You are on page 1of 6

Tit Makcije Plaut, Škrtac

DATUM POČETKA ČITANJA: 23.4.2011.
DATUM ZAVRŠETKA ČITANJA: 25.4.2011.
KUĆNI BOG
EUKLION, gospodar
FEDRA, kdi njegova
STAFILA, stara sluškinja, kderina dadilja
MEGADOR, Euklionov susjed
EUNOMIJA, njegova sestra
LIKONID, Eunomijin sin
ANTRAKS, kuhar
KONGRION, kuhar
STROBIL, sluga Likonidov
PITODIK, sluga Megadorov


Tit Makcije Plaut bio je najvedi rimski komediograf. Rođen je 254.g. pr. Kr. u Umbriji,
pretpostavlja se u siromašnoj obitelji. Bududi da mora raditi kako bi preživio, putuje je i bavi
se trgovinom, ali posao ubrzo propada. Potom se vrada u Rim te radom u mlinu zarađuje za
život. Uz redovan rad, počinje pisati komedije. Uvidjevši da se narodu sviđa njegov rad u
potpunosti se prepušta pisanju.
Smatra se da je za života napisao oko 130 komedija, a neke od poznatijih su Amfitrion,
Aulularia (Škrtac), , Zarobljenici, , Hvalisavi Vojnik, Lažljivac, Perzijanac, Prostak itd.
Kao autor, snažno je utjecao na velika imena svjetske i hrvatske književnosti kao što su
Shakespeare, Moliere te Marin Držid koji je za radnju svoje komedije Skup inspiraciju
pronašao upravo u Plautovom Škrtcu.
Eruditna komedija ili, po Plautu, plautovska komedija jest komedija koja predstavlja
događaje iz svakodnevnog života, a iz nje svatko treba nešto naučiti, no sve to kroz duhovit
sadržaj. Teme su uglavnom vezane uz ljubav koja je upletena u niz intriga. Eruditna komedija
ima stalne likove poput zajedljivog starca, starca zaljubljenog u mladu ženu, sluge intriganta,
sina rasipnika i sl.

Plautova komedija „Škrtac“ sastoji se od 4 čina i prologa u kojem progovara kudni bog. Uvodi
nas u radnju na način da prepričava priču o blagu sakrivenom ispod ognjišta te o njegovim
namjerama s Euklionovom kderi.

(UVOD):
„KUĆNI BOG
Nju obljubi velikaš jedan, zgodan, mlad. On znade tko je ona koju obljubi, al ona njega ne zna, ko ni
otac njen. Učinit du još danas da je susjed naš, staračac jedan, zaprosi. A potom to da njom se lakše
ženi krivac grijeha tog.“
DRŽIĆ
SATIR (u prologu) - kućni bog
SKUP, starac -euklion
ANDRIJANA, njegova kći -fedra
VARIVA, godišnica stara Skupova -
stafila
GRUBA, godišnica mlada Dţivova
KAMILO - likonid
DOBRE, Kamilova mati - eunomija
ZLATI KUM, njezin brat -megador
NIKO, dundo Kamilov
DŢIVO, prijatelj Dobrin
PJERIĆ, prijatelj Kamilov
MUNUO, djetić Kamilov - strobil
Djetići Zlatoga Kuma:
PASIMAHA, (Kotoranin) - megador
DRIJEMALO

U prvom činu, Euklion kudi svoju sluškinju Stafilu te ju, po svakodnevnom običaju (kako sama
kaže) tjera van iz kude. To (u tajnosti) čini kako bi provjerio je li njegov dup sa zlatom koji je
pronašao u ognjištu još uvijek tamo - na sigurnom. Boji se da ga sluškinja ili netko drugi, ne bi
otkrio te joj zabranjuje da ikoga pušta u kudu dok on nije prisutan. Sam odlazi i zapovijeda joj
da zatvori sva vrata.

„EUKLION
Ja gore babe u životu vidio ni sreo nisam! Mene pred njom hvata strah. Iz potaje de me odjednom
zatedi i udi u trag mojem zlatu skrivenom!“

„STAFILA
Ne mogu odgonetnuti što mojega gospodina toliko muči, sluđuje! Ovako me i deset puta na dan zna
iz ove kude, jadnicu, izgurati!“



Drugi čin započinje razgovorom Megadora i njegove sestre Eunomije. Eunomija nagovara svog brata
na brak te mu želi smjestiti ženu srednjih godina, no on to odbija i priznaje joj da bi za
ženu volio imati mladu kder Euklionovu. Odluči otidi do Euklionove kude kako bi prosio ruku njegove
kderi.

(ZAPLET)
Srede Eukliona na ulazu u kudu te ga zaustavlja i s njime razgovara. Euklion, opsjednut svojim zlatom,
odmah sebi tumači da Megador zna za zlato i počinje paničariti. Nakratko zaustavlja razgovor kako bi
otišao provjeriti je li njegovo zlato na mjestu. Vidjevši da je sa zlatom sve u redu, vrada se i anstavlja
razgovor s Megadorom.

„MEGADOR
(...)Pitat du te nešto, pa mi odgovori, molim te.
EUKLION
Samo ne pitaj to što bih nerad odgovorio.
(...)
MEGADOR
Oduvijek te cijenjah, a i sad te cijenim, duše mi, vrlo časnim građaninom.
EUKLION, za sebe
Ovom zlato miriše!
(...)
Glasno
Što sad želiš od mene?
(...)
MEGADOR
Ti mene znaš, ja tebe znam, kakav si, nek bude tebi, tvojoj kderi i meni na sredu! A sad te
molim kder za ženu, susjede!

Euklion Megadorovu prosidbu shvada kao uvredu, misled da mu se ovaj želi anrugati.
Megador mu objašnjava da zaista želi njegovu kder za ženu i da ne traži miraz za njezinu ruku
kako se Euklion boji. U trenutku kada se trebaju dogovoriti, Euklion začuje buku i hita u kudu
vičudi na sluškinju. Uskoro se vrada Megadoru, uvrijeđenom što ga Euklion smatra
nepoštenim. Ovaj se ispričava te mu obedaje ruku svoje kderi nekoliko puta ga podsjetivši da
nije tražio miraz. Potom Megador predlaže da se svadba održi isti dan te Euklion sa slugom
Strobilom odlazi an trg.

EUKLION, viče
Gdje si ti što već mi svima susjedima izbrblja da ću kćeri dati opremu? Hej, tebe, Stafila,
zovem! Ĉuješ? Brzo čisti suđe, peri po kući! Megador mi prosi kćer, još danas će se vjenčati!
STAFILA
Bilo sretno! Ali ne vjerujem, to je prenaglo!
EUKLION
Šuti! Idi! Spremi sve to dok se s trga ne vratim! I zaključaj kuću! Odmah dolazim!

Potom Strobil, sluga iz Megadorove kude odlazi pronadi kuhare i nakon sukoba između
Kongriona i Anktraksa (dva kuhara), ipak bira Kongriona i vodi ga u Euklionovu kudu.

Euklion, bududi da nema pojma što se događa u njegovoj kudi, da su tamo ved kuhari koje je
poslao Megador, čuje buku i pomisli da ga pljačkaju.
KONGRION, viče u kući
Daj, traţi veći lonac, tu, u susjedstvu, taj nam je malen, ništa u njeg ne stane!
EUKLION
O jao! Traţe veći lonac, pljačkaju mi zlato! Dođi, Apolone, pomagaj! I pobij tate mojeg zlata
strijelama! U sličnoj zgodi već si mnoge spasio! Joj, propast ću! Pa ne smijem oklijevati!

Euklion u panici bježi van iz kude sa svojim dupom, a pred njim kuhar Kongrion. Tude ga je i istjera iz
kude. Na kraju odluči da de svoje zlato nositi svuda sa sobom te naredi ponovno kuharima i slugama
da nastave s pripremanjem svadbene gozbe.
EUKLION
Ma kamo sad pošao, ovo ne ostavljam, ovo ću svud uza se nositi - da izbjegnem sličnu
opasnost! A sada, svi unutra - kuhari, a i sviračice!
(VRHUNAC)

Megador zatim nabraja sve troškove i muke koje mu ej zadala svadba bez miraza. Potom ugleda
Eukliona te sluša njegove optužbe i prigovore u vezi sa slugama i kuharima koje je poslao u njegovu
kudu. Euklion čak i Megadorov poziv na čašicu vina shvada kao želju za krađom zlata te dup odnosi u
hram Vjere.
U hramu se skriva Megadorov sluga Strobil i čuje Euklionov monolog o skrivenom zlatu. Odluči ga
potražiti. Na izlazu iz hrama Euklion ugleda Strobila i zaključuje da mu je ukrao zlato. Počne ga
mahnito tuči i optuživati. Zapovijeda mu da vrati ono što je njegovo i pregledava ga, no ne nalazi
ništa. Potom odlazi pretražiti hram, misledi da Strobil ima pomodnika u krađi. Strobil ga odlučuje
nadmudriti i skriva se kako bi vidio gdje starac skriva zlato.
Potom se u priči pojavljuje Lakonid, Eunomijin sin, te priznaje majci da je silovao Euklionovu kder,
Fedru. Iz Euklionove se kude čuje buka te Lakonid zaključuje da Fedra ved rađa.
Eunomija zatim odlazi do svog brata da mu priopdi čin svoga sina.
Vrada se Strobil s dupom kojeg je ukrao pratedi gdje de ga Euklion zakopati.
Euklion saznaje da mu je zlato nestalo i ludi. Ljudi ismijavaju njegovo histeriziranje dok Lakonid u
strahu izbezumljen razmišlja što de, misledi da Fedrin otac ved zna za njegov grijeh.
(PERIPETIJA)
Euklion ga čuje i počinju razgovor. Lakonid priznaje da je učinio zlo, a Euklion zaključuje da misli na
zlato. Tako dolazi do nesporazuma.
„LIKONID
To što tebi sada srce razdire, ja sam napravio, priznajem.
EUKLION
Ma što to čujem? Što?
LIKONID
Istinu!“

I tako nastavljaju svoj neugodan razgovor; Lakonid se ispričava, Euklion ga preklinje sve do trenutka
kad ne shvate da ne govore o istoj stvari.

EUKLION
Ma odvući ću te na sud, tuţit ću te, ako je odmah ne vratiš!

LIKONID
A što to?

EUKLION
To što si mi ukrao!

LIKONID
Ja? Ja tebi? Otkud? Što to?

Napokon dolaze na temu o kojoj Likonid cijelo vrijeme govori – Fedra. Likonid priopduje Euklionu da
Megador ne želi uzeti Fedru za ženu jer je saznao za Likonidov grijeh, a i da mu je kder rodila unuku.
Euklion sav jadan odlazi to provjeriti kod Megadora.
LIKONID
Zašto jaučeš, kad te na dan kćerina vjenčanja stvorili djedom, jer kći ti rodi već! (...)Zato sad
moj ujak, radi mene, ništi zaruke!
EUKLION
Gotov sam! Tako mi se nemilo gomila crni jad na jad! Idem, pa da čujem koliko je u tom
istine!

(RASPLET)
Na kraju, Likonid nalazi svog slugu Strobila te mu ovaj priznaje da je ukrao zlato. Likonid mu
zapovijeda neka vrati zlato, na što Strobil odgovara da se samo našalio. Ovo djelo nema završetka,
stoga nikad nedemo doznati kako je ono završilo.

LIKONID
Znaš li što ću?
STROBIL
Ubij me, al nikad nećeš od mene odnijeti...!
Svršetak se izgubio.

Radnja „Škrtca“ odvija se u Euklionovoj kudi, na ulici te u hramu Vjere i oko hrama, a svi događaji
zapravo opisuju jedan dan.
Temeljni motiv djela jest upravo zlato koje je Euklion pronašao u ognjištu. Bududi da je veoma škrta
osoba, histerično ga skriva od svih ostalih i u svima vidi potencijalne lopove. To zapravo zaplide čitavu
radnju jer Euklion želi udati kder za starog Megadora samo zato što ovaj ne traži miraz, da bi se na
kraju ispostavilo da je njegova kder trudna s Megadorovim rođakom Likonidom.
Plaut u svojoj komediji jasno pokazuje svoj stav prema mladima za koje smatra da ih u životu vodi
jedino ljubav (ili vino), dok stare ljude smatra požudnim materijalistima.
Glavni intrigant Plautovog škrtca jest Euklion koji taji svoje veliko zlato i pokušava ga zadržati samo za
sebe glumedi svima oko sebe siromaha. Odmah nakon njega to je Strobil koji pokušava ukrasti
Euklionovo blago samo kako bi ga ismijao.
Plaut je i karikirao Eukliona prikazujudi ga kao pohlepnog i škrtog starca kojeg zapravo nije briga za
njegovu obitelj niti ukudane, ved samo brine o tome hode li netko uzeti njegovo zlato.
Komedija se zasniva na obradi pojedinim vrsta komedije tj. elementima na kojima su zasnovane
duhovite situacije.
U Plautovoj komediji prisutna je komedija karaktera u liku Eukliona kod kojeg je naglašena njegova
škrtost i opsjednutost materijalnim, no sve to kroz duhovite histerizacije.
Također se susredemo s komedijom intrige kada Euklion odlučuje svoju kder udati za bogatog starca
ne maredi za njezine osjedaje i uopde ne znajudi da je trudna s Megadorovim rođakom Likonidom.
Komedija konverzacije uglavnom je prisutna u čitavom djelu. Naglašena je npr. kod razgovora između
Eukliona i Stafile kad joj Euklion kudi i tjera ju iz kude van.
Na kraju, kada Euklion shvada da mu je kdi trudna, da se nede udati za Megadora, ved za mladog
Likonida te da mu je nestalo zlato prisutna je komedija situacije.