ULJANA REPICA (Brassica sp.

) -seminarski rad-

SADRŽAJ: 1. UVOD……………………………………………………………………….…………. 3

2. BOTANIČKA KLASIFIKACIJA………………………………………….....………... 4 3.PORIJEKLO ULJANE REPICE...................................................................................... 6

3. UPOTREBA ULJANE REPICE...................................................................................... 7 4. ŠEMA DOBIJANJA ULJA I POGAČE.......................................................................... 8

5. BIODIZEL KAO GRORIVO BUDUĆNOSTI................................................................ 9 6. MORFOLOŠKE OSOBINE…………………………….………………………...…… 10

7. AGROEKOLOŠKI USLOVI GAJENJA.……………………………………………… 14 7.1. Odnos repica prema toploti………………………….....…..… ………………... 14 7.2. Odnos repica prema vodi……………………………….....……...…...……....... 14

7.3. Odnos repica prema svjetlosti……………………………......………………..... 14 7.4. Odnos repica prema zemljištu……………………………….......…………....... 14

8. FAZE RAZVOJA ULJANE REPICE.............................................................................. 15 9. AGROTEHNIKA GAJENJA REPICA……………………………..…………..……... 9.1. Plodored…………………...…………………………………....…………..……. 9.2. Obrada zemljišta……………………………….………..……....………..…….. 9.3. Đubrenje…………………………....…………........................…....………..….. 9.4. Sjetva………………………………..........……...............…………....……......... 9.5. Njega……………………………................................…..........................……..... 9.6. Žetva…………………………………….........................................……....…....... 17 17 17 19 20 20 25

10. LITERATURA…………….………………………………………………………….. 26

1.UVOD

2

Sinonimi: olajna repica, uljevka; Engleski: rapeseed, swedish turnips, turnip rooted, canola, cabbage; Francuski: colza; Nemački: Raps, Winterfuterraps; Ruski: масличная репа. Uljana repica se danas uzgaja radi sjemena koje je bogato uljem koje se koristi u ljudskoj ishrani i preradu u industriji, kao i radi proizvodnje pogača koje se koriste u stočnoj ishrani. Ranije su repice sadržavale do 50% eruka kiseline, koja je štetna za zdravlje a nema hranjivu vrijednost. Ova kiselina oštećuje sistem za krvotok ljudi i životinja i izaziva hemolitsku anemiju. Zato su mnoge zemlje svijeta zabranile upotrebu i promet životnih namirnica koje sadrže više od 5% eruka kiseline. Današnje sorte dobivene selekcijom imaju znatno manje ili minimalne količine eruka kiseline. Uvođenjem novih selekcija uljane repice, ova kultura dobiva sve više na važnosti. U novije vrijeme zapadne zemlje uzgajaju uljanu repicu za proizvodnju goriva – biodizel,

3

prije

svega

iz

ekoloških

razloga.

Brassica napus var. olleifera DC. (naslikao W. Thomé) 2.BOTANIČKA KLASIFIKACIJA Uljana repica pripada: REDU: PORODICI: RODU: Capparales Brassicaceae Brassica.

To su jednogodišnje i dvogodišnje zeljaste biljke. Za proizvodnju su važne dvije vrste uljanih repica, i to: 1. kupusna uljana repica (Brassica napus oleifera DC), 4

2. ozima ogrštica (Brassica rapa oleifera DC).

Kupusna uljana repica (Brassica napus oleifera DC), ima dvije forme: 1. jare forme (jednogodišnje) i 2. ozime forme (dvogodišnje).

SORTE Na temelju clanka 63. Zakona o priznavanju i zaštiti sorti poljoprivrednog i šumskog bilja ("Službene novine Federacije BiH", broj 31/00), na prijedlog nadležnog kantonalnog 5

ministarstva i mišljenja i prijedloga Povjerenstva za priznavanje i zaštitu sorti, federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva utvrduje POPIS DOMAĆIH I ODOMAĆENIH STRANIH SORTI POLJOPRIVREDNOG BILJA KOJE SE OPRAVDANO NALAZE U PROIZVODNJI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE Vrsta bilja INDUSTRIJSKO BILJE
Brassica napus L.em. Metzg var. napus (Schübl, et Mart) Thell, syn. Brassica oleifera Moench (1985)

Naziv sorte

Belinda B 1/78 Bienvenu (1988) Danica (1990) Darmor (1988) Elena (1988) Elvira (1982) Glumander (1981) Góczanski = Brilland Goriander (1981) Gundula (1988) Jet neuf (1983) KB 21/77 (1984) Korina (1984) Meander (1986) Osijecka-88

(1988)

Primor (1982) Quinita (1983) R-51 (1986) Tamara (1987) Tandem (1988) WW 843 (1984) Zora (1990)

3. PORIJEKLO ULJANE REPICE Prema japanskim istraživačima, kupusna uljana repica je hibridna forma između ogrštice (Brassica campestris L.) i vrste kupusa (Brassica oleracea L. et DC.). Međutim, ogrštica je postala od divlje ogrštice (Brassica campestris L.). Uljane repice su poznate u kulturi odavno. Antički Grci i Rimljani upotrebljavali su ulje iz njihovog sjemena za osvetljenje. One su porjeklom iz Starog svijeta - iz Azije i Sredozemlja. Proizvodnja uljane repice u Evropi je najprije počela u Belgiji. 6

Uljane repice, naročito kupusna uljana repica, najvažnije su biljke za proizvodnju ulja u srednjoj i zapadnoj Evropi. Najveći proizvođač uljane repice u svetu je Evropska Unija, a pojedinačno Kina.

Najvažmije zemlje proizvođači uljane repice u svijetu (u %)

4.UPOTREBA ULJANE REPICE Finalizacija proizvodnje uljane repice se ogleda u dobijanju dva proizvoda: SIROVOG ULJA POGAČA.

ULJE se koristi na više načina. Za proizvodnju boja, lakova, maziva, električnih ulja, biodizela, raznih sapuna, u industriji tekstila i kože. 7

O stali 20%

Nakon ceđenja ulja ostaje sačma i pogače, koja se koristi u ishrani domaćih životinja. Uljane pogače i sačma sadrže u proseku oko 23% probavljivih proteina i oko 8% sirove masti, 0.9% sirovih vlakana, 22% bezazotnih ekstraktivnih materija (BEM) pa su odlična stočna hrana. Od 1 tone sjemena uljane repice dobija se: • • oko 350 kg ulja i oko 650 kg pogača.

Posmatrano po jedinici površine dobija se minimalno 1 t/ha ulja i 2 t/ha pogača. Od ukupne količine ulja oko 80% se esterifikacijom pretvara u biodizel, a ostatak se koristi kao čisto ulje.

Sjeme 5.ŠEMA DOBIJANJA ULJA I POGAČE

8

Postupak presovanja je u 2 faze: • • • • I* u prvoj pripremnoj fazi se odvija sušenje semena uljane repice zatim njegovo grubo gnječenje radi lakšeg daljeg postupka, II* u drugoj fazi pomoću pužne prese sjeme uljane repice se postepeno presuje i dobija se sirovo ulje sa primjesama, a sa druge strane pogače. Posle presovanja ulje se filtrira, pa kao veoma bistro odlazi u tankove za lagerovanje.

6.BIODIZEL KAO GORIVO BUĆNOSTI Prednosti korištenja biodizela u odnosu na fosilna goriva: 9

1. smanjena emisija sumpornih oksida, suspendovanih čestica i ugljenmonoksida, 2. smanjen efekat staklene bašte, 3. je obnovljivi izvor energije 4. smanjuje se potreba za fosilnim dizelom, čime se čuvaju rezerve i umanjuje rizik od snabdijevanja, 5. dok sa ekonomskog aspekta dovodi do povećanja zaposlenosti, povećanja industrijske proizvodnje; dodatno prelivanje sredstava ka poljoprivredi; doprinos ekonomskom razvoju ruralnih sredina.

7.MORFOLOŠKE OSOBINE KORJEN Korijen je vretenast, u gornjem dijelu malo zadebljao. 10

Najintenzivniji rast korijena odvija se na početku vegetacije. Upojna moć korijena je slaba. Korijen se razvija u dubinu 80 do 100cm. Između pravog korjena i lisnog korjena nalazi se vrata korena, iz koga izbijaju bočni korjenovi. U jesen počinje da deblja i u njemu se gomila razervna hrana. STABLO Stablo je zeljasto, pokriveno voštanom prevlakom, uspravno, razgranato. Raste u visinu od 1.5m, što zavisi od uslova gajenja, i sorte. Stabljika se grana sa 3-7 postranih grana, obično na visini 60-80cm od zemlje. Stabljika je najčešće plavkastozelene boje i bez dlačica kod kupusne uljane repice. A kod ogrštice stablo je zeleno, manje-više maljavo. LIST List je plavkastozelene boje i gladak. Donji i srednji listovi su izduženi i zaobljenog vrha. Gornje lišće je kopljastog izgleda. Donje lišće nalazi se na peteljkama, a gornje je sjedeće.U ogrštice listovi su tanji, maljavi, travnastozelen, a u kupusne uljane repice deblji, glatki, plavičasto zeleni. Kod ogrštice, vršni listovi svojom osnovom potpuno obuhvataju stablo. Različiti oblici lisova uljane repice

11

Ozime forme do ulaska u zimu stvaraju rozetu. Cvetno stablo se pojavljuje tek u proleće.

Listovi u formiranoj rozeti

CVIJET Cvijetovi imaju: 4 zelena čašična i 4 žuta krunična listića, 6 prašnika (4 kraća, 2 duža) i tučak. Cvijetovi su skupljeni u cvast grančicu. 12

Cvetanje traje 25-30 dana. Zbog dugog perioda cvetanja, uljane repice sazrevaju dosta neravnomjerno. Oprašivanje je ksenogamo i autogamo. Pri ksenogamom oprašivanju, glavnu ulogu imaju insekti, naročito pčele, stoga su uljane repice i važne biljke za pčelinju pašu. Korisna je medonosna biljka jer daje oko 50 kg/ha meda.

Građa cvijeta uljane repice

PLOD Plod je komuška, dužine 4-11cm. Komuška po sredini ima pregradu zvana Tin. Kod kupusne uljane repice u komuški se nalazi 20-40 sjemenki, i dužine oko 5 do 10cm. U ogrštice plod je manji, dužine 3 do 8 cm, sa 25 do 40 semenki.

13

Plod (ljuska) SJEME Sjeme je sitno, okruglo. Promjera 1.5 – 2.5mm. U kupusne uljane repice sjeme je nešto krupnije i plavičasto-crnkasto, u ogrštice nešto sitnije i mrkocrvenkasto. Masa 1 000 sjemena je 3-7g. Hektolitarska težina 65-66kg. Sjeme sadrži: 40-44% ulja i 18-23% proteina. Fabričkom preradom dobija se iz 100 kg semena 35-38 kg ulja.

14

Sjeme

8.AGROEKOLOŠKI USLOVI GAJENJA 7.1. Odnos prema toploti.- Potrebe uljanih repica u toploti su umjerene. Kupusna uljana repica je biljka umjereno toplog, ali vlažnijeg podneblja. Prema mrazevima je osetljiva, naročito ako nije pokrivena snijegom. Pod snježnim pokrivačem može da izdrži mrazeve i do -25°C, a bez snega, ako zemljište nije mnogo vlažno, do -15°C. Međutim, ako je zemljište pretjerano vlažno, ona strada pri mrazevima od -7° do -10°C.

15

Najnepovoljnije na ozimu kupusnu repicu djeluju nagle temperaturne promjene u toku jeseni i zime - zamrzavanje i kravljenje zemljišta, a pogotovo ako je ono vlažno kada korjen počinje trunuti. Na ozimoj kupusnoj uljanoj repici nepovoljno se odražava i periodično ponavljanje mrazeva u toku proljeća, naročito kad vegetacija otpočne. Na ovu biljku nepovoljno utiče i ledena kora. Zbog svega toga, ova je biljka nepodesna za krajeve u kojima su zime oštre, vetrovite i bez snijega. Nasuprot tome, ozima ogrštica manje je osetljiva prema oštrom podneblju te se može gajiti u krajevima surovijih zima. 7.2. Odnos prema vlazi.- Potrebe u v1azi su veće, naročito kod kupusne uljane repice. Ona se odlikuje velikim transpiracionim koeficijentum koji se kreće od 650 do 750. Naročito je važno da imaju dovoljno vlage u fazi nalivanja zrna. Sušu ne podnose pa jako podbacuju u prinosu. 7.3. Odnos prema svetlosti.- Uljane repice, i ozime i jare forme, biljke su dugog dana. Period jarovljenja traje 30-40 dana, a jarovizacija se obavlja pri temperaturi od 2°C. 7.4. Odnos prema zemljištu.- U pogledu zemljišta, ove dve biljke se razlikuju. Ozima kupusna uljana repica mora se obavezno gajiti na plodnim, strukturnim i dubokim zemljištima, dok ogrštica podnosi i nešto slabija zemljišta. Međutim, na zemljištima u kojih je nivo podzemne vode visok, korijen truli. Kisela zemljišta ne podnose. Najbolje uspevaju na zemljištima u kojih se pH kreće između 6,5-6. 9.FAZE RAZVOJA ULJANE REPICE

I faza Klijanje Voda prodire u sjeme kroz sjemenjaču što izaziva bubrenje. Nakon bubrenja sjemena počinju se pojavljivati korjenčići. Stabalce sa kotiledonima klija iz sjemena i raste prema površini zemlje. Faza nicanja: kotiledoni probijaju kroz površinu zemlje (epigeičan). 16

II faza Rast lišća Kada su kotiledoni potpuno razvijeni počinju se formirati listovi, zatim se pojavljuje cvjetni pup, internodi i lisna drška. Pojava internodija predstavlja rast stabla. III faza Početak cvijetanja Prisutni su cvijetni pupoljci (žuti pupoljci) koji su još uvijek zatvoreni. IV faza Cvijetanje Cvijetovi se neravnomjerno otvaraju. Prvo se otvore cvijetovi glavne cvasti, pa se glavna cvast izdužuje. Poslije otvaranje cvjetova, starije latice opadaju. V faza Razvoj ploda Počinje neravnomjerno razvijanje ploda. VI faza Sazrijevanje Sazrijevanje je gotovo kada su skoro sve mahune zrele, sjeme crno i tvrdo. VII faza Starenje Biljke su uginule i suve, vrijeme za žetvu.

17

Dinamika razvoja uljane repice

10.AGROTEHNIKA GAJENJA REPICA 18

8.1. Plodored. - Uljane repice se moraju obavezno gajiti u plodoredu. Kao najbolji predusjevi za ozime forme smatraju se, zrnene mahunarke, crvena djetelina i ranostasne okopavine. Međutim, za prolećne forme kao predusjevi podesne su i kasne okopavine. Inače su uljane repice, a naročito ozima kupusna uljana repica, vrlo dobri predusevi za ozima žita. Na isto mesto mogu se vraćati kad prođu bar 3-4 godine. 8.2. Obrada zemljišta - Zemljište se obrađuje što dublje (oko 30 cm), a posebnu pažnju treba obratiti na uništavanju korovskih biljaka. Takođe, posebnu pažnju treba obratiti pripremi za sjetvu, jer je sjeme uljanih repica sitno, površina zemljišta mora da bude dobro poravnata i usitnjena.

Obrada zemljišta Za ozime uljane repice zemljište se mora obraditi ranije u toku ljeta ili potkraj ljeta, za prolećne repice u jesen, a može se obraditi i nešto kasnije. Ako uljane repice dolaze u plodoredu poslije zrnenih mahunarki, crvene djeteline ili drugih biljaka poslije kojih na površini zemljišta ostaju organski ostaci, onda se zemljište obrađuje tako da se najprije zaoru ti ostaci, a duboko oranje počinje 4-5 nedelja posle toga.

19

Unošenje žetvenih ostataka u zemljište tanjiranjem

Unošenje nadzemnih ostataka u zemljište ima nekoliko prednosti u poređenju sa spaljivanjem. Njima se najviše povećava promet organske materije, stimuliše biološka aktivnost u zemljištu, pozitivno utiče na voda-vazdušne odnose, a u vezi s tim i na strukturu zemljišta. Pri razgradnji žetvenih ostataka, snažno se deluje na disanje zemljišta, pa oslobođeni ugljen dioksid razrahljuje zemljište. Osim toga, u teško zemljište uneseni nadzemni ostaci dok nisu razgrađeni, povećavaju dreniranost zemljišta do dubine unošenja organskih materije. Odmah po oranju ili paralelno sa oranjem potrebno je izvršiti zatvaranje brazde radi sprečavanja gubika vlage. To se radi najčešće tanjiračama.

20

Đubrenje. - Uljane repice trebaju mnogo hranivih materija, naročito kupusna uljana repica. Upotrebljava se stajsko đubrivo i mineralna đubriva. Za formiranje srednjeg prinosa uljanim repicama potrebno je oko 120 kg/ha azota, 60 kg/ha fosfora i 140 kg/ha kalijuma. Iz toga razloga se zemljište mora obilato đubriti. Stajsko đubrivo unosi se u zemljište pod duboko oranje u količini od 30 do 40 t/ha. Ono je naročito značajno za zemljišta koja oskudevaju u organskim materijama.

Rasturanje stajnjaka

Od mineralnih đubriva daju se: azotna, fosforna i kalijumova. Azotna đubriva pospešuju opšte razviće biljaka, dok fosforna i kalijumova pored toga povećavaju otpornost uljane repice prema mrazevima. Stoga su ona vrlo značajna za gajenje ozimih sorti. Kalijumova đubriva povećavaju sadržaj ulja u sjemenu. 21

Azotna đubriva unose se u zemljište dijelom prije sjetve sa ukupnim količinama fosfora i kalijuma (1/3 od predviđene količine za đubrenje), 1/3 rano u proljeće pred početak vegetacije, 1/3 u fazi intenzivnog porasta.

Sjetva - Za sjetvu treba upotrebiti kvalitetno sjeme. Čistoća sjemena treba da iznosi 98%, klijavost 90%, a vlažnost 12%. Najbolje je sjeme iz prethodne godine. Ozima kupusna uljana repica je usev najranije sjetve; ona se sije potkraj ljeta ili u početku jeseni. Ranom sjetvom postiže se i bolje razviće usjeva, a ona je i profilaktička mera u borbi protiv štetočina. Pored toga, pri ranijoj sjetvi, ona ranije i stasava i donosi veći prinos. Ozima ogrštica može se sijati 10-15 dana kasnije. Sije se u redove širokoredo na rastojanju između redova od 30 do 60 cm. Kod nas, najbolji rezultati postignuti su pri sjetvi na rastojanju od 35 do 40 cm između redova. Ako se te biljke gaje za stočnu hranu, onda se siju uskoredo na razmak od 15 cm. Pošto je sjeme uljane repice sitno, sije se plitko na 1,5- do 2,5 cm. Za sjetvu je potrebno 5 do 8 kg/ha sjemena. Posle sjetve sjeme treba pokriti, drljanjem lakšim drljačama i valjanjem površine.

Njega. - Mere njege su: drljanje, valjanje, prorjeđivanje, katkad sjemenske i kultiviranje, prihranjivanje, ogrtanje. proizvodnje Kod pod

mjermama njege podrazumijeva se i zaštita od korova, insekata i bolesti.

22

Faza cvjetanja uljane repice

Drljanje-Drlja se samo ukoliko se pre nicanja usjeva po površini zemljišta uhvati pokorica. Ona se razbija drljanjem lakšim drljačama ili valjanjem rebrastim valjcima popreko na smijer redova. Međuredno kultiviranje je obavezna mjera, a izvodi se u jesen i u proljeće. U jesen se kultivira samo onda ako se za to ukaže potreba, tj., ako se i korovske biljke pojave u većim razmjerama. U proljeće je kultiviranje obavezno, kultivira se rano čim to vreme dozvoli. Prorjeđivanje se može obavljati u jesen ili u proljeće. U jesen se usev proređuje samo u onim krajevima gdje ne postoji opasnost od izmrzavanja biljaka; inače se prorjeđivanje odlaže za proljeće, i to što ranije -prije nego što u biljaka počnu da rastu stabla. Proređivanje je ručno, a biljke se ostavljaju na rastojanju od 10 do 20 cm u redu. Prihranjuje se u proljeće, azotnim đubrivima. Za tu svrhu daju se 2/3 od predviđenih količina tih đubriva. Prihranjuje se jednovremeno uz prašenje, a posle prorjeđivanja. Ogrtanje se primenjuje samo izuzetno, ako postoji opasnost od izmrzavanja biljaka u toku zime. Ogrće se što kasnije u jesen, pošto prestane vegetacija. Na isti način se njeguju i proljećne forme ovih biljaka. Mjera suzbijanja korova Treba izvrštiti kombinovanjem mjera obrade zemljišta i hemijskim sredstvimaherbicidima. Suzbijaju se na 3 načina: 1. inkorporacijom herbicida u zemljište prije sjetve, 2. poslije sjetve, a prije nicanja repice i 23

3. rano u proljeće na početku vegetacije repice.

Najčešći korovi  Setaria spp. – muhari  Avena spp. – divlja zob  Digitaria spp. – svračica  Sorghum halapense – divlji sirak  Agropiron repens – pirika  Matricaria spp – divlja kamilica Od hemijskih sredstava, odnosno herbicida se najčešće koriste: dual, lasso, prohelan, stomp 330, cobra, sencor, galaxi, fokus, ultra, dynam, kao i desikanti basta, fortelon i dr. Setaria spp. – muhari

Avena spp. – divlja zob

24

Sorghum halapense – divlji sirak

Matricaria spp – divlja kamilica

Digitaria spp. – svračica

Agropiron repens – pirika

Najčešće štetočine  Meligethes aeneus – sjajnik  Athalia roseal L. – atalije  Phyllotreta nemorum – buhača Suzbijanje se vrši insekticidima, najčešće u dva navrata, koji bi trebali biti na bazi fosalona (Zolone npr. ). 25

Meligethes aeneus – sjajnik

Athalia roseal L. – atalije

Phyllotreta nemorum – buhača

Najčešće bolesti  Sclerotinia  Foma Najefikasniji način sprečavanja pojave bolesti je plodored i izbor otpornih sorata. 26

U slučaju jačeg napada zaštita se može izvršiti nekim fungicidom (Ronilan npr.).

Žetva. - Zreli plodovi uljanih repica pucaju, a sjeme se osipa. Zbog toga se žanje prije potpunog sazrijevanja plodova dok su oni još mekani (elastični) i dok sjeme u njima još čvrsto stoji. Žetva se vrši dvofazno (žetelicama) i jednofazno (kombajnima), na koje se prethodno postavljaju odgovarajuća sita. Usev požnjeven žetelicama veže se u snopove, a snopovi stavljaju u krstine. Sjeme u snopovima brzo dozrjeva, pa se oni prenose sa njive pod kakvu nastrešnicu gde se suše, a sjeme, ako se ospe, može se prikupiti. Pri žetvi žetelicama sjeme se ovrši na običnim vršalicama za žita. Poželjno je radi sukcesije dozrevanja (po etažama) obaviti desikaciju, čime se u velikoj meri smanjuje gubitak zrna prilikom kombajniranja.

27

Žetva uljane repice

11. LITERATURA:

1. Todorović, J., Lazić, Branka, Komljenović, I. (2003): Ratarsko – povrtarski priručnik. GrafoMark. Laktaši 2. Gatarić, Đ., (2005): Sjemenarstvo sa osnovama oplemenjivnja. Banjaluka.

28

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful