You are on page 1of 24

EvvA kaže:

...Pitanje je mogu li se ta stanja uzeti u obzir kao kakve cinjenice, smijemo li na takvim
temeljima graditi vjere i filozofije ili je to nesto potpuno krivo,sto nema veze sa svijetom koji
zaista postoji ( i zasto)?

Telema!

Objektivna stvarnost (u njenom najčišćem obliku) svakog pojedinca izvire iz njegove


subjektivne stvarnosti; iz njegove suštine (biti). Stoga je svatko od nas svemir (svijet) za
sebe; svatko od nas u sebi nosi nepreglednu riznicu neprocijenjivog bogatstva. Ovisno o
tome kakve misli, osjećaje i aspiracije u sebi nosimo (te ako ih neprekidno "hranimo" i
održavamo "živima"); takvu objektivnu stvarnost u svakodnevnom životu stvaramo. Ono što
smatramo "istinitim", ono u što "vjerujemo"; bez sumnje ili preispitivanja; to oblikuje naš
život. Ako nam je um ispunjen negativnim mislima, emocijama, slikama, ograničenim
stavovima i pogledima na život, gotovim odgovorima na sve moguće životne situacije; tada
nam je takav i život; nesretan, mračan, težak, bez iznenađenja i radosti, bez mogućnosti
promjene; već sve znamo, sve nam je poznato, nema inspiracije i života duha; i mrtvi smo,
iako smo fizički još živi; i naš će život ostati nepromijenjen sve dok ne umremo; jer je
matrica razuma čvrsta i nepromijenjiva; sve je spoznato, ne mijenjamo točku gledišta; i
svaki dan je jednak-identičan prethodnom. To je život bez inspiracije duha, i bez voljnog
upravljanja mislima, emocijama i mentalnim slikama. Takvim životom živi većina ljudi u
današnjem potrošačkom društvu. Žive u paklu koji su si sami stvorili; i ne znaju da su mrtvi,
niti da su u paklu. Inspiracija duha, koja izvire iz suštine čovjeka, može se postići na različite
načine; putem magičkog povlačenja (življenjem nekog perioda vremena u osami), putem
gladovanja, putem enormnog fizičkog naprezanja (npr., trčanje kilometrima); putem
intezivnog umnog napora, duhovnih tehnika (ali moraju biti redovite), putem plesa&muzike
itd.; a najlakše&najefikasnije putem nekog oblika kreativnog izričaja; kreativno izražavanje
se može definirati kao "ja" u akciji (koje može biti očito (ples) i prikriveno (meditacija u
asani); u oba slučaja se može postići "rubno stanje svijesti" (možemo to nazvati transom,
zanosom, ekstazom) kada se počinje manifestirati "djelovanje duha", tj. njegov "dotok" i
"priticanje"). To može biti i slikanje, pisanje, modeliranje, bonsai, ikebana, ritualna priprema
čaja, borilačke vještine; ma što god (svačijem "ja" odgovara neki, njemu primjereni princip).
Duh je neprekidno aktivan, intezivno protičući, vječno preljevajući; stoga ga je najlakše
pokrenuti kada su tijelo ili um; ili oboje, aktivni; (um kada "miruje" izuzetno je aktivan) . Do
duha se može doprijeti i "umjetnim" putem; ali uz taj način su uvijek povezane određene
opasnosti, i nije "besplatan"; tijelo uvijek plaća (što se može obnoviti), a ponekad i
um&emocije (i to se može obnoviti); i taj put nije primjeren ljudima koji nisu slobodni i koji
ne poznaju snagu volje. Inspiracija duha uvijek dovodi do Istine, tj. do nekog njezinog
dijela, neke njezine facete; "izrezane" iz jednog brušenog dijamanta sa bezbroj lica; ali, to je
u suštini subjektivna i relativna istina; koja obogaćuje jastvo iz kojeg je proizišla; no, ne
mora biti nužno usklađena i sa istinama drugih bića. Npr., Einstein-ova relativna istina je
promijenila svijet; no, konjušareva je samo njegovom vrancu uljepšala dan; no, i
jedan&drugi su svoje duše ispunili srećom; a to je najveća vrijednost duhovne inspiracije.
Kaže se - "in vino veritas" (u vinu je istina); vino je upotrijebljeno kao sredstvo inspiracije
duha (za one koji ga znaju koristiti); no, onome koji leži u svojoj bljuvotini, ono je sjekira
đelata. Inspiracija koju duh donosi samo je začetak, pokretanje, inicijacija moćnog
kreativnog procesa u kojem sudjeluje cijelo čovjekovo biće; um, emocije i tijelo; treba uložiti
rad (volju), kako bi ta inspiracija ugledala svijetlo dana, kako bi se duh manifestirao u
materiji. Ako čovjek samo iz dana u dan; "priziva" duh, a ne poduzima ništa da ga
"otijetvori" svojim kreativnim djelovanjem putem svoje Volje&Ljubavi; tada je to "uvreda" za
Boga; i inspiracija se pretvara u prokletstvo.

in-spir, re-spir, a-spir, spirit, spiritus.

Može se graditi&stvarati na inspiraciji duha; zapravo, drugačiji način nije ni moguć; ako
pričamo o kreativnosti&originalnosti.

Duh je LJEK, univerzalni ljek, za sve bolesti uma, emocija i tijela; ali, doziranje mora biti
primjereno i ne smije biti zloupotrebljavano.

Glavno pitanje prije donošenja odluke o prizivanju duha, i njegove inspiracije, mora biti:

U KOJEM CILJU?!

Agape!

Telema!

BITKA MRAVA

To nije što jeste.


Jedina Riječ je Tišina.
Jedino značenje te Riječi je ne.
Misli su lažne.
Očinstvo je jedinstvo prikriveno u dvojnosti.
Mir uključuje u sebi rat.
Moć uključuje u sebi rat.
Sklad uključuje u sebi rat.
Pobjeda uključuje u sebi rat.
Slava uključuje u sebi rat.
Zasnivanje uključuje u sebi rat.
Jao! Kraljevstvu u kojem je sve to u ratu.

KOMENTAR

He je slovo Ovna, koji je Marsov znak (Atu IV&Atu XVII su zamijenili svoja mjesta na Drvetu
Života; stoga je sada He slovo Nuite, Vodenjaka; te je pentagram po novome simbol Nuite;
zato Lavlji Bog Horus (mars&sunce) plamti u zraku Vodenjaka); dok naslov navodi na rat.
Mravi su izabrani kao mali marljivi stvorovi.
Ipak He, bivajući sveto slovo, uznosi početak poglavlja do kontemplacije o pentagramu,
shvaćenom kao simbolu krajnjeg.

U 1. redu biće je poistovjećeno sa ne-bićem.


U 2. redu govor sa tišinom.
U 3. redu je logos proglašen kao negativno.

Četvrti red je drugačije prikazano srodno stajalište hinduista, da ono što može biti mišljeno
nije istina.

U 5. redu dolazimo do značajnog poimanja, do prve skice najsmionije teze u ovoj knjizi -
Otac (SAČ, PAN, Istinska Volja, Zvijezda, LA) i Sin (BAPHOMET, ADEPT u ZIR - u, Slobodna
Volja, Sunce, AL) nisu dva, već jedno; njihovo jedinstvo je Sveti Duh, Sjeme; ljudski oblik je
nebitno proširenje te kvintesencije.

Do ovog mjesta je ovo poglavlje sljedilo sefirote od Ketera do Heseda, a Hesed je sjedinjen
sa Najvišom Trijadom vrlinom svoje faličke prirode; jer ne samo da je Amoun falički Bog, a
Jupiter Otac Svega, nego je i Dalet-4-Venera (DLTh-434-11-Gospod Rata-Horus), a Hesed
se odnosi na Vodu, iz koje izvire Venera, i koja je simbol Majke u Tetragramatonu (JHVH),
pogledaj poglavlje 0 - "Bog Otac&Majka je prikriven u rađanju".

No Hesed, u nižem smislu, je sjedinjen sa Mikroprosopusom. To je istinita veza između


većeg&manjeg lika (mikro&makro kozmosa), dok je Daat (intelektualno znanje) lažna.
Usporedi ovo sa učenjem o višem&nižem Manasu u Teozofiji. Preostali dio poglavlja izražava
dvojnost, i zato nesavršenstvo svih nižih sefirota u njihovim suštinama.

...stoga, pošto je ispod Bezdana Razum Gospodar, neka ljudi istražuju eksperimentirajući, a
ne zapitkujući...

...27. U meni je opasnost velika; jer tko ne shvati ove rune učinit će veliku pogrešku. Pasti
će u ponor zvani Zato, i tu će sa psima razuma propasti.
28. Stoga kletva na Zato i rod njegov!
29. Neka zato zauvijek prokleto bude!
30. Ako Volja zastane i krikne Zašto, prizivajući Zato, tada Volja staje i ne čini ništa.
31. Ako Snaga upita zašto, tada je snaga slabost.
32. I Razlog je laž; jer postoji čimbenik beskonačan i nepoznat; i sve njegove riječi naoko su
mudre.
33. Dosta o Zato! Neka bude bačeno psu!
34. Ali vi, o moj narode, ustanite i probudite se!...

Da bi se došlo do Pravde, prvo se mora proći kroz Horusa; jer Pravda (ravnoteža) počiva na
neprekidnoj promjeni; Horus svojom vatrom pročišćava ljudska srca od "grijeha" (čija riječ
je ograničenje Istinske Prirode); stoga oni na taj način postaju Slobodni; i pošto su
Slobodni, time stiču pravo da žive u Pravdi. Pravda ne može (i neće biti) poklonjena; ona
mora biti osvojena, zavrijeđena. Na Atu 8 Božica Pravde u svojim rukama drži mač, ali to je
mač Horusa.

Agape!

Telema!

Castaneda je Don Huanov učenik; ne vjeruje u duhovnu dimenziju postojanja; stoga Don na
njemu primjenjuje droge sa ciljem "razbijanja" njegove predrasude&iluzije o egzistenciji "strogo"
materijalne stvarnosti; ujedno mu otvara i komunikacijski "kanal" između njegovog "ne-ja"&"ja";
Istinske&Slobodne Volje, SAČ&njegovog uma. Podučava ga kako da koristi droge kao "svete"
alate u postignuću njegovog Velikog Djela. Poslije ga podučava ISKLJUČIVO vježbanjem
raznih duhovnih tehnika. Castanedin "skok u provaliju" identičan je "skoku u bezdan"; putem
kojeg se transcendentira razum&uništava ljudski ego; prelazak iz "carstva razuma" u "kraljevstvo
duha"; prelazak iz individualne svijesti u kolektivnu svijest. Moguće je da duhovna škola JAKI
indijanaca putem moći svojih inicijacija&duhovnih tehnika, uspijeva fizička tijela svojih
pretendenata na stupanj Majstora Hrama, prilikom njihovog "skoka u provaliju", transformirati u
čistu svijetlost (kao što to postižu učenici žute škole putem tehnika disanja); no u to neću ulaziti.
U zapadnim školama inicijacije to nije slučaj; transformacija njihovih učenika se manifestira
samo na "nevidljivim" razinama postojanja. U svakom slučaju, bit&smisao postignuća je isti.
Možda je cijeli "rad" obavio u svojem "svjetlosnom tijelu" a da toga nije bio ni svijestan; te je
cijeli događaj opisao kao da se desio u materijalnoj stvarnosti. A možda laže, te je cijeli događaj
uljepšao&ucifrao zbog bolje prodaje knjiga. :) No, u svakom slučaju, njegove knjige imaju
izrazitu duhovnu vrijednost; jer sam mnoga od njegovih "iskustava" potvrdio primjenom
drugačijih duhovnih tehnika (od onih koje je on koristio); i mnogi njegovi zaključci su identični
mojima. Nemoguće je tako nešto izmisliti; ili je to osobno iskusio, ili mu je netko odista "istinit"
sve to ispričao, a on je to zapisao. U svakom slučaju, njegove knjige (najvećim dijelom) su
izrazito produhovljene. Vidim da smo opet zapeli po pitanju "osobnosti" duhovnjaka (njegovog
ljudskog karaktera) i njegovog "duhovnog" postignuća. "Magičko biće" (u ovom slučaju
"nagual") vrlo često nije u skladu sa osobnošću čovjeka (Carlos Castaneda) u kojem se to
"magičko biće" skriva; i nije 100 % djelatno, osim u povišenim stanjima svijesti. Neki
duhovnjaci tome ne pridaju značaja (iako bi trebali); tj. ne trude se da usklade "čovjeka" sa
"Bogom" koji u njima obitava. Iako najveći duhovnjaci (po mome skromnom mišljenju) tome
pridaju najveći značaj. Kod onih najvećih, ljudska svijest je neprekidno preplavljena božjom
sviješću; zapravo je poistovjećena; ili još preciznije rečeno - jedinstvena. Stoga, kod njih ne
postoji mogućnost "gafova"; ili dramatična i izrazita razlika kada su samo "ljudi", ili kada su
"bogovi".

Agape!

Ramzes13 kaže:
O.T.O je religija? Kojeg tipa?

Telema!

Kako za koga, za nekog jeste, za nekog nije; za mene nije; ja sam telemit&gnostik. Pošto
sam gnostik, moja vjera se temelji na spoznaji.
Za druge ne znam; morati ćeš ih sam pitati...

Agape!

Ramzes13 kaže:
Bio sam na stranici O.T.O ali nema dovoljni inf. o tome. Volio bi da netko tko zna iznese
nešto o temeljima O.T.O na jednom topicu posvećenom tome ili novom topicu. Da se napiše
od čega je sastavljen O.T.O i neku povijest, poveznicu. Ako nije Crowleyanstvo, postojili neki
drugi utemeljitelji...vezano za Egipat, Atlantidu i druge civilizacije? Netražim objašnjenje po
logičkom shvaćanju, može netko pisati i o utjelovljenju mudrosti i o kojima se silama tu radi.
Bijelo Bratstvo - Kemit ?? (opširno molim)....

Telema!

O.T.O. je postojao prije Crowleya; tadašnji Vanjski Vođa Reda (Veliki Majstor O.T.O. - a) je
u jednoj od njegovih (Crowleyevih) knjiga (Knjiga Laži) ugledao javno razotkrivenu
centralnu tajnu reda; stoga je došao do A.C. - a i zatražio od njega da preuzme Zavjet
Šutnje i IX stupanj O.T.O. - a (Crowley uopće nije bio svijestan da je to neka tajna, ali je
shvatio njezino značenje kada mu je na nju bila skrenuta pažnja). Crowley je prihvatio
ponudu; Veliki Majstor je "prepoznao" Crowleya kao "onoga na kojeg se čeka"; stoga se
povukao sa svoga položaja Velikog Majstora i prepustio ga A.C. - u; O.T.O. prihvaća Knjigu
Zakona i Telemu kao temelj daljnjeg razvoja Reda&njegovog nauka; A.C. sukladno tome
revidira sve inicijacijske rituale Reda u skladu sa Zakonom Teleme; i O.T.O. postaje jedan od
prvih telemitskih redova tog doba. Također revidira (tada postojeću) gnostičku katoličku
misu Reda (nadahnut liturgijom&teurgijom ruske pravoslavne crkve) i postavlja je na nove
temelje Zakona Teleme; te ona postaje centralni misterij za javne&zatvorene svetkovine
Reda. U gnostičkoj misi simbolički je prikazana magički djelatna centralna tajna Reda.
Većina članova Reda je okupljena oko gnostičke mise, te su i punopravni članovi gnostičke
katoličke crkve (baptizam&konfirmacija - narod,kongregacija; neki nastavljaju dalje kroz
posvećenja u đakone, đakonese, svećenice, svećenike, biskupe&biskupese). Vanjski Vođa
Reda je istovremeno i Vrhovni Otac ili Majka gnostičke katoličke crkve. Službenici crkve
(đakoni/ese, svećenici/ce, biskupi/ese) moraju biti i inicijati O.T.O. - a; članovi kongregacije
ne moraju. Red podaje telemitsku inicijaciju, i ima članova Reda koji nisu zainteresirani za
gnostičku misu, već se prvenstveno bave magičkom&mističkom praksom utemeljenoj na
Zakonu Teleme.

Sada ću podati jedan tekst koji ne spada pod službeni proglas današnjeg O.T.O. - a, ili
njegovih opunomoćenih glasnogovornika; već je on povijesni prikaz nastanka O.T.O. - a
viđen očima James T. Culling - a.

KRATKA POVIJEST ZAPADNE MAGIKE

Postoje mnogi koji inzistiraju na procjeni različitih magičkih praksi i filozofija po njihovoj
drevnosti, starosti ili porijeklu. Stoga je kratka povijest Zapadne Seksualne Magike, koja je
bila prakticirana od strane visokih inicijata za znani period od 1000 godina do današnjeg
dana, krajnje preporučljiva.
Postoje oni koji se tvrdo drže stava da sav Okultizam i Magika potječu sa Dalekog Istoka.
Iako to zaista može biti istina koja potječe iz nezabilježene prošlosti; činjenica je da su
zadnjih nekoliko stoljeća postojale esencijalne (suštinske) razlike između Istoka i Zapada.
Da ponovim još jednom, postoje oni koji se tvrdo drže stava da nema ničega u Zapadnoj
Magici što već ne postoji u Istočnoj Magici. Njihovi argumenti su dovoljno mudri, no postoji
jedna slaba točka – oni nisu dovoljno upoznati sa Zapadnom Magikom kako bi znali za
njezine suštinske različitosti.
Rizično je u dokumentiranoj povijesti Magike u Europi vraćati se u prošlost dalje od Srednjeg
Doba; stoga ćemo promatrati period od 400 godina n.e. do 1541 godine n.e. Ranije vrijeme
je ono koje se naziva Tamno Doba. Tokom tog perioda tame Europa je u ogromnoj mjeri
izgubila veći dio svoje kulture; tako da ju je, ako se smijemo tako izraziti, ponovo na noge
uspravio tek uticaj Semita (Arapa&Jevreja).
Zbog pogodnosti i jasnoće taj novi preporod i uskrsnuće Europe datiramo u vrijeme Križara;
ili preciznije rečeno u vremenski period koji traje od 11-og do 14-og stoljeća.
Među različitim viteškim redovima Križara koji su postojali u to vrijeme; nama je jedino
zanimljiv Red Vitezova Templara, koji je uspostavljen u Jeruzalemu 1118 godine; sa ciljem
da štiti hodočasnike na njihovom putu u Svetu Grobnicu.
U suprotnosti sa sveopćim mišljenjem, jedino vrijeme totalnog i trajnog rata u vrijeme
Križarskih Svetih Ratova je bilo u vrijeme Sirijskog Sultana Saladina (1174 – 1193), koji se
je odlučno borio protiv Križara.
Čak i u njegovo vrijeme postojali su periodi primirja sa jednim redom Križara, koji se je
pokazao više civiliziran od ostalih, sa Redom Vitezova Templara.
Tokom vremena trajanja jednog od takvih primirja, Vitezovi Templari su se pobratimili sa
neprijateljima Arapima. To je dovelo do toga da su, u to vrijeme, mnogi od Templara višeg
ranga bili inicirani u tada vrlo tajni Arapski Red Sufija.
Na taj način su oni postali inicirani članovi svetišta Seksualne Magike. To obilježava početak
nastanka istinske Zapadne Seksualne Magike. Sve od vremena križara Templara pa do
današnjih dana, tajne koje su Templari primili od Sufija čuvane su neoskrnavljenima; čak i
za vrijeme crkvene inkvizicije i državnih progona koji su doveli Templare do granica
cjelovitog i temeljitog istrebljenja.
Sveta Rimska Kršćanska Crkva je pokrenula nekršćanski rat protiv Arapa iz Jeruzalema,
osim ukoliko se ne smatra kršćanskim postupak u kojem su, za vrijeme Prvog Križarskog
Pohoda, u Petak, 15-og Srpnja 1099 godine; Križari u Jeruzalemu masakrirali 30 000
Muslimana prije nego što je žeđ za krvlju bila uspješno zadovoljena.
Izgledalo je neophodno prisjetiti se svih tih neprijatnih događaja iz prošlosti, kako bi se
precizno pojasnili pojedini incidenti između Crkve i jednog od križarskih redova, Reda
Vitezova Templara.
Poslje Križarskih Ratova, Križari u Francuskoj postaju najbogatija i najmoćnija
internacionalna bankovna ustanova Srednjeg Doba, ali njihova sudbina je bila zapečaćena.
Uzrok tome je bio taj što je francuski kralj Phillipe le Bef (Filip Ljepi) bio željan njihovog
bogatstva. Papu (Clemente) Klementa bilo je lako uvjeriti da surađuje u kreiranju optužbe
protiv Templara za herezu, svetogrđe, bogohuljenje i seksualnu perverziju. U Petak 13-og
listopada 1307 godine, Kralj Filip je izdao naredbe za uhićenje svih poznatih Templara.
Nakon uhićenja bili su predani Inkvizitorima Svete Rimske Apostolske Katoličke Crkve, na
ispitivanje Velikom Inkvizitoru Generalu Francuske.
Svatko tko zna barem nešto o metodama djelovanja tadašnje Inkvizicije, sigurno neće biti
iznenađen kada sada ovdje pročita da je uskoro nakon početka ispitivanja 15 000 Templara
bilo mučeno bez milosti, izgladnjivano do smrti ili spaljeno na lomači.
Veliki Majstor (Jaques de Molay) Žak de Molaj bio je jedan od nekoliko tisuća Templara koji
su imali najmilostiviji tretman – spaljivanje na lomači. Sada dolazi ono što ja nazivam
dobrim primjerom za 'odštetu koja zlata vrijedi': de Molaj je na lomači rekao – ' Vas dvojicu
pozivam pred Božji Sud.' Unutar vremena od jednog mjeseca, Papa Klement u mukama je
umro od strašne bolesti Lupusa. Unutar vremena od 8 mjeseci Kralj Filip poginuo je u
lovačkoj nesreći.
Ovi događaji vjerojatno su bili ogroman i neiscrpan izvor nadahnuća preostaloj nekolicini
Vitezova Templara, koji su prešli u ilegalu i nastavili sa svojim djelovanjem u tajnosti.
Iako su svojim metodama mučenja Inkvizitori uspjeli navesti neke od Templara da im odaju
Tajne Seksualne Magike Sufija; Inkvizitori u njima nisu mogli vidjeti ništa drugo osim
'seksualnih perverzija'. Sve do današnjeg dana stav ljudi po tom pitanju nije se previše
promjenio.
Iako su ciljevi i prakse Seksualne Magike, u usporedbi sa uobičajenim seksualnim odnosima,
daleko više idelistični i duhovno nadahnutiji; nije neuobičajeno da ograničeni umovi uzvikuju
– 'Seksualna Magika! Ta nemoralna seksualna perverzija!'
Tajni rituali Sufija nisu umrli sa nestankom Templara. Neprestano su se izvodili i prenosili sa
koljena na koljeno, iz generacije u generaciju; od strane naizgled nepovezanih pojedinaca.
Taj lanac povezanosti uočljivo je zabilježen u djelima takvih izoliranih pojedinaca kao što su
Levi, Papus, Franz Hartmann, Hargrave Jennings, Edward Kelley, Thomas Vaughn kao i
drugih, koji su svojim pisanjem razotkrili da su bili čuvari tajni; iako ih nikada nisu svojim
pisanjem jasno objelodanili.
(Bila je jedna žena, Ida Craddock, koja je zaista odala par tajni u rukopisu koji je kružio u
privatnom krugu. Zbog toga je bila nemilosrdno proganjana od strane svojih suradnika i
prijatelja.)
Prvi zapis o bilo kakvoj organiziranoj grupi javlja se tek početkom prošlog stoljeća.
Spominje se nepoznato društvo u Austriji i Njemačkoj, koje je kasnije preneseno u Englesku
pod imenom O.'.T.'.O.'., Red Orijentalnih Templara, kojem je na čelu bio Aleister Crowley;
koji je kasnije prenesen u Red G.'.B.'.G.'., Veliko Božje Bratstvo, 1932 godine, koji je
zatvorio svoja vrata za sva vremena 1937 godine.
Tajni radovi(učenja) Sufija također su stigla u Europu i drugim putem kroz Alkemiju (koja
dolazi od arapske riječi Al-kimiya), koja originalno potječe iz Arabije ali je stigla na Europsko
tlo kroz pisana djela Švicarskog filozofa, fizičara i alkemičara Paracelsusa (1493 – 1541).
Postoji četiri vrste alkemijskih pisanih djela:
- medicinska
- kemijski i metalurški eksperimenti
- mistična filozofija
- zamaskirana Seksualna Magika
U pisanim djelima alkemičara postoje brojni šifrirani tekstovi o Seksualnoj Magici; ali
pojedinac mora biti dobro upoznat sa materijom kako bi mogao dešifrirati takve tekstove.
Utvrđeno je da se mnogi od izraza koji su upotrebljeni u takvim šifriranim tekstovima
jedinstveno vrijedni za upotrebu, stoga je na kraju ovog priručnika dana lista ključnih riječi
koje su se koristile u alkemijskim tekstovima.
Zapravo su ove riječi originalno bile ekskluzivni ključevi Seksualne Magike koje su pisci
ubacivali u metalurške i kemijske formate Alkemije.
Ovim smo sumirali vjerodostojnu povijest Zapadne Seksualne Magike koja ne dolazi sa
Dalekog Istoka nego iz Arabije; i koja je osobito i jedinstveno Zapadna; kako po svojoj
religijskoj filozofiji, tako i po svojim djelima.

A sada, draga braćo&sestre, ako vas je Volja, dalje vi!

Agape!

POGLAVLJE I – UVOD U GNOSTIČKU MISU


Tau Apiryon

Aleister Crowley je napisao Liber XV, Gnostičku Misu, 1913. godine u Moskvi, godinu dana
nakon svojeg naimenovanja u X stupanj, kao vođe Britanske sekcije O.T.O.-a od strane
Theodora Reussa. Prema W.B. Crow-u, napisao ju je ' pod uticajem liturgije Svetog Basila
Ruske Crkve '. Crowley je objavio Gnostičku Misu tri puta za vrijeme svoga života, 1918 g. u
Internacionalu, 1919 g. u Ekvinoksu, tom III, br.1 (Plavi Ekvinoks), i 1929/30 g. u dodatku
VI Magike u Teoriji i i Praksi (MTP). Theodor Reuss je publicirao njemačku varijantu 1920 g.
(vidi 9. poglavlje). Gnostička Misa je prvi put javno slavljena u Nedjelju, 19. Maja 1933 e.v.,
od strane Wilfred T. Smitha i Regine Kahl u Hollywoodu, California. Crowley piše u 73.
poglavlju svojih Ispovjesti (Crowley je umro u 73. godini svoga života, hebrejsko slovo
GML=73, atu II, op.prev.):

' Tijekom ljeta 1913 e.v., cijela interpretacija centralne misterije Slobodnog Zidarstva
postala je jasna u mojoj svijesti, i ja sam je izrazio u dramskoj formi u pjesmi 'Brod'. U
nekim je vidovima lirični klimaks u toj pjesmi moje vrhunsko postignuće u prizivu; npr. onda
kada hor započinje: ' Ti koji si ja onkraj svega što ja jesam...'
Izgledalo mi je vrijedno to predstaviti kao himnu u ritualu Gnostičke Katoličke Crkve, koju
sam kasnije tokom godine pripremio za upotrebu od strane O.T.O.-a; kako bi bila centralna
ceremonija njegove privatne i javne svetkovine, korespondirajući sa Misom Rimske Katoličke
Crkve. Dok se bavimo ovom temom mogu u potpunosti opisati njezinu svrhu. Ljudska
priroda zahtijeva (u slučaju većine ljudi) zadovoljenje religijskog instinkta, i to se (opet u
slučaju večine ljudi) može učiniti putem ceremonijalnih sredstava. Zbog toga sam želio
kreirati ritual pomoću kojeg bi ljudi mogli ući u ekstazu, kao što je to uvijek i činjeno, pod
uticajem odgovarajućeg rituala. Tokom zadnjih godina došlo je do nagomilavanja neuspjeha
u postizanju toga cilja. Prvenstveno zbog toga što su postojeći kultovi šokirali intelektualna
uvjerenja ljudskih masa i izbezumljivala njihov zdrav razum. Zato su njihovi umovi kritizirali
njihov entuzijazam i onemogućili konzumaciju ujedinjenja njihovih individualnih duša sa
univerzalnom dušom. Da bi čovjek uspio u tom postignuću, on mora biti poput mladoženje
koji konzumira svoj brak, ako je njegova ljubav stalno podsjećana da su sve njegove
intelektualne pretpostavke i sumnje podjednako apsurdne.

(Kada dođe do pojave osnaženog entuzijazma, zanosa ili ekstaze,bilo da se radi o uzdizanju
kundalini ili spuštanju blagoslova-golubice, zna se pojaviti nevjerica, sumnja ili strah; poput
one kada čovjek shvati da može letjeti ili hodati po vodi, u onom trenutku kada počne
mentalno analizirati što mu se događa ekstaza se gubi, to studenta vodi kroz seriju, za
svakog pojedinca specifičnih, vježbi i iskustava kako bi ta blokada bila otklonjena, a on
mogao ući u stanje svijesti 'sad i ovdje', kako John Stanfield Jones kaže ' vrijeme i mjesto
Svetog Grala je uvijek sada i ovdje, a ne negdje i nekad ' op.prev. )

Odlučio sam da moj ritual treba slaviti uzvišenost operacije univerzalnih sila bez izlaganja
upitnih metafizičkih teorija, te bez nagovještanja ili navođenja bilo koje tvrdnje o prirodi sa
kojom se ne bi složio i najmaterijalističniji čovjek od znanosti. Površno gledano to može
izgledati i zvučati teško i nevjerojatno; ali u praksi sam pronašao da je savršeno
jednostavno kombinirati najtvrđe racionalne koncepcije fenomenalnog (pojavnog,
materijalnog) sa najuzvišenijim i najentuzijastičnijim slavljenjima suptilnog i duhovnog. '

Riječ 'Misa' prema Rimskoj Katoličkoj Crkvi dolazi od Latinske riječi Missa ' otpuštanje,
raspuštanje, obustava ', koja je uzeta iz fraze korištene u završnim fazama nekih starih
liturgija ' Ite, missa est ' ( ' otiđite, ovo je kraj ' ), ( ' raspuštanje, hram se zatvara, raziđite
se svojim kućama, otiđite u svoje šatore ', op.prev. ). Usprkos porijeklu svojeg imena,
euharistika svetkovine Mise ne potiče originalno iz Kršćanstva, niti je ekskluzivno vlasništvo
iti jedne religije. Crowley je u liturgijama rimskih i ruskih rituala pronašao komplicirane i
predivne uzorke sa bogatom simboličnom tradicijom, kako sjaje između slojeva okorjele
skolastične religijske dogme.
Euharistijski ritual koji čini srž Mise je daleko stariji od Kršćanstva, zapravo su neki
protenstantski teolozi označili Misu i njezine simbolične komponente kao dokaz kvarenja
Katoličke Crkve putem usvajanja ' idolopoklonskih ' paganskih praksi i doktrina. Neki od
mnogih primjera kvarnosti su:

Okrugla hostija i plitica ujedinjeni sa srebrnim polumjesecom kaleža su očiti simboli Sunca i
Mjeseca, oltar u obliku križa kao kultni objekt ( Omphalos, Lingam ili Sveto Drvo), fontana
bamptizma kao Sveti Izvor, Litanije Svetaca kao invokacija duhova predaka, te euharistija
sama kao primjer i dokaz ljudske žrtve. Neki prethistorijski totemski kultovi kojima kao
dokaz postojanja služe neki današnji moderni kultovi; bili su u stanju kreirati osjećaj
socijalne povezanosti kroz ritualne gozbe i svetkovine, i to prvenstveno kroz svetkovine koje
su uključivale konzumaciju i potrošnju njihove totemske biljke ili životinje.

(Taj tip kulta je prisutan i u svakodnevnom životu većine od nas; kult ispijanja čaja, kave,
slušanja muzike, plesa, igranja kompjuterskih i sportskih igara, moćan kult gledanja tv-a
itd., zapravo svako okupljanje ljudi koji ' troše ' istu ' sirovinu ' možemo nazvati kultom; po
tome proizlazi da postoji onoliko vrsta kultova koliko ima vrsta grupacija ljudi koji se u njima
napajaju za njih specifično potrebnom energijom, u cilju izvršenja za njih opet specifičnih
ciljeva. op.prev.)

Magika koja isprepliće sudbine članova totemskog društva sa sudbinom totemske životinje ili
biljke, također međusobno isprepliće i sudbine njihova dva totemska društva.

Osjećaj dijeljenja zajedničke sudbine, ili dijeljenje zajedničkog Duha ili Magike, u nekim
totemskim društvima postaje toliko snažno da preuzima svoj osobni identitet, sa svojim
osobnim atributima i čak svojom vlastitom osobnošću. Ponekad postaje blisko poistovjećen
sa osobnošću izrazito moćnog i obdarenog vrlinama heroja ili šamana ( iz svakodnevnog
života imamo primjer klubova obožavatelja glumaca, sportaša, političara itd. op.prev.), te
tako moćna identifikacija ostaje postojati i nakon smrti heroja. (Jim Morrison, Hendrix, John
Lennon itd. op. prev.) Heroj poistovjećen sa duhom kulta, ne smatra se istinski mrtvim
dokle god kult njegovih obožavatelja i dalje postoji. On postaje Božanski Čovjek, hibrid,
mješavina nastala od čovječanstva i sila prirode, u potpunosti čovjek a istovremeno i u
cijelosti Bog, koji je istovremeno i mrtav i živ; te stoga posjeduje moć nad životom i smrću.

Rano štovanje Dioniza, koje se je možda razvilo na način koji je dosada opisivan, dakle na
temeljima rituala totemskog društva, uključivalo je ispijanje vina i konzumaciju sirovog
mesa žrtvovane životinje u ritualu zvanom Omophagia. Ovisno o podneblju u kojem se je
ritual izvodio, životinja je bila bik, jarac ili paun (to su sve svete životinje posvećene
Dionizu). Te životinje bi bile ritualno rastrgane na dijelove u komemoraciji od strane pratnje
Dioniza-Zagreja, Zeusovog sina, od ruku Titana.

Meso konzumirano u divljoj orgiji od strane Bahatkinja nije bilo meso obične rastrgane
životinje. Kao prvo, to je bila životinja posvećena Bogu (totemska životinja), te je stoga u
sebi posjedovala vitalnu (životnu) silinu tog Boga. Kao drugo, životinja je morala
ceremonijalno proći kroz najveće i karakterno istovjetne oglede tog istog Boga. Prolaskom
kroz taj ritual simpatetične magike, smatralo se da je sveta životinja postigla istovjetnost sa
datim Bogom. Za njezino se je meso, prema tome, smatralo da je postalo istovjetno sa
mesom Dioniza samog. Vino je također bilo posvećeno Dionizu, i sudjelovalo je u njegovoj
prirodi na isti, totemski način. Kada Bahatkinje konzumiraju meso i vino, one konzumiraju
stvarno tijelo i krv svojeg Boga. Unoseći tijelo i krv svojeg Boga u svoje tijelo i krv, one
integriraju duh Boga u svoj vlastiti duh. To im nije dalo samo pristup moći i magici Boga
kojeg štuju, već im je dalo i snažan osjećaj istovjetnosti sa svim ostalim učesnicima, koji su
također opijeni tim istim Božanskim duhom.

Kako je vrijeme prolazilo Grčka kultura je kroz miješanje sa drugim kulturama postala više
rafinirana i složena, poput kultura Egipta, Male Azije i Feničana. Primitivno štovanje Dioniza
preživjelo je jer je bilo podložno evoluciji i razvoju.

Orfeji (koji su na vrhuncu svoje civilizacije bili u 6. st. pr. e.v.) su prilagodili Dionizijsku
religiju svojoj vlastitoj. Ublažili su divljaštvo njihovih rituala i koristili te rafinirane
prilagodbe, da istaknu putem alegorije filozofska učenja svoje religije iskupljenja. Pošto su
bili askete i vegetarijanci, zamijenili su krvavu Omophagiu sa beskrvnim sakramentalnim
pričešćem putem kolačića, sačinjenih od brašna i meda u spomen na ubijenog Sina Božjeg.
Orfejska učenja očuvana u Orfejskim himnama, razvijena u Grčkim misterijama i učenjima
najpoznatijih Orfejskih inicijata i Pitagorejaca, polučila su snažan uticaj na razvoj kasnije
Helenske religije i filozofije, pogotovo Neoplatonizma i Gnosticizma. Tim putevima su se ove
misterije pojavile u izrazito uspješnoj religiji poznatoj kao Kršćanstvo.

Riječ ' Gnostik ' je Grčka riječ koja znači ' sticanje znanja, spoznaje ' . Često je korištena u
vezi sa grupom ranih Kršćanskih religijskih sistema koji su se razvili kulturnoj, religijskoj i
filozofskoj mješavini nastaloj u Istočnom Rimskom Carstvu, tokom 1. st. e.v. i to
prvenstveno u području Aleksandrije u Egiptu. Kolektivno poznati kao Gnosticizam, ovi
sistemi koji su smatrani ' herezom ' od strane razvijene Kršćanske teokracije, pokušali su
spojiti Židovsko Kršćanstvo, Grčku filozofiju, Egipatsku teurgiju i ostale elemente u jedno
cjelovito učenje. Ta učenja su u sebi sadržavala učenja Simon Magusa, Basilidesa,
Bardesanesa i Marciona, kao i grupa koje su poznate kao Sethianci i Naaseneci. Izraz '
Gnostik ' također može biti upotrebljen da označi druge grupe religijskih sistema, koje iako
nisu Kršćanske, dijele mnoga gledišta Kršćanskih Gnostika. Orfejska religija je jedna od njih,
kao i hermetična učenja Egipatske Poimandres sekte, te Manihejska religija kao i religija
Mandaeana iz Južnog Iraka.

U uspoređivanju različitih dijelova Gnostičke tapiserije kao ono što ih povezuje navodimo
sljedeće:

- simbolični i praktični sinkretizam


- kozmogonija u kojoj je materija odvojena od duha kroz seriju emanacija ili Aeona, zajedno
sa kozmosom koji potiče iz ' miješanja ' duha u materiju
- različiti stupnjevi antikozmičkog osjećaja, kao što su propadanje stvorenog svijeta, kao i
svijeta materijalnog postojanja; bilo da je to izraženo kroz asketizam (suzdržavanje,
op.prev.) ili libertinizam (apsolutna sloboda bez granica, op.prev.)
- doktrina da je ljudski duh u svojoj suštini božanski
- sistem iskupljenja kroz misticizam i osobno prosvijetljenje koje je prikazano kroz '
iskupljenog otkupitelja ili spašenog spasioca '
- isticanje privilegiranog izdvajanja pravednih duša od materije i njihov povratak u čisti duh

Mnogi, iako ne svi, Gnostički sistemi stavljaju Istinskog Boga iznad Boga koji se obožava od
velike večine čovječanstva. Inferiorni (niži) Bog je često predstavljen kao arogantna i
tiranska sila koja se ne obazire na svoje porijeklo i ograničenja. Dio gnostičkih sistema je
označen kroz isticanje Božanskog ženskog duplikata Kristos-figure, koja je poznata pod
imenom Sofija, Helena, Enoia ili Barbelo.

Elitizam večine Gnostičkih sistema doveo je do njihovog konačnog izumiranja, u korist više
popularnih militantnijih ' ortodoksnih ' sistema Kršćanstva, Islama i Zoroastrizma; također
su i mnoga originalna pisana djela Gnostika sistematično uništavana.

(Elitizam u sistemu Teleme sačinjavaju osobe koje vrše svoje istinske volje, ljubavi, prirode i
djela. Izrazi ' Nema zakona nad čini što ti je volja ' , ' Ti nemaš prava osim vršiti svoju volju
' i ' Vi ste protiv puka o izabrani moji ' ukratko odslikavaju taj elitizam. Tu sada dolazi do
pitanja prakse. Pošto sva duhovna učenja, tehnike i redovi prvenstveno postoje kako bi
pomogli i uzdigli čovječanstvo na njegovom duhovnom putu; potrebno je pronači primjeren
način kako da ' puk ' svojevoljno krene ponuđenom duhovnom stazom. Zbog toga su
duhovne škole ustanovljene kroz duhovne razrede, kroz koje student napreduje kada i ako
je spreman, sve ovisno o njegovom SAČ i njegovom Velikom Djelu. Očito da je će se škole i
tehnike podučavanja razlikovati ovisno o vrstama grupacija ljudi i njihovim zajedničkim
interesima, a iznad svih njih će sijati isto svijetlo Teleme, kao što i sunčeva svijetlost sadrži
sve dugine boje. U suprotnom slučaju imamo prazne učionice ili vladajući nacizam, fašizam
ili neki drugi tip ibermenšizma; jer iako Riječ Zakona jeste Telema, ipak je Ljubav Zakon,
Ljubav pod Voljom. Skandinavske zemlje u tom pogledu daleko prednjače pred ostalom
civilizacijom ovog planeta. op. prev.)

Neka su ipak preživjela, kao npr. Corpus Hermeticum, Askew Codex, Bruce Codex, Akhnim
Codex, Nag Hamadi, kao i preživjela pisanja Manihejaca i Mandaenaca.

Kako se je povećavao broj Gnostičkih djela u literaturi, tako se je tokom Srednjeg Vijeka
Gnostička struja počela dijeliti u nekoliko različitih pravaca tradicije. Hermetična Gnoza je
inkorporirana u alegoričnu Gnozu Alkemije. Egipatski Gnosticizam je uticao na Hebrejski
Hekalot i Merkabah misticizam koji su se kasnije razvili u Kabalizam. Markionit i vjerojatno
Manihejska Gnoza je očuvana od strane Pauličiana iz Armenije i vjerojatno je uticala na
Bogumile iz Bugarske, koji su pomogli u stvaranju temelja Katarskih i Albigenzijskih sekti u
Južnoj Francuskoj u 12. st.. Katari su nadalje utjecali na razvoj srednjevjekovnog Jevrejskog
Kabalizma, kao i na viteške priče o Svetom Gralu; koje su onda ujedinjene sa izoterijskim
Islamskim idejama (sa njihovim vlastitim Gnostičkim i/ili Neoplatonskim uticajima) u
neortodoksno Kršćanstvo Vitezova Templara. Kabalizam, Hermetizam i Templarizam
ujedinjeni u Rozenkrojcerima i Slobodnom Zidarstvu čine temelj O.T.O.-a, Hermetičnog reda
Zlatne Zore i A.'.A.'. . Valentinska Gnoza je tiho prešla u strukturu i sakramentalne rituale
Rimske Katoličke Crkve.

Otkriće nekih Gnostičkih kodova, djela Elenehos od Hippolytusa, te izvjesnih Katarskih


dokumenata potaknulo je Francuski Gnostički Preporod krajem 19 st.e.v.. Francuski
Gnostički Preporod spojio je elemente Templara, Rozenkrojcera, Kršćanske Crkve i
povijesnog Gnosticizma u pokušaju da rekonstruira nezavisnu Gnostičku Crkvu; a jedan od
rezultata ovog pokušaja jest stvaranje temelja naše vlastite Gnostičke Katoličke Crkve.

Ujedinjenje Gnostičke Katoličke Crkve i O.T.O.-a predstavlja stoga ispreplitanje brojnih


Gnostičkih struja u jedno tijelo, tijelo čiji je krajnji cilj ostvarenje zadnje i najpotentnije
Gnostičke struje, Zakona Teleme, pohranjenog u O.T.O.-u i Gnostičkoj Katoličkoj Crkvi od
strane Majstora Theriona. U kreiranju Liber XV Crowley je razotkrio tajnu Gnostičku tradiciju
skrivenu unutar ceremonije Mise, sa ciljem da je oslobodi ograničenja Skolastičkih teorija i
dogmi Kršćanske teologije, i da prikaže temeljni kontinuitet između drevne tradicije Mudrosti
i modernih otkrića oslobađajuće filozofije Teleme.
__________________

' Vjerujem u jednog tajnog i neizrecivog GOSPODA; i u jednu Zvijezdu iz zajednice Zvijezda
iz čijeg ognja smo stvoreni i kojem ćemo se vratiti; i u jednog Oca Života, Tajna nad
Tajnama, u Njegovo ime CHAOS, jedinog namjesnika Sunca na Zemlji; i u jedan Zrak,
hranitelja svega što diše.

I vjerujem u jednu Zemlju, Majku svih nas, i u jednu Utrobu u kojoj su svi ljudi začeti, i u
kojoj će počivati, Tajna nad Tajnama, u Njeno ime BABALON.

I vjerujem u Zmiju i Lava, Tajna nad Tajnama, u Njegovo ime BAPHOMET.

I vjerujem u jednu Gnostičku Katoličku Crkvu Svijetlosti, Života, Ljubavi i Slobode, čija Riječ
Zakona je THELEMA.

I vjerujem u zajednicu Svetaca.

I kao što se hrana i piće svakodnevno u nama pretvaraju u duhovnu tvar, vjerujem u Čudo
Mise.

I priznajem jedan Baptizam Mudrošću kojim postižemo Čudo Inkarnacije.

I priznajem svoj život jednim, individualnim i vječnim, koji je bio, jeste i bit će.

AUMGN, AUMGN, AUMGN '

Primjetite da je Vjeroispovjest podjeljena u osam dijelova koje sljede tri ponavljanja


Telemitske forme Pranave. Prva četiri odjeljka su posvećena prema četiri slova
Tetragramatona YHVH: Otac(Chaos); Majka (Babalon); Ujedinjenje Oca i Make u Sinu
(Baphomet); i Kćerka, Nevjesta Sina (Crkva). Dva sljedeća odjeljka opisuju esencijalne
produkte Mise sa stanovišta kongregacije (naroda). Zadnja dva odjeljka su prije u formi
ispovjesti nego vjerovanja, i opisuju paralele između događaja u Misi i života pojedinca.

' Vjerujem u jednog tajnog i neizrecivog GOSPODA '


Riječ ' neizrecivog ' znači izvan opisa (neopisivog), izvan govora (neizgovorljivog). Odnosi se
na Keter, krajnje Jedinstvo koje je izvan svog Razumjevanja, i do kojeg se ne može doseći
čak ni kroz najvišu Mudrost.

' ...i u jednu Zvijezdu iz zajednice Zvijezda iz čije vatre smo stvoreni, i kojoj ćemo se vratiti '

Ovo se odnosi na Sol, Sunce, našeg ' Gospoda vidljivog i osjetilima dostupnog ', na vrhovni
izvor sve fizičke energije na površini i unutrašnjosti našeg planeta, koji je samo jedan od
beskonačno mnogo drugih koji postoje.

'...i u jednog Oca Života, Tajna nad Tajnama, u Njegovo ime CHAOS, jedinog namjesnika
Sunca na Zemlji '

Ime Chaos dolazi iz Liber CDXVIII, iz 14-og, 4-og, 3-eg i 2-og Aetira; gdje je poistovjećen sa
Imenom Chokhmaha. Chaos je ime korišteno od Orfeja da označe primarnu,
neizdiferenciranu tvar od koje je Univerzum oblikovan. Alkemičari koriste riječ 'chaos' da
označe 'srž' ili 'dušu' nečega, njezin 'zračni' dio; iz upotrebe rječi 'chaos' stvorena je
moderna riječ 'gas-plin'. Ovdje, to se odnosi na Kreativan Očinski Princip, Yod
Tetragramatona, Vatru Heraklita iz Chaldeanskih Proročanstava.

Znamo iz drugih Crowleyevih djela da se ' namjesnik Sunca na Zemlji ' odnosi na PHALLUS,
koji se, prema tome, treba poistovjetiti sa imenom CHAOS. PHALLUS onda po svojoj funkciji
kao ' jedini namjesnik Sunca na Zemlji ' predstavlja kreativnu i životodavnu Vatru, što se
manifestira u živim bićima koja obitavaju na površini ovog planeta. U kontekstu koji je
korišten u Gnostičkoj Misi ( kao i u Rubinovoj Zvijezdi ), ime 'PHALLUS' ili 'PHALLE' ne smije
se pobrkati sa riječju 'penis' , iako penis je služio kao drevni, iako nesavršeni, simbol
PHALLUSA. Izraz 'Falicizam' kao što ga je koristio Sir Richard Payne Knight i drugi pisci, ne
odnosi se na obožavanje penisa, nego na obožavanje Generativne Sile, Moći koja počiva u
seksualno zrelim osobama obiju spolova. Seksualno zrela i aktivna žena utjelovljuje
PHALLUS isto kao i bilo koji drugi zreli muškarac. Neovisno o tome, Generativna Sila
označena imenima CHAOS i PHALLUS ili PHALLE je različita od one koja je izražena imenom
BABALON. Dok CHAOS predstavlja sirovu generativnu moć i kreativnu energiju, BABALON
predstavlja uticaj koji zatvara, ograničava, koncentrira, usmjeruje i posvećuje sirovu
Energiju, u rafiniranu i fokusiranu Silu za postignuće Velikog Djela. Utroba koju PHALLUS čini
plodnom je ' jedna utroba u kojoj su svi ljudi začeti i u kojoj će počivati ', ili
materijalno/prostorno/vremenski kontinuum koji predstavlja univerzum.

Israel Regardie u Oku u Trokutu citira Crowleya: ' Kada ste dokazali da je Bog samo ime za
seksualni instinkt, izgleda mi da nije daleko od toga percepcija, da seksualni instinkt jest
Bog.'

'...i u jedan Zrak, hranitelja svega što diše.'

Zrak, kao jedan od četiri elementa, je atribuiran Vau Tetragramatona, kao Treća Osoba
Svetog Četvorstva. On je Tiphaareth u odnosu na Chokhmah CHAOSA, on je Jesod u odnosu
na Tiphareth Duha. Kao Ruah on je Sveti Duh, Um Formativnog, Oblikovnog Svijeta, i Sin
Oca koji crveni obraze naše Majke, i koji silazi sa Neba da posreduje između nas i našeg Oca
Sunca, prenoseći Svetu Pranu u našu krv kroz Inspiraciju. Fizikalno, taj jedan Zrak
ujedinjuje nas u jedan osjetilni kontinuum, sa svim drugim živim bićima koja su ikada
obitavala na površini Zemlje. Po tome, biljke uzimaju plin Ugljik Dioksid, koji onda
kombiniraju sa Solju Zemlje, Vodom i Sunčevom Svjetlošću, kako bi nam dale naš kruh i
vino, i tome još pridodale plin Kisik, koji mi, kao životinje, koristimo. Plin Kisik hrani naš
unutarnji plamen metabolizma, u kojem su kruh i vino žrtvovani, i čije sagorijevanje vraća
Ugljik Dioksid nazad u Zrak, u pravoj protuvrijednosti, kao ponudu zahvalnosti za našu
okrijepu. Po tome, sav zemaljski život je vezan u fizikalnu, kružnu zajednicu kroz medij tog
jednog Zraka.

O Zemlji, Majci i Utrobi

' I vjerujem u jednu Zemlju, Majku svih nas, i u jednu Utrobu, u kojoj su svi ljudi začeti, i u
kojoj će počivati, Tajna nad Tajnama, u Njeno ime BABALON.'

Ime BABALON, kao i ime CHAOS, dolazi iz 12og-2og Aetira Liber CDXVIII, gdje je
poistovjećeno sa Imenom Binah, Velikom Majkom, Heh Tetragramatona koji je par Yodu
Chaosa. U Gnostičkim terminima, Babalon predstavlja SOPHIA, Majka Svega; i sa Chaosom
prvi Sizigijum: prvi od dvostrukih principa odgovornih za manifestirano postojanje.

Chaos/Babalon Sizigijum također može biti poistovjećen sa Sunce/Mjesec, Nebo/Zemlja,


Šiva/Šakti, Šamaš/Ištar, Tamuz/Inana, Zeus/Semela, Simon/Helena i drugim parovima
'nebeskih ljubavnika'.

BABALON, kao Velika Majka, predstavlja MATERIJU, riječ koja dolazi od Latinske riječi za
Majku. Ona je fizička majka svih nas, ona koja nas je opskrbila materijalnim mesom kako bi
obukla naše gole duhove; Ona je Arhetipska majka, Velika Yoni, Utroba svega što živi uz
pomoć protjecanja krvi, Ona je Veliko More, sama Božanska Krv koja prekriva svijet i koja
struji našim venama; Ona je Majka Zemlja, Utroba Svog Života koji je nama poznat.

O Baphometu

' I vjerujem u Zmiju i Lava, Tajna nad Tajnama, u Njegovo ime Baphomet.'

Zajednički simbol Lav/Zmija je vrlo star, i javlja se u Mitraističnoj, kao i u Egipatskoj i


Gnostičkoj ikonografiji. Lav je ' Kralj Zvijeri ', zahvaljujući svojoj snazi, kraljevskom
urlikanju, žućkastoj solarnoj boji svoga krzna, i zato jer njegova griva predstavlja auroru
Sunca. Zmija, možda zato jer navodno čuva Drvo Života, je povezana sa Mudrošću. A zato
jer mijenja svoju kožu i kreće se na vijugav način, simbol je obnavljanja i ciklusa Života i
Smrti. Neke kulture su predpostavile, da pošto nema kapaka, je jedino stvorenje koje može
gledati u Sunce bez treptanja. Ime Hebrejskog slova Teth znači zmija, i Teth je atribuiran
zodijačkom znaku Lava. Teth korespondira Tarot Adutu zvanom ' Strast ', ili, u starom
sistemu ' Snaga ' . Ovaj Adut opisuje odnos između CHAOSA i BABALON. Dok su Lav i Zmija
oboje povezani sa Teth/Leo, Zmija je također i simbol zodijačkog znaka Škorpion. Lav i
Škorpion su oboje Fiksni Znaci, ali dok je Leo vatreni znak kojim vlada Sunce; Škorpion je
vodeni znak kojim vlada Mars ili Pluton.; i Lav i Škorpion se nalaze na suprotnim stranama
zodijaka. Škorpionu je atribuirano Hebrejsko slovo Nun, koje korespondira sa Tarot Adutom '
Smrt '. Na Lea se može gledati kao da predstavlja svjesnu Volju, ili Volju za Životom; na
Škorpiona se može gledati kao na podsvjesnu Volju, ili Volju za Smrću. Prema tome, može
se uzeti da se simbolizam Zmije i Lava uglavnom odnosi na ' Strast ' ili požudu koja vječno
pokreće kotač rođenja, života i smrti. Ta doktrina je ponovljena u Svećenikovoj drugoj
invokaciji ispred Vela, koja sadrži sljedeći citat iz Knjige Zakona: ' Ja sam Život i davatelj
Života, pa ipak je stoga spoznaja mene, spoznaja smrti.' Naša tradicija nas uči da nema
života bez smrti, niti smrti bez života. Život i Smrt su dvije strane istog Kotača: Zmija i Lav,
Tajna nad Tajnama, u njegovo ime BAPHOMET. BAPHOMET je ime idola Vitezova Templara,
za čije su štovanje bili optuženi. Baphomet je bio interpretiran na mnogo različitih načina od
strane različitih autoriteta, evo nekih primjera:

- Visconti: Francusko kvarenje riječi Mahomet (Muhamed)


- Von Hammer: Grčko Baphe Metis – Baptizam Mudrošću
Baphe je grčka riječ za ' budalast ' i ima značenje bačve pune organske boje; Metis je bila
Titanka koja je vladala nad četvrtim danom u tjednu, planetom Merkurom i svom mudrošću i
znanjem. Nakon što su Titane svrgnuli Bogovi, Zeusa je prožela strast za Metis i on ju je
zaveo. Proročište je predvidjelo da će njihovo dijete biti djevojčica, ali da će sljedeće dijete
koje rodi Metis, ako ga bude bilo, biti dječak koji će sa vremenom svrgnuti Zeusa, kao što je
on svrgnuo Kronosa. Da bi spriječio takvu katastrofu, Zeus je ulovio Metis u klopku i cijelu je
progutao. Danima kasnije, Atena, Božica Mudrosti, je iskočila iz Zeusove lubanje.

- Von Hammer: Hebrejsko Maphtah Bet Yahweh – Ključ Kuće Božje

- Raspe: Grčko Baphe Metros ili Baphe Metios – Baptizam ili Tinktura Mudrosti

- C.W. King: Grčko Baphe Metros – Baptizam Majke, ili kvarenje riječi ' Behemoth '

- Levi: Simbol Univerzalnog Agensa, ili Merkurija, ili Pana, ili Sumpora, ili Gnostičkog Hyle;
također i obrnuti notarikon – TEM.O.H.P.AB. – TEMpli Omnimum Hominum Paces Abbas – '
Otac Hrama, univerzalni mir ljudi '

- Mackey: Simbol smrtnosti

- Blavatsky: simbol Azazela, ' Jarčevog Boga ' ili ' Snage Boga ', drevni Hebrejski ' žrtveni
jarac '

- Crowley: BAFOMIThR – Otac (od) Mitra; 8 slova označava Merkura, također i 729 –
Kephas, Kamen, ime Isus dano Petru kao utemeljitelju Crkve, Kockasti Kamen koji je Kutni
Kamen Hrama; također i obrnuti pentagram, potpuno odrasli hermafrodit, također i
originalno biće, Zeus Arrhenothelus ili Bacchus Diphues, također i Androgin, hijeroglif arkane
savršenstva, također i amblem Pana Pangenetora koji je simboliziran na Atu XV, Adut ' Đavo
' Tarota.

- Po AthBaSh Temuri: TMVPB (Baphomet) = AIPOŠ (Sofia)

- Baigent & Leigh, poslije Idres Shah: Arapsko Abufihamet, izrečeno na Maorskom
Španjolskom kao Bufihimat – ' Otac Razumjevanja ' ili ' Otac Mudrosti '

Idol Bafometa je obično opisivan kao ' bradata glava sa surovim izrazom ' . Veći broj
artifakata (arheološki ostaci) iz 13. st. koji su navodno pripadali Vitezovima Templarima,
imali su ugravirani lik bradate ženske figure sa vrlo snažnim izrazom lica, koja je bila u
potpunosti gola, sa izuzetkom ogrtača i šešira; sličnog onima koje je nosila Cybele na
drevnim spomenicima, držeći lanac u svakoj ruci, dok su joj pored bokova bili prisutni
simboli Sunca i Mjeseca, i/ili pentagtram i heksagram, i lubanja ispred njezinih stopala. Von
Hammer je nagađao da su ti likovi možda bili opisi Baphometa. Slijedeći tu androginu
simboliku, Eliphas Levi je prikazao Bafometa u svojem, sada već legendarnom crtežu, '
Đavola ' Tarota, biće sa glavom jarca, ljudskim ženskim grudima i Kaducejusom umjesto
falusa, kako sjedi na kockastom kamenu sa podignutom desnom rukom na kojoj piše ' solve
', i ljevom rukom spuštenom na kojoj piše ' coagula '; i plamenom buktinjom između svojih
rogova, te sa uspravnim pentagramom na čelu. Je li Bafomet ' Đavo ' ? Da li mi štujemo ' zlo
' Božanstvo? ' Zlo ' Bafometa, ' Đavola ' Tarota, nije zlo zločina ili nasilja ili praznovjernog
svetogrđa, već ono što je smatrano krajnje 'zlim' kod Manihejaca i ostalih Staroeonskih
Gnostika, a odnosilo se na generaciju (proizvodnju, stvaranje), koja rezultira u inkarnaciji, '
utamničenju ' čistog duha u nečistoj ' grobnici ' materije. Zbog toga je Bafomet prikazan sa
oba pentagrama, uspravnim i obrnutim. Uspravni pentagram prikazuje vladavinu duha nad
četiri elementa (materijom), obrnuti prikazuje duh 'uronjen' u četiri elementa (materiju).

Bafomet je Dijalektično Ujedinjenje Suprotnosti: jedinstvo Chaosa i Babalon; Sinteza Teze i


Antiteze, Čokmah i Binah ujedinjeni u Tifaretu; spermij i jajašce ujedinjeni u zigoti; Yod Otac
i Heh Majka ujedinjeni u Vav Sinu; Volja i Memorija ujedinjene u svjesnom umu. Sjetite se
da je Vav Hebrejska riječ za ' čavao ', ono što ujedinjuje, povezuje dvije stvari. Po tome je
Bafomet Lav i Zmija, Androgin, Hermafrodit, Rebis Alkemičara, Dvoglavi Orao Slobodnih
Zidara. Bafomet je također i ' Baptizam Mudrošću ' putem kojeg postižemo ' čudo inkarnacije
' : Zeus je progutao Merkurijsku Metis, koja se iz njegove lubanje izdigla kao Atena, Božica
Mudrosti; ili prodiranje Volje Čokmaha u Veliko More Binaha, koje rezultira stvaranjem
sedam rijeka i razbijanjem brodova; ili spuštanje Sophia/Achamoth u vanjsku tamu, da
uzrokuje stvaranje svijeta; ili spuštanje Goluba nad Pehar i Hostiju da Posveti Euharistiju.

Oni koji su upoznati sa Simonovom Gnostičkom raspravom zvanom Apophasis Megale


prepoznati će Bafometa kao ' Oca ', Demijurga koji se manifestira u Srednjem Prostoru
između muške ' Velike Moći ' i ženske ' Velike Misli '.

Daljnji uvid u prirodu Bafometa može biti dobijen kroz poistovjećenje Lava sa ' Lavom
plemena Judah, iz korijena ( sjemena, plemena ) Davidova ', te kroz poistovjećenje Zmije sa
onom koju je Mojsije nagovijestio i podigao joj spomenik, kada je razapeo vatrenu zmiju od
žute mjedi u pustinji, zmije čiji broj je 358.

Ono što slijedi su simboli atribuirani Bafometu iz različitih točki gledišta:

Spojeni Sunce i Mjesec, Točka unutar Kružnice, Grčko slovo Theta, Orfičko Jaje, Srce ovijeno
Zmijom, Kundalini Zmija omotana oko Svayabhu-Linga, Ardhanarishvara slika, Grčko slovo
Epsilon, Rimsko slovo Y, Uspravni i Obrnuti Pentagram, Heksagram kao ujedinjenje Vatre i
Vode, Pentagram i Heksagram zajedno, Jednopotezni Heksagram (Sunce i Mjesec ujedinjeni
sa 4 elementa), Sekhemti Kruna (Kruna ujedinjenog Sjevernog i Južnog Egipta), Stožac ili
Konus, Ruža i Križ, Ankh, Amblem Venere, Amblem Marsa, Amblem Merkura, Kaduceus,
Štap Glavnog Adepta, Seltički Križ, Solarni Križ, Krug i Križ, Raspelo, Kotač, Lobanja sa
prekriženim kostima, Lobanja sa Zelenom Grančicom ili Listom u svojim ustima, Drvo koje
raste iz leša, Stisak, Ruke u Molitvi, Dijete, Isus u Mandroli, Alfa i Omega, Golub koji se
spušta nad Pehar, Delfin koji skakuće u moru, Gryllus, Kvadrat i Kompas, Visak i Libela,
Koplje i Pehar, Mač i Disk.

' I vjerujem u jednu Gnostičku Katoličku Crkvu Svijetlosti, Života, Ljubavi i Slobode, čija
riječ Zakona je Thelema.'

Ujedinjenje Oca Yod i Majke Heh u Sinu Vav, omogućava pojavu Kćeri, finalnog Heh.
Ujedinjenje Chaosa i Babalone u Baphometu rezultira pojavom ' Gnostičke Katoličke Crkve
Svijetlosti, Života, Ljubavi i Slobode čija Riječ Zakona je Thelema ' .

Riječ ' crkva ' dolazi iz Grčke riječi Doma Kuriakon što znači ' Kuća Gospoda '. Kao takva,
ona je mjesto gdje se okupljamo kako bi se ujedinili u zajednici sa najvišim.

(Crkva korespondira sa Gufom i našim fizičkim tijelom kao ' Hramom Božjim ', ako cijelu
Misu promatramo kao inicijacijski proces koji se odvija unutar nas samih. Op.prev.)

Naša Crkva je istovremeno i Gnostička i Katolička. Mi smo Gnostici jer prihvaćamo


emanacijsku kozmogoniju Gnostika (koja je prikazana sa Drvetom Života i sa Trideset Aetira
Enocha )i njihovom doktrinom iskupljenja/iluminacije pojedinca kroz Gnozu. Mi smo Katolici
jer naš sistem nije elitistički, otvoren je za sve i od ' univerzalnog je interesa '; a također i
zato jer, slično Rimskoj Katoličkoj Crkvi, a u suprotnosti sa Staroeonskim Gnosticima,
potvrđujemo rođenje i život Svetima, a brak smatramo Svetim Sakramentom.

Mi tvrdimo da potječemo od Gnostika starina, kroz tajne tradicije Vitezova Templara,


legende o Gralu trubadura i šansonijera, i prikrivenih učenja alkemičara, hermetičara,
kabalista, magičara, Rozenkrojcera, Masona i Sufija. Ali, mi nismo Gnostici u smislu
značenja riječi koja označava moderne Gnostike, u njihovom pokušaju da dišu život u suhim
ostacima Basilidesa, Valentinusa i Mania. Naša Gnoza je iskovana u peći od 18 stoljeća
iskušenja, eksperimenata i dijaloga, i doživjela je krajnju transmutaciju kroz Gnozu Nove
Riječi: THELEMA.

Mi smo Gnostici putem nasljedstva, zajednice, i putem teorije i prakse; ali mi smo odbacili
sjenu starog robovskog krika za oslobođenjem od ' zle i tamne ' materije. Mi više ne
doživljavamo inkarnaciju kao prljanje Duha Materijom, već kao oplemenjivanje Materije
Duhom. Mi više ne zatvaramo sebe u asketskom povlačenju, ne okrećemo leđa životu i ne
doživljavamo iskustvo kao zagađenje naše čistoće. Sada, pošto smo naoružani sa Novim
Zakonom, mi idemo naprijed po licu Zemlje da činimo naše Volje među živima; da zračimo
naše Svijetlo u svaki sjenoviti i tamni kutak svijeta, i da se ujedinimo sa svim mogućnostima
postojanja, koje je Čista Radost.

Formula riječi TELHMA može biti proučavana u MTP, Poglavlje VIII, Odjeljak III; i u Zakon je
za Sve, komentarima na Liber AL I:39.

' I vjerujem u zajednicu Svetaca.'

Zajednica znači uzajamno sudjelovanje, učešće, participacija.


Sveci istinske crkve davnih vremena su prizvani od Đakona u 5. Litaniji.

(Sada sljedi citat kompletne 5. Litanije, op.prev.)

'.......ovu svetkovinu! '

Treba napomenuti da je lista svetaca nepotpuna, što je evidentirano putem fraza ' i mnogi
drugi sveti pjesnici ' i ' mnogi drugi...'. Iako imena tih drugih svetaca naše crkve nisu
navedena na ovom mjestu, Njihova Esenca je svejedno prizvana sa onima koji su navedeni
svojim imenom. Ne zaboravimo da su među ovim tihim svecima i svi ženski sveci naše Crkve
( uključujući i sve majke, po mišljenju našeg Pokojnog Patriarha Merlina Peregrinusa ), čija
se imena, u skladu sa tradicijom, nikada ne razotkrivaju. Nakon što je Esenca Svetaca bila
prizvana od strane Đakona u Litanijama, Svećenik se za vrijeme Posvete elementa, upravo
prije Trisagion, obraća prizvanoj Esenci Svetaca sa ovim riječima:

' Čujte me, svi vi sada duhovno prisutni Sveci Istinske Crkve davnih vremena; od vas mi
zahtijevamo nasljeđe, sa vama mi tražimo zajedništvo, od vas mi tražimo blagoslov u imenu
IAO.'

Dok izgovara ove riječi, Svećenik može odabrati da usmjeri svoju pažnju i koncentraciju na
Pehar koji se nalazi u ruci Svećenice, jer sveci su oni koji su iscijedili svaku kap svoje krvi,
svoje Esence i Suštine, u Pehar Babalon. I pošto je vino koje se nalazi u tom Peharu već
otprije pretvoreno u Krv Boga, Krv Svetaca i Krv Boga su ista krv: ' suština svakog istinskog
Boga na površini Zemlje koji održava slijed znanja iz generacije u generaciju.'

Tako kao što Crkva priziva svoje Svece, svoje pretke čija Božanska Krv ispunjava njezin
Pehar, nadahnjuje njezine prizive, i oblikuje zidove njezine Duhovne Građevine; tako i
svatko od nas priziva svoje vlastite svece, svoje pretke i prethodnike, čija Božanska Krv
ispunjava naša tijela, informira našu intuiciju, i oblikuje Astralne Zidove oko naših Svetih
Hramova.

Formula IAO treba biti studirana u MTP, Poglavlje 5. U Srcu Majstora, IAO je označen kao '
Glas Pelikana ' atribuiran Tipharethu: ' sve što živi je krv Srca Majstora: sve Zvijezde se
goste na toj Paši koja obitava u Svijetlosti. '

Zaključne Napomene

' I kao što se piće i hrana svakodnevno u nama pretvaraju u duhovnu tvar, vjerujem u Čudo
Mise '

Čudo Mise je Alkemijska pretvorba ' temeljnih metala ' u ' zlato '; transmutacija materije u
Božansku Energiju. Ova transmutacija se ne pojavljuje samo u elementima Euharistije
tokom njihove posvete, nego također i u sudionicima Mise tokom njihovog pričešćenja. To se
vidi u riječima ' Ne postoji dio mene koji nije od Boga ' . Mudra napomena o jelu (što se
odnosi na svu hranu ) i piću, je spoznaja da je to Čudo zapravo prirodan proces, a to je
spoznato kroz razumjevanje njegove čudesne prirode.

' I priznajem jedan Baptizam Mudrošću kojim postižemo Čudo Inkarnacije.'

Von Hammerovo objašnjenje imena Baphomet is Baphe-Metis, Baptizam Mudrošću. Riječ '
priznajem ' dolazi od Latinske riječi confiteri, koja znači, u ovom slučaju, ' priznati' .

' I priznajem svoj život jednim, individualnim i vječnim, koji je bio jeste i bit' će.'

Na ovo može biti gledano kao na preciznu sintezu svega, što je bilo prethodno rečeno u
Himni. Ovo posjeduje mnoge potencijalne interpretacije na mnogo različitih razina. Npr.,
može biti interpretirano kao sugeriranje doktrine o metempsihozi, transmigraciji ili
reinkarnaciji, ili kao da je život jedan cjeloviti kontinuum, ili da svaka individua sudjeluje u
prirodi Hadita. U svakom slučaju, to su individualna priznanja putem kojih on ili ona
potvrđuju da njihovi životi koje trenutno posjeduju, transcendentiraju očigledna privremena
ograničenja.

' AUMGN, AUMGN, AUMGN '

To je Telemitski oblik Pranave, Svetog Vedskog Sloga ' AUM '. Njezina upotreba ovdje je
ekvivalentna upotrebi riječi 'AMEN' Jevrejsko-Kršćanske tradicije. Upotreba ove riječi 'AMEN'
od strane Hebreja vjerojatno originalno potječe od Egipatskog običaja preuzimanja zavjeta u
ime Boga zvanog Amon, Amoun ili Amen, poznatog kao ' Kralja Bogova ' i ' Gospod Neba ',
čije ime znači ' Skriven '. AUMGN je također Glas Labuda u Srcu Majstora, koji je atribuiran
Keteru: ' kroz Nerođenog, kroz Vječnog, Misao Majstora se kreće, lebdeći u Aetiru. '

Glas ' m ' upotrebljen u Pranavi je drugačiji od srodnog 'm' u Engleskom. On se stvara sa
lagano razmaknutim usnicama, i predstavlja prije nazalizaciju sloga nego odvojeni, neovisni
fonem. Telemitska Pranava, prema tome, može biti izgovorena na sljedeći način: početak
vokalizacije sa široko otvorenim ustima; postepeno skupljanje usnica uz održavanje čeljusti
širom otvorene; a kada su usnice skoro već zatvorene, zatvoriti čeljust i nastaviti vokalizirati
snažni nazalni zvuk još nekoliko trenutaka.

Za kompletnu egzegenezu Telemitske Pranave AUMGN, vidjeti MTP, 8. Poglavlje, 5. Odjeljak.


Formula AUMGN sadrži u sebi cijelu himnu. Njezino trostruko ponavljanje na kraju himne
pečati i upotpunjuje istu, prizivajući Svetu Svećenicu koja se sljedeća pojavljuje.

SVEĆENIK:

Ti koji si Ja, onkraj svega što ja jesam,


Koji ni prirode ni imena nemaš,
Koji jesi kada sve osim Tebe nestalo je,
Ti središte, i Sunčeva tajno,
Ti skriveno izvorište svega znanog i neznanog,
Ti samotni i jedini,
Ti istinski ognju unutar trske
Što množiš se i rađaš, izvoru i sjemenu
Svjetlosti, Života, Ljubavi, Slobode.
Ti koji iznad govora i izvan vida jesi,
Ja prizivam Tebe, moj tinjajući a živahni ognju
Koji se raspaljuješ kako moje težnje strastvenije postaju.
Ja prizivam Tebe koji vječan jesi,
Ti središte i Sunčeva tajno
I tu tajnu najsvetiju
Čiji nositelj sam ja.
Pojavi se, najstrahotniji i najmiliji
Kao što je zakonito, u djetetu tvome!

HOR.
Jer Ocu i Sinu
Pravilo je Sveti Duh;
Muško - žensko, suštinsko, jedno.
Muško biće ženskim likom odjeveno.
Slava i obožavanje u visinama
Tebi golube, koji čovjeka do božanstva dižeš
Da bi on kraljem bio
U proljetnom suncu poslije zimske oluje.
Slava i obožavanje Tebi,
životni soku jasena svijeta, čudesnog drva!

MUŠKARCI. Slava Tebi iz Pozlaćene grobnice.


ŽENE. Slava Tebi iz iščekujuće Maternice.
MUŠKARCI. Slava Tebi sa zemlje neorane!
ŽENE. Slava Tebi iz djevice zavjetovane!
MUŠKARCI. Slava Tebi, istinsko Jedinstvo Vječnog Trojstva!
ŽENE. Slava Tebi, ti oče i majko, sopstvo od "Ja koji jesam"!
MUŠKARCI. Slava Tebi, koji si izvan svakog pojma, brizgu sperme, sjemenu i zametku!
ŽENE. Slava Tebi, vječno Sunce, Ti Jedno u Trojstvu, Ti Trojstvo u Jedinstvu!

HOR. Slava i obožavanje Tebi, životni soku jasena svijeta, čudesnog drva!

1 - 3 - 1 (jedno u trojstvu, trojstvo u jedinsvu)

PAN-GNOZA
(SVECI)

ĐAKON. Gospode života i Radosti, koji si moć čovjeka, koji si suština svakog istinskog boga
koji je na Zemlji, koji održavaš slijed znanja iz generacije u generaciju, kojeg obožavamo na
ledinama i u šumama, na planinama i u špiljama, otvoreno na javnim mjestima i tajno u
odajama naših kuća, u hramovima od zlata i slonovače i mramora, kao i u ovim drugim
našim tjelesnim hramovima, mi časno slavimo spomen na one vrijedne ljude, koji su od
starina obožavali tebe i očitovali tvoju slavu pred ljudima; Laotze i Siddartha i Krishna i
Tahuti, Mosheh, Dionisus, Mohamed i To Mega Therion, kao i Hermes, Pan, Priapus, Osiris i
Melchizedek, Khem, i Amoun i Mentu, Heracles, Orpheus i Odysseus; i Vergilius, Catullus,
Martialis, Rabelais, Swinburne, i mnogi sveti pjesnici; Apollonius Tyanaeus, Simon Magus,
Manes, Pytagoras, Basilides, Valentinus, Bardesanes i Hippolitus, koji su prenijeli svjetlost i
Gnoze nama njihovim baštinicima i njihovim nasljednicima; Merlin, Arthur, Kamuret, Parzival
i mnogi drugi proroci, sveci i kraljevi, koji su protiv neznabožaca nosili Koplje i Pehar, Mač i
Disk; kao i slijedeći, Carolus Magnus i njegovi vitezovi, William of Schyren, Frederick of
Hohenstaufen, Roger Bacon, Jacobus Burgundus Molensis Mučenik, Christian Rosencreutz,
Ulrich von Hutten, Paracelsus, Michael Maier, Roderic Borgia Papa Alexandar Šesti, Jacob
Boehme, Francis Bacon, Lord Verulam, Andrea, Robertus de Fluctibus, Johannes Dee, Sir
Edward Kelly, Thomas Vaughan, Elias Ashmole, Molinos, Adam Weishaupt, Wolfgang von
Goethe, Ludovicus Rex Bavariae, Richard Wagner, Alphonse Louis Constant, Friedrich
Nietzsche, Hargrave Jennings, Karl Kellner, Forlong dux, Sir Richard Payne Knight, Sir
Richard Francis Burton, Paul Gauguin, Doctor Gerard Encausse, Doctor Theodor Reuss, i Sir
Aleister Crowley.
O Sinovi Lava i Zmije! Sa svim Tvojim svecima mi časno u spomen slavimo one koji su bili,
jesu i dolaze.
Neka je snažna, silna i očinska ovdje prisutna njihova Suština, da bi uveličala ovu
svetkovinu!

SVEĆENIK. Neka u mojim ustima bude suština života Sunca.


On uzima Hostiju desnom rukom, njome čini + nad Pliticom, i jede je.
Tišina.
SVEĆENICA uzima Pehar, otkriva ga i pruža, kao ranije.

SVEĆENIK. Neka u mojim ustima bude suština radosti Zemlje!


On uzima Pehar, čini + na SVEĆENICU, ispija vino i vraća joj Pehar.
Tišina.
On ustaje, uzima Koplje i okrene se ljudima.

SVEĆENIK. Ne postoji niti jedan dio mene koji nije od Boga.

Ljudi koji se žele pričestiti trebaju nagovijestiti svoju težnju ranije; nitko drugi ne smije biti
prisutan za vrijeme pričešća; za svakog treba pripremiti cijeli Kolačić Svjetlosti i pun vrč
vina. ĐAKON ih rasporedi; oni prilaze jedan po jedan oltaru. Djeca posreduju Elemente
ljudima. LJUDI se pričešćuju kao što je to učinio SVEĆENIK, izgovarajući iste riječi u položaju
Uskrsnuća: Ne postoji niti jedan dio mene koji nije od Bogova.
Ovo se ne izvodi kad je ceremonija karaktera svetkovine, npr. kod vjenčanja, i tada se nitko
ne pričešćuje osim SVEĆENIKA; u pričešću sudjeluje samo ono dvoje koje će biti vjenčano.
Kod baptizma u pričešću učestvuje jedino dijete koje se krsti; ili kod Karizme u pubertetu u
pričešću učestvuju jedino osobe kojima se to potvrđuje. - SVEĆENIK može pričuvati
Sakrament za pričešće bolesnih u njihovim kućama.)
SVEĆENIK zatvara veo. Sa Kopljem čini tri puta + na ljudima na slijedeći način.

SVEĆENIK.
+ Neka vas Gospod blagoslovi.
+ Neka Gospod prosvijetli vaše umove, utješi vaša srca i osnaži vaša tijela.
+ Neka vas Gospod dovede do ispunjenja vaših istinskih Volja, do Velikog Djela, Najvišeg
Dobra, Istinske Mudrosti i Savršene Sreće.

On izlazi u Grobnicu na Zapadu, ĐAKON i djeca ga slijede.


Muzika. - po volji.

(Opaska. - SVEĆENICA i drugi službenici nikad ne učestvuju u Sakramentu, oni postoje kao
dio samog SVEĆENIKA.)

Telema!

I još samo da razjasnim jednu dezinformaciju vezanu uz Kolačiće Svijetlosti.

KOLAČIĆI LUČI

Sastojci:
• pola galona (2 litre) vina porto (koje se iskuhava do gustog taloga)
• jedna i pol šalica neizbjeljenog pšeničnog brašna
• med (za okus)
• jedna i pol čajna žličica maslinovog ulja
• abramelinovo ulje (samo za okus – ne previše!)
• ostali sastojci ( vidi AL III, 23 i 24 )

Pod ostalim sastojcima se misli na sljedeće.

Magičar uzima "svoju krv" (kao simbol ega, svoje životinjske prirode, animalne volje); i
miješa sa prvih 5 sastojaka; zatim taj arhetipski kolačić "spaljuje" na vatri do pepela;
smisao ovoga je u cijelosti objašnjen u Misi Feniksa koja se nalazi i na ovom topicu. Ideja je
da "niže" hrani "više"; da se "životinjsko" žrtvuje kako bi hranilo "duhovno"; to je metoda
putem koje "ne-ja" kroz "ja" upravlja animalnom voljom kao "konjem na kojem jaše"; koja
je temelj, gorivo, kotači "kočija" u kojima "juri" duhovna suština čovjeka koja je "vozač". Na
hebrejskom se "krv" zbraja do 44, što je broj Horusa i njegove mise. Tada se taj pepeo
uzima i miješa ponovo sa prvih 5 sastojaka; zatim se takva smijesa razdijeli u pojedine
kolačiće i dogotovi u pećnici; i to su konačni kolačići svijetlosti koji se koriste u svim vrstama
gnostičkih misa.

Agape!

VIII. POGLAVLJE – FORMULA TETRAGRAMATONA U GNOSTIČKOJ MISI


Tau Apiryon

Tetragramaton je Grčka riječ koja znači ' riječ od 4 slova ', i odnosi se na Hebrejsko ime
Boga, YHVH, koja je na Zapadu poznata pod svojim uobičajenim imenom Jehovah. Ovo ime
je oduvijek bilo izuzetno štovano kod Kabalista, kao ime od velike moći i simboličkog
značenja. Slovima ovog imena su dodjeljena 4 elementa, 4 boje Tarota, 4 svijeta Kabale, i
sva druga smislena četvorstva. Aliester Crowley opisuje Magičku Formulu Kreacije putem te
riječi u MTP, 3. Poglavlje; u Knjizi Tota, I:1 i II:0. Čitatelj se upućuje na te tekstove zbog
potpunijeg objašnjenja nekih temeljnih koncepcija koje su upotrijebljene u ovom eseju.

Hebrejsko slovo Yod je po svojem obliku točka, ime korespodentnog slova u Grčkom je iota,
što znači ' jot ' ili ' komadić, glava, bit '. Hebrejsko slovo Heh, što znači ' prozor ', odnosi se
na otvoren prostor. Polarnost između Yod i Heh može se sagledati kao ona između Hadita i
Nuit. Hebrejsko slovo V se zove Vav što znači ' čavao ', taj pojam se odnosi na ujedinjenje,
ili ono što spaja dvije stvari zajedno. Zadnje slovo Heh prikazuje rezultat tog ujedinjenja.
Hadit je svaka od beskonačnog broja beskonačno malih točaka koje sačinjavaju Univerzum.
Nuit je beskrajni prostor koji okružuje Hadita, ona je cjelina koja je podjeljena zbog ljubavi
jedne točke Hadita.

Yod je Kralj, vjeren sa Heh, Kraljicom. Njihovo ujedinjenje donosi pojavu Vau-a, koji je
Princ, Nasljednik; i završnog Heh, Princeze Djevice. Misija Princa je da oženi Princezu i
postavi je na Tron Majke; kako bi Princeza postala Kraljica, a Princ mogao iskoristiti svoje
pravo rođenjem da postane Kralj. To se može pročitati u 4. Aetiru Vizije i Glasa: ' I to je ono
što je napisano, Malkut će biti uzdignut i postavljen na Tron Binaha. I to je Kamen Mudraca
koji je postavljen kao Pečat na grobnicu Tetragramatona, i to je Eliksir Života koji je
destiliran iz krvi Svetaca, i to je crveni prah koji je dobiven mljevenjem kostiju Horonzona. '

Evo nekoliko tradicionalnih atribucija za 4 slova Tetragramatona:

Yod-Vatra-Chokmah-Chiah-Atziluth-Volja-Magus-Koplje-Amfortas
Heh-Voda-Binah-Neshamah-Briah-Memorija-Magister-Pehar-Prozor/Gral
Vau-Zrak-Tiphareth-Ruach-Yetzirah-Zaključivanje-Adept-mač-Parsifal
Heh(završno)-Zemlja-Malkuth-Nephesh-Assiah-Misli-Neofit-Plitica-Kundry

U Gnostičkoj Misi se formula Tetragramatona stalno ponavlja na više nivoa. Sljedi nekoliko
primjera. Gnostička i Katolička Crkva Života (Yod), Ljubavi (Heh), Svijetlosti (Vau) i Slobode
(Heh završno).

Oficiri Crkve su Svećenik (Yod), Svećenica (Heh), Đakon (Vau) i Djeca (Heh završno). Prve
četiri točke Himne se odnose na Chaos (Yod), Babalon (Heh), Baphomet (Vau) i Crkva (Heh
završno).

U ceremoniji ulaska, na oltaru se Yod, Stela, (Chaos, Chokhmah) ujedinjuje sa Heh, Svetim
Gralom, (Babalon, Binah); dovodeći na taj način do pojave Vau-a, (Baphomet, Aiwass,
Tiphareth, Um), Đakona sa KZ, i sa završnim Heh, kongregacijom, (Crkva, Malkut, misli).

Đakon pridodaje Vau (KZ, Logos) Yodu i Hehu na Oltaru. Nakon što Đakon i kongregacija
odrecitiraju Himnu, koja uključuje priznavanje Sila Tetragramatona, pojavljuje se drugi
aspekt završnog Heh, Djevica. Ona kompletira formulu na Oltaru dodajući završno Heh
(Pliticu, Svijet). Nakon toga svojim zmijolikim kretanjem po Hramu, ujedinjuje sile Yod i Heh
putem Oltara sa mirisima i Fontane; što dovodi do pojave drugog aspekta Vau-a, Svećenika.

U Ceremoniji Otvaranja Vela, Svećenik (Vau) uzdiže Svećenicu (Heh završno) i ustoličava je
na Oltaru; gdje ona zauzima mjesto Grala (Heh). Svećenik kao Vau/Parsifal, silazi niz
stepenice i ' luta u divljini ', nakon toga, uzdižući se jednu stepenicu, priziva Nuit (Heh). Nuit
se manifestira unutar Svećenice. Ona uzrokuje pojavu skrivenog plamena Svećenika,
potičući ga da se uzdigne još jednu stepenicu i prizove Hadita (Yod) u sebi. Svećenik se
uzdiže na zadnju, treću stepenicu i priziva Horusa (Vau), i Đakon (Vau) recitira Litanije Crkvi
(Heh završno).

U Posveti Elemenata, Svećenik (Yod) i Svećenica (Heh), dovode u pojavnost (tj. stvaraju)
novi Vau i Heh završno, Elemente. Ovi elementi se sada uzdižu na razinu Yod i Heh, kroz
identifikaciju sa osobama Svećenika i Svećenice: Hostija je poistovjećena sa Svećenikom
(Yod), a Pehar sa Vinom je poistovjećen sa Svećenicom (Heh).

Hostija je okrugla simbolizirajući Sunce, i načinjena je od žita Ceres, koje simbolizira i Sunce
i Sina. U posveti Hostije Svećenik kaže: ' Živote(Yod) Čovjeka(Vau) na Zemlji(Heh završno),
plodu rada i sredstvo truda; budi hrana Duha! '. Nakon toga Svećenik poistovjećuje Hostiju
sa sobom(Yod) izgovarajući ' Touto esti to soma mou ' (Ovo je moje tijelo).

U posveti vina Svećenik kaže: ' Nosioče radosti(Heh) Čovjeka(Vau) na Zemlji(Heh završno),
utjeho rada i nadahnuće težnje, budi ekstaza duha! '. Nakon toga Svećenik poistovjećuje
Pehar sa Svećenicom izgovarajući ' Touto esti to Poterion tou Haimatos mou ' (Ovo je Pehar
moje Krvi). Ova identifikacija je zapečaćena kada Svećenik(Yod) sa Hostijom (Vau) učini 5
križeva nad Peharom; kao što je i netom prije učinio nad Svećenicom. Nakon toga se ova
dva elementa, (Hostija i Pehar), uzdižu.

U Himni Svećenik i Sve priziva Srž Svijeta, Kether, Izvor i Sjeme svega.

U Mističnom Vjenčanju i Konzumaciji elemenata, Hostija, simbol Svećenika, i Yoda kao


Amfortasa, je žrtvovana – prelomljena na dvoje, i Particula je izvađena. Particula je
poistovjećena sa Sjemenom ili Srži Svećenika, sa najvišom točkom Yoda Chokhmaha, dakle
sa Ketherom.

Particula je nakon toga postavljena na vrh Koplja (Yod). Sjeme Kethera je putem Koplja
Chokhmaha stiglo u Pehar Binaha (Heh). Rezultat je Lav – Zmija, Baphomet (Vau). Svećenik
se okreće prema narodu (Heh završno) i spušta Koplje, te putem njega projicira prizvanu
Vau Silinu među narod. On nad njima čini znak Križa i proglašava Zakon, posvečujući ih tim
činom Velikom Djelu. Oni odgovaraju sa ' Ljubav je Zakon, Ljubav pod Voljom ', što je
Formula Zajedništva i Pričesti, koja ih i priprema da istu prime.

Svećenik tada konzumira dvije polovice prelomljene Hostije govoreći ' Neka u mojim ustima
bude suština Života(Yod) Sunca(Vau)! '. Nakon toga on konzumira Vino koje sadrži
rastopljenu Particulu govoreći ' Neka u mojim ustima bude suština radosti(Heh) Zemlje!(Heh
završno) ' . Po tome se vidi da Svećenik unutar sebe integrira kompletnu formulu. ' Ne
postoji dio mene koji nije od Bogova! '

Narod, prethodno u potpunosti pripremljen, se također pričešćuje. Svaki od od njih


konzumira Yod i Heh, i ujedinjuje ih unutar svojih tijela. Vau tog ujedinjenja je onda prizvan
nad njih putem Blagoslova Svećenika: a to je izvršenje njihovih vlastitih individualnih
Istinskih Volja.

Sa konzumacijom elemenata, oficiri kao takvi, su izvršili svoje Istinske Volje, oni više
nemaju ništa za uraditi. Stoga se Svećenica povlači iza Vela, a Svećenik, praćen Đakonom i
Djecom, vraća se u Grobnicu iz koje je i izašao. Narod ostaje u Hramu, sada na njima leži
zadatak da upotrijebe Formulu Tetragramatona prema cilju izvršenja njihovih vlastitih
individualnih Istinskih Volja.

Gospodin Jones kaže:


Naravno, SAD nisu država gdje se predsjednik može samo tako smijeniti, no moćnici, puno
lakše nego narod, mogu srušiti vlast koja im ne odgovara.

Kako se čini prema nekim njegovim potezima Barack Obama je odlučan da SAD-om upravlja
on, a ne multinacionalne korporacije i industrijski lobiji i pitanje je da li će to uspjeti samo
tako proći.
Naime, američki predsjednici su bez obzira kojoj stranci pripadali vodili istu politiku koja se
razlikovala jedino u nijansama. Obamina politika zapravo nije toliko drugačija od Bushove ali
je u nekim pitanjima dirnuo u osinje gnjezdo.
Sam njegov dolazak na čelo države je bio šok za establishment; izbori za predsjednika SAD-a
se odvijaju tako da vodstva obiju stranaka izaberu svog čovjeka i onda ga jednostavno
reklamiraju kao deterdžent, Obama se nakako uspio probiti na vrh zaobišavši tu prepreku.
Moćno oružje kojim se Obama uspješno služi u postizanju svojih ciljeva je uspješna
propaganda. Interesne skupine, mogu, pomoć Kongresa i Senata koji je pun njihovih ljudi,
blokirati njegove odluke koje im nisu poćudne, no ne mogu ništa ako ih on prije toga dobro
izreklamira "običnom narodu" što on zasada i uspijeva.

Telema!

Još uvijek ne možemo sa sigurnošću znati kakav je Obama čovjek. To ćemo tek moći
zaključiti na osnovu njegovih poteza u bližoj&daljnjoj budućnosti. Bilo bi zaista predivno da
se SAD polako počne okretati prema socijalizmu utvrđenom u humanizmu (zaboravite
komunizam); pošto je neminovno da se svijet počne razvijati u tom smjeru (kapitalizam
sigurno odlazi; samo je pitanje kada, kako i gdje). Nemoguće je, pa makar samo to i
predpostavili, da Obama nije došao na "vlast" kao jedna od unaprijed izabarnih "marioneta"
zvijeri kapitala (sa ciljem da se narodu ponudi iluzija "demokratskih izbora"); jer koja god da
od ponuđenih "marioneta" pobijedi; oni uvijek ostaju na vlasti, "vladajući iz sjene". To je
činjenica koje smo već svi odavno svijesni. Sasvim je sigurno da je većina onih koji su
financijski "podržali " njegovu kandidaturu; bila 100% uvjerena kako je on samo jedan od
bezbroj kandidata koji su pogodni za "ulogu" predsjednika SAD-a. Sada samo preostaje
pitanje; da li su pogriješili u svojoj procjeni Obame kao čovjeka? Trenutno sve "ovisi" o tome
kakav je Obama čovjek; kakvu tajnu nosi u svom srcu. Ako je zaista onaj "pravi"; onda će
pokušati uspostaviti neku varijantu "pravde" utemeljene na humanizmu&socijalizmu; ili
barem u što većoj mjeri pomoći ljudima da si omoguće život dostojan čovjeka. Nije potrebno
biti pretjerano inteligentan da bi se zaključilo kako je to gotovo (u sadašnjem trenutku
ljudske evolucije) nemoguće. Za sada svoje poteze "kapitalisitima" može opravdati pod
krinkom "mazanja očiju" javnosti; tj. "kupovanja vremena" USA zvijeri dok ne "zaliže svoje
rane" ( a moguće je da je odani službenik "zvijeri"); no prije ili kasnije; ako postane previše
"revan" u svojim socijalnim reformama; Zvijer će posumnjati; a onda mu se "crno" piše.
Stoga sve ovisi o "geniju" njegove političke&ekonomske strategije; kao i o njegovom
državničkom umijeću; njegovom razumjevanju,mudrosti, lukavosti i natruhama ludosti.
Genijalan mu je potez, kao što je to već netko ovdje naveo; brzo&precizno informiranje
javnosti o svojim ciljevima, što dovodi do još brže podrške širokih narodnih slojeva, kao i
svjetske javnosti; te na taj način uspiijeva (iako vrlo labavo&privremeno) vezati ruke Zvijeri.
Može "preživjeti" ako uspije (u što kraćem vremenskom roku) - pridobiti narod, ključan dio
američke inteligencije, ljude u vojci na ključnim položajima; te barem neki minimalni broj
kapitalističkih moćnika. Znači, zadaća mu nije laka; u početku će morati "prividno plesati" po
"taktu zvijeri"; i istovremeno provoditi "reforme" i povlačiti "šahovske" poteze izuzetno
mudro&lukavo; zvijer mora biti nahranjena&obmanuta; kako bi se dok "sita spava"; Obama
u tišini mogao posvetiti svojoj istinitoj zadaći. Tako da će mnogi njegovi "potezi" izvana
izgledati upravo "suprotni" od njegovog krajnjeg cilja. Ako zadobije "moćnu" podršku; tada
će moći nastupati daleko "otvorenije". Ovo su sve samo predpostavke; još uvijek na
možemo znati za koga to točno Obama "radi". Ako se i radi o nekom "prevratu" u SAD-u,
ovo je jedini mogući način njegovog "dešavanja"; zapravo se radi o "duhovnoj" revoluciji,
evoluciji i napretku; i moći će saživjeti jedino u slučaju da se što veći broj američkih
"glasača" "probudi", i svim snagama podrži Obamu (ako je "pravi") u njegovim reformama;
te da mu pomognu da ostane na "kormilu" SAD-a; i ukrcaju se na njegov "brod" koji ih vozi
u "obećanu zemlju".

Agape!