You are on page 1of 31

METODIKA NASTAVE KNJIŽEVNOSTI II

1. Pojava i afirmacija problemso!s"varala#e $as"ave
U prevladavanju tradicionalnih (reproduktivnih) sustava nastave književnosti posebno mjesto pripada problemskoj nastavi. To je takva nastava koja se ne
zasniva na pasivnom promatranju pojava i oponašanja operacija koje izvodi nastavnik, nego uspostavlja aktivan (misaoni) odnos prema pojavama i uvodi
učenike u samostalno istraživanje problema. roblemska nastava uspostavlja sustav postupaka i operacija u odre!enim "azama nastavnoga sata koji
angažira učenike u postavljanju i rješavanju problema. #na maksimalno angažira učenika u samostalnom istraživačkom radu.
%. Defi$icija problema i li"erar$o& problema ' "eoriji i me"o(ici
U didaktičkoj literaturi postoje različite de"inicije problema. )elc* de"inira problem kao $integrativnu aktivnost opažanja, pam%enja, sje%anja,
povezivanja, uop%avanja i rekonstrukcije ideja.$ +e&ra$( otkriva problem u povezivanju dviju operacija, Mc,o$ell u pojavljivanju poteško%a u
zadovoljavanju svojih želja ili povezivanja ciljeva, a Domi$ovsi promatra problem kao $poseban oblik učenja i shva%anja ideja.$
roblem nastaje kada se nai!e na neku prepreku, a cilj se ne može ostvariti na osnovu do tada važe%ih načina, ve% treba prona%i put za njeno
prelaženje. rethodna znanja i iskustva sada se primjenjuju na nove uvjete i na drugačiji nekonvencionalniji način što dovodi do niza intelektualnih
operacija i procesa. &ješavanje problema traži stvaralačku aktivnost učenika.
+i"erar$i problem ima posebna obilježja koja proizlaze iz prirode književnoga problema. 'njiževni se problem ne zasniva samo na misaonim problemima,
ve% uključuje i emocionalnu i "antazijsku aktivnost( lice koje rješava literarni problem angažira se emocionalno (proživljava problem) i intelektualno
(pokušava riješiti i spoznati problem). ri rješavanju literarnoga problema dolazi do izražaja subjektivni "aktor jer svaki učenik na individualan način
rješava problem, a rješenje ne može i ne treba biti jednoznačno. 'njiževni se problem očituje kao višeznačna pojava jer ra!a različite asocijacije,
emocije i misli ovisne o samome učenike.
)e!utim, literarni problem nije odre!en samo istraživačevom ličnoš%u. *vaki se literarni problem pojavljuje u nekom kontekstu (kontekstu djela kojem
pripada, kontekstu opusa, vremena i piščeva svjetonazora, stilskom kontekstu). +akle, rješavanje literarnoga problema mora se kretati u okviru
odre!enoga konteksta (problem krivnje u ,ločinu i kazni promatrat %e se drugačijem kontekstu, nego u -amusovom *trancu).
.iterarni problem sadrži odre!enu spo-$aj$' "e.o/', suočava učenika s nerazjašnjivim pojavama, pobu!uje interese, otvara mogu%nosti za
postavljanjem pitanja i hipoteza itd. .iterarni se problem prilago!uje psihičkom razvoju učenika pa se učenicima osnovne škole ne mogu ponuditi
složeniji etički, psihološki i društveni problemi jer opseg njihovih iskustava i in"ormacija nije primjeren složenosti problema. /o, to ne znači da se
problemska nastava ne može provoditi u osnovnoj škole, nego samo da se stvore odgovaraju%e problemske situacije učeničkom s obzirom na njihov
psihički razvoj.
0. Osobi"os"i problemse $as"ave
roblemska je nastava takav sustav nastave gdje se pred učenika stavlja književni problem i motivira za samostalno istraživanje. ostavljeni problem
pobu!uje učenikov interes, stvara kon"liktnu situaciju, izaziva dileme, traži opredjeljenje i postavljanje teza. sihološka istraživanja pokazuju da je
usvajanje spoznaja utemeljeno na takvim pretpostavkama dublje i intenzivnije jer učenik ne prima gotove spoznaje, ve% do njih sam dolazi.
roblemska nastava a"irmira tzv. is"ra1iva#' me"o(' koja može biti djelomično-istraživačka (ako nastavnik rješava problem, a učenici samo
djelomično sudjeluju) ili potpuno istraživačka (ako učenici samo stvaraju plan istraživanja, postavljaju hipotezu, provode istraživanja, izdvajaju
podatke, klasi"iciraju ih i osmišljavaju).
U sustavu problemske nastave najviše dolazi do izražaja '#e$i#i ri"i#i s"av. Uglavnom se izdvajaju oni problemi koji zahtijevaju etičko
opredjeljivanje, kon"rontaciju vlastitih spoznaja i iskustava sa spoznajama i porukama koje nudi književno djelo. roblemska se situacija stvara
postavljanjem problemskih zadataka i pitanja, teza koje treba dokazati ili opovrgnuti, navo!enjem alternativa za koje se treba opredijeliti,
anketiranjem učenika i sl.
#rganizacija problemske nastave otvara velike mogu%nosti različitim oblicima nastave (pojedinačno, u parovima i skupinama). Problemsa $as"ava
$ji1ev$os"i ra-vija $ajvi.i s"'pa$j samos"al$os"i ' ra(' $a $ji1ev$om "es"'2 a pre( $as"av$ia pos"avlja $ove obave-e i -a(a"e ' or&a$i-aciji
$as"av$o&a procesa. U ovome sustavu nastavnik nije prenositelj znanja, ve% samo organizator nastavnoga procesa i istraživanja. #vaj sustav pridonosi
usavršavanju i oboga%ivanju nastavnog procesa, otvara nove mogu%nosti u ostvarivanju obrazovnih i odgojnih ciljeva nastave književnosti.
1
3. S"r'"'ra o(&oj$o!obra-ov$o& procesa ' ovirima problemse $as"ave
/astavni se sat zasniva na logičko0spoznajnoj osnovi. U sustavu problemske nastave učenik ne dobiva gotove obavijesti koje treba upamtiti i
reproducirati, nego do njih dolazi sam. *truktura nastavnoga sata obuhva%a ove elemente1
2. U prvoj "azi nastavnoga sata stvara se problemska situacija
3. U drugoj "azi dolazi do definiranja problema i metoda kojima se problem istražuje
4. U tre%oj "azi organizira se samostalan istraživački rad učenika
5. U četvrtoj "azi analiziraju se rezultati istraživanja, korigiraju se i dopunjavaju
6. U petoj "azi učenici dobivaju zadatke za samostalan rad
U okviru ove sheme ostvaruju se odgojni, obrazovni i "unkcionalni ciljevi sata.
/astavne "aze problemske nastave su sljede%e1
2. )otivacija, 3. /ajava teksta, 4. čitanje teksta, 5. *tvaranje problemske situacije i izdvajanje problema, 6. #dre!ivanje metoda rada, 7. &ješavanje
problema, 8. 9znošenje rezultata : priop%avanje i dopunjavanje, ;. Usustavljivanje i <. ,aliha
4. Pos"'pci ' s"vara$j' problemsi* si"'acija ' $as"avi 5prema li"era"'ri6
roblemska je situacija početna "aza u sustave problemske nastave književnosti u kojoj se počinje očitovati doživljajno0spoznajna aktivnost učenika.
roblemska se situacija izgra!uje suprotstavljanjem različitih gledišta koja otvaraju problem, proturječnostima koje treba razriješiti, pitanju koje traži
dokumentirani odgovor, tezi koju treba obraniti i dokazati. roblemska se situacija stvara različitim postupcima.
2. =ko učeniku o nekom književnom problemu izriču oprečna mišljenja nastaje problemska situacija koja traži razjašnjenje. *voja mišljenja o
problemu učenici mogu iznijeti u usmenoj ili pismenoj diskusiji, a do takvih situacija dolazi u razgovoru o likovima i njihovim postupcima,
piščevim stavovima i sl.
3. roblemska situacija nastaje postavljanjem teze koja pruža razne mogu%nosti prihva%anja ili odbijanja. =ko učenik prihvati tezu usmjerit %e
svoje istraživanje na pronalaženje elemenata koji brane istu, a ako odbije, negativno opredjeljenje tako!er traži argumentaciju. Tezu može
postaviti nastavnik ili učenik, a ista se "ormulira pismeno ili usmeno.
4. roblemska se situacija stvara primjenom ankete. U tzv. orijentacijskoj se anketi provode problemska pitanja koja traže učeničko izražavanje
stava o odre!enim pojavama. U anketni listi% mogu se postaviti pitanja koja aktualiziraju idejne, moralne, društvene, estetske i psihološke
probleme. /akon odgovaranja na pitanja iz ankete stvoriti %e se problemska situacija jer učenički odgovori zasigurno ne%e biti jednoznačni i
podudarni.
5. roblemska se situacija može ostvariti citiranjem poslovice, a"orizma ili mota u kojima se izražava stav prema životu i svojevrsna životna
"ilozo"ija. /astavnik %e citirati poslovicu ili a"orizam, zatražiti da učenici raščlane poruku koja je izražena, a zatim uspostave vezu izme!u
poruka poslovice, a"orizma i književnog problema koji se name%e u djelu.
6. roblemska se situacija može ostvariti interpretativnim čitanjem teksta. *vaki interpret unosi u čitanje svoj doživljaj, odnosno svoju
interpretaciju. Učenici %e poslušati najmanje dvije interpretacije i opredijeliti se za onu koja je, po njihovom mišljenju, autentičnije izrazila
stvarateljevu idejno0estetsku zamisao. #vakav postupak posebno je prikladan u interpretaciji dramskih djela.
7. roblemska se situacija može stvoriti uspoređivanjem glazbenog i književnog djela koje je poslužilo glazbenom stvaratelju kao inspiracija.
Uspore!ivanjem %e se uočiti razlike koje %e postati problem te %e trebati ustanoviti zašto je skladatelj odstupio od teksta romana te čime su
motivirana ta odstupanja. Učenici prvo trebaju pročitati roman te slušanje i analiza treba uslijediti nakon interpretacije romana. #vime se
ostvaruje i načelo korelacije.
8. roblemska situacija nastaje uspoređivanjem književnoga i filmskoga djela. Uspore!ivanjem %e se postaviti pitanje transpozicije romana u
novi "ilmski izraz. Usporedba treba uslijediti nakon interpretacije književnoga dijela. Taj se postupak usporedbe naziva ompara"iv$a a$ali-a.
;. roblemska situacija nastaje uspoređivanjem ilustracija i književnoga teksta na koje se odnose. Uspore!ivanjem teksta javit %e se problem
jer je isti lik likovno ostvaren na različite načine te su istaknute različite nijanse u karakterizaciji lika.
<. roblemska situacija nastaje uspoređivanjem dviju epizoda iz književnog djela koje se temelje na istome motivu. *tvaraju se stavovi te
njihovim osmišljavanjem nastaje problem. 'omparativnom analizom dviju epizoda dobiva se odgovor na postavljeno pitanje.
2>. roblemska situacija nastaje postavljanjem teze. Tezu može postaviti nastavnik. U njegovoj "ormulaciji mora se očitovati problem koji %e
potaknuti učenike na razmišljanje i opredjeljivanje.
2
22. 'ao poticaj za stvaranje problemske situacije može poslužiti književno-kritički tekst. /avode se dva različita mišljenja o odre!enom
književnom problemu (liku, epizodi, postupku, ideji). Učenici se opredjeljuju za jedno od izraženih mišljenja i argumentiraju isto.
23. roblemska situacija nastaje ako učenik postavi određeno pitanje ili tezu koja izaziva spor. *por se rješava analizom, tj. pronalaženjem
argumenata.
24. roblemska situacija nastaje postavljanjem razvijenoga alternativnoga pitanja/zadatka. Učenik iz ve%eg broja mogu%nosti odabire one
koje mu se čine prihvatljive.
7. Me"o(e problemse $as"ave
roblemska nastave uvodi takve nastavne metode koje %e a"irmirati samostalan, istraživački i stvaralački rad učenika.
Me"o(om *e'ris"i#o&a ra-&ovora postiže se aktivacija učenika u analizi književnih problema. ri izvo!enju problemske nastave dolaze do izražaja
problemska, uopćena i alternativna pitanja. Problemska pitanja postavljaju problem pred učenika, a problem se postavlja u obliku pitanja na koje se
odgovara nakon niza složenih operacija. 'onačan odgovor na problemsko pitanje daje se nakon analize problema, a do istoga se dolazi uočavanjem
problema, de"iniranjem njegovih aspekata, postavljanjem teza i njihovom veri"ikacijom. Perspektivna pitanja otvaraju perspektivu, tj. cilj
istraživačkoga napora, a sadrže odrednice do kojih se dolazi analitički (?e li slom @ilipa .atinovitza uvjetovan samo socijalnim "aktorimaA). Uopćena
pitanja tra%e razvijen odgovor pa se donekle podudaraju s perspektivnim pitanjima s razlikom što uop%eno pitanje ne otvara perspektivu, nego traži
obrazloženje i razradu ('oji motivi odre!uju &askoljnikov činA). Alternativna pitanja postavljaju učenika pred dilemu i traže opredjeljenje (#su!uje li
+ostojevski &askoljnikova ili mu praštaA).
Me"o(a s"varala#o& #i"a$ja "es"a osamostaljuje učenika u otkrivanju teksta i pruža mu mogu%nosti za individualno i stvaralačko postupanje. Ta
metoda podrazumijeva razumijevanje sadržaja, autorova stava, sposobnost emocionalnog proživljavanja situacija koje tekst pruža i sposobnost
procjenjivanja, a provodi se uz pomo% posebno pripremljenih didaktičkih sredstava (nastavni listi%i, tehnička sredstva i pomagala). Tekst poziva čitatelja
na sudjelovanje u zbivanjima, provocira iskustva, doživljaje i uspomene, postavlja sebe u "okus čitateljevih interesa, traži odre!enu disciplinu koja
dovodi do oblikovanja dojmova, doživljaja i spoznaja.
Is"ra1iva#a me"o(a označava najviši stupanj samostalnosti u radu. Učenik samostalno prolazi kroz sve etape istraživanja1 definira problem, stvara plan
istraživanja, postavlja hipotezu, odreuje način njezine verifikacije, izvodi zaključak i sudove! U svome se istraživanju učenik približava istraživačkom
radu znanstvenika s razlikom da znanstvenik otkriva nove istineBspoznaje, a učenik otkriva spoznaje koje su nove samo za njega, a struka ih ve% odavno
poznaje.
8epro('"iv$o!s"varala#a me"o(a u sustavu problemske nastave književnosti tako!er ima svoje mjesto u kombinaciji s ostalim metodama.
9. Sre(s"va i poma&ala ' problemsoj $as"avi
U organizaciji problemske nastave a"irmirat %e se suvremena tehnička sredstva i pomagala1 dija"ilmovi, nastavni "ilmovi, dijapozitivi, gramo"onske ploče,
magneto"on, radio, televizija. *va se navedena sredstva mogu primjenjivati u različitim "azama nastavnoga sata i s različitim didaktičkim ciljevima.
=udiovizualna sredstva i pomagala mogu se primjenjivati u "azi stvaranja problemske situacije, "azi istraživačkoga rada, "azi analize i korekcije rada.
#sim audiovizualnih sredstava i pomagala, primjenjuju se različiti tipovi nastavnih listi%a. #ni služe individualizaciji nastavnoga rada i usmjeravanju
učenika na odre!ene probleme u djelu.
:. A$e"$i lis"i/i ' problemsoj $as"avi
#sim audiovizualnih sredstava u problemskoj se nastavi književnosti mogu primijeniti i različiti tipovi nastavnih listi%a. #ni služe individualizaciji
nastavnoga rada i usmjeravanju učenika na odre!ene probleme u djelu. roblemska se situacija, izme!u ostaloga, može stvoriti primjenom ankete.
=nketni listi% (anketa) posebna je vrsta radnog listi%a koja ima orije$"acijs' ili o$"rol$' $amje$'. U anketni listi% mogu se postaviti pitanja koja
aktualiziraju idejne, moralne, društvene, estetske i psihološke probleme Orije$"acijsa a$e"a služi za ispitivanje učeničkih književnih interesa,
recepcijske spremnosti, teorijsko0metodološke spremnosti učenika i sl. U tzv. orijentacijskoj se anketi provode problemska pitanja koja traže učeničko
izražavanje stava o odre!enim pojavama. #rijentacijskom se anketom istražuju recepcijske značajke svakog učenika (emocionalni odnos prema tekstu,
estetski odnos, etički odnos, idejni stav i sl.). U orijentacijskoj se anketi postavljaju pitanja otvorenoga tipa koja individualiziraju odgovore. Prema
sa(r1aj' orijentacijska anketa može biti1 a) anketa za ispitivanje književnih interesa, b) anketa za utvr!ivanje recepcijske spremnosti učenika, c)anketa
za utvr!ivanje teorijsko0metodološke spremnosti učenika, d) anketa za utvr!ivanje literarnih sposobnosti, e) anketa za prikupljanje in"ormacija o načinu
čitanja književnih djela. Ko$"rol$a a$e"a služi za provjeravanje ispunjenih obaveza, poznavanje sadržaja koji su proučeni samostalno, poznavanje
3
izvora i sl. /akon odgovaranja na pitanja iz ankete stvoriti %e se problemska situacija jer učenički odgovori zasigurno ne%e biti jednoznačni i podudarni.
;. <#e$i=ica i $as"av$i=ica ' problemsoj $as"avi
roblemska nastava mijenja ulogu nastavnika u nastavnome procesu. U tradicionalnoj je nastavi nastavnik bio središnja ličnost nastavnoga procesa,
odnosno prenositelj znanja. U sustavu problemske nastave on ima drugačiju ulogu. Nas"av$i je or&a$i-a"or s"varala#e i is"ra1iva#e (jela"$os"i
'#e$ia. /astavnik dobiva nove obaveze koje se odnose na pripremanje i izvo!enje problemske nastave što zahtijeva najviši stupanj stručnosti i
metodičnosti.
,a organiziranje individualnog i grupnog rada učenika, nastavnik treba poznavati individualne osobine učenika i njihove književne i druge interese. rema
individualnim interesima i mogu%nostima učenika mogu se oblikovati posebni radni zadatci koje %e učenici samostalno rješavati, a spomenuti %e zadatci
razvijati odre!eni tip sposobnosti. U individualiziranoj nastavi učenik dobiva nove obaveze i preuzima novu ulogu1 planira svoj rad, upoznaje izvore
in"ormacija, metode istraživanja i sl.
Takvi oblici rada u okviru problemske nastave pove%avaju zahtjeve u nastavnikovu pripremanju nastavnoga rada što postaje sve složenije.
1>. Teorija problemse $as"ave $ji1ev$os"i
roblemska nastava je poseban didaktičko0metodički sustav koji se suprotstavlja predavačko0reproduktivnim oblicima nastave. Teorijsko ishodište
pronalazi u teoriji projektne nastave (američkoj projekt0metodi). 'ao domišljen sustav počinje se primjenjivati šezdesetih godina 3>. stolje%a, a njezin
početak može se povezati uz prvi znanstveni simpozij koji je održan u /eC Dorku 2<76. godine.
U prevladavanju tradicionalnih (reproduktivnih) sustava nastave književnosti posebno mjesto pripada problemskoj nastavi. To je takva nastava koja se $e
-as$iva $a pasiv$om proma"ra$j' pojava i oponašanju operacija koje izvodi nastavnik, nego uspostavlja aktivan (misaoni) odnos prema pojavama i uvodi
učenike u samos"al$o is"ra1iva$je problema. roblemska nastava uspostavlja sistem postupaka i operacija u odre!enim "azama nastavnog sata koji
a$&a1ira '#e$ia ' pos"avlja$j' i ra-rje.ava$j' problema. #na maksimalno angažira učenika u samostalnom istraživačkom radu
?"o je problem@
U didaktičkoj teoriji postoje različite de"inicije problema. Eelch de"inira problem kao integrativnu aktivnost opažanja, pam%enja, sje%anja, povezivanja,
uop%avanja i rekonstrukcije ideja, .egrand otkriva problem u povezivanju dviju operacija, &obert =. )c-onell u pojavljivanju teško%a (zapreka), u
zadovoljavanju svojih želja ili povezivanju svojih ciljeva, +ominoCski promatra problem kao poseban oblik učenja i shva%anja ideja.
*vi pokušaji de"iniranja problema zaustavljaju se na pojmovima1 teško%a, zapreka, složeno neriješeno pitanje, težnja da se prevladaju zapreke koje
stoje na putu rješavanju (spoznavanju) problema, tj. na putu do cilja.
&ješavanje problema traži stvaralačku djelatnost učenika.
+i"erar$i problem
.iterarni problem ima posebna obilježja koja proizlaze iz prirode književnih pojava. 'njiževni problem ne utemeljuje se samo na misaonim
(intelektualnim) operacijama. #n uključuje emocionalnu i "antazijsku aktivnost1 osoba koja rješava literarni problem angažira se emocionalno
(proživljava problem) i intelektualno (pokušava ga riješiti : spoznati). ri rješavanju literarnog problema dolazi do izražaja subjektivan odnos. &ješenje
problema ne mora biti jednoznačno (jedinstveno). *vaki učenik može riješiti problem na svoj način. 'njiževni se problem očituje kao višeznačna pojava
koja ra!a različite asocijacije, emocije i misli, ovisno o senzibilnosti, erudiciji i zrelosti istraživača.
.iterarni problem nije odre!en samo istraživačevom osobnoš%u. 'ad bi se pri rješavanju literarnog problema uzimala u obzir samo subjektivna
istraživačeva procjena, moglo bi do%i do iznevjeravanja objektivne (valjane) prosudbe. *vaki se literarni problem pojavljuje u odre!enom kontekstu (u
kontekstu kojem djelo pripada, u kontekstu opusa, vremena, piščeva svjetonazora, u stilskom kontekstu). &ješavanje problema ostvaruje se u okviru
odre!enoga konteksta.
<vje"i -a rje.ava$je problema
ostavljanje literarnog problema u žarište učenikova zanimanja traži uočavanje složenosti pojava koje treba otkrivati i tumačiti.
.iterarni problem sadrži odre!enu spoznajnu teško%u, suočava učenika s nerazjašnjenim pojavama, pobu!uje zanimanje, otvara mogu%nosti za
postavljanje različitih pitanja i hipoteza. #dnos prema problemu ovisi o slijede%im odrednicama1
• *tupnju kognitivnog razvoja istraživača
• 9straživačkom iskustvu i obaviještenosti
• Fmocionalnom stanju
• )otiviranosti
4
8je.ava$je problema
ri rješavanju literarnog problema očituju se različite spoznajne aktivnosti. roces se zbiva u $eolio fa-a.
U prvoj fa-i problem ulazi u krug učenikove pažnje1 uočava problem, osje%a teško%e i nedoumice, svjesno upravlja svoju spoznajnu aktivnost na
otkrivanje odnosa i posebnosti koje sadrži problem. roblem izaziva odre!enu emocionalnu i intelektualnu napetost, izaziva spoznajnu radoznalost i želju
za razrješenjem, učenik se koleba, dvoumi, opredjeljuje i postavlja pitanja. To je znak zaokupljenosti problemom, znak da je problem primjeren
iskustvenoj, emocionalnoj i intelektualnoj razini.
U (r'&oj fa-i problem se pobliže odre!uje. Uspostavlja se veza s činjenicama i spoznajama koje %e olakšati rješavanje problema. roblem se razlaže i
traže se mogu%nosti za njegovo rješavanje, proširuje se krug in"ormacija bitnih za rješavanje problema.
U "re/oj fa-i učenici pokušavaju rješavati problem1 postavljaju problemska pitanja, hipoteze, alternative, navode odre!ene činjenice kao prilog za
rješavanje problema, naznačuju odnose koje postavlja problem, traže argumentaciju za postavljene teze, uspore!uju problem sa sličnim problemima
koje su rješavali i slično. Tre%a "aza traži kreativno reagiranje. ritom se očituju kreativne mogu%nosti učenika u obuhva%anju, osvjetljavanju i
razlaganju problema. Učenici objavljuju svoje zamisli, otkrivaju raspone u obuhva%anju problema.
U #e"vr"oj fa-i nastupa dokazivanje (provjera) hipoteza. ozivaju%i se na izvorni tekst i druge izvore in"ormacija, učenik pronalazi dokaze za
postavljene teze, a one za koje ne prona!e odgovaraju%e dokaze isključuje. /a temelju argumentacije izriče sud o pojavi (problemu), tj. razrješava
problem.
P8OA+EMSKA NASTAVA 5P8OA+EMSKO!STVA8A+ABKI NASTAVNI S<STAV6
NASTAVNE CADEE
2. )#T9G=-9?=
3. /=?=G= TF'*T=
4. H9T=/?F TF'*T=
5. *TG=&=/?F &#I.F)*'F *9TU=-9?F 9 9,+G=?=/?F &#I.F)=
6. #+&FJ9G=/?F )FT#+= &=+=
7. &?FK=G=/?F &#I.F)=
8. 9,/#KF/?F &F,U.T=T= : &9#L=G=/?F 9 +#U/?=G=/?F
;. U*U*T=G.?9G=/?F
<. ,=.9M=
KA8AKTE8ISTIKE P8OA+EMSKO!STVA8A+ABKOF NASTAVNOF S<STAVA
0učitelj nije prenositelj znanja, nego organizator istraživanja
0književno djelo raščlanjuje se na niz problema koji postaju predmetom
interpretacije
0zahtijeva razvijeniji tip kritičkog mišljenja
0rješavaju se idejni, moralni, društveni i psihološki problemi
0opasnost od prevelikih digresija
0problemi se oblikuju na1
a) idejno0tematskoj razini
c) jezično0stilskoj razini
b) "abulativno0kompozicijskoj razini
METODE
Ge'ris"i#i ra-&ovor : razgovor u kojem učenici otkrivaju nove spoznaje.
Pi"a$ja E erspektivna : usmjeravaju istraživanje
Uop%ena : traže razradu bez odre!ene perspektive
=lternativna : argumentira se odabir izme!u više ponu!enih odgovora.
S"varala#o #i"a$je "es"a : procjenjivanje, razumijevanje, emocionalno proživljavanje situacija koje pruža književno djelo (npr. dramatizacija cijelog
ili ulomka proznog djela).
Is"ra1iva$je : potiče samostalnost učenika koji mogu sami odrediti probleme i metode te istraživati i dokazivati hipoteze.
STVA8ANJE P8OA+EMSKE SIT<A,IJE
0 stvara se spontanim izražavanjem oprečnih mišljenja učenika o književnoj pojavi (situaciji, postupku lika, epizodi itd.)
5
0 postavljanje polazne teze koja traži potvrdno ili niječno opredjeljenje (o situaciji, postupku lika, epizodi itd.)
0 anketni listi% s pitanjima koja aktualiziraju idejne, moralne i društvene probleme djela( ispunjava se prije interpretacije kao njezino polazište
0 citiranje a"orizma, poslovice ili mota koji se povezuju s literarnim problemom
0 učenici slušaju najmanje dva interpretacijska čitanja teksta i opredjeljuju se za ono koje je, prema njihovu mišljenju, vjernije izrazilo estetsku
zamisao
0 nakon obrade književnog djela uspore!uje se glazbeno i književno djelo koje je poslužilo kao inspiracija skladatelju (opera Fvgenij #njegin etra 9ljiča
Hajkovskog prema djelu =leksandra *ergejeviča uškina : ,ašto je Hajkovski uglazbio samo intimne sceneA ?e li time sužena idejno0tematska razina
djelaA)(
0 nakon obrade književnog djela uspore!uje se "ilmsko i književno djelo koje je poslužilo kao inspiracija nastanku "ilma( ?e li "ilmska verzija vjerna
predloškuA ?e li "ilmom djelo dobilo nova značenjaA
0 usporedba piščeve zamisli epizode B lika i različitih prikaza (ilustracija) tog istog lika B epizode
0 uspore!ivanje dviju epizoda iz književnog djela utemeljene na istom motivu, npr. u ,ločinu i kazni ubojstvo lihvarice razmatra se kao zločin i kao
nužnost za boljitak života društva. #smišljavanjem tih stavova nastaje problem.
0 navode se dva oprečna književnokritička mišljenja o odre!enom problemu, a učenici se opredjeljuju za jedno od njih i traže argumentaciju
0 su!enje književnom likuN
IDDVAJANJE P8OA+EMA I OD8EHIVANJE METODA 8ADA
0učitelj može podijeliti nastavni listi% ili staviti prozirnicu s napisanim problemskim pitanjima
0učitelj na listi%u može ponuditi tablicu u koju %e učenici upisivati uočene probleme, citate i svoje komentare (prostor s citatima može tako!er biti
ispunjen pa učenici onda de"iniraju problem te ga komentiraju)
0-itat roblem )isli, asocijacije
8JE?AVANJE P8OA+EMA 5IST8AŽIVANJE6
0učenici obilježuju ili prepisuju dijelove teksta koji potkrjepljuju dane probleme
0pored citata upisuju svoje misli i asocijacije
IDNO?ENJE 8ED<+TATA
0učenici se javljaju, čitaju ulomke u kojima su pronašli odgovore i rješenja problema
0učitelj tako!er može birati bitnije ulomke i čitati ih
0odgovori za odre!eni broj problema mogu se zapisati na ploči (prozirnici) u obliku teza
11. Problemsi pris"'p $ji1ev$om (jel'
( ja sad ne znam je li on mislio na konkretan primjer književnoga djela ili ne...zato što ako nije odgovor nisam pronašla)
+av Niolajevi# Tols"oj
ANA KARENJINA
'lasični Tolstojev roman Ana Karenjina predviđen je za cjelovitu interpretaciju u III razredu srednje škole u okviru europskog realizma. Cjelovita obrada tog
djela zatijeva nekoliko nastavni sati na kojima se obrađuje raznovrsna problematika koju djelo nudi. ! seriji nastavni sati posebno mjesto pripada interpretaciji lika "ne
#arenjine$ moralni$ društveni i %ilozo%sko&psiološki pitanja koja se povezuju uz taj lik. Interpretacija lika "ne #arenjine postavit 'e u(enike pred pitanje moralne
odgovornosti$ pred pitanje granice individualne ljudske slobode$ pitanje krivnje i kazne za prijestup$ pitanje sre'e u braku i ljubavi$ pitanje društveni normi i si.
2. #ao isodište za stvaranje problemske situacije mo)e poslu)iti epigra% romana* Osveta je moja, ja ću je vratiti. +astavnik 'e najprije provjeriti jesu li u(enici
zamijetili epigra%$ da li su o njemu razmišljali$ zašto ga je autor upotrijebio i koji se smisao u njemu krije.
U razgovoru o epigra" nastavnik %e učenike upoznati s njegovim podrijetlom. Fpigra" je uzet iz evan!elja u kojem se govori o božjem gnjevu.
Tolstoj ga je preuzeo iz *chopenhauerova komentara evan!elja. *chopenhauer daje ovakvo tumačenje toj rečenici1 ljudi su lišeni prava moralnog
kažnjavanja, to pravo pripada bogu. *voj im epigra"om Tolstoj je izrazio mišljenje da pravo osude =nina djela ne pripada ni piscu ni čitaocu. /a toj se
autorovoj poziciji izra!uje lik =ne 'arenjine. 9ako je epigra"om uokvireno moralno pitanje, u njegovoj interpretaciji morat %e se proširiti raspon koji
obuhva%a i društvene odrednice, tj. morat %e se prerasti okvir Tolstojeva shva%anja.
#ad se objasni zna(enje epigra%a i njegova povezanost s tkivom romana$ u(enicima se mogu postaviti ovakva problemska pitanja*
1. "e li kazna za Anin čin brakolomstva predrastična?
2. #ože li se na jednoj nesreći graditi nova sreća$
,
3. %mije li se ignorirati javno mnijenje?
4. "e li brak jedini oblik ljubavi$
5. %mije li pojedinac prekoračiti granice priznata morala$
&!Je li Ana Karenjina tragičan lik?
,. 'oju ulogu ima društvena sredina u izgraivanju Anina lika$
/a ta pitanja učenici mogu odgovoriti usmeno ili pismeno naznačiti osnovne teze i argumente. #dgovori na postavljena pitanja izazvat %e polemički
dijalog, a učenici %e aktualizirati niz moralno0etičkih i društvenih pitanja koja se postavljaju u Tolstojevu romanu. Time %e se interpretacija pribli žiti
učenikovim iskustvima i spoznajama o čovjeku i svijetu.
3. ,a stvaranje problemske situacije može se primijeniti anketa. Učenici %e odgovoriti na postavljena pitanja u anketi i tako pokazati kako
pristupaju društveno0etičkoj problematici djela. =nketa može sadržavati ova pitanja i teze1
9. Tolstoj istražuje i analizira obiteljske odnose i razvija svoju tezu o
braku. #sobe u romanu koje nas potiču na razmišljanje o obiteljskom životu$ njegovu moralu i društvenoj opravdanosti jesu*
"na - #arenjin - .ronski$ /evin - #itti$ 0blonski - 1oll2.
a3 'akav je Anin brak do susreta s (ronskim$
b3 )i li Ana i (ronski bili sretni da ih je društvo prihvatilo$
c3 "e li *evinov brak sretan$
d3 "e li 'itti prestala voljeti (ronskoga$
e3 +to ,oll- proživljava u svom braku$
99. a) 'ome bi sve od ženskih likova u romanu odgovarao naziv .žene patnice«?
b3 Kakva je Ana majka?
c3 #ožemo li odvojeno promatrati Anu majku i Anu ženu$
d3 %amoubojstvo Anino / izraz slabosti ili snage$
e3 "e li (ronski kriv za Animi tragediju?
%3 0ime je još uvjetovana Anina tragedija$
999. a) Ana u svom vremenu Ana danas.
b3 Kakav je čovjek !tiva Oblonski?
c3 *evinove nedoumice!
d3 +to religija čovjeku daje, što mu oduzima$
e3 1dnos sreće i ljubavi2 je li uvijek za ljudsku sreću bitna ljubav$
%3 ,oll-na "rtva iz na#e perspektive.
g3 Anina patnja, ljubomora, strah / iz naše perspektive!
#ad u(enici popune anketni listi'$ nastavnik 'e pro(itati neke odgovore iz svakoga zadatka i na osnovi ti odgovora usmjeriti tok analize i meto di(ke postupke u
samostalnoj interpretaciji lika "ne #arenjine. +a osnovi pitanja koja su postavljena u anketi mo'i 'e se organizirati individualni oblik rada$ tj. svaki 'e u(enik odgovarati na
jedno problemsko pitanje. 4ri obradi pitanja u(enici 'e se slu)iti tekstom romana i na(initi 'e plan izlaganja.
+akon samostalnog pismenog rada provode se analize svakog pitanja$ tj. u(enici pojedina(no odgovaraju na zadano pitanje$ ostali u(enici prate objašnjenja i daju svoje
primjedbe. +a osnovi odgovora na postavljena pitanja mogu se izvesti generalizacije i sud o 5olstojevoj koncepciji "nina lika. 6a samostalan rad kod ku'e u(enici mogu
obraditi temu koja 'e izraziti kriti(ki stav prema 5olstojevoj koncepciji uloge )ene u obitelji i društvu. 5ema mo)e biti oblikovana ovako*
a3 3pigraf 4olstojeva romana Ana 'arenjina i suvremeno poimanje ljudskoga djelovanja
b3 4olstojevo shvaćanje braka i naša suvremenost
c3 %reća i ljubav u 4olstojevoj interpretaciji
d3 #otiv krivnje i kazne u 4olstojevu romanu Ana 'arenjina!
! oblikovanju zadani tema u(enici 'e primijeniti spoznaje do koji su došli na satu interpretacije "nina lika i uklju(iti osobne stavove i sudove.
7
+a satu problemske nastave sustavno se osvjetljava jedan problem ili više nji. 8eđutim$ polaze'i od na(ela cjelovitosti djela$ u završnoj se %azi obrade osmišljava
cjelokupna problematika koju djelo name'e. 5ime se uz postupke problemske nastave uvode postupci druk(iji didakti(ko&metodi(&ki sustava u nastavi knji)evnosti.
9azumljivo je da se ne mo)e cijelo knji)evno gradivo usvajati samo primjenom metoda i oblika rada koje nudi problemska nastava. 0na je samo jedan sustav koji mo)e
pridonijeti usavršavanju nastavnog procesa$ oboga'ivanju metodi(ki postupaka i a%irmaciji u(enika kao aktivnog sudionika nastavnog procesa.
Alber" ,am's
ST8ANA,
&oman %tranac interpretira se u završnom razredu srednje škole kao primjer modernog romana. Iudu%i da je roman zasnovan na doživljavanju
moderne senzibilnosti evropskog čovjeka i na "ilozo"iji egzistencijalizma, prikladan je za interpretaciju u sustavu problemske nastave. 9lustrirat %emo
metodičke postupke koji se primjenjuju u pojedinim "azama nastavnog sata.
U uvodnoj "azi sata, tj. u "azi stvaranja problemske situacije, mogu se primijeniti ovi postupci (uz uvjet da su učenici djelo samostalno pročitali
kao doma%u lektiru).
2. rimijenit %e se pismena (orijentacijska) anketa s ovim mogu%nostima1
&oman =lberta -amusa %tranac govori1
a3 o temi čovjekove otuenosti5
b3 o društvenoj angažiranosti pojedinca5
c) o besmislenosti i apsurdnosti života!
6aokru)ite ispravan odgovor:
!(enici 'e odabrati jednu od ponuđeni varijanata$ mogu i dvije ;tema (ovjekove otuđenosti$ besmisao i apsurdnost )ivota3. #ad se opredijele za problem$ dobivaju
zadatak koji tra)i da se iznesena tvrdnja potkrijepi podacima iz djela ;epizodama koje svjedo(e o (ovjekovoj otuđenosti$ re(eni cama koje govore o besmislenosti i
apsurdnosti )ivota3. ! dijalogu s u(enicima utvrdit 'e se metoda rada*
(i ćete na osnovi podataka u djelu 6epizoda, rečenica i postupaka lika u odreenim situacijama7 obrazložiti iznesenu tezu o
čovjekovoj otuenosti i apsurdnosti života! U tekstu ćete obilježiti mjesta gdje se ti problemi po javljuju, ispisat ćete rečenice koje
najizravnije izriču problem, stvorit ćete pismeni plan za samostalno izlaganjr problema!
/akon tih objašnjenja počinje samostalan rad učenika. U ostale dvije "aze provjeravaju se rezultati rada i daju novi zadaci.
3. ,a stvaranje problemske situacije može se uzeti ovakav problemski zadatak koji se usmjeruje prema književnom liku. /astavnik usmeno iznosi
karakteristike lika, a učenici zapisuju samo one karakteristike koje su svojstvene Camusovu junaku*
8ersault je*
a3 emocionalno angažirana ličnost, naglašeno osjećajan5
b3 bira za sebe najpovoljnija rješenja u životu5
c3 zainteresiran je za uspjeh u društvu5
d3 poslovan je i poduzetan, društveno aktivan5
e3 ambiciozan5
%3 iskren5
g3 ciničan5
3 rječit$
i6 nervozan$
j) umoran$
k) čovjek bez iluzija$
2) čovjek uspavane savjesti.
'ad učenici izdvoje karakteristike koje se odnose na lik )ersaulta, glasno ih izgovaraju, a zatim se utvr!uje koje su karakteristike najvažnije u
strukturi lika i koje treba sustavno istražiti u tekstu. Učenici dobivaju grupne zadatke da na tekstu ilustriraju najvažnije )ersaultove karakteristike.
<
/akon samostalnog rada na tekstu i pismenih skica za analizu )ersaultova psihološkog, etičkog i "ilozo"skog pro"ila, provodi se analiza i korekcija sa0
mostalnih radova učenika, izvode se generalizacije i odre!uju se novi zadaci za samostalan rad kod ku%e.
4. ,a stvaranje problemske situacije mo)e se odabrati ovakav problemski zadatak koji 'e obuvatiti pitanje motivacije 8ersaultovi postupaka*
8ersaultovi postupci motivirani su*
a3 potrebom za isticanjem u društvu, željom za društvenom reformom5
b3 karijerističkim motivima5
c3 erotskim motivima5
d3 nezainteresiranošću!
#ad se u(enici opredijele za odgovaraju'i tip motivacije$ dobit 'e zadatak da obrazlo)e svoj izbor.
4. 4oticaj za stvaranje problemske situacije mo)e se prona'i u glavnom motivu djela$ odnosno u središnjem postupku lika oko kojeg se otvara splet razli(iti pitanja*
-"e li #ersault ubio Arapina svjesno s razložitom motivacijom?
-%ostoji li mogućnost ostvarivanja sreće u apsurdnom svijetu?
-&ma li čovjek pravo drugome oduzeti "ivot?
-Kako 'amus gleda na taj problem?
/eka od spomenutih pitanja prelaze okvire !tranca i ulaze u druga Camusova djela. 5ime se otvara šira problematika koju 'e u(enici upoznati (itanjem ostali
Camusovi djela. 4roblemski koncipirana nastava i ide za tim da u(enike poti(e na sve šire i dublje otkrivanje knji)evni problema. #ad se Camusov roman istra)i u okviru
spomenuti kategorija$ u završnoj se obradi sistematiziraju sve spoznaje o djelu$ tj. djelo se obuva'a u cjelini. ! sustavu spomenuti problemski zadataka nisu
obuva'ena pitanja stila$ strukture romana$ nije dublje osvijetljena %ilozo%ska osnova djela. =ve te aspekte djela obuva'a završni dio analize u kojem se uklju(uju samostal &
ni radovi u(enika.
1%. Najva1$iji problemsi mo(eli ' me"o(i#oj li"era"'ri
*adržaj nastavnog sata koji se organizira na načelima problemske nastave prilago!uje se njezinim metodičkim zahtjevima. U sustavu problemske nastave
mogu se obra!ivati cjelovita književna djela ili pojedini moralni, estetski, "ilozo"ski, društveni, psihološki i idejni problemi vezani uz odre!eno književno
djelo. 9zdvajanjem i analizom takvih problema otvaraju se široke mogu%nosti za odgojno djelovanje u nastavnom procesu. U metodičkoj literaturi
razgraničuju se tipovi problemskih nastavnih sati od nastavnih sati cjelovite interpretacije djela i sati na kojima se interpretira tematsko0idejna osnova
djela i likovi. )etodičar Mara$cma$ donosi tri različita niza nastavnih sati koji se temelje na predlošku uškinova romana 3vgenij 1njegin.
Prvi mo(el utemeljen je na načelima problemske analize i obuhva%a devet nastavnih sati
2. sat1 #bjašnjavanje dojmova i pronalaženje glavnog pitanja za analizu1 ,ašto je #njegin odbio ljubav provincijske plemkinje, a zašto se tako
strasnozaljubljujeu Tatjanu u etrograduA
3. sat1 ristupa li #njegin životu na početku i na kraju romanaA 'ada uškin više suosje%a s junakom1 u 2. ili u ;. glaviA
4. od utjecajem kojih doga!aja se #njegin mijenjaA
5. Tko je ubijen u dvoboju1 budu%i provincijski plemi% ili OOpjesnik, zanesenjak, sanjarOOA
6. ,ašto je #lga brže zaboravila .enskoga nego TatjanaA
7. Hemu Tatjana ostaje vjerna i u čemu se očituje njezin preobražajA
8. ,ašto Tatjana odbija #njegina iako ga ljubiA (;. glava)
;. Hime je izazvan (uvjetovan) tragizam u sudbini najboljih likova romanaA ,ašto roman nije nazvan imenom Tatjane .arine, pjesnikova ideala,
nego imenom Fvgenija #njeginaA
<. ,ašto uškin na stranicama romana iskazuje i svoj životA U čemu autor nalazi izlaz iz tragedije u kojoj se nalaze njegovi likoviA
Dr'&i mo(el temelji se na načelima problemske analize. )arancman je naveo i model OOcjelovite analizeOO romana1
2. sat1 #njeginov dan
3. sat1 #bitelj .arinih
4. sat1 Tatjanino pismo
5. sat1 #njeginov odgovor
6. sat1 Tatjanina maštanja
7. sat1 +voboj
>
8. sat1 Tatjana u #njeginovom domu i u )oskvi
;. sat1 osljednji susret
<. sat1 jesnikova ispovijed
U "re/em mo(el' niz nastavnih sati temelji se na analizi likova1
2. sat1 #njegin i društvo
3. sat1 #njegin i .enski
4. sat1 .enski i #lga
5. sat1 #lga i Tatjana
6. sat1 Tatjana i #njegin
7. sat1 #njegin i Tatjana
8. sat1 .ikovi i priroda
;. sat1 =utor i likovi
<. sat1 jesnikov život na stranicama romana
)arancmanovi modeli otkrivaju posebnosti u raščlanjivanju sadržaja (književnog djela) i u njegovoj organizaciji. U modelu problemske analize sadržaj
se aktualizira s idejne, moralne, društvene psihološke strane. &oman se raščlanjuje na niz problema koji postaju predmetom interpretacije. U
"ormuliranju sadržaja nastavanih jedinica ističe se problem koji sadrži odre!eno neriješeno pitanje, tezu ili alternativu. *ustav nastavnih jedinica u
modelu problemske analize zahtijeva od učenika razvijeniji tip kritičkog mišljenja. roblemska analiza aktualizira one aspekte djela koji iziskuju bogatije
književno i životno iskustvo, izgra!eniji stupanj književne i op%e kulture. U težnji za aktualizacijom idejnih, moralnih, psiholoških, društvenih i
"ilozo"skih problema koji se očituju u djelu može do%i do udaljavanja od djela, tj. do preširokih digresija. *toga u organizaciji i raščlanjivanju sadržaja i
nastavnog sata treba imati na umu tu opasnost.
U sustavu problemske nastave književni se sadržaj raščlanjuje na odre!ene probleme. &aspon problema proizlazi iz književnoga djela koje se
interpretira, a njihov se opseg prilago!uje okvirima nastavnog sata, tj. mogu%nostima interpretacije problema u zadanoj vremenskoj jedinici. roblemi
se ponajprije otvaraju na idejno0tematskoj razini djela, ali se, isto tako, name%u i na razini "abulativno0kompozicijskoj i jezično0stilskoj. #visno o
speci"ičnosti književnoga djela koje se interpretira, u sustavu problemske nastave izdvajaju se oni problemi koji %e najviše zaokupiti zanimanje učenika.
10. Kompara"iv$o!problemsa $as"ava ' me"o(i#oj li"era"'ri
2. roblemska se situacija može stvoriti 'sporeIiva$jem &la-be$o& i $ji ževnog djela koje je poslužilo kao inspiracija glazbenom stvaraocu.
Uspore!ivanjem teksta književnog djela i njegove realizacije u glazbenom djelu uočit %e se razlike. Te %e razlike izazvati problem. Trebat %e ustanoviti
zašto je skladatelj odstupio od teksta romana$ (ime su motivirana ta odstupanja.
4uškinov roman (vgenij Onjegin inspirirao je ?ajkovskog za istoimenu operu. 8eđutim$ ?ajkovski nije u svom djelu obuvatio sve epizode iz 4uškinova romana.
;4uškinov se roman sastoji od osam glava$ opera ?ajkovskog od sedam slika.3 !spoređivanjem kompozicijske seme romana i opere postavit 'e se problem* )a#to je
*ajkovski iz %u#kinova romana izdvojio samo intimne scene? Je li time osiroma#ena +su"ena, idejno-estetska zamisao djela?
+a bi se mogao ostvariti ovakav tip problemske situacije, pretpostavlja se da su učenici upoznali roman. *lušanje i analiza opere slijedi nakon
interpretacije romana. oznavaju%i roman, možemo postaviti problemsko pitanje koje %e prethoditi slušanju i analizi opere. ostupak o kojem je riječ
može se primjenjivati u slučajevima kad izme!u književnog i glazbenog djela postoje uzajamni odnosi (kad književno djelo služi kao podloga glazbenom
djelu). Tako se u stvaranju problemske situacije ostvaruje načelo korelacije.
3. roblemska situacija nastaje uspoređivanjem književnog i filmskog djela. @kranizacija romana otvara mnoga pitanja. !spoređivanjem knji)evnog djela i
%ilma koji je oblikovan na njegovu predlošku postavit 'e se pitanje transpozicije romana u novi umjetni(ki ;%ilmski3 izraz. Ailmski 'e stvaralac iz knji)evnog djela izdvojiti
one epizode koje se mogu uspješno prenijeti u %ilmski izraz. = tim u vezi mo)e se postaviti problemsko pitanje* Je li .ilmski stvaralac iznevjerio idejno-estetski
smisao knji"evnog djela, je li literarnoj osnovi dao nova značenja, obogatio je novim porukama?
ostupak pri stvaranju problemske situacije izgleda ovako. 'ad učenici upoznaju književni tekst, tj. kad ga interpretacijom osmisle, prikazat %emo im
"ilm izgra!en na predlošku tog teksta (epizode, npr.), a zatim postaviti problemsko pitanje usmjereno na uspore!ivanje teksta i "ilma. itanje %e izazvati
spor koji %e se razriješiti komparativnom analizom.
3. roblemska situacija nastaje 'sporeIiva$jem il's"racija i $ji1ev$o& "es"a na koji se odnose. Učenici %e promatrati nekoliko različitih
ilustracija iste epizode ili lika. Uspore!ivanjem teksta, tj. piščeve zamisli lika ili epizode s likovnim ostvarenjem pojavit %e se problem. 9sti lik ostvaren
je likovno na različite načine, istaknute su različite nijanse u karakterizaciji lika. 'lasični likovi Pogoljevih #rtvih duša, npr., različito su prikazani u
ostvarenjima =gina, Ioklevskoga, .apteva, 'ukriniksova. Uspore!ivanjem različitih pristupa likovima nastat %e spor koji %e izazvati potrebu za dubljom
analizom i argumentacijom sudova i stavova.
1B
4. roblemska situacija nastaje 'sporeIiva$jem (vij' epi-o(a i- $ji1ev$o& (jela koje se temelje na istom motivu. U /ovakovoj noveli 8z
velegradskog podzemlja isti (in ;umorstvo vlastitog djeteta3 prosuđuje se ;ocjenjuje3 dvojako* kao najstrašnije djelo - zlo(in$ kao izvršenje bo)je volje. 0smišljava&
njem ti stavova nastaje problem. +jegovo rješavanje mo)e se ostvariti pozivanjem na autorov pogled na svijet$ na idejni stav koji se u noveli o(ituje.
! analizi 5olstojeva /ata i mira postavljeno je pitanje* )a#to su /usi pobijedili kod 0engrabene, a do"ivjeli poraz kod Austerlica?
'omparativnom analizom dviju epizoda dobiva se odgovor na postavljeno pitanje.
13. Problemsi pris"'p $ji1ev$om (jel' pri samos"al$om problemsom #i"a$j'
Da(a"a je problemse $as"ave književnosti osposobiti učenike za p r o b l e m s o # i " a $ j e $ j i 1 e v $ o & ( j e l a . roblemsko je čitanje
usmjereno istraživačko čitanje jer učenik treba uočiti probleme, odnose me!u njima i prona%i njihove veze s elementima iz van književnog teksta.
roblemsko čitanje zahtijeva izuzetnu intelektualnu aktivnost (uočavanje, razlikovanje, klasi"iciranje, pam%enje, prepoznavanje, zaključivanje,
uspore!ivanje, apstrahiranje, analiziranje, sistematiziranje, raspore!ivanje, vrednovanje itd.). 8e-'l"a" takva #i"a$ja uključuje spoznanje o djelu
(otkrivanje ideje, teme, "abule, kompozicije, karakteristika likova, motiva0problema, osobina književne epohe, piščeva nazora o svijetu itd.), razvijanje
čitalačkih sposobnosti i literarnog senzibiliteta.
Problemsko i!anje !emelji se na u(enikovu do)ivljaju knji)evnog teksta koji uklju(uje razumijevanje i osmišljavanje njegovi elemenata. 4ri problemskom (itanju
dominiraju u(enikove intuitivne i analiti(ke aktivnosti koje utje(u na njegovu komunikaciju s literarnim tekstom nadređuju je.
Problemso #i"a$je omo&'/'je problematizaciju teksta, tj. panoramsko uočavanje problema koje može rezultirati i izdvajanjem glavnog problema
#sim čitanjem književnog djela učenik %e za svoje osobno QiskustvoR o djelu prona%i argumente i mišljenja u studijama, monogra"ijama, esejima,
kritikama, govorima, pogovorima, enciklopedijama, i drugim izvorima. 9zdvajat %e stavove koje prihva%a, ali i one s kojima se ne slaže
Hitaju%i književno djelo '#e$i bilje1i svoje komentare, asocijacije, argumente, napomene, citate, anotacije, bibliogra"ske jedinice, sekundarne izvore
itd. U dnevniku čitanja zapisani su prvi rezultati komunikacije učenik0književno djelo. +nevnik se čitanja mora posebno koncipirati kako bi se mogao
"unkcionalno iskoristiti pri problemskoj obradi literarnog teksta u školi i za samostalni rad izvan škole. *vaki problem0motiv u književnom djelu otvara u
dnevniku čitanja novo poglavlje.
6avaljuju'i dnevniku (itanja$ pri problemskoj obradi knji)evnog djela u(enik ne'e ClutatiD po rasutim bilješkama$ ve' 'e brzo pronalaziti potrebne elemente skupljene na
jednom mjestu.
1nevnik (itanja se mo)e upotrijebiti u svim %azama problemske analize$ a posebno je %unkcionalan za one djelatnosti koje se temelje na istra)ivanju i dokazivanju. =adr)aj i
uloga dnevnika (itanja upu'uju na njegovu vezu s elementima znanstvenog rada i osiguravaju mu zna(ajno mjesto u problemskoj nastavi knji)evnosti.
Da(a"a je $as"av$ia i da motivira učenike za problemsko čitanje književnog djela1 aktualiziranjem prije istraženih sličnih problema, navo!enjem
citata iz djela, citiranjem samostalnih radova starijih učenika ili stvaranjem problemske situacije prije čitanja (gledanjem "ilma, likovnog materi jala, TG0
emisije). Gažno je u problemskoj situaciji koja prethodi čitanju učenike provocirati, zainteresirati, emocionalno i intelektualno pokrenuti, što je najbolja
priprema za problemsko čitanje.
#sim problemskog čitanja književnog djela u cjelini, može se organizirati i problemsko čitanje ulomka, i to u školi, u različitim "azama problemske
analize. Problemso #i"a$je omo&'/'je razvijanje psii(ki sposobnosti u(enika$ koje se pri obradi djela intenziviraju. =vaka uspješna problemska obrada literarnog
djela podloga je i motivacija za novo problemsko (itanje.
14. Problemsa a$ali-a $ji1ev$o& (jela ' .oli i i-va$ $je
roblemski pristup književnom djelu -apo#i$je problemsim #i"a$jem2 $as"avlja se problemsom a$ali-om2 a -avr.ava o$"es"'ali-acijom i
a"'ali-acijom o(reIe$o& li"erar$o& problema.
"pe#ifinos! problemske obrade književnog djela ogleda se u redoslijedu nastavni situacija* stvaranje problemske situacije$ problematizacija djela ;panoramsko
uo(avanje problema&motiva3$ %ormuliranje glavnog problema$ istra)ivanje problema&motiva$ osvjetljavanje glavnog problema$ kontekstualizacija glavnog problema ;u)a i
šira3$ aktualizacija glavnog problema i problemsko&stvarala(ki zadatci za samostalan rad.
Nas"av$ik s!vara problemsku si!ua#iju ;citatom iz djela$ kriti(kim tekstom$ problemskim pitanjima$ anketom$ %ilmom$ itd.3$ a u(enici iznose pristupe i poglede koji su
razli(iti i argumentiraju i. "pe#ifinos! je problemske si!ua#ije što daje niz rješenja$ a jednozna(nog i ne mo)e biti kad je rije( o knji)evnom djelu. +jezina je uloga$ dakle$
da motivira u(enika za istra)iva(ku djelatnost. 4roblemska analiza uz raš(lanjivanje knji)evnog djela pretpostavlja speci%i(no kretanje kroz djelo motivirano osvjetljivanjem
glavnog problema. 4roblem ne tra)i određene tipove odgovora$ ve' problemsku analizu. /iterarni je problem strukturni element knji)evnog djela$ a te)ište je na
osvjetljavanju problema$ ne na rješenju. !(enik u problemskoj analizi djela uo(ava elemente koje uklju(uje problem$ uspoređuje i$ otkriva veze među njima itd.
9ješavanjem literarnog problema razvija se i umjetničko mišljenje$ koje pove%uje spo%najne i psi&ike elemen!e$ a u!jee na formiranje i usvajanje es!e!ski&
vrijednos!i.
Samos"ala$ ra( '#e$ika i%van 'kole
11
oslije problemske analize djela na satu, nastavnik zadaje učenicima problemsko0stvaralačke zadatke za samostalan rad kod ku%e. ,ilj je tih -a(a"aa
da se problemski pristup djelu produbi i prošiti. =tvarala(ki samostalni rad u(enika mo)e se realizirati usmeno ili pismeno$ a u(enici mogu rješavati zadatke tako da svi
rješavaju isti zadatak$ ili nastavnik pripremi više zadataka od koji u(enici odaberu one koje 'e najuspješnije riješiti.
1,. (lanak i% asopisa u!emeljen na problemskom pris!upu bilo kojem književnom djelu )odabir prema vlastitom izboru)
+#P#G#&9.F *)# *F += LF )=&9?= ?#,9L &9?FK9T9 #G# 9T=/?F.
19. 8oma$ ' problemsoj $as"avi
+ramska i pripovjedna djela pružaju ve%e mogu%nosti problemske analize. &oman se, i u metodičkoj literaturi i u praksi, a"irmirao kao najprikladnija
književna vrsta za problemsku obradu.
U teoriji književnosti roma$ je (efi$ira$ kao slobodni , otvoreniji prozni oblik koji teži sveobuhvatnosti i da nikada ne bude dovršen!
*peci"ičan oblik romana vezan je za sadržaj, koji predstavlja oblikovanje privatnog života čovjeka, i za značenje što ga ima u
književnosti, jer je Qsklon kritičkom odnosu prema tradiciji ...R i Qpojavljuje se kao nosilac novih umjetničkih sredstava oblikovanja i
novih shva%anja čovjeka i svijeta. 0ve karakteristike romana* oblik$ sadr)aj i zna(enje pridonijele su njegovu istaknutom mjestu u problemskoj nastavi knji)evnosti.
! interpretativno&analiti(kom sustavu roman se obrađuje cjelovito. 4rednost je cjelovite interpretacije u tome što obuva'a djelo u cjelini ;temu$ likove$ kompoziciju$ %abulu
itd.3$ a ono se raš(lanjuje i obrađuje u ciklusu nastavni sati.
Interpretativno&analiti(ki i problemsko&stvarala(ki sistemi$ uz speci%i(nosti$ imaju i zajedni(ke elemente ;isticanje uloge u(enika&subjekta$ isodište aktivnosti je literarno
djelo$ a nastavnik je organizator nastavnog procesa3. 4roblemski pristup tim elementima određuje osobite karakteristike.
U ulozi učenika0subjekta u nastavnom procesu naglašen je istraživačko0stvaralački element nastavni sadržaj je QsubjektR koji komunicira, name%e
problemska pitanja, stvara dileme, traži opredjeljenja, nudi mogu%nosti i odgovore, izaziva suprotstavljanja itd.
)etode problemske nastave omogu%uju da se QgovorR književnog djela dokuči, tj. potiču istraživački, samostalan rad koji pridonosi individualizaciji
nastave i "ormiranju stvaralačke ličnosti učenika
/astavnik svoju stručnost, a"initet i senzibilnost, invenciju i intuiciju povezuje s kreativnim
djelovanjem, a primjenjuje i metodologiju -$a$s"ve$o& ra(a.
Problemsi pris"'p roma$' je is"o(ob$o o"riva$je i osvjetljavanje pojedinih problema i principa integracije i korelacije elemenata njegove
strukture. Problemsa a$ali-a o"riva kako neki element )ivi u romanu$ kojim je sredstvima ostvaren i u kakvu je odnosu prema drugim elementima. 4roblemski
pristup romanu$ iako se temelji naCizboruD problema$ pretpostavlja zava'anje knji)evnog djela u CcjeliniD$ jer odabrane elemente promatra u %unkciji$ tj.u odnosu prema
ostalim elementima knji)evnog djela.
4roblematizacija romana dovodi do glavnog problema$ (ije osvjetljavanje zatijeva aktiviranje problema&motiva$ a samo istra)ivanje problema&motiva zatijeva posezanje za ostalim elementima
djela. +a kraju se rezultati istra)ivanja problema&motiva projiciraju na glavni problem i osvjetljavaju njegovu strukturu$ a u kona(noj sintezi i stavljanju glavnog problema u kontekst djela$ opusa$ vremena$
njegove dimenzije rastu ;generalizacije i korelacija sa znanstvenim i umjetni(kim podru(jima3.
1:. Obra(a roma$a ' problemsoj me"o(i#oj li"era"'ri
roblemski model izvodi se iz teorije problemske nastave. /a predlošku romana utvr!uju se i izdvajaju problemi koji postaju sadržajem nastavnoga sata.
.iterarni problemi vezuju se uz tematsko0idejni sloj, strukturu, likove, vrstovne značajke, jezik i stil.
*vaki nastavni sat u problemskom ciklusu sadrži ove odrednice, fa-e $as"av$o&a sa"a*
• ! prvoj %azi stvara se problemska situacija.
• ! drugoj %azi de%inira se literarni ;istra)iva(ki3 problem i mogu'a istra)iva(ka metodologija
• ! tre'oj %azi organizira se samostalan rad ;pojedina(ni$ tandemski ili rad u skupinama3.
• ! (etvrtoj %azi analiziraju se i vrednuju rezultati istra)ivanja.
• ! petoj %azi predla)u se novi istra)iva(ki zadaci.
<-ora problemso&a mo(ela
12
=lber! *amus =tranac
&oman se proučava u završnom razredu srednje škole, u programskoj cjelini moderni roman. &ecepcija, razumijevanje i tumačenje romana uskla!uju
se s doživljajno0spoznajnim mogu%nostima učenicaBučenika, s posebnim usmjerenjem na temu otu!enosti i gubljenja osje%ajnosti. Problemsi mo(el o
ojem je rije# pola-i o( pre"pos"ave (a s' '#e$ice='#e$ici samos"al$o pro#i"ali roma$.
Nas"av$i sa" ob'*va/a ove sas"av$iceE
1. Provjeravanje recepcije romana! &ecepcija se može provjeriti anketom koja sadrži više odrednica o glavnim problemima (glavnom problemu) u
romanu. 8oma$ Alber"a ,am'sa &ovori oE
a6 #ovjeovoj sre/i ' mo(er$ome svije"'J
b6 (r'."ve$oj a$&a1ira$os"i poje(i$ca i 1elji -a (r'."ve$im 'spo$omJ
c6 #ovjeovoj o"'Ie$os"i2 emocio$al$oj o"'pjelos"i 5&'blje$j' osje/aj$os"i62 1ivo"$om besmisl' i aps'r($os"i 1ivo"aJ
(6 lj'bavi meI' lj'(ima2 '-ajam$om ra-'mijeva$j'.
%. Vre($ova$je i ome$"ira$je o(&ovora ' a$e"i
Izdvajanje temeljnoga problema koji se istra)uje* ovjekova o!uđenos!$ emo#ionalna o!upjelos!$ živo!ni besmisao$ apsurd.
0. Prije(lo& me"o(olo&ije -a samos"ala$ is"ra1iva#i ra(. 4rijedlog sadr)i postupke kojima se problem istra)uje* pronalaženje poda!aka u !eks!u$ #i!iranje
dijelova !eks!a$ usmeno komen!iranje$ s!varanje plana %a i%laganje problema. Is!raživanje može bi!i pojedinano$ u parovima ili skupinama.
3. Samos"ala$ is"ra1iva#i ra(
4. Objavljiva$je re-'l"a"a, vrednovanje pos!ignu+a$ o!varanje novi& pris!upa$ i%bor novi& %ada!aka.
1;. K$ji1ev$i liovi ' problemso!s"varala#oj $as"avi
U sustavu problemsko0stvaralačke analize književnog djela književni je lik neobično poticajan predmet za stvaranje problemske situacije. roblemska
analiza karaktera traži od učenika razvijeno kritičko mišljenje i adekvatnu op%u i književnu naobrazbu te životno iskustvo. U problemskoj nastavi
nastavnik je organizator istraživačke i stvaralačke aktivnosti učenika. /astavnik može stvoriti problemsku situaciju1
 =lternativnim pitanjem o književnom liku
 rimjenom ankete koja sadrži problemska pitanja usmjerena prema književnom liku
 9zricanjem oprečnih mišljenja o liku i otvaranjem polemike
 -itiranjem značajnih a"orističkih i "ilozo"skih misli što ih izražava lik, a koji traže posebnu analizu i komentar
 9nterpretativnim čitanjem dijaloških i monoloških dionica koje potiču učenike na raspravu i kon"rontiranje gledišta u vezi s književnim
likom
 ostavljanjem teze vezane uz knj. lik koja traži primjenu istraživačke metode zbog potvr!ivanja ili negiranja teze
 Uspore!ivanjem literarnog junaka s junakom ekraniziranog djela ili s dr. junacima
 /avo!enjem različitih književnokritičkih mišljenja o liku sa zahtjevom da se učenik opredijeli za jedno mišljenje i obrazloži ga
*vi ovi postupci vezani uz neki književni lik uključuju primjenu problemskih pitanja i zadataka.U interpretaciji književnog lika značajnu ulogu imaju
tekstovna nastavna sredstva (literarna djela, povijesti književnosti, teorije knjiž., stilistike, kritike, eseji, čitanke, metodički priručnici, časopisi) te
vizualna, auditivna i audiovizualna sredstva.
%>. Mo1e li se poe-ija obraIiva"i ' problemso!s"varala#oj $as"avi@
)islim da +=S ,ato što postoje (prema &osandi%u) problemska pitanja i zadaci kojima učenici mogu pristupiti poeziji, i to konkretno značajkama motiva,
autorovom odnosu prema njima, položaju motiva i zakonitosti njihove organizacije.
To podrazumijeva samostalni istraživački rad učenika u nastavi.
rimjerice1
DADATAK A. #dre!ivanje pripadnosti motiva i utvr!ivanje njihovih svojstava te klasi"ikacija motivaS
2. deduktivan postupak, generalizacija koju treba konkretizirati1
a) U pjesmi Geče na škoju postoje 4 skupine motiva (motivi iz prirode, socijalni motivi i religiozni motivi)
3. zadaci induktivnog tipa, motivska analiza pjesme s podacima na temelju kojih se zaključuje1
U pjesmi susre%emo ove motive TU
13
• plava pučina, zvuk, ...
• ubogi puk, ...
9nduktivni i deduktivni zadaci potiču induktivno i deduktivno mišljenjeS
%1. +i"era"'ra o poe"sim mo(elima problemse $as"ave.
2. &asima 'aji%1 9oman u sustavu problemske nastave, K', ,g, 2<;2.
3. )ilorad /ikčevi%1 #etodičko:problemske književne komunikacije, K', ,g, 2<<2.
4. ?ovan Jor!evi%1 9ešavanje problema kao oblik stvaralačkog rada u nastavi, /astava i vaspitanje, 2<83.
5. G. P. )arancman1 Problemnoe izučenie literaturnogo proizvednija i drugie puti školjnogo razbora, .iteratura v škole, 2<83.
%%. Dramsi i sce$si o(&oj K pojmov$o 5li"erar$o6 o(reIe$je
+rama (grč. drahme 0 radnja) kao znanstveni termin označava poseban književni rod. 'ao poseban književni rod ulazi u područje interesa teorije
književnosti. U teoriji književnosti postoje različita odre!enja drame, a to proizlazi iz različitih teorijsko0metodoloških ishodišta.
Teoretičari književnosti utvr!uju samosvojnost dramskoga roda u odnosu na ostale književne rodove (liriku i epiku). ostoje teorije koje zastupaju
mišljenje da je drama nesamostalan književni rod te da su njezina umjetnička (izražajna) sredstva u usporedbi s lirikom i epikom ograničenija. #na je
zapravo proizišla iz lirike i epike i sjedinjuje epsku objektivnost i lirsku subjektivnost. ri odre!ivanju samosvojnosti dramskoga roda (dramske
književnosti) postavlja se pitanje odnosa drame i kazališta.
U de"inicijama drame ističe se njezina scenska namjena. Drama se o(reI'je ao1
a) književni rod u dijaloškoj "ormi, namijenjen scenskom izvo!enju
b) književni tekst osobite vrste koji je izravno ili posredno namijenjen izvedbi na pozornici
c) pjesničko0scenski (ili pjesničko0predstavljački) kompleks kod kojega razlikujemo 4 činitelja (tekst, glumca i publiku).
U teoriji razgraničenja drame od ostalih književnih rodova ističe se scenska pojavnost kao razlikovni element. @rano Hale smatra da je nemogu%e
objasniti i teoretski obrazložiti njezine osobine i razlike u odnosu prema drugim književnim vrstama ako se ne uo%e zakonitosti i uvjeti koje scena
name%e drami kao pisanom tekstu.
*censka pojavnost drame, njena veza s kazalištem, njeno kazališno oživotvorenje name%e se kao predmet bavljenja teatrologije (znanost o kazalištu).
ri odre!ivanju bitnih značajki drame (dramske književnosti) teoretičari književnosti, odnosno dramaturzi i teatrolozi uzimaju različite kategorije kao
bitnu odrednicu TU neki smatraju da su dramski karakteri bitna odrednica drame, oni su nositelji sukoba, idejnih poruka i žanrovskih obilježja. ostoje
mišljenja teoretičara prema kojima se "abula pojavljuje kao bitna odrednica drame. =ristotel u oetici ističe da je "abula duša tragedije. )e!utim,
pojam "abule u =ristotelovoj oetici nema isto značenje kao u novijim teorijama. @abula prema =ristotelu obuhva%a ideje i sadržaj djela u jedinstvu.
=ristotel daje prednost dramskoj radnji pred dramskim likom, on smatra da drama (tragedija) ne može postojati bez radnje, a bez likova može. -ilj je
tragedije prikazivanje radnje, a ne svojstava. *lično gledište zauzima i .essing smatraju%i da je radnja glavno izražajno sredstvo tragedije. Megel ističe
da se radnjom (djelovanjem) najpotpunije očituje ljudski karakter u drami.
/ovije teorije drame tako!er ističu radnje kao jednu od bitnih odrednica.
%0. Novije pro&ramse o$cepcije ' o($os' $a (rams' $ji1ev$os"
/oviji nastavni programi prevladavaju dosadašnju zapostavljenost dramske književnosti u odnosu prema ostalim književnim rodovima.
#sim dramske književnosti, koja je tradicionalno sastavni dio književnog programa, noviji nastavni programi a"irmiraju i scensku umjetnost.
Uključivanjem scenske umjetnosti u programski sadržaj stvaraju se nove mogu%nosti za književno0scenski odgoj i obrazovanje.
U izricanju ciljeva i zadataka nastave književnosti za pojedine stupnjeve o0o sustava pojavljuju se "ormulacije koje se odnose na književno0scenski odgoj
i obrazovanje.
,a mla!e razrede osnovne škole (9. do 9G.) izriču se posebni zadaci književno0scenskoga odgoja i obrazovanja. rogram postavlja zahtjevda se učenici
dovedu do samostalnoga čitanja književnih djela i gledanja scenskih i "ilmskih ostvarenja. *amostalno čitanje odnosi se na čitanje dramskih tekstova
(igrokaza), samostalno gledanje odnosi se na gledanje dječjih igrokaza.
Takvom se programskom orijentacijom osigurava usporedno razvijanje književnog i scenskog pristupa. rogram a"irmira čitatelja dramskog teksta i
gledatelja scenskog djela.
#sim čitanja i gledanja, koje se ostvaruje u samostalnom individualnom radu učenika, program predvi!a i analitičko0interpretacijsku razinu bavljenja
dramskim i scenskim djelom. #na obuhva%a uvo!enje učenika u interpretaciju dramskih i scenskih djela te pripremu za samostalnu interpretaciju istih.
Iudu%i da interpretacijsko0analitička razina uključuje i teorijsko0metodološku problematiku, uspostavlja se sustav pristupa, postupaka i pojmova koji se
usvajaju i primjenjuju u nastavnim situacijama, odnosno u pojedinim razredima i na pojedinim o0o stupnjevima.
14
rema rijedlogu o0o programa hrvatskoga ili srpskoga jezika s književnoš%u, scenskom i "ilmskom umjetnoš%u od 2. do ;. razreda sustav pojmova koji se
odnose na dramsku knjiženost i scensku umjetnost izgleda ovako TU
8AD8ED POJMOVI ID D8AMSKE KNJIŽEVNOSTI I S,ENSKE
<MJETNOSTI
2. +oga!aj u dramskom igrokazu, scenski lik, izgled lika
(odje%a, stas, lice, oči, kosa), kazalište, gledalište,
pozornica
3. *censki prizor, mjesto, vrijeme doga!anja, glavni i
sporedni likovi, glumac, uloga, gluma, bajka0igrokaz
4. &adnja, govor lika, dijalog
5. Tema scenskog djela, "abula, odnos me!u likovima
6. 9deja, "abulai njezini elementi1 uvod, radnja, zaplet ili
sukob, vrhunac, rasplet. Ftička karakterizacija lika,
scenski prostor, didaskalije, monolog, igrokaz, dječji TG
igrokaz, dramatizacija
7. #snovna tema i tematske jedinice, "aze u razvoju radnje :
početak, zaplet, vrhunac, raplet. Ftička, sociološka,
govorna karakterizacija lika, prizor, slika, čin, režija,
redatelj, dramsko i scensko djelo
8. =utorov stav, stav književnog (dramskog) lika,
dinamičnost radnje, motiviranost radnje, psihološka
karakterizacija lika, scenogra"ija, komedija, radijska i TG
drama
;. Mumor, ironija, satira, geg, dekor, rasvjeta, tragedija
%3. Pro&ramsi raspore( pojmova i- (ramse $ji1ev$os"i i sce$se 'mje"$os"i
rogram obuhva%a temeljne književnoteorijske i teatrološke pojmove. &aspored pojmova temelji se na načelu primjerenosti, kontinuiteta, sustavnosti i
postupnosti.
*vako od načela ostvaruje se na speci"ičan način. rema načelu primjerenosti pojmovi se navode onim redom koji je uvjetovan spoznajnim mogu%nostima
učenika u pojedninim "azama razvoja. )ladi čitatelji i gledatelji prvotno se vežu uz doga!aje i likove u dramskom i scenskom djelu.
Ilagonadežinino istraživanje pokazuje da 5<V ispitanika kod drame (scenkog djela) ističe zanimljivost doga!aja i sretan završetak te likove i pozitivne
karakterne crte (hrabrost). Ta psihološka odrednica u recepciji drame (scenskog djela) opravdava odre!ivanje mjesta doga!aja i lika kao polaznih
pojmova u sustavu dramskih i teatroloških pojmova. ,atim idu pojmovi1 kazalište, gledalište, pozornica.
ojmovi se uvode prema kriterijima asocijativnosti i apstrakcije. =socijativne veze dovode do sustava pojmova1
a) kazalište : gledalište : pozornica
b) glumac : uloga : gluma
c) početak radnje : zaplet : rasplet
d) čin : slika : prizor
*vrstavanjem pojmova u mikrosustave olakšava se usvajanjeS
*ustav dramskih i teatroloških pojmova u osnovnoj školi TU viši stupanj apstrakcije označavaju ovi pojmovi1 tema, "abula, ideja, drama, scensko djelo,
autorov stav, stav likova, humor, ironija, satira. #ni se tako!er me!usobno povezuju u mikrosustave. (npr. ironija, humor, satira uz komediju kao
dramsko0scensku vrstu).
rogramski raspored pojmova počiva na logičko0spoznajnim osnovama nastavnoga procesa i razinama apstraktnoga mišljenja.
%4. Dramsa $ji1ev$os" i sce$sa 'mje"$os" ' pro&ram' sre($je .ole K o$cepcija
rogram dramske scenske umjetnosti u osnovnoj školi uvjetuje i srednjoškolski program. Uvažavanjem načela kontinuiteta srednjoškolski program kre%e
od spoznaja koje utvr!uje oš program. rogram osnovne škole postupno i sustavno dovodi učenika do poimanja dramski i scenske umjetnosti kao posebnih
vrsta umjetnosti i do shva%anja njihovih bitnih značajki. +osegnuti stupanj programskog odre!ivanja dramske i scenske umjetnosti omogu%uje viši stupanj
književnoteorijskog i teatrološkog odre!ivanja u rogramu za srednju školu.
*rednjoškolski program uspostavlja programsku cjelinu koja dramsku i scensku umjetnost postavlja u kontekst drugih umjetnosti ("ilmske, glazbene,
likovne, plesne) i kontekst drugih književnih rodova i vrsta. Tako strukturirana programska cjelina pretpostavlja razvijeniji tip teorijskog mišljenja i
složeniju metodologiju. roširuje se teorijsko0metodološki sadržaj koji je uvjetova i umjetničkim značajkama dramskih i scenskih predložaka
15
(programskih djela). U programu srednje škle prisutna je i teorija dramske i scenske umjetnosti i metodologija studija (proučavanja) u primjerenom
obliku.
*adržajno oboga%ivanje programa dramske književnosti i scenske umjetnosti očituje se i u njegovom književnopovijesnom dijelu. rogram uspostavlja
povijest dramske i scenske umjetnosti. ovijesni dio programa obuhva%a reprezentativna djela (dramska i scenska) iz književnosti hrvatskoga i drugih
naroda.
%7. Drama ' pro&ram' ao $ji1ev$i ro(
rogram odre!uje dramu kao književni rod, proširuje i produbljuje usvojene pojmove, de"inicije i teorije prema načelu kontinuiteta i vertikalnog slijeda
u programiranju književnoteorijske i teatrološke problematike. Takvo proširivanje i produbljivanje programskoga sadržaja pokazuje tablica1
#?=), +F@9/9-9?=, TF#&9?= #*/#G/= K'#.= *&F+/?= K'#.=
drama i dramske vrste
kompozicija drame
drama
komedija
radijska drama
TG drama
tragedija
bajka : igrokaz
igrokaz o djetinjstvu
TG igrokaz
dramatizacija
doga!aj,
radnja
uvod
zaplet (sukob)
vrhunac
rasplet
& drama (etimologija i značenje termina)
& drama kao književni rod, književna vrsta, dramska
umjetnost, de"inicije drame
& drama i kazalište (dramaturgija, teatrologija)
& struktura dramskog teksta (popis likova,
didaskalije, dijalog, monolog), de"inicije i teorije
elemenata dramskog teksta
& od dramskoga teksta do predstave, maska kao
simbol kazališta, scenski prostor, scenogra"ija,
kostimi, rekviziti, rasvjeta, publika, redatelj,
glumac, gluma
& dramske vrste1 tragedija, komedija1 vodvilj, "arsa,
tragikomedija, melodrama, komedija karaktera,
komedija intrige, komedija situacije, pastorala
& tragično, komično, tragikomično, groteskno,
tragični junak, tragična krivnja, drama, opera,
opereta, radiodrama, televizijska drama, mjuzikl,
literarno : glazbena predstava
%9. Drama ' pro&ram' ' povijes$o!s"ilsom ovir'
ovijesni dio programa uključuje dramsku književnost i scensku umjetnost. &eprezentativna dramska i scenska djela proučavaju se u okviru povijesno :
stilskih "ormacija. rogramsku zastupljenost dramske i scenske umjetnosti u okviru povijesno stilskog proučavanja prikazuje sljede%a tablica1
&=,+#I.?F (#G9?F*/# : *T9.*'= @#&)=-9?= &#I.F)=T9'= +&=)*'F '/?9WFG/#*T9 9 *-F/*'F
U)?FT/#*T9
antika grčka tragedija i komedija, rimska komedija
srednji vijek crkvena drama, prikazanja, lauda, mirakuli, misteriji,
moraliteti, "arsa, srednjovjekovno kazalište
1,
renesansa renesansna komedija, pastorala, commedia dellO arte,
renesansno kazalište, hrvatsko renesansno kazalište,
renesansna tragedija, elizabetinsko kazalište
barok opera, melodrama, barokno kazalište, zlatni vijek
španjolskog kazališta
klasicizam, prosvjetiteljstvo komedija i tragedija, kazalište "rancuskoga klasicizma,
kajkavska komedija
predromantizam, romantizam romantička drama, komedija epohe romantizma, ilirska
drama i kazalište, stvaranje nacionalnih kazališta u
jugoslavenskih naroda, kazališna kritika
realizam, naturalizam realistička drama, naturalistička drama, psihološka drama
moderna, me!uratna moderna drama, ekspresionistička drama, otvorena
dramaturgija, epski teatar, 'rleža kazalište
ratno i poratno razdoblje kazalište u /#I0u, antidrama i kazalište apsurda,
radiodrama, TG drama
%:. Drama i sce$sa 'mje"$os" ' i-bor$om pro&ram'
*adržaji dramske književnosti i scenske umjetnosti pojavljuju se u izbornom programu koji se uvodi od 8.r. osnovne škole, a učenici ga odabiru prema
vlastitim sklonostima. 9zborni program iz dramske književnosti i scenske umjetnosti obuhva%a umjetničku i znanstvenu problematiku, odnosno dramska i
scenska djela, teoriju dramske umjetnosti i povijest kazališne umjetnosti.
U 8.r. ističe se teatrološka analiza scenskoga djela koja se temelji na otkrivanju odnosa izme!u prikazivanja i promatranja scenskoga čina. +akle, razvija
se kultura scenskoga gledanja i otkrivanje zakonitosti scenskoga doga!anja. rogram sadrži bitne odrednice scenskoga čina1 scenski prostor, glumac,
gluma i mimika, scena, kostim, scenski govor. Ioljem upoznavanju scenskoga čina pridonosi poznavanje dramskoga teksta, odnosno drame kao
književnoga djela.
U ;.r., osim teorijskog sadržaja koji se odnosi na speci"ičnost scenske umjetnosti, uvode se sadržaji iz povijesti kazališne umjetnosti. ,apočinje se
povijesni pristup proučavanju scenske umjetnosti koji se nastavlja u srednjoj školi. ovijesni dio obuhva%a početke kazališne umjetnosti sve do
klasicizma.
*rednjoškolski zorni program scenske umjetnosti obuhva%a gra!ansku dramu, kazališni život romantizma, realizma i naturalizma, modernu dramu i
kazalište, suvremenu dramsku i kazališnu umjetnost.
9zborni program omogu%uje svestraniji scenski odgoj i obrazovanje učenika osnovne i srednje škole.
%;. Dramsa (r'1i$a
+ramski i scenski odgoj i obrazovanje programiran je u programskoj cjelini 9zvannastavne aktivnosti, što podrazumijeva postojanje dramske grupe
(družine) čiji se rad odvija u slobodnom vremenu učenika. Os$ov$i -a(a"a (ramse (r'1i$e je razvijanje učenikova dramskog izraza. /astavnik uvodi
učenike u spontan dramski izraz, osposobljava ih za izvo!enje samostalnih dramskih zadataka i igrokaza.
Ovir$i sa(r1aji ra(a ' (ramsoj (r'1i$i1
& upoznavanje dramske književnosti i teorije drame
& priprema učenika za gledanje kazališne predstave ili TG drame
& analiza kazališne predstave ili TG drame1 gluma, dramaturgija, scenogra"ija
& osnovni zakoni dramskoga stvaralaštva, scenske umjetnosti i dramske vrste
& povijest kazališta i drame
& povijest hrvatske kazališne kulture
& veliki dramatičari i komediogra"i
& veliki kazališni glumci i re"ormatori
& scensko : glazbeni oblici umjetnosti
& nastajanje kazališne predstave
& dramatizacija proznoga djela
& pra%enje kazališne kritike i prikaza
& pisanje prikaza kazališne predstave i TG drama
0>. Pro&ramsa pove-a$os" (ramse i sce$se 'mje"$os"i s pro&ramom i-ra1ava$ja i s"vara$ja
17
rogram dramske i scenske umjetnosti povezuje se s programom jezičnog izražavanja i stvaranja. Ge% od 2.r. osnovne škole a"irmiraju se (ijalo.i oblici
izražavanja i stvaranja kao nastavak dječjih igara sa scenskim lutkama u vrti%u. 'ao posebna vrsta govorne vježbe provode se sce$se ra-&ovor$e i&re
(dijaloške i monološke) koje približavaju scensku umjetnost. U njima se očituje stvaralačka mašta, sposobnost uživljavanja u likove i situacije,
sposobnost emocionalnoga nijansiranja govora. #sim toga, provode se vježbe opisiva$ja -ami.lje$i* pre(me"a (igračaka, slikaN) u kojima se učenik
oslanja na vizualnu percepciju i asocijaciju te različiti oblici prepri#ava$ja lutkarske ili kazališne predstave.
#d 2.05. r. osnovne škole uz dramsku i scensku umjetnost vežu se ovi oblici jezičnog izražavanja i stvaranja1 sce$se &ovor$e i&re2 'sme$e
(rama"i-acije 5bas$e2 baje62 s"vara$je (ramse pri#e2 opisiva$je s"var$o& i -ami.lje$o& sce$so& pros"ora2 prepri#ava$je l'"arse ili a-ali.$e
pre(s"ave2 ara"eri-acija liova i- l'"arse pre(s"ave ili sce$so&a (jela.
#d 6.0;.r.1 'sme$o ili pisme$o s"vara$je (ramse pri#e2 ra-vija$je (ramse ra($je s"vara$jem -aple"a2 vr*'$ca i rasple"a2 'sme$o ili pisme$o
obliova$je (ramso&a (ijalo&a2 (i(asalije i afi.a (popis dramskih likova i njihova odnosa).
#sim izvornih učeničkih oblika izražavanja i stvaranja, njeguju se i oblici utemeljeni na gotovom dramskom tekstu koji pripadaju reproduktivnim oblicima
izražavanja1
a) izgovaranje i zapisivanje naslova dramskog ili scenskog djela, dramskih likova, glumaca, imena redatelja, scenogra"a, kostimogra"aN
b) prepričavanje lutkarske ili kazališne predstave, dramskoga teksta, karakterizacija dramskoga lika, pojedinih uloga
c) opisivanje scenskoga prostora, vanjskog izgleda likova na temelju didaskalija, opisivanje kostima na temelju gledanja predstave
d) interpretacija likova, glume, scenogra"ije, kostimogra"ije, režije, pisanje kazališne kritike
/avedeni oblici izražavanja mogu se svrstati u dvije vrste1
2) stvaralački oblici izražavanja : učenički izvorni oblici jezično : scenskoga izražavanja
3) analitičko : interpretacijski oblici izražavanja : uvjetovani su gotovim predloškom
01. Je-i#$i i sce$si oblici i-ra1ava$ja i s"vara$ja
I&. *TG=&=.=H'9 #I.9-9 =/=.9T9H'#09/TF&&FT=-9?*'9 #I.9-9
2. scenske govorne igre izgovaranje naslova dramskih ili scenskih djela
3. opis zamišljenih predmeta zapisivanje naslova
4. opis zamišljenih prostora prepričavanje dramskoga teksta ili kazališne predstave
5. opis zamišljenih likova karakteriziranje dramskoga lika
6. usmeno stvaranje dramske priče opisivanje scenskoga prostora na temelju didaskalija
7. pismeno stvaranje dramske priče opisivanje dramskoga lika na temelju didaskalija
8. usmeno oblikovanje dijaloga opisivanje kostima na temelju gledanja predstave
;. pismeno oblikovanje dijaloga tumačenje lika
<. usmeno oblikovanje monologa interpretacija glume, scenogra"ije, kostimogra"ije
2>. usmeno oblikovanje didaskalija interpretacija režije
22. pismeno oblikovanje didaskalija pisanje kazališne kritike
23. usmeno oblikovanje a"iša usmena kazališna kritika
24. pismeno oblikovanje a"iša
rogram dramske i scenske umjetnosti postavljen je u suodnos s programom čitanja u kojem se dramski tekst pojavljuje kao poseban tip teksta. +ramski
tekst se, prema načinu primanja (recepcije) i načinu ostvarivanja, razlikuje od epskog ili lirskog teksta. čitanje drame pretpostavlja scensko zamišljanje.
Iogdan opovi% preporučuje (va $a#i$a #i"a$ja (ramso&a "es"aE
a) čitati dramu i postaviti je na zamišljenu pozornicu
b) vidjeti predstavu i čitanjem dogra!ivati vi!eno
rilikom čitanja dramskoga teksta dolazi do preo(ira$ja priop%enja (poruke) : signali pisanoga koda trans"ormiraju se u slušne signale.
Sce$so -ami.lja$je utemeljuje se na didaskalijama i dramskim situacijama pomo%u kojih se zamišlja mjes"o ra($je2 (ramse liove2 $ji*ove o($ose i
&ovor2 i-&le( sce$eN
&ecepcija dramskih situacija i likova ostvaruje se kao sukobljavanje realnog i "iktivnog, odnosno sukobljavanje dvaju konteksta (čitateljevog realnog i
dramskog).
Pro&ram #i"a$ja (ramso&a "es"a uskla!uje se s op%om teorijom čitanja i teorijom čitanja dramskoga teksta, a obuhva%a ove elemente1 slušanje
interpretacijskoga čitanja, glasno čitanje, čitanje u sebi, čitanje u sebi i zapisivanje, slušanje radioscene, usmjereno čitanje, scensko oblikovanje.
0%. Pro&ram (ramse i sce$se 'mje"$os"i i pro&ram #i"a$ja
1<
rogram dramske i scenske umjetnosti postavljen je u suodnos s programom čitanja. < pro&ram' #i"a$ja dramski tekst pojavljuje se kao poseban tip
teksta koji ima i svoje posebnosti čitanja. To čitanje drame pretpostavlja scensko zamišljanje. Iogdan opovi% preporučuje (va $a#i$a #i"a$ja
(ramso&a "es"a1
a) čitati dramu i postaviti je na zamišljenu (imaginarnu) pozornicu
b) vidjeti predstavu i čitanjem dogra!ivati vi!eno.
ri čitanju dramskog teksta dolazi do izražaja još jedna poseb$os"2 tj. nastupa preo(ira$je priop/e$ja 5por'a6 : jer dramski dijalog traži
prekodiranje pisanih signala u slušne signale.
Sce$so se pak -ami.lja$je pri čitanju dramskog teksta utemeljuje na didaskalijama i dramskim situacijama. /a temelju njih čitateljBčitateljica
zamišlja mjesto radnje, dramske likove i njihove odnose, govor likova. rate%i razvoj dramske radnje čitatelj(ica) zamišlja kako se mijenja izgled scene,
kako se mijenjaju likovi u pojedinim dramskim situacijama. &ecepcija dramskih situacija i dramskih likova ostvaruje se kao svojevrsno sukobljavanje
realnoga i "iktivnoga, sukobljavanje dvaju konteksta (čitateljeva realnog konteksta i dramskog konteksta). Tu dvojnost =smus de"inira ovako1 Hitatelj
prima dramske situacije i likove kao neposredne stvarnosti, ali istodobno osje%a da to nije sam život nego njegova umjetnička konkretizacija. Taj se
odnos očituje i pri čitanju ostalih književnih vrsta, ali se pri čitanju dramskog djela osobito name%e.
rogram čitanja dramskoga teksta uskla!uje se s op%om teorijom čitanja i teorijom čitanja dramskog teksta.
00. Pro&ramse o(re($ice (ramse i sce$se 'mje"$os"i
*adržaj programa dramske i scenske umjetnosti iskazuje se prema recepcijskom kriteriju, tj. prema načinu primanja i komuniciranja. rema tom
kriteriju uspostavljeni su sljede%i $a#i$i prima$ja i om'$icira$ja1
a) slušanje dramskoga teksta
b) gledanje dramskog teksta
c) čitanje dramskog teksta
&iječ je zapravo o različitim aktivnostima koje pretpostavljaju različite sposob$os"i1
a) sposobnost slušanja (auditivnog primanja dramskih poruka)
b) sposobnost gledanja
c) sposobnost čitanja (sposobnost prekodiranja vizualnih znakova u scenske, auditivne znakove)
Uspostavljene su ra-i$e $a ojima se os"var'je om'$iacija s dramskim i scenskim predloškom1
2) 9ndividualni doživljaj, subjektivni dojam : početna razina
3) 'ritičko0teorijska razina : obuhva%a literarni i teatrološki pristup, pojmove teorije drame i teatrološke pojmove (navo!enjem tih pojmova
označava se razina koju čitatelj0gledatelj doseže na pojedinim odgojno0obrazovnim stupnjevima)
rogramski se sadržaj organizira prema načelu primjerenosti, postupnosti, sistematičnosti, kontinuiteta i vertikalnog slijeda. rogram čitanja i gledanja
temelji se na reprezentativnim djelima dramske i scenske umjetnosti koja se čitaju, gledaju i interpretiraju u pojedinim razredima.
03. Pro&ramsa pove-a$os" (ramse i sce$se 'mje"$os"i s pro&ramom i-ra1ava$ja i s"vara$ja
rogram dramske i scenske umjetnosti kao sastavni dio programa književne, scenske i "ilmske umjetnosti povezuje se s programom izražavanja i
stvaranja. &azličiti se oblici jezičnog i scenskog izražavanja uključuju u okvire dramske i scenske umjetnosti.
Ge% od 2. razreda osnovne škole a"irmiraju se (ijalo.i oblici i-ra1ava$ja i s"vara$ja. #ni su svojevrstan nastavak dječjih igara u dječjem vrti%u sa
scenskim lutkama u kojima djeca stvaraju dijalog. Sce$se ra-&ovor$e (dijaloške i monološke) i&re koje se provode kao posebna vrsta govorne vježbe
približavaju dijete scenskoj umjetnosti. U takvim se scenskim igrama očituje djetetova stvaralačka mašta, sposobnost uživljavanja u odre!ene likove i
situacije i sposobnost emocionalnog nijansiranja govora. Tako!er se ve% od 2. razreda mogu njegovati i vje1be opisiva$ja -ami.lje$i* pre(me"a
(igračaka, slika, knjiga..), a u tom se obliku dijete oslanja na vizualnu percepciju i asocijaciju. Uz dramsku i scensku umjetnost sadržajno se povezuju
različiti oblici prepričavanja lutkarske ili kazališne predstave.
< prva #e"iri ra-re(a os$ov$e .ole uz dramsku i scensku umjetnost vezuju se ovi oblici je-i#$o& i sce$so& i-ra1ava$ja i s"vara$ja1 scenske govorne
igre, usmene dramatizacije, stvaranje dramske priče, opisivanje stvarnoga i zamišljenoga scenskog prostora, prepričavanje lutkarske ili kazališne
predstave itd.
O( 4. (o :. ra-re(a program nastave izražavanja i stvaranja obuhva%a razvijeniji sadržaj i razgranatije oblike jezičnog i scenskog izražavanja koji se
povezuju s dramskom i scenskom umjetnoš%u. Pro('"iv$e 5s"varala#e6 oblie #i$e1 usmeno ili pismeno stvaranje dramske priče, razvijanje dramske
radnje stvaranjem zapleta, vrhunca i raspleta, usmeno ili pismeno oblikovanje dramskog dijaloga te a"iša (popisa dramskih likova i njihovih odnosa.
/a dramskom se tekstu ili scenskom djelu utemeljuju ovi oblici jezično0scenskog izražavanja i stvaranja1
a) izgovaranje i zapisivanje naslova dramskog ili scenskog djela, dramskih likova i glumaca koji su tumačili pojedine likove, imena redatelja, scenogra"a,
kostimogra"aN
1>
b) prepričavanje lutkarske ili kazališne predstave, prepričavanje dramskog teksta, karakterizacija dramskog likaN
c) opisivanje scenskog prostora na temelju didaskalija, opisivanja vi!ene scene, itd.
d) tumačenje likova, interpretacije glume, kao i scenogra"ije, kostimogra"ije, režije, te pisanje kazališne kritike
/avedeni se oblici izražavanja mogu razvrstati u (vije "emelj$e vrs"e1
a) stvaralački oblici izražavanja
b) analitičko0interpretacijski oblici izražavanja (utemeljuju se na tekstovnom dramskom ili scenskom predlošku, tj. uvjetovani su gotovim predloškom)
04. +i"erar$i i "ea"rolo.i pris"'p (ramsome (jel'
+i"erar$a me"o(i#a o$cepcija pris"'pa dramskom djelu kao beletrističkom (pisanom) tekstu interpretira ga kao posebnu vrstu književnosti, poseban
književni rod. Tea"rolo.a 5sce$sa6 o$cepcija pris"'pa dramskom djelu kao scenskoj umjetnosti u svoj sustav interpretacije uključuje i
izvanknjiževne, tj. scenske elemente (scenogra"iju, režiju, glumu). #bje su koncepcije jednako zastupljene u pristupu dramskom djelu, samo se
prilago!uju posebnim uvjetima. Teatrološka (scenska) koncepcija postavlja nastavni proces u posebne uvjete, tj. traži dodatna nastavna sredstva i
drukčije metodičke postupke. .iterarna koncepcija približava učenicima dramsko djelo kao književni tekst, a scenska ih uvodi u doživljavanje i
spoznavanje zakonitosti scenske umjetnosti. U školskoj praksi prevladava uglavnom literarna koncepcija koja svodi dramsko djelo na epske elemente.
Takav je pristup de"iniran kao Xepizacija dramskoga djelaY. Ta koncepcija dozvoljava izbor metodičkih postupaka koji učenicima približavaju dramski
tekst kao posebnu književnu strukturu.
07. Me"o(i#i s's"avi ' i$"erpre"aciji (ramso&a (jela
+ramsko djelo učenici mogu upoznati na više načina1
a) i$(ivi('al$im #i"a$jem i-va$ $as"ave (doma%a lektira)
b) i$"erpre"a"iv$im #i"a$jem o(reIe$i* (ramsi* si"'acija $a re(ov$om sa"' $ji1ev$os"i ili $a sa"' le"ire (interpreti su najčeš%e članovi dramske
sekcije koji nastupaju). /adalje, dramski se tekst usvaja čitanjem u sebi i interpretativnim čitanjem koje sadrži elemente scenskoga govora. #bično se
predvi!a nekoliko nastavnih sati za obradu.
c) &le(a$jem a-ali.$e pre(s"ave (trebalo bi biti 607 kolektivnih posjeta kazalištu u toku školske godine). ri izboru se dramskih predstava prednost daje
onim djelima koja se proučavaju u nastavi književnosti. Takav posjet pretpostavlja pripremanje učenika za gledanje predstave.
Pledanje predstave može imati nekoliko odgojno0obrazovnih zadataka1
2) produbiti analizu dramskoga djela koji su učenici čitali i interpretirali u nastavi( 3) upoznati scensku postavu tog dramskog djela( 4) upoznavati
zakonitosti scenskog oblikovanja dramskog teksta i izražajne mogu%nosti scenskoga jezika( 5) uvoditi učenike u teatrološku analizu i osposobljavati ih za
izražavanje zapažanja i ocjena kazališnog čina.
d) &le(a$jem "elevi-ijse (ramse emisije
e) sl'.a$jem ra(io!emisije (učenici primaju dramski tekst auditivno( usmjerenost na scenski govor i akustične scenske znakove)
") &le(a$jem (ramso& i-voIe$ja (ramse secije ' .oli.
09. Samos"al$o i$(ivi('al$o #i"a$je
/akon što su učenici upoznali djelo individualnim čitanjem doma%e lektire, interpretacija djela ostvaruje se na satu lektire. ostoje 5 "aze odvijanja
sata. Prva je priprem$a fa-a u kojoj se provjerava kako su učenici doživjeli dramsko djelo u cjelini, da prepoznaju ton djela (komičan, tragičan,
ozbiljan, tragikomičan, satiričan), prepoznaju dramsku vrstu, da navedu koje su im se dramske situacije najviše svidjele... )etodički su postupci koji se
primjenjuju u ovoj "azi dijalog, anketa, pregledavanje učenikovih radova (pismenih), promatranje slikovnog materijala koji se temelji na dramskom
tekstu (rad s dramskim mapama). Dr'&a je fa-a a$ali"i#$a fa-a u kojoj se analiziraju bitni elementi dramskoga djela (ustrojstvo dramske radnje, likovi,
idejni i tematski aspekt djela, mogu%nosti scenske realizacije). Ca-a samos"al$i* ra(ova '#e$ia "re/a je fa-a u kojoj se učenicima pruža mogu%nost da
a"irmiraju vlastita zapažanja o dramskome tekstu, a to iznose usmeno ili pismeno. Poslje($ja je fa-a ona u kojoj se učenike 'p'/'je $a samos"al$o
#i"a$je (ramsi* (jela ili gledanje interpretiranih djela u kazalištu( dakle, ta "aza ima svojevrsnu motivacijsku ulogu (uputa učenika na daljnje čitanje).
0:. I$"erpre"acijso 5sce$so6 #i"a$je
9nterpretacijsko čitanje jedan je od načina na koje učenici mogu upoznati dramsko djelo, odnosno učenici mogu upoznati dramsko djelo interpretacijskim
čitanjem odre!enih dramskih situacija na redovnom satu književnosti ili na satu lektire. Dramso se (jelo obraI'je po #i$ovima. rvi čin učenici čitaju
samostalno kod ku%e, drugi se čin interpretacijski čita na satu, a tre%i čin učenici čitaju kod ku%e usmjereno (rješavaju%i nakon čitanja zadatke koji se
odnose na objašnjavanje pojedinih scena, postupaka likova, didaskalija itd.).
=ko su učenici upoznali samo prvi čin dramskoga djela individualnim čitanjem, najprije %e iznijeti doživljaje i zapažanja koja su stekli čitaju%i ga, a
zatim %e slušati interpretacijsko čitanje novih dramskih situacija (obično ključnih). 9nterpretacijsko čitanje može se ostvariti tako da čitatelj nastupa kao
promatrač zbivanja, ali je "unkcionalniji oblik #i"a$je po 'lo&ama koje omogu%uje učenicima da dožive bit dramske situacije i da stvore iluziju kazališne
2B
predstave. Hitanje po ulogama traži od čitatelja temeljito poznavanje dramskoga teksta, sposobnost identi"ikacije s likom te sposobnost zamišljanja
dramske situacije. =ko učenici interpretativno čitaju tekst po ulogama, moraju se za to pripremiti u dramskoj sekciji ili posebnim oblicima rada. 'ao
interpreti, dakle, mogu nastupiti učenici (članovi dramske sekcije) koji su se pripremili za taj sat, a odabrane dramske scene mogu se čuti i pomo%u -+0a
(ili drugih nastavnih pomagala) u interpretaciji glumaca. 9nterpretacijsko čitanje sadrži u sebi elemente scenskoga govora.
9nterpretacijsko čitanje, odnosno govorna interpretacija odre!enih dramskih situacija, dublje uvodi učenika u doživljaj te dramske situacije, motivira ga
za daljnje čitanje teksta i za samostalno govorno interpretiranje novih scena.
0;. I$"erpre"acija (ramse sce$e
=ko se učenici prvi put susre%u s nekim dramskim djelom (nisu djelo čitali niti u cjelini, niti pojedine činove i scene), interpretacija se odvija ovako1
2. intelektualno i doživljajno motiviranje učenika za primanje dramskoga djela(
3. izbor dramske situacije i interpretacijsko čitanje(
4. emocionalna stanka(
5. objavljivanje doživljaja i njegovo ispravljanje(
6. interpretacija pročitane dramske scene(
7. sistematizacija(
8. motiviranje učenika za samostalno čitanje i analizu preostalih dijelova teksta.
I$"ele"'al$a mo"ivacija E učenicima se objašnjavaju pojmovi vezani uz interpretaciju teksta (nepoznate riječi i sl.), objašnjavaju se elementi vezani
uz temu djela (ako ih učenici ne poznaju)(
Do1ivljaj$a mo"ivacija E povezivanje s učenikovim iskustvima i doživljajima koji %e mu pomo%i u dubljem doživljavanju dramskoga djela(
I-bor (ramse si"'acije E ako se čita prva dramska scena iz djela, učenicima se ne iznosi daljnji razvoj radnje, nego se najavi svijet djela, glavni likovi
i osnovne obavijesti o njima, a zatim se čita prva dramska scena( ako se čita dramska scena koja predstavlja vrhunac radnje, treba sažeto iznijeti razvoj
doga!aja u drami do toga trenutka koji se čita (to je lokalizacija odlomka koji se čita)(
I$"erpre"acijso #i"a$je E svečani trenutak interpretativnoga procesa( učenici u toj "azi nastavnoga sata doživljuju dramsku radnju, intuitivno proniču u
smisao autorovih poruka(
Emocio$al$a s"a$a E trenutak obuzetosti doživljajem dramske situacije( dok traje emocionalna stanka, nastavnik smireno promatra učenike, prati
njihove izraze lica, ne obavlja nikakve druge radnje (ne še%e razredom, ne prelistava knjigu, ništa ne zapisuje i sl.)(
Objavljiva$je (o1ivljaja E kad nastavnik primijeti po izrazima lica da nastupa trenutak opuštanja, traži od učenika da izraze svoj doživljaj dramske
situacije( doživljaje učenici izražavaju usmeno ili pismeno (popunjavaju%i anketni listi%)( ako se doživljaj objavljuje usmeno, nastavnik upu%uje
učenicima orijentacijsko pitanje (koje se odnosi na ton dramske scene, uočavanje sukoba, problema i sl.) kojim ih potiče na oblikovanje doživljaja(
Ispravlja$je (o1ivljaja E ako učenici iznose odgovore koji odudaraju od karaktera teksta, provode se ispravci odgovora(
I$"erpre"acija pro#i"a$e (ramse sce$e E predmetom interpretacije dramske scene mogu biti dramski likovi, kompozicija dramske scene, idejno0
tematska osnova dramske scene itd.( u toj se "azi primjenjuje metoda heurističkoga razgovora, metoda rada na tekstu i metoda pismenih radova
učenika(
Sis"ema"i-acija E kada se temeljni problem osmisli, sre!uju se zapažanja, sudovi i zaključci, odnosno izvode se generalizacije(
Mo"ivira$je '#e$ia -a samos"al$o #i"a$je i a$ali-' preos"ali* (ijelova "es"a E nastavnik motivira učenike za čitanje dramskoga djela, za njegovo
gledanje u kazalištu ili na televiziji(
3>. Tea"rolo.a 5sce$sa6 a$ali-a
Teatrološka analiza radi se kada su učenici upoznali dramsko djelo njegovim gledanjem u kazalištu ili na televiziji. Tada interpretacija obuhva%a i
scenske elemente.
Učenici najprije izražavaju doživljaj kazališne predstave, izdvajaju najimpresivnije prizore i likove, opisuju scenu, analiziraju kostimogra"iju. *voja
zapažanja o izvedbi, tj. scenskoj realizaciji dramskoga teksta, uspore!uju s izvornim dramskim tekstom. ronalaze u tekstu najimpresivnije situacije i
analiziraju postupke glumaca u interpretaciji tih situacija. ri tome opisuju izgled lika, izgled scene i uspore!uju ih s didaskalijama. /a taj je način
kazališna predstava motivirala učenike za drugo čitanje dramskoga teksta.
21
*at se može obogatiti tako da se pozovu glumci koji su interpretirali odre!eno dramsko djelo, učenici u razgovoru s glumcima provode zanimljivu analizu
i predstave i dramskoga djela. 9sto tako razgovor se može organizirati i s učenicima članovima dramske sekcije koji su interpretirali odre!eno dramsko
djelo.
Takvim se postupcima učenici privikavaju na kritičko prosu!ivanje kazališnoga čina i odgajaju za budu%e posjetioce kazališnih predstava.
31. Pola-i."a ' i$"erpre"aciji (ramso&a (jela
rema suvremenoj teoriji interpretacije polazište interpretacije može biti svaki element književnoga djela koji se najimpresivnije name%e, koji
zaokuplja primaočev doživljajni i spoznajni svijet. U interpretaciji dramskoga djela polazište može biti1 idejno0tematska osnova djela, struktura, likovi i
jezik. Iez obzira koje se polazište uzima, ono se promatra kao sastavni dio cjelovita djela, tj. u kontekstu djela.
Tema"so!i(ej$a a$ali-a provodi se povezano s analizom kompozicije, likova i jezika djela. =ko su učenici pročitali (ili pogledali) djelo idejno0tematska
interpretacija provodi se dijaloškom metodom (metodom heurističkoga razgovora), postavljanjem teza koje učenici argumentiraju tekstom te kontrolnim
zadatcima. rimjenom tih metodičkih postupaka nastavnik %e utvrditi mogu li učenici odrediti o kojoj životnoj pojavi govori dramsko djelo i kako autor
doživljava svijet koji je prikazan. =utorova idejna pozicija otkriva se u kompoziciji likova, u postavljanju sukoba i njegovoj motivaciji, u izgradnji djela
te u izboru jezičnih sredstava. U interpretaciju idejno0tematske osnove uključuje se povijesni, sociološki, politički i biogra"ski komentar (ovisno o
inspiraciji djela). *vaka tematsko0idejna interpretacija omogu%uje učeniku da odredi svoj stav i promotri autorovu viziju svijeta u kontekstu
suvremenosti.
Kompo-icijsa a$ali-a otkriva ustrojstvo dramskoga djela (ekspoziciju, zaplet, kulminaciju i rasplet). /e provodi se zato da bi se uspostavio uzročno0
posljedični slijed doga!aja, ve% da bi se otkrili sukobi i polarizacija likova uvjetovana organizacijom sukoba. /jome se otkriva tzv. vanjska (vidljiva)
dramatika i unutarnja (skrivena) dramatika koja proizlazi iz me!usobnih odnosa likova. U kompozicijskoj analizi primjenjuju se sljede%i metodički
postupci1
a) sažeto prepričavanje dramske radnje,
b) naizmjenično prepričavanje dramske radnje po činovima (svaki čin prepričava jedan učenik),
c) prepričavanje dramske radnje po "azama,
d) obrnuto prepričavanje dramske radnje (od raspleta ka ekspoziciji),
e) odre!ivanje kompozicije na osnovi kompozicijske tablice,
") pokazuju se "otogra"ije odre!enih scena, učenici odre!uju na koje se scene odnose prikazane "otogra"ije,
g) učenici grupiraju likove u vezi s osnovnim sukobom itd.
3%. S'p$i posje" a-ali.$oj pre(s"avi
Geza nastave dramske književnosti i kazališta ostvaruje se organiziranjem skupnih posjeta kazalištu. #rganizacija skupnog posjeta kazalištu ima i svoje
metodičke značajke.
U godišnjim planovima rada utvr!uju se kazališne predstave koje %e se skupno posjetiti (prednost imaju ona dramska djela koja se proučavaju u nastavi
književnosti), a termini posjeta kazalištu uskla!uju se s vremenom proučavanja djela u nastavi.
rije skupnoga posjeta kazališnoj predstavi učenici se moraju pripremiti za gledanje kazališne predstave, a karakter pripreme ovisi o prirodi djela i o
odgojno0obrazovnim zadatcima gledanja kazališne predstave. Pledanje kazališne predstave može imati različite odgojno0obrazovne zadatke, primjerice
produbiti analizu dramskoga djela koje je interpretirano na nastavi, upoznati scensku postavu toga djela, upoznati zakonitosti scenskoga oblikovanja
dramskoga teksta, uvoditi učenike u teatrološku analizu.
30. Sce$so #i"a$je (ramso& "es"a
Hitanje dramskoga teksta pretpostavlja odre!eni stupanj scenskoga zamišljanja. Hitatelj zamišlja scenski prostor, likove u prostoru, njihov vanjski izgled
i ponašanje. *censko čitanje postupno se razvija primjenom različitih metodičkih postupaka1
a) nastavnik na primjeru pokazuje učenicima kako zamišlja scenski prostor, lik u scenskom prostoru,
b) nastavnik traži da učenici na temelju didaskalija iskažu svoje zamišljanje scenskoga prostora i lika u scenskom prostoru,
c) pokazivanjem "otogra"ija scene i glumaca u odre!enoj sceni.
*censko se čitanje može usmjeriti i prema posebnim scenskim problemima što ih otvara dramski tekst. Tako se čitanje može usmjeriti prema scenskom
zamišljanju dramskoga lika. *censko zamišljanje dramskoga lika obuhva%a otkrivanje osje%aja, namjera, zamisli toga lika, otkrivanje načina govornog
ostvarivanja lika te njegovog ponašanja. opunjavanje karakterološke tablice koja se odnosi na odabrane dramske situacije može pomo%i učeniku u
scenskom doživljavanju lika na pozornici.
33. Bi"a$je (ramso&a "es"a po 'lo&ama
22
)etodički postupak koji se primjenjuje u interpretaciji dramskog djela s višestrukom namjerom. #d učenika se traži intimniji odnos prema likovima,
suživljavanje s njihovim težnjama i proživljavanjima, sposobnost predočivanja. To su psihološke osnove tog postupka. &azvijaju se stvaralačke ("antazija)
mogu%nosti učenika, zatim izražajne (govorne) mogu%nosti te se a"irmira logička i emocionalna izražajnost dramske riječi. Hitanje po ulogama zahtijeva
poseb$e pripreme. U pripremnoj "azi, koja nastupa nakon interpretacije teksta, učenici rješavaju različite zadatke. 'ad učiteljica provjeri jesu li
učenici riješili zadatke vezane uz odre!ene likove i dramske situacije pristupa se čitanju teksta po ulogama. 'ad se pročita odre!ena dramska sekvenca,
analizira se realizacija interpretativnog čitanja. #ni koji nisu sudjelovali u čitanju postaju kritičari1 detaljno analiziraju govor, odre!uju stupanj
suživljenosti s likom, uspore!uju govornu interpretaciju učenika i glumca. Time se razvija smisao za scenski govor. ,avršni je čin u interpretaciji
dramskog djela pokušaj dramatizacije, tj. scenskog oblikovanja dramskog djela. /astava dramske književnosti i slobodne aktivnosti koje se povezuju uz
književnost 0 estetsko obrazovanje 0 osposobljavaju učenike za čitanje (doživljavanje i razumijevanje) dramskog teksta, za primanje scenske realizacije
dramskog djela (scenska senzibilnost) i za samostalno stvaralaštvo (dramsko izvo!enje i samostalno stvaranje dramskog djela).
34. Me"o(i#i pris"'p ra(iofo$soj reali-aciji (ramso& "es"a
*lušatelj prima dramski tekst auditivno, posredovanjem zvukovnih signala (govor, šum, zvuk, glazbaN). =uditivni se signali dopunjuju vizualnim
predodžbama (asocijacije). )etodički pristup dramskom tekstu u radio"onskoj prezentaciji usmjerava se prema scenskom govoru (govor likova) i
akustičnim scenskim znakovima. +a bi ta realizacija bila što uspješnija učenici moraju prethodno pročitati taj dramski tekst kako bi ga upoznali i
uspostavili scenski odnos prema njemu. )etodički pristup radio"onskoj postavi dramskog teksta pretpostavlja usmjeravaju%e zadatke (govor lika, glazba i
ostali akustički znakovi koji usmjeravaju slušatelje na scensko zamišljanje : izgled lika, prostora, postupaka) koji upu%uju slušatelje na akustičke scenske
znakove i aktualizaciju vizualnih scenskih znakova koji se iskazuju. /akon što učenici odslušaju tekst provjerava se njegova recepcija prema zahtjevima
zadataka. U ovoj se "azi ponovno uključuje pisani dramski tekst (radi vizualnih znakova koji se ne mogu iskazati radijskim jezikom) i utvr!uju se značajke
njegove radio"onske postave. *ustavom pitanja i zadataka provodi se radio"onska (scenska) interpretacija dramskog teksta. U &osandi%u je prikazan
primjer takvog metodičkog postupka na )arinkovi%evoj ;loriji!
37. Va1$os" lia ' s"r'"'ri (rame
Teorija drame istaknula je važnost lika u strukturi dramskog djela. =ristotel u Poetici postavlja redoslijed elemenata dramske strukture1
radnja, ljudski likovi, dikcija, misao, prizor, pjesma. .judski je lik na drugom mjestu, a uz njega se čvrsto vežu radnja i ostali elementi pa se može re%i
da on ima sre(i.$j' 'lo&' u strukturiranju dramskog djela.
39. Poseb$os"i a$ali-e (ramso& lia
roizlaze iz posebnosti njegova položaja u strukturi dramskog djela. +ramski se tekst razlikuje od epskog (pripovjednog) svojim organizacijskim
značajkama. *astoji se od govora likova (monolog ili dijalog) i didaskalija (obavijesti o dekoru, namještanje scene, ponašanja glumacaN). +ramski se
tekst očituje ve%im kompozicijskim jedinicama, tj. činovima (dio dramske strukture koji se izvodi bez prekidanja u čvrstoj povezanosti govora i glume).
9ma i vremensku mjeru (4>05> min). +io čina u kojem se likovi na pozornici mijenjaju zove se scena, ona se dijeli na replike (govorne jedinice kojima se
ostvaruje komunikacija me!u dramskim likovima).
3:. I(e$"ifiacije '#e$ia=ice s (ramsim liom
+jeca umjetničku stvarnost ne shva%aju kao autonoman svijet, ve% kao dio svakodnevice (svakodnevne stvarnosti). +ramske likove, osobito scenske,
doživljavaju i prihva%aju kao dio neposredne stvarnosti. 9stražuju%i odnos učenika mla!ih razreda osnovne škole prema scenskim likovima, #. 9. /iki"orova
ustanovila je da učenici te dobi imaju naglašeniju sposobnost suživljavanja i identi"ikacije s likovima. U njihovom prihva%anju dolazi do tzv. po"p'$e
i(e$"ifiacije. )ladi se gledatelji izjednačuju s likovima u njihovim proživljavanjima, sklonostima, postupcima, vanjskom izgledu i socijalnom tipu
aktivnosti. +olazi do gubljenja vlastitoga OOjaOO i njegove projekcije u strukturu dramskogBscenskog lika. Učenici se suživljavaju s likovima u granicama
svojih mogu%nosti, ali istodobno uspostavljaju i kritičko0analitički stav prema njima.
3;. Sce$si -a(aci2 (ramse i sce$se vje1be
U sce$se -a(a"e (* ,) ubrajaju se rea"iv$i i a$ali"i#i -a(aci vezani uz čitanje i slušanje dramskih djela. *luže razvijanju scenske imaginacije, a
analitički osmišljavanju i ocjenjivanju scenskih rješenja i postupaka. ostoje različite vrs"e sce$si* rea"iv$i* -a(a"aaE
2. *censki zadaci koji traže da učenici na temelju didaskalija predoče izgled pozornice, tj. scenski okvir u kojem se odvija dramska situacija.
3. * , koji traže da učenici predoče izgled lika u odre!enim situacijama (npr. kako izgleda barunica -astelli u 2.činu drame ;ospoda
;lembajevi kad se pojavi na sceni)
4. * , koji traže da se odrede odnosi me!u likovima, njihov raspored na sceni, kretanje (npr. kako se na pozornici kre%u .eone i njegov otac
u sceni obračuna)
23
5. * , usmjereni na otkrivanje detalja na pozornici, tj. detalja u interijeru, eksterijeru te onih vezanih uz lik (npr. koji su portreti prisutni u
ku%i Plembajevih i koja je njihova "unkcija)
6. * , koji traže da učenici odrede svoju zamisao lika na sceni, tj. svoje vi!enje scenske interpretacije lika
7. * , koji traže da učenici opišu i izraze geste, mimiku i kretanje pojedinog lika u odre!enoj dramskoj situaciji.
Ti zadaci postavljaju učenika u ulogu glumca, redatelja i scenogra"a te se na taj način ostvaruju mogu%nosti doživljavanja i spoznavanja dramskog teksta.
A$ali"i#o!ri"i#i -a(aci (=0') primjenjuju se u interpretaciji dramskog djela u "unkciji spoznavanja i prosu!ivanja književnih i scenskih elemenata
dramskog djela. ,adaci koji se usmjeravaju na osmišljavanje i procjenjivanje scenskih elemenata dramskog djela, obuhva%aju dramske likove u
interpretaciji različitih glumaca, scensku postavu drame, redateljsku koncepciju, scenogra"iju, kazališnu kritiku.
2. =nalitičko0kritički zadaci koji služe upoznavanju podteksta temelje se na čitanju dramskoga teksta.
3. =0' zadaci mogu se temeljiti na predlošku kazališne kritike (učenici iskazuju dojmove o predstavi, mišljenje, ocjenu glume, režije,
scenogra"ije, čita se kazališna kritika, izraze mišljenje o ocjenama izrečenima u kritici, uspore!uju svoje mišljenje s mišljenjem kritičara).
4. =0' zadaci mogu se usmjeriti samo na glumca i njegovu govornu realizaciju glume.
5. =0' zadaci mogu se temeljiti na scenskoj povijesti dramskog djela. Učenici upoznaju različite scenske realizacije pojedine drame, glumce koji
su interpretirali pojedine likove, zapise redatelja o postavljanju drame na scenu, izjave glumaca, kazališne kritike iz pojedinih razdoblja i sl.
S"varala#e (ramse i sce$se vje1be. ,vjezdana .adika navodi ove vrste dramskih i scenskih vježbi koje provodi s članovima ,')0a.
2. Gježbe opažanja i koncentracije (npr. igra poga!anja razmještaja u prostoru)
3. Gježbe slušanja i razvijanja priče (npr. zamišljanje završetka)
4. Gježbe opisivanja slike ili umjetničke reprodukcije prema sje%anju
5. Gježbe razvijanja asocijacija (npr. dijete dobije komadi% tkanine ili drva ili bilo čega drugog koji služi kao poticaj za zamišljanje cjeline kojoj
pripada i za razvoj asocijacija)
6. Gježbe prepoznavanja stvari zavezanih očiju
7. Gježbe proizvo!enja i prepoznavanja zvukova
8. Gježbe transpozicije obuhva%aju prijenos doživljaja iz neposredne stvarnosti u zamišljenu stvarnost.
;. Gježbe kretanja u prostoru
<. erceptivne vježbe uz predmete (percepcija vida, opipa, mirisa, okusa, sluha)
2>. Gježbe personi"iciranja i identi"iciranja
22. Gježbe stvaranja teksta
23. Gježbe stvaranja dramske radnje (raspleta, zapleta)
24. Gježbe razvijanja dramskog dijaloga : samostalno razvijati dramski dijalog
Irian EaZ : sustav vježbi prema stupnjevima školskog sustava1 niži razredi trebaju imati vježbe u trajanju 602> min., 304 puta tjedno, a viši razredi
osnovne škole i srednjoškolci trebaju imati vježbe koje traju puni školski sat. To su vježbe maštanja, percipiranja, govorne vježbe, vježbe senzitivnosti i
cjelovite karakterizacije.
?ean ierre &Zngaert : vježbe čitanja (ekspresivnost i emocionalno nijansiranje), vježbe recitiranja (scenski govor), vježbe govorenja dramskog dijaloga
(ton govora, odnos prema poruci koju prenosiN), vježbe insceniranja.
Flisabeth +ienesch uspostavlja dramske igre kojima se razvijaju stvaralačke sposobnosti učenja, obuhva%aju tjelesnu ekspresiju (mimika, pokret, geste) i
verbalnu ekspresiju (disanje, artikulacija, govor). #rganizira posebnu vrstu stvaralačkih vježbi koje sadrže poticajne riječi za stvaranje dramske
situacije. osebnu vrstu čine vježbe izmišljanja zapleta i vježbe dramatizacije (prijenos epskogBpripovjednog teksta u dramski oblik).
,elapova dijeli vježbe po razredima1 5. i 6. razr. #K vježbe kojima učenici razlikuju autorski tekst, dijalog, likovi i razvoj radnje( 6. i 7. : skupne usmene
dramatizacije, 7. i 8. : pisane dramatizacije.
&azličiti tipovi stvaralačkih dramskih i scenskih vježbi imaju vrlo značajnu ulogu u razvijanju književne i kazališne kulture učenika.
L li"erar$o!"ea"arsi=sce$si (osje : nastaje kad učenici samostalnim radom prikupe gra!u iz različitih izvora o nekom dramskom djelu. +osje sadrži
tekstualni, vizualni i auditivni materijal što se odnosi na to djelo i uključuje sljede%e izvore1 izvorni dramski tekst (različita izdanja), plakate koji prate
scensku povijest dramskog teksta, "otogra"ije glumaca i redatelja koji su scenski ostvarivali djelo, "otogra"ije scene, kazališta, izreske iz novina koji
sadrže različite in"ormacije o djelu, preslike stranica iz književnih i teatarskih časopisa koji se odnose na djelo, videokasete koje se odnose na to djelo,
magneto"onske vrpce ili kasete na kojima je snimljen dramski tekst, učenički radovi (literarni, scenski, likovni) koji se odnose na to djelo. Takav dosje
može se uspostaviti i za pojedina književna razdoblja.
4>. Bla$a i- #asopisa '"emelje$ $a me"o(i#om pris"'p' (ramsom (jel' 5o(abir prema vlas"i"om i-bor'2 svi $e bi "rebali obra(i"i is"i
#la$a6
24
Dra&'"i$ 8osa$(i/E Teorijse os$ove -a me"o(i#' i$"erpre"acij' (ramso&a lia 5#asopis S'vreme$a me"o(ia2 1;97.6
Va1$os" lia ' s"r'"'ri (rame
Teorija drame istaknula je važnost lika u strukturi dramskoga djela. =ristotel je u svojoj Poetici uspostavio redoslijed elemenata dramske strukture1 2.
radnja, 3. ljudski likovi, 4. dikcija, 5. misao, 6. prizor, 7. pjesma. U =ristotelovu poretku dramskih elemenata lik dolazi na drugo mjesto. Iudu%i da se
radnja i ostali elementi čvrsto vezuju uz lik, može se govoriti o središnjoj ulozi lika u strukturiranju dramskoga djela.
Poseb$os"i (ramso&a "es"a
+ramski se tekst razlikuje od epskoga (pripovjednoga) svojim organizacijskim značajkama. #n se sastoji od govora likova (dijaloga i monologa ) i
didaskalija. #čituje se i ve%im kompozicijskim jedinicama0činovima. +io čina u kojem se likovi na pozornici ne mijenjaju zove se scena, a ona se dijeli na
replike (govorne jedinice kojima se ostvaruje komunikacija me!u dramskim likovima).
Obliova$je (ramso&a lia
'ako se dramsko djelo temelji na prikazivanju kon"liktnih situacija, lik izrasta iz temeljnog dramskog kon"liktaBsukoba. Iori se sa zaprekama u sebi i u
svijetu u kojem živi, svoju duhovnu i tjelesnu energiju usmjeruje na svladavanje problema1 psihološkog, moralnog, socijalnog, ideološkog i "ilozo"skog
karaktera. ri oblikovanju i oživotvorenju dramskog lika najvažniju ulogu preuzimaju govorni oblici izražavanja (dijalog i monolog). #sim toga, svoju
osobnost i karakter dramski lik iskazuje gestama i mimikom. U raspravama o mogu%nosti kreiranja dramskog lika ističe se da je raspon sredstava pri
oblikovanju dramskog lika manji nego u epskomu djelu. Tako Timotejev smatra da su likovi u drami jednostranije prikazani nego u epskom djelu, dramski
lik može konkretizirati samo ono što je vanjsko 0 u pokretima, stvarima i razgovorima. )e!utim, tvrdnja o nemogu%nostima drame da izrazi unutarnji
sadržaj čovjekov u svim nijansama teško se može prihvatiti. /ajpoznatiji likovi dramske književnosti otkrivaju najdublje i najkompleksnije sadržaje
čovjekova unutarnjeg života (#thelo, Mamlet).
Tea"rolo.i pris"'p li'
ri uspostavljanju scenskogBteatrološkog pristupa dramskom liku treba osvijetliti odnos literarnog teksta i njegove scenske realizacije. U teoriji drame
gotovo je jedinstveno mišljenje da je dramski tekst ponajprije namijenjen prikazivanju na sceni i da dramska zamisao dobiva svoju dovršenu "ormu samo
pri scenskoj realizaciji.
Sce$so o1ivo"vore$je (ramso& lia
ri scenskom oblikovanju dramskih likova redatelj iskorištava različita sredstva1 prostor, stvari, zvukove, šumove, svjetlosne učinke, ljudski glas, mimiku,
geste. Plumac svojom senzibilnoš%u ispunjava stvoreni dramski lik, udahnjuje mu život.
Bi"a"elj! &le(a"elj! (ramsi li
+ramski se tekst pri čitanju prima bez posrednika, ne isključuju%i autora koji u čitateljevoj svijesti iščezava kao posrednik. Hitatelj prima dramske
situacije kao dio neposredne stvarnosti, ali istodobno osje%a da to nije život, nego njegova umjetnička konkretizacija. .otman ističe da Xumjetnost traži
dvojako proživljavanje 0 istodobno traži da čitatelj zaboravi da je pred njim zamisao ("ikcija) i da dude svjestan da je to "ikcijaY. Pledanje scenske
izvedbe dramskog teksta pruža nove mogu%nosti doživljavanja i spoznavanja.
Fl'mac! li
ostoje različite teorije o odnosu glumca prema liku što ga interpretira na sceni i u odnosu gledatelja prema glumčevoj interpretaciji lika. =ristotel je
smatrao da je svrha tragedije katharsis 0 pročiš%enje gledatelja od straha i sažaljenja koje se javlja kao rezultat uživljavanja. Tako je stvorena
aristotelovska koncepcija teatra koji se temelji na učenju o identi"ikaciji glumca i lika, gledatelja i glumca koji lik interpretira. 'azališna predstava treba
djelovati prije svega na emocije. rema teoriji uživljavanja (koju su estetičari sustavnije razradili u 3>.st.), komunikacija s umjetničkim djelom očituje
se kao unutarnja aktivnost čitateljaBgledateljaBslušatelja. Tu unutarnju aktivnost neki teoretičari nazivaju i doživljajem umjetničkog djela. Učenjima
koja ističu identi"ikaciju kao temeljnu odrednicu komunikacije s umjetničkim likom pridružuje se i poznati sustav glume koji je osmišljen u učenju
*tanislavskoga. 'ao ideal on ističe teatar proživljavanja nasuprot teatru predstavljanja. Traži od glumca da svoju cjelokupnu psihičku i "izičku energiju
usmjeri prema onome što se doga!a u dramskom liku koji %e oživotvoriti na sceni.
/ovije teorije polaze od racionalne koncepcije u tumačenju dramskog lika. rema Irechtu, koji je svoje učenje označio terminom Ger"remdung (G0
e"ekt), smisao kazališne predstave nije u izazivanju emocija, nego u Xbu!enju kritičkog stava u gledateljaY.
<#e$ica='#e$i
9straživanja su pokazala da se u pristupu umj. djelima očituje tzv. naivni realizam, svojstven neizgra!enom čitateljuBgledatelju. +jeca dramske likove
doživljavaju i prihva%aju kao dio neposredne stvarnosti. /iki"orova je ustanovila da učenici nižih razreda #K imaju naglašeniju sposobnost suživljavanja i
identi"ikacije s likovima. U prihva%anju likova dolazi do tzv. potpune identi"ikacije. )ali se gledatelji izjednačuju s likovima u njihovim proživljavanjima,
sklonostima, postupcima, vanjskom izgledu i socijalnom tipu aktivnosti. U skladu s njihovim doživljajno0spoznajnim mogu%nostima, interpretacija im
otkriva dramske likove kao utjelovljenje autorovih zamisli, kao izraz njegove stvaralačke imaginacije, kao autonoman umjetnički svijet. ri izgra!ivanju
metodičkih postupaka očituje se emocionalni i racionalni pristup. Učenici se suživljavaju s likovima u granicama svojim mogu%nosti, ali istodobno
uspostavljaju i kritičko0analitički stav prema njima. 9nterpretacija uvodi učenike u podtekst i tako prevladava prirodnu težnju mladog
čitateljaBgledatelja da dramski tekst promatra ponajprije kao vanjsko doga!anje.
25
/a temelju novijih učenja o drami kao knjiž. i scenskom "enomenu može se izgraditi primjerenija i modernija metodika interpretacija dramske
umjetnosti. Tako %e i dramski lik postati predmetom literarne i scenske analize. /astava %e osposobljavati učenike za čitanje dramskih tekstova, tj. za
razumijevanje njihovih poruka i gledanje kazališne predstave koja traži novu senzibilnost.
41. Esej ' $as"avi $ji1ev$os"i 5-as"'plje$os" ' $as"avi2 (i(a"i#a 'lo&a2 esej ao le"ira2 esej ' ra-li#i"im me"o(i#im s's"avima2 esej '
$as"avi i-ra1ava$ja6
Das"'plje$os"
Fmpirijska istraživanja pokazuju da je esej najmanje zastupljen u nastavi knjiž. (učitelji i studenti smatraju da je esej važan u nastavi knjiž. i dodjeljuju
mu gotovo isti status kao dnevničko0memoarskoj prozi, dok učenici dodjeljuju eseju posljednje mjesto u nastavi i ne pokazuju zanimanje za taj književni
rod).
Di(a"i#a f'$cija eseja
Fsej preuzima različite didaktičke "unkcije u nastavi knjiž. reuzima "unkciju motiviraju%eg (polaznoga) teksta u pristupu piscu, knjiž. djelu ili knjiž.
razdoblju.
Fsej traži pomno čitanje u sebi. /ajčeš%e se primjenjuje čitanje u kojem se otkriva zlatna jezgra u rečenici. Ta se jezgra uključuje u logički i asocijativni
kontekst.
Esej ao le"ir$o (jelo
'ao lektirni uzorak eseja za samostalno izvannastavno čitanje &osandi% je odabrao knjigu eseja Geselka Tenžere 0itanje lektire! 'njiga sadrži 3> eseja
posve%enih stvaralaštvu hrvatskih pisaca od razdoblja humanizma do suvremene knjiž. ()aruli%, @rankopan, 'ovači%, )atoš, Kimi%, Ujevi%, 'rleža, 'olar,
)arinkovi%, 'ušan i dr.), 6 recenzija vrednuje 'rležinu dnevničko0memoarsku prozu, 'uzmanovi%evu i /ovakovu prozu te )ihali%evu i Tadijanovi%evu
poeziju. Hitanje se u ovoj knjizi oživotvoruje kao stvaralački literarno0estetski komunikacijski proces i pretvara u esejistički i recenzentski diskurs. /aslov
eseja, za razliku od književno0znanstvenog teksta, otvara prostor meta"oričnom izričaju koji dopušta slobodu asociranja i subjektivnih reakcija. rimjeri
naslova su1 #ladost na kraju, *irsko smrtovanje, prevrat i probraženje, Astronaut nutarnjeg svemira itd.
+osegnutom vrhunskom kakvo%om Tenžerini eseji u ovoj knjizi imaju antologijsku vrijednost i svrstavaju ga me!u najistaknutije esejiste u hrvatskoj
književnosti.
Esej ' ra-li#i"im me"o(i#im s's"avima
Fsej je hibridni knjiž. rod koji sadrži elemente literarnog, pjesničkog (subjektivnog) te elemente znanstvenog, objektivnog načina izražavanja. *vojom
književnoumjetničkom prirodom uključuje se u ove metodičke sustave1
& analitičko0interpretacijski
& problemski
& korelacijsko0integracijski
& stvaralački
& otvoreni
Esej ' $as"avi i-ra1ava$ja
Fsej se pojavljuje u završnom razredu (maturalni esej) kao oblik pismenog izražavanja koji pokazuje stupanj izgra!enosti pismenog izraza i mogu%nosti
esejističkog izražavanja u različitim tematskim područjima.
Kto je esej0 učenici nauče ve% u 2. razredu1
Esej je književnoznanstvena vrsta teksta u kojoj se obra!uju teme s različitih područja života, kulture i znanosti. /ajčeš%e se esej, ipak, bavi
umjetničkim temama (književni, likovni, glazbeni, kazališni, "ilmski esej). &iječ je o tematsko0vrstovnom ure!enju eseja.
4%. Je($os"av$i $ji1ev$i oblici ' me"o(i#oj obra(i
(oslovice, zagonetke i pitalice)
#ve se prozne vrste odlikuju sažetoš%u i slikovitoš%u izraza, a prenose narodnu mudrost i svoje vrsnu narodnu "ilozo"iju.
*vojom sadržajnom usmjerenoš%u i stilskim značajkama, ove %e vrste narodnog stvaralaštva pogodovati razvijanju "antazijskog mišljenja, sposobnosti
zaključivanja i razmišljanja. 9nterpretaciji tih oblika narodnog stvaralaštva posve%uje se u pravilu tri nastavna sata. Tijekom prva dva nastavna sata
uočavaju se književna obilježja poslovice, zagonetke i pitalice, a na tre%em satu učenici pripremaju samostalan izbor poslovica, zagonetki i pitalica iz
lektire. 9nterpretacija tih knjiž. vrsta utjecat %e i na samostalno izražavanje učenika i pokušaje stvaranja zagonetki.
40. Mo(eli je($os"av$i* $ji1ev$i* oblia ' me"o(i#oj obra(i
2,
ri interpretaciji zagonetke, poslovice i pitalice najprije %e se provjeriti jesu li učenici razumjeli njihov smisao (sadržaj), zatim %e se otkrivati knjiž.
značajke (sredstva slikovitog izražavanja, verbalne igre, ritam, značenje svake pojedine riječi, sintaktičko ustrojstvo). 9nterpretacijom narodnih
umotvorina '#e$ici /e prisvoji"i značajne etičke vrijednosti, oplemeniti svoj duh narodnom mudroš%u, osjetiti ljepotu rodoljublja i osje%aja pripadnosti
svom narodu. *amo stvaralačka nastava književnosti može učenicima pružiti mogu%nosti da zavole, osjete i spoznaju vrijednosti koje im pruža bogata
riznica narodnog stvaralaštva.
43. Aaja ' $as"avi $ji1ev$os"i
rvi susret s narodnim stvaralaštvom učenici obično doživljavaju čitanjem ili slušanjem bajke. U pedagoškoj literaturi zabilježen je spor o odgojnoj ulozi
bajke. 9zraženo je mišljenje prema kojem bajka negativno djeluje u odgoju djece jer im prenosi nestvaran svijet ispunjen šokantnim ili idealiziranim
situacijama, budi u djeci osje%aj straha i nelagodnosti i odvodi ih od stvarnoga života. ,astupnici tog mišljenja polaze od pretpostavke da književno djelo
mora izražavati životne procese i zakonitosti isključivo realistički, tj. traže podudarnost života i književnog djela. To su, me!utim, dva posebna svijeta
koja se me!usobno susre%u i prožimaju, ali svaki od njih ima svoje posebne zakonitosti. U izraženom mišljenju pedagoga krije se u osnovi teorija odraza
koja književnost de"inira kao Xodraz stvarnostiY. 'njiževnost nije odvojena od života, ona se njime inspirira, ali ga trans"ormira, tj. preobražava u novu
stvarnost. Upravo bajka trans"ormira životne pojave u najčudesnije odnose u koje se dijete, zahvaljuju%i razigranosti i nesputanosti mašte,
neoptere%enosti iskustava, intenzivno uživljava. U kontaktu s bajkom budi se u djetetu pjesnički doživljaj. U metodici nastave književnosti u #K
prevladano je mišljenje o negativnom utjecaju bajke kao odlučuju%em elementu u njezinoj a"irmaciji u razvijanju književne kulture učenika i
izgra!ivanju njegove (etičke, socijalne) ličnosti. 9stražuju%i kako se učenici #K odnose prema bajci, kako je emocionalno doživljavaju, *. Težak
zaključuje kako je važna interpretacija bajke, otkrivanje njezinih etičkih i estetskih vrijednosti. rimjerenom interpretacijom učenici doživljavaju i
spoznaju bajku kao istinsku ljepotu, kao izvor mudrosti, optimizma i čovječnosti. Iajka kao književna vrsta odre!uje se u 5. i 6. r. #K.
44. Me"o(i#i s's"avi ' i$"erpre"aciji baje
U teoriji školske interpretacije bajke utvr!eni su osnovni elementi na kojima počiva interpretativni proces. o svojim književnim obilježjima bajka
pripada epskom rodu pa se u oblikovanju njezina svijeta pojavljuju tipično epske kategorije1 doga!aji, likovi, "abula. U interpretaciji bajke name%e se
poseba$ eleme$"! fa$"as"ia2 smjenjivanje "antastičnih i realnih situacija i motiva, a u interpretaciji liova uzet %e se u obzir i X$es"var$a s'pi$aY
(likovi iz životinjskog, biljnog svijeta, svijeta stvari i prirodnih pojava) te %e se uočiti ara"eris"i#$i s"ilsi pos"'pci1 personi"iciranje
(antropomor"iziranje) i hiperboličnost. 'arakteristična socijalna struktura likova (kraljevi, carevi, pastiri, puk) svjedoči o njenoj povijesnoj uvjetovanosti
i povezanosti uz odre!ene oblike života i vjerovanja.
S"r'"'ra $as"av$o& sa"a! fa-eE
1. priprema za čitanje teksta
(/eke od mogu%nosti1 kao motivacija može se organizirati razgovor u kojem učenici izražavaju svoje doživljaje, iskustva i spoznaje( metodom poticajne
riječi (npr.strah, dobrota) učenici izražavaju svoje asocijacije( vježbom personi"iciranja nastavnik motivira učenike za stvaralački rad( prije čitanja
teksta mogu se promatrati ilustracije, a zatim ih kratko opisati( razgovor o likovima iz crtanih "ilmova( gledanje "ilma koji je napravljen na predlošku
bajke)
. interpretativno čitanje teksta
( ri čitanju treba uvažiti pripovijedani karakter bajke)
!. provjeravanje doživljaja
()ože se provoditi usmeno (dijaloška metoda) ili pismeno (učenici navode jednu riječ ili sintagmu koja izražava doživljaj)
". prepričavanje
(&azličiti tipovi prepričavanja1 prepričavanje blisko tekstu ili stvaralačko prepričavanje, izborno, sažeto prepričavanje, prepričavanje povezano uz
ilustracije)
#. analiza teksta $interpretacija%
(=nalitička "aza nastavnog sata posve%uje se središnjem problemu1 likovima, kompoziciji, idejnoj usmjerenosti, jeziku, stilu, karakteristikama bajke kao
književne vrste. Gažnu %e ulogu imati dijaloška metoda, ali i metoda objašnjavanja i metoda rada na tekstu)
&. uop'avanje
(Učenici izvode generalizacije i zaključke, sistematiziraju sadržaje prema odre!enim kriterijima. rimjenjuju se oblici usmenog (odgovori na pitanja,
samostalno izlaganje učenika, usmene recenzije i komentari) i pismenog izražavanja (odgovori na pitanja, rješavanje nastavnih listi%a, popunjavanje
anketnih listi%a i dr.)
(. pripremanje učenika za interpretativno čitanje, stvaralački tad na tekstu, dramatizacija
(U ovoj se "azi može provoditi čitanje po ulogama i dramatizacija teksta. Usmenoj dramatizaciji prethodi pismena. Učenici prenose tekst bajke u dramski
oblik (izdvajaju likove i dijaloško0monološke dionice), u didaskalijama unose one elemente koji objašnjavaju likove i doga!aje. To je stvaralački tip
zadataka u kojima dolazi do izražaja sposobnost trans"ormacije teksta.)
27
). zadavanje zadataka za samostalan rad kod ku'e
(za doma%i rad učenici mogu dobiti usmene ili pismene zadatke. #d usmenih to su prepričavanje teksta, interpretacija likova, usporedna karakterizacija
likova, samostalno iznošenje "abule i dr., a od pismenih to su odgovori na pitanja, pismena karakterizacija likova, pismeni plan kompozicije i dr.)
47. Bla$a i- #asopisa '"emelje$ $a me"o(i#om pris"'p' bajci 5o(abir prema vlas"i"om i-bor'2 svi $e bi "rebali obra(i"i is"i #la$a6.
/a ovo %u pitanje poslati odgovor u ponedjeljakS Mvala na razumijevanjuS 
49. Aas$a ' $as"avi $ji1ev$os"i
Iasna pripada maloj epskoj "ormi. To je kratka priča s naglašenom poukom, a najčeš%e se izražava alegorično. /ajraširenija je upravo u narodnoj
književnosti, gdje su se oblikovala op%a svojstva alegorijskih tipova basni. /arodna je basna svoju alegorijsku osnovu izgra!ivala na nekim usvojenim
predodžbama o svojstvima životinja (plašljivost zeca, vjernost psa, lukavosti lisice, krvoločnosti vuka, gluposti magarca i sl.). Ta svojstva životinja,
usvojena su u tradiciji gotovo svih naroda, poslužila su tvorcima basne kao sredstvo za satirično prikazivanje ljudskog ponašanja. Iasna je upravo jedan
od oblika satirične književnosti.
Po'a kao bitni elemnt basne uvjetuje i njezinu kompoziciju. #sim ra/e fab'le2 u njoj se pojavljuje pouka kao kompozicijska jedinica. 9znosi se u
izravnoj "ormulaciji prije "abularnog toka ili se javlja kao njegova zaključna dionica (kao komentar doga!ajima na kojima je "abula izgra!ena.)
)e!utim, pouka ne mora uvijek biti izravno izražena. #na proizlazi iz "abularnog toka, tj. iz odnosa i njihova rješenja u "abularnom toku.
Iasna obično iznosi jedan doga!aj, tj. ostvaruje jednu karakterističnu epizodu u kojoj se potpuno otkrivaju osnovne karakterne crte likova.

Iasna i nastava
*vojim živopisnim likovima i scenama, jednostavnoš%u "abule i komikom, basna privlači pažnju učenika osnovne škole. 9nterpretacija basne ima svoje
posebnosti koje su uvjetovane njezinim književnim značajkama. #na pripada pripovijednoj prozi i nosi obilježja epske strukture (doga!aj, likovi, "abula).
U basni je obično ostvaren jedan doga!aj koji čini cjelovitu epizodu. )e!utim, basna se po svojim strukturnim obilježjima približava drami. U njoj se
ostvaruje kon"likt (karakterističan za dramski književni rod) koji ne poprima jače dramske razmjere i ne doživljava razvojne "aze kao u dramskom djelu,
ali čini jezgru "abule. Iudu%i da basna ismjehuje ljudske nedostatke i mane, služi se sredstvima komičnog izražavanja, ona je [mala komedija[. onekad
komičan ton poprima satirična obilježja.
osebnost basne odre!ena je i njezinim ale&orijsim -$a#e$jem. #na posrednim (prenesenim) načinom izražava svoje poruke. rema tome,
interpretacija %e u basni razjašnjavati njezin alegorijski smisao, otkrivati ljudske karakteristike. 9nterpretacija %e za polazište uzeti likove, situacije i
vedrinu. 9shodište %e interpretativnog sadržaja biti doživljaj likova i situacija, doživljaj smješnog i šaljivog, podrugljivog i ironično satiričnog. /a osnovi
doživljaja tih elemenata pristupit %e se tumačenju alegorijskog značenja basne. /ajprije se analiziraju likovi i situacija u kojoj se likovi nalaze, a zatim
se razrješava alegorija i izvodi pouka. .ikovi u basni otkrivaju svoje značajke postupcima i govorom. 9nterpretacija %e na osnovi postupaka i govora likova
otkrivati idejni smisao basne, njezine poruke. Iasnopisac poklanja osobitu pažnju govornoj karakterizaciji likova, likovi su govorno individualizrani. U
interpretaciji likova u basni pojavljuje se još jedna važna značajka : "ipi#$os". *vaki lik u basni utjelovljuje odre!enu tipičnu crtu (naivnost,
lukavost,ograničenost, okrutnost). * pojmom tipičnog učenici se prvi put susre%u upravo u basni.
*tilske značajke basne, kao što su jednostavnost, a"orističnost, akluzivnost i ironičnist, interpretacija %e otkrivati usporedo s analizom likova, tj. te %e
elemente promatrati u "unkciji karakterizacije likova i izražavanja idejnih stavova. *vojim poukama basna %e utjecati na etičko i socijalno oblikovanje
učenikove ličnosti.
4:. Me"o(i#i s's"avi ' i$"erpre"aciji bas$e
Grste metodičkih sustava1
2. dogmatsko0 reproduktivni
3. reproduktivno0 eksplikativni
4. interpretativno0 analitički
5. problemsko0 stvaralački
6. korelacijsko integracijski
roblemsko0 stvaralački sustav u interpretaciji basne
*ruktura nastavnog sata1
/astavni se sat u kojem se obra!uje basna ne razlikuje od nastavnog sata na kojem se obra!uju ostale epske vrste, tako u sistemu problemske nastave
struktura nastavnog sata obuhva%a ove elemente1
2. stvaranje problemske situacije
3. postavljanje problema
2<
4. samostalan rad učenika
5. analizu i korekciju rezultata
6. zadavanje novih zadataka
*truktura nastavnog sata utemeljena na načelima problemske nastave prilago!uje se u najve%oj mjeri samostalnom istraživačkom radu učenika. ,a
samostalni istraživački rad treba učenike sistematski pripremiti i poticati odgovaraju%im tipovima zadataka.
=ko bismo u interpretaciji basne primjenili problemsku strukturu nastavnog sata, izbor metodičkih postupaka morao bi se prilagoditi takvoj koncepciji
nastavnog procesa.
S"vara$je problemse si"'acije postiže se postavljanjem problemskih pitanja i zadataka. To su pitanja i zadaci koji pokre%u učenikovu intelektualnu
aktivnost, izazivaju dvoumljenje i traže opredjeljivanje. Iudu%i da su basne svojevrsne riznice narodne mudrosti i oštrine duha, problemska pitanja i
zadaci usmjeravat %e učenike na uočavanje i ocjenjivanje odre!enih društvenih i etičkih pojava. U problemskim pitanjima i zadacima pojavljivat %e se
etičke i društvene kategorije koje treba staviti u žarište interesa i pažnje. /pr. prije interpretacije basne *isica i gavran može se postaviti pitnje koje
uključuje narodnu izreku1 jeste li ikad postupili prema narodnoj poslovici <vrati milo za drago<, ili <kako ti meni, tako ja tebi<$
'ad učenici odgovore na postavljeno pitanje koje zahtijeva da se iznesu osobna iskustva i stavovi, nastavnik %e najaviti basnu i upozoriti učenike da prate
kako je taj problem postavljen u basni *isica i gavran! Time je ostavarena druga "aza nastavnoga sata : $ajava problema. rije čitanja teksta nastavnik %e
upoznati učenike s daljnjim tokom nastavnoga sata. oslije čitanja teksta učenici %e samostalno rješavati zadatke na nastavnim listi%ima. Iit %e podijeljeni
u grupe. *vaka %e grupa rješavati drugačiji tip nastavnog listi%a. 'ad učenici riješe zadatke na nastavnim listi%ima, provjerit %e se rezultati rada, tim
obavijestima nastavnik je ostvario još jedan zahtjev druge "aze nastavnog sata : upoznao je učenike s metodom rada (samostalan pismeni rad
učenika na nastavnim listi%ima).
/akon tih obavijesti pristupa se i$"erpre"a"iv$om #i"a$j' bas$e. 'ad završi interpretativno čitanje i emocionalna pauza, nastavnik %e učenicima podijeliti
nastavne listi%e za samos"ala$ &r'p$i ra(. 'ad učenici samostalno riješe zadatke iz nastavnih listi%a, pristupit %e se provjerava$j' re-'l"a"a. 9z svake %e
grupe jedan učenik pročitati rezultate rada, ostali %e ome$"ira"i2 ori&ira"i i (op'$java"i i-$ese$a rje.e$je. U nastavnim su listi%ima obuhva%eni
najvažniji elementi interpretacije (doga!aj, likovi, alegorijski smisao, pouka, stilske značajke). Uz analizu listi%a povezije se izvo!enje generalizacije i
sudova. #snovne generalizacije i sudovi bilježe se na ploču i u bilježnice. /a osnovi tih raznovrsnih oblika rada učenici se pripremaju za samos"al$o #i"a$je
bas$i u okviru doma%e lektire.


4;. Me"o(i#e os$ove -a i$"erpre"acij' li"erar$o!p'blicis"i#i* "es"ova ' os$ov$oj .oli 5vrs"e2 pola-i."a i$"erpre"acije2 fa-e i$"erpre"acijso&
procesa2 me"o(i#i mo(eli6
.iterarno0 publicističkom rodu pripadaju ove vrste1 esej, pam"let, "eljton i umjetnički memoari.
.iterarno0 publicističke vrste u programu osnovne škole1 putopis i memoarska proza.
olazišta interpretacije1 pri interpretaciji literarno0publicističkih vrsta name%e se pitanje odnosa in"ormativnog i estetskog elementa. 9nterpretacija
mora težiti osvjetljavanju teksta u cjelini, ali zahvaljuju%i njegovoj bivalentnosti, otvara se pitanje polazišta, odnosno uskla!ivanja logičko0spoznajnog i
emocionalno0"antazijskog elementa.
=ko se interpretacija usmjeri na otkrivanje podataka (znanstvenih in"ormacija) o predmetu prikazivanja, pristup tekstu temeljit %e se prvenstveno na
logičko0spoznajnoj osnovi. roces učenja bit %e usmjeren na usvajanje metoda znanstvene spoznaje, na uočavanje prikazanih pojava i njihovih
objektivnih (znanstvenih) oznaka, na usvajanje pojmova i njihovo uključivanje u odre!ene sisteme, na razvijanje sposobnosti zaključivanja, uop%avanja i
sistematiziranja, objašnjavanja i argumentiranja, na usvajanje znanstvene terminologije.
=ko se interpretacija usmjeri na otkrivanje književnoestetskih oznaka teksta, a"irmirat %e se takav pristup koji pokre%e učenikov doživljajno0"antazijski
svijet, koji izaziva emocije, budi predodžbe i slike, izaziva doživljaj ljepote.
U nastavi književnosti primarna je literarna komponenta u interpretaciji literarno0publicističkog teksta, pa %e se prvenstveno a"irmirati takav pristup koji
pokre%e učenikov doživljajno0"antazijski svijet. Time se, naravno, ne isključuje in"ormativna uloga interpretacije. U pitanju je redoslijed postupaka i
procesa1 najprije doživljaj teksta, estetsko uzbu!enje, zatim otkrivanje pojedinosti koje konkretiziraju predmet prikazivanja.
olazište interpretacije može biti tematska okosnica teksta (predmet prikazivanja sa svim njegovim oznakama), autorov stav prema predmetu
prikazivanja (osje%aji i misli koje autor razvija govore%i o odre!enim pojavama), kompozicija teksta (organizacija zapažanja, redoslijed doga!aja, sistem
postupaka), likovi (otkrivaju se značajke lika kao u epskom ili dramskom djelu), jezik i stil. Iudu%i da se u literarno0publicističkom tekstu smjenjuju, u
2>
osnovi, dva stilska sistema (pjesnički i znanstveni), interpretacija %e otkrivati značajke i drugog stilskog sistema i njihovu "unkciju u prenošenju
obavijesti i estetskih poruka.
@aze interpretativnog procesa1
U pripremnoj "azi ostvaruje se dvojaka motivacija1 doživljajna i spoznajna. Učenici se pripremaju za emocionalno i logičko usvajanje teksta. )ože
prevladavati doživljajna (emocionalna) ili logička (spoznajna) motivacija zavisno od prirode teksta i usmjerenosti interpretacije. Najpo-$a"iji su
pos"'pci koji se primjenjuju u pripremnoj "azi interpretacije1
2. razgovor o doživljajima i zapažanja koja se povezuju uz predmet prikazivnja. To je tzv.mo"ivacijsi ra-&ovor utemeljen na iskustvima i doživljajima
učenika.
3. motivacijski razgovor o predmetu prikazivanja može se povezati uz pria-iva$je i proma"ra$je liov$i* po"icaja.
4. razgovor koji prethodi čitanju putopisnog teksta može se povezati uz proma"ra$je
&eo&rafse ar"e.
5. čitanje putopisnog teksta može prethoditi es'r-ija
6. kao motivacija za čitanje putopisne proze može poslužiti "elevi-ijsa emisija posve%ena odre!enim krajevima ili gradovima.
7. čitanju putopisnog teksta može prethoditi čitanje ra(ova '#e$ia u kojima su učenici
pokušali opisati doživljaje s putovanja ( zamišljeno ili stvarno putovanje)
8. čitanju putopisnog teksta prethode ra-li#i"i ome$"ariE povijesni, kulturno0historijski,
geogra"ski, sociološki, biogra"ski.
;. čitanju nepoznatog teksta prethodi obja.$java$je $epo-$a"i* rije#i i pojmova. ri objašnjavanju novih riječi i pojmova primjenjuju se ovi postupci1
a) nepoznata riječ objašnjava se sinonimom1 originalan0 izvoran
b) nepoznata riječ objašnjava se s više sinonima1 mističan0 tajan, tajanstven, neobjašnjiv
c) nepoznata riječ objašnjava se sinonimsko0opisnim postupkom1 re"ren : pripjev
d) nepoznta riječ objašnjava se nabrajanjem elemenata koji ulaze u pojam1 umjetnost (književnost, slikarstvo, glazba)
e) nepoznta se riječ objašnjava opisno1 har"a : instrument za sviranje u obliku luka unutar kojeg su razapete žice.
<. u pripremnoj "azi učenici mogu rje.ava"i -a(a"e s"varala#o& ara"era, pismeno odgovarati na postavljana pitanja, rješavati zadatke objektivnog
tipa.
2>. u pripremnoj se "azi provodi i loali-acija "es"a2 u drugoj "azi interpretativnog procesa ostvaruje se čitanje (interpretativno čitanje) teksta,
emocionalna pauza, objavljivanje doživljaja.
9nterpretacija (analiza teksta) obuhva%a1 analizu teme i motiva, idejnu analizu, analizu kompozicije, analizu jezika i stila. U toj se "azi primjenjuju
različiti metodički postupci1 prepričavanje teksta (detaljno, sažeto, izborno, stvaralačko), opisivanje pojava o kojima tekst govori (opisi pejzaža,
krajeva, kulturno0historijskih spomenika), objašnjavanje piš%evih postupaka u oblikovanju putopisa, objašnjavanje jezičnih i stilskih pojedinosti,
postavljanje pitanja, sastavljanje plana kompozicije, stvaranje skica za scenarij, usmjereno čitanje teksta, čitanje s pocrtavanjem, glasno čitanje,
izražajno čitanje. ,avršnu "azu interpretativnog procesa čini sistematizacija i generalizacija i motiviranje učenika za čitanje novih putopisnih djela.
#snovna načela u interpretaciji dnevničko0memoarske proze
2. interpretacija odre!uje tematsku usmjerenost teksta
3. odre!uje vremenski raspon zbivanja koja se iznose u dnevniku ili memoarima
4. prati sistem iznošenja zapažanja, doga!aja ličnosti, tj. otkriva kompozicijska svojstva teksta
5. konstatira prisutnost odre!enih likova u djelu
6. analizira se jezik i stil teksta na razini leksika, oblika, sintakse, semantike, i to na gramtičko stilističkoj razini
9nterpretativni proces odvija se u nekoliko "aza1 pripremna "aza, čitanje i interpretacija teksta, generalizacije, zadavanje zadataka za samostalni rad.
)etodički modeli1 Putositnice (tri varijante obrade)
)etodički pristup TG0emisiji o /emči%evim Putositnicama mora respektirati prirodu književnog sadržaja (prirodu teksta) koji doživljava televizijsku
transpoziciju, televizijsku realizaciju teksta (karakter emisije) i doživljajno0spoznajne mogu%nosti učenika.
/emči%eve Putositnice (2;56) izrazito su putopisno djelo hrvatske preporodne književnosti, u naslovu djela sadržana je temeljna autorova usmjerenost
na zapisivanje sitnih pojedinosti koje se name%u opažanjima, doživljajima i re"leksijama putopisaca. Putositnice bilježe autorove doživljaje i
razmišljanja na putu od 'riževaca do Gerone.
U televizijskoj obradi Putositnica iskorištene su izražajne mogu%nosti televizije. Tekst Putositnice vizualiziran je raznovrsnim vizualnim sekvencama. Uz
vizualne sekvence u emisiji se pojavljuju komentari o piscu, njegovu vremenu i djelu, izvorni /emči%ev tekst ostvaruje se interpretativnim čitanjem u
uspjeloj sinkronizaciji govora i slike.
3B
rva varijanta1
2. priprem$a fa-a $as"av$o& sa"a (doživljajno0spoznajna motivacija)
)ože se utvrditi koja putopisna djela učenici poznaju i kako se odnose prema putopisu kao književnoj vrsti (dijaloška metoda)
3. $ajava emisije
0 slušati emisiju, auditivno primati tekst
4. emocio$al$a pa'-a
0 učenici nekoliko sekundi sre!uju dojmove
5. (o1ivljaj i a$ali-a emisije
0 doživljaj emisije u cjelini, provjeravanje doživljaja može se izvesti različitim metodama1 razgovorom, anketom, izlaganjem (monološkom metodom)
6. -a(ava$je (oma/e -a(a/e
0 raznovrsni doma%i zadaci1 usmena ili pismena recenzija emisije, interpretacija putopisnog teksta, analiza vizualnih elemneata u emisiji, zamišljeno
putovanje,...
+ruga varijanata1
2. prirem$a fa-aE
Pledanju emisije može prethoditi čitanje samostalnih radova učenika u kojima su opisali stvarno ili zamišljeno putovanje. /akon čitanja odabranih
radova provodi se njihova usmena analiza i utvr!uju se značajke putopisnog teksta. )ogu se primjeniti zadaci objektivnog tipa kojima %e se provjeriti
poznavanje književnih, leksičkih i drugih podataka. /astavnik provjerava rješenja zadataka, korigira ih i najavljuje emisiju, u ostalim se "azama
nastavnog sata mogu upotrijebiti metode navedene u prethodnoj varijanti.
Tre%a varijanta1
U pripremnoj "azi učenicima pročitati a"orizam o putovanju i putopiscima. /astavnik %e navesti učenike da izraze svoje asocijacije uz putovanje, zatim
%e nastavnik pročitati prire!ene "ragmente putopisa. /akon čitanja citiranih "ragmenata razgovara se o mislima koje su u njima iznesene ("ragmentima),
a zatim se najavljuje emisija, u ostalim se "azama sata mogu kombinirati metodički postupci izneseni u prvoj i drugoj varijanti.
31