0

OSNOVNA ŠKOLA „HAH BILA“ HAN BILA RAZREDNA NASTAVA

Tema stručnog usavršavanja:0020

PANIRANJE PROJEKTA U NASTAVI MOJE OKOLINE

Nastavnik: Jašarević Haris

Direktor Jašarević Adis

Han Bila, februar,2012.

1

SADRŽAJ

1. UVOD 1. Definicija osnovnih pojmova ................................................................... 2 2. Duštvena i pedagoška uloga odgajatelja................................................... 4 2.1. Ličnost odgajatelja................................................................................. 5 2.2. Vaţnost ličnosti odgajatelja za stvaralaštvo djeteta.............................. 7 3. Uloga i vaţnost odgajatelja u organizaciji odgojno-obrazovnog procesa.......................................................................................................... 8 3.1. - Kvalitet emocionalne veze odgajatelj-dijete...................................... 9 3.2. Učešće odgajatelja u aktivnostima djece.............................................. 11 3.3. Uloga odgajatelja u igri i slobodnim aktivnostima djece..................... 16 3.4. Uloga, funkcija i zadaće odgajtelja u razvoju djece............................ 18 3.5. Komunikacija odgajatelja i djece........................................................ 20 3.6. Utjecaj odgajatelja na dječje ponašanje ............................................... 21 3.7. Odgovornost odgajatelja...................................................................... 22 4. ZAKLJUČCI............................................................................................. 23 5. LITERATURA......................................................................................... 24

misao. sustava vrijednosti i stavova u koje duboko vjeruje i ona moţe biti u velikoj mjeri neovisna ( a samim tim i u raskoraku) od „eksplicitne“ pedagogije. suradnik. ne mora stvarno doţivljavati ona osjećanja koja doţivljava osoba u čiji poloţaj i preţivljavanje se unosi. ţelju. Empatija se. potrebe i sposobnosti djece biti na prvom mjestu. Na primjer. koji se nalaze u uţbenicima. (dr. Potreban im je svestran odgajatelj kojemu će interesiranja. podučavati djecu osnovnim elementima ponašanja i obavještavati roditelje o dječjem napretku. scenarist umjetnik. nisu samo roditelji odgovorni za odgoj svoje djece. programima i za koje se zalaţu autoriteti. ćud. Stoga. 1. Takav odgajatelj će ih motivirati. nego kao poticaj za njihov rast i primjer za njihovo ponašanje. kakvu predstavljaju propisani i ozvaničeni pedagoški stavovi. borac. Mnogi odgajatelji ni sami nisu svjesni koliki je njihov utjecaj na razvoj i napredak djece. u svom prvom značenju . IzmeĎu ove dvije pedagogije nikada nema potpunog sklada i poklapanja a pojedinac obično nije ni svjestan toga da često govori i piše jedno a govori drugo. Djeci je potreban ne samo učitelj. Onaj koji empatizira. istraţivač. a ovdje on označava svijest. „Duševno“ stanje je veoma obuhvatan pojam. po Allportu. Emil Kamenov)  Pojam empatije moţe se definirati kao poimanje ili zamišljanje nečijeg „duševnog“ stanja ili okolnosti. Definicija osnovnih pojmova  Implicitna pedagogija je shvaćanje odgoja koje se kod pojedinca formira pod utjecajem svog osobnog iskustva.2 UVOD Odgajatelji trebaju organizirati i voditi aktivnosti za djecu . zajedno s njima i odgajatelji učestvuju u odgoju i obrazovanju djece. nego i glumac. ohrabriti i poduprijeti njihov razvoj. kreator. Od sposobnosti i zalaganja odgajatelja u velikoj mjeri zavisi razvoj djeteta . sa jedne strane se zalaţe za „svestrani razvoj stvaralačkih ličnosti“ a sa druge – njegov rad karakterizira jednostrani intelektualizam i njegovanje isključivo konvergentnog mišljenja. evaluator i sl. Oni trebaju biti meĎu djecom ne kao čuvari. voditelj. namjeru. Smatram da djelovanju i funkciji odgajatelja treba posvetiti mnogo više paţnje nego što se to danas čini. pa i osjećanja. po nekim shvaćanjima. inspirator.

znanje i učenje. 1993. čija obitelj ima psa. Jacqueline i Martin Brooks (1993) su opisali taj proces: Slijedeći primjer ilustrira konstruktivističko učenje. shvaćanja.)  Konstruktivizam Konstruktivisti smatraju da se učenje javlja kada dijete teţi tome da osmisli svijet koji ga okruţuje. (Kate Burke Walsh)  Individualizirani pristup – pristup obrazovanju kojim se uzima u obzir ono što svako dijete donosi u situaciju u kojoj se odvija proces učenja. podršku. Goethe je jednom tvrdio da on moţe čitav sat imitirati čovjeka pošto ga je promatrao 15 minuta. Malo dijete. odgajatelj mora imati . Tim odgajatelja mora obezbijediti pribor. vještine. Dijete pokazuje prstom na kravu i govori „pas“. odrasli. Nastoje osmisliti ono što se dogaĎa oko njih tako što sintatiziraju nova iskustva sa onima koja su stekla ranije.3 primjenjuje na oblast estetike i naročito na razumijevanje lica. te je mentalni sklop naposljetku i prihvaća. uloga odraslih kao fasilitatora i medijatora je suštinska. vozi se sa svojim roditeljima. Iako djeca moraju konstruirati vlastito spoznavanje. (Marija Bratanić. razumijevanje takvih iskustava u pojmovima i opisima. Roditelji mu odgovaraju da to nije pas već krava i da se krava razlikuje od psa. a potom i u značenjima (interpretacijama) same osobe. Djeca konstruiraju ili izgraĎuju vlastito razumijevanje svijeta. Terapeuti koji uspijevaju u svome radu posjeduju i ispoljavaju empatiju. To je zapravo nadogradnja mentalnih obrazaca kako bi prihvatili nova iskustva. voĎenje i interesiranje da bi maksimirao mogućnosti djece za učenje. toplinu i iskrenost. Psihopati nisu osjetljivi na patnje drugih ljudi. Uvijek u proces učenja ulaţemo prethodno znanje. Polazište je u ovom pristupu da dva djeteta koja se počinju baviti nekom obrazovnom aktivnošću. Oni prolaze pored krave u polju. Učenje postaje interaktivni proces u koji su uključena djeca. Što takvo iskustvo znači za takvu osobu. nikada ne postupaju na isti način. Da bi se proces odgajanja i obrazovanja (podučavanja) uspješno odvijao (odnosno donio neke pozitivne promjene). materijale. Empatična reagiranja iniciraju simpatijsko ponašanje. Neki psiholozi smatraju da se empatiziranjem reagira na emocionalne izraze druge osobe sa sličnim emocionalnim odgovorima. Nova informacija će biti ponovo uobličena na osnovu onoga što je već poznato. Djeca unose u neku aktivnost svoja osobna iskustva. ličnost itd. druga djeca iz okruţenja i okruţenje. ili onako kako ga osoba shvaća. Rogers označava empatiju kao razumijevanje iskustva neke osobe. Allport piše da takva primjedba skreće paţnju na duboku usaĎenost empatičnog procesa.

intelektualnog. Individualiziranim pristupom bolje se uravnoteţuju potrebe pojedinca i potrebe grupe i formira mnijenje. odgajatelji mogu naučiti mnogo strategija za poboljšavanje rezultata učenja. MeĎutim. On planski i organizirano uvodi djecu u svijet prirode i društva. Jalongo. Odgajatelj ustanove organizira odgojno-obrazovni proces i rukovodi njim. Isenberg. odgajatelj je i kreator odgojno. u stalnom kontaktu sa djecom. Praćenje novina i naučnih dostignuća daje njegovom stvaralaštvu poticaje i sadrţaje.) 2. a time stvara osnove za formiranje budućih graĎana koji će učestvovati u društvu i stvarati nove društvene vrijednosti. moralnog i estetskog odgoja. 2000. Suština ove stvaralačke djelatnosti je u otkrivanju uzajamnih odnosa izmeĎu situacija i postupaka kojima se one rješavaju. Potpomaţe se razvoj potencijala djece. odgajatelj djeluje na njihov tjelesni i psihički razvoj. a često mogu biti prepreka daljem razvitku i napredovanju djece. Specifičnim načinima rada. čak i u slučaju kada je u grupi sa mnogo djece samo jedan odgajatelj. onda kad odgajatelj i dijete utječu jedan na drugog slično kao u toku privatnog podučavanja. Baumann. saradnik. U ţivom i dinamičnom procesu odgojno-obrazovnog rada u predškolskoj ustanovi odgajatelj svakodnevno rješava pedagoške probleme u vezi s individualnim i grupnim pedagoškim situacijama. Individualizirana nastava. Delikatnost je u tome što greške učinjene u odgoju i obrazovanju djece imaju dalekoseţne posljedice. Društvena i pedagoška uloga odgajatelja Uloga odgajatelja je delikatna i sloţena. učestvuje u društvenom i javnom ţivotu. savjetnik i roditelj. odnosno zadatke tjelesnog. te odvija proces usvajanja demokratskih vrijednosti ( i za djecu i za odgajatelje). Uloga odgajatelja je ne samo delikatna i sloţena već u svojoj suštini stvaralačka. intelektualne i estetske sposobnosti.obrazovnog procesa i u okviru tog procesa on djeluje kao voĎa. budući da djeca mogu postaviti i pratiti neke od ciljeva vlastitog obrazovanja. razvijajući pri tome njihova čula. a takoĎer osobine društvenog ponašanja. Zbog toga je rad odgajatelja praćen stalnim promatranjem i analizom ponašanja svakog djeteta. „Prema tome. u svojoj najčišćoj formi. Na taj način on ostvaruje veoma sloţene odgojno-obrazovne zadatke. (Saifer. odgajatelj obavlja razne društveno-kulturne funkcije. Kao član svoje radne zajednice i sredine u kojoj ţivi.4 osjećaj za ove razlike. pojavljuje se u radu jedan-naprema-jedan. .

razvoj. Tako je još Platon rekao: „Ako u Atini budu loši obućari. 1983. Ličnost odgajatelja Odgajatelj je „model stručnjaka“ za odgoj djeteta dobi. koja odreĎeni dio dana (dok su na poslu) zamjenjuje roditelje. socijalni.1. Odgajatelj je dobio nove dimenzije svog djelovanja koje su prvenstveno usmjerene na praćenje i poticanje razvoja. s kulturno-zabavnim ţivotom djece koja ţive u obiteljima. djece i roditelja. Stoga je razumljivo koliki značaj ličnosti odgajatelja pridajemo u našem društvu. Odgajatelj participira i anticipira.“1 „Odgajatelji uz roditelje imaju najzančajniji prilog odgajanju djece. medicinski i pedagoški (odgojni) razvoj djeteta. Danas se na ulogu odgajatelja gleda sasvim drugačije od onog iz prošlosti. poticajima. Sarajevo. koordiniranju. On je zajedno s djecom (ali i roditeljima) ishodište realnog kurikuluma (onog koji se ostvaruje). roditelja i drugih odgajatelja. Ličnost odgajatelja je interesirala svako društvo. Njegov rad se temelji na znanstvenim paradigmama do kojih su došle mnoge znanosti koje izravno i neizravno proučavaju biološki. suraĎuje s raznim društvenim i omladinskim organizacijama nastojeći da predškolska ustanova u punom smislu postane sastavni dio društvenog ţivota. emocionalni. sloţena i uvijek otvorena za nove spoznaje i iskustva. Njegovo „davanje“ je u impulsima. djece i djece.5 pokreće kulturno-prosvjetne akcije u vezi s proširivanjem i unapreĎenjem rada predškolskih ustanova. Vitas. IGKRO „Svjetlost“. „2 2. To više nije osoba koja obezbjeĎuje. moduliranju. povijesnim. Odgajatelj je otvoreni personalni model koji svoje djelovanje zasniva na odreĎenim biosocijalnim. te su oni nositelji društvene brige za malo dijete i društveno odgovorni za ostvarivanje ciljeva i zadataka odgajanja. 1980. odgoj i obrazovanje djeteta. odgoja i obrazovanja djece. Oni se profesionalno pripremaju za svoj ţivotni poziv. motiviranju. On personificira cjelokupni odgojno-obrazovni kurikulum i strategije kojima se potiče rast. Atina će propasti“. a ako budu loši odgajatelji. Otuda je njegova uloga zahtjevna. daje i uzima. a „uzimanje“ se ogleda u spoznajama 1 2 Mitrović. Darinka: Predškolska pedagogija. socijalnim i društvenim prilikama. Svjetlost. Natalija: Vaspitanje predškolskog djeteta u porodici. Atinjani će ići bosi. čuva i hrani djecu. To je medij izmeĎu djece i kurikuluma. Sarajevo. . socioemocionalnim i edukativno-kreatologijskim potrebama djece odreĎene kronološke dobi i u odreĎenim društvenim.

raduje se aktivnostima. čak. Odgajatelj mora posjedovati dovoljno široku opću kulturu i visok stupanj inteligencije. poznavanje maternjeg i stranih jezika. slobodu. ne inzistira na točnosti već uočava i potiče radoznalost. Ta je igra duboko sračunata u prilog otkrivanja i zadovoljavanja dječjih razvojnih. Opća kultura u suvremenom značenju podrazumijeva poznavanje osnovnih zakonitosti koje vladaju u prirodi. i dijete kad se „igra“.3 Uspjeh odgajatelja uvjetuju sljedeći činitelji: interesiranje i ljubav prema pedagoškom pozivu. Dubok emotivni donos je neophodan jer daje djetetu sigurnost i povjerenje. To je otvorena i stvaralačka stručna osoba s osobito izraţenim kreativnim stavovima i povjerenjem u motoričke. odgojnih i obrazovnih potreba. samostalnost i inicijativu. Ljubav prema pedagoškom pozivu izraţava u isto vrijeme vjerovanje u moć odgoja. Pa. da daju svoja tumačenja i traţe odgovore. dostignuća suvremene tehnike. raznolikost. Odgajatelj se dogovara sa djecom. neobičnost. umjetnosti i razvijanje intelektualne i estetske sposobnosti. poznavanje psihologije djeteta. prihvaća njihovu inicijativu. 2001. nenametljivim poticajima. jer odgajatelj mora pratiti razvoj i napredovanje svakog djeteta i na osnovu tih podataka 3 Stevanović. Svoj smisao rada vidi u zajedničkom radu s djecom. promatrački dar. odgajatelj mora biti svjestan da cjelokupnom svojom ličnošću i ponašanjem predstavlja za dijete uzor za identifikaciju i osobu od povjerenja. Ona je povezana s ljubavlju prema djeci. pokušajima i uspjesima djece. pedagoški takt i emocionalna stabilnost. Uvijek zna što ţeli postići kod odreĎenog djeteta i to realizira u spontanim i nenametljivim dječjim aktivnostima. . ciljeva i metoda odgojnog rada. originalnost. To je duboko osjećajna i empatična osoba s jasno izraţenim altruističkim stavovima. inteligencija i opća kultura odgajatelja. perceptivne i stvaralačke mogućnosti djece konkretne dobi. društvu i ljudskom mišljenju. što je jedna od bitnih pretpostavki za odnos izmeĎu odgajatelja i djece. pomaţe da neuspjehe i greške ne doţivljavaju kao obeshrabrenje već kao izazov za nova traţenja i pokušaje.6 do kojih je došao promatrajući aktivnosti djece i identificirajući njihove potrebe i razvojne stupnjeve na kojim se nalaze i one koji dolaze. „Sposobnost promatanja je pedagoška sposobnost koja je potrebna svakom odgajatelju. Marko: Predškolska pedagogija 2. i ono tada rješava neke svoje zadatke koje je pred sebe postavilo. Tuzla. R&S. potiče ih da rješavaju probleme. putem identifikacije i imitacije. Budući da dijete uči i usvaja vrijednosti. Vanjski promatrači bi mogli konstatirati kako se odgajatelj igra sa djecom.

koja se izraţava u strpljivom. zajedno sa djecom odabire sredstva za rad. . Uvijek je osjetljiv prema sadrţajima koje interpretira. otovrenošću. On stalno traga za novim informacijama korigirajući svoj rad i razvijajući stvaralačke sposobnosti djece. Kreativnost odgajatelja manifestira se originalnošću metodskih postupaka i uopće postupaka u radu. Sarajevo. Inovacije stvaralački primjenjuje. 4 Mitrović. u kritičkom i samoktitičkom odnosu pri rješavanju svakodnevnih problema.Važnost ličnosti odgajatelja za stvaralaštvo djeteta Da bi dijete moglo biti kreativno. fleksibilnošću. Kreativan odgajatelj nikad nije potpuno zadovoljan svojim znanjem. treba mu pomoć roditelja i odgajatelja. 1980. Odgajatelj stvaratelj u svom radu neprekidno pronalazi nove metode i načine rada. Ţivot i rad sa djecom. koje nije primio kritički i sukladno prilikama grupe i svakog konkretnog djeteta. prema djeci i svim onim čimbenicima koji su vezani za odgojni proces i izgraĎivanje slobodne neovisne ličnosti. dozvoljava djeci da u svakoj prilici proizvode nove ideje. U sklopu problema ličnosti odgajatelja i nuţnih svojstava koje suvremeni koncept odgajatelja predviĎa.“4 2.7 postavljati dijagnozu i prognozu. Kreativan odgajatelj uvijek raspolaţe mnoštvom originalnih ideja. Pedagoški takt se definira kao sposobnost adekvatnog reagiranja odgajatelja u raznim situacijama odgojno-obtrazovnog procesa i razrješevanja pedagoških problema. inventivan je. njihov odnos prema odgajatelju. U primjeni metodičkih i drugih 1. razni konflikti meĎu njima. izbjegava ponavljanje vlastitih postupaka ili načina rada drugih. IGKRO „Svjetlost“. Poznavanje odgojnog procesa i psihologije djece predškolskog perioda je značajna komponenta strukture ličnosti odgajatelja.2. a stvara i nova. Ovo shvaćanje ističe da se pedagoški takt oslanja na psihološko poznavanje djece. kontakti i suradnja s roditeljima i s članovima kolektiva u predškolskoj ustanovi pretpostavlja mentalnu stabilnost i uravnoteţenost odgajatelja. na poznavanje zakonitosti odgojnog procesa i metoda koje obezbjeĎuju njegovu efikasnost. Darinka: Predškolska pedagogija. značajna je emocionalna stabilnost odgajatelj. Ako oni nisu kreativni neka pokaţu naklonost prema svojoj kreativnoj djeci i neka im omoguće manifestiranje stvaralačkih potencijala s kojim raspolaţu. objektivnom i principijelnom postupanju i reagiranju. odnosno na osnovu objektivnih podataka upravljati odgojnim procesom.

koji se ne zadovoljavaju dobivenim. On mora biti sposoban da od djece stvori male istraţivače. Kako bi on mogao sistematski djelovati na razvoj djeteta. Prirodno. Za utjecajniji odgojni rad potrebna je ljubav odgajatelja prema djeci. (dr. Uvijek djeluje primjerom na djecu. pokretač je stvaralačkih aktivnosti djece. koji ţele uvijek nešto više. upozorava. Akceptirajući stav da djeca usvajaju načine vladanja i postupaka oponašajući odrasle. već pravednim voĎenjem djece. On nema glavnu riječ u grupi. umijećem i stalnim stručnim usavršavanjem razvija stvaralaštvo kod djece. Uloga i važnost odgajatelja u organizaciji odgojno-obrazovnog procesa Pored odreĎenih „pravila“ i principa u odgoju i obrazovanju. motivira i prati djecu i njihove interese. znanjem.8 inovacija unosi nove elemente koje samostalno bira (stvara). Tu svoju ljubav on neće izraţavati maţenjem i pretjerenom popustljivošću prilikom prijestupa. otkriva nove mogućnosti i načine vlastite pedagoške prakse.) 3. Uvijek teţi ka boljem. U svom radu neprestano ekperimentira što prenosi i na djecu. On se ne pridrţava ustaljenih formi rada nego svojim radom. uzroci mogu biti i u samom djetetu. Odgajatelj mora s vremenom postati neprimjetni organizator odgojno-obrazovnog procesa u kojem će sve aktivniju ulogu poprimiti pojedinci. mentalna higijena upućuje na nuţnost utvrĎivanja uzroka što izazivaju ponašanje s bitnim karakteristikama introvertiranosti ili ekstrovertiranosti. svaki odgajatelj ima svoju „implicitnu pedagogiju“ na osnovu koje djeluje na odgoj i obrazovanje djece. 2001. treba poznavati sve osnovne karakteristike njegova rasta i razvoja. On prvenstveno ima organizatorsku i pedagošku funkciju. Potiče djecu na samostalan istraţivački rad i traţenje različitih puteva u sticanju saznanja. Umjesto stava da je dijete krivo za svoje neprihvatljive postupke. već samo potiče. istaknut ćemo koliko je vaţna uloga čovjeka koji prvi put u ţivotu djeteta radi s njime sistematski i postavlja mu odreĎene zahtjeve . ali ih mnogo češće uvjetuje okolina u kojoj ono ţivi. jer to pomaţe djetetu da stvori konstruktivne stavove i spriječi pojavu mentalnih poremećaja nastalih zbog nezadovoljenih potreba i njihove moguće kompenzacije. Stalno doţivljava ţelju za još boljim radom. Posebno treba istaknuti nuţnost da se poznaju i primjenjuju osnovni principi mentalne higijene.Marko Stevanović. uljudnim pristupanjem svakom djetetu i zahtjevima koji proističu iz shvaćanja djetetovih mogućnosti. Veoma je blizak djeci i njihovim stvaralačkim idejama.

plemenitost postupaka. utješi.) 3. osim onoga što je naučio tijekom svog školovanja i zahvaljujući uobičajenim načinima stručnog usavršavanja. nesporazume i konflikte.. odlučnost. Takav odgajatelj je takoĎer svjestan i svojih ograničenja i nedostataka i ne pokušava da obmanjuje djecu mitom o vlastitom savršenstvu.1. pomiluje ga. to će se odraziti u obliku napetosti i otpora kod djece. njegov smisao za novo. Ako je odgajatelj krut i nervozan. On voli djecu i dobro se osjeća u njihovom društvu. Veliko značenje u odgojnom radu ima pedagoški optimizam odgajatelja. Ako je ponašanje odgajatelja nedosljedno i hirovito. Ako se on ponaša veselo i neusiljeno. interes. da ga uvaţava. djeca će to prihvatiti kao sastavni dio opće atmosfere. cijeni. Dobar odgajatelj se prepoznaje. To su istinoljubivost. ( Rudolf Zgombić. on prihvaća svako dijete i ima razumijevanja za njegove postupke. pa bi one morale biti takve da budu uzor svoj djeci. ili prouzročiti otpor. zagrli. uzme u naručje. Naročito je osjetljiv na dječje potrebe i očekivanja prema njemu i rado je spreman da im udovolji. Dijete mora osjećati da je odgajatelj „na njegovoj strani“. Prema tome. po tome što mu njegov posao predstavlja zadovoljstvo. Na ponašanje odgajatelja. prije svega. Upravo su zato posebno vaţne karakterne osobine odgajatelja. mnogostranost. ako izuzmemo odgojni rad u obitelji). . kao i čitava atmosfera u dječjem vrtiću. U njemu dijete nalazi osobu spremnu da mu uzvrati pozitivne emocije. kao što je utvrĎeno. raduje se njegovim uspjesima i ne osuĎuje ga za neuspjehe jer vjeruje u njegov pozitivan razvoj kao i svoje mogućnosti da mu doprinese. da mu ono nešto znači.. skromnost. Tome treba dodati vaţnost što je ima govor odgajatelja. značajno utječe i njegova „implicitna“ pedagogija. poštenje. Svoja osjećanja prema djeci dobar dogajatelj izraţava tonom kojim im se obraća. samostalnost.. hoće li se predviĎeni sadrţaji i raspored aktivnosti iskazati kao bogat izvor novih iskustava i razvojnih poticaja za djecu. poštujući u svakom od njih jedinstvenu ljudsku ličnost koja se razvija. takvo će biti i ponašanje djece. 1982..Kvalitet emocionalne veze odgajatelj – dijete Od ličnosti odgajatelja najviše ovisi spontanost i prilagodljivost ritma ţivljenja. sreĎen odnos prema ţivotu i dobro raspoloţenje. da mu na osmijeh odgovori osmijehom. već je u stanju da prizna svoje greške i uči iz njih. Iako ima sasvim odreĎen stav prema odreĎenim oblicima ponašanja. najviše ovisi od odgajatelja. promišljenost. izrazom lica i riječima.9 (prirodno.

Prirodnost je najvaţnija osobina pravilnog odnosa odgajatelja prema djeci. prirodnog odnosa kakav treba uspostavljati izmeĎu mlaĎih i starijih. Ako je odrasli odlučan i tolerantan. što ih u početku zbunjuje a zatim navodi da i sama počnu razvijati mehanizme manipulacije sa odraslima. uspjeh u aktivnostima. kada je potrebno. otvorenog. Djetetu je potrebno da osjeti da je odgajatelj zainteresiran za njega osobno a ne samo za ono čime se dijete bavi. Svaka usiljenost. suradnički i zasniva se na meĎusobnom uvaţavanju. izvještačenost. provede zahtjev do kraja. U izvjesnom smislu odnos odgajatelja prema djetetu se interiorizira u njegov odnos prema samom sebi. Čak i u slučajevima kada doĎe do neslaganja izmeĎu njega i djeteta. MeĎutim. dijete ne treba osjetiti da je manje prihvaćeno. jer se u jednom trenutku osjeća umorno ili mu je dosadno. OdreĎen otpor zahtjevima odgajatelja i isprobavanje njihovog stvarnog značenja u konkretnim situacijama ţivota i rada u vrtiću su sasvim normalna pojava jer se ne moţe očekivati od djeteta da se pasivno prilagoĎava svemu što se od njega zatraţi. suštinski onemogućava izgraĎivanje iskrenog. jer ţeli da ponovo čuje odreĎenu priču. odgajatelj to ne prenosi na osobni plan. koja je srdačna i blaga u ophoĎenju. dijete će sve učiniti da opravda ovakva očekivanja i odnosit će se na isti način prema samome sebi. sladunjavo korištenje deminutiva i drugih posebnih načina obraćanja djeci. koji treba poštivati njegovo pravo da ima različite ţelje i mišljenja ali i da. koja ga ne gleda sa visine i ne insistira na pokornosti. Njemu je potrebno samopotvrĎivanje kao i situacije u kojima dokazuje da se razlikuje od drugih po tome jer ne voli neko jelo. pa čak i ljutnje u njegovim reakcijama na zahtjeve odgajatelja. Sasvim je prirodno da doĎe do protivljenja. ako od njega očekuje pozitivno ponašanje. jer ţeli da skrene grupni razgovor na temu koja njga interesira i sl. ne ispoljava gorčinu i ne prijeti mu prekidom dobrih odnosa. Bliskost sa odgajanikom omogućava mu da postigne mnogo više u djelovanju na dječji razvoj i učenje i to na načine koji se vjerojatno ne bi pokazali kao efikasni kad bi ih primijenila djetetu nepoznata osoba. dijete nikada neće biti „drsko“ sa osobom koja mu čitvim svojim ponašanjem iskazuje poštovanje. On treba da sluţi djeci . Djeca sasvim dobro osjećaju kada se pokušava manipulirati njima. prepirke. zalaganje i iskrenost. koji je obostrano prijateljski. Osim toga. prenemaganje. Tako će bolje moći shvatiti konstruktivnu ulogu i odgovornost koju odgajatelj ima u organizaciji ţivota i rada grupe i na poštovanje odgovornosti poštovanjem. cijenjeno i voljeno zbog toga što je ispoljilo odreĎene razlike.10 Od prvog dana boravka djece u ustanovi odgajatelj radi na uspostavljanju bogatog i sadrţajnog emocionalnog odnosa sa njima. povjerenju i brizi. jer ne ţeli prekinuti svoju igru.

usmjeravanju i bogaćenju dječje aktivnosti a ne njenom potiskivanju ili dirigiranju njome.11 za primjer kao osoba koja obavlja svoj posao istrajno i vješto. Najveća pomoć odgajatelja djetetu se ogleda u zadovoljavanju njegovih potreba i pomaganju da se sve više oslanja na vlastite snage. . ali kad dijete uspije nešto obaviti za sebe. koja rješava probleme strpljivo i. što znači da su odrasli i djeca izjednačeni. Jedna je vrsta pomoći kada odgajatelj pokazuje djetetu kako raspoznati prednji dio dţempera a druga ako mu ga obuče. odgajatelji imaju samo prava a odgajanici samo duţnosti. Posao odgajatelja se ne sastoji u tome da pruţa djeci odgovore na pitanja koja nisu postavila. U prvom slučaju odgajatelj doprinosi razvoju dječjeg samopouzdanja i osposobljava ga da djeluje oslanjajući se na vlastite snage. Svakako. to je veliki doprinos njegovom povjerenju u vlastite mogućnosti i sticanju pozitivne slike o sebi. Postoje mnoge vrste pomoći. u anarhičnom je obrnut slučaj. uvijek je bolje pokazati mu način kako da dohvati ţeljeni predmet prislanjanjem stolice uz ormar. (dr. Njegov osnovni zadatak je osigurati mjesto. poticanju. odnosno. riječima i izrazom lica ohrabruje dijete da preĎe preko oborenog stabla. ovaj drugi postupak zahtijeva više vremena i strpljenja. zahvaljujući svome trudu postiţe uspjehe. od neposredne pomoći koja se sastoji u njegovom drţanju za ruku. dok ga u drugom čini ovisnim o sebi. Svoj autoritet u grupi odgajatelji postiţu na razne načine. Učešće odgajatelja u aktivnostima djece Za razvoj dječje ličnosti potrebni su stalna briga odgajatelja posvećena izazivanju. stiče neovisnost od pomoći odraslih. vrijeme i opremu za dječju aktivnost prije nego što započne. dok u demokratskom postoji ravnoteţa izmeĎu prava i duţnosti i one su raspodijeljene srazmjerno jednako – svakome prema mogućnostima da ih se pridrţava i ostvaruje. a zatim joj omogućiti da se što intenzivnije i sadrţajnije razvija. Njihova tipologija načinjena je polazeći od toga kako su raspodijeljena prava i duţnosti izmeĎu njega i djece: u autoritarnom sustavu odgajanja.2. nego je dohvatiti umjesto njega. Riskiraju se greške i nesporazumi. već da ih učini svjesnim problema i pruţi im pomoć u njihovom relativno samostalnom rješavanju. Sigurno je da se razlikuje pomoć odgajatelja koji na odstojanju. Ako je cilj odgajanja da se dijete postepeno osamostaljuje.Emil Kamenov) 3. riješiti neki problem.

što je garancija uspješnosti odgojno-obrazovnog postupka. pruţit će mu pomoć uvijek kada dijete stvarno osjeća da mu je potrebna. dijete u krevetu traţi od njega da ga bolje pokrije. kao i točnu procjenu dječjeg raspoloţenja. Uputstva treba davati djeci u pravo vrijeme. Odgajatelj ima vaţnu savjetodavnu ulogu u organizaciji dječjih aktivnosti jer se ne moţe osloniti n a to da će djeca uvijek imati inicijativu u korištenju svih mogućnosti koje su im ponuĎene. Ako se poţuri sa savjetom dijete neće imati mogućnosti da pokuša riješiti problem na svoj načim. On ih uvodi u korištenje opreme pokazivanjem kao i pričanjem. govoru i mišljenju. Odgajatelj usmjerava djecu u procesu njihovih aktivnosti i čini ga efikasnijim na više načina: organizacijom sredine koja ih okruţuje.12 Istovremeno treba imati na umu da ovo usmjeravanje djeteta da se oslanja na vlastite snage ne znači i odbijanje njegovih molbi za pomoć. upućivanjem djece da u što većoj mjeri koriste svoje snage u djelovanju. Odmjeravanje pravog trenutka zahtijeva od odgajatelja iskustvo i intuiciju. On takoĎer doprinosi psiho-socijalnom razvoju djece ureĎujući sredinu vrtića tako da predstavlja za njih svijet koji poznaju. odnosno da djeluje preventivno. razumiju i mogu se u njemu dobro snalaziti. izborom i rasporedom materijala koji im osigurava. Uspješno odgojno djelovanje dobrim dijelom ovisi od sposobnosti odgajatelja da preduprijedi teškoće. dok od zakasnjele pomoći neće imati mnogo koristi. ukazivanjem na moguće puteve kojima se dolazi do rješenja pojedinih problema i njihovim nagovještavanjem. Npr. Najbolja prilika za njega da iznosi svoje mišljenje je kada odgovara na dječja pitanja. a dogaĎa se i da je traţi samo zato da bi skreulo paţnju na sebe i da bi našlo povod za komunikaciju sa odgajateljem. što znači – kada djeca ispolje interesiranje za nešto. ni prerano ni prekasno. ali iza te molbe stoji potreba za bliskošću sa njime. On treba polaziti od dječjih interesiranja i stvara ih. On treba intervenirati prije nego što dijete izgubi strpljenje pokušavajući uzaludno spojiti elemente iz dva različita kompleta konstruktivnog materijala. Prema tome. ali nikada ne kvareći radost otkrivanja saopćavanjem gotovih rješenja i njihovim predstavljanjem kao da su jedina moguća ili najispravnija rješenja. prije svega. Ponekada je ona neophodna djetetu. na način koji najviše odgovara razvoju njegove samostalnosti. Dosada je neoprostiva u dječjem vrtiću i ukoliko nije moguće za odreĎene sadrţaje . Ovu svoju ulogu odgajatelj obavlja. koju svakako treba zadovoljiti.. što je u stanju i samo uraditi. pridruţuje im se u isprobavanju igračaka i drugih stvari oko njih i demonstrira im korištenje pojedinih ureĎaja u centrima prije nego što počnu djeci sluţiti za provjeravanje i utvrĎivanje stečenog iskustva. kada se već obeshrabrilo i izgubilo ţelju da ga rješava. prije nego što se prepirka u grupi pretvori u svaĎu i prije ngo što se igračka pokvari zbog nepravilne upotrebe.

najvaţniji cilj odgajatelja je da djeca u tom procesu osjete zadovoljstvo i razvijaju intelktualnu radoznalost. niti čuju priču samo zato što je on tako odlučio. Dobar odgajatelj zna kako navesti djecu da od njega zatraţe. davati objašnjenja i odgovarati na pitanja. čim ugledaju nešto što ih privlači. simboličkom predstavljanju ili ekperimentiranju novim materijalima. prije nego što odluče samostalno nastaviti ono što su započela zajedno sa odgajateljem. što im pomaţe da bolje poveţu i organiziraju saznanja koja stiču. dok je drugoj potrebno više vremena da razgledaju unaokolo prije nego se odluče. Neka od njih će se opredijeliti odmah. I pored toga što je djeci omogućeno birati sadrţaje aktivnosti kojima će se baviti i odreĎuju njihovo trajanje. kao i pomagati djeci u obavljanju pojedinih postupaka prilikom ispitivanja i eksperimentiranja pripremljenim materijalom. opisivati riječima ono što se dogaĎa i poticati djecu da to čine. preporučivati načine djelovanja. neku djecu treba poticati i usmjeriti u . Njih treba znati privući i za to nije dovoljno reći im: „hajde. nacrtajte mi nešto“ ili „danas ćete slušati priču. Podrţavajući dijete u svemu što je kod njega pozitivno i što ima razvojnu perspektivu. da ga zamole da im pročita priču odreĎenog sadrţaja usmjeravajući spontano razgovor na tematiku priče. Da bi uticao na dječje aktivnosti i pojačao njihove razvojne i saznajne efekte. Kada se zapazi da duţe oklijevaju. odgajatelj potiče da istraje u aktivnostima za koje se opredijelilo. sa odobravanjem se odnosi prema produktima njegovog izraţavanja i ohrabruje ga u trenucima kada naiĎe na teškoće ili posumnja u svoje mogućnosti da ih rješava...“ jer djeca ne trebaju crtati odgajatelju. pomaţe mu da naĎe odgovore na pitanja koja ga interesiraju. Usmjeravanje se sastoji i u preporučivanju djeci odreĎenog redoslijeda postupaka. MeĎutim. dok će poticati djecu na bavljenje stvaralačkim aktivnostima oslanjajući se na njihove unutrašnje motive. djeci ne treba nametati aktivnost niti insistirati da nešto naprave isključivo po ţelji odgajatelja. TakoĎer ima djece koju je potrebno usmjeriti i uvesti u aktivnost. Djeci treba ponuditi da izaberu aktivnost koju ţele. bolje je da se ne obraĎuju zbog rizika da se kod djece stvori trajan otpor prema njima. da ih protumače i uobliče u sheme i pojmove koje će moći koristiti u bitno različitim ţivotnim situacijama.13 obezbijediti dječji interes. odgajatelj moţe postavljati pitanja. sklonost ka podraţavanju. Djeca mu se vrlo rado obraćaju za savjet i ţele pokazati rezultat svoje aktivnosti. njima je čak moguće ponuditi neki odreĎen materijal uz pitanje ţele li pokušati njime se igrati. Pored osposobljavanja za samostalno sticanje iskustva. ponekada je njegovo prisustvo nuţno da bi se izbjegao ili „izgladio“ konflikt. uloga odgajatelja nije umanjena.

djeci treba pomoći oko prerušavanja. odnosno. kada će odgajtelj pokušati usmjeriti u prihvatljivijem pravcu ili čak prekinuti. zatim. ohrabrivši bojaţljivu djecu.14 procesu aktivnosti a neku zainteresirati nečim novim kada je očigledno da su iscrpila sve mogućnosti onoga čime se trenutno bave. zbog čega im predlaţe da se bave nečim drugim. Svoje učešće u igri on naročito iskazuje zajedničkom radošću kada dijete uspije u nekoj namjeri. kada zapazi da su sadrţaji igre postali jednolični a postupci stereotipni. izbjegavajući direktne intervencije. Obično. Tijekom igre djeca trebaju biti što samostalnija i imati najšire mogućnosti za samoorganizaciju. Gradeći blokovima dijete intuitivno zapaţa njihova svojstva i to je pravi trenutak da se ukaţe na njihov naziv. meĎutim i ovo obavlja uz učešće djece i prepušta im inicijativu kad god se za to ukaţe prilika. koliko je moguće. MeĎutim ima situacija kada igra postane suviše agresivna a djeca prestanu voditi računa o svim pravilima ponašanja. odgajatelj prilikom svojih intervencija više ukazuje na razne mogućnosti razvijanja i bogaćenja dječje aktivnosti da bi potakao dječju maštu i dosjetljivost. odgajatelj vodi računa da igra ne postane opasna za djecu i da ne doĎe do rasipanja i kvarenja pripremljenog materijala. pobijedi ili savlada neku teškoću. MeĎutim. TakoĎer. ne sugerirajući im šablone prilikom preporučivanja igrovnih postupaka. uz obrazloţenje da takva igra suviše smeta drugima i predstavlja opasnost. naročito u odjeću koja im ne odgovara po veličini. na probleme koji se javljaju ili detalje koji su izmakli njihovoj paţnji. razrješavajući nesporazume i konflikte koje djeca nisu u stanju sama riješiti i pokazujući interesiranje za ono što mu djeca eventualno ţele saopćiti. odgajatelj moţe vještom intervencijom ukazati na mogućnosti njihovog obogaćivanja. Nova interesiranja će razvijati tako što će djeci ukazati na zanimljive aspekte neke pojave. Igra je i prilika odgajatelju da pomogne djeci u sreĎivanju i osmišljavanju svog iskustva. a tijekom igre – usmjeravajući aktivnost koja prijeti da izaĎe iz okvira prihvatljivog ponašanja. način svrstavanja. što meĎutim ne znači da su prepuštena sebi i da odgajatelj ne prati njihovu aktivnost. odnosno. Svoj uticaj na igru on vrši najčešće izborom i rasporedom materijala. dodati domaćicama komad glavice kupusa za „ručak“ ili alatku da poprave točak koji je otpao sa lutkinih kolica. Osim toga. upitati djecu zašto ne pozovu ljekara da pregleda bolesnu lutki. nego što odreĎuje pravac kojim bi se one morale kretati. Zapravo. potaknuti dječju maštu i pruţiti motive za dalji razvoj igre. ovo ukazivanje ne treba . na početku. I kada im daje savjete čini to samo ako djeca zatraţe ili se za to očigledno ukaţe potreba. Za vrijeme igre mašte ili igre uloga odgajatelj prati što se zbiva .

. mora se razlikovati i ono što je svako od njih stvorilo. da se mogu prepustiti svojim impulsima ne vodeći računa o mišljenjima i ukusu drugih. kako se radi na malom razboju ili razmekšava plastelin. ni onda mu ne treba saopćiti rješenje. treba upućivati na neke općije elemente koji čine osobenost dječjeg djela i ono oko čega se dijete očigledno trudilo. na svaki način im treba ukazati da je ono što rade ispravno. već ga izgovoriti u kontekstu akcije na osnovu koga dijete razumije o čemu je riječ. na primjer: „Koliko divnih boja si ti upotrijebila. ako se vrijednost odgojno-obrazovnog postupka procjenjuje samo prema onome što je odgajatelj uradio. Svoje komentare. kao što se svako dijete razlikuje od ostale djece... kada ipak naiĎu na neki problem koji moţe da ih obeshrabri poslije više pokušaja njegovog bezuspješnog rješavanja.15 djelovati kao pouka. odgajatelj im moţe pomoći prvenstveno ukazujući na princip rješavanja: kod sklapalica da istovremeno uzimaju u obzir naslikane detalje i oblik elemenata koji nastoje uklopiti u cjelinu. MeĎutim. kako premostiti neki prazan prostor ili uravnoteţiti manje i veće blokove. Djeci koja se igraju stonim tiskanim igrama. MeĎutim.“. Neposredna pomoć odgajatelja djeci u stvaralačkim aktivnostima ogleda se. Kada se djeca bave stvaralačkim aktivnostima. moţe ga pokrenuti da traţi samostalna rješenja za ove probleme i postavlja sebi nove. brišu četkice. odgajatelj će reći: „Baš je zanimljivo kako si redao naizmjenično male kocke i velike valjke. od koje se očekuje da dovede do ţeljenih rezultata samim tim što je primijenjena na djecu. prije svega.!“.. lotima. kod lota opći pojam koji obuhvaća likove na jednoj tabli uz implikacije što mu pripada a što ne i sl. na simetriju konstrukcije. sklapalicama. Ukoliko u nečemu ne uspije.. „Baš je veliki taj tvoj vlak. što znači da se u prvi plan stavlja djelatnost odgajatelja. Tradicionalno se na odgojno-obrazovni rad gleda kao na sustav postupaka odgajatelja kojima se utiče na dječje učenje i razvoj. i nije ti se srušila garaţa“. Na primjer. kao i da posebno insistira na tome da dijete od početka definira temu ili kasnije detaljno objašnjava što je naslikalo ili napravilo. dominama i sl. to moţe da dovede do . on treba izbjegavati sugestije kojima bi se djeci odreĎivalo što da rade i kako to mora izgledati. upotrebu nekog pomoćnog sredstva i sl. kao i da ne moraju nikoga podraţavati.. obično nije potrebna veća pomoć ukoliko su igračke dobro odabrane prema njihovom uzrastu i mogućnostima.. na oblik i veličinu bloka koji se ne uklapa. odnosno da. Pitanje postavljeno u pravom trenutku djetetu koje se igra graĎevinskim materijalom o tome koliko je elemenata potrebno da bi se napravila kućica. koje djeca ponekad traţe. MeĎutim. ti zaista imaš strpljenja. nego ukazati na pravac u kojem ga moţe potraţiti. u pokazivanju tehnika rukovanja pojedinim materijalima i priborima: kako se miješaju boje.

Treba razlikovati načine na koje djeca uče i razvijaju se (aktivnosti djece) od odgojno. njeno . Prema jednom suvremenijem pristupu. takoĎer se ne mogu unaprijed definirati kao poticajni ili ometajući za dječju igru. poticati ih. Uloga odgajatelja u igri i slobodnim aktivnostima Vrlo je teško unaprijed odrediti ulogu odgajatelja u igri (promatrač. a djelatnost odgajatelja se procjenjuje prvenstveno po tome koliko je u stanju obezbijediti uvjete za njihovo neometano odvijanje. Ova posljednja etapa pretpostavlja dovoljno zajedničke igre. pojava. koji polazi od činjenice da se svako dijete razvija i uči kroz vlastitu aktivnost. dijafilma. Treba razlikovati aktivnosti odgajtelja od aktivnosti djece jer su im različiti motivi i ciljevi i pored toga što način na koji se obavljaju moţe biti isti. (dr. slike i dr. koordinator) kao uspješnu ili neuspješnu. odnosno.obrazovnih metoda (aktivnosti odgajatelja).). „Nastojanja odgajatelja trebala bi biti usmjerena prema manje izraţenoj ulozi i na kraju prema ulozi zainteresiranog promatrača koji zna procijeniti u kojem trenutku i na koji način moţe obogatiti dječju igru. Nadalje izolirana analiza pojedinih aspekata igre (uloga. Emil Kamenov) 3. usmjerava. do pasivizacije djece. Ako se pojedinačni postupci odgajatelja ne sagledavaju u cjelokupnom kontekstu. organizira. traganje i njihovo upoznavanje. centralno mjesto je namijenjeno aktivnostima djece. da djeca prate neki proces ili pojavu što će ih zainteresirati i potaknuti na razmišljanje. traţe odgovori na pitanja i provjeravaju hipoteze koje je ono formuliralo. zatim filma. televizije. bogati. suigrač. a eksperiment koji izvodi dijete pretpostavlja već stvoreni interes. supstituti) ne moţe biti valjan pokazatelj sloţenosti igre. Pojedine uloge odgajatelja bez obzira na to što moţe imati pozitivnu ulogu u razvoju igre. odnosno načina na koji odgajatelj potiče. djelovanjem na stvari i namjernim izazivanjem pojava. usmjeriti. vlastitu aktivnost kojom se. kultivira i čini efikasnijim aktivnosti putem kojih se djeca razvijaju i uče. procesa i ponašnja ili pričanjem) i posredovani ( prikazani uz pomoć sredstava massovne komunikacije. radnja. trebaju biti shvaćene tek kao jedna etapa u poticanju dječje igre. eksperiment koji izvodi odgajatelj namijenjen je da se nešto pokaţe. a da se ne uzmu u obzir i ostali aspekti. Na primjer. neposredni (informacije koje prenosi odgajatelj i utjecanje na djecu pokazivanjem predmeta. Ovi načini mogu biti posredni (djelovanje putem specijalno pripremljene sredine u objektu dječjeg vrtića ili organiziranim odlascima u prirodu ili neku drugu društvenu sredinu). radija. obogatiti i pokrenuti ka višim razvojnim nivoima.16 zanemarivanja aktivnosti.3.

Izuzetno će takvoj djeci trebati i sasvim izravni poticaji i usmjerenje sve dotle dok ne budu sposobna za slobodno odabiranje aktivnosti i ostvarivanje vlastitih ideja i sadrţaja u njima. a to znači i priznanja cijele grupe. priprema za spavanje. i sadrţaje u slobodnim aktivnostima. puteve. kod socijalno neprilagoĎene djece koja još nisu našla svoje mjeto unutar grupe. Direktno ih veţući uza se odgajatelj će nastojati da kod takve djece postupno pokrene neku inicijativu makar i sporednog značenja. ali neće ni potpunim usmjeravanjem i nametanjem sadrţaja. 2002 . Zapaţenje detalja i rezultata aktivnosti nekog djeteta djeluje poticajno i na drugu djecu koja će takoĎer nastojati da se naĎu u „magnetnom polju“ interesa i priznanja odgajatelja. Nekad će biti korisno ukazati na više mogućnosti osiguravajući i na taj način djeci slobodu izbora i pomoć u procjeni što bi u datim prilikama bilo bolje i zašto. hiperkinetička djeca. Zagreb. oni su opravdani samo onda ako osposobljavaju i navode djecu na vlastite napore. IzmeĎu intervencija i poticaja odgajatelj će promatrati dječje 5 Šagud. npr. Dijete je biće koje se igra. No igra ima i svoje razvojne faze. kulturno ophoĎenje i dr. ali ništa manje odgovornu ulogu od one u organiziranju i provoĎenju obaveznih zanimanja i aktivnosti izvan zanimanja (učenje o ponašanju kod stola.. Mirjana: Odgajatelj u dječjoj igri. u igri se izraţava stupanj dječjeg psihofizičkog razvoja.“ 5 Odgajatelj ima nesumnjivo drugačiju.17 sukcesivno graĎenje i razvijanje te poticanje samostalnih i originalnih djetetovih (dječjih) zamisli. podsjećanje na mogućnosti za dalji nastavak neke aktivnosti. Kao što cjelokupnim odgojno-obrazovnim radom pomaţemo opći psihofizički razvoj. Odgajatelj ne smije biti ni pasivni promatrač onoga što djeca spontano rade. Poticaji i intervencije ne primjenjuju se radi toga da se osigura nesmetan rad prema nametnutim obrascima i po unaprijed odreĎenom odgajateljevom planu. ŠK Novine. Intervencija moţe biti i ukazivanje na neki zaboravljeni detalj koji će kao asocijativni element pobuditi dječja iskustva i maštu. pomaţemo i potičemo i razvoj igre. tako u omogućavanju dječjih slobodnih aktivnosti. te da ih zatim sve više uključuje u pojedine aktivnosti. oblika i sredtava u slobodnim aktivnostima onemogućavati svaku slobodnu aktivnost. introvertna. Igra je najčešći oblik dječjih slobodnih aktivnosti. ako je neko dijete potpuno bez inicijative. u kojima će igra imati dominantno mjesto. I u samom toku slobodnih aktivnosti trebat će odgovarajuće intervencije i poticaji. te kod zaostale i pedagoški zapuštene djece. Intervencija odgajatelja bit će naročito potrebna kad su u pitanju inertna.).

dakle i psihološki i pedagoški aspekt. što zahtijeva posebno ispitivanje uzorka. koja su aktivna. mimikom 2.18 ponašanje. Odgajatelji trebaju dobro poznavati razvoj djece. 3.). destruktivnost i egocentričnost koja će negativistički djelovati u grupi i dr. funkcija i zadaće odgajatelja u razvoju djece „Uspostavljanje komunikacije izmeĎu odgajatelja i djeteta temelji se na stvaranju socioemocionalnih veza. uspješne i aktivne odrasle osobe. poštujući svaku ličnost ponaosob.4. u stanju su da za sobom vode i ostalu djecu. 4. da im se pribliţi razumije. način reagiranja prema drugoj djeci. 6. U skladu s tim oni organiziraju okruţenje i obezbjeĎuju materijale za učenje primjerene djeci i njihovom razvoju. da bi se postupno izdvojila ona djeca kojojje potreban poseban pedagoški pristup. pomanjkanje volje i interesa. Uloga. imaju ideja. 1. Gradi osnove za djecu da postanu zadovoljne. Ne treba zaboraviti da su poticaji potrebni i djeci koja ne predstavljaju nikakav problem. odrasle i okruţenje.) 3. gestima. Početna promatranja odnosit će se na svu djecu u odjeljenju ili u prostoru gdje se obavljaju meĎugrupne aktivnosti. Individualiziraju rad poštujući trenutni razvojni stadij svakog djeteta. pretjerana agresivnost. Njima su potrebni impulsi koji će im pomoći da se razvijaju do svojih krajnjih mogućnosti. Pedagoški rezultat svih tih zapaţanja i promatranja jest djetetova spoznaja i razumijevanje. podreĎenost nekim strukturama koje se u aktivnostima stalno ponavljaju u istovjetnom obliku. Odgajatelj će nakon slobodnih aktivnosti pribiljeţiti sve ono što je na bilo koji način izuzetno i zanimljivo ili samo po sebi traţi pedagoški zahvat (npr. 7. Njeguju kooperativno učenje koje postaje interaktivan proces koji uključuje djecu. Dalje intervencije bit će prilagoĎene svakom izdvojenom djetetu. 1977. odnos prema izabranoj aktivnosti i ideji kojoj je aktivnostpodreĎena te postignutim rezultatima. tj. . 5. Postavljaju primjerene ciljeve i zadatke respektirajući individualne snage i potrebe djeteta. (Anka Došen Dobud. Trudi se da uspostavi verbalnu komunikaciju sa djecom. Prevelika konstantna povodljivost za tuĎim idejama i trajniji nedostatak bilo kakve vlastite inicijative. Odgajatelj je odgovoran za pozitivnu emocionalnu klimu koju odraţava te da ih komunikacijom. smijehom.

te pedagoško-psihološke norme. U takvoj poticajnoj okolini svako dijete moţe naći način za zadovoljenje svojih potreba i interesa. Vode i organiziraju djelatnosti djece radi unapreĎivanja njihova tjelesnog. da su mlaĎi ili stariji. Sarajevo. 9. Uče djecu prihvaćanju drugih. Nastoje upoznati svako dijete. 13. 12. biti svjesni njegovih mogućnosti. 2001. 17. te putem igre pomaţu djetetu da iskaţe ono što ga tišti i muči. da imaju neki tjelesni nedostatak. Uz odgajatelja. Planiraju rad poštujući dijete. umnog. Komuniciraju. s ciljem poboljšanja rada s djecom. 10. društvenog i osjećajnog razvoja. Lidija: Oduzeto djetinjstvo. Tuzla. SuraĎuju s roditeljima i animiraju ih na zajednički rad.19 8. program. koji će im biti oslonac. „Terapiraju“ onoliko koliko znaju. R&S. samoizraţavanja i socijaliziranog ponašanja. ali i poteškoća. 16. 20. 19. 14. prije svega. Pruţaju svakom djetetu prigode i mogućnosti za samoostvarenje i stjecanje povjerenja u sebe a time i stvaranje pozitivne slike o sebi i o svojim mogućnostima. 11. Trebaju veliko umijeće i u komunikaciji sa roditeljima bilo da je sami iniciraju ili bivaju pitani za probleme u razvoju djece na koje nailaze u svome radu. „7 Suradnički odnos odgajatelja prema djeci od prvog će dana olakšati njihovo uključivanje u skupinu i meĎusobno prihvaćanje. govore drugim jezikom i sl. a ne ga bilo čim frustrirali. kako bi mogli izgraditi individualni pristup i potaći njihov razvoj. Pokušavaju upoznati dijete i njegove probleme. Marko: Predškolska pedagogija 2. metodiku. Stevanović. Kao imperativ njihovog poziva nameće se i istraţivanje koje provode u svojoj praksi prateći i radeći sa djecom. didaktiku. sa djecom gdje trebaju pokazati veliko umijeće kako bi potakli dijete. „Organiziraju i provode različite djelatnosti i sadrţaje radi stimuliranja i razvijanja njihovih interesa i mogućnosti samopouzdanja. te specifičnosti razvoja. a onda se po potrebi obraćaju stručnom licu koje provodi terapiju. 15.6 18. Opserviraju djecu svakodnevno. Individualiziraju kurikulum . poštujući njihove potrebe i sposobnosti. bilo da su pametniji ili uče sporije. 6 7 Pehar-Zvačko. . jer imaju veliku sposobnost empatije sa djecom. PobuĎuju interesiranja djece. 2000.

komunicira sa djecom. (Anka Došen. organizira prostor. što treba imati na umu svaki odgajatelj zbog čega treba i sam njegovati svoju govornu kulturu. Već pri prvome susretu dijete dobiva dojam o odgajateljevoj osobnosti – kroz način komuniciranja i stil ponašanja prema njemu. 2001. a od pretjerane galame atmosfera u sobi za dnevni boravak postaje napetija i nervoznija. Čak i na otvorenom prostoru treba izbjegavati dovikivanje koje uvijek neprijatno djeluje na djecu. bez povišenog glasa i nervoze. doţivljaje. stoga im se treba obraćati prirodno. Postoji vjerovanje da je prosvjetnog radnika moguće poznati po tome što govori glanije nego drugi ljudi. Mnogi odgajatelji govore povišenim glasom kako bi ih djeca bolje čula i slijedila njihova uputstva. recitiranja i pjevanja. bez obzira koje će on riječi upotrijebiti. MeĎutim. što je glasniji odgajatelj i djeca su bučnija. Ljudski glas ima nezamjenjivu ulogu u razviju dječje ličnosti. Najbolja komunikacija se postiţe govorom koji je jednostavan. Svojim pitanjima odgajatelj usmjerava dijete u procesu otkrivanja stvari i zakonitosti koje vladaju u svijetu.) 3. Odgajatelj treba voditi računa ne samo o riječima koje će upotrijebiti već i o tonu jer se njime prenose na djecu emocije. Komunikacija odgajatelja i djece Potreba za ljudskim odnosom i komunikacijom je jedna od osnovnih dječjih potreba koja prevazilazi druge odgojne potrebe.Dobud. omogućava komuniciranje djeteta s drugom djecom i odraslima.5. Djeca veoma dobro osjećaju strah. što nije bez osnova. ostvaruje i procjenjuje zadatke odgoja i obrazovanja. licem u lice.) Odgajatelj omogućava i potiče djetetovo spontano stvaralačko ponašanje. kao i tehnici disanja prilikom pričanja. individualno pristupa djetetu. podrţava i razvija dječju spontanost u izraţavanju. drugoj djeci i roditeljima. odnosno utišavanje govora je efikasnije nego glasnost. interese i očekivanja.20 svako se dijete moţe osjećati sigurnim. Nasuprot tome. umjeren i blag ton djeluje umirujuće na djecu i čini da se ona ponašaju prirodnije i opuštenije. Bolje je pribliţiti se djetetu. Sloţeniji . nesigurnost i neljubaznost u glasu odgajatelja. provodi što elastičniju organizaciju odgojno-obrazovnog procesa. kojem se ţeli nešto reći i obratiti mu se spokojno. neposredan i umjeren.Marko Stevanović. utvrĎuje. uvaţava cjelovitost razvoja djeteta i osnovnih zakonitosti njegovog razvoja. posredno predlaţe sadrţaje. o intonaciji. 2001. (dr. izraţavati svoju osobnost. Način na koji će on postaviti ta pitanja u velikoj mjeri odreĎuje kakve će odgovore dobiti od njih. odnosno da vodi računa o kvalitetu svoje artikulacije.

Pravila im treba objasniti kratko. to ne smije dovoditi u pitanje suštinu njegovog odnosa prema djetetu. što će ono osjetiti kako po riječima kojim mu se obraća. u slučajevima odstupanja od pravila ponašanja kada ih je potrebno objasniti. Emil Kamenov) 3. Katkada nije moguće izbjeći neposrednu intervenciju odgajatelja. povezani sa obradom neke teme. (dr. Odgajatelj ovakvo isprobavanje treba dočekati sa odreĎenom dosljednošću i čvrstinom. naročito u konfliktnim situacijama koje djeca nisu u stanju samostalno razriješiti. kako bi dijete i pored ograničavanja osjetilo da ima posla sa osobom koja ga prihvaća kao ličnost i brine se o njegovoj sigurnosti. Zaustavljajući dijete u nekom nepoţeljnom ponašanju. koje teško shvaćaju i još teţe prevode u načine postupanja. do . vjerojatnije je da će iskustvo stečeno tom prilikom po analogiji primijeniti u sličnim situacijama. Kada dijete uoči da odreĎeno pravilo ponašanja ima svoju opravdanu primjenu u konkretnoj ţivotnoj situaciji. Ovi razgovori mogu biti planirani. niti su odgajanici na tom uzrastu u stanju rukovoditi se eksplicitno formuliranim općim principima. Djeca veoma brzo uviĎaju značaj odreĎenih pravila ponašanja u konkretnim situacijama i umiju ih se pridrţavati kada ih prihvate. nego kada bi trebalo deduktivno sprovesti opći princip koji mu je bio saopćen izvan konteksta svakodnevnog ţivota i rada. Čak postoji opasnost da dosada i nerazumijevanje izazovu otpor prema nekim idejama koje bi im. odnosno. prihvaćanje djeteta kao ličnosti isto koliko neslaganje sa odreĎenim oblikom ponašanja. Osim toga. tako i po tonu kojim su izgovorene. Utjecaj odgajatelja na dječje ponašanje Kada se dijete osjeti sigurnije . spontano pokrenuti kada se za to ukaţe prilika. Odgajatelj treba jasno saopćiti djetetu kada ne odobrava njegovo ponašanje. ono počinje isprobavati svoje mogućnosti djelovanja u njemu. kad god je moguće. ili prigodni. naročito u slučaju kada su i sama učestvovala u njihovom formuliranju i proglašavanju. mogle biti bliske i prihvatljive. ali i razumijevanjem njegovih razloga. ograničenja koja se postavljaju treba briţljivo rastumačiti i navesti prave razloge za njih.21 oblik komunikacije od pitanja i odgovora je organiziranje razgovora i grupnih diskusija sa djecom. on treba ispoljiti ljubaznost isto koliko i čvrstinu.6. Pri tome treba stalno imati na umu da se promjene u ponašanju djece ne mogu izazvati samo pričanjem. kada djeci prijeti opasnost od povreda i sl. meĎutim. ispitujući takoĎer i sigurnost sa kojom su ustanovljena pravila ponašanja. ako se kasnije prenesu. jasno i jednostavno i više na primjerima nego preko uopćenih postavki. posljedice njihovom nepridrţavanju.

da mu se obrati za savjet i prihvati svaku sugestiju. bit će otvoreno i spremno da mu sve kaţe. prilikom čega u proces učenja uvijek treba ulagati prethodna znanja. odobrava mu i vjeruje. Tada će na povjerenje uzvratiti povjerenjem. Emil Kamenov) 3. U pitanju je nadogradnja mentalnih obrazaca kako bi prihvatili nova iskustva. Odgajatelji koji mogu prenijeti svoj entuzijazam na djecu čine postupak učenja uzbudljivim i ţivotnim. Odgajatelji koji mogu prenijeti svoj entuzijazam na djecu čine postupak učenja uzbudljivim i ţivotnim.22 odbacivanja djeteta kao ličnosti.“8 Naravno. entuzijazma. COI Step by Step. intelektualne znatiţelje. odgovornost odgajatelja se sastoji i u tome da se dijete potiče na učenje. da ga voli. Učenje se javlja kada dijete teţi tome da osmisli svijet koji ga okruţuje (konstruktivistički pristup). 8 Hansen-Kaufmann-Saifer: Obrazovanje i kultura demokracije. da je na njegovoj strani. istraţivanje i sl. Odgajatelji koji smatraju da moraju biti na distanci i autoritativni mogu zaplašiti djecu i zapravo suzbiti njihovu radoznalost. (dr. Ono treba osjećati da se odgajatelj zalaţe za njega. sigurnost i odmjerenost odgajatelja djelovat će umirujuće na dijete i pomoći mu prevazići osjećanje ugroţenosti koje je čest uzrok poremećaja dječjeg ponašanja.7. briţnosti. Odgovornost odgajatelja „Odgajatelji ne smiju zaboraviti da se zabave! Ima malo takvih stvari koje pruţaju više od radosti koju ispoljava dijete koje se pridruţilo odgajatelju da napiše priču. slušanja i konverzacije djeteta. Sarajevo. 1998 . zbija šale ili ima vremena da govori o novom interesiranju. Odgajateljica formira one kvalitete koje ţeli postići kako bi potakla razvoj osjećaja empatije. otkrivanje. Istovremeno.

moduliranju. prihvaća njihovu inicijativu. * Budući da dijete uči i usvaja vrijednosti. seminare i sl. ne samo sa roditeljima nego i sa studentima. oni koji će voditi radionice. pokušajima i uspjesima djece. daje i uzima. * To je otvorena i stvaralačka stručna osoba s osobito izraţenim kreativnim stavovima i povjerenjem u motoričke. putem identifikacije i imitacije. ne inzistira na točnosti već uočava i potiče radoznalost. počevši od učenja i razumijevanja novih pedagoških pojmova pa do toga da sami budemo nekada mentori. Zaključci vezani za istraţivanje * Bez suradnje sa roditeljima odgajatelj ne moţe uspjeti u kvalitetnom odgoju i obrazovanju djece. * To je duboko osjećajna i empatična osoba s jasno izraţenim altruističkim stavovima. . slobodu. motiviranju. potiče ih da rješavaju probleme. raduje se aktivnostima. * Ono što odgajatelj najprije mora biti jeste otvoren prema drugim ljudima. odgajatelj mora biti svjestan da cjelokupnom svojom ličnošću i ponašanjem predstavlja za dijete uzor za identifikaciju i osobu od povjerenja. * Odgajatelji moraju biti spremni na suradnju. * Uvijek zna što ţeli postići kod odreĎenog djeteta i to realizira u spontanim i nenametljivim dječjim aktivnostima. koordiniranju. pomaţe da neuspjehe i greške ne doţivljavaju kao obeshrabrenje već kao izazov za nova traţenja i pokušaje. ZAKLJUČCI * Odgajatelj participira i anticipira. raznolikost. samostalnost i inicijativu. budućim odgajateljima jer im i to moţe pomoći u radu sa djecom. poticajima. * Svoj smisao rada vidi u zajedničkom radu s djecom. da daju svoja tumačenja i traţe odgovore. a „uzimanje“ se ogleda u spoznajama do kojih je došao promatrajući aktivnosti djece i identificirajući njihove potrebe i razvojne stupnjeve na kojim se nalaze i one koji dolaze. perceptivne i stvaralačke mogućnosti djece konkretne dobi. ljubazan i empatičan. originalnost. * Potrebno je stručno se usavršavati. neobičnost. * Odgajatelj se dogovara sa djecom. * Njegovo „davanje“ je u impulsima.23 4. nenametljivim poticajima.

1993. Tuzla. Hansen-Kaufmann-Saifer: Obrazovanje i kultura demokracije. Šagud. 2002. 3. 11. Hansen-Kaufmann:Saifer: Stvaranje učionica u kojima dijete ima centralnu ulogu (3-6 godina). 13. Zagreb. Zagreb. Došen-Dobud. 2000. R&S. Sarajevo. Svjetlost. COI Step by Step. 5. 1997. IGKRO „Svjetlost“. Sarajevo 6.-Klaić. 1999.-Domović. 1983.: Rječnik stranih riječi. ŠK. Natalija: Vaspitanje predškolskog djeteta u porodici. N. Rudolf: Odgojno-obrazovni rad s djecom u godini prije polaska u školu.24 LITERATURA 1. Ţ. 9. Emil: Metodika vaspitno-obrazovnog rada sa predškolskom djecom. Boris: Osnove statističke metode za nematematičare. Muţić. . Sani-Plus. 2001. Marko: Predškolska pedagogija 2. Anić. Alinea. Saifer-Baumann-Isenberg-Jalongo: Individualizirana nastava u ranom odgoju djece – Priručnik za obuku studenata i edukatora. 1982. Sarajevo. Zagreb 2001. ŠK. Mitrović. Zagreb. 12. 2. Sarajevo. Kamenov. Anka: Predškola – Vodič za voditelje i roditelje. Educa. Sarajevo. Vladimir: Metodologija istraţivanja. 8. Š. Mirjana: Odgajatelj u dječjoj igri. Zagreb. COI Step by Step. Stevanović. Sarajevo. Darinka: Predškolska pedagogija. Pehar-Zvačko. ŠK Novine. 1980. Jastrebarsko. COI Step by Step. 15. 1999. Vitas. Priručnik za odgajatelje i nastavnike. 10. Zagreb. Naklada Slap. Zavod za udţbenike i nastavna sredstva Beograd 7. 1998. 4. Bratanić. Zgombić. 14. 2000. Marija: Mikropedagogija – Interakcijsko-komunikacijski aspekt odgoja. Lidija: Oduzeto djetinjstvo. Petz.