You are on page 1of 38

Lope de Vega

Dosjetiljiva djevojka

Komedija

Prevod Ferdo Delak


Osobe:
FENISA
BELISA, njezina majka
KAPETAN BERNARDO
LUCINDO, njegov sin
GERARDA
HERNANDO, Lucindov sluga
DORISTEO
FINARDO kavalir
PRVI PJEVA
DRUGI PJEVA
SLUGA
Madrid, XVII stoljee.


PRVI IN

Prva slika

Perivoj. Desno i lijevo, sprijeda i u sredini klupe. Dolase Belisa i njezina ki Fenisa. Lica
imaju prekrita koprenama.
BELISA: Fenisa, obori oi! uje li?
FENISA: Zar ne smijem gledati nebo?
BELISA: Zna da ne trpim prigovora!
FENISA: Majko, ja ti ne prigovaram, samo se udim! Zar je dragi bog zabranio gledati u
nebo? Zato nam je dao uspravan hod nego da gledamo gore i tako se podsjeam, da je
nebo na konani cilj. Za zemlju su stvorene ivotinje i zato obaraju pogled k zemlji. Zar
se moram ponaati kao zvjerka?
BELISA: K nebu se diu duevne oi, a krepost obara oi! Srameljivost je najljepi
ukras ene. Ako osjea potrebu, da svoje sroe pobonou obraa k nebu, uini to na
prozoru svoje sobe.
FENISA: Pusti me u miru s tvojim vjeitim propovijedima. Ne mislim poi u samostan.
Samo me mui! udi me, da me jo nisi zakljuala iza dvadeset brava.
BELISA: Ti pretjeruje! Ako te opominjem, inim to, jer vidim, da je potrebno. Mlade
djevojke i lijepe ene su kao mala djeca. Jedan jedini pogled moe ih zbuniti. U Madridu
bi se naao mnogi mukarac, koji bi te pogledom kao munjom oinuo.
FENISA: Nisam ja tako slaba.
BELISA: Tvoja mudra baka obiavala je govoriti: mlada je djevojka na ulici kao srna
koju progone lovci. Ne moe odoljeti laskanju. Svaki je hinbeni uzdisaj savladava.
FENISA: A kako e djevojka nai mua, ako se ni gdje ne smije pokazivati?
BELISA: Na tako sramotan nain djevojke se ne udavaju.
FENISA: No dobro, ali kako onda?
BELJSA: Krepou i dobrim glasom!
FENISA: A to e ti krepost i dobar glas, ako nema bogatstva? Samo srameljivou se
ne osvajaju mukarci.
BELISA: Tako? A ime se osvajaju?
FENISA: Velikim mirazom!
BELISA: Dosta! Ne elim vie o tome raspravljati! Umorna sam. Sjednimo da se
odmorimo. (Belisa i Fenisa sjednu na lijevu klupu. Belisa uskoro zadrijema. S desna
dolaze Gerarda, Lucindo i njegov sluga Hernando)
GERARDA: Lucindo, jesam li ja tvoj slatki mii?
LUCINDO: Oh, slae nisi mogla rei!
GERARDA: O, ti si galantan!
LUCINDO: Takva je sada moda.
FENISA (za sebe) To je Lucindo!
GERARDA: ini to zato, to to kicoi obiavaju?
LUCINDO: Ne pravi ovakvih primjedbi. Ja sam mukarac!
FENISA (za sebe) Svoje srce sam poklonila, a on ljubi drugu.
GERARDA: Kavaliri, koji su samo brbljavci, brzo se osvjedoe, kako mogu biti okrutna.
Ne zaboravi, da sam za pusto laskanje predobra!
LUCINDO: Prestani, da se ne nasmijem!
GERARDA: A tko je bila ona podmukla maka? Upamti, ako se jo jednom usudi
obasipavati te pogledima, izgrebst u joj oi.
LUCINDO: To ne bi naoj ljubavi mnogo pridonijelo. Ona je dama prola kraj nas, a da
me ni podledala nije, a ja sam rekao: O, to je lijepa ena! To nije nikakav grijeh. Sama
zna, da moje srce pripada samo tebi.
GERARDA: U protivnom sluaju, uvaj se!
FENISA (za sebe) Ljubim ga, a on me ni ne pogleda!
Lucindo, Gerarda i Hernando zaustave se kod desne klupe. Sredinom dolaze Doristeo i
Finardo.
FINARDO: Ovuda su proli.
DORISTEO: A tko ju je pratio?
FINARDO: Kavalir!
DORISTEO: Da nisu tamo?
FINARDO: Zaista.
GERARDA (Lucindu) Pogledaj tamo onog kavalira!
LUCINDO: to je s njim!
GERARDA: Taj misli da mu pripada moje srce, a ja izigravam ljubav da ga mogu
ismijavati... Do videnja. eka me! (Ode Doristeu, s kojim se srdano pozdravlja)
LUCINDO: to u sada?
HERNANDO: To joj je uspjelo!
LUCINDO: Otet u mu je, to misli, da ga izazovem na ma?
HERNANDO: Ljubite li je?
LUCINDO: Izgara mi srce!
HERNANDO: Onda ga ohladite. U tako laku enu ste zaljubljeni?
GERARDA (Doristeu) Ti si moje sve!
DORISTEO: Zaista?
GERARDA: Da!
DORISTEO: Onda sam miran. Bio sam se razbjesnio, kad sam te vidio u drutvu one
dangube.
GERARDA: Poimo!
DORISTEO: Kuda?
GERARDA: Otprati me kui! (Odlazi s Doristeom i Finardom)
LUCINDO: Otili su!
HERNANDO: Izgleda, da im se uri! Radi ove ne trebate biti ljubomorni.
LUCINDO: Poznaje li onu gospodicu tamo?
HERNANDO: Mislim, da je naa susjeda Fenisa. Majka joj je pravi zmaj.
FENISA: Jo nikada me nije ni pogledao. Ne poznaje me, a ja ga ljubim. To je ludost!
LUCINDO: Nisam je dosada primijetio.
FENISA: Da odgrnem malo koprenu? Ah, radije ne!
HERNANDO: Dajem vam rije, kad biste je samo jednom pogledali, ve biste druge
zaboravili. Mudra je, lijepa i kreposna. Samo,... mislim... da va otac...
LUCINDO: ta je s mojim ocem?
HERNANDO: Moda se varam, ali izgleda mi, da se zagrijao za Fenisinu majku.
LUCINDO: Moj otac se eni?
HERNANDO: ta ja znam! Pogledajte radije onu gospodicu, nagovorite je i vidjet ete,
da je savreno lijepa. Njena je majka zadrijemala, prilika bi bila zgodna.
LUCINDO: ta u s njom? Ja ljubim Gerardu!
HERNANDO: Fenisa je ljepa od Gerarde!
LUCINDO: Dosta je, to me mui ljubomora zbog Gerarde.
FENISA (digne koprenu).
HERNANDO: Pogledajte ove arke oi. Iz njih sijeva ljubav.
BELISA (probudi se) Feniso, zar sam zaspala? Kako je to mogue? Dijete moje, doi,
vrijeme je da poemo kui.
HERNANDO: Odlaze! Pogledajte je sada, kako je pristala!
FENISA (na odlasku spusti maramicu).
LUCINDO: Anelak!
HERNANDO: Izgubila je maramu!
LUCINDO (koji je podigao maramu) Oprostite mi, plemenita gospo!
FENISA: to elite, gospodine?
LUCINDO: Izgubili ste maramicu!
FENISA: Tko? Ja? Bojim se da se varate! Samo as da vidim! (Pretrazuje depove.
Toboe nehotice spadne joj koprena)
LUCINDO: Da nemam sluajno svoj rupi u rukavu.
BELISA: Feniso, to to znai?
FENISA: Ne, ovdje nije.
BEHSA: Feniso!
FENISA: Draga majice, ovaj mi gospodin nudi maramu!
BELISA: Pripada li tebi?
FENISA: Nisam sigurna... Ah, tu je... ne, nije.
HERNANDO (tiho Lucindu) Pogledajte ove oi!
FENISA: Da nije u mojoj torbici?...
BELISA: Pouri, dijete!
FENISA: To i radim! Ne, niti u torbici nije!
BELISA Doi!
FENISA: Bit e u drugom rukavu.
BELISA: to jo eka?
FENISA: Ima li ta marama opiven rub?
LUCINDO: Mislim, da ima.
FENISA: I ipke?
LUCINDO: I ipke, pogledajte!
BELISA: Ne zaustavljaj se stalno, svijet te gleda.
FENISA: Majko, ne mogu uzeti stvar, za koju ni sam sigurna, da li mi pripada!
LUCINDO: Izvolite samo!
FENISA: Ne! Nije li rub malko oteen?
LUCINDO: Mislim, da jest.
FENISA: Na kojoj strani, molim?
BELISA: Feniso, smjesta doi!
LUCINDO: Vjerujem, da je vaa.
BELISA: Gospodine, molim vas, ne zadravajte moju ker, a tu maramicu izloite u
crkvi. Doi, Feniso, krajnje je vrijeme. (Ide sa Fenisom)
HERNANDO: Nije li lijepa?
LUCINDO: Ljubomoro, zato si me oslijepila?
FENISA (vraa se) Oprostite, gospodine...
LUCINDO: to izvolite, plemenita gospo?
FENISA: Ako ne naete vlasnicu ove marame, bit e da je ipak moja. U tom sluaju,
javite mi to. Stanujem u ulici Sankt Pedro, nasuprot kue kapetana Bernarda.
LUCINDO: Kapetan Bernardo je moj otac.
FENISA: Kakav sluaj!
BELISA (dotri) Zar si sila s uma?
FENISA: Ne ljuti se, majko, gospodin mi je kazao da je na susjed.
BELISA: to se to nas tie! Hajdmo!
FENISA (s dugim pogledom) Zbogom...! (Ode s majkom)
HERNANDO: No, kako vam se svia?
LUCINDO: Lijepa je! Mudra, usluna, a izgleda i dobra. No, to mogu? Ljubim Gerardu
do ludila i ne mogu ni misliti na drugu enu. Oh, ljubomora, to je varljiva, podmukla
movara, koja i najjaeg ugui u moru ljubavnih muka. Kako je to strano! Leprava
Gerarda samo da bi me draila, doekuje onog drugog njeno, srdano i ljubezno. Da
barem nisam tako lud za njom! Ona to zbilja ne zasluuje!
HERNANDO: Kad kreposna ena ljubi, mukarci je ne primjeuju, to vie, odbacuju
njenu ljubav i puste je da vene nezapaena u svojoj kui. enetine poput Gerarde opasne
su! uvajte ih se! Uiva, kad vas mui. Bezobzirna je. Svakog dana vam nabija nove
rogove, a ako zaelite da je zbog toga kaznite, postii ete, da e pred vaim oima
ljubakati sa tisuu mukaraca.
LUCINDO: Zato je i ljubav spram takvih ena kratka i nije postojana kao prema
kreposnima.
HERNANDO: Sluajte moj savjet! Takve ljubavi svravaju s uvredama, ljubomornim
ludorijama, zveketom maeva i slinim nevoljama. Kanite se te pustolovke Gerarde i
poklonite svoju ljubav vrednijoj.
LUCINDO: to u, ne mogu bez nje!
HERNANDO: Ovakva prevrtljiva vjetica je kao majmun, koji se krevelji i plai malu
djecu. No kad se namjeri na onog pravog sa vrstom akom, koji joj biem istjera njene
muice, onda je pitoma i pokorna. Mlai, neuki mukarci uplae se svake enske, jer su
naivniji od male djece. Gerarda zna, da vas ima vrsto zauzdanog, pa ako katkada
popusti, ini to zato da moe jo jae pritegnuti i muiti vas ljubomorom.
LUCINDO: to da radim?
HERNANDO: Potrai bolju!
LUCINDO: Ostavi me. Nemojmo govoriti o njoj. Doi! Pogledajmo radije, kuda je
otila.
HERNANDO: Shvatite me konano! Zaljubljemi ste u nju sarno zato, to je znala u vama
probuiditi ljubomoru. Dobro je kazao, neki mudrac: Ljubomora je meka za ast, zlato i
ugled. Gerarda rauna na va novac, a vi ste slijepi i sve to ne vidite. Ta je enetina
isprela gustu mreu, u koju ste uletjeli kao som. Zar vas nije stid, da vas moram
poduavati?
LUCINDO: Prestani, Dosauje mi! I sam vidi, kako sam se zapleo, kao muha u
pauinu. No pustimo to, poimo za njom. Moram je vidjeti. (Ode)
HERNANDO: Sve je uzalud! Sam srlja u propast!

Druga slika

U Belisinoj kui. Vrata desno i lijevo. U pozadini desno prozor. Lijevo staklena veranda.
BELISA: Ti si skinula koprenu?
FENISA: Da, majko!
BELISA: Smjesta je metni natrag!
FENISA: Bojim te se! Boe dragi, zar je zlo sve to inim?
BELISA: Misli, da te nisam progledala! Dovoljno me je kaznilo nebo! Da sam te uvijek
drala u kui, to se ne bi deavalo!
FENISA: Ako udom jednom smijem na svjei zrak, to mora loe svriti. Najradije bih te
zamolila, da me jednom zauvijek zakljua u sobu!
BELISA: Ne vjerujem ti!
FENISA: to sam bogu skrivila, da me uvijek psuje?
BELISA: Tvoja lakoumnost tjera me u oajanje.
FENISA: Lakoumnost?
BELISA: Misli li, da nisam nita primijetila?
FENISA: Jo e mi predbaciti, da snivam o mukarcima, da traim priliku za
dobacivanje zaljubljenih pogleda! Dobro da ne kae da imam ljubavnika, kojem dajem
znakove pri kleanju u crkvi. Kai mi zar me tko slijedi? Da li sam ikada primila kakvu
poruku? Jesi li uvrebala kakvo ljubavno pismo? Dnevno pregledava sva pera, da nije na
njima trag crnila. Razbila si mi boicu sa crnilom, samo da ne mogu pisati. Jesi li ikada
primijetila, da bi me darivao kakav strani ovjek? Nosim li togod, a da mi ti nisi kupila?
BELISA: Sve kojeta! Samo bi mi to jo falilo!
FENISA: Zato se onda ljuti na mene?
BELISA: Da sve to sprijeim! Najmanja mrlja oskvrnula bi i tvoju i moju ast! Hou te
ouvati pred svim opasnostima zavadanja, koje si mi nabrojila. Najbolje bi bilo, da na sva
naa vrata metnemo nove brave!
FENISA (za sebe) Nee ti pomoi!
BELISA: Kako? to mrmlja?
FENISA: Uradit u sve to eli, ali ako mi bude vjeito prigovarala i grozila mi se da
e me zakljuavati, dodijat e mi! Ne udi se! Zar se ne sjea svoje mladosti?
BELISA: U kui, na ulici, u crkvi, uvijek i svuda bila sam uzor kreposne i pobone
djevojke. Razumije se, gledala sam uvijek u tlo!
FENISA: Kako si se onda udala?
BELISA: Sam bog je nagradio moju ednost. Njegovu oku nita ne ostaje sakriveno!
FENISA: Priala mi je tetka, da si hodala iz crkve u crkvu...
BELISA: Tako je!
FENISA:... da si pred svakim oltarom kleala i predano se molila..
BELISA: Tono!
FENISA:... da konano uplovi u branu luku!
BELISA: Ja da sam bila takva?
FENISA: Tako je priala tetka. I jo mi je povjerila, da si svakog petka postila, ne
okusivi ni mrve. To, tako je rekla tetka, rade samo pustinjaci, ili djevojke koje misle na
brane noi!
BELISA: Tetka besramno lae! Htjela sam poi u samostan i samo teka srca popustila
sam navaljivanju tvoga oca.
FENISA: A zato si ga onda muila ljubomorom?
BELISA: Smiluj se, boe! Svaku vrednotu u naoj kui, nakit, haljine, srebro i zlato, sve
je tvoj otac iza mojih lea poklanjao drugim enama. Oh, takve ste vi, ene!
FENISA: Da! Eto, tako je dragi bog nagradio tvoju ednost i krepost.
BELISA: Nesretno dijete, uti! (Kucanje na ulaznim vratima)
FENISA: uj, netko kuca!
BELISA: Pogledaj tko je!
FENISA (na prozoru) Kapetan, na susjed!
BELISA (uzvrpolji se) Nagaam, to eli!
FENISA: Kai to!
BELISA (sve uurbanije) Ve tjednima zavirkuje ovamo. Osjeam, da je zaljubljen u
mene, iako sam mu dala jasno razumjeti, da ga prezirem. Sigurno eli zamoliti moju
ruku. Ako pravo razmislim, moram priznati, da nije na odmet.
FENISA: Kapetan? Ha, ha!
BELISA: Ti se smije?
FENISA: Vidim, kakav si morala biti uzor kreposti i ednosti u kui, na ulici, u crkvi,
uvijek i svuda, kad jo nisi bila u dananjim godinama. Tek to je kapetan pokucao na
naa vrata, ve od dosade zijeva, a tvoje je lice poprimilo edan izraaj. Tebe u uzeti za
primjer!...
BELISA: Ne brbljaj gluposti! Kapetan je bogat, a u naoj kui fali muka ruka. Tebi bi
bio dobar otac. FENISA: Znai, da bi se ti rtvovala, tek da nade uvara za mene!
BELISA: To i jest jedini razlog.
FENISA: Ako je tako, udaj mene! Moj e me mu najbolje uvati!
BELISA: im se ukae prilika, udat u te! Ne boj se, mislim na to!
FENISA: A ja u sve poduzeti, da to bude to prije!
BELISA: Kapetan ima sina. Moda bi taj mogao biti za tebe dobar mu!
FENISA (za sebe) To bi bio najljepi dan moga ivota!
BELISA: Oh, boe, zato je doao tako iznenada! Kako mi stoji moja koprena?
FENISA: Izvrsno, majko!
BELISA: Da li mi oi sjaje?
FENISA: Nikad nisu tako sjale!
BELISA: Ne djelujem li izazovno?
FENISA: Svakako!
BELISA: Izazovno? Feniso!
FENISA: Izaziva ednost, majko!
BELISA: Surova si! Ne voli me! Lice mi je od srdbe blijedo!
FENISA: Ali kad te kapetan zaprosi, porumenjet e djevojakim stidom... !
KAPETAN (ulazi. On je prosjed, kavalir iljaste brade i brkova, obuen je vojniki)
Oprostite lijepe dame, da sam se usudio ui nenajavljen u vau kuu. Otkako sam se iz
Flandrije vratio u Madrid, uivam sreu vaeg toliko mi dragog susjedstva. No moje elje
idu jo dalje...
BELISA (za sebe) Ljubi me! (Glasno) Varate se, gospodine! Uvrijedili biste nas, da niste
doli. Vi ste nam dobrodoii! Smatrajte ovu kuu kao svoju. Zapovijedajte i svaku elju
emo vam ispuniti. Izvolite! (Sjednu) Kaite nam, to vas dobrog vodi k nama?
KAPETAN: Okolnost, da sam va susjed, kriva je da mi pogled esto k vama i u vau
kuu zaluta. Moram priznati, sve to sam vidio, potvrdilo je moje uvjerenje, da je vaa
kua dom kreposti i ednosti. esto sam od jutra do mraka promatrao, to se kod vas
deava. Oprostite, radio sam to namjerno. Poznato mi je i to da ste plemenita roda, a dra
kreposti i ljepote probudila je u meni osjeaje, koji u mojim godinama ve gasnu.
Odluio sam ponuditi vaoj kui mukarca, jer joj odavna fali. Taj bi mukarac morao biti
poput mene, jer ja sam mnogo mlai nego to to izgledam.
BELISA: Gospodine kapetane, u to nitko ne sumnja! Uvjerena sam u vau snagu...
KAPETAN: Da me razumijete, Niz godina proveo sam kao vojnik u dalekim zemljama.
esto sam morao iz Flandrije dojaiti u paniju i mnogo puta s novim zapovijedima, bez
odmora, prevaliti taj isti put natrag. Noivao sam u atorima, danima pjeaio, borio se za
svog kralja i za svoju sam ast krv prolijevao. Uviate, da takav ivot ostavlja tragove i
da smanjuje tjelesnu snagu, koja nam je u mladosti bila dikom.
BELISA: Gospodine kapetane, vi ste jo mladi!
KAPETAN: Hvala vam na toj rijei. Carolus Quintus, kad mu je bilo tek etrdeset i est
godina, obiavao je govoriti: vojniki me je zanat uinio starcem.
BELISA: Ali vas, gospodine kapetane, vas je pomladio!
KAPETAN: Vi ste aneo, draga Beliso. Roen sam pestosedamdesete. Kumovali su mi
knez i draesna kneginja Alba. Imam esdeset bitaka iza sebe i samo svojim miicama
moram zahvaliti, da sam do dana dananjega ostao pravi mukarac. Nije dugo to smo
susjedi, cijenjene dame. Nezreo mladi gleda na miraz, a vjernost shvaa neozbiljno.
Osjeam se krepak, jak i okretan. Rado dobro jedem i vrsto spavam. Jaim jo uvijek
najvatrenijega hata. Nikad nisam bio bolestan. Moj je sin uzoran mladi s osiguranom
budunosti. Nadam se, da vam se svia.
FENISA: Meni da!
KAPETAN: Dona Belisa, ja traim enu. Nosit u je na svojim rukama, svaku u joj
elju ispuniti, bit e sretna i zadovoljna. Moj mi je ma kroz duge godine privrijedio
prilian imetak. Polaem ga pred noge svoje ene. Ako bi smetala moja bijela kosa...
BELISA: Naprotiv, pristaje vaem dostojanstvu!
KAPETAN:... uvijek mogu dokazati, to se moje snage tie, da sam ravan svakom
mladiu. (Ustane) Jednom rijeju, potovana Beliso, molim vas za ruku ljubljene Fenise!
BELISA (koja je ve pruila obje ruke) Kako? Fenisinu ruku prosite?
KAPETAN: I njeno srce, draga Beliso!
FENISA (za sebe) O boe, sve mi je propalo!
BELISA: Ja sam... mislila sam... da vaa enja za mojom ljubavi udi...
KAPETAN: Ne, Beliso!
BELISA: I bila sam ve sretna... Feniso! Kakve li sree! Raduj se, dijete moje!
FENISA (tiho Belisi) Mislila sam, da ljubi tebe!
BELISA (kao gore) Sama si ula!
FENISA: Zbogom, sanje moje!
BELISA: Drago dijete, tvoje su drai osvojile kapetana. Budi dobra i mudra, prui mu
svoju ruku!
FENISA: Majko, zna da tebe uvijek i u svemu sluam. Samo te molim, da mi dade
mjesec dana vremena. Zna da se ne osjeam osobito dobro i da mi je potreban oporavak.
KAPETAN: Feniso, ne nalazim rijei da vam opiem kako ste me usreili! elite mjesec
dana priekati? U redu! Pamtite to sam kazao: nikada neu nita svojoj eni odbiti.
FENISA: Hvala vam!
KAPETAN: A sada me zovi Bernardo. Da si mudra, zna itav Madrid, no danas si samu
sebe premaila. Odluka, da eli oporavljena i svjea ui u brak, svjedoi o tvojoj
otroumnosti. Tvoja mi je stidljivost poznata. I ja sam takav. Sve u dogadaje tvog
mladog srca uravnoteiti kao pravi otac. Ako misli da moja sijeda kosa ne pristaje
cvijetu tvoje mladosti, ja u znati njenou, dobrotom i darovima premostiti razliku u
godinama.
FENISA: Tvoj visoki poloaj i tvoje slavno ime vie vrijede od moje mladosti. Ne
podcjenjuj se! Tvoja sam!
KAPETAN: Rekla si, da si moja, Feniso?.
FENISA: Kako bih drukije smjela kazati, kad sam sada samo tvoja, moj Bernardo!
KAPETAN: Da smo sada u Flandriji, dao bih vola na raanj, pripremio bih ti gozbu s
igrama i plesom, vojnom glazbom i bubnjevima, kakvu jo svijet nije vidio. Dozvoli mi,
Feniso, da to uinim ovdje u Madridu!
FENISA: Molim te, Bernardo, radije ne. Sav bi grad ispao iz svog mira.
KAPETAN: Tvoja elja meni zapovijed. Drago dijete, svakoj drugoj bih to odbio!
FENISA: Rado bih govorila s tobom na samu.
KAPETAN: I ja bih ti imao jo svata kazati. Belisa, majko, bi li bila tako dobra, te nas
na as ostavila same?
BELISA: Ve idem! (Bijesna, za sebe) Ovako neto! (Ode)
KAPETAN: Govori, srce!
FENISA: Nije mi bilo poznato, da je mladi gospodin, kojeg sam vidjela izlaziti iz tvoje
kue, tvoj sin Lucindo. Moja mi je majka to kazala tek pred tvoj dolazak. On je tvoj sin.
Ti e mi biti mu i molit u se dragom bogu, da mi povrati zdraarlje, da mogu tebe i
Lucinda predano voljeti.
KAPETAN: Milo dijete, tvoje njene rijei pomlauju moje srce. Hvala ti!
FENISA: Dobro bi bilo, da Lucinda oinski upozori, neka me na vrijeme prestane
salijetati svojim ljubavnim izljevima.
KAPETAN: Lucindo je... u tebe... zaljubljen?
FENISA: Ako bi se njegova ljubav oitovala tek u galantnom potivanju, ne bih
prigovarala.
KAPETAN: A kakav je prema tebi?
FENISA: alje mi zanosna pisma, u vezi je s mojim prijateljicama, stiu mi poruke, ali ni
jedna ozbiljna. Vidim, da ne misli poteno, jer o vjenanju ni jedne potene rijei.
KAPETAN: Moj je sin pomahnitao! Oprosti mu, Feniso! Obeajem ti, da ti od danas ne
e vie zadavati boli.
FENISA: Kako da mu ne oprostim? Ta on je sada i moj sin! Zato te kao majka molim,
kai mu i mirno i blago, neka me se kloni. Mudar si, pouzdajem se u tebe.
KAPETAN: Hvala ti!
BELISA (ulazi) Sada ste dovoljno dugo bili sami.
KAPETAN: Upravo sam se htio oprostiti. Dogovorili smo se, kakve u darove poslati
Fenisi. Zbogom, srce moje! Moj je ivot od sada u tvojim rukama. Doi u doskora.
BELISA: Bog budi s vama.
KAPETAN: I s vama, majko! (Odlazi)
BELISA: Hvalim nebu za toliku sreu!
FENISA: Je si li sretna?
BELISA: Zar se to ne odraava na meni?
FENISA: Mislim, da se dobro savlada.
BELISA: Savladavam? A zato?
FENISA: Ti si bila naumila vjenati se za njega!
BELISA: Iz tebe govori ista pakost i zloba. (Bijesno ode)
FENISA: O, moj Lucindo! Ako ne shvati kuda smjeram, onda nisi lukav niti u Madridu
roen! Izgubila bih te jednom zauvijek! Ne boj se, Feniso! Lucindo je iz Madrida i znat
e odigrati svoju ulogu!

Trea slika

Ulica pred Gerardinom kuom. Na pozornici su Lucindo i Hernando.
LUCINDO: Jo uvijek je taj kico kod nje!
HERNANDO: Ve e izai, gospodine! Strpite se, samo hladnokrvno.
LUCINDO: Lako je rei hladnokrvno, a ljubomora me izjeda!
HERNANDO: Ova je kua itava palaa. Ako mu pokazuje svoj stan, a on pomno
razgledava, izai e upravo za dvije sedmice.
LUCINDO: Ne rugaj mi se, Hernando! Ja je ljubim iako je varljiva, bezobzirna, izazovna
i okrutna!
HERNANDO: Ljubiti enu, koja to zavreuje, to razumijem, ali ne razumijem, da ne
moete ostaviti enetinu, koja vas vara i vue zanos.(Gerarda otvori prozor, iz kue izlaze
Doristeo i Finardo)
LUCINDO: Evo ga, izlazi. Pazi! Gerarda je na prozoru!
HERNANDO: eli mu mahnuti za oprotaj!
GERARDA: uvaj se! Lucindo vreba!
LUCINDO: Oh, nevoljo!
DORISTEO (Finardu) Zar nije lijepa?
FINARDO: I dosjetljiva!
DORISTEO: I plemenitog stasa!
FINARDO: Eno Lucinda!
DORISTEO: Vidio sam ga!
FINARDO: Hoe li povui ma?
DORISTEO: Ako ga to veseli?!.. Ne vjerujem! Zna, da Gerarda za njega ne mari.
GERARDA (za sebe) Sad u ga bocnuti (Glasno) Hej, caballero! Hej!
LUCINDO: to eli, Gerarda?
GERARDA: Ne tebe, caballera mislim!
DORISTEO: Mene zove?
GERARDA: Da, tebe, Doristeo.
LUCINDO (Hernandu) to kae na to?
HERNANDO: Bezobratina!
LUCINDO: Treba neto brzo izmisliti; neka vidi da elim razgovarati s njom.
GERARDA: Rado bih veeras izila. Hoe li me pratiti Doristeo?
DORISTEO: Kuda?
GERARDA: U Prado. Hoe li doi po mene?
DORISTEO: Ako je to tvoja elja...
LUCINDO: S njim misli veeras izai!
HERNANDO: Barem ste se osvjedoili, da vas vara.
DORISTEO: Ima li jo kakvu elju?
GERARDA: Ne, nemam, dragi!
DORISTEO: Mogu li otii?
GERARDA: Zbogom i dovidenja! (Doristeo i Finardo odlaze. Gerarda se povue s
prozora)
LUCINDO: teta mog maa za ove lakrdijae! No njoj u zapapriti, da e me iz
ljubomore zavoljeti.
HERNANDO: Kako?
LUCINDO: I ja u u Prado, ali s drugom enom.
HERNANDO: Teko ete sada koju drugu nai.
LUCINDO: Ne treba mi. Tebe u presvui!
HERNANDO: to kanite, gospodaru?
LUCINDO: A to se to tebe tie?
HERNANDO: Varate se, gospodine. I te kako me se tie. Zamislite samo da me tko
prepozna.
LUCINDO: To u znati sprijeiti. A sada pokucaj na njezin prozor i upitaj je, da li je
ovdje vidjela neku damu, koju ve itav sat slijedim i koja mi se upravo ovdje izgubila.
HERNANDO: To u rado uiniti. Neka pobjesni od ljubomore. (Zove) Gerarda!
(Lucindo se sakrije iza oka, Gerarda se pojavljuje)
GERARDA: Ti, Hernando?
HERNANDO: Da, ja sam!
GERARDA: Nemam vremena.
HERNANDO: Samo dvije rijei.
GERARDA: Onda brzo!
HERNANDO: Kako ste arobni!
GERARDA: to eli?
HERNANDO: Htio sam vas zamoliti da mi kaete, da li u ovoj ulici stanuje neka
gospoica imenom Melusinda? Moj je gospodar za njom lud i poslao me, da je slijedim
as prije, kad ste bili na prozoru, zastao sam da vam se divim i izgubio sam njezin trag.
Ako to sazna moj gospodar, ubit e me.
GERARDA: Lijepa djevica Melusinda? Kai gospodaru, da sam se od srca nasmijala.
Neka izmisli neku pametniju izliku, jer je ta djevica Melusinda, Gerarda! (Lucindo se
pojavi) Priblii se, prijatelju! Zar se plai mog pogleda? Nisi uvijek bio tako plah. Daj da
ti pipnem bilo. I elo da ti taknem! O boe, boe, ba ima groznicu. Hernando, pouri u
ljekarnu i donesi ovom bijednom ljubomornom klipanu aicu oranade!
HERNANDO: (za sebe) Sto joj gromova!
GERARDA (Lucindu) Kui i u krevet. Tvoja me je pripovijest o lijepoj Melusindi
nasmijala. elim ti mnogo sree! Idui put budi dosjetljiviji. (Poe)
LUCINDO: Gerarda, draga, ostani!
GERARDA: Nije ti dosta?
LUCINDO: Ne odlazi! Ubit e me!
HERNANDO: Gdje stanuje Melusinda?
LUCINDO: uti! Umukni!
HERNANDO: Zato? Vidio sam, kad je ula u Gerardinu kuu.
LUCINDO: Draga!
GERARDA: Idi u krevet! (Gerarda ode, dolazi kapetan)
HERNANDO: Pazite, va otac!
LUCINDO: Samo mi jo to treba!
KAPETAN: Ve te itav dan traim!
LUCINDO: Mogu se dosjetiti, to eli. Zabrinut si, jer od tuge i nevolje vie ne spavam.
Dragi oe, u mojim godinama zaljubljenost nije grijeh, naprotiv, dokaz je muevnosti.
Znam, to e mi kazati, da nije na najboljem glasu...
KAPETAN: to to bunca? Ovaj aneo da nije na dobrom glasu? Morao bi kleknuti i
poljubiti zemlju, koje se njena noga takla.
LUCINDO: Posvaali smo se iz ljubomore. Vara me s nekim drugim!
KAPETAN: Kakav drugi! Ovako plemenita i kreposna dama! Ako ve spominje
drugoga, onda znaj, da sam to ja.
LUCINDO: to i tebe ljubi?
KAPETAN: Zar ne zasluujem?
LUCINDO: Da... oe... !
KAPETAN: Tvoje mi da nekako kiselo zvui!
LUCINDO: Ipak je sramota, da je i tebe uhvatila u svoje mree i da me i s tobom vara.
Toj eni nije ni dvadeset mukaraca dovoljno!
KAPETAN: Jezik za zube! Ne klevei ili e okusiti oev gnjev. Ta je djevojka
plemenita, dobro odgojena i kreposna. Oenit u se njome.
LUCINDO: Oe, zaboga, to nije mogue. Razmisli...!
KAPETAN: to jo imam ovdje razmiljati!?
LUCINDO: Radi se o obinoj djevojuri...
KAPETAN: Ubit u te za podlu klevetu! to si rekao? to je?... Dovraga, ako bi to bila
istina?... Ne e svojom podlou sruiti moju sreu, Idem. Razgovarat u s njom i odat
u joj kako je klevee. (Ode)
HERNANDO: Hod mu je gibak kao mladom zaruniku.
LUCINDO: Ubit u se, ako mi je otme! Razvali vrata!
HERNANDO: Ne tako naglo, gospodine! (Lucindo lupa akama na Gerardina vrata)
LUCINDO: Izlazi! Otrcana djevice!
HERNANDO (vue ga od vrata) Smirite se. Evo je, ve dolazi!
GERARDA (pojavi se) to ti pada na um? Razbit e mi vrata!
LUCINDO: Ubit u te!
GERARDA: Je li to poetak kakve nove prie?
LUCINDO: Vjetice! Progledao sam te! Udati se eli za moga oca!
GERARDA: Nita duhovitije nisi izmislio? Priznaj, doao si, jer eli razgovarati sa
mnom. Zato lae? LUCINDO: Oh, zato te ne mogu zadaviti? im te ugledam, odmah
sam poraen. Jo e tvrditi da ne zna mog oca? Sam mi je priznao, da e se tobom
oeniti. To e biti moja smrt!
GERARDA: Sve kojeta! Nikad ga u ivotu nisam vidjela. Zbog tih ludih pria, gotovo
da mi nisi vrata razlupao.
HERNANDO: Ne vrijeajte ga. Istinu govori!
GERARDA: udi me tvoja drskost.
LUCINDO: A mene ude tvoje spletke! Kad si govorila s mojim ocem? Stidi se!
Zaluuje starca. Proklete ene, sve redom ste vjetice!
GERARDA: Naravno! Vi mukarci, vi ste pravi aneli! emu sve to pretvaranje?
Priznaj, bijesan si, jer te zapostavljam. Pusti oca iz te igre!
LUCINDO: Pusti ga ti! arolijama i ljubavnim napitkom zamazala si starcu sluh i vid!
Svoje mlado tijelo prodaje grobu. Okrutnice, kajat e se!
GERARDA: Kai mi, Hernando, je li to istina ili tvoj gospodar iz ljubomore bulazni?
HERNANDO: Dobro bi bilo, kad bi to samo bulanjenje bilo!
GERARDA: Ja vam neu naletjeti na lijepak. uli ste, da elim veeras u Prado, elite mi
pokvariti zabavu! Nee vam uspjeti! Odvest u se koijom i glazbenici e nas pratiti. A
tebi savjetujem, pokucaj na vrata tvoje lijepe Melusinde i povedi je sa sobom u perivoj.
LUCINDO (hoe navaliti na nju) Zadavit u te!
GERARDA: U pomo! (Pobjegne u kuu i zalupi vratima)
HERNANDO: Eto, pobjegla vam je.
LUCINDO (udara na vrata) Prokleta, zakljuala je! Ne, to je previe! Gerardo! Ljubljena!
Otvori mi!
HERNANDO: Dobro vas je razgrijala!
LUCINDO: Ova e me ena spremiti u grob!
HERNANDO: Zaludila je vaeg oca, samo da vas drai.
LUCINDO: Nijedna ena nije tako podla, ali ipak ne mogu bez nje.
KAPETAN (dolazi) Hej, to jo uvijek postajkuje ovdje?
LUCINDO: to se udi? Ako mi eli oteti onu koju ljubim, dozvoli mi barem da se
oprostim s njom. Sutra bit e i onako tvoja.
KAPETAN: Lucindo, zar si siao s uma? Kako si smio onako govoriti o mojoj nevinoj
Fenisi? Pourio sam k njoj i zbog tvojih kleveta umalo to nisam izgubio njenu
naklonost. Na sreu sam uspio opet sve izgladiti. Oprostila mi je! Dobra je i milosrdna!
LUCINDO: Reci mi, o kome ti to govori?
KAPETAN: Ja? O Fenisi!
LUCINDO: Fenisa? To je estita djevojka. Nisam nju spominjao. Bio je nesporazum. Ja
sam govorio o Gerardi, milosnici, koja ovdje stanuje.
KAPETAN: Kakve veze ima Gerarda s mojom zarunicom Fenisom?
LUCINDO: Stajao sam ovdje pred tom kuom, kad si doao i predbacivao mi moju
ljubav.
KAPETAN: Da ti nisi moda s ovom huljom ovdje izmislio neku novu lukavtinu?
HERNANDO: Lijepo! Sad sam ja svemu kriv. Kad ovjek ostari, misli, da ga svatko ell
nasamariti.
KAPETAN: Moe li se zakleti, da ne ljubi Fenisu?
LUCINDO: Fenisu? Ja?
KAPETAN: I da joj nisi slao ljubavna pisma? Da nisi u vezi s njenim prijateljicama?
Sama mi je priala, da si noas uzdisao pod njenim prozorom, a sada mi eli zatajiti
svoje ljubavne izljeve?
LUCINDO: Kakva pisma? Kakvi ljubavni izljevi? Hernando moe posvjedoiti....
KAPETAN: Krasan svjedok! Laan mu je jezik, lane su mu oi, lano srce, sav je laan.
Samo ti jedno kaem: da se nisi usudio jo jednom proi kraj njenih vratiju ili uzdisati po
noi pod njenim prozorom, ako ne e da te kao balavca zakljuam u tvoju sobu.
LUCINDO: Samo jednu rije molim...
KAPETAN: to jo ne bi?
LUCINDO: Sasluaj me!
KAPETAN: Dosta si mi lagao!
LUCINDO: Kai joj, ako mi ve jednom mora biti maehom, neka mi to ne bude ve
sada.
KAPETAN: uti! Ni rijei vie!
LUCINDO: Molim te, oe...
KAPETAN (odlazi) uvaj se!
LUCTNDO: Sve nesree na mene! Jo ni ne znam svoju maehu, a ve me mrzi. Kako e
to svriti?
HERNANDO: Fenisa je bila ona dama, koja je izgubila maramicu i koja vas je onako
zaljubljeno pogledala.
LUCINDO: Da, ima pravo!
HERNANDO: avo nek me uzme, ako nije to sve izmislila samo zato, jer vas ljubi.
LUCINDO: togod!
HERNANDO: Sluajte me! Vidio sam njene oi, koje su govorile vie nego ljubavno
pismo. Vjerujte mi, da je onu maramu namjerno izgubila. A sada uvjerava vaeg oca, da
joj vi piete ljubavna pisma i da je uznemirujete, znai, pii mi! Veeras te oekujem na
prozoru!
LUCINDO: Tvoje otkrie nije na odmet.
HERNANDO: Pokuajte! to vam se moe dogoditi?
LUCINDO: Pravo kae! Ova lijepa gospoica aneoskog lica, njena i lukava, vidat e
mi moje rane i osvetit e moju prezrenu ljubav. Poimo jo noas pod njezin prozor. Ako
je njena pria doista poruka, bit e to komedija, kakve jo nije bilo!
HERNANDO: Prvo treba da se zaljubite u nju, jer samo u ljubavi zaboravljaju se
ljubavni jadi. Uostalom, nije potrebno da se va otac eni, a ako to ve mora biti, neka
zagrize staru kost. Majka bi mu pristajala uz njegovu sijedu kosu, a ne ki.
LUCINDO: Ako nam to uspije, Hernando, bogato u te nagraditi!
HERNANDO: Tomu se ne protivim. Vidjet ete, da sam pogodio. Mudra je i lukava.
Kako je samo nadmudrila majku u perivoju. A i va joj je otac nasjeo.
LUCINDO: To je majstorski izvela.
HERNANDO: Tek to vas je vidjela, zaljubila se u vas. to e joj starac! Njeno srce
ezne za vama. Ako joj uspije pomrsiti svima raune, nazvat emo je lukavom Fenisom!

Zastor




DRUGI IN

etvrta slika

Perivoj kao u prvoj slici. Zvjezdana no. Dolaze Doristeo, Finardo i Gerarda, koja je u
eiru i ogrnuta arenim rupcem.
DORISTEO: Divne li noi!
GERARDA: Divne i osvjeujue!
FINARDO: Kako tajanstveno umi voda u fontani.
DORISTEO: U itavoj paniji nema ljepeg perivoja. Osjea li se ugodno, Gerarda?
DORISTEO: S tobom uvijek, dragi, to pita! (Zaustave se kod srednje rupe u pozadini)
Doite! Sjednimo! (Pjevaima) Jesu li vam gitare ugoene?
PRVI PJEVA: Jesu. Zapovijedajte!
DRUGI PJEVA: to elite da pjevamo?
DORISTEO: Pjevajte mi pjesmu o ljubavi!
PRVI PJEVA: Neto prikladno za ovu no! (Pjevaju uz pratnju gitara)

Ljepota tvoja
me opaja,
blizina tvoja
me osvaja!
Ti si sva srea,
sav ivot moj!
Ljubav je tvoja
ko sunca sjaj,
ti enjo moja
ljubav mi daj!
Ti si sva srea,
sav ivot moj!

(Kod posljednjih rijei pojave se sprijeda desna Lucindo i Hernando)
LUCINDO (apatom) Rekla je, da e ih pratiti pjevai.
HERNANDO: Bit e, da su to oni.
LUCINDO: Lijepo i ugodno pjevaju.
HERNANDO: Prestali su, im smo im se pribliili.
LUCINDO: Priuljaj im se i promotri ih.
HERNANDO: Ne sada, gospodaru.
LUCINDO: Zato? Sve je to samo ala da po]emo Fenisi pod prozor.
HERNANDO: Ljubomora se smije, plae. Dobro. Proi u kraj njih Ostajte zaklonjeni.
(Metne krinku, proee pokraj skupine, promjeri ih i vrati se Lucindu)
FINARDO: Pogledajte tog blesana, kako nas samo promatra.
DORISTEO: Moda trai neto po perivoju, to mu u kui fali!
FINARDO: Otpjevajte mi jo jednom ovu pjesmu, ali samo jedan glas.
GERARDA: Ne! Najprije samo gitare! (Za vrijeme razgovora tiha svirka)
HERNANDO: Prepoznao sam je po govoru.
LUCINDO: Dakle je ipak Gerarda.
HERNANDO: Bez sumnje!
LUCINDO: Oh!
HERNANDO: Zar vam je pozlilo?
LUCINDO: A ono je njezin ljubavnik?
HERNANDO: Bit e tako!
LUCINDO: to sam ja nesretan!
HERNANDO: Ne uzdiite, gospodaru. Zar vas dre grevi? to sad?
LUCINDO: Ne pravi glupih ala! Moram je vidjeti! (gurne Hernanda)
HERNANDO: Nemojte! Prepoznat e vas!
LUCINDO: Sjela mu je na koljena.
HERNANDO: Udobno se smjestiia.
LUCINDO: Zato smo uope dolazili ovamo? Izjest e me ljubomora.
HERNANDO: Po]imo! Zato da vas ovdje avo mui, kad vas tamo eka aneo.
LUCINDO: Kakvog to anela misli?
HERNANDO: Fenisu!
LUCINDO: U ovom asu nisam raspoloen za aneoske zabave!
HERNANDO: Ako vas ljubi, morat ete joj i ljubav uzvratiti!
LUCINDO: Ne boj se! Ta mi nee pobjei! Ja sam joj prva ljubav i ekat e me iza
reetaka svog prozora, kao to je Hera ekala Leandra. Ali ova zmija ovdje, koja se mazi
u zagrljaju svog dragana, duu e mi ispiti. Jesi li ponio sa sobom izvezeni rubac i
koprenu?
HERNANDO: Kako ste mi zapovijedili!
LUCINDO: Onda se presvuci!
HERNANDO: To e nam donijeti nevolju.
LUCINDO: Rubac je dugaak, zagrnut e te do zemlje, a s koprenom e prekriti lice.
HERNANDO: Ja da budem ena?
LUCINDO: Ne gubi vrijeme. Doi sa mnom. Ovdje iza grmlja pomoi u ti.
HERNANDO: To ne e dobro svriti! (Lucindo i Hernando odlaze. Glazba zamre)
GERARDA: A sada mi jo jednom otpjevajte onu pjesmu! (Pjevai pjevaju kao prije)
(Lucindo i Hernando se opet pojave. Hemando je ogrnut u dugi rubac, lice mu pokriva
koprena. Lucindo nosi krinku)
HERNANDO: Zar me zaista nee prepoznati?
LUCINDO: Ne boj se!
HERNANDO: See li mi rubac do zemlje?
LUCINDO: Da!
HERNANDO: Izgledam li barem pristojno?
LUCINDO: to pita!
HERNANDO: I zavodljivo?
LUCINDO: Ne budi tako tat!
HERNANDO: to mi vaa ljubav zadaje muka! (Lucindo uzme Hernanda ispod ruke.
Produ pokraj Gerardinog drutva i upute se spram njene klupe)
DORISTEO: Vidi, kavalir sa svojom damom.
GERARDA: Izgleda pristala. Rubac joj je krasan!
FINARDO: I opojno mirie!
DORISTEO: Bit e da je iz plemenite kue.
GERARDA: Kako da ne!
DORISTEO: Misli li da je...
FINARDO to?
GERARDA: Iz javne kue!
DORISTEO: Sjeli su!
FINARDO: Kako se je privinuo uz nju!
LUCINDO (Hernandu) Kai mi, ljubavi moja, da li ti prija veernji zrak?
HERNANDO (enskim glasom) Nisam dobro uinila, to sam dola ovamo. Kad bi to
moja tetka saznala! Da te ne ljubim tako predano, ne bih to bila uinila. Ah!
LUCINDO (pjevaima) Gospodo, ne biste li jo koju zapjevali!
HERNANDO: to se mene tie, pjevajte, ne smeta mi!
LUCINDO: Kako sam sretan, kako blaen kraj tebe! (Skine krinku)
GERARDA (digne se iznenada) Lucindo! (Za sebe) Dakle je ipak istina!
HERNANDO (aptom) Prepoznala vas je! Kako joj sijevaju oi!
LUCINDO: Daj, prui mi ruku, draga, da ti je poljubim.
HERNANDO (enskim glasom) Lucindo! Ne budi tako nasrtljiv!
LUCINDO (ljubi Hernandu obje ruke)
HERNANDO: Oh, oh, molim te, kad bi to tetka vidjela...
LUCINDO: Budi bez brige, draga! Osim boga, vidi to samo ona, koja to mora vidjeti!
GERARDA: Kako je noas sparno! Doristeo, molim te, donesi mi au svjee limunade!
DORISTEO: Odmah, duo. Za to vrijeme mogu te pjevai zabavljati.
GERARDA: Neka te Finardo prati. Opasno je nou u perivoju sam vrludati.
DORISTEO: Doi!
FINARDO: Odmah emo se vratiti.
GERARDA: Do vienja! (Doristeo i Finardo odu)
GERARDA (za sebe) Moram govoriti s njim!
PRVI PJEVA: elite li da vam pjevamo?
GERARDA: Ne, hvala! elim biti sama. Otidite!
PRVI PJEVA (drugom) to to smjera?
DRUGI PJEVA (prvome) Oekuje valjda drugoga. Poimo! (Pjevai odlaze)
GERARDA (priblii se Lucindu) O, plemenita gospoo!
HERNANDO: Mislite na mene?
GERARDA elila bin vas upoznati i govoriti s vama.
HERNANDO: Upoznati me i govoriti sa mnom? Zato?
GERARDA: Stanujem u vaem susjedstvu.
HERNANDO: Zato to tako naglaujete?
GERARDA: Nevjerojatno da vas moje pitanje toliko uzrujava.
HERNANDO: Poimo, Lucindo, nezgodno mi je...
LUCINDO: Skini koprenu. Ti to barem moe. Bog te je bogato obdario ljepotom, cijeli
Madrid pria o tebi. Pokai barem svoje oi. One meni znae sreu, drugima ljubomoru!
HERNANDO: Ne mogu, dragi, oi su mi suzne.
LUCINDO: Zato, anele moj?
HERNANDO: Od ljubomore!
LUCINDO: Na koga si ljubomorna?
HERNANDO: Na enu koja te proganja...
LUCINDO: Kako? Koja ena?
HERNANDO: Kau mi, da se zove Gerarda. Uvijek ti je za petama. Tata je i laljiva!
LUCINDO: Na Gerardu si ljubomorna? Vara se, draga Melusindo! Kunem ti se, da je ne
ljubim. Neka me groznica usmrti, neka se vie ne naem u tvom njenom zagrljaju, neka
me vie ne poljube tvoje arke usne, proklet neka budem, ako bih se je i u snu sjetio.
GERARDA: To ne mogu podnijeti, to je previe!
HERNANDO: Ne kuni, dragi!
GERARDA (sa sebe) Izdajnie! Sve tvoje kletve neka se ispune, ako misli, da u mirno
podnijeti to ponienje!
HERNANDO: Priaju mi, da je posjeuje. Kad ovakvo to ujem, sva protrnem.
LUCINDO: Samo tebe ljubim, duo!
GERARDA: Ne! Ne e, dok ja ivim!
LUCINDO: to vam je, gospoice? (Gerarda hoe da navali na Hernanda, Lucindo u
zadnji as sprijei)
HERNANDO: Lucindo, obrani svoju Melusindu!
GERARDA: Iskopat u ti oi, zmijo!
LUCINDO: Natrag!
HERNANDO: Boe, ovakvo to meni!
GERARDA: Ubit u te!
LUCINDO (Hernandu) Bjei!
HERNANDO: Ubit e me! (Pobjegne)
GERARDA: Tko je ta ena? Smjesta mi kai, huljo!
LUCINDO: Dobro i vjerno stvorenje, koje me ljubi. A to, to si sada u bijesu uinila,
najvea je ludost. Dama je plemenitog roda. To e te stajati glave!
GERARDA: Oh, to! Takvo ponienje! Natrag, Pusti me!
LUCINDO: Stani! Tko me ovako odbacuje, kao ti nema prava da me psuje i grdi!
GERARDA: Ja sam te odbacila? Ja?
LUCINDO: I ti jo pita?
GERARDA: Lucindo, dragi!
LUCINDO: Kako si rekla? Dragi?
GERARDA: Jedini! Sve to sam ti kazala, bila je la. Ljubav je govorila iz mojih tvrdih
rijei. ta e mi brbljavi Doristeo? Moje srce kuca samo za tebe, Lucindo!
LUCINDO: to to znai? Otkuda to?
GERARDA: Dokazat u ti, da sam samo tvoja. Doi k meni!
LUCINDO: Dosta mi je! Meu nama je sve svreno. Ljubim Melusindu!
GERARDA: Naputa me?
LUCINDO: Da!
GERARDA: Otprati me kui!
LUCINDO: Neu!
GERARDA: Ni to ne e?
LUCINDO: Za as e se vratiti Doristeo. Ogrij se u njegovom zagrljaju.
GERARDA (klekne) Na koljenima te molim, Lucindo! Doi k meni! Kod kue u ti
objasniti zato sam po koji put bila prema tebi tvrda i okrutna.
LUCINDO: Dosta.
GERARDA: Iz ljubomore, dragi! Oprosti! Doi sa mnom!
LUCINDO: Ti si me ljubila? Je li to istina?
GERARDA: Kunem ti se, samo tebe ljubim. Ne naputaj me, dragi! (Hernando se vraa u
svom odijelu)
HERNANDO (za sebe) Ovdje netko kolje rtvu!
LUCINDO: Zbogom!
HERNANDO: Sada u odigrati ulogu anela spasitelja. (Glasno) to se dogodilo,
gospodaru?
LUCINDO: Ti si, Hernando?
HERNANDO: Po itavom sam vas perivoju traio. Brzo, pourite se! Primijetili su, da
lijepa gospoica nije kod kue. Dona Melusinda, krajnje je vrijeme da odete kui. Ve
vas svuda trae!
LUCINDO: Ovo je neka druga.
HERNANDO: Neka druga? Nije Melusinda? Kako? Vi ste to, Gerarda? Gospodaru,
moramo pronai Melusindu. Otila je od kue, a ovdje je nema. Da joj se nije to
dogodilo?
LUCINDO; Nas emo dvoje kasnije razgovarati.
GERARDA: Ostani!
LUCINDDO (istrgne se) Pusti me!
GERARDA: Nemoj otii!
HERNANDO (tiho Lucindu) To ste sjajno izveli! (Odlaze lijevo)
GERARDA (digne se) Oh, ja nesretnica! No, to e mi skupo platiti! (Doristeo i Finardo
dolaze)
DORISTEO: Oprosti, vraamo se praznih ruku. Ni jedna gostionica nije vie otvorena.
PINARDO: Umalo da nismo provalili vrata.
GERARDA: ao mi je, to ste se uzalud trudili.
DORISTEO: Zar si bila sama?
GERARDA: Pa vidi!
DORISTEO: A pjevai?
GERARDA: Kad sam primijetila da dolazite, otpustila sam ih.
FINARDO: Nevjerojatno, da se u Madridu ve tako rano zatvaraju krme. Htjeli smo
vam donijeti vina i slatkia, ne samo limunade.
GERARDA: Bolje je da niste nita donijeli, jer sada ne elim vie nikakve limunade.
Idite!
DORISTEO: to ti je? Zar si zle volje? Zar ti se to dogodilo? Da te nije tko uvrijedio?
GERARDA: Umaraju me tvoja pitanja.
DORISTEO: Ni pitati ne smijem? Da nije ona strana gospoa...
GERARDA: Tiho!
DORISTEO:... koja je sjedila na onoj klupi s kavalirom...
GERARDA: to jo hoe! Vidim, da zna sve!
DORISTEO: Tko je bio onaj ovjek?
GERARDA: Lucindo!
DORISTEO: Tako? Ljubomorna si!
GERARDA: Ne mogu vie! Ali to ti kaem: pobijediti se ne dam!
DORISTEO: to je bilo?
GERARDA: to god su govorili, svaka rije bila je uperena protiv mene.
DORISTEO: Dogovorili su se!
GERARDA: Na kraju sam ula da se dama zove Melusinda. Stanuje negdje u mojoj
blizini i plemenita je roda.
DORISTEO: Kako? Melusinda?
GERARDA: Poznaje je?
DORISTEO: Jesi li dobro ula, Gerarda?
GERARDA: itavo ju je vrijeme tako zvao i podala mu se. On je o tome govorio, a ona
nije nijekala.
DORISTEO: Sramota!
GERARDA: Zato?
DORISTEO: To je bila moja sestra. Ve je pola godine udovica i zove se Melusinda.
Stanuje u tvom susjedstvu. Podlac! Ve ju je zaveo! Idem za njim!
GERARDA: Ne e ga stii! Odavna su otili.
DORISTEO: Nai u ga i pozvati na red. Mora se oeniti mojom sestrom ili u ga
probosti!
GERARDA: Ja nesretnica! Ako ga ne ubije, morat e se oeniti njom! Za mene je
izgubljen! (Glasno) Ah, ne mogu dalje. Bojim se, da sam bolesna.
FINARDO: Prehladili ste se! Zahladilo je.
GERARDA: Mislim, da je to od sparine.
FINARDO: Brzo kui i u krevet!
DORISTEO: Gerardo, uvaj se!
GERARDA: Odvedite me kui. Osjeam se slabo!

Zastor

Peta slika

Pred Fenisinom kuom. No. Dolaze Lucindo i Hernando.
HERNANDO: Sav ste se promijenili. Bit e da vas vie ne mui misao na onu nesretnu
Gerardu.
LUCINDO: Ne spominji mi je!
HERNANDO: Kakvo se to udo dogodilo s vama?
LUCINDO: Nikakvo! Poeo sam vjerovati u pravu ljubav, kojom e me usreiti Fenisa.
Neka nebo blagoslovi onaj as, kad je zapoela pripovijest s maramicom, a jo vie onaj,
kad je Gerarda pobjesnila od ljubomore!
HERNANDO: I Melusindu neka blagoslovi! Zavrijedila je. Pogledajte tu na licu tragove
Gerardinih nokata.
LUCINDO: Gledaj, Hernando, otvara se prozor!
FENISA (na prozoru) Jeste li to vi?
LUCINDO: Tko zove?
FENISA: Pribliite se, ali tiho!
HERNANDO: To je ona.
FENISA: Kaite mi najprije svoje ime.

LUCINDO: Ja sam Lucindo i moram se potuiti na vas. Ili moda ne? Kapetan Bernardo
je moj otac. Kada sam se borio za vau ljubav? Kada sam vam pisao njena pisma? Zar ja
svake noi pod vaim prozorom vrebam? Od mojih ljubavnih izljeva ne moete spavati?
A kada sam vam ono slao svodilje u kuu?
FENISA: Ne ljutite se na mene! Istina je, da se nikada niste brinuli za mene, niti ste
dolazili nou pod moj prozor. Te su moje tube bile samo varka. Ni pisma mi niste slali.
Pristupite blie. elim vam sve objasniti. Smetena sam zbog svojih lai. Iz ljubavi sam ih
smislila, a vi ste mi smjelost dali. Sami znate, da me je va otac zaprosio, ali moje srce
pripada vama i molim se bogu, da bih jednom vas nazivala svojim suprugom. Ako je va
otac bio onaj, koji vam je donio moje poruke, ne ljutite se! On i ne sluti istinu, a vas ljubi
ba tako njeno kao i ja. Dobro sam ocijenila svoje rijei. Molim vas, Lucindo, ne budite
mi neskloni, vjerujte mi. I ako vam nisam ba odvratna...
LUCINDO: Dosta! Dosta! Toliko ljubavi! Neka se vae rijei jo ovog asa upiju u moju
duu i kao iz sjemenke neka iz njih isklija srea za nas oboje. Blagoslivljem sretan sluaj,
da sam vas upoznao, iako znam, da vas nisam zavrijedio. Kad sam vas prvi put vidio,
probudila se u meni enja za vama i sada vi jedini carujete u mom srcu. Oprostite mi, da
nisam odmah shvatio, to se krije iza tvrdih rijei moga oca. Mislio sam, da je sve to
zloba. Sada ste mi tek otvorili oi!
FENISA: Bilo je dobronamjerno miljeno.
LUCINDO: Sada to znam i zahvalan sam vam. Va sam dunik. elim iskupiti dug. Ali...
ako se moj otac oeni vama... to e biti sa mnom?
FENISA: Ne bojte se toga! Prevarit emo nae roditelje. Ako se ve netko mora vjenati,
onda e to biti mladi. Prepustite to meni!
LUCINDO: Hoe li vam uspjeti?
FENISA: Bit e, da ne znate, to je sve kadra ena, kad se bori za svoj cilj!
LUCINDO: Da ste mudri, znam ve i zavidam vam!
FENISA: Ja sam tek lukava!
LUCINDO: Ne podcjenjujte se! Divim se! Vi ste od svih zaljubljenika najmudrija!
FENISA: Ne zamjerite, to vaeg oca upotrebljavam kao ljubavnog glasnika i da vam po
njemu poruujem sve ono, to moja majka ne smije znati. Uvijek u se vaem ocu tuiti. I
kad vas bude korio, pazite, jer sve su njegove rijei poruka. Jedino se na taj nain
moemo sporazumijevati, a da ni otac ni majka to ne primijete.
LUCINDO: Dobro! Dobro!
FENISA: Tako ete uvijek znati sve, to se kod nas dogaa. Va otac misli, da e mi biti
mu i trsi se, da bude to to prije. No nadajmo se, da emo se mi vjenati prije, nego nas
otkriju.
LUCINDO: Ako nam to uspije, pritedjet emo si mnoge brige. Prije svega pokuajte
urediti da moemo razgovarati. Vi ete ve pronai mogunost.
FENISA: Za to se ne brinite! Rei u vaem ocu, da vas dovede. Kao njegova ena bit u
vam majkom. Prema tome, moram vas upoznati, govoriti s vama. Moram vas odvratiti od
te lude ljubavi spram mene. Tome ne moe ni moja majka prigovarati. Dolazit ete k
nama. No, prije nego to izvedem, morate mi se zakleti, da je vaa ljubav iskrena i
potena.
LUCTNDO: Ljubim te! Vie ti ne mogu kazati!
HERNANDO: Oprostite to vas smetam, gospodaru. Svie dan, skoro e i sunce.
FENISA: Idi, dragi, da nas ne zateknu!
LUCINDO: Moram te vidjeti, govori s mojim ocem.
HERNANDO: Poimo! Poimo!
LUCTNDO: Draga, daj mi kakvu uspomenu na tu divnu no!
FENISA: Najradije bih ti samu sebe dala...
HERNANDO: Dovraga! Poaljite je konano u krevet.
FENISA: Uzmi ovu svilenu vrpcu.
LUCINDO: Daj da je poljubim! Do vienja draga!
FENISA: Do vienja! (Ode)
HERNANDO: Hvala bogu, konano!
LUCINDO: Kako sam sretan!
HERNANDO: Izgleda mi, da ste zaljubljeni!
LUCINDO: Oh, mogao bih zagrliti itav svijet!
HERNANDO: I Gerardu?
LUCINDO: uti, huljo! To je prolost. Fenisa je cilj, koji moram postii. Naprijed!
Hajdmo!

Zastor

esta slika

U Belisinoj kui. Belisa, Fenisa, kapetan i njegov sluga. Na verandi stoji na stalku
dalekozor.
FENISA: Hvala ti! Zaista si dobar, Bernardo. Obradovat e me i predstaviti mi svoga
sina. Bit u mu dobra majka!
KAPETAN: Uviam, Feniso, da ima pravo.
FENISA: Neka nestane i posljednja sjena, koja bi mogla uzmutiti nau sreu. Neka doe,
neka mi poljubi ruku i primi moj materinski blagoslov.
BELISA: Vi ste sada gospodar ove kue. Dovedite ovamo vaeg sina da ga upoznamo.
KAPETAN: Smjesta u to uiniti. (sluzi) Fulminato!
SLUGA: Zapovijedate?
KAPETAN: Pourite u moju kuu i dovedite mladog gospodina ovamo!
SLUGA (ode).
FENISA (za sebe) Doi e! Nebesa, pomozite mi! Samo da se ne odam!
KAPETAN (za sebe) Moda bi bilo bolje, da nisam poslao po njega.
BELISA: Kod nas e nai svoj novi dom.
KAPETAN: Moj je sin mlad, pametan i dobro odgojen. Mogue, da sada zavidi sreu
svom ocu. A moda eli i sam osnovati svoje kuanstvo. No, vidjet emo!
FENISA: Potrudit u se, da mu pronaem kakvu mladu djevojku, koja bi mu pruila sve
to treba.
KAPETAN: To bi bilo dobro.
FENISA: Razmislit u.
KAPETAN: Mora razumjeti, Feniso, da ga moda boli, to ja uivam sreu, koja njemu
nije bila dana.
FENISA: Pouzdaj se u mene. I on e je uivati.
KAPETAN: Samo, da se nismo prenaglili, to smo ga ve sada pozvali.
BELISA: Zato? Pa ve je vrijeme da ga upoznamo.
FENISA: Kao majka imam na to pravo.
KAPETAN: Oprosti, uviam da ima pravo. (Za sebe) O boe, ljubomora me mui!
(Ulaze sluga, i Lucindo)
SLUGA: Gospodin zastavnik! (Odlazi)
LUCINDO: Oe!
KAPETAN: Kako to izgleda? Kao da si se spremio na ples?!
LUCINDO: Kako, oe?
KAPETAN: Odjeven si nekako pretjerano...
LUCINDO: Zvao si me, oe?
KAPETAN: Poljubi svojoj majci ruku.
LUCINDO: urim...
KAPETAN: Stoj! Zato uri? Polako!
LUCINDO: Oe!
FENISA (Belisi) Kako je to smijeno!
BELISA (Fenisi) Pazi na svoje dostojanstvo!
LUCINDO: Bit ete mi majkom. Dozvolite, da vam poljubim vau lijepu ruku! (Hoe da
poljubi Fenisi ruku, kapetan stane meu njih)
KAPETAN: emu ta pretjerana udvornost? Da poljubim ruku bilo bi dovoljno. Rije
lijepa nije bila potrebna.
LUCINDO: Rekao sam to od sree. Ta rije lijepa je samo ukras.
FENISA: Mudar bi to ovjek drukije rekao.
BELISA (Fenisi) Zar ti ta mala udvornost smeta? Ne pravi se smijenom, Fenisa.
KAPETAN (Lucindu) Ruka se poljubi usput, tek tako, bez ukrasa.
BELISA (kapetanu) Ne budite zlovoljni, gospodine kapetane. Zar se ne smije majci
poljubiti ruka?
LUCINDO: Zbog toga si neraspoloen, dragi oe?
KAPETAN: Ne govori mi uvijek oe!
LUCINDO: Zato? Mladu gospoicu moram zvati majkom, jer to ti od mene trai. Zato
si onda uvrijeen, kad tebe nazivam ocem? Kako da se to shvati?
KAPETAN: Iz djejih usta zvui ta rije svakako drukije, nego iz usta odrasla ovjeka.
Odrasli zovu tom rijeju pustinjaka ili fratra. A sada, brzo joj poljubi ruku!
LUCINDO (klekne) Pruite mi ruku! (Brzo joj prui pismo) I blagoslovite me. Od danas
sam vam sin.
FENISA: Osjeam, to znai tvoj cjelov u ruku. Ja sam sporazumna. Odgovorit u ti. Bog
neka te blagoslovi, uva i prati. I neka ti to prije pronade vjernu enu, onakvu, kakvu ti
eli tvoja mati. Dao ti bog sve, to ti srce poeli i puno lijepe iste sree. Neka ti bog dade
snagu, da uvijek pokorno izvri sve to budem od tebe traila, jer samo mi tako nikada
nee zadavati boli i bit e siguran za moju ljubav. Razmisli, to sam ti rekla, i prije
nego se nada, nestat e s oeva lica briga, koje mu ti zadaje. U ljubavi i poslunosti
treba mnogo uviavnosti. Samo tako u ti moi vjerovati, kao da si mi mu!
KAPETAN: Odakle ti toliko mudrih nauka? Ba si lijepo govorila.
FENISA: Molim te, majko, samo jednu rije. (kapetanu) Oprosti! (Fenisa se s majkom
povue na jednu stranu, a kapetan sa sinom na drugu. Kapetan neto uvjerljivo pria sinu)
BELISA: to eli?
FENISA (pokae pismo) Vidi li ovo pismo?
BELISA: to to znai?
FENISA: To je popis darova, koje mi poklanja kapetan. Jako sam znatieljna. Molim te,
zabavi ga, dok ne proitam pismo. Ne bih htjela da misli, da se njegovim darovima
radujem vie nego njemu samom!
BELISA: Vrlo rado! (Poe kapetanu) Gospodine kapetanu, juer ste me uputili, kako
mogu kroz dalekozor promatrati stvari, koje ste iz Flandrije donijeli u svoju kuu.
Pokuala sam, ali sve vidim kroz maglu.
KAPETAN: Ha, ha! Nije to tako jednostavno! Ne razumije se svatko u fiziku. Doite sa
mnom na verandu. Pokazat u vam kako treba upravljati s mehanizmom tog aparata. To
je najnoviji izum. (Lucindu) I ti moe ovdje neto nauiti. Doi, Lucindo! (Kapetan
poe s Belisom na verandu. Dok joj s vanim gestama tumai kako se gleda na
dalekozor, Lucindo se prikrade Fenisi)
FENISA (ita pismo) Feniso, ljubavi moja! Moj je otac na mene krvniki ljubomoran.
Odluio je, da me jo sutra poalje u Portugal. Izmisli neto, jer umrijet u, ako se moram
s tobom rastati. Spasi sebe i mene. Ljubi te tvoj Lucindo! (Podere pismo na male
komadie i spremi ih)
KAPETAN (Belisi) A sada izvolite pogledati. Vidjet ete sasvim blizu crkveni toranj.
Da, sasvim blizu, to je sjajan izum.
BELISA: Ali... ja... ne vidim . .. nita...
KAPETAN: Dozvolite mi jo jedamput... (kapetan gleda kroz dalekozor, neto popravlja,
opet gleda i popravlja. Belisa ga promatra. Za to vrijeme Lucindo se priblii Fenisi)
LUCTNDO (tiho) Feniso!
FENISA (tiho) Da!
LUCINDO (tiho) Jesi li proitala pismo?
FENISA (tiho) Ne smije u Portugal! Ni jedan sat ne elim biti bez tebe, dragi!
LUCINDO: Zagrlio bih te za tu rije!
FENISA (tiho) To bar moe!
LUCINDO (tiho) Kako?
FENISA: Idi brzo na verandu. Doi u za tobom i kliznut u na stepenici. Priskoi mi u
pomo i tako e me zagrliti. (Lucindo poe na verandu)
KAPETAN: Eh, tako pogledajte sada!
BELISA: Boe, boe, kako je to divno!
FENISA (potri na verandu) Bernardo, i ja bih htjela vidjeti! Oh, boe! (Klizne na
stepenici, Lucindo priskoi)
KAPETAN: to to znai?
LUCINDO: Gospoda je majka kliznula.. . i ja sam je podigao...
KAPETAN (ih razdvoji) Pusti je! Sluaj, to je moja stvar!
LUCINDO: Uslunost je dunost!
KAPETAN: uti!
BELISA: Jesi li se udarila, Feniso?
FENISA: Samo malo na koljenu.
KAPETAN (tiho Lucindu) Kako si ti nespretan! A sada idi!
LUCINDO (tiho) Zato?
KAPETAN (tiho) Smjesta!
LUCINDO (tiho) Ti me baca iz kue?
KAPETAN (tiho) Ni rijeci vie! Idi! (Lucindo ode)
FENISA: Nita mi se nije dogodilo, Bernardo!
KAPETAN: To mi je drago!
FENISA: Kako? Moj sin je ve otiao?
KAPETAN Da!
FENISA: Ba mi je ao!
BELISA: Da ga zovnem?
FENISA: Ne, ne sada!
KAPETAN: Taj je nespretnjakovi kriv, da si pala. Sad mi ga je dosta! Ni jedan dan ne
e vie ostati u Madridu, a u ovu je kuu danas uao posljednji put!
BELISA: Prestrogi ste! Ta sin vam je! I savren kavalir. Samo u vam neto kazati: kad
bih ga pogledala onako, kako bih to sigurno uinila da sam mlada...
KAPETAN: No... i...
BELISA:... rekla bi: taj mi se svia. Dobar bi on bio suprug!
FENISA: Ah, to je dobro!
KAPETAN: Taj balavac! Vi se alite, Beliso! Pogledat u, da li je zaista otiao kui.
(Poe na verandu) Sigurno se jo skie oko kue. Dosta mi je toga! Idem dolje i zatvorit
u ga u njegovu sobu. (Ode)
BELISA: Okrutan je s njim!
FENISA: O, boe!
BELISA: to uzdie?
FENISA: Savjest me pee!
BELISA: to se dogodilo?
FENISA: Ja sam te prevarila. Pismo...
BELISA: to je s pismom?
FENTSA: Pismo nije pisao Bernardo, ve Lucindo.
BELISA: A to pie?
FENISA: Smijat e se, majko!
BELISA: Kai ve! Ne mui moju radoznalost.
FENISA: Lucindo mi pie, dabi se htio oeniti.
BELISA: S kim?
FENISA: S tobom!
BELISA: Pokai!
FENISA: Poderala sam pismo! Pogledaj, na sasvim male komadie.
BELISA: teta!
FENISA: Ali sve pamtim, to je bilo napisano.
BELISA: Govori ve!
FENISA: Lucindo je pisao, da od tvoje ljepote u punom cvatu, ne moe vie spavati, da
te jo vie ljubi, nego njegov otac mene i jo kae, ako bi ga ti htjela za mua, ostao bi
sav imetak u porodici i tvoja djeca kao i moja, imala bi bogate roditelje! Moli te i zaklinje
da nagovori njegova oca, da ga ne alje u Portugal!
BELISA: Do toga ne smije doi!
FENISA: Moramo sprrjeiti!
BELISA: Govori s Bernardom... i napii Lucindu, ili ne... jo bolje e biti da mu porui
po njegovu sluzi, da u ga noas ekati na prozoru.
FENISA: Pokuat u.
BELISA: Kako mi pristaje ova koprena? Ne, uzet u radije drugu! (Ode)
KAPETAN (ulazi) Feniso, mi smo sami?
FENISA: Majka je u susjednoj sobi. Svakog se asa moe vratiti. .
KAPETAN: Prui mi svoju ruku i dozvoli mi da te poljubim.
FENISA: U elo! Jo nismo vjenani!
KAPETAN (poljubi je u elo) Ti, isto bie.
FENISA: Jesi li zakljuao Lucinda?
KAPETAN: Ne, za danas jo nisam.
FENISA: To je lijepo od tebe.
KAPETAN: Sutra putuje u Portugal.
FENISA: To je najbolje rjeenje. Opet se moram tuiti na njega.
KAPETAN: Zar te je opet uznemirivao?
FENISA: Da, i vrijeao.
KAPETAN: Vjerujem ti!
FENISA: Prole noi na prozoru moje spavae sobe ula sam neki uanj. Boe, kako
sam se uplaila! Brzo sam se digla, bacila pokriva preko sebe i douljala se do same
ograde... to ti je? Zato si tako uzbuen?
KAPETAN: Od bijesa na tog balavca.
FENISA: Na ogradi je bilo pismo...
KAPETAN: Od njega?! (Fenisa potvrdi) No, taj e mi to platiti!
FENIA: Ta smiri se! Sav si u groznici!
KAPETAN: Da se smirim? ekaj, derane! (Ode)
FENJSA: Lucindo e shvatiti, gdje ga eka moje pismo: Kazat u mu sve. Morat e
izjaviti, da ljubi moju majku. Tako e izbjei progonstvu u Portugal. Majka e morati
izjaviti kapetanu, da ljubi Lucinda. I on e ostati ovdje! Meni! Boe, konano se i meni
smije srea.

Zastor

Sedma slika

Ulica pred Gerardinom kuom. Lucindo i Hernando.
HERNANDO: To nije loe.
LUCINDO: Da si me vidio kako sam kleknuo pred noge svoje ljubljene, rekao bi:
prekrasna slika!
HERNANDO: Moda, ali svejedno bih se smijao.
LUCINDO: Ipak sam se osjeao kao Tantal, koji nije mogao dosei ni jela ni vode.
HERNANDO: Nije vam bilo dovoljno da ljubite njenu ruku?
LUCTNDO: Njenu ruku? Kad su moje usne eznu za njezinim usnama?!
HERNANDO: Evo vaeg oca.
LUCTNDO (tiho) Pustimo, da nas ne primijeti.
KAPETAN (dolazi) Zato se mjeri na taj kut? Pravi se kao da me ne vidi.
LUCINDO: Kad pomislim to o meni dri, najradije bih ti rekao ne alji me u Portilgal,
ve odmah u Kinu.
KAPETAN: Izgleda, da se ti jo tome udi?
LUCTNDO: Oe!
KAPETAN: Zaboravio si, da se elim eniti s Fenisom.
LUCINDO: To ne! Ti si mi zapovijedio da joj poljubim ruku! Naskoro e mi biti
majkom. Jo uvijek se ljuti, to sam spomenuo njenu lijepu bijelu ruku?
KAPETAN: Najprije lijepa ruka, a sada lijepa bijela ruka! To je sve vie i vie
drsko!
LUCINDO: Svaka stvar, pa bila jo tako nevina, uzrujava te. Kai mi ve jednom, ime
sam te uvrijedio?
KAPETAN: ime? A to si prole noi kucao na njezin prozor i ostavio pismo za nju, to
nije nita?
LUCTNDO: Ja?
KAPETAN: Da, ti!
LUCINDO: Trai da ti pokae moje pismo. Valjda e znati moj rukopis.
KAPETAN: Hoe rei, da pismo nije tvoje?
LUCTNDO: Kunem se, da o tome nemam ni pojma. Dajem ti svoju viteku rije, da kao
zastavnik svoga kralja...
KAPETAN (za sebe) Moda je ipak netko drugi...? To bi bilo jo gore!
LUCINDO (tiho Hernandu) to kae?
HERNANDO (tiho) Znai, pismo vas eka na ogradi.
KAPETAN: Pazi, dolaze strani ljudi. Govorimo o neem drugom. Ne elim da sav
Madrid pria o mojoj ljubavi. (Doristeo i Finardo dolaze)
DORISTEO: Tu je, ali njegov je otac s njim. (Lucindu) Oprostite moram govoriti s vama.
FINARDO: Pozovi ga na stranu.
LUCINDO: Vidite i sami da sam ovdje sa svojim ocem. Slutim, zato me traite. Vidim
to po vaoj srdbi. (Kapetanu) Razgovarat emo jo o tome, oe. (Lucindo i Doristeo
stupe na stranu)
KAPETAN: Hernando, to ele ovi ljudi?
HERNANDO: To su Lucindovi drugovi.
KAPETAN: Da nisu uzrok prepirke, dugovi u igri?
HERNANDO: Tako to?
KAPETAN: To su uvijek razlozi za svau.
DORISTEO: Ne poznajem vas, no znam, tko ste. Dolazim zbog Gerarde.
LUCINDO: Ako ste zbog toga doli, gospodine, budite bez brige. Preputam vam je rado.
DORISTEO: Ne radi se samo o njoj, gospodine.
LUCINDO: O kome jo?
DORISTEO: O mnogo vanijoj stvari. I samo zato, to je va estiti otac prisutan, krotim
svoj bijes.
LUCINDO: Prevarila vas je Gerarda?
DORISTEO: Iz bijesa, jer vas je radi mene prezirala, odluili ste da mi se osvetite i da
pogazite moju ast. to je to bilo s mojom sestrom Melusindom? Hoete li zatajiti, da ste
je zaveli? Sada utite! Da, lijepa je, ali nije dosta lukava da vas prozre. itavu ste no bili
zajedno u Pradu.
LUCINDO: Kakve mi to bajke priate. Jo nikad nisam vau sestri vidio, a kamoli
oskvrnuo njenu ast. Nemam pojma, gdje stanuje.
FINARDO (Doristeu) Da nije Gerarda slagala?
DORISTEO: Nemogue! Rekla je ime: donna Melusinda. A moja sestra stanuje ovdje
nedaleko.
LUCINDO: Gospodine, sada mi je sve jasno. ena, s kojom sam onu no bio u perivoju,
moja je zarunica. Ovih dana bit e mi enom. Budui da je Gerarda bila ljubomorna,
nisam htio da sazna ime moje vjerenice, pa sam joj dao prvo ime, koje mi je palo na
pamet. Isto tako mogao sam je zvati Ines, Franciska, Klara ili Feliciana. Vau sestru ne
poznajem.
DORISTEO: Na vau rije, gospodine?
LUCINDO: Na asnu rije kraljevskog zastavnika.
KAPETAN (Hernandu) Izgleda mi, da se radi o neem ozbiljnom.
HERNANDO: Moda!
DORISTEO: Zahvaljujem vam i molim vas za oprotenje. Samo jo elim uti ime vae
dame.
LUCINDO: Fenisa. Moje joj srce pripada potpuno, a ona ljubi samo mene Stanuje u ulici
Sanct Pedro, u kui nasuprot naoj. Za nekoliko dana emo se vjenati. Gerardu sam ve
odavna zaboravio i ne mislim vam smetati. Oprostite, izgleda, da je moj otac nestrpljiv.
Zbogom! (Odlazi)
KAPETAN: Kuda je otiao Lucindo?
HERNANDO: Ne znam.
KAPETAN: Da ne bi dolo do dvoboja?
HERNANDO: Pitajte ih.
KAPETAN: Dozvolite, gospodo. Ako se ne varam, namjeravate spor izgladiti maevima?
Ja sam otac onoga kavalira, i kako ste dvojica napram jednoga, borit u se na strani svog
sina. Nas oboje smo vojnici. Ja sam kapetan, a moj je sin zastavnik. Doite!
FINARDO: Varate se! Nije dolo do spora, naprotiv, razili smo se kao prijatelji. Bio je
nesporazum zbog imena neke dame. Sada znamo koja je izabranica njegova srca. Zove se
Fenisa.
KAPETAN: Kako? Fenisa?
FINARDO: Rekao nam je, da je ljubi i da e se skoro eniti.
KAPETAN: To vam je rekao? Podli laac. Ja sam Fenisin zarunik, a ne on!
DORISTEO (Finardu) Onda je ipak zaveo moju sestru, prevario nas je!
FINARDO: Ti si kriv!
KAPETAN (Hemandu) Spakuj njegove stvari. Sutra mora napustiti Madrid i otputovati u
Portugal. (Bemardo j Hemando odu)
DORISTEO: Zastavnik, koji daje lanu asnu rije! I onda, pobjegne!
FINARDO: A kakav mu je otac kavalir! I ovakvog sina ima!
DORISTEO: Sada treba saznati dvije stvari: da li Melusinda zaista nije zavedena i da li je
prekinuo s Gerardom. Treba joj smjesta javiti sve to se dogodilo. Tako e i ona uvidjeti
kakav je plemi taj Lucindo.
FINARDO: Pokucaj na njezina vrata.
DORISTEO (kuca) Gerarda! Hej! Gerarda
GERARDA (iz kue) Tko zove?
DORISTEO: Otvaraj! Ja sam, Doristeo!
GERARDA (izlazi iz kue) to je? to eli?
DORISTEO: Sluaj, jesi li zaista juer u noi srela u Pradu Lucinda s Melusindom?
GERARDA: ta pita? Sam zna.
DORISTEO: Pourio sam onda do njene kue. Bila je zakljuana. Susjedi su mi kazali,
da je otputovala. Bojim se, da je to la i da se moda kod Lucinda sakriva.
GERARDA: Pa da! Zato je i kazala susjedima da putuje.
DORISTEO: Kad sam s njim govorio, zakleo mi se da Melusindu ne poznaje, da je s
tobom prekinuo, a svoje srce da je poklonio Fenisi.
GERARDA: Ah, ta hulja!
DORISTEO: Njegov nam je pak otac rekao, da je on Fenisin zarunik, a ne njegov sin.
GERARDA: To je rekao stari tek onako. Valjda ne misli, da e tako stari ovjek... Ne
budi lud! Zar nita ne nasluuje? Mislio je da ti ljubi Fenisu.
DORISTEO: Kako? Ja?
GERARDA: I mira radi rekao je, da je on vjerenik. Stari je mislio da se ti prepire s
Lucindom radi Fenise. Bilo je od njega lukavo, to se on predstavio kao Fenisin zarunik.
DORISTEO: I to je mogue. Samo to moja ast trai jae dokaze.
GERARDA: I ja moram doznati istinu. Potrait u Fenisu u njenoj kui.
DORISTEO: T ti misli, da e ti se povjeriti?
GERARDA: Hoe! Ja u pred tobom bjeati i skloniti se u njenu kuu. Rei u, da si mi
mu i da mi se grozi bodeom. Ti e otii, a ja u ostati kod Fenise i priat u joj da
ljubim Lucinda, koji me prezire. Ti da me hoe zbog toga ubiti. Ako te Lucindo nije
prevario, Fenisa e te pozvati i rei e ti, da se misli doskora udati za Lucinda i da nema
razloga za ljubomoru.
DORISTEO: Prevejana si Gerarda!
GERARDA: Ako budemo nasamu, rei e mi istinu. Doi sutra po mene, Doristeo, a
sada zbogom! (Ode u kuu)
DORISTEO: Oh, ene, ene! Tko se u lukavstvu moe mjeriti s vama? More nema toliko
valova, koliko vi posjedujete lukavosti, prevejanosti i varljivosti!

Zastor




TREI IN

Osma slika

Pred Belisinom kuom. Zvjezdana no. Luoindo i Hemando dolaze. Lucindo nosi crnu
pelerinu sa zlatnim ovratnikom i eir s perjanicom.
LUCINDO: I tako im je moj otac rekao, da Fenisa nije moja zarunica ve njegova.
HERNANDO: to se to mene tie. Ta ja sam Melusinda. Recite mi radije da li ste nali
pismo?
LUCINDO: Da, tano onako, kako mi je otac po Fenisinu nalogu javio.
HERNANDO: A to vam pie?
LUCINDO: Neka izigravam to veu ljubav prema Belisi!
HERNANDO: Kako? Prema majci? Nevjerojatno!
LUCINDO: To nije sve. Moram isprositi njenu ruku.
HERNANDO: Ha, ha, ha, njenu ruku!
LUCINDO: Ne smij se! Pazi da nas ne uje. Sada e doi na prozor.
HERNANDO: I to sve zbog vaeg puta! Dobar potez. Hoete li govoriti s njom?
LUCINDO: Ja ne! To e uiniti, ti. Dok se ti bude udvarao majci, ja u razgovarati s
Fenisom.
HERNANDO: to da priam staroj?
LUCINDO: O ljubavi. Sad pokai, to zna. Zavrti joj mozak.
HERNANDO: Nije loe, samo sumnjam da e mi uspjeti. U tom odijelu ne izgledam ba
kao plemi. Dajte mi svoj ogrta.
LUCINDO: Evo ti i eir. (Lucindo prebaci Hernandov ogrta i metne kapu) Ba sam
bijedan kavalir.
HERNANDO: Eto, vidite, odijelo ini ovjeka.
LUCESTDO: Tiho! Otvara se prozor. (Na prozoru se pojave Fenisa i Belisa)
BELISA: Makni se Feniso. elim vidjeti Lucinda i razgovarati s njim.
FENISA: Zar je ve doao?
BELISA: Vidim dva mukarca. ini mi se da gledaju u na prozor.
FENISA: Da, majko, to su oni. Ostavit u te samu. Ako mi dozvolite govorit u s
njegovim slugom. Bernardo mi je rekao da mu neto poruim. .
BELISA: Dobro, dobro, samo mi tu ne smetaj.
LUCTNDO: Kuda je nestala Fenisa?
HERNANDO: Majka ju je otjerala.
BELISA (Hernandu) Jeste li to vi, Lucindo?
HERNANDO: Oh, gospo, kako me jo moete nazivati Lucindom. Ja nisam vie ja! Vi
ste me ispunili i samo vi jo ivite u meni. Ni moje srce nije vie moje. Vi, vi ste me
podigli u nebeske visine. (Lucindu tiho) Je li tako dobro?
LUCINDO: Samo nastavi.
BELISA: Lucindo, moda vam izgleda udnovato, da sam se ja, Fenisina majka, zagrijala
za vas. Ta vi ste sin ovjeka, koji uzima moju ker. Ali sada, kad ste se u mene zaljubili,
moram vam priznati, da je u mom srcu usplamtio mladenaki ar ljubavi. Ja vas ljubim!
Jesam li vam draga i lijepa?
HERNANDO: Kako moete ovako to pitati, ljubljena Beliso? (Fenisa otvara drugi
prozor)
FENISA: Lucindo, Lucindo! Doi blie. Pusti Hernanda da oarava moju majku, eljnu
ljubavi.
HERNANDO: Moj otac poklanja ljubav pupoljku, Fenisi. Ja, mlad i poletan, kleim u
ljubavi pred vama, rascvjetalom ruom.
FENISA: Moram se svladavati, da ne prasnem u smijeh!
HERNANDO: Va stas kao u kraljice! Kao kakva katedrala! Vae divno lice, vae ive
oi, va zvuan glas! Kad mi govorite, kao da sluam glas zvona, a vae usne vape za
slau, koju vaa ednost i srameljivost sputava! Dajte mi svoju ruku, da je poljubim i
tako kraj vas zaboravim sve brige ovoga svijeta. (Belisa mu prui ruku, koju on ljubi, i
dalje govore tiho)
LUCINDO: Jesi li ula?
FENISA: Bojim se; da ne primijeti, da joj se ruga.
LUCINDO: Kai mi, Feniso, to e biti s naom ljubavlju? Ako mi te moj otac ugrabi?
BELISA (Hernandu) Ne boj se, Lucindo! Misli na to. Tvoji te putovi vode k meni, a ne u
Portugal!
FENISA: Vjeruj u nau dobru zvijezdu i ne boj seda e nas rastaviti. Majka e nam
pomoi.
LUCINDO: Dani prolaze i tvoje se vjenanje pribliuje. Vjerujem u tvoju dosjetljivost,
samo da i tebe snaga ne izda.
FENISA: Znam, da mi pripada, kao i ja tebi. Pronai u nain da poremetim elje naih
roditelja. Bogat si i ima prijatelja. U krajnjem u sluaju pobjei s tobom. Zna me samo
kao lukavu i zaljubljenu. No, ja sam od sada ena, koja znade braniti svoje pravo.
LUCINDO: Ako se odlui pobjei sa mnom, nee se kajati. Spremi jo noa svoj nakit
i svoje haljine. Sutra u doi po tebe. Ne bojim se ni svog oca ni tvoje majke.
BELISA: Ne, vjeruj mi, ne ce te poslati u Portugal.
HERNANDO: Da se stari ovjek ovako zaboravlja, to jo nisam uo. Tvrdi, da sam
napastovao Fenisu, da traim danju i nou priliku da joj mogu o ljubavi govoriti, da je
siijedim ak u crkvu i da dolazim pod njen prozor. Iz ljubomore me alje u Portugal.
BELISA: Reci, zar zbilja nisi u nju zaljubljen?
HERNANDO: Ja? Zaljubljen u Fenisu? Ako je to istina, neka me na mjestu proguta
zemlja! Kunem se, da se u ivotu niikada nisam za nju brinuo, nikad s njom o ljubavi
govorio! Nikad!
LUCINDO: On se moe na sve to zakleti!
BELISA: Dragi, sretna sam, presretna!
HERNANDO: Dobro! A sada jo neto: ima li to da prigrizem? Uvijek kad se jako
uzbudim, osjeam glad. udno je to.
BELISA: Kako? Gladan si, dragi?
HERNANDO: Strano!
BELISA: teta! To to imam kod kue, nije dosta fino za tebe. Sutra u ti prirediti
zakusku, kao za kakvog kneza. Reci, voli li patete, dragi? Ili... zna eto, moji slatkii su
poznati u Madridu. Ni na dvoru ne e dobiti takvu kremu iz bresaka! Ili moja torta iz
kruaka?... to eli?
HERNANDO: Telee tripe sa sokom od luka. Ali moraju biti dobro isprane.

BELlSA: To ti je namilije jelo? Priredit u ti ih. A to se istoe i dobrog ukusa tie, to
prepusti meni.
HERNANDO: Izvrsno!
LUCINDO: Jesi li vidjela ovakvog gada? I to u moje ime!
BELISA: Puna ljubavi u ti to prirediti.
HERNANDO: Ve gutam sline, draga.
BELISA: Tako to voli?
HERNANDO: Onaj koji udovicu voli, voli i njeno kuharsko umijee.
LUCINDO: Hej, dolaze ljudi, hej!
BELISA: Tko to vie?
HERNANDO: Moj sluga. Upozorava nas da dolaze ljudi. Ostaj zbogom!
BELISA: Laku no i slatko snivaj o, meni! (Ode)
HERNANDO: Ako mi se pojavi u snu, proklet u ovu no.
FENISA: Zbogom, Lucindo! I sjeti me se noas!
HERNANDO To si izveo majstorski! (Ode)
LUCINDO: Telee tripe! Kako se usuuje tako to?
HERNANDO: Ne ljuti se, gospodaru. Vi ste mi odredili teku slubu, pa treba da se i
nahranim!

Deveta slika

U Belisinoj kui. Na pozornici su Belisa, Fenisa i Bernardo.
BERNARDO: Da sam to znao, ne bih ga bio otjerao iz vae kue.
BELISA: Sada znate sve... !
BERNARDO: Ova bi me brana veza veoma obradovala. elim vam od srca svu sreu.
BELISA: Svu nesreu, miislite kad ga tjerate u Portugal!
BERNARDO: Da sam samo slutio, da Lucindo vas ljubi, sam bih bio doao k vama i
isprosio vas za njega. Ta brana veza moe biti Fenisi samo od koristi. Zamislite, ako se
moj sin oeni s vama, majkom moje zarunice, bit e mi vlastiti sin otac, a vaa ki
Fenisa bit e ubudue Lucindu majka i ako je moja ena, kad se udate za Lucinda, vama
svekrva, ali ja u ipak biti va zet. Vi kao Lucindova ena bit ete Fenisi ne samo majka,
ve i snaha... (Zbunjuje se) To nije ba tako jednostavno, no s malo dobre volje nauit
emo se na to...!
BELISA: Ne mogu vam rei, koliko ste mi briga zadali, kad ste odluiii Lucinda poslati u
Portugal.
FENISA: Bio si prestrog!
BERNARDO: Nisam mogao savladati svoj bijes.
FENISA: Zar si ga iz ljubomore htio maknuti odavde?
BERNARDO: Eh! (Za se) to da kaem? Znam ve! (Brzo) Ne! Bio sam zabrinut za
njega. Neka ena imenom Melusinda ludo je zaljubljena u Lucinda. Bio sam sluajno
prisutan, kad su ga htjeli zbog toga izazvati na dvoboj. Nastradao bi, da ga ja nisam
spasio.
BELISA: On ljubi drugu?
BERNARDO: Neee! Tako mi se samo priinilo. Ali to ne mora biti istina. Oprostite,
zaboravio sam na vau ljubav! Idem smjesta po njega! (Ode)
BELISA: Ta to je strano!
FENISA: Ja sam izvan sebe!
BELISA: Dijete moje, ako je to istina, onda me je prevario.
FENISA: Jo uvijek manje tebe nego mene! Zakleo mi se da ljubi samo...
BELISA: Koga?
FENISA: No, tebe! Hajde, majko, ne vjeruj sve, to ti kapetan pria. Iz ljubomore ni sam
vie ne zna to blebee.
BELISA: Da, stvara nam samo neprilike. (Vani vika) Tiho! to je to? Neki strani glasovi.
GERARDA (uleti u sobu. Za njom Doristeo s bodeom. Gerarda je prekrila lice
koprenom) U pomo! Pomozite mi, plemenite dame, ubit e me!
DORISTEO: Tko e te zatititi, nevjernice!
BELISA: Stanite! Stanite! Ne prolijevajte krvi!....
FENISA: Zato je zlostavljate? Umirite se!
BELISA: Gospodine, molim vas da potujete moju kuu. Spremite bode.
DORISTEO: Oprostite! Da nema vas, probo bih joj srce.
GERARDA: Sebe bi ubio, jer samo tebe nosim u svom srcu.
DORISTEO: Ne kuni se krivo!
FENISA: Umirite se! Ne znate, to govorite.
BELlSA: Dodite sa mnom u susjednu sobu. Ispriat ete mi, to se dogodilo. To e vas
smiriti.
DORISTEO: Hvala vam, plemenita gospo.
BELlSA: A dama neka ostane ovdje kod moje keri. (Ode s Doristeom, koji sav oaran
gleda Fenisu)
FENISA: Nebo vas je spasilo!
GERARDA: Jo sva drem. O boe moj, kuda u?
FENISA: Ne bojte se! Ispriajte mi svoju bol.
GERARDA: Pokuat u! Sluajte. Nesretno sam stvorenje. Moji su me roditelji, jo kad
sam bila dijete, doveli iz Burgosa ovamo u Madrid. Tu sam odrasla i ovaj se ovjek sa
mnom oenio. Protiv moje volje. Straan je pakao moj brak i htjela sam se ve ubiti...
FENISA: Ne govorite tako!
GERARDA: Ne znate vi, to nai dijeliti stol i krevet s muem, koji je po danu lopov, a
u noi satana. U mojoj mi se tami pojavio traak nade i upoznala sam mladog zastavnika,
kojemu sam poklonila srce i duu. esnaest mjeseci trajala je naa srea. Kako je moj
mu uvrebao nau vezu, ne znam... Znam samo, da me je dao pratiti na svakom koraku,
dok to nije konano primijetio i moj Lucindo. Tako se naime zove moj zastavniik.
FENISA (za sebe) Dakle ipak!
GERARDA: Od onda me izbjegava, a danas sam doznala da se misli eniti s nekom
djevojkom Fenisom, koja je, tako priaju, jako lijepa i mudra. Kad sam to saznala, iz
oaja sam pobjegla od kue. Na ulici sam srela svog mua, i posvadili smo se. Znam, da
u ovoj ulici stanuje Lucindo, a i Fenisa. Moda je znate?
FENISA: Zar vas Lucindo ljubi?
GERARDA: Znate ga?
FENISA: Bolje bi biio, da ga nikada nisam upoznala...
GERARDA: Ili da vam ja nikada nisam upala u kuu. Ali kako sam to mogla znati?
FENISA: Vaa nesrea nije tako strana, kao istina, koju sam od vas doznala. Ja sam
Fenisa. Svu sam mu ljubav poklonila. Morali smo se vjenati tajno. Nesretnik! Da je tako
nizak, nisam ni slutila. U pravi ste as doli. Jo u se danas razii s njim i udati za
njegova oca. A vi, ako ga elite, ja vam ga preputam! GERARDA: Jao meni! Vi ste
Fenisa? Jo i ta nesrea! Takve hulje jo nije zemlja nosila.
FENISA: Gotovo! Svemu je kraj! Sve moje nade, sve moje sanje, sve je propalo. Kako se
zovete?
GERARDA: Donna Melusinda.
FENISA: Onda je kapetan govorio istinu. ula sam ve o vama. Sada mi je sve jasno.
GERARDA: Ne dozvolite mu vie da prekorai va prag. Ne dajte da vam blati ast.
FENISA: Ne bojte se!
GERARDA: Predugo vas zadravam. Ako mi dozvolite, odlazim. Sklonit u se kod svoje
sestre. Zbogom! (Ode)
FENISA: Boe, boe, zato mi nisi utedio taj udarac? Svi moji sni, sve moje elje i nade,
sve je to sada uniteno i propalo. Ne plai, srce moje! Izgubili smo sreu, koju nikad
nismo ni imali. Zaboravimo, zaboravimo sve!
LUCINDO (ulazi) Doi, draga. Kola ekaju da nas odvezu u susret naoj srei. Sve, to
sam ti obeao, ispunio sam. to ti je?
FENISA: S tobom da bjeiin? to misli? Kako to govori sa mnom?
LUCINDO: Feniso draga, to ti je? Juer smo tako ugovorili.
FENISA: Radije mi kai, s kojom si to enom ugovorio bijeg?
LUCINDO: Pa ti si juer bila...
FENISA: Da, bila sam...
LUCINDO: No, i to smo se dogovorili?
FENISA: Da e se ti oeniti mojom majkom, a ja u se udati za tvoga oca.
LUCINDO: Ja tvojom majkom?
FENISA: Izjavio si pred svjedocima, da e se oeniti mojom majkom.
LUCINDO: Ti si me, znai, prevarila!
FENISA: Ne ja tebe, ve ti mene! A sada dosta. Moju e ruku imati tvoj otac, a tebi neka
bude moja majka.
LUCINDO: Feniso, reci mi, to sve to znai? Sjeti se? Ti si bila ona, koja mi je govorila
o ljubavi i
slala mi poruke. Ti si izmislila moju tobonju ljubav prema tvojoj majci.
FENISA: Udat u se za tvog oca. To sam odluila. Ako ti se moja majka ne svia, koja je
svakako kreposnija od Melusinde, potrai sreu kod koje druge.
LUCINDO: Ti si ljubomorna. Melusinda je izmiljeno ime. Sluaj me, Feniso, Hernando
je odigrao ulogu Melusinde, i to za alu. Vjeruj mi! Doi sa mnom. Nagradi me za moju
vjernost. Ne poznajem nijedne done Melusinde, nikada je u ivotu nisam vidio.
Zaklinjem se.
FENTSA: Sada znam, kakav si. Ne pretjeruj, da ne izgubim jo ono malo potovanja za
tebe. Jo danas postat e mi otac, a mua moje majke duna sam potovati.
LUCTNDO: Zar ti je pamet stala?
FENISA: Ne boj se ti za mene. Ne vii na mene. Ili hoe da zovnem svog supruga da me
zatiti?
LUCINDO: Ubit u se!
FENISA: Ludost!
LUCINDO: Zar zaista ne vjeruje u moju ljubav? U moju vjernost? U moja obeanja?
Pokajat e se! Da, pravo ima, zagrli samo mog oca! On to i zasluuje. I ja u te priznati
kao majku. Ali ne ovdje. U Portugalu u progonstvu, kamo me otac alje zbog moje
ljubavi! Zbogom! (Ode)
FENISA: Ne! Stoj! ekaj!... Lucindo... Ne, Ne. Idi samo varalice!
HERNANDO (ue) Feniso, samo rije.
FENISA: Hernando?... Ti?...
HERNANDO: to se dogodilo, zaboga? Lucindo je projurio kraj mene, a u vaim oima
blistaju suze. Zar moj gospodar nije doao po vas?
FENISA: Ne! Svemu je kraj! Kraj!
HERNANDO: Zato?
FENISA: Ne elim za mua ovjeka, koji ljubaka s tuom enom. A tko je ta donna
Melusinda, koja je Lucindu zavrtila mozak?
HERNANDO: Zar je ta ala doprla do vas?
FENTSA: Kakva ala?
HERNANDO: Ta ja sam, Melusinda! Jedne sam noi, da rasrdim jednu enu, sjedio s
Lucindom u Pradu, zagrnut u al i koprenu. Ta se ena zove Gerarda, a ne Melusinda.
Ona je strana zmija, koja je mog gospodara proganjala svojom ljubavlju.
FENISA: Bila je ovdje.
HERNANDO: I slagala vam. Jedno znam pouzdano, da Lucindo samo vas ljubi. to da
mu kaem?
FENISA: Ne znam. Idi! ujem korake. Netko dolazi. Moja majka!
HERNANDO: Idem! Bog budi s vama! (Ode. Belisa ue)
BELISA: Ljubomorni je kavalir izaao na strama vrata.
FENISA: to ti je priao?
BELISA: To ti ne mogu kazati.
FENISA: Moe! Na sve sam spremna.
BELISA: Ali ovo! Zaljubio se u tebe!
FENISA: Tako brzo!
BELISA: uj! Rado bi se oenio tobom!
FENISA: Ta on je oenjen.
BELISA: Nije! Ona je ena itavu tu priu izmislila. Sve je la!
FENISA: Bolesna sam od njene prie!
BELISA: Iz ljubomore je to uinila. Onaj kavalir mi je sve to priznao.
FENISA: Na koga je ljubomorna, majko?
BELISA: Na Lucinda.
FENISA: Tako? Ba je Lucindu stalo do nje!
BELISA: Da, da. Bojim se...
FENISA: No, i to je prolo! Osvjedoila sam se, da su bile klevete. (Za sebe) Jo veeras
bit e moj mu! (Majci) Ne alosti se, draga majko, sada barem znamo, da je ona ena
lagala. U meuvremenu bio je Lucindo ovdje i kleo mi se da ljubi samo tebe. BELISA:
Da, zaista?
FENISA: Tako mi je rekao. Govorio je o tebi sa svojim ocem, koji misli, da vaa veza
nije ba najukusnija. I zato se Lucindo eli jo noas s tobom tajno vjenati.
BELISA: Od samog poetka sam slutila, da e se kapetan protiviti naoj srei. Boji se, to
e zlobnici govoriti, da se ja udajem za njegova sina. A to ne misli, kako e se ukati, to
se stari eni s tobom? O sebi ne misli! Takvi su mukarci!
FENISA: Jo noas posjetit e te Lucindo u tvojoj sobi.
BELISA: Kako? Kako ti to misli?
FENISA: Onda jo samo od tebe ovisi, hoe li biti njegova ena ili ne.
BELISA: Reci mu, da sam spremna! Hoe li skoro no?
FENISA: Idi, pripremi sve i uti!
BELISA: Oh, kako sam sretna! Ve sam izvan sebe od nestrpljivosti. Svu u sobu
namirisati.
FENISA: Da, da, majko, uini tako. (Belisa ode) Tako! Ta mala varka e mi pomoi da
opet pre dobijem Lucinda.
KAPETAN (ulazi) Jesi li to ti, draga Feniso?
FENISA: ekam te. Gdje je Lucindo? Majka bi ve htjela da se obavi vjenanje.
KAPETAN: Kako? Koje vjenanje?
FENISA: Tvoje i moje...
KAPETAN: Tako je, nemamo to ekati. I onako je ivot kratak, a i srea nije tako esta,
kao razoaranje.
FENISA: Otkrila sam svoju zabludu. Kavalir, koji je sino kucao na moj prozor, nije bio
Lucindo.
KAPETAN: Zaista!
FENISA: Sada sam doznala da je to bio neki drugi. Zato te molim, idi k Lucindu i kai
mu, neka noas tono u jedanaest eka pred naom kuom. Sino u to doba pokuao je
onaj nepoznati otvoriti kuna vrata. Moja je soba upravo kraj ulaznih vrata. Mislio je, da
e se uuljati u moju spavau sobu. Zamisli samo, kakva se nesrea mogla dogoditi.
KAPETAN: Koje li drskosti! Ja u noas sam strau straiti pred kuom.
FENISA: Ne, dragi, ti e se noas odmarati u mom zagrljaju, u mojoj sobi tajno! Samo
te molim, ni rijei o tome, da ne bi majka saznala.
KAPETAN: Zanijemit u kao no! Bit u njean i vatren. Feniso, draga, dodi na moje
grudi!
FENISA: Ne sada! Mogla bi nas iznenaditi majka. Samo te jo jedno molim, ogrni se
tako, da te nitko ne prepozna. I jo neto, nemoj se smijati... ali ne svia mi se tvoja
brada. Mala bradica, kakvu nosi Lucindo, bolje bi ti pristajala i mladim bi te inila.
KAPETAN: Pravo ima! Tvoja mi je elja zapovijed.
FENISA: A sada idi i kai Lucindu, da noas strai pred naom kuom.
KAPETAN: Hou! Skoro e biti moja. Ne mogu ti kazati koliko eznem za tvojim
mladim zagrljajem!




Deseta slika

Pred Belisinom kuom. Lucindo sjedi na klupi pred kapetanovom kuom. Hernando stoji
kraj njega.
LUCINDO: Svemu je kraj!
HERNANDO: to kaete?
LUCINDO: Svemu je kraj!
HERNANDO: Ne vjerujte!
LUCINDO: I ti e konano uvidjeti, da je varljiva kao i sve ostale ene.
HERNANDO To mi kaete samo zato, da vam opjevam sve njene vrline. Zar ste je
zaveli?
LUCINDO To ne u preivjeti. Htio sam je ugrabiti, kako smo se to sino dogovorili, ali
danas nije htjela o tome ni uti. Umalo da me nije izgrdila...
HERNANDO: A tako? Znam to mui! Ljubomorna je!
LUCINDO: Zato?
HERNANDO: Ziog Melusinde.
LUCINDO: Pokuao sam joj objasniti. Uzalud! Konano je svemu tome kriva ljubav.
KAPETAN: (izlazi iz svoje kue) to tu sjedis? Zar nema pametnijeg posla?
LUCINDO: Sutra putujem.
KAPETAN: Nije loe. Znai, da nakon vjenanja s Belisom kani otputovati.
LUCINDO: Sve je to bila zabluda.
KAPETAN: Dao si rije i ostat e ovdje. Saznao sam konano, tko to u noi uznemiruje
Fenisu. Neki nepoznati mladi.
LUCINDO: Opet su ti slagali.
KAPETAN: Tiho! Fenisa mi je to sama kazala. Pokuavao je otvoriti kuna vrata, no
kako je njena soba tik ulaznih vratiju, mislio je da e se moi uuljati k njoj. Ali je ona to
primijetila i zvala u pomo. Zato me je molila da ti naloim, da straari noas u
jedanaest pred njenom kuom.
LUCINDO: Ako je to tvoja zapovijed, sluat u!
KAPETAN: urim, brija me eka. (Vrati se u kuu)
LUCINDO: Hernando, jo u se noas eniti.
HERNANDO: to vam je? Sasvim ste se promijenili.
LUCINDO: Zar ne shvaa? Fenisa je uvidjela, da je sve samo nesporazum. Poruuje mi
po mom ocu, da e noas biti kua otvorena.
HERNANDO: I da vas oekuje u svojoj sobi, koja je odmah do ulaza. Gospodaru, jo
noas bit ete joj mu!
LUCINDO: Brzo u kuu! Uzmi ma, jer e noas straariti pred njenom kuom.
(Lucindo i Hernando odlaze. Dolaze Finardo i Doristeo)
FINARDO: Mislim, da je tvoja sumnja o Melusindi neosnovana. Priznaj radije, da si
zaljubljen u Fenisu i da me zbog toga vue ovamo.
DORISTEO: Sve je to Gerarda izmislila. Kad sam izigravao ljubomornog mua, vidio
sam Fenisu, zaljubio se u nju i zaprosio je u njene majke
FINARDO: Tie! Tu smo pred njenom kuom.
DORISTEO: Da, pred rajeni.
FINARDO: Ti bi se htio oeniti Fenisom?
DORISTEO: Ako bi nie htjela.
FINARDO: Je li ona iz ugledne kue?
DORISTEO: Iz najuglednije!
FINARDO: A ima li novaca?
DORISTEO: To me se ne tie. Najbolji su miraz vrline.
(Bernardo izpzi iz svoje kue. Nema vie bijele brade, ve malu bojadisanu bradicu, kao
Lucindo. Praii ga sluga)
KAPETAN (sluzi) A onda se vrati kui.
FINARDO: Nekoliko ljudi dolazi. (Bernardo prekrije lice ogrtaom. Isto to uine
Doristeo i Finardo)
DORISTEO: I zakrabuljio se!
FINARDO: Poao je prema njenoj kui.
DORISTEO: Ali ui nee!
SLUGA: Da vas priekam?
KAPETAN: Nije potrebno. Tu su ve narueni straari.
SLUGA: Tko to?
KAPETAN: Lucindo i Hernando. (Ode u Belisinu kuu)
FINARDO: Gledaj, uao je u kuu.
DORISTEO: O, boe!
FINARDO: Kreposnom, netaknutom anelu...
SLUGA: Dozvolite mi da vam pravim drutvo?
FINARDO: Ne, idi!
SLUGA: Oprostite!, Pa to nisu ni Lucindo ni Hernando! (Ode)
FINARDO: Najbolji su miraz, vrline!
DORISTEO: Pomozi mi boe!
FINARDO: Pazi! uti! Dolaze jo dvojica. (Hernando i Lucindo dolaze iz kapetanove
kue. I oni pokriju lica)
LUCINDO: Koljena mi drhu. Brzo, samo brzo. (Nestanu u Belisinoj kui)
DORISTEO: To je javna kua!
FINARDO: Ali puna kreposti! Ne zaboravi!
DORISTEO: Koliko ena moe biti u toj kui?
FINARDO: Vidjet emo! Evo jo jedan kavalir. Vjerujem, da nisu jo sva mjestanca
zauzeta. Sklonimo se! (Sakriju se, dolazi Gerarda u mukom odjelu)
GERARDA: Tako u sama vidjeti, da li i nou uzdie pod njenim prozorom. Evo
Lucinda! U dobar as. Jesi li ti to, izdajice?
DORISTEO: Stoj! Tko si?
GERARDA: Ja sam, Lucindo!
DORISTEO: Tko? ta? Gerarda, ti?
GERARDA: Da, ja sam. Ali nemoj misliti, da ljubim tebe. Ja pripadam Doristeu.
DORISTEO: Tako? Meni?
GERARDA: Ti ovdje! Koga trai?
DORISTEO: Tebe, Gerarda! Zato si presvuena u muko odijelo?
GERARDA: Ne mogu kao ena nou vrljati gradom.
FINARDO: Oboje ste ovdje po istom poslu. Fenisa vam ne da spavati, zar ne, Gerardo?
GERARDA: Doristeo, ti vreba Lucinda?
DORISTEO: Tako je! Doli smo da vidimo, to se ovdje dogaa. I lijepe smo stvari
vidjeli. U ovu su kuu ula ve tri mukarca. A jo bi bilo mjesta za tridesetoricu.
GERARDA: Kako bismo samo doznali tko je sve unutra?
DORISTEO: Vikat u vatra.
FINARDO: Da, da, vatra grije mladence. Naprijed: Vatra! Vatra!
DORISTEO Vatra!
SVI (viu) Vatra!
BELISA (u kui) U pomo! Susjedi, u pomo! Feniso, brzo, digni se...
FENISA (u kui) Vatra! Vatra!
DORISTEO: Kad bi se barem kua sruila!
LUCINDO (u kui) Donesite baklju! . .
FENISA (u kui) U pomo! U pomo!
(Iz kue iztete nedovoljno odjeveni: kapetan i Belisa, Lucindo i Fenisa i na kraju
Hernando s bakljom)
KAPETAN: Vatra! Gdje gori?
BELISA: to se zapravo dogodiio?
LUCINDO: Gori!
FENISA: U pomo!
HERNANDO: Gospodaru, vidite li gdje plamen?
GERARDA: Kako dolaze toliki mukarci nou u kreposnu graansku kuu?
BELISA: Ja sam s mojim suprugom.
KAPETAN: Ja sa enom, koju mi je bog odredio!
BELISA: Za ime boje, to to znai? Ti nisi Lucindo?
KAPETAN: Belisa? Vi? Kod vas sam bio?
BELISA: Feniso! to to znai? Govori!
FENISA: Lucindo je moj mu!
BELISA: Tako ti svoju majku vara?
KAPETAN: Lucindo, sine, u to si to svog oca uvalio?
LUCINDO: Oprosti mi, oe! Ljubim Fenisu i ona mi je ve odavna poklonila svoje srce.
Ljudi. prosudite, pa bili prijatelji ili neprijatelji, zar nije pametnije da se moj otac oeni
iskusnom i vrijednom Fenisinom majkom, koja pristaje uz njega, nego Fenisom, mojom
jedinom ljubavi?
GERARDA: Dola sam ovamo po drugom poslu, ali istini za volju moram priznati, da
ocu bolje pristaje majka, a tebi Lucindo kerka.
DORISTEO: Plemenito i mudro si govorila. Slaem se s tobom.
FINARDO: I ja! Bog vas sve blagoslovio!
LUCINDO: Prui mi svoju ruku, Feniso!
FENISA: I svoje usne!
KAPETAN: Oprosti mi, Beliso, to nisam do sada primijetio, da si jo tako... hm... sada
osjeam, da te ljubim!
BELISA: Ah, Bernardo, ovakav snaan kapetan bio je oduvijek moj ideal!
KAPETAN: A sada emo slaviti. Sve vas zovem u kuu. Beliiso, pripremi veselu gozbu i
daj da se svi radujemo! Iznesi nam najbolje vino i sve to ima finog u kui, donesi nam
na stol! Ah, da barem mogu vola nabosti na raanj. Sretan sam, to je sve tako dobro
ispalo i to sam se rijeio i jubomore!
FENISA: Dragi! (Zagrle se)
KAPETAN: Golubice!
BELISA: Miiu moj, daj da se ogrijem na tvom poletnom srcu! (Zagrljaj. Svi odlaze u
kuu)
HERNANDO: Idem i ja! (Publici) A vi, ako vam se svidjela komedija, koju je napisao
Lope zapljeite. I to estito!

Kraj