You are on page 1of 10

Kratki sadržaj

:
Cléante priznaje svojoj sestri kako je zaljubljen, te ju moli da ga ne pokušava odvratiti od toga. Élise
ga upita tko ja ta koju ljubi, a on odgovara da je to prekrasna djevojka koja se nedavno doselila po
imenu Mariane. Za to vrijeme Harpagon tjera La Fléchea iz svoje kuće, koji mu govori da samo čeka
njegovog sina (Cléante mu je rekao da ga čeka). Harpagon mu govori neka ga čeka na ulici jer mu ne
vjeruje i misli kako će ga pokrasti. Le Fléche ga zafrkava no Harpagon se uzrujava i tjera ga van.
Kasnije razgovara sam sa sobom o tome kako je teško steći takav novac kakav on posjeduje, a
zadržati samo dio potreban za troškove. Kasnije dolaze Cléante i Élise. Harpagon pomišlja kako su čuli
njegovo glasno razmišljanje, no oni su jednostavno razmišljali o tome kako da ga oslove a da ga ne
prekinu. Cléante mu govori kako svi znaju da je on imućan čovjek i da raspolaže popriličnim imetkom.
Harpagon govori kako lažu oni koji to govore i da te glasine šire lupeži. Harpagon svoju djecu
proglašava neprijateljem, odnosno sve one koji govore da je on imućan. Govori Cléantu kako
besramno troši njegov novac na skupu odjeću, no Cléante je zapravo veoma sretne ruke i ono što
dobije kockanjem potroši na svoju odjeću. Harpagon mu govori kako to ne valja te mu izgovara
računicu kojom dokazuje svoju iznimnu lihvarnost. Élise i Cléante šapću nešto jedno drugom, ali
Harpagon odmah pretpostavlja kako se dogovaraju oko toga kako će ga pokrasti, no oni jednostavno
govore kako žele s njim razgovarati o ženidbi. Harpagon im govori kako on također želi o tome
razgovarati s njima. Harpagon im govori kako kako je upoznao mladu djevojku po imenu Mariane.
Nakon što čuje kako se njegov otac želi oženiti ženom koju on voli pada mu mrak na oči. Harpagon
govori svojoj kćeri kako je Cléantu našao udovicu za koju će se udati, a njoj starca gospodina
Anselmu. Élise odbija to vjenčanje, a Harpagon joj govori kako griješi te kako će se svi ostali složiti sa
njim, i poziva Valére da odluči umjesto nje. Valére ugađa Harpagonu kako bi lakše izašla s njim na
kraj. Tako Harpagon Valéreu daje svoju ulogu (apsolutnu moć nad Elvirom u odabiru pravog muža).
Cléante se susreće sa Le Flécheom radi 15 tisuća franaka koje mu hitno trebaju. Za to mu je Le Fléche
predložio meštra Simona. Cléante ne zna da je s druge strane njegov otac. Harpagon se želi uvjeriti
kako mu novac ide u dobre ruke, no nakon što se susretnu počnu vrijeđati jedan drugoga. Susreću se
Le Fléche i Frosine, a Frosine mu govori kako posreduje u posliću sa Harpagonom. La Fléche mu
govori kako može biti sretan ako išta iz njega izvuče jer je najškrtiji čovjek na svijetu. Frosine dolazi do
Harpagona te mu počinje laskati kako izgleda mlado, da će dugo živjeti itd. Harpagon ga pita kako
napreduje njegovo sklapanje braka sa Marianeom. Frosine mu govori sve što želi čuti: kako užasno
malo novaca troši na sebe, kako voli starije ljude itd., te joj Harpenon priređuje večeru. Postaje sve
samouvjereniji jer mu Frosine puni glavu kako dobro izgleda te kako će se svidjeti Marianei. Frosine
mu načinje temu kako joj treba novaca no Harpagon se odmah uozbilji. Frosine mu povremeno
govori kako je lijep i naočit, a povremeno ga traži za vrlo malu svotu novaca. Pobjeđuje Harpaganova
škrtost i on odlazi pripremati se za večeru. Harpagon i za ovako važnu večeru nastoji potrošiti što
manje novaca.
Razgovaraju Mariane i Frosine, i Mariane joj priznaje kako bi radije uzela onog plavokosog mladića
koji je pohodio u njezinoj kući, nego koga drugog. Frosine joj govori kako će moći uživati u mladićima
nakon što Harpagon umre, a da bi se to trebalo dogoditi u sljedeća tri mjeseca. Nakon što ga je
ugledala, Mariane govori kako je ružan. Harpagon je upoznaje sa svojim sinom i kćerkom. No, kad je
ugledala sina, govori kako je to taj plavokosi mladić. Cléante joj govori kako ju ne bi volio imati za
maćehu. Mariane joj govori kako i ona isto misli. Cléante joj udvara, no kasnije govori kako je to činio
u očevo ime. Nakon što su krenuli prema sajmu, Cléante uzima očev prsten i poklanja ga Marianei u
njegovo ime, na što Harpagon burno reagira. Cléante i Mariane polako otkrivaju svoje osjećaje jedno
drugom, i Mariane mu govori ako uspije uvjeriti njegovu majku da će priznati svoje osjećaje za njega.
Frosine govori Marianei da mu pokuša dojaditi svojim željama te da Harpagon poludi. Frosine govori
kako im treba neka žena koja je dobra glumica kako bi uvjerila Harpagona da je jako bogata i
ženidbenim ugovorom mu darovala cijeli svoj imetak. Harpagon sluti da Cléante i Mariane nešto
mute, no Cléante ga ubrzo uvjerava kako je to radio u očevo ime. Harpagon mu govori kako ipak misli
da je prestar za Marianeu, i da bi mu je dao za ženu, no pošto nije zaljubljen u nju, brak bez ljubavi
nije dobar. Cléante mu kasnije priznaje svoju ljubav prema Marianei, te da ju silno želi za ženu.
Cléante shvaća kako ga otac vara, te mu prijeti da će sve učiniti kako bi mu je preoteo. Harpagon
poziva Jacquesa kako bi posredovao kao sudac u ovom sporu. Jacques laže pomalo obojici i pomiruje
ih na ne baš čist način. Nakon nekoliko dijaloga otac i sin se ponovo posvađaju.
Harpagon paranoično optužuje sve kako su mu ukrali škrinju s blagom te svima prijeti da će ih ubiti, a
zatim i sebe. Povjereniku govori kako mu je nestalo 10 tisuća škuda, te da želi cijeli grad i predgrađe
pobacati u tamnicu. Harpagon prvo sumnja u Jacquesa, a zatim u Valérea. Govori mu kako je uspio
sklopiti brak sa njegovom kćeri na što Harpagon još više poludi. Na kraju Valére i Mariane doznaju da
su brat i sestra, a Anselmo njihov otac. Cléante govori ocu kako će mu škrinjica biti vraćena ako mu
preda Marianeu. Harpagon govori kako prvo želi vidjeti škrinjicu jer nema novca koje bi dao djeci za
vjenčanje. Anselme se ponudi kako će on sve platiti i Harpagonu dati sašiti novo odijelo. Harpagon
želi povjerenika platiti Jacquesovim životom, kako ne bi trošio novac. Anselme je također platio
povjerenika, a Harpagon nije mogao čekati da se domogne svoje škrinjice.

Analiza likova:
Harpagon Cléantov i Elisin otac, zaljubljen je u Marianeu, veoma škrt starac. Ima škrinjicu u kojoj se
nalazi 10 tisuća škuda. U svakome vidi lopova i nikome ne vjeruje, čak ni svojoj djeci. Bez obzira gdje i
kada uvijek nastoji što manje, ako i išta potrošiti. Radije bi dao nečiji život nego platio svojim novcem.

Cléante Harpagonov sin, totalna suprotnost oca. Što se tiče ljubavi nije ga briga za novac. Zaljubljen je
u Marianeu i voli je bezuvjetno. Spreman je sve učiniti za ljubav.

Valére Anselmov sin. Zaljubljen je u Élise te se ulizuje Harpagonu kako bi se oženio njegovom kćeri.
Veoma je mudar i lukav čovjek.

Mariane Anselmova kći. Zaljubljena u Cléantea. Njezina majka želi da se bogato uda, no ona želi
istinsku ljubav i nije ju briga za novac.
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
HARPAGON: Cleantov i Elisin otac, ima oko šezdeset godina. Zbog svoje pretjerane škrtosti
tjera sve ukućane na oskudan život. Svojoj kćeri i sinu dopušta samo minimalno što im je
potrebno za život, svoje konje ne hrani ako ne rade, a sluge izgledaju izgladnjelo. On je u
stalnom strahu zbog skrivene škrinjice i sumnja na svakoga.
“I ja to govorim: sa svojom mliječnom kožom, sa svoje tri zasukane dlake nad usnama kao
mačji brk, s vlasuljama od kučine, sa širokim hlačama i razdrljenim trbusima.”
“...Jedan kaže da dajete tiskati posebne kalendare s udvostrućenim kvatrima i produljenom
korizmom da uštedite na postovima kojih se moraju držati svi vaši ukućani. Drugi priča da
uvijek sa slugama izazovete neku svađu uoči darivanja o Novoj godini ili kad odlaze iz službe
samo da nađete izgovor da im ništa ne biste morali dati... Ukratko, kad već hoćete da vam
kažem, kamo se god čovjek okrene svuda vam se rugaju i smiju, a nigdje vas ne nazivaju
drugačije nego škrtac, lakomac, lihvar i gulikoža.”

CLEANTE: Harpagonov sin, voli Marianu. Poštovao je očevu moć da odlučuje nad njegovim
željama, ali se zbog njegove škrtosti spremao da ga pokrade.
“Da, volim. Ali prije nego ti kažem ostalo: znam da ovisim o svome ocu; da naziv sina traži
od mene da se pokorim njegovoj volji, da se ne smijemo ni s kim vezati bez pristanka onih koji
su nam dali život...”

ELISE: Harpagonova kći, voli Valera

VALERE: Anselmov sin, voli Elisu. Uspio se ugađanjem zasvidjeti Harpagonu.
“Vidite kako sam u tome spretan i kako sam mu vješto morao ugađati da mu se uvučem u
službu; kako se sakrivam pod maskom simpatija i duševne srodnosti da mu se svidim i kako se
svaki dan pred njim pretvaram da steknem njegovu sklonost.”

MARIANE: Anselmova kći, voli Cleanta. Njena majka želi da se uda za bogatog čovjeka kako
bi se rješili bijede. Frosine joj predlaže Harpagona, jer je već u šezdesetoj.

ANSELMO: Valereov i Marianin otac. Mislio je da su mu djeca i žena stradali u oluji na
brodu.

FROSINE: Svodnica, uvijek uspijeva u svojim poslovima, osim sa Harpagonom.
“Ali ja sam umjetnik da muzem ljude: znam tajnu kako da ih smekšam, da im poškakljam srce
i da im napipam mjesto gdje su osjetljivi.”

JACQUES: Harpagonov kuhar i kočijaš. Vrlo dobro zna kakav mu je gospodar, koji ga često
tuče.
“Neka vrag odnese iskrenost! Od nje nikakve koristi. Odsada je se odričem i neću više
govoriti istinu. Još nekako dok me tuče moj gospodar, on bar ima neko pravo na to, ali tomu
ću se gospodinu upravitelju osvetiti čim budem mogao.''

KRATAK SADRŽAJ:
I. ČIN:
Elise je zaljubljena u Valerea te ona želi pridobiti odobrenje svoje obitelji da dopusti tu
ljubav. Valere je čak i uspio pridobiti povjerenje Harpagona, Elisina oca tem u služi, što mu
omogućava da stalno bude u blizini Elise.
Cleante otkriva svojoj sestri da i on ima sličnih problema. Naime, Cleante je zaljubljen u
Marianu, djevojku koja se nedavno doselila u njihov kvart. No, Harpagon ima druge planove
za svoju djecu te ih želi vjenčati za bogate aristokrate, kako bi se domogao bogatog miraza, tj.
htio je Elisu dati bogatom Anselmu da mu bude žena. Dok je sam Harpagon za ženu htio uzeti
lijepu i skromnu Marianu, koja je bila zaljubljena u Cleantea, no to Harpagonu nije
predstavljalo nikakav problem.
Da, ova kuća treba upravo takvu ženu da bude maćeha mojoj djeci i da meni samome služi.
Elise se obećala Valereu, ali on mora paziti da ih Harpagon ne otkrije. U međuvremenu
Harpagon brižno pazi na svoje blago koje je zakopao u vrtu, 10 000 škuda u zlatnicima.

II. ČIN:
Cleante želi pobjeći sa Marianom, no to je poprilično teško izvesti.
Ipak, on zamoli svog slugu da mu preko nekog posrednika i lihvara Simona nabavi 15 tisuća
franaka. Na kraju, na tajnom sastanku, Cleante saznaje da je taj nemilosrdni lihvar sa velikim
kamatama upravo njegov otac Harpagon.
Harpagon proklinje Cleantea te je vrlo srdit i razočaran što mu sin radi takve stvari iza leđa.
No, Cleantea to baš i ne pogađa:
Ha, vi da se mene sramotite? Pa, vi moj oče bacate svoj ugled, ugled ove obitelji tako što ste
tu lihvar, gulikoža jedan! Ne, vas bi trebalo, oče moj, biti stid!

Zar ne crvenite što takvim poslovima sramotite svoj stalež, što čast i ugled žrtvujete
nezasitnoj želji za gomilanjem škude na škudu i što ste se po svom kamatnjaku nadmašili i
najprepredenije prijevare što su ih ikada izmislili najslavniji lihvari?
Tada dolazi Frosine, koja je trebala nagovoriti Marianinu majku da pristaje dati svoju kćer
Harpagonu. Ispričala je zatim Harpagonu kako Mariana voli stare muškarce i kako je ona vrlo
štedljiva, te ne bi trošila mnogo.

III. ČIN:
Harpagon poziva na večeru Marianu i Anselma. Prije toga se Harpagon svađa sa slugama jer
mu ovi govore razne gadosti koje su navodno čuli o njemu.
Pobornik je i pokretač tog otpora bio Jacques, spretni kuhar koji je, naravno, kao I ostali,
mrzio svog gazdu jer je bio najveći škrtac.
Donesite vino, čekajte prvo da vas nekoliko puta zamole, i naravno: na stolove stavite mnogo
vode!
Mariana, vidjevši kako je Harpagon škrt i općenito ogavan, tuži se Frosini i Elisi kako se ona
ne može udati za takvog čovjeka. Naime, Mariana u Cleanteu prepoznaje svoju pravu ljubav!
Da bi naudio što više ocu, on mu odluči maksimalno nauditi te mu skida dijamantni prsten s
ruke i poklanja ga Mariane kao ‘’znak ljubavi moga oca’’.
Taj je postupak jako naljutio Harpagona.

IV. ČIN:
Valere, Elise, Cleante i Mariane, razmišljaju kako bi spriječili neželjena vjenčanja.
Pretvarajući se da ne želi Marianu, Harpagon otkriva Cleantove osjećaje prema njoj. Sav
bijesan, odriče se sina i proklinje ga.
Dakle, hoćete me izigrati, oče! E, pa ja vam objavljujem da neću odustati od svoje ljubavi za
Marianu i da ću upotrijebiti sva krajnja sredstva da vam je preotmem!
Dok se otac i sin svađaju, Cleanteov sluga La Fleche u vrtu pronalazi škrinjicu sa deset tisuća
škuda u zlatu, te je pokazuje Cleantu, koji je sretan što ima nešto očevo. Samo da mu
napakosti. Ubrzo Harpagon otkriva da nema njegovog blaga te počinje sumnjati u sve.

V. ČIN:
U međuvremenu dolazi sudski istraživatelj i provodi istragu o krađi.
Prema Jacquesovim lažnim priznanjima, Harpagon okrivljuju Valera za krađu. Dok Valere
govori o Elisi kao o svom blagu, Harpagon ga, misleći da govori o zlatu, optužuje za
škrinjicu.
Otkrivši da je došlo do nesporazuma, Valere otkriva da je napuljski plemić, sin Don Thomasa
d’Alburcy. Anselmo priznaje da je Don Thomas d’Alburcy zapravo njegovo pravo ime, pa su
po tome Valere i Mariane njegova djeca.
Harpagon pristaje da prepusti Marianu Cleantu u zamjenu za njegovu škrinjicu te dopušta da
se vjenčaju. I Elisi i Valereu dopušta da se vjenčaju, ako Anselmo preuzme sve troškove i ako
mu kupi novo odjelo, na što on rado pristane.
Moliereova djela:
Više od trideset Moliereovih djela koliko su nam danas poznata možemo podijeliti u nekoliko stilskih
skupina:

Farse:
Temelje se na često drastičnim efektima, zamjenama osoba i grubljom komikom. Najpoznatije od njih
su Šganarelle ili Umišljeni rogonja (1660.) i Liječnik protiv volje (1666).

Komedije-baleti, operni libreti prigodnice za kraljevske svečanosti, komične pastorale i herojske
komedije:
Tu pripadaju komedije Građanin plemić (1670.), Umišljeni bolesnik (1673.), Ženidba na silu (1664.),
Gospodin de Porceaugnac (1669.), zatim melodrama Dom Garcie od Navarre (1659.), te niz baleta i
prigodica.

Polemičke komedije:
To su djela koje Moliere piše u vlastitu obranu. Tako, odbijajući lažne optužbe nakon Škole za žene,
piše Kritiku škole za
žene (1663.), te Versaillesku improvizaciju - iste godine.

Komedije temeljene na zapletima:
Po uzoru na improvizirane talijanske komedije, Moliere piše četiri takve scenske igre, od kojih su
najpoznatije Ljubavni spor (1656.) i Scapinove spletke (1671).

Komedije u kojima se kritički promatra društvo i pojedini izopačeni značajevi:
Ove komedije ulaze u najviši domet Moliereova književno-dramskog stvaralaštva. To su Kaćiperke
(1659.), Škola za muževe (1662.), Škola za žene (1662.), Don Juan ili Kameni gost (1665.), Mizantrop
(1666.), George Dandin (1668.), Tartuffe ili Varalica (1669.), Škrtac (1668.) te Učene žene (1672).


Klasicizam i Moliere:
Klasicizam je razdoblje od sredine 17. st. do kraja 18. st. Glavna karakteristika tog razdoblja je
čovjekova težnja za upotrebom razuma i susprezanja osjećaja. Tadašnje društvo vladalo se po
određenim pravilima. Ta pravila određivala su sve, od odnosa u društvu do odnosa u obitelji. Ta
pravila vladaju i u Molierevu Škrtcu, te su uz razum jedan od načina postizanja zapleta u duhu onoga
vremena.

Tadašnje doba je u svom duhu njegovalo tragediju kao uzvišenu dramsku formu, naslijeđenu još iz
Antike (u kojoj su imali svoj uzor). Ali Moliere njeguje komediju, te svojom komikom dovodi svoje
likove u smiješne situacije u kojima kritzira društvo, ljudske mane te pojedine profesije.

Glumci su u Molierevo doba bili nepoštovana grupa ljudi, isključivana od strane crkve jer kvari
maldež, pa se zbog toga Moliere okomio u svoji djelima na liječnike, jer su oni u ono vrijeme bili vrlo
cijenjen stalež.

U svojim djelima Moliere poštuje pravilo triju jedinstva koje je zadao Aristotel prije 2500 g. Pravila se
odnose na jedinstvo vremena, mjesta i radnje, što susrećemo u Molierovim komedijama.


Moral ili razum?
Tko po vašem mišljenju čini veće zlo: onaj tko treba novac i zato uzima zajam ili onaj koji krade novac
a ne zna što da s njim započne?

Cijelo to razdoblje je prožeto filozofijom. Filozofija postaje jedna od najpopularnijih znanosti.
Potpomognuta racionalnošću ona razmišlja o svijetu, o njegovoj biti. Mnoga takva shvaćanja dovest
će do rušenja tadašnjeg načina života i pojave novog, mnogo liberalnijeg. Ljudi će početi razmišljati o
uzaludnosti nekih egistencija, egzistencija čije postojanje stoji na dugogodišnjoj tradiciji, te će ih
proglasiti nemoralnim i uništiti njihov tadašnji svjet. Ta moralna odluka, bolje bi bilo reći racionalna
odluka budući da je upitanju njihov bolji život, dovest će do promjena u tadašnjem društvu i
umjetnosti.

Čast i moral postaju jedna nedjeljiva cjelina, ali što je čast? - Samo težnja da se razumom dokuči
smisao života, samo drugi naziv za strogost crkve i hladnu proračunatost ljudskog mozga.

Ta filozovska razmatranja, taj moral, ta čast i taj razum, su samo sredstva da se dokuči smisao našeg
života, njegova bit i esencija.


Komika:
Molierova uvijek zanimljiva i originalna komika (koja je uvijek komična) gledaocu živo dočarava
moralne osobine likova i piščevu misao. Moliere se u svojim djelima često koristi metodom
quiproquo, tj. kad se dva lika svađaju zbog različite stvari a oboje misle da govore o jednoj stvari.
Jedna od poznatijih scena u kojoj se upotrebljava ta tehnika je ona u kojoj Valere moli Elisinu ruku a
Harpagon ga optužuje da mu je ukrao zlato (novac = Elise). Mnoge mu komične situacije služe da bi
naglasio bitnu karakteristiku nekog lika, kao u ovom slučaju Harpagonovu škrtost, što je pokazano
nizom primjera (Harpagon pregledava sve na izlazu iz kuće, kori djecu da se previše raskošno oblače
(a jedva da nađu neku pristojnu odjeću), Harpagonovo lihvarenje itd.


Harpagon iliti škrtac:
Gdje? U Parizu. Zašto? Samo Bog zna. Kako bilo da bilo, Harpagon je tu i kani ostati gdje je.
Namjerava do kraja vječnosti gomilati novac u svojoj škrinjici i terorizirati sve oko sebe svojom
škrtošću. Njegova je škrtost epska i proteže se kroz stoljeća od Plauta preko Držića i Moliera pa sve
do današnjih dana. Ta je škrtost centralna tema Moliereve drame, ona pokreće sve likove u njihovim
kretanjima i razmišljanjima i dovodi gledatelja do smijeha, a istovremeno ga potiču da razmišlja i da si
postavi pitanje, jesam li ja takav? Za njega je novac njegova ljubav i jedina religija koju priznaje.
Iskrištavanje tuđeg jada da bi što više zaradio za njega je način života, a škrtost njegovo biće u
cijelosti. Svatko je za njega sumnjiv, a san da je na svijetu sam njegov je najslađi san. Gospodin je
Harpagon čovjek koji je od svih ljudi najmanje čovjek, smrtnik, koji je od svih smrtnika najtvrđi i
najnedarežljiviji. Nema te usluge koja bi dirnula njegovu zahvalnost tako da razveže kesu. Pohvala,
poštovanja, dobronamjernosti i prijateljstva na jeziku koliko ti srce želi, ali novaca ni pomirisati. Ništa
nije tako suho i jalovo kao njegovo zahvaljivanje i njegova ljubaznost. A riječ „dati“ tako mu je mrska
da nikad ne kaže: Dajem vam ruku, nego: Posuđujem vam ruku.


Likovi:
Harpagon - Otac Cleanteov Elisin, zaljubljen u Marianeu.
Cleante - Sin Harpaganov, Marianein dragi.
Elise - Kći Harpagonova, Valereova zaručnica.
Valere - Sin Anselmov i Elisin zaručnik.
Mariane - Cleantova draga, koju voli Harpagon.
Anselme - Otac Valereov i Marianein.
Forsine – Spletkarica.
Meštar Simon
Jacques - Harpagonov kuhar i kočijaš.
La Fleche - Cleantenov sluga.
Gospa Claude - Harpagonova sluškinja.
Brindavonie - Harpagonov lakaj.
Lemerluche - Harpagonov lakaj.
Povjerenik i njegov pisar.


Analiza likova (verzija 1):
Harpagon
Cléantov i Elisin otac, zaljubljen je u Marianeu, veoma škrt starac. Ima škrinjicu u kojoj se nalazi 10
tisuća škuda. U svakome vidi lopova i nikome ne vjeruje, čak ni svojoj djeci. Bez obzira gdje i kada
uvijek nastoji što manje, ako i išta potrošiti. Radije bi dao nečiji život nego platio svojim novcem.

Cléante
Harpagonov sin, totalna suprotnost oca. Što se tiče ljubavi nije ga briga za novac. Zaljubljen je u
Marianeu i voli je bezuvjetno. Spreman je sve učiniti za ljubav.

Valére
Anselmov sin. Zaljubljen je u Élise te se ulizuje Harpagonu kako bi se oženio njegovom kćeri. Veoma
je mudar i lukav čovjek.

Mariane
Anselmova kći. Zaljubljena u Cléantea. Njezina majka želi da se bogato uda, no ona želi istinsku ljubav
i nije ju briga za novac.


Analiza likova (verzija 2):
Harpagon
Cleantov i Elisin otac, ima oko 60 godina.

Izgled:
“I ja to govorim: sa svojom mliječnom kožom, sa svoje tri zasukane dlake
nad usnama kao mačji brk, s vlasuljama od kučine, sa širokim hlačama i
razdrljenim trbusima.”

Najveći škrtac u gradu, nitko u njegovoj kući nije dobro obučen pa čak ni njegova djeca, iako u kući
drži 15 000 dukata koji su mu najveća briga.

Mislim da Harpagon i zna da je škrt, ali on to ne smatra manom nego vrlinom jer on sebe ne vidi kao
izopćenika iz društva nego uglednom i uzornom osobom.

Harpagon je veliki sebičnjak jer, iako zna za sinove osjećaje prema Mariane, on je se ni po koju cijenu
neće odreći zbog svoje velike sebičnosti. U trenutku sukoba između Harpagona i Cleanta on njega
tjera iz kuće i baca prokletstvo na njega zato jer Cleante kaže da se nikad neće odreći Mariane.

Citat: (str. 72.)
Harpagon: Kako? Pa ti si obećao da ćeš je se odreći.
Cleante: Ja? Da ću se nje odreći?
Harpagon: Da.
Cleante: Ni govora.
Harpagon: Zar nisi odustao da je snubiš?
Cleante: Naprotiv, tome sam sklon više no ikad.
Harpagon: Pokazat ću ti svoje, nitkove.
Cleante: Činite što god vam drago.
Harpagon: Zabranjujem ti da me ikad više vidiš.
Cleante: U dobar čas.
Harpagon: Napuštam te.
Cleante: Napustite me.
Harpagon: Ne priznajem te za svog sina.
Cleante: Neka bude.
Harpagon: Razbaštinit ću te.
Cleante: Radite što god vas volja.

Potpuno shvaćam Cleatea što je ljut na svojeg oca jer mislim da Harpagon ni po čemu nije zaslužio
Mariane. U početku se Cleante činio kao poslušan sin koji se nikada ne bi izravno usprotivio ocu, ali
kada saznaje za njegovu suludu ideju da se oženi s Mariane on postaje pomalo buntovnik i bori se za
svoju ljubav.

Pred kraj djela događa se nesporazum između Harpagona, koji je poludio u potrazi za škrinjicom, i
Valerea, koji misli da je Harpagon saznao za njegovu i Elisinu tajnu ljubav, gdje se vidi što je za
Harpagona najvažnije u životu. Ovakav nesporazum se može naći i u Plautovom Škrcu.

Citat: (str. 80.)
Valere:
„Sva moja žudnja zadovoljila se užitkom da je gledam, i nikakva
nepristojnost nije oskvrnula žarku ljubav koju su mi udahnule njezine
lijepe oči.“

Harpagon:
„Lijepe oči moje škrinjice! Govori kao ljubavnik o ljubavnici.”

Zbog svoje škrtosti Harpagon ne mari za nikoga nego samo za novac, tako da on u jednom trenutku
iskazuje svu svoju zlobu tj. on bi više volio da mu se kćer utopi nego da mu netko uzme njegovo zlato.

Citat: (str. 81.)
Elise:
“Da, oče, upravo me on spasio od velike opasnosti, kako vam je poznato,
kad se umalo ne utopih, i upravo njemu dugujete život te iste kćeri.

Harpagon:
„Sve to nije važno i bilo bi kudikamo bolje za mene da te je pustio da se
utopiš, nego da je počinio to što je počinio.”

Na kraju djela Harpagon popušta tj. ljubav mladih ipak pobjeđuje, ali njegovoj škrtosti nikad nema
kraja.

Citat: (str. 85.-86.)
Harpagon: Nemam novca koji bih dao djeci za vjenčanje.
Anselme: Pa dobro, imam ja, neka vas to nimalo ne uznemiruje.
Harpagon: Obavezujete se da ćete podmiriti sve troškove tih dviju
svadbi?
Anselme: Da, obećajem. Jeste li zadovoljni?
Harpagon: Jesam, pod uvjetom da mi za pir date sašiti novo odijelo.

Cleante
Harpagonov sin, voli Marianu, spreman se za nju zadužiti kako bi joj omogućio pristojan život, veoma
pametan i lukav.

Elise
Harpagonova kći, voli Valera.

Valere
Anselmov sin, voli Eliseu. Uspio se ugađanjem svidjeti Harpagonu.

Citat:
“Vidite kako sam u tome spretan i kako sam mu vješto morao ugađati da
mu se uvučem u službu; kako se sakrivam pod maskom simpatija i
duševne srodnosti da mu se svidim, i kako se svaki dan pred njim
pretvaram da steknem njegovu sklonost.”

Mariane
Anselmova kći. Živi sa svojom bolesnom majkom, zaljubljena je u Cleantea. Njena majka želi da se
uda za bogatog čovjeka kako bi se riješili bijede. Frosine joj predlaže Harpagona, jer je već u
šezdesetoj.

Anselme
Valereov i Marianein otac. Mislio je da su mu djeca i žena stradali u oluji na brodu.

Frosine
Spletkarica, uvijek uspijeva u svojim poslovima, osim sa Harpagonom.

Jacques
Harpagonov kuhar i kočijaš. Vrlo dobro zna kakav mu je gospodar, koji ga često tuče.


Dojam o djelu:
Djelo mi se veoma svidjelo ponajviše jer je veoma smiješno kroz cijelu priču (za razliku od Plautovog
Škrca koji je samo u nekim scenama smiješan), veoma je dinamično, lako se čita jer nije rimovano,
nema previše likova, svaki lik je pomno karakteriziran - nismo upoznali samo par glavnih likova, nego
smo upoznali i neke sporedne likove, a djelo je i dosta kratko. Bilo je zaista divno čitati to djelo, kada
jednom počneš ne možeš prestati koliko se uživiš u sve te situacije.


Zaključak:
Jean Baptiste Poquelin Moliere je najveći francuski komediograf koji je svojim besmrtnim djelima
obogatio svjetsku književnost. Bio je “promatrač i slikar ljudske naravi”. Nitko nije znao kao on voditi
svoja lica kroz komediju, a izaći sa jasnom poukom.

On je znao iskoristiti sve mane na svojim likovima kako bi povećao komiku. Čak je, u prvim
predstavama u kojima je glumio on i njegova družina, iskoristio mane glumaca i ubacio ih u komediju.
Tako je šepavost Louisa Bejarta, koji je glumio La Flechea, unio u komediju povećavši komični efekt,
jer La Fleche u prijevodu znači strijela, što upućuje na brzinu. Isto je tako opravdao svoj kašalj, koji ga
je mučio na scenskim nastupima, dodjeljujući ga Harpagonu.

Njegovo je pravilo u pisanju komedija bilo svidjeti se, a to je postizao često grotesknom komedijom.