Simon Blackburn

Pouda
SEDAM SMRTNIH GRIJEHA
ALGORITAM Zagreb, veljaa 2010. prvo izdanje

Simon Blackburn Pouda: Sedam smrtnih grijeha Naslov izvornika Lust: The Seven Deadly Sins Copyright 2004 Simon Blackburn Prevela s engleskoga Ivana Galovi Ilustracija na naslovnici Marina Leskovar Urednik Neven Antievi

Biljeka urednika
Ova je knjiga dio predavanja i serije knjiga o temi sedam smrtnih grijeha, koje su sufinancirali The New York Public Library i Oxford University Press. Na je cilj bio pozvati znanstvenike i pisce da opiu naine na koje smo se susretali sa zlom i kako smo ga shvaali, na primjeru jednog po jednog smrtnog grijeha. Sluei se povijesnim i suvremenim istraivanjima svaki pisac upuuje na konceptualne i praktine izazove koje taj smrtni grijeh predstavlja za duhovnost, etiku i svakodnevni ivot. Pojam sedam smrtnih grijeha nije potekao iz Biblije. Izvori navode rane popise prijestupa koje je u 4. stoljeu klasificirao Evagrije Pontski, a potom Ivan Kasijan. U 6. stoljeu Grgur Veliki formirao je tradicionalnu sedmorku. Grijesi su rangirani po teini i smatrani su najveim prekrajima due i ishoditem svih ostalih grijeha. Budui da su odreeni grijesi obuhvaali i druge grijehe i budui da su se slini nazivi koristili za vie slinih grijeha ovisno o teolokoj reviziji, popis grijeha se razvijao kako bi na kraju obuhvatio sedam grijeha koje danas poznajemo kao: oholost, krtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piu, srditost i lijenost. Kao protuteu ovim prijestupima, kranski su teolozi sastavili popis sedam boanskih vrlina - osnovne su vrline: razboritost, umjerenost, pravinost, hrabrost, a teoloke su: vjera, nada i milosre. Grijesi su nadahnuli srednjovjekovne i renesansne pisce, ukljuujui Chaucera, Dantea i Spensera, koji su ih personificirali u bogato osmiljene i znamenite likove. Ti su se opisi smrtnih grijeha razvijali te su im pripisivane boje, ivotinje i kazne u paklu. Tijekom povijesti taj se poznati popis spominjao u teolokim i filozofskim raspravama, psihologiji, politici, socijalnoj kritici, popularnoj kulturi, drutvenim znanostima i knjievnosti. Bez obzira na to predstavlja li vama sedam smrtnih grijeha obinu ljudsku slabost ili ozbiljnu duhovnu manu, oni potiu matu i pobuuju neizbjeno pitanje koji je va smrtni grijeh? Naa suvremena opinjenost tim drevnim grijesima, naa borba protiv njih ili njihovo velianje, otkrivaju mnogo toga o naoj stalnoj elji da definiramo ljudsku prirodu, kao i o naem stremljenju k onome to je boansko. Nadam se da e ova knjiga i njezini nastavci potaknuti itatelja da se upusti u slina promiljanja o porocima, vrlinama, o onome to je duhovno i o onome to je ljudsko. Elda Rotor

Predgovor
Ljudi podrazumijevaju da drugi ljudi znaju to je to grijeh. Upravo sam zato, kad su me New York Public Library i Oxford University Press zamolili da odrim predavanje na temu jednog od sedam smrtnih grijeha, bio toliko skroman da upitam: "Zato ja?" Brinuo sam se da me ne dopadne lijenost, ne zbog toga to mi je taj grijeh nepoznat, nego zato to sam se pitao hou li imati dovoljno energije da pronaem neto to bi se o tome moglo rei. Osim te sumnje polje grijeha inilo se irokim. Ovaj je rad proizaao - ne u velikoj mjeri - iz mog predavanja. Sponzori su mogli traiti povjesniara ili teologa, ali ovo je filozofski rad. Rad o samoj poudi, no, tovie, rad o poimanjima poude. Ta poimanja imaju svoju povijest, od koje u poneto pokuati predoiti, iako ovo nije povjesniarski rad. Ona se takoer isprepliu s naim religijskim tradicijama, no iako su zaogrnuta ruhom religije, o njima ne bismo trebali razmiljati kao o neemu to pripada iskljuivo teologiji. Kao to je povjesniar Peter Brown, ijim se radom sluim u ovoj knjizi, lijepo istaknuo, ezdesetih godina 20. stoljea odjel za teologiju u velikoj oksfordskoj knjiari Blackwells nalazio se u dijelu koji je nosio naziv "filozofija iz druge ruke". Ljudi s idejama su oni koji pokuavaju odgonetnuti to je Boja volja u tom i u svim ostalim pogledima, stoga ne moemo jednostavno zaobii ono to se smatra boanskim i promatrati samo ideje. Uobiajeno je zavriti predgovor popisom zahvala. Zbog toga sam pomalo zateen. Kratak bi popis mogao potaknuti komentare, a dug bi popis bio jo gori. Pa ipak, kad ne bih zahvalio nikome, to bi pobudilo sumnje da je ovo samo djelo salonske teorije, komad namjetaja koji se bavi samo nesavrenim izriajima poude. utnja je moja jedina opcija. Pa ipak, volio bih zahvaliti dvjema organizacijama koje sam ve spomenuo, a osobito njihovim predstavnicima, Eldi Rotor iz Oxford University Pressa i Betsy Bradley iz New York Public Libraryja, na njihovoj podrci isprva za predavanje, a potom i za ovaj rad.

Uvod
Mogli bismo se pribojavati da je, kao to je to esto sluaj, Shakespeare od poetka imao pravo: Troenje snage u kaljui srama To je strast, i dok traje strast je ta Krvava, podla, grena je, sve slama, Nepouzdana, divlja, kruta, zla, Prezrena brzo zbog uitka kratkog, Trai se ludo, ali im se nade Ludo se mrzi, poput mamca slatkog Baena da ga lud proguta slade, Luda kad goni i kad epa, ista, Divlja kad udi, bje, jest, bit e med Dok kua se, a onda patnja ista, ekana srea, potom privid blijed. Sve to svijet zna, al nitko ne zna kako Izbje taj raj to vodi ga u pako.1 Premda se smatramo irokoumnima, pouda je na zlu glasu. Ona je muha u meu, crna ovca u obitelji, prosta i vulgarna roakinja uglednih linosti kao to su ljubav i prijateljstvo. Ona ivi u sirotinjskoj etvrti, tumara uokolo laktovima probijajui put u previe naih ivota i crveni se kad se pojavi u drutvu. Neki ljudi vole dozu vulgarnosti.2 Ali veina nas uglavnom ne. Smijeimo se zaljubljenima koji se dre za ruke u parku, frkemo nosovima ako ih uhvatimo kako se preputaju poudi u grmlju. Svijet velia ljubav. Pouda je tajna, sramotna i stidimo je se. Ljubav pobuuje dobro u drugima uz pomo samokontrole, brige, razuma i strpljenja. Pouda trai samo zadovoljenje sebe same. Neobuzdana je, ne podnosi nikakvu kontrolu, imuna je na razum. Ljubav cvijeta uz svjetlost svijea i razgovor. Pouda je jednako zadovoljna u vei ili u taksiju, a njezin se razgovor svodi na ivotinjsko stenjanje i krike. Ljubav je individualna, postoji samo unikatna Druga osoba, osoba kojoj se divimo, jedinstvena zvijezda oko koje se zaljubljenik okree. Pouda prihvaa sve na to naie. Zaljubljeni gledaju jedno drugome u oi. Pouda gleda postrance, smilja varke i strategije zavoenja, koristi svaku priliku. Ljubav raste s vremenom uz pomo znanja, udvaranja, istine i povjerenja. Pouda je trag odjee u

hodniku, boksaki klin. Ljubav traje, pouda se zasiti. Pouda naruava ono to je dolino. Anu Karenjinu je stajala mua i sina, a Vronskog je liila njegove ugledne karijere. ivjeti s poudom jednako je kao ivjeti okovan za luaka. Kao to je Schopenhauer sjajno sroio, gotovo predviajui Clintonov amandman, pouda je "konani cilj gotovo svih ljudskih napora. Ona ima lo utjecaj i na najhitnije dogaaje, prekida i najozbiljnije poslove u bilo koje doba, katkad nakratko zbuni i najvee umove. Ne oklijeva svojim tricama prekinuti pregovore dravnika i istraivanja znanstvenika, pronalazi nain da ubaci ljubavna pisma i uvojke ak i u ministarske portfolije i filozofske rukopise."3 Stoga se moe initi nepromiljenim, paradoksalnim ili ak nedolinim pokuati obraniti poudu, no upravo u to pokuati uiniti. Filozof David Hume rekao je da je vrlina bilo koje svojstvo uma "korisno ili prijatno osobi samoj ili drugima"4. Pouda ima dobre izglede da se takvom odredi. Doista, to je blago reeno, jer pouda nije samo korisna nego je i kljuna. Da nema nje, nitko od nas ne bi bio ovdje. Stoga sam si dao zadatak da skinem s nje dio prljavtine, da je spasim od odzvanjajuih pogrda starih pustinjaka, da je izbavim od blijedih i zavidnih rimskih ispovjednika i od renesansnog gnuanja, da unitim klade i stupove srama puritanaca, da je odvojim od ostalih pogrda (jer vidjet ete da postoje stvari koje su gore od poude, stvari koje istu poudu ine neistom) te da je tako uzdignem iz kategorije grijeha u kategoriju vrline. To nije jednostavan zadatak i moram sam sebi postaviti nekoliko pitanja. elim li doista razgrnuti zastore i pustiti da svjetlost raspline diskretnu no koja skriva nau nelagodu? Hou li stati uz filozofa Kratesa, cinika koji je, vjerujui da nita nije sramotno, otvoreno imao odnose u javnosti sa svojom enom Hiparhijom?5 Dakako da neu, no dio je zadatka otkriti zato neu. Neki e tvrditi da vie ne postoji zadatak koji bi trebalo obaviti. Emancipirani smo, kau. ivimo u zdravoj, ako ne i seksualiziranoj kulturi. Prihvaamo ivot i sve njegove prirodne tokove. Rijeili smo se istunstva i stida. Seks vie nije sramotan. Naa su stajalita ispravna. Stoga zato se time zamarati? Slaem se s mnogim feministicama koje tu veselu samodopadnost smatraju mrskom, i to ne samo zbog toga to su izrazi seksualizirane kulture preesto dehumanizirajui kad su u pitanju mukarci, a pogotovo

ene, pa ak i djeca. Seksualizacija nae komercijalne kulture samo je fascinacija neim ega se bojimo ili to na mnogo naina smatramo problematinim. Kad sam ivio u Sjevernoj Karolini dvogodinjim i trogodinjim djevojicama su se na plai obino oblaili gornji dijelovi kupaeg kostima, a estogodinjak je izbaen iz kole jer je pokuao poljubiti drugog uenika. U nekim je dravama, kao to su Georgija i Alabama, bar donedavno "bilo kakva naprava namijenjena ili reklamirana kao korisna primarno u svrhu stimulacije ljudskih genitalnih organa" smatrana opscenom, a posjedovanje, prodaja ili kupnja istih bili su teki prijestupi kanjivi velikim novanim kaznama, pa ak i zatvorskom kaznom. (Ni Engleska nije nita bolja... prema zakonu djevojke u Engleskoj mogu imati seksualne odnose sa 16 godina, ali ne mogu kupiti vibratore dok ne navre 18.) U vrijeme kad sam drao predavanje, 12 je drava imalo zakone o sodomiji koji su se odnosili i na heteroseksualne i na homoseksualne parove Alabama, Arizona, Florida, Idaho, Louisiana, Michigan, Massachusetts, Minnesota, Sjeverna Karolina, Juna Karolina, Utah i Virginija. Neto je slino vrijedilo i za oralni seks. Dok je ova knjiga bila u procesu izdavanja, Vrhovni je sud u Teksasu sruio zakone protiv homoseksualizma te tako zadrao policiju bar malo podalje od spavae sobe (meutim s trima nesuglasnim sucima). Poput Engleske, gotovo sve drave SAD-a uskrauju prostitutkama bilo to nalik na pravnu zatitu usprkos velikom broju drutvenih boljka koje stvara prohibicija, na ovom i na ostalim poljima. A onda, 10. svibnja 2002., prema savjetu Johna Klinka, nekadanjeg savjetnika Svete Stolice, Bushova je vlada odbila potpisati UN-ovu deklaraciju o pravima djece, osim ako se tadanji planovi Ujedinjenih naroda za edukaciju o seksu i zdravlju za zemlje u razvoju ne promijene tako da pouavaju kako je prije braka dopustiva jedino seksualna apstinencija. Savezna vlada u SAD-u godinje troi oko 100.000.000 amerikih dolara na seksualnu edukaciju temeljenu iskljuivo na apstinenciji i to unato injenici to programi koji zagovaraju iskljuivo apstinenciju znatno poveavaju zdravstvene rizike mladih tako to kao jedinu mogunost ostavljaju sporadino, tajno i nezatieno stupanje u spolne odnose. Human Rights Watch objavio je otro izvjee o pravima tinejdera na visokokvalitetne informacije o zdravlju i zatiti, koje su im u

kolama trenutno uskraene.6 Zanimljiv citat profesora iz Teksasa uvod je u izvjee: "Prije (programa koji zagovaraju iskljuivo apstinenciju) sam mogao rei: Ako nemate spolne odnose, to je sjajno. Ako ih imate, morate biti oprezni i koristiti kondome. ovjee, kako je to samo propalo." U izvjeu se navodi da vladini programi uestalo lau djeci, primjerice o uinkovitosti kondoma. Po mom miljenju to nije znak kulture koja stajalita o seksualnosti ima pod kontrolom. Slino tome, u Ujedinjenom se Kraljevstvu Anglikanska crkva trenutno lomi oko dvaju pitanja. Prvo se odnosi na homoseksualne sveenike, a drugo na enske biskupe. Ni to nije znak kulture u kojoj su spolni odnosi shvaeni onako kako bi trebali biti. Dakle, posla ima. No jesam li ja prava osoba za to? Kad sam u New Yorku odrao predavanje iz kojeg se razvio ovaj rad, razmiljao sam o ni manje ni vie nego pet mana. Prvo, tu su moje godine. U skladu s prekrasnom Ticijanovom slikom triju doba ovjekova ivota, ja se nalazim u pozadini promiljajui o duhovnosti. Nikoga se ne bi trailo da odri predavanje o poudi sve dok ne doe u godine kad su vrijeme i iskustvo ve otupili njezinu otricu. Pouda pripada mladima, sredovjeni se veim dijelom oslanjaju na sjeanje ili matu. Prirodno je da mlade svlada pouda, da e sredovjeni ljudi koji pokazuju neprilino zanimanje za nju najvjerojatnije biti optueni za isprazan blud. Grijesi ljudi u godinama su tuga, zavist, neumjerenost u jelu i piu i srditost. Do vremena kada ste dovoljno stari da odrite predavanje o poudi, pouda je ve moda izgubila dio svog sjaja. Drugo, moralo mi je biti nelagodno zbog mog spola. Ja sam mukarac, a ve dugo vremena diskurs o seksualnosti, kako to znanstvenici vole nazivati, pripada enama i drugim skupinama koje misle da trebaju objasniti ili opravdati svoja stajalita, a osobito homoseksualcima. U uvrijeenoj prii mukarci su ugnjetavai, a djedovi nisu prikladni partneri rtvama i marginaliziranima. No dio mog cilja je opravdati poudu pred ovjeanstvom, a ako nita drugo, barem mogu tvrditi da sam ovjek. Bilo kako bilo, tu je i moj trei problem, a to je moja nacionalnost. Mi Englezi poznati smo po svojoj hladnokrvnosti i umjerenoj naravi, kao i po utogljenosti. Kad je pjesnik Samuel Taylor Coleridge proitao opasku njemakog pisca da je ples alegorija na putenu ljubav, ljutito je napisao da "bar kad je u pitanju Engleska, nae mlade dame ples podsjea na osjeaje i kretnje seksualne strasti koliko i na brkove na Mjeseevu licu. I jadna bila

djevojka koja plee tako da pobudi takvu interpretaciju." Engleske strasti ukljuuju vlasnitvo i dolinost, a oboje su neprijatelji poude. Najblie to se moemo nai poudi je Gainsboroughova slika Robert Andrews sa enom i lako se moe zamisliti ovaj ukoeni par kako izgovara to je paradigmatski Englez lord Chesterfield rekao o seksu, a to je da je "zadovoljstvo trenutano, poza je smijena, a cijena je za svaku osudu". Drugi se narodi ude to se mi, Englezi, uope mnoimo. Nezamislivo je da Englez dri predavanje o poudi u Francuskoj. Mi nastojimo ne dizati strku oko toga. Kad je zapoela histerija progona vjetica u Europi, u esnaestom stoljeu i nadalje, esta je optuba protiv ena bila da su imale odnose s vragom koji ih je nou posjeiv ao u zlom falusnom obliku. No iako imamo rije za ta nona iskuenja, Inkubi (i jednako tako Sukube, za enske posjetiteljice mukarcima), ta je optuba rijetko spominjana u engleskim suenjima vjeticama. Pa ipak, nacionalni me ponos tjera da napomenem kako su, za razliku od njihovih kolegica s kontinenta, engleske vjetice rijetko upotrebljavale zle moi da mukarce uine impotentnima.7 etvrti su problem bila moja oekivanja, moda nepravedno, od publike. Englezima se nelagodnom ini amerika sklonost da dijele krevet s odvjetnicima svojih partnera, a potom s Isusom. Petoro je ipak previe i postidjela bi nas, moda nas ak i uinila nesposobnima, njihova prisutnost koja bi nam odvraala pozornost apui nam pravne i religijske savjete. Mi se volimo prepustiti, no na to emo se osvrnuti kasnije. Peto, alio sam zbog svoga filozofskog zvanja, prisjeajui se sudbine svog uglednog prethodnika Bertranda Russella koji je 1941. otjeran s njujorkog koleda na kojem je trebao predavati logiku. Poslije progona vjetica inspiriranog katolianstvom otputen je zato to su njegova djela bila "razvratna, razbludna, poudna, seksualna, erotomanina, afrodizijska, bogohulna, uskoumna, neistinita i liena morala". Neka se zna da je katkad natuknuo kako su pravila o seksualnosti iz tridesetih godina 20. stoljea bila pomalo tiranska, ali njegova su bitna djela bila posveena logici, matematici i teoriji znanja - onim predmetima zbog kojih su ga i zaposlili. Zapravo, spoj filozofa i poude oduvijek je bio nekako neprimjeren. Dolazi do posebnog zadovoljstva kad posrnemo, to pokazuje legenda o Aristotelu i Phyllis. Priu je izmislio Henri d'Andeli, pjesnik iz Normandije iz trinaestog stoljea. Njegova pjesma Lai d'Aristote govori o tome kako je

Aleksandru Velikom, Aristotelovu ueniku, filozof drao predavanja o tome kako je tetno troiti previe vremena i energije na kurtizanu, Phyllis. Aleksandar se odrekao Phyllis, no rekao joj je da je to uinio prema Aristotelovu savjetu. Phyllis se zaklela da e se osvetiti Aristotelu, to je i uinila pjevajui, pleui i uglavnom skakuui ispred njegove radne sobe. "Kosa joj je bila rasputena, a stopala bosa i skinula je pojas s haljine." Naposljetku, Aristotel se uhvatio u zamku i ugledavi Phyllis kroz prozor, izjavio joj ljubav. Ona je pristala biti njegovom pod uvjetom da joj prvo ispuni jedan mali hir. Mora joj dopustiti da ga osedla i jae naokolo po vrtu. Opinjeni je Aristotel to uinio, ali Phyllis je prije toga pozvala Aleksandra da posvjedoi tom ponienju. "Uitelju, kako je to mogue?" upitao je Aleksandar, na to ga je Aristotel upozorio da ako pouda moe tako svladati mudraca kao to je on, ne tako mudar mladi poput Aleksandra mora biti dvostruko oprezniji. U toj prii Aleksandar shvati pouku i oprosti Aristotelu. Mnogo je prikaza te scene na oslikanom staklu, tapiserijama i slikama. Cijela je ta pria potpuno izmiljena te nam govori samo o srednjovjekovnom nainu razmiljanja, a nita o Aristotelu. No namee nam miljenje da su mladi, snani ratnici i osvajai, a ne stariji filozofi, pravi kandidati za poudu. U prii Phyllis odvaja Aristotela od kontemplacije i uvodi ga u svjetovno, to je posebno bitna pobjeda zbog toga to deseta, posljednja knjiga Aristotelove Nikomahove etike istie kontemplaciju kao najvrjedniju ljudsku aktivnost. Phyllis takoer izvodi Aristotela iz radne sobe u vrt, iz domene razuma u domenu prirode. Uvelike je prisutan prizvuk Rajskog vrta i mita o izgnanstvu Adama i Eve. Kranski su komentatori tog vremena bez problema nadodali toj prii mizoginijski prizvuk, pretvorivi Phyllis u Aleksandrovu enu i pretpostavivi da pouka te prie nije u pobjedi poude, nego u enskoj prijevari. Tih je pet prepreka doista zastraujue, no pitanja koja postavlja pouda i, tovie, naa stajalita prema njoj previe su zanimljiva da bi se ostavila po strani. Na stranu sve ostalo, kako jedna kultura shvaa "enstvenost" i "muevnost" odraava se na sva motrita ivota. To odreuje nain naeg odrastanja. Odreuje pravila koja slijedimo, ono na to ljudi postaju ponosni i, suprotno tome, ono ega se srame i prema emu su neprijateljski raspoloeni. Nai strahovi potiu fantazije i izopaenosti, agresiju i ambiciju, nasilje i ratove. Faizam je vjerojatno najoitiji politiki pokret koji je izgraen na temelju mukog ideala, no on nee biti

posljednji. Treba spomenuti i stajalite islama prema enama i poloaj ene na Zapadu. Ovo je mali rad, ali obujam ljudske poude i ljudsko promiljanje o njoj preopseno je da bi se sagledalo odjednom. Ljudi su posvetili cijele svoje ivote kako bi opisali samo jedan mali dio toga. Dok ja piem, a vi itate, neurolozi razmiljaju o tome, ljekarnici rade na lijekovima koji e utjecati na poudu, lijenici se bave njezinim neispravnostima, socijalni psiholozi sastavljaju upitnike o njoj, evolucijski psiholozi stvaraju teorije o njezinu postanku, postmodernisti je dekonstruiraju, a feministice se brinu zbog nje. Velik je dio svjetske knjievnosti posveen njoj ili njezinoj bliskoj roakinji erotskoj ljubavi. Mislim da ne inim nita vie nego odlazim u filozofsku etnju parkom, te tu i tamo zastanem kako bih uputio na zanimljiv pogled. Taj park nije Rajski vrt. U njemu raste korov, vrebaju zmije, a ljudi su u nekim dijelovima sagradili svoje straare. Ali mi se u njima ne moramo nastaniti, ako smo dovoljno oprezni.

POGLAVLJE PRVO

udnja
U najmanju ruku, predmet mnogih naih udnja nije lako identificirati. Poznata nam je situacija kad mislimo da elimo jedno, a zapravo elimo neto drugo. Privikli smo se na to da skrivamo svoje udnje od samih sebe, a kamoli od drugih. Moda ak ni nai postupci, niti ono to govorimo, pa ak ni prie o nama koje si u glavi priamo ne pokazuju nae prave udnje. Nae je doba doba sumnje, prihvaa ideju da je nae ja neodreeno i promjenjivo, slojevito, tako da ga se katkad moe nazrijeti, ali nikad spoznati, da ga vie gradimo nego to ga otkrivamo. To samo po sebi, meutim, nije nova ideja. Tijekom stoljea velik je dio energije kranstva utroen na duhovne discipline namijenjene da maknu veo naih varka i samozavaravanja kako bi se otkrile nae prave udnje koje se kriju iza toga. Kad govorimo o poudi, moda se ini dovoljno jasnim o emu govorimo, o seksualnoj elji. I moe nam se initi jednako oitim to je ona zapravo. Mladi i djevojka koji se vraaju iz bara, posru i skidaju se u hodniku, jezici im vise i dau za "time", oni znaju to ele. Jednostavno je. ele seks. Ali to nas ne dovodi do sri stvari. Netko moe eljeti seks iz vie razloga: kako bi imao djecu, kako bi dokazao da to moe, kako bi zadovoljio partnera, kako bi se nekoga jednostavno rijeio, kako bi unaprijedio karijeru, kako bi dao medicinski uzorak ili zaradio novac. U tim sluajevima mogu eljeti seks a da ne osjeaju poudu. Doista, u nekim je od tih sluajeva problem upravo nedostatak poude. Seks je sredstvo kojim se neto postie, u svakom sluaju on jest u biolokom smislu doista sredstvo kojim se postie neto, a to je reprodukcija. Naeg mladia i djevojku ne zanima nita takvo. Njihova zaluenost nije usmjerena na seks kao sredstvo, nego im je on sam po sebi cilj. Ako to promatramo s biolokog stajalita, mogli bismo rei da je ono to doista ele orgazam i olakanje koje dolazi nakon toga. No to je oito pogreno. Ako uope misli na to, na se mladi vjerojatno uasava orgazma kao neeljenog terminusa, nepoeljnog prekida, mogueg razloga za ponienje i nezadovoljstvo. Ili se moda boji da, unato trenutanom entuzijazmu svoje partnerice, do seksa nee ni doi te da e si orgazam

morati kasnije priutiti sam. A to nije ono to on eli. Fokus njegove poude posve je drukiji. U ovom je sluaju pogreno brkati neto ime udnja zavrava sa eljenim objektom udnje, onime to se doista eli. Bertrand Russell jednom je iznio slinu teoriju o udnji koja podrazumijeva uobiajenu psiholoku metaforu "nagona" kojem je cilj vlastito "ponitenje". Filozof Wittgenstein je, navodno, osporio Russellovu tvrdnju istaknuvi da kad bi Russell elio hranu, njegova bi elja za hranom mogla biti ponitena i udarcem u trbuh. Ali Russell nije elio udarac u trbuh. Nai mladi i djevojka ne ele na bilo kakav nain okonati svoju udnju. Dolazak njihovih roditelja mogao bi vrlo uinkovito okonati njihovu udnju, no to nije ono to oni ele. Dakako, sam orgazam moe biti eljen i esto je tako. Doista, prikladno je da bude prieljkivan. To je tipino ekstatino finale, a kada odemo u kazalite, ne elimo otii prije ekstatinog finala. Meutim ekstatino finale nije sve to elimo, ono nas samo po sebi ne bi zadovoljilo kada bismo preskoili ostatak predstave. Ne elimo niti iskljuivo olakanje koje dolazi poslije ekstatinog finala ili stanje u kojem se naemo kada ono proe. Moemo imati sline elje. Moda ne elim ii zubaru, ali svejedno elim osjetiti olakanje nakon to sam posjetio zubara. Moda u mnogo vie uivati u injenici da sam otiao pogledati operu, nego to u uivati u sluanju opere. No to je zbog toga to se ti procesi smatraju neugodnima, dok nai mladi i djevojka ne oekuju nita osim zadovoljstva. Drugi nain da to opiemo s biolokog stajalita mogao bi biti poistovjeivanje poude sa seksualnim uzbuenjem, fizikim stanjem koje je relativno lako identificirati, jednako lako kao to je upoznati se s tim predmetom. Naalost, i to je pogreno. Dakako, osoba se moe nai u stanju koje bi se fiziki povrno moglo identificirati kao uzbuenje premda uope ne osjea poudu. Priapizam je relativno rijetka pojava, no prirodno je da se pojavljuje i u nekih mukaraca izaziva bol i neugodu, a ne poudu. Isti se taj uinak moe uzrokovati injekcijom razliitih kemikalija u penis. Uzbuenja razliitih vrsta mogu dovesti do fizikog uzbuenja: neki kau da su menaderi na burzi osobito skloni tome, ali to ne znai da u tom trenutku osjeaju seksualnu elju. Jasno je da je fiziko uzbuenje ove vrste na neki nain povezano sa udnjom, ali to nije dovoljno. Stoga se moramo pozabaviti umom. Pouda je psiholoko stanje s odreenim ciljem. Ona nas eli dovesti do neega - ali do ega?

Umjesto da kaemo kako su nai mladi i djevojka jednostavno fiziki uzbueni, ili da ele orgazam ili olakanje, bolje je rei da je u pitanju cijela predstava. Na umu im je zadovoljstvo koje prua cijela seksualna aktivnost. Seksualna aktivnost, meutim, ukljuuje mnogo toga moemo samo nagaati to se sve dogaa jednom kada stignu do spavae sobe - tako da ne bismo trebali govoriti o uitku, nego o uicima u mnoini. Moda je pouda zapravo iekivanje uitaka seksualne aktivnosti. Pa ipak, ni to nije dovoljno. Zamislite nekoga tko oekuje takve uitke, ali s oklijevanjem. Moda osjea melankoliju predosjeajui da e ih njihov partner na prijevaru natjerati da osjete zadovoljstvo kada oni to zapravo ne ele, ba kao to bi se netko mogao protiviti tome da ga njegov razulareni prijatelj naveer odvue u bar, iako taj netko oekuje da e uivati jednom kada tamo doe. To je osjeaj suprotan poudi. Moramo naglasiti da na par prieljkuje ono to oekuje. Same po sebi, ak i udnja za seksualnom aktivnou i njezinim uicima, ili udnja za njima i njihovim zavretkom koja nije samo sredstvo za postizanje neega drugoga, ne daju nam primjer poude u punom jeku. Razmislite o prezasienim rasputenicima koji ale za starim plamenom koji se ugasio. Oni ele osjeati udnju kakvu su neko osjeali. elei to, takoer prieljkuju aktivnosti i uitke koje su neko proivljavali. U ovom se sluaju elja za udnjom za X-om poistovjeuje sa udnjom za X-om. Oni oplakuju dane ili noi kada su osjeali uzbuenje, a koji polako tonu u zaborav. Ali udnja se samim time ne potie. Ona i dalje ostaje otuno odsutna. U sredinjem primjeru na koji se trebamo usredotoiti pouda nije samo elja ve udnja koju osjeamo, oluja koja zahvaa naa tijela, koja grije i vrije i stvara uzbuenje. Hladna se udnja ne rauna. Tome trebamo dodati osjeaje, u glavi zamiljeni doivljaj tjelesnog uzbuenja.8 Najranije je pjesme o udnji u zapadnoj knjievnosti napisala Sapfa, a ona je znala o emu govori: im vidim te samo na asak, Glas mi u grlu zapne, jezik meni zanijem, tihi mene Po svem tijelu ljubavni oganj proe, Niti ve vidim oima nit to ujem, Ui mi ume, Teki znoj mi tee sa ela, drem Sva ko prut, a ua sam nego rava, ini mi se zamalo te bih bila Umrla jadna.

Ali sve se moe istrpjet, Jer ak i siromah...9 Ne znamo to ak i siromah moe uiniti jer se, naalost, fragment ovdje prekida. Uzbuenje, to to preplavi tijelo, mogu na medicinski nain prouavati kemiari, molekularni biolozi i neurofiziolozi. Na primjer, reeno nam je da se osjeaj seksualne elje treba shvatiti kao nusproizvod aktivnosti najmanje etiriju meusobno povezanih fiziolokih sustava, najmanje jedanaest dijelova mozga, vie od trideset razliitih biokemijskih mehanizama i doslovno stotinu specifinih gena koji potiu te raznovrsne procese.10 Meusobno povezani sustavi su ivani, endokrinoloki, cirkulatorni i genitourinarni sustav. Postoje i autonomni seksualni mehanizmi koji u potpunosti ignoriraju mozak. Oni potiu i doprinose preplavljivanju tijela udnjom. Njihovo e razliito djelovanje u razliitim trenucima na razliite ljude utjecati na intenzitet kojim se pouda osjea, a njihovo nam usporeno djelovanje moe dati opravdan razlog, unato miljenju freudovaca, da zanijeemo kako je seksualna elja uope prisutna. Ako promatramo um i mozak zajedno, kao to bismo trebali, tada Freudovo miljenje da je ak i djeji um plodno tlo za nesvjesnu poudu postaje puka fantazija, kao to i jest. Nema uzbuenja, nema uzavrele krvi, nema poude. No nas zanima ljudska pouda, Sapfina pouda, a ne povezanost poude s tijelom i umom. Kad se sve to zbroji, govorimo o poudi punoj entuzijazma, poudi koja preplavljuje tijelo zbog same seksualne aktivnosti i njezinih uitaka pa emo od sada smatrati da je pouda upravo to.

POGLAVLJE DRUGO

Neumjerenost
Do sada smo se ograniavali na seksualnu udnju, no rije pouda ima iru primjenu: udimo za ivotom, za zlatom, za moi. Moda bi se seksualna udnja trebala paljivo kategorizirati kao samo jedna vrsta udnje. Sveti Toma Akvinski odluio je iznijeti primjedbu da udnja nije ograniena iskljuivo na seksualne (tjelesne) situacije: ini se da se udnja ne svodi samo na tjelesne udnje i uitke. Jer Augustin kae (Ispovijesti II, 6) da se udnju esto naziva neumjerenou i pretjerivanjem. Ali neumjerenost se odnosi na jelo i pie, dok se pretjerivanje odnosi na bogatstvo. Zbog toga se udnja ne svodi iskljuivo na tjelesne elje i uitke.11 Bio je zabrinut i to su prijanji autoriteti definirali poudu kao "elju za ispraznim uitkom". Ali isprazan se uitak tie ne samo seksualnih elja nego i mnogih drugih. Zbog toga udnja nije povezana samo sa seksualnim eljama i uicima. Toma Akvinski je s pravom bio zabrinut kad je elio razrijeiti to pitanje. U mnogo je popisa sedam smrtnih grijeha pouda zamijenjena rijeju luxuria, to znai rasko. To nije neduna pogreka ili zabuna, ve odraava potrebu da se neto moralu odbojno uvede u tu definiciju. Ako poveemo poudu s neumjerenou i prezasienou, tada je sluaj unaprijed izgubljen. To je, meutim, Pirova pobjeda: pretjerana je elja loa samo zbog toga to je pretjerana, a ne zbog toga to je elja. Ali ako uvedemo pretjerivanje u tu definiciju, tada je elja loa ve zbog samog svog naziva. A pretjerivanje je doista prisutno (kao to to jasno pokazuje sonet 129). Ako kaemo da netko udi za zlatom, podrazumijeva se neto vie od toga da on jednostavno eli stei bogatstvo, kao i svi mi. Podrazumijeva se da je njegova elja disproporcionalna ili da je zasjenila sve ostale interese. Nije rije o tome da zlato daje sjaj njegovim oima, nego o tome da ga nita drugo ne daje ili da im zlato daje prevelik sjaj. Taj se sjaj pretvara u monomaniju. Postoje mnoga motrita pretjerivanja. elja moe biti prejaka ako smo, umjesto da neto jednostavno elimo, previe zaokupljeni tom eljom ili nas ona opsjeda, ili venemo za time, ili smo pretjerano uzrujani to nam ta elja nije ispunjena. Za razliku od toga, elja moe biti pretjerana zbog

svog obujma, kao kad netko ne eli samo mo, ve potpunu mo, ili ne samo zlato, nego sve zlato koje postoji. Mora se priznati da seksualna elja moe biti neumjerena u oba sluaja. Ona moe nekoga previe zaokupiti, a taj netko moe i traiti previe. Don Juan je dobar primjer za oba sluaja, za pretjeranu zainteresiranost i za elju koja obuhvaa previe objekata. No mnogim je mukarcima teko spoznati razlikuju li se od njega u oba sluaja ili samo u jednom. Obavijeteni smo da je predsjednik Clinton iao na terapiju kako bi "izlijeio" svoju seksualnu "ovisnost", no njegov problem (ako je to prava rije za to) nije bio u jaini njegove elje, nego u tome to je zastranio i to je imao slabu samokontrolu. I zato su ti manje bitni nedostaci, koji ostatku svijeta pruaju veselje, uzrokovali takvo opsesivno neodobravanje u konzervativnoj Americi? Naposljetku, odavno je poznato da vie prostitutki hrli u gradove u kojima se odravaju republikanski skupovi nego u gradove u kojima se odravaju demokratski skupovi. Moda je to zato to taj dio amerike javnosti ne eli svog predsjednika, svog boga rata, zamiljati kako ispruen lei poslije koitusa, kao rtva smirene trijumfalne Venere, dok je njegovo oruje postalo samo igraka. Govorimo li o pretjerivanju, ini se da bismo taj pojam trebali usporediti s odreenom idejom pravilne i doline seksualnosti: one koja je prikladnog intenziteta, koja nije opsesivna, ali je ipak vie od ravnodunosti, koja je usmjerena prema prikladnom objektu. Ljudima to uspijeva, katkad. Doista, priroda nam pomae u tome u jednom pogledu budui da se naposljetku smirimo i zaspimo. Zbog toga se ini pogrenim rei da je pouda sama po sebi predodreena da bude pretjerana. Kad smo tromi ili deprimirani, ili stari i umorni, patimo od gubitka apetita, to podrazumijeva pomanjkanje elje, a ne previe elje. I naposljetku, sudei po naim pravim izborima, a ne po naem moraliziranju, pouda nam je prilino draga. Reklamne se agencije trude kako bi natuknule da nam njihovi proizvodi omoguuju izazivanje poude u drugima, no nitko se nikada nije obogatio davanjem savjeta o tome kako se uiniti odbojnima. Postoji jo jedno motrite u kojem bi se pouda mogla sama po sebi uiniti pretjeranom, neumjerenom. Jelo nam utauje elju za hranom, nau glad. Veeramo u drutvu, jedemo i razgovaramo, ili jedemo i itamo novine ili gledamo televiziju. No aktivnost koja utauje nau elju obino iskljuuje sve ostale funkcije. Ne ini nas doslovno slijepima, ak ni privremeno, te bismo brzo prestali kad bi doao neeljeni posjetitelj ili kad bi netko viknuo "vatra!" Ali to je za veinu nas iskustvo najblie ekstazi, stanju kada smo izvan sebe. Kada elja preplavi tijelo, i sve vie kako se

blii vrhunac ona iskljuuje veinu vanjskog svijeta. Ispunjava na mentalni obzor. Mozak zahtijeva mnogo krvi, stoga postoji izreka da mukarci imaju dva organa koji zahtijevaju mnogo krvi, ali je u odreenom trenutku ima dovoljno samo za jedan. U ovome doslovno ima istine, i ne samo kad su mukarci u pitanju, a istina je da seksualni vrhunac iskljuuje misao. Iskljuuje ak i molitvu, to je jedna od stvari koje mu crkva zamjera. Moda ne mora biti tako. Postoje zapisi o kineskim pohotnicima koji su mogli diktirati pisma dok su bili sa svojim partnericama. To je doista virtuozno umijee, ali manjkavo barem u jednom vidu uitaka poude, a to je preputanje. To preputanje zasluuje vie od trenutane panje. Dobra je stvar ako se zemlja zatrese. Ne postoji takvo to kao to je edna ili kontrolirana ekstaza, pa stoga ne bismo trebali kuditi poudu samo zbog ekstremnih sluajeva preputanja. Doista, uvrijeeno je miljenje da takva iskustva pruaju jednu od najboljih stvari u ivotu i da su kriterij za sve ostalo. ak i u rigidnoj atmosferi katolikog poimanja svetosti najbolji se opisi mistikova ekstatinog sjedinjenja s Bogom ili Kristom temelje na opisu seksualne ekstaze. Metafore su iste: u ekstatinom sjedinjenju s Bogom subjekt se predaje, gori, gubi sebe, slijep je ili ak privremeno uniten, prolazi "malu smrt". Kad je sveta Terezija Avilska govorila o "strijeli zabodenoj u samu utrobu i srce" tako da dua "ne raspoznaje ni to se dogaa ni to eli" i, tovie, kada je govorila o tome kao o uznemirujuem iskustvu koje je ujedno "tako velianstveno da u ivotu ne postoji vee radosti koja moe pruiti vee zadovoljstvo", nije samo Bernini bio ponukan njezinu skulpturu nainiti u stanju orgazma. I njezini su suvremenici takoer bili u dvojbi je li u njezinu sluaju rije o Bojem ili o vrajem djelu, i jedva su odluili da je rije o ovom prvom.12 Zanimljiva je povezanost takvog stanja sa sjedinjenjem i s poznavanjem nekoga (sjetimo se biblijskog izjednaavanja poznavanja nekoga i stupanja u spolne odnose s tom osobom). Pragmatini filozofi mogu s nepovjerenjem promatrati to nepriopivo znanje, a budui da se to to mistici tvrde da znaju vie nego mi ostali ne moe dokazati, lako je ostati skeptian. Koliko god je to moda razumno u sluaju boanske ekstaze, tee je odbaciti tu povezanost u sluaju seksualne ekstaze. Trebaju li se odbaciti sva iskustva seksualnog sjedinjenja, kada dvoje postaje jedno, kada na neki nain postajemo spojeni s drugom osobom? Je li sve to samo iluzija?

Ostavimo na trenutak tu misao postrani i vratimo se odgovoru Tome Akvinskog na pitanje definicije poude. Teko da nas moe razuvjeriti: Kao to Izidor kae... pohotan ovjek je onaj koji je iskvaren zadovoljstvom. Tjelesna zadovoljstva nadasve kvare ovjekov um. Zbog toga je pouda pogotovo povezana s takvim zadovoljstvima.13 Kao prvo, ini se pogrenim rei da je pohotan ovjek onaj koji je iskvaren zadovoljstvom: moe biti, ali i ne mora, ovisno o njegovoj srei. U svakom sluaju, seksualna je elja jo snanija kada nismo iskvareni zadovoljstvom. Zadovoljen mukarac ili ena vie ne osjeaju poudu. A i rije "iskvaren" nije nimalo neutralna, ona podrazumijeva neobuzdanost i propast. Naposljetku, nije tono ni da tjelesni uici kvare ovjekov um. Newton je, ini se, bio prilian asket, no Einstein to doista nije bio. Stoga ne smijemo dopustiti kritiarima poude da je samo tako poveu s pretjerivanjem. Ne kritiziramo poudu zato to se moe oteti kontroli, ba kao to ne kritiziramo glad zato to moe dovesti do neumjerenosti u jelu, niti e zato to moe dovesti do pijanstva.

POGLAVLJE TREE

Dva problema prema Platonu

Od poetaka Zapadnog svijeta, usprkos svijetlom Sapfinu primjeru, grki su filozofi s oprezom govorili kad je u pitanju bio seks. Pitagora je rekao da je za mukarca najbolje vrijeme za voenje ljubavi kada eli oslabjeti. Hipokrat, otac medicine, a kasnije i Platon smatrali su da je seksualna aktivnost traenje sjemena, da je povezana s opasnim gubitkom energije. Hipokratovi zapisi takoer napominju da su mokri snovi za vrijeme adolescencije predznak ludila, a to je stajalite koje se odralo barem do devetnaestog stoljea, kad je poprimilo razmjere histerije.14 Popis bolesti pripisivan poudi bio je raznolik: Oni koji su elavi, elavi su zbog toga to u njihovoj gradi prevladava sluz: za vrijeme spolnog odnosa sluz je u njihovoj glavi uzburkana i uzavrela te prianjajui uz epidermu pali njihov korijen kose pa im zbog toga kosa ispada.15 U petom stoljeu prije Krista Hesiod je rekao da Eros ima snagu koja je neprijatelj razuma, a ovo je moda primjer za to. Ako mislimo da su ta stajalita neizbjena te da jednostavno odraavaju univerzalne injenice ljudskog stanja, trebali bismo usporediti Istonjake tradicije kada je rije o moi poude koja pomlauje i produljuje ivot. Za vrijeme Istone dinastije Han (25.-220. god.) taoisti su iznijeli teoriju za postizanje besmrtnosti putem seksa. Doista, jedan od taoistikih rukopisa tvrdi da je uti Car postao besmrtnim nakon to je imao seksualne odnose s tisuu i dvjesto ena, premda je, ini se, da brojka od tisuu i dvjesto ena toniji podatak od onog o besmrtnosti. Mudrac Peng Tsu je zbog toga to je svake veeri vodio ljubav s deset do dvadeset djevojaka bio u stanju doivjeti kasnu ivotnu dob. Naalost, nije zabiljeeno koliko su dugo djevojke ivjele. To nije put kojim je poao Zapad. Jedna od najpoznatijih slika iz filozofije Platonov je model due koja je opisana kao voza koije s dvama konjima. U dijalogu u Fedru oni su slikovito opisani: Onaj na boljem poloaju uspravna je dranja, izduenih udova, duga vrata i savinute njuke. Bijel je, a oi su mu tamne. Njime upravlja samokontrola i potovanje prema drugima, to znai da je saveznik

prave slave i asti. Njemu ne treba bi, ve slua usmene naredbe. Drugi je pognut, prevelik, golemih udova, kratkog debelog vrata i spljotene njuke. Crn je, a oi su mu sive i podlivene krvlju. On je saveznik neumjerenosti. Ui su mu dlakave i slabo uje, a kontrolirati ga se jedva moe uz pomo bia i zobi.16 Grci su smatrali prirodnim da lijepi mladii u mukarcima bude poudu pa tako drama poinje kada ova ekipa naie na jednog takvog. Voza koije, koji se obino smatra predstavnikom razuma, bez obzira na to osjeti da je "cijelu njegovu duu preplavio osjeaj vruine, a on je proet marcima udnje". Crni ih konj, pouda, natjera da krenu prema djeaku i da "spomenu tjelesne uitke". No voza koije vidi samo istinsku ljepotu koju zamilja na pijedestalu pokraj samokontrole. Zato "ustukne u strahopotovanju" i povue oba konja. Dobrom konju, koji je "pun srama i uasa", naizgled ne smeta ovo uzmicanje, ali crni se konj divljaki otme i zaleti naprijed, ponavljajui dramu opet i iznova. No nakon toga se smiri i "kada ugleda lijepoga djeaka, nasmrt se preplai i sve zavrava tako da dua zaljubljenika na kraju pode za svojim ljubljenim puna divljenja i strahopotovanja". To je vrue tivo, no tek je prvi in. S vremenom se djeakova dua pone puniti ljubavlju i on "vidi sebe u svom ljubavniku kao u ogledalu" te na kraju vie nije sklon "odbiti to god ljubavnik od njega zatrai". A moraju izabrati. Ako prevlada bolja polovica uma, ivjet e ivot pun samokontrole budui da su "podjarmili dio koji doputa da zlo ude u duu i oslobodili dio koji u nju puta dobro". U tom e sluaju biti na dobrom putu prema besmrtnosti. Izaberu li, meutim, ivjeti neto obinijim ivotom ("odani prestiu, a ne filozofiji"), tada e "odabrati put koji obian puk smatra najljepim i konzumirati svoj odnos". Ni to nije loe, premda to njihov um nee u potpunosti odobravati. Da budemo precizniji, nee biti zauvijek prokleti jer ljubav je uvijek poetak puta koji vodi prema nebesima, pa ak i kad neposluni poudni konj doe na svoje. Niim se ne spominje da zbog tog ina ljubavnik ili djeak postaju oneieni. Daleko smo od svijeta u kojem im je potrebna pomo psihijatra ili zatvor. Zanimljivost te slike je u tome to ako par vie tei prestiu nego tome da postanu filozofi, krenut e u akciju radije nego obuzdati se. S druge strane, dvosmislenost pa ak i tjeskoba osjeaju se u zraku. Kao to je Michel Foucault naglasio, postoji zapis o tome to se oekuje kad je rije o takvoj vrsti odnosa.17 Mukarac e osjetiti zadovoljstvo, ali djeak ne; djeak e se moi predati tek nakon dolinog razdoblja

udvaranja i ne preesto; djeaku je potreban motiv koji nije seksualne prirode, a to je ono to mu mukarac moe pruiti na putu do postajanja punopravnog graanina: obrazovanje, ili veze i utjecaj. Bilo bi neasno da mladi pristane na to zbog novca primjerice. to se tie teorije o umu i motivaciji, u Platonovoj je metafori mnogo zagonetki. Kakvu ulogu ima bijeli konj budui da se ini da ne radi nita osim to je na strani vozaa koije? ini se da je to jednostavan konflikt izmeu dvije mogunosti, izmeu poude i neega poput asti i stida. Stoga bi metafora bila bolja kad bi dva konja vukla svaki svoju stranu ueta. A to motivira samog vozaa koije? On je utjelovljenje razuma, no on je i sjedite iskonskih emocija, arenja udnje, jer jasno je da je on taj, a ne crni konj, koji to osjea. Ta su pitanja moda neizbjean dio sudbine "homunkularnog" modela uma. To su modeli koji zasebne pojmove poput razuma, zadovoljstva ili udnje definiraju kao male agense koji se nalaze u nama i koji se natjeu ili surauju ne bi li preuzeli kontrolu nad nama. Ti mali agensi tada postaju poput slitina - razum udi, a udnja promilja - a mi ne napredujemo u shvaanju razuma, udnje ili samokontrole. Moda na Platonov cilj nisu utjecali ti problemi. On opisuje um u skladu sa svojim dvama omiljenim primjerima drutvene organizacije: gradom i obitelji. Svakim se od njih moe upravljati skladno i pravedno, no svaki od njih moe i propasti. Zloporaba moi bila je stalna briga za grke politiare. Nesputana udnja tiranije doslovno je znala unititi gradove i potaknuti revolucije. Za nau svrhu ovdje jasno je da je jadna pouda ve kruto kategorizirana kao izopaena, gluha na zamolbe te, povrh svega, sramotna. Taj je kontekst daleko od kranskoga. Nije rije o tome da pohlepa ima snanu volju i zbog toga ju je potrebno savladati, jer bi se isto to moglo rei i za apetit, za elju za hranom, nego je rije o daljnjoj pretpostavci da je pohlepa sramotna i da je pokleknuti pred uicima seksualnosti neka vrsta unutarnjeg poraza. to je argument za to? ini se da je to postupno postalo uvrijeeno poput aksioma na koji se svi trebamo osloniti. Pa ipak, istodobno velika veina ljudi smatra seksualnu konzumaciju veze ne samo dopustivom nego i misli da je ona neto "najljepe od svega". U dijalogu u Gozbi Platon spominje jo jedan "kri" kad je pitanju seksualna udnja. Jedan od govornika, komediograf Aristofan, objanjava prirodu ljubavi uz pomo simpatinog mita. U poetku je svatko od nas

inio jedinstvo s nekom drugom osobom, bilo da je bila rije o mukomukom jedinstvu, ili o ensko-enskom, ili o mijeanom, androginom. U tom je stanju svaki pojedinac imao etiri ruke, etiri noge i dva genitalna organa i bio je vie-manje obao. Naalost, to nam je dalo dovoljno snage i estine da napadnemo bogove. Kako bi to onemoguio, Zeus, kralj bogova, prerezao nas je na pola poput ribljeg fileta, zbog ega osjeamo veliku potrebu da postignemo staro jedinstvo. Stoga lutamo uokolo traei nae stare partnere. One mukarce koji su odsjeeni od mijeanog, androginog, spola privlae ene i "mnogi preljubnici pripadaju ovoj skupini". U skladu s time, ene privlae mukarci (te su tako u opasnosti da postanu preljubnice). Postoje i mukarci koje privlae mukarci i ene koje privlae ene, a sve ovisno o njihovoj prvotnoj gradi. Erotska je elja tako "elja da se postigne jedinstvo". Premda je sporedno za nau temu, Aristofan tako iznosi pouku kako nije sramotno da djeaci uivaju u vezama sa starijim mukarcima. Naprotiv, djeaci potekli iz iskonski muko-mukog jedinstva "hrabri su, neustraivi i muevni te pozdravljaju iste vrline kod drugih". Kao potporu toj tezi, Aristofan navodi dokaz da su upravo oni ti koji "kad odrastu, zavre kao politiari". Kao odgovor na ovaj ljupki mit, Sokrat iznosi ono to je nauio iz erotske strasti prema mudroj staroj sveenici Diotimi. Ona mu je priala o usponu due. Isprva, dok je netko mlad, njega (ili nju, mogli bismo dodati) privlae lijepa tijela. U to bi vrijeme trebao voljeti samo jedno tijelo i toj vezi "ostvariti prekrasne diskurse". No tada bi trebao spoznati da je ljepota jednog tijela blisko povezana s ljepotom drugog tijela i da, eli li nastaviti s divljenjem ljepoti forme, bilo bi veoma glupo ne sagledati ljepotu svih tijela kao jednoga jedinog tijela. Jednom kad to spozna, postat e oboavatelj svih lijepih tijela i umanjit e svoju intenzivnu strast za samo jednim tijelom. Prezirat e tu strast i smatrati je sitniavom. Nakon toga, trebao bi promatrati ljepotu uma kao vrjedniju od ljepote tijela... bit e primoran uoiti djelovanje te ljepote i njezine zakone i uvidjet e da je svaki tip ljepote blisko povezan sa svim ostalim tipovima ljepote.18 I tada, umjesto svog poetnog "primitivnog i maloumnog ropstva" okrenut e se "velikom moru ljepote" i promatrajui je dalje "stvorit e, putem beskonane ljubavi prema znanju, mnoge prekrasne i velianstvene diskurse i ideje".

To oduzima dah, ali jo uvijek nije kraj. U posljednjem se stupnju pojavljuje odreena vrsta religiozne transformacije u kojoj dua koja to eli spozna ljepotu samu po sebi, ili formu ljepote, vjenu i nepromjenjivu, koja se kao takva "kad druge stvari dou i prou, ne poveava niti smanjuje ni u kojem smislu, niti se mijenja". Platon taj predmet erotine privrenosti naziva boanskim, a uspon due koji opisuje otada je postao inspiracijom religioznih umova, a moda nam je najbolji izriaj te inspiracije prikazao Dante. Vrijedi primijetiti nekoliko stvari. Kao prvo, u svim trima mitovima, onom o usponu due, onom o Aristofanu i onom o vozau koije, Platon nas upuuje na ideju da mi zapravo ne znamo to elimo te da poudu treba interpretirati i objasniti. U svakom od njih usporeuje "pravi" predmet udnje s navodnim predmetom udnje. U Diotiminoj je prii pravi ili ispravni cilj ljudskih bia ono to se moe postii samo na kraju uspona. U Aristofanovu mitu odsjeene polovice ne shvaaju da je njihov nemir zapravo potraga za jedinstvom koje je uniteno, dok u Fedru crni konj ne predstavlja ono to voza koije eli, ve samo dio toga. Kao drugo, premda nas ta asocijacija moe zbuniti, u Diotiminoj prii Platon bez problema shvaa boanski zanos na kraju puta kao paralelan poudi iz koje je i potekao. Objekt se promijenio ali energija i uzbuenje nisu. Mogue je da emo biti razoarani time mislei da je Platon jednostavno opisao idealizirani proces u kojem dolazi do unitenja poude koja je zamijenjena ili umanjena neim drugim. Prihvatili smo poudu kao aktivnu i snanu elju za uicima seksualne aktivnosti, a Diotimin se uspon svodi vie na to da poudu ostavimo iza sebe nego da joj samo promijenimo smjer. Zapravo, Platon je i sam ambivalentan. U samom dijalogu, njegova je uzviena pria popraena dramatinim uvodom pijanog Alkibijada, lijepog i promiskuitetnog mladia koji je pomalo nalik prostitutki te koji govori drutvu kako je Sokrat, ba kad je mislio da ga je mudro zaveo i nagovorio da ode s njim u krevet, pokazao najhladniju nezainteresiranost i jednostavno zaspao. To se moe promatrati kao djelomino poricanje s Platonove strane, priznanje da je seksualno zadovoljstvo uitak za osjetila i da tijekom seksualne aktivnosti osjetila reagiraju na osobu koja je s nama u tom trenutku, a ne samo na ideje koje su u naem umu (to ne znai da treba zanijekati kako ideje u naem umu imaju svoju ulogu u tome, kao to emo otkriti). Idealni partner nije netko ija je glava vjeito u oblacima. Ili je to moda podsjetnik da su pojedinci ti koji vode ljubav s drugim

pojedincima i da je promiljanje o apstrakcijama poput tjelesne ljepote koja moe biti zajednika veem broju pojedinaca neto posve drugo, a da je to, s toke gledita nekoga tko se mekolji pokraj vas u krevetu, neto posve inferiorno.19 Meutim, nije posve jasno misli li Platon tako jer, naposljetku, Sokrat je jednostavno zaspao. Da se umjesto toga poeo diviti Alkibijadovoj ljepoti, moda bi se situacija zahuktala. Religiozna odanost apstrakcijama ometa ovjeka u sposobnosti za svakodnevne seksualne susrete, ali osjetilna koncentracija na ljepotu to ne ini. U Platonovim djelima nema implikacije da udnja ili uitak sami po sebi moraju biti uniteni ili iskorijenjeni, niti da su sami po sebi uzrok nesree ili propasti. Postoje ideje koje su povezane s time, ali poneto se razlikuju. Prvo, postoji miljenje da kad je udnja u pitanju, uvijek postoji opasnost da postane pretjerana. Zbog toga je treba kontrolirati. Skladna dua, poput skladnog grada, takva je kada smo mi ti koji kontroliraju poudu, a ne kada smo njezini robovi. Drugo, to upuuje na to da udnje same po sebi nisu ni fatalne ni pogrene. Vladar grada mora kontrolirati nie redove, ali ne treba ih istrijebiti. Voza koije treba svoje konje. Ali tree, postoji podjela na nie i vie redove te postoji opasnost od sramote i obeaenja. Pouda je u redu dok je na svom mjestu, no ako se s tog mjesta pomakne, na nju treba gledati sa stidom ili ak uasom. Grci su na svojim posudama za pie voljeli prikazivati satire, napola ljude, a napola konje ili mazge, obino u stanju erekcije i esto kako zaskau usnule menade. Ali injenica da su ih prikazivali samo kao napola ljude upuuje na to da oni predstavljaju neto marginalno, granicu koja se ne smije prijei, prijestup koji ljudska bia ne bi smjela napraviti, bez obzira na to koliko su privlane aktivnosti koje su naslikane.20

POGLAVLJE ETVRTO

Utogljenost
Moda kao reakcija na Platonovu uzvienost, bar je jedna kasnija kola grke filozofije bila konkretnija kad je pouda bila u pitanju. Cinici ("pasji filozofi") su mislili da se oko svega toga diglo previe praine. Diogen je mislio da je najbolji nain za bavljenje seksualnom aktivnou masturbiranje, to je lake nego ovisiti o drugim ljudima. Kao to je Oscar Wilde kasnije rekao: "ie je, uinkovitije i provedete vrijeme s boljom osobom"21. No Diogen je uinio okantan korak dalje tvrdei da u tom inu nema niega sramotnog, stoga nema srama ni u tome da se to radi u javnosti, to je spremno dokazao uestalim ulinim performansama. Kako bi odgovorio na taj izazov, Diogenov uenik Krates i njegova ena Hiparhija, kao to nam povjerljivi izvori govore, opili su prvo na stubama hrama kad su se vjenali, a poslije su to veselo i uestalo inili u javnosti. Iako je to digresija, zanimljivo je znati da je sto ljeima kasnije sv. Augustin, koji je bio u stanju progutati uda u drugim kontekstima, o ovome rekao sljedee: Istina je da postoji pria o tome da je Diogen jednom to uinio u javnosti provevi svoju teoriju u praksu, ali to je uinio zato to je mislio da e njegova kola filozofije dobiti vie publiciteta ako se ta nedolinost usjee u sjeanje ovjeanstva. Meutim, cinici nisu nastavili tu praksu i ednost zbog koje se ljudi stide pred ostalim ljudima nadvladala je greku - pogrenu ideju da bi ljudima trebala biti namjera da budu to sliniji psima. Zbog toga sam sklon miljenju da su sam Diogen i drugi o kojima je ta pria ispriana jednostavno glumili pokrete da lijeu skupa pred oima drugih koji ni na koji nain nisu mogli znati to se doista dogaa pod haljom filozofa.22 U zanimljivom zaokretu, skeptik iz sedamnaestog stoljea Pierre Bayle je citirao jo jednog filozofa, La Mothe le Vayera, koji kritizira Augustina zbog nedostatka vjere: Kako si je tako velik ovjek mogao dati slobodu da se petlja u tajne cinika? Kako je ruka sv. Augustina mogla podignuti Diogenesove halje da bi nam otkrila njegove pokrete, koje je zbog srama (iako je

taj filozof tvrdio da ga nema) sakrio vlastitim haljama?23 Bayle nastavlja s tom temom. Diogen se moda zalagao za to, kae on, da ako je zakonito poznavati vlastitu enu, tada ju je zakonito poznavati u javnosti. No to je, nastavlja, prokleti sofizam, jer postoje stvari koje su dobre ili loe ovisno o vremenu, mjestu i okolnostima. Priznaje, meutim, da to ne rjeava pitanje jesmo li duni osjeati stid ako to radimo u javnosti. Ako je to protuprirodno, tada bismo mogli oekivati da i ivotinje "koje tako odano slijede prirodne instinkte" doista "potrae zaklon i tamne kutke zbog ina mnoenja", a znamo da to nije tako. U svakom sluaju, na Karibima mnogi imaju odnose pred oima cijeloga svijeta. Odgovorimo li da je to u redu za barbarske narode, ali ne i za civilizirane, moramo se sjetiti da su barbarski narodi manje odstupili od prirodnog puta nego ostali, poput nas, koji smo se podinili "despotskom jarmu obiaja i miljenju (svojih) sugraana". Bayle zakljuuje da ne moe nai niti jedan argument protiv Diogena i Kratesa te se okree aljenju nad slabou ljudskog razuma koji je "promjenjiv i popustljiv i koji se okree na sve strane poput rue vjetrova". Jer pogledajte samo kako se cinici time slue da opravdaju svoju odvratnu bestidnost! Ali jo uvijek ne odustaje, jer iako su cinici bili "necivilizirani, iskvareni i pogreno su shvaali obiaje", to ne znai da su bili kriminalci. A ne moe tvrditi ni da su crkveni moralni filozofi, kazuisti, ikad u Svetom pismu pronali razlog zbog kojega bi osudili njihovo ponaanje. Nakon to se temeljito nauivao ne uspjevi pronai pristojan argument protiv nedolinosti, Bayle se povlai priznajui da bi neki mogli smatrati kako je cijela ta stvar prilino nezgodna. Ali brani se standardnim argumentom urednika tabloida i ostalih propagatora ideja koje su osmiljene kako bi nas okirale: "elim da itatelj primijeti da kada su neasne aktivnosti prikazane na blag nain, one ne pobuuju toliko jak uas i sramotu kao to bi trebale." Upravo tako. Stid emo razmotriti kasnije. Vratimo se sada naoj temi. Sljedea nesrea koja je u grko-rimskom svijetu zadesila poudu bila je pojava stoika (premda se Bayle na samom kraju svoje rasprave ali da iako su stoici imali veoma uzviene ideale o moralu, svejedno nisu osuivali Diogenove "bestijalne nedolinosti"). Opi moto stoika bio je "Ne uznemiravaj". Kako bismo dobro ivjeli, moramo izbjegavati da nas u ivotu vodenom razumom ponese nedolina bujica emocija. Osjeaji koji su prijetnja samokontroli, poput

panike, ljutnje, tuge ili poude, su neprijatelji, meutim, stoika nam samokontrola omoguuje da ih prevladamo. Vratimo se Platonovoj slici; stoiki voza koije uglavnom izgladnjuje svoje konje do smrti, poput budista, teei ivotu bez briga, ivotu puke neosjetljivosti. U najboljem sluaju, zasigurno izgladnjuje crnog konja. Nije posve jasno to se dogaa bijelom konju. U Fedru se ini da on predstavlja osjeaj stida i asti, a u rimsko su se vrijeme stoici ve dobrano razvili u tom smjeru. Nije sluajnost da su upravo stoici pretee graditelja Britanskog carstva devetnaestog stoljea i njihove utogljenosti. I jedni i drugi morali su paziti na svoje javne linosti. U oba su sluaja ast visokog poloaja i dolino ponaanje zahtijevali unutarnju kontrolu i vanjske znakove toga, oitu ozbiljnost koja je pokazivala da obnaatelj dunosti nije podloan obinoj sluajnosti. Prije svega, dolino ponaanje ukljuuje potiskivanje bilo kakve smetnje koja bi mogla biti posljedicom elje za uitkom. I doista, za rimskog je filozofa i politiara Seneku, iji je moto bio "nita zbog uitka", prevladavanje tjelesnih uitaka bio kljuni korak: Ako uzmete u obzir da je seksualna elja dana ovjeku ne zbog toga da tu elju zadovolji, ve zbog opstanka ljudske vrste, kada izbjegnete nasilje te pritajene destrukcije koja je usaena u vae bie, svaku ete drugu elju izbjei neoteeni. Razum nadvladava poroke, ne jedan po jedan, nego sve odjednom.24 To je izvadak iz pisma njegovoj majci Helviji, ali nema razloga da pomislimo kako se samo elio doimati ednim. Problematina je priroda seksa utjecala i na razvoj rimskih prirodnih znanosti. Iz nekog je razloga Plinije Stariji odabrao slona da simbolizira seksualnu dolinost, pripisavi tom debelokocu sve mogue vrline: osjeaj za ast, pravednost, savjesnost i povrh svega izraziti osjeaj za stid. "Zbog stida se slonovi pare samo na skrivenim mjestima... a poslije toga se kupaju u rijeci. Meu njima takoer nema ni preljuba niti okrutnih bitka za enke."25 Pogledamo li u neto bliu prolost, moemo primijetiti da su srednjovjekovni pisci tu legendu ukrasili novim detaljima. Rukopis iz trinaestog stoljea opisuje slona kao ivotinju koja nema nimalo elje za spolnim odnosom te je kao takav sluio kao simbol za Adama i Evu prije nego to su sagrijeili, dok "nisu poznavali zlo, udnju, ni spolne odnose". Konrad von Megenberg je usporedio lak moral onih ivotinja koje "ive za svoju poudu bez potovanja prema boanskom" s razboritou slonova

koji se pare samo kako bi stvorili potomstvo, a sveti Albert Veliki izjavio je da se poslije okota slonice uzdravaju od odnosa tri godine.26 Plinije im je pripisao samo dvije godine, ali tri su godine dojmljivije, a kad se tome pridoda potovanje prema boanskom, slonovi se ine prilino uzvienima.

POGLAVLJE PETO

Kranska panika
Uobiajeno je za demonizaciju poude kriviti svetog Augustina. Uvijek je korisno imati glavnog krivca kojeg je mogue imenovati, a Augustinovo je radikalno stajalite o poudi i grijehu nesumnjivo utjecalo na buduu Zapadnjaku tradiciju. Postoji i praktino objanjenje zato je Augustin bio toliko uzrujan po pitanju seksa. Augustin je roen u sjevernoj Africi oko 354. g. n. e. Bio je proizvod napola poganskog svijeta, a na kranstvo se preobratio tek kad mu je bilo 29 godina. Ubrzo nakon toga odbacio je enu s kojom je ivio od rane mladosti i s kojom je imao sina. ini se da je njegova ambiciozna majka kranka, Monika, bila uvelike odgovorna za to to su ena i sin poslani natrag u Afriku dok je Augustin nastavio graditi crkvenu karijeru u Milanu. Nije ba lijepo imati ambicioznu majku i ostaviti partnericu i sina zbog majina prigovaranja. Zbog toga je, kako kae ova pria, Augustina obuzela grinja savjesti u tolikoj mjeri da je krivnju morao usmjeriti na zle uitke koji proizlaze iz samog seksualnog ina. eui vrtom u Milanu, pronaao je Pavlovu poslanicu Rimljanima: "Hodimo pristojno kao po danu; ne u razuzdanim gozbama i pijankama, ne u bludnosti i rasputenosti, ne u svai i zavisti... i ne brinite se oko tjelesnoga da ugaate pohotama." (13:13-14). Zadivljen znaenjem toga, nastavlja pria, razvio je fobiju od svog prijanjeg razuzdanog i rasputenog ivota, a kako bi to opravdao, osmislio je monstruoznu teologiju temeljenu na konceptu istonog grijeha i njegovu prenoenju s Adama na ovjeanstvo, koje je cijelo iskvareno zbog grenosti poude. I ba kao to se nakon Adamova sagrjeenja grijeh prenio na sve nas, tako se u Zapadnom svijetu Augustinova mrnja prema seksualnosti putem kranske crkve prenosila i zarazila sve budue misli i osjeaje vezane uz nju. To je jednostavna pria i poneto od toga je tono. Ali, kao objanjenje, tuno je manjkava. Augustin je zacijelo mogao osjeati krivnju zbog svog ponaanja prema svojoj partnerici i svome sinu, no kad govorimo o njegovu preusmjeravanju krivnje, tom se terminologijom koristimo previe olako. Preusmjeravanje krivnje doista igra ulogu u meuljudskim odnosima. Ako sam na nekoga ljut, a zbog nekog razloga to ne mogu izraziti, kako bih si olakao, mogao bih umjesto toga utnuti

maku. Svi znamo da je mudro kloniti se s puta ljudima koji su ljuti, bez obzira na to zbog ega su zapravo ljuti. No osjeate li krivnju zbog neega, kao to je protjerivanje svoje partnerice i djeteta, nije lako "olakati si" tako to ete se osjeati krivim zbog neega drugoga. Je li to uope mogue? I koja bi bila svrha tog preusmjeravanje krivnje? Kako bi to moglo pomoi? Ako se osjeam krivim zbog neega i tu krivnju usmjerim na neto drugo, npr. na krivnju zbog toga to osjeam poudu, ili zbog toga to nisam zalio cvijee, kako mi to moe pomoi? Jo uvijek osjeam krivnju. Bilo kako bilo, ako je Augustin doista nesvjesno "preusmjerio" svoju krivnju, zato bi ba seksualnost bila neto zbog ega bi se trebao osjeati krivim? I zato bi njegovi privatni psiholoki problemi pridobili toliku publiku? Drugim rijeima, zato je civilizacija bila spremna prihvatiti tu poruku? U svakom sluaju, ta pria zanemaruje injenicu da je, prema svojim vlastitim rijeima, Augustin osjeao krivnju zbog seksualnosti mnogo prije nego to je ostavio svoju partnericu: Kao mladi bio sam u zabludi, posebice tijekom rane adolescencije. Molio sam ti se za ednost i rekao: Podari mi ednost i suzdrljivost, ali ne jo.27 Ta legenda takoer zanemaruje injenicu da je ivio u vrijeme ispreplitanja bar triju mnogo starijih tradicija, od kojih su neke bile mnogo radikalnije od ove. S klasinim smo grko-rimskim temeljem ve upoznati, a Augustin ga je detaljno preuzeo: Treba li traiti tjelesna zadovoljstva, koja Platon sa svom ozbiljnou opisuje kao zamke i izvorite svega zla?... Senzualnost mami najjae od svega i zbog toga je najvei neprijatelj filozofije... Koji ovjek kojega obuzme taj najsnaniji osjeaj moe podvrgnuti svoj um misli, povratiti razum, ili koncentrirati se na bilo to...?28 Drugi utjecaj na Augustina imala je sekta manihejaca. Manihejska je spoznaja bila da je svijet bojinica dvaju nepomirljivo suprotstavljenih strana, svjetla i tame. Svjetlo, koje je, zaudo, pasivno, napadaju divlje, poudne sile tame. Svjetlo je domena due, tama je domena tijela. Dobra se dua nade zarobljenom, zatoenom i podreenom zlom tijelu. Religiozni se ivot sastoji od toga da duu trebamo nastojati osloboditi putem uobiajene kombinacije religiozne kontemplacije i asketizma. Augustin je kasnije potroio mnogo energije napadajui manihejce i njihovo spajanje kranstva s perzijskom religijom zoroastrizma, no devet je godina i sam

pripadao toj sekti. ak stroe nego kod stoika, pouda se u manihejskoj sekti smatra ponorom i tamom. Pouda je sr naeg utjelovljenja, ona je ta koja sputava duu u ime sila tame. Trei i najsnaniji utjecaj bilo je neposredno kransko okruenje. Sveti Pavao rekao je da je bolje vjenati se nego gorjeti, ali vjenanje je, oito, bilo tek drugorazredno rjeenje tog problema, umjesto da se ne treba ni vjenati niti gorjeti. Nedugo su zatim asketski kranski kultovi poeli propovijedati istou. To odricanje od seksa bio je snaan vanjski znak promjene poretka do koje je dolo Kristovim dolaskom, poretka u kojem se nudilo novo duhovno spasenje. Reprodukcija je postala nepotrebnom zbog neizbjenog drugog Kristova dolaska i preobrazbe svijeta. Do drugog su stoljea enkratiti (od grkog enkrateia, suzdrljivost, u smislu samokontrole i suzdravanja od neega) smatrali da je cilj ivota kranina unutarnje sjedinjenje s Kristovim duhom i to je jedinstvo koje iskljuuje obinu branu zajednicu "najjasniji simptom Adamove krhkosti i najvea prepreka prisutnosti duha u nama"29. Krtenje je u takvim sektama bilo znak odricanja od seksa, trijumf nad naom ivotinjskom prirodom i oslobaanje puta prema velianstvenom sjedinjenju s Duhom Svetim. U nekim su sektama osobito sveti ljudi ritualno kastrirali sami sebe. Tako da je do Augustinova vremena kult djevianstva ve bio u punom jeku. Vie od stoljea, mnogi su smatrali da je jedini ivot dolian kraninu redovniko samotno povlaenje u pustinju. Ne iznenauje injenica da, povuete li se u pustinju, pouda postaje odreenom preokupacijom. Sveti Antun, otac pustinjskog monasticizma, morao se boriti s nemanima i demonima, a sveti nam Jeronim opisuje kako mu je bilo: Ja sam bio taj koji je, zbog straha od Pakla, osudio samog sebe na takav zatvor u kojem su mi samo korpioni i divlje zvijeri bili sudruzi. Pa ipak, esto sam bio okruen plesaicama. Lice mi je bilo blijedo od posta, a um mi je gorio od elje u tijelu hladnom kao led. Iako je moje tijelo, prije moje due, bilo ve gotovo mrtvo, plameni strasti i dalje su kipjeli u meni. I tako, lien svake pomoi, obiavao sam leati Isusu pod nogama. Prao sam ih suzama, brisao ih svojom kosom. Kada se moje tijelo pobunilo, pokorio sam ga vietjednim postom.30 U tom kontekstu opisuje mladoj djevici Eustohiji kako da izbjegne "mane braka kao to su trudnoa, plakanje djece, muke uzrokovane

suparnicom, brige uzdravanja kuanstva i sve te prieljkivane blagoslove koje smrt prikrati". Sudei prema Jeronimu, djevianstvo treba osobito pomno uvati, ali ak i kad je tako, ono samo po sebi nije dovoljno. Postoje i loe djevice. "Svaki koji s poudom pogleda enu, kae Gospod, u svom je srcu s njom uinio preljub. To znai da se djevianstvo moe izgubiti i putem misli. To su loi djevci, djevci samo po tijelu, ne po duhu, nerazboriti djevci..." U Raju su samo oni djevci koji nemaju ni najmanje elje ne biti djevcima. Ovdje imamo posve novu misao, koja daleko nadilazi grki oprez prema mjestu koje pouda moe zauzeti i, sukladno tome, odgovarajuom potrebom za kontrolom. Ovdje imamo mrnju, iskvarenost, grijeh. to se tie stoika, "nemir" moe vreti u nama, ali on sam po sebi nije ni dobar ni zao, ne izaziva osjeaj krivnje i neutralan je. Svaki se nemir moe neutralizirati daljnjim promiljanjem i upravo je taj protuotrov ono to zaokuplja moralista. Za vjetog je stoika drhtaj koji osjeti kad vidi poeljnog partnera ba poput drhtaja koji osjeti kad ugleda medvjeda na putu: to jo uvijek nije udnja ili emocija. Kao takvom ne moe mu se predvidjeti znaenje, jer ga treba kontrolirati i moe ga se kontrolirati. Ali za krana prvi je drhtaj, treptaj ili nemir postao siktaj zmije, iskuenje. I samo to to ste uli siktaj zmije moe vas okaljati. Otili smo dalje od ureenog grada s guvernerom koji s razumom harmonino upravlja donjim redovima. Imamo potrebu u potpunosti istrijebiti i unititi nie redove. Ne trebamo vladati njima, ve ih trebamo poprskati insekticidom. ak i ako uspijemo ne podlijei iskuenju, ivjeti bez prisustva duha znai ivjeti u sramoti. Katkad se kae da je kranstvo predstavljalo korak unatrag od neto zdravijih stajalita judaizma od kojeg je poteklo. To je moda tono u nekim pogledima; i doista, to je jedna od zamjerki kranstva judaizmu koju su jako zagovarali sveti Jeronim i drugi. No judaizam nam je takoer dao Evu koja dovodi u napast i uglavnom je povezivao seksualnost s neistoom i oneienjem. A za krane, djevianstvo nas titi od mnogo stvari, ali iznad svega od oneienja. Tako je tadanji papa Siricije smatrao da Marija nije mogla dati Isusu brata ili sestru, ak ni one mlade od njega jer Isus ne bi odabrao da bude roen od djevice da ju je smatrao toliko nedosljednom da e utroba u kojoj je tijelo Gospodinovo poprimilo svoj oblik, ta hala vjenoga Kralja, biti oneiena prisustvom

mukog sjemena.31 Prema ovom udesnom miljenju, ne samo prijanje oneienje nego i mogunost budueg oneienja, nakon to izaete iz utrobe, bilo bi sasvim dovoljno da vas odbije. To je slino kao da ste sumnjiavi prema javnom zahodu ne zbog toga tko je bio ondje nego zbog toga tko bi za vama mogao uslijediti. Ukratko, povezivanje poude s neistoom i gaenjem, kao i s vrajim trikovima, tamom, animalnosti, tijelom i konano sa smru, prokletstvom i paklom vrsto je utemeljeno. Augustin je to samo trebao potpiriti. I doista, u toj uzavreloj klimi, Augustin je ak bio umjeren. Njegov se rigorozan filozofski um usredotoio na situaciju prije nego to su Adam i Eva sagrijeili. U Rajskom je vrtu sve bilo onako kako je Bog odredio. A kako je odredio njih? Kljuno je pitanje: "Je li u Rajskom vrtu bilo seksa?" U razliita je vremena Augustin doao do razliitih zakljuaka. Zapravo mu je najdraa bila ideja da su u Rajskom vrtu djeca mogla biti zaeta istom spirituainom ljubavlju, "neokaljana poudom" i bez spolnog ina. Spolne razlike nisu bile vidljive. To nije osobito umjereno rjeenje, ve je slino onome enkratita, Antuna i Jeronima. No Augustin je s oklijevanjem doao do zakljuka da je do razlike u spolovima moralo doi, jer inae Eva ne bi bila ni od kakve koristi Adamu, a Biblija nam kae da mu je bila od koristi. Augustinov nam se slijed misli ini pomalo postiujuim, jer budui da u Rajskome vrtu nije bilo kuanskih poslova koje bi netko trebao obavljati, teko je zamisliti od kakve je druge koristi Eva mogla biti Adamu. Mora da je to bila neka vrsta - progutajmo slinu - intimnosti. U svakom sluaju, on malo oklijeva i pripisuje Adamu i Evi seksualna tijela stvorena za reprodukciju, iako je u svem tom trenutnom miljenju podrazumijevao da ta tijela nisu doista koritena na taj nain prije izgona iz raja. No Bog je, zacijelo oklijevajui, stvorio tijela predodreena za reprodukciju, moda zato to je predvidio da e Eva uzeti jabuku i da e time doslovno otvoriti vrata pakla. Ali prava slava Augustinove seksualne teologije tek slijedi u doktrini koja kae da ako su i koristili svoja tijela prije izgona iz raja, sve je u svakom sluaju bilo u redu. Adam i Eva nisu osjeali ni poudu ni zadovoljstvo. U Rajskome su vrtu ljudi mogli kontrolirati svoje spolne organe kao to su mogli kontrolirati svoje druge udove. "Bez lascivnih poticaja poude, sa savrenom smirenou due i tijela, mu bi ubacio

sjeme u utrobu svoje ene."32 Spolni je odnos bio neto poput rukovanja. Augustin je znao da je takvo to teko zamisliti pa nam u simpatinom odlomku pokuava u tome pomoi: Meu ljudskim se biima doista moe nai pojedinaca s uroenim sposobnostima koje su veoma drukije od onih koje imaju ostali i koje su zbog svoje rijetkosti nevjerojatne. Takvi ljudi mogu raditi takve stvari sa svojim tijelom koje su ostalima potpuno nemogue i zbog toga su nevjerojatne kada se zabiljee. Neki ljudi mogu micati uima, svakim zasebno ili zajedno. Drugi bez micanja glave mogu cijelu kou vlasita - cijeli dio koe koji je prekriven kosom pomaknuti dolje prema elu i vratiti je natrag po volji. Neki mogu progutati nebrojeno mnogo predmeta i potom blagim stezanjem dijafragme mogu izbaciti, kao iz torbe, predmet koji poele u besprijekornom stanju. Postoje i oni koji imitiraju glasanje ptica i ivotinja ili glasove drugih ljudi, oponaajui ih tako vjerno da ih se ne moe razlikovati od originala, osim ako ih se ne vidi. Odreen broj ljudi moe po volji proizvoditi tako melodiozne zvuke svojom stranjicom (bez ikakvog smrada) da se ini da tim dijelom pjevaju.33 Tako slijedi rjeenje da ako je bilo seksualnih aktivnosti prije izgona iz Rajskog vrta, tada su one bile podreene racionalnoj volji, ba kao to neki ljudi mogu kontrolirati muzikalno putanje vjetrova. Platonov crni konj uope ne bi bio u uzdama, ali voza koije bi i bez njegova potezanja i pomalo bezvoljno svejedno prionuo na posao. Zagrijavajui se za ovu temu, Augustin je smatrao nesvjesnu, buntovnu prirodu seksualne elje simbolom ili amblemom posrnulog stanja cijelog ovjeanstva. To je stalni podsjetnik na izvornu pobunu koja je dovela do progona iz Rajskog vrta. Naim nonim izluivanjima, neprilinim udnjama, pa ak i buntovnim odbijanjima naih udova da se podignu kao to bi trebali kada mi to elimo, ponovno proivljavamo Adamov i Evin prvotni grijeh. Neposlunost tijela vjeni je simbol ovjekove neposlunosti prema Bogu. To je pravo znaenje progona iz Rajskog vrta i nasljedstvo istonoga grijeha. Psiholoki pratioci tih nenamjernih previranja ondje dolje su pouda i uitak. Njih se trebamo kloniti vie nego same seksualne aktivnosti. Jedina mogua isprika za spolni odnos je reprodukcija, a on bi se tada trebao

izvesti bez poude i bez uitka. Snaga se Augustinova uvjerenja oituje u njegovoj reakciji na manihejsku doktrinu da je sav utjelovljen ivot ovdje na Zemlji zlo, stoga je donoenje djece na ovaj svijet zapravo zloin pa bi se odnos trebalo isplanirati tako da se izbjegne trudnoa. Augustin pljuje na njih: Vi ne elite djecu koja su jedini razlog sklapanja braka. Zato tada niste meu onima koji brane brakove, kad ve elite liiti brak onoga zbog ega je nastao? Jer ako se to oduzme, muevi postaju iskvareni ljubavnici, ene kurve, brane postelje bordeli, a punci svodnici.34 Naposljetku stiemo do ljestvice. Djevianstvo je najbolje. Nadalje, brak bez spolnih odnosa je u redu, a za njim slijedi brak sa spolnim odnosima u svrhu reprodukcije, ali bez uitka. Spolni odnosi u svrhu reprodukcije popraeni uitkom prilino su loi, a najgore je od svega upustiti se u odnose zbog samoga seksualnog zadovoljstva, jer to e pretvoriti vau enu u kurvu, a va dom u bordel. Augustinu nije sinulo da katkad elimo izgubiti kontrolu. Zadirkujemo ljude ne bi li se nehotice zacrvenjeli i svia nam se kad se nehotice uzbude zbog prisustva nae elje. Neto se slino pojavljuje i u drugom kontekstu. Istraujui utjelovljenje Kristovo u ljudskom obliku, sistematinom se teologu postavlja pitanje je li Krist ikad bio tuan. Augustin kae da je bio, ali da je bio tuan "kad je svojom voljom odluio na sebe preuzeti tugu, ba kao to je isti nain svojom voljom odluio postati ovjekom". Problem je u tome to to nije potpuno isto. Tuga koju odluimo osjeati nije isto to i bespomona rijeka tuge koja nas preplavi. Katkad moemo kontrolirati svoju tugu, ali katkad ne moemo. Isto je tako ne moemo ukljuiti ili iskljuiti po volji i bili bismo sumnjiavi prema nekome tko moe, jer to bi znailo da nema prave osjeaje. Slino tome, partner koji moe samovoljno odluiti osjea li poudu nije ono to elimo. Mi ne elimo kontrolu. elimo da nas netko obori s nogu, a osobito elimo da to bude obostrano, ba kao to elimo da se netko nehotice zacrveni, a to to je to nehotino, ne znai da je sramotno. ak je i u svoje vrijeme Augustin imao kritiare. Najei od njih, Julijan iz Eklana, smatrao je da je cijela njegova teorija besmislena. On navodi san, koji nas jednako tako potpuno svlada, ali zbog kojega obino ne osjeamo ni stid ni krivnju. Navodi i iznimku vezanu za Augustinovo miljenje o tome to je hotimino, a to nije, prepoznavi da premda seksualna elja nije podlona naoj volji, vrijui katkad eljeli mi to ili ne,

svejedno na nju reagiramo ovisno o svojoj volji. Kao to su stoici mislili, voza koije uvijek moe zauzdati crnoga konja. Augustinu takoer osobito zamjera povezivanje zla uitaka sa stigmom nehotinog. Nema razloga zbog kojega Adamu i Evi ne bi bilo doputeno doivjeti seksualni uitak u Rajskome vrtu, pa ak i ako je sve bilo pod kontrolom kao zdravo rukovanje. Naposljetku, nai jezici ostaju u ustima ili provire van onda kada to elimo, a nae se usnice ne stisnu neposluno u trenucima neugode. Tako kontroliramo ljubljenje, ali u njemu i uivamo. Zacijelo nam je Rajski vrt mogao omoguiti i takav spolni odnos. Moda je jednim dijelom svojeg uma Augustin mislio, i imao bi pravo, da to ne bi mogao doista biti rajski spolni odnos, jer jedan od uitaka seksualne udnje je pobuditi u partneru nenamjernu tjelesnu reakciju, ba kao to bi jedan od uitaka zadirkivanja mogao biti to to se druga osoba nehotice zacrveni. Ali Augustin je proveo dobar dio svoje starosti pokuavajui pobiti Julijanove tvrdnje i na kraju je u politikom smislu, ako ne i u intelektualnom, pobijedio. Ako mislimo da je to bila nesrea, moramo se prisjetiti da ni Julijanova seksualna teologija nije bila divna i krasna. On je bio sljedbenik britanskog heretika Pelagija koji je zanijekao istoni grijeh samo kako bi stvorio mjesta za mogunost tenje savrenstvu putem vlastitih napora i bez pomoi. ivei asketskim ivotom punim odricanja, moemo vratiti vrijeme i obnoviti Adamovo iskonsko jedinstvo s Bogom. Kao pravi britanski uitelj, Pelagije je ustrajao u tome da nismo u nemilosti sila koje su prejake da bismo ih vlastitom voljom mogli svladati. Takva doktrina isprika je za moralnu beutnost. Njegovo nam borbeno kranstvo ne nudi nita osim borbe. U usporedbi s time, to to nam Augustin govori da neke stvari nisu pod naom vlastitom kontrolom moe biti prilino utjeno. Augustin nam, bar donekle, prua utjehu time da smo katkad rtve, dok se zbog strogih Pelagijevih zahtjeva osjeamo kao kriminalci. On je, zapravo, mislio da je Augustin bio malo preblag kad je u pitanju bio oganj Pakla.

POGLAVLJE ESTO

Nasljedstvo
Ovo nije povijest poude, pa ak ni povijest ideja o poudi. Ali idui dalje, trebali bismo se prisjetiti prevladavajueg naslijea kranskih stajalita prema tijelu i seksualnosti. Toma Akvinski uestalo opisuje spolne odnose u braku terminima poput immunditia ili prljavtina, macula ili mrlja, foetidas ili neistoa, turpitudo ili podlost i ignominia ili sramota.35 Spominje i degeneraciju, bolest (morbus) i iskvarenost. Brak sam po sebi nije toliko dobar koliko slui kao sredstvo za ispravljanje jo gorih stvari do kojih u protivnom dolazi, a to su bludnienje, masturbacija i bestijalnost. Dakako, mali je korak od gnuanja prema spolnom inu do gnuanja prema enama zbog toga to ga potiu, zbog toga to primaju neisto muko sjeme, zbog toga to potiu mukarce na to da sudjeluju u tom mokrom i prljavom poslu. Toma Akvinski se s time bori, napominjui da je i sam Aristotel rekao da je ena nesavren mukarac, ali nije u mogunosti u potpunosti slijediti njegovo miljenje budui da kranski Bog nije mogao stvoriti neto to je nesavreno. Zabrinut, meutim, da se ne odmakne predaleko, slijedi Aristotela u njegovu miljenju da ene nastaju zato to vlani juni vjetrovi i este padaline stvaraju ljudska bia s veim udjelom vlage u tijelu.36 Mislio je takoer da su ene seksualno nestabilnije od mukaraca.37 Srednjovjekovna crkva nije lako mogla odbaciti Aristotelovo miljenje da je ena nesavren i nepotpun mukarac, gotovo pasivna tegla ija je svrha da u njoj raste aktivno muko sjeme (iako se negdje u to doba jedan Francuz, Guillaume d'Auvergne, drsko usudio istaknuti da ako je ena nesavren mukarac, iz toga slijedi da je mukarac savrena ena i da je zbog toga mnogo prikladniji predmet muke, kao i enske, poude).38 Postoji, meutim, i vedrija strana toga, Toma Akvinski ne ustraje na Antunovim i Jeronimovim pretjerivanjima. Njegov je cilj bila sinteza Aristotelove filozofije i kranske teologije, a sredinja se Aristotelova ideja ove grane moralne filozofije svodi na ono to je za ovjeka prirodno. Vrlinu ini postupanje u skladu s prirodom, a porok je odstupanje od toga. To moda nije obeavajue za upravo opisana stajalita o seksualnosti. No ta sinteza potjee od Augustina i ponovno se moramo prisjetiti progona iz

Rajskog vrta. Priroda nije ono to vidimo promatrajui svoju okolinu, nego kako bi bilo da Adam i Eva nisu sagrijeili i pustili poudu u ljudski svijet. No ono to je prirodno takoer je ono to je u skladu s razumom, i upravo to daje Tomi Akvinskom prilino benigno stajalite prema branim aktivnostima, dakako, pod uvjetom da nalikuju neemu poput rukovanja i da njima ponajprije upravlja razum. Tako za Tomu Akvinskoga "ednost proizlazi iz toga to razum kori poudu, koju poput djeteta treba obuzdavati, kao to tvrdi filozof (Aristotel)"39. Je li spolni odnos u tom sluaju grijeh? Na svoj umjereni nain Toma Akvinski kae sljedee: Grijeh, kad su pitanju ljudski postupci, jest ono to prkosi razumu. Razum odreuje poredak stvari kako bi se krajnji cilj postigao na dolian nain. Stoga nije grijeh ako netko, po naputku razuma, iskoristi odreene stvari na dolian nain i dovede ih do krajnjeg cilja prema pravilima kojima su odreene, pod uvjetom da je krajnji ishod neto uistinu dobro. Ba kao to je ouvanje ivota pojedinca uistinu dobro, tako je ouvanje ivota ljudske vrste takoer vee dobro. I ba kao to je koritenje hrane usmjereno ka ouvanju ivota pojedinca, tako su tjelesni odnosi usmjereni ka ouvanju cijele ljudske40 U rijetkom odstupanju od svoje uobiajene umjerenosti, veliki filozof David Hume rekao je da su, openito govorei, teoloke pogreke opasne, dok su filozofske pogreke samo smijene. Kako je moderni filozof Daniel Dennett sroio, ne morate plaati osiguranje od tete od toga da pogreno shvatite filozofsku misao. Pa ipak, gotovo je nemogue pretjerati s naglaavanjem znaenja uinaka ove kombinacije miljenja o poudi, suzdravanju, razumu i onome to je prirodno. Cijela katolika doktrina o kontracepciji poiva na tome. Tijekom povijesti, najstroa zabrana spolnog odnosa kojem nije svrha reprodukcija postala je sredinjom idejom te kranske doktrine. U kaznenom je kodeksu cara Karla V. iz 1532. g. uporaba kontracepcijskih sredstava navedena kao teko kazneno djelo. Zanimljivo je da je sodomija u kranstvu postala porokom tek u jedanaestom stoljeu. Biblijski je grijeh Sodome i Gomore vjerojatno bio nedostatak gostoljubivosti prema strancima, a ne odreena seksualna aktivnost.

POGLAVLJE SEDMO

Kako je priroda odredila

Zaustavit emo se nakratko kako bismo razmotrili argument da spolni odnos slui stvaranju potomstva i da je zbog toga svaka seksualna aktivnost ili elja kojoj nije cilj reprodukcija nemoralna. Ovdje nam filozofija moe priskoiti u pomo. Suhoparan nain da se to uini bilo bi promatranje razliitih naina poimanja "onoga to je prirodno", a potom razmatranje kako dolazi do pomaka od onoga to postoji u prirodi i onoga to bi trebalo postojati u ljudskim odnosima. Brz nain da se shvati kako neto, zasigurno, ne valja jest humor. Romanopisac i dramaturg Michael Frayn, koji je i sam studirao filozofiju na Cambridgeu, na simpatian je nain putem parodije ismijao taj argument prije nekoliko godina kad je Rimokatolika crkva raspravljala o enciklici Humanae Vitae, to je zavrilo ponovnim potvrivanjem protivljenja kontracepciji.41 Izmislio je sektu koju je nazvao kartaki monolitici koja se vodila milju da je jasno kako je boja volja, to je oito iz poloaja naih oiju na prednjoj strani glave, da bismo trebali gledati iskljuivo u smjeru u kojem se kreemo. Da je upravo to boja volja potvreno je i u Svetom pismu priom o Lotovoj eni koja se pretvorila u stup soli zato to se osvrnula. Zbog toga je takoer boja volja da bismo dok vozimo, ili kako to Frayn naziva obavljamo in vonje, trebali prihvatiti taj prirodni slijed stvari, a to je da se netko sudari s nama odostraga. Prekidanje prirodnog smjera gledanja okretanjem glave - visits interruptus - ili jo gore, ako se to ini uz pomo umjetnog pomagala kao to je retrovizor, protivno je Bojoj volji, i stoga je nemoralno. Svim je kartakim monoliticima bilo zabranjeno koritenje retrovizora, ali neki su liberalni teolozi doputali upotrebu sata kako bi se odredilo koje je doba dana, izmeu dva i est ujutro, kad je mogunost da se netko sudari s vama odostraga najmanja. Drugi su pak mislili da se ak i to protivi Bojoj volji jer bogohulno prijei prirodne posljedice ina vonje. To takoer smanjuje divnu spontanost ina vonje, zbog ega su teolozi i sveenici kartakih monolitika bili osobito zabrinuti. Frayn takoer nadodaje da je ta velika briga posve altruistina budui da nitko od njih zapravo ne vozi. Fraynova parodija ne ostavlja gotovo nita za rei, iako nas upuuje

na to da se u snano nabijenom podruju seksualnosti prihvaaju argumenti koji bi u drugim kontekstima bili ismijani. U tom pogledu treba napomenuti da su ozbiljni filozofi pokuali stvoriti jaz izmeu koritenja kalendara kako bi se sprijeilo zaee (legitimno) i koritenja kontracepcije (nelegitimno). Iz tog argumenta slijedi da bi, ako ne elite da netko bude prisutan na sastanku, moglo biti dopustivo promijeniti vrijeme sastanka a da se ta osoba ne obavijesti, ali ne bi bilo dopustivo zatvoriti joj vrata pred nosom. To nipoto nije najgori argument u tom pogledu, ali potvruje injenicu da kad su nai osjeaji u pitanju, razum leti van kroz prozor. Ako manjkavost nije oita, neispravnost u zatvaranju vrata pred neijim nosom proizlazi iz injenice da bismo ga mogli uvrijediti, dok se zapravo ni ta ne moe smatrati uvredom spermi jer sprema nema osjeaje koji se mogu povrijediti. Ako postoji neto to nije ljudsko bie, a to ne elite na sastanku, primjerice osa, tada nije bitno zalupite li vratima, promijenite mjesto ili prebacite vrijeme sastanka u vrijeme kada nema osa. Dok smo na ovoj temi treba razmisliti o tome podrava li priroda, zanemarimo li ljudske iskvarenosti, stajalite da se u spolne odnose ne treba uputati osim u svrhu stvaranja potomstva. Kod nekih se organizama, kao to je bakterija E. coli, dogaa spolni in kao nain dobivanja novoga genetskoga materijala, ali on uope nije povezan s reprodukcijom, to je tada pitanje kloniranja. Priroda je puna udnog seksualnog ponaanja, a zanimljivo je da je ukljuena i blaga vrsta transvestije (kada mujaci poprimaju izgled enke, esto kako bi se prikrali i oplodili pokoju enku dok su neto muevniji mujaci prezaposleni borbom da bi to primijetili). Mnoge su ivotinje, od iguana do jelena, impanza i orangutana, primijeene kako se samozadovoljavaju, a homoseksualno je ponaanje takoer esto. Mnoge ivotinje, ukljuujui lavove i impanze, imaju daleko vie spolnih odnosa nego to se ini da bi bilo dovoljno za razmnoavanje. Zabiljeeno je da je jedan lav imao 157 spolnih odnosa u 55 sati s dvije razliite enke. Zabiljeeno je takoer da je enka impanze imala spolne odnose sa sedam razliitih mujaka, i to 84 puta u osam dana (no kopulacija u impanzi kratko traje, a penis mujaka je samo 6 do 9 centimetara dug). Te sam injenice preuzeo iz fenomenalne nove knjige biologinje Olivije Judson, koja bi trebala biti obvezno tivo za svakoga tko vjeruje da priroda slijedi odreena pravila kada su u pitanju spolni odnosi, ukljuujui muke i enske uloge u njemu.42 Na evolucijsku emo se psihologiju spolnih odnosa vratiti u trinaestom poglavlju.

POGLAVLJE OSMO

Neke od posljedica
Prije nego to se vratimo na filozofske teme, zanimljivo je istaknuti neke od kulturolokih posljedica opisane dominantne kranske tradicije. Kada je neto izrazito poeljno, a kulturoloki identificirano kao sramotno, moemo oekivati psiholoka previranja. Shakespeare nam je dao Hamleta koji nije u stanju nositi se s majinom preudajom, zbog ega ga opsjedaju nekontrolirane slike prljavtine, znoja, sjemena i kopulacije. Kod Shakespearea su openito zlikovci poput Jaga ili poludjeli i rastrojeni likovi poput Leara oni koji vide svijet pun poude te koji, ignorirajui ono ljudsko, svode poudu na bezvrijedno i odvratno koprcanje bijednih golih dvononih ivotinja. Ne kaem da bismo trebali moralizirati o poudi. Lear se buni protiv zavisti i dvolinosti moralista koji je osuuju. Ali s druge strane, Lear je odbacio cijeli svijet. Jago, koji ima neto vie samokontrole, u Desdemoni i Otelu ne vidi nita osim ivotinjske udnje, udnje koja e uskoro biti zadovoljena i zrela za promjenu. Desdemonini e se osjeaji promijeniti im se zasiti Otelova tijela. Ljubav nije nita vie doli "sljedbenik ili izdanak" poude. Ona je samo "pouda krvi i slabost volje". To, dakako, nije Shakespeareovo miljenje, nego opis razoaranja, straha i ljubomore koji se mogu pobuditi i muiti svakoga od nas. Neto ranije od Shakespearea, Spenser je arhetipski opisao poudu: A kraj njega jan iae blud, Na bradatoj kozi, grive razbaruene, Oiju izbuljenih (to znak je ljubomore), Po tom bjee slina onom koga nosi. On izgledae grubo, prljavo, pun tmine, To ne bjae netko ugodan oku lijepe dame. Pa ipak rado birale su ga same, Dok postrani ostavie mnogo ljepa lica. Tko moe znati zato enska je naklonost takva prevrtljivica?43 Doista, tko? to god to bilo, oito je prilino loe, jer pogledajte samo to ih privlai. Jean-Jacques Rousseau mislio je slino: "Doista ne znam to je... odvratnije od zastraujueg lica koje gori od najgore poude... Ako se takvima inimo enama, moraju doista biti zadivljene ako im se ne uinimo odbojnima". Moda su zbog toga prikazi prave, istinske i

robujue poude prilino rijetki u Zapadnoj umjetnosti. Popularna tema Suzana i starci (Guido Reni), na primjer, daje mnogo mogunosti prikaza arhetipskoga pokvarenog starca, ali, oni su, ak i u tom sluaju prikazani vie kao oinske figure nego kao neto drugo. Optimistini, ili ljudski, prikazi poude bili su mogui ak i u doba renesanse. U Nacionalnoj galeriji u Londonu nalazi se djelo velikog Bronzina, Alegorija s Venerom i Kupidom. Ta je slika, naslikana po narudbi Cosima I de' Medicija otprilike 1560. g., imala aroliku prolost. Mnogo prije nego to je stigla u London restauratori su dodali veo preko Venerina stidnog breuljka i grm mirte preko Kupidovih prilino istaknutih guzova. A kada je kupljena 1860. g. smatrana je toliko uznemirujuom da je Sir Charles Eastlake, tadanji ravnatelj Nacionalne galerije, zatraio da se preslika i Venerin jezik koji proviruje i Kupidovi prsti koji joj stiu bradavicu. Tek je 1958. g. slika vraena u prvotno stanje, ba na vrijeme za rasputene ezdesete. Jasno je da Venera izraava seksualno zadovoljstvo i uitak, kao i poneto iznenaenja, to je moda i razumljivo budui da je Kupid, njezin sin, taj koji je ljubi i stie joj bradavicu te koji je uvjerljivo prikazan kako se nespretno naginje ne bi li sakrio erekciju (ispitivanja slike upuuju na to da je Bronzino preslikao raniji poloaj kako bi pojaao erotini sadraj slike). Premda je prikaz poude sam po sebi primamljiv, istina je da su loe stvari koje prate poudu ovdje takoer prisutne. Naime, Venera u ruci dri jabuku nesklada koji pouda ili ljubav podjednako nose sa sobom. U pozadini je slijepa Sudbina ili Fortuna koju otkriva Vrijeme (Fortuna je slijepa ba kao to je to esto i Kupid, jer nagrauje zle, a mui dobre).44 Uitak ili Zadovoljstvo posipa ljubavnike ruama. Ali odmah iza Venere nalazi se Prijevara sa svojim lijepim licem i svojim medom uitka, ali i sa svojim zmijskim repom. upajui si kosu tamo je i Ljutnja ili Ljubomora. A jedan od najznakovitijih detalja je to to Uitak ili Zadovoljstvo koji baca rue, a da to ni ne primjeuje, gazi po trnju. Kupid e zapravo uskoro pokupiti svoje strijele, otii i zaljubiti se u Psihu, tako da on zapravo samo vjeba ili se igra sa svojom majkom. Poput Romea, njegove e osjeaje rasplamsati ono to dolazi sljedee. Njegova e nevjera razjariti Veneru te su zbog toga Prijevara i Ljubomora tako jasno prikazane, ali sve na kraju sretno zavri, kao to golubice u lijevom donjem uglu nagovjetaju. S obzirom na tadanje vrijeme, kupnja slike Sir Charlesa Eastlakea

bila je doista hrabra. Bram Dijkstra govori o jedine dvije mogue uloge ena u umjetnosti devetnaestog stoljea, o osciliranju izmeu Madone i Bludnice.45 Velik su dio devetnaestog stoljea slikari odraavali viktorijansko nijekanje enske poude. Liene ne samo poude nego i gotovo svih ljudskih emocija, ene spavaju i lee uokolo u nesvjestici u nekoj vrsti tennysijanskog transa, u stanju zanesenosti u kojem su vrijeme i sve aktivnosti stale. Katkad, meutim, postoji naznaka da se neto iscrpljujue dogodilo, strastven poljubac, lezbijski ili samotni spolni in koji je upravo zavrio. Baudelaire je rani voajer takvih scena, a u Engleskoj je Swinburne krenuo njegovim stopama.46 Dijkstrina klasifikacija govori o kultu kuanice-redovnice, o kultu invalidizma, o Ofeliji i nepromiljenosti, o mrtvim damama i fetiu sna, o enama u nesvjestici, o samotnom poroku i klonulosti, o besteinskim enama i enama od voska i mjeseine. No krajem stoljea javlja se reakcija ili pomak, ali ne prema neemu zdravijem, nego prema dekadenciji. Pouda postaje primamljiva sr zla, a ena je njezina varljiva saveznica. itane su klasine i biblijske prie ne bi li se nale prie s likovima poput Dalile, kastrirajue i ubojite ene. Nazivi slika postaju prijetei: Poison Flowers (Otrovno cvijee), Maenads of the Decadence and the Torrid Wail of Sirens (Menade dekadencije i zlokoban zov sirena), Connoisseurs of Bestiality and Serpentine Delights (Poznavatelji bestijalnosti i zmijskih uitaka), Leda, Circe and the Cold Caresses of Sphinx (Leda, Kirka i hladni Sfingin le), Gold and the Virgin Whores of Babylon (Zlato i djevianske kurve babilonske), Judith and Salome, the Priestesses of Man's Severed Head (Judita i Saloma, sveenice mukih odrubljenih glava). Dijkstrinim rijeima, do 1900. pisci i slikari, znanstvenici i kritiari, ueni i pomodni bili su podjednako indoktrinirani da na sve ene koje se nisu konformirale prema slici kuanice-redovnice gledaju kao na zla, bestijalna stvorenja... Ukratko, na ene se poelo gledati kao na monstruozne boice degeneracije, proizvode zla koje su upravljale svim onim uasnim rogatim zvijerima koje su nastanjivale muke seksualne none more.47 Kao to Dijkstra takoer istie, u dvadesetom stoljeu nije bilo preteko prebaciti te strahove na ostale izopenike za koje se pretpostavljalo da ugroavaju istou arijevske mukosti, koji trate i oneiuju dragocjene tjelesne tekuine, s posljedicama koje su nam svima

poznate. Strah se od poude brzo moe pretvoriti u zastraujuu politiku.

POGLAVLJE DEVETO

Shakespeare protiv Dorothy Parker

Prema Shakespeareovu je miljenju erotska ljubav neka vrsta premaza ili laka preko poude, a to to joj dodaje nema samo po sebi mnogo zajednikog s dobrim stvarima poput istine i povjerenja. Ljubav je ee povezivana s nerazumnom privrenou, matom, ludilom, mjehuriima, sljepoom i iluzijom. Kao to vojvoda Tezej kae u Snu Ivanjske noi: U ljubavnika i luaka tako je uzavreo mozak, tako razigrana mata, da vie zamiljaju nego to hladan razum ikada obasee. Mahnit ovjek, ljubavnik i pjesnik u cijelosti su sloeni od zamiljanja.48 Odnosno svima je njima zajednika bujna mata. Luak "vidi vie vragova nego to ih prostrani pakao moe primiti", a to se tie ljubavnika i pjesnika, najistinitija poezija je najhimbenija i ljubavnici su skloni poeziji; a ono na to se zaklinju u poeziji, moe se rei da kao ljubavnici hine.49 Iskazi ljubavi, uzdasi i obeanja, sve je to predstava. Ali ta predstava, kad je ljubav u pitanju, takoer moe biti nain komunikacije ili poziv da se izgradi. Vrlo je bitno to se Shakespeare, s pravom, izdie iznad pretpostavke da je ljubavnik jednostavno spreman lagati svojoj voljenoj kao dio namjerne strategije zavaravanja. On se ne slae s Dorothy Parker: Kad kune se da njegova si, Sva dre i treperi, A on kune se i kae da strast njegova je vjena, Djevojko, upamti ovo: Jedno od vas lae.50 Shakespeare je neto blai. ekspirijanski ljubavnik vidi ono to on ili ona zamilja, ono to eli vidjeti. Zbog toga se Kupid, bog ljubavi, prikazuje slijepim (njega samo evolucijski psiholozi, na koje emo se osvrnuti kasnije, prikazuju ne samo otvorenih oiju nego i s kalkulatorom u ruci). Kupid je takoer i dijete, jer je poput djeteta nepromiljen,

nesposoban za samokontrolu, nema grinju savjesti, a osobito je ovisan o igri u kojoj nema razlike izmeu mate i stvarnosti, injenica i fikcije. Kada vas pogodi Kupidova strijela, vae staro ja umire, a novo se raa. Ljubavne su iluzije ponajprije stvar mate. No je li iluzija prava rije za to? Filozofija je prepuna teorija i rasprava o tome koliko je toga to mislimo rezultat prirode, a koliko je proizvod nae perspektive, naeg vienja stvari. Neki smatraju da su osjeaji, vrijednosti i boje stvar nae mate, a da ih mi samo prenosimo na svijet oko nas. Idealizam je filozofija koja govori da se gotovo sve nalazi u istome kou: prostor, vrijeme, mi sami. Razne rijei i slike prate tu ideju. Moemo govoriti o mati i iluzijama, ali postoji i jezik pun konstrukcija i domiljatosti koje su dovoljno stvarne premda su jednako tako proizvod naeg uma. Ako se koristimo tim jezikom, tada je poezija istinita. Moemo usporediti Shakespearea i Stendhala, koji je kasnije osmislio zadivljuju proces "kristalizacije" kada zaljubljenik projicira sve mogue vrste savrenosti na voljenu osobu: U naputene dubine salcburkih rudnika soli baca se grana ogoljela uslijed zime, dva ili tri mjeseca kasnije ona se izvlai pokrivena bljetavim kristalima: najmanje granice, one koje nisu deblje od sjeniine noge, ukraene su s bezbroj treperavih i zasjenjujuih dijamanata; prvobitna grana ne moe se vie prepoznati. Kristalizacijom nazivam rad duha koji iz svega to se pred njim pojavljuje otkriva da voljena osoba posjeduje nova savrenstva.51 Ovo zvui divno za voljenu osobu, iako se meni Stendhalova slika ini malo pretjeranom. Ako jedan od partnera pjeva bez sluha, njegov partner ne uje da pjeva sa sluhom, nego shvaa da ga to, zaudo, ne smeta. Ljubavnici nisu doslovno slijepi. Oni vide jedni drugima celulit, bradavice, razrokost, ali udno je da im to ne smeta, ak im se moe initi armantnim. Hume je to sroio ovako (apetit generacije seksualni je apetit): Apetit generacije, kada je sputan do odreene mjere, oito je ugodna stvar i snano je povezan s ugodnim emocijama. Veselje, radost, tatina i njenost, sve to potie na udnju, kao i glazba, ples, vino i dobro raspoloenje. Onaj koga obuzme pouda osjea barem trenutanu naklonost prema njezinu objektu i ona nm se istodobno ini ljepom nego obino.52 Lijepo je kad nas se smatra boljima nego to jesmo. I doista, ljudi

ulau mnogo napora u to da se prikau boljima ili ljepima nego to jesu. Shakespeare se razlikuje od Stendhala i Humea zato to je primijetio da nije samo pogled zaljubljenika taj koji je zamuen. Jednako je tako snano promijenjen nain na koji vidi samoga sebe. Poezija i predstava omoguuju zaljubljeniku ne samo da osmisli objekt svoje udnje nego i da osmisli sebe prema vlastitoj mati. To je otprilike slino tome kako neki ljudi ustuknu kada vide gotike visee lukove ili tome kako se ljuljaju naprijed-natrag kada zamisle da su na moru. Poezija ili gluma mogu preuzeti nae ja i, mi, bar na trenutak postajemo ono to bismo eljeli biti. On i ona zaklinju se na vjenu odanost i u svojoj mati oni jesu, u tom trenutku, zauvijek vjerni. Zaklinju se da nikada nee pogledati nikoga drugoga; ni ne bi da mogu zauvijek ostati onakvima kakvima se u tom trenutku zamiljaju. Kada stvari krenu po zlu, moglo bi biti doista prestrogo optuiti ljubavnika da je dao lana obeanja, jer u trenutku kad ih je dao nije bilo drugoga ja osim onoga ije je obeanje bilo iskreno, a to obeanje nije skrivalo nikakve lane namjere. Vjerno je ja bilo osmiljeno, ak i ako je nakon toga nestalo. Te predstave mogu stvoriti vlastitu istinu i, evolucijski gledano, to bi mogla biti funkcija romantine ljubavi. Mata je dio odreivanja samoga sebe i svoje odluke, a komunikacija je jednim dijelom traenje sline odluke od nekoga drugoga. Ako sve proe dobro, predstava postaje stvarnost, a poezija istina. Ta pria o poeziji i glumi postavlja pitanje ne bismo li trebali preferirati istu poudu, bez mate i kristaliziranja ljubavi. Konvencionalna nam mudrost govori da je pouda u redu pod uvjetom da se partneri vole. Ali ako je rije o izboru izmeu poude popraene iluzijama i iste poude, nije posve jasno zato bi netko odabrao ovo prvo. Doista, zadivljujue racionalni klasini filozofi Epikur i Lukrecije nisu to preferirali. Ono emu doista nisu vjerovali bila je ljubav, jer ljubav je neka vrsta ludila koja nadvladava racionalnu duu. Lukrecije upozorava da zaljubljenost povlai za sobom uznemirenost, uzrujanost i tugu. Ako osjetimo da nadolazi, morali bismo si odmah odvratiti pozornost oslobaanjem poude, to bi znailo nesputano stupiti u seksualne odnose. Pouda je bolja i uistinu je odlian lijek protiv ljubavi. Budui da je bio odan tom naelu, ope je poznato da je Epikur esto odlazio prostitutkama. Shakespeareova Romea na isto to rjeenje potie njegov prijatelj Benvolio na poetku drame nakon to je Romeo zaneseno izjavio da je zaljubljen u Julijinu prethodnicu: Romeo: Naui me, da vie ne mislim. Benvolio: Slobodu daj svom

oku - promatraj i ostale krasote.53 Benvolijev je prizemljeni savjet vrijedio samo do odreenog trenutka, jer gotovo je odmah Romeo ugledao Juliju, a znamo to je potom uslijedilo. Romeo nije izlijeen od ljubavi, samo ju je preusmjerio drugamo, kristalizirajui jadnu Juliju. Usprkos sonetu 129 s kojim smo poeli, Shakespeare nipoto nije kritiar poude. Openito, a zasigurno kad su pitanju ljubavne komedije, ljubav je pitanje drutvenog poloaja. Vii se stalei njome razmeu, ali svjetovni nii stalei ("seoski ljubavnici") imaju neto prizemljeniji pristup. Moda nam najbolji saetak daje Rosalind u Kako vam drago: Jer va brat i moja sestra, im su se sreli, ve su se zagledali; im su se zagledali, ve su se zaljubili; im su se zaljubili, ve su uzdahnuli; im su uzdahnuli, ve su jedno drugo pitali za razlog; im su doznali razlog, ve su potraili lijeka. I od tih stuba napravili su stubini krak prema vjenanju, kojim e se popeti nesuzdrzivo, ili se inae nee suzdrati prije vjenanja. Njih je uhvatilo ljubavno bjesnilo i hoe se sjediniti. Toljage ih ne mogu rastaviti.54 Ovdje nema lanih osjeaja koji dijele ljubav od poude. Dakako, Shakespeare se djelomino osvre na pojam "ljubavi na prvi pogled". Ne moe se ozbiljno shvatiti da su ljubavnici doista jedno u drugome vidjeli cijeli niz vrlina i savrenosti. U najboljem su sluaju vidjeli zadovoljavajui oblik, zajedniki interes. Ostalo su zamislili ili umislili. Imaju potrebe koje e zadovoljiti kako god bilo i pod pritiskom toga zamiljaju da su otkrili ideal, svoju drugu polovicu koja e ih, prema Aristofanovu mitu, ponovno uiniti cijelima. Treba zahvaliti nebesima na Rosalind kada se proitaju neki drugi, hladniji pristupi istom tom fenomenu. Na primjer, moe se proitati da "su socijalno-psiholoke konceptualizacije romantine ljubavi bile liene seksualnosti do relativno nedavno... smatralo se da ljubav nije nita vie od oblika intenzivne interpersonalne privlanosti, neka vrsta simpatije koja je uzela maha."55 Moemo proitati takoer da, ak i sada, ozbiljne ankete pokazuju da 65 posto srednjokolaca misli da je seksualna privlanost obiljeje zaljubljenosti, to nam ostavlja 35 posto onih koji misle da nije

tako. ovjek se zapita to oni misle.

POGLAVLJE DESETO

Hobbesovo jedinstvo
To nas dovodi do same sri stvari i do onoga to odvaja pesimiste, kad je u pitanju seksualna udnja, od optimista. Rekli smo da je pouda aktivna i arka elja za uicima koji proizlaze iz seksualne aktivnosti, ostavivi neodreenim kakvi su to, zapravo, uici. Najbolje nam objanjenje dolazi od Thomasa Hobbesa, filozofa iz sedamnaestog stoljea, koji je poznat po sumornom vienju stanja prirode kao rata sviju protiv svakoga, no svejedno je napisao: Apetit koji ljudi nazivaju POUDOM... jest tjelesno zadovoljstvo, ali nije samo to. Postoji takoer i uitak uma, jer pouda se sastoji od ukupno dvaju apetita: da nekome ugodimo i da se nama ugodi. Zadovoljstvo koje ljudi osjeaju kad nekome ugode nije tjelesni uitak, ve je to uitak i radost uma, koja poiva na uvjerenju da imamo mo nekome ugoditi.56 U ovom sluaju sve ide kako treba. A prua zadovoljstvo B-u. B je zadovoljno onime to A radi, a A uiva u tome to B uiva. To bi trebalo goditi B-u i postavljen je temelj za povratnu reakciju, budui da to zadovoljava i A. Taj razvoj dogaaja ne ide unedogled. Ne moemo pratiti to to je A zadovoljno to je B zadovoljno time to je A zadovoljno zbog toga to je B zadovoljno... i tako unedogled dok se ne izgubimo. Ali moemo stii prilino daleko. Ja elim tebe i elim da ti eli mene. Nadam se da ti eli da ja tebe elim i ako sve pode kako treba, ti to doista eli. Nema skrivenih elja, ni planova, ni pogreaka, ni varki. Ovdje je pouda neto slino zajednikom stvaranju glazbe, zajednikoj simfoniji pruanja i dobivanja uitaka. Rije je o potpunoj obostranosti, ili o onome to u nazvati Hobbesovim jedinstvom. Uici nisu samo tjelesna iskustva, premda e tijelo u tome odigrati svoju ulogu. "Uici uma" su uici koje se postie radei neto. Ti uici ukljuuju poimanje o sebi samome, ali ne nazivaju se s pravom narcisoidnima. Subjekt nipoto nije zadovoljan, ili zadovoljna, zbog sebe samoga, nego zbog uzbuenja druge osobe. Treba priznati da to nije sve; rije je i o tome da je i ono drugo uzbueno zbog sebe samoga, ali to je manje bitno od uoavanja stanja druge osobe. Obostrana se svijest poveava kako tijelo preuzima glavnu ulogu, kad ga preplavljuje udnja.

Neplanirano je seksualno uzbuenje u ovom sluaju dio uitka, znak da se u toj drugoj osobi javlja proces neplaniranog preputanja udnji. Kao to kae Thomas Nagel: Te se reakcije primjeuju, a primijeeno je i to da su primijeene, to primjeivanje je takoer primijeeno i svakim je daljnjim korakom prevladavanje tijela nad osobom sve jae. Seksualni se partner jo vie preputa putem fizikog kontakta, penetracije i sjedinjenja.57 Hobbes nam pomae odgovoriti na pitanje koje smo postavili ranije, a to je kako se ekstatino finale moe postii iskustvom sjedinjenja ili time da postanemo jedno s nekim drugim. To je tako na jednak nain kao to je uspjeno stvaranje glazbe takoer sjedinjenje. Kad gudaki kvartet doe do trijumfalnog zavretka, to je zato to su glazbenici cijelo vrijeme odgovarali jedan drugome i pomno se usklaivali tijekom cijele izvedbe. Ne udi to na kraju dolazi do osjeaja jedinstva. Neki su filozofi razmiljali o spolnom odnosu kao o uzbuenom razgovoru, ali to ukljuuje daleko vie kontrole nego to bi trebalo.58 Razgovor se moe razgranati u mnogo razliitih smjerova i svjesno se usredotoujemo na ono to govorimo. Takvom modelu nedostaje prevladavanje tijela. Tako da je, openito, mnogo bolja usporedba sa stvaranjem glazbe, tijekom ega reciprona osjetila mogu biti vie ili manje nesvjesna i tijekom ega dolaze do izraaja potekoe poput reagiranja u pravom trenutku. Hobbes takoer objanjava zato su vee anse da je jedinstvo postignuto tijekom spolnog odnosa stvarnije od sjedinjenja s boanskim. Razgovori s Bogom esto su jednostrani, a neki od nas misle da je iluzija da se razgovor uope odvija. Iznimno bitna stavka o Hobbesovu jedinstvu je da ga se moe, kako to filozofi znaju rei, "varijabilno spoznati". Odnosno, kao i kod razgovora, ne postoji jedan nain njegova ostvarenja. Zbog toga su prirunici o seksu toliko strani, osim moda za nesretnike koji o tome ionako nemaju pojma. Kome treba ekvivalent priruniku 69 naina kako voditi razgovor (postoje ak i knjige koje su ekvivalent priruniku 69 naina kako voditi razgovor sam sa sobom, kao to se moe iitati iz naslova poput The Secret World at Your Fingertips (Tajni svijet pod vaim prstima) ili A Hand in a Bush (Ruka u grmu)). Iz tog razloga "znanstvenoj" disciplini seksologije, onakvom nainu istraivanja kakav je kulminirao Kinseyjevim radom, izmie bit, na isti nain na koji bi analizi razgovora provoenoj topericom i estarom izmakla bit stvari. Nisu pokreti ono to je bitno za poudu, nego

su to misli koje se iza njih kriju. Fiziki naini na koje se simfonija razvija mogu biti onoliko razliiti koliko partneri imaju mate ili mogunosti, a i psiholoki naini mogu biti jednako razliiti. Za razliku od Aristofanova jedinstva, metafizike fuzije dviju razliitih osoba, Hobbesovo jedinstvo, zapravo, nije nemogue postii, ba kao to je sluaj i s razgovorom. Tijekom razgovora i sviranja nije rije samo o tome da ja neto uinim, a ti uini neto to tome odgovara. Prije je rije o tome da mi radimo neto zajedno, to se oituje u naoj usmjerenosti jedno na drugo, i prilagodavamo se u skladu s time to radi ono drugo. Tjelesni kontakt ak ne mora biti nuan. U Nausikajinoj epizodi u Uliksu Jamesa Joycea, Leopold Bloom i Gertie McDowell gledaju jedno drugo sa suprotnih strana plae i koriste se primijeenim uzbuenjem ovoga drugoga kako bi sami sebe doveli do vrhunca. Za razliku od predsjednika Clintona, ija su mjerila za spolni odnos nevjerojatno visoka, ja bih rekao da je izmeu Blooma i Gertie dolo do spolnog ina. No mnogo toga moe poi po zlu. Ba kao i kod razgovora, postoje (dosadni) bezobraznici i samodopadnici koji vole iskljuivo zvuk vlastita glasa. Postoje ljudi koje paralizira stidljivost, ili oni koji se boje progovoriti jer se usporeuju, ili se boje usporedbe, s drugima. Ima ljudi koji su sumnjiavi i ljudi koji se meusobno ne mogu razumjeti. A jedinstvo se moe postii samo onda kad se jedan partner "oblikuje" prema drugome, kad posluno uiva u tome to ovaj drugi radi bez obzira na svoje potisnute napetosti, poput ene koja se pretvara da uiva u razgovoru o nogometu ili popravku automobila, sve dok ne doe do toga da u tome doista uiva. No je li to potiskivanje "pravoga unutarnjeg ja" ili je to ugodna promjena otkrivanja novih interesa, moglo bi biti predmetom razliitih interpretacija. Nije svako uenje i promjena gubitak Wordsworthova pravog i nevinog ja. Moemo pomisliti da dijelimo Hobbesovo jedinstvo s nekim kada zapravo nije tako. Moete misliti da ste potakli obostrani uitak kad zapravo niste, kao to nas podsjea prva stranica Tristrama Shandyja, u trenutku krize njegova oca, u trenutku njegova zaea: Reci, duo, zapita moja majka, jesi li zaboravio naviti sat? - Blagi B...! - ree moj otac, uzviknuvi, ali pokuavajui istodobno smiriti svoj glas Je li ikada ena, od poetka svijeta, prekinula mukarca takvim glupim pitanjem?59 Tristram dre pri pomisli kakav je to ok morao biti za "ivotinjske

strasti" i kakav je to tuan temelj bio za razvoj jadnoga obeznadenog fetusa koji je postao on sam. Ali ponavljam, svi znamo da pouda moe poi po zlu, a te su muke i nevolje predmetom humora, ali i tragedije. Postoji karikatura dvoje pomalo razoaranih ljudi u krevetu: "to je bilo? Ni ti nisi mogao misliti na nekoga drugoga?"

POGLAVLJE JEDANAESTO

Nesree
Moemo usporediti Hobbesovo jedinstvo s miljenjem Immanuela Kanta. U zloglasnom nam odlomku Kant kae: Ljubav, kao ljudska privrenost, je ljubav koja eli dobro. Prijateljski je raspoloena, potie sreu drugih i raduje joj se. Ali sada je jasno da oni koji osjeaju samo seksualnu elju ne vole drugu osobu zbog spomenute ljudske privrenosti, ve su prilino zabrinuti za svoju vlastitu sreu i ak su se spremni baciti u najveu nesreu samo kako bi zadovoljili svoju elju ili apetit. Seksualna ljubav pretvara voljenu osobu u predmet udnje i im se ta druga osoba posjeduje, a apetit se zadovolji, oni je odbace poput iscijeenog limuna.60 Usporedba iskoritenog partnera s ostatkom hrane pojavljuje se jo ranije kod Shakespearea. Antonije kae Kleopatri: "Naao sam te kao zalogaj, ohlaen na pladnju mrtvog Cezara." A Troilo kae Kresidi: "Komadii, sitnice, odlomci i masni ostaci njene prevakane vjernosti za Diomeda su vezani."61 Ali rije je o trenucima osobitog razoaranja i gaenja koje nas obuzme kada pomislimo na treu osobu koja je u vezi s naim posebnim partnerom, ili ak bivim partnerom, ili osobom koju elimo za partnera. Posve je druga stvar pretvoriti te trenutke gnuanja u univerzalnu definiciju poude. Ljudi uglavnom ne gledaju svoje donedavne partnere po ekstazi kao ostatke hrane, niti oekuju da se njih gleda na taj nain. ak se i za vrijeme postkoitalnog smiraja osoba moe i dalje nastaviti tiho diviti. Prema Kantovu vienju, pouda pretvara onu drugu osobu u objekt, koristi se njime ili njome kao pukim sredstvom, oruem kojim se postie vlastiti cilj. To je dehumanizirajue i poniavajue, a sudei prema Kantu, to je moralno nedopustivo budui da se ne smije koristiti drugom osobom kao sredstvom kako bi se zadovoljile vlastite potrebe. Druga je osoba svedena na dio tijela i, doista, Kant naziva brak ugovorom kojim se dobiva pravo na koritenje tuih genitalija, stoga je srea to se sam u njega nikad nije upustio. Barbara Herman u zanimljivoj analizi Kantove seksualne etike istie da je, ako se na seks gleda na taj nain, neshvatljivo zato bi brak na bilo koji nain uinio koritenje drugih ljudi opravdanim, kao to je to sam Kant rekao.62

Lako bi se moglo rei da je Kant oslikao opscenu sliku poude na kojoj je naglasak na odreenim dijelovima tijela, a ljudsko bie, osoba kojoj ti dijelovi tijela pripadaju, postaje relativno nevidljiva. Bie koje udi za Ljepoticom je Zvijer. Na nesreu, mnoge e se ene i neki mukarci sloiti s njegovim opisom. Doista, neki ga smatraju univerzalnim, kao Kant, dok drugi misle da je to neizbjeno u socijalnim i politikim uvjetima u kojima jedan partner, obino je to mukarac, ima veu mo od drugoga, to dovodi do neizbjenog ponitavanja osobnosti slabijeg partnera koji postaje samo sluga koji nosi genitalije kako bi posluio ovom drugom. Moda je, ipak, najzloglasniji opis poude u ovom smislu Freudov esej O univerzalnoj sklonosti poniavanju u sferi ljubavi koji slijedi ideju da je ponienje partnerice kljuno za mukarevo seksualno zadovoljstvo.63 Freud se bavi suprotstavljanjem njenih osjeaja, ljubavi s jedne strane i senzualnih osjeaja s druge strane. Prvi potjeu iz privrenosti majci i veu se za majke i sestre i ugledne ene poput njih. Drugi odvraaju mukarce od njih, njihovih predmeta udnje, zbog prepreka tabua incesta i gnuanja, srama i moraliziranja koji prate i podravaju taj tabu. Zbog toga da bi seks uope vrijedio, mukarci moraju pronai ene koje se razlikuju od njihovih majki i sestara, degradirane ene, ili ene koje su prihvatljivo degradirane. Mukarci se mogu oeniti enama koje nalikuju njihovim majkama i sestrama, ali pronalaze ljubavnice meu tim degradiranim enama kojima ne trebaju pripisivati estetske nedostatke. Za Freuda potpuno seksualno zadovoljstvo koje pruaju te ene nieg statusa proizlazi iz injenice da mukarac moe od njih otii "netaknut i zadovoljan" jer budui da takva ena nema smisla za estetiku, ne moe ga kritizirati. Freud nije znao za onakve razgovore kakve vode ene u Seksu i gradu, a njegova mu uzviena misao nije ni doputala da tako neto zamisli. Ukratko, spolni je odnos ili previe odvratan da bi se ovjek u njega upustio ili, ako se u njega upusti, nije dovoljno odvratan da bi se u njemu uivalo osim ako se nekoga ne iskoristi kao slugu ili slukinju. Postoji slian takav problem kod ena, koji Freud nije toliko naglasio, a koji rezultira ukusom za miiave glupane kao to su dostavljai ugljena ili obdareni sluge. Poput mnogih Freudovih zamisli i ova bi nam se mogla initi jednostavno smijenom dok se ne sjetimo, na primjer, u kojoj su mjeri na jugu Sjedinjenih Amerikih Drava mentalitet lina potpirivali strahovi bijelih mukaraca da njihove ene osjeaju zabranjenu udnju za

degradirajuim vezama s crnim mukarcima. Sve to je potrebno za Freudovu sliku jest ideja da je seksualnost po sebi degradirajua, za samoga sebe ili za bilo koju osobu s kojom smo povezani. Moda je imao pravo da je ta alosna ideja bila rairena meu bekim viim staleom tog vremena i da je za takve umove jedina mogunost za poudu bila da cvjeta u pretpostavljenoj degradaciji spolnih odnosa s niim staleima, ali teko da je imao pravo da jest, ili da je bila, univerzalna, ba kao to to nije ni snobizam zbog kojeg je ta ideja nastala. Freud bar gleda na radosnu degradaciju kao na vrstu meuljudskog odnosa koji, dodue, s naporom pokuava prevladati nepremostive klasne prepreke. Po tome je bolji od Kanta. Ali poput srednjovjekovnog ispovjednika koji katalogizira zabranjene seksualne poloaje, feministiki su filozofi paljivo analizirali forme i vrste objektifikacije. U klasinom radu Martha Nussbaum nabraja sedam stavaka koji se kriaju i preklapaju na razliite naine.64 Prvo, tu je instrumentalizacija - koritenje druge osobe kao alata kojim se postiu vlastiti ciljevi. Zatim, tu je nijekanje autonomnosti - tretiranje druge osobe kao da nema vlastitu pamet, kao da joj nedostaje samoodreenosti. Trea je inercija - tretiranje druge osobe kao da je pasivna, kao da joj nedostaje snage, a moda i aktivnosti (kao to je sluaj s Dijkstrinim usnulim kuanicama-redovnicama). etvrta je zamjenjivost - tretiranje druge osobe kao da je se moe zamijeniti objektom iste ili druge vrste. Peto je povredivost - tretiranje druge osobe kao da joj nedostaje temeljnog integriteta, kao neto to je doputeno povrijediti, potrgati, razbiti ili iskoristiti. esto je vlasnitvo - tretiranje druge osobe kao neto to stoji na raspolaganju, to se moe kupiti ili prodati. I naposljetku, tu je nijekanje subjektivnosti - tretiranje druge osobe kao neto ija iskustva i osjeaji (ako ih uope ima) ne trebaju biti uzeti u obzir. Slijedei M. Nussbaum, Rae Langton dodaje opu neosjetljivost prema pravoj prirodi druge osobe, kao kada se enin glas vie ne uje, ili kada silovatelj protumai da "ne" zapravo znai "da".65 Ovdje doista postoji mnogo naina na koje bismo mogli zastraniti, i u pravu smo kad smo zbog toga oprezni. I da ne kopamo dublje u neto tamnija podruja poude, nesumnjivo je da ona ine velik dio seksualnog iskustva mnogih ljudi. Nussbaum to potvruje primjerima koje je preuzela iz fikcije, ali ako tome vjerujemo, likovi poput Henryja Millera i Normana Mailera, koji se hvalisavo razmeu brutalnou udarajui svojim falikim ovnovima, potvruju veinu ovih poroka.66 Silovatelj potvruje petu stavku na neto opasniji nain, dok je pretvaranje ena u robu, za to se

esto pretpostavlja da je sastavni dio pornografije, sadrano u estoj. Previe mukaraca zamilja svoju seksualnost kao planinarenje u smislu dominacije i osvajanja, dok su, bez sumnje, mnogi pripadnici obaju spolova bezosjeajni kad su u pitanju elje i uici njihovih partnera. Ima mnogo mjesta za suze kada treba poi u krevet. Ako su mukarci socijalno i ekonomski dominantni, mogue je da su najee oni ti koji pretvaraju ene u objekte. U nemilosrdnom je kapitalistikom svijetu vrlo lako pomisliti da svatko ima svoju cijenu i da moe biti kupljen ili prodan. Ali nitko nema monopol na sebinost i bezosjeajnost, pa isto moe vrijediti i obratno. Najelegantniji, ako ne i ironian, knjievni opis takve vrste poude zapravo je napisala ena, Edna St. Vincent Millay: Roena sam kao ena, i zabrinuta stoga Zbog svib potreba i elja roda moga, Potaknuta tvojom bliskou vidim Ljepote tvoje ar i osjeam odreeni ar Da osjetim teinu tvoga tijela na grudima. No kako to ivot prepredeno odreuje, Puls se pojaava, a um se pomuuje Te ostajem jo jednom zakinuta, posjedovana, No zbog te izdaje uzavrele krvi i usnuloga uma, Ne misli da ljubavlju ispunit u sjeanje, Ve u prijeziru dodat ponienje da kaem to jednostavno; Mislim da je ar nedovoljan razlog Za razgovor kad sretnemo se ponovno.67 Postoji i neto openitiji muki strah da ene gledaju na mukarce kao na objekte. Pjesnici iz sedamnaestog stoljea, Sir Thomas Nashe i John Wilmot, grof od Rochestera, pisali su u oaju (ili moda rugajui se) o nemoi mukaraca suoenih s konkurencijom koju za njih predstavlja dildo, pretpostavljajui da ene ele iskoristiti mukarce samo zbog jedne stvari, a to im se mnogo pouzdanije prua kad se na drugom kraju te stvari ne nalazi osoba. Premda stavke na Nussbauminu popisu izgledaju loe i jesu loe, neke su od njih, naalost, bliski susjedi stvari koje su prilino dobre. Ve smo upoznali tri: nain na koji ekstaza prevladava ostale kognitivne funkcije, ispreplitanje ljubavi i iluzije i ogranienje Aristofanova mita.

Razmotrimo prvu. Za vrijeme krize vjerojatno je istina da se ljubavnici ne odnose prema svojim partnerima dolino ili s potovanjem, ili kao zastupnici morala puni samokontrole. Ali to je zato to se, preciznije reeno, prema njima ne odnose niti kao prema osobama niti kao prema objektima. U ljubavnoj zaludenosti gube doticaj sa svijetom i daleko vie od toga. Ali to nije razlog za prigovaranje. Doista, izostanak toga mnogo ee dovodi do razoaranja osobu koja do toga nije dola, ili njezina partnera, ili oboje. ak i Nussbaum, koja je vrlo oprezna kad je u pitanju kontekst, ovdje grijei smatrajui ponitavanje granica i predaju identiteta objektifikacijom.68 Nije rije o objektifikaciji jer se drugu osobu ne tretira ni na nedolian ni na osobito prekrasan nain. Glazbenik je jednostavno toliko izgubljen u glazbi da postaje nesvjestan ak i drugih glazbenika. Tijelo je preuzelo kontrolu preplavljeno uzbuenjem i udnjom. Ali to je velianstveno, ak i ako ti trenuci zanosa znae stanku u komunikaciji. Kristalizacija i stvaranje iluzija o sebi i drugome takoer granie s objektifikacijom, kako primjeuje Rae Langton. elimo da nas se voli zbog nas samih, a ne da nas se tretira kao prazna platna na koja e ljubavnik ili ljubavnica ispisati svoje snove i matarije. Nije nam udobno ak ni na pijedestalu. Pijedestali ograniavaju kretanje, a ako se s njih padne, visina je velika. Ali kao to smo ve raspravili, imaginacija je moda sastavni dio ljubavi. Drugi ne mogu otkriti to to ona vidi u njemu ili on u njoj , jer oni ne dijele taj proces kristalizacije. Malo nam toga ne smeta i ako je to sastavni dio ljubavi, moemo upiti prilino veliku koliinu toga. Moda bi nam bilo drae da je Kupid slabovidan umjesto da je potpuno slijep, ali takoer je dobro to mu vid nije savren. Mata i fantazije mogu odvesti ljude u neku vrstu igre kada ljubavnici podjetinje (to je, zacijelo, mnogo ee od Freudove navodne univerzalne degradacije). I ponovno, neto to bi moglo biti zastranjivanje i mana moe biti bezazleni dio repertoara. Intimno je ponaanje vrlo esto djetinjasto. Ljubavnici su blesavi. Zadirkuju se, hihou, kakljaju jedno drugo i djetinje si tepaju. Govorimo o ljubavnim igricama, seksualnim igrakama i nestanostima. I to je esto samo igra. Na Valentinovo su novine u Britaniji prepune osobnih oglasa koji zvue poput ovoga: "Pooh voli Praia, mljac, mljac." To je moda uvreda za dobar ukus, ali teko da je problem za moraliste. ini se da su predstave u kojima nismo posve odrasli, zbog ega veselo ovisimo jedno o drugome, posve legitiman znak privatnog povjerenja. One nam pokazuju da se moemo predati drugoj osobi u ruke,

prestati biti na oprezu i baciti dostojanstvo u vjetar, a istodobno se osjeati savreno sigurnima. Isto se moe rei za neto mranije izvedbe scenarija dominacije i predaje, u kojem sluaju oprema za vezanje s pop-koncerta ne predstavlja nita zlokobnije od elje za sigurnou i povjerenjem. Moda je potvrda za to feminiziranost dominantnog mukarca. Takve su intimnosti s pravom privatne. Bilo bi nam neugodno da nas netko ugleda za vrijeme toga. Snana se elja za privatnou tijekom seksa esto pogreno tumai kao stid zbog neega to je, zacijelo, samo po sebi sramotno, ili ak i odvratno. Ali o elji za privatnou ne bi se smjelo moralizirati na taj nain. Nae su intimnosti jednako privatne kao i nai spolni odnosi. Do nelagode dolazi jer kad nas netko drugi uje ili vidi, dolazi do potpunog nesklada izmeu onoga to oni vide - djetinja tepanja ili, ako je promatra neto iskvareniji, trzaje bijednih golih dvononih ivotinja - i onoga kako mi to vidimo iznutra, znaenja koja su okosnica cijele te predstave.

POGLAVLJE DVANAESTO

Zamjene
etvrti oblik objektifikacije, zamjenjivost, najzahtjevnija je stavka na Nussbauminu popisu. No treba primijetiti da nema izravne poveznice izmeu zamjenjivosti i objektifikacije. Ako sam usamljen i elio bih s nekime razgovarati, mogu razgovarati s A, iako da su naili B ili C, i oni bi takoer posluili. To, zacijelo, ne znai da A smatram objektom na lo nain. Nama se, meutim, svia Aristofanov mit da za svakoga od nas postoji samo jedna srodna dua, jedinstvena druga osoba i obratno, elimo biti jedinstveni svom ljubavniku ili ljubavnici. Ne svia nam se pomisao da nas ta druga osoba voli zbog rauna u banci, muevne eljusti ili svijetloplavih oiju jer bi to znailo da bi bilo tko s istim takvim raunom u banci, muevnom eljusti ili svijetloplavim oima mogao jednako tako posluiti. Pogreno je baviti se pitanjem "voli li me zbog mene ili zbog mojih kvaliteta" budui da su neija osobnost i kvalitete povezani. Upravo smo zbog svojih tjelesnih i umnih kvaliteta to to zapravo jesmo. Ali kako veza napreduje, voljena osoba poinje poprimati sve vie i vie doista jedinstvenih kvaliteta kakvih nitko drugi nema niti ih moe imati. To su kvalitete koje nastaju kada dijelimo iskustva ili proivljavamo odreene dogaaje zajedno s voljenom osobom. Ako su te kvalitete bitne za odravanje ljubavi i udnje, tada ni identini blizanac voljene osobe ne bi bio dobra zamjena, jer to su kvalitete koje blizanac nema. Stoga ipak ima smisla razlikovati volimo li neiju osobnost od toga volimo li neije kvalitete. Osobnost moe promijeniti svoje kvalitete, na bolje ili na loije, ali ljubav i dalje ostaje nepromijenjena. Erotska ljubav ima jednaku sposobnost odranja bez obzira na promjene, kao i majinska ljubav. Pa ipak, treba priznati da je pouda malo previe prijateljski raspoloena prema zamjenjivosti. Ako su nam drage rasprave o evoluciji, mogli bismo ak pretpostaviti da se razvijala u tom smjeru, preciznije reeno, da prevladava individualnu povezanost koju ljubav stvara. U tragediji, Gertrudi nije dano dovoljno vremena da ima djecu s Hamletovim stricem, ali bila je na dobrom putu da to uini. Hamlet je pretpostavio da je pouda bila ta koja je prevladala njezinu supruniku odanost mrtvom kralju, njegovu ocu. Ako je bio u pravu, moda je priroda eljela sprijeiti

propadanje Gertrudina reproduktivnog potencijala. Gertruda je rtva genetskog stroja u sebi. Pouda ne poznaje dolino ponaanje. Jedan filozof, Roger Scruton, otiao je tako daleko da je rekao da prije nego to seksualna udnja odredi interpersonalni fokus u odreenoj osobi, ona ni ne postoji. Stoga je zamjenjivost zapravo nekompatibilna sa udnjom. U zanimljivom odlomku on pie: Tako je i s poudom, stanjem u kojem se nalazi mornar koji juri na obalu sa samo jednom milju "ena" u sebi. Njegovo se stanje moe opisati kao udnja za enom, ali ne za odreenom enom. Takav opis, meutim, pogreno opisuje promjenu koja se dogaa kada pronae enu i krene na put prema zadovoljstvu. Jer sada je pronaao enu koju eli, koju eli uzbuditi i na koju je usmjerio svoje misli i energiju. Bilo bi bolje rei da do tog trenutka nije elio enu. On je elio osjetiti udnju... udnja se razlikuje od impulsa koji je pokree, ba kao to se ljutnja razlikuje od navale adrenalina.69 ini se udnim pretpostaviti da mornar koji juri na obalu ne osjea seksualnu elju. Je li mogue zadovoljiti ga a da se ne narui Scrutonova ideja da je o seksu najbolje razmiljati u smislu reakcije pojedinca na pojedinca? Opis koji Scruton odbacuje je ispravan. Mornar je poput nekog tko udi za odreskom. Njegova ga udnja natjera da ode u restoran, i eto ga - odrezak njegovih snova. Poslije toga njegova je panja bez sumnje u potpunosti usmjerena na taj odrezak dok se uputa u ono to teolozi vole nazivati ja-ti odnosom u kojemu se svaki detalj na odresku pregledava, miluje ga se osjetilima, divi mu se i kua ga se. On je od poetka elio odrezak. Nije elio eljeti odrezak, kao to bi to mogao eljeti netko posve drukiji, pretpostavljam netko tko se brine zbog svog slabog apetita. To nije mornarov problem. U sluaju seksualnosti, ono to mornar eli jest da se oslobodi stanja bez ene. Ali to moe biti iskrena elja ili pouda, ba kao to je to elja da se netko oslobodi stanja bez odreska (veliki filozof W. V. Quine govorio je o nekome tko eli jedrenjak kao o nekome tko se eli osloboditi stanja bez jedrenjaka). Slino tome, osoba moe biti jednostavno ljuta i ekati neto na to bi mogla usmjeriti svoju ljutnju. Istina je, dakako, da mornar ne mora osjeati udnju za spolnim odnosom s X-om kad je X odreena ena koju poznaje i eli. Ali to ga ne sprjeava da se uzbudi kad osjeti da mu se tijelo uzburkalo i da trai spolni odnos s nekim, pa ne bismo smjeli dopustiti da nae neodobravanje, ako ga

osjeamo, odredi da se to ne rauna kao seksualna elja. Scruton nas je moda zbunio koristei se primjerom koji upuuje na prostituciju, ali uzavreli mladi ljudi koji gledaju jedni druge u baru za samce jednak su primjer toga, a novac nije u pitanju. Dolazimo do dvaju nezgodnih podruja, a to su prostitucija i pornografija. Nitko nee rei da predstavljaju poudu u najboljem svjetlu budui da ni jedno od njih ne daje prostora za postizanje Hobbesova jedinstva. U pornografskim uicima uope ne postoji stvarni partner, a prostitucija ne ukljuuje partnera koji eli da ga vi elite, postoji samo partner koji eli va novac. S druge strane, jesu li doista tako loe kakvima ih se obino prikazuje? Zasigurno na tom podruju postoje argumenti koje biste posluali samo zato to su emocije jake. Razmislite o pornografiji. Poznata feministkinja Catherine MacKinnon je rekla da je upotreba pornografije "spolni odnos izmeu ljudi i stvari, ljudskih bia i papira, stvarnih mukaraca i nestvarnih ena", a druga feministkinja, Melinda Vadas, kae da pornografiju predstavlja bilo koji predmet koji je proizveden kako bi se zadovoljila pouda putem njegove seksualne konzumacije ili seksualnog iskoritavanja kao da je ena.70 Raspravu nastavlja istiui da malen korak dijeli iskoritavanje papira kao da je ena od objektificiranja ene kao da je obina stvar, tek neto vie od komada papira. To se ini neuvjerljivim. Ako je (heteroseksualna) pornografija osmiljena za muku konzumaciju zapravo komad papira koji se koristi kao da je ena, to bi znailo da se, kada se oduevim proitavi opis bitke dok itam o povijesti, sluim komadom papira kao topom ili sabljom. Ili da se ako plaem zbog jadne Grofice dok sluam operu Figaro, sluim CDom kao ostavljenom enom. Tada bi to, prema slinom zakljuku, bio malen korak prema tome da se koristim topovima kao komadima papira, ili ostavljenom enom kao CD-om, unato tome to bi svaku od tih stvari bilo vrlo teko izvesti. Umjesto toga trebao bih rei da je glavna svrha pornografije, kao i drugih rijei i slika, poticanje mate. Ono to se zamilja je partner, a ona ili on sudjeluju u tome svojevoljno i oduevljeno, na aktivan ili pasivan nain, ili njeno i osjeajno, upravo na onakav nain kakve su sklonosti konzumenta. Ljudi ne moraju uvijek matati o seksu u njegovu najboljem svjetlu, ali malo je razloga da bi se zanijekalo da upravo tako i jest. Dakako, to samo po sebi ne opravdava pornografa. Postoje problemi

produkcije vezani za to da se ene pogreno prezentiraju kao neogranieno dostupne, a to je osnova za prave zamjerke. Jer postoje mnogi mukarci za koje je razlika izmeu mate i stvarnosti manja nego to bi trebala biti. Ni prostitucija nije jednostavno pitanje. Ako je osoba dovoljno iskusna ili dovoljno zrela da shvati kako je Hobbesovo jedinstvo ono to eli, tada moda nee biti pretjerano motivirana da plaa za seks. A ako jest, opisat u za to plaa na primjeru kazalinog komada. Ve smo doznali da seksualno uzbuenje moe dovesti do matanja koja prelaze granice racionalne i trezvene misli, a te matarije mogu pokretati ovakvu transakciju. Dobra prostitutka glumi da osjea elju i pretpostavimo da klijent pristane igrati tu igru te na kratak trenutak proivljava svoj san. Prostitutka igra ulogu u njegovoj predstavi. Bar je tako mislio W. H. Auden: Kod Prljavog Dicka i Nemarnog Joea Pili smo estoko pie. Neki su otili s Margery, A neki naalost s Kate. I u igri make i mia, u zanosu tom Beskunici glume da imaju dom.71 To je prije tuno i dirljivo nego zlo i greno, iako nas zlokobna igra "make i mia" podsjea na to da prostitutka ili klijent koriste ovo drugo samo kao sredstvo kojim ele postii svoj cilj. Roger Scruton upuuje na to da institucija bordela ima funkciju prikriti novanu isplatu klijenta budui da on ne plaa izravno eni, i to bi mogla biti istina.72 Dakako, time ne elim porei da su stvari u stvarnom svijetu esto mnogo gore od toga. Prostitutke postaju rtvama muke mrnje i bijesa, no ve smo rekli da ista pouda moe biti zagaena mnogo prljavijim stvarima. Vraajui se u stvarnost, klijent shvaa da se ono to je zapravo elio - Hobbesovo jedinstvo - ne moe kupiti i da ga nije doivio. Pad raspoloenja koji je rezultat toga, pogotovo kada je popraen kulturolokim teretom o kojem smo govorili, a to je mrnja prema samome sebi, gnuanje i osjeaj krivnje i srama, moe biti opasan za bilo koga tko se nade u blizini. Zakon, meutim, radije doputa da se bespomone mlade ene nadu na udarcu, kao to je to sluaj i kod mnogo drugih naina izrabljivanja, kako bi se mogao nastaviti pretvarati da se to ne dogaa.73

POGLAVLJE TRINAESTO

Evolucija i udnja
Evolucijska je psihologija relativni novopridolica u literaturi o poudi. Cilj evolucijskog psihologa je identificirati univerzalne konstante ljudske psihologije, a potom iznijeti i testirati teoriju da su to evolucijske prilagodbe. Prilagodba je "naslijeeno obiljeje koje se pouzdano razvija, a do ije je pojave dolo zbog prirodne selekcije jer je pomogla pri rjeavanju problema opstanka ili reprodukcije tijekom razdoblja svoje evolucije"74. Ona postoji u obliku u kojem postoji jer je uestalo pomagala u rjeavanju odreenog problema opstanka ili reprodukcije tijekom nae evolucijske prolosti. Svome nosiocu daje neto bolje anse u ivotu i, kao rezultat toga, oni koje je imaju postupno su nadvladali one koji je nemaju. Prilagodbe bi trebalo razlikovati od njihovih nusproizvoda, koji nisu izravno odabrani pod pritiskom evolucije i zbog kojih moe doi do nezgoda ili naruavanja sustava. To su psiholoki mehanizmi koji nemaju nikakve veze s uspjehom evolucije. U skladu sa standardnim udbenikom, prilagoeni bi psiholoki mehanizam trebao sadravati sljedei niz obiljeja. On moe biti naslijeen i 1. Nainjen tako da moe primiti samo malen djeli informacija. 2. On upozorava organizam na odreeni problem prilagodbe s kojim se suoio. Nije potrebno biti svjestan problema, ali ta informacija potie reakciju organizma. 3. Reakcija se oblikuje putem odluke u izlazni rezultat. 4. Izlazni rezultat moe biti psiholoka aktivnost, prenoenje informacije na druge psiholoke mehanizme ili manifestacija ponaanja. 5. Izlazni rezultat usmjeren je prema rjeenju odreenoga evolucijskog problema. Tako na primjer hrana koja je dobra za nas, ili koja je bila dobra za nas tijekom generacija koje su prolazile proces evolucije, ima ugodan okus, a hrana koja nije dobra za nas nema tako ugodan okus. To nije sluajnost. Bilo koje bie za koje vrijedi suprotno nee dobro proi. Vrlo se vjerojatno moe tvrditi da je odbojnost koju osjeamo prema tjelesnom otpadu ili izmetu takav mehanizam. Na nos i drugi organi alju nam signale da je rije o neemu to bi nam moglo natetiti, uzmiemo od toga i to rjeava

problem drei nas podalje od kontaminacije ili rizika za zdravlje. Munina i osjetljivost prema odreenim vrstama hrane koju ene esto osjeaju tijekom rane trudnoe vjerojatno imaju funkciju ouvanja zdravlja. One smanjuju mogunost da ena unese u organizam toksine ili tetne tvari u vrijeme kada se u fetusu razvijaju organi na koje bi takve tetne tvari na razliite naine mogle utjecati. ini se uvjerljivim da takvi mehanizmi zbog toga postoje.75 Primjeri lijepo potvruju potonje opisano stanje. Organizam je "obavijeten" o tome to je dobrog okusa ili to je tetno, ali osoba moe toga biti posve nesvjesna. Sve to ona treba napraviti jest da joj se svidi okus, ali da joj se ne svidi miris ili da osjeti muninu. Ne mora znati zato je tako. Slina je takva reakcija dobro poznata specifina averzija prema odreenoj hrani poslije koje smo se razboljeli, npr. dobili gripu, nedugo nakon to smo je pojeli. Bolest moda nema nikakve veze s hranom, ali priroda ne eli riskirati. Ona nam utiskuje averziju, za svaki sluaj. Iako je bolest, zapravo, stanje koje u nekome stvara odbojnost prema odreenoj hrani ili svoj hrani, ono to e osoba uiniti ovisi o njoj. Moe prezirati samu sebe zbog toga to se osjea slabo i, usprkos tome, svejedno pokuati pojesti hranu. Ali priroda se moe pokazati prejakom pa taj prkos moe zavriti odlaskom u kupaonicu. Horacijeva izreka i dalje vrijedi: Naturam expellas furca, tamen usque recurret, "moete vilama izbaciti prirodu van, ali ona se uvijek vrati". Evolucijska je psihologija bila kontorverznija nego to bi trebala biti, zazivala je duhove "genetske predodreenosti" ili zamiljanja uma kao skupa "modula" zbog kojih smo bespomoni jer oni uvijek funkcioniraju na nain za koji su predodreeni. Evolucijski psiholozi s prijezirom odbacuju taj strah tvrdei da mehanizmi o kojima govore ne trebaju biti rigidne, nepromjenjive rutine, kao to se to mislilo za "instinkte", ve da mogu biti jako osjetljivi na kontekst i da u svakom sluaju predstavljaju samo ishodite za daljnje procese donoenja odluka, kao to je to sluaj sa enom koja, prkosei im, pokuava ignorirati jutarnju muninu. No neki su problemi jo uvijek prisutni. Razmislite o mukoj agresiji, uobiajenoj meti evolucijskih objanjenja. Ako je ita, tada je muka agresija osobito osjetljiva na kontekst. Kao to je primijetio evolucijski psiholog Steven Pinker, tijekom nekoliko je generacija krvoednom Europom zavladala izrazito mirna klima.76 To je, zacijelo, kulturoloko postignue budui da je evolucija imala pr emalo

vremena da obavi taj posao. ak i da je bilo tako, to se ne ini vrlo vjerojatnim, jer bi u tom sluaju agresivni Europljani morali stvarati manje potomstva, ili im davati manje mogunosti da dosegnu zrelu dob od potomaka miroljubive manjine. Poznata kulturoloka usporedba svodi se na to da je u Kanadi stopa ubojstava jednaka jednoj etvrtini stope ubojstava u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Stoga bilo kakav mehanizam "agresije" mora biti fleksibilan ili osjetljiv na kontekst s obzirom na razliite manifestacije u razliitim okruenjima. Ja bih to opisao kao uvjetovani okida. Ako je okolina takva i takva, budite agresivni, u protivnom odstupite. To samo po sebi nije prigovor teoriji jer, naposljetku, i ivotinje mogu imati obiaje koji su uvjetovani na isti nain. Ti bi obiaji mogli izgledati ovako: ako je protivnik vei od vas, odstupite, u protivnom budite agresivni. Kad se tako opie, uvjetovanost kontekstom ide na tetu evolucijskoj teoriji. to su raznolikiji uvjeti u kojima dolazi do odreenih r eakcija, to je manje vjerojatno da je evolucija putem pritiska okoline odredila da se takvi mehanizmi razviju. Nije bilo dovoljno vremena da se ljudska bia bioloki prilagode na toliko razliitih okolina na koje smo se prilagodili kulturoloki. Dopustite da objasnim. Ne postoji odreen mehanizam prilagodbe za uenje engleskog jezika budui da sklonost uenju engleskog jezika nije nasljedna, a engleski je sam po sebi prisutan prekratko da bi generacije djece koja ga ue mogle u njemu bolje napredovati od on ih koji ga ne ue. Iz istog razloga, nije bilo dovoljno vremena za stvaranje sloene nasljedne sklonosti. "Ako ste okrueni ljudima koji govore engleski, nauite engleski, a ako ste okrueni Francuzima, nauite francuski." No moda je bilo dovoljno vremena da neto univerzalno postane prilagodbom, a to je prilagodba koja odraava osjetljivost na kontekst a da ne mora dokazati svoj utjecaj u svakom pojedinanom kontekstu. To izgleda otprilike ovako: oponaajte jezik kojim govore ljudi oko vas. Tako se djeca ue sluiti jezikom, engleskim u Engleskoj, a francuskim u Francuskoj.77 Slino tome, sloena psiholoka reakcija paljivo postavljena u razliite kontekste nee moi dokazati svoju prednost u svakom od tih konteksta. Kao u sluaju uenja jezika, bolje ju je smatrati rezultatom opeg naputka: oponaajte stupanj agresije oko sebe. To je moda blie istini jer je priroena sposobnost oponaanja u djece empirijski vrlo dobro dokazana. No to je objanjenje prejednostavno jer iako nije poznat sluaj da je dijete koje je odrastalo u iskljuivo engleskoj sredini poelo govoriti

francuski, znamo da je druge navike oponaanja tee odrediti. Miroljubivi ljudi mogu odrasti okrueni nasiljem, a rue mogu rasti na odlagalitima otpada. Ti su detalji bitni jer utjeu na procjenu znaenja navodnih zakljuaka evolucijske psihologije. Ako je u naim genima jednostavno upisana uputa da budemo agresivni, tada emo se morati prepustiti stvaranju socijalnih struktura temeljenih na agresiji. No ako je ono to je upisano uputa za oponaanje razine agresije oko nas, moemo ciljati na optimistiniji ishod. Stvorite li miroljubive drutvene uvjete, tada biste mogli stvoriti i miroljubive ljude. Ako je osjetljivost na kontekst jo vea, ponovno emo trebati drukija rjeenja. Razliite su hipoteze u skladu s evolucijskim pristupom, ali trebalo bi detaljno prouiti ljudski ivot kako bi se odluilo koje su od njih najblie istini. To znai da se nije mudro koristiti evolucijskom psihologijom kako bi se slijedili oiti ili skriveni planovi za stvaranje politikih ureenja i odreivanje granica za to to je ljudski izvedivo. Budui da su spolni odnosi i reprodukcija toliko bitni ljudskim biima, prirodno je da su bili tema evolucijske psihologije, katkad na uas feministkinja koje itav taj proces vide kao konzervativnu varku osmiljenu (ili prilagoenu) kako bi se opravdao iroko rasprostranjen patrijarhalni status quo. Svima nam je poznat standardni scenarij. Seksualna je selekcija od strane enki jako rasprostranjena u prirodi, a kao to je primijetio Darwin, ni ljudi nisu iznimka. Budui da je enin minimum biolokog ulaganja u reprodukciju mnogo manji od mukarevog, ene moraju biti izbirljive kad je u pitanju s kime e imati odnose. Zbog toga su ene edne i izbirljive i potrebno im je mnogo zavoenja. Mukarci, s druge strane, mogu biti reproduktivno uspjeni oploujui koga god stignu. Oni uokolo siju sjeme, jer kao to se kae, enama je potrebno zavoenje, a mukarcima samo treba mjesto. ene su u najboljoj reproduktivnoj moi u kasnim tinejderskim godinama kada je vjerojatnije da e zaeti u bilo kojoj prilici, a pred njima je takoer i dulja reproduktivna karijera za razliku od starijih ena. Zato se mukarcima sviaju privlana mlada tijela koja odaju prave znakove zdravlja, kao t o su prikladne mjere struka i bokova, sjajna koa i lijepi zubi. ene, s druge strane, trebaju biti sigurne u podrku tijekom trudnoe i odgoja djece pa im se stoga sviaju neto stariji, uspjeni mukarci koji im mogu pruiti potrebna sredstva i za koje se mogu uhvatiti poput pijavica. "Nesvjesna genetska raunica" tako upravlja ukusima i sklonostima. Nije lako, a

osobito ne enama kasnije u ivotu, kada njihov alfa-mujak ima mnogo vee anse za proivljavanje uitaka poude od njegove postarije ene. To je dobra pria, osobito za alfa-mujaka; visok status i primjereno bogatstvo, kau evolucijski psiholozi, jame mu uspjeh mnogo dulje od tinejderskih godina. Ali dolazi do komplikacija i proturjenih primjera. Ta teorija na primjer nije predvidjela Helenino odano oboavanje, gotovo idolopoklonstvo "pjegavom i nestalnom" Demetriju.78 Helena je, poput mnogih keri tinejderki o kojima se pria, zastranila u svim trima tokama. Pjege nisu znak zdravlja, nestalnost upuuje na to da bi taj deko mogao biti problematian kao pouzdan izvor sredstava, a Demetrije je vrlo mlad i u skladu s time relativno niskog statusa. Standardnoj prii proturjei ak i graa ljudskog tijela. Za razliku od impanza, gorile sa zadovoljstvom ostaju prilino vjerne jedne drugima, a kao rezultat toga muka je oprema majuna. Nema potrebe ulagati mnogo energije u stvaranje vie sperme i u bolju izvedbu ako nema konkurencije. Stoga je uvjerljivo da je prosjena veliina penisa ili testisa u mujaka pokazatelj potrebe za mijenjanjem partnera, a stoga je i pokazatelj enskog promiskuiteta. Mukarci imaju velike penise u usporedbi s mjerilima za primate, a prema prosjenoj veliini njihovih testisa nalaze se negdje izmeu impanza i gorila. To su indicije da su mukarci graeni kako bi se natjecali kad je sperma u pitanju i kako bi mogli zamijeniti svoje konkurente. Ali te konkurente ne biste trebali zamijeniti ako oni nisu ondje, to opet znai da je enama seksualna vjernost vei problem nego to se misli. Ako se ena, otkrivi najbolji muki izvor koji moe, zalijepi za njega poput pijavice, mukarac ne mora ulagati mnogo energije u natjecanje s ostalim mukarcima. No biologija to ne potvruje. Koliko god se to mukarcima ne svialo, bez mnogo kulturolokog oblikovanja ene su moda slinije impanzama nego kuanicama-redovnicama. U standardnoj se prii zapravo vrlo malo govori o prilagodbi. Nema detaljnih empirijskih prouavanja socijalnih odnosa u pleistocenu ili na savani. Umjesto toga se najgore osobine nekooperativnog, izrazito natjecateljskoga kasnog kapitalizma jednostavno projiciraju unatrag, upuujui na jednake razlike u smrtnosti izmeu bogatih i siromanih kakve danas pronalazimo u ekonomski najbrutalnijim sredinama. Drugim rijeima, pretpostavlja se da nije postojao ekvivalent socijalnoj i medicinskoj pomoi, zbrinjavanju ili skrbi za djecu u tim drevnim vremenima. Pretpostavka je da smo danas takvi kakvi jesmo, i mukarci i ene, pa smo zato takvi vjerojatno bili i tada, a oni koji nisu bili poput nas

izgubili su se u reproduktivnoj utrci. Filozofi su pokuali objasniti ljudske osobine promiljajui o njihovim funkcijama mnogo prije evolucijskih psihologa, a objanjenja su katkad vrlo slina. Evo primjera. U velianstvenom odlomku u djelu Rasprava o ljudskoj prirodi Hume si je dao zadatak objasniti ednost i rezerviranost koje su, kako je mislio, vie osobine ena nego neto izravnijih mukaraca. Napisao je: Tko god uzme u obzir duljinu i krhkost ljudskog djetinjstva, uz brigu koju po prirodi osjeaju oba spola prema svom potomku, lako e uoiti da mora postojati zajednica mukarca i ene kako bi se odgojilo dijete i da ta zajednica mora trajati odreeno vrijeme. Ali kako bi se ponukalo mukarce da prihvate te restrikcije i sretno prou kroz sve napore i odricanja koja to podrazumijeva, moraju vjerovati da su djeca njihova... budui da tijekom spolnog odnosa naelo stvaranja polazi od mukarca i prenosi se na enu, lako se moe pogrijeiti kad je ovaj prvi u pitanju, iako bi to bilo posve nemogue kada je u pitanju ova druga. Iz tog trivijalnog anatomskog opaanja potjee ta velika razlika u edukaciji i dunostima tih dvaju spolova.79 Trivijalno anatomsko opaanje je da ene uvijek znaju tko su njihova djeca, dok mukarci u to ne mogu biti sigurni. Hume nije trebao znati za veliine testisa primata da bi uzeo zdravo za gotovo injenicu da su ene poudne i sklone iskuenju kao i mukarci. Primijetio je da je to kulturoloki problem. Grubo rjeenje za to je odrediti kazne, ukljuujui pad ugleda, za ensku nevjeru. Ali i to pomae samo do odreene mjere: Sva su ljudska bia, a osobito ona enskog spola, spremna previdjeti daleke ciljeve u korist trenutanog iskuenja. Iskuenje je ovdje najjae mogue. Ono djeluje na nesvjestan i zavodljiv nain i ena lako pronae, ili si laska da e pronai, odreena sredstva kojima e si osigurati ugled i sprijeiti sve opasne posljedice svojeg uitka. Ono to treba uiniti jest stvoriti enama naviku ednog oklijevanja kako bi se nosile s mukim udvaranjima (Hume pretpostavlja da je alternativu, stvaranje navike ednog oklijevanja kad je rije o udvaranju kod mukaraca, jednostavno nemogue provesti u djelo). Ali kako se to moe postii? Filozof koji razmilja o tom problemu mogao bi pomisliti da je nerjeiv: Kojim se sredstvima, rekao bih, moe uvjeriti ovjeanstvo da je

krenje brane dunosti neasnije od bilo koje druge nepravde, kada je oito da je lake oprostivo ba zbog toga to je iskuenje toliko jako? I to se moe postii pripisivanjem nazadnosti tim iskuenjima kojima nam je priroda podarila toliko veliku sklonost i kojoj se na kraju potrebno potpuno prepustiti zbog ouvanja vrste? Ali nije sve izgubljeno, jer kultura moe uiniti ono to pojedinac ne moe: Potekoe koje se u teoriji ine nesavladivima u praksi je vrlo lako prevladati. Oni koje zanima enina vjernost posve prirodno ne odobravaju njezinu nevjeru i sve vezano za nju. Oni koje to ne zanima, preputaju se struji. Obrazovanje oblikuje podatne umove njenijeg spola u njihovu djetinjstvu. Razlika izmeu Humeove genealogije ednosti i evolucijskog pristupa je zanimljiva. Evolucijski bi psiholog mogao tvrditi da je enska ednost i rezerviranost "izabrana" budui da bi nemoralne ene imale manje mogunosti privui alfa-mukarce i odgojiti djecu raspolaui njihovim sredstvima te bi zbog toga ostavile manje potomaka od njihovih ednih sestara. Ili bi to moglo znaiti da je enska ednost zapravo nusproizvod enske seksualne izbirljivosti. ena je u potrazi za najboljim partnerom kojeg moe pronai, stoga se kloni svih ostalih dok nije sigurna da ga je pronala. Hume nam daje alternativno kulturoloko objanjenje. Koje bi nam trebalo biti drae? Izbor je teak, no postoji vrst razlog da pomislimo kako je Hume neke dijelove shvatio tono. Na mnogo se razliitih naina djevojke odgaja tako da postanu seksualno rezervirane. Razmislite o tome da mnogo najveih uvreda kojima se meusobno vrijeaju mlade djevojke ukljuuje seksualnu rasputenost: drolja, kuja, kurva, droca... Nita od toga ne bi bilo potrebno da je evolucija oblikovala nau psihologiju, ba kao to ne mislimo da je potrebno vriti kulturoloki pritisak jedni na druge da putamo kosu ili vidimo boje. Kada to priroda uini umjesto nas, moralisti se mogu povui. Jednako tako moemo primijetiti poputanje u ustrajanju na enskoj rezerviranosti, i samoj enskoj rezerviranosti, u zemljama gdje se pozabavilo pitanjima socijalne i ekonomske uskraenosti ena i u kojima ene imaju kontrolu nad svojom plodnosti. Taj razvoj dogaaja potvruje poruku koju nam alju ti izdajniki testisi i upuuje nas na to da je Hume imao pravo. Kultura je ta koja namee tu nezgodnu dunost ednosti, za ene kao i za mukarce. Hume takoer predvia da bi u

socijalnom sustavu u kojem bi prenoenje nasljedstva obiteljskim linijama bilo manje bitno i trivijalne anatomske razlike bile od manjeg znaenja. Dovoljno je oito da seksualne sklonosti mnogih ljudi imaju malo veze sa svjesnom eljom za stvaranjem potomstva. Moramo razluiti evolucijsku podlogu za nae elje od njezine oite prirode. Poudi nije cilj stvaranje potomstva, nego dobra eva. Velik dio seksualnih odnosa, a moda i velika veina, nisu usmjereni prema reprodukciji. Ljudi se oduevljeno prihvaaju masturbacije, homoseksualnosti, spolnih odnosa u starijoj dobi, zatienih spolnih odnosa i oralnog seksa, a to je samo poetak popisa. Oni ne razmiljaju o genetskom ulaganju i konkurenciji niti o rezultatima velikog truda. Mi smo vodeni udnjom i, prema mjerilima svetog Augustina, nai su obiaji jezivo zastranili. Evolucijska nam psihologija nije pomogla to razumjeti. "Model" postizanja seksualnog uitka s pripadnicima istog spola izumro bi nakon prve generacije, a ni ostali modeli ne bi proli bolje. Evolucijska e objanjenja u nama najvjerojatnije pobuditi smanjeni osjeaj nae vlastite slobode, pretvarajui nas u marionete kojima upravljaju nai sebini geni kao u slavnoj metafori Richarda Dawkinsa. Schopenhauer je pisao prije Darwina, ali ono to naziva voljom vrste nevjerojatno je slino "nesvjesnoj raunici" evolucije. Schopenhauer je mislio da nas seks ini smijenima. Ali priroda se s razlogom na taj nain nama slui. "Ono to je u pitanju", kae on, "nije nita manje od sastava sljedee generacije". Veliko znaenje toga nije stvar individualnog dobra ili nesree, kao to je to sluaj sa svim drugim stvarima, nego je to opstanak i osobit sastav ljudske vrste u budunosti. Zbog toga se ini da je volja pojedinca time snanija jer je to volja cijele vrste.80 Priroda nas ini budalama. Mi smo marionete kojima upravljaju nai hormoni i genski program. Ali priroda nam to vraa zadovoljstvom. Ravnotea se ini upravo ispravnom - tko bi elio da vaga prevagne na jednu ili drugu stranu? Sve to moemo rei jest da je priroda uinila najbolje to je mogla. Stvorila je poudu i ostavila nam mogunost da prema tome kako shvaamo svijet - kao igru sudbine koja se odnosi na kemiju ili kulturoloku sredinu u kojoj odrastamo - odaberemo taj zavojiti put.

POGLAVLJE ETRNAESTO

Prevladavanje pesimizma
Venera ili Afrodita je od davnina povezivana s morem. Roena je iz mora, roena je iz koljke. Mi se utapamo jedni u drugima. Chaucer govori o "ljubavnicima koji se kupaju u dragosti". Ali bioloki simbol za enu je ogledalo koje je takoer astroloki simbol za planet Veneru. Za moraliste ogledalo predstavlja bit narcisoidnosti grijeha, a velik dio poznatih aktova u zapadnjakoj umjetnosti potvruje njihovo pesimistino stajalite. Venerina je narcisoidnost takoer povezana s njezinom ljubavi prema raskoi. Ve smo govorili o razliitim vrstama pesimizma, o onom koji pretpostavlja da je seks u svojoj biti povezan s degradacijom, o onom zbog kojeg se osjeamo kao marionete kojima upravlja priroda i o onom koji se odnosi na objektifikaciju. Pouda onoga koji objektificira trai premalo. Kao to to biva, trai samo svoje vlastito zadovoljstvo ili Kantovo koritenje tuih organa umjesto da trai Hobbesovo jedinstvo ili obostrano pruanje uitaka. Narcisoidna osoba podbacuje u postizanju Hobbesova jedinstva, kao to to ini i netko tko misli da se ono moe postii tako da se za njega plati. No postoji i pesimizam koji proizlazi iz miljenja da pouda trai previe. Rimski pjesnik i filozof Lukrecije mislio je tako, smatrajui da je cilj obnavljanje Aristofanova jedinstva koje je metafiziki nemogue. Najbolje objanjenje te ideje na engleskom jeziku nalazi se u Drydenovom prijevodu etvrte Lukrecijeve knjige De Rerum Natura. Cijeli se odlomak ali na nezasitnu prirodu seksualne elje. Za razliku od apetita prema jelu ili piu, zadovoljenje je poudi uvijek uskraeno: Tako ljubav prikazama zavara nae eljne oi, Koje gledanje samo zadovoljit nee moi, Nae ruke dose ne mogu to hvataju posvud, Preko njenog tijela prelaze, ali uzalud je trud. Ni kad se mladi ljubavnici jo blie spoje, Za ruke se dre i noge isprepletu, Puni uzavrele udnje to pjeni se u njima, Nastavljaju dalje, apuu, gube se u snima, Grabe, stiu, streljaju jezicima,

Kao da silom ele prodrijeti ka njihovim srcima. Uzalud je to, oni osueni su samo obalom lutati, jer u tijela se ne moe prodrijeti, ni u njima izgubiti.81 Mukarci trate snagu u "putenom naporu", a osim toga postaju robovima enine volje. To se moe initi pomalo negativnim. Ali filozofi dvadesetog stoljea doradili su tu ideju u smislu drugih neostvarivih elja. Moda je cilj poude posjedovati ono drugo, sjediniti se s njime i unititi njegovu slobodu kako bi ga nadvladali. Najzloglasnije objanjenje ove vrste potjee od Jean-Paul Sartrea, iako se Proust moe promatrati kao njegov pretea. Proustov pripovjeda Marcel eli "upoznati" Albertine na osobito straan, invazivan nain, podredivi je posve svojoj volji, dok je ipak na neki nain eli ostaviti potpunom osobom.82 Kontradiktorne elemente tog impulsa Sartre je teoretski uljepao. Ukratko, za Sartrea je svijest velik problem kad je u pitanju gledite druge osobe. Rije je o trenutku kad je vaa vlastita subjektivnost i sama podreena promatrakom oku druge svijesti. U jednom od njegovih sredinjih primjera uite nad kljuanicom koncentrirajui se na ono to se dogaa unutra kada postanete svjesni da i vas netko promatra.83 Kako biste prevladali taj sram, morate nadvladati pogled te druge osobe. Pojava te druge osobe u stvarnosti odgovara "zaleivanju i raspadanju cijeloga svemira", "decentralizaciji svijeta". Ljudska interakcija na taj nain poinje konfliktom. Spolni odnos naglaava stid i dovodi do elje da jednostavno unitimo gledite druge osobe, to se odraava u sadizmu, ili kako bismo izbjegli ponienje, u predstavljanju sebe kao objekta od samoga poetka i pristajanju da budemo nita drugo doli tijelo onome drugome, to dovodi do mazohizma. Svaki je taj postupak, meutim, osuen na propast, jer svaki ukljuuje kontradiktornu kombinaciju elje za slobodom i elje za kontrolom. Naposljetku udnja ostaje kontradiktornom dokle god postoji taj netko drugi. udnja za preuzimanjem subjektivne toke gledita te druge osobe u praksi je udnja za unitenjem te toke gledita, za potpunim unitenjem drugoga. Empirijska, i pomalo zaprepatena, engleska primjedba je da iako to bez sumnje moe biti tako, to tako i ne mora biti. Vrlo mali broj ljudskih interakcija, nasreu, skriva iza sebe elju za unitenjem drugoga (Sartre je, navodno, napomenuo da je problem u nogometu ona druga momad). ini se toliko perverznim generalizirati na temelju problematinih sluajeva

kada netko eli nadvladati, degradirati ili unititi svog partnera da se ta generalizacija moe objasniti jedino time da je to problem tog filozofa. I doista, postoji bioloko objanjenje koje Sartre iznosi. Sartre nije bio lijep kao slika i u svojoj biografiji Les Mots (Rijei) on opisuje kako je kao malo dijete uspijevao dobiti to eli zbog izgleda, uglavnom zato to je njegova majka pustila da mu naraste duga kosa i odnosila se prema njemu kao prema djevojici. Tada ga je jednog dana njegov djed odveo brijau koji je odrezao njegovu dugu kosu i Sartre nikad nije zaboravio kako je bilo vratiti se kui majci: Slijedilo je neto jo gore: dok su moji lijepi uvojci plesali oko uiju, bila je u stanju zanemariti moju runou.... Morala je priznati sama sebi istinu. ak se i moj djed inio prilino zaprepatenim: iziao je sa svojim divnim unukom, a vratio se sa rugobom.84 Un crapaud. Stoga ne udi da pogled druge osobe stvara konflikt. Postajui izvorom srama i ponienja, to je neto to je najbolje unititi. Dakako, Sartre je moda opisao svoje djetinjstvo u skladu sa svojom filozofijom, to je vjerojatnije nego da je obratno, ali u nedostatku drugog objanjenja ova je zgoda moda najbolje objanjenje njegova izopaenog stajalita.85 Kod Drydena se ponovno susreemo s Aristofanovim opisom seksualne udnje u smislu da je nemogue pokuati ponovno postii potpuno jedinstvo, spoj sebe i drugoga. Budui da je to metafiziki nemogue, ostaje nam ideal koji nikad ne moemo dosei, "nevolja" za koju bismo eljeli da nestane. No to nije poziv na oajavanje, nego realistini opis ljudskog stanja. "Cilj" seksualne udnje nije to da doslovno okupiramo neiji um, a jo manje da ga unitimo. Cilj je, zasigurno, postizanje Hobbesova jedinstva koje nije metafiziki nemogue i koje ukljuuje ponitenje tih zlokobnih namjera prema drugoj osobi. Kad sve pode kako treba, ono to traimo od drugih ljudi je ono to oni vole davati.

POGLAVLJE PETNAESTO

Oprotaj
Dakle, sve je u redu. Hobbesovo se jedinstvo moe postii, a ako se ne moe postii, barem mu se moe teiti. ak i ako mu se ne moe teiti, o njemu se moe matati ili ga se moe zamiljati. Ako razumijemo onakvu kakva ona doista jest, moemo opravdati poudu pred licem ovjeanstva i moemo shvatiti da ona cvjeta u najboljem smislu kada nije optereena loom filozofijom i ideologijom, neistinama, kontrolom, izopaenjem, iskvarenou, perverzijama i sumnjama koje joj ne doputaju slobodu postojanja. To nije lako postii - naposljetku ipak ne stajemo na stranu Diogena i Kratesa. No nije i nemogue. I kad se prisjetimo dugakog popisa ljudskih zloina86 koji su proizili iz pogrenog shvaanja poude, doista je bitno da je shvatimo na pravi nain.

Kazalo
A Adam i Eva Vidi i mit o progonstvu iz raja judaizam Afrodita Vidi i Venera Alabama Alegorija s Venerom i Kupidom Aleksandar Veliki Alkibijad Allen, Woody Amerikanci Ana Karenjina Anglikanska crkva Antonije i Kleopatra apstinencija Vidi i ednost, djevianstvo apstrakcije i njihov utjecaj na seksualnost Aristofanov mit o jedinstvu Hobbesovo jedinstvo ogranienja zamjenjivost Aristotel asketizam Auden W. H. Augustin, sveti Kritiari preusmjeravanje krivnje teorije autonomnost, nijekanje B barbarski narodi Baudelaire, Charles Bayle, Pierre Benvolio (Romeo i Julija) Bernini, Giovanni Lorenzo besmrtnost bezosjeajnost, prema drugome Biblija Bog sjedinjenje s brak Britansko carstvo Bronzino, Agnolo budisti Bushova vlada C Chaucer, Geoffrey Chesterfield, Lord cinici civilizirani narodi Clinton, Bill Coleridge, Samuel Taylor ednost Vidi i apstinencija, djevianstvo D Dalila Dante d'Auvergne, Guillaume Dawkins, Richard degradacija Vidi i objektifikacija dekadencija Demetrius (San Ivanjske noi)

demokratski skupovi demonizacija poude Dennett, Daniel De Rerum Natura (Lukrecije) Dijkstra, Bram dildo Diogen Diotima djeca Vidi i mladi djeaci, odnosi s mukarcima djevianstvo Vidi i apstinencija, ednost dob i pouda dolina seksualnost dolino ponaanje dominacija Don Juan Dryden, John duhovne discipline Duh Sveti dua, stajalite o E Eastlake, Sir Charles edukacija i seksualnost Einstein, Albert ekstaza Vidi i sjedinjenje s boanskim Engleska Englezi enkratiti Epikur Eros erotska ljubav Vidi i ljubav Europa Eustohija evolucijska psihologija i agresija

ogranienje reprodukcija vs. Filozofija F fantazije Vidi i zamiljanje matanje faizam Fedar feminizam filozofi feministi pouda filozofi, pogreke Foucault, Michel Frayn, Michael Freudovo miljenje Freud, Sigmund G Gainsborough, Thomas Georgia Gozba (Platon) grki filozofi, filozofija Vidi i pojedine filozofe/filozofije Fedar Gozba H Hamlet (Shakespeare) Helena (San Ivanjske noi) Herman, Barbara Hesiod Hiparhija Hipokrat Hobbesovo jedinstvo pornografija i prostitucija preputanje varijabilna spoznaja

zamiljanje Hobbes, Thomas homoseksualni sveenici "homunkularni" model uma Horacije Humanae Vitae (Papina enciklika) Human Rights Watch Hume, David I idealizam identitet, predaja imaginacija inercija infantilnost, djetinje tepanje Inkub instrumentalizacija iskuenje iskvarenost islam istonjaki vs. Zapadnjaki pogled na seks Isus Krist Izidor Seviljski izvorni grijeh J jedinstvo, duhovno jedinstvo i spolnost Jeronim, Sveti Joyce, James judaizam Judson, Olivia Julijan iz Eklana K

Kako vam drago (Shakespeare) Kanada Kant, Immanuel Karibi Karlo V kartaki monolitici katolika crkva, doktrina kineski pohotnici Kinseyjev rad Klink, John kontemplacija kontracepcija kontracepcija, kontracepcijska sredstva kontrola Vidi i predaja gubitak kontrole kozmetika industrija Kralj Lear (Shakespeare) Krates i cinici kristalizacija krivnja, preusmjeravanje kranstvo Vidi i odreene osobe i filozofije Augustin djevianstvo doktrine judaizam kulturoloke posljedice Pelagije priroda seksa stajalite prema tijelu Toma Akvinski zabrane krtenje kultura i spol seksualizacija kulturoloki pritisak Kupid

L Langton, Rae Lukrecije luxuria (rasko) Lj ljepota ljubav iluzija i seksualna udnja Kantova definicija na prvi pogled vs. pouda ljubav kao igra M MacKinnon, Catherine Mailer, Norman manihejci Marija (Isusova majka) masturbacija mazohizam Medici, Cosimo de' Megenberg, Konrad von mentalitet lina Millay, Edna St. Vincent Miller, Henry misao i preljub mistici mit o jedinstvu. Vidi i Aristofan, Hobbesovo jedinstvo mit o progonu iz Raja Vidi i Adam i Eva mladi i seksualna edukacija mokri snovi moraliziranje vs. izbor muka agresija mukarci, i kultura Vidi i muka agresija

Freudovo stajalite muevnost

N Nagel, Thomas nagoni Nashe, Sir Thomas neumjerenost ekstaza i dolina seksualnost pouda nevjera Vidi i promiskulitet Newton, Isaac Nikomahova etika (Aristotel) Nussbaum, Martha O obeaenje objektifikacija Vidi i degradacija stavke odricanje od seksa odvraanje pozornosti, kao lijek za ljubav oneienje, putem seksa oponaanje i prilagodba oralni seks, zakoni protiv orgazam Vidi i klimaks osjeaji osobnost iluzije kvalitete shvaanje samoga sebe Otelo (Shakespeare) O univerzalnoj sklonosti poniavanju u sferi ljubavi (Freud)

P Parker, Dorothy Pavao, sveti Pelagije Peng Tsu penis, veliina pesimizam Phyllis (Lai d'Aristote) Pinker, Steven Pitagora Platon Fedar Gozba ples, kao alegorija za putenu ljubav Plinije Stariji ponitenje nagona pornografija poroci post povjerenje povredivost pouda, definicija prava djece predaja Vidi i gubitak kontrole predmet udnje preljub preputanje presti preusmjeravanje krivnje priapizam prijestupi prilagodba, mehanizmi prilagodbe osjetljivost na kontekst seksualna selakcija priroda privrenost promiskuitet Vidi i nevjernost

prostitutke/prostitucija Proust, Marcel prvotni grijeh psiha psihologija Vidi i evolucijska pshihologija psiholoka obiljeja uzbuenja pustinjski monasticizam R racionalna volja Raj Rajski vrt Vidi i Adam i Eva, mit o progonstvu iz Raja Rasprava o ljudskoj prirodi (Hume) razgovor, kao metafora razum reklamne agencije religiozna transformacija religiozni ivot reprodukcija republikanski skupovi rimsko vrijeme Robert Andrews sa enom (Gainsborough) Romeo i Julija (Shakespeare) Rosalinda (Kako vam drago) Rousseau, Jean-Jacques Russell, Bertrand S sadizam samokontrola samozavaravanje San Ivanjske noi (Shakespeare) Sapfa Sartre, Jean-Paul

satiri Schopenhauer, Arthur Scruton, Roger sebinost Seks i grad seksualna edukacija seksualna selekcija seksualna elja seksualni mehanizmi seksualni uitak. Vidi i uitak seksualni vrhunac Vidi i orgazam seksualni vrhunac, kao metafora Vidi i sjedinjenje s boanskim seksualno napastovanje seksualno uzbuenje Seneka Senzualnost vs. filozofija Shakespeare, William duevna muka vezana za spolnost (Jago, Hamlet, Kralj Lear) iluzije o ljubavi ljubavne komedije silovanje Siricije, sveti Sjedinjene Amerike Drave sjedinjenje Vidi i Hobbesovo jedinstvo sjedinjenje s boanskim Sjeverna Karolina slon, kao simbol Sodoma i Gomora sodomija Sokrat Spenser, Edmund spol, i kultura seksualna selekcija spolni odnos u javnosti

spolni odnosi u braku srednjovjekovni nain razmiljanja Stendhal stid stoici stvaranje glazbe, kao metafora subjektivnost, nijekanje Sukuba Suzana i starci (Guido Reni) sveenici Sveta Stolica Vidi i Katolika crkva Sveti Antun svjetlo vs. tama Swinburne, Algernon Charles T tabu incesta taoisti Teksas teologija, pogreke Terezija Avilska, sveta tijelo, kransko stajalite prema tijelu Toma Akvinski, sveti Troilo i Cresida (Shakespeare) U uenje jezika Ujedinjeni narodi Ujedinjeno Kraljevstvo ukus i prilagodba Uliks (Joyce) um uzbuenje, seksualno uitak i kranstvo osjetila

vs. pruanje uitka V Vadas, Melinda Vayer, La Mothe le veliina testisa Venera vjernost vjetice vlasnitvo volja, snaga volje, kontrola voza koije, vrag, imati odnose s Vrhovni sud Vrlina W Wilde, Oscar Wilmot, John (grof od Rochestera) Wittgenstein, Ludwig Z zadovoljenje zakon protiv homoseksualizma zamjenjivost Vidi i objektifikacija

zapadnjaka tradicija, stajalite o poudi zapadnjaka umjetnost Zeus znanstveni pristup seksu znanje, neprenosivo zoroastrizam ene biskupi ene u umjetnosti enska rezerviranost Vidi i ednost enstvenost ivot i nazori gospodina Tristrama Shandyja (Sterne) ivotinje, seksualnost ivotinja udnja i seksualno uzbuenje jedinstvo kontroliranje udnje predmet udnje preputanje samozavaravanje uti Car

Nakladnik ALGORITAM d.o.o. Zagreb, Harambaieva 19 Za nakladnika Neven Antievi Lektura Ana Munji Pripremila za tisak Martina Prani Korektura Ivana Paveli Grafiki urednik Davor Horvat Obrada i prijelom Algoritam DTP Mario Mikuli Tisak Grafiki zavod Hrvatske Naklada 1000 primjeraka CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 728711 ISBN 978-953-316-050-4

Biljeke
1

William Shakespeare, Soneti, sonet 129, prev. Luko Paljetak, Matica hrvatska, Dubrovnik, 2009. 2 Ovo je aluzija na pjesmu Trashy Women grupe Confederate Railroad (vulgarne, jeftine ene), iji refren glasi: "I like my women a little on the trashy side" ("Volim pomalo vulgarne ene"). Bio sam oprezan pa sam izbjegao rod. 3 Arthur Schopenhauer, The World as Will and Idea, ur. David Berman, London, Everyman, 1995., knj. 4., str. 263-264. 4 David Hume, Enquiry Concearning the Principles of Morals, ur. L. A. Selby-Bigge, 3. izdanje, rev. P. H. Nidditch, Oxford, Oxford University Press, 1975., pogl. IX., str. 268. 5 Vie o Kratesu potraite u etvrtom poglavlju. 6 Human Rights Watch, "Ignorance Only: HIV/AIDS, Human Rights and Federally Funded Abstinence-Only Programs in the United States", sv. 14., br. 5G, rujan 2002. 7 Keith Thomas, Religion and the Decline of Magic, London, Penguin, 1991., str. 519 i 529. 8 Opis osjeaja kao zamiljenih tjelesnih uzbuenja na moderan je nain obradio Antonio Damasio, Looking for Spinoza: Joy, Sorrow and the Feeling Brain, London, William Heinemann, 2003., str. 27-133. 9 Sapfa, fragment 31, Antologija stare grke lirike, prir. Koloman Rac, Matica hrvatska, Zagreb, 1916. 10 John Medina, The Genetic Inferno, Cambridge, Cambridge University Press, 2000., str. 26. 11 Toma Akvinski, Summa Theologiae, II.ii.153. 12 ivot svete Terezije Avilske, autobiografija, London, Penguin, 1988., pogl. 29. 13 Summa Theologiae, II.ii.153. 14 Thomas W. Laqueur, Solitary Sex: A Cultural History of Masturbation, New York, Zone, 2003. 15 The Hippocratic Writings, ur. G.E.R. Lloyd, London, Penguin, 1978., str. 333. 16 Platon, Phaedrus (Fedar), Oxford, Oxford University Press, 2002., 253d, str. 38. 17 Michel Foucault, The History of Sexuality, sv. 2., The Use of Pleasure, London, Penguin, 1986. 18 Platon, The Syposium (Gozba), London, Pengiun, 1999., 210a-c, str. 48. 19 Martha Nussbaum, "The Speech of Alcibiades", u: The Philosophy of (Erotic) Love, ur. Robert C. Solomon i Kathleen M. Higgins, University Press of Kansas, 1991., str. 279336. 20 Za ovo sam zahvalan predavanju profesora Robina Osbornea. 21 Usporedite izjavu Woodyja Allena: "Ne omalovaavajte mastrubaciju, to je spolni odnos s nekime koga volite." 22 Sv. Augustin, Concerning the City of God Against the Pagans, London, Pengiun, 1972., sv. 14., pogl. 20., str. 582. 23 Pierre Bayle, Historical and Critical Dictionary, London, 1710., natuknica o Hiparhiji. 24 Seneka, "Letter to Helvia on Consolation", Moral Essays, Cambridge, Harvard University Press, 1932., sv. 2., str. 463.

25

Plinije, Natural History, 8.5, citirano u: Ute Ranke-Heinemann, Eunuchs for Heaven: The Catholic Church and Sexuality, London, Andre Deutsch, 1990., str. 5. 26 G. C. Druce, "The Elephant in Mediaeval Legend", Archaeological Journal 76, 1919. str. 1-73., Albertus Magnus, On Animals, Baltimore, Johns Hopkins University Press, 1999., sv. 1., str. 515., i sv. 2., str. 1476. 27 Sv. Augustin, Confessions, London, Penguin, 1961., knj. 8., odlomak 7., str. 169. 28 Citirano u Peter Brown, Augustine of Hippo, novo izdanje, London, Faber & Faber, 2000., str. 39. 29 Peter Brown, The Body and Society, London, Fabe'r & Faber, 1989., str. 92. 30 Letters of St. Jerome, London, Longmans, Green & Co., 1963. pismo 22, "Eustohiji", dio 7., str. 140. 31 Citirano u Ranke-Heinemann, Eunuchs for Heaven, str. viii. 32 Sv. Augustin, On Genesis: Two Books on Genesis Against Manichees, Washington, Catholic University of America Press, 1991. 33 City of God, knj. 114., pogl. 24., str. 588. 34 Contra Faustum, knj. 15., pogl. 7. 35 Joseph Fuchs, Die Sexualethik des heiligen Thomas von Aquin, 50-52, citirano u Ranke-Heinemann, Eunuchs for Heaven, str. 170-171. 36 Toma Akvinski, Summa Theologiae, I.92.a.l. 37 Summa Theologiae, II/II.56.a.l. 38 Ranke-Heinemann, Eunuchs for Heaven, str. 163. 39 Toma Akvinski o Nikomahovoj etici, III.12. 40 Summa Theologiae, II/II.153. 41 Fraynova biljeka tiskana je u: The Original Michael Frayn, ur. Michael Fenton, London, Mandarin, 2000. 42 Olivia Judson, Dr. Tatiana's Sex Advice to All Creation, London, Chatto & Windus, 2002. 43 Edmund Spenser, The Faerie Queene, Selected Writtings (Spenser), ur. Elizabeth Porges Watson, London, Routledge, 1992., I.iv.24, str. 116-117: And next to him rode lustfull Lechery, Upon a bearded Goat, whose rugged haire, And whally eyes (the signe of gelosy,) Was like the person selfe, whom he did beare: Who rough, and blacke, and filthy did appeare, Unseemely man to please fair Ladies eye; Yet he of Ladies oft was loved deare, When fairer faces were bid standen by: O, who does know the bent of womens fantasy? 44 Podravam interpretaciju koju je nedavno iznio Ross Kilpatrick sa sveuilita Queen's University u Kingstonu u Ontariu u eseju "Bronzino and Apuleius" koji e biti objavljen u sklopu Artibus et Historiae. 45 Bram Dijkstra, Idols of Perversity, New York, Oxford University Press, 1986. 46 Charles Baudelaire, Les Fleurs du mal (1857.), Algernon Charles Swinburne, "Anactoria", Poems and Ballads (1866.) 47 Idols of Perversity, str. 324-325.

48

William Shakespeare, Komedije: San Ivanjske noi, in 5., prizor 1., sti hovi 3-8, prev. Mate Maras, Matica hrvatska, Zagreb, MMVII. 49 William Shakespeare, Komedije: Kako vam drago, in 3., scena 3., stihovi 16 -18, prev. Mate Maras, Matica hrvatska, Zagreb, MMVII. 50 Doroty Parker, "Unfortunate Coincidence", Not So Deep as a Well, New York, Viking, 1936., str. 40: By the time you swear you're his, Shivering and sighing, And he vows his passion is, Infinite, undying Lady, make a note of this: One of you is lying. 51 Stendhal, O ljubavi, prev. Vera Bakoti -Mijukovi, Otokar Kerovani, Rijeka, 1962., str. 27. 52 David Hume, A Treatise of Human Nature (Rasprava o ljudskoj prirodi), ur. L.A. Selby-Bigge, Oxford, Oxford University Press, 1888., knj. II., dio. ii, odjeljak 11., str. 394. 53 William Shakespeare, Tragedije: Romeo i Julija, in 1., scena 1., stihovi 223-225, prev. Milan Bogdanovi, Globus media d.o.o., Zagreb. 54 Kako vam drago, in 5., scena 2., stihovi 31 -39. 55 Pamela C. Regan i Ellen Berscheid, Lust, California, Sage, 1999., str. 116. 56 Thomas Hobbes, The Elements of Law Natural and Politic, ur. J.C.A. Gaskin, Oxford, Oxford University Press, 1994., Human Nature, pogl. IX., odjeljak 15., str. 55. 57 Thomas Nagel, "Sexual Perversion", originalno iz Journal of Philosophy 66, (1969.), ponovno izdano u Mortal Questions, Cambridge, Cambridge University Press, 1979., str. 48. 58 Rad Roberta Solomona je ovdje vrlo koristan. Vidi npr. "Sexual Paradigms", Journal of Philosophy 71 (1974.), str. 336-345. 59 Lawrence Sterne, The Life and Opinions of Tristram Shandy, Oxford, Oxford University Press, 1983., str. 5. 60 Immanuel Kant, Lectures on Ethics, ur. P. Heath i J. B. Schneewind, Cambridge, Cambridge University Press, 1997., str. 156. 61 William Shakespeare, Tragedije: Antonije i Kleopatra, in 3., scena 13., stihovi 117 118, prev. Mate Maras, Matica hrvatska, Zagreb, MMVI; Troilo i Cresida, in 5., scena 2., stih 155, prev. Josip Torbarina, Vjesnik - OOUR, Zagreb, 1990. 62 Barbara Herman, "Could It Be Worth Thinking About Kant on Sex and Marriage?", u: A Mind of One's Own, ur. Louise M. Antony i Charlotte Witt, Boulder, Colo.: Westview, 1993., str. 49-67. 63 Sakupljeno u On Sexuality, Penguin Freud Library, br. 7., London, Penguin, 1991., str. 243-260. 64 Martha Nussbaum, "Objectification", Philosophy and Public Affairs 24, 1995., str. 249291. 65 Rae Langton, "Love and Solipsism", u: Love Analyzed, ur. Roger Lamb, Boulder, Colo.: Westview, 1997., str. 123-152. 66 Razorna i bolno smijena parodija na Henryja Millera. Brigid Brophy, London Magazine, 1963., ponovno izdano u Modem British Comic Writings, ur. Patricia Craig, London, Penguin, 1992. 67 Edna St. Vincent Millay, sonet Ixi, Collected Poems, New York, Harper & Row, 1965., str. 601.:

I, being born a woman and distressed By all the needs and notions of my kind, Am urged by your propinquity to find Your person fair, and feel a certain zest To bear your body's weight upon my breast: So subtly is the fume of life designed, To clarify the pulse and cloud the mind, And leave me once again undone, possessed. Think not for this, however, the poor treason Of my stout blood against my staggering brain, I shall remember you with love, or season My scorn with pity, - let me make it plain: I find this frenzy insufficient reason For conversation when we meet again. 68 Nussbaum, "Objectification", str. 273. 69 Roger Scruton, Sexual Desire, London, Weidenfeld & Nicolson, 1986., str. 90. Premda mislim da Scruton katkad grijei, kao u ovom sluaju, trebam napomenuti da sam uvelike zahvalan njegovu radu. 70 Catherine MacKinnon, Only Words, Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1993., str. 109., Melinda Vadas, citirano u djelu Raea Langtona "Sexual Solipsism", Philosophical Topics 23, 1995., 149-187. 71 W. H. Auden, "Master and Boatswain", Selected Poems, ur. Edward Mendelson, New York, Vintage, 1979., str. 144.: At Dirty Dick's and Sloppy Joe's We drank our liquor straight, Some went upstairs with Margery, And some alas, with Kate; And two by two like cat and mouse, The homeless played at keeping house. 72 Scruton, Sexual Desire, str. 156. 73 Rimokatolika se crkva izjanjava i o ovom pitanju. lanica Opus Deia dr. Clementina Meregalli Anzilotti: "Seksualno se napastovanje dogaa onima koji to ele. Neke ene hodaju naokolo odjevene tako da izazivaju takav nain pristupa." 74 David M. Buss, Evolutionary Psychology, Needham Heights, Mass.: Allyn & Baker, 1999., str. 37. 75 M. Profet, "Pregnancy Sickness as Adaptation", u: The Adapted Mind, ur. J. Barkow, L. Cosmides i J. Tooby, New York, Oxford University Press, 1992., str. 327-365. 76 Steven Pinker, Prazna ploa, Zagreb, Algoritam, 2007. 77 Ovdje ne komentiram pitanje dolazi li do oponaanja zbog prisutnosti uroenog smisla za gramatiku zbog kojeg dolazi do razvoja kreativnog i prilagodljivog govora. 78 San Ivanjske noi, in 1., scena 1., stih 110. N eki urednici smatraju da je Demetrius bio moralno, a ne fiziki pjegav, ali Shakespeare je moda mislio na oboje i u svakom se sluaju istie to obiljeje. 79 Ovaj i sljedei citati su iz Humeova djela A Treatise of Human Nature (Rasprava o ljudskoj prirodi), knj. III., pt. ii, odjeljak 12., str. 570-573. 80 Arthur Schopenhauer, The Worldas Will and Representation, New York, Dover, 1958., sv. 2., str. 534. 81 John Dryden, "Lucretius: The Fourth Book Concerning the Nature of Love", The Poems of John Dryden, sv. 2., (1682-1685.), ur. Paul Hammond, London, Longman, 1995., stihovi 67-78, str. 335-336: So love with phantoms cheats our longing eyes, Which hourly seeing never satisfies; Our hands pull nothing from the parts they strain, But wander over lovely limbs in vain: Nor when youthful pair more closely join,

When hands in hands they lock, and thighs in thighs they twine, just in the raging foam of full desire, When both press on, both murmur, both expire, They gripe, they squeeze, their humid tongues they dart, As each would force their way to t'other's heart. In vain; they only cruise the coast, For bodies cannot pierce, nor be in bodies lost. 82 Marcel Proust, Rememberance of Things Past (U potrazi za izgubljenim vremenom). Ovdje sam zahvalan analizi Rae Langton iz djela "Sexual Solipsism". 83 Jean-Paul Sartre, Being and Nothingness (Bitak i nitavilo), London, Routledge, 1958., pt. 3, pogl. 1., str. 259 ff. 84 Jean-Paul Sartre, Words (Rijei), London, Hamish Hamilton, 1964., str. 72. 85 Moram biti pravedan i dodati da kritiari upuuju na to da je Sartre bio suosjeajniji, ako ne i sloeniji nego to se to ovdje ini. Vidi npr. "Sartre on Sex", u: The Philosophy of Sex Nathana Oaklandera, ur. Alan Soble, Totowa, N. J.: Rowman and Littlefield, 1980., str. 190-206. Za bijesan odgovor na slinu analizu Rogera Scrutona vidi Langtonov "Sexual Solipsism", str. 168-170. 86 A da ne spominjem dug popis ljudskih gluposti. Sudei prema Economistu (svibanj 2003.), svjetska kozmetika industrija godinje proda preparate za njegu koe u vrijednosti od 24 milijarde amerikih dolara, minke u vrijednosti 18 milijardi dolara, preparate za njegu kose u vrijednosti 38 milijarda dolara i parfema u vrijednosti 15 milijardi dolara. Trite za proizvode "nade iz boice" raste 7 posto godinje, vie nego dvostruko nego to raste vrijednost BDP -a u razvijenom svijetu.