You are on page 1of 56

7. EUROPSKA UNIJA Koji su idejni zaetnici Europske unije?

Ideja o ujedinjenoj Europi nekad je bila samo san u mislima filozofa i vizionara. Npr. Victor Hugo je zamiljao ujedinjene drave Europe. Nakon dva svjetska rata u prvoj polovici 20.st. niknula je nova nada. Izmeu 1945. i 1950. g. nekolicina hrabrih dravnika, izmeu ostalih, Konrad Adenauer, Winston Churchill, Alcide de Gaspri i Robert Schumann odluili su uvjeriti svoje narode da zaponu novo razdoblje. U zapadnoj Europi trebao je nastati novi poredak utemeljen na zajednikim interesima njenih naroda i narodnosti, a na temelju ugovora koji bi jamili vladavinu prava i jednakost meu dravama. Spinelli i Monnet dre se idejnim zaetnicima Schumanovog plana koji je 1950. god. doveo do stvaranja Europske zajednice za ugljen i elik. Znaajni dogaaji i ustavni temelji EU 9. svibanj 1950 J. Monnet, R. Schuman, K. Adenauer ideja o stvaranju zajednike Europe 1952. - Pariki ugovor kojim je utemeljena Europska zajednica ugljena i elika 1957. - Rimski ugovori kojima je utemeljena Europska ekonomska zajednica i Euratom 1986. - Jedinstveni europski akt 1992. - Ugovor iz Maastrichta 1997. - Ugovor iz Amsterdama 2001. - Ugovor iz Nice 29. listopad 2004. - Drave lanice u Rimu potpisuju ugovor kojim se uspostavlja Ustav Europe Svibanj - lipanj 2005. - Francuska i Nizozemska referendumom odbacuju Ugovor 13. prosinac 2007. - Potpisivanje Lisabonskog ugovora od strane 27 drava lanica 2007. do svibnja 2009. - Lisabonski ugovor ratificira 26 od 27 parlamenata drava lanica 12. lipanj 2008. - Referendum u Irskoj ne uspijeva dobiti veinu potrebnu za ratifikaciju 19. lipanj 2009. - Europsko vijee potvrdilo je da e se Europska komisija i dalje sastoj ati od po jednog predstavnika iz svake drave lanice. Predsjednici drava ili vlada ugovorili su pravno obvezujua jamstva u odnosu na odreena podruja koja su identificirale irske vlasti, kao to su oporezivanje, pravo na ivot, obrazovanje I obitelj, i tradicionalnu irsku politiku vojne neutralnosti, jamstva koja Protokolom moraju biti ukljuena u Ugovore EU -a nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora. Usvojena je i slubena deklaracija o vanosti prava radnika i javnih slubi. 2. listopad 2009. - Drugi referendum u Irskoj 1. prosinca 2009. - Lisabonski ugovor stupio na snagu Koji su ustavni temelji Europske unije? Ustavni temelji Europske unije su osnivaki ugovori i ugovori koji ih mijenjaju. Zato je osnovana Europska unija motivi nastanka EU Motivi nastanka EU bili su, prije svega, politiki i gospodarski Sigurnost i mir i elja da se Njemaka dri pod kontrolom integriranjem unutar Europe Stvaranje zajednikog trita Gospodarsko blagostanje Jedinstveno trite i jedinstvena valuta (euro) gospodarski su temelji EU kako bi se postigla to vea 1

konkurentnost na svjetskoj sceni i osigurao gospodarski rast, budui da nijedna drava EU nije dovoljno snana da sama izae na svjetsko trite. Samostojnost u odnosu na nove svjetske supersile (SAD/SSSR) Stvaranje demokratskog identiteta Europe kao alternative totalitarizmu i nacionalizmu

Koja je definicija Europske unije? Europska unija je nadnacionalna zajednica nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je zapoeo 1951. godine izmeu 6 drava (Belgije, Francuske, Njemake, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Nakon vie od pedeset godina i pet valova proirenja (1973. Danska, Irska i Velika Britanija, 1981. Grka, 1986. Portugal i panjolska, 1995. Austrija, Finska i vedska, 2004. Cipar, eka, Estonija, Latvija, Litva, Maarska, Malta, Poljska, Slovaka i Slovenija, 2007. Bugarska i Rumunjska) Europska unija danas ima 27 drava lanica. Ime Europska unija uvedeno je Ugovorom iz Maastrichta (stupio na snagu 1993. godine). EU danas usavren oblik multisektoralnog ujedinjenja, a njena nadlenost se prostire na ekonomiju, industriju, socijalna pitanja, politiku, graanska prava i vanjsku politiku Europska unija je ekonomska, trgovinska i monetarna sila. Kojih je 6 drava osnivaa Europske unije i kako su ila proirenja? U poetku je 6 zemalja Belgija, Njemaka, Francuska, Italija, Luksemburg i Nizozemska osnovalo EZU 1951. godine, nakon ega su uslijedile EEZ i Euratom 1957. godine. Od tada je uslijedilo pet valova proirenja: 1973. Danska, Irska i Velika Britanija 1981. Grka 1986. Portugal i panjolska 1995. Austriju, Finsku i vedsku 1. svibnja 2004. deset novih lanica: Cipar, eka, Estonija, Latvija, Litva, Madarska, Malta, Poljska, Slovaka i Slovenija 1. sijenja 2007. Bugarska i Rumunjske Norveka 1972. i 1994. referendumom odbijeno lanstvo proirenje bez proirenja (nije formalno proirenje) ujedinjenjem Njemake neformalno smanjenje Grenland izaao iz EU, kao dio Danske EU danas ima 27 drava lanica. Izvan EU: drave procesa stabilizacije i pridruivanja Srbija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Albanija, Crna Gora Norveka, vicarska drave kandidatkinje Turska, Makedonija, Hrvatska, Island

Kada je zapoeo proces nastanka Europske unije - kratka povijest? Povijesni uzroci i povodi nastanka Europske unije lee u nastojanju da se onemogui ponavljanje strahota koje su Europi i svijetu donijela dva svjetska rata. Brojni europski lideri uvjerili su se kako je jedini nain da se ouva mir izmeu njihovih zemalja da ih se gospodarski i politiki ujedini. 2

Tako je 1950., u govoru koji je nadahnuo Jean Monnet, francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman predloio integraciju industrija za ugljen i elik Zapadne Europe.

Parikim ugovorom (1951.) osnovana je Europska zajednica za ugljen i elik (EZU). Drave osnivaice bile su: Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemaka. Ovlast za donoenje odluka o industriji ugljena i elika u tim zemljama stavljena je u ruke Visokog povjerenstva, neovisnog i nadnacionalnoga tijela.

Rimskim ugovorima (1957.) osnovane su: Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (EURATOM). EEZ stvorena je s ciljem da se gospodarska suradnja s podruja ugljena i elika proiri na nova podruja. uspostavljena je carinska unija meu dravama potpisnicama (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemaka), postavljeni su kriteriji i temeljni ciljevi stvaranja zajednikog trita koje bi osiguralo slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala. EURATOM postavio je za svoje ciljeve razvoj istraivanja nuklearne energije i njezine upotrebe u civilne svrhe.

U 1967. institucije triju Europskih zajednica su spojene. Od tada, postojala je jedna Komisija i jedno Vijee ministara, kao i Europski parlament. Izvorno, zastupnike u Europskome parlamentu birali su nacionalni parlamenti, no u 1979. odrali su se prvi izravni izbori, koji se od tada odravaju svakih pet godina.

Do prvog vala proirenja, odnosno pristupanja novih drava lanica dolazi 1973. godine, kada se tadanjim Zajednicama pridruuju Danska, Irska i Velika Britanija. Carinska unija se iri i na nove lanice, a dolazi i do jaanja zajednike vanjske politike Europske zajednice.

Jedinstvenim europskim aktom (1986.) otvoren je put za potpunu uspostavu jedinstvenog trita. Nadlenost Europske zajednice iri se na podruje zatite okolia, istraivanja i razvoja te ekonomske i socijalne kohezije. Tijekom osamdesetih godina 20. stoljea Europskoj zajednici pristupaju Grka, Portugal i panjolska. Pojam Europska unija prvi put je uveden Ugovorom o Europskoj uniji (Ugovorom iz Maastrichta) koji je stupio na snagu 1993. godine. Tim ugovorom nadlenost Unije dijelila se na tri podruja (stupa): Prvi stup obuhvaao je tri Zajednice: EZU, EEZ i EURATOM te jedinstveno trite i jedinstvenu valutu. Drugi stup se odnosio na Zajedniku vanjsku i sigurnosnu politiku, a trei stup na Suradnju u pravosuu i unutarnjim poslovima odnosno suradnju policije i pravosudnih tijela u kaznenim pitanjima. 3

U 90-tima dolazi do etvrtog vala proirenja koji ukljuuje Austriju, Finsku i vedsku, a nadlenost Europske unije iri se na nova podruja.

Najvei val proirenja Europske unije zapoeo je 1. svibnja 2004. kada je Europskoj uniji pristupilo deset novih lanica: Cipar, eka, Estonija, Latvija, Litva, Madarska, Malta, Poljska, Slovaka i Slovenija, a zavrio pristupanjem Bugarske i Rumunjske 1. sijenja 2007. godine.

Prihvaanjem Lisabonskog ugovora, koji je stupio na snagu 1. prosinca 2009., ukinuta je podjela na tri stupa i zamijenjena razliitim stupnjevima ovlasti Europske unije. Takoer, smanjen je broj podruja u kojima se odluke donose jednoglasno, a povean broj podruja u kojima se odluke donose kvalificiranom, odnosno dvostrukom veinom. Europska unija dobit e pravnu osobnost, ime e dobiti sposobnost zakljuivanja meunarodnih ugovora. Europski simboli Dan Europe, 9. svibnja na taj datum 1950. Robert Schuman je u tzv. Schumanovoj deklaraciji predloio stvaranje nadnacionalne europske ustanove zaduene za upravljanje industrijom ugljena i elika. Drave koje je pozivao gotovo su unitile jedna drugu u sukobu koji je za sobom ostavio osjeaj materijalne i moralne pustoi. To je razlogom to su na sastanku na vrhu u Milanu, elnici EU-a 1985. odluili slaviti 9. svibnja kao "Dan Europe". Himna 1985. dio Beethovenove Devete simfonije, Oda radosti slubeno je postala himnom EU ona nije zamijenila nacionalne himne drava lanica, nego izraava ideale slobode, mira i solidarnosti za koje se Europa zalae Zastava - od godine 1985. Europska unija ima slubenu zastavu - krug s 12 zlatnih zvjezdica na plavoj podlozi krug simbolizira solidarnost i sklad europskih naroda, a broj 12 savrenstvo i jedinstvo ta zastava zapravo simbolizira ujedinjenost europskih naroda i zemalja u jednu zajednicu u upotrebi od 1986. godine Moto (slogan) EU UJEDINJENI U RAZNOLIKOSTI prvi put je upotrijebljen 2000., a prvi put slubeno spomenut u Ugovoru o Ustavu za Europu, koji je potpisan 2004. moto znai da su, putem EU-a, Europljani ujedinjeni u zajednikome nastojanju za mir i napredak te da su mnoge razliite kulture, tradicije i jezici u Europi pozitivna prednost za kontinent Valuta euro je valuta 13 zemalja Europske unije (Belgija, Njemaka, Grka, panjolska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Slovenija, Portugal i Finska). Novanice i kovanice eura u prometu su od 1. sijenja 2002. Europska putovnica sve putovnice drava lanica imaju neke zajednike karakteristike boja korica (tamnocrvena), upotreba rijei Europska unija na slubenom jeziku drave koja izdaje putovnicu, zajednike sigurnosne znaajke, biometrijske putovnice i dr. Europska vozaka dozvola Direktivom iz 2006. utvrene su pretpostavke i uvjeti za uvoenje jedinstvene europske vozake dozvole koja e biti u obliku plastine kreditne kartice sa fotografijom i eventualno mikroipom. Direktiva propisuje da drava lanica trebaju usvojiti zakone za provedbu Direktive najkasnije do 19.01.2011. Ti zakoni trebaju stupiti na snagu u svim zemljama lanicama EU 19.01.2013. Ne spominju se u Lisabonskom ugovoru.

Osnivaki ugovori Osnivakim se ugovorima definiraju ciljevi i ovlasti Europskih zajednica i Unije te nain ostvarivanja tih ciljeva. U tu svrhu uspostavljene su europske institucije, ije se ovlasti i meusobni odnos takoer ureuju Ugovorima. Ugovori predviaju i pravne instrumente kojima se ureuju pitanja iz europskih ovlasti, te postupke u kojima se takve odluke donose. Unija i dosadanje Zajednice bili su utemeljeni na naelu dodijeljenih ovlasti, tj. bili su nadleni samo za pitanja za koja im je ovlast dodijeljena Osnivakim ugovorom. Po svom nastanku, a i nainu mijenjanja, Ugovor je instrument meunarodnog prava. Njegove se izmjene dogovaraju na meuvladinoj konferenciji na kojoj sudjeluju sve drave lanice, a stupaju na snagu tek kada ih sve drave lanice ratificiraju u skladu s procedurama propisanim internim ustavnim normama. Sastav ni dio Osnivakog ugovora ine i brojni aneksi, protokoli i deklaracije. Osnivaki ugovori su: Ugovor o Europskoj zajednici za ugljen i elik Pariki ugovor - stupio na snagu u srpnju 1952. te je prestao vaiti u srpnju 2002. Ugovor o Europskoj zajednici Rimski ugovor o EEZ - stupio na snagu 1. sijenja 1958. Ugovor o Europskoj zajednici za atomsku energiju Rimski ugovor o EURATOM - stupio na snagu 1. sijenja 1958. Ugovori koji ih mijenjaju: Ugovor o spajanju 1965. Jedinstveni europski akt 1986.. Ugovor iz Maastrichta 1992. uspostavio Europsku uniju) Ugovor iz Amsterdama 1997. zajednika valuta Ugovor iz Nice 2001. omoguio 5. val proirenja Lisabonski ugovor - stupio na snagu 1. prosinca 2009.

Pariki ugovor (1951.) Europska zajednica za ugljen i elik (EZU) nastala je na temelju Schumanova plana u sklopu kojega je 1950. godine predloeno stvaranje ovlasti nad industrijom ugljena i elika poslijeratne Francuske i Njemake, te drugih drava koje im se odlue prikljuiti. Potpisivanjem Ugovora o EZU 1951. godine u Parizu, Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemaka uspostavile su zajedniki okvir za dogovore o proizvodnji i distribuciji ugljena i elika te autonomni sustav institucija koji e time upravljati iduih 50 godina. Prema Ugovoru o EZU-u taj je rok istekao 23. srpnja 2002. godine, ime je ova zajednica prestala postojati. Iako je EZU bio ogranien na samo dvije industrijske grane, njegovo je postojanje imalo znaajan utjecaj na gospodarski i politiki razvoj u Europi u drugoj polovici 20. stoljea.

Rimski ugovori Rimskim ugovorima, potpisanima 1957. godine u Rimu, osnovane su Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom). EEZ-om je ustanovljena carinska unija meu dravama potpisnicama (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, 5

Nizozemska i Njemaka) te su postavljeni temelji i temeljni ciljevi stvaranja zajednikoga trita koje bi osiguralo slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala. Euratom je postavio ciljeve razvoja istraivanja nuklearne energije i njezine upotrebe u civilne svrhe. Stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji Europska ekonomska zajednica preimenovana je u Europsku zajednicu, a Ugovor o EEZ-u postao je Ugovor o EZ-u.

Ugovor o spajanju Ugovor o spajanju, potpisan je u Bruxellesu 1965. stvorio je jednu Komisiju i jedno Vijee tadanjih triju Europskih zajednica.

Jedinstveni europski akt Jedinstveni europski akt je ugovor potpisan 1986. godine kojim je prvi put znaajnije modificiran Rimski ugovor o Europskoj ekonomskoj zajednici. Njime su dani pravni temelji za stvaranje jedinstvenoga trita do 1. sijenja 1993. g. definirane nove nadlenosti Zajednice (socijalna politika, gospodarska i socijalna kohezija, istraivanje i tehnoloki razvoj, zatita okolia), pokrenuta suradnja u podruju vanjskih poslova, proirene ovlasti Europskoga parlamenta te pojednostavljen proces donoenja odluka u Vijeu ministara

Ugovor o Europskoj uniji - Ugovor iz Maastrichta (1992.) Ugovorom o Europskoj uniji (potpisan 1992. i stupio na snagu 1993.) drave lanice uspostavile su Europsku uniju. Ovim Ugovorom su postavljeni ciljevi ekonomske i monetarne unije, jedinstvene valute, zajednike vanjske i sigurnosne politike, zajednike obrambene politike, a zatim i obrane, uvoenje dravljanstva Unije, uske suradnje u pravosuu i unutarnjim poslovima. Ugovorom o Europskoj uniji kreirana je struktura Europske unije u oblik 'hrama' s tri stupa: Europske zajednice, Zajednika vanjska i sigurnosna politika te Suradnja u podruju pravosua i unutarnjih poslova. Izraz Europska zajednica rabio se za cijelu integraciju do stupanja na snagu Ugovora o Europskoj uniji. Pod tim terminom podrazumijevale su se tri Zajednice utemeljene Parikim i Rimskim ugovorima. Europske zajednice je pravilno ime za Zajednicu, koja je obuhvaala: Europsku zajednicu za ugljen i elik, Europsku ekonomsku zajednicu i Europsku zajednicu za atomsku energiju. U slubenom govoru Europske unije nakon 1967., spomenute se tri zajednice skraeno nazivaju Zajednica. Europska zajednica za ugljen i elik prestala je postojati 23. srpnja 2002., jer je ugovor o njenom osnivanju bio sklopljen na 50 godina. Zajednika vanjska i sigurnosna politika ustanovljena je Ugovorom o Europskoj uniji te predstavlja nastavak prijanje Europske politike suradnje. Ona prua i okvir za zajedniku politiku u podruju obrane. Odluke u podruju Zajednike vanjske i sigurnosne politike (osim provedbenih) donose se jednoglasno, tonije bez glasa protiv, u Vijeu Europske unije odnosno Europskom vijeu, a ciljevi se postiu putem specifinih instrumenata: zajednikih akcija, zajednikih stajalita i zajednikih strategija, 6

Suradnja u podruju pravosua i unutarnjih poslova ostvaruje se u sljedeim podrujima: problemi imigracije i azila, trgovina drogom, meunarodne pronevjere, suradnja sudova u graanskim sporovima, carinska suradnja i suradnja izmeu policija zemalja lanica, borba protiv ilegalnog useljavanja, kao i odnosi drava lanica s treim zemljama. Ugovor iz Amsterdama (1997.) Amsterdamski ugovor je rezultat rada meuvladine konferencije zapoete u Torinu 1996. godine. Ministri vanjskih poslova drava lanica potpisali su ga u listopadu 1997. godine, a stupio je na snagu 1999. godine. Pravno, Ugovor sadri neke dodatke Ugovoru o Europskoj uniji (Ugovoru iz Maastrichta) i kao takav ne zamjenjuje druge ugovore, nego ravnopravno ulazi u pravne akte Unije. Najvanije izmjene uvedene Amsterdamskim ugovorom jesu: jaanje uloge Europskoga parlamenta (vei broj odluka koje se donose postupkom suodluivanja), uvoenje fleksibilnosti, mogunost suspenzije drave lanice iz postupka donoenja odluka, prenoenje dijela odredaba koje se odnose na suradnju u podruju pravosua i unutarnjih poslova (trei stup) u prvi stup EU-a (vizni reim, azil, suradnja meu sudovima u civilnim pitanjima), uvrtavanje Schengenskoga sporazuma u pravnu steevinu EU-a, izmjene odredaba o zajednikoj vanjskoj i sigurnosnoj politici, ukljuivanje socijalnoga protokola u tekst Ugovora, te isticanje borbe za veom zaposlenou kao cilja Unije Ugovor iz Nice (2001.) Ugovor iz Nice sadri izmjene Ugovora o EU i Ugovora o EZ, uz sedam aneksa. Stupanjem na snagu Ugovora iz Nice te proirenjem na nove drave lanice promijenjen je sastav i nain djelovanja Europskoga parlamenta, Vijea Europske unije, Europske komisije, Suda Europskih zajednica, Revizorskoga suda, Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora te Odbora regija. Najvanije odredbe Ugovora iz Nice odnose se na sastav institucija, nain odluivanja u Vijeu (n eka pitanja iz podruja za koje je ranije bilo predvieno jednoglasno odluivanje sada zahtijevaju donoenje odluke kvalificiranom veinom), uspostavu Eurojusta tijela za borbu protiv kriminala, razvoj pojaane suradnje koja mora ukljuivati najmanje osam drava te biti otvorena ostalim dravama lanicama. Pojaana suradnja ne smije stvarati prepreke ili diskriminaciju u trgovini meu lanicama ili ugroziti konkurenciju.

Ustavni ugovor U veljai 2002. godine Europska je unija sazvala meuvladinu konvenciju ija je zadaa bila razmotriti treba li Uniji Ustav. Konvencija je tijekom jednoipolgodinjeg rada izradila prijedlog Ustava koji je sadravao nacrt novog funkcioniranja institucija Unije. Nakon brojnih kompromisnih rjeenja tekst prijedloga Ustavnog ugovora s vie od 300 stranica bio je zavren u lipnju 2004. godine. Predstavnici drava lanica Europske unije (predsjednici drava i vlada) potpisali su u Rimu 29. listopada iste godine Ustavni ugovor (engl. the Constitution for Europe.) Proces ratifikacije u dravama lanicama zapoeo je u studenom 2004., a Europski ga je parlament potvrdio u sijenju 2005. godine. Ustav, kao i dosadanji temeljni ugovori na osnovu kojih je Unija funkcionirala, sadravao je pravila koja su 7

utvrivala raspodjelu ovlasti izmeu drava lanica i Unije, kao i izmeu institucija Unije. Ustavom se trebala ustanoviti i pravna osobnost Unije to je trebalo omoguiti da Unija djeluje na meunarodnoj razini u ime drava lanica. Ustavom se eljela poveati uinkovitost rada europskih institucija i pojednostaviti proces donoenja odluka u Uniji koja je tada okupljala 25 drava lanica. Promjene predviene u tekstu Ustava donijele bi novu metodu ponderiranja glasova drava lanica u Vijeu ministara, a bilo je predvieno da se o veem broju podruja zajednikih politika Unije odluuje kvalificiranom veinom. Bilo je predvieno da Ustav ukljuuje i sporazum o maksimalnoj veliini i sastavu Europske komisije, rotirajue predsjednitvo EU-a zamjeni uvoenjem dunosti predsjednika Europskog vijea te ustanovi i institucija ministra vanjskih poslova Europske unije. Ustavni ugovor trebao je stupiti na snagu nakon to ga ratificiraju sve drave lanice sukladno svojim nacionalnim procedurama. Nakon negativnih ishoda francuskog i nizozemskog referenduma, Ustavni ugovor je odbaen te su nastavljeni pregovori o ustrojstvu i ovlastima Europske unije meu njezinim dravama lanicama. Lisabonski ugovor Kao odgovor na krizu nastalu neusvajanjem Ustavnog ugovora, elnici su europskih drava dogovorili usvajanje tzv. Reformskog ugovora. Lisabonski je ugovor izmijenio dosadanje Osnivake ugovore EU na 'stari' nain, odnosno unosei amandmane na postojei tekst Ugovora. Pri tome je ipak dolo do izmjene naziva dosadanjih Ugovora. Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i dalje nosi isti naziv, ali je Ugovor o Europskoj zajednici preimenovan u Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Ta dva Ugovora od 1. su prosinca 2009. pravni temelji europske integracije. Uz njih i dalje postoji i Ugovor o Euratomu. Jaanje uloge Europskog parlamenta - Europski parlament, ije zastupnike izravno biraju graani Europske unije, dobit e nove ovlasti u podruju europskog zakonodavstva, prorauna i meunarodnih sporazuma. To se posebice odnosi na vei broj odluka koje e se donositi postupkom suodluivanja u stvaranju politika, to e osigurati ravnopravnost Europskog parlamenta i Vijea, koje predstavlja zemlje lanice, po pitanju velike veine europskog zakonodavstva. dosadanja procedura suodluivanja Europskog parlamenta i Vijea, pretvara se u redovni zakonodavni postupak Unije Vea ukljuenost nacionalnih parlamenata - nacionalni e parlament dobiti vie mogunosti za ukljuivanje u rad Europske unije, posebice zahvaljujui novom mehanizmu kojim se nadzire da Uni ja djeluje samo tamo gdje se na razini EU-a mogu dobiti bolji rezultati (supsidijarnost). Zajedno s jaom ulogom Europskog parlamenta, to e poboljati demokraciju i poveati legitimnost u funkcioniranju Unije. Promjena broja zastupnika u Europskom parlamentu, 750 zastupnika + predsjednik Europskog parlamenta Pravo inicijative graana - milijun ljudi od 500 milijuna, koliko broji stanovnitvo EU-a iz niza drava lanica mogu poslati peticiju Europskoj komisiji da iznese prijedloge novih zakona. Istupanje iz Unije - Lisabonski ugovor po prvi puta eksplicitno uvodi mogunost istupanja zemlje lanice iz Europske unije izlazna klauzula Efektivno i uinkovito donoenje odluka - glasovanje kvalificiranom veinom u Vijeu proirit e se na nova podruja politika kako bi se proces odluivanja uinio brim i uinkovitijim. Od 2014., kvalificirana e se veina raunati na temelju dvostruke veine zemalja lanica i stanovnika, te e stoga predstavljati dvojnu legitimnost Unije. Dvostruka veina e se postii ako za neku odluku glasa najmanje 55% zemalja lanica koje obuhvaaju najmanje 65% stanovnika EU. Europsko Vijee pravno priznato kao institucija EU Kreira funkciju predsjednika Europskog Vijea koji se bira na dvije i pol godine. Nestanak stupova, odnosno, spajanje treeg stupa s prvim i njegovo podvrgavanje nadnacionalnoj metodi suradnje meu dravama Uvodi Povelju o temeljnim pravima u primarno pravo EU-a. Prava graana i Povelja o temeljnim pravima - Lisabonski ugovor uva postojea prava istovremeno 8

uvodei nova. Posebice, jami slobode i principe navedene u Povelji o temeljnim pravima, a odredbama daje obvezujuu pravnu snagu. Tie se civilnih, politikih, ekonomskih i socijalnih prava. Solidarnost meu zemljama lanicama - Lisabonski ugovor omoguuje zajedniko djelovanje zemalja lanica i Unije u duhu solidarnosti ukoliko neka od zemalja lanica postane metom teroristikog napada ili rtvom prirodne ili ljudskim faktorom izazvane katastrofe. Takoer se naglaava solidarnost u podruju energije. Novi visoki predstavnik Unije za vanjskopolitika pitanja i sigurnosnu politiku, ujedno je i potpredsjednik Komisije I predsjeda Vijeem vanjskih I opih poslova. Pravna osobnost EU - spajanje Europske zajednice I Europske unije Predsjednitvo EU-a Svaka drava lanica je do stupanja na snagu Lisabonskog ugovora naizmjence predsjedala Unijom u trajanju od est mjeseci. Predsjedavanje Unijom doprinos je svake drave lanice uinkovitom funkcioniranju institucija Zajednice. Lisabonski ugovor promijenio je taj sustav stvaranjem stalnoga predsjednika Europskoga vijea kojega bira Europsko vijee na dvije i pol godine i koje se jednom moe obnoviti. To radno mjesto ne moe se kombinirati s nacionalnom javnom slubom. Ugovor takoer uvodi novi sustav "jednake rotacije" za predsjednitvo u Vijeu. Te odredbe nisu navedene u tekstu Ugovora, nego u nacrtu odluke koja se usvojila nakon to je Ugovor stupio na snagu. Predsjednitvo razliitih sastava Vijea, osim Vijea za vanjske poslove, sastoji se prema toj odluci od tri drave lanice - EU trija. Svaka drava predsjeda sastancima Vijea tijekom razdoblja od est mjeseci uz pomo dviju drugih drava lanica na temelju zajednikoga programa u trajanju od 18 mjeseci. Pravna struktura EU prije Lisabonskog ugovora Za EU se kae da podsjea na prednji dio grkoga hrama koji poiva na tri stupa. Ta se slika poela rabiti kako bi se opisala struktura Unije ustrojena u Maastrichtu 1992. godine. Prvi stup ima nadnacionalni karakter, u pravnom smislu se temelji na Ugovoru o Europskoj zajednici i Ugovoru o Europskoj zajednici za atomsku energiju, a ine ga carinska unija, jedinstveno trite, zajednika poljoprivredna politika, strukturne politike te ekonomska i monetarna unija. Drugi stup obuhvaa suradnju drava u vanjskoj i sigurnosnoj politici - meuvladina suradnja Trei stup obuhvaa suradnju drava u unutarnjim poslovima i pravosudnu suradnju u pitanjima kaznenog prava meuvladina suradnja Osnovna razlika izmeu prvoga i druga dva stupa lei u stupnju ograniavanja ovlasti odluivanja na razini drava lanica, odnosno u nainu donoenja odluka. Jedino prvi stup koristi postupke odluivanja utemeljene jo Rimskim ugovorima, kojima usvojeni pravni akti postaju sastavnim dijelom nacionalnih pravnih poredaka drava lanica. Druga su dva stupa preteno u nadlenosti drava lanica, te su vie meudravnoga karaktera. Ugovorom iz Lisabona predvieno je pribliavanje stupova te podjela nadlenosti na tri kategorije: podruja pod iskljuivom nadlenosti Unije (npr. carinska unija, pravila trinog natjecanja, monetarna politika u dravama koje su uvele euro); podruja u kojima Unija dijeli nadlenost s dravama lanicama (npr. unutarnje trite, pojedini aspekti socijalne politike, poljoprivreda, zatita okolia, promet, podruje slobode, sigurnosti i pravde); i podruja u kojima Unija moe poduzeti aktivnosti podrke i koordinacije ili dodatne aktivnosti kojima podupire aktivnosti drava lanica (npr. zatita i poboljanje zdravlja, industrija, kultura, obrazovanje, turizam). Podruja koja ne mogu ui u opu klasifikaciju razrauju se posebno, npr. koordinacija ekonomskih politika te zajednika vanjska i sigurnosna politika. Izvori prava primarno i sekundarno pravo 9

Izvori prava Europske unije dijele se na primarne i sekundarne. Primarni su izvori prava osnivaki ugovori, pristupni ugovori i opa naela prava. Izrazom osnivaki ugovori obuhvaeni su ugovori kojima su stvorene Europska zajednica za ugljen i elik (do polovice 2002.), Europska ekonomska zajednica i Europska zajednica za atomsku energiju, te ugovori koji ih izmjenjuju Jedinstveni europski akt, Ugovor iz Maastrichta, Ugovor iz Amsterdama, Ugovor iz Nice i Ugovor iz Lisabona. Sekundarni izvori prava ukljuuju pravne akte koje donose institucije EU na temelju primarnoga zakonodavstva (uredbe, direktive, odluke, miljenja, preporuke), meunarodni sporazumi kojima se ureuju meusobni odnosi EU i drugih meunarodnih organizacija ili treih drava, te sudsku praksu Europskog suda.

Pravna naela 1. Naelo nadreenosti prava EU-a - pravni akti Zajednice u pravnom sustavu drava lanica imaju viu pravnu snagu od nacionalnih zakona (poznato je i pod nazivom naelo prvenstva, superiornosti ili supremacije). 2. Naelo proporcionalnosti - pravni akti EZ-a svojim sadrajem ne nadilaze ono to je potrebno za ostvarivanje ciljeva EU-a, 3. Naelo dodijeljene ovlasti - Zajednica moe donositi odluke samo u podrujima u kojima su drave lanice takvu ovlast na nju prenijele, 4. Naelo zabrane diskriminacije - zabrana razliitoga postupanja bilo izravno (zabrana izravne diskriminacije) ili neizravno (zabrana neizravne diskriminacije). Naelo supsidijarnosti (PRINCIPLE OF SUBSIDIARITY, SUBSIDIARITY) Naelo supsidijarnosti ope je naelo Zajednice prema kojem ona ne poduzima radnje (izuzev u podrujima svoje iskljuive ovlasti), osim ako one nisu djelotvornije od radnji poduzetih na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini. Namjena je naela supsidijarnosti osigurati uinkovito donoenje odluka na razini to blioj graanima. Primjena ovoga naela osigurava i neprekidnu provjeru provedbe aktivnosti na razini Zajednice i njezine opravdanosti u odnosu na mogunost njezine provedbe na nacionalnoj ili regionalnoj razini. U Ugovoru iz Lisabona primjena naela supsidijarnosti ojaana je veom ulogom nacionalnih parlamenata u donoenju odluka na razini EU-a. Prijedlogodavac (najee je to Europska komisija) treba nacionalne parlamente izvjeivati o svim novim prijedlozima. Nacionalni parlamenti mogu u roku od osam tjedana po primitku prijedloga prihvatiti obrazloeno miljenje u kojemu navode zbog ega smatraju da je prijedlog suprotan naelu supsidijarnosti. Pri tome svaki nacionalni parlament ima dva glasa. Ako jedna treina tako alociranih glasova nacionalnih parl amenata podupire miljenje da prijedlog nije u skladu s naelom supsidijarnosti, prijedlogodavac ga mora ponovo razmotriti, nakon ega moe povui, odrati ili izmijeniti prijedlog, to treba obrazloiti. Taj je princip dopunjen principom proporcionalnosti, pri emu EU mora ograniiti svoje djelovanje samo na ono to je potrebno kako bi se postigli ciljevi navedeni u Lisabonskom ugovoru.

Sekundarno pravo 1. Uredba - opa mjera koja je obvezujua u svim svojim dijelovima. Za razliku od direktiva koje su upuene dravama lanicama te odluka, koje su upuene posebnim primateljima, uredbe su upuene svima. Uredba je izravno primjenjiva, to znai da stvara zakon koji ima istovremeni uinak u svim dravama lanicama na isti nain kao i nacionalni instrument, bez bilo kakve daljnje akcije od strane nacionalnih vlasti. 10

2. Direktiva upuuje se dravama lanicama Unije u svrhu usklaivanje nacionalnog zakonodavstva. Direktiva je obvezujua za drave lanice glede rezultata koje treba postii, ali im ostavlja izbor metoda kojima e ostvariti ciljeve Zajednice unutar okvira njegova unutarnjega pravnog poretka. Ako direktiva nije prenesena u nacionalno zakonodavstvo u dravi lanici Unije, ako je prenesena na nepotpun nain ili ako postoji odgoda u njezinome prenoenju, graani se mogu izravno pozvati na direktivu o kojoj je rije pred nacionalnim sudovima. 3. Odluka - instrument kojim institucije Zajednice rjeavaju odreena pitanja. Putem odluke, institucije mogu zahtijevati od neke drave lanice ili graana Unije da poduzmu ili se suzdre od odreene akcije, te dati prava ili nametnuti obveze dravi lanici ili graaninu. Odluka je: pojedinana mjera, a osobe kojima je upuena moraju se pojedinano navesti, to razlikuje odluku od uredbe obvezujua u cijelosti 4. Drugi instrumenti Preporuka - omoguuje institucijama obznaniti svoja stajalita i predloiti vrstu djelovanja ne nameui bilo kakvu pravnu obvezu onima kojima je upuena (dravama lanicama, drugim ustanovama ili, u nekim sluajevima, graanima Unije) Miljenje - instrument koji omoguuje da institucije izraze miljenje na neobvezujui nain, drugim rijeima bez nametanja bilo kakve pravne obveze onima kojima je upueno. Cilj je izloiti stajalite neke ustanove glede odreenoga pitanja. Zajednika akcija (Zajednika vanjska i sigurnosna politika) - pravni instrument u okviru petog poglavlja Ugovora o Europskoj uniji te je meuvladine naravi. Usvojena od strane Vijea Europske unije jednoglasno ili, u nekim sluajevima, od strane kvalifici rane veine, zajednika akcija je obvezujua za drave lanice Unije koje moraju postii navedene ciljeve ukoliko ne doe do veih potekoa. Odluka, okvirna odluka i zajednika akcija (policijska i pravosudna suradnja u kaznenim pitanjima) Od stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama, odluke i okvirne odluke zamijenjene su zajednikim akcijama na podruju policijske i pravosudne suradnje u kaznenim pitanjima. To su pravni instrumenti u okviru estog poglavlja Ugovora o Europskoj uniji, koji nastaju na meuvladinoj razini. Odluke i okvirne odluke usvaja Vijee Europske unije jednoglasno na inicijativu Komisije ili drave lanice. Okvirna odluka obvezuje drave lanice da implementiraju odreenu mjeru, ostavljajui nacionalnim vlastima izbor oblika i metoda provoenja te mjere(kao direktiva u kontekstu Zajednice). Odluke se koriste na podruju policijske i pravosudne suradnje u kaznenim pitanjima za bilo koju svrhu, osim za usklaivanje zakona i propisa drave lanice za to su zaduene okvirne odluke. Zajedniko stajalite (Zajednika vanjska i sigurnosna politika i policijska te pravosudna suradnja u kaznenim pitanjima) Zajedniko stajalite u kontekstu zajednike vanjske i sigurnosne politike te policijske i pravosudne suradnje u kaznenim pitanjima, pravni je instrument koji se donosi na meuvladinoj razini. Usvojeno jednoglasno od strane Vijea Europske unije, ono utvruje pristup Unije odreenim pitanjima glede vanjske i sigurnosne politike ili policijske i pravosudne suradnje u kaznenim pitanjima te daje smjernice za provedbu nacionalnih politika u tim podrujima.

11

Meunarodni sporazumi Europska unija do stupanja na snagu Lisabonskog ugovora nije imala pravnu osobnost, ali je ima ogranienu mogunost sklapanja meunarodnih sporazuma u ime drava lanica, i to u podruju vanjske i sigurnosne politike i u podruju policijske i pravosudne suradnje. Sporazume kojima se ostvaruje zajednika trgovinska politika u pravilu Vijee sklapa kvalificiranom veinom glasova, ali neke kategorije tih sporazuma koji se odnose na trgovinu uslugama i na komercijalne aspekte intelektualnog vlasnitva zahtijevaju jednoglasnost u Vijeu. Jednoglasno se sklapaju i oni sporazumi koji se odnose na pitanja o kojima u internom pravnom poretku EU Vijee odluuje jednoglasno, kao i oni koji se odnose na pitanja koja Zajednica jo nije interno regulirala. Temeljem Ugovora o EZ-u predviena je ovlast EZ-a da sklapa sporazume o pridruenom lanstvu. Osim izriito utemeljenih ovlasti sklapanja meunarodnih sporazuma, Zajednica ima i implicitne ovlasti sklapati sporazume u svim podrujima koja je interno ovlatena urediti. Ako Zajednica sklapa meunarodni sporazum koji istodobno obuhvaa pitanja iz njezine nadlenosti, ali i pitanja nad kojima su ovlasti zadrale drave lanice, sklopit e se takozvani mjeoviti sporazum. Mjeoviti sporazum istodobno sklapaju Zajednica i svaka od njenih drava lanica, a stupa na snagu kada ga u ime Zajednice ratificira Vijee ministara, i eventualno potvrdi Europski parlament, te svaka drava lanica u skladu s vlastitim ustavnim poretkom predvienom procedurom sklapanja meunarodnih sporazuma. Kao mjeoviti sporazumi, bili su sklopljeni svi Europski sporazumi sporazumi o pridruenom lanstvu s dravama srednje i istone Europe, te i dva do sada sklopljena sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju - onaj s Makedonijom i onaj s Hrvatskom. Mjeoviti su se sporazumi kao forma razvili u praksi, te nisu predvieni Osnivakim ugovorom. Lisabonskim ugovorom EU je priznato svojstvo pravne osobe. Sudska praksa Sve odluke koje su donijela tijela koja imaju sudsku ovlast predstavljaju sudsku praksu. Europski sud i Prvostupanjski sud sudske su institucije Europske unije. Zadatak je suda osigurati da se zakonodavstvo Zajednice potuje uz tumaenje i provedbu osnivakih ugovora. Sudu pomau njegovi odvjetnici koji sastavljaju miljenja. 1. Presude Europski sud i Prvostupanjski sud donose presude, zapravo odluke kojima se zakljuuje parnini postupak. Protiv presuda Europskog suda ne moe se podnositi alba. alba protiv presude Prvostupanjskoga suda moe se podnijeti Europskom sudu. 2. Miljenja Europski parlament, Vijee, Komisija ili drava lanica Unije mogu zatraiti miljenje Suda o tome je li neki sporazum izmeu Zajednice i drave koja nije lanica EU-a ili meunarodnih organizacija usklaen s odredbama Ugovora o EZ-u. Sporazum za koji je Sud dao negativno miljenje moe stupiti na snagu jedino nakon ispunjenja odreenih uvjeta propisanih lankom 48. Ugovora o Europskoj uniji (postupak za izmjenu ugovora). 3. Naredba Europski sud i Prvostupanjski sud mogu izdati naredbe u raznim sluajevima, kako je propisano u Pravilima postupka koja iroko spadaju u tri skupine: tijekom istrage nekog sluaja (primjerice, akti kojima se nalae ouvanje dokaza ili odvajanje, pripajan je, 12

ili obustavu sluajeva); kada Sud donosi odluku ne razmatrajui sadraj sluaja (primjerice, u sluaju oite neprihvatljivosti sluaja ili nedostatka nadlenosti) te kada Sud donosi odluku o sadraju predmeta; ovdje su naredbe zapravo pojednostavljene presude koje se koriste kada je predmet identian drugim predmetima u kojima je presuda ve bila donesena. Naredbe se u naelu mogu mijenjati ili opozivati. 4. Podnesci odvjetnika Odvjetnici imaju dunost pomagati Sudu u njegovome radu. Djelujui s potpunom nepristranou i neovisnou, oni sudu podnose podneske o sluajevima pred Sudom. U tim podnescima, odvjetnici predlau rjeenje nekoga spora, ali podnesci nisu obvezujui za suce. Oni su sastavni dio usmenoga postupka te se objavljuju zajedno s presudama u Izvjeima Suda.

Koje su institucije Europske unije? Glavne institucije: Vijee EU (Vijee ministara), Europsko vijee, Europska komisija, Europski parlament, Europski sud pravde, Europska sredinja banka, Europski sud revizora Ostale institucije: Europski gospodarski i socijalni odbor, Odbor regija, Europska investicijska banka, Europski ombudsman i dr. Pomona tijela: Europol, Eurojust, agencije, itd. 1. Europski parlament Europski parlament je predstavniko tijelo Europske unije. Zastupnici u Parlamentu se od 1979. godine biraju izravnim glasovanjem, na mandat od 5 godina, na neposrednim izborima u zemljama lanicama prema izbornom postupku kakav vrijedi za izbor zastupnika za nacionalni parlament pojedinih drava. Broj zastupnika koji se biraju u pojedinoj dravi lanici razmjeran je udjelu stanovnika te drave u ukupnom broju stanovnika EU-a - moe biti minimalno 6, odnosno maksimalno 96 zastupnika. Trenutano Europski parlament broji 736 zastupnika. Zastupnici Europskoga parlamenta ne sjede u nacionalnim blokovima, nego u sedam europskih politikih skupina. Oni predstavljaju sva stajalita o europskim integracijama, od snano pro -europskih do otvoreno euroskeptinih. Najvee frakcije su: Europska puka stranka - Europski demokrati (EPP-ED) - 289 zastupnika Frakcija Socijaldemokratske stranke Europe u Europskom parlamentu (PSE) - 218 zastupnika Savez liberala i demokrata za Europu (ELDR i EDP) - 89 zastupnika Parlamentu u radu pomae dvadesetak stalnih odbora ija veliina i znaaj ovise ponajvie o utjecaju koji Parlament ima u pojedinim podrujima europskih politika. Parlamentarni odbori uglavnom pripremaju zakonske prijedloge za specifina podruja na osnovu kojih Parlament donosi svoje konane odluke tijekom plenarnih sjednica. Godine 2009. Jerzy Buzek je izabran za predsjednika Europskoga parlamenta. Sjedite Parlamenta dijele tri drave lanice Unije: glavno sjedite i mjesto gdje se odra vaju plenarne sjednice jest Strasbourg, njegovo Glavno tajnitvo nalazi se u Luxemburgu, dok se politike grupe i odbori veinom 13

sastaju u Bruxellesu. Za razliku od Komisije, svi slubeni jezici Unije (23 jezika), ujedno su i radni jezici Parlamenta.

to Parlament radi Parlament ima tri glavne uloge. Usvajanje europskih zakona zajedno s Vijeem ministara u brojnim podrujima politika Parlament provodi demokratski nadzor nad drugim institucijama EU-a, osobito nad Komisijom. On ima ovlasti odobriti ili odbiti imenovanje povjerenika Komisije, te ima pravo izglasati nepovjerenje Komisiji kao cjelini. - imenovanje pukoga pravobranitelja, lanova Europske sredinje banke, Revizorskoga suda i drugih institucija Utjecaj na proraunska sredstva - Parlament s Vijeem dijeli ovlast nad proraunom EU-a, te prema tome moe utjecati na nain na koji EU troi proraunska sredstva. Na kraju postupka, on usvaja ili odbija proraun u cijelosti. Suodluivanje e postati redovni zakonodavni postupak. Ono e se proiriti na nova podruja politika poput slobode, sigurnosti i pravde. To e ojaati zakonodavne ovlasti Europskog parlamenta.

Kako je organiziran rad Parlamenta Rad Parlamenta podijeljen je u dvije glavne faze: Pripremanje plenarnoga zasjedanja. To ine zastupnici EP-a u raznim parlamentarnim odborima koji su specijalizirani za odreena podruja aktivnosti EU-a. O pitanjima za raspravu takoer raspravljaju politike skupine. Plenarno zasjedanje. Plenarne sjednice obino se odravaju u Strasbourgu (jedan tjedan u mjesecu), a ponekad i u Bruxellesu (samo dva dana). Na tim sjednicama Parlament ispituje predloeno zakonodavstvo i glasuje za izmjene i dopune prije nego li donese odluku o tekstu kao cjelini. Druge toke na dnevnome redu mogu ukljuiti "priopenja" ili pitanja Vijea ili Komisije o onome to se zbiva u Europskoj uniji ili irom svijeta.

2. Europsko vijee (European Council) Europsko vijee sastoji se od izabranih politikih zastupnika najvieg ranga drava lanica premijera i predsjednika koji imaju izvrne ovlasti. Vijee zadaje politiki smjer i utvruje prioritete EU-a. (europski sastanci na vrhu ili europski summiti). U sklopu Lisabonskog ugovora, Europsko vijee postaje punopravna institucija EU-a, a njegova je uloga jasno definirana. Europsko vijee je, dakle, forum na kojem se predstavljaju znaajne politike inicijative odreuje smjer i dinamika integracije mijenjaju i dopunjavaju osnivaki ugovori 14

dogovara promjene u strukturi EU kroz viemjesene pregovore koji se odvijaju u vidu meuvladinih konferencija Nakon pregovora izmeu drava lanica, Europsko vijee na osnovi konsenzusa moe izdati: smjernice za budui razvoj izjave i rezolucije: izraavaju stajalita elnika drava ili vlada o nekome specifinom pitanju. Smjernice i izjave nisu pravno obvezujue. Da bi stupile na snagu, one moraju slijediti rutinski postupak za pravne instrumente Zajednice: prijedloge Europske komisije o kojima glasuju Europski parlament i Vijee Europske unije, nakon ega po potrebi slijedi provedba na nacionalnoj razini. Lisabonskim ugovorom Europsko vijee formalno postaje institucija EU. Takoer, uvedena je institucija predsjednika Europskog vijea koji se bira na mandat od 2,5 godine, iji je glavni zadatak osiguravanje rada Europskog vijea, odravanje kohezije i konsenzusa unutar Vijea, izvjeivanje Europskog parlamenta te predstavljanje Europske unije na meunarodnom planu. Predsjednik Europskog vijea od 1.12.2009. je Herman Van Rompuy. To obiljeava promjenu od sadanjeg sustava u kojem drave lanice, izmjenjujui se u predsjedanju EU-om svakih est mjeseci, takoer predsjedaju i Europskim vijeem. Uloga koju ima Europsko vijee je odluna, ali se razlikuje od uloge Vijea Europske unije iji su lanovi ministri drava lanica. Vijee Europske unije ima ovlasti koje su mu dane Ugovorom, podlijee reviziji Suda Europskih zajednica te usvaja pravne instrumente Zajednice. Vijee Europe, jo jedna institucija razliita od Europskoga vijea, meunarodna je organizacija izvan Europske unije koja se bavi izobrazbom, kulturom i, iznad svega, zatitom ljudskih prava. Ono trenutano ima 46 lanica.

3. Vijee (Council) do stupanja na snagu Lisabonskog ugovora Vijee Europske unije ili Vijee ministara Vijee je glavno tijelo Unije za donoenje odluka. Kao i Europski parlament, Vijee je osnovano osnivakim ugovorima 1950-ih godina. Ono zastupa drave lanice, a na njegovim sastancima sudjeluje po jedan ministar iz svake nacionalne vlade EU-a (ukupno 27 ministara) i uvijek se sastaje u istom broju. Sjedite u Bruxellesu. sastav Vijea mijenja se ovisno o temi o kojoj se na sastanku raspravlja te se u praksi Vijee manifestira kroz vie lica: kada se raspravlja o poljoprivrednoj politici, sastaju se ministri poljoprivrede; kada se radi o pitanju nezakonitih migracija, ministri unutarnjih poslova i sl. Svaki ministar u Vijeu obvezuje svoju vladu, odgovoran je svojem nacionalnom parlamentu te graanima koje Parlament zastupa, to osigurava demokratski legitimitet odluka Vijea. Predsjednici drava i/ili predsjednici vlada drava lanica, zajedno s predsjednikom Europske komisije sastaju se do etiri puta godinje u okviru Europskoga vijea. Na tim sastancima na vrhu utvruje se cjelokupna politika Unije i rjeavaju se pitanja koja se nisu mogla rijeiti na nioj razini (primjerice od strane ministara na redovitim sastancima Vijea). Stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora, Vijee je sastavljeno od 10 formacija (umjesto prijanjih 9): Vijee za ope poslove Vijee za vanjske poslove Vijee za gospodarske i financijske poslove 15

Vijee za suradnju u podruju pravosua i unutarnjih poslova Vijee za zapoljavanje, socijalnu, zdravstvenu i potroaku politiku Vijee za trino natjecanje Vijee za promet, telekomunikacije i energetiku Vijee za poljoprivredu i ribarstvo Vijee za okoli Vijee za obrazovanje, mlade i kulturu

to radi Vijee Vijee ima est kljunih uloga: Usvajanje zakona EU zajedno s Europskim parlamentom donosi odluke u veini podruja koja su u nadlenosti Unije Koordiniranje ire gospodarske i socijalne politike drava lanica - Vijee je usmjereno i na poticanje razvoja novih poslova te na poboljanje obrazovanja, zdravstva i sustava socijalne skrbi Sklapanje meunarodnih sporazuma izmeu EU-a i drugih drava ili meunarodnih organizacija iz podruja trgovine, suradnje i razvoja ili mogu biti usmjereni na odreene teme kao to su ribarstvo, znanost, tehnologija, promet itd. Odobravanje prorauna EU-a, zajedno s Europskim parlamentom Definiranje zajednike vanjske i sigurnosne politiku EU-a na temelju smjernica koje je postavilo Europsko vijee - stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora, Visoka povjerenica za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predstavljat e Vijee u pitanjima vanjske i sigurnosne politike sa zemljama izvan EU -a ili meunarodnim organizacijama Koordiniranje suradnje izmeu nacionalnih sudova i policijskih snaga u kaznenim pitanjima Kada bi se rad Vijea EU-u odvijao iskljuivo na sastancima ministara, Vijee bi bilo potpuno neoperativno. Stoga u sklopu Vijea EU djeluju i razna podtijela koja pomau Vijeu u uspjenom obavljanju njegovih zadataka. To su: Predsjednitvo Vijea - ovu funkciju naizmjence svakih est mjeseci (sijeanj-lipanj, srpanj-prosinac), prema unaprijed utvrenom redoslijedu, sustavom rotacije preuzima jedna od drava lanica EU, koja u okviru svog mandata upravlja radom Vijea; drugim rijeima, svaka drava lanica Unije naizmjenino preuzima odgovornost nad poslovanjem Vijea i predsjeda svim sastancima tijekom estomjesenoga razdoblja, promovirajui zakonodavne i politike odluke i posredujui u kompromisima izmeu drava lanica. U cilju osiguranja kontinuiteta u radu Vijea, Lisabonskim se ugovorom i formalno uvodi tzv. trojno predsjednitvo, to znai da e budue tri drave predsjedateljice dogovoriti zajedniki program za period od 18 mjeseci. Odbor stalnih predstavnika (COREPER) - prema francuskom akronimu naziva Commit des representants permanents koji imaju funkciju veleposlanika drava lanica pri EU sve drave lanice EU u Bruxellesu imaju svoju stalnu misiju, drugim rijeima svoje stalno diplomatsko predstavnitvo pri Uniji, a efovi tih delegacija, tj. veleposlanici, okupljaju se na razini COREPER -a ti veleposlanici ("stalni predstavnici") zasjedaju jednom tjedno i pripremaju sjednice Vijea na nain da sastavljaju dnevni red pojedinih zasjedanja i pripremaju odluke Vijea, uz iznimku veine poljoprivrednih pitanja koje rjeava Posebni odbor za poljoprivredu radne skupine strunjaka - sastavljene su od slubenika iz nacionalnih uprava, pomau radu COREPER-a / pripremaju materijale na temelju kojih COREPER priprema nacrt odluka ili propisa koje usvajaju ministri u Vijeu Glavno tajnitvo Vijea - Predsjednitvu pomae Glavno tajnitvo koje priprema i osigurava lako funkcioniranje rada Vijea na svim razinama. U 2009. godini, Catherine Ashton imenovana je glavnim tajnikom Vijea. Ona je takoer visoka predstavnica 16

EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te u tom svojstvu pomae koordinirati akcije Unije na svjetskoj sceni. Glavnome tajniku pomae njegov zamjenik zaduen za upravljanje Glavnim tajnitvom.

Odluivanje u Vijeu jednoglasno vanjska politika, porezna politika i zajedniko trite obina veina (14 glasova) pitanja koja nisu regulirana ugovorima kvalificirana veina (primjenjivat e se do 2014.) jedinstveno trite, sigurnost i zdravlje radnika, jaanje gospodarske i socijalne kohezije od ukupno 345 glasova 258 glasova ini kv. veinu, odnosno minimalno 55% drava (15 drava lanica) ili 65% stanovnitva, ako drava lanica zatrai potvrdu da glasovi ZA, predstavljaju najmanje 65% ukupnoga stanovnitva Unije, blokirajua manjina 4 drave lanice. Ukupan broj glasova EU 15 EU 27 87 345 62 255 Kvalificirana veina Blokirajua manjina 26 91

Od 2014. do 2017. biti e prijelazni period moi e se glasati i kvalificiranom veinom ako to zatrai 1 drava lanica. Ako zakonodavni prijedlog dolazi od Europske komisije, za odluku treba glasovati 72% drava lanica, odnosno 20 od 27 drava lanica.

4. Europska komisija Europska komisija je politiko te glavno izvrno tijelo Europske unije. Naziva se esto i Vladom EU. Predstavlja interese EU neovisno od drava lanica (nadnacionalni karakter). Ona je uvarica osnivakih ugovora I glasnogovornik EU predstavlja EU prema treim zemljama. Komisija odgovara Europskom parlamentu. To je jedina institucija EU-a s opom ovlasti pokretanja prijedloga zakona. Radni jezici francuski, engleski, njemaki Sastav: Predsjednik Europske komisije obino je to predstavnik najvee politike grupacije Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, koji je ujedno i potpredsjednik Komisije 27 povjerenika (po jedan iz svake drave lanice) ne mogu primati upute vlade drave lanice koja ih je izabrala Mandat povjerenika traje pet godina, i poklapa se s mandatom Europskog parlamenta. Nakon izbora i konstituiranja novog Europskog parlamenta, imenuju se i novi lanovi Europske komisije kako bi Parlament imao 17

utjecaj na izbor i rad Komisije. Predsjednika Komisije bira Europsko vijee nakon to se vlade drava lanica usuglase o kandidatu, a izbor mora biti potvren u Europskom parlamentu. Vijee kvalificiranom veinom, a u dogovoru s predsjednikom Komisije, usvaja li stu povjerenika. Cijelu Komisiju potvruje Europski parlament, a na kraju Vijee imenuje novu Komisiju. Europski parlament moe u svakom trenutnu raspustiti Komisiju, na nain da joj izglasa nepovjerenje usvajanjem odluke o cenzuri, ali ne moe smjenjivati pojedine povjerenike. Pojedinani lanovi Komisije moraju dati ostavku ukoliko to od njih zatrai predsjednik, pod uvjetom da drugi povjerenici to odobravaju. Sadanji predsjednik Europske komisije je Jos Manuel Barroso iz Portugala. Gdje je smjetena Komisija? Sjedite Komisije je u Bruxellesu (Belgija), ali ona takoer ima urede u Luxemburgu, zastupnitva u svim dravama lanicama Unije te delegacije u mnogim glavnim gradovima irom svijeta.

Uloga Komisije Europska komisija ima etiri glavne uloge: Predlaganje novog zakonodavstva Parlamentu i Vijeu - prije nego iznese bilo kakve prijedloge, Komisija mora razmotriti je li zakonodavstvo Unije najbolji nain za rjeavanje odreenih problema Komisija e predloiti akciju na razini Unije jedino ako smatra da se problem ne moe rijeiti uinkovitije nacionalnom, regionalnom ili lokalnom akcijom. To naelo rjeavanja stvari na najnioj moguoj razini zove se "naelo supsidijarnosti". Provedba zajednikih politika te upravljanje i nadzor nad proraunom EU-a mora upravljati politikama koje usvoje Parlament i Vijee donosi brojne provedbene propise koji omoguuju provedbu propisa Vijea (smjernice, uredbe, odluke) odgovorna je za upravljanje i provedbu prorauna EU-a nadzor nad proraunom provodi zajedno s Revizorskim sudom Provedba europskoga zakonodavstva Komisija djeluje kao "uvar ugovora" - zajedno sa Sudom Europskih zajednica, odgovorna je za ispravnu primjenu zakonodavstva Unije u svim dravama lanicama ako utvrdi da neka drava EU-a ne primjenjuje zakone Unije, prvo pokree proces koji se zove "postupak protiv krenja" To ukljuuje slanje slubenoga pisma vladi u kojem se navodi zato Komisija smatra da je ta zemlja prekrila zakone Unije, utvrujui rok za slanje detaljnog odgovora Komisiji. Ako ovaj postupak ne uspije ispraviti stvari, Komisija mora zatim uputiti predmet Sudu Europskih zajednica koji ima ovlast nametnuti kazne. Presude Suda obvezujue su za drave lanice i institucije EU-a. Zastupanje EU-a na meunarodnoj razini - omoguuje dravama lanicama da izraze "vlastiti stav" na meunarodnim forumima, jer stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora zadau predstavljanja i pregovaranja u ime Unije na meunarodnoj sceni preuzima novoformirana institucija Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, koji je ujedno i potpredsjednik Komisije. Struktura Komisije 18

Europska komisija sastoji se od: politike strukture - ini ju predsjednik i povjerenici te njihovi kabineti Svaki povjerenik zaduen je u Komisiji za odreeno podruje i na elu je one ope uprave (ili vie njih) koja pokriva to podruje. Svaki povjerenik ima svoj kabinet. upravne strukture koju ine: ope uprave / generalne direkcije koje se mogu usporediti s ministarstvima osmiljavaju i sastavljaju zakonodavne prijedloge, no ti prijedlozi postaju slubeni tek kad ih "usvoji" Komisija na svojim tjednim sastancima Na elu ope uprave nalazi se generalni direktor koji odgovara za svoj rad povjereniku zaduenom za to podruje. glavno tajnitvo na elu s glavni tajnikom Europske komisije - koordinira rad izmeu pojedinih generalnih direkcija i ostalih tijela Komisije, daje strune savjete, osigurava prevoenje, daje statistike podatke (putem statistikog ureda EUROSTAT) Na elu Glavnog tajnitva je Glavni tajnik (trenutno Catherine Day) koji odgovara izravno predsjedniku. privremeni i stalni odbori strunjaka savjetnika ostale zajednike slube i uredi

Visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku / potpredsjednik Komisije Nova funkcija na elu zajednike vanjske i sigurnosne politike EU-a uspostavit e se Lisabonskim ugovorom. Znaajan novi pomak je imenovanje visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku koji je istovremeno potpredsjednik Komisije. Ta je funkcija spoj dvaju ve postojeih: visokog predstavnika za zajedniku vanjsku i sigurnosnu politiku i povjerenika za vanjske odnose. Visokog predstavnika ili predstavnicu imenovat e Europsko vijee, a predsjedat e Vijeem ministara vanjskih poslova istovremeno obnaajui funkciju potpredsjednika Europske komisije. On ili ona iznosit e prijedloge, provoditi vanjsku politiku u ime Vijea i zastupati stajalit a Unije na meunarodnoj razini. Ova je funkcija osmiljena kako bi Europska unija bolje branila svoje interese i vrijednosti na meunarodnoj pozornici i izraavala jednoglasno svoja stajalita. Od 1. prosinca 2009. dunost visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku obnaa Catherine Ashton.

5. Sud pravde Europske unije / Europski sud Sud Europskih zajednica (esto ga se jednostavno naziva samo "Sud") osnovan je u okviru Ugovora o EZU -u iz 1952. godine. Sjedite mu je u Luxemburgu. Sud pravde Europske unije sastavljen je od 27 sudaca, dakle po jednog iz svake drave lanice, s mandatom od 6 godina. Sucima u radu pomae 8 glavnih odvjetnika iji je glavni zadatak izlaganje svojeg miljenja o predmetima koji su podneseni Sudu. Radi uinkovitosti, Sud rijetko zasjeda u punome sastavu. Obino zasjeda kao "Velika komora" koja se sastoji od samo 15 sudaca ili u komorama od pet ili tri suca. Osnovni zadatak Suda pravde Europske unije - osigurati da se zakonodavstvo EU tumai i primjenjuje na isti nain u svim dravama lanicama EU, kako bi zakonodavstvo bilo jednako za sve. On primjerice osigurava da nacionalni sudovi ne donose razliite presude o istome pitanju. 19

Sud ima ovlasti rjeavati pravne sporove izmeu drava lanica EU-a, institucija EU-a, poslovnih subjekata i pojedinaca. Ostale zadae Suda: donosi presude u sluajevima nepotivanja prava Unije u sporovima u koje su ukljuene institucije EU -a, drave lanice, pravne i fizike osobe, a donosei presude uvijek primjenjuje iskljuivo pravo EU, ni kad nacionalno pravo izraava svoj stav o (ne)usklaenosti nekog nacionalnog propisa s europskim te ga esto u praksi nacionalni sudovi konzultiraju kod tumaenja zakona EU-a nadgleda usklaenost pravnih instrumenata europskih institucija s ugovorima Unije , pa se tako u suprotnom moe dogoditi da Sud poniti neku odluku EK ili Vijea. Budui da potivanje usklaenosti i provedba presuda ovise o dravama lanicama, kako bi Sud osigurao da institucije na nacionalnoj razini zaista provedu njegove presude, u nekim situacijama ima mogunost izrei kaznu dravi koja ne potuje ili ne primjenjuje pravo EU. Kako bi pomogli Sudu Europskih zajednica u rjeavanju velikoga broja sluajeva koji su im podneseni te kako bi graanima ponudili bolju pravnu zatitu, 1989. godine osnovan je Prvostupanjski sud. Ovaj Sud (koji je pridruen Sudu Europskih zajednica) odgovoran je za donoenje presuda o nekim vrstama predmeta, osobito u parnicama koje pokrenu pojedinci, poduzea i neke organizacije te u predmetima koji se odnose na Zakon o trinome natjecanju. Sud Europskih zajednica i Prvostupanjski sud, svaki imaju predsjednika kojeg izaberu njegovi kolege suci na mandat od tri godine koji se moe obnoviti. Vassilios Skouris, iz Grke, izabran je za predsjednika Suda Europskih zajednica 2003. godine; Bo Vesterdorf, iz Danske, predsjednik je Prvostupanjskoga suda. Novo pravosudno tijelo, Europski sud za dravnu slubu, osnovan je kako bi presuivao u sporovima izmeu Europske unije i dravne slube. Ovaj Sud sastoji se od sedam sudaca i pridruen je Prvostupanjskome sudu.

to radi Sud? Sud donosi presude o predmetima koji su mu podneseni. etiri najee vrste predmeta su: 1. postupak za preliminarno rjeenje 2. tuba zbog neispunjavanja obveza 3. tuba zbog ponitenja 4. tuba zbog propusta djelovanja Postupak koji slijedi odvija se u dvije faze: prvo slijedi pisana, a zatim usmena faza. U prvoj fazi, sve ukljuene stranke podnose pismena izvjea, a sudac kojem je sluaj dodijeljen sastavlja izvjee u kojemu rezimira te izjave i pravnu pozadinu sluaja. Zatim dolazi druga faza javno sasluanje. Od 2003. godine, od odvjetnika se zahtijeva miljenje o nekome predmetu jedino ako Sud smatra da taj odreeni predmet postavlja novu toku zakona. O presudama Suda odluuje se veinom i proglaavaju se na javnome sasluanju. Izdvojena se miljenja ne 20

izraavaju. Odluke se objavljuju na dan kada su donesene.

6. Europska sredinja banka Europska sredinja banka (engl. European Central Bank) osnovana je 1998. i sjedite joj je u Frankfurtu. Glavna zadaa Banke je upravljanje eurom - jedinstvenom valutom Europske unije. ECB je takoer odgovorna za utvrivanje i provedbu gospodarske i monetarne politike Unije. U svom radu Europska sredinja banka oslanja se na 'Europski sustav sredinji banaka', koji se sastoji od sredinjih banaka zemalja lanica koje su usvojile euro. Samo 16 od njih je dosad usvojilo euro. Tih 16 zemalja sainjavaju "euro podruje", a njihove sredinje banke, zajedno s Europskom sredinjom bankom, ine tzv. "Eurosustav". Kako bi uspjeno i djelotvorno obavljala svoje zadae zajamena je potpuna neovisnost Europske sredinje banke od bilo koje sredinje banke Eurosustava ili bilo kojeg tijela EU-a. Institucije EU-a i vlade drava lanica moraju potivati ovo naelo i ne smiju pokuavati utjecati na ECB ili na nacionalne sredinje banke. ECB, usko suraujui s nacionalnim sredinjim bankama, priprema i provodi odluke koje donose tijela Eurosustava za donoenje odluka Upravno vijee, Izvrni odbor i Ope vijee. Jean-Claude Trichet, iz Francuske, postao je predsjednikom ECB-a u studenome 2003. godine.

to Banka radi? Jedan od glavnih zadataka ECB-a jest odravati stabilnost cijena u europodruju, kako kupovna mo eura ne bi bila ugroena inflacijom. Cilj je ECB-a osigurati da poveanje potroakih cijena iz godine u godinu bude manje od 2%. ECB to ini na dva naina: Kontroliranjem ponude novca - ako je ponuda novca vea u usporedbi s ponudom roba i usluga, doi e do inflacije. Nadzorom trendova cijena i procjenom rizika koji predstavlja za stabilnost cijena na europodruju. Kontroliranje ponude novca ukljuuje, izmeu ostaloga, utvrivanje kamatnih stopa irom europodruja. To je moda najpoznatija aktivnost Banke.

7. Revizorski sud Revizorski sud (engl. European Court of Auditors ) osnovan je 1975. godine i ima sjedite u Luxemburgu. Uloga Suda: nain provjera ispravnog prikupljanja sredstva EU i njihova namjenska potronja na zakonit i ekonomian provoenje revizije bilo koje osobe ili organizacije koja upravlja sredstvima Unije 21

u svome radu Sud pomae Europskom parlamentu podnosei revizorsko izvjee za prethodnu godinu. Revizorski sud nema pravne ovlasti: utvrde li revizori prijevaru ili nepravilnosti, moraju o tome izvijestiti OLAF Europski ured za borbu protiv prijevare. Sastav - po jedan lana iz svake drave lanice Unije kojeg imenuje Vijee na mandat od 6 godina. lanovi izabiru jednoga od svojih lanova kao predsjednika na mandat od 3 godine, koji se moe obnoviti. Vitor Caldeira, iz Portugala, bio je izabran za predsjednika 2008. Ostala tijela Europska investicijska banka osigurava dugorona financijska sredstava za kapitalne projekte u Uniji i izvan nje. Njezina je zadaa davati zajmove za projekte od europskog interesa (kao to su eljeznike i cestovne veze, zrane luke ili ekoloki programi), osobito za siromanije regije, drave kandidatkinje i zemlje u razvoju. EIB takoer daje kredite za ulaganje u mala poduzea. Philippe Maystadt, iz Belgije, postao je predsjednikom EIB -a 1. sijenja 2000. godine. Europska banka za obnovu i razvoj utemeljena je radi pomoi tranzicijskim zemljama u procesu pribliavanja Uniji; Europski investicijski fond (EIF) prua poduzetniki kapital malim i srednjevelikim poduzeima, osobito novim poduzeima i poslovnim subjektima koji su orijentirani tehnologiji. EIF takoer prua jamstva financijskim institucijama (kao to su banke) kako bi pokrili svoje zajmove malim i srednjim poduzeima. Europski gospodarski i socijalni odbor predstavlja interese razliitih gospodarskih i socijalnih interesnih skupina u Uniji; Odbor regija okuplja interese regionalnih i lokalnih vlasti u dravama Unije. Europska kola za javnu upravu prua obuku na specifinim podrujima za lanove osoblja EU-a Takoer, usporedo s dinaminim razvojem procesa europske integracije na razini Unije nastale su s vremenom i druge vrste pomonih tijela poput agencija (npr. EUROPOL) i ureda (npr. Ured za statistiku) te ostalih tijela (npr. Europski centar za nadzor droga i ovisnosti).

Ombudsman Pozicija Europskoga ombudsmana stvorena je Ugovorom o Europskoj uniji (Maastricht, 1992.). Ombudsman djeluje kao posrednik izmeu graana i tijela Europske unije: ima pravo dobivati i istraivati pritube graana, poslovnih subjekata i organizacija Unije te od bilo koga tko prebiva ili ima prijavljen ured u nekoj od drava lanica EU-a. Ombudsmana bira Europski parlament na mandat od pet godina koji se moe obnoviti, to odgovara zakonodavnome mandatu Parlamenta. Nikiforos Diamandouros, bivi nacionalni javni pravobranitelj Grke, zauzeo je mjesto Europskoga ombudsmana 2010. kada je ponovno izabran na mandat od pet godina.

22

to radi Ombudsman? Ombudsman pomae otkriti "loe upravljanje" u institucijama i tijelima Europske unije. "Loe upravljanje" znai da neka institucija ne djeluje u skladu sa zakonom ili ne potuje naela dobrog upravljanja, ili kri ljudska prava. Neki primjeri su: nepravedni postupci, diskriminacija zloporaba ovlasti, nedostupnost ili odbijanje davanja informacija, nepotrebna odgoda te neispravni postupci. Ombudsman provodi istrage nakon to je podnesena neka tuba ili na svoju vlastitu inicijativu. On djeluje potpuno neovisno i nepristrano ne zahtijeva niti prihvaa upute od bilo koje vlade ili organizacije.

Granice ovlasti tijela EU Osnovno je pravilo da e Europska unija moi postupati po onim ovlastima koje su joj povjerile drave lanice. Mora potovati injenicu da sve druge ovlasti ostaju u ingerenciji drava lanica. EU ima iskljuivu ovlast nad podrujima poput pravila trinog natjecanja, monetarne politike Eurozone i zajednike trgovinske politike. Drave lanice imaju primarnu odgovornost u podrujima kao to su zdravstvo, obrazovanje i industrija. EU i drave lanice zajedniki su nadlene u podrujima kao to su unutarnje trite, poljopr ivreda, promet i energija. Nove ovlasti nacionalnim parlamentima prema Lisabonskom ugovoru Po prvi put, nacionalni parlamenti imat ce izravan utjecaj na proces donoenja odluka. U sklopu Lisabonskog ugovora, svi predloeni zakoni EU-a morat e se slati nacionalnim parlamentima. Primjenjivat e se sustav pravovremenog upozorenja i svaki nacionalni parlament imat e osam tjedana da argumentira svoj prigovor ako misli da prijedlog zakona nije prikladan za EU. Ako dovoljan broj nacionalnih parlamenata drava lanica uloi prigovor, prijedlog se moe izmijeniti i dopuniti ili povui. Ovakav sustav pravovremenog upozorenja omoguuje parlamentima drava lanica vanu ulogu u osiguravanju da EU ne prekorai svoje ovlasti ukljuujui se u pitanja koja se mogu bolje rijeiti na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini. Pravna struktura EU Posebnost pravnog sustava EU Pravna steevina EU (acquis communautaire) 35 poglavlje Izvori prava EU: primarni sekundarni Donoenje odluka

23

Pravna steevina (ACQUIS COMMUNAUTAIRE) Pravna steevina Europske unije (franc. acquis communautaire, skraeno acquis) skup je prava i obveza koji sve drave lanice obvezuje i povezuje u Europskoj uniji. Pravna steevina EU-a nije samo pravo u uem smislu jer obuhvaa: sadraj, naela i politike ciljeve osnivakih ugovora zakonodavstvo usvojeno na temelju osnivakih ugovora presude Suda Europskih zajednica, deklaracije i rezolucije koje je Europska unija usvojila mjere koje se odnose na zajedniku vanjsku i sigurnosnu politiku mjere koje se odnose na pravosue i unutarnje poslove meunarodne ugovore koje je sklopila Europska zajednica ugovore zakljuene izmeu drava lanica s treim zemljama u podruju djelovanja Europske unije Svaka drava koja eli postati lanicom Europske unije mora prihvatiti odluke iz osnivakih ugovora i uskladiti svoje zakonodavstvo s pravnom steevinom Europske unije. Postupci odluivanja Proces donoenja odluka u Europskoj uniji i postupak suodluivanja ukljuuju tri glavne institucije: Europski parlament (EP) koji zastupa graane EU-a i koji ga izravno biraju; Vijee Europske unije koje zastupa pojedinane drave lanice; Europsku komisiju kojoj je cilj zastupati interese Unije kao cjeline. Tri glavna postupka su "konzultacija", "pristanak" i "suodluivanje". 1. Konzultacija U okviru postupka konzultacije, Vijee se konzultira s Parlamentom te Gospodarskim i socijalnim odborom i Odborom regija. Parlament moe: odobriti prijedlog Komisije odbaciti ga ili zatraiti njegove izmjene. Ako Parlament zatrai izmjene, Komisija e razmotriti sve izmjene koje Parlament predloi. Ako prihvati bilo koji od tih prijedloga, poslat e Vijeu izmijenjeni prijedlog. Vijee pregledava izmijenjeni prijedlog i/ili ga usvaja, ili ga ponovno mijenja. U tome postupku, kao i u svim drugima, ako Vijee izmijeni prijedlog Komisije, ono to mora uiniti jednoglasno. 2. Pristanak Postupak pristanka znai da Vijee mora dobiti pristanak Europskoga parlamenta prije nego li se donesu neke vane odluke. Postupak je isti kao i u sluaju konzultacija, osim to Parlament ne moe izmijeniti prijedlog: on ga mora prihvatiti ili odbaciti. Prihvaanje (pristanak) zahtijeva apsolutnu veinu danih glasova. 3. Suodluivanje To je postupak koji se sada rabi u veini donoenja zakonodavstava EU-a. U postupku donoenja odluka, 24

Parlament ne daje samo miljenje: on dijeli zakonodavnu ovlast zajedno s Vijeem. Ako se Vijee i Parlament ne mogu sloiti glede nekoga dijela predloenoga zakonodavstva, on je stavljen pred Pomirbeni odbor, sastavljen od jednakoga broja zastupnika Vijea i Parlamenta. Jednom kada se Odbor usuglasi, tekst se jo jednom alje Parlamentu i Vijeu kako bi ga konano mogli usvojiti kao zakonodavstvo.

Donoenje odluka u Europskoj uniji Europska unija ovlatena je u podrujima svoje nadlenosti za pripremanje i donoenje odluka, a tu ovlast ostvaruje putem svojih institucija. To su: Europski parlament, Vijee i Europska komisija, a u podruju zajednike vanjske i sigurnosne politike i Europsko vijee. U postupku donoenja odluka o nekim pitanjima mogu sudjelovati i druga tijela u savjetodavnoj funkciji, primjerice, Gospodarski i socijalni odbor ili Odbor regija. U podruju monetarne politike, neke odluke donosi samostalno Europska sredinja banka. U pitanjima koja su u nadlenosti Europske unije, odluke donosi Vijee zajedniki s Europskim parlamentom ili, u manjoj mjeri, samostalno. Radi ostvarivanja nadlenosti Unije, institucije donose uredbe, direktive, odluke, preporuke i miljenja. U redovnom zakonodavnom postupku zakonodavne akte predlae Europska komisija, a donose ih Europski parlament i Vijee. Vijee do 31. listopada 2014. godine odluke donosi jednoglasno, obinom veinom ili kvalificiranom veinom. Razvojem europske integracije odluivanje kvalificiranom veinom proiruje se na sve vei broj podruja, ali je u nekim podrujima i dalje nuna jednoglasnost. Jednoglasnost (27 drava) ili pravo veta, zadrano je u podrujima porezne politike, kaznenog prava, unutarnje, vanjske i socijalne politike. Obinom veinom (14 drava tj. veinom svojih lanova) donose se odluke koje se odnose na neka podruja politike zapoljavanja i socijalne politike, dok se u svim ostalim podrujima iz nadlenosti EU odluke donose kvalificiranom veinom. Kada Vijee odluuje kvalificiranom veinom, broj glasova koji pripada ministru pojedine drave lanice razlikuje se. Veim dravama pripada vei, a manjima manji broj glasova, iako raspodjela ne odraava potpuno razlike u veliini lanica EU. Konana je raspodjela uvijek ishod politikog dogovora prigodom primanja u lanstvo novih drava. Aktualno donoenje odluka kvalificiranom veinom podrazumijeva (na temelju Ugovora iz Nice) da prihvaena odluka mora dobiti 258 od 345 glasa Vijea ili 72% glasova te je moraju prihvatiti dvije treine zemalja lani ca. Takoer, Ugovor iz Nice definira i uvjet koji se moe primijeniti posebno na zahtjev bilo koje zemlje lanice, a po kojem, da bi odluka bila prihvaena, zemlje lanice koje su prihvatile odluku trebaju predstavljati 62% stanovnika Unije. U cilju pojednostavljenja donoenja odluka, Lisabonskim ugovorom je predvieno da se donoenje odluka kvalificiranom veinom zamijeni dvostrukom veinom. Glasanje dvostrukom veinom uvodi se od 1. studenog 2014. godine i po tom nainu odluivanja, da bi odluka bila prihvaena moraju se ispuniti dva uvjeta: odluku mora prihvatiti 55% lanica i odluku moraju prihvatiti zemlje lanice koje predstavljaju minimalno 65% stanovnika Unije. Lisabonskim ugovorom, takoer je definirano da postoji mogunost odgode primjene glasanja dvostrukom veinom za pojedine odluke na zahtjev pojedine zemlje lanice, sve do 31. oujka 2017. godine, u kojem sluaju se odluuje kvalificiranom veinom. Odluke koje nisu inicirali Europska komisija ili visoki predstavnik za vanjske poslove i sigurnosnu politiku moraju biti usvojene nadkvalificiranom veinom, to znai da ih moraju prihvatiti najmanje 72% lanica koje predstavljaju 65% populacije Europske unije. Osim poveavanja broja podruja o kojima se odluke donose kvalificiranom veinom, tijekom povijesti europskih 25

integracija poveavao se i broj podruja u kojima se odluke donose suodluivanjem Vijea i Europskog parlamenta. Ipak, postoji jo uvijek odreeni broj podruja u kojima Europski parlament ne sudjeluje u zakonodavnoj proceduri usvajanja odreenog akta, ali je njegov naknadni pristanak na akt koji usvoji Vijee uvjet za njegovo stupanje na snagu. To je, primjerice, sluaj sa sporazumima o pridruivanju koje u ime Unije sklapa Vijee i koji ne mogu u pravnom poretku Unije stupiti na snagu dok ih ne potvrdi Europski parlament. Kao novina, Lisabonskim se ugovorom uloga Europskog parlamenta izjednaava s ulogom Vijea u pogledu donoenja prorauna EU, to znai da se proraun EU usvaja suodluivanjem ovih dviju institucija. Stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora, dosadanja se razlika izmeu obveznih i neobveznih trokova godinjeg prorauna dokida, jer Parlament sada zajedno s Vijeem odluuje i o obveznim trokovima, o kojima dosada nije mogao odluivati. Parlament, takoer, veinom glasova svojih lanova daje suglasnost na usvajanje viegodinjeg financijskog okvira Unije. U podruju zajednike vanjske i sigurnosne politike odluke donose Europsko vijee ili Vijee. Europsko vijee donosi strateke odluke, kao to su naela i ope upute za zajedniku vanjsku i sigurnosnu politiku te zajednike strategije koje provodi Unija u podrujima u kojima drave lanice imaju vane zajednike interese. Odluke koje donese Europsko vijee obvezuju Vijee stoga Vijee provodi zajedniku vanjsku i sigurnosnu politiku usvajajui zajednike akcije i zajednika stajalita. Te odluke Vijee donosi jednoglasno. Odluka se smatra donesenom i uz suzdrane glasove prisutnih predstavnika neke drave lanice. Provedbene odluke, bilo da se radi o provedbi zajednike strategije koju je usvojilo Europsko vijee ili o provedbi zajednike akcije ili zajednikog stajalita koje je usvojilo Vijee, Vijee donosi kvalificiranom veinom.

Pripremno zakonodavstvo Pripremno zakonodavstvo sastoji se od svih dokumenata vezanih uz zakonodavni postupak koje izdaju institucije Europske unije. U ovu kategoriju takoer su ukljueni neki dokumenti od openitoga znaaja. Glavni dokumenti za koje se smatra da sainjavaju dio pripremnoga zakonodavstva: I. Pripremni akt 1. Zakonodavni prijedlozi i miljenja Komisije Komisija ima gotovo monopol u iniciranju instrumenata Zajednice (direktive, uredbe, odluke ili meunarodni sporazumi), osim tamo gdje dijeli ovo pravo s dravama lanicama (vidi inicijativa drava lanica) ili s Europskom sredinjom bankom. Ugovori gotovo uvijek zahtijevaju od Vijea da donosi odluke na temelju prijedloga Komisije. Meutim, Vijee moe pozvati Komisiju da sastavi prijedlog, kao to to moe i Europski parlament. U bilo kojemu trenutku tijekom postupka, Komisija moe izmijeniti svoj prijedlog ili, ako je to potrebno, povui ga. Komisija je ponovno ukljuena u kasnijoj fazi zakonodavnoga postupka. Nakon to se prijedlog Komisije dostavi Europskome parlamentu i Vijeu, ako Parlament predloi izmjene zajednikoga stajalita koje je Vijee usvojilo, izmijenjeni se tekst dostavlja Vijeu i Komisiji koji daju svoje miljenje o tim izmjenama. Ukoliko se Komisija ne sloi glede izmjena koje je predloio Parlament, Vijee mora djelovati jednoglasno; ako se pak sloi glede izmjena, Vijee moe djelovati kvalificiranom veinom.

2. Inicijativa drava lanica 26

Ugovor iz Amsterdama propisuje da drave lanice imaju pravo inicijative u pitanjima azila i imigracije. Tijekom razdoblja od pet godina, zakonodavno pravo inicijative bilo je podijeljeno izmeu Komisije i drava lanica Unije, a svaka stranka je mogla iznositi prijedloge neovisno od druge stranke. Prijelazno razdoblje od pet godina zavrilo je 1. svibnja 2004. godine i drave lanice sada imaju pravo inicijative jedino za drugi i trei stup, tj. na podruju vanjske i sigurnosne politike te policijske i pravosudne suradnje u kaznenim pitanjima. 3. Zajedniko stajalite Vijea Zajedniko stajalite je instrument koji usvaja kvalificirana veina drava lanica Unije koje se sastaju u okviru Vijea kao dio zakonodavnoga postupka u kojem Vijee dijeli svoju ovlast donoenja odluka s Europskim parlamentom (postupak suradnje ili postupak suodluivanja). Ono izraava stajalite Vijea o prijedlogu Komisije u svjetlu miljenja Europskoga parlamenta (vidi zakonodavna rezolucija Europskoga parlamenta) i miljenja drugih institucija i tijela ukljuenih u postupak (Europski gospodarski i socijalni odbor, Odbor regija, Europska sredinja banka, Revizorski sud). 4. Zakonodavna rezolucija Europskoga parlamenta Europski parlament ukljuen je u brojne faze u bilo kojemu zakonodavnom postupku (postupak suradnje il i postupak suodluivanja): dokumenti koje usvoji Parlament u bilo kojoj fazi openito su rezolucije i mogu sadravati instrumente razliitih tipova, kao to su miljenja ili izmjene zajednikoga stajalita Vijea. Zakonodavni se postupci upuuju, ovisno o predmetu, Parlamentarnom odboru koji priprema izvjee to sadri nacrt rezolucije koji je usvojio Parlament na plenarnome zasjedanju. 5. Miljenja Europskoga gospodarskoga i socijalnog odbora i Odbora regija Europski gospodarski i socijalni odbor i Odbor regija daju tehnika miljenja o pitanjima regionalne te gospodarske i socijalne politike. Miljenja se daju na inicijativu Odbora ili na zahtjev Parlamenta, Vijea ili Komisije te slue kao vodstvo tim institucijama u njihovoj zakonodavnoj aktivnosti. Po nekad je obvezno konzultirati se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom i/ili Odborom regija, no njihova miljenja nisu obvezujua. II. Drugi dokumenti institucija 1. Priopenje Komisije Velika veina priopenja Komisije (COM dokumenti) jesu zakonodavni prijedlozi. Drugi najvaniji COM dokumenti su nie navedeni. Bijela knjiga, sadri niz prijedloga za djelovanje Zajednice u odreenome podruju. Ona ponekad slijedi Zelenu knjigu, ija je svrha pokrenuti proces konzultacije na europskoj razini. Ako se Vijee sloi s Bijelom knjigom, ona moe dovesti do nekoga akcijskoga programa EU-a na podruju o kojemu je rije. Temeljem Bijele knjige (1985.) definirana su naela o uspostavljanju velikog unutarnjeg trita najkasnije do sijenja 1993. godine, datuma koji je trebao mobilizirati sve snage.

Naelo otvaranja granica - to daje mogunost slobode kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala. Naelo stvaranja solidarnih struktura uvoenjem zajednikih politika i odgovarajuih financijskih instrumenata. Pravna naela Naelo supsidijarnosti Zelena knjiga, ija je namjera stimulirati razmiljanje i pokrenuti konzultaciju na europskoj razini glede odreenoga predmeta. Konzultacije koje su rezultat Zelene knjige mogu zatim dovesti do objavljivanja Bijele knjige, u kojoj e biti predloen niz konkretnih mjera za djelovanje Zajednice. 2. Izvjee Revizorskoga suda Godinje izvjee Revizorskoga suda izraava komentare Suda glede upravljanja financijama Zajednice. Ono se dostavlja ustanovama Zajednice i objavljuje se u Slubenome listu. Izvjee naglaava toke gdje bi poboljanje 27

bilo mogue ili zaista poeljno. Institucije snose odgovornost za primjedbe upuene od strane Revizorskog suda.

Oporezivanje Unutar EU-a, vlade zadravaju iskljuivu odgovornost za razine izravnog oporezivanja, tj. porez na osobne dohotke i dobit poduzea. Zadatak politike oporezivanja EU-a jest osigurati da su porezna pravila dosljedna s ciljevima stvaranja novih radnih mjesta, konkurentnosti EU-a, jedinstvenog trita i slobodnog kretanja kapitala. Zemlje lanice same utvruju stopu poreza na dobit poduzea i osobne dohotke, utede i kapitalne dobitke. Porez na dodanu vrijednost (PDV) predstavlja iznimku budui da je on kljuan za ispravno funkcioniranje jedinstvenog trita. Ipak, postoji dosta mjesta za nacionalne razlike u razinama PDV-a. Povrh toga, pravila vezana uz PDV i njegove stope nisu izuzeti iz pravila EU-a koja zahtijevaju jednoglasnost svih 27 zemalja lanica po pitanju bilo koje odluke koja se tie poreza. To pravilo uva nacionalnu autonomiju. U sluajevima gdje su jedinstveno trite, slobodno kretanje kapitala ili prava pojedinaca naruena porezni m pravilima, Europski sud pravde je konani arbitar koji odluuje o tome to je ispravno. Taj je sud donio mnoge znaajne presude u podruju oporezivanja. Uloga neizravnih poreza Za itavu EU postoji dogovor o minimalnoj stopi PDV-a od 15% na veinu robe i usluga, no mogui su izuzeci. Stopa vieg standarda doputena je unutar odreenih granica. Isto se odnosi na nie stope i izuzetke za neke proizvode. Openito, oni su ogranieni na robu i usluge koje se ne natjeu s robom i uslugama iz druge drave lanice, poput obroka u restoranima ili svakodnevnih potreptina, poput hrane i lijekova. Jedinstveno trite bi se u suprotnom poremetilo. Promjene i razlike u nametima na gorivo, pia ili cigarete vrlo lako mogu naruiti trino natjecanje, tako da su one takoer podlone nekim zajednikim pravilima. Meutim, to ostavlja mjesta za kulturne razlike, primjerice u pristupu oporezivanja piva i vina. Priznaju se i ekonomske razlike. Schengenski sporazum Schengenski sporazum omoguuje dravljanima drava koje ga u cijelosti primjenjuju (odnosi se jednako na europske i neeuropske zemlje) da mogu ulaziti u te drave bilo gdje bez ikakvih provjera, a kontrola je svedena samo na vanjske, schengenske granice. Sve zemlje ukljuene u Schengen imaju zajedniku graninu i viz nu politiku za zemlje izvan Schengenske zone. Schengenom je uspostavljen i Schengenski informacijski sustav (SIS) - baza podataka koju dijele policije svih zemalja ukljuenih u Sporazum. Ovaj sustav prua informacije o osobama i predmetima i visoku razinu kontrole vanjskih granica i dravnog teritorija radi sprjeavanja ilegalnih migracija i kriminalnih aktivnosti. Sporazumom sklopljenim u lipnju 1985. godine u Schengenu u Luksemburgu, Belgija, Francuska, Luksemburg, Njemaka i Nizozemska dogovorile su postupno ukidanje unutarnjih zajednikih graninih kontrola i uvoenje slobode kretanja za sve fizike osobe - dravljane zemalja potpisnica sporazuma, drugih zemalja lanica EU ili treih zemalja. Schengensku konvenciju potpisalo je tih pet zemalja 1990. godine, a njome su ustanovljena jamstva za provedbu slobode kretanja. Potpisnicama su se pridruile i Italija (1990.), Portugal i panjolska (1991.), Grka (1992.), Austrija (1995.), te vedska, Finska i Danska (1996.). Schengenski sporazum i konvencija, zajedno s deklaracijama i odlukama donesenim pri Schengenskom izvrnom odboru, ine tzv. schengenski acquis, koji je uao u tekst Ugovora iz Amsterdama jer se bavi jednim dijelom unutarnjeg trita - slobodnim kretanjem ljudi. Island i Norveka (zemlje koje nisu lanice EU) takoer su s EU potpisali sporazum kojim se ukljuuju u provedbu i razvoj schengenskog acquisa. to je s dravama koje su izvan podruja Schengena meu koje spada i Hrvatska? Po tom pitanju EU nema jasno definirano stajalite o tome koji su to kriteriji, osim openitih, za kretanje unutar shengenske zone bez viza. Zato je Vijee EU donijelo tzv. schengensku "bijelu listu" i "crnu listu". Biti na "bijeloj 28

listi" znai da se moemo slobodno kretati unutar prostora EU bez viza, ali ne due od 3 mjeseca. Hrvatska se nalazi na tzv. "bijeloj listi". "Crna lista" ukljuuje, izmeu ostalih, zemlje tzv. Zapadnog Balkana koje su jo uvijek pod viznim reimom za ulazak na teritorij EU. Schengenski sporazum smatra se velikim doprinosom stabilnosti Europsk og kontinenta i vreg povezivanja drava i naroda Europe jer nestajanjem granica nestaje i prijetnja moguih sukoba zbog posizanja za tuim teritorijem. Jedinstveno trite Proces usklaivanja tehnikih, pravnih, administrativnih, kulturnih i protekcionistikih odredbi vezanih za odvijanje slobodne trgovine i kretanja ljudi i dobara u Uniji zapoet je 1985. godine, a rezultirao je stvaranjem zajednikog unutarnjeg trita 1. sijenja 1993. godine. Stvaranjem carinske unije i ukidanjem carina i kvota u trgovini meu dravama lanicama 1968. godine, stvoreni su prvi preduvjeti za stvaranje jedinstvenog trita, a globalizacijski procesi u zadnjih 30 -ak godina sve vie nameu potrebu zajednikog funkcioniranja za postizanje visoke razine konkurentnosti na svjetskom tritu. etiri slobode: slobodno kretanja roba - podrazumijeva ukidanje ogranienja kupnje i prodaje zakonito proizvedenih roba u drugoj dravi EU slobodno kretanje radnika - odnosi se na pravo kretanja, rada i boravka u bilo kojoj lanici Unije slobodno kretanje usluga i poslovni nastan - poslovni subjekti imaju pravo pruanja usluga u drugim dravama EU kao i slobodu poslovnog nastana slobodno kretanje kapitala - oznaava uklanjanje prepreka u kretanju kapitala i plaanjima unutar Unije, ali i u odnosu Unije s treim zemljama Neki od glavnih problema vezanih za zajedniko trite s kojima se EU susree su izbjegavanje plaanja poreza i pranje novca, kao prioriteti za rjeavanje u budunosti. Ekonomska I monetarna unija Ekonomska i monetarna unija (EMU) definirana je Ugovorom iz Maastrichta 1992. godine, a podrazumijeva usklaivanje ekonomskih politika drava lanica Unije i uvoenje zajednike valute eura. Smjernice za integraciju gospodarstava drava lanica, poticanje gospodarskog rasta, osiguranje radnih mjesta i konkurentnosti gospodarstva EU kao cjeline na globalnoj razini definirane su Integriranim smjernicama za razdoblje 2005. 2008. Ovim je dokumentom stvorena opa strategija makro- i mikroekonomske politike u EMU, a drave lanice zasebno stvaraju programe reformi u okviru navedenih smjernica. Iako su sve drave lanice dio ekonomske i monetarne unije, samo ih 16 koristi euro kao zajedniku valutu: Belgija, Njemaka, Irska, Grka, panjolska, Francuska, Italija, Cipar, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Austrija, Portugal, Slovenija, Slovaka i Finska, dok Bugarska, eka, Danska, Estonija, Latvija, Litva, Maarska, Poljska, Rumunjska, Ujedinjeno Kraljevstvo te vedska jo uvijek koriste nacionalne valute. Kriterij za uvoenje eura je dvogodinji stabilan teaj razmjene novca, u iju je svrhu osnovan Mehanizam teaja razmjene, koji pomae kretanju fluktuacija u odnosu eura i nacionalnih valuta u dozvoljenim granicama. Osim navedenog, tu su jo etiri kriterija koje je potrebno ostvariti prije uvoenja eura. Navedeni kriteriji nazivaju se kriteriji konvergencije, a odnose se na kamatne stope, proraunski deficit, razinu 29

inflacije i vanjski dug drave. Fiksiranje teajeva i koritenje eura na tritu deviza i u elektronikim transakcijama zapoelo je 1. sijenja 1999. godine, a uveden je 1. sijenja 2002. godine i postupno je zamijenio nacionalne valute. Prijelazno razdoblje istodobnog protoka eura i nacionalnih valuta zavrilo je 28. veljae 2002. godine. Monetarnom politikom koordinira Europska sredinja banka, koja zajedno sa nacionalnim sredinjim bankama ima za cilj odranje stabilnosti cijena u euro zoni, kontrolu inflacije itd. Svaka drava lanica se prije prihvaanja zajednike valute suoava sa sagledavanjem pozitivnih i negativnih posljedica tog postupka. Uvoenjem eura nestaju gubici pri mijenjanju novca iz jedne valute u drugu, a usporedba cijena je laka, to potie konkurentnost. Meutim, drave se istovremeno moraju suoiti i sa zajednikom kontrolom nad stopama inflacije, kamatnim stopama i valutnim teajevima.

Kriteriji konvergencije / kriteriji iz Maastrichta Kriteriji konvergencije predstavljaju gospodarske uvjete utvrene Ugovorom iz Maastrichta kojima se procjenjuje spremnost zemalja EU-a za sudjelovanje u treoj fazi Ekonomske i monetarne unije. Rije je o ovim kriterijima: visok stupanj cjenovne stabilnosti; stopa inflacije ne smije biti via od 1,5 % u odnosu na stopu inflacije u trima dravama s najstabilnijim cijenama; proraunski manjak ne smije iznositi vie od 3 % BDP-a, a javni dug vie od 60 % BDP-a; sudjelovanje u europskome monetarnom sustavu najmanje dvije godine; nominalne dugorone kamatne stope ne smiju iznositi vie od 2 % u odnosu na kamatne stope triju zemalja Unije s najniom stopom inflacije. Etape uvoenja eura 1992.: potpisan Ugovor iz Maastrichta Prema tom Ugovoru nacionalne valute bit e zamijenjene jedinstvenom europskom valutom pod odreenim ekonomskim uvjetima koje moraju potovati drave lanice. Najvaniji kriterij iz Maastrichta je da nacio nalni deficit prorauna ne smije dugorono prelaziti 3 % bruto domaeg proizvoda (BDP-a). Javni dug ne smije prelaziti 60 % BDP-a. Kriterij podrazumijeva i dugoronu stabilnost cijena, kamatnih stopa i teajnih razlika. Sijeanj, 1994.: osnovan Europski monetarni institut (EMI) Osnovan je Europski monetarni institut, a s njim i nove procedure nadzora za poticanje ekonomske usklaenosti. Lipanj, 1997.: Pakt o stabilnosti i razvoju Europsko vijee u Amsterdamu usvojilo je Pakt o stabilnosti i razvoju te novi mehanizam teajnih razlika (novi EMS), koji jami stabilnost teaja izmeu eura i valuta drava koje nisu pristupile eurozoni. Dogovoren je i izgled europske strane kovanica eura.

Svibanj, 1998.: jedanaest drava zadovoljilo uvjete za uvoenje eura Na sastanku u Bruxellesu, elnici Unije odluili su da jedanaest drava Europske unije zadovoljava uvjete za lanstvo u eurozoni. Najavili su konani teaj valuta drava pripadnica eurozone. 30

1. sijenja 1999.: roen je euro Nestalo je 11 nacionalnih valuta drava Elanica. Zamijenjene su eurom, koji je tako postao zajednikom valutom Austrije, Belgije, Finske, Francuske, Njemake, Irske, Italije, Luksemburga, Nizozemske, Portugala i panjolske. Grka se pridruila 2001. Od tog trenutka Europski monetarni institut preputa odgovornost monetarne politike, koja je definirana i implementirana eurom, Europskoj sredinjoj banci. Promjena valuta u euro zapoela je 4. sijenja 1999. po teaju od oko 1 eura za 1,18 amerikih dolara. To je poetak prijelaznog razdoblja koje e trajati do 31. prosinca 2001. godine. 1. sijenja 2002.: uvedene su euro novanice i kovanice Putene su u optjecaj denominirane euro novanice i kovanice. Time je zapoelo razdoblje u kojem se iz prometa povlae nacionalne novanice i kovanice. To razdoblje zavrava 28. veljae 2002. godine. Otada je u eurozoni samo euro zakonito sredstvo plaanja. Meunarodna uloga eura Od trenutka njegova uvoenja euro zauzima znaajnu ulogu na meunarodnoj sceni. Osim meunarodnih trita kapitala, euro je naao mjesto i u trgovini drava europodruja s treim zemljama, kao to su Velika Britanija, vedska i Danska, pa ak i Japan. Dakle, euro je od uvoenja do danas na meunarodnoj sceni zadrao znatan stupanj stabilnosti te je zabiljeen lagani porast njegove upotrebe kao meunarodne valute. Graani europodruja takoer su svjesni da se euro moe mjeriti s amerikim dolarom i jenom to utjee i na njihovu percepciju Europe kao znaajnog i utjecajnog sudionika na meunarodnim tritima kapitala. Republika Hrvatska i euro Hrvatskim graanima i poduzeima euro kao valuta dobro je poznat. Tome u prilog najbolje govori nekoliko injenica: 1) otprilike dvije treine vrijednosti tednje graana u bankama poloeno je u eurima (ili je indeksirano uz euro); 2) otprilike dvije treine zaduenja graana u bankama takoer je vezana uz euro; 3) uz tednju i zaduenja, bliskost s eurom objanjava i znaaj turizma u Hrvatskoj, pri emu gotovo 80 posto prijavljenih turistikih noenja otpada na goste iz drava EU; 4) poduzea ak 65% ukupne hrvatske vanjskotrgovinske robne razmjene obavljaju s dravama EU; 5) preko 90% izravnih stranih ulaganja u Hrvatsku stie upravo iz lanica EU. Eurozona Europodruje je popularni naziv za skupinu drava koje su, napustivi dotadanje nacionalne valute, prihvatile jedinstvenu europsku valutu euro. Prije proirenja 2004. godine sve su tadanje drave lanice EU-a, osim Danske, vedske i Ujedinjenog Kraljevstva bile lanice europodruja. Temeljem trajnoga izuzea Danska i Ujedinjeno Kraljevstvo nisu obvezni preuzeti euro kao nacionalnu valutu, dok su graani vedske odbili uvoenje eura kao nacionalne valute, smatrajui da bi to bilo tetno za gospodarsku situaciju u dravi. Dvanaest novih drava lanica EU-a obvezno je preuzeti euro kao valutu plaanja nakon ispunjavanja kriterija konvergencije, to je Slovenija, prva meu novim lanicama, uinila 2007. godine, Cipar i Malta 2008., a Slovaka 2009. godine. Europodruje tako trenutano ukljuuje 16 drava lanica EU-a: Austriju, Belgiju, Cipar, Finsku, Francusku, 31

Grku, Irsku, Italiju, Luksemburg, Maltu, Nizozemsku, Njemaku, Portugal, Slovaku, Sloveniju i panjolsku. Drave koje se ne nalaze u Eurozoni, ali koriste Euro kao svoju nacionalnu valutu: Monako San Marino Vatikan Andora Kosovo Crna Gora Proirenje EU Pet valova proirenja EU Uvjeti za lanstvo u EU: kriteriji iz Kopenhagena i Madrida Formalni koraci do lanstva Kriteriji za pristupanje / kriteriji za lanstvo / kriteriji iz Kopenhagena Od samog poetka integracijskog procesa u Europi svim dravama na europskom kontinentu bila je otvorena mogunost da zatrae lanstvo u EU. Temeljem lanka 49. Ugovora o Europskoj uniji koji ureuje to pitanje, zahtjev za lanstvo moe podnijeti svaka europska drava ije ureenje poiva na naelima sl obode, demokracije, potivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, to je ureeno lankom 6. Ugovora o EU. Kriteriji iz Kopenhagena su uvjeti za lanstvo u EU-u. Ti su kriteriji postavljeni na sastanku Europskoga vijea u Kopenhagenu 1993. godine kako bi se odredili uvjeti koje drave kandidatkinje moraju ispuniti ele li postii lanstvo u EU-u. To su redom: POLITIKI: stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava, potivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaanje politikih ciljeva Unije; GOSPODARSKI: postojanje djelotvornog trinog gospodarstva te sposobnost trinih imbenika da se nose s konkurentskim pritiscima i trinim zakonitostima unutar EU-a; PRAVNI: usvajanje cjelokupne pravne steevine EU-a (franc. acquis communautaire ). Meutim, vrlo brzo se pokazalo da je potrebno postaviti jo jedan kriterij. Naime, iako je prihvaanje pravne steevine EU-a vano, jo je vanije osigurati njegovu uinkovitu provedbu i primjenu kroz odgovarajue administrativno ustrojstvo. Stoga je ve na sastanku Europskog vijea u Madridu (u prosincu 1995.) zakljueno da provedbu svih reformi (politikih, gospodarskih i pravnih), nuno mora pratiti i odgovarajue administrativno ustrojstvo. Tako je u Madridu postavljen etvrti kriterij kao preduvjet za lanstvo: ADMINISTRATIVNI: prilagodba odgovarajuih administrativnih struktura s ciljem osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju - jaanje administrativne sposobnosti, stvaranje uinkovitog sustava dravne uprave s ciljem osiguravanja uinkovitog procesa usvajanja i provedbe pravne steevine EU Formalni koraci do lanstva Ukljuuju tzv. pretpristupnu strategiju, ije su glavne komponente: Sporazumi o pridruivanju / Europski sporazumi Pristupno partnerstvo Pretpristupna pomo 32

Pretpristupna strategija U kontekstu petoga vala proirenja Europska je unija 1997. godine definirala pretpristupnu strategiju za drave kandidatkinje. Cilj pretpristupne strategije - pruanje potpore i pomoi dravama kandidatkinjama u pripremama za prikljuenje Europskoj uniji. Pretpristupna strategija ukljuuje etiri glavne sastavnice: sporazum o pridruivanju (Sporazumi o Europi / Sporazumi o pridruivanju / Sporazumi o stabilizaciji i pridruivanju pristupno partnerstvo nacionalni program za usvajanje pravne steevine EU-a programe pretpristupne pomoi. Godine 2004. Europska komisija usvojila je ojaanu Pretpristupnu strategiju za Hrvatsku.

Pristupno partnerstvo Pristupno partnerstvo jedan je od instrumenata pretpristupne strategije EU-a namijenjene dravama kandidatkinjama. Na temelju sporazuma o pridruivanju partnerstvom se odreuju kratkoroni i srednjoroni prioriteti na putu k punopravnomu lanstvu financijska pomo EU-a u ispunjavanju prioritetnih ciljeva uvjeti vezani uz tu financijsku pomo Pristupno partnerstvo za Hrvatsku usvojeno je 2006. godine, a revidirano Pristupno partnerstvo u veljai 2008. godine.

Pretpristupna pomo Obuhvaa pruanje financijske pomoi putem programa Phare, ISPA i SAPARD, te sudjelovanje u programima EU-a u podrujima obrazovanja, strukovnog obrazovanja, istraivanja, zatite okolia, malog i srednjeg poduzetnitva, javnog zdravstva te programima za mlade.

Programi pretpristupne pomoi koje koristi Hrvatska Hrvatska je od 2005. korisnica programa Phare, ISPA i SAPARD iz kojih joj je u proraunskom razdoblju 2005. 2006. dodijeljeno ukupno 252 milijuna . Od toga iznosa iz programa -Phare dodijeljeno je 87 milijuna za 2005. godinu i 80 milijuna za 2006., - ISPA 25 milijuna za 2005. i 35 milijuna za 2006., - SAPARD 25 milijuna za 2006. godinu. Ve od 2001. godine Hrvatska bila korisnica programa pomoi Europske unije CARDS, namijenjenog dravama 33

obuhvaenim Procesom stabilizacije i pridruivanja. CARDS se sastoji od nacionalne komponente, tj. sredstava koja se dodjeljuju pojedinanoj zemlji, i regionalne komponente, tj. sredstava koja koristi nekoliko zemalja za provoenje projekata regionalnog znaenja. U razdoblju od 2001. do 2004. godine Hrvatskoj je iz nacionalne komponente CARDS-a dodijeljeno 262 mil. . Stjecanjem statusa kandidata Hrvatska je prestala biti korisnica nacionalne komponente CARDS-a te je od 2005. godine nadalje korisnica pretpristupnih programa Phare, ISPA i SAPARD. Poetkom 2007. godine Hrvatskoj se otvorio novi integrirani Instrument pretpristupne pomoi - IPA, koji zamjenjuje dotadanje pretpristupne programe Phare, ISPA i SAPARD, i to od 2007. do stupanja u lanstvo EU-a. Hrvatskoj je u razdoblju 2007. - 2012. unutar programa IPA namijenjeno 910,2 milijuna eura. Osim toga, Hrvatska je od svibnja 2004. godine korisnica usluga TAIEX-a, ime se promie administrativna sposobnost hrvatske dravne uprave. Takoer, Hrvatska je ukljuena u programe Zajednice (od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona 1. prosinca 2009. programi Zajednice nazivaju se programima EU-a), koji su iznimno korisni za razvijanje suradnje i upoznavanje s metodama rada Europske unije u razliitim podrujima: program IDAbc (za podruje informacijske i komunikacijske tehnologije); program Kultura 2007.; Sedmi okvirni program za istraivanje i tehnoloki razvoj; Program za zapoljavanje i socijalnu solidarnost - PROGRESS; program Europa za graane; Okvirni program za konkurentnost i inovacije (CIP); program Financijski instrument za civilnu zatitu; program Mehanizam zajednice za civilnu zatitu; program MEDIA; program Carine 2013.; program Fiscalis 2013. (za podruje poreza); program Akcijski plan Zajednice u podruju zdravlja 2008. - 2013.; program Marco Polo II (za podruje transporta).

Proces stabilizacije i pridruivanja (1999.) - mogunost lanstva u EU Proces stabilizacije i pridruivanja je politiki okvir EU-a za zemlje zapadnoga Balkana, na njihovom putu ka pristupanju EU. usmjeren na razvoj odnosa EU s Albanijom, BiH, Crnom Gorom, Hrvatskom, Makedonijom i Srbijom (Kosovo) perspektiva punopravnog ukljuivanja u europske strukture s lanstvom u EU kao konanim ciljem Njegovi instrumenti formulirani su na sastanku na vrhu u Zagrebu, u studenome 2000. godine. Nova politika predvia zakljuivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju kojim drave stjeu status pridruene lanice Europske unije, status identian onome koji su prijanje drave kandidatkinje za punopravno lanstvo u EU stekle stupanjem na snagu njihovih sporazuma o pridruivanju. potpisivanje nove vrste Europskog sporazuma: Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju (SSP) nova je generacija sporazuma o pridruivanju ponuena dravama jugoistone Europe obuhvaenim procesom stabilizacije i pridruivanja. Sporazum daje dravi potpisnici status pridruenoga lana i potencijalne kandidatkinje za lanstvo u EU-u. Republika Hrvatska potpisala je Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju 29.10.2001. godine, koji je, nakon ratifikacije u dravama lanicama EU-a, Europskome parlamentu i Hrvatskome saboru na snagu stupio 01.02.2005. godine. Uz to, inicirana je i izrada novog instrumenta financijsko-tehnike pomoi CARDS za razdoblje 2001. - 2006. godine, putem kojeg se programiraju i financiraju projekti ija je prvenstvena svrha otklanjanje posljedica rata i nestabilnosti te breg postizanja europskih standarda. 34

OSNOVNO NAELO: INDIVIDUALNI PRISTUP FINANCIJSKA POMO: BESPOVRATNA SREDSTVA

Republika Hrvatska i EU Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju Pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruivanju su otvoreni na marginama Zagrebakog summita u mjesecu studenom 2000. godine. Ukupno su odrana tri slubena kruga pregovora, dva kruga tehnikih pregovora, te niz dodatnih sastanaka na strunoj razini kako bi se usuglasila pitanja vezana uz dijelove Sporazuma koji se odnose na poljoprivredu i trgovinu. Sporazum je potpisan 29. listopada 2001. godine u Luxemburgu. Nakon potpisivanja Sporazuma zapoeo je proces ratifikacije u Republici Hrvatskoj, Europskom parlamentu i svim dravama lanicama Unije. Sporazum je 1. veljae 2005. godine stupio na snagu.

TO SVE SADRAVA? Politiki dijalog Regionalna suradnja Slobodno kretanje roba, kretanje radnika, kretanje kapitala, poslovni nastan, pruanje usluga Usklaivanje zakonodavstva Suradnja na podruju pravosua i unutarnjih poslova Politike suradnje Financijska suradnja Institucionalne, ope i zavrne odredbe

Vlada Republike Hrvatske usvojila na svojoj sjednici 18. listopada 2001. godine. Plan provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju Ministarstvo za europske integracije redovito ga aurira u suradnji s tijelima dravne uprave kako bi Plan provedbe to preciznije odredio smjer naporima potrebnim za uspjenu provedbu Sporazuma.

Scenarij pristupanja Hrvatske EU 21.10.2001. SSP pridruena lanica 12.12.2002. Vlada RH je prihvatila Nacionalni program RH za pridruivanje EU za 2003. godinu. godine, a otada se izrauje i usvaja Nacionalni program za svaku iduu godinu 21.02.2003. zahtjev za punopravno lanstvo u EU 10.07.2003. upitnik 4560 pitanja 09.10.2003. odgovori 35

prosinac 2002. i sijeanj 2003. upitnik proiren sa 184 dodatnih pitanja 20.04.2004. miljenje EK (avis) i preporuka Europskom vijeu za otvaranje pregovora 18.06.2004. status drave kandidatkinje 06.10.2004. Europska komisija objavila je Pretpristupnu strategiju za Hrvatsku Glavni elementi Pretpristupne strategije za Hrvatsku jesu: Izraivanje Komisijinih redovitih godinjih izvjea o napretku Hrvatske u procesu pristupanja EU poevi s 2005. godinom Otvaranje Hrvatskoj pretpristupnih financijskih programa Phare, ISPA i SAPARD. Uspostava Vijea za stabilizaciju i pridruivanje te Odbora za stabilizaciju i pridruivanje i njegovih pododbora kao tijela za praenje primjene i provedbe SSP-a, ali i kao foruma za pitanja vezana uz proces usklaivanja zakonodavstva Donoenje Okvirnog sporazuma kojim se Hrvatskoj omoguuje sudjelovanje u programima Zajednice (potpisan 22.11.2004.) 01.02.2005. SSP je stupio na snagu okonanjem postupka ratifikacije u dravama lanicama - pridruena lanica EU 03.10.2005. otvaranje pregovora, istinski otvoreni 04.10.2005. (Vijee EU odreuje taj datum) 20.02.2006. Vijee EU usvojilo Pristupno partnerstvo za Hrvatsku sadrava kratkorone i srednjorone prioritete u cilju ispunjavanja kriterija za lanstvo Od 2005. Hrvatska je korisnica pretpristupnih programa Phare, ISPA i SAPARD Od 2007. korisnica pretpristupnog programa IPA Sljedei koraci u pristupanju EU pregovori pristupni ugovor potpisivanjem drava dobiva status drave pristupnice, stjee pravo sudjelovanja u radu tijela Vijea EU-a i Europskoga parlamenta kao aktivni promatra ratifikacija pristupnog ugovora u dravama lanicama i parlamentu drave pristupnice lanica EU postaje na odreeni datum nakon zavretka postupka ratifikacije pristupnog ugovora Postupak: od podnoenja zahtjeva za lanstvo do otvaranja pregovora o pristupanju Europskoj uniji Podnoenjem zahtjeva za lanstvo zapoinje postupak ocjenjivanja sposobnosti drave podnositeljice zahtjeva da postane lanicom Europske unije. Kako izgleda zahtjev za lanstvo? Rije je o kraem pismu koje potpisuje predsjednik drave i/ili predsjednik vlade drave podnositeljice zahtjeva. Prema lanku 49. Ugovora o Europskoj uniji, zahtjev se podnosi Vijeu EU-a. Vijee EU-a podneseni zahtjev upuuje na razmatranje Europskom vijeu, te poziva Europsku komisiju da pristupi izradi miljenja o zahtjevu za lanstvo (franc. avis). U veini sluajeva postupak donoenja miljenja traje oko godinu dana, premda moe trajati i due od toga. Koji se koraci poduzimaju u postupku donoenja miljenja o zahtjevu?

36

Europska komisija upuuje dravi podnositeljici zahtjeva poseban upitnik s rokom unutar kojeg ta drava treba prirediti potrebne podatke. Odgovore na postavljena pitanja drava podnositeljica zahtjeva upuuje Europskoj komisiji do isteka predvienog roka. Na temelju dostavljenih podataka, kao i podataka iz drugih izvora (drava lanica EU-a i brojnih meunarodnih organizacija), Europska komisija donosi: 1. miljenje kojim ocjenjuje stanje i mogunosti drave podnositeljice zahtjeva glede ispunjavanja uvjeta za lanstvo 2. preporuke u pogledu otvaranja pregovora o primanju u lanstvo EU-a.

to slijedi ako je miljenje o zahtjevu pozitivno? a) stjecanje statusa kandidata za lanstvo u EU Svoje miljenje i preporuke Europska komisija upuuje Europskom vijeu te ono donosi konanu odluku o odobravanju statusa kandidata dravi koja je podnijela zahtjev za lanstvo. Ako je miljenje o zahtjevu pozitivno, Europsko vijee saziva bilateralnu meuvladinu konferenciju izmeu Europske unije i drave podnositeljice zahtjeva za lanstvo, koja tako dobiva status kandidata. Statusom kandidata drava dobiva mogunost koritenja pretpristupnih fondova Europske unije koji bi joj trebali osigurati bri razvoj te potporu reformama koje treba provesti u kljunim podrujima. b) otvaranje pregovora o pristupanju EU Nakon to slubeno dobije status kandidata, dravu kandidatkinju oekuje otvaranje pristupnih pregovora s Europskom unijom. U tim se pregovorima odreuju uvjeti prikljuivanja drave kandidatkinje Europskoj uniji, a oni se naelno odnose na donoenje, primjenu i provedbu propisa Europske unije.

to su pregovori o pristupanju? Pregovori o pristupanju su pregovori o uvjetima pod kojim drava kandidatkinja pristupa Europskoj uniji i njezinim osnivakim ugovorima, a koji se nakon zavretka pregovora utvruju meunarodnim ugovorom izmeu drava lanica Europske unije i drave kandidatkinje tzv. Ugovorom o pristupanju. Sudionici su pregovora drave lanice Europske unije i drava kandidatkinja. Tijekom pregovora pregovaraka stajalita Europske unije u ime drava lanica zastupa predsjedatelj Vijea Europske unije, dok na strani drave kandidatkinje pregovore o pristupanju vodi posebno izaslanstvo za pregovore. Ono uz voditelja izaslanstva ukljuuje glavnoga pregovaraa i pregovaraku skupinu. Pregovori se vode u sklopu bilateralne meuvladine konferencije na kojoj sudjeluju predstavnici drava lanica Europske unije, s jedne strane, i predstavnici drave kandidatkinje, s druge. Na konferenciji sudjeluju i predstavnici Europske komisije. Sjednice meuvladine konferencije na razini voditelja izaslanstava odravaju se jednom za vrijeme trajanja svakoga Predsjednitva Europske unije, tj. dva puta godinje, a na razini zamjenika u razdoblju izmeu tih sjednica, sukladno dogovoru. Pristupanje u lanstvo Europske unije uvjetovano je prihvaanjem svih prava i obveza na kojima se zasniva Europska unija i njezin institucionalni okvir, obuhvaenih pod pojmom pravne steevine Europske unije (franc. acquis communautaire). Najvaniji elementi pravne steevine Europske unije, koja se neprekidno razvija, jesu: 37

primarno zakonodavstvo osnivaki ugovori sekundarno zakonodavstvo uredbe, direktive, odluke, preporuke i miljenja drugi izvori prava presude Suda EZ-a, opa naela prava, meunarodni ugovori ostali akti rezolucije, izjave, preporuke, smjernice, zajednike akcije, zajednika stajalita itd. Navedena je pravna steevina za potrebe pregovora o pristupanju podijeljena u 35 tematskih poglavlja, koja se ujedno smatraju i poglavljima pregovora. Drava kandidatkinja ne pregovara o pravnoj steevini Europske unije, nego o uvjetima i nainu njezina preuzimanja i primjene. Upravo se iz tih razloga esto pregovori o pristupanju i ne smatraju klasinim pregovorima, ve procesom prilagodbe drave kandidatkinje vrijednosnomu, pravnomu, gospodarskomu i drutvenomu sustavu Europske unije. Do ulaska u lanstvo u Europskoj uniji svaka drava kandidatkinja duna je preuzeti cijelu pravnu steevinu Europske unije i biti sposobna za njezinu uinkovitu primjenu. Ako drava kandidatkinja do trenutka stupanja u punopravno lanstvo zbog opravdanih razloga ne moe u potpunosti prihvatiti i primijeniti pravnu steevinu u pojedinom poglavlju pregovora, drava kandidatkinja u pregovorima o tom poglavlju moe zatraiti tzv. prijelazna razdoblja. To su dodatna vremenska razdoblja za potpuno usklaivanje nacionalnoga zakonodavstva s pravnom steevinom Europske unije na odreenom podruju i nakon pristupanja u lanstvo u Europskoj uniji. Zatraena prijelazna razdoblja moraju biti vremenski i sadrajno ograniena i ne smiju naruavati slobodu trinoga natjecanja ili utjecati na djelovanje unutarnjega trita Zajednice. U iznimno rijetkim sluajevima dravama kandidatkinjama bila su odobrena i izuzea (derogacije) kao trajna odstupanja od primjene pravne steevine na odreenom podruju. Potrebno je naglasiti kako prijelazna razdoblja za primjenu pravne steevine mogu biti dogovorena i u interesu Europske unije.

Tijek pregovora Nakon politike odluke Europskoga vijea o otvaranju pregovora i sazivanju bilateralne meuvladine konferencije o pristupanju pregovori su formalno zapoeli 3. listopada 2005. godine odravanjem prve sjednice meuvladine konferencije izmeu drava lanica EU-a i Republike Hrvatske na kojoj su razmijenjena Opa stajalita Europske unije i Republike Hrvatske. Nakon formalnog otvaranja pregovora slijedi faza analitikoga pregleda i ocjene usklaenosti nacionalnoga zakonodavstva drave kandidatkinje s pravnom steevinom Europske unije, poznatija kao screening. Osnovna je svrha screeninga utvrditi postojee razlike u svakom poglavlju pregovora izmeu zakonodavstva drave kandidatkinje i pravne steevine Europske unije s kojom je do trenutka pristupanja u lanstvo potrebno uskladiti nacionalno zakonodavstvo. Na temelju analize od drave kandidatkinje oekuje se da pokae hoe li moi u cijelosti prihvatiti pravnu steevinu Europske unije u pojedinom poglavlju pregovora i uskladiti uoene razlike u zakonodavstvu ili ima namjeru zatraiti odgovarajua prijelazna razdoblja za potpuno usklaivanje i punu provedbu. Ako procijeni da drava kandidatkinja nije dovoljno spremna za otvaranje pregovora u pojedinom poglavlju, Europska komisija nee preporuiti otvaranje sadrajnih pregovora, ve e predloiti da prije otvaranja pregovora u tom poglavlju budu ispunjeni odreeni minimalni preduvjeti (eng. benchmarks). Screening se provodi zasebno za svako poglavlje pregovora. U screeningu na strani Europske unije sudjeluju predstavnici Europske komisije, a iz drave kandidatkinje lanovi radnih skupina za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora i predstavnici tijela dravne uprave.

38

Nakon zavretka analitikoga pregleda Odluku o otvaranju pregovora u pojedinom poglavlju, ovisno o ocjeni spremnosti drave kandidatkinje, donose drave lanice u okviru Vijea Europske unije. Otvaranjem pregovora o pojedinom poglavlju zapoinje sadrajna faza pregovora tijekom koje se pregovara o uvjetima pod kojima e drava kandidatkinja prihvatiti, primijeniti i provesti pravnu steevinu Europske unije u tom poglavlju, ukljuujui prijelazna razdoblja koja je eventualno zatraila drava kandidatkinja.

Sadrajni pregovori vode se na temelju pregovarakih stajalita Europske unije i drave kandidatkinje koja se izrauju za svako pojedino poglavlje pregovora slijedom rezultata analitikog pregleda ( screeninga). Pregovarako stajalite prva predstavlja drava kandidatkinja i u njemu naznauje na koji nain namjerava preuzeti i provoditi pravnu steevinu Europske unije u pojedinom poglavlju, uz opis administrativne sposobnosti. U postupku izrade pregovarakih stajalita sudjeluju: Pregovaraka skupina za voenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji Radna skupina za pripremu pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji Koordinacija za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji Nacionalni odbor Vlada Republike Hrvatske Pregovaraka stajalita usvaja Vlada Republike Hrvatske te se putem Tajnitva meuvladine konferencije dostavlja Europskoj uniji Zajedniko stajalite Europske unije, kojim se otvaraju pregovori u pojedinom poglavlju, donosi Vijee jednoglasnom odlukom, na temelju nacrta pregovarakog stajalita koje priprema i predlae Europska komisija, uzimajui u obzir pregovarako stajalite drave kandidatkinje. U svom zajednikom stajalitu, Europska unija odreuje i minimalne preduvjete za otvaranje / zatvaranje pojedinog poglavlja (eng. benchmarks). O pregovarakim stajalitima Europska unija i drava kandidatkinja raspravljaju i pregovaraju na sjednicama meuvladine konferencije, uz koje se usporedno odravaju redovite konzultacije i razgovori na strunoj razini izmeu predstavnika Europske komisije i drave kandidatkinje radi otklanjanja eventualnih problema. Nakon postizanja dogovora izmeu Europske unije i drave kandidatkinje o pojedinom poglavlju pregovora, uz ispunjenost preduvjeta za njegovo zatvaranje, ono se smatra privremeno zatvorenim. Formalnu odluku o tome donosi meuvladina konferencija na ministarskoj razini. Sve do sklapanja Ugovora o pristupanju, ako se u tom poglavlju pravne steevine donesu bitno novi propisi ili ako drava kandidatkinja ne ispuni preduvjete i obveze koje je preuzela za to poglavlje pregovora, postoji mogunost njegova ponovnog otvaranja. U sluaju da se u dravi kandidatkinji utvrde ozbiljna i stalna krenja naela slobode i demokracije, potivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, na prijedlog Europske komisije Vijee moe odluiti o privremenoj obustavi pregovora te utvrditi uvjete za njihov nastavak zatitna klauzula, tzv. suspension clause. Tijekom cjelokupnoga trajanja pregovora o odvijanju pregovora redovito se izvjeuje Europski parlament, a u Republici Hrvatskoj Nacionalni odbor Hrvatskoga sabora za praenje pregovora.

Stupanje u punopravno lanstvo 39

Kada se pregovori privremeno zatvore u svim poglavljima, Europsko vijee u svojim zakljucima uobiajeno obiljeava dovretak pregovora s dravom kandidatkinjom. Rezultati pregovora zatim se ugrauju u odredbe nacrta Ugovora o pristupanju, u ijoj izradi sudjeluju predstavnici drava lanica i institucija Europske unije te predstavnici drave kandidatkinje. Nakon postizanja dogovora izmeu Europske unije i drave kandidatkinje o tekstu nacrta Ugovora o pristupanju tekst se upuuje u odgovarajui postupak u institucijama i dravama lanicama Europske unije te dravi kandidatkinji. Na temelju nacrta Ugovora, a prije njegova potpisivanja, Europska komisija mora donijeti konano miljenje o zahtjevu za lanstvo drave kandidatkinje, Europski parlament dati suglasnost, a Vijee na kraju donijeti jednoglasnu odluku o prihvaanju nove drave lanice i njezina zahtjeva za lanstvo. Drava kandidatkinja otada se smatra dravom pristupnicom. Ugovor potpisuju najvii dunosnici drava lanica Europske unije i drave pristupnice te se Ugovor upuuje u postupak potvrivanja (ratifikacije) sukladno ustavnim odredbama svake od drava potpisnica. Nakon potpisivanja Ugovora o pristupanju drava pristupnica poinje sudjelovati u radu tijela Vijea Europske unije i Europskoga parlamenta kao aktivni promatra. Da bi Ugovor o pristupanju stupio na snagu, trebaju ga potvrditi (ratificirati) parlamenti drava lanica i drave pristupnice. Prije potvrivanja Ugovora o pristupanju veina drava pristupnica provodi i referendum na kojem graani donose konanu odluku o ulasku drave u lanstvo Europske unije. Stupanjem na snagu Ugovora o pristupanju uobiajeno na utvreni datum, pod uvjetom da je dovren proces ratifikacije, drava pristupnica postaje lanica Europske unije.

Poglavlja pregovora status procesa pregovora (listopad 2010) - screening 33 poglavlja, otvoreno 33, privremeno zatvoreno 22 Sloboda kretanja roba - privremeno zatvoreno Sloboda kretanja radnika - privremeno zatvoreno Pravo poslovnoga nastana i sloboda pruanja usluga - privremeno zatvoreno Sloboda kretanja kapitala - otvoreno (odreena mjerila za zatvaranje) Javne nabave - privremeno zatvoreno Pravo trgovakih drutava - privremeno zatvoreno Pravo intelektualnoga vlasnitva - privremeno zatvoreno Trino natjecanje - otvoreno (odreena mjerila za zatvaranje) 30.06.2010. Financijske usluge - privremeno zatvoreno Informacijsko drutvo i mediji - privremeno zatvoreno Poljoprivredni i ruralni razvitak - otvoreno (odreena mjerila za zatvaranje) Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarni nadzor - privremeno zatvoreno Ribarstvo - otvoreno (odreena mjerila za zatvaranje) Prometna politika - otvoreno (odreena mjerila za zatvaranje) Energetika - privremeno zatvoreno Oporezivanje - privremeno zatvoreno Ekonomska i monetarna politika - privremeno zatvoreno Statistika - privremeno zatvoreno Socijalna politika i zapoljavanje - privremeno zatvoreno 40

zatvaranje) 30.06.2010.

Poduzetnitvo i industrijska politika - privremeno zatvoreno Transeuropske mree - privremeno zatvoreno Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata - otvoreno (odreena mjerila za Pravosue i temeljna ljudska prava - otvoreno (odreena mjerila za zatvaranje) 30.06.2010. Pravda, sloboda i sigurnost - otvoreno (odreena mjerila za zatvaranje) Znanost i istraivanje - privremeno zatvoreno Obrazovanje i kultura - privremeno zatvoreno Zatita okolia - otvoreno (odreena mjerila za zatvaranje) Zatita potroaa i zdravstvena zatita - privremeno zatvoreno Carinska unija - privremeno zatvoreno Vanjski odnosi - privremeno zatvoreno Vanjska, sigurnosna i obrambena politika - otvoreno (odreena mjerila za zatvaranje) Financijski nadzor - privremeno zatvoreno Financijske i proraunske odredbe - otvoreno (odreena mjerila za zatvaranje) Institucije - preskoene faze Ostala pitanja - preskoene faze

Usklaivanje zakonodavstva Usklaivanje pravnog sustava Republike Hrvatske s europskim pravnim sustavom jedan je od velikih izazova procesa pribliavanje RH Europskoj Uniji. Uprava za usklaivanje pravnog sustava Ministarstva za europske integracije koordinira proces usklaivanja pravnog sustava RH s acquis communautaireom na razini tijela dravne uprave. Kako bi se usklaivanje zakonodavstva to uinkovitije provodilo Vlada Republike Hrvatske usvojila je 19.07. 2001. g. Odluku o mjerama u postupku usklaivanja zakonodavstva RH s acquis communautaireom, ija je obvezna primjena zapoela 01.12.2001. g. Odluka o instrumentima za usklaivanje zakonodavstva od 25. veljae 2004. godine obvezuje sva tijela dravne uprave da prilikom izrade nacrta prijedloga propisa kojim se usklauje zakonodavs tvo RH sa pravnom steevinom EU, izrade i popune instrumente za usklaivanje zakonodavstva: Izjavu o usklaenosti i Usporedni prikaz podudaranja odredbi propisa. Prilikom izrade prijedloga propisa koji se usklauje sa pravnom steevinom Zajednice koordinator za EU u nadlenom tijelu dravne uprave mora potpisati Izjavu o usklaenosti u kojoj se navodi je li prijedlog potpuno ili djelomino usklaen, ili je neusklaen s pravnom steevinom. Takav prijedlog propisa mora pratiti i usporedni prikaz usklaenosti odredaba hrvatskoga propisa s odredbama akata EU-a. Ti prikazi moraju se pripremiti sa stajalita hrvatskog zakonodavstva i sa stajalita zakonodavstva EU-a. Prijedlozi zakona, izjave o usklaenosti i usporedni prikazi predaju se Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija na jo jednu provjeru usklaenosti.

Nacionalni program Republike Hrvatske za pridruivanje Europskoj uniji - 2003. godina Nacionalni program RH za pridruivanje Europskoj uniji, usvojen 2003. prvenstveno je usmjeren na ispunjavanje preuzetih obaveza i izradu smjernica za provoenje svih reformi koje e se nai pred RH na tom putu.

41

Odreivanje prioriteta navedenih u Nacionalnom programu temelji se na nekoliko izvora ukljuujui: Operativni Plan provoenja Programa Vlade RH 2002. 2003., SSP, Plan provedbe Sporazuma, ocjene napretka Republike Hrvatske iz Izvjea Europske komisije, suradnje s Delegacijom Europske komisije u Republici Hrvatskoj i dr. Na taj nain Nacionalni program odraava spremnost Hrvatske da, putem provedbe konkretnih mjera, ostvari kratkorone i srednjorone prioritete u procesu pribliavanja Europskoj uniji, s naglaskom na 2003. godinu. Polazei od strukture Izvjea Europske komisije, Nacionalni program usmjeren je na nekoliko tema koje predstavljaju izazov na putu pribliavanja Republike Hrvatske Europskoj uniji: Ispunjavanje politiki uvjetovanih kriterija; Gospodarske prilagodbe; Usklaivanje zakonodavstva RH; Jaanje administrativne sposobnosti za provedbu reformi; Komunikacijska strategija RH za informiranje hrvatske javnosti o pribliavanju RH europskim integracijama. Odgovornost za praenje i ostvarivanje provedbe Nacionalnog programa povjerena je svakom tijelu dravne uprave u njegovoj nadlenosti. Provedba Nacionalnog programa ovisi o kvaliteti dnevne koordinacije na razini ministarstava i ostalih tijela dravne uprave ukljuenih u proces. Koordinacija je, na razini svakog tijela dravne uprave, povjerena "europskim koordinatorima" zaduenima za organizaciju poslova za potrebe europskih integracija, koordinaciju i kontrolu njihove provedbe. "Europski koordinator" odgovoran je za redovito prikupljanje informacija o provedbi Nacionalnog programa na razini svog tijela dravne uprave i priprema izvjea o stanju provedbe aktivnosti iz Nacionalnog pro grama iz svog djelokruga. Ministarstvo za europske integracije koordinira provedbu Nacionalnog programa na razini Vlade Republike Hrvatske. Na politikoj razini za praenje provedbe zaduena je zajednika sjednica svih Koordinacija Vlade RH. Zajednika Koordinacija forum je na kojem se na politikoj razini raspravljaju pitanja vezana uz proces europskih integracija, pitanja vezana uz provedbu Nacionalnog programa i Plana provedbe Sporazuma. Sjednica Zajednike koordinacije odrava se svaka dva mjeseca i njoj se upuuju informacije o postignutom napretku, problemima koji se javljaju u provedbi Nacionalnog programa kao i prijedlozi rjeavanja problema, potreba redefiniranja postojeih prioriteta te prijedlozi novih.

I. faza praenja - dravni proraun Usklaenost Nacionalnog programa i Dravnog prorauna mora biti potpuna. U tom smislu, prva faza praenja provedbe Nacionalnog programa poklapat e se s izradom dravnog prorauna i izravno e se vezati za sljedee proraunsko razdoblje u pogledu: mjera ija e se provedba prebaciti na sljedei Nacionalni program; mjera koje se predviaju za sljedei Nacionalni program. Na taj nain povezuje se Nacionalni program s dravnim proraunom, a ujedno i zapoinje priprema izrade Nacionalnog programa za sljedeu godinu. II. faza praenja - godinja revizija 42

U ovoj fazi praenja provedbe Nacionalnog programa, na kraju godine istodobno se ocjenjuje ostvarivanje Nacionalnog programom i zavrna priprema Nacionalnog programa za sljedeu godinu. Izvjea o napretku Hrvatske Europska komisija redovito podnosi Vijeu ministara izvjea o napretku drava kandidatkinja i potencijalnih kandidata na njihovu putu prema EU, ukljuujui primjenu i provedbu europskih normi. Izvjea predstavljaju temelj za procjenu i preporuke koje e Komisija iznijeti u stratekom dokumentu, a cilj im je omoguiti Europskom vijeu da donese odluku o daljnjim koracima. Struktura za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji Struktura za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji uspostavljena je Odlukom Vlade RH od 07.04. 2005. godine. Navedenom Odlukom odreen je sastav i djelokrug tijela koje ine strukturu za voenje pregovora i sklapanje Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji te su kao nositelji i sunositelji pojedinog poglavlja pregovora odreena tijela dravne uprave i druga tijela. Uspostavljena su ova tijela: Dravno izaslanstvo RH za pregovore o pristupanju RH Europskoj uniji Koordinacija za pregovore o pristupanju RH Europskoj uniji Pregovaraka skupina za voenje pregovora o pristupanju RH Europskoj uniji Radne skupine za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora pravne steevine Europske unije Ured glavnog pregovaraa Tajnitvo Pregovarake skupine lanovi tijela strukture za pregovore imenovani su Odlukom o imenovanju lanova Dravnog izaslanstva Republike Hrvatske za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, lanova Pregovarake skupine za voenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, voditelja radnih skupina za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora pravne steevine Europske unije, lanova Ureda glavnog pregovaraa i lanova Tajnitva Pregovarake skupine.

Dravno izaslanstvo Republike Hrvatske za pregovore o pristupanju vodi neposredne politike razgovore i pregovore s dravama lanicama i institucijama Europske unije i odgovorno je za uspjeno odvijanje pregovora po svim poglavljima pregovora za svoj rad odgovorno je VladI i djeluje slijedom smjernica za pregovore koje e usvojiti Vlada, te slijedom zakljuaka Koordinacije za pregovore o pristupanju RH Europskoj uniji duno je Vladi podnijeti izvjee o stanju pregovora nakon svakoga sastanka bilateralne meuvladine konferencije Republike Hrvatske i drava lanica Europske unije na ministarskoj razini te posebna izvjea, ako to Vlada zatrai lanovi su Dravnog izaslanstva: Voditelj Dravnog izaslanstva ministar vanjskih poslova i europskih integracija Gordan Jandrokovi Zamjenik voditelja Dravnog izaslanstva i glavni pregovara Vladimir Drobnjak Zamjenici glavnog pregovaraa Tamara Obradovi Mazal i dr. sc. Boris Vuji ef Misije Republike Hrvatske pri Europskim zajednicama mr. sc. Branko Barievi Tajnica Pregovarake skupine mr. sc. Dubravka Vlai Plee Koordinacija za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji 43

meuresorno radno tijelo Vlade koje raspravlja o svim pitanjima u vezi s pregovorima o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji te razmatra nacrte prijedloga pregovarakih stajalita koje joj je uputila Pregovaraka skupina prije njihova upuivanja Nacionalnomu odboru za praenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji te prijedloge pregovarakih stajalita prije njihova upuivanja Vladi Republike Hrvatske na usv ajanje koordinaciju ine voditelj Dravnog izaslanstva i ministar vanjskih poslova i europskih integracija kao predsjednik, potpredsjednici Vlade Republike Hrvatske i svi ministri u Vladi Republike Hrvatske te glavni pregovara kao lan Koordinacije po poloaju. Pregovaraka skupina za voenje pregovora o pristupanju zaduena je za strunu i tehniku razinu pregovora s institucijama Europske unije i dravama lanicama Europske unije po svim poglavljima pregovora razmatra i usvaja nacrte prijedloga pregovarakih stajalita te ih upuuje Koordinaciji za pregovore o pristupanju te izvjeuje Dravno izaslanstvo i Vladu o stanju pregovora lanovi Pregovarake skupine zadueni su za koordinaciju pojedinih skupina poglavlja pregovora te pruaju strunu potporu glavnomu pregovarau u pregovorima, sudjeluju u pregovorima prema nalogu glavnoga pregovaraa, usklauju rad radnih skupina za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora, surauju s europskim koordinatorima tijela dravne uprave te su odgovorni za izradu prijedloga pregovarakih stajalita i odgovarajuih izvjea. Pregovaraku skupinu ine: Vladimir Drobnjak Tamara Obradovi Mazal dr. sc. Boris Vuji mr. sc. Martina Dali Ivana Maleti prof. dr. sc. Sinia Petrovi Olgica Spevec Miroslav Kovai prof. dr. sc. Pero Luin dr. sc. Zlatan Frhlich prof. dr. sc. Nikola Ruinski Ruica Gelo mr. sc. Kristian Turkalj dr.sc. Davor Boinovi mr. sc. Branko Barievi Radne skupine za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora sudjeluju u analitikom pregledu i ocjeni usklaenosti zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom steevinom Europske unije (screening) te u izradi nacrta prijedloga pregovarakih stajalita, uz potporu tijela dravne uprave ili drugih tijela odreenih nositeljima pojedinog poglavlja pregovora pravne steevine Europske unije i europskog koordinatora tog tijela svaka radna skupina ima voditelja koji upravlja radom radne skupine u dogovoru s lanom Pregovarake skupine koji je zaduen za koordinaciju pojedinog poglavlja pregovora Ured glavnog pregovaraa prua strunu, tehniku i administrativnu pomo glavnom pregovarau te zbog specifinosti posla i sukladno djelovanju glavnog pregovaraa, djeluje pri Vladi Republike Hrvatske i pri Misiji Republike Hrvatske pri Europskim zajednicama njegovim radom upravlja voditelj Ureda 44

Voditeljica Ureda je Zrinka Ujevi. Tajnitvo Pregovarake skupine pomae tajniku Pregovarake skupine u njegovu radu te prua strunu, tehniku i administrativnu pomo Dravnom izaslanstvu, Pregovarakoj skupini i radnim skupinama za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora. koordinira zadae i poslove koji proizlaze iz pregovora, priprema analitiki pregled i ocjenu usklaenosti zakonodavstva (screening) i izrauje izvjea o njegovom tijeku, kao i tijeku pregovora te obavlja i sve druge tehnike i administrativne poslove vezane uz pregovore Nacionalni odbor za praenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji posebno je radno tijelo Hrvatskoga sabora koje nadgleda i ocjenjuje tijek pregovora, daje miljenje i smjernice u ime Hrvatskoga sabora o pripremljenim pregovarakim pozicijama, razmatra informacije o pregovarakom procesu, razmatra i daje miljenja o pitanjima koja e se otvarati tijekom pregovora, razmatra i ocjenjuje pregovarako djelovanje pojedinih lanova pregovarakoga tima te prema potrebi daje miljenje o usuglaavanju hrvatskoga zakonodavstva s propisima Europske unije preko svoga predsjednika odrava redovite konzultacije i razmjenjuje informacije s Pre dsjednikom RH, predsjednikom Vlade i predsjednikom Hrvatskoga sabora te s voditeljem izaslanstva i glavnim pregovaraem o tijeku pregovora, otvorenim pregovarakim pitanjima i moguim nainima zatvaranja pojedinih poglavlja pregovora sastoji od zastupnika Hrvatskoga sabora, predstavnika Ureda Predsjednika Republike Hrvatske, akademske zajednice, udruga poslodavaca i sindikata Predsjednica: Vesna Pusi Potpredsjednik: Vladimir eks

Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj Delegacija predstavlja Europsku uniju i slui kao kontakt izmeu hrvatskih vlasti i EU institucija. Delegacija u Hrvatskoj osnovana je u oujku 2000. godine, nakon hrvatskih parlamentarnih izbora. U svjetlu pozitivnih zbivanja koja su se tada odvijala, Europska komisija odluila je pretvoriti svoj Ured posebnog izaslanika u Delegaciju Europske komisije. Nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora 1. prosinca 2009. mijenja ime u Delegacija Europske unije. Delegacije slue interesima Europske unije irom svijeta. Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj jedna je od 130 delegacija u treim zemljama i est delegacija (u enevi, New Yorku, Parizu, Rimu i Beu) u centrima meunarodnih organizacija (OECD, OSCE, UN i WTO). Njihova primarna uloga je: izlagati, objanjavati i provoditi politiku EU-a; analizirati i izvjetavati o politikama i dogaajima u zemljama/institucijama u kojima su akreditirani te provoditi pregovore u skladu s datim mandatom. Delegacije su u nadlenosti visokog predstavnika za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. Jedna od osnovnih zadaa Delegacije jest da prati politike i gospodarske pomake vezane uz budue lanstvo Hrvatske u Europskoj uniji i o njima izvjetava Bruxellesu; provedbu reformi na koje se Hrvatska Vlada obvezala i koje poduzima u svjetlu pravne steevine EU-a (acquis) te kratkorone i srednjorone prioritete u sklopu pristupnog partnerstva. Takoer prua potporu pri uspostavi i razvijanju punog operativnog kapaciteta struktura potrebnih za upravljanje financijskom pomoi koju osigurava EU. Delegacija Europske unije, kao diplomatsko predstavnitvo, se ne uplie u pojedinane sluajeve u koje su ukljueni hrvatski dravljani ili hrvatske pravne osobe a na koje se primjenjuje hrvatsko nacionalno 45

zakonodavstvo. Isto tako, Europska unija nikako nije sudac u takvim stvarima. ef Delegacije Europske unije u Republici Hrvatskoj - veleposlanik Paul VANDOREN. Programi tehnike pomoi - programi Europske unije Programi Europske unije financijski podupiru provedbu zajednikih politika Europske zajednice ili Unije, a dijele se u sljedee skupine: Programi namijenjeni dravama lanicama EU Pretpristupni programi namijenjeni dravama kandidatkinjama za lanstvo u EU Programi namijenjeni treim zemljama Republika Hrvatska je u razdoblju od 1996. do 2000. godine bila korisnicom programa OBNOVA, a od 2001. do 2004. godine korisnicom programa CARDS. Oba programa namijenjena su treim zemljama, odnosno onima koje nemaju status kandidatkinje za lanstvo u Europskoj uniji. Nakon stjecanja tog statusa u lip nju 2004. godine, Hrvatska poetkom 2005. godine postaje korisnicom pretpristupnih programa PHARE, ISPA i SAPARD. Od 2007. godine Republika Hrvatska je korisnica IPA programa. Hrvatska takoer ima mogunost sudjelovanja u programima Zajednice koji su prve nstveno namijenjeni dravama lanicama Europske unije, te u inicijativi INTERREG III. Nakon stjecanja statusa drave lanice Europske unije, Republici Hrvatskoj biti e na raspolaganju strukturni fondovi i Kohezijski fond. IPA Instrument pretpristupne pomoi IPA je novi instrument pretpristupne pomoi za razdoblje 2007. 2013., koji zamjenjuje programe CARDS, PHARE, ISPA i SAPARD. Osnovni ciljevi programa IPA su pomo dravama kandidatkinjama i dravama potencijalnim kandidatkinjama u njihovom usklaivanju i provedbi pravne steevine EU-a te priprema za koritenje strukturnih fondova. Ovaj jedinstveni pretpristupni instrument za pomo u pretpristupnom razdoblju razlikuje dvije skupine zemalja: Drave sa statusom potencijalnog kandidata za lanstvo u Uniji - Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija i Kosovo definirano rezolucijom Vijea Sigurnosti UN-a 1244 Drave sa statusom kandidata za lanstvo u Europskoj uniji - Hrvatska, Makedonija i Turska U sluaju drava kandidatkinja za lanstvo, Europska unija uz navedene oblike potpore osigurava i sredstva koja financiraju projekte potpunog usklaivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom steevinom Unije, pune primjene usklaenog zakonodavstva, kao i pripreme korisnica programa za provoenje kohezijske i poljoprivredne politike Unije. Program IPA sastoji se od sljedeih sastavnica: Pomo u tranziciji i izgradnja institucija Prekogranina suradnja Regionalni razvoj Razvoj ljudskih potencijala Ruralni razvoj financijska vrijednost programa: 11,468 milijarde eura za RH do 2010. g. osiguran iznos od 589,9 milijuna eura PHARE Program PHARE pokrenut je 1989. godine Uredbom Vijea, kao program pomoi najprije Poljskoj i Maarskoj, a zatim i drugim tranzicijskim dravama srednje i istone Europe, u promicanju viestranake demokracije i obnovi gospodarstva nakon izlaska iz komunistikog sustava. 46

Program PHARE se 1997. godine potpuno usmjerava na pretpristupne prioritete i postaje glavnim financijskotehnikim instrumentom pretpristupne strategije za drave kandidatkinje. Republika Hrvatska korisnica je programa PHARE od proraunske godine 2005. Glavni cilj programa PHARE bio je priprema drava kandidatkinje za lanstvo u Europskoj uniji, odnosno osposobiti ih za punu primjenu pravne steevine Europske unije te koritenje strukturnih fondova i Kohezijskog fonda nakon pristupanja. Program Phare pruao je financijska sredstva za izgradnju institucija kroz twinning i tehniku pomo, te kroz investicijsku potporu za pomo zemljama pristupnicama u njihovim naporima, to je ukljuivalo: jaanje njihove javne uprave i institucija radi uinkovitog funkcioniranja unutar EU; promoviranje konvergencije sa opsenim zakonodavstvom Europske Zajednice i smanjivanja potrebe za prijelaznim razdobljem; promoviranje ekonomske i socijalne kohezije. ISPA Program ISPA (Instrument za strukturne politike u pretpristupnom razdoblju), bio je jedan od tri pretpristupna programa EU. Slubeno je pokrenut 1. travnja 2000. godine. Program je bio namijenjen financiranju infrastrukturnih projekata u podruju prometa i zatite okolia. Stjecanjem statusa drave kandidatkinje za lanstvo u EU i Republika Hrvatska je bila korisnica programa ISPA. Glavni prioriteti u pripremi drava kandidatkinja za lanstvo unutar ovog programa bili su: obrazovanje o politikama i procedurama Europske unije; pomo u dostizanju standarda EU u zatiti okolia; povezivanje s transeuropskim prometnim mreama. U sektoru prometa financirani su projekti koji su irili transeuropsku prometnu mreu povezujui Uniju i drave kandidatkinje, nacionalne mree meusobno, te nacionalne i transeuropsku mreu. Projekt stvaranja budue paneuropske mree predstavljen je dokumentom TINA - Transport Infrastructure Needs Assesment. U sektoru zatite okolia financirani su projekti usmjereni na usklaivanje s uredbama EU-a koji zahtijevaju visoka ulaganja, kao to su upravljanje otpadnim vodama, gospodarenje krutim i opasnim otpadom, vodoopskrba i odvodnja te poboljanje kakvoe zraka. SAPARD Program SAPARD (Special Accession Programme for Agriculture and Rural Development) pokrenut je u lipnju 1999. godine Uredbom Vijea kao program koji prua podrku na podruju poljoprivrede i ruralnog razvitka. Cilj SAPARD programa u Republici Hrvatskoj bio je unaprjeenje poljoprivrednog sektora. Hrvatskoj je program bio otvoren za sudjelovanje u 2006. godini. CARDS Program CARDS (Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilization - Pomo Zajednice u obnovi, razvoju i stabilizaciji) je program tehniko-financijske pomoi Europske unije usvojen 2000. godine, iji je osnovni cilj bio osigurati potporu zemljama jugoistone Europe pri aktivnom sudjelovanju u Procesu stabilizacije i 47

pridruivanja te provedbi obveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju za drave koje su takav sporazum potpisale. CARDS je podupirao ciljeve i mehanizme Procesa stabilizacije i pridruivanja, koji su okvirna politika EU-a za zemlje jugoistone Europe (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Srbija i Kosovo) do pristupanja Europskoj uniji kao punopravne lanice. Program CARDS imao je dvije komponente: nacionalnu i regionalnu. Nacionalna komponenta bila je namijenjena zemljama programa CARDS pojedinano, dok su se kroz regionalnu komponentu financirale aktivnosti koje su se provodile u vie drava korisnica programa u podrujima u kojima zajedniko djelovanje dovodi do boljih i uinkovitijih rezultata. Hrvatska je nakon stjecanja statusa kandidatkinje za lanstvo u Europskoj uniji i otvaranja pretpristupnih programa PHARE, ISPA i SAPARD, odnosno zakljuno s proraunskom godinom 2004., prestala biti korisnicom nacionalne komponente programa CARDS, no nastavila je sudjelovati u regionalnim projektima do isteka razdoblja koritenja programa. OBNOVA Vrijednost paketa za razdoblje od 1996. do 2000. godine iznosila je 400 milijuna , a program je bio otvoren Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, bivoj SR Jugoslaviji i Makedoniji. Podruja intervencije ukljuivala su projekte regionalne suradnje i prekogranine projekte; obnovu infrastrukture i drugih privatnih ili javnih objekata oteenih u ratu; konsolidaciju demokracije i civilnog drutva; povratak izbjeglica; ponovnu integraciju izbjeglica, prognanika ili razvojaenih osoba u profesionalni ivot; pripremu proizvodnog mehanizma za gospodarski oporavak; razvoj privatnog sektora, prije svega malog i srednjeg poduzetnitva; promicanje ulaganja; jaanje nevladinih organizacija, kulturnih i obrazovnih ustanova. Hrvatska je kroz program OBNOVA u razdoblju od 1996. do 2000. godine primila vie od 60 milijuna eura, a najvei dio sredstava financirao je projekte obnove u ratom zahvaenim podrujima. Unutar programa OBNOVA za 2000. godinu po prvi je puta ugovorena tehnika pomoi tijelima dravne uprave. Definirano je 8 projekata tehnike pomoi u ukupnom iznosu od 3 milijuna eura. Za taj su paket Vlada Republike Hrvatske i Europska komisija 24.10.2000. godine potpisale Memorandum o financiranju, ime su formalno osloboena sredstva za provedbu. TAIEX TAIEX (Ured tehnike pomoi za razmjenu informacija) osnovan je 1995. godine kao ured za pruanje tehnike pomoi pri usklaivanju zakonodavstva drave kandidatkinje s pravnom steevinom EU-a te pri provedbi zakonodavstva EU-a. TAIEX prua ovih pet osnovnih usluga: dokumentacijsko-informacijske usluge i savjetovanje o zakonodavstvu jedinstvenoga trita, radionice i seminare, studijske posjete Komisiji i dravama lanicama, ekspertna savjetovanja dravama korisnicama te uspostavu baze podataka o projektima tehnike pomoi i njihovim rezultatima.

Jo neki pojmovi ... Agenda 2000 48

Agenda 2000 je dokument Europske komisije koji sadri program aktivnosti vezanih uz razvoj Europske unije i njezinih politika, te nancijski okvir za razdoblje 2000. 2006. godine u kontekstu proirenja na nove drave lanice. Sastoji se od triju dijelova: 1. pitanja vezana uz politike Unije, posebice ona koja se odnose na nain funkcioniranja same Unije, zajedniku poljoprivrednu politiku te politiku koja se odnosi na gospodarsku i socijalnu koheziju. Taj dio sadri i nancijski okvir za razdoblje 2000. 2006. 2. prijedlog jaanja pretpristupne strategije u obliku uvoenja pristupnoga partnerstva, otvaranja mogunosti sudjelovanja u tzv. programima Zajednice, te razrade mehanizama za usvajanje pravne steevine EU-a 3. studija uinaka proirenja na politike Europske unije U prilogu se Agende 2000 nalaze i miljenja Europske komisije o zahtjevima za lanstvo tadanjih drava kandidatkinja. Europska je komisija Agendu 2000 usvojila 15. srpnja 1997. godine, a njezini su prioriteti u obliku 20 zakonodavnih prijedloga predloeni 1998. godine. Na sastanku Europskoga vijea u Berlinu 1999. godine postignut je opi politiki dogovor oko Agende 2000 i spomenutih prioriteta. Iste su godine usvojeni i svi zakonodavni prijedlozi i mjere koji se odnose na reformu zajednike poljoprivredne politike, reformu strukturne politike, pretpristupne instrumente te nancijski okvir.

STRUKTURNI FONDOVI, KOHEZIJSKI FOND Strukturni fondovi i Kohezijski fond ine dio regionalne politike Europske unije kojoj je cilj smanjenje jaza izmeu bogatijih i siromanijih regija i zemalja lanica Unije te promicanje ekonomske i socijalne kohezije. Strukturni fondovi i Kohezijski fond ine otprilike treinu prorauna Europske unije. Korisnice strukturnih fondova su regije iji je bruto domai proizvod po glavi stanovnika ispod 75% prosjeka Unije, dok je Kohezijski fond namijenjen dravama lanicama iji je bruto nacionalni dohodak manji od 90% prosjeka Unije. Strukturni fondovi su Europski fond za regionalni razvoj, iz kojeg se financiraju primjerice ulaganja u infrastrukturu i ulaganja u regionalni i lokalni razvitak putem podrke malim i srednjim poduzeima, te Europski socijalni fond, namijenje n poticanju zapoljavanja. Kohezijski fond namijenjen je poboljanju prometne i energetske infrastrukture te zatiti okolia.

GRAANSTVO EUROPSKE UNIJE Svaka osoba koja ima dravljanstvo neke od drava lanica ujedno ima graanstvo Europske unije. Graans tvo Europske unije ne zamjenjuje nacionalno dravljanstvo ve mu je dodatak. Graanstvo EU -a omoguuje slobodno kretanje i boravak u bilo kojoj dravi EU-a, pravo glasovanja i pravo biti izabran u tijela lokalne vlasti i u Europski parlament u dravi u kojoj je prijavljeno boravite, te pravo podnoenja pritubi europskomu pukomu pravobranitelju. Graani EU-a imaju pravo i na diplomatsku i konzularnu zatitu u predstavnitvima bilo koje drave lanice EU-a u onim dravama u kojima njihova drava nema diplomatsko predstavnitvo.

EUROPA ZA GRAANE Europa za graane je program Zajednice u razdoblju 2007. 2013., namijenjen financiranju projekata kojima se promie aktivno europsko graanstvo, potie sudjelovanje graana u razmjeni miljenja o Europskoj uniji, jaa europski identitet, razvija osjeaj pripadnosti Europskoj uniji, promie meukulturalni dijalog te potie suradnja meu graanima i njihovim organizacijama. Hrvatska se u taj program ukljuuje 2008. godine, a za njegovu provedbu nadlean je Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske. 49

CARINSKA UNIJA Carinska unija je takav oblik udruivanja drava pri kojem drave u uniji sporazumno ukidaju carine u meusobnoj razmjeni te uvode zajednike carine na uvoz proizvoda iz treih zemalja. Carinska unija bila je glavno gospodarsko uporite Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice iz 1957. godine, koji je ve tada teio stvaranju zajednikoga trita i ostvarivanju etiriju sloboda.

UPITNIK Upitnik je dokument koji Europska komisija upuuje dravi podnositeljici zahtjeva za lanstvo u Europskoj uniji tijekom postupka razmatranja toga zahtjeva. Sastoji se od pitanja iz najrazliitijih podruja funkcioniranja drave podnositeljice zahtjeva, a odgovore koje ta drava poalje Europska komisija koristi kao jeda n od osnovnih izvora na temelju kojih donosi miljenje o zahtjevu za lanstvo.

Kako dolazi do stvaranja politika solidarnosti i koje su? Pokazalo se da je jaanje gospodarske i socijalne povezanosti preduvjet solidarnosti meu dravama lanicama Unije. Zbog toga je dolo do osmiljavanja i provedbe regionalne i socijalne politike, iji znaaj raste porastom novih drava lanica.

Regionalna politika Jaanje gospodarskog i socijalnog jedinstva logina je posljedica realizacije prostora bez granica. Financij ska sredstva za strukturni razvoj kanaliziraju se putem postojeih, ali korjenito izmijenjenih fondova. Tako su Europski fondovi postali kljuni instrument ekonomske i socijalne politike koja je odraz solidarnosti unutar zajednice.

Socijalna politika Aktivnom socijalnom politikom Unija nastoji ukloniti neravnotee u razvoju. Europski socijalni fond utemeljen je s ciljem proirenja mogunosti zaposlenja i lake prostorne i profesionalne pokretljivosti radnika. Protokolom o ostvarenju osnovnih prava radnika 1991. u Maastrichtu, Europsko vijee je odredilo prava koja trebaju vrijediti za radnike diljem Unije. To su: slobodno kretanje, pravedne plae, poboljanje uvjeta rada, socijalna zatita, sloboda stvaranja udruenja i sloboda kolektivnih pregovora, profesionalna izobrazba, jednaka naknada za oba spola za isti posao, zdravstvena zatita i sigurnost na radnom mjestu, zatita djece, starih ljudi i invalida i dr.

Politika zapoljavanja Na sjednici Europskog vijea 1997. godine odreene su smjernice politike zapoljavanja, iju e realizaciju redovito pratiti drave lanice i institucije Unije, rukovodei se zajednikom metodom procjene rezultata. 50

Financiranje zajednikih politika Poveanje vlastitih izvora sredstava usmjereno je na 3 glavna cilja: proirenje zajednikih mjera na podruju vanjskih odnosa, jaanje gospodarske i socijalne povezanosti, poveanje konkurentnosti europskih poduzea. Komisija je u srpnju 1997. god. predoila opi dokument pod naslovom Agenda 2000 u kojoj se panja usmjerava k ogranienju trokova u razdoblju 2000. 2006. Komisija predlae budetni status quo za razdoblje 2000. 2006. a to iskljuuje poveanje prihoda iznad granice 1,27 % brutto nacionalnog proizvoda. Komisija predlae da se osigura dotok neophodnih financijskih sredstava koji jame odranje naela solidarnosti izmeu drava lanica kao i izmeu Unije i drava kandidata za lanstvo u Uniji.

Reforma zajednike agrarne politike Vijee je 1992. prihvatilo reformu zajednike agrarne politike teei smanjenju trokova, a uz odranje njene kompetitivnosti. Ciljevi zajednike agrarne politike prema Rimskim ugovorima su: omoguiti poljoprivrednicima primjereni ivotni standard, stabilizirat trita, osigurati potroaima primjerene cijene i modernizirati poljoprivredne strukture. Ti su ciljevi uglavnom dostignuti, to je pridonijelo da poljoprivreda postane konkurentan sektor gospodarstva. Unija treba preispitat metode svoje agrarne politike da bi ograniila porast proizvodnje, to daleko prelazi potronju, stvarajui trokove budetu Unije da je bio ugroen razvoj drugih sektora. Reformom agrarne politike stvorio bi se uravnoteen odnos izmeu proizvodnje i potronje te smanjilo pre intenzivno gospodarstvo zbog ouvanja okolia. to su politike napretka? Politike napretka podupiru razvoj velikog trita. Unija odvaja odreena financijska sredstva za poticanje projekata zatite okolia, kao i za pomo gospodarskim subjektima u prilagoavanju proizvodnje propisima Unije. Politika koju vodi Unija smatra se dopunom politike drava lanica. Ona podupire projekte u koje su ukljueni istraivaki laboratoriji pojedinih zemalja lanica i potie istraivanja kontroliranog spajanja atomskih jezgri, te potie istraivanja i na podruju elektronike i obrade podataka.

to je unutarnje trite i kad je otvoreno? Unutarnje trite otvoreno je 01. sijenja 1993. godine s ciljem stalnog proirenja gospodarstva, vee stabilnosti, rasta ivotnog standarda kao i njegovanja dobrih odnosa izmeu drava koje Zajednica ujedinjuje. Tom cilju slue 2 sredstva: otvaranje granica, to daje mogunost slobodnog kretanja roba i usluga stvaranje solidarnih struktura uvoenjem zajednikih politika i odgovarajuih financijskih instrumenata Osnivanje Svjetske trgovinske organizacije jedan je od najpozitivnijih rezultata ugovora iz Marrakecha.

pristup izvoru robe, zdrav natjecateljski duh (nie cijene) meu europskim poduzeima, zatita interesa potroaa... (s predavanja) 51

to je unutarnja sigurnost? Naelo slobodnog kretanja ljudi unutar Unije, vlade su nadopunile mehanizmima kojima osiguravaju sigurnost svih graana i njihovu zatitu na vanjskim granicama Unije. Suradnja na podruju pravosua i unutarnjih poslova pokriva 4 glavna podruja: usuglaavanje zakona koji se odnosi na azil uvoenje zakona o useljenju suradnja policije u borbi protiv krijumarenja preko granica pripremanje ugovora o suradnji na podruju graanskog i krivinog prava Schengenskim sporazumom 1985. ukinuta je kontrola na zajednikim granicama, a Sporazum predvia slobodno kretanje ljudi svih drava potpisnica, drugih drava lanica Unije i treih zemalja. Policija e kao i do sada jamiti javnu sigurnost na nacionalnim teritorijima, u lukama i na aerodromima, ali zahvaljujui boljoj suradnji kontrole na vanjskim granicama bit e uinkovitije.

to obuhvaa zajednika vanjska i sigurnosna politika? Ona ini kamen temeljac Europske unije i obuhvaa sva podruja vanjske politike, ukljuujui i sigurnost. Odredbe kojima se rukovodi zajednika vanjska i sigurnosna politika ni na koji nain ne utjeu na specifine karakteristike obrambene i sigurnosne politike odreenih drava lanica. Vanjska i sigurnosna politika dugorono vode k zajednikoj obrani.

Koje su prednosti jedinstvenog trita? One su viestruke: pristup irokom izboru robe, natjecateljski duh meu proizvoaima odrava nisu razinu cijena, provode se politike zatite potroaa i okolia, ivotni standard je usklaen prema najviim mjerilima.

Koje su drave Luksemburke, a koje Helsinke skupine? 1997. god. na sastanku Europskog vijea u Luksemburgu drave kandidati postaju: eka, Estonija, Maarska, Poljska, Slovenija i Cipar. To je tzv. Luksemburka skupina. 1999. god. na sastanku Europskog vijea u Helsinkiju drave kandidati postaju: Bugarska, Latvija, Litva, Rumunjska, Slovaka i Malta. To je tzv. Helsinka skupina.

to je TACIS program? Tacis program omoguuje tehniku i gospodarstvenu pomo bivim dravama Sovjetskog Saveza i Mongolije. Cilj programa je prijelaz na trino gospodarstvo, a programom je obuhvaeno mnogo sektora: nuklearna sigurnost, energija, okoli, administrativna reforma, osnivanje poduzea itd.

Koji su ciljevi politike unije? 52

Ugovor o Europskoj uniji ini osnovu politike unije koja se gradi na provedbi zajednike vanjske i sigurnosne politike iji su ciljevi: zatita zajednikih vrijednosti, temeljnih interesa i neovisnosti Unije jaanje sigurnosti Unije i njezinih drava lanica ouvanje mira i jaanje meunarodne sigurnosti poticanje meunarodne suradnje razvitak i jaanje demokracije, pravne drave i potivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda Ovi ciljevi se mogu ostvariti suradnjom izmeu drava lanica u provoenju njihovih politika u odreivanju zajednikih stajalita i postupnom provedbom zajednikih mjera u podrujima gdje drave lanice imaju zajednike interese. Zajedniki stavovi se usvajaju im Europsko vijee prosudi da je to potrebno i to povezuje nacionalne politike drava lanica i uvruje njihov poloaj u meunarodnim krugovima.

Koje diplome priznaje EU? Rad na podruju zbliavanja pravnih odredbi pojedinih zemalja, doveo je do uzajamnog priznanja diploma lijenika, medicinskih sestara, veterinara, magistara farmacije, arhitekata, posrednika osiguranja itd. 21. prosinca 1988. godine usvojena je direktiva kojom je uvedeno meusobno priznavanje svih diploma visokih uilita. Ova se direktiva odnosi na visokokolsku naobrazbu koja traje najmanje tri godine, a temelji se na naelu uzajamnog povjerenja u kakvou visokih uilita.

Koja je svrha obrazovnih programa? Uz pomo obrazovnih programa Erasmus (mobilnost ureaja), Comett (program tehnolokog obrazovanja i usavravanja) i Luingua (poticanje uenja stranih jezika), 60 000 mladih ljudi koristi stipendije za studiranje u drugim dravama lanicama. Da bi se postigao cilj da 10 % mladih ljudi jedne generacije provede godinu dana na sveuilitu druge drave, neophodno je poveati zajednika financijska sredstva za politiku obrazovanja.

to su europski sporazumi? To su mjeoviti sporazumi koji pokrivaju podruja za koja su nadlene i drave lanice i Unija. Glavni su ciljevi: politiki dijalog slobodna trgovina i sloboda kretanja gospodarska suradnja financijska suradnja kulturna suradnja

Koje su prednosti stabilnosti podruja s jedinstvenom valutom za ulagae? Za europske i neeuropske ulagae, stabilnost podruja s jedinstvenom valutom ima znaajne prednosti. Nestat e svi trokovi transakcija i teajnih razlika koje su uzrokovane razliitim valutama. 53

to je plan provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju? Operativni dokument kojim su utvrene mjere potrebne za uspjenu provedbu obveza koje je Republika Hrvatska preuzela potpisavi Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju. Plan odgovara na kljuna pitanja provedbe SSP-a: to se mora uiniti, tko je odgovoran za pojedinanu provedbu, kako i u kojim rokovima.

Kad je odran summit u Zagrebu? 24. studenog 2000. sastali su se efovi vlada i drava lanica EU-a te drava obuhvaenih Procesom stabilizacije i pridruivanja. Na sastanku je usvojena Zavrna deklaracija kojom se predvia daljnji razvoj politikih odnosa izmeu drava jugoistone Europe i EU-a. Na njegovim su marginama otvoreni pregovori o sporazumu o stabilizaciji i pridruivanju RH i EU-a. to sadri miljenje o zahtjevu za lanstvo? Miljenje o zahtjevu za lanstvo sadri: prikaz odnosa drave podnositeljice zahtjeva i Europske unije stanje ispunjavanja politikih uvjeta stanje i mogunost ispunjavanja gospodarskih uvjeta sposobnost prihvaanja obveza iz lanstva EU-e opu ocjenu stanja i mogunosti ispunjavanja uvjeta za lanstvo Cjelokupni postupak u veini sluajeva traje oko godinu dana. Svoje miljenje i preporuke Europska komisija upuuje Europskom vijeu koje donosi konanu odluku o odobravanju statusa kandidata dravi koja je podnijela zahtjev za lanstvo.

to ako je miljenje o zahtjevu pozitivno? Ako je miljenje o zahtjevu pozitivno, Europsko vijee saziva konferenciju izmeu Europske unije i drave podnositeljice zahtjeva za lanstvo koja tako dobiva status kandidata. Statusom kandidata drava dobiva mogunost koritenja brojnih pretpristupnih fondova Europske unije.

to ako je miljenje o zahtjevu negativno? Negativno miljenje Europske komisije do sada je zabiljeeno u sluaju Turske, dok je u sluaju Grke dano miljenje s negativnim tonom (Grka postala lanica 1981.). U sluaju negativnog miljenja, daljnje pribliavanje Europskoj uniji je usporeno.

to je plan provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju? Operativni dokument kojim su utvrene mjere potrebne za uspjenu provedbu obveza koje je Rep ublika Hrvatska preuzela potpisavi Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju. Plan odgovara na kljuna pitanja provedbe SSP-a: to 54

se mora uiniti, tko je odgovoran za pojedinanu provedbu, kako i u kojim rokovima.

Pravni sustav EU Pravni sustav Europske unije, utemeljen na Osnivakim ugovorima EU, specifian je jer nema znaajke pravnih sustava drava lanica, ali ni znaajke sustava meunarodnih organizacija. Stoga ga se najee predstavlja kao pravni sustav sui generis, koji se razvijao i prilagoavao potrebama i specifinostima europske integracije, a taj proces traje i danas. Ugovori na kojima se temelji proces integracije u Europi (Ugovor o EU, Ugovor o EZ-u i Ugovor o Euratomu) istodobno su meunarodni ugovori i akti ustavne naravi za pravni poredak Unije. Do tzv. konstitucionalizacije Ugovora dolo je na inicijativu Europskoga suda. Ona podrazumijeva da Osnivaki ugovori za pravni poredak EU predstavljaju normu prepoznavanja, tj. pravilo prema kojem se ocjenjuje koje vrste pravnih normi vae u kontekstu tog pravnog poretka. Mjerila vrijednosti tog pravnog poretka postoje, dakle, unutar samog poretka, a nisu vanjska mjerila. Naelo dodijeljenih ovlasti Europske su zajednice organizacije ogranienih ovlasti. Osnovno je naelo pravnog poretka EU koji, kako smo naglasili, ima federalni karakter, naelo dodijeljenih ovlasti, izraeno u dananjem lanku 5 Ugovora o EZ -u. Prema njemu, Zajednica moe donositi odluke samo u podrujima u kojima su drave takvu ovlast na nju prenijele. Prijenos ovlasti, pak, obavlja se Osnivakim ugovorima, nad ijom izmjenom drave lanice zadravaju kontrolu. Da bi, naime, izmjena Osnivakog ugovora, koju drave dogovaraju na meunarodnoj konferenciji, stupila na snagu, moraju je ratificirati sve drave lanice EU u skladu s postupcima kakve predviaju njihovi ustavi. Ogranienje regulatorne suverenosti drava lanica U podrujima koja jesu prenesena u europsku nadlenost u kontekstu Europskih zajednica regulatorna suverenost drava EU bitno je ograniena. Veina odluka koje pravno obvezuju drave lanice moe se donijeti i bez pristanka svih drava, to je bitno odstupanje od sustava meunarodnog prava u kojem drave ne mogu biti obvezane bez pristanka. Interesi su drava u regulatornom procesu na europskoj razini predstavljeni u Vijeu ministara, a u veini podruja nadlenosti EZ-a Vijee danas odluuje temeljem tzv. kvalificirane veine. Sankcije protiv drave koja ne provodi pravo EZ-a Jednom usvojeno pravno pravilo obvezuje sve drave lanice ak i ako su glasovale protiv njegova donoenja, a protiv drave koja ga ne provodi moe se pokrenuti postupak pred Europskim sudom, u kojem je dravu mogue financijski kazniti. Takav postupak protiv drave pokree Komisija, a mogu ga pokrenuti i druge drave lanice. Usto, zatitu protiv drave koja, krei pravo EZ-a vrijea i njihova prava, imaju i pravne i fizike osobe koje su, temeljem prava Zajednice, ovlatene pred sudovima drava lanica dravu tuiti za naknadu tete koju zbo g toga trpe. To naelo odgovornosti drave u potpunosti je rezultat prakse Europskoga suda, tj. ne postoji kao pisano pravilo u EZ. Izravni uinak prava EZ-a Nakon usvajanja u europskom regulatornom postupku, pravna pravila EZ-a prodiru u nacionalne pravne sustave u kojima izravno stvaraju prava i obveze za pojedince: pravne i fizike osobe u dravama lanicama. To naelo, koje se naziva naelo izravnog uinka, takoer je nastalo u sudskoj praksi. Kasnija je praksa Suda razjasnila da i druge norme prava EZ-a mogu imati izravni uinak, ukljuujui ak norme sadrane u direktivama, koje po ugovornoj definiciji zahtijevaju implementaciju u interne pravne sustave drava lanica. Posljedica je tog naela da pojedinci svoja prava utemeljena u pravnim normama EZ-a mogu ostvariti i kada drave nisu omoguile nune 55

provedbene mjere u internim pravnim sustavima. Za institucije u dravama lanicama posljedica je tog naela obveza da izravno primjenjuju norme nastale na europskoj razini, a ta obveza postoji za nacionalne sudove kao i za nacionalna upravna tijela. Nadreenost prava EZ-a Pravna pravila EZ-a u pravnom sustavu svake drave lanice imaju viu pravnu snagu od pravnih pravila internog podrijetla. Posljedica primjene naela nije automatsko nevaenje neusklaenih pravila internog prava, ve obveza institucija drava lanica, prvenstveno sudova i upravnih tijela, da u konkretnom sluaju u kojem postoji konflikt norme EZ i interne norme ne primijene internu, ve europsku normu. Takva obveza postoji i u odnosu na interne norme koje potjeu od nacionalnog parlamenta, to je u mnogim dravama lanicama EZ -a dovelo do poremeaja u uobiajenom shvaanju trodiobe vlasti i povealo ovlasti sudova u odnosu na zakonodavnu i izvrnu vlast. Klauzula lojalnosti Jedna od vanijih odredaba ustavnog karaktera je lanak 10 Ugovora o EZ-u. On zahtijeva od drava lanica da poduzimaju mjere nune za ispunjavanje obveza koje proizlaze iz ugovora te da olakavaju ostvarenje zadataka Europske zajednice. Jednako tako od drava se zahtijeva da se suzdre od poduzimanja mjera koje bi mogle ugroziti ostvarivanje ciljeva Zajednice. Ta odredba, koja se esto naziva klauzulom lojalnosti, obraa se, kako je objanjeno u sudskoj praksi, svim tijelima dravne vlasti, a posluila je Europskom e sudu za razvoj ili opravdavanje brojnih naela koja kao pisana nisu postojala u pravnom poretku EZ-a, ukljuujui primjerice ve spomenuto naelo odgovornosti drave za tetu. Naelo neizravnog uinka Radi se o naelu neizravnog uinka, koje od upravnih tijela i sudova zahtijeva da postojee interno pravo uvijek pokuaju protumaiti u svjetlu europske norme. Opravdanje za takvo naelo lei u pretpostavci, utemeljenoj na klauzuli lojalnosti, da su drave poduzele sve potrebno da svoj interni poredak usklade sa zahtjevima europskih normi. Iako je veina naela zbog kojih se o pravnom sustavu EU moe govoriti kao o autonomnom sustavu federalnog karaktera nastala u sudskoj praksi Europskog suda, ona ne bi zaivjela da ih drave lanice, odnosno institucije u dravama kojima se navedena naela obraaju, nisu prihvatile i provodile. Stoga je dananji izgled pravnog sustava EZ-a rezultat interakcije europskih i nacionalnih institucija.

56