EL -HAJR VE EŠ-ŠERR

Sarajevo, 2008.
LJ EPOTA U SVIJ ETU
Dobro i :do pitanja su koj a potiču mnogobrojne raspra­
ve, čemu je razlog odsustvo poimanja stvarnog smisla života,
što je, opet, posl j edica činjenice da ljudi - izuzev maloga bro­
j a njih - svoj a mj erila upravljaju na to da je život na ovome
svijetu ono što predstavlja cil j , radi čega čine nevolj e sebi i
drugima. Svakome ko gleda na ovaj svijet kao na isklj učivi cilj
Allah će dati da bude posve zabavljen njime, a na kraj u neće
dobiti ništa.
Ovaj svijet j e cilj samo onome ko ne vjeruje, jer takav
nije uvjeren u postoj anje vječnog svijeta, već se sva nj egova
stremlj enj a i činjenja iscrpljuj u u ovosvj etskom, uprkos tome
što bi, kada bi pogledao kao ra7mna osoba, dokučio kako j e
nemoguće da ovaj svijet predstavlja mj esto na kojem će čovjek
vječno živjeti. Zašto? Zato što je živl j enj e na ovome svijetu
nešto što je obilj eženo nepouzdanošću, a ne nešto izvjesno.
Ono se naslanja na pretpostavku a ne na izvjesnost. Čovjek,
naime, očekuje da će živjeti na ovome svijetu šezdeset ili se­
damdeset godina ili više od toga. Međutim, nekome je suđeno
da na ovome svijetu poživi tek koji trenutak, neko poživi je­
dan dan, neko koju sedmicu i mjesec, a ima i onih koji dožive
duboku starost.
U prirodi čovjeka jeste da misl kako će na ovome svijetu
živjeti godinama. Ali, to se ne temel j i na izvjesnosti jer ga smrt
može zadesiti svakoga trena. Ni ko ne može tvrditi i progno­
zirati koliko dugo će živjeti na ovome svijetu.
Ono što svaki čovjek može sigurno znati jeste da će vječ­
no, bez umranja živjeti na budućem svijetu, uživajući u blago­
datima i podnoseći patnju.
Ukoliko se želi realno prosut1ivati o odnosu čovjeka i svi­
j eta koji ga okružuje, onda OV taj sud mora temel j iti na mjeri­
lima koja uzimaju u obzir onosvjetsko, jer su to mjerila koja
jamče da će, na njima utemeljeni sudovi, biti valjani. No, zbog
naše sklonosti nemaru poimanje dobra i zla kod većine ljudi
počiva na ovosvjetskim mjerilima koja prizilaze i z viđenja da
j e ovaj svijet cilj a ne sredstvo. Spremni smo ono što nam pri­
bavlja zadovoljstvo držati dobrim, dok ono što nam pričinjava
neku vrstu teškoće ili nezadovolj stva i li ograničenja za naše
prohtjeve smatramo za zlo. Doklegod živimo s ovim pogreš­
nim poimanjem osjećat ćemo tegobu i bit ćemo udaljeni od
Allaha.
Ljudi promatraju dobro i zlo kroz prizmu ličnog, u ovi­
snosti o njihovim ličnim interesima i ne gledajući u dublji smi­
sao. Međutim, ličnim mjerilima nije moi,l UĆe defnirati dobro i
zlo, jer takva su mjerila manj kava i egoi stična, i na osnovu njih
nije moguće valjano razlučiti gdjV j e dobro a gdje zlo.
Ako vagamo neku činjenicu ličnim mj eri l ima, naći ćemo
kako ona za neke l j ude predstavlja dobro a za druge zlo. Fret­
postavimo, primj erice, da je neko ministarstvo natjerano da
podnese ostavku te j e oformljeno novo ministarstvo. Ovako
nešto je zlo za one koj i su otjšli iz ministarstva a novi slu7be­
nici to smatraju dobrim i čestitaju jedni drugima mada se raru
o istom događaj u.
Preostaje nam da se zapitamo kako jedan te isti događaj
može biti i dobro i :do u i sto vrijeme? Drukčije kazano, kako
jedan događaj može i stovremeno uključivati i dobro i zlo! ?
Nu7no j e da lična mjerila ni su valjana j er ne polučuju pravi
smisao. Da su ta mjerila valjana, ne bi postojala ovakva suče­
ljavanja i oprečnosti unutar samoga smisla. Kada mjerila nisu
valjana onda se ni smisao događaja ne može valjano dokuči ti.
To je činjenica na koju se moramo obazrijeti kada govorimo
o pitanju dobra i zla.
Lična mjerila - kako rekosmo - nisu valjana da bi se na
osnovu nj ih sudilo o pitanju dobra i zla. Nužno moraju posto­
jati druga mjeri l a - ona koja j e u svijetu uspostavio Uzvišeni
Allah. Stvari se mo!> u prosuđivati na osnovu tih mjerila i ona
nam daju i stinski smisao.
Mi sa našim ograničenim poimanjem i skromnim zna­
njem nismo u stanju doseći do takvih mjerila. Mnoge stvari
koj< nam nisu dostupne čine to da nismo u stanju prosuruti
šta je dobro a šta zlo na ovome svijetu, već stvari posmatramo
u njihovoj površnosti ne razumijevajući ih, a zatim počinjemo
donositi sudove koji su daleko od stvarosti!
Kada želimo mjeriti svijet sa stanovišta uloge čovjeka u
njemu - te uloge radi koje ga je Allah Uzvišeni i stvorio na
njemu - onda moramo 7nati da je Allah, Slavljen neka je, us­
postavio precizna mjerila prema kojima se odvija život u svije­
tu. Ta mjerila određuju svaku star, a prva stvar koju je Allah
Uzvišeni uspostavio jeste mjerilo prema kojem se prosuđuje
šta je to lijepo u svijetu. Ljepota se ogleda u tome da sve u svi­
jetu ispunjava svoju ulogu. Tako pravila prema kojima se od­
vija život u svijetu nalažu da čovjek ispunjava ulogu koja mu
je namijenjena. Kada ljudi zanemare ova pravila i ne ravnaju
se prema njima život ne biva valjan, i biva ispunjen patnjama i
zlom, a ljepota se gubi.
Mjerila prema kojima se prosuđuje ljepota pronaći ćeš u
svijetu u svakom pokretu života.
U POČETKU J E ČOVJ EKOVA DUŠA
ČI STA PRI RODA (FITR)
Počnimo s početkom života, s rođenjem. Prvo šta treba
imati na umu jeste da se dijete rađa u čistoj prirodi islama.
Resulullah, s.a.v.s., kaže: Svako se dijete rađa u čistoj prirodi kao
musliman, a njegova porodica ga učini kršćaninom, židovom ili
vatropoklonikom.
Svako novorođenče koje dolazi na ovaj svijet dolazi u či­
stoj prirodi, u vjeri Allahovoj ispravnoj, a potom ga zadesi
nered koji čine ljudi, to jest njegova porodica koja ga iz čiste
vjere - u kojoj ga je Allah stvorio - prevede u vjeru koju su
oni prihvatili. Ovdje je riječ o ljepoti koju Allah daje u svijetu
svakome novoro<1enčetu samim rađanjem, tako što svi bivaju
stvoreni kao muslimani i istovremeno je riječ o tome kako
ljudi remete ovu ljepotu.
Svako dijete raste u neporočnosti, koju mu je Allah po­
dario samom ljepotom stvaranja. Ono ne zna za laž, dvolič­
njaštvo, krađu, nici za bilo koje drugo ovosvjetsko zlo. ()no
je stvoreno u skladu s ljepotom čiste prirode ittre), govori
iskreno i osjeća iskreno, neporočna je i čisto. Nismo u prilici
čuti da je neko dijete rođeno kao dvoličnjak. Svim potocima
i grijesima nauče ga roditelji, rodbina i društvo. Sve storeno
u svijetu javlja se u okrilju ljepote, a narušavanje te ljepote
posljedica je onoga što čine ljudi.
Dijete raste, odla7i u školu i umjesto da ga nauče kako je
rad temelj uspjeha, te da mora učiti kako bi uspješno završi­
lo školu, roditelji se dovijaju kako da ono uspije bez učenja:
pokušavaju doći do ispitnih pitanja, na način da nastavnicima
plaćaju privatne časove ili se služe mitom i utjecajem koji ima­
ju. Ovakvim našim postupcima mi remetimo ljepotu u svijetu.
Kako? Jer ako učenik protte u školi bez učenja, da li će učiti
poslije toga?! Naravno, neće, jer ako 7a da ima mogućnost da
pto(1e bez učenja, zašto bi onda učilo i zamaralo se.
Danas smo u prilici vidjeti kako neki profesori nastoje
u7eti novac 7a ispite i l i daju ispitna pitanja studentima ukoliko
oni uzimaju kod njih privatne časove i sl ično. To je vid reme­
ćenja ljepote u svijetu. Naime, svakom učeniku ili studentu
postat će normalno to da može proći a da ne uči i rezultat će
biti da neće učiti, završit će škol ovanje a da neće ništa 7nati.
Tako će cijda zajednica objektivno zapasti u katastrofu.
U�višeni Allah od nas želi da oplemenjujemo Zemlju, a da
bismo je oplemenjivali dao nam je razum koji je kadar naslje­
ttivati civilizaciju i razvijati je. Razumom je čovjek odlikovan
nad životinjom, jer životinje i danas žive onako kako su prvi
put stvorene. Ni kada nismo, primjerice, čuli da je grupa životi­
nja održala skup na kojem je raspravljala o unapređenju uvjeta
života, niti nam je pomato da je bilo koja životi nja umapre­
dovala u manju u odnosu na svoje roditelje i dalje pretke
te Ja zna ono što oni nisu znali i Ja je u stanju unaprijediti i
promijeniti način svoga življena. To se nije desilo zbog jedne
posve jasne stvari, a to j e da životinje ne posjeduju sposob­
nost napretka.
ŠTA ZNAČI NAPREDAK?
Č
udim se onima koji kažu da se životinja vremenom ra-
7vijala i postala takvom kakva jeste, da joj je izrasla gusta dlaka
u hladnim predjelima ili se prilagodila boji bilja kako bi se
sakrila od neprijatelja ...
Sve slične stvari daje Uzvišeni Allah kome hoće kako bi
sačuvao 7ivot od izumiranja.
Š
to se samih životinja tiče, one
nemaju razum niti sposobnost mišljenja niti su kadre unapre­
đivati način svoga 7ivljenja, jer je Allah, Slavljen neka je, time
odlikovao samo čovjeka. Samo njemu je otkrio kako će ople­
menjivati Zemlju i kako će postići civilizacijski napredak.
Kada ljudski um nije u stanju razumjeti i protumačiti civi­
lizaciju prethodnika i dalje je razvijati, on počinje nazadovati i
postaje nemoćan razumjeti Allahove tajne u svijetu.
Ovdje dola7imo do jednog pitanja koje se ponekad name­
će. To je pitanje mogućnosti da se životinje dresiraju da čine
određene pokrete, što neki koriste kao argument kojim nas
7ele navesti da vjerujemo kako je posrijedi postojanje razuma
kod životinja. Takvima ćemo kazati da to nije tačno jer se ti
pokreti uglavnom temelje na instiktu. Naime, kada se životinja
trenira da čini neki pokret, ona i biva za to nagrađena pa joj
se da hrana i biva kažnjena ukoliko ne napravi taj pokret.
Ž
ivotinja, dakle, čini pokrete koji se od nje traže zahvalju­
jući instiktu, koji može biti potaknut glađu: životinja zna da će
poslije izvršene naredbe dobiti hranu, ili može biti potaknut
strahom od bola koji će uslijediti ako ne izvrši ono što joj se
naredi. Dakle, to su radnje koje se temelje na instiktu, a ne na
razumu. Da se temelje na razumu, životi nje bi bile u stanju
da ih prenesu svojim potomcima, međutim, one to ne mogu.
Ni j e nam poznato da je neki lav, majmun i konj podučio svo­
je mladunče akrobatskim pokretima koje ove životinj e i7vode
u cirkusu. Treba znati da je Uzvišeni Allah odredio kakva će
biti Ademova misija prije nego ga je i stvorio:
"A kad Gospodar tvoj reče melekma: Ja ću na Zemlji
namjesilika postaviti. "•
´ El-Bckare, 30.
SMI SAO ČOVJEKOVA
NAMJ ESNI ŠTVA NA ZEMLJI
( HI LAFET)
A ah, dž.š., dao je čovjeku da bude namjesnik na Zemlji,
i time potčinio ostale vrste na Zemlji da mu služe. Kada ka­
žemo vrste na Zemlji mislimo na: neživu materiju, biljke, ži­
votinje i čovjeka. Neživa materija jeste ono za šta ka7emo da
ne osjeća niti se kreće, što je viđenje stvari koje se temelji na
izvanjskim poka7ateljima i koje u obzir uzima elementarnu
karakteristiku biljnog svijeta, a to je rast.
Znamo da i koraljni grebeni u moru imaju osobinu ra­
sta, a to je prva karakteristika biljnog svijeta, koji se odlikuje
time što raste, diše i dr. Međutim, biljke nemaju sposobnost
da osjećaju i da se kreću, što je primarna osobina životinjskog
svijeta. No, postoje i neke vrste biljaka koje se kreću kada ih
dodirnemo, kao što je tako7vana 'stidna dama', i neke druge
biljke koje se nalaze u tropskim šumama čije sc grane pokrenu
ako se JoJiru.
Ž
ivotinjska vrsta kao primarnu odlku ima to da se kreće
i osjeća, ali joj je uskraćen razum. Neke najnaprednije životi­
nje, kao što su majmuni posjeduju određene, jedva primjetne
naznakt ra:mišljanja koje im pomažu da učine određene rad­
nJe.
Ljudska vrsta kao primarnu odliku ima razum, pomoću
kojega se razlikuje od ostalh Allahovih stvorenja. Pomoću
razuma čovjek ostvaruje napredak tako što svaka generacija
koristi civilizacijska dostignuća prethodne generacijt, razvija
ih i ostavlja u naslijede generaciji koja sljedi. Kako vrijeme
odmiče civilzacijski napredak doživljava brže i više skokove,
jer smjenom generacija uvećeva st: naše civilizacijsko naslijeđe
na osnovu kojega gradimo naš napredak.
Uzvišeni Allah uspostavio je principe ljepote u svijetu, a
to su principi bez kojih život nije valjan. Jedan od tih principa
jeste da življenje na ovom svijetu nije ispravno ukoliko se čo­
vjek ne hrani onim što stekne svojim radom. Tako Resululah,
s.a.v.s., kaže: Niko neće pojesti ništa bolje od onoga što sam zardi.
Božiji poslanik Davud hranio se onim što je zarađivao vlastitim
rukama.
Islam ne odobrava da se ljudima daje nagrada koja im ne
pripada. Tako se ka:e da kada ne bi bilo nikakvog posla koji bi
trebalo obaviti, onda bi ljudima trebalo dati da kopaju bunar,
pa da ga onda zatrpaju.
TAJNA LJEPOTE U UNIVERUMU
Razumski posmatrano naprijed spomenuto mJe Jasno.
Kako se može neko obavezati da iskopa bunar i onda da ga
zatrpa? Smisao jeste u tome da se ljudi ne naviknu primati
naknadu bez truda, jer bi to u konačnici dovelo do toga da
postanemo društvo neradnika koji uzimaju nadoknadu bez
uloženog truda, čime bi se princip lijepoga u svijetu potkopao
i zavlado bi nered.
Princip lijepoga u svijetu podrazumijeva i to da je zabranje­
no uzimati tuđu imovnu na nedopušten način. Uzvišeni ka7e:
"N e jedite imovinu jedan drugg na nepošten način i
ne paričite se zbog nje pred sudijama da biste na grešan
način i svesno dio tuđe imovine pojeli!"•
Ako mi na nepošten način u7imaš moju imovinu, tiša­
vaš me plodova moga rada. Time ću početi manje raditi, jer
dokle god radim i bivam oštećen time što prisvajaš rezultate
moga rada, zašto da činim? Time što na nepošten način pri­
svajaš plodove tuđeg rada ti narušavaš jedan princip lijepoga u
¯ El-Bekarc, 1 88.
svijetu, a to je princip koji kaže da svakom čovjeku pripada ono
što stekne. Ovaj princip treba podsticati na rad i napredak.
Kako vidimo, Uzvišeni Allah stvorio je ljepot u svijetu,
a čovjek je taj koji je narušava. Time dobro uzmiče a javlja se
muka i zlo.
Svevišnji je stvorio ljude i opskrbu u proporcionalnom od­
nosu. Svakoga od nas obdario je nečim što drugi ne posjeduju.
Njegovom voljom neko je obdaren da bude inženjer, drugi da
bude ljekar, treći da bude obdaren nekim zanatskim umijećem.
Svako od nas bolji je od drugh u nečemu, i od svakog su drugi
bolji u nečemu. To je potvrda riječi Uzvišenog Allaha:
"Pogedaj ko jednima dajemo prednost nad
druma.•.:�
Kako vidimo, Uzvišeni Allah nije kazao ko su ti kojima
je data prednost, i ko su oni nad kojima im je data prednost.
Naime, svakome od nas data je prednost u nečemu, i u od­
nosu na svakog pojedinca ostalim ljudima je data prednost u
nekim stvarima. Neko je vješt inženjer ali je ovisan o drugi­
ma koji mu nude stvari potrebne za život, kao što su hrana,
odjeća i drugo. Dakle, njemu je data prednost nad drugima
u jednoj oblasti, istovremeno drugima su date prednosti nad
njim u nekim drugim oblastima. Isto tako, neko je vješt lje­
kar, ali mu je potreban inženjer koji će mu sagraditi stan za
stanovanje, kao i neko ko će mu napraviti odjeću koju će
nositi ili neko ko će se baviti poljoprivredom i proizvoditi
hranu za njega. Neko je opet vješt u krojenju odjeće, ali mu
´ El-Isra', 21.
je potreban ljekar koji će ga liječiti, ili inženjer koji će mu
sagraditi stan ili poljoprivrednik koji će posijati pšenicu da bi
se ovaj njome hranio.
Dakle, kao što rekosmo, svako od nas je odlikovan u neče­
mu i nad svakim od nas drugi ljudi odikovaniji su u nečemu. I
sam čistač koji čisti ulice ili iznosi smeće iz zgrada neophodan
nam je, jer da se smeće ne uklanja, raširile bi se razne bolesti
i :araze, i smeća bi bilo na svakom kraju. S obzirom na način
kako brine o čistoći on je odlikovan je nad nama. I sam radnik
koji održava kanalizaciju na određen način odlikovan nad nama,
jer kada on ne bi radio ono što radi, ulice bi bile preplavljene
otpadnim vodama i fekalijama i život bi bio nemoguć.
Zato, nemoj ponižavati bilo čiji posao i kazati ja sam odli­
kovaniji od toga i toga jer on radi na održavanju kanalizacije a
ja sam ljekar ili inženjer. On je odlikovaniji od tebe na određen
način i neizostavno t je potrebno ono što on radi. Zajednica
postaje potpunom :ahvaljujući svima, bez obzira ko se čime
bavi.
Uzvišeni je, da bi ljudsko društvo živjelo i razvijalo se, svako
zanimanje povezao sa stjecanjem opskrbe. Svaki čovjek obavlja
svoj posao kako bi stekao opskrbu za sebe i svoju porodicu. To
je nešto što predstavlja nužnost i što predstavlja jedan od teme­
lja ljepote u svijetu. Jer, kada bismo, primjerice, svi bili ljekari ili
inženjeri, ko bi nam skuhao hljeb koji jedemo :a doručak; ko bi
očistio ulice, ko bi održavao kanalizacije, itd.?
Društvo koje ne počiva na uključivanju svih jedinki osu­
đeno je na propast. Takvo društvo ne može živjeti i opstajati.
Bilo je neophodno napravi ti ovakav uvod kako bismo
mogli spoznati smisao lj epot<: u svi j etu, a zatim i kako bi­
smo mogli spoznati da je Allah, Uzvi šen neka j e, stvorio
svij et na temelj ima lj epote, i sto kao što ga je s tvorio i na
temeljima dobra. Nered u svijetu j avlj a se j er je čovjeku data
mogućnost i 7bora da uradi ili ne uradi ono što mu je nare­
đeno, te on 7l oupotrebl j avaj ući tu mogućnost čini nered,
i pri tome tvrdi kako svi j et čini boljim. Pogledaj šta kaže
Uzvišeni Allah:
"Kad im se kaže: ' Ne remetite red na Zemlji! ' - odg­
varaju: ' Mi samo red uspostavljamo! ' Zar! ? A, uistinu, oni
nered siju, ali ne opažaju. "4
Uzvišeni Allah storio je svij et na ispravnim i zdravim
temeljima koji svemu stvorenom osiguravaju mogućnost za
skladan 7ivot. Kada bi čovj ek pristupao svijetu u skladu s
onim o čemu ga Alah, dž. š. , uči, u pogledu stvaranja, dj da,
odlkovanosti j ednih l j udi nad drugima ili vezi između uzroka
i posljedica, onda na svijetu ne bi bilo mj esta za zlo i nesreću.
Naime, Allah, dž. š. , j e za sve što je stvoreno uspostavio teme­
lje lij epoga koji ga čuvaju i vode da vrši svoj u misij u.
Čovjek
nema potrebe da mijenja tu misij u.
Zlo u svijetu nij e storeno sa samim svijetom, niti se ono
nala7i u odredbama na kojima svijet počiva. Ono se j avlja s
čovjekovim uplitanjem u odredbe na kojima svij et počiva. Svi­
jet j e sam po sebi stvoren krajnje harmoničnim, on obavlja
svoju ulogu onako kako Uzvišeni želi.
' E-Bekan::, 11-12.
Č
ovjek je, udaljavajući se od Allahova zakona, uzrokovao
bolesti i nedaće u zajednici, koje su opet donijele zlo i nesreću.
Zbog toga je Uzvišeni slao vjerovjesnike s objavom, kako bi
vratili harmoniju i ljepotu u svijetu. U Kur'anu stoji:
"Mi objavlujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost
vjericima. "s
Po:nato nam je kako je Kur'an objavljen da izliječi bole­
sti koje su se pojavile i uzele maha zbog toga što su se ljudi
udaljili od načina života koji je propisao Allah, Uzvišen neka
je. Nakon što se zajednica izliječila od bolesti što su je mučile
došla je milost.
Uzvišeni je storio svijet na temeljima ljepote, ali čovjek,
kojem je data mogućnost slobodne volje, remeti red u svijetu
jer bira stvari koje su u suprotnosti s onim što je Allah, dž.š.,
proptsao.
Č
udno je to što čovjek, dok remeti red u svijetu, tvrdi
da svijet čini boljim. Ljudi će se svakako vratiti načinu života
koji je propisao Uzvišeni Allah, ali t neće učiniti :ato što su
potaknuti vjerom već će to učiniti zato što će morati, zbog
toga što se život neće moći odvijati bez poštivanja Božijih
pravila.
Mi, nažalost, preuzimamo iz drugih društava, koja ne
počivaju na vjeri, stvari koje remete način našeg življenja, a
zapostavljamo ono što nam je propisao Uzvišeni, iako nam je­
dino to može osigurati dobro i napredak. S druge strane, druš­
tva koja ne počivaju na vjeri u Boga počinju se, silom prilika,
El-Isra, R2.
vraćati načinu života koji je propisao Stvoritelj. Ta društva su
na kraju otkrila kako se život može valjano odvijati jedino ako
se upravlja prema zakonima Neba. Svejedno da l te 7akone
navedena društva prihvataju kao stvar vjere ili ne, život bez
njih ne može biti valjan.
ZLO U SVIJETU
U7višeni Al lah, kako smo pojasnili, svemu što je s tvorio
u svijetu podario je lj epotu, i usto odredio zakone koji se tre­
baju poštivati da bi se ta ljepota sačuvala. Onaj ko iz Allaho­
ve ispružene ruke u7ima pomoć, te poštuje Allahove zakone,
Alah mu podari tu ljepotu, a onaj ko se nastoji domoći odre­
đene stvari na način koji je Allah, dž. š. , zabranio čini nered u
svijetu.
Svijet j e stvoren takvim da se podudara s Allahovim zako­
nom u svemu.
Č
ovjek j e stvoren takvim da se mora povino­
vati Al lahovim zakonima u poslu, porodici, odgaj anju djec<,
stjecanju opskrbe, napokon, u svakom pokretu u životu. Ako
se pridržavaš Alahovih zakona, to ti može donij eti samo do­
bro, udaljavanje od nj i h doni j et će ti samo zlo, i to ne samo
na ovom svijetu, već i na ovom i na budućem. Zato S< i kaže:
Nema ničega dobrog u dobru koje vodi u vatru, niti ima ičega
lošega u nečemu naizgled lošem što vodi u Džennet.
Nameć< se pitanje kako nešto što j e dobro može voditi
u vatru? Navedimo primj er za to. Recimo da neki čovjek
ukrade kako bi podijelio sadaku. Ukrade od bogatih i podi­
j eli siromašnima. Takav će se nazvati plemenitim lopovom!
Ali, on je sve drugo osim plemenit. On samo misli da radi
dobro, a ustvari čini vrlo lošu stvar, j er je uzeo ono što mu je
Al l ah učinio 7abranjenim. Dobro koje je na taj način učinio
neće mu kori stiti, niti će mu biti pri ml j eno kao dobro dj elo,
j er je učinjeno na način koji je haram, zabranj en. Uzvišeni
Allah ne traži ni od koga da mu pomaže u osiguravanj u op­
skrbe, On je Opskrbi telj svega. Dakako, imetak koj i je stečen
na haram način također sc smatra opskrbom, ali to j e haram
opskrba.
Uzvišeni ne dopušta da iko učini nešto uz pomoć imetka
stečenoga na nedozvolj en (haram) način, i da pri tome tvrdi
da čini dobro.
Č
ovj ek nema pravo dozvolj ene stvari progla­
šavati zabranjenima niti zabranjene do7volj cnima. O tome
U 7višeni kaže:
"Reci: ' Kažite v meni zašto jednu hranu koju vam Allah
daje smatrate zabranjenom, a drugu dopuštenom?' Recite:
'Da li vam je prosuđivanje o tome A a prepustio i o Alla­
hu laži iznosite. "6
Evo kako nas Allah Uzvišeni podučava da su i halal i haram
određeni Njegovm dopuštenjem i ozakonjcnjem, te da čovjeku
nije dopušteno da smatra zabranjenim ono što je Allah učinio
dopuštenim, niti da smatra dopuštenim ono što je Alah učinio
zabranjenim. Ala, Slavljen i Uzvišen neka je, ne traži da Mu iko
poma7e, On je Svemoćan, i Nj emu se sve potčinjava. Niko ne
'' Junus, 59.
mo7e učiniti ndto što je haram i potom tvrditi da je to dobro, jer
kao što smo kazai nema dobra u dobru djelu koje vodi u vatru.
Ili, uzmimo još jedan primjer. Ne može žena prodavati
svoju čast i govoriti: Uradila sam to kako bih mogla svojoj djeci
priuštiti dobar odgoj i obrazovanje! Njoj bi trebalo kazati: To
što činiš haram j e i neće ti se kao dobro djelo primiti ono što si
potrošila brinući o svojoj djeci, jer Allah to ne želi. Da si se malo
strpila Allah bi ti sigurno pomogao da odgojiš svoju djecu.
isto j e i s pravilom koj e kaže da nema ničega lošega u
nečemu naizgled lošem što vodi u 07ennet. Naime, ako po­
mogneš nekome kome j e nanesena nepravda te pri tome do­
živiš neprij atnosti, te neprijatnosti nisu nešto što j e loše već
dobro, a za t ćeš naj lj epšu nagradu dobi ti . Ako, primjerice,
neke stvari koje predstavl j aj u luksuz i koj e ti nisu potrebne
prodaš i dobij eni novac podijeliš, bit ćeš na dobitku, a ne
na gubitku, jer će ti ono što si udij elio bi ti mnogostruko
vraćeno.
Jedne prilike Poslaniku, s.a. v. s. , poklonili su pečenu ovcu.
On j e rekao da se ovca razdijeli siromasima. Aiša, r. a. , je po­
dijelila ovcu i ostavila jednu plećku, j er j e znala da Vj erovj e­
snik, s.a.v. s. , voli to meso. Kada se Vj erovj esnik, s. a. v. s. , vratio
i upitao za ovcu, Aiša, r. a. , j e kazala: Podij elili smo meso, i
ostavili smo jednu plećku, a Vj erovj esnik, s.a.v.s., odgovori:
Sve je ostalo, osim te plećke.
Ovako izgleda stvarno mj erilo kojim se mjeri dobro i zlo.
To su mjerila koja j e uspostavio Uzvišeni Allah, ali čovjek zlou­
potreblj ava mogućnost izbora i slobode volje koju mu je Allah,
d7. š. , podario, te umjesto da se pridržava mjerila koje je stvorio
i uspostavio U:vi šeni, on nastoji uspostaviti vlastita mjtrila.
Da bismo bolje rawmjeli ovu činj enicu trebamo pogledati
one stvari u svijetu koje su i:van domašaja lj udske volje. Tamo
ćemo naći krajnji red i vrhunsku preciznost. Sve stvoreno živi
u u harmoniji koju ne remeti patnja i nepravda.
Sunce, Mjesec, zvijezde, vazduh i drugo na šta čovjek ne
može utj ecati svojom voljom obavlja svoju funkciju tako da se
niko ne tuži na njih, i tako da nikome ne nanose bol i patnju.
Niko se neće po7aliti da j e Sunce zakasnilo izaći ili da neke
l j ude obasj ava a druge ne. Ni ti je iko doživio to da se desilo
da nestanu zvijezde i da se naruši red u kosmosu. I sto tako,
niko nij e kazao da je udahnuo pa nije našao va:duha. Niko ne
može tvrditi da je kiša prestala u potpunosti padati pa da je
zbog toga preshnuo život, da su nestale bilj ke, životinje i ljudi,
niti iko može kazati da se Zemlj a ikada u pogrešnom smjeru
okrenula i tako ljudima naudila.
ONO U SVIJ ETU ŠTO SE
POKORAVA ALLAHOVI M
ZAKONI MA I S PUNJAVA SVRHU
ZBOG KOJE J E STVORENO
Ništa od maloprije pobrojanog nije se desilo. Sve to pod­
ložno je Uzvišenom Allahu, i obavlja svoju ulogu a da mi ne
osjećamo i ne primjećujemo kako tu svoju ulogu obavlja bez
mogućnosti i :bora. Nered i zlo u svijetu j avl j aj u se u stvarima
L kojima čovjek ima mogućnost izbora, jer čovjek, s koro po
pravilu, svojim slobodnim i:borom unosi nered a ne s klad!
Ako se osvrnemo na početak života, vidjet ćemo da nam
Uzvišeni Allah ukazuje na to da j e Zakon o ?ivotu na Zemlji
objavio odmah kada j e Adem spuštan na Zemlju i da mu j e
naložio da svome potomstvu prenese ovaj Božij i Zakon, te da
neće zalutati niti nesretni biti ako ga budu slijedili:
"'Izlazite iz njeg svi' -reče On- 'jedni druima nepri ja­
telj i ćete hiti! ' Od Mene će va uputa dolaziti, i onaj k hude
slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan hiti. "7
Tako je bilo od samog početka čovjekovog života na Ze­
mlj i . Al lah U :višeni jasno j e kazao da nesreća i :lo dolaze kao
Ta-ha, 123.
posljedice udaljavanja od Nj egovog zakona, zatim da ako bi
se ovaj Zakon primjenjivao onako kako Allah želi, onda ne bi
zla na Zemlji bilo. Allah nam je odredio put kojim trebamo ići
čim smo počeli živjeti. Dakle, zajedno s Ademom na Zemlju
j e spušten i Zakon. Adem ga j e prenio svojoj dj eci, oni svojim
potomcima . . .
Ubrzo se poj avio i čovjekov izbor (el-irde el-bešerije)
koji je u svijet položio prvo sjeme zla, i to između Ademovih
sinova Habila i Kabila, o čemu nam kazuje Kur'an. Bilo je to
prvo ubistvo koje j e počinjeno na Zemlji . Jedan Ademov sin
ubio je drugoga. Da je Kabil slij edio sljedeće riječi Uzviše­
noga: "I ne ubijte nikog kog je Allah zabranio, osim kad
pravda zahtijeva. "8 ¯ ovo se zlo ne bi desilo. Ali, desilo se to
da j e Kabi! postupio suprotno Božij em zakonu i ubio nekoga
koga je Allah zabranio ubiti.
U predanjima se prenosi da j e Uzvišeni Allah odredio da
hazreti Hava prilikom svakog poroda rađa jedno muško i jedno
žensko dijete kako bi se ljudski rod razmnožio. Muško dijete iz
jednog poroda ženi lo bi se sa ženskim iz drugoga i obrnuto. Ali,
Kabilu se ne svidje to, jer sestra koja se rodila s njim bijaše ljepša
od one koj a se rodila s Habilom te odluči usprotviti se propisi­
ma i oženiti se sestrom koja je rođena s njim. Nj ih dvojica odoše
kod Adema i iznesoše ovaj slučaj, a on zatraži od njih da prinesu
kurban pa da im Allah presudi. Kur'an nam to prenosi:
"I ispričaj im priču o dvojici Ademovih sinova, onako
kako je bilo, kad su njih dvojica žr prinijeli, pa kad je od
� El-Isra', 33.
jednog bila primjena, a od drugg nije, ovaj je rekao: 'Si­
gm o ću te uiti! ' 'A a prima samo od onih koji su dobri'
- reče onaj. ´
Ovo nas kazivanje upućuj e na to da je Uzvišeni objavio
Ademu Zakon čim ga j e spustio na Zemlju, tj . nije ostavio
čovjeka bez upute ni jednoga trena, već ga je uputio i poka7ao
mu kako će ispravno 7ivjeti, kako će Allahu pokoran biti i
čime će mu se približiti. Neki tvrde kako je Adem na Zemlju
spušten bez Zakona, te da su on i njegovi potomci bili ostav­
l j eni bez upute sve dok Allah, d7. š. , nije poslao vjerovjesnika
Idrisa, a potom i Nuha. Oni koji to tvrde oslanjaju se na ka-
7ivanja o vjerovjesnicima koja počinju s Nuhom, a. s. , i prema
kojima nije bilo vjerovjesnika prije njega. Međutim, to mišlje­
nje j e neispravno i u suprotnosti j e s pravednošću Uzvišenog
Allaha. Kur'an kaže:
"A Mi ni jedan narod nismo kaznili dok poslanika ni­
smo poslali!"•o
Dakle, nei?.Ostavno j e da je ljudima odmah morao biti
objavljen Zakon, kako bi se mogla ispunjavati pravda da na­
građenim bude onaj ko je pokoran i da kažnjen bude onaj ko
j e neposlušan bio. Da nije postojao Zakon, kako bi se Kabil i
Habil mogli sporiti, i odgovor pri tome od Allaha tražiti? Njih
dvojica čvrsto su vj erovali i znali da All ah, dž. š. , postoj i, a da
ih Adem, a.s., nije tome podučio, oni to ne bi znali.
'' El-Ma'ide, 27.
10 El-Isra', 15.
MANJKAVOST LJ UDSKOG
RZUMA
Čovj ek nij e kadar samo putem razuma dokučiti šta Allah,
d7. š. , od njega traži, kako će Mu ibadet činiti, čime se zaslužu­
je zadovolj stvo Nj egovo a šta srd7bu Nj egovu izaziva. Krajnji
domet do koj ega ra:wm sam može dospj eti j este zaključak da
svijetom upravlj a Bog, te da razmišlja o znakovima u svijetu,
stvaranju nebesa, Zemlje, Sunca, Mjeseca i drugoga, upućuju­
ći nas na to da je Stvoritelj Svemoćan. On j e sve u postojanje
uveo, a čovjek to nij e kadar učini ti. Ni ko ne može kazati za
sebe da j e stvorio Sunce, Mj esec, zvijezde ili Zemlju, niti iko,
koliko god snažan i znan bio, može kazati da je sama sebe
storio. Ove su stvari iwad ljudske moći, makar se i svi ljudi
u takvom pokušaj u ujedinili, otuda se neizbježnim pokazuje
da mora postojati Stvoritelj Koji je sve to u postoj anje uveo i
Koj i je i nas stvorio.
Ko je Taj Stvoritdj ? Šta On želi od nas? Te stvari su izvan
domašaja lj udskog razuma, i čovjek ih nije u stanj u dokučiti.
Moć rawma prestaje kod spoznaj e da postoji Stvoritelj Koj i j e
sve stvorio. Ali, kako se Nj ega imenuje?
Š
ta On od nas traži?
Kako ćemo Mu se pribl. i7iti?
Č
ime ćemo zadovol j stvo Nj ego­
vo nslužiti, a čime lj utnj u Nj egovu izazvati? Te stvari razu­
mom se ne daj u dokučiti.
Da bismo ovo o čemu govorimo približil, navest ćemo
sljedeći primjer: kada sj edimo u zatvorenoj odaj i i čujemo ku­
canje na vratima, sve što možemo u tom trenu znati j este da
se neko nalazi ispred vrata. A, ko je on, da li je pred vratima
muškarac, 7ena ili dijete?
Š
ta želi? Da li nam želi dobro ili zlo?
Da li nam j e donio nešto dobro, il nije donio ništa, da li nam
j e došao nešto kazati? Ništa od toga ne možemo znati dok ne
ustanemo i ne otvorimo vrata.
Uzvišeni Allah je plemenit, i zato nas nije u nedoumici
ostavio. Poslao nam je vjerovjesnike da nam vrata nebeska
otvore i saopće nam da je Tvorac ovoga svijeta Allah, Slavljen
i Uzvišen neka j e, da On od nas traži da Mu robuj emo, te nam
j e - kako ne bismo zalutali - odredio kako da Mu robuj emo,
i obznanio nam je da postoj i i 7ivot na drugom svij etu, koji
će vječno trajati, te da j e pokornima blagodati nebrojene, a
nepokornima patnje bolne pripremio.
Radi toga je milost Nj egova odredila da 7ivot l j udski na
Zemlji s vj erovj esnikorn započne, j er vjerovjesnici su ti koj i
nam prenose da j e Allah sve stvorio i uspostavio Zakon život­
ni kojega sc trebamo držati.
ZAKON J E SPUŠTEN S ADEMOM
Č
injenica da su se Kabil i Habil za rješenje nj i hova spora
obratili Uzvišenom Allahu kawj e da su bili upućeni u t da
je On Tvorac svijeta, a to što su odlučili da prinesu po žrtvu
(kurban) dokaz j e da su poznavali Zakon, te da su znali kako
se čovjek može Allahu približiti činjenjem određenih djela, a
da nekim drugim djelima izaziva Nj egovu srdžbu. Tako zna­
mo da Allah, dž. š. , nij e ostavio čovjeka be7 Zakona ni j ednoga
časa, te da je Zakon objavljen odmah s Ademom.
Poznato je da je Uzvišeni primio Habilovu žrtvu, a Kabi­
lovu nije. Kažu da j e razlog bio taj što j e Habil prinio najljepše
od onoga što je imao, Kabi !, opet, najlošij e - a Allah, U7višen
neka j e, Dobar j e i voli ono što je dobro. Kazuje se i da j e ra­
zlog bio taj što je Habil bio 7adovoljan Allahovom odredbom
da se o:eni dj evoj kom koj a je rođena kada i Kabil, a Kabil se
usprotivio odredbi i želio se oženiti svojom sestrm koja j e s
njime zajedno rođena.
Kako god da je bilo, nas interesira ono što govori Kur'an,
tj . da je Uzvišeni Allah primio Habilovu ?rtvu, a Kabilovu nije.
Kabi! je tada bio dužan povesti računa o tome zašto mu nije
primljena žrtva, trebao j e zatražiti oprost za grij ehe, zapitati se
šta kod nj ega nije u redu, pa pokušati to popraviti. Ali nije uči­
nio tako, već se rasrdio i bratu svome rekao: Ubit ću te. Habil
j e odgovorio da on nije kriv zbog toga što Kabilova žrtva nije
primljena, jer Allah prima žrtvu samo od bogobojaznih.
Ovdje ćemo zastati j oš jedanput i zapitati se: Ko je kazao
Habilu da Allah prima žrtvu samo od bogoboj aznih? Morao j e
postojati neki zakon na osnovu kojega j e Habil znao da Allah
ne prima žrtvu od onih koji su neposlušni i koji ne vj eruj u.
Kur'an dalj e kazuj e da j e Kabil ubio svoga brata Habila.
Svejedno je da l j e ubistvo izvršeno, kako se prenosi, koma­
dom 7eljeza i kamena. To nas se ne tiče, ono što je bitno j este
da je to bilo prvo ubistvo u ljudskom rodu i prvo protivlj enj e
Allahovom zakonu na Zemlj i, te - koliko nam j e poznato -
prvo protivljenje Allahovoj volji koja je iskazana u Nj egovom
Zakonu.
POSLIJ E KABI LA ČI NJ ENJ E
GRIJ EHA NIJ E NI KADA PRE STALO
Ovo j e bilo kratko izlaganje o početku grijeha u svijetu.
Alah, Uzvišen neka je, pokazuje nam da je zlo posljedica ne­
poštivanja Nj egova zakona. Da je Kabil bio pokoran Uzviše­
nome i da se pridržavao Nj egova zakona, ne bi mu se desilo
da ubij e svoga brata. To je bio početak griješenja koje nikada
posli j e nije prestaj ala, kako nam prenosi Kur'an kroz kaziva­
nj a o vjerovjesnicima, N uhu, Hudu, Salihu,
Š
uajbu, Lutu, Mu­
sau i drugima. Nebesa su kažnjavala nevjernike i uništavala ih.
O tome nam Kur'an kazuje slj edeće:
"I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke
vjetar, pun pijeska, poslali, a neke strašnim glasom uni­
štili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. A a im nije
učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli. "' '
Međutim, kako su se ljudi udaljili od Allahova zakona?
Uzvišeni Allah govori nam o tome u Kur'anu na mjestu gdje
govori kako nas je pozvao da posvjedočimo protiv sebe kada
smo bil u svijetu berzeha:
1 1 EI -Jnkt!hut, 40.
"l kad je Gospodar tvoj iz kčmi Ademovih sinova izveo
potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvedoče protiv
sebe: 'Zar ja nisam Gospodar vaš?' -oni su odgvorili: 'Jesi,
mi svedočimo' i to zato da na sudnjem danu ne relete:
' Mi o ovome nismo ništa znai' , ili da reknete: 'Naši preci
su prije nas druge Allau ravnim smatrali, a mi smo poko­
ljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci
činili?"' '"
Č
ovjek se od Allahovog Puta udalj ava na dva načina: bilo
da j e nemaran, da ga zapostavlja i iskrivljuje, ili da neke riječi
koje ne pripadaj u Alahu pripi suje Nj emu. Kada je posrijedi
zapostavljanje, ljudi su i: Alahovog zakona zapostavlj ali ono
što se kosi s njihovim prohtjevima. Te stvari koje bi zaposta­
vili potom bi izvitoperili pa bi lj udske riječi, nepravdu čineći,
počinjali pripisivati Allahu:
"A teško onima koji svojim rukama pišu Knjigu, a za­
tim gvore: ' Evo, ovo je od Allaha' - da hi za to korist ne­
znatnu izvukli. I teško njima zbog onog što ruke njihove
pišu i teško njima što na taj način zarađuju! "• 3
Nemar ulazi u srca i čini ih slijepima pred Allahovim za­
konom.
Zatim dolazi drugi način, a to je slijeđenje predaka. Preci
počinju udaljavanje od Allahovog zakona, pa ih u tome nasta­
ve slijediti potomci još više izvitoperujući ga kako bi ostvarili
dunjalučke ciljeve. Svaka generacij a čini isto. Allah, Uzvišen
neka je, govori nam o tome:
I 2
EI -E' raf, 172- 1 73.
`´ EI-Bekare, 79.
"A kada im se reke: ' Slijedite A ahovu Objavu!' - oni
odgvaraju: 'Nećemo, slijedit ćemo ono na čemu smo zate­
kli pretke svoje. ' -Z i onda kad im preci nisu ništa shva­
ćali i kad nisu na Pravom putu bili?! "' 4
Dakle, posrijedi j e 7anemarivanje reda koji j e Allah uspo­
stavio i slijeđenje predaka u onome što j e pogrešno. To su te­
melji na kojima počivaju grijeh i kufr. Zbog toga nas Uzvišeni
upozorava da te dvije isprike neće biti prihvatane na budućem
svijetu. Na nj ih smo upozoreni još u berzehu kako se niko od
nas ne bf imao pravo pozivati na nj ih na budućem svijetu.
´ ` EI-Bckare, 1 70.
MUHAMMED, S. A.V. S . , J E MI LOST
VJERI CI MA I NEVJ ERNI CI MA
Prirodne nepogode su do poslanstva Muhammeda, a. s. ,
bivale kaznom za nevjernike. S poslanstvom Muhammeda,
a. s., nevjernici više nisu bivali kažnj avani prirodnim nepogo­
dama. Za to su postojala dva razloga.
Jedan je taj što je Vj erovjesnik, s.a.v. s. , poslan kao milost
svim svjetovima, dakle i vjernicima i nevjernicima. Ta milost
data je na dar svakome ko ima mogućnost izbora na ovom
svijetu. Vrata pokajanja svima su otvorena sve do smrtnog
časa. Allah Uzvišeni prima pokajanje od svih robova Svojih,
dokle god žive na Zemlji, i tako će biti do trena kada će se
Sunce sa zapada poj aviti. Ovo j e milost koj a j e posredstvom
najodabranijega u rodu ljudskom, neka je Božiji mir s njim,
podarena svakom čovjeku.
Drugi j e razlog to što j e Uvišeni Allah povjerio sljedbe­
nicima Muhammeda, a.s., da nevjernicima prenose ono što j e
objavljeno i da ih upućuj u na dobro. Potrda tome jesu slj e­
deće kur'anske riječi: "Vi ste narod najbolji od sv koji se
ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih
odvraćate, i ¾ Allaha 'erujete. "•s
Ako ćemo govoriti o 7lu i nesreći u svijetu, onda pri j e
svega trebamo govoriti o savremenom svijetu, jer j e po 7lu i
nesreći nadmašio svako vrijeme do sada. U čemu je tajna?
Uzroci nesreće krij u se u tome što su lj udi napustili
Allahov :akon i počeli sami propisivati zakone koje naziva­
ju pozitivnim, odnosno realnim zakonima. Ti 7akoni vlada­
j u sada u većini zemalja u svijetu i prema nj ima se upravlja
umj esto prema propisima koj e j e odredio Svevi šnj i. To je tajna
nesreće i tegobnosti koje pritišću cijeli svij et uprkos sj aj nom
materi j alnom i naučnom napretku.
Moramo imati na umu da je ljudski razum prikraćen
i ograničen, bez obzira koliko je čovjek oštrouman. Koliko
god čovjek stekne znanja, opet zna samo neke stvari dok mu
druge izmiču. On nij e kadar u cjelosti vi dj eti problem, zato
zakoni koje su ljudi uspostavili svakih nekoliko godina bivaju
mij enj ani i i spravljani, j er određene stvari promaknu zakono­
davcima koj i su ih kreirali, te se usl j ed toga j avi potreba da se
zakoni iznova ra7matraju. Ljudsk zakoni neprestano doživlja­
vaju ispravke, i uvijek su ispunjeni nedostacima koj i izbijaju na
vidjelo jedan 7a drugim. Tako Allah j asno pokazuje ljudima da
je nj ihov rawm ograničen, i da nije u stanju propisati zakon
koj i je prikadan za l j udski ?ivot.
Niko da se otrgne poplavi manj kavih zakona u svijetu i
da se 7apita: nšto ne primj enj uj emo Allahov zakon, jer On je
'' Al u I mra O¸ 11 O.
Sveznajući?! Onaj Koji je stvorio čovjeka zna šta je i najbolje
za njega. (:ovj ek koji napravi neku stvar najpmaniji je i da
odredi pravila 7a njeno odr7avanje. Kada mi u našem svakod­
nevnom životu želimo popraviti neku mašinu, ili se obrati­
mo onome ko ju je proizveo, i pogledamo u katalog gdje j e
proizvođač naveo pravila za održavanj e, i se, pak, obratimo
osobama koj e je proizvođač podučio kako se rukuje tom ma­
šinom i kako se ona popravlj a.
Međutim, kada j e posrijedi Allahov zakon, m odbijamo
slijediti taj isti princip. Ne obraćamo se Stvoritelju da sazna­
mo kako ćemo postupiti s onim što je stvorio, ne postupamo
prema propisima koj e je On propisao i koje nam je dostavio.
To je prvi uzrok zla i nesreće na ovom svijetu.
Neke zemlj e - koje su osjetile negativne poslj edice 7akona
kojeg su same donijele -počele su preispitivati te zakone. Naime,
desilo se da su spomenute zemlje ukinule smrtnu ka7nu, a onda
se u tim zemljama počelo i7 sveg glasa vikat kako je u njihovom
društvu došlo do povećanja broja ubistava. Naposlijetku, nije
bio drugog izlaza nego da se ponovo počne primjenjivati Bo7ija
odredba, koja nalaže da se ubica kazni smrtnom ka7nom.
Kada j e riječ o razvodu braka, Uzvišeni Allah dopustio j e
ra7vod braka:
"Puštanje može hiti dvaput, pa i ili velikodušno zadr­
žati ili im na lijep način razvod dati. "' 6
Katolička crkva donijela j e propis prema kojem se 7abra­
njuje razvod braka. Crkva je kazala da je brak Javijeka i da se
ne može prekinuti razvodom. Međutim, to j e ljudski 7akon.
" El-Bekan:, 229.
Da li se pokazao i spravnim? Nikako, pojavile su se poroclične
nevolje i nerj ešivi problemi, tako da je crkva bila primorana
donijeti propis prema kojem je razvod braka dozvol j en. Na­
ravno, to nije bio propis kojem je crkva pribj egla zbog pri­
znavanja islamskih propisa, nego zato što je bila prisiljena to
uraditi, j er je život to iziskivao. Naime, postoje problemi među
supružnicima zbog kojih je razvod bezbolnije i prikladnije rje­
šenje nego nastaviti živjeti u bračnoj zajednici. Kada j e kato­
lička crkva proglasila razvod dopuštenim u Rimu je u jednom
danu pokrenuto dvadeset hiljada parnica za razvod br:ka.
O dojenju dj eteta, Allah Uzvišeni u Kur'anu kaže:
"Majke neka doje svoju djecu pune dvije gdine onima
koji žele da dojenje potpuno bude. "•7
Potom su se u Zapadnom svijetu pojavili oni koji su tvr­
dili da je vještačko hranjenje bolje i korisnije za dijete, pojavile
su se frme koje prizvode mlijeko za dj ecu, i koj e neutemelje­
no daju u j avnost kako u svoje proizvode stavljaju vitamine i
materije koje oj ačavaju dijete a koje se ne nalaze u majčinom
mli j eku! Nakon toga pokazalo se da dijete koje dvije godine
ne doji majčino mlijeko dolazi u opasnost da oboli od ner­
vnih bolesti, ono odrasta bez osj ećaj a za porocličnu bliskost,
neposlušnu j e prema roditeljima. Pojavile su se mnogobrojne
nervne bolesti koje su uništile cijele generaci je, odvodeći ih
u drogu i drugo, a pritužbe na t kako su djeca neposlušna
prema roditelj ima postale su opća stvar.
Onda su ist oni koji su do jučer pozivali da se odustane od
p
rirodno
g
načina hranjenja novorođenčeta, tj . od dojenja, počeli
` EI - Bekare, 233.
pozivati da se treba vratiti takvom načinu hranjenja novorođen­
četa. Počeli su se održavati naučni skupovi na kojima se govori o
tome koliko je korisno i nužno da se novorođenče hrani putem
dojenja koje mu omogućava da raste fizički i psihički zdravo.
I nteresantno je da smo mi u islamskom svijetu s veli­
kom zdušnošću prihvatili tu promjenu stava u javnosti koja
se odnosi na to da novorođenče treba hraniti putem doj enj a
a da se pri tome nismo sj etili kako nam j e to naredio U;wi­
šeni u časnom Kur'anu. On nam j e propisao ispravan način
za odgaj anj e dj ece. Međutim, umj esto da slij edimo to što
nam j e propisano mi smo slijedili Zapad koj i j e govorio da
novorođenče ne treba hraniti maj činim ml ij ekom. Generaci­
j e naše djece su na neki način izgublj ene. Mi smo se počeli
žaliti zbog tih generacij a, a nismo shvatili da su te generacije
izgubljene zbog toga što smo postupali suprotno od onoga
što j e propisano.
Možemo nastaviti i navesti još desetine primjera o nesreći
koja je zadesila čovjeka zbog toga što j e postupao oprečna
Allahovim propisima.
Cijeli svijet je zabavljen zlom koje ga ispunj a i neće naći
načina za rješenje problema u kojem se našao ako se ne bude
vratio poštivanju Božij eg zakona, bilo da bude potaknut vj e­
rom ili da to vidi kao nuždu.
Na kraju ovog poglavlja moramo se osvrnuti na dvije va7­
ne tačke.
Prva se tiče onoga o čemu ljudi govore u vezi s neravno­
mjernom raspodjelom dobara na ovom svijetu. Neki narodi
imaju koliko im treba i više od toga, dok drugi nemaju ni ko­
liko im je potrebno.
Druga tačka ogleda se u tome da ljudi smatraju kako je
dobro jedino u imetku. Tako za onoga kome je Allah podario
imetak vjeruju da je to zato j er je Allah zadovoljan njime, a za
onoga kome Allah nije podario imetak smatraju da j e u Nj e­
govoj nemilosti.
Radi se o pogrešnim poimanjima. Allah j e u svijetu dao
onoliko dobara koliko je dovoljno svim stvorenjima do Sudnjeg
dana. On imetkom iskušava ljude: imetak mo:e bit kazna, može
biti i 7nak da Allah nje zadovoljan Svojim robom i se njime
može održavati nevjerovanje - neka nas Allah sačuva - kako bi
se čovjek osjetio neovisnim i kako ne bi podigao svoje ruke i
i7govorio: "Gospodaru moj", i kako bi otišao s ovog svijeta bez
ijednog dobrog djela koje bi mu pomoglo na ahiretu.
PRETPOSTAVKE
I UTEMELJ ENE STVARI
Svi lj udi tragaju za dobrom, ali malo j e nj i h koji znaj u gdje
j e istinsko dobro. U većini slučaj eva ljudi tragaju za ovosvjet­
skim dobrom zaboravlj ajući na onaj svijet. Takvo gledanje j e
i kratkovidno i ograničeno, j er onaj ko tako posmatra stvari
kupuje nešto što je pretpostavljeno za nešto što je sigurno i
izvjesno, a to je, bez ikakve sumnje, golemi gubitak.
Vidjet ćemo, primjerice, kako neki otac ulaže kraj nj e na­
pore da bi svoga sina pripremio 7 život. Radi posti zanj a toga
cilj a on će potrošiti sve što ima. Tako će izabrati da ga školuje
u najboljim školama uprkos golemim troškovima. Nastoj at će
da ga upiše na neki od najbolj i h fakulteta uprkos golemim
odricanjima koj a će morati podnositi. Kada ga upitaš zašto to
čini, odgovorit će ti: Zbog budućnosti mog dj eteta, da mu osi­
guram lijepu budućnost. Tada mu možeš kazati: Ti ulažeš svoj
trud u nešto što j e u domenu pretpostavke, jer sve što činiš
temel j i s< na pretpostavci da će tvoj sin biti živ, da će se truditi
i da će postati ugledan na ovom svi j etu. Ali, odakle znaš da će
se to i desiti? Odakle znaš da će tvoj sin biti kadar završiti te
škole, a kada ih i završi odakle znaš da se neće poj aviti neka
žena koj a će ga zavesti i kojom će se oženiti i koj a će mu biti
nesreća. Odakle maš da ga šej tan neće odvesti u neku bolest
koja uništava imetak, zdravlj e i budućnost, kao što je alkohol,
droga ili kocka ili nešto slično te da će u potpunosti izgubiti
budućnost, da neće ostvariti ono što je naumio. Može se desiti
da rano umre i da smrt okonča sve nade. Ti ga spremaš za ovaj
svijet, a da li si ga spremio za budući?
Da li si od onoga što si potrošio da bi ga pripremio za
ovaj svijet potrošio polovinu i četvrtinu da bi ga pripremio
za budući svijet? Da li si ga podučio kako će obavljati namaz
i učiti Kur'an? Da li si ga naučio da bude iskren, pouzdan,
milostiv prema siromašnima i onima kojima je potrebna po­
moć? Da li si ga naučio da održava rodbinske veze? Ili si sve
ovo zanemario i ne osvrnuvši se na to?
Nikada mu nisi kazao da treba klanjati namaz mada si
primijetio da ne klanja. Nikada mu nisi govorio o Božijem
zadovol j stvu, i o tome kako se ono posti:e. Nisi ga nikada
nagradio za to što j e ispunio neki emanet niti zato što j e kazao
istinu, niti zato što je spriječio nepravdu. Ni si uradio ništa od
ovoga mada se dužnostima prema Allahu treba pokloniti pa­
žnja prije nego bilo čemu drugome.
Ovosvjetska budućnost koju s mukom nastojiš osigurati
svome djetetu nije uopće izvjesna. Ona se može ostavriti, a
i ne mora. Ono što je sigurno j este da ćeš i ti i tvoje dijete
izaći pred Allaha na · Sudnjem danu i sigurno će te polagati
račune pred Njim i sigurno će te uživati u Džennetu i patiti
u Vatri. Takvim svojim postupcima ti uzimaš nešto što je tek
pretpostavka i poklanjaš tome svu svoju pažnju a zapostavlj aš
ono što će se sigurno desiti ne poklanjajući tome pa7nj u i ne
osvrčući se na to, mada bi trebao - ako ispravno razmisliš
- pripremati sebe, svoje dijete, svoju porodicu za ono što je
izvj esno, ako ne u većoj mj eri nego se pripremaš za ono što je
u domenu pretpostavke, a onda barem u jednakoj .
STARI ŽIVOT
Mnogi ljudi nisu kadri svojim razmišljanjem ocij<niti gdje
je dobro. To je činj enica koja nam skreće pa7nju da ovosvjet­
ska mjerila nisu valjana za donošenje ispravnog suda o tome
šta je dobro a šta zlo. Uzvišeni nam Alah poj ašnjava:
"A samo onaj svijet je život, kd hi samo oni znal"'8
Dakle, ahiret je mj esto stvarnoga 7ivota, i njemu čovjek
treba stremiti, jer ćeš se zasigurno tamo naći i jer ćeš na njemu
vječno živjeti. Nečij i život na ovom svijetu traje nekolio ter­
nutaka, dok život drugih traje dugo. Medutim, život na ahiretu
je vječan. Tako čovjeka mogu mašiti ovosvj etske blagodatj,
odnosno čovjek ih može ne doživjeti zbog prerane smrti, ali
ga blagodati na ahiretu neće mašiti.
A, jesmo l u stanju mj eriti ovaj svijet ovakvim mjerilima?
Malo je lj udi koji to čine. Većina mjeri dobro jedino ovosvjet­
skim mj erilima. Dobro se prema njihovom mišljenju ogleda u
imetku i ovosvj etskom utjecaju. Na druge stvari se ne osvrću.
Onaj kome Allah da imetka i obilnu opskrbu, smatra kako
j
e to znak da je Allah Uzvišeni zadovoljan te da mu ukazuje
| 8
El-Ankebut, 64.
O B R O


¸
l Z L O
počast, a onaj kome nije dat imetak i obilna opskrba dr:i da j e
Allah na njega srdit i da ga prezire. O tome Uzvišeni kaže:
"
Č
ovek, kada Gospodar njegv hoće da g iskša pa
mu počast ukaže i blagdatima g obaspe, reke: ' Gospo­
dar moj je prema meni plemenito postupio! ' A kad mu, da
hi g iskušao, opskrbu njegv oskudnom učini, onda re­
ke: 'Gospodar moj meje napustio! ' A nije tako! Vi pažnju
siročetu ne ukazujete, i da se puki siromah nahrani -jedan
drugog ne nagvarate, a nasljedstvo pohlepno jedete i bo­
gatsto pretjerano volite. "•?
Nad ovim aj etima trebamo se poduže zamisliti, j er u
nj ima Uzvišeni i spravlja čovj ekovo poimanje dobra i zla, to
poimanje koje je krivo kod mnogih od nas. Uzvišeni kaže:
"
Č
ovek, kada Gospodar njegov hoće da g iskuša pa mu
počast ukaže ¤ . ¤ " To znači da su ovosvj etsko dobro, obilna
opskrba i svaki ugled na ovom svijetu kušnj a kojom Uzvi­
šeni stavlj a na ispit Svoje robove. Kušnj a sama po sebi nij e
nešto pokuđeno. Ono što može bi ti pokuđeno ili pohvalno
j este njen ishod.
Svevišnji kuša ljude na ovom svijetu kroz dobro i zlo, tj .
kroz ono za šta vj eruj u da j e dobro i kroz ono za šta vj eruj u
da nije dobro za nj ih. Kur'anska poruka koj a potvđuj e kazano
glasi: "Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru. "�o
I dobro j e iskušenje za ljude u potpunosti kao i zlo, j er je
sav život ispunjen kušnjama i ispitima. I sam Sulejman, a. s. ,
` EI -Fedžr, 15-20.
lu EI-Enbija, 35.
znao je kada mu je dobri rob Božiji u tren oka donio Belkisin
prijesto da ga Allah stavlja na kušnju. Gdje se u ovom slučaju
krilo iskušenje? Radi se o tome da je Sulejman, a.s., vidio kako
postoji neko ko je znaniji od njega. Bio je t upravo dobri rob
Božiji koji je donio Belkisin prijesto u tren oka.
U ovakvoj situaciji on j e mogao ili zahvaliti U;wišenom
Allahu za to što mu je skrenuo pa7nju da se ne uznese vlašću
koju mu je dao, te da sp07:na kako Uzvišeni daj e ono što hoće
i onome kome hoće i da ga zahvaljuj ući toj spoznaji ne obuz­
me uznositost koja je, Allah neka nas sačuva, početak nevjer­
stva, i je mogao dići glas protiv onoga što se dogodilo i reći:
Gospodaru moj, kako si mi dao svu ov vlast pa si zatim dao
drugom Svome robu da bude odlikovan nada mnom? U tom
slučaju bio bi kao neko ko ustaje protiv Bo7ije odredbe čime
bi ušao u nevjerstvo.
Sulejman, a. s. , bijaše svjestan toga ispita, te stoga - kako
nam Kur'an prenosi - kaza: "Ako je zavalan - u svoju je ko­
rist zavalan"�·, što će reći da nhvalnost koju ljudi iskazuju
Allahu niukoliko ne povećave Nj egov vlast niti moć. Jer, On je
apsolutno Savršen. Zahvalnost donosi Allahovu nagradu upra­
vo onome ko je iskazuje. Isto tako, ni nevjerovanje ne može na­
uditi Allahu, jer On je apsolutno Savršen i Uzvišen. I onda kada
niko od ljudi ne bi vjerovao, Allahova vlast time ne bi bila nima­
lo umanjena. Allah ni o kom ne ovisi, kako Kur'an kaže: Ako
je nezahvalan pa, Gspodar moj je neovisan i plemenit. "��
21 En-Neml, 40.
¯¯ En-Neml, 40.
Ali čovjek, kada mu Allah, Uzvišen neka j e, počast ukaže
i blagodat podari, on kaže: ' Gospodar moj je prema meni
plemenito postupio', a kad mu opskrbu oskudnom učini, on
kaže: 'Gospodar moj me je napustio' . To su mj erila kojima
čovjek prosuđuje dobro i zlo. Obilnu opskrbu i brojne bla­
godati vidi kao dobro, a kada mu pomanj ka opskrbe, sma­
tra da j e Allah srdit na nj ega i da nije zadovolj an njime. No,
Allah, dž. š. , ispravlja ovo pogrešno poimanje i kaže: 'A nije
tako' . Tj . vi razumij evate na pogrešan način: j er, niti j e obilna
opskrba :mak zadovolj stva niti je malo opskrbe znak srdžbe
Allahove. I jedno i drugo su ispiti i kušnje za čovjeka. I j ed­
no i drugo svjedočit će o čovj eku na Sudnjem danu: da l j e
Allahovu odredbu prihvatio sa zadovolj stvom i zahvalnošću
i uz nevjerovanje i nezahvalnost?
Zatim Uzvišeni predočava uzroke koji dovode do toga da
čovjeku budu uskraćene blagodati. Prvi od tih uzroka, kako
nam kazuje Kur'an, j este . . . vi pažnjusiročadi ne ukazujete' .
Brigu o siročadi Uzvišeni j e naveo kao prvi ra:log :a posto­
janje blagodati, dok je nebriga :a siročadi prvi uzrok zbog
kojega blagodati nestaju. Zašto? Da bi se L zajednici razvila
solidarnost, da j aki ne bi tlačili slabe. A siroče, dij ete koj e j e
i:gubilo oca i koje j e utučeno i slabašno, lahko j e bilo kome da
uzme ono što mu pripada i da postupa prema njemu kako mu
se prohtije, j er je ono slabo i nezaštićeno.
Allah, Uzvišen neka je, hoće da je svako ko 7ivi u :aj ednici
islama spokojan za svoj u dj ecu za svoga :ivota, a isto tako da
je spokojan da će biti pod okriljem brige i pa7nje i nakon što

..
M u h a m m e d M e š a. r a v i 
on preseli na drugi svijet. Radi toga briga o siročetu zauzima
visoko mj esto kod Uzvišenog Allaha.
Č
ak i ako ga pomiluješ
po glavi, imat ćeš 7a to sevapa koliko je dlaka na nj egovoj gla­
vi, tj . za svaku dlaku po j edan sevap.
Uzvišeni Allah skreće nam pažnju na to koliko vrijedi bri­
ga i blago postupanje prema siročetu. A kazna za nepravedno
postupanje prema siročetu neće biti samo na ahiretu već i na
dunj aluku. Onome ko nepravedno i grubo postupa prema si­
ročetu Uzvišeni će uskratiti blagodati. Pogledaj šta kažu slje­
deći aj eti :
"Znaš li ti onog koji onaj svijet poriče? Pa to je onaj
koji go odija siroče. "�3
U navedenim aj etima kao da se hoće reći kako vjernik
ne može grubo postupati prema siročetu, već da tako mogu
postupati samo oni koj i poriču drugi svijet.
¯´ El-Ma'un, 1 -2.
UZROCI KOJI DOVODE DO
USKRAĆIVANJA BLAGODATI
Pored naprijed navedenog Uzvišeni nam navodi i druge
uzroke koji dovode do uskraćivanj a blagodati. Tako kaže: "l da
se pu siromah nahrani -jedan drugg ne nagvarate. "�4
Neki smatraju da j e 'puki siromah' (miskin) onaj ko nema ap­
solutno ništa; međutim, riječ je o tome da nema onoliko koli­
ko mu je dovoljno. Argument :a ovakvo tumačenje leži u ajetu
koji kaže: "
Š
to se one lade tiče, ona je vlasništvo siromaha
koji rade na moru. "�s Dakle, miskin j e neko ko nema dovolj ­
no za preživlj avanj e, j er u ajetu spomenuti lj udi nazvani su tim
imenom, mada su posj edovali lac1 u.
Dešava se da neki lj udi čak podstiču i pozivaju da se si­
romasima ne udjelj uj e hrana. A traženje hrane j e ustvari naji­
skrenij a molba 7a pomoć, j er kada neko od tebe zatraži novac,
može biti da na taj način zarađuj e; kada zatraži odjeću, može
biti da to čini kako bi j e prodao; ali, kada te neko zamoli :a
'' El-Fedžr, ! !.
25 El-Kehf, 79.
zalogaj hljeba, onda se sigurno radi o nekome ko je gladan i
nema hrane. Stoga, oni koji siromasima ne daj u hrane i ustra­
javaju u tome čine veliki gri j eh koji ih ostavlja bez blagodati.
U zvi š eni kaže i slj edeće: "A nasljedstvo pohlepno jedete
i bogtstvo pretjerano volite. "26 I zbog ovih stvari čovjeku
bivaj u uskraćene blagodati. Radi se o tome da ti jedd nasljed­
stvo koje pripada drugome, da jedeš naslj edstvo si ročadi dok
su mali ili se dovij aš i na razne načine uzurpiraš ono što im
kao nasljedstvo pripada kada odrastu, naročito ako j e onaj koji
i m j e ostavio naslj edstvo već umro. U tom slučaju pruh se
čovjeku prilika da se poigrava s imetkom siročadi, ne bojeći
se da će ga iko od lj udi otkriti. Tako stečeni imetak haram je
i za nj ega će Allah kazniti čovjeka još na ovome svijetu time
što će mu uskratiti blagodati. A pored ove postoji i kazna na
drugom svijetu.
¨¨ El-focd7r, 1 9-20.
ULOGA I METKA U ŽIVOTU
ČOVJ EKA
Ljubav prema imetku tjera čovj eka da ga gomila, čime se
gubi sama svrha imetka. Naime, imetak ima pokretačku ulogu
u životu čovj eka, a ukoliko ga staviš 1 stanje mirovanj a, onda
remetiš t pokretačku snagu, j er time zatvaraš na neki način
opskrbu drugm ljudima. Onim imetkom koji, pak, čovjek
utroši otvaraju se vrata opskrbe u zajednici, bez obzira da l j e
to učinjeno s ciljem i bez njega. Tako, primjerice, neko kani
i zgraditi zgradu, želeći na taj način postati imućnim čovjekom
koji će na ovom svijetu biti zaštićen od zla siromaštva. No, šta
on u suštini uradi?
On time otvara vrata opskrbe za inženjera koji će mu ura­
diti plan, zatim za vlasnika zemlje, za radnike koji će i skopati
temelje, postaviti željezne armature i sazidati zgradu, zatim za
stolare, za one koji proizvode i ugrađuj u sanitarne elemente
ili podove, kao i za tvornice koj e proizvode cement, željezo,
staklo, aluminij , ciglu i drugo.
Ovim se otvaraju vrata opskrbe za hiljade radnika, stoti­
ne tehničara i desetine tvornica. Na taj način odvija se život i
društvo ostvaruje korist. I to cjelokupno društvo, mada čovjek
sam nije svjestan toga. Dok ulaieš materijalna sredstva ti ustvari
potičeš blagostanje, mada to nemaš na umu. S druge strane,
gomilanjem imetka potičeš bijedu i siromaštvo u društvu.
Kada imetku oduzmeš nj egovu funkci j u time činiš veliki
gri j eh prema društvu i prema l j udima. Uzvišeni Allah ne želi
da društvo u kome žive muslimani bude si romašno, potišteno
i u oskudici.
Onaj ko nešto voli uvi j ek nastoji biti s tme što voli. Tako
j e i s čovjekom koji voli imetak: on nastoji da ga skupl j a i time
priječi da imetak bude u funkci j i koj a mu pripada. A šta će s
takvima biti na Sudnjem danu?
"Onima koji zlato i srebro gmilaju i ne troše g na
Allahovu putu - navijesti bolnu patnju na Da kad se ono u
vatri džehennemskoj bude usijalo, pa se njime čela njihova i
slabine njihove i leđa njihova budu žigsala. ' Ovo je ono što
ste za sebe zgrtali; iskusite knu za ono što ste gmilali! "'�7
Ljubav prema imetku nagnava čovjeka da traga :a nj im na
svaki način, ne razdvaj ajući dozvoljeno od :branj enog, niti
l j j epo od ružnog. On sakuplja imetak gdje god mo7e doći do
njega, ne mareći ni :a či m drugim do da ga uveća. Pritom ne
preza ni od kršenj a Allahovih zabrana, niti od nepravde i ne­
reda. A onda mu Allah onemogući nj egovo stjecanj e i uskrati
mu Svoje blagodati.
` Er-Tevbe, 34-35.
D O B R O 1 . � Z l O.
I METAK I PRE STI Ž:
BLAGODAT I LI PATNJA?
Ljudi vj eruj u da j e u imetku dobro, mada j e suština druk­
čija, j er imetak, umj esto da predstavlja blagodat, zna predstav­
lj ati i patnju za čovjeka. Isto tako, ima ljudi koji vjeruju da
je Allah 7adovoljan njihovim bogatstom, utjecajem i vlašću,
mada nij e tako.
U7višeni Allah pojasnio je to u jasnoj Knjizi i dao nam
primjere koji kazuju da i metak može biti put u nevjerstvo, sil­
ništva i grij eh. Ima više takvih primjera, a mi ćemo spomenuti
neke od njih. Pogledaj slijedeće Nj egove riječi:
"Zar nisi čuo za onog koji se s Ibrahimom o njegvu
Gospodaru prepirao, onda kada mu je Alah carstvo dao?
Kd Ibrahim reče: ' Gspodar moj je Onaj Koji život i smrt
daje' , on odgvori: 'Ja dajem život i smrt! ' - 'Allah daje da
Sunce izlazi sa istoka' , reče Ibrahim, 'pa učini ti da gane
sa zapada! ' I nevernik se zbuni. A Allah silnicima neće
ukazati na Pravi put. "�8
¯ EI-Hekarc, 285.
Nebitno je ko je bio ovaj čovjek, jer kur'anska kazivanja ne
poklanjaju pažnju osobama zbog njih sami, već imaju za cilj
dati ljudima životne primjere. Ono o čemu kazuje Kur'an po­
navlja se u svim vremenima i prostorima. Radi se o kazivanjima
koja imaju univerzalni karakter i koja ne počivaju na osobenosti
likova o kojima govore, s izuzetkom ka7ivanja o Merjemi kćerki
Imranovoj i Isau, sinu njezinu, neka je Allahov m s njima. To je
jedina kur'anska pripovijest koja se odnosi isključivo na osobe o
kojima govori, jer niko neće imati sudbinu kakvu su imali oni.
Č
ovjek koji se spominj e u navedenom ajetu nastojao je
navodeći svoje argumente opovrći I brahima, a.s., koji je došao
da ga uputi na Pravi put. Tome čovjeku Allah j e dao carstvo,
ugled, vlast i imetak, a on j e, umjesto da zahvaljuje Allahu na
bl agodatima i da svjedoči o dobru koj e mu je Allah dao, stao
raspravljati sa Ibrahimom, a. s. , navodeći svoje argumente -
argumente nevjerstva. Carstvo koje mu je Allah podario nije
ga navelo da vjeruje, već da ne vjeruje i da negira postojanje
Uzvišenoga i Slavljenoga.
Kada mu j e Ibrahim, a. s. , skrenuo pažnj u na to da j e Uzvi­
šeni Onaj Koji daje i u7ima život, on nije pristao priznati to
već je kazao: 'Ja dajem život i smrt! ' A kako čovjek može da­
vati život i smrt? Nevjernik kome j e Allah dao carstvo kazao
je: dovedite mi toga i toga čovjeka, a zatim j e naredio: ubijte
ga, pa je prije nego je čovjek bio ubijen kazao: oprostio sam
ti. Zatim se okrenuo Ibrahimu tvrdeći da on daje život i smrt,
tj . da kroz izdavanje naredbe za ubistvo daje smrt, a da pošte­
dom od ubistva daj e život!
Eto tako, ni blagodat ni carstvo ni imetak ovome čovjeku
nisu povećali vjeru i ;ahvalnost Allahu, već su uvećali nj egovo
nevjerstvo, Allah neka nas sačuva.
Kada se Ibrahim, a. s. , pozvao na doka; iz svemira, koji
nadilazi ljudsku moć, tj. na Sunce kazavši: 'A a daje da Sun­
ce izlazi sa istoka, pa učini ti da gane sa zapada! ' tada se
suočio sa stvarnošću i zbunio se. Naime, to j e za nj ega bilo
neočekivano, j er se sam nije nikada osvrtao na Allahove zna­
kove u kosmosu.
Allah, Slavljen neka je, kazuje nam da se čovjek kada ga
zavede imetak i kada ga počne koristiti kao moć i utjecaj, za­
boravivši pri tome da mu ga je Alah podario, on se tada uzo­
bijes t, što znači da počne prelaziti .llahove granice i prisvaja
sebi ono što mu ne pripada. Allah o tome kaže: "Uistinu,
čovek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti. "�9
I metak navodi čovjeka da se uzobijesti i stvara kod nj ega
osjećaj da je u stanju sve učiniti. Zašto da ne, kada posjeduje
imetak kojim može postići šta želi ! ?
Č
ovj ek dođe u stanje da
počne misliti kako je neovisan o Allahu Uzvišenom te da mu
više nije potrebna Nj egova pomoć i zadovolj stvo. Tada posta­
je gord i obijestan.
Kur'ansko kazivanje o Karunu možda naj j asnije govori o
tome. Allah je Karunu podario tolko imetka koliko nije dao
nikome od ljudi. No, da li je to blagostanje uvećalo nj egovu
zahvalnost i da li je zbog toga više spominjao Allaha, dž. š. ! ? l li
sc, pak, počeo uznositi i imetak sebi pripisivati govoreći kako
` EI-'Aiek, 6-7.
´´ .
M u h a. m m e d
ga je znanjem i sposobnošću svojom, a ne milošću Allahovom
stekao!
Evo kako nam Kur'an govori o Karunu:
"Karunje iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili
smo mu dali toliko blag da mu je ključeve od njeg teško
mogla nositi gomila snažnih ljudi. ' Ne budi obijestan, jer
Allah ne voli one koji su obijesni ! ' - govorili su mu ljudi iz
naroda njegova. �
Allah, U: zvišen i Slavljen neka j e, darovao je Karunu rizni­
ce i blaga koja nije darovao nikome od Svoj ih robova, ali se
on umj esto da pada na sed7du Allahu i da Mu zahvalan bude
uzoholio i nepravedno prema ljudima postupati stao. Kada
su ga oni upozorili na Allahove propise i na to da mu je Allah
blagodati podario, on je, kako nam kazuje Kur'an, rekao: ' Ovo
što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim' 3'
Karun je blagodati koje su mu bile podarene pripisivao
samome sebi, zaboravljaj ući da je to Allahova dobrota. Mislio
je da ne ovisi o Allahu Uzvišenom. Kako ga je Uzvišeni ka­
znio zbog nj egove obijesti i nevjerovanja? Evo kako Kur'an
opisuje Karunov kraj :
"l Mi smo i njeg i dvorac njegv u zemlju utjerali, i
niko g od Allahove kazne nije mogo odbraniti, a ni sam
sebi nije mogo pomoći. "h
I metak u velikom broju slučaj eva biva kaznom za ono­
ga ko ga posjeduje, jer se čovjek u trenucima kada mu oslabi
´ El-Kasas, 76.
" El-Kasas, 78.
32 El- Kasas, 81 .
D o B R O
5
9
Z L O
iman počne osj ećati neovi snim, počne nijekati Allaha, dž. š. , i
sam sebi blagodati pripisivati. Kada umre ostavljajući imetak
za sobom, odlazi pred Allaha, dž. š. , sam, be7 imetka i ugleda
da ka7nom najžeščom kažnjen bude.
Da li je imetak u ovakvim slučajevima blagodat ili patnja?
Dešava se da čovjek, kada se nađe u oskudici osjeća ovi­
snost o Allahu, a onda kada stekne imetak počne :ivjeti nei­
spravnim životom i on i nj egova porodica. Potom taj golemi
imetak nj egova dj eca potroše kupujući drogu i igrajući igre
na sreću, ili ga Allah, d:. š. , kazni kakvom nei7lj ečivom bolešću
7bog koje počne trošiti goleme pare kupujući lijekove od kojih
nema koristi. Ječi 7bog bolova, a uskraćeno mu je sve: u kući
ima svega što se po:elj eti može, ali mu j e sve to nedostupno.
Nije u stanju staviti zalogaj u usta, ne može probaviti ni zalo­
gaj mesa koje voli, a ako ga i probavi to mu izazove nesnosne
bolove. Da li j e to dobro?
Ovi primjeri i drugi, koje nam Kur'an daje i koje ćemo
podrobno proučiti potvrđuj u nam da imetak nije sam po sebi
dobro, kao što ljudi obično misle. Ima ljudi koji proklinju dan
kada su stekli imetak, jer im j e on srušio život, uništio rahatluk
i djeci nj ihovoj nanio patnju.
To j e kama na ovome svijetu. Dokle god čovjek u po­
gledu imetka ne vodi računa o Allahu, dotle i Allah ne čuva
čovjeka od imetka, već učini da imetak upravlja njime i da ga
odvede u Džehennem. Neka nas Al lah, dž. š. , sačuva!
ŠTA ] E DOBRO?
ŠTA J E ZLO?
Prije nego počnemo govoriti o dobru i zlu moramo defi ­
nirati pojam dobra i zla, budući da se ova dva pojma u glava­
ma mnogih ljudi miješaju.
Ljudi obično vide dobro kao nešto što čovjeka dovodi
do kraj nj eg cilja.
Č
ovjek se rađa na dunjaluku, potom stasava,
završava osnovnu pa srednju školu, zatim fakultet, onda ma­
gistrira, doktorira i tako provodi svoj ovosvjetski život sve do
časa smrti. Nakon toga bit će proživljen i ukoliko j e bio dobar
na dunjaluku ući će u Džennet, a to j e vječna blagodat od
koje nema veće. Drukčije kazano, poslije Dženneta ne postoji
"poslije".
Č
ovjekov cilj jeste dostići bl agodat D7enneta, a ona se
postiže isklj učivo ukolko se vlastiti ciljevi i htijenja podrede
načinu života koji j e propisao Allah, d7. š. , (menhedžullah) . To
j e onda dobro iza kojeg ne postoji nikakvo "poslije".
Zlo je - kako ga l j udi razumijevaju - sve što se ne pokla­
pa s čovjekovim 7elj ama. Bilo šta čemu stremimo i za čim
���. h a m m e d. M e Š a ' r a v i
tragamo, ukoliko se ne ostvari smatramo za zlo. Jer to j e nešto
što smo željeli, a ono nam je uskraćeno.
Č
ovjek će držati za zlo ukoliko je, primjerice, trgovac te
sklopi ugovor pod uvjetima koji mu osiguravaj u veliki proft,
a potom se promijene cijene te umj esto da zaradi, propadne.
Č
ovjek će smatrati da mu se desilo zlo i onda kada želi neko
radno mjesto a ne uspij e ga dobiti, i, pak, ako stremi položa­
ju, ugledu ili vlasti pa to ne uspije ostvariti.
To znači da j e zlo, prema ljudskom shvatanju, sve što je
suprotno njegovim željama i htijenjima, bez obzira da li j e t što
čovjek želi u skladu s onim što je Uzvišeni propisao i ne.
Kada čovjek želi postići neki cilj , on neizostavno mora
uložiti trud i susresti se s teškoćama. Tako, primjerice, student
ima za cilj položiti ispit, stoga svakodnevno pohađa nastavu,
provodi noći u učenju i trpi mnogo uskraćujući sebi izlaske
s društvom, gledanje televizije, učestvovanje na porodičnim
okuplj anjima i sl. Umj esto svega toga on se zatvara u svoj u
sobu i ostaje učiti, čak i spava posve malo, sve dok ne stigne
do svoga cilj a.
I skustvo nam pokazuje da čovjek koji isklj učivo udovolja­
va svojim željama ne postiže dobro u životu. Zašto?
Da bi postigao dobro, čovjek mora raditi, voditi računa
o obavezama i žrtovati se. Tako će onaj student koji većinu
vremena provodi u zabavi, udovoljavjući svim svojim prohtje­
vima samo osj etiti trenutačno uživanje. Međutim, on nikada
neće stići do cilj a i ostat će be; budućnosti koja pruža dosto­
j anstven život. Tako je i s bilo kojim drugim poslom na ovom
63 ,
svijetu. I trgovac koj i ne radi marlj ivo i ne tra7i odgovarajuću
robu koja će imati umj erenu cijenu da bi tako privukao mušte­
rije, te ukoliko ga ne odlikuju povjerljivost i iskrenost, završit
će u bankrotu, i tako, naravno, neće postići ono što želi.
OPĆI SMI SAO DOBR
Z
elimo l i svopm djelima postići dobro, onda trebamo
znati da j e istinsko dobro ono koje dolazi od Uzvišenog
Allaha, jer to dobro je trajno i neprolazno, ono se uvećava a ne
umanjuje. Sve na ovome svijetu postaje manjim, osim dobra
koje dolazi od Uzvišenog.
Ima jedna poslovica koja kaže: "I metak je dobar sluga, a
zao gospodar." Kada stekneš imetak, on ti omogućava da njime
ostvariš sve drugo. Pomoću njega kupuješ ono što želiš i pri­
bavljaš ono za čim ti duša žudi Tako se stvari odvijaju ako ti j e
imetak sluga. Međutim, ukoliko imetku daš položaj gospodara,
tj . ukoliko ti je skupljanje imetka cilj koji nastojiš ostvariti, ne
vodeći računa da li to radš na dozvoljen ili nedozvoljen način,
postaješ njegovim robom. Kao takav nećeš se okoristiti imet­
kom i bit ćeš samo osobom koju on drži u okovima.
Jedna od stvari koja se mora znati jeste da imetak nije
neposredna već posredna opskrba (rzk) , jer pomoću imetka
kupuju se određene stvari, ali se on ne može koristiti nepo­
sredno, tj. ne može se kao takav j esti. Da bismo to pojasnili,
navest ćemo jedan primj er.
Pretpostavimo da imaš brdo zlata i brdo srebra, te da oglad­
niš i ožedniš. Da li bi mogao jesti zlato i piti srebro? Naravno,
ne. Pretostavimo zatim da ti u trenutku dok osjećaš da ćeš
umrijeti od žeđi dođe neki čovjek noseći čašu vode i želi ti je
prodati za pola brda zlata. Da li bi pristao na to? Il da ti neko
donese hrane i zatraži od tebe pola brda srebra u trenutku kada
skoro umireš od gladi. Zar mu ne bi dao? Naravno da bi.
Dakle, imetak nij e neposredna, već posredna opskrba. On
se ne da ni j esti ni piti. Dakako, on j este posredna opskrba, j er
se za njega mo7e kupiti hrane, odjeće i drugoga ono što nam
j e Allah, dž. š. , propisao.
Sve što se nalazi na ovome svijetu j este doboro ukoliko se
podvrgne Allahovim propisima, u suprotnom to nij e slučaj.
Ukoliko se imovina koristi za pomaganje siromašnima i
siročadi, te za ostala dobra djela, to je onda dobro. Međutim,
ako sc koristi za nešto što predstavlj a činjenje nereda na Ze­
mlji, imovina postaje zlo. Isto j e i s ugledom. Ukoliko se ugled
koristi da bi se uklonila nepravda, rj ešile neke lj udske nevolje
i udovoljilo pravdi, tada on predstavlja dobro. Posluži li, pak,
da se drugima nanese nepravda, ugled postaje zlo.
Ž
ivot, ako
ga čovjek provodi čineći dobra djela j este dobro, a ako ga pro­
vodi čineći ljudima nepravdu, onda je zlo.
Stvari, dakle, nemaju apsolutni karakter. Njihov karakter
ovisi l tome kako im pristupamo. Zlo u svijetu - kao što re­
kosmo - dolazi od čovjeka, kao posljedioca nj egovog pristupa
stvarima.
, · • •
M u h a· m' m e 'd · M . š a ; r. v i '
ČOVJ EK I DOGAĐANJA U SVIJ ETU
U svijet se dešava ogroman broj stvari, al i se njihovo
događanje odvi j a u skladu s tri glavna principa.
Postoje dogadaji kod kojih čovjek nema mogućnost utje­
caj a i izbora. Uzmimo za primjer slučaj kada čovjek ide pu­
tem i udari ga auto i padne kamen na nj ega, i, pak, da mu
pogine dijete i ga zadesi neka bolest i sl . Svi ovi i njima slični
događaji odvij aj u se bez mogućnosti izbora ili sprečavanj a.
Postoje i događaji koji zadese čovj eka, a koje prouzrokuj u
drugi l j udi, kao kada, recimo, čovj eka neko napadne na putu
i ga gurne i obori na zeml j u i tome s lično.
Naposlijetku, postoje i događaj i kod kojih čovjek ima mo­
gućnost izbora. Među takvim događajima najvažnije mjesto
svakako zauzima i Allahov zakon "učini" i "nemoj učiniti" jer
čovjek ima mogućnost da uradi i ne uradi bilo šta od onoga za
šta mu je Uzvišeni kazao "učini". I sto je i u slučajevima za koje
je Allah, slavljen neka je, rekao "nemoj učiniti", L kojima čovjek
ima mogućnosti i?abrati, da li da nešto učini i ne učini. Da čo­
vjek nema mogućnost i?bora, Uzvišeni ne bi n rekao "učini".
Budući da je Uzvišeni Allah dao čovjeku mogućnost iz­
bora, propisao mu je i polaganj e računa, nagradu i kaznu. l
nagrada i ka7na su pravedne upravo 7ato j er svako ima mo­
trućnost izbora da nešto uradi ili ne.
Stvari u kojima čovjek nema udjela i koj e se ne dešava­
ju prema nj egovoj volji ili izboru Nj egove su odrebe koj e
se dešavaj u u Univerzumu. Nj egove odredbe uvijek su do­
bro, mada one u našim ograni čenim pogledima ili ograniče­
nim shvatanjima mogu izgledati kao zlo. Sve što dolazo od
Allaha j e dobro. Ono što kod čovjeka u pogledu Allahova,
d:š. , određenja stvara osj ećaj ndagode i osjeća trplj enj a j este
rezultat činjenice da mi nemamo u vidu cj elokupnu sliku.
Gospodar naš Uzvišeni primjer 7a to naveo nam je u
kur'anskoj suri "El-Kehf ", vezano za susret Musa, a.s., i Do­
brog roba. Name, sve što j e Dobri rob uradio izgledalo je u
Musaovim, a. s. , očima kao zlo djelo. Dobri rob je potopio lađu
koja je pripadala siromasima, potom je sreo j ednog maloljetnog
dječaka i ubio ga bez razloga i naposlijetku je ušao u jedno selo
u kojem su živjeli loši l j udi koji mu ne htjedoše dati ni komad
hljeba da utoli glad a on im popravi zid koji se htio srušiti.
Sva ova dj ela -kako ih je vidio Musa, a. s., bila su zlo, a ustva­
r, bile su to odredbe Uzvšenog Allaha, koje su u cj elosti dobro.
Dobri rob potopio je lađu kako je ne bi oteo neki vladar koji j e
bio silnik i kako bi ona ostala siromasima koji su od nj e živjeli.
Time j e učinio plemenito djelo. Dječak kojega j e ubio, odveo bi
u budućnosti svoje roditelje u nevjerstvo. Umjesto toga dj eteta
Allah, dž. š. , podario im je drugo hairli djete. S druge strane, smi­
lovao se i roditeljima i djetetu jer ga j e u7eo prije nego je postalo
punoljetno, da bi ga uveo u Džennet bez polaganj a računa. A što
se tiče popravljanaja zida, pod njime se nalazilo zakopano blago
koje je ostavio neki čestit čovjek i namijenio ga svojoj djeci. Na
taj način Allah, d7. š. , sačuvao je blago 7a djecu dok ne odrastu,
umjesto da ga se dočepaju loši ljudi iz sela.
Dakle, j asno je da mi nismo kadri donositi sudove o do­
gađaj ima koji nas okru7uju, j er nemamo uvida u cj elokupnu
s]jku, već stvari gledamo parcij alno, a Allah, U:višen neka je,
kaže u Knji:i plemenitoj :
"A vama je dato samo malo znanja." :13
"Ali većina ljudi ne zna. "34
M se moramo navići da sve što dolazi od Allaha, d7. š. ,
prihvatamo kao dobro, čak i onda kada ne shvatamo u čemu
je mudrost određenog događaj a. On nam je stavio d9 znanja
da mi nismo u stanju donij eti valjan sud o stvarima i događa­
njima u svijetu. U Kur'anu tako nailazimo na brojne ajete koji
zahtijevaju od nas da ne u7imamo stvari shodno našem shva­
tanju i znanj u, j er su naše shvatanje i znanje ograničeni:
"Možda v nešto prezirete, a to je dobro po vas, a možda
nešto volite a to je loše po vas. A a zna, a v ne znate. »:ls
M se ne trebamo upuštati u donošenje suda o sudbini
koj a nas je zadesila, jer ljudi ne razlikuj u šta je dobro a šta zlo u
tome pogledu i ne znaju stvarnu po:adinu onoga što ih 7adesi.
Sve što nas zadesi trebamo posmatrati kao dobro, jer sudbina
koju Allah, dž. š. , propisuj e l j udima donosi im samo dobro. A
:lo dolazi od samog čovjeka.
`` El-Isra, 85.
" Er-Rum, 6.
´` El-Bekare, 21 6.
Uzmimo kao primjer čovjeka koji je bio imućan ili je imao
vlast, a potom mu je Allah, dž. š. , oduzeo imetak i vlast. Ta­
kav čovjek vjerovat će kako je ono što mu se desilo zlo, pa će
proklinj ati dunjaluk i žaliti se Uzvišenom zbog sudbine koja
ga j e zadesila. A sama suština toga što mu se desilo potpuno
j e drukčija. Pogledajmo šta kaže Uzvišeni:
"Reci: ' O Alahu, Koji svu vlast imaš, Ti vlast onome
kome hoćeš daješ, a oduzimaš je od onog kog hoćeš; Ti
onoga kog hoćeš uzvisuješ, a onog kog hoćeš unizuješ; u
Tvojoj ruci je svako dobro, Ti, uistinu, sve možeš! "'36
Kako Allah, dž. š. , traži od nas da o Nj emu kažemo: 'u
Tvojoj ruci je svako dobro' , to onda znači da je i stjecanj e i
gublj enje vlasti i imetka dobro.
Stjecanje imetka i vlasti svi ljudi drže za nešto što je do­
bro. I onaj kome Allah, dž. š. , podari imetak i vlast, kao i drugi
ljudi, vidi to kao nešto dobro. Međutim, kako gubljenje imetka
i vlasti može biti dobro! ?
Uzvišeni Allah kaže za Sebe: 'Ti vlast oduzimaš od onog
kog hoćeš'. Dakle, gublj enje vlast nikada se ne dešava po izbo­
ru, već j e Allah, dž. š. , oduzima ljudima uprkos njihovoj volji koja
ju svim silama nastoji zadržati. Kako onda to može bit dobro?
Kazali smo već kako Uzvišeni zna stvari u nj ihovoj sve­
ukupnosti i zna kakav će i shod one imati vezano za čovjeka:
da li će ga odvesti u Vatru gdj e će patiti ili u Džennet u
kome će uživati. U tome s mi sl u događanj a u životu ne tre­
ba posmatrati odijeljeno već ih treba gledati kao povezana .
´ Alu lmran, 26.
Uzroci i posljedice su u međusobnoj povezanosti pa će onaj
ko radi dobra dj ela zaslužiti Džennet, a onaj ko grij eši i ko je
neposl ušan zaslužit će kaznu na ahiretu. Kada Allah, dž. š. ,
oduzme nekome vl ast On ga možda time spašava od teškog
gri j ešenj a koj e bi ga zauvi j ek odvelo u Vatru. Allah, dž. š. ,
svoj i m sveobuhvatnim znanj em zna da će se taj čovjek osiliti
i postati zulumćar, pa Svoj om milošću želi da ga spasi kawe
tako što mu oduzima vlast. Da li je ovo dobro ili zlo!? Vlast
toga čovj eka svakako bi prošl a.
Š
ta je onda bolj e: da potraje
nekoliko godina do kraja nj egova života i tada nestane ili da
mu je Svevi šnj i oduzme i z milosti, kako ne bi pao u Nj egovu
srd:bu? Ovaj čovj ek golemim :lom smatrat će trenutak kada
mu j e vlast oduzeta, međutim, na budućem svijetu 7ahval j i­
vat će Al lahu, dž. š. , i činiti mu sedždu i z zahvalnosti što ga
j e spasio od vatre.
Sve što Uzvišeni odredi, ma kako nam se, s obzirom na
vanj štinu ili naše ljudsko poimanje, činilo kao zlo j este i stinsko
dobro. On nas je stvorio i podario nam ono što j e na nebesima
i ono što je na Zemlji, On nam ?eli dobro, ali l j udi žele stvari
preduprijecliti.
c
'
:ovjek zbog neznanj a nij e u stanju poj miti da
Uzvišeni određuj e i da samo On posjeduje i stinsku mudrost i
moć. Nama, ljudima, uvijek ostaje mnogo toga nepoznatoga.
Neke ljude obuzima malodušnost pa počinju govoriti: Mo­
lio sam Allaha, dž. š. , za to i to pa mi nije udovol jio. Takvima
treba kazati da dobro može biti i onda kada je čovjeku dova
primlj ena kao i onda kada nije. Možda j e ono za šta čovjek po­
nekad čini dovu zlo za njega, a da to on i ne :na. Kada bi Allah,
d:. š. , udovoljio dovama koje neki ljudi čine to bi bila golema
šteta za njih!
Zar se ne dešava ponekad da maj ka priziva Allaha, dž. š. ,
proklinjući svoju dj ecu u trenucima srdžbe!? Proklinju l i ljudi
najbliže osobe u lj utnj i! ?
Š
ta bi se desilo da Allah, dž. š. , udovolji spomenutoj maj ci
i uzme joj djecu, tj . da dj eca umru? Da li bi maj ka u tom sl u­
čaj u bila sretna? Da li bi zahvaljivala Allahu, dž. š. , na tome što
j e uslišio nj enu 'molbu'?
I sto tako, i otac ponekad proklinje djecu, supruga prokli­
nje muža a on proklinj e nj u. Da im se tada vrata Nebesa otvo­
re zadesila bi ih tuga i nesreća golema. Upravo u neuslišavanju
njihove molbe dobro je za nj ih. Al lah, dž. š. o ovome kaže:
"
Č
ovek i prokinje i blasilja; čovek je doista nagao. "37
Jasno je, dakle, da ono za šta čovjek čini dovu, smatrajući
to 7a dobro i 7eleći da se ostvari, može biti i zlo za nj ega, jer
čovjek ne 7na stvari u nji hovoj sveobuhvatnosti. On uvijek
želi nešto što se nij e desilo i nešto što mu j e nepoznato, a o
dobru sudi na osnovu vremena u kojem živi. Takvo je poima­
nje stvari pogrešno. Zašto? Jer na kraju se može ispostaviti da
je nešto što je priželjkivano kao dobro ustvari zlo! I to upravo
ono "dobro" za koj e čovjek uporno čini dovu. J Al lah, U7vi­
šen neka j e, mudrošću Svojom određuje da čovjeku ne udovo- .
lji u tome slučaju i da ga spasi od 7la koje bi mu se desilo.
Navedimo j oš j edan primjer.
Č
ovj ek priželjkuje da se na­
la7i u bli7ini nekoga ko j e na vlasti ili ko je utjecajan. No, desit
` El-Isra: 1 1
će se da će budući događaji tu osobu koja je na vlasti odvesti
sa vlasti, a na vlast će doći druga osoba koj a će kazniti one koji
su pomagali njenom prethodniku. Može se desiti i da onaj ko
je na vlasti okrene protiv ljudi koj i žele biti u nj egovoj blizini i
tako ih dovede u, za nj ih, teško podnošl j ivu situaciju.
Nismo li se naslušali o vladarima koj i su se okrenuli pro­
tiv svojih najbližih i najvjernijih saradnika. Čuli smo i vidjeli
mnogo o tome, naročito u vezi s revolucijama koje su se desile
u nekim zemlj ama. l dok imamo tu sliku pred očima pogledaj­
mo šta o tome kaže Kur'an:
" . . . i On čini da silu jedni drugih isksite. ""8
Kada digneš ruke i učiš dovu da ti Allah, dž. š. , nešto po­
dari, moraš imati na umu da dobro može biti u tome da tvojoj
dovi bude udovoljeno, kao i u tome da ne bude udovolj eno.
Allah, d7. š. , te tako štiti od zla.
" El-En'am, 65
NEPRESTANO TRAGANJE
ZA NAJBOLJ I M I METKOM
Ljudi L životu uporno tragaj u za najboljim imetkom. Naći
ćeš l j ude koji se iščuđavaju tome što Uzvišeni Allah daje ne­
vjerniku moć i imetak na ovome svijetu?
Uzvišeni nam kazuj e da to nije znak Nj egova zadovolj­
stva. On, Uzvišen neka je, ponekad nevjerniku daje imetak
kako bi povećao nj egovo gri j ešenj c i nevjerovanje, jer bi se
nevjernik, u slučaju da mu budu uskaćene blagodati, možda
probudio i pokajao, ali, upravo, zbog toga što je zaslužio veli­
ku Allahovu srdžbu On mu daj e ovosvj etska dobra. Pogledaj
šta Uzvišeni Kaže o nevjernicima:
"Neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova, a ni djeca
njihova! Alah hoće da ih njima kazni na ovom svijetu i da
skončaju kao nevernici. "3?
Ovim se ajetom Al lah, dž. š. , obraća Vj erovjesniku, s.a.v. s. ,
a time i svim muslimanima. On kao da nas upozorava: pazite,
nemojte misliti da su djeca i imetak znak da je Allah, dž. š. ,
� Et-Tcvbc, 55.
zadovoljan osobom kojoj su podareni, i nemojte misliti da j e
u tome apsolutno dobro. Ako pogledaš ne: ahvalnika - njemu
i sva ovosvj etska dobra da su podarena, on ne zaslužuje da mu
se ljudi dive. Mo:da će upravo to biti razlog nj egove patnje.
I metak i djeca navode čovjeka da se obazire na blagodati a
ne na Onoga Koj i daje blagodati. A kada se čovjek ne sjeća
svoga Gospodara, tada zanemaruje Nj egov zakon. Imetak i
dj eca kod čovjeka stvaraju strah da će ih i::gubiti. Onome ko
ne vjeruje u drugi svi j et ovaj svijet predstavl j a i početak i kraj:
nesrećom smatra to da izgubi ovaj svijet. A onaj ko vjeruje u
Allaha i drugi svijet vj eruj e da će ako ga maši ovaj svijet, kod
Allaha naći bol j i od njega.
Navedeni ajet upućuje na to da imetak i dj eca izazivaju
divlj enj e, tako se onaj koji ima imetak zanosi imetkom, a onaj
koji ima dj ecu zanosi se nj i ma . . Ako čovjek ima i jedno i drugo
onda je i osj ećaj zanosa i zadivljenosti snažni j i+
Uzvišeni Allah želi nam skrenuti pažnj u na to da se ne
trebamo diviti nekome samo zbog toga što ima potomstvo i
imetak, j er kada On, U: višen neka j e, podari to dvoje nevjer­
niku, to ne znači da mu ih je dao zato što ga je odabrao, već
mu ih je dao da bi ga putem nj ih kaznio na ovom i budućem
svijetu.
Onaj ko robuj e imetku, uprkos bogatstvu koje ima živi u
strahu i nemiru. Takav je lišen spokoja j er se plaši siromaštva,
te je stalno obuzet zebnj om pred svojom i sudbinom svoje
dj ece i strepi nad svakim novčićem koji zaradi. Možeš vidjeti
kako se, iako je vrlo imućan, plaši uživati u onome što ima i?
bojazni da mu se to što ima ne umanji ili ne potroši! T tako
neprestance ponižava samoga sebe, a usto j e, da bi sačuvao
imetak, spreman učiniti sve što je po vol j i onima koji i maj u
utjecaja, makar takvim svojim postupcima počinio i grij eh.
Š
ta
god da se desi njega spopadne panični strah da će iz_rubiti
imetak. On, naoko, drugima dj el uj e kao neko ko uživa u ono­
me što ima, ali u stvarnosti živi obuzet j adom i strahom.
Prva štetna poslj t:dica l j ubavi prema imetku ogleda se u
tome da lj ubav prema imetku navede čovjekH da se okrene od
Allaha, dž. š. , učini mu srce tvrdim i navede ga da prisvaja sebi
ono što pripada slabima i onima koj i se ne mo_ru zaštititi.
Vidjet ćemo da Allah ne daruj e nevjernicima ono što im
daruj e zato što ih voli, već i h time postepeno namaml j uj e do
onoga trena kada će ih zadesiti kazna propisana. On 7avodi
nevjernike time što im dopušta da Ga nij eču i da ne vjeruju
u zakone Nj egove i usto im daj e da imaj u više i više. Onda
oni poči nj u robovati imetku a zapostave robovanje Al lahu,
sve dok im ne stigne čas suđeni i duša i m bude u7eta. J onda . . .
Š
ta će se desiti na Sudnj em danu? Pogledaj šta ka7e U7višeni:
''Ni od jednog nevernika koji umre kao nevernik doi­
sta se neće primiti kao otkup ni sve blago ovog svijeta. Njih
čeka patnja bolna i njima neće niko pomoći . ´
Da li su zlato i srebrL bili dobro za njih a . a ? I li su bili zlo
veliko . . . ?
40 Alu Imran, 91 .
DOBRO I OVAJ SVIJ ET
Ima ljudi koji imaju mišlj enj e da ovaj svijet ni j e stvoren za
dobro. Zašto tako misle?
Pred našim očima na ovom svijetu pojavl j uj u se različite
slike: vidimo imućne i one koji žive u bijedi; vidimo one koji
umiru od gladi i na drugoj strani one koji umiru od prejedanja;
vidimo nepravdu; vidimo slijepe i oduzete koji nisu u stanj u
kretati se i one koji su zbog bolesti posve malaksali, a vidimo
i nepravdu i nasilje među l j udima. Naposlijetku, gdje j e pravda
kada dijete i nemoćni starac ili starica umiru od gladi?
Razmislimo li malo, moći ćemo zaključiti kako bolesti
među ljudima postoj e j er se ne primj enj uj e Zakon koji je pro­
pisao Uzvišeni Allah.
Č
ovjek, u svojoj zabludi i neznanju čini
nered na Zemlji i uzrokuje bolesti u društvu. Uzvišeni u Knji­
zi plemenitoj kaže:
"Onje nepomična brda po njoj stvorio i blagslovlje­
nom je učinio i hranu na njoj odredio, sve to u četiri vre­
menska razdoblja, ovo je objašnjenje za one koji pitaju. "4'
Ako
p
ravilno razmotrimo riječi Uzvišenog: "i hranu na
`` Pussilct, 1 O.
´
M u · h · a m m ; e d . M . š a ·· � a v _
njoj odredio", shvatit ćemo kako na Zemlj i postoji dovolj no
hrane ;a svakog čovjeka, od vremena Ademova, pa do Sud­
njeg dana. To nam pokawje činjenica da neka zemlja, kada
je zadesi glad, uvozi potrebnu hranu, ili joj biva dopremljena
porebna pomoć iz drugih ;emal j a.
Na Zemlj i ima dovol j no hrane ;a sve l j ude, al i j e negdje
ima u iwbil j u, a na drugim mj estima je manjka. Problem je u
neravnomj ernoj raspodjeli hrane, a ne u tome da je nema do­
voljno ;a cij elo čovječanstvo. Allah, Uzvišen neka j e, stvorio
je Zeml j u i blaga nj ena za sva storenja. Tako On kaže:
"A Zemlju je za stvorenja razastro. "4�
Zapitajmo se sada: da li je Allah, d7. š. , kano koju zemlju
j e ra;astro i za koj a stvorenja? Nije to kazao i nije preci;irao,
j er sva Zemlja pripada svim ljudima. Ljudi su ti koji su ofor­
mili države i odredili granice, a upravo to stvara probleme u
svijetu. Zbog toga se pokreću ratovi i poduzimaju osvajanja.
Svi vide kako postoji mali broj dr7ava koje su bogate i u
kojima je koncentrisana mnogo dobara, a na drugoj strani su
mnogobroj ne siromašne države, koj e posj eduj u malo dobara.
Upravo to proizvodi neku postojeću neravnomjernost u ras­
podjeli dobara u svijetu. Da su stvari postavljene onako kako
je propisao Uzvišeni, svako bi l j udsko biće imalo hrane koliko
mu je potrebno.
42 Er- Rahman, 1 0.
O ONI MA KOJI NERED
. NA ZEMLJ I ČI NE
Daj , Bože, da se neravnomjerna raspodjela hrane u svi­
jetu odnosi samo na ono o čemu se govori u prethodnom
poglavlj u. Svjedoci smo da bogate zemlje kontroliraju cij ene
hrane i njenu proizvodnj u. Uzmimo za primj er zemlju kakva
j e Amerika, koja plaća nadoknade svojim poljoprivrednicima
kako bi odustali od uzgoj a pšenice i kako bi na taj način pše­
nica zadržala visoku cij enu! Brazi l baca sirovu kahv u more
kako j oj cijena ne bi opala. Tu su i druge zemlje koje uništa­
vaju mlij eko, jaja i drugu hranu kako bi zadržali njenu cijenu!
Sve se to dešava uprkos činj enici da u svijetu postoj e milioni
usta koja žude 7a komadom hl j eba, čašom mlijeka i j ednim
j aj etom. Ovakav način uništavanja Allahovih blagodati pred­
stavlj a činj enje nereda na Zemlj i. Ne dozvoliti da Bo7ije bla­
godati dođu do Nj egovih stvorenj a predstavl j a činjenje nereda
na Zemlji.
Da se radi o nečemu što je u stanj u proizvesti čovjek,
mo7da bismo onda mogli kazati da na to ima pravo, ali radi
se o onome što samo Al l ah mo7e storiti.
Č
ovjek nije stvorio
stoku koja nam daj e mlij eko i meso, niti je stvorio perad koja
nam daje j aj a, nije stvorio ni zemlj u iz koj e raste žito i svako
drugo bilj e, niti je stvorio zrno pšenice iz koj eg klasj e izniče. I
umj esto da Allahove bl agodati ostave Nj egovim robovima, te
da ono što pretekne preko nj ihovih potreba šalj u kao pomoć
siromašnim zemlj ama, bogati to bacaj u u more i tako spreča­
vaju da Allahove blagodati dođu do Nj egovih stvorenja.
Svjedoci smo da postoj e zemlje koj e ne vode računa o
božanskom redu koji sc ogleda u vezi između uzroka i po­
slj edica. One posj eduj u ogromna obradiva prostranstava, ali
umj esto da se svom snagom okrenu iskorištavanj u i obrađi­
vanj u tih prostranstava takve zemlj e zabavljene su ratovima,
promjenom koj ekakvih rdima i rušenjem ove i one vlasti.
Č
ovjek je u neku ruku zabavl j en rušenjem svijeta, umje­
sto da bude predan svojoj misij i, koj a podrazumij eva i obra­
đivanj e zemlj e.
�to, tako čovj ek nepravedno postupa, a Allah, Uzvišen
neka je, veli:
"Reci: 'Kite v meni zašto jednu hranu koju vam Allah
daje smatrate zabranjenom, a drug dopuštenom' ? Recite:
' Da li vam je prosudivanje o tome Allah prepustio ili o Alla­
hu laži iznosite?"'43
Nepravedno j e, znano nam j e, to što su l j udi izdijelili Ze­
mlju i stvorili od nj e mnogobrojne države, a one predstavlj aj u
mj esta koja nisu dostupna svim robovima Božij im. A Allah,
`´ Junus, 59.
Uzvišen neka j e, cijelu je Zemlju stvorio 7a svako ljudsko biće.
Otkuda, onda, ova nesreća koj a mori ljudski rod?
Tu nevolj u prouzročio je ljudski um kojeg je U7višeni
stvorio da bi čovjek mogao birati među alternativama koje
stoje pred nj im. Međutim, čovjek se bavi svim drugim osim
onoga što j e nj egova misij a - a nj egova misija j este rad za do­
bro na Zemlj i .
Č
ovjek je zabavljen destrukcijom i time kako
vladati drugima. On se bavi time kako svijet uništiti, a misij a
mu nalaže da ga unapređuje i čini boljim. No, on tu misiju
zanemaruje i drži j e olahko, te se dešava ono što vidimo i
čujemo.
Tako čovjekov izbor vodi nesreći, umj esto da vodi dobru;
vodi uništavanju Božijih blagodati, umj esto nastojanj u da se
one što bolje iskoriste; vodi povećavanju problema na Zemlji,
umjesto njihovu rj ešavanj u. To što se lj udi udaljavaju od na­
čina života koj i im je Allah, dž. š. , propisao biva nesrećom za
njih. Ljudi postupaju prema vlastitom nahođenju radij e nego
prema onome što im je Uzvišeni propisao. Na taj način oni
proizvode nered, a ne red.
Uobraženost je navela čovjeka da misli kako j e u stanju
promijeniti red u svijetu i tako svijet učiniti boljim i udobnijim
mjestom za življ enje. I šta je učinio? Počeo je sjeći šume koj e
predstavljaju pluća planete i podizati tornice, a one su 7aga­
dile atmosferu. Kao posljedica toga nastale su rupe Î 070n­
skom omotaču, što predstavlj a prijetnju za :ivot na Zemlj i.
Usto, čovjek j e počeo bacati otpadne materij e i hemikalije u
vodene tokove i na taj način 7agadio vodu koju Alah, dž. š. , sa
neba čistom spušta. Ljudski um upropastio je i usj eve.
č
:ovjek
je počeo upotreblj avati ogromne količine otrovnih materija,
pod izgovorom da se radi o preventivnim sredstvima. Ustva­
ri, te otrovne materije zagađuj u bilj ke kojima se hrane l j udi i
7ivotinje. Otrov prodire u naš organizam i uzrokuje poreme­
ćaje, bolesti i smrt!
Kada stručnj aci uvide šta takvi otrovi uzrokuju kada su u
pitanju bil j ke, životinj e i ljudi, shvate šta su učinili i pozivaj u
se na pogrešne procjene. Potom počnu govoriti o tome kako
treba prestati sa upotrebom takvih sredstava. No, do tada oni
su napunili svijet takvim materij ama propagirajući na sav glas
da su to korisni pesticidi koji predstavlj aj u rj ešenj e za poveća­
nJ e pnnosa.
I sto tako, stručnj aci preporučuju da se koriste odre(1ene
hemikalije za liječenje, a potom ih zabranj uj u zbog toga što se
j ave popratne poj ave koje su te7e i od same bolesti. Sve se to
dešava j er j e l j udski razum ograničen; čovjek neke stvari zna,
a istovremeno druge izmiču njegovom znanju. On postupa
onako kako mu nalaže njegov ograničeni razum, koji mu obe­
ćava da će ga dovesti do onoga što je naj bolj e. Potom čovjek
otkrije da j e pogriješio i odustaje od onoga što je započeo.
Ljudi vide samo one probleme koji se tiču sadašnjeg tre­
nutka; budućnost je za nj ih nepoznanica. Neke zemlje boreći
se za ljudske slobode grčevito su se borile da se legalizira pro­
stitucija.
Š
ta se poslije desilo? Došlo je do širenja side - te smrt­
ne bolesti od koje nema lijeka i kojom se učenjaci j oš uvij ek
be:wspješno bave. Sada isti oni koji koji su :agovarali seksual­
ne slobode i legaliziranje prostitucije :agovaraj u čedno pona­
šanje. Da li to čine potaknuti vjerskim razlozima? Ne, narav­
no, čine to :ato što su primorani, kako bi se spasili od smrtne
bolesti. Da su slij edili Allahov zakon, bili bi oslobođeni ove
opake bolesti koja sad hara svijetom.
Sve su ovo stvari koje se dešavaju oko nas i na koje se mi
ne obaziremo.
Uzmimo u ob:ir j oš i to da je Allah, dž. š. , zabranio kama­
tu, i najgorim kaznama zaprijetio onima koji kamate uzimaj u.
Međutim, ljudi su i u tom pogledu okrenul leđa Allahovom
zakonu, te je došlo do nereda u cjelokupnoj svjetskoj eko­
nomi j . Stvari idu dotle da kamata prelazi i vrij ednost same
glavnice, što pojedince a i cij ele države dovodi u vrlo tešku
situacij u. U cijelom svijetu sada se čuju glasovi koji pozivaju
na ukidanje kamate.
STVARI KOJE LJUDSKI UM
NE SHVATA
Postoje neke stvari u svijetu koje čovjek ne razumije. Ima
ljudi koji kažu: Ako j e Uzvišeni Al lah zabranio svinjsko meso,
?ašto je onda stvorio svinju?
Ovakvo pitanje svakako j e nesuvislo i proističe i7 razmi­
šljanja kakvo nije svojstveno vjerniku. Sve što je u svijetu stvo­
reno ima svoju svrhu, bez obzira da li mi to 7namo i ne.
Ko j e uopće rekao da j e svinja stvorena kako bi se jelo
njeno meso? Možda j e stvorena da ukanja otpadne tari u ko­
jima se nala7e hil j ade bakterija čij e bi ra7množavanje donijelo
ljudima mnogo nevol j a. Uzvišeni Allah stvorio j e svinju, ali sa
drugom svrhom a ne da se jede njeno meso.
Neko će pitati: Zašto je Allah, dž. š. , stvorio zmije, akrepe
i grabljivce koji uzemiravaju čovjeka?
Takvome treba kazati da ne razumije svrhu zbog koje po­
stoje ova stvorenja. Ona svoj i m postojanjem uka?.j u čovjeku
na nesputanu Božij u moć koja vlada univer?.mom. Uzvišeni
je potčinio mnogobrojne životinj e čovj eku. One mu služe i on
se njima koristi. Međi tim, kako čovj ek ne bi pomislio da su mu
spomenute životinj e pokorne zato što on to hoće, Uzvišeni j e
stvorio i druge životinj e koj e nisu pokorne čovj eku.
Mo7emo vidj eti dj ečaka kako upravlj a ogromnom devom
koja bi ga mogla usmrtiti jednim udarcem noge. Ona j e po­
slušna i u potpunosti se povinuje dječaku koji je upravl j a gdje
hoće. Neko će pomisliti da je to izraz dj ečakove sposobnosti.
No, to j e izraz moći Uzvišenoga Koji je devu učinio pokor­
nom čovjeku.
S druge strane, zmij a i akrep su životinj e koje su, kada
j e posrijedi tjelesna konstrukcija i snaga neuporedivo slabije.
I pak, čovjek ih ne mo7e potčiniti svojoj vol j i . Isto tako, Al lah,
dž. š. , nije ni insekte učinio poslušnima čovj eku.
Ako stvari j esu takve, a jesu, onda čovjek ne posjeduje moć
kojom sebi može potčinit bilo šta. On je, bez obzira na sposob­
nosti koje posjeduje, nemoćan. Moćan je j edino Alah, dž. š.
Pogledajmo zatim bolesti koj e pogađaj u čovjeka. U njima
se krij e mudrost koju čovj ek previđa. Uzvišeni hoće da oni
što se osj ećaj u silnima usl j ed onoga što i m j e na ovome svijetu
dato okrenu i da vide kako On mo7e dati da ih pobijede i naj ­
sićušnija stvorenj a koj a se ne mogu ni prostim okom vidjeti i
koja ih mogu prikovati za postel j u i prouzrokovati im velike
bolove.
Č
ovjek treba naučiti da se ne smij e zanositi svojom sna­
gom, moći i silom. Treba znati gdje j e mj esto nj egovoj smio­
nosti pred snagom Uzvišenoga. On treba znati da ga čeka su­
sret sa Svemogućim i raditi računajući da će doći dan u kojem
čovjek neće biti u stanju ništa učiniti i kada mu niko neće moći
pomoći. To j e dan koj i je Uzvišeni ovako opisao:
"Onoga dana kda hudu ispi tivane savesti, kada čovek
ni snage ni hranioca neće imati. "H
Neke bolesti ukazuj u na Božij u pravdu. Tako onaj ko pre­
tjeruje u uzimanj u hrane prelazi granicu svoga prava u u:i­
vanju blagodati hrane i kao poslj edica toga dešava · Se da mu
Allah, dž. šo , u određenom životnom dobu odredi da oboli od
bolesti koj a ga sprečava da uzima hranu. Time ga natjera da se
osvrne na t kako je u prošlosti uzimao hrane više nego što
mu j e bilo potrebno, te da mora, kako bi postigao ravnotežu u
organi zmu, uzimati manje hrane.
Uzmimo kao primjer nekoga ko j ede previše slatko. Ta­
kve osobe, obično, dobi j u šećernu bolest zbog koj e poslij e ne
mogu j esti ništa slatko. Neko ko j e htio j esti j edino bij eli hl j eb
doživi to da zbog zdravstvenih razloga mora j esti samo crni
hl j eb, upravo onaj hl j eb kojeg godinama nije htio j esti . Uzvi­
šeni nam zato naređuj e:
"I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one
koji pretjeruju. "45
Uzvišeni naređuje da budemo umj ereni, a onaj ko prelazi
granice umjerenost u bilo kojem pogledu, doživlj ava u :ivo­
tu stvari koj e ga primoravaj u da promij eni svoj način života.
Onaj ko pretjeruje u noćnom bdi j enj u upropasti zdravlj e i bo­
lest ga prisili da ne mo:e napustiti postel j u i sl .
`` Et-Tarik, 9- 1 0.
'5 El-E'raf, 3 1 .
KLI CA NEVJ EROVANJA
Uzvišeni Al lah želi odagnati iz naših srca uobra:enost i
samoobmanu j er to predstavlj a klicu nevjerstva. Dokle god
čovjekom vlada uobraženost i samoobmana, on smatra kako
j e neovisan o Allahu, dž. š. , i ne obazire se na to kako će biti
pokoran Allahu, dž. š. , i kako će steći 7adovoljstvo Nj egovo. A
zašto bi i činio takvo nešto ako vjeruje kako j e sam sebi dovo­
l j an, i kako j e kadar čini ti ono što hoće.
Uzvišeni Allah milošću Svojom čuva vjernike od samo­
obmane i udaljavanja od Nj ega. On ih podsj eća na to da jezik
ne može govoriti, niti da oči motJ gledati, niti da noge mogu
hodati bez dopuštenja Nj egova.
Postoje različita, međusobno oprečna, filozofska tumače­
nja o Božijoj moći. Jedna od filozofskih škola stanovišta je da
božansku moć potvrđuj e postojanost Univerzuma, u kojem
vlada precizan red lišen bilo kakve nedosljednosti.
Jedna druga filozofska škola kaže kako univerzum kojega je
Uzvišeni stvorio, neizostavno, mora biti promjenjlj iv i ne može
se posmatra6 kao nešto što počiva na preCiznosti i harmoniji.
Naime, smatra ova škola, to bi značilo j edno posve mehaničko
kretanje, a Uzvišeni neprikosnoveno vlada univerzumom i mije­
nja u njemu ono što poželi. Volja Nj egova ne može biti sputana
nikakvim zakonitostima i ne može se ogledati u kretnjama koje
imaju mehanički i nepromjenj lj ivi karakter. Promjene L Univer­
zumu su te koje ukazuju na nesputanost Božije volje.
I stina je suprotna onome što zastupaju ove dvij e suprotstav­
ljene teorij e. Naime, Uzvišeni vlada Univerzumom i na jedan i
na drug način. U višim sferama Univerzuma On je uspostavio
kraj nj u preciznost, a u nižim promjene, te j e u isto vrijeme Nj e­
govo stvaranj e precizno a Nj egova volj a nesputana.
U tome smislu, osobe koje su stvorene s određenim ne­
dostacima dovoljan su nam argument kako je Allahova, dž. š. ,
volja nesputana. On stvara ono šta hoće i kako hoće. Sve što
postoji Nj emu pripada i Nj emu se pokorava. Ono što On želi
to i bude, a što. ne želi to i ne biva.
Vezano za osobe koje su stvorene s određenim nedosta­
cima, ljudi se stalno pitaju: šta su takve osobe zgrij ešile pa
da moraju patiti? Treba znati da je Uzvišeni takvim osobama
dao određene sposobnosti, među kojima su i one posve ne­
uobičajene, a koj e takve osobe čine ravnopravnim osobama
koje su zdrave. Na taj način biva im nadoknađen nedostatak
s kojim su stvorene. Usto, srca drugih ljudi bivaju otvorena
prema nj ima i oni nailaze na pažnj u kod drugih lj udi. Otuda
i poslovica koj a kaže: "Svaki ubogi snažan j e". Naime, Al l ah,
dž. š. , daje takvim osobama određene sposobnosti koje ih čine
odli kovanij i m od zdravih osoba. Postoje mnogi primjeri za
to. Sjetimo se Timurlenka koj i j e u vojnim pohodima pokorio
mnoge zemlje; bio je hrom; tome uprkos imao je sposobnosti
koj e su nadilazile sposobnosti zdravih vojskovođa koj e je us­
pij evao pora7iti u svojim vojnama.
'
9
0
t u h a m m e d , M . š a ' r a v. l
ALLAH, DŽ. š. , DAJ E I UZI MA.
U ČEMU J E SUŠTI NA?
Kada j e posrijedi ovo pitanje uzet ćemo 7a primj er slu­
čaj maloumne osobe. Uzvišeni Allah razumom je odlikovao
čovj eka nad ostalim bićima. Međutim, maloumna osoba ne
posj eduje razum, tj . nj oj je uskraćeno ono čime se odlikuje
l j udski rod. Time nam Allah, dž. š. , želi skrenuti pažnju kako
On stvara razum, te da to nij e nešto što ovi si o samom čo­
vjeku. Taj razum zahvaljuj ući koj em l j udski rod prenosi ci­
vili7aci j ska dostignuća s j edne na drugu generaciju i uspij eva
ostvariti napredak na ovome svijetu predstavlja sposobnost
koju j e Uzvišeni podario ljudima, a ne nešto što ljudima samo
po sebi pripada. Stoga se nemoj uznositi svojim razumom i
oštroumnošću i misliti kako zahvaljuj ući razumu možeš biti
neovisan o Allahu ili propisati sebi nešto što je bolje od onoga
što ti je propisao Allah, Uzvišen neka j e.
Al l ah, dž. š. , stvorio j e ljudima razum kako bi mogli bi rati
i7mec1u različitih stvari, ali ljudi se u životu ne d6e misije koja
im j e namijenjena, već koriste razum kako bi kreirali vlastita,
9
1
·
D O. B R O
ljudska, pravila 7ivl j enj a zahvalj uj ući kojima se osj ećaj u neo­
visnima o Nj emu, Uzvišen neka je. Tako l j udi pokušavaju na
Zeml j i uspostaviti način života za koji vjeruju da je naj bolj i, a
ustvari time remete sve.
Neko će kazati: u čemu je gri j eh maloumnika? Takvome
je najbolje odgovoriti da je Allah, dž. š. , maloumniku podario
najbolju odliku, a to je da neće polagati račun ni na ovom ni
na budućem svijetu. Na ovome svijetu, maloumnik će, reci­
mo, nekome kazati ružnu ri j eč ili će baciti kamen na tebe ili će
učiniti nešto slično, ali mu to niko neće uzeti za zlo.
Š
taviše,
svako će se nasmij ati zbog tih nj egovih postupaka i pri hvatiti
ih kao nenamjerne jer onaj koj i ih čini nij e razuman. Desilo ti
se da ti je maloumna osoba kazala nešto ružno i ti si se nasmi­
j ao, i te je povukla za odjeću pa se nisi nalj utio. Jednostavno,
od maloumne osobe ne očekuj e se odgovornost za ono što
čini. A na budućem svijetu ona će ući u Džennet bez polaga­
nja računa. Svi l judi će polagati račun, i:mzev onih kojima nij e
podaren razum. Takve osobe neće odgovarati ni za bilo šta
što su učinile, jer j e osnova za polaganje računa to da čovj ek
i ma mogućnost izbora, a maloumna osoba nema sposbnost
izbora.
Ovo su neka ra7mišl j anj a koja se odnose na dobro i zlo u
Univer7mu. One ne mogu j asno pokazati preciznost mj erila
na kojima počiva život. To su posve precizna mj erila koja osi­
guravaj u pravdu. Ni kome nij e oduzeta neka osobina a da mu
zauzvrat nisu date druge. Sve u svijetu ima svoj cilj i misij u.
Svejedno j e, da li mi shvatamo o čemu j e rij eč i l i ne. Sve što j e
stvoreno ispunjava svoju misij u ne čekaj ući da je mi poj mimo
ili se složimo s njenim postoj anjem. Nepravda koju neki l j udi
ponekada osj ećaju dolazi i7 nerazumij evanja ili se rađa iz su­
čelj avanja stvarnosti u koj oj žive i nj ihovih prohtj eva za koje
žele da se ostvare, ali Uzvišeni ne dopušta da se ostvare zbog
nekog razloga koji je njima skriven.
Sreća na ovom svijetu ogleda se u tome da čovjek bude
zadovoljan Božijim određenj em. To 7adovolj stvo donosi u ži­
vot čovjeka sreću, dok nezadovolj stvo Nj egovim određenjem
donosi nesreću.
Pogledajmo šta kaže sljedeći hadis-kudsi:
Robe Moj, Ja želim i ti želiš. Ako budeš zadovoljan onim što Ja
želim, dat ću da ne budeš ovisan o onome što ti želiš. A ako ne bu­
deš zadovoljan onim što Ja želim, dat ću da te m ući ono što ti želiš,
a neće biti do li ono što ja želim.
I tako, bio ti zadovol j an i ne, bit će onako kako Allah,
dž. š. , naredi. Ali, samo ako budeš zadovol j an Al l ahovim odre­
đenjem, to će t donij eti dobro, a ako budeš negodovao zbog
·određenj a Nj egova to će ti donij eti nesreću i patnju na oba
svijeta. Ovo je pravi smisao dobra i zla. Bo7ij a pravda odlikuje
j ednoga čovj eka nad drugim samo u pogledu činjenja dobrih
dj el a. A kada mi vjeruj emo da nam se nešto nepravedno deša­
va, tada se radi o pogrešnom poimanju i namaru prema Alla­
hovom, dž. š. , određenj u. Uzvišeni kaže:
"Ala zaista neće ni nepravdu ljudima učiniti,
ludi je sami sebi čine. "46
`´` Junus, 44.
DOBRO I ZLO
NA BUDUĆEM SVIJ ETU
Ništa od onoga što te ne približava Al lahu, d:. š. , i što ti
neće donijeti nagradu na budućem svijetu nij e dobro, ma šta
da ti donese na ovom svijetu. Svako dj elo kojim ne želiš posti­
ći zadovol j stvo Uzvišenoga uzaludno j e, a tvoj život ograničen
je i za nj ega ćeš račun polagati. Ako život svoj provedeš pri­
mj enj uj ući propise Allahove, steći ćeš dobro. A ako ga prove­
deš grijehe čineći i ne vodeći računa o Uzvišenom, bit ćeš na
gubitku i zlo će te zadesiti. Uzvišeni je kazao:
"I ko hude od vatre udaljen i u Džennet uveden -taj je
postigao što je želio. "+7
Uspj eh čijem postizanju trebamo stremiti j este spas od
Vatre� I kako smo kazali, život na ovom svijetu nij e cil j . Ovaj
svijet samo je mj esto kušnje i ispita preko koj ega se stiže do
cilja. Vj erovj esnik, s.a.v. s. , kaže:
Čim zakorači rob će na Sudnjem danu biti pitan za četiri stva­
ri: o mladosti njegovoj, u čemu ju je proveo, o životu njegovu -kako
` Alu Tm ran, 1 RS.
9

 
M u h a m m e' d. M • Š . a
'
r a v · i
ga je proživio, o imetku njegovu - u šta ga je potrošio i o znanju
njegovu -šta je s njime ući nio ?
Ako pogledamo šta kaže Kur'an, vidjet ćemo da on do­
bro ograničava na ono što j e u Allaha: "A dobro koje za sebe
pripremite naći ćete kod Allaha. "48
Ako pogledamo suru Alu I mran, naći ćemo da nas Uzvi­
šeni podučava kako ćemo Mu se obraćati, kako ćemo Mu
zahvaliti, kako ćemo Mu se približiti, kako ćemo priznati da
svako dobro Nj emu pripada: "U Tvojoj ruci je svako dobro,
Ti, uistinu sve možeš! "49
Dakle, svako dobro j e samo u ruci Nj egovoj , i dobra nema
L bilo čij oj drugoj ruci. Pogledajmo i sl j edeći ajet: "A ono što
ima u Allaha bolje je za one koji budu dobri. `�
Da zakl j učimo! Moramo znati da je svako dobro u Al la­
hovoj ruci i da je najbolje djelo ono kojim se želi postići za­
dovolj stvo Nj egovo. Svaki trenutak koji provedemo ne radeći
nešto s ciljem postizanja Nj egova zadovol j stva j este i7gubljeni
trenutak u našem životu. To je vrijeme koje smo zaludo po­
trošili, a vrij eme naše, ma koliko dugo živjeli, ograničeno je.
Nij edan tren koji prođe ne vraća se.
`` EI-Btkart, 1 1 0.
" Alu lmran, 26.
5u
Alu l mr�n. 1 98.
VJEROVANJE J E UVJ ET DA DOBRA
DJELA BUDU PRI MLJ ENA
Zapitajmo se, da li je dobro na ovome svijetu apsolutno
dobro, ili je nužno da bude povezano s vj erovanj em? Drugim
riječima kazano, da li se nama pišu dobra dj ela kod Allaha
ako dok ih činimo ne vj eruj emo u Allaha, N je gove poslanike,
objavljene knj ige . . . ?
Među onima koji ne vj eruju ima lj udi koj i su uradili mno­
go dobra za čovječanstvo. Oni su došli do mnogih izuma koji
su od velike koristi za cij eli lj udski rod. Ima ih koji su, recimo,
otkri lijek za neku bolest koj a je smatrana neizlječivom, i od
koje su patili mnogi l j udi. lma i onih koji daju dobrovoljne
priloge da se izgradi dom za nezbrinute ili bolnica u kojoj se
bolesnici mogu besplatno liječiti i pomažu ljudima koj i su
živjeli u teškim uvjetima. Ako bi se negdj e poj avila glad, oni
skupljaju sredstva i šalju hranu. Možemo kao primjer navesti
bilo koj e dobro dj elo za koj e je Alah, Uzvišen neka je, naredio
vjernicima da ga čimL i za koje im j e obećao veliku nagradu.
Dobro koje su oni učinil nij e dobro sa stanovišta vj ero­
vanja, već sa stanovišta humanizma i brige za druge. To je vid
nastoj anj a da se ublaže patnj e ljudi i da im se pomogne. Kakva
je sudbina nji hovih dobrih djela?
Ono što možemo kazati j este da niko od onih koji ne
vjeruju neće za svoja dobra dj el a dobi ti nagradu, j er to što su
radili nisu radili kako bj zaslužili Allahovo zadovol j stvo, tj . ,
nj ihova dj ela nisu bila plod čistog vj erovanja. Uzvišeni Allah
kaže:
"A onaj ko je dobra djela činio, a vernik bio, neće se
nepravde ni zakidanja nagrade plašiti. "5•
Da se zaklj učiti da je vj erovanj e (iman) uvjet da bi dobra
dj ela bila primljena. Vj erovanj e mora stajati na prvom mjestu,
a usto namj era onoga koji čini dobro dj elo mora biti pos6-
zanje Allahovog zadovol j stva tim dj elom. Zato, nekome ko
daruje golemi iznos novca za neko humanitarno društvo zato
što je suprug predsjednice toga društva na važnom polo7aju
pa će mu biti naklon vezano za nj egove poslove, Allah, dž. š. ,
neće to primiti kao dobro dj elo. I sti slučaj j e i s onim koj i daje
imetak u dobrotvorne svrhe kako bi se za njega govorilo da
j e veliki dobrotvor ili pobožnjak i tome slično. Takvome je,
dakle, cilj da postane ugledan a nije mu cilj pridobiti zadovolj­
stvo Allaha, dž. š. , te za takvo dj elo neće imati sevapa.
I pak, da li će Allah, dž. š. , ostaviti dobra dj el a bez nagra­
de?
On, Uzvišen neka j e, j este pravedan pa će dati za takva
dj el a nagradu kakva im dolikuje. Nagrada mora biti odgo­
varajuća djelima, te će takvim osobama biti data nagrada na
¨` Ta ha, 1 1 2.
ovome svijetu, a kada dođu na drugi svij et neće naći ni nagra­
de ni svojih dobrih djela. Pogledajmo kako nam Kur'an govori
o tome:
"Onome koji želi ovaj svijet, Mi mu bro dajemo što
hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslie Džehennem
pripremiti, u kome će se osramoćen i odbačen peći. "5�
To su oni koj i rade dobra djela ali ne vjeruju u Allaha,
dž. š. , i njihov cilj nij e da dobrim djelima koje čine postignu
Allahovo zadovolj stvo. To su oni koji nagradu za svoja djela
dobiju na ovom svijetu, pa se po njima zovu gradovi i podižu
im se spomenici na trgovima, njima bivaju dodijeljene nagrade
i priznanja, u školama se uči o njihovom životu, oni su 6 koji
postaju čuveni i svima pozna6. To su nagrade koje njima pri­
padaju, one su iste vrste kao i njihova djela .
. Uzvišeni Allah hoće od nas da se sa svim što nam se doga­
đa u životu suočavamo snagom vjerovanja te ela ne osjećamo
nemir pred bilo čime što se desi. Zato nam je Uzvišeni podario
mjerila kojima ćemo vaga6 događaje. On nas u životu nije htio
ostaviti nezaštićenima na vjetrometini da naša srca ispunjavaju
nemir i strah, već nam j e podario istinska mjerila prema kojima
ćemo postupati i donositi sud o onome što se događa.
Uzvišeni Allah na prvom mj estu od nas traži da svoje
duše očistimo od svake vrste malodušnosti i pesimi7ma u od­
nosu prema onome što se događa, i ea sve što nam se događa
posmatramo kao iskušenje i ispit kojim nas Allah, Uzvišen
neka je, provjerava.
´¯ El-Isra, 18.
Mi, vjernici, vj erujemo da je sve što se događa zapisano
kod Nj ega prije nego je stvorena Zeml j a i ono što j e na nj oj ,
te da j e to sudbina koj a se ispolj ava na ovaj i onaj način. Od
nas se traži da događaj e ne prihvatamo s tugom i pretj era­
nom radošću, a sve to s cil j em da se duša vj ernika navikne na
to da ne osj eća nemir ni zbog čega drugoga osim zbog onoga
što je zadesi kao re?ltat srdžbe Allahove i da radost osjeća
samo zbog onoga što će joj nagradu kod Allaha uvećati. Ovo
su istinska mj erila kojima moramo vagati ono što se dešava.
Uzvišeni Allah kaže:
"N era nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije
neg što je damo, zapisana u Knjizi, a to je Allahu, uistinu,
lahko - da ne biste tugvali za onim što vam je promaklo,
a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade.
Allah ne voli nikae razmetljivce, hvalisavce. "s3
Ovo je način na koji se ponašaju vjernici i na njega Uzvi­
šeni želi skrenuti poglede naše. Ništa što nam se desi, šta god
da je posrijedi, ne treba da nas baca u očaj , j er je ovo svijet
promjena: ako si danas imućan sutra već možeš biti siromah
puki; danas si j ak i zdrav a već sutra slab i nemoćan; danas si
uznosit i uvažavao, a sutra si prezren i ponižen.
Ove promjene svoj stvene su životu na ovome svijetu,
zato i h moraš prihvatiti u skl adu s nj ihovom suštinom. Treba
imati na umu da ništa na ovome svijetu nije vj ečno: ako danas
vlada tmina, sutra već doći će svj etl o; ako j e danas vrijeme
muke i tjeskobe, sutra već mo7e doći vrijeme olakšanj a. To je
´ ´ El- Hadi d, 22-23.
prava suština onoga što se dešava na ovome svijetu. Sve što
se događa na dunjaluku promj enj lj ivo je. Jedino su postojana
ona djela koja učiniš �a ahiret i jedino ćeš od nj ih imati sigurne
koristi.
Jedan dobri rob Bo:iji bi se obradovao kad god bi mu
došao prosjak moleći da mu se udjeli novca ili hrane. Taj dobri
rob dočekivao bi prosjaka govoreći : "Dobro došao, ti koj i ćeš
moja dobra djela odnijeti na budući svijet." On je, naime, znao
da prosjak dola:i za nj egovo dobro i da će ono što da prosjaku
ostati ustvari nj egovim. Znao j e da će ono što sam pojede i
potroši otići u nepovrat, a :a ono što drugima da kao sadaku
naći će nagradu kod Allaha, dž. š. , na Sudnj em danu.
Allah, On Koji je j edini i stina, uči nas da onome što nam
se događa ne dajemo smisao koji se j avl j a u nama, već da sud
o tome da li j e nešto za nas dobro ili nije ostavimo po strani i
da ne pokušavamo mudrujući o tome kazati j edno ili drugo. U
tome smislu On kaže:
"Možda nešto ne volite, a ono može hiti dobro po vas; a
možda nešto volite, a ono može ispasti zlo po vas, Allah zna,
a v ne znate. "54
"Mogće je da je haš u onome prema čemu odvratnost
osjećate Allah veliko dobro dao. "55
Na ovaj način Allah nas želi vjerom zašti titi od svega što
nas zadesi. Ako nam se desi nešto što ne bismo željeli, tre­
bamo se sj etiti ovoga ajeta i kazati: Možda je Al lah, dž. š. , u
" EI -Bekare, 21 6.
;; En-N isa, 1 9.
ovome što nam je dao pohranio dobro za nas, a da mi to i
ne znamo, ili možda će Allah u onome što ne volimo da se
desi dati dobro veliko. Ovo umanjuj e bol čovjekov koji se u
njemu j avi kada ga :adesi nešto što ne voli. U isto vrijeme, to
nas čini uvijek optimističnim. Pored ovoga, Uzvišeni nas žel
poučiti da smo mi ti koj i u događanj a, s kojima se susrećemo,
stavljamo zlo.
Ljudi se počesto zapitaju nij e Jj televizij a nešto veoma
loše, budući da ljude odvraća od posla, namaza i sj ećanja na
Allaha i odvodi ih u besposlicu. Odgovor koji bih ja ponudio
na j edno ovakvo pitanje j este da mi ne možemo presuditi i
kazati kako je televizij a nešto loše, već način na koji se ona ko­
risti čini televiziju nečim što je dobro i nij e dobro. Ako l j udi
putem televizij e uče o vjeri, o tome kako će obavljati namaz i
davati zekat i o drugim propisima islama, onda je televizij a do­
bro, ali, ako ljudi provode vrijeme pred televizijom zabavljeni
muzikom i igrama što će ih odvratiti od nj ihove vj ere, onda
ona nij e dobro.
Dakle, televizija nije nešto dobro ili loše sama po sebi, već
j oj način na koji je koristimo daj e smisao nečega dobrog i
nečega što nij e dobro. U suštini, ona se ne razlikuj e od noža:
njime se čovjek može posl užiti da nekoga ubij e ili da ga upo­
trij ebi u kuhinji za rezanje povrća i mesa. Ako ga koristi za
pripremanje hrane, onda je nož, logično, nešto što je dobro, a
ako njime ubije nekoga, onda je nož zlo.
Uzvišeni Allah navodi nam u Kur'anu primjere koji poka­
zj uj u da smo mi ti koji svemu dajemo smisao. Tako On kaže:
"A od plodova palmi i loze pripremate piće i hranu pri­
jatnu. To je, doista, dokaz onima koji pameti imaju. ''56
Dakle, Allah, dž. š. , j e stvorio hurme i grožđe da nam
budu ukusna hrana, i j edno i drugo su i hranjljivi i ukusni. Ni
jedno ni drugo nisu štetni za čovjeka. Al, šta čini čovjek? On
ovu hranu koja j e dobra i dozvoljena pretvara u nedozvolj enu,
tako što od nje pravi alkohol, koji pomućuje čovjeku um i
sprečava ga u obavljanju dužnosti, i koji predstavlja jedan od
najvećih grij eha i čini temelj svakom zl u na ovome svijetu.
Da l j e Uzvišeni storio hurme i grožđe za to? Da l ih
j e stvorio kako bi čovjeku dao mogućnost da pije alkohol i
uživa u grijehu? Naravno da nije! Onda, ko j e taj koji ovo voće
zloupotebljava i pretvora ga iz nečega što je halal u nešto što
j e haram? To j e čovj ek. On je taj koji ovu blagodat zloupotre­
bl j ava i čini je nečim što vodi u grijeh umjesto da je koristi na
način koji čovjeka podstiče na zahvalnost Allahu, dž. š. , i na to
da se sjeti Allaha Uzvišenog.
En-Nahl, 67.
ČOVJ EK PRED NAPADI MA ZL
Uzvišeni Allah stvorio nam j e Sunce koj e osvetlj ava našu
planetu i daje potrebnu toplotu. Ono bi l j kama, životinj ama i
čovj eku omogućava da ispunj avaj u svrhu zbog koj e su stvo­
reni. Uz pomoć svjetlosti u bil j kama se odvi j aj u procesi pu­
tem koj ih nam one podaruj u kisik i zahvalj ujući kojem je
naš život na Zeml j i moguć. Pod svj etlošću sunca čovj ek se
kreće i radi kako bi unapri j edio pretpostavke 7a 7ivot i iz
sunčeve svj etlosti dobij a toplotu koj a mu je neophodna za
7ivot. Međutim, neki lj udi obo7vaju Sunce i na taj način ga
pretvaraj u iz nečega što predstavlj a opskrbu i dobro u nešto
što odvodi u nevjerstvo! Samo Sunce to nikada nije l j udima
naredilo, ono nikad nije kanio ljudima: "Mene obožavajte",
niti je poslalo nekoga poslanika između l j udi koji j e podsti­
cao l j ude da budu robovi Sunca, a nije ni obj avilo ljudima
propise koj ih se trebaj u pridržavati kada mu robuj u. Ono
nije učinilo ništa od toga, već posve pokorno, slaveći Al l aha,
kraj nj e doslij edno i precizno izvršava svoj u misij u.
Č
ovjek j e
taj koj i j e nered napravio.
I sti je sl učaj i s kamenjem. Ono se koristi za mnoge ko­
risne stvari, ali ljudi su ti koji od nj ega prave idole i klanjaju
mu se.
Stvari koje sc nalaze u svijetu ni su te koje nered čine, one
su dobre i imaju svrhu koju ispunjavaju na naj bolji način, ali
nered i destrukcija dolaze od strane čovjeka. I mnogoboštvo i
nevjerstvo dolaze od čovjeka.
Na temelju ovakvog razumijevanja trebamo posmatrati ?i­
vot na ovome svijetu, a ne da sami kreiramo pogrešna mjerila.
Ko ustari uspostavlj a ta pogrešna mj erila? To je, bez sumnje,
neko ko čini nered u svijetu. On želi korist za sebe samoga i
želi da postoji takva vlast u kojoj će on biti gospodar. Onaj
koji, primjerice, upotrijebi no7 da bi nekoga ubio, taj najvje­
rovatnije želi prisvojiti ono što osoba koju j e ubio posjeduje
ili nešto slično. Onaj ko poziva ljude da obo7avaju Sunce želi
najvjerovatnije postati nekom vrstom velikoga maga, koj i će
od lj udi dobijati svakojaka dobra be7 ulaganja truda. Onaj koji
poziva ljude da obožavaju kipove ?eli postati velikodostojni­
kom kome će se ljudi plašiti prići, j er j e on taj koji vodi brigu o
božanstima. Ko god poziva nečemu što predstavlja neistinu,
takav 7asigurno traga za nekom ovosvjetskom koristi koju će
na taj način ostvariti i posredstvom koje će se uzdići na stu­
panj onih koj i imaju imetak i utjecaj, s tim, što on i imetak i
utjecaj nastoji steći bez truda.
A onaj koji lj ude po7iva da Al lahu robuju, on na tome
putu udjdj uje, i ne nastoji za sebe steći nikakvu korist. Dok
troši svoje vrij eme i novac on j e sretan, on sam prije nego
druge poziva da čine isto, izvršava obaveze i podnosi teškoće
koje pozivanje u istinsku vjeru nosi sa sobom. Sve što on želi
j este da mu Allah primi nj egova dobra dj ela.
Uzvišeni Allah skreće nam pa7nju na to da su mj erila ko­
jima posmatramo stvari različita:
"Neka oni koji škrtare ¾ onome što im A a iz obilja
Svog daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je
zlo za njih. "57
Ovaj ajet kazuj e kako ispravno treba posmatrati imetak
na ovome svijetu.
Š
ejtanova misija j este da u ljudima stvara
strah od dij elj enj a imetka, pri čemu ih plaši da će osiromaši­
ti, mada je Vj erovj esnik, s. a. v. s. , kazao: Sadaka neće umanjiti
imetak. Ako je Vjerovjesnik, s.a.v.s. , kazao tako, onda to do­
ista znači da sadaka ni u kojem slučaj u neće umanj iti imetak.
Š
taviše, ona će ga uvećati i učiniti ga berićetnim, a bereket se
ogleda u tome da ti Alah podari više nego što očekuješ i više
nego što j e uobičajeno.
Dar bereketa Allah uvijek podaruje vjernicima. I sam mo­
žeš vidjeti kako s malo sredstava uspiješ pokriti sve potrebe i
izdatke. Od hrane za dvije osobe najede se pet osoba i bude
im posve dovoljno. Vjernici su zadovol j ni i s malo opskrbe,
oni ne pružaju svoje poglede, niti im naumpada, niti priželjku­
j u ono što prevazilazi njihove mogućnosti. Mo7eš vidjeti kako
čovjek koji je vjernik živi sretno, smiren je i nije ničim opte­
rećen, raspoložen je i uvijek vodi računa o Uzvišenom. Takve
ljude Allah, dž. š. , čuva od gorčine života na ovome svijetu.
� Alu ! tnrana, 1 BO.
Kada se neko od njih, primjerice, razboli bude mu dovoljno
da uzme jednu tabletu aspirina i šolj u čaja da ozdravi, dok se
neko ko ne daje sadaku, kada mu se razboli dijete u7nemiri i
počne odlaziti kod različitih lj ekara, potroši puno imetka, a na
kraju možda mu dij ete i ne ozdravi.
Dakle, bereket u opskrbi nekada se krije u njenom dije­
ljenju, j er Allah da čovjeku mogućnost da stekne puno imetka
na halal nčin, a čovjek ponekad stekne imetak i na neprikla­
dan način. Dij eljenjem imetka čovjek udalj ava od sebe ono što
vodi u propast. Možeš vidjeti kako je nj egovo dij ete uspješno
u školi i bez privatnih časova, dok neko ko nije takav troši veli­
ke novce na privatne časove za svoje dijete, ali ono ne uspijeva
postići naročit uspj eh. Loše društvo ne uspij eva navratiti na
zlo dj ecu onoga koj i udjeljuje imetak, ni j edno od njih neće se
ni primaknuti igrama na sreću, kocki, drogama ili nekoj dru­
goj pošasti koj a uništava imetak i lj udsko tij elo. Možeš vidjeti
kako se dj eca i supruga takvoga čovjeka, kada im on donese
kakvu j eftinu i j ednostavnu odjeću, raduju i bivaju sretnima.
S druge strane, život onih koji ne vode računa o tome šta
j e Allah, d:. š. , naredio u pogledu imetka biva ispunjen nespo­
kojem i nezadovoljstvom. Možeš vidjeti kako neko od takvih
kupi svojoj supruzi skupocj enu halj inu a ona mu je s gnuša­
njem baci u lice. Tu caruj u nezadvol j stvo i nespokoj .
Ono što također moramo imati na umu jeste da Allahovu
blagodat ne možemo postići samo ako udjeljujemo puno imet­
ka, već moramo voditi računa i o tome da od sebe odagnamo
onaj imetak koji vodi u propast. Budemo li tako postupali, Allah
¸...
M .u t m m e d M ª e · Š a
'
r a v l
Uzvišeni dat će da naš imetak bude izdašan iako ga je malo, bit
će ga dovoljno za sve i svi će bici sretni. To j e jedan od darova
Allahovih kojima On u7vraća na dobro koje čovjek čini.
Čovjek koji čvrsto drži svoj imetak i ne dijeli ga, misli kako
čini sebi neko dobro, a on, ustvari, sebi čini zlo. On se ne može
približiti Allahu svojim imetkom, nici će imetak ostaci sa nj im,
j er će ga napustiti onda kada nj egovom životu dođe kraj .
VRHUNAC ZL NA OVOME
SVIJETU J ESTE NEVJ EROVANJE
Vrhunac :da na ovome svij etu j este nevjerovanje. Nijedno
zlo nije veće od nevjerovanja, j er poslije nevjerovanj a i nema
grijeha. Ako j e čovj ek nevjernik, on j e samim time prognan iz
milosti Božije. U7višeni Allah kaže:
"Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra rav­
nim, a oprostit će manje gijehove od tog. "58
Kada bi onome ko je postao mnogobo:ac ili nevjernik
bio dat i cij eli ovaj svij et, to bi za njega bilo zlo, jer na kraju
krajeva sva blaga ovoga svijeta posve su nematna, i kolikim
god j e čovjek imetkom, ugledom i vlašću okružen, sve to će
morati napustiti. Zato Uzvišeni poručuj e:
"Najgre životinje kod Allaha su oni koji poriču, oni
koji neće da veruju. �´
U ovom aj etu spomenute su životinj e, a one, mi to 7na­
mo, nemaju razuma. Životi nj e nisu u stanj u ra7mi šlj ati, niti
`` En-Nisa, 48.
`´ EI -Enfal, 55.
razumij evati stvari. Zato se one upravl j aj u po nagonima, a
nagon koj i postoj i kod :ivoti nj a ne predstavlj a vid valj anog
prosuđivanj a. Kada nekoj životinji doneseš hranu, ona j ede
onoliko koliko joj je dovoljno, a onda prestane j esti. Ponu­
diš li j oj tada bilo koj u drugu hranu, ona će je odbiti, jer j e
sud koj i počiva na životinj ski m nagonima ispravan, a on se
ogleda u tome da životinj a uzima samo onoliko koliko j oj j e
potrebno. Tako, navedimo i ovaj pri mj er, životi nj e pristu­
paj u spaj anj u s partnerom samo radi očuvanj a vrste, a kada
životinj a-ženka nosi plod ona ne dozvolj ava mužjaku da joj
se približi.
Vratimo sc onima koj i ne vj eruj u, zašto su oni nazvani
najgorim životinjama? Jer životinj e koje nemaju razuma imaju
zadaću na ovome svijetu koju ispunjavaju ne koristeći se rant­
mom, ali je ipak u potpunosti ispunj avaj u. One nose ono što
im je naloženo i ispunjavaj u sve što se od nj ih traži, odnosno
ono zbog čega su stvorene.
I stovremeno, možeš vidjeti kako čovj ek, kojemu je data
mogućnost izbora, napuni svoj želudac hranom, a onda mu
neko kaže: Nisi pojeo ništa slatko, i nisi probao ovo jelo, i
on, ne poštujući to što nam je Allah, dž. š. , zabranio da pretje­
rujemo L hrani, pretrpava svoj želudac do te mjere da se nije
u stanju kretati. I samo spaj anj e sa bračnim drugom čovjek
doživlj ava kao uživanje, a ne kao način za očuvanje vrste.
Allah, dž. š. , odlikovao je čovj eka razumom kako bi mo­
gao uzimati pouke iz prirode, i tako vj erovati da postoji Tvo­
rac Koji j e stvorio sve što postoji u prirodi. Al, umjesto toga
ima ljudi koji uzimaju razum kao sredstvo nevj erovanj a i ne­
znaboštva, te upravo razum bude taj koji ih udalj ava od Uzvi­
šenog i vodi ih u gri j eh. Oni se na taj način odriču najveće
odlike koju je čovjeku podario Stvoritelj nj egov
Š
taviše, on
tu odliku pretvaraju u nešto što joj je suprotno, i tako postaju
gori i od samih životinj a!
Naposlijetku, kazat ćemo općenito da se, u pogledu vj ere,
pravi smisao dobra na ovome i budućem svijetu ogleda u sl je­
dećem: svako dobro djelo kojim čovjek želi postići Allahovo
zadovolj stvo i nagradu na budućem svijetu i sve što dolazi od
Allaha Uzvišenoga j esu dobro, a zlo koj e se dešava u svijetu
dešava se kao rezultat čovjekova izbora i rasuđivanj a.
Čovjek j e taj koji stvara nered u svijetu, on j e taj koji remeti
ispravnost života na ovome svijetu i koji remeti zakone koji u
svijetu vladaju, a pritom msli kako svijet i život čini boljima.
U7višeni Allah nam j e podario nebrojene korisne stvari i
blagodati, a mi ih upropaštavamo pretvarajući ih u nešto što
nas vodi u nesreću.
Čovjek je 7rtva vlas6tih, pogrešnih razumijevanja dobra i
zla. U svijetu ima dovol j no onoga što je potrebno svakom Alla­
hovom stvorenju od Adema do Smaka svijeta, ali j e egoizam
taj koji je uništio svaku stvar, pa su neki ljudi počeli uništava6
dobra Al lahova, umjesto da ih daju onima kojima su potrebna.
Ovaj svijet je sredstvo za postizanje drugoga svijeta, on
će nas odvesti u Džennet i u Vatru, neka nas Allah U: zvišeni
sačuva. Međutim, onda kada čovjeku ovaj svijet postane cil j ,
on donosi čovjeku nesreću i učini ga nekim ko uništava sebe
¸... � ' ¯
M u ' h a
.
m m e d · · M . š a
"
· · r a v i
samoga, ko izaziva srdžbu Gospodara svoga i grijehe čini, te
na kraju od ovoga svijeta nema nikakve koristi.
Dobro j e u onome što odredi Allah, d7. š. , a čo¹jek nije
znan u toj mjeri da j e kadar prosuđivati o tome da li j e nešto
što se desi dobro ili nije, j er budućnost nije u njegovim ruka­
ma da bi mogao znati kakve će biti poslj eclice nečcga što se
desilo danas. To što nam neke stvari nisu drage ne treba nas
navesti da za nj ih kažemo kako su zlo, jer neke stvari nam ne
budu drage, a u njima Allah da svakojako dobro, kao što po­
nekad i volimo neke stvari a u njima nam Allah da zlo veliko.
Ako želimo sreću na ovom i budućem svijetu, onda moramo
biti 7adovolj ni Alahovim, dž. š. , određenj em, j er je Nj egovo
određenje uvijek dobro, a onaj ko je zadovoljan odredcnjem
Nj cgovim upućen je na Pravi put.
. ' 111 ¸
.· -�

o
SADRAJ
Prvi di o
LJ EPOTA U SVTETU . . s s s s s s . s . . s s . s s . S
U POČETKU JE ČOVEKOVA
DUŠA ČI STA PRI RODA (FTTR) . s . . s . . s . . s . . s . . s e e . . . . « s . e « . . e e 9
ŠTA ZNAČI NAPREDAK? e s s e s s s s . s s . s s e s s e s . . . . e . e . e e e e e e e e e e e e e e 1 2
SMI SAO čOVEKOVA
NAMJESNi šlA NA ZEMLJ I (HI LAFET) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 4
TAJNA LJEPOTE U UNIVERZUMU s . . . . . . . . . . . . . . . . . s . . . . . . . . 1 6
Dr ugi d i o
ZLO U SVJETU e e e e e e e s e e e s e e e e e e e s e e e e e s e e e s e « s s e s e « s e « e e e e e e e s e e e « e e e e e e e e e e 23
ONO U SVJETU ŠTO
SE POKORAVA ALlAHOVIM ZAKONI MA
ISPUNJAVA SVRHU ZBOG KOJE JE SlORENO e 27
MANJKAVOST LJUDSKOG RAZUMA e e e e e e e e e e e e e e e e s e e s e e s e 30
ZAON JE SPUŠTEN S ADEMOM e e e e e e e e e e e e e e e e e e s e e s s e s e e s s e . 32
POSLIJ E KBI I ČI NJENJ E GRIJ EHA
NIJ E NI KADA PRESTALO e s s s s . s . s 34
MUHAMMED, S.AVS. , J E MI LOST
VJ ERNI CI MA I NEVERNICIMA s s s . s . s s . s . . . s . . . . 37
Treći di o
PRETPOSTAVKE I UTEMELJENE SlARl s . s . . . s . s s . s . . s . s 43
SlARNI ŽNOT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . e . e s s e e . e . e . s s s 46
UZROCI KOJI DOVODE
DO USKAĆNANJA BlAGODATI » e e e e e e e e e e = = e e e e e e e e e e e e e e e e S 1
ULOGA I METKA U ŽNOTU ČOVJEKA e » » e e » e e e e » e » e e e e e e e e e » e e e e S3
l METAKI PRESTIŽ: BlAGODAT ILl PATNJA? e e e e e e e e e e e e e e e e e SS
čet vr t i d i o
ŠTA J E DOBRO? ŠTA JE ZLO? » » e e e e e e e e » e = » e e » e e e e » » e e e = » e » e e e e e » e e e » e e 61
OPĆI SMI SAO DOBRA e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e » e » e e e e e e e e e e e e » e e e e » e » e » e e e 64
ČOVJEK I DOGAĐANJA U SVIJETU e e e e e e = = = e e e e e e e e e e e » = » = » e e e e e 66
NEPRESTANO TRAGANJE
Z NAJBOLJ I M I METKOM e e e » e e » e e e e e » e e e e e » = = e e e » e e e e e » e » = = » e e e » e e e e e e » » 73
Pet i d i o
DOBRO I OVAJ SVIJET e e e = = e e e e e e e e e e e e e = = e e e e e e e e e e e = e e e e e e e e e e e e e = e = = e e e 77
O ONIMA KOJI NERED NA ZEMLJI ČlNE e = e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e 79
SlAR KOJ E LJUDSKI UM NE SHVATA e » e = » e e e e e e e » a e e = » » e 84
KLICA NEVEROVANJA e e e e e e e e e e e e e = e e e e e e e e e e e = e = e e e e e e e e e e e e = e = = e e e e e e e e e 87
ALLH, Dž. š. , DAJE I UZIMA. U ČEMU JE SUŠTINA? = e e 90
šest i d i o
DOBRO I ZLO NA BUDUĆEM SVIJETU » e e » e = » e » e e e e e e e » e » e 93
VEROVANJE JE UVET DA
DOBRA DJ El BUDU PRIMLJENA e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e = e e e e e e e 9S
čOVJEK PRED NAPADI MA ZlA e e e e = e e e » e e e e e e e e e = = = = » e » e e e e e e e e 1 02
VRHUNAC Zl NA OVOME
SVIJ ETU J ESTE NEVJ EROVANJE e e e e e e e e e e e e = e e e e e e e e e e e » e e e e e e e 1 07

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful