You are on page 1of 479

Carlson

Patricia M. - Grob u kamenu


The Gravestone The first Marty Hopkins mystery

Poglavlje prvo
Grobovi su plitki u junoj Indiani. Namrekani breuljci prekriveni su kanadskim judiem, amerikim orahom, divljikom, puzavcima. No, ispod oskudnih povrinskih slojeva tla i crvene ilovae protee se vapnenac, tvrd poput kosti. Za prodrijeti dublje potreban je dinamit. Zbog toga se lijesovi njeno polau na kamenu podlogu, duboku tek neto vie od metra, te prekrivaju zemljom i obiljeavaju nadgrobnim spomenicima izdubljenima iz iste te majke stijene. Taj grob nije imao nadgrobni spomenik. Bio je oznaen runo izraenim kriem, sainjenim od dva svezana pougljenjena tapa. Nije bio ukopan do kamene podloge, nego na tek nekih pedeset centimetara dubine. Noni jastreb izravnao je posljednje grumenje zemlje, nogom nabacao neto lia preko groba i zaputio se kui. Nebo je ponovno bilo crno, magla vlana. Brinuo se zbog onoga drugog, neupozorenog. No, mislio je kako je uinio pravu stvar. Roycea Dentona probudio je lave ptiara. Ne, radilo se o jo neemu. S drugoga kraja hodnika dopiralo je vikanje i lupanje. Sad je uo i mrmljajui majin glas. Zakiljio je prema satu: etiri i dvadeset, vani je jo uvijek mrano kao u rogu. Njegov je otac ponovno uzviknuo, a Royce je sklopio oi. Nema smisla da svi ustaju. Nije se mogao ponovno priviknuti na tu kuu. Dorothy ga je napustila prije gotovo godinu dana i bio je

slobodan kad se tata razbolio te se vratio kui kako bi vodio brigu o svemu. No, velika etvrtasta soba u kojoj je spavao kao djeak sad mu se inila nepoznatom, kua je bila nabijena udnim vibracijama, neim to nije mogao u potpunosti identificirati. Ipak, na neki je nain i mogao. Radilo se o tati, naravno. Dok je bio djeak, njegov je otac bio olienje ogromne snage. A sad je tata bio bolestan i star. Kua se inila drugaijom; dolazilo je do smjene strae. Starac je ponovno urliknuo. Do vraga, zato ga majka ne moe uutkati? to nije bilo u redu? Nema nade da e uspjeti zaspati. Royce se uspravio u krevetu, ugurao noge u papue i velikim koracima krenuo hodnikom u smjeru oeve spavae sobe. *** No je u brdima bila crna. No, ena koja je izronila iz isprepletenog grmlja u suhom koritu rijeke na glavi je imala bljetei rudarski eir, kao da nosi vlastiti mjesec. U rukama joj se nalazila plastina posuda s utisnutim brojanim kodom. Drala ju je njeno, gotovo alosno, kao da nosi lijes djeteta. U posudi je bilo tijelo ribice. Ribica je bila blijeda, gotovo bijela. Nije imala oi. ena se popela na uzvisinu i krenula prema cesti. Slijedile su je tri niske sjenke, smrznute od noi. ***

Martine LaForte Hopkins, dvadeset devet godina, udana, manje-vie, pokuavala je spavati usprkos buci. No, bilo je tee zanemariti Chrissienu ruicu koja joj je tresla rame. - Mama, telefon! - Ha? - Marty se preokrenula na lea i zakiljila prema prozoru. Nebo je bilo crno; sunce jo nije izalo. Moda Brad? - Neka gospoa - Chrissie nije poputala. - Kae da hoe razgovarati sa erificom. - Do vraga! - Marty se mrzovoljno uspravila u sjedei poloaj i uzela slualicu iz Chrissine ruke. - Halo, ovdje zamjenica Hopkins. - Gospoo Hopkins, neto se udno dogaalo na Lawrence Roadu. - Glas je bio uzbuen. - Neto kao mala vatra, a netko je i plesao. - Vatra? Jeste li pozvali vatrogasce? - Ne, bila je zaista malena, ak manja od logorske vatre. A u blizini nema kua. Bilo je to nekih kilometar i pol juno od Hutchinsonove kue, znate? Prije nego to se cesta pone penjati prema Dunningu? - Aha. - Ali, izgledalo je tako udno. Onako u magli, sve to. - U redu. - Bilo je hladno. Marty je s mukom pokuavala navui deku preko ramena. - A sad, tko ste vi? - Oh, oprostite. Ovdje Lucille Kinser. Ja sam medicinska sestra. Vozila sam se kui nakon zavrene smjene u bolnici, kao i uvijek. Ali, u petnaest godina nikad nisam vidjela nita slino. - U redu, provjerit emo, gospoo Kinser.

- Hvala. Ja, ovaj, nisam htjela zvati erifov ured. Nisam znala radi li se o zloinu ili tako neemu. Pretpostavila sam da ete vi znati. - Aha, u redu, provjerit emo. Marty je spustila slualicu i prebacila noge preko ruba kreveta. Bilo je hladno. Uzela je grudnjak sa stolice na koju ga je sino bacila. - Vrati se u krevet, Chrissie, smrznut e se. - Je li ta gospoa vidjela vatru? Jel' to treba provjeriti? Chrissie je bila devetogodinjakinja, znatieljna i neosjetljiva na hladnou, osim kad je bila raspoloena za gunanje. - Ne, vjerojatno nije bilo vatre. Vjerojatno joj se samo privialo. A sad se vrati u krevet. - Marty je navukla slubenu koulju i okrenula brojanik telefona. - Bog, Roy! Marty je. Grady Sims je noas deuran, zar ne? Reci mu da ode do Lawrence Roada kad uhvati vremena, nekih kilometar i pol juno od Hutchinsonove kue. Tamo se moda neto dogaa. A moda i ne. - U redu. Veeras je priveo pijanog Johnnyja Petersa, tip je pucao u vrata svoje ene. Jo uvijek nismo gotovi s papirologijom. - Aha, pa, kad god stigne. Vi odluite, deki. - Marty je spustila slualicu i navukla hlae. Zato se, do vraga, sad odijeva? Ne mora ii na posao jo tri sata, a sigurno to ne mora initi zbog neijih budalastih halucinacija u magli. A ta ena koja je nazvala, kako se ono prezivala, Kinser, i sama je znala da ne zvui ba kao da se radi o neemu znaajnom. Nije se ak ni usudila nazvati erifov ured, nego je iskopala Martyno ime. Vjerojatno je pretpostavila kako je ena nee ismijati. A sad e Marty biti ismijana. Hopkinsova vidi duhove,

A sad e Marty biti ismijana. Hopkinsova vidi duhove, rei e. Martyne fatamorgane. Stavila je jednostavne naunice u obliku zakovica, za posao. ajnik je zapitao dolje u kuhinji. Martyne su se usnice stisnule te je svratila u Chrissinu sobu i zgrabila kerkin demper, a zatim otrala dolje. Naravno, Chrissie je bila tamo, goljava i bosonoga, u iznoenoj pidami, s novim ruiastim naunicama od koljaka i lutkom Polly ispod ruke. Napravila si je alicu vrue okolade. Djevojica je oprezno podigla glavu. - Mislila sam da e htjeti malo kave - rekla je. - Evo, odijeni ovo - zapovjedila je Marty, pruajui joj demper. - Izgleda ko ratno siroe. Ta pidama visi na tebi ko vrea. - Chrissie se nacerila i odjenula demper, a zatim sjela za stol i stavila noge na preku stolice, podalje od hladnoga linoleuma. Marty je licom usipala instant kavu u alicu. - to te spopalo? - rekla je. - Svaka normalna osoba sad bi bila udobno uukana u krevetu. - ula sam telefon. Mislila sam, moda... - Slegla je ramenima. - Ali bila je ta gospoa. Zvuala je tako uzbueno. - Da, jest. - Marty je sjela pokraj keri i zagrlila je. Mala je bila u pravu - bilo je neega u glasu te medicinske sestre, neka urnost i strepnja. - Zato i idem, zato to je zvuala uzbueno. Inae mi se definitivno ne ini kao neto naroito. - Moda se vatra sad poveala. - Chrissie je naslijedila Bradove tamne oi i kosu, a Martynu znatielju. - Aha, bolje da odem provjeriti. - Marty je iskapila kavu i otila po jaknu, koja je visjela u plakaru u predvorju. Teta Vonnie stajala je na stubitu u vrsto svezanoj

Teta Vonnie stajala je na stubitu u vrsto svezanoj ruiastoj kunoj haljini s barunastim resama, izblajhane kose u uvijaima. - to se dogaa? - Nita. Samo sam dobila poziv. - Namjetajui remen za pitolj, Marty je podigla pogled prema teti. - Svi se mogu vratiti u krevet. - Boe, ne znam zato ne nae posao s normalnim radnim vremenom - alila se teta Vonnie. Prije mnogo godina njezin je mladi suprug poginuo u ratu u Koreji, a ona se nikad nije preudala. Uzdravala se od oskudne vojne naknade i radei u Reinerovoj pekarnici na glavnom trgu u Dunningu. Prije nekoliko godina preselila se iz prastare prikolice u kuu kako bi njegovala svoju sestru, Martynu majku, u njezinim posljednjim trenucima. Nakon sprovoda Marty ju je zamolila da ostane uvati Chrissie. Dolazilo bi do trvenja oko Martynog posla, a iskre bi frcale kad bi Brad bio u gradu. Ipak, dobro je postupala s Chrissie, a na koncu, i Marty i ona bile su svjesne da trebaju jedna drugu. Marty je zakopala dugmad na jakni. - uj, teta Vonnie, slaem se s tobom. Radije bih bila bogata i ivjela u New Yorku i pustila da mi posluga donosi doruak u krevet. S kavijarom i ruom u uskoj, elegantnoj vazi. - S Bradom uz sebe, bogatim i slavnim; no, to nije rekla teti Vonnie. Teta Vonnie se nasmijeila, progunavi. - Da mi je doivjeti taj dan. - Hej, ao mi je to sam te probudila. Vrati se u krevet. Vidimo se poslije. - Marty je lupnula po stetsonu i pourila van. Prvi nagovjetaj svjetlosti srebrom je obojao nebo na istoku, no povrinska je magla i dalje teko visjela na mjestima

istoku, no povrinska je magla i dalje teko visjela na mjestima gdje je cesta ponirala. Marty se zaustavila pokraj Straubovog autoservisa i benzinske crpke. Gil Newton polako je iziao natoiti gorivo, utljiv kao i obino. Marty je stavila raun na troak erifova ureda te se uputila prema Lawrence Roadu. Kad je stigla juno od Hutchinsonove kue usporila je i tri se puta provezla. Nita. Nikakva vatra, nikakav ples, samo mrak, magla i jo gue sjenke drvea i grmlja. Pri etvrtom prolasku pojavio se automobil. erifov ured. Popela se na rub ceste i izila iz automobila te krenula u susret Gradyju Simsu. - Bog! - rekla je. - Hej, Marty, bog! - Grady je bio visok i goljav, uglat poput dizalice. Nije mu mnogo smetalo to je ona ensko. - to se dogodilo? - Vjerojatno nita. Dojava da je netko plesao pokraj vatrice. - Zabava, ha? Dosad je zavrila - primijetio je Grady, ali je poao za njom preko jarka i kroz ogradu. Nita. Provjerili su polje, no ni nakon pola sata tabanja uokolo u maglovito praskozorje nisu nita pronali. - NLO mrano je zakljuio Grady. - Izvanzemaljci - sloila se Marty. - Uskoro emo biti na naslovnicama novina po blagajnama diljem Sjedinjenih Drava. No, kad su krenuli natrag, neto joj je upalo u oi kroz sumaglicu. Grane su leale pomalo preravno, pomalo premrano. Pronala ga je u javorovom ipraju, meu grmljem kozje krvi, na rubu polja: pougljenjeni kri oznaavao je zlosutan trokut svjee preokrenute zemlje. - Netko je zakopao starog ptiara - pun nade rekao je

- Netko je zakopao starog ptiara - pun nade rekao je Grady. - emu onda kri? - upitala je Marty. - I emu ga pokapati usred noi? Grady je kimnuo glavom. Trezveno, profesionalno i oprezno vratili su se po otiscima vlastitih stopala, nazvali erifa Cohrana i opasali podruje. Sat vremena kasnije Marty je drala strau s dvojicom kolega, promatrajui Gradyja Simsa i Roya Adamsa kako zidarskim licama iskopavaju zemlju, oprezno poput arheologa. Iza njih zabrujao je motor. erif Cohran vratio se s razgovora s okrunim javnim tuiteljem. Skliznuo je iz patrolnog vozila i polako krenuo opasanim putem prema plitkoj jami. Cohran je bio vrst ovjek srebrnaste kose, a lice mu se zarumenjelo na jutarnjem suncu. Zakiljio je prema kopaima. Gradyjeva visoka i tanka figura izgledala je potpuno uglato kad je izbacio jo jednu licu svjee iskopane zemlje. Isuse! - uzviknuo je. - Pogledaj to su mu uinili! Jadni evac! Royu Adamsu oteo se suspregnut hihot. - Krivi izraz za njega u ovom trenutku, Grady. Krivi izraz. Marty je istegnula vrat. Tijelo mukarca, neto udno na njegovu licu. Gnuanje joj se skupilo u grlu i prije nego to joj je mozak uspio dokuiti to mu je ugurano u usta. - Isuse! - rekao je erif Cohran. - A sad svi van, ekat emo dravne forenziare ili u najebati! - Odmakao se od groba i promatrao zamjenike. - Masone! - Da, gospodine? - Ti si u rodu s onom gospoom Kinser koja je ovo prijavila, zar ne?

prijavila, zar ne? - Moj je tata njezin roak. - U redu. Idi tamo i uzmi izjavu. Zapii i najmanji detalj kojeg se moe sjetiti. Hopkinsova! - Da, gospodine! - Marty je poskoila prema naprijed. - I za tebe imam zadatak. Odrjeito je kimnula i uspravila se u punu visinu od sto sedamdeset centimetara. To ne bi bilo malo da polovica mukaraca u erifovom uredu nisu nekad bili koarkake zvijezde. Ukljuujui velikog Wesa Cohrana, odavno, prije nego to su mu godine podstavile trbuh. Prebirao je po unutranjosti depa hlaa ispod futrole pitolja i izvukao zguvani uti papir. - Primili smo poziv. Stari sudac Denton misli da ga netko namjerava ubiti. elim da to provjeri. Razoaranje je prostrujalo kroz Marty, od glave do utrobe. - Ali, sudac Denton nije pri zdravoj pameti! - Zvao je njegov sin. Hal mlai. - Razumijem. - Martyna su se ramena objesila. Hal Denton mlai bio je jedan od najboljih prijatelja javnoga tuitelja Pfanna. Osim toga, natjecao se za Kongres. Cohran je bio u pravu - nije mogao zanemariti taj poziv, bez obzira to je stari sudac moda skrenuo s uma. No, mora li Marty biti ta koja e sluati njegova bulanjenja? Ona nije Majka Tereza. Pokuala je jo jednom. - Ja sam dobra u traganju! Gospodine! - Tvoj je noanji pronalazak zamijeen, Hopkinsova blago ironino rekao je Cohran. - A sad, nemoj pustiti da te ti vani ljudi ekaju. Odluno je otila do auta. K vragu! Pet godina radi u

Odluno je otila do auta. K vragu! Pet godina radi u tom odjelu, a eto opet zadatka za djeji vrti. ena u uredu, samo da se zadovolji formalnost. Pandurka. Uzdahnula je. Uozbilji se, Hopkinsova, zna kako svijet funkcionira. Nita se nije promijenilo od vremena kad je pohaala Sveuilite u Indiani, prije nego to je morala napustiti kolu. Deki su imali biciklistiku utrku Little 500, koja je bila slavna. U Hollywoodu su snimali filmove o njoj. A bila je tu i utrka djevojaka. Na triciklima. Bilo je teko brzo voziti tricikl, koljena bi ti uvijek udarala u laktove. To je zapravo bilo pravo sportsko dostignue, iako su im se svi smijali. Wes Cohran bio je na tribinama one godine kad se Marty natjecala. Vidio ju je kako dolazi odozada, a koljena joj nezgrapno pleu, poput noja koji tri. I on se smijao; no, kad je Brad doivio prve neuspjehe pokuavajui se probiti na radiju, a ona bila prisiljena moliti erifa za posao, sjetio se kako nije odustala sve dok nije pobijedila. I k vragu, koliko je god eljela vidjeti New York, uistinu je voljela okrug u kojem je ivjela, ljude koji su uglavnom naporno radili i pokuavali slijediti Boje zapovijedi, osim ponekad subotom naveer. I voljela je svoj posao. Pomagati ljudima bilo je puno bolje nego sjediti u nekom uredu i tipkati pisma. Ljudi, akcija - Marty je to voljela. Bila je dorasla tom poslu, dokazivala je to uvijek iznova. Sudari na autocesti, pljake, izgubljene krave. ak i ubojstva, kao to je bila ona frka kad je Bert Gantz oijukao s Tammy Donnelli u baru, a John Donnelli ga pratio do kue i zatukao motikom. Marty i Grady Sims primili su dojavu, a dok su ostali stigli do Gradyja, koji je ostao pokraj ostataka jadnog Gantza, Marty je ve pronala Donnellija iza silosa, umiljatou ga uvjerila da joj preda

motiku i tapala ga po leima dok je cmizdrio o okrutnosti ivota. Dobro joj je ilo sluanje pijanaca, tako joj Bog pomogao. No, sudac Denton nije bio pijanac. aknut - to ve da, a govorilo se da mu je sve gore. Osloboen je sudake dunosti prije est mjeseci, nakon prvog napadaja. Ba teta. Nekoliko je puta svjedoila pred njim i nikad nije doputao velikim zvjerkama - braniteljima iz Madisona ili Bloomingtona - da vrijeaju mo zapaanja erifovih zamjenika. Vidjela je kako se sijeda glava erifa Cohrana okree prema njoj te je uurbano okrenula klju i upalila motor. Pokreni se, Hopkinsova, rekla je sama sebi. Pronala si grob, u redu, ali ne posjeduje sluaj. Bez obzira to te strano zanima to se dogodilo toj jadnoj dui koja je naletjela na nekoga puno goreg od Johna Donnellija. Osim toga, brzo raisti tu stvar s Dentonom pa te Cohran moda vrati na sluaj. Treba samo drati ruku nekog zabrinutog politiara i moda sluati tlapnje njegova bolesnog starog tatice. Prije izlaska na autocestu nakrenula je retrovizor prema dolje i prouavala si lice. Da, trebat e se malo dotjerati prije susreta s Kongresnim kandidatom. Pljunula je na maramicu i obrisala tamnu mrlju s obraza te prola prstima kroz kosu i izvadila listove kozje krvi iz smeih kovra. Veeras bi trebala oprati kosu. Izvadila je ru iz depa i duboko udahnula. Pomiri se, Hopkinsova. Prihvati ono to ne moe promijeniti. Jutarnja se magla podigla. Ispravila je retrovizor i ubacila u brzinu. Auto se uspeo preko ruba ceste na plonik, tutnjei poput starog medvjeda. Marty ga je usmjerila prema kui suca

Dentona, nagazila na gas i udaljila se kripei gumama.

Poglavlje drugo
Dentonovi su u devetnaestom stoljeu posjedovali eljeznicu, jednu od linija kojima su se blokovi visokokvalitetnog salemskog vapnenca odvozili iz lokalnih kamenoloma na odredita irom zemlje. Nasljednici su je prodali dok je jo donosila neto dobiti i okrenuli se bankarstvu, pravu, politici. No, sudac je jo uvijek ivio u velikoj etvrtastoj kui od vapnenca, koju je podigao njegov djed. Nalazila se nedaleko od autoceste koja je vodila sjeverno od Dunninga prema Bloomingtonu i Indianapolisu. Teki kameni nadvoji poput obrva su natkriljavali prozore koji su gledali na tratinu i dugaki prilazni put. Sama je kua stajala u sjeni hrastova i oraha. Martyn je djed radio u kamenolomu i ostavio nasljednicima naherenu drvenjaru na sporednoj cesti, u kojoj je Marty sad ivjela, pokuavajui utedjeti dovoljno novca za bojanje fasade. Ali, i ispred te kue stajao je orah. Na okretitu bila su parkirana dva automobila, oldsmobile i buick. Iz pozadine kue pozdravili su je glasovi ptiara, duboki i mekani poput zvona. Uzela je rokovnik i otresla list kozje krvi s rukava. Njezin bi djed, da je ikad bio pozvan u tu kuu, koristio ulaz za poslugu. - Hej, vidi ovo, djedice! promrmljala je Marty i uputila se prema prednjem trijemu sa stupovima od vapnenca. Pitala se jesu li ve izvadili onoga ovjeka iz njegova privremenog groba. Tko je to, do vraga, mogao uiniti drugom

ljudskom biu? U vraju mater, on je taj koji zasluuje njezino vrijeme, a ne ti bogati politiari, erifovi prijatelji. No, spremila je srdbu na stranju policu mozga i okrenula se zadatku. ena koja je otvorila masivna vrata bila je nia od Marty. Na sebi je imala skupu haljinu sa sivobijelim uzorkom. Kosa joj je bila toplosmee boje, paljivo uvijena u kovre u salonu za uljepavanje, a koa joj je blistala. - Da? - Ja sam Marty Hopkins iz erifova ureda. - Ah da, uite samo. Pretpostavljam da vas je moj sin zvao. Ja sam Elizabeth Denton. - Kad su se vrata ire otvorila, na jaem se svjetlu pokazalo kako je sjaj koe Elizabeth Denton sama minka, kako su njezine oi beivotne. - Idem rei dekima da ste ovdje. I moram iskljuiti glaalo, ba sam sreivala Halove koulje. - Elizabeth Denton povukla se prema vratima iza irokog stepenita. - Sjednite, molim vas. Odmah se vraam. Dakle, sama glaa. Neobino za tako luksuzno mjesto. Nasuprot nadsvoenom ulazu u dnevni boravak Marty je vidjela vrata koja su vodila u radnu sobu. Lijep stari namjetaj, moda antikni, preostao od Dentona eljezniara. Vonj u kui bio je zaguljiv, gotovo pljesniv, presvuen neim slatkastim. Slijedila ga je do zdjelice napunjene osuenim peteljkama i biljem, koja je stajala na stolu u predvorju. Potpourri. Otmjeno. Iznad stola visjela je velika slika u pozlaenom vitiastom okviru. ena i djevojica u prirodnoj veliini, obje u dugim bijelim haljinama, s ruinim granicama u rukama. Obje su zraile nekim spokojem, koji je izgledao privlano na eni, ali uznemirujue na djetetu, koje nije moglo imati vie od deset godina. Otprilike Chrissiene

dobi, ali Chrissie i njezine prijateljice bile su nestana stvorenjca s ogromnim entuzijazmom, ivahna poput vree pune maaka. Moda su u stara vremena desetogodinjaci bili tii. Umjetnik je detaljno naslikao nakit. enina ogrlica i narukvica bile su od bljetavih rubina, a djevojiine od sjajnog zlata, izraene u ritminom uzorku listia. Iz pravca stepenita iznad Martyne glave zaulo se iznenadno lupanje i odjeknuo je muki glas. - Mackay! Idiote! - O, ao mi je, trebala sam vas uvesti u dnevnu sobu. Elizabeth Denton ponovno se pojavila na dnu hodnika. Marty je zapanjeno zurila u nju. K vragu! Je li mogue? ena na slici - rekla je. - To ste vi? - Da, bila sam... - Elizabeth Denton spustila je pogled i izravnala suknju. - Naslikana je prije deset godina. Prije deset nemilosrdnih godina. Ipak se nije radilo o starim vremenima. - Slika je prekrasna - rekla je Marty. - Hvala. Molim vas, doite sjesti. - Elizabeth je uurbano krenula prema dvostrukim vratima. - Za sekundu e biti ovdje. Marty ju je slijedila. Ispred okvira kamina od izrezbarenog vapnenca stajala je garnitura od dva antikna naslonjaa i kaua. Jo jedna zdjela s potpourrijem nalazila se na pomonom stoliu. Prije nego to su uspjele sjesti, na hodniku su se zauli glasovi i dva su mukarca velikim koracima ula u prostoriju. Obojica su nosila pastelne poslovne koulje raskopanih ovratnika i gradske cipele, puno sjajnije od Martynih koledica debelog ona. - O, erifica! Hvala to ste doli! Ja sam Hal Denton. Vii od dvojice bio je poznat s postera i televizije. Imao je

ozbiljne plave oi i sav se pretvorio u ljubazan osmijeh. Stisak ruke bio mu je ustar. - Ja sam Marty Hopkins. - Upoznali ste moju majku. A ovo je moj brat, Royce Denton. Ve je prije vidjela i Roycea, poznatog branitelja. Osmijeh mu je bio usporeniji od Halova, a ruka mu se na trenutak zadrala u njezinoj. - Viao sam vas na sudu - rekao je. - Bog! - Drago mi je to sam vas upoznala - rekla je otvarajui rokovnik. - A sad, to moemo uiniti za vas? - Sjednite, za poetak. - Hal je pokazao rukom prema kauu. Marty je sjela na blii kraj. Royce ga je zaobiao sa stranje strane i zavalio se na drugom kraju, kao da namjerava odrijemati poslije ruka. Hal i Elizabeth sjeli su u naslonjae preko puta njih. Hal se ispriavao, ali njegove plave politiarske oi pronicavo su je prouavale. - ao mi je to sam vas danas morao pozvati. Wes Cohran rekao mi je kako je upravo iskrsnuo velik sluaj, ali problem je u tome to Royce i ja moramo ii na ruak u Gospodarsku komoru u Paoliju, a ja nastavljam za Indianapolis na dogovor o cestarinama. U redu, u redu, mislila je Marty, znam da predstavlja okrug u dravnim zakonodavnim tijelima i znam da si zaposlen ovjek i pajda moga efa. Prijeimo na stvar. - Dakle, to moemo uiniti za vas? - strpljivo je rekla. Hal je protrljao zatiljak. - Pa, sad, Royce kae kako to nije nita novo, ali, ovaj... vidite, toliko vremena provodim u Indianapolisu da ne mogu dolaziti kui onoliko esto koliko bih elio. Marty je kimnula.

Marty je kimnula. - I tako, kad se tata razbolio, sve je uglavnom palo na Roycea i majku. Royce radi u blizini i bio je slobodan te se preselio ovamo i moe puno vie pomoi. Sjedi s tatom, nadgleda radove u vrtu... - Katica za sve. - Royce se i dalje lijeno protezao na drugom kraju kaua. - Ponekad ak vodim u etnju njegove pse. - Razumijem - rekla je. - Unajmili smo medicinske sestre - nastavio je Hal - a ja dolazim kad god stignem. No, situacija je teka za sve nas. Tata uglavnom nije pri svijesti i ima napadaje. Radi se o viestrukim tumorima na mozgu - ozbiljno je objasnio. - Doktor Hendricks poslao ga je na snimanje u laboratorij u Indianapolisu. Rekao je da su pronali sve te male izrasline... ma, ne elite sluati detalje. - to je najvanije, operacija nije mogua - rekao je Royce. Marty je postala svjesna duboka umora u njegovu glasu. K vragu, erif Cohran bio je u pravu, i ti ljudi zasluuju pozornost. ak i ako si moe priutiti medicinske sestre, bol je stvarna. - Dakako, doktor Hendricks odmah ga je stavio na lijekove protiv tumora. Ali, usprkos tome... - prije nego to je nastavio, Halove su se oi susrele s Royceovima. - Royce vie vidi tatu, naravno. Ali, meni se ini da mu je puno gore nego prije dva tjedna. I jednostavno se ne bih dobro osjeao kad ne bismo slijedili trag. - Naravno - rekla je Marty. - Koji trag? - Rekao je Ubijaju me. Phyllis. Sjedio sam tono uz njegov krevet, rekao je to potpuno razgovijetno. A ja sam rekao Nitko te ne eli ubiti. No, on je rekao Da. Ubijaju.

Nitko te ne eli ubiti. No, on je rekao Da. Ubijaju. Mackay... ovaj, neu ponavljati kako ga je nazvao. Royce je ispruio noge, prekriio lanke, a ruku protegnuo preko stranje strane kaua, tako da su mu prsti bili tek nekoliko centimetara udaljeni od Martyina ramena. Pogled joj je pao na podrugljiv smijeak koji mu je zatitrao u kutu usana. - Kladim se da oni u erifovu uredu ponekad uju rune rijei, Hal - rekao je. Marty je pokuavala smjestiti ime. - Mackay. Jedan Mackay radi u Straubovom servisu s Gilom Newtonom. To je onaj to je izgurao nekoga s ceste prije dosta vremena? - Ba taj tip - rekao je Hal. - Bert Mackay. Prije desetak godina jedne se noi napio i stjerao u jarak mladog Johnnyja Victora, koji je vozio motor. Ubio ga je. Tata je poznavao Victorove, on je direktor Salemske narodne banke, poznajete ga? Marty je kimnula. Victorovi su bili jo jedna od najvanijih obitelji okruga Nichols. - I tako je tata osudio Mackava po svim moguim osnovama. No, naravno, ovaj je bio u pijanom stanju pa ga nisu mogli zauvijek strpati u zatvor. Iziao je prije nekoliko godina. - Je li prijetio vaem ocu? - Ne, koliko mi znamo. - Royce je okrenuo glavu prema Marty. Usprkos poslovnoj odjei, imao je kou osobe koja puno vremena provodi na zraku, preplanulu i pomalo ispucalu. Ne tako njegovanu kao njegov brat. - A, naravno, tata je morao osuditi i puno lokalnih siledija, u ovoj ili onoj prilici. Spominje on i druga imena, zar ne, majko? - Da - tiho je prozborila Elizabeth Denton. - Rogers,

- Da - tiho je prozborila Elizabeth Denton. - Rogers, Hoadley, Phyllis... - Ah, do vraga, mislio sam da ne eli... - Royce je prekinuo reenicu. Elizabeth je spustila pogled u krilo. - I Hal je to uo. - U redu, u manjini sam. - Royce je slegao ramenima i obratio se Marty. - Phyllis je naa draga sestrica, gospoice Hopkins. U zreloj, odrasloj dobi od dvanaest godina otkrila je djeake, no problem je u tome to su oni bili dvadesetogodinjaci na motorima te je otila u zalazak sunca u konoj jakni. Pisala je dva puta, neka je prijateljica poslala pisma odavde, a zatim je prestala. - Otada niste nita uli? Elizabeth Denton nijemo je odmahnula glavom, i dalje zurei u krilo. - Wes je pomagao. Va ef - rekao je Hal. Uinio je to je mogao, potajno. Pronaao je neke bikere u Terre Hauteu, ali ni od toga nije bilo nita. - Prije koliko se vremena to dogodilo? - Prije osam godina. - I u Halovu je glasu zatitrala bol. Royce i ja bili smo mnogo stariji od Phyl, naravno, trebali smo krenuti u srednju kolu kad se ona rodila. Bio sam zaprepaten kad je pobjegla, bila je tako slatko dijete. O, majko, ao mi je! Suze su se kotrljale obrazima Elizabeth Denton. Okrenula je lice od Hala i obrisala ga bijelim rupiem. - Ne znam to uiniti! - Hal je poskoio iz fotelje i stavio joj ruku na rame. - Majko, uj, policija bi moda mogla pomoi ako se Phyl zaista javila tati... - To je u njegovoj glavi - njeno je rekao Royce. Nikad se nije uistinu pomirio s njezinim odlaskom.

Nikad se nije uistinu pomirio s njezinim odlaskom. - Ne, meni se ini da je on to prihvatio - suprotstavio se Hal. - Zato mi je tako udno to je sad spominje. - Prihvatio? - Elizabeth je podigla pogled prema Halu. Ispod lijevoga oka, gdje su joj suze rastopile minku, koa joj je bila tamna. - Nikad nije promijenio oporuku. Osim moje zaklade, imovina e se podijeliti na jednake dijelove njegovoj ivuoj djeci. Svoj. - Da, ali ipak mislim kako bismo trebali pokuati. Marty je prouavala Hala, a nove su joj se mogunosti otvarale pred oima. Ti su momci voljeli svoju obitelj, dakako, no takoer su razmiljali o onome to je najvanije. A najvanije je bilo to to bi sestra, koja je nestala, ali se jo uvijek nalazi u oporuci, mogla dugo vremena zadravati sreivanje imovine. Gospodine Denton - rekla je, a oba su se para plavih oiju okrenula prema njoj. - Nije mi potpuno jasno to elite da na ured uini u ovom trenutku. - Pa, to se tie Phyl - odgovorio je Hal - moda bi se Wes Cohran mogao ponovno raspitati. - Vidite, Hal mlai natjee se za Kongres - dodao je Royce, a smijeak mu je ponovno zatitrao na umornim usnama. Bilo bi lijepo imati uredno sreene obiteljske financije. A ako se pone raspravljati o pomno uvanoj obiteljskoj sramoti, eli biti u stanju rei kako je uinio sve to je bilo u njegovoj moi. - Svakako, i to je dio toga. - Halov je pogled bio otvoren i iskren. - Ali, u vraju mater, mislim da smo radi tate i Phyl duni provjeriti ima li ega u njegovoj prii. - Mogu li ga vidjeti? - upitala je Marty. - Vjerojatno nee rei nita smisleno. - Iznenada

- Vjerojatno nee rei nita smisleno. - Iznenada postavi oprezan, Hal se uspravio i pogledao na sat. Royce je lijeno ustao. - Dosad smo gospoici Hopkins pruili samo naklapanja, Hal. Ti pripremi nae stvari. Ja u je odvesti. Na katu se iz sredinjeg hodnika moglo ui u svaku sobu. Royce je dotaknuo Martyn lakat, pokazao prema jednim vratima i slijedio je unutra. Televizija u boji neujno je radila, titrajui zlatno, ruiasto, zelenkasto. Plavokosa ena u bijeloj odori medicinske sestre njihala se u stolici na mjestu s kojeg je mogla vidjeti i ekran i ovjeka koji je drijemao u branom krevetu od mahagonija. Marty je bila okirana vidjevi kako krhko sudac Denton izgleda. inilo se da e mu kosti probiti ispijenu kou. Izgubio je svu kosu. Sestra je skinula slualice i ustala, uputivi topli osmijeh Royceu Dentonu. - Zdravo, Royce. - Kako si, Lisa? Ovo je Martha Hopkins iz erifova ureda. - Marty Hopkins - ispravila ga je. - Drago mi je, Lisa. - Aha, bog. - Lisa je imala trokutasto lice, nasmijeene oi i razbaruenu crvenkastoplavu kosu povezanu vrpcom na zatiljku. - Mislim da smo se ve jednom upoznale, prije nekoliko godina - dodala je. - U Slam Dunku. Ti si ena Brada Hopkinsa, zar ne? Slam Dunk. Separei od tamne hrastovine, krigle piva, jantarna svjetla koja se are u sumaglici dima cigareta, Elvisove pjesme koje bubnjaju u pozadini. Brad je pozdravio prijatelja potapavi ga po leima te odvukao njega i njegovu djevojku crvenkastoplave kose do separea kako bi ih upoznao s Marty.

crvenkastoplave kose do separea kako bi ih upoznao s Marty. Svi su etvero pjevali Elvisovu pjesmu Ain't nothing but a hound dog, a Brad je zavijao poput psa u luckastom kontrapunktu. Marty se hihotala poput kolarke. Do vraga, nedostaje joj Brad. - Stare frendice, ha? - Royce se nasmijeio, a zatim okrenuo prema Lisi. - Kako je pacijent? - U redu. Promijenila sam mu posteljinu, a odmah nakon toga primio je sedativ. Samo... njegov sustav ne reagira dobro na lijekove. - Doktor Hendricks kae da mu je to jedina ansa. Ne mogu ga operirati. - Znam. Ma, ako itko moe pobijediti bolest, to je on. - Kae da je pod sedativima. Ima li anse da se probudi? - Marty se nadala da e mu moi postaviti pitanja o Phyllis, o Mackayu. - Teko je rei - rekla je Lisa. - Dnevni sedativi nisu tako jaki. Ali ipak mora neto uzimati. Marty je primijetila da su sueve ruke zavezane za ogradu kreveta. Royce je slijedio njezin pogled. - Uglavnom je to radi njegove zatite - blago je rekao. - Ali i nae. Moda ste zapazili modricu na majinu oku? Ima napadaje, ali jo uvijek je iznenaujue jak. - Kao bik - rekla je Lisa. Marty je od djetinjstva znala kako je teko paziti na podivljalog mukarca. Sa suosjeanjem okrenula se prema Lisi. - Je li rekao ita to bi te navelo pomisliti da bismo trebali neto istraiti? - Pa... gospodin Denton, Hal, misli tako. - Kakve si ga stvari ula govoriti?

- Ne obraam ba mnogo pozornost. Nema ba mnogo smisla ono to govori. Naroito ako ima slualice. Ali, do vraga, Hopkinsova, ne moe kriviti Lisu zbog toga. To je dovoljno gadan posao i bez sluanja nesuvislih umobolnosti. - Spominje li ker? - upitala je. - Moja ker - glas je bio bogat i mekan te ga Marty u prvom trenutku nije povezala s oronulom figurom privezanom za krevet. No, tada je zapazila sueve oi. Vatreno plave, privukle su je. - Phyllis - rekao je. - Vi niste Phyllis. - Ja sam iz erifova ureda. - erif. Pronaite moju ker. - Pokuat emo, gospodine. - Ona me ubija. - Da, gospodine. Kako vas ubija? - Iznutra. Svrdla me. - Sjajne su se oi zatvorile, a zatim ponovno otvorile. - Vuk. Glas mu je bio toliko uvjeren da se Marty gotovo osvrnula u potrazi za sivim krznom, iako je s tugom shvatila da iz starca govori ludilo. - Razumijem, gospodine. - Kad je Phyllis pobjegla, to ga je gotovo slomilo - blago je rekao Royce. - Ali, konano se oporavio i... - Umukni, Royce! - povikao je starac. - Ili e ii u krevet bez veere! Royceove su se obrve izvile, kao da eli rei Vidite to mislim. - Da, gospodine - odgovorio je. - Sue Denton, to je s Mackayom? - upitala je Marty. - Mackay. Idiot!

- Gospodine, to vam je Mackay uinio? Usne su mu se na trenutak pomakle, no bljesak plavetnila iznenada se smraio, a kapci se ponovno spustili. Eto, Hopkinsova, nee dobiti pohvalu za taj razgovor. Marty se odmakla od kreveta. - U redu. Hvala, Lisa, pretpostavljam da ovdje ne moemo vie nita uiniti. Javi se naem uredu ako to iskrsne, moe? - Marty je narkala broj na istu stranicu i otrgnula je. - Naravno. Vidimo se. - Lisa je stavila papir u dep i posegnula za slualicama. Marty je slijedila Roycea Dentona natrag u polumrani hodnik. Zastao je na vrhu stepenica, preprijeivi joj put. Oprostite to sam vam krivo izgovorio ime, Marty Hopkins promrmljao je. - Nema problema. Stajao je tako blizu da je mogla osjetiti miris njegova losiona poslije brijanja. Njegova joj je ruka njeno dotaknula vrat. Marty se ukoila. Ponovno se nasmijeio i podigao granicu kozje krvi koju joj je skinuo s ovratnika. - Oh! Hvala! - Nadala se da se nije zarumenjela. - U svako doba, gospoo Hopkins. Pohrlila je mimo njega niz stepenice. Hal Denton stajao je u predvorju veui kravatu. - Kako mu je? - upitao je. - Uglavnom onako kako ste rekli. Je li vam spominjao vuka? - Vuka? Ne sjeam se. - Njegove plave oi, blae od oevih, zapiljile su se u nju. - ujte, ao mi je, vjerojatno ete se samo uzalud truditi. No, morao sam vas zamoliti. Moemo li jo

to uiniti prije nego odjurimo? - Za sada ne, gospodine Denton. Ali, molim vas, izvjeujte me. Provjerit emo nekoliko stvari i javiti vam ako to pronaemo. - Hvala. - Zgrabio je plavi sako iz ormara. - Hajde, Royce, idemo! - Hal, Royce, ne zaboravite iste koulje! - Elizabethin blagi glas dopro je kroz nadsvoeni ulaz u dnevni boravak. - Do vraga! - dvojica mukaraca pourila su prema stranjem dijelu kue. Elizabeth Denton prouavala je Marty, prelazei po prvi put ivahnim oima od Martyne znake do lica i natrag. - Postoji li jo to, gospoo Denton? - upitala je Marty. - Ne, zapravo. Jedino... rekao je vuk? - Da. - Moda... - napeto je zurila u Marty. - Pokuajte na odsjeku za biologiju. - Na odsjeku za biologiju? Pogledala je prema vratima. - Na Sveuilitu u Indiani proaptala je. - Meu profesorima. Preziva se Wolfe. - Kad su se mukarci vratili, povukla se u nadsvoeni prolaz. - Dovienja. Oi su joj se sjajile od suza. Hal i Royce poljubili su je na odlasku i otpratili Marty do automobila, praeni alobnim zavijanjem pasa.

Poglavlje tree
Wes Cohran prouavao je predmete iz lisnice koje mu je pokazivao forenziar dravne policije. Nije bilo novca - jasno. No, osobne su isprave jo uvijek bile tamo. Vozaka dozvola drave Indiana na ime David Goldstein, 191 cm, 69 kg, smea kosa, smee oi. Dvadeset sedam godina. Adresa na Lawrence Roadu. Zatim, studentska iskaznica Sveuilita u Indiani. to je, do vraga, student Sveuilita u Indiani radio toliko daleko na jugu? Pogledao je datum - prije est godina. Bivi student, dakle. Goldstein ju je vjerojatno zadrao radi dobijanja posebnih studentskih popusta na karte. Sljedea je bila bankovna kartica, Salemska narodna banka. Nije bilo kreditnih kartica. Fotografija nasmijeene crnkinje, mlade i lijepe. Sranje! Nije mu se sviao osjeaj vezan za to ubojstvo. Wes Cohran kimnuo je forenziaru u znak zahvale i pogledao preko polja u blijedo nebo. Danas bi se temperatura mogla popeti i do trideset stupnjeva. A ima posla preko glave. Prole je godine doktor Hendricks s negodovanjem odmahivao glavom na Cohranov krvni tlak. - Lake, Wes. Prenaporno radi. Pusti neka mlaarija tri uokolo. - Sranje, doktore! Zna da me izjeda sjedenje u uredu. Onda kad sam sredio nogu gotovo sam umro od dosade. No, tu i tamo neto bi ga steglo u prsima poput eljeznog stiska, a dok bi se na trenutak odmarao i dahui ekao da proe, pitao se nije li lijenik moda bio u pravu, nije li taj posao postao prezahtjevan za stari stroj. Ali, do vraga, tek mu je

pedeset osam godina. Jo je mnogo dobrih godina pred njim. Ipak, nije mu se sviao osjeaj vezan uz taj sluaj. Nimalo. Kako si se uvalio u takvu nevolju, sinko? to si to uskomeao u tim brdima? Grady Sims polako mu je priao, zbunjenog izraza na duguljastom licu, te mu predao plastinu vreicu za dokaze. Unutra se nalazila kartica veliine sedam puta dvanaest centimetara. Netko je na njoj nacrtao krug, gotovo potpuno ispunjen debelim znakom plusa. Na mjestu krianja krakova nalazio se romb, a u njemu suzoliki oblik koji bi mogao predstavljati kaplju krvi. Grub, runo izraen znak Klana. - Sranje! - rekao je Wes Cohran i podigao pogled prema Gradyju Simsu. - Bila je na grobu - rekao je Sims. - Pronali smo je kad smo tek poeli kopati kako bismo vidjeli to je unutra. - Jesu li je vidjeli dravni forenziari? - Ne, gospodine. Pronali smo je prije nego to smo ih zvali. - Zasad uti o tome. Sims je kimnuo i vratio se drugima. Promatrajui ga, Cohran je zauo korake iza sebe. Bila je to Hopkinsova. Smijeila se. Marty Hopkins bila mu je draga. Poznavao ju je dok je jo bila malena Marty LaForte, nestana ker njegova prijatelja Rustyja LaFortea. On i Rusty poduavali su je koarci, djeakim pravilima. Tulili su i pljeskali jedan drugoga kad bi u driblanju i ubacivanju nadigrala sve devetogodinjake u okrugu, ukljuujui njegova sina Billyja. No, nakon to se Rusty jo

jednom napio i pickupom zaletio u stablo, majka je odvela Marty na sjever u Bloomington i odgojila je kao gradsko dijete. Cohran ju je vidio samo jednom u tih deset godina, onda kad je otiao s prijateljima na vikend u Bloomington gledati utrku Little 500. A tamo je bila ona, odrasla, slatka poput bubamare na onom triciklu, trsei se da pobijedi tvrdoglavom odlunou koju je zapamtio iz mlaih dana. Uzeo si je u zadatak ii joj estitati. Hej, Marty LaForte, bravo! - Hvala! - Podigla je pogled prema njemu, obraza ruiastih od pobjede. Prepoznavanje i oduevljenje ozarili su joj lice. - Treneru? - Aha. - K vragu! Treneru! - Aha. - Mukao je pivo u ai. - Kako ti je majka? - Nije loe. Kako ste vi? - Nije loe. No, prije nego to su uspjeli razmijeniti jo koju rije, naiao je vrtlog njezinih prijateljica iz sestrinstva, koje su je povukle u mladenakiju proslavu. Poslije joj se majka vratila u rodni grad, no on nije vidio Marty sve do prije pet godina, kad je ta nitarija od njezina mua otila u jo jednu potragu za radijskom slavom, a ona se vratila u rodnu kuu. Jednoga se dana pojavila ispred njegova radnog stola, drei u naruju etverogodinju kerku. - erife Cohran, zaista mi je neophodan posao - rekla je. Ispostavilo se da je radila za osiguranje na Sveuilitu u Indiani. Wes se sjetio kako je njezin otac pomagao Billyju dok su jo obojica bili ivi. I tako je primio Marty kao telefonisticu. No, ostala je prodorna kakva je i bila. Zanovijetala

mu je sve dok je nije poslao u izvidnicu. Zvala ga je gospodine, a ne treneru, ali i dalje je eljela igrati po djeakim pravilima. - Bog, Hopkinsova! Koja je pria s Dentonovima? - Nita naroito - rekla je, odmiui smeu kovru s ela. - Cijela je obitelj shrvana zbog toga to je sucu Dentonu toliko loe. Prilino je propao. - Vidjela si ga? - Pokuala sam razgovarati s njim. No, nije ba bilo mnogo smisla u njegovim rijeima. Hal mlai misli kako optuuje nekoga da ga pokuava ubiti. Moda se radi o nekome koga je osudio. Ali, nije mi jasno kako bi mu netko mogao prouzroiti tumor na mozgu. - Aha. Netko koga je osudio - netko odreen? - Sudac je spomenuo Mackaya. I druge. - Ah da, Bert Mackay s benzinske crpke. Napio se i stjerao onog malca s ceste. Ali, ve nam neko vrijeme ne pravi nikakve probleme. - Takoer je spomenuo ker, koja je pobjegla prije dosta vremena. - Da, to je bilo prije nego to si se vratila. - ele da ponovno izdamo objavu o potrazi. - Sranje, od toga nee biti nikakve koristi. Dosad je ve odrasla, a nemamo ni fotografiju. Vjeruje li Hal Denton uistinu da njegova sestra ima kakve veze s oevim problemima? - Kako se meni uinilo, Hal Denton ima svojih problema. Ne eli da ljudi misle kako je bezosjeajan brat, bezosjeajan sin. Osim toga, trebat e novac. - Misli, za kampanju?

- Misli, za kampanju? - Aha. Vidite, dok mu je otac bio zdrav vjerojatno je mogao posuditi neto novca od njega. A sad ne moe. I ako mu otac umre, novac e biti blokiran sve dok trae kerku, jer ostavtina treba biti podijeljena na jednake dijelove meu njegovom ivom djecom. - ovjek bi pomislio da e pokraj tri odvjetnika u obitelji napisati bolju oporuku nakon njezina bijega. - Cohran je ponovno skrenuo pogled prema brdima. - No, s druge strane, jasno mi je kako se to moglo dogoditi. Hal i Royce nisu eljeli zamarati staroga oporukom dok se ne ohladi od injenice da je Phyllis pobjegla. U poetku je bio zaista uzrujan. Puno je oboljevao. Tvrdili su da se radi o trakavici ili tako neemu, ali meni se uvijek inilo da ezne za djevojicom. U svakom sluaju, Hal i Royce ekali su sa stavljanjem teme na dnevni red. A onda, paf, ode njegov razum i sad ne moe izvriti valjanu promjenu oporuke. to ti misli o tome, Hopkinsova? - Otro ju je pogledao. - O njegovoj oporuci? - O njegovu razumu. - Mislim da je svakako izvjetrio. Nekoliko stvari koje je rekao gotovo su imale smisla, no ostatak je bilo samo buncanje. Koliko sam uspjela shvatiti, rekao je da ga ker ubija. Takoer je govorio o vuku. - Sranje! O vuku? - Njegova ena misli da se to odnosi na profesora Wolfea. Nekog biologa. Nije mi rekla zato to misli. - Profesor Wolfe. Ne mogu ga nigdje smjestiti. - Zurio je prema brdima, a zatim odmahnuo glavom. Sunce se uspelo po

prema brdima, a zatim odmahnuo glavom. Sunce se uspelo po magliastom nebu, sjenke su postale krae. - Gospodine? - Ha? - Znate li tko je bio u grobu? - Pokazala je rukom u pravcu polja, gdje su dravni forenziari jo uvijek radili. - Ah! Nije jo slubeno, ali isprave pripadaju izvjesnom Davidu Goldsteinu. Adresa je Lawrence Road. Prije nekoliko godina bio je student Sveuilita u Indiani. - Mogu li to uiniti? Njezina je revnost titrala u zraku i razljutila ga. - Do vraga, ne, Hopkinsova! Nisi na ovom sluaju! eljust joj se stegnula i on je zaalio to je viknuo. elim da prvo provjeri stvar s Dentonovima - rekao je blaim glasom. - Ja u izdati objavu o potrazi za kerkom. Ti provjeri Mackaya i tog profesora Wolfea. - Da, gospodine. - U sivim joj je oima kljuala srdba. - To je naredba. - Da, gospodine. Ali, ne morate me tititi, gospodine. Mogu raditi sve to i oni - kimnula je glavom u pravcu mukaraca koji su pretraivali plitki grob. - Znam to, Hopkinsova - odbrusio je Cohran. - No, glasai ne znaju. Uzmimo da netko od njih nastrada na poslu, on je junak, nema problema. Ali ako se neto dogodi tebi, morat u provoditi etrdeset sati dnevno objanjavajui zato si bila na tom zadatku. Pojavit e se novinari, televizija, upljoglavci sa Sveuilita u Indiani. Nije vrijedno toga. Hopkinsova je presjekla njegovu i svoju srdbu te prela

Hopkinsova je presjekla njegovu i svoju srdbu te prela na stvar. - Dakle, mislite da e netko nastradati. Slegao je ramenima. - Ovdje se radi o gadnom tipu. - Vie njih, zar ne? - Glas joj je bio jednolian, profesionalan. - Imamo ubijenog idova i spaljen kri. Pokazala je na vreicu za dokaze koju je jo uvijek drao u ruci. - I crte kria i kaplje krvi. Radi se o Klanu, zar ne? - Hopkinsova, ula si naredbu! - Da, gospodine. - Klan u ovom okrugu nije uinio nita ozbiljno otkad sam ih prije petnaest godina pribio uza zid jer su pretukli Emmeta Hinesa. Jasno? - Da, gospodine. Vi poznajete te ljude mnogo bolje nego ja, ali... - Duboko je udahnula. - Znate, gospodine, moram ii u Bloomington provjeriti tog profesora Wolfea zbog Dentonovih. Ne bi mi oduzelo mnogo vremena kad bih se raspitala o Goldsteinovim studentskim danima. Ogoreno ju je gledao. - Dakako, ako se radi o Klanu, moda e FBI preuzeti sluaj i nitko od nas nee raditi na njemu - rekla je. - Federalci? Neemo zvati te imbecile! Rijeit emo sluaj ovdje, brzo. FBI nema pojma o ovim brdima. Uperila je sive oi u njega. Nije morala rei Ja poznajem ova brda. Poraen, progunao je. - U redu, raspitaj se o Goldsteinu dok si tamo. Ali, Dentonov je sluaj prioritet, jasno? - Da, gospodine! - Nestala je u pravcu auta, hitro poput srne. Wes Cohran spustio je pogled na crte kaplje krvi i u

Wes Cohran spustio je pogled na crte kaplje krvi i u istom trenutku poalio to joj je dopustio da se umijea. Nije joj rekao da je na tijelu izgleda bilo i drugih rana. Ne samo odrezane genitalije, strpane u usta, nego i rupe od avala, zapravo velikih iljaka, u stopalima i dlanovima. Nadao se da e se ispostaviti da su nastale nakon smrti.

Poglavlje etvrto
U matinoj knjizi Sveuilita u Indiani Marty je pronala kratak zapis o Davidu Goldsteinu. Pohaao je etiri semestra studija engleske knjievnosti i zapadne civilizacije. Njegove ocjene, etvorke i trojke u prva dva semestra, u treem su se semestru srozale, a u etvrtome rasplinule u nizu neispunjenih obveza. Marty je zapisala imena profesora. Samo se jedno ime, McHale, pojavilo dva puta. Imala je sree, profesor McHale bio je u svom kabinetu u Ballantine Hallu. - Goldstein. Da, nejasno ga se sjeam - rekao je McHale. Suhonjav, osim u predjelu trbuia, imao je obiaj jezikom gurkati sredinu gornje usne dok je razmiljao. - Bistar student, ali izostajao je s predavanja, prekasno predavao eseje... ah, da, tu smo. - Izvadio je malen zeleni imenik iz gomile slinih. - Evo ga. Roman dvadesetoga stoljea. Da, vidite, dobio je minus pet iz dva eseja, tri na ispitu, a nikad nije predao trei esej. - Jeste li ga uope uspjeli upoznati? - Ne. Ne moete savjetovati studente ako vam ne dou i ne zamole vas. Razgovarao sam s njim kratko, nakon predavanja, ali nikad me nije posjetio u kabinetu. - Sjeate li se je li imao nekih posebnih prijatelja? McHale je jezikom gurnuo usnu. - Prijatelja? Pa, vidio sam ga jednom u Plumsu za stolom s nekim ljudima. Prepoznao sam jednoga od njih, ponekad tamo svira jazz, saksofon. Uh, kako se ono zove? Crnac je.

Aha, to se poklapa s karticom Klana. Marty je poela stjecati sliku o Goldsteinu. - Carter? - nagaao je McHale. - Ili tako nekako. ao mi je, ne mogu se sjetiti imena. - Pitat u u Plumsu. Molim vas, nazovite me ako se sjetite jo ega o Goldsteinu. - Pruila mu je telefonski broj. Bilo je sunano poslijepodne kad je izila iz Ballantine Halla. Nekoliko je auta klizilo vijugavim putom obraslim u drvee ispred visoke zgrade. Parkirala je patrolno vozilo s druge strane ulice, na parkingu Memorial Uniona ukraenom stablima u cvatu, oko koga je tekao siuan potok. Najljepe parkiralite u dravi, pomislila je. Hoe li prvo otii do Plumsa? Ne, tono iza Ballantinea nalazio se Jordan Hall, novo krilo zgrade Odsjeka za biologiju, izraeno od stakla i elika. To je bio slubeni razlog njezina dolaska. Sluaj Denton, a ne Goldsteinovo ubojstvo. Marty je uzdahnula i okrenula se te pjeice prela preko drvenog mosta koji je vodio u Jordan Hall. Nije bilo odgovora na njezino kucanje na vrata kabineta profesora Wolfea na treem katu, no etvero vrata dalje kabinet pun polica s knjigama bio je otvoren. Na ploici pokraj vrata pisalo je RONALD HART. Na radnom je stolu leala otvorena vreica kukuruznog ipsa. Mukarac irokih ramena u odrpanom sivom demperu izvlaio je knjigu s police. - Oprostite - obratila se Marty njegovim leima. - Traim profesora Wolfea. Okrenuo se s izrazom punim gaenja, koji se pretvorio u iznenadno zanimanje kad je primijetio odoru. - Opa, to je to naa vrla profesorica Wolfe uinila ovaj put? Oborila nekoga

starim pickupom ili su se roditelji jedne od djeva pobunili? Profesorica. U redu. - Samo joj elim postaviti nekoliko pitanja - jednolino je rekla Marty. - To kau sve djeve - uzdahnuo je mukarac - ali mislio sam da bi djeva erifica mogla biti drukija. - Smea mu je kosa bila proarana sijedima, a tijelo mu je bilo mlohavo. Oi boje ljenjaka ocjenjivaki su prelazile preko njezine odore. Veina je mukaraca odoru smatrala odbojnom, no Marty je dobila osjeaj da bi kod njega mogla pobuditi matarije. - Moete li mi rei gdje u nai profesoricu Wolfe? hladno je upitala. - Ovaj put sluajno mogu. Trenutano su u razredu. Zakiljio je prema kompliciranom digitalnom runom satu, kao da pokuava odgonetnuti vrijeme iz mjeseevih ciklusa i mjena, oseke i plime. - Bit e gotovi za deset minuta - zakljuio je. - I to e moda biti vaa jedina prilika da ugledate to neuhvatljivo stvorenje. - U redu. Vi ste profesor Hart? - Tono. - Ja sam zamjenica Hopkins, okrug Nichols. Profesore Hart, moete li mi to rei o profesorici Wolfe? - Dakle, ipak je u nevolji? - Zvuao je gotovo oduevljeno. - Oekivali ste da je u nevolji? - Pa, kau da je jednom ubila ovjeka. Zapiljio se u nju iz blizine, a Marty je dala sve od sebe da joj glas zvui distancirano i hladno. - Kad se to dogodilo?

Hart je podigao vreicu kukuruznog ipsa i ponudio je. Kad je odmahnula glavom, sam je uzeo punu aku. - Ne znam zapravo pojedinosti - rekao je. - Samo ono to studenti priaju. Kau da se radilo o samoobrani, neki joj je tip dodijavao u prirodi. - Razumijem. Kako se zovu ti studenti? - O, Boe, ne sjeam se. Ima ve sigurno pet godina otada. Marty je odluila poslije se vratiti na tu temu. - U redu - rekla je. - Oboje ste biolozi? - Svaka slinost tu prestaje. - Hart se kratko nasmijao i zagrabio jo jednu aku ipsa. Glas mu je od hrskanja zvuao elektrostatino, poput pokvarenog radija. - Ja naporno radim. Ona je uvijek na terenu ili leti prema terenu. Nikad ne sudjeluje u odborima, nikad je nema u kabinetu. Marty je bacila pogled na police s knjigama. - Profesori izdaju puno knjiga, zar ne? Izdaje li ona knjige? - Ah, naravno, izdaje. Ne znam zato ele te proklete gluposti. Sav taj novi val znanosti o zemlji, sama nagaanja. Trebala bi predavati evolucijsku biologiju, no bavi se svime drugim. - Ponovno se okrenuo prema policama i izvadio tri knjige. Na gornjoj, sivih korica, nalazio se crte plosnatog kolutiavog crva, ija su usta bila okruena runim kukama. Evolucija parazita. Sljedea je imala apstraktan valovit uzorak na mornarskoplavoj podlozi. Oblici ivota u razdoblju Arhaik. Trea je bila neto o placentaliama. Profesorica Wolfe bila je navedena kao autorica sve tri. Hartova su se usta iskrivila u luk. - A trenutano govori da radi na piljskoj fauni. Prilagodba tami. Nitko ne moe biti strunjak za sva ta podruja. Plitke knjige, nemaju mnogo sadraja.

nemaju mnogo sadraja. - Jeste li vi strunjak za neko od tih podruja? - Ne. - Otro ju je pogledao, kao da pokuava zakljuiti je li ga uvrijedila. - Moja su specijalnost bolesti biljaka i, vjerujte mi, to je vie nego dovoljno. Dakako, preklapam se s Wolfeovom kod biljnih parazita. A u njezinim poglavljima o biljnim parazitima nije bilo ni jedne jedine izvorne injenice! Marty je bacila pogled na police s knjigama poslaganima abecednim redom prema autoru. Pod Hart nalazila se jedna jedina velika knjiga ivih boja, Uvod u bolesti biljaka. Oito udbenik. Imala je nejasnu predodbu o tome da udbenici nemaju tako prestian status meu profesionalnim akademicima kao druge knjige. No, ako se iza njegove odbojnosti prema profesorici Wolfe krije profesionalna ljubomora, najbolje je ne pitati ga sad o tome. eljela je njegovu suradnju. - Vole li je studenti? - upitala je. - Nekoliko njih. Njezini mali robovi. Uvijek tre za njom u brda. Veina studenata ionako ne mari za biologiju. Prebace se na povijest im otkriju da biologija zahtijeva naporan rad, kao i kemija. to se nje tie, doe na predavanje, pokupi potu i nestane. - Kamo ide kad nestane? - Terenski rad. Ne, ne, ne pitajte, nemam ni priblinu ideju o tome. Nitko ne zna to profesorici Wolfe i njezinim djevama znai terenski rad. No, evo njezine adrese. Nakrabao ju je na blok. Nije ju trebao traiti, primijetila je Marty. - No, naravno, to je samo privremeni stoer - nastavio je. - Seljaka se uokolo. Vjerojatno e uskoro otii na neko plaeno putovanje u trope. Od posljednjih deset godina ovdje je

plaeno putovanje u trope. Od posljednjih deset godina ovdje je provela samo tri! Ostalo su sve stipendije. Terenski rad. - Pa, hvala vam na pomoi. Idem vidjeti hou li je uspjeti uhvatiti nakon predavanja. Koja prostorija? Hart nije bio dobrostiv prema kolegici, razmiljala je Marty dok se sputala stubitem prema predavaonici u prizemlju na koju ju je uputio. No, bolje je uvati se prosuivanja. Ponekad su i nedobrostivi ljudi u pravu. Bila je to jedna od predavaonica u kojoj su se redovi sputali radi bolje vidljivosti. Marty se uspela stubama kako bi ula u stranji dio prostorije. Unutra je bilo mrano, jedina je svjetlost dopirala s rubova zaslona na prozorima te sa sjajne slike na platnu u prednjem dijelu prostorije. Bila je to neka vrsta zemljopisne karte, no Marty nije mogla odrediti mjesto. - Ovdje moete vidjeti kako se Juna Amerika i Afrika uklapaju. - ena je govorila ugodnim promuklim glasom, dok je svijetlea strelica puzala po karti. - Ve smo iz fosilnog zapisa vidjeli kako su u tom razdoblju u susjednim podrujima napredovale iste vrste. A sad skoknimo naprijed, u doba prije dvjesto milijuna godina. Sustav pukotina du ovih linija raskolio je Pangeu, a Atlantski se ocean poeo otvarati. - Novi dijapozitiv s poznatijim kontinentima zamijenio je prvu kartu. Ovaj dogaaj jo uvijek nije zavrio. Jo i danas ocean se iri. Du pukotina stvara se nova oceanska ploa, a ameriki, euroazijski i afriki kontinent svake se godine razdvajaju otprilike dva i pol centimetra. - Strelica se iskljuila. - U redu. Idui put govorit emo o evoluciji vrsta na razdvojenim kontinentima. Svjetla su bljesnula, a Marty je zakiljila. Studenti su

Svjetla su bljesnula, a Marty je zakiljila. Studenti su zatvarali biljenice i polako se sputali niz redove prema vratima. Dolje, u prednjem dijelu predavaonice, predavaica je vadila dijapozitive iz okvira. Visoka, smeokosa ena u bijelom laboratorijskom ogrtau. Nekoliko se djevojaka naguralo oko nje, ali ona je izgledala kao da je u velikoj urbi, gotovo uznemirena, pokazujui prema vratima i s treskom zatvarajui aktovku. Marty se poela sputati prolazom izmeu redova, no on se napunio studentima te je izala kroz vrata na koja je ula i potrala stubama, izmiui ljudima. No, dok je stigla do donjeg hodnika, i on se popunio studentima. Krajikom oka zapazila je kako profesorica Wolfe odmie dugim koracima i nestaje iza ugla. K vragu! Nije trebala biti tako pristojna i ekati straga. No, veina profesora koje je poznavala zadrala bi se trenutakdva nakon predavanja, u sluaju da netko ima neko pitanje. Kad je dola do hodnika, profesorice Wolfe nije bilo. Pourila je prema treem katu, ali njezin je kabinet bio u mraku. No, profesor Hart stajao je na prozoru svoga kabineta i zurio van. - Oprostite, profesore Hart. Jeste li vidjeli profesoricu Wolfe? - Ah, tu ste! - Pogledao je preko ramena i domahnuo joj. - Skliznula vam je kroz prste, zar ne? Pogledajte! Marty je prila prozoru. Izlupani crni pickup udaljavao se prilaznim putem ispod njih, skrenuvi na zapad u Third Street. - K vragu! - rekla je Marty. - Eto, morat u kasnije popriati s njom. Imate li njezin telefonski broj? - Ah, ona ne posjeduje neto tako buroasko kao to je

- Ah, ona ne posjeduje neto tako buroasko kao to je telefon. Blagi Boe, ne. Kae da e je ljudi pronai ako je neto zaista vano. A ako nije, to je onda briga? - Logino - priznala je Marty. - Hvala na pomoi. Je li njezino pitanje bilo zaista vano profesorici Wolfe? Nije. Buncanje bolesnog starca. No, Hal mlai elio je istragu, a on je vaan ovjek. A Marty je jo uvijek progonila estina u rijeima Elizabeth Denton. Kad se vratila u patrolno vozilo, pogledala je adresu koju joj je dao Hart. Na jug do Plumsa provjeriti Goldsteinove prijatelje ili na zapad pokraj zgrade suda sustii profesoricu Wolfe? Sjeala se Plumsa iz studentskih dana. Bio je otvoren do kasno, redoviti su se gosti pojavljivali tek iza deset. Plums kasnije, dakle. Prvo Wolfeova.

Poglavlje peto
Marty se provezla pokraj trga na kojem se nalazila zgrada suda, prola kroz Whitehall Pike prema sporednim cestama te nagazila do stodvadeset na ravnim dionicama. Kad je gotovo pregazila maku, malo je usporila. Samo mirno, Hopkinsova. Glupo je unitavati gume kad nisi u naroito velikoj urbi, samo si frustrirana jer ti je profesorica mugnula. Dugaak, izbrazdan put vodio je uzbrdo kroz zamrena stabla i puzavce. Na velikoj istini, gotovo livadi, meu divljim cvijeem i visokom travom, ugnijezdila se kua. Crni pickup i VW-buba mirovali su pokraj nje. Tri mlade ene nalazile su se na trijemu, nagnute nad knjigom. - Bog! - doviknula im je Marty kad je izila. - Je li profesorica Wolfe u blizini? - Ne, nije. Marty je pogledala prema pickupu. - Oekujete li je uskoro? Jedna od njih, s jamicama na obrazima, brzo se spustila stubama. Nosila je majicu s likom medvjeda Yogija. - To se nikad ne zna. - Ja sam iz erifova ureda, imamo nekoliko vanih pitanja za nju. Djevojka je zakiljila prema znaki i polagano kimnula glavom. - Moete li mi rei gdje je mogu nai?

Dvije djevojke na trijemu nasmijale su se. inilo se da provjeravaju brojani kod na nekim plastinim posudama. - Ne voli da je se ometa - rekla je majica s medvjedom Yogijem. - Da, to sam ve shvatila. Ne bi trebalo dugo trajati. Slegla je ramenima i mahnula prema brdima iza kue. Pokuajte u starom kamenolomu, iza onih cedara. - Postoji li cesta? - Marty je pokazala na automobil. - Most je odnijela voda prije mnogo godina. - U redu. Hodat u. Marty je prela livadu i utonula u umu. Postojala je neka vrsta staze, no ipraje ju je suzilo, a grane vinove loze splele se iznad glave te se esto morala sagibati. Nakon desetominutnog hoda zaula je abe i kretavi zov ojki. Kamenolom je bio velik oiljak na zemljinoj kori, pokriva tla i vegetacije bio je otrgnut s blijedog kamena. Veliki huktajui strojevi i ljudi buili su, udarali ekiima i minirali blokove gole stijene, ostavivi divovsku provaliju, koja je podsjeala na sedmerokatno slovo V. Dno se napunilo vodom, koja se tirkizno bljeskala pod vruim nebom. Uvrnuti kablovi i tranice hrali su u vodi. Prije mnogo godina na odlasku ih je odbacila kamenolomska tvrtka, kako bi obeshrabrila kupae. U udaljenom je dijelu vidjela sjenovit kostur automobila, napola potonulog, proaranog rupama od metaka iz kojih je curila hra boje osuene krvi. Marty je pogledom prela preko kamenih rubova kamenoloma. Nije bilo nikoga. - Profesorice Wolfe? - uzviknula je. Glas joj je zazvuao slabano u prostranstvu provalije, ume i neba. abe su zastale, a zatim ponovno zapoele glazbu.

U drugoj, ioj rupi kamenoloma ona i Brad nekad su se davno prskali i ljubili na ljetnoj mjeseini. Protresla je glavom kako bi se otresla sjeanja i pogledala na sat. Bilo je blizu etiri. E pa, dosta je ove uzaludne potjere. Otii e do trgovakog centra. Mogla bi nazvati tetu Vonnie, moda e stii pronai pidamu za Chrissie na rasprodaji prije nego to veera i ode do Plumsa. Goldstein, Klan... to je bio problem na kojem je arko eljela raditi. No, prvo e ipak proi oko kamenoloma i jo jednom se proderati, kako bi Cohran bio sretan. Tlo je bilo grubo. Topole su rasle meu hrpama razbijenih divovskih blokova vapnenca, koje su kamenolomci ostavili za sobom. Uspentrala se nekom vrstom staze izmeu stijena. Kako ih je ono djed nazivao? Krhotine, otpaci kamenja. Svi su najbolji blokovi bili otpremani u tvornicu, gdje su se oblikovali i odvozili te postajali zgrade suda ili fakulteti. Preostalo je to smrskano kamenje. Poivalo je u prevaljenim hrpama, tvorei jazbine za kojote, zaklon za zmije, predmet spoticanja za policajce. Je li to bio kojot tamo lijevo? Vjerojatno nije. Kojote se ne moe vidjeti po danu. Plahi su. Spustila je ruku na pitolj i otkopala futrolu. Dolje pokraj vode, meu rogozom koji je pronaao uporite u zemlji uz rub, vidjela je kosove crvenih krila. - Profesorice Wolfe? - povikala je Marty. Rijei su joj se uborei odbile od suprotnog zida. abe su utihnule, a zatim je sve ponovno bilo kao prije, kao da je ubacila novi u

namrekanu vodu. Do vraga s tim! Vrijeme je da se okrene korisnijim projektima. Kao to je veera. Okrenula se. Bljesak niza slika: planinarske cipele, koulja boje kamena, puka, sivi kojot u pozadini. Puka je bila uperena u nju. Martyna se ruka zaustavila u zraku prije nego to je ponovno uspjela epati pitolj. Ukoila se i polako podigla pogled te susrela enine ozbiljne smee oi. - Jeste li me lovili? upitala je profesorica Wolfe. S lakoom i nepokolebljivo drala je puku u visini struka, spremna obaviti posao. Glas profesora Harta odjeknuo je u Martynim uima: Kau da je jednom ubila ovjeka. - Prije mi se ini da vi lovite mene - kroz suhe je usnice rekla Marty. - Da. - Profesorica je lagano kimnula i Marty je osjetila kako ju je odgovor na neki nain zadovoljio. Dobro; ostani mirna, smiri je razgovorom. - Vi ste profesorica Wolfe? Biologinja? - Da. - Pokraj nje sad su se nalazila dva kojota. Ne, bili su vei od kojota, ali nisu bili ni vukovi. Imali su vrsto uvijene repove arktikih pasa. Iz neposredne blizine profesorica je Wolfe imala ugodno, ozbiljno lice. Teko je bilo odrediti njezine godine. Trideset, pedeset? U tom je okruenju izgledala samosvjesno, kao kod kue, a ne uznemireno kao u uionici. Tko ste vi? - upitala je. - Ja sam iz erifovog ureda okruga Nichols. - Oito. Kao to se kae, pie vam na elu. - Cijev puke ocrtala je fini krug u zraku, upuujui na Martynu znaku i stetson. No, glas je bio prilino ljubazan. - Dakle, znam vam

stetson. No, glas je bio prilino ljubazan. - Dakle, znam vam kategoriju. No, tko ste vi? - Hm... Marty Hopkins. Profesorica Wolfe lagano se namrtila. - Ne Martha? - Ne, ne Martha. Martine. - Dobro, to je puno bolje. Po bogu rata i borbe. - Pretpostavljam. - Marty je oblizala usne. - Hm... kad smo kod rata i borbe, moete li usmjeriti puku u nekom drugom smjeru? Puka se nije pomakla. - Vi ste doli naoruani, Martine - ugodnim je glasom rekla profesorica Wolfe. - Da, ali ne kako bih pucala. Mi moramo nositi pitolje. - S otkopanom futrolom? - Mudre smee oi odmjeravale su je. - Postala sam nervozna - objasnila je Marty. - Pomislila sam kako me netko moda promatra. - Netko i jest. - Profesorica je naglo uspravila puku i objesila je preko ramena. Kroz Marty je prostrujalo olakanje i po prvi je put shvatila koliko se uplaila. - Dobro - rekla je. - Mislim da ne elimo pucati jedna na drugu. - Vjerojatno ne - sloila se profesorica Wolfe, s neznatnim nagovjetajem da je sve to zabavlja. - Dakle, doli ste neto loviti. Jo uvijek su stajale tri metra jedna od druge, na hrpama krhotina vapnenca. Iznad njih aputale su topole, a ispod njih ule se abe i zviduk kosova. Trei sivi pas, vei od prva dva, dokasao je i s oekivanjem gledao u profesoricu Wolfe, maui vrsto uvijenim repom. - Da, moglo bi se rei kako sam dola

vrsto uvijenim repom. - Da, moglo bi se rei kako sam dola loviti - rekla je Marty. Usmjeravala je energiju: pozorno promatraj objekt, budi spremna baciti se iza stijene ako ta udna ena loe primi tvoje pitanje. - Dola sam vidjeti moete li mi to rei o sucu Dentonu. Lice neodredive dobi ostalo je mirno. - Sudac Denton. Ah, da. Kako je sudac? - Pa, nije ba dobro. Prilino mu je loe. - U emu je problem? - Tumori na mozgu. Napadaji, mentalna zbrka. Profesorica Wolfe ozbiljno je kimnula. - Ja ga ne mogu izlijeiti, znate. - Pa, k vragu, nisam ni oekivala... ima on mnotvo lijenika! Iza tamnih oiju dolo je do brzog preraunavanja. Ponekad ljudi dou k meni s krivim pitanjima. Misle da bi se biolozi trebali razumjeti u ivot te da bih ja stoga trebala biti u stanju odgovoriti na bilo koje pitanje. - Aha. I erifovim se zamjenicima postavljaju neobina pitanja. No, radi se o tome da sudac govori kako ga netko eli ubiti. Vjerojatno samo bulazni, ali govori o kerki, koja je pobjegla prije mnogo godina, i o vuku. Njegova ena kae da vjerojatno misli na vas. Smee su oi zamiljeno zurile prema drugoj strani provalije. - Dakle, Elizabeth vas je poslala - rekla je profesorica Wolfe. - A ne sudac. - Pretpostavila sam kako samo bunca - objasnila je Marty. - No, njegovi sinovi... pa, nisu vas spomenuli, ali ele saznati krije li se to iza starevih rijei. A inilo mi se kako je

saznati krije li se to iza starevih rijei. A inilo mi se kako je gospoa Denton eljela da vas vidim. Radi toga sam dola, kako bih pomogla Dentonovima - neuvjerljivo je zavrila. - Dakle, moete li mi dati neke podatke? Ne znam zapravo koja pitanja trebam postaviti. - Elizabeth vam nije rekla koja pitanja postaviti? Ozbiljne su se oi ponovno okrenule prema Marty, odmjeravajui je. - To ba i nije neka pomo, zar ne? Osim ako... ponekad prvo dolazi odgovor, a zatim vam postane jasno koje je bilo pitanje. Ako ste mudri. - Imate li, dakle, odgovor? - Moda imam okvir. - Bilo to, ako moe pomoi Dentonovima. Profesorica je napravila nestrpljiv pokret. - Ne moete spasiti druge, Martine. Sretni ste ako moete spasiti sami sebe. Bit e je teko zadrati na temi razgovora. No, nema urbe, a dobra informacija ponekad doe iz udnovatih izvora. Marty je maknula kovru s ela i ponovno pokuala. - U redu. Nema spaavanja. No, moda mogu nauiti neto vie. Vi ste biologinja, zar ne? Pitam se nije li vas Elizabeth Denton spomenula zato to misli da suca truju. Biste li nam mogli rei kad bi se to dogaalo? - Kaete da ima lijenike. - Da. - To je bila istina, on ima lijenike. Ako je Elizabeth Denton eljela drugo miljenje, trebala ga je jednostavno potraiti, a ne slati Marty u divljinu da se natee s profesoricom-pustinjakinjom. - Sluajte, ao mi je to vas ometam, ali... - Nisam lijenica, Martine. Nisam odvjetnica. Nisam

- Nisam lijenica, Martine. Nisam odvjetnica. Nisam socijalna radnica. Ja sam znanstvenica koju zanimaju svi oblici ivota. - Ali, pojavilo se vae ime. Samo sam se nadala da ete moda znati neto o tome. Na to ste mislili kad ste spomenuli okvir? - U redu. Doite. - Profesorica Wolfe brzim se koracima sputala niz hrpe krhotina kamenja. Marty nije bila ni troma ni eprtljava, no muila se drati korak s njom. Izale su na jedan od viih podvoja stepenastog zida kamenoloma, na balkon bez ograde, irine etrdeset pet centimetara. Ispod Marty stijena se neka tri metra sputala okomito do sljedeeg podvoja i dalje, podvoj za podvojem, poniranje za poniranjem, duboko u tirkiznu vodu. Pokraj Marty strma se litica uzdizala tri metra do sljedeeg viljeg podvoja te dalje do ruba obraslog drveem i neba bez dna. Profesorica Wolfe pogladila je zid pokraj njih. Salemski vapnenac - rekla je. - Znate li to o vapnencu, Martine? - Poneto. Djed mi je radio u kamenolomu. Uvijek je govorio kako je iskopao Empire State Building. Znam da je salemski najbolji. - Znate da je to dno pradavnog mora. - Aha, mislim da sam itala o tome u srednjoj koli. Nikad to nisam potpuno shvaala. - Sainjeno je od leeva. Marty je otro pogledala kamen, a zatim profesoricu Wolfe. - Kako to mislite, od leeva?

- Kako to mislite, od leeva? - Iz davnina. Zamislite ogromno more iznad Amerike, od Pennsylvanije do Nebraske. Pretpostavimo da brodom doplovite do sredine i bacite sidro iznad Indiane. Kopno je dolje na ekvatoru, dakle vrijeme je lijepo, tropsko pa ponesite sunane naoale. Ispod vas je mnotvo siunih koljkaa. Foraminifera, brahiopodi, krinoidi - morski ljiljani, kako ih zovu. I mnogo drugih. Valovi, suneva svjetlost i generacija za generacijom ivotinja. Ostanite u tom brodu neko vrijeme. - Profesoriine oi smraile su se od oduevljenja, kao da doista vidi to drevno more. - Pet milijuna godina sve e biti mirno. ivotinje rastu, stvaraju koljke od otopljenih minerala, razmnoavaju se, umiru. Voda brusi njihove koljke, ini ih glatkima te ih pretvara u kamen. Generaciju za generacijom. A onda podzemne sile podiu morsko dno I stvaraju kopno. I evo nas ovdje. - Pljesnula je po zidu kao da je konjska slabina. Ovaj je kamen nekad ivio. Jo uvijek podrava ivot. Mogli biste ga smrviti u prah i progutati, a vae bi ga tijelo znalo iskoristiti za ivce i kosti. - Ne zvui naroito ukusno. - U Marty se probudilo zanimanje za tu enu i njezinu priu. Profesorica Wolfe nasmijeila se. - Istina. Osobno mi je drae uzimati kalcij iz kamenica ili frapea. - Ima li tu okamina? Ne vidim ni jednu. - To jest okamina. Kosturi u salemskom vapnencu uglavnom su pripadali siunim jednostaninim organizmima, a vei su najee vrlo temeljito smrvljeni ili ak potpuno rastopljeni. Stoga je kamen gladak. No, istina je da ima i veih okamina. ivotinja u podrujima koja su izmakla mrvljenju. -

okamina. ivotinja u podrujima koja su izmakla mrvljenju. Pokazala je na sloj vapnenakog zida. Marty ga je pogledala izbliza. Siuni, egzotini oblici, spirale, krugovi i zvijezde uhvaeni u kamenu. Sad su tihi, ali nekad su bili ivi, borili se kao i ona, okretali se i njihali u vodama toga davnog tropskog mora, grijali se pod davnim zrakama istoga sunca koje i danas sja. Marty je primijetila kako joj vrhovi prstiju glade siune stvrdnute oblike, blagoslivljajui ih. ivot i smrt vrsto spojeni u kamenu. Postala je svjesna ozbiljna pogleda profesorice Wolfe. inilo joj se da prodire kroz nju, kao to je trenutak prije prodirao kroz milijune godina do drevnoga mora. Marty je naglo povukla ruku i izlanula pitanje. - Ima li kostiju dinosaura? A zatim se poeljela udariti. Trebala je pitati o sucu Dentonu, vratiti razgovor na pravi kolosijek. No, moda je to ipak bila dobra strategija, jer profesorica Wolfe uinila se zadovoljna pitanjem. - Ne, oni su doli mnogo kasnije. Negdje u doba kad se Atlantski ocean poeo otvarati. - Ove su siune okamine starije od oceana? - U redu, budimo na trenutak linearni. - Zabavljena, profesorica Wolfe skinula je puku s ramena i postavila je u uspravni poloaj izmeu njih. - Ova je puka visoka nekih metar i dvadeset. Recimo da svakih trideset centimetara predstavlja stotinu milijuna godina. - U redu. - Vrh je sadanjost. Nekih dvadeset centimetara nie razvijaju se prvi sisavci i ptice. Pedeset centimetara od vrha razdoblje je dinosaura. - Razumijem.

- Sasvim dolje kod niana, u visini glenjeva, doba je kad se stvarao ovaj vapnenac. - Boe! Prilino je star. Profesorica Wolfe slegla je ramenima. - Ima i puno starijih. ivot je zapoeo tri ili etiri stepenice nie. Ispod vode. Marty je spustila pogled u vrtoglavu dubinu, do vode koja je zapljuskivala rubove, a zatim brzo ponovno pogledala profesoricu Wolfe. - Kad su doli piljski ljudi? Pogled profesorice Wolfe bio je gotovo saaljiv. Sagnula se i prstima zahvatila malo praine te je posipala po vrhu uspravno okrenute cijevi puke. - Vidite li ovaj krug praine? - Da. - To je ovjeanstvo. Od poetka do danas. Marty je zurila u tanak prsten praine. Promatrajui je, profesorica Wolfe nasmijeila se i puhnula u puku. Od njezina se daha cijelo ovjeanstvo na trenutak zakovitlalo u suncem obasjanom zraku, a zatim nestalo. - Kako moete ivjeti na taj nain? - upitala je Marty. Razmiljajui o tako dugim razdobljima? To je jezovito. Sve se ini tako nevano. - Da. ivjeti ljudski vijek, ali izgubiti predanost u njemu. Ponekad vidite katastrofu, ali mislite pa to?. U tome je opasnost. - Profesoriine smee oi postale su mrane i odsutne. - U tome je i privlanost, dakako. - Naglo se okrenula na neujnim onovima i odetala niz podvoj. Istraga nee nikamo dospjeti na taj nain. Marty je pourila za njom. - Profesorice Wolfe - rekla je - jeste li vi prijateljica Elizabeth Denton? Znate li zato je eljela da vas

posjetim? Profesorica Wolfe zaustavila se i ljubazno je pogledala. Ne. No, moda je eljela da vam objasnim cikluse. - Kakve veze imaju ciklusi bilo s im? - Oni imaju veze sa svim. Danima, mjesecima, godinama, ljudskim i ivotinjskim generacijama. Pogledajte kamen. Marty je pogledala. Raspuknue stijene stvorilo je niz uskih vododerina na povrini kamena. - Djed ih je nazivao brazdama - prisjetila se. - Prvi mu je zadatak bio iskopati blato iz njih kako bi lomili isti kamen. Pjevao je onu crkvenu pjesmu, poznajete je? Drevna stijeno, raspuknuta za me, dopusti mi da se skrijem u Te. Profesorica Wolfe nasmijeila se. - Stijene pucaju pod utjecajem vode - rekla je. - Kia uzima ugljini dioksid iz zraka i tla te se pretvara u ugljinu kiselinu. To je slaba kiselina, no ipak dovoljno jaka da rastopi kamen. Voda prodire kroz rascjepe u vapnencu i iri ih. Na povrini vidimo brazde i ponikve. Ispod zemlje pronalazimo pukotine, pilje, podzemne rijeke. Odreite kriku krajobraza koji nas okruuje i izgledat e poput vicarskog sira izdubljenog vodom. Jeste li bili u pilji Mammoth Cave u Kentuckyju? - Aha. No, to nema nikakve veze sa sucem Dentonom! - Ne mogu vam rei tajne Dentonovih. Mogu vam samo rei ono to znam. Marty ju je sumnjiavo pogledala. Profesoriin mudar, strpljiv pogled susreo se s njezinim. Je li mogue da uistinu misli kako je to to zna od vanosti za sluaj? Profesori su udni, Marty je to znala jo od dana provedenih na Sveuilitu u

Indiani. Oboavali su drati predavanja i mislili kako je upravo njihovo znanstveno podruje klju za spoznaju svemira. Pazi, Hopkinsova, nemoj sve upropastiti pourujui je. Plums ionako mora ekati. Ima vremena udobrovoljiti je, izmamiti koji podatak, vidjeti hoe li na kraju to isplivati na povrinu. Osim toga, ta pria o kamenju prilino je zanimljiva. - Posjetila sam Mammoth Cave kao djevojica - rekla je Marty. - elite rei kako je kia rastopila kamen i stvorila sve one upljine? - Tako je. A rijeke odnose sav rastopljeni kamen u more. Siuna stvorenja ponovno od njega prave koljke, i ponovno umiru, i ponovno tvore kameno morsko dno. Dio morskog dna otklizi u zemljin pokrov, a vulkanska ga aktivnost ponovno izbacuje u atmosferu u obliku ugljinog dioksida. Pomijeajte ga s vodom i ponovno ete dobiti ugljinu kiselinu. - Ciklus - rekla je Marty. Truje li suca moda ugljina kiselina? to joj to, do vraga, ta neobina ena pokuava kazati? - Da, ciklus. U meuvremenu drugi se dio morskog dna podie i tvori novo kopno. Jeste li znali da je vrh Mount Everesta sainjen od vapnenca? - Mount Everesta? Doista? - upitala je Marty. - Morske koljke na nebu. - Morske koljke na nebu. - Bljesak odobravanja u tamnim oima. - Novi kamen, nova kiselina, milijuni godina. Zemlja i njezini ivotni oblici u polaganom, preciznom plesu. Nai minijaturni ljudski ciklusi trepere na povrini velikih. Vrijeme je da krenemo, Martine. - To je sve to mi moete rei? A to je sa sucem Dentonom? - To je sve. Budem li se sjetila jo ega to bih vam

- To je sve. Budem li se sjetila jo ega to bih vam trebala rei, uinit u to. Marty se okrenula od pukotine. Kakvo gubljenje vremena! Ipak, shvatila je kako je djelomino razoarana to se vratila u svakodnevni svijet iz svemirskog kraljevstva koje je nastanjivala profesorica Wolfe. Opasnost, privlanost - i ona ih je osjetila, oaranost tim drevnim koljkama u stijeni. Ali, do vraga, to sigurno nije imalo nikakve veze s istragom. Marty je vodila natrag po uskom podvoju. Tri psa ekala su meu blokovima krhotina kamenja, jezika objeenih u psee osmijehe. Vratile su se na stazu. - Drite oi otvorene kad se budete vraali. Tu i tamo pojavljuju se ljudi koji vjebaju pucanje. Vole gaati onaj zahrali auto u vodi, ali pokuat e sa svim to se mie ako ih ne obeshrabrite. Nee biti glupo ako vam pitolj bude spreman - rekla je profesorica Wolfe, kao da iznosi sasvim obine injenice. Posegnula je iza bloka i izvadila plastini kofer. Toshiba. Prenosivo raunalo. Dakle, tako su napisane sve one knjige, pomislila je Marty. - Bilo mi je zadovoljstvo upoznati vas, Martine - dodala je profesorica. - I meni vas. - Marty je iznenaeno otkrila da je to istina. Dakako, bilo je frustrirajue to to se profesorica nije htjela usredotoiti na pitanje, to to nije naroito podeena na stvarni svijet. No, bila je podeena na neto drugo, neto to je u Marty probudilo neoekivano oduevljenje. Gotovo da je poeljela ponovno biti studentica. - Javite mi ako se sjetite jo ega o sucu Dentonu. I hvala to ste mi pokazali... znate, kamen. Profesorica Wolfe ozbiljno se naklonila, u znak prihvaanja. Zatim su se ona i psi brzo uspeli preko kamenja i nestali.

nestali. Marty se uputila natrag grubom stazom, dok su joj misli i dalje plovile drevnim morima. Sjenke su postale dulje, a voda ispod nje djelomino zasjenjena vapnenakim zidovima. Zastala je uz rub provalije kako bi prouila divovski blok vapnenca. Drevna stijena. Jesu li to bile okamine? Da! Morski ljiljani i flora... tako nekako. Kako ih je ono nazivala? - Martine? Marty se okrenula. - Da? Profesorica Wolfe stajala je tridesetak metara dalje, u blizini vrha odlomljenog kamenja. - Phyllis Denton - uzviknula je. - Tamo je dolje. Ispod Stineburga. - Phyllis Denton? Sueva ker? No, profesorica Wolfe ponovno je nestala. Prokleta ena! Marty ju je trideset minuta traila meu krhotinama, a zatim je odustala. Profesorica Wolfe oito nije eljela biti pronaena. Nema veze. Stineburg je u Martynom rodnom okrugu. Siuan gradi, ne puno vei od jednog jedinog raskrija. Pretraivanje ne bi trebalo dugo trajati. Marty je pourila prema autu, ne obazirui se na to to su joj dlanovi i laktovi bili izgrebani od grubog uspona. Bila je znojna i uzbuena. Moda, samo moda, ipak ima sluaj. No, sad mora stii u Plums.

Poglavlje esto
Holtzova je kua imala naheren trijem, boju koja se poela ljutiti, nekoliko javora i kozju krv du ograde. Uz ceste irom okruga bilo je na tisue ovakvih kua, no Wesu Cohranu ta e uvijek proizvesti okus gorine na usnama, runu petnaestogodinju uspomenu: crnac koji stenjui lei u oblinjoj umi, gol i izmuen, razbijenih usta, krvarei iz upljina tri izbijena zuba, s jednom nogom u neprirodnom kutu. Wes ga je pronaao nakon poziva gospoe Hines, istaice okrunih ureda. Bila je smirena i uinkovito davala upute sve dok nije pristao otii tamo, a zatim je briznula u pla. - Moj Emmett treba prvu pomo, istinu vam govorim, erife, zaista je grozno! Izlazei iz automobila, Wes je otresao tu sliku. U pokrajnjem dvoritu bjesomuno je lajao mjeanac kotskog ovara, lancem privezan za konop za suenje rublja. Wes je povukao hlae prema gore i preao preko goljave trave, kiljei pod kosim zrakama kasnoga sunca. Starac na trijemu promatrao ga je. - Bog, Lester - rekao je Wes. Lester je sjedio na tronoj drvenoj bavici, paljivo postavljenoj na trijemu izvan dosega poslijepodnevnog sunca. Bio je odjeven u kombinezon od trapera i pamunu koulju. Nasmijeio se Wesu. - Bog, Wes. - No, oi su mu bile oprezne. - Kako si? - Prilino dobro. Samo, mui me artritis - Lester je neodreeno pokazao na noge.

- Aha, to zaista moe loe utjecati na raspoloenje. Wes se zaustavio na stubama trijema, stojei postrance s desnom nogom na vioj, a lijevom na nioj stubi, licem u lice s Lesterom Holtzom. - Zaista moe. - Lester se ponovno nasmijeio opreznim osmijehom i pogledao koljeno. - Aspirin malo pomae. - Aha. Drago mi je to se ne radi o nekom od onih pomodnih lijekova. Kotaju itavo bogatstvo. Lester je poeo kimati glavom, a zatim su mu oi naglo poletjele prema Wesovu licu. - Dakle, to te dovodi ak ovamo, erife? - Hm, da. - Wes se naslonio leima o stup, gledajui u cipele. - Radi se o sljedeem, Lester: Pitao sam se to bi mi mogao rei o dekima s kojima si nekad bio kompa. - To je bilo prije mnogo vremena. - Aha, moda. - Wes je pogledao kotskog ovara, koji je jo uvijek reao i koraao na kraju potpuno nategnutog lanca. - Zna, Lester, imamo problem. Moram znati to svi vi radite. - Nita. Ne radimo nita. - Aha. Zna, ovaj se put radi o ubojstvu, Lester. Lester je trepnuo opreznim oima. - Mladi idov, Lester. - O, mili Boe! - Aha. Goldstein, tamo na Lawrence Roadu. Ne budemo li uspjeli dokuiti sami, morat emo pozvati FBI. Lester se nagnuo prema naprijed, napravio grimasu i pljunuo preko ograde trijema na tlo puno korova. - Ona pria od prije petnaest godina je prolost - rekao

je Wes. Oprezne su oi na trenutak bljesnule estokom mrnjom. - Prolost? Opalio si nas kaznom koja bi iscrpla banku, erife! Nikad nisam uspio ponovno zaraditi sav taj novac! Wes je zadrao blagost u glasu. - Posljednji put kad sam vidio Emmetta Hinesa jo uvijek je epao. - Gledao je Alovu enu, do vraga! - Gledati ne znai raditi, Lester. FBI bi vas zatvorio za to to ste uinili. Ne bi vas pustili da se izvuete s novanom kaznom. - Federalci. - Starac je ponovno pljunuo preko ograde. - Apsolutno se slaem s tobom po tom pitanju - priznao je Wes. - Aha. - Lester je pogledao Wesa i progunao. - uj, Wes, rei u ti istinu. Vie se ne kreem tako dobro. Ve mjesecima nisam vidio nikog osim Ala. A on nije rekao ni rije o mladom idovu. - Mm. - Wes je neodreeno kimnuo. teta to je njegov najbolji dounik tako daleko od zbivanja, star, izostavljen. Dat e mu vremena da se raspita. - Ako to uje, javi mi, u redu? Vratit u se. - Svakako. - Sad ve drskiji, Lester se zlurado nacerio. - Ne elimo federalce u ovom okrugu, zar ne? - Ne, ne elimo. - Wes ga je pogledao u oi, bez osmijeha, sve dok starevo cerenje nije izblijedjelo. Zatim se spustio stubama i preao preko neravne trave, natrag prema automobilu. Pas je tektao i plesao na kraju lanca.

Kad se vratio u ured, nisu ga doekale novosti od forenziara, no nije ih ni oekivao. Jo danima. Ljudi koji rade u laboratorijima, s radnim vremenom od devet do pet, nemaju mnogo osjeaja za urnost. Dodue, iskreno reeno, moda bi bili bri da im je rekao za simbol Klana. No, nije im elio rei. Radi se tek o izoliranom luaku, bio je siguran u to. Nema smisla pozivati teku federalnu artiljeriju ako nije neophodno. Mason je predao loe otipkano izvjee o razgovoru s oevom roakinjom, Lucille Kinser, medicinskom sestrom koja je prijavila vatru i ples. Wes ga je preletio oima; nita novo, doista. Vozila je blizu sto kilometara na sat, otprilike najveom brzinom koja se moe postii na toj cesti po magli, tako da nije mnogo vidjela. Sims i Mason zajedno su ispitali susjede, no veina ih je rekla kako su spavali. Pas Joea Matthewsa poeo je lajati i on je ustao kako bi ga uutkao te je vidio svjetlucanje daleko iza drvea. Zakljuio je kako to netko s runom svjetiljkom lovi jazavce ili neto slino te se vratio u krevet. Marty Hopkins nije ostavila izvjee, nego samo telefonsku poruku. Razgovarala je s profesoricom sa Sveuilita u Indiani koju su Dentonovi spomenuli i dobila informaciju o odbjegloj kerki. Boe! Nakon svih tih godina? Wes je sumnjiavo odmahnuo glavom. Marty je takoer vidjela Goldsteinove sveuiline podatke i namjeravala razgovarati s njegovim prijateljem prije nego napusti Bloomington. Wesove su se usnice stisnule. Trebala mu se javiti, pustiti da on odlui tko e razgovarati s prijateljem, a ne se sama upletati u to. Tvrdoglava enska. S druge strane, moda bi ga i nagovorila. Konano, ve je ionako u Bloomingtonu. Vratio je poruku u pretinac s ulaznom

je ionako u Bloomingtonu. Vratio je poruku u pretinac s ulaznom potom. Na putu kui zaustavio se na Straubovoj pumpi kako bi natoio benzin. Gil Newton iziao je iz ureda, kimnuo mu i poeo toiti. Wes je iziao i protegnuo se. - Kako je, Gil? - Dobro. - Gil je bio ilav, tamnokos, tih tip, koji je vie volio petljati oko automobila nego piti s dekima. - Je li Bert ovdje? - Ima pauzu za veeru. Vratit e se oko osam sati. - Uhvatit u ga kasnije. - Htio je pitati Berta o sucu Dentonu, o tome zato se njegovo ime pojavilo u suevim brbljarijama. No, nema urbe. Podigao je ruku kako bi zaustavio Gila. - Ne, nemoj se zamarati s prednjim staklom. Samo u potpisati i idem kui. *** Stranja prostorija Plumsa jo uvijek je bila velika, etvrtasta i rustinog izgleda. Dok je pohaala Sveuilite u Indiani Marty je trebala lane isprave kako bi se uvukla tamo. Samo su je jednom uhvatili. Sjeala se prekrasnog uzbuenja zbog nedozvoljenog ulaska u bar, zbog dokazivanja kako moe proi kao odrasla. Chrissie ju je izlijeila od toga. Vratila se u malo predvorje s telefonskim govornicama i ubacila novi. - Bog, Chrissie! - Bog, mama! Chrissiene su rijei zvuale nejasno. Vjerojatno ima puna usta. Marty ju je gotovo mogla vidjeti: tamna kosa, bljetave naunice, znatielja u oima, keks u obrazu. Smijeak joj se

naunice, znatielja u oima, keks u obrazu. Smijeak joj se uuljao u glas. - Kako si? - Prilino dobro. Jesi pronala onu vatru? - Vatra je bila ugaena. No, pronali smo mrtvog ovjeka. - Mrtvog ovjeka! Odvratno! Je li izgorio? - Ne. - Pred Martynim je oima proletio plitki grob, pougljenjeni kri, kartica Klana. - Jo uvijek pokuavamo dokuiti to se dogodilo. A to si ti radila u koli? - Poeli smo novo gradivo o povijesti Indiane. Izabrala sam kamenolome, zbog djeda. - Dobra ideja. Hej, jesi li znala da je vapnenac sainjen od leeva? - Odvratno! - Siunih stvorenja sa koljkama. Poput okamina. uj, poslije u ti ispriati vie o tome. Je li teta Vonnie tamo? - Aha. Teta Vonnie! - zakrijetala je u Martyno uho. Marty je zakoraila unatrag, koliko je uspjela nategnuti telefonsku icu, i povirila u stranju prostoriju. Ni traga od benda. - Pusti da pogaam - zacvilio je glas tete Vonnie. Nee se vratiti do veere. - Bojim se da neu - priznala je Marty, vraajui slualicu na uho. - U Bloomingtonu sam. Vratit u se za neka tri sata. - ula je kako teta Vonnie poveava turau, s namjerom da joj prigovori, te je brzo nastavila. - Radim na dva sluaja, teta Vonnie. Jedan je od njih ubojstvo. - Oh, duo, pazi se! - Strah koji se nalazio u pozadini tetine ljutnje na Martyn posao iznenada je isplivao na povrinu. -

tetine ljutnje na Martyn posao iznenada je isplivao na povrinu. Nisu trebali traiti od tebe... - Samo postavljam pitanja, kilometrima i kilometrima daleko od mjesta gdje se to dogodilo - umirivala ju je Marty. - Ipak to ne bi trebali traiti od tebe. - Glas joj je iznenada postao udaljen i priguen, jer je stavila ruku na slualicu. - Chrissie, draga, idi se igrati vani. Kratko negodovanje s druge strane zavrilo je lupanjem vrata. Glas tete Vonnie vratio se, tih i uran. - Marty, nisam ovo eljela rei ispred Chrissie. Zvao je Brad. - Brad? - Martyna je ruka vrsto epala slualicu. Mislima su joj protutnjali dojmovi: bljesak tamnih oiju, blagi sjaj znoja na ramenima i bicepsima, golicanje brkova. Obeanja o bundama od nerca, stanovima na vrhu zgrada u New Yorku. A zatim prazan krevet, suze u Chrissienim oima, vesele razglednice u potanskom sanduiu. Polako je ispustila zrak i zadrala uravnoteen glas. - Iz New Yorka? to je rekao? - Nita naroito. Htio je znati kad e se vratiti s posla kako bi ponovno nazvao. Rekla sam mu da e morati pitati erifa. - Razumijem. I nije razgovarao s Chrissie? - To je bilo oko podne. Bila je u koli. - Pa, to je htio? - Prolo je dva tjedna otkad se posljednji put ula s njim. Rekao je da bi trebao dobiti posao DJ-a u klubu gdje radi za barom. Je li to bila dobra novost? Loa? Glas tete Vonnie bio je kiseo poput limuna. - Jedino je jo rekao da ti prenesem kako te voli. Marty se morala nasmijati. - Da je znao kako e to rei,

Marty se morala nasmijati. - Da je znao kako e to rei, teta Vonnie, nikad te ne bi zamolio! - Duo, suoi se s tim, on nije dobar za tebe! On je divan mukarac, no trebala bi se jednostavno razvesti i svriti tu priu s njim! Ljudi su se poeli gomilati u stranjoj sobi. Marty je maknula kovru s ela. - Teta Vonnie, on se pokuava probiti u tekom poslu, u redu? Osim toga, on je Chriessien otac. Svialo se to tebi ili ne. - Prolo je nekoliko glazbenika s kovezima za instrumente. - Sluaj, teta Vonnie, moram ii! Saksofonist je bio vitak, ivahan crnac srednje visine, koe boje okolade, u elegantnom dugom sakou. - Gospodine Cartwright! - uzviknula je. - Gospodine Cartwright! Tko me to naziva gospodinom? - Okrenuo se s bezbrinim osmijehom, koji se ukoio kad je ugledao odoru. - Ja sam Marty Hopkins - objasnila je. - erifov ured, okrug Nichols. elim vam postaviti nekoliko pitanja o nekome koga znate. elite li sad razgovarati sa mnom ili poslije nastupa? - Isuse, gospoo! Ili gospodine, ili to ve. - Pogledao je na sat i uzdahnuo. - Devet i trideset. Do vraga, imamo minutu, moemo i sad razgovarati. Marty je pokazala prema stolu. Cartwright je sjeo i zaljuljao stolicu na stranjim nogama. Oi su mu bile oprezne. Dakle, tko je u nevolji? - Momak po imenu Goldstein. David Goldstein. - Goldie? - Cartwrightove su se obrve podigle. - On nije tip koji upada u nevolje. Samo svira glasovir, to je sve. to je uinio?

uinio? - Kad ste ga zadnji put vidjeli? - Prije nekoliko tjedana. Samo malo... Bila je subota. On i Kizzy pojavili su se ovdje, pozvali smo ih da izvedu gostujuu toku. Poslije je rekao kako ima audiciju u klubu gore u Naptownu. No, nisam uo je li dobio posao. - Tko je Kizzy? - Kizzy Horton. Najslaa crnkinja koja je ikad pjevala jazz. Usto i Goldiejeva ena. - Njegova ena - ravnoduno je rekla Marty, no ivci su joj brujali. To je to, tu je klju. Licem mu je prola sjena. - Nije valjda da ga zato uznemiravate, zar ne? Nemate povoda za to! - Ne, ne uznemiravam ih. Je li ih netko uznemiravao? Slegao je ramenima. - Ne mnogo. Bloomington je u redu, uglavnom. Ponekad se uju primjedbe, znate, ili moda neki dobri stari momak koji sjedi na glavnom trgu baci bocu na njih. Naravno, svi znamo da ima barova koje treba izbjegavati. to i nije teko, jer nijedan od njih ionako ne zapoljava crne glazbenike. Ni idove. - Aha. - Marty je znala na koja je mjesta mislio, nekoliko njih na zapadnoj strani Bloomingtona, nekoliko u njezinom okrugu. Tamo ljudi, uglavnom oldtimeri, govore o istoi rase. Doe do kavgi, dakako, no ne ubijaju ljude. Zar ne? - Goldstein je ivio juno odavde, u okrugu Nichols - rekla je Marty. - Je li kad spomenuo da je imao problema tamo? - Meni nije. Odselili su tek prije nekoliko mjeseci. Cartwright ju je zamiljeno prouavao. Iznenada mu je izletjelo. Dogodilo mu se neto zaista loe, jel' tako? Inae biste sva ta

Dogodilo mu se neto zaista loe, jel' tako? Inae biste sva ta pitanja postavljali njemu. Martyn se pogled susreo s njegovim. - Da, ubijen je rekla je to je njenije mogla. - U vraju mater! - Udario je pesnicom po stolu, a zatim sa strepnjom pogledao u nju. - Kizzy - rekao je - a to je s Kizzy? - Ne znam. Drugi zamjenik provjerava Goldsteinovu adresu, moda je tamo. Ako nije... kamo bi mogla otii? - Ako nije... K roakinji. - Cartwright je urno ustao, iskopao malen adresar i palcem ga listao, jurei dugim koracima prema telefonu. Marty ga je slijedila. - Bernice? Ovdje Tom Cartwright... Da, traim Kizzy... Je? Hvala Bogu! Bio sam tako... Da, da, upravo sam uo da je Goldie ubijen... Isuse! - Cartwright se sledio. - Nije znala?... Isuse Kriste! Pa, reci joj da smo svi uz nju. Polako je spustio slualicu. Sva njegova ivahnost i entuzijazam isparili su. - Trebat u adresu - njeno je rekla. - Aha. U redu. - Ponovno je izvadio knjiicu i zastao. Kad je progovorio, glas mu je bio grub. - Ako vam je dam, emu e to koristiti? Uznemirivat ete je, moda je predati Klanovcima koji su sredili Goldieja? Dakle, Bernice i Kizzy znale su da je Klan upleten. A ako je Cartwright bio nepovjerljiv prema policiji, znala je da je i on imao iskustava s njima. - Jesu li povrijedili i Kizzy? - upitala je. - Ne, Bernice kae da je proli tjedan otila u Indy. Boe, kakvo to bijelo smee drite u tom okrugu?

Njegovo je pitanje odzvonilo u njoj poput dubokog zvona, prisiljavajui je da se suoi sa stvarnou. Neizreciva strahota dogodila se nekako u njezinu rodnom okrugu. Svi njezini prosvjedi kako su ljudi tamo u sutini dobri nisu mogli izbrisati tu injenicu. - Moj je posao pronai to smee i poistiti ga - rekla je. Pogledao ju je skupljenih oiju, s nevjericom. - Gledajte - rekla je - znate da emo je na kraju ionako pronai, a zaista trebamo taj podatak. Dakako, bit e joj teko, cijela je ta prokleta situacija teka. No, nee joj biti nita bolje budemo li morali ii okolnim putem. Cartwright je kratko kimnuo. - Sluajte, nemojte se uvrijediti, ne kaem da ste to bili vi, ali vi ste ena. Govore li vam stari deki ba sve? Moete li se zakleti da iza ovoga ne stoji netko tko nosi istu odoru kao i vi? Nije bilo pravog odgovora na to pitanje. Ona se obino dobro slagala s ostalim zamjenicima, no je li znala dovoljno o njima da bi se mogla zakleti? - Ne mogu garantirati za svakoga rekla je Marty. - No, sam je erif iao do kraja u sluaju jednog crnca prije petnaest godina. U okrugu ima bijelaca koji otada nisu progovorili s njim. Protrljao je glavu, nesretan. - Ma, u pravu ste, svakako ete je pronai. Bolje vi nego... Moete li mi obeati da ete to osobno uiniti? Da nikome drugom neete dati adresu? - Hm, morat u rei erifu. - Da, da, pravednom erifu. No, nikome drugom. - Obeajem. Pruio joj je adresar, a ona je prepisala ime, Bernice

Brown, i adresu u Indianapolisu. - Bolje vam je da uhvatite te kurvine sinove, ujete me? - ljutito je rekao. - Ne dozvolite da se Klanovci domognu Kizzy. - Dat u sve od sebe. Slegao je ramenima, podigao saksofon i s tugom ga pogledao. - Dakle - rekao je krenuvi prema pozornici - ovu veer posveujemo Goldieju.

Poglavlje sedmo
S burbonom u ruci Royce Denton gledao je u no kroz prozor oeve spavae sobe. Svjetiljka u bolesnikoj sobi sprjeavala ga je da vidi mnogo vie od nejasne linije gdje se mrano nebo spajalo s jo mranijim brdima. ak je i obujam orahovog stabla pokraj kue vie osjeao nego vidio. Prilika u krevetu pomakla se i Royceove su se misli vratile u sobu. Prokleto depresivno, to bdijenje! Dinamian ovjek koji je upravljao njegovim djetinjstvom nekad mu je izgledao besmrtan. Poput Boga. Neosjetljiv na vrijeme. Majka mu se uvijek inila krhkijom i kao djeak ponekad se bojao da bi mogla umrijeti rano, ostavivi njih trojicu same u velikoj kui. Ne, etvero, nakon to se rodila Phyl. Gdje je, do vraga, bila Phyl? Uglavnom se sjeao slatke svjetlokose glavice u ruiastoj haljinici. Majka ju je uvijek odijevala u lijepe haljine. Uostalom, bila je od Dentonove loze. A tata, oduevljen tim djetetom svoje sredovjene dobi, traio je od nje da sjedi pokraj njega dok gleda televiziju ili da im pjeva. Sunce na ramenu, sjeao se kako je pjevala tu pjesmicu. No, kad joj je bilo tek pet ili est godina, Royce je otiao za Halom mlaim na koled Sveuilita u Indiani, a zatim je dola vojska, pa pravni fakultet. Kad bi dolazio kui u posjet zadirkivao je mlau sestru, no njegovo je zanimanje uglavnom bilo usmjereno na druge stvari. Bio je na zadnjoj godini studija

prava i mjesecima se gotovo nije ni sjetio sestrice, a onda je stigao naprasit telefonski poziv. - Ti i Hal doite kui veeras zapovjedio je otac. - Phyllis je nestala. Odrali su ratno vijee. On i Hal uznemireni, puni pitanja, majka u suzama, jedva sposobna odgovarati, a otac pun jedva suzdravanog bijesa. Na koncu su odluili utjeti. Ona e se uskoro vratiti i nema potrebe upropastiti joj ivot. Raspitivali su se meu njezinim prijateljima, no Phyllis je bila stidljivo dijete i nitko nije nita znao. Dva dana kasnije nazvali su Wesa Cohrana i on je izdao objavu o potrazi. A onda je majka pronala fotografiju u stranjem kutu ladice: Phyllis kako stoji pokraj motocikla u crnim hlaama i konoj jakni sa zakovicama. Nevjerojatno! Otac je bio izvan sebe od bijesa. - Zato nisam znao za to? Boe, pa tek joj je dvanaest godina! Elizabeth, sigurno si vidjela tu jaknu! Zato mi nisi rekla? - Nikad je nisam vidjela! Sigurno ju je drala negdje drugdje! - Majine su oi bile prestraene, a otac je uistinu izgledao kao da e je udariti, napasti je u naletu razoaranja i jada. - Tata, pogledaj, moemo odgonetnuti dio registracije rekao je Hal, drei fotografiju. - Hoe li to pomoi? Otac im se pridruio te su sva trojica oima gutala fotografiju. No, tragova je bilo malo i na kraju su se pokazali beskorisnima. erif je pokuao, no Phyllis nikad nije pronaena. Moda je budalasto obnavljati taj lov. Ako je Wes Cohran nije mogao pronai dok je trag jo bio svje, to bi mogao uiniti sad, nakon toliko godina? No, postojala je

slabana mogunost da je nekako stupila u kontakt, da je oevo buncanje potpireno neim skoranjim, a ne davnim uspomenama. Moda bi mogli pustiti i tu malenu sivooku Marty Hopkins da pokua. Pametna je, koliko se Royce sjeao iz sudnice. Nije se spoticala u unakrsnom ispitivanju, poput nekih zamjenika. Ugodan glas. Lijepe usne... Iz pravca kreveta zauo se udarac, a zatim jo jedan. Royce mu je brzo priao, odloio au, provjerio remenje i jastuke, dok se starevo tijelo trzalo i propinjalo. Bio je tako snaan. Izgledao je propalo, jedva je mogao sastaviti dvije suvisle rijei, no dok se bacao u napadaju bio je vrst poput elinog stroja. Royce se sjetio kako se jednom, dok je kao tinejder uio raditi motornom pilom, neto zaglavilo u kontrolnom mehanizmu te je nije mogao iskljuiti. Nije je smio ispustiti, jer bi se ritala i poskakivala po istini, napadajui svako stablo ili ljudsku potkoljenicu na koju naie. Drao ju je itavu vjenost, moda nekih pola sata, sve dok nije nestalo goriva, a ona podrhtavajui umrla u njegovim ukoenim rukama. Oevo bacakanje jenjavalo je. Royce je namjestio remenje i pogledao na sat. Jo dva sata do majine smjene. U pozadini misli bockalo ga je pitanje: Je li to nasljedno? Znao je da se tumor ne prenosi izravno, no moda postoji neka vrsta sklonosti? Vjerovao je da mu je otac strano moan te je iao njegovim stopama, pravni fakultet i sve ostalo, s gotovo praznovjernim uvjerenjem da e ta mo prijei na njega. Poput djeaka koji odijeva kostim Supermana. Pali junak disao je mirnije. Royce je obnovio burbon u ai i otiao do prozora, ponovno se zapiljivi u tamu.

*** Na cesti koja vodi iz Bloomingtona no je bila prohladna, polumjesec se nejasno nazirao u sumaglici. Vrpce mekane magle stvarale su se u udubljenjima u cesti. To je kopno nekad bilo dno mora, rekla je profesorica Wolfe, no milijuni godina kie i snijega oglodale su i oblikovale okolne vodoravne stijene u sadanje blage breuljke i kotline. Marty se uhvatila kako pjevui djedovu omiljenu crkvenu pjesmu: Drevna stijeno, raspuknuta za me. Sjetila se zida kamenoloma, letiminog uvida u dubine vremena koji joj je pruila profesorica Wolfe, i zadrhtala. Bez obzira na sve to, teta Vonnie ivi u obinom, starom ljudskom vremenu i sutra e biti otrih rijei na raun Martyna veeranjeg kasnog povratka. Martyna je kua imala jedan kat, iljast zabat, oljutenu boju i dvostruku garau, koja je nekad sluila kao veliko spremite za kola pokraj stranjeg ugla kue. Svjetiljka sa stranjeg trijema bacala je slabu svjetlost na asfalt. Parkirala je u garai pokraj automobila tete Vonnie, uzela torbu sa stranjeg sjedita, izala i protegnula se. Boe, dugaak dan. I sutranji e biti dug, zahvaljujui potjeri za Kizzy Horton. Uputila se prema trijemu. Iza sebe zaula je korak. Brzo se okrenula, stavila ruku na futrolu pitolja i ugledala koarkaku loptu, koja je tresnula na asfalt ispred nje. Uhvatila ju je i vidjela ga kako ispruenih ruku ui ispod obrua, uvajui ga. Proklet bio! Dok su se u njoj mijeali ljutnja i oduevljenje, Marty je izbacila eljust, ispustila

mijeali ljutnja i oduevljenje, Marty je izbacila eljust, ispustila torbu, povela loptu i visoko skoila kako bi je poslala u ko. No, i on je skoio te joj blokirao ut. Marty je uhvatila loptu, pretvarajui se da e krenuti uvis, a zatim prola ispod njegove ruke i izvela skok-ut. Lopta se zakotrljala po obruu prije nego to je prola kroz mreicu. Zgrabio ju je ispod koa, a Marty ga je blokirala etiri puta prije nego to je uspio ubaciti preko njezinih ispruenih prstiju. On je bio vii, no ona je bila bra te je utakmica bila dobra, estoka i beumna, osim kad bi lopta pljesnula po asfaltu ili pogodila tablu, odzvanjajui. Pretpostavila je da vodi nekoliko koeva i visoko je skoila kako bi jo jednom ubacila. Lopta je prola kroz obru, no Marty se nije spustila na tlo. Zgrabio ju je u zraku, rukama joj obuhvaajui lea i stranjicu, nosom joj pritiui grudi. Lopta je odskakutala niz rub prilaznog puta. Martyna je ljutnja dogorjela. - Hej - promrmljala je, sputajui pogled na njegovu tamnu, razbaruenu kosu obasjanu svjetlou s trijema. - Osobna greka. - Aha. - Spustio ju je njeno, i dalje je vrsto steui rukama. Njegov fakinski smijeak samo je nekoliko centimetara bio udaljen od nje. - Hej, mala, zadihana si. - Hej, mali, i ti si. Oprezno su se poljubili. Jeo je cheeseburger, mogla je to pogoditi, i iznenada joj se zavrtjelo u glavi od radosti te ga je ponovno poela ljubiti, ne vie oprezno. to god se dogodilo, on je njezin mukarac. Nakon nekoliko minuta odmakla se. - Dakle, to ima novo? - upitala je. - Hm, bojim se da je tvoj nerc ovaj put prilino malen. -

- Hm, bojim se da je tvoj nerc ovaj put prilino malen. Ugurao joj je u ruku neto siuno, svilenkasto. - Ali pravi je nerc. Pogledala je u lie igrake s dlaicama na njuci. Prekrasan je! - Dolo je do malog nazadovanja, makice. Ne elim sad razgovarati o tome, ali imam sjajan novi plan! - to... - Kasnije, makice. Progutala je pitanja. - Kako si se otarasio Chrissie? upitala je. - Nisam bio unutra. - Pa, idemo onda. Mala te ludo eli vidjeti. - Aha, i ja nju. No, svjetlo u njezinoj sobi ugaeno je. Ostanimo ovdje vani nekoliko minuta. Trebam te. Marty je dotakla njegov obraz, njegove brkove. - Teta Vonnie... Stegnuo ju je rukama. - I njezino je svjetlo ugaeno. Teta Vonnie moe priekati. Trebam te, makice. - Aha, ali... - Ali, ali, ali! Ma, hajde! - Povukao ju je prema garai. - Hajde kamo? - Ima stranje sjedalo, zar ne? Za dobra stara vremena. - Do vraga, Brad! - zahihotala se. - To je bilo tako neudobno! - Aha, ali nam je uspijevalo, zar ne? - Poljubio joj je dlan. - Hajde, makice! Ne eli valjda zaista u ovom trenutku razgovarati s tetom Vonnie? Kladim se da u ovom trenutku eli isto to i ja.

isto to i ja. Bio je u pravu, dakako. Marty je dopustila da je povede natrag u garau. Pokupila je torbu s asfalta, a on joj je otvorio vrata. Na trenutak su sjedili u mranom autu, sluajui. Kua je bila tiha, ulo se samo utanje tisue uspomena. Zatim je vrcima prstiju poeo milovati njezin obraz, njezine kovre. Marty je zadrhtala. No, prije nego to je skinula ak i opasa pitolja, gurnula je ruku u torbu. Dobro, jo uvijek je tu. Pruila mu je kondom. - Hej, to bi to trebalo znaiti? - proaptao je. Prsti su mu se zaustavili u njezinoj kosi. - Znai da ne uzimam pilule dok te nema. - Kako je i dalje oklijevao, nastavila je. - Chrissie se dogodila na stranjem sjedalu, sjea se? Znamo da ne puca kolskim mecima, Brad. - Boe, kakva ena! - Pomirljivo je uzeo paketi i mazio je po vratu. - Nedostajala si mi, makice. Tako si mi nedostajala. - I ti meni - apnula je Marty, raskopavajui se. *** Noni jastreb zavrio je s tuiranjem i vjebanjem. Trbunjaci, unjevi, sklekovi, stotinu njih. Svi neujni, u tome je bio trik. Bez gunanja, bez tekog disanja, samo zrak koji isto ulazi i izlazi, tiho, uinkovito, ventilacija za motor koji radi bez zastoja. Poslije se opet istuirao. ovjek se mora mnogo prati kako bi ostao ist. Bjelji od snijega. Trebao bi posjetiti svetite u raspuknutoj stijeni. Kraj

Trebao bi posjetiti svetite u raspuknutoj stijeni. Kraj svetita osjeao se ist. Moda sutra. erif je u svakom sluaju brzo pronaao truplo. Zanimljivo, mislio je da e prvo pronai ono drugo. Sigurno je to bilo zbog vatrenog kria, iako je bio sasvim malen. Netko je neto vidio. Nema veze, erif nee pronai nita vie od onoga to mu je namijenjeno pronai. Nadao se da e dobiti neki znak o truplima, o eni iz Kentuckyja. Veliki titan sad e mu sigurno dati znak. Noni jastreb odjenuo je liilake hlae i bijelu koulju, sjeo za istrugani kuhinjski stol i otvorio Bibliju. Ovo su - na to mi ree - oni to dolaze iz velike nevolje; oni su prali svoje haljine i obijelili ih u krvi Jaganjevoj. Zato to je pred prijestoljem Bojim i slue mu dan i no u njegovu hramu. A onaj koji sjedi na prijestolju spustit e se na njih da boravi s njima. I vie nigda nee ni ogladnjeti ni oednjeti; vie ih nigda nee moriti ni sunce ni ikakva ega, jer e ih Jaganjac, koji stoji nasred prijestolja, pasti i voditi na izvore ive vode. I Bog e otrti svaku suzu s njihovih oiju. Noni jastreb nikad nije dobro spavao. No, taj ga je odlomak umirio te je legao u isti krevet i neko vrijeme poinuo.

Poglavlje osmo
U redu, idemo - rekao je Wes Cohran okupljenim zamjenicima. Marty Hopkins zakasnila je deset minuta i on je bio nestrpljiv zapoeti. - Sims, Mason, idite do Goldsteinovog stanodavca. ivi u okrugu Monroe, ovdje je adresa. Ja u provjeriti nekoliko staraca u okolici. Adams, danas si zaduen za telefone. Foley, odspavaj malo, veeras si opet deuran. Hopkinsova, evo nekoliko fotografija Phyllis Denton. Ova s motociklom je najsvjeija. Prati trag vezan za Stineburg. Mogao je znati. Hopkinsova je prihvatila fotografije, no lice joj je poprimilo miran izgled, koji bi mogao zavarati ljude koji je ne poznaju. - Gospodine, mogu li porazgovarati s vama nasamo? - upitala je. Don Foley nacerio joj se. - Vratio joj se mukarac. To objanjava kasni doruak. Treba slobodne dane. Wes se namrtio. Jel' to istina, Hopkinsova? Brad se vratio? - Ne trebam slobodno. Dakle, vratio se. Do vraga, samo mu je jo to trebalo! Hopkinsova rastresena sad kad trebaju njezinu trezvenu inteligenciju. - Onda, o emu trebamo razgovarati? - upitao je Wes. - Ni o emu to se tie moga privatnog ivota - odbrusila je. - Ni Donovog. - Hej-ho! - glasno se nasmijao Grady Sims. - to to

skriva, Don? - Izlazite odavde! - zagrmio je Wes. - Put pod noge, deki! Hopkinsova, doi i reci mi u emu je problem. - Pokazao je glavom prema uredu, znatieljan protiv volje. - Jutros si zakasnila, Hopkinsova - primijetio je kad su uli. - Bradov se auto pokvario. Morala sam ga odvesti u grad. - Nek' ubudue bude spreman na vrijeme. - Da, gospodine. - A sad, to si mi to htjela rei? Duboko je udahnula, ali je odmah prela na stvar. Gospodine, sino sam saznala da je Goldstein bio oenjen crnkinjom. Znam gdje se ona nalazi. - Zna... - Wes se sjetio fotografije u Goldsteinovu novaniku. akom je udario po stolu, a papiri su poskoili. - U vraju mater, Hopkinsova, ovo bi trebao biti timski rad! Zato mi nisi rekla? - Zato to se radi o crnkinji. Zato to se osoba koja mi je to rekla bojala da bi ubojica mogao imati veze s ovim odjelom. - S ovim odjelom! - Wes je zurio u nju. - Zato? - Nije naveo nikakve posebne razloge. Pretpostavila sam da je to stoga to su panduri iz Indiane nekad nosili plahte, a... - Ne otkad sam ja na vlasti! - Nitko ne optuuje vas, gospodine. Wes se odupro nogom o stolicu i promatrao je. Hopkinsova, to zna o Klanu?

Sive su joj oi bile zabrinute. - Znam da je u dvadesetima Klan vladao cijelom Indianom, a u ovom su se okrugu dugo zadrali. Tata je poznavao neke od njih, Ala Evansa i Lestera Holtza... Pretpostavljam da je veina tih tipova jo uvijek tu. No, niste li vi razbili cijeli taj Klan kad su isprebijali Emmetta Hinesa? - I da i ne - rekao je Wes. - Mora shvatiti da su ti tipovi uglavnom gubitnici. Pokuavaju pronai obrazloenje za to to imaju glup posao i nemaju perspektive. Zaboravljaju da nisu zavrili srednju kolu. Zaboravljaju da subotom naveer propiju itavu plau. Lake je to podnijeti ako govore jedni drugima kako postoji velika zavjera idova i crnaca, koja im ne dozvoljava napredovati. U stara bi vremena subotom naveer meusobno rasplamsavali strasti te iibali nekog jadnog crnca. Nakon to sam im pokazao da je dio tih aktivnosti izvan doputenih granica, uzmakli su i zadovoljili se gunanjem. - Ali i dalje se sastaju kako bi gunali? - Naravno. Ipak su oni samo ljudi. Vole razmiljati kako e jednoga dana preuzeti svijet. No, mogao bih se okladiti u veliku lovu da Goldsteinov ubojica radi sam. Moda je kompa s drugim Klanovcima, no vjerojatno im nije ni rekao. Oni su gubitnici, to je istina, no utjerao sam im malo razuma u glavu. Hopkinsova je polako kimnula. - Da, gospodine. No... vidite, znam da ste ili do kraja titei tog crnca Emmetta Hinesa. A Grady... pa, ula sam da mu je najbolji prijatelj u Vijetnamu bio crnac. Vjerojatno su i drugi u redu. No, jednostavno to ne znam sa sigurnou. A obeala sam da Goldsteinovu enu neu predati Klanu.

Tu nepokornost treba sasjei u korijenu. No, situacija je bila kakljiva, jer postojalo je zrnce istine u onome to je rekla. Grady, Bobby, Don, Roy... u redu, oni nisu u Klanu, poznaju zakon. Ali imaju brau, roake, strieve. Da je on doao do tog podatka, takoer bi bio oprezan. S druge strane, nije mogao dopustiti da se Marty uvue u sluaj. Tako se ne upravlja tvrtkom. - Hopkinsova, ti si na sluaju Denton i toka - rekao je Wes. - Treba pronai Phyllis Denton i saznati prijeti li tko sucu. Gledala je u pod. - Da, gospodine. No, to je s Goldsteinovom enom? - Ona nije tvoj problem. Ja sam erif, Hopkinsova. - Da, gospodine. Ne morate mi to govoriti. - Ne moram? Dolazi ovamo nudei razmjenu, dat e mi podatak ako te stavim na Goldsteinov sluaj. Ova se operacija ne izvodi na takav nain. - Znam, nisam tako mislila. Samo elim pomoi Goldsteinovoj eni. Obeala sam paziti na nju. Vidio je da je zabrinuta. Ponekad se postavljala toliko zatitniki da nije shvaala kako je prela granicu. - Misli da ja neu? - blago je upitao. - Znam da vi hoete. Ali, vidite, Grady i Bobby razgovarat e s Goldsteinovim stanodavcem. Vjerojatno e im on spomenuti enu. - Tako je. I? - Pa, mogla bih stii prije i... Wes je odluno odmahnuo glavom. - Ne. Nema pogodbe. Ide u Stineburg. Marty je gledala u vrata, a Wes je gotovo mogao uti

Marty je gledala u vrata, a Wes je gotovo mogao uti kako joj se okreu kotaii u glavi: nema anse da istodobno posjeti i enu i Stineburg, nema anse da predusretne Simsa i Masona, osim... Ponovno je pogledala Wesa, a sive su joj oi postale hladne. - Gospodine, njezino je ime Kizzy Horton i stanuje kod roakinje. Bernice Brown, 117th Street u Indyju. - U redu. A sad brii odavde i provjeri Stineburg. - Da, gospodine. A kamo vi idete, gospodine? - Prvo u skoknuti u Indy. - Hvala, gospodine. Vidimo se poslije, gospodine. Izmarirala je, ne ba sretna, ali ponovno kao dobar vojnik. Potrebno ju je stalno podsjeati na to. Samo zato to je pametna, misli da moe voditi odjel. Wes je bacio pogled na poruke, rekao Royu da e se javiti iz Indianapolisa te krenuo na sjever. U tri sata Marty je ve bila sita Stineburga, zabrinuta zbog Brada, jo uvijek ljuta na Wesa Cohrana i bijesna na profesoricu Wolfe. Trebala bi je uhititi zbog davanja krivih informacija, ometanja pravosua i jo mnogo toga. Bilo je jasno da Phyllis Denton nije tamo, a vjerojatno nikad nije ni bila. Ne radi se o tome da je nemogue skrivati se oko Stineburga, pomislila je Marty dok se truckala tronim prilaznim putem jo jedne seoske kue. Krajobraz se sastojao od istih kamenih uzvisina i kotlina kao i ostatak okruga, obrastao u iste platane, orahe, ike i puzavce. Odmetnik ili samotnjak mogao se lako skloniti od pogleda u nekom gutiku ili kamenolomu punom smea. No, stvar je u tome da bi ljudi znali da je jo uvijek tamo. U Padgettovoj trgovini mjeovite robe ula je za

uvijek tamo. U Padgettovoj trgovini mjeovite robe ula je za dvojicu takvih ljudi. Ludi stari Jack Cooley kampirao je u blizini White Rivera, ivei od bobica, oposuma i tlapnje da ga je Isus izabrao kao drugog Mojsija i da e ga uskoro izvesti iz divljine. Sin Jane Wall ve se mjesecima skrivao u jednom od kamenoloma, jer je demolirao uionicu, a sam je Wes Cohran prije nekog vremena doao razgovarati s njim. Djeak je utekao kroz stranja vrata i otada se nije vratio kui. Svi su kod Padgetta mislili da je Marty dola radi toga - kako bi pronala mladog Walla. Rekli su joj da se uva, jer je ponio puku. No, kad su saznali da trai nestalu osobu enskoga roda, staru dvadeset godina, plavih oiju, bili su zbunjeni. Mrtili su se gledajui fotografije. - Kako se zove? - Phyllis Denton. No, moda ne koristi to ime. Znate li koga tko odgovara tom opisu? Slii malo na Jeannette. Ne, ne na Jeannette, ona je imala smee oi. A Helen? Nema ba puno slinosti. Osim toga, Helen i Jeannette ivjele su ovdje cijeloga ivota. - Ima li pridolica? - upitala je. - Oni profesori sjeverno od grada. Ostali su jo samo Drew Brewster i njegova ena. On je ve godinama ovdje, no ona je nova. On predaje ak na Sveuilitu u Indiani. Pokuavaju nas nauiti kako se upravlja farmom. - Svi okupljeni zahihotali su se. - Kako izgleda njegova ena? - upitala je Marty. - Karen? Ima vie od dvadeset godina, rekao bih. Ostali su kimnuli. - I ne nalikuje ba mnogo vaim fotografijama. - Ipak u porazgovarati s njom. Gdje ive? Popisu je dodala Brewsterovu farmu. Nalazila se

Popisu je dodala Brewsterovu farmu. Nalazila se sjevernije od drugih adresa te je ve obavila razgovore s gotovo svima oko Stineburga kad je skrenula prema izbljedjelom znaku s natpisom RIVENDELL. Bila je umorna, ve unaprijed sigurna da se radi o slijepoj ulici, sigurna da profesorica Wolfe nije bila u pravu. A isjeci jutarnjeg prizora stalno su joj opsjedali misli: Brad naslonjen na jastuk postavljen okomito uz uzglavlje kreveta, ruku prekrienih iznad glave, nesvjesno pokazujui miiave linije torza na ranoj jutarnjoj svjetlosti. Zaboravi, nije to bilo nimalo nesvjesno. Nekoliko trenutaka kasnije Chrissie lupa na vrata i ulijee unutra gotovo prije nego to je uspio navui traperice, bacajui mu se u naruje. Promatrajui ih, Marty je osjetila kako nada ponovno cvate. Oboavali su se. Moda ovaj put... No, nakon devet godina znala je da ljubav nije dovoljna. Druge su stvari bile vane, kao to je plaa. A on joj jo uvijek nije izloio veliki plan, nego je samo rekao da mu je propao posao DJ-a, kojem se nadao u njujorkom klubu gdje je radio. Dobio ga je vlasnikov roak. Truckala se prilaznim putem prema oronuloj sivoj kui. U podnoju dugake livade svjetlucala se rijeka, White River. Mjesto je bilo jo zabaenije od Martyne kue. Boe, da ona i Brad imaju toliko novca koliko zarauju ti sveuilini profesori, sigurno ga ne bi troili tamo. Ispostavilo se da se Karen nalazila u vrtu. Bila je to krupna ena sa smeim pletenicama, odjevena u plavu bluzu od cica, traperice i radne izme. Marty se parkirala uz kuu i pjeice krenula u vrt pokraj kokoi i nekoliko privezanih koza. Vrt je privukao brojne gusjenice. Karen ih je skidala s lia. - Sve je organski - ponosno je rekla naglaskom s Istone obale. -

organski - ponosno je rekla naglaskom s Istone obale. Pokuavamo dohraniti zemlju. Posaditi mahunarke na istim brdima kao i itarice. - Da, ula sam da to prilino dobro uspijeva. - Marty ju je pozorno prouavala. Nedvojbeno nije imala plave oi, bila je blia tridesetoj nego dvadesetoj godini i nije nimalo nalikovala na fotografije. Ipak, bolje je drati se procedure. - Koliko dugo ivite ovdje? - Dvije i pol godine. Volim ovaj posao. Osim... pa, ponekad je malo dosadan, ponavlja se. Neki to ne vole. - Da, uistinu se nikad nisam uspjela naviknuti na gusjenice. Gdje ste bili prije nego to ste doli ovamo? - Predavala sam engleski na srednjoj koli u Indianapolisu. I znate, jednom kad Drew i ja ponovno uspostavimo komunu, pokuat emo opet otvoriti kolu. Moda stvoriti spone s povijeu onoga starog sela niz rijeku. - Sretnog izraza lica pogledom je preletjela runo sagraene upe, koze i vrt kojeg su pojele bube, imajui pred oima viziju koju Marty nije mogla potpuno shvatiti. - Proli je put problem bio u tome to smo pokuavali sve uiniti odjednom, a roditelji su mislili da djeca previe rade. Jednom kad se posao na farmi bude glatko odvijao, sve bi trebalo biti u redu, ne mislite li tako? Imat emo izvrsne knjige i prirodno okruenje pa e djeca moi razviti um i duh u skladu s prirodom. - Razumijem. - Marty je pomislila na Chrissie, iji su um i duh vie teili privlanim stvarima koje je viala na televiziji, ija je ivotna elja bila vidjeti New York City. Brad joj je donio crnu majicu sa siluetama nebodera na Manhattanu, zgradama koje se svjetlucaju na tamnoj pozadini. Sjajnih oiju, Chrissie se

koje se svjetlucaju na tamnoj pozadini. Sjajnih oiju, Chrissie se cijelo jutro razmetala i likovala u tom znaku oinske ljubavi. Bilo bi potrebno mnogo vie od izvrsnih knjiga i gusjenica da je odvue od toga sna. - Jeste li pohaali Sveuilie u Indiani, gospoo Brewster? - upitala je Marty. - Prije pet godina diplomirala sam na Sveuilitu u Indiani. Tamo sam upoznala Drewa, dok sam bila na zadnjoj godini. Zato mi postavljate ta pitanja? - Traimo nestalu osobu. Phyllis Denton, no sad se moda zove nekako drukije. Ovdje imam staru fotografiju. Sad ima dvadesetak godina. Netko je rekao da se nalazi u okolici. - I mislili ste da je moda poznam? Marty je slegla ramenima. - Samo provjeravam. Karen je polako odmahnula glavom. - Ne, nikad je nisam vidjela. - Je li Phyllis mogla pohaati ovdanju kolu? Bila je dvanaestogodinjakinja kad je pobjegla prije osam godina. - Ne. Mali Murray bio je najstariji u koli, a sad mu je tek petnaest godina. Osim toga, svi su otili. - eznutljivo se nasmijeila. - Ako znate koga kome ne smetaju koze i gusjenice, ovdje imamo krasnu komunu. - Sjetit u se toga. Hvala. - Marty joj je pruila svoj telefonski broj. - Molim vas, javite mi ako se vi ili Drew sjetite bilo ega to bi nam moglo pomoi pronai tu djevojku. - Je li u nekakvoj nevolji? - upitala je Karen. - S nama nije - razuvjerila ju je Marty. - Pobjegla je dok je bila mlada, a njezina se obitelj nada pomirenju. Tata joj umire. - To je tuno. U redu, nazvat u vas ako to ujem. - Hvala. Sretno s vrtom. I kolom.

- Hvala. Sretno s vrtom. I kolom. Tako. To je bilo to. Stineburg je bio ist promaaj. Prokleta profesorica Wolfe! Kad se vratila u automobil, Marty je podigla specijalistiku kartu Sjedinjenih Drava koju je koristila, pozorno promatrajui crne kvadratie koji su oznaavali seoske kue. Sve ih je prola. U tri kue nije bilo nikoga, no najblii su se susjedi zaklinjali da tamo ne ive nikakve mlade ene. Nitko nije poznavao nikoga tko bi moda mogao biti Phyllis Denton. A u zajednici tako malenoj da je jedna trgovina sluila kao prodavaonica mjeovite robe, potanski ured, eljezarija i bar, netko bi neto primijetio da je Phyllis bila u blizini. Bilo je besmisleno pokuavati dalje. Karenina farma nije uistinu pripadala podruju Stineburga; bila je zapravo blia New Concordu na zapadu. A isto je vrijedilo i za kue u drugim smjerovima. Marty je provjerila kod svih za koje se moglo rei da ive u podruju Stineburga, a i kod nekih drugih. Frustrirana, nagazila je na gas, a auto se nagnuo jurei Kareninim prilaznim putem, ostavljajui za sobom oblak organske praine. No, usporila je kad se pribliila krianju u Stineburgu, oima prelijeui okolicu, pokuavajui drati um otvorenim, pokuavajui se sjetiti je li to propustila. Stigla je do sjecita puteva: Padgettova trgovina, osam kua i siuna crkva na brdu. Crkva. Tamo je dolje. Ispod Stineburga. Mranog raspoloenja, Marty je krenula uzbrdo. Da, bilo je tamo, maleno groblje na padini iza crkve, na rubovima obraslo u korov, no ipak uredno pokoeno, s plastinim

cvijeem na nekim grobovima. S rokovnikom u ruci poela je itati natpise na nadgrobnim spomenicima. Corbettovi, Millerovi, Smithovi, Padgettovi. ak i Stineovi. Nije bilo vano ime, naravno, nego datum smrti. - Bog! - Bog! - Marty se okrenula pozdraviti mukarca u trapericama, radnoj koulji i bejzbolskoj kapi s natpisom Beechnut Chewing Tobacco. Bio je to jedan od tiih ljudi koje je srela kod Padgetta. - Nije ni ovdje - rekao je. - Poznajete ovo groblje? - Da, ja sam nadzornik. - Ovdje nedavno nisu pokopane nikakve mlade ene? Ili djevojke, sad bi imala tek dvadeset godina. - Pa, bila je Annie Corbett. Nastradala je u nesrei u Needmoru. - Glavom je kimnuo prema jednostavnoj ploi od vapnenca. - No, svi smo poznavali Annie. - Sigurni ste da ste pokopali Annie? Netko ju je vidio? - O, da. - Pogurao je kapu prema natrag i otro je pogledao, okiran onim na to je ciljala. - Znate, bio joj je slomljen vrat, nije bilo opekotina ili tako neeg. Zaista su je lijepo uredili. Lijes je bio otvoren, svi smo je vidjeli. - Razumijem. - Marty je umorno zatvorila rokovnik. Postoji li u blizini jo koje groblje? - Nijedno koje se jo uvijek koristi. Postoji nekoliko obiteljskih grobnica na privatnim parcelama, no ve ezdeset godina nitko nije pokopan tamo. - Moda biste mi samo mogli pokazati grobove iz

posljednjih nekoliko godina. Bilo ih je dvanaest: dvoje djece, est mukaraca, tri starice i Annie. Nadzornik je znao priu svakoga od njih. Nijedna nije odgovarala Phyllis. E pa, toliko od tvog vrueg traga, Hopkinsova. Zahvalila se nadzorniku, a on je dotaknuo titnik kape s natpisom Beechnut. Kad se vratila u patrolno vozilo pogledala je na sat. Tri i etrdeset. Kad se vrati u Dunning njezino e radno vrijeme ve zavriti. Pokupit e Chrissie u pekarnici, umiriti tetu Vonnie i pokuati pronai Brada. Vrijeme je da unese smisao u privatni ivot, kad joj je ve posao na nuli. Prokleta profesorica Wolfe! Sa zaviu se pitala to je Wes Cohran saznao od Kizzy.

Poglavlje deveto
Bernice Brown odbila je pustiti Wesa unutra. - Ne, gospodine - rekla je, vrsto se ukopavi ispred zatvorenih vrata. - Nitko nee vidjeti Kizzy ako ona to ne dopusti. - Radi se o njezinom suprugu. - ao mi je, gospodine. - Tamne su joj oi odluno svjetlucale. - Sluajte, gospoo, samo joj elim postaviti nekoliko pitanja. Bernice je bila krupna crnkinja u tridesetim godinama ivota, valovite i ulatene kose, s pomno nanesenom minkom, odjevena u uredno odijelo s hlaama koraljno crvene boje. Izgledala je kao netko tko radi u prijamnom uredu ili upravlja uredskim poslovanjem. Takoer je izgledala neumoljivo tvrdoglava. Prokleta ena! No, nije mogao upasti na silu. To mjesto ak ni nije pod njegovom ovlau. U takvim bi sluajevima trebao suraivati s Indianapolisom, no nije elio da se mogua umijeanost Klana rastrubi na sve strane i privue svakog nespretnjakovia u dravi i ire koji ima elju postati junak. - Recite mi kako bismo, do vraga, trebali uhvatiti tipove koji su to uinili ako nitko ne eli razgovarati s nama? - upitao je Bernice. - ao mi je, gospodine.

Wes je pogledao na obje strane ulice. Bila je to radnika etvrt, s kuama u nizu, od kojih su se neke isticale svjeom bojom, druge imale priruno popravljene trijemove, a veina siunih dvorita bila prepuna cvijea. Nekoliko je crnaca i crnkinja prolo pokraj njih. Nitko nije gledao u smjeru bijelog erifa, no svakako su znali da je ovdje. - U redu, gledajte - rekao je Wes. - Recite joj da erif Cohran eli razgovarati s njom o njezinom suprugu. Pitajte je eli li se sastati sa mnom negdje, moda u restoranu. Njezina odluka. ekat u ovdje. Vrata iza Bernice otvorila su se. - Bernice, razgovarat u s njim. Ti dri strau. - Kizzy, ne mora... - Bit e u redu. Tom je ovdje, i Russell. Bernice se povukla u kuu, odmahujui glavom. Wes je ponovno pogledao prema ulici, a zatim u prozore kue, traei Toma i Russella. Nije nikoga vidio, no nije ni na trenutak posumnjao u njezine rijei. - Sluajte, zaista mi je ao to vas gnjavim - rekao je. - Samo vam elim postaviti nekoliko pitanja. - Aha. Tom mi je rekao da su Goldieja... ubili - s naporom je rekla Kizzy. Izgledala je iscrpljeno, velike su joj oi bile upale, usta objeena. Bez obzira na to, bila je lijepa, imala je fine kosti lica, glatku smeu kou i zapanjujue vrst stav. Nosila je bijelu bluzu i crne svilene hlae povezane u tankom struku. U rukama je drala veliku kovertu od tvrdog smeeg papira. Kaete da ete uhvatiti te nitkove? - Dat u sve od sebe. - Wes je izvadio rokovnik. Dakle, zovete se Kizzy Horton?

- Tono. Kizzy Elizabeth Horton Goldstein. - U redu. Gospoo, je li ovo bio va mu? - Pokazao joj je fotografiju. - Da. - Umorne su oi jednom trepnule. - I gdje ste ivjeli? - Proteklih nekoliko mjeseci ivjeli smo dolje u vaem okrugu. U okrugu Nichols, blizu Dunninga, jer bilo je jeftino, a glazbenici ne zarauju naroito mnogo novca. Tip kojeg smo upoznali u Bloomingtonu imao je staru seosku kuu na Lawrence Roadu. Iznajmio nam ju je. - Da. - Zapisao je to. - Hoete li mi rei to su mu uinili? - Ubijen je, gospoo. - Metkom? Noem? Pretuen? Ponekad usljed oka brutalnog ubojstva ljudi daju vie informacija. No, Wes se osjetio okrutnim rekavi Sve to. - Da. - Nije se inila iznenaena, iako su joj se usnice na trenutak stisnule dok ga je pomno ispitivala pogledom. - Znala sam da e bit gadno - rekla je. - Prije dva tjedna pronali smo ovo zakucano na ulazna vrata. - Predala mu je kovertu. Wes ju je otvorio. Unutra se nalazio list papira veliine pisma, preslik manjeg papira. Na vrhu manjega bio je nacrtan nezgrapan kri s kapljom krvi. Ispod njega pisalo je KKK vas vidi! Van s mijeanjem rasa! - Ovo je preslik - rekao je Wes. - Aha. Original je bio na kartici veliine sedam puta dvanaest centimetara. Bojim se da je ne moete dobiti. - Pomoglo bi mi da je vidim.

Odmahnula je glavom. - Uhitite nekoga. Na suenju ete je imati, sigurna sam. Wes je odluio za sada ne ustrajati na tome. - Recite mi, gospoo Horton, to ste uinili kad ste to vidjeli na vratima? - Otila van iz okruga. Ba kao to je pisalo na kartici. No, Goldie nije elio otii. - Usne su joj zadrhtale. - Bio je s Istone obale, jadna luda. Rekao je kako mu nitko nee nareivati kako da vodi ivot. Rekao je da je to ala. - Da. - Wes se protrljao po uhu. - Da je barem bio u pravu. Trebao bi biti u pravu. - O, da. - Kimnula je bez osmijeha. - Svijet je prepun stvari koje bi trebale biti. - Svakako jest. - Sviala mu se ova vrsta enica, razumio je zato je privlaila Goldieja. - Dakle, vi ste otili, a suprug je i dalje ostao. - Aha. I nita se nije dogodilo do ovoga. Sastajali smo se u Bloomingtonu ili nekoliko puta dnevno razgovarali preko telefona, a ja sam poela misliti... - Rijei su joj se izgubile, mirkala je. - Poeli ste misliti kako je bio u pravu? - blago ju je potaknuo. - Ne, ne, znala sam da sam ja u pravu. No, poela sam misliti da moda samo mene ele istjerati. Znate ono Crnjo, nemoj doekati zalazak sunca u ovom okrugu. - Razumijem. - Jednostavno nisam mogla objasniti Goldieju! Mama mu je bila meu demonstrantima koji su se ezdesetih godina borili za graanska prava. Pokazao mi je sliku na kojoj je kao sedmogodinjak stupao uz nju s malenim natpisom Prevladat

sedmogodinjak stupao uz nju s malenim natpisom Prevladat emo. Govorio je da se ovjek treba suprotstaviti nepravdi. Rekla sam super, ti to uini, ti budi junak, a ja odlazim, ja se samo elim baviti glazbom... - Glas joj se slomio. Podigavi pogled, Wes je vidio da je prekrila lice rukama. - Aha - promrmljao je, osjeajui nelagodu. - Hm, gospoo Horton, je li ta kartica bila jedino upozorenje koje ste dobili? - Aha. - Ruke su se spustile, no suze su i dalje sjale na lijepome tamnom licu. - To je bilo to. Nikakvi krievi zapaljeni na tratini, nita slino. - Nitko vas nije vrijeao, zadirkivao, tako neto? - Ne u vaem okrugu, erife. No, tamo nismo skoro nita ni radili, jer nismo mnogo vremena provodili kod kue. Naravno, slali smo pisma, kupovali namirnice, benzin, takve stvari. No, mnogo smo vremena provodili u Bloomingtonu i ovdje u Indyju pa je bilo jednostavnije vei dio kupovine obavljati tu. Tamo dolje ak nikad nismo sreli susjede. Ako ih se moe nazvati susjedima. - A to je s poslom? U Bloomingtonu ili ovdje? Je li va suprug imao neprijatelja? Nekih zavada? - Nita to bih smatrala ozbiljnim. Rick i Kurt u Kegu raspravljali bi s njim o politici, sve dok nisu poeli izbjegavati jedni druge. No, uglavnom ga je zanimala glazba. Zaista se dobro slagao s glazbenicima. - A to je s vama? Ili vama dvoma? Kizzy je slegla ramenima, bio je to lijep pokret u mekoj bijeloj bluzi. - Znam to pitate. Da, nekim ljudima nije bilo ugodno to smo Goldie i ja par. No, nikad se nismo time

ugodno to smo Goldie i ja par. No, nikad se nismo time razmetali. elite rei da je netko koga smo poznavali u Indyju ili Bloomingtonu iao ak tamo dolje kako bi nam zakucao karticu? - Trebamo razmotriti sve mogunosti. - Aha. Ipak, zato bi ekali da odemo tako daleko? - Ti ljudi kojima nije bilo ugodno, tko su oni? - Ne znam im imena, erife. Razni ljudi, razna imena, tek stranci. Sjedili bi na glavnom trgu ili nekom slinom mjestu i dovikivali Goldieju Ljubitelju crnja!. Moda su se pomuili saznati tko smo, ne znam. - Aha. Je li im va suprug odgovarao? - Ne. Goldie je bio staloen, osim u politikim raspravama. Ti tipovi na ulici nisu raspravljali, oni su samo isputali ivotinjske zvukove. Imali smo pametnijeg posla nego uzvraati gunanje. - Aha. Pametno. - Oklijevao je, a zatim postavio pitanje. - to je s vaim prijateljima? Jel' nekima od njih bilo nelagodno? - Ne. Ne na taj nain. Neki su govorili da smo glupi to smo se vjenali u ovoj dravi. Bernice je to govorila. - Okrenula je glavu u pravcu vrata iza sebe. - Nije bilo ljubomornih suparnika, tako neega? - Hej, ekajte malo! - Kizzyne su tamne oi ljutito bljesnule. Stavila je ake na bokove, agresivno podignuvi laktove. - elite rei da je ovo neka vrsta kune prepirke? Namjeravate uhititi nekog crnog brata i rei svijetu kako se pretvarao da je Klanovac da bi nas odvratio s pravog traga? - Ne, ne elim to rei, gospoo. - Jedini razlog to sam razgovarala s vama je to to su mi Emmett i Della Hines rekli da ste uhvatili one kurvine sinove koji

Emmett i Della Hines rekli da ste uhvatili one kurvine sinove koji su isprebijali Emmetta prije petnaest godina. - Da, a uhvatit u i ovoga. - Neete, budete li lovili krive ljude, neete! Wes je podigao dlan u znak mira. - Gledajte, gospoo, moram pitati, to je dio uobiajenog postupka. - Onda zapiite da je odgovor ne. - Pokazala je na njegov rokovnik otrim, ljutitim pokretima prsta. - U redu. Ionako vie nemam pitanja, osim ako se moete jo ega sjetiti. - Ne. Samo... - Prekriila je ruke. - Pretpostavljam da mi zbog autopsije i ostalog jo neko vrijeme neete dati tijelo. - Nazvat emo vas kad budemo gotovi. Ovamo, na Bernicein broj? - Aha. - A vi nazovite nas ako se ega sjetite. - Pruio joj je posjetnicu. - U redu. - Samo jo jedna stvar, bilo bi nam od velike pomoi kad bismo mogli vidjeti karticu koju su ostavili. Original. - O, vjerojatno e vam je na kraju pokazati. - Oni? - Sino sam je poslala FBI-u, nakon to je Tom nazvao i rekao da su ubili Goldieja. - Razumijem. - Sranje! To je znailo da ima samo dan ili dva da smeka Lestera i ostale prije nego to dou federalci i svi zaborave sve to su ikada vidjeli. - Znate li tko je to uinio, erife? - Znam gdje u se poeti raspitivati - rekao je. - Nakon

- Znam gdje u se poeti raspitivati - rekao je. - Nakon toga, sve je preputeno dragom Bogu. Kizzy je kimnula i otvorila vrata. Bernice ju je zatitniki povukla unutra. Dobri ljudi. Lester bi rekao da se ljudi trebaju drati svoje sorte. Wes je zakljuio da su odvana Kizzy i Bernice vie njegova sorta nego stari Klanovci, koji su za svoje probleme okrivljavali sve osim sebe samih. No, svakako bi mu bilo drae da Kizzy nije zvala FBI. Sad e morati odmah poslati izvjee i natezati se s idiotima koje poalju. Odvezao se do Arby'sa kako bi uzeo hrane te se uputio kui, vaui u vonji. Juno od Indianapolisa u svim se pravcima protezala prostrana ravnica, ravna poput mora, tako da su prvi nabori zemlje kod Martinsvillea bili dobrodola promjena, kao da se dokopao obale. Martinsville je do prije nekoliko godina bio rodni grad glavnoga Klanovca. Ti su osjeaji jo uvijek spavali u okolnim brdima, poput zmije na suncu. Vratio se u stoer prije etiri sata popodne. Foley mu je predao potu i poruke. Nije jo bilo laboratorijskog izvjea. Dravni su panduri dali kratku povijest Goldiejevog automobila. Sims i Mason zavrili su te je Bobby Mason marljivo tipkao izvjee, koristei oba kaiprsta. Prenio je Wesu da je stanodavac rekao kako je Goldsteinova ena crnkinja. - Aha. Upravo sam se vratio s razgovora s njom. - O! - Mason je trepnuo. - To je bilo brzo. Stanodavac je rekao da je ona neka vrsta pjevaice. Prekinula ih je Marty Hopkins, koja se uuljala u prostoriju.

prostoriju. - Izgleda poput oluje na pomolu, Hopkinsova - rekao je Wes. - Da, gospodine. - Bacila je smotanu kartu na ormari sa spisima. - Tamo dolje nisam pronala ni crnog vraga. Nitko u blizini Stineburga nije vidio ni uo nita o Phyllis Denton. Ne znam na to je ta luda profesorica Wolfe ciljala. Moda je mislila na neki drugi grad. - Moda. - Ili su joj se pobrkali lonii. Wes se namrtio. - Imala si takav osjeaj dok si razgovarala s njom? Vidio je kako joj se sklopka u mozgu ponovno prebacuje na detektivski modul i kako duboko razmilja o njegovom pitanju. - Zapravo nisam - priznala je. - Nekako sam joj morala prilaziti s raznih strana. Nije se htjela drati teme. No da, u tom sam trenutku mislila kako je to dobar podatak. - ak i da smo sa sigurnou znali da je luda, morali smo ispitati takav trag. - Znam. Ipak, strahovito sam se dosaivala. - Pogledala je Masona, koji je jo uvijek kuckao po pisaem stroju, a zatim ponovno Wesa. - Kako ste vi proveli dan? - oprezno je upitala. - Dobro. Razgovarao sam s njom. Svi ete sutra dobiti izvjee. Sad moram obaviti razgovor s jo nekoliko ljudi. - Dobro. Gospodine, nemam o emu izvijestiti. Hoe li biti u redu ako to napiem sutra? - Dakako. Tvoja je smjena ionako zavrila. - Aha. Vidimo se sutra, gospodine. - Istrala je, uputivi se prema Reinerovoj pekarnici preko puta ulice kako bi

se prema Reinerovoj pekarnici preko puta ulice kako bi pokupila dijete.

Poglavlje deseto
Chrissie nije ovdje. Brad ju je odveo prije petnaestak minuta. - Odjevena u nabranu pregau, teta Vonnie je premjetala ajne kolaie s borovnicom u staklenoj vitrini pekarnice. - Kamo su otili? - Na kolsko igralite, rekao je. - Umorne oi tete Vonnie na trenutak su se susrele s Martynima. - On je divan ovjek. Chrissie ga jednostavno oboava, zar ne? - Aha. - Sjeam se kako si i ti oboavala oca. Jo jedan divan ovjek. Tvoja jadna mama... - Daj, molim te, teta Vonnie, ne moemo svi biti pametni poput tebe. - Marty je pourila van, ne elei voditi stare bitke. Nekoliko blokova dalje, u kolskom dvoritu osnovne kole u Dunningu, Chrissie se revno ljuljala, razgovarajui s Bradom. - Malinda je rekla da to zapravo nisu neboderi u New Yorku - rekla je. Nosila je majicu sa siluetama Manhattana koju joj je Brad donio. - No, ona je to rekla samo zato to je strano ljubomorna. Janie i Susan stale su na moju stranu. - E pa, Janie i Susan su u pravu. - Brad je napola sjedio, naslonjen na cijev koja podupire klackalicu. - Ovaj je uzorak potpuno tona slika tih silueta. Odmah u ti rei imena zgrada. Podigao je pogled i nasmijeio se Marty. - Hej, makice, gledaj kako Chrissie leti!

Uhvatio je Martynu ruku i povukao je prema preki klackalice pokraj sebe. Chrissie se nasmijeila i jo se jae odbacila. Gledajui kako joj se ki die nebu pod oblake i sputa prema zemlji, Marty je progovorila. - Dakle, ispriaj mi o novoj ideji. - Pa, razmiljao sam... - Dok je odvagivao to rei oi su mu prele na Chrissie, a Martyno je srce potonulo u ponor. Ponekad je najbolji put do mjesta na koje eli stii zaobilaznica. - Aha. - Vidi, problem je to u velegradu kao to su New York ili Indianapolis ima toliko mnogo ljudi koji se pokuavaju probiti na radiju da te tipovi koji odluuju ni ne pogledaju. Jednostavno daju posao nekome koga znaju. - Poput tvog efa u New Yorku, koji je posao obean tebi dao svom roaku? - Skuila si. Nema anse boriti se protiv toga, osim ako ve ima veze. Dakle, ono to treba uiniti je probiti se negdje gdje ima anse. U nekom malom mjestu. I onda, kad si stekao lokalni ugled, napravio neki super efekt, ima mnogo kazeta za pokazati, onda te vie ne mogu zanemarivati. - Tata! Gledaj! - povikala je Chrissie. Plovila je visoko nad njima, u visini vrha ograde. Marty se sjetila vremena kad je i sama to radila, tog osjeaja obruavanja, osjeaja da je napokon slobodna. - Fantastino! - Brad je zapljeskao. - Tako mi svega, jednog e dana biti zvijezda na trapezu! I Marty je pljeskala. - Bit e astronaut! Chrissie se oduevljeno hihotala. - Aha, sigurno. Hej, moemo li sada ii

kui? Obeala sam pokazati tati zbirku naunica. - Naravno, nakon to provjerimo to je s tatinim autom doviknula je Marty. Pogledala je Brada i progovorila tihim glasom. - Dakle, savjetovali su ti da radi u nekom manjem mjestu? Gdje, u Bloomingtonu? - Ne, sveuilite je ograniavajui imbenik. Jednako je loe kao u velegradovima. Ne, makice, mjesto za nas je Aljaska. - Aljaska! - Posljednja granica. Sluaj, Marty, to je savreno! Mlado mjesto puno izazova, na samom pragu probijanja. - Aljaska. - Protrljala se po elu. - Aha. Vidi, u New Yorku sam upoznao te tipove s Aljaske, Jasona i Stevea. Doli su na godinji odmor i ispriali mi kako stvari stoje. I to me puklo, zna? Super efekt. Posljednja granica. - Lice mu je sjalo od oduevljenja. - Marty, mogu odskoiti s Aljaske ravno na vrh! Kao Garrison Keillor, zna? Ili Wolf Man! Ali jo bolje! Jason i Steve ostavili su mi adrese, rekli da ih nazovem. Rekli su da znaju nekoliko tamonjih postaja na kojima bih zaista bio od koristi. - Aljaska. Boe, Brad! Chrissie je stajala pred njima, ponovno prizemljena, uznemirenih tamnih oiju. - Znai li to da ne idemo u New York? - Ne, to nipoto ne znai to, duice - ozbiljno je rekao Brad, nagnuvi se prema naprijed. - To znai da emo dugorono gledajui bre stii u New York. Otii emo na Aljasku, svi zajedno, a ja u se tamo dokazati. Postii u super efekt koji mi je potreban. A onda e radio postaje u New Yorku

vidjeti za to sam sposoban. - uj, Brad - rekla je Marty. - A to je s Bloomingtonom? Mislim, u pravu si, sveuilite tamo ima utjecaj. No, mogao bi to iskoristiti. Upii se na studij komunikacija ili kako se ve zove, napravi brdo emisija u Indiani... - Ah, Marty, ne zna o emu govori! U New Yorku to ne bi ni pogledali. Mislili bi da je za klince. Do vraga, to i jest za klince. Osim toga, Indiana nema nikakav image. Njujorani je ne razlikuju od Illinoisa ili Iowe. Sluaj, mnogo sam razmiljao o tome. Znam to inim. to bi trebala rei na to? Da on ne zna to ini? Ustrijeliti ga dok jo krvari od posljedica duge uzaludne borbe u New Yorku? Toliko se trudio. Moda previsoko puca, no do vraga, to je takoer dio njega, taj san. Marty je poeljela vjerovati kao nekada. Chrissie ih je promatrala rairenih oiju. - U redu, vidi, pusti me da malo razmislim o tome - rekla je Marty. Nasmijeio se i povukao je blie sebi kako bi je poljubio u obraz. - Znam da je dolo iznenada. Poslije emo razgovarati o tome. Sad bih trebao ispriati Chrissie o siluetama. Doi 'vamo. - Privukao je Chrissie i oprezno joj ispravio majicu. Gledaj sad. Vidi ove dvije zgrade s etvrtastim vrhovima? - Aha. - Dok je prouavala majicu, Chrissiena je brada bila uvuena u ovratnik. - E, to je Svjetski trgovaki centar. Ova ovdje sa zrakama je Chryslerov neboder. - Chryslerov neboder - ponovila je Chrissie, kao da se radi o litaniji. - A ova s prekrasnim iljastim tornjem najbolja je od

- A ova s prekrasnim iljastim tornjem najbolja je od svih. To je Emprie State Building. - To je ona na kojoj je radio djedica? - Tako je. Reci Malindi neka ih potrai u knjigama. Sve je pravo. - Nasmijeio se i dotaknuo Chrissiene srcolike naunice. - A sad idemo vidjeti ostatak tvoje zbirke. Na putu kui stali su u Straubovoj radionici provjeriti to je s Bradovim autom. Tamo su bili Gil Newton i Bert Mackay, suprotni tipovi: tamnokosi, ilavi, utljivi Gil i pleati, svjetlokosi Bert, ija se plava kosa prorjeivala, a miiavo tijelo debljalo. Obojica su nosila tamnoplave kombinezone. - Vijesti nisu ba najbolje, Brad - rekao je Bert, otkvaivi pitolj kako bi ulio benzin u Martyn auto. Svi su izali iz automobila i otili s Gilom u radionicu. Brad je imao desetogodinjeg crnog camara. Kupio ga je rabljenog, godinu dana nakon Chrissiena roenja, novcem koji je Marty pokuavala staviti na stranu za kerkino obrazovanje. uj, treba na to gledati kao na investiciju - objasnio je Brad. Sad imamo obveze i trebamo pristojno prijevozno sredstvo. Investicija je trenutano bila podignuta do razine oiju na servisnoj rampi, dok je Gil objanjavao Bradu da se radi o problemu s prijenosom. - Pet ili est stotina zelembaa. - Sranje! - Brad je udario nogom u zid od cigle. - To je vraki mnogo novca! Gil je slegao ramenima. - Ionako trebam nabaviti novi auto - rekao je Brad. - I to je vraki mnogo novca - suprotstavila se Marty. Gil, koliko je inae lo? Gil je utonuo u misli. - Nije lo - napokon je rekao.

Gil je utonuo u misli. - Nije lo - napokon je rekao. Strpao je prljave ruke u depove kombinezona i jo trenutak razmiljao. - Ne mogu sa sigurnou rei. Ali, dobro je odravan. - Aha. Boe, mnogo sam truda uloio u tu stvaricu rekao je Brad. Palcem je preao preko donjeg ruba vrata. Marty se sjetila kako je brusio okrhnute dijelove i hru, pomno ih prebojavajui. Zaista je naporno radio. - Brad, to je sjajan auto, utedjela sam neto novca za bojanje kue - rekla je. - Mogu malo pomoi u plaanju rauna. - Ne, ne elim da to uini, Marty. - Ne, zaista. To je sjajan auto. - Aha. - Njeno je potapao branik. Chrissie je malenim palcem prela preko ruba vrata. - Pa, Gil, idemo onda s tim. to se zapravo pokvarilo? Marty nije priekala Gilov spori odgovor nego se okrenula prema svome autu. eljela je razgovarati s Bertom Mackayom, koji je upravo dovravao ulijevanje benzina. Raun je stavila na troak erifova ureda. - Bert, zna li to o sucu Dentonu? - upitala je. Bert je pohranio odrezak rauna u dep i oprezno odgovorio. - ujem da je zaista bolestan. - Aha. Loe je. Jesi li ga nedavno vidio? - Ne. Nisam ve nekoliko mjeseci. Obiavao je dolaziti po benzin, ali ne otkad se razbolio. - Aha. Bert, on te prije nekoliko godina osudio na zatvor. U to si vrijeme rekao neke prilino rune stvari o njemu. - Da, ali ja... vidi, ja sam alkoholiar - ozbiljno je objasnio Bert. - Tad jo nisam priznavao tu injenicu. Uporno

objasnio Bert. - Tad jo nisam priznavao tu injenicu. Uporno sam traio izgovor za sve nevolje u koje sam se uvaljivao. I zato sam krivio suca, i svog odvjetnika. Tako mi Bog pomogao, krivio sam ak i malca. No, ak sam i tada znao da nisam bio u pravu, no jednostavno to nisam htio priznati. - Aha. - U zatvoru mi je bilo grozno, uasno. - Bert je zurio u pranjavi asfalt i odmahivao glavom. - No, to me osvijestilo. Tamonji sveenik, kapelan, ulanio je neke od nas u drutvo lijeenih alkoholiara. I rekao nam je, kad izaemo, imamo novu ansu. - Da, da. - Eto, ja sam to uzeo k srcu. Stari Tom Straub pruio mi je ansu ovdje na benzinskoj pumpi i kunem se da sam otada ist i na pravom putu. - Aha, nikad nisam ni ula drukije - priznala je Marty. - Zna, ponovno sam roen. Kao to je sveenik rekao, dobri Bog daje mi drugu ansu. - Aha. - Marty nije spomenula kako s vremena na vrijeme mora uhititi i ponovno roene, jednako kao i nepokajane. - Bert, kae da nisi vidio suca otkad se razbolio. - Tono. ovjee, ve prije nekoliko mjeseci mogao sam vidjeti da mu postaje loe. Doao je po benzin i rekao da ima upute za mehaniara. Dao mi je cedulju, no na njoj je pisalo samo Nije jo vrijeme pa sam je bacio. I strano se muio odvozei se, auto mu je poskakivao, a on je tresao pesnicama. Bio je to jedan od njegovih napadaja. Poslije ga vie nisam vidio. Odmah nakon toga Royce se doselio natrag kako bi pomagao. - A prije toga, jeste li razmijenili koju rije, bilo to

- A prije toga, jeste li razmijenili koju rije, bilo to slino? - Ne! Gledaj, ponaao sam se s dunim potovanjem od trenutka kad sam izaao. O emu se tu u stvari radi? - Bertovo ruiasto lice postalo je tamno rumeno. Marty je pourila s objanjenjem. - Vidi, radi se samo o tome da moram neto provjeriti. Sudac misli da ga netko ubija. A jedno od imena koje je spomenuo bilo je tvoje. - Moje? ali se! - Bert je zaprepateno zurio u nju. Hej, uj, Royce kae da njegov tata ponekad bulazni. Sigurno je bulaznio. - Mogue. Dolazi sebi i ponovno se gubi. Moramo provjeriti. Brad je doetao do njih, a slijedila ga je Chrissie. Spremni za pokret? - upitao je. - Samo trenutak. Imam jo nekoliko pitanja za Berta. to zna o suevoj kerki? - Njegovoj kerki? Pobjegla je, zar ne? Odavno, prije... - Hej, makice, nisi na dunosti, sjea se? - Brad joj je prebacio ruku preko ramena. - Aha. Upravo smo zavravali. - Marty je pokretom ramena otresla njegovu ruku. - Prije ega, Bert? - O, zna ve. - Vrhom cipele gurkao je limenku ulja. Prije nego to sam otiao u zatvor. - Da, dobro. Sluaj, Bert, sjeti li se ega, javi mi, u redu? Samo elim odgonetnuti zato se pojavilo tvoje ime. - Aha, svakako, Marty. Brad je potapao Berta po ramenu. - Hej, vidimo se! Uao je u auto i uputio Marty zabrinut pogled, no nije nita rekao. Otili su kui diviti se Chrisseinim naunicama.

rekao. Otili su kui diviti se Chrisseinim naunicama.

Poglavlje jedanaesto
U subotu prijepodne Marty je sjedila za otrcanim pisaim strojem i lupala po tipkama, piui izvjee o beskorisnom putu u Stineburg. Tipka r zaglavljivala se, a e je bilo puno crne tinte, no Marty je bila neusporedivo bra od Bobbyja Masona. Moda je zato Wes Cohran htio da radi na sluaju Denton, mrano je pomislila. Hal mlai i Royce bili su odvjetnici, a odvjetnici vole mnogo papirologije. Zato ju je Wes i stavio na sluaj, jer najbolje tipka. Trenutano se takoer javljala na telefone, jer je Don Foley otiao kupiti krafne. K vragu, moda je Brad bio u pravu. Moda joj je uistinu mjesto na Aljasci. Vrijeme je za novi poetak. Bilo bi mu bolje s njezinom pomoi, to je sigurno. Prve tri godine u Bloomingtonu ilo mu je fantastino, radio je sve od kasnononih do popodnevnih programa, no onda je Gary, direktor, preao na novi posao u Indianapolisu. Novi je direktor elio promijeniti shemu, uvesti itaa vijesti. Brad je dao otkaz i poao u Indy za Garyjem, no on jo nije imao mnogo veza tamo i nije mu mogao pomoi. Marty je ostala sama, bez novca za stanarinu, te je dola s Chrissie u majinu kuu u okrugu Nichols i zaposlila se kod erifa. No, ako je erif namjerava stalno poklapati zbog njezine elje da pomae u velikim sluajevima, ako je eli pretvoriti u prokletu tipkaicu i telefonisticu, onda se i Aljaska ini prilino

dobrim mjestom. Prsti su joj se zaustavili na tipkama. Do vraga, kako se ono zvala cesta na kojoj se nalazila Karenina organska farma? Marty je nestrpljivo skoila i odmotala specijalistiku kartu. Vodila je prema sjeveru, u pravcu... Uinilo joj se da siuni simbol iskae iz karte. Previdjela ga je barem desetak puta, no iznenada je tanki crni Y izgledao sjajan poput neona meu blijedosmeim obrisima linija brda: simbol za ulazak u pilju. Tamo je dolje, ispod Stineburga. Odreite kriku krajobraza koji nas okruuje i izgledat e poput vicarskog sira izdubljenog vodom. - K vragu, k vragu, k vragu! - Marty je zgrabila telefon. Kako se zvao onaj tip, prirodoslovac iz dravnog parka Spring Mili koji im je pomogao kad su se izgubila Mooreova djeca? Russell. Floyd Russell. Brzo je nazvala. - Da, Floyd dolazi danas prijepodne, trebao bi voditi grupu turista - rekao je prirodoslovac na dunosti. - Ovdje Ured erifa okruga Nichols. Recite mu neka me doeka na Donaldson Roadu, tri kilometra sjeverno od krianja s okrugom 860. Recite mu neka ponese opremu. - Radi se o urnom sluaju? - Nadam se da ne. No, svakako bi mogao biti. - U redu. Bit e tamo. Marty je navrljala poruku Donu, provjerila runu svjetiljku i istrala ne zaustavivi se da izvadi izvjee iz pisaeg stroja. Sumanuto je jurila itavim putem do Donaldson Roada, a kad se dvadeset minuta kasnije tamo zaustavio land rover

Floyda Russella, ona je pretraivala meu kanadskim judiima i trnovitim grmljem na obronku. Pourila mu je u susret. - Bog, Floyd! Ja sam Marty Hopkins. - Aha, sjeam se. - Nasmijeio joj se. Floyd je bio nizak, miiav mukarac odjeven u prastare traperice i majicu, a jedina mu je odora bila znaka parka prirode. Koziava koa bila mu je djelomino skrivena ispod kratke smee brade. - U emu je problem? - Nestala osoba. Stara pria, no upravo sam izvjetena da se nalazi u stineburkoj pilji. - Marty se i dalje prekoravala to nije prije shvatila. - Jeste sigurni? - Floyd je zakiljio prema obronku. Dakle, ponovno je otvorena? - Kako to mislite? - Prije nekoliko godina otvor pilje uruio se. Nisam bio tamo osam ili deset godina i ne znam nikoga drugog tko je bio u njoj. Dakle, kako je ula? - K vragu! - Marty je ponovno pogledala uz obronak. U pravu ste, nisam pronala nita osim odrona kamenja. - Aha. To je to, zaista. - Hoete li ipak pogledati? Za svaki sluaj? Slegao je ramenima. - Kad smo ve ovdje, zato ne? Izvadio je alat i uad iz land rovera, oklijevao trenutak, a zatim prebacio jedan ruksak preko ramena, a drugi pruio njoj. Na obronku se nalazilo odronjeno kamenje. - Vidite, pilja je nekad izlazila na povrinu upravo tu gdje sad stojimo objasnio je Floyd. - Zatim se rub stijene iznad ulaza uruio i zagradio otvor. Unutra nema nikoga.

- Ne postoji neki drugi ulaz u pilju? - Ovisi o tome to podrazumijevate pod piljom objasnio je Floyd. eljeznom je polugom nabadao izmeu kamenja i grmlja. - Postoje dugi sustavi meusobno povezanih tunela i pukotina. No, veina ih nije dovoljno velika za ljude. Ova pilja ima nekoliko upljina dovoljne veliine, povezanih putovima kroz koje se moe puzati, a iza njih moete kroz pukotinu vidjeti jo pilje, no ta je pukotina premalena da bi se kroz nju moglo provui. I tako je ovo bio praktino jedini ulaz. No teoretski, svaka ponikva u krugu od nekoliko kilometara vjerojatno vodi u sustav, ak i ako ne moete odavde doi do njega. - eljeznom je polugom maloduno bockao kamen. - Dakle, sad nema ulaza - rekla je. Uspravio se i bacio pogled prema land roveru, oito spreman odustati. - Pauci i cvrci mogu proi bez problema. ak i ribe. No ljudi? Bojim se da vas je netko nasamario. Trenutano radi na piljskoj fauni, rekao je ljubomorni profesor Hart sa Sveuilita u Indiani. - Osoba koja mi je rekla da pogledam u ovu pilju vjerojatno ju je vidjela - tvrdoglavo je rekla Marty. - Poznajete li onu biologinju sa Sveuilita u Indiani? Profesoricu Wolfe? - Wolfe! - Otro ju je pogledao. - Da, nekoliko sam puta razgovarao s njom. alje mi studente na obuku. Profesorica Wolfe vam je rekla da se netko nalazi ovdje unutra? - Aha. Zakoraio je unatrag, pomno ispitujui hrpu kamenja, po prvi puta sa zanimanjem. - Kako je, do vraga, mogla...

prvi puta sa zanimanjem. - Kako je, do vraga, mogla... - Dakle, vjerujete joj? - upitala je Marty. - Nikad jo nisam uo da je pogrijeila. - Uspeo se na viu toku, ugurao eljeznu polugu iza velike gromade i gurnuo. U redu. Vrijeme je za kacige. - Ponovno se spustio, stavio na glavu piljarsku kacigu, a jednu uruio Marty. - Stavite ovo i doite mi pomoi. Marty je prilagodila remen za bradu i uzverala se do njega. - Mislim da bi se ova mogla pomaknuti - rekao je. I jest. Dok se on vrsto naslanjao na polugu, a Marty gurala, gromada se pomaknula nekoliko centimetara. - to kaete na to? - rekao je Floyd. Marty je svjetiljkom svijetlila unutra. Strma kamena kosina vodila je u crnilo. Zadrhtala je od uzbuenja, kao trenutak prije utrke. - Izgleda kao da ulazimo s drugog kata - rekao je Floyd. - Morat ete si pomoi rukama. Znate li kako rade ove karbidne svjetiljke? Otkvaio je svjetiljku s kacige i pruio joj da je proui. U sreditu reflektora nalazila se siuna mlaznica, iza koje su bila dva odjeljka meusobno spojena vijkom. Marty se namrtila. Nikad ih nisam vidjela izbliza. - U osnovi se radi o tome da proizvodite vlastiti acetilenski plin i palite ga. - Odvrnuo je donji odjeljak i u njega istresao grumenje iz spremnika. - Karbid ulazi u donji dio. Hajde, uinite to svojom rukom. Svjetiljka je podupiraem bila privrena za kacigu. Marty ju je skinula i odvrnula donji odjeljak, a zatim slijedila

Marty ju je skinula i odvrnula donji odjeljak, a zatim slijedila njegov primjer i usipala u nju grumenje karbida veliine kikirikija. Floyd je zavrnuo donji odjeljak. - Voda ulazi u gornji odjeljak, kaplje kroz pipac i proizvodi plin. Plin izlazi kroz vrh plamenika i hop! evo svjetla. - Pokazao joj je malen alat s finim icama koje su izlazile iz cijevi. - Ovo je svrdlo za buenje vrha. Ponekad se vrh plamenika zaepi. Oistite ga icom. ice se uvlae u kuite radi transporta. A sad... - Moram li sve to znati? - Marty je bila nestrpljiva nastaviti lov. - Apsolutno! - Njegove kestenjaste oi izraajno su bljesnule. - Ako mi tamo dolje padne kamen na glavu, elim da znate kako dovoljno dugo odrati svjetlo da stignete otii po pomo. Ovo nije turistika pilja, s telefonima na svakoj treoj okuci. Ovo je prava stvar. - U redu, razumijem. - Bio je u pravu. ak i ako je Phyllis unutra, ne bi mogli mnogo uiniti bez svjetla. Floyd je nastavio. - E sad, ova napravica kontrolira kapanje kroz pipac, a ovo je rasklopna kapa u koju dodajete vodu. U vaem piljskom ruksaku nalazi se boca vode. Tamo ima i jo karbida. - Ne postoje li elektrine svjetiljke? - Postoje. No, kad biste eljeli dobiti ovoliko svjetlosti, trebali biste veliku, teku bateriju. Bila bi vam teka na glavi. Neki ih privruju za tijelo. No, kad ste u uskom prostoru, baterija vam se moe otrgnuti ili se ice pokidati. Meni je ugodnije sa starom, iskuanom i pravom tehnologijom. - U redu. - Ponimo sad s kapanjem vode. - Napunio je gornje

- Ponimo sad s kapanjem vode. - Napunio je gornje odjeljke. - Vidite ovaj kotai? On stvara iskru. Obino nekoliko sekundi drim ruku preko reflektora, kako bih zarobio neto plina, a zatim zavrtim kotai. - Uinio je to. S praskom, plin se zapalio. Ponovno je prikvaio svjetiljku za kacigu. - A sad vi. Marty ga je oponaala. U treem se pokuaju svjetlost s praskom pretvorila u plamen. Pomogao joj je namjestiti svjetiljku na podupira. - Sjajno - rekao je. - Sve ostalo to trebate nalazi se u ruksaku. Idemo! - S mukom se uvukao u procijep koji su otvorili. Marty se provukla za njim. Otvor je bio uzak, zatrpan uruenim kamenjem, no to su se vie sputali, to se prostor vie irio. Bilo je veoma svjee. Uskoro su se nali u proirenoj upljini irokoj neka tri metra i visokoj otprilike dva metra, iju je glatku stijenu ugladila neka davno iezla rijeka. Ljudi su tamo dolazili i prije njih - uza zid lealo je nekoliko limenki piva, stari remen, kantica za ulje, nekoliko zahralih runih svjetiljaka. Ova pilja ima oblik vijugavog slova H - rekao je Floyd nakon to su preli tridesetak metara. - Ulaz se nalazi na dnu lijevoga kraka. Hajdemo kroz poprenu liniju do desnoga kraka. Evo ovdje, spustite se udesno. Marty se to nije inilo kao desno. Izgledalo je kao rupa u zidu u visini struka, promjera jedan metar. - U ruksaku imate titnike za koljena ako vam trebaju - rekao je Floyd. - No, prolaz je dug samo est metara. - Zaronio je u rupu. Marty se osvrnula. Srebrna svjetlost koja je obiljeavala ulaz ve je nestala iz vidika. Slijedila je Floyda. U poetku nije bilo teko, iako se inilo neobinim puzati

U poetku nije bilo teko, iako se inilo neobinim puzati poput bebe kroz stijenu koja se toliko razlikovala od krajobraza iznad nje. Nije mogla zamisliti ker suca Dentona na ovakvom mjestu. Odnekud je dopirao vlaan vonj blata. Tunel se sputao ukoso i postepeno je postala svjesna kako se bone stijenke pribliavaju jedna drugoj, a strop postaje sve nii. Stijena je pritiskala bez zlobe, ne marei. inilo se da su veoma daleko od ulaza. - Skrenite tu desno! - povikao je Floyd i nestao iza ugla. Kad je njegov glas zamro, jedini preostali zvuci bili su njezino hrapavo disanje, ritmino struganje vrhova njezinih cipela po vapnenakom tlu te jedva ujno Flovdovo struganje negdje ispred nje. I udan klokotavi zvuk. Martyno je srce poelo galopirati. Kakav je to zvuk? Gdje je Floyd? Je li to bila neka vrsta insekta koji bjei od njezina svjetla? Ruksakom je udarila o strop. Skinula ga je s jednog ramena i pustila da joj mlatara s drugog, puzei za Floydom to je bre mogla. Tlo je postajalo vlano, tanki se sloj praine pretvarao u blato. Zatim su joj lea zagrebala po vapnencu iznad glave. Vidjela je kako se strop tunela ispred nje blago sputa, sve nie, te kako se onovi Floydovih cipela trzaju odmiui. Gmizanje na trbuhu! - veselo je doviknuo. K vragu! to radi tu dolje? Phyllis ne moe biti na tom mjestu. A zatim je gmizanje napokon zavrilo. Marty se provukla kroz posljednje suenje, koje je vodilo u veliku odaju od vapnenca, iji su ukasti zidovi bili osvijetljeni njezinom i Floydovom svjetiljkom. Iz uske pukotine visoko na desnom kraju odaje obruavao se potok, nestajui u hrpi kamenja na drugoj strani. On je izdubio itavu tu oblu galeriju. Marty je

drugoj strani. On je izdubio itavu tu oblu galeriju. Marty je podigla pogled prema kamenom stropu i upitala se koliko su duboko ispod kanadskih judia. Floyd je stajao pokraj potoka. - Jeste li ikad vidjeli piljsku ribicu? - upitao je. Marty mu se pridruila i povirila u vodu. Neobian bijeli stvor uzmicao je od njihovih svjetala. - Boe, izgleda poput duha - udila se. - Cvrci takoer - rekao je, pokazujui glavom prema zidu iza njih. Blijedi, vretenasti insekti uurili su se ispod kamena, dok su im ticala podrhtavala. Marty se pribliila, no stvorenja su potrala u sjenu. Poput znanstvene fantastike su, zar ne? Floyd se nasmijeio. - Svia vam se ovdje? Pogledala je uokolo, mrtei se. - Da, ali... ne ba naroito. Ovo je divlje mjesto, zar ne? Divljina. Nikad nisu vidjeli svjetlo, ti cvrci. Osjeam se poput uljeza. Osmijeh mu se rairio. - Imate potencijala, Marty Hopkins. - To je ono to profesorica Wolfe prouava? - upitala je. - Evoluciju - rekao je. - Prilagodbu ivota u tami. - I okamine. - Aha, ona prouava mnogo toga. Samo sam se jednom sputao s njom u pilju, davno, tamo u okrugu Washington. Bili smo nekoliko kilometara ispod zemlje - teka, divlja, vlana pilja - i zastali prigristi neto, oboje prekriveni blatom. Oslonila se leima o zid pilje, potpuno ushienog izraza lica. Veina je nas u ovome radi izazova. Svladavanje prepreka, iskuavanje samih sebe, odlaenje na mjesta gdje ljudska noga jo nije

samih sebe, odlaenje na mjesta gdje ljudska noga jo nije kroila. Stoga sam je upitao zato voli pilje, a ona mi je vrlo ozbiljno rekla: Nastrana sam. Zaljubljena sam u zemlju. elim upamtiti svaku njezinu jamicu. To me potreslo, mogu vam rei. Zaljubljena u zemlju. Neobina ena. Je li uistinu vidjela Phyllis u toj pilji? Marty je gledala uokolo skupljenih oiju. Nema drugog izlaza? - upitala je. - Tamo gore meu gromadama, gdje izvire potok, nalazi se tuneli koji se sve vie suava te postaje premalen za svakoga veeg od dvadeset pet centimetara - rekao je. - A postoji i dodatak ovoj odaji. - Poveo ju je do okomite pukotine pokraj hrpe kamenja iza koje se gubio potok. Bili su u stanju hodati gotovo uspravno, prvo nadesno, a zatim nalijevo do suhe, oble odaje s plitkim usjekom u pozadini. Stari zahrali lanac protezao se od eljeznog obrua privrenog za kameno tlo. - Iz krijumarskih dana - objasnio je Floyd. Marty se najeila. - Ma, ovdje nema nikoga - rekla je. Bolje da nastavimo traiti. Nasmijeio se. - Vi vodite. Natrag kroz prolaz za puzanje. - U redu. - Marty se vratila u odaju s potokom, ponovno prola kroz prolaz puzei te vodila natrag prema glavnoj upljini, osjeajui se gotovo kao iskusna piljarka. Floyd je iao neposredno iza nje. - U redu - rekao je. Oblik slova H, sjeate se? Vidjeli smo sve osim gornjeg dijela prvoga kraka. Taj dio malo zavija, a nakon nekih est metara poinje se iriti. Hodali su dok je govorio. Mraan bljesak na desnoj strani, gdje se upljina irila. Suvie sjajan, suvie pravilan.

Lijevom je rukom uhvatila Floydov lakat, a desna joj se spustila na pitolj. Floyd je pratio njezin pogled. - Isuse! Nisam to nikad prije vidio! Mirno, Hopkinsova, rekla si je. Uzdrmana su joj osjetila upijala okruenje: tiina, glasna nakon ubora rjeice; svod sa zidovima i stropom od ukastog kamena; iljasta, nepravilna hrpa sruenih gromada na kraju odaje. I utobijeli sjaj njihovih svjetiljki, koji se odbijao od mranog, blistavog pravokutnog oblika skrivenog iza tog kamenja. Je li to bio... Sauvala je hladan, neutralan glas. - Priekajte ovdje trenutak, Floyd, moe? Oprezno je pogledala oko sebe. Nije bilo nikoga. Vidjela se praina, ne u debelom sloju, a tlo je bilo istrugano. Napeta, pazei na put kretanja kako ne bi previe naruila prizor, Marty mu je prila. Da, lijes. Na nadsvoenom kamenom zidu iza njega netko je zaaio visok kri. Primijetila je kako na lijesu nema praine. Bio je lijepo izraen, od ulatenog drveta. Treba li pozvati Wesa? Ne jo, Hopkinsova, prvo saznaj to se tu nalazi. Marty je oblizala suhe usne. arke na poklopcu bile su iste, iako je malo zacvilio kad ga je podigla. Nije bilo potrebe za urbom, uostalom. Krhkom kosturu unutra, umotanom u pljesnivi kukiani pokriva za krevet, odavno vie nije bilo spasa. Gomila beivotne, valovite kose poivala je poput guste smee ipke na satenskom jastuku ispod lubanje. Ruke su bile prekriene na malenoj Bibliji poloenoj na prsa, a zlatna se narukvica ispreplela sa sitnim zglobnim kostima.

Narukvica je imala isti uzorak listia koji je Marty vidjela na portretu u kui Dentonovih. Stranica iz crkvene pjesmarice bila je ugurana pokraj lubanje. Drevna stijeno. Marty je njeno spustila poklopac lijesa i podigla pogled prema zidu pilje iza njega. Vapnenac. Sainjen od leeva. Drevna stijeno, raspuknuta za me, dopusti mi da se skrijem u Te... Phyllis Denton vie nije bila skrivena.

Poglavlje dvanaesto
Royce Denton sjedio je u oevoj knjinici, plaajui oeve raune s oeve tedne knjiice. Nakon prva dva napadaja starac je sinovima dao punomo za plaanje odreenih rauna. Hal mlai bio je ljut zbog strogih uvjeta. - Misli da smo djeca! pjenio se. - Misli li da emo sav njegov novac potroiti na lizalice? Ili da u si uplaivati doprinose za kampanju? - Tko zna to misli? - odgovorio je Royce. - Vjerojatno se eli drati privida da i dalje ima sve pod nadzorom. Zar ti ne bi? Hal je slegao ramenima, s polovinim osjeajem krivnje. - Da. Moda. Zapravo, prije nego to su napadaji postali svakodnevna pojava, otac je pristao dati nekoliko doprinosa srednje visine Halovom fondu za kampanju. Sad to nije dolazilo u obzir. Bili su ovlateni plaati komunalije, popravke automobila, trokove bolniarke i ne mnogo vie od toga. Royce se nadao da e krov izdrati jo neko vrijeme. Odozgo je dolazila jednolina kripa bolniarkine stolice za njihanje. Iz kuhinje se ulo prigueno brujanje majinih aparata. Obeala je veeras napraviti mesnu trucu. Stavio je ek u kovertu. Radni stol za kojim je sjedio, oev, prije njega pripadao je djedu: teak hrastov stol s pominim rebrastim poklopcem, s istruganom radnom povrinom te mnotvom utora, rupa i ladiica. Sve je imalo svoje mjesto.

Hal ga je smatrao staromodnim, no Royce je volio taj stol, s njegovom konotacijom poslovnih ljudi koji mnogo godina dre u redu svoje ivote. Mirisao je na sredstvo za ienje namjetaja, s nagovjetajem duhana. Royce je pretpostavljao da su i djed i otac pohranjivali cigare u jednu od ladiica. Otac mu je prije mnogo godina prestao puiti, no stari je stol jo uvijek pamtio. Ptiari su poeli lajati, a zatim se zaula kripa guma na ljunanom krunom toku. Royce je ustao i pogledao kroz prozor. Patrolno vozilo erifova ureda, kovrava Marty Hopkins iskae sa suvozaeve strane. Ima neto u njoj, pomislio je Royce. Ozbiljna i poslovna, da, no iza toga nazreo je njenost i suosjeajnost te prijatan izraz zbunjenosti kad je pronaao onu granicu kozje krvi na njezinu ovratniku. Trenutano, pomislio je, izgledala je mrano. Loe vijesti, dakle. Nije elio da mu se majka prva suoi s njima. Otiao je u predvorje, a kad se zaulo zvono na vratima, povikao je u pravcu kuhinje. - Ja u otvoriti, majko! Ovdje sam! - Otvorio je vrata. Marty Hopkins nije bila sama. Stajala je korak iza visokog trupa Wesa Cohrana. Royce je podigao obrve. - erife Cohran! Bog, Marty! Izvolite, uite!- Kimnuo im je, a oni su s uzvienom ozbiljnou uli u predvorje. - Kako si, Royce? - upitao je Wes Cohran. Nadvio se nad njima, jednako mrkog izraza kao i Marty. - Hm, bojim se da imamo loe vijesti o tvojoj sestri. - Zastao je. - Pronali smo tijelo. - I mislite da je njezino? - Royce nije mogao sprijeiti nevjericu u glasu.

- Ispitat e se - rekao je Wes Cohran. - No, ovo smo pronali na tijelu. - Pokazao je Royceu plastinu vreicu za dokaze, u kojoj se nalazila zlatna narukvica sa sloenim uzorkom povezanih listia. Royceove su oi poletjele prema portretu. Narukvica je bila ista. - Da, njezina je - rekao je. Osjeao se kao da ga je netko udario i to ga je zaprepastilo, jer mislio je da je spreman na sve. esto je pomiljao da je moda mrtva. No, bila je to hladna, intelektualna misao, a sad je shvatio da je cijelo vrijeme oekivao kako e ona jednoga dana ponovno stupiti u vezu s njima. vrsto je stisnuo oi. uo je Wesa kako neto utjeno mrmlja, no tek ga je Martyna ruka na njegovoj nadlaktici vratila u stvarnost. - Jeste dobro? - upitala je. - Aha. - Preao je rukom preko ela i na trenutak se susreo s njezinim sivim oima. - Samo, to je takav ok. Nisam oekivao... Bila je tako mlada, znate. Marty je kimnula. - Kako je umrla? - Jo ne znamo - rekao je Wes. - Znamo da se to dogodilo prije mnogo godina. Vjerojatno kratko nakon to je nestala. - Tako davno! Je li se radilo o prometnoj nezgodi? Ili ju je netko...? - Pogled mu je preao s Wesova na Martyno lice i natrag. - Jo ne znamo - ponovio je Wes. - Potrajat e neko vrijeme dok ne dobijemo odgovore. Radimo na tome. - Da, znam. - Royce je ponovno protrljao elo. U njemu

je kljuao bijes. - Moete nam pomoi oko nekih pitanja - rekla je Marty. - Naravno. Uinit u sve to mogu. - Pronali smo je u pilji nedaleko od Stineburga. - U pilji... o, Boe, znam tu pilju! Hal i ja igrali smo se u njoj dok smo bili djeca! Tata je jo uvijek vlasnik tog posjeda. Prije njega pripadao je mom prastricu. - Wes i Marty pomno su ga promatrali, suosjeajno, no budno; Royce je bio svjestan kako bi ono to govori moglo biti vano za sluaj. - Ali, kako sam uo, ta je pilja prije nekoliko godina zapeaena. Kad su popravljali cestu, dolo je do uruavanja zbog eksplozije dinamita ili tako neeg. Na tu pilju mislite? - Upravo na tu - rekla je Marty. - Je li Phyllis... je li umrla tamo? - Teko je rei - rekao je Wes. - Jo uvijek popunjavamo praznine. - No, netko ju je zaista lijepo poloio na odar - njeno je dodala Marty. - Lijes i sve ostalo. Royce se sjetio Phyllisine fotografije u konoj jakni i odmahnuo glavom. - Ne razumijem. Pobjegla je s tim motociklistikim luacima... dakle, moralo se raditi o nekoj nesrei, zar ne? Zato bi je stavili u tu pilju? U lijesu? - Moda se jednostavno nisu eljeli petljati s policijom rekla je Marty Hopkins. - Ma, do vraga, sad e se petljati! - Royce je udario akom o dlan. - Dat emo sve od sebe! U vraju mater, kako joj se to moglo dogoditi? - Je li i Phyllis poznavala tu pilju? - upitala je Marty.

- Je li i Phyllis poznavala tu pilju? - upitala je Marty. Royce je duboko udahnuo i pokuao se prisjetiti. - Ne znam. Vjerojatno. Odlazili smo tamo na izlete. Tata je volio loviti ribu na oblinjoj rijeci. No, Hal i ja bili smo mnogo stariji. Otiao sam na koled prije nego to je Phyllis bila dovoljno stara za istraivanje. - I nije govorila o pilji poslije, kad ste dolazili kui u posjet? - Koliko se sjeam, nije. No, kad bih dolazio kui, Phyl i ja obino smo razgovarali o TV emisijama i slinim stvarima. - Pa... - Marty je pogledala Wesa. - Trebali bismo priopiti novost vaoj majci. - Da, svakako. - Majci. Do vraga! Nije znao moe li se u tom trenutku suoiti s majkom, vidjeti njezine suze. - U kuhinji je, priprema veeru. Wes je pokazao rukom prema drugom kraju predvorja, a Royce ih je nevoljko poveo do kuhinje, velike kvadratne prostorije s pultom uz dva zida i radnim otokom presvuenim javorovinom. Na otoku je zujao stroj za mljevenje mesa, a Royceova je majka stavljala u njega crvene komade govedine. Masa mljevenog mesa curila je kroz otvor u staklenu zdjelu. Njegova je majka podigla pogled, prela oima s jednoga lica na drugo te se brzo okrenula isprati ruke u sudoperu. - to se dogodilo? - upitala je. - Bojim se da imamo loe vijesti o vaoj kerki, gospoo Denton - rekao je Wes. Polako se okrenula i pogledala u njega. - Mislimo da je mrtva. ao mi je. Dvije polagane suze skliznule su joj iz oiju. Prekrila je

Dvije polagane suze skliznule su joj iz oiju. Prekrila je lice rukama. Marty je krenula prema njoj, no zastala je kad je Royce pourio prema majci. - Majko! Boe, ovo je odvratno! Dopustila mu je da je obuhvati rukama, no ostala je ukoena, odbijajui utjehu. Trenutak kasnije on je zakoraio unatrag. - Jesi li dobro? - njeno je upitao. - Znam da je ovo ok. Spustila je ruke i zurila u njega sjajnim oima. - Ne. Znala sam. - Aha. Na neki sam nain i ja znao. Ipak je ok kad se potvrdi. Wes Cohran proistio je grlo. - Gospoo Denton, kako ste znali? - upitao je hrapavim glasom. Odsutno ga je pogledala, kao da ne razumije. - Je li vam netko rekao? - upitala je Marty. - Rekao...? - Odozgo se zauo mukli udarac. Gledala je u Marty, no inilo se da plaljivo oslukuje kripu bolniarkine stolice za njihanje. - Ne - rekla je Elizabeth. - Jednostavno sam znala. - Dvaput je pisala, a zatim je prestala - rekao je Royce. - Bojao sam se da je oteta, ili ozlijeena. No, nisu doli nikakvi zahtjevi za otkupninom. Pretpostavio sam da je bila jednostavno odbjegla klinka, a klinci zaborave pisati. - Hm, gospoo Denton - zagrmio je erif. - Moemo li vam postaviti nekoliko pitanja o vremenu neposredno prije Phyllisinog nestanka? - Da. - Glas joj je bio jednolian, mutan. - Dakle, koliko se sjeam, niste imali pojma da se druila s tom skupinom motociklista?

s tom skupinom motociklista? - Ne. Ni najmanjeg. - Pogledala je Roycea, brzo i preplaeno. On ju je potapao po ramenu, umirujui je. - Nitko od nas nije imao pojma, erife. Sve dok se nije pojavila fotografija. - Aha, sjeam se. Pokazali ste mi je nekoliko tjedana poslije. Ovaj, gospoo Denton, postoji pilja dolje u blizini Stineburga. Va sin kae da se nalazi na vaem posjedu. - Da. - Royceova se majka namrtila i drhtavo udahnula. - Sjeate li se da vam je ker ikada to govorila o toj pilji? - Da. Voljela je tu pilju. Sva su je djeca voljela. Sjea se, Royce, ti i Hal mlai igrali ste se u njoj. - Aha, sjeam se. I Phyl ju je istraivala? - Da. Naravno, njezin otac i ja uli bismo samo nekoliko koraka, ali ona je uivala igrati se tamo. Dakako, nije ila daleko, jer je teko nositi runu svjetiljku u tako malenim prostorima. A mi smo se znali uzrujati. Jednom, kad joj je bilo devet godina, uzela je svjetiljku i nestala na gotovo sat vremena. Uasno sam se uplaila. No, ona bi uvijek pronalazila put... Suze su joj se ponovno izlile iz oiju. Marty je pronala rupi i pruila joj ga. - ao mi je to vas uznemiravamo, gospoo - s nelagodom je rekao erif. - No, je li Phyllis govorila to o pilji? Mislim, otprilike u doba kad je nestala? - Ne. - Odmahnula je glavom. - Mislim da nije. - U redu. Dakle, vi posjedujete to zemljite. Jesu li i drugi ljudi posjeivali pilju? Pogledala je Roycea, a on je dao odgovor. - Ponekad

Pogledala je Roycea, a on je dao odgovor. - Ponekad su neovlateno ulazili. Tu i tamo nalazili smo limenke piva u blizini ulaza u pilju. Ili grafite. Hal mlai i ja istili smo ih. - Moete li nekako povezati te uljeze s vaom sestrom? - Ne. Nikad nisam saznao tko su oni bili. No, to je zanimljiva misao - dodao je Royce. - Kad bismo moda uspjeli saznati... Majko, ima li kakvu ideju tko su oni bili? - Ne. Osim Packerovog malog, koji je tamo ostavio ime - odgovorila je. - Nismo ga poznavali. Deki su to oistili. - to je s profesoricom Wolfe? - upitala je Marty. - Ne znam. - Tko je profesorica Wolfe? - upitao je Royce. - Profesorica sa Sveuilita u Indiani - rekla je Marty. Radi u piljama. Ona mi je rekla da je Phyllis tamo. to je rekla vama, gospoo Denton? - Rekla je da je vidjela Phyllis u pilji. - Vidjela ju je? - uzviknuo je Royce. - Kada? - Ne znam. Rekla mi je to prije mnogo godina. - Zato mi nisi rekla? - Royce je bijesno lupio po radnoj plohi. - Do vraga, majko, gubili smo vrijeme! - Ali, Royce... Imali smo toliko dojava. Sve su bile lane, sjea se? A tvoj bi se otac svaki put toliko uzrujao... erife, sjeate se! - Aha. - Wes je kimnuo glavom. - Ti nisi mnogo vremena provodio ovdje, Royce. No, ona je u pravu. Iako smo bili diskretni i izbjegavali publicitet, bilo je svakakvih luaka koji su mislili da su opazili malu. Jedan je tip bio u posjetu baki u Indianapolisu i mislio da ju je vidio tamo, drugi je bio dolje u French Licku... Provjerili smo desetke dojava. - Pogledao je

French Licku... Provjerili smo desetke dojava. - Pogledao je Royceovu majku. - Kad vam je profesorica to rekla? - Ne sjeam se tono. Moda godinu dana nakon to je Phyllis nestala. Royce je planuo. - Majko, trebala si nam rei! Ta je dojava bila tona! Ponovno je plakala, lica skrivenog iza rupia koji joj je dala Marty. - Postojali su deseci dojava o kojima ti nisam rekla! Nisu bile istinite! - Nemoj joj previe zamjerati, Royce - rekao je Wes Cohran. Suosjeajna ruka Marty Hopkins poivala je na Royceovoj nadlaktici, gladei je. - Osim toga, ovaj nam je put rekla neka provjerimo s Wolfeovom. - Da, ali prolo je toliko vremena! - Royce je preao rukom preko lica. Bili su u pravu, taj je bijes bio gubitak energije. Ohladi se, prioni na posao. Pogledao je erifa. Do vraga, to je tako frustrirajue. No, sad znamo. I vrijeme je da poduzmemo sve to moemo, zar ne? - Pogledao je erifa u oi. - Uhvatit emo nitkove koji su to uinili. Platit e oni! Majine oi svjetlucale su od suza, no njegove su rijei i u njoj probudile neto poput gnjeva. - Da! - rekla je, sa estinom koja ga je iznenadila. - Da, platit e! Marty joj je dotakla rame. - Dat emo sve od sebe, gospoo Denton. Royce, vaa se majka sjetila profesorice Wolfe jer je va otac neto rekao. - Tono tako! - uzviknuo je Royce. Gotovo je mogao uti oca kako blebee o idiotima, o Phyllis, o tome kako ga izjedaju, o vukovima.

izjedaju, o vukovima. - Mislim da bismo trebali porazgovarati s njim - rekao je Wes Cohran. - Ne govori ba jasno, erife - rekao je Royce. - Da, Hopkinsova mi je to rekla. Ipak, pokuajmo. Wes je proistio grlo. - Hopkinsova, ostani s gospoom Denton, u redu? Marty je kimnula glavom. No, Royceova se majka usprotivila. - Radije bih nekoliko minuta bila sama - rekla je. - Svakako, gospoo. - erifov njean glas iznenadio je Roycea. U sudnici je uvijek viao potpuno razliitog ovjeka, sa elinou koja se strogo pridravala injenica, koja je nailazila na jasno odobravanje. Pridrao je vrata Wesu i Marty te su se vratili u predvorje. Stroj za mljevenje mesa jo uvijek je zujao iza njih. Kad se Royce poeo uspinjati stubama vidio je kako je Marty podigla pogled prema portretu. I on ga je pogledao, po prvi ga puta zaista vidjevi nakon mnogo godina. Susreo je Phyllisin tuan i tih naslikan pogled, od kojeg su mu suze navrle na oi. Nije ih pustio, dakako, no gorjele su mu u pozadini oiju itavim putem prema gore. Nekako e srediti te nitkove, one koji su mu ubili sestricu. Otac je spavao. Royce je dotaknuo Lisinu plavokosu glavu, a ona se iskobeljala iz stolice i skinula slualice. - O, bog, Royce! - erife Cohran, ovo je Lisa. - Drago mi je, Lisa. - No erif, nesposoban potpuno prikriti ok, zurio je u ispijenu usnulu priliku u krevetu. - Hoemo ga probuditi? - Royce je upitao Lisu.

- O, Boe, tek sam ga prije pola sata umirila. - Da, malo prije sam ga uo kako udara. - Pogledao je Wesa Cohrana, koji je tuno odmahivao glavom. - erife, ako se slaete, radije bih priekao i rekao mu kad bude budan. - Ne uspijeva se esto smiriti - objasnila je Lisa. - Aha. - erif je podigao remen hlaa. - Nisam znao da je tako slab. - to ste mu eljeli rei? - upitala je Lisa. - Moja sestra. Upravo su je pronali. Mrtva je odsjeno je rekao Royce. - O, ao mi je! - Lisina je ruka poletjela prema ustima. - Aha. U svakom sluaju, ako se probudi bistre glave, javi mi. - Vijest e ga teko pogoditi - rekla je Lisa. - Moda bismo trebali priekati dok mu se vrati bar malo snage. Wes se okrenuo prema Lisi. - Pokuavamo ustanoviti povezanost s izvjesnom profesoricom Wolfe. uo sam da je spomenuo to ime? Izgledala je nesigurno. Royce je vidio kako je Marty pogledala u slualice, a zatim u Wesa te kako je Wes shvatio poruku. - Moda - rekla je Lisa. - Ali obino ba nema mnogo smisla u onome to govori. - Javite nam ako to kae. Hvala. - U redu, hoemo. - Royce se protrljao po elu. - Boe, elim se dokopati tih prokletnika! Ozbiljne sive oi Marty Hopkins susrele su se s njegovima. - Dat emo sve od sebe, gospodine Denton. Royce je nekako znao da je uo zavjet.

Poglavlje trinaesto
Wes Cohran s treskom je spustio telefonsku slualicu u uredu. Odvezli su se u okrug Monroe, no u seoskoj kui profesorice Wolfe nije bilo nikoga, a iako ga je Hopkinsova upozorila da nema telefon, nije vjerovao da je toliko primitivna. Ispostavilo se da jest. Odgurnuo se na stolici do vrata prijamnog ureda i pogledao Hopkinsovu. - Sranje, ta je ena nemogua! Pomiui ruicu, ona je izvadila list papira iz pisaeg stroja i dodala ga ostalim stranicama izvjea. - Nemaju njezin broj na informacijama, ha? Pa, ne postoji zakon koji kae da ljudi moraju imati telefon. Mogli bismo nazvati profesora Harta. Moda bi imao ideju o tome gdje se ona nalazi. Postrance je pogledala Wesovo mrko lice. - Gospodine - dodala je. Wes je pesnicom lupao po naslonu za ruke, razmiljajui o tom prijedlogu. - Ne mogu izdrati do, kad ono, sljedeeg utorka kad ima predavanje? U vraju mater, ima jo toliko toga za napraviti na Goldsteinovom sluaju! - Tup, tup. - Evo to emo, Hopkinsova, nema smisla da oboje budemo vezani. Preuzmi pronalaenje te Wolfeove. Vidi moe li joj ui u trag prije utorka. - Ustao je i ljutito odgurnuo stolicu, koja je odletjela natrag prema radnom stolu. - Ja u otii vidjeti to su dravni forenziari pronali u pilji. Zatim se moram vratiti Goldsteinu. - U redu. Wes je poeo skupljati stvari. Rokovnik, sunane

naoale. Nee mu trebati jakna. Ipak, bolje da je ponese, moda e se kasno vratiti. uo je kako Hopkinsova telefonira u prijamnom uredu. - Profesore Hart? Zovem jer me zanima moete li nam rei gdje je profesorica Wolfe... Da, ponovno bismo eljeli razgovarati s njom... Aha. Pitala sam se znate li moda gdje bismo je mogli pronai prije toga... Pokuali smo u kui, da. Nije bilo nikoga... Kamo bi ila na izlet u prirodu? Izlet u prirodu! To je za malu djecu, zar ne? Wesu se nije sviala ta ena koja izmie, iako je jo nije ni upoznao. Mrano se pitao nije li sama ubila Dentonovu malu. Bilo bi prilino kasno za priznanje, no moda ju je sve te godine muila savjest i konano je eljela priznati. Hopkinsova je spustila slualicu. Wes je zgrabio eir i velikim koracima uao u prostoriju. - Jesi imala sree? - Moda. Rekao je da je otila nekamo u divljinu, na izlet u prirodi. ini se da on zna kada ide, ali ne i kamo. Obino se vraa prije zore, no nakon toga moe ponovno otii. - Dakle, kako e doi do nje? Hopkinsova je slegla ramenima. - Bit u kod njene kue prije zore. - Sranje! Prije zore! - Vidio je kako se Grady Sims dovozi na parkiralite te je pogledao na sat. - uj, Hopkinsova, postupi po vlastitom nahoenju. Zapamti, ta bi enska mogla biti ubojica. Dat u ti pojaanje ako ga treba. Nazovi me. - Vjerojatno ga neu trebati, gospodine. No, znat ete gdje sam. - Aha. Budi oprezna. Tvoja je smjena upravo zavrila. Moe ii kui.

- Mogla bih provjeriti pilju s vama na putu kui. Wes je uzdahnuo. - Hopkinsova, ti si zamjenica. Ja sam valjano izabrani dunosnik ovoga velikog okruga i snosim odgovornost. Odobrit u tvoj safari u praskozorje, ali ovo neu. eli li raditi mnogo neplaenih prekovremenih sati, morat e me pobijediti na sljedeim izborima. - Da, gospodine. - Brad je dobro? - dodao je. - U redu je. Razmilja o sljedeem potezu. To nije zvualo naroito obeavajue. No, bio je to njezin problem. - Vidimo se sutra - rekao je i irom otvorio vrata, susrevi Gradyja Simsa na ulazu. - Sims, kako je? - Dobro. Dogaa li se to? - Sve po starom. Jo uvijek prati Goldsteinovog stanodavca, jel' tako? - Da, gospodine. Nita se jo nije pojavilo. - Deki iz Klana kau da su bili pravi sveci. Jesi li uo to drukije? Sims je slegao ramenima. - Stric Mel kae da je prije nekoliko mjeseci Al iao na neki skup dolje u Kentuckyju. Nita naroito otada. - Ipak, nauli ui. - Wes je pourio prema autu. Bolje da pita Lestera o tom skupu. Bi li ostarjeli Klanovci iz okruga poticali strance da dou i obave njihov prljavi posao? Stranci koji napadnu i nestanu gadni su, ak i ako poalje drugim uredima objavu o potrazi. Zapravo, kad dou federalci, dat e im podatak o Kentuckyju i moda e na neko vrijeme otii tamo. Pitao se koliko mu je ostalo vremena prije nego to se pojave na

bijelim konjima. Kako bi se pokrio, nakon razgovora s Kizzy Horton poslao im je podatak o Klanovoj kartici u Goldsteinovom grobu. No, nadao se da je oni nee dobiti jo dan ili dva. Izribat e ga zbog zakanjenja, ali do vraga, glasai ba ne vole kad FBI njuka uokolo. Razumjet e. U svakom sluaju, Kizzyno e im pismo stii uskoro, moda u ponedjeljak. akama je vrsto stisnuo upravlja. Prokleti federalci! U kostima je osjetio da se oko ovog sluaja iri lokalni smrad. I prokleti sluaj Denton ba se sad otvorio. Eto, tako to ide, tjednima dosada, a onda se odjednom urui nebo. Stoga e ovaj tjedan vozai koji prebrzo voze jednostavno morati nastaviti prebrzo voziti, a ako krava padne u ponikvu, to se moe. Napetost koju je osjeao u prsima zgunjavala mu se iza prsne kosti, sve ga vie steui. Prokletstvo, nema vremena za te gluposti! No, bol se irila, jurei prema lijevom ramenu. Daui je skrenuo prema rubu ceste i pipajui potraio tablete. Tu su, u desnom depu. Wes je stavio jednu pod jezik, a zatim izvadio rokovnik i sjedio trenutak, pretvarajui se da gleda u njega, ekajui da nitroglicerin proradi. Nije radio nita naporno. Brinuo se, to je sve. Dakako, doktor je rekao da se ne smije uzrujavati ni oko ega, no s dva trupla i jednim od njih vjerojatno klanovskim maslom, tko ne bi? Doktor je takoer rekao da treba vjebati. K vragu, i te koliko vjeba. Iako ne naroito redovito. Pokuavao je, naravno, no bilo mu je teko pronai vremena, a i deprimiralo ga je, podsjealo ga na sve ono to vie ne moe uiniti. Brzo driblanje, precizni utevi iz daljine, finte, skokovi. Prisjeao se velianstvenosti svoga tinejderskog tijela, gomile kako grmi u znak podrke, ara pobjede, odlaska na dravno prvenstvo Indiane. Shirlinih sjajnih oiju. ak i nakon

dravno prvenstvo Indiane. Shirlinih sjajnih oiju. ak i nakon vojske i nekoliko godina vonje kamiona, koarkaki su trijumfi jo uvijek bili svjei u sjeanju ljudi te je bez mnogo muke izabran za erifa, naroito nakon to je stari erif Cowgill bio vien s ljubavnicom u Indyju. Wes je bio erif sve otada. Zamalo je izgubio izbore one godine kad je uhitio Lestera i Ala jer su prebili jadnog Emmeta Hinesa. No, te je godine takoer uhvatio onog biveg robijaa iz Kentuckyja, koji je silovao Fiskeovu enu, te je prenio poruku glasaima: erif Cohran rjeava okrune probleme unutar okruga. Najurit e izazivae nereda, radilo se o bivim robijaima ili federalcima. Ipak, ovaj ih put nije mogao zadrati izvan okruga. Mogao je jedino dobiti podatke prije nego to stignu i zamute situaciju. Osjeao se mnogo bolje. Odloio je rokovnik i vratio se na cestu te se ponovno uputio u Stineburg. No, Bog mu nije namijenio da danas vidi tu pilju, jer preao je samo nekoliko kilometara kad je zakrao radio. Foleyev je glas bio vrlo slab. - Deset i pedeset pet. estodva Maple. Ta je ifra znaila jo jedno truplo. - Imate li kakve osobne podatke? - upitao je Wes. - Stari crnac pod imenom Willie Sears. I gospodine, tamo je jo jedna od onih kartica. Wes se polukruno okrenuo i vratio prema gradu, nagazivi na gas do daske, dok mu je sirena urlala. U slastiarnici Diary Sweet Chrissie je nestrpljivo cupkala lutku na koljenu. - Dakle, idemo na Aljasku?

cupkala lutku na koljenu. - Dakle, idemo na Aljasku? Brad i Marty istovremeno su odgovorili. - Ne, ne odmah - rekla je ona. - Jo razmiljamo o tome - rekao je on. - Pa, ja sam samo dijete - rekla je Chrissie - ali mislim da trebamo nabaviti dovoljno novca da odemo u New York. - U pravu si. - Brad joj se nasmijeio. - To je cilj, Chrissie. Druga strana dobre stare duge. A Aljaska je nain na koji emo stii tamo. Hej, Marty, naruimo. to eli? Bio je u pravu, Chrissie je komplicirala situaciju. Bolje je razgovarati poslije. - okoladni kup. Staklena su se vrata otvorila i kroz njih je uao Eddie Bronson, odjeven u kombinezon uprljan bojom. - Brad, klipane jedan! Mislio sam da si u New Yorku! - Hej, Eddie! - Brad ga je pljesnuo po ramenu. - Klipane stari! to se dogodilo? Prodao si nekome Brooklyn Bridge pa si se povukao i sad ivi od zarade? Bog, Marty. Usta punih sladoleda, Marty je kimnula Eddieju. - ovjee, iza te prie o Brooklyn Bridgeu krije se prava istina, Eddie - rekao je Brad. - Kako to misli? - Eddie se cerio iekujui odgovor. - Vidi, sinulo mi je to jednom dok sam etao po Upper East Sideu. Zna, tamo gdje ive svi oni milijunai. I proao sam pokraj slastiarnice. Nije se zvala slastiarnica, imala je neko snobovsko francusko ime. Kad tamo u izlogu, odmah pokraj otmjenih kolaa i pita, nek' sam proklet ako nisu prodavali bube. - Bube? - Eddiejevo je okruglo lice bilo jednako napeto kao i Chrissieno. Brad se zgrbio prema naprijed, izbacio laktove, uvukao

Brad se zgrbio prema naprijed, izbacio laktove, uvukao rune zglobove te irio i skupljao prste. - okoladni skakavci! Bomboni u obliku mrava! - Svi su se troje nasmijali. Brad se cerio, ponovno se izvalivi u sjedalo i miui kaiprstima iznad glave kao ticalima. - ak i ogroman ohar od karamele. Tako mi Boga, bio je velik kao moj prst. Pomisli da zagrize tu stvar! ovjee, okrenuo mi se eludac! Ali vidi, taj je tip znao tajnu New Yorka. - A koja je to? - upitao je Eddie. - Originalan tos, super efekt. - Bradove su oi bljesnule u pravcu Marty, samo na trenutak, kako bi se uvjerio da je i ona primila poruku. - Taj tip ne mora brinuti o tome jesu li njegovi slatkii ukusniji od tuih. Svi ti Njujorani, zna, sve su ve vidjeli. Zato im mora dati neto novo i pokidat e se da ti plate za to. Taj je ohar kotao pet dolara. - Zeza se! - Tako mi Boga, Eddie. - Ima vremena za pie? ovjee, toliko toga moramo nadoknaditi! - Eddie se nije prestajao ceriti. Brad je slegao ramenima. - To e morati priekati. Auto mi je kod Gila Newtona. Problem s prijenosom. - Aha, to moe bit' vraja stvar - suosjeajno je rekao Eddie. - Ali daj, mogu te ja poslije odbaciti kui. Pustit e ga ovaj put, zar ne, Marty? To nije bilo pravo pitanje. ak je i Chrissie to znala, sjedei na plastinoj sjedalici separea i maui nogama, ravnomjerno liui sladoled u kornetu. Marty je samo slegla ramenima. Brad se vratio prije ponoi. Uao je u krevet temeljito

Brad se vratio prije ponoi. Uao je u krevet temeljito oetkanih zuba i sa zadahom peperminta te je probudio poljupcima u uho, mrmljajui koliko je treba. S nekom vrstom oaja zakotrljala mu se u naruje. Njegova je glad budila dobar osjeaj u njoj. Chrissie nije bila jedino to je kompliciralo situaciju. *** Wes Cohran takoer se zaputio kui oko ponoi. Prije odlaska bacio je posljednji pogled na kuhinju Willieja Searsa. Willie je bio srednjokolski domar i ivio je sam, kako je rekao njegov brat iz Evanstona. ena mu je umrla prije nekoliko godina od srane bolesti. Kua je bila malena, puna runo popravljenih, ali funkcionalnih predmeta: poklopci limenki bili su zakovani preko rupa u drvenom podu, plastini titnici u sluaju oluje jo uvijek su bili pribijeni za neke prozore, vrpca je bila omotana oko istroenih elektrinih vodova. Izlizani linoleum ispred stranjih vrata bio je zakrpan razliitim uzorkom. U drugoj je sobi krevet od borovine bio rastavljen, a madrac je leao popreno na podu. Ipak, trona je kua izgledala dobro odravana, ako se izuzme mrlja krvi Willieja Searsa na podu u blizini kuhinjskog zida. Posue je bilo oprano, osim jednog lonca koji se tri dana namakao. Nita iznenaujue. Willie Sears bio je ve tri dana mrtav kad je njegov brat iz Evanstona konano doao provjeriti to je s njim. - Veoma podsjea na Goldsteina - rekao je Wes im mu je Grady Sims pokazao tijelo.

je Grady Sims pokazao tijelo. - Da, gospodine. Ali nije potpuno isto. - Obojica su drali maramice preko nosa. - Kladim se da je i Goldstein bio prikovan na kri. - Naopaki kri poput ovoga? - Pitat emo dravne forenziare ima li kakvih medicinskih dokaza o tome da je Goldstein visio naopake. Moe ponovno provjeriti njegov stan i potraiti neto to je moglo predstavljati kri. - U redu. - ini se da je ovaj napravljen od bonih strana kreveta. - Da, gospodine. U susjednoj je sobi potpuno rastavljen krevet. Provjerit u nalazi li se u sporednim zgradama kod Goldsteina neto slino. - Pitam se zato je ubojica onoga sahranio, a ovoga nije? - Ne znam, gospodine. Goldstein nije bio toliko dugo mrtav. To je bila istina. Willie Sears zaista je poeo zaudarati. Postojala je jo jedna razlika. Oba su tijela bila unakaena. No, Goldstein je bio kastriran, s genitalijama uguranima u usta. Willie Sears bio je netaknut, osim crvljivih jama punih skorene krvi na mjestima gdje su mu nekad bile oi. Runo nacrtana kartica Klana bila je ista. Wes ju je ovaj put predao dravnim forenziarima. Poslao je Simsa kui i ekao da forenziari odu. No, ak i kad su nestali svi uzroci nesabranosti, nikakvo mu rjeenje nije padalo na um. Znao je da ubojice alju poruku. Goldstein je jebao krivu enu. Willie Sears je vidio krivu stvar.

enu. Willie Sears je vidio krivu stvar. Ali to? to je to, do vraga, vidio?

Poglavlje etrnaesto
Budilica je zazvonila u etiri ujutro. Marty ju je uutkala udarcem. Brad je pijano promrmljao u snu. Napola suosjeajno, napola ljutito, potapala ga je po ramenu prije nego to je skliznula iz kreveta i navukla odoru. Nije se zamarala nazivanjem centrale. Wes Cohran zna gdje e biti. Prohladni noni zrak bio je ugodan i ona je gotovo uivala u dugoj vonji do seoske kue u blizini staroga kamenoloma. Parkirala se na travi iza bube. Nije bilo ni traga pickupu i nigdje nisu bila upaljena svjetla. Kad je ugasila farove trebala je runu svjetiljku kako bi dola do vrata. Nekoliko je puta pozvonila, vikala, lupala na vrata. Nita. K vragu! Profesor Hart oito nije bio u pravu. No, Marty nije imala drugih tragova. Sjela je na stube trijema, ugasila runu svjetiljku i ramenom se naslonila na stup. Hart joj je rekao neka bude tamo prije zore. Ima jo malo vremena do izlaska sunca. Priekat e nekoliko minuta, za svaki sluaj. Na zapadu je zamagljeni mjesec zalazio za prozrane oblake. ak su i najsjajnije zvijezde bile mutne i nejasne, bez osobnosti na crnome nebu. uma je bila jo crnja, takoer bezlina. Bilo je nemogue odrediti koliko je drvee blizu ili daleko. Samo je kua imala oblik i vrstou u tom crnilu. Poeljela je biti u vlastitoj kui. vrsto spavati.

Pazi, Hopkinsova, nemoj zadrijemati. Bilo je potpuno mrano, crno poput Chrissiene majice iz New Yorka. No je u velegradu sigurno bila drukija, bila je okvir za iskru ljudskosti, bljetavi ar prijateljstva, suparnitva, glazbe, smijeha. Boe, kako je eljela vidjeti New York! Brad je pripadao na takvo mjesto. Vidjevi ga danas s Eddiejem prisjetila se svih onih vremena sa zajednikim prijateljima u Bloomingtonu, Brada kako pria prie, predvodi u smijehu. Bio je gradski ovjek. Moda ovjek za New York. Ne ovjek za Aljasku. Sa ili bez super efekta. Boe, tako je pospana. Naslonila je glavu na stup i zatvorila oi. to je, do vraga, bio odgovor? to je bilo najbolje za Brada, za Chrissie? Za ljude koji su je trebali, poput Dentonovih ili Kizzy Horton? Znala je kako pomoi ljudima ovdje. No, u New Yorku? Na Aljasci? ula je da je na Aljasci ponekad vei dio noi svjetlo. A ponekad vei dio dana ovako mrano... Potmulo reanje. Martyne su se oi irom otvorile. Onjaci, krzno, nasru na nju. Zauo se snaan glas. - Luna, Ursula! Dosta! Psi su se klizei zaustavili. Tri psa, iji su svijeni repovi sada mahali. Marty je ponovno poela disati te je otkrila da se nalazi uurena u borbenom poloaju, izvuenog revolvera, dok joj krv juri u ilama. Okrenula je glavu i pogledala enu koja joj je prilazila iz pravca pickupa. Visoka, s plamteim svjetlom na kacigi. Iza nje jo su etiri kacige irile poskakujuu lokvu

svjetlosti. Marty je vidjela blatne pruge na eninoj odjei, rukama i... da, futroli, dok je vraala pitolj u nju. Marty je odloila vlastiti pitolj i duboko udahnula. - Bili ste u pilji - rekla je. - Da, Martine. Jeste li i vi? Marty je pogledala djevojke, koje su se zaustavile u podnoju stuba. I one su bile blatne. - Idite unutra - rekla im je profesorica Wolfe. - Otuirajte se. Moram postaviti nekoliko pitanja Martini. Stupale su u redu stubama, ostavljajui piljske ruskake na trijemu. Psi su njukali po ruksacima i ispruili se u blizini. Jedna je studentica upalila svjetlo na trijemu, a sve su prije ulaska ugasile svjetiljke na glavama. - Dakle, pronali ste je. - Profesorica Wolfe skinula je kacigu, utrnula plamen i lagano se spustila na istu stubu, preko puta Marty. Svjetlo s trijema iznad i iza njih ocrtavalo je plohe njezina lica u otrom reljefu. Marty se leima oslonila o stup. Puls joj je jo uvijek bubnjao. - Niste mi ba olakali. - To nije laka situacija. Bio je potreban netko inteligentan. - Jeste li vi ubili Phyllis Denton? - Marty se nije osjeala naroito ljubazno. Odgovor je doao jednolino, neuznemireno. - Ne, Martine, nisam. - Ali, godinama znate gdje je bila! - Recite mi, kako je obitelj reagirala? - Gospoa Denton plakala je, to ste oekivali? Royce,

brat, pobjesnio je i zakleo se da e uhvatiti tipove koji su mu ubili sestru. Sudac Denton suvie je bolestan da bi razumio. Pod utjecajem sedativa, obino je lud kad se probudi. Moda nikad nee biti u stanju razumjeti. - Pozorno je promatrala profesoricu Wolfe i tvrdoglavo se vratila svome pitanju. - Godinama to znate! Zato nam niste rekli? No, dok je odgovarala, profesoriin je pogled bio bezizraajan, neitak. - Zato biste to trebali znati? - Zato bismo... Boe, pa kako bismo uhvatili tipove koji su to uinili! Dopustili su da dijete umre, moda su je ubili, a zatim nestali! - Uhvatili. Radi osvete? Marty je na trenutak sklopila oi. Oprez, Hopkinsova. Ta ena ima podatke, moda je ak ubojica. A razdraenost nije naroito koristan osjeaj u detektivskom poslu. - Da, osvete, bilo ega - rekla je. - Kako bismo sprijeili da se to ponovno dogodi. - Spreavanje je teak cilj, Martine. Ali osveta... da, osvetu mogu razumjeti. - Radi se o tome da ste nam trebali rei. - Martine, molim vas, nemojte pogreno misliti kako sam ja dobra graanka. Ja sam znanstvenica. Imam druge brige. Rekla sam Elizabeth Denton, jer to je Elizabethina stvar. Ne moja. Ne ak ni vaa. Marty je obuzdavala strpljenje. - Nisam mislila izriito na sebe. Ja sam policajka, to je ono to sam mislila. Bilo bi u redu da ste rekli bilo kojem policajcu. - A ipak se ini da to shvaate tako osobno. - Sada da. Upoznala sam Dentonove. - Pogledala je

- Sada da. Upoznala sam Dentonove. - Pogledala je enu nasuprot sebe, kako bi procijenila njezinu reakciju. - Ti su ljudi puni bola, profesorice Wolfe. Profesorica ju je prouavala pogledom koji ogoljuje duu. - Sigurna sam da jesu. Ne elim ga poveavati. Ali, ima tu jo neega to vam je vano, zar ne, Martine? Imate li kerku? - Da, ali to nema veze s tim! - Marty je lupila pesnicom po stubi trijema, shvatila da e izgubiti ivce i duboko udahnula. Sluajte, inim ono to inim za svaiju kerku. Ili sina. - Naravno. - Profesorica Wolfe skrenula je pogled prema istoku. Gotovo neprimjetno, crnilo je uzmicalo pred plavetnilom boje tinte. - Mnogo bi pomoglo kad biste objasnili kako ste pronali tijelo - rekla je Marty. - Nije li vam Elizabeth rekla? - Da, ali bolje je da ujemo vaim rijeima - automatski je rekla Marty. Tamne su oi ponovno bljesnule u pravcu Marty, a u njima se pojavio vragolast odsjaj. - To ne pali, Martine. Ubila sam ovjeka u Pennsylvaniji i neki od najboljih ispitivaa u dravi pokazivali su preda mnom svoje tehnike. Tijelom su joj proli marci, ne toliko zbog toga to je potvrena zlobna pria profesora Harta, nego zbog neusiljenog naina na koji je profesorica Wolfe ukazala na to. I Marty je pokuala zvuati neusiljeno. - Aha, ula sam neto o tome. O emu se radilo? - Lovio je izvan sezone - potpuno spremno rekla je profesorica Wolfe. - I pio je. Ustrijelio je srnu. Radila sam u blizini na projektu placentalia. Srna je posrui dola gotovo do

blizini na projektu placentalia. Srna je posrui dola gotovo do mojih nogu. Trpila je veliku bol, kaljala je krv, utroba joj je visjela van. Imala sam samo no, ali ubila sam je. Otada uvijek nosim morfij. - Marty ju je pogledala, a ona je nastavila. - Imam veterinarsku dozvolu. No, lovac je pojurio za njom. Postao je ratoboran, uperio puku u mene. inilo se da je njegova logika bila da sam mu ukrala plijen pa u zamjenu ja moram postati plijen. Rekao mi je da svuem odjeu. - Utihnula je, ponovno pogledavi prema istoku. Obzor je poprimao oblik u mranim obrisima: upavi vrhovi cedara, oble platane i javori, udaljeni protupoarni toranj. - I to se dogodilo? - potakla ju je Marty. Tamne su se oi vratile s nekog udaljenog mjesta. - Oh. Pa, puka ne koristi mnogo na malenoj udaljenosti, zar ne? Ali no koristi. Osim toga, izgledao je vrlo rastresen nakon to sam otkopala koulju. - Razumijem - Marty je zadrhtala. - Ispostavilo se da je frajer nekoliko puta bio uhien za seksualno napastvovanje, no nikad mu nije bilo sueno. - Razumijem. Hm, gdje se u Pennsylvaniji to dogodilo? Vragolasti se bljesak vratio. - Utedjet u vam vrijeme, zamjenice Hopkins. ovjek s kojim elite stupiti u kontakt zove se Joseph Cooper, javni tuilac okruga Haughton. On je vodio istragu. - Hvala. - Marty je napravila zabiljeku. - Nakon svih moguih ispitivanja Cooper je zakljuio da sam to uinila branei sebe. - Zvui ispravno, samoobrana. - Vai zakoni ponekad nisu daleko od onoga kakvi bi

- Vai zakoni ponekad nisu daleko od onoga kakvi bi trebali biti, Martine. Treba braniti sebe. Marty se izravno susrela s profesoriinim ozbiljnim pogledom. - Da. Slaem se. Ali treba i keri. - Da, treba. Braniti ili osvetiti. Dakle, Elizabeth vam je rekla da sam pronala tijelo. to jo? Marty je oklijevala. Profesorica Wolfe upravo je priznala da je noem ubila ovjeka. Wes bi vjerojatno skakao od oduevljenja. No, Marty se sad inilo manje vjerojatnim da je profesorica ubila Phyllis Denton. Marty se mogla zamisliti kako na isti nain reagira na pijanog lovca. Prokletstvo, prije samo nekoliko minuta gotovo je ustrijelila profesoriine pse. Zakljuila je da e izvui vie iz Wolfeove bude li prestala igrati igrice. Gospoa Denton nije rekla mnogo vie - rekla je. - Spomenula je da ste joj rekli za to, ali nam nije prenijela taj podatak, jer je ve bilo mnogo lanih uzbuna. To je sve to nam je kazala. Bila je tako potresena, plakala je, nisam je mogla utjeiti. Nije ni njezin sin. Profesorica Wolfe namrtila se. - Mislite li da bi je osveta utjeila, Martine? - Utjeila? - Marty je zamiljeno gledala prema obzoru. Nebo je poprimilo srebrnu nijansu, a prve su se zrake svjetlosti odbijale od protupoarnog tornja. - Ne bi je zapravo utjeila. Nita na svijetu ne bi me moglo utjeiti kad bih izgubila Chrissie. No, osveta bi mi barem dala osjeaj da se jedna bol izravnala s drugom. Profesorica je lagano kimnula. - Dobar i iskren odgovor, Martine. Stoga u vam neto rei. Moj posao ovdje predstavlja dvadesetogodinje prouavanje evolucije piljske faune. Jedno

dvadesetogodinje prouavanje evolucije piljske faune. Jedno od mjesta koje sam namjeravala prouavati bila je stineburka pilja. Prije est godina ila sam provjeriti hoe li biti pogodna za moje prouavanje. - Kako ste uli? - Prema onome to je rekao Floyd, otvor pilje uruio se prije toga. - Na najlaki nain - rekla je profesorica Wolfe. Gromada u blizini vrha ulaza pomie se i stvara otvor. - Aha. Nastavite. - Tamo sam vidjela Phyllis, u lijesu. Razgovarala sam s njezinom majkom i prepustila to njezinom sudu. - No, ona je mislila da je to lana uzbuna. Niste joj dali nikakav dokaz? - Mislite, pramen kose, cipelu? Naravno da nisam. Nisam eljela nita naruiti. Uzela sam jedino karticu, kako bih pronala obitelj. - Kakvu karticu? - Tamo se nalazila kartica. Njezino ime te datum roenja i smrti. - Kako vam je to pomoglo pronai obitelj? - Nemam vae izvore, Martine, pa sam morala sama otii u opinu i pogledati u maticu roenih. Sreom, roena je u okrugu Nichols. - Tamne su se oi ponovno prikovale uz Marty. - Podaci o roenju ponekad mogu biti vrlo korisni. - U redu, dakle, pronali ste Dentonove i razgovarali s Elizabeth. Jeste li razgovarali i sa sucem? - Ne. Znam da je sudac Denton spomenuo moje ime. Mogu jedino pretpostaviti da mu je Elizabeth rekla, a on se sjetio.

sjetio. Marty je kimnula, mrtei se. Ako mu je Elizabeth rekla o toj takozvanoj lanoj uzbuni, a on je povezao s neim drugim... zato onda nije pratio taj trag? Je li tek nedavno pohvatao konce? - Jeste li otada razgovarali bilo s kim od Dentonovih? - Nisam. - I niste nagovarali gospou Denton da pozove erifa? - To je bila odluka koju je ona trebala donijeti, Martine. Vi biste moda odluili drukije. - Do vraga, i te kako bih! - uzdahnula je Marty. Civili ponekad definitivno zabrljaju istragu. No, barem je saznala zato profesorica Wolfe nije pozvala pandure. Glup razlog, no uklapao se u sve ostalo to je nauila o profesorici. A potpuno je shvaala i zato je Elizabeth Denton zakljuila da je pria te udne ene samo jo jedan lani trag. Vrijeme je da se krene dalje. - U redu, natrag u pilju - rekla je Marty. - Kad ste je pronali? - U svibnju prije est godina. - Je li... Ovaj, znam da da niste medicinski vjetak, no znanstvenica ste. Jeste li mogli naslutiti kako je ubijena? - Ne, nije bilo niega oitog. - Nikakve pretpostavke? Mislim, trebamo li misliti da je Phyllis dovukla lijes u tu pilju, legla u njega i umrla od gladi? - Kad sam vidjela tijelo, raspadanje je ve bilo uznapredovalo - blago je rekla profesorica. - Uzrok smrti nije bio oit. - Jeste li mogli pretpostaviti koliko je dugo bila tamo? - Ne s preciznou. U pilji ima manje insekata i drugih vrsta koje rastvaraju tijelo, a niska temeperatura usporava

vrsta koje rastvaraju tijelo, a niska temeperatura usporava organizme. Rekla bih vie od mjesec dana, manje od godine. Datum smrti inio se razumnim. - Niste izvrili nikakva ispitivanja? Osmijeh je zatitrao u kutu profesoriinih usana. - O, poinjete me poznavati, Martine. Naravno da sam razmatrala tu mogunost. Dio moga istraivanja ukljuuje pitanje kako piljska stvorenja koriste izvore hrane koji ulaze s povrine. No, takva su istraivanja zapravo ve obavljena na ivotinjskim strvinama i ne bismo nauili mnogo novoga analizirajui je. - Shvaam. - Marty se gnuala pomisli da je mrtva osoba izvor hrane za piljske stvorove te ju je sljedea profesoriina primjedba uhvatila nespremnom. - Nisam dotakla tijelo. Gromadu na ulazu vratila sam na mjesto i nikad se vie nisam vratila u taj dio pilje, jer mi je izgledao kao neka vrsta svetita. Kao i vi, Martine, i ja sam oaloena zbog smrti djeteta. Zateena, Marty se susrela s profesoriinim tamnim oima i shvatila da je to istina. Obje su alile za mladom Phyllis Denton. - To vas iznenauje? - dodala je profesorica Wolfe. Marty se promekoljila na stubi. - Pa, obino izgledate tako distancirani. Kaete kako to nije va problem. Govorite o milijunima godina i prouavanjima te o tome kako je mrtvo dijete izvor hrane za piljska stvorenja. - I to je istina, Martine. Smrti drugih neophodne su za na ivot. Ubijamo ribe i povre kako bismo se prehranili, ubijamo bakterije i trakavice kako bismo sauvali zdravlje. A kad zauzvrat mi umremo, bakterije, insekti i biljke hrane se nama. Smrt je u sri ivota.

- To se ini tako uasno! - Da, ali ima i ljepote u tome, u toj raznolikosti. piljske ribice, jeleni, trakavice, ljudi - siuna promjena u DNK i razvijaju se novi oblici. ivot ima beskrajne mogunosti. No, zbog toga je svako stvarno stvorenje beskrajno nevjerojatno, beskrajno dragocjeno. Ba kao to nepregledne dubine vremena naglaavaju udo ovoga prolazeeg trenutka. - inilo se da profesoriin hipnotiki glas miluje svijet. Marty je iznenada shvatila studente koji slijede tu enu u pilje, u mikrokozmos, u dubine vremena. - Ovaj trenutak. Miris cedara, blijedo svjetlo, amor ptica koje se bude, dva ljudska uma koja se dodiruju. alim zbog toga to je Phyllis Denton imala tako malo vremena da spozna to ushienje. Martyno se grlo stegnulo i mogla je jedino kimati glavom. Trebao joj je trenutak da se sjeti kako bi trebala postavljati pitanja. Pouri, Hopkinsova! Pokuala je razmiljati. Pokrili su pronalaenje tijela, izvjeivanje Elizabeth Denton, ak i ono ubojstvo u Pennsylvaniji. to jo? Marty je prstima prola kroz kosu. - Hm, da vidimo - rekla je. - Oh, imate li tu karticu koju ste uzeli s tijela? - Ne. Baena je. - K vragu! Mogli smo imati rukopis, neto... - To je sve to vam mogu rei. - Profesorica Wolfe naglo je ustala. Ruiasti sjaj zore iznio je na vidjelo crvenkastoruiastu nijansu piljskog blata razmrljanog od njezina ela do izama. - Brat Sunce iziao je, a ja elim pod tu. Martine, porazgovarajte nasamo s Elizabeth, kad se situacija smiri. I pozdravite Chrissie.

- U redu. - I Marty je ustala. - Ovaj... profesorice Wolfe, otipkam li to to ste mi upravo rekli, hoete li potpisati izjavu? - Vjerojatno neu. No, donesite mi novosti i ponovno emo razgovarati koji dan prije mog odlaska. - Prije vaeg odlaska? - Vodim druga istraivanja na drugim mjestima. Profesorica je stupila na trijem. - Zbogom, Martine. Nastavite braniti keri svih ljudi. - Dat u sve od sebe. - I branite samu sebe. - Sebe? - Mislim da je pred vama mnogo zahtjevnih stvari. Va posao, vaa ker, moda i mu. - Da znate da imate pravo! - priznala je Marty, s vie gorljivosti nego to je namjeravala. - Branite samu sebe. I za dobro vae keri. Tamne su oi bile uperene u nju s iznenaujuim izrazom nunosti. - U redu - obeala je Marty. Profesorica Wolfe nestala je u kui. Vrata su se zalupila za njom. Marty je polako prila autu, promiljajui ono to je ula. Dotakli su pitanja radi kojih je dola. Wes e biti naroito zadovoljan kad uje o ubojstvu u Pennsylvaniji. Morat e nazvati okrunog tuioca, no bila je sigurna da e on potvrditi istinitost prie. Dakle, pokrili su ono to je dola saznati, kao i neke druge stvari. A ipak, Marty je osjeala tjeskobu. Neto je

nedostajalo. Profesorica Wolfe mogla joj je rei vie, samo da je znala kako pitati. Iza nje iz kue su izile etiri studentice u istoj odjei, vlane kose. Mahnule su, utrpale se u bubu i okrenule se oko Martynog automobila. Marty je upalila motor i slijedila ih po izbrazdanom putu. Odvezla se kui kroz promaljajuu svjetlost praskozorja.

Poglavlje petnaesto
Dobro jutro, sjajne oi! - Shirley Cohran nosila je pregau preko ruiaste nedjeljne haljine. - Bez grljenja. Ruke su mi od brana. - Bog, duice. - Wes, odjeven u koulju od odore i hlae od odijela, sagnuo se kako bi je poljubio. Razlika izmeu njihovih visina iznosila je punih trideset centimetara, no bila su mu dovoljna samo dva spoja, jo tamo u zavrnom razredu srednje kole, da shvati kako je pronalaenje lijepih Shirlinih usana vrijedno savijanja. Uspravio se i nasmijeio joj se, toj ivahnoj, vedroj eni, koja je paljivo drala branjave ruke podalje od suknje. Sad je bila nekoliko kilograma tea, s plavom kosom koja je umjesto smeih pokazivala sijede korijene, no jednako slatka i puna energije kao u danima kad je bila navijaica. Iskra u oima gubila joj se jedino u trenucima kad bi se sjetila njihovog Billyja. Wes je pokazao glavom prema ruiastobijeloj kuhinji iza nje. - to to priprema? - Samo kekse. I da se nisi usudio namazati ih maslacem, zna to doktor Hendricks kae. - Ponovno je hitro prila ruiastoj radnoj plohi na kojoj je izrezivala krugove tijesta. - U redu. - Zastao je pokraj sudopera i poeo ribati ruke. - Sino nisi ba dobro spavao. - Stavila je kekse u penicu. Dok je zatvarala vrata penice, daak toplog zraka pomilovao mu je jednu stranu vrata. Shirly mu se pridruila za

sudoperom i poela ispirati brano s ruku, a zatim su se njezine mudre oi ponovno okrenule prema njemu. - Bilo je gadno, ha? - Ah, ubojstva nikad nisu lijepa - neodreeno je odgovorio. Shirly mu je uzela runik kako bi obrisala ruke. - Idi uzmi alicu kave, ampionu, i pojavi se za stolom za osam minuta. Treba ti dobar doruak, jer imam osjeaj da e danas htjeti raditi itav dan. *** Marty! Vrijeme je za pokret! - Glas tete Vonnie, koji je dopirao odozdo, bio je otar poput britve. - Skoro sam gotova! - povikala je Marty. Brad se trznuo, a ona je nastavila tie, dok su je istovremeno probadali samilost i nervoza. - Chrissie, potri i reci joj da upravo obuvamo cipele. Chrissie je istrala. Brad je dotaknuo sljepoonice. - O, ovjee - rekao je. - Osjeam se kao da imam lubenicu umjesto glave. Marty je zamijenila odoru koju je nosila u posjet profesorici Wolfe za plavu haljinu od lanenog batista s malenim ipkastim rubom na ovratniku i sastavu ramena. Navlaei bijele sandale s visokim potpeticama, pogledala je na sat. Dobro je, zakasnit e nekoliko minuta pa on sat vremena nee morati ni s kim razgovarati. Metodistika crkva libanonskih cedrova bila je etverokutna kamena graevina, koju su poetkom stoljea

podigli lokalni klesari. Nije imala mnogo profinjenih rezbarija. Libanonski cedrovi bila je jednostavna i tipino protestantska crkva, sa etvrtastim nadvojima i neukraenim prozorima. Njezina je ljepota izvirala iz fino klesanih, glatkih vapnenakih blokova. Klupe od hrastovine imale su ravne naslone, a kri je bio jednostavan. Uuljali su se u klupu u stranjem dijelu crkve upravo u trenutku kad je zapoela druga pjesma. Teta Vonnie sijevala je od bijesa, nisko sputenih, skupljenih obrva ispod pregrta zlatnih kovra. Chrissie, u haljini s crvenobijelim uzorkom i naunicama u obliku malenih crvenobijelih usklinika, ula je sljedea. Privila se uz Bradovu ruku kao da se boji da e on odletjeti. Vjerojatnije je da e skliznuti pod klupu, angrizavo je pomislila Marty, titei im lea. Kimnula je u pravcu Shirley Cohran, koja im se smijeila s drugog kraja prolaza. Stojei pokraj Shirley, visoki, sjedokosi Wes mrano je zurio u prednji dio crkve. Marty je slijedila njegov pogled do velikog hrastovog kria. Prokletstvo, sigurno je bilo gadno, taj jadni crnac pribijen naglavake. I sama je imala nemirnu no, i to ne samo zbog razgovora s profesoricom Wolfe. Onaj maleni kostur u pilji vie ju je puta probudio svojom uasnom tugom. No, Marty nije bila sigurna bi li se trenutano eljela mijenjati za snove s Wesom. to se to dogaalo u tom okrugu? Pronala je pjesmu koju su pjevali, jednu pjesmaricu pruila Bradu, a drugu sama otvorila. Na zaklon od udara oluje i na vjeni dom - pjevala je i poela se lagano oputati, dok su je poznate rijei okruivale uspomenama na lake dane. Okruivali su je i poznati ljudi. Kako se takve rune

stvari mogu dogaati meu tim ljudima? Domai ljudi, njezini prijatelji, njezini suradnici. Cohranovi, naravno. Bobby Mason i njegova obitelj. Johnsonovi, Tippettovi, Russellovi. Eddie Bronson, jednako zamagljenog pogleda kao i Brad. Danas nije bilo Gradyja Simsa. Ni Dentonovih i Pfannovih, dakako. Oni ne bi doli na takvu obinu nedjeljnu slubu, jer su prezbiterijanci, kao i veina bogataa u okolici. No, bude li se mogla izvui, Elizabeth Denton vjerojatno e poi u prezbiterijansku crkvu gore uz cestu. Hal mlai mogao bi biti s njom, ako nema politikih dunosti. A zasigurno i Royce, s onim lijenim osmijehom i oaloenim modrim oima. Marty se nadala da e on uspjeti pronai utjehu u crkvi. Nekoliko redova ispred nje Bert Mackay iz Straubovog servisa stajao je pokraj lijepe supruge i troje uzvrpoljene djece. Zato ga je sudac Denton nazivao idiotom? Dodue, i sve je druge nazivao idiotima. Vjerojatno je samo bulaznio. Bertov partner Gil Newton pjevao je potpuno sam, tri reda dalje. Iza njega stari je Lester Holtz stajao pokraj Ala Evansa i zdepaste Laurie Evans. Al je bio visok, za glavu vilji od ostatka pastve, kao i Wes. Prije mnogo godina bio je koarkaka zvijezda, isto godite kao Wes i njezin otac, kako je ula. Naravno, nakon one frke s Emmettom Hinesom, Al nije razgovarao s Wesom. Grady joj je rekao da ga ak nije htio pustiti na svoju farmu. Teko je bilo povjerovati da su ti stari momci u tijesnim odijelima stajali iza tako neega. Ili iza unakaenja i ubojstva Davida Goldsteina i Willieja Searsa. Nakon svih tih godina, zato bi se sad poeli ritati? No, ako se nije radilo o Alu ili Lesteru, o kome onda? Tu su ivjeli dobri ljudi koji su se trudili odgajati pristojnu

Tu su ivjeli dobri ljudi koji su se trudili odgajati pristojnu djecu i slijediti deset zapovijedi, ili je bar Marty oduvijek vjerovala u to. Teta Vonnie moda je mislila da trai nevolje ako izlazi s crncem, ali ako bi on bio bolestan ili gladan, suosjeajno bi postupala s njim. Marty je mislila da su svi poput tete Vonnie, mislila je da njezin policijski posao slui uglavnom za pomaganje u sluaju nesrea ili smirivanje vatrenih tinejdera i pijanaca. No, ostavljajui Phyllis Denton po strani, trenutano su imali dva uasna ubojstva u razmaku od samo nekoliko dana. Vjerojatno se radilo o jednom jedinom luaku, rekla si je. Tako je mislio i Wes. No, ak i ako je bilo tako, taj se tip moda hranio gorkim osjeajima koji su kolali ispod povrine dobrih, pristojnih ljudi okupljenih upravo u toj crkvi. To je bilo zastraujue. Kakvo to bijelo smee drite u tom okrugu? No, Klanovce je bolje prepustiti Wesu. On poznaje te tipove. Lete zaboravljeni, kao to umire san kad raa se dan, pjevao je Brad pokraj nje. Sigurno se osjea bolje, glas mu je postajao jai. Imao je lijep glas. Bavio se milju da postane pjeva, prije nego to je otkrio da je najavljivanje pjesama jo zabavnije. Ali nije bilo nimalo bolje plaeno. Prokletstvo, kad bi samo htio prihvatiti njezin savjet, srediti se, prestati snivati pivske snove o slavi i bogatstvu, sve bi moglo biti sjajno... No, uistinu je volio glazbu. Sluala ga je, njegov glas koji se uzdizao unato glavobolji, slavei Boga. elio je raditi ono to voli. Mogla je to razumjeti. K vragu, i ona je eljela raditi posao koji joj odgovara. Ali, tee je bilo nai ono to odgovara Bradu. Razumljivo je da je bio frustriran kad bi mu zalupili vratima pred nosom. Do vraga, eljela mu je pomoi. Kad bi samo znala kako!

kako! Brad je imao ideju kako. Tvrdio je da se sino nalio zato to je ona zavlaila s odgovorom na njegov veliki plan, njegov super efekt. - To boli, Marty. To zaista boli - rekao je, a ona se osjeala poput sebinog crva. No, k vragu, nije li i on bio sebian? Zato bi se radi Aljaske odrekla posla koji voli? Radi polovine anse da e on tamo konano pronai ono to eli? Na Aljasci barem nije bilo klanovskih ubojica. U svakom sluaju, nije ni za jednog ula. I Chrissie. to je najbolje za Chrissie? Moda je Brad u pravu, trebali bi je odvesti iz tog mjesta punog ubojstava. No, neto u njoj tjeralo ju je da ustukne. Nije eljela podvui rep i pobjei, barem dok ne uhvate tog tipa. A kad ga uhvate, mjesto e ponovno biti dobro za njezinu ker. Zar ne? Pjesma je zavrila. Sjeli su, a Marty je osjetila kako je sustiu posljedice ustajanja u etiri ujutro. Tijekom itanja iz Biblije kapci su joj se sklapali, a pred kraj propovijedi gotovo je zadrijemala, no tad je osjetila kako ju je netko otro utipnuo za stranjicu. Marty je gotovo poskoila, a oi su joj poletjele prema Bradu. No, on je spokojno gledao u propovjednika. Je li se to zaista dogodilo? Ili je zadrijemala i samo sanjala? A tad su njegove nasmijane oi na trenutak sijevnule prema njoj, tamne kao u vraika, a Marty je morala progutati ludi hihot koji je tu, usred crkve, kljuao u njezinoj nutrini. Prokletstvo, uistinu je inio ivot zanimljivim. Nakon mise prili su im Wes i Shirley, dok je Chrissie odskakutala do Janie Tippett i Malinde Russell. - Bog, Marty! Brad Hopkins! Lijepo je vidjeti te opet ovdje! - uskliknula je Shirley.

Shirley. - Lijepo je opet biti ovdje. - Bradu je svakako bilo bolje, osmijeh mu je ponovno postao oaravajui. Izgledao je elegantno u sakou i kravati. - Ostaje dulje? - upitao ga je Wes. - Aha, u svakom sluaju jo neko vrijeme. Radim na nekoliko stvari, ali moram ekati da mi se jave. U meuvremenu pomaem Eddieju Bronsonu oliiti Wilsonovu kuu. - Pa, zaista je lijepo vidjeti te - rekla je Shirley. - Vonnie, kako si? Ide na sastanak kruoka u petak? - Naravno. Ovaj je put kod Joy Ann, zar ne? Plavokose glave tete Vonnie i Shirley pribliile su se dok su razgovarale. Wes se namrtio. Marty je pratila njegov pogled i vidjela kako stari Lester Holtz razgovara s Alom Evansom. Alov pogled upuen Wesu bio je ubojit. Chrissie se trkom vratila, a njezine su crvenobijele naunice poskakivale. - Tatice! Malinda kae... O! - Ugledala je Wesa i stala kao ukopana. - Hej, Chrissie, kako si? - upitao je Wes. - Dobro, hvala. - Nastavi! - nasmijeio se Wes djevojici. - Reci tati to si mu eljela rei. - Pa, zna, Malinda kae da e je roditelji odvesti u posjet New Yorku! Brad se spustio na koljeno i pogledao Chrissie ravno u oi. Njegova tamna kosa i uredni brkovi ljeskali su se na suncu. - I ja u tebe odvesti, Chrissie - ozbiljno je rekao. - im budem mogao. To je obeanje. - U redu - nesigurno je rekla.

- U redu - nesigurno je rekla. - I popet emo se na sam vrh Empire State Buildinga. Micao je prstima kao da se penje stubama do toke visoko iznad njezine glave. - Uostalom, to je zgrada tvoga djedice, jel' tako? On je klesao kamen za nju. Svi emo se popeti na sam vrh i gledati dolje na druge visoke zgrade, na ljude, i aute, i crkve. Vidjet emo sve kilometrima i kilometrima uokolo. Ti e biti princeza svijeta! Marty je vidjela kako je ta vizija zgrabila Chrissie, kako joj oduevljenje cvate duboko u oima. Uspomene na pogaena obeanja i izdane snove preplavile su joj misli. Prokletstvo, Brad, prestani! - vritala je u sebi. Wes je sa zanimanjem promatrao Chrissie, a zatim se s odobravajuim osmijehom okrenuo prema Marty. No, oito je primijetio neto u izrazu njezina lica. - Jesi dobro? - blago je upitao. Oi su joj se susrele s njegovima, a zatim skliznule u stranu. - Samo, znate... mislim na tatu. - Aha. I meni nedostaje taj momak. - Kad je ponovno pogledao Brada i Chrissie izgledao je zamiljen. - Idemo pozdraviti Malindu i raistiti to - rekao je Brad, ponovno ustajui. Pruio je ruku Chrissie. Uputili su se prema tratini pokraj crkve, gdje su Russellovi razgovarali s Tippettovima i Mackayovima. - Ima li kakvih novosti o crncu, kako se ono zove? Marty je upitala Wesa. - Willie Sears. Grady je danas otiao razgovarati s njegovim bratom. Osim toga, ekamo laboratorijske nalaze. - Susjedi nisu nita rekli?

- Susjedi nisu nita rekli? - Nitko nije nita primijetio. Na poinitelj sigurno izgleda sasvim obino, vozi obian auto. Rekli su da nekoliko dana nisu vidjeli Willieja Searsa. Kue su u tom predjelu prilino udaljene jedna od druge pa nikome nije palo na um provjeravati. Pretpostavili su da su se jednostavno mimoilazili s njim. Pogledao je Marty. - to je s tobom? Jesi li noas pronala onu profesoricu Wolfe? - Aha. Ustala sam u etiri ujutro. - I uinilo mi se da izgleda pomalo slomljeno. to je rekla? - Ne mogu je jo uhititi. Rekla je da je istraivala pilju i vidjela tijelo u lijesu. Pronala je karticu s Phyllisinim imenom i datumom roenja, potraila obitelj u matici roenih i rekla Elizabeth Denton gdje se tijelo nalazi. Zatim... - Marty je zastala. Nije znala kako objasniti Wesu onaj arobni trenutak u kojem je nazrela ushienje stvaranja oima profesorice Wolfe. Dodir dva ljudska uma. - Zatim je rekla da se otila baviti dubljim mislima. - I misli da je to oslobaa? Prokleta umiljena intelektualka! - Da. Moda lae. Osim to mi je ispriala da je ubila tipa u Pennsylvaniji. Samoobrana, kako je rekla. - Sranje, Marty! To bi mogla biti prekretnica! Zato, do vraga, nisi to poblie ispitala? - Izvolite, gospodine. - Osjetila se glupo, neprofesionalno u toj plavoj haljini s ipkom. Poput Debbie Boone koja se pravi da je pandur. Pruila mu je ceduljicu s imenom okrunog tuioca u Pennsylvaniji. - Rekla je da je taj tip vodio sluaj.

vodio sluaj. - Nisi naroito uzbuena zbog toga - optuujui je rekao Wes. - enska je udna, to stoji. - Marty se namrtila, pokuavajui objasniti. - Samo to... jednostavno, imam neki osjeaj. Mislim da je govorila istinu. Napadnuta je i uzvratila je. Wes je prezirno otpuhnuo. - Sluajte, provjerite s okrunim tuiocem, moe? - rekla je. - elim samo rei da ne mogu zamisliti kako bi profesorica Wolfe stavila u istu kategoriju dijete poput Phyllis Denton i oruanog napadaa. Wes je zakiljio prema parkiralitu. Visok, u tamnom odijelu i srebrne kose, izgledao je gotovo kraljevski. - Sluaj, ti dakle kae da profesorica misli kako je u redu eliminirati naoruane napadae. Dobro. - Njegove su se plave oi pokrenule i zagledale u Marty. - Kako zna da je Phyllis nije napadala? Po rijeima Dentonovih, mala je pobjegla s neobuzdanom ruljom. Marty je slegla ramenima. - Svakako. To je mogue, gospodine. Wes ju je na trenutak prouavao, a ona je znala da on sloenoj bilannoj sumi sluaja dodaje njezinu pandursku intuiciju prema kojoj profesorica nije ubila Phyllis. Nakon otprilike minute ponovno je progovorio. - Dakle, profesorica ti nije dala nita vie? - Opisala je kako je prizor izgledao kad ga je vidjela prije est godina. Ali, vidite, kae da se otada nije vraala na to mjesto. Kae da je uzela karticu s Phyllisinim imenom i nita drugo. To je bilo sve to mi je mogla rei. Pitala sam je li

razgovarala s Elizabeth Denton, kako to da je sudac spomenuo njezino ime? Rekla je da ne zna, neka pitam Dentonove. - O, Boe... - Wes je gledao u papir s imenom okrunog tuioca. - Eto, zakljuila sam da bismo to mogli provjeriti. Vi ete nazvati Pennsylvaniju? - Aha. Sutra. - Ja u moda ve danas pitati Dentonove kako je sudac saznao i uhvatiti profesoricu ponovno u utorak, kad budemo imali vie podataka. Wes je podigao hlae odijela. - Aha. Uini to. A ja, ja namjeravam saznati to je Al Evans rekao Lesteru Holtzu.

Poglavlje esnaesto
Bilo je poslijepodne kad je Marty ostavila Brada i Chrissie u slastiarnici i nastavila prema suevoj velikoj kui od vapnenca. Izaavi iz auta, u daljini je zaula pse. Magliasti poslijepodnevni zrak bio je teak od mirisa cedra i divlje trenje, koji je dolazio iz ume na kraju tratine. U sjeni visokih stabala cvjetao je svib, bijel poput duha. Dok se uspinjala kamenim stubama Marty je shvatila kako se sad osjea dostojnijom kue Dentonovih, budui da je odjevena u nedjeljnu haljinu. Aha, strana stvar, Hopkinsova, jo malo pa e eljeti dijamante. Vrata je otvorila Elizabeth Denton. - Uite, molim vas. Royce bi se trebao uskoro vratiti. Izveo je pse. - Nosila je haljinu od mornarsko plave svile pokropljene siunim be cvjetovima. - S njim mogu razgovarati kasnije. - Marty je premjestila remen torbe u udobniji poloaj. - No, moda biste mi vi mogli odgovoriti na nekoliko pitanja. I moda, ako se sudac probudi... Elizabeth je tuno odmahnula glavom. - Ne govori ba suvislo. Svaki je dan sve gore. Jeste li htjeli pitati neto posebno? - Ma, znate, ponovno sam razgovarala s profesoricom Wolfe. Elizabeth Denton nije se pomakla, no Marty je dobila dojam da ta postarija ena iznenada izgleda napeto. - Je li... ovaj, je li objasnila to se dogodilo? - Aha, opisala je prizor i kako je nabasala na lijes. -

Marty je govorila njeno, vidjevi sjaj suza na Elizabethinu licu. Rekla je da vam je ispriala to je pronala u pilji. - Da, razgovarale smo. - No, niste to rekli nama. Jeste li rekli svom suprugu? - Nisam odmah. - Vidite, pitala sam se kako je saznao. On ju je prvi spomenuo. Je li profesorica Wolfe razgovarala i s njim? - Moda, ali ne vjerujem. Tek sam mu nedavno ispriala to je rekla. - Nedavno. Mislite, nakon to se razbolio? - Da. Prije neka dva tjedna. Bio je bistar i poeli smo razgovarati o Phyllis. - Gospoo Denton, profesorica Wolfe priopila vam je to prije est godina. I itavo to vrijeme niste to ispriali suprugu? - Ne, jer... znate, bilo je to vie od godinu dana nakon to je Phyllis otila, ali on se i dalje strano estio na sve te lane prie. - eljeli ste ga potedjeti? - Nisam ga htjela uzrujati. - Elizabeth Denton pogledala je uz stube. - Trebala bih provjeriti kako je. - Oh, naravno - sloila se Marty. Slijedila je Elizabeth na putu prema gore. - Sigurno vam je teko, sve to njegovanje dodala je... - O, ne! Ni najmanje! - Elizabeth se okrenula, poloivi suhonjavu ruku na rukohvat. - Sretna sam to to radim. Royce ispomae, a radnim danima i Lisa. No, bila bih sretna kad bih sve radila sama. Marty je kimnula. Ponekad se i ona tako osjeala, sretna

to moe pomoi, izgubiti se u ljubaznosti. No, ljudi to obino nisu cijenili, nisu prihvaali njezin savjet. Na kraju bi se osjeala poput otiraa, a ne svetice. Nadala se da Dentonovi vie cijene Elizabethine napore. Kad su ule u bolesniku sobu, izmodeni je starac oito spavao, hrapavo mu je disanje bilo pravilno kao kod stroja. ini se da dobro spava - susretljivim je tonom rekla Marty. Elizabeth Denton petljala je oko plahte. - Da. Sad mnogo spava. Teko je. - Naglo se okrenula prema Marty. Molim vas, recite mi neto. Je li profesorica Wolfe spomenula Almu? - Ne. Koju Almu? - Nije? Mislila sam da je moda... Ne, pretpostavljam da nije. - Idioti! Elizabeth se zavrtila oko svoje osi i pogledala pacijenta. Sueve su oi svjetlucale plavetnilom. Marty je zakoraila iza nje i suoila se sa starcem. - Sue Denton, gospodine. Znate li da smo pronali grob vae kerke? - K vragu, nije imala pojma koliko rei. Trebala je prvo ispitati to su mu oni rekli. - Phyllis je mrtva - rekao je. Svijetle su oi bile prikovane za nju. Bila je sigurna kako joj eli neto rei. A to bi mogla biti njezina posljednja prilika. - Phyllis je bila u lijesu - rekla je. - U pilji, gdje je profesorica Wolfe rekla da se nalazi. - Umirem - rekao je. - Izjedaju me. - Glas mu je bio snaan, no dolazio je s krzmanjem, u naletima. - Phyllis. Moja

ker. Moja bebica. Izjedaju. Hrana za piljska stvorenja. - Marty je progutala knedlu i nastavila, elei ga ohrabriti. - Da. Znate li kako je Phyllis umrla, sue Denton? Oi pune bola smraile su se i poprimile olovnoplavu nijansu. Tanke su se usne otvorile, zatvorile i ponovno otvorile. Zatim se, na Martyn uas, suevo iscrpljeno tijelo izvilo poput luka, zadrano remenjem za ruke. - Stavite mu jastuk pod glavu! - zagrmjela je Elizabeth, iznenada preuzimajui kontrolu. Marty je odbacila torbu i poskoila prema naprijed kako bi mu zgrabila glavu, koja se bacala amo-tamo. Bio je tako mrav da je imala osjeaj da dri samu kost. Uspjela mu je smotati jastuk oko glave i pritisnuti ga, pokuavajui ublaiti pokrete vitlajueg klipa koje je proizvodila njegova izmuena konstrukcija. Slinave niti padale su joj na ruke i zglobove. Elizabeth mu je vrsto stezala stopala, koja su se trzala u remenju. Izmodeno se tijelo izvijalo i odbacivalo, uvijek iznova, i inilo se da su prola stoljea prije nego to se umirilo. Elizabeth je prila Martynom kraju kreveta nosei krpu. - Boe! - potreseno je rekla Marty. - Jesu li ga moja pitanja razdraila? - Moda. - Otrog izraza lica, Elizabeth je brisala suprugova usta. - ao mi je. Elizabeth je podigla pogled i primijetila Martynu nelagodu. - O, ne, ne. Nemojte se osjeati loe. Bilo to ga je moglo razdraiti. - Da, shvaam. - Danas si fantastina mala javna slubenica, zar ne, Hopkinsova? Ti bi trebala tjeiti rtve, a ne

slubenica, zar ne, Hopkinsova? Ti bi trebala tjeiti rtve, a ne obrnuto. - Hoe li sad biti dobro? - upitala je. - Neko vrijeme. - Elizabeth je kimnula prema vratima. Royce se vratio. elite li razgovarati s njim? Marty se okrenula i vidjela kako Royce hita iz pravca stubita. - Dakle, zamjenice Hopkins! to vi... Oh! - Oi su mu se zaustavile na krpi u majinoj ruci i oduevljenje mu se izgubilo iz glasa. - Pretpostavljam da moj otac nije sposoban objasniti svoje ponaanje. - Samo je imao jo jedan napadaj - mirno je rekla Elizabeth. Royce je pogledao starca i rekao gotovo potpuno tihim glasom. - Ne znam kako izdrava. Tako je jak. Marty je kimnula. Mo toga tronog tijela i nju je ispunila strahopotovanjem. - Nevjerojatan je, to stoji. Nadam se da u uspjeti odgonetnuti to nam to pokuava rei. - Podigavi pogled vidjela je kako je Royce prouava, s prijazno namrekanim linijama u kutovima oiju. Bio je odjeven u traperice, lovake izme i mornarskoplavu samtenu koulju otkopanu na vratu. Tako bi i trebao izgledati, pomislila je, mukarac koji se udobno osjea u prirodi, a ne utrpan u gradsko odijelo poput njegova brata. - Tata vam pokuava neto rei? - upitao je. - Jednostavno imam osjeaj da zna neto vie o tome. Moda se sjetio neega leei u krevetu. Royce se namrtio, a zatim polako kimnuo. - Aha, sve vie spominje Phyllis. Kad se tek razbolio govorio je o plaanju rauna, o prijateljima i tako dalje. Zar ne, majko? - Da. Ne govori vie mnogo o njima.

- Da. Ne govori vie mnogo o njima. - Moda misli da umire i usredotouje se na obitelj rekao je Royce. - Ne spominje tebe ili mene, Royce - blago je naglasila Elizabeth. - Osim kad ponekad vie na nas. Marty je zapazila bljesak boli u Royceovim oima i poeljela ga dotaknuti. No, vedro je progovorila. - Ah, znate kako je to, razmetno dijete uvijek dobije svu panju, zar ne? Poeljela je da moe utjeiti Roycea, no takoer je gorljivo eljela slijediti tu novu mogunost. - Pretpostavimo da smo u pravu, da nam pokuava neto rei - rekla je. - Vidite, tek je nedavno uo za profesoricu Wolfe. E sad, vi niste shvatili da je pria profesorice Wolfe bila istinita. No, on nekako jest. Moda se to poklopilo s neim drugim to je znao. Trebali bismo saznati to je to. Moda bismo mogli poeti s pregledavanjem njegovih predmeta. - Dobra ideja. Mogu vam pomoi u tome. Jel' bi vam bio od koristi njegov kalendar sa sastancima? - predloio je Royce. - Otkrio bi vam s kim je razgovarao, to je to mogao znati. - Imate ga? - gorljivo je upitala Marty. - Dolje je, u njegovu radnom stolu. - Hajdemo pogledati. - Zgrabila je torbu. Marty jo nikad nije bila u radnoj sobi sa zidovima prekrivenim policama s knjigama. Na velikom stolu u sredini sobe stajalo je nekoliko knjigovodstvenih knjiga i sportskih asopisa. Uza zid nalazio se ogroman hrastov pisai stol s pominim rebrastim poklopcem. Ispred njega stajala je udobna radna stolica s crvenim sjedalom te par crvenih konih naslonjaa. Teta Vonnie nekoliko je puta nastupila u predstavi

naslonjaa. Teta Vonnie nekoliko je puta nastupila u predstavi Remek-djelo kazalite, a radna soba Dentonovih podsjetila je Marty na sobu iz uvodnih prizora tog komada. Taj osjeaj povijesti, blagostanja i sloenih ljudskih bia sa sloenim priama, sve je to pretvoreno u melankoliju pod utjecajem tragine bolesti i izgubljene keri. Ti su jadi bili daleko od beznaajnih barskih kavgi i kunih prepirki s kojima je obino morala izlaziti na kraj, daleko od runih klanovskih ubojstava. I daleko od motociklistikih bandi. To se nije uklapalo. to je bio Phyllisin problem? Je li kuu u kojoj je ivjela doivaljavala odbojnom? Marty je spustila pogled na bijele sandale, koje su gazile po orijentalnom tepihu. Hej, nije bilo nimalo odbojno. Prokleto bi se brzo mogla naviknuti na to. Slika onog tanahnog kostura u pilji ponovno joj se pojavila pred oima. Sredi se, Hopkinsova, prekorila se. Odgonetni to ti sudac pokuava rei o kerkinoj smrti. Royce je otiao ravno do velikog pisaeg stola i otkljuao poklopac. Iz jedne je upljine izvadio stolni kalendar. Ovoga je koristio kad se razbolio prole jeseni - rekao je. Prethodni su u donjoj ladici. - Trebat e nam svi, no ponimo s najnovijim - rekla je Marty. Pridruila mu se za stolom i revno promatrala dok je on okretao stranice. Kalendar sastanaka bio je temeljit. - Zapisivao je ak sudske sluajeve kojima je predsjedao - s odobravanjem je rekla Marty. - Aha, bio je prilino dobro organiziran - rekao je Royce. Vrtio je stranice i oni su ih na trenutak u tiini prouavali. Dok je itala o rukovima s poslovnim ljudima koje je

Dok je itala o rukovima s poslovnim ljudima koje je poznavala, o suenjima razbojnicima i pijanim izazivaima koje je privela ona ili drugi zamjenici, suev prijanji ivot u Martynim je oima poprimio sjenovitu stvarnost. Tu je sudac bio kod zubara, tu u Indianapolisu na sastanku odvjetnike komore, tu je podizao odjeu iz kemijske istionice. - Tu je jedan od sastanaka za Halovu kampanju. Royce je lupnuo noktom po stranici. Miris njegova losiona poslije brijanja mijeao se s tragom znoja i dakom ume po kojoj je trao s psima. Ovih mu je dana mnogo toga bilo natovareno na lea. - Sigurno je imao jo sastanaka u povodu kampanje osim tog jednog. - Oh, naravno, ali tata im je pribivao samo kad su vee politike zvjerke trebale biti tamo. - Okrenuo je stranicu. - Doktor Storey - rekla je Marty, pokazujui prstom. Tko je to? - Veterinar. Moda je jedan od pasa bio bolestan. A tu je biljeka o podizanju auta iz radionice. - Gdje? - Sljedea stranica. - Podigao je njezinu ruku s uperenim prstom i njeno je pomakao do prave stranice. Auto kod Strauba, glasile su nakrabane rijei, koje su se sad nalazile pri vrhu njezina prsta. Ruka mu je bila topla na njezinoj. Povukla ju je i brzo progovorila. - Hoe li biti u redu ako ponesem kalendare u ured? Wes e moda primijetiti stvari koje ja ne mogu. Dat u vam potvrdu. Moe? - Moe. - Dok se saginjao izvaditi stare kalendare iz donje ladice, u pogledu mu se naziralo zadirkivanje. - Izvolite.

donje ladice, u pogledu mu se naziralo zadirkivanje. - Izvolite. Znate, vi ste vrlo neobian zamjenik, Marty Hopkins. - Kako to mislite? Nasmijeio se kao da je izaziva. - Pa, na primjer, vrlo malo zamjenika pobjeuje na utrkama tricikala. - Aha. - Premetala je po torbi u potrazi za potvrdom. Zato ju je toliko izbacivao iz ravnotee? Samo mu je pokuavala pomoi, shvatiti to se to, do vraga, dogodilo njegovoj sestri. - I vrlo ih malo izgleda tako dobro u ipkanom ovratniku - rekao je. O, majko mila, uvaj se, Hopkinsova. Nije odgovorila, nego je samo u tiini ispisala potvrdu. - Izvolite. - Hvala, gospoo H. - Uzeo je papir. - Primijetio sam da se gospodin H. vratio u grad. Sino sam ga vidio u Slam Dunku. K vragu! A Brad je bio zabavljen lokanjem! - Oprostite mi to mislim da je prokleti srekovi njeno je dodao Royce. Marty mu je dobacila pogled, samo toliko da se uvjeri kako je ipak ne zadirkuje. Spustila je kalendare u torbu i sa kljocanjem je zatvorila. - Izvijestite me ako va otac spomene to korisno - rekla je to je hladnije mogla. - Ponovno u vam se javiti budemo li imali kakvih novosti. Vraajui se u auto pokuavala je izgledati dostojanstveno. Do vraga, Hopkinsova, odsad e s Dentonovima razgovarati u odori. ***

Wes Cohran slijedio je zvuk motorne pile do ograde iza staje Lestera Holtza. Zagluujue cviljenje nadjaalo je mahniti lave staroga kotskog ovara koji ga je pozdravio, sijede gubice, ali spremnog za borbu. Lester, upravljajui motornom pilom u oblaku plavog dima, nije mogao uti lajanje, no nakon nekoliko trenutaka primijetio je bijesan stav psa i oprezno podigao pilu s javorovog trupca debljine deset centimetara. Okrenuo se i pogledao Wesa te iskljuio pilu. U iznenadnoj je tiini psei lave zvuao slabano i resko. - Prestani tektati, Cutter! - povikao je Lester. Pas se pokorio, kukavno se oduljavi kroz razbacane trupce i iblje koji su okruivali njegova gospodara. Wes je primijetio samaricu naslonjenu na grm kozje krvi. Lester je spustio pilu i obrisao elo plavim svilenim rupcem. - Nemam nita za re' rekao je Wesu. Tako su obino zapoinjali razgovori s Lesterom. Razgovarao si s Alom? - blago je upitao Wes. - Aha. Nikad nije uo za mladog idova. - to je sa srednjokolskim domarom? Williejem Searsom? - Jel' to crnjo kojeg su ubili? - to je uinio, Lester? Starac je naglaeno slegao ramenima. - Nisi mi rekao da pitam za njega. - Jel' ti Al to rekao o njemu? - I on se pitao. Nismo bili mi. - Jesi siguran? A tko onda? Jo jedno slijeganje ramenima.

Wes je stavio nogu na najvei panj u ogradi, ne obazirui se na ponovno reanje staroga kotskog ovara. Zadah goriva i ispunih plinova motorne pile lebdio je u zraku. - Kae da Al nije znao da je bijelac bio idov? I nije znao zato je Willie Sears umro? Ma daj, Lester, ne moe mi rei da je Nevidljivo carstvo u tako loem stanju. - Nismo imali sastanak ve est mjeseci pa je teko drati korak sa svim to se dogaa. - Aha, kladim se da jest. - Podrobno je promotrio Lestera. Razgovor s tim tipom bio je poput hodanja po uetu. Jedan znak slabosti i zatvorit e se. No, previe navaljivanja i takoer e se zatvoriti. Ili jo gore. Lester je bio najpametniji od starih Klanovaca, jedini koji je izgleda razumio kako im je Wes uinio uslugu kad je sluaj Emmetta Hinesa doao pred sud, otpremivi ih s novanim kaznama umjesto da ih strpa u zatvor. Drugi su se osjeali izdanima to je to uope dolo na sud u okrugu u kojem su se rasni zloini zanemarivali itavo stoljee. - Pokuavamo drati FBI izvan ovoga, Lester podsjetio ga je Wes. - Ne elim ih ovdje, a prokleto je sigurno da ni ti ni Al ne elite da zabadaju nos u vae dosjee. Dakle, na sastanku prije est mjeseci, o emu ste razgovarali? Lester je mrzovoljno odgovorio. - O skupu koji se odrao u Kentuckyju. Al je iao, al' mene je muio artritis pa nisam. - O skupu? To je sve o emu su priali? - Aha. - Starac je pljunuo u grmlje. - Ovdje nije bilo nieg novog.

Wes mu nije vjerovao. - Siguran si da otada nisu imali sastanak? - Hoe re' da mi ne bi rekli za sastanak? Sluaj ti, rekli bi mi! - Lester je zakoraio prema samarici i pogledao Wesa, poput klinca koji se razmahuje lanstvom u tajnom udruenju. - Aha, zasluio si ti svoj in, Lester - umirujue je rekao Wes. Nagnuo se prema naprijed, ne skidajui pogled sa samarice, dok mu je ruka bila spremna zgrabiti revolver iz futrole, bude li prisiljen. - Vidi, radi se o tome da imamo dva ubojstva. Recimo da ti i Al nita ne znate. Ne pitam te tko upravlja, znam da ne smije rei. No, trebam ime, nekoga s kime mogu razgovarati, kako bih to raistio prije nego to dou federalci. - Kako to da si tako siguran da smo bili mi? Ni Al nije nita znao. - Tip je dobio karticu, Lester. - Wesu se smuilo na bljesak trijumfa koji se pojavio u Lesterovim oima kad je uo tu novost. - Moda su zakljuili da ste ti i Al prestari da vas ukljue. - Vraga smo prestari! - Wesu je bilo drago vidjeti kako trijumf polako otjee, a zamjenjuje ga povrijeenost. - Haj'mo, dakle, Lester. S kim u razgovarati? - Ne mogu ti re'. - Moe mu rei da stupi u vezu sa mnom i sve e ostati u obitelji. - Ne mogu ni to. - Samozadovoljan prkos pojavio se na Lesterovu licu. - Vidi, deki znaju da nisi na pravoj strani. Zato nosimo kukuljice. Na taj nain ne poznamo jedni druge i nita ti

ne moemo rei. - Isuse, Lester, oekuje da povjerujem u to? Nisi ti idiot. Prepoznaje glasove, prepoznaje automobile. - U zadnje smo vrijeme oprezni. Ostavljamo aute iza bara, zajedno sa svima drugima. - Onda glasovi. Ne budi upak, Lester! - Gledaj, govorim ti istinu, Ala i Sama prepoznam, ali nove deke, kunem se da ne znam 'ko su. Oni su poeli to s kukuljicama, tako da ne moemo natetiti jedni drugima ako netko prijee na drugu stranu. - Ne moete ni pomoi jedni drugima. - Wes je ekao nekoliko sekundi, mirkajui, pokuavajui proitati Lesterov izraz lica. - Gledaj, Lester, kae mi da stari lisac poput tebe nema pojma o tome tko je glavni ovjek? Onaj, kako ga ono zovete, Veliki titan? - Nemam pojma. - Pa dobro, nemoj me kriviti kad ti FBI pokuca na vrata. - Ne mogu ni njima nita re'. - No, izgledao je nemiran, moda napokon shvativi da je on taj koji ima dosje, koji e nastradati radi tipova koje titi. - Kae, trebam pitati Ala? - erife, upucat e te isti tren kad stupi nogom na njegovu zemlju! - Vraga e. Ja bih pucao isti tren kad bi on posegnuo za pukom. I ti to zna, Lester. - Aha. - Zato pitam tebe, kako bih svima utedio mnogo nevolja. - Jednostavno ne znam nita o idovu. Ni o podvorniku.

- Jednostavno ne znam nita o idovu. Ni o podvorniku. - A to je s tipovima izvan grada? to je Al rekao o skupu u Kentuckyju? Lester je slegao ramenima. - Govori, paljenje krieva, crkvene pjesme. Uobiajene stvari. - Koliko ljudi iz ovoga okruga? - Moda est-sedam, rekao je Al. Nije bio siguran, jer, kao to sam rekao, ovdje na sastancima nosimo kukuljice. - Aha. - I svi su govorili: Suraujmo! - ponosno je dodao Lester. - Indiana, Kentucky, Illinois i neki drugi. Suraujmo. Boe, ti su tipovi bili tako bijedni. No, Wes si nije mogao priutiti rei tom starcu kako je bijedan. Lester je bio njegova jedina slabana veza s Klanovcima u okolici. - U redu, Lester, to je za sada sve - rekao je Wes. - Ali federalci e za nekoliko dana doi ovamo i poeti zabadati nos, a ne budem li imao odgovore na pladnju, ti i Al bit ete dobro izreetani. - Aha. - Stareva se glava podigla. - Truju na okrug, idovi i crnje. To se moralo napraviti. - Vraga je moralo! U starim ste danima vi deki upozorenjima postizali to ste eljeli, jel' tako? A ovaj se put enska makla. Odselila se dva tjedna prije nego to je tip ubijen. I kolski domar, za srce Isusovo! To je glup nain igranja igre. eli nastradati zbog takvog jednog upka? - Uzdahnuo je i uspravio se. Stari je kotski ovar zareao. - Razmisli o tome, Lester. I moe rei svom psu da u ga utnuti bude li mi se jo pribliio. Lester je zgrabio ogrlicu psa, a Wes se vratio u auto

Lester je zgrabio ogrlicu psa, a Wes se vratio u auto proavi pokraj staje i kue. Peckala su ga ramena to okree lea tim starcima i njihovim samaricama. No, Lester ga je gotovo uvjerio da nita ne zna. Moda je zaista ispao iz svega toga. Prestar je. S druge strane, motorna pila nije djeja igraka. U tim starim rukama bilo je jo mnogo snage. Wes se pitao nije li artritis izmiljen samo za erifa.

Poglavlje sedamnaesto
Doli su prije nego to je Wes oekivao, u ponedjeljak rano ujutro. On je upravo izvijeivao zamjenike o smrti Willieja Searsa i neophodnosti rekonstruiranja posljednjih dana ivota staroga crnca, budui da nisu postojali neposredni tragovi koji bi upuivali na njegovog ubojicu. Vrata su se irom otvorila i namrgoeni javni tuilac Pfann sopui je uao, dok su mu bok titila dva stranca, ukoena poput poasne strae. Ah, sranje! Federalci. Bilo bi mu isto i da odmah prizna poraz u istrazi Goldstein-Sears. Wes je osjetio kako mu se ramena napinju, no zadrao je miroljubiv glas. - Hej, bog, Art. to moemo uiniti za tebe? - Bog, Wes. Trebamo neto raspraviti i prihvatit se velikog posla. - Mladi Art Pfann, tek prole godine izabran za javnog tuioca, imao je gromak glas, koji mu je dobro sluio u sudnici, kao i na govornici u predizborno doba. - Svakako. Mason i Foley, odmah krenite obaviti te razgovore - glatko je rekao Wes, samo kako bi naglasio tko je glavni. - Adams, budi na centrali. Hopkinsova, ostani ovdje dok ne zavrim s ovom gospodom. - Da, gospodine. - Trupe su se ustro raspodijelile, a Wes im je svima dao bodove za lojalnost. Marty Hopkins poela je tipkati izvjee, dok su se vrata njihala zatvarajui se za Masonom i Foleyem. - Uite. - Wes ih je poveo u svoj ured i stao iza

pohabanog, sivo obojanog pisaeg stola. U uredu se nalazila samo jo jedna stolica osim njegove pa nije sjeo. To je bilo u redu. Stojei, imao je prednost od dobrih petnaest centimetara nad svima ostalima u prostoriji, dvadeset nad niskim nakienim tipom. Pfann je zatvorio vrata. - Wes, da te upoznam sa specijalnim agentima Johnom Jessupom i L.D. Manningom. FBI. Ovo je erif Wes Cohran. - Gospodine Jessup - Wes je pruio ruku, a nii od dvojice agenata odrjeito ju je protresao. Jessup je imao svijetlu kou, tamne izraajne oi, tamne guste obrve te tako glatku tamnu kosu da je izgledala kao naslikana. Pokreti su mu bili brzi, gotovo mehaniki. Wesa je podsjetio na dar koji je njegov sin Billy darovao malenoj Marty LaForte za etvrti roendan metalnog psa na navijanje, koji bi se nekoliko sekundi trzao amo-tamo, a zatim zastao i dvaput limeno zatektao prije nego to bi ponovio pokrete. - erife Cohran. Drago mi je. - Dakako, i glas mu je bio limen. Tamne su mu se oi samo na trenutak zadrale na Wesu, a zatim su odlutale promatrajui ured: obrasce izvjea razasute po pisaem stolu, boju koja se ljuti, zlatno uokvirenu fotografiju iz Billyjevih tinejderskih dana na kojoj se on i Shirly slatko osmjehuju, snimke Wesa s gradonaelnikom i mnotvom balona u izbornoj noi, Wesa kako dri vlastiti ulov - grgea od etrdeset centimetara. - Drago mi je to sam vas upoznao - rekao je Wes. - I vas, gospodine Manning. - Okrenuo se kako bi se rukovao s drugim agentom, mladcem s licem punim kvrica, koji je oito bio ispod Jessupa po poloaju i godinama. Manning je neto

promrmljao, a Wes se okrenuo prema Artu Pfannu. - eli se prvo raspraviti? - blago je upitao. - Pa, Wes, samo smo se pitali... - rekao je Art. Pronali ste tog Goldsteina u etvrtak ujutro. Nisi to prijavio FBI-u do petka naveer. Nisi mi prijavio pitanje Klana do subote, kad se pojavilo i Searsovo tijelo. Odmah sam ih zvao, dakako, a ova su gospoda stigla ovamo to su bre mogla, no s obzirom na vikend i sve ostalo, izgubili smo etiri dana. Wes je kimnuo i odupro se nogom o radnu stolicu. - U poetku nije bilo sasvim jasno to se dogaa - rekao je. - Kako, kako to mislite? - upitao je Jessup. - Pa, ne moemo vas zvati svaki put kad neki srednjokolski klipan nekome dovikne crnjo - objasnio je Wes. - Imali smo bijelu rtvu i runo nacrtanu karticu, nita nije izgledalo slubeno. Poeo sam provjeravati, naravno, ali... - Sljedei put pustite nas da provjerimo - odbrusio je Jessup, s nestrpljivou u limenom glasu. - No, nastavimo. Dakle, sad smo ovdje. Primili smo obavijest od gospoe Goldstein. - Da. Rekla mi je da vam je poslala runo nacrtanu karticu koja im je bila prikucana na vrata - rekao je Wes. - U petak sam razgovarao s njom. Crna pjevaica jazza. Art ima moje izvjee o tom razgovoru, a vama emo nabaviti preslike. - Zato je to priopila nama, a ne vama? - otro je upitao Jessup. Wes mu se dobroudno nasmijeio. - U doba kad joj je suprug ubijen nalazila se u Indianapolisu, u posjetu roaci. Moda nije vjerovala tamonjim pandurima.

Jessup je otvorio usta, ali se predomislio. - U redu sad rekao je Art Pfann. - Trebamo smisliti nain kako emo se uhvatiti u kotac s tim. - Dob, dobro. - Jessup je izvadio komad papira. Imamo imena nekih ljudi s kojima bismo eljeli porazgovarati. Recite nam jesu li adrese ispravne. Al Evans na Monroe Roadu? - Tono. - Lester Holtz na Maple Valley Roadu. - Aha. - Mitch Carney na North Quarry Roadu. - Ne. Preselio se. - Koja mu je adresa? - Nemam pojma. Negdje na Floridi. - Razumijem. Prije koliko se vremena odselio? - Prije nekih sedam godina. - Razumijem. Dalje, to je s Melvinom Simsom na Bald Hill Roadu? Prokletstvo! Mel je Gradyjev stric. Wes je imao privienje dugih poslijepodneva bez Gradyja Simsa. Morat e se snalaziti s manjkom radne snage dok Jessup ispituje Gradyja o moguim vezama s Klanom. Ba je danas Grady bio slobodan. Aha, Mel Sims jo uvijek je tu - rekao je Wes. - Tom Straub, naravno, nije. - Tom Straub? - On je mrtav. No, nekad je bio Veliki titan, dok Klan nije rasputen u ovom okrugu. - Ali bio je aktivan ezdesetih godina. - Svakako. No, u dananje doba nema slubene organizacije - rekao je Wes. - E sad, znam da je Al Evans iao

organizacije - rekao je Wes. - E sad, znam da je Al Evans iao na skup u Kentuckyju jo u veljai. Moda su i drugi ili, ne znam. - Skup? Kako to znate? - pitao je Jessup. - Kao to sam rekao, poeo sam provjeravati im sam vidio onu runo izraenu karticu. Prvi je korak oito bio ispitati deke koji su nekad bili u Klanu. - Hm, da. to su vam rekli? - Ne mnogo. uli su za bijelca koji ivi s crnkinjom. Nisu znali da je idov. - Jesi li siguran? - upitao je Art Pfann. - Ne. - Zato ne? - Nisam imao vremena jo jednom provjeriti. Neposredno nakon to sam to uo pronali smo tijelo Dentonove male, a zatim i Searsovo. - Tko je ta Dentonova mala? - otro je upitao Jessup. - Stari sluaj, nema nikakve veze s ovim - objasnio je Art Pfann. - Ona je iz jedne ovdanje utjecajne obitelji. Nestala je kad je imala dvanaest ili trinaest godina, prije sedam godina. Zamjenica je upravo pronala kosti u oblinjoj pilji. Najprokletija mogua stvar. - Art je izgledao iskreno alostan. Dodue, on je jo od srednje kole bio kompa s Halom mlaim i poznavao njegovu sestricu. Wes se sjetio kako je prije sedam godina ispitivao Arta, koji je tek zavrio pravni studij, o motociklistima koji su moda poznavali Phyllis. Art ni onda nije bio od velike pomoi. - Vratimo se ovo, ovome sluaju - rekao je Jessup. Toliko je brzo govorio da je ponekad zamuckivao, kao da je

Toliko je brzo govorio da je ponekad zamuckivao, kao da je njegovim malim zupanicima na navijanje nedostajao zub te su ponekad preskakali. - Ima li jo simpatizera Klana za koje znate? - Otprilike devedeset posto ovoga okruga simpatizira neke od njihovih ideja - rekao je Wes. - Bez obzira na to, gotovo sto posto nas protivi se ubojstvu. - Gotovo? - upitao je Art Pfann. Wes ga je pogledao u oi. - U prolu bih srijedu rekao sto posto i toka. Zar ti ne bi? - Aha. Ovo nije lo okrug, zaista. Ali sad... - odmahnuo je glavom. - Art, razmiljao sam - rekao je Wes. - Taj skup u Kentuckyju. Misli li da je Art nahukao koga tamo dolje? Mislim, po pitanju tog para? Art je poskoio na tu ideju. - To je sigurno to! Ovdje godinama nije bilo nevolja, a onda ko grom iz vedra neba... - Tijekom godina bilo je mnotvo skupova - rekao je Jessup. Wes mu se srdano nasmijeio. - To! Znao sam da ete imati opu sliku situacije. Ako je to nacionalna stvar... pazite, ne govorim da jest... mi nemamo dovoljno ljudstva. Idemo tu i tamo izvan okruga kako bi postavili koje pitanje, no vi ste momci s raunalima. - Provjerit emo, naravno. No, moramo i ovdje provjeriti - hladno je rekao Jessup, a Wes je shvatio da ga nee moi tako lako skrenuti s puta. - Nacionalne urote moraju imati lokalne stoere. Je li vam taj Al Evans rekao da je raz, razgovarao s nekim tamo?

razgovarao s nekim tamo? - Al Evans mi se ba ne povjerava - rekao je Wes. Najblae reeno. - Moda e vama uspjeti neto vie. Bolje da vas upozorim, naoruan je. - I mi, i mi smo. U redu, samimo. Od ezdesetih nije bilo javnih klanovskih aktivnosti u ovome okrugu. Jo uvijek postoji odreen broj lanova u okolici... ispriavam se, bivih lanova. Nekoliko ih ide na skupove. Ukljuujui onaj u Kentuckyju u veljai. Ne postoje nikakve veze s Klanom u Martinsvilleu? - Mogue je. Meni nisu poznate - rekao je Wes. - Po itavoj dravi postoje razasute skupine onoga to bismo nazvali simpatizerima. Tipovi koji i za najmanju gospodarsku krizu krive crnce ili idove. Evo. - Podigao je izvjea sa stola. - Mogu vam ih iskopirati. Pregledajte ih i vidite hoete li imati jo koje pitanje. Jessup ih je pogledao i predao Manningu. - U redu. Pogledajmo na brzinu, a zatim se moramo pokrenuti. Telefon je zabrujao, a Wes je zgrabio slualicu. - Stigli su novinari - rekao je Adamsov glas. - Indianapolis Star, u svezi s Goldsteinovim ubojstvom. - Odmah izlazim - rekao je Wes. Spustio je slualicu i podigao hlae. - Stigli su novinari - ponovio je ostalima. - to emo im rei? Art Pfann pogledao je Jessupa, koji se namrtio. - Samo da istraga dob, dobro napreduje. FBI istrauje mogua krenja ljudskih prava. Nemojte jo spominjati Klan. - Kimnuo je Artu. - Pfann, ti budi glasnogovornik. Ako budu traili komentare, svi emo upuivati na tebe. - Slaem se. Govori bolje nego ja, Art - rekao je Wes.

- Slaem se. Govori bolje nego ja, Art - rekao je Wes. Nije bio nesretan. Sluaj e neko vrijeme stagnirati, sve dok mali Jessup metalnoga glasa pokuava izvui informacije iz starih momaka. Za nekoliko dana Wes e moda ponovno posjetiti Lestera, provjeriti kako vjetar pue. No, za sada je predviao masovnu tiinu. A Art Pfann moe koristiti lijep gromak glas za izvjeivanje o tome kako nema napretka. Art je otvorio vrata, a Jessup i Manning krenuli su prema izlazu. - Samo trenutak - rekao je Wes i stavio ruku na Manningovo rame. - to je? - upitao je Jessup. Art je ponovno zatvorio vrata. - Nismo jo napravili kopije - objasnio je Wes. - Drae nam je raditi s ori, originalima. - Dobro. Nema problema. Ali i meni treba kopija tih stvari. - Vratit emo vam ih im ih pregledamo. Wes je zakoraio prema njima te je Jessup morao zabaciti glavu unatrag kako bi ga pogledao. - Ovaj je sluaj otvorena istraga o ubojstvu - blago je rekao. - Jo uvijek nema dokaza da se zaista radi o Klanu ili neemu drugom to bi zahtijevalo federalne slubenike. Art Pfann je iza Jessupovih lea signalizirao Wesu neka umukne. Wes nije mario. Dakle, neprijateljstvo je izalo na vidjelo, pa to? Istraga e biti na mrtvoj toki sve dok doljaci ne odu iz okruga. Jessup je odozdo piljio u njega, no uzeo je papire od Manninga i pruio ih Wesu. Wes se osmijehnuo Pfannu i pokazao mu neka izae. Pfann je duboko udahnuo, otvorio vrata

pokazao mu neka izae. Pfann je duboko udahnuo, otvorio vrata i iziao, s namjerom da zadri na odstojanju ovjeka iz Stara. Wes je odnio izvjee do fotokopirnog stroja i napravio preslik. Oba je primjerka pokazao Jessupu i progovorio dovoljno glasno da ga uje novinar. - Evo, izvolite. Izvjee i kopija. Tona kopija. Birajte. - Hvala - kratko je rekao Jessup, uzimajui original. Pokrenimo se, Manning. - Uputili su se prema izlazu, zaobilazei Pfanna i novinara Stara. - Hopkinsova - rekao je Wes, pokazujui prema svom uredu. - Vrijeme je da provaemo sluaj Denton. - Dok je ulazila, tiho je dodao. - Sjea se onoga psia na navijanje kojeg smo ti darovali kad si bila mala? - Onoga malog tektavog? - zbunjeno je upitala. - Aha. - Trznuo je glavom u pravcu Jessupovih lea. Ona se okrenula, a zatim ga s hihotom slijedila u ured.

Poglavlje osamnaesto
Kad se na jugu prijee rijeka Ohio i ue u Kentucky, krajobraz se ne mijenja mnogo. Zemlja je i dalje vapnenakog podrijetla, no slojevi kamena ispod crvenkastosmeeg tla nisu tako debeli i bez pukotina kao fino granuliran povrinski pojas u junoj Indiani. Stoga ima manje kamenoloma koji su razorili zemlju, manje ljudi koji udaraju i pile po kamenoj podlozi. No, kie padaju i u Kentuckyju, a voda oblikuje vapnenac kao to to ini u Indiani, kleui oble breuljke, doline i ponikve, dubei tunele i stvarajui velianstvene pilje kao to je Mammoth Cave, rastvarajui gornji sloj kamena u tlo pogodno za uzgajanje krznene povrine sainjene od javora, kanadskog judia i divlje loze. Indiana je poznata po mrazu na bundevama i pudingu od lotos-drveta, no bundeve i lotos-drvee raste i u Kentuckyju. I u junoj Indiani, kao i u Kentuckyju, tlo je puno samonikle metvice od koje se pravi julap. Tlo i vrtove ini zelenima. U predgrau Louisvillea, gdje su dvorita iroka i omeena ivicom i ogradama, ena i djevojica plijevile su malen komad dvorita zasaen povrem. ena, stara pedesetak godina, imala je jedro i prijazno lice, oi boje ljenjaka i kosu proaranu smeim i srebrnim prugama. Nosila je stare kaki hlae od kepera, pamunu bluzu na zelene pruge i bejzbolsku kapu sa zelenim titnikom, koji joj je stvarao sjenu na oima. Malena plavooka djevojica predkolske dobi imala je konjski rep, traperice i plavu pletenu polo-majicu.

- Bako, to je ovo? - upitala je. Nekoliko je automobila prolo cestom ispred kue, a potar je lakim korakom odlazio prema kraju bloka. ena je prouila biljku na koju je upuivao prljavi prsti. - Mrkva - rekla je. - Vidi te ipkaste listove? - Izgledaju kao dlaice. - Djevojica je zakiljila prema siunim biljkama. Imala je blatnu mrlju na obrazu. - U pravu si, Milly, izgledaju. - A ova? Hou je iupati? - Ne. To e biti papriica. No, bolje da iupamo ovu. To je divlja loza i omotat e se oko drugih biljaka pa e ih uguiti. - Uguiti? Ovako? - Milly je stavila ruke oko vrata, preokrenula oima i isplazila jezik. - Gr-k-h-h! ena se nasmijala. Malena ima bistru glavicu, ali ponekad je pravi klaun. - Ne ba tako, ali biljke budu na kraju jednako mrtve. Dakle, najbolje je iupati divlju lozu dok jo moemo. - Jaka je, bako. - Milly je revno povlaila. - Mora biti, ako eli uguiti druge biljke. Evo tu, iskopaj malo oko korijenja pa e lake izai. - Pruila je Milly malene vrtlarske vile, a zatim ponovno unula na pete i pogledala uokolo. Ugodan dan, miran osim brujanja insekata, ponekog glasanja ptica i zvuka automobila u prolazu. U toj etvrti u kojoj je ivio srednji stale veina je ena radila danju pa osim Jan i njezinih predkolaca na kraju bloka gotovo i nije bilo ljudskih zvukova. Ostariji crni sportski automobil kaljucajui se dokotrljao ulicom i popeo na rub plonika ispred susjednih

vrata. Voza je iziao i ona je zaula kripu otvaranja poklopca automobila. Pogurao je bijelu bejzbolsku kapu prema natrag i virio u neto kroz sunane naoale. U motor, nema sumnje, iako joj je bilo teko vidjeti u to je gledao, jer se ivica izmeu susjednih dvorita protezala sve do ceste i zaklanjala prednji dio auta. Vidjela je kako odmahuje glavom. Jadnik. Hoe li mu ponuditi da za njega nazove servis? Otiao je do stranjeg dijela auta i otvorio prtljanik. Bacio je deku pokraj ivice, izvadio metalnu kutiju za alat, a trenutak kasnije ula ga je kako lupka po autu. Moda ga moe sam popraviti. Pele su zujale, a uo se i Janin etverogodinjak, Timmy, koji je vikao u stranjem dvoritu na kraju bloka. Milly je marljivo iskopavala lozu, no to nee dugo potrajati. Jasno, poslije samo nekoliko trenutaka djevojica je progovorila. Hou upati maslake. - Juer smo radili na njima, duo. Vjerojatno emo ih opet morati upati sljedei tjedan, ali sad jo ne. Zna to, kladim se da je stigla pota. Hoe li otii vidjeti ima li ega u sanduiu? - Mogu je staviti i na stol. - U redu, ali prvo operi ruke. Provjeri jesu li zaista iste. A zatim mi doi rei ima li u poti ega posebnog. - to je posebno? - Ako je na koverti rukom napisana adresa, a ne natipkana. - U redu. - Milly je otrala prema kui, a mreasta su se vrata zalupila za njom. ena je ponovno pronala vrtlarske vile i sagnula se

plijeviti. Nije vidjela da se voza crnoga sportskog automobila provukao uz ivicu koja je omeivala njezino pokrajnje dvorite. Nije ula da joj je tiho priao s lea preko trave. Na trenutak je bila svjesna da joj je preko nosa i usta prebacio krpu, no prebrzo je izgubila svijest da bi znala kako je umotava u plahtu, brzo je vue uz ivicu, na trenutak zastaje provjeriti ima li prolaznika, a zatim je ubacuje na stranje sjedite. Crni se auto glatko odvezao, nimalo ne kaljucajui. Trenutak kasnije Milly je iskakutala iz kue, gotovo istih ruku, ali jo uvijek zamazanog obraza. - Bako? - zazvala je. Kratko se osvrnula po tihom vrtu, otrala provjeriti oba pokrajnja dvorita, pogledala u kuu, na kat, u prizemlje i na trijem, a zatim ponovno izila, zbunjeno se mrgodei. No, tad joj se lice ozarilo. Kad je baka neto trebala, uglavnom je ila dolje do Timmyjeve kue pitati Jan. Vjerojatno je sad bila tamo. Milly je trkarala niz cestu, ozbiljna zbog vanosti zadatka. Morala je rei baki da je jedno od pisama koje je donijela imalo rukom napisanu adresu.

Poglavlje devetnaesto
Znate, nekako se bojim, zato to je New York tako velik, a ja ne znam gdje se to nalazi - rekla je Chrissie. Ponovno je nosila majicu s Manhattanom. Do etvrtog srpnja od nje e ostati samo dronjci, pomislila je Marty, milujui kerkinu tamnu kosu. - Aha, zastraujue je ii u veliko mjesto u kojem nikad prije nisi bila - rekla je. - Ali ne mora se brinuti, anele! Pametna djevojica kao ti? - Brad ju je ohrabrujue potapao po ramenu. Sjedili su za jednim od vanjskih stolova u McDonald'su. Wes je rekao Marty neka uzme dugu pauzu za ruak, jer je htio da se vrati u etiri sata kako bi otila s njim u pilju u kojoj je pronaeno tijelo Phyllis Denton. Stoga je Marty oprala kosu, a zatim, jo uvijek u odori, pokupila Chrissie nakon kole. Brad je pomagao Eddieju Bronsonu oliiti Wilsonovu kuu, no bio je voljan prekinuti posao i poi s njima na Coca Colu. Chrissie je iz kolske torbe izvadila lutku Polly i cupkala je na koljenu, to je bio siguran znak zabrinutosti. - Ali u New Yorku ima tako mnogo ljudi - rekla je. - Neu nikoga poznavati. A isto tako ne poznam nikoga na Aljasci, a kad upoznam nekoga, otii emo u New York! - Aha, znam kako... - rekla je Marty. - Hej, ekajte, vas dvije! - Brad je podigao ruku u znak negodovanja. Sjedili su u sjeni tende, no poskakujue svjetlo s cementnog plonika ocrtavalo mu je jagodinu kost i eljust,

isticalo mrlju ute boje na radnoj koulji i naglaavalo pokrete ivahnih ruku. - Gledajte, ja sam tamo proveo dosta vremena, jel' tako? I kao prvo, bit u s vama da vam pokaem gdje je to. Drugo, vrlo ete se brzo poeti snalaziti. Mislim, naravno, velik je, ali ne morate svuda ii odmah prvi tjedan, zar ne? - Aha, korak po korak - sloila se Marty. - Tako je. Osim toga, nije tako teko upoznati ljude. Bit e zabavno, anele! - Ipak me strah. - Chrissie je jo bre cupkala Polly. - Ne, nije. Nije te strah - ustrajao je Brad. - Jer New York je prekrasan. Nevjerojatan. - Ozbiljno se nagnuo prema Chrissie, a ona se umirila u aru njegova oduevljenja. - On je kao kruna svega, zna? Samo pomisli na neto, bilo to, i on e biti vrhunac. - to na primjer? - Oh... na glazbu. Zgrade. Zmajeve. - Zmajeve? - Chrissie je razvukla grimasu punu nevjerice i pogledala u Marty. Brad se nasmijao. - Misli da se zezam? Nema anse. Zna, etao sam jedne subote pokraj Central Parka i ugledao zmaja na nebu. Izgledao je neobino, poput ptice ili tako neega te sam otiao u park vidjeti to je to. - I to je bilo? - Zaista je bio zmaj. Zmaj u obliku amerikog orla. udesna stvar. Kad ga je tip spustio, mogao si vidjeti svako naslikano pero na njemu. - Aha, zvui lijepo - ljubazno je rekla Chrissie. - I to nije bilo sve. Zna, postoji cijeli klub za zmajeve.

Gomila ljudi. Imali su sve vrste zmajeva koje uope moe zamisliti. Neki su bili zaista okretni, aerodinamini. Zna, znanstveno konstruirani. Doista su udno izgledali. A drugi su bili arolikih uzoraka, poput tog amerikog orla. Jedan je izgledao kao morski pas. - Njegova je ruka, sa skupljenim vrhovima prstiju, plivala i ronila po zraku. - I to zli morski pas. S velikim zubima. Zaista neto strano. A bila je tamo i jedna patka. Smea patka, koja je umjesto mani na repu imala hrpu pahuljastih paia. Svi su plivali. Plivali po zraku. A bio je tu i jedan doista krasan zmaj, neka vrsta raznobojne, prozirne plastike, koji je izgledao kao jedan od onih crkvenih prozora. udesno! Bio je tamo, visoko na nebu, lebdio iznad ljudi, iznad parka, iznad visokih zgrada. Marty ih je gotovo vidjela, udesne zmajeve iznad udesnog grada. Brad se nagnuo preko stola, tajanstvena glasa, jedne ruke na Chrissienom ramenu, a druge u zraku, opisujui lebdee zmajeve. Trebao bi biti na TV-u, pomislila je Marty, ne samo na radiju. Uz njega je ivot izgledao poput pjesme. - I zna to jo? - rekao je. - to? - Chrissie je takoer bila oarana vizijom. Lutka je prestala poskakivati te joj je mlitavo i zaboravljeno leala na krilu. - Bio je tamo jedan zmaj pun ljokica i iskri. A to je bio Elvis. - Elvis? - zinula je Chrissie. - Tako mi Boga, Chrissie. Stari dobri Elvis svjetlucao se tamo gore na nebu. Gledao je iz plavih nebesa na sve nas dolje. Zna, vidio sam te zmajeve i pomislio: ovo nije samo velik grad.

Ovo je aroban grad! - elim ii tamo - proaptala je Chrissie. - I ja - priznala je Marty. Lebdei zmajevi, lebdee zgrade, lebdei snovi. Grad u kojem zmajevi izgledaju poput Elvisa, a slatkii poput ohara, a Brad je bogat, jer dri klju svega toga. - Naravno da elite. I odvest u vas, im se ukae povoljna prilika. Nita nee zaustaviti ovu obitelj! - Ruka mu je mirovala na Chrissienom ramenu, no magnetine su mu oi bile poptuno usredotoene na Marty. Skrenula je pogled, gledajui oguljen stol, pranjave nasade uz cestu, velike brojeve na natpisima na susjednoj benzinskoj postaji, uzvisine i udubljenja vapnenakog krajobraza iza njih. Djed joj je iskapao taj kamen, majka joj je obraivala tu zemlju, otac joj je umro na tim cestama. No, i nju je privlaio velegrad. Kruna svega. - Dakle, to kae? - upitao je Brad. - Ovo mjesto ima samo jedan mali trgovaki centar rekla je Marty. - ovjee, kao da ja to ne znam! - Smijeh mu je svjetlucao u tamnim oima. Marty je duboko udahnula. - Brad, ne elim ii na Aljasku. - Ne radi se o Aljasci! Govorimo o New Yorku! Gledaj, sve sam ti ve objasnio. - Nabrajao je na prste. - Treba neki super efekt da ostavi dojam na ljude u New Yorku. A Aljaska je savrena za to. Zato idemo na Aljasku. To je samo privremeno. Prokleta odskona daska! Odmahnula je glavom. - Moda moemo nai neku

Odmahnula je glavom. - Moda moemo nai neku drugu odskonu dasku. Zna, moja je obitelj ivjela ovdje. Posjedujem kuu. Imam dobar posao. Chrissie ima prijatelje... Glas joj se izgubio kad je on ljutito lupio po stolu i naslonio se prema natrag. - uje li se, Marty? - upitao je. - Ja ovo, ja ono! to je s nama ostalima? Nije te briga za nas? - Isuse, Brad, naravno da me briga! - Pokazuje to na vraki dobar nain! - U redu, reci mi samo jednu stvar. Moemo li otii na Aljasku bez prodaje ove kue ovdje? Oi su mu skrenule u stranu, samo na trenutak, a ona je dobila odgovor. - Do vraga, ne znam - rekao je. - Moramo odluiti to elimo od ivota, a onda razraditi detalje. Nastojati to postii. - Aha. - Marty je osjetila kako je iza trepavica bockaju suze. - Upravo to moramo odluiti. - Boe, tako si tvrdoglava! Zar ne moe ni... - Ustao je i tresnuo stolicom o stol. - Vidimo se poslije. - Ponosnog je koraka krenuo u smjeru poluobojane Wilsonove kue. - Tatice! - Chrissie je poletjela za njim. Polly je neprimijeena pala na pod. - Tatice, ekaj! Tuno ju je pogledao. - Brzo u se vratiti, anele. - Tatice, pronai emo nain! - Govorila je velikom brzinom. - Svi elimo ii. Nisam se zapravo bojala, ne brini. Zaista elim ii. - Znam, anele. - Zagrlio ju je. - Smislit emo nain. - Aha. Tvoja mama samo treba malo vremena da to shvati. - Poljubio ju je u elo. - Uskoro se vidimo kod kue.

shvati. - Poljubio ju je u elo. - Uskoro se vidimo kod kue. - U redu. Stajala je gledajui ga kako odlazi, a Marty se iznenada prisjetila kako je prije mnogo godina jedna druga devetogodinja djevojica gledala za ocem koji je odjurio. - Ne, Rusty, neu mijenjati rodnu kuu za taj oronuli bar - ustrajala je njezina majka. A mala je Marty venula, mrzei majinu tvrdoglavost, strahujui od oeve izdaje. Kad odraste, obeala si je, tako se to nikada nee dogoditi. inilo joj se da zuri u provaliju. Chrissie se polako vratila, opazila Polly na podu i podigla je. Marty je proistila grlo. - Chrissie, stvari e se ve nekako rijeiti - rekla je. - Znam da je zastraujue. - Ja nisam zastraena! Bez rijei sklupala se u krajnjem kutu automobilskog sjedita i itavim putem kui grlila Polly.

Poglavlje dvadeseto
Wes Cohran okrenuo je sljedeu stranicu bloka. - U redu, a sad sljedea rtva. Willie Sears - rekao je. - Masone, to imamo o njemu? Bobby Mason s nelagodom se promekoljio u kutu. Svi su se nagurali u Wesov ured, njih estero: Wes, Mason, Foley, javni tuilac Pfann te dva agenta FBI-a, Jessup i Manning. Prijamni je ured bio pun novinara Stara, HeraldTelephonea, Courier Journala i nekih izvjetajnih agencija. Stoga je Wes natiskao predstavnike zakona u svoj ured kako bi odrao sastanak. - Sears je radio u srednjoj koli - rekao je Mason. Kao podvornik, odravatelj sportskih terena i slino. U srijedu naveer odravala se bejzbolska utakmica i ostao je do kasno, istei. U etvrtak su trebali imati neku vrstu kolskog dana atletike pa se nije moglo ekati. - Zato u etvrtak ni, nitko nije prijavio da nedostaje? upitao je Jessup karakteristinim metalnim glasom. - U etvrtak je imao slobodan dan. Trebao ga je nadoknaditi u subotu naveer, kad su imali ples. A u petak ga je pretpostavljeni dva ili tri puta zvao kui. Napisao je prigovor u njegov dosje. Nije oekivao ovako neto, naravno. - U redu - rekao je Wes. - U koliko je sati u srijedu naveer napustio srednju kolu? - Tip koji je radio s njim kae da je bilo neto iza jedanaest. A imamo i podatak da je oko petnaest do dvanaest

stao u Gusovom Mini-Martu i kupio pakiranje od est piva. - Dobro odraeno. - Wes je zastao i pogledao prema vratima koja su se otvarala. Marty Hopkins tiskala se unutra. Rekao joj je da uzme dugaku pauzu za ruak. Zar je ve etiri? Pogledao je na sat. Boe, zaista jest. Iznenadio ga je Martyn rasturen izgled. to joj je, do vraga, bilo na umu? No, nije sad bilo vremena za takva pitanja. - Hopkinsova, dobro - rekao je. Hoe li donijeti onu kartu okruga koja je tamo vani? - Da, gospodine. - Nakon dvije sekunde vratila se s kartom. Wes ju je odmotao na radnom stolu, davi Masonu i Hopkinsovoj da dre krajeve na suprotnim stranama stola. Wes je pokazao na toku juno od sredita grada. - U redu, tu je srednja kola. Willie Sears otiao je otamo poslije jedanaest. - Vidio je kako Jessup pohlepno viri preko ramena Hopkinsove. Njih su dvoje bili gotovo iste visine. Nastavio je. A ovdje na rubu grada nalazi se Gusova trgovina, gdje je Sears kupio pivo. U petnaest do dvanaest. Bi li mu trebalo dvadeset minuta za stii tamo? - Prije mi se ini deset - rekao je Bobby Mason. - Ali, vremena koja sam vam dao nisu potpuno precizna. Wes je kimnuo. - A ovdje vani nalazi se Searsova kua. Dakle, da... zastao bi kod Gusa kad bi elio ponijeti kui pakiranje piva. - Jo neto - rekla je Hopkinsova, mirkajui prema karti. - Goldsteinova se kua takoer nalazi na toj cesti. - Ne, na sljedeoj je. Na Lawrence Roadu. - Jessup je ispruio ruku pokraj nje i uperio prstom. - Da, gospodine. - Hopkinsova je pogledala malog FBI-

evca. - Ali stranja strana posjeda protee se sve do te ceste dolje i otamo moete vidjeti stranju stranu Goldsteinove kue. - Foley, zabiljei to - rekao je Wes. - Provjeri s kojeg je mjesta na cesti vidljiva Goldsteinova kua. - Provjerite ima li tragova guma - objasnio je Jessup. Vidite slau li se sa Searsovim gumama. Isuse, zar misli da su u vrtiu? Wes mu se presrdano osmijehnuo. - Dobra ideja. Eto, sluajno se nae sljedee izvjee odnosi upravo na tragove guma. Dravni je laboratorij izvijestio o poklapanju - imaju jasan otisak na prednjem dijelu prilaznog puta Willieja Searsa. - Kakvo poklapanje? - Jessup je izgledao mrzovoljno. - Poklapaju se s otiskom guma na Goldsteinovom prilaznom putu, onim komadom koji smo pokupili uz desni rub. - Sjajno! - oduevljeno je rekao Art Pfann. - Ako se ne radi o potanskom kombiju - rekao je Wes. - A sad, to je s razgovorima s bivim Klanovcima? Jessup je izgledao iznenaeno. - Veeras u napisati izvjee. - Razumijem. - Wes je izbrisao sve osjeaje iz glasa. Mislite da pogodba glasi da mi vama odmah ispriamo o svemu to pronaemo, a vi nama kaete to ste pronali tek kad stignete napisati izvjee? Art Pfann namrtio se. - Nema, nemamo jo nita naroito za izvijestiti - rekao je Jessup, ije je sjajno lice bilo samo mrvicu ruiastije. - ak ni o Lesteru Holtzu? - upitao je Wes. - Nije nita znao. A njegov je prokleti pas cijelo vrijeme

lajao. - A stari Sims? - Rekao nam je za isti, isti skup u Kentuckyju. Na raunalu smo pronali izvjea o tom skupu. - Mislite, znate tko je sve bio tamo. - Hm, ne ba sve. Glavne govornike. - U svakom je sluaju dobro imati taj popis - ljubazno je rekao Wes. - to je s Alom Evansom? Jessup je zagladio glatku kosu. - Tvrdio je da nita ne zna. Rekao je da drugi put nabavimo nalog budemo li dolazili. Aha, to je upravo ono to bi Al vikao izmeu prasaka samarice. - Evans gaji prilino estoke osjeaje prema policajcima. U redu, da vidimo. Jedino je jo preostalo izvjee Gradyja Simsa. Ni on ga jo nije otipkao. Dva izvjea, zapravo. Prvo o razgovoru s bratom Willieja Searsa, Jimmyjem, koji je doao iz Evansvillea provjeriti to mu je s bratom. Jimmy kae da je Willie izgubio kontakt s mnogim prijateljima otkad mu je prije dvije godine umrla ena. Nije imao nekih posebnih problema, samo povremenih prigovora na raun nadreenoga u srednjoj koli, kao i obino. Zatim drugo izvjee: Sims je provjerio sporedne zgrade kod Goldsteina i pronaao nekoliko dasaka koje su mogle sluiti kao dijelovi kria. Dravni laboratorij trenutano radi na njima. Ima li tko kakvu ideju? Pogledao je Pfanna. - ini se da je pred nama dug i naporan rad - trezveno je rekao Pfann. - Je li obraeno itavo susjedstvo? - Razgovarali smo sa svima osim s dvojicom - rekao je Mason. - Njih emo uhvatiti sutra, na poslu ako bude trebalo. - Dobro, uinite to, Masone. A sad, sluaj Denton.

- Dobro, uinite to, Masone. A sad, sluaj Denton. Dravna policija kae da su zavrili sa stineburkom piljom i ele napustiti mjesto zloina, tako da moram nai vremena za otii tamo. Art, uz svo to uzbuenje oko Searsa, ni ti nisi uspio otii do te pilje, zar ne? - Ne. Pretpostavljam da e biti bolje da je i ja pogledam. - Hopkinsova, ti si na sluaju Denton, poi i ti. Vi ostali napiite izvjea i idite kui. Gospodine Jessup, bit e mi drago vidjeti to ste pronali o tom skupu u Kentuckyju. - Nasmijeio se Jessupu i kimnuo Donu Foleyju, koji je otvorio vrata. Novinari su poskoili sa svojih mjesta i poeli uzvikivati pitanja. - Morat e im dati neto. - Wes je rekao Artu. - Nai emo se u pilji. Art Pfann rezignirano je kimnuo i zakoraio kroz vrata Wesova ureda. - Gospodo i dame - zagrmio je. - Imam kratku izjavu o... - Glas mu se nastavio kotrljati. Wes je zgrabio Marty Hopkins za lakat i poveo je do auta. - Dobra primjedba o Goldsteinovom dvoritu - rekao je. Uspela se na suvozako mjesto. - Sjetila sam se da ste rekli kako su oi tog jadnika bile iskopane. Mislite li... - Jo je prerano za rei. - Upalio je motor. - Treneru, mislila sam da je ovo dobar okrug. Dobri ljudi. Kako to da odjednom imamo tu runu priu s Klanom? - Nai ljudi nisu nita bolji i nita gori od veine drugih. Uvijek postoje gubitnici koji za svoje probleme ele okriviti druge. - Mislite da se osjeaju kao gubitnici? Kako to? Wes je otpuhnuo. - Tko zna? Moda nisu upali u kolsku momad, ili ih je tata previe ibao, ili su pali iz

kolsku momad, ili ih je tata previe ibao, ili su pali iz matematike u koli. I tako su odluili okriviti crnje i male idove. Mene nije briga koga krive, sve dok ne nanose tetu drugim ljudima. Tada to postaje moj problem. - Pogledao ju je postrance. - Veina je ljudi u ovom okrugu u redu, Marty... zaustavljaju se na gunanju. Ovo to sad imamo jednostavno je neki luak. Vratimo se Phyllis Denton. Proimo sve od poetka. - U redu. - Odgurnula je kosu s ela. Izgledala je iscrpljeno. - Znamo da je Phyllis pobjegla od kue s trinaest godina i da do tada nije bilo nikakvih znakova da je u nevolji. Ili bar nismo uli za njih. - to to znai? - otro je upitao Wes. - Nita. Nije vano. - Zvuala je postieno. - Mislila sam na vlastito dijete. - Pobjegla je? - Ne, ne. Nema nikakve veze s ovim sluajem. Oprostite, gospodine. Wes ju je pogledao. Trudila se izgledati profesionalno, vrsto stisnutih eljusti, ispravljenih ramena, pokuavajui skriti bol u oima. Zurio je u cestu, na trenutak premeui njezine rijei po mislima. Taj idiot od mua, zakljuio je i dobio elju da joj pomogne. No, sjetio se savjeta koji mu je Shirly dala kad se jednom prije izjedao zbog Marty. - Ona eli biti dio tima, Wes. Pamti to jo iz vremena kad je bila zaista malena. Bude li je mazio, mrzit e to, a deki e joj uzeti za zlo i jo joj vie oteavati situaciju. Skrenuo je na Donaldson Road, prema pilji. - U redu, Hopkinsova, reci mi ako ti mogu kako pomoi - rekao je. Nastavimo sad s tom priom o Dentonovima. Mala je pobjegla.

Nastavimo sad s tom priom o Dentonovima. Mala je pobjegla. - Da, gospodine - zahvalno je rekla. - Slijedilo je pronalaenje one fotografije koju ste mi pokazali. Phyllis u motociklistikoj odjei. Gdje se tono nalazila? - U ladici u kojoj je Phyllis drala majice i druge stvari. Bila je ugurana u pozadinu. Veina je njezinih knjiga i papira nestala, tako da ju je vjerojatno zaboravila uzeti. - Nisam je poznavala. Jeste li mogli odrediti kad je bila snimljena? - Nedugo prije njezina nestanka. Klinci se u toj dobi brzo mijenjaju, no ona je izgledala otprilike isto kao kad sam je posljednji put vidio. Osim te kone opreme. - Wes je odmahnuo glavom, prisjeajui se. Prije te slike, nikad nije vidio malu Phyllis ni u emu drugome osim u volaniima. - U lijesu nije bila odjevena u kou - rekla je Hopkinsova. - Ne, nije. - U redu. Dakle, traili ste na sve strane, izdali objavu o potrazi, no nita se nije pojavilo. Mnogo glasina, nijedna injenica. - Zagrijavala se, ponovno postajui ivahna. Shirly je znala o emu govori, to je istina. - Sljedea prava vijest pojavljuje se vie od godine dana poslije. Profesorica Wolfe stie u stineburku pilju, pronalazi tijelo i izvjeuje Elizabeth Denton. - Aha. Tako je. - No, gospoa Denton misli kako je to jo jedna lana glasina. Mu joj je ionako bolestan od svega toga i ne eli ga uzrujavati. A profesorica ne govori nikome drugom. Moda se ne eli ponovno petljati sa zakonom. Jesmo li se ve uli s

ne eli ponovno petljati sa zakonom. Jesmo li se ve uli s Pennsylvanijom po pitanju onoga lovca kojeg je, kako kae, ubila? - Tamonji okruni tuilac sjetio se sluaja. alje nam pojedinosti. Preko telefona uglavnom je potvrdio njezinu priu. Rekao je da je udna ena, ali je tono da se radilo o samoobrani. - Aha. U redu. Dakle, u svakom sluaju, nitko drugi ne zna za pilju i godinama se nita ne dogaa. Tada sudac dobije te tumore i ena mu sluajno ispria to je profesorica rekla, a on nam pokuava neto kazati. Pretpostavljam da se profesoriina pria uklapa u neto to je ve znao. - Kako ti idu oni kalendari sa sastancima? - Napravila sam otprilike polovicu. Prola sam kroz dvije godine nakon njezina nestanka i jo uvijek nema niega oitog. - U redu. Nakon to pregledamo pilju odluit emo to e sutra pitati profesoricu Wolfe. Evo nas. - Autom se uspeo na rub ceste. Popeli su se uz obronak pun rasutog kamenja i doli do otvora pilje, gdje je pripadnik dravne policije sjedio dosaujui se i lupkajui nogom u ritmu rocka koji je dopirao s radija. Utrnuo ga je i poskoio kad su mu Wes i Marty prili. - Kako je? - rekao je Wes. - Bog, erife. Narednik Weaver ve je unutra. Ima izvjea. - Dobro, pridruit emo mu se. Uskoro e stii gospodin Pfann. Javni tuilac. - Vidim da imate svjetlo - rekla je Hopkinsova, gledajui generator pokraj ulaza. - Aha, privremeno su ga postavili unutra - rekao je

- Aha, privremeno su ga postavili unutra - rekao je policajac. - U redu. - Wes je prekoraio policijsku traku, sumnjiavo pogledao u mrani otvor izmeu gromada i rukom pozvao Hopkinsovu. Ona je skliznula unutra, a on je zaronio glavom i gunajui je slijedio. Mora poduzeti neto po pitanju te proklete trbuine. Komentar Hopkinsove nije pomogao. - Proirili su otvor - rekla je. - Vjerojatno kako bi iznijeli lijes. Unutra je hrpa gromada vodila do glatkog poda pilje. Tunel je bio iri od tri metra i Wes se mogao uspraviti pod stropom visine dva metra. Radna svjetla razvuena du jednog zida svakih su desetak metara bacala svjetlost na zagasiti kamen. Izmeu njih bilo je mrano, ak crno, gdje god je neravnina na piljskom zidu bacala sjenu. - Jezovito mjesto - rekao je Wes. - Doite ovamo kad nema radnih svjetala - rekla je Hopkinsova. - Hej, erife! - na kraju upljine pojavila se prilika. - Narednik Weaver? - Tono. Drago mi je to vas vidim. Krenimo s predstavom. - U redu. Pfann e biti ovdje za koju minutu. No, moemo poeti. - Dobro - rekao je Weaver. - Mogu vam rei da su moji ljudi siti ovoga mjesta. Bit e im drago napustiti ovaj prizor, izai odavde. Uinili bismo to i prije, ali je netko s visokog mjesta rekao da moramo igrati strogo po pravilima. Politika. - Aha. Dentonovi su ukljueni. - Da. Ali, ovo se dogodilo prije prokleto mnogo

- Da. Ali, ovo se dogodilo prije prokleto mnogo vremena. - Tono, nema anse da e se nai svjei tragovi. U odaji u kojoj je stajao Weaver bilo je vie svjetala. Wes je prouavao pranjavi pod obiljeen desecima otisaka stopala. Uglavnom policijskih. - Ima li koji koristan otisak stopala? - upitao je. - Imamo fotografije. Trebat emo otiske cipela vae zamjenice i onoga prirodoslovca iz parka, kako bismo ih iskljuili. No, bit e tegobno dokazati bilo to. Bilo je mnogo kretanja, ali teko je rei kada. Nije bilo kie da spere stare tragove. Wes je progunao. - Treba raditi na tome. Lijes se nalazio tu? - Stajao je pokraj zida na koji je bila usmjerena veina svjetala. Dvije niske, plosnate stijene bile su postavljene na razmaku od jednog i pol metra, a u sredini iznad njih na zidu nalazio se zaaeni kri. - Aha. Ovdje je popis predmeta pronaenih u pilji, koji su nainili tehniari. Dobio sam ga tek prije sat vremena. - Pruio je Wesu list papira s otipkanim tekstom. Marty Hopkins zavirivala je u crnu pukotinu na drugoj strani odaje. - Provjerili ste i ove pokrajnje prolaze? - upitala je. - Aha, u nedjelju. Taj je dubok samo jedan metar. Blie ulazu nalazi se tunel za puzanje koji vodi u odaju s potokom, i to je to. Pronali su samo nekoliko buba i riba. - Nisu ih ubili, zar ne? - strogo je upitala Hopkinsova. Wes ju je pogledao, iznenaen njezinom otrinom. - Sumnjam - rekao je Weaver. - Imam dojam da su bube i ljudi otili u suprotnim pravcima.

Wes se nasmijeio. - Pogledajmo va popis. Njih se troje uurilo pokraj utog radnog svjetla i prouavalo popis predmeta. U blizini ulaza tragai su pronali nekoliko predmeta, koje su uzeli na analizu: stari remen, nekoliko limenki piva, omote sendvia, pokidan depni noi, kanticu za ulje, dvije starinske boce Coca Cole i neto zavedeno kao mogui osueni ljudski izmet. U odaji u kojoj su oni trenutano stajali dravni su panduri pronali jo dvije limenke piva i lijes, nita drugo. Sadraj lijesa takoer je bio popisan: kostur, komadi trule odjee, narukvica, postava i jastuci, Drevna stijeno istrgnuta iz crkvene pjesmarice, Biblija s konom trakom za obiljeavanje stranica i... - Sranje! - rekla je Marty Hopkins. - O, sranje... Wesove oi, zaostajui djeli sekunde za njezinima, tad su ga ugledale. - Sranje! - mehaniki je ponovio i udario nogom u zid pilje. Art Pfann, u tamnom poslovnom odijelu umrljanom piljskom prainom, pribliavao im se, zakreui u zavoju. Pogledao je po prostoriji. - to se dogodilo? - Njegov snaan odvjetniki glas odjeknuo je u odaji. Wes je duboko udahnuo. - Ne moemo napustiti ovo mjesto zloina. Federalci e ga htjeti vidjeti. Imamo komplikacije. - Kakve komplikacije? - Prokleti le drao je Bibliju - objasnio je Wes. - A u nju je bila ugurana kartica s runo nacrtanim kriem i kapljom krvi. - Sranje! - zagrmio je Art Pfann i takoer udario nogom

u zid pilje.

Poglavlje dvadeset prvo


Pravo ime Nonog jastreba bilo je izbrisano. To je bilo dobro. Tako je i trebalo biti. Njegovo je ime bilo bez vrijednosti, bez znaenja, iezlo poput dima. Sjena. Ionako ga nitko nikad nije nazivao pravim imenom, osim majke. itala mu je biblijske prie o slatkom Isusu i pjevala pjesme o kranskim vojnicima, i ljubila mu elo, i zvala ga pravim imenom, a onda je jednoga dana nekamo pobjegla. Kad je pitao za nju, otac ga je premlatio. Psst, rekao je njegov stariji brat Chip, ne brini, ona je ionako beznaajna drolja. Bit e nam bolje bez nje. Chip ga je zvao Sjena, jer se cijelo vrijeme povlaio uokolo i jer se ve tada mogao neujno uljati iza ugla i ulaziti u siune prostore. Svi drugi, njegov otac, najstariji brat i svi ostali zvali su ga Pip. Evo ih, idu Chip i Pip, govorili bi. Pip, skraeno od Piplica. Bezvrijedna, beznaajna Piplica. Najmlai brat, beznaajni najmlai brat. Ali ne vie. Sad nitko nee moi rei da je Noni jastreb beznaajan. Onaj koji e pobijediti, to je Noni jastreb. Noni jastreb bio je dio velikog, svetog, povijesnog rata. Rata protiv blatnih ljudi, Kainovih ljudi, Sotoninih ljudi. O blatnim ga je ljudima nauio Chip kad je dolazio kui na dopust, i njegove novine - Vanguard, Crusader, National Alliance Bulletin. Blatni su ljudi vladali zemljom. Nadzirali su meunarodno bankarstvo, poslovanje, novac i gotovo sve ostalo. No, kad

doe rat, bit e istrijebljeni u poaru i poplavi. Vidjet e tada. Nee ga vie zvati Piplica! A stvari su se poele pokretati. Sad je provodio volju Velikog titana. Veliki titan nije uvijek davao jasne upute, ali tako je i trebalo biti. Noni je jastreb na kraju uvijek razumio. Nije jo razumio posljednju, no poruka e konano stii, bio je siguran. Trebalo je samo imati strpljenja - strpljenja i vjetine. Mirovati jo kratko vrijeme. Sposoban je ekati poruku. Trenutano je neujno ekao u potpunoj tami. Voda je klokotala pokraj njega, no on se usredotoio na niski popreni tunel, oslukujui zvuke aktivnosti. Nije jo bilo nikoga. Bio je iznenaen kad je ranije veeras stigla druga skupina forenziara. Mislio je da su zavrili, jer su u posljednja dva dana strae bile povremene. Moda su sad zaista zavrili, no oprez je u ratu uvijek bitan. Sve je izgledalo kako treba. Znao je shemu: na puni bi sat dravni policajac na strai, koji je gotovo drijemao u patrolnom vozilu, ustajao, ulazio u pilju, osvijetlio svjetiljkom popreni tunel, hodajui kroz glavnu upljinu do odaje u kojoj je nekada na sveanom odru lealo tijelo svetice. Pandur bi se zatim okrenuo, proao natrag kroz pilju, popeo se preko hrpe kamenja na ulazu te sjeo van i zapalio cigaretu. Trik je bio iskrasti se dok pandur gleda u odaju duboko u pilji, prije nego to se vrati. Noni jastreb ekao je u odaji s potokom. Otkrio je tu pilju kad mu je bilo deset godina, istraivao ju je s bratom. Znao ju je napamet. Imala je oblik slova H: glavnu upljinu koja se protezala paralelno s odajom s potokom te niski popreni

tunel koji ih je povezivao. Dijelovi pilje nalazili su se i iza malenog prolaza u obliku lijevka, iza sruene hrpe kamenja gdje se gubio potok, no, naravno, tamo se vie nije mogao provui. Noni jastreb bio je sad jaki, moni Boji stroj, potpuno razliit od malenog Pipa koji je prije mnogo vremena istraivao tu pilju. Iz upljine u blizini glavnoga ulaza jo uvijek nisu dolazili nikakvi zvuci. Noni je jastreb presavio crnu manetu i pogledao na sat, koji se ario u mraku. Jo dvije minute; vrijeme je da krene. Ponovno je pokrio sat, a zatim poao prema vodoravnom procijepu koji je vodio do prolaza za puzanje te stigao do ulazne upljine, sigurna koraka u poznatom mranom okruenju. Sjena meu sjenama. Nee trebati ni svjetla od svjetiljke, ni svjetla od sunca, jer e nad njima svijetliti Gospodin, Bog, i oni e kraljevati u vijeke vjekova. Kad je bio malen bojao se blijedih riba i cvraka u tim dijelovima pilje, no sad je znao da se brzo pomiu od njega, izvanredno osjetljivi na njegovu nazonost, a on je putovao bez straha. Bili su blijedi, moda Boja bijela stvorenja, mislio je. Bjelji od snijega. Ne kao blatni, obojani insekti i ribe izvana. Jednoga e dana i njegova odjea biti bijela, obijeljena u krvi Jaganjevoj, a on e okusiti slavu Gospoda. No, za sada mora kroiti u tami. Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku. Pipao je put do spojnog tunela, neujno skliznuo kroz prolaz puzei na stomaku, doao do okuke i ekao. ubor potoka inio se poput apata. Jo slabije zauo se povik daleko iza njega, slabaan kroz ogromnu debljinu stijene. Nema problema.

Zatim je poelo: nespretni pandurski koraci i runa svjetiljka koja je osvijetlila pokrajnji tunel, nemarno bacajui svjetlost po zidovima prolaza ispred njega, ne slutei sjenke odmah iza okuke. Zvuci koraka povukli su se prema odaji svetice, a Noni se jastreb vratio prijateljskoj tami, izvukao se puzei, glatko kao da je na kotaima, kao da je dobro ugoen motor noi, otar i tih, crni ma Gospodnji. Slijedio je opasni dio. Svjetla su padala preko udaljenoga zida i bit e izloen, crn u suprotnosti s blijedim kamenom, dok bude prelazio od tunela do divovskih gromada koje su se uruile u ulaz. Kad doe do njih, stopit e se s njihovim sjenama. Polako je ispruio glavu kako bi pogledao natrag u pilju. Pandur se nije vidio iza okuke, no i dalje su se uli njegovi koraci koji su se bez urbe povlaili. Noni jastreb ponovno se savio u sjeni, a zatim izletio iz tunela, neujan na gumenim potplatama, u trenutku se domogavi sjene gromada. Tamo je ponovno pogledao unatrag, savio se i odrazio. Vjeto je odskakivao od sjene do sjene, sve do ulaza u pilju. Na trenutak je unuo u mraku pokraj ulaza. Je li to netko bio tamo, ekajui pandura? No se kupala u mjeseini. Mrzio je mjeseinu. Provaljivala je u njegov svijet, ta hladna, bezosjeajna mjeseina, osvjetljavajui velike prostore gdje bi mogli biti ljubitelji svjetla. No, noas nije bilo nikoga. Noni jastreb iskrao se kroz izlaz te skliznuo u umu i niz dobro poznate staze. Trenutak kasnije na izlazu se pojavio pandur, zijevajui i pipajui po depovima u potrazi za cigaretama. Pitao se koji je

pipajui po depovima u potrazi za cigaretama. Pitao se koji je to uredski upak odluio da je neophodno nadgledati praznu rupu u zemlji.

Poglavlje dvadeset drugo


Marty Hopkins stajala je mirno i oprezno pred vratima predavaonice u Jordan Hallu, dok ju je ledeni bijes peckao u venama. Bila je ljuta na profesoricu Wolfe, ljuta na FBI. Ljuta na Brada. Ne misli na to! Kanaliziraj bijes, rekao je Wes. Iskoristi ga ako moe, zakljuaj ga ako ti smeta. Ne misli na njega. Samo obavljaj posao. Nekoliko je ljudi, uglavnom studenata u traperu, lutalo hodnicima. Kroz dvostruka vrata ula je glasove. Za etvrtak je bila zakazana neka vrsta zavrnog ispita i studenti su se raspitivali o materijalu koji treba obraditi. Odgovori profesorice Wolfe, izreeni niskim, promuklim, ugodnim glasom, danas su bili na rubu strpljenja. Tim bolje. Marty je istegnula prste. Danas se nee dati odvratiti. A i moglo bi joj pomoi bude li profesorica malo izbaena iz ravnotee. Wolfeova je dovoljno dugo okoliala, sa svim tim prokletim priama o vapnencu i ciklusima. Bilo je dovoljno loe dok je smrt Phyllis Denton predstavljala melankolinu obiteljsku tragediju. No, sad su znali da je umijean Klan, a FBI je dahtao Marty za vratom. Wes joj je pomogao da se iskrade obaviti razgovor, zabavljajui malenog tektavog Jessupa s dokumentacijom o sucu Dentonu i poslu koji su obavili prije sedam godina. No, agenti e vjerojatno uskoro biti tu s

raunalnim vezama i izglaanim arapama. Dakle, imala je jednu jedinu priliku navesti profesoricu da joj ispria ostatak. A profesorica Wolfe znala je ostatak, Marty je to osjeala u kostima. Jutros, dok ju je jo sve boljelo od noi bez sna i ljubavi, Wes i ona zajedno su razmotrili nekoliko ideja, prije nego to ih je prekinuo Jessup. Wes je jo uvijek mislio da imaju posla sa samo jednim luakom, no Marty je bila uvjerena da im sudac Denton pokuava neto rei o vezama s Klanom. Kao prvo, sudac Denton predsjedao je u davnom sluaju Emmetta Hinesa, kad su Al Evans i Lester Holtz novano kanjeni. Dakako, oni su se manje-vie dobro vladali u posljednjih petnaest godina, no zamjerke te dvojice sporo su umirale. Kao drugo, bio je tu i Bert Mackay. Tom Straub bio je Veliki titan Klana sve do smrti prije pet godina, a upravo je on zaposlio Berta. Na nesreu, Bert je prije sedam godina jo uvijek bio u zatvoru. I jednako kao Al i Lester, posljednjih je nekoliko godina bio ist poput neugaenog snijega. Bile su tu i nejasne figure motociklistike bande. Prije sedam godina Wes je pri svakom pokuaju zavravao u slijepoj ulici, no prisjeajui se toga shvatio je da su neki lanovi bande mogli biti idovi ili ak crnci. Sueva ker u takvoj skupini mogao bi biti dovoljan povod da neki Klanovac prijee granicu. Wes se drao teorije o jednom tipu, iako je doputao mogunost da je on oito ve neko vrijeme u okolici. No, Marty je izjedala panika. Bilo je dovoljno grozno dok su rtve bile idovi ili crnci, uobiajene mete mrzitelja. No, Phyllis je bila bijela, Kranka, djevojica poput Chrissie. Wes je istakao da s Phyllis nisu postupali kao s drugima. Njezin je lijes bio poput

svetita. No, to je plailo Marty i bila je bijesna na svaku prepreku na koju su nailazili. FBI-evci su doli upravo u trenutku kad ju je Wes odluio poslati na Sveuilite u Indiani da porazgovara s profesoricom Wolfe dok jo moe. Jessup je uo novosti o umijeanosti Klana i okomio se na sluaj poput grabeljivca. mugnula je van i ostavila Wesa da izlazi na kraj s njim, koristei uobiajenu mjeavinu irokih osmijeha i pokazivanja nadmoi. Dakle, raunao je na nju i bolje joj je da ne zabrlja dananji razgovor. Mete u predavaonici iznenada se pojaao. Stolice su kripale, glasovi mrmljali. Marty je premjetala teinu s peta na prste. Prvi su studenti irom otvorili vrata, a samo nekoliko koraka iza njih pojavila se profesorica Wolfe u bijeloj laboratorijskoj kuti, nosei aktovku preko prsa poput tita. - Profesorice Wolfe! - Marty je skoila izmeu dva studenta i stala pred nju. - Martine. - Profesorica Wolfe zakoraila je u stranu i krenula hodnikom. - Upravo odlazim. Marty je ostala uz nju, pleui postrance, ruku ispruenih poput brania u koarkakoj utakmici, odgurnuvi jednog ili dva studenta s puta. - Moramo razgovarati. Wolfeova nije usporila dug, brz korak. Izgledala je iscrpljeno, mrano. - Na nekom drugom mjestu, Martine. - Sluajte, profesorice Wolfe, moda nije zgodno, ali je vano! - Ne ovdje! - Veinu su ostalih ostavili za sobom. Dugi koraci profesorice Wolfe skrenuli su za ugao i uli u sljedei

hodnik. Marty je drala korak s njom, skreui kad je ona skretala, prianjajui vrsto poput sjene. Samo je jedna studentica ostala s njima, klipui kao i Marty. Marty je prepoznala djevojku koja je u seoskoj kui nosila majicu s medvjedom Yogijem. - Vano je - ponovila je Marty. - A u vaem uredu? Stube su odmah ovdje. Samo nekoliko minuta. - Ne. - Profesorica je prohujala pokraj stubita, uputivi se prema izlazu i parkiralitu. Marty je ljutito poskoila prema naprijed i razapela se preko dvostrukih vrata. - ao mi je, profesorice Wolfe. To mora biti sada. Wolfeova i studentica zastale su, a profesoriine su se tamne oi zagledale u Martyne. - Martine, uzbueni ste primijetila je. - Rekla sam ne ovdje. Nisam rekla ne sada. - Mislite, razgovarat emo sada, ali ne ovdje? Oprezno, Hopkinsova, to jo nije pobjeda. - Gdje onda? - Je li vam auto ovdje? - Aha. Profesorica Wolfe prebacila je aktovku u lijevu ruku, a desnu zabila u dep. Ispod laboratorijske kute Marty je letimino ugledala kaki odjeu, fotografski prsluk pun depova i remen za pitolj. Marty je posegnula prema futroli. No, profesoriina se ruka pojavila drei samo klju automobila. Uruila ga je studentici. - Evo, Callie, uzmi pickup i vidimo se kod kue. - Svakako. - Callie se nasmijeila Marty. - Ugodan razgovor. Izale su, a Callie je otrala do pickupa. Marty je otpratila svoj zgoditak preko parkiralita do utosmeeg

otpratila svoj zgoditak preko parkiralita do utosmeeg patrolnog vozila erifova ureda, dovedena u iskuenje da stavi profesoricu na stranje sjedalo, iza mree za zatvorenike, gdje nema unutranjih ruaka na vratima. No, profesorica Wolfe izgledala je dovoljno raspoloena za suradnju, ak revna. Svukla je laboratorijsku kutu i ula u vozilo im je Marty otkljuala suvozaka vrata. Marty je brzo upalila motor i izala s parkiralita prije nego to se pickup uope izvezao unazad s parkirnog mjesta. Jo uvijek se napola bojala da e izgubiti profesoricu i imala nejasna privienja o tome kako pickup juri pokraj njih, Wolfeova uskae u njega, a zatim se vrtoglavom brzinom love po vapnenakim brdima. U redu, Hopkinsova, smiri se. Obavi posao. Konano, ona je manje-vie spremna za suradnju. - Jako vam se uri vratiti se kui - rekla je Marty dok su se vozili Third Streetom. - Ne volim gradove. - Zar vam ne dosadi tamo vani, gdje se nita ne dogaa? - Mislite vani, gdje nema mnogo ljudi. Ne, ne dosadi mi. Marty se zaustavila na semaforu i pogledala suvozaicu. Profesorica Wolfe mirno je sjedila, staloenoga dugog tijela, samo su joj ruke napeto stezale aktovku. Marty je duboko udahnula i uvjerila se da joj je glas ostao miran i neutralan. Sluajte, profesorice Wolfe, dolo je do gadnog zaokreta u sluaju Denton. I mislim da niste bili potpuno iskreni sa mnom. Svjetlo na semaforu promijenilo se i ona se uputila prema Whitehall Pikeu. - Odgovorila sam na vaa pitanja, Martine - razdraljivo je rekla profesorica Wolfe. - Ali, pitajte jo ako elite. - U redu. Otvorili ste Phyllisin lijes, jel' tako? Prije est

- U redu. Otvorili ste Phyllisin lijes, jel' tako? Prije est godina kad ste je pronali? - Da. I zatvorila ga prije nego to sam otila. - U redu. Recite mi to je bilo u njemu. - Gotovo do kosti ogoljeno tijelo djevojice od nekih dvanaest godina. Tragovi prethodnog djelovanja insekata. - Da, da. to jo? - Odjea? inilo se da se radilo o haljini koja se brzo raspadala. Na runom je zglobu imala zlatnu narukvicu. Ispod tijela nalazili su se postava i jastuk, standardan tip za lijes, manje propao nego haljina. I pokriva za krevete. Pretpostavljam da su jastuk i pokriva bili od sintetike, a odjea od prirodnog pamuka. Bioloki razgradivog, kao to mi kaemo. - Aha, u redu. to jo? - Pod djevojicinom je rukom bila Biblija. A u Bibliji kartica. - U vraju mater! - Marty je lupila po upravljau donjim dijelom dlana. - Zato mi niste spomenuli prokletu karticu? To je bila kartica Klana! Imamo jo dva klanovska ubojstva, znate li to? - Vjerojatno ne zna, Hopkinsova, rekao je glasi u njoj; Wes to nije rekao novinarima. No, Marty se drala bijesa. Iskoristi ga, rekao je Wes, naroito kad ispituje nekoga tko je ve nervozan. Moe ga zbuniti i tako navesti da kae istinu. - Jo dva ubojstva, profesorice Wolfe! A vi ste nam mogli rei da je i ovo povezano. Pomoi nam u istrazi oko sva tri. Profesorice Wolfe, ovo strano podsjea na ometanje pravde. - Klan? Kako neobino. - Profesorica ju je prouavala s istinskim zanimanjem. - Dakle, zato ste tako ljuti. Ali ne, ne vjerujem da ometam pravdu. Recite mi, Martine, koju bih to

vjerujem da ometam pravdu. Recite mi, Martine, koju bih to vrstu pravde trebala ometati? - Ometate provoenje zakona. to drugo? Usporavate nam istragu. Tri istrage! - Skrenite ovdje, Martine. Marty je bacila pogled na putokaze uz cestu, vidjela da je profesorica Wolfe u pravu i naglo okrenula upravlja. Skreui za ugao auto se nagnuo na bok, gume su zakripale, no profesorica je izgledala neuznemirena. Marty je usmjerila upravlja prema okrunoj cesti i ponovno ubrzala. Profesorica Wolfe lijeno se protegnula, razgibavajui ruke i ramena. - Dakle, elite provoditi zakone, Martine - rekla je. - I mislite da ih ja ometam. No, pravi zakoni ne trebaju provoenje. - Jeste li ludi? Imamo troje mrtvih ljudi! Profesorica je jo malo spustila prozor i sa zadovoljstvom udisala svibanjski povjetarac. inila se oputenija, monija. Nervoza koju je Marty primijetila u Jordan Hallu isparila je, kao da je profesoriina snaga izvirala iz tog divljeg okruenja. Kad je pogledala Marty, u oima joj se ak naziralo vragolasto svjetlucanje. - Ja sam samo znanstvenica, Martine. Nisam policajac koji provodi zakon. No, zakoni koje potujem ne trebaju provoenje. Zakoni gravitacije, zakoni kemije, zakoni fizike. - Prestanite se igrati rijeima! Nisam na to mislila! - Martine, da ste ili samo malo bre kad ste skretali na ovu cestu, zakoni fizike otkotrljali bi nas u jarak. ak se i vi pokoravate zakonima fizike. Nema potrebe za provoenjem. - Pa to? Ja govorim o zakonima koje stvaramo kako bismo mogli ivjeti jedni s drugima.

bismo mogli ivjeti jedni s drugima. - Kao to su? - Stvari kao ne ubij. Jeste li ikad uli za to? - esto. Naroito od okrunog tuioca u Pennsylvaniji. inilo se da profesoricu Wolfe nije uznemirila ta uspomena. ula sam da postoje izuzeci, u sluaju samoobrane, ili rata, ili ako ubijete neljudsko stvorenje. - A to je s onim ne reci lana svjedoanstva? Takve stvari. Nai dravni zakoni, okruni zakoni i federalni zakoni temelje se na tim idejama. S razumnim izuzecima. - Da. U nama postoji divljina, Martine. Vai zakoni pokuavaju nadzirati divljinu. Ne ubij; ne reci lana svjedoanstva; potuj oca i majku. Vaa ker... potuje li ona oca? Zateena pitanjem, Marty se ula kako odgovara prije nego to se uspjela sprijeiti. - Da, i suvie. Profesorica se namrtila. - Suvie? Da, i mislila sam da postoji jo neki problem. Martine, branit ete sebe? - Ne mijenjajte temu! - Obeali ste da ete braniti sebe. - U redu, u redu! Do vraga, vratimo se spornoj stvari! Profesorica Wolfe kimnula je. - Sporna je stvar da su vai zakoni promjenjivi, Martine. Razliita drutva, razliita vremena, razliiti zakoni. I razliiti ljudi. Kaemo potuj oca i majku, no svi oevi i majke moda ne zavreuju isto potovanje. Na kraju vai zakoni nisu uvijek dorasli naoj individualnosti, naoj unutranjoj divljini. - No, oni su sve to imamo. Stoga ih provodim. - Da. Ne kaem da to nije hvalevrijedno. Oni su bolje

- Da. Ne kaem da to nije hvalevrijedno. Oni su bolje nego nita, ponekad. - I oni kau da vas mogu uhititi zbog ometanja pravde. - Shvatila sam, Martine. - Profesoriine su tamne oi poivale na njoj, istraujui je. - No, nadam se da ste i vi mene. Dobri ste u svom poslu. Dobro ste ga izabrali. Ali, moj je poziv drukiji. Pretpostavite da ste duboko u divljoj pilji, gdje ljudska noga nikad nije kroila, gdje sunce nije doprlo otkad su stijene bile iva morska bia, prije tristotine pedeset milijuna godina. Ili pretpostavite da ste visoko na planini, iznad drvea, iznad svih ljudskih nastambi, da se penjete nazupanim rubom sraza kontinenata. U nesmetanim trenucima poput toga znate da ste sami. Sve to imate vi ste sami. I znate da ete umrijeti. Vaa vlastita smrtnost postaje injenica, poput gravitacije. - Mora koraati tom samotnom dolinom - promrmljala je Marty. - Mora koraati potpuno sam. Da, pjesme iz evanelja! imaju u sebi mnogo istine - rekla je profesorica Wolfe. Kuckaju po mudroj, zastraujuoj divljini u nama i govore nam: da, sami smo. Da, svi emo umrijeti. A pokuavaju nam rei i ostalo. Veselje koje proizlazi iz spoznaje da su na ivot, naa usamljenost i naa smrt dijelovi neega veeg, divljijeg, ljepeg. Marty se sjetila okamina u jami kamenoloma, onih malenih kristalizacija ivota, smrti i eona. Prola je rukom kroz kosu. Pazi, Hopkinsova, ne dopusti da te ta prokleta ena ponovno odvrati s puta. Obavi posao. - U redu, vjerojatno ste u pravu - rekla je. - A sad, razgovarajmo o Klanu. - Ne mogu pomoi oko Klana. - Profesorice Wolfe, upravo ste rekli da ste u Bibliji

- Profesorice Wolfe, upravo ste rekli da ste u Bibliji pronali karticu Klana! - Ne, Martine. Ve sam vam rekla za karticu koju sam pronala. Bila je pri poetku Biblije. Na njoj se nalazilo ime Phyllis Denton te datumi njezina roenja i smrti. K vragu! Zaboravila je na to. - Niste vidjeli karticu Klana? - rekla je Marty. - Ne, nisam. - Namrtila se. - Kaete da je i ona bila u Bibliji? Je li bila lako vidljiva? Ne, nije mogla biti, jer vi ste vidjeli Bibliju u subotu, a niste je spomenuli kad smo razgovarale u nedjelju. - Da. - I Marty se mrtila. - Nisam uope otvarala Bibliju. U laboratoriju su u njoj pronali karticu Klana. - Ja je nisam vidjela. - U redu, recite mi to ste vidjeli. Je li bilo ega to je podsjealo na Klan? - Ne. No, ja nemam saznanja o Klanu. - Potrudite se, profesorice Wolfe. Elizabeth Denton nedavno je ispriala vau priu sucu Dentonu. A ja mislim da nam on sve otada pokuava neto rei. Moda o Klanu. Profesorica je odmahnula glavom. - Ne mogu pomoi. - Imamo tri ubojstva. idov, crnac, bijela kolarka. Moramo saznati to se dogaa! - Da. Martine, prijeti li Klan vama? Vaoj obitelji? - Ne. - Martyne su ruke vrsto stegnule upravlja. Ako su ubili Phyllis, naravno da prijete i njoj. Prijete svakoj eni, svakoj djevojici. - Ne izriito meni. - No, vi osjeate tako prijeku nudu. - Te je stvari uinio netko zao, profesorice Wolfe.

Duboko zao. elim ga zaustaviti. - To je va ivotni cilj, Martine? - Da! Da, mislim... elim pomoi ljudima da budu sretni. Mojoj keri, mome muu, kome god mogu. Zaustavljanje tog tipa prvi je korak prema tom cilju. Ne slaete li se? Nije li to i va cilj? - Moj je cilj razliit, Martine, i sigurniji od vaega. - to je on? - Jednoga se dana stopiti sa zemljom. Njezinim morima, njezinim kamenjem, njezinim planinama. Moda ak postati morska koljka na nebu. - Opa! Dobar cilj, nema to - prezirno je otpuhnula Marty. - Vjerojatno u vam se pridruiti. No, u meuvremenu, moda biste se mogli zaustaviti i pomoi nam oko nekih zlih momaka? Za ove je zainteresiran i FBI. - FBI. Da, i oni e sad doi, zar ne? - Profesorica je izgledala zabrinuto, gledajui kroz prozor u ume i polja. - Pa, Martine, imate pravo to titite svoj posao. No, ne mogu pomoi kad se radi o Klanu. - Da, u redu. No, imam problem, profesorice Wolfe. Sudac Denton rekao je vae ime. U redu, razgovarala sam s vama u kamenolomu. I nauila sam mnogo toga o okaminama, i ciklusima, i vapnencu, i Mount Everestu. I eto, onako usput, kaete da je Phyllis Denton ispod Stineburga. Protratila sam itav dan tumarajui po Stineburgu i okolici. itav dan! - No, na kraju ste je nali. I bilo vam je drago. - Naravno! Mislim... bila sam uasnuta. Prije toga nismo ak sa sigurnou znali je li mrtva. Ali...

- Ali vaa inteligencija, vaa vrstina napokon ju je pronala. Bio je to trijumf. Znate to. - Gledajte, ne trebam nikoga da mi postavlja zadaie pa da mogu trijumfirati. Trebam izravan razgovor, tako da mogu odgonetnuti tko stoji iza tih runih ubojstava. A protratila sam dan. Vi ste ta koja govori o kozmikom vremenu i kako ga malo imamo prije nego... znate, postanemo hrana drugim stvorenjima. A ja sam potroila itav dan toga vremena! - Martine, vi ste uitak za uitelja! - Ne. Ja sam policajka - tvrdoglavo je rekla Marty. Stigli su do izbrazdanog puta koji vodi do seoske kue u blizini kamenoloma. Nevoljko je skrenula na njega. - No, dopustite da uiteljica kratko odgovori. Prvo, va protraeni dan svakako bi bio protraen da niste razgovarali sa mnom. A drago mi je da sad gubljenje vremena stavljate u okvir ciklusa i dubokog vremena. - Dobro, u redu. - Marty je usporila, jer tri su psa iskrsla niotkud i pratila ih posljednjim dijelom prilaznog puta. - A kako bi bilo da mi sad kaete to znate o Phyllis? - Nikad nisam vidjela Phyllis ivu, Martine. - Do vraga, Klan je upetljan! Profesorica je odmahnula glavom. - Sve to znam je da su Klanovci uplaeni, slabi ljudi koji su na trenutak ugledali divljinu u sebi i toliko su prestraeni da je projiciraju na druge te je pokuavaju ubiti. Uistinu ne mogu pomoi po pitanju Klana. Prokletstvo, moda je u pravu. Profesori se ne susreu esto s Klanom. Marty je ugasila motor. - Rekli ste mi sve to moete?

- Mislim da je tako. Recite mi, kako je sudac? - Sve gore i gore. Royce i Elizabeth Denton imaju pune ruke posla. - Marty je odmahnula glavom, prisjeajui se. Posljednji put kad sam bila tamo imao je napadaj. Jo uvijek je tako snaan. Nevjerojatno snaan. Um mu je uglavnom uniten, ali zaista mislim da pokuava neto rei o svojoj bolesti, kerki, moda o Klanu - ne znam tono. - Naravno, pitali ste Elizabeth ima li ona kakvu ideju. - Da, i Roycea i bolniarku. Nita. Elizabeth je potvrdila da je tek nedavno ispriala vau priu sucu Dentonu, odatle mu vae ime. - Da, to ima smisla. Je li rekla jo to? - Ne. ekajte, ipak je spomenula neto o vama. eljela je znati jeste li mi rekli o... ne o Anni. Poinjalo je s A, dodue. Alma. Tako je, o Almi. - Alma. Znate, to je dobra ideja. Trebali biste popriati s Almom. Moe vam rei mnogo vie nego ja. Pitajte je o djevojinom roendanu. - Profesorica Wolfe iznenada je izala iz auta, drei u lijevoj ruci aktovku i laboratorijsku kutu. Kroz prozor se nagnula u vozilo i nastavila govoriti. - Zove se Alma Willison. ivi na Madison Roadu, u predgrau Louisvillea. Zbogom, Martine. - Louisvillea? ekajte! - Marty je iskoila iz auta. - Tko je Alma? Profesorica je ve bila na pola stuba prema trijemu. Razgovarajte s njom. Ona je poznavala Phyllis. - Kako to mislite? Kako ju je poznavala? - Marty je potrala za njom, no zastala je u podnoju stuba, jer se profesorica Wolfe okrenula prema njoj. Sunce je prijazno

profesorica Wolfe okrenula prema njoj. Sunce je prijazno osvjetljavalo istinu, no trijem je bio u sjeni i inilo se da visoka ena iznad Marty, podiui dlan u znak upozorenja, govori iz tame. - Pitajte nju, Martine. Rekla sam vam sve to sam mogla. Ako ne elite gubiti vrijeme, razgovarajte s Almom. - Da, u redu. - Otrijenjena profesoriinom vrstoom, Marty je kimnula. No, kad je profesorica Wolfe ljubazno naklonila glavu i ponovno se okrenula prema vratima, Marty se nije mogla sprijeiti da jo neto doda. - Moete li mi barem rei odakle poznate Almu? - Ne poznam je. Zbogom, Martine. - Nestala je u kui. K vragu! Marty je utnula stubu trijema. Trebala bi pozvati Specijalnu postrojbu, osvojiti to mjesto na juri, staviti je iza brave sve dok ne oda ostatak. No, do vraga, nije bilo nikakvog dokaza da je znala jo neto o Phyllis. Ili o Klanu, ili ak o Almi, kad smo ve kod toga. Moda je Wolfeova uistinu samo pronala tijelo i obavijestila obitelj, ba kao to je rekla. No, tko je, do vraga, bila ta Alma? Alma, koja je poznavala Phyllis i koja joj je mogla rei mnogo vie? Moda e im ona rei neto to e im omoguiti da uhite profesoricu Wolfe. - Prokleta kuka! - promrmljala je Marty i vratila se u auto. Pickup je u oblaku praine tandrkao po prilaznom putu. Marty ga je okrenula i uputila se prema jugu, razmiljajui. Nee napraviti uslugu Wesu bude li mu sad ispriala o razgovoru, znala je to. On e samo imati obvezu prenijeti sve FBI-u. Voljela bi o tome razgovarati i s Dentonovima, no agenti su dosad ve vjerojatno stigli k njima i gnjave ih. Pazi, Hopkinsova, prelaenje dravnih granica zaista je

Pazi, Hopkinsova, prelaenje dravnih granica zaista je kakljivo. Ma, k vragu, vrijeme je da popria s nekim tko je poznavao Phyllis. Marty je odluila da e Wesa nazvati poslije. - Mora koraati potpuno sam - pjevuila je vozei se prema Louisvilleu.

Poglavlje dvadeset tree


Svijet je bio crn. I hladan. A ona nije znala zato. Dao joj je neku vrstu madraca i deku, ali i dalje joj je bilo hladno. I glava ju je boljela. U poetku je to bila glasna bol, koja je izbrisala racionalno razmiljanje. Kretanje ju je pogoravalo. No, sjedenje i drhtanje takoer nije bilo zabavno. Koliko je vremena prolo? Je li spavala ili bila budna? Trenutano je bila budna. Moda. Bilo je tako mrano. Samo su snovi tako mrani, zar ne? I tiho. ulo se neto, ili joj je to samo zvonilo u uima? Pokrila je ui, maknula ruke, ponovno ih pokrila. Da, izvana je dopirala buka, maleno, postojano, duboko utanje, poput guma na ploniku ili vode iz slavine. Nakon nekog vremena uinilo joj se da joj glava moda nije tako jako loe kao prije. Moda bi ponovno mogla pokuati izai. Nejasno se sjeala da je ve prije traila izlaz, dok je glavobolja bila jaa. Moda joj je neto promaklo. I zglobovi su joj kripali. Bila je prestara za to. Sigurno se radilo o nekakvoj pogreci. Nitko ne otima bake, otimaju djecu. Upozoravala je malu Milly da nikad ne smije razgovarati sa strancima i sve ostalo. Nije ni sanjala da e se to dogoditi na taj nain. Jesu li zapravo traili Milly? Moda je i djevojica uhvaena, moda... Um joj se zavrtio proizvodei nonu moru uasnih misli.

Zaustavila ga je. Briga nee pomoi Milly. Preivljavanje bi moglo. Izlazak odavde sigurno bi. Vrijeme je da uini neto, da se usredotoi na sadanjost. Uspjela je ponovno ustati te je nekoliko puta okrenula glavu, oputajui je. Promrdala je ramena i povukla deku prema gore kako bi ponovno ugrijala prsa. Zatim je pomakla jedno stopalo prema naprijed. Noga joj je bila santa leda, bez osjeaja. Zauo se neoekivan zveket. Pokuala je s drugom nogom. Ista stvar. Mutno sjeanje uskomealo se, obojano glavoboljom. Neto joj je na nogama. unula je i opipala lanke. Okovi. Privezana je lancima. Prstima je prela preko hladnih metalnih spona. Bile su privrene za metalne lisiine oko njezinih lanaka. Na lisiinama je bila neka vrsta steznika, no pipajui nije mogla otkriti kako je tono izraen. Drugi je lanac bio spojen na polovici okova oko lanka i ona ga je slijedila, pomiui se u poluunju, s prstima na mjestu gdje je lanac leao na podu. Zatim je udarila glavom u neto i tijelom su joj ponovno prostrujali valovi bola. No, pronala je mjesto gdje je spona zavravala, veliki metalni prsten usjeen u kamen. I pod je bio goli kamen. I zidovi. Tapala je po zidu oko prstena i prema gore, do toke gdje je udarila glavom. Rukama je polako slijedila oblik zida. Uspinjui se, svijao se prema unutra poput luka, a iznad njezine glave, otprilike metar povie metalnog prstena, gubio se u visini izvan njezina dosega. Budi sad metodina. Dokui kakvo je to mjesto, postoje

li moda neka vrata. Stajala je pokraj prstena, koji je za sada bio njezin jedini orijentir. U redu, kreni na lijevo od prstena, vidi to je tamo. Samo to je vidi bila glupa rije u njezinoj situaciji. Oprezno je zakoraila ulijevo, povlaei desnu ruku po zidu, dok su lanci zveckali i klizili. Nekih metar dalje zid je naglo zavrio. Oprezno je prela rukama preko ruba. Iza ugla zid se nastavljao. No, kad je zakoraila prema njemu lijeva joj je ruka ponovno lupila o zid, a nonim je prstima udarila o neto. Dakle, nisu vrata. Samo uski otvor, irok nekih dvadeset pet centimetara. Suava se prema vrhu i ne dopire do poda. ini se da je u njemu bilo nabacano kamenje. Nije osjetila stranji zid. Bila je to duboka pukotina, crna poput ostatka svijeta. No, negdje je morao postojati vei otvor ili ona ne bi bila tu, zar ne? Nastavila je ulijevo, i dalje pratei hladni, kvrgavi zid, sve dok je bolno potezanje nonog zgloba nije podsjetilo na lanac. Bio je potpuno nategnut. U redu. Drugi smjer. Vratila se pokraj pukotine u zidu i zamalo pala preko neega. Neega mekanog. Gotovo bez daha ispruila je drhtave prste, pokuavajui dosegnuti tu stvar. Deka. Pala je s nje. Bila je tako usredotoena na istraivanje da nije uope mislila na hladnou. Ponovno ju je navukla preko ramena. Kretanje je bilo korisno, malo je zagrijavalo krv. Pronala je dva kraja deke i nespretno ih zavezala u vor. Zatim je nastavila istragu. Tu je opet bio prsten. Sad bi trebala ii udesno. Pomno je istraivala, lupkajui rukama po zidu, dok su lanci zveketali. Potkoljenicom je

zagrebala o neto. Neto oblo i tvrdo. inilo se poput gromade. Zid se i dalje svijao u obliku luka iznad nje, a nastavljao se vrsto i iza gromade. Obila ju je i slijedila ga. Ostao je hladan, vrst, svijen, sve do kraja lanca. to sad? Sjela je razmisliti na trenutak, leima se oslanjajui o zid. A kad joj lanci vie nisu proizvodili nikakav zvuk, zaula je neto drugo. Jedva ujan udarac, stanku, jo jedan udarac. Moda je zbog toga bila budna. utanje je bilo stalno prisutno, no udarac je bio neto drugo. I svjetlost. Iznenada se ispred nje pojavila svjetlost. Zakiljila je. Moda je to samo varka njezinih napregnutih oiju. No, polako je postajalo sve svjetlije, nazrela je udan ukasti oblik u mraku. I udarci su postali sve glasniji. I neka vrsta struganja. Iznenada se na ukastom obliku pojavio bljesak, a ona je na svjetlosti koja se odbijala od zidova ugledala vlastite ruke i noge. Zatim se pojavio bolan, zasljepljujui krug svjetlosti. Teko diui, odvratila je oi. Vidjela je svoju ruku, smei pod, svijetlouti zid. Zakiljila je kroz trepavice prema bljesku. Osoba - onaj mukarac, pomislila je - gurala je neto prema njoj. Na svjetlu je vidjela krupne ruke, crne radne cipele, crni traper. Svjetiljka je bila privrena za eir te osobe pa nije mogla vidjeti ni lice ni nita drugo to se nalazilo iza svjetla. - Evo - proaptao je. Uvijek je aptao. - mirkajui, pogledala je prema kutiji koju je gurao prema njoj. - to je to? Nastala je kratka stanka. - Egg McMuffin - rekao je. Hladnim je prstima s naporom otvorila kutiju. Spuvastu kutiju. Bio je u pravu, unutra je bio sendvi sa slaninom i jajima.

kutiju. Bio je u pravu, unutra je bio sendvi sa slaninom i jajima. Progutala ga je. Bilo je i kave. Otpila je malo. - Hvala - rekla je. - Hm, mogu li uskoro ii? inilo se da razmilja o odgovoru. - Kad dobijem poruku - konano je rekao. - Kakvu poruku? Kako to mislite? Nije odgovorio. - Zato sam ovdje? - upitala je. Nije nita rekao, samo se okrenuo. - Mi nismo bogati, znate - rekla je. - Nadam se da to znate. Ne moemo vam dati mnogo novca. Imamo samo malo to smo tedjeli za... O, Boe, molim vas, sluajte! Nemojte otii! No, on je otiao, a svjetlo je otilo s njim. S mukom se uspravila na noge i pourila za njim, no okovi su je povukli i ona je pala, prolivi ostatak kave. - Molim vas! Molim vas, vratite se! - povikala je, pokuavajui puzati za njim, trzajui zglobovima sve dok je bol nije zaustavila. Nije se vratio. Vidjela je kako svjetlo blijedi i nestaje, ula kako udaranje njegovih koraka postaje sve slabije i slabije. Uskoro je ponovno bilo crno i tiho. Dugo je vremena leala jecajui u mraku.

Poglavlje dvadeset etvrto


Wes se promekoljio u staroj uredskoj stolici, dok je Grady Sims, sjedei preko puta njega, oblizivao usne. - Ne, gospodine. Stric Mel nije nikad nita spominjao o odlasku s njima u Kentucky. - Bio je to velik skup Klana - odbrusio je specijalni agent Jessup. - Ne tako davno, u studenom prole godine. Primijetili biste da, da je va stric bio odsutan dva dana. - Ne, gospodine. Ponekad prou tjedni da ne razgovaram s njim. - Ali, rekli ste da ste u dobrim odnosima. - Jesmo, gospodine. Ne svaamo se. Uglavnom ostavljamo jedan drugoga na miru. - Kako se vi slaete s vaim strievima, gospodine Jessup? - upitao je Wes. Jessup ga je hladno pogledao. Izbjegavao je treu stolicu. Kako bi dobio dodatnu visinu, sjeo je na ugao Wesova radnog stola, ramenom okrenut prema Wesu, a licem djelomino prema jadnom Gradyju, koji se savio u stolici za goste poput svjetiljke na rastezanje. Wes je unaprijed upozorio Gradyja. Sluaj, to nee biti avrljanje. Na mali specijalni agent eli te slubeno ispitati. Grady je slegao ramenima. - Hajmo onda to prije zavriti s tim. No, trenutano se inilo da mu je vrlo nelagodno. Wesu

je bilo drago kad je zabrujao interni telefon. - Stigao je Royce Denton, gospodine. eli razgovarati s vama - rekao je Foley. Wes je ljubazno pogledao Jessupa. - elite li razgovarati s bratom Kongresnog kandidata? - Naravno! - Jessup je nestrpljivo pljesnuo rukom. - Poalji ga unutra - rekao je Wes Foleyu, a zatim pogledao Gradyja. - Sims, idi provjeri izvjea susjeda o Goldsteinu i Searsu. Naroito o automobilima. Vidi ini li ti se to udnim. - Da, gospodine. - Grady je odmotao duge udove i zahvalno umaknuo, zastajui samo kako bi pridrao vrata Royceu Dentonu. - erife! Drago mi je to vas vidim! - Royce Denton uao je u prostoriju dugakim koracima, ispruene ruke. Wes ju je protresao. - Ovo je specijalni agent Jessup rekao je. - Da, upoznali smo se - rekao je Royce. - Je li to istina? Postoji neka veza s Klanom? - ini se tako - rekao je Jessup. - eli li sjesti? - upitao je Wes. - Ne, ne, ostat u samo minutu. No, ja... pa, to je tako nevjerojatno! Mislim, ezdesetih je godina u okolici bilo mnogo lanova Klana, mnogi su politiki podravali tatu, poput Toma Strauba. Ali mislio sam da su svi prestali nakon one prie s Hinesom. - Wesu se Royce inio veoma uzbuen. Oko oiju vidjela mu se napetost, a nije bilo ni traga njegovu prijatnom osmijehu. Nije ni udo. Saznati da ti je sestrica umrla od ruke Klana bio je pravi ok, a on se ve morao boriti s toliko toga.

Wes se prisjetio ukoene ispijenosti nekada monoga suca. Royce je trenutano imao mnogo munog posla. Jessup je takoer stajao, izvukavi se u punu visinu, to je vie mogao. Fluorescentno je svjetlo bacalo plavi odsjaj na njegovu zalizanu kosu. - Provjeravamo niz mogunosti - rekao je. - Goldstein i Sears nisu u nacionalnom raunalu, no imamo neke podatke o lanovima Klana u ovom okrugu. - O onima koji su nekad bili aktivni - rekao je Wes. Takoer provjeravaju one koji su pohodili nedavni skup Klana u Kentuckyju. - Da, da, naravno. - Jessupu je bilo teko priznati da bi mogli postojati drugi razlozi osim nesposobnosti Wesova odjela i Wesu je bilo drago vidjeti da je Royceova nazonost popravila stav maloga agenta. Odluio je utjeti i pustiti Jessupa neka nastavi. - Razgovarali smo s Goldsteinovom suprugom, istraivali mogue veze s crncem koji je ubijen. Provjeravamo sve to moemo. No to, to alosno otkrie o vaoj sestri navodi nas na pomisao da imamo dugogodinji problem. Stoga sam takoer zatraio sve podatke iz tog doba koje moemo dobiti. - To bi trebalo odbaciti neke mogunosti, zar ne? upitao je Royce. - Sigurno se radi o nekome tko je ve due vremena ovdje. No, naravno, veina starih momaka ionako nije nedavno stigla. Pogodio je tono u sr, razmiljao je Wes. Al Evans, Mel Sims, Lester Holtz - svi su oni odavno u tom okrugu. Tom Straub umro je prije nekoliko godina, ostavivi radionicu Gilu Newtonu i Bertu Mackayu. No, kod tajnih drutava i nevidljivih carstava teko je znati tko je unutra, a tko nije.

- Imate li kakvu ideju o tome kako bi se vaa sestra mogla povezati s Klanom? - upitao je Jessup. Royce je ve odmahivao glavom, no Jessup je nastavio. - Na primjer, rekli su mi da se zanimala za motocikle. Bi li tu mogla postojati neka veza? - Wes, to vi mislite? - upitao je Royce. - Temeljito ste proeljali tu problematiku. - Aha. - Wes je podigao hlae. - Nikad nismo uspjeli nita prikvaiti tim bikerima, samo smo razgovarali s njima. Zakljuili smo o kome se vjerojatno radilo, bila je to druina koja se kretala izmeu Bloomingtona i Terre Hautea, vjerojatno radi trgovine drogom i takvih stvari. Glavni je tip bio Charlie Hatchet , kako je sam sebe nazivao. Priveli smo ga, razgovarali s njim, uli sve o njegovoj ivotnoj filozofiji i o tome to bi po njegovu miljenju trebalo uiniti sa svim erifima i njihovim zamjenicima. Nita to je imalo veze s malenom Phyllis. Jedan od njegovih kompia djelomino se slomio i dao mi imena djevojaka s kojima su se povlaili po Terre Hauteu. - Niste mi to rekli! - uskliknuo je Royce. - Zajedno smo proli kroz imena - rekao je Wes. - Pitao sam te jesi li uo za njih. No, zna, imena djevojaka bila su Puma, Rocket i Karly King. - Oh, sjeam se. Nisam imao pojma o emu ste govorili. - Nitko nije. Tada smo mislili da to nije ba neki trag. Traili smo, ali nismo mogli pronai druge bikere. - U izvjeu su navedena druga imena tih djevojaka rekao je Jessup. - Ne i prezimena - rekao je Wes. - U Terre Hauteu uli su im u trag. Lori, Michelle i Karla bilo je sve to su uspjeli

su im u trag. Lori, Michelle i Karla bilo je sve to su uspjeli dobiti. Policija iz Terre Hautea rekla je da vole drogu, kou i lance te da im je oko petnaest godina. - Phyllis je imala tek dvanaest kad je nestala - vrstim je glasom rekao Royce. - Da. Ba zato ti onda ni nisam rekao vie pojedinosti. U Terre Hauteu nisu mogli navesti nikoga od tih bikera i njihovih djevojaka da priznaju kako poznaju Phyllis ili bilo koga drugoga odavde. Nitko od njezine obitelji i kolskih prijatelja nikada nije uo ni za kakve bikere. inilo se korisnijim potraiti neko drugo objanjenje za tu fotografiju u konoj jakni. No, nismo ga mogli pronai. - Nae je iskustvo da se oni koji vjeruju u nadmo bijele rase politiki ne slau uvijek s bikerima. - To je i nae iskustvo - rekao je Wes. - Ali, jeste li ponovno provjerili s policijom Terre Hautea? Wes je kimnuo. - Nazvao sam ih im je Hopkinsova pronala tijelo, rekao im neka je ponovno svrstaju pod sumnjive smrti i nabave nam aktualne podatke o svim bikerima i njihovim enskama. Za sada ni rijei. Moda bi ih specijalni agent Jessup mogao ubrzati. Jessup je kratko kimnuo i napravio zabiljeku. - Je li sudac to rekao? - upitao je Wes. - Hopkinsova misli da nam moda pokuava neto rei o vezi s Klanom. Royce je odmahnuo glavom. - Ne. Zaista je u loem stanju. Juer je nekoliko minuta bio suvisao. No, vanije mu je bilo da mu sklonimo veeru. Nije mu odgovarala. Moda je izgubio i tek. Ali, majka i ja pokuavamo ostati na oprezu. - A bolniarka? - upitao je Wes. Royce je slegao ramenima. - Pitali smo je, ali nije mnogo

Royce je slegao ramenima. - Pitali smo je, ali nije mnogo rekla. Kako zamjenica Hopkins napreduje s njegovim kalendarom? - Radi na njemu - rekao je Wes. - Pregledava sastanke. A danas je otila u Bloomington razgovarati s onom profesoricom koja je pronala tijelo. Moda je neto u profesoriinoj prii potaklo tvoga tatu da povee ono to nam pokuava rei. - Aha, zanima me ta profesorica - rekao je Royce. Zamjenica Hopkins rekla je da je udna. Moja se majka slae... u poetku nije vjerovala u njezinu priu. Tata je bio taj koji je mislio da bismo je trebali provjeriti. Wes je kimnuo. - Da, Hopkinsova se nada da e nam on uspjeti objasniti ono to zna. Ili pretpostavlja. - To je zaista mukotrpna borba - trezveno je rekao Royce. Jessup je mudro kimnuo glavom, a Wes je ponovno osjetio nervozu. Jessup je upao izvana, nije ak ni poznavao suca, a sad tu kima i pravi kiselo lice, kao da razumije to Royce misli. - Zamjenica Hopkins nije se javila nakon razgovora? upitao je Royce. - Jo nije. - Wes je pogledao na sat. - Ne bi trebalo jo dugo potrajati. - U stvari se trebala javiti prije dosta vremena. Vjerojatno je saznala neto i pokuava ui tome u trag prije nego to se prijavi. Inae bi je izribao zbog toga, no sad je bio potajno zadovoljan to domaa momad ima priliku zaraditi bod bez mijeanja ikoga izvana. No, zato joj, do vraga, profesorica Wolfe nije to prije rekla, o emu god se radilo? Ovo je trei prokleti put da Marty

rekla, o emu god se radilo? Ovo je trei prokleti put da Marty razgovara s njom. - FBI je upregnuo sve snage u istraivanje Klana i drugih skupina iz ovih predjela koje zagovaraju premo bijele rase. Jessup je govorio Royceu. - Vidjet emo to moemo dodati o bikerima. Takoer pokuavamo to vie saznati o Goldsteinu i Searsu. No, naravno, vaa je sestra bila veoma mlada pa je sve tee. Budete li doli do kakvog podatka, bio bi nam od velike koristi. Royce je kimnuo. - Dakle, najbolje to moemo uiniti je otii kui i sluati starca. - Bojim se da je tako, gospodine - rekao je Jessup. Razgovarajmo ponovno sutra. Moda u dotad imati izvjee. - Hvala. - Rukovali su se i Royce je otiao. Kad su se vrata zatvorila, Jessup se naglo okrenuo i pogledao Wesa, a tamne su mu obrve nalikovale na naslikane grimase na glatkom, blijedom licu. - Profesorica Wolfe - zareao je. - Niste nita rekli o tome da e se obaviti jo jedan razgovor s tom profesoricom. - Ne mogu vam rei sve odjednom - blago je rekao Wes. Sad kad je Marty Hopkins ve obavila posao, Jessup moe petljati po tome do mile volje. - Profesorica je ubila ovjeka u Pennsylvaniji - dodao je. - U samoobrani. Upravo sam jutros dobio izvjee. - Potapao je paket koji je stigao od okrunog tuioca Coopera. - Zato mi, do vraga, niste to spomenuli? - Jessup je zgrabio dokumentaciju i poeo okretati listove. - Spremao sam se - rekao je Wes. - Ali skrenuli smo na drugi kolosijek razgovarajui sa zamjenikom Simsom.

drugi kolosijek razgovarajui sa zamjenikom Simsom. Jessup je zurio u njega. - Gdje mogu pro, pronai tu profesoricu Wolfe? - Na Odsjeku za biologiju Sveuilita u Indiani - usluno je rekao Wes. - Jordan Hall. Zaboravio sam broj ureda. - Vidimo se poslije - Jessup je ustro otklepetao iz ureda. Wes je sjeo i poeo vaditi predmete iz pretinca s ulaznom potom. Smijeio se u sebi. Nekako mu se sviala pomisao na FBI protiv profesorice Wolfe. Obje su strane to zasluile.

Poglavlje dvadeset peto


Ve se smrailo kad je Marty pronala Madison Road izvan Louisvillea te je odluila da e biti bolje nazvati tetu Vonnie. No, javio se Brad. - Makice! Gdje si, do vraga? - Radit u do kasno. Samo sam eljela provjeriti kakva je situacija. - Moramo razgovarati, makice. - Aha. Znam. Ali ovo je velik sluaj, Brad. - Neka se Wes bavi njime, u redu? Ti si supruga. Majka. Bilo je to poput noa u njezine slabine. - Takoer sam... uzavrelo je rekla. - Takoer si najseksipilnija dama u okolnih pedeset drava. - Glas mu je bio dubok i iskren te je gotovo mogla vidjeti glad u njegovim tamnim oima. - Trebam te, makice! Zar ne razumije? Volim te! - K vragu, Brad! - Marty je propala nekoliko centimetara naslonivi se na stijenku telefonske govornice i prola prstima kroz kosu. I ona je njega eljela, do vraga, eljela je njegove ruke na svojoj koi, njegov glas u svome uhu umjesto sto kilometara daleko preko telefona. - Vratit u se im budem mogla. Zna to. - Gdje si? erif je rekao u Bloomingtonu. - Ne, nego... - Marty se zaustavila. Nema prava govoriti

Bradu da je u Louisvilleu prije nego to je to uope rekla Wesu. - Sad sam juno od Bloomingtona - rekla je. - Jo uvijek na istom zadatku. Potrajat e jo nekoliko sati. Je li teta Vonnie u blizini? - Otila je prije pola sata u napadaju srdbe. - K vragu, Brad, to... Ah, nema veze. - Nema sad vremena biti sudac u toj sloenoj, neprestanoj bitci. - Je li Chrissie tamo? - upitala je umjesto toga. - Doi kui, makice. - Za nekoliko sati. Daj da razgovaram s Chrissie, Brad. Prekrio je slualicu, no ula je kako doziva. - Chrissie, aneliu! Tvoja davno izgubljena mama! Zatim je zaula glas svoje keri. - Mama? - Bog, malecka. Samo sam ti htjela rei da u se vratiti za nekoliko sati. - Mora li raditi? - Chrissien je glas bio optuujui. - Hej, nemoj mi sad tu zvuati kao da toljagom ubijam mlade tuljane. Ja sam na strani dobra, sjea se? - Mm. - U redu, sluaj - uzdahnula je Marty. - Zna onu gospou koja je zvala jako rano ujutro, zbog vatre? - Aha. - U glas njezine keri uvukla se gunajua znatielja. - I sjea se onog kostura kojeg smo nali u pilji? - Aha! To je bilo... bljak. - Naravno. E, pa ispalo je da su povezani, no jo uvijek ne znamo kako. Stoga erif, ja i svi ostali radimo na tome. ak i FBI pomae. To je zaista velik

sluaj.

I - Mmm. - Slijedio je trenutak tiine. - E pa, tata i ja elimo da doe kui. - Znam, duo, i ja elim doi kui. I hou, im zavrim ovaj dio posla. - Tata kae da se djevojke ne bi trebale zanimati za takve stvari. - O tome moemo razgovarati poslije. - Marty se nije eljela svaati. No, vidjela je kako joj zglobovi blijede steui slualicu. Kad bi to primijetila kod nekoga koga je ispitivala, znala je da treba nastaviti u istom smjeru, da je pitanje vano. A negdje u pozadini uma odzvanjale su joj rijei: Dobro ste odabrali. Branite samu sebe. I za dobro vae keri. - Chrissie, radi se o tome da se tvoj tata bavi zabavljanjem i njegov je posao razveseljavati ljude. No, ponekad se dogode rune stvari i netko mora uhvatiti zlikovce, iako to nije naroito veselo. - Mm. - Moda je istina da djevojke ne bi trebale biti erifi, no za odrasle je ene u redu da to budu. Provoenje zakona zaista je vano, jer elimo zaustaviti zle ljude koji rade zle stvari drugim ljudima. To je zaista vano. A ako je ena dobra u tome, onda je to ono to treba raditi. - Mm. - Jo jedna sumnjiava stanka. - Ali, ne eli li se brinuti za tatu i za mene? - rekla je Chrissie. - Naravno da elim, duo. No, u ovom se poslu moram brinuti i za druge ljude. Neki su od njih u gadnoj nevolji. A ti i tata ste jaki i pametni, vi se znate brinuti sami za sebe dok ja pomaem ljudima sa zaista gadnim problemima. A nakon toga

moemo se brinuti jedni za druge. U redu? - Mm. U redu. - Vratit u se im budem mogla. U redu? - U redu. - Bog za sada. - Bog, mamice. Kad je spustila slualicu Marty je shvatila da je zaboravila pitati je li Chrissie zavrila domau zadau. Prokletstvo, Brad i teta Vonnie bili su u pravu, ona je prilino lo primjer majke. No, do vraga, morala je raditi, jer nikad nije znala koliko e Brad zaraditi. Ili potroiti. Kad bi ga samo mogla nagovoriti da se usidri i radi u Indiani umjesto to tei za tom neuhvatljivom zvijezdom, onda... Onda to? Onda bi eljela cijeli dan sjediti u kui, brisati prainu s vaza i ekati da se Chrissie vrati iz kole? Suoi se s tim, Hopkinsova, rekla si Chrissie pravu istinu. Ti se bavi vanim poslom, pomae ljudima s problemima i voli to. I do zla te boga zanima to se dogodilo Phyllis Denton i to bi ti mogla rei prijateljica mrtve djevojice. Izvadila je jaknu iz prtljanika patrolnog vozila. Floydov piljski ruksak jo uvijek je bio tamo - trebala bi ga uskoro vratiti. Ula je u Madison Road. Broj koji je pronala u imeniku bio je dalje, gdje su plonici zavravali. U tami je bilo teko vidjeti mnogo pojedinosti, no imala je dojam da se radi o kuama srednjeg stalea, odravanima brino, ali ne fanatino. Travnjaci su bili pokoeni, no ne uvijek obrubljeni, ivica nije bila oiana, ali je bila dobro oplijevljena. Kad je stigla do kunog broja Willisonovih, bilo joj je drago to u prizemlju vidi svjetlo.

broja Willisonovih, bilo joj je drago to u prizemlju vidi svjetlo. Na irokom prednjem trijemu nalazila se njihaljka i lonci od terra cotte s biljkama u cvatu, mladim petunijama i nevenima. Marty je pritisnula zvono na vratima. Svjetlo na trijemu upalilo se, a unutranja su se vrata odmah i otvorila. Prosijedi mukarac u kasnim pedesetima stajao je s druge strane mreastih vrata. Bio je odjeven u kariranu radnu koulju i hlae od kepera, a na kvrgavom je nosu imao naoale s ronatim okvirom. Oi iza naoala bile su plave i uznemirene. Poput dvorita, izgledao je isto, ali ne pretjerano dotjerano, a kratka mu je sijeda kosa bila nepoeljana i strala je. - Dobro vee. - Dobro vee. Ja sam zamjenica Hopkins iz erifovog ureda okruga Nichols u Indiani. - Indiani! - Energino je kimnuo i gurnuo mreasta vrata, irom ih otvorivi. - Uite, molim vas. to ste uli? Djevojica, mlaa od Chrissie, stidljivo se uhvatila za mukarev remen. Marty joj se nasmijeila, a zatim pogledala po sobi. Be tepih od zida do zida, kamin od cigle, bojalica i masne boje na naslonjau s cvjetnim uzorkom, velik televizor u uglu na kojem se u tiini pomicalo lice Archieja Bunkera. - Je li ovo kua Alme Willison? - upitala je. - Da. Imate li kakve novosti o njoj? U Indiani? - Novosti? - Ponovno je uputila pogled mukarcu. Uznemireno je zurio u nju, trepui kroz naoale s debelim okvirom. Djevojica ih je oboje promatrala, a i njezine su plave oi bile zabrinute. - Tko ste vi, gospodine? - upitala je Marty. - Oh. Ja sam Wayne Willison, Almin mu. A ovo je Milly. - Potapao je djevojicu po glavi.

Milly. - Potapao je djevojicu po glavi. - Vidite, radim na jednom sluaju u naem okrugu i netko mi je rekao da Alma ima podatke vezane uz njega. Stoga bih eljela razgovarati s njom. - Ali, ona nije ovdje! - Uzrujano je preao rukom po glavi u suprotnom smjeru i Marty je shvatila zato mu je kosa strala. - Hoe li se uskoro vratiti? - upitala je Marty. - Ne znam! Nadao sam se da vi... Vidite, bio sam na poslu. I ne znam gdje je ona, ni kad e se vratiti, ni... - Spustio je pogled prema djevojici i vrsto zatvorio usta. Martynu je unutranjost ispunila potmula tutnjava uasa, poput vibracije bas note suvie udaljene da bi je se moglo uti. Dakle, vaa supruga ne odlazi esto sama? - upitala je. Odrjeito je odmahnuo glavom. - Nikada. Znate, imamo Djevojica je podigla pogled prema Marty. - Kopale smo - rekla je. - I baka je otila. Marty je unula na Millynu visinu. - Jel' ti rekla kamo ide, duo? - upitala je. - Nije. - Milly je imala smei konjski rep, koji je poskakivao amo-tamo dok je odmahivala glavom. - Baka je kopala. A ja sam upala lozu koja gui druge. A onda sam ila po potu i prvo sam oprala ruke. A onda sam opet izala van. Znate, na jednoj koverti adresa je bila napisana rukom. - U redu - ohrabrujue je rekla Marty. - A zatim? - A zatim bake nije bilo. Ila sam u Timmyjevu kuu, ali nije bila ni tamo. - I tada si zadnji put vidjela baku?

- I tada si zadnji put vidjela baku? - Aha. Ne bi trebala odlaziti, a da nam ne kae. - Aha. - Marty je ustala i pogledala Willisona. - Kad se sve to dogodilo? - Juer popodne - rekao je. - Alma nikad nije uinila nita slino. Kad se sino nije vratila, nazvao sam policiju. Policiju u Louisvilleu. No, rekli su da ne mogu mnogo uiniti kad ode odrasla osoba. Nisu razumjeli! Ona ne radi takve stvari! Rekli su da e drati oi otvorene, ali da je ne mogu prisiliti da se vrati. - S uenjem je odmahnuo glavom. - Prisiliti je! Tako su rekli. Marty je polako kimnula. Ljudi ponekad bjee, muevi i povremeno ene, i uglavnom ne ele da ih se nae. Bijeg je jeftiniji od razvoda. A ponekad nakon tjedna ili dva zakljue da je ivot u velikom svijetu ak gori od onoga od kojeg su pobjegli pa se vrate. Panduri iz Louisvillea bili su u pravu, ne moe natjerati ljude da opet budu zajedno. Bolje je suosjeajno mrmljati, zabiljeiti ime za svaki sluaj, a zatim nastaviti rjeavati rjeive zloine. No, onaj dubok zvuk uasa i dalje joj je bubnjao u dui. - Je li ostavila kakvu poruku? - upitala je Waynea Willisona. - Je li poruila to preko susjeda? - Ne, i vjerujte mi, sve sam ih pitao! Jan - ona je susjeda kod koje sam naao Milly - nije nita ula. Almin vrtni alat i eir bili su vani, tamo gdje ju je Milly ostavila. I nije uzela auto. Zato sam traio posvuda, gdje god se moe ii pjeice, no nisam naao... nita. - Sigurno ju je onda netko povezao.

- Sigurno ju je onda netko povezao. - Ostavila bi neku poruku! - Da, gospodine. ujte, ne elim vas zastraiti, ali moram pitati. Jeste li primili kakav poziv ili pismeni zahtjev za otkupninom? Odmahnuo je glavom. - Nita. To je pitala i policija u Louisvilleu. Jednostavno ne razumijem. - Glas mu je bio hrapav od straha za suprugu. - Da, gospodine. Teko je razumjeti. - Bila je samo jedna udna stvar. Rekao sam to policajcu preko telefona, a on je rekao da e doi i pogledati im bude imao vremena. Zato sam je sauvao. - O emu se radi? - Stiglo je juer potom. Milly ju je donijela, kae, otprilike u doba kad je Alma... otila. No, nije to poruka, ni prijetnja, nita. I odavno je poslano potom. - Willison je uzeo kovertu s okvira kamina. - Ovo - rekao je ispriavajui se. Vjerojatno nije nita. Ne mogu shvatiti. - Pruio ju je Marty. Vanjska je strana koverte bila izgrebana, s potanskim igom Louisvillea te Alminim imenom i adresom uredno ispisanima olovkom. ig je bio star mjesec dana. - Ovo je dolo juer, kaete? - upitala je Marty. Sagnuo se prema Milly. - Je li ovo bilo juer u potanskom sanduiu, duice? - Aha. Napisano je rukom, vidi? Nije tipkano. Baka je rekla da su pisma posebna ako je adresa napisana rukom. Ali kad sam joj dola rei, ve je otila. Nije bila ni u Timmyjevoj kui. Gledala sam. - Uinila si pravu stvar, duice - rekao joj je Willison.

- Uinila si pravu stvar, duice - rekao joj je Willison. Koverta je bila razrezana na vrhu i Marty je istresla sadraj u ruku. Kartica veliine sedam puta dvanaest centimetara. Na njoj niega, nikakve poruke, osim ve predobro poznatoga crtea kria i kaplje krvi. Marty je duboko udahnula, drhtei. Morala je rei Wesu. I pandurima u Louisvilleu. Bila je prokleto daleko izvan svoje nadlenosti. - Gospodine Willison, ovo bi mogao biti vaan dokaz - rekla je. - Htjela bih telefonirati. A zatim, ako ete vi i Milly poi sa mnom u lokalnu policijsku postaju, mislim da ih mogu uvjeriti da pojaaju napore za pronalaenje vae supruge. Willison je oblizao usne. - Hvala vam - rekao je. No, Marty je vidjela na njemu da je svjestan kako to nije bila dobra vijest.

Poglavlje dvadeset esto


Ne eli razgovarati s vama - rekla je Callie. Marty je vidjela profesoriin pickup, koji je bio parkiran pokraj mjeseinom obasjanog prilaznog puta. Noas se ve toliko toga dogodilo. Odvela je Waynea Willisona i malu Milly na policiju u Louisvilleu, objasnila da bi Alma mogla imati problema s Klanom i spojila ih s Wesom. Nakon razgovora s njim mrzovoljno su joj rekli neka se vrati u podruje svoje nadlenosti. - Ova e stvar dovesti federalce. To je dovoljno upletanja izvana - rekli su. - Pobrinut emo se za Willisonove i ostati u vezi. - Ionako nije mnogo saznala od Waynea Willisona. Rekao je da su Almina podruja zanimanja bila Milly, crkvene obveze i vrt, no nije prepoznao ime Phyllis Denton. Alma je imala tako puno prijatelja, objasnio je, a on nije pratio tko su. Stoga su Marty i Wes odluili ponovno se oboriti na profesoricu. No, nije joj ba ilo od ruke. Callie je samo stajala na mjestu u trapericama i zelenoj majici s uzorkom medvjedia, ljubazna, no nespremna za suradnju. - Sluaj, zaista je vano nestrpljivo je rekla Marty. Callie je kimnula glavom. - ao mi je. No, Laurel se vratila sa Sveuilita i rekla da se FBI raspituje za profesoricu Wolfe. Ne eli razgovarati s njima. - Pa se zato skriva i od mene? Kao to sam rekla, vano je. Callie je slegla ramenima. - Aha, ao mi je.

Marty nije oekivala tako vrsto odbijanje od djevojke koja joj je leerno pokazala rukom prema kamenolomu kad je prvi put dola. Djevojka prijaznog izgleda, s jamicama na obrazima, tankim usnama, inteligentnim oima. Zato je takva? Kako bi je Marty mogla pridobiti? to ju je uope inilo odanom Wolfeovoj? - to ljudi studiraju kod nje, Callie? upitala je Marty. - Biologiju. Neki ele postati veterinari - ona ima dozvolu, znate. Drugi su vie teoretski orijentirani. Ja prouavam prilagodbu. - Prilagodbu? - Evolucijsku prilagodbu piljskog raka. Orconectes pellucidus. Kako je vrsta evoluirala da bi se prilagodila ekolokom mjestu... znate, specifinom mjestu na kojem ivi. - Misli ono, pilje su mrane pa rakovi ne trebaju oi? Takve stvari? - Aha. Naravno, to to ih ne trebaju samo je pola prie. Druga je polovica da im oi tete. - tete im? - Marty je bila znatieljna, protiv svoje volje. - Kako to? Zato ne mogu jednostavno imati oi, ali ih ne koristiti? Callie je kimnula. - To je pitanje koje stoji iza moje teze. Ne radi se samo o oima, naravno. Zapravo postoje mnoge razlike izmeu Orconectes i povrinskih slatkovodnih rakova. Tama je samo neizravan uzronik tih razlika, jer biljke ne mogu rasti i stvarati hranu u tami. Stoga je nedostatak hrane velik problem u pilji. Temelj hranidbenog lanca uniten je. - Pa to onda rade?

- Hm, ponimo od najmanjih. Mikroorganizmi, crvi i tako dalje hrane se naplavinama koje dolaze s proljetnim poplavama. Poput paketa humanitarne pomoi koji stiu s povrine. U njima nema mnogo hrane, a stiu samo povremeno. Stoga su piljska bia razvila ultraosjetljivost na blizinu hrane. Callie je oduevljeno gestikulirala. - Oni takoer prilagoavaju vrijeme rasplodnih ciklusa kako bi iskoristili sezonu poplava. Na viim razinama hranidbenog lanca grabeljivci poput Orconectes razvili su sposobnost uvanja energije kako bi izdrali duga razdoblja posta i razmnoavali se sukladno sa svojim plijenom. Na povrini se Orconectes ne mogu natjecati s veim rakovima koji imaju oi i dovoljno su tamni da se zamaskiraju pred grabeljivcima. No, u mraku oni lako pobjeuju. - U redu, ali i dalje mi nije jasno zato nemaju oi. - Jer je za rast oiju potrebna energija. A u mraku je razvitak oiju rasipanje potrebnih sredstava. Stoga pojedinci s malim oima ili bez oiju uinkovitije uvaju energiju u mraku. - Misli, to to nemaju oi ide im na ruku, odnosno na klijeta. Callie se nasmijala. - Da. Kad se ivotinje razvijaju u potpuno mranom okruenju, jedna po jedna vrsta gubi oi. Parazitski crvi koji ive u crijevima sisavaca takoer su ostali bez oiju. Vrijeme je da ponovno pokua. - uj, kod kue mi je dijete koje nisam vidjela itav dan - rekla je. - Molim te, reci profesorici Wolfe da sam ovdje. - Zna. Ne eli razgovarati s vama. Prokleta ena! Mislila sam da izbjegava FBI!

- Rekla je da vam je ispriala sve to je mogla, a vi ete znati koliko im treba rei. Zatim je otila u umu. Mislim, ao mi je zbog vaeg djeteta. No, istina je da nee razgovarati s vama. - Najbolji nain da se otarasimo FBI-a je da rijeimo taj prokleti sluaj! No, sve to mi je rekla samo komplicira stvari! Callie je trezveno kimnula. To radi svim svojim studentima. Ostavlja nam nova pitanja da ih sami rjeavamo. - Ja nisam njezina studentica! Callie se blago nasmijeila. - Ne budite tako sigurni u to. Marty je nogom udarila u stup trijema. - Sluaj - rekla je. - Reci joj da je Alma Willison nestala, a potom joj je na kunu adresu poslana kartica Klana. I elim da mi se javi! - Naglo se okrenula, uputila oajniki pogled prema crnoj, isprepletenoj umi te se topui vratila u patrolno vozilo. Prokleta ena! Marty je takvom brzinom pojurila prilaznim putem da se automobil nagnuo te uz kripu guma izletio na cestu. Pitanje crnoga saksofoniste jo uvijek joj je zvonilo u uima: Kakvo to bijelo smee drite u tom okrugu? I vlastiti iskreni odgovor: Moj je posao pronai to smee i poistiti ga. Svakako, Hopkinsova, zaista ti fantastino ide. No, sutra e ponovno pokuati. Sad je vrijeme da ode kui, raspadajuoj obitelji.

Poglavlje dvadeset sedmo


U srijedu ujutro vladala je depresija. Wes Cohran stigao je u stoer i pronaao televizijski kombi parkiran ispred zgrade te obilno naminkanu, ozbiljnu, kovravu brinetu kako govori ispred kamere. Prekinula je kad se on pribliio vratima i okrenula se prema njemu. - erife Cocker, jeste li uhvatili ubojicu? Nasmijeio se budalastim smijekom erifa Cockera i progovorio u mikrofon. - Svakako se trudimo. I molimo punu suradnju javnosti. - to je sljedee u... - zapoela je, no Wes se okrenuo i teka koraka poao stubama prema uredu. Gdje je, do vraga, bio Pfann? Nasmijeio se i kimnuo reporterima koji su se nalazili unutra, ne zaustavljajui se odgovoriti na njihova pitanja, birajui najkrai put do vlastita sklonita. Samo to je u njemu nabasao na Pfanna, koji je tu pronaao utoite zajedno s Jessupom. - Hej, Art, proputa veliku ansu da bude na TV-u blago je rekao, kimnuvi obojici. - Nisam nita propustio. Pitala me etrnaest pitanja i etrnaest sam joj puta dao isti odgovor. Umorio sam se od toga. Zatim je zapoela s Jessupom pa smo se odluili sakriti. Wes se oprostio od svake nade da e moi razmiljati u miru te je ponovno ispruio glavu u prijamni ured. - Hopkinsova! Sims! Mason! Vrijeme je za sastanak! Njih je troje zahvalno napustilo bunu prostoriju i

pridruilo se ostalima u Wesovom uredu. - Idemo usporediti zabiljeke, a zatim rijeiti tu stvar - rekao je Wes. - Imamo novi razvoj situacije. Art, sino si nazvao gospodina Jessupa vezano za onu gospou Willison? - Aha. Ostavio sam mu poruku. - No, ne vidim kakve to ima veze s ostalim - rekao je Jessup. - Hopkinsova, ispriaj nam, sve od poetka. Hopkinsova je izgledala umorno. Mogao je to razabrati iz njezinih sputenih ramena i sjena oko oiju. Wes je osjetio potitenost. Je li taj sluaj bio previe za nju? Bila je dobra, prokleto dobra, ali nikad nije bila ukljuena u tako runu situaciju. Nije, dodue, ni on, jo od rata. No, do vraga, dao je sve od sebe da je zadri izvan svega, iako se ona arko eljela ukljuiti. Znao je da nije bila svjesna to je zahtijevala od njega. No, prokleta se klanovska kartica pojavila u Bibliji mrtve djevojice, a ona je takoer bila u aritu te prie. Sad ju je jedino mogao zatititi od najgorega u toj zbrci. A ona mu nee zahvaliti zbog toga. Saeto je prepriala svoj izlet u Kentucky pomalo nervoznim, slubenim jezikom. - Priopila sam gospodinu Willisonu da odmah moramo upozoriti policiju u Louisvilleu. Nazvala sam erifa Cohrana kako bih ga izvijestila o situaciji, zatim krenula s gospodinom Willisonom i Milly u... - Tko je Milly? - upitao je Jessup. - Djevojica koju sam prije spomenula. Willisonova unuka. - Nastavite.

- Odvela sam ih u najbliu policijsku postaju i tamo objasnila situaciju naredniku Ellmannu. On je kontaktirao sa erifom Cohranom. - To je bilo sino u devet sati i osam minuta - rekao je Wes. - Dogovorio sam se s narednikom Ellmanom da emo ostati u vezi. Izvijestio sam ga da federalni agenti pomau na sluaju i on se sloio uskladiti istragu s naom. - Jeste li otkrili to o nestaloj eni? - upitao je Jessup Hopkinsovu. - Da, gospodine. Na putu do policijske postaje u Louisvilleu pitala sam Waynea Willisona o njegovoj supruzi. Ima pedeset osam godina, visoka je sto ezdeset pet centimetara, teka ezdeset jedan kilogram, ima oi boje ljenjaka i prosijedu smeu kosu. Djevojina je majka mrtva te malena ivi s djedom i bakom, Willisonovima. Alma Willison bila je knjigovoa u tvrtci Kentucky Textile Products, no sad je puno radno vrijeme domaica. Aktivna je u crkvenim skupinama i udruzi roditelja i nastavnika, sudjeluje u aktivnostima koje se organiziraju u susjedstvu. - Je li narav bilo koje od tih aktivnosti takva da bi uznemirila Klan? - Ne bih rekla, osim moda lokalnog dobrotvornog posla za crkvu. Moda se bave pomaganjem crnakim obiteljima ili neto slino. Nisam imala vremena pitati. Willison je spomenuo crkvene veere, medicinsku pomo za prekomorske zemlje, vrtlarski klub. Takve stvari. Meutim, imala sam vremena samo za kratak opis. Narednik Ellman uskoro e poslati fotografiju i vie pojedinosti.

- Ili moete sami razgovarati s Willisonom - dobacio je Wes. - Hopkinsova, nakon to si otila otamo, vratila si se do profesorice Wolfe i traila od nje jo podataka, zar ne? - Pokuala sam, gospodine. Bilo je prekasno za jo jedan posjet Dentonovima, no profesorica Wolfe obino je budna dokasno te sam se nadala da u razgovarati s njom. No, nije je bilo kod kue. - Gdje se, do vraga, kree? - upao je Jessup. - Traio sam je vei dio dana. Kod kue, u uredu. No, barem sam pronaao njezinog kolegu, izvjesnog profesora Harta, koji nam je obeao pomoi. Hopkinsova je ozbiljno kimnula, no Wesu se uinilo da u njezinim sivim oima nazire traak zabave. - im zavrimo ovo, otii emo posjetiti Roycea Dentona - rekao je. - Moda e on znati postoji li kakva veza izmeu Dentonove kerke i gospoe Willison. Mislim, osim klanovske kartice. A sad, imamo jo dva ubojstva. Hopkinsova, jesi li pitala poznaje li ta Willisonova ena Goldsteina ili Searsa? - Jesam, gospodine. Gospodin Willison nije prepoznao imena. Nije mu bilo poznato ni ime Phyllis Denton. Imamo jedino tvrdnju profesorice Wolfe da je gospoa Willison poznavala Phyllis. No, profesorica Wolfe kae da ona sama ne pozna gospou Willison. - Jesmo li doista sigurni da su povezane? - upitao je Wes. - to je Wolfeova znala o karticama Klana? - Nita, kako je rekla. No, to je jedna od stvari o kojoj sam joj eljela postaviti pitanje. Wes ju je pogledao, ponovno uznemiren zbog udne i neuhvatljive profesorice. Neki zlikovci jednom pobijede zakon i

neuhvatljive profesorice. Neki zlikovci jednom pobijede zakon i misle da su nedodirljivi. Pripada li profesorica Wolfe toj kategoriji? Izaziva li ih, igra li se zloinom koji je sama poinila? U Martynim umornim sivim oima nije bilo straha. Bez obzira na to, on e se pobrinuti da ubudue ima pojaanje kad bude razgovarala s tom enskom. - Klan je u dananje doba razbijen - rekao je Art Pfann. - Moglo bi se raditi o odvojenim grupama. - Crte je bio isti - vrsto je rekla Hopkinsova. Goldsteinovu i Willisonovu karticu napravio je isti tip. Nisam vidjela ostale dvije. - Tri - rekao je Wes. - Goldsteinovima je prije ubojstva poslana kartica. Na njoj je ak bila poruka. Na Willisonovoj kartici nije bilo poruke? - Ne, gospodine. Samo crte, kao i na Goldsteinovoj. Pretpostavljam da je to lo znak. Wes je kimnuo. To je uistinu bio lo znak. - Gospodine Jessup, jesu li vai ljudi pronali kakve veze? - Tek smo dva dana ovdje! - Da, gospodine, znam. Teko je u dva dana stei osjeaj o mjestu. - Ubacujemo sve u raunalo. Poslat u podatke o Willisonovoj im ih dobijemo. I uskoro u razgovarati s tom Wolfeovom. - Dobro. Sims, Mason, ima li to novo o Goldsteinu? Grady Sims proistio je grlo. - Pa, gospodine, ponovno smo razgovarali sa svim Goldsteinovim susjedima. Mislimo da je Martyna pretpostavka bila tona. Jedan od susjeda, Joe Matthews, vidio je auto slian Searsovom. Bilo je to iste one

Matthews, vidio je auto slian Searsovom. Bilo je to iste one noi kad je Goldstein ubijen, a bio je parkiran nizbrdo od Goldsteinove kue. Matthews od ivice ne moe iz svoje kue vidjeti Goldsteinovu. Ali, ako je Sears bio parkiran tamo gdje Matthews kae, mogao je neto vidjeti. - Dobro obavljeno. Jesu li se poznavali? Goldstein i Sears? - Ne, koliko moemo utvrditi. Sve smo ih pitali i mnogi su znali tko je Willie Sears kad smo ih podsjetili da je srednjokolski domar. Ali nitko nije poznavao Goldsteina, osim njegova stanodavca i Rebe u poti. I svih onih ljudi iz Bloomingtona. - Jeste li pitali ljude jesu li Goldstein ili Sears mogli poznavati Phyllis Denton? - Aha, ovaj, da, gospodine, ali to ba nije jasno. Willie je dvadesetak godina radio u srednjoj koli, no, znate, Phyllis nikad nije dosegla srednjokolsku dob. Tipovi koji su poznavali Searsa bili su prilino sigurni da bi se on sjetio Hala mlaega ili Roycea, ali sestrica vjerojatno nije esto odlazila u srednju kolu. - A Goldstein takoer nema veze s Phyllis, pretpostavljam. - Nismo nita pronali, ne, gospodine. - Pitam se je li Goldstein ikada vozio motor - rekla je Hopkinsova. - Motor? - Wes je polako kimao glavom. Goldstein je bio student na Sveuilitu u Indiani i upravo prestajao studirati u doba kad je Dentonova mala nestala. Kad bi Goldsteina mogli povezati s Phyllis Denton i saznati zato ju je Wolfeova povezala s Willisonovom, to bi ostavljalo samo Willieja Searsa. A Sears je

s Willisonovom, to bi ostavljalo samo Willieja Searsa. A Sears je bio crnac, moda je bio nekako povezan s Goldsteinovom enom Kizzy, ili je moda bio svjedok nekog dijela Goldsteinovog ubojstva. Bilo je tu mnogo razloga za umorstvo gledajui oima nekih Klanovaca. No, zato bijela kranska ena? I bijela kranska djevojica? Klanovci bi trebali tititi bijele kranke, i ene i djevojice. No, ako se bijele kranske djevojice povlae sa idovima na motorima... Trebali su jo injenica. Nema smisla trati pred rudo. Royce Denton danas bi trebao biti u uredu - rekao je Wes. Hajmo.

Poglavlje dvadeset osmo


Royce Denton provjerio je zahtjev za pravom vlasnitva na Braunerovom posjedu i zabiljeio da treba rei Annie neka odredi termin zakljuenja. Sve je bilo u redu. Dobro je to je barem neto u njegovu ivotu bilo u redu. Stigao je do toke kad je gotovo uivao u obinim oporukama i urednim kupoprodajama zemljita koje su mu bile dosadne kad se tek pridruio bratu i poeo se baviti pravom. U to je doba ponekad bio ljubomoran na Hala, jer on je preuzimao veinu zanimljivih suenja koja bi im se nala na putu, a malom bratu preputao bavljenje svakodnevnom papirologijom. No, Hal je uskoro poeo eznuti za irim obzorima, naroito u politici, te se gotovo oduevljeno preselio u Bloomington kad je postalo jasno da u okrugu Nichols nema dovoljno posla za dva odvjetnika koji se moraju iskljuiti svaki put kad bi suenje bilo dodijeljeno njihovu ocu. Nakon to je Hal i otiao, Royce je uivao u dodatnom poslu, u natjecateljskom uzbudenju kod sluajeva koje je morao dobiti, a ne ih tek pravilno unijeti u zapisnik. No, trenutano su mu uzbudljivi sluajevi predstavljali samo jo vie stresa. Vratio je olovku u dra od oniksa. Izbor njegova brata, dakako - itav je ured bio ureen po Halovu ukusu, ili bolje reeno po ukusu njegova dekoratera: zidovi boje starog zlata, stolice od koe boje kestena, tepih i namjetaj boje svijetlog badema. Dovoljno prijatno, ne isplati se mijenjati, iako bi, da je izbor bio njegov, vie volio otmjen drveni pisai stol nego sjajni

metalni za kojim je upravo sjedio. Trebao bi uiniti neto po tom pitanju. inilo se da cijeli ivot ima samo batinjene stvari. Kvalitetne predmete - jakne, bicikle, puke, urede - no, uglavnom rabljene od strane njegova brata ili oca. ak i njegova biva ena, Dorothy, prvo je bila Halova djevojka. Uskoro, odluio je Royce, trebao bi neto pokuati sam. Ipak, trenutano je bio suvie umoran. Bio je umoran sve otkad je Dorothy otila, a nakon to se ponovno uselio u staru kuu kako bi se brinuo za oca zaista je ve preao granicu izdrljivosti. Prije toga bio je zadubljen u posao, toliko zadubljen da ga je razvod okirao. Mislio je kako je sve bilo u redu. Naravno, ponekad su se svaali, no ne rade li to svi? I naravno, ponekad je morao dugo raditi, istraujui ovaj ili onaj sluaj. Njegov je otac inio isto. No, Dorothy nije razumjela. Bilo pa prolo. Ipak, razvod ga je potpuno smeo. A kad mu se otac razbolio, osjetio je da su se stabilne toke u njegovu ivotu sruile, da se iznenada vie ne kotrlja vrstom, dobro obiljeenom cestom, nego posre po pijesku. Majka je bila suvie uzrujana da bi bila od ikakve pomoi - upravo suprotno on je bio taj koji ju je morao uvati da ne izgubi ravnoteu. A i Hal je bio uzrujan zbog tatine bolesti i suvie obuzet vlastitim politikim nadama da bi primijetio Royceove probleme. I tako je uobiajeni posao postao utjeha, uredno sredite metea u koji se pretvorio njegov ivot. Stavio je Braunerove papire u pretinac za Annie, no nije jo ni otvorio sljedei predmet kad je Hal pokucao na vrata i bez ekanja uao. - Hej, bog! - rekao je Royce.

- Bog. - Hal je zatvorio vrata i spustio se u stolicu za stranke, ispruivi noge. Olabavio je kravatu i sklopio oi. Boe, tako sam umoran! - I ja. to te nosi ovamo? - Idem posjetiti tatu. Kanal 6 je otkazao pa sam krenuo zaobilaznim putem u Paoli, gdje imam ruak. Kako je tata? - Prilino jadno, Hal. - Gore? - Tune oi njegova brata naglo su se otvorile i susrele s njegovima. - Da. - Royce je kimnuo. - Lijenici vie ne mogu pojaavati sredstva za umirenje. No, svaki put kad ona ponu poputati, on dobije napadaj. Mislim da dva dana nije potpuno spavao. Ili nije bio potpuno budan. - Boe! - Hal je rukom protrljao lice. - Nee se izvui, zar ne? Nije bilo naina da se to kae njeno. - Ne. - Prokletstvo! - I dalje s rukom na licu, Hal je duboko udahnuo. - Kako je majka? - upitao je zatim. - Izvan sebe. Ne eli ga napustiti. ak ni kad je Lisa na dunosti. - Kakva zbrka. - Hal je zakotrljao glavu prema natrag. I itava ta stvar s Phyllis. Boe, ne mogu vjerovati! Danas su me ve spopala dva novinara, postavljajui pitanja o traginoj smrti moje sestre i Klanu. to bih, do vraga, trebao rei? No, prema rijeima voditelja moje kampanje, budem li se preestoko izjasnio protiv, uvrijedit u vrijednosti polovice glasaa tatine dobi. U pravu je. No, ne budem li

Zna, on mi razvija taj image obiteljskog ovjeka, s Penny i klincima, dok se mediji zabavljaju postavljanjem pitanja o bikerima i motociklistikim bandama. Boe! - Pa, on se sloio da ponovno pozovemo pandure. - Nitko od nas nikad nije sanjao o tome da e iskopati tu vezu s Klanom! - Znam. Ta malena Cohranova zamjenica zaista je otvorila limenku punu crva. Ipak... barem elim znati to se dogodilo mojoj sestri. - Aha. Aha, i ja. Boe, to jadno dijete! - Znam. I ja elim zgaziti tipove koji su to uinili. A moda... - Zazvonio je interni telefon. - Da? - rekao je Royce. - Gospodine Denton, erif je ovdje s jo nekim ljudima zauo se Annin glas. Royce je upitno podigao obrve. Hal je kimnuo i popravio kravatu. - Poalji ih unutra - rekao je Royce u aparat. Wes Cohran otvorio je vrata i pridrao ih Marty Hopkins, koja je danas izgledala sasvim poslovno u krutoj kaki odori, te glatkom malom agentu FBI-a, kako se ono zvao, Jessupu. - Drago mi je to smo vas obojicu uhvatili - rekao je Cohran. - Imamo novi razvoj situacije i trebamo znati kako se vaa sestra uklapa. - Novi razvoj situacije? - oprezno je upitao Hal. - Otkrili ste tko je to uinio? - Royce se trudio ne zvuati suvie gorljivo. elio je uti - za dobro svoje sestre, roditelja, sebe samoga. Tko god je ubio Phyllis - ili prouzroio nesreu koja ju je ubila, podsjetio se, pokuavajui biti pravedan usred gnjeva - tko god je to bio, mora platiti. - Ne, ne znamo, jo ne - rekao je Wes Cohran. - Ovo

- Ne, ne znamo, jo ne - rekao je Wes Cohran. - Ovo moe ili ne mora odvesti nekamo. Hopkinsova, ispriaj im. - Ponovno sam razgovarala s onom profesoricom biologije - rekla je Marty Hopkins. Danas je izgledala umorno, pomislio je Royce, no u oima joj se i dalje nazirala inteligencija i toplo suosjeanje. - Onom koja nam je rekla da je vaa sestra u toj pilji. - Pitali ste je za karticu Klana koju su pronali kod Phyllis? - upitao je Royce. - Da, gospodine, i rekla je da ne zna nita o Klanu. Ali, takoer je rekla da bih trebala posjetiti Almu Willison u Louisvilleu. Zastala je, pomno ih promatrajui. - Poznajete li gospou Willison? - upitao je specijalni agent Jessup. Hal se namrtio. - Ne, ne poznam je. - Ni ja nemam pojma - rekao je Royce. - Ipak, ini mi se da postoji neto. Louisville? - dodao je Hal. Na trenutak je sklopio oi, a zatim ponovno odmahnuo glavom. - ao mi je. O emu god se radilo, ne mogu se sjetiti. Moda e mi jo sinuti. - Dakle, to je s tom Almom Willison? - ena u kasnim pedesetim godinama. Sto ezdeset pet centimetara, ezdeset jedan kilogram, prosijeda kosa - rekao je Wes. - Bila je knjigovoa u tvrtci Kentucky Textile. Znai li vam to to? Hal je odmahnuo glavom. - Nastavi, Hopkinsova. Ispriaj ostatak - rekao je erif. - Da, to je rekla? - upitao je Royce. - Ta gospoa

- Da, to je rekla? - upitao je Royce. - Ta gospoa Willison? Marty Hopkins odgurnula je kovru koja joj je pala na lice. - Nije je bilo - rekla je. - Nestala je u ponedjeljak popodne. A najvanije je to to joj je potom na kunu adresu poslana kartica Klana. - Kartica Klana? I nestala je? - Hal je sa zaprepatenjem pogledao Roycea. - to se to, do vraga, dogaa ovdje? - Svi to pokuavamo odgonetnuti - rekao je Wes Cohran. - Suraujemo i s Louisvilleom, naravno. - Ta profesorica sigurno neto zna! - rekao je Royce. to ona kae? - Specijalni agent Jessup uskoro e razgovarati s njom. Prvo smo doli ovamo, nadajui se da ete vi moi pomoi. Je li Phyllis imala prijatelje u Louisvilleu? Ili je ila tamo iz nekog razloga? Nije mi jasno to to je ta Willisonova mnogo starija od Phyllis. - Uiteljica? - rekla je Marty Hopkins. - Moda voditeljica izviaa? - Ne sjeam se! - Hal je stiskao i otvarao ake. - I jednostavno ne razumijem tu stvar s Klanom! Phyllis je bila samo dijete, za Boga miloga! Bila je... Royce je poloio ruku na bratovu nadlakticu. - Hal rekao je. - Smiri se. Novinari ne znaju za to, zar ne, erife Cohran? - Tako je. - Cohranov je pogled poivao na Halu, suosjeajan ali pozoran. - Ne znamo ak ni je li profesorica u

suosjeajan ali pozoran. - Ne znamo ak ni je li profesorica u pravu da je Phyllis poznavala tu Willisonovu. Traimo potvrdu, to je sve. Zato vas pitamo. Jo jedno pitanje. - erif je podigao hlae. - Pitali smo se bi li ta motociklistika fotografija mogla biti povezana s Goldsteinom. Sjeate li se da je Phyllis ikad spomenula njegovo ime? - Goldstein? - Royce je odmahnuo glavom. - Ne sjeam se niega takvog. Hal? - Ne. - U to doba nismo esto bili u blizini - nastavio je Royce. - Ali majka jest. Sluajte, mogao bih prekinuti posao pa da svi odemo porazgovarati s majkom. Moe, Hal? - Aha. - Hal je protrljao lice. - Ona e znati, zar ne? No, ispostavilo se da majka nije bila od velike pomoi. Kad je ula kako se vrata otvaraju, spustila se na pola stuba i promatrala ih kako jedan po jedan stupaju unutra. Hal je potrao uz stube, a ona ga je zagrlila jednom rukom, gledajui ostale. Zabrinute su joj se oi kretale od Hala do erifa Cohrana pa do specijalnog agenta Jessupa i konano se zaustavile na Marty Hopkins. - Majko, kako je tata? - upitao je Hal. Pogledala je prema gore. Usne su joj se stisnule i odmahnula je glavom. Royce je zauo postojano bubnjanje, koje je dopiralo iz oeve spavae sobe. Zvualo je loe. Odakle je taj starac crpio snagu? - Ima li kakvih novosti? - upitala je majka. O Phyllis? - Gledala je u Marty Hopkins. - Nema novosti, gospoo Denton. Samo jo pitanja. - Goldstein - rekao je Royce. - Je li Phyllis poznavala nekoga pod imenom Goldstein? - Ne. Mislim da nije. Nikad nije spomenula nikakvog

- Ne. Mislim da nije. Nikad nije spomenula nikakvog Goldsteina. - Oi su joj ponovno odlutale prema gore. - Moda je bio motociklist? Biker - navaljivao je Royce. Odmahnula je glavom, zbunjena. - Ne. erif je i prije postavljao pitanja o motociklima, ali ne sjeam se. Nisam... Glas joj se slomio. - Boe, pomozi mi, nisam joj posveivala dovoljno panje. Suze su joj potekle niz obraze. Royce je krenuo stubama prema njoj, no Hal ju je ve grlio, pa je umjesto toga Royce promijenio temu. - Majko, ta profesorica Wolfe. Ona koja je zamjenici Hopkins rekla gdje se Phyllis nalazila. Takoer joj je rekla neka razgovara sa enom iz Kentuckyja pod imenom Alma Willison. Rekla je da je ta gospoa Willison poznavala Phyllis. Njegova je majka odmakla glavu od Halove koulje, a rupi joj je i dalje bio podignut do oiju. Puna nade pogledala je u Marty Hopkins. - to je rekla? Jeste li razgovarali s njom? Marty je sumorno odmahnula kovravom glavom. Trudimo se, majko - rekao je Royce. - Problem je u tome to je gospoa Willison izgleda nestala. - Nestala? - Blijedo ga je pogledala. - Kako to misli, nestala? - Nemoj je uzrujavati, Royce - rekao je Hal. Wes Cohran proistio je grlo. - Oprostite, gospodine Denton. No, zaista bi nam bilo od koristi kad bi se gospoa Denton pokuala sjetiti. Rekla je da ne zna kako bi joj kerka mogla biti upetljana s Klanom. No, kartice Klana povezuju nju i tu enu Willison. - Klana? Ne razumijem. - Oi su joj zastraeno skliznule s Wesa na Roycea, a zatim na Marty.

s Wesa na Roycea, a zatim na Marty. Marty je njeno progovorila. - Kad sam otila razgovarati s gospoom Willison, ona je ve nestala. Njezin mu nije znao gdje je, nije ostavila nikakvu poruku. No, isti su taj dan primili karticu Klana. Njezina mi je unuica rekla da je stigla potom onoga dana kad je gospoa Willison nestala. Gospoo Denton, vi ste mi rekli da pitam za Almu. Zato? Tko je ona? Elizabeth Denton zadrhtala je, a Hal ju je potapao po ramenu. - Kartica Klana? - rekla je. - Zato? Ne razu... Jesu li Willisonovi... Kartica je bila i kod moje Phyllis! - Bubnjanje odozgo postalo je jo glasnije, nepravilnije. Prestraeno je pogledala prema gore, a zatim ponovno u Marty. - Ne poznam Almu Willison. Profesorica Wolfe vam moe rei, ne poznam je. Ne znam nita o Klanu. ao mi je. - Profesorica Wolfe vam je rekla neto o Almi? to? - Molim vas, on ima napadaj! Ne mogu razmiljati, ao mi je. Ne razumijem. Ne znam koga progone. Martyn je glas bio mek, no ustrajan. - Mislili smo, ako je Phyllis bila u nekakvoj vezi s Goldsteinom ili jednim od njegovih prijatelja, to bi pomoglo objasniti karticu. Ne sjeate se niega takvog? - ao mi je, jednostavno ne mogu pomoi. - Pogled joj je ponovno poletio prema gore. - Klan... Moda profesorica Wolfe zna. Ne razumijem nita. Udarci odozgo iznenada su postali jo glasniji. Hal je podigao pogled, zatim pojurio grabei po dvije stube, a odmah za njim potrala je i majka. I Marty Hopkins krenula je prema gore, no Royce joj je dotaknuo nadlakticu dok je prolazila pokraj njega. - Ne moemo pomoi - rekao je. - Dvoje je

pokraj njega. - Ne moemo pomoi - rekao je. - Dvoje je dovoljno. ak je i Hal viak. Pogledala ga je sivim oima punima onog suosjeanja za kojim je udio. - Da - rekla je trenutak poslije i ponovno se spustila te stala pokraj Wesa Cohrana. U tiini sluali su lupanje, Halova sve mahnitija pitanja te blage, brze odgovore njegove majke i Lise. Nakon nekog vremena Hal se ponovno pojavio na vrhu stubita, razbaruene kose. - U vraju mater! Kako bi on to uope trebao podnositi? povikao je. - Kako bi itko od nas... Marty se uspela stubama, brzo poput make. Gospodine Denton, gospodine - rekla je. - Kako moe... - Pogledao je uokolo divljim oima i zapazio Marty pokraj sebe. - Kako ona moe to podnositi? slomljeno je upitao. - Bit e joj dobro, gospodine, ako joj pomognete. Morate ostati jaki. - On je tako... To je poput sudara, poput dvije lokomotive koje se sudaraju u jednom tijelu. Sva ta snaga sama protiv sebe. - Znam. Siimo, gospodine Denton, idemo sjesti. Wes Cohran promatrao je kako pomae Halu da sie stubama. - Bolje je da krenemo - rekao je. Royce je kimnuo. - Tono. ao mi je to se nije niega sjetila. Pretpostavljam da je Phyllis prilino tajila o emu god se radilo. - Aha, djeca znaju bit' takva - rekao je erif. - Nastavit emo potragu. Izvijestite nas ako se bilo tko od vas sjeti ega. Dat emo sve od sebe. - Okrenuo se prema vratima i stavio

ruku na kvaku. - Doi kad zavri, Hopkinsova. Posjela je Hala u veliku fotelju, s njenou koja je smela Roycea. - Dolazim odmah, gospodine. - Izvjeivat emo vas - rekao je Wes. Rukovao se s Royceom i iziao, a za njim i Jessup. Royce je uo kako im cipele kripe po ljunku na prilaznom putu. Ponovno je pogledao u dnevnu sobu, gdje se Hal zavalio u fotelju, bez sakoa, odrijeene kravate, oiju zatvorenih od umora. Marty je stavila njegov sako preko naslona fotelje i krenula van. Dok je prolazila pokraj njega, Royce je blago rekao Hvala to ste ga smirili, Marty. Uzrujan je. - Nema problema - rekla je Marty. - Vi deki trenutano imate mnogo briga. - I vi takoer. Sasvim izbliza primijetio je da kruta odora skriva dubok umor, da su joj sive oi ranjene tugom. No, ta su njena usta jo uvijek sadravala tajno obeanje utjehe. Royce joj je vrhom prsta dotaknuo usne, a zatim se prisilio zakoraiti unatrag. I ona se povukla unatrag. Polako. - Dovienja, hm, gospodine Denton. - Nespretno je pipala traei kvaku. Nasmijeio se. - Dovienja, gospoo Hopkins. Gledao je kako je otrala do patrolnog vozila, sportski graena i skladna. Zatim se nevoljko vratio svojoj obitelji.

Poglavlje dvadeset deveto


Veeras je na TV-u bio Clint Eastwood i Noni ga je jastreb gledao nekoliko minuta, nakon tuiranja, sjedei u istoj bijeloj koulji i bijelim liilakim hlaama. Nije esto gledao televiziju, nikada vijesti ni one ifutske talk showove s lijepim, jeziavim licima. Pobijesnio bi gledajui ih. Lagali su, no to su bile prepredene lai i on se nikad nije mogao sjetiti pravih odgovora. Kasnije, itajui Vanguard, pronaao je odgovore. No, nije bio brz na jeziku i iako je sanjario o tome kako e im rei to ih sljeduje, znao je da je pravi nain za pobjedu put koji je on odabrao. Chip je doao na dopust iz Vijetnama i upoznao maloga brata s Vanguardom i novim Klanom. Obojica su se prisjeala starih dana, kad su otac i njegovi kompii zamaskirani jahali nou. Djeaci nisu trebali znati za to, no kad god bi se otac po noi vrzmao naokolo, bilo je najbolje ostati na oprezu, ak i kad se pretvarao da spava. Noni jastreb nije se mogao sjetiti zato je to bilo najbolje. U njegovu su sjeanju postojali zidovi kroz koje nije mogao proi. Otac mu je bio dobar, bogobojazan ovjek - tako je govorio i sveenik i ostali odrasli. Stoga Noni jastreb nije znao zato su se zidovi koji su skrivali te uspomene nekako arili, arili od straha. Vie je volio tamu, ona se nije arila. U svakom sluaju, onaj koji se bojao bio je mali, beznaajni Pip. Nije to bio Noni jastreb, snaan u Bogu i u

moi njegove sile. Sjeao se nekih stvari. Sjeao se noi kad je otac izlazio. Kua je bila mrana, a Chip bi ga bocnuo u rebra te bi se tiho priuljali prozoru. Bilo je uzbudljivo gledati duge halje, blijede i gotovo fluorescentne na mjeseini, dok su jahai neujno klizili u daljinu, ostavljajui namirnice nekoj jadnoj kranskoj udovici ili kartice crnjama i ifutima. One e me pratiti u bijelim haljinama, jer su dostojne, itao im je otac. Pobjednik e tako biti obuen u bijelu haljinu; njegova imena neu izbrisati... neu izbrisati... Noni jastreb nije se mogao sjetiti ostatka. U svakom sluaju, bitan je dio o pobjeivanju. O nadvladavanju. No, danas su za pobjedu potrebni novi naini. Chip mu je to objasnio dok je bio na dopustu, prije nego to se vratio u Vijetnam, gdje su ga ubili blatni ljudi. Blatni ljudi preuzimaju svijet, rekao je. ue u Vijetnamu, crnje u Sjedinjenim Dravama - sve ih vode komunjare cionisti. Preuzeli su druge zemlje, a ak su se uvukli i u ameriku vladu. To se moe vidjeti po tome to amerika vlada alje novac Izraelu, potie one koji protestiraju traei ljudska prava, prevozi crnje autobusima u bjelake kole. No, ne alje novac za pomo radnim ljudima, bijelcima koji naporno rade. Dobar bijelac koji pokuava oistiti Ameriku ak je u opasnosti da ga uhite panduri-marionete. Wes Cohran bio je marioneta, Noni je jastreb to znao. Kao i njegove piplice od zamjenika. Vidio ih je proli tjedan, ak razgovarao s njima i uo kako postavljaju kriva pitanja. Na TV-u je Clint Eastwood stigao do prizora konanog obrauna, rasturivi nekoliko blatnih ljudi. Noni jastreb neko je

vrijeme pomno gledao film, no tu se radilo o amaterskom nastojanju, a ne stvarnom. Druga je strana u stvarnosti bila mnogo lukavija nego to je to taj film prikazivao. No, Eastwood barem nije bio piplica. Ni Noni jastreb nije bio piplica. Ne vie. Otvorio je Bibliju. Poslije toga se, najedanput, pojavi pred mojim oima veliko mnotvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog... . Ne, to nije bio pravi, to je bio krivi stih. Taj ga stih nije nimalo umirivao. Pravi je bio tu, malo dalje: Ovo su - na to mi ree - oni to dolaze iz velike nevolje; oni su prali svoje haljine i obijelili ih u krvi Jaganevoj. Biblija u svakom trenutku moe potui Clinta Eastwooda.

Poglavlje trideseto
Marty je plutala u upljini kamenoloma, grijana ljetnim suncem. Negdje daleko postojale su nevolje, no ona je bila u miru, naga, a golicali su je voda koja ju je okruivala i topli povjetarac koji je mirisao na metvicu. Suncem obasjani zidovi kamenoloma sezali su visoko, visoko do drvea, a iza njih uzdizala se Empire State Building, sve do neba. Valovi su joj milovali bokove, trbuh, grudi, bradu. Kad su joj doli do nosa, otvorila je oi i zatreptala. Ugledala je Brada. - to... - poela je govoriti. - - zaustavio ju je poljupcem i proaptao. - Tek je pet sati, makice. Ne mora ustati. Ali, tako si boanstvena. Samo sam te jako poelio. Okrenula je glavu i zakiljila prema satu. Bio je u pravu, pokazivao je 5:05. Jedina je svjetlost dopirala iz svjetiljke pokraj kreveta, preko koje je prebacio runik kako bi je priguio. Zapljuskujui valovi golicali su joj obraz i bradu. Ne, bila je zbunjena, to nisu mogli biti valovi. Pogledala je i vidjela malenog prepariranog nerca. Brad je prelazio njime preko njezina vrata. Trebala bi se naspavati, Hopkinsova, biti spremna ujutro rijeiti nekoliko zloina. No, svilenkasto krzno nerca na bradavicama bilo je suvie izazovno. - Mmm - rekla je Marty i posegnula za Bradom. Do est i petnaest ponovno je zadrijemala. Kad je

budilica zazvrndala, tiho ju je lupila. Osjeala se dobro, zaista dobro, iznutra i izvana. Brad je u trapericama sjedio u fotelji i promatrao je toplim tamnim oima. - Bog, frajeru - slabano je rekla i sjela. Nasmijeio se. - Zna to? - to? - Ti si najseksipilnija dama u okolnih pedeset drava. Ustala je, protegnula se i prila mu, miui kovre iz oiju. - I ti mi malo pomae u tome. - Aha. - Uhvatio ju je za ruku, jo uvijek toplo, jo uvijek ozbiljno. - Makice, dobro funkcioniramo zajedno. Prokleto dobro. - Aha, to je prava istina. - Ali, moramo otii odavde. Ako mislim uiniti neto sa svojim trulim ivotom, moramo otii odavde. eludac joj se stisnuo, jednim potezom iscijedivi iz njezina tijela sve ugodne osjeaje. Odmahnula je glavom. Osjeala se poput crva. - Brad, ne mogu... - Makice, znam da je teko, vjeruj mi. I dosad si ve mnogo napravila. No, ponekad moramo riskirati da bismo napredovali. Bio je tako topao, tako iskren, tako nadaren. Trebao je pomo, a ona ju je bila u stanju pruiti. Bilo je pogreno stavljati vlastite sebine potrebe ispred njegovih. Zar ne? Marty je otila do ormara i odjenula kuni ogrta. Uzela je isto donje rublje i koulju od odore te krenula prema vratima. Bradove su je oi preklinjale. - Marty? - rekao je.

- Brad, hajmo utedjeti neto novca, moe? Ostanimo ovdje, utedimo novac, a kad budemo imali dovoljno moemo... - Ostanimo ovdje? - Ustao je iz stolice, vrsto je uhvatio za ruku, a drugom rukom gestikulirao. - U vraju mater, Marty, imam trideset godina! Trideset! Ako se uskoro ne probijem, odnijet e me voda! A sad znam kako to uiniti. Boe, tako je blizu da to mogu osjetiti! I moemo to uiniti zajedno. Ti si moja nada, makice. Moj dobri aneo. - Aha. - Osjetila je njegovu bol, njegov oaj. Mogla ga je spasiti. Ujediniti svoju snagu s njegovom, rasplinuti se u njegovoj svijetloj budunosti, poput svetice, nesebino... Branite samu sebe. I za dobro vae keri. Marty je uronila glavu u odjeu u svom naruju, pokuavajui odgurnuti kovru koja joj je ponovno pala na lice. Nije uspjela te se uspravila i susrela Bradove oi. - Brad, elim pomoi. Zna to. Ali neu prodati kuu i neu ostaviti posao. To je... - Isuse, jesi ti od leda? - Brad joj je tako estoko odbacio ruku da je posrnula i gotovo ispustila odjeu. - Zar ne slua? Zar ti nije nimalo stalo? - Zna da mi je stalo! Prokletstvo! Ja sam... - Pa, pomozi mi onda! Mi smo obitelj, za Boga miloga! Trebali bismo pomagati jedno drugome! No, ti dolazi i pokuava upravljati stvarima, govori mi da ostanem u ovom glupom gradu, govori mi to je moj posao... Marty, sluaj, znam to radim. Zar vie ne vjeruje u mene? - Naravno da vjerujem u tebe! Samo to... - Podigla je pogled prema njemu, iznenaeno. - Pretpostavljam da vie ne

vjerujem u nas. To ga je zaustavilo. Potraio je njezino lice. - Zeza me! Sigurno me zeza! Ti... vara me? - Ne! Naravno da te ne varam! Mislim, tvoj posao i moj posao... - No, sjetila se dodira Royceova prsta na svojim usnama i kraljenicom joj je proao drhtaj krivnje. Brad je pokazao na krevet. - Sve je to bila la? - Nije! - Jesi li postala nekakva drolja? Nosi okolo te... Boe, trebao sam pogoditi, nosi te proklete kondome! - Brad, nisam znala kad se vraa! - Koja sam naivina bio! Mislio sam da e me ekati i podravati... Boe! Ti ne eli otii. Planira uiniti neto drugo s tim novcem. Shvaam. O, sad shvaam! Trepui, Marty je istrala iz sobe i zakljuala se u kupaonicu. vrsto se trljala, pokuavajui sprati zbunjenost i aoku njegovih optuaba. Prokletstvo, to je to s njom da mu ne moe objasniti? Trebala mu je pomo da bi mogao krenuti i ona mu je mogla pomoi, no prokockati posljednju mrvicu sigurnosti sigurno nije bio odgovor. Uiniti neto drugo s tim novcem... da, u redu, doista je imala druge planove. Kua, koled za Chrissie... od toga nee odustati. I rei joj da je drolja! - Boe, molim te - molila je u vodu koja je prtala po njoj - ne daj mu da tako misli. Molim te, pomozi mi da spasim Brada. Pomozi mi da spasim svoj brak. No, Bog nije odgovorio. ula je jedino odjek glasa profesorice Wolfe iz kamenoloma: Sretni ste ako moete spasiti sami sebe.

sami sebe. Chrissie ju je doekala na vratima kupaonice. Odjevena u majicu s Manhattanom, privijala je Polly na grudi. - Gdje je tatica? - upitala je. - Ne znam, duo. - Nije gore. - Potrait u ga dok si u kupaonici. Bila je u pravu, nije bio nigdje u kui. Njegova platnena vrea za odjeu i dalje je bila u kutu spavae sobe. Ali radna je koulja nestala. Vjerojatno je nazvao Eddieja. Marty je navukla hlae, napravila tost i kavu te alicu vrue okolade za Chrissie. Chrissie ju je ispijala u tiini, osim to je postavila jedno pitanje. - Jesi ga ti otjerala? - Nisam. Ali bijesan je, jer eli ii na Aljasku, a ja ne elim. - Mogli bismo svi nakratko otii. A onda u New York. Tako on kae. - Aha. Ali, zna, duo, ako svi odemo na Aljasku, morat u ostaviti posao i prodati kuu. I neemo se imati emu vratiti ako to tamo ne uspije. A moglo bi ne uspjeti. Ve je i prije obeavao da emo doi za njim u New York. - Aha. - Chrissie je odgurnula tost i ustala. - Nisam ba gladna. - Ni ja. - Marty je prila kerki, spustila se na jedno koljeno i zagrlila ukoeno tjelece. - Duo, i ja ga volim. On je prekrasan, aroban ovjek. I zaista je, zaista je uasno to ne uspijeva. Chrissie ju je odgurnula. - Uspjet e! Vidjet e! Svi emo nakratko otii, a onda New York! Vidjet e!

emo nakratko otii, a onda New York! Vidjet e! - Duo... - Nije li vrijeme da krenem u kolu? - vrsto je rekla Chrissie. Marty je kimnula glavom, iako je jo bilo rano. - Odvest u te do Janie da tamo prieka. - Uzela je s police remen za pitolj i zakopala ga, a zatim dohvatila ekovnu knjiicu te je ubacila u torbu. Chrissie je ugurala Polly u kolsku torbu i bez rijei sjedila na suvozakom mjestu sve do Janiene kue, u blizini postaje kolskog autobusa. - Vidimo se popodne - rekla je Marty. - U pekarnici, moe? Djevojica je kratko kimnula i ponosnog koraka krenula stazom do Janiene kue. Marty se odvezla do Straubovog servisa. Gil Newton vraao je motor automobila na mjesto. S lakoom je pomakao elinu masu, kao da je laka poput pera, te doao napuniti rezervorar patrolnog vozila. - Gil, koliko Brad jo duguje za auto? - upitala je. - Moram provjeriti. - Spreman je za vonju, zar ne? im zavri s isplatom? - Aha. Dijelovi su stigli u ponedjeljak ujutro i odmah smo ga sredili. Isprobao sam ga. Spreman je za pokret. - Ponovno je objesio pitolj za benzin na crpku te izvadio odrezak rauna i dao joj ga. Slijedila ga je u mali ured. On i Bert Mackay iznenaujue su isto odravali garau. Preko limenih baava bio je postavljen izribani naranasti pult te kalendar koji je prikazivao plavokosog, plavookog Isusa kako strpljivo prima djeicu pod svoje okrilje. Lijepa promjena u usporedbi s golom dvojnicom Dolly Parton koja je krasila vrata Foleyevog ormaria

dvojnicom Dolly Parton koja je krasila vrata Foleyevog ormaria u erifovom uredu. Marty je ekala dok je Gil provjeravao knjigu rauna. - Duguje jo dvije stotine ezdeset dva dolara rekao je. - K vragu! No, kuu moemo obojati nagodinu. Ispisala je ek i pruila mu ga. Stavio ga je u blagajnu i napravio zabiljeku u knjizi rauna. - eli kljueve? - Ne, daj ih njemu kad doe. Nisam sigurna hou li ga vidjeti prije nego to mu zatreba auto. Gil, imam jo jedno pitanje. - Da? - O Tomu Straubu. Vodio je Klan ovdje u okolici sve do njegova raspada prije petnaest godina. Je li kad pokuavao ukljuiti tebe ili Berta u takve stvari? - Ne. - Gil je nabranih obrva zurio u naranasti pult. Tom je radio ovdje po itav dan, nije se bavio skoro niim drugim. Bio je zaista star kad me zaposlio prije est godina. Govorio je o starim danima, da, o tome kako su se on i deki brinuli za vlastitu sortu. Pomagali siromanim bijelim obiteljima, davali crkvi. Rekao je Bertu i meni da se pridruimo crkvi. - Nije govorio o premlaivanju Emmetta Hinesa? Gilove su se tamne oi na trenutak susrele s njezinima i on je slegao ramenima. - Ne. Tom je pokuavao biti dobar ovjek. Dobar prema meni, dobar prema Bertu. Tom je pokuavao pomagati ljudima. Mislio je da ljudi trebaju pomagati vlastitoj sorti. - I ne misli da je Bert krenuo Tomovim stopama? - Kako? Bert je dobar ovjek koji ide u crkvu, ako si na

- Kako? Bert je dobar ovjek koji ide u crkvu, ako si na to mislila. - Aha. Pa, hvala, Gil. Gil je kimnuo, a ona se vratila do auta, gledajui na sat. Vrijeme je za jo jedno kratko zaustavljanje prije posla. Osjeala se kao da je ve satima na nogama i kao da je ve prola kroz nekoliko bitaka. Pred njom je bila jo jedna. Odvezla se do naselja za stambene prikolice, dola gotovo do samoga kraja i zaustavila se pokraj jedne trone prikolice. Teta Vonnie je ve bila odjevena za posao i izila je na vrata s etkom za kosu u ruci. - No, ui - hladno je rekla. - K vragu, teta Vonnie, zar i ti? Ba nikome od moje rodbine nije drago to me vidi. - Marty je opkoraila stolicu i sjela, stavivi laktove na naslon. - Kako to misli? - Teta Vonnie je tapirala plavu kosu u kup kovra. Pogledala je u Marty iz ogledala. - Kao prvo, Brad vjerojatno odlazi. Teta Vonnie je prezirno otpuhnula. - Nikakvo iznenaenje. Kako to? - Uobiajena stvar. Ja elim tedjeti, a ne protratiti sve to imamo na taj projekt zvan Aljaska. I stoga on kae da sam sebina, a povrh toga i drolja. Ne znam kako da mu objasnim. Teta Vonnie pomalo se otkravila. - Ne radi se o tvom objanjavanju, djevojko. Nego o njegovom razumijevanju. Zna to je elio da uinim? - to? - elio je da te nagovorim da proda kuu. Moe li to vjerovati? Prodati kuu tvoje mame, nakon svega kroz to je prola da je zadri?

prola da je zadri? Marty nije bila raspoloena za seciranje majinih problema. - Bila je zaista preoptereena pitanjem kue - rekla je. - Mislim, kad je bila usitinu jako bolesna, pozvala me i natjerala da obeam kako nikad neu unijeti Bradovo ime u vlasniki list. Nikad ga nije naroito voljela. - O, ne. Imala je svoje razloge, ali injenica je da ga je voljela. Brad je doista armantan mukarac. Ba kao i tvoj tata. Teta Vonnie ubacila je posljednju zlatnu kovru na mjesto visoko iznad tjemena i okrenula se prema Marty. - Dakle, i Chrissie je bijesna na tebe. Krivi te za tatine probleme. O tome se radi? - Tono o tome. Zaista je slomljena zbog toga. Dola sam te zamoliti da je zagrli. Jutros definitivno nije eljela moj zagrljaj. - To se dogaa. Utjeit u je kad doe - obeala je teta Vonnie te ispruila ruke. - Doi, djevojice, ini se da bi i tebi dobroj doao zagrljaj.

Poglavlje trideset prvo


Wes Cohran gunao je navlaei izme. Do vraga, im cijela frka proe morat e zaista uiniti neto s tim trbuhom. Bit e vrijedno truda, samo kad jednom bude imao sat slobodnog vremena. Mogao bi vjebati, moda se ukljuiti u sportske igre u parku. Moda bi ak uivao u tome. No, za sada ne. Uspravio se i uzeo novanik, kljueve, rokovnik i ealj s vrha komode te ih stavio u depove odore. Zatim se lupnuo po depovima i ponovno prstima preao po vrhu komode, mrtei se. - Ovdje su. - Shirly, odjevena u pamuni ruiasti kuni ogrta, prila je i pruila mu pilule. - uj, Wes, polako danas. - Jasna stvar. - Posegnuo je za paketiem. Nije ga putala. - Ozbiljno to mislim, ampionu. Znam brojati. Pogledao ju je i vidio zabrinutost u njezinim plavim oima. - Ah, do vraga, Shirly, ovo je prevelika stvar. Ali kad proe, obeajem. Napuila je usne, ne ba uvjerena. - Gledaj - mrzovoljno je rekao. - Taj kreten nanosi bol i enama i djeci. Opustit u se nakon to ga smjestimo iza reetaka. Ne prije. Dopustila mu je da uzme nitroglicerin i zagrlila ga, trbuh i sve ostalo, vatreno ga steui jedrim rukama. On je pogladio njezinu plavokosu glavu. Nakon otprilike minute s uzdahom ga je pustila. - Termosica i sendvii su na kuhinjskom pultu - suho je

rekla. - U redu. - Stavio je remen za pitolj i zakopavao ga na putu u kuhinju. Poljubio je Shirley za rastanak, zgrabio smeu torbu i termosicu te iziao iz kue i uputio se prema autu. U mislima je ve premetao sluaj. Bilo mu je lako rei Shirley da e to proi. Ali s Jessupom, kojeg mora uvati kao malo dijete, s prokletim novinarima pa ak i graanima koji su puni pitanja, bilo je teko neometano uhvatiti slijed misli. Dakle, to su zapravo imali? Kartice Klana. Za Goldsteina, Searsa, malu Phyllis i Willisonovu. Gdje je, do vraga, bila veza? Nisu naroito napredovali s moguom sponom izmeu Phyllis Denton i Goldsteina, ali vrijedilo je i dalje goniti tu stvar s motociklima. to se ticalo Willieja Searsa, nisu nali vezu s Goldsteinom ni njegovom enom. Najvjerojatnije se radilo o tome da se crni domar jednostavno naao na krivom mjestu u krivo vrijeme. Zaustavio se kako bi se popiao ili neto slino, primijetio neto na brdu kod Goldsteinove kue, a zatim je netko primijetio da je on to primijetio. Pratili su ga kui, ubili i razapeli na kri - Wes se molio da se odvijalo tim redom. Ona enska Alma Willison bila je sasvim drukija zagonetka. Je li i ona neto vidjela? Ako jest, to? Goldstein i Sears ubijeni su, kad ono, prije tjedan dana. Danas je ponovno etvrtak. Willisonova je nestala tek u ponedjeljak. ivjela je u drugoj dravi... no, ljudi se voze uokolo. Pretpostavimo da je neto vidjela, a tipu je trebalo toliko dugo da joj ue u trag... Ne. Ne, to nije imalo mnogo smisla, on bi znao da je ona dotada ve sve mogla nekome ispriati. Hal mlai rekao je da mu je njezino ime zazvualo

nekako poznato. Moda je ipak bila povezana s Phyllis. Danas bi trebao nazvati Hala mlaeg i provjeriti je li se jo ega sjetio. I policija iz Louisvillea danas bi mogla imati neto vie o njoj. Zamolit e ih da jo jednom provjere vrijeme i odredite svih njezinih odlazaka izvan grada. A Hopkinsovu e ponovno poslati u Bloomington. Rekla je da e vjerojatno uspjeti uhvatiti profesoricu Wolfe nakon predavanja. Dat e joj izbor: neka obea da nee sama otii izvan grada s tom enom ili neka kao pojaanje povede Bobbyja Masona. Jessup je takoer pokuavao pronai Wolfeovu. Moda e poludjeti ako Marty prva doe do nje, no to je Jessupov problem. Wes se dovezao u Straubov servis. Gil Newton radio je u jutarnjoj smjeni kao i obino, suhonjav i plah u tamnom kombinezonu. Wes je iziao iz auta, kupio okoladicu na automatu i zamolio Gila da napuni rezervoar. Polako je vakao, zurei u svijena crijeva za benzin i naslagane limenke ulja, pitajui se kakve bi veze ena iz Louisvillea mogla imati s razapetim mukarcem ili kosturom djevojice u pilji. Podigao je pogled kad je Gil progovorio. - Kako ide? upitao je i pruio mu odrezak rauna na potpis. - U redu. - Podigao je olovku. Gil je uspio prevladati stid i nastaviti. - erife, kau da, ovaj, imate neka gadna ubojstva. - Rijeit emo ih. Ali ovaj je put jako gadno, to stoji. - Aha. Grady je postavljao neka pitanja, a i ena Brada Hopkinsa, o Bertu. I itao sam novine. - Nemoj vjerovati svemu to kau ti upci od novinara.

No, ako kau da je tip gadan, to je istina. - Trebao bi provjeriti s Marty Hopkins i Gradyjem Simsom, saznati koliko su imali uspjeha s Bertom Mackayom. Mnogo je konaca koje treba povlaiti. - Mislite li da e, hm, napasti jo ljudi? - upitao je Gil. Sranje, ne moe vie ni kupiti benzin, a da ga netko ne ispitkuje. - Ne, budem li mogao utjecati na to - rekao je Wes i kroz prozor mu pruio potpisan raun. - Bert Mackay doi e poslije, jel' tako? - Da, gospodine. - Gil mu je otrgnuo potvrdu. - Vidimo se. - U redu, Gil. - Wes je ulio malo kave u poklopac termosice, stavio alicu na plou s instrumentima i upalio motor. Dok je odlazio, izjedao ga je osjeaj da je neto zaboravio. Neto udno, moda o pilji. Neto to je projurilo pokraj njega, a on to nije potpuno vidio. Ili potpuno uo. Na trenutak se brinuo, a zatim odustao. Ta e misao ve sama pronai put do povrine. Ako je to uope bila misao. U meuvremenu treba obaviti pozive, organizirati istragu. Podigao je kavu i uspio je popiti prije nego to je stigao u ured. *** Po trei put u tjedan dana Marty se vozila na sjever u Bloomington. Po trei put u tjedan dana otvorila je vrata Jordan Halla nadajui se da e pronai profesoricu Wolfe. Predavanje zavrava neto prije tri, znala je to, za nekih petnaest ili dvadeset minuta. Uspela se stubama kako bi provjerila ured Wolfeove te se iznenadila kad se glava profesora Harta pojavila etvero vrata

se iznenadila kad se glava profesora Harta pojavila etvero vrata dalje niz hodnik. - To je djeva erifica! Zamjenica... Hopkins, je li tako? Marty je zastala. - Tako je. Na sebi je imao isti odrpani demper kojeg se sjeala od prije. Nasmijeio se. - Dakle, jel' to ponovno traimo profesoricu Wolfe? - upitao je. - Tako je. Predavanje joj uskoro zavrava. - O, ali ja imam neto vano za vas. Uite na trenutak. Marty je pogledala na sat. - Pa, samo na trenutak. Ili bih se mogla poslije vratiti. - Ne, ne, trenutak je dovoljan. eljet ete vidjeti ovo. Uite, uite! - Drao je vrata sve dok nije ula, a zatim ih zatvorio i otiao do raunala na pisaem stolu. Otvorio je ladicu. - Ma, gdje sam ga ono stavio? - Premetao je po ladici. Napredujete li s istragom, zamjenice Hopkins? - Poneto. - Naa je profesorica Wolfe svjedokinja, kako ujem. No, ona je neuhvatljiva, zar ne? Divlja ivotinja, plaljiva dok je se ne stjera u kut, a onda iznenada bljesnu kande. - Meni se ini prilino pametna - rekla je Marty. - Divlje ivotinje znaju biti i inteligentne. Hoete li malo kukuruznog ipsa? - Pruio joj je vreicu. - Ne, hvala. Sam je uzeo punu aku i otvorio drugu ladicu. - FBI se takoer raspituje o njoj. - Aha, vidjela sam njihov auto vani na parkingu. Oni surauju na sluaju. - Surauju. Zanimljiv izraz. Evo ga! - Bacio se na papir.

- Surauju. Zanimljiv izraz. Evo ga! - Bacio se na papir. - O, ao mi je, nije to. - Svijetle su se oi podigle s ladice kako bi prouile Marty. - Ne nervira vas to to obrauju isto podruje? - Imaju razliita sredstva. Drukije gledaju na stvari. Drago nam je to su tu - kruto je rekla. - Razumijem. Ma, gdje sam samo stavio taj papir? - Sluajte, profesore Hart, zato se ne bih kasnije vratila po njega? Je li tako vano da ga odmah vidim? - Posegnula je za kvakom. - O, da, upravo je sad bitan. To je satnica profesorice Wolfe za ovaj semestar. Znate li da semestar uskoro zavrava? - Da, pretpostavljam da je tako. Nisam mnogo razmiljala o tome. Da, satnica bi bila korisna. No, moram je uhvatiti danas. - Naravno. No, znate, FBI je mnogo velikoduniji od vaega odjela. - Velikoduniji? - Prema graanima kao to sam ja. - Pogledao je kroz prozor i nasmijeio se. - Dakako, federalna agencija ima vie sredstava, pretpostavljam. No, ak i... Marty se strano uzrujala. - Sluajte, profesore Hart, ja ne podmiujem ljude, u redu? Prestanite tratiti moje vrijeme! - Ponizno molim, oprostite mi, djevo erifice. - Uzeo je jo jednu punu aku ipsa. - Ah, gledajte, cijelo je vrijeme bio tu. - Podigao je papir sa stola i nasmijeio joj se. - Hvala, profesore Hart. - Marty je uzela papir i bacila pogled na njega, poseui za kvakom. Vidjela je da bi mogao biti koristan. Posljednji je dan na popisu bio sutranji: ocijenjeni

biti koristan. Posljednji je dan na popisu bio sutranji: ocijenjeni ispiti bit e dostupni u uredu odjela nakon etiri sata poslijepodne. Znai li to da je danas ispitni dan? Svakako jest, eto tu je stajalo: Profesorica Wolfe e do 14:30 prikazivati dijapozitive koje studenti trebaju identificirati. Ispiti trebaju biti predani Callie Burnham do 15:00. Marty je pogledala na sat. - K vragu! Moda je ve... Pogledala je nasmijeenog profesora Harta i odjednom shvatila. Skoila je do prozora. Naravno, Jessup i Manning bili su tamo i gurali Wolfeovu u automobil FBI-a. - Stanite! - povikala je Marty, s mukom pokuavajui jae otvoriti prozor. - ekajte! Nisu se obazirali na nju, jedino je profesorica Wolfe kratko pogledala prema gore, trenutak prije nego to ju je Manning ugurao na stranje sjedalo. Marty je zalupila prozorom. Prokletstvo! Ako Wolfeova odlui neto rei Jessupu, moglo bi proi vie dana prije nego to se on to udostoji prenijeti Wesu i njoj. Ako uope bude shvatio to je mislila. No, odlui li profesorica Wolfe ne razgovarati s njim, na kraju e biti trajno cijepljena od razgovora s bilo kojim pandurom. Hart joj se i dalje smijeio. Govnar. Marty mu je uzvratila osmijeh. - Hvala na ljubaznoj pomoi, profesore Hart rekla je. Podigla je vreicu kukuruznog ipsa, ispraznila ga na tipkovnicu njegova raunala i odlunim koracima izala iz ureda.

Poglavlje trideset drugo


Alma Willison upamtila je svaku kariku lanaca. Peta i esta od zida bile su veoma hrapave od debele hre, a sedma, osma i deveta neto manje. Osamnaesta je bila iskrivljena. A karika na kraju, koja je povezivala lanac s lisiinama za noge, imala je urez, malenu usjekotinu otrih rubova. Zamislila je kako ju je neki bivi zarobljenik pilio u mraku, satima i satima, krijepljen umiruom nadom. Nije joj preostalo mnogo nade. Niti je imala neto ime bi prepilila lanac. Sad je ve poznavala okolicu. Prvi puni dan - utorak, rekla si je, ne elei izgubiti nit - provela je istraujui, traei izlaz. I plaui, neprestano plaui. Plaui za Wayneom, za Milly bez majke, za sobom, za svakom novom nadom u bijeg koja bi se rasprila. Do srijede ujutro utonula je u duboku depresiju. Ostavio joj je doruak - njezin etvrti obrok - i jo jednom neujno nestao. Dotad je shvatila da nee biti jednostavnog naina. On se nee saaliti nad njezinim suzama i pustiti je, objanjavajui kako je sve to bila pogreka. Wayne se nee pojaviti na elu neke podzemne potjere, nakon to joj je uao u trag s policijskim psima tragaima ili tako neim. Tajna se vrata u stijeni nee otvoriti sa cviljenjem, kako to biva u filmovima. Ona nee neprimjetno izvui nogu iz elinih okova, navesti otmiara da ode kao i obino, a zatim ga slijediti van iz pilje, gdje e ga predati zakonu i gdje e samo za njega u

uporabu vratiti sprave za rastezanje i vijke za palce. Nijedna od tih stvari nee se dogoditi. No, nakon nekoliko sati raspoloenja koje je odgovaralo mranom okruenju, ona se donekle pribrala. Alma Willison vjerovala je u Boga i otvoreno mu rekla da ne razumije zato se sve to moralo dogoditi, no budui da se dogodilo, kako bi bilo da joj da malo snage? Smirila se i nabrojala nekoliko pozitivnih stvari. Prvo i najvanije, nije je ubio. Morala se nadati da je u tijeku neka vrsta pregovora o otkupnini. Drugo, ona nije glupaa. Na koncu, bila je knjigovoa, sposobna za hladno, logino razmiljanje i organiziranje. Stoga e se organizirati i sama smisliti neke planove za bijeg. Uredila je voenje kuanstva. Mjesto za svaku stvar i svaka stvar na svome mjestu. To je imalo dvostruku vanost u mraku. Izabrala je mjesto blizu zida za posude McDonald'sa. Nikad ih nije odnosio. Jedan kut upljine postao joj je zahod. Bilo bi joj drago da ga je na neki nain mogla prekriti. No, u pilji barem nije privlaio muhe. U drugi kraj, koliko je doputao lanac, odvukla je madrac za spavanje koji joj je donio. Nije bilo mjesta za pranje, naravno. Uz neke obroke dobijala je salvete te bi njima brisala lice i ruke to je bolje mogla. Planovi za bijeg bili su tei. Nije znala gdje se nalazi i nije znala mnogo o otmiaru, osim da kupuje hranu u McDonald'su. To se ba nije moglo oznaiti kao neobina osobina. No, prouavala je svaki njegov pokret. Na primjer, uvijek je palio svjetiljku na glavi u posljednjem odsjeku tunela prije nego to bi doao do nje i uvijek je gasio u istom tom odsjeku nakon to bi

otiao. Pomno je to pratila kako bi se uvjerila da se ne radi tek o zalaenju za ugao. Ne, uistinu je gasio svjetlo. To je, dakle, znailo da ne eli svjetlo iza toga zavoja. Moda ga je tamo netko mogao vidjeti. Moda je jednostavno bio veoma oprezan, ali moda je - samo moda - tamo ponekad bilo ljudi. Ljudi koji bi je mogli vidjeti kad bi dola do tamo. Iz toga je crpila malo nade. Takoer je izvukla jo jedan zakljuak. Jedva ujni udarci koji su obiljeavali njegov dolazak i odlazak bili su postojani i sigurni, ak i kad je svjetlo bilo ugaeno. Veoma je dobro poznavao put. Putovao je u mraku, taj ovjek, i bio je kao kod kue na tom neobinom, mranom mjestu. Zapravo, imala je osjeaj da bi mu bilo drae imati ugaeno svjetlo dok je posjeuje, no nije mogao predvidjeti njezino ponaanje i elio je vidjeti to ona radi. Nikad joj se nije pribliavao. ak i kad joj je davao hranu protezao se i stavljao posudu tako da je ona jedva moe dohvatiti. I tako je Alma smislila dio plana. Kad bi ugledala svjetlo, uvijek bi puzila prema naprijed doekati ga, poteui lance to je vie mogla. Moglo bi ga iznenaditi, a njoj dati prednost, bude li sjela samo malo unatrag. Ne mnogo dalje, samo toliko da on misli kako je ona na uobiajenom mjestu. To bi joj omoguilo da se baci na njega bude li joj se to ikad uinilo korisnim. No, trebao joj je plan prije nego to se pone bacati. I zato bi joj koristilo saznati vie o njemu. Njezine suze prvi dan nisu ga dirnule. No, eli li ikad vie ponovno vidjeti Waynea i Milly, morat e pronai njegove slabe toke. Stoga se spremala za susret s njim, omotavajui otprilike metar lanca natrag oko

prstena, ispravljajui ostatak tako da izgleda nategnut. Konano se pojavilo svjetlo. Ona je unula, oprezno, i pomolila se. Svjetlo se pojavilo i osvijetlilo upljinu, zaslijepivi je. Njegov sjenovit oblik iza svjetla oprezno se pomicao prema naprijed, ispruio ruku i spustio posudu. - Hvala - rekla je. Bila je promukla i morala je proistiti grlo. - to ste mi donijeli? - Big Mac. - inilo se da mu ne smeta razgovor o hrani. - Fino - rekla je. - Oni su fini. Jeste li i vi pojeli jedan? - Aha. - Fino. Znate li ve zato sam ovdje? - Jo uvijek me nije obavijestio. - Uskoro, moda - rekla je vedro, neobavezno. - to mislite, hoete li ga danas vidjeti? On je ispustio hrapav zvuk, koji je ak moda bio smijeh. - Nikad ne vidim Titana. Poslat e mi poruku. - Oh, razumijem. On vam je poslao poruku da me pokupite, zar ne? - Aha. - Pretpostavljam da me eli vidjeti. Nije nita rekao. Ona je jela Big Mac. - Ovo je dobro rekla je. - Vi ste ifutica? - upitao je. - to? - Vi ste ifutica? idovka? - Za ime Boje, ne! Ja sam Metodistica! enski kruok metodistike crkve Riverside, tri bloka od mjesta gdje ste me pronali!

pronali! Ponovno je uutio, a ona takoer, pokuavajui odgonetnuti to je to znailo. Zato bi on mislio da je idovka? Je li se radilo o pogreci? Je li bilo naina da ga uvjeri kako je sve to pogreka? No, ako jest, on bi mogao biti taj koji je pogrijeio. Odluila je radije ga ne pitati. Optuba bi ga mogla izazvati da uini neto strano. Oprezno je otpila malo kave. Nakon to ju je prvi put prolila, bila je oprezna. Zatvarao je i otvarao ake. Konano ih je stavio u depove. - Jeste kad spavali s crnjom? - upitao je. - Nisam! - Na trenutak se uspaniarila pomislivi na ono to bi moglo uslijediti. Kakve li je to uasne sportove taj Titan smiljao za nju? No, pomislila je na Milly i ponovno se obuzdala. Crnjo. ifut. Poznavala je ljude koji su govorili o crnjama i ifutima. Takoer su govorili o dostojanstvenosti bijele Kranke. Moda bi se mogla ubaciti u povoljniju kategoriju. Razmiljaj! - Znate, postoji Amy Wilson. Ja sam Alma Willison, a ljudi me uvijek pobrkaju s Amy Wilson - rekla je. Molila se da ne postoji osoba s tim imenom. - Laete - vrsto je rekao. - Titan je rekao: pronai Almu Willison. - Aha. Ali, kladim se kako eli da mu ispriam o Amy Wilson. Vidite, ja nikad nisam spavala ni s kim osim sa svojim muem. Ja sam vjerna, bijela Kranka. Ruke su mu se i dalje nervozno pomicale u depovima. eljela mu je vidjeti lice, no bljesak svjetlosti iz svjetiljke na njegovoj glavi bio je prejak. Oito ga je izbacila iz ravnotee, no nije bila sigurna je li to dobro ili opasno. Tko je bio taj Titan? Netko stvaran? Izmiljotina njegove bolesne mate? U oba je

Netko stvaran? Izmiljotina njegove bolesne mate? U oba je sluaja bolje ponaati se kao da je stvaran. - Sigurno se radi o tome, on eli uti o Amy Wilson rekla je. - Recite mu da u rado suraivati. - Povjerljivo se nagnula prema naprijed. - Osim to spava s crncem, znate to neki ljudi kau? Kau da joj je pravo ime Kahn. Ona je ifutica. Naglo je izvadio ruke iz depova, uz sitan zveket, i bacio se kroz pukotinu u stijeni. Ovaj put Alma nije vikala za njim. Moda e povjerovati njezinoj izmiljenoj prii, moda e uvjeriti svoj bolesni um da je uistinu trebao Amy Wilson i pustiti je. to je znaio onaj sitan zvuk? Iznenada joj se uinilo da mu je moda neto ispalo. Neto korisno. Koprcala se prema naprijed, povlaei lance, pipajui put prema mjestu na kojem je stajao. Legla je kako bi se protegnula jo dalje, rukama tapkajui po kamenom podu. Nije bilo mnogo nade, no to je drugo mogla uiniti? Stoga se okirala kad su joj prsti dotakli neto. Malo, tvrdo, spojeno - kljuevi! Kljuevi na prstenu! epala ih je i vrsto ih stegnula u aci. Kljuevi, kljuevi! Hvala ti, Boe! to se nalazilo na prstenu? Uzbuenim je prstima milovala svaki klju, pokuavajui ih identificirati. To je vjerojatno bio klju od kue. Jo dva slina. Zatim jedan maleni, od kofera ili kase, tako neto. Par kljueva automobila... Kljuevi automobila. Primijetit e da su nestali. Odmah e primijetiti. to je bilo potrebno za bravu na njezinim okovima? Neto veoma maleno, sudei po okrugloj rupici za klju na lisiinama. Prstima je mahnito isprobavala svaki klju.

lisiinama. Prstima je mahnito isprobavala svaki klju. Nita. Nijedan klju nije odgovarao okovima. A u daljini, da, zaula je zvuke njegova povratka. Sve glasnije. Odabrala je klju. Ne kljueve automobila, ne najvei ni najmanji, nego jedan od kljueva kue. ula ga je kako se pribliava. Dok joj je srce snano lupalo, pronala je procijep na prstenu i skinula izabrani klju. Zatim je oprezno bacila prsten s kljuevima u smjeru u kojem je pretpostavljala da bi se mogla nalaziti pukotina u stijeni. Istovremeno je zakaljala, nadajui se da e zamaskirati zvuk njegova pada. Zaula je oklijevanje u ritmu njegova pribliavanja, a zatim je nastavio. Alma se povukla nekoliko koraka unatrag i navukla deku. Upalio je svjetiljku i osvijetlio ulaznu pukotinu, nakon ega se pojavio zasljepljujui krug svjetlosti. Usne su joj bile suhe. - Brzo ste se vratili - rekla je to je nemarnije mogla. Hvala Bogu, odmah je ugledao kljueve. Nije pravilno ciljala u mraku, no odskoili su od stijene pokraj ulaza prema mjestu na kome je stajao. - Ispali su mi kljuevi - kratko je rekao. Stavio ih je u dep, okrenuo se i ponovno poeo izlaziti. Alma je oprezno ekala sve dok se svjetlost i topot njegovih koraka nisu izgubili. Bude li se vratio, morat e baciti i klju koji je uzela, kao da je nekako pao s prstena. No, nije se vratio. U desnu je ruku uzela klju, a lijevom je pipala po lancu. Tu je, urez kojeg je prethodni zatvorenik naeo. Alma je poela piliti.

Poglavlje trideset tree


Brad se nije pojavio do veeri. Njegova platnena torba leala je u kutu sobe, a teta Vonnie se dvoumila hoe li prenoiti ili ne. No, budui da se Marty jo uvijek osjeala suvie ranjivo u odnosu s Chrissie, teta Vonnie je uzdahnula, otpakirala uvijae za kosu i ponovno se smjestila u sobu koju je napustila u ponedjeljak - za djetetovo dobro, rekla je. Marty je laknulo. Te je noi sjela gledati televiziju s tetom Vonnie, pokuavajui se zainteresirati za emisiju. No, um joj je i dalje prevakavao probleme. Phyllis Denton. Goldstein. Brad. Profesorica Wolfe. Profesor Hart. Jessup. I Alma Willison. Zapravo je dolo do malenog proboja na bojinici zvanoj Alma Willison. Kad se Marty vratila nakon jalovog pokuaja da vidi profesoricu Wolfe nakon predavanja, Wes ju je izvijestio kako se susjeda Willisonovih sjetila da je vidjela crni sportski automobil s registracijom Indiane, moda chevrolet, koji je bio parkiran na ulici otprilike u doba kad je Alma Willison nestala. Mala je Milly potvrdila boju i dodala maglovit opis: tip s kapom poput Johnnyja Bakera stavljao je neto u potanski sandui. Panduri iz Louisvillea uli su u trag Johnnyju Bakeru, Millynom prijatelju s vjeronauka. Njegov omiljeni model bila je bijela bejzbolska kapa. Wes je takoer rekao da su federalci dovrili pregledavanje odaje u kojoj je pronaena Phyllis te otpustili dravne policajce koji su uvali mjesto zloina. - Teta Vonnie? - dozvala je Chrissie iz susjedne sobe,

tamnokose glave nagnute nad domaom zadaom. - Da? - Pitaj mamu kako izgledaju okamine morskih ljiljana. - Neu! - odbrusila je teta Vonnie, napola ustajui kako bi pogledala Chrissie. - Majka ti je ovdje, mlada damo! Svaaj se s njom ako hoe ili je pitaj o morskim ljiljanima ako hoe, nije me briga. Ali, nemoj me uvlaiti u sredinu! - Pfff... - Chrissie je zakolutala oima. - Samo sam pitala. - Okamine obino izgledaju kao krugovi ili zvijezde rekla je Marty. Nema smisla trljati nos Chrissie, teta Vonnie je istakla poantu. - Zna, izvorno imaju stabljiku koja izgleda poput stoga malenih kalema te neku vrstu cvijeta s debelim, iljastim laticama. I tako, kad se kamen preree, izgledaju kao krugovi ako se preree preko stabljike, a kao zvijezde ako se preree preko vrha. Chrissie je mirkala u prazninu, zamiljajui presjeenu stijenu. - Bi li se mogao iskopati cijeli? Kao kostur dinosaura? - Pretpostavljam da bi. Samo, jako su maleni pa bi bilo teko sprijeiti slamanje. Nedugo nakon toga poslale su Chrissie na kat kako bi se spremila za krevet. Teta Vonnie zbacila je cipele i trljala stopala. - K vragu! - rekla je. - Namjeravala sam zaliti vrt. Ve danima nije bilo kie. - Ja u to uiniti. - Marty je poskoila. - Ah, mogu ja i ujutro. Sad je mrak. - Mjeseina je. I htjela bih udahnuti malo svjeeg zraka. Vratit u se za pola sata.

Odmotala je crijevo sa stranjeg zida kue i vukla ga do vrta na kraju dvorita, a zatim privrstila mlaznicu za gornju preku ograde kako bi voda njeno kropila mlade rajice i grah. Blago utanje vode bilo je umirujue za ui, ba kao i pjesma zrikavaca. Negdje u daljini uo se lave lovakih pasa. Pitala se je li to Royce Denton izveo oeve pse. Royce. to je to bilo u njemu? Nije zapravo koketirao s njom. vrsto se drao posla. No, iznenada bi se neto u njemu slomilo, a bljesak tuge i potrebe pozivao ju je. Ali, kako bi je netko poput Roycea mogao trebati? Odmahnula je glavom. On je bio bogat, on je bio obrazovan. Imao je itavo to imanje, vanu obitelj, brata koji bi mogao biti izabran u Kongres. A nakon tih bljesaka, prije nego to bi uspjela otkriti kako treba reagirati, sigurnosna vrata njegovih obrambenih utvrda vratila bi se na mjesto i on bi joj uputio smijeak kao da ga sve to zabavlja te bi je nazvao gospoom Hopkins, ponovno potpuno obuzdan. Je li to bio zvuk guma na prilaznom putu? Ne, vjerojatno samo mlaz vode. Odetala je do dna vrta kako bi se uvjerila da voda prica i po tamonjim biljkama. Moda je sve to umiljala. Moda se, budui da je toliko patila zbog Brada, hvatala za prvog princa na bijelom konju kojeg je ugledala. Nekoga tko je drao stvari pod nadzorom, tko je ve zaradio novac, tko ne bi traio od nje da proda kuu i kerkinu budunost. Tko joj nikad ne bi priao o boanstvenom nebu punom zmajeva niti joj donio nerca igraku. Suze su joj bole oi. Prokletstvo, Brad, zato se ne

moemo dogovoriti? Gledamo isti svijet i vidimo dvije razliite vizije. A ja te volim zbog tvojih vizija, do vraga, zaista te volim. Oslonila se na stup ograde, grlei ga jednom rukom, vrsto stisnutih usana kako bi zaustavila jecaje. Iza nje zauo se blag glas. - Nesretni ste, Martine. Marty se okrenula oko svoje osi, ali ve je prepoznala glas pa vie nije bila iznenaena. Proistila je grlo. - Da. Mu mi odlazi, pretpostavljam. A nedostajat e mi. I moje ga dijete voli. - Mu, otac. Teak gubitak. - Aha - Marty je protrljala nos donjom stranom dlana. Mogla bih poi s njim. Ostaviti posao i poi. to biste vi uinili, profesorice Wolfe? - Nije vano to bih ja uinila. Ne pokuavajte odabrati moj put, Martine. Odaberite samu sebe. - Zar ne bih trebala mariti za druge ljude? Svoga mua, svoju ker? Ljude kojima pokuavam pomoi na poslu? - Naravno. - Glas profesorice Wolfe bio je zabrinut, gotovo topao. - Ali marite i za samu sebe, Martine, ili ete izgubiti prave korijene svoje snage. to ete onda imati za dijeliti? Prave korijene svoje snage. Marty je pogledala mjeseinom obasjano dvorite, kuu koju je kupila njezina majka, vapnenaka brda u pozadini. Jesu li to bili korijeni njezine snage? Ne ba. Ali, prokleto je sigurno da njezini korijeni nisu ni na Aljasci. - Boe, sve je to tako zbrkano - rekla je. - Da. - Hej, sluajte - Marty se ponovno okrenula prema profesorici. - Niste doli ovamo glumiti Ann Landers.

profesorici. - Niste doli ovamo glumiti Ann Landers. - Nisam. - Sluajte, ja, hm, ao mi je zbog FBI-a. Pomogla bih da sam mogla. - Ne brinite, nisam im dopustila da me uznemire. Ali, tako je dugo trajalo i stalno su se raspitivali o Klanu. Ne znam nita o tome. Nisu imali razumijevanja. Vi imate razumijevanja, Martine. - Ne dovoljno. Hm, znate da vam je profesor Hart smjestio? - Da. - Na svjetlu mjeseine Marty nije bila sigurna je li se profesorica Wolfe nasmijeila. - Profesor Hart je budalast ovjek. ula sam da je dobio kukuruzni ips u raunalo. No, Martine, mui me nestanak Alme Willison i kartica Klana. Nadala sam se da bih opet mogla pogledati tu pilju. - Trenutano je pod straom. Morate ii s nekim od nas. - Ili stranjim putem. - Stranjim putem? - Kroz uruenu hrpu u odaji sa piljskim ribicama. No, nema veze, neu sad ni imati vremena, jer mi je agent Jessup potroio toliki dio popodneva. Recite mi, Martine: to biste uinili kad bi vam netko silovao kerku? Ubio je? - to? - Iznenadna promjena teme zatekla ju je poput udarca u trbuh. - to biste uinili? - Ja bih, hm, pokuala bih ga uhvatiti. - Je li to ponovno bio zvuk guma? - Ula bih mu u trag. - Ako ju je ubio? - Aha, u redu, eljela bih i ja ubiti njega - priznala je

- Aha, u redu, eljela bih i ja ubiti njega - priznala je Marty. - Moda bih pokuala nekako srediti da ga ustrijelim. - Martine, Martine, upotrijebite matu! eljeli biste osvetu. Pravu osvetu. eljeli biste vidjeti kako mu je tijelo napadnuto kao to je on napadao njezino, kako mu je meso razoreno kao to je on razarao njezino. - Meso? - proaptala je Marty. Slika Goldsteinovog trupla lebdjela joj je pred oima: unakaeno, rastrgano, kastrirano, baeno u onaj plitki grob. I Willieja Searsa i... - Mamice! Mamice! - Vritei, Chrissie je trala preko mjeseinom obasjane trave. - Zaustavi ga! - Duo, to se dogodilo? - Marty je ispruila ruke, a djevojica u pidami bacila joj se u naruje, jecajui i udarajui akama i lutkom po Martynim ramenima. Je li je netko povrijedio? Silovao? Je li to bilo silovanje na koje ju je upozoravala profesorica Wolfe? Marty je zgrabila Chrissiene ruke i prestraeno pregledavala kerkinu odjeu i lice. - Zaustavi ga! Mora ga zaustaviti! - vikala je Chrissie. Marty je iza sebe zaula kljocanje zatvaraa puke profesorice Wolfe u trenutku kad je metak upao u leite. Zaustaviti koga, Chrissie? - urno je upitala Marty. - to se dogodilo? - Taticu! Pokuala sam... rekla sam, priekaj nekoliko dana... ali on je svejedno otiao. - O, duice... - Napola s olakanjem, napola bijesna na Brada, Marty ju je pokuala zagrliti. No, djevojica ju je ponovno udarala kratkim, beskorisnim udarcima. - Zato ne moemo ii na Aljasku? Zato? Zato?

Zato? Zato? - Chrissie, razgovarali smo o tome. Nije... - Rekla sam mu da se nisam zapravo bojala! Rekla sam mu! Mamice, natjeraj ga da prieka! Natjeraj ga! Marty je bespomono odmahnula glavom. - Ne mogu ga natjerati ni na to. Kad se vrati, ini to zato to tako eli. - Mamice, jesam li povrijedila njegove osjeaje? Kad sam rekla da se bojim ii na Aljasku? Poslije sam rekla da se ne bojim, ali moda sam ga povrijedila. - Ne, duo, ne radi se ni o emu to si ti rekla ili uinila. Nije to tvoja pogreka. To je problem odraslih. - Jesi li se bojala ii na Aljasku? - njeno je upitala profesorica Wolfe. Zakoraila je kroz ogradu i unula pokraj njih, leima se oslanjajui na preke, s pukom uz sebe. Tri su psa vrebala u sjeni iza njih. Chrissie je ozbiljno pogledala profesoricu. - Bojala sam se. Ali, on je rekao da se ne bojim pa sam i ja rekla da se ne bojim. Nisam mu eljela povrijediti osjeaje. I rekao je da emo poslije Aljaske ii u New York. A ja zaista elim ii u New York. Zaista! I elim biti s njim. - Shvaam. Kako se zove? - U glasu joj je bila istinska toplina. - Christine Hopkins. - Christine. Da, i ja sam bila tuna kad mi je otac otiao. Zbog toga sam se pitala hoe li mi i majka otii. - Ja je neu ostaviti! - usprotivila se Marty. - Nemojte joj stavljati te uasne ideje u glavu! No, Chrissie je bila na istoj valnoj duini s profesoricom Wolfe. - Aha - rekla je. - I ja sam se to stalno pitala. to ako i

Wolfe. - Aha - rekla je. - I ja sam se to stalno pitala. to ako i mamica ode? - Ali nisam! I neu! - Marty je bila zapanjena. Nikad nije ni pomislila da njezina ker strahuje od toga. Profesorica je nastavila govoriti djevojici. - Kad mi je otac otiao, bilo je to poput izdaje. Roditelji bi trebali ostati s djecom i ostati zajedno. - Aha. - Vano je ne izdati druge ljude. Ne slaete li se, Martine? - Da. Da, ali... - Ali? - U redu, do vraga, ali takoer je vano ne izdati sebe! Profesorica je tmurno kimnula i ponovno se okrenula prema Chrissie. - Odrastanje je puno promjena. Odvaja se od obitelji, ui o svijetu kakvim bi ga ljudi htjeli skrojiti, pokuava nauiti kakav svijet uistinu jest u divljini duboko u svima nama. Postaje ena. Postaje ti. Chrissie je zagrlila lutku. - Ne elim promjene. - Znam, Christine. Ni ja ih nisam eljela. Ali, sve se na svijetu neprestano mijenja. Bube, biljke, stijene, oceani. I ljudi. Gubimo ljude. Ali, vidi, na neki ih nain i ne gubimo. Oni postaju dio nas, nas samih koji se mijenjamo. - Ali ja elim biti s njim! - Da. Ali moda ne eli izdati samu sebe zbog njega. Chrissie je duboko udahnula. Marty je utjela, udei se dubini profesoriinog suosjeanja, udnom zajednitvu njih dvije. - Neu ga izgubiti - rekla je djevojica. - On je kao okamina u mom srcu.

mom srcu. - Da, Christine. I u mom srcu postoje okamine. - Ipak nije poteno. Profesorica Wolfe kimnula je u znak slaganja. - Ne. Nije poteno. Martine pokuava uiniti svijet pravednijim. To je njezin posao i ona ga dobro radi. Hrabra je i znatieljna. Dobro je biti takav na ovoj zemlji koja se mijenja. Ali mnoge su stvari i dalje nepotene. - to onda mogu uiniti? - Ne mogu ti rei to je najbolje za tebe. Za mene je najbolje gledati na stvari s potovanjem i istinoljubivo. Volim znanost, jer znanstvenici pokuavaju vidjeti stvari onakvima kakve jesu. A onda odluujem kako biti potena prema sebi i drugim ljudima. Chrissie je utnula grumen trave i podigla pogled. - Sad u biti tuna. - Da, to je istina. Potuj to. - Bijesna sam na mamicu. - I Martine e vjerojatno ponekad biti tuna i ljuta. - Aha, znam. Proli put jako smo vikale jedna na drugu. - Chrissie je zagrlila lutku, a zatim je iznenada pruila profesorici Wolfe. - Izvolite. Vi se razumijete u promjene. elim da uzmete Polly. Profesorica Wolfe ozbiljno je prihvatila lutku. - Hvala, Christine. Poaena sam. - Chrissie, jesi li sigurna? - upitala je Marty. - Polly ti je takva utjeha! - Stvari se mijenjaju - rekla je Chrissie. Krenula je prema kui, malena, mrava i dostojanstvena.

Krenula je prema kui, malena, mrava i dostojanstvena. Marty je pomislila kako izgleda par centimetara vilja. Potrala je nekoliko koraka kako bi je sustigla. - Chrissie, jedna se stvar nee promijeniti - rekla je. - Uvijek u biti uz tebe. - Moda u i dalje biti bijesna na tebe. - Nema veze. U svakom u sluaju biti uz tebe. Chrissie je tmurno podigla pogled prema njoj. - Aha. Nekako to znam. - Fino. Je li teta Vonnie dobro? - Aha. Nije mnogo rekla tatici. Nije mu ak ni rekla da si otraga. Ja sam mu rekla, ali on je rekao da zna. Bez obzira na to otiao je. - I njemu je teko, duo. - Aha. - U redu. Ui u im zavrim razgovor s profesoricom Wolfe. - Ali, ona je otila. Marty se okrenula. Chrissie je bila u pravu. Wolfeova je ponovno nestala. - Profesorice Wolfe? - pozvala je. Nije bilo odgovora. - K vragu! - rekla je. - Mislila sam da e mi moda jo neto rei. - Imala je tako mnogo pitanja, o Phyllis Denton, o unakaenim rtvama ubojstva, o upetljanosti same profesorice Wolfe. No, sad je bolje da ostane uz malenu oaloenu Chrissie. - Za minutu sam unutra. Samo da omotam crijevo. Marty je zatvorila vodu i oslukivala hoe li uti profesoricu Wolfe, no nije bilo nikakvog zvuka. I lovaki su psi utihnuli, samo su zrikavci i dalje pjevali. Smotala je crijevo pokraj kue i pola unutra za Chrissie.

Poglavlje trideset etvrto


Wes Cohran zaljuljao se unatrag u radnoj stolici i pogledao trkljastog zamjenika. - Onda, Sims, to ima o srednjokolskom domaru? - Willie Sears nije taj tjedan radio nita neobino Grady Sims poeao je koati zglob koji mu je virio iz rukava odore i tek tada nastavio. - Samo je svaki dan iao na posao. Neki su se srednjokolci potukli na parkiralitu u utorak popodne. Willie je pozvao zamjenika ravnatelja i pomogao mu da ih razdvoji. Inae je samo prao podove i pokupio plau. - A izvan radnog vremena? - upitao je Jessup. I mali je agent pravio zabiljeke. Kosa mu je bila besprijekorno zalizana, a blijedi su mu prsti grevito pomicali olovku po papiru. - Nita ni u tom pogledu, gospodine. U nedjelju je iao na misu, u srijedu naveer na crkvenu veeru. Nije nikome rekao nita neobino. Gledao je TV, popio nekoliko piva, natoio benzin, nekoliko se puta prikljuio partijama uline koarke. - Tko je igrao s njim? - upitao je Wes. Grady Sims okrenuo je stranicu rokovnika i proitao desetak imena. Wes ih je prepoznao. Nitko nije bio problematian, sve samo obini radni ljudi. - Jel' bilo kakve frke za vrijeme tih partija, Sims? - upitao je Wes. Zamjenik je slegao ramenima. - Samo uobiajene stvari. Uvrede na raun druge strane, znate, sve u ali. I svi kau da se Willie klonio rasprava. Znao je gdje mu je mjesto.

- Ima li do, dokaza da je poznavao Kizzy Horton? Crnu pjevaicu, Goldsteinovu enu? - upitao je Jessup. - Ne, gospodine. Posebno sam to pitao. - I ona kae istu stvar - priznao je Jessup. - Razgovarali smo s njom dva sata, pokuavajui uspostaviti vezu. Nije ilo. - Opet smo tamo gdje smo bili - rekao je Wes. - Willie Sears vidio je neto u etvrtak naveer. Najvjerojatnije je bilo tako. Vidio je kako se neto dogaa kod Goldsteina, a netko je primijetio da je on to vidio. - Ne znamo to sa sigurnou - pompozno je rekao Jessup. - Ne, ne znamo - dobrostivo je priznao Wes. - to vi mislite, zato su mu oi bile iskopane? - No, da, ali trebamo vie, vie dokaza. Wes se srdano nasmijeio malenom agentu FBI-a. Hej, dobra ideja! A sad, gospodine Jessup, jeste li vas dvojica razgovarali s profesoricom Wolfe? Jessup se trudio izgledati bezizraajno, ali Wes je nazreo pobjedonosnu iskru u njegovim oima. - Dala nam je neto to trebamo provjeriti, da. Sutra u vas izvjestiti. Wes je osjetio kako mu se eljust stee. Prokleta ena! Dobri ste - blago je rekao. - Zamjenica Hopkins nije uspjela mnogo izvui iz nje. - To nije bilo potpuno istinito, priznao si je. Wolfeova je rekla Marty za tijelo Dentonove male te joj dala adresu Alme Willison. No, prije nego to je jutros poslao Marty na teren, ona mu je ispriala o profesoriinoj nonoj posjeti i naznakama o silovanju, ubojstvu i osveti te kako je tvrdila da nije nita rekla FBI-u. Ali eto sad Jessupa, ponaa se kao da dri

klju sluaja u ruci. - to vam je Wolfeova rekla? - upitao je Wes. - Samo je spomenula mjesto gdje trebamo potraiti dokaze - samodopadno je rekao Jessup. - Provjerit emo i vidjeti je li vrijedno gubljenja vremena. Suradnja meu agencijama. Nije li to prekrasno? Wes je napravio stanku, tek dovoljno dugu da bi se uvjerio kako mu Jessup ne namjerava izai u susret s jo kojim podatkom. - U redu, za sada idemo svatko svojim putem - rekao je. - Sastanak ponovno ovdje sutra ujutro, moe? - Naravno - rekao je Jessup. - Jutros sam poslao Hopkinsovu da razgovara s Dentonovima. Sims, kad se Mason vrati s one prijave o prometnoj nesrei, ti i on kontaktirajte s Louisvilleom u svezi s onom Willisonovom, vidite ima li novosti. Ja idem u Bloomington. - U Bloomington? Zato? - upitao je Jessup. - Samo neto provjeriti. Vidjeti je li vrijedno gubljenja vremena. - Wes je namignuo ovjeuljku. Jessup je estoko zatvorio rokovnik i iziao. Ostali su krenuli za njim. Wes je bacio pogled na papirologiju u pretincu. Bolje da je se prvo rijei. Zatim e otii u Bloomington. Posjetiti tu prokletu Wolfeovu i izvui iz nje cijelu priu. Ne bi se udio da otkrije kako je sve to uinila sama, kakva je aknuta. inilo se da je samo navlaila Marty, ako je imala trag i dala ga Jessupu. No, moda je bila jedna od onih ena koje radije razgovaraju s mukarcima. A on je bio tako prokleto zauzet. Nije bio u

mogunosti mnogo pomoi Marty Hopkins. No, moda je sad vrijeme da uzme stvar u svoje ruke.

Poglavlje trideset peto


Marty je izila iz auta na prilazni put, a ljunak joj je kripao pod nogama. Uputila se prema trijemu sa stupovima od vapnenca. I Wes je bio skeptian, no ona je mislila da joj je Wolfeova sino i moda eljela neto rei, nagovjeujui da je Phyllis bila silovana, da bi sudac Denton elio osvetu. Ali kako, iz bolesnikog kreveta? I tko je i bio silovatelj? Goldstein? Jesu li simboli Klana bili dimna zavjesa? Ili bi Klan mogao biti kriv, a Goldstein je, kao i Willie Sears, moda bio tek nesretni svjedok? eljela je znati to im je sudac pokuavao priopiti od trenutka kad mu je supruga rekla da je Phyllisino tijelo pronaeno u pilji. Marty je u utrobi osjeala da je sudac tek tada shvatio to se dogodilo Phyllis. Moda ga je pilja podsjetila na neto. Djeca su mu se igrala tamo, a i on ju je vjerojatno poznavao od djetinjstva. U svakom sluaju, Marty je danas bila spremna sjediti u bolesnikoj sobi sve dok ne doeka njegov bistar trenutak. Royce joj je otvorio vrata. Kad je zakoraio u svjetlost predvorja vidjela je da mu koa izgleda grublje nego inae, tijelo koje je inae bilo u dobroj formi danas je bilo nekako propalo, a oi su mu bile turobnije. - Marty - rekao je. Danas je nije pozdravio izazivajuim gospoo Hopkins ni zadirkujuim osmijehom. - Dobar dan, gospodine Denton. eljela sam postaviti nekoliko...

- Mrtav je, Marty. - Royce je proistio grlo. - On... ne mogu vjerovati. Do vraga! - Oh, ao mi je! Tako mi je ao! - Marty je stavila ruku na njegovu nadlakticu i prouavala mu lice. - to se dogodilo? Royce je slegao ramenima. - Uhvatio ga je jedan od napadaja. Dugo je trajao. Nije doao sebi. Marty se sjetila kako se ilavo tijelo propinjalo u sponama, dok su grudice pljuvake trcale uokolo. Potisnula je drhtaj. - Boe! Tako mi je ao, Royce. Uspio je kimnuti i potapao joj ruku. - to mogu uiniti? - upitala je. - elite li da nazovem koga? - Ne, ja sam to uinio. Lijenik je na putu, pogrebna ustanova, sve to. Lisa pomae majci. inilo se da je on dobro, u oku, ali dobro. Martyna pandurska strana progurala se u prvi plan. - Kad se to dogodilo? - Prije pola sata. - Tko je bio tamo? Vi, vaa majka? - Da. I Lisa. - A va brat? - Ne. Na putu je, na predizbornoj turneji. Nisam ga jo nazvao. - Aha. Znate, morat emo obaviti autopsiju. Royce je sloio grimasu, ali je kimnuo. - Aha. Ali, znamo to se dogodilo. - Da. Mogu li ga vidjeti? - Ali, on je... - Oi su mu se spustile na njezinu znaku. Oprostite. Ponekad zaboravim da ste zamjenica i da vas ne

trebam tititi. Da, svakako, popnite se. - Zatvorio je ulazna vrata iza nje i pokazao rukom prema stubitu. Slijedio ju je, ali je ostao u okviru vrata kad je ona ula u bolesniku sobu. Elizabeth Denton i Lisa pospremale su sobu. Skupljale su lijekove, hrpe jastuka i runika. - Tako mi je ao, gospoo Denton - rekla je Marty. Elizabeth Denton pogledala ju je zabezeknutim oima. - Moda vie ne osjea bol - s nelagodom je rekla Marty. - Moda. - Elizabeth je pogledala prema krevetu, zaueno. - Tako je krut i tvrd. Marty se prisilila pogledati tijelo. Sudac - ispijen, gotovo kostur, leao je ispruenih ruku i nogu, lea svijenih u luk, glave zabaene unatrag. Otpustili su remenje koje ga je sputavalo, ali zbog tog je poloaja tijelo izgledalo kao da se jo uvijek uzdie odupirui se o vezove. Marty je zakoraila prema krevetu i dotakla mu ruku. Elizabeth je bila u pravu, tijelo je bilo potpuno ukoeno. Marty je pogledala Lisu. - Kad je umro? Lisa je pogledala na sat. - Prije dvadeset pet minuta. Isto je rekao i Royce. Marty je dotakla tijelo ispod ruke. Bio je topao poput ivota. Namrtila se gledajui Lisu. - Ni ja nisam nikad vidjela da tako brzo nastupa - rekla je. - Moda to ima nekakve veze s napadajima. - Lijenik e nam rei - rekla je Marty. Ponovno je pogledala napeto tijelo i upalo, prazno lice. Sue Denton, upitala je u sebi, o emu se radilo? to ste nam eljeli rei? No, sad je

gotovo, siroti ovjek. Ispravila je ovratnik njegove pidame i okrenula se prema ostalima. - Dajte da zapiem nekoliko podataka prije nego to stigne prva pomo. Njih joj je troje dalo podatke. Napadaji suca Dentona postali su ei posljednjih dana, a prema Elizabethinim rijeima sino ga je neto prije tri ujutro spopao jo jedan. Royce je ustao kako bi pomogao majci i borili su se kao i obino, provjeravali remenje, namjetali jastuke kraj stareve glave, koja se podizala i trzala, ekali da se napadaj sam iscrpi. No, taj se put to nije dogodilo. Nakon nekog vremena nazvali su doktora Hendricksa, koji je rekao neka ga ne pomiu dok napadaj sam ne proe, ali neka ga dovedu u bolnicu im zavri. Nakon etrdeset pet minuta ponovno su nazvali lijenika. On je poslao Lisu s lijekovima protiv grenja, a ona je sucu u trenutku ukoenosti uspjela dati injekciju, no to mu nije pomoglo. Do tog je trenutka sudac ve pet sati trpio napadaj. Sljedei put kad se umirio i ukoio, Lisa je ponovno poela zabadati iglu, ali je iznenada shvatila da je sve gotovo. - to ga je ovaj put razdrailo? Neto posebno? - upitala je Marty. - Ne. Sve je bilo kao i obino - rekao je Royce. Mislim, kao i obino otkad se razbolio. Isti lijekovi, sve. - Sino nije htio veeru - rekla je Elizabeth Denton. - Ve danima nije dobro jeo - rekla je Lisa. - Veina bolesnika nije zapravo gladna. No, bilo je dana kad je sve odbijao. - Gotovo kao da je elio sve to ubrzati - rekao je Royce te iznenada nogom udario u dovratnik i okrenuo se od tri ene. - Mislim da ga je boljelo - blago je rekla Elizabeth. -

- Mislim da ga je boljelo - blago je rekla Elizabeth. Napadaji. Posljednjih nekoliko tjedana, kad bi imao bistar trenutak, ponekad se alio na bolove u miiima. Lisa je kimnula. - Bio je hrabar ovjek. Iznenaena sam to se drao toliko dugo. Izvana se zauo zvuk sirene. Marty je zatvorila rokovnik i slijedila Roycea niz stube i na trijem. - Bog, Ricky - pozdravila je bolniara. - Bojim se da nema potrebe za urbom. - Oh! - rekao je Ricky. - ao mi je, gospodine. Pogledao je Roycea i dotakao kapu, a zatim su on i njegov pomaga krenuli unutra za Marty. - Trebat emo autopsiju rekla im je na stubitu. - U redu. Predstavila je Rickyja Elizabethi Denton. Lisu je ve poznavao. Zatim ih je prepustila njihovom poslu i ponovno sila. Royce je stajao na rubu prilaznog puta, sa stisnutim akama u depovima, zurei u umu. Sjetila se kako se usamljenim ovjek moe osjeati kad mu umre otac. Royce se okrenuo kad je zauo njezine korake. - Hej - rekao je. - Hej. - Mogu li bilo to uiniti, molim vas, recite mi - rekla je. Slegao je ramenima. - Gotovo je. Nitko ne moe nita uiniti. - Da, znam. No, treba se pobrinuti za mnoge stvari. Mnoge pojedinosti. Uloio je napor, no nije ba uspio vratiti mnogo stare iskriavosti. - Ja sam odvjetnik, gospoo Hopkins. Ali, hvala u svakom sluaju. - Aha, kako glupo od mene to sam to rekla. Mislila sam samo, ako elite razgovarati ili tako neto. Sjeam se, kad mi je

samo, ako elite razgovarati ili tako neto. Sjeam se, kad mi je tata umro, ponekad sam eljela... ma, samo nekome ispriati kako mi je kupovao sladoled. Takve stvari. - Otac vam je kupovao sladoled? - Ponovno su polako krenuli prema trijemu. - Aha. Nakon djeje koarke on i Trener - mislim, erif Cohran - vodili bi nas u slastiarnicu Diary Treat i svi bismo razgovarali o utakmici. Ili bi me ponekad tata vodio van, ili bismo samo nas dvoje, bez nekog posebnog razloga. - Sretne uspomene - rekao je Royce. - Aha. Uglavnom. Naravno, ponekad sam upadala u nevolje. To se dogaa veini klinaca - vedro je rekla. Nije eljela razgovarati o stranim noima kad se njezin slatki, razigrani tata kasno vraao kui bazdei na alkohol te u napadaju bijesa bacao pokustvo po sobi. - Aha, veini klinaca - sloio se Royce i iznenada estoko utnuo reetku ispod trijema. Letvice su se rascijepile, a on je ponovno utnuo, i jo jednom, sve dok u skladnom sklopu drveta i vapnenca nije zijevnula rupa. Hvatajui dah, naslonio se na vapnenaki ugao kue, zurei u rupu. Marty je ustuknula na prvi zvuk, no nakon toga stajala je vrsto. - I ja sam bila bijesna kad mi je tata umro - rekla je. Njegove napaene plave oi okrenule su se prema njoj i ona je znala da ga je gotovo dodirnula. Vidjela je kako se bori zadrati kontrolu. - Prirodno je neko vrijeme biti bijesan - rekla je. - Prebrodit ete... Royce ju je zgrabio za zglobove, privukao je sebi i grubo je poljubio. A zatim jo jednom, i jo jednom. Pritisnuo joj je lea uz hladni vapnenaki zid kue, sve dok joj se runa

lea uz hladni vapnenaki zid kue, sve dok joj se runa svjetiljka i lisiine na remenu nisu urezale u struk. Osjetila je gnjev, oaj i potrebu u njegovu napetom tijelu te vruu zbrku vlastita odgovora. Uzavreli oblaci prosvjeda, uzbuenja, pristanka i patnje stvarali su joj se i razbijali u glavi. I djelii misli: On me treba. Chrissie voli Brada. Royce me ne moe eljeti. I odnekud: Izaberite samu sebe. U daljini se zaulo cviljenje, automobil je usporavao na glavnoj cesti. Royce je zakoraio unatrag, ostavljajui je naslonjenu na zid. Jedan dugi trenutak stajali su zbunjeni, ne gledajui jedno drugome u oi. - Boe - napokon je rekao, pogledavi je i naizgled crpei snagu iz njezine smetenosti. Boe, nisam mislio... - Aha, znam, u redu je. - to je trebala rei? Pomoi u ti proi kroz ovo, rado u se brinuti za tebe? Ili moda: ne vjeruj mi, Royce, trenutano sam suvie potresena injenicom da sam otpremila posljednjeg mukarca koji me trebao? Odluila se za pitanje. - Je li to lijenik? On je zakiljio prema prilaznom putu, zagladio kosu i ponovno je pogledao. Na usne mu se vratio zadirkujui osmijeh. - Aha. Aha, natrag na posao, zamjenice Hopkins. To za sada nije lo odgovor. Marty je odgurnula zbunjenost i odmarirala u susret automobilu koji se pribliavao.

Poglavlje trideset esto


Wes je ljutito okrenuo upravlja i klizei skrenuo na dugi, grubi prilazni put. - Sluaj, nije mi rekao to im je kazala. Znam samo da je Jessup kokodakao kao da je snijeo jaje. Marty Hopkins tvrdoglavo je stezala eljusti. - Da, gospodine. Pretpostavljam da emo poslije saznati je li dobio to korisno. - Ne shvaam tvoj stav, Hopkinsova. Stalno mi govori kako je luckasta, a onda se preokrene i vjeruje u svaku rije koju kae tebi, a ne njemu. - Da, gospodine. - Ukoena lica zurila je kroz prozor u isprepletene grane i lozu koja se uzdizala do vrha izbrazdanog puta. Znao je da je bila razoarana nakon to je poduzela ve toliko izleta u taj predio brda Bogu iza lea kako bi dobila podatke. No, bolje joj je da naui kako je i to dio posla. Sluaj, Hopkinsova, zna da izvori informacija ponekad bolje razgovaraju s jednim policajcem nego s drugim. Ne moe se osjeati povrijeena svaki put kad drugi pandur neto sazna. - Ne, gospodine. Ne radi se o tome. Nego o tome da ona jednostavno ne bi rekla Jessupu vie nego meni. Moda je bila pogreka povesti Hopkinsovu. Vratila se od Dentonovih bre nego to je oekivao, potresena, ali sposobna dati upueno, saeto izvjee o smrti suca Dentona. Kad joj je rekao da ide razgovarati s profesoricom Wolfe,

ponudila se poi s njim, a on je pomislio kako bi moda bilo korisno imati sa sobom nekoga tko pozna teren. No, sad je zbog te zbunjujue odanosti blesavoj profesorici poelio da nije pola. - Gledaj, Hopkinsova, iskoristit u injenicu to sam nadreeni - rekao je. - Razumije? elim sam odluivati. elim uti to ta ena kae, a da ne moram brinuti kako e mi ti upasti u rije. - Da, gospodine. - Ako ti se ne sviaju ti temeljni zakoni, ostani u autu. - Da, gospodine. utjet u - ukoeno je odgovorila. Ah, do vraga, mora odravati disciplinu ak i ako to znai da e tu i tamo povrijediti neije osjeaje. Wes je parkirao iza pickupa koji je stajao pokraj stare seoske kue i iziao iz automobila, osvrui se. Pele, divlje cvijee, zakrljala uma s neobuzdanim iprajem loze, sokol koji krui po vruem, metalnom, poslijepodnevnom nebu. Bio je to svibanj koji je prelazio u kolovoz. Wes je primijetio mladu enu u majici i trapericama, koja je sjedila za stolom na trijemu. Sumnjiavo je promrmljao. To profesorica? - Ne, gospodine. Jedna od njezinih studentica. - Upoznaj me. Marty se uspela do polovice stuba. - Bog, Martine rekla je djevojka. Wesu se nije inila lijepom sve dok se nije nasmijeila. - Bog, Callie. Ovo je erif Cohran. - Va ef. Drago mi je, erife. - Osmijeh je sad bio upuen njemu. - Vjerojatno se ne elite rukovati sa mnom. Cijela

sam od rakova. Wes je vidio kako na stolu ispred nje lee dva mrtva mujaka raka, jedan slian desecima onih koje je hvatao kao djeak, a drugi neobian, tanak, blijed. Milimetarski papir i sjajni znanstveni instrumenti stajali su na stolu pokraj njih. - Aha, moemo preskoiti rukovanje - rekao je. - U svakom sluaju, drago mi je to sam vas upoznao. Je li taj bijeli bolestan ili tako neto? - Ne. To mu je prirodno stanje. Sluajte, profesorica Wolfe zaista je zauzeta, jer uskoro odlazi. No, moda ete je uspjeti vidjeti. Radi tamo u blizini kamenoloma. - U redu, hvala. Gdje... - Znam put, gospodine - rekla je Marty. - Hvala, Callie. - Krenula je prema umi, a Wes ju je slijedio. - Ne obeajem da je tamo - doviknula je Callie za njima. Nakon samo nekoliko koraka kroz ikaru koja je nalikovala praumi Wes se poeo predomiljati. Bilo je tako tiho, nije se ulo nita osim zujanja insekata, a odnekud su dopirali dublji tonovi aba. Wes je volio uti motor, radio, ljude kako uzvikuju pozdrave, ljudske zvukove koji pruaju utjehu. Odgurnuo je granu od lica. - to ako je ovo uzaludna potraga? upitao je. - Mogla bi biti, gospodine. - Odvratno mlada i ivahna, Marty se probijala prema naprijed. Wes se stalno morao sagibati ispod grana drvea i loze. Ve se pomalo iskrivio dok nisu doli do naputenog kamenoloma, duboke snijenobijele rane u razuzdanom zelenilu ranoga ljeta. Marty je sad izgledala manje sigurna. Zaklonila je oi od svjetlosti i prouavala umu, uske

stepenaste podvoje na strmim zidovima kamenoloma, ispremetano prostranstvo ogromnih blokova neiskoritenog kamena na njihovoj strani zasjeka. Dolje na dnu treperila je tirkizna voda, donosei djeaka sjeanja na kupanje bez odjee. No, kamenolom je sad bio prilino uljiva rupa za plivanje, s tim starim kablovima i dijelovima dizalice koji su hrali u njemu, a meu rogozom ak se nalazio jedan stari automobil. - Ne vidim je, gospodine. elite da poviem? Wes je ponovno oima preletio okolicu. - Aha, samo naprijed. - Profesorice Wolfe! - zaurlala je. - erif Cohran eli razgovarati s vama! Glas joj je slabano odjeknuo, a zatim je nastala tiina, dok abe i ptice nisu opet zapoele pjesmu. Djetli je ustro lupao po suhom stablu. Prokleto se mjesto inilo ukletim ak i po suncu. Prostrane gomile neiskoritenog kamenja na njihovoj su strani bile obrasle platanama, od kojih su neke ve bile povelike. Wes je spazio sivo krzno kako se kree izmeu blokova vapnenca iza njih. Oposum, rekao je u sebi, ili vjeverica. Dolje uz rub vode vidio je kosove crvenih krila. - Do vraga s ovim - promrmljao je. - Hajmo se razdvojiti i potraiti je. - Priekajte - rekla je Hopkinsova. - Gospodine. Otro ju je pogledao i nevoljko priznao da je ona u pravu. Ako je profesorica u blizini, ula ih je. A ako dolazi, nema smisla da oni odu. Jedini je problem bio u tome to nitko nije dolazio. Od itavog tog prizora jeila mu se koa. Hopkinsova je izgledala oputeno. Moda je u tome bio njezin problem, nije dovoljno ozbiljno uzimala tu profesoricu.

njezin problem, nije dovoljno ozbiljno uzimala tu profesoricu. Nije u utrobi shvaala da je ta ena ubila ovjeka, propustila prijaviti truplo vlastima i tko zna to sve ne. Wes je to shvaao u utrobi, i te kako. Uhvatio se kako prouava tamu u liu, sjenke meu divovskim ispremetanim kamenjem, esto veim od ovjeka. Prokletstvo, radije bi stajao u mranoj ulici Chicaga nego na rubu tog kamenoloma okupanog u suncu. Ruka mu se spustila na futrolu pitolja. - Halo, Martine! Wes se naglo okrenuo u pravcu iz kojeg je dopro hrapavi glas, no nije nita vidio. - Bog, profesorice Wolfe - rekla je Hopkinsova. - Ovo je erif Wes Cohran. On je, ovaj, on je u redu. Gospodine! - Pokazala je prazne ruke. Tada ga je vidio, petnaestak metara dalje,srebrni odsjaj cijevi puke ugurane izmeu dva velika kamena bloka. Vlasnik puke bio je nevidljiv, skriven iza blokova. Puka nije bila uperena u njih. Jo nije. Sranje! - Profesorice Wolfe, gospoo, maknimo puku, u redu? - rekao je. Ispruio je ruke poput Marty, dlanovima prema van, srdit to ga je uspjela dovesti u nepovoljan poloaj. Pokret u blizini drugog kamena, nekoliko metara dalje, na trenutak mu je privukao panju. Vuk, ne, pas, zakoraio je iz sjene, pognute glave. Neposredno iza njega koraao je jo jedan. Kad je vratio pogled, ena s pukom stajala je na stijeni. Zabacila je puku u uspravni poloaj, hvala ti Boe. Bila je visoka, mrava, odjevena u kaki pamunu odjeu i ofucani fotografski prsluk. Naoita ena, nekako ista i ozbiljna, dostojanstvena usprkos gruboj odjei. Bilo je teko pogoditi njezinu dob. Kosa joj je bila

odjei. Bilo je teko pogoditi njezinu dob. Kosa joj je bila smea, na zatiljku labavo povezana vrpcom. - Wesley Cohran? - rekla je. - erif Cohran - rekao je Wes. Zakaio je palce za remen. - Imamo nekoliko pitanja za vas, gospoice Wolfe. - Profesorica Wolfe. - Profesorice Wolfe. - Dakle, i ona je voljela svoju titulu. No, nema sad smisla da loe zaponu. Kao da ve nisu. Nadao se da nee ispasti kako je ona jo jedna od onih usranih umiljenih uenjaka. - Vidite, gospoo, imamo mnogo nedovrenih poslova i mislimo da nam moete pomoi - rekao je. - Rekla sam Martine sve to sam mogla. - Gledajte, gospoice... profesorice Wolfe, bez uvrede, ali mislim da moete bolje. Vidite, dali ste zamjenici Hopkins nagovjetaj o Dentonovoj djevojici i onoj Willisonovoj. Sad dajete jo nagovjetaja o silovanju i osveti. A onda nam pokuavate rei kako ne znate nita vie! U oba je sluaja nekako umijean Klan, a druga dva sluaja mogla bi na neki nain biti povezana. I zato, da, mislimo da moete bolje! - Ne znam nita o Klanu, erife. I rekla sam Martine sve to sam mogla. - Profesorice Wolfe, juer ste razgovarali s FBI-em. Zato niste taj podatak dali nama? Odavno? - Ah! - Je li joj to veselje zatitralo u tamnim oima? Bilo je teko procijeniti s te daljine. - Martine to ne zanima - rekla je. - Ona ima razumijevanja. FBI-evci nemaju. - O emu to govorite? Ako imate informacije, suraujte

- O emu to govorite? Ako imate informacije, suraujte s nama. - Suraivala sam s Martine, erife. - Sluajte, profesorice Wolfe, mnogo smo vam poputali. Na primjer, zakon od vas zahtijeva da vlastima prijavite pronalazak tijela. No, mi smo bili popustljivi, iako ste prije est godina pronali djevojino tijelo i dosad to niste prijavili! - erife, zahtijeva li zakon od mene da prijavim kako ima mrtvih tijela na grobljima? - Kako to mislite? - Tijelo je bilo u lijesu smjetenom u podzemnoj pogrebnoj odaji. Ako je tijelo sahranjeno propisno i s potovanjem, prirodna je pretpostavka da se netko drugi pobrinuo za neophodno izvjeivanje vlasti. Situacija je bila toliko neuobiajena da sam provjerila s djetetovom obitelji, no sloit ete se da pravno nisam bila obvezna uiniti ni toliko. Sranje. To je bilo kakljivo, istina. Nema smisla spominjati sluaj iz Pennsylvanije, samo e rei da nije bila optuena. - Profesorice Wolfe, ak i pod pretpostavkom da ste potivali sva pravila, trebamo informacije od vas. Ovo nije igra! silovito je rekao Wes. ak se i iz te daljine inilo da ga profesoriine tamne, iste oi probadaju. - Ne, erife, ovo nije igra. Ni sluajno. Ipak, vi ste uzrujani jer je FBI moda zaradio bod. I vi ste taj koji spominje potivanje pravila. - Samo uinite ono to je ispravno. Svi znamo to je ispravno. - Znam li ja to? Znate li vi? Ja se trudim initi ono to se meni ini ispravnim.

meni ini ispravnim. Wesova su se ramena napela, no progovorio je blago. Bit e ispravno ako nam kaete sve to znate. Moete poeti s objanjenjem otkud poznate Almu Willison. - Ne poznam je. - Kako to... - Takoer ne znam nita o karticama Klana. Pretpostavljam i da vi znate mnogo vie o Klanovcima nego ja, erife. Moja je specijalnost biologija, naroito paleobiologija i evolucija. Malo je Klanovaca oduevljeno evolucijom. Jedino tijelo o kojem sam ita znala bilo je mrtvo dijete na iju sam pogrebnu odaju nabasala tijekom biolokih istraivanja. I ispriala sam Martine o tome. - Tamne su oi prele s njega na Hopkinsovu. - Martine, nemam mnogo vremena. Imate li jo pitanja? - Hm, zapravo ne - rekla je Hopkinsova. - Znate, erif Cohran vam je elio postavljati pitanja. - Nastavite - odbrusio je Wes. Prokleta ga je profesorica izazivala i ne bude li bio oprezan, navest e ga da pokae bijes. Dobro bi mu sad doao trenutak za smisliti strategiju. - Reci to ima za rei, Hopkinsova. - Sudac Denton jutros je umro - izlanula je. - Umro! - rekla je profesorica Wolfe. - Kako? - Napadaji grenja - odgovorila je. - Sino je imao napadaj. Trajao je satima i on vie nije doao sebi. Profesorica je polako kimnula glavom. - Dakle, Teena ga je napokon ubila - promrmljala je. - Teena? - Wes je pogledao Hopkinsovu, koja je takoer izgledala zbunjeno, pa ponovno profesoricu Wolfe. -

takoer izgledala zbunjeno, pa ponovno profesoricu Wolfe. Tko je, do vraga, Teena? Na profesoriinom ljepukastom licu na trenutak se pojavila grimasa i ona se ponovno okrenula prema Hopkinsovoj. - Martine, bilo mi je zadovoljstvo upoznati vas. Moda emo se ponovno sresti. Zbogom. Hopkinsova je zakoraila prema njoj. - Profesorice Wolfe, molim vas... ena je nestala. Jednostavno se izgubila iz vida iza kamenih blokova. Wes je bijesno izvukao revolver te ga nabio i uperio prema tom mjestu. Vidio je dva psa, ne, tri, kako se veru preko stijena i zamiu iza njih na desnoj strani. I on je potrao nadesno, kako bi je presreo u zbrci razbacanog kamenja i platana. S mukom se uspeo kroz prosjek izmeu dva velika kamena. Hopkinsova je bila uz njega, povlaei ga za rukav, viui. - Gospodine, gospodine, ona nee... Nestrpljivo je otresao njezinu ruku. - Hopkinsova, vrati se u auto! Dojavi dravnim pandurima da trebamo pojaanje. Moramo je privesti radi ispitivanja. - Ali, gospodine... - Uini to, Hopkinsova! - Da, gospodine. - Uputila se prema seoskoj kui, takoer trei. Wes je pogledom preao preko krajobraza slomljenog kamenja ispred sebe i opazio kovrast, pahuljast rep. Krenuo je prema njemu. Prokletu profesoricu treba nauiti koju lekciju o stvarnom svijetu. Nee mu trebati dugo da je sustigne. Bilo mu je drago to se uputila prema polju slomljenih blokova u njegovoj blizini, a ne dalje od njega, u umu. Nee doi do pucnjave,

blizini, a ne dalje od njega, u umu. Nee doi do pucnjave, mislio je, ali kad bi dolo, ne bi volio da ona bude jako daleko od njega, kad se puka pretvara u veliku prednost. Na blizinu, meu stijenama, njegov je pitolj bio bolji. Bez obzira na sve, mora biti na oprezu kad se radi o njoj, nakon onoga to je uinila napadau u Pennsylvaniji. Sranje! Bolje da joj pojasni kako samo eli zavriti razgovor. - Profesorice Wolfe! - uzviknuo je. - Tko je Teena? Boe, uspuhao se poput lokomotive. Profesorica se nije uspuhala. Njezin je hrapavi glas jednoliko doleprao iz prevelike daljine ispred njega. - Nije Klanovac, erife. Zbogom. Vidio je srebrni odsjaj na cijevi puke, i dalje usmjerene prema nebu, kako odskakuje meu stijenama. Krenuo je punim gasom, urei preko divovskih blokova, a ispred njega stalno su se stvarali novi. Ponekad se uspijevao provui izmeu njih, no tad bi mu grube slomljene stijenke kamenja zastrugale po koi i odjei. Kako se ta prokleta ena uspijevala tako brzo kretati? Jedina je dobra stvar to to pri tolikoj brzini nije mogla pucati. Tjeraj je da se i dalje kree. Navaljuj. Dahui, spremio je pitolj u futrolu i upotrijebio obje ruke za veranje na sljedeu stijenu. S mukom se uspeo na pola puta kad ga je poelo stezati u prsima. U vraju mater, ne sad! Kopao je po depu traei boicu nitroglicerina i skliznuo natrag niz stijenu. Stavio je tabletu pod jezik, no ogromna pesnica unutar prsa sve se jae stezala, utiskujui mu okrutnu bol u rame i niz ruku. Wes se leima oslonio na prevrnut vapnenaki blok, prestravljen. Znojio se. No, zato i ne bi? Dan je bio vru, a on je i trao. ovjek se od

takvih stvari mora preznojiti. Pitao se zato mu je tako hladno. Prokletstvo, kad e taj nitroglicerin poeti djelovati? Nikad mu nije trebalo toliko dugo. Bol ga je smlavila, osvajajui mu um, bacajui neku vrstu sjene na stvarni svijet. Kao iz velike daljine dolazila mu je svijest o tome da se odmara na toplom vapnenakom bloku, uje ptice i abe, gleda sokolove koji krue vrelim nebom. Bio je svjestan svih tih stvari, ali imao je osjeaj kao da odlazi od njih, noen oceanom boli i straha. Je li ovako izgleda kraj? Netko se nagnuo nad njim, dotakao ga, otkopao mu koulju, no on je bio suvie daleko da bi ga bilo briga tko je to. Zauo se zvuk, glasan zvuk u dalekom stvarnom svijetu, poput kljocanja puke. Bio je suvie daleko da bi ga bilo briga i za to. Neka vrsta mira poela je kapati u njega. Sunce je udaralo u vapnenac. Sokolovi su lebdjeli visoko na nebu. Wes se odmarao.

Poglavlje trideset sedmo


Mrtei se, Noni je jastreb namjestio titnik bijele bejzbolske kape kako bi se zatitio od sunca te preao preko trga ispred zgrade suda, vraajui se u auto. Jo uvijek nije bilo poruke od Velikog titana. Noni je jastreb u ponedjeljak ostavio poruku da je Alma Willison dobila karticu i da je pritvorena, a danas je ve bio petak. Veliki je titan uvijek pohvaljivao slanje kartica. Nije pohvaljivao svaku stvar. Prije mnogo godina, kad se tek pridruio tamonjoj provinciji Klana, Nonog su jastreba prekorili jer je spalio crnjin auto, iako je crnjo piljio u neiju plavokosu enu. No, Veliki je titan tada objasnio da nije jo dolo vrijeme za privlaenje panje. To je moglo odati tajni plan. Ne pritvaraj, ne pali, samo budi na oprezu dok ne doe pravi trenutak, rekao je Veliki titan. Noni je jastreb u poetku bio ljut, jer pobrinuo se da to izgleda kao obino pregrijavanje motora. Blatni ljudi ionako nisu zavrijedili imati automobile. No, nakon nekog vremena shvatio je. Kad velika bitka zapone mora biti jasno da je svaki udarac djelo Boje. Zamaskirati ga kao pregrijavanje, ak ne ostavivi karticu ili kri, nije bilo ono to je Veliki titan elio, ono to je Bog elio. Onaj koji e pobijediti ekat e trenutak gnjeva Bojeg. Miruj jo kratko vrijeme. Danas nije bilo poruke koja bi mu govorila da miruje. Nije bilo ni poruke koja bi ga prekoravala. Smaknuo je blatne ljude, onog idovskog deka i crnju, a Veliki ga titan nije

prekorio. To je bio dobar znak. Noni je jastreb skrenuo za ugao trga, vraajui se na posao, razmiljajui o onome to mu je Veliki titan govorio svih tih godina. Pohvala za slanje kartica. Oprez prema preuranjenom djelovanju. Ohrabrenje da dolazi dan kad e svatko tko se ne nalazi zapisan u knjizi ivota biti baen u vatreno jezero. A prije nekoliko tjedana, kratak zahtjev: Alma Willison, Louisville. Veliki titan nije uvijek bio jasan u uputama. No, tako je trebalo biti. Narod koji je u tmini hodio svjetlost i vidje veliku. Noni je jastreb na kraju uvijek razumio. Danas nije bilo znaka. Nije bilo poruke koja bi mu rekla to initi. Nije bilo poruke koja bi mu rekla to ne initi. O emu se radilo? Noni se jastreb dovezao u servis. Bi li trebao ii dalje? Brinuo se da je moda pogrijeio oko tog idovia i crnog njukala, jo se vie brinuo sad kad su novine i televizijske postaje govorile o tome. Ali, Veliki ga titan nije prekoravao. Ni hvalio. Ali nije ga ni krivio. Sjedei u autu u Straubovom servisu, s mirisom benzina u zraku i vruim suncem koje je prilo elini krov automobila, Noni je jastreb osjetio kako mu hladan drhtaj uzbuenja prolazi kraljenicom. Moda je bilo vrijeme! Moda je sama tiina bila znak! Tiina Velikog titana bila je znak! Otpusti konice. Pokreni nevidljive vojske. Neka velika bitka zapone. Sutra, pomislio je Noni jastreb. Ne bude li znaka do sutra, vrijeme je da postane moni motor Boji. Vrijeme je da

nagazi na gas. Da nagazi do daske. Da poleti.

Poglavlje trideset osmo


Marty je uzbunila dravne pandure i koketni je telefonist pristao poslati nekoliko momaka za pola sata. - Nema problema, draga - rekao je. - Znamo da vi slatka mlada stvorenjca dolje na jugu ne znate sami privoditi profesore. Marty se ugrizla za jezik da mu ne uzvrati. Mislila je da je erif u krivu to ju je poslao da pozove dravne pandure. Ipak, njezin je posao bio nagovoriti tog maloumnika da im pomogne. Sjedila je postrance na vozakom sjedalu patrolnog vozila. Jedna joj je noga poivala na pragu otvorenih vrata, a druga na travi. Hladno je progovorila. - Prilazni put nije oznaen, postoji samo potanski sandui i prilino je teko... Prasak puke odjeknuo je iz ume. - Deset-etrdeset devet, deset-jedan! - odsjeno je rekla Marty i iskoila iz automobila. Callie je ve trala niz stube trijema, gledajui prema kamenolomu. Marty je protrala pokraj nje, viui. - Callie, ja u se pobrinuti za to! Ostani ovdje! Dravni policajci dolaze u pomo. Uputi ih kako da dou tamo! - Jo policajaca? - Callie je odmahnula glavom. - To je loa ideja, jo policajaca! - Znam - viknula je Marty preko ramena. - Ali jo je gora ideja ne pomagati im, u redu? Dakle, vrati se i ostani u kui! - Bila je na rubu ume. - U redu, pretpostavljam. Marty se zaputila zaratenom stazom prema

kamenolomu. Imala je lo predosjeaj, uistinu lo predosjeaj. erif je imao krivi pristup. A pucanje je otprilike najgluplja stvar koja se moe uiniti pod bilo kojim okolnostima. Marty se nije ni na trenutak zavaravala - profesorica bi mogla biti opasna. Bila je tako prokleto teka kad se radilo o njezinoj privatnosti, o vanosti njezina zagonetnog svijeta. to je to mogla rei FBI-u? Nije im dopustila da je maltretiraju. Ne bi to dopustila ni Wesu Cohranu. Izletjevi iz ume, Marty je pregledavala stjenovit rub kamenoloma. Nita. - erife? - povikala je. Nije bilo odgovora. - Profesorice Wolfe? I dalje bez odgovora. Uzverala se na vrh velike stijene i pogledom prela itavu okolicu. Spazila je erifa na pola prevrnute hrpe slomljenog, odbaenog kamenja. Leao je veoma mirno na arkom suncu. - Gospodine! - uzviknula je Marty, kiljei od bljetavila. Nije odgovorio. Nije se pomakao. Skoila je dolje i u punoj se brzini probijala preko stijenja prema njemu, vritei. - U vraju mater, profesorice Wolfe, niste ga morali ustrijeliti! Niste! Uspentrala se na veliki kameni blok pokraj onoga na kojem je erif bio izvaljen te se spustila do njega. Gdje je bila krv? Nije vidjela krv. Oi su mu bile otvorene, a kad mu je podigla ruku, prsti su se pomakli. - Treneru? - upitala je s prijekom ozbiljnou. - to se dogodilo? Puls mu je bio jedva osjetan, a koa blijeda i sjajna. No, oi su mu se usredotoile na nju i slabano je progovorio. Marty?

- Pomo je na putu, Treneru. Dr'te se. - Pregledala mu je noge i ruke. Nije bilo krvi. Gdje je, do vraga, bio ranjen? Koulja mu je ve bila otkopana i ona ju je irom rastvorila. - Moram otii odavde. Moje srce... Nije imao pravo, nije bio pogoen u srce. Na njegovim prsima i stomaku koji su obrasli u sijede dlake nije bilo ni ogrebotine. - Ne, gospodine, nemojte se micati - promrmljala je. - Jo ne. Dobro vam je tu gdje ste. - Tada je opazila komadi papira na linije koji mu je bio uguran ispod lijeve ruke unutar koulje. Marty ga je izvukla. Rijei su bile jasno napisane olovkom. Miokardni infarkt. Obraen s 15 mg morfija intramuskularno, 400 mg lidocaina intramuskularno, 14:43 h. Dva i etrdeset tri. Marty je pogledala na sat. To je bilo prije desetak minuta, otprilike u doba kad je zaula pucanj. Sagnula se blie erifu i namjestila njegov stetson kako bi mu zasjenila oi. Bio je tako blijed. - Kaete da se radi o vaem srcu, Treneru? - Aha. Bol me epala kao zagrljaj medvjeda. - Sad samo mirno leite. Je li vam to profesorica Wolfe uinila? - Uinila? - Dala vam injekciju. Na trenutak se usredotoio na disanje i Marty se trznula shvativi koliko je jako bolestan. - Prije nego to se to dogodilo? - Ne, poslije. Bar tako mislim. - Ne... Zna, gotovo mi se potpuno smrailo na minutudvije. Bol. Sad je malo bolje. - Dobro.

- Za minutu u se moda moi vratiti... - Poeo je sjedati. - Treneru, do vraga, lezite! - Pazi na izraavanje, mala - slabano je rekao. - Treneru, sluajte - rekla je Marty. - Upravo ste imali srani udar. U redu? Profesorica Wolfe dala vam je neku injekciju, morfij i jo neto. Dravni su panduri na putu ovamo. Ne elim ni da se mrdnete dok vas ne odvezu u bolnicu i dok ne saznamo to se dogaa u vaem organizmu. - Grozna si, ista Shirly - progunao je. No, mirno je leao. Marty mu je vrsto drala veliku ruku. Bila je potresena, preplavile su je uspomene. Njezin vlastiti otac pun pijanog veselja jedno popodne, mrtav sljedei dan. S dvanaest godina bilo joj je veoma teko shvatiti da je otiao, zaista otiao. Sprovod se inio nestvarnim, majka i teta Vonnie, koje su razgovarale, plakale i vikale jedna na drugu inile su se nestvarnima, preseljenje u Bloomington nekoliko mjeseci poslije takoer se inilo nestvarnim. On e se uskoro vratiti i sve e biti kao nekad. E, pa nije se vratio. Nema sad smisla razmiljati o svemu tome. Trenutano je njezin posao brinuti se za ovjeka koji tu lei. Njezina efa, njezina prijatelja, njezina drugog oca. Marty je manetom obrisala vlagu s obraza. On se malo pomakao. - Ta bol... bila je poput sudnjeg dana. - Aha. - Sad je bolje. Mogu... - Moete leati tu gdje jeste. Puni ste morfija. Ne moete tek tako poskoiti i odjuriti preko ovog kamenja.

tek tako poskoiti i odjuriti preko ovog kamenja. - Pretvara se u tiranina, Hopkinsova. - Prokleto tono, gospodine. Slabano se nasmijeio. Iz ume je dopro prasak i psovka. Marty se uzverala na vrh kamenog bloka i mahnula dravnim policajcima. Jedan od njih vukao je nosiljku od aluminijskih cijevi. - Ovamo! - povikala je. - I pourite! - U vraju mater, pogledajte to kamenje! - rekao je jedan. Nastavili su psovati. Ali su pourili.

Poglavlje trideset deveto


Chrissie se probudila vritei u petak naveer, ili je to bilo u subotu ujutro? Marty je dotrala do njezina kreveta, a teta Vonnie ju je pratila u stopu. - to se dogodilo, duo? Chrissiene velike tamne oi prele su s Marty na tetu Vonnie, a zatim na sjene u sobi. Sjedila je uspravno, ukoena, ravno ispruenih ruku, stiui posteljinu. - Ne znam. Marty ju je zagrlila. - Vjerojatno si runo sanjala. Sjea li se o emu se radilo? - Ne. - Mrvicu se opustila. - Ruan san. - Aha. Svi ponekad runo sanjamo. - Marty je pogledala tetu Vonnie, koja se vrsto drala za stup kreveta. Spavaica od bruenog satena bila joj je u neredu, kosa u uvijaima. - Hej, teta Vonnie, moemo mi ovo srediti. Ti samo idi i naspavaj se kako bi bila lijepa. Nee sutra prodati mnogo kolaia s maslacem od kikirikija bude li izgledala k'o stara raga. - Stara raga! Ja bar ne uvijam kosu k'o staru krpu za podove! - U mom poslu pomae ako izgledam k'o vjetica, sjea se? - Marty je napravila divlji izraz lica, a teta Vonnie je frknula i vratila se u krevet. Marty se okrenula kerki. - Jesi dobro, mala? - Aha. Samo ruan san. Ne sjeam ga se. Ali Marty je vidjela da se sjea uasa. - Daj da podignem noge s ovog hladnog poda pa u nekoliko minuta sjediti uz tebe - rekla je.

Uvukla je noge pod pokriva i privila se uz ker. Chrissie je imala toplu novu pidamu, ali toplina nije bila ono to je trenutano trebala. Djevojina je kosa mirisala na cvijee, od nekog novog ampona. Do vraga, zato se Brad nije mogao malo due zadrati, biti otac kad ga je njegovo dijete trebalo? Ili je to bila Martyna pogreka? Je li trebala otii s njim na Aljasku? Jasno je k'o dan da tu nije radila nita korisno. erif Cohran upravo je sad u bolnici u Bloomingtonu jer Marty nije bila sposobna objasniti da se profesorica Wolfe ponaa na osobit nain. Moda se ne bi toliko uzrujao da mu je to uspjela objasniti. A i ta klanovska ubojstva. Marty je zadrhtala. S Klanom je trebalo biti gotovo u prolosti, barem s nasiljem. Ali, ti ubojice nisu bili tek bijesni pijanci. to se to dogaalo u njezinom rodnom gradu, kakva ih je to runa bolest trovala? Wes je rekao da su ubojice izolirani luaci. Rekao je da ak i bivi Klanovci, koji su gunali kako crnci i idovi preuzimaju svijet, u biti potuju zakon. Prije se slagala s njim, bila je sretna to e raditi taj posao i pruati sigurnost svim ljudima, to e stavljati pijance i oajnike iza reetaka sve dok ne prestanu biti opasni. No, te ubojice nije mogla razumjeti, oni su pretvarali prijateljska brda koje je oduvijek voljela u nepoznatu, zastraujuu divljinu. A i Dentonovi. Jadni sudac Denton. Tko je bila ta Teenia? Je li doista ubila suca? Zato je profesorica Wolfe iznenada odluila spomenuti je? I zato se Marty Hopkins uzbuivala usred noi, objeruke prihvaajui svaku mranu misao koja joj se nudila, umjesto da se odmori kako bi sutra mogla neto poduzeti u svezi

s tim problemima? Polako se izvukla iz Chrissiena kreveta i uzela aspirin, no ostatak je noi samo na mahove uspijevala zaspati te se probudila s glavoboljom, dok su je oi bockale kao da su pune pijeska. Chrissie je izgledala potiteno, a i teta Vonnie se vukla dodavajui im sok od narane. Sve su tri sjedile zurei u ajne kolaie dok nije zazvonio telefon. Marty je podigla slualicu. Bila je to Chrissiena prijateljica Janie. - Gospoo Hopkins, moe li Chrissie danas poi s nama? - Zvuala je ivahno i bezbrino. - Idemo u trgovaki centar Whitehall! - Mama te vodi? - upitala je Marty. - Aha, i tata. Kupuju novu svjetiljku za dnevnu sobu. - Svakako, moe ii ako eli - Marty je predala slualicu Chrissie. Dvije su se djevojice dogovorile. Nakon doruka Marty je u Chrissienu ruku ugurala pet dolara za nove naunice i ostavila je kod Janie. Dobro je to e danas neto odvratiti djevojiinu panju, sprijeiti je da razmilja o bilo emu. Bit e dobro, ona je vrsta klinka, no trenutano trpi bol. Trenutano i Marty trpi bol. Odvezla se u okrug Monroe do seoske kue profesorice Wolfe. Tri su psa lijeno zalajala na Marty, no ponovno su legla na trijem kad je plavokosa studentica, koje se Marty nije sjeala, izila na vrata. Izvijestila ju je da je profesorica Wolfe otila iz grada na neko vrijeme. Callie ju je odvezla u

Indianapolis i vratit e se tek za nekih sat vremena. Marty je uzdahnula. - U redu, navratit u kasnije. Osim ako mi moda ti moe rei. Traim nekoga pod imenom Teenia. Zna li tko je ona? Plavua je odmahnula glavom. - ao mi je. - Profesorica Wolfe je poznaje. Moda je bila studentica prije nekoliko godina? - ao mi je. Nikad nisam ula da je spomenula nekoga pod imenom Teenia. Marty je svratila u bolnicu u Bloomingtonu, no, naravno, nisu joj dopustili vidjeti Wesa Cohrana. Lijenik joj je ipak rekao da je imao sree. Injekcija morfija i lidocaina bila je prava prva pomo, rekao je, upravo ono to bi mu dao i hitni medicinski tim. Marty je istovremeno bila zadovoljna i frustrirana. Profesorica Wolfe bila je uasno nepredvidiva i inilo se da ne mari ni piljiva boba hoe li oni rijeiti sluaj ili ne. Vraajui se u centralu, prola je pokraj kue Dentonovih, no odluila je da se nee zaustaviti. Jednostavno nije bila sposobna danas se suoiti s Royceom. Umjesto toga, nazvala ih je kad je dola u ured. No, ni Royce ni Elizabeth nisu poznavali nikakvu Teeniju i nisu se sjeali da ju je sudac Denton ikada spomenuo. Izvadila je kalendare sa sastancima suca Dentona. Crni koni uvezi, svijetlo sive stranice s oznakama mjeseci, sitan, vrst rukopis. Nema Teenije. Ni Tanye, ni Tonije. Ni Ernestine, Albertine, Celestine, Justine. Ni Martine. Osim Christine Stephenson, sudske zapisniarke koja je prije mnogo godina otila u mirovinu i odselila u Floridu, jedino ime koje je pronala u zabiljekama suca Dentona bila je Tina Clay. Pokraj imena

u zabiljekama suca Dentona bila je Tina Clay. Pokraj imena nalazio se i njezin telefonski broj. Ispostavilo se da je Tina bila tajnica nekog suca u Indianapolisu, prijatelja suca Dentona. Kad joj je ula u trag kod kue, Tina Clay bila je zbunjena to je zovu subotom i pitaju o ovjeku s kojim je razgovarala samo preko telefona, kako je rekla. - Znate li koga od profesora sa Sveuilita u Indiani, jeli vam moda poznato prezime Wolfe? Odjel za biologiju? - ao mi je. Nikad nisam ula za njega. Marty je sumorno spustila slualicu i okrenula se posljednjem kalendaru sa sastancima. Nita. Izvukla je maramicu iz kutije, lagano se lupkala po oima koje su je peckale i priznala si da je sigurno na krivom tragu. No, to je bio pravi trag? Zato profesorica Wolfe nije rekla nita vie? Kako e uope uspjeti pronai tu Teeniju? A ako je i pronau, hoe li otkriti tek da je nestala, kao i Alma Willison? Vrata su se otvorila i u prostoriju su uli Jessup i Manning. Jessup je danas izgledao kiselo, poput malenog buldoga na navijanje, a ne jazavara na navijanje. - Dobro jutro, zamjenice Hopkins - rekao je Jessup. - Dobro jutro, gospodine. - Uasne novo, novosti o erifu Cohranu. - Kao i uvijek, rijei su mu prebrzo ispadale iz usta. - Da, gospodine. Kau da mu nije jako loe, ali naravno, neko vrijeme nee moi ii na posao. - Moemo li ga posjetiti u bolnici? - Ne znam, gospodine. Kad sam jutros odlazila iz Bloomingtona, rekli su da ga samo supruga smije posjetiti. - Ba teta.

- Ba teta. - Moda ete ga moi vidjeti kad ga premjeste ovamo. Mogu li vam kako pomoi? Jessup je pogledao Manninga, a zatim kimnuo glavom u znak suglasnosti. - Ne znamo to imamo ovdje - rekao je. Mislio sam da bi moda lokal, lokalno gledite bilo od pomoi. - Pa, mogu pokuati, gospodine. to je to? - Fotografije. S odbaenih negativa polaroida koje smo pronali. Rairio je est-sedam fotografija na stolu ispred nje, svaku pomno smjetenu u prozirnu vreicu za dokazni materijal. Marty je pogledala obnaene likove i namrtila se. - Gdje ste to dobili? - Neki smo dan razgovarali s profesoricom Wolfe. Rekla je da emo pronai va, vane dokaze pokraj starog protupoarnog tornja. Rekla je da pogledamo pod Cercis canadensis. Ispalo je da je to kanadski judi. Tamo smo pronali negative i jo neko smee. - To je udno - rekla je Marty. - Je li bilo jo ega? - Limenki Coca Cole, vreica kukuruznog ipsa, maramica... - Vreica kukuruznog ipsa? - Da. - Novih? - Neke su bile stare. Neke su ostavljene proli mjesec, ini mi se. - A tamo vas je poslala profesorica Wolfe. - Marty je hvatala vrtoglavica, na granici smijeha i oka. Znai tako se profesor Hart naslaivao! Nije udo to je zapamtio adresu

profesor Hart naslaivao! Nije udo to je zapamtio adresu Wolfeove! Marty se morala potruditi zadrati bezizraajno lice, kakvo bi - znala je - zadrao Trener. Lupnula je prstom po fotografiji. - Jeste li provjerili pogled s tog protupoarnog tornja, gospodine? Vidi li se taj prizor? - Da. Fotografije su snimljene s vrha tornja. - Je li profesorica Wolfe rekla da je dokazni materijal povezan s Klanom? - Rekla je da ne zna ni, nita o Klanu. Ali rekla je da je to vaan dokaz. Marty je kimnula. - Pa, gospodine, nije na meni da odreujem, ali predloila bih vam da odete ravno dekanu na Sveuilitu u Indiani. Te su djevojke studentice koje plivaju na vlastitom posjedu. Protupoarni se toranj nalazi u nacionalnoj umi. Taj voajer koristi dravno vlasnitvo za svoje aktivnosti. - Ako se ne radi o Klanu, ne bismo zapravo trebali... Jessup je izgledao razoarano. Mali se agent vjerojatno nadao da e na starom tornju pronai krieve u plamenu. - Nikad se ne zna, gospodine - rekla je Marty. Nije imala namjeru pustiti profesora Harta da se tako lako izvue. Tajno fotografiranje studentica koje se kupaju nage u vlastitim dvoritima nije bilo ponaanje dozvoljeno profesorima. - Moglo bi se raditi o ucjeni, gospodine - napomenula je. - O prikupljanju sredstava za Klan. - Bilo joj je drago vidjeti kako se Jessupovo lice ozarilo. - Ne bi trebalo uznemiravati studentice ako postoji bilo koji drugi nain. One nisu uinile nita loe. No, ovo mora prestati. Mi emo to izvesti zaista paljivo, kad nam prepustite fotografije. Naravno, trebat emo vae odobrenje. Radi se o nacionalnoj umi.

nacionalnoj umi. - Ne, ne. - Jessupu se vratila glad za nadziranjem situacije. - Razgovarat emo s dekanom prije nego to vam ih prepustimo. - On i Manning izali su. Marty je odmahnula glavom. Dakle, profesorica Wolfe osvetit e se profesoru Hartu. Nahukala je na njega njegove vlastite pse. Opasna ena. No, to je skretanje s puta samo povealo njezin osjeaj beskorisnosti. Marty je protrljala sljepoonice i uzela jo jedan aspirin. Osjeala se kao pravi gubitnik. Uprskala je obiteljski ivot, iznevjerila erifa, nije uspjela pomoi Dentonovima. Nadala se da e barem dobiti neki podatak o Teeniji. No, erif je bio izvan pogona, profesorica Wolfe nedostupna, sudac Denton zauvijek otiao. Pratila je svaki prokleti trag do kraja slijepe ulice, a sad nije imala kamo usmjeriti sljedei korak. K vragu! Tako je arko eljela pronai tu Teeniju, radi erifa. Pokuala je ponovno pregledati svoje zabiljeke, nadajui se da joj je neto promaklo, no rijei su se maglile, jer su je oi ponovno peckale. U dva sata, kad se vratio Mason, zgrabila je maramicu, glasno ispirila nos i poela brzo govoriti. Peludna groznica, oprosti. Nita se posebno nije dogodilo. Pazi neko vrijeme na telefon, moe? Foley e doi u etiri. Javit u se, moram neto provjeriti. - Izletjela je kroz vrata. Nije zapravo imala to provjeriti, osim to je profesorica Wolfe rekla neto o Willisonovima to je zaboravila pitati u cijeloj onoj zbrci. Znala je da to ne bi smjela initi, no trenutano je vonja u Louisville znaila da barem neto poduzima, iako je trebala suraivati s pandurima iz Louisvillea, a nije, iako je pitanje koje je trebala postaviti bilo glupo, iako je bila prvorazredna gubitnica koja je

postaviti bilo glupo, iako je bila prvorazredna gubitnica koja je zabrljala posao, obitelj i itav svoj glupi ivot. *** Subotom je Noni jastreb radio jutarnju smjenu te je do sredine popodneva ve bio kod kue, pjevajui u sebi Drevna stijeno, pakirajui opremu. - Ja neist Tvome vrelu u poi - pjevao je. Danas je bio neist, jo uvijek mu je bilo crno oko noktiju, iako ih je nekoliko puta oprao. Prije veeranjeg obreda morat e se zaista dobro oribati. - Umij me, Boe, smrt e doi - pjevao je, spremajui i dvadesetdvojku i tridesetosmicu, kao i dvije kutije streljiva. U torbu je stavio i neto dodatnih krpa te kerozin. Izgledala je poput lijenike torbe. Lijenik za spas bijele rase. I ue, icu, klijeta za icu i pilu. eki i velike avle za razapinjanje na kri. Kartice i noeve - plavo obojani komandoski no i noi za ienje ribe, iako onoj eni nee morati iskopati oi. I ibice. - I dok posljednji, teki hvatam dah, kapci se sklapaju u smrti mrak; Kad vinem se nepoznatom domu, vidim Tebe na prijestolju Tvomu; Drevna Stijeno, raspuknuta za me, dopusti mi da se skrijem u Te. Sve je bilo spakirano. Stavio je crnu torbu pokraj vrata i podigao bejzbolsku kapu. Danas poslijepodne mora obaviti jo samo jednu stvar. Posudio je auto za noanju vonju u pilju. Uvijek je sigurnije koristiti tui auto. Bio je skriven u garai, potpuno spreman. Dakle, treba jo jedino odsjei nekoliko klada prave veliine. To e sad uiniti i odnijeti ih u pilju prije zalaska sunca. Trebalo bi biti jednostavno, sad kad su panduri

zalaska sunca. Trebalo bi biti jednostavno, sad kad su panduri otili. No, ipak e prainom prekriti trag koji e klade ostaviti dok ih bude uvlaio u tunel. Izbrisati ga. Policija je moda otila, ali isto bi se tako mogli vratiti. Zakljuio je da je sam Veliki titan dojavio policiji. Bio je to dio nevidljivog plana. Veliki je titan bio mudar, ak genijalan, i ako Noni jastreb pravilno tumai znakove, vrijeme je za prodor. Kad veliki rat zapone, oni e trebati novine, TV i policiju, a Veliki je titan to znao. Zanimanje novinara bio je jo jedan znak da je sad pravo vrijeme. Vrijeme za veliki rat protiv blatnih ljudi, kad e svi tajni vojnici nevidljive vojske nagaziti na gas do daske. Smaknue te ene bilo je dio plana Velikog titana, policija i novine takoer su bili dio plana. Bilo je vrijeme, vrijeme da prou nevolje, vrijeme da mu otru suze s oiju. Nekad davno, dok je jo bio mali Pip, nitko mu nije otirao suze s oiju. - Budi mukarac, Piplice! Podnesi to kao mukarac! - grmio je njegov otac, a mali je Pip nauio kako ispuzati iz vlastita tijela i ne vratiti se u njega dok ne sazida jo jedan zid u umu iza kojeg e se sramotne suze skriti na sigurno. Ali, to je bilo prije. Sad je bio moan motor Boji i bilo je vrijeme da nevolje prou. Otvorio je Bibliju na dobro znanoj stranici. Ovo su - na to mi ree - oni to dolaze iz velike nevolje; oni su prali svoje haljine i obijelili ih u krvi Jaganjevoj. On e pobijediti. Bio je dio velikog nevidljivog carstva koje e pobijediti. I vie nigda nee ni ogladnjeti ni oednjeti; vie ih nigda nee moriti ni sunce ni ikakva ega, jer e ih Jaganjac, koji stoji nasred prijestolja, pasti i voditi na izvore ive vode. I Bog e otrti svaku suzu s njihovih oiju. Noni jastreb preodjenuo se iz radnog odijela i odnio

torbu u posueni auto u garai, zakljuavajui vrata kuhinje za sobom. Negdje je ostavio klju od ulaznih vrata. Nije to bio neki velik problem, ali mora se sjetiti provjeriti na poslu nije li moda tamo. Izvezao se unatrag, i prolazei pokraj vlastitog auta na prilaznom putu, zatvorio vrata garae te krenuo obaviti posao za Gospoda.

Poglavlje etrdeseto
Poslijepodne svibanjskog dana u vapnenakom krajobrazu. Posueni automobil Nonog jastreba glatko klizi prema umi, tragajui za gnjevom Bojim. Negdje daleko ispod ceste Alma Willison ui u mraku i pili elini lanac kljuem od ulaznih vrata i molitvom. Sjeverno od grada vozilo prve pomoi hita autocestom iz pravca Bloomingtona prema okrugu Nichols, nosei bolniara koji pazi na ekrane i drijemajueg erifa Wesa Cohrana, prikljuenoga na te ekrane. A juno od grada patrolno vozilo erifova ureda juri autocestom prema Louisvilleu. Upravlja mu steu pobijeljeli zglobovi zamjenice Hopkins, koja guta suze, tjerana oajem. Visoko iznad svih njih mlanjak se uspinje na propisanu visinu, grmei prema jugu iz pravca zrane luke u Indianapolisu. Osamljena, vitka ena, koja sjedi na jednom od sjedala do prozora, vadi prijenosno raunalo ispod sjedala ispred sebe i stavlja ga na krilo, no prije nego to ga otvori, zaustavi se kako bi kroz prozor promotrila prizor ispod. umom obrasla brda, Acer, Cercis i Diospyros. Ispod vegetacije ona vidi krki krajolik ponikvi, izvora, nestajuih potoka, pilja. Vidi i dalje. Vidi prostrano tropsko more u kojem ive siuna koljkasta stvorenja koja grade karbonizirane koljke, razmnoavaju se, umiru i tonu u sve deblje slojeve morskog dna, dok se iznad mora kontinenti sudaraju, a planine uzdiu i erodiraju. Vidi kako se gleeri skliu sa sjevera prema jugu i ponovno povlae,

ostavljajui otplavljenu i poravnatu zemlju te isprane ravnice; vidi snane oblike ivota koji naseljavaju opasna nova okruenja. Vidi velika izumiranja i velika bujanja vrsta, ivot koji mijenja zemlju, a zemlja mijenja njega. ena vidi i krhku mreu asfalta koju je preko brda prebacila jedna od novijih vrsta, vidi da e te tanke niti hidrokarbona podlei krunim vodama zemlje i razularenom ivotu. Vidi siune eline kapsule koje se kotrljaju po asfaltnim vlaknima, nosei lanove te uurbane vrste, ovjeanstva. ovjeanstva, koje je zajedno s uzgojenim usjevima, stokom, parazitima i simbiontima ve povealo karbonski krug za dvadeset, a sumporni krug za sto posto. Vidi kako novo doba masovnog izumiranja ve zapoinje, a vidi i iza toga: zemlju koja vrvi novim, postljudskim rasama. Vidi ivot koji se hrani ivotom i smru, i potuje to. Vidi lanac kamenoloma, otvorenih rana zadanih plitkom, plodnom tlu, duboko u nekad ivoj kamenoj podlozi; vidi kako sjaj svjetlosti Brata Sunca odskakuje od ivotonosne vode u dubinama. Ona je jedno s odraenom svjetlou, sa zemljom, s krunim plesom smrti i ivota. Razmilja li o Martini LaForte Hopkins, o Wesleyu Cohranu, o Almi Willison, o Ku Klux Klanu? Moda ne, jer kad se konano okrene od prozora, ona otvara koveg s prijenosnim raunalom, vadi zabiljeke iz depa i puna potovanja poinje zapisivati uene primjedbe o evolucijskoj prilagodbi blijedih, slijepih bia koja uspijevaju u mranoj divljini unutar sisavaca i

vapnenakih pilja.

Poglavlje etrdeset prvo


Wes se probudio i ugledao bijelu zbrku. Ah, da, bolnica. Prokleto mnogo svjetlosti. I soba koju nije poznavao. Ah, da, prebacili su ga. Kui, rekli su lijenici u Bloomingtonu, idete kui. No, mislili su na to mjesto. Ipak, barem su ga skinuli s tih prokletih infuzija. Savio je ruke. Bio je to dobar osjeaj. Shirley je drijemala u stolici pokraj kreveta. Izgledala je iscrpljeno, oputeno joj je lice bilo mlohavo, nauurena plava kosa padala joj je oko ela i uiju, otkrivajui sijede. Iznenada je bio preplavljen ljubavlju i zahvalnou prema toj umornoj eni koja ga je odabrala. U zdravlju i bolesti, zarekli su se jedno drugome jo kao utokljunci, gotovo ne razmiljajui, jer to je u to doba bilo tako nevano. Bolest je tada znaila prehladu ili uganue zgloba. A sad je iznenada injenica da je Shirly spremna potivati taj davno sklopljeni ugovor postala njegovo najvee blago. Prekini, stari, prekorio se. Nemoj se raspekmeziti. Dugovao je i drugim ljudima. Marty Hopkins, kao prvo. I onoj ludoj profesorici koja ga je napunila pravim sastojcima, opalila iz puke u znak upozorenja i otrala u kuu po nosiljku, kako su mu rekli. Dakako, kad je ula da stiu dravni panduri, odmaglila je poput zvijeri u umu i tko zna gdje je sad? Sigurno ne vri graansku dunost davajui im podatke o sluaju. Doktor Hendricks ustro je uao u sobu, sjedokos i ivahan. Shirley se pomakla u stolici i rukama odgurnula kosu

koja joj je pala na lice. - O, bog, doktore - rekla je. - Bog, Shirley. - Lijenik je uzeo liste s podnoja kreveta i podigao pogled prema Wesu. - Kako ide, ampionu? - Drago mi je to vidim tvoje staro, kvrgavo lice, doktore - rekao je Wes. - Tamo u onoj bolnici u Bloomingtonu postupali su sa mnom kao da sam pokvareni radio ili tako neto. Provjeravali su mi i strujne krugove. - Hm, oni su dodue bolje, ali preporuio bih da u vrlo skoroj budunosti sjednemo i dogovorimo se kako emo ti skinuti sav teret svijeta s lea. U suprotnom e ti se strujni krugovi ponovno prekinuti. - Aha, u redu. Shirley kae da moram promijeniti i ishranu. - I pjeaiti na posao - vrsto je rekla Shirley. - Oboje ti to govorimo ve etiri godine, erife - rekao je lijenik. - Aha, aha, znam, ne morate mi to stalno nabijati na nos. - Ovaj put to zaista uini - rekla je Shirley. - Neu izdrati jo mnogo dana kao to su bili ovi. Wes joj je stisnuo ruku. - Obeajem, efice. uj, doktore, ima li kakvih novosti? Imamo velik sluaj i... - Wesley Cohran! U bolnici si! - uskliknula je Shirley. - Shirly, duo, jednostavno se ne mogu prestati uzrujavati zbog toga. Moe me zakljuati u ormar, ali u meni e i dalje kljuati. - Treba jo jedan sedativ, ampionu - rekao je lijenik. - Ali, Art Pfann je pred vratima. eka ve nekoliko sati. - Odlino! Uvedi ga! Mogu li sjesti malo uspravnije? -

Strugao je po posteljini, pokuavajui podii ramena. - ekaj, idiote! - Shirly je udarila po dugmetu i uzglavlje kreveta podiglo se, gurnuvi ga u sjedei poloaj. Lijenik je iziao na hodnik. Wes ga je uo kako govori. - Deset minuta. Javni je tuilac uao, a pratio ga je pomonik specijalnog agenta Jessupa, Manning. - ao nam je to te gnjavimo, erife rekao je. - Kako si? - Pa, Art, Shirley misli da mi nita ne kodi to sam bolestan - rekao je Wes. - Ali, dobro sam. to ima? - FBI je otkrio da se neki otisci prstiju poklapaju - rekao je Pfann. - Jessup je morao otii u Bloomington neto provjeriti, ali Manning je donio izvjee. Moemo li razgovarati? Pogledao je Shirley. - Vratit u se za minutu - upozorila je Shirley i otila. - ini se zanimljivo - rekao je Pfann. - Reci mu, Manning. - Tip pod imenom Hardy Packer - rekao je Manning. Pretpostavlja se da je bio umijean u ona klanovska postavljanja bombi prije nekoliko godina u Whitecastleu. Wes je osjetio nalet adrenalina, usprkos lijekovima za smirenje. - Mogao bi biti na ovjek - rekao je. - Gdje su bili otisci? Kod Goldsteina? - Ne, tamo ih nismo mogli pronai. Tip je bio zaista oprezan. Isto je i kod Searsa, isto k'o sunce. No, nali smo otiske na dva mjesta u onoj pilji. Na poklopcu lijesa. - Na poklopcu lijesa! Nije ga obrisao? - Jest. Na veem dijelu nismo pronali nita osim otisaka

vae zamjenice - objasnio je Manning. - Ali sasvim iza, u kutu, imali smo sree. Promaklo mu je jedno mjesto. - Dakle, to znamo o tom tipu? - FBI e poslati vie podataka agentu Jessupu. Trenutano imamo samo ime i podatak da je odrastao u ovim krajevima, u blizini Campbellsburga. Tih tip, rekli su u Whitecastleu, ali veoma dobar s pitoljima i eksplozivom. Nestao je iz vida kad su panduri iz Whitecastlea poeli zatvarati krug oko njega. - Packer - rekao je Wes. - Sjeam se jednog Packera jo iz djetinjstva. Stari je ivio na jednoj od oblinjih farmi. ena mu je pobjegla, zar ne? - Ne sjeam se - rekao je Art Pfann. - Tono, a nekoliko godina poslije izgubio je kuu i odveo sinove u Terre Haute - rekao je Manning. - Stariji se deko pridruio marincima, ubijen je u Vijetnamu. No, nakon srednje kole u Terre Hauteu nije bilo ni traga mlaemu sve dok nisu poela ubojstva u Whitecastleu. - Sjeam se da kua starog Packera nije bila naroito daleko od te pilje. Moda nekih osam kilometara. - Wes je odmahnuo glavom. - No, danas ovdje nema nikoga pod tim imenom. - Imamo fotografiju. Loa je, ali je barem neto - rekao je Manning. Izvadio ju je iz koverte. - Packer je drugi zdesna. Wes je zakiljio prema slici. Pet mukaraca, etvorica u bijelim haljama, drugi zdesna u crnoj. Jasno. Nosio je bradu. Wes je prekrio bradu, usredotoujui se na nos i oi. U vraju mater, neto mu je bilo poznato. to? to? - Ne znate ga? - Manning je bio oito razoaran.

- Ne znate ga? - Manning je bio oito razoaran. - Znam ga. Samo ga ne mogu smjestiti. Art? - Dobacio je fotografiju Pfannu, ali i on je odmahnuo glavom. - Pretpostavljam da vie ne nosi takvu bradu - rekao je. Wes je naslonio glavu na jastuke. Tko je to bio? Prokletstvo, poeo je stariti. Ne pozna ak ni vlastiti okrug. Sestra je ula u sobu, a za njom Shirley. - ao mi je, gospodine, prolo je deset minuta. - Aha. U redu. - Pfann je ponovno pruio fotografiju Manningu. - Eto, erife, nazovi nas ako se ega sjeti. uvaj se, zna. - U redu. ao mi je. - Gledao je kako Pfann i Manning odlaze prema vratima i iznenada se zauo kako dodaje: - Rekli ste da su otisci bili na dva mjesta u pilji. - Da, gospodine. - Je li drugo mjesto bila kantica za ulje? Pfann se okrenuo. - Da, tako je. - Dajte opet tu sliku! - Gospodine Cohran, morate se odmarati. Lijenike naredbe - ukorila ga je medicinska sestra. Podigla je pricu prema svjetlu. - Hej, pokuavate me napraviti ludim? - Nije mu uspjelo naroito uvjerljivo zaurlati, ali i to je bilo dovoljno da sestra razgorai oi. Manning mu je ponovno dodao fotografiju. - Newton. Gil Newton. U tri vraje matere! - rekao je Wes. - Newton? - Manning je izvadio rokovnik. Wes je pokazao fotografiju Shirley. - to kae, Shirly? Taj tip u crnom?

Taj tip u crnom? Polako je kimnula. - Boe moj, Wes. Misli da je on...? Virei joj preko ramena, Pfann je takoer kimao. Wes je pruio fotografiju Manningu i odmakao pokriva. - Gil Newton. Ide u nau crkvu, kurvin sin. Doselio se ovamo prije pet ili est godina, a stari mu je Straub dao posao u servisu. - Straub je u to doba bio Veliki titan Klana? - upitao je Pfann. Wes je kimnuo. - Tvoj tata, ja i svi drugi trebali smo njegovu pomo na izborima, sve do premlaivanja Hinesa. Manningov se kapak trznuo, ali nije nita rekao. - Kuna adresa? - upitao je. Tamo na Dodd Roadu, u blizini Guthrie Creeka. - Sestra se pribliila s iglom, ali Wes ju je nestrpljivo odgurnuo. - Sranje, moda ima onu Willisonovu iz Louisvillea! Opis otmiara bio je nejasan, ali ipak odgovara Newtonu. Ne daj da ljudi nagrnu tamo, Art. Postoji ansa da je jo iva. Moda... moda u iskoristiti Hopkinsovu. Ona je dobra u razgovoru s ljudima. Moemo... - Poeo je prebacivati noge preko ruba kreveta. Sestra ga je gurnula natrag, kvocajui, te spustila uzglavlje kreveta. - Hej, ampionu, javni e tuilac pozvati sve potrebne ljude - rekla je Shirley. - Sluajte, to je moj sluaj! Moram iza' odavde! - Ni sluajno! - uzviknula je Shirley. - Radije u im narediti da ti stave luaku koulju nego da te pustim odavde! Art Pfann uzmicao je prema vratima. - Polako, erife. Mi emo to uiniti kako treba. Mi emo... - U vraju mater! - Wes se trgenjao uspravljajui se te je ponovno prebacio noge preko ruba kreveta.

ponovno prebacio noge preko ruba kreveta. - ampionu, prestani! - Shirley ga je zgrabila za jednu ruku. Sestra ga je zgrabila za drugu. - Hej, vratit emo se kad stigne Jessup - rekao je Pfann i pohitao van, dok ga je Manning u stopu slijedio. - Shirly, mii mi se s puta! Moram do' do telefona! rekao je Wes. Proklete enske nisu imale pojma to je vano. - Ne, ampionu. I neu nikoga vie pustiti unutra ne bude li odmah legao! - U vraju mater, Shirly! - Problem je bio u tome to se osjeao snaan poput skuhanog rezanca. Bude li ustao i pao... - Ne alim se, ampionu. Nije se alila. Znao je to. Uzdahnuo je. - A da se dogovorimo? - rekao je. - Kako bi bilo da mi donese telefon? Sestra se namrtila, no Shirley je pristala. - Dogovoreno. - I neu nikakve glupe sedative za mokljane! - zareao je, pokazujui na pricu. - Ali, doktor Hendricks... - rekla je sestra. - Ne. Doktor Hendricks zna da je to protiv moje vjere. Ja u se ve pobrinuti za doktora Hendricksa. Shirley je uhvatila sestru za ruku. - Idemo po doktora. Moda ga on uspije nagovoriti. A i rei emo im da prikljue telefon. - No, ekala je dok Wes nije spustio glavu na jastuk, a zatim izvela sestru iz sobe. Dobra stara Shirly uvijek bi se na kraju urazumila. Umoran ili ne, sad nije mogao mirovati. Poznavao je Newtona koliko i sve druge u okrugu. Trebali su ga. Wes je zijevnuo. A kad dobije telefon, uzbunit e Foleya i Hopkinsovu i... Kad su se poslije nekoliko minuta doktor Hendricks i

Kad su se poslije nekoliko minuta doktor Hendricks i Shirley vratili, Wes je spavao.

Poglavlje etrdeset drugo


Kad se Marty dovezla, Wayne Willison nalazio se u prednjem dvoritu. Bio je odjeven u utosmeu majicu kratkih rukava. upao je korov ispod ivice te se uspravio kad je ona ugasila motor i izala iz vozila. - Dobar dan - rekao je, gledajui je s mjeavinom nade i straha. - Vi ste ona iz Indiane. - Da, gospodine, ja sam zamjenica Hopkins, gospodine Willison. Bojim se da nemamo nikakvih novosti. No, imam jo nekoliko pitanja. - Naravno. to god trebate. - Otro je ruke o kaki pamune hlae. Izgledao je stariji nego pri njezinom posljednjem posjetu. Marty se pitala je li uope spavao otkad mu je ena nestala. - Je li Milly tu? - upitala je. - Na ulici je. - Pokazao je prema malenoj skupini djece koja su trala oko dvorita na uglu. - Ovih mi je dana zaista mrsko putati je iz vida. No, ne elim je zakljuavati kao zatvorenika. Stoga sam napravio kompromis pa mnogo radim u dvoritu. - Pogledom je preao preko uredne tratine i pokuao se nasmijeiti. - Ovo e uskoro biti najsreenije dvorite u okolnih pedeset drava. - Da, gospodine. Pametno od vas to je drite na oku. - A policija svaka dva sata alje automobil. - Dobro.

- Ovaj, elite li da pozovem Milly? - Ne. Ne, gospodine, pitanja su za vas. eljela bih vam postaviti pitanje o Millynom roendanu. Iznenada mu se u plavim oima pojavio oprez i Martyna su se lea ukrutila. Neto je tu bilo vano. - Alma joj obino priredi zabavu, za nekoliko malenih prijatelja - rekao je suvie neobavezno. - Da, gospodine. - Marty je brzo razmiljala. Wolfeovu sigurno nije zanimala djeja zabava. No, proslava roenja... - Vi ste joj baka i djed, jel' tako? - rekla je. - Tko su joj roditelji? Va sin ili kerka? - Kakve to ima veze s nestankom moje ene? - Ne znamo, gospodine. Samo pokuavamo dopuniti sliku. Sve nam pomae. - Volio bih da je Alma ovdje. - Mislite, roditelji su njezina tajna, tako neto? - Ona zna vie o tome. Sluajte, zamjenice Hopkins, nije mi jasno kako to moe pomoi da je pronaete, ali jasno mi je kako moe povrijediti Milly. - Neemo povrijediti Milly, vjerujte mi. Mi se ne bavimo odavanjem tajni, gospodine Willison. Ali zaista, moglo bi nam pomoi da pronaemo vau enu. - Uistinu tako mislite? Pa... da... - Radi se o tome da bi se to moglo uklopiti s drugim podacima koje imamo - objasnila je Marty. - Gospodine Willison, tko su Millyni roditelji? - Ne znam. - Wayne Willison protrljao je zatiljak. Vidite, Alma i ja imali smo samo jedno dijete. Djevojicu koja je

umrla od leukemije kad joj je bilo tek pet godina. Ali onda je prije sedam godina netko zamolio Almu da se privremeno brine o jednoj bebi. Alma je bila u crkvenom odboru koji pomae siromanim obiteljima i to je bilo povezano s tim. A Milly je bila tako slatka beba. Odmah sam je zavolio. I Alma je bila tako sretna. Uskoro nisam elio da obitelj doe po nju, nikada. - Je li rekla neto vie o osobi koja je traila od nje da se brine o Milly? - Marty je kopkao neki predosjeaj. - Dugo vremena nije, a zatim je rekla da je majka mrtva. Do tada me vie nije bilo briga. elio sam malu zauvijek. - I tako ste usvojili Milly? - Pa, to je druga stvar. Predloio sam to, naravno, no Alma nije eljela ni uti. Nije je htjela usvojiti. - Uznemireno je pogledao Marty. - Zaista mislite da je povezano? Moda nam je otac uao u trag? Misli da se treba osvetiti? Marty je polako kimnula glavom. Ni njoj se nije sviala ta mogunost. Pretpostavimo da je Millyn otac bio Klanovac, nasilan tip. Moda je neko vrijeme proveo u zatvoru, a sad je iziao i poeo se osveivati ljudima za koje je mislio da su mu nanijeli zlo, ukljuujui enu koja se godinama brinula za njegovu djevojicu. - Bi li nam je otac mogao uzeti? - plaho je upitao Willison. - Ne, ako se mene bude pitalo. - Vi radite za vladu - rekao je ratobornijim tonom. Vlada ponekad uzima djecu ljudima. - Gospodine, zaista, samo vam pokuavam vratiti enu. No, peckala ju je druga mogunost. Mogla je zamisliti enu kako

oplakuje mrtvu ker, oplakuje je godinama, a konano se dokopa djeteta i otme ga, pretvarajui se da mu je majka mrtva, a da obitelj ne mari. - Gospodine Willison, jo jedno pitanje rekla je. - Je li Millyno pravo ime Teenia? Tina, Tanya ili neto slino? - Ne. Pravo joj je ime Camille. - Je li vaa ena ikad spomenula neku Teeniju? Ili vi moda znate neku Teeniju? - Ne, koliko se mogu sjetiti. - Bi li to moglo biti ime Millyne majke? - Jednostavno ne znam. Marty je uzdahnula. - U redu. Postoji li jo to? Neto to bi nam pomoglo identificirati obitelj? Oklijevao je, a Marty je znala da ima jo. - Gospodine Willison, gospodine, znam da ste rastrgani ovim, ne znate hoe li to doista pomoi vaoj eni - ulagivala mu se. - Ali zaista nam koristi dobiti to vie injenica. - Aha. Ma, ve sam previe rekao, ili moda nedovoljno. Mogu isto tako ii i do kraja. Alma uva kutijicu za Milly, neto od njezine majke. - Mogu li je vidjeti, gospodine? Sumnjiavo je pogledao niz ulicu. - Ja u paziti na Milly ako je elite sami donijeti - dodala je Marty. - Zaista, moglo bi nam pomoi da saznamo gdje emo traiti vau enu. - Odmah se vraam - rekao je Willison i uputio se prema kui. Na ulici je Milly s konjskim repiem ula kako su se vrata zalupila i prestala loviti susjedovog djeaka. Stajala je kao ukopana na ploniku, zurei u kuu. Marty je mahnula i umirujui joj se nasmijeila, no dijete je ekalo, ukoeno, sve dok se vrata

joj se nasmijeila, no dijete je ekalo, ukoeno, sve dok se vrata nisu ponovno otvorila i na njima se pojavio Willison. Tada je Milly uzviknula i ponovno krenula za svojim malim prijateljem. Marty je razmiljala o Chrissie, o tome kako se brinula da e i Marty otii, isto kao Brad. I mala je Milly izgubila oca, a i dvije majke. Boe, ivot je surov prema djeici. No, gledajui oronulo lice Waynea Willisona dok se pribliavao, zakljuila je da ivot nije naroito blag ni prema odraslima. Nosio je kartonsku kutijicu s uzorkom buketa i pisanim slovima Cvjetne kartice na poklopcu. - To je to - rekao je. Sve to znam o njoj prije nego to je dola k nama. Pruio je kutiju Marty, a ona je skinula poklopac. Unutra se nalazila plava kartica na kojoj je pisalo samo Arhiv drave Kentucky, Matica roenih, Knjiga 733, stranica 514. Broj njezina upisa u maticu roenih. Millyna upisa u maticu roenih. Na njemu e biti roditelji! No, k vragu, ovako kasno subotom uredi su zatvoreni. A navedeni se ured nalazio ak dolje u Frankfortu. Nema nade da stigne tamo. Morat e ekati do ponedjeljka, osim ako uspije uvjeriti nekoga na viem poloaju da je to vrijedno dovlaenja arhivara od kue. Moda bi to mogli uiniti panduri iz Louisvillea. Radi se, naposlijetku, o velikom sluaju, a taj bi im podatak mogao pomoi da objasne zato je Alma Willison nestala i dati im mukarevo ime. Poela je posezati za rokovnikom kako bi zapisala podatak i osjetila da se u kutiji neto lagano pomaklo. Tamo se nalazilo jo neto. Podigla je plavu karticu i izvadila je. Ispod nje nalazio se rupi omotan oko neega kvrgavog. Marty je njeno skinula rupi i proaptala. - O, Boe.

skinula rupi i proaptala. - O, Boe. Bila je to ogrlica, zlatna ogrlica, skupa i prekrasna. Bila je izraena u ritminom ponavljajuem uzorku listia, a Marty je i predobro poznavala taj uzorak. Poklapao se s narukvicom na malenom kosturu u pilji. Bila je to ogrlica naslikana na portretu u predvorju kue Dentonovih. Malena pobjeda - potvren predosjeaj - nije zaustavila muninu koja joj je navirala u grlo. - to je to? - otro je upitao Wayne Willison. Marty je progutala pljuvaku. - U redu je, gospodine Willison. Ispostavilo se da je ovo zaista dobar trag. Dat u vam... - Opa! Bila je veoma daleko izvan svoje nadlenosti. Gubitnica Hopkinsova opet je uprskala. - Ne, kad bolje razmislim, pozovite lokalnu policiju - rekla je. - Oni su nadleni za ovaj kraj sluaja. Ja znam za im u kreniti na strani koja se nalazi u Indiani. Odnesite im kutiju to bre moete, u redu? - U redu. - Recite mi, jel' vaa ena imala prijatelje pod imenom Denton? Djevojicu, Phyllis Denton? Moda Elizabeth Denton? Suca Harolda Dentona? - Odmahivao je glavom, no ona je nastavila. - Hala Dentona mlaeg? Roycea Dentona? - Ne. I proli ste me put pitali za te ljude. Hal Denton... ini mi se da sam uo to ime, ali mislim da to nije bilo od Alme. - A ena pod imenom Wolfe? Profesorica na Sveuilitu u Indiani? - Ne. Nikad nisam uo ni za koga od njih, osim moda za Hala Dentona, a ni u to nisam siguran. - U redu. No, mora postojati veza. Recite lokalnoj policiji da se dobro pobrinu za Millynu kutiju. Pazite da vam

policiji da se dobro pobrinu za Millynu kutiju. Pazite da vam svakako daju potvrdu. Ja u se dati na posao na naoj strani sluaja. - Znate li gdje je Alma? - Jo ne, gospodine, ao mi je. Ali, ovo mi daje neto na emu mogu raditi. Javit u vam se zaista uskoro. Pourila je do patrolnog vozila, polako se provezla pokraj djece koja su se igrala na kraju bloka kua, a zatim se udaljila. Nazvat e postaju kad prijee rijeku, a zatim e se uputiti do Dentonovih i donijeti im jo loih vijesti. Maglovit ovjek kojeg je slijedila iznenada se inio stvarnijim. Nije bio samo nasilan, nije bio samo lud, nije bio samo bezimeni Klanovac ispunjen mrnjom. Sad je postojao i nagovjetaj osobnosti: tip je mrzio ene, ili ih se bojao, zakljuila je, ako ga je privlaila djevojica, lijepo plavooko suevo dijete. Marty je ponovno osjetila muninu. Vrijeme je da ga se ukloni. urila je svojoj kui, svojoj keri.

Poglavlje etrdeset tree


Daj, izai, Shirly, samo na minutu. Moramo razgovarati umiljavao se Wes. Javni tuilac Pfann vratio se sa specijalnim agentima Jessupom i Manningom, koji su s nelagodom stajali pokraj bolnikog kreveta. Prekrienih ruku, Shirley ih je sumnjiavo ispitivala oima. - Neu se previe uzbuivati - rekao je Wes. - Kunem se. - ivotom! - otro ga je podsjetila Shirly. - Sjeti se toga. Vraam se za deset minuta. - Izmarirala je iz sobe i zatvorila vrata. Wes se smatrao sretnim to ih nije zalupila. Art Pfann nesigurno je proistio grlo i zagrmio. - Bit emo brzi, Wes. - Dobro mi je, do vraga! Imam problema sa srcem, ne s mozgom. - Wes je zurio u javnog tuioca. Balavac. - Dakle, to poduzimamo po pitanju Newtona? - Pribavljamo nalog za pretres kue - rekao je Pfann. Svratio sam u Straubov servis, ali slobodan je do sutra ujutro. Stoga emo ga uhvatiti kod kue. - Ali neemo samo doe, doetati i pokucati mu na vrata - rekao je agent Jessup. - Taj tip Hardy Packer, kako se sad zove? Gil Newton?... Nije naivan. - Ispriajte nam o njemu - rekao je Wes. - U redu. - Maleni je ovjek okretao krute stranice

izvjea. - Prije deset godina imali su problema u Whitecastleu. Minirana je sinagoga, kua jednog idov, idovskog doktora, automobil nekog crnca... - Uvijek je zvuao poput snano navijene igrake koja se strano uri ne stii nikamo, pomislio je Wes. No, ono to je upravo govorio bilo je vano. - Najgori je bio crnac: pretuen, odsjeenih prstiju, ustrijeljen. Prsti su mu bili ugurani u usta, a tijelo su pronali skriveno u staroj metalnoj bavi za ulje pokraj koje se nalazio pougljenjeni kri. Packera su pokupili s hrp, hrpom drugih tipova. Ispitali su ga te ga pustili kad mu je netko osigurao alibi. Tjedan dana kasnije alibi je bio pun rupa kao vicarski sir, ali kad su otili potraiti Packera, on je ve nestao. Nikad mu se dosad nije ulo u trag. Konano su optuili petoricu drugih mukaraca, a trojica od njih tvrdili su da su samo isprebijali crnca. Rekli su da je Packer povukao okida, sakrio tijelo, podmetnuo bombe. Bio je strunjak, bio je hladnokrvan, slijedio je naredbe. Nitko od njegovih kompia nije tvrd, tvrdio da je bio u naroito prijateljskim odnosima s njim. Rekli su da se drao po strani, nije mnogo govorio ni o emu osim o mehanikim temama. Wes je kimnuo. - To svakako odgovara Newtonu. Kurvin sin jedva otvara usta, osim ako se radi o prijenosima i izmjeni ulja. Ipak... ne mogu ga zamisliti kako kuje ubilaku kampanju. - Nije to inio ni u Whitecastleu. Packer je bio ono to nazivaju Noni jastreb organizacije. - Wes je kimnuo. To je ve zakljuio po crnoj halji. - Brinuo se za plamene krieve i nasilje. No, u sutini je primao naredbe. Drugi su tipovi bili glavni. Wes se pomakao u krevetu. - I ovdje je netko glavni.

Newton nije tip voe. - U redu. Tko? - upitao je Jessup. Wes je slegao ramenima. - U ovom okrugu ima mnogo mogunosti. Mnogi simpatiziraju ideje Klana, izuzevi nasilje, a pretpostavljam da ih se aica ak i s tim slae. No, zvjerka iza Newtona prilino se dobro skriva. - No - rekao je Art Pfann - moda nam Newton, kad ga pokupimo, kae neto o svom efu. Wes je gunao. Newton nee progovoriti, u to je bio siguran. Ako je mirni Gil Newton imao dovoljno luaku crtu da izvri ta razapinjanja, sigurno je dovoljno lud i da ne pisne ni rije o svojim efovima. Prokletstvo, im ga doktor Hendricks pusti iz te bolnice, svakako e prozboriti jo koju rije sa starim Lesterom. Lesterov je ef bio i Newtonov ef. Morao je biti. - Pitao sam se - rekao je Wes. - Ona profesorica Wolfe poslala vas je u potragu za dokazima. Kako se to uklopilo? Jessup je prezirno otpuhnuo. - Nije. Radilo se o drugom problemu. Neki je voajer polaroidom fotografirao studentice kako plivaju. Art Pfann se zahihotao. - Uradi sam Playboy. - Tono. Neke su od njih stvarno prave make. U svakom sluaju, ispostavilo se da je voajer jedan profesor sa Sveuilita u Indiani. Upoznao sam ga, zapravo, tip pod imenom Hart. Provjerili smo, ali nema niega to bi ga povezivalo s Klanom ili bilo kojim ubojstvom. No, njegov je dekan bio bijesan, planira ga pozvati pred vijee i ukoriti. - Aha, Sveuilite u Indiani trudi se paziti na studentice rekao je Wes. Potajno je bio oduevljen to je Jessup iao u

uzaludnu potjeru, ali takoer potajno ozlovoljen to je i sam bio zaveden, to je jurio po tim prokletim ubojitim stijenama u isto tako uzaludnoj potjeri. Hopkinsova je ispravno proitala profesoricu. Trebao je vjerovati njezinu sudu. - Zna li tko kako izgleda Packerova kua? - upitao je Jessup. Art Pfann odmahnuo je glavom. - Newtonova? Nikad nisam bio tamo. - Bert Mackay radi s njim u servisu. Moda ga je koji put posjetio - rekao je Wes. - No, ne bih se udio da ni on nikad nije bio tamo. Newton se dri po strani. Jedva pozdravi nakon crkve. to se tie kue... zato se Sims ili Hopkinsova ne bi sasvim neobavezno provezli pokraj nje i pogledali je bez zaustavljanja? Jessup se namrtio. - Ne elimo da mnogo ljudi sazna za ovo. Kako emo znati emu je tko privren? To je malo govno optuivalo njegov odjel za povezanost s Klanom. - Hm, pretpostavljam da bismo mogli strpati nekoliko vas federalaca u veliki oklopni kamion da kruite uokolo i pretvarate se da ste na godinjem odmoru i neobavezno fotografirate - blago je rekao. - Mislite da bi ga to zavaralo? - Hej, Wes, smiri se - nervozno je rekao Art Pfann. Obeao si Shirley. Gospodine Jessup, erif je u pravu. Nepoznato vozilo na toj usamljenoj cesti privuklo bi pozornost toga tipa. Uplailo bi ga. No, patrolna vozila erifa Cohrana s vremena na vrijeme zaista prolaze tim putem, to je normalni postupak. - Simsov je stric iao na onaj skup Klana - tvrdoglavo je istakao Jessup.

istakao Jessup. - U redu, to kaete na ovo - predloio je Wes. - Jedan od vaih agenata ide, recimo, s Masonom, on je sad deuran. Nemojte mu ak ni rei koju kuu gledamo. Samo emo se provesti, bez usporavanja. - Meni zvui dobro - rekao je Art Pfann, a Jessup je polako kimnuo. Wes je nastavio. - Takoer postoji vjerojatnost da dri taoca. Mogli bismo zvati... Pa, Hopkinsova zna smiriti ljude razgovorom. - Imamo pregovarae za talake krize - kruto je rekao Jessup. - Obuene. Wes je slegao ramenima, ne elei se prepirati. Bit e mu sasvim drago ako se Marty Hopkins ne bude morala suprotstavljati tako oajnom i opakom ovjeku kakvim se inio taj Packer. U vraju mater, teko je povjerovati da je tihi Gil Newton bio onaj o kome su govorili. - Ma, dovedite 'vamo svoje momke, koga god trebate - rekao je. - I pazite da se ne prouje po kuloarima u okrugu da FBI-evci vre desant, jer bi tip mogao nestati. Takoer... - Namrtio se. - Kako bi bilo da u tajnosti motrite kuu i ekate da on izae? Jedna bi ga skupina mogla pratiti, a druga bi mogla ui u kuu i osloboditi taoca. Tako bi se moda izbjeglo pucanje. - ini mi se da to ima smisla - rekao je Art Pfann. Jessup je poeo neto mrmljati, no na vratima se zaulo kruto bubnjanje i Shirley je gurnula glavu u sobu. - Deset minuta je isteklo - rekla je. - Da, gospoo, upravo odlazimo - rekao je Jessup, gotovo revno.

gotovo revno. - Jo neto, Wes? - upitao je Pfann. On je uzdahnuo. - Aha. Zaista elim vidjeti tog majmuna iza reetaka. I zato nemojte uprskati, u redu? Pfann mu je stegnuo rame. - Dat emo sve od sebe. Krenuo je za Jessupom. inilo se da on pozdravlja nekoga na hodniku. Zatim mu se pridruio i Pfannov gromki glas. - Hal! Kako si? Boe, tako mi je ao... - Aha, hvala, Art - rekao je glas Hala Dentona. - Prilino smo dobro, s obzirom na sve. - A tvoja majka? - Iscrpljena, dakako. Royce ini sve to moe za nju. Upravo ste posjetili erifa? Kako mu je? - Prilino dobro napreduje. - Samo u ga pozdraviti, dok sam jo ovdje. Vidimo se, Art. - A zatim se Hal pojavio na vratima, u koulji kratkih rukava i hlaama od skupog odijela. vor na kravati bio mu je blago olabavljen. Nasmijeio se Shirley. - Dobar dan, gospoo Cohran. - Dobar dan, Hal. ao mi je zbog tvoga oca. Reci majci da u navratiti u posjet im budem gotova ovdje. - Aha. Kako je va pacijent? Wes je vidio kako se pomalo otkravila od njegova monog osmijeha. - Mogao bi biti gore - rekla je, a zatim dodala to je okrutnije mogla. - Glupi vol uporno pokuava upravljati okrugom. I onda se pretrgne. - Aha, neki od nas nisu ba razboriti. - Hal je priao krevetu i rukovao se s Wesom. - Sad je morate sluati, erife. - Nemam izbora - rekao je Wes. - Hej, Hal, ao mi je

- Nemam izbora - rekao je Wes. - Hej, Hal, ao mi je zbog tvoga tate. - Aha. - Halove su se usne stisnule, a Wes je vidio umor i tugu na njegovu licu. - Zbog toga sam ovdje u bolnici. Doktor Sidhu, znate, ovjek koji je obavio autopsiju, pronaao je neto udno na tim malim tumorima. Ciste, nazvao ih je, i rekao da mu ne izgledaju kao rak. Doktor Hendricks kae da su moda povezane s onim eluanim problemom kojeg je tata imao prije nekoliko godina. eli ga poslati u Indianapolis da obave daljnja ispitivanja. Doao sam potpisati papire. - Nije se radilo o raku? - otro je upitao Wes. - Misli, moda je bio u pravu? Netko ga je pokuavao ubiti? Hal je odmahnuo glavom. - Ne, ne, definitivno se radilo o prirodnom uzroku. U oba sluaja. - Tuno se osmijehnuo. Moete se prestati brinuti o tome, erife. Tata me potakao tom priom da ga netko ubija. Zato sam vas zvao. No, halucinirao je. Doktor kae da to nije iznenaujue. Imao je na desetke tih cista u mozgu. I u miiima, kako se pokazalo. Wes je odmahnuo glavom, prisjeajui se oronule prikaze u bolesnikom krevetu. - Jadnik. ao mi je to to ujem. Hal, htio sam te neto pitati, pozna li nekoga pod imenom Teenia? Moglo bi biti povezano s tvojim ocem. Hal je odmahnuo glavom. - Ne. Vaa je zamjenica jutros nazvala Roycea i postavila isto pitanje. Kako to? - Samo provjeravamo glasine. Nita vano. - Naroito kad se zna da se radilo o prirodnoj smrti. Hal je ispruio ruku. - Da. Sluajte, erife, uvajte se, u redu? Moram sad ii pomoi majci i Royceu. Razvrstavaju stvari. Velik posao... znate, stari dokumenti i kartonske kutije,

stvari. Velik posao... znate, stari dokumenti i kartonske kutije, neke jo iz njegova djetinjstva. - Aha. Hvala to si navratio, Hal. Kad je otiao, Wes je primijetio da se Shirley tapka rupiem po oima. - Jadni Dentonovi, s toliko se toga moraju boriti - rekao je. - Aha. - Gledala ga je oima punim suza. - Ali, ne plaem ja toliko zbog njih koliko zbog sebe. - Zbog sebe? - Wes, bio si tako blizu! - Prsti su joj se gotovo spojili u zraku. - Jel' ti uope jasno kako je blizu bilo? - Daj, Shirl, misli da u ikad zaboraviti kako sam leao na onom prokletom kamenu, gledajui sokolove, s osjeajem da mi se desetotonac parkirao na prsa? - Pa zato onda malo ne prekine? Vidjela sam kako si naulio ui kad si pomislio da je sudac Denton moda ubijen! Mrtei se, pribliila se krevetu. - Zato ne moe prepustiti Gradyju Simsu i Artu Pfannu da se pobrinu za to? - Dobri me Bog potedio radi neega, Shirl. A to neto mogao bi biti upravo ovaj sluaj. Ja sam bio taj koji ga je prepoznao, jel' tako? Netko mora zaustaviti tog kurvinog sina. Uhvatio ju je za ruku. - Budemo li imali sree, epat e Newtona za vrat i... Zazvonio je telefon. Njegova je ruka udarila po slualici djeli sekunde prije njezine i Shirley se na trenutak odupirala, pokuavajui ga sprijeiti da je podigne. Zatim se s ozlojeenim uzdahom ponovno teko spustila u stolicu. Bila je to Marty Hopkins. - Dobar dan, gospodine. Foley mi je dao va broj u bolnici. Kako ste?

Foley mi je dao va broj u bolnici. Kako ste? - Dobro, ali doktor Hendricks i moja ena su u dosluhu. Ne ele me pustiti odavde. Hm, Hopkinsova... - Oklijevao je, a zatim joj je odluio rei. - Imam novosti za tebe. - Novosti, gospodine? - Za tebe. Ne za Foleya, Masona, Simsa ili bilo koga drugog. FBI-evci su zaista osjetljivi kad se radi o irenju informacija nama Klanovcima. - Da, gospodine, FBI-evci se definitivno dobro snalaze u ovim krajevima, gospodine. Wes se frkui nasmijao. - Smiri se, Hopkinsova, igrat emo po pravilima. Novost je da smo prepoznali naeg ovjeka. Pokupit e ga danas popodne. - Prokletstvo! Koji je moj zadatak, gospodine? - Tvoj je zadatak da se mie s puta jebenom gospodinu agentu Jessupu. - Gospodine? - uo je njezino razoarenje i nevjericu. - To je ujedno zadatak svih ostalih. Usput, nisam ti ovlaten govoriti nita od ovoga. - Da, gospodine, hvala vam. Kladim se da niste ovlateni ni rei mi tko je on. - Ne, nisam. Gil Newton. - Newton! Do vraga, on ne bi mogao... Pa, moda bi mogao slijediti naredbe. Zaista je dobar mehaniar. Ali, sigurno netko drugi sve to planira! - Aha, i ja sam im to rekao. - U kratkim joj je crtama ispriao o dokazima protiv Newtona, o otiscima prstiju i fotografiji Nonog jastreba iz Whitecastlea. - Kau da mu je pravo ime Hardy Packer. Kao klipan ivio je ovdje, u blizini

pravo ime Hardy Packer. Kao klipan ivio je ovdje, u blizini Campellsburga. - Packer. ini mi se da sam ula za njih. - Mogue. Odselili su se u Terre Haute nakon to ih je majka napustila. - Mislite da dri Almu Willison, gospodine? - Pretpostavljaju da ima taoca. - Dobro. K vragu, voljela bih se ukljuiti, gospodine! - Moe se pobrinuti da imamo praznu zatvorsku eliju. Ne elim da deki idu u uobiajene subotnje ophodnje i napune zatvor pijancima. - Hm, dobro, gospodine, uinit u to kad se vratim. Ovo je, tako rei, meugradska veza. - Hopkinsova? - otro je upitao. - Gdje si ti to? - Pa, gospodine, ja, hm, ila sam u Louisville. Neto sam pronala. - to? - Radi se o Dentonovom sluaju. - To vie i nije neki sluaj, Hopkinsova. Sueva je autopsija pokazala prirodni uzrok. - Jo uvijek nam ostaje Phyllis Denton, gospodine. I Alma Willison. - Ima neto o Willisonovoj? - Da, gospodine. Znate da imaju onu djevojicu, Milly? - Unuku, da. - Gospodine, vjerujem da je Phyllis Denton bila Millyna majka. - Phyllis Den... Zeza se, Hopkinsova! Phyllis je imala... koliko, dvanaest godina?

- Da, gospodine. Gospodin Willison kae da mu je ena vrlo tajnovita kad se radi o pitanju odakle je Milly dola. No, pokazao mi je kutiju koju je uvala za djevojicu, u kojoj se nalaze stvari njezine prave majke. U njoj je bila ogrlica. Poklapa se s narukvicom na Phyllisinom kosturu. - Isuse! Pa kako je uope dola do Willisonovih? Misli da je Alma uinila neto Phyllis i ukrala dijete? - Aha, razmiljala sam o tome. Ili je moda Phyllis bjeala od oca prije nego to je umrla, a on je tek sad saznao gdje se dijete nalazi. I oteo gospou Willison za osvetu. - Willison ti nije rekao tko je bio otac? - Willison je rekao da ne zna i vjerujem mu, gospodine. Bio je uistinu otvoren o drugim stvarima. U kutiji je bila i ceduljica na kojoj pie da se upis roenja nalazi u matici arhiva drave Kentucky u Prankfortu. Tamo bi mogao stajati taj podatak. No, arhiv je zatvoren do ponedjeljka. - Policija iz Louisvillea moe ui u njega, zar ne? - Hm, da, gospodine, hm, kad ih se upozori na to. - Nisi im jo rekla, Hopkinsova? - Rekla sam gospodinu Willisonu da ih nazove. Da, mogli bi biti osjetljivi zbog toga to im ona upada na teritorij. - Pazi se, Hopkinsova - rekao je. - Previe se neovlatenih koraka poduzima ovih dana. - Da, gospodine. Namjeravala sam ponovno razgovarati s Dentonovima, provjeriti imaju li ideju o tome tko je bio taj momak. Njeno u im priopiti vijest. - Dobro. Uini prvo to, a zatim se pobrini da naeg deka Newtona eka elija u zatvoru. No, nemoj rei Foleyu ni

drugima zato. - Da, gospodine. Vidimo se, gospodine. Wes je spustio slualicu i naslonio se leima na uzglavlje, iznenada iscrpljen. Shirleyne su se usne stisnule te mu je spustila krevet. Kad se namrtio, progovorila je. - Probudit u te ako se dogodi neto vano, ampionu. Obeajem. Pa, ovjek mora bar nekome u ivotu vjerovati. Wes je sklopio oi.

Poglavlje etrdeset etvrto


Marty je izila iz telefonske govornice i okrenula patrolno vozilo u smjeru kue. Dakle, klupko se napokon poelo odmotavati. Slijepe su se ulice poele otvarati. Trebala bi se osjeati sretnijom. Sad su znali tko je izvrio ubojstva. Gil Newton, zapravo Hardy Packer, umijean u ona podmetanja bombi u Whitecastleu - u redu, u to je mogla vjerovati. Bio je to taj veliki preokret na koji su ekali. Zato je onda njezina radost bila pomijeana s toliko razoaranja? Moda se radilo o tome da je osjeala kako to nije sve. Gil Newton bio je tako neobian, miran tip - sigurno je jo netko radio s njim. Kraj nije bio tako blizu kao to su FBI-evci mislili. A moda je bila razoarana i zbog toga to nee sudjelovati u njegovu privoenju. Nee ni Wes Cohran. Bilo je to kao da pomae svojoj momadi da se probije do zavrnice, a onda te u odluujuoj utakmici posjednu na klupu. FBI e pokupiti svu slavu, a Trener e izgubiti dragocjen ugled rjeavanja problema okruga Nichols bez dovlaenja ikoga izvana. Stigla je u Paoli i skrenula prema sjeveru. Njegovo srce to je bila druga pria. Nije se mogla otarasiti osjeaja krivnje zbog toga. Zato mu nije bila sposobna objasniti da profesorica Wolfe postupa na osobit nain? Da je samo bila u stanju uvjeriti ga... Ali nije, a on sad lei u bolnikom krevetu. ak joj je i onaj mali osobni trijumf pritiskao duu. Pronala je nove podatke o jadnoj Phyllis Denton, ali teko je

bilo radovati im se, jer prouzroit e samo jo jedno slamanje srdaca te preoptereene obitelji. Uasavala se ponovno ih vidjeti, uasavala se okrutnih pitanja koja e im morati postaviti. No, to joj je bio posao. I bez obzira to e ih boljeti, znala je da i oni ele saznati to se dogodilo Phyllis, ele uhvatiti i kazniti njezinog zavodnika i ubojicu. Marty se ipak uasavala tog razgovora. Prola je okuku i vidjela krianje s okrugom 860. Krene li nekoliko kilometara na istok i otprilike tri kilometra na sjever Donaldson Roadom, stii e do Phyllisine pilje. Ali, zato se gnjaviti? Tamo su ve pronali sve to se pronai moglo. Oni su traili, dravni forenziari su traili, FBI-evci su traili. No, zato je onda profesorica Wolfe rekla da bi voljela imati i vremena jo je jednom provjeriti? Marty je okretala patrolno vozilo prema pilji, iako si je rekla da je to besmisleno. Unutra e biti mrano, sad kad su dravni panduri odnijeli generator i svjetla. U prtljaniku je jo uvijek imala piljarsku kacigu - trebala bi je uskoro vratiti Floydu Russelu - no, ne bi trebala ulaziti sama, rekao je Floyd. Ionako nema to pronai. Pa zato se onda parkirala, uzela kacigu koja je leala meu signalnim svjetiljkama, klijetima za eljezo i kablovima za vuu u prtljaniku, svezala kosu kako bi joj kaciga bolje pristajala, zakvaila za remen rezervne boce s gorivom i vodom za svjetiljku? Zato to se nije eljela suoiti s Dentonovima, priznala si je. Odgodit e to za jo nekoliko minuta. Hopkinsova - kukavica. Osjeajui se budalasto, Marty se uputila uzbrdo prema

ulazu u pilju. Gary Trent bio je zapovjednik Specijalne postrojbe dravne policije u Indiani. Znao je da je agent Jessup frustriran injenicom da su zbog tako kratkog roka uspjeli skupiti samo osam ljudi. U tom je dijelu drave bilo gustih, isprepletenih uma, mnogih klanaca i starih koliba, a Jessup je trtario to e se dogoditi ako im Packer umakne dok ga budu pokuavali opkoliti. Prije nego to se pridruio dravnoj policiji Trent je sluio dva roka slube kao borac u praumi, gdje je lovio podmukle, dobro motivirane neprijatelje na njihovom vlastitom terenu, te je sad osjeao samopouzdanje. - Ovo su osmorica hrabrih momaka - rekao je. - Postavit emo estoricu u umu oko kue, a dvojicu poslati na vrata s paketom DHL-a. Vi ostanite otraga. Imat ete pregled situacije - diplomatski je dodao. - U redu - rekao je Jessup. inilo se da sam sebi izgleda kao neka vrsta generala koji osmilja akciju. Zapovjedniku Trentu izgledao je kao jebeni uredski pizdun. - Dakle, prije pola sata poslali smo erifovo patrolno vozilo da proe ispred kue rekao je Jessup. - Bio je kod kue. - Vidjeli su ga? - Auto mu je bio na prilaznom putu. To je izdvojeno podruje, ne moe ii nikamo bez auta. Trent je povrno poznavao Wesa Cohrana i bilo bi mu drae raditi s njim. Kao i Trent, Cohran je znao da ljudi mogu biti izvan kue ak i kad su im auti na prilaznom putu. Kao i Trent, znao je da ljudi ponekad idu u lov, ribolov, etnju ili

ubijanje ne koristei vlastite automobile. No, Trent je preivio Vijetnam usredotoujui se na stvarnost, a ne na ono o emu nadreeni fantaziraju te je stoga rekao Jessupu - Pogledajmo ponovno tu kartu. U to su doba godine bili suoeni sa zakrljalim umama, humcima i breuljcima te mnogo bunja. Izbacit e pozadinske ljude na oblinjoj stranjoj cesti, neka hodaju pet kilometara kroz umu u neprobojnim prslucima i opkole Packerovu kuu. Kad se zalee smjesti, dva ovjeka u kamionu DHL-a stii e s velikim paketom. Ispod prevelikih odora DHL-a nosit e pancirne koulje i najnovije automatsko oruje. U kutiji e se nalaziti malj, u sluaju da nitko ne bude dovoljno ljubazan da otvori vrata te se budu morali sami pozvati unutra. Trent je prouavao teren obiljeen na karti i odluio kako e grupirati ljude. - Pokret - jezgrovito je rekao. *** Marty Hopkins pogledom je paljivo prelazila po odaji gdje se nekad nalazio lijes Phyllis Denton. Osim pougljenjenog kria na glatkom zidu vie se nita nije vidjelo. ak su i davne boce gaziranih pia koje su ostavili davni izletnici - moda mladi Royce? - bile odnesene u laboratorije. Krenula je natrag, prema izlazu, no zaustavila se kad je dola do poetka tunela za puzanje koji je vodio do odaje sa piljskim ribicama. Nema potrebe gledati tamo. No, profesorica bi Wolfe pogledala. S ogorenim uzdahom Marty je zaronila u tunel. Profesorica Wolfe bila je jednako neumoljiv ef kao i Wes

Profesorica Wolfe bila je jednako neumoljiv ef kao i Wes Cohran. Nekako se uvukla u nju i izdavala joj naredbe na koje se bilo teko ne obazirati. U svakom sluaju, ne bi trebalo dugo trajati. Nije joj se naroito sviao taj dio pilje: suenje nakon vee upljine, nain na koji su siuna stvorenja uzmicala na rubu svjetlosti, osjeaj da predstavlja uljeza u tom istom, divljem svijetu. Gurnula je runu svjetiljku u rukav kako bi bila sigurna da je nee ostrugati u uskom dijelu. I eto onoga dijela u kojem se strop sve vie sputao pritiui je te se spustila na trbuh na blatni pod. Poput punjenja udovinog kamenog sendvia. Slanina, zelena salata i Hopkinsova na kamenu. Puzala je na trbuhu i konano se iskobeljala iz tunela te se nala u odaji gdje su spore, blijede ribe plivale u bistrom potoku. Tu nije bilo niega. Na drugom kraju, pokraj hrpe kamenja iza koje je nestajala rjeica, nalazila se okomita pukotina. Bio je to ulaz u onaj zavijeni tunel koji je vodio u odaju sa eljeznim prstenom. Preko plitke rijeke u visinu su bile naslagane ukaste gromade isprane vodom, ostaci davnog uruavanja stropa, kako je rekao Floyd Russel. Gore blizu vrha, rekao je, nalazio se prolaz premalen za odrasle ljude. Wolfeova je pak rekla da postoji stranji ulaz u pilju. Kroz hrpu uruenog stijenja. Je li to moglo biti to? Marty je znala da ne bi trebala sama pokuavati tako neto. Ali, moda bi mogla samo baciti pogled, kad je ve tamo. Zakoraila je i na kamen u sredini potoka te skoila na drugu stranu. Na nekih metar i pol visine u hrpi gromada vidjela ga je otvor visok nekih sedamdeset pet centimetara, vei od blatnoga tunela kroz koji je upravo dopuzala. Zurila je u otvor i iznenada

tunela kroz koji je upravo dopuzala. Zurila je u otvor i iznenada zaula slabano kaljucanje. Tijelo joj je reagiralo bre od mozga. Shvatila je da ui iza velike gromade, dok joj srce lupa, ui joj se napinju, a u ruci dri pitolj. Sljedei se trenutak ponovno zaulo - proiavanje grla, jedva ujno kroz klokotanje vode. Dolazilo je iz ulaza u nazupan tunel koji je vodio u odaju sa eljeznim prstenom, tono preko puta potoka. U redu, Hopkinsova, sad mirno. Trener je rekao da su FBI-evci otili pokupiti Newtona. Osim toga, subota je. To je najvjerojatnije samo neki klinac koji istrauje pilju, sad kad je ponovno otvorena. Ponovno je, to je bre mogla, prela potok i prola kroz pukotinu u stijeni. Bilo je teko biti tih hodajui tako pognut. Bila je i te kako svjesna topota vlastitih koraka po kamenu kad su zvui potoka iezli iza nje, i te kako svjesna arke svjetlosti svjetiljke na glavi. Dola je do zavoja. Kalja e sada znati da dolazi, zbog svjetla. Stoga malo zavaraj smjer, Hopkinsova. Zastala je, skinula svjetiljku s kacige i drala je u lijevoj ruci u visini glave, dok joj je u desnoj ruci bio spreman pitolj. Spusti se u uanj, i dalje visoko dri svjetlo. Gurni ga iza ugla, usmjeri ga u sljedei dio prolaza. Ako nitko ne zapuca, proviri iza svjetla, a ako je zrak ist, skreni za ugao. U redu. U ovom dijelu nema problema. Nema ni zvukova. Nadala se da joj plijen nije nekako umakao. Iako je morala priznati da se takoer nadala da jest. Jo jedno skretanje, ili dva? Nije se mogla sjetiti. Ruka joj se umorila od dranja svjetiljke u visini. Trebalo joj je samo

joj se umorila od dranja svjetiljke u visini. Trebalo joj je samo postolje i bila bi Kip slobode. Iscrpljen Kip slobode. Stoga zavri s tim, Hopkinsova. Gurnula je svjetiljku iza sljedeeg ugla. Nije bilo pucnja. Nisko se spustivi u sjenu, spremnoga pitolja, Marty je zala za ugao. Tamo se nalazila odaja sa ukastim zidovima. I gomila blatnjavih krpa u sredini. I pokret meu krpama - ruka je zaklanjala oi koje su mirkale na svjetlosti. - Bog - nesigurno je rekao glas. Dijete ili ena. - Jeste mi donijeli neto iz McDonald'sa? - Ne, nisam. Na zvuk Martyna glasa prilika je poela hvatati dah i sa zveketom se odbacila unazad. Deka je pala na stranu i Marty je ugledala raupanu enu. Na nozi koju je vidjela nalazila se metalna lisiina, lanac. Strah je izobliio enino lice umrljano blatom. Marty je okrenula svjetiljku i obasjala vlastito lice. Gospoo, ja sam zamjenica Hopkins - rekla je. - Jeste li... - O, Boe! O, hvala Bogu! Izvedite me odavde, molim vas, izvedite me odavde! - ena je poela jecati. Marty nije vidjela nikakvih znakova oruja. Spremila je pitolj u futrolu. - Da, gospoo. Samo u staviti kacigu i onda vam pokazati put prema van. Imate na sebi lanac? - Da. O, Boe, pourite, on bi mogao doi! Jeste li... neto. Marty nije razumjela od jecaja. - Smirite se, gospoo. Jeste li vi gospoa Willison? - Da. Da. Jeste li ga uhvatili? - Drugi ga privode upravo sad, barem pretpostavljam.

- Drugi ga privode upravo sad, barem pretpostavljam. Mogu li pogledati taj lanac, gospoo? - Oh, pourite, molim vas, pourite! Marty je pokuala sa svojim kljuem za lisiine, ali nije uspjela. - Gospoo Willison, ao mi je. Morat u donijeti klijeta za eljezo. - Ne ostavljajte me! - kriknula je Alma Willison, zakvaivi se za Martyn rukav - Izvedite me! Ne ostavljajte me! - Poela je kaljati i jecati. - Smirite se, gospoo. Odmah u se vratiti. Evo, uzmite malo vode. - Skinula je rezervnu bocu vode s remena i pruila je Almi Willison, koja je halapljivo pila. Marty joj je dodala i runu svjetiljku. - Evo, bar neete morati ekati u mraku. Vraam se za minutu. - Nemojte ga naljutiti! On zna da sam bijela Kranka. Ali, on ima pitolje... o, Boe, nee vam dopustiti da se vratite! Ubit e me! - Ostali ga privode - umirivala ju je Marty, iako su joj od nelagode koom prolazili trnci. - Odmah se vraam, iskreno vam kaem. - Nemojte otii! O, Boe, nemojte otii! - Jecaji Alme Willison pojaali su se. Marty je pourila kroz tunel, potaknuta plaem iza sebe. Kad se zaboravila sagnuti i udarila kacigom o niski strop malo je usporila, prisjeajui se upozorenja Floyda Russella kako bi mogla otetiti svjetiljku ili udariti glavu. Zurila je uz rub vode do vodoravne pukotine koja je predstavljala poetak tunela za puzanje te se uvukla unutra. Uskoro je poela brzo puzati, hitajui kroz prolaz. Nije se

Uskoro je poela brzo puzati, hitajui kroz prolaz. Nije se mnogo razlikovalo od utrke tricikala, zakljuila je, velik napor u zgrbljenom poloaju. Radije bi svaki dan odigrala dobru koarkaku utakmicu. Dola je do glavne upljine, brzo potrala prema otvoru te se rukama i nogama uspentrala po hrpi kamenja. Patrolno je vozilo bilo parkirano na pola uzbrdice. Otvorila je prtljanik, premetala po signalnim svjetlima, dekama i drugoj opremi za sluaj nude te izvadila klijeta za eljezo i pourila natrag u pilju. Dok je velikim koracima grabila kroz prostranu ulaznu odaju, gledajui u svjee oien kut u kojem su se nekad nalazile boce gaziranih pia i kantica za ulje, konano joj je na povrinu isplivalo sjeanje koje ju je kopkalo jo od razgovora sa erifom. Bio je to glas Elizabeth Denton, koja je govorila o davnim uljezima u pilji, o Packerovom malom, koji je tamo ostavio ime. Royce i Hal mlai oistili su grafite. Obrisali su ime. Jesu li Dentonovi deki poznavali Hardyja Packera? Marty je ugurala klijeta za eljezo, dugaka vie od ezdeset centimetara i veoma teka, u prolaz za puzanje ispred sebe. Dakle, nije eljela razgovarati samo s Almom Willison. Imala je cijelu hrpu novih pitanja za Dentonove, im tu jadnu enu izvue otamo.

Poglavlje etrdeset peto


Sa sruenog, suhog stabla koje e dobro gorjeti Noni je jastreb odrezao dvije klade za kri. Utovario ih je u automobil koji je posudio od Johnnyja Petersa. Johnny je dao staviti nove amortizere i auto e u ponedjeljak ujutro biti spreman za preuzimanje, ist kao sunce, glatko vozei. No, trenutano je rekviriran za veliki rat. Dakako, nije to mogao rei Johnnyju, ali njemu nee smetati. I njega su gadno povrijedili blatni ljudi. Bilo mu je dovoljno samo nekoliko piva da pone gorljivo govoriti o idovskom odvjetniku koji ga je prisiljavao da plaa ogromnu alimentaciju za klince, koje je ona protuha od njegove ene odvela sa sobom kad je pobjegla. I to samo zato to ih je pokuavao drati na uzdi. Noni jastreb to nije mogao shvatiti. Svi su znali da ponekad mora iibati djecu ili nee pravilno razmiljati kad odrastu. On se sjeao da je i sam mnogo puta bio iiban. No, taj se idovski odvjetnik urotio sa Johnnyjevom enom. Nije mu doputao ni da vidi vlastitu djecu, ali ga je ipak prisiljavao da plaa. Da, Johnnyju bi bilo drago da zna kako pridonosi njihovoj stvari. Skrenuo je Johnnyjevim autom s autoceste na ljunanu seosku cestu, zatvorio vrata ograde za sobom, a zatim proao pokraj nekoliko polja i stigao na zemljani put koji je zavijao prema umovitim breuljcima. Parkirao je ispod velikog oraha u gustom dijelu ume te izvadio klade i torbu iz prtljanika. Tiho je nosio klade po stazi. Za neka dva sata sunce e zai, no sad bi

ga jo uvijek mogli vidjeti s ceste, ako ne bude oprezan. Doao je do ruba drvea i sledio se. erifovo patrolno vozilo bilo je parkirano na uzbrdici. Bijes i uas uzavreli su u njemu, no Noni ih je jastreb nadjaao i lagano se spustio u uanj kako bi promislio to uiniti. erif... ne, jutros je na poslu uo kako je erif u bolnici. Bog je ve smlavio erifa. To e onda biti neki zamjenik, zamjenik u pilji. Zato? Ve su odnijeli sveticu u lijesu i sve oko nje. Najvjerojatnije su bili oajni, samo su je ponovno pregledavali, nadajui se da e pronai neto to im je promaklo. Nee ulaziti duboko unutra. Nikad dosada nisu. Nee ii do rijeke sa piljskim ribicama. Zar ne? to ako su nekako doznali za enu? Nije mogao zamisliti kako, no to ako jesu? To ne bi nita promijenilo. U svakom sluaju, bolje da provjeri. Iz opreme je izvadio tridesetosmicu i bratov komandoski no, a torbu ugurao iza stijene, sakrivi je. Ostavio je klade da nevino lee u podnoju stabla. Tiho se probio do otvora pilje i legao meu stijene, na mjesto koje se ne vidi s ceste, oslukujui. Nita. Noni jastreb skliznuo je u pilju te se spustio dobro poznatim putem do dna, ne palei svjetiljku. Jo uvijek nije bilo buke, ni svjetla. Protrao je kroz veliku upljinu, prstima prelazei preko zida, do odaje u kojoj se nekad nalazio lijes svetice. Tamo nije bilo nikoga. Pourio je natrag sve dok nije doao do otvora prolaza

za puzanje koji je vodio u odaju sa piljskim ribicama. Ni tamo nije nikoga uo. No, kamenii koje je ostavio na podu prolaza bili su pomaknuti. Dakle, zamjenik je sigurno bio tamo. I Noni je jastreb napokon shvatio, i obradovao se. Bog unitava erifa i njegove zamjenike. A Noni jastreb jedno je od Njegovih odabranih orua. Odabran za vie od samo Alme Willison. Odabran za napad na sam zakon, na zakon blatnih ljudi. Trebao mu je plan. Nije znao koliko se zamjenika nalazi u pilji. No subotom, dok je erif Cohran u bolnici, najvjerojatnije je bio samo jedan ili dvojica. Isplatilo bi se odvesti im vozilo, odsjei im mogunost bijega i izbjei znatieljne oi. Poput oiju Willieja Searsa. Otpuzao je natrag do ulaza u pilju, provjerio ima li na usamljenoj cesti vozaa, a zatim se iskrao iz pilje i spustio do patrolnog vozila. Bio mu je dovoljan trenutak da ga upali pomou ica. Odvezao ga je na cestu, a zatim krenuo stranjim putem kojim je prethodno doao. Parkirao ga je ispod oraha pokraj Johnnyjevog auta te skinuo poklopac razvodnika paljenja, kako ga nitko ne bi mogao odvesti. Tada je zatvorio patent svoga crnog dempera i vratio se u pilju. Vratili ste se! - Jesam, gospoo, naravno da sam se vratila. - Marty je bilo drago to je Alma Willison izgledala malo manje uspanieno. Progovorila je hladnokrvnim, slubenim glasom. - Evo, drite malo odvojene noge. Morat ete nositi te lisiine sve dok ne pronaemo odgovarajui klju. Ali moemo bar skinuti lanac. - Ja sam pilila lanac. Vidite? - Pokazala joj je zahralu

kariku. Na njoj se nalazio lijeb, tono. - Da, gospoo - rekla je Marty. - Satima i satima pilila sam po njemu. - Da, gospoo. - Marty je stavila kariku koja se nalazila pokraj okova za lijevu nogu u klijeta za eljezo. Napregnula se i stenjui pritisnula dugake ruke. Karika je pukla. - O, Boe! O, hvala vam, hvala vam! - Alma Willison poela je plakati. - U redu je. A sad, gospoo, dajte drugu nogu. I dalje plaui, Alma Willison ispruila je drugu nogu. Marty se ponovno oslonila na ruke i odrezala lanac spojen s lisiinom. - Evo ga - rekla je. Alma je napola trala, napola puzala prema otvoru, a zatim se iznenada zateturala i stala, apui. - Je li on vani? - Nije, gospoo. - Ne poznate ga. Dolazi tajno. Ubit e me. Morat emo uiniti to eli ili e me ubiti. I vas. - Njezin je strah zgusnuo zrak oko njih. - elite li da ja idem prva, gospoo Willison? - blago je upitala Marty. - Vi ne znate to on eli! Mogli biste ga razbijesniti! Marty je uzdahnula. Zato je bilo tako prokleto teko spaavati ljude? Sretni ste ako moete spasiti sami sebe, rekla je profesorica Wolfe. Ipak, suosjeala je s Almom Willison, koja je toliko dugo bila u vlasti toga tipa, toliko dugo u mraku. A to i nije bio besmislen strah - uvijek je postojala mogunost da se on uistinu pojavi, iako ga je FBI dosad ve vjerojatno pokupio, zajedno sa svom slavom.

zajedno sa svom slavom. - U redu, gledajte, gospoo Willison. Ja u ii prva. Ako se zabrinete oko neega, moete se odmah vratiti ovamo i uiniti to god mislite da je najbolje. - Ne elim se vratiti! - Idemo onda. - Marty se sagnula i zaronila u otvor. Trenutak kasnije zaula je oklijevajue korake Alme Willison, a zatim osjetila Alminu ruku na svojim leima. - Idem li prebrzo? - Ne - proaptala je Alma. - U redu, za trenutak emo doi do ireg mjesta, s rjeicom. ujete li rjeicu? - Da. - Kratko emo vrijeme ii uz rub rijeke, a zatim dolazi najtei dio. Morat emo malo puzati na trbuhu itavim putem kroz nizak tunel. On e se nakon kratkog vremena poveati, ali ipak emo morati puzati. Sjeate li se da ste otuda uli? - Ne. Onesvijestio me, mislim. Probudila sam se tamo na onom mranom mjestu. - Razumijem. No, nakon to proemo kroz taj tunel za puzanje, vei dio preostalog puta moi emo uglavnom hodati sve do izlaza iz pilje. - Marty je razmiljala o snazi koja je bila potrebna za povlaenje onesvijeene ene kroz taj prolaz za puzanje. Gil Newton nije bio krupan. A onda se sjetila kako ga je vidjela da pomie onaj motor. Dvjesto kilograma, a okrenuo ga je lako kao da se radi o klupici za noge. - Jo samo malo rekla je hrabrei i sebe, a ne samo Almu. Zala je za posljednji ugao. Samo jo nekih metar do otvora koji vodi u odaju sa piljskim ribicama. Vidjela je kako svjetlost svjetiljke na njezinoj

piljskim ribicama. Vidjela je kako svjetlost svjetiljke na njezinoj glavi svjetluca na povrini potoka. Pucanj. Gromoglasni odjeci odbijali su se od zidova odaje. Prije nego to je uspjela promisliti, vratila se iza ugla. U uima joj je zvonilo, u rukama je drala pitolj. Pucanj. Netko je pucao na nju. Bljesak cijevi - da, bljesak cijevi dolazio je iz siunog ulaza u prolaz za puzanje etrdesetak metara dalje, na drugoj strani odaje. Dakle, sprjeavao joj je izlaz. vre je stegnula pitolj, kako se ne bi tako strano tresao u znojnoj ruci. Nije bila ozlijeena - metak je pogodio vapnenac pokraj nje. Je li Alma Willison dobro? Vie nego dobro. Kad joj je grmljavina u uima utihnula, Marty je zaula brzo povlaenje Alminih koraka u smjeru odaje s prstenom. Hvala Bogu. Tko je to bio? Nije pandur. ak su se i federalci identificirali prije pucanja. Sigurno je to bio Almin otmiar. Sigurno je to bio Newton. ovjek koji je ubio i iskasapio Goldsteina i Searsa, koji je oteo Almu Willison. I kerku suca Dentona? Ona se nalazila u pilji. Moda je taj tip Nije sad vano. Vaan je njegov pitolj. Jedan pucanj. Vjerojatno se nije radilo o automatskom pitolju, nego o tridesetosmici, kao to je bila njezina. Tu su bili izjednaeni. Nije koristio svjetlo. Moda ga je samo nakratko ugasio, no nije bilo sumnje da se u tom mraku kretao bolje nego ona. Hardy Packer, djeak koji se igrao u toj pilji, pisao svoje ime na zidu, gradio svetite za Phyllis, zajedno s klanovskom karticom i pougljenjenim kriem, skrivao otetu Almu -

karticom i pougljenjenim kriem, skrivao otetu Almu prokletstvo, ak i dok su panduri pazili na pilju - da, taj je ovjek poznavao pilju mnogo, mnogo bolje nego ona. Kad bi Alma Willison bila Grady Sims ili piljar poput Floyda Russela - ili kad bi barem bila pri normalnom stanju svijesti - mogla bi joj biti od nekakve pomoi. No, Alma je sad bila suvie potresena da bi se Marty mogla pouzdati u nju, bilo je jednako vjerojatno da bi bila u stanju uiniti neto to bi pomoglo Newtonu isto kao i neto to bi pomoglo Marty. Hvala Bogu to je otrala natrag. No, bilo bi bolje udaljiti akciju od nje. Nije trebala Almu da joj doe s lea, uhvati je za ruku s pitoljem i vrisne Nemojte pucati, razbijesnit ete ga! Pokraj nogu leala su joj klijeta za eljezo. Bacila ih je kad je zgrabila pitolj. To joj je dalo ideju. - Grady, uvaj prolaz, moe? - rekla je. - Posvijetli da vidi bljesak cijevi. Govorila je tihim glasom, kao da se obraa nekome udaljenom metar-dva, no zakljuila je da i Newton i Alma Willison mogu uti vei dio onoga to je rekla. - Ja u se pobrinuti za tog kretena s pitoljem i donijeti klijeta za eljezo pa da je izvuemo odavde. - Zatim je iz dubine grla promrmljala nekoliko slogova i ponovno progovorila vlastitim glasom. - U redu. Vidimo se za trenutak. Dosta prie. Ako ima sree, Alma je toliko uplaena da e mirno sjediti, a Newton e zakljuiti da je suprotstavljen dvojici zamjenika. A sad drugi in. Vrpcom za kosu prikvaila je svjetiljku za kraj klijeta te ih podigla postrance u visinu. unula je, obgrlivi zid. Istovremeno je povikala. - Gil, polako. Ne elimo nikoga ozlijediti, u redu? Nije bilo odgovora.

Nije bilo odgovora. - Raspravimo to, Gil, moe? Nije bilo odgovora. Duboko je udahnula i ispruila kacigu prema udaljenom zidu. Ponovno provala pucnjeva, plimni val zvuka koji je preplavio dvoranu. Dva su metka odjeknula od zida iznad njezine glave, a jedan se odbio od klijeta za eljezo te su joj rukom proli valovi trzaja. Marty je brojala pucnje, to je bilo vano. etiri pucnja, pet ukljuujui onaj prvi. Ostao je jo jedan. - Baci pitolj! - povikala je. - Uhien si! Nije bilo odgovora. Bljesak cijevi govorio je da se on jo uvijek nalazi preko puta, na poetku prolaza za puzanje. No, nije jo eljela uzvratiti paljbu. To bi otkrilo njezin poloaj metar i pol daleko od svjetla. Migoljila je oko ruba tunela prema odaji s potokom, pazei da ostane u crnoj sjeni, pazei da klijeta s nasaenim svjetlom dri poprilino dalje od sebe, iako joj je ruka skoro otpala od napora. Zakoraila je u sredinu potoka tono u trenutku kad je pokraj nje prozujao esti metak. - U vraju mater, pogoena sam! - vrisnula je Marty. To nije bila istina, ali dozvoljavalo joj je da spusti klijeta sa svjetiljkom gotovo do povrine potoka, kako bi odmorila ruku. Dospjela je do druge strane i poela se pentrati po uruenoj hrpi kamenja. Dok se uspinjala uz hrpu gromada, za sobom je vukla svjetlo. S mukom je povlaila kacigu te je sakrila iza prve gromade. S mukom je okrenula svjetlo tako da je obasjavalo drugu stranu potoka prema ulazu u zatvor Alme Willison, kako bi bila sigurna da se on ne moe uuljati onamo. Kad joj je u uima prestalo odzvanjati od pucnjeva, zaula je metalno

uima prestalo odzvanjati od pucnjeva, zaula je metalno kljocanje: Newton je ponovno punio pitolj. Tu iza gromada bila je na sigurnom, no samo nakratko. Marty je izvukla pitolj, postavila klijeta za eljezo tako da ih moe dohvatiti s vieg poloaja te se popela iznad razine svjetla. Usmjerivi pitolj u opem smjeru prolaza za puzanje, gdje je prethodno vidjela bljesak cijevi, lijevom je rukom podigla kacigu do razine glenja i usmjerila svjetlo prema ulazu u prolaz za puzanje. Nita. Je li pobjegao? U tom su trenutku dva metka pogodila gromadu u blizini svjetiljke pokraj njezinih nogu, obasuvi je krhotinama kamenja. Trgnula je pitoljem u pravcu bljeska cijevi, dvaput opalila te se ponovno spustila iza gromada. Napustio je prolaz za puzanje na drugom kraju dvorane. Shvatila je da u mraku prelazi potok. Na drugoj e strani potoka biti zaklonjen od njezina pitolja istim gromadama koje i nju tite od njega. Morala se popeti vie. Gore je bila pukotina. Tamo joj nije mogao prii odostraga. To e biti najsigurnije. Zanjihala je svjetlo u luku prema gore, kako bi vidjela pukotinu, a zatim ispalila jo dva metka. No, dok je vraala svjetlost prema dolje, opazila je kako mrana, pogrbljena prilika poskakuje postrance, udaljavajui se od svjetlosti. Hoe li ostaviti svjetlo tamo da... Ne. Ni sluajno se nee odrei svjetla. Uzverala se po stijenju i ula u pukotinu. Nije bila tako tijesna kao onaj drugi prolaz za puzanje. Bila je nekih metar i dvadeset iroka te sedamdeset pet centimetara visoka. urila je kroz prolaz na rukama i koljenima,

centimetara visoka. urila je kroz prolaz na rukama i koljenima, povlaei za sobom svjetlo koje je drala na suprotnoj strani. Nije eljela otii predaleko - Alma Willison bit e u opasnosti bude li on mislio da je Marty predaleko ili preozbiljno ranjena da bi mogla ponovno izai. Zala je za otri desni ugao tunela i okrenula se. Postavila je svjetiljku visoko u kut kako bi osvjetljavala ulaz... Ne, Hopkinsova, namami ga unutra! Namjestila je svjetiljku tako da je na drugoj strani tunela bio mrak. Napeta oroza, Marty je ekala.

Poglavlje etrdeset esto


Noni se jastreb radovao. Bog je napokon poslao dostojne protivnike. U poetku je bio razoaran kad je uo glas marionete. ena Brada Hopkinsa - gdje je bila slava pobjede nad njom? No, uspio je uti kako razgovara s Gradyjem Simsom, kako govori Simsu neka uva upljinu u kojoj se nalazio talac. Dakle, prava e se bitka voditi sa Simsom. Ipak, bolje mu je da se prvo rijei te Hopkinsove enske. Ispostavilo se da je tvri orah nego to je mislio. Vrisnula je kad ju je pogodio, no iako su joj pokreti sad bili udni i teturavi, uspjela je doi do zaklona meu uruenim gromadama. I pametna je. Shvatila je gdje se nalazio. Jedan od njezinih metaka udario je u zid pilje samo nekoliko centimetara od njegova ramena. Dakle, Bog je traio njegovu vjetinu i strategiju da je iscrpi. Najbolje e biti stjerati je u pukotinu, zakljuio je. Gromade ispred nje zatitit e ga od Simsovih metaka, iako Sims jo nije pucao. Moda se vratio k zatvorenici. Pukotina u gromadama vodila je do prolaza kojim se moglo lako puzati neka dva i pol metra, a zatim je pod pravim kutom skretao ulijevo i nastavljao se jo dva metra, nakon ega je dolazilo skretanje udesno pod pravim kutom, koje se sve vie stjenjavalo, tako da je ubrzo bilo nemogue proi. Bio je to uzak prolaz u obliku lijevka, koji je na vrhu bio neto iri od pola metra, no obje su se strane strmo sputale te su zidovi na dnu bili razmaknuti samo nekoliko centimetara. I to je bilo sve. Pod se

odavno stropotao u upljinu ispod, ostavljajui samo dugaak, nazupan rez irok deset do dvadeset centimetara. Ako se svjetlo usmjeri prema dolje, moe se vidjeti dvorana s potokom poput onoga u odaji sa piljskim ribicama. Jednom je mali Pip proao kroz lijevak, odupirui se o zidove kako ne bi skliznuo i zaglavio se u otvorenoj pukotini, no Chip je ve bio suvie velik da bi ga slijedio i nestrpljivo mu je dovikivao da se vrati ili e on otii. Pip je pourio, no kad se vratio kroz lijevak brat je ve bio daleko ispred njega. Pip je puzao za njim u mraku to je bre mogao, plaui, udarajui glavom, jer Chip je odnio svjetiljku, prestravljen sve dok nije vidio udaljeno svjetlucanje bratove svjetiljke. Poslije je otac primijetio da mu je lice umrljano suzama te je poeo urlati. - Opet si plakao, Piplice? Kad e ve postat' mukarac? - Zatim je poeo otkopavati remen, a Chip je pobjegao iz sobe i... Noni je jastreb odmahnuo glavom. Nauio je ne plakati. Tako je bilo najbolje, sve je to imalo svrhu da ga oblikuje u moni Boji stroj. A sad ga je Bog ponovno iskuavao, poslavi mu te zamjenike, te podmukle marionete blatnih ljudi, jer dolo je vrijeme da dotuku zakon blatnih ljudi. Veliki bi titan bio ponosan na njega. Zauo je pokret visoko u uruenoj hrpi, vidio kako svjetlo poskakuje iza kamenja i nestaje u pukotini. Dobro, stjeraj marionetu unutra. Nee dugo trajati. Ona e uskoro morati ponovno napuniti pitolj. On e ekati dok joj svjetlo ne zae za sljedei ugao i... Svjetlo se ve prestalo pomicati. Marioneta se prebrzo okrenula.

Samo je polovica prolaza bila osvijetljena. Mogao je nasrnuti mranom stranom... ali ne, to bi mogla biti klopka, upravo ono to je marioneta eljela. No, postojali su drugi naini borbe. Svukao je tamni demper i zavezao krajeve rukava u vorove. Pod svjetlou koja se prosipala iz pukotine na uruenoj je hrpi vidio tanku stijenu, dugaku etrdesetak centimetara. Savreno. Ugrabio ju je sa svjetla i skoio natrag, budno se uvajui Simsa, kao i enske marionete, a zatim navukao demper preko stijene, koja je ula u otvore za ruke. uei pokraj pukotine, spreman za pokret, Boji je stroj hitnuo unutra stijenu odjevenu u demper. Kad je pitolj opalio, on se sam odrazio u pukotinu, s nogama poput klipova, kreui se prema svjetlu. No, svjetlo je jenjavalo. U mraku je razbio koljeno o rub stijene odjevene u demper i shvatio da marioneta nije punila pitolj odmah iza skretanja, kako je oekivao. Marioneta je trala, moda predosjeajui njegov napad. Pametno - no ne dovoljno pametno. Zaao je za ugao i brzo zapucao, no svjetlo je nestalo iza sljedeeg ugla. Dobro. Stjeraj marionetu u pozadinu, uguraj je u lijevak, ubij je tamo gdje se pilja sasvim suava. Ne dopusti joj da stane kako bi napunila pitolj. Bila je prepredena, ta marioneta, no nije mogla puniti pitolj puui. Morat e stati poeli li to uiniti. A bude li je stisnuo u tijesni dio, gdje se nee moi okrenuti, ona nee biti u stanju naroito dobro pucati ak ni ako napuni pitolj. Imat e vremena napretek da je uniti. Da je gura sve dublje i dublje, dok je sama stijena ne zaustavi zgnjeivi je. Marty je shvatila da je stijena sve vie pritie. Kad je

skrenula u drugi zavoj, klijeta za eljezo zapela su. Sad su bila beskorisna, jer nije bilo prostora za dranje svjetla podalje od sebe. Brzo je odrijeila svjetiljku i zakvaila je za kacigu, a zatim zaglavila klijeta u uspravnom poloaju iza sebe. Moda e ga usporiti dovoljno dugo da ona postavi zasjedu. Iako je tunel postajao suvie tijesan za neku veliku akciju. Pourila je zai za sljedei ugao, petljajui po remenu pitolja. Pronala je streljivo, zaustavila se ubaciti dva metka u pitolj te napela oroz. I nije se mogla okrenuti. Iza sebe zaula je tutnjavu i gunanje. Udario je u zaglavljena klijeta za eljezo te je imala trenutak prednosti dok on ne shvati to se dogodilo. Povukla se natrag u kut koji je upravo napustila, odbacujui se postrance kako bi istovremeno okrenula pitolj i svjetlo prema njemu. Jedanput je povukla okida i poletjela na sigurno. Sad je i on pucao. Neto ju je ubolo u nogu, no nije se obazirala, nego se probijala prema naprijed. Prokletstvo, postajalo je tijesno. Na nekih trideset centimetara ispred sebe vidjela je neto to joj se uinilo kao vei prostor. Bacila se naprijed, migoljei izmeu tijesnih zidova. Stigni do vee upljine, okreni se, ustrijeli ga dok se bude provlaio. I stigni tamo brzo, Hopkinsova, ne eli li stranjicu punu olova. Rame joj je bolno zastrugalo po stijeni. Do vraga! No, svjetiljka je obasjala vei prostor na vrhu uskog prolaza u obliku lijevka. Koprcala se prema gore, rukama se i nogama odupirui o strme zidove, a zatim je ponovno krenula naprijed. Iznenada je shvatila da ga ve minutu nije ula. Ne zaustavljaj se, Hopkinsova. Pokreni se! Ali istodobno oslukuj.

istodobno oslukuj. ula je apat, nalik na potok u odaji sa piljskim ribicama. A zatim je zaula parajui zvuk. Prisilila se ponovno krenuti naprijed. Odravala se visoko u tunelu odupirui se nogama i podlakticama o zidove, ne znajui to je znaio taj zvuk, svjesna samo da nije bio prijateljski. Bilo je tijesno. Tridesetak centimetara ispod nje nalazio se uski pod koji se inio prljavim, a ak je i tu gore, u najirem dijelu, imala samo nekoliko centimetara za mekoljenje. Kaciga joj je strugala po gornjoj stijenci. Pokretala se gurajui lijevu stranu tijela prema naprijed, rame i kuk zajedno, zatim desnu pa ponovno lijevu pa... A onda joj se stopalo poskliznulo i zapelo. Snano ga je povukla, ali ono se nekako zaglavilo ispod nje. Nije ga mogla vidjeti u tom stisnutom prostoru. Morat e posegnuti prema natrag i desnom rukom opipati problem. Ali, pusti pitolj, Hopkinsova, ili e dobiti vlastiti metak u to glupo stopalo. Oprezno je postavila pitolj na izboinu u stijeni i poela gurati ruku ispod sebe kako bi dohvatila zaglavljenu nogu. Napeto je oslukivala hoe li uti Newtona iza sebe, ali nije nita ula. Trener je govorio o bombama. Proizvode li bombe parajue zvukove? Je li postavio jednu i pobjegao? Okrenula se kako bi oslobodila ruku i kacigom pomela revolver. Skliznuo je niz strmi zid prema mranom podu. I nestao. Zauo se pljusak. Marty se sledila i po prvi put usmjerila svjetiljku prema dolje, kako bi pregledala uski, prljavi pod ispod sebe. I vidjela

dolje, kako bi pregledala uski, prljavi pod ispod sebe. I vidjela da nije bilo poda. To crnilo nije bilo prljavtina. Nego praznina. Pritijenjena je u vrhu lijevka koji nije imao poda. Postojala je samo dugaka, deset centimetara iroka pukotina, koja se otvarala prema dolje u drugu, niu dvoranu. Kroz prorez koji je otkrivalo svjetlo vidjela je kako tri metra ispod nje potok glatko tee preko vapnenca. I preko njezina pitolja. Eno ga tamo u potoku, tamnog u suprotnosti prema kameniima. A stopalo joj se zaglavilo u pukotini. Iza sebe zaula je tihi topot. Newton se ponovno pokrenuo. - O, sranje - proaptala je Marty Hopkins.

Poglavlje etrdeset sedmo


Noni se jastreb ispitivao: protegni desnu nogu, lijevu nogu, desnu ruku, lijevu ruku - da, rame ga je pri tim pokretima vie boljelo, no ne toliko da bi ga onesposobilo. Prsti su mu bili snani, a zavoj koji je otrgnuo s koulje i vrsto zavezao oko ramena samo mu je neznatno usporavao pokrete. Malo je krvario, no to je zaustavljeno pritiskom zavoja. Bio je ponosan to je ranjen za Gospodina. Razglabao je u sebi o paljenju svjetla. I nee trebati ni svjetla od svjetiljke, ni svjetla od sunca, jer e nad njima svijetliti Gospodin, Bog, i oni e kraljevati u vijeke vjekova. S druge strane, nije poznavao taj dio pilje tako dobro kao ostale. Nakon to je mali Pip bio ostavljen u mraku, tamo mu se vie nije naroito svialo. Ipak, bila je prednost raditi bez svjetla, poput sjenke meu sjenkama, naroito sad kad je zamjenica-marioneta bila u bijegu. Marioneta se bojala stvari koje su je napadale iz mraka. Jedini je problem bio u tome to bi mogla uiniti neto nepredvidivo. Kao to je bilo zaglavljivanje onih klijeta za eljezo u prolazu. Nabio se ravno na njih i trebalo mu je nekoliko sekundi tapkanja da shvati o emu se radi. A za to se vrijeme ona iznenada pojavila u zavoju, obasjala ga svjetlom, zaslijepivi ga, a zatim ga pogodila u rame i nestala prije nego to je uspio podii pitolj. No, rana nije bila gadna, metak nije pogodio kost.

Pipao je po zavoju i recitirao kako bi smanjio bol. Poslije toga se, najedanput, pojavi pred mojim oima veliko mnotvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena, puka i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred Jaganjcem, obueni u bijele haljine... Ne. To nije moglo biti tono. Ne svi narodi i plemena. Bijeli narodi. Bijele haljine, bijeli ljudi. Svi narodi i plemena - to nije moglo biti tono. Zar ne? Ne. No, potreslo ga je. Nije se imao razloga osjeati potreseno. Rana nije bila gadna. A ona zamjenica Hopkinsova zaglavit e se tamo naprijed i uspaniariti. Vrijeme je bilo na njegovoj strani i nije morao uriti. Vratio se iza ugla i pipajui potraio demper, koji je jo uvijek leao ondje kamo ga je bacio kako bi privukao njezine metke. Odvezao je rukave i izvadio stijenu. Zavoj je bio vrsto zavezan i nije mu mnogo smetao pri pokretima dok je lagano navlaio demper. Naravno, tu i tamo igalo ga je, no oduvijek je znao da e biti nevolja. Vanguard, Crusader, National Alliance Bulletin, Biblija - u svima je stajalo da e prije pobjede biti nevolja. Oni e kraljevati u vijeke vjekova. Noni jastreb udisao je hladni, isti zrak, izdisao, udisao. Dobro ugoeni stroj, iji je problem predstavljala tek ulubina na jednoj strani. S pitoljem u desnoj ruci ponovno je krenuo naprijed, progonei marionetu blatnih ljudi, vozei prema pobjedi. Kroz blagi ubor potoka u dubini Marty je zaula kako se iza nje pojavljuju prigueni zvuci. Ponovno je krenuo. Pogledaj vedriju stranu, Hopkinsova. Ako se jo uvijek mota

uokolo, to vjerojatno znai da nije postavio bombu. Izvijala je nogu, ali uspjelo joj je samo jo vre zaglaviti cipelu. O, ovjee! Mamice, ti si takva eprtlja - rei e Chrissie. Ako ikad vie ponovno vidi Chrissie. Ljutito je trgnula nogom i peta joj se iznenada poskliznula u zaglavljenoj cipeli. Jo jedan trzaj i noga joj je bila slobodna. Bosa, ali slobodna. Podigla se prema irem vrhu prolaza i ponovno poela migoljiti prema naprijed. Odgurivala se kroz prolaz, ne gledajui dolje u klokouu vodu, nadajui se da vea dvorana ispred nje ima pod. inilo joj se da ju je kamen vrsto drao u aci. Prokletstvo, profesorice Wolfe, jeste li lagali o izlazu? Na trenutak je razmiljala, ispustila zrak, snano se odgurnula nogama i glava joj se odjednom pojavila vani, a zatim jedna ruka, jedno rame. Da, tu se nalazio pod, i prostor. Velianstven prostor, visok nekih metar i dvadeset. Oba su ramena prola. Bokovi su zapeli. Marty je zastenjala od napora. Iza sebe zaula je kljocanje: napinjanje njegova pitolja. Silovito je okrenula bokove postrance kako bi iskoristila visinu lijevka te se koprcajui provukla kroz otvor i otkotrljala u stranu. Pitolj je opalio iza nje, no metak je pogodio udaljeni zid dvorane. Kojim sad putem? Uurbani zamah svjetiljkom pokazao joj je da se prolaz u obliku lijevka nalazio na jednom kraju pravokutne dvorane. Na desnoj se strani ona suavala u tunel, tek neto vei od prolaza kroz koji je upravo umakla. Strma hrpa stijenja na lijevoj strani propala je kroz rupu u stropu. Pa, bolje je ii gore nego dolje. Marty se uspentrala otprilike tri metra po odronu kamenja te se nala na poetku prolaza visokog nekih metar i osamdeset

centimetara. Uspravila se po prvi put nakon suvie dugo vremena, primijetivi kako je noga strano boli, kako je kameni pod hladan pod njezinom bosom nogom, kako je dobar osjeaj brzo se kretati prema naprijed, makar i hramajui. Opipala si je list. Nogavica joj je bila mokra, a kad je stavila prste na svjetlo, vidjela je da su crveni. Sranje, pogoena je! Polako, Hopkinsova, o tome e brinuti poslije. Prvo izai odavde. Idi do patrolnog vozila. Pozovi pojaanje. No, nakon to je prevalila nekoliko metara kroz prolaz morala je zastati. Drugi je prolaz vodio ulijevo. Kojim putem? S mjesta na kojem se trenutano nalazila nije mogla rei vodi li jedan prolaz vie u visinu od drugoga. Izvadivi ru za usne iz depa oznaila je zid glavnog prolaza slovom C, a odmah iza ugla sporednog prolaza napisala slovo X. Slova su bila tanka i pitala se hoe li ih moi prepoznati bude li se morala vratiti. No, ni njezin ih progonitelj nije mogao naroito dobro vidjeti. Trebat e mu minuta da proe kroz onaj prolaz, iako vjerojatno nee biti toliko glup da mu se zaglavi cipela. A kad jednom proe, bit e bri nego ona s tom prokletom ranjenom nogom. Pourila je kroz tunel koji je oznaila slovom C. Kao Chrissie. Noni jastreb bio je iznenaen. Kako je marioneta uspjela proi kroz prolaz? Uludo je potroio metak i pobijesnio kad je vidio kako se njezin tamni obris iznenada uvrnuo i okotrljao. Kako je to uinila? A onda, kad je njezina svjetlost preletjela po zidovima upljine ispod prolaza, uoio je da je drugi kraj malo iri nego prije. Tko zna kad u posljednjih petnaest godina stijena se odlomila od zida i otkotrljala preko pukotine u

godina stijena se odlomila od zida i otkotrljala preko pukotine u podu. To ga je razljutilo. Bacio se prema uskom prolazu, bijesan to njegova klopka nije upalila. No, uskoro e ubiti tu dosadnu marionetu. Ubiti je i - Ako te tvoje oko navodi na grijeh, iskopaj ga. Ubit e je, odrezat joj prst kojim povlai okida i zabit joj ga u usta. Ili u upak. Ta ga je pomisao uzbudila. Veliki e titan biti ponosan. Kroz taj tijesni dio pilje prolazilo se sporo, no proi e bre od nje. Usredotoio se na svoju mo, Boju mo, u stisnutim miiima ruku i nogu, u snanim leima. Podigao je ramena u iri vrh trokuta. Bog ga je podvrgao ispitu, no on e ga poloiti i ubiti marionetu. On e pobijediti. Pomicao je ruke i ramena, lijevo, desno, lijevo, migoljei kroz tunel. Duboko ispod uo je ubor potoka. Tunel je jo uvijek bio tijesan. No, sad kad je stijena pala nee biti tako teko provui se. Marioneta je prola ravno kroz njega. Mogla bi se okrenuti, pokuati ga ustrijeliti u tom tunelu. Oprezno se pomicao uz rub, pitolja usmjerenoga prema trokutastom bljesku njezina svjetla na ukastim zidovima odaje ispred njega, spreman zapucati im se njezine konture ponovno pojave. A zatim je njezino svjetlo izblijedjelo. Naputala je dvoranu. Dobro, jo uvijek bjei. Nije elio da ona eka kako bi ga ustrijelila, nije elio da to posljednje muno provlaenje kroz lijevak zavri s njezinim pitoljem uperenim u njega. Desnu je ruku drao ispred sebe kako bi mu se pitolj pojavio u istom trenutku kad i on. Jo samo metar i moi e lako pucati, ak i

trenutku kad i on. Jo samo metar i moi e lako pucati, ak i ako se ona uskoro vrati. Ispruio je ruke kroz otvor i odgurnuo se snanim nogama. Dobro. Sad jednom... Lijevo mu se rame poskliznulo. to nije bilo u redu? Vratio se nekoliko centimetara i ispruio ruku s pitoljem kako bi provjerio to nije u redu. Prsti su mu napipali vlagu. Voda u prolazu? Voda je obino kapala odozgo, no strop je bio suh. Ispred njega sve je bilo crno. Ona je otila. Noni je jastreb zabio pitolj u demper, rukom zaklonio svjetiljku i zavrtio kotai. Plamen se u trenutku upalio te je zakiljio od bljeska. Drali su ga tijesni kameni zidovi. Pod je bio crna pukotina i otkrivao potok koji je rominjao na nioj razini. U pukotini je bila zaglavljena cipela prekrivena krvlju. Gotovo se nasmijao na glas. Dakle, marioneta je izgubila cipelu! I krvarila je! Tako e lake... Krv je jo uvijek kapala. I dolazila je odozgo, curila niz zid pokraj cipele te se slijevala u rjeicu ispod. Noni jastreb okrenuo je glavu osvijetlivi lijevu stranu te spazio da je rukav njegova crnog dempera pocrvenio i raskvasio se od krvi. Nije ni udo to se poskliznuo na zidu. Stavio je mnogo tkanine na ranu i vrsto je zavezao, no zavoj mu je sigurno skliznuo dok se s mukom provlaio kroz tunel. ukasti zid tunela, na njemu njegova bijela ruka i njegov sjajan, tamnocrven rukav. Zurio je u udu. Jo mu je jedna kap pala s lakta, a srce mu je glupavo zatreperilo. Zatim je oev glas rekao Budi mukarac, Piplice!.

Zatim je oev glas rekao Budi mukarac, Piplice!. Zidovi u njegovu umu arili su se od opasnosti, a Noni se jastreb naglo vratio u stanje pozornosti. Mogao bi se vratiti, no postoji velika ansa da bi ga marioneta slijedila i napala dok pokuava urediti ranu. Sklisko ili ne, bolje je ii naprijed. Prvo e je ubiti, a onda namjestiti zavoj. Doao je iz nevolje u pobjedu. No, bolje da malo nagazi na gas. Vrijeme vie nije bilo na njegovoj strani. Duboko je udahnuo, zatim izdahnuo, zatim ponovno udahnuo. Njegovo je svjetlo blijetalo po strmim zidovima lijevka ispred, a blae se odraavalo na glatkom zidu upljine iza. Samo jo metar-dva. Noni jastreb ubacio je u brzinu i probijao se prema naprijed. *** Zapovjednik Gary Trent pridruio se specijalnom agentu Jessupu u dnevnoj sobi Hardyja Packera/Gila Newtona. - Tip je otiao - rekao je Trent. Jessup nije mogao sprijeiti gorko razoaranje u glasu. Mjesto izgleda isto. isto nije bilo ni priblino pravi izraz. U prvom trenutku kad je uveo Jessupa kroz razbijena ulazna vrata, Trent je osjetio jedva primjetan miris. Kad je napokon zavrio s uvjeravanjem maloga agenta da su se zaista sjetili pogledati u spavae sobe, ormare, podrum i tavan te da lanovi tima koji su bili u umi zaista nisu vidjeli nikoga kako bjei, imao je vremena primijetiti da je to bio miris klora. itavo je mjesto bilo nedavno izbijeljeno, i to ne po prvi put. Blijedo, izribano drvo, stol s dvije

izbijeljeno, i to ne po prvi put. Blijedo, izribano drvo, stol s dvije ukaste stolice u kuhinji, uzak madrac u spavaoj sobi prekriven bijelom posteljinom i pokrivaem. U dnevnoj se sobi nalazila jedna jedina podstavljena stolica okrenuta prema starom televizoru u kutu, sprave za fitness, bijela polica za knjige pretrpana naslaganim novinama i traktatima punima mrnje Vanguard, Crusader - te tri ili etiri Biblije. Na zidu su visjele samo dvije slike: jedna je bila mutna fotografija strogog mukarca kako stoji iza dva ukoena djeaka od nekih devet i dvanaest godina, dok je druga bila Uskrnja slika blistavog bijelog anela ispred praznoga groba. Ispod kreveta nije bilo praine, u sudoperu nije bilo masnoe, oko kade nije bilo kruga od kamenca. Analizirali bi tragove na odvodima, kadi i perilici rublja, analizirali bi sve to bi forenziari uspjeli usisati, no tip je bio ist i oprezan. Ba kao i Jessup, pomislio je Trent. - elite pogledati spavau sobu? - upitao je Trent. - Moe. - Jessup ga je slijedio u urednu sobu. Trent je otvorio vrata ormara i pokazao mu dvije halje i kapuljae uredno spremljene na polici. Jedna je bila bijela, a druga crna kao ugljen. Obje su na prsima imale znak Klana, kaplju krvi. Tamo su visjela i dva rezervna radna odijela za servisnu stanicu. Ogranien mozak - rekao je Jessup. - Nikakvi hobiji, pretpostavljam. Trent je kimnuo. Klanovske halje, klanovski traktati, Biblije, pitolji. Mnogo pitolja. Tip bi onim to ima u ormaru mogao opremiti itav vod. No, to je bilo sve, osim vjebanja i televizije. U kuhinji nije bilo alkohola, cigareta ni drugih droga, ak ni asopisa sa enskama. Tip je bio ist kao suza.

ak ni asopisa sa enskama. Tip je bio ist kao suza. No, gdje li se nalazio? Moda u lovu. Ili je moda pronaao drugo prijevozno sredstvo i bio daleko. Dogovorili su se da e krenuti u potragu. Dva sata kasnije jedan od Trentovih specijalaca otvorio je stari broj Vanguarda i pronaao papirie, nekad zguvane, no sad pomno ispravljene izmeu stranica. Bilo ih je dvadesetak, pisanih rukom. Mala, vrsta slova, bez datuma. Na mnogima je stajalo Budi na oprezu dok ne kucne as ili Strpljenja. Jo nije trenutak za privlaenje panje. No, na jednom je pisalo Mijeanje rasa, Lawrence Road?, a na drugoj Alma Willison, Louisville, Kentucky. Prije nego to je poslao papirie u laboratorij na analizu, Jessup ih je fotografirao. *** Marty je itavu vjenost puzala u mraku. Ne, vjerojatno je prolo tek pola sata. Na svakom je krianju oznaavala ogranke, a dvaput je ogranak koji je izabrala zavrio zidom te je otpuzala natrag i promijenila oznake kako bi znala koji su putovi beskorisni. Drhtala je. Neko su joj vrijeme adrenalin i silni napor davali veliku koliinu topline, koja se ve iscrpljivala, a njezina lagana ljetna odora nije bila namijenjena za temperature od petnaestak stupnjeva. Osim toga, uspjela ju je poderati provlaei se kroz stijene. Na lijevom bedru i leima imala je duge razreze, a naravno i na listu, gdje joj je metak rasparao meso i tkaninu. U pilji je puhao lagan povjetarac, koji nije

meso i tkaninu. U pilji je puhao lagan povjetarac, koji nije popravljao situaciju. Dola je do jo jednog krianja, pregledala oba tunela i zakljuila kako lijevi vodi prema gore, primijetivi zatim da ga je ve oznaila. Kako to, do vraga? Dobro je, Hopkinsova, ne paniari. Pokuaj shvatiti. Posljednji put kad je oznaila neko krianje ila je ulijevo, puzei uzbrdo. Zatim je prolaz ponovno skrenuo ulijevo, prema dolje. Svakako prema dolje, no nije bilo opcije za gore. Onda je opet skrenuo ulijevo i ostao u razini s tim krianjem. U redu, to ima smisla. Kruila je natrag prema istom tunelu. Bude li ponovno ila ulijevo, uzbrdo, vratit e se na mjesto s kojeg je zapoela tu omu. Promijeni slova i kreni dalje. No, ipak je oklijevala. Je li to uistinu bila najbolja strategija? Izgubila je oruje i sve otada mahnito bjei. Pronai stranji ulaz koji je Wolfeova spomenula, izai, idi do patrolnog vozila, pozovi pomo. Nije to bila loa strategija, kad bi zaista mogla izai na taj nain. No, moglo bi potrajati satima bude li morala prouiti svaki prokleti rukavac pilje. Moglo bi potrajati i due. Moglo bi potrajati zauvijek. Bi li bilo bolje vratiti se putem koji je poznavala? Ustrijelio bi je. No, je li postojao nain da ga nadmudri? Da negdje ostavi svjetlo, sakrije se u sporednom prolazu u mraku, a kad se on priblii i zapuca na svjetlo, da ga moda zaskoi s lea? Ne. Bio je prokleto jak. Prsa o prsa nije bilo pravo rjeenje, ak i kad on ne bi imao pitolj. Da moda prieka dok ne proe pokraj nje pa se vrati

putem koji je poznavala? No, kako e pronai put ostavi li svjetlo? Marty je zurila u dva tunela, preispitujui jednu neizvedivu mogunost za drugom. *** Alma Willison uurila se umotana u deku. Neko su se vrijeme uli pucnji, dva ili tri praska, a zatim stanka pa jo dva ili tri, tutnjajui i odzvanjajui. Posljednji su se inili veoma udaljeni. No, sad se ve neko vrijeme nije ulo ba nita. Ubio je onu zamjenicu. Uskoro e se vratiti, znala je to. Morat e poeti sve ispoetka, smirivati ga. Izdajniku runu svjetiljku i bocu s vodom ve je sakrila pod McDonald'sove kutije. Ako ih pronae, ubit e je. Takoer je zakvaila prerezane karike lanca natrag za none lisiine. Ako primijeti da su prerezane, takoer e je ubiti. Ona mlada zamjenica bila je glupa ako je mislila da e moi pomoi. Upropastila je sav Almin poman rad. Morat e sve ispoetka. On e se uskoro vratiti po nju. Alma je povukla deku prema gore i ekala. *** Naporan posao - provlaenje kroz lijevak. Noni se jastreb probijao prema naprijed, drei se visoko u irem dijelu, no nakon nekog vremena rame mu je bolno zapelo, a bio je jo

uvijek vie od metra udaljen od kraja. Moda bi trebao svui demper, debeo je. Oprezno je otkopao patent i skinuo demper izvijajui se. Bilo je neudobno u tom uskom prostoru, morao je vrsto drati pitolj i odupirati se o zidove koljenima i laktovima kako ne bi skliznuo i zaglavio se u uskom dijelu. Zatim se ponovno progurao prema naprijed, drei pitolj u desnoj ruci, a demper u lijevoj. Ovaj je put napredovao do nekih pola metra od kraja prije nego to je zapeo. Dahtao je od napora, a srce mu je ponovno zatreperilo. Je li pogrijeio? Je li suvie narastao da bi se mogao provui, iako je prolaz sad bio vei nego kad je bio djeak? Iako je zamjenica-marioneta prola kroz njega? Kratko se odmarao, razmiljajui. Treba li se vratiti? Budi mukarac, Piplice, rekao je glas. Pokazat u ti ja to je pravi mukarac. Ne, ne! Sluaj! Noni je jastreb panino skupljao razloge. Ako se vrati, mogao bi ubiti zamjenika koji uva zatoenicu. Zamjenica Hopkins odavno je otila. Vjerojatno se ve izgubila u pilji. Zamjenik Sims, koji je ekao sa zatoenicom, mogao bi ga poeti traiti bude li predugo ekao. Sims je bio mukarac, glavni zadatak, a sad bi ga bilo lako iznenaditi. Veliki bi titan bio zadovoljan. Bog bi bio zadovoljan. Noni jastreb poeo se povlaiti. Koljeno mu je skliznulo niz lijevi zid umrljan krvlju te se zaglavilo u pukotini. Polako sad. Izvuci ga... ne, tako je suvie bolno, nemoj

ozlijediti stroj. Pokuaj na drugi nain. Budi mukarac, Piplice! Razjaren, povukao je kao mukarac. Dahtao je. Gubio je dah. Drevna stijeno, raspuknuta za me. Izvukao je koljeno i odupro se njime o stijenu. Dopusti mi da se skrijem u Te. Svjetiljka je obasjavala krvavi zid pokraj i blijedu stijenu iznad njega. Glas je govorio Budi mukarac, Piplice! Bio je na prijestolju, glas je bio na prijestolju, dok posljednji, teki hvatam dah, kapci se sklapaju u smrti mrak... Ne, ne! Budi mukarac! Noni se jastreb koprcao prema naprijed. No, noge mu se nisu htjele pokrenuti. Vidio je kako tunel postaje sve dui i ui, poput puane cijevi. Kad vinem se nepoznatom domu, vidim Tebe na prijestolju Tvomu... Glas na prijestolju rekao mu je: Ovo su... oni to dolaze iz velike nevolje; oni su prali svoje haljine i obijelili ih u krvi Jaganjevoj. Zato to je pred prijestoljem Bojim i slue mu dan i no u njegovu hramu. Prilika na prijestolju Bojeg suda zaslijepila ga je bljetavilom. Bila je sainjena od svjetlosti, isijavajui na sve strane. - Opet si plakao, Piplice? - rekla je prilika. To je bila istina, Pip je to znao. Bio je pun bijesa i nemoi, plakao je. ak je i sad mogao osjetiti tople suze na obrazima. Kad ih je pokuao obrisati, ranjeno mu se rame poskliznulo i zaglavilo u prosjeku. - Budi mukarac, Pip! - Prilika je bila golema, sva od svjetlosti. Zatitni zidovi u Pipovom umu topili su se na toj svjetlosti. Prilika je otkopala remen. - Pokazat u ti ja to je pravi mukarac! Erekcija je bila ogromna, crvena, uarena. - Podnesi to

Erekcija je bila ogromna, crvena, uarena. - Podnesi to ko mukarac, Pip! - rekla je prilika. Mali je Pip posluno otvorio usta. - I vie nigda nee ni ogladnjeti ni oednjeti - pjevnim je tonom izgovarala prilika. - Vie ih nigda nee moriti ni sunce ni ikakva ega, jer e ih Jaganjac, koji stoji nasred prijestolja, pasti i voditi na izvore ive vode. I Bog e otrti svaku... Glas je iezavao, i svjetlost, i apat potoka, a kapanje, kapanje Pipovih suza i krvi Nonog jastreba stapalo se u vodama u dubini.

Poglavlje etrdeset osmo


S utrnutom svjetiljkom na kacigi Marty je uala u mraku, stiui se u uskom usjeku u zidu pilje, straarei. Znala je gdje se nalazi. Odluila se vratiti, nadajui se da e se mimoii s njim u labirintu, a sad se ve gotovo vratila u onaj uski lijevak gdje je izgubila cipelu i pitolj. Iz skrovita je vidjela vrh gomile kamenja na koju se popela odmah nakon to se izvukla iz prolaza. Vidjela ga je jer je negdje ispod sjalo svjetlo. Prva joj je uasnuta pomisao bila da je Gil Newton krenuo te se povukla natrag u pukotinu i ugasila svjetiljku, oekujui da se on svaki trenutak pojavi. U akama je stiskala kamenje, bijedne zamjene za izgubljeni pitolj. Nadala se da e on proi pokraj nje, nakon ega e ona uspjeti pojuriti niz gomilu stijenja, kroz prolaz te van iz pilje dok se on mota po tunelima. Ako ne proe, ako je primijeti, bit e to kraj. Ipak, moda e ga malo ozlijediti kamenjem prije nego to padne. No, straarila je ve dvadeset minuta, a on jo uvijek nije doao. to je bilo jo udnije, svjetlo se nije micalo. ak i kad mirno sjede, ljudi ponekad miu glavom. Moda je skinuo kacigu i naslonio je na neto kako bi je zavarao. U redu, Hopkinsova, koje mogunosti ima? Mogla je ponovno krenuti u potragu za stranjim izlazom - no, izgledi za uspjeh bili su vrlo slabi. Mogla je ostati gdje jest i ekati da netko primijeti patrolno vozilo koje je ostavila u blizini

ulaza u pilju te joj doe pomoi - no, mogli bi proi sati i sati, a ak i da je Newton ne pronae prvi, dotad bi umrla od ei i hladnoe. Ve je sad morala vrsto stezati zube kako ne bi cvokotali i odali je, a list noge igao ju je na mjestu gdje ju je pogodio metak. A i jadna Alma Willison, ve izvan sebe od straha, mogla bi uiniti neto budalasto. Bilo je pravo malo udo to je uope bila iva, no to nee ostati tako kad Newton otkrije da je osloboena. Moda je ve uhvatio Almu. Ostavio jedno od svjetala u prolazu kako bi drao Marty na odstojanju te se vratio ubiti Almu i pobjei. A Marty je upala ravno u klopku. Ako se to dogodilo. Bilo je i drugih mogunosti. Moda je bio tono tu ispod, sjedei pokraj kacige, veselo ispijajui toplu kavu iz termosice, ekajui da ona iskoi pa da je ubije. Mogla bi i umrijeti ekajui u tom tunelu. Bolje da provjeri. Duboko je udahnula, vre stisnula kamenje u akama te na vrhovima prstiju prila otvoru, ostavi u mraku, sasvim blizu zraka svjetlosti koje su se prosipale odozdo. Spremno drei kamenje, provirila je preko ruba kako bi otkrila odakle dolazi svjetlo. I odmah se povukla natrag. Nije vidjela samu svjetiljku, no svjetlost je dopirala iz unutranjosti lijevka i jasno obasjavala ruku koja dri pitolj. Ali, nisu uslijedili pucnji. to li je radio? Ako mu je svjetlo bilo na kacigi, bio je suvie duboko u lijevku da bi je vidio. Ako se radilo o zasjedi, zato nije proao

kroz prolaz? Istina, ona je imala problema s provlaenjem. No, Newton je bio vrst, poznavao je pilju, bio je jai. I vei. Ali ne toliko mnogo vei. Je li... dobri Boe, je li se moda zaglavio? Marty je ponovno virnula niz gomilu stijenja. Ruka se nije pomakla. Svjetlo se nije pomaklo. Crna se masa pokraj ruke nije pomakla. ak i kad bi iznenada iziao iz tunela, trebala bi mu minuta da se provue. Ostane li ona sasvim na desnoj strani, bit e u sjeni te je oi koje se nalaze u tom tunelu ni u jednom trenutku nee vidjeti. U redu, Hopkinsova, nikad nee imati bolje izglede. Kreni! Brzo je skliznula niz gomilu kamenja, drei se sjene na desnoj strani. Jedan je kamen popustio i odskakutao nalijevo, a ona se napeto privila uza zid, oekujui pucanj, no nije ga bilo. Ruka se jo uvijek nije pomakla. Marty je zamijenila kamenje za teku stijenu, malo manju od koarkake lopte, te se poput raka kretala uz zasjenjeni zid sve dok nije dola do ruba lijevka i kamenom tresnula po Newtonovom runom zglobu. Pitolj je sa zveketom ispao iz bijelih prstiju, no tijelo je blokiralo pukotinu u kojoj je nestalo njezino oruje. Posegnula je za njegovim pitoljem i zgrabila ga te odskoila u borbenom stavu, uperivi cijev u prolaz. - Uhien si! - rekla je bez daha. Nita se nije pomaklo. Bijela se ruka nije pomakla. Sad je leala pod udnim kutom. - Gil, treba li pomo? - upitala je. Nije bilo odgovora.

Nije ula disanje, samo slabaan zvuk uborenja potoka duboko ispod. To bi mogao biti trik. Moda ima jo jedan pitolj. Marty se pomakla postrance do zasjenjenog zida, izvan njegova vida. Zavrtila je kotai kako bi upalila svjetiljku na glavi. inilo joj se da to traje itavu vjenost, moda zato to se nije usuivala skinuti pogled s ruke koja je jo uvijek leala na strmoj stijeni prolaza, sad pod tim udnim kutom, ali bez krvi. Konano se zauo malen prasak i njezino je vlastito svjetlo ponovno bljesnulo. Umirila je pitolj i oprezno krenula, s namjerom da zaviri u tunel. Crna je masa bio demper. Lijevom ga je rukom odgurnula s puta. Gil je bio u koulji potrganih rukava. Jedno rame, gotovo golo, prekriveno samo crvenom krpom, skliznulo je u pukotinu na dnu lijevka, a glava se malo objesila na stranu, pridravana strminom zida. Lice mu je bilo blijedo, usta otvorena, a oi irom rairene u slijepom uasu. Na obrazima mu je vidjela tragove suza. - Gil! - uzviknula je. Drei pitolj u desnoj ruci, lijevom je rukom zgrabila njegov zdrobljeni runi zglob. Nije bilo pulsa. S mjesta na kojem je stajala vidjela je krv na njegovu ramenu, krv koja je natopila svezanu krpu, krv koja je tekla niz zid pilje. Oprezno je odgurnula raskvaenu krpu. Rana je bila siuna rupa. Bilo je teko povjerovati da je tako mnogo krvi isteklo iz nje. No, negdje se nalazila i izlazna rana, rastrganija, kroz koju je metak iziao.

kroz koju je metak iziao. Kroz koju je njezin metak iziao. Pogodila ga je. Jedan od njezinih metaka pogodio ga je. Ubila ga je. Marty se od munine zaljuljala na petama. Od munine i... suoi se s tim, Hopkinsova, od olakanja. Izvukla si veliku pobjedu. Progutala je pljuvaku i spremala pitolj u futrolu due nego to je bilo neophodno. Zatim je zakrgutala zubima, zgrabila njegovu ruku i povukla. Nije se pomakao. Pokuala ga je gurnuti, stenjui od napora. Pokuala ga je podignuti, ali bio je snano uklijeten. Ponovno ga je zgrabila za ruku i trznula. Nita nije ilo. Marty se nagnula prema naprijed i povikala u prolaz. Gospoo Willison? - Glas se odbio od zidova i vratio do nje. Nije bilo odgovora. - Gospoo Willison, u redu je! Moete li doi do gomile kamenja pokraj potoka? I dalje nita. Vjerojatno je nije mogla uti. Tunel koji je povezivao lijevak s odajom sa piljskim ribicama dvaput je skretao pod pravim kutom. Moda se glasovi nisu mogli prenositi. Ili je moda Alma Willison ve pobjegla. Ili je moda Alma Willison umrla od straha. Neto - Marty je znala da nije stvarno, nego plod njezine mate - proletjelo je kroz sjenu maui velikim, mekim krilima. Marty je ponovno povikala. Vikala je dok nije promukla, no nije bilo odgovora. Naslonila se prema natrag, daui i drhtei. Hladno, bilo joj je hladno. Slijepe oi Gila

daui i drhtei. Hladno, bilo joj je hladno. Slijepe oi Gila Newtona jo uvijek su bile prikovane za nju, s tim uasnutim pogledom. Njeno je ispruila ruku i zatvorila izbuljene oi, a prstima obrisala tragove suza s njegova lica. Zatim je podigla crni demper, jo uvijek ljepljiv od krvi, i prebacila ga preko drhteih ramena. Ubila je ovjeka. Kasnije e se pozabaviti time. Trenutano je njezin problem bio to to bi njegova smrt mogla i nju ubiti. Njegovo nepomino tijelo zaepilo je jedini izlaz za koji je znala. Ne razmiljaj o izgledima, podsjeao ih je Trener kad bi se utakmica zahuktala. Razmiljaj o voenju lopte. Stoga kreni, Hopkinsova. U potragu za drugim izlazom. *** Mnogo je vremena prolo otkad je Alma zaula onaj posljednji pucanj i ve je postajala gladna. Nikad nije znala kad e joj donijeti veeru. Moda je zaboravio zbog one glupe zamjenice. A da pokua otii? Nije bilo sigurno otii. Ubit e je. On je tamo vani. Ali, zato onda nije doao? Alma je sklopila oi i molila. Sjetila se da je nekad bila knjigovoa, logina i uredna. Sjetila se da joj je ona glupa zamjenica prerezala lanac. Sjetila se da je nekad prieljkivala da joj je lanac prerezan. Sama ga je satima pilila. Sjetila se Waynea, sjetila se Milly. Alma je neujno ponovno otkvaila lance. Na vrcima

Alma je neujno ponovno otkvaila lance. Na vrcima prstiju prila je naslaganim kutijama McDonald'sa i izvadila zamjeniinu svjetiljku koja se nalazila ispod njih. Zatim je oprezno napustila odaju. Najtei je dio bio tamo gdje je prije ula pucnje. Proaptala je jo jednu molitvu i na vrhovima prstiju zala za ugao. Kad se nije nita dogodilo, osjetila je nalet radosti. Zamjenica je rekla neto o praenju rjeice i puzanju kroz nizak tunel. Trebalo joj je dosta vremena da pronae ulaz, tek vodoravnu pukotinu u stijeni. Mogla ga je potpuno promaiti, no svjetiljka je ocrtala mjedeni odsjaj potroenih patrona unutar tunela. Pokuavala je ne razmiljati o tome to bi otamo moglo vrebati te se uvukla u prolaz, puzei na trbuhu to je bre mogla. Uskoro se prolaz poveao i mogla se podii na ruke i koljena. Puzanje sa svjetiljkom u ruci stvorilo je krug svjetlosti koji je poskakivao poput pijane Zvonice. Alma se zahihotala. To bi se svidjelo Milly. Izronila je u velikoj upljini. Svjetlost svjetiljke ocrtavala je strop visok dva metra. Sjetila se kako je zamjenica rekla da se otamo moe izai iz pilje. No, kojim putem? Lijevim ili desnim? Desnim ili lijevim? Sjedila je kao zaleena, nesposobna odluiti te konano pomislila da bi se trebala ponovno pomoliti. Zatim se sjetila da je nekad bila logina i uredna. Pokuaj lijevo, a ako to ne upali, pokuaj desno. Krenula je, pratei zid kako ne bi izgubila trag. Kad je zala za drugi zavoj, visoko iznad hrpe gromada vidjela je malen otvor. Kroz njega je dopirao sjaj sumranog neba. Alma se uspentrala po stijenama poput zeia i ponovno

Alma se uspentrala po stijenama poput zeia i ponovno se zahihotala. U sumraku je vidjela cestu ispod. No, usporila je sputajui se niz nepoznato brdo. To je bio njegov teritorij. On je bio moan. Ponovno e je uhvatiti. Nekako je zaustavio zamjenicu. Ne smije mu dopustiti da je uhvati. Dok je drhturila, Almine su uznemirene oi prelijetale obzorom. Nedaleko, na lijevoj strani, ugledala je zvonik crkve koji se isticao na slabo osvijetljenom nebu. Proaptavi molitvu zahvale pourila je prema njemu. Dva su puta automobili proli cestom pokraj nje, a ona je oba puta zaronila u grmlje kako je on ne bi vidio. Bog je bio uz nju. Iz crkve je dopirala glazba, Milost na orguljama. No, kad se Alma uuljala unutra, bilo je mrano, vidjelo se samo svjetlo pokraj orgulja. Sjela je na kraj reda. Orguljaica je bila smeokosa ena od nekih etrdeset godina. Zavrila je kompoziciju i osvrnula se s ispitujuim pogledom. - Eula? Jesi to ti? - Kad je spazila Almu, irom je otvorila usta. - Isuse, duo, kako vi izgledate! Tko ste vi? to vam se dogodilo? - elim ii kui. - Almini su se prsti zabili u tanki jastui na klupi. - Molim vas. Orguljaica je nesigurno ustala. - Ja sam Betty Strathman. Kako se zovete? - Alma. Molim vas, elim ii kui. - Gdje vam je kua? - Na Madison Roadu. - Na Madison Roadu? - Louisville.

- Louisville. - Isuse, duo, daleko ste od kue! Gdje vam je auto? - Ne... Ne znam. Betty Strathman namrtila se. - to se dogodilo? Cijeli ste zamazani blatom. Je li vas netko povrijedio? - Ne, molim vas! - Almu je preplavila panika. Nitko ne smije saznati, jer e priati o tome, a on e me pronai! - Pala sam - rekla je. - Sve je to bila moja pogreka! - Jeste li bolesni, duo? - njeno je rekla Betty. Alma se uhvatila te ideje. - To su samo moji ivci ponizno je rekla. - Sad sam bolje. Ponekad imam te napadaje i odem od kue. - Sigurni ste da vam je bolje? elite doktora? - Imam ga kod kue. Molim vas. - Pa, pozvat u erifa i... - Ne, ne! - Almin je uas zaustavio Betty Strathman usred reenice. erif nije imao moi nad njim, znala je to. Kako e sprijeiti tu enu da je oda? - Molim vas, oni e me odvesti u... u bolnicu! Betty Strathman lagano je kimnula. - Znam, duo. Moju su tetu smjestili u dom prije nekoliko godina. Mrzila je to. Stalno je bjeala. Sigurni ste da elite ii u Louisville? - Da, molim vas. Mu e mi se zabrinuti. Na spomen mua Betty se prestala mrtiti. - Hajde, doite u na enski zahod i osvjeite se. Mogu vas odvesti do kafia u Paoliju, a kladim se da e vas neka od djevojaka koje rade nonu smjenu u tvornici konzervi u Louisvilleu povesti kui. I tako je Alma Willison, opranoga lica, ali jo uvijek prljave odjee, isporuena u Wayneovo naruje malo prije

prljave odjee, isporuena u Wayneovo naruje malo prije poetka none smjene u tvornici konzervi. Poela je nekontrolirano plakati, a veliki, drhtei jecaji nagnali su i Milly u pla. U zanosu olakanja i brige, Wayne ju je odveo u bolnicu, gdje su je primili na promatranje. Tek nakon ponoi, kad je Alma utonula u san pod tekim sredstvima za smirenje, Wayne se sjetio nazvati policiju u Louisvilleu. - Ona sad spava, gospodine? - upitao je telefonist. - Da. Lijenik kae da treba mnogo odmora. - U redu onda, sutra emo razgovarati s njom. Vratila se neozlijeena, dakle nema urbe, zar ne? *** Marty nije znala koliko je dugo epala i puzala kroz pilju. Dovoljno dugo da misao na crnim, pranjavim krilima nekoliko puta zalepra pokraj nje. Dovoljno dugo da se ljepljivost u Gilovom demperu stvrdne. Teta Vonnie bi se okirala: Isuse, djevojko, ima smisla za modu kao aba krastaa. Chrissie bi rekla: Odvratno. Ali, ipak bi se cijeli tjedan u koli hvalisala time. Marty je jo uvijek istraivala tunele koje je prvi put preskoila. Prolaz u kojem se trenutano nalazila nakon nekoliko okreta i zavoja zavrio je hrpom kamenja. Popela se kraim putem, sjeajui se uruenog stropa tamo iza, u blizini tijela Gila Newtona. No, ta je hrpa bila vea i nije bilo puta kroz nju, iako je pokuavala pomaknuti nekoliko kamenja pri vrhu. Kad je

kamen veliine kofera ispao s mjesta I skotrljao se niz hrpu, zamalo joj pogodivi lijevu nogu, odustala je. Wolfeova sigurno nije govorila o tom putu. Bilo je beznadeno. K vragu, mogla bi jednako tako sjesti, odmoriti tu jadnu nogu i umrijeti udobno, umjesto jurei uokolo poput zeca u klopci. No, obeala je Chrissie da e biti uz nju. U redu, Hopkinsova, kreni. Klipi dalje. Vratila se do krianja, napisala crveni X i nastavila do sljedeeg neistraenog ogranka. Bio je prilino velik, visok metar i pol, tako da se njime moglo prolaziti u pognutom poloaju. Sagnula se i krenula. inilo joj se da joj svjetlo postaje sve bljee. Dri glavu gore, Hopkinsova. Dri je ravno. No, nije postalo svjetlije. Koliko je ve dugo unutra? Marty je unula, skinula svjetiljku s draa i vidjela da joj ponestaje goriva. Oprezno je izvadila rezervnu boicu karbida iz depa i sve namjestila prije nego to je ugasila svjetlo. Isipala je pepeo na pod pilje i napunila svjetiljku pipajui u mraku. Hvala Bogu to je ponijela rezervu. Zavrtila je kotai i svjetlo je s praskom ponovno oivjelo. Vratila je svjetiljku na kacigu i nastavila hodati. Definitivno je bilo mranije. to nije bilo u redu? Skinula je svjetiljku i zakiljila prema njoj. Iznenada je osjetila nelagodnu hladnou po cijelome tijelu. Voda je gotovo nestala. Kapanje vode na karbid proizvodilo je plin za svjetlo.

Kad nestane vode, nestat e i svjetla. A rezervnu bocu vode dala je Almi Willison. ekaj trenutak! U pilji su postojali potoci. Potok sa piljskim ribicama i onaj u koji joj je upao pitolj. No, le je zatvarao put do oba. Moda je jedan od niih prolaza koje je odbacila vodio do nekog potoka. A moda i nije. Pronai izlaz, Hopkinsova! Pokreni se! Brzo je hramala, vidjevi na blijedom svjetlu da se prolaz sve vie suava. Jo jedan neprohodan put. Pohitala je natrag prema raskriju, napisala jo jedan crveni X kako bi oznaila da su oba rukavca slijepe ulice - no, zato se mui, Hopkinsova, nee moi vidjeti znakove kad nestane svjetla - i uputila se prema sljedeem ogranku koji se nalazio u blizini. No, sve bljee svjetlo trajalo je samo jo nekoliko metara. Prije nego to je dola do krianja trepnulo je i ugasilo se. Ispruila je ruku kako bi dotakla zid. Njegova je gruba hladnoa bila obeshrabrujua, a ipak nekako utjena, nekako je drala na odstojanju velika crna krila. Naslonila se leima na kamen, polako tonei u sjedei poloaj. Marty nikad, nikad u ivotu nije doivjela tako crnu tminu.

Poglavlje etrdeset deveto


Dakle, Newton nije bio kod kue, ha? - rekao je Wes Artu Pfannu. - Pa, do vraga, subota je uvee, to oekuju ti federalci? Javni je tuilac odmahnuo glavom. - Automobil mu je bio tamo. Sigurno je s nekim prijateljem. - Nisam znao da ima prijatelja. - No, ako si voljan obavljati poslove za Klan, automatski stekne prijatelje, Wes je to znao. - Evo. - Art mu je pruio kovertu. - Pronali su ove poruke u Newtonovoj kui. Originali putuju u laboratorij FBI-a. Donio sam ti komplet fotografija. Wes je progunao i pogledao gornje dvije. - Potpisano je s VT. Kladim se da Jessup proeljava telefonski imenik. - Aha. - VT. Ni meni ne znai mnogo. No, razmislit u. Rei u ti neto. Hopkinsova je naporno radila na tome. Foley kae da kasni, jo se nije vratila. No, kad doe, dat u joj te slike da ih pogleda. Art Pfann kimnuo je glavom. Izgledao je stariji, pomislio je Wes. Ako eli dobiti koju sijedu, najbolje ti je da izgubi ubojicu. On i Art proeljali su devetnaest fotografija poruka pronaenih u kui Gila Newtona. Bili su u stanju napraviti grubu kronologiju nekoliko njih. Ona o Goldsteinu sigurno je bila meu

novijima, jer on se doselio u okrug prije samo etiri mjeseca. Ona druga poruka, da se kartica poalje Horaceu Thomasu, vjerojatno je bila napisana prije etiri godine. Horace Thomas bio je crnac koji je neko vrijeme vozio kamion za tvrtku Andyja Ragga, a onda je iznenada spakirao stvari i odselio zajedno s obitelji. Andy, lakouman momak, tuio se zbog toga. - Nisam mislio da e Horace ispasti nepouzdan kao i drugi. Bilo je nekoliko poruka s imenima koja Wes nije prepoznao. Poznavao je, dakako, ime Alme Willison - ta je poruka vjerojatno bila nova. No, veina je uputa pozivala na strpljenje, na ekanje Boga. Art je odmahnuo glavom. - Ovo je prilino oskudno. Trebat emo mnogo drugih dokaza da izgradimo sluaj. - Haj'mo ga prvo uhvatiti - rekao je Wes. - Jo neto. Na ovjek popravlja aute. Zato ne ode do Berta Mackaya, sazna koji bi auti trebali biti u radionici na servisu i provjeri nedostaje li koji? - Hej, u pravu si! Odmah u se uhvatiti toga! Pomladivi se, Pfann je pourio iz sobe. Wes se nije osjeao mlaim. Osjeao se kao da je njegovo vrijeme za spavanje ve prolo. Stoga, kad se Shirley vratila i rekla kako je vrijeme da proguta tablete, a zatim e ga ona uukati, nije suvie gunao. Samo e malo odrijemati. Art e ga probuditi dogodi li se to. Ipak se nekako pitao gdje se to Hopkinsova toliko dugo zadrala.

*** Marty je zurila u tminu, sve dublju i dublju. Oni veliki, oblani strahovi zavodniki su lepetali oko nje. Ne smije im dopustiti da se suvie priblie. Razmiljaj, Hopkinsova. Razmiljaj! U redu. Koje su mogunosti? Vriti! Lupaj po zidovima! Zovi mamu! Smiri se, Hopkinsova. Slae se, nikakve koristi od toga. Marty je privukla koljena prsima i zagrlila ih. udno kako su u mraku zvuci bili otriji - utanje hlaa odore, struganje cipele po podu pilje, ak i zvuk vlastitog disanja. Oi su joj bile irom otvorene, uznemireno se pomiui uokolo, kao da bi crnilo moglo ustuknuti bude li samo dovoljno snano zurila. No, Wolfeova je rekla da svjetlost nije pala na te stijene otkad su bile iva morska stvorenja, prije tristo pedeset milijuna godina. Ne daj si odvratiti panju, Hopkinsova. Razmiljaj! U redu. Postoje tri mogunosti. Prvo, nastavi potragu za izlazom, pipajui po zidovima pilje. To bi dugo trajalo. Drugo, vrati se tamo gdje je Gil Newton uhvaen u stijeni, priekaj zvuke spasilake ekipe - i to bi dugo trajalo. Tree, sjedi ovdje i umri. Ne, Chrissie bi pobjesnila. Prekrii tree. Marty je ponovno ustala i poela tapkati po mraku. Jednu je ruku drala ispred sebe kako bi napipala nadolazee prepreke, a drugom je klizila po zidu kako bi se orijentirala. Potrai izlaz ili se vrati do Newtona i ekaj?

No, shvatila je da u mraku zapravo nisu postojale dvije mogunosti. Budui da nije mogla vidjeti oznake na krianjima, ionako ne bi uspjela pronai put natrag do Newtona. Svi sustavi koje je dosad koristila pri istraivanju bili su potroeni. Nije mogla razlikovati prolaze koje je oznaila od onih koje nije. U njoj je pulsirala panika. Daj, Hopkinsova, priberi se. Bar vie nitko ne puca na tebe. Aha, jaka stvar. Smrt od gladi bila je jednako tako sigurna i ne mnogo ugodnija. Sjetila se uasnutog pogleda u mrtvim oima Gila Newtona. Pogled njezine majke bio je pun mira. Mjesecima je trpila bol, ali na kraju je izgledala smireno. No, naravno, teta Vonnie je bila uz nju, pomagala joj i konano joj zaklopila oi. Tko e zaklopiti Martyne? Priberi se, Hopkinsova! Dola je do krianja. to sad? U redu, glavno je ne izgubiti se. Dri ruku na zidu, kako ne bi zabunom ula u isti prolaz. Tapkala je po novom prolazu. Hoe li zavriti kao Phyllis Denton, kao kostur kojeg e u dalekoj budunosti pronai neki uasnuti piljar? I kojeg e u neposrednoj budunosti otkriti oni gmiui stvorovi koje je profesorica Wolfe prouavala? Hrana za piljska stvorenja. Paket humanitarne pomoi s povrine. Hopkinsova na kamenu, mljac, mljac. Sjetila se kako je profesorica Wolfe govorila o boravku visoko na planini ili duboko u pilji. - Znate da ste sami - rekao je promukli glas. - Sve to imate vi ste sami. I znate da ete umrijeti. Vaa vlastita smrtnost postaje injenica, poput

umrijeti. Vaa vlastita smrtnost postaje injenica, poput gravitacije. Aha. Pipkajui, pod prstima je osjeala hladne zidove. Sainjene od leeva. Drugih bia koja su nekad voljela sunce, a sad su sahranjena s njom. Siuna, mrtva druba. - Hej, momci rekla im je Marty. - Kako to izgleda? Biti mrtav? Nije bilo odgovora. Mora koraati tom samotnom dolinom, mora koraati potpuno sam. Nastavila je tapkati. Smijeno je kako ne razmilja mnogo o smrti prije nego to ti se dogodi. Uvijek je mislila da e jednoga dana, u dalekoj budunosti, moda umrijeti poput njezine majke, s nejasnom slikom odrasle Chrissie koja je njeguje. Chrissie, Chrissie. ao mi je, malena. Bosom je nogom zakoraila u nitavilo i zateturala unatrag, mlatei rukama. Gravitacija je takoer ivotna injenica, Hopkinsova! Kad je ponovno uspostavila ravnoteu, oprezno je kleknula i rukama potapala pod pilje ispred sebe. Odron, zakljuila je, moda dovoljno velik da se spusti na niu razinu. Ali, koliko nie? I eli li uope ii na niu razinu? Pomno je oslukivala, no nije ula ubor vode. A spusti li se tamo po mraku, moda se nee moi vratiti gore, na razinu na kojoj se trenutano nalazila. Bolje da neko vrijeme odustane od tog tunela. Okrenula se i odepesala natrag. Bila je iscrpljena. Nije naroito dramatina, ta smrt. Nije naroito oaravajua. Ljudi uvijek govore kako ele umrijeti dostojanstveno, no tu nema dostojanstva. Uasa, da. Izraz lica jadnoga Gila Newtona... Ne misli na to, Hopkinsova. Misli na hipnotini glas profesorice Wolfe. Sve to imate vi ste sami.

hipnotini glas profesorice Wolfe. Sve to imate vi ste sami. To je zvualo dostojanstveno. Ali, hej, profo, to ako sam sama ja izgubljena, i preplaena, i gladna, i edna, i iscrpljena, i boli me noga, i moram pikiti? K vragu, tu nije preostala ni mrvica dostojanstva. No, taj se posljednji problem moe srediti. Nitko je ne moe vidjeti, to je sigurno. Potpuna privatnost. Moe uniti upravo tu i... O, Boe! Ne bi uspjelo, zar ne? Ne bi valjale kemikalije ili tako neto. Zar ne? No, nije joj moglo biti mnogo gore nego to ve jest. Marty je otkopala hlae, spustila ih te skinula svjetiljku s kacige. Otvorila je poklopac odjeljka za vodu i vrlo se paljivo pomokrila u rupicu na vrhu. Pronalaenje mlaza u mraku bio je prilino neuredan posao, ali uskoro je bila nagraena zadovoljavajuim zvukom punjenja odjeljka. Kad je zavrila, zatvorila je poklopac, obrisala sve skupa to je bolje mogla, zatitila svjetiljku rukom i zavrtila kotai. Iz etvrtog pokuaja bljesak svjetlosti ispunio je tunel. - Huraaaa! Huraaa! - Marty je poskakivala te se gotovo spotakla o hlae koje su joj jo uvijek visjele oko glenjeva. Ponovno ih je podigla, zakopala, prikvaila svjetiljku natrag na kacigu i gotovo se ivahno vratila do krianja. Oznaila ga je i krenula provjeriti sljedei ogranak. - Mora koraati potpuno sam - pjevala je Marty. Njezino ushienje nije dugo trajalo. Svjetlo je bilo boanstveno - no privremeno, znala je to. U ranjenoj ju je nozi igala bol. Glad je dola i prola, no e je bila postojana.

igala bol. Glad je dola i prola, no e je bila postojana. I uvijek je iznova nailazila na slijepe ulice. Neki su prolazi postajali sve tjesniji, suvie uski da bi nastavila. Drugi su bili zakreni gomilama kamenja od uruavanja stropa. Na kraju e morati i spavati. Umor se omotavao oko nje poput tekih lanaca, pretvarajui svaki njezin korak u borbu, inei svaku njezinu misao teko uhvatljivom. A ak i uz sav napor, ak i uz demper, ponovno je drhtala. Marty je hramala prolazom do sljedeeg krianja. Znala je da ide dublje. Je li to bio lo znak? Teko je znati. Kad barem ne bi bila toliko umorna. Razmiljaj, Hopkinsova! Tapkajui traila je misao. Nije bila toliko duboko kao odaje s potocima. U redu. Moda bi trebala provjeriti tu razinu sve dok se ne vrati do tunela gdje je leao Newton, a zatim pokuati s dubljim mjestima. Posrui, ila je dalje. Prolaz je bio dugaak. I smrdio je na blato. Visok dva metra, okruen davno nestalom rijekom. Blato na podu - moda to i nije bilo tako davno. Uskoro se suzio te je morala puzati na trbuhu, no uinilo joj se da iza njega vidi veu prostoriju. Gmizala je po blatu i provirila van. Prostorija je bila velika, no vjerojatno se radilo o samo jo jednoj slijepoj ulici. Ipak se s mukom provukla kroz otvor i ula u nju. Strop koji je na poetku bio njezine visine strmo se uzdizao, no bilo je teko hodati, jer je na podu bilo blata i naplavina, i jer ju je noga boljela, i jer je bila iscrpljena. Svjetiljkom je obasjala ogromnu hrpu kamenja i naplavina koje su zatvarale prolaz. Marty je uzdahnula, protegnula se i okrenula, s namjerom da otpuzi natrag. Hej, Hopkinsova, kako to misli - naplavine? Ponovno se osvrnula. Velika kost, duga preko trideset

Ponovno se osvrnula. Velika kost, duga preko trideset centimetara - aha, tu se nije radilo o vjeverici. I svjetlucanje jo neega bijelog, skrivenog gore meu gromadama. Marty se pribliila, virei prema gomili kamenja. Ostatak kostura poivao je na nekih metar i pol visine od poda. Ogromna zdjelica, hrpa rebara, nekoliko razbacanih kraljeaka veliine bejzbolske lopte. Tu je bila i lubanja, dugaka i zaglavljena meu granicama. Krava! Krava, Hopkinsova? - Krava - promrmljala je Marty. - I granice. Suho grmlje. Kako je... - Doepesala je blie i podigla pogled prema stropu. Gomila kamenja nije potpuno zaepila rupu koju je stvorila strmoglavivi se na pod pilje. Kad se Marty uspela nekoliko koraka po kamenju i pogledala ravno prema gore uspjela je vidjeti visoko, visoko iznad sebe. Uspjela je vidjeti upavi oblak obasjan mjeseinom. Oblak. Mjesec. Nebo. Nebo! Ostalo je samo malo prostora meu uruenim kamenjem, no tako joj svega, ako je krava mogla proi, moe i ona. Marty se uspentrala do vrha gomile kamenja, gdje je pokuavalo rasti nekoliko trkljavih loza. Nalazila se na dnu ponikve. Zapravo jame, iroke pet metara na najirem dijelu i visoke sedam metara do vanjskog ruba. Uglavnom ju je inila vertikalna stijena. Na jednoj je strani strao podvoj. Dva su grma pronala uporite na putu prema gore, no kad je Marty poskoila i zgrabila ih, otkinili su se, obasuvi je grumenjem ilovae. Ta je krava imala veliku prednost. Ila je prema dolje, a

Ta je krava imala veliku prednost. Ila je prema dolje, a ne prema gore. Kako izai? Sasueno mlado stablo palo je na pod ponikve. Naslonila ga je na jednu stranu jame i uzverala se po njemu, no uspjela se popeti samo nekih metar i pol od dna. Nakon toga grane su joj pucale pod nogama. Trebala je bolje ljestve. Ili ue. Ili helikopter. Ili dizalicu. Trebala je cijelu vraju vatrogasnu postrojbu. Dakle, nabavi to, Hopkinsova. Marty je ponovno spustila mlado stablo te poela skupljati suho grmlje i svaku granicu koju je mogla pronai. Zabila ih je meu grane stabla, labavo ih povezujui lozom. Zatim je, gunajui, manevrirala tankim deblom, postavivi ga ponovno uza zid jame, grmovitim dijelom prema gore. Nije doseglo vrh, no nije uspjela uiniti vie od toga. Podigla je suhu granu, plamenom svjetiljke zapalila jedan kraj i primakla ga svezanom grmlju. Trajalo je sigurno minutu, no veina je granica bila suha i uvenula te se vatra napokon proirila, stvorivi divovsku baklju u noi. U pitolju Gila Newtona jo uvijek je bilo streljiva te je svakih nekoliko minuta ispucala po metak i vikala. - Upomo! ili - Vatra! Nita se nije dogodilo. Nakon nekog vremena vatra se utrnula, ostavljajui samo pougljenjeno stablo i upave oblake na nebu. - Upomo! - ponovno je povikala Marty, bez nade. Vatra! - Vatra se ve poprilino ugasila, gospoice. - Muki

- Vatra se ve poprilino ugasila, gospoice. - Muki glas. - O, Boe! Pomozite mi! Molim vas, gospodine, pomozite mi! - Gdje ste? - Trak svjetlosti rune svjetiljke prelijetao je po grmlju na rubu jame. - Dolje, u ponikvi. Imate li ue ili neto slino? Svjetlost je pronala njezino lice, a Marty je zakiljila. - Donijet u ga rekao je. - Upali ste unutra? Glas je bio poznat. - Bud? - upitala je Marty. - Bud Hickman? - Da. Marty Hopkins? - Aha. - Isuse, Marty! Jesi ozlijeena? - Ne prejako. Ali sluaj, ako bude negdje blizu telefona, nazovi erifov ured, moe? Moram razgovarati sa erifovim uredom. - Nema frke, Marty. Vratit u se to bre budem mogao. Bud i njegova svjetiljka otili su. Marty je skliznula na gromadu pokraj kamenog zida i leima se naslonila na njega, ekajui. Ipak e ponovno vidjeti Chrissie! Oi su joj sa zahvalnou potraile zakriljen mjesec. Bilo je to posljednje ega se jasno sjeala.

Poglavlje pedeseto
Gospodine! Wes je podigao pogled s fotografija papiria pronaenih u Newtonovoj kui. Marty Hopkins s mukom je ulazila u njegovu sobu, odjevena u bolniku spavaicu. Wesu je bilo drago. Doktor Hendricks rekao mu je da nije bila u stanju govoriti kad su je sino kasno dovezli. Danas je epala, s jednom nogom umotanom u zavoje, ali ipak se uspjela probiti ispred Chrissie i Vonnie. One su se progurale iza nje, u sveanoj nedjeljnoj odjei. Vonnie je urlala. - Marty, trebala bi ostati u krevetu! I nemoj gnjaviti Wesa, on je... Hopkinsova se nije obazirala na nju, nego je poela blebetati. - Gospodine! Alma Willison! U pilji je! U onoj u kojoj smo pronali tijelo Phyllis Denton! - Marty! Vraaj se ovamo! - zavijala je Vonnie i okrenula se prema Shirley, koja je sjedila u stolici pokraj kreveta. - Shirley, ao mi je, ona je jednostavno... - E pa, Hopkinsova - rekao je Wes, sputajui fotografije pokraj sebe na krevet. - Ne izgleda jo spremna za crkvu. Ali nisi ni upola tako loe kao to su mi rekli. - Gospodine! Alma Willison! - Alma Willison je u Louisvilleu - rekao je. - Pojavila se kod kue juer naveer, niotkuda. - O, hvala Bogu! - Hopkinsova se oslonila o nogu njegova kreveta i Wes je po prvi puta primijetio koliko je

iscrpljena. Voli se pretrgnuti, ta mala. Vonnie je poravnala haljinu s ruiastim cvjetiima i ispriala se. - Shirley, ne znam to u s njom! im su joj izvadili infuziju, odmah je potrala hodnikom maltretirati Wesa! Chrissie je povlaila majinu spavaicu, zabrinuta lica. Mamice, doi! - Marty je potapala djevojicu po glavi, no oi su joj ostale prikovane za Wesa. - Aha. Porazgovarajmo, Hopkinsova. Shirley je uzdahnula i ustala. - Odustani, Vonnie. Nikad nee ozdraviti ako ih ne pustimo da ogovaraju. - Ali, doktor je rekao da treba ostati u krevetu! - rekla je Chrissie. Shirley se sagnula prema njoj. - Duo, njih dvoje imaju vanog posla. I ako ga ne budu mogli obaviti, to e ih izjedati i bit e im gore, a ne bolje. Evo, tvoja mama moe sjesti upravo tu i smiriti se, a mi emo im dati pet minuta da popriaju. A onda se oboje mogu malo odmoriti. Moe? Chrissie je pogledala majku onim velikim, tamnim, zabrinutim oima, a Marty ju je poljubila u elo. - Chrissie, duo, gospoa Cohran ima pravo. Bit e mi dobro. - Ne pokuavaj glumiti stranu facu! - prigovorila je Chrissie glasom koji je toliko podsjeao na Marty da je Wes suzdravao osmijeh. - Naravno da sam strana faca! Kao i ti, u svakom sluaju - rekla je Marty. - Duo, ao mi je to sam te uplaila. Ali, zna, nije tvoj posao brinuti se za mene. Ja sam odrasla, a ti si dijete, sjea se? Idi sad u crkvu s tetom Vonnie i ostavi me da razgovaram sa erifom.

Shirley je odluno izvela Vonnie i Chrissie iz sobe, a Hopkinsova je odhramala do stolice i sjela. Je li Alma Willison dobro? - Manje-vie - rekao je Wes. - Ne znam pojedinosti. Foley je primio poziv iz Louisvillea, rekli su da je u bolnici na promatranju. Bila je histerina kad je stigla tamo pa su je nakljukali lijekovima i trenutano je ukomirana. Policajci iz Louisvillea nisu jo razgovarali s njom. No, sluaj. Promekoljio se u krevetu. - Glavni je problem Gil Newton. Federalci su ga izgubili. Skliznuo je ravno kroz njihove male, njegovane prste. - Priajte mi malo o tome! - Pokazala je na nogu. - On me pogodio! - to? - Wes se s trzajem uspravio. Prokleti doktor Hendricks, trebao im je dopustiti da prije razgovaraju s Hopkinsovom! - Gdje je bio? - Posegnuo je za telefonom. - U pilji. Mrtav je. - Mrtav? - Da, gospodine. Ruka mu je i dalje lebdjela nad slualicom. - Jesi sigurna? - Da, gospodine. - U redu. - Wes je pomno ispitivao njezino umorno lice i ponovno se naslonio na jastuke. - Kako bi bilo da pone od poetka, Hopkinsova? - Da, gospodine. - Duboko je udahnula. - Vraala sam se iz Louisvillea, a kad sam dola do odvojka za pilju zaustavila sam se kako bih jo jednom zavirila u nju.

- Kako to? - Nije bilo nekog valjanog razloga, gospodine. Samo je, ovaj... profesorica Wolfe rekla je kako bi voljela imati vremena jo je jednom pregledati. Wes je prezirno otpuhnuo. - Wolfeova! Zato bi to rekla? Gospoa koja ne zna nita o Klanu? - Da, gospodine. Moda je to bila istina. Moda je upravo zato eljela pogledati, jer sam joj ja rekla da je kod Phyllis bila kartica Klana, a ona je nije primijetila. No, u svakom sluaju, ula sam i pronala gospou Willison. - Ali, ona nije mogla biti tamo cijelo vrijeme. Dravni panduri uvali su pilju. - Da, gospodine, ali poeli su straariti dvadeset etiri sata dnevno tek u utorak, nakon to smo pronali karticu Klana. Gospoa Willison oteta je u ponedjeljak. A on ju je odveo u dubinu pilje, daleko od ulaza. Panduri u prednjem dijelu nisu mogli nita uti. - U redu. Bilo bi dobro da mi poslije nacrta kartu. I tako si je pronala. - Da, gospodine, lancem privezanu za zid. Prerezala sam joj lanac i poela je izvoditi, no odmakle smo tek nekoliko metara kad se pojavio Newton i poeo pucati na nas. Ona je pobjegla natrag, a ja sam izala, pokuavajui ga udaljiti od nje. - Lice joj je bilo bijelo i oblizala je usne. - On je, ovaj, progonio me i natjerao u drugi tuneli. Pucali smo jedno na drugo. Provukla sam se kroz zaista tijesan prolaz i pobjegla u drugi dio pilje. Kasnije sam se vratila, a Gil je leao mrtav, zaglavljen u tom tijesnom prolazu. Pretpostavljam da je iskrvario. Pretpostavljam da sam ga pogodila. Nisam mogla...

Pretpostavljam da sam ga pogodila. Nisam mogla... nisam ga mogla pomaknuti. - Uutila je. Blijedo joj se elo orosilo. Wes je razmiljao o boravku u toj pilji, razmiljao o mecima u tim tunelima, razmiljao o prolazu tako malenom da se ovjek moe zaglaviti u njemu. - Smiri se, Hopkinsova - rekao je. - Izala si. Gotovo je. - Da, gospodine. Dobro sam. - Nije izgledala dobro. Duboko je udahnula. - Samo... eljela sam ga privesti. Nije mi se svialo to to sam pucala na njega, Treneru i... i... - Bilo je ti ili on, zar ne? - Da, gospodine, ali... - Hopkinsova, ne poznam nikoga tko voli ubijati ljude. Osim moda Gila Newtona, a njega smo se sad rijeili. Drago mi je to si to uinila i drago mi je to se osjea loe zbog toga. U redu? - Da, gospodine. - Eto sad. - Podigao se. Morao je biti sluben. Ako cijeli vraji odjel namjerava zavriti u bolnici, trebali bi te bolnike spavaice prebojati slubenom utosmeom bojom. - Moramo pokupiti tijelo - rekao je. - Gdje je? - Jo uvijek je u pilji. Zaglavljeno, kao to sam rekla, gospodine. Wes je podigao slualicu i nazvao kuni broj javnoga tuioca. - Hej, Art! - rekao je. - Wes Cohran ovdje. Drago mi je to sam te uhvatio prije crkve. Imamo Newtona za tebe. Mrtvog. - Newtona? Mrtvog? - Glas Arta Pfanna zagrmio je kroz

- Newtona? Mrtvog? - Glas Arta Pfanna zagrmio je kroz telefonsku liniju. - Zeza se? Gdje si ti? - Jo uvijek u bolnikom krevetu. Newton je u onoj pilji gdje... - Privia ti se! - Zato? Uhvatili ste ga negdje? - Ne. Kako to misli, u pilji? - Posluaj trenutak, Art. Hopkinsova ga je uhvatila u toj pilji i ustrijelila ga, mrtav je. Tvoji ga deki mogu pokupiti ako si zainteresiran. - Na drugoj je strani linije bila tiina. Art Pfann bez teksta, to je neto novo. - Ili ga moete ostaviti da lei tamo dodao je Wes. - Do vraga, Art, ba me briga! - Je li, ovaj, jel' Hopkinsova tamo? - Misli da starac bulazni, ha? Evo je. - Wes joj je pruio slualicu, namignuvi. Stari se tim pokazao na djelu. - Da, gospodine Pfann, gospodine - rekla je Hopkinsova, uspravivi se u stolici, kao da je Pfann u sobi. - Ne, dobro sam, samo to me ne ele pustiti kui do naveer. Ali, moete doi do Floyda Russela. On je piljar prirodoslovac u dravnom parku Spring Mill. Recite mu da je Newton u onom tijesnom prolazu iza odaje sa piljskim ribicama. Ne u prostoriji sa eljeznim prstenom, nego u tijesnom prolazu. Znat e... Da, gospodine, tako je... Da, gospodine, tu je. - Predala je slualicu Wesu i ponovno se zavalila u stolicu. - Jesi sve zapamtio, Art? - upitao je Wes. - Aha. Ali ne mora zvuati tako samodopadno, kurvin sine. - Nazovi me kad ga naete, Art.

- Nazovi me kad ga naete, Art. - Dogovoreno. Wes je poklopio slualicu, pogledao Hopkinsovu i prestao se smijuljiti. - Jo neto? - blago je upitao. - Gospodine? - Oi su joj naglo poletjele prema gore. Do tada je zurila u naslon stolice. - Hej! - Wes je ispruio ruku, no ona je prvo oklijevala, a zatim je drhtei dotakla. Stisnuo je njezinu ruku. - Ubio sam neke deke u Koreji, Marty. Bilo je oni ili ja, ista stvar. Ali ipak... taj jedan deko posebno. Sjeam mu se lica, bio je tako mlad. Zauvijek je ostao sa mnom. Jo uvijek ga sanjam. - Nisam to znala. - No, do vraga, mora nastaviti, sa svom prtljagom. - Aha. - Kimnula je. - Aha. - Jel' se dogodilo jo to? Nakon to si otkrila da si ga ubila? - Ne zapravo. Samo to... on je bio u prolazu, zaglavljen. Nisam ga mogla pomaknuti. Nisam mogla izai. Morala sam tragati za drugim izlazom. Wes je zazvidio. - Boe, Hopkinsova, mislim da bi mi bilo drae da pucaju po meni! Zna da te Bud Hickman naao tri kilometra dalje u ponikvi. - Tri kilometra - rekla je zaueno. - Zar samo? - Bit e ti dobro. Sjajno si to obavila. - Hvala, ali... - Pokuala se nasmijeiti. - Ali moda bi bilo bolje da na nekoliko dana posudim Chrissienu nonu svjetiljku. - Do vraga, Hopkinsova, kupi jednu samo za sebe! Nabavi anela, Paka Patka... koji god ti se motiv svia. Odjel

Nabavi anela, Paka Patka... koji god ti se motiv svia. Odjel e to pokriti. To joj je izmamilo hihot. - Trait u od Foleya obrazac zahtjeva za nonu svjetiljku, gospodine. - Uini to. Uspravila se u stolici, pokuavajui ponovno biti slubena. - Jel' se jo to dogodilo? - Pronali su brdo klanovskih predmeta u Newtonovoj kui, kao i zbirku pitolja. - Aha, jasno. - Aha. Pronali su i ovo. Fotografirali su ih prije nego to su ih poslali u laboratorij. Papirii s porukama. - Rairio je fotografije pokraj sebe na krevetu, a ona je ustala i znatieljno ih pregledavala. Kad nije dala nikakav komentar, Wes je progovorio. - Mogle bi biti od Newtonovog efa. Ali, definitivno ne odaju ba puno. - Ne, gospodine. Oprezan tip. - Namrtila se gledajui ih. - Jessup misli da ih je Newton moda sam napisao. - Moe bit'. Ne znam, ima neto u njima, a ne mogu se sad sjetiti. - Odmahnula je glavom. - ao mi je, gospodine. - Ma, odmori se malo - savjetovao je Wes. - Javi mi sjeti li se ega. - Da, gospodine. I vi se malo odmorite. - Nemoj sad praviti frku oko mene. Ja sam odrastao, sjea se? Zadirkivao ju je, ali ona ga je pogledala sumornim oima. - I ja sam, gospodine. - Naravno da jesi. Zaista si obavila dobar posao,

- Naravno da jesi. Zaista si obavila dobar posao, Hopkinsova. Slegla je ramenima, posljednji se put namrtila pri pogledu na fotografije poruka te odhramala iz sobe.

Poglavlje pedeset prvo


Ljudskim biima koja ive ivot velikom brzinom Atlantski se ocean ini vjean, no on nije toliko star kao vapnenac u Indiani. Roen je u novije doba, dok su se dinosauri skitali uokolo. Njegove vode pune ivota proteu se od ledenog sjevera preko toplih tropa i dalje do ledenog juga. Na sjevernoamerikim kontinentalnim grebenima, dolje oko Bahama, on je plitko tropsko more koje se njeno valja obalom, hranei fantastine i prekrasne ivotne oblike. Vitka ena u opremi za ronjenje klizila je meu ivahnim ribama i razgranatim koraljnim umama. Uivala je u raskou te sjajne vodene divljine, a zanimanje joj je bilo usredotoeno na njezine siune itelje. Nije razmiljala o poruci studentica iz Indiane koja je stigla u iznajmljenu kolibu na obali. Ta je poruka saimala nekoliko lanaka iz lokalnih novina: njihova poznanica zamjenica Hopkins ubila je Klanovca u pucnjavi u pilji; zatoenica Alma Willison pobjegla je; erif okruga Nichols jo uvijek je u bolnici, ali se oporavlja; dekan sa Sveuilita u Indiani zahtijevao je i dobio ostavku profesora Harta, koji je pokazivao nedolinu voajersku zaokupljenost odreenim studenticama. Profesorica Wolfe zadovoljno je kimala glavom, dokono se pitajui to e sivooka ratnica Martine, dostojna povjerenja, odluiti o Phyllis Denton. No, odloila je poruku iz Indiane i vratila se oaravajuim borbama i skladovima ivota u tropskom moru. Sad, dok se probijala kroz suncem obasjane vode,

oprezno je i s potovanjem skupljala uzorke foraminifere, malenih jednostaninih bia koja su rasla, razmnoavala se, gradila siune koljke od kalcijevog karbonata i umirala, a milijuni njih tonuli su na morsko dno stvarajui sve deblje blato od kalcijevog karbonata. Profesorica Wolfe nije dugo razmiljala o prolaznim problemima Indiane, jer morala je promatrati mnogo vanije stvari. Gledala je kako se stvara vapnenac.

Poglavlje pedeset drugo


Marty se u ponedjeljak ujutro probudila u vlastitom krevetu, ugledavi poznate kose zrake ranoga sunca, koje su dopirale kroz venecijanere, zauvi poznate zvuke tete Vonnie, koja je putala vodu u kuhinji. Poznate, no ipak neobine, pomaknute. Je li zaista izbivala samo jednu no? Oprezno je izila iz kreveta i paljivo se protegnula, provjeravajui zglobove i miie. Zavijeni ju je list i dalje bolio, no inae se nije loe osjeala. Starije, da. Prastaro. Znala je tko je napisao poruke Gilu Newtonu. udno, ali nije bilo onog osjeaja Aha! To je to!, samo tuna spoznaja neega to je ve dugo vremena gotovo znala. Pitanje je bilo to uiniti. Podigla je odoru i donje rublje te krenula u kupaonicu, viknuvi prema zatvorenim vratima. - Chrissie! Ustajanje! Djevojin gunavi odgovor proizveo je u njoj val zbunjene zahvalnosti. eljela je utrati u sobu, zagrliti je, osjetiti u izravnom dodiru koe da je Chrissie iva, da je ona sama iva. No, kad je otvorila vrata, ugledala je Chrissie kako alosno miluje majicu sa slikom Manhattana. S izrazom krivnje djevojica ju je bacila iza sebe i zacvilila. - Mamice, trebala bi kucati! - Oprosti, duo. U pravu si. - Marty je zatvorila vrata i nastavila koraati hodnikom. Njezina ker, njezina krv. I Bradova. Pokuava voljeti tatu, cijeniti ono to je on cijenio, snalaziti se bez njega. Marty je sve boljelo od elje da joj pomogne. Ali kako?

O tome e poslije razmiljati. Mnogo je posla koji danas treba obaviti. Otuirala se, a zatim nazvala Wesa Cohrana te su zajedno razmotrili situaciju. Nakon doruka odvezla je Chrissie do Janie kako bi zajedno uhvatile kolski autobus, a zatim se uputila prema kui Dentonovih. Skreui na prilazni put primijetila je izmaglicu u istim udubinama, sjaj istih sviba u umi, iste automobile parkirane na okretitu. Gume su joj zakripale po ljunku, a iza kue zalajali su ptiari. Bilo je to poput ponovnog dolaska na mjesto iz djetinjstva, sve je bilo isto, a sve drukije. Hopkinsova, sentimentalna ludo, obavi posao. Parkirala se pokraj auta Hala mlaeg i odepala po vapnenakim stubama do tamnih vrata. Otvorila joj je Elizabeth Denton, odjevena u kestenjastu tuniku s besprijekornim bijelim ukrasima na ovratniku i manetama. - O! Uite, molim vas - rekla je. - ao mi je to vas ometam, gospoo Denton. Nadala sam se da u uspjeti porazgovarati s vaim sinovima prije nego to odu za dnevnim poslovima. Nadam se da vam nisam poremetila doruak. - O, ne, nikako, svi smo zavrili. Oni su iza kue, hrane pse. Molim vas, smjestite se, pozvat u ih. - ustro se udaljila, kao da je slukinja. Marty je ula u knjinicu, promatrajui veliki stari pisai stol s pominim poklopcem, kone naslonjae i hrastov stol, police s knjigama. etala je po sobi, pregledavajui naslove. Pravne knjige, bestseleri, knjige o lovu, povijesne knjige. Zastala je i uzela jednu s police. Ve je prije vidjela tu naslovnu stranicu,

neobinu glavu bez oiju, kuke oko usta. Knjiga iz Knjinice Sveuilita u Indiani. Unutra su se nalazila sitna slova, nekoliko fotografija, dugaak sadraj. Marty je pronala to je traila, okrenula naznaene stranice i pomno proitala odjeljak prije nego to je vratila knjigu na mjesto. Gotovo se uklapalo. Gotovo. - Zamjenice Hopkins! - Royce je uletio u sobu sa zaigranim bljeskom u oima. - Naa narodna junakinja! Ili u najmanju ruku okruna junakinja. Hal mlai stajao je odmah iza njega. - Izvanredno, to to ste uinili! - ozbiljno je uskliknuo. - Art Pfann me nazvao juer, nakon to su izvukli tijelo iz pilje. Gil Newton! Tko bi to mogao pomisliti? I sami smo uvijek odlazili na tu pumpu! U svakom sluaju, to je bilo izvanredno. - Samo sam obavljala posao - ukoeno je rekla Marty. Tko je, u vraju mater, bio Hal da bi rekao izvanredno'! to je on to znao o potpunom mraku, o apsolutnoj usamljenosti, o ubijanju ovjeka u stravinom prolazu umrljanom krvlju? ovjeka kojeg si mislio da poznaje? Zatim je osjetila krivnju. I on je proivio nonu moru, oevo tijelo i um pred oima su mu propadali od tih uasnih cista. Nije mogla znati koliko ga je to boljelo, isto kao to ni on nije mogao znati koliko je boljelo nju. Zatomila je osjeaj krivnje, i suosjeanja, i ljutnje. - Imam nekoliko pitanja za vas - rekla je. - erif je pretpostavljao da ete jo biti tu, jer morate srediti oeve stvari. - Naravno. - Hal mlai pogledao je na sat i naslonio se na pisai stol. - Moramo krenuti za par minuta, ali ipak pitajte. - Va je otac bio lan Klana - rekla je Marty.

Hal se ukoio, no Royce je nemarno progovorio. Sjeam se, kad sam bio mali imao je obiaj izlaziti. A i pronali smo njegovu halju na tavanu. Otmjena crvena izrada. Ali, s tim je uglavnom prestao i prije nego to sam ja otiao na koled. Nije bio ukljuen u onaj nered prije petnaest godina. Marty je pogledala prema drugom kraju prostorije, gdje je Elizabeth Denton sjedila na rubu stolice pokraj prozora, pomalo odvojena od ostalih. - Gospoo Denton? Je li posljednjih nekoliko godina odlazio na sastanke Klana? - Da. - Majko! - Hal se usprotivio, uspravivi se. - Hal, izvrsna zamjenica Hopkins ne pokuava upropastiti tvoju kampanju - rekao je Royce. - Samo skuplja injenice. Je li tako, zamjenice Hopkins? - No, jesu li to injenice? - gorljivo je upitao Hal. - Ne vjerujem da je bilo sastanaka! Ima li kakvih dokaza, majko? - Netko je morao prati i glaati halju, i popravljati je rekla je Elizabeth. - On je bio Veliki titan. Morao je izgledati elegantno. - Elegantno! - uzviknuo je Hal. - Isuse, majko, zato nisi... - Hal, zanimljivije je pitanje kako to da je zamjenica Hopkins znala da treba pitati o Klanu - rekao je Royce. - FBI-evci su kod Gila Newtona pronali poruke s uputama to treba uiniti - objasnila je Marty. - Na njima je bio rukopis vaega oca. - Boe moj! - Halovo se mrgoenje pretvorilo u oaj te je rukom proao kroz kosu, posvijetljelu od sunca. - Kako je to mogue? Jeste li sigurni?

mogue? Jeste li sigurni? - Dali su vjetaku da ih pogleda. No, sigurna sam, da. Poznam njegov rukopis. Provela sam sate i sate prouavajui njegove kalendare. Osim toga, poruke su bile potpisane s VT. - Veliki titan - rekao je Royce. Sad je izgledao jednako potresen kao i Hal. - Ne mislite valjda da je on naruio ta ubojstva! - Nije mogao! - ustrajao je Hal. - On to ne bi uinio! I bio je bolestan! Nije mogao pisati, nije mogao telefonirati... i u svakom sluaju, polovicu vremena nije mogao trezveno razmiljati! - to elite rei? - upitao je Royce. - Poludio je pa je traio ubojstvo u starom stilu? A Newton mu ga je dao? - Jo uvijek pokuavam odrediti vremenski okvir objasnila je Marty. - Vidite, napisao je mnogo poruka u kojima je pisalo da je potrebno strpljenje, da jo nije kucnuo as. No, tamo se nalazila i jedna poruka o Goldsteinu. Mijeanje rasa na Lawrence Roadu. Morala je biti skorijeg datuma, jer Goldstein se doselio ovamo tek prije dva mjeseca. Va se otac razbolio prije est mjeseci, jel' tako? - Tako je! - revno je uzviknuo Hal. No, Royce je odmahnuo glavom. - Bolest se razvijala rekao je. - Nije mogao raditi, ali prvih se nekoliko mjeseci kretao. Ako bi se dobro osjeao kad se probudio, odvezao bi se do sudnice ili nekoga drugog mjesta. - Gospoo Denton? - upitala je Marty. - Da, to je istina. Prije dva mjeseca napadaji su postali ei i lijenik mu je prepisao vie lijekova te je morao ostati u krevetu. Prije toga... pa, nije ba smio voziti, ali ponekad bi i to

krevetu. Prije toga... pa, nije ba smio voziti, ali ponekad bi i to inio, kad se osjeao dobro. Dva je puta iziao i nakon to je poeo primati sedative. - Drugi je put skoro stjerao auto u jarak - rekao je Royce. - Nakon toga sam odluio doseliti natrag u kuu i pomoi majci i Lisi. - Kamo je iao posljednji put? - upitala je Marty. - U... - Oi Elizabeth Denton irom su se otvorile i polako je podigla prste do usana. - Nisam to prije shvatila... iao je u servis. - Majko, kako moe biti sigurna? - Jer se poslije alio na Berta Mackaya. Taj idiot Mackay, stalno je govorio. Oh, nisam shvaala! Marty se namrtila. to joj je ono Bert Mackay ispriao? Rekao je kako se moglo vidjeti da sucu postaje loe. Imao je napadaj, tresao je pesnicama i strano se muio odvozei se nakon to je dao Bertu poruku za mehaniara, no na njoj je pisalo samo... pisalo je Nije jo vrijeme. Stoga ju je Bert bacio. Marty je progutala pljuvaku. Goldstein je ubijen jer ta poruka nije dola do Gila Newtona. Sudac je poruio nasilnom Nonom jastrebu da obrati pozornost na Goldsteina, a onda ga nije bio u stanju opozvati. I tako je dolo do ubojstva Goldsteina, a i svjedoka, Willieja Searsa. Marty je hrabrila sama sebe. - ao mi je, gospodine Denton. Ima jo. - Kako moe biti jo? Boe moj, optuite li ga za navoenje tog klanovskog ubojice... - Moemo to dokazati, gospodine. Drugo se pitanje tie

- Moemo to dokazati, gospodine. Drugo se pitanje tie vae sestre Phyllis. Radi se o tome da je Phyllis imala dijete. Royce i Hal mlai progovorili su u isto vrijeme. - to? alite se! Imala je dvanaest godina, za ime Boje! - No, Marty je promatrala Elizabeth Denton, koja je nepomino sjedila pokraj prozora u ukraenoj tunici, sklopljenih ruku, pognute glave. - Gospoo Denton - njeno je rekla Marty. - Vi ste to znali, zar ne? Za Phyllisinu bebu? Pokuali ste se pobrinuti za njih. - Odvela sam je izvan Indiane - rekla je Elizabeth. Dvojica mukaraca pribliili su se jedan drugome, zurei u majku. - U Louisvilleu postoji dom za djevojke u nevolji. Odvezla sam je tamo sporednim cestama. Moralo je biti u tajnosti. Bilo je teko kad su je svi poeli traiti. Ponekad mi je uspijevalo pretvarati se da je negdje traim i otii joj u posjetu. Poslala sam dva njezina pisma. ak sam joj kupila konu jaknu i slikala je pokraj motora, kako bih se rijeila erifa. - Ti si to uinila? - uzviknuo je Hal. - Majko, zato? I zato nam nisi rekla? - Nisam eljela da va otac sazna. Vi biste mu rekli, dobro to znate. On je bio glavni, bili ste na njegovoj strani. I stoga se nisam usudila nikome rei. - Zato ne? - Hal je zahtijevao odgovor. Marty je podigla ruku u znak upozorenja, no on je odjurio do Elizabeth, nadvivi se nad njom stisnutih pesnica. - Isuse Boe, majko, godinama smo je traili! Godinama smo mislili da je pobjegla! Ali ovo... Ma, tko je to uinio Phyllis? Isuse, razapet u ga na kri! Elizabeth ga je pogledala beivotnim smeim oima. -

Elizabeth ga je pogledala beivotnim smeim oima. Va je otac bio otac njezina djeteta. Hal se zapiljio u nju, ne shvaajui. No, Royce se okrenuo od njih zaljuljavi se i tresnuo akom po zatvorenom poklopcu oeva pisaeg stola. Dvije hrastove letvice pukle su. inilo se da se Hal poeo slamati na taj zvuk. - Isuse Boe! zastenjao je i teko se spustio u jedan od konih naslonjaa. Royce se malo pribrao, no glas mu je podrhtavao. Imate dokaz o ovoj mrlji na obiteljskoj asti, zamjenice Hopkins? - upitao je. - U Kentuckyju postoji zapis. - Marty se premjetala s noge na nogu. Ranjena ju je noga boljela, no nije joj se nekako inilo primjerenim sjediti. - Taj je podatak slubeno zapisan. - eljela sam biti sigurna da e dijete moi traiti nasljedstvo - rekla je Elizabeth. - A nakon to je Phyllis poinila samoubojstvo... - Samoubojstvo? - upitao je Hal. - Postala je tako potitena nakon poroda. - Suza je zasjala na Elizabethinom obrazu, no postojano je nastavila. Nisam mogla mnogo vremena provoditi s njom, jer su do tada va otac i erif preuzeli potragu i eljeli su da stalno budem kod kue pokraj telefona, za sluaj da otmiar nazove. A naravno, da sam izala bez dozvole, va bi otac... bio bi veoma ljut. Uspjela sam se ipak izvui i odnijeti bebu u jednu crkvenu organizaciju u Louisvilleu te ih zamoliti da pronau nekoga tko e se brinuti o njoj. Mislila sam da e Phyllis, kad joj bude bolje, moi potpisati papire o usvojenju. Ali Phyllis je uzela te pilule i... i umrla. - Elizabeth je na trenutak pogledala u stranu, pognute glave. - A tad sam pomislila... ta je beba i njegova kerka. Ta je

glave. - A tad sam pomislila... ta je beba i njegova kerka. Ta je beba u njegovoj oporuci. - U njegovoj oporuci. - Royce je cuclao raskrvarene zglobove, no iznenada se grubo nasmijao. - Imovina e se podijeliti na jednake dijelove mojoj ivuoj djeci. Kakav vic na raun staroga! - Jeste li vi sahranili Phyllis u pilji, gospoo Denton? upitala je Marty. - Jedne sam noi ukrala novac iz njegova novanika i unajmila dva mukarca iz Louisvillea da mi pomognu. Rekla sam pogrebnom poduzeu da je nosimo natrag u obiteljsku grobnicu. To je na neki nain i bila istina. I tako su mi je prepustili, a nakon to smo je stavili unutra minirali smo ulaz. Nisam znala da se ipak moe ui. - Rijetkima je to uspjelo - umirujue je rekla Marty. Dakle, profesorica Wolfe vidjela je lijes u stanju u kojem ga je ostavila Elizabeth Denton, a kasnije ga je pronaao Gil Newton i iz nepoznatog, vlastitog razloga ostavio tamo karticu Klana. - Ali, majko, zato nam nisi rekla? - ponovno je upitao Hal. - Mogli smo pomoi jadnoj Phyllis. I bebi... - Ne! - Elizabeth je iznenada postala tako razjarena da je Marty osjetila jezu. - Uvijek ste bili na njegovoj strani! Nisam eljela da se bebi dogodi isto to i Phyllis! I meni! - Tebi? Majko, tata je, naravno, imao naglu ud, ali uvijek je govorio da si ga ti tjerala na to - suprotstavio se Hal. - Gospodine Denton - vrsto je rekla Marty. Pogledajte injenice. Sudac Denton tukao je suprugu. Tukao je i silovao kerku. Vjerojatno je tukao i vas i vaega brata. -

silovao kerku. Vjerojatno je tukao i vas i vaega brata. Royceove ruke s izranjavanim zglobovima vrsto su se uhvatile za naslon naslonjaa, a Marty je znala da je u pravu. - Te su stvari protuzakonite, zar ne? On je moda bio sudac, ali bio je i zloinac. - Okrenula se prema Elizabeth. - Gospoo Denton, zato nam ga niste prijavili? Tri para dentonovskih oiju u nevjerici su pogledala Marty. - Ne bi pomoglo - blago je rekla Elizabeth. - Njegovi su prijatelji upravljali okrugom. Ne bi povjerovali, a kad i bi, ne bi marili, a nama bi bilo gore nego ikad. - Royce i Hal mlai kimali su. - A pretpostavimo da mi je netko zaista povjerovao i stavio ga u zatvor. to bih onda mogla uiniti? Nije doputao da imam vlastiti novac. Uzeo je ono to su mi roditelji ostavili. Nije mi dao ni ispisivati ekove. Bez novca, bez posla, s troje djece koju treba odgajati... Marty je polako kimnula glavom. eljela je misliti kako bi sama drukije izabrala. No, sjetila se kako je Mary Sue Peters bilo teko ishoditi presudu protiv Johnnyja, iako su svi znali da je Johnny pijanica, a djeca su im se stalno pojavljivala u koli s modricama na licu. A Johnny nije imao ni upola toliko moi i ugleda kao sudac Denton. Jadni sudac, ena mu je poludjela kad govori takve stvari, svi bi to mislili. I Marty bi to mislila, u ono doba. Hal, jo uvijek oajan, s licem u rukama, sjedio je u konom naslonjau. - Sve ovo sigurno ne mora izai u javnost? On je sad mrtav. emu bi to koristilo? Nikome ne bi pomoglo! - Pa, gospodine, svakako to moramo prijaviti javnom tuiocu Pfannu.

Hal je podigao pogled s nadom u oima. - Da. Art Pfann je zaduen za sluaj, zar ne? Mogu razgovarati s njim. Mogli bismo se sporazumjeti. Royce se pribliio majci. - ini mi se, gospodine, da bismo se trebali sporazumjeti oko djevojice - rekla je Marty. - Da - proaptala je Elizabeth. - Kako to mislite? - upitao je Hal. - Vidite, radi se o tome da je ona sad u skrbi jedne drage obitelji. Nikako ne bih voljela vidjeti da se to sad raspadne. A pripada joj i naslijee, zar ne? - Treina imanja - rekao je Royce. - Mi smo izvritelji, Royce - s nadom je rekao Hal. Moemo malu dovesti ovamo. Ili moemo... - Ne! - Elizabeth je gotovo ostala bez daha. - Ti nisi izvritelj, majko - tiho je rekao Royce. Ruka mu je stegnula majino rame, a Elizabeth se bolno trznula. Marty se sjetila nasilnosti u onom neoekivanom poljupcu koji joj je zaepio gubicu, koji je uinio Roycea vladarem trenutka. Dentonovi ne vole, oni nadziru. - Gospodine Denton, dopustite mi da zavrim - hladno je rekla. - Kad sam jutros razgovarala sa erifom Cohranom, sloili smo se da to moramo prijaviti javnom tuiocu Pfannu. No, nismo jo odluili hoemo li prijaviti i specijalnom agentu Jessupu. Na trenutak se zaulo pucketanje tiine. Zatim je Hal uzdahnuo. - FBI. U redu, sluajte, djevojica moe ostati tamo gdje jest. I dobiti naslijee. To je ispravno. A mi ne elimo da njezini staratelji odu na sud i tako sve daju u javnost. Neemo to osporavati, zar ne, Royce?

- Je li to vaa cijena, zamjenice Hopkins? - upitao je Royce. Marty je na trenutak bila suvie bijesna da bi odgovorila. - Ne govori tako, Royce - rekao je Hal. - Ona pokuava pomoi. - O, Boe, o, Boe, veliki brate, svakako elimo zatakati stvari. Svakako elimo postati lan Kongresa, zar ne? - Ohladi, Royce - ljutitio je rekao Hal. - Kao prvo, ispravno je uiniti tako. elimo sauvati tatin ugled. I Phyllisin... Boe, dugujemo joj to! To je ispravno. Kao drugo, ako stvar ode na sud, nitko od nas jako dugo nee nita dobiti. A kao tree, ni tvoja karijera nee mnogo vrijediti bude li ovo izalo na vidjelo. - Pogledao je na sat. - Royce, moram krenuti na put ili u propustiti govor. Moe li sastaviti papire o nasljedstvu toga djeteta? Vratit u se do tri da ih potpiem. Zavrimo sa svim tim. - Kad je Royce kimnuo glavom, Hal je pourio iz prostorije. Royce je gledao za njim. - Nije mu jo prodrlo do mozga. Jadni Hal. Vidim pred nama ivot pun pretvaranja, nadanja da nitko nee saznati istinu... - To se ne razlikuje mnogo od ivota kakav smo dosad vodili - promrmljala je Elizabeth. - Ali, sve je bilo unutar obitelji. A sad nas Art Pfann i ovi predivni ljudi u erifovom uredu mogu natjerati da pleemo kako oni sviraju. - Royce je lupnuo petama i poklonio se Marty. Zamjenice Hopkins, zapoet u sa sreivanjem slubene papirologije koju zahtijevate. Mogu li vas otpratiti do slubenog automobila? - Hvala, gospodine Denton - hladno je rekla Marty. -

No, imam jo nekoliko medicinskih pitanja o Phyllis. Moda e vaoj majci biti ugodnije ako vi ne budete ovdje. Royce je salutirao. - Vaa je elja moja zapovijed. - No, Marty je uhvatila gorki prizvuk u njegovim ivahnim rijeima i sa aljenjem ga ispratila pogledom.

Poglavlje pedeset trece


Marty je ekala dok se kripanje guma automobila brae Denton nije izgubilo, a zatim se okrenula prema Elizabeth Denton. - Gospoo Denton, uistinu imam nekoliko pitanja, no ona se ne odnose na Phyllis. Odnose se na nain na koji je va suprug umro. Elizabethine oi, iznenada ive, istraivale su Martyne. - Mislim, znamo to ga je ubilo. U bolnici su nam rekli da se nije radilo o raku, nego o cistama na mozgu. Cysticercosis. Ponovno je izvadila sivu knjigu s police, otvorila poglavlje koje je prethodno pronala te poela itati. - ivotni ciklus Teaniae solium, svinjske trakavice, ovisi o dva domaina. Odrasli crv izbacuje kolutie pune jajaaca, koji se nazivaju proglotidi. Kad svinja pojede te proglotide, jajaca se izlegnu u njezinim crijevima, prou kroz crijevne stijenke u krvotok i otputuju u miie. Tamo se larve zatvore u ciste. Kad ovjek pojede mii u obliku svinjetine koja nije dovoljno dobro peena da bi ubila larve, larvini oblici izlaze iz cista i privruju se za ljudske crijevne stijenke. U tom hranjivom, premda mranom i kiselom okruenju, larve izrastu u odrasle trakavice duljine do tri metra. Odrasle se trakavice sastoje od glave bez oiju (scolexa) privrene za crijevnu stijenku te otprilike tisue proglotida koji nose jajaca. Sazrijevajui, proglotidi se izbacuju u ljudskom izmetu. Ako svinja pojede proglotide, ciklus ponovno zapoinje. Ljudski domain moe osjeati bol u trbuhu, slabost ili smanjenje

teka, no esto ne postoje simptomi, a dijagnoza se temelji na pronalasku proglotida u izmetu. Marty je zadrala prst na mjestu i podigla pogled prema Elizabeth. - Doktor Hendricks kae da je va suprug prije est godina imao trakavicu. - Da - rekla je Elizabeth. - Bilo je to nekoliko mjeseci nakon to vam je kerka nestala. - Blie godini dana - kolebljivo je rekla Elizabeth. - Jeste li mi radi ove knjige rekli da razgovaram s profesoricom Wolfe? - Znala sam da ete uskoro otkriti. Mislila sam da e vam ona pomoi da shvatite. - Je li vam profesorica Wolfe rekla to da uinite? - Ne, ne, samo sam je jednom srela. - Samo jednom? - Jedne sam noi bila sama u vrtu, a ona mi se pojavila iza lea. U prvom sam trenutku bila uplaena, no ona je bila puna njenosti i razumijevanja. Rekla je da je pronala lijes u pilji i uruila mi karticu s Phyllisinim imenom koju sam ostavila tamo. Ona... nekako vas navede da govorite o vanim stvarima. - Znam. - Rekla sam joj kako sam nesretna. A ona je rekla: Takoer ste ljuti, Elizabeth. A ja to nikad prije nisam shvaala! Nikad se nisam usuivala biti ljuta! Znala sam da sam nesretna, to da. Znala sam da sam bespomona i kriva to nisam spasila kerku. Ali, nisam znala da sam toliko ljuta. Ispriala sam joj priu, sve o Phyllis, i njezinom ocu, i bebi, i Almi Willison. I

postajala sam sve ljua i ljua. Rekla sam joj kako elim da on shvati to je uinio. Zaista shvati. eljela sam da pati onako kako je Phyllis patila. eljela sam mu napasti tijelo kao to je on napadao Phyllisino. eljela sam ga ubiti iznutra, kao to je on ubio nju. - Jeziva se razjarenost vratila u Elizabethin glas i stav. Upitala sam profesoricu Wolfe to uiniti. - to je rekla? - Rekla je da moram izabrati samu sebe. Aha, pomislila je Marty, to je upravo ono to bi profesorica rekla, to stoji. - Je li vam spomenula tu knjigu koju je napisala? - Nije. No, kad mi je tek rekla da je vidjela Phyllis, ja sam, naravno, bila uznemirena. Nisam eljela da on sazna. Pitala sam je kako se nala u toj pilji, a ona mi je objasnila da je biologinja te da prouava evoluciju i ivotinje koje su se prilagodile ivotu u tami. Poput Taeniae, pomislila je Marty, i sablasnih piljskih ribica. Poput Elizabeth Denton. Poput Gila Newtona. Poput Marty Hopkins? Ne, Hopkinsova, ti se definitivno nisi dobro prilagodila tami. Elizabeth je nastavila. - Tjedan dana poslije toga moj je mu morao odrati govor na Sveuilitu u Indiani. Otila sam s njim na ruak, a zatim je pozvan na pie s vanim prijateljima, a ja sam ga ekala u knjinici. Potraila sam knjige profesorice Wolfe. I tamo se nalazila svinjska trakavica, kao dar. Priznajem, ukrala sam tu knjigu. Stavila sam je u torbu, otila na medicinski odjeljak te istrgnula nekoliko stranica sa slikama zaraene

svinjetine. Tako sam znala kako izgleda. Zastala je. Marty je odluila da joj nee proitati prava. Nije je eljela sad prekidati i nije bila sigurna eli li uope da sve to bude slubeno. - I kupili ste zaraeno meso te dobro provjerili da njegova porcija ne bude dobro peena? - upitala je. - Bilo je jednostavno. Volio je domae kobasice. Doktor Hendricks rekao je da mu je trakavica narasla na dva metra i sedamdeset centimetara. Ali, znate, nije mu naroito smetala. Nije bilo pravih simptoma. Lijeniku je otiao zbog gaenja. Pronalazila sam kolutie proglotida koji su se migoljili u njegovom prljavom donjem rublju. Marty je suzdrala drhtaj i nastavila. - U redu, nije bilo simptoma. Ali, postoji jo jedan korak, zar ne? Proitat u jo malo odavde, samo da budem sigurna kako sam shvatila. Kad se odrasla Taenia solium naseli u ljudski organizam, to rijetko izaziva dugotrajan uinak. Meutim, naseljavanje u stadiju larve moe proizvesti probleme. Ako ovjek pojede proglotide sa zrelim jajacima, koji se mogu pronai u nehigijenskoj hrani, na zaraenim rukama ili odjei, neposredni domain postaje ovjek, a ne svinja. Jajaca se izlegnu, a siune larve presele u ljudske miie i mozak, gdje stvaraju ciste isto kao to to ine u svinjetini. U poetku se obino pojavljuje malo simptoma, no nakon nekoliko godina larve u cistama poinju odumirati i raspadati se. Otrovi iz raspadajuih larvi truju okolno tkivo domainovih miia ili mozga, a esti su i neuroloki simptomi, ukljuujui napadaje padavice. Naroito jaka zagaenost larvama moe izazvati smrt domaina. Elizabeth je pognula glavu. Marty se sjetila kako je stajala u kuhinji, ubacujui

Marty se sjetila kako je stajala u kuhinji, ubacujui komade mesa - i ega jo? - u stroj za mljevenje, gledajui kako se debela traka mljevenog mesa slae u posudi. U elucu joj se uskomeala munina te je duboko udahnula i zatvorila knjigu. Dakle, sudac Denton nekako je progutao te proglotide. A poslije est godina oni su poeli odumirati i trovati mu mozak. A vi ste znali to se dogaa, no niste rekli lijeniku? - Doktor Hendricks nije povezao. Pretpostavljam da je to rijetka pojava. A lijenici ionako ne bi mogli nita uiniti. Dao mu je lijekove protiv tumora, no oni su vjerojatno samo jo bre ubijali larve. - Aha. A sad... pred kraj, on je znao. Jedva je komunicirao, ali govorio je o tome da ga kerka ubija. O profesorici Wolfe. - Da. Planirala sam mu rei kad... ako se jako razboli. A prije dva mjeseca, kad je poeo svakodnevno dobijati napadaje, lijenik mu je prepisao vie sedativa i rekao mu neka ostane u krevetu. Pokoravao se naredbama. Zaista se bojao za svoje zdravlje. I stoga sam mislila da e ostati u krevetu kad mu kaem da je Phyllis otila jer je bila trudna. U poetku mi nije vjerovao. Rekao mi je da laem, da je bila premlada, i prijetio mi je. Leei tamo u krevetu, on mi je prijetio. Spomenula sam Almu Willison, kako bi znao da postoji stvarna osoba. I... nisam mogla vjerovati, no iako je bio jako bolestan, ustao je iz kreveta, udario me stolicom i posrui iziao iz kue te se odvezao do sudnice. No, trebao je sedative pa se odmah vratio i od tog izleta nikad nije nita bilo. Osim ako... - uznemireno je dodala. - Da. - Marty je kimnula. - Mislim da je iz tog izleta ipak neto proizalo. Mislim da je ostavio poruku Gilu Newtonu o

neto proizalo. Mislim da je ostavio poruku Gilu Newtonu o Almi Willison. I Newton ju je pronaao te ekao daljnje upute. Kad one nisu dole, oteo ju je. - I sljedei bi korak bilo njezino ubojstvo. Tragalaka je ekipa pronala torbu s krpama i kerozinom, kao i klade koje su bile odrezane tako da se od njih moe napraviti kri. - O, Boe! - Elizabeth je prekrila lice rukama, s prvim znakom grizoduja koji je Marty vidjela. - Bila sam tako preplaena kad ste rekli da se u lijesu nalazila kartica Klana. Mislila sam da ju je pronaao. Bojala sam se da e pronai i dijete, iako sam je sakrila u Kentuckyju. Mislila sam da sam ga uinila bespomonim, no nisam bila u pravu. Mislila sam da nikad nee govoriti o tome... ali tim ljudima nije morao objanjavati razloge, zar ne? Mogao im je jednostavno izdati zapovijed. - Da. Nakon nekoliko sekundi Elizabeth je nastavila. - I tako, neko mu vrijeme nisam vie nita govorila. Bilo je dana kad se osjeao dobro i tukao me, ali nisam mu htjela rei nita vie. Konano mu je postalo tako loe da nam je lijenik predloio da ga veemo. ekala sam da mu bude dobro - dotad vie nije bilo mnogo takvih razdoblja. A onda sam mu ispriala o crvima u cistama i onome to je profesorica Wolfe rekla. I rekla sam mu da je Phyllis mrtva i da ju je on ubio. Tada vie nije mogao govoriti naroito suvislo. Ali razumio je. Na kraju je razumio zato umire. - Svakako jest - rekla je Marty. Pomakla je ranjenu nogu. - Gospoo Denton, gospoo, morat u vas privesti. Znate to.

to. - Da. to e se dogoditi? - Trebat e vam odvjetnik. Moda va sin? - Elizabeth je vrsto odmahnula glavom, a Marty je nastavila. - Proitat emo vam prava i sastaviti slubeni zapisnik, a Art Pfann odluit e to e se uiniti. - Nije vie vano. Ako je dijete na sigurnom, nije vano. Vi ete paziti na Phyllisinu bebu, zar ne? - Da, gospoo. Mislim da vai sinovi ne ele nevolje, ali pazit u. - Dobro. Hou li ii u zatvor? - Moda neete. - Marty joj je pridrala vrata te su zakoraile na iroki trijem. - Ovisi o odvjetnicima. Ali, za to bi vas Art Pfann mogao optuiti? Za sluenje nedovoljno peenog doruka? Elizabeth Denton nije se nasmijala. - Kad je ubio Phyllis, ubio je i mene - rekla je. - I zato zaista vie nije vano. - Bez imalo aljenja pogledala je veliku kuu od vapnenca i popela se u patrolno vozilo.

Poglavlje pedeset etvrto


Chrissie je irom otvorila staklena vrata i iskakutala na arko srpanjsko sunce. Vjetar joj je ibao tamnu kosu i oblikovao majicu boje maline po njezinim rebrima. Marty, samo korak iza nje, morala je podii ruku kako bi sprijeila kovre da joj ulete u oi. Pola je za kerkom do ruba platforme, gdje je Chrissie dodirivala zatitnu mreu koja se uzdizala iz kamene ograde. - emu slui sva ta ica, mamice? - Kako bi se osigurali da nitko ne padne. Djevojica je pogledala niz osamdeset est katova, u automobile koji su se kotrljali dolje po ulici. - Odvratno! - rekla je. - Hej, jel' ono Svjetski trgovaki centar? - Apsolutno. - O, Boe, Janie mi nikad nee povjerovati! A gdje je Chryslerov neboder? - U drugom smjeru. Iza onog debelog ovjeka, vidi? Chrissie se progurala izmeu drugih turista kako bi prisvojila dio sjeverne ograde. Marty ju je polako pratila, gledajui dolje na krovove zgrada, vrue ulice, iroku, ravnu rijeku. Preko rijeke protezalo se jo grada, mnogo grada, koji je nestajao u magliastoj liniji. Iza maglice nazirala se linija modrih planina, takoer magliasta. Iza planina, daleko iza, nalazila se Indiana. Njezin dom i dom te velike zgrade. Chrissie je promatrala visoke konstrukcije na sjeveru, oko srebrnkastog Chryslerovog nebodera, a oi su joj se

svjetlucale. - Tatica je u pravu - rekla je. - Ovo je aroban grad. - Aha. - Jednog u ga dana moda vidjeti i s njim. - Aha, vjerojatno. - Ali, drago mi je to sam ga sama vidjela. Marty je u tom trenutku znala da je bilo vrijedno potroiti posljednji dio novca uteenog za bojanje kue na taj dugi vikend u arobnom, no veoma skupom velegradu. - Tako je, Chrissie - rekla je. - Ne moramo ekati ni na koga. Jednostavno emo same raditi to elimo. - Aha. Hej, ovaj je kamen doao iz naeg rodnog kraja, zar ne? - Iz kamenoloma Empire State. Tvoj ga je djed pomagao iskopati. - Lijepo. Gledaj mamice, je li ovo okamina morskog ljiljana? Marty se nagnula preko malenog ramena boje maline i zagledala u vapnenaki blok, koji je nekad bio glatko isklesan, no sad ve pomalo ogrubio od vjetra i kie. Vidjela je kako se drevno morsko dno ljeska, posipano siunim isprepletenim lepezama i nitima, i... da, eno ga tamo, kolut poput dugmeta na koulji. Stabljika morskog ljiljana. Ta velika, arobna zgrada bila je spomenik ivotu. - U pravu si, Chrissie - rekla je, prelazei prstima preko kamena. Morske koljke na nebu.

Kraj
Corry & elezni www.CroWarez.org

www.BosnaUnited.net