz. Ahmed-ef. Huskanović, hfz. Edis Mujagić, Edinef. Peštalić i hfz. Ahmed-ef. Rahmanović. Mukabelu je pratilo oko 65 džematlija. Hafiska mukabela u Čaršijskoj džamiji u Tuzli Učena je poslije ikindije-namaza, a učili su je: hfz. Sabahudin-ef. Skejić, hfz. Merim-ef. Đulović, hfz. Mersad-ef. Nuhanović, hfz. Edin Smajić i hfz. Ahmed-ef. Rahmanović.

Obilježavanje mubarek-noći U svim džematima su mubarek-noći obilježene prigodnim programima. U nekim džematima programe su izveli i polaznici mektebske nastave. Centralne svečanosti na području Medžlisa Tuzla bile su u Džamiji princa Abdulaha. U noći Lejletul-kadr vaiz je bio prof. Vahid-ef. Fazlović. Bajram-namaz Bajram-namaz je klanjan u svim džamijama na području Medžlisa Islamske zajednice Tuzla. Centralna bajramska svečanost održana je u Džamiji princa Abdulaha, gdje je bajramsku hutbu održao muftija tuzlanski Husein-ef. Kavazović. Bajramski vaz održao je glavni imam. Ovu bajramsku svečanost direktno je prenosila Televizija Tuzlanskog kantona, uz komentar Sevreta Mehmedćehajića. U sklopu obilježavanja Bajrama, Medžlis Islamske zajednice Tuzla je djeci zaposlenika podijelio bajramske paketiće. Preko Asocijacije žena Medžlisa Islamske zajednice Tuzla Medžlis je pomogao nabavku paketića za djecu štićenike centra „Koraci nade“.

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

345

DODATAK

Dan šehida U skladu s odlukom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, drugi dan Bajrama obilježen je kao Dan šehida. Imami su u prigradskim džematima na području Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, zajedno sa svojim džematlijama, obišli mezarja na kojima se nalaze šehitluci. U gradskim džematima je ovaj dan obilježen na sljedeći način: U 14:00 sati je upriličen centralni program obilježavanja Dana šehida. Na mezarju Borić bili su glavni imam, predsjednik Medžlisa, imami gradskih džemata i džematlije. Zekat i sadekatu-l-fitr

Ramazanski izvještaj Asocijacije žena Dana 17. 8. u prostorijama Asocijacije žena MIZ Tuzla na Ircu priređen  je iftar za članice Hora Asocijacije i članove Hora MIZ Tuzla. U petak 20. 8. Asocijacija je organizirala i iftar u prostorijama biblioteke Behram-beg. Iftar su pripremila članice Asocijacije. U petak 17. ramazana, odnosno 27.8. ove godine, na Dan Bitke na Bedru u nekoliko džemata je proučena sura Jasin za sve šehide, posebno šehide Bedra i šehide Bosne i Hercegovine. Suru su učile maullime, zajedno s džematlijkama u džematima: Džamija princa Abdu-

llaha, Sepetari, Kužići, Krojčica i Mihatovići.
346
GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVOD IZ IZVJEŠTAJA O RADU VJERSKO-PROSVJETNE SLUŽBE ZA 2010/1431-32. G.

Članice Asocijacije žena Medžlisa  Islamske zajednice Tuzla posjetile su  6. 9. 2010. god. Dom penzionera  u Tuzli i podijelile  138 hedijasvim osobama koje borave u Domu. Novčana sredstva,  koja su bila potrebna za ovu humanitarnu akciju, prikljupljena su od doborovoljnih priloga, kao i dijelom iz budžeta Asocijacije. Na licima nana i djedova mogla se vidjeti samo sreća i zahvalnost što ih se neko sjetio, jer, kako kažu, većina ih nema nikoga i prepušteni su sami sebi. U utorak 7. 9. 2010. god. podijeljeni su i iftari za četrnaest postača  u Domu penzionera. Dio iftara je donirao Restoran Sedra. Iftar se sastojao: riža, meso, lepina, 1/2 kg pite, jogurt i sok. Istog dana je priređen iftar i za volonterke koje su učestvovale u kupovini, pakovanju i podjeli hedija i iftara u Domu penzionera.

U većini džemata prigodnim programima obilježen je dolazak nove 1432. h.g. Drugu godinu zaredom u džematu Pasci održava se Večer Kur’ana na kojoj nastupaju učenici Behrambegove medrese. Na svečanosti je nastupio i hor iz Osnovne škole u Pascima.

Hadž 2010. godine.
Medžlis Islamske zajednice Tuzla je postupio po dopisima Ureda za hadž Rijaseta IZ-e u BiH i na vrijeme obavio sve potrebne pripreme, kada je u pitanju prijem prijava za odlazak na hadž. Ove godine na hadž su se preko Medžlisa Islamske zajednice Tuzla prijaviloe 44 prijavile 44 osobe. Povodom odlaska ovogodišnjih hadžija na hadž iz Medžlisa Islamske zajednice Tuzla proučena je zajednička ikrar dova u Hadžijskoj džamiji u Novom naselju Solina. Na tu dovu su pozvani svi koji su se prijavili za odlazak na hadž, kao i hadžije koji su tu dužnost obavili prethodnih godina.

Nova hidžretska 1432. godina
Povodom nove 1432. hidžretske godine, Medžlis Islamske zajednice Tuzla pripremio je nekoliko programa. Centralna mevludska svečanost održana je u Hadžijskoj džamiji, a poslije jacije namaza upriličen je bogat kulturni program na platou ispred džamije.

Saradnja s medijima
Tokom 2010. godine Medžlis IZ-e Tuzla je ostvario uspješnu saradnju sa svim medijima u Tuzli, kako elektronskim, tako i printanim.
347

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK

Mediji su sve značajnije aktivnosti Medžlisa pratili i izvještavali o njima. Veliki broj tuzlanskih medija podržavali su mnoge projekte blagovremenim obavještavanjem javnosti o njima. Posebno dobru saradnju Medžlis je ostvario s radijom BIR koji je emitirao reportaže o svim aktivnostima Medžlisa. Medžlis Islamske zajednice Tuzla ima redovnu emisiju na Radio Tuzli. Urednik ove emisije je Sevret Mehmedćehajić. Televizija Tuzlanskog kantona emitira svakog petka snimak hutbe iz džamije Behram-begove medrese. Povodom mubarek dana mediji su emitirali prigodne programe u kojima je učešće uzeo veliki broj imama. Medžlis Islamske zajednice Tuzla je u 2010. godini izdao pet brojeva svoga Biltena, sa ciljem boljeg upoznavanja džematlija s aktivnostima Medžlisa. Redakciju Biltena čine: Emina Muratović, Merim-ef. Đulović, Dženan Rahmanović, Rusmir Šadić, Haris Ferizović, Sifet-ef. Suljić, Edin-ef. Peštalić, Emir-ef. Šečić i Elmedina Osmić. Tehnički prijelom i dizajn su povjereni Elvedinu Kozareviću.

Web portal www.miztuzla.com
Svoj rad Medžlis Islamske zajednice Tuzla prezentirao je i putem svog web-portala. U ovoj godini portal je reklamiran na internet portalu www.bosnjaci.net, kao i na facebook-grupi Medžlisa Islamske zajednice Tuzla i grupi Asocijacije žena Medžlisa Islamske zajednice Tuzla. U 2010. godini portal je posjetila od 27.742 osoba s 33.986 ulaza. Otvoreno je 27.5571 stranica iz 104 države.

Aktivnosti Asocijacija žena
U nedjelju 24. januara 2010. godine u sali Narodne i univerzitetske biblioteke Derviš Sušić u Tuzli održana je tribina pod naslovom „Potencijali žene“. Ovo je jedna od 5 tribina koje je organizirala Asocijacija žena, a o ovoj temi govorile  su prof. Sehija Dedović, direktorica Ženskog edukativnog centra „Nahla“ u Sarajevu i psiholog prof. Aida Tule. U ponedjeljak 22. februara u Velikoj sali BKC Tuzla održana je svečana akademija pod nazivom „Tvoje ime Resule budi snove najljepše“, čiji organizatori su bili Asocijacija

348

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVOD IZ IZVJEŠTAJA O RADU VJERSKO-PROSVJETNE SLUŽBE ZA 2010/1431-32. G.

žena i Omladinski krug Medžlisa Islamske zajednice Tuzla. Dana 6. februara tekuće godine u kongresnoj dvorani hotela „Evropa“ u Sarajevu održan je seminar u organizaciji ženske edukacione organizacije Kewser. Tema ovog seminara bila je Poticanje na aktivizam. Na seminaru su bile prisutne predstavnice iz 24 organizacije ili asocijacije, koje u svom radu na bilo koji način okupljaju žene, a s kojima je Kewser uspostavio saradnju u svom dosadašnjem radu. Predstavnice Asocijacije žena Medžlisa Islamske zajednice Tuzla su učestvovale na ovom seminaru. U srijedu 24. februara u Plavoj sali Bosanskog kulturnog centra u Tuzli upriličena je tribina na temu Sjećanje na Vjerovjesnika - Beskrajna svjetlost Muhammed a.s. Na ovoj tribini predstavljena je knjiga Fethullaha Gulena „Beskrajna svjetlost Muhammed a.s.“, a učestvovale su članice Hora Asocijacije žena. Moderatorica tribine je bila članica Asocijacije prof. Edina Tokić. U nedjelju, 21. marta, u Plavoj sali BKC-a Tuzla, u organizaciji Asocijacije žena, održana je tribina za ženu i porodicu. Tema ove tribine bila je: Zdravlje žene. O ovoj temi govorile su dr. Zehra VelićMehmedović i prof. Azra Fazlović. U aprilu je Asocijacija orga-

nizirala odlazak na manifestaciju “Proljeće srca moga”, koja se već 5 godinu održava u Kaknju. Na ovoj manifestaciji svoj nastup su imale i članice hora Asocijacije žena MIZ Tuzla. U aprilu je Asocijacija žena pomogla organiziranje programa obilježavanja 10. godišnjice izlaženja časopisa Bosanska Sumejja. Asocijacija žena je odlučila podržati ovaj časopis tako što će ga distribuirati posredstvom svojih članica, ali i pomoći u organizaciji programa obilježavanja godišnjice. Tako su članice Asocijacija organizirale obilazak Tuzle za gošće iz drugih gradova, koje su došle na ovu manifestaciju. Program obilaska grada sastojao se od posjete Džindijskoj džamiji, portalu stare zgrade Behram-begove medrese, Šarenoj džamiji, Trgu slobode, Sonom trgu i Kapiji. Članice hora Asocijacije su učestvovale u programu koji je, nakon obilaska grada, održan u Džamiji princa Abdulaha. U okviru ciklusa tribina za ženu i porodicu 10. maja je održana tribina pod nazivom “Halal hranazdrava hrana”. Uvodničari su bili mr. Osman Kozlić, dr. Midhat Jašić i prof. Amir Sakić. Članice Asocijacije su učenjem Fatihe i polaganjem cvijeća učestvovale u oblježavanju 25. maja, dana masakra na tuzlanskoj Kapiji.
349

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

DODATAK

Povodom Drugih susreta  muslimanki  u Tuzli  31. 5. 2010.  u biblioteci Behram-beg organiziran je susret svršenica medresa  iz svih generacija. Cilj susreta bio je međusobno upoznavanje  i razmjena iskustava, a posebno se razgovaralo  o realizaciji nekih novih  projekata  od kojih bi društvo imalo koristi. Drugı susreti muslimanki u Tuzli  održani  su u znaku jednodnevne konferencije u nedjelju 6. 6. 2010. godine  u hotelu  „Senad od Bosne“.  Konferencija je bila međunarodnog karaktera, s temom “Položaj muslimanke u Evropi, s posebnim osvrtom na zemlje Balkana“. Na konferenciji je učestvovalo 40-ak intelektualki iz BiH i oklnih zemalja, a otvorenju su prisustvovali: muftija tuzlanski Husein-ef. Kavazović, glavni  imam Medžlisa Islamske zajednice  zajednice Tuzla dr. Amir-ef. Karić i predsjednik Izvršnog odbora  Medžlisa IZ Tuzla Hasan-ef. Spahić. Uvodna izlaganja na konferenciji  su održale: Nadira Mirza, dekanesa na Edukacijskom fakultetu Univerziteta Bredford u Bredfordu, Anjum Anwar, prva muslimanka zaposlena u Blackburn katedrali u Blackburnu, odsjek za međureligijsku razmjenu i dijalog i profesorica društvenih nauka, Azra Omanović, inžinjer građevinarstva  i predsjednica Vijeća žena Medžlisa Islamske
350

zajednice Zagreb, Đermana Šeta, magistrica religijskih nauka, Edina Tokić, profesorica u Behram-begovoj medresi. Konferenciju je vodila Elmedina Osmić. Dana 17. 8. u prostorijama Asocijacije žena MIZ Tuzla na Ircu priređen  je iftar za članice Hora Asocijacije i članove Hora MIZ Tuzla. U petak 20. 8. Asocijacija je organizirala i iftar u prostorijama biblioteke Behram-beg. Iftar su pripremila članice Asocijacije. U petak 17. ramazana, odnosno 27.8. ove godine, na Dan Bitke na Bedru u nekoliko džemata je proučena sura Jasin za sve šehide, posebno šehide Bedra i šehide Bosne i Hercegovine. Suru su učile maullime, zajedno s džematlijkama u džematima: Džamija princa Abdullaha, Sepetari, Kužići, Krojčica i Mihatovići. Članice Asocijacije žena Medžlisa  Islamske zajednice Tuzla posjetile su  6. 9. 2010. god. Dom penzionera  u Tuzli i podijelile  138 hedijasvim osobama koje borave u Domu. Novčana sredstva,  koja su bila potrebna za ovu humanitarnu akciju, prikljupljena su od doborovoljnih priloga, kao i dijelom iz budžeta Asocijacije. Na licima nana i djedova mogla se vidjeti samo sreća i zahvalnost što ih se neko sjetio, jer, kako kažu, većina ih nema nikoga i prepušteni su sami sebi.

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

IZVOD IZ IZVJEŠTAJA O RADU VJERSKO-PROSVJETNE SLUŽBE ZA 2010/1431-32. G.

U utorak 7. 9. 2010. god. podijeljeni su i iftari za četrnaest postača  u Domu penzionera. Dio iftara je donirao Restoran Sedra. Iftar se sastojao: riža, meso, lepina, 1/2 kg pite, jogurt i sok. Istog dana je priređen iftar i za volonterke koje su učestvovale u kupovini, pakovanju i podjeli hedija i iftara u Domu penzionera. „Dan rozog hidžaba“ osmišljen je sa ciljem ohrabrivanja muslimanki  širom svijeta da aktivnije učestvuju u podizanju svijesti o tumoru dojke. Asocijacija žena je za ovaj dan štampala letak, koji je podijeljen građanima Tuzle. U biblioteci Behram-beg  je 27. 10. 2010. godine održana diskusija o temi „Borba protiv raka dojke“ koju je organizirala Asocijacija, a  učestvovalo je 50-ak žena. Dr. Zehra  VelićMehmedović održala je kratko predavanje o ovom oboljenju kod žene. U aktivnoj diskusiji učestvovale su i predstavnice udruženja „Prijateljice“ iz Tuzle. Obilježavanju “Dana rozog hidžaba“ pridružile su se i učenice Behram-begove medrese, koje su u rozim hidžabima prošetale Tuzlom. Asocijacija žena Medžlisa Islamske zajednice Tuzla započela je realizaciju prvog ciklusa seminara iz pozitivne psihologije. Riječ je o višemjesečnom projektu koji se sastoji od seminara na kojima će biti

riječi o raznim temama. Sve teme koje će se obrađivati na ovim seminarima iz oblasti su pozitivne psihologije, a seminar vodi diplomirani psiholog Aida Tule. Realizacija prvog ciklusa seminara započela je 27. novembra tekuće godine. “Pronaći smisao života - unutrašnja ispunjenost i zadovoljstvo” i “Ko su dobri ljudi” teme su o kojima se govorilo. U ponedjeljak 29. novembra tekuće godine u edukativnom dijelu Džamije Behram-begove medrese upriličeno je druženje s poznatom bosanskohercegovačkom dizajnerkom Amnom Kunovac-Zekić. Na poziv profesorica Behram-begove medrese ovom toplom i korisnom susretu prisustvovale su i članice Asocijacije žena. Krajem decembra upriličen je susret članica Asocijacije koje svojim volonterskim radom doprinose realizaciji projekata Asocijacije. Volonterke Asocijacije su većinom studentice koje žive u Tuzli i drugim mjestima. I pored velikog broja svojih studentskih, ali i drugih obaveza, niti jedna aktivnost Asocijacije ne protiče bez njih. Njima su na ovome sastanku uručene skromne hedije.

GODIŠNJAK MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

351

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful