You are on page 1of 42

AKAVSKO NARJEJE

VOKALIZAM

Razvoj i distribucija vokalizma Praakavski vokalizam poznavao je sljedee vokale naslijeene iz praslavenskoga : a e i o u y o r l

1) Porijeklo vokala a o a>a: noga, pitati, na, dati o (<e)>a: ( staroslavenske zamjene) *krikti>*krikti>kriati, *legti>*legti>leati o >a (ponekad iz palatala) jazik, eja, ejan, poati, ati o >a : san(<sn), la(<l), lagati (<lgati), tama (<tma) o sekundarni poluglas>a: dobar(<dobr) rekal (<rekl) o starom metatezom likvida or-, ol, >ra, la: grad (<gord), mlad (mold), zlato(<zolto) 2) Porijeklo vokala e o e>e: selo, est, Boe o >e, pored>i, na Lastovu >je: mesto, zvezda,seme, lep o >e: meso(<mso), tresti (trsti) o staro prelaenje palatal +o>palatal+e: poe:selo, poem:selom, o i>e (u nekim tuim rijeima): kale (lat. Calix) o >e (samo u nekim govorima): den(<dn), otec(<otc) o starom metatezom likvida er-, -el->re, le: breg(<berg), mleko(<melko) 3) Porijeklo vokala i o i>i: misliti, biti, o y>i: riba, biti, sin, ti, mi, o >i, pored>e, na Lastovu>je: misto, zvizda, lip, divojka;

AKAVSKO NARJEJE

o +j>ij: sijati, smijati se, bijae, o latinsko o (>u) > y > i: hrvatsko i akavsko; Rim (Roma) Nin (Nona), Skradin(Scardona) o latinsko u>y>i: kri (lat. crux) 4) Porijeklo vokala o o o>o: selo, oko, kuo, o e>o (ponekad analogijom poslije palatala): vruoj, naoj, o strano e>o, ponekad : majstor (njem. Meister), logor ( njem. Lager) o esto tue staro >o: komin (lat. caminus), korizma (lat. quaresima), Solin (Salona) 5) Porijeklo vokala u o u>u: uho, suh, o o>u: luka, enu (Asg.), ruku (Asg.) o l>u: vuk, vuna, kunete o v(, )>u (ponekad): udovica (pored vdovica), unuk pord vnuk) Uskrs (pored Vaskrs) o strano on (-on-)>-un (-un-): milijun Od nekadanjih trinaest sauvalo se samo pet: o 1-3: a, , >a (e) o 4-5: i, y> i (y) o 6-7: e, > e (a) o 8 : o>o

o 9-11: u, o, l >u (o, l) o 12 : > e, i, (je) o 13 : r > r (ar,er)

AKAVSKO NARJEJE

Nasljeeni praslavenski vokali i, e, a, o i u;

>a, s odreenim odstupanjima (Krk i Cres razlikuju dugi >a i kratki >a, o ili e); esta vokalizacija slaboga va, npr. vavek ili vavik, malin, vazeti i sl. o i l>u, ali o u Istri o>o i a, o na kvarnerskim otocima + l>al, el, ol, (vlna>valna, velna) o na Lastovu l>o;

Refleks jata, 1.) >e -ekavski refleks (mleko, nedelja, ene); o obuhvaa istonu i sredinju Istru (na junoj strani do Rae i minja, a na zapadnoj do Tinjana, Motovunai Buzeta), Hrv. primoje do Bakra, ukljuujui i prostor u zaleu do Mrzlih Vodica, Crikvenicu, otok Cres, sjeverni dio otoka Loinja (Nerezine, Sv. Jakov); o ako u ovom podruju i ujemo ikavizam (ln, lp), to nije ikavizam nego posljedica tendencije da se vokali pod naglaskom ili nenaglaenom duljinom zatvaraju; o slino je i u minju gdje se dugo e diftongiralo: >ie (liet, sviet) kod ak. ekavaca je osobito vano da se // se razvio u /e/ i u nastavanim morfemima: D jd.(ene), L jd. (va sele), G mn. (drageh), L mn. (po skaleh), komparativ (stareji); konzekventnost zamjene jata, ne samo u leksikim, nego i relacijskim morfemima osnovna je osobina akavskih ekavaca, tipina dosljednost;

2.) >i-e ikavsko-ekavski refleks (misit- testo, lipo- telo) obuhvaa Hrv. primorje od Bakarca do Novog Vinodolskog, a zahvaa i Senj, sve kvarnerske otoke (osim Cresa i S Loinja) i otoke zadarskog arhipelaga do Dugog otoka i Sdijela Pamana, te sve govore u unutranjosti (like i pokupske) o znai da se u istom mjesnom govoru glas // dvojako reflektirao ovaj ikavsko-ekavski refleks dogaa se po Jakubinskij-Meyerovu pravilu: o + t,d,n,l,r,s,z + a,o,u, = e

AKAVSKO NARJEJE

o u svim drugim sluajevima >i Jakubinskij-Mayerovo pravilo potvruju ovi primjeri: 1. ispred t: cvet-cvetati, drveta, svet, savet, vetar, zavet 2. ispred d: beseda, bled, ded, praded, sreda, redak, sused, sedati 3. ispred n: cena, dren, hren, koleno, seno, venac 4. ispred l: bel, cel, celo, del, strela, telo, zdela 5. ispred r: mera, vera, verovati, veran 6. ispred s: pesak, tesan 7. ispred z: rezati, trezan, elezo

u diftonookim govorima ovakvo e se reflektira kao ie (ciel, biel, ciena) nadopuna Jakubinskij-Mayerovom pravilu +st,zd+stranjojezini vokal=e, npr. (mesto, nevesta, testo, zvezda, lezda)

ukoliko je iza t,n,l,r,s,z, stajao vokal prednjeg niza, se reflektiro u i , npr. (dite, misec cidilo, umriti, svitliti)

dakle, radi se o zakonitosti, a ne sluajnosti; u diftonkim govorima ovako dobiveno e, ako je dugo, realizira se kao ie, npr. na Susku, Ugljanu, Kukljici, Sutomiici, Preku, Kalima i Pagu; u obrazloenju ove pojave otpadaju migracijske teze to je glasovni zakon, a ne mehaniko mijeanje ikavskog i ekavskog refleksa //; Jakobinski-Mayerovo pravilo uvaju i gradianski akavci; istraivanja pokazuju da se ikavsko-ekavska zakonitost protezala sve do Kupe u karlovakim govorima gdje je refleks jata bio u skladu s J-M pravilom, ali je to danas poremeeno utjecajem kajk. narjeja

3.) >i ikavski refleks (mliko, nedilja, eni) Jugozapadni istarski dijalekt obuhvaa zapadni i juni dio Istre;

AKAVSKO NARJEJE

podijeljenost Istre na ekavski i ikavski dio u vezi je s migracijama u 16.st. kada je na to podruje naselilo doseljeniko stanovnitvo iz Dalmacije (iz zadarskog zalea). Dakle, na ak. ekavska stanita doli su akavci ikavci i nametnuli svoj izgovor starom stanovnitvu. Juni ikavski dijalekt na otonom podruju od Pamana prema jugu do Mljeta i Lastova, a na kopnu od Zadra prema jugu do Dubrovnika (Zadar je nekad bio i-e, danas i);

4.) >je jekavski refleks (mljeko, nedjelja, tjelo) na otoku Lastovu prevladao je jekavski izgovor i u dugim i u kratkim slogovima; M. Hraste smatra da je to utjecaj sa susjednog tokavskog jekavskog kopna i veze s Dubrovnikom; P. imunovi misli da se radi o posebnom fonemu kojega je razvitak iao: >>je gdje je proces zaustavljen na diftonkom izgovoru ie koji se kasnije defonologizirao u je; po toj se crti, pored prijelaza slogovnog l>o, Lastovo najvie razlikuje od ostalih ak. otonih govora;

Refleksi vokala prednji nazalni vokal >e, ali nerjetko j, i >ja, a i a (ujat uzeti, prijat primiti, jazik, jadra, zajati posuditi, jamik jeam, poati, atva, aja o prijelaz >a ( j,, + = a, npr. jazik< jzik, poati<poti, ati<ti) o transformacija fonema u akavaca imala dvije faze: a) prva, starija s prijelazima j-,- i - > ja-, a- i a- (jazik, poati, ati) b) druga, novija s refleksom > e (mso > meso) o prva faza see daleko u prolost kada se i iza palatala mijenjao u a, npr: krikti > kriti > kriati; legti > lati > leati, slyhti > slyti > sluati Ta je promjena bila u akavaca mnogo dosljednija (npr. njazlo 'gnijezdo') te se u njih protegla i na sluajeve sa // iza palatala. Tendencija otvorenijega izgovora fonema // i// iza palatala, tj. njihovo slijevanje u glasu /a/, postaje obiljeje primorske grupe zapadnog junoslavesnkog prajezika; dakle, ne radi se o nekoj sporadinoj pojavi koja je zahvatila tu i tamo rije-dvije, nego o sustavnoj promjeni na itavom ak. terenu. Broj primjera nije ogranien zato to je pojava neznatna, nego zato to rijei kojima je dio slijeda bio j, , nema mnogo. Ali relativno slaba frekvencija rijei ne moe umanjiti vanost pojave koja je oito zahvaala sve primjere, kako nam svjedoe djela starih hr. pisaca s ak. podruja. Pojava je, dakle, bitna i upuuje na genetiku individualnost.

Vokalno r U akavaca se vokalno r realizira nejednako: kao r, ar, or, er.


5

AKAVSKO NARJEJE

Mogue su dvostrukosti, pa i uistom govoru. Navedene reflekse vokalnog r moemo podijeliti u dvije grupe: o Prva grupa r bez popratnog vokala (R) a) podgrupa u kojoj r moe biti i dugo i kratko (govori buzetske regije brv i krv; vodika regija i liki akavci, npr. crkva, brdo) b) podgrupa sa samo kratkim vokalnim r (protee se od ak. sjevera do juga; crn, brz, smrt, krv, krst, grlo, ali umberak: ptc.perf. otparla (otvorila) Senj Carljenka druga grupa s popratnim vokalom uz r (VR) (sree se na cijelom podruju od sjevera do juga u pojavnom obliku er ili ar; tern, arn, var, kerv, berzo, varh, parst, parvi.) povean broj samoglasnikih fonem

Diftongizacija Diftong definiramo kao sloeni glas koji nastaje neprekidnim klizanjem iz poloaja jednog vokala u poloaj drugoga u istom slogu U akavskom narjeju javljaju se diftonzi u svim kombinacijama od ie do ou. Diftongacija zahvaa dva f o n e t s k i s r e d i n j a v o k a l a , j e d a n p r e d n j e g n i z a ( e ) i j e d a n s t r a n j e g n i z a ( o ) . U d u g i m slogovima, naglaenim i nenaglaenim, ta dva vokala diftongiraju u zatvornom pravcu: eie, ouo. o Specifinost govora otoka Suska: dugi naglaeni vokal u zatvorenom slogu diftongacija (tiepla, duobri, debiel, nuo) dugi naglaeni vokal u otvorenom slogu nema diftongacije; (tepal, dobar debela , noi) od toga odstupa refleks (moe dati ie i u otvorenom slogu) (bielo, tielo, sliedi) vokal je kratak izostaje diftongizacija (krof, olt, zet) o Ostali akavski govori u kojima se provodi diftongacija obino s l i j e d e o s n o v n i p r a v a c promjene ie, uo, nekad uz ogranienja (kao susaki govor), nekad bez ikakvihogranienja. Takav se slobodniji nain diftongacije
6

AKAVSKO NARJEJE

moe pratiti na cijelom ak. podruju. o buzetska regija dugo e se diftongizira i u zatvorenom i u otvorenon slogu o sredinja Istra e i ie (prez: grien, sviet, tielo) ouo (nuos, vuol, muoj) o junoakavski otoc eie (mieso, riesti) ouo (bruod, konj, duo) Osnovna diftongacija mogla je biti i okrnjena, svedena samo na ie (okolica Buzeta, liki akavci), ali je na dosta mjesta pojaana diftonkim ostvarajem dugog samoglasnika a: >ua,>uo, >oa, >ao Diftonki su izgovori i kod , i kod , i kod bili usmjereni u zatvornom pravcu. Prijelazi su nastajali u prvom redu u zatvorenim slogovima. Diftongaciju najbolje uvaju oni najzapadniji, u prvom redu otoki govori i ona ide u red temeljnih akavskih karakteristika

Nakon niza najstarijih glasovnih promjena akavsko narjeje imalo je vokalni sustav: i e a Od 15. stoljea dominira vokalni sustav: o u

i e a U Buljuntini u Istri dominira sustav: i e


7

u o

u o a

AKAVSKO NARJEJE

Znatan broj akavskih govora ima simetrini sedmerovokalni trokut: i ie e a Neki govori imaju i diftong oa, pa imamo: i ie e a u uo o oa o uo u

glede distribucije vokala akavski govori veinom uvaju naelo maksimalne slobode.

AKAVSKO NARJEJE

KONSONANTIZAM
akavski konsonantizam u odnosu na praslavenski doivio znatne izmjene; Konsonantski su skupovi stari i novi. Stari skupovi su *dj>j (meja),*tj> (no); o kao *dj reflektira se i tzv. sekundarno dj (<dj) (rojen, odnosno rod'en ili roen),a isti odnos pokazuje i staro *tj> prema novom tj> (braa); o od ostalih starih skupova karakteristian je prijelaz *stj i *skj u (ili ) (ap), a tako se ponaa i sekundarni skup stj (lie). Prema ovoj osobini ak. govori se ubrajaju u akavske govore akavci su akavci (dvorit'e, ogit'e, dat'ica, t'ap); o akavcima je poznat i skup t koji se razvio dvojako: od starog skupa t (poten>poten) i od skupa st u posuenicama (torija); o slino u posuenicama nastaju i skupovi k(<sk) i p(<sp) (kapulati, pijati); o starim konsonantskim skupovima pripada i r (rn). U govorima s r >ar, er nalazimo arn,ern. Prijelaz r>cr pripisivao se tok. utjecaju, ali do takva je prijelaza dolo automatski u svim cakavskim govorima (jer se u njima svako zamjenjivalo sa c). U tim se govorima ne radi o tok. utjecaju, nego o akavskom prijelazu (crn). Novi skupovi u akavskom narjeju nastali su nakon gubitka poluglasa: o tk>lk (potkova>polkova); o > ispred nekih suglasnika (maka); o p/b>f (rubca>rupca>rufca); o ispred velara >j (voka>vojka) Hraste; o d,t pred konsonantima >l (potpis>polpis) na Hvaru, olti ; o pojava fonema j kao prvog lana u konsonantskoj skupini nastala asimilacijom (nokta>nohta>nojta) Najee za ovakve promjene nije bilo objanjenja. U novijim istraivanjima ti su se prijelazi objanjavali kao tendencija za pojednostavnjivanje izgovora pojedinih konsonanata ili konsonantskih skupova, tj. radi se o tzv. teoriji lakeg izgovora. Mogu negira da je to tendencija lakeg izgovora i smatra da je zapravo slog prouzroio promjenu strukture konsonantskih skupova. Svaki slog ima svoj poetak, vrh i kraj. akavski su slogovi krai od tokavskih i zato u njima dolazi do redukcije zavrnog postvokalnog konsonanta.

AKAVSKO NARJEJE

Ako iza posljednjeg ili jedinog vokala slijede dva zavrna konsonanta koji pripadaju istom stupnju napetosti, reducira se onaj konsonant koji je dalje od vokala. Isto se dogaa sa poetnim slogovima (ptica>tica) i sredinjim slogovima (potkova>polkova). Ovakva slabljenja udaljenijeg suglasnika pokazuju u akavskom narjeju razliite rezultate: o slabljenje se moe razrijeiti na istom stupnju napetosti (a obzirom da su afrikate napetije od frikativa- maka>maka; o izgovor udaljenijeg konsonanta, ako su oba iste napetosti, moe oslabiti a)za jedan stupanj ( klupko>kluvko ) b)za dva stupnja ( rubca>rufca ) c)za tri stupnja ( voka>vojka ) o udaljeniji konsonant moe se potpuno reducirati (klupko>kluko); vrlo je rairena pojava promjena skupina kl, gl, hl + palatalni vokal >klj,glj,hlj (kljin, gljedat) kl>k (keati), gl>g (gedati), xl>h (xib) gn>g(goj); slian je i prijelaz ml>mlj (mljak) i gn>gnj (gnjoj);

Disimilacija distribucija suglasnika uglavnom slobodna, ali ima nekih ogranienja (maka>maka, ptica>tica, pela>ela, penice>enica); este su disimilacije dimnjak>dimljak i pojednostavljivanje suglasnikih skupova potkova>polkova, vot'ka>vojka; o o o o mn > vn ( gumno > guvno, mnogi > vnogi) mnj > mlj ( dimnjak > dimljak, sumnjati > sumljati) r, n > l ( srebro > slebro) redukcija l (blagoslov > blagosov)

o distribucija je konsonantskih fonema uglavnom slobodna. Ogranienja postoje u vezama konsonantskih fonema. Najvanije je ogranienje da se jedan pored drugog ne ostvaruju ako su razliiti po zvunosti. Ne stoje dva okluziva ili afrikata i okluziv, nego prvi prelazi u odgovarajui spirant (maka>maka). o esto se na poetku rijei prvi okluziv gubi (ptica>tica). Obino se gubi i poetno v ili prelazi u va (zeti, vavek). o konsonant h se uglavnom uva, ali ima govora u kojima nestaje bez zamjene (odma, oe) ili se zamjenjuje s v (kruv, kuvati) ili f (mufa). Prijelaz m > -n
10

AKAVSKO NARJEJE

doetno m>n (gledan, osan, nisan), ali se esto i uva (grom, dim, pitom); o prvi na ovu pojavu upzorio Antun Maurani (iden, velin, pien, nogon) o M. Hraste pokuava dati odgovor na tri pitanja:

kada poinje prelaziti m>n koji su uzroci tomu prijelazu radi li se o autohtonoj izoglosi ili ne o U akavskom narjeju se javlja prijelaz zavrnog nastavanog -m u -n. M. Hraste je utvrdio da se -m>-n samo iznimno nalazi krajem 15.st., a do po. 18.st. zahvaa sve primorske krajeve. Smatralo se da je takav prijelaz nastao zbog pojednostavnjivanja izgovora pojedinih konsonanata ili konsonantskih skupova jer je mnogo lake na kraju rijei izgovoriti glas /n/, nego /m/. Neki susmatrali da je ta pojava u naim primorskim govorima romanskog podrijetla, ali Hraste smatra da nema osnova za takvu tezu jer takve pojave nema u venecijanskom dijalektu. Meutim, tzv. teorija lakeg izgovora danas vie ne djeluje uvjerljivo.

o Mogu postavlja pitanja: zato nema promjene m>-n u svim sluajevima (najam, zajam, sam, dim Rim) teak izgovor imaju b i p, a ne dolazi do promjene

o Podruje na kojem se javlja prijelaz -m>-n je itav obalni pojas od slovenske do albanske granice, to znai da je ta pojava ADRIJATIZAM. Zbog toga je vrlo vjerojatno da je poticajtom prijelazu dolazio sa strane. Izgovor latinskog zavrnog -m bio je uvjetovan poetnim konsonantom idue rijei. Taj je proces zahvatio i neromanske sustave na naoj obali, u prvom redu ak. i tok. koji su kasnije razvili neke svoje posebnosti. Afrikate i d o u akavskom narjeju nisu se razvile zvune afrikate i d o praslavensko se *dj reflektiralo u akavaca kao j (*medja>meja), strano d zamjenjivalo se sa (dep>ep) koje se razvilo kao plod asimilacije u domaim rijeima. o ovo je jedna od temeljnih osobitosti ak. konsonantizma, svojstvena veini ak. govora u Istri, Hrv. primorju, na kvarnerskom otoju, na splitskom podruju, na dalmatinskim otocima. o Usporedno s ovim izgovorom psl. *dj, javljaju se i noviji pa dananja situacija izgleda ovako: /j/ (meja i drugi primjeri);
11

AKAVSKO NARJEJE

/d'/ (puno je meke od tokavskog te se gotovo razabire u govoru sinteza glasova d+j. (roden, viden, mladi, tudi)

o potoji i izgovor //, to se obino smatra tok. utjecajem, iako je on svakako neto meki od tokavskog; o Konsonant d, naprotiv, nije uspio probiti fonemsku zavjesu ak. narjeja. Nije poznat ak.govor s realizacijom fonema /d/ kakav se nalazi u tok. narjeju, nego se u tim poloajima ostvaruje //.

relativno esto se uva skupina r-;

Depalatalizacija o depalatalizacija u akavskom narjeju depalatalizacije nisu svugdje isti. o Depalatalizacija konsonanta lj: lj > j (ljudi > judi; voja, jubit, poje, boje) ovo je opeakavska depalatalizacija; lj > l (nedilja > nedila; kluka, sliva, kosula) ova je depalatalizacija lokalna i najbolje je sauvana na otoku Susku; zahvaa dva konsonanta, lj i nj, ali rezultati

o samo se depalatalizira starije nj (ogan, sukna, koun) o -mlae nj (<nj) se ne mijenja (ufanje) premda slinih pojava (lj>l, nj>n) ima i drugdje, one nisu nigdje tako rairene i dosljedno provedene kao na Susku; ee grmle, zdravle nego grmje, zdravje;

Cakavizam cakavizam s dva oblika pojavljivanja: o izgovor c umjesto akavskoga , z umjesto , s umjesto (ca, zac, macka, zena, zivit, lezat, kazes, musko) o izgovor c umjesto akavskog , umjesto z i , umjesto i s (ca, cinit, cudo, covik, ena, kri, tuan, jo, koko, meo, elo, cat)

o Teorije o podrijetlu pojave cakavizma:

12

AKAVSKO NARJEJE

Malecki govori o utjecaju sa strane Hammova teorija kae da se ovdje radi o nastavku procesa depalatalizacije Muljai govori o autonomnim unutar jezinim razlozima i vanjskim utjecajima Mogu govori o promjenama unutar sustava

Maecki smatra da je postanak cakavizma povezan s mletakim utjecajem i da je u 17. st.venecijanski dijalekt poeo utjecati na akavski jezini sustav, u gradovima koji su bili podnjihovu vlau. Naime, u njihovom jeziku nema niza ,,, nego samo c,z,s, odnosno c,,. Toj su se tezi priklonili A. Beli i M. Hraste (ali tvrde da se radi o pojavi 15., a ne 17.st.), asuprotstavio se J. Hamm koji navodi i argumente protiv te teze: a) mnoge izoglose koje su svojstvene ak. narjeju nalaze se i u drugim slavenskim jezicima. Zato i cakavizam nalazimo u nekoliko slavenskih sustava; b) ako je hr. cakavizam plod mletakog utjecaja u naim gradovima, zato ga onda nema npr. u Zadru, Koruli, Splitu, Omilju koji su takoer bili pod mletakim utjecajem; c) supstrat uvije k utjee na superstrat, a ne obrnuto

d) cakavizam je postojao ve u tekstovima loinjskih notara (14.st., dok Maecki navodi 17.st.); Po Hammovu je miljenju cakavizam nastavak depalatalizacije jer su palatali , , preli u nepalatale c, z, s. Prema tome, do cakavizma je na znatnom dijelu ak. podruja moglo doi spontano. B. Finka smatra da je pojava cakavizma nastala interferencijom talijanskog mletakog i hrvatskog akavskog dijalekta u nekim primorskim mjestima. Tezu Maeckoga nisu prihvatili poljski slavisti jer cakavizam odgovara slinoj pojavi u poljskom jeziku pod nazivom mazurzenie, a oni smatraju da se prijelaz , , u c, z, s u poljskom moe dobro objasniti vlastitim razvojem glasovnoga sustava. . Muljai se odluuje za kontrastivan nain pri osvjetljavanju cakavizma. Taj nain zahtijeva fonemske analize romanskih i slavenskih govora na Jadranu kako bi se mogla usporediti njihova distinktivna obiljeja. Po njegovu je miljenju cakavizam nastao zbog dva uzroka: unutranjih i vanjskih faktora. Vanjski faktori mogu ubrzati unutranje tendencije. To znai da je mletaki utjecaj mogao pogodovati jaem i brem razvitku cakavizma, ali sam za sebe ne bi mogao probiti ak. fonemsku zavjesu. Prema tome, razlog pojavi cakavizma treba u prvome redu pronalaziti unutar samog ak. sustava. Promjene u inventaru nastaju kao rezultat unutranjih procesa.

Hammova teza o deplatalizaciji , , u c, z, s uklapa se u ovu teoriju, ali se time ne moe objasniti postanak fonema // i //. Zato valja pretpostaviti da je u ak. narjeju pored palatalnog niza , , i spirantnog c, z, s, postojao i jotirani , , . Naime, fonemi mogu biti u proporcionalnim odnosima koji omoguavaju derivaciju novih znakova od ve postojeih.
13

AKAVSKO NARJEJE

Prije derivacije: /c/ // // poslije derivacije: /c/ // // /s/ - // /s/ // // /z/ - // /z/ // // Iz ovoga slijedi da su fonemi // i // bili potencijalni unutar ak. sustava te da su oni popunili prazna mjesta koja su postojala u sustavu. Naime, i u neakavskim govorima postoje ti glasovi, ali ne kao fonemi, ve kao alofoni. Mletaki je dugogodinji utjecaj mogao samo pospjeiti ono to je u ak. narjeju bilo potencijalno. Cakavizam nije bio svugdje jednakog intenziteta, niti je jednako dugo trajao, ali je ipak tipina pojava u ak. narjeju. Tamo gdje on postoji moemo sa sigurnou utvrditi da se radio ak. narjeju.

Zavrno l iako finalno -l nije osobina vezana iskljuivo za akavsko narjeja, ona je ipak na svoj nain karakteristina; zavrno se -l javlja u dvjema velikim grupama: jednu ine imenice s pridjevima, a drugu m.r. gl. pridjeva radnog . S obzirom na ove dvije grupe akavsko narjeje je podijeljeno na nekoliko zona:

1.) prva zona uva finalno -l bez izuzetka, tj. i u imenica i u gl. pridjeva radnog (kotal, posal, rekal, pekal). To je zona sredinje i istone Istre, Kastavtine, Gorskog kotara, Hrv. primorja i kvarnerskih otoka; 2.) druga zona ima zavrno -l u N jd. dekliniranih rijei (stol, debel), ali ga nema u gl. pridjevu radnom (moga, ia, reka, hodi, govori). To je opa situacija u govorima dalmatinskoga otoja (poneka su lokalna odstupanja mogua, npr. u Starom Gradu na Hvaru, u Nereziima itd.); u ovoj je zoni mogue da se finalno -l reflektiralo u -a. U jednim se sluajevima takvo zavrno -a spaja s prethodnim -a- te postaje i ostaje dugo (r ukl>ruk>ruk) ili se kao svako dugo -a mijenja u -o (mogo, reko, io). U drugim se sluajevima, tj. kad je ispred zavrnog -a koji drugi vokal, razvija izmeu tih dvaju vokala sekundarno j (vidija, govorija, uja). Ali mogui su i paralelni ostvaraji, npr. u irju (posal i posa, faol i fao, itd.); otpadanje doetnoga -l tipinije je za otone govore (obino uz duenje prethodnoga vokala),a obalna naselja ee uvaju finalno -l, ukoliko pod utjecajem tok. ikavskih govora nemaju prijelaz -l>(j)a.

akavsko o Specifian je izgovor ak. konsonanta , ono je veoma meko, slino ruskom ili ekom t' gdje je palatalni element neto jai i upravo se po tome akavci razlikuju od tokavaca i kajkavaca. o postoje akavski govori koji ne razlikuju i , nego izgovaraju neki srednji glas

14

AKAVSKO NARJEJE

Ostale osobitosti d'>j; praslavensko r'>r; staro e>re (moren, more);

akavski suglasniki sustav izgleda: umnici p t c t' k b d f s x z v j l r Sonanti m n

15

AKAVSKO NARJEJE

PROZODIJA
akavska akcentuacija koja se ogleda u: a) troakcenatskom sustavu; b) starom mjestu akcenta; c) starom akcenatskom inventaru pri pomaku siline; temeljni se ak. prozodijski sustav sastoji od 3 naglaska: brzi ("), silazni ( ) i zavinuti () nalaze se na starim mjestima. Na tim je mjestima mogue ukidanje opreke izmeu i (prijelazom u ) i tada se radi o dvoakcenatskim sustavima sa starim akcenatskim mjestom; u nekim je ak. govorima dolo do regresivnog pomaka naglasnog mjesta. Kad se pri pomaku upotrebljava stari ak. akcenatski inventar, smatra se da se radi o crti specifinoj za ak. akcentuaciju; kratkosilazni dolazi na mjestu kratkog silaznog prsl. akcenta (oko, slovo, kolo, jezero) i na mjestu prsl akuta (baba, cesta, sito, krava); dugosilazni dolazi na mjestu prsl. cirkumfleksa (jaje, meso, mir, mu); akut dolazi na mjestu metatonijskog akuta (kra, kletva, gospodar); akavci bolje uvaju prednaglasne nego zanaglasne duljine; postoje razliiti sustavi s jednonaglasnim dvonaglasnim, tronaglasnim, etveronaglasnim i petonaglasnim sustavima; u dvonaglasnom sustavu izgubljen je akut >; hrv. standardni jezik uzrokovao je pojave ` i naglaska;

o STARI AKCENATSKI SUSTAV Osnovni ak. inventar ine 3 jedinice: ", , , uz zanaglasne i prednaglasne duljine i kraine. Distribucija ovih jedinica mogua je u inicijalnom, medijalnom i finalnom slogu. Ovakav akcenatski sustav naziva sestari troakcenatski sustav. Akcent " nastao je pokratom psl. akuta, a potjee iz starojezinog razdoblja. Javio se nakon redukcije slaboga finalnog poluglasa. Kad je naglaeni poluglas bio reduciran u finalnoj poziciji, dolazi do prelaska silines ultime na penultimu. Ako je

16

AKAVSKO NARJEJE

penultima bila kratka, akcent se samo prenio; ako je bila duga, na njoj se javlja novi akcent STAROHRVATSKI AKUT Stari troakcenatski sustav je temeljni ak. sustav, a svojstven je govorima istone Istre, Kastva, liburnijskim i primorskim govorima, te ak. otoju od Pamana do Lastova to znai da najvie ak. govora ima ovakvu konzervativnu akcentuaciju, ali i unutar nje ima nekih razlika: postoje sustavi koji uvaju prednagl. i zanagl. duljine (neki liburnijski govori, crikveniki i vinodolski govori), neki uvaju prenagl. duljine, ali su izgubili zanagl. duljine (sr. Istra te otoki govori), a neki nemaju ni prednagl. ni zanagl. duljine (trsatsko-bakarski govori).

o STARIJI AKCENATSKI SUSTAV Stariji akcenatski sustavi akavskog narjeja razvili su se iz starog troakcenatskog sustava. Prva promjena koja je zahvatila osnovnu ak. akcentuaciju jest prijelaz > na kraju reenice (Beli u kastavskim govorima), a zatim i na kraju rijei. Rezultat je stariji troakcenatskisustav bez finalnog akcenta (otok Vis). U takvome sustavu su mogue zanagl. duljine, ali se mogu i reducirati. Veoma brzo ta se pojava proirila i na inicijalni slog pa je nastao stariji troakcenatski sustav s medijalnim naglaskom (hvarski govori). Naposljetku i medijalni > pa dobivamo stariji dvoakcenatski sustav . Takav dvoakcenatski sustav moe se nai ugovorima zapadne i sredinje Istre te nekim govorima kvarnerskih otoka i otoka zadarskog arhipelaga. Ponegdje se marginalno pojavljuje i stariji jednoakcenatski sustav u kojem nema kvantitativnih opozicija i bitno je samo mjesto akcenta. o NOVIJI AKCENATSKI SUSTAV Iako je uvanje starog akcenatskog mjesta odlika akavskog narjeja, meu govorima ima i onih u kojima je dolo do regresivnog pomaka akcenta, odnosno promjene akcenatskog mjesta. Akcentuaciju s djelominim pomakom nazivamo novijom, a kada je pomak potpun dobivamo novi akcenatski sustav. Prva promjena se odnosi na " , a rezultat moe biti noviji dvoakcenatski ili noviji troakcenatski sustav. Ako se pri pomaku na novom mjestu realizira onda je to noviji dvoakcenatski sustav, a ako se realizira onda je to noviji troakcenatski sustav . Prvo se " pomie s otvorene ultime na prednagl. duljinu, zatim sa zatvorene ultime na prednagl. duljinu pa s otvorene ultime na prednagl. krainu i na kraju sa zatvorene ultime na prenagl. krainu. Nakon toga se pomie , istim redoslijedom kao i " . Meutim, na medijalnom slogu jo uvijek imamo " , pa je to parcijalni pomak. Sve su to noviji dvoakcenatski i troakcenatski sustavi, a ostvaruju se u rubnim govorima (Otoac, Brinje,Karlovac, Rupa, Pasjak, Mune, apjane). Javlja se i noviji etveroakcenatski sustav (na irju, Zlarinu i okolnim mjestima). On je veoma rijedak i nastaje kada se " pomie bez obzira na to nalazi li se ispred njega duljina. Na mjestu prethodne duljine razvija se akavski , a na mjestu prethodne kraine tzv. poluakut .U akcenatskom sustavu zatim dolazi do razliitih duljenja, od kojih je prva vrsta uvjetovana teinom zatvorenog ak. sloga, a druga je kanovako duljenje.

17

AKAVSKO NARJEJE

MORFOLOGIJA
pojednostavljivanje morfolokog sustava; o im. m. roda: o samo ostaci nekadanje u-promjene o izgubila se i-deklinacija (Gpl. ljudi, puti, crvi) o izuzetno se uvaju neko oblici stare n- deklinacije (kami, plami) o veina imenica m.r. stopila se u o-/jo- dekl. o Im. sr. roda nemaj vie: o s-dekl. o n-dekl. o t-dekl. o uz zadravanje infksa es-, -en-, -et- u kosim padeima o Im . roda: uglavnom prele u a-/ja- dekl. ( uz uvanje infiksa er-) o Velike promjene i kod glagola: supin i infinitiv su se izjednaili aorist i imperfekt ouvani su samo ponegdje particip prezenta aktivni ( na i) ouvan samo u nekoliko primjera pasivni ( na m) isto tako particip perfekta ( na vi) ouva u tragovima dual nestao iz sustava o U ak narjeju prevladavaju sljedee oblike kategorije: o/ jo dekl. imen. sred. roda s proirenom osnovom i- dekl. a/ja dekl. nominalne i pronominalne promjene zamjenica i pridjeva glavni brojevi i redni s pridjevskom promjenom glagolski oblici: infinitiv, prezent, futur I., futur II., perfekt, pluskvamperfekt, gl. pridjev radni i trpni, kondicional sadanji i proli, imperativ IMENICE Muki i srednji rod G mn. m. i s.r. je ili bez nastavka ili s nastavkom a, a dosta esto ima i nastavak ov (iz nekadanje udeklinacije; npr. brod(a)-brodov); diferencijacija s nastavkom ov pomae razlikovanju N jd. i G mn.; esto je u G mn. i nastavak i(h), osobito uz rijei koje znae mjeru ili koliinu (ostatak i-deklinacije; npr. rvi(h));

18

AKAVSKO NARJEJE

A mn. najee je u m.r. prema palatalnim osnovama (grade, brode), ali ima govora gdje je izjednaenje (palatalnih i nepalatalnih osnova) prema nepalatalnim osnovama. Negdje je proces ve zavren (gradi, brodi), a negdje je jo u tijeku (grade). Prijelazna faza pokazuje da se formalno slaganje oblika A i N mn. ne mora tumaiti kao zamjenjivanje oblika A mn. oblicima N mn.; u A mn.s.r. (kao i u NV mn.) redovito je nastavak a (sela). Takav nastavak imaju ponegdje i imenice m.r. kolektivnog znaenja (zuba, prsta); imenice sa starim zavretkom *-in, *-tel, *-ar ponegdje imaju sauvane tradicionalne oblike NAV mn. (obanin-obane, Zadranin-Zadrane, ribar-ribare); jo i danas postoji razlika izmeu DLI mn. (D gradom, L gradh, I gradi); ipak, dolazi do simplifikacija u mnogim govorima: dativno se om (-om>-on ili um>un)moe zamijeniti sa am(-an) kako je u .r. (u nekim likim govorima; kravam, kobilam); moe doi i do ujednaavanja DLI mn. obino u nekadanjem dualnom ma (gradima,selima), a rjee mi koji je tipiniji za I mn. (gradimi, selimi);

enski rod G mn. imenica .r. a-deklinacije esto je bez nastavka (en, ruk); u nekim je jugoistonim govorima pod utjecajem tok. dijalekata nastavak a (ena, ruka), a ponegdje (u Lici) se javlja i nastavak ov kao u m. i s.r. (enov); A mn. ima iste karakteristike kao i u m.r.: na sjeverozapadu se uva razlika izmeu nepalatalnih (nastavak i) i palatalnih osnova (nastavak e), a drugdje je uglavnom samo nastavak e; u imenica .r. a-deklinacije naelno je u DLI mn. starije stanje (D enam, L enah, I enami), ali ima i simplifikacija tako da ponegdje sva tri padea imaju nastavak ami ili ama (enami, enama); imenice .r. na konsonant mogu uvati stare razlike u nastavcima (D kostim, L kostih/kosteh, I kostimi/kostima), ali ee su izjednaeni te imaju nastavak mi ili ma (kostimi, kostima);

GLAGOLI glagoli se u akavskom narjeju odlikuju svim karakteristikama slavenskih glagola: oznauju radnju, stanje, zbivanje, imaju aktiv i pasiv, imaju po tri lica za jd. i mn. itd.;

Infinitiv i supin infinitiv zavrava na t(i) ili (i) ispred ega otpadaju labijali /b/, /p/ ili prelaze u /s/ (npr. grebti>greti, gresti); supin je vrlo rijedak, ponegdje sauvan uz glagole kretanja (npr. homo spat);

19

AKAVSKO NARJEJE

Prezent stari zavretak -u u 1.l.jd. sauvan je samo u nekoliko glagola (npr. hou/u, ponegdje jo i veu i mogu); prezent je inae svugdje dobio u 1.l.jd. nastavak prema atematskim glagolima kao *jesm pa se realizira kao npr. morem, velim, oem; karakteristine su tri osnovne paradigme sa zavrecima: -am, -(j)em, -im pri emu obino nastaju promjene tipa -am>-an i sl.; u 3 .l .mn. prevladava sve vie nastavak -eju/-edu (pijeju/pijedu)

Imperfekt sauvan je samo u tragovima, najee samo od glagola biti; esto je i obliki i fonetski znatno izmijenjen (bjah, ali i bjaem);

Aorist nestao je kao kategorija, uvaju se samo rijetki oblici, najee 3.l.jd. koje u govoru nadomjeta sva ostala lica (npr. ja ostade, ti ostade, on ostade);

Glagolski pridjevi od nekadanjih pet participa sauvani su samo particip perfekta aktivni (gl. pridjev radni) i particip perfekta pasivni (gl. pridjev trpni);

o Glagolski pridjev radni tvori se od inf. osnove i nastavaka -l ili -, -la, -lo (npr. rekal); ima samo promjenu po rodu i broju; esto nestaje finalno -l u m.r., a r uz sekundarno a postaje konsonantsko (umrl>umra); u blizini tok. govora finalno -l se u m.r. ponegdje vokaliziralo (najee u -a/-ja, ak i -o/-jo; moga/mogo, vidija/vidijo); slui za tvorbu prefekta, pluskvamperfekta, futura II., kondicionala I. i II.;

o Glagolski pridjev trpni tvori se od inf.osnove i nastavaka -t,-ta,-to te prez.osnove i nastavaka -n/-en,-na/ena,-no/-eno; glagoli istih tipova mogu imati razliite oblike i zavretke, pa ak i isti glagoli mogu imati i jedne i druge zavretke (npr. dignjen, dignut);

20

AKAVSKO NARJEJE

ima pridjevsku funkciju (rod, broj, pade), slui za tvorbu sloenih trpnih glag. oblika; dodavanjem nastavka -je tvore se glagolske imenice (npr. znanje);

Imperativ nema vie razlike izmeu palatalne i nepalatalne osnove u mn. (kao u kajk. govorima); tvori se od prez. osnove i nastavaka s poetnim -i koje se iza vokala reducira na polukonsonantsko -j (znai>znaj, ui>uj); od te se tvorbe poneto razlikuju imperativi glagola: isti (*sti), vdti, dati (ij/jij/i/ji, povj, daj); ima oblike 1. i 2.l.jd. i mn., a 3.l.jd. i mn. je opisno i tvori se pomou rijei neka+prez. (nekakopa/neka kopaju), samo je ponegdje sauvano 3.l.jd. od gl. biti: budi; esto se u imperativu javlja 1. palatalizacija kao u prezentu (rei-reimo-reite), ali u veini ak. govora je u tim oblicima sauvana 2. palatalizacija (reci-recimo-recite);

Kondicional najkarakteristiniji su oblici kondicionala I. glagola biti: bin/bim, bi, bi, bimo, bite, bi; u mnogim govorima razvija se i kondicional I. s prezentskim zavretcima: bin/bim, bi, bi,bimo, bite, biju; u 1. i 2.l.mn. ima i lik bismo-biste i u 1.l.jd bih s glasovima /h/ i /s/ iz starog aorista; dosta je rasprostranjen i takav kondicional gdje su nekadanje raznolike forme svedene na zajedniko bi za sva lica (npr. ja bi rekal, mi bi rekli, vi bi rekli); kondicional I. tvori se od kondicionalnih oblika gl. biti i participa aktivnog nekog glagola; kondicional II. tvori se od kondicionala I. gl. biti i participa aktivnog nekog glagola;

Futur tvorba futura odgovara onoj u tok. dijalektima i knji. jeziku, a razlikuje se od tvorbe u kajkavskom narjeju; tvori se od prez.glagola htjeti (u,e,e,emo,ete,e-u-eju-edu) i infinitiva nekog glagola; oblici u,e mogu biti i ispred i iza infinitiva, a esto su ti oblici naglaeni i mogu stajatina poetku izgovorne cjeline (e pojti u grad?); ako su ti oblici iza infinitiva, esto se spoje s inf. u jednu akcenatsku i rjeniku cjelinu, pri emu inf. gubi doetno t(i) (npr. biu doma);
21

AKAVSKO NARJEJE

osobita je tvorba futura pomou prez. gl. imati i infinitiva nekog glagola pri emu on ima funkciju imperativa (sutra mi ima kupiti facol); esta je upotreba futura i gl. pridjeva radnog za izricanje prolih dogaaja za koje govornik pretpostavlja da su se dogodili (bie kupili facol);

Optativ u ak. govorima je veoma proirena upotreba gl. prid. radnog u slubi optativa, tj. za izricanje elje pa se najee upotrebljava u zdravicama, psovkama i kletvama (u afektivnomgovoru), npr. Krepala kad si takova!;

ZAMJENICE o osobne i povratne ja (<*az) I sg. osobnih zamjenica ja i ti sa zavretkom na o (mano, tobo, sobo) ili na om, um ( manum, tobom, sobum) u D L i I pl. zamjenica mi i vi obino se razlikuju oblici Dpl. nam, vam; Lpl. nas, vas; Ipl. nami, vami, ili su izjednaeni u starom instrumentalnom obliku: nami, vami, rjee u nama, vama Apl. obino: nas, vas, rijetko ni, vi Osobne zamjenice za tree lice (on-ona-ono) esto ima likove: un, -na i -no

o pokazne pored ovaj, onaj esto je vaj, naj. Ponekad se ovi oblici svode na va, ta, na u svih je zamjenica obino izjednan oblik D i L sg. (tomu) ponegdje se uva ralika oblika D, L i I pl. (Dpl. tm, Lp. th, Ipl. tmi) stare pokazne zamjenice s-si-se sauvane u tragovima (danas, jutros, sino, u se vrme godia)

o upitno-odnosne od *-to karakteristian je akavski oblik esa (pored ega), zatim kontaminacija *kto u ki (-ka- ko) o neodreene stara zamjenica *vs-*vse-*vs obino glasi: vas-(v)se-(v)sa, ali ima i likova sa metatezom: sav-s(v)e-s(v)a. Isto vrijedi i za saki-saka-sako

22

AKAVSKO NARJEJE

PRIDJEVI
o u veini govora sve vie prevladava odreeni oblik pridjeva o u deklinaciji odreenih pridjeva dosta dobro se uva razlika izmeu palatalne i nepalatalne osnove (Gsg. utoga: tujega) ili ima govora gdje je dolo do izjednaavanja prema palatalnoj (tujega : utega) ili nepalatalnoj osnovi (utoga : vruoga) o esto se izjednaavaju oblici D i L m. i sr. roda u zamjenikom obliku na omu ( DLsg. utomu, tujemu), rjee je ovaj oblik bez zavrnoga u ( utom: tujem) o razliiti oblici D L i I relativno su dobro ouvani ( Dpl. bosim, Lpl. bosih/boseh, Ipl. bosimi) o u nekim govorima u pluralu pridjeva vri se druga palatalizacija (velici, drazi, svekolici), pored obinijega: veliki, dragi, svekoliki

23

AKAVSKO NARJEJE

SINTAKSA
red rijei u reenici slobodan s estim elipsama i bezlinim konstrukcijama; este konstrukcije prijedlog+imenica imjesto pridjeva, npr. libar od mise umjesto misna knjiga; uporaba linih umjesto osobnih zamjenica, meni je mati dobra; mijeanje lokativa i instrumentala s akuzativom u mjesnom znaenju, npr. ivi u Split, lei prid kut'u; u upitnim reenicama uglavnom se izostavlja li; promijenjivost brojeva i u mnoini

LEKSIK
velik romanski utjecaj sauvan znatan broj starih slavenskih leksema;

24

AKAVSKO NARJEJE

KRITERIJI U KLASIFIKACIJI AKAVSKOG NARJEJA

kontinuant praslavenskog jata: o ekavski su buzetski i sjevernoakavski; o ikavski su jugozapadni istarski i junoakavski; o ikavsko-ekavski je srednjoakavski; o jekavski je lastovski. akavizam/takavizam prozodija

1. BUZETSKI DIJALEKT Prostiranje Fonologija


naglaeni >, nenaglaeni >i (zvizda), kratki naglaeni > (delat, rezat), dugi naglaeni >i (srida, rien); pomicanje u> (uda, jutra sutra) i u> (jora sat, nk unuk); refleks samoglasnog l>u (Xum, vuk), postoje odstupanja u smjeru l>o (sonce, soza); nazalno o>a (papak pupak, pusada posuda) ili o>o (poknat puknut, mo, roka) ili o>u (mu, sudac), esti su i diftonzi >ua, oa (uas gust); nazalni >e; refleks poluglasova>a (staza, magla, danas), nerjetko >o ili diftong >ua (duan dan, lua la, vuas selo); samoglasno r>r kad je naglaena, a bez naglaska >ar ili r; praslavensko t'>t' (mat'aha) i d'>j (mlaja, rojen); sk'> t', zg'>j (it'aju trae, mojani);

25

AKAVSKO NARJEJE

fonem >j (boje, judi); zavrno m>n (osan, nosin); uva se inicijalno r (rn, rf); fonem h se uva; u nekim mjestima umjesto i s se izgovara , umjesto i z izgovara se ; mogua pojava protetskog v ispred u (vuosku usko, vusta); v+va>v ili u (unuk, vnuk); prijedlog u i v akcentski sustav karakterizira likvidacija kvantitativnih i intonacijskih opozicija;

Morfologija
A jd. .r =N jd. .r. (Judi suo delali zema=ljudi su obraivali zemlju); u G mn. veinom (muh muha); G jd ie i i, D i L jd. -(<) i i , u L jd. i u; zamjenike rijei nekaj, zakaj, kaj, jas; infinitiv bez zavrnog i; imperfekta i aorista nema; futur I. t'un, t'e+infinitiv, futur II. ban/ buan+l-particip, npr. en duan bua la jednog e dana ii; prezent ima nastavke n, -, -, -mo ili -mu, te i -ju ; rjedak glagolski prilog sadanji.

Geneza i ralanjenost
buzetsko podruje ima akavski jezini supstrat sa znaajnim slovenskim utjecajima;
26

AKAVSKO NARJEJE

buzetski vokalizam-izrazito kompliciran; buzetski je dijalekt organski prijelaz izmeu akavtine i slovenskog jezika. buzetski dijalekt moemo podjeliti na o sjeverni (jednonaglasni sustav) i o juni poddijalekt (dvoglasni sustav);

2. JUGOZAPADNI ISTARSKI DIJALEKT

Prostiranje

Fonologija
ikavski refleks jata u korjenu rijei (divojka, cvit, lipo) i nastavcima (zdraviji, pametniji); ima neto stalnih ekavizama (seno, delo, venac, sused); prijelaz >a veinom nakon j, ali ne i nakon i ; refleks , >a; veinom prijedlog u (unuk, udovac) ali ima i primjera vajka, vavik, Vazan; o, l>u ( ruka, ut); doetno l>a (bija, vidija); samoglasno r veinom kratko; nenaglaeno o>u (ubukla, utac, dunesla), e>i (sistrica, itiri), o>a (matika, patok, panadiak); na poreko-rovinjskom podruju postoji i diftonzi glasova e i o (riesti, divuojka, siestra, kuotli);

27

AKAVSKO NARJEJE

prijedlog iz>z (zgubili), s>z (z ujen); izostanak zvunih parnjaka bezvunih x, f, i c, neki govori imaju , i d; cakavizam tipa c, i ; fonem x dobro ouvan, tamo gdje izostaje x> - (kru), >v (suv), >k (kukia); neujednaen refleks t i d`, t> t (vrita), > (no) >, d`> d` (rod`en, svad`a), >j (tuji, mlaji), > (roena) pa ak i > (prea, ea, mlaa);

sekundarno t/j>t, d/j>d` (brata, prolite, cvite, led`a, posud`e), zabiljeeni i primjeri milosrje, orude, posude, prutje; nova jotacija provedena u primjerima zdrave, vesee; esta skupina jd i jt (pojti-pojde); ovaj dijalekt je veinom takavski (putati, guterica), ali ima i primjera datica, kotica; veinom se uva inicijalno r (rn, rv); zavrno m>n; redukcija v (sekrva, trdo), protetsko j (jopet); veinom zastupljen tronaglasni akavski sustav;

Morfologija
deklinacija imenica, posebno enskoga roda, dosta arhaina: G mn. -, D mn. an (nogan), L mn. ah (enax), I mn. ami (enami); manje arhaino stanje kod imenica mukoga i srednjega roda, G, L i I mn. i (mrazi), D mn. on (sinon); uglavnom kratke mnoine (mii, voli); izjednaeno stanje D, L i I mn. u pridjevsko-zamjenikoj deklinaciji;
28

AKAVSKO NARJEJE

obino dolaze zamjenike rijei a, zato i poto; kontrahirani oblici ki, ka, ke u jednini i ki, ke, ka; ima oblike svi, sve kao u tokavaca; infinitiv ima obino zavrno i; prezent glagola iti glasi gren, gre, gre, gremo, grete, gredu; nema aorista i imperfekta; kondicional glasi bin, bi, bi, bimo, bite, bi;

Geneza i ralanjenost
neki ovaj dijalekt dovode u bliu vezu sa tokavskim narjejem; vjerojatno je ovaj dijelekt nastao u 16. stoljeu doseljavanjem s preteno tokavskog podruja u zaleu Makarske; potvrda tomu su takavizmi, zavrno a u gl.prid. radnom; ovaj dijalektalni tip moemo podjeliti na premanturski tip, pomerski tip, medulinski tip, valturski tip, katarsko-ikiki tip, tinjanski tip, jadreaki tip, muntiko-loboriki tip, rakaljski tip, maranski tip, barbanki tip, vodika oaza;

3. SJEVERNOAKAVSKI DIJALEKT Prostiranje Fonologija


u vokalizmu najznaajnija osobina je ekavski refleks jata, koji dolaziu korijenskim, tvorbenim i u relacijskim morfemima ( beat, cel, smex, D jd. krave, trave, L jd. mane, G mn. belex, celex, oreh, I mn. drugemi, onemi, komparativ: noveji, bistreji); sporadina pojava ikavizama (divojka, vira) i u nastavcima (Ljd. eni, meni, Lmn. kantunix);
29

AKAVSKO NARJEJE

poluglasi veinom daju ,>a, ali ima i sluajeva da su dali >oa (Vazoan), >ua (pakual), >e (lonec), >o (sedon); vokal +j,,>ja, a, a; vokal o>u (mu, put), ali i >o (mo, pot); vokalno l>u (ut, punica), ali i >o (boxa, soza), a mogue i +l>al, el (salza, valna, jabelka, pelno puno); esto zatvaranje vokala a>a (dan, jedan, stvar) i diftongiziranje a>oa i ua; vokal e se diftongizira e>ie (biesan, bielit); vokal o se diftongizira o>uo (pokuojni, muoran, nuos); uva se ra bez prijelaza u re; refleks prsl. t>t (not); refleks prsl. d>j (preja, tuji), kao i sekundarnog dj>j (slaja, mlaja), ponegdje je dj> d (rodak); redovit je akavizam; u veini govora provdeo obezvuenje v>f (jubaf), g>x (breh, prax); inicijalno r se uva (rn, arni); nova jotacija esto je provedena (grabe, zdrave, vesiee); glas x se dobro uva (muxa, kuxia, xranila); cakavizam dobro zastupljen; dosta promjena u konsonantima i konsonatskim skupovima, npr. enica, osca ovca, xti ki, jena jedna; dio govora ima uvanje (trsatsko-bakarsko i crikveniko podruje) drugi imaju > j ili l (sjevero istok Istre, sredinje istarsko podruje, creski i loinjski govori), a neki imaju i j (prijate, u, ali i divji, kopje isl); veina govora uva doetno l (misal, cel, kupil), a u mogim sredinjoistarskim govorima doetno l se gubi (poteza, vrga, vese veseo); nastavano m i m u nepromjenjivim rijeima m>n (molin, rukun);
30

AKAVSKO NARJEJE

mogua pojava protetskog v (voce oi, vorat orat), ali se i reducira (si, saki, dovica, torak), ali je mogue uti i glas u (ubit, umret); esto protetsko j, posebno ispred glasa i (jisto, jiskat); arhaina akcentuacija s mnogim inovacijama: 1. tronaglasni sustav s ouvanim duljinama (sjeveroistoni istarski govori i govor Crikvenice); 2. tronaglasni sustav sa starim mjestima akcenta, s prednaglasnim duljinama, ali bez zanaglasnih (sredinji istarski idiomi i svi govori minjskog podruja); 3. tronaglasni sustav na starim mjestima, ali bez nenaglaenih duljina (trsatsko-bakarski govori i govori cresko-sjevernoloinjskog podruja); 4. govori s gubitkom akuta i pomicanjem mjesta naglaska (Rukavac, Volosko i Opatija); 5. govori s dvonaglasnim sustavom bez akuta, sudbina nenaglaenih duljina je razliita (neki sjevernoakavski i sredinjoistarski govori); 6. dvoakcentski govori bez duljina, s mnogo skakanja akcenta na prethodni slog (kalnica, Rupa, Brdce, Kaldira, Tinjani); 7. jednoakcentski govori (labinsko podruje).

Morfologija
u G jd., N, A, V mn. .r. veinom nastavak nepalatalnih osnova i (eni, dui nogi), a kod imenica s zavretkom na c i j mogu je i nastavak palatalne promjene e (lisice, roice); u I jd. nastavak un i on (naun sestrun, svojon sestron), a na rubnom podruju iju se i nastavci u (nau nonu) ili o (z mojo sestro); G mn. .r. veinom je (en, sestar);

31

AKAVSKO NARJEJE

G mn. m. i s. r. ima (dan), -i (kilometri), -ix (miih), -ah (zuobah); veinom ouvani razliiti nastavci za D, L i I mn. (D jd. mladiten, stolon, L mn. muex, stoleh, I mn. mui, stoli); u N mn. nema produene mnoine (nosi); kod pridjeva uglavnom prevladali nastavci palatalne promjene (dobrega, dobremu); oblik a, e, ca; infinitiv nema zavrnog i;

Geneza i ralanjenost
ekavski akavski govori autohtoni su govori svoga dijalektalnog podruja; o ovaj dijalekt moemo podjeliti na etiri poddijalekta: sjevernoistoni istarski, sredinji istarski, primorski i otoni sjevernoistoni istarski o ekavski refleks jata; o arhaini troakcenstki sustav; o va ,>a; o nazalni >a, o>u; o vokalno l>u; o uva doetno l; o izgubljen ; sredinji istarski o ekavski s neto ikavizama; o tronaglasni sustav s prednaglasnim duljinama; o poluglasi ,>a; o nazali >a, o>u ili o; o vokalno l>u ili o; o diftongizacija dugih e i o; o veinom reducirano doetno l; o > ili j); primorski o ekavski uz povean broj ikavizama; o troakcentski sustav uz mnoga odstupanja;
32

AKAVSKO NARJEJE

o ,>a; o nazali >a, o>u; o uva doetno l, kao i ; otoni o ekavski refleks jata; o poluglasi ,>a, ali i >e; o nazali +j, , >ja,a, a, o>u; o vokalno l>+l, rjee >u; o sauvano doetno l; o >j;

4. SREDNJOAKAVSKI DIJALEKT Prostiranje Fonologija


ikavsko-ekavski refleks jata (Karl H. Meyer i Luka Jakobinskij pravilo); u ovom dijelaktu veinski je ikavski refleks jata, ali u sluaju + t,d,n,l,r,s,z + a,o,u, = e; o zakonitost se nigdje ne provodi stopostotno; dugo e od jata se diftongizira, a diftongizira se i o>uo, i a>oa; ovom dijalektu je esto j, , +>ja (jazik, jadro, jamik, poati, aja, atva), u ostalim sluajevima >e; va obino daje ,>a (dan, danas, la); o u Dobrinjtini na Krku se razlikuje refleks dugog i kratkog va, dugi va>a (dan, la, stablo), kratki va >o (konoc, son, donos, sedon, ogo);

o u omialjskom i vrbnikom govoru kratki va>e (denes, otec, pes, sen, pes); stranji vokal redovito o>u; vokalno l>u, ali u o Omilju l>e (seza suza, vena vuna, pe pu), o na Vrbniku l>el (selza, velna, pel),
33

AKAVSKO NARJEJE

o u Dobrinju l>o (soza, vona, po); o Punat i Baka veinom imaju o>u, ali i o>al (pomalzla) i l>l (plt); u dijelu krkih govora saimanje je> (ulje>uli, zelje>zeli); vrlo se esto zatvaraju vokali, posebno a>o, a rjee e> i o>; ponegdje (Ugljan, Dugi otok) zabiljeena promjena ra>re (kresti, resti, vrebac); samoglasno r>r (Novi, Senj, dio Krka), r>er (Omialj, Vrbniku, ponegdje u Gradiu), r>ar (Baka, Loinj, Susak, I); veinom d'>j (preja, tuji, meja, mlaja), a ponegdje se javlja d'>d`i (ea, tui); refleks >j (mojani); u sekundarnoj skupini dj>j (rojen), -zdj>zj (grozje), rjee dj>d` (sud`e, rod`en), a ponegdje (Generalski Stol) imamo i novo jotovanje (roak, groe); staro t'>t' (svit'a), u sekundarnoj skupini stj>stj (listje, netjak), a nije rijetka ni nova jotacija (lit'e, prut'e); ne ostvaruje se d> (svidoba, ep), mogu u tuicama kao rubni fonem; ovaj dijalekt je akavski (ognjit'e, dvorit'e, t'ipat, gut'eric); veinom se uva staro r, a novo cr je prevladalo samo u Senju i na Pagu (crn, crv, criv); preteno akavsko t', uz pojavu , pa ak i ; fonem se uglavnom uva, ali ima i prijelaza u j (Grobnik, Omialj, Vrbnik, Mali Loinj, Pag, Silba), pa i pojava l i j (Susak); javljaju se protetski j i v (jigla, jistina, vujna, vusko); praslavensko w>va, u, v; doetno l uglavnom neizmijenjeno; fonem x se dobro uva, uz gubitke i prijelaz x>j ili v (uvo); cakavska su mjesta Pag, Molat, Baka na Krku, otoci Silba i Sestrunj; obino se ne ostvaruje ploziv+ploziv (tica), ploziv+afrikata (ela), ploziv+frikativ (enica);
34

AKAVSKO NARJEJE

redovito doetno m>n; sonant v na poetku rijei esto se gubi (nuk, zet), u slijedu sv (sraka, sekrva); karakteristine su promjene k>k (maka, nemaki), m>m (jamik); akcentuacija vrlo raznolika; o najarhainiji govori uvaju akut i predakcentske i nakonakcentske duljine (Vinodol, mrika, Senj, Kraljevica, Bakrac); o govori sa starijim akcentskim sustavom tj. govori koji su u stanovitoj mjeri ili potpuno izugubili akut; o noviji akcentski sustav s promjenom starog akcentskog mjesta ili djelomine promjene stare distribucije akcenata; o gradianski govori imaju tronaglasni sustav s nenaglaenim duljinama samo iza silaznih naglasaka;

Morfologija
u G jd. .r nastavak e, u kontinentalnom i rubnom poddijalektu, u primorskom poddijalektu i; u I jd. .r primorski poddijalet ima un (duun, enun), u kontinentalnom un i om, u rubnom poddijalektu -um, -om, -un, -u, -ov, -on; u L jd. m. i s. r. veinom nastavak u, uz rjeu pojavu i; u G mn. m r.i (bez prasci, od popi), uz pojavu -, -ov ili ih;

zadrano razlikovanje triju mnoinskih padea dativa, lokativa i instrumentala; est N mn. tipa obane, cigane, krt'ne uz nastavak i; u A mn. m. r. nastavak i, prema starom y i e prema starom ; kod pridjeva uva se razlika izmeu palatalnih i nepaltalnih osnova; zamjenica a, uz e, o, ca i ce; genitiv glasi esa ili ega; u znaenju tko koristi se ko, ki, gdo;
35

AKAVSKO NARJEJE

u veini govora okrnjen infinitiv; aorist i imperfekt uglavnom izgubljeni; kondicional bin, bi, bi, bimo, bite, bi; glagolski prilog sadanji na , a gl. pril. proli izostaje;

Geneza i ralanjenost
zauzimao prostor kontinentalne Hrvatske juno od Kupe, uz obalu i otoke; starinaki govorima pripadaju dio Krka, ikavsko-ekavski Loinj, Rab, na obali od Novog do Bakarca te Senja, u unutranjosti govori okolice ogulina, Modrua i Pokuplja, ovaj dijalekt moemo podijeliti na tri poddijalekta: o primorski, o kontinentalni i o rubni; primorski o obuhvaa govore primorskog i kopnenog sektora; o uglavnomimaju akut; o stara distribucija nenaglaenih duljina; o slabo zastupljena diftongizacija; o uglavnom se svugdje izgovara t'; o sauvan doetni l; o prijedlog u glasi v ili va; o odreena zamjenica ima oblik vas; o uglavnom neujednaeni D, L i I mn. kontinentalni poddijalekt; o obuhvaa goranske akavske govore, govore oko Bosiljeva, Kupe, Korane, Dobre, Mrenice i jo neke; o nerijetko je izgubljen akut-akcentuacija bitno izmijenjena; o postoje fonemi i , doetno se l ne mijenja, esto je protetsko j; o prsl. w>u ili v; o prevladava razliitost oblika u D, L i I .mn.; rubni poddijelekt;

36

AKAVSKO NARJEJE

o obuhvaa govore Opatijskog krasa, krki zapad i jug, dio Loinja, Rab, dio Paga, Silbu, Olib, Dugi otok, Ugljan, Sestrunj, Molat, Senj, like akavske govore Jezerana, Brinja, Gackog polja, Gradie; o rijetko uva akut; o esto su izgubljene nennaglaene duljine; o este diftongizacije i promjene vokala; o dio govora ima t', a dio ; o dio ima prijedog va, a dio u; o razliitost D, L. I. mn. sauvana djelomino, o ima oblike vas i sav; o neki govori ouvali djelomino aorist i imperfekt;

5. JUNOAKAVSKI PODDIJALEKT Prostiranje Fonologija


ikavski refleks jata glavna je znaajka ovog dijalekta (misto, kolino, jist, bisan, dica), ekavizmi su vrlo rijetki; stranji nazalni o>u (put, ruka, sud), izuzev na sjeverozapadu Istre o>o (roka, nogo); samoglasno l>u (ut, sunce), izuzev na sjeverozapadu Istre l>u ili ou (out, dougo); est prijelaz nu>ni (dignit); ponekad j+>ja, a u ostalim sluajevima >e; va , >a, rjea vokalizacija u slabom poloaju; esta promjena ra>re (kresti, resti, vrebac, greb); ispred nazala ponekad o>u (unde, unda); dugo a>o, ili diftong (roj raj); e i o > i ili diftong (ld, piet, ziec, nt`, duot`, broud ); vokalno r>r, ar, er;
37

AKAVSKO NARJEJE

prsl. d'>j (meja,tuji, preja, slaji), ponegdje d'> (Sukoan, Vrgada,) (prea, ea), zatim d'> d' (Klana, drelac...) (ed'a, najmlad'i); prsl. t'> t' (mat'eha, plut'a, svit'a), a ponegdje t'> (Petrani, Sveti Filip i Jakov, Privlaka, Tribunj) i = t' (Peljeac, Sukoan, Murter, Pakotan, Primoten, Drvenik); cakavizam imamo na otoku Visu, Hvar, Sutivan i Supetar na Brau, Trogir, sjeverozapadna Istra; veinom akavski; prsl. dj>j (mojani, zvijeti), meutim ima i iznimki; akavski skup r esto izostaje, ali se u nekim govrima i uje (Zlarin, irje, Paman, Klana, Studena); fonem x se dobro uva (xijada, buxa, kuxia), malo je govora u kojima je izgubljen (Katela, Trogir, Sukoan, Petrane); mijenja se x>v (kruv), >k (makuna); redovita pojava fonema f ; doetno l rijetko se uva u participima; redovit prijelaz m>n (mion, osan, mion, mislin); depalatalizacija >j (gjiva, boje, judi, uj, uitej); pojava protetskog j od juga do sjevera (jopet, justa, juprav), a u Gradiu i protetsko v (vusnice, vugersko, vujac); esta pojednostavljivanja suglasnikih skupina (maka, kvoka, deko); este su redukcije prvog suglasnika u suglasnikim skupovima (di, tica, ko, enica); esta su ispadanja jednog od suglasnika u suglasnikom nizu (bogastvo, blagosov, mrtac, sraka); junoakavski govori bolje uvaju akut od srednjoakavskih (divjka, sa, mli); dvonaglasne govore esto nalazimo u Gradiu, a na Peljecu se javlja peteroakcentski sustav;
38

AKAVSKO NARJEJE

Morfologija
u L jd, m. i s. r. nastavak u, a u Klani i Studenoj i; u I jd. . r. on (nogon, gospuon, noen, jutron); obino kratka mnoina bez ov-/-ev- (puti, posli, zidi); u G mn. obino , mogue je i ovi i ih (lit, dan, besid, vojnikov, vojnicih); na Peljecu nema nultog morfema, nego a (dua, dana, sela); u A mn. m. r. nastavak je e, a na sjeveru i; uglavnom su D, L i I mn. izjednaeni, ali ne na isti nain; u sjevernijim govorima ouvano razlikovanje D, L i I mn.; javlja se a, ca, to (junije podruje) i kaj (Klana); esto je ko i niko umjesto tko i nitko;

Geneza i ralanjenost
oformljen u 13. st. nakon nastanka ikavskog refleksa jata; ovaj dijalekt moemo podijeliti na: o otoni (Bra, Hvar, Vis, od olte do Pamana) o kopneni (od Peljeca do zadarskog podruja, Klana i Studena, sjeverozapad Istre) o gradianski (akavski govori junog Gradia)

otoni poddijalekt o nastavak du u 3. l. mn. prezenta (punidu, umidu); o sjeverozapadno krilo pokazuje slinost s ikavsko-ekavskim govorima; o na Koruli jak tokavski utjecaj sa zamjenicom to;

kopneni poddijalekt o u stalnom kontaktu s novotokavskim ikavskim govorima;


39

AKAVSKO NARJEJE

o ra>re (greb); o -ni u gl. II. vrste (puknit, dignit); o a na istarskom, splitskom i ibenskom podruju, to na Peljecu i zadarskom podruju, kaj u Klani i dijelu sjeverozapadne Istre; o u mnogim govorima ukinuta razlika izmeu i ; o glavnina govora je akavska, ali ima i takavskih (zadarsko podruje i Peljeac); o est prijelaz >j, kao i m>n; o u akcentuaciji se uglavnom uvaju strai akcenti; o na Peljecu velik tokavski utjecaj (cr-, l>o, nova jotacija, to); gradanski poddijalekt o pokazuje znatne dijalektalne varijacije, o svi govornici ovog tipa su ikavci; o w>u; o prsl. d'>j i ; o akavci; o redovito uva r; o u deklinaciji sauvani stari oblici; o infinitiv bez i, a kondicional u svim licima glasi bi;

6. LASTOVSKA OAZA Prostiranje

Fonologija
Lastovo je jedina jekavska akavska jedinica (tjeme, sjest, ovjek); vokalno l preko uo daje o (sonce, dog, suza), a javlja se i u (kuk, punica); o>u (zub, mu, put), >e; dugo a>; ,>a; w/>u; dobro se uva x (uho, mjeh), ponekad izostaje (odma);
40

AKAVSKO NARJEJE

fonem rijetko se uje, a moe ga zamijeniti j (uj, jeto, kjun, kojeno); fonem f rijedak; fonem se realizira kao umekano, ali se razlikuje od t'; fonem t' dobiva se jotacijom (cjet'e), a fonem d' jotacijom (grod'e) i najnovijom jotacijom (d'etit, vid'et); prsl. veinom d'>j (eja, preja, meja); Lastovci su akavci; doetno l izgubljeno je u participima (darova), a mogu je u finalnoj poziciji kod imenica (pepel, bjel); zavrno m>n, ali i bez promjene (grom, osan, vidin); uglavnom ne dolaze inicijalne skupine ploziv+drugi umnik (tica, ela, ko); lastovska je akcentuacija kombinacija akavske i novotokavske; ovo je peteronaglasni sustav s prednaglasnim i zanaglasnim duljinama;

Morfologija
deklinacija imenica uglavnom novotokavska; mogua pojava kratkih mnoina; infinitiv okrnjen; nema aorista i imperfekta; nema gl. pril. prolog, a u gl. pilogu sadanjem ima nastavak i; zbog jake veze s Dubrovnikom i peljecem rije je o akavskom govoru koji je primio jake zapadnotokavske utjecaje;

41

AKAVSKO NARJEJE

42