SEMINAR IZ BIOETIKE

RAZVOJ BIOTEHNOLOGIJE


GENOMIKA, NEUROFARMAKOLOGIJA I GENETSKO
ININJERSTVO







Danijela Godini



UVOD


U poslijednje vrijeme suoeni smo sa velikim i ubrzanim razvojem biotehnologije koje uz
svoje velike prednosti, dakako vue za sobom i velika moralna i etika pitanja poput onih o
ljudskim pravima, naravi i nepovredivosti ljudskog dostojantva. Kao i svaki znaajan napredak ,
tako i ovaj nuno uz sebe vee i negativne konotacije koje su neizbjene, a relevantne su u
tolikoj mjeri da postaje upitno elimo li uope da razvoj tehnologije nastavi rasti s obzirom na
pravac u kojem je krenuo. Ova pitanja se ne odnose samo na ljude dananjice, nego nuno
ukljuuju i sve budue generacije prema kojima mi imamo moralnu obvezu sudjelovati ili
obustaviti silan razvoj uz koji dolaze i neke nepredvidive promjene i posljedice. U ovome u
radu obrazloiti neke osnovne biotehnoloke aspekte koji su danas aktivni i zabrinjavajui.
Baviti u se pitanjima koje sve posljedice za ljudsku i poslijeljudsku budunost moe imati
prouavanje mozga, razvoj neurofarmakologije i utjecanja na ljudsko ponaanje te budui razvoj
tehnologije i zato to za nas predstavlja opasnost. Najprije u objasniti to tono znai biti ovjek
te odakle potiu ljudska prava i to je ljudsko dostojanstvo. Obraditi u temeljna pitanja to je
tono genomika, neurofarmakologija i genetsko ininjerstvo i to nam ona donose. Budui da
ivimo u svijetu promjena, u svijetu tehnologije gdje se sve munjevitom brzinom mijenja te ne
samo da su nam informacije dostupune na svakom koraku u veoj mjeri nego ikada dosada, nego
su i resursi za razvoj upitnih tehnologija sada na dohvat ruke i to nas sve ostavlja zaprepatene i
izgubljene u svijetu u kojem se poinjemo bojati samih sebe i svojih mogunosti. Sada, kada se
znanost razvila do te mjere da poinje prelaziti svoje granice, i sama ljudskost je u opasnosti od
izumiranja. Glavne sastavnice ovjeka koje su ga dosada stavljale na najvie mjesto na vrhu
prirodne hijerarhije, inile ga toliko posebnim i toliko jedinstvenim da nijedno drugo bie uope
ne dolazi u usporedbu sa svetosti ivota i identiteta ljudskog bia sada se nalaze u krizi da budu
kopirane, izmijenjene pa ak i zanijekane. Dolazimo u opasnost da nas znanost koju smo stvorili
i razvili sada proguta i stvori rasu nadljudi, kako bi to nazvao Nietzsche, rasu u kojoj se gube
sve nae posebnosti koje su nas distancirale od drugih bia i vrsta, kao i imbenike koje su u
nama inile pozitivne razlike meu pojedincima. Svim ovim pitanjima bavi se knjiga Francisa
Fukuyame Kraj ovjeka? Naa poslijeljudska budunost koju u u ovome sastavu pokuati to
detaljnije razloiti.





Mnogi filozofi odgovor na pitanje to je to ovjek trae u osobitostima koje bie ine
ljudskom osobom. to je to to ovjeka ini ovjekom? Upravo to, da je osoba. Uz pripadnost
vrsti Homo sapiens, biti ovjek znai biti osoba. Uvjeti koji ine osobu su svijest, samosvijest,
interesi, elje, svijesnost vremena prolosti i budunosti. Netko ne moe biti osoba a da
istovremeno nije svjestan da postoji ili da je u bilo kojem trenutku svoga ivota bio svjestan da
postoji. Na temelju tih pretpostavki , morala su se razviti izmeu ostalog, prvenstveno osnovna
ljudska prava. Iz prigovora zato uope prava, zato ne bismo sve nazvali jednostavno ljudskim
interesima i eljama pa im stoga udovoljili po utilitaristikom principu, jer se nekima ini da je
tako najpravednije, posebno iz razloga jer je danas toliko prava da ih se moe gotovo usporediti
sa eljama, te se neki ale kako ljudi trae pravo na sve to smatraju da im je u interesu, odgovor
proizlazi sam. Prava nadilaze interese , jer imaju vee moralno znaenje, te e se u sukobu
interesa dvije razliite strane, vea vrijednost pridati onome iji je interes osnovniji, posebice ako
se radi o ljudskom dostojanstvu. Fukuyama daje primjer za to: jedna strana moe imati interes
imati godinji odmor dva tjedna, dok druga strana, koja je rob, ima interes da ga se ne dri u
ropstvu kao tue vlasnitvo. Razumljivo je da e interesi potonjega imati veu vrijednost, jer ne
samo da u osnovi nose nepovredivost ljudskog dostojanstva i elju koja je osnovnija za njegovo
postojanje kao ovjeka nego neiji interes da ide na godinji odmor ve oni prelaze u to da ulaze
u sferu prava. Svaki ovjek ima osnovno pravo na slobodu i da ne bude tue vlasnitvo, i to
pravo je neotuivo. Iz navedenoga primjera razumijemo nunost ljudskih prava, a moramo se
samo pitati odakle ona proizlaze. Unato razliitim filozofskim stajalitima, toan odgovor je da
proizlaze iz ljudske naravi. Ljudska narav je ono to je u osnovi tipino za sve ljude kao vrstu, uz
doputena manja odstupanja, kao srednja crta koja mjeri prosjek. Postoje dakako osobine
karakteristine za svaku vrstu, pa tako i osobine karakteristine za sve ljude. Ona je skup
uzoraka ponaanja i svojstava tipinih za ljudsku vrstu te ih uzrokuje genetsko naslijee vie
nego okoli
1
. Prigovor ovoj postavci temeljio se na modifikaciji darvinistike teorije evolucije
kako ljudi napreduju i evoluiraju kroz povjest, te se tako i njihove karakteristike prilagoavaju
razdoblju u kojemu se nalaze, pa je stoga traiti prava na temelju ljudske naravi neprikladno, jer
se i ljudska narav mijenja u raznim povjesnim etapama. Ovaj je prigovor Fukuyama pobio sa
jednostavnom injenicom da bez obzira na povjesnu etapu , godinu ili mjesto na kojem se
odreeni pripadnici ljudske vrste nalaze, ovjeku se i dalje nee dogoditi neke temeljne
promijene. Ukoliko se netko preseli na Arktik, iz toga ne slijedi da e mu u odreenom
vremenskom periodu narasti krzno, kao dio prirodne evolucije. Dakle, moraju postojati odreene
ljudske karkteristike tipine samo za nau vrstu, koje su nepromijenjive, uz nie varijacije one e
i dalje ostati konstanta. Iz svega ovoga proizlazi neto to zovemo ljudskim dostojanstvom.
Ono se temelji upravo na tim karakteristikama koje ine svetost ljudskog ivota, a Fukuyama
njihov zbir naziva Faktorom X. Smatra da kada se oduzmu sve razlike, poput boje koe, kose,
visine itd. Ostaje neto jednako svima. Neto to ljude odvaja od svih ostalih. To je zbroj ne
samo svijesnoti ili samosvijesnosti, racionalnosti ve i osjeaja. Od racionalista, poput
Descartesa koji je tvrdio da su ljudi primarno racionalna bia do onih koji su isticali osjetilnost

11
Francis Fukuyama, Kraj ovjeka? Naa poslijeljudska bududnost, Izvori, Zagreb, 2003.

kao ono primarno, dolazimo do zakljuka da ovjeka ne ini samo racionalna ili osjetilna strana,
ve i sposobnost za moral, svijest popraena velikom koliinom raznih osjeaja, itav spektar
osobina kao jedna cjelina, a ne neki njen dio. Sve to je temelj za ljudsku jednakost i na osnovu
nje, ljudsko dostojanstvo, koje ni u kojem sluaju ne smije biti oteeno, a posebno ne ukinuto,
ime nam upravo prijeti moderna biotehnologija.
Jedan dio biotehnoloke revolucije je genomika, koja je dio nakupljanja znanja o genetici i
ponaanju. Ve od davnina ponaanje se pokuava povezati ne samo sa kulturom, nego i sa
genetikom. Radi se o nastojanju povezivanja koliki je tono udio odreene vrste ljudskog
ponaanja naslijedan, a koliko je ovisan o okolini u kojoj individuum odrasta. Istraivanja su
dovela do uznemirujuih rezultata, poput onih da kvocijent inteligencije varira ovisno o rasama,
a isto tako da je 40-50% kvocijenta inteligencije naslijedno, dok na preostatak postotka utjee
okolina. No i dalje ta istraivanja ne pruaju vrsti osnovac, budui da i odreeni pripadnici
rasne skupine sa prosjeno veim kvocijentom inteligencije mogu imati nii kvocijent
inteligencije od odreenih pripadnika rase koja je u ovim istraivanjima imala nii prosjek. Iz
toga je oito da tu tvrdnju ne moemo mjeriti samo na prosjeku, budui da je svaka individua
posebna i rezultat e uvijek varirati ovisno o broju ispitanika. Na ostatak inteligencije koji nije
zadobiven genetskim putem, utjeu kulturni imbenici poput mogunosti obrazovanja, drutvene
interakcije u kojoj se osoba nalazila te obitelji u kojoj je odgojena, to nam ukazuje da bi
odreene promijene u obrazovnom sustavu na politikoj razini mogle utjecati na razvoj vie
inteligencije. Takoer su se mjerile genetske poveznice sa kriminalizmom, u kojem je dokazano
da je za kriminal takoer djelomino odgovorna genetska naslijednost, te da osoba koja potjee
od roditelja koji su naginjali nelegalnim radnjama takoer ima vie anse postati kriminalcem.
No ni za ta se istraivanja ne trebamo preusko primiti, te ne moemo sve mane usmjeriti na
genetiku, budui da nas ona ne oslobaa odgovornosti. Svako od nas je sposoban za moralno
odluivanje te smo sami u puno veoj mjeri odgovorni za djela koja inimo nego to bismo
voljeli pripisati genetici. Isto se odnosi i na homoseksualizam, budui da ljudi te seksualne
orijentacije naginju ideji postojanja homoseksualnog gena, jer im to ublaava odgovornost za
odluke koje donose, ukoliko smatraju da je to neto na to nikako ne bi mogli utjecati. Zakljuak
ovih istaivanja bi bio da iako je nae ponaanje djelomino predodreeno genetskim
imbenicima, vei dio odgovornosti na kraju snosimo sami. No ovoj znanosti ipak moemo
zahvaliti na saznanju na koliki je tono udio ljudskoga negativnog ponaanja mogue utjecati
putem kulture te ga popraviti, to s druge strane nudi takoer negativnu mogunost
manipulaciju. Ovo postaje velika opasnost za nas sa sve veim razvojem genetikog ininjerstva,
budui da odreeni biolozi ve sada pokuavaju pronai gen za inteligenciju, koji bi uz dodatni
razvoj tehnologije bilo mogue ugraditi ljudima, to bi moglo rezultirati krojenjem djece po
mjeri. Sada kada je oito da je i agresivnost djelomino naslijedna, istrauje se takoer i gen za
agresivnost. Ve je sada mogue otkriti razliite gene odgovorne za naslijedne bolesti, a pitanje
je kada bi zaista neki gen bio odgovoran za homoseksualnost te bi postojala tableta koja bi ga
ispravila jo prije roenja, ak i u svijetu koji je u potpunosti prihvatio takav nain ivota,
koliko bi ju majki odbilo popiti?

Druga stvar na koju bih se eljela osvrnuti je neurofarmakologija. Osjeaj potovanja, ponosa ili
vrijednosti oduvijek je bio dio ljudi. Jo je i u vrijeme Platona junak njegove Drave, Sokrat,
razdijelio duu na tri dijela: voljni, razumski i ponosni. Ljudi su oduvijek imali najviu potrebu
ne za materijalnim, ve da budu prihvaeni i pohvaljeni od strane drugih. U dananjem,
modernom svijetu, mnogo ena pati od depresije i osjeaja manje vrijednosti.
Neurofarmakologija je otkrila rijeenje za to, udesan lijek koji zovu Prozac a koji die
samopotovanje. Freudova psihoanaliza i terapija razgovora u sadanjici je zamijenjena
jednostavnijim i brim rijeenjem sa instant efektom, koji bismo mogli nazvati njegovim pravim
imenom drogom. To je lijek koji utjee na neurotransmitere u mozgu te poveava uinak
seratonina, i na taj nain pobuuje sreu i osjeaj vee vrijednosti. One negativne strane koje
nisu toliko poznate javnosti su teke nuspojave koje prozac ostavlja na svoje rtve. Samo neke od
njih su toliko nepopravljive, poput tikova ili ak i samoubojstva. Sve to samo jer je jeftinije i
manji utroak vremena ljudima jednostavno prepisati legalnu drogu na recept, nego provoditi
sate u razgovoru s njima. Drugi najpopularniji izum neurofarmakologije je ritalin lijek koji se
propisuje djeci sa dijagnosticiranim ADHD poremeajem pozornosti. Ono to se takoer skriva
od oiju javnosti jer nije profitabilno jest injenica da je ADHD bolest koja se sada dijagnosticira
sve veem broju djece koja ustvari nemaju nikakvih bolesti niti poremeaja, pa ak ni onih sa
koncentracijom i hiperaktvinou, isto iz razloga jer su nemirna pod kolskim satima, to je u
stvari sasvim prirodno za mlade djeake, to bismo mogli i evolucijski podruprijeti injenicom
da njima nije u prirodi mirno sjedenje dui period vremena u tako mladoj dobi. Iz nemara
roditelja te pedagoga i odgajateja da posvete vie vremena djeci sa poveanom aktvinou, laka
je opcija jednostavno ponuditi legalnu drogu sa stravinim posljedicama. Ve je sada procurilo u
javnost kako ti lijekovi, sa gotovo jednakim utjecajima kao i nelegalne droge kokain i ecstasy,
iako imaju katastrofalne nuspojave prelako dolaze u ruke totalno zdravih mladih ljudi. Sa
uinkom poveavanja koncentracije Ritalin sada postaje droga koja se preprodaje po
sveuilitima te je gotovo sastavni dio dana prevelikog broja studenata koji su u tome vidjeli
preac pri uenju i polaganju ispita. Uz ovako velike mogunosti manipulacije ljudskim
osjeajima te na kraju i osobnostima, neurofarmakologija ima oruje za kreiranje ljudi po elji.
Tablete poput Ritalina i Prozaca u stanju su u potpunosti promijeniti osobnost osobe, jednako
kako to mijenjaju i alkoholo i ostale droge, samo sa dugotrajnim i opasnijim uinkom budui da
ih se koristi kontinuirano.
Posljednja stvar koju elim objasniti je genetsko ininjerstvo. Ono nam nudi mogunost
manipulacije gena, produljivanje ivota, krojenje djece po mjeri, sprijeavanje ali i stvaranje
bolesti i jo mnogo toga. Sve to napominjem u negativnom kontekstu, budui da smatram da bi
se ovakvih postignua trebali plaiti. Genetski ininjernig je povezivan i sa eugenikom, budui bi
nas uplitanje u prirodni proces stvaranja ljudskog individuuma i manipuliranje genima moglo
dovesti do stvaranja superrase. Roditelji bi bili u mogunosti birati sve to ele da im dijete
posjeduje, od razine inteligencije, do spola, boje kose, koe , visine. Kako se pretpostavlja da bi
postupak u poetku razvoja bio veoma skup, samo bi si imuniji to mogli priutiti, to bi stvorilo
jo vee nejednakosti meu ljudima, te na kraju moda dovelo i do rata. Kada bi samo bogati i

uspjeni bili u mogunosti stvarati jednako uspjenu djecu, a oni na dnu drutvene ljestvice si to
ne bi mogli priutiti, nejednakosti bi se isticale daleko vie nego sada. To ne bi bio bolji svijet,
ve puno loiji od ovoga u kojemu ivimo. Ostale stvari koje dolaze u pitanje su takoer ljudsko
dostojanstvo, identitet i posebnost. Ukoliko bi se tehnologija razvila do granice kloniranja ,
izgubile bi se posebnosti i jedinstvenosti svakoga ljudskoga bia. Roditeljima bi se omoguilo
biranje spola djece, ije posljedice moemo vidjeti na primjeru Azije, gdje otkada je pobaaj i
otkrivanje spola djeteta postalo dostupno svima, veliki broj ljudi abortira ensku djecu, te je sada
omjer mukaraca na ene 5:1, to rezultira nezadovoljstvom i nemirom u potrazi za branom
druicom te na koncu dovodi do agresivnog ponaanja. Produljivanje ivota bila bi takoer jedna
od mogunosti, to bi dovodilo do predugog ivotnog vijeka, poveanjem prosjene starosti, tri
do etiri generacije po obitelji te dvije starosne razine od 60 -80 godine, te od 80 nadalje.
Morali bismo promijeniti zakone o obrazovanju, pre stari ljudi ostajali bi na svojim poslovnim
pozicijama predugo te time prijeili napredak svojih mlaih kolega, a kako pamenje i
sposobnosti s godinama opadaju, a ne rastu, morali bi na dokolavanje. Imali bismo puno ljudi
ovisnih o brizi svoje djece , unuka ili praunuka, sa dugim ivotnim vijekom ali neispunjenim
dobom starosti, koji ekaju smrt koja ne dolazi. Najvjerovatnije bi im se produio ivotni vijek
bez da bi im se popravila kvaliteta ivota, to bi mnogima samo produilo patnju, a to je
nehumano.















Zakljuak

Sve su ove implikacije veoma opasne za sadanje generacije koje se nalaze u ekspanziji
biotehnolokog razvoja. Genomika, razvoj neurofarmakologije i genetsko istraivanje samo su
brojne od situacija s kojima emo se morati suoiti. Ne negiram neke pozitivne uinke, ali
smatram da s obzirom na sve negativne mogunosti kojima se vrata otvaraju s takvim jednim
razvojem, uvijek treba biti maksimalno oprezan. Ono to moramo imati u vidu jest da ljudska
posebnost i jedinstvenost i ljudsko dostojanstvo ne smije ni u kojem sluaju biti povrijeeno. Sve
ove mogunosti izvode na vidjelo etika pitanja koja je nemogue ignorirati i za koje e biti
potrebno sastaviti etika povjerenstva sa strunjacima iz razliitih podruja djelovanja kako bi
odluili ne samo to je moralno, ve to je najbolje za ljudsku zajednicu kao cijelinu. Ta
povjerenstva morati e biti nepristrana, razumna i krajnje oprezna. Oni e biti predstavnici cijele
jedne vrste koja se pod pritiskom razvoja znanosti i tehnologije nalazi na rubu gubitka svojih
osnovnih znaajki. Jasno je da e doneseni zakoni uvijek imati rupa kao i svaki dosadanji , ali
ukoliko se dovoljno paljivo budu razvijali i ukoliko svaka drava bude posvetila dovoljno
vremena da obuhvati svoje dravljane, nakon odreenog vremena biti e ih puno lake provesti
na meunarodnoj razini. Na prvi i osnovni cilj prije svega treba biti zatiti ljude, a nakon toga
ova postignua usmjeriti na njihovu dobrobit. Ona ne smiju biti iskoritena u svrhu bogaenja i
profitabilnosti manje nekolicine, u svrhu manipuliranja ljudskim umovima i genima, i stvaranja
nad rase koja bi se jednom mogla usmjeriti protiv nas. Ni u kojem sluaju ne smije biti dozvoljen
gubitak identiteta putem kloniranja te sudjelovanja u stvaranju jo vee nejednakosti meu
drutvenim slojevima, to bi moglo biti pogubno danas. Naa je moralna dunost ostaviti
buduim generacijama bolji svijet od onoga koji mi imamo, nikako loiji i opasniji.










POPIS LITERATURE:

Francis Fukuyama , Kraj ovjeka? Naa poslijeljudska budunost, Izvori, Zagreb 2003.
P. Singer: Praktina etika ,KruZak, Zagreb, 2003.
T. Matuli: Bioetiki izazovi kloniranja ovjeka (Glas Koncila, Zagreb, 2006)