You are on page 1of 17

Filozofski fakultet u Tuzli Odsjek za historiju

Nastavni predmet Arheologija I

NASTAVNI MATERIJAL

Neolit Bosne i Hercegovine
Historijat istraživanja Dosadašnja istraživanja neolitskih naselja i neolita kao perioda na tlu Bosne i Hercegovine odvijala su se u četri faze. Prva od njih odgovara vremenu austrougarske uprave, druga razdoblju od 1918. do 1945., treća traje od 1945. do 1990., a četvrta od 1995. do danas. Kroz sve ove faze nosilac istraživačkog rada bio je Zemaljski muzej u Sarajevu, a u novije su vrijeme aktivnost u tom pogledu ispoljili i drugi muzeji u BiH, republički i regionalni zavodi za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa, kao i Centar za balkanološka ispitivanja u Sarajevu. U prvoj fazi istraživanja izvršeno je iskopavanje neolitskog naselja u Butmiru kod Sarajeva (1893.-1896. godine). Pokretni arheološki materijal prikupljen tada i danas predstavlja jednu od osnova za poznavanje i proučavanje butmirske kulture. Važan poduhvat ove faze istraživanja predstavljalo je iskopavanje na neolitskom nalazištu Kraljevine kod Novog Šehera (između Žepča i Tešnja), 1906.-1908. g. Drugu fazu karakterizira znatna stagnacija u istraživanju, što je rezultiralo otkrivanjem svega dva neolitska nalazišta. Prilikom izgradnje pruge za rudnik Kakanj 1933. g. otkriveno je naselje na ušću Zgošćanskog potoka u rijeku Bosnu, ali se istraživanje ograničilo samo na sakupljanje nalaza. Godine 1942. izvršeno je probno sondiranje na lokalitetu Crkvina, u Turbetu kod Travnika. Nakon 1945. g. započinje treća faza u istraživanju neolita u Bosni i Hercegovini, po obimu i važnosti iskopanih lokaliteta najznačajnija. Brojnost istraženih nalazišta i sistematičnost u radu omogućili su prikupljanje ogromnog fonda nalaza i drugih dokumenata, koji su poslužili kao osnova u definiranju etapa u razvoju ovog perioda s odgovarajućim kulturama, uspostavljanju njihovih međusobnih hronoloških odnosa, kao i odnosa s odgovarajućim pojavama u susjednim oblastima i razrješavanja niza drugih pitanja. Po hronološkom redu u trećoj fazi su izvršena sljedeća istraživanja: Od 1948. do 1951. g. izvršeno je sistematsko iskopavanje naselja butmirske kulture Nebo u dolini Bile kod Travnika. Paralelno s iskopavanjem naselja Nebo izvršeno je i probno sondiranje joj jednog naselja butmirske kulture na lok. Mujevine (Travnik). Od 1952. do 1954 g. izvedeno je sistematsko iskopavanje naselja hvarsko-lisičićke kulture na lokalitetu Ćiševine u Lisičićima kod Konjica. Probno iskopavanje na lokalitetu Plandište u Kaknju izvršeno je 1954. g. God. 1955. izvršeno je prvo iskopavanje jednog nalazišta impresso-kulture u Bosni i Hercegovini – Zelene pećine iznad izvora Bune kod Mostara. Od 1956 do 1958. g izvršeno je sistematsko istraživanje naselja starčevačke i vinčanske kulture u Gornjoj Tuzli. God. 1957. izvršena su sondažna iskopavanja na nekoliko naselja vinčanske kulture: na Gradini u Grbači kod Bosanskog Šamca, Gradiću u Matiću kod Orašja i na Varoši kod Koraja. U 1963. i 1964. g. izvedeni su veći sondažni radovi na neolitskom naselju kakanjske kulture u Arnautovićima kod Visokog. U periodu od 1963. do 1965. g. izvedena su iskopavanja na dva nalazišta starčevačko1

-

-

-

-

-

-

-

u prvom redu. najveći značaj. pa se ni kulturne zone ne poklapaju sasvim sa geografskim cjelinama. Od 1973. Međutim. do 1975. U 1969 g. g. i 1970. izvedeno najobuhvatnije sistematsko istraživanje neolitskih naselja u BiH. i raskrsnicu najvažnijih uzdužnih i poprečnih puteva. Naime. Od 1978. u okolini Gruda. možda. U četvrtoj fazi istraživanja. Jagnjilo u selu Zupčići kod Goražda. najviše izraženo. izvedena su iskopavanja naselja vinčanske kulture na lok. g su izvršena manja iskopavanja na nalazištima impresso-kulture na lokalitetu Vukove njive kod Posušja i u Žukovičkoj pećini u Viru kod Posušja. g. dok zapadni i jugozapadni okvir čine Raduša. i 1977. potpuno je prirodno da se ti razvojni procesi nisu idealno i u punoj mjeri podudarali sa strogo geografskim kriterijumima. prostor Bosne i Hercegovine nije jedinstvena geografska cjelina i premda ga ne odlikuju oštre i nagle promjene reljefa. odnosno panonskog prostora. sjeveroistočna Bosna je u cjelini vezana za oblast centralnog Balkana. a usklađene s odlikama različitih dijelova Balkana kojima gravitiraju. Slična je situacija i sa dinarsko-kraškim prostorom. počevši od teritorijalnog rasporeda neolitskih kultura. godine – u vremenu koje karakterizira opća kriza i stagnacija arheološke znanosti. Hercegovina. Ipak. njihovog relativno-hronološkog položaja. Unutar tog planinskog okvira nalazi se područje bujnog 2 . do 1980.- - - - impresso i kakanjske. organizirale i iskopavanja nalazišta vinčanske kulture Lug kod Goražda. središnji prostor je upravo zbog svog položaja bio izložen uticajima sa različitih strana. te bosansko rubno pobrđe sa nizinom. dinarsko-kraško područje. Na istim naseljima je tokom 1967. mada se sasvim oštra podjela ni tu ne može postaviti. do 1978. Jahorina). Naime. Okolište u Moštrama kod Visokog. a na sjeveroistoku Ozren i planina Ravan. socijalnih odnosa i sl.-2008. Iste ustanove su 2009. Na jugoistoku i jugu ističu se pristrane bjelašničkog masiva (Igman. uticajima koji su davali ton kulturnom razvoju. te lisičićke kulture na lok. Sasvim je jasno da su gravitiranje i prirodna povezanost ovih regionalnih cjelina sa različitim oblastima Balkana imali vidnog odraza na ukupan kulturno-historijski razvoj i formiranje različitih kulturnih zona sa jasno izdiferenciranim odlikama i međusobnim razlikama. nakon 1995. od 2002. Korića Han u Gračanici. istočnobosanski prostor. a tokom neolita je to. zbog svog položaja zbog kojeg je predstavljao sponu između primorskog i centralno-balkanskog. ekonomske strukture. 1975. Od 1975. međusobne razlike pojedinih regionalnih cjelina su i brojne i izrazite. bez sumnje. posebno je važan nastavak iskopavanja na lokalitetu Okolište kod Visokog. Potpuno podudaranje kulturnih zona sa geografskim regijama može se konstatirati samo za središnji prostor i Hercegovinu. na istoku ga okružuje Romanija. U strogo geografskom smislu. je izvršeno probno sondiranje na lok. g. odnosno butmirske kulture u selu Obre kod Kaknja. a u istom su razdoblju vršena i manja iskopavanja na više drugih lokaliteta sjeveroistočne Bosne. odnosno Panoniju. Nešto drugačija je situacija s istočnobosanskom oblašću i sjevernom Bosnom. Zapadno od Vranduka uzdižu se Vlašić i Manjača. Ispitani su slojevi sa nalazima impresso i hvarsko-lisičićke kulture. * * * Dobra istraženost neolita na teritoriji Bosne i Hercegovine omogućava da se ova prahistorijska epoha sagleda u nizu aspekata. izvršeno je sistematsko iskopavanje višeslojnog naselja Ravlića pećina na izvoru Tihaljine. Okružuje ga planinski okvir kao granični pojas prema susjednim regijama. U ovakvoj podjeli središnji prostor imao je. Trebević. Iako su ove oblasti vezane za centralni Balkan. na ovom prostoru se izdvajaju sljedeće cjeline: središnji prostor. vršeni su uglavnom manji radovi. dok je sjeverna Bosna u užem smislu arheološki slabo poznata da bi se granice kulturnih zona mogle sasvim jasno povući.-1968. na kojem nije utvrđeno prisustvo neolitskog stanovništva. Geografski položaj Bosne i Hercegovine na prijelazu između istočne jadranske obale i centralnog Balkana.. te njene geomorfološke odlike bili su jedan od onih faktora koji su tokom niza milenija u dobroj mjeri predodređivali tokove kulturno-historijskog razvoja. g izvedeno je zaštitno iskopavanje naselja impresso i danilske kulture u Čairima kod Stoca. Vranica i ogranci Bitovnje. koja se odvijaju u organizaciji Njemačkog instituta za arheologiju i Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

sudeći prema malobrojnosti nalazišta (i to samo u užem području Neretve). Njegov južni dio. Originalnost. mlađi neolit sa hvarsko-lisičićkom kulturom ne samo da je usklađen sa razvojem na obali. Neobična. predstavlja najstariju neolitsku manifestaciju na ovom tlu i čini osnovu na kojoj je. koncentrirana u njenom zapadnom dijelu. karakteri- zira izvjestan zastoj u dinamici razvoja. kakanjska kultura predstavlja najraniji izraz stvaralačkog potencijala neolitskih stanovnika središnjeg prostora. ipak. No. Povezanost s istočnim Jadranom ostaje bitna karakteristika kulturnohistorijskog razvoja i tokom sljedećih faza. Prirodno gravitiranje Hercegovine jadranskoj obali ostalo je trajna odrednica razvojnih procesa tokom neolita. odijeljen višim krškim ravnjakom crnogorskih Banjana na istoku. Starčevačko-impresso osnova predstavlja okosnicu u razvoju prve originalne pojave ostvarene tokom srednjeg neolita na ovom prostoru – kakanjske kulture. čini se kao dio hercegovačkog rubnog prostora.zelenila i guste mreže vodenih tokova. pa srednji neolit karakterizira danilska. tj. Potrebno je. već i obogaćuje ukupan izraz ove kulture. Neretve i Bosne. Kao dopunska djelatnost najvažniji je bio lov. Ovaj prostorni okvir. ostvaren osoben kulturni razvoj. Već od starijeg neolita to su područje. prema dosadašnjim saznanjima. 3 . Istočno bosanski prostor nije tako izrazito odvojen od susjednih krajeva. zaposjeli nosioci starčevačke kulture. dok se od domaćih životinja najčešće javljaju kosti govečeta. Čitav ovaj prostor je po svom prirodnom položaju vezan za odgovarajuće procese na centralno-balkanskom prostoru. ostvarena u samom središtu ovog prostora. idealan za svestran razvoj neolitskih aglomeracija. koja ne obuhvata razlike u prevaliranju jedne grane nad drugom. Kao nasljednik kakanjske evolucije. a mlađi neolit hvarsko-lisičićka kultura. Tokom starijeg neolita Hercegovina je vrlo živo uključena u stvaralačke napore nosilaca impresso-kulture. ali za dalji kulturni razvoj presudna simbioza starčevačke i impresso-kulture. Vrhunac daljeg samostalnog razvoja ostvaren je tokom mlađeg neolita. a među lovljenim životinjama najčešći su jelen i vepar. samo opća ocjena razvijenosti poljoprivrede. čiji su nosioci predstavnici butmirske kulture. Konačno. i razumljivo. Vezana prvenstveno za srednji tok rijeke Bosne. Hercegovina je najviše individualizirano područje Bosne i Hercegovine. Koliko se na osnovu tih ostataka može sagledati. čija se naselja koncentriraju približno na istok od linije Odžak – Goražde. * * * Dosadašnja istraživanja i prikupljeni podaci omogućavaju da se u dobroj mjeri rekonstruiraju i ekonomske osnove neolitskih populacija na ovom tlu. dok srednji neolit. može se suditi samo na osnovu skromnih ostataka tek s kraja neolita. naglasiti da su nalazišta ove kulture u Hercegovini. Ovo je. planinsko područje razvođa Gornje Drine. No. hercegovački se krški prostor spušta prema moru dvama većim pregibima i mnogim manjim. posebno sjeveroistočnu Bosnu. visok umjetnički domet i inventivnost u iznalaženju novih formi i ukrasa predstavljaju njenu glavnu karakteristiku. Čitav je ovaj prostor povezan dolinom Neretve i njenih pritoka. čiju najvažniju arteriju čine rijeka Bosna i njene pritoke. Treskavica. izgleda da su nosioci ove kulture zaposjeli samo uski pojas južno od Save sa krajnjim tačkama na istoku kod Odžaka. mada nešto širi. Južno od najvišeg dijela savsko-jadranske razvodnice (Bjelašnica. prostorni okvir sliva rijeke Bosne u kojem dvije krajnje tačke čine Turbe kod Travnika i Butmir kod Sarajeva. Lelija. svinje i ovce. a do kraja neolita taj prostor je pripadao nosiocima vinčanske kulture. naseljen je već tokom starijeg neolita. tokom daljih procesa. u dinarskom smjeru izduženim poljima i depresijama. odnosno na zapadu do Prnjavora i Banjaluke. kada se u ovim krajevima javljaju nosioci sopotsko-lengyelske kulture. čija su naselja na tom prostoru utvrđena od Berkovića kod Stoca na istoku do Vira kod Posušja na zapadu. Skupljačka djelatnost je također dokumentovana. neolitska privreda u Bosni i Hercegovini je u potpunoj saglasnosti sa odgovarajućim ostvarenjima drugih neolitskih populacija na Balkanu i određena je poznavanjem dviju najvažnijih grana neolitske privrede – zemljoradnje i stočarstva Neolitski stanovnici gajili su tri vrste pšenice i ječam. sjevernu Bosnu ili bosansko rubno područje karakterizira vezanost za slavonsku nizinu. butmirska kultura zahvata isti. Maglić). Gledano u cjelini. koji su bili najuže povezani s odgovarajućim tokovima na Jadranu. u kojoj su mjeri razvojni tokovi vezani za oblast sjeverno od Save.

potrebno je naglasiti da su neolitski stanovnici Hercegovine u cjelini glavni ekonomski oslonac nalazili u stočarstvu i lovu. Na organizirani život u okviru porodice parova ukazuje i veličina kuća u naselju vinčanske kulture u Varoši. antropomorfna plastika je. Raspored u grupama oko slobodnih prostora u Butmiru i Nebu ukazuje. kod dječijih sahrana. u ovom trenutku. Ipak. Modelirana u rasponu od krajnje shematiziranih do visoko realističkih predstava. jedna velika zemunica iz Kaknja – zajednička kuća – ukazuje na veću društvenu zajednicu rodovskog tipa. što je trajno obilježje neolitskog doba. Na organizaciju rodovskog tipa ukazuje i centralno ognjište i zajednička ishrana stanovnika Lisičića. Nasuprot tome. dok Bosnu karakterizira srazmjerno uravnotežen odnos sve tri ove grane privrede. a poseban pečat joj daje plastika butmirske kulture. žrvnjišta i sl. To je. kao u Obrama II. vjerovatno istog roda. povezan također sa kultom plodnosti. Ova okolnost ostavlja mogućnost za zaključak o postojanju centara kulta u okviru neolitskih kultura. nesumnjivo. jednim dijelom posljedica raznovrsnosti arheološke grade koja je dokumentuje i različitih utjecaja na njeno uobličavanje. U početnim fazama neolita malobrojna i vezana samo za starčevačku kulturu. u sferi hipotetičnog je i mogućnost da se radi o sasvim specifičnom odnosu prema pokojnicima. Duhovna kultura neolitskih stanovnika. što je u intimnoj vezi s osnovnom namjenom uspostavljanja posredne veze između plodnosti žene i prirode. Neolitskog umjetnika zanimaju isključivo ženske predstave. butmirska plastika predstavlja poseban fenomen u neolltu Jugoslavije ne samo zbog svog dometa već i zbog velike koncentracije u svom eponimnom nalazištu. tj.kako između pojedinih kultura tako i između pojedinih nalazišta iste kulture. Izvori za saznanja o duhovnom životu zastupljeni su sljedećim kategorijama ostataka: nekropolama i grobovima (posebno ritualnim ukopima). najvažnija karakteristika društvene strukture neolitskih stanovnika je. žrtvenicima i sl. koji se ne može pravdati tezom o nedovoljnoj istraženosti. dvodijelne kuće. ličnog i zajedničkog. te kultnim predmetima. zajednička ognjišta. vrlo dobro usklađen odnos individualnog i kolektivnog. ali još više međusobne isprepletenosti umjetnosti i religije. figuralnom plastikom. Među kultnim predmetima najveći broj je. Svako naselje je sadržavalo neke objekte od zajedničkog interesa. može pomišljati na određenu vrstu odnosa prema precima ili religijskim statusom izdvojenim pripadnicima zajednice. S druge strane. odnosno moguća mjesta okupljanja pripadnika roda. ili radionička mjesta. pa tek onda u zemljoradnji. Ove razlike su posljedica geomorfoloških. moramo računati sa radnjama koje stoje u direktnoj vezi sa žrtvovanjem u okviru kulta plodnosti. ipak izgleda prihvatljivija. bilo da su to slobodni prostori. Tako npr. spada u onu grupu aspekata čija je interpretacija veoma teška i u mnogim pojedinostima hipotetična. te odgovarajući pojedinačni nalazi u Obrama I i II upotpunjavaju sliku o duhovnim 4 . uobičajeno shvatanje o rodovskom uređenju. Već sama ta okolnost upućuje na razmišljanje o uzrocima tog nedostatka. što istovremeno znači i individualizaciju porodice u okviru roda. Među ovim predmetima najveću pažnju privlači figuralna plastika – posebno antropomorfna. S druge strane. pokazuju da su pojedine porodice vodile odvojenu privrednu djelatnost. Ravlića pećina). životu u okviru porodice i matrijarhatu svoje potvrde dobija i u zapažanjima s istraženih nalazišta u Bosni i Hercegovini. te posebno ritualno sahranjivanje djece u okviru samog naselja (Obre I i II). posebno ritualnog karaktera. modelirana krajnje stilizirano s osnovnom namjerom da se istakne bitno. Antropomorfna plastika mlađeg neolita i kvantitetom i kvalitetom znatno nadmašuje svoje starije uzore. Dok se kod pojedinačnih nalaza. a izostavi suvišno. također. i ta mogućnost. koja se najbolje reflektira u religijskim shvatanjima i umjetnosti. Ipak. Kada je riječ o društvenoj strukturi neolitskih populacija. naročito odraslih individua. Lisičići. pedoloških i klimatskih odlika podneblja. Na teritoriji Bosne i Hercegovine do danas nije otkrivena nijedna neolitska nekropola. shodno shvatanjima neolitskog čovjeka. da su u ovim grupama živjele manje društvene jedinice. svakako. Ornamentalni sistem na keramici Lisičića sa vrlo izraženim motivima solarno-lunarnog karaktera. čini se. neolit Bosne i Hercegovine karakteriziraju pojedinačni nalazi dijelova skeleta odraslih individua i djece (Zelena pećina.

Samo u jednom slučaju (Donja Tuzla. Kasniji razvoj ima karakter evolucije. Obrama II. te upotreba crvene boje za ukrašavanje posuda u tehnici pastoznog slikanja. u pravilu. U najvećem broju slučajeva radi se o ognjištima smještenim u okviru pojedinih stambenih objekata ili na prostorima ispred njih. ▬▬▬▬▬▬▬ KUĆE I NASTAMBE Arhitektonski ostaci iz neolitskog doba. Nebu. pod kojima. Lisičići). a samo je u jednom slučaju konstatirana osnova kružnog oblika (Nebo). U pravilu. sudeći prema odgovarajućim nalazima u Kaknju. međusobno su povezani i pleterom. Stambeni objekti zemuničkog tipa prisutni su isključivo u najstarijim stambenim horizontima pojedinih naselja (Kakanj. već je slijedio sva ostvarenja koja su od početka pa do kraja perioda davala osnovni ton svim razvojnim procesima na ovom tlu. dok je u Obrama II konstatirano djelomično popođavanje glinene podnice daskama. a dubina ukopavanja varira od objekta do objekta. Nebo (Travnik). Arnautovići (Visoko). Podnice su. Varoš (Koraj) i Lisičići (Konjic). vezan za istočne i sjeverne oblasti Balkana. a između naboja se nalazio red oblica. ali precizniji podaci nedostaju. ognjišta i radionička mjesta. Međutim. Gornja konstrukcija se. kuće imaju oblik izduženog pravougaonika različitih dimenzija. zbog svog geografskog položaja kulturnoistorijski razvoj na ovom tlu nije nikada ostao zatvoren u uske lokalne okvire. NASELJA Dosta veliki broj neolitskih naselja otkrivenih u Bosni i Hercegovini omogućava njihovu sistematizaciju na osnovu sljedećih elemenata: 5 . do kraja IV. Ostali arhitektonski ostaci konstatirani su na svim istraživanim naseljima. vrlo slična na svim nalazištima. Nebo. Ostaci nadzemnih kuća. odnosno horizontalnim ili vertikalnim oblicama ili poluoblicama. Lisičićima i Varoši. milenija. ali je zabilježeno postojanje dvodijelnih (Nebo) i višedijelnih objekata (Kakanj). Nebu i Lisičićima. Kalotne peći su nešto rjeđe i smještene isključivo unutar stambenih objekata. ali najbolje podatke u tom pogledu nalazimo u Obrama II. Neoiit Bosne i Hercegovine. osim stambenih objekata. Dekoracija unutrašnjosti izvođenjem plastičnog ukrasa ili bojenjem zida zapažena je samo u jednom slučaju (Obre II). u svojoj osnovi reflektira poseban odnos prema prirodnim elementima i fenomenima. a cijela konstrukcija je oblijepljena glinom. koja rezultira formiranjem originalnih etnokulturnih manifestacija. Prvi od njih. Njihov tlocrt se uglavnom kreće u okviru približno kružnog ili ovalnog oblika. odražava postupnost kulturno-historijskog razvoja započetog u prethodnim epohama. postaje jasno da duhovni život neolitskog stanovništva na ovom prostoru karakterzira simbioza dvaju različitih religijskih sistema. Pri njihovoj izgradnji upotrebljavani su uglavnom kamen i glina. očuvani u većoj ili manjoj mjeri. koji zahvata vremenski okvir od VI. Ako se ovome dodaju i nalazi ritona na četiri noge (u Obrima). dok se jameostave i radionička mjesta nalaze na prostorima između kuća. ali je utvrđeno i postojanje dvodijelnih kuća (Obre II). Gornja konstrukcija kuća je. današnja Tuzla) zabilježene su kuće sojeničkog tipa. građene od debljih ili tanjih naboja gline. Prema sačuvanim ostacima. U najvećem broju slučajeva radi se o jednodijelnim zemunicama. tj. ali je na dva nalazišta utvrđena i znatno kvalitetnija gradnja. utvrđeni su u Obrama I. Prvi poticaji u razvoju jednog novog doba dolaze iz područja centralnog Balkana i s istočne jadranske obale. stambeni objekti kao najznačajniji oblik neolitske arhitekture dijele se na dva osnovna tipa: zemunice i nadzemne kuće. vezan je istovremeno za vjerovanja u plodnost zemlje i ispaše. konstatirani su na sljedećim nalazištima: Obre I. Jedna kuća u Varoši je imala pod od dvostrukog naboja pečene gline. sastojala od pruća ili pletera oblijepljenog glinom.preokupacijama neolitskog stanovništva Bosne i Hercegovine. Najveći broj ovih objekata ima samo jednu prostoriju. peći. Butmir (Ilidža). Butmir. podrazumijevamo još i ostave. učvršćeni oblucima. dok drugi. Arnautovićima. Obre II i Plandište (Kakanj). Stubovi nosači. u osnovi. karakterističan za primorske oblasti.

Kraljevine u Novom Šeheru (Maglaj).topografske odlike. Samo jedno naselje je podignuto neposredno na obali rijeke (Čairi u Stocu). Zemunički stratum Neba je bio organiziran po vrlo sličnom principu. Jejinovača u Potkomu (Stolac) smještena su na višim ili vrlo visokim pozicijama. na samoj obali rijeke (Čairi u Stocu). karakterišu isključivo naselja na otvorenom. Od ukupno četiri naselja hvarsko-lisičićke kulture. Butmir (Ilidža). dok je drugo tipično ravničarsko. što svakako. također uz rječne tokove. Izvan butmirske kulture potpunije podatke nalazimo još samo u hvarsko-lisičićkom naselju Lisičići i vinčanskom naselju u Varoši. Plandište u Kaknju). Ovakva podjela je trajala tokom svih neolitskih etapa i neovisna je o etnokulturnoj pripadnosti naselja. nije i konačan broj. Malo brdo u Kaloševiću (Tešanj).]. Nebo u Brajkovićima i Mujevine u Alihodžama (Travnik). ili još češće uz ušća manjih vodenih tokova (Plandište. Oba naselja su koncentričnog tipa. ali se takvom pozicijom odlikuju i dva naselja na otvorenom: Vukove njive u Gracu i Ilčinova lazina u Batinu (Posušje). Najpotpunije podatke u tom pogledu imamo za naselja butmirske kulture. O tipu naselja. Topografske odlike naselja impre. odnosno njegovoj organizaciji. Osnovna sistematizacija se može izvršiti prema vrsti naselja i u tom smislu se izdvajaju: pećinska i naselja na otvorenom prostoru. Naselja vinčanske kulture su redovno podignuta uz rječne tokove. Obre I kod Kaknja). Nosioci kakanjske kulture preferirali su niže terene uz manje ili veće vodene tokove (Obre I od Kaknja.sso kulture različite su već prema tome o kojoj se vrsti naselja radi. Blizina većih ili manjih vodenih tokova jedan je od vrlo važnih faktora pri izboru mjesta nastanjivanja. Danas je poznato ukupno 35 naselja [podaci iz 1988. dakle Hercegovini. neka vrsta trga. Naselja nosilaca butmirske kulture redovno su podignuta u poljima uz vodene tokove: Obre II (Kakanj). može se govoriti u malom broju slučajeva. mada se ovaj princip nije poštovao uvijek (Vukove njive. 6 . sva su podignuta uz rječne tokove. a izrazito visokom pozicijom iznad rječnog toka (Zelena pećina u Blagaju kod Mostara). i to u približno jednakom omjeru. što ovisi o očuvanosti arhitektonskih ostataka i veličini istražene površine. Pećinska naselja: Zelena pećina u Blagaju (Mostar). imamo sljedeću sliku. u kome se stambeni objekti grupišu oko centralnog slobodnog prostora. Okolište u Donjim Moštrama (Visoko). Zukovička pećina u Viru (Posušje). pa se po svojim karakteristikama dosta približuju gradinama: Stjenčice u Šijama (Tešanj). Najčešća su naselja podignuta na brežuljcima ili lingulama. na čijim su se rubovima redale ostale zemunice. uz obalu rječice Jale (Gornja Tuzla). Tri naselja tipa tel podignuta su u ravnici: Varoš u Koraju (Lopare). podignuta na blagim uzvišenjima. Po jedno naselje je podignuto na nižim planinskim obroncima uz obalu rijeke (Gornja Tuzla) odnosno na močvarnom terenu (Donja Tuzla) i to je možda jedini primjer neolitskog sojeničkog naselja u Bosni i Hercegovini. Kontinentalni dio. Na rječnim terasama su podignuta naselja Lug (Goražde) i Vinogradine u Ševarlijama (Doboj). Gradina u Gornjoj Slatini (Bosanski Samac) i Gradić u Matiću (Orašje). »trgova«. Visoko brdo u Lupljanici (Derventa). Od dva naselja starčevačke. jedno je smješteno na obroncima Majevice. odnosno starčevačko-impresso-kulture (Gornja Tuzla. na izrazito visokim pozicijama (Zelena pećina i Ravlića pećina u Tihaljini kod Gruda). Arnautovići kod Visokog. a drugo na terasi rječice Trstionice. U zemuničkom stratumu Butmira nastambe su bile poredane u nekoliko grupa oko slobodnih prostora. Oko centralne dvojne zemunice prostirao se manji čisti prostor. gdje su kuće bile podignute u redove. a samo naselje je vjerovatno imalo kružni oblik. a dva su pećinska. U istom smislu govori i naselje u Obrama II. ali im se ostale topografske odlike međusobno dosta razlikuju. a neka su opet višeslojna i egzistiraju tokom nekoliko neolitskih etapa i kultura. Ravlića pećina u Tihaljini (Grude). Kada je u pitanju položaj naselja. pri čemu jedno na samoj obali (Lisičići kod Konjica). Od ukupno dva poznata naselja danilske kulture jedno je pećinsko. dok se u kraškom dijelu. Ilčinova lazina. Debelo brdo u Zobišću (Doboj). Ne može se reći da li je u pitanju jedan ili više takvih sistema. U svakom stambenom horizontu isticao se jedan veći slobodni prostor. dakle Bosnu. Oba primjera ukazuju na zbijeni tip naselja. Tuk kod Zavidovića). a od ovog pravila neznatno odstupaju jedino naselje Crkvina u Turbetu (Travnik) i Brdo u Kiseljaku. Jejinovača). jedno na visokoj rječnoj terasi (Popov do u Goraždu). javljaju obje vrste. vrsta i tip naselja. Neka od njih pripadaju samo jednoj kulturi ili jednoj njenoj razvojnoj fazi.

Struktura uzgajanih životinja ne mijenja se bitno ni tokom mlađeg neolita. Zemljoradnja je u većoj ili manjoj mjeri razvijena u svim etapama neolitskog doba. ovcu i svinju. ječma i raži. Ovdje je nužno podvući da ovi nalazi ne reprezentiraju kult mrtvih. POLJOPRIVREDA. Skupljačka djelatnost je dokumentirana nalazima ostataka ploda divlje jabuke i lješnika u Butmiru. medvjeda i kunu. te jedan dječiji skelet iz IIA faze u Ravlića pećini kod Gruda (hvarsko-lisičićka kultura). već neke druge kultove. ali isto tako i one pretpostavke koje upućuju na posebnost u shvatanju o zagrobnom životu neolitskih stanovnika Bosne i Hercegovine i odnosu prema njihovim mrtvim srodnicima. Najstariji grobni nalazi u Bosni i Hercegovini vezani su za nalazište Obre I (Kakanj). LOV O lovačkoj privredi neolitskih stanovnika Bosne i Hercegovine postoje samo parcijalni podaci. Za pojedinačni. Stanovnici vinčanske kulture u Gornjoj Tuzli gajili su goveče. Za srednji neolit postoje samo podaci iz kakanjskih slojeva u Obrama I. ovca i koza. srne i vepra. kakanjskom sloju istog nalazišta. jedino je nešto veći broj vrsta kulturnih biljaka. dok mlađem neolitu pripadaju nalazi 11 dječijih skeleta iz I faze u Obrama II (butmirska kultura). ipak. Hipotetična je pretpostavka koja bi računala samo na slučajnost ili nedostatak sistematičnosti u istraživanju. a stanovništvo starčevačko-impresso faze u naselju Obre I goveče. Na području Bosne i Hercegovine nije do danas pronađena nijedna neolitska nekropola. ječam i leću. Travnik) lovili su jelena. Tokom starijeg neolita stanovnici starčevačke faze u Gornjoj Tuzli (stratum VI) uzgajali su goveče i svinju.GROBOVI. Srednjem neolitu pripada nalaz dječijeg skeleta iz III faze u Zelenoj pećini (Mostar). Stanovnici vinčanskog naselja u Gornjoj Tuzli lovili su 7 . svinja. butmirskom naselju Nebo. Stanovnici Butmira gajili su goveče i svinju. dok su u samom Butmiru zastupljene kosti jelena. te iz starčevačkog sloja u Gornjoj Tuzli. gdje su nađene kosti jelena. Kosti psa su zastupljene u starčevačko-impresso sloju Obra I. Postepen razvoj zemljoradnje i stočarstva kao temeljnih grana neolitske privrede dokumentiran je i na tlu Bosne i Hercegovine na izvjesnom broju nalazišta. nalazi ove vrste nisu sasvim nepoznati. Najstariji podaci o poznavanju žitarica vezana su za naselje starčevačke kulture u Gornjoj Tuzli (stratum VI). a oni su istovjetni kao i za prethodne faze. Stanovnici butmirskog naselja Nebo (Brajkovići. a uzroke ovog nedostatka još uvijek nije moguće pouzdano definirati. Mlađi neolit je znatno bogatiji dokumentima ove vrste. srnu. sahranjenih također u okviru samog naselja. gdje su pronađeni ostaci tri vrste pšenice. a u druga dva naselja butmirske kulture (Obre II kod Kaknja i Nebo u Brajkovićima kod Travnika) dokumentirani su goveče. u naselju hvarsko-lisičićke kulture u Lisičićima kod Konjica gajena su u malom broju goveda i svinje. Za stariji neolit postoje podaci samo iz starčevačko-impresso faze u Obrama I. Pa. vinčanskim slojevima Gornje Tuzle i u Lisičićima. kozu i (u neznatnom broju) svinju. ovcu. a s jednog broja nalazišta podaci potpuno nedostaju. grob odrasle osobe iz Semizovca (Vogošća) nije moguće utvrditi bližu hronološku i kulturnu pripadnost. Slika o razvijenosti zemljoradnje nije izmijenjena ni tokom mlađeg neolita. i stočarstvo je bilo razvijeno u svim etapama neolita. pa današnja slika o ovoj djelatnosti nema sasvim realan izgled. gdje su zastupljene kosti jelena. što treba imati u vidu. Podaci o razvijenosti zemljoradnje tokom srednjeg neolita vezani su za fazu kakanjske kulture u nalazištu Obre I i pokazuju istovjetnu sliku kao u starijem neolitu. Stepen istraženosti je doeta neujednačen. Nešto određeniji i detaljniji podaci o zemljoradnji potiču iz starčevačko-impresso naselja u Obrama I (kod Kaknja). možda neolitski. Raspoloživi podaci daju sljedeće sliku. te graška i leće. Jednako kao i zemljoradnji. gdje je u tamošnjoj II fazi (stačevačko-impresso kultura) pronađeno 8 dječijih skeleta pokopanih u okviru samog naselja. Nosioci butmirske kulture u Obrama II i u Butmiru (Ilidža) uzgajali su pšenicu. Razvoj stočarstva tokom srednjeg neolita dokumentovan je samo u kakanjskom sloju Obra I i pokazuje istovetnu sliku kao i tokom starijeg neolita. a u Lisičićima (hvarsko-lisičićka kultura) otkriveni su ostaci pšenice. a u naselju iste kulture u Ravlića pećini u Tihaljini (Grude) koza (ili ovca) i goveče.

u kakanjskim fazama naselja Obre I. Tuzli. slikana keramika tipa Ripoli i Serra d'Alto (takođe s juga. U zamjenu za so nosioci vinčanske kulture u Tuzli i Gornjoj Tuzli mogli su dobijati druge proizvode. dok su u hvarsko-lisičićkim naseljima u Ravlića pećini (Peć Mlini. dostignut u izradi značajne količine tih objekata. Visok tehnički i estetski domet. keramika lenđelske kulture (iz Podunavlja). pa i zaključci izvedeni na osnovu njih imaju sasvim jednostrano značenje. što je dokumentovano nalazom tog materijala u G. odnosno jelen. lisica i divlja mačka. naturalnoj razmjeni materijalnih dobara tokom neolita u Bosni i Hercegovini može se suditi samo na osnovu fragmentarnih podataka. Obrama II i Butmiru. preko Jadrana). srna.zanatlijama. Naselja vinčanske kulture u sjeveroistočnoj Bosni (Tuzla. vjerovatno takođe porijeklom iz Bükk gorja. neolitski stanovnici Bosne i Hercegovine su iz drugih područja dobavljali: opsidijan. Gornja Tuzla) poznavali su upotrebu i preradu bakra. u izradi finijeg kremenog i koštanog oružja i oruđa) morala je postojati već u mlađem paleolitu. pa i specijalizacija (npr. o čemu svjedoče prvenstveno nalazi iz naselja Obre II kod Kaknja. preciznije. Razmjena keramičkih proizvoda između butmirske i hvarsko-lisičićke kulture odvijala se u oba pravca. 8 . U okviru vinčanske kulture u istočnoj Srbiji dio populacije bavio se rudarstvom i metalurgijom bakra.). o čemu svjedoče odgovarajući nalazi u Lisičićima kod Konjica. čije porijeklo nije sasvim jasno određeno. Iz krajeva van Bosne i Hercegovine dobavljani su: školjke Spondylus i keramika danilske kulture (s istočne Jadranske obale). vepar. Podatke o razmjeni tokom starijeg neolita nalazimo još samo u Obrama I kod Kaknja. Uopšteno govoreći. gdje je u tamošnjoj VIb fazi pronađen nožić od opsidijana.jelena. pa i nakita). divokoza. tipološkim. Pregled razmjene materijalnih dobara sistematizovan prema hronološkom redu daje sljedeću sliku: Najstariji podatak o razmjeni vezan je za starčevačku kulturu u Gornjoj Tuzli. butmirsko stanovništvo u Obrama II. Tokom mlađeg neolita najživlju razmjenu su razvili nosioci butmirske kulture. dok je najvažniji predmet razmjene između butmirske kulture i naselja vinčanske kulture u Tuzli i Gornjoj Tuzli bila so koja se u tim naseljima proizvodila i izvozila u posudama posebnog tipa. iz južne Italije. vuk. s druge strane. objekti koji su po svom sirovinskom sastavu. pa bi se u tom slučaju moglo govoriti o nosiocima tih djelatnosti kao izdvojenom društvenom sloju . te jantar. TRGOVINA O trgovini. Jednostranost ovog zaključivanja uslovljava činjenica da o ovoj aktivnosti neolitskih stanovnika Bosne i Hercegovine svjedoče isključivo importovani predmeti – dakle. ribolovom su se bavili nosioci starčevačko-impresso-faze u Obrama I. ali nije imala karakter izdvojenih. npr. čije je porijeklo vjerovatno vezano za područje Bükk gorja u Mađarskoj. opsidijan. ZANATSTVO. Grude) i Lisičićima (Konjic) zastupljeni vepar i jelen. dozvoljava pretpostavku da se u većini naselja ovog doba dio populacije u znatnoj mjeri posvećivao ovim poslovima. kao i nekih predmeta kultne namjene (glinene figurine. Određena podjela rada. U neolitsko doba podjela rada je bila izgrađena na novoj i posve drugačijoj privrednoj i društvenoj osnovi. Razmjena između pojedinih kultura zastupljenih u Bosni i Hercegovini obuhvatala je so i keramičke proizvode. žrtvenici i si. Podaci o razmjeni dobara tokom srednjeg neolita ograničeni su samo na nalaze opsidijana. a viši stepen specijalizacije opet je bio vezan za izradu oružja i oruđa od kamena i kosti. medvjed. školjke spondylus. te vinčansko stanovništvo iz Gornje Tuzle. Sudeći prema sačuvanim udicama. ćilibar i keramičke proizvode. gdje je u starčevačkoimpresso fazi pronađen nedovršen ukrasni predmet od školjke Spondylus porijeklom sa Jadrana. tehnološkim. kuna. jazavac. u najvećem broju slučajeva nije moguće egzaktno utvrditi koja su lokalna materijalna dobra upotrijebljena kao protuvrijednost importovanim predmetima. Ostaje otvoreno pitanje da li je obim tih poslova bio tako velik i važan da bi pojedincima mogao biti osnovno zanimanje i obezbjeđivati im egzistenciju. te drugih upotrebnih predmeta (posebno zemljanog posuđa. specijalizovanih pojedinaca ili grupa. omamentalnim ili nekim drugim karakteristijkama potpuno strani kulturno-geografskim okvirima unutar kojih su pronađeni – dok.

Obre II (Kakanj) imaju najraznovrsniju produkciju strugača. međutim uz apsolutnu dominaciju kalupastih sjekira. svrdla. Tako. kao izdvojene socijalne grupe.a i pokušavali su taliti neke rude. a među njima se posebno ističu šila sa posebnim spljoštenim oblikom glave. dok se u Ravlića pećini (Tihaljina kod Gruda) i Popovom dolu (Goražde) oruđa javljaju u zanemarljivom broju. koji se javlja u svim vrstama i tipovima. spatule. a osobito u mlađem neolitu. Brojnošću vrhova za strijele odlikuju se i Lisičići kod Konjica. zastupljeni gotovo svi navedeni tipovi. Njihova religijska shvatanja mogu se posmatrati na keramičkim izrađevinama. Vinčanska kultura u cjelini ima slabo razvijenu produkciju oruđa. u cjelini kvalitativno zaostaje za Obrama i Butmirom. Glačane kamene sjekire su malobrojne. Među kremenim alatom prevlađuju sitna oruđa: noževi. Pored ovih nalaza Obre II karakterišu i nalazi drvenih oruđa. Izrađevine od kosti su znatno bogatije. Oruđa danilske kulture u Bosni i Hercegovini su potpuno nepoznata. istina. glačalice. koštana šila. a jedna od njegovih specifičnosti su noževi s usjecima za vezivanje pri donjem kraju oruđa. strugači i svrdla. RELIGIJA Arheološki nalazi koji dokumentiraju religijska shvatanja neolitskih stanovnika Bosne i Hercegovine bogati su i raznovrsni. Među najkarakterističnije izrađevine ove vrste spadaju: kamene sjekire i sjekire-čekići.. udice. sjekire od rožine i si. strugači. a identična je situacija i sa mlatovima. bodeži i mlatovi. a stoje prvenstveno u vezi s lovačkom djelatnošću neolitskog stanovništva. glačalice. naročito u starijim fazama. Takav je slučaj s kamenim sjekirama i sjekirama-čekićima koje su bile poznate tokom cijelog neolita i u svim neolitskim kulturama. kremenog i koštanog alata. Gledano u cjelini. kremenim i koštanim izrađevinama ovog doba nije uvijek moguće povući oštru granicu između oružja i oruđa. U Butmiru i Kraljevinama se koštane izrađevine javljaju izuzetno rijetko. plastičnoj umjetnosti. harpuni. Među kulturama mlađeg neolita najrazvijeniju proizvodnju alata nalazimo u butmirskoj kulturi. npr. sa sitnijim ili krupnijim retušom. pa pitanje postojanja rudara i metalurga. ističu se: vrhovi za strijele. posebno stanovnici naselja Obre II (Kakanj) i Butmir (Ilidža). Kremena i kamena industrija kakanjske kulture ne odlikuje se ni velikim kvantitativnim ni kvalitativnim usponom u odnosu na prethodnu fazu. Produkcija ovih izrađevina različita je kako u okviru pojedinih neolitskih etapa tako i u okviru pojedinih kultura i njihovih naselja. te kameni brusovi i žrvnjevi. spatule. dok se u ostalim naseljima i u okviru ostalih neolitskih kultura nalaze samo pojedinačno ili posve nedostaju. jer su religijskim sadržajem prožete gotovo sve aktivnosti tog stanovništva. gdje su. dok Nebo i Obre II karakteriše obilje takvih nalaza: šila. Butmir se odlikuje velikom množinom kremenog alata. ORUŽJE Među kamenim. kremeni nožići i razni rezači. najviše sjekiračekića nađeno je u Butmiru. Međutim. Među nalazima koji imaju izrazit karakter oružja. ORUĐE Razvoj privrede i raznovrsne aktivnosti u vezi s njom doveli su tokom neolita do razvoja velikog broja različitih oruđa i sprava. ali ta konstatacija važi samo za Lisičiće (Konjic). Najbogatiju i najraznovrsniju produkciju vrhova za strijele imali su nosioci butmirske kulture. Nalazi koštanog oruđa variraju još više. mada između pojedinih naselja postoje određene razlike. ali u skromnom broju i dosta slabo obrađeni. Veliki koštani bodeži nađeni su u Obratna II i u Lisičićima. ukrasnim pred9 . O kamenoj i koštanoj industriji ovog tipa u starčevačkoj i impresso-kulturi možemo suditi gotovo isključivo na osnovu nalaza u starčevačko-impresso sloju Obra I (Kakanj). najraznovrsnije tipove oruđa u okviru kakanjske kulture nalazimo u Obrama I. ostaje otvoreno. Hvarsko-lisičićka kultura se odlikuje velikom raznovrsnošću kamenog. Oblici su pravilni. ali obim tih djelatnosti nije bio velik. iako su zastupljena oba tipa. motike. jer su neke od njih mogle imati višestruku funkciju. Kremena industrija Neba u Brajkovićima (Travnik). a najviše okresanih i poluobrađenih sjekira potiče iz Kraljevina u Novom Šeheru (Žepče). u Gornjoj Tuzli se prvi put tokom neolita u Bosni i Hercegovini javlja jedno oruđe izrađeno od bakra – šilo.

a javlja se u različitim oblicima. možda. određene estetske vrijednosti im se ne mogu odreći. te općeg prosperiteta naselja dokumentirano je u starčevačko-impresso fazi Obra I. etnokulturnih osobenosti. vrijednosti neolitske keramike predstavljaju onaj element o kojem se najviše govori kada je riječ o umjetnosti vezanoj za keramičku produkciju. interpretacija ovih nalaza je veoma teška i u mnogim pojedinostima hipotetična. U vezi s istim kultom vjerovatno stoje i druge vrste figurina: »maske«. praćena velikim umijećem u oblikovanju drugih. nalazila je najširi medij u keramičkim posudama. Međutim. kakanjskoj (Kakanj. butmirskoj kulturi u Obrama II. Iako promjenljiva kroz različite vremenske odsjeke ovog perioda i uslovljena psihološkim determinantama tvoraca različitih stilskih pravaca. vjerovatno stoji u vezi sa kultom plodnosti. Kao modificiran oblik ovog kulta treba smatrati nalaze antropomorfnih figurina ispod podnice jedne kuće vinčanskog naselja u Varoši (stratum III). adoranti i sl. te ritoni na četiri noge poznati u danilskoj (Zelena pećina). ili se za to koriste mnogo finije tehnike (slikanje i posebno priređeni instrumenti za izrezivanje površine. što proizilazi iz često teško razumljivog značenja pojedinih manifestacija ih instrumenata kulta. No. Prinošenje ljudske žrtve. prevlačenjem prstima). što će do punog izražaja doći tokom mlađeg neolita. i odgovarajući nalaz iz danilskog sloja u Zelenoj pećini. Astralni kultovi. Nema sumnje da je najviši domet u oblikovanju posuda ostvaren u okviru butmirske kulture. ali je njihova interpretacija veoma teška. neovisno od toga koji aspekti duhovnog života na nju djeluju. jer je neodvojiva od ukupnog duhovnog života neolitskih populacija. estetske vrijednosti se postižu ne samo vještim izvođenjem geometrijskih motiva. a u istom pravcu govori. gledano u cjelini. Keramika starčevačke i impresso kulture starijeg neolita oblikovana je u skladu s opštim karakteristikama primarne keramičke produkcije koju odlikuje zatvorena sferna površina. kao najširi. ali je već uočljiva tendencija njihovog razbijanja i otvaranja. Dekorativne. Najljepšu manifestaciju kulta plodnosti nalazimo u brojnim ženskim figurinama butmirske kulture. urezivanje i punktiranje). simplificirana problematika daje sljedeću sliku o religijskim shvatanjima neolitskog stanovništva. dokumentirano u kakanjskoj fazi Obra I. Prinošenje životinjske žrtve prilikom podizanja kuće. samo u Lisičićima. a zatim u figuralnoj plastici. dok »kult kamene sjekire« (Obre II –faza II) i prisustvo glinenih modela ljudskih udova (Obre II – faza I i II) spadaju u nedovoljno jasne pojave.metima i osteološkim ostacima. svakom čovjeku pristupačan. medij moguće je posmatrati kroz oblikovne i dekorativne vrijednosti. Zatvoreni oblici posuda su tokom mlađeg neolita samo jedna od oblikovnih mogućnosti u kojoj vještina i maštovitost majstora dolazi do punog izražaja. Obre I) i butmirskoj kulturi (Obre II). Tokom srednjeg neolita zatvoreni sferni oblici su i dalje vodeći oblikovni tip. lokalnih tradicija i modifikacija i si. naročito bikoničnih formi. Kult plodnosti je nesumnjivo najraširenija pojava. istina malobrojnim. odnosno žrtvovanje djece radi izazivanja plodnosti zemlje i stoke. UMJETNOST Nalazi koji dokumentiraju umjetnost neolitskih zajednica na tlu Bosne i Hercegovine ve- oma su bogati i raznovrsni. umjetnost neolitskog doba. može okarakterizirati kao skladno organizirana apstrakcija. Skladnost i proporcionalnost oblika su oni elementi koji razbijaju monotoniju relativno stereotipnih formi. umjetnost ukrašavanja se. primjercima koštane industrije. Mada je prvi element u dobroj mjeri definiran namjenom posuda. te brojnim predstavama ove vrste na keramici iz Lisičića. za sada. štipanjem. koje vjerovatno treba posmatrati u kontekstu kulta plodnosti. čiji je pravi smisao jasan jedino njenim tvorcima. udubljivanje. Keramičku produkciju. hvarsko-lisičićkoj fazi Ravlića pećine. dokumentirani su nalazima »sunčevih diskova« u starčevačko-impresso fazi Obra I. butmirskom naselju Obre II. Neovisno od toga da li se ukrašavanje izvodi najprimitivnijim sredstvima (urezivanjem noktom. Kult predaka izražen kroz poštovanje lubanje dokumentiran je. već i njiho10 . ali se određene estetske vrijednosti ne mogu odreći ni pojedinim. naročito u samom Butmiru. U vezi sa kultom plodnosti stoje i falusoidne keramičke izrađevine u Butmiru. Gledano u cjelini.

modelirana krajnje shematizirano i po svojim estetskim dometima. dok se predstave nakita mlaze na četiri primjerka. a njegova posebna vrijednost su spiraloidna i trakasta ornamentika u kojoj je prevaziđen domet ostvaren na područjima sa kojih butmirska kultura crpi svoje izvore. Pored antropomorfne plastike. Butmirski stil ukrašavanja ne djeluje u pojedinačnim elementima. butmirska kutura njeguje i zoomorfnu plastiku koja je. imamo na dvije figurine iz Butmira. jedan dio predstava treba posmatrati u kontekstu kultno-magijskog karaktera figurina. Odmah uz butmirsku stoji umjetnost hvarsko-lisičićke kulture koja je na keramici iz Lisičića kod Konjica. Ženski likovi su uprošteni i stilizirani. plastika mlađeg neolita. Najizrazitiji primjerak u tom pogledu je figurina iz naselja Nebo (Brajkovići. nakit ili pak ukrašavanje tijela. a možda i na još nekoliko sličnih ali nedovoljno jasnih primjeraka s istog nalazišta. ornamenti s odjeće. plastičnim ukrasima kakanjske kulture. Premda je i većina butmirskih figurina modelirana po općem neolitskom principu stiliziranih i shematiziranih oblika.vim skladnim kombiniranjem i ponavljanjem u beskonačnim kompozicijama. Ne odričući estetske vrijednosti slikanim motivima starčevačke kulture. predstavlja posebnu karakteristiku neolita Bosne i Hercegovine. Pojas predstavljen u obliku trake izvedene punktiranjem nalazimo na jednoj figurini iz Butmira. kod kojih je izvedeno plastično pojačanje u visini bedra i u tom kontekstu bi ono ukazivalo na donji dio odjeće. ovdje nalazi punu ravnotežu. 11 . tj. pa tvorci ovih figurina nikad ne silaze do stepena grubog hipertrofiranja ili grubog shematiziran ja u okviru krutih stubastih formi. odnosno ornamenata sa marame. Pored toga. jer je teško razlučiti šta leži u osnovi neke predstave: odjeća. a zapostavljeno je sve suvišno i individualno. žigosanim ornamentima impresso kulture. Kada je riječ o drugim izrađevinama koje se ističu svojim estetskim vrijednostima. Treba naglasiti da su ove interpretacije dosta problematične. odnosno urezivanjem i ubadanjem. djeluje kao suštinski nova pojava. Za ta razmatranja najvažnije su figurine butmirske kulture. U izboru između tehničkog majstorstva u izvođenju motiva. treba posebno izdvojiti ukrasne koštane igle butmirske (Obre II) i hvarskolisičićke kulture (Lisičići). kao drugi medij neolitske umjetnosti. dok je predstava obuće prikazana na jednoj fragmentiranoj nozi s istog nalazišta. NOŠNJA O nošnji neolitskih stanovnika ovih krajeva ne postoje pouzdani podaci. odjevnih predmeta predstavljenim na njima. Zbog svega toga samo kod manjeg broja figurina se određenije može govoriti o nošnji ili njenim dijelovima. U poređenju s takvim odlikama plastike starijeg neolita. U osnovi proistekla iz neolitskog shvatanja ova figuralna plastika je bila predodređena za kruto kanoniziranje i ustaljeni šablon lišen svježine i života. ne može se usporediti s antropomorfnom plastikom. Travnik) kod koje je sačuvani dio trupa predstavljen u kratkoj suknji. doživjela poseban izraz. imamo na jednom primjerku iz Butmira. istina malobrojni. Posebnu vrijednost butmirske antropomorfne plastike predstavljaju. koja se otraga zatvarala. jedinstven u neolitu Bosne i Hercegovine. Vjerovatnu predstavu suknje nalazimo na figurinama iz Butmira i Obra II. kompozicionih rješenja ili pojedinačnih ukrasa bilo bi vrlo teško izdvojiti ma koji od njih i dati mu prevagu nad ostalim. kroz simbolične predstave solarno-lunarnog karaktera i naturalističke predstave iz realnog života. lišena svakog uzora. odnosno kao odjeću koja se u takvim prilikama nosila. Figurama plastika. sa smislom za skladnost. Predstavu marame. međutim. sa osnovnim obilježjima ljudskog tijela. Rijetka u starijem neolitu i kulturno vezana za starčevački krug. dok je na jednoj fragmentiranoj ruci urezivanjem prikazana narukvica. odnosno butmirske kulture. Neku vrstu pregače od pojasa naniže. mora se ipak konstatirati da je vrhunac dekorativne umjetnosti ostvaren na keramici butmirske kulture. izuzimajući rijetke primjerke. već u cjelini. U tri slučaja se radi o prikazu ogrlice izvedene u obliku plastične trake. a izvjesni zaključci se mogu izvoditi samo na osnovu malog broja antropomorfnih figurina. primjerci individualiziranih realističkih predstava po čemu se ova kultura izdvaja u jedinstvenu pojavu neolita jugoistočne Evrope. isticanje pojedinih detalja. figuralna plastika se odlikuje svim onim osobinama važećim na njenom izvornom području.

uključujući i istočnu jadransku obalu i njezino zaleđe. U najvećem broju slučajeva su to različite vrste privjesaka.n. a prisutni su tek poneki pokušaji pripitomljavanja divljih životinja. pa sjedišta naseljenosti sele u obalno zaleđe. 12 . širem području Sredozemlja. Lisičići kod Konjica i Ravlića pećina u Tihaljini kod Gruda (hvarsko-lisičićka kultura). butmirskom naselju Obre II. Među ukrasnim predmetima najbrojniji su privjesci od veprovih zuba (nađeni u okviru gotovo svih kultura i nalazišta). Najčešća sirovina za izradu nakita su kost i kamen iz bliže ili dalje okoline naselja. dok je jedini primjerak od jantara vezan za starčevačko-impresso sloj Obra I. nositelji te kulture su obično živjeli u pećinama. i VI. ulomak narukvice od brončane žice. U nasjtarijoj fazi. žarište joj je u sjevernoj Dalmaciji). milenija p. te dalji razvoj vinčanske kulture na sjeveroistoku. koja traje do kraja neolita. Ukrasne igle od kosti karakteristične su za butmirsko naselje Obre II. Privjesci od kamena nalaženi su u Obrima I. Pojedinačno se javljaju koštani prsten (kakanjski sloj Obra I) i spiralni prsten od bakarne žice (vinčanski slojevi Gornje Tuzle). jantar (ćilibar). Iz Gornje Tuzle potiče. kosti i Spondylusa pripada vinčanskom naselju u Gornjoj Tuzli. Kultura impresso keramike Rasprostirala se tokom VII.e. Važnija nalazišta su: Gornja Tuzla (vinčanska kultura). Obre I kod Kaknja (faza kakanjske kulture). Obre II kod Kaknja (butmirska kultura). te vinčanska kultura u sjeveroistočnoj i istočnoj Bosni. zapaženo je prisustvo sopotsko-lengyelske kulture. KASNI NEOLIT karakteriziraju hvarsko-lisičićka kultura na jugu. a one iz butmirskog naselja Obre II od Spondylusa. bavili su se lovom i ribolovom. Lisičićima i Obrama II.NAKIT O ukrašavanju neolitskih stanovnika nakitom može se suditi na osnovu relativno velikog broja ukrasnih predmeta. dok se druge vrste nakita javljaju u manjem broju ili pojedinačnim primjercima i karakterišu pojedine kulture ili čak pojedina nalazišta. U krajnjem sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine. uz rijeku Savu. SREDNJEM NEOLITU pripada danilska kultura na jugu (slabo zastupljena na tlu Bosne i Hercegovine. Po jedan primjerak dugmeta od kamena. butmirska kultura u središnjem prostoru. možda. Narukvice nađene u kakanjskom sloju Obra I i u vinčanskom sloju Gornje Tuzle izrađene su od kamena. Privjesci od školjke Spondylus pronađeni su samo u starčevačko-impresso fazi Obra I i butmirskom naselju Obre II. ali se javljaju i predmeti od sirovina nesumnjivo stranog porijekla: školjke Spondylus. ▬▬▬▬▬▬▬ NEOLITSKE KULTURE BOSNE I HERCEGOVINE STARIJEM NEOLITU pripadaju dvije kulture: kultura impresso-keramike na jugu i starčevačka kultura na sjeveru. U razvijenijoj. te hvarskolisičićka naselja u Ravlića pećini i u Lisičićima kod Konjica. počinju se okretati poljoprivredi i obradi plodnih kraških polja. drugoj fazi. kakanjska kultura u srednjoj Bosni. Iz istih slojeva potiče i veći broj bakarnih perli. vinčanskom naselju u Gornjoj Tuzli i u hvarsko-lisičićkom sloju Ravlića pećine. Nema tragova obrade zemlje i uzgoja biljaka. te sakupljanjem morskih plodova. koje u dolini rijeke Bosne ostvaruju kontakt i stapaju se u zanimljivu impresso-starčevačku mješavinu. ali ona nije imala veći značaj na području Bosne i Hercegovine. a izuzetno i bakar.

Najvažnija nalazišta na Jadranu su Vela jama na Lošinju. otiscima nokta ili prsta. pa se javljaju cik-cak motivi i prepleti. puževe kućice i sl.n. Posuda se mogla ukrasiti i povlačenjem poleđine školjke. Danilo kod Šibenika. nožići. primarnih obilježja – uglavnom se javljaju jednostavni kuglasti. ječma i prosa). Spomenute oblasti predstavljaju periferne oblasti rasprostranjenosti ove kulture. dok se sva ostala nalazišta spadaju u treću. impresso-kultura se javlja kao već formirana tvorevina koja stoji u direktnoj vezi sa razvojnim procesima na istočnoj jadranskoj obali i širenju ove kulture u unutrašnjost. dok su lov i ribolov manje zastupljeni. te goveda).kulturom.e. Najčešće se koriste razne školjke za utsikivanje. impresso način ukrašavanja ustupa sve više mjesto urezanim i udubljenim geometrijskim motivima. a uz zemunice se nalaze ukopane ostave. U navedenim oblastima Bosne i Hercegovine. a površina joj je uglačana ili presvučena slojem razrijeđene gline. koštani zglobovi. a ime je dobila po lokalitetu Starčevo. Grade se prva stalna naselja. odnosno utiskivanjem – prsta. Starčevačka kultura donosi početke stalnog naseljavanja i stacionarne poljoprivrede (uzgoj pšenica. stilska svojstva impresso-kulture na prostoru Bosne i Hercegovine pokazuju izvjesne razlike. šuplje trske. Populacije ove kulture su naseljavali povišene obale rijeka. nju treba tretirati kao regionalnu varijantu impresso-kulture. Dvije zasebne pojave predstavljaju Zelena pećina i Obre I.. Starčevačka kultura predstavlja najstariju neolitsku manifestaciju u sjeveroistočnoj Bosni i jednu od dvije komponente najstarije neolitske pojave u centralnoj Bosni. a važna je i pojava krivolinijskih motiva poput spirale. istočne i srednje Slavonije na zapadu. Osnovno obilježje starčevačke kulture su posude kuglastih i polukuglastih oblika grube izrade. nokta ili nekog zašiljenog predmeta u još meku glinu. bez posebno izražene noge ili vrata. a one se najizrezitije manifestiraju u nedostatku ornamentike uvedene utiskivanjem ruba školjke cardium. Ukrašavane su plastičnim naljepcima.. U nasjstarijoj fazi se utiskivalo bez reda. itd. najvje-rovatnije izrađeni od zemlje i priuća. Kultura se odatle proširila do Kosova na jugu. crnom. U Bosni i Hercegovini joj pripadaju sljedeća nalazišta: Zelena pećina (na izvoru Bune). S obzirom na tu okolnost. polukuglasti ili jajoliki oblici. Impresso kultura nije ostavila nikakvog traga plastike. U starčevačkom naselju u Vinkovcima nađene su i prve nastambe s temeljima iznad površine zemlje. Keramika je primitivna. U posljednjoj fazi. Sva spomenuta nalazišta u periodizaciji impresso-kulture pripadaju njenoj zreloj fazi. pretežno kružnog tlocrta. U odnosu na jadransku obalu. mileniju p. Služila su još i razna šila. U ovoj se fazi nalaze i začeci oslikavanja posuda u obliku prevlačenja pojedinih dijelova posude crvenom bojom. Starčevačka kultura Prostirala se centralnim dijelom Balkana u VII. Kultura je dobila ime po načinu ukrašavanja otiskivanjem – impresso. u južnom Banatu. U toj fazi je keramika kvalitetnije rađena. Impresso kultura je najstarija neolitska kultura u Hercegovini i jedna od ukupno dvije komponente najstarije neolitske pojave u središnjoj Bosni (starčevačko-impresso kulture). gdje se dodiruje s impresso. ali kasnije se otisci počinju povezivati. te uzgajanja stoke (ovce i koze. kao i zajednički sloj starčevačkoimpresso kulture u nalazištu Obre I kod Kaknja. dosta ujednačenu cjelinu. U genetskom i kulturnom smislu je vezana sa istočnom jadranskom obalom. a najčešće se koristila školjka cardium (čančica) cardium impresso. više nalazišta kod Posušja itd. smeđom i bijelom bojom.. izbočinama. Markova spilja na Hvaru. u koje se ona raširila u svom već 13 . Sve nastambe su zemuničnog tipa (zemunice u obliku broja 8).oko rijeka i potoka ili na niske poluotoke. Za fino posuđe je karakteristična sjajna crvena ili oker površina koja je ukrašena slikanjem crvenom. I stambeni su objekti najčešće kružnog oblika. te sjeveroistočne i srednje Bosne. Ravlića pećina kod Gruda. i VI.

U keramografiji ove faze dominiraju tipično kakanjske forme monohromne keramike: šolje. od kojih je prva u nasljeđe protokakanjakoj kulturi ostavila bogatu barbotin-keramiku (način ukrašavanja keramike nabacivanjem razrijeđene gline na površinu posude). Faza II predstavlja klasičnu kakanjsku kulturu. dakle. Ševarlijama. te lokaliteti u Ularicama. današnja Tuzla – centar grada). zdjele. tanjiri. posude na zvonolikim nogama.). i prvih stoljeća IV. zatim Gradina u Gornjoj Slatini – Grbači (Bosanski Šamac).e. dok je u Obrama I (kod Kaknja) utvrđen zajednički sloj starčevačke i impressokulture. ritoni na četiri noge. na desnoj obali Dunava. a druga neke tipove monohromne keramike. milenija p. u selu Vinča. Arnautovići kod Visokog.n. po dolinom Bosne do Tešnja i dolinom Drine do Goražđa. U sjeveroistočnoj. Prostirala se od srednjeg Potisja na sjeveru do Skopske kotline na jugu. Korića Han kod Gračanice. sa stubovima ukopanim u zemlju. odnosno od Sofijskog bazena na istoku do rijeka Usore i Bosne na zapadu. posude na zvonolikim nogama. odnosno Usore. Uz ove naslijeđene prisutni su i elementi koji obilježavaju klasičnu kakanjsku kulturu – šolje. dosta 14 . Šijama i Kaloševiću (između Doboja i Tešnja). U njoj potpuno nestaju bazični starčevačkoimpresso elementi i definitivno se uobličava jedan novi kulturni izraz koji definira novu i nezavisnu kulturnu pojavu. U Arnautovićima otkrivene su nadzemne zgrade. Faza III predstavlja kraj kakanjske kulture. Faza I ili protokakanjska kultura – njenu fizionomiju određuju starčevačka i impresso baza. ova kultura je predstavnik mlađeg. u gornjem dijelu sliva rijeke Bosne. Najznačajniji lokalitet kakanjske kulture su Obre I. starčevačka kultura u G. Gledano u cjelini. Do danas je istraženo samo jedno naselje starčevačke kulture: Gornja Tuzla (stratum VI). u Obrima su kuće nadzemne (pravokutnog tlocrta sa 1 ili 2 prostorije. ovoj kulturi pripadaju nalazišta Obre I kod Kaknja. Pored eponimnog lokaliteta u Kaknju. plitki tanjiri. a obilježava je prisustvo crnoglačane keramike. a na jug se širi do doline Spreće. a djelimično i srednjeg neolita.oformljenom obliku. Kakanjska kultura Kakanjska kultura je najizrazitiji predstavnik srednjeg neolita u Bosni i Hercegovini i prva originalna neolitska kultura na prostoru naše zemlje. te ranog eneolita (između prvih stoljeća V. Donja Tuzla (tj. inače karakteristične za kulture mlađeg neolita. Najznačajnija njena nalazišta su Gornja Tuzla i Varoš u Koraju. Vinčanska kultura Vinčanska kultura predstavlja kulturu srednjeg i mlađeg neolita. čijim je sistematskim istraživanjem riješen problem njene geneze i dalje evolucije u okviru tri razvojne faze. Tuzli i starčevački materijal iz Obra I pokazuju usaglašenost s osnovnim keramografskim elementima iz samog Starčeva. 11 km nizvodno od Beograda. ritoni na četiri noge. Lug kod Goražda. kakanjska kultura se razvija iz starčevačko-impresso supstrata. Naselja – locirana na riječnim terasama u dolini Bosne. Papratnica i Tuk kod Zavidovića. bez kamene gradnje. Sigurno je utvrđena na području između Drine i Bosne. Nazvana je po lokalitetu Vinča – Belo brdo. Gradić u Matiću (Orašje). Prostire se. ali postoje i razlike koje omogućavaju izdvajanje posebne regionalne varijante ove kulture. U tim nalazištima vinčanska kultura je predstavljena perifernom. podom od nabijene zemlje i temeljima od kamena). koji predstavlja najstariju neolitsku manifestaciju na ovom prostoru. U genetskom pogledu. odnosno istočnoj Bosni. Jedna od izrazitih karakteristika ove faze kakanjske kulture u cjelini jesu rebrasti ukrasi koji se najčešće javljaju na plitkim tanjirima. U Kaknju su otkrivene zemunice.

Osnovnu etnokulturnu bazu na kojoj se formirala butmirska čini kakanjska kultura i njeni nosioci. U odnosu na savremene kulture. šiljate noge. Treća faza (Butmir III) označava degradaciju butmirske kulture i njenog klasičnog stila.). ovoj kulturi pripadaju još i nalazišta: Obre II (Gornje Polje kod Kaknja). koji korespondira svim osnovnim razvojnim etapama vinčanske kulture u cjelini. te bogatom i raznovrsnom figuralnom plastikom. ali je najočitiji u ornamentalnom sistemu. te Kraljevine u Novom Šeheru kod Maglaja. zatim lengyelska (lenđelska) kultura. one se mogu podijeliti na shematizirane. specifičnim ornamentalnim sistemom. itd. a u pojedinim slojevima je konstatirano prisustvo bakarnog oksida. U poređenju sa klasičnom i ostalim varijantama. gdje tu u gornjim stratumima pronađeni ukrasni predmeti od bakra. Slična je situacija i sa posudama sa valovitim obodom. šahovska polja i sl. Pored spomenutih karakteristika. koji se javljaju u Gornjoj Tuzli i Varoši. za sada. Područje njene rasprostranjenosti je centralna Bosna. te utjecaji sa jugoistoka i srednjoeuropskog prostora. butmirska kultura se odlikuje originalnim oblicima posuda. Najveću pažnju zaslužuju realistične. kod kojih je postignut realizam vrlo visokog stupnja. Kod ornamenata se javljaju spiraloidni (udubljeni i plastični. te vegetabilna i tekuća spirala) i trakasti motivi (trokuti. Specifični oblici su loptaste i poluloptaste posude. Nebo u Biloj kod Travnika. Brdo u Kiseljaku. označava i kvantitativni porast hvarsko-lisičićke keramike. Butmirska kultura Nazvana je prema istoimenom i prvom istraženom nalazištu – Butmiru kod Sarajeva. Druge forme i tehnike ornamentiranja karakteristične za ostale vinčanske varijante ne mogu se obilježiti kao tipične u ovoj varijanti. Iskopavanja izvršena na spomenutim nalazištima. dok sekundarne elemente predstavljaju mediteranska slikana keramika. S i C-motivi. vezana samo za naselje u Gornjoj Tuzli. istočnobosanska se odlikuje znatno skromnijim sadržajem.osiromašenom varijantom. te kanelirani ornamenti. Crkvina u Turbetu i Mujevine u Alihodžama (kod Travnika). odnosno sudovi sa šiljatim dnom. a međuprostori i veće slobodne površine se boje crvenom pastoznom bojom. No. istočnoboaanaku varijantu odlikuju i neke specifičnosti koje su nepoznate u drugim oblastima rasprostiranja vinčanske kulture. vaze na nozi. Koncentraciju tih nalaza u Butmiru i njihov nedostatak na drugim nalazištima za sada nije moguće objasniti. Ovu fazu. Okolište kod Visokog. omogućila su dobro upoznavanje geneze i dalje evolucije ove kulture. Po svom modeliranju. realistične i naturalističke. Primarne elemente predstavlja danilska kultura. u spomenutim područjima Bosne ipak se može pratiti razvoj ove varijante. Isti je slučaj i s izuzetno siromašnom plastikom. tako da omogućava razlikovanje i nekih rasnih 15 . te fiksiranje triju faza u tom procesu. a samo sporadično u naseljima Obre II i Nebo. a ljudske su uvijek predstave žena. Pored eponimnog lokaliteta. Posebna karakteristika butmirske kulture je njena figuralna plastika – ona se javlja pretežno u Butmiru. Keramički materijal je njena najizrazitija karakteristika. Jedna od najizrazitijih takvih karakteristika su tzv. posebno ona u Obrama II. na urezanim ornamentima se koristi bijela i crvena inkrustacija. Faza Butmir I – najstarija razvojna faza. Vodeći keramički element predstavljaju bikonlčne zdjele i posuđe na nozi. trake. odnosno sliv rijeke Bosne. međutim. Degenerativni proces se osjeća u cjelokupnoj keramografiji. Druga faza (Butmir II) predstavlja klasičnu butmirsku kulturu. Jedna od vrlo važnih karakteristika vinčanske kulture u istočnoj Bosni je i poznavanje bakra i tehnologije njegove prerade. te moldavsko-ukrajinski kompleks. Pored većeg broja autohtonih elemenata. rombovi. u formiranju butmirske kulture učestvovali su još neki primarni i sekundarni vanjski elementi. Ova karakteristika je. Životinjske figurice su znatno rjeđe od ljudskih. te predstavlja najznačajniju pojavu u mlađem neolitu Bosne i Hercegovine.

Među shematizirano izvedenim.osobina. odnosno statueta kod kojih su glave predstavljene tako da liče na prave maske. posebno se izdvaja dosta brojna grupa tzv. Prvu grupu čine predstave simboličkog. stanovnici ovog naselja preferiraju slikanu keramiku. Fazu I karakteriziraju tipološki i ornamentalni elementi danilske kulture. armenoidnim i europoidnim (alpskim) karakteristikama. Pored njih. "maski". sa kojom su imali dosta izražene kontakte kulturnog i ekonomskog karaktera. Gradac kod Konjica i Popov do kod Goražda. Ornamenti realističkog karaktera predstavljaju pokušaj stanovnika Lisičića da na keramičke izrađevine prenesu scene i motive iz realnog života. Figurine realističkog pravca predstavljaju originalnu i sasvim izdvojenu pojavu u europskom neolitu uopće. gdje ovako izvedeni ukrasi predstavljaju samo jednu komponentu omamentalnog sistema. ali se još uvijek znatno razlikuju i od primorske varijante hvarsko-lisićićke kulture. stambenih objekata. Goražde). 16 . Spomenute karakteristike ornamentalnog sistema Lisičića predstavljaju jedinstvenu pojavu u neolitu Balkana. Po svemu sudeći. udaljavaju njihovu keramiku od primorske varijante. a većim dijelom sa kasnom fazom butmirske kulture. u potpunoj dominaciji urezanih nad slikanim ornamentima. U grupi naturalistički modeliranih figurina ističu se predstave adoranata sa rukama podignutim uvis ili prekriženim na grudima. a drugog Ravlića pećina. Formirala se na autohtonoj osnovi danilske kulture. Ova odstupanja se gotovo uključivo reflektiraju u ornamentalnom sistemu i. jer se kroz nju reflektira drugi razvojni pravac omamentalnog sistema hvarsko-lisičićke kulture u Hercegovini. ali varijanta u unutrašnjosti pokazuje i znatnija odstupanja. Faza II je najzanimljivija. idu u dva pravca. naselje u Lisičićima pripada klasičnoj fazi hvarsko-lisičićke kulture. Hvarsko-lisičićka kultura Rasprostirala se na području Dalmacije. ornamentalni sistem Lisičića karaktaterizira i dosta često primjenjivana tehnika kaneliranja vinčanskog tipa. Hvarsko-lisičićka kultura u Ravlića pećini omogućava da se njen razvoj na tlu Hercegovine prati kroz tri razvojne faze. ovoj kulturi pripadaju i Zelena pećina kod Mostara (mlađi sloj). vjerovatno. posredstvom butmirske kulture. a medu njima su najizrazitije predstave ptica. Predstavnik jednog pravca su Lisičići. stoje u vezi sa odgovarajućim kultom raširenim među stanovnicima ovog naselja. Naime. kada je hvarsko-lisičićka kultura ostvarila i značajniji prodor u područje centralne (Obre II kod Kaknja) i istočne Bosne (Popov do. i to samo u crusted-tehnici. ali isključiva upotreba crvene boje. vjerovatno. što je ujedno i najdalji prodor ove kulture u unutrašnjost. Ornamentalne karakterstike hvarsko-lisičićke kulture u Lisičićima ogledaju se. Genetska povezanost klasične ili jadranske i kontinentalne varijante hvarsko-lisičićke kulture ogleda se u svim oblicima materijalne kulture. koja se tako iskazuje kao etnokulturni supstrat u razvojnom procesu hvarske kulture. figurinama. Motivi simboličkog karakaktera grupisani su u okviru predstava solarno-lunarnog karaktera i. kako pri današnjem stanju istraženosti izgleda. koju su stanovnici ovog naselja usvojili. ta jedan ulomak sa scenom lova i širim pejsažem naselja. stanovnici ovog naselja se znatno udaljavaju od opredjeljenja stanovnika Lisičića. Tako se izdvajaju tri glavne skupine statueta: sa negroidnim. a drugu predstave realističkog karaktera. Po osnovnom opredjeljenju u izboru tehnika ukrašavanja. Najznačajnija nalazišta hvarsko-lisičićke kulture u Hercegovini su Lisičići kod Konjica i Ravlića pećina kod Gruda. prije svega. koji su svedeni na rijetke primjerke ukrašene crvenom bojom u crusted-tehnici. Medu urezanim ornamentima izdvajaju se dvije grupe predstava. a u relativnohronološkom pogledu može se paralelizirati manjim dijelom sa klasičnom fazom. Izvan spomenutih odlika. srednjodalmatinskih otoka i Hercegovine.

Na taj način se kasna hvarskolistćićka kultura Ravlića pećine iskazuje i kao nosilac ranog eneolita Hercegovine. npr. vinčanskom i butmirskom. Međutim. koje postaje najizrazitija karakteristika ukrašavanja. nakovansku kulturu). Horizont sa kaneliranom keramikom neki arheolozi izdvajaju kao potpuno novu. faza III donosi vrlo značajne promjene. već predstavlja odraz kulturnih promjena koje se dešavaju krajem neolita i početkom eneolita na čitavoj istočnoj jadranskoj obali. a kada kaneliranje postaje vodeća ornamentalna tehnika.Konačno. 17 . dok drugi drže da se radi samo o usvajanju novog dekorativnog stila koji ne podrazumijeva i novu etnokulturnu strukturu. koje se ponovo reflektiraju kroz ornamentalni sistem. eneolitsku kulturu (tzv. ova ornamentalna tehnika više nema nikakve veze sa odgovarajućom pojavom u okviru kasnoneolitskih kultura. Radi se o uvođenju kaneliranja.