Naselja Drežnice i njihovo stanovništvo – Srednji vijek sa najstarijom istorijom i turski period
«Drežnica settlements and their population»

       

by Miroslav Niškanović

         
The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L. service 

Source: Herald of the National Museum of Bosnia and Herzegovina in Sarajevo: Ethnology (Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu: Etnologija), issue: 46 / 1991(2004), pages: 127­183, on www.ceeol.com.

 

 

UDK 39: 325

Miroslav NIŠKANOVIĆ, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo Originalan naučni rad

NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO
Srednji vijek sa najstarijom istorijom i turski period

Rad obuhvata rezultate istraživanja naselja i stanovništva Drežnice, male predione cjeline u sklopu sjeverozapadnog dijela opštine Mostar, koja pripada geografskoj cjelini planinskog dijela Hercegovine. U radu se pokušalo sagledati i etnološke karakteristike stanovništva Drežnice, obraćajući prevashodno pažnju na rekonstrukciju razvoja populacionih odnosa na nivou područja, migracionih kretanja, porijeklo i, posebno, islamizaciju i status stanovništva u društvenim i državnim uređenjima. U radu se prateći istorijski slijed događaja ukazuje na vremenske periode (srednji vijek sa najstarijom istorijom, i turski period, u kojima su se dešavali prelomni događaji u etničkoj istoriji stanovništva ove oblasti.

Drežnica je zasebna prediona cjelina u sklopu sjeverozapadnog dijela opštine Mostar i pripada geografskoj cjelini planinskog dijela Hercegovine.1 Prva saznanja o Drežnici nalazimo u često teško pristupačnim putopisima i izvještajima školovanih pojedinaca koji su ostavili zabilješke o svojim impresijama nakon kratkih posjeta ovoj oblasti.2

–––––––
1

2

Ovaj rad je nastao kao rezultat naših istraživanja porijekla stanovništva Drežnice, obavljenih u periodu 1978-1981. godine. Rad predstavlja cjelinu sa radom Porijeklo stanovništva Drežnice, objavljenom u Glasniku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu (u daljem tekstu GZM), Etnologija (u daljem tekstu E), nova serija 38 (u daljem tekstu n..s.), Sarajevo, 1983, 1-61. Zbog obima kompletnog teksta nismo bili u mogućnosti da ga tada objavimo integralno. U ovim razmatranjima, u napomenama, nećemo, osim izuzetno, navoditi pomenuti rad jer oba ova rada čine jednu cjelinu i nastala su u isto vrijeme. I. F. Jukić, Putopisi i istorisko-etnografski radovi, Svjetlost, Sarajevo, 1953, 53, 386; L. Arbuthnot, Herzegovina or Omer Pasha and Rebels (with a brief accaunt of Servia, it s social, political, and financial condition), London, 1982, 225-233, Hercegovina prije sto godina ili šematizam fra Petra Bakule s latinskog orginala iz godine, 1867, Mostar, 1970, 121-122; Schematismus to pografico-historicus, vicariatus apostolici et custodiae provincialis franciscanico – missionariae in Heregovina pro anno domini 1873, Mostar, 1873, 162-169; M. Hoernes, Dinarische Wanderungen, Wien, 1888, 68-69; T. Kovačević, Opis Bosne i Hercegovine, Beograd, 1879, 86; V. Klajić, Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati, III svezak, Zagreb, 1880, 169.

Access via CEEOL NL Germany

128

MIROSLAV NIŠKANOVIĆ

Svi ti zapisi, sačinjeni tokom XIX vijeka, poslužili su nam kao savremena svjedočanstva o životu i kulturi stanovnika ove oblasti i ukazali nam na moguće pravce naših istraživanja. Interes naučnika, posebno istoričara, privuklo je postojanje materijalnih ostataka iz prošlosti. Pored kratkih zabilješki o slučajnim nalazima pojedinih arheoloških objekata istoričari su više pažnje posvetili postojanju jednog srednjovjekovnog natpisa, kao i nekropoli od četiri izuzetno ukrašena nadgrobna spomenika u obliku krsta. Posebno bi trebalo ukazati na radove Pave Anđelića i Šefika Bešlagića, koji su nam bili okosnica razmatranja o Drežnici u srednjem vijeku. 3 Nakon konsultovanja svih pomenutih pisanih podataka o Drežnici, te rekognosciranja terena, stekli smo utisak da je Drežnica specifična seoska zajednica sa više sela i zaselaka, poznata kao zasebna župa još početkom XV vijeka, a koja je usljed svog geografskog položaja vjekovima bila na izvjestan način izolovana, tako da su do naših dana ostali sačuvani arhaični elementi u narodnoj kulturi, posebno kod muslimanskog stanovništva.4 Jedno od interesantnih pitanja koje je apostrofirano u zabilješkama putopisaca iz XIX vijeka je i pitanje određene samosvojnosti ili specifične seoske autonomije i s tim u vezi posebnosti stanovništva Drežnice u odnosu na stanovnike susjednih oblasti.5 Uzevši u obzir znatnu izolovanost Drežnice, očekivali smo da se korjenite promjene do kojih je došlo u našim seoskim sredinama, osobito za posljednjih nekoliko decenija, a koje su uticale na naglo nestajanje “starinskog života”, nisu u mnogome dotakle ovog područja, te da se upravo u Drežnici održao značajan fond arhaičnih elemenata u narodnoj kulturi, te da je do danas očuvana tradicija o porijeklu stanovništva. Na ovakav zaključak su nas navodile i vijesti , zabilježene u XIX vijeku, o seoskim muslimanskim porodicama koje upravo u Drežnici još uvijek vrše potajne bogumilske obrede ili su, tek nedavno, s bogumilstva prešle na jednu od priznatih religija. 6 Realizacijom pomenutog projekta stekli su se uslovi za svestrano sagledavanje etničke prošlosti i etničkog razvitka stanovništva ove oblasti. Rezultati tih istraživanja publikovani su pod naslovom: “Etnološko-folkloristička istraživanja u Drežnici” u Glasniku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu.7

–––––––
3

4

5 6 7

P. Anđelić, Mesnovići, Masnovići, Bubanjići humska i bosanska vlastela, Hercegovina 2, Mostar, 1982, 79-89; P. Anđelić, Srednjovjekovna župa Večenike-Večerić i postanak Mostara, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Arheologija (u daljem tekstu A), n.s. XXIX (1974), Sarajevo, 1976, 295-279; Š. Bešlagić, Mastan Bubanjić, Godišnjak društva istoričara Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1953, 67-79; Š. Bešlagić, Stari krstovi u Drežnici, Naše starine III, Sarajevo, 1956, 179-188. Podaci uzeti iz prijave istraživačkog projekta pod naslovom: Život i kultura stanovništva Drežnice (etnološko-folkloristička istraživanja) koja se nalazi u arhivi Odjeljenja za etnologiju Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Prijava je upućena SIZ-u nauke Bosne i Hercegovine u Sarajevu. I. F. Jukić, nav. djelo (u daljem tekstu n. d.), 386; L. Arbuthnot, n. d. , 230; Schematismus… 187, 162; Hercegovina prije sto godina…1867, 121; M. Hoernes, n.d., 68. A. Solovjev, Nastanak bogumilstva i islamizacija Bosne, Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine I, Sarajevo, 1949, 74-79. U izvršavanju projektom postavljenih zadataka tokom trogodišnjih istraživanja učestvovalo je 12 istraživača. Izvještaji svih 12 istraživača prezentiraju rezultate istraživanja iz njihovih naučnih disciplina, odnosno specijalnosti i predstavljaju u stvari završni elaborat pod naslovom: Život i

NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO

129

Sva etnografska građa, sakupljana od strane pomenutih istraživača, predstavlja istraživačku osnovu i za naša istraživanja naselja Drežnice i demografskog i etničkog razvitka kao i viševrsnih struktura današnjeg muslimanskog i hrvatskog stanovništva Drežnice. Za nas je, svakako najznačajnija građa koju smo sakupljali namjenski za ovaj rad na terenu u periodu od 1978. do 1981. godine. Ova građa prije svega sadržava narodnu tradiciju o porijeklu pojedinih radova, iskazanu često u formi memorata, to jeste kraćih proznih kazivanja o bližoj ili daljoj prošlosti pojedinih rodova. Pored toga značajna su i kazivanja koja se u širem smislu mogu svrstati u krug istorijske narodne tradicije, a razjašnjavaju nam svrhu postojanja pojedinih toponima, njihov nastanak i značenje, na osnovu kojih smo konstatovali postojanje jednog dijela nekadašnjih, danas napuštenih naseobina, starih crkvišta, grobalja, ruševina itd. Značajnu građu sačinjava i fond zabilježenih kazivanja o “lokalnoj istoriji”, iskazivanih u formi legendi, to jest o događajima koji po narodnom shvatanju predstavljaju istorijski slijed zbivanja na ovom području od najstarijih vremena do danas. Pored narativnih izvora (etnografska građa) istraživačku osnovu ovog rada predstavljaju i objavljeni i neobjavljeni istorijski izvori. Od posebnog interesa za naša istraživanja su istorijski izvori koji do realizacije ovog naučnoistraživačkog projekta nisi bili publikovani. U grupi objavljenih izvora spadaju izvori koji se odnose na Drežnicu u srednjem vijeku, a koji su publikovani uzgredno uz druge značajne izvore.8 Ovi izvori su,

––––––––––––––
kultura stanovništva Drežnice (etnološko-folkloristička istraživanja). U ovom završnom elaboratu objavljeni su sljedeći izvještaji: V. Palavestra, Predgovor glavnog istraživača, 1-58; M. Niškanović, Porijeklo stanovništva Drežnice, 59-79; A. S. Aličić, Nahija Drežnica pod osmanskom upravom, 80-99; A. Bugarski , Seoska arhitektura, 100-123; S. Prosenica, Tradicionalna privreda stanovnika Drežnice, 124-142; S. Bajić, Narodna nošnja u Drežnici, 165-185; R. Kajmaković, Narodni običaji u Drežnici, 186-204; V. Stojaković, Tradicionalni društveno pravni i etnosocijalni odnosi u Drežnici, 205-235; R. Fabijanić, Narodna medicina, 236-247; Đ. Buturović, Narodna poezija u Drežnici kod Mostara, 248-298; V. Palavestra, Narodne pripovijetke, predanja, toponimija, 299-310; M. Okuka, Govorne osobine stanovništva Drežnice, 311337; D. Rihtman-Šotrić, Narodna muzička tradicija područja Drežnice, 338-353. Ovaj izvještaj se nalazi u arhivi Odjeljenja za etnologiju Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Originali terenskih zapisa i crteža, nastali u toku trajanja projekta, kao i sređena, transkribovana i arhivski obrađena etnološka građa nalazi se takođe u arhivu Odjeljenja za etnologiju Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Ovaj dokumentacioni materijal je poslužio pomenutim istraživačima da napišu radove pod naslovom kao i u elaboratu, a koji su objavljeni u Glasniku Zemaljskog muzeja broj 37, za 1982. godinu i broj 38. za 1983. godinu. Do danas jedino nije objavljen rad S. Prosenice o narodnoj privredi. Pored radova u Glasniku Vlajko Palavestra je svoj nešto prerađeni predgovor glavnog istraživača objavio kao poseban rad pod naslovom Drežnica u Hercegovini (Zabilješke o prošlosti i narodnoj kulturi), Hercegovina 2, Mostar, 1982, 91-123, a Miloš Okuka je objavio iz problematike koju je obrađivao prilog pod naslovom: Glas (H) u govoru Muslimana Drežnice u Hercegovini, Književnost i jezik XXIX, 2, Beograd, 1982, 101-103. E. Fermedžin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastika, Zagabria, 1892, 87-89; M. Dinić, Odluke veća Dubrovačke Republike I, Srpska akademija nauka i umetnosti (u daljem tekstu SANU), Zbornik XV, Beograd, 1951, 257; M. Dinić, Odluke veća Dubrovačke Republike II, SANU, Zbornik XXI, Beograd, 1964, 578; M. Dinić, Trg Drijeva u srednjem vijeku. Srpska zemlja u srednjem vijeku, Beograd 1978, 397.

8

130

MIROSLAV NIŠKANOVIĆ

uglavnom, komentarisani u literaturi, a mi smo pokušali da ih posmatramo iz našeg ugla gledanja.9 Izvori iz perioda turske vladavine su dvojne provenijencije, jedno su turski izvori, pisani turskim jezikom i arapskim pismom, a drugo su izvještaji sačinjeni od sveštenih lica za potrebe katoličke crkvene organizacije. Od posebnog značaja su turski popisani defteri sačinjeni u drugoj polovini XV i prvoj polovini XVI vijeka. Podaci sadržani u ovim defterima predstavljaju osnovu za sagledavanje zbivanja u Drežnici u ovom periodu. Osnovni podaci o Drežnici iz pomenutih deftera fragmentirano su objavljivani do realizacije ovog projekta10, ali ih je prvi put integralno objavio Ahmed S. Aličić kao rezultat svog istraživačkog rada na ovom projektu. Aličić je koristeći se prije svega pomenutim defterima i napisao rad pod naslovom: “Nahija Drežnica pod osmanskom upravom”, koji smo koristili i navodili u napomenama kada smo govorili o Drežnici pod turskom vlašću.11 Za period turske vladavine od XVII do XVIII vijeka koristili smo se podacima koji su sadržani u još neobjavljenim sidžilima mostarskog kadije. Radi se o sudskim protokolima koje je pisao kadija u Mostaru i u kojima su podaci o Drežnici veoma brojni. Broj podataka koje smo koristili za ovaj rad povećava se sa približavanjem kraja turske vladavine. Najveći broj podataka iz ovih sidžila odnosi se na vjenčanja Drežnjaka pred mostarskim kadijom, te na plaćanje poreskih obaveza pod nazivom taksit. Treba napomenuti da se ovi sidžili nisu sačuvali u kontinuitetu i da smo mi za ovaj rad koristili samo dio sačuvanih sidžila, koji se čuvaju u Arhivu Hercegovine u Mostaru, te jedan u Orijentalnom institutu u Sarajevu.12 U grupu izvora tipa deftera spada i popis zaduženja Drežnjaka sa desetinom, koji je, takođe, objavio Aličić u pomenutom radu.13 Drugu grupu izvora iz ovog perioda možemo podijeliti na dvije podgrupe. Podaci iz ovih izvora odnose se uglavnom na katoličko stanovništvo u Drežnici od XVIII vijeka do kraja turske vladavine. Za istraživanja porijekla pojedinih hrvatskih radova, a posebno za provjeru usmenih izvora, to jest narodne tradicije o porijeklu pojedinih radova, od naročitog značaja su nam matične knjige koje su sačuvane u kontinuitetu od 1818. godine, pa do kraja turske vladavine. Matične knjige vjenčanih, krštenih i umrlih danas se nalaze u župinim uredima u Seonici, Rakitnu, Drežnici, te Arhivu franjevačke provincije u Mostaru.14 O brojnom stanju katoličkog stanovništva saznajemo i na osnovu izvještaja koji su biskupi u XVIII i početkom XIX vijeka slali svojoj centrali Congregatio de propaganda de fida u Rimu. Radi se o objavljenim izvještajima iz 1738, 1743, 1768 i 1813. godine.

–––––––
9 10

11 12 13 14

P. Anđelić, Mesnovići…, 79-89. H. Šabanović, Bosanski pašaluk, Naučno društvo Bosne i Hercegovine, Djela XIV, Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka 10, Sarajevo, 1950, 117, 136-137, 142, 157, N. Filipović, Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini, ANUBiH, Godišnjak XII, Centar za balkanološka ispitivanja 10, Sarajevo, 1974, 159, 185. A. S. Aličić, Nahija Drežnica pod osmanskom upravom, GZM, E. n.s. 37, Sarajevo, 1982, 3-14. Popis ovih izvora dat je u mom prvom radu o Drežnici. M. Niškanović, n.d., 3. A. S. Aličić, n.d., 13-14. M. Niškanović, n. d., 3. Popis korišćenih matičnih knjiga dali smo u navedenom radu.

D.18 ––––––– 15 16 17 18 M. godište XXXIX. Shikago-Roma. a i fotografisali smo lokalitete i zbivanja koja smo opservirali. bilo je potrebno ispitivati i sakupiti predanja o porijeklu svakog pojedinog roda. Zlatović. Kronika o. franjevca iz zaostroga. Stanje župa i duša apostolskog vikarijata u Bosni srebreničko-otomanskoj prema popisu izvršenom 1813. Građa XXIII. na osnovu popisa katoličkog stanovništva 1743. Pavla Šilobadovića o četovanju u Primorju (1662-1686). Đ. E. Već prilikom prvih odlazaka na teren nametnuli su nam se izuzetni prenosioci narodne tradicije Omer Balić iz Poglavice. Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae iz discriptionibus annis 1743 et 1768 exartis. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (u daljem tekstu JAZU). Đaković. Starine XXI. Iste provenijencije je i savremena hronika Pavla Šilobadovića. U namjeri da ostvarimo taj cilj intervjuisali smo predstavnike gotovo svih radova koji su danas prisutni u Drežnici.16 Jedan od osnovnih izvora za proučavanje kretanja stanovništva i njegovo porijeklo je sakupljanje narodne tradicije. Iako u svakom selu postoji poneki dobar poznavalac narodne tradicije od koga se može saznati i zabilježiti predanje o postanku sela i porijeklu pojedinih radova i lokaliteta. Sarajevo. Ovaj činjenički materijal (“usmeni izvori”)17prikupljali smo na terenu tehnikama razgovora (intervjua) i posmatranja. 123. Zbornik XXII. 1889. Džafer Kajić i Ahmet Mujić obojica iz Bunčića. SANU. n. Mandić. II odelenje. Isto. Da bi ovakvi izvori postali izvori prvog reda. Pored toga u radu smo koristili i nekoliko neobjavljenih dokumenata koji se odnose na Drežnicu. Kamber. L. pravilo je da o porijeklu svog roda najviše znaju pripadnici tog roda. godine. i u kojoj se više puta spominje i Drežnica. Beograd.15 Podatke iste vrste nalazimo i u šematizmima franjevačke provincije. Međutim. te u nekoliko pojedinačnih dokumenata koje smo pronašli u Arhivu franjevačke provincije. a danas se nalaze u Arhivu Biskupskog ordinarijata u Mostaru. ANUBiH. . D.. 159-160. 95. 26.s. Odjeljenje društvenih nauka 19. 63. 1981. Kako sva ovako sakupljena građa neminovno sadrži u sebi znatnu dozu subjektivnosti u opšte prihvaćenoj kategorizaciji izvora u istorijskim i društvenim naukama ovi izvori se smatraju izvorima drugog reda.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 131 Od posebnog značaja su izvještaji biskupa Dragičevića i Bogdanovića. kako nam je bilo bitno da sakupimo što više predanja o porijeklu pojedinih rodova. Jačov. Tek nakon toga ova građa se može prezentovati kao punovažan izvor i upotrebljavati u naučne svrhe. GZM. Prilozi za demografsku i onomastičku građu Bosne i Hercegovine I. 272. 1979. u kojima se navode imena svakog pojedinog domaćina sa brojem članova pripadajućeg domaćinstva. Spisi tajnog vatikanskog arhiva XVI-XVIII veka. 1932. 44. zapisivanjem u svesku. 100-102. Visoko. 65. Od njih smo zabilježili najznačajniji fond predanja relevantnih za istraživanje etničke prošlosti stanovništva Drežnice. a podaci iz njih se sada prvi put objavljuje. Dobijene podatke bilježili smo snimanjem na magnetofonsku traku. 1962. Sarajevo. 57. S. Zagreb. Petrović. Franjevački vjesnik 2. koji je u vrijeme kandijskog i velikog bečkog rata opisivao događaje u “Primorju”. Etnološke beleške s puta po Bosni i Hercegovini u jesen 1953. godine. 132. mora se sprovesti striktno utvrđeni postupak provjere njihove vjerodostojnosti. 35/36. koji su objavljivani u ovo vrijeme. 1983. veljača 1932.

Filipović. Srpski etnografski zbornik LXIX. Beograd. te u vezi s tim predstavljaju zaokružene cjeline u etničkoj istoriji stanovništva ove oblasti.132 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ Provjeru tačnosti usmenih izvora vršili smo na taj način što smo pokušali da nam svaku zabilježenu informaciju potvrdi više nezavisnih informatora. Hercegovina. XXIV/XXV. Rame itd. Dedijer. Istom metodologijom obrađeni su i periodi: austrougarski period. prateći istorijski slijed događaja. prije svega pisanih dokumenata. šematizmima. M. Rasvjetljivanje ovog problema pretpostavljalo je što god više je to moguće poniranje u prošlost uz korišćenje svih dostupnih izvora koji mogu poslužiti za rekonstrukciju razvoja populacionih odnosa na ovom području. Takođe smo pokušali da detaljnim istraživanjima narodne tradicije na terenu. Beograd. Sarajevo. n. katastrima. karakterišu specifični uslovi i događaji. sudskim protokolima. Svaki ovaj period posebno. Sljedeća faza provjeravanja sakupljena građe bazirala se na podacima o porijeklu stanovništva susjednih oblasti koji su već objavljeni u literaturi. Kada je riječ o sagledavanju populacionih odnosa za periode iz kojih smo posjedovali dovoljan fond statističkih podataka. posebno.19 Pored ovih radova. gruntovnici. koristili smo demografske metode. Srpski etnografski zbornik XII. 1955. vjerodostojnost podataka smo na najbolji način mogli utvrditi korišćenjem različitih nezavisnih izvora. S. porijeklu i strukturi stanovništva oblasti koja je do realizacije ovog naučnoistraživačkog projekta bila u osnovi sasvim nepoznata. Kako je riječ o istorijatu naselja. koje smo uočili nakon završenih istraživanja. U našem slučaju radi se o matičnim knjigama. Etnička prošlost stanovništva na području Lištice u zapadnoj Hercegovini. Petrović. U kontekstu napora za svestranijim sagledavanjem etničkih i etnoloških karakteristika stanovništva Bosne i Hercegovine u ovom radu pokušali smo da na osnovu sakupljene građe. vremenske periode u kojima su se dešavali događaji prelomni za bivstvovanje stanovništva ove oblasti. GZM. te period od drugog svjetskog rata do danas. te svim drugim pisanim izvorima koji su nam mogli koristiti u ovim istraživanja. te traganjem za izvornom arhivskom građom pokažemo da je moguće rasvijetliti prošlost i ovako malih i naoko beznačajnih predionih cjelina i tako dati novi prilog proučavanju naših naroda. Pored toga posebno smo obratili pažnju na posebnosti Drežnjaka u odnosu na stanovnike susjednih oblasti. d. Sastavni dio naših razmatranja naselja Drežnice i njenih stanovnika čini i valorizovana građa o naseljima i porijeklu svih drežanjskih radova. osjetila se potreba za detaljnim istraživanjima narodne tradicije te traganjem za izvornom arhivskom građom što je pretpostavljalo kulturnoistorijski pristup. godine M. predione cjeline u zapadnoj Hercegovini. 1909. Iz tog razloga smo naša izlaganja podijelili na periode: srednji vijek sa najstarijom istorijom i turski period. migracionih kretanja. Lištice. islamizacije i statusa stanovništva u društvenim i državnim uređenjima. Naselja srpskih zemalja. u kojima smo na neposredan način kontrolisali narodnu tradiciju o porijeklu stanovništva. porijekla i. pristupačnih izvora i literature rasvijetlimo etničku prošlost stanovništva Drežnice. Naselja i porijeklo stanovništva 35.. U našim istraživanjima pokušali smo da utvrdimo. s. 9-95. 1970. Niškanovića. E. Rama u Bosni.20 ––––––– 19 20 J. religijama vjerskih misionara. što će biti publikovano u narednoj svesci GZM (E) . Rasvjetljavanje postavljenog problema pretpostavljalo je i korišćenje i primjenu odgovarajućeg metodskog pristupa. M. izložena u naprijed pomenutom radu iz 1983. U našem slučaju radi se o monografijama o porijeklu stanovništva Hercegovine. n. period između dva rata. 14-61.

U novije vrijeme kompletan tekst povelje dao je Pavo Anđelić. 117. odbrambenih mogućnosti i konjukturne ekonomije u razvijenom feudalizmu značaj Drežnice je rastao. seoske opštine. godine. i to na latinskom jeziku prema Šišićevom izdanju iz 1938. koji je. u stvari geografski pojam. a nepokretni materijal (stećci) dislociran je u novosagrađeno naselje. dok termin “provincia” treba shvatiti u značenju upravnog kotara. U pomenutoj darovnici kralja Ostoje. nadgrobni spomenici i drugi objekti nerazjašnjene namjene). Iako mali po teritoriji i broju stanovnika. Na području mjesne zajednice Drežnica istraživanja su obuhvatila nekoliko lokaliteta u Donjoj Drežnici i Donjim Jasenjanima. Drežnica se ne spominje u pisanim izvorima srednjeg vijeka. Tom prilikom pomoću svjedoka je utvrđeno da je izvjesni Dabiživ Junotić dobio 12 tovara soli za Drežnicu. početkom XV vijeka. a samo supsidijarno i župe. godine u darovnici kralja Ostoje. Rezultati ovih istraživanja samo su djelimično publikovani. Beograd. i to u gore navedenom smislu. A. 1980. Anđelić. Problem zaštite i prenosa stećaka u Hercegovini. Zbog izolovanosti. koliko je nama poznato. . Pošto je ovo povelja sačuvana samo u kasnom i lošem prevodu. n. među njima i “provinciju” neophodno je posrednim putem rekonstruisati.23 Nakon ovih podataka. pojedine kategorije upravnih jedinica. Drežnica se naziva provincijom: “provinciam Drezniza cum omnibus iuribus et territoriis”. .NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 133 SREDNJI VIJEK SA NAJSTARIJOM ISTORIJOM  O Drežnici u srednjem vijeku ima veoma malo pisanih podataka. crkvine. 1982. Mostar. 263-267. Atanacković-Salčić. godine. kao i njenu analizu. Zelenika. 141. knežije. Pošto na ovom području nisu obavljena sistematska arheološka istraživanja. Arheološki pregled 21. V. gdje označava jednu manju predionu cjelinu. Nakon obavljenih istraživanja ovi lokaliteti (u Donjoj Drežnici) potopljeni su i nalaze se pod vodom akumulacionog jezera. 153-154..21 Prvi direktni pomen Drežnice je iz 1408. Crkvina Donji Jasenjani. između ostalog . U okviru ranofeudalnog upravnog sistema Drežnica je bila samo jedna seoska opština. M. d.22 Sljedeći podatak kojim raspolažemo o Drežnici u srednjem vijeku je iz maja 1423. d. što je moglo biti posljedica određene geografske izolovanosti. Dinić. mi ćemo se zadržati na podacima koji su nam bili dostupni. Nesumnjivo je da se za Drežnicu u XV vijeku koristio naziv župa. Analizom ove povelje Pavo Anđelić je došao do zaključka da je termin župa (zupa). P. n. Anđelić navodi sva dosadašnja objavljivanja ove povelje. Drežnica je u prošlosti često imala određenu upravno-političku autarhiju. o kojima ćemo govoriti kasnije. Drežnica je po svemu ––––––– 21 22 23 Pored nekoliko slučajnih nalaza. te maglovite legende o ljudima koji su naseljavali ovu dolinu “prije današnjeg stanovništva”. Hercegovina – ostaci srednjovjekovne crkve i nekropola stećaka. Osim prirodno geografskih uslova za stvaranje ljudskih staništa o bivstvovanju ljudi na ovom području govore svojim nemuštim jezikom materijalni ostaci iz prošlosti (gradine. koji se u darovnici samo jedanput javlja. i to u vidu izvještaja sa iskopavanja. Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode iz Mostara organizovao je zaštitna arheološka iskopavanja na području koje je trebalo biti potopljeno izgradnjom hidroelektrane Salakovac i Grabovica. Na sudu u Drijevima optuženi su carinici zbog davanja soli na ispolicu. dao i “provinciama” Drežnicu u posjed braći Radivojević.

s tim da se u ovoj verziji pored termina “provincia” koristi i termin “župa”. GZM XIX. Donjem Selu. . prije svega. 265-266. U to vrijeme ovaj novac je predstavljao važno platežno sredstvo u trgovini po sjeverozapadnoj polovini Balkanskog poluostrva. Ovi nalazi se čuvaju u Prirodnjačkom muzeju u Beču i nije nam poznata bliža lokacija gdje su nađeni.134 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ sudeći. Ovakav upravni status Drežnice u srednjem vijeku potvrđuje i organizovanje ove oblasti u zasebnu nahiju neposredno po osvajanju od strane Turaka. U Drežnici je pronađen jedan novčić tipa drahme. Patsch. n. K.25 Na prelazu u istorijsko doba ilirska plemena naseljena u unutrašnjosti Balkana bila su pod jakim uticajem grčke civilizacije. ili pak na sporednoj komunikaciji koja je tokom čitavog antičkog doba povezivala Bosnu sa jadranskom obalom. Beograd. S. Izgleda da je još u ovo doba Drežnica bila na putu. Rad je neznatno dopunjen štampan ponovo u zbirci studija pod naslovom Studije o teritorijalnopolitičkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne. 1902. 1906. Početkom ovog vijeka u Donjoj Drežnici je nađen jedan čekić od serpentina. GZM XIV. koji se datira u neolit. Ćurčić. . Apollonia i Dyrrahacium novci iz moje zbirke. na šta nas upućuju podaci o dva usamljena nalaza iz ovog perioda. Nekoliko prehistoričkih predmeta iz Bosne i Hercegovine u zbirci c. Čirković. Anđelić. 203-214. Postojanje ovog toponima. Najznačajniji centri širenja ovih uticaja nalazili su se na našoj obali Jadrana. 400. Istorija srednjovjekovne bosanske države. koji se koristio u III i II vijeku prije naše ere. Sarajevo. Nahogjaji novca. d. 239-243. Pitner. naseljeni veterani i pripadnici rimskog upravnog aparata. jer se parcele nazivaju Zidine. vojnici legija stacioniranih na ovom tlu. Sarajevo. Iako na ovim gradinama nisu vršena arheološka istraživanja vjerovatno je da su u blizini tih mjesta postojala praistorijska naselja. Trgovci koji su prolazili ovim krajevima krčili su puteve kojima su prodirali elementi grčke kulture na područja naseljena ilirskim plemenima. Shodno konfiguraciji terena ubicirali smo gradine na uzvišenjima iznad predjela Toplo. Pač. koji je prvo politički. d. d. a poticao je iz grčkog grada Dirahiona (Drača) . n. 1907. 28. n. 27. Nahogjaji novca. 82. GZM XII. tada imala i svoj “grad”. Sarajevo. a u Gornjoj drežnici je pronađena jedna sjekira iz bronzanog doba. H. S. K.27 Tekovine rimske civilizacije na našem tlu stvarale su se snagom autohtonog ilirskog elementa. naravoslavnog dvorskoga muzeja u Beču. 117. daje do sada u literaturi neprimijećenu potvrdu svrstavanja Drežnice u kasnofeudalne župe Humske zemlje.. Sarajevo. 26 Ovaj stariji grčki sloj u kulturi ilirskih plemena nije ostavio tragove koji bi bili od značaja za kasnije doseljavanje Slovena. Šabanović. a kasnije i kulturno postao dio rimske civilizacije. Možda se radi o nekoj od pomenutih gradina. 1982.kr. jer između “grčkog” perioda i naseljavanja Slovena leži više vijekova rimske vlasti nad ilirskim teritorijama. Ovi uticaji osjetili su se svakako i u Drežnici. iako na uzvišenju koje se tako zove nisu vršena arheološka iskopavanja. prema narodnoj tradiciji nekada postojala crkva. V. U neposrednoj blizini ovih lokaliteta na lokalitetu Zmajlovca. K. 1900.24 Kada govorimo o najranijoj naseljenosti Drežnice po svemu sudeći izgleda da je najstarije naselje bilo na mjestima koja se i danas nazivaju gradinama. Striževu i Gornjoj Drežnici. Sarajevo. 571-572. Ćirković. 127-128. Nosioci romanizacije u unutrašnjosti Dalmacije bili su. 1964. Uključivanje domaćeg ––––––– 24 25 26 27 P. GZM XVI.

259-279. Na osnovu razmatranja Pave Anđelića vidi se da je ova župa zapremala područja današnjih opština Čitluk i Lištica.31 U dugom vremenskom periodu od IX do XV vijeka Drežnica je. koja je počinjala kod grada rasa.. Patsch. n. a Lieut Arbuthnot navodi da je na mjestu gdje je bio grad (današnji lokalitet “na Gradu” – NM) pronađen idol težak 25 funti. kojoj pripada i Drežnica.. Ćirković. 39.d.30 Sredinom X vijeka. Religiozna tolerantnost i sinkretizam različitih kultova omogućavali su da se premosti duboki jaz koji je u početku postojao između osvajača i potčinjenih domorodaca. godine pronađeno više stotina vizantijskih zlatnika Romanusa II. čija je konačna redakcija završena polovinom XII vijeka.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 135 življa u rimske vojne jedinice je. Konavljana i Dukljana. 31-35. teritorija Srba ležala je između Cetine. n. dijelila sudbinu poznate ranofeudalne župe Večenike – Večerić. 41. a nakon pokorenja ostataka makedonske države od strane vizantijskog cara Vasilija II Vizantijsko carstvo je poslije dugog vremena zavladalo skoro čitavim Balkanom. Isto.28 Jedan od najznačajnijih događaja u slovenskoj kolonizaciji Balkanskog poluostrva je doseljenje Srba i Hrvata.33 U Drežnici je 1867. te predjela Bijelog Polja. po Konstantinu Porfirogenitu. Krajem X vijeka ovo područje se našlo na putevima ekspanzije snažne makedonske države cara Samuela.34 ––––––– 28 29 30 31 32 33 34 Isto. 34. i vizantijske Dračke teme. Ovi podaci nam nedvosmisleno govore da bi organizovana arheološka istraživanja vjerovatno bacila više svjetla na život stanovnika Drežnice u ovom periodu.. Srednjovjekovna župa Večenike…. da bi dodir Slovena sa starosjediocima ukazao na to da je romanizacija dostigla veoma visok stepen. u teritorije koje su naselili Srbi uključuju zemlje Neretljana.32 U političkom pogledu. L. kada je riječ o Humskoj zemlji zapadno od Neretve. svakako. koji je vladao od 959 do 963. Isto. 232. odnosno Večenike). 169. takođe. Autohtono stanovništvo je žilavo čuvalo svoju jezičku i kulturnu osobenost. Područje koje su naselila srpska i hrvatska plemena predstavljalo je kolijevku svih političkih tvorevina izniklih u središnjem dijelu balkanskog poluostrva. Doseljavanja Slovena na teritorij rimske Dalmacije poprimila su karakter stalnog nastanjivanja u VII vijeku. s kojom se dodirivala kod Bojane i Skadarskog jezera. . Anđelić. Arbuthnot n. Zahumljana. U opisima Drežnice iz XIX vijeka navodi se da je isti nalazač na istom mjestu pronašao i dva prstena velike vrijednosti sa istom količinom novca. otvorilo puteve širenju jakih rimskih uticaja. Travunjana. Zemlje hrvata su se prostirale od rijeke Cetine do Istre. Schematismus…1873. P. koja se spominje u Dukljaninovom Ljetopisu. K. godine. odnosno srpsko ime.d. d. Isto. Drežnice i neposredne okoline Mostara i da se već u drugoj polovini XIII vijeka raspala. te da je uža okolina Mostara zadržala staro ime (Večerić. bugarske državne teritorije.29 Još u X vijeku jasno su se razgraničavale granice teritorija na kojima je preovladavalo hrvatsko. 40. S. ova teritorija je još u X vijeku u rukama srpskih vladara.

oko 1130/1131. S.136 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ U desetom vijeku Zahumlje je bilo odijeljeno od Bosne Ivan planinom i Čvrsnicom. Historija Brotnja od najstarijih vremena do 1878. 199-214. n. jer se oženio Vladikom. Ćirković. iz čega se vidi da se Drežnica u to vrijeme nalazila na granici između ovih dviju oblasti. Nakon smrti kralja Đure. Đurđevi sinovi su Đurđevići. 199-214.40 Radivoj Bogavčić je umro prije 1390. postizala je usprkos vizantijskim vojnim pohodima značajne uspjehe. 70. Tada su se učvrstili u ovoj oblasti Branivojevići.. Vego. 41. Isto. 89-90.35 Poslije smrti kralja Bodina nastale su borbe oko dukljanskog prijestola tako da je jedan član kraljevske dukljanske loze. P.godine. godine. ali koju su još tada računali u svoje ljude. Kovačević.. 1981. Za vrijeme Dabišine vladavine Đurađ se spominje kao svjedok 1393 i 1395. Sudbina Branivojevića. u stvari. Đurađev ugled je porastao za vrijeme kralja Dabiše. Anđelić. Lj.d. godine. Uticaj dukljanskih kraljeva se širio daleko izvan granica skromne teritorije. U borbama Branivojevića sa bosanskim banom Stjepanom II Kotromanićem i Dubrovčanima srpski vladara i njegov sin Dušan koji se nalazio u blizini ovih događaja. Mrdešu i Radivoja. Ćirković. kada se njegov sin Đurađ navodi kao svjedok kralja Tvrtka pri određivanju splitskih međa. U prvoj deceniji XIV vijeka gospodar Humske zemlje bio je knez Konstantin iz hrvatskog vlasteoskog roda. pobjegao u Zahumlje. kraljevom unukom.37 Hum je vraćen u sastav srpske države i odbranjen od Mladena II Šubića 1318. Znamenite srpske vlasteoske porodice srednjeg veka. koja je u XI vijeku postala središte političke aktivnosti i borbe za oslobođenje od vizantijske vrhovne vlasti. Duklja. nije pokoravala. koja im se. Godišnjica Nikole Čupića X. M. Kovačević. Po Radivoju se njegovi sinovi Đurađ i Vukić prezivaju Radivojevići. Za čitavo vrijeme bosanskog kraljevstva najznačajnija vlasteoska porodica na teritoriji između Cetine i Neretve je porodica Radivojevića. Tada je Zahumlje postalo samostalna oblast s posebnim knezom na čelu. nisu se energičnije zauzeli za vlastelu. . a po Đurđevom sinu Vlatku se Vlatkovi sinovi prezivaju Vlatkovići. 89. Posljednje borbe su se vodile 1326.38 Nakon ove godine Humska zemlja je u okviru srednjovjekovne bosanske države. 1888. godine.39 Najstariji predak ovog kneževskog roda zvao se Bogavac i živio je početkom XIV vijeka. Lj. Beograd. napadnutih od bosanskog bana na kopnu i dubrovačkih brodova na moru. d. n. godine. Čitluk.36 Borbe Dragutina i Milutina su otvorile put prodoru Šubića u humsku zemlju. I pored stalnih napora članovi ove porodice tokom XIV i XV vijeka nisu uspjeli u cjelini ostvariti svoje planove o feudalnoj oblasti (ili “državi”). d. 266. n. n. 79. Zahumlje se kao zasebna oblast priključuje Raškoj i njom su vladali članovi raške dinastije. Bogavac je imao dva sina. iz kojeg je potekao i Nelipac. Poslije potčinjavanja Travunije i Zahumlja u vrlo povoljnim političkim prilikama kralj Bodin je svoju vlast nametnuo i zemljama u unutrašnjosti – Raškoj i Bosni. Gradinja. četiri sina vlastelina Branivoja. bila je tada već zapečaćena.. Radivojević-Đurđević-Vlatković. Poslije Dabišine smrti je ––––––– 35 36 37 38 39 40 S.d. godine..

zapadnim Humom) pokušavala da održi prevlast u Humu. .d. Gorsku župu. što se između ostalog vidi i iz jedne povelje iz 1434. Početkom vlade Tvrtka II. a kraljevski prijesto je postao stabilniji. 187. godine reducirao se moćni trijumvirat (Pavle Radenović – ubijen sredinom 1415. M. Duvno i. Neretva). koji su čak preduzeli sve mjere da se u slučaju potrebe sklone u Dubrovnik. Ćirković. godine kojom Juraj Vojsalić potvrđuje Radivojevićima sve njihove posjede.. koji je došao na vlast po drugi put nakon Ostojine smrti i kratke vladavine njegovog nasljednika Stefana unutrašnji ratovi su se donekle smirili. Godinu dana nakon toga Đurađ je ratovao na strani kraljice Jelene. n. Broćno. Nakon Tvrtkovog drugog dolaska na bosanski prijesto je došao kralj Tomaš. dijelom. Događaji izazvani smrću Sandalja Hranića takođe svjedoče da je on imao vlast i nad dijelom Huma zapadno od Neretve. godine i odlaska vojvode Sandalja i hercega Hrvoja na izmirenje u Budim situaciju koristi Ostoja i uz pomoć svojih saveznika se penje na bosanski prijesto. udovice kralja Dabiše. kojom Ostoja daruje Hrvoju Vukčiću grad Livno i livanjsku župu. Hrvoje Vukčić – umro početkom 1416. S.41 U dvadesetim godinama XV vijeka smanjio se broj teritorijalnih feudalnih gospodara bosanske države. 1404. godine da se može u slučaju potrebe sa porodicom skloniti u Dubrovnik. Tako su Radivojevići pokušali da otmu Stefanu Kosači njegovu polovinu drijevske carine. Nakon toga. koja je i dalje (nakon 25-godišnje vladavine Lajoša velikog 1357.d.42 Ovo bi bili najosnovniji istorijski podaci i okviri unutar koga se našla i oblast Drežnica u srednjem vijeku. Radivojevići su u otporu protiv Sandaljevog nasljednika Stefana tražili oslonac u Ugarskoj.. n. Radivojevići ipak nisu prešli u Dubrovnik. P. Nakon pobjede ugarskog kralja Sigismunda nad Bosancima 1408. usljed znatne moći Radivojevića i njihove stalne težnje da se oslobode podređenog položaja prema ovoj moćnoj porodici.-1382. O naseljenosti Drežnice u srednjem vijeku nemamo pisanih podataka. jer su se u međuvremenu pomirili sa Hrvojem i Tvrtkom II. n. Prvi podaci o naseljima ove oblasti datiraju se u prve godine turske vladavine. Na osnovu ovih retrogradnih podataka vidi se da su u Drežnici tada postojala tri naselja: Knežluk.. godine Hrvoje je zbacio Ostoju i počeo progoniti Radivojeviće. kakav položaj je zadržala do danas. godine. te Blato. ali je i dalje ostao prisutan veoma jak turski uticaj. grad Kruševac. Radivojevići se sve vrijeme priklanjaju neprijateljima Kosača i u zapadnom Humu su prisutni do kraja XV vijeka. godine) na velikog vojvodu Sandalja Hranića. Vlast Kosača zapadno od Neretve. Anđelić. Kao nagradu za vjernost. Sandalju Hraniću su nesumnjivo bili podloženi Radivojevići. To je vrijeme kada su počela veoma oštra unutrašnja neprijateljstva kao i povećano miješanje vanjskih faktora. a njega je naslijedio njegov sin Stefan Tomašević.d. Za vrijeme prve vladavine kralja Ostoje Đurađ je svjedok na povelji iz 1400. 181. Ostoja je Radivojevićima izdao poznatu povelju u kojoj im daruje: Omiš sa primorjem. Početkom 1416. Luku. Dinić. Sve vrijeme u srednjem vijeku Drežnica je pripadala Humskoj zemlji i nalazila se na njenom graničnom području prema Bosni (granične župe sa Drežnicom su Rama. Drežnicu itd.. Po dolasku Stjepana Ostoje Đurađa bježi sa porodicom u Dubrovnik.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 137 tražio Dubrovčanina 1396. Ubrzo se Đurađ pomirio sa Ostojom i nalazi se u Humu kao gospodar Drijeva. 266. Striževo i ––––––– 41 42 Isto. te za vrijeme turske vladavine u Hercegovini.

Aličić. a to je broj od pet osoba. fiksiran na prvobitni grčki (pravoslavni) i kasniji kaurski (katolički) dominantan položaj i danas sadržan u narodnoj tradiciji. u vrijeme turske okupacije. koja je bila veoma jaka nekoliko godina za redom. 3. 6. XX-XXI. Ti stihovi glase: Kad nam rodi u Docu pšenica. Narodna tradicija kada govori o stanovnicima “koji su naseljavali Drežnicu prije ovog stanovništva” govori o “Grcima” i “Kaurima” i njima pripisuje materijalne ostatke iz tog perioda. Striževo je imalo 40 domaćinstava sa sedam neoženjenih. pa je tako do upotrebe ovih naziva vjerovatno došlo tek kasnije od XV i XVI vijeka. a sigurno bar u tom broju i prije toga. narodna tradicija objašnjava i u drugim krajevima poznatim objašnjenjima: stećci su postavljeni jer su neke životinje vadile ostatke pokojnika. Na osnovu priča o Grcima i Kaurima vidljivo je da današnji stanovnici Drežnice čuvaju tradiciju o svom hrišćanskom porijeklu. a stanovnici su se iselili zbog snjegova i zime. ženićemo našega Filipa. uglavnom. a Vrhpolje 72 domaćinstva i 20 neoženjenih odraslih muškaraca. od X do prve polovine XIV vijeka. S.s. U Knežluku je upisano 31 domaćinstvo i pet neoženjenih odraslih muškaraca. Iz prethodnih izlaganja vidljivo je da je ovaj dio humske zemlje u jednom dužem vremenskom periodu. GZM.44 Redoslijed crkvene dominacije u Drežnici. a “Turska je istjerala Kaure”. . materijalni ostaci iz tog perioda.138 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ Vrhpolje. Knežluk 31 × 5 + 5 = 160 Striževo 40 × 5 + 7 = 207 Vrhpolje 72 × 5 + 20 = 380 Drežnica(svega) 143 × 5 + 32 = 747 O etničkoj strukturi i konfesionalnoj pripadnosti stanovnika Drežnice u doba srednjovjekovne bosanske države nemamo podataka.. te tome dodamo neoženjene u Drežnici je neposredno poslije turskog osvajanja. V.43 Kada broj domaćinstava pomnožimo sa hipotetičkim brojem članova jednog domaćinstva. n. Narodna predanja o starom stanovništvu u dinarskim krajevima. Nestanak stanovnika koji su tvorci stećaka. mogao bi na neki način imati svoju realnu podlogu. Sarajevo.d. i vinograd Radinja Glavica. Prema mišljenju Vlajka Palavestre početak upotrebe ovih naziva za staro stanovništvo. došlo do izrazitije diferencijacije u vezi sa crkvenom pripadnošću. god. Međutim. narodna tradicija. Grci se. kao i svrhu podizanja nadgrobnih spomenika ovakvog oblika. posredno se može datirati na taj način što je nakon propasti naših srednjovjekovnih država. Palavestra. kao i podaci iz prvih desetljeća turske vladavine mogu nas uputiti u kom pravcu treba usmjeriti naša razmatranja. bilo sljedeće brojčano stanje domaćinstava i stanovnika po selima: Podaci iz 1468/9. uglavnom bio u sastavu srpske ––––––– 43 44 A. i to u kontekstu pravoslavne i katoličke crkvene organizacije. n. 1965. E. a pripisuje im se i nekoliko stihova koje poznaju gotovo svi naši kazivači. Prilog poznavanju naše narodne tradicije. Kaurima je pripisano i podizanje pivnica na lokalitetu Izbe u Lisičanima. konfesionalno određenih. označavaju kao stariji sloj.

I u Drežnici su tada popisani Vlasi koji plaćaju porez odsjekom. O vlastima zapadne Hercegovine u srednjem vijeku imamo malo podataka. ali se vjerska karta i nakon turskog osvajanja nije bitnije izmijenila: stanovništvo oko donjeg toka Neretve krajem XV vijeka i kasnije važilo je kao katoličko. uticaj izvršilo preko hrvatskih velikaša. Đ. Ljubuše i Raduše . U popisnim defterima neposredno po osvajanju evidentirane su značajne skupine Vlaha na području zapadno od Neretve. a podržao ga je i Šefik Bešlagić.45 U slučaju Drežnice i ovdje se primjećuje granični položaj. koji braći Radivojevićima daje čitav kopneni dio nekadašnje zemlje Neretljana. koji su pokušavali da uspostave dominaciju u ovim krajevima. Kako se Drežnica nalazi na izrazito graničnom položaju u okvirima Humske zemlje. n. koji su na izvjestan način prisutni u Humskoj zemlji krajem XII i na početku XIII vijeka. 108. dopire do Duvanjskog polja i planinskih vijenaca Čvrsnice. i to jedinstvenu sumu razrezanu na cjelokupno stanovništvo bez pojedinačnih zaduženja. O jednom srednjovjekovnom portretu. Uticaji bosanske crkve iz područja gornje Neretve mogli bi se miješati sa uticajima katoličke crkve sa juga i jugozapada. Kada govorimo o etničkoj strukturi stanovništva Drežnice u srednjem vijeku. U kontekstu gore rečenog treba posmatrati i mišljenje Đoke Mazalića. kada se prisustvo Mađara u zapadnom Humu stvarno osjećalo. Ćirković. GZM. te graničnom dijelu feudalne oblasti ––––––– 45 46 S. Na vlaško porijeklo stanovnika Drežnice prvi je ukazao Đoko Mazalić. posebno Kosačama. sa velikom vjerovatnoćom možemo pretpostaviti da se radi o vlaškom stanovništvu. obuhvatajući i znatne dijelove nekadašnje Humske zemlje. a posebno za vladavine Lajoša velikog u drugoj polovini XIV vijeka. zasnovano na spominjanju svetog Dimitrija (pravoslavnog sveca) u natpisu iz Drežnice. koje po svemu sudeći imaju posebnu upravnu organizaciju i direktno su potčinjene gospodaru feudalne oblasti – Radivojevićima. Sarajevo. 216-218. A. Kakva su bila zaduženja srednjovjekovnih Vlaha u Drežnici. n. posebno u prvoj polovini XIV vijeka za vrijeme Mladena II Šubića. to jest posrbljenim Romanima-Vlasima. . a vjerovatno i u Drežnici u XIV i XV vijeku svakako poticano i aktivnostima poznate humske porodice Radivojević.s. Svakako. nasuprot jakim pravoslavnim eksponatima. da se u Drežnici radi o pravoslavnom stanovništvu. U već pomenutoj povelji kralja Ostaje.46 Katoličanstvo je u zapadnom Humu. O Vlasima zapadne Hercegovine imamo više podataka tek po uspostavljanju turske vlasti na ovom području.. a osim ovoga primorskog dijela njihova oblast na sjeveru.d. Katoličanstvo je. Najvjerovatnije se radi o onim istim Vlasima o kojima se govori u pomenutoj Ostojinoj povelji. treba reći da je u doba bosanske srednjovjekovne države bosanska crkva stekla izvjesna uporišta oko gornje Neretve i trajno ih održala. Mazalić. te Mađara. nije moguće utvrditi ni na osnovu ovih turskih dokumenata. pa je samim tim postojao i određeni uticaj pravoslavne crkve. spominju se i grupe Vlaha. uključujući kraj oko donjeg toka Neretve (sa župom Lukom) na jugoistoku i Poljica – do Žrnovice – na sjeverozapadu. svakako. dok se u unutrašnjosti Huma održalo pravoslavlje.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 139 srednjovjekovne države. koja je sve vrijeme svog prisustva u Zapadnom Humu tražila oslonac za formiranje autonomne feudalne oblasti u Mađarima i drugim eksponentima katoličanstva. 1950. IV-V. Kraći članci i rasprave 1.

Mastan Bubanjić. Ovaj Balifov put je išao uglavnom lijevom stranom Neretve. GZM.” I. ANUBIH. . sa jedne strane. da bi se danas kao najveća prepreka za ovaj putni pravac dolinom Neretve isticao veoma uski defile između Drežnice i Jablanice. II Prethistorijska i rimska cesta Narona-Sarajevsko polje s limitrofnim naseljima.s. CB 15. te na miljokaze iz Podorašca (Konjica).” I.d. jer su sve pritoke Neretve na tom putu premošćene mostovima. Nahija Drežnica….d.48 Ako je ovakva situacija bila u antici. XXIV-XXV. a više njega na pola sata drugi cio. Truhelka smatra da je ovo stari vojnički put koji je sagradio Matija Korvin oko 1466. Drežnice. A. 53. pretpostavljamo da su stanovnici ove ovlasti mogli biti čuvari. Stari mostovi u Bosni i Hercegovini. Taj put išao je. E. te preko Ivan-sedla u dolinu Bosne. spoljnog. Mostovi ili ostaci mostova nalaze se kod Vojna.d. nisu u antici dozvoljavali prirodni uvjeti. Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji. Sarajevo. unutrašnjeg limesa u okvirima tadašnjih teritorijalnopolitičkih podjela. 56. a kad Gaza sliva se u Neretvu. U nauci je dugo vladalo mišljenje da je ovaj magistralni pravac vodio cijelom trasom dolinom Neretve. oslanjajući se na tragove rimskog puta između Bijelog Polja i Drežnice. bili presudni za period srednjeg vijeka. Ćelić – M. 79. 1970. Godišnjaka XVII. godine. ako ne i kasnije. nema da je rimska komunikacija prolazila kanjonom Neretve između Drežnice i Jablanice. Pored prirodnih faktora kao prepreka za postojanje putnog pravca ističu se i opasnosti od presretanja i napadanja. 161-166. pomenuti tehnički uslovi nisu. da su još u antičko doba.140 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ Radivojevića. Mujezinović. a. Danas je u nauci uglavnom usvojeno mišljenje: “Nikakvih relevantnih dokaza.. Dive Grabovice i nešto više ušća Rame u Neretvu. 1969. postoje indicije da se ovaj pravac ipak u srednjem vijeku koristio. S jedne strane je postojao lokalni put do u dolinu Drežanke. međutim. n. 53. 57. kao i na savremene komunikacije. Sarajevo. Bojanovski. n. odnosno Rame. A. 55. 97-134. možda i do Rakitnog... kada su se gradili kolski putevi širine oko 4 metra. Sarajevo. n. Istraživači starih mostova u Bosni i Hercegovini Ćelić i Mujezinović smatraju da je na: “komunikaciji desnom obalom Neretve od Konjica prema Mostaru prelaz preko Neretvinih pritoka vjerovatno tehnički savladan i prije Turaka.” Isto. Đ. 159. U tom uskom defileu teško je kod ondašnje tehnike i zamisliti kolsku cestu široku oko 4 metra. Anđelić. 219-220. Š. N. dolina Neretve i planinski prevoj Ivan-sedlo činili prirodni put između dvije geomorfološki tako razdvojena regiona. 1978. desnom stranom Neretve. F. P. gdje je kameni most vodom iskvaren. godine da bi povezao Jajce sa Počiteljem. dakle. kada se transport robe u najvećem dijelu obavljao pomoću konja. Aličić. 3-4. Jukić. I za period srednjeg vijeka je utvrđeno da glavni putni pravac dolinom Neretve izbjegava ovaj potez od Drežnice do Jablanice. “Rijeka izvire više sela istog imena. S. iako nam se čini da je ovaj objekat (misli se na most u Divoj Grabovici koji narod naziva “Grčki most” – NM) u današnjem obliku mogao nastati tek u XVI vijeku.49 O postojanju mostova na Drežnici prvi piše Ivan Franjo Jukić 1841. Balif je smatrao.50 ––––––– 47 48 49 50 Isto. Prema tome. S. karavanima. 190. svakako.47 Već ranije smo naglasili da je dolinom Neretve od najstarijih vremena išao najznačajniji putni pravac koji je povezivao Jadransku obalu sa unutrašnjošću i preko Makljena se spušta u dolinu Vrbasa. Aličić. izgradnju ovako značajne ceste u kanjonu između Drežnice i Jablanice. Lištica pod turskom vlašću u 15 i 16 stoljeću. od kojih sjeverni pripada slivu Crnog. izgleda. Bešlagić. 230-232. Filipović. sa druge strane. 266. 187. n. a južni slivu Jadranskog mora.

12. trouglasti štit i dvije kruglje.” te “o davanju slobode Tadeu Jakobovom iz Firence da može nositi u grad Dubrovnik 40 stara pšenice i 20 stara prosa koji su Radoslava Mesnovića. O privrednoj aktivnosti Drežnjaka u srednjem vijeku imamo malo podataka. kao strelice niz doli. J. Za vrijeme naših istraživanja ustanovili smo da je dolina Drežanjke veoma pogodna za zemljoradnju. Dinić. pa su ih za napasanje stoke koristili stočari iz zapadne Hercegovine. “Niže starog kamenog mosta preko Drežanjke. Muharnici i Čvrsnici. GZM XLVIII. Visoravni Čabulje i Čvrsnice su veoma pogodne za ljetna ispasišta. 54 Iz ovog dokumenta se vidi da je Radoslavu bilo dozvoljeno da trguje u Dubrovniku i pretpostavljamo da se radi o žitaricama koje on izvozi iz Drežnice. pored obavljanja granične službe mogli biti zaduženi za obezbjeđivanje putnika na pomenutim pravcima.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 141 O ovim mostovima piše i Vukasović 1889. 1889. bavili i stočarstvom. kao i drugi krak koji se sa Raskršća odvajao i preko Dugog polja i Sovića išao u Ramu i dalje preko Makljena u dolinu Vrbasa. a sada je potrebno navesti podatke iz druge polovine XIV vijeka. Anđinim ušćem”. Pored zemljoradnje u Drežnici su se u to vrijeme. J. Radi se pješačkom i konjskom putu koji su zapadnohercegovački stočari koristili za izlazak na pašnjake Čvrsnice. Narodne pripovijetke…. Popović. odlučeno je: “o dopuštanju slobode i dopuštanju Tadeu Jakobovom iz Firence da kupi dvije peče crnog platna za neke plemiće iz Huma. Čabulji i Čvrsnici. GZM XLVII. 257. 181. a obilje vode je omogućavalo stvaranje razgranatog sistema za navodnjavanje.j. Vuletić-Vukasović.” M. koristiti za pokretanje vodenica. Odluke veća Dubrovačke republike X. . Sarajevo. Mi ćemo o vojvodi Masnu i njegovim sinovima Miroslavu i Radoslavu govoriti kasnije. Palavestra.52 Materijalni ostaci pomenutog starijeg mosta na Drežanjki su najvjerovatnije. pa i kasnije. Analogno sa kasnijom praksom transhumantnog stočarenja moguće je da se takva praksa održavala i u srednjem vijeku. t. U vezi ––––––– 51 52 53 54 “Na drvenoj je ćupriji i na novoj ostataka starijih kamenova. kod Ušća (u Neretvu NM) bio vaktile još jedan stariji most. koji bi ga tako – izlazeći preko Klanaca na Raskršće – povezao sa putem koji je iz pravca Mostara išao prema Duvnu. V. 1935. Sa ovog magistralnog puta dolinom Neretve mogao je u srednjem vijeku ići sporedni krak dolinom Drežanjke. Sarajevo. uništeni prilikom gradnje uskotračne pruge za vrijeme austrougarske vladavine. V. U vijeću umoljenih sa 21 glasom. jer se spominje prodaja žitarica u Dubrovniku od strane Radoslava Mesnovića. godine. kao i kasnije. 63-97. 14. Na ovoj je ćupriji povrh Drežanke ukresano: 1805”. čemu pogoduje župno sredozemna klima. Hidroenergetski potencijal Drežanjke i njenih pritoka (stalnih i povremenih potoka) mogao se. Zagreb. Ljetni stanovi na planinama Vranu. Vjesnik hrvatskoga arkeologičkoga društva XI.53 Iz svega naprijed navedenog proizilazi da su drežanjski Vlasi u srednjem vijeku. oktobra 1382. ali nije bio udaren. godine. vjerovatno. Sa ovom odlukom isti Radoslav tu pšenicu i proso može potrošiti i prodati u gradu Dubrovniku i odatle izvesti bez plaćanja neke carine po svojoj slobodnoj volji. 1936. Sa ušća Drežanjke u Neretvu postojao je i drugi pravac koji je izlazio na Dugo polje i dalje. Ljetni stanovi na planinama Plasi.51 I danas se u Drežnici čuva tradicija o postojanju starih mostova. poput ključa. Popović. Na ćupriji je ploča pripravljena za nadpis. pod tzv. 117-146. kako smo već naveli. a na njima bosanskijeh znakova. Starobosanski nadpisi u Bosni i Hercegovini.

Š. Postojanje ovih nadgrobnih spomenika nam nedvosmisleno govori o naseljenosti Drežnice u ovo vrijeme. 117. Ilija Matić je to detaljno obradio i ukazao na važnost ptica za lov u odnosima Dubrovnika sa susjednim državama.55 Kako su Drežnjaci za vrijeme turske vladavine imali status carskih sokolara. Matić. koje su izvodili stručnjaci Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Mostara ––––––– 55 56 57 58 59 Jovo Popović.58 Za vrijeme naših istraživanja ovi stećci i grobovi pod njima bili su podlokani i ispremještani čak do same matice rijeke Drežanjke.. a tri su postavljena u park u istom naselju. Dubrovnik.142 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ sa stočarstvom je vjerovatno i podatak iz 1423. 1978. . M. te da se lov sa sokolovima praktikovao u srednjovjekovnoj Bosni.. koji se kod nas nazivaju stećcima. prvi pisao Šefik Bešlagić. jer je između ostalog snabdijevanje Dubrovnika živežnim namirnicama. Dinić. Bešlagić. o čemu nema pomena u literaturi niti pak tragova na terenu. Detaljnije ćemo o ovoj nekropoli govoriti kasnije.. oba navedena djela. Trg Drijeva…. 70-71. u rasponu od oko 300 godina poklanjanjem ptica za lov uspijevao da obezbijedi povoljne trgovačke ugovore sa Španijom a kasnije i kraljevstvom dviju Sicilija.59 Ova nekropola se nalazi na lokalitetu Donje Čelovanje i za vrijeme zaštitnih radova. n. Orijentalna zbirka JAZU. u velikom dijelu zavisilo od uvoza iz napuljske pokrajine Apulije. mi ćemo o tome više govoriti u posebno odjeljku. nemali broj Drežnjaka mogao baviti hvatanjem i dresiranjem ptica za lov. On je na lokalitetu Sritne njive konstatovao nekropolu od 29 stećaka. Bešlagić je konstatovao još jednu nekropolu oko petsto metara uzvodno od naprijed pomenute.56 Kada govorimo o materijalnim ostacima iz srednjeg vijeka. Vid Vuletić Vukasović naveo je da su se na ušću Drežanjke tri stećka. naime. Mi ćemo dati pregled nekropola sa stećcima na osnovu literature i naših ubiciranja na terenu. n. dajući o njima detaljan opis. Isto. V. Anali historijskog odjela centra za znanstveni rad JAZU u Dubrovniku. list 73a. Ptice za lov kao poklon Dubrovačke Republike vladaru Napulja. svakako treba posvetiti pažnju nadgrobnim spomenicima. Na samoj obali još tada se nalazio pomenuti stećak sa ljudskom figurom. Pošto se na osnovu narodne tradicije i pristupačnih dokumenata sokolarstvo u Drežnici datira u turski period. u srednjem vijeku. gdje je bilo šest stećaka u obliku ploče. Ovom prilikom ćemo ukazati jedino na to da je u srednjem vijeku hvatanje i prodaja ptica za lov bio veoma unosan posao. U literaturi su stećci Drežnice samo fragmentirano obrađeni.d. I. a prije svega žitom. Danas se ova nekropola nalazi pod vodom akumulacionog jezera i nakon istraživanja manjeg broja grobova stećci su premještani na novu lokaciju pored osnovne škole novog urbanizovanog naselja. smatramo da se i prije. prije svega u cilju evidencije. 71. 397. godine po kojem se Dabiživu Junotiću dodjeljuje 12 tovara soli za Drežnicu. 12-13. Vuletić-Vukasović. 1891. a u cilju održavanja i pojačavanja svojih trgovačkih veza. Dubrovnik je. izuzimajući gore pomenutu Vukasovićevu informaciju.d.57 O stećcima u Donjoj Drežnici je.

Druga nekropola se nalazi u selu Poglavici. veća. takođe. pa pretpostavljamo da ju je Bešlagić naveo na osnovu pogrešne informacije nekog mještanina. Bešlagić. Vera Atanacković-Salčić smatra da je ovaj dio nekropole služio za sahranjivanje plemstva ili bogatijih ljudi. U svom katalogu stećaka Bešlagić je naveo i stećak iz sela Striževa. “vodenice”. vjerovatno pripremljenih za groblje na Gaćicama. dok će se rezultati istraživanja Gradine pretpostavljamo kasnije objaviti. U izvještaju se posebno potencira grupa od tri spomenika. Ovaj lokalitet se naziva Grebina.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 143 (oni lokaliteti ubiciraju kao Čelovanje-Lokva). oko 33 metra nizvodno od ušća Drežanjke. ovdje je bilo 5 stećaka i izvjestan broj starih. konstatovao je 16 stećaka u obliku sanduka. Za vrijeme naših istraživanja konstatovali smo dvije nekropole. Svih pet ranije spomenutih ukrašenih spomenika je i danas očuvano. Zelenika. kataloško-topografski pregled.” Na osnovu toga što su ovi stećci izdvojeni. 71-72. U blizini sela. 32. rozete. Š. i “svastike”. cik-cak linija. nalazi se između sela Bunčići i Zagreblje. Interesantna je i nekropola koja se nalazi sa lijeve strane Neretve.d. Na lokalitetu koji se naziva Crkvina (takođe i Pod) nalazilo se prema Bešlagiću dvadesetak spomenika. koja se nalazi na centralnom dijelu nekadašnje nekropole. O nekropoli stećaka iz ovog izvještaja saznajemo samo najosnovnije podatke. Evidentirano je 17 stećaka i nepoznat broj grobova. koji su. Mastan Bubanjić. 141. Sarajevo. raspoređenih u dvije skupine. uglavnom. Bešlagić je na padinama Humca.61 U Gornjoj Drežnici do danas niko nije istraživao nekropole stećaka. kamenom ograđenih grobova eliptičnog i pravougaonog oblika. Za vrijeme naših istraživanja konstatovali smo da se ovaj lokalitet zove Gaćice i do danas je očuvao 11 spomenika u obliku ploče. . polumjeseca. a jedan je ukrašen bordurom sa vinovom lozom i likovnom predstavom čovjeka koji drži štit i ––––––– 60 61 62 A.62 Ekipa Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Mostara obavila je arheološka istraživanja na ovom lokalitetu i o tome je u Arheološkom pregledu objavljen izvještaj. koji se nalaze izdvojeni na brežuljku “iako čine sastavni dio nekropole. I danas postoji sedam spomenika koji su pomjeranjem postavljeni u sekundaran položaj. u zaseoku Sveći. Stećci. Ovi stećci su. 1971. poznati u literaturi. Mi smo u Striževu na mjestu Mladice konstatovali više amorfnih ploča ili nedovršenih nadgrobnih ploča. konstatovao 20 stećaka u obliku sanduka. Područje nekropole danas su oranice i pašnjaci. pokraj rijeke. Istraživanja su obavljena na tri evidentirana objekta: ostaci crkve. nekropola stećaka. Ovaj zaključak pomenuti autor potkrepljuje činjenicom da su pomenuta tri izdvojena stećka dobro obrađena. U okolnim voćnjacima i danas se može primijetiti pokoji spomenik u obliku ploče utonuo u zemlju. a spomenici se nalaze u ogradama i na pješačkom putu. Jedna. Za vrijeme naših istraživanja nismo mogli pronaći ovu nekropolu. na lokalitetu Grebine. a drugi dio nekropole da je služio za sahranjivanje siromašnijih ljudi. bordura. Nekropola je danas gotovo sasvim uništena prilikom gradnje puta i izgradnje prodavnice mješovitom robom.60 Za vrijeme naših istraživanja konstatovali smo jedan kameni sanduk na lokalitetu Pomolj Dolac kod Donjeg Sela. Bešlagić. n. Ukrašeno je 5 stećaka motivima: frizova. Š. preseljeni u novo naselje.

koji su vrlo slabo obrađeni. godine boravio u Drežnici dva dana. zato jer je i u srednjem vijeku. koja natapa dolinu sa istim imenom. koji je 1862. Autor navodi materijal do tada istraženih grobova ne pruža nalaze na osnovu kojih bi se nekropola mogla datirati. To se vidi iz toga što se u sljedećem pomenu ovog natpisa ističe: “Pismo je tako dobro učuvano. uslijed geomorfoloških osobina terena naselja bilo moguće formirati na području tri proširenja ove veoma uske doline kanjonskog tipa. te stećci Blidinja pobliže datiraju pomoću natpisa na ušću Drežanjke. Ovaj podatak je objavljen 1878. tek kada se objave rezultati istraživanja arheologa moći će se nešto konkretnije govoriti o vremenu nastanka ovih nadgrobnih spomenika. sa područja koje se potapalo izgradnjom akumulativnog jezera. Do sada su se vršili pokušaji da se stećci Drežnice. nasuprot ostalim stećcima. svakako.65 Sam natpis Arbuthnot najvjerovatnije nije vidio i pomenuto predanje je. Priča se da je nekada u blizini njenog ušća čije obale spaja lijep most sa dva luka. Arbuthnot. ali rezultati tih istraživanja još nisu dostupni naučnoj javnosti. čuo od svojih pratilaca. 225-226. A se dvor vojvode Masna i njegovije snu (sinova) Radosl(a)va i M(i)rosl(a)va. ali je isuviše izlizan da bi se mogao dešifrovati”. natpis br. Se pisa rab b(o)ži i s (ve)tago D(i)mitrija u dni g(ospo)d (i)na kralja ugarskoga Lojša i g(ospodi)na bana bosanskoga Tvrtka. Transkripcija u cijelosti prema Marku Vegu: + Va ime O(t)ca i s(i)na i s(ve)tago d(u)ha. Najznačajniji pisani izvori iz vremena bosanske srednjovjekovne države svakako je natpis iz druge polovine XIV vijeka. Atanacković-Salčić. međutim. Jedan dio nekropola.d. Opis koji citiramo je u literature do danas neprimijećen prvi pomen ovog natpisa i glasi: “Pošto smo putovali deset sati od Mostara naš put je skrenuo na lijevu stranu ostavljajući Neretvu kod ušća Drežanjke. godine ––––––– 63 64 65 V. Sarajevo. jer da je vidio natpis. Pažnju istraživača su privukli izuzetno ukrašeni krstovi na Sveći. 153-154. živio Ban a usamljenu stijenu koja strši iz brda sa lijeve strane ističu kao njegovo omiljeno izletište. M. .63 Na osnovu naprijed navedenih podataka o stećcima na području Drežnice može se konstatovati da se nekropole stećaka u Drežnici nalaze na mjestima gdje se i danas nalaze najveća drežanska naselja. Vrh stijene je izravnat i izglačan i na njemu se još nalaze tragovi natpisa. neposredno iznad ušća Drežanjke u Neretvu. 1962. Prvi pomen ovog natpisa nalazimo u putopisu Lieuta Arbuthnota. kao i o stanovnicima koji su u to datirano vrijeme živjeli u Drežnici.d. kako da je jutros izrezano”. a posebno one u Gornjoj Drežnici u najvećem dijelu uništene. ne bi rekao da je izlizan i da se ne može dešifrovati. L. n.. najvjerovatnije. Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine 1.144 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ mač. Zemaljski muzej. To je. arheološki je istraženo.. uklesan u živu stijenu na lokalitetu Toplo. Vego. da je proklet o(t)cem i s(i)nom i s(ve)tim d(u)hom!64 Za vrijeme naših istraživanja u Drežnici većina kazivača nije znala za postojanje ovog natpisa. U međuvremenu su sve nekropole. U dosadašnjoj literaturi ne spominju se sve nekropole. a identifikacija i obrada nekropola stećaka bio je u svakom slučaju samo uzgredan posao. Britanca. osim jednog koji je nešto izdvojen iz ove skupine i nalazi se pred ulazom u crkvu. n. kao i danas.15. iz čega se vidi da nije ni postojao veći interes za ovaj teren. Tko bi to potrl.

Mestislav. desnom obalom Neretve 1891. 23. vicariatus a postolici et custodia provincialis franciscanico – missionarie in Hercegovina pro anno domini 1873.” U nauci preovlađuje mišljenje da su vojvoda Masten i njegovi sinovi na ovom mjestu posjedovali dvor. Kako je ime glavne ličnosti koja se spominje u natpisu “Masna” u genitivu.68 Krajem dvadesetih godina. godine je objavljen u transliteraciji prof. iako o Drežnici dosta detaljno piše. godine je trasirana i puštena u promet uskotračna pruga Mostar – Ostrožac. približio rekonstrukciji imena drežanskog vojvode – Mestena (poput Mstislav. V. Ovo pitanje se pokušavalo razjasniti korišćenjem rečenice “A se dvor vojvode Masna i njegoviju snu (sinova) Radosl(a)va i M(i)rosl(a)va.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 145 u jednom pismu koje je redakcija Bulletina dobila iz Mostara gdje je između ostalog pogrešno navedeno nekoliko podataka iz teksta natpisa. ––––––– 66 67 68 69 70 Bulletino di archeologia e storia Dalmata 1. Mostar.d.dr. To je: Schematismus topografico. GZM I. kao i proširenje ispred stijene sa natpisom. Jedan od njegovih šematizama. Truhelka – T. Anđelić.. koji smo već spominjali preveden je i objavljen po naslovom: Hercegovina prije sto godina ili šematizam fra Petra Bakule. trebalo je razjasniti koji je nominativ. 1889. Daničića. 1873. svakako. Spalato. Kovačević. Sarajevo.67 Kompletan tekst natpisa se objavljuje devedesetih godina XIX vijeka. mada u ličnim imenima nedostaje po jedno ili dva slova. ali ne znamo zašto nije preveden. koji je na samom ušću Drežanjke ubicirao nekropolu od tri stećka. sa stanicom u Drežnici i kasnijim objektima koje smo već spomenuli. 1878. Kako do danas nisu objavljeni rezultati arheoloških istraživanja na lokalitetu na kojem se nalazi natpis. Danas se jedino mogu raspoznati umjetno izgrađene terase i proširenja. 17-18. U kontekstu rečenog interesantni su navodi Vukasovića. .70 Rekonstrukcija imena njegovih sinova u obliku Radoslav i Miroslav nije sporna. mi sa sigurnošću ne možemo tvrditi da li se stvarno radi o “dvoru”. Vuletić-Vukasović. Fra Petar Bakula priredio je dva šematizma. Pavo Anđelić se. Vjestnik hrvatskog arkeologičkog društva 1881. P.69 Tako je ovaj srednjovjekovni natpis bio definitivno predstavljen naučnoj javnosti i postao predmetom razmatranja više naučnika do današnjih dana. iz 1873. 1970. ili pak o grobu vojvode Masna. godine mnogo je detaljniji od ovog prvog. Mostar. mada su iznesena i mišljenja da se radi o nadgrobnom natpisu. blizu Drežnice i čudi nas kako nije spomenuo ovaj natpis jer je dao vrlo detaljan opis Drežnice. Hercegovački nadpis. Jedno od osnovnih pitanja koje se postavlja od prvog pomena ovog natpisa u literaturi je njegova funkcija.66 Interesantno je da fra Petar Bakula u svojim šematizmima nigdje ne spominje ovaj natpis. to jeste svrha njegovog postavljanja. Prvi. 1881. Mestihna itd. Drugi njegov šematizam. 11. vjerovatno. Vid Vuletić Vukasović takođe objavljuje tekst natpisa u svojoj transliteraciji. ali bez tragova postojanja neke građevine.. uu kojima su dati najdetaljniji opisi župa u Hercegovini u to doba.. Dva starobosanska nadpisa. u značenju osvetnik). Mesnovići…. iza strane 112. bilo područje većih građevinskih zahvata. Čitanje natpisa među stručnjacima danas nije sporno. J. a opis Drežnice nalazi se na stranicama 162-169. Jedno vrijeme je Bakula bio paroh u župi Grabovica. a prije potapanja je. Naime. 80. n. Ć.. Uže područje ušća Drežanjke je danas pod vodom. Iste godine Ćiro Truhelka objavljuje i crtež natpisa.

godine. i ovo će se u svim kasnijim razmatranjima biti jedan od najbitnijih podataka vezanih direktno za vojvodu Masna i njegovu porodicu.. Na osnovu ovih podataka nastanak natpisa se može pouzdano datirati.d. Ć. Vuletić-Vukasović. U prilog tezi da se radi o nadgrobnom natpisu ide činjenica da je tekst natpisa napisan po formuli koja je uobičajena za natpise na nadgrobnim spomenicima srednjeg vijeka. Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine. Anđelić. 263.. a navodi. pokopan je u grobnici (dvor)”.72 Iako Vego tvrdi da je termin dvor uobičajen naziv za nadgrobne spomenike u natpisima na njima. 216-218. a samim tim bi bilo logičnije da je natpis na samom dvoru. Ć. XIX.73 Bilo je više pokušaja da se razjasni uloga i sudbina vojvode Masna i njegovih sinova. Sarajevo. 263. da oko “greblja ima ponešto klačoderine i opeke” i na osnovu toga zaključuje da je tu negdje bio dvorac. n. Đ. U tekstu se naglašava da je natpis uklesan “u dni g(ospo)d(i)na kralja ugarskoga Lojša i g(ospodi)na bana bosanskog Tvrtka”. takođe. GZM. O vojvodi Masnu kao istorijskoj ličnosti pisali su Čiro Truhelka.d. 80. 262-263. 12-13.. P. M. Mazalić između ostalog zaključuje na osnovu spominjanja svetog Dimitrija u natpisu da su Mastan i njegova okolina bili pravoslavne vjere. Šefik Bešlagić. 234. te kletva upućena eventualnom oskrnavitelju natpisa. n. Bešlagić. A. P.II 1355. Kada govorimo o mogućnosti da se radi o nadgrobnom natpisu treba reći da jedino Vego izričito tvrdi: “knez Mastan je postao vojvoda i umro u Drežnici. Mazalić. 234.d. Š. Đoko Mazalić.146 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ On pretpostavlja da je pod jednim od tri stećka bio grob “vojvode Masima”.d. 79-89. do 1366. Truhelka. Vukasović je oko litice sa natpisom vidio “nekoliko kukavijeh suhozidina” i po tome smatra da je tu bio “sbieg”. te gornjobosanskim vlastelinom Mastanom Bubanjićem. Anđelić. n. Marko Vego i Pavo Anđelić. n.d.d.d. Vego. Osvrt na sredovječne kulturne spomenike Bosne. Vego. a pod samim natpisom samo “bieg za nevolje”. Elementi u natpisu koji ukazuju da se radi o nadgrobnom natpisu jesu: urezani krst na početku teksta. 67-79. to jest vlaškog porijekla. Truhelka.s. .76 ––––––– 71 72 73 74 75 76 V. GZM XXVI. M. Prema Mazaliću Masten (Bubanjić) je porijeklom iz romanske posrbljene sredine. M.. kada Tvrtko nosi titulu bana i kada se u zapadnim krajevima Humske zemlje ugarska vrhovna vlast stvarno osjećala. Đ. n. n. Mastan Bubanjić. Vego. do jula 1357. jer je sveti Dimitrije isključivo pravoslavni svetac..71 Nakon gore rečenog i dalje ostaje otvoreno pitanje: ako se radi o dvoru na ovom mjestu. zašto je bilo potrebno da se natpis ukleše u stijenu koja bi se tada nalazila iza tog dvora. n.. 216-218. 74 Truhelka je prvi pronašao podatak iz Dubrovačkog arhiva da je Radoslav (sin Mastanov) primljen u red dubrovačkih građana.d. n..75 Mazalić drežanjskog Mastana identifikuje sa protovestijarom sa fresaka u Dobrunu kod Višegrada. crkvena formula o prizivanju trojstva. mi nismo u pristupačnoj literaturi uspjeli za to naći potvrdu izuzev ovog drežanjskog natpisa. a to je bilo vrijeme od 13. n.. 1914. 1964. Sarajevo. Mazalić. Pored ovog šireg datiranja Vego smatra da je natpis uklesan u vrijeme kada je ban Tvrtko bio u potpunom vazalnom i prijateljskom odnosu sa ugarskim kraljem Lajošem I. godine. To je desetogodišnji period od 1356.

80 ––––––– 77 78 79 80 Š.. te “da se bavi trgovinom i da je stekao veliki poslovni i politički (?) ugled. koji je fragmentirano već objavio Truhelka. Šabanović. slično kao i mnogim drugim velikaškim rodovima toga vremena.. N. 135. Tražeći odgovor na pitanje otkuda u ovoj maloj. ni društveno-povijesnih uvjeta”. 1952. 216-219. a koristili Mazalić i Bešlagić. S. što je Pavo Anđelić i dokazao. Potporu u literaturi za ovakva naša zaključivanja čine i slijedeći radovi: K. Dalja razmatranja uzeće u obzir i podatke koji do danas nisu korišćeni.. On odbacuje zaključke Mazalića da su protovestijar iz Dobruna i drežanjski Mastan identična ličnost u kontekstu svog datiranja nastanka natpisa u Drežnici. n. Na osnovu cjelovitog dokumenta. Jireček – J. otpadaju sve analogije i veze sa visokom bosanskom srednjovjekovnom vlastelom. U to doba njegov brat Miroslav bio je već mrtav. H. 1963. pomenuti autor zaključuje: “da je vlasteoska obitelj vojvodsku titulu donijela sa sobom u Drežnicu.. jer među bosanskom i humskom vlastelom XIV stoljeća nema Vlaha”. Ako se odbace veze drežanjskih Masnovića i Masnovića Bubanjića.79 Kada se osvrnemo na sve što je do sada napisano o rodu Masnovića iz Drežnice. godine nosio titulu kneza. što znači u Drežnici. sliku o tri generacije ovog vlastelinskog roda”. 67-79.d. zabačenoj Drežnici polovinom XIV vijeka postoji porodica sa vojvodskom titulom. n. Klaić. 79-89. odnosno internaciji jednog vojvodskog roda”. Istorija Srba II. Svi su živjeli u Humu. 110-117. Kada govori o drugoj generaciji Masnovića Anđelić. Posebna izdanja II. Srednjovjekovni katuni po dubrovačkim izvorima.d. Anđelić. Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka 1. nakon analize svih relevantnih podataka. koji je 1381. Nakon toga za razmatranje nam ostaju podaci koje nalazimo u natpisu iz Drežnice i savremeni podaci o Mastanovim sinovima iz Dubrovačkog arhiva. n. 15-16. makar i blijedu. insistirajući posebno na identifikaciji drežanjskog “Mastana sa Mastanom Bubanjićem”. Vego. Položaj vlaha u XIV i XIV stoljeću u hrvatskim zemljama (prema štampanoj građi i novim podacima iz Zadarskog .d. ili je barem naslijedila već stečeno pravo na takvu titulu. Anđelić takođe odbacuje Mazalićevu tvrdnju “da je Mastan bio vlaškog podrijetla. mislimo da je potrebno iznijeti naše mišljenje po kojem ne vidimo opravdanje da se vojvoda Mastan i njegovi sinovi i unuci ubrajaju u redove bosanske i humske vlastele visokog ranga. tako da mu Dubrovčani podjeljuje pravo građanstva. te još jednog dokumenta koji nije bio zapažen u literaturi Anđelić je “dobio. posebnu pažnju posvećuje Masnovom sinu Radoslavu. D. Naučno društvo BiH. n.d. On se kritički osvrće na zaključke Mazalića i smatra da za identifikaciju protovestijara sa freske u Dobrunu sa drežanjskim Mastanom nema “ni kronoloških. Radonjić.77 Vego se ne upušta u razmatranja o ulozi i značaju vojvode Masna i njegove porodice u doba bosanske srednjovjekovne države.78 Najbolji studiji o drežanjskim Masnovićima napisao je Pavo Anđelić.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 147 Bešlagić prihvata Mazalićeve tvrdnje i dalje ih razrađuje i dopunjava topografskom građom.d. ni geografskih. Kovačević. M. Ćirković. Beograd. Sarajevo. Ovaj autor.. P. Bešlagić. sve to naravno u kontekstu svega što smo rekli o Drežnici u srednjem vijeku. ali su oba brata već imali odrasle muške potomke. dokazao je da su drežanjski Masnovići i bosanski Masnovići Bubanjići posebni vlasteoski rodovi bez dokazane krvne veze. 262-263. n. U tom slučaju radilo se o prisilnom boravku u Drežnici.

njegovih sinova i nećaka u redove dubrovačkih građana. pretke i nasljednike među poznatom visokom vlastelom tog vremena. Đuri Tošiću. sina Mastanova. Odjeljenje društvenih nauka 22. Postojanje natpisa na pomenutom mjestu situira Masnoviće u Drežnici.81 Kada je u pitanju ova odluka. već su ga davali i mnogo manje poznatim licima. čiji su oni stanovnici. a cjelovit latinski tekst odluke objavio je Mihailo Dinić. Radovi LXXIII. Ovom prilikom ćemo navesti samo jedan –––––––––––––– 81 notarskog arhiva). Takođe smatramo da bi tek nova istraživanja mogla dati više podataka o ovom drežanjskom rodu. Mislimo da to ipak nije nimalo čudno kada se uzme u obzir već ranije iznesena pretpostavka da se u slučaju Drežnice u srednjem vijeku radi o oblasti koja je imala određenu upravnu-političku autarhiju. Podatke iz ove odluke. smatramo da su Radoslav Masnović i njegovi sinovi i nećaci mogli postati građani Dubrovnika i iz razloga što su se bavili djelatnošću od velike važnosti za ovu malu. I o pisanju njima našim pismima (latinski. Ako su se Drežnjaci u Srednjem vijeku. kao što je to bilo za vrijeme turske vladavine. Iako dokazuje da su Masnovići iz Drežnice i Masnovići Bubanjići posebni vlastelinski rodovi bez dokazane krvne veze. 1980. a ostalo nam je da se zadržimo na vojvodskoj tituli. Sarajevo. M. Sarajevo. postavlja se pitanje kako je došlo do toga da knez jednog ovako malog područja kao što je Drežnica dobije dubrovačko građanstvo. prvi je objavio Truhelka. M. koje je pored bavljenja zemljoradnjom i stočarstvom imalo posebno zaduženje u okvirima obezbjeđivanja spoljnjeg i unutrašnjeg limesa. pretpostavljamo. svrhu urezivanja natpisa. 244. 175-176. mislimo prije svega na trgovce. i njegova uprava je bila nasljeđivana u njegovoj porodici. Odluke veća Dubrovačke Republike II. a naseljena je vlaškim stanovništvom. Za Dubrovčane je svakako bio veoma važan čovjek koji je. Dinić. Na prevodu ovog dokumenta zahvaljujemo se dr. precrtano. ANUBIH. te datiranje nastanka natpisa. Kad je u pitanju drežanjski vojvoda Mastan. organizovao obezbjeđivanje putnika. 578. iznad ćirilski) na koji način iste i njegove sinove (i nećake – dodato) primamo i uzimamo u naše građane i da isti svojim pismima nam moraju pisati na koji način isti sa rečenim njegovim sinovima (i nećacima – dodato) primiše naše građanstvo i nama da se zakunu i potvrde u rukama rečenog fra Anđela u naše ime primljene dužine sakramenta”. Pavo Anđelić i dalje smatra da se radi o “velikaškom”. docentu Filozofskog fakulteta u Sarajevu . isto tako sa sinovima njegovim (i nećacima – dodato) u rukama fra Anđela gvardijana samostana Male braće u Stonu mora uzeti svete sakramente kako je u takvim slučajevima uobičajeno. “1381. bavili hvatanjem i dresiranjem ptica za lov. “vlastelinskom” itd. normalno gledajući prije svega na svoj interes.148 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ Osnovni izvor za proučavanje ovog roda je tekst natpisa sa ušća Drežanjke. Sljedeći pisani izvor o Masnovićima je odluka o primanju kneza Radoslava. 1983. Prvi dio da se primi u građanstvo naše komune kneza Radoslava sin Mestena iz Huma i njegovi sinovi (i dva nećaka – dodato). Iz istorije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine. Vego. 109. ali veoma značajnu državnu tvorevinu na našem tlu. te hvatanja i dresiranja ptica za lov. indicta 4 dana 29 mjeseca maja u Malom Vijeću glasova 7. Smatramo da je potrebno napomenuti da Dubrovčani svoje građanstvo nisu davali samo najkrupnijim velikašima. Ranije smo ukazali na problem čitanja teksta (posebno imena). po našem mišljenju radi se o čovjeku koji je upravljao oblašću koja se kasnije u izvorima spominje kao župa Drežnica. na opasnom i teško prohodnom graničnom dijelu puta dolinom Neretve. Titulisanje Mastana s rangom “vojvode” podstaklo je sve one koji su pisali o ovom natpisu i o ličnostima koje se u njemu pominju da Mastana ubroje u velikaše bosanske srednjovjekovne države i da im traže rođake.

u ovom slučaju žitaricama. 257. Na njega nas u popisu iz 1468/9. a da su župani važili kao njihovi zamjenici kada bi ovi otišli u rat u službi gospodarevoj. Anđelić. 87. godine i 1477. Njegova aktivnost je sigurno. na osnovu pristupačnih izvora nismo u mogućnosti da zaključimo. Dinić. Popisani su izdvojeno od ostalih Vlaha Hercegovine. zasigurno na planu trgovine. vjerovatno vlasnik Knežluka. Đuri Tošiću. po svojoj slobodnoj volji trgovati na teritoriji Dubrovnika. 81. Nakon potpadanja pod tursku vlast u Drežnici postoji selo Knežluk. Tekst je.” I na ovom prevodu zahvaljujemo se dr. godine. Odluke veća Dubrovačke Republike I. vidimo da su istaknute vlaške starješine i manjih oblasti bili u bliskim vezama sa Dubrovnikom. Poslije ovih podataka Masnovići se ne spominju u pisanim izvorima srednjeg vijeka i nije nam poznato šta se sa njima dešavalo. Analogno situaciji u župama u blizini Primorja polovinom XV vijeka može se pretpostaviti da su i u Drežnici knezovi zauzimali glavno mjesto u lokalnoj upravi. Sa ovom odlukom isti Radoslav tu pšenicu i proso može potrošiti i prodati u gradu Dubrovniku i odatle izvesti bez plaćanja neke carine po svojoj slobodnoj volji. vlaškog porijekla. godine asocira ime sela Knežluk. može bez plaćanja carine.godine. ali o njemu ne znamo ništa pobliže.83 Kao prvo ćemo navesti da je Pavo Anđelić pogriješio što navodi da se radi o žitu i medu. Ovaj podatak prvi i jedini put koristi Pavo Anđelić. kao i Radoslav. U selu Striževu se spominje na prvom mjestu kao domaćin Ivan župan. i pomenuti župan. . U kakvom je odnosu bio knez. čiji naziv nas upućuje na vezu sa Masnovićima. Na osnovu naprijed rečenog može se pretpostaviti da se u slučaju Drežnice u srednjem vijeku radi o ––––––– 82 83 P. svakako je bio ugledan u Večeriću. pretpostavljamo. što nas upućuje na postojanje institucije župana i u srednjem vijeku. Petar je vjerovatno ratovao sa Turcima u službi gospodarevoj i tom prilikom poginuo. Pomenuti Nikola. Mesnovići…. Srednjovjekovna župa Večenike … .82 Posljednji podatak u kojem se spominje jedan predstavnik Masnovića je u odluci Vijeća umoljenih iz 1382. jer nam ukazuje i na privrednu aktivnost stanovnika Drežnice. jer očito njegov ugled nije prevazilazio granice ove oblast i nije pripadao istaknutim bosanskim velikašima. jer Radoslav vjerovatnom trguje žitom iz Drežnice. oblasnom gospodaru. jer se iz našeg prijevoda vidi da su u pitanju pšenica i proso. kao i u predhodnom slučaju objavio na latinskom Dinić: “Prvi dio o davanju slobode Tadeu Jakobovom iz Firence da može nositi u grad Dubrovnik 40 stara pšenice i 20 stara prosa koji su Radoslava Mesnovića. Na gore navedenu mogućnost upućuje nas i narodno predanje po kojem je “general Petar” (vjerovatno knez Drežnice – NM) “crko” prilikom zauzimanja Drežnice od strane Turaka. u popisu iz 1477. godine popisan u selu Striževo. imajući veze sa firentinskim trgovcem Tadeom Jakobijem. kako kaže Filipović. Iz dokumenata se vidi da Radoslav Masnović godinu dana poslije izbora u redove građana Dubrovnika. Naziv sela je mogao nastati zbog toga što je ono pripadalo knezu. Ovi na “zemlju prisjeli vlasi”. M. a župan Ivan je ostao u Drežnici kao njegov zamjenik. a njegov “zamjenik” Ivan – župan je 1477.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 149 primjer primanja u redove dubrovačkih građana. 263. Anđelić. Ovaj podatak je za nas značajan. ali ga ne navodi u cjelini i napravio je jednu pogrešku u prevodu. godine. kao i u slučaju Radoslava Masnovića bila od tolikog značaja da je mogao biti izabran za građanina Dubrovnika. P. Kako postoje indicije da je pomenuti Nikola. i to Nikole Pribinovića iz Večerića 1391.

179-188. Ovaj lokalitet se nalazio na lijevoj obali Neretve. n. Atanacković-Salčić. i to u formi izvještaja sa istraživanja. kritički se osvrće na Bešlagićeve zaključke i interpretacije i donekle koriguje njegovo datiranje ovih spomenika.d.d. Š. Palavestra. i gradina sa temeljima nekog manjeg utvrđenja. Iskopavanjima je ustanovljeno postojanje temelja crkve ili kapele dimenzija 13.d.150 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ natkatunskoj organizaciji. 230. 8-9.. čije elemente jasnije razaznajemo tek nakon potpadanja pod tursku vlast. U sklopu zaštite spomenika kulture na području akumulacionog bazena hidroelektrana “Salakovac” i “Grabovica” vršena su zaštitna arheološka iskopavanja na pomenutom lokalitetu. koja je postojala sve do XV vijeka. 3. možda u kratkom vremenskom periodu. Pored ova dva lokaliteta. kada se nova vlast ustalila i kada je islamizacija počela da uzima maha. odkada imamo sačuvane katastarske popise. S. a za krstove kaže da su nadgrobni spomenici jednog biskupa i trojice monaha. smatra da je ove krstove mogao postaviti neki ekonomski jak drežanjski rod. . 159... kada je srušena. lociranih na Sveći i Zmajlovcu. n. oko 300 metara nizvodno od ušća Drežanjke.d. N. na kojima nisu vršena arheološka istraživanja. Za sada su objavljeni rezultati istraživanja samo ostataka crkve. arhitektonskih osobina. Aličić. Ćirković.30 × 6.80 metara. On navodi da postoje ostaci na mjestu gdje je bila crkva. Drežnica u Hercegovini… . ili i kasnije u vrijeme turske vladavine. ali smo čuli predanje o pokopavanju biskupa i sveštenika ispod njih. L. Na osnovu analogija sa materijalom iz Bosne i Hercegovine Bešlagić zaključuje da su krstovi podignuti u periodu posljednjih godina gradnje stećaka. V.85 Za naša istraživanja od izuzetnog značaja je i postojanje četiri vanredno ukrašena nadgrobna spomenika u formi krsta koji se nalazi na lokalitetu Sveća. i konzervativnosti u mnogim manifestacijama narodnog života i kulture stanovnika Drežnice tradicija primjene srednjovjekovnih ukrasnih motiva na nadgrobnim spomenicima mogla živjeti duže ––––––– 84 85 86 87 A. mi ne možemo utvrditi kada su nastale niti kada su nestale. Ovi krstovi se nalaze na polovini puta koji prolazi kroz naselja locirana uz tok Drežanjke. 152-154. takođe. Bešlagić. 216. 87 Mi se slažemo sa mišljenjem ovog autora da je uslijed izolovanosti. S. n. Ako su ove crkve postojale.86 Za vrijeme naših istraživanja nismo mogli pročitati navedenu godinu niti na jednom krstu.84 Tradicija o postojanju crkava u Drežnici. te veličine objekata Vera Atanacković-Salčić zaključuje da se radi o crkvi nešto kasnijeg srednjeg vijeka podignutoj u XIV vijeku. V. to jeste dok je tradicija stećaka još bila živa za vrijeme turske vladavine bliže određeno krajem XV ili početkom XVI vijeka. 103-105. n. On ostavlja ovo pitanje otvorenim i dopušta mogućnost postavljanja ovih spomenika u vrijeme bosanske državne samostalnosti. Filipović. Ornamenti kojima su ovi krstovi ukrašeni bili su predmet istraživanja našeg poznatog sručnjaka za srednjovjekovne nadgrobne spomenike. Na osnovu načina gradnje. nekropola stećaka.d.. godina. govori nam o postojanju crkvene organizacije u prošlosti. takođe. Palavestra. O krstovima i legendi o postojanju crkve na Sveći prve podatke nam. Na lokalitetu su evidentirana tri objekta na kojima su vršena istraživanja. donosi Arbuthnot. po tradiciji se crkva nalazila i na lokalitetu Crkvina.. te da je na jednom krstu upisana 1400. Šefika Bešlagića. i to: ostaci neke stare crkve. n. Arbuthnot. Stari krstovi u Drežnici. Vlajko Palavestra koristeći se rezultatima istraživanja ukrasnih motiva na stećcima koje je publikovala Marian Wenzel.

V. Sa Sveće je pobigo Petar-vladar i sada mu se grob tu nalazi pokraj Gvozda ukraj jedne poljanice.’ Hasum tako učinili. “svetinja”) označava mjesto gdje je po tradiciji bila crkva-svetinja. krstove su mogli postavljati rodovi jače povezani sa crkvenom organizacijom. 181. godine. Napominjemo da se Sveća nalazi veoma blizu Striževa. imala većeg uticaja na duhovni život stanovnika ove oblasti. Ove i sljedeće godine zaposjeli su najveći dio teritorija Hercegovine i osnovali vilajet Hersek. koju su Turci izveli u ljeto 1465.. Poslije toga ima Sveća zvana Križi. A ovi prije koji su smatrali da mogu da stradaju. DREŽNICA POD TURCIMA  Na osnovu pristupačnih izvora izgleda da je Drežnica potpala pod tursku vlast nakon ofanzive protiv Hercegovine. ukazuje na vrijeme kada je crkva. Predanje koje sam ja zabilježio glasi: “Sva Bosna i Hercegovina je bila osvojena od Turaka i sve je sa blagom bižalo u Drežnicu. n. Osvojene teritorije neposredno po osvajanju popisane su u sumarnom popisu bosanskog sandžaka.88 Pored prakse podizanja stećaka uobičajenih za srednjovjekovno stanovništvo Bosne i Hercegovine. 3-4. kao i njihova lokacija na mjestu gdje je “postojala” crkva. pa tako postoji mogućnost da su krstove možda postavili i predstavnici njegovog roda. i pobigli. vertikalno 200 metara. brez ikakve smetnje upali u Drežnicu. Šabanović.d.90 ––––––– 88 89 90 A. d. 7-13. svakako vrijeme prije dolaska Turaka. Kod Drage je bila kota-Gradina i imali su top sa kamenom kuglom što je pogonio barut. a možda i neki rod blizak njima po društveno-ekonomskom statusu.89 O potpadanju Drežnice pod tursku vlast zabilježili smo u Drežnici opšte poznata predanja. Narodne pripovijetke…. šta su imali zlata zakopavali su u zemlju pošto nisu mogli da nose. ne isključujući pri tome ni mogućnost postojanja sveštenih lica višeg ranga. Ako uzmemo u obzir sve naprijed rečeno. a to je. Po svemu sudeći čvrsta crkvene organizacija i njen uticaj gube se po dolasku Turaka. S. Nekoliko varijanti ovog predanja objavio je Vlajko Palavestra. kao institucija. i rekla Turcima: ‘Nikako drukčije ne možete ući već obratno konje potkujte. gdje je neposredno po turskom osvajanju živio i župan Ivan. 116-117. jer se u popisima sa početka turske vladavine na području Drežnice spominju niti crkve. n. prije svega odnosi na već više puta apostrofirane Masnoviće. Palavestra. 44-47. godine osniva se Hercegovački sandžak. To se.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 151 nego u drugim oblastima. te da i sam naziv lokaliteta Sveća (derivat od “svet”. H. Otalena prema istoku sa Sveće se vidi ta planina koja je dosta visoka. To je jedan znak. niti sveštena lica. Ako ulijete s Klanca da misle da ste pobigli natrag.. ali mišljenja smo da izuzetna obrada ovih spomenika. u čije granice i danas spada. To se zove Petralj radi toga vremena. kome pripada i Drežnica. I kašnje toga se i danas opisuje to zlato i nalazili ga ljudi u loncima. smatramo. Pričala je baba da je tude crko kad je ugledo na Sveći di se turski barjak vije i čuo vrisku turskoga ata i onda je tude i ukopan na istoj planini. na Sveći se moglo nalaziti kultno mjesto svih stanovnika srednjovjekovne Drežnice. godinu. koji se datira u 1468/9. Aličić. Bila je jedna stara baba kao prorok (koja je stanovala na Barama). Pošto im je tu bila crkva i svetinja i zato se zove Sveća. Četiri su spomenika bila za četiri neke starješine. Već 1470.” . Drežnica se još sedam godina održala i nikako ih Turci nisu mogli istjerati. koji je priključen bosanskom sandžaku.

. kada je vidio da je Drežnica osvojena. Turska ofanziva 1465. 97. Korito pomenute rijeke je sigurno bilo brana protiv turskog nadiranja.152 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ Iz ovih predanja može se nazrijeti istorijska osnova stvarnih zbivanja u vrijeme turskih osvajanja. godine bio otvoren put sa sjevera i sjeverozapada iz Bosne. godine i daljnje nadiranje nakon toga bili su usmjereni. osvojena i Drežnica. Kao čuvari limesa i puta Drežnjaci su sigurno dolazili u kontakt sa turskim trupama. Drežnica se kao cjelovito područje organizuje u posebnu. Lištica pod turskom vlašću…. prema zapadu i doprli su gotovo do Posušja i ta područja su sastavni dio novoosnovane nahije Mostar. Osnivanje mostarskog kadiluka sa sjedištem u Mostaru. prije svega. S.d. ali Turci čak nisu morali da prodiru samo preko Neretve. godine kadiluku Drina. Opšti je utisak da je rijeka Neretva predstavljala za napadače nepremostivu prepreku i dugo onemogućavala Turcima da se prebace na njenu desnu obalu. sa izlazima kod ušća Drežanjke u Neretvu i preko Klanaca dalje prema zapadu i jugozapadu Drežnica je mogla imati strateški značaj u daljnjim napredovanjima Turaka. Beograd. a pomenuti Ivan njegov zamjenik. za vrijeme Petrovog odsustva u službi svog gospodara za vrijeme rata. Drežnica je neposredno po osvajanju pripadala blagajskom kadiluku. “crko”.92 Ova ofanziva je sigurno bila potpomognuta aktivnošću turskih trupa iz pravca Rame i Duvna. n. godine do konačnog osvajanja Drežnica se nalazila na graničnom području između Hercegovine i Bosne. sada samo zaključujemo da je pomenuti Petar mogao biti knez Drežnice koji je poginuo u borbi sa Turcima.91 Od 1463. njima je nakon 1463. a od 1470. 121. iz istočne Hercegovine. i Drežnica se ––––––– 91 92 93 V. A. 230. kako navodi i narodna tradicija. H. i to sa Klanaca. godine Drežnica je popisana kao nahija u vilajetu Hercegovina. gdje je prije osnivanja sjedio fočanski naib. Za nas je interesantan i podatak iz narodnog predanja o osvajanju Drežnice. Pad Hercegovine. tada već pod Turcima. a mi smo ranije govorili o organizaciji lokalne vlasti u Drežnici u srednjem vijeku. preko Rakitna na današnje područje Lištice. na koju su se nadodali elementi usmene narodne tradicije. Neposredno po osvajanju 1468/9. po kome je “vladar” Drežnice. koja ima svoju stalnu i tačno određenu teritoriju. jedinu kompletnu nahiju sa desne strane Neretve. Aličić. U statusu nahije Drežnica je ostala do XVIII vijeka. a u našoj zemlji su takve upravne jedinice u najviše slučajeva nastale prenošenjem i zadržavanjem starih srednjovjekovnih župa ili vlasti u turske nahije. . sedam ili jedanaest godina. gdje god su te župe ili vlasti postojale. godine između svih poimenično navedenih stanovnika istiće na prvom mjestu navedeni stanovnik Striževa. župan Ivan. 110. Kako se u popisu Drežnice iz 1477. Ovaj period neposrednog turskog susjedstva pominje se u već navedenim predanjima kad se kaže da se Drežnica održala još dvije. a kao jedina kompletna nahija sa desne strane Neretve pripadala je blagajskom kadiluku. O prodiranju Turaka u zapadnu Hercegovinu u dosadašnjoj istorijografiji nije bilo mnogo govora. tako je i nahija Drežnica obuhvatala područje srednjovjekovne župe Drežnice. Atanasovski. Šabanović. U tom naletu je vjerovatno. Kako je termin nahija u turskoj administraciji označavao najniže redove turske uprave jedinice sa prerogativima vlasti. Svojim položajem. 1979. odnosno Foča. 117.93 Upravna jedinica koja se nalazila između osnovnih redovnih upravnih jedinica sandžaka i nahije bila je kadiluk.

vjerovatno vrhu Drežnice. iz 1521. . a Luka je manji kompleks obradivog zemljišta. 3-4. na mjestu Knežluk upisano je selo Luka.94 Područje Drežnice je za sve vrijeme turske vladavine bilo u okviru hercegovačkog sandžaka i to na njegovom graničnom dijelu prema kliškom i bosanskom sandžaku. Isto. nalazi se selo Striževo. kao i 1468/9.godine. 11-12. stanovnici Striževa i Donje Drežnice nazivaju Vrhpoljcima. godine. Hercegovina do Drežnice. Ovakav položaj Drežnica je. godine. Isto. Mostarski kadiluk je osnovan poslije 1506. i to dva u drugoj polovini XV i dva u prvoj polovini XVI vijeka. 1521.96 Kao treće selo u nahiji Drežnici 1468/9. Naziv Vrhpolje se kao oznaka dijela naselja u Gornjoj Drežnici koristio do kraja XIX vijeka.97 Danas u Drežnici ne postoji selo istog imena. 111. 11-12. i to: Knežluk. a prije 1519. Već ranije smo naveli da su u prvom katastarskom popisu. ali je očito da se radi o naselju koje se nalazi negdje na vrhu. broj domaćinstava ćemo pomnožiti brojem članova jednog domaćinstva.98 U popisima se navodi broj domaćinstava za svako selo. a u narodu se i danas smatra da je. 8. U središnjem dijelu Drežnice i danas. Nahija Drežnica se spominje u mostarskom kadiluku od 1524. Selo Knežluk spominje se u defterima iz 1468/9. 9. To polje je sigurno veći kompleks obradivog zemljišta koji se nalazi ispod sela Bunčića i Zagreblja u Gornjoj Drežnici. godine spominje se Vrhpolje. Stanovništvo nahije Drežnice u cijelosti popisano je u četiri katastarska deftera. nakon turskog osvajanja. godine. Ovakva situacija je posljedica prirodnogeografskih osobina terena ove oblasti. godine. a 1525. godine. 3. Identičan naziv se spominje 1477. takođe u Donjoj Drežnici. Knežluk je zaselak Donjeg Sela u Donjoj Drežnici. I danas stanovnike Gornje Drežnice. s tim da su u prvom popisu upisani i odrasli neoženjeni muškarci. pa se zato može očekivati da je ušla u njegov sastav sa njegovim osnivanjem. pa su se tako na rubnim dijelovima ovih kompleksa zemljišta formirala naselja od doba praistorije do danas. kad se ide uz Neretvu. U okviru ovog kadiluka ostala je Drežnica do kraja turske vladavine. U sljedećim defterima. i 1525. u Drežnici navedena tri sela. Da bismo dobili približan broj stanovnika. locirano na padinama Male Čvrsnice neposredno iznad većeg kompleksa obradive zemlje pod nazivom “Velike njive”.95 Danas u Drežnici postoje lokaliteti sa oba navedena imena. uz koje se nalazi nekoliko kuća. 117. a naziva se “Duge njive”. a dalje na sjever kada se prođe Drežnica dolazi se u Bosnu. Na osnovu materijalnih ostataka iz srednjeg vijeka utvrdili smo da su ova naselja postojala i u to vrijeme. a evidentno je da sva kontiunirano postoje do danas. a to je broj pet. te 1521. Striževo i Vrhpolje. Isto. i oko 1525. kao što smo to uradili ranije kada ––––––– 94 95 96 97 98 Isto. i 1477. Isto. kao što smo vidjeli.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 153 uključuje u njegov sastav.godine ime sela je skraćeno i tada se ono naziva Vrh. U ovoj dolini kanjonskog tipa postoje tri veća proširenja na kojima se nalaze najznačajniji kompleksi obradivog zemljišta. 9-12. godine. 3. 1477. imala i u srednjem vijeku.

vjerovatno. indeks smo izračunali za period od 44 godine. 1525/1521 Knežluk dom. stan. Ako pak pogledamo situaciju u pojedinim selima. 119. 1525. 1477.4 90. Knežluk 31  5 + 5 = 160 55  5 = 275 96  5 = 450 79  5 = 395 Striževo 40  5 + 7 = 207 62  5 = 310 90  5 = 450 90  5 = 450 Vrhpolje 72  5 + 20 = 380 86  5 = 430 108  5 = 540 98  5 = 490 Drežnica(svega) 143  5 + 30 = 747 203  5 = 1015 294  5 = 1470 267  5 = 1335 Na osnovu gore iznesenih podataka daćemo indekse rasta broja domaćinstava i broja stanovnika. Kako ne raspolažemo nekim međupopisom. ako se uzme u obzir da je u popisu iz 1468/9. Pod ovakvim okolnostima indeks rasta za svaku dekadu . svakako. 1521/1477.4. u ovom selu zabilježen najveći broj neoženjenih i da taj broj prelazi razliku u broju domaćinstava od prvog do drugog popisa. stan. Prilikom prvog popisa izvjesna broj stanovnika se. indeks rasta bi bio svega 122. dobili bismo na kraju 297 domaćinstava. Podaci iz godine 1468/9.. mogu se vidjeti osjetne razlike.7 Drežnica (svega) dom. ali i dalje veoma visok da bi u Vrhpolju bio najmanji. godine (294).8 174. 141. 177. privremeno sklonio sa ovog područja i vjerovatno svjesno izbjegavao popis.5 82.8 90. Međutim. Period između dva popisa bio je dovoljno dug da bi omogućio postepeno vraćanje jednog dijela izbjeglog stanovništva.8 149 144. broj veoma blizu stvarnom broju domaćinstava 1521. 1521.1 125. koji je uslijedio 8-9 godina kasnije broj domaćinstava imao znatan rast. Razlog ovim razlikama teško je naslutiti. Donosimo podatke o broju domaćinstava i stanovnika na osnovu četiri popisana deftera. u konsolidaciji turske vlasti na ovom terenu. Da se broj domaćinstava povećavao samo sklapanjem brakova trideset i dvojice neoženjenih. Za ovaj period je indeks rasta neznatno veći od indeksa za predhodnih 8-9 godina. do sljedećeg popisa.4 113. stan. neposredno poslije potpadanja Drežnice pod tursku vlast. stan. ako pretpostavimo da su se svi oženili i zasnovali svoje porodice u međuvremenu.4 171. u Striževu je rast znatno manji.2 Striževo dom. Period 1477/1468-9. po selima i ukupno za Drežnicu. Razlog za ovako značaj porast indeksa rasta broja domaćinstava treba tražiti. Najveći indeks rasta je u selu Knežluk. kad bi ovaj period razdijelili na četiri dekade i povećali broj domaćinstava za deset posto za svaku dekadu. i to drastično u odnosu na prva dva sela.1 100 Vrhpolje dom. 155 140 145. između ostalog zbog moguće kompromitacije u ratnim zbivanjima.154 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ smo govorili o stanovništvu Drežnice u srednjem vijeku. U prvom popisu se posebno navode neoženjeni. potvrdu ovakvog stava imamo i u narodnoj tradiciji. zabilježenoj na terenu. a posebno čudi mali rast u Vrhpolju.8 Iz prethodne tabele vidi se da je u periodu od prvog popisa. pa tako možemo pretpostaviti koliko je novih domaćinstava formirano.

Drežnica je. a veći u odnosu na Striževo. o čemu ćemo govoriti u daljim izlaganjima. U prva dva popisa stanovništvo Drežnice plaća porez odsjekom. dvanaest Radonja. Ove promjene su se vjerovatno postepeno dešavale i iskazale se u pomenutom popisu oko 1525. U Vrhpolju je u drugom periodu rast indeksa najmanji. iz 1477. niti to autor navodi uz prijevod. Ovakav rezultat smo ––––––– 99 Isto. nalazimo i direktnu potvrdu u popisu iz 1521.99 U ovom popisu Drežnica je ponovo popisana u has sandžak-bega (ovaj put Hercegovine. tri puta 11. u Drežnici su 1468/9.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 155 bio bi 101. devet puta Ivan i Milan. četiri puta 6. Iz ovog kruga se može izdvojiti 136 različitih ličnih imena. uključujući u taj broj i pet imena udovica. godine. Da se radi o Vlasima. pa je upisano da plaćaju odsjeku godišnje 400 franačkih florina”. U Striževu je rast u drugom periodu i dalje relativno blizu predhodnog indeksa. . Ovakav trend porasta broja stanovnika. uslovljen je svakako stabilizacijom prilika nakon turskog osvajanja. osam puta Radojko. Kada situaciju posmatramo po pojedinim selima. pa tako i broja stanovnika. a najviše sedamnaest puta spominju se imena Radivoj i Radovan. U najvećem broju slučajeva upisano je ime nosioca domaćinstva i ime njegovog oca. U tri slučaja upisano je ime domaćina sa naznakom da se radi o bratu prethodno upisanog. Po dva puta se spominje 28 imena. godine upisani u has sandžakbega. deset puta Radoje. jer je u međuvremenu osnovan ovaj sandžak). U popisu iz 1477. pet puta 4.godine upisane su u Drežnici 203 kuće i poimenično svaki domaćin. na način koji je karakterističan za vlaške grupacije stanovništva. i to samo njihovo ime. kretanje stanovništva u ovom periodu nije opravdano ovako pojednostavljeno posmatrati. 4. Nije nam poznat razlog zbog čega u spisku nisu obuhvaćeni svi domaćini. U pet slučajeva kao domaćini su upisane udovice. i dalje se osjećaju znatne razlike. Kao i ostali Vlasi. U Vrhpolju je u trećem periodu iskazan pad indeksa. Sada kao i ostali vlasi plaćaju povećanje od po 10 akči. U sljedećem popisu. kao i ostali Vlasi. U jednom slučaju upisano je da je domaćin Ivan župan (vjerovatno oznaka za društveni položaju u selu ili oblasti). šest puta 2. To se posebno vidi pošto istaknemo da se poslije otprilike pola vijeka rasta broja domaćinstava nekoliko godina kasnije vidi osjetan pad indeksa rasta broja domaćinstava. Od 390 upisanih vlastitih imena uočava se da je 93. to iznosi 60 franačkih florina. Najveću grupu čine imena koja se pojavljuju samo jedanput i takvih ima 74.9 % (27) kalendarskih svetačkih imena. U ovom popisu doslovno stoji: “Vlasi navedene nahije Drežnice plaćali su odsjeku 304 franačkih zlatnika filurije. U prijevodu Aličić umjesto 203 domaćina daje nam samo 199 domaćina. ali i dalje ima tendenciju rasta. jedanaest Vukić. popisana u carski has. 3. Na kraju treba reći da je ovakav pad broja domaćinstava vjerovatno uslovljen izvjesnim promjenama u društveno-ekonomskom položaju stanovnika Drežnice u proteklom periodu.1 % tih imena narodno. godine. Stanovnici Drežnice uživaju povlastice kakve su imali i neposredno poslije osvajanja. ali je on ipak manji od pada u Knežluku. Ipak. a trećem periodu nema nikakvih promjena. a da je svega 6. godine. Sedam puta se spominju imena Dragić i Stepan. Na osnovu podataka koji su izneseni u prethodnom popisima vidi se da je stanovništvo Drežnice vlaško. 10-11. trinaest puta Radosav. gdje se zadržava postojeće stanje. U Knežluku je u drugom periodu rast i dalje najveći. ali je zato i pad indeksa najveći u trećem periodu.

godine. a u objavljenom radu svega 197. svaka inokosna porodica) i svaki odrasli neoženjeni muškarac. godine osim gore navedenih stavki stoji i odredba da “kada bude vojni pohod. u strukturi) i ostalih davanja (stavke 2-6). svaki 50 kuća daje po jednu čergu u vrijednosti od 100 akči. godine za područje Hercegovine je procentualno iskazano taj odnos izgledao ovako: filurija u ukupnoj sumi vlaških poreza nosi 58. a ostatak ćemo smatrati dovoljnim za pokrivanje ostalih poreza. koji pripada sandžak-begu. te mi jedino imamo ukupnu sumu koliko je cjelokupno stanovništvo ove nahije plaćalo poreza godišnje. A. Za nas je. S.156 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ dobili tako što smo jednu ličnost brojali samo jedanput. Isto. od svake pojedine sume ćemo prvo oduzeti iznos filurije za sva domaćinstva. n. U defteru iz 1477. Iz gore rečenog se vidi da ne posjedujemo prevod kompletnog popisa domaćinstva. 3. 132-133.d. godine rentni prihod ulazi u carske hasove. i to svaka kuća (tačnije. svaka kuća daje 45 akči (jedan franački zlatnik-filurija). Gore navedena struktura koristila se u defterima iz 1468/9.100 Kada govorimo o ekonomskoj snazi stanovništva Drežnice pod turskom vlašću. svakih 10 kuća daje ratnika na konju sa oružjem i on zajedno (s ostalim) jaše u ratni pohod. N. Život i kultura stanovništva Drežnice. 8-10. nijabet odsjekom. izuzev nijabeta. Osnovni element vlaške rente je porez na kuću. Takođe ćemo taj ostatak podijeliti na domaćinstva. godine i defteru iz 1477. jer davanja izvan filurije svakako daju elemente iz kojih se može vidjeti ekonomska snaga popisanog stanovništva. 8-12. 2. Struktura te vlaške rente-poreza izgleda ovako: 1. Iz sva četiri pristupačna deftera vidi se da sve to vrijeme stanovnici ove oblasti plaćaju jedinstvenu sumu poreza (odsjekom) bez zaduženja za pojedina domaćinstva. svaki 50 kuća daje po jednog ovna u vrijednosti od 50 akči. vidi se da je u objavljenom radu ispušteno navođenje šest domaćina a u izvještaju svega četiri. pa je tako u popisu.” . kako bismo ustanovili koliko je svako domaćinstvo u prosjeku imalo dodatnih poreskih obaveza. Nahija Drežnica…. godine. s jedne strane filurije (stavka 1.101 Kako se radi o vlaškom stanovništvu pretpostavljamo da je porez izračunavan na isti način kako je to računato i za ostale vlade u Hercegovini. filurija.84 %. svaka kuća daje po jednu ovcu sa janjetom u vrijednosti od 15 akči. 8-12. a sva ostala davanja 41. svakako. 5.. tzv.102 Da bismo koliko je to god moguće preciznije utvrdili ekonomski položaj stanovnika Drežnice. U defteru iz 1477. 4. 90-93. Navedenih 199 domaćina nalazimo u završnom izvještaju. Iznosi u akčima su dati u iznosima koji su potraživani u popisu iz 1468/9. svaka kuća daje po jednog ovna u vrijednosti od 15 akči.16 %. 4. 6. Kada uporedimo prevode u izvještaju sa istraživanja i onaj objavljen u GZM. Pošto su Drežnjaci plaćali porez odsjekom. jedini pokazatelj su nam porezi koje su bili obavezni da daju. ustvari popisano 339 ličnosti. ––––––– 100 101 102 Isto. Filurija se plaćala u vrijednosti jednog franačkog zlatnika. Na osnovu popisa iz 1468/9. Aličić. Filipović. Ovi prihodi su ulazili u hasove sandžak-bega. mi ćemo se poslužiti gore navedenom strukturom vlaške rente. najinteresantniji odnos između.

što čini 69 franačkih zlatnika povećanja. situacija se značajno mijenja. Kada za svaku kuću i za svakog neoženjenog obračunamo po jedan franački zlatnik filurije i pomnožimo zbir tih zlatnika sa vrijednosti jednog zlatnika u to vrijeme u akčama. a to je iznos od 45 akči. od ukupne sume na filuriju otpada 67. koji je sačinjen veoma brzo nakon gore navedenog. godine.77 21. Porez je bio 340 franačkih zlatnika po 52 akče što čini 17880 akči. U prvom popisu Drežnice neposredno po osvajanju.8 86. 3. Jedan od razloga mogao bi biti da se privuku malim porezom oni koji su se sklonili na sigurnije mjesto i nisu uvedeni u popis. Prije ovog popisa Drežnjaci su. Kada izračunamo prosječna davanja jednog domaćinstva u stavci ostala davanja vidi se da je taj iznos koji se plaća za svako domaćinstvo (na osnovu podataka za 1468/9. a ostala davanja sa 12. a vrijednost zlatnika se sa 45 popela na 52 akče. što se vidi i iz zabilješke uz popis iz 1521. od kada imamo sačuvan sljedeći popis porez se sa prvobitnih 300 franačkih zlatnika povećao na 400. naglo se smanjuje broj domaćinstava (za 27).8 procenata. iz 1477.7 akči. Ako pak iznos od 6600 akči koliko je stanovništvo nahije Drežnice plaćalo poreza.5%.8 Ost.5 66. znači. 1525.8%. % 36. Jedno vlaško domaćinstvo je pored filurije plaćalo cca 36 akči ostalih davanja). Ovo povećanje rente je. Kao što . što je izgleda bar djelomično uslijedilo prilikom sljedećeg popisa.77 akči. svakako. godine.5. 1477. davanja akči i neoženjenom 4365 2392 5512 6916 32.5 33. U sljedećem popisu. 6600 13500/1 17880/2 20800/3 20800/4 Filurija akči % po domaćinstvu 9135 15488 15288 13884 67. podijelimo sa brojem kuća i neoženjenih dobiva se po kući ili neoženjenom svega 36. 1468/9. kuća 143 + 32 203 294 294 267 Porez odsjekom.2 procenata.5 8. Očito je da stanovnici Drežnice plaćaju porez daleko ispod vrijednosti filurije u to doba. 4 Porez je bio 400 franačkih zlatnika po 52 akče što čini 20800 akči. kako se vidi iz tabele. U zabilješci se navodi da je prije ovog popisa porez na Drežnicu bio 340 franačkih zlatnika. Br. iznosio 6600 akči.9 Godina popisa 1468/9. Kao što smo ranije već naglasili. Porez je bio 400 franačkih zlatnika po 52 akče što znači 20800 akči. Zašto su Drežnjaci plaćali ovako mali iznos poreza. dav. pa je tako i prosječno davanje po domaćinstvu poraslo na 18. išlo postepeno.1 akči. Već u sljedećem popisu.5) se promijenio kao što se vidi već 1521.5) i ostalih davanja (22. te da se kao i ostalim Vlasima sada povećava po 10 akči (ne kaže se po kojoj jedinici). Ostala davanja po domaćinstvu su se tako smanjila na veoma malu sumu od 8. Pretpostavljamo da je to moglo biti i iz razloga što su oni imali neka posebna zaduženja (koja se ne navode u ovom defteru) i da je to trebalo da se reguliše posebnim aktom. a na ostala davanja 32. 2.5 73. uz isti broj domaćinstava plaćali porez u kojem je filurija učestvovala sa 86. a iznos poreza za cijelu nahiju ostaje isti. Porez je bio 300 franačkih zlatnika po 45 akči što čini gore navedenu sumu od 13500 akči. porez je./prije 1521.2 12. za sada se ne može utvrditi. U periodu od 44 godine.7 25.2 1. godine. 1521. godine.8 22.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 157 Ost. dobija se iznos 7875 akči. Odnos filurije (73.1 18.

Sve ovo vrijeme ostali porezi za svako domaćinstvo posebno nisu prelazili vrijednost dva ovna i kretalo se. Kada je došlo do osjetnijeg povećanja stanovništva. učešće filurije u ukupnoj sumi poreza sada opada srazmjerno opadanju broja domaćinstava. Sokolari su bili stimulisani da se bave zemljoradnjom u okvirima svojih baština. Filipović. kao prvi upisani domaćin u selu Striževu se navodi Ivan župan. poredi položaj Drežnjaka sa položajem stanovnika sela Rabine. oko polovine davanja koja su bila uobičajena za vlaška domaćinstva u Hercegovini. n. pa društvene odnose moramo pokušati posredno rekonstruirati. Na osnovu poreskih obaveza Rabine i Drežnice Filipović smatra da su Drežnjaci “na zemlju prisjeli vlasti”. nameće nam se utisak da je neposredno po potpadanju Drežnice pod tursku vlast niska porezna stopa bila uslovljena željom nove administracije da već uobičajenim stimulansima privuku što više poreskih obveznika. kao što je bila praksa i u drugim oblastima posebno kada se radi o vlaškom stanovništvu. najvjerovatnije bila vezana i za zemljoradnju i za stočarstvo. pa tako sada filurija u ukupnom iznosu učestvuje sa 66. Njihova ekonomika je. naprijed iznesene razreze poreza. S. a ostala davanja rastu na 33. Uporedi i N. ali su pored toga plaćali i desetinu. tražeći odgovor na ovo pitanje. Ipak. Povlastice sokolara obezbijedile su im. a ograničeno stočarstvo omogućavalo im je da u izvjesnim granicama izbjegnu poreze u vezi s tim. Doduše.d. Na svako domaćinstvo sada otpada najveća suma ostalih davanja kada se prate svi korišteni popisi. imali neka posebna zaduženja koja su im omogućavala ovakav.d.103 O društvenoj strukturi Drežnice za doba turske vladavine imamo veoma malo direktnih podataka. vjerovatno. pa čak i u odnosu na vlaško stanovništvo u Hercegovini uopšte. n.. Ne postoji determinacija ovih skupina. Aličić. Aličić zaključuje da se radi o davanjima koja se baziraju na ekonomskoj moći stanovništva. ali da su stanovnici Rabine otišli dalje od njih u procesu sedanterizacije. mada i dalje daje značajne poreske olakšice Drežnjacima. turska administracija je značajno povećala sumu poreza. Aličić.2%. u odnosu na ostale Vlahe povoljniji položaj. Ovakva situacija nam nameće pitanje da li su Drežnjaci. možda. Osim pridjeva župan on se ničim drugim ne razlikuje od ostalih domaćina. bez obzira na to što to nije i navedeno u pomenutim defterima. Takav trend se i pored manjih varijacija osjećao u toku gotovo 50 slijedećih godina. Kada rezimiramo sve dosada rečeno. . već u prvom sljedećem popisu nakon 8-9 godina. 159. Stanovnici pomenutog sela plaćali su filuriju u iznosu od 85 franačkih zlatnika (za 82 kuće i 3 neoženjena).8%. niti zabilješke da su oni opterećeni nekim sličnim davanjima. otprilike. Sela su se formirala shodno prirodno-geografskim uslovima. odnosno bonitetu zemlje. Mi se slažemo sa Filipovićevim mišljenjem da su Drežnjaci u ovo vrijeme u dobroj mjeri sedanterizirani. 4.158 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ je normalno i očekivati u ovoj situaciji. termin župan nam ukazuje na njegovu ––––––– 103 A. Drežnica je u ovo vrijeme bila podijeljena na tri manje cjeline – sela. Ovakve regulative su imali da bi se sa dužnom pažnjom mogli posvetiti hvatanju i dresiranju ptica za lov. Takva politika se vidi i u slučaju Drežnice. koji su bili zaduženi da kao derbendžije čuvaju Blagajski klanac. Da se vrate ili pak nasele i u Drežnici. a povlastice u oporezivanju su zadobili bavljenjem sokolarstvom i obzbjeđivanjem putnih pravaca. niti se pak vidi ko su njihovi glavari. Shodno ovoj podjeli razlikuju se tri skupine Vlaha. U slučaju Drežnice nema nikakvog nagovještaja.

svakako. Razlozi tome mogu biti različiti. iz deftera poslije turskog osvajanja jasno se vidi da se Drežnjaci bave i zemljoradnjom. godine se. vidi da su Drežnjaci u to vrijeme uživali baštine. u posjedu Grgura i baština Grgura u posjedu Mustafe. na osnovu dokumenata iz XVIII vijeka može se pretpostaviti da je to bilo i iz razloga što su se bavili uzgajanjem i hvatanjem ptica za lov i potpadali pod odredbe zakona o sokolarima. timar je Duraka . godine upućuju da je već u ovo vrijeme homogena društvena organizacija drežanjskih Vlaha u svakom slučaju načeta. Kako se iz podataka ovog dokumenta ne ––––––– 104 A. kada se u pet slučajeva navodi da udovice “drže baštinu”.d. u kojem je Drežnica samo djelomično popisana. takođe. od čega baš u selu Knežluk najveći procenat. n. Na ovom mjestu ćemo se posebno pozabaviti sokolarskom aktivnošću stanovnika ove oblasti za vrijeme turske vladavine. popisano 27 domaćinstava manje. serbuljuka (zapovjednika čete) u tvrđavi Počitelj Zemin Ivana. Iz deftera iz 1477. dok se ne navođenjem ostala dva sela podrazumijeva da su njihovi stanovnici i dalje ostali u statusu Vlaha. Poređenjem podataka deftera iz 1521.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 159 specifičnu ulogu u društvenoj hijerarhiji Striževa. za nekoliko godina. ali se kao najvjerovatniji izdvajaju emigracija i promjena društvenog statusa – tj. izuzetan popis iz 1858. pa su na osnovu toga oslobođeni osim šerijatskih ušrova i uobičajenih dažbina. ali nas podaci iz pomenutog deftera iz 1585. U novcu 400”. teškog rada i drugih pristojbi. Samim tim zbog karaktera ovog deftera ne bi bilo opravdano ni očekivati da se u njemu nalazi popisana i Drežnica. Koje su se prenosile i na udovice nakon smrti domaćina. O mogućoj korelaciji župana i kneza govorili smo ranije. godine. S. te dio Marka. prelazak na stepen zavisnog stanovništva raje. Radi se o defteru u kojem je popisana raja Hercegovine. ali je u ovo vrijeme više ne nalazimo. i da su. odnosno ukidanja društvenog statusa. pa i Drežnice.104 Iz ovog upisa vidi se da je u Knežluku došlo do promjene. 13. koji je na njih vršen da se uključe u timarski sistem Turske Carevine. Niti jedno niti drugo ne možemo decitno ustvrditi. sina Dobrinova. Iako u defterima iz XV i XVI vijeka ne postoji zabilješka na osnovu čeka Drežnjaci spadaju u povlaštenu kategoriju stanovništva Turske Carevine (u odnosu na ostale hrišćane). kao već u dobroj mjeri sedanterizirana grupacija Vlaha. Aličić. godine Drežnica se ne nalazi kompletno popisana niti u jednom defteru. I naziv sela Knežluk daje nam nagovještaj da je u društvenoj hijerarhiji Drežnice postojala i funkcija kneza. . Kada smo govorili o privremenoj aktivnosti Drežnjaka u srednjem vijeku. 11. U defteru stoji doslovno: “Selo Knežluk drugi naziv Drežnica. i samim tim bili podvrgnuti pritisku. Pored stočarstva.. Za nas je. te da stanovnici navedenog sela od vremena “osvojenja” šalju te sokolove u Carigrad. Postoje indicije da su se već u prvoj polovini XVI vijeka sticali uslovi za promjenu društvenog statusa barem jednog dijela stanovništva ove oblati. zanimanja karakterističnog za vlaške skupine stanovništva. izgleda. ali se to po našem mišljenju podrazumijeva. Postavlja nam se pitanje kako je došlo do ove promjene u društvenom statusu? Već u prvim defterima može se uočiti da su stanovnici Drežnice u dobroj mjeri već “prisjeli na zemlju”. godine vidi se da je naglo. i 1525. sina Huremova. U popisu se nigdje ne navodi da domaćini posjeduju baštine. Nakon popisa oko 1525. sina Radočeva u spomenutom selu pripada Mostaru. rekli smo uglavnom sve što bi se moglo odnositi i na ovaj period. U ovom dokumentu stoji da u Drežnici postoji uzgajalište sokolova. te da njegovi stanovnici postaju raja. Vlasi ove oblasti popustili pod pritiskom i birali između gore navedena dva rješenja.

nikako da se meša. ušura od košnica. Takođe treba reći da su se u turskoj administraciji vodili posebni sokolarski defteri. da ih tjeraju na košenje livada i da ih tjeraju na rabote. godine. Dogandži-baša je od svojih sokolara uzimao za državu: mladarinu. svakako. možemo pretpostaviti da je bilo i “nesposobnih”. D. koji su samim tim što nisu bili sposobni da se bave sokolarstvom lakše mogli biti integrisani u turski feudalni sistem redovnog oporezivanja. ispendže. Na osnovu odredbi ovog Zakona sokolari i jastrebari su oslobođeni davanja: harača. međutim. prema kanunu. Beograd. Kruševačku i Vidinsku oblast. Već pomenuti zakoni govore nam da su braća. resuma na ovce (ako imaju više od 100 ovaca. 2. Kako do danas nije poznat niti jedan sokolarski defter za područje Hercegovine. 78-79. neka ih kazni njihov starešina (dogandži-baša) i neka novčanu globu. za koga se 1591/2. Zbornik za istočnjačku i istorijsku građu. pošto se to u prisustvu kadije utvrdi. obavezni su da plaćaju porez. da su plaćali poreze za sva privređivanja ostvarena izvan sokolarskih baština i da su privilegije obuhvatale i njih tek kada su promovisani u sokolarski status. koristićemo se za upoređenje Zakonom o sokolarima i jastrebarima vidinskog Sandžaka iz 1586. novčane globe. njihov zastupnik i pokrovitelj bio je dogandži-baša. uzme za državu. Pored odredbi u kojima se govori od čega su sokolari oslobođeni za nas je. godine kaže da je bio “Predvodnik svih sokolara”. ušura od šire. sokolari su bili dužni da prema “adetu” predaju. Status sokolara nasljeđivali su njegovi sposobni sinovi i tek promovisanjem oni su zadobijali privilegije. neka starešina (dogandži-baša) preda (krivca) sandžak-begu i neka ga sandžak-beg kazni teškom telesnom kaznom na mestu koje se zna”. koji je ovlašten od starješine (vrhovnog) sokolaraj. dorasli sinovi sokolara. na svake dvije ovce iznad stotine računa im se jedna aspra davanja). Sandžakbeg. resuma na svinje. . ako se to dogodi. Istorijski institut SANU.105 Da bi uživali status propisan ovim zakonom. Bojanić. ––––––– 105 Isto. Ako sokolari ili članovi njihovih domaćinstava ostvaruju prihode izvan svojih baština. sposobnih za rad i zaradu uzima se 25 aspri ispendže. opet sa znanjem kadije. Za harač sposobni. a “Ako sinovi sokolara i jastrebara učine prestup i zasluže novčanu kaznu. veoma interesantno koja su prava i obaveze članova sokolarskih domaćinstava. ili kao nadoknadu daju 300 akči za uginulog ili nepredatog sokola. izuzev ako zasluže vešanje ili odsecanje udova. Iz gore navedenih regulativa vidljivo je da su sokolari u turskom feudalnom sistemu imali određenu autonomiju u odnosu na administrativni aparat sandžaka kojem su pripadali i da su preko svog starješine dogandži-baše bili pod direktnom upravom vrhovnog sokolara.160 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ vide sve poreske regule koje se odnose na ovo stanovništvo. sinovi i bratanci sokolara plaćali pristojbe izvan privilegija sokolara. pa su tako u njima mogla biti upisana pojedinačna zaduženja sokolara iz Drežnice. 1974. bejtulman. Od neoženjenih sinova. ušura od onog što su zasijali i požnjeli na baštinama koje lično obrađuju. Turski zakoni i zakonski propisi iz XV i XVI veka za Smederevsku. Derviš-paša Bajezidagić. Takođe je zabranjeno sandžak-begovima i vilajetskim subašama da od sokolara sakupljaju ječam. kao is vi ostali sokolari. njihova braća i bratanci daju ispendžu i harač prema procjeni i uz znanje kadije na dobro. 5. u koje su upisivani sokolari. Po ovom zakonu sokolari su bili zaštićeni od samovolje pojedinaca i državnih organa. Kako se izričito kaže da se za popunjavanje upražnjenih sokolarskih baština uzimaju “sposobni”. baduhavu. srednje i loše. izvanrednih nameta i uobičajenih tereta. tek nova istraživanja turskih dokumenata mogla bi dati nove podatke o sokolarima Drežnice a iz njih bi se moglo vidjeti i kakvu je ulogu u sokolarstvu imao jedan Mostarac.

a prema vjerodostojnom prepisu carske naredbe koji je predat stanovnicima pomenutog sela. Vlasnici čifluka i siromašna raja iz kadiluka Mostar došli su na šerijatski sud i obrazložili sljedeće: “S obzirom da u selu Drežnici i u mostarskom kadiluku postoji uzgajalište sokola i da stanovnici navedenog sela od vremena osvojenja šalju sokolare u Carigrad . prepisan iz sidžila mostarskog kadije. Orijentalna zbirka JAZU. po svemu sudeći. Ali. Oni su se i ranije protivili. to se ne može tražiti oslobođenje. prilozi za orijentalnu filologiju 28-19. 1974. 213-214. a cilj prepisivanje je. O. oslobođeni su. postati raja. (o tome) je izdata uzvišena zapovijest. Pošto je carskom naredbom određivan i razrezivan na bosanski ejalet ljetni i zimski taksit. pa je tako bilo i sa stanovnicima Drežnice. Vlasnici čifluka i druga siromašna raja iz grada Mostara došli su na šerijatski sud i izjavili sljedeće: “Od carskog osvojenja carskom je naredbom razrezivan na bosanski ejalet ljetni i zimski taksit. U slučaju da pokažu nemar u izvršavanju ove službe i u Carigrad ne pošalju sokolove kako to stoji u zapovijesti . S obzirom da se stanovnici spomenute Drežnice . borili su se za očuvanje ovog statusa. Beograd. Ali mi posjedujemo uzvišenu zapovijest od prije tri godine da smo oslobođeni uobičajenih dadžbina i teškog rada.. Orijentalni institut.. I “Obavijest o tome da se zakup sokolarstva vrši od strane dvorskih sokolara. Ovaj put iz pisma Abdulmumin-baše. Zato su se oni usprotivili da daju dio taksita koji prema potvrdama otpada na njih i zaželjeli da se taj njihov dio prenese na stanovnike drugih kadiluka. 1891.106 Tekst dokumenata smo donijeli u cjelini jer do sada nisu ––––––– 106 Isto. Ako ovom dodamo stane napore turskih feudalaca da stanovništvo sa povlasticama pretvore u raju pretpostavljamo da je unutar stanovništva Drežnice i pored plaćanja poreza odsjekom mogla postojati slojevitost u društveno-ekonomskom pogledu. 1980. U gornjem ilamu (obavijesti) obrazloženje je da se prikupi onaj dio koji potpada na stanovnike spomenutog sela. Ali potrebno je da se izda bujrudlija u pismenoj formi i pošalje po povjereniku za taksit hadži Omer-agi o tome da se ranije određeni ljetni taksit na stanovnike spomenutog sela prema potvrdama ima pokupiti. Izgleda da je u XVIII vijeku ova borba bila posebno zaoštrena. kadija u Mostaru. pošto je hatti humajumom nađeno da se razreže ljetni i zimski taksit. osim šerijatskih ušrova i uobičajenih dadžbina. Dokument je. Sokolari i njihovi predvodnici. vidi se da su stanovnici navedenog sela oslobođeni. Pošto je traženo oslobođenje. II “Mustafa. Upoređivanjem sa ostalim prepisanim dokumentima nastanak dokumenata koje koristimo može se na taj način datirati u drugu polovinu XVIII vijeka. list 73a. Kako o sokolarstvu u Drežnici posjedujemo svega dva nedatirana dokumenta dajemo prijevod pomenutih dokumenata u cjelini.. pored šerijatskih ušrova i uobičajenih dadžbina i drugih pristojbi. Tursko vojno uređenje u Srbiji (1459. Zagreb. i oni su zajedno sa drugim kadilucima davali svoj dio i nije bilo nikakvih protivljenja. O tome je izdata uzvišena zapovijest.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 161 tj. bio vježbanje rukopisa pomenutog pisara. koja pripada našem kadiluku. La fauconnerie dans le Sanđak de Vidin aux XV et XVI siècles.. a u vrijeme prošlog valije o tome je obaviješten i Bosanski divan. Zirojević.. pošto prilikom prepisivanja nije upisan datum nastanka istih. od taksita koji spada na stanovnike navedenog sela prema njihovim platežnim mogućnostima. O ovome se obavještava Bosanski divan. treba da daju godišnje onima koji zakupe sokolarstvo od strane glavara drugih sokolara po 20 ili 30 groša. Radi se o dokumentima koji se nalaze u zbirci prepisa koje je sačinio pisar Muhamed ibn Salih iz Mostara. 285-289. dogandži-baše. B. u sidžile je ubilježeno i čuva se da treba da pošalju zajedno sa ostalim kadilucima dio ljetnog i zimskog taksita koji otpada na stanovnike navedenog sela”. vjerovatno. koji je zakupio navedeno sokolarstvo. U to vrijeme se na sudu u Mostaru Drežnjaci bore za očuvanje svojih privilegija. teškog rada i drugih pristojbi. Sarajevo. oni su to slali sa stanovnicima drugih kadiluka i do tada nije bilo nikakvog protivljenja. Cvetković. – 1683). Na traženje.

5-7. Zbog jednostranog navođenja pojedinih odredbi ovih dokumenata. Svi ovi nameti (pored redovnog oporezivanja) postaju jedan od glavnih instrumenata za pokriće materijalnih potreba države i njene administracije. Fehimu Spahi iz orijentalnog instituta u Sarajevu.107 –––––––––––––– protive da daju dio pristojbi koji spadaju na njih. krajem druge decenije XVIII vijeka ova praksa je ozakonjena pod nazivom imdad-i seferiye i imdad-hazariye. obezbjeđenje prenoćišta za vojsku. rekvizicija hrane i stoke i dr. Taksit spada u grupu tzv. kao što je činjeno i ranije.d. V. Izvanrednih nameta (takalif-i orfiyye) i javlja se tek početkom XVIII vijeka. s jedne strane. Za određivanje vremena nastanka ovih dokumenata dugujem zahvalnost dr. Jedna od osnovnih značajki ovog spora je težnja upravnih vlasti i feudalaca da dodatnim oporezivanjem. rukovodiocu orijentalne zbirke JAZU u Zagrebu A. Svi ovi nameti. te nedostataka paralela sa drugim sokolarima pomenuti autor je načinio i nekoliko pogrešnih zaključaka. u dvije rate. Muhamedu Ždraloviću. prevedu povlašteno stanovništvo na stepen zavisnog stanovništva – raje. Najjači pritisak ovim nametima započeo je još u toku velikog rata (1683-1699). 193. ali da se u to ne unosi nepravda”. potrebno je navesti o kakvom se porezu (taksit) radi i kako je došlo do njegovog uvođenja u Turskoj carevini.. Sva ova nezakonita davanja i pritisci na stanovništvo popraćena su brojnim žalbama potlačenih organima centralne vlasti. vijeku bilo dužno da daje u korist provincijskih i lokalnih organa vlasti. muteselima. sa druge strane. i 19. Namet – taksit (imdad-i hazariye) ozakonjen je u Bosni 1720. Aličićevi komentari nisu zasnovani na širem posmatranju pitanja sokolarstva uopšte. S druge strane. Zato je obaviješten i Bosanski divan da se zatraži ferman i da se naredi da se preko mubašira za taksit prikupi određeni dio a njih pripisanih pristojbi. koja je kao protivmjeru izdavala stroge naredbe da se prestane sa takvom praksom. sursat. ištira (krčenje puteva. sama centralna vlast nije mogla da obezbijedi materijalna sredstva za izdržavanje provincijskih funkcionera. godine. Međutim. tj. obezbjeđenje hrane za vojsku. pomenuta naredba nije imala duže dejstvo pa se i opisana praksa i dalje nastavljala. Od XVII vijeka zbog propadanja klasičnih osmanskih ustanova. ustvari. broj i količina izvanrednih nameta povećala se na 97. pa je tako 1704. miriliva).162 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ bili pristupačni naučnoj javnosti. “obrok”). Stojaković. Radi se o porezu koji je stanovništvo u 18. Da bi nam karakter ovog spora bio jasniji. n. U okviru radova napisanih u okviru već pomenutog naučnoistraživačkog projekta “Život i kultura stanovništva Drežnice” ovaj dokument je na više mjesta apostrofiran. Na postojanje ovog dokumenta uputio nas je Muhame Mujić. ili pak nisu 107 . ajana). U klasičnom periodu Osmanske države (do kraja XVI vijeka) primjena izvanrednih oporezivanja bila je ograničena na svega nekoliko tereta: avariz. saradnik Orijentalnog instituta u Sarajevu. vojvoda. i zbog toga je i dobio naziv taksit (arapski izraz sa značenjem “rata”. vidi se koliko je napora trebalo povlaštenom stanovništvu da svoja prava. Ne mogavši na kraju ova pitanja riješiti sredstvima svoje blagajne. Aličić. Analizu dokumenata sačinio je autor rada o Drežnici pod osmanskom upravom Ahmed Aličić. kao i lokalnih sudskih i upravnih funkcionera (kadija. bili su ustaljen praksa samovoljnog i portivzakonitog ubiranja raznovrsnih nameta iz grupe tekalif-i šaka od strane namjesnika provincija (mirimirana. a posebno je taj pritisak bio jak pri kraju i poslije ovog rata. Ubiran je dva puta godišnje.). pregledana je uzvišena zapovijest koju posjeduju i da tamo stoji da se oni ne uznemiravaju traženjem pristojbi bez fermana. pa tek nakon toga posmatranjem situacije u Drežnici. S. nuzul. ljetni i zimski taksit. Određeno je da se ovaj namet ubire dva puta godišnje od svih lica bez obzira na to da li su ova lica oslobođena od nameta tekalif-i orfiye. opravka mostova i gradova. n. na čemu mu se zahvaljujem. zasnovana na pozitivnim zakonskim propisima očuva.d. vezira) i sandžak-bega (mutesarifa. pa je još od ranije prećutno dopuštala da ti funkcioneri raznim povodima i pod različitim izgovorima nametnu “namet na vilajet”. posebno provincijske. Na prevodu ovih dokumenata zahvaljujem se mr. godine strogo zabranjeno ubiranje ovih nameta u čitavom Carstvu.

A. 339-340. Aličić navodi da mnogi podaci u sidžilima mostarskog kadije pokazuju da Drežnjaci nisu plaćali taksit. 6. godine na ime ljetnog taksita 15000 akči. Na osnovu svega rečenog možemo samo pretpostaviti da –––––––––––––– oslobođeni od spomenutih nameta. Uvođenje taksita i njegovo zloupotrebljavanje bilo je izuzetno pojačanje nameta na hrišćansko stanovništvo. 1733. Uvođenje taksita imalo je kao prateću pojavu to da se kroz taksit izdržavaju ne samo bosanski vezir i upravnik Sandžaka već da on pokriva. 23/1127. Institut za istoriju u Sarajevu. koji.108 Pošto nam nisu bili pristupačni sidžili mostarskog kadije u kontinuitetu. 22/1098. 1960. 108 . 18. Novi podaci o nastanku taksita i visini taksita u Bosni. Prilozi X/II. 1763. ustvari. godine na ime hadarije (mirnodobske pomoći) 22000 akči. nismo u mogućnosti da ocijenimo da li su sudski sporovi koje stanovnici Drežnice vode na sudu u Mostaru riješeni u njihovu korist. Međutim. – fragmenti). kao i da namiruje izvjesne izdatke koji su činjeni u vojne svrhe. Acta Turcorum. 22/1097. Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu VIII. 1768. 31-32. a pogađalo je i muslimansko stanovništvo kod kojeg se već krajem XVII vijeka javlja otvoren revolt da bi kulminirao u drugoj polovini XVIII vijeka. 1974. 357-359. Acta Turcorum. tj. Acta Turcorum 22/1098. svi plaćaju ovaj porez situacija se bitno mijenja. 2. ali da decidno ne navodi o kojim dokumentima iz spomenutih sidžila se radi. godine na ime zimskog taksita 7200 akči. godine na ime salijane i ljetnog taksita 2880 akči.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 163 Osnova sudskog spora koji Drežnjaci vode na sudu u Mostaru svodi se na kontradikcije nastale uvođenjem taksita u prvoj polovini XVIII vijeka u odnosu na poreske olakšice koje su Drežnjaci imali kao carski sokolari. 5. Drežnjaci su mogli da se odbrane od samovoljnog uzimanja ovih nameta. Sidžil mostarskog kadije (1730-1733). kada se taksit razvio u najteži oblik izrabljivanja podanika. provincijske vlasti su na osnovu zakona o taksitu posjedovale pravo da i taj utjeraju. Sućeska. Arhiv Hercegovine Mostar. Isti. Iako su fermanom bili oslobođeni ovih davanja. Sidžil mostarskog kadije – fragmenti (1735-1783). 1763. 3. Sidžil mostarskog kadije (1765-1783). 135-145. Taksit je tako od uvođenja pa do tanzimata (1839. Sarajevo. Na osnovu sidžila u koje smo imali uvid na Drežnicu je razrezivano: 1. Sidžil mostarskog kadije (1635-1783. bio prebačen čitav teret izdržavanja turske provincije i lokalne administracije. i čine osnovu poreza pod nazivom taksit. Taksit (prilog proučavanju dažbinskog sistema u našim zemljama pod turkom vlašću). 1730/31. Arhiv Hercegovine Mostar. Iz gore navedenih podataka o razrezivanju taksita na Drežnicu vidi se da nije tačno Aličićeva konstatacija da je posljednja godina u kojoj je upisan taksit na Drežnicu 1763/4. Acta Turcorum. 1769. godine) postao jedna vrsta budžeta provincije kojim je. jer su posjedovali ferman koji izričito navodi da su oni oslobođeni plaćanja tih nameta. godine. takoreći. Drežnjaci su kao sokolari bili oslobođeni plaćanja poreza iz grupe tekalif-i orfiye i šaka (pored ostalih povlastica). Samim tim otpada i pretpostavka pomenutog autora da je spor vođen 1768. godine na ime salijane i ljetnog taksita 1688 akči. sve troškove turske administracije i sudstva. Sarajevo. Arhiv Hercegovine Mostar. Uvidom u sidžile mostarskog kadije iz XVIII vijeka evidentno je da je taksit razrezivan i na stanovnike Drežnice. konačno. kako niko nije oslobođen kada je u pitanju taksit. godine na ime zimskog taksita 7200 akči. 4. kao i djelimično izdržavanje vojske na podanike. Arhiv Hercegovine Mostar. Sve dok ti porezi nisu ozakonjeni kao taksit.

što navodi i Aličić. a koji glasi: “Koje od sokolara bio jači. 6. S: Aličić n. jer smo već naveli slučaj sela Rabine. 5. Ovakav zaključak ne može se prihvatiti jer je. 49. .d. a identične odredbe se nalaze i u sokolarskim fermanima koje je objavio Elezović.d. Aličić n.” A. kako smo već naveli.d. jer se tačno zna kada je taksit uveden kao porez. kako smo ranije naveli. Iz istorije sokolarstva.. Abdulmumin-baša nije morao “naći” ferman koji oslobađa Drežnicu svih nameta bez posebne carske naredbe. Ovdje se očito ne razlikuje uobičajena formula pisanja ovakvih dokumenata od stvarnog stanja stvari111 Ovakva konstatcija svakako je netačna. kada se u toku godine ne obezbijedi niti jedan soko. D.109 Kada je u pitanju gore navedeni spor pred kadijom u Mostaru. Elezović. nelogično je samim tim što je došlo do ovog spora. pa je zakupcima sokolarskih prihoda od strane starješina sokolara davan državni novac u iznosu od 20 do 30 groša godišnje. već je. Bojanić n.110 Pažljivim čitanjem dokumenata vidi se da se ne radi ni o kakvom zanemarivanju povjerene dužnosti.. S. dok se njihov spor na sudu ne riješi. Drugi dio rečenice govori da su Drežnjaci plaćali taksit. drskiji. promućurniji. on je uspijevao žalbama da svoje pravo kako tako obezbedi i izdejstvuje nov ferman”.d. Pomenuti Abdulmumin-baša bio je jedini ovlašten da sa vlastima pregovara i zastupa sokolare iz Drežnice.. S.. Filipović n. 5-6. bespredmetna. Skoplje. već o obavezi da. G. dalje zaključuje da je zbog “zanemarivanja” dužnosti i razrezan taksit na stanovnike Drežnice. prema ustaljenom običaju sokolari treba da daju nadoknadu u pomenutom iznosu u novcu. Iz navedenog dokumenta vidi se da Drežnjaci ne plaćaju desetinu a nje du oslobođeni inače svi sokolari u Turskom Carstvu. koje je plaćalo filuriju. kako se vidi iz više puta pominjanog zakona i sokolarskih fermana.d. potrebno je osvrnuti se na još neke Aličićeve zaključke. te da se oni tome nisu protivili. Drežnjaci su bili oslobođeni svih poreza osim šerijatske desetine. ali se nisu protivili. a ipak je bilo opterećeno desetinom112 ––––––– 109 110 111 112 A.. Ako bismo i prihvatili i činjenicu da su oni plaćali desetinu. Aličić. G. ali o ishodu ovog sudskog postupka nemamo eksplicitnih podataka. bio obavezan za sve. Ovakvu odredbu citirali smo iz zakona o sokolarima i jastrebima iz 1586.d. kada je uveden taksit. on sam tražio da se izradi prepis fermana kako bi mogao ostvariti prava koja taj ferman daje.164 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ su Drežnjaci prestali da plaćaju taksit. 79.d. Aličić. D. i da su postali raja. 159. U drugom dokumentu navodi se da “od carskog osvojenja je carskom naredbom razrezivan na bosanski elajet ljetni i zimski taksit pa je tako bilo i sa stanovnicima Drežnice. 1923. N. Na ovaj konkretan slučaj bi se po našem mišljenju mogao primijeniti zaključak Gliše Elezovića kada govori o borbama sokolara za očuvanje povlastica. Mislimo da nije potrebno da se vraćamo na objašnjenje odnosa povlastica Drežnjaka i taksita kako bismo pokazali da je Aličićeva teza da su Drežnjaci izgubili sokolarske privilegije u prvim decenijama XVIII vijeka. što je iz sidžila vidljivo.. Bojanić n. Aličić n. 4-5. 49-85. taksit porez od kojeg niko nije oslobođen. godine. Fermani manastira Dečana i Donje Gušterice. Elezović n. to automatski ne znači da su izgubili sve povlastice. Sokolari i sokolarstvo.d. pa su tako provincijske vlasti razrezali ovaj porez i na Drežnicu.. n. A. A.. 79. vjerovatno. mada čak i posjedovanje fermana nije osiguravalo oslobođenje od taksita jer ovaj porez. Aličić zaključuje da su Drežnjaci “zanemarili tu svoju dužnost i prestali slati sokolove na dvor. S.

Kada je pokušao da uhvati i drugog sokola. se radi o vremenu kada se uvođenjem tanzimata ukidaju sve dotadašnje poreske olakšice i reformiše turski poreski sistem uopšte. Legendu o tome da su Drežnjaci uhvatili sokola i od cara bili oslobođeni poreza zapisali su svi putopisci koji su u XIX i XX vijeku prolazili kroz Drežnicu. Sa sokolarstvom u vezi je već pomenuti naziv jedne litice: Sokolina u Gornjoj Drežnici. Klaić n. 229. uglavnom.d. Drežnjacima je. Iako su povlastice sokolara u Drežnici. Larbuthnot n. legendarnog drežnjačkog sokolara. n. koji je bio paroh u obližnjoj Grabovici. preko Arbuthnota. Svi autori. koji je prvi dao opis Drežnice.d. najvjerovatnije su se stanovnici ove oblasti sokolarstvom prestali baviti znarno ranije. Rennera i drugih. povlastice su ukinute za vlade Ali-paše Rizvanbegovića. M. na šta nam ukazuje i način oporezivanja odsjekom u XV i XVI vijeku. Prema predanju. jer je Tajmil. izgleda. već od kraja XVIII vijeka. gdje se opisuje njegov lov sokola. Bakule. 69.d. “U stara vremena kada su carevi ratovali sa pticama Drežnjaci su hvatali ptice za lov.113 Smatramo da ovako datiranje ukidanja drežnjanskih povlastica ima osnova jer. rodonačelnik Lalića silom odveo djevojku od stoke u planini i poslije obljube uzeo je za ženu. B. jer sa ponosom pričaju legendu prema kojoj njihov predak Toma Fijović uhvatio sokola vanredne ljepote i poklonio ga caru.d. Jukić n. a on ih zauzvrat oslobodio plaćanja svih poreza. čuo je vilu iz Drvara kako viče “Ajde doma . 42. a i termini u vezi sa sokolarstvom su veoma rijetki. vjerovatno. Kovačević n. 162.. pa do Hoernesa. 169.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 165 O sudbini sokolara i njihovih povlastica u Drežnici za vrijeme naših istraživanja u Drežnici zabilježili smo narodnu tradiciju. Jednom je Toma Fijović uhvatio sokola vanredne ljepote. V. Ovu legendu i danas veoma često čujemo na terenu i poznata je sa malim varijacijama gotovo svim stanovnicima Drežnice. Pored toga u prezimenu Karađuz prepoznajemo termin iz sokolarske terminologije. od Jukića. Nasuprot tome dokumenti za ostale krajeve ukazuju na to da se. Na tehniku lova na sokolove odnosi se dio predanja o Tomi Fijoviću. G. T. 49-85.d.d. ističu se porodice Bašić (Muslimani) i Šarić (Hrvati). vrsni poznavalac narodne tradicije. trajale do četrdesetih godina XIX vijeka. ali mu je u borbi izbio jedno oko. po pravilu. Interesanto je da se u Drežnici uvijek smatra da su sokolarske povlastice obuhvatale cijelu oblast.d. koji su. ukratko navode ovo predanje i slažu se da je vrijeme ukidanja zadobijenih povlastica četrdesetih godina XIX vijeka. Osim opštih shvatanja o privilegijama Drenice kao cjeline. Schematismus. Za ovu priliku mi ćemo dati sadržaj ove legende riječima kako ju nam je ispričao Ahmet Mujić iz Bunčića. koji je nekoliko dana boravio u lovu u Drežnici.. kao i drugim krajevima. F. Cvetkova n. Ipak imamo jedan podatak o tome kako su Drežnjaci lovili sokolove. a u Striževu se jedan potez naziva Sokolac. te dokumenti o sokolarstvu koje smo citirali. jer su se bavile ovom veoma važnom djelatnošću. kompilirali podatke prve trojice. Hoernes. zbog toga što se “Drežnica osilila”. Danas stanovnici okolnih sela Drežnjake nazivaju “sokolima” rugajući im se kao zaostalim. Sokolove su lovili u Sokolini. 386. bilo isplatnije da plate odštetu za nedostavljane sokolova nego da pređu u položaj raje. Tek otkrivanjem novih dokumenata ovaj problem će se moći razjasniti. Elezović n. 1873. Osi legende o zadobijanju povlastica stanovnici Drežnice danas ne znaju mnogo o tehnici lova na sokolove. radi o pojedinim porodicama koje su na svojim slobodnim baštinama uživale povlastice. kao potomci Tome Fijovića.. spuštajući se “gužvama” prema pećini gdje je bilo gnijezdo.114 ––––––– 113 114 I. 86. Sokolarska djelatnost prestaje vjerovatno. 293-298.

na dati znak izvuku ga gore. Ženka je slabili lovac i Turci je u Vučitrnu zovu Karađuz”. dosta je danas ovde tvoga lova” prekinu mu se “gužve”. Sasvim je sigurno da se u prvim decenijama XVI vijeka broj muslimana povećavao. U cilj rasvjetljavanja procesa islamizacije posebnu pažnju ćemo posvetiti vremenu prelaska na islam. U posljednje vrijeme podvrgnute su kritici teze o masovnom prelasku na islam stanovništva Bosne i Hercegovine još u prvim godinama turske vladavine. Elezović n. kao i na drugim područjima. Elezović kaže: “Od šahina i mužjak i ženka dobri su za lov. Isto 16. bila je islamizacija. on onima gore da znak. ali ne navodi koja su to područja. U boju sa pticama Ćoro Drežnjak pobijedi orla krstaša suparničkog cara. on padne u ponor i pogine. Onaj što je na užetu. ali se više ceni mužjak. najinteresantnije kako se tumači islamizacija povlaštenih kategorija stanovništva. Za nas je. Aličić u svom radu o Drežnici u osmanskom periodu dao sud i o islamizaciji stanovništva ove oblasti. takođe. Kada ga spuste do gnezda. Ali mislimo da je vrijeme oko polovine XVI vijeka bilo presudno i za Drežnicu.166 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ Jedan od prelomnih trenutaka. 11.d. G.116 Smatramo da je neprihvatljivo da se na osnovu današnjeg konfesionalnog i nacionalnog sastava stanovništva govori o procesima koji su se odvijali u XVI vijeku. a kako soko ima jaku kljunicu. te sultan odredi da Drežnjaci ne plaćaju nikakva poreza”. S. te pokušati utvrditi etničku i konfesionalnu strukturu stanovništva koje je prelazilo na islam. Aličić. 115 116 . Onda ga njegovi drugovi vežu konopcem preko sredine i spuštaju ga u pravcu gnezda. “Kako su gnezda sokolova bila po pećinama i pukotinama u litici.d. 7. Onaj što ima da vadi tiće sokolove iz gnezda metne na glavu bakrač. kao i za druga područja”. U pokušaju da ustanovimo vrijeme kada je započeo proces islamizacije u Drežnici u najkraćim crtama ćemo iznijeti kako se ovaj proces odvijao u drugim oblastima. Identičan način hvatanja sokola opisao je i Gliša Elezović. Elezović je objavio predanje po kojem su sokolari iz sela Milena u Makedoniji hvatali sokolove u stijeni zvanoj Sokolac. te ga više ne spuštaju. Za shvatanje načina na koji Aličić pokušava da objasni proces islamizacije u Drežnici citiraćemo njegove osnovne postavke: “Prema sadašnjem konfesionalnom i nacionalnom sastavu moglo bi se zaključiti da je stanovništvo Drežnice prešlo na islam u apsolutnoj većini i da je to bilo oko polovine XVI vijeka. prije svega u Hercegovini. intenzitetu i uslovima pod kojima su ti procesi tekli. “Ćoru Drežnjaka”. ali uzalud. A. niti gdje je to u literaturi konstatovano. svakako. povadi sokoliće. eto tako. pošalju Drežnjaci caru u Stambol. jer je i stanovništvo Drežnice spadalo u tu kategoriju. kad ovaj i ne oseća. Aličić n. koji je imao presudan značaj za formiranje današnje etničke i nacionalne strukture stanovništva Drežnice. Ovog sokola. pretpostavlja da je to bilo kao i na drugim područjima. Sokolica brani svoje tiće i ustremi se na protivnika i bije ga kljunicom. Prije prelaska na izlaganje o ovom problemu potrebno je reći da je Ahmed S. tako da kad udari njom u stenu – “sevaju varnice” – to su pojedinci mlade sokoliće vadili na jedan osoben način. Na osnovu –––––––––––––– Fijoviću Toma. i svršen posao”. 39. Tada stane piska sokolice i sokolića. tim više što se ne navodi niti jedan podatak o islamizaciji u Drežnici u XV i XVI vijeku. kao i teze da je velika većina bosanskohercegovačkih Muslimana “bogumilskog” porijekla. Aličić dalje piše: “Mislimo da je to počelo postepeno. kada je tekao intenzivan proces prelaza na islam i drugih područja i svih slojeva”. Isto. jer ga sve udara u bakrač. čak i u XV vijeku.115 Zaključujući raspravu o islamizaciji stanovništva ove oblasti.

Odjeljenje društvenih nauka 22. A.119 U prve deftere nakon turskog osvajanja (defteri iz 1468/9. da bi na izvjestan način kulminiralo u drugoj polovini XVI vijeka.d. kao ekonomskih. te da su za islamizaciju ovog stanovništva potrebni posebni uslovi. 8-12. U popisu iz 1585. te već pomenutog deftera iz 1477. u položaju vlaha”.120 U pristupačnim dokumentima prelazak na islam. Ni u ovom usamljeno podatku ne navode se Muslimani u Drežnici. Na osnovu deftera iz 1468/9. ANUBiH. 1477. dok je islamizacija zahvatila feudalnu klasu i počela prilično hvatati korijena među župskim seljaštvom”. ukidanjem vlaških privilegija inicirano osvajačkom ekspanzijom prema zapadu. Posebna izdanja LXV. Ovo povlašteno stanovništvo prihvata islam usljed izmijenjenih društveno-ekonomskih uslova. Filipović Islamizacija vlaha u Bosni i Hercegovini u XV i XVI vijeku. kao i prvi Muslimani. Odjeljenje društvenih nauka 12. 3.d. Aličić n. ili oko 20 slučajeva ako se prihvate kao sigurni nekoliko dubioznih slučajeva. . Kao ilustraciju u kojoj mjeri je islamizacija zahvatila vlaško stanovništvo u drugoj polovini XV vijeka navešćemo podatke koje je objavio Nedim Filipović. godine “bilo je samo 16 slučajeva islamizacije. prema kojem su u selu Knežluku. Drežnica nije u cijelosti popisana. Prema jednoj “nagodbi između nasljednika” u zaseoku Vrhpolju u selu Drežnici živjeli su Ahmed i Alija.. Sarajevo. likvidacijom značaja službe vojnika i ranijih privilegija martolosa pojačavaju pritisak čitlučenja. u Drežnici. koje snosi sve teža davanja i terete. Prelazak Vlaha sa stočarstva na zemljoradnju. koji su u društvenom pogledu bili u položaju povlaštenog stanovništva. postoje posjedi vojnika tvrđave Počitelj. posebni nameti i tereti. 42. i 1521. N. Na osnovu popisa iz 1477. Drežnica nije popisana možda zbog toga što ovi defteri nisu sačuvani u cijelosti. S.118 Evidentno je da povlašteno stanovništvo (povlašteno u odnosu na ostalo hrišćansko stanovništvo – raju) sporije i rjeđe prelazi na islam. N. s tim što je u ovaj broj nisu ušli Vlasi Trebinja i Popova.117 Iz popisanih deftera XV i XVI vijeka vidi se da je islamizacijom zahvaćen “velik broj hrišćana (katolika i pravoslavnih). harač. Sarajevo. a razvoj starih i stvaranje novih gradova. i pred kadijom ––––––– 117 118 119 120 A. U dva slijedeća popisa Vlaha Hercegovine.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 167 tih istraživanja smatra se da intenzitet islamizacije postepeno raste. jer je u njemu popisana raja Hercegovine. te političkih. pa i psiholoških činilaca. godine u Hercegovini je evidentirano 6877 vlaških kuća i 754 neoženjenih odraslih muškaraca. vojnih i religijsko-duhovnih centara pojedinih oblasti Turske. radovi LXXIII. te od bivšeg slobodnog seljaka treba prći u status raje. godine. registruju se u Drežnici u prvoj polovini XVII vijeka. uslovi su u kojima su pod glavnim udarom najšire mase vlaškog i drugog povlaštenog stanovništva. godine) u Drežnici su popisani isključivo hrišćani. jedan sačinjen neposredno iza 1477. ANUBiH. i oko 1525. sinovi Milana. godine i drugi iz 1489. Tako su filuriji pretpostavljeni: ušurska renta. 146-147. Sućeska. 159-160. 1983. Na Drežnicu se odnosi jedan usamljeni podatak. tj. 1983. već isključivo kao vlasnici imanja koji žive izvan ove oblasti. Osnovni rezultati poslijeratne bosanskohercegovačke istoriografije o osmanskoturskom periodu i njeni dalji zadaci. godine koji se smatra najvažnijim sa stanovišta islamizacije u Hercegovini. Filipović n.

Žapar. Orijentalni institut. Ovaj podatak nalazimo i kod Andrije Kačića Miošića u njegovom “Razgovoru ugodnom. 1667.124 ––––––– 121 122 123 124 Sidžil mostarskog kadije (1630-1633). Cvit razgovora naroda i jezika iliričkog ali ti rvackog. Sljedeći podaci o prisustvu muslimanskog stanovništva u Drežnici su iz druge polovine XVII vijeka.. “1664. . goveda 70. Zlatović n. JAZU. Grabovac. naši svi zdravo f. 1665. godine. 203. godine i zabilježeni su u savremenoj hronici O. Na Drežnicu se odnose sljedeći događaji. samo 15 junaka. Mehri muedžel je 800 akči.. umro kao hrišćanin. sastavljenog 1632. ili bar započeo. također istog dne Ivan Galijot. i još robe koliko je ko mogo nositi. 1667. Sarajevo. samo 140 druga. 1951. Stari hrvatski pisci XXVII. 216. B. miseca srpnja na 22. miseca rujna na 17.” S. naš jedan pogibe. harambaše primorske. na čemu mu se zahvaljujem. od Turaka pogiboše rata od Kandije.”. 95..: 1666. a treći. Na osnovu ovog podatka možemo zaključiti da je u ovo vrijeme proces islamizacije u Drežnici bio u toku. Razgovor ugodni naroda slovinskog. Zagreb. ostali svi zdravi f. samo 12 druga dovede 8 turske čeljadi iz Drežnice a dva porobiše. dovedoše 6 čeljadi turske iz Rame.d. B. miseca ilinšćaka na 14. F. koji je prvi put objavljen 1756. 100-102. a pogubili ji 3. konja 20. sa djevojkom Fatimom.. ognjem izgorila” A. Naša raniše 2... i nesebično nam ga pružio na uvid.168 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ u Mostaru izjavili su sljedeće: “Mi smo se dugo sporili baštine Grab. Zagreb. dovede 4 čeljadi turske iz Grahovice (vjerovatno Grabovica – NM) kod Drežnice. Ovo Grabovčevo djelo objavljeno je prvi put 1747. V. nedvosmisleno nam pokazuju da je u Gornjoj Drežnici živjela porodica u kojoj su dvojica od trojice sinova hrišćanina Milana prešla na islam. a posikoše 4. miseca srpnja na 13. Muslimani se spominju i u sidžilima mostarskog kadije u ovo vrijeme. sin Mahmutov iz Drežnice vjenčao se je preko svog zastupnika Alije sina Mahmutova. Ovo posvjedočiše sin Kurd Alije i Ibrahim. Iako je 1670. Iste godine se pred kadijom u Mostaru: “Selim. godine. Još pogibe Kardum Arambaša od Makarske.d. stari hrvatski pisci XXX. kada su manje ili veće grupe hajduka sa mletačkog teritorija upadale na turski teritorij i tamo pljačkale.-1686. Filip Grabovac u “Cvitu” navodi da je: “Arambaša Kardum poginuo u Drežnici prid Pećinom od Zlojić Omer-age za vrijeme Kandijskog rata”. Pavla Šilobadovića. samo 10 druga. 1942. tada već pokojni Stipan. 10b.. samo 18 junaka. posli nego mnoge turske glave odsikoše. Sidžil mostarskog kadije (1635-1783). Marko Lovićanin.122 Iz gore navedenih podataka vidi se da je u drugoj polovini XVII vijeka bilo muslimana i Donjoj i u Gornjoj Drežnici. i dognaše goveda 30 a male živine 150. Ovi podaci se odnose na period 1662. godine u sidžil zavedeno: “Rješenje na temelju izjave svjedoka da je Derviš. Kačić-Miošić. Acta Turcorum 22/1098. dovode 2 čeljadi turske iz Drežnice i svi zdravo f. godine. sin Hasanov iz Drežnice platio 3700 akči duga Karamuratzade Ahmed Ćelebiji.. iz vremena kandijskog rata.. B. bivšem muteveliji Hausamudinefendijinog vakufa u Mostaru”. sina Abdulahov. samo 300 druga.121 Podaci iz ovog dokumenta. grada bijeloga Pogubi ga Zlojiš Omer-aga U Drežnici.. otiđoše i porobiše Donju Dešnjicu (vjerovatno Donju Drežnicu – NM) i uhitiše čeljadi turske 18. miseca studenog na 4. “Slidi pisma vitezova dalmatinski koji. saradnik ovog Instituta. Ovaj sidžil je preveo i pripremio za štampu Muhamed Mujić. koja nam je pripadala iza našeg oca i našega brata zimije Stipana”. 7b. Stojaković n. zajaše male živine 1500. 595.123 Za vrijeme kandijskog rata prvi put se spominje jedan muslimanski rod u Drežnici.. kćeri Jusufovom koju je zastupao Mehmedbeg sin Osmanbegov. primorske harambaše. dovedoše čeljadi turske 3 iz gornje Drežnice. harambaša Marko Lovićanin.

sin Ahmetov iz Drežnice vjenčao se preko svog zastupnika Husein Baše Muzura sa Saimom. do 1768. Karađoz. koju je zastupao brat joj Ahmed. Husein Nevesinjac. sa Merjemom. 115. sin Mustafin. 83/A. (sve preveo Hivzija Hasandedić). Džumada 1180. 117. (1768)”. 6a 12/3 (prevod Hivzija Hasandedić). Mehri muedžel je 4000 akči. Sidžil mostarskog kadije (1730-1733). 86/A. Arhiv Hercegovine. Mehri muedžel je 2000 akči. koja živi u Durgutu (Ajdin) u Turskoj. sin Mustafin. koje su zemlju i obrađivale. . sin Ibrahimov i Mumin. sin Rizvanov iz Drežnice vjenčao se preko zastupnika Mehmed baše Silahšora sa Kadirom kćerkom Abdulmumina koju je zastupao Jusuf. 97/A. “Osman Karađoz (Karađuz-NM). On je vlasnik četiri kmetovska selišta u Gornjoj Drežnici. godine. 22/A. – fragmenti). (1766)”. Abdulmumina. AT 22/1097. sin Bašin iz Roznamedžine mahale i Mustafe sin Oručev iz Drežnice. za punodobnom djevojkom Hatidžom. 1181. (1765-1768). Mostar. 101/A. Mehri muedžil je 4000 akči. sina Durmiševa iz Cernice u Mostaru. 14. svi iz Drežnice. Ovo su posvjedočili: Mustafa sin Ibrahimov i Selim. sa Aišom. sin Osmanov. (1763)”. Pregledajući gruntovne knjige katastarske opštine Drežnica iz vremena osnivanja gruntovnice. “Ibrahim Bakrač iz Drežnice vjenčao se je. 73. Kada je uredbom o vlasnosti na kmetovskim selištima vlasništvo prešlo na porodice Marić. 122. Sidžil mostarskog kadije (1828-1849). sina Šabanovog. Sidžil mostarskog kadije (1635-1783. “Hasan. godine. sin Hasanov. vjenčao se preko svog zastupnika Ramadana. kćeri Mustafinom koju je zastupao Mustafa Spaho. Bećić i Balić. što je bila praksa turske administracije prilikom identifikovana pojedinih ličnosti. Mehri muedžil je 3000 akči. koje ovdje navodimo. preko svog zastupnika brata mu Mumina. sin Hasanov. 8.125 U drugoj polovini XVIII vijeka evidentirali smo 1 vjenčanja u rasponu od 1763. kada se pored navođenja imena osoba koje se vjenčavaju pred mostarskim kadijom navode i imena očeva dotičnih osoba. a u ostalih 14 spominju se sljedeća prezimena: Memić. sa Fatimom. 83/B. sin Mustafin iz Drežnice vjenčao se je. Dalkić (Dejkić). AT 22/1098. Bundžić. kćeri Hasanovom iz Drežnice koju je zastupao otac joj Hasan. a pominje se i muslimanski sveštenik. Ostali sedam upisa. 8. Ovo su posvjedočili Ali Baša. Ovo zulhidžeta 1145 (1733)”. godine) evidentirali smo 16 vjenčanja od 1829. Mehri muedžil je 3000 akči. Ovo su posvjedočili: Husein Bunčić. kćeri Redžepovom. Ovo posvjedočiše Hasan. 98/B. “Mehmed. sin Redžepov. 99/B. Svjedoci: Hajdar hodža. Prilikom upisa četiri vjenčanja navode se i prezimena pojedinih aktera. 41/A. Ševala 1181. 43b. 100/B. Pomenuta kmetovska selišta Marić. 12. uvedeno je tako da se kao identifikacija pojedinih ličnosti navodi samo ime oca. Iz pomenutih gruntovnih ––––––– 125 126 127 “Alija. 18. Acta Turcorum 22/1099. sin Hadžihuseinov. 59. 82/9. Muharema 1177. Arhiv Hercegovine. kćeri Alinom iz Drežnice koju je zastupao Mehmed Mezić. U pojedinim slučajevima navodi se i to da su pojedinci iz Gornje ii Donje Drežnice. primijetili smo da se kao vlasnik nekretnina u Drežnici spominje Mehmed Potur. Kurtović. ostali su vlasništvo Aiše Drežnjak do 1924. Žetica. do 1849. 118. gruntovni ulošci 180 i 181. (1768)”. sin pokojnog Mihajla. sin Selimov iz Drežnice. Nakon njegove smrti sve imanje pripada njegovoj kćeri Aiši Drežnjak (Potur). Arhiv Hercegovine. imam Drežnice. Prilikom dva vjenčanja nisu upisana prezimena. Acta Turcorum 23/1127.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 169 U muslimanskom stanovništvu imamo više podataka u XVIII vijeku. U prvoj polovini XVIII vijeka evidentirali smo dva vjenčanja. Mostar. Mostar. sin Abdulmuminov i Mehmed Mezić. Đojrek (Đujrek). 78. 44a. godine.126 U XIX vijeku (period do Austro Ugarske okupacije 1878.127 Jedan podatak iz gruntovnice govori nam o islamizaciji u XIX vijeku. kćeri Alinom iz sela Ćifluk Ejubi koju je zastupao brat joj Ahmed. preko svog zastupnika Arslana.

za nas je ovaj slučaj interesanstan. gdje se nalaze kuće pomenutih Marića. i to Šarići. Kada govorimo o etničkoj i konfesionalnoj pripadnosti stanovnika Drežnice prije prelaska na islam. Po predanju se samo Ružice (žensko ime Ruža) između ostalih “turčilo” stotinu dnevno. ili koji su u skorašnje vrijeme konvertovani iz bogumilstva u neku drugu konfesiju – da na području uz rijeku Neretvu (Konjic-Drežnica) utvrde ostatke bogumilskih vjerovanja i tradicije u narodu. legendarnog drežanjskog sokolara. gdje i danas ima zadivljale loze. a da je proces islamizacije započet po potpadanju pod tursku vlast. možemo reći da je taj problem na neki način već dotican u literaturi. Ove priče povezane su sa predanjima o zakopanom blagu. a sigurno je bilo i politički obojeno. jer iz njega vidimo jedan od razloga zbog kojeg se prelazilo na islam i pred sam kraj turske vladavine u Bosni i Hercegovini. Smatramo da je traženje “živih Bogumila” u Bosni i Hercegovini krajem XIX i početkom XX vijeka odražavalo želju da se nakon propasti turske vlasti ukaže na egzotičnost ovog područja. Izvjestan broj autora pokušavao je – koristeći se kao polaznom osnovnom pričama iz XIX vijeka o ljudima nazvanim Bogumili u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine. misleći da će se opet vratiti. Mada je Mehmed Potur po svemu sudeći porijeklom iz Rakitna. U Drežnici smo se zainteresovali za ovaj slučaj. Stanovnici Rakitna takođe znaju za to predanje i kažu da se Mehmed zvao Stipan Mihalj i da je tačno da je bio sluga kod Ćibera. Veza između Ćibera i Mehmeda Potura vidi se i po tome što je na Borkama. Osim svijesti o prelasku na islam. U ovim razmatranjima jednu od centralnih oblasti čini Drežnica. te da je oženio njegovu rođaku. a prema predanju Ćiber i naselio pomenute Mariće sa Vrda na Borke. Po istom predanju na islam nije prešlo samo sedam porodica. Za pitanje islamizacije interesantna su i shvatanja stanovnika o vremenu i razlozima prelaska na islam. bila Ćiberova kula. za Vrelo i Korito. koje je traženo u prošlosti. Narodna tradicija zabilježena kod hrvatskog stanovništva ukazuje na masovan prelazak na islam neposredno po osvajanju. Stanovnici Gornje Drežnice sjećaju se još pomenutog Mehmeda. prije svega. pa tako u Drežnici: “Žive porodice koje su sačuvale . Tako su ih najčešće pitali za stare vinograde koji su se “nalazili” iza Crne Stine. zakopavši dragocjenosti. samo neke porodice izvode svoje porijeklo od konkretnih hrišćanskih rodova. odnose na “bogumilsko” porijeklo muslimanskog stanovništva Bosne i Hercegovine. Jedan dio stanovnika je prebjegao u Dalmaciju. Predanje kaže da se on prezivao Mihalj i da je iz susjednog Rakitna. a on će mu zauzvrat dati zemlju u Drežnici i oženiti ga s jednom svojom rođakom. s tim što je prije toga prešao na islam. Podaci se. Opšte je mišljenje stanovnika Drežnice da su Muslimani autohtono stanovništvo ove oblasti. Tako za Omeroviće iz Donjeg sela smatraju da su porijeklom od Mihalja iz Rakitna. U zabilježenoj tradiciji muslimanskog stanovništva rijetki su podaci o islamizaciji.170 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ uložaka vidi se da je Haždi Memiš-aga Ćiber iz Mostara pozajmljivao novac Mehmedu. Jurići i Raiči. Još su žive priče kako su prilikom prodaje jaraca u Imotskom njihove pretke pitali pojedinci iz okoline Imotskog za pojedine lokalitete koji i danas imaju identičan naziv. koji do “danas” izvode tajne bogumilske obrede. koji mu je ponudio da pređe na islam. prisutne kod svih muslimana Drežnice. za Bešiće iz Poglavice se priča da su porijeklom od Tome Fijovića. godine. a naročito poslije okupacije 1878. Po istom predanju bio je sluga kod Ćibera.

U to vrijeme Drežnicu. koja se nalazi pod planinom Čabuljom. godine navodi da je prvi biskup koji je vizitirao župu Rašku Goru. čemu ide u prilog mišljenje Nedima Filipovića koji smatra da je “činjenica da se zračenje bogumilstva u ideološko-religioznom i društvenom smislu u Hercegovini najmanje osjećalo u brojnim katunskim grupacijama. U drugoj polovini XVII vijeka. Tu se više osjeća uticaj i zračenje katoličke civilizacijske zone Jadrana i krajeva dalje na zapadu. 219. tj.128 Sva ova mišljenja bazirana na bilješkama nekolicine školovanih pojedinaca. izgleda. U više od pedeset godina turske vlati (do oko 1525. izgleda. pravoslavnoj ili bosanskoj crkvi. Vlaške privilegije bile su kohezioni faktor u okviru oblasti. godine navodi da je iste godine vizitirao župe Broća i (Mostarsko) Blato i da u njih nije zalazio biskup otkako su Turci zauzeli te krajeve. posebno franjevaca. Čak osmanski izvoru u izvjesnom smislu indiciraju kod nekih vlaških skupina u tome kraju postepenu raniju. Solovjev n. formiranim na zajedničkim proizvođačkim interesima i rodovskim vezama”. vjerovatno su reflektovala određeni stepen neukosti i lokalnu običajnu praksu. Teškoće pastoralnog rada katoličkih sveštenika. bila je destabilizirajući faktor na ovom području. izgleda bez ostatka.130 Vrijeme poslije potpadanja pod tursku vlast bilo je u Drežnici period slabljenja uticaja crkve kao institucije. te da vjernici čak i ne znaju šta znači riječ biskup. obezbjeđujući pripadnicima islama povlašten položaj. U Drežnici se u to vrijeme ne spominju niti crkve niti sveštena lica. naprimjer. U shemi organizacije katoličke crkve Drežnica je pripadala duvanjskoj biskupiji i istoimenoj župi. u društveno-ekonomskom pogledu stanovništvo Drežnice je predstavljalo homogenu zajednicu. Biskupi. N. da li su pripadali katoličkoj. 42-79.d.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 171 tajne bogumilske obrede koje obavljaju po kućama i nikad ne idu u Džamiju i sami obavljaju vjenčanja”. propagirajući novu religiju. za sada se ne može decidno utvrditi. Koje su konfesije bili Drežnjaci u vrijeme prije i nakon turskog osvajanja. Na osnovu proučavanja turskih popisnih deftera iz druge polovine XV vijeka Nedim Filipović smatra da: “Dio Hercegovine zapadno od rijeke Neretve ima znatno brojniju katoličku vjersku zajednicu. bile su u prvih sto godina turske vladavine izuzetno teške. Biskup fra Bartul Kačić u svom izvještaju Sv. tačnije 1670. spominje se izvjesni fra Jure ––––––– 128 129 130 A. Stolici 1633. nisu imali nikakav uvid u situaciju na terenu. Filipović. Isto. Tako. godine. pastoriziraju franjevci iz samostana u Rami. Nova država. . što se sigurno reflektovalo i na konfesionalne odnose. Shodno plaćanju poreza odsjekom. Fra Marijan Lišnjić u svojim izvještajima iz 1667. Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini. smatramo da je njeno prisustvo u ovoj oblasti najmanje vjerovatno. U okvirima ove župe Drežnica figurira kao selo (Villa) i nalazi se na njenoj periferiji.129 Što se tiče bosanske crkve u Drežnici. zadržavaju svoje stare privilegije. godine) stanovnici Drežnice. a pored ostalih činilaca presudno su uticale i na uspostavljanje odnosa sa stanovnicima susjednih oblasti. a možda i tekuću transformaciju pravoslavaca u katolike”. a ne bogumilske sirvivale.

zahvatiti veliku masu već uveliko sedenteriziranih vlaha. u pravilu. Sarajevo. mislimo da su to bili uslovi za započinjanje procesa islamizacije.132 Pomenuta imanja nalazila su se u selu Knežluku. a prvi put se spominje i jedan današnji drežanjski muslimanski rod – Zlojići. što je dovodilo do njihovog prebjegavanja sa osmanskog teritorija. ove mjere centralne vlasti izazvale su ogromno nezadovoljstvo vlaha u Bosni i Hercegovini. koje se u matičnim knjigama umrlih od polovine XIX vijeka naziva: Popratine. tačnije 1632. pa odmah recimo. Ranije smo na pomenuli da se za nekoliko godina u prvoj polovini XVI vijeka osjetio pad broja domaćinstava u Drežnici i da je to. Šarića-groblje.131 Ako gore rečenom dodamo i stalne napore turskih feudalaca da stanovništvo sa privilegijama pretvore u zavisno stanovništvo – raju. Marijan Lišnjić. čiji masovni počeci padaju negdje u ovo vrijeme. Drugo. kao i dokidanje vojne službe vojnika i njihovih rentnih privilegija. godine vidi čiji su korisnici izuzeti od ovih privilegija. te je značajno uticao na razvoj osmanskog feudalizma u Bosni i Hercegovini. Treba reći da je u ovo vrijeme islamizacija vlaha u Hercegovini.. Na osnovu naprijed navedenih podataka možemo pretpostaviti da je u drugoj polovini XVI vijeka započeo proces raslojavanja drežanjskog stanovništva. i to u Gornjoj Drežnici. Po Filipoviću čiflučenje je najprisniji korelat dalje masovne islamizacije. U ovom selu žive hrvatski rodovi koji su u vrijeme sastavljanja gruntovnice bili vlasnici zemlje koju obrađuju (neki su čak držali i kmetove) za razliku od doseljeničkih rodova koji su. Naravno. “Poslije ovog biće nam lakše da globalno iznesemo dati tok islamizacije vlaha u Bosni i Hercegovini. ili pak promjene društvenog statusa. 40. poslijedica iseljavanja. Ovakav proces je po Filipoviću uočljiv kada se uzmu u obzir defteri iz ovog perioda. Kada smo govorili o društveno-ekonomskom položaju stanovnika Drežnice pod turskom vlašću. B. . to je odluka centralne vlasti da se dokinu. Filipović. općeno groblje. 1981. Prvo to je izneseni proces čifličenja koji će. Rupčić. prije svega ekonomski faktori bili od presudnog uticaja na početak islamizacije ovog područja. u zaseoku Vrhpolju.. Nova et vetera XXVII. Islamizacije se odvijala postepeno i izgleda da nije ravnomjerno zahvatila sva naselja ove oblasti. vijeka. N. što se desilo kratko vrijeme iza mohačke bitke. 126. U Gornjoj Drežnici nalazi se i selo Zagreblje sa najvećom koncetracijom hrvatskog stanovništva. naveli smo što se danas u Drežnici može povezati sa sokolarstvom. U Zagreblju se nalazi i najstarije katoličko groblje. da su dvije stvari fundamentalno uticale na islamizaciju vlaha u Bosni i Hercegovini. naravno pod spoljnim pritiscima. sužavanjem broja uloge martolosa itd. 1977. U drugoj polovini ovog vijeka dobar dio stanovnika cijele oblasti prešao je na islam. Sarajevo. Makarska biskupija i zapadna Hercegovina do godine 1735. makarski biskup (1609-1686). odnosno prevođenjem vlaških ratara pod režim ušura i njihovim uklapanjem u zeamete i timare. u to vrijeme bili kmetovi. U prvoj polovini XVII vijeka. Drenjansko groblje i tome slično. 130. i da su ti. nailazimo eksplicitno navedene prve konvertite.. godine. Nova et vetera XXXI. Pandžić. što nas upućuje na razmišljanje da je islamizacija započeta baš u ovom selu. koja je takođe pripadala duvanjskoj biskupiji. (u povodu 100-te obljetnice uvođenja redovite crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini). u poređenju sa Bosnom još uvijek mala”. 145-146.172 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ iz Drežnice koji je bio kapelan u kapelaniji Skoplje. možda. U ovom groblju nalaze ––––––– 131 132 B.. Islamizacija vlaha. iz čega se vidi da se sav taj materijal odnosi na naselja u gornjem toku rijeke Drežnjake. te da se iz deftera iz 1585. odnosno ograniče. osobito do 30-tih godina 16. vlaške privilegije povećanjem filurije.

Nasuprot tome u Donjoj Drežnici živi kompaktno starosjedilačko muslimansko stanovništvo. 1632. 273. vidi se i po tome što se Raiči. Na osnovu deftera iz XV i XVI vijeka vide se da se u nahiji Drežnici nalaze tri sela (Knežluk. Vrhpolje). Tek po okupaciji Bosne i Hercegovine možemo tačno utvrditi koja su naselja u to vrijeme postojala u Drežnici. nalazio i centar nahije Drežnice.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 173 se i dva stećka. nemamo vjerodostojnih podataka. al bi o tome sud svakako trebalo da daju arhitekti. godine spominje se zaselak Vrhpolje u selu Drežnici.134 U pristupačnim izvorima koriste se ove odrednice kao nazivi za grupe sela u gornjem i donjem toku rijeke Drežanjke. Islamski spomenici Drežnice i okoline. a takva situacija svakako je bila i u tursko vrijeme. 1971. više smo govorili o prisustvu muslimanskog stanovništva na ovom području. . Glasnik vrhovnog islamskog starješinstva XXXIV. Obredi su se obavljali a i danas se obavljaju na mjestu koje se naziva Oltar. Hasandedić. Svojim izgledom ova džamija nas asocira više na crkvu nego na džamiju. Da se radi o starinačkim rodovima. Zadre. a za vrijeme turske vladavine u Donjoj Drežnici. koju mi nismo mogli potvrditi za vrijeme naših istraživanja u Drežnici. što nam pokazuje da ovo groblje postoji u kontinuitetu od vremena korišćenja stećaka kao nadgrobnih spomenika. Kada smo govorili o islamizaciji stanovništva Drežnice. zaselak u Donjoj Drežnici. U sedamnaestom vijeku susrećemo se i sa nazivima Gornja Drežnica i Donja Drežnica. za vrijeme truske vladavine i jedina džamija u dolini Drežanjke. jer na osnovu podataka iz gruntovnice egzaktno možemo pratiti rast starih i osnivanje novih naselja u ovoj oblasti. O pojedinim naseljima u okviru ovih većih cjelina za ovo vrijeme imamo veoma malo podataka. Na osnovu narodne tradicije Šarići. Jurići i Šarići) doseljenički su. Od sedamnaestog vijeka do austrougarske okupacije povećava se broj podataka o hrišćanima Drežnice. Jurići. Krešići. n. o čemu će biti govora kasnije. o kojima smo govorili ranije nastavljene su i kasnije vjekovima. što nije karakteristično za crkvene objekte ovog tipa. Zlatović. Možda iz tih razloga između Donjeg Sela i Žliba podignuta i prva. S. vjerski obredi su se obavljali baš u ovom groblju za sve katolike Drežnice. Striževo. a svi hrvatski rodovi (Raiči. Ti podaci su vjerske proveniencije i odraz su pastoralnog rada katoličke crkve u to vrijeme. Teškoće u pastorizaciji ovog područja. Čorapine. Sela Donje Drežnice se u komunikacijskom smislu nalaze bliže Mostaru. Prema Hivziji Hasandediću podignuta je u XVI vijeku i spada među nekoliko najstarijih džamija u Hercegovini. Šarići i Jurići kontinuirano spominju u Drežnici od prve polovine XVIII vijeka do danas. Hasandedić kao argumentaciju za svoje mišljenje navodi narodnu tradiciju. Migraciona ––––––– 133 134 H. na primjer. te Jakovljevići i Galići su starinački rodovi i jedini nisu prešli na islam neposredno poslije osvajanja. Pored administrativnog termina nahija u sidžilima mostarskog kadije još se u XVII vijeku koristi i naziv selo Drežnica. Kako u Drežnici u tursko doba nije bilo crkava. Tako. Sarajevo. Vjerovatno je već u to vrijeme odrednica selo označavala čitavu Drežnicu. I dalje se često koriste nazivi Gornja i Donja Drežnica.133 Za ovu džamiju je interesantno da se nalazi sasvim izvan naselja.d. Kada je ova džamija sagrađena. Raiči. vjerovatno. od prve polovine XIX vijeka do danas. koji je i danas i u prošlosti bio administrativni centar za Drežnicu. i to u dolini rijeke Drežanjke. a samo izuzetno Striževo (u prvoj polovini XIX vijeka) i Tramošnjik.

Na osnovu vizitatorskog izvještaja biskupa ra Stjepana Blaškovića od 8. Brišnik.137 Sljedeći kanonski vizitatorski izvještaj koji nam je bio dostupan je izvještaj biskupa Pavla Dragićevića iz 1743. postaknuta ratnim zbivanjima za vrijeme kandijskog i morejskog rata. Koji je razlog za ovo smanjenje.. trebinjsko-markanjske biskupije. Familija Michael Sarich Michael Jurichevic Nicolaus Raichevic Svega krizmani 5 3 6 5 19 nekrizmani 3 4 5 2 14 svega 8 7 11 7 33 139 140 krizmani 4 4 7 15 nekrizmani 2 2 4 8 svega 6 6 11 23 . Takođe navodi da mali broj hrišćana. U ovom izvještaju upisano je u župi Duvno selo (“Villa”) Rakitno – Drežnica. Riško polje i Buško Blato. U tom izvještaju nalazimo popis katoličkih familija. upisana je familija Michaela Drexgnacha sa dva odrasla člana..d. n. godine. n. sa imenom i prezimenom domaćina. godine. 59.139 Nakon ovog popisa katoličkih familija u Bosni i Hercegovini bio nam je pristupačan vizitatorski izvještaj iz 1768. M. Katolička crkva na biokovsko-neretvanskom području u doba turske vladavine. a broj stanovnika se smanjio sa 33 na 23. Očito je da se Drežnica pripaja Rakitnu. Đaković.138 Na osnovu ovog izvještaja evidentni su u Hercegovini i iseljenici iz Drežnice. 26. u kojem je popisano 49 familija. Mandić.d.174 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ kretanja hrišćanskog stanovništva. Drežnicu. Isto. jer je u njoj prisutno malo katoličkih familija.136 U isto vrijeme u susjednom Rakitnu prisutno je 30 katoličkih familija. izgleda da su zahvatila i stanovništvo Drežnice. nismo u mogućnosti da utvrdimo. IV 1736. župa Broćno. izuzimajući područje tzv. godine biskup fra Marijan Lišnjić navodi potpuno opustjela sela: Rakitno. upisane na kraju popisa za Rakitno. Jačov. pa je on (biskup) postavio jednog na svoj trošak. nije u mogućnosti da izdržava sveštenika. koji žive među muslimanima. n. U Drežnici tada žive sljedeće familije: familije Nicolaus Sarich Georgius Jurich Michael Jurich Michael Raichevic Svega D. L. Na temelju upoređenja podataka ovog izvještaja sa Blaškovićevim izvještajem možemo pretpostaviti da u Drežnici i dalje postoje četiri katoličke familije. u Bosni i Hercegovini. Zagreb. godine u Drežnici žive četiri katoličke familije.140 U poređenjem rezultata ova dva pomenuta izvještaja vidi se da je broj familija opao za jednu. Jurišić. U selu Međugorju. 1972.d.135 Konkretne podatke o katolicima u Drežnici imamo u prvoj polovini XVIII vijeka. ––––––– 135 136 137 138 K. Pored imena i prezimena domaćina uz svaku familiju naveden je broj krizmanih i nekrizmanih članova svakog posebnog domaćinstva. U izvještaju nakon vizitacije župa zapadne Hercegovine 1667. U ovom izvještaju Drežnica se popisuje kao posebno selo (Villa) i tada su u njoj popisane tri katoličke familije.

iz matičnih knjiga župe Mostarski Gradac izgleda da su Drežnicu pastorizirali i sveštenici ove župe. i Matija. čije prezime nas upućuje da je porijeklom iz Drežnice.142 U Mostaru se pominje i Mezić Ibrahim 1772. Isto. 57. godine u Raškoj Gori ne spominje ova porodica. H.143 Jedino je evidentno da u to vrijeme u Drežnici žive familije sa prezimenom Mezić. takođe. navešćemo samo jedan primjer. izgleda da pravo pastorijazije nije bilo teritorijalno razgraničeno. Na osnovu izvještaja biskupa fra Augustina Miletića vidi se da je Drežnica u to vrijeme u sastavu župe Seonica i da u njoj živi 8 katoličkih familija (45 stanovnika i od toga 32 odrasla i 13 djece). ali se ne može sa sigurnošću tvrditi da su iz Drežnice. Kada smo govorili o islamizaciji u Drežnici. kako smo naveli. sičnja 1828. godine spominje izvjesni Ahmed Drežnjak. godine. godine porodica Nicolausa Dresgnakovica. U izvještaju je stavljena zabilješka da u Drežnici pored katolika žive “Turci” i “šizmatici”. tim više što se 1743. sin pokojnog Mije Raiča iz Donje Drežnice. Iako bi bilo logično da su rakitski kapelani pastorizirali sela gornjeg toka rijeke Drežnjake. 210.d. Kamber. a u prvoj polovini XIX vijeka spominju se i familije sa prezimenom Pendić. 28. kći pokojnog Ante Marića iz Striževa. 205. 1980. D.144 U ovom izvještaju ne navode se imena domaćina.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 175 U ovom popisu konstatovali smo porodicu za prezimenom Drežnjak. već samo brojčano stanje. n. O pojedinim porodicama u ovoj oblasti podatke nalazimo u matičnim knjigama iz ovog vremena. Pošto su ove kanonske vizitacije obavljanje svake treće godine. po njihovom objavljivanju će se u svakom slučaju moći mnogo detaljnije govoriti o katoličkom stanovništvu Hercegovine. godine i Ibrahim Pendić 1754. Međutim. Što se tiče katoličkog stanovništva. Isti ovaj par upisan je u matičnu knjigu krštenih župe Gradac 1833. 212. jer bi se iz njega moglo vidjeti kako je došlo do osjetnog pada broja katolika u Drežnici u ovom dvadesetpetogodišnjem periodu. Na osnovu našeg uvida u matične knjige župe Seonica i Mostarski Gradac može se naslutiti kako se odvijala pastorizacija ovog područja. I kod muslimanskog stanovništva prisutno je u ovo vrijeme iseljavanje. posjedujemo podatke iz 1813. pa i Drežnice u ovo vrijeme. 1836 i 1840. Ovaj put u Raškoj Gori živjela je 1768. u kojoj je bilo deset odraslih i troje djece. Šimuna i Katarne. sastavio biskup Dragićević. niti prezime Drežnjak. .141 Postojanje ove porodice u Raškoj Gori navodi nas na pomisao da su u međuvremenu iselili iz Drežnice. naveli smo sve podatke o muslimanskom stanovništvu koje smo našli u sidžilima mostarskog kadije u XVIII vijeku. Da bismo to ilustrovali. Ovaj izvještaj važi kao najopsežniji i za nas je interesantan. Iz matičnih knjiga župe Seonica vidi se da su Drežnicu pastorizirali sveštenici koji su živjeli u obližnjem Rakitnu. Spomenici kulture turskog doba u Mostaru. Osim ovih podataka ne posjedujemo nijedan drugi podatak o katolicima u Drežnici u XVIII vijeku. godine koji je. Ova krštenja su obavljena u ––––––– 141 142 143 144 Isto. a izvještaji o njima nalaze se u arhivima Cogregatio da de propaganda fide u Rimu. u Rakitnu vjenčavaju se Vid. godine prilikom kršenja njihove djece: Tome. U XIX vijeku imamo više podataka o stanovništvu Drežnice. a gradački donjeg rijeka iste rijeke. U Mostaru se 1762. godine. U matičnoj knjizi vjenčanih župe Seonica. Sarajevo. Pouzdano znamo da je sačuvan izvještaj iz 1758. godine. Hasandedić.

izgleda. i u njoj je prisutno 86 katolika i 9 domaćinstava. Čorapina Anto. Marić.145 Vidimo da se u razmaku od 20 godina broj domaćinstava povećao za jedno. 168-169. Marić Jozo. kako se vidi iz ovog izvještaja. Ovakvo stanje je. godine o stanju duša u Drežnici imamo podatke iz 1833. Jurić Jakov. Radi se o dokumentu u koji su upisani “svi konti od kućnog arča i davanja”. posjedujemo jedan dokument iz 1871. a da se jedino doselila porodica Krešić. Međutim. Perko i Oreč. U ovom periodu prvi put se u Drežnici spominju familije sa prezimenima: Zovko.. Nakon 1813. U ovom stanju duša napominje se da u Drežnici ima 78 muslimanskih domaćinstava. Na osnovu ovog dokumenta prisutno je tada u Drežnici (posebno su popisani domaćini izvan doline Drežnjake) 25 katoličkih familija. vjerovatno. Čorapina. koji pastorizira cjelokupno područje. godine na osnovu kojeg se vidi da je situacija ipak drugačija. Jurić Jozo. Jurić Mato. Aničić. Čorapina Marijan. Šarić Marko. Raič Mato. Marić Anto. tada de- ––––––– 145 146 147 148 149 Arhiv Hercegovine franjevačke provincije u Mostaru. to jest prilozi za izgradnju crkve po iznosima koje je dalo svako domaćinstvo. . Raič Jure. Raič Ilija. Schematismus. koji su izgleda već tada bili odvojeni od Jurića.. Raič Nikola. Spisi kustodije sveska 9. godine.146 Povećanje broja domaćinstava u periodu između dva izvještaja (30 godina) nastalo je sigurno prirodnim priraštajem i dijeljenjem pojedinih domaćinstava. I u ovom stanju duša navodi se da pored katolika u Drežnici žive sada samo “Turci”. sa sjedištem u Seonici. Muslimana je tada u Drežnici na osnovu ovog izvještaja bilo 620 u 72 domaćinstva. Arhiv hercegovačke franjevačke provincije. potrajalo i nakon osnivanja župe Rakitno 1848.147 Izgleda da se broj stanovnika povećavao uglavnom.149 Razlike u broju katoličkih domaćinstava.148 Te godine (1873. godine. Tada u Drežnici ima 20 domaćinstava i 163 stanovnika. a djece 52. br. koje smo naveli mogle su se pojaviti zbog toga što je 1870. 1870. Drežnica ima svog sveštenika. Aničić Jozo. prirodnim priraštajem. a već se spominju i doseljenički rodovi: Golemac. Sljedeće stanje katolika u Drežnici imamo iz 1863. Raič i Jurić. godine. Deset godina nakon navedenog stanja prisutno je na ovom području 233 katolika u 21 domaćinstvu.. godine osnovana župa Drežnica i što se. Raič Markan. Jurić Stipan. Domaćini su bili Jurić Anton.) upisan je nešto manji broj i muslimanskih familija u odnosu na 1863. Tek osnivanjem župe Drenice. Upoređenjem ova dva popisa moglo bi se zaključiti da su ostala sva postojeća domaćinstva. godine. Šarić Bariša. U matičnim knjigama se u ovom periodu najčešće spominju pojedinci iz grupe starinačkih rodova: Šarić. mada Drežnica po crkvenoj podjeli pripada Rakitnu i najveći broj upisa u matične knjige upisan je u Rakitnu. 122. Hercegvina prije sto godina. te Jakovljevići.176 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ Donjoj Drežnici (Drexnicza Inferior). Odraslih je tada 111. Oreč Jure. a jedino se prvi put spominje porodica Krešić. takođe u okvirima župe Duvno. Schemtismus… 1873. 186. Drežnica je. jer se u matične knjige župe Gradac i nakon ove godine upisuju i vjernici iz Drežnice. vidi se i doseljavanje pojedinih porodica. a broj stanovnika gotovo za duplo. godinu. Šarić Andrija... 1873. Zovko Ilija i Krešić Ivan. Perko Ilija. Šarić Šimun. 30. Raič Stipan. 168-169. Šarić Nikola. Od pomenutih 86 duša 56 je odraslih i 36 djece. međutim.

d. brojčanih podataka za XIX vijek (do okupacije) nemamo. n.d. Najznačajniji izvor svakako je razrez plaćanja desetine za Drežnicu iz 1852. On kaže: “Između spomenutih strahovitih planina nalazi se vrlo uska ravnica. crvenog luka 138 oka 4. . Kada smo govorili o islamizaciji. Pred kraj turske vladavine u devetnaestom vijeku imamo konkretnije podatke o toj aktivnosti. 227. Ovo pitanje riješeno je definitivno tek sastavljanjem Statuis animarum župe Drežnice krajem XIX vijeka. ali je i ona nesigurna zbog čestih izlijevanja rijeke. krupnika 895 oka 10. 1873. n. U domaćinstvu su pored oca i majke.152 ––––––– 150 151 152 Pomenuti novčani iznos u naturi se davao u sljedećim količinama: 1. 13-14. konoplje 20 oka 6. sjeme luka 6 oka 5. Arbuthnot. 163. Evidentno je da se i dalje spominju prezimena iz XVII i XVIII vijeka. U privrednoj aktivnosti stanovnika Drežnice u vrijeme turske vladavine govorili smo kada smo analizirali povlastice u društveno-ekonomskom položaju stanovnika ove oblasti. sijena 5450 oka 14. fra Petra Bakule. Schematismus. o čemu ćemo govoriti kasnije. ali je zato vrlo plodna i podneblja ne odviše hladna. Dolina Drežnice nije samo zasađena običnom lozom i smokvama nego i drugim mnogovrsnim biljkama što dokazuje njenu plodnost: žitaricama raznih vrsta. ječma 570 oka 9.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 177 finitivno utvrđivala nadležnost svakog vjernika. Nadležnost svakog vjernika bila je značajna zbog toga što se na osnovu nje “plaćala” i usluga crkvi. dva sina i njihov rođak koji su obrađivali zemlju i redovno lovili divokoze svake nedjelje. Osim njih bilo je i nekoliko dječaka čiji je jedini posao bio. grožđa 1030 oka 2. pasulja 323 oka 7. uzgredno donesenih uz popise katolika. Tada smo naveli i muslimanska prezimena koja se javljaju u pomenutim sidžilima. od košnica 342 groša A. što je posebno trebalo uraditi za doseljenike.150 O privrednoj aktivnosti stanovnika drežnice interesantnije opise nalazimo kod savremenih putopisaca. bile dvije lijepe djevojke. godine.. Zbog živopisnosti ovaj opis ćemo donijeti doslovno: “Porodica kod koje smo namjeravali provesti naredne dane smatrana je najbogatijom hrišćanskom porodicom u tom dijelu zemlje. Uzevši u obzir i najstrmija mjesta rijeka Drežnica napaja mnogo ljudi.151 Još jedan opis. pšenice 665 oka 8. Arbuthnot donosi opis domaćinstva svojih domaćina. čini se da donose žar za ulov svojih stariji”. surhe? 820 oka 13. u svemu 855 osoba”. Ukupan porez (desetina) za Drežnicu u pomenutoj godini iznosio je 7734 groša. a javlja se značajan broj prvi put spomenutih. kada je evidentirano svako domaćinstvo sa naznakom nadležnosti. isto tako i povrće ovdje mnogo bolje uspijeva stoga što ga se može dobro navodnjavati. Izuzev podataka o muslimanskom stanovništvu. S. L. prosa 980 oka 12. nekih pola tuceta jutara obradive zemlje i pristojan broj peradi činilo je njihovo pravo da se smatraju milionerima. Nekoliko krava.. Aličić.. kukuruza 9295 oka 11. Možda ćemo dati pravilniju sliku o njihovom bogatstvu ako kažemo da su bili manje siromašni od ostalih. koji su se u prvim godinama po doseljenju sigurno vodili kao nadležni i u župi iz koje su se doselili. nalazimo da se u sidžilima mostarskog kadije često navode vjenčanja muslimanskih parova pred kadijom u Mostaru. arpadžika 759 oka 3. takođe živopisno prikazuje privredne mogućnosti i aktivnosti ovog područja.

a nalazi se u blizini najznačajnijeg putnog pravca koji povezuje jadransku obalu sa unutrašnjošću. obezbjeđivanje putnih pravaca i hvatanje i dresiranje ptica za lov). fiksan i prvobitni “grčki” (pravoslavni) i kasnije “kaurski” (katolički) dominantni položaj mogao bi na određen način imati svoju realnu podlogu. s jedne strane. i to u kontekstu pravoslavne i katoličke crkvene organizacije. koji su konstanta ekonomije stanovništva Drežnice od osnivanja naselja u Drežnici do danas. Bosne i. vjerovatno već od srednjeg vijeka sve do četvrte decenije XIX vijeka stanovništvo Drežnice je u cjelini ili samo jednim dijelom imalo i druga zaduženja (čuvanje unutrašnjeg i spoljnjeg limesa. te s drugim koji se sa Raskršća odvajao i preko Dugog Polja i Sovića išao u Ramu. obradiva zemlja i planinski pašnjaci u neposrednoj blizini bili su osnova za zasnivanje i opstojavanje ljudskih staništa na ovom području od najstarijih vremena do danas. ustanovljen na osnovu sačuvane narodne tradicije. Jedan od presudnih procesa za stvaranje sadašnje etničke slike stanovništva Drežnice bio je proces islamizacije. s druge strane.178 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ ZAKLJUČAK  Istraživanja naselja i stanovništva Drežnice. Hercegovine. a koji su. što im je između ostalog obezbjeđivalo upravno-političku autarhiju i povoljniji društveno-ekonomski status u odnosu na stanovništvo bez takvih zaduženja. kao i Ivan-sedla u dolinu Bosne. islamizacije i statusa stanovništva u društvenim i državnim uređenjima i na makroplanu. Redoslijed crkvene dominacije prije islamizacije u Drežnici. Prije rezimiranja naših izlaganja treba istaći da je Drežnica oblast sa izuzetno povoljnim prirodno-geografskim uslovima za zasnivanje naselja. najvećim dijelom su potomci stanovnika popisanih u prvim defterima nakon turskog osvajanja. Današnji stanovnici Drežnice. U razmatranju ove problematike pokazali smo da Muslimani Drežnice čuvaju tradiciju o svom hrišćanskom porijeklu. zasebne predione cjeline u planinskom dijelu Hercegovine. Na osnovu izložene građe vidi se da je ovaj dio Humske zemlje u jednom dužem vremenskom periodu. najvjerovatnije. a da je katoličanstvo svoj uticaj vršilo preko hrvat- . Muslimani i Hrvati. obilje vode. od desetog do prve polovine XIV vijeka uglavnom bio u sastavu srpske srednjovjekovne države. Pored zemljoradnje i stočarstva. Na osnovu naših istraživanja o naselju Drežnice možemo konstatovati da su se naselja u Drežnici formirala shodno prirodno-geografskim osobinama terena ove usko riječne doline kanjonskog tipa. bazirana na etnološkoj i istorijskoj građi. sa ovog magistralnog puta odvaja se sporedni krak dolinom Drežanjke. te je evidentno da su tokom čitavog posmatranog perioda postojala tri naselja (Donja Drežnica. porijekla i. migracionih kretanja. posebno. na istom području živjeli i za vrijeme bosanske državne samostalnosti. mogu dati rezultate koji će biti od koristi za svestranije sagledavanje populacionih odnosa. i preko Makljena se spušta u dolinu Vrbasa. Striževo i Gornja Drežnica) locirana uz tri postojeća proširenja u dolini Drežanjke. koji izlazi na Raskršće gdje se povezuje sa putem koji iz pravca Mostara ide prema Dunavu. Druga važna karakteristika Drežnice je da se nalazi na graničnom području između. pokazuju nam da ovako usmjerena mikroistraživanja. Župno-sredozemna klima. Pored toga.

što mu je obezbjeđivalo određenu upravno-političku autarhiju i poseban društveni status. Treba naglasiti da se u ovom pitanju u slučaju Drežnice vide granični položaj. još od srednjeg vijeka ovo stanovništvo moglo imati posebna zaduženja (čuvanje unutrašnjeg i spoljnjeg limesa. Na osnovu izložene građe pretpostavljamo da je u drugoj polovini XVI vijeka započeo proces raslojavanja drežnjačkog stanovništva. započela je relativno kasno i trajala do kraja turske vladavine.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 179 skih velikaša koji su pokušavali da uspostave dominaciju u ovim krajevima. Pokazali smo da je. godine vidi da pored povlaštenog stanovništva. koje je uživalo nemale povlastice u odnosu na ostalo hrišćansko stanovništvo (raju). što je često imalo za posljedicu kretanje vlaških skupina prema graničnim područjima. a da se u unutrašnjosti Huma održalo pravoslavlje. naravno pod spoljnim pritiscima. Specifičnosti islamizacije u Drežnici bile su uslovljene. te da se iz deftera iz 1585. evidentno je da se radi o vlaškom stanovništvu. godine. vjerovatno. godine značajne grupe Vlaha su bile zahvaćene smanjenjem privilegija. Iz naših izlaganja se vidi da se nekoliko godina u prvoj polovino XVI vijeka osjetio pad broja stanovništava u Drežnici. poslije turske pobjede kod Mohača 1526. Kada govorimo o društvenoekonomskom statusu stanovništva Drežnice prije početka islamizacije. i to u Gornjoj Drežnici u zaseoku Vrhpolju. Ti pritisci su jačali ili slabili zavisno od političke centralne vlasti. U prvoj polovini XVII vijeka. te Radivojevića. U drugoj polovini ovog vijeka dobar dio stanovnika cijele oblasti prešao je na islam. koja je zavisila od uspjeha ili neuspjeha u osvajanju novih teritorija. te da je to možda posljedica iseljavanja ili pak promjene društvenog statusa. Islamizacija se odvijala postepeno i izgleda da nije . posebno u prvoj polovini XIV vijeka za vrijeme Mladena II Šubića. pa sve do četrdesetih godina devetnaestog vijeka. a prvi put se spominje i jedan današnji drežnički muslimanski rod – Zlojići. gdje su povlastice bile veće. što nas upućuje na razmišljanje da je islamizacija započeta baš u ovom selu. i zbog toga ih se veliki broj preselio na austrijski teritorij privučen pogodnostima koje im je ova Carevina nudila. Islamizacija stanovništva Drežnice se odvijala postepeno. za Drežnicu možemo zaključiti da su se na ovom prostoru susretali uticaji bosanske crkve iz područja gornje Neretve sa uticajima katoličke crkve sa juga i jugozapada. koje plaća porez odsjekom. Ako pođemo od konstatacije da se vjerska karta u Humu i nakon turskog osvajanja nije bitnije izmijenila. posebnim društvenoekonomskim statusom stanovnika počevši od srednjeg vijeka. Pomenuta imanja nalazila su se u selu Knežluku. Sve najprije rečeno narušavalo je društvenu strukturu vlaških zajednica i u takvim situacijama stvarali su se povoljni uslovi za započinjanje procesa islamizacije. postoje imanja čiji su korisnici izuzeti od ovih privilegija. legalizovan i poslije turskog osvajanja ovog područja. prije svega. obezbjeđivanje putnih pravaca i hvatanje i dresiranje ptica za lov). prije svega ekonomski faktori bili od presudnog uticaja na početak islamizacije na ovom području. Smanjenja povlastica vlaškom stanovništvu bila su veća što se granica carstva udaljavala od određene oblasti. te da su ti. koji su se u svojim naporima za stvaranje autonomne feudalne oblasti oslanjali na Mađare i druge eksponente katoličanstva. te da je stanovništvo oko donjeg toka Neretve važilo kao katoličko. nalazimo eksplicitnu navedene prve konvertite. tačnije 1632. Za sve vrijeme turske vladavine pokrajinski i lokalni feudalci su radili na tome da stanovništvo sa povlasticama pretvore u zavisno stanovništvo – raju. Pored toga.

koje su poklanjali caru. Zbog toga i danas sa ponosom pričaju legende o vremenima kada su njihovi preci lovili sokolove. Oni su. pa i Striževa. a prije svega osobenim društveno-ekonomskim statusom njenih stanovnika za vrijeme turske vladavine. Izgleda da su se današnji hrvatski rodovi u Zagreblju u Gornjoj Drežnici uspjeli oduprijeti islamizaciji možda. juna 1991. ali se u Drežnicu nije tako lako moglo niti doseliti. dok se u predanjima još može uhvatiti dah prošlih vremena. Iz gore navedenog neupućeni intelektualci su krajem prošlog i početkom ovog vijeka lansirali senzacionalne natpise u kojima se baš u Drežnici “izvode bogumilski obredi” i tome slično. a s druge strane. kao i drugdje na selu kod nas. “da ih se ove godine ukinulo sa stijena žanjući travu samo deset” te da su toliko neuki u vjeri da im je: “i Mate bio hodža” i da su im: “škutori sagradili crkvu umjesto džamije”. jer su imali poseban status u odnosu na stanovnike susjednih oblasti. Prateći istorijski slijed događaja vezanih za Drežnicu kao oblast. pokušali smo u svim prilikama kada je to bilo moguće da pratimo i razlike unutar oblasti. – te u pojedinim njenim dijelovima i daljnom izlolacijom do osamdesetih godina ovog vijeka – što je bilo moguće ustanoviti u toku realizacije navedenog naučnoistraživačkog projekta. s jedne strane. ostajali u Drežnici. kada su Drežnjaci osiromašili i postali zavisni samo od poljoprivrede. mnogi arhaični elementi u narodnoj kulturi do danas neprimijećeni u literaturi. Ranije smo naveli da su se sve ove promjene prvo primjećivale u Donjoj Drežnici. veoma brzo nestaju objekti materijalne narodne kulture. godine. U “stara” vremena Drežnjaci se nisu mnogo selili. Na kraju treba reći da su se usljed viševjekovne izolovanosti Drežnice. Za period turske vladavine treba reći da su u uslovima naturalne privrede stanovnici Gornje Drežnice bili u nešto povoljnijem položaju od stanovnika Donje Drežnice. . upravo zbog povlastica carskih sokolara. prouzrokovane geografskim položajem. Danas u Drežnici. Rad prihvaćen za štampu 5. drugima baš zbog tog statusa nisu dozvoljavali da se dosele. uz nedostatak modernih puteva stanovnici susjednih oblasti su im se upravo zbog njihovog ponosa nekadašnjih “sokolara” podrugivali: “da i u gradu idu jedan iza drugoga”. i zauzvrat dobivali povlastice.180 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ ravnomjerno zahvatila sva naselja ove oblasti. U izmijenjenim okolnostima. da bi se kasnije manifestovale i u Gornjoj Drežnici. a na nivou njena tri osnovna sela. zadržali posebno kod muslimanskog stanovništva. koje su. pretpostavljamo oni uživali od četrdesetih godina devetnaestog vijeka.

had other obligations as well (safeguardding the interior and exterior limes. and in a macroplan as well. the population of Dreznica has. across Makljen. each one located in its own widening of Drezanjka River valley. on the whole or only partially. which have. is fixed on primary “Greek” (Orthodox) and later “giaur” . established on the basis of maintained folk tradition. proved that so designed microresearches. sloping down to Vrbas River valley. in a vicinity of a route connecting Adriatic coast with provinces. it should be emphasized that Dreznica is a region of very favorable natural-geographic conditions for establishing a settlement. On the basis of our researches in Dreznica settlements. Before summarize our report. migrational developments. and. across Ivan-sedlo. probably from the Middle Ages until the fourth decade of the 19th century. protecting the routes. to Bosnia River valley. Besides. laid a foundation for establishing and maintaining human dwellings in this region from the earliest times to the present. and mountain pastures in nearest vicinity. Besides agriculture and cattle breeding. from this main route. on the other. a separate whole of mountain part of Herzegovina. abundance of water. There have been three settlements: Donja Dreznica. and another. on one side. the Muslims and the Croats. The seqeunce of the church domination before islamization in Dreznica. provided certain administrative-political autarchy and more favorable social-economic status as compared to population with no such obligations. Strizevo. Contemporary population of Dreznica. where joins the road coming from Mostar and leading to Duvno. we have come to a conclusion that settlements in Dreznica have been founded according to natural-geographic characteristics of the terrain. islamization and status of population in social and state structure. which have been the constant of economy of Dreznica population from the founding of settlements in Dreznica up to the present. the origin. arriving at Raskrsce. among other things. One of the decisive processes of creating the present ethnical image of Dreznica population was the process of islamization. and Herzegovina. and in particular. could bring about results which are to be useful for more versatile examination of people relations. Dealing with this problematics we have tried to prove that Muslims of Dreznica have been maintaining the tradition of their Christian descent. based on ethnological and historical material. and Gornja Dreznica. most probably. and through Dugo Polje leading to Rama. Other important characteristic of Dreznica is its location in the borderland between Bosnia. Mild Mediterranean climate. are mainly descendants of inhabitants registered in the first “defter” after the Turkish conquest. lived in the same region during the independence of the Bosnian state. and had. in this narrow river valley of canyon type. branching off at Raskrsce. in the context of the Orthodox and Catholic church organization. and catching and training birds for hunt). and. cultivable soil. a side-road branches off into Drezanjka River valley.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 181 DREZNICA SETTLEMENTS AND THEIR POPULATION    SUMMARY  Researches of settlements and population of Dreznica.

and that population along lower flow of Neretva has been considered to be Catholic. in turn. precisely . which often resulted in migrations of Vlach groups towards borderlands. In the first half of the 17th century. limited. which have provided certain administrative-political autarchy and special social status. which. and Radivojevic. where privileges were larger. and catching and training birds for hunt). we are in position to conclude that influences of Bosnian Church of upper Neretva region and those of Catholic Church from south and southwest have met in the area of Drežnica.raja. making us believe that islamization began in this village. Distinctive qualities of islamization in Drežnica were. Proceeding for statement that religious map of Hum. protecting the routes. In addition to that. especially in the first half of the 14th century. this population could have had particular responsibilities or obligations (safeguarding the interior and exterior limes. under outside pressure. This pressure strengthened and weakened from time to another. depended on success or failure in conquest of new territories. legalized after the Turkish conquest of the region. dragged by favours Austrian Empire offered them. the number of households in Drežnica decreased.e. The more distant the frontiers of empire were from certain area. These estates were in village of Knežluk.182 MIROSLAV NIŠKANOVIĆ (Catholic) dominant position. in the course of their efforts to create an autonomous feudal province. relied on Hungarians and other exponents of Cahtolicism. the more severe were reductions of privileges of Vlach population. in a certain way. first of all. even after Turkish conquest. and it is why the great number of them moved to Austrian territory. during a long period of time. beginning in the Middle Ages. All that disrrupted the social structure of Vlach communities. Islamization of Drežnica population have been proceeding gradually. and may have. after the Turkish victory at Mohač in 1526. regional and local feudal lords worked on idea to turn the privileged population into dependant one . has not been substantially changed. probably from the Middle Ages. It should be also emphasized that. non-Muslim subjects under Turkish rule). its real base. considerable groups of Vlachs were reduced of privileges. who have. It is apparent from our work that. there were estates whose beneficiaries were excluded from these privileges. We have tried to demonstrate that. so the "defter" from 1585 implies that beside privileged population. i. within few years of the first half of the 16th century. The Catholicism exerted its influence through Croat lords who have been trying to gain their domination over these parts. it began relatively late and lasted till the end of Turkish rule. as for this question. mostly within borders of Serbian medieval state. In view of treated material is evident that this part of Hum was. while that in provinces of Hum maintained Orthodoxy. in case of Drežnica the borderline is evident. paying a flat rate taxes. from the 10th to the first half of the 14th century. during the rule of Mladen Subic II. and lasting until the fourth decade of the 19th century. It might have been a result of emigration or change of social status. so the favourable conditions for beginning of the process of islamization were created. After considering the social-economic status of Drežnica population during the period before islamization began. it is evident that there was a Vlach population. In the course of the Turkish rule. enjoying considerable privileges and compared to the rest of Christian population (or raja. depending on kind of politics of the central government. by particular social-economic status of the population.

and on the level of its three basic villages as well. and that these. by the social-economic status of its inhabitants during the Turkish rule. a great deal of the population of entire region converted to Islam. In changed circumstances. they did not permit the others to immigrate. writing that in Drežnica itself “Bogomil rites took place”. As we have already stated. caused by its geographic position. and by further isolation of some of its parts until the eighties of this century. unaware intellectuals of the end of past and beginning of this century launched sensational articles. we found. unnoticed in literature up to this point. “that foreign workers built for them a church instead of a mosque”. first of all. in Gornja Drežnica. Following historical development of events associated with Drežnica as an region. The islamization went on gradually. yet in traditions “a breath” of the past still can be caught. economic factors have a decisive impact on the beginning of islamization in this area. It appears that modern Croat clans at Zagreblje in Gornja Drežnica managed to resist islamization probably due to their privileges of being emperor’s falconers. to establish. acquiring privileges in return. in conditions of natural economy. etc. Translation: Mandić Milenko . “that they are so ignorant that even Mate was their khoja”. and it seems that it did not evenly encompass all the settlements of the region. It should be said in the end that. mentioned first converts. objects of the material folk culture have been rapidly vanishing. for the first time. and on the other. explicitly. in a hamlet of Vrhpolje. the inhabitants of Gornja Drežnica were in somewhat favourable position as compared to those of Donja Drežnica. particularly in Muslim population. there is a mention of a modern Drežnica Muslim clan – Zlojić. we have been trying in every occasion whenever it has been possible to follow differrences within the region. From above-mentioned. Drežnjaks remained in Drežnica because of their special status as compared to inhabitants of neighbouring regions. and. all changes happened in this region have been first noticed in Donja Drežnica.NASELJA DREŽNICE I NJIHOVO STANOVNIŠTVO 183 in 1632. and. inhabitants of neighbouring regions mocking them for their pride of former “falconers” saying: “that even in town they walk in Indian file”. first of all. as well as of Striževo. in the same time. Regarding the Turkish rule. because of this status. On one hand. due to several centuries of isolation of Drežnica. many archaic elements. Nowadays in Drežnica. That is the reason why they even today proudly talk about times when their predecessors were catching falcons and giving them as a gift to the emperor. and only later become manifested in Gornja Drežnica. it should be said that. still it was possible. On the basis of the treated material we assume that in second half of the 16th century began a process of disintegration of Drežnica population. as well as elsewhere in rural regions of our country. but. it was not easy for foreigners to move in. “that this year only 10 of them fell off the rock mowing the grass”. In second part of the same century. along with lack of modern roads. when Drežnjaks became poor and dependant on agriculture only. In “ancient” times Drežnjaks did not change their residence much. in the course of this scientific research project.