K A Z A L O

PROSLOV 9
I. ŠTETOČINJE KOJI UGROŽAVAJU POVRĆE 13
Uvod 13
Štetnici 14
Uzročnici bolesti 19
Korovi 23
II. MJERE ZAŠTITE POVRĆA 27
Uvod 27
Agrotehničke mjere 27
Izbor otpornijih kultivara 29
Mehaničke mjere 31
Fizikalne mjere 32
Biološke mjere 34
Sterilizacija tla 36
Kemijske mjere 42
m. SREDSTVA ZA ZAŠTITU BILJA - opći di o (fitofarmacija) 45
Uvod 45
Podjela sredstava za zaštitu bilja 45
Kemijska sredstva za zaštitu bilja 48
Nabava sredstava 51
Otrovnost sredstava za zaštitu bilja za ljude 52
Ostaci (rezidui) sredstva na povrću 54
Otrovnost za životinje, biljke i okoliš 58
Mjere za zaštitu osoba i okoliša 60
Rezistentnost štetnika 62
Biotehnička sredstva 64
Biološka sredstva za zaštitu bilja 67
IV. PREGLED SREDSTAVA ZA ZAŠTITU POVRĆA 75
Uvod 75
Insekticidi 77
Akaricidi 90
Nematocidi 91
Limacidi 91
Rodenticidi 92
Fungicidi 96
Herbiddi 108
Regulatori rasta biljaka 119
Sredstva za sprečavanje klijanja krumpira 122
Pomoćna sredstva 122
V. PRIPREMA I PRIMJENA SREDSTAVA 2A 2AŠTITU POVRĆA 125
Priprema sredstava 125
Primjena sredstava 129
VI. SUSTAVI ZAŠTITE POVRĆA 135
Uvod 135
Uobičajena - konvencionalna zaštita 135
Integrirana zaštita povrća ; 136
Ekološka proizvodnja povrća i zaštita te proizvodnje 143
VII. BOLESTI POVRĆA KOJE SE PRENOSE SJEMENOM
I NJIHOVO SUZBIJANJE 149
VIII. ŠTETNICI RAZLIČITIH VRSTA POVRĆA 159
Štetnici u tlu 159
Sovice pozemljuše 165
Žuta kukuruzna sovica 167
Metlica 168
Stabljikina nematoda 169
Nematode smeđe pjegavosti korijena 171
Nematode korjenovih kvržica 172
Puževi 174
Glodavci štetni povrću 175
Divljač i ptice 178
EX. KRUMPIR 181
Uvod 181
Ključ za prepoznavanje štetočinja 182
Štetnici 184
Bolesti 201
Suzbijanje korova 220
X. PLODOVITO POVRĆE 227
Ključ za prepoznavanje štetočinja 227
Štetnici češći u zatvorenom prostoru 231
Štetnici češći na polju 246
Bolesti rajčice 252
Bolesti paprike i patlidžana 273
Bolesti krastavaca, dinja i lubenica 281
Suzbijanje korova 292
XI. KRSTAŠICE (KUPUSNJAČE) 303
Ključ za prepoznavanje štetočinja 303
Štetnici 306
Bolesti 323
Suzbijanje korova 337
xn. USNATO POVRĆE 345
Ključ za prepoznavanje štetočinja 345
Štetnici salate, endivije i radiča 347
Štetnici špinata i blitve 349
Bolesti salate, endivije i radiča 352
Bolesti špinata 362
Bolesti blitve 365
Bolesti cikle 368
Bolesti matovilca 368
Suzbijanje korova 369
xm. LEPmNJAČE - MAHUNARKE 335
Ključ za prepoznavanje štetočinja 375
Štetnici 376
Bolesti graha 386
Bolesti graška 391
Bolesti boba 396
Suzbijanje korova 397
XIV. LUKOVIČASTO POVRĆE 405
Ključ za prepoznavanje štetočinja 405
Štetnici 406
Bolesti 413
Suzbijanje korova 419
XV. KORJENASTO POVRĆE 427
Ključ za prepoznavanje štetočinja 427
Štetnici 428
Bolesti mrkve 435
Bolesti celera 437
Bolesti peršina i pastrnaka 438
Zajedničke bolesti štitarki 439
Suzbijanje korova 442
XVI. VIŠEGODIŠNJE POVRĆE 449
Artičoka: štetnici, bolesti, suzbijanje korova 449
Šparga: štetnici, bolesti, suzbijanje korova 453
XVn.UZGAJANE GLJIVE 459
Štetnici 459
Bolesti 464
XVm. NAJVAŽNIJI KOROVI U POVRĆU 469
XIX. RJEČNIK UPOTRIJEBLJENIH STRUČNIH IZRAZA 485
XX. ZNAČENJE OZNAKA UPOZORENJA I OBAVIJESTI 485
Oznake upozorenja 485
Oznake obavijesti 488
XXI. POPISI DJELATNIH TVARI I PRIPRAVAKA SREDSTAVA
ZA ZAŠTITU POVRĆA DOZVOLJENIH U HRVATSKOJ U POVRĆU 491
Popis djelatnih tvari 491
Popis pripravaka 494
XXn. INDEKSI 501
Indeks 1. Hrvatski i znanstveni nazivi spomenutih vrsta povrća 501
Indeks 2. Hrvatski i znanstveni nazivi štetočinja povrća 502
Indeks 3. Popis hrvatskih i znanstvenih naziva najvažnijih korova u povrću 513
XXm. LITERATURA 515
Autori 517
Sponzori 519
Prosl ov
u Hrvatskoj se povrće, uključujući krumpir, uzgaja na 12,5 % oranica i vrtova, a krum-
pir zauzima gotovo 50 ukupne površine povrća. U 2001. g. krumpir se uzgajao na 65.641 ha,
kupusnjače na 9898 ha, grah 6470 ha i rajčica na 6801 ha (Stat. ljetopis RH., 2002.). U Hrvat-
skoj se uzgaja oko 60 vrsta povrća. Povećavaju se ukupne površine pod povrćem, smanjuje se
površina krumpira i povećava se raznovrsnost proizvodnje; to je pohvalno, no promjene su
prespore. Navedeni su podaci samo orijentacijske prirode, zbog podložnosti tržišnim uvjetima
i površina i asortimana proizvodnje povrća u nas.
Prosječni prirodi povrća vrlo su niski i ne odgovaraju mogućnostima. Prosječni je pri-
rod krumpira u Hrvatskoj medu najnižim u Europi, u 2001. g. iznosio je samo 10,20 tiha, što je
samo malo više od priroda postizavanih prije stotinjak godina (o razlozima opširnije u IX.
pogi). Prosječni prirod kupusnjača 2001. g. bio je 12,31 tiha, graha 2,26 tiha rajčice 10,48
tiha, itd. Neki naši tržišni proizvođači krumpira postižu prirode i do 40 tiha, a proizvođači
ostalog povrća također 3-4 puta više prirode od prosječnih, što pokazuje da postoje goleme
neiskorištene mogućnosti u proizvodnji povrća. Veliki dio tih mogućnosti nalazi se u sprečava-
nju šteta koje proizvodnji povrća nanose štetočinje.
Mnogo bolje iskorištavanje potencijalnih mogućnosti proizvodnje povrća posebice na-
lažu niska prosječna potrošnja povrća u Hrvatskoj, koja, izuzimajući krumpir, iznosi oko 50 %
potrošnje po stanovniku zemalja EU (krumpira oko 75 %), nadalje velike mogućnosti izvoza
svježeg, ali i prerađenog povrća te potreba za profitabilnijim iskorištenjem zemljišta jer povrće
omogućuje mnogostruko veći prihod po jedinici površine nego ratarski usjevi. Noviji trend sma-
njenja proizvodnih površina pšenice i kukuruza uvelike povećava važnost orijentacije i na veći
broj vrsta povrća koje se u nas sad uzgajaju na neznatnim površinama ili se uopće ne uzgajaju.
Za povećanje proizvodnje povrća nije prijeko potrebno povećanje površina, nego po-
najprije osuvremenjivanje tehnologije proizvodnje, a vrlo važno, za neke kulture (npr. za krum-
pir) ključno mjesto, pripada mjerama zaštite od štetočinja.
Posebno treba istaknuti velike mogućnosti proizvodnje povrća u zatvorenom (zaštiće-
nom) prostoru (staklenici, plastenici, tuneli), pri čemu treba mnogo više koristiti prednosti
mediteranske klime u Dalmaciji, termalnih izvora i nalazišta plina. Na oko 60-70 % zatvore-
nog prostora uzgaja se povrće, no taj je udio posebice podložan brzim promjenama sukladno
zahtjevima tržišta. Težište uzgoja povrća trebalo bi biti na manjim objektima namijenjenim
opskrbi lokalnog tržišta te na objektima koji će proizvoditi za izvoz.
Proizvodnja povrća specifična je po tome što se ono proizvodi i na vrlo malim površi-
nama jer povrće proizvodi gotovo svaki posjednik zemlje. Sva poljoprivredna gospodarstva
proizvode povrće za svoje potrebe, a mnoga i za tržište. No, ne samo poljoprivrednici, nego i
drugi posjednici zemlje, naročito u našim južnijim područjima, podižu plastenike, katkada i
staklenike, u kojima uzgajaju povrće. Brojni vlasnici kuća za odmor također uzgajaju povrće
za svoje potrebe, a u nekim se gradovima (npr. u Zagrebu) jako raširila proizvodnja povrća na
malim zakupljenim površinama u neposrednoj blizini stambenih objekata. Takva proizvodnja
ispunjava želju za rekreacijom, a često je važan doprinos poboljšanju kućnog proračuna. Veli-
ki nedostatak takve proizvodnje jest blizina prometnica te su stoga moguća i veća onečišćenja
proizvoda tvarima koje .se nalaze u ispušnim plinovima motora.
Procjenjuje se da je broj uzgajivača povrća veći nego broj uzgajivača bilo koje druge
skupine poljoprivrednog bilja ili bilo kojeg drugog prehrambenog proizvoda.
Uspjeh proizvodnje povrća ovisi o znanju uzgajivača, odnosno o njegovu poznavanju
svega onoga o čemu ovisi proizvodnja povrća, tj. tehnologije proizvodnje. Proizvodnja povrća
ovisi o pravilnom izboru vrste i sorte u odnosu na klimatske uvjete, svojstva tla, mogućnosti
navodnjavanja, o ispravnoj gnojidbi, obradi i njezi, o uspješnoj zaštiti od štetočinja te o pravil-
noj berbi, čuvanju i iskorištenju proizvoda. No bez obzira na brojne čimbenike o kojima ovisi
proizvodnja povrća, nepobitno je da se bez uspješne zaštite od štetočinja ne može postići
stabilna, visoka i kvalitetna proizvodnja povrća.
Povrće, kao i sve drugo bilje, napadaju brojne štetne životinje (najbrojniji su kukci)
nazvane štetnicima, gljivice, bakterije i virusi - uzročnici bolesti povrća, te korovi. Zajednički
se svi ti neprijatelji povrća nazivaju štetočinjama.
Naše procjene pokazuju da u Hrvatskoj štetočinje nanose štetu do 30 % od potencijal-
nog priroda povrća, drugim riječima ostaje 70 % mogućeg uroda. Ako tom gubitku priroda
dodamo veliko smanjenje kakvoće povrća uzrokovano napadom štetočinja u proizvodnji i za
vrijeme uskladištenja, gubici koje povrću nanose štetočinje iznose gotovo polovicu od ostva-
rivog priroda. Dakle, naš proizvodjač povrća ostvaruje samo nešto više od polovice one vrijed-
nosti proizvodnje koju bi mogao ostvariti kad bi uspješno suzbijao štetočinje.
No, za uspješno sprečavanje ili smanjenje šteta od štetočinja potrebno je mnogo zna-
nja. Povrće napada oko 400 vrsta kukaca i drugih životinja, gotovo toliko vrsta gljivica, bak-
terija i virusa - uzročnika bolesti, a 200-300 vrsta korova ometa njegov razvoj. Nema jedins-
tvenog recepta za suzbijanje svih tih štetočinja, jer se gotovo svaka vrsta suzbija drukčije.
Katkad se isti štetočinja na različitim vrstama povrća suzbija na različit način. Stoga za uspje-
šnu zaštitu povrća treba utvrditi vrstu štetočinje te na osnovi poznavanja njezina načina života
i drugih svojstava izabrati najprikladniji način suzbijanja.
Od druge polovice 20. stoljeća izrazito je najvažniji način zaštite povrća od štetočinja
primjena kemijskih sredstava za zaštitu bilja. No, zbog brojnih toksikoloških i ekotoksikoloških
nedostataka tih sredstava, velik dio znanstvenih istraživanja sve se više usmjeravao na prona-
laženje njihove zamjene, pa se danas teži integriranoj zaštiti povrća. Taj sustav zaštite primje-
njuje sve mogućnosti zaštite povrća od štetočinja radi .sprečavanja ekonomski znatnijih šteta,
te samo kada se u tome ne može dovoljno uspjeti, pribjegava se primjeni kemijskih sredstava za
zaštitu bilja tako da se što manje ugroze prirodni neprijatelji štetnika i što manje onečisti
okoliš. Potpuno izostavljanje ili veliko smanjenje primjene kemijskih sredstava još uvijek nije
moguće, jer bi štetočinje uzrokovale veliko sniženje priroda i kakvoće povrća. Tržišna proi-
zvodnja povrća po konkurentnim cijenama, moguća je, sukladno sadašnjoj razini znanosti,
samo uz primjenu kemijskih sredstava za zaštitu bilja, ali tu primjenu svakako treba usklađi-
vati s načelima integrirane zaštite bilja.
Ekološka proizvodnja povrća, dakle organizirana i nadzirana proizvodnja, s jako ogra-
ničenom primjenom agrokemikalija ili uopće bez njihove primjene, moguća je danas prvens-
tveno za poznatog kupca, pripravnog da plati veću cijenu za te proizvode, ako su proizvedeni
sukladno propisima i njegovim dodatnim zahtjevima. Takva je proizvodnja na malim površina-
ma moguća i preporučljiva i za vlastite potrebe.
Kemijska sredsh'a za zaštitu povrća mogu hiti opasna za zdravlje ljudi i životinja, a
onečišćuju okoliš. Stoga se moraju rabiti tako da se ne ugrozi zdravlje osobe koja to sredstvo
primjenjuje, a niti zdravlje potrošača povrća. Nadalje, stručnom primjenom treba osigurati da
se ne ugroze korisne životinje i da se što manje onečisti okoliš. Upravo je stoga primjena
sredstava za zaštitu bilja vrlo odgovoran posao te za posljedice te primjene punu zakonsku
odgovornost snosi onaj tko sredstvo nabavlja i primjenjuje. Samo se dovoljnim znanjem mogu
spriječiti zloupotrebe kemijskih sredstava odn. negativne posljedice njihove primjene, a da se
ipak postigne pun uspjeh u zaštiti povrća od štetočinja.
Upravo zbog potrebe za većim znanjem o zaštiti povrća od štetočinja nekoliko znans-
tvenika i stručnjaka Agronomskog fakulteta i Zavoda za zaštitu bilja u Zagrebu, autora sličnih
rasprodanih djela tiskanih 1987. i 1997. g., odlučilo je napisati ovu novu knjigu. Ova je knjiga
ujedno dopuna izvrsne knjige "Povrćarstvo" autorice Lešić i suradnika, tiskane 2002. u izda-
nju istog izdavača.
Naša je želja da svakom uzgajivaču povrća pomognemo da utvrdi vrstu štetočinje koja
ugrožava njegovo povrće i da upozna način života tog štetočinje, da bi mogao na najbolji
mogući način provesti mjere suzbijanja koje preporučujemo. Naše smo preporuke prilagodili
potrebama onih koji povrće proizvode na malim površinama, kakve imaju pojedini seljaci,
građani i vikendaši. Za one željne više znanja, kao i za studente poljoprivrednih fakulteta i
stručnjake, dali smo i dopunske podatke i preporuke tiskane sitnijim slovima.
Uvodni dio obuhvaća kratak prikaz štetočinja koji napadaju povrće (poglavlje I.), te
mogućih mjera zaštite povrća (poglavlje II.}. Budući da je primjena sredstava za zaštitu bilja
ipak još uvijek osnovna mjera zaštite povrća, veliki dio knjige (poglavlja III., IV. i V.) opisuje
sve što treba poznavati za njihovu bezopasnu i uspješnu primjenu te svojstva pojedinih sredsta-
va. Osobito naglašavamo racionalizaciju i pravilnu primjenu kemijskih sredstava za zaštitu
bilja te se u ovim ali i svim drugim poglavljima ove knjige zalažemo za integriranu zaštitu
povrća. Na kraju su knjige u poglavlju XXI. pregledno prikazane sve aktivne tvari odn. svi
pripravci sredstava za zaštitu bilja koji u Hrvatskoj imaju dozvolu za promet.
Poglavlje VI. obuhvaća prikaz tri osnovna sustava zaštite bilja: konvencionalnu zašti-
tu, integriranu zaštitu i zaštitu povrća u ekološkoj proizvodnji.
Poglavlja VII. i VIII. obuhvaćaju štetočinje koji napadaju različite vrste povrća, a u
poglavljima IX. do XVII. prikazani su štetočinje krumpira, plodovitog povrća, krstašica, lisna-
tog povrća, lepirnjača, lukovičastog, korjenastog i višegodišnjeg povrća te uzgajanih gljiva. U
povrće smo uvrstili i krumpir jer je to najčešća kulturna biljka koja se uzgaja u Hrvatskoj,
često se uzgaja u povrtnjacima, a uspjeh proizvodnje, više nego u drugih vrsta, ovisi o uspje-
li
šnoj zaštiti od štetočinja. Preglednosti radi u indeksu 2. prikazani su svi štetnici i uzročnici
bolesti svrstani po svojim hrvatskim i latinskim nazivima.
Radi velikog broja štetočinja u knjizi su spomenuti samo najčešći i najštetniji, a pri
opisu mjera spomenute su samo sada izvedive mjere. U knjizi nisu obuhvaćena oštećenja pov-
rća koja izazivaju različiti neživi uzroci, poput kemijskih onečišćenja, klimatskih prilika, po-
manjkanja ili suviška hraniva, svojstava tla itd.
Akademik MILAN MACELJSKI i suradnici
I. ŠTETOČINJE KOJI UGROŽAVAJU
POVRĆE
Uvod
Povrće, kao i sve drugo bilje, napadaju i oštećuju brojni štetni organizmi koje
zajednički nazivamo štetočinje. Štetočinje su štetnici, tj. različite životinje, najče-
šće kukci (insekti), nadalje uzročnici bolesti povrća, tj. gljivice, bakterije, virusi i
mikoplazme (koje ubrajamo u niže biljke) te brojne više biljke - korovi. Svi oni na
različite načine oštećuju povrće.
Štetočinje napadaju povrće od sjetve do berbe, a neki štetnici i uzročnici
bolesti javljaju se i nakon berbe - za vrijeme uskladištenja i stavljanja povrća u
promet. Najveće štete nanose štetočinje smanjenjem priroda, no gotovo su jedna-
Sl. 1. Gusjenica kukuruznog moljca
nađena u filetima paprika
(Snimio M. Maceljski)
SI. 2. Gusjenica ispala na tanjuru iz
smrznutog povrća na sajmu zdravlja u
Zagrebu (snimio I. Šebeija, Vjesnik)
ke štete zbog smanjenja kakvoće. Upravo je kakvoća čimbenik o kojem ovisi
cijena, mogućnost prodaje, pa čak i potrošnja povrća. Promjena izgleda jestivih
dijelova, njihovo onečišćenje izmetom štetnika ili prisutnost štetnika mogu biti
dovoljni da povrće postane bezvrijedno.
U porastu su štete koje uzrokuju neki štetni kukci svojom prisutnošću u pre-
rađevinama povrća. Gubi i trgovina koja je takvu robu prodavala, no najviše gubi
tvornica koje je tu prerađevinu proizvela. Zbog nalaza jednog štetnika katkad se
uništava cijela šarža. Već godinama poznata je povremena, srećom vrlo rijetka,
prisutnost gusjenice kukuruznog moljca u konzerviranoj paprici. Da bi se smanji-
la ta opasnost, paprika se često konzervira u rezanom obliku (fileti) jer se pri
tome mogu izdvajati zaraženi plodovi i odvajati gusjenice. No u novije su vrijeme
i u filetima paprike nađene gusjenice. Postoji i opasnost da se u konzervama
graha i graška nadu žišci ili drugi štetnici.
Štetnici se mogu naći i u smrznutom povrću. Vrlo je neugodan primjer ne-
davno zabilježen na zagrebačkom sajmu zdravlja kada je na tanjuru jednog po-
sjetitelja iz cvjetače (prethodno smrznute) ispala jedna gusjenica. Stoga će trebati
iz temelja promijeniti mjestimice uvriježeno stajalište da se prerađivati može ma-
nje kvalitetno i, sukladno tome, s manje truda i troška proizvedeno povrće.
Štetočinje utječu i na tehnologiju proizvodnje jer o njima ovisi i izbor vrste i
kultivara povrća, plodored, agrotehnika itd. Pretjerana potreba za kemijskom za-
štitom može toliko povisiti troškove proizvodnje da ona postane nerentabilna.
Neravnomjernom pojavom štetočinje uvelike utječu na velike razlike u visini pri-
roda povrća i na nesigurnost te proizvodnje, a i na velika kolebanja cijene. Neki
karantenski štetočinje ograničavaju izvoz, a katkad i unutarnji promet povrća.
Promet povrća ograničava i prekoračenje maksimalne dopuštene količine ostataka
sredstava za zaštitu bilja koje može nastati zbog pretjerane ili nepravilne primje-
ne tih sredstava.
Štetnici
Povrće najčešće oštećuju kukci (insekti), koji su najbrojnija skupina životinja
na Zemlji. Zajedno s grinjama (i stonogama) ubrajaju se u člankonošce. Osim
kukaca, povrće oštećuju i grinje, nematode, puževi, glodavci i divljač.
Kukci ili insekti (Insecta) razmnažaju se najčešće oplodnjom, pa postoje
ženke i mužjaci. Neke se vrste razmnažaju partenogenezom, pa postoje samo
ženke, a ima i takvih u kojih se izmjenjuju pokoljenja (generacije) s oba spola s
pokoljenjima koja se sastoje samo od ženki.
Ženke kukaca odlažu jaja ili legu žive mlade. Jaja mogu biti odložena na
biljku ili u biljku, ili u tlo, i to pojedinačno ili u skupinama (jajna legla). Nakon
određenog vremena inkubacije iz jaja izlaze ličinke (larve), koje u pojedinih sku-
pina kukaca mogu imati i posebne nazive, npr. gusjenice (leptira), grčice (hru-
šta), pagusjenice (osa listarica) i si. Ličinke se intenzivno hrane i rastu. Rast se
zbiva odbacivanjem stare kože (presvlačenje ličinaka) kada postane tijesna. Li-
činke kukaca najčešće imaju tri para nogu, u nekih skupina (leptiri, ose listarice)
i više, a u nekih skupina (dvokrilci, pipe) ličinke nemaju noge. Ličinke koje žive
skriveno u biljci obično su bijele boje, a ostale mogu biti različitih boja, pa i šare-
ne. Ličinke mogu biti gole ili obrasle dlakama.
SI. 3. Nepotpuna preobrazba kod stjenice: A jaje, B-P ličinke,
G odrasla stjenica
Si. 4. Potpuna preobrazba kod dvokrilaca: A jaje, B-D ličinke,
E kukuljica, F odrasli (
Ličinke nekih skupina kukaca (skakavci, resičari, stjenice, lisne i štitaste uši,
štitasti moljci) slične su odraslom obliku u koji se preobrazuju jednostavnim pre-
svlačenjem (nepotpuna preobrazba). Ličinke drugih skupina (opnokrilci, leptiri,
kornjaši, dvokrilci) nisu slične odraslom obliku, pa se u njega preobrazuju posre-
dovanjem posebnog stadija - kukuljice (potpuna preobrazba).
Kukuljica je stadij mirovanja, pa ličinka za preobrazbu traži skrovita mjesta i
često najprije napravi kokon od prede, unutar kojeg se kukulji.
Odrasli kukac (imago) ima tri para nogu. Ima razvijene spolne organe a veći-
na odraslih kukaca ima i dva para krila. Dvokrilci imaju samo jedan par krila, a
neke rjeđe vrste nemaju krila. Odrasli oblici nekih skupina kukaca (leptiri, većina
dvokrilaca i opnokrilaca) ne prave štete, a prave ih samo njihove ličinke. Pojedi-
ne vrste imaju jedno, dva ili više pokoljenja godišnje. Neke vrste lisnih uši imaju
do 20 pokoljenja tijekom godine. Druge, pak, vrste trebaju za razvoj jednog po-
koljenja dvije i više godina.
Brojnost, a time i štetnost kukaca ovisi o brojnim čimbenicima, najčešće o
toplini, vlazi, raspoloživoj hrani i prirodnim neprijateljima. Budući da toplina tije-
la kukaca ovisi o toplini okolice, oni se za topla vremena intenzivnije kreću i
SI. 5. Ličinke kukaca: 1. dvokrilca, 2. kornjaša - pipe, 3. ostalih kornjaša,
4. gusjenica leptira, 5pagusjenica ose listarice, 6. mrežokrilca
hrane, te brže razvijaju, pa prave veće štete. Postoje donje i gornje granice tempe-
rature za smrt, ali i za sve stadije i aktivnosti u životu svake vrste. Na velikim
površinama iste kulture ima mnogo hrane, pa se štetnici te vrste biljaka brzo i
jako razmnože, a na livadi ili u mješovitom usjevu razmnažanje je sporije.
Svi štetni kukci imaju svoje neprijatelje. To su grabežljivci koji ubiju žrtvu
kojom se hrane, poput božjih ovčica, trčaka, nekih vrsta stjenica, zlatooke, ali i
grabežljivih grinja, krtice i ježa, ptica itd. Druga skupina prirodnih neprijatelja
štetnika jesu paraziti koji žive u žrtvi ili na žrtvi kojom se hrane. To su parazitske
osice, muhe gusjeničarke i si. Štetnike napadaju i uzročnici njihovih bolesti, razli-
čite bakterije, gljive i virusi. Brojnost prirodnih neprijatelja često odlučuje o inten-
zitetu napada štetnika.
Štetnici koji se javljaju svake godine permanentni su štetnici, a one koji se
javljaju povremeno ubrajamo u periodične štetnike. Štetnici koji se hrane jednom
vrstom hrane monofagni su, koji se hrane s nekoliko vrsta srodne hrane oligofag-
ni su, a oni koji se hrane s mnogo vrsta hrane polifagni su štetnici.
Kukci se dijele u tridesetak redova. Važniji kukci štetni povrću svrstani su u
ove redove:
L e p t i r i imaju dva para krila, najčešće pokrivenih šarenim Ijuščicama. Ne
prave štete. Ima velikih leptira, raspona krila desetak cm, ali i vrlo sitnih (npr.
neki moljci) raspona krila nekoliko mm. Ličinke leptira nazivaju se gusjenice.
Imaju tri para prsnih te dva do pet pari trbušnih nogu. Hrane se grizenjem te
mogu nanijeti velike štete povrću.
K o r n j a š i imaju očvrsnulo (hiti-
nizirano) tijelo, pokriveno također
očvrsnulim prednjim parom krila - po-
kriljem. Dok lete, služe se samo stra-
žnjim opnenastim parom krila, a neke
vrste ne mogu letjeti. Hrane se grize-
njem, kao i njihove ličinke. Ličinke imaju
mekše tijelo i najčešće tri para nogu. Li-
činke porodice pipa nemaju noge.
D v o k r i 1 c i imaju samo jedan
par opnenastih krila. Odrasli oblici vrlo
rijetko prave štete. Ličinke nemaju no-
ge, a najčešće su sužene prema zatku.
Ličinke su štetan razvojni stadij koji živi
unutar pojedinih organa biljke.
O p n o k r i 1 c i imaju dva para
opnenastih krila. Česta štetna porodica
jesu ose listarice, a njihove ličinke ima-
ju 3 para plus 6-8 pari nogu, pa se na-
zivaju pagusjenicama. Najčešće prirod-
ni neprijatelji - paraziti - jesu parazitske
osice.
L i s n e u š i imaju nježno tijelo
dugo najčešće do 3 mni. Hrane se sisa-
njem sokova. Ličinke su slične odrasloj
ženki. Razmnažaju se partenogenezom,
osim posljednjeg pokoljenja u godini,
koje se razmnaža spolno. Tijekom go-
dine izmjenjuju se krilata (s dva para
prozirnih krila) i beskrilna pokoljenja (najčešće 10-15). Većina vrsta ima zimskog
(drvenasto bilje) i ljetnog domaćina (npr. povrće), na kojeg sele krajem proljeća i
početkom ljeta. Izlučuju slatkastu tekućinu (mednu rosu), kojom se hrane mravi
i na koju se naseljuju gljive čađavice. Prenose brojne virusne bolesti povrća.
Š t i t a s t i mo l j c i također su nježni, sitni kukci. Odrasli oblik ima krila
pokrivena bijelim praškom, raspona oko 3 mm. Često se naziva bijelom muši-
com. Ličinka je ovalna oblika, pričvršćena na bilju poput štitića. Siše sokove, izlu-
čuje mednu rosu. Najčešće se javlja u zatvorenom prostoru.
S t j e n i c e su većinom spljošteni, ovalni ili dugoljasti kukci. Imaju veliko
rilo na trbušnoj strani tijela. Bodu i sišu sokove. Imaju dva para krila, a prvi je par
u donjoj trećini kožast. Neke su vrste štetne povrću, a mnoge su korisne jer kao
grabežljivci napadaju štetnike.
R e s i č a r i ili tripsi nježni su kukci jasno vidljive segmentacije tijela. Odrasli
oblici imaju dva para krila s dugim resama. Hrane se sisanjem.
Si. 6. Izgled najvažnijih redova kukaca: u
lijevom stupcu skakavac, kornjaš,
opnokrilac, leptir, u desnom stupcu
dvokrilac, stjenica, lisna uš, resičar,
mrežokrilac
s k a k a v c i su veliki kukci koji prave štete grizenjem. Vrlo su polifagni,
a neke su vrste grabežljivci. U njih se ubraja važan štetnik povrća - rovac, koji
živi u tlu.
Gri nj e (Acarina) štetne povrću većinom se ubrajaju u porodicu crvenih pa-
uka. Imaju četiri para nogu (kukci tri). Vrlo su sitne, manje od 0,6 mm. Hrane se
sisanjem sokova, najčešće na naličju lišća. Ženke odlažu jaja iz kojih se razviju
ličinke. Nakon nekoliko presvlačenja preobrazuju se u odrasle grinje. Jedna vrsta
mekokožnih grinja napada lukovice.
Na pojavu i razvitak grinja utječu isti čimbenici kao i za kukce. Neobično
dobro pogoduju im uvjeti koji vladaju u zaštićenim prostorima. Na povrću koje se
uzgaja u tim prostorima obični ili koprivin crveni pauk (grinja) često je najvažniji
štetnik, koji može izazvati velike štete.
Nematode (Nematodae) ili oblići ubrajaju se u oblenjake. To su sitne crvoli-
ke životinje, najčešće manje od 1 mm. Hrane se sadržajem stanice koju probuše
usnim stiletom. Neke vrste žive unu-
tar biljke, a druge u du i na korijenju
povrća. Dijele se u cistolike nemato-
de, u kojih se tijelo ženki pretvara u
okruglastu cistu unutar koje mogu ja-
ja i ličinke preživjeti više godina. Ko-
rijenove nematode izazivaju zadeb-
ljanja korijenja povrća najčešće u za-
štićenom prostoru. Treća su skupi-
na slobodno živuće nematode.
Zbog slabe pokretljivosti šire se
gotovo isključivo prenošenjem bilja-
ka ili zemlje. Prenamnože se samo
ako se kulture kojima se hrane če-
sto uzgajaju na istoj površini. Stoga
je osnovna mjera suzbijanja plodo-
red u kojem se domaćini ponavljaju
u većim razmacima. Budući da je ta-
kav plodored iz ekonomskih razlo-
ga neprovediv u zatvorenom prosto-
ru, gdje uvjeti posebice pogoduju ra-
zvoju korijenovih nematoda koje na-
padaju više vrsta povrća (i cvijeća),
te se nematode ubrajaju u najvažni-
je štetnike povrća u tim prostorima.
Bez njihova termičkog ili kemijskog
SI. 1. i 2. Ženka i mužjak stabljikine nematode, suzbijanja ne može se uzgajati pov-
3. Ženka nematode kvržica, 4. Stilet ličinke rće (ili cvijeće) u zatvorenom pro-
repine nematode storu.
SI. 7. Ciste različitih vrsta nematoda roda
Heterodera: 1. krumpirove, 4. repine, 10.
kuptisne nematode
Puževi (Gastropoda) imaju mekano tijelo pokriveno sluzi. Neke vrste štet-
ne povrću svrstane su u golaće, tj. puževe bez ljušture (kućice), a druge u puže-
ve s ljušturom. Izgrizaju lišće i druge mekane dijelove povrća, ostavljajući tra-
gove sluzi.
Glodavci (Rodentia) dijele se u poljske glodavce i glodavce koji prave štete
u zatvorenom prostoru. Najvažniji poljski glodavci jesu poljska i vodena voluha-
riva, poljski miš, hrčak itd. Glodavci štetni uskladištenom povrću jesu štakori i
kućni miš.
Divljač, naročito zečevi, srne i veprovi, katkad načini veće štete povrtnjaci-
ma u blizini šuma. Štetne povrću mogu biti i ptice.
Uzročnici bolesti
Razni čimbenici mogu uzrokovati bolesti biljka. Bez obzira na uzročnika u
bolesnih biljaka nastaju poremećaji u primanju vode, mineralnih tvari, u sintezi,
translokaciji, korištenju hranjivih sastojaka, zbog čega nastaju promjene u histo-
loškoj gradi ili izvanjskoj morfologiji, koje su uvijek popraćene i fiziološkim pore-
mećajima u biljci.
Promjene mogu izazvati mikroorganizmi, uključujući viruse i viroide, ali mo-
gu nastati i utjecajem abiotskih čimbenika. Promjene nastale pod utjecajem abiot-
skih čimbenika nazivamo neparazitskim bolestima ili poremetnjama. Često se
pogrešno nazivaju fiziološkim bolestima, kao da bolesti uzrokovane mikroorga-
nizmina ne uzrokuju fiziološke promjene u zaraženoj biljci. Neparazitske bolesti
ili poremećaji mogu nastati zbog niskih ili povišenih temperatura, nedostatka ili
viška vlage u tlu i zraku, manjka ili viška svjetla, olujnih vjetrova, nedostatka ili
viška hraniva, toksičnosti nekih elemenata u du, neodgovarajuće pH vrijednosti
tla, toksičnosti pesticida, viška nekih elemenata u zraku itd. Bolesti, izazvane
nepovoljnim uvjetima okoliša katkada pridonose pojačanoj osjetljivosti biljaka
prema patogenima, naročito u stresnim situacijama.
Za razliku od parazitskih bolesti, neparazitske bolesti nisu infektivne, tj. ne
prenose se od bolesne na zdravu biljku. Parazitske bolesti jesu patološki proces
koji je rezultat interakcije patogenog organizma, reakcije biljke domaćina u okol-
nostima čimbenika sredine. Patogeni organizmi od domaćina uzimaju hranu za
svoje životne potrebe, ne uzvraćajući nikakvu korist biljci domaćinu. Kao poslje-
dica patološkog stanja na napadnutoj biljci pojavljuju se odredeni znaci bolesti,
koji mogu biti toliko karakteristični za određenu bolest, da je po njima lako pre-
poznajemo. Za praktičara je prepoznavanje simptoma vrlo važno jer na osnovi
nastalih promjena na biljci može prepoznati bolest i poduzeti mjere zaštite. U
nekim slučajevima nije lako odrediti što je uzrok bolesti jer više patogenih vrsta
može izazvati iste ili slične simptome. U takvim slučajevima potrebno je bolesne
biljke podvrći laboratorijskoj analizi, u kojoj će se kvalificirano postaviti dijagno-
za. Parazitske bolesti uzrokuju gljive, pseudogljive, bakterije, fitoplazme, virusi,
viroidi, parazitske cvjetnice i neki za naš klimat manje važni organizmi.
Gljive i glj ivama slični organi zmi
Već davno Zuck (1953) je živi svijet podijelio prema načinu ishrane u tri sku-
pine, izdvajajući gljive kao posebnu skupinu. Whittaker (1969) predlaže podjelu
na pet carstava: 1. Prokarionti bez jasno diferencirane jezgre (Protisti), 2. Eucari-
onti s jasno diferenciranom jezgrom (Protisti), 3- Fotosintetski organizmi (Plan-
tae), 4. Gljive (fungi) 5. Životinjski svijet (Animalia). Unatoč novijim podjelama
(Woese & Fox,1990) gljive su i dalje ostale posebna, samostalna skupina. Slijede-
ći postavljena načela posljednih godina (Hawksworth i sur. 1995) nastale su pro-
mjene u sistematici gljiva. Vrlo interesantna skupina Oomycota, u kojoj su svi
organizmi koji uzrokuju bolesti plamenjače, po toj podjeli ne pripadaju u gljive
nego u Chromiste, često nazivane pseudogljive. To isto vrijedi i za razdjel Pla-
smodiophytomycota. Stoga te dvije skupine nazivamo pseudogljive ili gljivama
slični organizmi.
Mikroskopski male gljive i pseudogljive odgovorne su za više od 70 % svih
bolesti na bilju. Neke gljive obligatni su a neke fakultativni paraziti, no većinu
pseudogljiva svrstavamo u obligatne parazite. Obligatni paraziti prestaju s para-
zitskom aktivnošću nakon što parazitirani organ biljke ili cijela biljka prestane sa
životnim fukdjama. Nakon toga oni prelaze u oblike u kojima mogu preživjeti
bez domaćina. Gljive neobligatni paraziti nakon propadanja biljaka, nastavljaju
život u formi raznih tipova spora, micelija, sklerocija, plodnih tijela na odumrlim
biljnim ostacima, u njima ili u tlu.
Mikroskopske gljive i pseudogljive sastoje se od tankih cjevastih stanica koje
nazivamo hife. Hife su pseudogljiva jednostanične (cenocitične), a u nekih po-
stoje samo rudimenti micelija. Hife su gljive višestanične jer su podijeljene pre-
gradom (septom). Hife rastu vršno i granaju se, tvoreći micelij. Micelij većine
patogenih pseudogljiva i gljiva širi se u unutrašnjosti napadnutih organa, šireći se
između stanica (intercelularno) ili ulazeći u stanice (intracelularno). Ako micelij
gljive ulazi u stanice, hraniva uzima direktnom difuzijom u hifu. Gljive i pseudog-
ljive čije hife ulaze u medustanične prostore formiraju sisaljke (haustorije) s po-
moću kojih crpu hranu iz stanice domaćina. Micelij nekih gljiva raste po površini
napadnutih organa, a iz stanice domaćina s pomoću sisaljki (haustorija) crpi
hraniva. Te gljive nazivamo ektoparazitima. Tu svrstavamo većinu uzročnika
pepelnica.
U patogenih gljiva izražena je sposobnost da stavaraju više tipova spora ra-
zličitog oblika i različitog ontogenetskog podrijetla. Spore su najkarakterističniji
organ za razmnažanje gljiva i pseudogljiva. Većina pseudogljiva stvara zoospore
u zoosporangiju. Spore mogu nastati na raznim tipovima nosača (konidioforima,
koremiju, sporodohiju) ili u raznim oblicima plodnih tijela (peritecij, pseudotecij,
apotecij, kleistotecij, piknid, acervul). Nastale spore donesene vjetrom, kišom,
insektima itd. dospijevaju na biljne organe. U povoljnim uvjetima spore klijaju.
Između gljiva, kao i pseudogljiva, postoje razlike u zahtjevima za temperaturom i
vlagom odnosno prisutnošću vode. Nakon što spora proklija, s pomoću penetra-
cijske hife gljiva ulazi u tkivo domaćina kroz prirodne otvore ili probojem kutiku-
le. Uspostavljanjem uzajamnog odnosa između domaćina i patogena počinje pro-
ces infekcije. Nakon toga slijedi razdoblje bez simptoma, koje nazivamo latenci-
ja. Razdoblje od infekcije do pojave simptoma jest inkubacija. To razdoblje zelja-
stih biljka traje od tri-četiri dana pa do dva tjedna, a nakon njega pojavljuju se prvi
simptomi, popraćeni pojavom fruktifikacijskih organa gljive (na pr. konidiofori s
konidijama u Botrytis cinered) ili pseudogljive (zoosporangiji - Phytophtora infe-
stanš). Simptomi se mogu pojaviti istovremeno s pojavom sporonosnih organa,
ali fruktifikacija može i kasnit, što ponajviše ovisi o vlazi i temperaturi. Svi uzroč-
nici bolesti nemaju stadij fruktifikacije. U traheomikoza, nema pojave sporono-
snih organa, a ipak se pojavljuju znaci bolesti. Sa sporonosnih organa, ili iz njih,
oslobađaju se spore koje šire infekciju tijekom vegetacije. Kada biljka završi svoj
životni ciklus, gljiva pokušava na razne načine preživiti bez domaćina i dočekati
sjetvu ili sadnju novih biljaka, da bi ponovo počela svoj parazitski način života.
Neke vrste gljiva prezimljavaju na ostacima domaćina ili u njima. Tu se for-
miraju specifični organi: plodna tijela (periteciji, apoteciji, kleistoteciji, acervuli,
piknidi), sklerociji, strome i druge strukture. Neki organi (sklerociji, hlamidospo-
re, razni tipovi konidija) dospijevaju u tlo i preživljavaju dulje ili kraće razdoblje u
tlu. Oospore su karakterističan organ za prezimljenje u mnogih pseudogljiva. Spo-
re, dijelove i fragmente i druge strukture tijela gljive, s pomoću kojih se može
širiti i reproducirati, nazivamo zajedničkim imenom propagule. U zaštićenim pro-
storima, zahvaljujući "zelenom mostu", gljive se lako održavaju tijekom svih go-
dišnjih doba. U zaštićenim prostorima temperature su uvijek povoljne, a neke,
pogotovo polifagne gljive {Botrytis, Sclerotinia) nalaze svoje domaćine (salatu,
rajčicu, krastavac itd.) gotovo cijele godine. Sjemenom povrća prenosi se veliki
broj gljivičnih bolesti iz jedne u drugu vegtaciju. Na taj način mogu se prenijeti
bolesti i na velike udaljenosti.
Bakterije
Bolesti koje uzrokuju bakterije nazivaju se bakteriozama. Od svih do sada
opisanih bakterija samo 10 % jesu fitopatogene bakterije. Fitopatogene bakterije
(Schizomycetes) jesu jednostanični mikroorganizmi koji mogu izazvati bolesti na
biljkama. Fitopatogene bakterije štapićasta su oblika, a većina ima cilije. Cilije
(bičevi) mogu biti raspoređene na cijeloj površini ili samo na jednoj ili obje polar-
ne strane bakterije. Pokretne su one vrste koje imaju cilije. Veličina im varira od
0,5-4,5 X 0,3-0,6 mikrometara.
Razmnažaju se vrlo brzo dijeljenjem, pa od jedne bakterije pri optimalnim
uvjetima u roku od 24 sata nastaje 17.000.000 novih jedinki. Ogroman infektivni
potencijal, koji nastaje u vrlo kratkom vremenu objašnjava pojavu iznenadnih
epifitocija. Bakterije se prenose sjemenom, lukovicama, gomoljima mnogih po-
vrtnih kultura. Osim ovog načina, fitopatogene bakterije kao fakultativni paraziti
ostaju u biljnim ostacima do njihova raspadanja, a samo neke i u tlu, te su izvor
zaraze. Zračne struje, voda - kiša, životinjski organizmi mogu prenositi bakterije.
Bakterije ulaze u biljku kroz puci, lenticele, kroz nektarske žlijezde cvijeta, zatim
putem rana, kroz ožiljke koji nastaju nakon otpadanja lista ili ploda. Fitopatoge-
ne bakterije termofilne su, s optimumom za razvoj između 25-30 °C. Sve fitopato-
gene bakterije endoparaziti su, što znači da se nalaze u unutrašnjosti napadnutih
biljnih dijelova ili cijele biljke, pa se teško suzbijaju kada se jednom pojavi zaraza.
Fitoplazme
Mikoplazmama slični organizmi, koji parazitiraju na biljkama, svrstani su u
rod Phytoplasma. Zbog toga što nemaju čvrstu staničnu stijenku, poprimaju ple-
omorfne oblike. Tako jedna te ista fitoplazma može varirati u obliku i veličini.
Fitoplazme su obligatni pataziti. Fitoplazme se prenose cijepljenjem, reznicama,
gomoljima, ali ne i sjemenom. Mnoge fitoplazme na perzistentan način prenose
insekti iz rodova Eusecelis, Hyalestes, Macrosteles i drugi. One izazivaju promje-
ne poznate pod nazivima virescencije (promjena obojenih dijelova cvijeta u zele-
nu), filodije (latice poprimaju oblik listova). Opća je pojava sterilnost biljka.
Virusi
Bolesti izazvane virusima nazivamo viroze. Do sada je opisano oko 300 fito-
patogenih virusa. Oni izazivaju brojne i važne bolesti povrtnih kultura. Iako su
viroze manje zastupljene, one su vrlo važne zbog šteta koje nanose biljnoj proi-
zvodnji. Za razliku od gljivičnih bolesti, koje suzbijamo sredstvima za zaštitu bi-
lja, viruse ne možemo suzbijati na taj način. Virusna čestica (virion) po kemij-
skom je sastavu nukleoprotein.
Biljni virusi sadrže nukleinsku kiselinu, najčešće RNK, a manji broj ima DNA
(Virus mozaika cvjetače). Nukleinska kiselina nosilac je genetskih informacija, a
u virusa i nosilac i infektivnosti. Proteinski omotač obavija i štiti nukleinsku kise-
linu. U biljnu stanicu virusi ulaze kroz rane na vanjskoj stijenci epidermalnih sta-
nica ili kroz ektodezmije, oštećenja na klici ili korijenu prilikom klijanja.
Virusi se umnažaju samo u živoj stanici. Nakon što virus dospije u stanicu
biljke, gubi proteinski omotač. Oslobođena nukleinska kiselina replicira se, a
zatim se sjedinjuje s proteinom karakterističnim za virus. Kao rezultat sjedinjenja
novostvorene virusne nukleinske kiseline i novostvorenog proteina za izgradnju
omotača nastaju novi virioni. Način prenošenja virusa specifičan je za svaki virus.
Neki se prenose mehaničkim dodirom, zatim raznim vektorima: insektima, gri-
njama, nematodama, nižim gljivama. Sjemenom povrća također se prenose viru-
si, a čovjek, radeći s biljkama, može prenijeti zarazu od-zaraženih biljaka na zdra-
ve biljke. Budući su preventivne mjere jedina mjera zaštite, treba ih maksimalno
provoditi. Mnogo se može postići sijanjem zdravog sjemena, biljnom higijenom i
suzbijanjem vektora.
Viroidi
Viroidi su brojčano najmanja skupina patogena. Za razliku od virusa, koji se
sastoje od nukleinske kiseline i proteinskog omotača, viroid je gola jednolančana
kružna RNK koja je infektivna i uzrokuje bolesti biljaka.
Korovi
Pojam korova često je vrlo teško definirati. "Korovi su sve biljne vrste na
odredenoj površini koje nisu cilj uzgoja", samo je jedna od brojnih definicija.
Švicarski botaničar de Candolle korovom naziva "biljku kultiviranu protiv volje".
Europsko društvo za proučavanje korova (EWRC, 1967.), korov definira kao "biljku
ili vegetaciju (osim gljiva) koje se sukobljavaju s interesom čovjeka". Iako prema
rečenim definicijama korov može biti svaka biljna vrsta, svjetskoj poljoprivredi
ekonomske štete nanosi samo oko 250 različitih vrsta (Holm, 1977).
U novije vrijeme pojam korov ima znatno šire značenje. Osim u kulturi, ko-
rov susrećemo na livadama, pašnjacima, melioracijskim objektima i ribnjacima.
Ima ga u parkovima, sportskim objektima i šumama. Jednaku važnost pridaje mu
se na željezničkim prugama, aerodromima, ekonomskim i industrijskim dvorišti-
ma, kao i uz ceste i putove. Između kulture i korova neprestano se odvija borba
za bolje uvjete života. Svojom prisutnosti korov kulturi sužuje životni prostor,
odnosi joj vodu i minerale (hranjiva), ostavlja je u sjeni i tlu snizuje temperaturu.
Zato zakorovljeni usjev daje smanjen prirod slabije kakvoće, a time i znatno ma-
nju ekonomsku vrijednost. Korovi otežavaju i obradu tla, njegu usjeva i žetvu.
Zbog čišćenja i sušenja uroda poskupljuju proizvodnju.
Ipak, i pored svega navedenoga, teško je reći da su svi korovi loše i neželje-
ne biljke. Naime, mnogi su korovi izvorište hrane i sklonište za ptice i divljač, ali
i potencijalna opasnost od trovanja domaćih životinja. Vrlo su važni za uzgoj pče-
la i pčelarstvo, ali domaćini su mnogih štetnika i bolesti poljoprivrednih kultura.
U vodotocima, kanalima, ribnjacima i vododerinama sprečavaju eroziju, ali i pro-
tok, što je često uzrok zadržavanju vode u njivama. Svojim primamljivim izgle-
dom mogu pružiti čovjeku zadovoljstvo, ali i prouzročiti teška trovanja, alergije i
opekline (dermatitis).
Korovi su rašireni širom svijeta (ubikvisti). Imaju izraženu sposobnost samo-
održavanja. Sposobni su nicati u različitim pedo-klimatskim uvjetima. Faze rasta i
razvoja prolaze brzo, sjeme im je sposobno kontrolirati (odgoditi) razdoblje nica-
nja (dormantnost), sposobni su zadržati živo (viabilno) sjeme u poljskim uvjeti-
ma dugi niz godina, plodonose više puta godišnje, proizvode sjeme iste mase i
oblika kao i kultivirane vrste, razmnožavaju se sjemenom (generativno) ili različi-
tim podzemnim organima (vegetativno) koji su lako lomljivi pa se ne daju iščupa-
ti (pucaju). Podzemni organi bogati su rezervnim hranivima te lako odole nepo-
godama. Korovi imaju posebno razvijen način širenja na nove prostore. Sposobni
su razviti rezistentnost na pojedine skupine herbicida.
Sažeto rečeno, korovi su kontroverzne biljke, za koje ne možemo reći da su
uvijek samo štetne, a ne možemo reći ni da su uvijek samo korisne biljke. Štete
koje korovi nanose povrtnim kulturama nisu uvijek izražene jednakim intenzite-
tom. Utjecaj korova na prirod u direktnoj je vezi s opskrbljenošću tla hranivima i
vodom. Od jednakog je značenja stupanj zakorovljenosti, odnosno broj i vrsta
korova po jedinici površine. Vrijeme nicanja, kao i brzina rasta i razvoja korova u
odnosu na rast i razvoj kulture, također su vrlo važni činitelji. Kulture koje sporo
niču i kojima je potrebno dulje razdoblje da svojim habitusom prekriju tlo, naro-
čito su osjetljive na prisutnost korova. Zbog toga je u takovim slučajevima korov
redovito potrebno suzbijati.
Velike štete korovi nanose sitnosjemenskim sporonicajućim kulturama. Ta-
blica 1. daje usporedni prikaz smanjenja priroda nekih zakorovljenih i nezako-
rovljenih povrtnica.
Tablica 1. Usporedni prikaz pri nosa neki h zakorovl j eni h i nezakorovlje-
ni h povrtnica
Kultura
prinos, t/ha
% povećanj a Kultura
nezakorovljena zakorovljena
% povećanj a
Grah 0,75 0,57 32
Rajčica iz prijesadnica 9,2 5,5 67
Rajčica iz sj emena
5,1 1,5 240
Luk iz sj emena 10,8 0,44 2355
Iz prikazanog je vidljivo da za uzgoj luka i rajčice izravnom sjetvom sjemena
u polju treba za okopavanje korova utrošiti mnogo ljudskog rada. Jednako tako
bez pomoći ljudske ruke izostat će prinos u zakorovljenom usjevu mrkve, perši-
na, cikle, blitve, matovilca i dr. sitnosjemenskih povrtnica. Općenito se procjenjuje
da od svih štetočinja korovi povrtnicama prosječno najviše smanjuju prirod. Uzro-
kuju najveće gubitke hrane. Prema izvješću FAO-a korovi apsorbiraju najviše ljud-
skog rada. U razvijenim zemljama svijeta gubitci koje nanose korovi kreću se do
5 %, u srednje razvijenim zemljama do 10 %, a u nerazvijenim zemljama gubitci
iznose i do 25 % (Anonimus, 1986).
Korovna flora povrtni h kultura
Korove povrtnica, jednako kao i korove uopće, moguće je razvrstati (podije-
liti) na više različitih načina. Podjela s gledišta životnog ciklusa odnosno s gledi-
šta načina razmnožavanja, za praksu u proizvodnji povrća možda je najprihvatlji-
vija. Naime, po načinu razmnožavanja sve korove možemo podijeliti na jednogo-
dišnje, dvogodišnje i višegodišnje ili trajnice. Nadalje sve spomenute skupine ko-
rova moguće je podijeliti u skupinu dvosupnica (širokolisni korovi) i skupinu
jednosupnica (uskolisni) ili trava.
Jednogodi šnj i korovi zaključe životni ciklus unutar jedne sezone ili u
razdoblju kraćem od godine dana. Pojedine vrste (vlasnjača - Poa annua i mišja-
kinja ili črevec - Stellaria medial mogu ostvariti i po nekoliko generacija godi-
šnje. Ovisno o vremenu kretanja, jednogodišnje vrste dijelimo na ljetne i zimske.
Ljetni niču u proljeće ili u ljeto, a plodonose u ljeto ili u jesen. Zimski niču u jesen
ili rano u proljeće, a plodonose koncem proljeća ili u ljeto.
Za sve jednogodišnje vrste karakteristično je da donose velike količine sje-
mena. Sjeme im u poljskim uvjetima može zadržati klijavost niz godinama. Borba
protiv jednogodišnjih korova uglavnom se svodi na sprečavanje njihova osjeme-
njavanja svim raspoloživim sredstvima.
Od jednogodišnjih širokolisnih korova povrtnice u ranom proljetnom roku
sjetve ili sadnje zakorovljuju vrste: mišjakinja - Stellaria media, pastirska torbica -
Capsella bursa pastoris, crvena mrtva kopriva - Lamium purpureum, žabljak -
Ranunculus repens, čestoslavica - Veronica spp., kostriš - Senecio vulgaris, goru-
šica - Sinapis arvensis, divlja repica - Raphanus raphanistrum, kamilica - Matri-
caria chamomilla, jarmen - Anthemis arvensis i divlja ljubica - Viola arvensis.
Kasnije, ali još uvijek rano u proljeće, javljaju se: loboda - Chenopodium
album, mnogosjemena loboda - Chenopodium polyspermum, pepeljuga - Atri-
plexpatula, dvornici - Polygonum spp. te rosulja jednogodišnja - Mercurialis an-
nua.
Od jednogodišnjih trava u vrtovima je bez obzira na godišnje doba općepri-
sutna jednogodišnja vlasnjača - Poa annua. U primorskim krajevima tijekom zi-
me i u rano proljeće prisutni su Ijuljevi (Lolium sppX obična vlasnjača (Poa trivi-
alis), divlja zob (Avenafatua) i dr.
Kad zatopli i kad se tlo zagrije na više od 10 °C javljaju se toploljubive vrste,
npr. konica - Galinsoga parviflora, štir - Amarantbus retrojlexus, pomoćnica -
Solanum nigrum, mjehurasta sljezolika - Hibiscus trionum, limundžik - Ambro-
sia artemisiifolia, tušt - Portulaca oleracea.
Koncem proljeća i tijekom cijelog ljeta najnapasnije su jednogodišnje ljetne
trave: koštan - Echinochloa crus-galli, muhar zeleni - Setaria glanca, muhar sinji
- Setaria viridis, svračica - Digitaria sanguinalis, proso - Panicum spp. i dr.
Dvogodi šnj i korovi imaju životni ciklus dulje od jedne a kraće od dvije
godine. U prvoj godini tvore vegetativne organe u tlu. Prezime u formi rozete. U
drugoj godini plodonose. Razmnožavaju se isključivo sjemenom. Iz ove skupine
nisu u povrtnicama poznati ekonomski važni korovi. Divlja mrkva - Daucus ca-
rota tipični je predstavnik.
Višegodišnji korovi ili trajnice mogu biti zeljasti, drvenasti, grmoliki. U pov-
rtnicama se javljaju samo zeljaste trajnice. Osim sjemenom razmnožavaju se ve-
getativnim organima, npr. vriježama, gomoljima, stolonima, vegetativnim pupolj-
cima i si. Vrlo su napasni. Teško ih je iskorijeniti. Rašireni su u svim kulturama.
Povrtnice, naročito sitnosjemenske, one koje se sporo razvijaju ili ostavljaju slo-
bodnog mjesta u medurednom prostoru, redovito gube bitku u nadmetanju s
korovnim trajnicama. Stoga površina namijenjena za uzgoj povrtnica u pravilu ne
smije biti zakorovijena višegodišnjim korovnim vrstama. Višegodišnje dvosupni-
ce su: slak - Convolvulus arvensis, osjak - Cirsium arvense, grbak obični - Rorip-
pa sylvestris, grbica sivkasta - Cardaria draba, svinjak - Sonchus arvensis, presli-
ca - Equisetum arvensis, štavelj - Rumex obtusifolius, koniščak - Rumex crispus,
metvica - Mentha spp. te gavez - Symphitum officinale.
Višegodišnje trave: pirika - Agropyron repens, divlji sirak - Sorghum hale-
pense \ troskot -Cynodon dactylon.
Iz prikazane sezonske dinamike javljanja korova, vidljivo je da je rok sjetve,
odnosno sadnje povrtnica u direktnoj vezi sa zakorovljenošću. Kulture koje sije-
mo ili sadimo u jesen, u pravilu su u početku razvoja zakorovljene ozimim jedno-
godišnjim vrstama. Jednogodišnje ozime i jare korovne vrste javljaju se i rano u
proljeće. Jednogodišnje jare korovne vrste redovito se nalaze u kulturi kojoj rok
sjetve, odnosno sadnje, pada u proljeće ili ljeto. Zbog toga što se, osim sjeme-
nom, razmnožavaju i podzemnim organima, višegodišnji korovi javljaju se u sva
tri roka. Višegodišnje korove u kulturi teško je suzbiti herbicidima. Zbog toga ih
je, prije uspostavljanja bilo koje povrtne kulture, potrebno svim raspoloživim mje-
rama suzbiti u korijenu. Samo se tako možemo boriti protiv tih vrlo napasnih
biljnih vrsta.
Navedena podjela osobito je važna u primjeni herbicida, jer pojedini herbici-
di djeluju samo na uskolisne korove, a neki samo na širokolisne korove. Radi
proširenja spektra na obje grupe korova u praksi često pribjegavamo istovreme-
noj primjeni dvaju ili više herbicida.
U poglavlju XVIII. prikazani su najvažniji korovi u povrću:
- jednogodišnji širokolisni korovi (štir, loboda, mnogosjemena loboda, konica,
tušt, pjegavi dvornik, crna pomoćnica, pastirska torbica, mišjakinja, crvena mrtva
kopriva i perzijska čestoslavica) u slikama br. 261-272.
- višegodišnji širokolisni korovi (osjak, slak, obični ladolež) u slikama 273-275.
- jednogodišnje trave (koštan, muhar sivi, obična svračica) u slikama 276-278.
- višegodišnje trave (sirak, pirika) u slikama 279-281.
n. MJERE ZAŠTITE POVRĆA
Uvod
Povrće napadaju brojni štetočinje. Mnogima pogoduju napredne tehnologije
kojima se želi postići viši prirod i kvaliteta proizvoda. Medu uzrocima povećanja
važnosti štetočinja najčešće se spominju:
- uzgoj kultivara s većim genetičkim potencijalom za rodnost i/ili kvalitetu
proizvoda, koji su često osjetljiviji na štetnike i uzročnike bolesti;
- povećana gnojidba takvih kultivara, posebice dušikom, često izaziva veću
osjetljivost na napad odredenih štetočinja, posebice uzročnika bolesti;
- prečesto ponavljanje uzgoja iste kulture na istoj površini, dakle nepoštiva-
nje plodosmjene;
- sve veće površine pod istom kulturom;
- pojačana izmjena dobara, primjerice kupnja sadnog materijala u inozems-
tvu, ubrzava unos novih štetočinja u Hrvatsku;
- sve veći zahtjevi potrošača za kvalitetom pojedinih proizvoda.
Većinu tih uzroka ne može se izbjeći pa se povećava važnost provođenja
izravnih mjera zaštite povrća.
Povrće se može zaštititi od štetočinja - štetnika, uzročnika bolesti i korova -
različitim mjerama. To su agrotehničke mjere, uzgoj otpornih ili otpornijih kulti-
vara (sorte, hibridi), mehaničke, biološke, fizikalne i kemijske mjere. Optimalna
se zaštita postiže uporabom svih tih mjera po načelima integrirane zaštite povrća.
Neke se mjere provode preventivno, da se spriječi jača pojava štetočinja, a druge
se mjere provode kurativno, da se suzbije štetočinja koji se već pojavio. Preven-
tivne mjere korisnije su jer i mala oštećenja ili zaraza povrća može znatno smanjiti
njegovu tržišnu vrijednost.
Agrotehničke mj ere
Sve agrotehničke mjere koje se provode u proizvodnji nekog povrća utječu i
na pojavu većine štetočinja. Stoga treba izbjegavati sve mjere koje pogoduju po-
javi štetočinja, a što više provoditi mjere koje smanjuju ili čak sprečavaju njihovu
pojavu.
Izbor područja s povoljnim klimatskim uvjetima i površina na kojima tlo
odgovara proizvodnji neke vrste, pa i kultivara povrća, prvi je preduvjet uspje-
šne proizvodnje, a time i zaštite. Primjerice, na prekiselim tlima pojačana je po-
java kupusne kile, na tlima podložnim suši češća je obična krastavost krumpira,
u vlažnim položajima može krumpirište uništiti plamenjača, a grah antraknoza
itd. U povoljnim uvjetima proizvodnje razvijaju se biljke koje se mogu lakše ot-
hrvati napadu štetočinja, odnosno koje može čovjek zaštititi uz znatno manje
truda i troška.
Gnojidba povrća mora biti homogena i sadržavati sva hraniva u potrebnim
količinama. Prejaka gnojidba, pogotovo dušikom, povećava osjetljivost biljaka
prema nizu uzročnika bolesti i zbog bujnog rasta biljaka stvara pogodnije mikro-
klimatske uvjete za razvoj brojnih štetočinja. Prejake ukupne ili jake jednokratne
doze dušika, mnogostruko uvećavaju opasnost napada štetočinja i nedozvolje-
nih ostataka dušičnih spojeva u povrću. Fosfor i kalij, te neki mikroelementi,
naprotiv, povećavaju otpornost većine biljaka na napad štetočinja. Nedovoljno
gnojene biljke slabije se razvijaju i oporavljaju od napada štetočinja, a korovi ih
mogu lakše prerasti.
Pravilna plodosmjena i izbjegavanje prečestog uzgoja iste ili srodne vrste
povrća na istoj površini iznimno je važna mjera u sprečavanju napada mnogih
štetnika i uzročnika bolesti. Upravo je nepridržavanje plodosmjene dovelo do
jake zaraze krumpirovom nematodom u Međimurju. Prečesti uzgoj kupusnjača
povećava zaraženost brojnim štetočinjama te traži pojačanu provedbu mjera za-
štite bilja, što može ugroziti kvalitetu proizvoda i profitabilnost proizvodnje. Če-
sti uzgoj graška pogoduje pojavi više vrsta uzročnika bolesti i nematoda, preče-
sti uzgoj luka pojavi stabljikine nematode i štetnih dvokrilaca, a ponavljanje uzgoja
paprike, rajčice, patlidžana ili krastavaca u našim južnim područjima neizbježno
vodi k povećanju zaraženosti korijenovim nematodama. Stoga je pravilna plo-
dosmjena jedna od osnovnih mjera zaštite povrća.
No, nije važan samo dovoljan vremenski razmak između uzgoja iste ili srod-
ne vrste povrća na istoj površini, nego je važan i izbor biljaka unutar plodoreda.
Postoje kulture koje smanjuju zarazu nekim štetočinjama, primjerice nematoda-
ma i uzročnicima bolesti, no i takve koje pogoduju njihovoj pojavi. Uvrštavanje
kupusnjača u plodored radi njihova zaoravanja nepovoljno utječe na mnoge šte-
točinje, jer se u zaoranim biljnim ostacima stvaraju plinovi koji uništavaju neke
štetočinje.
Obična krastavost krumpira javlja se na tlima koja trpe od suše i alkalične su
reakcije. Ako se na takvim tlima ipak uzgaja krumpir plodored treba biti što širi,
uz uvrštavanje lucerne, a gnojiti treba kiselim gnojivima.
U zatvorenom prostoru izmjena usjeva vrlo je otežana, jer se što češće želi
uzgajati najprofitabilnija kultura. Stoga se suzbijanje nagomilanih štetočinja mora
rješavati vrlo skupim i složenim izravnim fizikalnim (toplina) ili kemijskim mje-
rama. Troškove takvih mjera ne može podnijeti proizvodnja povrća na
polju.
I kombinacija nekih usjeva može smanjiti pojavu štetočinja. Primjerice, za-
jednički uzgoj kupusnjača s grahom mahunarom znatno smanjuje zarazu kupu-
snom muhom.
Pri izboru površine za sjetvu povrća valja paziti na opasnost prelaska nekih
štetočinja sa susjednih kultura. Tako se sjemenski krumpir ne smije uzgajati bli-
zu konzumnog krumpira, kupusnjače u blizini uljane repice, itd.
Za budući razvoj usjeva, te pojavu bolesti, presudno je zdravstveno stanje
sjemena povrća.
Stoga, u jednom čitavom poglavlju govorimo o bolestima povrća koje se
prenose sjemenom, a o tome pišemo opširnije i kod krumpira. Ovdje sada samo
naglašavamo važnost nabave kvalitetnog atestiranog sjemena u originalnoj am-
balaži.
Sjetvu treba obaviti u optimalnom roku da bi sjeme što brže niknulo. Treba
paziti da se postigne optimalan sklop biljaka. U pregustim sklopovima stvara
se povoljna mikroklima za razvoj bolesti, a prerijetki sklopovi privlače neke
štetnike.
Brojne mjere obrade nepovoljno utječu na niz štetočinja koji žive u tlu. Obra-
da izaziva klijanje sjemenki korova, povoljno utječe na održavanje vodozračnog
režima u tlu i pojavu saprofita, što smanjuje brojnost parazitskih mikroorganiza-
ma, a izravno uništava i brojne štetnike.
Pretjerano suzbijanje korova i uopće divlje vegetacije na poljoprivrednim
površinama, ali i izvan njih, nepovoljno utječe na razvoj prirodnih neprijatelja
štetnika koji su vrlo važni regulatori njihove pojave. Stoga se više ne preporu-
čuje uništavati živice, korove uz ceste i puteve ili rušiti drveće uz rubove poljo-
privrednih površina kao što se to nekad preporučivalo.
Izbor otporni j i h kultivara
Mnogi novi visokoprinosni kultivari povrća ne odlikuju se većom otporno-
šću prema napadu pojedinih uzročnika bolesti ili štetnika. No ima i takvih koje,
uz ostale njihove prednosti, štetočinje manje napadaju ili manje oštećuju. Tako su
poznate velike razlike u otpornosti kultivara krumpira na napad plamenjače, što,
međutim, ne znači da moramo odustati od sadnje osjetljivih kultivara Bintje ili
Kleopatra, nego, ako se posade, valja pripremiti pojačanu kemijsku zaštitu. Neki
se kukivari krumpira brzo izrode, tj. osjetljivi su na najvažnije viruse krumpira, pa
treba svake godine saditi novo nabavljeni kvalitetan sadni materijal. U nas jako
proširen kultivar Desiree vrio je osjetljiv na uvijenost lista, a otporniji na Y virus.
Noviji kultivar Ukama osjetljiv je na obje najvažnije vrste virusa. Kultivar Igor
napušten je zbog prevelike osjetljivosti na Y virus krumpira. Naprotiv, pri eksten-
zivnom načinu proizvodnje nekih kultivara može se još godinu ili dvije godine
gomolje koristiti za ponovnu sadnju. Neki noviji kukivari, primjerice Tomensa,
Rita i Assia, vrlo su otporni na napad oba virusa.
Srećom, postoje kukivari krumpira otporni na pojedine sojeve krumpirove
nematode. Otkrićem tog štetnika u Hrvatskoj postalo je prijeko potrebno dosada-
šnje kultivare osjetljive na napad ovog štetnika zamijeniti s otpornim kultivarima
(primjerice Adora, Fresco, Sante, Tomensa itd.).
Uzgoj otpornih kultivara jedini je način suzbijanja krumpirova raka. Zbog
česte pojave obične krastavosti krumpira treba naglasiti da ima otpornijih kulti-
vara na tu bolest, npr. Ostara, ali i manje otpornih kultivara.
Neki su kukivari povrća jače osjetljivi na herbicide od drugih. Tako su kuki-
vari krumpira Jaerla, Kennebeck, Ostara i neki drugi kukivari kratke vegetacije
jako osjetljivi prema herbicidima na osnovi metribuzina.
Velike su razlike u otpornosti pojedinih kultivara graha prema antraknozi,
visoki kukivari (pritkaši) osjetljiviji su prema antraknozi i grahovu žišku. Neki su
kukivari graška jako otporni a drugi slabo otporni prema nekoliko najvažnijih
bolesti, a slično je s otpornošću krastavaca prema pepelnici, kupusa prema ku-
pusnoj nematodi i fuzariumu, dinje prema uvenuću, kelja pupčara prema kupu-
snoj kili itd.
Sve to pokazuje da pri izboru kukivara valja imati na umu i moguće razlike u
otpornosti na najčešće štetočinje u nekom području, ali i da onaj tko sjeme ili
sadni materijal stavlja u promet mora te podatke jasno deklarirati.
Suvremena selekcija usmjerena je, osim na udovoljavanje zahtjeva za kvali-
tetom i prirodom, i na veću otpornost na najvažnije štetočinje. Pri tome je razvoj
genetički preinačenih biljaka ubrzao i proširio mogućnosti dobivanja otpornijih
kukivara. Tako se u pokusima nalaze kukivari povrća koji proizvode toksin bak-
terije Bacillus thuringiensis, koji uzrokuje bolest štetnika, nadalje kukivari otpor-
niji na neke uzročnike bolesti ili na herbicide itd. Genetički preinačeni krumpir
otporan je na napad krumpirove zlatice i viroza, no zbog niza neriješenih pitanja
u svezi s mogućim utjecajem na čovjeka i okoliš još nije dopušten u širokoj proi-
zvodnji. Upravo zbog nekih nepotpuno riješenih ekoloških, donekle i toksikolo-
ških pitanja, genetički preinačeno povrće, za razliku od ratarskih usjeva, vrlo se
malo sije i sadi u svijetu. U Hrvatskoj nije (2003) dopušten uzgoj genetički preina-
čenih biljaka u praksi, uključujući povrće. Stoga i ne pišemo opširnije o tim bilj-
kama, iako vjerujemo da će njihov uzgoj prije ili kasnije sasvim promijeniti neke
tehnološke procese proizvodnje povrća.
Utvrđeno je da mnoge biljne vrste, pa tako i vrste povrća, pri napadu štetoči-
nje stvaraju obrambene tvari ("prirodni pesticidi"), koje smanjuju štete. No te tva-
ri mogu biti škodljive čovjeku, pa to katkad ograničava domet selekcije. Upravo
zbog povećanog sadržaja škodljivih tvari za čovjeka neki novoselekcionirani ot-
porni kukivari povrća nisu mogli biti stavljeni u promet i proizvodnju.
Mehani čke mj er e
Najbolji su primjer uspješnog mehaničkog uništavanja štetočinja nekada je-
dini načini suzbijanja korova: okopavanje, kultivacija i plijevljenje. I danas, us-
prkos herbicidima, treba što više, ovisno o raspoloživoj radnoj snazi, ovim mjera-
ma uništavati korove, što je moguće najčešće u manjim povrtnjacima. I na većim
površinama preporučuje se herbicid upotrebljavati samo u redovima biljaka, a
između redova biljaka korove treba uništavati mehaničkim mjerama.
Na manjim krumpiri-
štima može se učinkovito
smanjiti uporaba insekti-
cida povremenim sabira-
njem i uništavanjem pre-
zimjelih kornjaša krumpi-
rove zlatice i lišća s odlo-
ženim jajnim leglom. Kat-
kada se tim načinom mo-
že potpuno izbjeći upora-
ba kemijskih mjera. Naša
su iskustva pokazala da se
za jedan sat mogu skupiti
krumpirove zlatice na
krumpirištu velikom 500
četvornih metara. No tu
mjeru treba u vrijeme po-
jave prezimjelih zlatica
ponavljati najmanje dva
puta tjedno. Kao dopun-
ska mjera može se primi-
jeniti ukopavanj e koso
položene folije oko krum-
pirišta koja otežava prela-
zak zlatica. U ekološkoj
proi zvodnj i zlatice se
katkada sabiru usisava-
čem.
Pri uzgoj u nekih
vrsta povrća, npr. rotkvi-
ce, pa i drugih kupusnja-
ča, štete od buhača, kupusne muhe, lisnih uši i nekih drugih štetnika uspješno se
suzbijaju pokrivanjem mrežama, a takvih mreža ima i iz domaće proizvodnje.
Zaštita od ptica uspješna je mrežama nešto širih otvora.
Si. 9. Usisavač za usisavanje krumpirove zlatice kakav se
primjenjuje u ekološkoj proizvodnji u nekim državama
SI. 10. Polje zaštićeno mrežom protiv ptica
(snimio M. Maceljski)
Rovac, koji je naročito
štetan u klijalištima i malim
kućnim vrtovima, može se
suzbiti ukopavanjem posu-
dica s vodom ili uništava-
njem u stajnjaku, gdje pre-
ko zime traži toplinu.
Za vrijeme presađiva-
nja vrlo je važno odvajati i
ne saditi sadnice zaražene
bolestima ili slabe i manje
otporne sadnice. Širenje
nekih bolesti na pol j u
sprečava se i čupanjem
zaraženih biljaka. Spaljiva-
nje ostataka biljaka nakon
berbe također smanjuje opasnost od nekih štetočinja. Posebice je važno potpu-
no izvaditi iz tla i spaliti ostatke rajčica, krastavaca i drugog bilja zaraženog ne-
matodama. Uništavanjem kukuruzinca do 15. svibnja smanjuje se brojnost ku-
kuruznog moljca te time opasnost jačeg napada na paprike ili rajčice u tom po-
dručju.
SI. 11. Večepolje povrća zaštićeno mrežom od napada
kukaca
Fizikal ne mj er e
u ove se mjere ubraja uporaba topline pri termičkoj sterilizaciji tla, o čemu
pišemo u posebnom poglavlju. No, zagrijavanjem ili pothladivanjem (u zamrzi-
vaču) može se suzbiti i grahov žižak, pa i neki drugi štetnici. Termičkim načinom
mogu se uništavati i korovi, posebice u ekološkoj proizvodnji.
Svjetlo privlači mnoge kukce štetne povrću, primjerice leptire sovica. Oni
dolijeću u osvijetljene objekte ili u njihovu blizinu pa tamo odlažu jaja, te napad
gusjenica može biti vrlo jak. Posebnim svjetiljkama privlače se i hvataju takvi
leptiri te se može prosuditi njihova brojnost i intenzitet budućeg napada gusjeni-
ca. No, važnost lovnih svjetiljki naglo opada pronalaskom drugih vizualnih ma-
maca, a posebice olfaktornih mamaca, npr. feromona. *
U zatvorenom prostoru, u nekim slučajevima i pri poljskom uzgoju povrća,
može se pojava nekih štetnika vrlo uspješno smanjiti s pomoću vizualnih ili ol-
faktornih mamaca (atraktanta), a ne samo pratiti njihova pojava.
Najviše rabljeni vizualni mamci jesu raznobojne ljepljive ploče (ili vrpce)
koje se vješaju unutar staklenika, plastenika ili o biljke. Žute ploče privlače šti-
tastog moljca, brojne vrste lisnih uši, neke dvokrilce, kalifornijskog tripsa itd,
SI. 12. Raznobojne ljepljive ploče i trake
Si. 13. Ulov na ljepljivoj ploči {snimio I. Ostojič)
33
no plave ploče još su privlačnije za kalifornijskog tripsa. Vješanjem velikog
broja ploča može se brojnost štetnika smanjiti toliko da primjena kemijskih
sredstava nije potrebna. Manji broj vizualnih mamaca rabe se za signalizaciju
prisutnosti i brojnosti nekih štetnika, te utvrđivanje potrebe i optimalnog roka
suzbijanja.
Olfaktorni mamci ubrajaju se u skupinu biotehničkih sredstava za zaštitu
bilja pa se opisuju u idućem poglavlju.
Biološke mj ere
Biološke mjere suzbijanja štetočinja sastoje se od uporabe nekog korisnog
organizma za suzbijanje štetnog organizma (primjer mačke: miševi). Prirodni ne-
prijatelji štetnika koji se rabe u različitim oblicima (formulacijama) ubrajaju se u
biološka sredstva za zaštitu bilja.
Treba istaknuti da biološke mjere imaju osobito velike prednosti pri zaštiti
povrća tamo gdje primjena kemijskih sredstava za zaštitu bilja ima i najveće ne-
dostatke (ostaci u namirnicama, otrovnost i dr.). Te su prednosti napose očite u
zatvorenom prostoru. Stoga se, primjerice u Nizozemskoj, u svim staklenicima
gdje se proizvodi povrće, štetnici suzbijaju biološkim mjerama, koje se sve više
primjenjuju i u drugim državama Europske unije. U nas su te mjere u početnoj
fazi. Biološka zaštita u zaštićenom prostoru zahtijeva potpuno poznavanje svih
štetnika u dotičnom objektu, uvjeta o kojima ovisi uspješnost tog načina zaštite i
tehnologije postupka. Ukratko, biološka zaštita traži mnogo veće znanj e od
onog koj e je potrebno za uobi čaj eni način zaštite.
Za uspjeh biološkog suzbijanja unošenjem prirodnih neprijatelja štetnika
važna je njihova pravovremena primjena, dok su štetnici koji se namjeravaju
suzbiti još malobrojni. Naime, uspjeh ovisi o omjeru broja prirodnih neprija-
Sl. 14. Božja ovčica se hrani lisnom uši SI. 15. Ličinka božje ovčice proždire lisnu uš
telja i štetnika, koji, kada je broj štetnika velik, zahtjeva unos vrlo velikog
broja prirodnih neprijatelja i njihovo višekratno ispuštanje. Usprkos toga se i
kod takve zakašnjele primjene, unatoč visokih troškova, ne postiže uvijek potrebni
uspjeh.
Ako se u nekom stakleniku ili plasteniku želi primijeniti biološko suzbijanje
štetnika, treba predvidjeti čitav sustav mjera. Naime, ne može se jedan štetnik
suzbijati grabežljivcima ili parazitima, a drugi kemijskim insekticidima, jer bi ovi
potonji spriječili djelotvornost unijetog korisnog organizma. Pa i izbor fungicida
ovisit će o njihovoj selektivnosti, tj. neopasnosti za unijeti organizam. Stoga odlu-
ka o usmjeravanju na biološke mjere suzbijanja štetnika u zatvorenom prostoru
zahtijeva sagledavanje svih problema i istovremeno predvidanje rješavanja tih
problema na način koji ne ugrožava biološke mjere.
SI. 16. Parazitska osica odlaže jaje u lisnu
uš (prema "Bayer")
Si. 17. Paraziti oko mrtve gusjenice lisne
sovice (snimio M. Maceljski)
Za biološko suzbijanje štetnika upotrebljavaju se njihovi prirodni neprijatelji:
uzročnici bolesti štetnika, grabežljivci i paraziti o kojima se piše u idućem poglav-
lju u potpoglavlju o biološkim sredstvima za zaštitu bilja.
Vrlo je važno istaknuti da su brojni prirodni neprijatelji prikladni za biološko
suzbijanje prirodno prisutni svuda gdje se uzgaja povrće. Dakle, nalaze se i u
zatvorenom prostoru i na polju svuda gdje ima njihovih domaćina - štetnika
povrća. Njihova pojava ograničava brojnost mnogih štetnika, pa je vrlo povoljna
za uzgajače povrća. Stoga se ni kako ne smi j e pretj eranom ili nestručnom
pri mj enom insekticida i drugih, za ove pri rodne neprijatelje štetnih sred-
stava, umanj i ti nj i hova broj nost. Dapače, katkada će njihova prisutnost uči-
niti nepotrebnim primjenu insekticida. Primjerice, ako na jednu božju ovčicu ili
ličinku zlatooke otpada manje od 50-100 lisnih uši (ovisi o kulturi, vrsti štetnika
i neprijatelja itd.) vrlo je vjerojatno da do šteta od uši neće ni doći jer će biti
uništene od neprijatelja. Naprotiv, ako bi se upotrijebio insekticid, ubili bi se
osim lisnih uši i ti grabežljivci, pa bi se novodoletjele uši mogle brzo prenamno-
žiti. Osim odustajanjem od primjene insekticida, mogu se prirodni neprijatelji
sačuvati izborom selektivnih insekticida, dakle takvih koji ne štete prirodnim
SI. 18. Krumpirova zlatica oboljela od
mikoze (snimio M. Maceljski)
neprijateljima, podešavanjem roka pri-
mjene izvan termina masovne pojave
neprijatelja i nekim drugim mjerama. O
tome opširnije u poglavlju o insektici-
dima.
Sačuvanje pri rodni h neprijate-
lja vrl o je važan nači n bi ol oškog su-
zbi j anj a štetnika (konzervativna bi-
ološka metoda).
Pri poljskom uzgoju povrća susre-
ću se i druge vrste prirodnih neprijate-
lja štetnika, poput ptica, ježeva, krtica
itd. Te se životinje hrane kukcima, pa
tako i štetnicima, te mogu katkad jako smanjiti njihovu brojnost. Veće grabe-
žljive ptice jako smanjuju brojnost poljskih glodavaca ako njihovom zadržavanju
i gniježdenju pogoduje drveće uz rub polja. Posebice se ne smiju uništavati
krtice jer se hrane brojnim štetnicima u tlu; valja samo priječiti da naprave
veću štetu.
Sterilizacija tla
ubraja se dijelom u fizikalne a dijelom u kemijske mjere. Radi velike važnosti
pri uzgoju povrća obraduje se kao posebna mjera zaštite povrća. Naime, u zatvo-
renom prostoru vrlo se često ponavlja uzgoj iste ili srodne vrste biljaka, pa se
brzo nagomilavaju neki štetoćinje, a njihovo suzbijanje zahtijeva primjenu radi-
kalne mjere kao što je sterilizacija tla. No, često je ta mjera potrebna i na polju, pri
poljskom uzgoju povrća.
Štetoćinje povrća, dakle štetnike, uzročnike bolesti i korove, koji žive ili se
nalaze u tlu, mogu se, kada se prenamnože, suzbiti na dva načina:
- termičkom (toplinskom) sterilizacijom tla (fizikalna mjera) ili
- kemijskom sterilizacijom tla.
Termička sterilizacija tla
Termička sterilizacija koristi zagrijavanje na visoku temperaturu koja ubija
sve organizme, pa i štetoćinje u tlu. Prednost te mjere jest u sveobuhvatnoj
učinkovitosti i u tome što se odmah nakon provedbe može obaviti sjetva ili
sadnja povrća. Međutim i najmanja greška pri provedbi (nepotpuno zahvaćanje
površine, nedovoljna temperatura ili ekspozicija) može čitav postupak učiniti
SI. 19. Brane za uvođenje pregrijane pare
u tlo
uzaludnim, čak i štetnim, jer se preživ-
jeli organizmi u tretiranom tlu brže ra-
zvijaju. Nedostatak je i u oslobađanju
nekih oblika dušika koji mogu oštetiti
npr. salatu.
Što je tlo manje vlažno brže, se za-
grije i tako se štedi energija. Zbog ušte-
de energije, a osobito zato što je ljeti sta-
klenik prazan, postupak se provodi za
najtoplijega godišnjeg doba.
Za postizavanje pune učinkovitosti
sterilizacije potrebno je tlo zagrijati na
95 °C i na toj temperaturi ostaviti 5 mi-
nuta.
Obično se tlo zagrijava vodenom parom iako postoje i drugi načini koji se
malo koriste.
Mala količina zemlje može se sterilizirati u peći ako se rasprostre na gustu
mrežu smještenu iznad kotla s vodom. Ovaj se način koristi za sterilizaciju tla za
proizvodnju rasada u manjim objektima.
Za veće površine koriste se metode kojima se ne pokreće zemlja, nego se u
zemlju uvodi pregrijana vodena para različitim napravama, npr. prošupljenim
branama utisnutim u tlo. Moguće je paru uvoditi ispod folije kojoj su stranice
ukopane u zemlju. Tlo treba zagrijati na potrebnu temperaturu po mogućnosti
do 40 cm dubine, a najmanje do 30 cm dubine. Potrebno je stalno nadzirati
temperaturu koja se postiže, te na 95 °C ostaviti tlo najmanje pet minuta. U na-
šim smo istraživanjima utvrdili da se tlo u koje je utisnuta brana zagrije na po-
trebnu temperaturu tek nakon 10-15 minuta, a zagrijavanje tla pokrivenog foli-
jom može potrajati 4-5 i
više sati prije nego što
se dosegne 95 °C. Za za-
grij avanj e j ednog če-
tvornog metra obično je
potrebno oko 50 kg
pregrijane pare.
Za postizavanje pu-
nog učinka parnog ko-
tla potrebno je strogo
pridržavati se svih
uputa o rukovanj u i
održavanju, a naročito
o kori štenj u vode
omekšane posebni m
postupkom.
SI. 20. Termička sterilizacija tla u stakleniku
(snimio M. Maceljski)
Primjeri planiranja učinka i kapaciteta parnog kotla:
1. Para se uvodi u tlo izmjenično s pomoću dvije prošupljene brane, svaka površine
od 1,5 m^. Potrebna temperatura od 95 °C postiže se za 14 minuta. Znači da je u jednom
satu može sterilizirati 4,5 m^ (14 + 5 minuta ekspozicija + 1 minuta za premještanje dovo-
da). Parni kotao treba imati kapacitet oko 250 kg pare/sat.
2. Para se uvodi pod foliju površine 50 m^. Temperatura od 95 °C postiže se za 230
minuta. Budući da se za to vrijeme pripremi i druga folija, pod koju se nakon ekspozicije
od 5-10 minuta pod prvom folijom, premješta dovod pare bez gubitka vremena, površina
od 50 m^ sterilizira se za 4 sata (12,5 mVsat). Potrebni kapacitet parnog kotla jest oko 650
kg/sat.
Solarizacija tla
Metoda solarizacije tla temelji se na korištenju sunčeve topline kao letalnog
agensa za suzbijanje nametnika u tlu. To je jedna od alternativnih nekemijskih
metoda sterilizacije tla. Prvi podaci o njoj potječu još iz 1939. godine, kad je Glo-
sshevoy istraživao njezin utjecaj na patogene gljivice u tlu. Opsežna istraživanja o
utjecaju solarizacije na patogene organizme u tlu obavljao je Katan u Izraelu od
1976. g., a potom slijede brojna istraživanja širom svijeta pa i u Hrvatskoj.
Metoda solarizacije provodi se pokrivanjem tla transparentnim PE i PVC foli-
jama tijekom 1-2 mjeseca u najtoplijem razdoblju godine (ljeti). Preporučuje se
što tanja folija (0,015-0,050 mm) jer bolje provodi toplinu te osigurava jače zagri-
javanje tla.
Prije pokrivanja folijom tlo treba adekvatno pripremiti (usitniti) i održavati
vlažnim (oko 60 % rel. vlažnosti), jer je
kroz fino obrađeno i vlažno tlo lakša di-
fuzija topline.
Pod folijom, na 10 cm dubini tla,
može se postići za 10-20 °C viša tempe-
ratura nego na nepokrivenom tlu. Na
dubinama tla ispod 20 cm razlike u tem-
peraturi manje su, ali uvijek za nekoli-
ko stupnjeva više pod folijom.
Brojna istraživanja pokazala su da
se solarizacijom tla, osobito u toplim kli-
matima kao i u zaštićenim prostorima,
mogu postići maksimalne temperature
koje su letalne za nametnike u tlu. Me-
đutim, i uz niže temperature tla, postig-
nute solarizacijom, ali uz produženu ek-
spoziciju koju osigurava tanka prozirna
folija, mogu se učinkovito suzbiti namet-
nici u tlu. Npr. patogene gljivice: Verti-
Sl. 21. Nakon primjene solarizacije - dio cillium dahliae, Pythium ultimum, Thi-
površine bez korova (snimio D. Bertić) elaviopsis basicola uginu ako su izlože-
ne temperaturi od 37 °C tijekom 18-33 dana ili temperaturi od 50 °C tijekom 23-68
dana, a Amillaria mellea ako je 4-7 sati izložena temperaturi od 41 °C.
Ovom metodom uspješno se suzbijaju gljivice: Verticillium dahliae, V. albo-
atrum, Rhizoctonia solani, Pyrenochaeta terrestris, P. lycopersici, Fusarium ox-
ysporum, Plasmodium brassicae i dr.
Solarizacija tla učinkovita je i u suzbijanju korovnih vrsta ovih rodova: Ama-
ranthus, Anagallis, Avena, Capsella, Cbenopodium, Convolvulus, Cynodon, Di-
gitaria, Fumaria, Lactuca, Lamium, Molucella, Imontia, Notobasis, Pbalaris,
Poa, Portulaca, Solanum, Sorghum, Stellaria, Xantbium, Mercurialisi dr. Učin-
kovitost suzbijanja korova, u svijetu i u Hrvatskoj, kretala se od 76-98 %.
Visoku učinkovitost
solarizacija tla pokazala je
i u suzbijanju biljnoparazit-
skih nematoda u svijetu i
u Hrvatskoj. Tijekom više-
godi šnj i h istraživanj a
(1991.-1998.) u Hrvatskoj je
zabilježeno znatno smanje-
nje populacije biljnopara-
zitskih nematoda, 97-100 %
na otvorenom te 89-100 %
u zaštićenim prostorima.
Prema dosadašnj im
spoznajama u svijetu i u
Hrvatskoj, solarizacija tla
jednostavna je i učinkovita
metoda suzbijanja: nematoda, korova i patogenih gljivica u tlu, ekonomski je
isplativa i nije opasna za okoliš.
Stoga solarizaciju tla treba obavezatno primijeniti u toplim klimatskim po-
dručjima, i na otvorenom i u zaštićenim prostorima i to u kombinaciji s jednom ili
više metoda suzbijanja, jer se samo na taj način mogu uspješno suzbiti nametnici
u tlu koji ugrožavaju proizvodnju i prinose povrća.
Kemi j ska sterilizacija tla (fumi gaci j a)
Učinkovito suzbijanje patogena u tlu provodi se kemijskom sterilizacijom
tla. U Hrvatskoj će se za tu namjenu moći rabiti dva fumiganta, kojima su aktivne
tvari dazomet i metam. Metam uskoro treba dobiti dozvolu i u nas.
Basamid granulat (dazomet) jest nematocid, insekticid, fungicid i herbicid, a
primjenjuje se u dozi 40-60 g/m^ ili 200-500 g/m^. Inkorporira se u tlo (uređajima
za aplikaciju) na 20-25 cm dubine, a ako je potrebna dublja inkorporacija za sva-
kih daljnjih 10 cm doza se poveća za 15-20 g/m^.
Prije primjene dazometa (jedan do dva tjedna) tlo treba dobro pripremiti tj.
usitniti i održavati vlažnim (do vodenog kapaciteta od oko 50 %). Neposredno
SI. 22. Primjena solarizacije tla u stakleniku
(snimila Lj. Oštrec)
prije i poslije primjene ne smije se rasipati stajski gnoj, treset, vapno i dušična
gnojiva.
Tretiranje Basamid granulatom provodi se najmanje 45 dana prije sjetve ili
sadnje, a temperatura tla na 10 cm dubine ne smije biti niža od 8 °C. Najbolji
učinak postiže se pri temperaturi od 12-15 °C (npr. u kasno ljeto ili jesen). Ako je
temperatura ispod 6 °C, plin zaostaje u dubljim slojevima tla, pa može izazvati
oštećenja biljaka, kasnije uvrštenih u plodored. Ako su temperature previsoke,
plin prebrzo izlazi iz tla i ne daje optimalni učinak.
Djelotvornost dazo-
meta poboljšava se ako se
tlo nakon inkorporacije za-
lije s 5 do 10 1 vode/m^
(ovisno o tipu tla) ili se tlo
prekrije plastičnom folijom
da bi se spriječilo prebrzo
izlaženje plina iz tla.
Pri optimalnim ekolo-
škim uvjetima treba proći
najmanje 5-7 dana od po-
četka primjene dazometa
do skidanja folije, a potom
se tlo radi provjetravanja
rahli do dubine inkorpora-
cije.
Budući da je Basamid
granulat fitotoksičan, biljke
se ne smiju saditi i sijati prije nego što plin potpuno iččezne iz da. Koje razdoblje
treba proći od primjene ovog fumiganta do sadnje ili sjetve ovisi o temperaturi,
vlazi i tipu tia te o trenutku inkorporacije. Za normalno rastresito do srednje vla-
žnosti preporučuju se sljedeći rokovi sjetve:
Prisutnost plina u du
može se utvrditi s pomoću
testa klijavosti (cresse-test)
sjemena Lepidium sativum
ili sjemena salate. Test se
provodi tako da se fumigi-
rano tlo stavi u staklenu
posudu od 11, a radi kon-
trole druga se posuda na-
puni netretiranim tlom. Sje-
menke L. sativum ili salate nalijepe se na vlažnu vatu koja se stavi iznad da, a
posuda se potom hermetički zatvori i drži na 20 °C temperature. Ako za 48 sati
sjeme normalno proklije, znači da u tlu više nema plina i da se može sijati i saditi
na tretirano do. Ako ima ostataka plina u tlu, sjeme neće nicati ili će nicanje biti
Si. 23. Uređaj za primjenu Basamid granulata
Temp, tla na 10 cm dubine Vrijeme nove sjetve
viša od 18 °C 10-12 dana
15-18 °C 12-18 dana
12-15 °C 18-25 dana
8-12 °C 25-35 dana
6-8 °C 30-40 dana
SI. 24. Pumigacija tla uz HNK u Zagrebu
(snimila Lj. Oštrec)
usporeno, a klice deformi-
rane. U tom slučaju treba
ponoviti prozračivanje tla i
cress-test.
Fumigacija Basamid
granulatom ima i neke ne-
dostatke. Budući da je fito-
toksičan, mora se primije-
niti nekoliko tjedana prije
sadnje ili sjetve. Nadalje,
smanjena je njegova učin-
kovitost u tlu koje sadrži
organske tvari, glinene če-
stice, ali i u presuhom ili
prevlažnom tlu. Primjena
fumiganata traži gotovo
savršenu pripremu tla (fi-
nu strukturu) te najpovolj-
niju vlažnost i temperatu-
ru. Ako se fumigacija ne
obavi ispravno, u plodina-
ma se mogu naći znatne
količine rezidua tog pri-
pravka.
Unatoč navedeni
nedostacima, koji se mogu
izbjeći pravilnom primje-
nom, dazometom se učin-
kovito suzbijaju patogeni u
tlu staklenika, plastenika,
na otvorenom, na površinama za proizvodnju povrća i cvijeća, u rasadnicima
povrća i duhana te u voćnim, loznim i šumskim rasadnicima.
Pri radu s dazometom strogo se treba pridržavati uputa proizvođača o pri-
mjeni i o mjerama zaštite pri radu. Treba izbjegavati dulji kontakt kože i sluzoko-
že očiju s pripravkom. Ako dode do nagrizanja kože, treba je isprati vodom i
sapunom. Prije, za vrijeme i nakon rada zabranjeno je uzimanje alkohola. Pri
radu obvezatno treba koristiti zaštitnu odjeću i obuću. Nakon provedene aplika-
cije ne smije se ulaziti u zaštićene prostore (staklenike) bez zaštitne opreme.
Za suzbijanje nematoda i ostalih nametnika u tlu učinkovit je i tekući fumi-
gant, kojemu je djelotvorna tvar metam. Taj zemljišni fumigant namijenjen je za
sterilizaciju tla te osim nematocidnog ima još fungicidno i herbicidno djelovanje.
Pokazuje visoku učinkovitost u suzbijanju ovih rodova nematoda: Ditylenchus,
Globodera, Heterodera, Meloidogyne, Paratylenchus, Pratylenchus, Rotylenchus,
Trichodorus i dr.
SI. 25. Traktorski injektor za primjenu metama
Metam se primjenjuje 2-4 tjedna prije sjetve odnosno sadnje pri 8-28 °C tem-
perature (optimalna temperatura oko 18°C) u dozi od 1000 l/ha na lakšim tlima,
a u dozi od 1500 l/ha na težim tlima.
Taj fumigant može se primijeniti bez vode uređajima za fumigaciju unaša-
njem na 15-30 cm dubine ili miješanjem s vodom u količini 400-600 l/ha. Postoje
različite metode primjene metama. Postoji traktorski injektor prilagođen za su-
zbijanje nematoda, ali i patogennih gljivica na većim površinama. Njime se unosi
fumigant na 20-30 cm dubine.
Na manjim površina-
ma mogu se koristiti injek-
tori za uštrcavanje fumiga-
nata u tlo.
Jedan od načina pri-
mjene jest i navodnjavanje
sustavom za navodnjava-
nje.
Budući da je metam
topiv u vodi, njime se mo-
že prskati površina tla u
koje potom prodire. Takav
način primjene pogodan je
za poljoprivredne proizvo-
đače koji imaju manje pov-
ršine i osnovnu opremu za
prskanje.
Nakon aplikacije tlo se prekriva plastičnom folijom, a poslije 6-10 dana otkri-
va se i provjetrava. Najmanje 4 tjedna traje provjetravanje ako je temperatura tla
viša od 15 °C.
U jednoj godini taj se fumigant na istoj površini može primijeniti samo jednom.
Može biti fitotoksičan za gajene biljke ako se poslije primjene plin zadrži u
tlu pa je stoga potebno prije sjetve odnosno sadnje obaviti testiranje na fitotoksič-
nost (cress-test).
Karenca za sadnju povrća jest 45 dana, a radna karenca najmanje 7 dana, za
koje je vrijeme zabranjen pristup ljudima na tretirane površine.
Si. 26. Unašanje nematocida u tlo injektorom
(snimio Z. Korunić)
Kemijske mj ere
Usprkos svim navedenim mogućnostima zaštite povrća od štetnika, uzročni-
ka bolesti i korova, kemijske mjere danas se ipak najčešće provode u praksi.
Kemijske mjere zaštite sastoje se u primjeni kemijskih sredstava za zaštitu bilja.
SI. 27. Prskanje krumpirišta (snimio M. Maceljski)
često nazivanih i pesticidima. Sredstva za zaštitu bilja sadrže odredeni postotalc
djelatne tvari nekog kemijskog spoja, koja zajedno s više drugih sastojaka čini
formulaciju pripravka (preparata) namijenjena zaštiti biljke od štetočinja. Na osnovi
jedne djelatne tvari u prometu se može nalaziti veći broj pripravaka. Primjerice na
osnovi alfacipermetrina pripravci su Fastac 10 SC, Direkt 10 SC i Direkt 10 EC.
Primjenom sredstava
za zaštitu bilja često se že-
le spriječiti daljnje štete od
štetnika koji su u većoj mje-
ri napali povrće ili dalje ši-
renje bolesti koja se poja-
vila na povrću. To je kura-
tivni način zaštite. I primje-
na herbicida radi uništava-
nja postojećih korova ubra-
ja se u kurativu.
Naprotiv, katkad se
sredstva za zaštitu bilja pri-
mjenjuju preventivno. Su-
zbijanje štetnika u tlu ili primjena herbicida prije sadnje ili sjetve povrća, odnosno
prije nicanja korova, preventivna je mjera. Posebice se klasični preventivni ili
protektivni fungicidi (bakar, ditiokarbamati itd.) primjenjuju preventivno protiv
uzročnika bolesti.
U zaštiti povrća preventivne su mjere mnogo važnije od kurativnih jer one
sprječavaju početna oštećenja, koja mogu onemogućiti stavljanje u promet proi-
zvoda. Tržišnu vrijednost nemaju nagrižene glave kupusa, glave s kvržicama resi-
čara ili takve u kojima se između lišća nalaze makar samo tragovi izmeta štetnika.
Prednost je kemijskih mjera zaštite u tome što danas postoje sredstva kojima
se mogu suzbiti gotovo svi štetnici, uzročnici bolesti i korovi u povrću. Tek iznim-
no postoji po neki štetnik, uzročnik bolesti ili vrsta korova koji se teško ili nedo-
voljno suzbijaju kemijskim sredstvima. Nadalje, kemijskim mjerama postiže se
brzi rezultat, a za suzbijanje većine štetočinja možemo primijeniti iste aparate
(npr. prskalice). Usprkos porasta cijena kemijskih sredstava ipak se pri opravda-
noj primjeni postiže mnogo veća korist od njezinih troškova, pa je rentabilnost
kemijskih mjera najčešće visoka. Pri predvidanju rentabilnosti kemijskih mjera
treba obvezatno u obzir uzeti i ekološku štetu te primijeniti formulu:
faktor rentabilnosti = vrijednost spriječenog gubitka
trošak mjere + ekološka šteta
ekološka šteta = (trošak mjere x ekološki faktor) - trošak mjere
Na temelju sadašnjih spoznaja procjenjuje se da je prosječna ekološka šteta
primjene kemijskih sredstava za zaštitu povrća između 30 i 80 % troškova mjere,
pa bi ekološki faktor u spomenutoj formuli bio 1,3 -1,8.
Stoga takvu mjeru ne treba primijeniti.
No, toksikološki, posebice ekotoksikološki, a zatim i ekonomsl d ra-
zlozi, pokazuj u da j e pri j eko potrebno pri mj enu kemi j ski h mj era zaštite
racionalizirati ukl apanj em u integriranu zaštitu povrća. Pridržavanjem
načela integrirane zaštite smanj i t če se potrošnj a kemi j ski h sredstava na
naj nužni j u mj eru, smanj i t če se opasnost za čovjeka i korisne organi-
zme, posebice za okoliš, a povećat će se profltabilnost proi zvodnj e. Sred-
stva za zaštitu bi l j a moraj u se pri mi j eni ti kada se oci j eni da je to pri j eko
potrebno, a pri mj enu treba provesti stručno na nači n naveden u uputa-
ma koj e se dobi j u pri nabavi sredstva. Za takvu stručnu primjenu potrebno je
dosta znanja, pa tome posvećujemo iduća tri poglavlja.
Upozoravamo i na dobre mogućnosti postupnog uvođenja i širenja ekološke
proizvodnje povrća u Hrvatskoj na način opisan u posebnom poglavlju.
Primjer: Pri nekoj primjeni insekticida u zaštiti kupusnjača očekuje se sprije-
čiti gubitak od 1000 kuna uz troškove mjere od 650 kuna. No primjena insektici-
da u tom slučaju uzrokuje ekološku štetu koju procjenjujemo na 60 % troškova
mjera pa je ekološki faktor 1,6. Kad se ekološka šteta ne bi uzela u obzir ova bi se
mjera isplatila;
m. SREDSTVA ZA ZAŠTITU BILJA
- opći dio (fitofarmacija)
Uvod
Sredstva za zaštitu bilja često se poistovjećuju s pesticidima.
Pesticidi su sredstva za suzbijanje štetočinja i nametnika koja izravno ili ne-
izravno ugrožavaju čovjeka. Pojam pesticidi najširi je pojam koji obuhvaća sve
oblike pripravaka, žive agense i druga pomagala koji se primjenjuju za suzbijanje
ne samo biljnih nego i drugih štetočinja i nametnika.
Pesticidi se dijele na sredstva za zaštitu bilja, agense za bi ol oško suzbi-
j anj e (makrobiološki agensi) i biocide (komunal na higijena). Spomenuti
agensi u novije su vrijeme izdvojeni iz sredstava za zaštitu bilja.
Osnovni kriteriji za podjelu pesticida u sredstva za zaštitu bilja i biocide jest
njihova namjena (svrha primjene) te mjesto primjene. Pesticidi koji se primjenju-
ju (izravno ili neizravno) na biljke radi zaštite od štetočinja ubrajaju se u sredstva
za zaštitu bilja. U sredstva za zaštitu bilja ubrajaju se svi herbicidi, bez obzira na
mjesto primjene. Feromoni i drugi atraktanti sredstva su za zaštitu bilja ako se
primjenjuju za hvatanje štetnika bilja, a biocidi su ako se primjenjuju za ulov na-
metnika čovjeka ili domaćih životinja. Pesticidi kojima se tretira prazan prostor
sredstva su za zaštitu bilja ako je namjena postupka suzbijanje štetnika bilja i
biljnih proizvoda koji će biti unijeti u te prostore, a inače su biocidi. Procjenjuje se
da glodavci (štakori, miševi) znatno veće štete nanose ugrožavanjem zdravlja čov-
jeka, onečišćavanjem proizvoda i prenošenjem uzročnika bolesti nego uništava-
njem biljnih proizvoda pa odredbe EU rodenticide svrstavaju u biocide, osim onih
namijenjenih za suzbijanje poljskih glodavaca.
Podjela sredstava za zaštitu bi l j a
Sredstva za zaštitu bi l j a imaju status propisan i reguliran Direktivom EU
91/414 i brojnim dopunskim dokumentima EU, te hrvatskim Zakonom o zaštiti
bilja i pratećim propisima. Prema postojećem Zakonu o zaštiti bilja "Sredstva za
zaštitu bilja su pripravci, čisti oblici djelatnih tvari ili tvari koje pospješuju njihovo
djelovanje, stavljeni u oblik u kojoj su uporabljivi za krajnje korisnike, a služe za
zaštitu bilja i biljnih proizvoda od štetočinja bilja ili utječu na životne procese
biljaka na način drugačiji od hraniva".
Sredstva za zaštitu bilja možemo podijeliti prema različitim kriterijima. Dva
moguća kriterija podjele jesu namjena, i to ili u odnosu na sredinu u kojoj se
primjenjuju (npr. u integriranoj zaštiti) ili u odnosu na vrstu štetočinja koja se
suzbija (npr. insekticidi), a treći je kriterij podjele prema podrijetlu i načinu pri-
mjene sredstava (npr. kemijska).
SI. 28. Shema podjele pesticide (prema Maceljski)
Podjela prema sredini u kojoj se primjenjuje važna je zbog mogućnosti razli-
čitog postupka pri registraciji sredstava.
Osnovno polazište ove podjele jest stajalište da svi pesticidi, a posebice sva
sredstva za zaštitu bi l j a, mor aj u i mati dozvol u za pr omet i pri mj enu, da
moraju biti registrirani i pod nadzorom. Dozvolu izdaje Ministarstvo poljoprivre-
de i šumarstva (MPŠ) postupkom propisanim Zakonom o zaštiti bilja. Da je regi-
stracija prijeko potrebna pokazuje činjenica da su mnogi pesticidi, pa i oni pri-
rodnog podrijetla, potencijalno opasni, ne samo zbog moguće otrovosti, nego i
zbog moguće ekološke neprihvatljivosti i mogućih šteta za gospodarstvo neke
zemlje. Registrirati se mogu samo učinkovita sredstva.
Dozvolu za primjenu svih sredstava za zaštitu bilja izdaje MPŠ na temelju
prijedloga Komisije za zaštitu bilja tog ministarstva. Komisija daje prijedlog
na osnovi rezultata istraživanja ovlaštene ustanove, rješenja Ministarstva zdrav-
stva o svrstavanju sredstva u skupine otrova i vodopravne suglasnosti. Novi
Zakon o zaštiti bilja predviđa mogućnost izdavanja dozvola i bez posebnog is-
traživanja.
Sredstva za zaštitu bi l j a primjenjuju se u poljoprivredne i u nepoljopriv-
redne svrhe.
Sredstva za zaštitu bi l j a koj a se pri mj enj uj u u pol j opri vredi , nazvana i
poljoprivrednim pesticidima, ubrajaju se u agrokemikalije.
Zbog mogućnosti propisivanja drukčijeg postupka izdavanja dozvole, ovi-
sno o namjeni sredstava, treba unutar sredstava za zaštitu bilja koja se primjenjuju
u poljoprivredi razlikovati ove skupine:
a. Konvenci onal na sredstva, u koja se ubrajaju sva sredstva koja odgova-
raju zakonskoj definiciji, iz kojih se neka izdvajaju za primjenu i u posebne svrhe.
b. Sredstva za mal e namj ene (minor uses) i bi tne namj ene (essential uses)
trebaju zadovoljiti potrebe za koje proizvođač sredstva nije zatražio dozvolu zbog
pomanjkanja ekonomskog interesa.
c. Sredstva prikladna za integriranu zaštitu bi l j a (IZB) i njihovu zelenu i
žutu listu trebalo bi odobravati MPŠ na poticaj udruga IZB i na prijedlog Komisije
za zaštitu bilja (vidjeti VI. pogl.).
d. Sredstva za zaštitu bUja u ekološkoj proi zvodnj i (vidjeti VI. pogl.).
e. Biološka sredstva, koja se dijele na botanička i mikrobiološka sredstva
(uključivši derivate) koja su po formulaciji i načinu primjene slična kemijskim
sredstvima i općenito podliježu sličnom postupku kao kemijska sredstva, te agense
za biološko suzbijanje (makrobiološke agense - kukce, grinje i slične prirodne
neprijatelje), koje u ovoj knjizi nećemo izdvajati iz sredstava za zaštitu bilja. Neki
izvori botanička sredstva svrstavaju u kemijska sredstva prirodnog podrijetla.
f. Biotehnička sredstva dijele se na sredstva koja su po formulaciji i primje-
ni slična kemijskim sredstvima (npr. regulatori razvoja) i koja podliježu istom
postupku registracije kao kemijska sredstva, te na sredstva poput feromona i dru-
gih atraktanta. U EU feromoni podliježu provjeri djelotvornosti da bi se zaštitio
korisnik, a u Hrvatskoj bi MPŠ (na prijedlog Komisije za zaštitu bilja) do donoše-
nja novih propisa trebalo dozvoljavati i registrirati uvoz i promet bez provjera ako
ih proizvodi afirmirani proizvođač.
g. Sredstva koja se smiju primjenjivati u zaštiti bilja u kućanstvima i na
okućnici (ta skupina postoji u nekim državama EU, a u nas još nije ozakonjena),
za koja je glavni kriterij smanjena opasnost od ugrožavanja zdravlja nedovoljno
upućenih osoba i sprječavanje opasnih onečišćenja namirnica (ta bi sredstva na
zahtjev imatelja dozvole utvrđivalo Ministarstvo zdravstva).
h. Sredstva koja utječu na životne procese biljaka na način drukčiji od hrani-
va ukratko nazivamo sredstvima za jačanje (njegu) biljaka. Ona se Zakonom o
zaštiti bilja drže sredstvima za zaštitu bilja, no trebalo bi propisati postupak njiho-
ve registracije, a MPŠ trebalo bi objavljivati liste tih proizvoda.
i. Sredstva za zaštitu ukrasnog bilja, koja se često primjenjuju na sličan
način kao sredstva za zaštitu povrća (npr. u zatvorenom prostoru), no ne smiju se
s njima poistovjetiti jer kad nemaju propisanu tolerancu, pa niti karencu, nikako
se ne smiju primijeniti u zaštiti povrća (namirnica!).
U nas nije reguliran status kućni h pri pravaka vlastite proi zvodnj e, ka-
kve pojedinci sami pripremaju (i preporučuju takvu pripremu). Zbog opasnosti
za zdravlje osoba koje pripremaju takva sredstva, u Njemačkoj je od 1998. g.
njihova proizvodnja ograničena listom pripravaka izrada kojih je (kao manje
opasnih) dozvoljena u vlastitoj radinosti. Primjerice, proizvodnja kućnog niko-
tinskog pripravka iz opušaka cigareta nije dozvoljena upravo zbog opasnosti
takva pripravka. Bit če potrebno regulirati i status tih pripravaka u nas jer se
primjenjuju u povrću; neke su takve preporuke beskorisne, a neke mogu biti
čak i opasne.
Ista sredstva mogu se ubrojiti u više skupina. Tako se, primjerice, sredstva na
osnovi Bacillus thuringiensis kao biološka sredstva ubrajaju i u sredstva priklad-
na za integriranu zaštitu bilja, za ekološku proizvodnju, pa i za primjenu u kućan-
stvima i na okućnicama. Ima i sredstva koja neki izvori podataka uvrštavaju u
jednu skupinu, a drugi izvori u drugu skupinu.
Unatoč toj najnovijoj podjeli, mi ćemo se u ovoj knj i zi pridržavati uvri-
ježene podj el e sredstava za zaštitu bi l j a prema podri j etl u proi zvoda na
kemijska, bi otehni čka i biološka sredstva i podj el e prema vrsti štetoči-
nj a koj u suzbi j aj u na zoocide, fungicide i herbicide.
U idućem dijelu ovog poglavlja najviše će se govoriti o kemijskim sredstvima
za zaštitu bilja jer se ta sredstva izrazito najviše (više od 95 %) primjenjuju u našoj
praksi (a i u drugim državama). No gotovo sve postavke i pravila koja se navode
za kemijska sredstva, vrijede i za mnoga biološka i biotehnička sredstva za zaštitu
bilja koja u promet dolaze u obliku pripravaka sličnih kemijskim sredstvima za
zaštitu bilja pa se i primjenjuju na jednaki način.
Kemijska sredstva za zaštitu bi l j a
Kemijska (i neka biološka, biotehnička) sredstva za zaštitu bilja posebno su
formulirani kemijski spojevi koji služe za zaštitu bilja od štetočinja (štetnika, uzroč-
nika bolesti i korova). Sredstva za zaštitu bilja sadrže uz djelatnu (aktivnu, djelo-
tvornu) tvar (supstanciju) i druge potrebne dodatke (otapalo, razredivač, emul-
gator, okvašivač i dr.).
Prema namjeni (vrsti štetočinje koju suzbija) razlikuju se:
insekticidi - sredstva za suzbijanje kukaca (insekata),
akaricidi - sredstva za suzbijanje grinja.
nematocidi - sredstva za suzbijanje nematoda,
limacidi - sredstva za suzbijanje puževa,
rodenticidi - sredstva za suzbijanje glodavaca,
fungicidi - sredstva za suzbijanje uzročnika bolesti i
herbicidi - sredstva za suzbijanje korova.
Insekticide, akaricide, nematocide, limacide i rodenticide nazivamo zajednički
zoocidima.
Sredstva za zaštitu bilja obično djeluju samo na odredene skupine nametni-
ka. Insekticidi ne djeluju na uzročnike bolesti, niti fungicidi na kukce itd., iako
ima i iznimaka. Primjerice, neki insekticidi djeluju na grinje pa se nazivaju insek-
toakaricidima, a sredstva za kemijsku sterilizaciju tla suzbijaju kukce, nematode,
najveći dio uzročnika bolesti i korove. No, osim pune učinkovitosti, mnoga sred-
stva mogu imati i popratna ili sporedna djelovanja npr. neki fungicidi djelomično
smanjuju brojnost grinja, no mogu i pojačati njihovu pojavu.
Oblik (formulacija) sredstava
Sredstva za zaštitu bilja dolaze u promet kao posebno formulirani pripravci
(preparati), koji osim djelatne tvari sadrže i niz drugih dodataka. Različite tvorni-
ce pod različitim imenima proizvode razne pripravke, koji katkada sadrže istu
koncentraciju iste djelatne tvari. Generičnim sredstvima nazivamo sredstva koja
su provjereno istovjetna prvotnim sredstvima koja, nakon isteka patentne zaštite,
proizvodi drugi, a ne prvotni proizvođač. Prisutnost generika na tržištu trebalo bi
uzrokovati sniženje cijena tih sredstava. Na osnovi iste djelatne tvari može postojati
desetak i više pripravaka. Pripravci iste djelatne tvari mogu se međusobno razli-
kovati, osim prema proizvođaču i postotku djelatne tvari, još i oblikom, odnosno
prema formulaciji u kojoj dolaze u promet.
Prema načinu primjene sredstava razlikuju se formulacije koja se primjenjuju
u tekućem obliku (prskanjem, raspršivanjem, zalijevanjem) ili u krutom obliku
(zaprašivanjem, rasipavanjem granula).
Formulacije za primjenu u tekućem obl i ku jesu:
- tekuća sredstva (koncentrati) za emulziju (oznaka EC ili E) koja s vodom
daju bijelu emulziju,
- tekuća koncentrirana emulzija u vodi (oznaka EW),
- tekuća sredstva (koncentrati) za otopinu (oznaka SL) koja s vodom daju
obojenu otopinu (nije dopuštena bezbojna otopina),
- tekuća sredstva u obliku koncentrirane suspenzije (oznaka SC, FL ili KS)
koja s vodom daju suspenziju,
- prašiva za suspenziju ili močiva prašiva (oznaka WP ili S) koja s vodom daju
suspenziju,
- prašiva za otopinu ili topiva prašiva (oznaka SP) koja s vodom daju oboje-
nu otopinu,
- dispergirajuće granule (oznaka SG, WG ili DF) koje s vodom daju su-
spenziju.
- mikroinkapsulirani koncentrat za suspenziju (MC),
- kristali (oznaka K).
Zajednički naziv koji obuhvaća sva sredstva nakon što se razrijede vodom
jest škropivo.
Formulacije za primjenu u krutom obl i ku jesu:
- prašiva za zaprašivanje (oznaka P) koja se ne razrjeduju i upotrebljavaju se
zaprašivanjem,
- granule (mikrogranule) (oznaka G ili MG), zrnca promjera od 0,2 do 1 mm,
koja se rasipaju po površini tla ili deponiraju u redove ili uz biljke.
Ima i drugih oblika sredstava za zaštitu bilja koji se rjeđe upotrebljavaju, po-
put zatrovanih zrna žitarica za suzbijanje glodavaca i si., a neka sredstva imaju
drukčije oznake.
Svaki pripravak ima svoje izmišljeno (trgovačko) ime (naziv), koje ne mora
upućivati na djelatnu tvar koju sadrži. Uz ime je često navedena oznaka (kratica)
formulacije i sadržaj djelatne tvari. Npr. Decis EC-2,5 jest insekticid u obliku kon-
centrata za emulziju koji sadrži 2,5 % deltametrina, Pirimor 50 WG jesu dispergi-
rajuće granule s 50 % pirimikarba, a Radotion P-5 prašivo je s 5 % malationa. U
fitomedicinskoj stručnoj literaturi uvedeno je pravilo da se nazivi djelatnih tvari
pišu malim početnim slovom (sukladno pravopisu), ali nazivi pripravaka velikim
početnim slovom (jer se neki pripravci nazivaju imenom djelatne tvari).
UIV. poglavlju bit će navedene i opisane sve djelatne tvari i pripravci primje-
na kojih je dozvoljena u zaštiti povrća. U poglavlju XXI. navedene su abecednim
redom sve djelatne tvari sredstava za zaštitu bilja koje se rabe u zaštiti povrća
(osim najotrovnijih), označena je njihova namjena (insekticidi, fungicidi itd.) i
nabrojeni pripravci na osnovi tih djelatnih tvari te popis svih pripravaka koji se
upotrebljavaju u zaštiti povrća, uz naznaku djelatne tvari koju sadrže. S pomoću
tih popisa može se brzo utvrditi djelatna tvar svakog preparata te u odgovarajućoj
skupini naći prikaz svojstava i upotrebe te tvari (IV. poglavlje).
Sredstva za zaštitu bilja mogu se staviti u promet samo u originalnoj ambalaži
(pakiranju). Na pakiranju svakog sredstva mora biti označeno njegovo puno ime,
djelatna tvar, datum proizvodnje, rok upotrebe te način i uvjeti uskladištenja i
čuvanja. Posebnim propisom (Zakon o otrovima) utvrđeni su obvezatni znakovi
koji upozoravaju na skupinu otrova, te oznake upozorenja i obavijesti. Sredstva
opasna za pčele moraju nositi natpis "opasno za pčele".
Proizvođač ili distrubuter sredstva dvižan je priložiti detaljne upute o
svojstvima, namj eni , pri mj eni i mj erama opreza za to sredstvo. Sadržaj
upute mora biti sukladan sadržaju dozvole za promet koju je izdalo Ministarstvo
poljoprivrede i šumarstva Hrvatske i propisima. Upute se nalaze unutar pakira-
nja, kad je to moguće, ili je prodavač dužan te upute dati zajedno sa sredstvom.
Pri nabavi sredstava uvijek treba tražiti te upute. Upute treba pri j e upotrebe
temeljito pročitati i potpuno ih se pridržavati.
Treba istaknuti da dozvola za promet i primjenu, a stoga i uputa, sadrži sve
potrebne podatke za stručnu primjenu pojedinog pripravka. U uputi se navode
štetočinje koje sredstvo suzbija, kultura na koju se sredstvo smije primijeniti, ka-
takad i razvojni stadij te kulture. Navodi se karenca, tj. rok koji mora proći od
primjene do berbe ili žetve. Sredstvo se ne smije primijeniti na kulturi za koju
karenca nije navedena. Upute sadrže dozu ili koncentraciju sredstva i njih se tre-
ba točno pridržavati. Navode se i različita ograničenja u odnosu na blizinu vodo-
tokova, nastambi, u odnosu na pčele, ribe i divljač, za ulazak u tretirani objekt,
katakad i za pojedine kultivare povrća na kojima mogu nastati štete (fitotoksično-
st). Navodi se skupina otrova u koju je sredstvo svrstano, mjere opreza koje treba
poduzimati te se daju objašnjenja oznaka upozorenja i obavijesti na etiketi sred-
stva.
Stoga je opravdano zaključiti da je preduvj et pravil ne i sigurne pri-
mj ene sredstava za zaštitu bi l j a pridržavanj e uputa koj e se dobi vaj u uz
sredstvo.
Nabava sredstava
Sredstva za zaštitu povrća treba nabavljati u poljoprivrednim ljekarnama (po-
Ijoapotekama) i drugim specijaliziranim trgovinama, gdje rade poljoprivredni struč-
njaci specijalizirani u zaštiti bilja, odnosno osobe ovlaštene za prodaju sredstava
za zaštitu bilja. Od stručnjaka treba tražiti savjet i uputu o izboru i primjeni sred-
stva, te tako osigurati da je nabavljeno najprikladnije sredstvo za dotične uvjete.
Ako je moguć izbor i zmeđu više sre^t ava pri kl adni h za istu namj enu,
treba izabrati ono koj e je naj manj e opasno za čovjeka i okoliš. Sva sred-
stva dozvol j ena u Hrvatskoj potpuno zadovolj avaj u sve kriterije u odno-
su na učinkovitost.
Valjanost (trajnost) sredstava za zaštitu bilja obično je dvije godine, a proi-
zvodjač sredstva nakon pozitivne analize može taj rok produlji posebnom naljep-
nicom. Ne smiju se prodavati (pa stoga ni kupovati) sredstva kojima je istekao
rok valjanosti. No vlastite zalihe sredstava mogu se upotrebljavati i poslije tog
roka ako su bile dobro uskladištene (suho i hladno), ako nisu bile izvrgnute mra-
zu i ako su bile dobro zatvorene u originalnoj ambalaži. Ipak, treba biti oprezan
sa sredstvima kojima je jače prekoračen rok trajanja, jer je moguće da su izgubila
dio svoje djelotvornosti ili se razgradila, pa se više ne miješaju dobro s vodom ili
čak mogu oštetiti biljke.
Organizacije (i pojedinci) koje imaju veću količinu nekog sredstva kojem
je istekao rok trajnosti mogu uzorak u originalnoj ambalaži poslati Za-
vodu za zaštitu bilja, Zagreb, Svetošimunska 25, radi analize i utvrđivanja
jesu li još učinkovita i mogu li se bez opasnosti potrošiti na vlastitim površi-
Otrovnost sredstava za zaštitu bi l j a za l j ude
Svako sredstvo za zaštitu bilja (pesticid) može više ili manj e biti otrov-
no za ljude, domaće životinje, divljač, ptice, ribe i pčele. Nekoliko kapljica
najotrovnijih sredstava, koja u ovoj knjizi uopće ne spominjemo, mogu, ako se
progutaju ili dodu na kožu, prouzročiti smrt čovjeka. No i manje otrovna sredstva
mogu izazvati otrovanje, pa i smrt, ako se ne pridržavamo svih propisanih mjera
opreza pri njihovoj upotrebi. Dakle, treba imati na umu da svako sredstvo za
zaštitu bilja (poput mnogih lijekova i sredstava za čišćenje u domaćinstvu) može
izazvati trovanje ako u organizam (čovjeka, životinje) dode u većoj količini. Osim
kroz usta, sredstva mogu u organizam doći kroz nos udisanjem kapljica, čestica
prašiva ili para, a mnoga sredstva prodiru i kroz neoštećenu kožu, pa svaki dodir
s njima može biti opasan.
U nas su poznati slučajevi trovanja ljudi koji su neko sredstvo zamijenili pi-
ćem, jeli jako onečišćenu hranu ili svježe tretirano povrće, sredstvo prolili po
tijelu, miješali škropivo golom rukom ili ustima propuhivali rasprskivač. Bilo je i
trovanja osoba koje su sredstvo dulje upotrebljavale bez propisane zaštitne opre-
me ili im je prilikom otvaranja ambalaže sredstvo prsnulo u lice. Neki su se otro-
vali pri mjerenju većih količina sredstava u zatvorenom prostoru bez ikakve za-
štitne opreme.
Stoga u posebnom poglavlju upozoravamo na sve mjere opreza kojih se mo-
ramo pridržavati kad primjenjujemo sredstva za zaštitu bilja, ali ponavljamo da je,
pored toga, potrebno pročitati upute dobivene uz sredstvo i njih se također pri-
državati.
Uobičajeno je mjerilo otrovnosti sredstava za zaštitu bilja (kao i drugih otrov-
nih tvari) srednja letalna (smrtonosna) doza (LD^. To je broj miligrama (mg)
sredstva na kilogram (kg) tjelesne težine pokusne životinje (najčešće štakora)
potreban da ubije 50 % tih životinja. Što je taj broj viši, sredstvo je manje otrovno.
Prema otrovnosti za štakora sudimo i otrovnost za čovjeka i domaće životinje.
Osim otrovnosti pri unošenju putem usta (oralna ili per os otrovnost), važno je
poznavati i otrovnost pri unošenju putem kože (dermalna ili per cutem otrov-
nost), a za jače hlapljiva sredstva i otrovnost pri udisanju. Hlapljiva su sredstva
osobito opasna ako se ambalaža ošteti za vrijeme njihova čuvanja ili ako se pro-
liju u zatvorenom prostoru.
Valja istaknuti da se osobe koj e pri mj enj uj u sredstva za zaštitu bUja
najčešće otruj u upravo putem kože.
Tek nakon poznavanja tih podataka, ali i rezukata istraživanja mutagenih,
kancerogenih, genotoksičnih i drugih svojstava djelatnih tvari i pripravaka sred-
stava za zaštitu bilja, dozvoljava se njihova primjena i svrstavaju se u tri skupine
otrova.
Najotrovnija sredstva svrstana su u I. skupi nu otrova (mrtvačka glava, oznake
natpis "vrlo jaki otrov"). Tih sredstava ima malo, smiju ih primjenjivati samo
ovlaštene osobe, a mi ih i ne preporučujemo u ovoj knjizi.
u n. skupi ni otrova nalaze se sredstva kojima je oralna između 25 i
200 mg/kg ili dermalna LD.,j između 50 i 400 mg/kg, uz uzimanje u obzir i niza
dodatnih kriterija. Na ambalaži se nalazi znak mrtvačke glave, oznaka T, te natpis
"otrov". Pri nabavci tih sredstava kupca se evidentira u knjizi kupaca otrova II.
skupine.
U i n. skupi ni otrova nalaze se sredstva kojima je oralna otrovnost viša od
200, a dermalna više od 400 mg/kg, uz udovoljavanje ostalim kriterijima. U tu je
skupinu svrstana velika većina sredstava za zaštitu bilja. Propisana je oznaka An-
drijin križ, uz koji se nalazi oznaka x i natpis "štetno za zdravlje" ili oznaka x i
natpis "nadražujuće".
Svrstavanje sredstava za zaštitu povrća u skupine otrova navedeno je u pri-
kazu svojstava pojedinih sredstava u IV. poglavlju.
Na ambalaži se može nalaziti još i znak za korozivne, zapaljive, eksplozivne
itd. tvari, tvari opasne za okoliš, a moraju se nalaziti i oznake upozorenja (R) i
obavijesti (S). Značenje tih oznaka navodimo na kraju knjige.
Treba razl i kovati p oj a m ot rovnost i od poj ma opasnosti . Otrovnost
nekog sredstva upućuje na njegovo svojstvo da izazove trovanje nekog orga-
nizma, a opasnost obuhvaća još i vjerojatnost da će do toga doći. Tako opasnost
dvaju jednako otrovnih sredstava nije ista ako je jedno u obliku vrlo opasnog
prašiva (sitne čestice lebde u zraku), a drugo u obliku granula (padaju na tlo),
ili ako jedno od njih ima veću sposobnost prodiranja kroz kožu ili veću hla-
pljivost.
SI. 29. Simboli otrovnosti sredstava za zaštitu bilja (s lijeva na desno) gornji red: "Vrlo jaki
otrov", "Otrov", "Štetno za zdravlje", "Nadražujuće", "Nagrizajuče", donji red:
"Eksplozivno", "Oksidativno", "Vrlo lako zapaljivo", "Lako zapaljivo", "Opasno za okoliš"
Opasnost nekog sredstva za zaštitu bilja mnogo ovisi i o uvjetima primjene.
Veća je opasnost kad se radi u zatvorenoj prostoriji, kad se sredstvo primjenjuje u
sitnijim nego u krupnijim kapljicama, kad se zaprašuje nego kad se prska, kad se
radi na višoj temperaturi itd. Kudikamo je većoj opasnosti izvrgnuta osoba koja
dulje (veći objekt, uslužna provedba) primjenjuje neko sredstvo od one osobe
koja istim sredstvom tretira svoj mali povrtnjak. Stoga se u opisu svojstava sred-
stava u IV. poglavlju navodi i podatak o njihovoj opasnosti (sukladno ocjeni
autora).
Ostaci (rezi dui ) sredstva na povrću
Svako sredstvo za zaštitu bilja zadrži se neko vrijeme na tretiranom povrću.
To se često i želi postići, jer je u svim preventivnim tretiranjima potrebna određe-
na trajnija zaštita bilja od naknadnih napada (zaraza). No, u povrće sredstvo mo-
že doći i iz tla, vode i zraka, kao i prilikom tretiranja susjednih površina.
Brzina razgradnje sredstva na biljci ovisi o njegovim svojstvima, klimatskim
uvjetima, svojstvima biljke i dr. Budući da se upravo povrće često troši bez
kuhanja, a neke vrste zru postupeno (rajčice, kupus, krastavci), pri primjeni
sredstava u povrću najvažnije je pitanje kad se, s obzirom na berbu i upotrebu
povrća, neko sredstvo smije upotrebljavati. Stoga je za tretiranje povrća dozvoljen
samo manji broj sredstava za zaštitu bilja (mnogo je više sredstva dozvoljeno u
voćarstvu i ratarstvu), a za ona koja su dopuštena, propisane su vrlo stroge
karence.
Ponavljamo da se sredstva za zaštitu bilja smiju u Hrvatskoj upotrebljavati
samo ako imaju dozvolu Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. U toj dozvoli
točno je navedeno na kojim se kulturnim biljkama sredstvo smije upotrijebiti, pa
se tako i na povrću smiju upotrijebiti samo sredstva koja imaju dozvolu za odre-
denu vrstu povrća ili za sve povrće. Samo ta sredstva navodit ćemo i u našoj
knjizi.
U dozvoli za promet, uz ostalo, navedena je i karenca. Što je karenca? Ka-
renca j e naj kraće razdobl j e (i zraženo br oj e m dana) koj e mor a proteći od
posl j ednj e pr i mj ene nekog sredstva do pr ve berbe, žetve ili vađenj a pov-
rća iz tla. Vrijednost karence navedena je u uputama koje se dobiju uz sredstvo,
a može za isto sredstvo biti vrlo različita za pojedine kulture.
Pridržavanje karence, tj. primjene sredstva za zaštitu bilja tako da do berbe
prođe rok karence, garancija je da se na povrću neće nalaziti nedopuštene količi-
ne tih sredstava. Za razdoblja propisanog karencom sredstvo će se razgraditi ispod
dopuštenih granica (MDK, toleranca).
Budući da se mnogi plaše i najmanjih količina sredstava (pesticida), opširni-
je ćemo objasniti opasnost ostataka sredstava za zaštitu bilja na povrću.
SI. 30. Način izračunavanja MDK (tolerance) (prema Maceljski)
Priroda je puna nečistoća. U zraku, vodi, tlu, na bilju, ukratko svuda oko nas,
mnogo je stranih tvari koje nastaju izgaranjem goriva, radom industrije, prome-
tom, upotrebom u poljoprivredi i u kućanstvima. Čovjek se niti želi niti može
odreći proizvoda industrije kojima se svakoga dana koristi, vožnje automobilom,
željeznicom ili drugim prometalima, upotrebe deterdženata, grijanja stanova itd.
Ne može se odreći ni upotrebe mineralnih gnojiva i sredstava za zaštitu bilja jer bi
se inače osudio na gladovanje, pojavu epidemija bolesti na oslabljenom gladnom
pučanstvu pa i na smrt. Na Zemlji se danas ne može prehraniti 6 milijardi ljudi bez
odredene kemizacije poljoprivrede. Stoga se moramo pomiriti s činjenicom da
ćemo udisati zrak, piti vodu i jesti hranu u kojoj se nalaze i različite strane tvari
(onečišćenja).
Međutim, te strane tvari ni su štetne same po sebi, nego s amo ako
nj i hova kol i či na pri j eđe određenu grani cu. Mnogi čak i vrlo jaki otrovi u
maloj količini ne samo da nisu štetni, nego se čak rabe kao lijek. Stoga kad se
govori o tim stranim tvarima, a time i sredstvima za zaštitu bilja, ne smije se pitati:
"ima li tih tvari", nego "koliko ih ima".
Si. 31. Primjeri određivanja karence za jedno kratkotrajno (A) ijedno dugotrajno
(B) sredstvo
Za većinu onečišćenja, pa i za sva sredstva za zaštitu bilja koja imaju dozvolu
u nas (to je uvjet za dobivanje dozvole), odredena je maksimalno dopuštena ko-
ličina koja se smije nalaziti u pojedinim vrstama hrane (MDK, toleranca). Tole-
ranca j e maksi mal na dopušt ena kol i či na dj el atne tvari (i proi zvoda raz-
gradnj e) nekog sredstva za zaštitu bUja u nami rni ci ili na nj oj u času
nj ezi na stavl j anj a u promet . Tolerance su propisane posebnim Pravilnikom
Ministarstva zdravstva, te se često nadopunjuju i prilagodavaju najnovijim
spoznajama znanosti.
Tolerance za sredstva za zaštitu bilja (pesticide) odreduju se (pojednostavlje-
no) na ovaj način:
Liječnici Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) na osnovi dugogodišnjih
istraživanja s pokusnim životinjama provedenih u svijetu procijene količinu ne-
kog pesticida koju mogu te životinje uzimati u hrani svakog dana cijelog života
bez ikakvih posljedica. Ta se količina zatim još za svaki slučaj umanji za 100 puta,
te zatim svaka država, prema udjelu pojedine vrste hrane u obroku i dobroj poljo-
privrednoj praksi, odredi važeću tolerancu za pojedine namirnice u odnosu na
čovjeka. Ta je toleranca, dakle, najmanje 100 puta manja od medicinske (biolo-
ške) granice, a i ta vrijedi ne za jednokratno nego za stalno unošenje sredstva u
hranu. Stoga je toleranca samo zakonom propisana granica, a ne granica između
škodljive i neškodljive količine pesticida.
Tolerance koje se primjenjuju u Hrvatskoj slične su tolerancama EU, katkad i
strože od njih, a svakako su najmanje 100 puta niže od škodljivih količina. Stoga
je najvažnije upućivati proizvođače povrća kako će pravilno primjenjivati sreds-
tva da se ta granica ne prekorači (pravilan izbor sredstva i doze te pridržavanje
karenca). No jednako tako treba nastojati da i industrijska, urbana i ostala oneči-
šćenja (zraka, vode, da) budu unutar dopuštenih granica (koje su utvrđene prema
istom načelu), a posebice da te granice ne budu prekoračene u različitih konzer-
vansa, boja i sličnih dodataka, koji se stavljaju u konzerve povrća i voća, kiselo
zelje, u suhomesnate proizvode, u slatkiše - dakle u mnoge namirnice radi njiho-
va boljeg očuvanja i ljepšeg izgleda.
Treba spomenuti da su tolerance propisane i za sadržaj sredstava za zaštitu
bilja u pitkoj vodi: u Hrvatskoj su izjednačene s vrijednostima koje vrijede u EU,
tj. 0,1 mg na litru za pojedinačno sredstvo, a 0,5 mg/l za zbroj svih sredstava.
Ostaci sredstava za zaštitu bUja mogu se nalaziti na kulturama koj e se
tretiraju (svjesni, očekivani ostaci), ali i na oni m kulturama na koj e dođu
nehotice (nesvjesni, nepredvi dl j i vi ostaci). Primjerice, jedna se kultura treti-
ra po vjetru ili se to radi nepažljivo, pa nešto sredstva dođe na susjedne kulture.
Dosta sredstva može pasti na povrće ako se uzgaja ispod voćaka ili kao meduu-
sjev neke kulture koja se tretira sredstvima za zaštitu bilja. Nesvjesnih ostataka
može biti i na kulturi koja se uzgaja nakon usjeva tretiranog sredstvom koje se
sporo razgrađuje u tlu. Ti nesvjesni ostaci mogu biti uočljivi nakon primjene her-
bicida, no još su opasniji nevidljivi ostaci insekticida ili drugih otrovnijih sredsta-
va. Stoga pri primjeni sredstva za zaštitu bilja moramo spriječiti da ono dođe na
povrće koje se ne tretira, odnosno, ako se to ne može izbjeći, treba voditi računa
o karenci kao da se to povrće tretira. Primjerice, ako prskamo krumpir tako da
dio fungicida dođe na obližnji kupus, taj kupus smijemo brati tek kada istekne
karenca za dotični fungicid.
U proi zvodnj i povrća treba paziti da se u povrću koj e se prodaj e ne
nalazi više ostataka sredstava za zaštitu bUja od propi sane tolerance. No
količinu sredstava (rezidua, ostataka) u povrću mogu u nas odrediti samo neki
laboratoriji Zavoda za javno zdravstvo. Upravo su zato određene karence, tj. ra-
zdoblje koje mora proći od primjene sredstava do berbe. Duljina karence odre-
dena je tako da se za to vri j eme količina sredstava razgradi i spod toleran-
ce. Pridržavanjem karence možemo biti sigurni da u povrću neće biti
prekoračena toleranca.
Stoga je pri izboru sredstava za zaštitu povrća, naročito poveća koj e
se približava zriobi ili se već počelo brati, naj važni j e mj eri l o dul j i na ka-
rence. Ako želimo brati rajčice za tri dana, smijemo upotrijebiti samo sredstvo s
tako kratkom karencom (tablica 2. u prilogu ovog poglavlja). Ako treba berbu
početi za 7 dana, možemo upotrijebiti ona sredstva kojima je karenca 7 ili manje
dana. Upravo radi lakšeg izbora napravljene su tablice 1. i 2. u prilogu ovog po-
glavlja.
Katkad je potrebno obrati npr. rajčice, krastavce i glave kupusa, te nakon
berbe tretirati (ako je doista potrebno), a zatim čekati da istekne karenca, pa
makar neki plod prezri.
Na kraju ovog poglavlja u posebnim tablicama 1. i 2. dajemo pregled insek-
ticida i fungicida dozvoljenih u zaštiti povrća složenih prema dozvoljenim namje-
nama na povrću i duljini karenca. Budući da se namjene sredstava i karence če-
šće prilagodavaju najnovijim potrebama i spoznajama upozoravamo da ih je prijeko
potrebno provjeriti u uputama koje se dobiju pri nabavi sredstava.
Naravno, u zaštiti povrća smi j emo rabiti samo ona sredstva za koj a u
uputama piše da se smi j u upotrebljavati u povrću. Ta se sredstva smiju upo-
trijebiti samo sukladno tim uputama, tj. samo u navedenim vrstama povrća, u
odredenom stadiju razvoja biljaka i uz sva ostala ograničenja i upute (doze ili
koncentracije, karenca i dr.). Budući da primjena sredstava izvan dopuštenja upute
(koja je sukladna dozvoli) može biti opasna i štetna, za moguće posljedice odgo-
vara ona osoba koja se tih uputa ne pridržava. Posebno će odgovarati (katkad i
krivično) osoba koja prekrši odredene zabrane i ograničenja.
Za veći broj sredstava izričito je zabranjena upotreba u povrću upravo radi
opasnosti od nedopuštenih ostataka. U povrću nije dopuštena primjena metilde-
metona, tiometona, fentiona, ometoata, klormefosa, amitraza, klorpropilata i broj-
nih drugih djelotvornih tvari sredstava za zaštitu bilja. Nadalje, nakon tretiranja
tla metilbromidom ne smije se više godina uzgajati povrće, što treba istaknuti jer
se još mjestimice upotrebljava na cvijeću u zatvorenom prostoru. Sva sredstva
koja ni su izričito dopuštena u zatvorenom prostoru zabranj ena su za ovu
namj enu.
Otrovnost za životinje, bi l j ke i okoliš
Sve ono što smo već rekli o otrovnosti i opasnosti pesticida za čovjeka, vrije-
di i za domaće životinje, divljač, ptice i ribe. I te se životinje mogu otrovati uzima-
njem hrane u kojoj se nalaze velike količine sredstava za zaštitu bilja, npr. uzima-
njem zatrovanih mamaca za suzbijanje glodavaca, ishranom tek tretiranim pov-
rćem, ili pašom pokraj nedavno tretiranog povrtnjaka. Potrebno je spriječiti i one-
čišćenje voda kemijskim sredstvima, pogotovu onima otrovnijim za ribe, a taj se
podatak navodi u uputama.
Radi zaštite pčela zabranjeno je tretiranje biljaka u cvatnji koje posjećuju pčele
sredstvima opasnim po pčele. Takva sredstva moraju na ambalaži nositi tu ozna-
ku. Nije dozvoljena ni primjena tih sredstava u povrtnjacima ili krumpirištu u
kojem su u cvatnji korovi na koje idu pčele, niti u blizini košnica bez dogovora s
pčelarom.
Mnoga sredstva, ako se nepravilno primijene, mogu oštetiti i biljke koje se
tretiraju. To se dogodi kad se daju u previsokoj dozi (koncentraciji), kad se primi-
SL 32. Važnijiputevi distribucije i kretanja sredstava za zaštitu bilja u prirodi
(prema Maceljski)
jene neka sredstva pri visokoj temperaturi ili u pogrešnom roku itd. Neka sreds-
tva mogu, i kad se primijene u propisanoj dozi i roku, donekle oštetiti (fitotoksič-
nost) neke osjetljive vrste ili kultivare povrća.
Poznata su i oštećenja povrća uzgajanog nakon kulture tretirane nekim per-
zistentnim (trajnim) herbicidom, npr. triazinima ili sulfonilureja herbicidima. Sto-
ga treba voditi računa da se na kulturi koja prethodi povrću primjenjuju samo
herbicidi kratkotrajna djelovanja u tlu. Povrće se može oštetiti i zanošenjem her-
bicida prilikom tretiranja susjedne površine. Povrće između voćaka može biti ošte-
ćeno sredstvima kojima se tretiraju voćke, no bez obzira na to, još je opasnije što
će to povrće sigurno sadržavati nevidljive ali za potrošače opasne ostatke sred-
stava, pa takva proizvodnja povrća nije dopuštena.
Jedan od najvećih nedostataka primjene sredstava za zaštitu bilja u povrću (i
drugdje) jest opasnost od onečišćenja voda. Pitka je voda namirnica i ne smije biti
onečišćena iznad dozvoljene MDK, koja je vrlo niska (vidjeti prethodno potpo-
glavlje). Podzemna, a pogotovu površinska voda može služiti za navodnjavanje
pa bi njezino onečišćenje sredstvima za zaštitu bilja moglo biti uzrok previsokih
MDK u proizvodima s navodnjavanih površina. Stoga su u dozvolama za primje-
nu sredstava navedena ograničenja za primjenu u blizini voda, zabrane primjene
nekih sredstava u kraškim područjima; za samo mali broj sredstava dozvoljena je
primjena iz zrakoplova, a odreden je i postupak pranja prskalica i zbrinjavanja
ambalaže. U nas, međutim, nema dovoljno nadzora nad provedbom svih tih pro-
pisa, a pogotovu nema sustavnog monitoringa ostataka sredstava za zaštitu bilja
u vodama. Vode skupljaju ostatke s velikih površina pod najrazličitijim kulturama
i uopće različitih namjena, pa podaci o ostacima sredstava u vodi mogu dati do-
bru sliku razine primjene tih sredstava, te eventualnih opasnosti, ako postoje na
nekom širem području.
Preporučuje se povrćarima povremeno davati na analizu vodu koju
upotrebljavaju za navodnjavanje povrća.
Za povrće je naročito opasna primjena kombinacija više različitih sredstava
za zaštitu bilja, ako takve kombinacije nisu izričito preporučene ili iskušane. Za
biljke su znatno opasnija tekuća sredstva za emulziju od močivih ili topljivih pra-
šiva. Pri manjem utrošku tekućine (npr. raspršivanjem) uzimaju se povišene kon-
centracije, pa i manje greške naprave više štete nego pri prskanju.
Simptomi oštećenja biljaka pokazuju se u obliku nekrotiziranih (obamrlih)
pjega ili točkica, najčešće na rubu i vršku listova, gdje se skupi najviše tekućine.
Katkada, međutim, biljke žute, suše se i propadaju ili zaostaju u razvoju pa daju
manje prirode.
Posebice je opasno (i stoga zabranjeno) primjenjivati herbicide na kulturama
na kojima nisu dozvoljeni ili na način koji nije naveden u uputama.
Prskalice u kojima su bili herbicidi smiju se uzimati za prskanje povrća samo
nakon temeljitog pranja 2-postotnom sodom i toplom vodom, nakon čega treba
čistom vodom poprskati nekoliko biljaka povrća i tako provjeriti je li prskalica
dobro oprana.
Mjere za zaštitu osoba i okoliša
Još pri izboru sredstava treba se odlučiti za nabavu onog djelotvornog sred-
stva koje je najmanje otrovno i opasno i za organizme i za okoliš. Treba izbjega-
vati sredstva koja prodiru kroz kožu, jer je koža glavni put kojim sredstva dospiju
u organizam.
Sredstva za zaštitu bilja treba čuvati u prostoriji ili ormaru koji se mogu zak-
ljučati, dakle na mjestu kamo nemaju pristup djeca i neupućeni, te domaće živo-
tinje. Na vrata treba staviti natpis "OTROVI" i mrtvačku glavu. Sredstva se ne
smiju čuvati zajedno s namirnicama, niti sa stočnom hranom, a herbicidi ni sa
sjemenjem i mineralnim gnojivima. Sva sredstva treba uvijek čuvati samo u origi-
nalnoj ambalaži s neoštećenim i čitljivim natpisima. Nikad se ne smi j u presipa-
ti u druge vrećice ili pretakati u različite boce i posude.
Najopasnija je faza pri rukovanj u kemi j ski m sredstvima pri prema
sredstva, tj. tekućine za prskanje ili raspršivanje, jer se u toj fazi rukuje koncen-
triranim sredstvom. Budući da se sredstva razrjeduju često 100 pa i 1000 puta
(razrjedenje na 0,1 % znači razrjedenje koncentrata za 1000 puta), očito je koliko
je veća opasnost pri rukovanju koncentratom nego kasnije pri rukovanju već ra-
zrijeđenim sredstvom. Treba uvijek imati na umu da mnoga sredstva lako prodiru
i kroz neoštećenu kožu, a da se neka isparavaju, pa se pri radu koncentratom
udišu otrovne pare. Stoga u pripremi treba potpuno spriječiti svaki dodir sredstva
s kožom i njegovo udisanje. Sredstva treba pripremati na otvorenom prozračnom
prostoru u gumenim ili plastičnim rukavicama i ostaloj zaštitnoj opremi određe-
noj u uputi za to sredstvo. Pri otvaranju ambalaže ili miješanju treba paziti da
tekuće sredstvo ne štrcne u oči, koje su najosjetljiviji dio lica, radi čega treba
nositi štitnik za lice ili barem zaštitne naočale. Prašiva treba sipati polako i opre-
zno, da se ne zapraši osoba koja radi i da ne udiše zaprašeni zrak.
I pri tretiranju na kožu dolazi sloj sredstva koji se ne vidi i ne opaža, pa može
nastati trovanje ako takvo sredstvo dobro prodire kroz kožu. No to je prodiranje
dosta sporo, pa se već i čestim pranjem svih nezaštićenih dijelova tijela, a naroči-
to ruku, sapunom uz obilno vode, može ukloniti ta opasnost. No naj bol j e je sve
dij el ove kože zaštititi od sredstava za zaštitu bi l j a (si. 52).
Za tu se svrhu pri primjeni tih sredstava upotrebljava raznovrsna zaštitna
oprema:
- gumene ili plastične rukavice, koje treba uvijek prati još na ruci prije skida-
nja i paziti da se ne navuku izvrnute; gumene ili plastične čizme; radno odijelo
potrebno je da bi se izbjeglo onečišćenje svagdanje odjeće. Takvo se radno odije-
lo pere odvojeno. U radu s otrovnijim sredstvima treba nepropusno biti ili čitavo
odijelo (gumirano, plastificirano) ili se na obično radno odijelo stavlja nepropu-
sna pregača; štitnik za lice od prozirne tvari sprečava udisanje kapljica ili čestica
prašiva i njihov kontakt s licem, a sprečava i štrcanje sredstava u lice, pa je propi-
san u radu s nekim sredstvima. Šešir sa širokim obodom ili kapa sa štitnikom za
oči potrebni su najviše kad se tretiraju viši nasadi; respirator je potreban samo u
primjeni nekih sredstava za koja je to posebno navedeno.
Pri primjeni manje opasnih sredstava katkad se može izostaviti štitnik za lice,
pokrivalo za glavu, pa i radno odijelo i rukavice. No u tome se treba pridržavati
svih odredaba iz uputa koje se dobivaju uz pojedino sredstvo.
Tretirati se ne smije protiv vjetra i uopće rad treba podešavati tako da se
izbjegne udisanje i dodir s kapljicama sredstva. Treba paziti da sredstvo ne dode
na susjedne kulture ili potkulture koje su u takvu stadiju razvoja da se upotreblja-
vaju ili će se uskoro upotrebljavati za prehranu (drugo povrće, krmno bilje, voć-
ke i si.). Za vrijeme tretiranja vjetar ne smije nositi sredstvo na druge osobe. Za
vrijeme rada ne smije se pušiti, a jesti se smije tek nakon temeljitog pranja ruku.
Začepljene rasprskivače (dizne) ne smije se ispuhavati ustima.
Neogradeni nasad tretiran otrovnijim sredstvom treba označiti tablom s nat-
pisom "zatrovana površina". Ispražnjenu ambalažu treba uništiti onako kako je
navedeno u uputama. Iznimno se može ambalaža isprati vodom tri puta, zgaziti
ili razbiti, te zakopati duboko u zemlju daleko od bunara ili površinskih voda.
Ostatke neupotrijebljenog sredstva, te vodu korištenu za pranje ambalaže, treba
vratiti u spremnik prskalice, razrijediti što više ispod preporučene koncentracije
te upotrijebiti po kulturi na kojoj se sredstvo primjenjivalo. Papirnatu ambalažu
treba spaliti, ali treba izbjeći udisanje dima. Aparate treba prati na mjestima oda-
kle sredstvo na može doprijeti u pitku, tekuću ili stajaću vodu, i gdje nema opa-
snosti za domaće životinje.
U primjeni sredstava za zaštitu bilja treba se držati i svih odredbi navedenih
u uputama koje se dobivaju pri njihovoj nabavi, a treba ih temeljito pročitati.
Rezistentnost štetnika
Neke štetočinje, posebice štetnici, ali i uzročnici bolesti i korovi, mogu po-
stati rezistentni (otporni) na pojedina sredstva za zaštitu bilja ili čitave skupine tih
sredstava. Pojednostavljeno bi se pojava rezistentnosti mogla opisati postupnim
porastom otpornosti jedne populacije štetočinja, što se očituje kao gubitak učin-
kovitosti jednog isprva učinkovitog sredstva. Taj porast otpornosti i gubitak učin-
kovitosti nastaju postupno, sve više i više u svakom idučem pokoljenju štetočinje
za suzbijanje kojih se rabi isto sredstvo ili sredstvo istog načina djelovanja. Nai-
me, u nekih štetočinja postoje prirodno rezistentne jedinke (npr. zbog prisutnosti
encima koji razgrađuju neku tvar) na pojedina sredstva i mnogo prije njihove
81. 33. Shematski prikaz postanka rezistentnosti štetnika (prema Maceljski)
prve primjene. Te su jedinke tako malobrojne da se uopće ne zapažaju. Međutim,
tijekom dulje uporabe istog ili srodnog sredstva ubija se većina osjetljivih jedinki,
a one rezistentne prežive. Tako se nehotimičnom selekcijom iz pokoljenja u po-
koljenje popravlja omjer u korist rezistentnih jedinki. Na kraju one prevladavaju i
sredstvo prestane djelovati.
Postoji i unakrsna rezistentnost (krosrezistentnost) jer se rezistentnost iza-
zvana jednim sredstvom odnosi i na druga sredstva istog mehanizma djelovanja,
makar ona nikad nisu bila rabljena. Dakle, ako je krumpirova zlatica čestom pri-
mjenom pripravka Fastac 10 SC postala rezistentna na taj insekticid, prestala je
učinkovitost i većine drugih piretroida.
SI. 34. Krumpirištepogrešno tretirano četverostrukom potrebnom
dozom prašiva zbog rezistentnosti (snimio M. Maceljski)
Od štetnika povrća u nas je zabilježena rezistentnost krumpirove zlatice, cvjet-
nog štitastog moljca, kalifornijskog tripsa, običnog crvenog pauka i zelene bres-
kvine uši, no vjerojatno se rezistentnost već razvija i u nekih drugih štetnika. Od
uzročnika bolesti primjeri su rezistentnost plamenjače krumpira na neke siste-
mične fungicide, a od korova rezistentnost lobode, šćira i ambrozije na herbicid
atrazin.
Pojava rezi stentnosti može se uspori ti , katkad i spriječiti, izbjegava-
n j e m svake pret j erane pr i mj e ne kemi j s ki h sredstava, dakl e zašti tom
povrća sukl adno načel i ma i ntegri rane zaštite. Važno je češće mijenjati sku-
pinu upotrebljavanih sredstava, npr. pri suzbijanju krumpirove zlatice treba na-
kon neonikotinoida rabiti regulatore razvitka kukaca (ili obrnuto), zatim spino-
sad, fipronil itd., pa se zatim opet vratiti na prvu skupinu. Primjena kombiniranih
sredstava, neprekoračivanje preporučenih doza i upotreba sredstava koja ne škode
prirodnim neprijateljima također usporava pojavu rezistentnosti.
Bi otehni čka sredstva
od biotehničkih sredstava uglavnom se primjenjuju insekticidi. U biotehnič-
ke insekticide ubraja se veliki broj kemijskih spojeva koji ne ubijaju izravno štet-
nike (nemaju "cidno" djelovanje), nego ometaju fiziološke procese u njima ili
njihovo ponašanje te tako smanjuju njihovu brojnost i štetnost. Sukladno zakon-
skoj definiciji većina se ubraja u sredstva za zaštitu bilja.
Dijele se na atraktante, repelente, kemosterilizante, induktore otpornosti i
jačanja biljaka, regulatore razvoja kukaca itd.
Atraktanti mogu biti hranidbeni ili seksualni, a vizualni se atraktanti ubrajaju
u fizikalna pomagala. Hranidbeni atraktanti najčešće se primjenjuju za utvrđiva-
nje prisutnosti pojedinih štetnika, no dodatkom insekticidu primjenjuju se i za
suzbijanje štetnika (attract and kili). Posebno područje njihove uporabe jesu dvo-
krilci, no pretežno voćarski štetnici, a malo štetnici povrća.
SI. 35. Klopke s pivom za puževe
SI. 36. Klopka s feromonom za graškova
savijača
Seksualni atraktanti nazivaju se i feromonima. To su najčešće sintetizirani
mirisi koje izlučuju ženke pojedinih vrsta štetnika da bi privukle mužjake. Ti se
feromoni nalaze u zatvorenim ampulama koje se stavljaju u klopke, najčešće kar-
tonske kućice s ljepljivim umetkom na koji se štetnici hvataju. Ulov je visoko
specifičan, tj. hvataju se samo mužjaci odredene vrste. Tako služe za praćenje
pojave i brojnosti štetnika. U zaštiti povrća primjenjuju se feromoni za više vrsta
sovica pozemljuša i lisnih sovica, graškove savijače, sojina moljca, kupusnog molj-
ca, više vrsta klisnjaka itd.
Feromoni se mogu primjenjivati i za smanjenje brojnosti pojedinih štetnika,
dakle za suzbijanje. Tu postoje dvije mogućnosti:
- izlaganjem velikog broja klopki može se uhvatiti veliki broj štetnika i tako u
priličnoj mjeri smanjiti gustoća njihove populacije, posebice u zatvorenom pro-
storu i na izoliranim poljima, ili
- raspoređivanjem velikog broja izvora feromona nanijetih na plastične tvari
poput laminata, rezanaca, kuglica, ili u jeftinim kapsulama i dispenzerima, posti-
že se velika koncentracija feromona u zraku koja zbunjuje mužjake tako da ne
mogu naći ženke koje ostaju neoplodene (metoda zbunjivanja, konfuzije).
SI. 37. Ulov na Ijepivom dijelu feromonske klopke Csalomon
Repelenti odbijaju štetnike od napada na biljke. Za sada se primjenjuju samo
za odbijanje divljači, pa se njima u inozemstvu tretiraju rubni redovi ugroženih
biljaka ili se polja okružuju vrpcom umočenom u njih. U nas postoji repelent
samo za zaštitu voćaka i vinove loze.
U repelente se ubrajaju i korvifugi kojima se tretira sjeme da bi se odbile
ptice od ishrane sjemenjem.
Skupina induktora otpornosti tek se intenzivno istražuje, a kemosterilizanti
su poznati odavna, ali se za sada neznatno primjenjuju.
SI. 38. Jedna vrsta
feromonske klopke
Csalomon
SI. 39.
Dispenzer
feromona
namjenjen
zbunjivanju
Si. 40. Način djelovanja inhibitora tvorbe bitina
Vrlo je važna skupina biotehničkih insekticida - regulatora razvoja kukaca.
Regulatori razvoja kukaca (RR, IGR) formulirani su poput kemijskih insekticida i
tako se primjenjuju, pa se posebno ne opisuju jer se na njih odnosi sve navedeno
za kemijska sredstva. Podaci o svojstvima ove skupine insekticida dozvoljenih u
nas navedeni su u IV. poglavlju.
U nekim državama EU (npr. u Francuskoj) biotehnička se sredstva za zaštitu
bilja službeno registriraju kao i kemijska sredstva, a u drugim državama neka od
tih sredstava ne podliježu tom postupku. U Hrvatskoj se postupak registracije
obavlja samo za regulatore razvoja kukaca.
Biološka sredstva za zaštitu bi l j a
Ta se skupina sredstava uglavnom primjenjuje za suzbijanje štetnika, iako
postoje sredstva za zaštitu od biljnih bolesti, a u inozemstvu i biološka sredstva za
suzbijanje korova.
U svijetu ima mnogo tvrtki koje proizvode biološka sredstva za zaštitu bilja.
U Hrvatskoj (i Europi) je najprisutnija nizozemska tvrtka Koppert čija ponuda
zorno prikazuje štetnike i prirodne neprijatelje koje nudi za njihovo suzbijanje.
Za bi ol oško suzbi j anj e štetnika upotrebl j avaj u se nj i hovi pri rodni
neprijatelji: uzročnici bolesti štetnika, grabežljivci i paraziti.
Uzročnici bolesti štetnika nalaze se formulirani u bioinsekticidima (mikro-
biološki insekticidi). Bioinsekticidi su neznatno opasni za čovjeka i domaće živo-
tinje, pčele, prirodne neprijatelje štetnika i okoliš, pa udovoljavaju najoštrijim zah-
tjevima integrirane zaštite bilja i zaštite bilja u ekološkoj proizvodnji.
U nas već dvadesetak godina imaju dozvolu bioinsekticidi na osnovi bakteri-
je Bacillus thuringiensisiBl). Poznato je stotinjak sojeva te bakterije; soj kurstaki
rabi se u pripravcima namijenjenim suzbijanju gusjenica, a soj tenebrionis za su-
zbijanje kornjaša (vidjeti i poglavlje IV. o insekticidima). Pripravci Btk imaju do-
zvolu za suzbijanje kupusnog bijelca, kupusnog moljca i nekih vrsta lisnih sovica,
a pripravci Btt za suzbijanje krumpirove zlatice.
Očekuje se da će se uskoro na tržištu pojaviti pripravci s novim sojevima Bt
namijenjeni protiv drugih štetnika, kao i pripravci na osnovi drugih bakterija. U
drugim državama u prometu se već nalaze bioinsekticidi koji sadrže gljivice i
viruse uzročnike bolesti štetnika. Za zaštitu povrća od štitastih moljaca, tripsa i
lisnih uši upotrebljavaju se pripravci koji sadrže gljivicu Verticillium lecanii (yev-
talec, Mycotal, Microgermin). Iz brojnih pripravaka koji sadrže viruse treba iz-
dvojiti Mamestrin, djelotvoran na kupusnu sovicu. Postoje i biološka sredstva ko-
ja sadrže entomopatogene nematode, posebice za suzbijanje puževa, štetnika u
tlu te ličinki iz porodice Sciaridae.
Od člankonožaca - prirodnih nepri-
jatelja štetnika, za biološko suzbijanje tih
štetnika upotrebljavaju se različiti gra-
bežljivci i paraziti pripremljeni za pri-
mjenu u različitim oblicima (makro-
biološki insekticidi).
Od uporabe grabežljivaca u svijetu
je potpuno prihvaćen tehnološki postu-
pak suzbijanja koprivina crvenog pau-
ka u zaštićenom prostoru uz pomoć gra-
bežljive grinje Phytoseiulus persimilis.
Taj se postupak primjenjuje u mnogo ti-
suća ha staklenika. Preduvjet uspjeha jest dovoljno rana primjena grabežljivca
dok se štetnik još nije prenamnožio. Jedna odrasla grabežljiva grinja poždere do
pet odraslih koprivinih grinja ili do 20 njezinih ličinki, a hrani se i njezinim jajima.
Obično se unose dvije grabežljive grinje po m^ pri preventivnom, a 6 - 50 m^ kod
kurativnog suzbijanja. Kod jačeg napada treba introdukciju ponoviti. U Europi
postoji nekoliko tvrtki koje proizvode ovu grabežljivu grinju i u različitom je obli-
ku (jaja, odrasli oblici) prodaju, a najpoznatije su nizozemske tvrtke Koppert (na-
si. 42. Lisna uš uginula zbog zaraze
gljivicom Verticillium lecanii
Si. 43. Grabežljiva grinja Phytoseiulus persimilis napada običnog crvenog pauka
ziv pripravka Spidex) i Brinkman (Phytopack P. p.). U novije vrijeme neke tvrtke
s vrstom P. persimilis pvoda]\x i neke druge vrste grabežljivih grinja (rodovi Phyto-
seiulus i Amblyseius), čime se povećava učinkovitost i prošiaije spektar djelova-
nja i na neke druge štetnike U kombinaciji s P. persimilis preporuča se unositi i
grabežljive mušice vrste Feltiella acarisuga čije se ličinke hrane jajima crvenog
pauka. Pripravak tvrtke Koppert naziva se Spidend. Postoji i više vrsta grabežljivih
stjenica prikladnih za suzbijanje koprivinog crvenog pauka.
Noviji štetnik unesen u Europu, kalifornijski trips, može se suzbiti unoše-
njem grabežljivih grinja Amhlyseius cucumeris ili ^4. degeneransu ugroženi objekt.
Preporuča se višekratni unos 50-100 grabežljivih grinja po m^ (pripravci Thripex,
Thripans). Taj se štetnik suzbija i s pomoću grabežljivih stjenica vrste Orius
laevigatus, O. insidiosus ili O. majusculus, koje napadaju i neke druge štetnike.
Ove stjenice sišu ličinke i odrasle resičare i tako ih uništavaju. Pripravci se naziva-
ju Orion, Thripor itd. Stjenice vrste Macrolophus caliginosus napadaju cvjetnog
štitastog moljca i koprivinog crvenog
pauka, a Podisus maculiventris više
vrsta gusjenica.
Za biološko suzbijanje lisnih uši u
zaštićenom prostoru uzgaja se grabežlji-
va mušica šiškarica Aphidoletes aphi-
dimyza. U promet se stavlja u obliku ku-
kuljice (pripravak Aphidend). Odrasli
oblici žive oko 14 dana i za to vrijeme
ženke odlože stotinjak jaja na biljke za-
ražene ušima. Za vrijeme razvoja jedna
ličinka poždere desetak uši. iVIože se
uzgajati i u vlastitom objektu.
Za širu primjenu, ne samo u zatvo-
renom prostoru, nego i u slobodnoj pri-
rodi, uzgajaju se ličinke zlatooke, naj-
češće vrste Chrysoperla carnea. Upo-
trebljavaju se protiv crvenih pauka, li-
snih uši, tripsa i dmgih štetnika mekana
tijela. U promet se stavljaju jaja ili ličin-
ke. Jedna ličinka za sat pojede 30-50
crvenih paukova. Potreban omjer za po-
stizavanje sigurnog uspjeha treba biti
manji od jednog grabežljivca na deset
štetnika. Najčešće se preporučuje ispuštanje 10.000-15.000 jedinki po hektaru ili
1000 jedinki u mali vrt, a 2000 jedinki u srednje veliki vrt. Katkada treba ispustiti
i do 500.000 jedinki po hektaru. Pripravci se nazivaju Florfliegen, Chryson,
Chrysopa itd.
Uzgaja se i više vrsta božjih ovčica namijenjenih suzbijanju lisnih uši, crvenog
pauka, nekih zlatica itd. Najčešće se primjenjuje sedamtočkasta i dvotočkasta bo-
žja ovčica, ali i mnoge druge vrste (npr. Cryptolaemus montrouzieri, Hippodamia
convergens, Harmonia axyridis i dr.). Božje ovčice u potrebne za ha staklenika
SAD stoje oko 125 USD. Na jedan hektar staklenika ili plastenika obično treba
ispustiti oko 100.000 božjih ovčica. Procjenjuje se da će biti postignuto potrebno
SI. 44. Aphidoletes aphidimyza
Si. 45. Odrasla zlatooka
SI. 46. Parazitska osica Encarsia formosa SI. 47. Pakiranje osice E. formosa
smanjenje brojnosti lisnih uši ako na jednu božju ovčicu bude manje od 40 jedinki
štetnika, a ako bude više od 100 jedinki da će se zaraza lisnim ušima povećavati.
U Europi se naglo širi primjena grabežljivih nematoda primjerice vrste
Heterorhahditis bacteriophora, Phasmarhabditis hermaphrodita, Steinernema
feltiae, za suzbijanje različitih štetnika te se na tržištu već nalaze visoko učinkoviti
pripravci za suzbijanje puževa, nekih ličinki štetnika koji žive u tlu itd. Pripravci
se nazivaju Larvanem, Entonem, Scia-rid itd.
Slično grabežljivcima, i mnogi se parazi ti (parazitoidi) štetnika primjenjuju
za njihovo suzbijanje.
U svijetu je usvojena i vrlo proširena tehnologija uporabe parazitske osice
Encarsia formosa za suzbijanje štitastih moljaca u zatvorenom prostoru. Ta osica
odlaže svoja jaja u ličinke moljca, unutar kojih se, zatim, razvijaju ličinke osice.
Parazitirane ličinke moljca
pocrne. Iz njih izlijeću osi-
ce i traže novu žrtvu. U
promet se osica stavlja u
obliku kukuljice. Unijeti se
trebaju odmah nakon po-
j ave prvih moljaca, a
unošenje se ponavlja neko-
liko puta. Za preventivno
suzbij anj e preporuča se
unositi 1,5 osica na m^, a
za kurativu je potrebno do
9 osica/m^. Ima sojeva osi-
ce rezistentnih na OP in-
sekticide. Postoji mnogo proizvodjača osice, Koppert je stavlja u promet pod na-
zivom En-strip, Brinkman kao Enpack E.f., a Neudorf kao Schlupfwespen E. f.
Često se preporuča zajednički unos s drugom parazitskom osicom - Eretmocerus
eremicus(npr. pripravak Enermix), koja se vrsta protiv štitastih moljaca primjenjuje
i samostalno (pripravak Ercal).
Za suzbijanje minirajućih muha u zatvorenom prostoru proširena je u svijetu
primjena parazitskih osica Diglypbus isaea i Dacnusa sibirica (pripravci Mi-
si. 48. Parazitske osice Dacnusa sibirica i Diglypbus isae
SI. 49. Osice trihograme odlažu jaja u jaja
kukuruznog moljca
SI. 50. Kapsula trihograma
glyphus, Minusa ili Minex koji sadrži obje vrste, Minerpack D. i. ili D. s.). Vrsta D.
isae odlaže jaja uz ličinku muhe u mini, kojom se, kad izađe iz jaja, hrani ličinka
osice (ektoparazit). Vrsta D. sibirica odlaže jaja u ličinku muhe unutar koje se
razvija i hrani ličinka osice (endoparazit). Preporuča se unos 0,1-0,25 osica po
ml Najčešće se obe vrste primjenjuju zajednički.
Protiv lisnih uši upotrebljavaju se parazitske osice roda Aphidius (najčešće
A. colemani, A. ervi, A. matricariae). Procjenjuje se da će se postići uspjeh ako
omjer parazita i štetnika nije veći od 1:100. Pripravci se nazivaju Matron, Aphipar
Ervipar itd. Za suzbijanje nekih vrsta lisnih uši primjenjuje se osica Aphelinus
abdominalis.
Parazitska osica trihograma (Tricbogramma brassicae i dr. vrste) parazitira
jaja leptira, pa se upotrebljava protiv sovica, kupusnog bijelca i drugih vrsta štet-
nih leptira na poljskom uzgoju povrća. Napada i kukuruznog moljca. Zbog svoje
polifagnosti lako se održe u prirodi, ali rijetko kad uspiju uništiti visoki postotak
štetnika. Na hektar se najčešće ispušta oko 100.000 jedinki. Pripravci se nazivaju
Trichogramma, Tricho i si. U Njemačkoj je cijena primjene oko 70 eura po ha.
Sve se više širi istovremena primjena nekoliko prirodnih neprijatelja protiv
istog štetnika koja daje sigurniji, katkada brži ili trajniji uspjeh. Odluka o uvođe-
nju P. persimilis protiv koprivine grinje najčešće podrazumjeva i odluku da se,
ako je potrebno, unosi E. formosa protiv štitastog moljca, A. cucumeris ili drugi
neprijatelj protiv kalifornijskog tripsa, te da se primjenjuju biološke mjere i protiv
minirajućih muha i lisnih uši.
Osim nabave grabežljivaca i parazita od specijaliziranih svjetskih tvrtki, mo-
gu se i oni uzgajati u vlastitom objektu, za što postoje razrađene metodike. U
odvojenom manjem dijelu staklenika mogu se stvoriti povoljni uvjeti za razvoj i
razmnažanje nekih vrsta prirodnih neprijatelja, te ih od tuda treba povremeno
prenositi u komercijalni dio objekta.
Osim suzbijanja štetnih životinja moguće je i bi ol oško suzbi j anj e uzročni-
ka bolesti, no još se vrlo malo primjenjuje u praksi. U tu se svrhu primjenjuju
antagonističke gljivice, npr. Trichoderma harzianum. Također je moguće i bio-
loško suzbi j anj e korova, kakvo se mjestimice primjenjuje u svijetu. Za to se
upotrebljavaju razni kukci, pa i druge životinje, koje se hrane korovima, a koji se
najčešće unose iz postojbine korova koji se želi suzbiti. I u Hrvatsku je iz SAD
introducirana zlatica koja se hrani korovom ambrozijom, što je drugi pokušaj
biološkog suzbijanja korova u Europi, no do sada nije zabilježeno jače udomaće-
nje tog korisnog kukca u nas. Za suzbijanje korova rabe se i uzročnici bolesti
pojedinih vrsta korova u obliku mikoherbicida.
U biološka sredstva ubraj aj u se i pripravci prirodnog, najčešće bilj-
nog (botani čki i nsekti ci di ) podri j etl a, te deri vati mi kroorgani zama
(naturaUti).
Iako su prvi empirijski insekticidi primjenjivani prije više tisuća godina bili
biljnog podrijetla tek se danas insekticidnim (pa i fungicidnim i herbiddnim) dje-
latnim tvarima u biljkama počinje pridavati sve veća pažnja. No još je vrlo malo
takvih tvari u široj primjeni: botanički insekticidi jesu piretrin (iz dalmatinskog
buhača), o kojem pišemo u idućem poglavlju, te rotenon, kvasija i još poneka
tvar iz egzotičnih biljaka. Nekada najviše rabljen nikotin napušta se zbog otrov-
nosti. Nova insekticidna tvar koja se sporo širi zbog visoke cijene jest azadirahtin
iz biljke neem.
Počinje i primljena derivata mikroorganizama kao djelatnih tvari. Ta se sku-
pina naziva i naturalitima. Takva insekticidna tvar dozvoljena u Hrvatskoj u zaštiti
povrća jest spinosad (spinosini), derivat gljivice Saccharopolyspora spinosa. O
pripravku na toj osnovi pišemo u idućem poglavlju.
Mikrobiološka sredstva, botanički insekticidi i naturaliti, sukladno našem Za-
konu o zaštiti bilja, ubrajaju se u sredstva za zaštitu bilja, te i za njih vrijede odred-
be o registraciji i prometu tih sredstava u Hrvatskoj.
IV. PREGLED SREDSTAVA ZA ZAŠTITU
POVRĆA
Uvod
u Hrvatskoj su dozvolu za promet početkom 2003- g. imala 743 pripravka
sredstava za zaštitu bilja formulirana na osnovi 280 različitih djelatnih tvari.
Primjena sredstava za zaštitu bilja u povrću podliježe nizu ograničenja,
ponajprije radi zaštite potrošača od njihova škodljivog djelovanja, o čemu je opširno
pisano u III. poglavlju. Nadalje, neka ograničenja proizlaze iz štetnosti (fitotok-
sičnosti) sredstva za pojedine ili sve vrste povrća. Stoga samo manji dio od nave-
dena 743 pripravka ima dozvolu za primjenu u povrću. Ta sredstva u svojoj do-
zvoli imaju izričito navedenu primjenu na nekoj vrsti povrća ili krumpira, odn.
rjeđe u svemu povrću. Sredstva za zaštitu bilja smiju se upotrebljavati samo za
onu namjenu i na onoj vrsti povrća za koju su dozvoljena i za koju je propisana
karenca (tablice 2. i 3.). Ti podaci moraju, osim u dozvoli, biti sadržani u uputama
koje se dobivaju zajedno sa sredstvom.
Proizvođači sredstava za zaštitu bilja (Chromos, Herbos, Veterina, Bayer Crop
Science, Dow AgroSciences, Syngenta, Aventis Cropscience, BASF itd.) pri traženju
dozvole (registracije) sredstva za zaštitu bilja u Hrvatskoj moraju navesti namjene
i kulture za koje traže dozvolu. Dakle, navodi se npr. "za suzbijanje buhača na
kupusnjačama" ili "korova u luku" i si. Zbog troškova istraživanja koja se provo-
de na osnovi tih zahtjeva redovito se dozvola traži za tzv. "velike" a ne "male"
kulture i namjene. Dakle, traže se dozvole za namjene za koje se očekuje veća
potrošnja sredstava, a ne za usjeve koji se uzgajaju na malim površinama ili za
štetočinje koji se javljaju neredovito. Stoga za mnoge potrebu zaštite povrća ne-
ma dozvoljenog sredstva.
Naš Zakon o zaštiti bilja izričito navodi da se sredstva za zaštitu bi l j a mora-
j u pri mj enj i vat i sukl adno dozvol i , tj. samo za one namj ene koj e su u do-
zvol i navedene. Ipak nedvojbeno je da povrćar neće bespomoćno gledati kako
mu razni štetočinje uništavaju šparogu ili kako neka rijeda bolest ili štetnik uništavaju
neko povrće, jer za tu kulturu odn. štetočinju nema dozvoljenog sredstva. U takvu
će se slučaju povrćar obratiti za savjet stručnjaku za zaštim bilja savjetodavne službe,
neke znanstvene ustanove ili proizvođača sredstava za zaštitu bilja. Također može
povrćar rješenje naći u stručnoj literaturi, pa tako i u ovoj knjizi. I mi u nizu sluča-
jeva navodimo mogućnost uporabe nekih sredstava za namjene za koje nemaju
dozvolu u Hrvatskoj (u nekim poglavljima ta su sredstva označena zvjezdicom),
no imaju takvu dozvolu u drugim državama ili za takav navod imamo vlastita isku-
stva i spoznaje. Ipak, naglašavamo da se svaka pr i mj ena sredstva za zaštitu
bi l j a i zvan namj ena navedenih u dozvoli, a koje su sadržane u uputama, provodi
i skl j uči vo uz ri zi k i odgovornost onoga koj i sredstvo na takav nači n pri-
mj enj uj e. Stoga vrlo je opasno (i nepropisno) samovoljno, po "nekoj logici" ili na
osnovi "susjedova pričanja" primijeniti sredstva za zaštitu bilja na kulturi za koju ta
sredstva nemaju dozvolu. Pratećim propisima Zakona o zaštiti bilja koji su u po-
stupku pokušat će se legalizirati neke od takvih primjena.
SI. 51. Asortiman sredstava za zaštitu bilja u Hrvatskoj početkom 2003- g.
(Glasilo biljne zaštite 2-3/2003.)
Naš pregled sredstava za zaštitu povrća sadrži samo sredstva koja su 2003. g.
imala dozvolu za promet u Hrvatskoj. Ipak smo izostavili neka najotrovnija sreds-
tva jer njihovu primjenu procjenjujemo previše opasnom. Sredstva smo svrstali u
uobičajene skupine da bi ovaj pregled, unatoč vrlo velikom broju sredstava, bio
što pregledniji. Unutar skupina svrstali smo sredstva po djelatnoj (aktivnoj) tvari, a
unutar njih nabrojili smo pripravke na toj osnovi. Za svaku djelatnu tvar navedena
su osnovna svojstva: namjena, podaci o otrovnosti (za insekticide i opasnosti),
toleranci i karenci. Uz pripravke je naveden sadržaj djelatne tvari i primjena.
Upućujemo i na objašnjenja sadržana u III. poglavlju ove knjige, a posebi ce
nagl ašavamo da j e pri j e svake pr i mj ene sredstva za zaštitu bUja pot r ebno
p o mn o proči tati uput e dobi vene pri nabavi tog sredstva. Ti h se uput a
treba pot puno pri državati .
Insekticidi
Insekticidi su sredstva za suzbijanje štetnih kukaca (insekata). Većina djeluje
izravno svojim dodirom - kontaktno djelovanje, a neki djeluju kad se hranom
unesu u organizam - želučano djelovanje. Samo mali broj insekticida djeluje svo-
jim parama - fumigantno djelovanje. Većina insekticida koji se primjenjuje u zašti-
ti povrća ima izraženo kontaktno djelovanje, a neki imaju i prateće želučano dje-
lovanje.
Sistemični insekticidi (ima i sistemičnih fungicida i herbicida) jesu sredstva
koja biljka upije i provodi svojim provodnim sistemom u druge organe. Naziv
sistemici potječe od njihova kretanja provodnim sistemom biljaka. Kretanje je
najjače odozdo prema gore, dakle iz korijena prema vrškovima biljaka. No neka
sredstva imaju i svojstvo da se kreću biljnim sokovima iz vršnih dijelova prema
donjim organima biljke. Sistemici prvenstveno djeluju na kukce koji sišu, a slabije
na kukce koji grizu. Prednost sistemika jest u zahvaćanju i sakrivenih štetnika
(npr. u zakovrčanom lišću), da ih ne ispire kiša i da ne uništavaju prirodne nepri-
jatelje. Osim folijarno, sistemici se primjenjuju i tretiranjem tla pa ulazeći u biljne
sokove mogu zaštititi i nadzemne organe biljke od napada štetnika. Treba napo-
menuti da neki sistemični insekticidi imaju i kontaktno djelovanje pa djeluju na
veći broj štetnika, ali tada škode prirodnim neprijateljima.
Univerzalni insekticidi djeluju na veliki broj štetnika, no osim štetnih kukaca
uništavaju i brojne korisne kukce. Stoga češća primjena takvih insekticida pore-
mećuje ravnotežu u prirodi pa može pogodovati pojavi nekih skupina štetnika.
Selektivni insekticidi djeluju samo na jednu skupinu štetnika, npr pirimikarb djeluje
na lisne uši ili bioinsekticidi na osnovi Btk djeluju samo na gusjenice, pa stoga
pošteduju prirodne neprijatelje štetnika. Stoga su takvi selektivni insekticidi po-
godniji upravo na povrću, kojem je potrebna češća primjena insekticida, npr. u
zaštićenom prostoru. Težnja za većom uporabom selektivnijih insekticida jedan
je od razloga što se javlja sve veći broj insekticida na tržištu.
Gotovo svi insekticidi opasni su za pčele pa moraju na etiketi imati natpis
"OPASNO ZA PČELE". Samo bioinsekticidi i regulatori razvoja kukaca ne moraju
imati taj natpis. Ipak treba istaknuti da se ni regulatori razvoja kukaca ne smiju
rabiti na bilju koje cvate a koje posjećuju pčele, jer bi putem nektara mogli štetiti
ličinkama pčele u košnici. No i medu insekticidima opasnim za pčele ima manje
opasnih, npr. alfametrin, deltametrin, fosalon, pirimikarb, koji ubijaju pčele samo
pri izravnom dodiru, a njihov je depozit na bilju mnogo manje opasan.
Postoje insekticidi brzog početnog (inicijalnog) djelovanja i insekticidi spo-
rog početnog, no zato trajnijeg (rezidualnog) djelovanja. Pri zakašnjeloj primjeni
insekticida u vrijeme jakog napada štetnika prednost imaju insekticidi brzog po-
četnog djelovanja, no u pravovremenoj primjeni treba prednost dati insekticidi-
ma duljeg rezidualnoga djelovanja. Međutim, dulje rezidualno djelovanje pove-
zano je i s duljim zadržavanjem ostataka (rezidua) u povrću, pa je za takve insek-
ticide propisana i dulja karenca.
u nekih vrsta štetnika (ali i uzročnika bolesti i korova) može se pojaviti rezi-
stentnost (otpornost) prema nekim sredstvima, o čemu smo opširnije pisali u III.
poglavlju.
Insekticidi koji se rabe u zaštiti povrća podijeljeni su u insekticide za folijar-
no tretiranje, za tretiranje tla i za ostale namjene. Zbog bolje preglednosti velikog
broja insekticida za folijarno tretiranje ta je skupina podijeljena na kemijske, bio-
tehničke i biološke insekticide, a u dvije posljednje skupine uvrštena su samo
sredstva koja dolaze formulirana slično kemijskim sredstvima te se na sličan na-
čin i primjenjuju. Biološki agensi (npr. grabežljivci i paraziti) ili ostala biotehnička
sredstva (npr. feromoni) opisani su u III. poglavlje.
A) SREDSTVA ZA FOUJARNO TRETIRANJE
Kemijski insekticidi
a) Organof osf orni i nsekt i ci di
Organofosforni insekticidi (OP) su vrlo različitih svojstava. Ima ih malo otrov-
nih do jako otrovnih. U organizmu čovjeka blokiraju encim holinesterazu i time
izazivaju nagomilavanje štetnog acetilholina. U slučaju sumnje treba zatražiti ana-
lizu krvi na aktivnost holinesteraze. Simptomi su trovanja znojenje, suzenje, obil-
no lučenje sline, edem pluća, drhtavica, grčevi, otežano disanje i dr. Prva pomoć
sastoji se u hitnoj dekontaminaciji i primjeni atropina uz liječničku pomoć. Otro-
vani se sporo oporavljaju.
Većina ima dozvolu za suzbijanje krumpirove zlatice, no učinkoviti su samo
tamo gdje se još nije pojavila rezistentnost ovog štetnika na organofosforne in-
sekticide.
1. Di kl or vos
Djeluje kontaktno i fumigantno. Ima vrlo brzo, ali kratko djelovanje. Registri-
ran je za suzbijanje lisnih uši, štitastih moljaca, muha minera i šampinjonskih mušica
na polju i u zaštićenom prostoru. Vrlo opasno sredstvo. Svrstan u II. skupinu
otrova. LDjjj - 50-80 mg/kg. Toleranca 0,1 mg/kg za povrće. Karenca 3 dana za
šampinjone, 7 dana za povrće u polju i zatvorenom prostoru. Pripravci mogu biti
fitotoksični za krastavce. Na tretiranu površinu ili objekt nije dopušten pristup
ljudima i domaćim životinjama tri dana nakon primjene.
KOFUMIN 50-EC, sadrži 50 % d. t., primjena na polju 0,05-0,2 %, u zatvore-
nom prostoru samo tretiranjem prostora iznad biljaka uz utrošak od 10-15 ml (6-
9 ml/100 m^za šampinjone) pripravka na 100 m^ prostora, razrijeđenog u onoj
količini vode koja je potrebna za raspodjelu u tom prostoru raspoloživom prska-
licom ili raspršivačem.
2. Di metoat
Sistemični insekticid s kontaktnim djelovanjem. Primjenjuje se prskanjem ili
zalijevanjem biljaka. Dozvoljen protiv lisnih uši i kupusne muhe, no u inozems-
tvu se primjenjuje protiv svih povrtnih muha, resičara, buhača, gusjenica mladih
stadija, crvenih paukova i dr. Vrlo opasan. Predvideno je skoro ograničenje
primjene. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^^ oko 150 mg/kg. Toleranca 0,5 mg/
kg. Karenca pri folijarnoj primjeni: 28 dana za mrkvu, 42 dana za kupusnjače i
luk, zalijevanjem za mrkvu, 63 dana zalijevanjem za luk.
ROGOR 40, CHROMGOR 40, PERFEKTHION, ZAGOR sadrže 40 % d. t., pri-
mjena 0,1 % (10 ml u 10 1) ili 1 l/ha (10 ml/ar).
3. Foksi m
Za suzijanje krumpirove zlatice. Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^,^ -
2000. Toleranca 0,05 mg/kg. Karenca 35 dana za krumpir.
VOLATON EC-500, sadrži 50 % d. t., primjena 2 l/ha (20 ml/ar).
4. Fosal on
Selektivniji insekticid kontaktnog i želučanog djelovanja. Registriran protiv
krumpirove zlatice i graškova žiška. Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^^ -
135 mg/kg. Toleranca 0,2 mg/kg za grašak, 0,1 za krumpir. Karenca 14 dana za
krumpir, 35 dana za grašak.
ZOLONE LIQUIDE, ATAC EC sadrže 35 % d. t., primjena 2,5 l/ha (25 ml/ar).
ZOLONE PM, ATAC WP sadrže 30 % d. t., primjena 2,5 kg/ha (25 g/ar).
5. Heptenofos
Sistemični insekticid visoke hlapljivosti, brzog i kratkog djelovanja. Dopušten
za suzbijanje lisnih uši u povrću. Vrlo opasan. Svrstan u II. skupinu otrova. LD^^^ -
96 mg/kg. Toleranca 0,1 mg/kg. Karenca 7 dana za povrće u polju i u zaštićenom
prostoru (1. 3. - 1- U.), odn. 21 dan u zaštićenom prostoru (1. 11. -1. 3-).
HOSTAQUICK EC-50, sadrži 50 % d. t., primjena 0,05-0,1 % (5-10 ml u 10 1
vode).
6. Klorpirifos-etil
Za suzbijanje krumpirove zlatice, a tretiranjem tla i drugih štetnika povrća.
Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD.^ oko 135 mg/kg. Toleranca 0,05 mg/
kg. Karenca 28 dana za krumpir.
DURSBAN E-48, PIRIFOS EC, PYRINEX 48 EC, EINISH E-48 sadrže 48 % d. t.
Primjena 2 l/ha (20 ml/ar).
ZLATICA PIRIFOS sadrži 4 % d. t., primjena 25 kg/ha.
7. Kl orpirifos-metil
Registriran protiv kupusnih bijelaca i kupusnog moljca. U inozemstvu se
primjenjuje i za suzbijanje drugih gusjenica, lisnih uši, nekih povrtnih muha,
resičara itd. Neznatno opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD.g 1240 mg/kg.
Toleranca 0,1 mg/kg. Karenca 21 dan za kupusnjače.
RELDAN SUPER, sadrži 50 % d. t, primjena 1 l/ha (10 ml/ar).
RELDAN 40 EC, sadrži 40 % d. t., primjena 1,25 l/ha (12,5 ml/ar).
8. Kvi nal fos
Samo protiv krumpirove zlatice. Vrlo opasan. Tekuće formulacije u II. skupini
otrova, prašivo u III. skupini otrova. LD^^ - 66 mg/kg. Toleranca 0,05 mg/kg. Ka-
renca 14 dana krumpir.
EKALUX 25, CHROMOFOS 25 sadrže 25 % d. t., primjena 0,8 l/ha (8 ml/ar).
EKALUX P, prašivo s 1,5 % d. t., primjena 15-20 kg/ha (150-200 g/ar).
9. Malation
Insekticid kraćeg djelovanja. Primjenjuje se za suzbijanje kupusnih stjenica,
lisnih uši, buhača, resičara, mladih stadija gusjenica, pokretnih stadija grinja. Ne-
znatno opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^^ - 1375 mg/kg. Toleranca 2,0
mg/kg za povrće. Karenca 7 dana za krastavce u zaštićenom prostoru i na polju,
za lubenice i dinje; 21 dan za lisnato povrće; 14 dana za ostalo povrće.
RADOTION E-50, sadrži 50 % d. t., primjena 0,15-0,25 % (15-25 ml u 10 1
vode).
RADOTION P-5, prašivo s 5 % d. t., primjena 20-30 kg/ha (200-300 g/ar).
10. Pi ri dafenti on
Samo protiv krumpirove zlatice. Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^^^
- 850 mg/kg. Toleranca 0,1 mg/kg. Karenca 28 dana za krumpir.
ZLATICA OFUNAK-P, prašivo s 3 % d. t., primjena 20-30 kg/ha (200-300
g/ar).
11. Pirimifos meti l
Kontaktni i želučani insekticid izraženog fumigantnog djelovanja. Registri-
ran protiv lisnih uši i štitastih moljaca, a djelotvoran i na tripse. U inozemstvu ima
mnogo širu primjenu. Neznatno opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD.^ oko
2000 mg/kg. Toleranca za lisnato povrće 2 mg/kg, za ostalo povrće 1,0 mg/kg.
Karenca za rajčice, krastavce i paprike u polju i zatvorenom prostoru 7 dana, za
ostalo povrće 14 dana.
ACTELLIC 50 EC i PIRIMIFOS-METIL 50 EC, sadrže 50 % d. t., primjena 0,05-
0,1 % odn. 0,5-1 l/ha (5-10 ml/ar).
b) Karbamati
Slično organofosfornim insekticidima, karbamati blokiraju encim holineste-
razu pa su simptomi otrovanja i prva pomoć slični. No, prvi se znaci trovanja
javljaju odmah u početku, pa pravovremeno upozoravaju, a otrovani se oporavlja
brže.
1. Karbosul fan
Sistemični insekticid dozvoljen samo protiv krumpirove zlatice gdje se nije
pojavila rezistentnost na OP i karbamate. Vrlo opasan. Svrstan u II. skupinu otro-
va. LD^jj - 88. Toleranca 0,1 mg/kg. Karenca 28 dana za krumpir.
MARSHAL 25 EC, sadrži 25 % d. t., primjena 1,5-2 l/ha (15-20 ml/ar).
MARSHAL ZLATICA 1,5 P, sadrži 1,5 % d. t., primjena 20-30 kg/ha (200-300
g/ar).
2. Metomil
Dozvoljen za suzbijanje lisnih uši (osim kupusne lisne uši) i štitastih moljaca,
a u inozemstvu se rabi i protiv gusjenica, resičara i drugih štetnika. Ne smije se
primjenjivati u zatvorenom prostoru i na kupusnjačama. Vrlo opasan. Svrstan u II.
skupinu otrova. LD^,, - 20 mg/kg. Toleranca 0,1 mg/kg. Karenca 14 dana za plo-
dovito i korjenasto povrće, 35 dana za ostalo povrće.
LANNATE 20 L, METHOMEX SL 20, sadrže 20 % d. t., primjena 0,15 - 0,2 %
(15 - 20 ml u 10 1 vode), odn. 1,5 - 2,0 l/ha (15 - 20 ml na ar).
3. Pi ri mi karb
Visoko selektivan sistemični insekticid - aficid. Namijenjen suzbijanju lisnih
uši, posebice i onih rezistentnih na druge insekticide. Dozvoljen na povrću u
polju i zatvorenom prostoru. Za primjenu na salati, radiću, mrkvi, celeru i peršinu
dozvoljen samo na polju. Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^^ - 147 mg/
kg. Toleranca 0,1 za zrnene mahunarke, krumpir, 0,5 mg/kg za ostalo povrće.
Karenca 4 dana za krastavce u polju i u zatvorenom prostoru, 7 dana za rajčicu u
polju i zatvorenom prostoru, krumpir i kolerabu; 14 dana za papriku u polju i
zatvorenom prostoru te za ostalo povrće.
PIRIMOR WP-50, PIRIMOR 50 WG, sadrže 50 % d. t. primjena 0,04-0,06 %
(4-6 g u 101 vode), odn. 0,4-0,6 kg/ha (4-6 g/ar).
PIRIMOR 25 WG, sadrži 25 % d. t., primjena 0,08-0,12 % (8-12 g u 101 vode),
odn. 0,8-1,2 kg/ha (8-12 g/ar).
4. Triazamat
Selektivni aficid. Dozvoljen za suzbijanje lisnih uši na kupusnjačama, u ino-
zemstvu i na nekim drugim vrstama povrća. Opasan. Svrstan u II. skupinu otrova.
LD^g - 250 mg/kg. Toleranca 0,02 mg/kg. Karenca 28 dana za kupusnjače.
AZTEC 140 sadrži 14 % d. t., primjena 0,25-0,5 l/ha (2,5-5 ml/ar).
c) Piretroidi
Piretroidi su spojevi vrlo visoke insekticidnosti, pa se upotrebljavaju u doza-
ma znatno nižim nego ostali insekticidi. Širok spektar djelovanja ugrožava pri-
rodne neprijatelje štetnika. Moguća je brza pojava rezistentnosti, pa se usprkos
registraciji ne mogu uspješno primijeniti protiv krumpirove zlatice gdje se pojavi-
la rezistentnost. Smiju se upotrijebiti najviše dva puta godišnje na istom usjevu ili
nasadu.
Pri povišenoj ljetnoj temperaturi (višoj od 25-28 °C) piretroidima se smanjuje
učinkovitost.
1. Al f aci permetri n
Dozvoljen za suzbijanje štitastog moljca, lisnih uši, kupusnog moljca i krum-
pirove zlatice, u inozemstvu i gusjenica i nekih drugih štetnika povrća. Opasan.
Svrstan u III. skupinu. LD.^ - 64 mg/kg. Toleranca 0,2 za rajčice, krastavce; 0,1 za
krumpir; 1,0 za lisnato povrće; 0,5 mg/kg za ostalo povrće. Karenca 14 dana za
krastavce i rajčice u polju i zatvorenom prostoru, za ostalo nelisnato povrće, za
krumpir; 28 dana za kupusnjače.
FASTAC 10 SC, DIREKT 10 SC, sadrži 10 % d. t., primjena 0,012-0,025 % (1,2-
2,5 ml u 10 1 vode), odn. 0,08-0,12 l/ha (0,8-1,2 ml/ar).
2. Beta-ciflutrin
Dozvoljen za suzbijanje lisnih sovica, kupusara i kupusne lisne uši, krumpi-
rove zlatice, u inozemstvu i nekih drugih štetnika. Opasan. Svrstan u III. skupinu
otrova. LD^^ 590 mg/kg. Toleranca 0,2 za cvjetaču, 0,05 za krumpir, 0,5 za ostalo
povrće. Karenca 7 dana za kupusnjače, mahunarke, plodovito povrće, krumpir;
14 dana za lisnato povrće
BETA-BAYTHROID EC 025, sadrži 2,5 % d. t., primjena 0,3-0,5 l/ha (3-5
ml/ar).
3. Bifentrin
Dozvoljen za suzbijanje štitastog moljca, koprivina crvenog pauka, krumpi-
rove zlatice, u inozemstvu i drugih štetnika povrća. Opasan. Svrstan u III. skupi-
nu otrova. LD^g - 54 mg/kg. Toleranca 0,05 mg/kg za krumpir, grah; 0,1 mg/kg za
krastavce, rajčice. Karenca 7 dana za krastavce u polju i zatvorenom prostoru, za
krumpir, grah; 14 dana za rajčicu u polju i zatvorenom prostoru. Ne rabiti na
krastavcima za kiseljenje.
TALSTAR 10-EC, sadrži 10 % d. t., primjena 0,02-0,05 % (2-5 ml u 10 1 vode),
odn. 0,15-0,25 l/ha (1,5-2,5 ml/ar).
4. Del tametri n
Dozvoljen za suzbijanje krumpirove zlatice i nekih štetnika kupusnjača, a
u inozemstvu i protiv lisnih uši, štitastih moljaca, gusjenica sovica i brojnih
drugih štetnika povrća. Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^^ -135 mg/kg.
Toleranca 0,2 za lisnato povrće; 0,1 mg/kg za ostalo povrće. Karenca 7 dana za
krumpir i kupus.
DECIS EC-2,5, SKUD sadrže 2,5 % d. t., primjena 0,03-0,05 % (3-5 ml u 10 1
vode), odn. 0,3-0,5 l/ha (3-5 ml/ar).
DECIS 1,25 EC, ROTOR 1,25 EC, sadrži 1,25 % d. t, primjena 0,04-0,06 %
(4-6 ml u 10 1 vode), odn. 0,4-0,6 l/ha (4-6 ml/ar).
ROETEM, sadrži 1,5 % d. t., primjena 0,4-0,6 l/ha (4-6 ml u 10 1 vode).
DECIS 6,25 WG, sadrži 6,25 % d. t., primjena 0,012 % (1,2 ml u 10 1 vode),
odn. 0,12 kg/ha.
5. Esfenvalerat
Dozvoljen za suzbijanje kupusnog moljca. Opasan. Svrstan u III. skupinu.
LDgjj oko 100 mg/kg. Karenca 28 dana za kupusnjače.
SUMIALEA 5 FL sadrži 5 % d. t., primjena 0,15-0,2 l/ha (1,5-2,0 ml/ar).
6. Fenpropat ri n
Za suzbijanje štitastih moljaca i koprivina crvenog pauka. Opasan. Svrstan u
II. skupinu otrova. LD^^^ - 140 mg/kg. Toleranca 0,5 mg/kg za rajčice, 0,2 za kra-
stavce. Karenca 7 dana za rajčice, 4 dana za krastavce u polju i zatvorenom pro-
storu.
MEOTHRIN 10 FL, sadrže 10 % d. t., primjena 0,03-0,05 % (3-5 ml u 101 vode).
8. Lambda ci hal otri n
Dozvoljen za suzbijanje štitastih moljaca, muha minera, kupusne lisne uši,
kupusnog moljca, lisnih sovica i kupusara, krumpirove zlatice i lisnih uši krumpi-
ra, u inozemstvu i nekih drugih štetnika. Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova.
LD^g - 20 (pripravak 923) mg/kg. Toleranca 0,1 za povrće, 0,05 za krumpir. Karen-
ca 7 dana za krastavce, za rajčice u polju i zatvorenom prostoru, za krumpir; 21
dan za lisnato povrće, 14 dana za ostalo povrće.
KARATE 2,5 EC, KING, sadrži 2,5 % d. t., primjena 0,2-0,6 l/ha (2-6 ml/ar)
KARATE MAX, sadrži 3,75 % d. t., primjena 0,2-0,3 kg/ha (2-3 g/ar).
9. Zetaci permetri n
Sličnih svojstava kao cipermetrin no dvostruko veće djelotvornosti. Dozvoljen
protiv krumpirove zlatice, u inozemstvu i protiv nekih drugih štetnika povrća.
Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD.^ - 82 mg/kg. Toleranca 0,1 mg/kg.
Karenca 7 dana za krumpir.
FURY 10 EC, sadrži 10 % d. t., primjena 0,1-0,15 l/ha (1-1,5 ml/ar).
d) Kombinirani insekticidi (protiv krumpirove zlatice)
CHROMOREL D, HERBOREL D, NURELLE-D, CHROMOREL Z, PIREL-D sa-
drže 50 % klorpirifosetila i 5 % cipermetrina, primjena 0,5-1,0 l/ha (5-10 ml/ar).
CHROMOREL P-2, prašivo s 1,8 % klorpirifosetila i 0,2 % cipermetrina, pri-
mjena 15-20 kg/ha (150-200 g/ar).
CHROMOREL ZP prašivo s 1,8 % klorpirifosetila i 0,14 % zetacipermetrina,
primjena 15-20 kg/ha (150-200 g/ar).
e) Neonikotinoidi
1. Imi dakl opri d
Dozvoljen za suzbijanje lisnih uši, uključujući vektore virusa, na krumpiru,
kupusne lisne uši, graškove lisne uši i crne bobove lisne uši na grahu. Dozvoljen
i za suzbijanje lisnih sovica na kupusnjačama te cvjetnog i duhanova štitastog
moljca na rajčici i krastavcima u zatvorenom prostoru. U inozemstvu se rabi i za
suzbijanje nekih drugih štetnika povrća. Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova.
LDjg - 450 mg/kg. Toleranca 0,2 mg/kg. Karenca 14 dana za rajčicu, krastavac,
grah i grašak, 21 dan za kupus i 42 dana krumpir.
CONFIDOR SL 200, BOKSER 200 SL, sadrže 20 % d. t., primjena 0,25-0,5 l/ha
(2,5-5 ml/ar), 0,075-0,1 % (7,5-10 ml/10 1).
2. Ti ametoksam
Izraziti sistemik. Dozvoljen za suzbijanje lisnih uši na kupusu i paprici, krum-
pirove zlatice i lisnih uši na krumpiru, duhanova štitastog moljca na rajčici, kra-
stavcima i paprici. Opasan. LD,^ - 1563. Svrstan u III. skupinu otrova. Toleranca
0,5 za papriku, 0,2 za kupusnjače, 0,1 za krumpir. Karenca 7 dana za papriku,
rajčicu, krastavce; 14 dana krumpir, kupusnjače.
ACTARA 25 WG, sadrži 25 % d. t., primjena 0,06 kg/ha (0,6 g/ar) za krumpi-
rovu zlaticu, 0,15-0,2 kg/ha (1,5-2,0 g/ar) za lisne uši na paprici i kupusu, 0,2-0,4
kg/ha (2-4 g/ar) za duhanova štitastog moljca.
3. Ti akl opri d
Izraziti sistemik, mnogo kraće perzistentnosti od imidakloprida. Dozvoljen
za suzbijanje krumpirove zlatice, lisnih uši na rajčici, paprici i krastavcima u polju
i zatvorenom prostoru te na lubenicama. Opasan. LD_g - 444. Svrstan u III. skupi-
nu otrova. Toleranca 0,5 za papriku, rajčicu, 0,3 za krastavce, lubenice, krumpir.
Karenca 3 dana za krastavce, lubenice, 4 rajčicu, 7 dana za papriku, 14 dana za
krumpir.
CALYPSO SC 480 sadrži 48 % d. t., primjena na rajčici i paprici 0,03 %, na
krastavcima i lubenici 0,3 l/ha (3 g/ar), a na krumpiru 0,1 l/ha (1 g/ar).
4. Acetampri d
Lokalni sistemik. Dozvoljen za suzbijanje kalifornijskog tripsa, duhanova šti-
tastog moljca i lisnih uši na paprici i krastavcima u zatvorenom prostoru te krum-
pirove zlatice. Opasan. LD^^ - 314. Svrstan u III. skupinu. Toleranca 0,5 za papri-
ku, 0,1 za krastavce, krumpir. Karenca 3 dana za rajčicu, krastavac, 7 dana za
papriku, krumpir.
MOSPILAN 20, sadrži 20 % d. t., primjena 0,08-0,12 kg/ha (0,8-1,2 g/ar),
0,03 % (0,3 ml/10 1).
f) Insekti ci di s ant i f i dant ni m u č i n k o m
1. Pimetrozin
Visoko selektivni sistemični aficid, djeluje i na duhanskog štitastog moljca.
Vrlo je malo opasan za čovjeka. U nas ima dozvolu za suzbijanje lisnih uši na
rajčici u polju i zatvorenom prostoru, uz karencu 7 dana. LD^^ - 5800. Svrstan u III.
skupinu otrova. Toleranca 0,3- Učinkovit i na uši rezistentne na većinu drugih
insekticida.
CHESS 25 WP, sadrži 25 % d. t., primjena 0,4 kg/ha (4 g/ar).
g) Nerei s t oksi ni
1. Bensultap
Dozvoljen za suzbijanje ličinki krumpirove zlatice. Opasan. Svrstan u III.
skupinu otrova. LD^^, - 1105 mg/kg. Toleranca 0,1 mg/kg. Karenca 14 dana za
krumpir.
BANCOL 50-WP, sadrži 50 % d. t., primjena 0,5 kg/ha (5 g/ar).
2. Tiociklam
Dozvoljen za suzbijanje štitastog moljca, kalifornijskog tripsa i krumpirove
zlatice. Opasan. Svrstan u III. skupinu. LD^^ - 300 mg/kg. Toleranca 0,2 mg/kg za
rajčicu, 0,05 za krumpir. Karenca 14 dana za rajčicu na polju i u zaštićenom pro-
storu, 21 dan za krumpir.
EVISECT S, sadrži 50 % d. t., primjena 0,3-0,6 kg/ha (3-6 g/ar).
h) Inhi bi t ori gaba recept ora si napsa
1. Fipronil
Sistemik dozvoljen za suzbijanje krumpirove zlatice. Vrio opasan. LD,^ - 97.
Svrstan u II. skupinu otrova. Toleranca 0,05 mg/kg. Karenca 14 dana.
REGENT, sadrži 80 % d. t., primjena 0,020-0,025 kg/ha (20-25 g/ha ili
0.20-0,25 g/ar).
i ) Ostali i nsekt i ci di
1. Mineralno ul j e
Kao insekticid mineralno se ulje u povrću upotrebljava samo za suzbijanje
lisnih uši u visokim kategorijama (superelita) sjemenskog krumpira. Uz 8-10 tre-
tiranja može osjetno smanjiti zarazu opasnim virusima krumpira. Neznatno opa-
san. Nije svrstan u otrove.
BIJELO ULJE, sadrži 80 % visoko rafiniranog mineralnog ulja, primjena 10 l/ha.
Biotehnički insekticidi
j) Regulatori razvoja kukaca
Nemaju izravno "cidno" djelovanje, nego na različite načine poremečuju pro-
ces presvlačenja ličinki, pa one uginu. Smrtnost dolazi sporo, no ličinke se kuka-
ca ubrzo nakon tretiranja prestaju hraniti. Za uspjeh je potrebna rana primjena.
Iako nisu izravno otrovni za pčele radilice, doneseni u košnicu izazivaju smrtnost
ličinki. Stoga ne treba tretirati biljke u cvatnji. U nas se istražuju i neki novi regulatori
prikladni za povrće poput metoksifenozida, pirifenoksa novolurona itd.
1. Ci romazi n
Dozvoljen za suzbijanje lisnih muha minera i šampinjonskih muha, no proi-
zvođač odustaje od njegove proizvodnje. Zalihe se mogu utrošiti. Neznatno opa-
san. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^^ - 2040 mg/kg. Toleranca 10,0 za šampinjo-
ne, 5,0 za salatu, 20 mg/kg za grah, papriku, 1,0 za mrkvu, grašak, luk, rajčicu,
krastavce; 0,5 za lubenice. Karenca 7 dana za rajčicu, krastavce i tikve na polju i u
zaštićenom prostoru, lubenice; 14 dana za salatu na polju i u zaštićenom prosto-
ru, za šampinjone te za grah i mrkvu, 21 dan za papriku na polju i u zaštićenom
prostoru. Dozvoljeno samo jedno tretiranje šampinjona i tla.
TRIGARD 75 WP, sadrži 75 % d. t., primjena 0,1-0,3 kg/ha (1-3 g/ar), tretira-
njem tla s 3-13 g na 100 m^ (samo jedna primjena u sezoni) ili tretranjem kompo-
sta u uzgoju šampinjona.
2. HeksafLumuron
Dozvoljen za suzbijanje ličinki krumpirove zlatice. Neznatno opasan. Svrstan
u III. skupinu otrova. LD^^^ - 5000 mg/kg. Toleranca 0,05 mg/kg. Karenca 14 dana
za krumpir.
SONET 100 EC, sadrži 10 % d. t., primjena 0,2-0,25 l/ha (2-2,5 ml/ar).
3. Luf enuron
Za suzbijanje krumpirove zlatice. Opasan. LD.^^ - 2000. Svrstan u III. skupinu
otrova. Toleranca 0,3 mg/kg. Karenca 7 dana.
MATCH 050 EC, sadrži 5 % d. t., primjena 0,3 l/ha (3 ml/ar).
4. Tef l ubenzuron
Dozvoljen za suzbijanje ličinki krumpirove zlatice. Neznatno opasan. Svrstan
u III. skupinu otrova. LD-^, - 5000 mg/kg. Toleranca 0,05 mg/kg. Karenca 14 dana
za krumpir.
NOMOLT, sadrži 15 % d. t., primjena 0,075-0,15 l/ha (0,75-1,5 ml/ar).
Biološki insekticidi
k) Mikrobiološki insekticidi
1. Bacillus thuringiensis kurstaki
Dozvoljeni za suzbijanje kupusara i metlice, no u inozemstvu se primjenjuju
i za suzbijanje kupusnog moljca, lisnih sovica, kukuruznog moljca i nekih dru-
gih gusjenica štetnih povrću. Nisu uvršteni u otrove. Mogu štetiti fermentaciji
zelja. Karenca 7 dana za sve vrste povrća koje se ne prerađuju fermentacijom,
inače 21 dan.
BIOBIT-WP, primjena 1-1,5 kg/ha (10-15 g/ar).
BATURAD-WP, THURICIDE-HP, primjena 0,4-1,0 kg/ha (4-10 g/ar).
2. Bacillus thuringiensis tenebrionis
Dozvoljen za suzbijanje krumpirove zlatice u svim kulturama. Nije uvršten u
otrove. Karenca nije potrebna.
NOVODOR-FC, primjena 3-5 l/ha (30-50 ml/ar).
1) Nat ural i t i
1. Spi nosad
Spinosad je smjesa dva spinosina koje proizvodi aktinomiceta Sacharopolyspo-
ra spinosa. Suzbija krumpirovu zlaticu, kalifornijskog tripsa i muhe minere na
paprici, krastavcima i rajčici u polju i zatvorenom prostoru. U inozemstvu ima
mnogo širi spektar primjene. Neznatno opasan. LD.^ - 3783. Svrstan u III. skupi-
nu. Toleranca 0,2 za plodovito povrće, 0,05 za krumpir. Karenca 3 dana za kra-
stavce, rajčicu, 7 dana za papriku, krumpir. Suzbija i krumpirovu zlaticu, rezisten-
tnu na većinu drugih insekticida.
LASER, sadrži 24 % d. t., primjena za krumpirovu zlaticu 0,1-0,15 kg/ha (1-1,5
g/ar) ili za druge namjene 0,03-0,05 % (3-5 ml/101).
m) Botanički insekticidi
Iako skupina insekticida biljnog podrijetla uključuje najstarije insekticide, ipak
se tek sada toj skupini pridaje veća pažnja. U Hrvatskoj, nažalost, niti jedan bota-
nički insekticid nema dozvolu za primjenu u povrću. No postoje uvjeti da neki
uskoro dobiju dozvolu pa ćemo spomenuti najizglednije u tome.
1. Piretrin
Smjesa više sastojaka insekticidnih svojstava koja se nalazi u biljci dalmatin-
skom buhaču.
Zbog fotolabilnosti malo se rabe u prirodi, pa tako i u zaštiti povrća. Stabil-
nost pripravka povećava dodatak piperonil butoksida. Suzbija štitaste moljce, re-
sičare i neke druge vrste štetne povrću, no jedini u Hrvatskoj dozvoljeni pripra-
vak KENYATOX ima dozvolu samo za ukrasno bilje.
Neznatno je opasan. LD^^ - 1036. Svrstan u III. skupinu otrova. Ima propisa-
nu tolerancu za povrće 1,0 mg/kg.
2. A2adi rahti n
Djelatna tvar koja se dobiva iz egzotične bilje nazvane neem. Ometa pre-
svlačenje ličinki, ali djeluje i kao antifiding sredstvo, ometa ovipoziciju itd. Jak
je insekticid, učinkovit u niskoj dozi, ali nestabilan na UV zrake i visoku tempe-
raturu i vlagu. Djelotvoran na neke gusjenice, ličinke kornjaša, štitaste moljce,
resičare, lisne uši, grinje itd. Niske otrovnosti za ljude. U Hrvatskoj nema do-
zvolu niti jedan pripravak, no mnogi su dozvoljeni u susjednim državama. Vrlo
su skupi.
B) INSEKTICIDI ZA TRETIRANJE TLA
u ovu skupinu ubrajamo insekticide namijenjene suzbijanju štetnika u tlu:
žičnjaka, rovaca, grčica itd. Neki od tih insekticida namijenjeni su i za folijarno
tretiranje, a njihova su svojstva prikazana u prethodnom poglavlju.
a) Organofosfomi insekticidi
1. Foksi m (vidjeti A/a/3)
Protiv štetnika u tlu u krumpiru, kupusnjačama, mrkvi, luku. Karenca 91 dan
za mrkvu i drugo korjenasto i gomoljasto povrće, 42 dana za ostalo povrće. Ne
primjenjivati u mladom krumpiru.
VOLATON G-5 %, primjena širom 80-100 kg/ha (0,8-1 kg/ar), u red 20-30 kg/
ha (200-300 g/ar).
VOLATONIZIRANO GNOJIVO 15-15-15 s 1 % FOKSIMA, primjena širom 300-
400 kg/ha (3-4 kg/ar), u redove 150-200 kg/ha (1,5-2 kg/ar).
2. Kl orpi ri fos etil (vidjeti A/a/6)
Protiv štetnika u tlu, ličinki kupusne, lukove, mrkvine i vrtne dlakave muhe
u krumpiru, kupusnjačama, mahunastom povrću, luku, cikli, mrkvi i pastrnjaku.
Karenca 42 dana za kupusnjače, lepirnjače, 63 dana za luk, ciklu, 91 dan za
krumpir, 120 dana za mrkvu.
DURSBAN E-48, PIRIFOS-EC, PYRINEX 48 EC, FINISH E-48, primjena širom
6-8 l/ha (60-80 ml/ar), u trake 2-3 l/ha (20-30 ml/ar).
DURSBAN G-7,5, FINISH G-7,5, primjena širom 50-60 kg/ha (0,5-0,6 kg/ar),
u redove 15-20 kg/ha (150-200 g/ar).
b) Karbamat i
1. Karbofuran
Dozvoljen za zaštitu krumpira od žičnjaka, rovaca i grčica, uz smanjenje na-
pada prve generacije krumpirove zlatice i slobodnoživućih nematoda. Sistemik.
Vrlo opasan. Pripravci s do 10 % d. t. svrstani u II., skupini ostali u I. skupinu
otrova. LD^g oralno oko 10 mg/kg. Dermalno stostruko manje otrovan. Toleranca
0.1 mg/kg za krumpir. Karenca 91 dan za krumpir.
GEOCID G-5, sadrži 5 % d. t., primjena u redove 20-30 kg/ha (200-300 g/ar).
2. Metiokarb
Primjenjuje se u zaštiti povrća od puževa i rovaca. Dozvoljen u povrću u
polju i zatvorenom prostoru. Tretira se rasipavanjem granula po površini tla, ne
po biljkama. Opasan. LD^^- 100. Svrstan u III. skupinu otrova. Toleranca 0,2 za
korjenasto povrće, 0,1 za ostalo povrće. Karenca nije propisana.
MESUROL GRANULAT, sadrži 4 % d. t., primjena 3-5 kg/ha (30-50 g/ar).
c) Neoni kot i noi di
1. Imidakloprid (vidjeti I/e/l)
Dozvoljen za tretiranje gomolja krumpira prije ili prilikom sadnje. Na tretira-
noj parceli ne smije se iste godine uzgajati drugo povrće. Izrazita sistemičnost
omogućuje i zaštitu od lisnih uši i krumpirove zlatice. Dozvoljen i za namakanje
presada kupusnjača radi suzbijanja kupusne lisne uši i lisnih sovica.
GAUCHO FS 350, sadrži 35 % d. t., primjena 0,05-0,1 1/100 kg gomolja na-
mijenjena za sadnju.
GAUCHO FS 600 ROT sadrži 60 % d. t., primjena 20-40 ml/100 kg gomolja
namijenjenog za sadnju.
PRESTIGE FS 290, sadrži uz 14 % d. t. imidakloprida i 15 % fungicida penci-
kurona, primjena 0,1 1/100 kg gomolja namijenjena za sadnju, suzbija i bijelu
nogu krumpira.
CONFIDOR SL 200, sadrži 20 % d. t., primjenjuje se u dozi od 1,5 l/ha (15 ml/
ar) u brazde krumpira i za namakanje presada kupusnjača u 0,1 postotnom škro-
pivu 15 minuta.
C) INSEKTICIDI ZA DEZINSEKCIJU PRAZNOG
SKLADIŠTA POVRĆA
Navode se neki insekticidi za ovu namjenu.
1) Diklorvos (vidjeti A/a/l)
NUVAN 50 EC, KOFUMIN 50-EC, primjena tretiranjem prostora u dozi od
10-20 ml/100 m^
KOFUMIN-7, Nuvan-7, primjena tretiranjem prostora u dozi od 50-100
ml/100 ml
Oprez zbog pojačane opasnosti od trovanja diklorvosom (hlapljivost) u za-
tvorenom prostoru!
2) Klorpirifos metil (vidjeti A/a/7)
RELDAN SUPER, RELDAN 40 EC, primjena tretiranjem zidova u dozi od 100
ml/100 ml
3) Malation (vidjeti A/a/9)
RADOTION E-50, primjena tretiranjem zidova 20-30 ml/100 ml
4) Pirimifos metil (vidjeti A/a/11)
ACTELLIC 50 EC, PIRIMIFOS-METIL 50 EC, primjena tretiranjem zidova 50-
100 ml/100 ml
Pri primjeni pripravaka za dezinsekciju praznih skladišta povrća treba se točno
pridržavati mjera opreza navedenih u uputama zbog pojačane opasnosti od otro-
vanja pri radu u zatvorenom prostoru. Povrće se smije unijeti u tretirano i provje-
treno skladište nakon 3-5 dana.
Akari ci di
To su selektivna sredstva za suzbijanje grinja. Vrlo ih malo ima dozvolu za
primjenu u povrću. No, na grinje su učinkoviti i neki insekticidi (fenpropatrin,
bifentrin, malation), a djelomično i neki fungicidi. Akaricidi većinom ne štete
prirodnim neprijateljem (osim grabežljivim grinjama), niti su opasni za pčele, pa
se zato smatraju selektivnim sredstvima. Većinom djeluju na pokretne oblike (li-
činke i odrasle), neki na ljetna ili i zimska jaja, a neki na sve stadije grinja.
1. Brompropi l at
Učinkovit na sve razvojne stadije grinja. Dozvoljen za suzbijanje koprivine
grinje na grahu. Neznatno opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD.^ - 5000 mg/
kg. Toleranca 0,5 mg/kg. Karenca 35 dana za grah.
NEORON 500 EC, PINORON, sadrže 50 % d. t., primjena 0,05-0,1 % (5-10 ml
u 101 vode).
2. Kl ofentezi n
Uništava jaja i mlade stadije ličinki grinja. Dozvoljen za suzbijanje koprivine
grinje na krastavcima. Neznatno opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD.g -
3200 mg/kg. Toleranca 0,2 mg/kg. Karenca 7 dana za krastavce (osim za kise-
ljenje).
APOLLO 50-SC, sadrži 50 % d. t., primjena 0,04 % (4 ml u 101 vode), odn. 0,4
l/ha (4 ml/ar).
Nematocidi
Nematocidi su sredstva za suzbijanje nematoda tretiranjem tla. Nematocidi
dozvoljeni u povrću dolaze u obliku granula. Unošenjem u tlo pretvaraju se u
plin. Stoga se njima zapravo provodi fumigacija tla. Od primjene do sjetve ili
sadnje treba proći odredeni rok da ostaci sredstva u tlu ne oštete bilje. Rok se
može pobliže odrediti testom fitotoksičnosti (vidjeti poglavlje o kemijskoj sterili-
zaciji tla). Većina nematocida djeluje i na kukce, gljivice, korove i druge štetočinje
u tlu. U nas se priprema ponovno izdavanje dozvole nematocidima na osnovi
metama, koje smo i do nedavno primjenjivali.
1. Dazomet
Nematocid, insekticid, fungicid i herbicid. Dozvoljen za tretiranje tla u zašti-
ćenom prostoru i na polju pred sjetvu ili sadnju povrća. Opasan. Svrstan u III.
skupinu otrova. LD^^- 520 mg/kg. Toleranca 0,01 mg/kg. 45 dana nakon primjene
ne uzgajati biljke, osim ako se testom ne utvrdi da je to moguće (vidjeti i poglavlje
o sterilizaciji tla).
BASAMID GRANULAT sadrži 100 % d. t., primjena 40-60 g/m^ da odn. 200-
250 g/m3.
2. Metam
Sredstvo za dezinfekciju tla protiv gljivica i korova uz nematocidno djelova-
nje. Primjena 100-200 ml/m^ Pripada opasnim sredstvima. LD50 - 820. Primjena
45 dana prije sjetve ili sadnje povrća. U Hrvatskoj još niti jedno sredstvo nema
dozvolu, iako su do 1991. g. dozvolu imali Vapam, Žuvapin i druga sredstva na
osnovi metama.
Limacidi
Limacidi su sredstva za suzbijanje puževa. Najčešće se nalaze u obliku zatro-
vanih mamaca koji se rasipaju uz ugrožene biljke. U Europi se sve više primjenju-
ju biološka sredstva koja sadrže grabežljive nematode.
1. Metaldehid
Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD.^- 380 mg/kg. Toleranca 0,1 mg/kg
za kupusnjaču, salatu; 0,5 mg/kg za ostalo povrće. Karenca 21 dan.
PUŽOMOR, UMAX sadrže 6 % d. t., primjena 30-50 kg/ha (300-500 g/ar).
2. Metiokarb (vidjeti i kod insekticida za tretiranje tla)
Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^^ - 100 mg/kg. Toleranca 0,1-0,2
mg/kg,
MESUROL GRANULAT, sadrži 4 % d. t., primjena 3-5 kg/ha (30-50 g/ar).
Rodenti ci di
služe suzbijanju poljskih miševa, voluharica i drugih glodavaca te štakora i
miševa u skladištima.
1. Brodi f akum
Antikoagulant djelotvoran nakon jednokratnog uzimanja. U promet dolazi
kao zatrovani mamci pod nazivom KLERAT-PELETE ili CHROMORAT PELETE,
koji sadrže 0,005 % a. t., a rabe se stavljanjem u aktivne rupe na polju ili na hrpice
^po 5-30 g u skladištima. Ne smije se rasipavati po površini tla. U prometu se
nalaze i KLERAT WAX BLOCKS-5, KLERAT WAX BLOCKS-201 CHROMORAT BLO-
KOVI. To su mamci namijenjeni samo za suzbijanje glodavaca u skladištima (1
blok na 3-5 m^). Vrlo opasan. Svrstan u II. skupinu otrova.
2. Bromadi ol on
Također antikoagulant djelotvoran nakon jednokratne doze. Nalazi se u obliku
mamaca pod nazivima BRODILON MAMAK, BRODILON MIKIMAMAK (za kuć-
ne miševe), BRODILON PELETE, BRODILON BLOK, BROMADIOLON PELETE,
RODEXION, SURADIOLON RATIMOR PELETE, RATIMOR MEKI MAMAC, RATI-
MOR, RATIMOR ŽITNI MAMAC, TERMINATOR ŽITNI MAMAC itd. Većina ima
dozvolu za uporabu na polju i u skladištima, no neki samo u skladištima. Na
polju se daju isključivo u rupe glodavaca (nekoliko mamaca), u skladištima u
hrpice po 10-25 g. Vrlo opasni. Svrstani u III. skupinu otrova.
3. Difetialon
Djelovanje slično brodifakumu. Nalazi se u obliku pripravka BARAKI PELE-
TE, BARAKI PARAEINSKI BLOKOVI I GLODACID MAMCI. Rabi se samo u skla-
dištu sukladno uputama. Vrlo opasan. Pripravci svrstani u III. skupinu otrova.
4. Fl okumaf en
Djeluje uzimanjem jedne doze. Nalazi se u pripravcima STORM PELETE i
STORM PARAEINSKE PLOČICE. LD^^, - 0,4. Svrstani u III. skupinu otrova. Primjena
isključivo u zatvorenom prostoru sukladno uputama. Vrlo opasni za ptice, a napose
za pse.
5. Kl orf aci non
Ubraja se u antikoagulante, a za djelovanje je potrebno višekratno opetova-
no uzimanje. Postoje koncentrati za pripremu mamaca (FACIRON ULJNI KON-
CENTRAT, CHLORPHACINONE 025) i tvornički pripremljeni mamci (FACIRON
FORTE M, RATOX MAMAK S). Vrlo opasni. Koncentrat svstan u II. skupini otrova,
gotovi mamci u III. skupinu otrova. Mamci se stavljaju u rupe glodavaca na polju,
no mogu se stavljati i u hrpice razmaknute 10 m, pokrivene slamom. Iznimno se
smiju rabiti i sipanjem po površini sijačicom, kojoj su otvorena dva sijača rala. U
skladištu se stavljaju u hrpice po oko 10 g. Zbog opasnosti ne preporučuje se
primjena koncentrata za izradu mamaca.
6. Kumatetral i l
Svojstvima sličan klorfacinonu. RACUMIN 57 je koncentrat za pravljenje ma-
maca u omjeru 5:100, posipavanje puteva kojima se kreću glodavci, te za trovanje
vode u zdjelicama. Primjena samo u skladištima. Sadrži 0,75 % d. t. RACUMIN
PASTA već je pripremljen mamac. Svrstani u II. skupinu otrova.
Tablica 2. Dozvol j ene dj el atne tvari i nsekti ci da za f ol i j arnu pr i mj enu na
povrću
Cz. p. = dozvoljen i u zatvorenom prostoru)
INSEKTICIDI
Sve vrste povrća
alfacipermetrin (z. p.), deltametrin (z. p.), di kl orvos (z. p.), heptenof os (z. p. )
l ambda cihaiotrin (z. p.), malation (z. p.), metomil, pirimikarb (z. p. )
Krumpir
acetamprid, betaciflutrin, bifentrin, bensul tap, B. t .t., fipronil, foksim, fosalon, lieksaflu-
muron, imidakioprid, karbosulfan, klorpirifos etil, kvinalfos, lufenuron, mineral no ulj e,
piridafention, spi nosad, ti ametoksam, tiakloprid, teflubenzuron, tiocklam, zetacipermetrin
Plodovito povrće
acetamprid, betaciflutrin, bifentrin (ne krastavci za ki sel j enj e) (z. p.), ciromazin (z. p.)
fenpropatrin (z. p.), imidakioprid, pimetrozin, pirimifos metil, spi nosad, tiakloprid, tia-
met oksam, tiociklam (z. p.), zetacipermetrin
Kupusnjače
betaciflutrin, B. t. k., dimetoat, esfenvalerat, klorpirifos etil, klorpirifos metil, pirimikarb,
ti ametoksam, triazamat, zetacipermetrin
Lisnato povrće
betaciflutrin, ciromazin (z. p. )
Mahunarke
betaciflutrin, bifentrin (grah), fosalon (grašak), i mi daki opri d (grah, grašak)
Lukovičasto povrće
di metoat
Korjenasto povrće
dimetoat, foksim
Višegodišnj e povrće
Pečurke
ciromazin, diklorvos
Tablica 3. Karence zoocida propisane za povrće
Zbog svakogodišnjih promjena upućuje se na Pregled sredstava za zaštitu bilja koji se
svake godine objavljuje u časopisu Glasilo biljne zaštite.
INSEKTICIDI
Karenca nepotrebna:
Bacillus thuringiensis tenebrionis: krumpir
3 dana:
acetamprid; krastavci
diklorvos: šampinjoni
spinosad: krastavci, rajčice
tiakloprid: krastavci, lubenice
4 dana:
fenpropatrin: krastavci u polju i zatvorenom prostoru
pirimikarb: krastavci u polju i zatvorenom prostoru
tiakloprid: rajčica
7 dana:
acetamiprid: paprika, krumpir
Bacillus thuringiensis kurstaki: kupusnjače koje se ne prerađuju fermentacijom
Bacillus thuringiensis tenebrionis-, krumpir
beta-ciflutrin: plodovito povrće, mahunarke, kupusnjače, krumpir
bifentrin: krastavci u polju i ztvorenom prostoru, krumpir, grah
deltametrin: krumpir i kupusnjače
ciromazin: rajčica, krastavci i tikve u polju i zatvorenom prostoru, lubenice
diklorvos: povrće u polju i zatvorenom prostoru
fenpropatrin: rajčica u polju i zatvorenom prostoru
heptenofos: povrće u polju i zaštićenom prostoru (1. 3. - !• 11-)
lambda cihalotrin: rajčica i krastavci u polju i zatvorenom prostoru, kmmpir
lufenuron: krumpir
malation: krastavci u polju i zatvorenom prostoru, lubenice, dinje
pimetrozin: rajčica u polju i zatvorenom prostoru
pirimifos metil: rajčica, krastavci i paprika u polju i zatvorenom prostoru
pirimikarb: rajčica u polju i zatvorenom prostoru, krumpir, koleraba
spinosad: paprika, krumpir
tiakloprid: paprika
tiametoksam: krastavci, rajčica, paprika
zetadpermetrin: krumpir
14 dana:
alfacipermetrin: rajčica i krastavci u polju i zaštićenom prostoru, nelisnato povrće,
krumpir
bensultap: krumpir
beta-ciflutrin: ostalo povrće (osim navedenog kod K-7)
bifentrin: rajčica u polju i zatvorenom prostoru
ciromazin; salata na polju i u zatvorenom prostoru, šampinjoni, grah, mrkva
deltametrin: ostalo povrće (osim navedenog kod K-7)
fipronil: krumpir
fosalon: krumpir
hekasflumuron: krumpir
imidakloprid: rajčica, krastavci, grašak, grah, krumpir
kvinalfos: krumpir
lambda cihalotrin: ostalo nelisnato povrće
malation: ostalo povrće (osim navedenog kod K-7)
metomil: korjenasto i plodovito povrće
pirimifos metil: ostalo povrće (osim navedenog K-7)
pirimikarb: paprika u polju i zatvorenom prostoru, ostalo povrće
teflubenzuron: krumpir
tiakloprid: krumpir
tiametoksam; krumpir, kupusnjače
tiociklam: rajčica u polju i zatvorenom prostoru
21 dan:
Bacillus thuringiensis kurstaki: kupusnjače koje se prerađuje fermentacijom
ciromazin: paprika na polju i u zatvorenom prostoru
dimetoat: luk
heptenofos: povrće u zaštićenom prostoru (1.11.-1.3.)
klorpirifos metil: kupusnjače
lambda cihalotrin: lisnato povrće
malation: lisnato povrće
tiociklam: krumpir
28 dana:
alfacipermetrin: kupusnjače
dimetoat: mrkva
esfenvalerat: kupusnjače
karbosulfan: krumpir
klorpirifos etil: krumpir
piridafention: krumpir
triazamat: kupusnjače
zetacipermetrin: kupusnjače
35 dana:
foksim: krumpir
fosalon: grah, grašak
metomil: ostalo povrće (osim navedenog kod K-14)
42 dana:
dimetoat: luk folijarno, kupusnjače i mrkva - zalijevanjem
foksim: krumpir (tretiranje tla)
klorpirifos etil: kupusnjače i mahunarke (tretiranje tla)
imidakloprid: krumpir
63 dana:
dimetoat: luk zalijevanjem
foksim: mrkva (tretiranje tla)
klorpirifos etil: luk, cikla (tretiranje tla)
91 dan:
foksim: mrkva (tretiranje tla)
karbofuran: krumpir (tretiranje tla)
AKARICIDI
7 dana:
klofentezin: krastavci (osim za kiseljenje)
35 dana:
brompropilat: grah
Fungi ci di
Sredstva za zaštitu bilja koja primjenjujemo za suzbijanje gljiva nazivamo fun-
gicidima (fungus = gljiva, occidio = istrjebljenje). Prema kemizmu djelatne tvari,
fungicidi su podijeljeni na organske i anorganske fungicide. U anorganske fungi-
cide ubrajamo fungicide na osnovi bakra i sumpora. Primijenjeni fungicid može
ostati na površini biljnih organa na koje je nanesen, ne ulazeći dublje u biljno
tkivo, ali može ući pliće ili dublje (lokalno) u biljno tkivo ili širiti se sistemično
kroz čitavu biljku. Na osnovi te karakteristike, svrstali smo ih u fungicide s površin-
skim djelovanjem i fungicide sa sistemičnim djelovanjem.
Fungicidi na osnovi bakra
Fungicidi iz ove skupine, premda imaju dobro djelovanje na uzročnike mno-
gih bolesti, ipak se ne primjenjuju za zaštitu svih povrtnih kultura jer na nekim
vrstama i kultivarima mogu izazvati fitotoksične pojave. Do fitotoksičnih pojava
češće dolazi pri niskim temperaturama, uz obilje vlage u zraku. Zahvaljujući svoj-
stvu da se teže ispiru, kao i činjenici da se u tretiranim biljkama povećava količina
fitoaleksina, sredstva na osnovi bakra (napose bordoška juha) imaju produženo
djelovanje. Fungicidi na osnovi bakarnog sulfata mogu se rabiti najviše dva puta
tijekom jedne vegetacije. Pripadaju u neznatno opasna sredstva. Stoci se ne smije
dopustiti ispaša na tretiranim površinama 21 dan nakon tretiranja. Fungicidi na
osnovi bakrenog Iiidroksida, bakrenog oksiklorida, bakrenog oksida mo-
gu se pri mi j eni ti u ekološkoj proi zvodnj i . Trovanje ljudi nastaje ako uzimaju
bakrene soli peroralno. Ako se uzme 3-5 g, nastaju želučane smetnje. Doze od 5-
8 g izazivaju oštećenja sluznice želuca, a doze veće od 8-12 g mogu biti smrtono-
sne. Poslije trovanja, osjeća se metalni okus u ustima, gađenje, koje je popraćeno
povraćanjem (izbljuvci su plavozeleni). Ako se uzmu veće doze, nastaje jako sli-
njenje, grčenje vanjskog mišića, proljev je plavo obojen, a kasnije crn, često sa
sukrvicom. Povraćanjem se izbaci velik dio otrova iz tijela, pa je zbog toga smrtnost
rijetka, stoga treba provocirati povraćanje. Otrovanom treba dati mlijeko s bje-
lanjkom, a kod težih slučajeva treba pozvati liječnika.
1. Bakreni sulfat
Svrstan je u III. grupu otrova, 300 mg/kg. Registriran je za suzbijanje
plamenjače krumpira, rajčice {Phytophthora infestans), luka (Peronospora des-
tructor), kupusa {Peronospora parasitica), pjegavosti lišća celera (Septoria apiico-
Id) i sive pjegavosti lista rajčice {Septoria lycopersici). Karenca iznosi 14 dana za
krumpir, rajčicu, patlidžan, a 28 dana za luk, te 42 dana za kupusnjače i lišće
celera. Bakreni sulfat dolazi u promet pod nazivom iVlODRA GALICA i PLAVI
KAMEN. Ona služi kao polazni materijal za pripravu bordoške juhe. Obično se
upotrebljava 0,75 - 1-postotna bordoška juha. Za pripremu 1-postotne bordoške
juhe potrebno je 1 kg kristala modre galice i 1,2 kg gašenog vapna ili 0,4 kg živog
vapna, odnosno 0,55 kg hidratiziranog vapna. Kristali modre galice stave se u
gazu i urone u 50 litara vode da se postupno otope. Nakon desetak sati kristali se
otope, a eventualne nečistoće zaostaju u gazi. U drugih 50 litara razmuti se vap-
no, te se dobije vapneno mlijeko. Uz stalno miješanje, dodajemo otopinu galice u
vapneno mlijeko. Na taj se način dobije bordoška juha, tekućina plave boje, neu-
tralne reakcije. Ne smije se pripremati u metalnim posudama.
2. Bakar-hidroksid-kalcij sulfat kompl eks
Da bi olakšale rad oko pripreme bordoške juhe, tvrtke su stavile u promet
gotove pripravke pod nazivima: BORDOŠKA WP-20, BORDOŠKA JUHA CAFFA-
RO 20 WP, BORDOŠKA SUSPENZIJA WP 20, BORDOŠKA JUHA 20 WP- MANI-
CA. Svi navedeni pripravci jesu močiva prašiva za suspenziju s 20 % djelotvorne
tvari, a primjenjuju se u dozi od 10-15 kg/ha odnosno 1-1,5 %. U povrćarstvu se
rabe za suzbijanje plamenjače krumpira, rajčice {Phytophthora infestans), sive
pjegavosti lista rajčice {Septoria lycopersici), plamenjače luka {Peronospora des-
tructor) te bakterijske pjegavosti graha {Xanthomonas campestris pv. phaseoU).
Karenca za krumpir, rajčicu i patlidžan iznosi 14 dana, za luk i grah 21 dan, a 28
dana za krastavce i lubenice.
3. Bakreni (I) oksi d
Na osnovi te djelatne tvari registrirana su dva fungicida: NORDOX 75 WG i
NORDOX WP SUPER 75. Bakreni oksid kemijski se brže aktivira od drugih bakar-
nih spojeva, formulacije se odlikuju povoljnom finoćom čestica pa pripravci ima-
ju bolju pokrovnost površine, što je rezultiralo zadovoljavajućom djelotvornošću
pri upotrebi nižih koncentracija. Primjenjuju se za suzbijanje plamenjače (Phytop-
hthora infestanš) i koncentrične pjegavosti (Alternaria solani) na krumpiru i raj-
čici, plamenjače krastavaca, dinje, lubenice, bundeve {Pseudoperonospora cu-
bensiš) u koncentraciji 0,1-0,15 %. Svrstan je u III. skupinu otrova. Karenca za
krumpir, rajčicu i patlidžan iznosi 14 dana, a za tikve i bundeve 28 dana. Za kra-
stavce primjena je dozvoljena do prve cvatnje.
4. Bakreni hi droksi d
Na osnovi te djelatne tvari u promet dolazi nekoliko fungicida i to: CHAMPI-
ON WP, CHAIVIPION TEKUĆI, CHAMP FORMULA 2 FL, CUPROLINE, KOCIDE
DF I CUPROXAT. Rabe se za suzbijanje plamenjače krumpira, rajčice (Phytop-
hthora infestanš, luka {Peronospora destructor) krastavaca, dinje, lubenice, bun-
deve iPseudoperonospora cubensis), koncentrične pjegavosti lista kampra i rajčice
{Alternaria solani) te bakterijske pjegavosti graha {Xanthomonas campestrispv.
phaseoli). Karenca za krumpir, rajčicu i patlidžan iznosi 14 dana, za luk i grah 21
dan, a 28 dana za krastavce i lubenice.
5. Bakreni oksiklorid
Fungicidi na toj osnovi imaju trgovačke nazive: BAKRENO VAPNO WP 50,
KUPROPIN, GYPSO GD, I CUPROCAFFARO 50 WP, s 50 % d. t. Svrstan je u III.
grupu otrova, LD^^ -1440 mg/kg. Toleranca 10,0 mg/kg. Registriran je za suzbija-
nje plamenjače krumpira i rajčice (Phytophthora infestans), premda ima mnogo
širi spektar djelovanja. Doza primjene 5-7,5 kg/ha, odnosno koncentracija 0,5-
0,75 %. Karenca iznosi 14 dana za krumpir, rajčicu i patlidžan.
6. Bakreni-hidroksid-Ca kl ori d kompl eks
RAME CAFFARO 32 WP sa 32 % d. t. registriran je za suzbijanje krumpirove
plijesni {Phytophthora infestans), plamenjače i sive pjegavosti lista rajčice {Sep-
toria lycopersici) i plamenjače luka {Peronospora destructor), u koncentraciji
0,8 %. Karenca za luk 21 dan, a za krumpir i rajčicu 14 dana.
7. Bakreni-hidroksid-Ca kl ori d kompleks+cink sulfid
Dolazi u promet kao močivo prašivo za suspenziju s 35 % bakra i 2 % cinka,
pod nazivom CUPRABLAU Z. Registriran je za suzbijanje plamenjače {Phytop-
hthora infestanš) na krumpiru i rajčici u koncentraciji 0,25-0,3 %. Karenca za obje
biljne vrste iznosi 14 dana.
Osim spomenutih fungicida, na osnovi bakra ima nekoliko tvorničkih kom-
binacija, bakrenih oksiklorida s organskim fungicidima. Bakarna komponenta,
produžava fungicidni učinak, a zbog toga što ima manji postotak bakra, smanjuje
se mogućnost pojave fitotoksičnosti.
Kombinacije bakra s organskim fungicidima
BAKRENI ANTRACOL WP 63 kombinacija je bakrenog oksiklorida (17,5 %) i
propineba (45,5 %). Registriran je za suzbijanje: plamenjače {Pbytophthora infe-
stans) i koncentrične pjegavosti lišća (Alternaria solani) krumpira i rajčice te
plamenjače luka ^Peronospora destructor). Rabi se u dozi od 3-5 kg/ha odnosno
od 0,3-0,5 %. Karenca iznosi 14 dana za krumpir i rajčicu, a 21 dan za luk.
BAKRENI DITHANE kombinacija je bakrenog oksiklorida (30 %) i manko-
zeba (25 %). Registriran je za suzbijanje plamenjače (Phytophthora infestans) i
koncentrične pjegavosti {Alternaria solani) na krumpiru i rajčici. Upotrebljava se
u dozi od 3-4 kg/ha. Na krumpiru se smije primijeniti 3 puta, a na rajčici samo 2
puta tijekom jedne vegetacije. Karenca za obje biljne vrste iznosi 14 dana.
Fungicidi na osnovi sumpora
Fungicidi na toj osnovi upotrebljavaju se za suzbijanje pepelnica. Sumpor
kao fungicid ima sposobnost isparavanja. Njegove pare pogubno djeluju na glji-
vu uzročnika i na manje udaljenosti od mjesta na biljci koje je bilo tretirano. Budući
da uzročnici pepelnice ektoparaziti, sumpor ima osim preventivnog i odredeno
kurativno djelovanje. Sumpor u stanici gljiva blokira respiratorni proces i gljiva
ugine. Sumpor pokazuje sporedno djelovanje u suzbijanju hrda, a ima i odrede-
no akaricidno djelovanje. Fungicidi na osnovi sumpora mogu se rabiti u eko-
loškoj proizvodnji. Pripravci na osnovi sumpora svrstani su u III. skupinu otrova.
Toleranca je 50 mg/kg za povrće. Sredstva na osnovi sumpora smiju se rabiti
najviše 4 puta tijekom jedne vegetacije.
Oralnim unošenjem većih količina nastaje podražaj sluznice želuca i crijeva,
pojave se grčevi i proljev. Pri disanju i pri povraćanju osjeća se miris na sumporo-
vodik. Otrovanog treba iznijeti na svježi zrak i ordinirati medicinski ugljen, seda-
tive i kardiotonik.
Djelovanje fungicida na osnovi sumpora ovisi o temperaturi. Na tempera-
turi ispod 16 °C njegovo je djelovanje slabo, ali ako se povisi temperatura, pove-
ćat će se i djelotvornost. Kada temperature prijeđu 25 °C, treba prestati sa zašti-
tom, jer može nastati palež tretiranih biljaka. U nas su registrirani fungicidi pod
trgovačkim nazivima: CHROMOSUL 80, KALINOSUL 80, KALINOSUL 80 WG, KU-
MULUS DP, KOSSAN WG, KVAŠLJIVI SUMPOR, SUMPOR SC-80, SUMPOR MI-
CRO-80, SUMPOR 80 TIOSAM MIKRO, SULFOLAC 80 WG I SULFOLAC 85 SC.
Djelotvorni su za suzbijanje pepelnica na povrću, a koriste se u dozi od 3-4 kg/ha
odnosno u koncentraciji 0,3-0,4 %. Karenca iznosi 7 dana za krastavce i grašak, a
14 dana za ostalo povrće.
Organski fungicidi
Organski fungicidi najbrojnija su skupina fungicida. Većina ima široki spektar
djelovanja pa se često primjenjuju u zaštiti povrća. Daju dobru zaštitu, a u prepo-
ručenim dozama ne izazivaju fitotoksične promjene. Prema kemijskom sastavu
svrstani su u nekoliko podskupina, a neki pokazuju i sistemična kretanja u biljci.
Ditiokarbamati
U ditiokarbamate ubrajamo: mankozeb, propineb, metiram i tiram. Na čov-
jeku mogu izazvati nadražaj kože (osip) i konjunktivitis. Ako se peroralno uzi-
maju, nastaju želučane smetnje, koje se očituju gađenjem, povraćanjem i gubit-
kom apetita. Izbljuvak pri povraćanju ima miris na sumporovodik. Ako se uzi-
maju visoke doze, pada krvni tlak i temperatura i nastaje vrtoglavica. Kod otro-
vanog treba provocirati povraćanje, primijeniti terapiju medicinskim ugljenom.
Ne smiju se konzumirati masti i ulja, a alkohol se ne smije uzimati 2 tjedna nakon
oporavka. Ako je potrebno, treba isprati oči (barem 15 minuta) i kožu i obratiti
se liječniku.
1. Mankozeb
Ima širok spektar djelovanja, stabilniji je od drugih ditiokarbamata, slabije ga
ispiru kiše. Svrstan je u III. skupinu otrova, 8000 mg/kg. Toleranca za kra-
stavce, rajčicu i luk je 1,0 mg/kg, 0,05 mg/kg za krumpir, a za ostalo za povrće 2
mg/kg. Dopušteno je najviše 3 tretiranja u tijeku vegetacijskog razdoblja. Priprav-
ci su: DITHANE M-45, PINOZEB M-45 WP, MANKOZEB, STAR 80, CRITTOX MZ,
sa 80 % d. t.; DITHANE DG NEOTEC sadrži 75 % d. t.; DITHANE M-70, močivo je
prašivo, sa 70 % d. t., a DITHANE M-45 FLO sadrži 45 % d. t. Registrirani su za
suzbijanje plamenjače iPhytophthora infestanš) i koncentrične pjegavosti {Alter-
naria solani) rajčice i krumpira. Doze su primjene: za Dithane M-45, Pinozeb M-
45 WP, Mankozeb WP, Star 80, Crittox MZ, Dithane DG Neotec: 2-2,5 kg/ha, za
Dithane M-70 - 2,5 kg/ha, a za Dithane M-45 FLO - 3,5-4,5 l/ha. Karenca za rajčicu
i krumpir iznosi 14 dana.
2. Propi neb
Dobro suzbija plamenjače. Ima vrlo dobro djelovanje na Alternaria vrste,
smanjuje napad sive plijesni. Svrstava se u III. skupinu otrova. LD.^ = 8500 mg/kg.
Toleranca za krastavce, rajčicu i luk je 1,0 mg/kg, 0,05 mg/kg za krumpir, a za
ostalo za povrće 2 mg/kg. Dolazi pod trgovačkim nazivom ANTRACOL WP-70 i
CHROMONEB S-70, u obliku močivog prašiva za suspenziju sa 70 % d. t. Registri-
rani su za suzbijanje plamenjače (Phytophthora infestanš) i koncentrične pjega-
vosti (.Alternaria solani) rajčice i krumpira te plamenjače luka (Peronospora des-
tructor). Primjenjuje se za suzbijanje bolesti na krumpiru, u dozi od 1,8 kg/ha, a
na rajčici i luku u koncentraciji od 0,2 % do 0,25 %. Karenca za rajčicu, krumpir i
luk iznosi 14 dana. Ne smije se rabiti na salatnome luku.
3. Metiram
Fungicidi na osnovi metirama imaju vrlo široki spektar i dosta perzistentno
djelovanje. Svrstan je u III. grupu otrova. LD-^- 10000 mg/kg. Toleranca za kra-
stavce, rajčicu i luk 1,0 mg/kg, 0,05 mg/kg za krumpir, a za ostalo povrće 2 mg/
kg. U nas dolazi pod trgovačkim imenom POLYRAM DF. Registriran je za suzbija-
nje plamenjače (Phytophthora infestanš) i koncentrične pjegavosti lista (Alterna-
ria solani) krumpira i rajčice te plamenjače luka (Peronospora destructor). Rabi
se u dozi 2 kg/ha za sve navedene kulture. Karenca iznosi 14 dana za krumpir,
rajčicu i luk.
4. Tiram
Ne upotrebljava se više za tretiranje nadzemnih dijelova povrća, ali vrlo se
često njima tretira sjeme velikog broja povrća. Svrstava se u III. skupinu otrova,
LD.p je 500-1000 mg/kg. Za tretiranje sjemena graha, grašaka, kupusnjača, mrkve,
rajčice i drugog povrća registrirani su CHROMOTIRAM KS i ROYAL FLO.
Ftalimidi
Imaju dosta širok spektar, ali zbog toksikoloških razloga ne primjenjuju se za
tretiranje nadzemnih dijelova povrća. Upotrebljavaju se za raskuživanje da, a ne-
ki i za tretiranje sjemena. U čovjeka mogu izazvati alergične pojave. Ako se uzmu
na usta, izazivaju nadražaj jednjaka, bolove u trbuhu, malaksalost, nesvjesticu,
pad tlaka, aritmiju srca. Prva pomoć pruža se izazivanjem povraćanja, ispiranjem
želuca, a lijek je digitalis.
5. Kaptan
Primjenjuje se za raskuživanje tla u rasadu i kao sredstvo za raskuživanje
sjemena. Zaštita od polijeganja biljaka u klijalištima postiže se zalijevanjem 0,3
postotnom otopinom 50 % kaptana, a troši se oko 3-41/m^ otopine. Za tretiranje
sjemena graha i graška ima dozvolu CAPTAN SP-4, a primjenjuje se u dozi 175
ml/100 kg sjemena.
Dikarboksimidi
U tu skupinu svrstane su djelatne tvari vinklozolin, iprodion i procimidon.
Slične su kemijske strukture i načina djelovanja. Iskazuju djelotvornost u suzbija-
nju gljiva: Botrytis cinerea, Sderotinia spp., Rhizoctonia spp., Alternaria spp.,
Sderotium rolfsii. i drugih. Ako se primjenjuju prije nego je salata razvila 3-4 lista
ili u višoj dozi od preporučene, može doći do zastoja u rastu i neujednačenog
razvoja listova. Zbog pojave unakrsne rezistentnosti ne preporučuje se uporaba
više od 1 do 2 puta u vegetaciji.
6. Vinklozolin
RONILAN WG i RONILAN FL sadrže 50 % d. t. Registrirani su za suzbijanje
sive plijesni (B. cinerea) i bijele truleži {Sderotinia spp.) na salati u dozi od 0,6
kg/ha. Za suzbijanje sive plijesni (B. cinerea^ na drugom povrću rabi se doza 1-2
kg/ha. Svrstan je u III. skupinu otrova. LD^^^ -10 000 mg/kg. Toleranca 5 mg/kg za
salatu, 3 mg/kg za rajčicu i papriku, 1 mg/kg za dinje, krastavce i luk. Karenca za
krastavce 7 dana, za grah 14 dana, za rajčicu 21 dan, 28 dana za luk i grašak, 35
dana za salatu.
7. Iprodi on
Dolazi u promet pod nazivom KIDAN i LUPO, a primjenjuju se u dozi 1,5-21/
ha. To su koncentrirane suspenzije koje sadrže 260 g/l d. t. Registrirani su za
suzbijanje sive plijesni {Botrytis cinerea) i bijele truleži salate (Sclerotinia sclero-
tiorum), premda imaju širi spektar, jer dobro djeluju na vrste Alternaria, Helmin-
thosporium, Rhizoctonia i Fusarium. Osim toga, rabi se za tretiranje gomolja
sjemenskoga krumpira protiv gljiva Rhizoctonia solani i Fusarium vrsta, u dozi
300-400 ml na tonu gomolja. Svrstan je u III. skupinu otrova. LD.^ je 3500 mg/kg.
Toleranca 10 mg/kg za salatu, 1 mg/kg za cikoriju, 0,5 mg/kg za krumpir i luk.
Karenca za salatu iznosi 21 dan.
8. Proci mi don
Treća je djelatna tvar iz skupine dikarboksimida s izraženom sistemičnošću u
zeljastih biljaka. Dolazi pod trgovačkim nazivom SUMILEX.To je koncentrirana
suspenzija s 50 % d. t. Registriran je za suzbijanje sive plijesni na rajčici, ali djeluje
i na bijelu trulež. Karenca za rajčicu je 21 dan. Svrstan je u III. skupinu otrova.
LDjg iznosi 6800-7700 mg/kg. Toleranca je 2 mg/kg za rajčicu, 1 mg/kg za salatu
i krastavce, 0,2 mg/kg za luk.
Strohilurini
Novija je skupina fungicida, nastali su na osnovi metabolita viših gljiva {Stro-
bilurus tenacellus i Oudemansiella mucidd). Danas se proizvode sintetskim pu-
tem. Toksikološka su im svojstva vrio povoljna, a spektar djelovanja vrlo širok.
9. Azoksi strobi n
U nas je za zaštitu povrća registriran QUADRIS, koji sadrži 25 % azoksistro-
bina. - 5000 mg/kg. Toleranca je 1 mg/kg za krastavce. Svrstan je u III.
skupinu otrova. Registriran je za suzbijanje plamenjače i koncentrične pjegavo-
sti na krumpiru i rajčici, plamenjače i pepelnice na krastavcima. Na rajčici suzbi-
ja i pepelnicu {Leveillula taurica), a smanjuje zarazu baršunastom plijesni {Ful-
via fulva). Preporučuje se da se ne primjenjuje više od 2-3 puta u vegetaciji zbog
moguće pojave rezistentnosti. Karenca za krumpir iznosi 14 dana, a za krastavce
i rajčicu 3 dana.
Organski fungicidi s kositrom
Pripada u dosta perzistentna sredstva. Dosta je ograničene primjene zbog
moguće fitotoksičnosti. Pripada u II. skupinu otrovnosti. LD,^-171 mg/kg. Tole-
ranca za celer iznosi 1 mg/kg, a za krumpir 0,1 mg/kg. Dozvoljene su najviše 3
primjene tijekom vegetacije. Smatraju se opasnijim fungicidima. Mogu izazvati
iritaciju sluznice. Simptomi se očituju obično 2-3 dana nakon trovanja, u obliku
glavobolje, vrtoglavice, šuma u ušima i oslabljena vida. U drastičnijim slučaje-
vima dolazi do povraćanja, kljenuti mišića, grčeva i paralize disanja. Kontamini-
ranom ispirati kožu tušem, oči ispirati najmanje 15 minuta. Ako je trovanje pero-
ralno, treba provocirati povraćanje, a zatim se unesrećenom daje 3 ml tople vode
i ponovo provocira povraćanje. Postupak se ponavlja dok otrovani ne povraća
čistu vodu. Može se ordinirati 50 g aktivnog ugljena. Prema potrebi daje se lak-
sans-natrijev sulfat. Dimerkaprol (BAL) nema učinka.
10. Fentin hi droksi d
Na osnovi te djelatne tvari nalaze se u prometu sredstva: BRESTANID SC,
BRIS FL i FADO SC, koja sadrže 50 % d. t. Dozvolu imaju za suzbijane krumpiro-
ve plijesni (Phytophtbora infestans). Za pjegavosti lišća celera* (Septoria apiico-
Id) nije zatraženo produženje dozvole, premda je djelotvoran. Rabi se u dozi
0,6-0,7 l/ha. Karenca za krumpir iznosi 14 dana, za korijen celera 28 dana, a za
lišće 42 dana.
Organski fungicidi iz drugih kemijskih skupinsL
11. Tolilfluanid
Kemijskom strukturom i načinom djelovanja sličan je diklofluanidu. Tolilflu-
anid je toksikološki povoljniji pa je našao široku primjenu u zaštiti povrća. LD.^-
5000 mg/kg. Toleranca za salatu je 3 mg/kg, a za rajčicu 2 mg/kg. Pripada u III.
skupinu otrovnosti. U nas su registrirane dvije formulacije, i to: EUPAREN MULTI
WP i EUPAREN MULTI WG. Rabe se u koncentraciji 0,20-0,25 %. Registrirani su za
suzbijanje plamenjače {Phytophtbora infestans), koncentrične pjegavosti {Alter-
naria solani) i sive plijesni {Botrytis cinerea) na rajčici. Primjena je dozvoljena
samo na glavatoj salati za zaštitu od plamenjače (Bremia lactucae), koncentrične
pjegavosti (Alternaria cichorii.) i sive plijesni (Botrytis cinerea). Karenca za sala-
tu iznosi 21 dan, a za rajčicu 4 dana.
12. Fenheksami d
Fungicid je izraziti botriticid. U nas dolazi pod trgovačkim nazivom TELDOR
SC 500. 5000 mg/kg. Svrstan je u III. skupinu otrova. Toleranca za rajčicu je
1 mg/kg. Dozvola se odnosi na suzbijanje sive plijesni {B. cinerea) na rajčici. Ima
odredeno postrano djelovanje na Sclerotinia vrste. Prema načinu djelovanja na
B. cinerea razlikuje se od dugih botriticida pa se ne može pojaviti unakrsna rezi-
stentnost. Ipak ga treba rabiti naizmjenično s botriticidima iz drugih skupina, da
bi se smanjio rizik od pojave rezistentnosti. Karenca za konzumnu rajčicu je 4
dana, a za rajčicu za preradu 7 dana.
13. Cimoksanil
Cimoksanil se brzo razgrađuje, zbog toga ne dolazi sam nego se na tržištu
pojavljuje u kombinacijama s drugim djelatnim tvarima, s kojima djeluje sinergi-
stično. Lokalno ulazi u organ na koji je deponiran, ali ne širi se sistemično po
biljci. Pokazuje dobro stopirajuće i eradikativno djelovanje. LD^^- 1450 mg/kg.
Svrstan je u III. skupinu otrova. Toleranca je za krumpir 0,1 mg/kg, a za rajčicu
0,2 mg/kg. U nas imaju dozvolu fungicidi AVISO DF (cimoksanil 4,8 % + metiram
57 %), ANTRACOL COMBI (cimoksanil 6 % + propineb 70 %) i EQUATION PRO
(cimoksanil 30 % + famoksadon 22 %) Aviso DF registriran je za suzbijanje krum-
pirove plijesni {Phytophthora infestans). Antracol combi suzbija krumpirovu pli-
jesan iPhytophthora infestans), plamenjaču rajčice (Phytophthora infestans) i lu-
ka {Peronospora destructor). Aviso DF i Antracol combi imaju karencu 14 dana za
sve kulture.
Za razliku od cimoksanila, famoksadon ne ulazi u list biljke. Pogubno djeluje
na gljive na razini citohroma bCj. Equation Pro ima dozvolu za suzbijanje plame-
njače {Phytophthora infestans) na rajčici i krumpiru. Karenca za rajčicu je 7 dana,
a za krumpir 14 dana.
14. Dinokap
Djeluje samo na uzročnike pepelnica i smanjuje napad grinja. Za razliku od
fungicida na osnovi sumpora, djelovanje dinokapa nije ovisno o temperatura-
ma. Svrstan je u III. skupinu otrova, LD,,, = 980-1190 mg/kg, ali pripada opasnim
sredstvima. Nadražuje kožu i sluznicu. Toleranca je 1 mg/kg za krastavce. (KA-
RATHANE EC), koncentrat za emulziju s 36 % d. t., registriran je za suzbijanje
pepelnice na krastavcima {Erysiphe cichoracearum) u koncentraciji od 0,03-0,04
%. (KARATHANE WP), močivo prašivo za suspenziju s 18 % d. t., registriran je za
suzbijanje pepelnice na krastavcima u koncentraciji od 0,06-0,09 %, kao i za
suzbijanje drugih pepelnica na povrću. Primjena mu je ograničena do početka
prvog cvjetanja krastavaca. Karenca iznosi 21 dan za dinje i lubenice, 35 dana za
ostalo povrće.
15. Fluazinam
Fungicid s površinskim djelovanjem dobre kutikularne sorptivnosti. Dosta je
postojan i slabo se ispire. LD,,, - 5000 mg/kg. Svrstan je u III. skupinu otrovnosti.
Toleranca iznosi 0,03 mg/kg. Dolazi pod trgovačkim nazivom (SHIRLAN 500 SC),
a sadrži 500 g/l d. t. Registriran je za suzbijanje krumpirove plijesni {Phytophtho-
ra infestans) u dozi 300-400 ml/ha. Karenca za krumpir iznosi 7 dana.
Sistemičnifungicidi
Do sada spomenuti fungicidi imaju površinsko djelovanje, dakle deponirani
na biljne organe ne ulaze u biljno tkivo i ne šire se po biljci. Odreden postotak
djelatne tvari sistemičnih fungicida ostaje na površini te funkcionira kao fungicid
s površinskim djelovanjem. Iz površinskih stanica fungicid ili njegov metabolit
širi se po listu ili čak u druge dijelove biljke, što ovisi o svojstvu sistemičnog
fungicida. Tako sistemični fungicid djeluje iz lista, utječe nepovoljno na gljivu
parazita, čak i kad je ona ušla u unutrašnjost lista. Zbog tih karakteristika neki
sistemični fungicidi imaju ne samo preventivno djelovanje, nego i kurativno
djelovanje. Ta karakteristika ovisi o mnogo činilaca: o karakteristikama fungici-
da, o patogenoj gljivi, o domaćinu, o vremenu njegove primjene, o razdoblju
inkubacije itd. Premda sistemični fungicidi daju nešto bolju zaštitu nego fungicidi
s površinskim djelovanjem, ipak ih treba racionalno upotrebljavati. Ako se često
primjenjuju neke skupine sistemičnih fungicida, brzo se povećava populacija re-
zistentnih jedinki gljiva, uzročnika bolesti. Kao posljedica pojave rezistentnosti,
djelotvornost fungicida bit će manja. Zbog toga je naša preporuka: sistemične
fungicide treba primjenjivati samo onda kad oni pružaju izrazitu prednost (jak
pritisak parazita, kišno razdoblje, zakašnjela pravovremena zaštita, itd.) nad fun-
gicidima s površinskim djelovanjem. Na taj način produžit će se vijek njihove
primjene i moći će se ih upotrijebiti onda kad konvencionalni fungicidi ne bi dali
zadovoljavajuću zaštitu.
Inhibitori biosinteze ergosterola
To je najbrojnija skupina sistemičnih fungicida registriranih za zaštitu povrća.
Najčešće su registrirani za suzbijanje pepelnica, premda imaju širi spektar. Većina
suzbija i hrde.
1. Tri adi mef on
Prema kemijskom sastavu pripada skupini triazola. LD50 iznosi 568 mg/kg.
Toleranca je 0,5 nig/kg za krastavce, rajčicu i papriku. Svrstan je u III. skupinu
otrova. Dozvoljena je primjena najviše 2 puta tijekom jedne vegetacije. Dolazi u
promet pod nazivom (BAYLETON SPECIAL WP-5). To je močivo prašivo za su-
spenziju s 5 % d. t. Registriran je za suzbijanje pepelnica na krastavcima (Etysiphe
cichoracearum) u koncentraciji od 0,3-0,6 kg/ha. Karenca je 7 dana za krastavce,
35 dana za ostalo povrće.
2. Tri adi menol
To je metabolit triadimefona sa sličnim spektrom. U nas je registriran pod
trgovačkim imenom (SHAVIT 250 EC IBAYFIDAN EC 250). Oba fungicida sadrže
25 % d. t. Registrirani su za suzbijanje pepelnice krastavaca (Erysiphe cichorace-
arum) u koncentraciji 0,05-0,1 %. LD50 je 700 mg/kg. Svrstan je u III. skupinu
otrova. Toleranca je 0,5 mg/kg za krastavce, rajčicu i papriku. U jednoj vegetaciji,
dopuštena su samo dva tretiranja. Karenca za krastavce iznosi 7 dana.
3. Heksakonazol
Ubraja se u triazole. U promet dolazi pod trgovačkim imenom (ANVIL 5 SC i
KONZUL), koji sadrže 50 g/l heksakonazola. LD50 iznosi 2189 mg/kg. Svrstan je u
III. skupinu otrova. Toleranca je 0,2 mg/kg za povrće, a rabi se za suzbijanje
pepelnice na krastavcima i tikvama (Erysiphe cichoracearum) u koncentraciji 0,02-
0,03 % i pepelnice na mrkvi (Erysiphe heraclei)* u dozi 200 ml/ha. Karenca za
krastavce iznosi 7 dana, a 28 dana za mrkvu i tikve.
4. Mi kl obutani l
Pripravak na osnovi miklobutanila pripada u triazole. LD50 iznosi I6OO mg/
kg. Svrstan je u III. skupinu otrova. Toleranca iznosi 0,2 mg/kg za krastavce i
lubenice. U promet dolazi pod nazivom (SYSTHANE 12 E), koji sadrži 125 g/l d.
t. Rabi se za suzbijanje pepelnice na krastavcima {Erysiphe cichoracearum) u
koncentraciji 0,04 %. Karenca za krastavce je 14 dana.
5. Fenarimol
Ubraja se u pirimidine. Svrstan je u III. skupinu otrova. LD50 - 2500 mg/kg.
Toleranca za povrće iznosi 0,2 mg/kg. Dolazi pod trgovačkim imenom (RUBI-
GAN 12 SC), kao koncentrat za emulziju s 12,5 % d. t. Registriran je za suzbijanje
pepelnice na krastavcima i lubenicama (Erysiphe cichoracearum) u dozi
0,02-0,03 %• Karenca je 7 dana za krastavce, lubenice i dinje.
Fenilamidi
Fenilamidi sačinjavaju drugu veću skupinu sistemičnih fungicida koji se pri-
mjenjuju u zaštiti povrća. U promet dolaze u kombinaciji s nekim od fungicida s
površinskim djelovanjem. Kombinacije ne pokazuju dovoljnu djelotvornost na
koncentričnu pjegavost (Alternaria solani) rajčice i krumpira. Vrlo dobro suzbi-
jaju plamenjače, pokazujući i kurativne učinke. Dokazana je unakrsna rezisten-
tnost unutar članova ove grupe, zbog čega se preporučuje da se ne rabe više od
dva puta u jednoj vegetaciji.
6. Metalaksil i P-metalaksil
Suzbija isključivo plamenjače. LD,^ iznosi 1438 mg/kg. Svrstan je u III. skupi-
nu otrova. Toleranca za rajčicu i krastavce 1 mg/kg, za grašak 0,3 mg/kg krumpir
i luk 0,1 mg/kg. Dozvoljena je primjena na krastavcima jednom, a na krumpiru i
luku dva puta. Močiva prašiva za suspenziju, koja sadrže 8 % metalaksila i 64 %
mankozeba, dolaze pod trgovačkim nazivima: (RIDOMIL MZ 72-WP, METAXYL
MZ 72, MATADOR, PLANET 72 WP, EUCRITT). Registrirani su za suzbijanje: pla-
menjače na krumpiru u dozi 2,5 kg/ha i na rajčici (Phytophthora infestans) u dozi
3-3,5 kg/ha, plamenjače luka (Peronospora destructor) u koncentraciji 0,25 %, pla-
menjače krastavaca (Pseudoperonospora cubensis) u koncentraciji 0,25 %. Karen-
ca je 7 dana za krastavce, 14 dana za luk, 21 dan za krumpir i rajčicu, 35 dana za
salatu i ostalo lisnato povrće. (RIDOMIL PLUS 48, METAXYL PLUS 48 I VITINIT)
močiva su prašiva koja sadrže 40 % bakrenog oksiklorida i 8 % metalaksila. Fungi-
cidi se rabe za suzbijanje plamenjače krumpira i rajčice {Phytophthora infestans) u
dozi 2,5-3,0 kg/ha. Karenca za krumpir i rajčicu iznosi 21 dan. (RIDOMIL GOLD
MZ 68) močivo je prašivo, koje se sastoji od dvije komponente: mankozeba (40 %)
i P-metalaksila (8 %). Rabi se za suzbijanje plamenjače na knimpiru i rajčici {Phytop-
hthora infestans) u dozi 2,5-3 kg/ha. Karenca za rajčicu i krumpir je 21 dan.
7. OksadiksU
Suzbija isključivo, ali vrlo dobro, plamenjače. Svrstan je u III. skupinu otro-
va. LD,o -1860 mg/kg. Toleranca za krumpir 0,05 mg/kg. Dozvoljena je primjena
najviše dva puta u vegetaciji. (SANDOFAN M-8) močivo je prašivo koje se sastoji
od 8 % oksadiksila i 56 % mankozeba. Registriran je za suzbijanje plamenjače na
krumpiru i rajčici {Phytophthora infestans), plamenjače luka {Peronospora
destructor) i plamenjače krastavaca (Pseudoperonospora cubensis) u dozi 2,0-2,5
kg/ha. Karenca za luk, krumpir, krastavac i rajčicu iznosi 14 dana. SANDOFAN C
močivo je prašivo koje se sastoji od 10 % oksadiksila i 40 % bakarnog oksiklorida.
Registriran je za suzbijanje plamenjače na krumpiru {Phytophthora infestanš).
Karenca za krumpir iznosi 21 dan.
8. Benalaksil
U nas su registrirani za zaštitu povrća (GALBEN C I GALBEN M.) Benalaksil
je svrstan u III. skupinu otrova. Toleranca za krumpir iznosi 0,1 mg/kg, 0,5 za
rajčicu, luk i krastavce. LD,^ iznosi 4200 mg/kg. Galben C sadrži 33 % bakarnog
oksiklorida i 4,2 % benalaksila. Registriran je za suzbijanje plamenjače krumpira i
rajčice (Phytophthora infestans) i plamenjače luka {Peronospora destructor). Za
suzbijanje tih bolesti rabi se u dozi 5-6 kg/ha. Karenca za krumpir i rajčicu iznosi
14 dana, a za luk 21 dan. Galben-M je kombinacija dvije djelatne tvari, benalaksi-
la (8 %) i mankozeba (65 %). Registriran je za suzbijane plamenjače krumpira i
rajčice {Phytophthora infestans) u dozi 2-2,5 kg/ha i plamenjače krastavaca {Pse-
udoperonospora cubensis) u koncentraciji 0,4-0,6 %. Karenca za krumpir, rajčicu
i krastavce iznosi 14 dana.
Sistemičnifungicidi iz drugih kemijskih skupina
9. Fosetil A1
To nije fungicid u klasičnim smislu riječi, jer u malim dozama direktno ne
djeluje na parazita. Utječe na biljku tako da stvara veće količine fitoaleksina, koji
ima obrambenu funkciju, i to kada je biljka napadnuta od patogene gljive. Pripa-
da u rijetke sistemične fungicide koji se kreću akropetalno i bazipetalno. Nema
jako izraženo kurativno djelovanje. Svrstan je u III. skupinu otrova. LD50 - 5800
mg/kg. Toleranca je za salatu 8 mg/kg, 5 mg/kg za bundeve. Ne suzbija plame-
njaču na krumpiru i rajčici. Na osnovi te djelatne tvari registrirano je nekoliko
pripravaka, i to: (ALIETTE FLASH WG, ALIETTE WP, AVI WP, TOPIC WP). Svi
sadrže 80 % d. t. Registrirani su za suzbijanje plamenjače luka {Peronospora des-
tructor), plamenjače krastavaca {Pseudoperonospora cubensis) i plamenjače sa-
late {Bremia lactucae). Primjenjuje se u dozi 2,5-3,75 kg/ha. Karenca za krastav-
ce iznosi 4 dana, za salatu 14 dana, a 21 dan za dinje, lubenice i bundeve.
10. Dimetomorf
Ne pripada u izrazito sistemične fungicide. Djeluje na mnoge plamenjače.
Ima izraženo antisporulantsko djelovanje pa mu je kurativno djelovanje dobro.
Pripada u III. skupinu otrova. Toleranca za krastavce je 0,2 mg/kg, a 0,05 mg/kg
za krumpir. Dolazi u promet pod trgovačkim nazivom (ACROBAT MZ), a sadrži
9 % dimetomorfa i 60 % mankozeba. U nas je registriran za suzbijanje krumpirove
plijesni {Phytophthora infestanš) u dozi 2 kg/ha i plamenjače na krastavcima
{Pseudoperonospora cubensis) u koncentraciji 0,2 %. Karenca za krumpir i kra-
stavce iznosi 14 dana.
11. Iprovalikarb
Akropetalni sistemik, svrstan u III. skupinu otrova. LD50 je 5000 mg/kg. Tole-
ranca za rajčicu je 2 mg/kg, a za krumpir 0,2 mg/kg. U promet dolazi u kombina-
ciji (iprovalikarb 5,5 % + propineb 6l,5 %) pod nazivom (MELODY DUO). Regi-
striran je za suzbijanje plamenjače (Phytophtbora infestans) i koncentrične pje-
gavosti CAlternaria solani) na krumpiru i rajčici u dozi 3 kg/ha za krumpir i 2,5
kg/ha za rajčicu. Za suzbijanje plamenjače krastavaca (Pseudoperonospora cu-
bensis) rabi se koncentracija 0,25 %. Karenca za krumpir je 14 dana, za rajčicu na
otvorenom 21 dan, a u zatvorenim prostorima 10 dana.
12. Propamokarb
Nema jako izraženo sistemično kretanje. Pokazuje samo preventivno djelo-
vanje. Suzbija plamenjače. Svrstan je u III. skupinu otrova. LD50 - 8600 mg/kg.
Toleranca za krastavac iznosi 2 mg/kg, za papriku 1 mg/kg. To je karbamat koji
ne utječe bitno na kolinesterazu. Otrovanom je dovoljno dati aktivni ugljen, even-
tualno je potrebno ispiranje želudca. Za teže slučajeve, može se propisati atropin,
pazeći na točne doze, naročito za djecu. Na krastavcu se smije rabiti najviše tri
puta, a na paprici dva puta tijekom vegetacije. Vodotopivi koncentrat sa 70 % d. t.
dolazi u promet pod trgovačkim nazivom (PREVICUR 607 SLIPROPLANT). Regi-
strirani su za suzbijanje plamenjače na krastavcima {Pseudoperonospora cuben-
sis) i polijeganja krastavaca {Pythium spp.). Primjenjuje se zalijevanjem biljaka,
200 ml po biljci 0,15 % otopinom, a zatim se nastavi zaštita prskanjem s 0,15
postotnom otopinom. Za suzbijanje plamenjače {Phytopbtbora capsici) na papri-
ci obavlja se zalijevanje, a priredi se 0,25 postotna otopina i s njom se zalijeva
rasad s 4 1/m^ Nakon rasadivanja, zalijeva se svaka biljka s 200 ml po biljci. Ka-
renca za krastavce iznosi 14 dana, a za papriku 35 dana. Kombinacija propamo-
karba (24,8 %) i mankozeba (30 %) dolazi u promet pod nazivom (TATTOO).
Rabi se za suzbijanje plamenjače krumpira (Pbytopbtbora infestans) u dozi
4 l/ha. Karenca za krumpir iznosi 14 dana.
Herbicidi
Herbicidi (herba = biljka + caedere = ubiti) kemijski su spojevi koji primije-
njeni u odredenoj dozaciji suzbijaju (ili priječe razvoj) neželjene biljne vrste, od-
nosno korove.
Danas je u svijetu poznato više od tisuću herbicidno aktivnih spojeva. Tek
nešto više od 250 herbicida ekonomski je isplativo. Na njihovoj osnovi formulira-
no je više desetaka tisuća različitih herbicidnih pripravaka. U Hrvatskoj dozvolu
za promet ima 93 herbicida. Na njihovoj osnovi s dozvolom za uporabu registri-
rana su 273 herbicidna pripravka.
Gotovo da ne postoje herbicidi koje u poljoprivredi rabimo u obliku čiste
djelatne tvari. Naime, te aktivne tvari uglavnom su netopive u vodi. Budući da
većinu herbicida primjenjujemo upravo s pomoću vode, primjenom čiste aktivne
tvari u vodi izostao bi učinak. Da bi herbicidi bili učinkoviti, u tvornici im se
posebnim postupkom dodaju odredene tvari. Tim postupkom koji nazivamo for-
mulacijom, dobivamo pripravak kompatibilan s vodom. U praksi, naime, većinu
herbicida primjenjujemo metodom prskanja razrijeđenog pripravka u vodi (škro-
pivo). Stoga je prva i osnovna zadaća formulacija dobiti pripravak (sredstvo za
zaštitu bilja) koje će biti kompatibilan s vodom. Doduše, postoje i formulacije
sredstava za zaštitu bilja koje ne primjenjujemo s pomoću vode. Od herbicidnih
pripravaka to su granulirana i mikrogranulirana sredstva. Njihova zastupljenost u
praksi gotovo je nevažna, naročito u Hrvatskoj.
Sve pripravke za zaštitu bilja, pa tako i herbicide, s gledišta forme (oblika) u
kojoj se javljaju, možemo razvrstati u dvije skupine: u skupinu krutih i skupinu
tekućih pripravaka. Njihov herbicidni učinak ovisit će o primijenjenoj dozaciji
odnosno o priređenoj koncentraciji. Dozacija je odredena količina herbicida koja
se primjenjuje na površinu. Krutim sredstvima dozaciju odredujemo vaganjem a
tekućim mjerenjem volumena. Izražavamo je u težinskim mjernim jedinicama
(gr/ha, kg/ha) ili volumnim mjernim jedinicama (ml/ha, l/ha). Koncentracija je
količina herbicida koja se nalazi u odredenom volumenu. Odreduje se vaganjem
odnosno mjerenjem volumena. Izražavamo je postotkom.
Ako pripravljamo sredstvo krute forme, govorimo o postotcima mase pri-
pravka na volumen vode (gr/100 1, kg/100 1). Suprotno, herbicid tekuće forme
daje postotak volumena pripravka na volumen vode (ml/100 1, 1/100 1). Na to
valja osobito paziti jer su u praksi vrlo rijetki slučajevi da odredeni volumen
nekog sredstva ima upravo istu masu. U zaštiti povrtnica od korova učinkovitu
količinu herbicidnog pripravka izražavamo dozacijom. Rijetki su slučajevi da
količinu pripravka osim dozacijom izražavamo i koncentracijom. Nasuprot reče-
nom, učinkovite količine fungicida i insekticida uglavnom izražavamo koncen-
tracijom.
PODJELA (RAZVRSTAVANJE) HERBICIDA
Bez obzira na namjenu i oblik formulacije sve herbicide možemo na osnovi
njihovih zajedničkih karakteristika svrstati u skupine na više različitih načina. Uzi-
majući u obzir vrijeme primjene, kemijske karakteristike, molekularni sastav i
konfiguraciju, način djelovanja, selektivnost i drugo, herbicide možemo razvrsta-
ti (podijeliti) na jedan od ovih načina:
1. podj el a na osnovi vremena i načina pri mj ene,
2. podj el a na osnovi mehani zma djelovanja,
3. podj el a na osnovi kemi j ske pripadnosti.
1. Podjela na osnovi vremena i načina djelovanja
Sel ekti vna pr i mj e na
To je takova primjena kojom suzbijamo neželjene vrste (korove), a poštedi-
mo željenu vrstu (kulturu). To se može postići primjenom herbicida u jednom od
slijedećih rokova primjene.
1.1. Prije sjetve odnosno sadnj e (pre-sowing Ui pre-planting)
Na taj način najčešće primjenjujemo hlapljive i fotolabilne herbicide (Treflan
EC i dr., Devrinol 45 F, Razza). Nakon primjene potrebno ih je oruđem (una-
krsnim tanjuranjem ili sjetvospremačem) unijeti u tlo (inkorporirati) na određenu
dubinu. Prije sjetve odnosno sadnje, kad to dopuštaju prilike u polju, mogu se
primijeniti kontaktni nerezidualni pripravci na osnovi dikvata ili glufosinata, te
nerezidualni translokacijski herbicidi na osnovi glifosata ili sulfosata. Primjena se
obavlja nekoliko dana prije sjetve odnosno sadnje na za sjetvu ranije priređenim
i stoga zakorovljenim površinama. Sjetvu kulture potrebno je obaviti tako da se
ratilom "probudi" čim manje novih sjemenki korova iz da.
1.2. Primjena nakon sjetve a pri j e ni canj a (pre-emergence)
Taj rok primjene omogućuje primjenu kontaktnih, translokacijskih i rezi-
dualnih herbicida. Kontaktne herbicide primjenjujemo kad nakon sjetve korovi
niknu prije kulture (npr. u luku uzgojem iz sjemena, u peršinu, mrkvi, krumpi-
ru). Kontaktni herbicidi djelotvorni su samo na jednogodišnje korove. Translo-
kacijski (sistemični) herbicidi uz jednogodišnje korove suzbit će i višegodišnje
korove. No, budući da translokacijski herbicidi najčešće iskazuju i rezidualno
djelovanje, potrebno je voditi računa o njihovoj selektivnosti. Rezidualni će
herbicidi zbog svoje postojanosti (perzistentnosti) nakon primjene dulje iskazi-
vati herbicidni učinak. Kad počnu nicati, biljke će ih korijenom usvojiti, što će
rezultirati dobrim učinkom. Na taj način mogu se upotrijebiti samo selektivni
herbicidi,
1.3. Primjena nakon ni canj a (post-emergence)
U tom roku primjene redovito rabimo kontaktne, translokacijske i rezidual-
ne selektivne herbicide. Kontaktni su herbicidi djelotvorni na jednogodišnje
korove, translokacijski herbicidi na jednogodišnje i višegodišnje korove, a rezi-
dualni herbicidi najčešće suzbijaju samo jednogodišnje korove. U primjeni na-
kon nicanja kulture selektivnost herbicida ovisit će o primijenjenoj dozaciji, zatim
o anatomskim, morfološkim i fiziološkim razlikama između korova i kulture. Fa-
za razvoja kulture u vrijeme tretiranja vrlo je važna za selektivno djelovanje herbi-
cida. Klimatske prilike prije i nakon tretiranja također će odlučivati o selektivno-
sti. Pojedini herbicidi mogu aktivnost iskazivati istovremeno preko lista i preko
korijena (npr. Sencor u krumpiru. Goal u luku i si.).
1.4. Usmjerena aplikacija pod list
Taj način primjene najčešće rabimo u drvenastim višegodišnjim kulturama,
iako se na isti način mogu primijeniti herbicidi i u povrtnicama (rajčica, paprika).
Sva tri tipa herbicida (kontaktne, translokacijske i/ili rezidualne) može se primije-
niti na taj način.
1.5. Tretiranje u trake
Tretiranje u trake takav je način primjene u kojem se herbicidom tretira samo
traka u sjetvenom redu širine 30-50 % od ukupne površine. Tretiranje je moguće
obaviti zajedno sa sjetvom ili nakon nicanja kulture. Preostali meduredni prostor,
netretirani dio površine obično se mehanički obradi ratilom u više navrata tije-
kom vegetacije. Tom načinu primjene pridaje se sve više važnosti jer ima eko-
nomsku korist i velik ekološki doprinos.
S gledišta vi dl j i vog učinaka na biljci, sve herbicide bez obzira na rok
primjene, možemo razvrstati u skupine:
1. kontaktni (prodiru u zelene dijelove, djeluju dodirom (kontaktom), ne
premještaju se asimilatima);
2. translokacijski (apsorpcija odnosno usvajanje kroz list ili korijenom, pre-
mještaju se asimilatima ili vodom);
3 . r e z i d u a l n i ( i s k a z u j u h e r b i c i d n i u č i n a k k r o z d u l j e r a z d o b l j e , b i l j k a i h u s v a j a
k o r i j e n o m) .
Moguće se u i kombinacije gotovih pripravaka ili tank mix kombinacije:
- rezidualni + kontaktni,
- rezidualni + translokacijski,
- rezidualni + kontaktni+translokacijski.
Neselektivna (totalna) primjena
Aplikacija na nezasijanim površinama (pruge, industrijska dvorišta, puto-
vi, aerodromi, rafinerije, dalekovodi i dr.), totalno suzbijanje.
Totalni ili neselektivni herbicidi suzbijaju svu vegetaciju. Primjenjujemo ih
prije sjetve ili sadnje neke kulture, neposredno prije sjetve (glifosat), ili na želje-
zničkim prugama, industrijskim objektima, putovima, kanalima, aerodromima,
rafinerijama i dr. U drugom slučaju rabe se perzistentni herbicidi širokog spektra
s izraženim rezidualnim učinkom (Arsenal, Radokor i dr.).
Prikaz primjene herbicida prema vremenu i načinu primjene
Prikaz primjene herbicida prema vremenu i načinu primjene
Perzistentnost herbi ci da u tlu
Kao što je već rečeno, rezidualne (perzistentne) herbicide uglavnom primje-
njujemo na i/ili u tlo. Kad herbicid dospije na površinu tla, kišom biva raspore-
đen po fazama tla. Kao što znamo, tlo je vrlo kompleksan sustav, sastoji se od
krute, tekuće, plinovite i žive faze. Zajedno sa Sunčevom energijom i zrakom
omogućuje nam život. Zato a je vrlo važno znati što se s herbicidom zbiva u tlu
nakon primjene. Stoga je prijeko potrebno pratiti raspored herbicida po fazama
tla, njegovu degradaciju (raspad) i utjecaj na žive organizme u tlu. Sve to može
utjecati i na plodnost tla. Na crtežu su prikazani procesi koji utječu na gubitak i
inaktivaciju, odnosno perzistentnost nekog herbicida u tlu.
Procesi gubitaka i razgradnje (inaktivacije) herbicida
Vidljivo je da herbicid koji je s vodom dospio u tlo podliježe procesima gubi-
taka i procesima razgradnje.
Procesi gubitaka nastaju zbog:
- ispiranja u dublje slojeve,
- isparavanja,
- apsorpcije (usvajanje) od biljke,
- adsorpcije (vezivanja) na mineralne i organske koloide tla.
Razgradnja (inaktivacija) ili degradacija odvija se zbog procesa:
- fotorazgradnje,
- kemijske razgradnje,
- razgradnje mikroorganizmima.
Utjecajem procesa gubitaka molekula herbicida zadrži prvotni oblik. Herbi-
cid je, međutim, "izgubljen" (nedostupan) korijenu korovne biljke. Procesima
razgradnje molekula se degradira (razgradi se) na herbicidno inaktivne sastojke.
Svaki od navedenih procesa od velike je važnosti te o njemu ovisi perzistentnost
nekog herbicida u tlu. S druge strane, perzistentnost, odnosno postojanost nekog
herbicida, često ograničava plodored. Npr. nakon upotrebe Devrinol 45 F i Tre-
flan EC iduće sezone na istu površinu zabranjeno je sijati niz osjetljivih povrtnih
kultura.
2. Podjela na osnovi mehanizma djelovanja
Kao što smo već naveli, herbicid u biljku može dospjeti kroz list ili korijen.
Nakon što prodre u biljku, asimilatima ili vodom sistemično se raznosi kroz biljku
sve do mjesta djelovanja. Dospijećem do molekularnog mjesta djelovanja, herbi-
cid je sposoban zaustaviti ili usporiti odredene životno presudne fiziološke fun-
kcije biljke. S gledišta utjecaja na fiziološke procese u biljci, sve poznate herbici-
de možemo podijeliti u ove skupine:
2.1. Inhibitori procesa fotosinteze (supstituirani fenilderivati ureje, tria-
zini, triazinoni, uracili, piridazini, neki karbamati, benzonitrili, benzotiadiazino-
ni, bipiridili)
2.2. Inhibitori di obe stanice (dinitroanilini, kloracetamidi, neki amidi, ne-
ki nitrili)
2.3. Inhibitori tvorbe staničnih stijenki (nitrili, u Hrvatskoj je jedini pred-
stavnik diklobenil)
2.4. Inhibitori sinteze Upida (tiokarbamati, benzofuran)
2.5. Inhibitori rasta Ui sintetski auksini (derivati fenoksikarbonskih ki-
selina, derivati aromatskih karbonskih kiselina)
2.6. Inhibitori acetU CoA karboksilaze (ariloksifenoksi propionati, ciklo-
heksadinoni)
2.7. Inhibitori acetolaktat sintaze (sulfonilureja, imidazolinoni, triazolo-
pirimidini)
2.8. Inhibitori sinteze karotenoida (triazoli, izoksazolidinoni, neki amidi)
2.9. Inhibitor EPSP sintaze (aminofosfonati)
2.10. Inhibitor glutamin sinteze (derivati fosfonične kiseline)
2.11. Inhibitor protoporfi ri nogen oksidaze (PPO) (difenileteri, N-fenil-
ftamilidi, oksadiazoli, triazolinoni)
2.12. Inhibitor dihidropteroat (DPH) sintaze (asulam)
S praktičnoga gledišta, poznavanje mehanizma djelovanja herbicida u biljci
potrebno je zbog pojave rezistentnosti korova na herbicide. Naime, kad odredeni
biotipovi neke korovne vrste razviju rezistentnost na neku od molekula odrede-
ne kemijske skupine, neće djelovati svi herbicidi iz dotične skupine, ali ni herbi-
cidi iz drugih skupina s istim mehanizmom djelovanja. Stoga je u tom slučaju
potrebno primijeniti herbicid s potpuno drukčijim načinom djelovanja.
3. Podjela na osnovi kemijske pripadnosti
Razvrstavanje herbicida u skupine prema kemijskoj pripadnosti zasniva se
na kemijskoj sličnosti pojedinih herbicidno aktivnih molekula. Tako objedinjeni
herbicidi čine skupinu koju karakterizira veliki broj zajedničkih svojstava. Sve
herbicide, prema kemijskoj pripadnosti, gradi, strukturi i zajedničkim svojstvima,
bez obzira na njihov mehanizam djelovanja, vrijeme i način primjene, možemo
razvrstati u 28 skupina. Te su skupine:
3.1. Anorganske soli željezni sulfat)
3.2. Triazini (atrazin, cijanazin, prometrin, simazin, terbutilazin)
3.3. Triazinoni (metamitron, metribuzin)
3.4. Diazini ili uracili (lenacil)
3.5. Piridazinoni i fenil-piridazini (kloridazon, piridat)
3.6 Karbamati (dezmedifam, fenmedifam, asulam, cikloat, EPTC, prosulfo-
karb, vernolat, profam, kloroprofam)
3.7. Supstituirani derivat fenilureje (diuron, izoproturon, klortoluron, li-
nuron, metobromuron)
3.8. Ami di (napropamid, propizamid, flufenacet, flukloridon, diflufenikan,
cinidon-etil)
3.9. BenzonitrUi (bromoksinil, joksinil, diklobenil)
3.10. Dipiridili (dikvat, parakvat)
3.1.1 DinitroanUini (trifluralin, pendimetalin)
3-12. Kloracetamidi (acetoklor, alaklor, metazaklor, S-metolaklor, metola-
klor, propizoklor, dimetenamid)
3.13. Derivati fenoksi-karbonskih kiselina (2,4-D, 2,4-DP (diklorprop),
MCPA, MCPP (mekoprop))
3.14. Derivati aromatskih karbonski h kiselina (dikamba, fluroksipir,
klopiralid, pikloram)
3.15. Ariloksifenoksi propionati (fenoksaprop-P-etil, fluazifop-P-butil, ha-
loksifop-ester, kizalofop-tefuril, propakizafop)
3.16. Cikloheksadinoni (cikloksidim, kletodim, setoksidim)
3.17. Sulfonilureja (amidosulfuron, foramsulfuron, jodsulfuron, nikosulfu-
ron, oksasulfuron, primisulfuron, prosulfuron, rimsulfuron, tifensulfuron, triasul-
furon, tribenuron-metil, triflusulfuron)
3.18. Imi dazol i noni (imazametabenz-metil, imazamoks, imazapir)
3.19. Triazolopirimidini (florasulam, metosulam)
3.20. Izoksazoli (izoksaflutol)
3.21. Izoksazolidinoni (klomazon)
3.22. Aminofosfonati (glifosat, sulfosat, glufosinat-amonij)
3.23. DifenUeteri (acifluorfen, bifenoks, fluroglikofen-etil, fomesafen, lak-
tofen, oksifluorfen)
3.24. Oksadiazoli (oksadiazon, oksadiardžil)
3.25. TriazoUnoni (karfentrazon-etil)
3.26. Benzotiadiazinoni (bentazon)
3.27. Benzofuran (etofumesat)
3.28. Triazoli (amitrol)
Na isti način, s detaljnom uputom za primjenu (kultura, vrijeme primjene,
dozacija, karenca i toleranca) svake godine razvrstani su u Hrvatskoj svi registri-
rani herbicidi i objavljuju se početkom svake godine u Gl asi l u b i l j n e zaštite.
Stoga ih nećemo ovdj e opisivati detaljnije po skupinama.
Tablica 4. Djelatne tvari i pripravci herbicida po vrstama povrća
(s dozvolom za primjenu u Hrvatskoj)
Pomoćnice
krumpi r:
bentazon - BASAGRAN 600, SAX 600, BAZANO
cikloksidim - FOCUS ULTRA
dikvat - REGLONE FORTE, REGLONE
fluazifop butil - FUSILADE SUPER
fluazifop-p-butil - FUSILADE FORTE
flukloridon - RACER 25 EC
flufenacet + metribuzin - PLATEEN 41,5 WG
glifosat - CIDOKOR, HERBOKOR, CLINIC, DOMINATOR, COSMIC,
TENDER, GLYPHOS, MENTOR
glufosinat - BASTA 15
kletodim - SELECT, SELECT SUPER
klomazon - COMMAND 4 E, COMMAND 36 CS
kizalofop tefuril - TARGA SUPER, PANTERA, LEOPARD
linuron - LINUREX 50 WP
metobromuron - PATORAN 50 WP
metribuzin - SENCOR 70 WP, SENCOR 70 WG, TOR 70 WP,
DANCOR 70 WG, METRIPHAR 70 WG
pendimetalin - STOMP 330 E, STON, DOST 330 E
prometrin - PROHELAN T-50, PROMETREX 50, GESAGARD 500,
GESAGARD 50 WP
rimsuifuron - TAROT 25 DF
secoksidim - GRASIDIM
vernolat - SURPASS 6,7 E
rajčica:
fluazifop-butil - FUSILADE SUPER
napropamid - DEVRINOL 45 F, RAZZA
metribuzin - SENCOR 70 WP, SENCOR 70 WG, TOR 70 WP,
DANCOR 70 WG, METRIPHAR 70 WG
pendimetalin - STOMP 330 E, STON, DOST 330 E
propakizafop - AGIL 100
setoksidim - GRASIDIM
paprika:
fluazifop-butil - FUSILADE SUPER
napropamid - DEVRINOL 45 F, RAZZA
pendimetalin - STOMP 330 E, STON, DOST 330 E
propakizafop - AGIL 100
patlidžan: niti jedan herbicid nije registriran za primjenu u Hrvatskoj
Tikvenjače
krastavci: niti jedan herbicid nije registriran za primjenu u Hrvatskoj
lubenica:
napropamid - DEVRINOL 45 F, RAZZA
dinj a: niti jedan herbicid nije registriran za primjenu u Hrvatskoj
tikva: niti jedan herbicid nije registriran za primjenu u Hrvatskoj
Krstašice
kupus:
fluazifop-butil - FUSILADE SUPER
fluazifop-p-butil - FUSILADE FORTE
metazaklor - BUTISAN S
napropamid - DEVRINOL 45 F, RAZZA
oksifluorfen - GOAL 2 E, GALIGAN 240 EC, VERTON
pendimetalin - STOMP 330 E, STON, DOST 330 E
piridat - LENTAGRAN WP
setoksidim - GRASIDIM
trifluralin -TREFLAN EC, LANOS, TRIFLUR
kelj:
fluazifop-butil - FUSILADE SUPER
napropamid - DEVRINOL 45 F, RAZZA
trifluralin - TREFLAN EC, LANOS, TRIFLUR
cvjetača:
fluazifop-butil - FUSILADE SUPER
napropamid - DEVRINOL 45 F, RAZZA
setoksidim - GRASIDIM
trifluralin - TREFLAN EC, LANOS, TRIFLUR
kel j pupčar, brokula, hren, rotkva i rotkvica: niti jedan herbicid nije registriran za
primjenu u Hrvatskoj
Glavočike
salata:
propizamid - KERB 50 W
endivija, radič, artičoka: niti jedan herbicid nije registriran za primjenu u Hrvatskoj
Mahunarke (Lepirnjače)
grah:
bentazon - BASAGRAN 600, SAX 600, BAZANO
fluazifop-butil - FUSILADE SUPER
imazamoks - PULSAR
metobromuron - PATORAN 50
setoksidim - GRASIDIM
trifluralin - TREFLAN EC, LANOS, TRIFLUR
grašak:
bentazon - BASAGRAN 600, SAX 600, BAZANO
cijanazin - BLADEX 50 SC
fluazifop-butil - FUSILADE SUPER
imazamoks - PULSAR
imazamoks + pendimetalin - ESCORT
prometrin - PROHELAN T-50, GESAGARD 50 W, GESAGARD 500 FL,
PROMETREX 50 SC
propakizafop - AGIL 100
setoksidim - GRASIDIM
bob, leća: niti jedan herbicid nije registriran za primjenu u Hrvatskoj
Lukovi
luk:
fluazifop-butil - FUSILADE SUPER
fluazifop-p-butil - FUSILADE FORTE
oksadiazon - RONSTAR
oksifluorfen - GOAL 2 E, GALIGAN 240 EC, VERTON
pendimetalin - STOMP 330 E, STON, DOST 330 E
piridat - LENTAGRAN WP
propakizafop - AGIL 100
setoksidim - GRASIDIM
češnjak:
setoksidim - GRASIDIM
poril uk: niti jedan herbicid nije registriran za primjenu u Hrvatskoj
Štitarke
mrkva:
fluazifop-butil - FUSILADE SUPER
linuron - AFALON, AFALON DISPERZIJA, LINURON CHROMOS 50
LINURON CHROMOS TEKUĆI
setoksidim - GRASIDIM
pastrnjak, peršin, celer, komorač, kopar: niti jedan herbicid nije registriran za pri-
mjenu u Hrvatskoj
Lobodnjače
cikla:
fluazifop-butil - FUSILADE SUPER
kloridazon - PYRAMIN FL, PYRAMIN WG, BETAMIN T
kloridazon + metolaklor - PYRADUR FL
š pi nat , bl i t va: niti jedan herbicid nije registriran za primjenu u Hrvatskoj
Ostale kulture
š par ga: niti jedan herbicid nije registriran za primjenu u Hrvatskoj
mat ovi l ac: niti jedan herbicid nije registriran za primjenu u Hrvatskoj
Regulatori rasta biljaka
Regulatorima rasta možemo nazvati biljne hormone koji se nalaze u samim
biljkama, a i one kemijske tvari koje imaju slično ili jednako djelovanje na biljke
kao i fitohormoni. Oni su, dakle, prirodni i sintetski spojevi, odnosno fiziološki
aktivne tvari koje reguliraju fiziološke procese rasta i razvoja te druge fiziološke
procese ako ih primjenjujemo u malim količinama. Sve ih možemo razvrstati u
četiri skupine: auksine, gibereline, citokinine i inhibitore koji koče ili usporavaju
fiziološke procese u biljci. Za praktičnu namjenu regulatore rasta možemo defini-
rati kao prirodne ili sintetičke spojeve koje direktno apliciramo na poljoprivred-
ne kulture, a radi izmjene njihova životnog ciklusa, grade, povećanja priroda,
poboljšanja kakvoće ili olakšanja berbe. Regulatori rasta (fitoregulatori, fiziotro-
pi, hormoni rasta) vrlo su složeni organski spojevi koji već u vrlo malim koncen-
tracijama stimuliraju, inhibiraju ili modificiraju specifične fiziološke funkcije u bilj-
kama. Oni mogu, ovisno o koncentraciji i nekim drugim faktorima (vrsti, sorti,
ekološkim uvjetima itd.), djelovati kao stimulatori ili inhibitori, te su zbog toga
interesantni za poljoprivrednu praksu, jer se njihovom primjenom može pobolj-
šati i povećati proizvodnost kultiviranih vrsta. Njihovi učinci mogu se odraziti na
rodnost i kakvoću plodova, na izdržljivost za transport i skladištenje, na lakše
odvajanje plodova od stapki, na rizogenezu (tvorbu korijena), na klijanje sjeme-
na itd.
Biljni hormoni (fitohormoni)
Biljni su hormoni regulatori rasta, koji se stvaraju u biljci u vrlo malim kon-
centracijama radi vlastitog reguliranja specifičnih procesa u njezinu biološkom
razvojnom ciklusu, sve od klijanja do zriobe ploda i sjemenke.
Fitohormoni se u većini sintetiziraju u listovima, a najveće količine hor-
mona utvrđene su u vegetativnim vršcima stabljika, odakle se uglavnom bazipe-
talno (prema dolje) odvode na mjesta "potrošnje".
Auksini
Auksini su prirodne i sintetičke fiziološki aktivne tvari koje u vrlo niskim
koncentracijama (0,001 mola) pospješuju izduženje stanica, rast izdanaka u dužinu,
a koče rast korijena u dužinu. Dakle, oni nisu definirani prema kemijskoj struktu-
ri, nego prema djelovanju.
U biljkama su do sada utvrđeni ovi prirodni auksini: indoloctena kiselina,
indolilacetaldehid, indolilacetonitril, indolilpiruvična kiselina, etilindolacetat i in-
dolilacetamid. Najrasprostranjenija je već spomenuta indoloctena kiselina (hete-
roauksin) ili lAA, koja se javlja kao normalni produkt metabolizma triptofana, a
pronađena je u nižim i višim biljnim vrstama. lAA prvi je put izolirana iz klica
kukuruza i slada. Najveće koncentracije auksina utvrđene su u vegetativnim vršci-
ma stabljika i korijena (u meristemima, koleoptilama, pupovima).
Prema dosadašnjim istraživanjima utvrđeno je da auksini utječu na: fizio-
loška svojstva protoplazme, oksidacijske procese u metabolizmu stanice, pro-
dukciju bjelančevina, disanje, izduživanje stanica, apikalnu dominantnost (odlu-
čujući utjecaj vršnog pupa na postrane pupove), rast korijena i stabljike, razvitak
adventivnog i bočnog korijenja, formiranje kalusa, stimulaciju rizogeneze (stva-
ranje korijena), razvitak ženskih cvjetova, na partenokarpiju (razvitak plodova
bez prethodne oplodnje npr. rajčice, krastavca itd.), na otpadanje listova i plodo-
va i đr.
Na temelju navedenih spoznaja izrađeni su sintetski spojevi koji daju slične
učinke na biljkama kao i auksini, a budući da su mnogo jeftiniji od prirodnih,
imaju veliku praktičnu primjenu u biljnoj proizvodnji u mnogim naprednim po-
ljoprivrednim zemljama. U praksi se, doduše, ne upotrebljava prirodna lAA, nego
sintetički spojevi, koje lAA-oksiđaze ili drugi biljkama svojstveni enzimi ne raz-
grade ili barem ne razgrade tako brzo, pa stoga imaju trajnije djelovanje.
U povrćarskoj proizvodnji u svijetu, pa i u nas, primjenjuju se preparati na
bazi auksina (više različitih trgovačkih naziva, što ovisi o zemlji podrijetla) (aktiv-
na tvar - naftiloctena kiselina). U Hrvatskoj nije registriran. Djeluje na razvoj parte-
nokarpnih plodova rajčice kao i na kakvoću i količinu plodova tretiranih biljaka.
Naime, plodovi tretiranih biljaka krupniji su, čvršće konzistencije, intenzivnije obo-
jeni, što utječe na kakvoću i transport plodova. Prska se direktno u cvjetove rajči-
ce, i to otopinom od 10 ml pripravka na 11 vode (što je dovoljno za 100 biljaka).
Radi dobivanja partenokarpnih plodova može se u sličnoj dozi primjenjivati
i pripravak NOXA, kojeg nažalost u nas nema na tržištu.
Giberelini
Giberelini su u biti gibereiinske kiseline, koje su prema međunarodnom do-
govoru označene sa "GA". Do sada je poznato oko 60 giberelina, a njihov se broj
stalno povećava. Oni nastaju u meristemima izdanaka i korijena, u nezrelim plo-
dovima (koji su glavni izvor) te u mlađim listovima. Giberelini se u biljci transpor-
tiraju kroz floem s asimilatima, a mogu i ksilemom kao većina glikoziđa.
Giberelini stimuliraju rast u dužinu, utječu na aktivnost kambija, na poveća-
nje prinosa, ubrzavaju cvatnju i donošenje plodova, utječu na prekidanje mirova-
nja podzemnih izdanaka, izazivaju partenokarpiju plodova (u rajčica i krastava-
ca), stimuliraju razvoj ženskih cvjetova tih biljaka te time utječu na povećanje
prinosa. GA 3 može mnogim vrstama zamijeniti niske temperature (stratifikaciju,
vemalizaciju). Najveće praktično značenje imaju GA 3 i GA 7, koji se često pri-
mjenjuju u povrćarskoj proizvodnji radi povećanja prinosa raznih vrsta.
Navedeni giberelini utječu na povećanje prinosa salate od 20 do 55 %. Treti-
rana salata ima znatno više šećera, a manje proteina. Rajčicama ubrzavaju cvatnju
(za 5-6 dana), povećavaju prinose za oko 30 %, a utječu i na obojenost i kakvoću
(povećavaju sadržaj ugljikohidrata, vitamina C i kiselina). Osim toga, izazivaju
partenokarpiju plodova rajčice i krastavaca, što je vrlo interesantno i za prehram-
benu industriju. Najefikasnija je folijama primjena u koncentraciji od 75-100 mg
GA na litru vode u fazi početka cvatnje. Tretira se kad biljke imaju razvijena 2-4
lista (povećava se prinos, stimulira razvoj ženskih cvjetova). Giberelini utječu i na
povećanje i skladištenje korijena celera. Tretira se sa 25-50 ppm/jutro, i to 2-3
tjedna prije berbe. U Hrvatskoj nisu registrirani pripravci na osnovi giberelina.
Citokinini
Citokinini su fitohormoni koji pospješuju diobu (citokinezu) stanice i u veći-
ni slučajeva u vezi su s utjecajem drugih fitohormona. Iz nezrelih plodova kuku-
ruza izoliran je zeatin, koji je kasnije nađen i u drugim vrstama viših biljaka te u
mikroorganizmima. Izolirano je više spojeva koji imaju "citokininski" učinak, npr.
zeatin nukleotid, dehidro-zeatin i drugi.
Citokinini stimuliraju izduživanje stanica, diobu stanica, rast korijena, reguli-
raju sintezu RNK, stimuliraju cvatnju i klijanje sjemena, utječu na povećanje pri-
nosa, sprečavaju fiziološke procese starenja cvjetova i plodova raznih vrsta pov-
rća, povećavaju otpornost prema niskim i visokim temperaturama, utječu na otva-
ranje puči i transpiraciju, te se zbog toga mogu primjenjivati u povrćarstvu. Osim
prirodnih, primjenjuju se sintetski citokinini, npr. kinetin (6-N-furfuril-adenin, 6-
N-benzil-adenin i dr.).
Na temelju dosadašnjih spoznaja teško je predvidjeti gdje će se i u kojem
obliku citokinini moči primjenjivati u povrćarstvu, jer nema većeg broja bioloških
ispitivanja. U nas se uglavnom primjenjuju u eksperimentalne svrhe.
Etefon
Etefon je plinovit spoj koji pospješuje opadanje lišća, zriobu plodova, raz-
gradnju klorofila, izaziva maskirane pigmente, te plodovi zbog toga dobivaju žutu
ili crvenkastu boju, stimulira mirovanje gomolja krumpira, a može izazvati i ano-
malije.
U povrćarstvu ga možemo primjenjivati u proizvodnji rajčica, radi ranije i
jednoličnije zriobe i bolje obojenosti plodova. Tretira se sa 2-3 1ETHRELA po ha,
uz upotrebu 600-8001 vode kad je 5-15 % plodova crvenkaste boje. Za istu svrhu
može se primjenjivati i na paprici, i to 2-3 1 Ethrela po ha (kad plodovi počinju
mijenjati boju).
U primjeni regulatora rasta treba se strogo pridržavati uputa proizvođača pre-
parata, tj. njihove dozvole za promet.
Sredstva za sprečavanje kl ij anj a krumpi ra
Primjenjuju se isključivo na konzumnom kmmpiru. Gomolji se prije uskla-
dištenja i spremanja za zimu zapraše točno određenom količinom prašiva ili po-
prskaju sredstvom za prskanje. Barem 42 dana tretirani gomolji krumpira ne smi-
ju se trošiti. Prije upotrebe krumpir treba oguliti. Nije dopušteno skladištiti sje-
menski krumpir u istoj prostoriji u kojoj se čuva i tretirani konzumni krumpir. U
spremište u kojem je čuvan tretirani krumpir, nakon 14 dana provjetravanja pro-
storije može se skladištiti sjemenski krumpir.
TUBERITE-N i NEO-STOP prašiva su za zaprašivanje, sadrže 1 % klorprofa-
ma. Rabe se u količini 100 g na 100 kg gomolja.
Maleinski hidrazid (MH) osim herbicidnog svojstva iskazuje i svojstvo regu-
latora rasta. Djeluje na disanje i transpiraciju biljke i utječe na metabolizam stani-
ca, osobito u monokotiledonih vrsta. Rabi se u razne svrhe. U nas je registrirano
više pripravaka. Dozvolu za primjenu u povrtnicama ima jedino pripravak Fazor
za ubrzanu zriobu i sprječavanje klijanja luka. Primjenjuje se 1-2 tjedna prije fizi-
ološke zriobe luka u količini 2,5-4 kg/ha.
Pomoćna sredstva
Pomoćna sredstva za zaštitu bilja (aditivi, aduvanti) jesu pesticidno inaktivne
kemijske supstancije, koje dodajemo škropivu da bi pospješili učinak djelatnoj
tvari. Aditivi su često sastavni dio formulacije pripravka koji se direktno dodaju
sredstvu u tvornici. Razlozi zbog kojih se pomoćna sredstva dodaju škropivu:
• pospješuju vlaženje,
• umanjuju isparavanje,
• povećavaju prodor (usvajanje) sredstva,
• pospješuju translokaciju (premještanje),
• produžuju razdoblje vlaženja,
• usporavaju otpuštanje sredstva,
• mijenjaju (prilagodavaju) pH škropivu,
• poboljšavaju raspored kapljica,
• pridonose kompatibilnosti sredstva,
• umanjuju zanošenje (drift),
• umanjuju miris.
U primjeni herbicida najčešće se rabe slijedeća pomoćna sredstva:
Surfaktanti (riječ "surfaktant" zapravo je skraćenica izvedena od engleskih
riječi "surface active agent") molekule su koje se sastoje od lipofilnog i hidrofil-
nog dijela (vidi sliku). Lipofilni dio sastoji se od dugih 12-16 lanaca ugljikovodika
(CHj) ili benzenovih prstena. Ima visoku topljivost u ulju i nisku topljivost u vodi.
Hidrofilni završetak ima jako izražen afinitet prema vodi, odnosno ima visoku
topljivost u vodi.
S gledišta grade hidrofilnog završetka, sve sur-
faktante možemo razvrstati u tri skupine:
• anionske - ioniziraju u vodi tvoreći negati-
van naboj sredine. Mogu negativno reagirati s ne-
kim sastojcima vode, npr. s mineralima tvrde vode.
• kationske - s vodom tvore pozitivno nabije-
nu sredinu. Također mogu reagirati s tvrdom vo-
dom. Fitotoksično djeluju na zelene dijelove biljke. U Hrvatskoj su registrirani
pripravci ARMOBLEN T-25 i PINO VIT. Najčešće se rabe pri primjeni pripravaka
na osnovi glifosata (CIDOKOR, HERKULES i dr.). Poboljšavaju im učinak te se
mogu primijeniti u nižim dozacijama (do 30 %).
• neionske - najčešće se primjenjuju u poljoprivredi. Lako se primjenjuju i ne
reagiraju s vodom. Prema sastavu su polioksietoksilirani alifatski alkoholi s ma-
njim udjelom siloksana, koji smanjuju pjenjenje. U Hrvatske^ su registrirani SAN-
DOVIT, RADOVIT N, CITOWETT, PINOVIT-N, OKVAŠIVAC CAFFARO i CHRO-
MOVIT. Rabe se prilikom primjene nekih skupina herbicida (npr. sulfonilureja).
Surfaktanti se rabe u razne svrhe, kao:
• okvašivači
• poboljšivači raspršivanja kapljica škropiva
• pospješivači održavanja škropiva u emulziji te
• smanjuju napetost sredstva u spremniku
Okvašivači (weting agent) tvari su koje dodane škropivu poboljšavaju ra-
spored kapljica škropiva (voda + herbicid) po površini lista. Smanjuju napetost
kapljice na površini lista (vidi sliku).
Primjena škropiva s okvašivačem i bez okvašivača
Cjelokupni učinak okvašivača nije potpuno razjašnjen. Utvrđeno je da mak-
simalni učinak okvašivači postižu pri koncentraciji od 0,1 %. Daljnjim poveća-
njem koncentracije ne postiže se bolja pokrovnost lista kapljicama škropiva, no
dokazano je da se zbog boljeg prodora herbicida u list postižu bolji herbicidni
učinci.
Očito je da okvašivač, osim smanjenjem napetosti površine kapljice, prido-
nosi boljem učinku herbicida i na neke druge načine.
Molekula surfaktanta
Aktivatori - doprinose aktivaciji herbicida mijenjajući pH vrijednost škropiva.
Raspršivači (spreader) - poboljšavaju kontakt s površinom lista (slično kao
okvašivači).
Emul si fi katori (emulsifaer) - pridonose održavanju sitnih kapljica emulzije
u škropivu (ulje u vodi).
Di spergi raj uča pomoćna sredstva (dispersing agent) - pridonose održava-
nju krute formulacije u suspenziji škropiva.
Ulja se u herbicidnom škropivu rabe već niz godina. To su pomoćna sreds-
tva koja ne možemo uvrstiti u kategoriju surfaktanata. Možemo ih razvrstati u tri
skupine:
• neselektivna fitotoksična ulja. U tu skupinu pripadaju dizelska ulja. To su
teška nesaturirana ulja s mnogo dvostrukih i trostrukih vezova u molekuli. Redo-
vito se dodaju kontaktnim herbicidima s totalnim djelovanjem na floru (putovi,
kanali, ekonomska dvorišta, pruge i sL).
• selektivna fitotoksična ulja. Obično se primjenjuju sama te nisu pomoćna
sredstva. Najčešće se rabe za suzbijanje jednogodišnjih širokolisnih korova u ne-
kim kulturama (npr. mrkva). Naime, Umbeliferae tretman takvim tipom ulja bolje
podnose od nekih širokolisnih korova. Razlikuju se u gradi membrane stanice.
Ta su ulja u početku kemijskih mjera borbe protiv korova bila selektivni herbici-
di. Ne oštećuju membranu Umbeliferae i nekih drugih kulturnih vrsta. U Hrvat-
skoj se ne primjenjuju.
• biljna pročišćena ulja lagana su, gotovo zasićena ulja. Sama po sebi nisu
fitotoksična. Kad se dodaju herbicidima, pridonose prodoru (penetraciji) škropi-
va u list. Rabe se s mnogim herbicidima nakon nicanja kulture i korova (Betanal
progres OF).
S gledišta dosad iznijetog, UAN gnojivo, prema kemijskom naboju, mogli
bismo svrstati u kategoriju kationskih okvašivača (NH4^). No UAN u praksi se
prvenstveno rabi kao dušično mineralno gnojivo. Primjenjuje se na tlo ili preko
lista nakon što kultura i korovi izniknu. Preko lista najčešće se rabi u strnim žita-
ricama.
U tom roku UAN može izazvati odredene fitotoksične učinke. Posljednjih
godina sve se više rabi i kao folijarno gnojivo u kukuruzu. Primijenjen tako,
može na listu kukuruza izazvati jače ili slabije prolazne fitotoksične učinke.
V. PRIPREMA I PRIMJENA SREDSTAVA
ZA ZAŠTITU POVRĆA
Sredstva za zaštitu povrća primjenjuju se izrazito najčešće prskanjem, rijede
raspršivanjem, a mnogo manje u krutom obliku: zaprašivanjem i rasipavanjem
granula. Samo se prašiva za zaprašivanje i granulirana sredstva primjenjuju u
obliku u kojem se nabavljaju, a se sva sredstva
za prskanje (i raspršivanje) moraju se prije pri-
mjene razrijediti vodom, tj. mora se napraviti
škropivo.
Pri prema sredstava
Priprema sredstava jedan je od najosjetlji-
vijih poslova jer zahtijeva i točnost zbog posti-
zavanja učinkovitosti i oprez zbog otrovnosti
sredstava.
Sredstva za zaštitu bilja koja se primjenju-
ju prskanjem (ili raspršivanjem) mogu biti u
tekućem ili kaitom obliku. Njih treba prije upo-
trebe razrijediti vodom na odredenu koncen-
traciju. Ta je koncentracija za veliku većinu
sredstava vrlo niska. Primjerice, koncentracija
0,1 % znači da se 1 mililitar (ml) (ili 1 kubni
centimetar - cm-^) tekućeg sredstva ili 1 gram
(g) ako se radi o krutom sredstvu, na 1 litru
vode. Za tako niske koncentracije ne mora se
uzimati u obzir činjenica da se točna 0,1-
postotna koncentracija postiže miješanjem 1
ml sredstva sa 999 ml (a ne s 1 litrom - 1000
ml) vode, pa stoga sve koncentracije možemo
računati na 1 litru (ili 10 ili 100 litara) vode. Najčešće se sredstva pripremaju u
spremniku aparata u kojem se primjenjuju pa za različite veličine spremnika da-
jemo tabelarni pregled količina sredstva koje treba uzeti da se postigne željena
koncentracija (tablica 5.).
SI. 52. Priprema sredstva u zaštitnoj
opremi
Mj erenj e tako malih količina sredstva često j e teško. Tekuća sredstva mogu se t očno
mjeriti mal i m stakl eni m ili plastičnim mj eri cama (menzurama) od 5, 10 ili 25 ml, a neka
sredstva i maj u na bočici pokl opac nači nj en i označen tako da služi za mj erenj e količina
od 5 do 20 ml. Neka sredstva (npr, insekticid Fastac 10 SC) i maj u u ambal aži kapal j ku za
oči obuj ma 1 ml. Sredstva koj a se nal aze u obl i ku praši va (moči va praši va ili topl j i va
praši va) moraj u se izvagati na preci znoj vagi (za teži ne veće od 2 g postoj i npr. tzv. "bio-
tehnička vaga"). Ako se ne raspol aže t akvom vagom, mal e kol i či ne mogu se odvagnut i u
lj ekarni. Ako se češće upot rebl j ava isto sredstvo, može se tako i zvagano praši vo staviti u
neku us ku posudi cu (epruvetu, ampul u), označiti obuj am t e ubuduće tom pos udi com
mjeriti pot rebnu količinu i stog sredstva. Mj erenj e žl icom nij e t očno i ne smi j e se tako
mjeriti.
Za sva sredstva koja se upotrebljavaju u zaštiti povrća označena je koncen-
tracija u postotku ili doza (količina) njihove upotrebe po jedinici površine. Dje-
l ovanj e sredstva ovi si o kol i či ni koj a do-
đe na j edi ni cu površi ne. Ako je npr. Eka-
luks 25 preporučen za suzbijanje krumpirove
zlatice u dozi od 1 l/ha, to znači da da bi se
sredstvo jednolično raspodijelilo po cijeloj
površini leđnom prskalicom koja troši oko 1000
1 vode (toliko troše samo stare dijelom istrošene
prskalice), treba uzeti 0,1-postotnu koncentra-
ciju. Međutim, ako se prska suvremenijom le-
đnom prskalicom koja kvalitetno pokriva
površinu već s 500 1 škropiva po ha, koncen-
tracija treba biti 0,2 %. Ako se prska traktor-
skom prskalicom, koja pravi još sitnije kapljice
pa može biti dovoljno 300 1 vode po ha, treba
Ekaluks 25 upotrijebiti u 0,33-postotnoj kon-
centraciji. U sva tri primjera na 1 ha dolazi ista
doza, tj. 1 litra Ekaluksa 25. Znači da treba iz
doze preporučene u uputama i utroška škro-
piva prskalice (raspršivača) kojom se prska
izračunati koncentraciju upotrebe, što se može
očitati i iz tablice 5.
Ako je pak u uputama ili drugim preporukama odredena koncentracija ne-
kog sredstva, bez navoda o utrošku škropiva po jedinici površine, tada se pret-
postavlja da se ta koncentracija odnosi za utrošak 1000 1 vode po hektaru. Po-
trebna doza po ha izračuna se množenjem preporučenog postotka sa 10. Primje-
rice, preporuka da treba uzeti 0,2-postotni Radotion E-50, znači zapravo da tog
sredstva treba 2 1 (0,2 x 10) na hektar. Pri primjeni sredstva prskalicom koja troši
samo 400 1 vode na hektar, treba usprkos preporučenoj koncentraciji od 0,2 %,
upotrijebiti koncentraciju 0,5 % da bi na hektar došla cioista potrebna doza od
2 l/ha.
SI. 53. Mjerica za krutu formulaciju
u ambalaži
SI. 54. Shematski prikaz podešavanja koncentracije dozi sredstva i utrošku škropiva
(prema Maceljski)
Treba spomenuti da se tekuća sredstva doziraju u litrama na iiektar (ili k. j.), ali katka-
da se prodaju na kilograme. Specifična težina nekih herbicida i fungicida može biti dosta
niža (npr. 0,85) ili viša (npr. 1,3) od 1. Ako se kupuje sredstvo specifične težine 0,85, treba
samo 3,4 kg da se postigne doza od 4 l/ha,
jer bi dozom od 4 kg zapravo primijenili pre-
visoku dozu, tj. 4,7 l/ha. Nasuprot tome, ako
se nabavlja sredstvo sa specifičnom težinom
od 1,3, treba za dozu od 4 l/ha čak 5,2 kg/
ha, odnosno, ako bi se umjesto 41 na hektar
primijenilo 4 kg, doza bi bila preniska, tj.
samo 3,1 litre. Zato je najbolje nabavljati sred-
stva u onim jedinicama u kojim su izražene i
preporuke za njihovo doziranje.
Tekuća sredstva (za emulziju, za
otopinu) miješaju se vodom u prskalici, si. 55. Elektronski uređaj za namještanje
no ako su potrebne veće količine škro- točnog učinka prskalice
piva, tada se miješaju u posebnoj bačvi ili kaci. Prašiva za suspenziju stavljaju se
u manju posudu (kablić), doda se sasvim malo vode, te se miješajući pravi kaša,
pazeći da se sve prašivo dobro nakvasi. Zatim se postupnim dodavanjem vode i
miješanjem dobiva gusta suspenzija i takva se ulijeva u prskalicu ili bačvu uz
stalno miješanje. Pripremljeno sredstvo i vodu treba uvijek ulijevati u aparat pre-
ko sita, da se izbjegne začepljivanje izlaznog otvora rasprskivača. Ako se u sprem-
niku nalazi suspenzija (ali i emulzija i otopina), treba ga češće protresti, odnosno,
treba imati stalno uključenu miješalicu.
Miješanje sredstava
Katkada je potrebno u istom roku suzbiti dva ili više nametnika na koje ne
djeluje jedno te isto sredstvo. Tada treba nabavljati tvorničke kombinirane prepa-
rate, no takvih u nas ima vrlo malo. Stoga će češće biti potrebno miješati po dva
sredstva pa i više sredstava, te ih upotrijebiti istovremeno.
Tablica 5. Pri prema pot rebne koncentraci j e sredstava
Potrebna
koncent.
Zapremina spremnika, aparata ili posude u kojoj se priprema sredstvo (u litrama)
Potrebna
koncent.
1 2
3 5 6 8 10 15
20 50 100
Potrebna
koncent.
grama, odnosno ml sredstva
0,01 % 0,1 0,2 0,3 0,5 0,6 0,8 1 1,5
2 5 10
0,02 % 0,2 0,4 0,6 1 1,2 1,6 2 3
4 10 20
0,03 % 0,3 0,6 0,9 1,5
1,8 2,4 3
4 6 15 30
0,04 % 0,4 0,8
1,2
2 2,4 3,2 4 6 8 20 40
0,05 % 0,5 1 1,5 2,5 3
4
5 8 10 25 50
0,06 % 0,6 1,2 1,8
3 3,6 4,8 6 9
12 30 60
0,1 % 1 2 3 5 6 8 10 15 20 50 100
0,12 %
1,2 2,4 3,6 6 7 10 12 18 24 60 120
0,15 % 1,5 3 4,5 7,5 9
12 15 23
30 75 150
0,2 % 2 4 6 10 12 16 20 30 40 100 200
0,25 % 2,5 5 7,5 12 15 20 25 38 50 125 250
0,3 % 3
6
9 15 18 24 30 45 60 150 300
0,4 % 4 8 12 20 24 32 40 60 80 200 400
0,5 % 5 10 15 25 30 40 50 75 100 250 500
0,6 % 6 12 18 30 36 48 60 90 120 300 600
1% 10 20 30 50 60 80 100 150 200 500 1000
10 g
100 g
1000 s
= 1
10 dag
Ikg
10 ml
100 ml
1000 mi
= 0,1 dl
= Idi
= 11
Potrebna
doza 1 Ui
kg na ha
Očitavanje koncentracije za postizanje potrebne doze
pri različitom utrošku tekućine po ha u %
Potrebna
doza 1 Ui
kg na ha
50 100 200 300 400 600 800 1000 1500
l /ha
0,10 0,2
0,1 0,05 0,035 0,025 0,017 0,012 0,01 0,006
0,15 0,3 0,15 0,07 0,05 0,035 0,025 0,017 0,015 0,01
0,2 0,4 0,2
0,1 0,07 0,05 0,035 0,025 0,02
0,013
0,25 0,5 0,25 0,125 0,08 0,06 0,04
0,03 0,025 0,017
0,3 0,6 0,3 0,15 0,1 0,075 0,05 0,035 0,03 0,02
0,4 0,8 0,4 0,2 0,13 0,1 0,065 0,05 0,04 0,27
0,5 1,0 0,5 0,25 0,17 0,125 0,085 0,86 0,05 0,033
0,75 1,5 0,75 0,35 0,25 0,18 0,125 0,08 0,075 0,05
1,0 2,0 1,0 0,5 0,33 0,25 0,165 0,125 0,1 0,065
1,5 3,0 1,5 0,75 0,5 0,35 0,25 0,18 0,15 0,1
2,0 4,0 2,0 1,0 0,65 0,5 0,33 0,25 0,2 0,13
3,0 6,0 3,0 1,5 1,0 0,75 0,5 0,35 0,3
0,2
4,0 8,0 4,0 2,0 1,33 1,0 0,65 0,5 0,4 0,27
5,0 10,0 5,0 2,5 1,67 1,25 0,83 0,6 0,5 0,33
Iha = 10 000 m^
1 ar = 100 m^
1 k. i. = 5745 m'
= 100 ari
= 0,57 ha
Mnoga se sredstva uopće ne mogu međusobno miješati, a neka se miješaju,
ali kombinirana izazivaju oštećenja ili su slabije djelotvornosti. Stoga se smiju
miješati samo sredstva za koja je to navedeno u uputama primljenim uz sredstvo,
odnosno u stručnoj literaturi, ili valja tražiti preporuku proizvođača sredstva ili
stručnjaka znanstvenih organizacija.
Pri mj ena sredstava
Sredstva za zaštitu povrća najčešće se primjenjuju prskanjem, rijetko raspršiva-
njem, zaprašivanjem, rasipanjem granula i tretiranjem sjemena, a još rjeđe uštrca-
vanjem ili zalijevanjem tla.
Prskanj e j e os novna met oda u zaštiti povrća od bolesti, štetni ka i
korova. Prskaju se sredstva razrijeđena u vodi (škropivo) u kapljicama većim od
SI. 56. Ručne prskalice domaće proizvodnje
150 mikrometara (0,15
mm) dakle u obliku sitne
kiše. Mali povrtnjad prska-
ju se prskalicama koje ima-
ju 3 do 10 litara. Prskalice
su od plastične mase, a
izbacuju škropivo stalnim
pokretanjem klipa pumpe
koja se nalazi u spremniku
prskalice ili u mlaznici. Ima
takvih prskalica od plasti-
ke, mjedi ili bakra i sa sa-
držinom od 10-20 1, često
nazvanih vinogradarskim
prskalicama. I automatske
prskalice mogu biti od pla-
stike ili metala, veličine 5-
201. Imaju ugrađenu pum-
pu, kojom se prije početka
rada stvori potreban priti-
sak u spremniku, dovoljan
da bez naknadnog pokretanja pumpe izbaci svu tekućinu. U ovim se prskalicama
smije spremnik napuniti samo do oznake. Bolja se kvaliteta postiže uporabom
mlaznica u obliku slova T s
više rasprskivača, nego mla-
znicama s jednim rasprskiva-
čem.
Za veće povrtnjake i
uopće u proizvodnji za tržište
valja upotrebljavati traktor-
ske nošene prskalice, koje se
pokreću preko vratila (karda-
na). Te prskalice imaju hori-
zontalne njivske uređaje s 10-
20 mlaznica (rasprskivača)
koji omogućuje ravnomjeran
raspored kapljica po čitavoj
tretiranoj površini i time se
postiže najbolja kvaliteta. Ve-
ličina spremnika najčešće je
200 do 600 litara. Spremnik je
od plastične mase i ima Ijes-
Sl. 57. Presjek vinogradarske i automatske leđne tvicu na kojoj se može očitati
prskalice količina škropiva. Oblik
si. 58. Prskanje traktorskom prskalicom
spremnika treba omogućiti
njegovo potpuno pražnje-
nje. Sustav cijevi opremljen
je s više sita na raznim mje-
stima. Suvremene prskali-
ce opremljene su brojnim
pomoćnim uređajima koji
povećavaju preciznost do-
ziranja i raspoređivanja
škropiva te sigurnost oso-
be koja rađi prskalicom, a
smanjuju opasnost one-
čišćenja okoliša sred-
stvom.
Utrošak škropiva po
jedinici površine ovisi o izboru mlaznica. Pravilnim izborom može se postići i
utrošak od 100 l/ha i utrošak od 600 l/ha pri istoj brzini traktora i istom tlaku
crpke (pumpe). Stoga treba dobro proučiti upute koje se dobivaju uz svaku njiv-
sku prskalicu te primijeniti podatke, primjerice o kapacitetu jedne mlaznice u
minuti, za postizavanje željenog utroška škropiva. Za suzbijanje korova nekim
herbicidima dovoljan je utrošak od 100-200 l/ha, za suzbijanje nekih štetnika treba
150-400 l/ha, a za suzbijanje uzročnika bolesti potrebno je 400-600 pa i više l/ha.
Raspršivanje je primjena škropiva kao i u prskanja, ali u sitnijim kapljicama
(50-150 mikrometara) u obliku najfinije kišice - rosulje. To usitnjavanje kapljica
omogućuje struja zraka koju proizvodi ventilator u posebnim aparatima - ras-
pršivačima. Za zaštitu povrća primjenjuju se uglavnom samo leđni raspršivači,
npr. Stihl, Solo, Fontan, Motan itd. Sastoji se od motora snage od 1,5-2,5 Kw, koji
pokreće ventilator, pa nastaje vrlo brza struja zraka koja u izlaznoj cijevi usitnjava
kapljice škropiva i nosi ih u usjev. Za raspršivanje treba znatno manje škropiva
(vode) po jedinici površine nego za prskanje, npr. 50-100 litara na hektar, no
koncentracija sredstva mora biti znatno viša da bi na jedinicu površine došla po-
trebna doza sredstva.
Zalijevanjem se rabi velika količina vode, najmanje 5000 l/ha, kako bi se
sredstvo uneslo dublje u tlo. Stoga se uz pomoć kanta za zalijevanje primjenjuje
samo na vrlo malim površinama, dok se na nešto većim rabe cisterne. Za veće je
površine ovaj način moguć samo uz pomoć uređaja za navodnjavanje koji
omogućuju dodavanje sredstva u vođu pri čemu je ograničavajući čimbenik
opasnost da ne dođe do prekomjernog onečišćenja voda.
Toplo zamagljivanje ili primjena toplih aerosola upotrebljava tekuća sred-
stva u kapljicama manjim od 50 mikrometara, najčešće velikih 1-20 mikrometara.
Pri tome se primjenjuju koncentrirana sredstva posebno formulirana za tu namje-
nu. Većinom se tako primjenjuju insekticidi, rijetko fungicidi, i to samo u zatvore-
nom prostoru. Primijenjuje se u vrlo ograničenom opsegu.
Zapraši vanj e znači primjenu sredstva u obliku prašiva, u standardnoj dozi
od 20 do 30 kg/ha. Pri zaprašivanju se uvijek primjenjuje ista doza prašiva, a
sadržaj je djelatne tvari prilagođen toj dozi. Zaprašivači mogu biti ručni (na mijeh
ili ventilator), leđni (na mijeh) ili leđni motorni. Treba napustiti primjenu prašiva
čarapom ili gazom ili tako da udaramo po vreći, a pogotovu da rasipamo rukom.
Takva je primjena neučinkovita, ugrožava okoliš, a napose osobu koja tako radi.
Pri zaprašivanju dio prašiva odnosi vjetar za vrijeme primjene, ali i poslije, a i kiša
jače ispire prašivo s biljaka. Stoga zapraši vanj e treba napuštati, a pri mj enj i vati
znat no uspj ešni j e prskanj e.
Rasi panj e gr anul a
(mikrogranula) obavlja se
samo pri suzbijanju štetni-
ka u du i nekih povrtnih
muha te pri sterilizaciji tla.
Za tu se svrhu mogu uzeti
neki zaprašivači, a ima i
ručnih rasipača granula s
pomoću ventilatora ili gra-
vitacij e. Na većim
površinama granule se mo-
gu deponirati u redove po-
sebnim depozitorima mon-
tiranim na sijačicu.
Sterilizacija tla opi-
sana je u II. poglavlju.
Treti ranj e sj emena važna je i vrlo ekonomična zaštitna mjera za povrće, a
o njoj pišemo opširnije u posebnom poglavlju. Ovdje samo napominjemo da tu
mjeru obavljaju najčešće sjemenska poduzeća, a samo iznimno proizvođač sam
provodi tu mjeru. To može obaviti tako da pomiješa sjeme i sredstvo u nepropu-
snoj plastičnoj vreći ili nekoj zatvorenoj posudi, i zajedno ih trese, no kvaliteta će
svakako biti slabija nego ako se to obavlja suvremenim aparatima u poduzećima.
SI. 59- Nekvalitetno i opasno tretiranje golom rukom
(snimio M. Maceljski)
PRILOG
Formul e i dodat ni pr i mj er i i zračunavanj a koncent raci j e
Koncentracija sredstava izračunava se (ili očitava u tablici 5.) formulom:
(1)
Količina sredstva koja se stavlja u spremnik odredene veličine da bi se postigla želj-
ena koncentracija izračunava se (ili očitava u tablici 6.) formulom:
Doza sredstva za primjenu u trake izračunava se formulom:
doza širom x širina trake (3)
Doza u trake =--------------------------------
razmak redova
Primjeri:
1. Želi se postići doza od 2 1 Radotiona E-50 po hektaru.
Pitanje a. Koja je potrebna koncentracija za leđnu prskalicu kojom se troši 500 1
škropiva po ha i koju količinu Radotiona E-50 treba staviti u spremnik te prskalice sa-
držine 20 litara da se postigne ta koncentracija?
Odgovor a:
CD
(2)
Pitanje b. Koja je potrebna koncentracija u traktorskoj njivskoj prskalici kojom se
troši 2001 škropiva po ha i koju količinu Radotiona E-50 treba staviti u spremnik sadržine
300 litara da se postigne ta koncentracija?
Odgovor b:
(1)
(2)
2. Želi se postići doza Radotiona E-50 od 2 l/ha. Prska se samo traka uz biljke širine
20 cm, razmak redova 70 cm, utrošak škropiva raspoložive prskalice 80 l/ha.
Pitanje. Koliko će doći Radotiona E-50 na hektar ako se tretiraju samo trake, koja
koncentracija i koliko sredstva treba dati u spremnik sadržine 200 litara?
Odgovori:
(3)
(1)
(2)
Preračunavanje doze s ha na k. j.
Doza na hektar množi se s 57 i dijeli sa 100.
Primjer: doza na ha 2 1 x 57 = 114 podijeljeno sa 100 = 1,141 na k.
VI. SUSTAVI 2ASTITE POVRĆA
Uvod
Poljoprivredna proizvodnja vrlo je raznovrsna djelatnost. Svaki sustav te pro-
izvodnje ima i drukčiji sustav zaštite bilja, pa tako i povrća. Na temelju razine
proizvodnje i znanja proizvođača mogu se razlikovati tri osnovna sustava zaštite
povrća prikazana shemom.
KONVENCIONALNI NAČIN
primjena svih dozvoljenih sredstava
za zaštitu bilja, ostaci u hrani ispod
propisanih MDK
INTEGRIRANI NAČIN
primjena određenih ekološki
prihvatljivih sredstava za zaštitu
bilja, teži da sadržaj ostataka
sredstava bude niži od 50% MDK
EKOLOŠKA PROIZVODNJA
primjena malog broja sredstava za
zaštitu bilja nedovoljnog za pot-
rebe, teži da sadržaj ostataka sred-
stava bude niži od 10% MDK
- empirijska (niska proizvodnja, nedovoljna
zaštita)
- savjetovana (osrednja proizvodnja i zaštita)
- usmjerena (zadovoljavajuća proizvodnja,
koriste se neki elementi integrirane zaštite)
koristi ekološki što prihvatljiviju tehnologiju proiz-
vodnje, mora biti organizirana, registrirana, nadzirana
a proizvod certificiran, nije pod državnim nadzorom,
prirodi isti kao u konvencionalnoj proizvodnji,
cijena proizvoda jednaka ili niža
koristi isključivo ekološki prihvatljivu tehnologiju, mora
biti organizirana, registrirana, nadzirana, a proizvod
certificiran i obilježen državnim zaštitnim znakom, prirod
niži, a cijena proizvoda viša nego u konvencionalnoj
proizvodnji, regulirana posebnim Zakonom
Uobi čaj ena - konvenci onal na zaštita
Konvencionalna proizvodnja povrća s konvencionalnom zaštitom bilja pro-
izvodi namirnice i druge proizvode na najčešći danas uobičajeni način. U Hrvat-
skoj se zaštita povrća provodi na najrazličitijim razinama: od empirijske zaštite, u
kojoj se zaštita najčešće provodi na nestručan način po načelu "gašenja vatre", pa
do visoke razine stručne zaštite temeljene na ekonomskoj i dijelom ekološkoj
prihvatljivosti. Između tih ekstrema postoji bezbroj prelaznih razina, od praktič-
no nikakve do najnegativnije ali rijetke totalne zaštite.
Sustavi konvencionalne zaštite - empirijska, savjetovana, usmjerena ili total-
na - nedovoljno uspješno priječe gubitke od štetočinja te troše mnogo sredstava
za zaštitu bilja, pa su skupi i većinom ekološki nepovoljni. No bez obzira na
sustav proizvodnje, namirnice moraju biti ispravne, što znači da sadržaj ostataka
pesticida (i drugih tvari) u njima mora biti manji od maksimalno dopuštene koli-
čine (MDK). Namirnice s više ostataka tih tvari nego što je dopušteno nisu isprav-
ne i ne mogu se stavljati u promet niti upotrijebiti.
U proi zvodnj i povrća preporučuj e se sustav integrirane zaštite, a gdj e
je to moguće i sustav ekološke zaštite u ekološkoj proi zvodnj i .
Integrirana zaštita povrća
Integrirana proi zvodnj a sustav je poljodjelske proizvodnje kojim se dobi-
va hrana i drugi proizvodi visoke kvalitete upotrebom prirodnih izvora i regula-
cijskih mehanizama koji nadomještaju ekološki nepovoljna ulaganja i omoguća-
vaju održivu poljoprivrednu proizvodnju.
Integrirana proizvodnja uključuje integriranu zaštitu bilja (IZB), koja omogu-
ćava proizvodnju namirnica s mnogo nižim sadržajem ostataka pesticida (i dru-
gih ograničenih tvari) od maksimalno dopuštene količine (najčešće 10-50 % MDK).
No to nije primarni cilj tog sustava zaštite bilja, nego je primarni cilj IZB smanjiti
brojne druge negativne ekološke posljedice primjene sredstava za zaštitu bilja
koje se navode u ovoj knjizi.
Viši stupanj integrirane proizvodnje čini održiva (samodostatna) proizvod-
nj a (sustainable agriculture), unutar koje sastavni dio čini integrirana zaštita bilja.
Održiva poljoprivreda podrazumijeva uzgoj bilja i stoke te kruženje tvari u susta-
vu: tlo - biljka - životinja. Ona mora osigurati potrebe sadašnjeg pokoljenja, a da
ne ugrozi opstanak i zadovoljavanje potreba idućih pokoljenja. Održiva proizvod-
nja štiti tlo, vodu, biljne i animalne genetske resurse, ne degradira okoliš, tehnički
je primjerena, ekonomski opstojna i socijalno prihvatljiva. Održiva poljoprivreda
traži da se visoka ulaganja u strojeve, oruđe, opremu, melioracijske zahvate i
agrokemikalije dijelom zamijene visokim znanjem zemljoposjednika. Dakle - "(vi-
soko) znanj e umj esto (visokog) ulaganja!!!"
Treba odmah primijetiti da je zaštita bilja u ekološkoj proizvodnji slična integri-
ranoj zaštiti, ali primjena je kemijskih sredstava za zaštitu bilja (uz neznatne iznim-
ke) zabranjena. U ekološkoj proizvodnji najčešće se traži da u proizvodima bude
manje od 10 % dopuštenih ostataka sredstava za zaštitu bilja, koji, zbog zabrane
primjene sredstava u toj proizvodnji, mogu potjecati od zanošenja pri tretiranju
susjednih površina ili iz drugih izvora. No i tom sustavu poljoprivredne proizvod-
nje nije jedini cilj smanjenje ostataka sredstava u namirnicama, nego i smanjenje
svih ostalih negativnih ekoloških posljedica primjene sredstava za zaštitu bilja, ali
i takvih posljedica drugih tehnoloških mjera te smanjenje onečišćenja okoliša.
Općenito se procj enj uj e da i ma mnogo više sličnosti, a manj e razli-
ka, i zmeđu integrirane i ekološke pol j opri vrede odnosno integrirane
zaštite bi l j a i zaštite bi l j a u ekološkoj pol j opri vredi .
Najvažnije ra2like i zmeđu integrirane i ekološke proi zvodnj e:
Ekološka proizvodnja
EU propisala uvjete i smjernice proizvodnje
R.H. detaljno Zakonom o ekološkoj
proizvodnji i brojnim pratećim propisima
propisuje cijeli sustav
R.H. daje potporu (3000 kn/ha)
Potreban upis u upisnik ekoloških
proizvođača kod MPŠ
Integrirana proizvodnja
Međunarodne organizacije preporučuju
uvjete i smjernice proizvodnje
R.H. Zakonom o zaštiti bilja podupire
ovaj sustav proizvodnje kojem će
pratećim propisima propisati okvire
R.H. financijski ne podupire sustav
Potrebno članstvo u odgovarajućoj orga-
nizaciji
Nužan je ozbiljan i odgovoran pristup jer svaka pogreška ima dugotrajne posljedice
Potrebno je vrlo veliko znanje proizvođača koje se može postići sustavnim radom
Smjernice određuje organizacija koje je Smjernice proizvodnje je propisala država
proizvođač član unutar okvirnih propisa
Prednost se daje nekemijskim mjerama
zaštite bilja koje omogućuju rentabilnu
proizvodnju
Dozvoljena su sredstva za zaštitu bilja
sa zelene i iznimno žute liste a
zabranjena sa crvene liste.
Dozvoljeni asortiman omogućava
uspješnu zaštitu od štetočinja.
Nadzor obavlja organizacija koje je
proizvođač član
Organizacija koje je proizvođač član
izdaje zaštitni znak organizacije
Za sustav proizvodnje naveden na
proizvodu garantira proizvođač i
organizacija koja je izdala zaštitni znak
Zbog normalne proizvodnje i jednakih Zbog niže proizvodnje i viših troškova cijene
ili nižih troškova, cijene proizvoda su iste ili proizvoda su više nego u konvencionalnoj
niže nego u konvencionalnoj proizvodnji proizvodnji
Uvjet je provedba nekemijskih mjera zaštite
bilje bez obzira na trošak
Zabranjena je većina uobičajenih kemijskih
sredstava za zaštitu bilja (osim privremeno
bakra, sumpora, te nekih bioloških insek-
ticida). Dozvoljeni asortiman ne omogućava
uspješnu zaštitu od štetočinja.
Nadzor obavlja nadzorna stanica i laboratoriji
ovlašteni posebnim propisom
Državni organ evidentira proizvodnju i izdaje
potvrdnicu i državni zaštitni znak
Za sustav proizvodnje naveden na proizvodu
garantira proizvođač i državni organ koji je
izdao potvrdnicu i zaštitni znak
Domaće tržište postoji, treba ga
određenim marketingom naviknuti
na ovu vrstu proizvoda. Velike su
i mogućnosti izvoza.
Domaće tržište ograničeno, izravni izvoz ili
neizravni putem turističkih poduzeća skoro
neograničeno moguć uz dobar marketing
Plasman ovisi o vjerodostojnosti i odgovornim postupcima svih sudionika u
proizvodnji, nadzom i prometu
Integrirana zaštita bi l j a sustav j e koj i provodi sve raspol oži ve mo-
gućnosti sprj ečavanj a gospodarski znat ni h šteta na nači n koj i m se nano-
si što manj e štete pr i r odni m nepri j atel j i ma štetnika, koj i m se što manj e
remeti i oneči šćuj e okol i š te se štedi energi j a. Integrirana zaštita bilja (I2B)
treba omogućiti vi soku proi zvodnj u na vel i ki m površi nama uz mal e troško-
ve i postupeno treba zamjenjivati konvencionalnu tehnologiju zaštite bilja. Smjer-
nice za provedbu IZB odreduje organizator proizvodnje ili kupac, a proizvodi
takve organizirane (i nadzirane) proizvodnje redovito su deklarirani (označeni)
kao takvi, a prodaju se po istoj, samo iznimno nešto višoj cijeni od proizvoda
konvencionalne poljoprivrede.
Osim ove definicije, valja spomenuti definiciju FAO da je IZB sustav koji primjenjuje
sve ekonomski, ekološki i toksikološki opravdane metode radi održavanja napada šteto-
činja ispod ekonomskog praga odluke, pri čemu prednost ima uporaba prirodnih čimbe-
nika koji ograničavaju pojavu štetočinja.
Drži se da IZB treba postupeno zamjenjivati konvencionalnu zaštitu bilja. U tom se
smislu IZB spominje u zaključcima Stockholmske konferencije UN, u brojnim zaključci-
ma FAO i Agendi 21 Konferencije UN u Rio de Janeim godine 1992. Primjenu IZB već 50
godina potiče Internacionalna organizacija za biološko suzbijanje i integriranu zaštitu
(lOBC). Ta organizacija donosi prijedloge za unapređenje i daje opče smjernice za pri-
mjenu IZB. Uz ostalo predlaže da države uvedu poreze na klasične pesticide, a regrese za
ekološki povoljna sredstva, da pogoduju prodaji proizvoda integrirane proizvodnje, da
revidiraju neke prestroge standarde kakvoće plodina, da osiguraju veću pomoć stmčnom
uzdizanju agronoma i prozvodača itd. Posebice lOBC potiče osnivanje nacionalnih i lo-
kalnih udmženja proizvođača koji su organizatori integrirane proizvodnje odnosno IZB.
Integrirana zaštita bilja, odnosno integrirana ili održiva proizvodnja, osigu-
rava proizvodnju velikih količina hrane koja ne smije biti skuplja od hrane pro-
izvedene uobičajenim načinima, a da se pri tome manje onečišćuje okoliš i
ugrožavaju organizmi, što je za današnju razinu standarda našeg pučanstva i
opskrbljenosti hranom ipak mnogo povoljnije od smanjene i skupe ekološke
proizvodnje.
Kemi j ske mj er e treba upotri j ebi ti na povrću samo kada se očekuj e
šteta bar em za 50 % veća od i zravni h troškova suzbi j anj a (sredstvo +
rad).
Pravilnoj ocjeni očekivane štete, dakle odluci o primjeni sredstva za zaštitu
bilja, pomaže prognozna sl užba zaštite bi l j a. Potrebno je pridržavati se upo-
zorenja koje ta služba daje, često navodeći prag tolerantnosti, prag odluke ili
kritičnu brojku. To je ona žestina napada štetočinja (npr. 15 ličinki zlatice po
busu) ili onaj čimbenik (npr. vlažnost veća od 70 %) koja će uzrokovati štetu za
najmanje 50 % veću od prosječnih troškova kemijskog suzbijanja. Ti se pokazate-
lji moraju prilagoditi konkretnim uvjetima (npr. razvoju usjeva, stvarnim troško-
vima itd.). Upozorenja prognozne službe trebala bi objavljivati savjetodavna služba
ili stručnjaci neke druge poljoprivredne organizacije (uz stručnu pomoć držav-
s
i
.

6
0
.

S
h
e
m
a

i
n
t
e
g
r
i
r
a
n
e

z
a
š
t
i
t
e

b
i
l
j
a

(
p
r
e
m
a

I
g
r
e

B
a
r
č
i
č
,

M
a
c
e
l
j
s
k
i
)

nog Zavoda za zaštitu bilja) preko lokalnih sredstava javnog priopćavanja. Upo-
zorenja sadrže i najpogodnije rokove primjene sredstava (signalizacija) da bi se
sa što manjim brojem tretiranja postigao najveći uspjeh, te druge korisne upute.
Vlastita ocjena potrebe primjene kemijskog sredstva ovisi o brojnosti štetoči-
nje, uvjetima za njegovu pojavu i razvoj, prisutnosti prirodnih neprijatelja, razvo-
ju usjeva, raspoloživim aparatima i sredstvima itd. Svakako je najvažnije točno
poznavanje stanja u povrtnjaku.
Stanje u povrtnjaku prati se povremenim pregledima usjeva. Vizualnim pre-
gledom (promatranjem) utvrđuje se pojava mnogih štetnika, uzročnika bolesti i
korova. Pregled treba obaviti dijagonalno unutar usjeva, a ne samo na rubovima.
Često je potrebno utvrditi brojnost štetočinje ili zaraženih organa odn. biljaka po
četvornom metru ili po biljci. Na taj se način utvrđuju i već počinjene štete. Ako
je potrebno pregled obuhvaća i čupanje biljaka, pregled njihova korijena, rezanje
vrata korijena i stabljike itd. Korisno je upotrijebiti povećalo koje povećava oko
5 puta.
Neki se štetnici pronalaze tako da se biljke tresu nad rasprostrtom folijom,
drugi se pronalaze uzimanjem odredenog broj listova ili drugih organa i njiho-
vim temeljitim pregledom i si. Na nekim je vrstama povrća moguće brže utvrđiva-
nje štetnika zamasima kečerom (platnena vreća na žičanom okviru).
Štetnici u tlu utvrđuju se pregledom zemlje koja se vadi iz jama (vidjeti dotič-
no poglavlje), a nematode se utvrđuju uzimanjem uzoraka i pregledom u labora-
toriju.
Pokretne štetnike privlačimo na raznobojne ljepljive ploče ili vrpce, fero-
monske klopke, lovne svjetiljke, žute posude s vodom itd.
Sastavni dio integrirane zaštite povrća jest i izbor i način primjene sredstva za
zaštitu bilja kojim će se postići potrebni uspjeh bez ugrožavanja zdravlja osobe
koja sredstvo primjenjuje, ali i bez ugrožavanja potrošača plodine te drugih kori-
snih organizama. Nadalje, o izboru i načinu primjene sredstava odlučuje i nužno-
st da se njime što manje onečisti okoliš te poštede prirodni neprijatelji (selektivna
sredstva).
U i ntegri ranoj zaštiti bi l j a dopuštena je primjena nekih kemijskih mjera,
dakle nekih kemijskih sredstava za zaštitu bilja, samo:
- kada su iscrpljene sve druge mogućnosti,
- kada prijeti šteta koja je veća od zbroja troškova mjere i ekološke štete,
- ako nema opasnosti od smanjenja biološke raznovrsnosti,
- ako nema opasnosti od zagađenja okoliša, a minimalna je opasnost od one-
čišćenja okoliša,
- kada se primjena provodi uz pomoć suvremenijih aparata (uređaja) za zaštitu
bilja.
Prema zahtjevima potrošača i organizatora IZB sastavljene su zelena lista do-
zvoljenih sredstava, žuta lista sredstava koja su iznimno dozvoljena u strogo odre-
đenim slučajevim i crvena lista sredstava zabranjenih u IZB. Za neka je sredstva
određen maksimalni broj primjena tijekom jedne godine.
Primjerice na zelenoj listi u Austriji krajem milenija (podložno promjenama)
nalazili su se insekticidi na osnovi bakterije B. thuringiensis, parafinska ulja, fe-
noksikarb, pirimikarb, heptenofos, klorpirifosmetil i diazinon, neki akaricidi i brojni
fungicidi, i u povrću samo poneki herbicid. U Italiji su dozvoljeni i neki drugi
regulatori razvoja kukaca, pa i neki drugi kemijski insekticidi. No te se liste svake
godine mijenjaju i prilagođuju zahtjevima potrošača.
Proizvođač koji želi koristiti dobrobit posjedovanja posebne deklaracije ko-
jom se potvrđuje da je proizvod proizveden sukladno pravilima IZB, mora po-
stati član nacionalnog ili lokalnog organizatora integrirane poizvodnje. Za učla-
njenje postoje posebni uvjeti, primjerice propisana je minimalna veličina objek-
ta i oprema koju mora posjedovati, a u objektu se određeno vrijeme (2-4 godine)
nije smjelo primjeniti zabranjene perzistentne pesticide. Nakon učlanjenja proi-
zvođač dobiva smjernice kojih se u proizvodnji mora pridržavati. Tako je proi-
zvođač obvezatan voditi pogonske knjige s propisanim podacima, gnojiti su-
kladno prethodnoj analizi tla, neke štetnike suzbijati unosom njihovih prirodnih
neprijatelja, primjenjivati pesticide sa zelene liste, a samo iznimno sa žute liste,
itd. Treba istaknuti da na te smjernice može utjecati kupac proizvoda (veletrgo-
vac, turistički objekt), koji sukladno zahtjevima tržišta podešava svoje zahtjeve.
Pridržavanje tih mjera nadzire stručno povjerenstvo, najčešće neke znanstvene
ustanove koju angažira organizator proizvodnje. Nakon pozitivnih ocjena i pro-
cjene priroda, proizvođač dobiva deklaracije (etikete) koje može staviti na svoj
proizvod.
Te etikete nose različite natpise. Neki takvi natpisi glase: u Štajerskoj: "u skla-
du s prirodom" ili "nadzirano, blisko prirodi"; u Njemačkoj: "povrće proizvedeno
IZB"; u Švicarskoj: "proizvedeno po Migros-S programu"; u Italiji: "Almaverde";
itd. Najčešće se etiketom potvrđuje da je etiketirani proizvod proizveden susta-
vom integrirane proizvodnje ili integriranom zaštitom bilja, i to pod nadzorom.
Svaka etiketa ima i svoj zaštitni znak, a obvezatno je naveden organizator proi-
zvodnje koji jamči za istinitost navoda.
Prikazujemo shemu jednog našeg prijedloga organizacije integrirane proi-
zvodnje.
IZB se prvo proširila među voćarima, a zatim i vinogradarima, pa povrćari-
ma, a u ratarstvu tek uzima maha. U svim zapadnoeuropskim zemljama postoji
najmanje jedan, često i više organizatora integrirane proizvodnje nekih kultura
koja uključuje i IZB. Zanimljivi su podaci iz Švicarske gdje se na 80 % gospodar-
stava provodi integrirana zaštita bilja, na oko 10 % gospodarstava ekološka pro-
izvodnja, a samo na oko 10 % gospodarstava još se provodi zaštitu bilja na konven-
cionalni način.
Vrlo jednostavan sustav IZB provodi se u nasadima jabuka u Štajerskoj, a
neko se vrijeme taj sustav primjenjivao i u Sloveniji. Sustav može poslužiti i u IZB
u povrćarstvu. Tijekom godine posebna povjerenstva obilaze voćare i boduju
njihovo pridržavanje propisanih smjernica po sustavu bonus-malus. Proizvođač
koji dobije više od 6 negativnih bodova ne dobiva deklaraciju i nekoliko idućih
godina ne može više proizvoditi u sklopu ove organizacije.
si. 61. Shema prijedloga organizacije integrirane zaštite bilja (prema Maceljski)
I mnoge druge države imaju izrađene odgovarajuće smjernice i način nadzo-
ra nad pridržavanjem tih smjernica. U nas se u novoj dopuni Zakona o zaštiti bilja
nalazi preporuka za provođenje i širenje IZB, no nacionalnu krovnu organizaciju
imamo samo za IZB u voćarstvu.
Prema tome, integrirana zaštita povrća ostvarenje je razumljive težnje za pro-
izvodnjom što više što kvalitetnijeg povrća uz što manje troškove, na način koji
ne predstavlja opasnost ni za ljude ni za korisne životinje, niti za naš okoliš. O
tome mora voditi računa svaki proizvođač povrća i shvatiti da je zaštita bilja (pa
tako i povrća) odn. fitomedicina znanost koja je za bilje ono što je za čovjeka
medicina. Stoga zaštita povrća nije jednostavna, pa isključivo o stručnom znanju
povrćara i njegovoj savjesti ovisi hoće li postići potreban uspjeh bez neželjenih
posljedica. Zato ponovno upozoravamo da je potrebno pomno pročitati one
dijelove ove knjige koji se bave sredstvima za zaštitu bilja i njihovom primjenom
u zaštiti povrća.
tiltiwji; musitf i >1 ir w.,.; ii.lii
Ekološka proizvodnj a povrća i zaštita te
proizvodnj e
Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda
dao je naziv i definiciju ove proizvodnje pa bi trebalo prestati upotrebljavati razli-
čite druge nazive (organska, biološka proizvodnja, proizvodnja zdrave hrane itd.)
za taj sustav proizvodnje. Stoga je i izraz "ekološka proizvodnja povrća" strogo
odreden. Prema navedenom Zakonu ekološka proizvodnja posebni je sustav
održiva gospodarstva koji se maksimalno prilagodava prirodi a minimalno rabi
dozvoljene tehnologije, uključivši agrokemikalije. Prema našoj definiciji ekološka
je proizvodnja takva proizvodnja koja zahvaljujući posebnom znanju proizvođa-
ča, koristeći pretežno izvore vlastita gospodarstva i provodeći ekološki prihvatlji-
vu tehnologiju, proizvodi hranu i druge poljoprivredne proizvode.
Ekol oška pr oi z v odnj a organi zi rana je, regi stri rana i nadzi rana pro-
i zvodnj a, a proi zvod evi denti ran i certificiran. Takvom, zakonom propisa-
nom sustavu proizvodnje, trebaju se prilagoditi postojeće organizacije koje su do
sada također propagirale razne načine ekološki prihvatljive proizvodnje i koje
su, dijelom, zaslužne što je taj Zakon uopće donijet.
Proizvodnja (neorganizirana) povrća bez primjene agrokemikalija ali bez ispu-
njenja zakonskih uvjeta, moguća je, dapače, često se može preporučiti u proi-
zvodnji za vlastite potrebe ili kao hobby. Međutim pri stavljanju takvih proizvoda
na tržište treba spriječiti moguće prijevare kupaca pa nije dopušteno deklarirati
da je to ekološka proizvodnja ili ekološki proizvod itd.
Zakonom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvo-
da određeno je da se takvom proizvodnjom drži proizvodnja u proizvođača koji
su se upisali u upisnik proizvođača, koji su prihvatili proizvoditi prema smjerni-
cama propisanim za tu proizvodnju i prema smjernicama nadzorne organizacije i
koji su prihvatili nadzor nad svojom proizvodnjom i proizvodima. Proizvođač u
ekološkoj proizvodnji treba imati osnovno znanje o sustavu ekološke proizvod-
nje i treba surađivati sa savjetodavnom službom. Samo proizvodi takvih proizvo-
đača smiju se deklarirati kao ekoproizvodi. Za način proizvodnje i kakvoću pro-
izvoda garantira uz proizvođača i država, jer je cijela djelatnost pod državnim
nadzorom.
Preporučuje se udruživanje manjih proizvođača u stručno vodene specijali-
zirane ekološke poslovne organizacije učlanjene u slične međunarodne organi-
zacije radi osiguranja stručne pomoći, a pogotovu radi povoljnog plasmana pro-
izvoda.
Zakon propisuje da Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva (MPŠ) vođi upi-
snike proizvođača, uvoznika ekoloških proizvoda, nadzornih stanica za stručni
nadzor nad ekološkom proizvodnjom i ovlaštenih laboratorija. Uz uvodno spo-
menuti Zakon MPŠ objavilo je niz pratećih propisa.
Proizvođač se treba upisati u upisnik kod MPŠ-a, povezati s ovlaštenom
nadzornom stanicom i prema potrebi učlaniti u jednu registriranu ekološku or-
gnizaciju. Od nadzorne stanice, a katkad i od organizacije u kojoj je član, treba
preuzeti uvjete (smjernice) proizvodnje, te proizvoditi pridržavajući se tih uvjeta.
Ekološka proizvodnja podliježe obvezatnom stručnom nadzoru nadzorne stani-
ce ovlaštene od MPS. Ako je potrebna kvaliteta se proizvoda provjerava u ov-
laštenim laboratorijima.
Da bi se proizvođač koji želi ekološki proizvoditi povrće upisao u upi sni k
(a i učlanio u neke priznate nacionalne ili regionalne organizacije), treba udovo-
ljavati nizu uvjeta. Jedan od najhitnijih jest povijest njegova gospodarstva, tj, što je
uzgajano i primjenjivano na površinama gospodarstva u posljednje četiri godine.
Tko je u to vrijeme primjenjivao insekticide na osnovi kloriranih ugljikovodika ili
neke perzistentne herbicide, morat će čekati nekoliko godina da može na tim
površinama prići ekološkoj proizvodnji. Naša brojna zapuštena zemljišta, pa i
cijela gospodarstva, na kojima se nekoliko godina nije ništa proizvodilo, mogu
odmah početi ekološku proizvodnju. Površine uz prometne ceste nisu prikladne
za ekološku proizvodnju (zbog olova iz benzina), a niti površine koje neposred-
no graniče s velikim nasadima koji proizvode (i zaštićuju) na konvencionalni
način (zbog zanošenja). Povoljnim se drži postojanje živica, travnjaka, ugara i
neobrađenih površina u sklopu gospodarstva, jer te površine služe održavanju
mnogih prirodnih neprijatelja štetnika. No te površine mogu biti i izvor zaraza
(npr. poljskih glodavaca), pa na njima treba provoditi određene preventivne mje-
re, npr. izlaganje zatrovanih mamaca u šupljim cijevima i si. Gospodarstvo se
mora obvezati da će uzgajati veći broj biljnih vrsta, pa se često traži da niti jedna
vrsta, ne smije biti zastupljena na više od 25 % površina.
Pri upisivanju u upisnik proizvođač daje podatke o namjeravanoj ekološkoj
proizvodnji povrća i prilaže izjavu "da je upoznat s propisima i pravilima eko-
loške proizvodnje, kao oblik posebnog povjerenja između proizvođača i po-
trošača".
Sukl adnost ekol oške pr oi z v odnj e nadzi r u ovl ašt ene nadz or ne stani-
ce, ovl ašt eni i spi t ni l aborat ori j i i pr av ne os obe za pr ov e dbu pos t upka
potvrđi vanj a ekol oške proi zvodnj e. Početkom 2003. g. bile su registrirane:
nadzorne stanice "Biopa", Osijek, i "Prva ekološka zadruga", Gundinci; ispitni
laboratorij "Croatiakontrole", Zagreb, i jedna pravna osoba za provedbu postup-
ka potvrđivanja ekološke proizvodnje: "Biopa", Osijek. Nadzorne stanice moraju
biti registrirane u upisniku nadzornih stanica MPŠ-a uz navod vrsta proizvodnji
za koje mogu obavljati stručni nadzor.
Nadzorna stanica, sukladno našim propisima, pravilima međunarodnih or-
ganizacija, ali i željama poznatog kupca, propisuje smjernice za proizvodnju sva-
ke kulture. Nadzorna stanica obavlja i nadzor tehnološkog procesa proizvodnje i
prema potrebi uključuje ovlašteni ispitni laboratorij.
Gospodarstvo mora prihvatiti propisane smjernice (uvjete proizvodnje) te
biti suglasno s nadzorom nad cjelokupnom proizvodnjom. Smjernice sadrže brojne
vrlo različite uvjete (plodored, gnojidbe, mehanizacije, njege itd.), no ograniče-
nja u zaštiti bilja najopsežnija su i najvažnija. Naši propisi točno propisuju koja su
sredstva za zaštitu bilja (SZB) dozvoljena u ekološkoj proizvodnji (tablica). Ta je
lista usklađena s propisom EU, no sukladno znanstvenim spoznajama stalno se
dopunjava i mjenja. Slična je lista najvažnije međunarodne organizacije u Europi
IFOAM-a (International Federation of Organic Agriculture Movements), koja ta-
kođer propisuje niz smjernica i pomaže nacionalnim organizacijama u radu. U
Hrvatskoj postoji više nacionalnih ("Bios") i regionalnih ("Eko-Liburnija", "Bio-
pa", "Ekop-Istra", "Planeta" itd.) organizacija, od kojih su neke članice IFOAMA,
no dosad nisu jače proširile svoju djelatnost. Nacionalne organizacije prilagođuju
smjernice prema zahtjevima kupca, ali ih ne mogu ublažiti ispod smjernica propi-
sanih našim propisom.
U odnosu na sredstva za zaštitu bilja naši propisi (NN 91/2001 - prilog 2.)
dozvoljavaju primjenu slijedećih sredstava u ekološkoj proizvodnji sukladno po-
sebnim propisima za zaštitu bilja:
1. Tvari biljnog ili animaliiog podrijetla
Naziv tvari Opis
Azadirahtin (ekstrakt biljke Azadirachta
indica neem drvo)
Insekticid, samo u proizvodnji sjemena
i vegetativog materijala
Pčelinji vosak Za zamazivanje rana nakon reza
Želatina Insekticid
Hidrolizirani proteini Atraktanti, u kombinaciji s dmgim
proizvodima s ovog popisa
Lecitin Fungicid
Biljna ulja (npr. mente, bora itdO Insekticidi, akaricidi, fungicidi, inhibitori
klijanja
Piretrin (ekstrakt Chrysanthemum
cinerariaefolium)
Insekticid
Kvasija (ekstrakt Quassia amard) Insekticid, repelent
Rotenon (ekstrakt Derris spp.&
Lonchocarpus spp. & Terphrosia spp.)
Insekticid
2. Mikroorganizmi za biološko suzbijanje
Bakterije, virusi, gljivice
(npr. B. t., granuloza)
Samo pripravci koji nisu
genetički preinačeni
3. Tvari u klopkama ili dispenzerima
Diamonijski fosfat Atraktant, samo u klopkama
Metaldehid Limacid, samo u klopkama s dodatkom
repelenta za više životinje
Feromoni Insekticidi, atraktanti, u klopkama i
dispenzerima
Piretroidi deltametrin i lambdacihalotrin Insekticidi, u klopkama s atraktantom za
suzbijanje maslinove i mediteranske muhe
4. Ostale tvari iz tradicionalne pri mj ene u ekološkoj pol j opri vredi
Naziv tvari Opis
Bakar (hidroksid, oksiklorid, sulfat, oksid) Fungicid
Kalijeve soli masnih kiselina
(mekani sapuni)
Insekticidi
Kalcijev polisulfid Fungicid, insekticid, akaricid, samo za
zimsku primjenu na voćke, masline i
vinovu lozu
Parafinska ulja Insekticidi, akaricidi
Mineralna ulja Insekticidi, fungicidi, samo za voćke,
masline, vinovu lozu i tropske kulture
do 31. 3. 2002.
Kalijev permangnat Fungicid, baktericid, samo za voćke,
masline i vinovu lozu
Kremeni pijesak Repelent
Sumpor Fungicid, akaricid, repelent
U tekstu Pravilnika dozvoljavaju se još vodeno staklo, kameno brašno, upo-
treba sterilnih mužjaka, etilni alkohol, diatomejska zemlja i kava (ekstrakt korijena
biljke Piper methysticum). U proizvodnji povrća u zatvorenom prostoru dozvoljena
je samo fizikalna sterilizacija tla: parenjem i solarizacijom.
Nadzorna stanica obavlja sveobuhvatni nadzor i nenajavljene stručne nadzo-
re tehnološkog procesa, o čemu sastavlja zapisnik. U slučaju sumnje uzima uzor-
ke i dostavlja ih ovlaštenom ispitnom laboratoriju. Ovlašteni laboratorij svoj nalaz
dostavlja nadzornoj stanici.
Na temelju zapisnika nadzorne stanice i pripadajuće dokumentacije labora-
torija pravna osoba za provedbu postupka potvrđivanja ekološke proizvodnje
izdaje potvrdnicu.
Proizvođač (ili organizacija u koju je učlanjen) treba sačiniti deklaraciju eko-
loškog proizvoda kojom se nedvosmisleno prepoznaje ekološki proizvod. U njoj
se, uz ostalo, navodi naziv i adresa proizvođača, upisni broj upisnika, natpis koji
pokazuje da je to ekoproizvod, naziv nadzorne stanice i broj potvrdnice.
Proizvođač temeljem potvrdnice i sačinjene deklaracije može od MPŠ dobiti
zaštitni znak "ekoproizvod" za određenu vrstu i količinu proizvoda. Znak eko-
loškog proizvoda okruglog je oblika, ima natpis EKOLOŠKI PROIZVOD HRVAT-
SKE - ORGANIC PRODUCT OF CROATIA. Taj znak treba pomoći da se proizvod
lakše proda po povoljnijoj cijeni jer iza njega stc^'i složeni sustav nadzora koji
garantira način proizvodnje i kvalitetu povrća. MPS vodi evidenciju proizvoda za
koje je izdao znak "ekoproizvod".
MPŠ vodi i upisnik uvoznika ekoloških proizvoda da bi se i za uvozne proi-
zvode ekološke proizvodnje osigurali jednaki uvjeti kao i za domaću proizvodnju.
Treba posebice istaknuti da je EU zabranila deklarirati bioproizvodima ili
ekološkim proizvodima one proizvode koji se ne proizvode u organiziranoj pro-
izvodnji sukladno navedenim načelima. Dmgim riječima kažnj i vo je nazvati
bi opr oi zvodom (ekoproi zvodom) neki proi zvod proi zvodnj a koj ega ni j e
pri j avl j ena i nadzi rana sukl adno smj erni cama.
Ekološka pol j opri vreda treba, u načelu, proi zvodi ti za poznatog kup-
ca. Prije početka proizvodnje trebaju biti poznati zahtjevi koje budući kupac po-
stavlja za te namirnice i te dodatne zahtje-
ve treba ugraditi u postojeće smjernice. Ku-
pac ne može ublažiti propisane smjernice
niti smjernice organizacije koja organizira
proizvodnju. Kupci mogu biti inozemne
trgovačke kuće, naši trgovački lanci, hotel-
ska poduzeća itd. Moguća je i izravna ma-
loprodaja potrošačima, no zbog više cije-
ne najbolji su izgledi u izravnom izvozu ili
neizravnom izvozu putem turizma.
Upravo zbog oštrih ograničenja primje-
ne SZB, za proizvode ekološke poljopriv-
rede često se propisuju nešto blaži standar-
di kvalitete, što znači da se, primjerice, to-
lerira nešto veći postotak oštećenja lišća ze-
lja, postojanje mrlja krastavosti na krastav-
cima i si. Time se bitno ne smanjuje kakvo-
ća proizvoda pri konzumaciji, ali smanjuje se kakvoća odredena izgledom ploda.
Prava se ekološka proizvodnja nekih kultivara krumpira (osjetljivih na plamenja-
ču) teško postiže uzgojem uobičajenih kultivara koje prihvaća tržište ili je ona
Si. 62. Izgled zaštitnog znaka hrvatske
ekološke proizvodnje
A B DK RN F D GR IRL I L NL P E S UK EU CZ H PL SLO CH
SI. 63. Udio površina ekološke proizvodnje u nekim europskim državama u 2001. i 2002. i
znatno skuplja od integrirane zaštite bilja. Ekološka proizvodnja kultivara krum-
pira otpornijih na plamenjaču lakša je i jeftinija, no tržište manje prihvaća te kul-
tivare. Slično se već javlja i za druge vrste povrća. Ti primjeri pokazuju neke po-
teškoće u ekološkoj poljoprivredi, zbog kojih taj sustav proizvodnje zahtijeva izv-
jesno sniženje dosadašnjih kriterija u odnosu na kakvoću proizvoda.
U zemljama EU države različitim mjerama pogoduju ekološkoj proizvodnji.
Tako su ekološki povoljna sredstva za zaštitu bilja u nekim državama oslobođena
poreza, a ostala su oporezovana. Države daju znatne novčane poticaje za površine
pod ekološkom proizvodnjom ili proizvode te proizvodnje i različite druge po-
godnosti. I u Hrvatskoj se ekološkoj proizvodnji sukladnoj Zakonu daje odrede-
na potpora. No najvažnije je što se u državama EU više ne dopuštaju nered i
prijevare te se strogo propisuje tko smije svoje proizvode deklarirati ekološkim
proizvodima i kao takve prodavati. U tim državama površine ekološke proizvod-
nje zauzimaju prosječno oko 2-4 % ukupnih površina (grafikon si. 63.).
Ekološka proizvodnja najviše je raširena u bogatim zemljama zapadne Euro-
pe i u SAD upravo zato što standard tamošnjih stanovnika omogućuje kupovanje
i nešto skuplje hrane proizvedene tim postupkom. U 2001. g. ekološka proizvod-
nja u Njemačkoj obuhvaćala je 12000 gospodarstava s 3,2 % površine, a u Francu-
skoj 9000 gospodarstava na 1,3 % površine.
Svakome tko želi na ekološki način proizvoditi hranu treba pomoći i upozoriti
ga da sve potrebne upute može dobiti od poljoprivredne savjetodavne službe
koja već ima specijalizirane stručnjake za takvu proizvodnju. No, treba upozoriti
i na teškoće na koje će naići pri tome. Upravo stoga stručnjaci - fitomedicinari
procjenjuju da je proizvodnja povrća na polju sukladna integriranoj zaštiti bilja u
većini slučajeva u ovom trenutku prikladnija za hrvatsku poljoprivredu. Nasuprot
tome, u proizvodnji povrća u zatvorenom prostoru treba prići ekološkoj proi-
zvodnji u objektima gdje to dopušta znanje zaposlenih.
Vn. BOLESTI POVRĆA KOJE SE
PRENOSE SJEMENOM I NJfflOVO
SUZBIJANJE
Sjeme je dio biljke koji sadrži klicu života i u povoljnim uvjetima okoline
klija, razvija se u biljku i stvara nove reprodukcijske organe, odnosno sjeme. Osim
što je izvor i početak svakog života, sjeme (ovisno o vrsti) sadrži ugljikohidrate,
bjelančevine, ulja, vitamine, minerale i druge tvari prijeko potrebne za početni
razvoj biljke. Te su tvari istovremeno i supstrat pogodan za naseljavanje i razvoj
mnogih mikroorganizama (gljivica, bakterija, virusa i dr.). Medu njima su svaka-
ko najbrojnije gljivice. Radi te činjenice, sjemenom povrća prenose se uzročnici
mnogih biljnih bolesti koji mogu:
1. uzrokovati slab start u proizvodnji (neujednačen sklop radi smanjene kli-
javosti i energije klijanja, te paleži klice),
2. povećati troškove zaštite,
3. izravno umanjiti urod,
4. smanjiti kakvoću uroda u polju i skladištu,
5. zaraziti novim uzročnicima bolesti nezaražena područja (oprez - većinu
sjemena povrća uvozimo!!), i
6. povećati parazitni potencijal mikoza, rjeđe bakterioza, u tlu.
Broj uzročnika bolesti koji se prenose pojedinim vrstama varira, te obično i
veći broj uzročnika bolesti prenosi sjeme koje sadrži viši postotak hranjivih tvari.
Sjeme kupusnjača prenosi oko 18 vrsta gljivica i 2 bakterije; sjeme graha prenosi
26 vrsta gljivica, 7 vrsta bakterija i 5-9 virusa itd. Svi uzročnici bolesti koji se pre-
nose sjemenom nisu jednako opasni i štetni. Posebno mjesto zauzimaju gljivice,
jer s mikozama najčešće imamo problema u proizvodnji povrća.
Uzročnike bolesti nalazimo:
1. na površini sjemena, obično u obliku spora, rjeđe micelija - to je kontami -
naci j a sj emena. Uzročnik miruje na sjemenu do sjetve, a tada raste, razmnaža se
i zarazi mladu klicu ili biljku {Alternaria spp. Ascocbyta pisi, Fusarium spp.,
Sderotinia sderotiorum, Stemphylium spp,, Tobacco mosaic virusiid^.
2. pliće ili dublje u sjemenoj lupini (npr. gljivice u obliku dormantnog mice-
lija) i tada govorimo o zarazi {Alternaria spp., Ascocbyta spp., Botrytis cinerea,
Colletotricbumspp., Septoria apiicola, Verticilliumspp., Pseudomonasspp., Xan-
tbomonas spp.. Bean common mosaic Vxxns, Cucumber mosaic, Tobacco mosa-
ic, Tomato spotted wilt iid^.
3. u unutrašnjosti sjemena u endospermu ili u samom embriju {Alternaria
spp., Ascochyta pisi, Fusarium spp., Phoma lingam, Rhizoctonia solani, Cor-
ynebacterium michiganense, Pseudomonas lachrymans, Xanthomonas phaseo-
li, Bean commom mosaic, Cucumber mosaic, Lettuce mosaic, Pea seed-borne
mosaic, Tobacco mosaic itd.) - to je unut arnj a zaraza sj emena.
4. na zaraženim biljnim ostacima i sklerocijima pomiješanim sa sjemenom
(razni uzročnici, Sclerotinia spp., Sclerotium spp. itd.) - to je također kontami -
naci j a.
Zdravstveno stanje sjemena povrća vrlo je važan čimbenik kakvoće sjemena,
uz ostale, ne manje važne, koji se utvrđuju kontrolom u ovlaštenim laboratoriji-
ma (čistoća sjemena, klijavost, energija klijanja, postotak vlage u sjemenu te ap-
solutna masa).
Utvrđivanje zdravstvenog stanja sjemena obavlja se za potrebe:
1. odredivanja kakvoće sjemena,
2. karantenske službe,
3. davanja svjedodžbe pri aprobaciji,
4. odabira odgovarajućeg fungicida za tretiranje sjemena,
5. provjere kakvoće tretiranja sjemena,
6. kontrole tijekom skladištenja,
7. procjene otpornosti sorata itd.
Radi suzbijanja bolesti povrća koje se prenose sjemenom potrebno je provje-
riti zdravstveno stanje sjemena namijenjenog sjetvi kao primarnog izvora zaraze.
Na to nas obvezuju i postojeći zakonski propisi.
Analize zdravstvenog stanja sjemena povrća obavljaju specijalizirani, ovlašteni
laboratoriji po standardnim, propisanim metodama. Prve medunarodno priznate
metode za utvrđivanje zdravstvenog stanja sjemena {International Rules for Seed
Testing objavila je ISTA (International Seed Testing Assotiation) 1928. godine. U
njima se, u dijelu koji se odnosi na zdravstveno stanje, preporučuje da se obrati
posebna pozornost na Ascochyta pisi na grašku i Colletotricbum lindemutbia-
num na grahu. Metode određivanja zdravstvenog stanja sjemena moraju biti brze,
ponovljive, jednostavne, što je moguće jeftinije i pouzdane. To znači da su rezul-
tati analiza izraženi u postocima u visokoj korelaciji sa zarazom koja se dobije
sjetvom tog sjemena u polju. Za pojedine grupe uzročnika (gljivice, bakterije,
vimse), pa čak i za pojedine patogene postoje posebne metode. Njima se utvrđu-
je koji su uzročnici i u kojem postotku prisutni, te njihova lokacija (kontaminaci-
ja, zaraza ili unutarnja zaraza).
Metode određivanja zdravstvenog stanja sjemena možemo podijeliti u dvije
skupine. Prvu čine metode koje ne zahtijevaju naklijavanje sjemena, a drugu me-
tode uz prethodno naklijavanje sjemena.
U metode bez prethodnog naklijavanja ubrajamo:
1. pregl ed natural nog sj emena (za: Sclerotinia sclerotiorum, Septoria api-
icola itd.). Stereomikroskopom koji povećava 50-60 puta i uz dobru osvijetljenost
traže se tamne pjege na sjemenu, promjene boje i sve što upućuje na zarazu.
2. test i spi ranj a (za: Alternaria spp., Cercospora beticola, Fusarium spp.,
Peronospora spp., Stemphylium spp., nematode itd.). To je kvantitativna i kvali-
tativna metoda prema kojoj se odredena količina sjemena mučka u propisanoj
količini vode uz dodatak deterdženta ili u alkoholu, a dobivena suspenzija ispitu-
je se mikroskopiranjem.
3. metoda osvj etl j avanj a ili l umi ni scent na metoda (za: Ascochyta pisi,
Xanthomonas phaseoli, Pseudomonas phaseolicola itd.). Svjetiljkom koja zrači
ultraljubičaste zrake (kvare lampa) osvijetli se u tami sloj od jednog sjemena i
zaražena mjesta na sjemenu ubrzo fluoresciraju, i to ako je sjeme zaraženo s Ascoc-
hyta pisi, karakterističnom žutozelenom svjetlošću, a ako je zaraženo s Pseudo-
monas phaseolicola ili Xanthomonas phaseoli, tipičnom plavičastobijelom
svjetlošću.
Važno je naglasiti da niti jedna metoda iz grupe metoda bez prethodnog na-
klijavanja nije dovoljno pouzdana i treba ih nadopuniti metodama iz skupine uz
naklijavanje sjemena.
U metode uz prethodno naklijavanje ubrajamo:
1. kl asi čnu met odu na filter papi ru, odnos no nj ezi nu modi f i kaci j u
met odu i zmrzavanj a (za: Fusarium spp., Phoma lingam itd.), koje su najrašire-
nije, jeftine, jednostavne i prikladne za sve vrste sjemena povrća;
2. met ode na agaru, odnos no na hr anj i vi m podl ogama (za: Ascochyta
spp., Fusarium spp,, bakterije itd.), najprikladnije su za odredivanje duboke, unu-
trašnje zaraze patogenim gljivicama i bakterijama koje sporo rastu;
3. uzgoj u pi j esku i zeml j i (za: Ascochyta spp., Fusarium spp., Rhizocto-
nia solani, bakterioze, viroze itd.), za dokazivanje bolesti kojima se simptomi
javljaju tek u fazi mladih biljčica na kotiledonima, prvim listovima, bazi stabljike
ili korijena;
4. metoda i spi ti vanj a zaraze uzgoj em u pol j u za ispitivanje prisutnosti
karantenskih bolesti u tzv. karantenskim poljima;
5. metode dokazi vanj a vi rusa koji se prenose sjemenom i koje se inače
primjenjuju u virusologiji:
a) metoda test-biljaka,
b) serološka metoda (precipitacija u tekućem mediju, precipitacija u agar-
skom gelu i ELISA-test).
U posljednjih dvadesetak godina jako su se razvile laboratorijske metode
utvrđivanja zdravstvenog stanja sjemena. Umjesto tradicionalne izravne laborato-
rijske analize najmanje 400 sjemenki iz uzorka, prelazi se na neizravne metode
dokazivanja prisutnosti patogenih bakterija i virusa, rjeđe gljivica u uzorku. Ta
neizravna testiranja obavljaju se imunološkim i molekularnim metodama (najno-
vija PCR = polymerase chain reaction). Potreban materijal i reagensi koji se
upotrebljavaju u tim testovima često su dostupni u komercijalnim kitovima, koji
se razlikuju po osjetljivosti i specifičnosti za pojedine patogene. Standardne me-
tode traže puno rada, vremena za svaku fazu (priprema, inkubacija, determinaci-
ja ili analiza) i iskusnog analitičara, o čijoj stručnosti ovise konačni rezultati, a
nove metode zahtijevaju puno manje rada, rezultati se mogu dobiti već za 24 sata,
pogodne su za automatizaciju, kvalitativne su i kvantitativne i u jednom testu
može se determinirati jedan ili više patogena. Iako su to metode za ovo tisućljeće,
većina ih još mora proći standardizaciju.
Na os nov i anal i ze zdravst venog stanj a sj emena, u s kl opu s j emens ke
kont rol e, odl učuj e se j e l i s j eme pr i kl adno za sj etvu i odabi r e se odgova-
raj ući f ungi ci d za treti ranj e sj emena, ako j e t o pot rebno.
Tretiranje sjemena poznato je već tri stoljeća, a u usporedbi s drugim meto-
dama može se reći da je to najjednostavnija, ekološki i gospodarski najprihvatlji-
vija metoda zaštite bilja. To je postupak nanošenja pripravka na sjeme ili druge
mjere preventivnog suzbijanja širenja biljnih bolesti putem zaraženog sjemena.
Razlikujemo kemijske, fizikalne i biološke načine tretiranja sjemena. Osim pra-
vog sjemena, tretiramo i sadni materijal npr. gomolje krumpira.
U kemijskom tretiranju primjenjuju se razni kemijski spojevi koji imaju bak-
tericidno, rjeđe virocidno, a najčešće fungicidno djelovanje.
Za suzbijanje bakterija na površini sjemena u svijetu se sjeme povrća moči u
kiselinama ili izbjeljivačima (najčešće NaClO) odredene koncentracije i propisa-
no vrijeme. Rjeđe se primjenjuju virocidi, npr. Na^PO^ za suzbijanje kontaminaci-
je sjemena rajčice s TMV.
U proizvodnji sjemena za tretiranje se najčešće primjenjuju fungicidi. Fungi-
cid za tretiranje sjemena mora djelovati fungicidno ili bar fungistatički na prisutne
gljivice, te imati zaštitno djelovanje i nakon sjetve da bi suzbio infekciju sjemena
ili mladih biljčica u kritičnom razdoblju od gljivica iz tla.
Prema postojećim propisima (Pravilnik o vrstama poljoprivrednog bilja čije
sjeme mora biti tretirano fungicidom, NN 74/01) sjeme povrća ne mora biti treti-
rano prije sjetve, no Mjerila u Pravilniku o obveznom zdravstvenom pregledu
usjeva, sjemena i sadnog materijala (NN 53/91) odreduju dopušteni postotak uzroč-
nika bolesti na sjemenu u prometu.
Za odabir odgovarajućeg fungicida za tretiranje sjemena potrebno je znati:
1. rezultate analiza zdravstvenog stanja sjemena - dakle koje su gljivice pri-
sutne u kojem postotku i točno gdje na sjemenu (na površini, pliće ili dublje u
sjemenoj lupini ili u unutrašnjosti sjemena),
2. mehanizam djelovanja svih aktivnih tvari u prometu u Hrvatskoj,
3. spektar njihove djelotvornosti (tablica 2.), te
4. učinke prije i nakon sjetve (tablica 3.).
Prema mehanizmu djelovanja fungicide dijelimo na kontaktne i sistemične.
Kontaktne fungicide čine preparati (tiram, kaptan, mankozeb, iprodion, dje-
lomično derivati kinolina, PCNB; fludioksonil i dr.) koji suzbijaju mikrofloru na
površini sjemena i u neposrednoj blizini sjemena u tlu. Većina ih sprečava proce-
se staničnog disanja gljivica. Osjetljivost pojedinih kultura prema tim preparatima
je različita. Sistemični fungicidi (benomil, fosetil-Al, karbendazim, karboksin, me-
talaksil, tiabendazol itd.) jesu fungicidi koji su pronađeni u posljednja tri desetlje-
ća. Dopiru svojim djelovanjem i do mjesta unutarnje zaraze. Mehanizam njihova
djelovanja sastoji se od dezorganizacije jedne ili više faza u metabolizmu stanice
gljivica koje suzbijaju. Fungicidna doza sistemika znatno je niža od fitotoksične.
Pripadaju u grupe manje otrovnih preparata. Negativna se svojstva sistemičnih
fungicida očituju u vrio uskom spektru djelovanja na gljivice uzročnike bolesti te
u mogućnosti pojave rezistentnosti uzročnika, a i dosta su skupi. Upotreba siste-
mičnih fungicida opravdana je pri dubokoj zarazi sjemena koja se ne može suzbi-
jati kontaktnim fungicidima.
U svijetu postoji mnogo veći izbor fungicida za tretiranje sjemena povrća
nego u Hrvatskoj. Razloge treba tražiti u malim količinama potrebnim za tu na-
mjenu, a stoga, i razumljivo, slaboj zainteresiranosti stranih proizvođača fungici-
da za dobivanje dozvole za tretiranje sjemena pojedinih vrsti povrća u Hrvatskoj.
U nas se jedino tiram primjenjuje za tretiranje svih povrtnih vrsta, uključujući i
kulture sitnog sjemena. Preparati na osnovi kaptana imaju dozvolu samo za sje-
Tablica 7. Dj el otvornost fungi ci da na patogene važni j i h vrsta sj emena
povrća
Vrste
sjemena
Patogen Djelatna tvar fungicida
Colletotnchum
lindemuthianum
kaptan, karbendazim + bakrenihidroksikinolat*,
tiabendazol*
Grah
Fusarium spp.
kaptan,
karbendazim + bakrenihidroksikinolat*, PCNB*,
tiabendazol*, tiram
Pythium spp. kloroneb*, metalaksil*
Rhizoctonia solani azoksistrobin*, kloroneb*, PCNB*,
Sderotium rolfsii kloroneb*
palež klice azoksistrobin*, kaptan*, karboksin*, tiram*
Ascochyta spp.
cimoksanil + mefenoksam + fludioksonil*,
kaptan,
kaptan + karbendazim + fosetil-Al*, karbendazim*,
karbendazim + bakrenihidroksikinolat*,
karbokkarboksin + tiram*,
ofurace + folpet*,
prokloraz*, tiabendazol*
Grašak
Fusarium spp.
tiram, kaptan, karbendazim + bakrenihidroksikinolat*,
tiabendazol*
Peronospora viciae
cimoksanil + mefenoksam + fludioksonil*,
kaptan + karbendazim + fosetil-Al*, ofurace + folpel*
Rhizoctonia solani azoksistrobin*
palež klice
azoksistrobin*,
cimoksanil + mefenoksam + fludioksonil*, kaptan*,
kaptan + karbendazim + fosetil-Al*,
karbendazim + bakrenihidroksikinolat*,
karboksin + tiram*, ofurace + folpet*, tiram*
Vrste
sjemena
Patogen Djelatna tvar fungicida
Krumpir
Fusarium 5pp. imazalil + tiabendazol*, fludioksonil*, tiabendazol*
Krumpir
Phoma sp. imazalil + tiabendazol*, tiabendazol*, tiofanat-metil*
Krumpir
Helminthosporium
solani
pencikuron + tolilfluanid*
Krumpir
Rhizoctonia solani benomil*, flutolanil*, flutolanil + mankozeb*, iprodion,
mankozeb*, mepronil*, pencikuron, pencikuron
+ tolilfluanid*, tiabendazol*,
tolklofos-metil*
Kupusnjače
Alternaria
brassicicola
tiram
Kupusnjače
Alternaria spp.
iprodion*, karbendazim*,
karbendazim + bakrenihidroksikinolat*,
tiram*
Kupusnjače Botrytis cinerea
iprodion*, karbendazim*,
karbendazim + bakrenihidroksikinolat*
Kupusnjače
Phoma lingam
iprodion*, karbendazim*,
karbendazim + bakrenihidroksikinolat*, karbendazim*,
tiofanat-metil*, fenpropimorf*, tiram*
Kupusnjače
Sderotinia
sderotiorum
karbendazim + bakrenihidroksikinolat*
Kupusnjače
palež klice tiram*, captan*
Luk
Botrytis sp^.
iprodion*, maneb + tiofanat-metil*, procimidon*,
prokloraz*, tiofanat-metil*
Luk
Fusarium spp. maneb + tiofanat-metil*, prokloraz*, tiofanat-metil*
Luk
Sderotinia
sderotiorum
iprodion*
Luk
palež klice tiram*
Mrkva
Alternaria spp. tiram, iprodion*
Mrkva Fusarium spp. tiram Mrkva
palež klice tiram*
Peršin
Alternaria daud iprodion*
Peršin
palež klice tiram*
Celer
Pythium spp. oksadiksil*
Celer
palež klice tiram*
Paprika palež klice tiram*
Rajčica palež klice kaptan*, mankozeb*, tiram*
Salata palež klice tiram*
Špinat
Phythium spp. oksadiksil*
Špinat
palež klice himeksazol*, kaptan*, tiram*
* preparati djelotvorni po literaturi, koji nemaju u nas dozvolu za primjenu za tu svrhu
me graha i graška, a preparati na osnovi iprodiona i pencikurona za tretiranje
gomolja krumpira. Hrvatska uvozi većinu sjemenena potrebnog za proizvodnju
povrća. Iznimno se može uvesti sjeme koje je tretirano djelatnom tvari koja nema
dozvolu za promet i primjenu u Republici Hrvatskoj, uz uvjet da djelatna tvar ima
dozvolu za tu namjenu u zemljama Europske unije i uz pozitivno mišljenje Zavo-
da za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu Republike Hrvatske o opravdanosti
primjene toga sredstva.
Obično su fungicidi koji se primjenjuju za tretiranje sjemena obojeni (na-
češće crvenom bojom) da bi se izbjegle moguće zamjene, a i taj podatak mora biti
naveden u deklaraciji, koja je tiskana na ambalaži sjemena.
Tablica 8. Učinak fungi ci da pri j e i posl i j e sjetve ovi sno o metodi treti-
ranj a
Metoda
tretiranja
Zadržavanje
preparata na
tretiranom
sjemenu
Primarni učinak
(prije sjetve)
Sekundarni
učinak
(poslije
sjetve)
TEKUĆI PREPARATI
Močenje u otopini ili
suspenziji
malo ili ništa, neki pre-
parati mogu biti adsor-
birani
praktično sav učinak u
trenutku močenja
nema ga ili je ma-
len iz adsorbira-
nog preparata
Muljanje
(slurry metoda)
znatne količine, ovisno
0 adhezivnosti
glavni učinak tijekom
tretiranja difuzijom i hla-
pljenjem
malen ili priličan
Vlaženje koncentrira-
nom, obično volatil-
nom tekućinom
ostatak na površini ovi-
si o količini upotrijeblje-
ne koncentracije
glavni učinak tijekom
tretiranja i skladištenja
difuzijom i hlapljenjem
malen ili priličan
PRAŠIVO
Zaprašivanje sjemena znatna količina, ovisno
o adhezivnosti prepara-
ta i koncentraciji aktiv-
ne tvari u njemu
praktično ga nema, osim
od volatilnih preparata
sav učinak pod
utjecajem vlage iz
tla
Piliranje sav preparat u peleti oko
sjemena
nema učinka sav učinak
FUMIGACIJA
Fumigacija ništa sav učinak tijekom treti-
ranja
nema učinka
TRETIRANJE VRUĆOM VODOM
Tretiranje vrućom
vodom
ništa sav učinak tijekom treti-
ranja
nema učinka
Iz svega izloženog vidi se da nema idealnoga fungicida, te od raspoloživih
preparata treba odabrati onaj koji djeluje na što širi spektar parazitskih i saprofit-
skih gljivica koje se prenose sjemenom i onih koje poslije sjetve napadaju sjeme
i klicu. Da bi se proširila djelotvorost, često se u pripravcima kombiniraju dvije ili
više djelatnih tvari. Fungicid ne smije biti otrovan za biljke i oštećivati klicu u
vrijeme klijanja ili negativno djelovati na vitalnost embrija ako je sjeme dulje us-
kladišteno. Isto tako mora imati što je moguće manju otrovnost za ljude i životi-
nje. Poželjno je da preparat dolazi u različitim formulacijama, što omogućuje tre-
tiranje različitim metodama, no bez obzira na metodu, prianjanje treba biti jedna-
komjerno, a cijena fungicida prihvatljiva. Važni su jačina zaraze i svojstva kulture
ili sorte povrća, vrijednost proizvodnje, kakvoća i cijena sjemena, te činjenica da
se potrebne količine zaraženog sjemena ne mogu zamijeniti zdravim sjemenom
iste kvalitete.
Suvi šno j e nagl ašavati da sl abo kl i j avo s j eme ne mož e akti vi rati naj -
bol j i preparat i l i da j e na zdravo, kval i tetno s j eme uči nak naj bol j eg pre-
parata mi ni mal an.
Tretiranje sjemena treba biti izvedeno kvalitetno i mora osigurati:
1. dobro i jednolično prekrivanje površine sjemena,
2. točnu, istu potrebnu dozu za svako sjeme i
3. Ijepljivošću i sposobnošću prianjanja preparata fungicid se mora zadržati
na sjemenu i tijekom uvrećavanja, transporta i sjetve.
Za provjeru kakvoće tretiranja primjenjujemo, sukladno Pravilniku o vrsta-
ma poljoprivrednog bilja čije sjeme mora biti tretirano fungicidom (NN 74/01),
sljedeće metode:
1. vizualnu ocjenu jednoličnosti pokrivanja preparata dodanom bojom (ska-
la 0-4),
2. vizualnu ocjenu intenziteta boje (skala 1-3),
3. odredivanje doze fungicida na sjemenu kemijskim metodama i
4. za praksu najbolji tzv. biotest, kvalitativna i kvantitativna metoda, koja se
temelji na reakciji osjetljivog mikroorganizma na fungicid. Tretirano sjeme stavlja
se na hranjivu podlogu u petrijevkama s jednolično raspoređenim test-mikroor-
ganizmom. Oblik i veličina inhibicijske zone, što se stvara oko tretiranog sjeme-
na, daje jasnu sliku kakvoće tretiranja s obzirom na pokrivanje površine sjemena
i dozu po jednoj sjemenci.
U svijetu se, osim izravnog nanošenja fungicida na površinu sjemena, sve
više obavlja piliranje sjemena povrća i provode novije metode, kao oblaganje
sjemena (" film coating") i inkrustacija.
Prednost je piliranja u pravilnom obliku (mala kuglica) i jednakoj veličini
svake pelete u kojoj može, osim fungicida, biti, ako je potrebno, i insekticid i
mikroelementi. Uniformnost i oblik omogućavaju lakšu i preciznu sjetvu.
U metodi oblaganja sjemena nosač sredstva za zaštitu bilja jest tekući adhe-
zivni polimer (polimerni priljepljivač) kojim se prska sjeme u struji hladnog ili
toplog zraka. Već tijekom tretiranja naneseni se sloj (" film") osuši. Ta obloga ne
utječe na klijavost, a sjeme dobiva glatku površinu i povećava mu se sipkavost,
što olakšava sjetvu.
Inkmstacija je postupak između piliranja i oblaganja sjemena. Inkmstacijska,
obojena mješavina, kojom se pune neravnine na sjemenu da bi se olakašala sje-
tva i postigla veća preciznost sjetve, sadrži i fungicid.
Uz kemijske metode suzbijanja gljivica, u mnogim zemljama suzbijaju se bak-
terioze primjenom antibiotika za tretiranje sjemena. Najčešće su to preparati na
osnovi streptomicina. U Hrvatskoj nije dozvoljena primjena antibiotika za tu na-
mjenu.
Osim kemijskih metoda za suzbijanje bolesti koje se prenose sjemenom, u
svijetu se rabe i fizikalne metode, a provodi se i biološka borba.
U fizikalnim tretiranjima najčešće se primjenjuje termički postupak (močenje
u toploj vodi, tretiranje vodenom parom ili toplim zrakom), zatim energija elek-
trona i u novije vrijeme mikrovalne pećnice.
Močenje u toploj vodi radi suzbijanja unutarnje zaraze raznim patogenim
vrstama primjenjuje se od 1920.godine, a danas se provodi za suzbijanje bakete-
rija koje se prenose sjemenom povrća (Xanthomonas campestris pw. campestris,
Xanthomonas campestris pv. vesicatoria, Clavibacter michiganensis pv. michi-
ganensisidv.) te za suzbijanje raznih uzročnika bolesti u sjemenu i na sjemenu za
ekološku proizvodnju povrća. Prema toj metodi sjeme se drži u vodenoj kupelji u
vrećici od rijetkog platna na preporučenoj, konstantnoj temperaturi dovoljnoj za
suzbijanje uzročnika bolesti, a nižoj od temperature koja bi oštetila sjeme. Ter-
mička obrada traje točno propisano vrijeme za pojedinu vrstu sjemena (celer,
cvjetaču, kupus, papriku, rajčicu, salatu, špinat i dr.) i nakon toga se sjeme hladi
pod tekućom vodom i suši. Ako je temperatura vode niža od propisane ili moče-
nje kraće, tretiranje neće suzbiti unutarnju zarazu. Ako je temperatura malo viša
ili močenje dulje traje, smanjuje se klijavost tretiranog sjemena. Postoji razlika u
osjetjivosti pojedinih vrsta na termičko tretiranje sjemena. Napose su osjetljive
Cucurbitaceae, a osjetljivost se u svih vrsta povećava sa starošću sjemena. Treti-
ranje vodenom parom ili toplim zrakom temelji se na istim načelima, no sjeme ne
treba poslije sušiti i može se primjenjivati i na vrstama u kojih bi močenje izazvalo
boranje površine sjemena ili bi se sjeme sljepilo u grudastu masu. Dozvoljena je
samo jednokratna termička obrada sjemena. Prema literaturi to sjeme ne podnosi
dulje skladištenje i treba ga ubrzo posijati i još dodatno tretirati fungicidom s
protektivnim djelovanjem.
Biološka borba temelji se na antagonizmu, antibiozi, kompeticiji ili paraziti-
zmu na uzročnicima bolesti koji se prenose sjemenom. U SAD i europskim, rje-
đe u drugim, državama, postoje komercijalni biološki pripravci za tretiranje sje-
mena. U 1999. godini 84 % tih pripravaka bilo je na osnovi bakterija (rodovi:
Bacillus, Enterobacter, Pseudomonas i Streptomyces), a samo I6 % na osnovi
gljivica (rodovi: Cladosporium, Ectomycorrhizae, Gliocladium, Phomopsis i
Trichodermd).
Poznato je da Bacillus subtilissuzbija Alternaria spp. Aspergillus spp., Fusa-
rmmspp., Rhizoctonia solani, Sclerotinia sp., Streptomyces scabies \ Verticillium
spp. u preparatima se Pseudomonas cepacia rabi protiv Fusarium spp., Pythium
spp. i Rhizoctonia solani, a Gliocladium virens protiv Pythium spp. i Rhizocto-
nia solani. Biološki preparat za tretiranje sjemena Brassicayxsi^i, krastavaca, krum-
pira, paprike i rajčice s Pythium oligandrum suzbija: Alternaria spp., Botrytis
spp., Fusarium spp., Pythium spp., Phytophtora spp., Rhizoctonia solani i dr.
Gljivica Trichoderma harzianum i druge iz istog roda paraziti su na Botrytis ci-
nerea, Fusarium spp., Pythium spp., Rhizoctonia solani, Sclerotinia sp., Sclero-
tium rolfsiiii Verticillium spp. Naveli smo samo neke poznatije primjene biopre-
parata za tretiranje sjemena koji se razvijaju od osamdesetih godina prošlog sto-
ljeća, a intenzivno posljednje desetljeće.
Budući da prijenos bolesti sjemena uzrokuje daljnje širenje bolesti u usje-
vu, dugogodišnjim radom utvrdili smo: Dobra aprobacija, provjera klijavosti i ener-
gije klijanja, ispitivanje čistoće sjemena, postotka vlage u njemu i apsolutne ma-
se, zatim analize zdravstvenog stanja sjemena uz upotrebu suvremenih metoda i
pravilan odabir fungicida prema rezultatima tih analiza uz provjeru kakvoće tre-
tiranja, jedini su pravi put u suzbijanju bolesti povrća koje se prenose sjemenom.
Sve navedene uvj ete zadovol j i t ćemo samo sj etvom dekl ari ranog sje-
mena povrća nabavl j enog u ori gi nal noj i zatvorenoj ambalaži.
Vni . ŠTETNICI RAZUCITIH VRSTA
POVRĆA
Štetnici u tl u
(žičnjaci ili kl i snj aci - Elateridae, grčice hrušta - Melolontha melolontha i
drugih hrušteva, rovac - Gryllotalpa gryllotalpa).
Ubrajaju se u najvažnije štetnike mnogih vrsta povrća. Zbog sličnih šteta, a
posebice sličnih metoda suzbijanja, obrađujemo ih zajednički.
Opis. Odrasli je klisnjak kornjaš tamne boje, dugoljasta tijela, dugačak 7-11
mm; kad padne na leda, može skočiti (klisnuti) i pasti na noge. Njegove ličinke
nazivaju se žičnjacima, zbog uskog, tvrdog tijela, dugačkog do 27 mm, žute boje.
Klisnjaka ima u nas više vrsta, koje imaju različite zahtjeve i biologiju. No sve
važnije vrste pripadaju rodu Agriotes ilineatus, ustulatus, sputator Ud).
SI. 65. Klisnjak
Si. 64. Žičnjaci
Odrasli je hrušt kornjaš smeđa tijela, dugačak 20-25 mm. Osim običnog i
izrazito najčešćeg svibanjskog hrušta, ima još nekoliko vrsta manjih hrušteva. Li-
činke hrušteva nazivaju se grčicama. Grčice imaju savinuto tijelo bijele boje s
izraženom smeđom glavom i tri para vrlo razvijenih nogu. Grčice običnog hrušta
narastu do 50 mm.
Rovac je veliki kukac, dug do 5 cm, žutosmede boje, s izraženim nogama
kopačicama. Ličinke su slične odraslom obliku.
Na vlažnim zemljištima mogu štetiti i ličinke komara {Tipula vrste).
si. 66. Grčice SI. 67. Majski /^mfKprema "Bayer")
Na napadnutom polju ti štetnici izgrizu sjeme ili klice u tlu; stoga biljke ne
niču i sklop je prorijeđen. Već izniklim biljkama može biti progrižen vrat korijena
ili oštećeno korijenje pa žute, venu i ugibaju. U gomoljima krumpira žičnjaci pra-
ve uske hodnike, grčice prave površinski izgrizena plića udubljenja, a rovac pravi
dublja udubljenja. Na dobro obrađenom tlu prisutnost rovca vidljiva je po hodni-
cima koje pravi tik ispod površine tla i tako je malo nadigne.
Važnost. Štetnicima u tlu osobito pogoduju uvjeti u kojima se uzgaja povrće,
a rado se hrane i gomoljima krumpira. Stoga se ubrajaju u najvažnije štetnike
povrća. Prorijeduju sklop i slabe preostale bilj-
ke, pa uzrokuju znatno smanjenje priroda. Sni-
zuju i kvalitetu korjenastog i gomoljastog pov-
rća jer se oštećeni (nagrizeni, izbušeni) gomolji
krumpira, korijeni mrkve i celera itd. ne mogu
staviti u promet. I kućna potrošnja takva pov-
rća otežana je, jer oštećene gomolje i korijenje
napadaju gljivice i bakterije, a otpad je velik.
Biologija i ekologij a. Postoje razlike u bi-
ologiji pojedinih vrsta klisnjaka koje se tek sa-
da istražuju. Stoga će se prikazati samo okvirni
podaci o biologiji.
Odrasli klisnjak zadržava se na cvijetovima
i ne pravi štete. Privlače ga gusto obrasle
površine, kao što su livade i pašnjaci, lucerišta i
djetelišta, ali i strna žita te zakorovljeni usjevi.
Na takvim površinama odlaže jaja u tlo. Nakon
15-30 dana izlaze ličinke, koje cijeli život pro-
vode u tlu, hraneći se korijenjem različitih kul-
turnih i korovskih biljaka. Razvoj ličinki traje 2-
4 godine. U tlu se kreću horizontalno i vertikal-
no. Horizontalna migracija nastaje zbog traženja
hrane, koju ličinka nalazi idući tragom ugljič-
nog dioksida što ga izlučuje korijenje. Stoga je
Sl. 68. Rovac teško naći ličinke žičnjaka na sasvim golom di-
jelu parcele, npr. ondje gdje su već sve biljke uništene; one se nalaze samo na
rubovima takvih plješina uz još žive biljke. Vertikalna migracija nastaje kad ličin-
ke pred hladnoćom (pred zimu) i pred jakim isušivanjem površine tla (ljeti) bježe
u dublje slojeve tla, iz kojih se, čim nestaju uvjeti zbog kojih su se povlačile u
dubinu, opet vraćaju u površinske slojeve, gdje ima najviše korijenja. Kad se tlo
zagrije preko 4,5 vraćaju se prema površini.
Razmnažanju žičnjaka pogoduju vlažnija tla, pa su najbrojniji u našim zapad-
nijim krajevima i uz rijeke (Posavina, Pokuplje, neka kraška polja). U suhim uvje-
tima isti broj žičnjaka pravi veće štete nego u vlažnim uvjetima jer tada jače napa-
daju sočnije dijelove biljaka (gomolje,
mesnato korijenje, vrat korijena). Najve-
će štete prave žičnjaci rijetkim usjevima
unutar kojih su korovi temeljito suzbi-
jeni, jer se u tim usjevima koncentriraju
na preostale kulturne biljke. Polifagno-
st ličinki znatno smanjuje štetnost na za-
korovljenim površinama. Najvažniji pri-
rodni neprijatelji žičnjaka jesu kornjaši
iz porodice trčaka.
Obični hrušt u nas je najčešći u
brdskim krajevima južno od Save, ali i
okolici Zagreba, Virovitice i Požege.
Odrasli hruštovi javljaju se koncem trav-
Sl. 69. Ličinka komara (snimio M.
Maceljski)
nja, a hrane se lišćem voćaka i drugih lišćara. U nekoliko navrata ženka odlaže
jaja u tlo, najradije u tlo koje nije previše zbijeno, dakle u oranice i vrtove. Ličinke
čitav život provode u tlu. Razvoj grčica traje 2-3 godine, a u godini masovnog leta
hruštova, tj. u prvoj godini razvoja, grčice ne prave gotovo nikakve štete (još su
malene). Znatno veće štete prave u drugoj godini razvoja, dakle u godini nakon
masovnog leta, a najveće štete prave na početku treće godine. U polovici treće
godine kukulje se i daju mladog hrušta, koji prezimi, te u proljeće četvrte godine
izlazi iz tla, i tako se čitav ciklus ponav-
lja. Za razvoj hrušta, dakle, potrebne su
tri godine, no u nekim višim područji-
ma i četiri godine. Pojavi običnog hrušta
pogoduju područja ili niz godina s ja-
čim oborinama.
Rovac prezimljuje u raznim razvoj-
nim stadijima, no najčešće kao odrasla
ličinka, u stajnjaku, klijalištu ili na dru-
gim toplijim mjestima, katkad i do 1 m
duboko u tlu. Odrasli kukci javljaju se u
lipnju i srpnju, često izlaze na površinu
tla, gdje se pare. Ženke odlažu jaja u
tlu na dubini većoj od 10 cm, često na
Si. 70. Prerezgomolja oštećenog žičnjacima
(snimio M. Maceljski)
I
II III IV V VI VII VIII IX X XI. XII
+ + + + + + + + + + + + + + • •oo ooo ooo ooo ooo ooo ooo
ooo ooo ooo ooo ooo ooo ooo ooo ooo ooo ooo ooo
ooo ooo ooo ooo ooo ooo ••• + + + + + + + + + + + +
+ + + + + + + + + + + + + +
si. 71. Fenogram najčešćeg razvoja običnog hrušta
30-50 cm dubine. Jedna ženka odloži 300-600 jaja. Ličinke se ubrzo razilaze, kopaju-
ći hodnike u raznim dubinama. Hrane se i životinjskom hranom, a bilje često pre-
grizaju jer smeta njihovu kretanju u hodniku iskopanom plitko ispod površine tla.
Zaštita. Štetnike u tlu treba suzbijati prije sadnje krumpira i sjetve drugog
povrća, dakle preventivno. Kad iznikli usjev napadnu ti štetnici, pomoći više
nema. Stoga u svim područjima gdje se ta skupina štetnika javlja i bar povremeno
nanosi štete, treba pregledati tlo prije sjetve ili sadnje, i na osnovi rezultata toga
pregleda odlučiti o potrebi zaštite.
Tlo se pregledava najčešće u proljeće, prije sjetve ili sadnje, no ako se biljke
siju ili sade vrlo rano, može se tlo pregledati već u jesen. Na svakoj parceli treba
iskopati nekoliko jama velikih 25 x 25 cm i dubokih jednu lopatu. Iz tih se jama
izbaci sva zemlja na rasprostrtu foliju ili razrezanu vreću od gnojiva, rukama se
drobi i pregledava ima li štetnika koji žive u tlu. Na malim jednoličnim parcelama
dovoljno je iskopati pet takvih jama, a na većim parcelama ili na parcelama na
kojima su bile različite pretkulture treba iskopati više jama. Potreban broj jama na
većim parcelama: na parcelama velikim 1-5 ha barem 8 do 14 jama, od 5 do 10 ha
- 10-16 jama, a preko 10 ha - 16-24 jama.Potrebno je više jama ako su parcele
nejednolične.
Svi sabrani žičnjaci, grčice ili drugi štetnici na nekoj parceli, stavljaju se u
posude sa 70 % alkohola (špirita), te se poslije prebroje. Ukupni broj štetnika
jedne skupine, npr. žičnjaka, pomnoži se sa l6 (jer je površina jame šesnaestina
jednog četvornog metra) i podijeli s brojem jama iskopanih na parceli; tako se
dobije brojnost štetnika po četvornom metru. Rovac se često ne može pronaći
kopanjem jama; najbolje je prilikom oranja procijeniti njihov broj (plugom se
rovci izbacuju iz tla), odnosno prilikom kopanja jama procijeniti taj broj po broju
hodnika.
Brojnost žičnjaka može se utvrditi i ukopavanjem klopki za žičnjake. To su
plastični lončići za cvijeće s izbušenim dnom u koje se stavlja šaka sjemena pšeni-
ce i kukuruza. Lonci se ukapaju u tlo što dalje od roka sjetve. Sjeme klija, razvija
CO^ koji privlači žičnjake te oni ulaze u lonce. Tik prije sjetve lonci se vade, njihov
se sadržaj ili odmah pregledava ili stavlja u Tulgrenove lijevke te utvrđuje broj
žičnjaka.
Najnovije feromonske klopke privlače klisnja-
ke te se na osnovi njihova broja može procijeniti
brojnost žičnjaka. Postavljavljanjem većeg broja
klopki i velikim ulovom smanjuje se brojnost štet-
nika. Feromoni su strogo specifični, pa za svaku
vrstu postoji drugi feromon. Za njihovu primje-
nu, stoga, treba poznavati vrstu dominantnu na
nekoj površini na koju se želi postavljati klopke.
Zaštita primjenom insekticida potrebna je kod
prekoračenja praga odluke (kritičnog broja) štet-
nika. Orijentacijski prag odluke za povrće iznosi:
za žičnjake u humidnim područjima 3-5 na m^, a
2-4 na m^ u aridnim područjima, za grčice hrušta
2-3 na m^, a za rovca 0,25-0,5/m^.
Za suzbijanje štetnika u tlu u krumpiru i pov-
rću mogu se insekticidi upotrijebiti prije sjetve ili
sadnje tako da se širom rasipaju insekticidne gra-
nule po čitavoj površini, miješajući insekticide s
tlom do 3-8 cm dubine. Na usjevima mrkve, krum-
pira i još nekih vrsta povrća mogu se granulirani
insekticidi posebnim depozitorima, montiranim
na sijačicu (sadilicu), sipati samo u redove uz sje-
me ili blizu njega. Na malim površina-
ma mogu se ti insekticidi sipati rukom
(u rukavici) iz neke posude uz gomolj
ili sadnicu. Neki se insekticidi prskaju
po čitavoj površini također uz neposred-
nu inkorporaciju u tlo prije sjetve ili sad-
nje, a jednostavnom prilagodbom prska-
lice mogu se primijeniti i u traku istov-
remeno sa sjetvom.
Od insekticidnih granula na krum-
piru i većini vrsta povrća mogu se upo-
trijebiti Dursban G-7,5 i Finish G-7,5
(širom 0,5-0,6 kg/ar, u redove 150-200
g/ar), u krumpiai, kupusnjačama, mrkvi
i luku Volaton G-5 % (širom 0,8-1 kg/ar,
u redove 200-300 g/ar) i Volatonizirano
gnojivo 15-15-15 s 1 % foksima (širom
3-4 kg/ar, 1,5-2 kg/ar u redove), a samo
u krumpiru Geocid G-5 (u redove 200-
300 g/ar). Pri primjeni u redove krum-
pira preporučuje se tretirati traku širo-
ku dvadesetak cm da bi se uništili štet-
Sl. 72. Klopke za žičnjake (prazne,
sa sjemenom, dopunjeneperlitom)
(snimio D. Bertič)
Si. 73. Feromonska klopka za klisnjake
(snimio D. Bertić)
Si. 74. Sedmodnevni ulov jedne vrste klisnjaka
u feromo7ukoj klopki {smmio D. Bertić)
nici u zoni cijele kućice. No zbog kasnije migracije žičnjaka iz netretiranih dijelo-
va, kad insekticid već izgubi svoju učinkovitost, taj način zaštite krumpira daje
samo djelomični uspjeh.
Za prskanje se mogu primjenjivati ovi insekticidi: Dursban E-48, Pirifos-EC,
Pyrinex 48 EC ili Einish E 48 (širom 60-80 ml/ar, u traku 20-30 ml/ar), a u brazde
pred sjetvu krumpira Confidor SL 200 (100 ml/ar).
Za namakanje presada kupusnjača dozvolu ima Confidor SL 200 u koncen-
traciji 0,1 % 15 minuta.
Krumpir se može donekle zaštititi od štetnika u tlu i sadnjom gomolja tretira-
nih imidaklopridom. Za tretiranje gomolja krumpira namijenjenog sadnji
primjenjuje se Gaucho ES 350 (50-100 ml/100 kg gomolja) ili Prestige ES 290 (uz
imidakloprid sadrži i fungicid pencikuron protiv bijele noge) u dozi od 100 ml na
100 kg krumpira. Gomolji se mogu tretirati tako da se rasprostru na foliju i prska-
ju uz okretanje podizanjem aibova folije ili, što daje slabiji razultat, da se posade
u brazdu i tamo prskaju ručnom prskalicom. Najbolji je način prskanje gomolja
na sadilici u vrijeme sadnje, za što su potrebne manje preinake na sadilici i uporaba
traktorske prskalice.
Pri zaštiti kaimpira tre-
tiranjem sjemenskih gomo-
lja postiže se smanjenje šte-
ta od žičnjaka samo od na-
pada u početku vegetaci-
je. Novo stvoreni (mladi)
gomolji nešto udaljeniji od
starog gomolja ne mogu bi-
ti zaštićeni ovim načinom
zaštite.
Samo se iznimno mo-
gu smanjiti štete na već
izniklim biljkama rasipa-
njem spomenutih granula
oko biljaka, zalijevanjem
biljaka ili prskanjem tla oko
biljaka sredstvima za
prskanje. Granulati i sred-
stva primijenjena prskanjem moraju se motikom umiješati u tlo što bliže ugroženim
biljkama, a ako se zalijeva to nije potrebno.
Napad hruštova može smanjiti uništavanje odraslih hruštova na voćkama i
lišćarima. No uspjeh se postiže samo ako u tome sudjeluju svi proizvođači nekog
područja.
Rovac se od kraja svibnja do kolovoza može suzbijati i rasipanjem tvornički
napravljenog mamca Mesurol (50 g/ar).
Rovac se može dosta uspješno suzbijati i bez upotrebe kemijskih sredstava.
U jesen se na više mjesta u vrtu zakopa stajskoga gnoja i ta se mjesta označe. Radi
164
SL 75. Uređaj za prskanje gomolja pri sadnji
(snimio D. Bertić)
mi
topline u taj će se gnoj uvući brojni rovci, koje treba uništiti na koncu zime, prije
nego zatopli. I prilikom oranja brojni rovci izbace se na površinu te se mogu
lopatom ubiti. U klijališta se mogu ukopati posudice s vodom 2 cm ispod razine
tla. Na sve četiri strane od tih posudica ukopaju se letve. Kad rovac, praveći hod-
nik plitko ispod površine tla, dode do letve, krenut će uz letvu, pa ako krene u
smjeru posudice, upast će u nju.
Intenzivna obrada uništava brojne štetnike u tlu. Optimalni rokovi sjetve odn.
sadnje, kao i druge agrotehničke mjere, omogućuju biljkama da izbjegnu dio šte-
ta odn. da se oporave.
Sovice poz eml j uš e
(usj evna sovica - Agrotis segetum, sovica i psi l on - Agrotis ypsilon, pro-
l j etna sovica - Euxoa temera i dr.)
Opis. Sovice su noćni leptiri. Gusjenice tih vrsta zovu se pozemljuše ili pod-
grizajuće sovice, jer se preko dana zadržavaju plitko u du, a u sumrak počinju
nagrizati biljke sasvim uz površinu da ili nešto iznad nje. Gusjenice su sive boje,
glatka tijela, prilikom dodira smotaju se u kolut. Narastu do 45 mm. Po gusjenica-
ma teško se razlikuju pojedine vrste.
Važnost. Sovice pozemljuše proširene su u svim našim podaičjima. Najčešće
oštećuju kupusnjače, ali i salatu, luk, krumpir i dr. Napadnute biljke pregrižene su
pri zemlji ili oštećene tako da žute i suše se. Krumpiru buše gomolj. Jačina napada
vdo je različita u pojedinim godinama. Budući da se gusjenice hrane i korovima,
jednaki broj gusjenica napravi mnogo veću štetu na nezakorovljenom usjevu ne-
go na zakorovljenom. Međutim,
korovi privlače leptire pa je broj-
nost gusjenica obično veća na za-
korovljenim površinama.
Proždrljivost gusjenica raste
geometrijskom progresijom u od-
nosu na njihov razvoj. Stoga je za
pravovremenu zaštitu važno uo-
čiti početak pojave gusjenica, dok
su one duge oko 1 cm, a štete ma-
lene. Naime, odrasle gusjenice
mnogo su otpornije na većinu in-
sekticida pa je suzbijanje kasnijih
razvojnih stadija manje uspješno.
Bi o l o g i j a i e k o l o g i j a .
SI. 76. Sovice pozemljuše (prema "Bayer")
Usj evna sovica {Agrotis segetum) prezimi u tlu kao odrasla gusj enica, koj a se na
početku prolj eća kukulj i te ne pravi štete. Leptir se javlja koncem svibnj a, a napad
gusj eni ca prvog pokol j enj a zbiva se u lipnju. Koncem srpnj a i počet kom kolovo-
za leptiri ovog pokol j enj a lete i odl ažu jaja na obrasle površine. Gusj enice drugog
pokol j enj a j avlj aj u se naj češće u rujnu, te, pošto nakon intenzivne ishrane odra-
stu, odl aze dubl j e u do na prezimljenje. Dakle, ta vrsta ima dva pokol j enj a u godini.
si. 77. Leptir usjevne sovice
Si. 78. Štete od gusjenica sovica (desno) ižičnjaka
(lijevo) 7m krumpiru (snimio D: Bertić)
Sovica ipsilon {Agrotis ypsilon) pre-
zimljuje kao odrasla gusjenica ili kukuljica
u tlu, no velik broj leptira dolijeće u naše
krajeve s juga. Stoga su pokoljenja ispre-
pletena te od svibnja pa do jeseni traje na-
pad gusjenica. Ima najčešće tri pokoljenja,
u južnim područjima i više. Najčešća je štet-
na vrsta u našim područjima.
Proljetna sovica (Euxoa temerd) prezimi kao mala gusjenica u ljuski jaja.
Stoga se prva od svih pozemljuša u proljeće počinje hraniti. Najveće su štete tije-
kom travnja. Ima jedno pokoljenje godišnje.
Leptiri sovica hrane se na cvjetovima korova, pa je i odlaganje jaja najveće na
zakorovljenim površinama. Proljetnoj sovici pogoduje toplo i suho vrijeme, a so-
vici ipsilon toplo i vlažno vrijeme. Općenito sovicama pogoduje toplo i suho
vrijeme dok leptiri lete, a vlažno vrijeme u vrijeme odlaganja jaja i razvoja gusje-
nica.
Zašti ta. Gusj enice sovica pozeml j uša vrlo su otporne prema mnogi m insek-
ticidima, pogot ovu kada odrastu, odnosno prij eđu 25 mm duljinu. Stoga je po-
trebno na vri j eme uočiti početak napada i provesti suzbi j anj e dok su gusj eni ce
još mal ene i šteta neznatna.
Prognozna služba za zaštitu bilja trebala bi feromonima pratiti let leptira so-
vica pozemljuša. Gdje se uhvati mnogo leptira, velika je vjerojatnost da će biti
odložena brojna jaja, pa treba očekivati jaču pojavu gusjenica. Stoga nas praćenje
leta leptira može upozoriti da se u nekom širem području očekuje jači napad
ovog štetnika, i tada redovitim pregledom usjeva treba utvrditi jesu li pojedine
površine napadnute i kada su napadnute. Pregledi tla, radi utvrđivanja žičnjaka i
drugih štetnika u tlu, mogu poslužiti samo kao orijentacija za utvrđivanje pojave
sovica. Naime, tim pregledima lako se pronalaze odrasle gusjenice usjevne sovi-
ce i sovice ipsilon, no one i tako ne prave više štete, a leptiri koji će se iz njih
razviti mogu odletjeti u sasvim druga područja.
Već prema vrsti povrća, drži se da 0,5-2 gusjenice sovica pozemljuša po če-
tvornom metru nanose takve štete da je potrebno njihovo suzbijanje.
166
Gusjenice sovica pozemljuša suzbijaju se različitim načinima.
Sve mjere suzbijanja, navedene kod štetnika u tlu, smanjuju i napad sovica,
a katkad mogu i potpuno spriječiti štete. Naročito su protiv sovice učinkovita
sredstva koja sadrže klorpirifos i foksim.
Kad se utvrdi napad gusjenica na več iznikli nasad, štetnici se mogu suzbiti
rasipanjem granula Dursbana G-7,5 i Finish G-7,5 (200 g/ar) ili Volatona G-5 %
(300-400 g/ar), pred večer oko biljaka, bez njihove inkorporacije. No, ekonomič-
nije je biljke zaštititi folijarnim prskanjem sredstvima navedenim za suzbijanje
lisnih sovica (kod krstašica).
Vrlo se uspješno suzbijaju sovice pozemljuše rasipanjem zatrovanih mamaca
oko napadnutih biljaka ili ispred fronte širenja napada. Na jedan ar treba 0,5-1 kg
mamaca. Mamci se prave od mekinja (10 kg), šećera (0,5 kg) i jednog od ovih
insekticida: Dursban 48E, Pirifos-EC, Finish E 48 ili Pyrinex 48 EC (0,3 IX Mamce
treba rasipati pred večer.
Žuta kukur uzna sovi ca
(Helicoverpa armigera)
Prije se mislilo da je ta vrsta istovjetna vrsti Heliothis ohsoleta, pa se pod tim
imenom javlja u starijoj literaturi. Za Hrvatsku je noviji važan štetnik, iako je i prije
bila mjestimice proširena, napose u južnim područjima. Kao što smo i bili
predvidjeli, zatopljenje je pogo-
dovalo širenju ovog štetnika na
nova područja i povećanju njego-
ve brojnosti. Tako su u 2003. g.
zabilježene veće štete na povrću
i mnogim ratarskim usjevima.
Opis. Leptir ima svijetlosme-
da krila s tamnijim porubom na
stražnjim krilima. Raspon krila
3,5-4 cm. Boja gusjenica ovisi o
prehrani. Raniji razvojni stadiji su
svijetlije boje a kasniji su najčešće
tamna izgleda s usporednim
crnim crticama uzduž hrpta i tam-
nom i svijetom bočnom linijom.
Narastu do 4 cm duljine.
Važnost. Izraziti je polifag. U
2003. g. zabilježene su veće štete
na plodovima rajčice u Hercego-
vini. No napadaju i papriku,
krumpir, grah, bob i druge lepir-
njače, neke krstašice, salatu te si. 79. Gusjenice žute kukuruzne sovice
brojne druge usjeve i nasade. Iz- (snimio M. Maceljski)
grizaju lišće, cvjetove i plodove u koje se često ubušuju, a buše i izgrizaju i stab-
ljike biljaka. Zbog većeg broja pokoljenja štete nastaju za cijele vegetacijske sezo-
ne, za topla se vremena povećavaju prema jeseni. U zatvorenom prostoru javljaju
se redovitije i oštećuju povrće i cvijeće. Jedan je od najpoznatijih svjetskih štetni-
ka pamuka pa se često naziva pamukova sovica.
Biologija i ekol ogi j a. Prezimi kukuljica u tlu. Leptir izlazi od kraja travnja.
Ženke odlažu mnogo jaja na biljke hraniteljice. Razvoj jaja traje od 3 dana kod 25
°C do desetak dana za hladnija vremena. Razvoj gusjenica traje 20-30 dana, ovi-
sno o toplini. Leptiri žive do tri tjedna. U prirodi vrsta ima najčešće tri, djede dva
ili četiri pokoljenja godišnje. U zatvorenom prostoru ima pet i više pokoljenja.
Termofilna je vrsta kojoj pogoduju povišene temperature (22-28 °C). Zbog veli-
kog utjecaja klimatskih prilika, ali i svojstva migracije, u nas se ubraja u periodič-
ne štetnike.
Zaštita. Temeljitom zimskom obradom tla uništava se dio kukuljica. Pojava
leptira ove vrste može se pratiti uz pomoć feromona, a hvataju se i na svijetlo.
Primjenu kemijskih insekticida ograničava nepostojanje dozvoljene namjene za
ovu vrstu i propisane karence. U inozemstvu se, uz potpuno pridržavanje karen-
ca, primjenjuju biološki (npr. B. t. k.) i biotehnički insekticidi, a iznimno i neki
piretroidi i neonikotinoidi. Posebice je otežano suzbijanje gusjenica koje su
ubušene u biljne organe. Učinkoviti mogu biti prirodni neprijatelji, osobito osice
roda trihograma.
Metlica
(Loxostega / Phlyctaenodes / sticticališ)
Opis. Gusjenice su zelenkastosive, s crnom glavom, narastu do 25 mm. Lep-
tir je sivosmedi, s rasponom krila 20-25 mm.
Važnost. Izraziti je periodični (povremeni) štetnik, masovno se javlja u razma-
cima od desetak i više godina. Zadnja masovna pojava zabilježena je 1975. g. Vrlo
je polifagan te se hrani s više od stotinjak vrsta biljaka. Od povrća najčešće ošte-
ćuje mrkvu, bostan, luk, ali i drugo povrće, osim krumpira i rajčice. Štete nanosi
izgrizanjem lišća i plodova. Pri masovnoj pojavi štete su često totalne.
Biologija i ekol ogi j a. Odrasle gusjenice prezime u tlu, gdje se u proljeće
kukulje. Leptir izlijeće najčešće u prvoj polovici svibnja. Uz pomoć vjetra može
preletjeti stotine kilometara. Ženke odlažu više stotina (do 600) jaja u manjim
skupinama na različite biljke, najčešće korovske. Nakon 4-6 dana izlaze gusjeni-
ce, njihov razvoj traje 14-18 dana. Metlica ima tri pokoljenja u godini, gusjenice
prvog pokoljenja javljaju se na koncu svibnja i u lipnju, gusjenice daigog pokoljenja
u srpnju i na početku kolovoza, a trećeg pokoljenja u rujnu. Gusjenice su vrlo
pokretne te se brzo sele na nove površine.
Brojnost metlice vrlo mnogo ovisi o vanjskim čimbenicima, naročito o vlazi,
koja je potrebna u vrijeme pojave leptira za postizanje spolne zrelosti, te o prirod-
nim neprijateljima, kojih ima vrlo mnogo. Vjetar može donijeti golemi broj leptira
iz susjednih područja na sjeveroistoku Hrvatske, gdje vladaju povoljniji uvjeti za
pojavu metlice.
Zaštita. Zbog toga što se metlica javlja povremeno, veliku ulogu ima pra-
vovremena prognoza, koja je moguća ulovom leptira na lovne svjetiljke, a vjero-
jatno će se uskoro upotrebljavati i feromoni. Kemijsko suzbijanje potrebno je čim
se po biljci nade više od 1-3 gusjenice, već prema veličini i vrsti biljke. Djelotvorni
su biološki insekticidi koje sadrže Bacillus thuringiensis kurstaki(3\^oh\i-W9, Thu-
ricide-HP, Baturad-WP), nadalje insekticidi iz skupine piretroida. Insekticide tre-
ba upotrijebiti na početku napada.
Stabl j i ki na nemat oda
(Ditylenchus dipsaci)
Opis. Stabljikina nematoda migratorni je endoparazit. Mužjaci i ženke crvo-
liki su, dugi od 1,0 mm do 1,3 mm, s vrio kratkim stiletom. Ličinke drugog stadija
duge su oko 0,3 mm.
Važnost. Stabljikina nematoda kozmopolitska je vrsta, naročito rasprostra-
njena u umjerenim klimatskim područjima, gdje je jedan od najopasnijih biljnih
nametnika. U Hrvatskoj je utvrđena, ali na ograničenim područjima, pa se stoga i
nalazi na A2 listi karantenskih štetočinja bilja.
Poznato je oko 20 biotipova ove vrste koji parazitiraju na više od 450 biljnih
vrsta, u njihovim podzemnim dijelovima (gomolji, lukovice) i na nadzemnim dje-
lovima (stabljikama). Osobito je štetna za ove vrste povrća: crveni i bijeli luk,
poriluk, celer, mrkvu, pastrnjak, peršin, rajčicu, špinat, grah, grašak, krumpir i dr.
U Hrvatskoj na području Istre, Zagreba, Slavonije i Baranje zabilježene su
velike štete i znatno smanjenje prinosa, pa čak i mjestimično propadanje crvenog
i bijelog luka. Napadnute lukovice crvenog luka deformirane su, mekane i spužva-
ste, a na njihovu prerezu vide se smeđi koncentrični krugovi koji upućuju na
truljenje izazvano naknadnim napadom
patogenih mikroorganizama. Listovi za-
raženog luka odebljali su, svijeni, uveli
i žuti. Pri uzgoju sjemenskog luka stab-
ljikina nematoda kreće se prema cvjet-
nim stapkama, gdje infestira cvjetove pa
se onda i sjemenke zaraze tom nemato-
dom. U tom slučaju D. dipsaci moze se
prenositi i sjemenom.
Na napadnutom bijelom luku nisu
vidljiva odebljanja niti se uvijaju listovi
nego listovi žute, a lukovice su meka-
ne, pra;!ne i nisu za sadnju.
Neki biotipovi stabljikine nemato-
de napadaju i mrkvu, javljaju se zadebljanja na osnovici listova, stabljika je iskriv-
ljena i svijena, a korijen zaostaje u razvoju, raspucan je i posmedi. Isti simptomi
javljaju se i u pastrnjaka. Zaražene biljke celera žute, prestaju rasti, a pojavljaju se
i odebljanja na stabljici.
Si. 80. Lukovice crvenog luka zaražene
stabljikom nematodom (prema Sasser)
SI. 81. Bijeli luk zaražen stabljikom nematodom
(prema Sasser)
Biljke rajčice napad-
nute tom nematodom zao-
staju u rastu, imaju kratku
odebljalu stabljiku s uvije-
nim listovima. Stabljika če-
sto posmedi ili pocrni, a
cvatnja nije ujednačena.
Jak napad na grah i
grašak na početku vege-
tacije uzrokuje zastoj u ra-
stu, deformacije i ode-
bljanja na bazi stabljike. U
kasnijem stadiju zaraze
stabljike i mahune graha
poprime smedecrvenu bo-
ju, a stabljka graška po-
smedi ili pocrni. Ako je napad jak, biljke postaju mlohave, krhke su i lako
se lome.
Biologija i ekol ogi j a. Svaka pojedina ženka može odložiti 200-500 jaja, iz
kojih izlaze ličinke drugog stadija, koje rano u proljeće prodiru u tkivo presadni-
ca dok se one nalaze ispod površine tla. Tamo se odvija njihov daljnji razvoj
preko ličinke trećeg i četvrtog stadija. U povoljnim uvjetima pri 15 "^C razvoj jed-
nog pokoljenja, npr. u luku, traje 19-23 dana pa stoga tijekom jedne godine ne-
matoda može dati i nekoliko pokoljenja. Migraciju nematode na nadzemne djelo-
ve biljaka omogućava kiša odnosno navodnjavanje. Stabljikina nematoda prodi-
re u biljku izravno ili kroz puči. U nepovoljnim klimatskim uvjetima (suša, mraz)
ličinke četvrtog stadija mogu preživjeti u tlu oko 2 godine bez domaćina, a u
sasušenom biljnom tkivu više od 20 godina.
Ta nematoda važan je partner u pojavi kompleksnih bolesti. Na luku dolazi u
zajednici s Botrytis allii, na krumpiru s Phoma solanicola, a ima važnu ulogu i u
prenošenju nekih bakterijskih bolesti.
Zaštita. Ditylenchus dipsaci mozG se učinkovito suzbiti kombinacijom dviju
ili više metoda.
Od kemijskih pripravaka u Hrvatskoj ima dozvolu granulirani fumigant da-
zomet koji se inkorporira u tlo u dozi 40-60 g/m^ najmanje 45 dana prije sadnje ili
sjetve. Jednako je učinkovit i tekući fumigant metam, a upravo je u postupku
izdavanje dozvole za njegov promet u Hrvatskoj.
Plodored i otporne sorte biljaka također znatno smanjuju populaciju stablji-
kine nematode u tlu. Npr. ima dosta rezistentnih sorata crvenog i bijelog-luka na
napad ove nematode.
Uranjanjem u vruću vodu (40-45 kroz odredeno vrijeme (20 min) može
se uništiti D. dipsaciu lukovicama crvenog i bijelog luka.
Obvezatno treba voditi računa o zdravstvenom stanju sadnog i sjemenskog
materijala, jer su zapravo presadnice i sjeme najčešći izvor zaraze.
Izvrsna mjera suzbijanja jest i toplinska sterilizacija tla, koja se obavlja vode-
nom parom najčešće u zaštićenim prostorima. Dobre rezultate u suzbijanju D.
dipsaci daje i solarizacija tla jer nakon osam tjedana od početka primjene solari-
zacije u tlu preživi samo 1,6 % nematoda. U sprječavanju širenja D. dipsaci n^ bi
trebalo zanemariti niti karantenske mjere zaštite.
Nematode s međe pj egavost i kor i j ena
(Pratylenchus spp.)
Nematode roda Pratylenchus endop^imiiii su u korijenu mnogih vrsta bilja-
ka. Vrlo su štetne jer su široko rasprostranjene, polifagne su, a često se i po neko-
liko vrsta ovog roda može naći u tlu istog staništa (miješane populacije). Poznato
je više od 50 vrsta iz roda Pratylenchus, no samo su neke vrste (P. brachyurus,
P. coffeae, P. penetrans, P. thornei, P. vulnus, P. zeae) opasni štetnici povrća. U
umjerenom klimatskom području štetnošću i rasprostranjenošću ističe se vrsta
P. penetrans.
Opis. Pratylenchus vrste maleni su migratorni, crvoliki endoparaziti. Tijelo
ženke, npr. vrste P. penetrans dugo je od 0,30 do 0,81 mm, s usnom bodljom od
0,015 do 0,017 mm. Mužjaci su slični ženkama, samo su nešto kraći (0,30 do 0,57
mm), s usnom bodljom od 0,013 do 0,0l6 mm.
Važnost. P. penetrans endoparazit je u korijenu više od 350 biljnih vrsta, a
znatne štete izaziva na ovim vrstama povrća: luku, mrkvi, celeru, grahu, grašku,
krumpiru, rajčici, patlidžanu, kupusnjačama i dr.
Posljedica parazitacije jest propadanje stanica korijena, redukcija korijeno-
voga sustava te pojava hrdastosmedih pjega na samoj površini korijena. Truljenje
i propadanje korijena ubrzavaju patogeni mikroorganizmi (bakterije, gljivice), koji
sekundarno ulaze u korijen kroz otvore nastale ubodom nematoda prilikom is-
hrane. Primjerice P. penetrans zajedno s gljivicom Verticillum alboatrum uzro-
kuje venuće i propadanje rajčice i patlidžana. Slični su simptomi uočeni od zajed-
ničkog napada ove nematode s V. dahliae na krumpiru i rajčici, a od napada s
Trichoderma viride na celeru. Nadzemni dijelovi biljaka, kojima je korijen na-
padnut, zaostaju u rastu i razvoju, ne daju plodove, a prinosi mogu bit smanjeni
više od 50 %.
Biologija i ekol ogij a. Nakon oplodnje ženka odlaže jaja u tkivo korijena ili
u tlo. Ličinke drugog stadija izlaze iz tla, hrane se u korijenu i još tri puta presvla-
če. Razvojni ciklus traje između 30 i 86 dana, ovisno o temperaturi, a najkraći je
na 30 Svi razvojni stadiji sposobni su napasti korijen. Prezimiti mogu u stadiju
jaja, ličinke četvrtog stadija i kao odrasli. Mnoge Pratylenchus vrste preferiraju
lagana tla pa se tako i P. penetrans najčešće pojavljuje u pjeskovitim tlima.
Suzbijanje. Pratylenchus vrste učinkovito se suzbijaju fumigacijom tla (da-
zomet, metam) prije sadnje odnosno sjetve. Izvrsni rezultati postižu se i termič-
kom sterilizacijom tla i solarizacijom tla. Npr. u Izraelu solarizacijom je u tlu uništet-
no 80-100 % nematoda vrste P. thornei.
U nekim slučajevima može se primijeniti višegodišnji plodored uz obvezatno
suzbijanje korova.
Pad populacije Pratylenchus vrsta od 80-100 % može se postići gajenjem
tijekom tri do četri mjeseca na zaraženoj površini nematocidne biljke Tagetes
patulla.
Nemat ode kor i j enov i h kvrži ca
{Meloidogyne spp.)
Opis. Ženke roda Meloidogyne sjedilačke su, bijele, okruglog do kruškoli-
kog oblika, obično s jajnom vrečicom na stražnjem dijelu tijela. One ne formiraju
cistu. Duge su od 0,35 do 3 mm, a široke od 0,4 do 0,50 mm, sa stiletom od 0,01
do 0,02 mm. Mužjaci su crvoliki i migratorni, dugi od 0,60 do 2,50 mm, sa stile-
tom od 0,01 do 0,03 mm. Infektivne li-
činke drugog stadija također su crvoli-
ke, duge od 0,25 do 0,60 mm sa stile-
tom od 0,01 mm. Ličinke trećeg i če-
tvrtog stadija razvijaju se i debljaju u ko-
rijenu, ali ne hrane se, pa stoga niti ne-
maju stilet.
Važnost. Nematode korijenovih
kvržica ekonomski su važna grupa obli-
gatnih biljnih nametnika. Rasprostranje-
ne su širom svijeta, a parizitiraju u kori-
jenu više od 2500 biljnih vrsta. Utvrdio
ih je još davne 1855. g. Berkeley u kori-
jenu krastavaca. Danas se zna da su i
mnoge druge vrste povrća (rajčica, pa-
tlidžan, paprika, tikve, salata, mrkva, peršin, pastrnak, luk, kupus, krumpir i cir.)
vrlo dobri domaćini tih nematoda. Katkad i više vrsta nematoda roda Meloidog-
yne mp'd&d istu povrtnu kulturu.
Polifagnošću, proširenjem i visokim potencijalom razmnožavanja nematode
korijenovih kvržica uzrokuju velike štete i znatno smanjuju prinose povrća na
otvorenom, a još i više u zaštićenom prostoru širom svijeta pa i u Hrvatskoj.
Do danas je poznato više od 80 vrsta roda Meloidogyne, a oko 20 vrsta opisa-
no je i utvrđeno u Europi. Rasprostranjene su u tropskim i suptropskim područji-
ma, a u umjerenim klimatima problem su u staklenicima i plastenicima.
Prema brojnim autorima najštetnije vrste za povrće jesu: Meloidogyne arena-
ria, M. artiellia, M. chitwoodi, M. fallax, M. hapla, M. incognita, M. javanica.
Prilikom njihove ishrane, razvoja i razmnožavanja, stanice se korijena pove-
ćavaju, a na korijenu se formiraju kvržice. One mogu biti velike od nekoliko
milimetara do nekoliko centimetara. Takav korijen vrlo brzo propada jer napad
nematoda prate patogene gljivice (Fusarium spp., Phytophtora spp.) i bakterije
(Pseudomonas caryphylli, P. solanacearuni). Pri tome nadzemni dijelovi biljaka
zaostaju u rastu i razvoju, venu, suše se, donose sitne plodove, a za jakog napada
mjestimično propadaju biljake, pojavljuju se "plješine", a prinos i kvaliteta znatno
su smanjeni.
Si. 82. Korijen kupusa zaražen nematodom
korjenovih kvržica (snimila Lj. Oštrec)
Bi ol ogi j a i ekol ogi j a. Sve Meloidogyne vrste endoparaziti su korijena s re-
lativno jednostavnim životnim ciklusom te brzim razvojem i razmnožavanjem.
Ličinke prvog stadija razviju se u jajetu, a izlaze iz njega kao ličinke drugog stadi-
ja. One su pokretne, migriraju kroz tlo te se ubušuju u vrhove korijena, a potom
se kreću intracelularno do mjesta ishrane. U nekoliko biljnih stanica injiciraju
izlučevine ždrijelnih žlijezda pa se u osjetljivih biljnih sorata biljne stanice po-
većaju.
Ličinke drugog stadija sjedilačke su, crpu hranu iz povećanih stanica, a tijelo
im se širi i poprima oblik čuturice sa zašiljenim repom. Ličinke se presvlače još tri
puta. Tada se ne hrane pa stoga stilet i nije vidljiv u ličinki trećeg ili četvrtog
razvojnog stadija. Nakon prelaska ličin-
ke zadnjeg stadija u odrasli oblik razvi-
ju se spolne žlijezde i pojavljuje se sti-
let. Ženke se intenzivno hrane i brzo
rastu, a na stražnjem dijelu tijela formi-
ra im se jajna vrećica, u koju kao i unu-
tar svog tijela, odlože prosječno 400-800
jaja, katkad i do 2000 jaja. Odrasli
mužjaci hrane se, rastu samo u duljinu
i napuštaju korijen zbog kopulacije. Tra-
janje razvojnog ciklusa (od jajeta do ja-
jeta) ovisi prvenstveno o temperaturi,
ali i o vlazi, prisutnosti biljke domaćina
te o drugim ekološkim čimbenicima.
Razvojni ciklus najčešće traje oko 56 da-
na pri 14 °C, a 21 dan pri 25 ""C, stoga
se u tropskim i suptropskim područjima može razviti 10-12 generacija godišnje, a
u umjerenim klimatskim područjima, na otvorenom, samo jedna ili dvije genera-
cije godišnje. Minimalne su temperature za razvoj jajašaca i ličinki od 0 do 5
°C. Od svih razvojnih stadija jaja pokazuju najveću otpornost prema niskim tem-
peraturama pa jaja mogu ostati vitalna oko 90 dana na -11 Inače su ove nema-
tode vrlo osjetljive na isušivanje tla.
Zaštita. Suzbijanje nematoda roda Meloidogyne treba provoditi sustavom
integrirane zaštite bilja, koja uključuje: agrotehničke mjere (plodored, otporne
sorte, obradu tla, suzbijanje korova), biološke mjere (nematofagne gljivice rodo-
va: Arthrobotris, Dactylaria, Dactyllela, Aspergilus; nematocidne biljke: Tagetes
patula, T. erecta, Asparagus officinalis, Sinapis alha, Brassica nigra, Raphanus
sativus var. oleifera i dr.), fizikalne mjere (termičku sterilizaciju tla i solarizaciju
tla) i kemijske mjere (fumigaciju).
Sam plodored kao mjera suzbijanja tih polifagnih nematoda nije učinkovit
pa se mora provoditi u kombinaciji s drugim mjerama zaštite.
Budući da su presadnice najčešći izvor zaraze poželjno je imati zdravi sadni
materijal, koji će dolaskom u zaraženo tlo znatno smanjiti gubitke u prinosu.
Si. 83. Kvržice nematode korjenovih kvržica
na korijenu salate (snimila Lj. Oštrec)
Uranjanjem sadnog materijala u vruću vodu kroz odredeno vrijeme mogu se
uništiti nematode korijenovih kvržica i u biljnom tkivu. Da bi se povećala učinko-
vitost te metode, u vodu se može dodati i nematocid.
Puževi
(Gastropoda)
Opis. Puževe dijelimo na golaće i puževe s kućicom. Veličina ovisi o vrsti,
no najvažniji štetnici povrća dugi su 4-10 cm. Puževi golaći imaju izduženo tijelo
obavljeno sluzavim plaštem, a u nekih se na leđnoj strani mogu uočiti ostaci ljuštu-
re. Na glavi imaju 2 para ticala. Na vrhu dužeg para nalaze se oči. Puževe najštet-
nije povrću ubrajamo u grupu Pulmonata, što znači da su dvospolci i da dišu
plućima. Najvažniji su rodovi golaća Umax, Avion, Deroceras i Milax, a puževa s
kućicom Helix i Helicella (slika 195).
Važnost. Puževi u nekim godinama mogu nanijeti velike štete povrću. Hra-
ne se lišćem u kojem izgrizu rupe ili ostave samo epidermu. Osim lišća izgrizaju i
klice te mlade stabljike. Najviše vole sočno lišće (salata, kupusnjače) i plodove.
Hrane se svim vrstama povrća, osim lukom i češnjakom. Najveće štete prave za
vlažna vremena i noću, između 21 i 1 sat. Iza sebe ostavljaju tragove sluzi, tj.
srebrnkaste pruge i ostatke izmeta. Dnevno mogu pojesti do 50 % svoje težine, a
godišnje 2,5 kg biljne tvari. Oštećenja, ali i tragovi prisutnosti, jako smanjuju vri-
jednost proizvoda i često ga čine tržišno neupotrebljivim.
Biologija i ekol ogij a. Puževi mogu prezimiti u raznim razvojnim stadijima.
Jaja odlažu u skupinama od 10-40 u zemlju, blizu korijena ili na zaklonjena mje-
sta, i to u lipnju i srpnju. Jedan puž može odložiti 400-500 jaja. Mladi puževi izlaze
iz jaja za 25-30 dana, a nakon 2 mjeseca puževi su spolno zreli. Klimatski uvjeti
imaju veliku ulogu u razvoju puževa. Najpogodnija im je temperatura 12-22 a
vlažnost zemlje 20-30 %. Za visokih temperatura puževi se skrivaju u sjeni ili pod
lišćem kupusnjača i lisnatog povrća.
Vlažnost tla čimbenik je koji ograničava razvoj puževa. Smrtnost je velika
kad je vlažnost niska (10-15 %), a visoka vlažnost tla (40 %) uzrokuje smetnje u
razvoju, pa i propadanje. Puž živi do godinu dana.
Zaštita. Ako se puževi previše namnože, potrebno ih je suzbijati. Odvod-
njom vlažnih površina smanjuje se brojnost puževa. To se postiže i češćom obra-
dom tla. Od prirodnih neprijatelja napoznatiji su trčci. U malim povrtnjacima mo-
gu se upotrijebiti neke tvari koje nagrizaju tijelo ili skidaju sluz i oduzimaju vlagu,
zbog čega se tijelo isuši i puž ugine. Takve su tvari živo ili gašeno vapno, pepeo,
mineralna gnojiva i dr., kojima se uglavnom omeđuju male površine, te puževi
ugibaju prelazeći preko njih. Manje površine omeđuju se ogradama.
Kemijska sredstva za suzbijanje puževa nazivaju se limacidi. Upotrebljavaju
se kao zatrovani mamci, koji se rasipaju po tlu uz biljke ili se stavljaju u manje
hrpice međusobno udaljene ne više od 2 m. Samo u mladim usjevima, u kojima
puževi ne nalaze zaklon preko dana, djelotvorno je zaokruživanje parcelice tra-
kom mamaca.
\
Limacidi su tvornički priređeni mamci na osnovi metaldehida (Pužomor, Li-
max, Pužocid, Carakol - 300-400 g/ar) ili metiokarba (Mesurol granulat, Metiol -
30-50 g/ar). Utrošak mamaca ovisi o intenzitetu napada, vrsti i razvoju biljaka,
obliku parcelice itd., pa se troše vrlo različite količine.
Primjenu zatrovanih mamaca treba ponavljati kad izgube privlačnost za
puževe, a napad se nastavlja.
U svijetu, pa i našem susjedstvu, sve veću primjenu nalaze limacidi koji
sadrže grabežljive nematode (npr. Phasmarhahditys hermaphroditd).
Gl odavci štetni povr ću
Podzemne i nadzemne dijelove korjenastog i gomoljastog povrća, kupusnja-
ča, mahunarki, kao i drugog povrća, oštećuje više vrsta glodavaca. Najčešći su
voluharice, miševi, povremeno i hrčak i bizamac.
Poljska vol uhari ca (Microtus arvališ) najčešći je štetni glodavac na povrću
u Hrvatskoj. To je mali glodavac tijela dugog 10-12 cm. Rep je dug 3-4 cm, odno-
sno jednu trećinu dužine tijela. Najradije se zadržavaju na otvorenim, ravnim
površinama, koje se rijetko obraduju ili se uopće ne obraduju (pašnjaci, utrine,
nasipi, mede i sL), a ne odgovaraju im površine koje se često obraduju. Vole suha
tla bogata humusom. Gnijezda prave 5-10 cm ispod površine zemlje. Nepovolj-
ne vremenske prilike mogu im jako smanjiti broj. Vlažne, kišovite i maglovite
jeseni i zime ne odgovaraju im, a godine s dugom toplom jeseni, blagom i suhom
zimom i suhim proljećem vrlo su pogodne za voluharice. Zbog velikog utjecaja
vremenskih prilika na brojnost poljske voluharice ona je periodični štetnik koji se
prenamnoži u tzv. "mišjim" godinama.
Si. 84. Poljska voluharica
Poljska voluharica vrlo je plodna. Koti se 3-4 puta, a u jednome leglu može
biti 4-8 mladih. Visokom brojnosti smatra se više od jedne aktivne rupe na četvor-
ni metar. Poljska voluharica ne skuplja rezervnu hranu za zimu pa su štete naro-
čito očite tijekom kasne jeseni, zime i ranog proljeća. Izraziti je polifag. Hrani se
sočnom biljnom hranom, a manje zrnjem. Posebice voli korjenasto i gomoljasto
povrće.
Vodena vol uhari ca {Arvicola terrestriš) slična je poljskoj, ali je od nje mno-
go veća, tijelo joj je dugo od 15-20 cm, a rep joj je upola kraći od tijela. Ženka
okoti 2-4 puta na godinu dvoje do osmero mladih. Zubima kopa hodnike tik
ispod površine zemlje, koji mogu biti i dulji od 100 m. Po tragovima zubiju u
ilovastom tlu mogu se hodnici vodene voluharice razlikovati od hodnika krtice,
koja kopa hodnike prednjim nogama, a ne zubima. Iz hodnika vodena voluhari-
ca izbacuje zemlju, stvarajući humke nepravilnog oblika. Budući da gura zemlju
ukoso, njezini se humci nalaze sa strane hodnika, a krtičnjaci se nalaze iznad
hodnika jer krtica izbacuje zemlju okomito.
Vodena voluharica hrani se isključivo biljnom hranom. Ljeti izlazi i na površinu
zemlje te oštećuje razne biljne dijelove. Zimi i u proljeće traži hranu ispod površine
zemlje, i u to vrijeme pričinjava najveće štete podzemnim biljnim organima. Od
povrća oštećuje repu, ciklu, mrkvu, peršin, celer, razne vrste kupusnjača i salatu,
nagrizajući i uništavajući njihove podzemne organe. Ako to povrće vene bez vid-
ljivih vanjskih znakova napada, znači da ga je napala vodena voluharica. Za razli-
ku od poljske voluharice, vodena voluharica sprema hranu za zimu. Vodenoj
voluharici odgovaraju vlažnija, poplavna staništa.
I podzemni vol uhari či roda Pitymys (u nas ih ima 4 vrste) izbacuju zemlju
na površinu tla. Voluhariči prave manje humke, koji se lako razlikuju od pravih
krtičnjaka. Hrane se korijenjem, pa su nepoželjni u povrtnjaku.
Prugasti pol j ski mi š iApodemus agrarius) katkada brojnošću premašuje
poljsku voluharicu. Lako se prepoznaje po crnoj oko 3 mm širokoj pruzi, koja se
proteže duž leda. Rep mu je dulji od polovice tijela. Ženka se koti 3-5 puta, a daje
4-8 mladih u leglu. Nakon 2-3 mjeseca mladi su zreli za parenje.
Llrani se zelenim biljnim dijelovima, korijenjem i plodovima. Od povrća
napose oštećuje krastavce, mrkvu, dinje, lubenice, krumpir i repu. Iz povrća vadi
sjemenke i njima se hrani. Na korjenastom povrću i krumpiru pravi karakteristič-
ne grizotine. Skuplja rezervnu hranu.
Žutogrli mi š {Apodemus flavicolliš) pripada u najveće i vrlo proždrljive polj-
ske miševe. Prepoznaje se po žutoj okruglastoj ili ovalnoj mrlji, koja često poput
ogrlice obuhvaća cijeli vrat. Čest je na poljima, a zalazi i u vrtove.
Hrčak (Cricetus cricetuš) pripada u krupnije glodavce, tijelo mu je dugo 25-
30 cm, a težak je do 500 g. Obrazi na glavi prošireni su u vreće, koje služe za
prenošenje hrane i za zastrašivanje neprijatelja zvukom koji se u njima stvara.
Tijelo je pokriveno gustom dlakom. Boja krzna varira, a zastupljene su tri boje:
žuta, crna i bijela. Čest je u nizinskim krajevima sjeverne Hrvatske. Hrani se ra-
znim biljem, čija sjeme sprema za zimu. U spremištu hrčka može biti od 10 do 50
kg hrane (raznog žita, graška, boba, grahorice, kao i zrnja raznih korova). Do
proljeća hrčak pojede svoje rezerve hrane pa se počinje hraniti sočnom biljnom
hranom. Tada posebice šteti grašku, repi, mrkvi i krumpiru. U nas se ubraja u
zaštićene vrste te se ne smije ubijati.
Bizamac {Ondatra zihethicd) može napasti povrće uzgajano uz vodotoke.
Štetnik se nalazi u našim krajevima od godine 1932. Bizamac živi uz rijeke, kana-
le, ribnjake, potoke, jezera, močvare i ondje gdje postoje visoke obale, u kojima
kopa svoje hodnike i pravi jazbinu. U močvarama koje nemaju visokih obala
bizamac gradi humke od vodenog bilja na vodi, u kojima mu se nalazi jazbina i
gnijezdo.
Bizamac se hrani mrkvom, raznim kupusnjačama, niskim grahom, krumpi-
rom i graškom, ali i drugim kulturama (kukuruzom, pšenicom, lucernom) i tako
ih oštećuje.
Zaštita. Poljske glodavce treba suzbijati rodenticidima. Većina rodenticida
nalazi se u obliku mamaca koje treba stavljati u aktivne rupe glodavaca. Te se
rupe pronalaze prethodnim zatvaranjem svih rupa drljanjem ili na maloj površini
petom cipele. U rupe se stavlja po nekoliko mamaca, i to: Faciron forte, Ratox
mamac-S, Brodilon mamac, Brodilon pelete, Bromadiolon pelete, Rodexion, Ro-
dexion pelete, Baraki parafinski blokovi, Baraki pelete, Ratimor pelete, Ratimor
žitni mamac i dr. Samo se prva dva navedena sredstva smiju stavljati i na površinu
tla u hrpice međusobno udaljene desetak metara, pokrivene slamom, ili se mogu
primijeniti sijačicom kojoj rade dva sijača rala.
Najvažnije je trovanje poljskih glodavaca prihvatiti kao redovitu mjeru koju
treba provoditi bez obzira na brojnost štetnika. Kad ih je najmanje najlakše ih je
otrovati. Trovanje se cijele godine provodi na mjestima gdje se glodavci najviše
Si. 85. Stalno mjesto izlaganje mamaca u
rezervatu poljskih glodavaca
SI. 86. Stavljanje mamaca u rupe uz pomoć
"puške za miševe''{snimio M. Maceljski)
zadržavaju, u tzv. rezervatima. To su nasipi, rubovi cesta i puteva, neke livade i
pašnjaci, te djetelišta i lucerišta. U tim se rezervatima označe (kolcem) stalna
mjesta izlaganja mamaca. To mogu biti šuplje cijevi ili cigle kroz otvore kojih se
mogu provući glodavci, a ne mogu proći veće korisne životinje (npr. divljač,
perad i sL).
Stalnim i upornim smanjenjem brojnosti glodavaca u rezervatima spriječit će
se njihovo prenamnožavanje i prijelaz na obradive površine i povrće. Proglašenje
elementarnom nepogodom zbog napada voluharica ne pomaže nikome, a zava-
rava proizvođače da protiv tog štetnika nema pomoći. Stalnim upozoravanjem na
potrebu suzbijanja poljskih glodavaca pri j e nj i hova prenamnoženj a može se
uvelike spriječiti njihova štetnost, a u tome veliku ulogu ima poljoprivredna sav-
jetodavna služba.
Krtica europed) kopanjem hodnika i izdizanjem tla može jako ošteti-
ti i povrće, posebice rasad u klijalištu. Ima valjkasto tijelo s dobro razvijenim pred-
njim nogama prilagođenim za kopanje. Tijelo je obraslo kratkom, sjajnom, meka-
nom, crnosmedom dlakom. Glava je produljena u rilo. Živi stalno u zemlji, rujući
duge podzemne hodnike. Iz njih izbacuje zemlju okomito, praveći krtičnjake,
ispod kojih se često nalazi jazbina. Hrani se kukcima, uključujući brojne štetnike,
gujavicama i drugim životinjama koje žive u tlu. Stoga njezina prisustnost poka-
zuje da ima tih životinja. Mnogo pridonosi smanjenju broja štetnika koji žive u tlu.
Stoga se ubraja u korisne životinje, koje se ne smiju ubijati. Ipak, rujući hodnike i
izbacujući zemlju oštećuje povrće pa nije poželjna u povrtnjacima. Najbolje je
dubljim postranim stijenkama spriječiti njezin ulaz u klijališta, s polja je treba tje-
rati uguravanjem u hodnike krpa natopljenih naftom ili petrolejem, a preporuča-
ju se i posebne naprave na baterije ili solarnu energiju koje bi svojim valovima
trebale tjerati krtice izvan područja dometa tih valova. I uvođenje ispušnih plino-
va benzinskog motora u svježe iskopane krtičnjake tjera krtice.
Na kraju poglavlja o poljskim glodavcima treba spomenuti da povrće u skla-
dištu oštećuju i zagađuju štakori i kućni miševi. Ti se glodavci suzbijaju derati-
zacijom - upotrebom istih rodenticida preporučenih protiv poljskih glodavaca.
Di vl j ač i pti ce
Više vrsta divljači oštećuje povrće.
Si. 87. Rubne biljke graška oštećene od zečeva
(snimio M. Maceljski)
Di vl j i zec (Lepus eu-
ropaeus) oštećuje ponaj-
prije kupusnjače, grašak i
celer, a di vl j i kuni ć (Or-
yctogalus cuniculus) ku-
pus. Vepar (Sus scrofd) u
Gorskom kotaru i Lici
može nanijeti veće štete
krumpiru.
Pojedinačna zaštita
moguća je jedino ograđiva-
njem, a plašenje strašilima
ili odbi j anj e kemijskim
sredstvima (repelentima)
vrlo je nesigurno. Treba
osigurati suradnju s lovač-
kim društvima radi reguliranja brojnosti divljači na pojedinim područjima, a po-
stoji i mogućnost osiguranja od šteta kod osiguravajućih društava.
I ptice mogu mjestimice nanositi veće štete povrću. Posebice su velike štete
u blizini ptičjih rezervata, npr. Vranskog jezera, gdje u nekim godinama ptice,
posebice liske, unište cijela polja različitog povrća. Osim na zelenim dijelovima
povrća zabilježene su veće štete i na korijenju mrkve, kao i štete na povrću
pokrivenom folijom. Samo djelomičnu zaštitu pružaju različita vizuelna i zvučna
plašila na koja se ptice brzo priviknu. Potpuna je zaštita moguća samo pokrivanjem
mrežama.
K. KRUMPIR
Pomoćnice - Solanaceae: krumpir (Solanum tuberosum)
Uvod
Krumpir je treća najvažnija poljoprivredna kultura u Hrvatskoj (nakon pšeni-
ce i kukuruza). Prosječna potrošnja krumpira iznosi blizu 60 kg po stanovniku.
Statistički podaci navode da se uzgaja na 60.000-70.000 ha te da prirodi iznose
oko 8,5-10,2 t/ha. Po visini priroda nalazimo se na posljednjem mjestu u Europi.
Posebno je poražavajuća činjenica da se gotovo jednaki prirod postizavao i prije
stotinjak godina. U zapadnoj Europi prosječni su prirodi 3-4 puta veći.
Najvažniji razlozi takva stanja u proizvodnji krumpira jesu:
- krumpir uzgaja gotovo svatko tko ima i najmanje zemlje, pa je to biljna vrsta
koju uzgaja izrazito najveći broj stanovnika Hrvatske;
- najveći dio tih uzgajivača proizvodi krumpir samo za vlastite potrebe i uz-
gredno, ne ulažući u tu proizvodnju potrebna sredstva, a niti znanje;
- dosta su velike površine pod krumpirom na siromašnim tlima naših brdsko-
planinskih područja, gdje je krumpir glavna poljoprivredna kultura, kojoj se us-
prkos tome ne pridaje potrebna pažnja;
Si. 88. Sjemenski krumpir uz polje konzumnog krumpira jako zaraženog virusima
(snimio M. Maceljski)
- u prošlom sustavu potiskivala se svaka seljačka proizvodnja, a upravo je
krumpir kultura koja se uzgajala gotovo isključivo na privatnim površinama;
- seljaku nije omogućena nabava opreme, gradnja skladišta za krumpir, niti
je osposobljavan za proizvodnju krumpira;
- vegetativni način razmnažanja krumpira uzrok je nagomilavanja virusa u
usjevu, odnosno potrebe stalne uporabe kvalitetnog sjemenskog krumpira, koji
se, međutim, u nas sadi na samo oko 5 % površina, usprkos tome što virusi često
za više od dva puta smanjuju prirod;
- usprkos dobrim mogućnostima, navedeni razlozi nisu omogućili iole znatniju
organiziranu proizvodnju kvalitetnog sjemenskog kaimpira, pa se sjemenski krum-
pir većinom uvozi;
- slaba organiziranost i nedovoljni nadzor omogućuje da u prometu sjemen-
skog krumpira velikim dijelom sudjeluje i roba koja ni približno ne odgovara
propisanoj kvaliteti;
- nedovoljno znanje, a često i slab interes, uzgajivača krumpira uzrok je veli-
kih šteta od štetnika koji žive u tlu, plamenjače krumpira, pa čak i krumpirove
zlatice.
Da sve to nisu objektivni razlozi svjedoče tržišni proizvođači konzumnog
krumpira iz Međimurja, Hercegovca i još nekih područja koji postižu prosječne
prirode 30-40 t/ha.
Postojećim problemima u novije se vrijeme pridružila i krumpirova nemato-
da, prisutnost koje je u Hrvatskoj utvrđena u 2001. g. Taj štetnik traži radikalne
promjene uvriježenog tehnološkog procesa proizvodnje (široka plodosmjena) i
uvođenje novih kultivara otpornih na dominantne patotipove te nematode.
Moguće da će najnovije preporučene metode uzgoja ranog krumpira ispod
folije smanjiti poneki problem sa štetočinjama na takvim površinama.
Upravo zato što se štetočinje ubrajaju u najvažnije razloge katastrofalno ni-
skih priroda krumpira u Hrvatskoj osobito pozorno je izrađeno ovo poglavlje
naše knjige.
KLJUČ ZA PREPOZNAVANJE ŠTETOČINJA
Štetnici
Na p o d z e mn i m di j el ovi ma
Gomolj izbušen, uski hodnici promjera do 5 mm, prazni
ili u njima žute, tvrde ličinke žičnjaci
Gomolj izbušen, hodnici još uži, u njima bjelkastoružičaste
gusjenice, samo u obalnom području krumpirov moljac
Gomolj izvana nepravilno izgrižen od bijelih
ličinki svinutog tijela i smeđe glave grčice hrušta
Gomolj nepravilno izgrižen i izbušen, na krumpirištu hodnici
plitko ispod površine tla rovac
Gomolj površinski izgrizle sive gusjenice gola tijela, koje
se na dodir svinu u kolut sovice pozemljuše
Gomolji sitni, na njima okruglaste ciste krumpirove cistolike
nematode
Na nadzemni m dijelovima
Lišće - cimu izgrizli zlatno-crni kornjaši i ružičaste ličinke krumpirova zlatica
Na naličju, rjeđe na licu lišća, kolonije sitnih kukaca zelene,
crne, smeđe boje i drugih boja lisne uši
Biljke kržljave, žute, venu i suše se, na polju
plješine takvih biljaka
krumpirove cistolike
nematode
Bolesti
Na l i st ovi ma
Tamnosmede pjege na rubu ili na vrhu lista, za vlažna vremena
na naličju pjege bjelkasta prevlaka
krumpirova
plijesan
Pjege smeđe do crne, s jasnim koncentričnim krugovima koncentrična
pjegavost
Jača ili slabija išaranost lista, nekroze u obliku točaka ili crtica Y virus
Na plojkama svjetlija i tamnija polja obrubljena žilama X virus
Na plojkama mozaik prelazi preko žila A vims
Svijetložuti listovi sa strane uvijeni, kruti i uspravni virus uvijenosti
lista
Na gomol j i ma
Na pokožici olovnosive, malo uleknute pjege, plitko
ispod pjega meso hrdasto smeđe boje
krumpirova
plijesan
Površina gomolja s raspucalim plitkim udubljenjima i
izbočinama plutastog tkiva obična krastavost
Na kožici gomolja tvrde crne točkice promjera do 3 mm bijela noga
Gomolj izvana zdrav uz pojavii eksudata, meso razoreno bakterijske
truleži
Meso gomolja crno, gnjilo poput kaše, zaudara, pokožica
sačuvana crna noga
Na pokožici srebrnkaste površine ovalna oblika srebrolikost
Upale pjege na pokožici, nepravilne tamnosmede do plav-
kasto crne zone odijeljene od nezaraženog dijela gomolja gangrena
Zvjezdaste pukotine na pokožici iz kojih ispada smeđi prah prašna
krastavost
Pristići na uskladištenim gomoljima prištićavost
Izrasline poput cvjetače, smeđe boje, raspadaju se rak
Gomolji dulji ođ karakterističnih za sortu, cilindrični,
na pupčanoj strani zašiljeni
vretenastost
gomolja
Čitava biljka vene
Biljke venu venuća
Biljke venu, gomolji djelomično ili potpuno truli bakterijske bolesti,
truleži gomolja
štetnici
Lisne uši (vrste por odi ce Aphi di dae)
U poglavlju o virusnim bolestima krumpira prikazana je važna uloga virusa u
sniženju prinosa i redukciji proizvodnje krumpira, te uloga lisnih uši kao preno-
sioca tih virusa. Usjev krumpira može se održati zdravim približno onoliko koliko
je bio zdrav ishodišni zasađeni materijal samo ako se suzbijaju lisne uši; stoga to
je jasno i očito koliko je potrebno dobro poznavati te štetnike i njihovu ulogu.
Sve do nedavno u nas se kao najznačajniji, pa čak i jedini prenosilac naj-
važnijih virusa krumpira spominjala breskvina zelena uš {Myzus persicae). Zdrav-
stveno stanje krumpira
uglavnom se povezivalo s
otsutnošću zimskog doma-
ćina ove uši - breskve, po-
glavito u predjelima na
višim nadmorskim visina-
ma. Istraživanja provođena
posljednjih nekoliko godi-
na u Hrvatskoj nepobitno
su dokazala da su u tim po-
dručjima mnogo važniji
prenosioci virusa krumpi-
ra neke druge vrste lisnih
uši, koje mogu prezimiti na
različitim biljnim vrstama u
Si. 89. Uvijenost lista krumpira (lijevo) {snimio M. Maceljski) odr edenom područj u. Te
druge vrste iako nisu toli- Tablica 9» Lisne uši koj e prenose vi ruse na sje-
ko virulentne (zarazne) mens kom krumpi ru utvrđene u Hrvatskoj
kao zelena breskvina uš,
mnogo više prenose viru-
se zbog toga što su izrazito
mnogobrojnije. Poznato je
da se zbog brojnih činilaca
afidofauna (vrste i brojno-
st uši) uveliko promijenila,
pa je i to razlog da je ne-
kad veliki broj breskvine
zelene uši na krumpiru sa-
da znatno smanjen.
U našim područjima
proizvodnje sjemenskog
krumpira najčešće vrste li-
snih uši: (ujedno prikazu-
jemo i njihovu virulentno-
st u odnosu na PLRV i PVY)
prikazane su u tablici 9.
Važnost. Lisne su uši
proširene svuda, no njiho-
va je brojnost manja na ve-
ćim nadmorskim visinama
- iznad 700 m, a poglavito
iznad 900 m. Štete koje na-
nose dvojake su: izravne - ishranom na lišću ili gomoljima (u skladištu) krumpira,
te neizravne - prenošenjem virusa krumpira. Izravne štete, osim iznimno, uglav-
nom nisu velike, no štete koje čine prenošenjem virusa - uzročnika opasnih viru-
snih bolesti krumpira, velike su i mogu potpuno onemogućiti (uništiti) proizvod-
nju sjemenskog krumpira.
Na tek iznikli nasad krumpira lisne uši mogu doletjeti već zaražene virusom
- ako su prije toga sisale na zaraženim biljkama susjednih polja ili na krumpirišti-
ma udaljenih južnijih područja, odakle mogu biti donesene vjetrom. Osim toga,
zarazu mogu širiti i unutar nasada, u kojem će uvijek poneka biljka (a često mno-
ge) biti zaražena virusom iz "sjemena", tj. iz posađenog gomolja. Biljke koje izniknu
iz zaraženog gomolja nose sekundarnu zarazu i izvor su primarne zaraze, koju
uzrokuju uši prenošenjem virusa na zdrave biljke.
Konzumnom krumpiru uši širenjem virusa ne snizuju znatno prirod. Primar-
ne zaraze, koje prenose lisne uši, ne snizuju toliko prirod koliko sekundarne
zaraze (iz zaraženoga gomolja).
Na sjemenskom krumpiru lisne su uši ograničavajući činilac uzgoja. Širenjem
virusa utječu na njegovu kategorizaciju u elitu (do 0,25 % virotičnih biljaka odno-
sno 2 % gomolja), original (do 0,5 % odnosno do 4 %), prvu reprodukciju (do 1,5
Red.
br.
Vrsta vektora
Broj-
nost
Virulentnost Red.
br.
Vrsta vektora
Broj-
nost PLRV PVY
1. Acyrthosiphon pisum 4 2
2 Aphis fahae(gmp2i) 5 3
3. Aphis frangulae (grupa) 3 3
4. Aphis nasturtii 2 2 3
5. Aphispomi 2 1
6. Aulacorthum circumflexus 2 2 1
7. Aulacorthum solani 4 3 3
8. Brachycaudus helichrysi 3 2
9. Capitophorus hippophaes 3 1
10. Cavariella aegopodii 3 1
11. Cavariella pastinacae 1 1
12. Macrosiphum euphorhiae 3 3 3
13.
Metopolophium dirhodum 2 2
14. Myzus ascalonicus 2 2
15. Myzus ornatus 1 1
16. Myzus persicae 1 5 5
17. Phorodon humuli
3 3
18. Rhopalosiphum insertum
3
2
19.
Rhopalosiphum padi 4 2
5 - vrlo visoka; 4 - visoka; 3 - srednja; 2 - niska; 1- vrlo niska
% odnosno do 7 %) i drugu reprodukciju (do 3 % virotičnih biljaka odnosno do
10 % zaraženih gomolja). Usjev u kojem se utvrdi više od 3 % biljaka zaraženih
opasnim virozama, odnosno laboratorijskim testiranjem utvrdi u gomoljima više
od 10 % tih virusa (uvijenost, Y virus, A i X virus) ne može biti priznat za sjemen-
ski. Kako postoje velike razlike u cijeni pojedinih kategorija sjemenskog, kao i
sjemenskog i konzumnog krumpira, štete koje mogu nanijeti lisne uši sjemen-
skom krumpiru mogu iznositi dvostruku ili još veću vrijednost cjelokupne proi-
zvodnje.
Opis. Lisne uši sitni su, nježni insekti dugi 1,5-5 mm. Različitih su boja, no
boja nije nikada važna pri identifikaciji vrste. Mogu biti zelene, žute, crvene, sme-
đe, crne itd. Postoje pokoljenja bez kri-
la i pokoljenja s 2 para opnenastih krila,
dužih od tijela. Na tijelu nose veliki broj
raznih morfoloških obilježja: front gla-
ve, rinarije na antenama, žile na krilima,
stigme, pjege, pruge i točke na abdo-
menu, sifoni, dlake, kauda itd. Veličina,
broj, oblik, raspored i druga obilježja
spomenutih dijelova temelj su za iden-
tifikaciju svake poj edi ne vrste.
Biologija i ekol ogij a. Lisne uši u
načelu prezime kao zimsko jaje na ra-
zličitom grmlju i drveću (zimski doma-
ćin). Zelena breskvina uš prezimi na bre-
skvi, crna bobova uš na Evonymus i V/-
hurnumvrstsirm. grmlja, Aphis gossypii
na Rbamnus cathartica itd.
U proljeće, ovisno o temperatura-
ma, iz zimskog jaja izlazi uš osnivačica
(fundatrix), koja partenogenetski i vivi-
parno daje prve kolonije beskrilnih (apterih) uši. Nakon nekoliko beskrilnih
pokoljenja dolazi krilato pokoljenje koje može letjeti na krumpir ili druge biljke
domaćine (ljetni domaćin).
Na tim biljkama izmjenjuju se beskrilna i krilata pokoljenja, a krilata pokoljenja
šire zarazu i na susjedne biljke i na druge usjeve. Pri srednjoj dnevnoj tempera-
turi 18-20 °C, razvoj jednog pokoljenja traje 10-14 dana. U nekim južnim kraje-
vima uši mogu prezimiti i kao odrasle ženke (npr. zelena breskvina uš u Dal-
maciji).
Lisnim ušima pogoduje toplo i suho vrijeme, no ne vruće, (iznad 35 °C) kad
prestaje ili se smanjuje njihovo razmnažanje. Jake kiše djeluju nepovoljno na nji-
hov razvoj, no isto tako i ekstremna suša.
Zaštita. Na konzumnom se krumpiru posebne mjere suzbijanja lisnih uši ne
provode. No dobro je protiv krumpirove zlatice upotrijebiti insekticide koji djelu-
ju i na lisne uši ili barem poštedu ju njihove prirodne neprijatelje.
Si. 90. Lisne uši na krumpiru
(prema "Bayer")
Na sjemenskom krumpiru lisne se uši obavezatno moraju suzbijati. Rokovi
suzbijanja odreduju se temeljem praćenja leta i pojave lisnih uši različitim meto-
dama. Krilati oblici najčešće se prate žutim posudama odredenih dimenzija
(najbolje 70 x 70 x 10 cm ili 60 x 60 x 10 cm, postavljenim u usjevu na visini od 70
cm od tla. Posude su napunjene vodom. Osim tom metodom, krilate se vrste
mogu pratiti leđnim aspiratorima (pr. DeVac) ili stacioniranim postajama (Agrap-
hid). U vodu se hvataju uši privučene žutom bojom unutrašnjeg dijela posude.
Krilate ali poglavito beskrilne uši mogu se utvrditi metodom otresanja 100 buse-
va na podlogu ili metodom pregle-
da 100 listova. Obje metode pomoć-
ne su metode praćenju žutim posu-
dama. Hodajući dijagonalno kroz
parcelu, otresa se 100 buseva na bi-
jelu (ili neku svijetlu) podlogu i kon-
trolira nazočnost uši u usjevu. Isto
tako, hodajući dijagonalno kroz par-
celu uzima se uzorak od 100 listova
(33 iz podnožja busa, 34 iz sredine i
33 s vrha busa) te pregledavaju uši
na listovima.
Temeljem utvrđivanja brojnosti
lisnih uši i nazočnosti pojedinih vrsta
odreduju se rokovi suzbijanja i pri-
mjenjuju učinkoviti insekticidi. Pri-
mjena se ponavlja čim insekticid
izgubi djelovanje, a uši još dolijeću.
Za smanjenje broja lisnih uši u usje-
vu sjemenskog krumpira obično su
potrebne 3-4 primjene folijarnih in-
sekticida. Insekticidi mogu dosta us-
pješno smanjiti zarazu perzistentnim
virusima (uvijenost lista) jer uš treba izvjesno vrijeme sisati na zaraženoj biljci da
bi prenijela virus. Virus ulazi u probavni trakt uši i one ostaju infektivne dugo,
najčešće čitav život. Tek njihovim uništenjem smanjuje se mogućnost širenja tih
virusa. Koliko je važna primjena insekticida još se bolje vidi iz činjenice da je u
nas najraširenija uvijenost lista, čemu je uzročnik perzistentni virus. Neperzisten-
tni virusi (npr. Y virusi) prenose se odmah, čim uš, koja je prije toga sisala za-
raženu biljku, doleti na zdravu biljku. Virus ulazi samo u rostrum (usni ustroj) uši
i ona je infektivna kratno. To je razlog da se insekticidima ne može spriječiti pre-
nošenje neperzistentnog virusa na tretiranu biljku, no može se uništiti uš i time
prestaje širenje zaraze.
Od insekticida za folijarno tretiranje treba uzeti one koji djeluju što dulje. To
su primjerice insekticidi koji sadrže tiometon (Ekatin) ili demeton metil (Metasy-
stox). Nešto kraće djelovanje, ali zato vrlo brzo, čime katkada sprečavaju prijenos
Si. 91. Žuta posuda u krumpirištu
(snimila J. Igre Barčić)
virusa, imaju piretroidi, od kojih se neki preporučuju i protiv krumpirove zlatice
pa se istovremeno može suzbijati i taj štetnik. To su primjerice Decis 1,25, Decis
2,5 EC, Rotor 1,25 EC, Karate 2,5 EC, King, Karate max i dr. Ostala sredstva za
suzbijanje krumpirove zlatice imaju kratko djelovanje na lisne uši pa 7-10 dana
nakon njihove primjene treba ponoviti tretiranje sredstvom djelotvornim na lisne
uši. Na višim kategorijama sjemenskog kaimpira (npr. na supereliti) može se sma-
njiti zaraza ušima i Y virusom prskanjem uljanim sredstvima (Bijelo ulje). No tim
se sredstvima mora prskati svakih sedam dana uz veću količinu vode, što zaštitu
Si. 92. Prskanje sjemenskog krumpira u Lici (snimila J. Igre Barčić)
znatno poskupljuje. Ne smije se zaboraviti da uljana sredstva ne sprječavaju pre-
nošenje perzistentnih virusa (uvijenost lista). Još sigurniju zaštitu od ušiju, a time
i viroza, pružaju posebne mreže kojima se pokrivaju usjevi najviših kategorija, a
još je bolji uzgoj takva materijala u mreženicima.
Nekoliko novijih sistemičnih insekticida - aficida uvelike pomaže suzbijanju
lisnih uši te smanjenju prenošenja viroza krumpira. Na osnovi imidakloprida je
pripravak za folijarno tretiranje Confidor SL 200, na osnovi tiakloprida takav je
pripravak Calypso 480, a na osnovi acetamiprida pripravak Mospilan 20.
Bez obzira na nepotpunu učinkovitost insekticida u sprečavanju zaraza viru-
sima, zaraze su to veće što više ima ušiju. Stoga se radikalnim sniženjem brojnosti
uši postiže i znatno sniženje zaraženosti virusima. U nas se lisne uši javljaju često
odmah pri nicanju krumpira pa se te najranije zaraze mogu spriječiti (poglavito u
proizvodnji sjemenskog krumpira) tretiranjem gomolja prije sadnje sistemičnim
insekticidom na osnovi imidakloprida. Takvi su pripravci Gaucho FS 350, koji se
primjenjuje 50-100 ml/100 kg krumpira, Gaucho FS 600 ROT - 200-400 ml/1000
kg krumpira ili Prestige FS - 290 1000 ml/1000 kg krumpira. Gomolje sjemenskog
krumpira treba jednolično navlažiti tim sredstvima, što se najbolje može obaviti
sadnjom sadilicom na koju su pričvršćeni rasprskivači koji tijekom polaganja go-
molja u brazdu prskaju gomolje (si. 75). Manje količine sjemenskoga krumpira
mogu se rasprostriti na foliju, oprskati leđnom prskalicom, foliju protresti da se
gomolji obrnu te ih još jednom oprskati. Pri tom se treba točno pridržavati svih
uputa koje se dobiju uz sredstvo.
Usjev krumpira ponikao iz tako tretiranih gomolja sprečava zarazu lisnim
ušima 50 - 60 dana od sadnje, pa nema ranih, najštetnijih zaraza.
Slično djelovanje može se postići i primjenom granuliranog insekticida kar-
bofuran (Geocid G-5 20-30 kg/ha) pri sadnji u redove uz posađene gomolje ili
prskanjem posađenih gomolja u otvorenoj brazdi pripravkom na osnovi imida-
kloprida (Confidor SL 200 1,5 l/ha).
Unatoč svim mjerama zaštite, zaraza ušima pojača se polovicom ljeta, naj-
češće u srpnju, u višim područjima u kolovozu. Tada ne preostaje drugo nego
uništiti cimu (zelenu masu) krumpira da bi se spriječilo da virus, koji su donijele
lisne uši, kolanjem sokova prijeđe iz lista u gomolje. Rok uništenja cime određuje
se također na temelju praćenja leta i pojave lisnih uši već spomenutim metoda-
ma. Cima se uništava prskanjem desikantima od kojih u nas dozvolu imaju Re-
gion (5 litara ha) i Basta (2,5-3 l/ha). Cima se mora potpuno uništiti pa na bujnim
usjevma treba provesti dva tretiranja, primjerice svaki put sa 3 litre Reglona/ha.
Vegetacija krumpira prekida se i zbog sprečavanja porasta gomolja preko
graničnih vrijednosti za sjemenski krumpir (50-55 mm). Taj rok možemo nazvati
ekonomskim rokom prekida vegetacije. Međutim, ako rok za prekid vegetacije
zbog sprečavanja prijelaza virusa prethodi ekonomskom roku prekida vegetacije,
ipak se mora potpuno pridržavati roka za sprečavanje virusa, jer će svakim da-
nom prekoračenja toga roka zaraza gomolja virusima rasti, pa će njihova vrijed-
Si. 93- Dio kmmpirišta nakon desikacije (snimio M. Maceljski)
nost padati iz više kategorije u nižu ili će čak prestati biti sjemenskim krumpirom.
Naime, više od 10 % zaraženih gomolja virusima Ca to se utvrđuje preciznim la-
boratorijskim metodama na uzorku uzetom od aprobatora nakon prekida ve-
getacije) ne može prema našim propisima imati sjemenski kmmpir niti najniže
kategorije.
Kr umpi r ova zlatica
(Leptinotarsa decemlineatd)
Važnost. Krumpirova zlatica najvažniji je štetnik krumpira. Štete koje uzro-
kuje mogu potpuno uništiti lisnu masu, tj. cimu krumpira, i zato se taj štetnik,
osim na okućnicama, ne može suzbijati bez upotrebe insekticida. Za njezino su-
zbijanje registriran je veliki broj pripravaka, pa se njihovom pravovremenom i
pravilnom primjenom štete mogu potpuno spriječiti.
Krumpirova zlatica podrijetlom je iz Sjeverne Amerike, gdje je 1822. g. prvi
put otkrivena na obroncima Rocky Mountains u Koloradu. Na tlu Europe nađena
je prvi put 1876. g. u okolici njemačke luke Bremen, no nije se širila dalje. Godine
1914. nađena je u okolici luke Bordeaux u Francuskoj i od tada počinje njezino
širenje Europom. Godine 1946. nađena je u Sloveniji kraj Krškog, kamo su je
donijeli njemački kolonisti 1944. godine. Več 1947. nađena je u Hrvatskoj u oko-
lici Zaprešiča. Proširena je po čitavoj Hrvatskoj u svim područjima gdje se uzgaja
krumpir.
Osim krumpirom, zlatica se hrani patlidžanom, a nešto manje i rajčicom.
SI. 94. Krumpirova zlatica: odrasli oblik i
ličinka
SI. 95. Jajno leglo krumpirove zlatice
(snimio M. Maceljski)
Opis. Odrasli kukci dugi su 8-12
mm. Ženke su veće od mužjaka. Tijelo
im je ovalnog oblika, žutosmede boje, s
10 uzdužnih pruga na pokrilju. Jaja su
žutonarančaste boje, veličine oko 1,2
mm, šiljata vrha. Odložena su u skupinama po 25 do 80, obično s donje strane
lista. Ličinke su oligopodne, s 3 para prsnih nogu, narančaste boje i s po dva reda
crnih točaka sa svake strane. Glava je crna i hitinizirana. Ličinke L i IL stadija
mogu narasti do 4 mm, a ličinke IIL i IV. stadija do 15 mm. Kukuljica je pokrivena
tipa, pupa obtecta.
Biologija i ekol ogi j a. Zlatica ima u nas dva pokoljenja. U načelu je napad
prvog pokoljenja uvijek jači i važniji. U odredenim uvjetima drugo pokoljenje
može izostati. Prezimi odrasli kornjaš u tlu, najčešće na dubini 20-30 cm. Smrtno-
st odraslih oblika u tlu često je visoka zbog hladnoće ili vlage na težim humusnim
tlima. Ugiba ako tijekom 2-3 dana temperatura tla padne na -8 i niže. Smrtnosti
može pridonijeti i napad gljivice Beauveria bassiana, koja napada kornjaše u tlu
pa tako i krumpirovu zlaticu.
Izlazak kornjaša iz tla počinje obično sredinom travnja, ovisno o temperatu-
ri. Ako temperature opet naglo padnu, izlazak će biti razvučen i spor. Masovna
pojava iz da počinje kada se tlo na 10 cm dubine zagrije na 14,5 °C ili ako tempe-
ratura zraka prijeđe 14-15 °C.
Odrasle zlatice lete na temperaturama višima od 20 ^C, iako nisu dobri letači.
Najjači je let pri 25 Insolacija pogoduje letu. Nakon izlaska iz tla zlatice mogu
živjeti bez hrane desetak dana. Kopulacija počinje 6-12 dana nakon izlaska iz tla.
Za odlaganje jaja potrebna je ishrana s najmanje 20 cm2 lista. Visoke temperature
pogoduju ishrani zlatica, brže počinje odlaganje jaja, a ženke su plodnije. Mini-
malna temperatura iznad termalnog praga razvoja od 11,5 potrebna za poče-
tak ovipozicije iznosi 30 Ženke odlažu jaja 30-ak i više dana, najčešće na
naličje lista tijekom svibnja i djelomično u lipnju. Jaja su odložena u skupinama
po 25 do 80. Jedna ženka dnevno odloži 5-70 jaja ili ukupno tijekom života 300-
1100 jaja. Što su temperature više i broj odloženih jaja veći je.
Razvoj jaja traje 5-16 dana, ovisno o temperaturi.
Pri temperaturi ispod 12 °C (termalni prag razvoja za jaja) razvoj jaja prestaje.
Na 19 °C razvoj traje 11 dana, a na 24 °C (optimum) traje 6 dana. Boljem razvoju
jaja pogoduje niža relativna vlaga zraka.
Minimalna suma temperatura potrebna za izlazak ličinki iz jaja iznad 11,5
je 80 °C, a za završetak razvoja potrebno je 180 Ličinka ima 4 stadija i presvlači
se 3 puta. Razvoj ličinki u proljeće (prvo pokoljenje) traje 14-22 dana, a ljeti (drugo
pokoljenje) 12-18 dana.
I. stadij ličinke razvija se 3-4 dana, IL stadij 3-7 dana, IIL stadij 4-8 dana i IV.
stadij 5-11 dana. Ličinke se mogu razvijati već iznad 12 ""C, a slabo se razvijaju
ispod 16 Optimalna temperatura za razvoj ličinki je 25
Što je ličinka starijeg razvojnog stadija (veća), štete su veće. Ličinka 1. stadija
pojede 20 mm^ lisne mase, ličinka IL stadija 150 mm^ ličinka ličinka IIL stadija
520 mm^ a ličinka IV. stadija 2300 mm^ ili ukupno 2800-3000 mml
Napad prije cvatnje znatno je štetniji od napada poslije cvatnje i smanjuje
prinos za 30-50 %. Istraživanja u nas i drugdje pokazala su da za ranog napada 10-
12 ličinki po busu snizuju prirod za 5-10 %, a za kasnog napada toliko sniženje
priroda prouzroči tek tridesetak ličinki po busu. Procjenjuje se, također, da unište-
SI. 96. Zaštićena i nezaštićena pokusna parcela
(snimio D. Bertič)
nje cime do 20 % ne utječe
na sniženje priroda gomo-
Ija. Štete na ranijim sortama
veće su nego na kasnim
sortama, uz jednaki broj li-
činki. Ličinke drugog poko-
ljenja nanose manje štete jer
je lisna masa krumpira znat-
no veća. Kornjaši prvog
pokoljenja javljaju se u sr-
pnju i za njihovu pojavu po-
trebna je minimalna suma
temperatura od 360
Jedna odrasla zlatica
poždere na dan na I6
259 mm^ na 21 °C 422 mm^, a na 25 °C 800 mm^ lisne površine. Za života ukupno
poždere oko 120 cm^.
Mogućnosti biološkog suzbijanja krumpirove zlatice stalni su izazov brojnim
istraživačima diljem svijeta. Od autohtonih prirodnih neprijatelja zlaticom se hra-
ne trčci (Lebia grandis), grabežljive stjenice, božje ovčice i muhe gusjeničarke.
Jaja mogu parazitirati ose najeznice.
Brojna istraživanja, poglavito u Italiji, provode se i uporabom nematode Ste-
inernema feltiae.
Tijekom prezimljenja u tlu odrasle zlatice napada gljivica Beauveria basia-
na, koja za jaka napada može znatno reducirati populaciju prezimljujućih oblika.
Najveću perspektivu u biološkom suzbijanju krumpirove zlatice imaju gra-
bežljiva stjenica Perilus bioculatus i prarazitska osica Edovum Puttleri Oba ova
kukca američkog su podrijetla. Prvi pokušaj unošenja P. bioculatus u Europu pro-
veo je prof. dr. Željko Kovačević, no uspjeh nije postignut. Potom su i drugi is-
traživači ponavljali unos u Europu. Iako su rezultati smanjenja populacije katkad
bili zadovoljavajući, ta se stjenica nije uspjela aklimatizirati niti uspješno prezimiti
u Europi. Najnovija istraživanja iz Italije i Francuske potvrđuju uspješnu aklimati-
zaciju tijekom zime pa daljnja uporaba ovog neprijatelja postaje sve interesantnija.
E. Puttleri parazitira jaja krumpirove zlatice sa znatnim uspjehom u SAD, no
kako se mora uzgajati na umjetnoj hrani, to uporabu ovog neprijatelja znatno
poskupljuje.
Zaštita. Osim kemijskim sredstvima (o čemu će se opširno pisati u daljnjem
tekstu), zlatica se može suzbijati i nekemijskim mjerama, poglavito na manjim
parcelama. Jedan od najčešćih postupaka je ručno skupljanje i potom uništavanje
odraslih zlatica i liski s odloženim jajima. Za jednu minutu može se pokupiti če-
trdesetak odraslih zlatica. Ako su polovica ženke, a sabiranje se obavlja prije odla-
ganja jaja, napad se smanjuje za više tisuća ličinki. S krumpirišta velikog 500 če-
tvornih metara za osrednjeg napada sve odrasle zlatice i jajna legla mogu se
pokupiti za 1 sat.
u svijetu se odrasle
zlatice skupljaju i manjim ili
većim aspiratorima. Leđni
aspirator DeVac jednosta-
van je i može dobro skupi-
ti zlatice pri manjem do
srednjem intenzitetu napa-
da. Veliki, voženi aspirator
skup je stroj, gazi usjev, tre-
ba jaki motor i usisava dru-
gu, korisnu faunu prisutnu
u krumpiru.
U svijetu i u nas is-
tražuju se i neke druge mo-
gućnosti zaštite krumpira
od zlatice, primjerice pri-
Sl. 97. Dio krumpirišta okružen folijom u jarku koja
otežava pristup krumpirovim zlaticama
mjena slame, lovnog kanala s folijom itd., no za sada bez konačnih rezultata.
Desetljećima se klasičnom selekcijom pokušavaju uzgojiti kultivari krumpira
otporni na krumpirovu zlaticu, no bez uspjeha. Sada je to uspjelo genetičkim
preinačavanjem, no zbog brojnih nepoznanica B. t. krumpir još nije u široj pri-
mjeni.
Tamo gdje je to provedivo, može se zaraza zlaticom smanjiti duljom stankom
između uzgoja krumpira na istoj parceli i sadnjom na površine znatno udaljene
od prošlogodišnjih krumpirišta.
Strategija zaštite. Krumpirova zlatica štetnik je koji vrlo brzo razvija otpor-
nost na primijenjene insekticide. Stoga osnova strategije suzbijanja mora biti stal-
na izmjena grupa insekticida za suzbi-
janje. U nas se prvi put rezistentnost po-
javila 1965. g. na tada primjenjivane klo-
rirane ugljikovodike, potom na insekti-
cide iz grupe karbamata, organofosfor-
ne insekticide, piretroide itd. Rezistent-
nost je tzv. "spot rezistentnost", tj. geo-
grafska rezistentnost. Uzrokovana je
stalnom uporabom jednog pripravka
odredene gaipe u odredenom podru-
čju Hrvatske. Taj isti pripravak u drugom
dijelu Hrvatske može djelovati sa 100-
postotnom učinkovitošću.
Iako se danas za suzbijanje zlatice
troši najviše kemijskih i financijskih sredstava, pravilnim rokom primjene insekti-
cida i izborom odgovarajućeg pripravaka, taj se štetnik sigurno može suzbiti sa-
mo jednim tretiranjem, a iznimno za jaka napada drugog pokoljenja potrebna su
dva tretiranja. Insekticide najčešće ne treba primjenjivati protiv prezimljelih kor-
Sl. 98. Zive ličinke rezistentnog soja na
tretiranom listu (snimio M. Maceljski)
njaša jer oni obično ne mogu nanijeti veće štete. Opravdano ih je suzbijati samo
ako je krumpir slab, ako na svakom busu ima više od dvije zlatice, a temperatura
prelazi 20
Klasične insekticide (organofosforne, karbamate i piretroide), tamo gdje se
nije razvila rezistentnost, treba primijeniti kada barem 30-50 % ličinki iziđe iz jaja,
ili kada se na svakom busu nade više od 10 ličinki. Ličinke koje su prije izišle nisu
još mogle napraviti veće štete, a insekticid će djelovati i onda kad preostale ličin-
ke iziđu iz jaja (ličinke prvog stadija vrlo su osjetljive). Tako tretirani usjev ugrožava-
Sl. 99. Opasan i neučinkovit način suzbijanja zlatice (snimio M. Maceljski)
ju još samo zlatice koje dolete sa strane, ako u blizini ima krumpirišta na kojima
se zlatica ne suzbija uspješno. Samo u odredenim godinama, kad je odlaganje jaja
jako razvučeno, može biti potrebno još jedno tretiranje.
Rezistentnost krumpirove zlatice na klasične insekticide utvrđena je na po-
dručju Slavonije, Baranje, Posavine, Međimurja i Zagorja. Oni se mogu
upotrebljavati u područjima južno od Kupe, u Dalmaciji i Istri, gdje rezistentnost
još nije utvrđena.
Rezistentnost još nije razvijena ili je u samom početku kod neonikotinoida -
kojima se mogu tretirati gomolji ili folijarno suzbijati zlatice. Njihova primjena za
suzbijanje gomolja opisana je kod lisnih uši.
Rezistentnosti nema niti na derivate nereis toksina, regulatore razvoja i bio-
insekticide. Nova strategija primjene tih insekticida proizlazi iz njihova svojstva
da su učinkoviti samo na ličinke, a ne na odrasle zlatice. Ti se insekticidi, pogla-
vito regulatori razvoja i mikrobiološki insekticidi na osnovi Bacillus thuringien-
5/5(bioinsekticidi), moraju upotrijebiti znatno ranije, kada se pojave prve ličinke
iz jaja. Tretirati se može dok prve ličinke narastu do 4 mm nakon toga prekasno je
za tetiranje. Regulatori razvoja imaju dulju učinkovitost, a bioinsekticidi kraću
učinkovitost od klasičnih insekticida. Ako se zakasni s tretiranjem, te ličinke pre-
rastu, regulatori razvoja i bioinsekticidi više ne zadovoljavaju. Pri optimalnom
roku primjene može u godinama zgusnutog izlaska prezimjelih zlatica iz tla za-
dovoljiti jedna jedina primjena regulatora razvoja.
Najnovija, ekološki povoljna, vrlo učinkovita skupina jesu naturaliti, tj. deri-
vati mikroorganizma Saccharopoly spora spinosa - spinosad.
Svi insekticidi koji u Hrvatskoj imaju dozvolu za primjenu protiv krumpirove
zlatice (stanje 2003.) navedeni su u tablici 10. na kraju ovog poglavlja uz napomenu
da mnogi od njih ne djeluju na rezistentne populacije.
Od insekticida za folijarno suzbijanje preporučaju se insekticidi namjenjeni
za prskanje, a ne insekticidi za zaprašivanje. Jedno prskanje vrijedi kao dva za-
prašivanja, jer se velika količina prašiva gubi tijekom i poslije primjene. Sredstva
Tablica 10. Sredstva za zaštitu bi l j a koj a i maj u dozvol u za fol i j arno suzbija-
nj e krumpi rove zlatice
Pripravak
DozaiU
koncentracija
Karenca Djelatna tvar
ORGANO-FOSFORNI SPOJEVI
Dursban E-48 21/ha 28 dana klorpirifos-etil 48 %
Pirifos EC 21/ha 28 dana klorpirifos-etil 50 %
Finish E-48 21/ha 28 dana klorpirifos-etil 48 %
Pyrinex 48 EC 21/ha 28 dana klorpirifos-etil 48 %
Zlatica pirifos 25 kg/ha 28 dana klorpirifos-etil 4 %
Chromorel D
Herborel-D
Nurelle-D
0,6-0,91/ha 28 dana klorpirifos-etil 50 % +
cipermetrin 5 %
Chromorel Z 0,5-11/ha 28 dana klorpirifos-etil 45 % +
30 g/l betacipermerina
Chromorel ZP 15-20 kg/ha 28 dana klorpirifos-etil 1,8 % +
zetacipermetrina 0,14 %
Chromorel P-2 15-20 kg/ha 28 dana klorpirifos-etil 1,8 % +
cipermetrin 0,2 %
Volaton EC 500 21/ha 35 dana foksim 50 %
Ekalux 25 0,8-1,5 1/ha 14 dana kvinalfos 25 %
Chromofos 25 0,8-1,5 1/ha 14 dana kvinalfos 25 %
Ekalux P 15-20 kg/ha 14 dana kvinalfos 1,5 %
Zlatica ofunak-P 20-30 kg/ha 28 dana piridafention 3 %
Zolone liquide 2-2,5 1/ha 14 dana fosalon 35 %
Atac EC 2-2,5 1/ha 14 dana fosalon 35 %
Zolone PM 2-2,5 1/ha 14 dana fosalon 30 %
Atac WP 2-2,5 1/ha 14 dana fosalon 30 %
Pripravak
DozaiH
koncentracija
Karenca Djelatna tvar
KARBAMATI
Marshal 25 EC 1,5-2 1/ha 28 dana karbosulfan 25 %
Marshal zlatica 1,5 P 20-30 kg/ha 28 dana karbosulfan 1,5 %
PIRETROIDI
Fastac 10 SC 0,1-0,12 1/ha 7 dana alfacipermetrin 10 %
Direkt 10 SC 0,1-0,12 1/ha 7 dana alfacipermetrin 10 %
Decis 1,25 0,4-0,6 1/ha 7 dana deltametrin 1,25 %
Rotor 1,25 0,4-0,6 1/ha 7 dana deltametrin 1,25 %
Decis 2,5 EC
0,3 1/ha 7 dana deltametrin 2,5 %
Skud
0,3 1/ha 7 dana deltametrin 2,5 %
Roetem 0,4-0,61/ha 7 dana deltametrin 1,5 %
Decis 6,25 WG 0,12 kg/ha 7 dana deltametrin 6,25 %
Talstar 10 EC
0,15-0,3 1/ha 7 dana bifentrin 10 %
Karate 2,5 EC 0,2 - 0,41/ha 7 dana lambda cihalotrin 2,5 %
King 0,2-0,4 1/ha 7 dana lambda cihalotrin 2,5 %
Karate max
0,25-0,31/ha 7 dana lambda cihalotrin 3,75 %
Beta-Baythroid EC 025 0,3-0,5 1/ha 7 dana beta-ciflutrin 2,5 %
Fury 10 EC 0,1-0,15 1/ha 7 dana zetacipermetrin 10 %
NEONIKOTINOIDI
Confidor SL 200 0,25-0,5 1/ha 42 dana imidakloprid 20 %
Boxer 200 SL 0,25-0,5 1/ha 14 dana imidakloprid 20 %
Actara 25 WG 60 g/ha 14 dana tiametoksam 20 %
Calypso SC 480 0,11/ha 14 dana tiakloprid 480 g/l
Mospilan 20 80-120 g/ha 7 dana acetamiprid 20 %
DERIVATI NEREISTOKSINA
Bancol 50 WP
0,5 kg/ha 14 dana bensultap 50 %
Evisekt S 0,3-0,5 kg/ha 21 dan tiociklam 50 %
INHIBITORI GABA
RECEPTORA SINAPSA
Regent 20-25 g/ha 14 dana fipronil 80 %
REGULATORI RAZVOJA
Nomolt 0,075-0,15 1/ha 14 dana
teflubezuron 15 %
Bonus 0,2-0,25 1/ha 14 dana
teflubezuron 12 % +
alfacipermetrin 4 %
Sonet 100 EC 0,2-0,25 1/ha 14 dana
heksaflumuron 10 %
Match 050 EC 0,3 1/ha 7 dana lufenuron 5 %
MIKROBIOLOŠKI INSEKTICIDI
Novodor 3 % (100001.U./mg) 3-5 1/ha 7 dana Bacillus thuringiesis
NATURALITI
Laser 100-150 g/ha 7 dana spinosad 24 %
za prskanje također su do dva puta jeftinija od prašiva za zapršivanje, računajući
cijenu utroška po jedinici površine (na ar ili hektar). Ako se ipak zaprašuje, ne
smije se nikada zaprašivati golom rukom, gazom ili čarapom, što je i opasno, i ne
osigurava ravnomjernu raspodjelu sredstva.
Krumpi rov mol j ac
{Phthorimaea operculelld)
Opis. Leptirić je smedožute boje, s dugim resama na stražnjim krilima. Ra-
spon je krilae 10-14 mm. Gusjenica je bjelkasta, sa svijetloružičastim hrptom i
tamnom glavom. Naraste do 12 mm. Gomolji su krumpira izbušeni, gusjenica je u
njima.
Važnost. Štetnik je proširen samo na našem obalnom području. Osim gomo-
Ija krumpira, kojem pravi izrazito najveće štete, napada i biljke krumpira, duha-
na, rajčice i patlidžana na polju. Napadnuti gomolji krumpir neuporabivi su. Štet-
nost je povećana jer se ne može učinkovito suzbijati.
Biologija i ekologija.
Ženke leptirića odlažu jaja
u prirodi na biljke. Gusje-
nice buše (miniraju) lišće ili
se ubušuju u stabljiku. Iz
stabljike dolaze do gomo-
Ija. Rjeđe buše plodove raj-
čice i patlidžana. Kada se
gomolji spremaju, dolaze u
skladište, gdje se čitavu go-
dinu nastavljaju razmnažati
u toploj klimi. Tijekom go-
dine mogu imati do 6 ge-
neracija. Najveće su štete
upravo na uskladištenim
gomoljima krumpira.
Zaštita. U slobodnoj prirodi suzbijanje je moguće prskanjem insekticidima
kad se pojave prve gusjenice svake generacije. No zbog malih šteta u prirodi ta se
mjera u nas ne provodi.
U skladištima kaimpira suzbijanje moljca teško je provedivo. Naime, ni ti
j edni m i nsekti ci dom ni j e dozvol j eno, dapače, kažnj i vo j e tretirati gomo-
Ije krumpi ra nami j enj ene za i shranu. Zarazu se može smanjiti povremenim
tretiranjem zidova i prostora skladišta insekticidima na osnovi klorpirifos metila
(Reldan super, Reldan 40EC), malationa (Radotion E-50) ili pirimifos metila (Ac-
tellic 50). Kad leptirići izlete iz gomolja, sjedat će na tretirane površine i ugibati.
Na prozore skladišta treba staviti mreže da bi se spriječilo ulijetanje leptirića. Ma-
nje količine gomolja mogu se pokriti pijeskom, što će otežati odlaganje jaja na
gomolje.
Si. 100. Štete od krumpirovog moljca (snimio M. Maceljski)
Kr umpi r ove ci stol i ke nemat ode
(Globodera rostochiensis \ Globodera pallida)
Zlatnožuta krumpirova cistolika nematoda {Globodera rostochiensis) i blije-
dožuta krumpirova cistolika nematoda {G. pallida) vrlo su opasni štetnici krum-
pira.
Potječu iz Anda u Južnoj Americi, odakle su se transportom krumpira proširi-
le po cijelom svijetu i do danas su utvrđene u oko 58 zemalja. Godine 2001. vrsta
G. rostochiensis prvi je put otkrivena u Hrvatskoj na području Međimurja (Belica)
i od tada se nalazi na listi A2 karantenskih štetočinja bilja u Republici Hrvatskoj.
Opis. G. rostochiensis i G. pallida morfološki su slične, postoje tek male
razlike u veličini ličinki i boji ženki. Odrasle spolno zrele ženke bijele su i kugla-
stog oblika, duge od 0,55 mm do 0,80 mm, a široke od 0,40 do 0,53 mm. Kasnije
ženke G. rostochiensis poprime zlatnožutu ili narančastu boju, a ženke vrste G.
Si. 101. Ženke i ciste vrste Globodera
rostochiensis na korijenu krumpira
SI. 102. G. rostochiensis na gomolju
krumpira (prema Sasser)
pallida blijedožute su ili limunastožute. Nakon uginuća ženke jedne i druge vrste
pretvore se u cistu smeđe boje koja oblikom i veličinom odgovara odrasloj spol-
no zreloj ženki. Odrasli mužjaci crvoliki su, dugi oko 1,2 mm, s usnom bodljom
dugom oko 0,028 mm. Ličinke drugog razvojnog stadija crvolike su i infektivne,
duge od 0,43 mm do 0,51 mm, sa stiletom dugim oko 0,021 mm.
Važnost. Krumpirove cistolike nematode limitirajući su čimbenik proizvod-
nje krumpira širom svijeta, osobito u hladnijim klimatskim područjima. Zbog za-
raze tim nematodama tijekom nekoliko godina (posebice u monokulturi ili u
uskom plodoredu) može se prinos smanjiti za 80-90 %, a u ukupnoj europskoj
proizvodnji krumpira procijenjen je prosječni godišnji gubitak prinosa od 10 %,
što iznosi oko 300 milijuna funti godišnje.
Osim krumpira (Solanum tuberosum^.) dobri domaćini G. rostochiensis]^su
patlidžan melongena L.) i rajčica {S. licopersicon esculentuni) te još oko 90
vrsta biljaka iz porodice Solanaceae.
Krumpirove cistolike nematode napadaju korijen pa se korijen reducira, a
biljke zaostaju u rastu i razvoju, lišće ostaje sitno, žuti, uvija se i vene. Pri jačem
intenzitetu zaraze biljke se ranije suše pa na polju nastaju plješine. Kao posljedica
oštećenja korijena i slabijeg razvoja nadzemne mase, biljke daju manji broj sitnih
gomolja (20-100 g gomolj), što ima za posljedicu smanjenje prinosa. Na gomolji-
ma krumpira mogu se također razviti ciste tih nematoda.
Od početka zaraze do pojave šteta na biljkama obično prođe više godina jer
brzina razvoja populacije, a s tim u svezi i vidljivost oštećenja, ovisi o čimbenici-
ma kao što su vitalnost ci-
sta, sorte krumpira, klimat-
ski uvjeti, tip tla itd.
Bi ol ogi j a i ekol ogi j a.
Infektivne ličinke krumpi-
rovih cistolikih nematoda,
pod utjecajem izlučevina
korijena biljke domaćina i
pri temperaturi višoj od 10
(optimalna 15-20 °C),
izlaze iz jaja, prelaze u tlo i
prodiru u korijen biljaka
domaćina, u kojemu se
hrane i dalj e razvij aj u,
uništavajući staničje.
Nakon drugog pre-
svlačenja odvaja se razvoj
ženki od razvoja mužjaka.
Ženke odebljaju i poprima-
ju kuglasti oblik te probijaju stanice epiderme korijena, ostavši pri tome stiletom
pričvršćene za domaćina. Od ulaska ličinki u korijen do izbacivanja stražnjeg
dijela tijela izvan korijena u optimalnim uvjetima prođe oko 50 dana. U početku
mlade su ženke bijele boje, a potom postaju narančaste (G. rostochiensis) ili blije-
dožute {G. pallida). Nakon oplodnje jedna ženka može proizvesti oko 500 jaja,
koja ulaže unutar svog tijela. Cetri do šest tjedana nakon uginuća prelazi u stadij
ciste, koja može biti od svijetlosmede do tamnosmede boje. Ciste otpadaju s ko-
rijena u tlo, gdje mogu ostati vitalne i do 20 godina. Mužjaci ostaju crvoliki, a
nakon završetka razvoja prelaze iz korijena u tlo, gdje ostaju oko 10 dana i za to
vrijeme oplode ženke.
U kontinentalnim klimatskim područjima, pri odgovarajućim ekološkim uv-
jetima (temperatura ispod 40 veća vlažnost tla i dr.) zlatna krumpirova cistoli-
ka nematoda može razviti dvije generacije godišnje (travanj-srpanj, kolovoz-ru-
jan). Poznato je da Globodera vrste imaju više patotipova. G. rostochiensis ima
pet patotipova (Ro 1, Ro2, Ro3, Ro4, Ro5X U Europi je do danas utvrđeno svih pet
patotipova, pojavljuju se pojedinačno ili u mješovitim populacijama, a i u kombi-
naciji s patotipovima vrste G. pallida ( Pal, Pa2, Pa3).
Zaštita. Svakako treba istaknuti važnost preventivnih mjera jer se njima može
spriječiti širenje zaraze na nove parcele i nova područja, odnosno kumulacija
SI. 103. "Plješine" u krumpirištu izazvane napadom
krumpirove nematode
parazita na zaraženoj površini. Najvažnija preventivna mjera pravovremeno
je otkrivanje zaraze, što je vizualnim pregledom usjeva u početku zaraze gotovo
nemoguće postići. Stoga je najhitnije provoditi monitoring tijekom kojega treba
pregledati velik broj uzoraka tla, prikupljenih prema metodici propisanoj od
EPPO.
Kada se utvrdi zaraza krumpirovom cistolikom nematodom, pristupa se mje-
rama kojima se sprečava njezino širenje i porast populacije na zaraženim površina-
ma. Važno je zabraniti iznošenje krumpira, lukovica, prijesadnica, tla i gnoja iz
domaćinstava u kojima je utvrđena zaraza u druga domaćinstva u ugroženom
(karantenskom) području i izvan njega. Od velike je važnosti provoditi čišćenje
strojeva i alata ili dezinfekciju (vrućom parom ili formalinom) prije odlaska sa
zaraženih površina. Gomolje sa zaraženih površina zabranjeno je saditi, a prije
uporabe za ishranu potrebno ga je temeljito prati, čistiti (uređajima za čišćenje
gomolja) ili uroniti 5 min u vruću vodu na 50 U nekim zemljama provodi se i
močenje gomolja u razrijeđenoj otopini natrijeva hipoklorida.
Radi sprečavanja širenja zaraze potrebno je izbjegavati daljnju obradu za-
raženih parcela jer se zaraza širi pasivno mehanizacijom pa je stoga preporučljivo
uvođenje višegodišnjih usjeva ili zatravnjivanje površina. U preventivne mjere
mogli bismo uvrstiti i zabranu sjetve drugih biljaka iz porodica Solanaceae na
zaraženim površinama. Kontrola uzoraka tla uzetih s površina na kojima se uzga-
ja sjemenski krumpir od osobite je važnosti jer se zaraženim sjemenskim materi-
jalom zaraza može širiti na nova i udaljena područja.
U suzbijanju krumpirovih cistolikih nematoda opravdan je sustav integrirane
zaštite koja uključuje: plodored (najmanje trogodišnji), sjetvu otpornih sorata krum-
pira, prilagođavanje rokova sadnje i vađenje krumpira te kemijsko suzbijanje fu-
migacijom ili granuliranim nematocidima. Plodoredom se populacija ove nema-
tode godišnje može reducirati za 57 % tijekom prve godine te za oko 40 % tijekom
druge godine. Na smanjenje zaraze u tlu povoljno utječe sjetva šećerne i stočne
repe, crvene djeteline, zobi i raži, lana i nekih trava te ih se preporučuje uvrstiti u
plodored. U svakom slučaju iz plodoreda treba isključiti bilo koju kulturu iz po-
rodice Solanaceae, a osobitu pozornost treba obratiti na uništavanje samoniklog
krumpira te korova iz te porodice.
Uloga sadnje otpornih sorata od velike je važnosti pri smanjenju populacije
vrste Glohodera rostochiensis. Naime, uzgojem otpornih sorata populacija te vrste
u tlu se smanjuje za 40-98 %. Slično je pokazalo i istraživanje u kojemu je u prolje-
će u tlu utvrđeno 4321 ličinka/100 cm^ a u jesen je nakon uzgoja otpornih sorata
populacija snižena na 649 odnosno 836 ličinki/100 m^ tla, tj. snižena je za 81-85
%. U istom pokusu utvrđeno je da je uzgojem osjetljivih sorata populacija porasla
za 92 % (8291 ličinka/100 cm^ tla). Istraživanjima je utvrđeno i da ciste koje su se
razvile na otpornoj sorti sadrže manji broj jaja (40), a ciste nastale na osjetljivoj
sorti sadrže 200-500 jaja; ličinke iz jaja formiranih na rezistentnoj sorti također su
slabije infektivne. Prije odabira otpornih sorata potrebno je utvrditi točan patotip
ili kombinaciju patotipova te vrste koji se javljaju na određenim područjima jer
pojedine tolerantne sorte mogu biti otporne na pojedine patotipove ili na kombi-
naciju više patotipova. U Hrvatskoj se na "Sortnoj listi" nalazi i dvadesetak sorata
krumpira otpornih na patotip Rol te vrste (Adora, Agata, Agria, Arinda, Asterix;
Berber, Dali, Ditta, Felsina, Fresco, Sante, Viktorija i dr.) pa se one za sada prepo-
ručaju za sjetvu na površinama koje se nalaze u blizini zaraženog područja.
Preporučuju se i rane sorte krumpira ili "mladi krumpir", koji će se vaditi
prije nego ta nematoda završi svoj životni ciklus i postane sposobna za zaražavanje.
Primjena nematocida u svijetu vezana je uz velike financijske izdatke, a re-
zultira nedovoljno učinkovitim sniženjem populacije te nematode.Uz primjenu
nematocida vezan je i niz ekotoksikoloških problema pa mnoge zemlje izbjega-
vaju njihovu uporabu. U Hrvatskoj za sada nema ispitanog nematocida koji bi se
mogao primijeniti protiv krumpirovih cistolikih nematoda pa se ne preporučuje
njihova primjena.
Bolesti
Kr umpi r ova pl i j esan
iPhytophthora infestanš)
To je najštetnija bolest krumpira u mnogim zemljama pa i u nas. Nakon poja-
ve te bolesti 1845.-1848. u Irskoj je zbog nedostatka krumpira kojim se pretežno
hranilo stanovništvo pomrlo od gladi oko milijun ljudi, a iselilo se u Ameriku oko
milijun i pol stanovnika iz te zemlje. Zbog toga je ta bolest upisana crnim slovima
u povijest ljudskog roda. Prosječno su štete u nas 10-20 %. Ima primjera kada su
urodi umanjeni i za 50 % od očekivanog prinosa (Buturac & Bolf 2000). Prema
novim sistematikama parazit je svrstan u pseudogljive.
Si mptomi . Prvi znaci bolesti jave se obično u cvatnji ili neposredno nakon
cvatnje. Simptomi su najuočljiviji na listu, premda mogu biti napadnute peteljke
lista, stabljika i gomolji. Zaraza se najčešće javlja na lišču koje je najbliže tlu. Na
lišču se pojavljuju pjege žućkaste boje bez jasnih kontura, koje postupno postaju
crvenkasto smeđe. Na naličju lista uz ru-
bove pjega nastaju sporonosni organi u
obliku bjelkastog micelija. Lisno se tki-
vo unutar pjega vrlo brzo razmekša, po-
staje crno, vodenasto, a zaraženo lišće
ostaje visjeti na cimi. Konačno bolest za-
hvati i izboje. U posljednjoj fazi jakog
napada ostaju gole stabljike pa krumpi-
rište izgleda kao ofureno.
Ako je vrijeme toplo i vlažno, za-
raženi biljni dijelovi trunu pa se nadale-
ko osjeća smrad na trulež. Na zaraženim
Si. 104. Krumpirova plijesan na listu
(prema "CIBA")
gomoljima površina je mjestimično malo udubljena, plavo smeđe boje. To se može
primijetiti odmah nakon vađenja, ali najčešće 2-3 tjedna nakon vađenja gomolja.
Na presjeku gomolja ispod pjega, 5-15 mm duboko, tkivo gomolja ima smeđe-
hrđastu boju, koja postupno prelazi u žućkasto bijeli zdravi dio gomolja. Pjege i
dalje ostaju ali teže se uočavaju nakon što kožica na gomoljima dozori i poprimi
smeđu boju. Najčešće su napadnuti gomolji koji su blizu površine tla, zatim ne-
zreli gomolji s tankom pokožicom. Ako je tlo vlažno, gomolji obično protrunu,
jer ih nasele mikroorganizmi truljenja. Zaraženi gomolji slabo se čuvaju i u skladištu.
Bi ol ogi j a. Sve do nedavno oospore nisu bile nađene u Europi. Posljednjih godina
otkrivene su u nekim zemljama Europe pa pretpostavljamo da bi ih moglo biti i u nas s
obzirom na veliki uvoz sjemenskog krumpira. U tom slučaju i oospore iz zaraženih biljnih
ostataka mogu biti izvor primarnih infekcija. Ipak, mislimo da su zaraženi gomolji glavni
izvor infekcije jer je poznato da je dovoljna jedna zaražena biljka da u ravničarskim kraje-
vima i povoljnim prilikama izazove infekciju na polju veličine i do 80 ha. Gomolje inficiraju
sporangiji ili zoospore koje sa zaraženih nadzemnih dijelova dospiju u tlo. Zoospore u
vodi, s pomoću bičeva putuju do gomolja te ulaze kroz lenticele, kroz pokožicu uz okca
ili kroz ozljede. U medustaničnim prostorima razvije se micelij, koji preživljava tempera-
ture do 0 Posade li se zaraženi gomolji, prenijet će se zaraza. Na gomolju, koji nije
proklijao, gljiva može fruktificirati i zaraziti biljke u usjevii. Ako se iz zaraženoga gomolja
ipak razvije biljka, na njoj se pojavljuju sporonosni organi, koji šire zarazu na okolne
biljke. U zaraženim listovima i stabljici te u gomoljima micelij se širi medustaničnim pro-
storima, a s pomoću hausto-
rija (sisaljki) crpi hranu iz su-
sjednih stanica. Micelij u listo-
vima i stabljici nakon kraćeg
ili duljeg vremena kroz puči
izbija na površinu, tvoreći
sporangiofore. Sporangiofori
se granaju, noseći na sebi
brojne sporangije. Unutar jed-
ne prosječne pjege može na-
stati 100.000 sporangija. Spo-
rangiofori sa sporangijima či-
ne prljavo bijele nakupine,
koje nastaju na naličju za-
raženog lista. Stvaranje spo-
rangija određeno je vlažnošću
i temperaturom. Sporangiji se
stvaraju ako se temperature kreću između 3 i 26 °C (optimum 18-22 °C). Pri tome relativ-
na vlaga zraka mora biti iznad 90 %. Nastali zoosporangiji omogućuju širenje zaraze.
Sporangiji klijaju u kapljici vođe dajući najčešće 3-8 zoospora. Zoospore se kreću s pomoću
bičeva te dospijevaju u blizinu puči na listovima ili stabljici, odbace bičeve, zaodjenu se
membranom i proklijaju, a klična cijev probija kutikulu ili uzlazi kroz puči u međustanič-
ne prostore mezofila. Time je ostvarena infekcija. Pri višim temperaturama (24-25 °C) ne
SI. 105. Krumpirovaplijesan - zaražena cijela biljka
(snimio B. Cvjetković)
nastaju zoospore, nego sporangij izravno klija u kiičnu cijev, koja na isti način ulazi u list.
Iako je parazit prisutan u mezofilu lista, simptomi se ne manifestiraju odmah. Inkubacija
može trajati dulje ili kraće, sto ovisi o temperaturi okoliša. Kad relativna vlaga padne
ispod 50-60 %, klijanje sporangija potpuno je onemogućeno. Nakon isteka inkubacije,
ako je list vlažan ili ako je relativna vlaga zraka iznad 90 %, formirat će se zoosporangiji.
Sporangiofori i sporangiji nastaju samo u svitanje i još nekoliko sati nakon svitanja. Tije-
kom dana ne stvaraju se sporonosni organi. Sekundarne infekcije ponavljaju se nekoliko
puta tijekom vegetacije. Koliko će se puta obnoviti životni ciklus ovisi o temperaturi,
prisutnosti vode, osjetljivosti sorte.
Prognoza. Poznato je da se krumpirova plijesan ne javlja svake godine u
isto vrijeme, ali zna se da se zaštita mora obaviti pravovremeno, tj. ni prerano niti
prekasno. Prema tome prskanje krumpira ne može se provesti u isto vrijeme sva-
ke godine, nego se rok za prskanja treba odrediti prema stvarnoj potrebi. Pre-
dložene su različite metode s pomoću kojih se mogu odrediti stvarni rokovi treti-
ranja i time smanjiti broj intervencija. Sve se metode baziraju na praćenju tempe-
rature, relativne vlažnosti zraka, oborina i interakciji spomenutih čimbenika, uz
pretpostavku da postoji izvor zaraze. Navedene podatke prikupljaju mjerni ins-
trumenti koji trebaju biti postavljani u krumpirištu (Adcon Telemetry, Hardi Me-
81. 106. Krumpirova plijesan - zaražena
stabljika sa listovima (snimio B. Cvjetković)
Si. 107. Krumpirova plijesan na gomolju
(prema "CIBA")
tropole, Agrometeo, Pessl instruments, Luft i kišomjer, i dr.) U nas se najčešće
koristi uređaj CDA- Agra, Čakovec. Prisutnost spora u zraku može se pratiti hva-
tačima spora i na taj način pognozu napraviti kompletnijom.
Winstelova (1992) metoda bazira se na sljedećim parametrima:
1. U obzir se uzimaju minimalne i maksimalne temperature mjerene u mete-
orološkoj kućici na 2 metra visine.
2. Infekcije se realiziraju ako barem 10 sati vladaju temperature od 10 ili >
10 °C, uz relativnu vlagu zraka iznad 90 %
3. Iduća dva dana temperature trebaju biti iznad 23 ali svakako niže od
Inkubaci j a u dani ma i zračuna se pomo-
ću tabUce (Ul l ri ch 1957)
Inkubacija
po
danima
Srednja
tempe-
ratura, °C
Temperatura zraka za
vrijeme inkubacije °C
Inkubacija
po
danima
Srednja
tempe-
ratura, °C
minimalna maksimalna
3 16-24 12-18 20-29
4 16-24 11-19 22-23
5 15-24 9-16 18-26
6 12-21 9-18 16-26
7 12-15 8-10 17-21
8 10-15 7-12 14-21
9 11-14 8-10 16-20
10 13-16 9-12 17-25
11 13 9 17
12 12-13 9 17-19
13 12
9 18
4. Da bi se razvila epidemija,
prosječne dnevne temperature mo-
raju biti između 10 i 23
Phyt Pr og obavj eštava o
razdoblju kad nema uvjeta za infek-
ciju pa se naziva i negativna prog-
noza. Ona se bazira na praćenju
razdoblja vlaženja lišća, na tempe-
raturama i relativnoj vlazi zraka.
Praćenje nabrojenih čimbenika po-
činje nakon nicanja krumpira. Ka-
da se ostvari vlaženje lišća pri tem-
peraturi navedenoj u tablici, tada se
broj sati (h) množi s multiplikacij-
skim faktorom (r). Dobivene se vri-
jednosti zbrajaju. Kada zbroj bude
150, treba početi zaštitu. Prve vid-
ljive simptome treba očekivati ka-
da zbroj iznosi 270. PhytProg nije se pokazala pouzdana u području intenzivne
proizvodnje i uskog plodoreda u području Belice. Naprotiv, u području s četve-
rogodišnjim i peterogodišnjim plodoredom (Prelog) uspješno predvida razdoblje
do kada se simptomi neće pojaviti u polju (Šubić 2000).
Kompjutorizirani sustavi za prognozu sve su češći u mnogim zemljama. Je-
dan od dobro uvedenih kompjutoriziranih sustava prognoze u SAD jest BLITE-
CAST'^, a pokazalo se prihvatljivim na lokalitetu Belica (Šubić 2000). Zbog razli-
čitih pedoklimatskih prilika, plodoreda, osjetljivosti sorata, nove modele progno-
ze prije definitivne primjene treba nekoliko godina provjeravati u dotičnom uzgoj-
nom području krumpira. Tek nakon toga mogu se preporučiti praksi.
Zaštita. Agrotehničkim i kulturalnim mjerama može se mnogo pridonijeti u
zaštiti od najštetnije i najčešće gljivične bolesti te kulture. Tim se mjerama može
smanjiti primjena fungicida. Jedna od prvih mjera jest sadnja zdravih, nezaraženih
gomolja. Krumpir treba saditi u plodoredu, jer u protivnome gomolji zaostali u
polju iz prošle vegetacije mogu dati zaražene biljke, koje su izvor zaraze. Gomolji
iz skladišta ili trapova, ljuske krumpira nakon guljenja (npr. iz tvornica prerađevi-
na od krumpira) ne smiju se odlagati u blizini parcela niti na parcele na kojima se
sadi krumpir. Danas postoje manje osjetljive, odnosno relativno rezistentne sorte,
od kojih su neke osjetljivije na napad na list, a u drugih su osjetljiviji gomolji.
Selekcija na otpornost otežana je jer gljiva stvara fiziološke rase. U Europu je, uz
postojeći tip, unesen 1984.-1986. godine iz Amerike kompatibilni tip A2. Tako
sada u Europi postoje oba tipa A1 i A2, što omogućava stvaranje oospora i veću
rekombinaciju gena za patogenost. To je promijenilo prisutnost patotipova i za-
kompliciralo selekciju. Relativno otporne sorte u odredenom podneblju treba
preporučiti kao mjeru zaštite. Treba izbjegavati teža, vlažna tla, posebno za sje-
mensku proizvodnju. U vlažnim tlima jače se otvara lenticela zbog čega se gomolji
Multiplikacijski faktori za i zračun t j edni h vri j ednosti metode PhytProg
(Ullrich i Schrodter, 1966)
Kate- Multiplikacij- Broj sati (h) u tjednu Maženje Ušća od rose iU
gorija ski faktor (r) s temperaturama kiše
0,8990 10,0-11,9
U obzir treba uzeti samo sate
0,4118 14,0 -15,9 koji pripadaju grupi > = 4 h.
A*
0,5336 16,0 -17,9 s relativnom vlagom zraka
0,8816 18,0 -19,9 °C > = 90 %, odnosno s
1,0498 20,0-21,9 °C
oborinama >=0,1 mm/h.
0,5858 22,0 - 23,9 °C
0,3924 10,0-11,9 U obzir treba uzeti samo sate
0,0702 14,0 -15,9 koji pripadaju grupi > = 10 h.
B**
0,1278 16,0 -17,9 s relativnom vlagom zraka
0,9108 18,0 -19,9 > = 90 %, odnosno
0,4706 20,0-21,9
s oborinama > = 0,1 mm/h.
0,8550 22,0 - 23,9 °C
Bez obzira na vlaženje lišća.
C***
0,1639 15,0-19,9
vrijednost (h x r) uvećava se
za 7,6479.
D****
0,0468 Broj sati s relativnom Vrijednost (hxr)
vlagom zraka >70 % umanji se za 7,8624.
* utjecaj trajanja vlaženja
** utjecaj temperature na
lišća na infekciju *** utjecaj temperature na rast micelija
fruktifikaciju **** utjecaj niske relativne vlage zraka (70 %)
na rast micelija
lakše inficiraju. Krumpir treba dobro zagrnuti, tako da ispod busa nema jarčića,
nego da je zemlja podignuta oko busa. Humak mora biti zaobljen tako da se kiša
slijeva u meduredove. U protivnom kiša prenosi zoospore do gomolja. Pri uzgoju
sjemenskog krumpira, prvenstveno zbog virusa treba napraviti desikaciju nad-
zemnog dijela. Na taj se način onemogućava da spore s lista dospiju do gomolja.
Korove treba suzbijati jer stvaraju vlagu u usjevu, što stvara povoljne uvjete za
razvoj bolesti. Unatoč svim poduzetim mjerama krumpir se mora štititi primje-
nom fungicida. Ako nema prognozne službe, prvo prskanje obično se provodi u
doba cvatnje. Fungicidi registrirani za suzbijanje ove bolesti prikazani su u tablici
11. na kraju poglavlja o bolestima krumpira.
Koncentri čna pj egavost lista
(Alternaria solani)
Koncentrična pjegavost javlja se više ili manje svake godine, ovisno o klimat-
skim prilikama. Bolest se najčešće razvija u tijeku izmjene suhog i vlažnog vre-
mena. Slabo ishranjene, oštećene biljke ili biljke izložene drugim stresovima po-
dložnije su zarazi.
Si mptomi . Prve pjege javljaju se na donjem lišću grmova kaimpira. One su
u početku malene (1-2 mm), žućkaste, oštro su ograničene od zdravog dijela
lista, a kasnije postaju smeđe i gotovo crne. Oblik pjega okrugao je do eliptičan,
a katkad na rubovima uglast. Unutar pjega nalaze se koncentrični krugovi te se
po tome bolest može lako prepoznati. Po tamnoj boji pjega i po zoniranosti ta se
bolest razlikuje od plamenjače. Pjege se prošiaiju, a oko njih se javlja jedna uska
klorotska zona. Listovi s više pjega suše se, ali ostaju pričvršćeni na stabljici. Glji-
va može zaraziti gomolje, a na njihovoj se površini vide udubljene tamne mrlje
različite veličine i oblika. Zdravi dio gomolja oštro je odvojen od bolesnoga dijela.
Bi ol ogi j a. A solani preživljava na zaraženim biljnim ostacima iz jedne vegetacije u
drugu. U zimama s niskim temperaturama (-25 °C) inokulum propada, ali se za blažih
zima mogu očekivati jače zaraze. Na biljnim ostacima, kad nastanu povoljni uvjeti, klijaju
konidije stvarajući micelij na kojem nastaju nove konidije. Klijanje konidija odvija se u
atmosferi zasićenoj vlagom (obilne rose ili povremene kratkotrajne kiše) te s temperatur-
nim optimumom od 20 do 25 Micelij raste od 3 pa do 39-45 (optimum 26-28 °C).
Kiše ispiai konidije s listova do gomolja koje inficiraju.
Prognoza. Jedan od važnijih preduvjeta jače epifitocije koncentrične pjega-
vosti jest prisutnost inokuluma. Oslobađanje konidija započinje od svibnja nada-
lje, a razvoju bolesti posebice pogoduju topli dani s prosječnim temperaturama
od 20 do 22 s obilnim rosama ili povremenim kratkotrajnim kišama. Prog-
nozni model FAST (Madden i sur. 1978) bazira se na praćenju razdoblja vlažnosti
cime, minimalnih i maksimalnih dnevnih temperatura, a s pomoću njega se odre-
duju rokovi za suzbijanje. U Međimurju postoje iskustva s tom metodom.
Kriteriji za prognozu koncentri čne pj egavosti lišća krumpi ra i rajčice
(Madden, et al. 1978.)
Prosječne tem-
perature zraka
("C u vrijeme
vlaženja lišća
Trajanje vlaženja lišća (h) i intenzitet napada bolesti
(Koeficijenti 0-4)
Prosječne tem-
perature zraka
("C u vrijeme
vlaženja lišća
0 1
2
3
4
13-17 0-6 7-15 16-20 >=21 -
18-20 0-3 4-8 9-15 16-22
>= 23
21-25 0-2 3-5 6-12 13-20 >=21
26-29 0-3 4-8 9-15 16-22 >= 23
Na osnovi trajanja vlaženja lišća i prosječne temperature kroz to razdoblje
odreduje se koeficijent za razvoj koncentrične pjegavosti (vrijednosti 0-4).
Raspon zaraze odreden je koeficijentima od 0 do 3. Uvjeti za pojavu bolesti
prate se mjernim uređajima od nicanja krumpira, a dnevne vrijednosti koefici-
jenta zaraze zbrajaju se. Kad zbroj dostigne vrijednost 35, potrebno je provesti
prvu zaštitu. Termini za slije-
deća prskanja odreduju se
na temelju sume koeficije-
nata 12 za osjetljivi sorti-
ment. Za manje osjetljive
sorte krumpira provodi se
zaštita kad suma koeficije-
nata iznosi 18. U praksi se
češće sl j edeća prskanj a
odreduju na osnovi perzi-
stentnosti fungicida.
Zaštita. S obzirom da
se gljiva prenosi zaraženim
biljnim ostacima, potrebno
se pridržavati plodoreda, sa-
diti nezaražene gomolje. Po-
stoje razlike u osjetljivosti
sorata pa se mogu preporu-
čiti manje osjedjive sorte.
Pregled fungicida nalazi se
u tablici 11. na kraju opisa
bolesti krumpira.
Utjecaj obori na, vi soke rel ati vne vl ažnosti
zraka i temperatura na poj avu koncentri čne
pj egavosti (Madden, et al. 1978.)
Prosječna
temperatura
zraka (°C)'
Relativna vlažnost
zraka (>90 %)
u satima (h)"
Ukupno
oborina
(mm)"'
Koeficijent
zaraze
(0-3)
<22 <60 <2,5 0
>22 <60 <2,5 0
<22 >60 <2,5 1
<22 <60 >2,5 1
<22 >60 >2,5 1
>22 >60 <2,5 2
>22 <60 >2,5 2
>22 >60 >2,5 3
* prosječna temperatura za posljednjih pet dana
" sati relativne vlažnosti zraka >90 % zbrojeni u posljed-
njih pet (5) dana
ukupne oborine (mm) u posljednjih sedam (7) dana
Bijela noga
{Thanatephorus cucumeris)
(Rhizoctonia solani)
Parazitira na 259 biljnih vrsta iz 60 porodica, što otežava izbor kulture u plo-
doredu. Osobito je štetna u proizvodnji sjemenskog krumpira. Štete mogu iznosi-
ti od 20 do 50 %, premda smo vidjeli i štete do 90 % na pojedinim parcelama. Jače
zaraze mogu se očekivati na površinama gdje se ne poštuje plodored, u vlažnim
i prohladnim proljećima s temperaturama 10 ili nižim.
Si mptomi . Rhizoctonia prisutna je gotovo u svakom tlu. Ona parazi-
tira na podzemnim dijelovima grma krumpira (korijenju, stolonima, gomoljima),
ali znaci se bolesti manifestiraju i na nadzemnom dijelu biljke. Promjene na nad-
zemnom dijelu biljke rezultat su djelovanja parazita na korijenu, a ovise o tome u
kojoj je fazi razvoja biljke nastala infekcija. Raniji napad na korijen prouzroči
promjene u rastu. Strukovi rastu u cik-cak liniji, internodiji su nešto kraći, a nodiji
su zadebljali. Takav bus ima grmolik oblik. Od kasnijeg napada vršni listovi blije-
de, postaju žuto-zeleni i uvijaju se. Kad je korijen napadnut tako da lezija u obliku
prstena obuhvaća veći dio korijena, reducirani su broj i veličina gomolja, ili se
čak formiraju zračni gomolji, kao rezultat poremetnje u translokaciji škroba. Uz
obilje vlage, može se formirati savršeni stadij Tbanatephorus cucumeris, na stab-
ljici, nekoliko centimetara iznad razine tla. Taj dio stabljike presvučen je bijelim
do prljavobijelim micelijem, koji nosi bazidije s bazidiosporama. Za suhog vre-
mena na napadnutoj stabljici nastaje oštećenje koje podsjeća na grizotinu.
Na gomoljima se mogu primijetiti tamnosmede tvrde tvorevine. To su sklero-
ciji, koji mogu biti veliki i do nekoliko milimetara. Sklerociji na gomoljima lako se
mogu previdjeti, jer svojim izgledom podsjećaju na komadiće zemlje kojih uvijek
ima na gomoljima. Komadiće zemlje možemo lako isprati vodom, a sklerociji se
drže čvrsto na gomolju. Sklerociji na gomolju ne izazivaju štete. Međutim, ako se
takvi gomolji sade, a što se često dogada, micelij koji se razvija iz sklerocija može
inficirati klice i korijen. Sklerociji u tlu mogu zadržati vitalnost i do 6 godina.
Gljiva i iz tla može inficirati podzemne dijelove biljke. Klice su najčešće napadnu-
te na vrhu, jer su meristemske stanice najosjetljivije. One mogu biti napadnute po
SL 108. Rhizoctonia-sklerocij na gomolju
(snimio B. Cvjetković)
SI. 109. Rhizoctonia - zračni
gomolji {snimio B. Cvjetković)
Čitavoj svojoj duljini. Ta mjesta postaju smeđe boje. Kada klijanje zbog nepovolj-
nih temperatura dugo traje, a napad parazita je jak, klice ugibaju, pa se iz gomolja
ne razvije ni jedan struk, a na polju ostaju prazna mjesta. Najčešće je reduciran
broj strukova u busu krumpira. Na napadnutom dijelu korijena vide se smeđe
duguljaste udubljene lezije.
Biologija. Vidi kod kupusnjača
Zaštita. Mjere zaštite sastoje se u preventivi, kao što su izbor odgovarajuće
parcele, sadnja nezaraženih i tretiranih (tiabendazol, iprodion, pencikuron. Pre-
stige FS 290) gomolja, poštivanje plodoreda. Gomolje pred sadnju treba naklija-
vati, saditi ih u optimalnom roku i ne saditi ih preduboko da bi klice brzim izla-
skom iz zemlje izbjegle zarazu.
Trul ež gomol j a
(Fusarium vrste)
Trulež gomolja krumpira uzrokuje nekoliko Fusarium vrsta. Infekcije nastaju
u polju na mjestima mehaničkih oštećenja ili se naseljavaju na tkivo oslabljeno
SI. 110. Fusarium na gomolju
(snimio B. Cvjetković)
drugim mikroorganizmima. Štete su po-
stale znatnije nakon uvođenja strojeva
za vađenje gomolja. Vlažni uvjeti u po-
lju pogoduju razvoju truleži. Nepriklad-
ni uvjeti u skladištima pospješuju razvoj
bolesti, a kao komplikacija patološkog
stanja naseljavaju se i bakterije, koje do-
vode do maceracije tkiva.
Fusarium solani f. sp. eumartii
Lišće zaraženih biljaka poprima
žućkastu boju, s malim smeđim pjega-
ma između glavnih žila lista. Biljke ve-
nu. Tkivo kore podzemnog dijela stab-
ljike krastavo je i trulo. Korijenje je dje-
lomično tamno i odumrlo. Provodni snopovi korijenova sustava i stabljike tamni
su. Na presjeku stabljike vidi se smedenje srži, osobito u području nodija. Zaraza
se širi s pupčane strane i zahvaća veći dio gomolja, a trulo tkivo smeđi i bora se.
F. solani var. coeruleum
Izaziva suhu trulež gomolja. Zaraza se redovito javlja nakon vađenja gomo-
lja, tj. u skladištu, a očituje se u smeđenju dijela gomolja, koje se postupno suši i
bora. Često su bore koncentrično složene. Na tim mjestima pojavljuju se bjelka-
ste, plavkaste ili ružičaste nakupine konidija. U trulom tkivu gomolja katkad na-
staje šupljina, prevučena plavkastim micelijem. Zaraženi se gomolji mumificaraju.
Fusarium trichothecioides
Sredina gomolja gotovo posve istrune, a vanjsko je staničje nešto bolje saču-
vano. Šupljine gomolja ispunjene su mžičastim micelijem gljive, a pokožica je
naborana, posuta ružičastim ili bijelim jastučićima micelija.
Fusarium oxysporum
Provodni su snopovi gomolja smeđi, a zaražene biljke pokazuju lagano uvi-
janje, žućenje lišća i gubitak turgora. Tkivo kore podzemnog dijela stabljike razo-
reno je, a korijenje tamno i djelomice odumrio. Provodni su snopovi podzemnog
dijela stabljike i korijena posve smeđi i ispunjeni micelijem gljive. Biljke venu.
Zaštita. Neposredno nakon vađenja, a najkasnije 4 sata nakon nastalog ošte-
ćenja gomolje sjemenskoga krumpira treba tretirati Mikazolom T-40. Gomolj treba
skladištiti na temperaturi oko 4 a saditi samo zdrave gomolje.
Venuča
(Colletotrichum coccodes)
Često se u literaturi spominje pod sinonimom C. altramentarium. Parazitira
i na drugim pomoćnicama. Simptomi se javljaju u drugom dijelu vegetacije, a u
rajčice i nakon zaraze dmgim patogenima. Štete se očituju u prijevremenom dozri-
jevanju, što smanjuje urode. Osim toga gubitci nastaju zbog intenzivnijeg disanja
zaraženih gomolja.
Si mptomi . U polju se na zaraženim busovima obično u drugom dijelu vege-
tacije javlja naglo žućenje, gubitak turgora, što počinje odozgo, a posljednja je
faza uvenuče. Korijenje i stoloni zaraženih biljaka odumiru, boja im je sivosmeda,
a prekriveni su mnogobrojnim sitnim crnim mikrosklerocijima ili acervulima. Tkivo
kore na osnovi stabljike trune i poput vlakna odvaja se od stabljike, a na mrtvom
se tkivu stvaraju acervuli gljive. Napadnute zone poprime ružičastu boju. Gomo-
Iji su rijetko zaraženi, a početni simptomi podsjećaju na mehanička oštećenja. U
skladištu na površini gomolja nastaju tamnosmeda ulegnuća, a gomolji s vreme-
nom postaju gumozni. U zaraženom gomolju napadnuti crni dio oštro je odijeljen
od zdravoga dijela gomolja. Na pjegama se stvaraju acervuli. Optimalna tempe-
ratura za razvoj bolesti jest između 18 i 22 uz visoku relativnu vlagu. Klice
zaraženih gomolja usporeno rastu, a neka okca ne proklijaju. Neke Fusarium
vrste {F. solani i F oxysporum) također mogu izazvati venuće.
Zaštita. Plodored bez Solanacea osnovna je zaštitna mjera, kao i sadnja zdra-
vih gomolja. Gomolji su glavni izvor zaraze, pa tretiranje gomolja fungicidima na
osnovi tiabendazola (Mikazol T-40) smanjuje zarazu tim parazitom.
iVerticillium alho-atrum i Verticillium dahliae)
Obje vrste mogu parazitirati na krumpiru, izazivajući iste simptome. Simpto-
mi se očituju u gubitku turgora. Unatoč dovoljno vlage u tlu biljke venu. Lišće na
biljci poprima žućkastu boju i mlohavo visi, a pojedini se listovi suše. Na koncu
se čitava biljka osuši. Zona provodnih snopova na poprečnom presjeku stabljike
ima tamno žutu do svijetlo smeđu boju. Na presječenom gomolju u blizini pupka
mogu nastati brojne smeđe točkice koje čine prsten. Urodi su znatno reducirani.
Parazit prezimljuje u tlu, u mnogim biljkama domaćinima i u zaraženim gomoljima.
Zaštita se sastoji u plodoredu i sadnji zdravih gomolja te u odstranjivanju
biljaka sa simptomima. Iza lucerne ne preporučuje se saditi krumpir jer su zaraze
učestalije.
Srebrol i kost kore
(Helminthosporium solani)
Unatoč tome što je bolest u nas česta na najzastupljenijim sortama (Jaerla,
Desiree, Monalisa, Cleopatra), ne pridaje joj se veća pozornost. Zaraženi gomolji
zbog oštećene periderme brže gube vlagu od zdravih i smežuraju se. Ako se sade
zaraženi gomolji, klijanje može biti usporeno, a čak i potpuno izostati razvoj kli-
ce. Bolest smanjuje kvalitetu gomolja.
Si mptomi . Srebrolikost kore javlja se samo na gomoljima. Na kori gomolja
primjećuju se veće ili manje srebrenkaste površine ovalnog oblika. Gljiva živi
samo u površinskom dijelu periderme, koja se zbog toga odvaja od ostalog stani-
čja. Napadnuti dijelovi poprimaju srebrenkastu boju. Unutar tih zona jedva su
primjetljive svijetlosmeđe točkice koje su micelarne nakupine i crni mikrosklero-
ciji gljive.
Simptomi dolaze do izražaja u vlažnim skladištima uz povišene temperatu-
re. Gljiva napada samo plutaste stanice kore zbog čega ona postaje propusna pa
zaraženi gomolji smežuraju. Gljiva se prenosi gomoljima.
Zaštita. Gomolje treba skladištiti u suhom i hladnom prostoru. Za sadnju
treba izabrati zdrave gomolje. Tiabendazol (Mikazol T-40) djeluje na tu gljivu, ali
samo zbog te bolesti ne isplati se gomolje tretirati.
Prašna krastavost
(Spongospora suhterraned)
Zaraze se javljaju u područjima s hladnijom klimom ili u godinama s hladni-
jim i kišnim razdobljima. U nas se povremeno javlja. Može parazitirati i na rajčici.
Svrstana je u pseudogljive.
Si mptomi . Ta se bolest manifestira samo na podzemnim djelovima biljke.
Na gomoljima se pojavljuju mali prištići, svjetliji od okolne kore. Prištići su obič-
no 1-6 mm veliki i mekani. Nakon nekog vremena pokožica na mjestima prištiča
osuši se i puca. Pukotina
ima zvjezdast oblik, a iz nje
se rasipaju spore spojene u
glomerule hrdasto crne bo-
je. Na gomoljima se prišti-
ći javljaju pojedinačno ili se
za jakog napada spajaju pa
prekrivaju veće dijelove
gomolja ili čitav gomolj.
Obično jače napada sorte
koj e imaju tanju koru.
Osim na gomolju, prištići
mogu nastati i na korijenu
i stolonima, ali to je dosta rijetka pojava. Inkubacija pri temperaturi od l6 do 20°
C traje oko 20 dana. Parazit prezimi u zaraženim gomoljima ili u tlu, gdje se može
održati 5-6 godina.
Zaštita. Da bi se izbjegla zaraza, treba saditi sigurno zdrave gomolje. Ne valja
saditi u vlažna tla. Na tlima gdje je bolest utvrđena ne smije se saditi krumpir 5-6
godina. U otpornosti sorata postoje razlike, ali potpuno otpornih sorata nema.
Rak kr umpi r a
(Synchytrium endobioticuni)
Krumpirov je rak u nas otkriven 1955. godine u nekim selima Žumberka.
Nakon provedene eradikacije, do današnjih dana, nisu otkrivena nova žarišta.
Premda parazitira na mnogim Solanum vrstama, (Hyoscyamus niger, Physalis
spp., Lycopersicon esculentum, Datura spp. Lycium spp.) najveće štete nastaju na
krumpiru. Uzročnik bolesti nalazi se na Listi karantenskih štetočinja bilja A1 (NN
33/2001). Parazit je svrstan u pseudogljive.
Si. 111. Prašna krastavost na krumpiru (arhiva Zavoda)
Si mptomi . Napada gomolje, stolone i stabljiku krumpira. Na krumpiru ne
napada korijen, a u drugih se domaćina može javiti i na korijenu. Simptomi se
očituju u stvaranju rakastih, nepravilnih kvrgavih izraslina na gomoljima i stolo-
nima, a vrlo rijetko na stabljici. Izrasline izgledom podsjećaju na cvjetaču, bijele
su boje, a u sorata s antocijanom lagano su
obojene. Izrasline izložene svjetlu poprime
zelenkastu boju. Veličina je izraslina različita.
Mogu biti veličine sojina sjemena, a i krupne,
veličine velikih gomolja. Izrasline se redovito
javljaju u zoni okaca gomolja, rjeđe na osta-
lim dijelovima, jer zaraza i dolazi preko oka-
ca. Na stolonima nastaju rakaste izrasline na
mjestima gdje bi se trebali razviti gomolji. Za
vlažnih godina te izrasline brzo posmede i
strunu, pa pri vađenja krumpira jedan dio za-
ostaje u tlu. Nadzemni dio biljke, unatoč pro-
mjenama na gomolju, ne razlikuje se od zdra-
vih biljaka.
Biologij a. Gljiva se prenosi zaraženim gomo-
ljima krumpira i zemljom koja sadrži trajne sporan-
gije, koje mogu ostati aktivne u tlu i do 30 godina.
Primarne infekcije mogu nastati kod temperatura
iznad 8° C i dovoljno vlage u tlu. Prenosi se i vo-
dom. Spore neoštećene prolaze kroz probavni trakt
stoke pa se zaraza može proširiti i stajnjakom, ako
stoka jede zaražene gomolje. Poznata su 22 patoti-
pa, od kojih su neki iščezli (Dahlem i South Bohemian), a patotip 12 (USSR- Bukovet)
nema gospodarsku važnost.
SI. 112. Rak krumpira (prema OEPP)
Zaštita. Pri uvozu kmmpira obavezatan je certifikat zemlje izvoznice koji
sadrži dopunsku izjavu da pošiljka potječe iz područja koje nije zaraženo gljivom
S. endobioticum. S obzirom da je to karantenska bolesti, zaražene pošiljke treba
vratiti ili uništiti. Na površinama na kojima bi se eventualno pojavila bolest treba
zabraniti uzgoj krumpira. Postoje i otporne sorte koje su selekcionirane uglav-
nom na najrašireniji patotip (Europska rasa 1).
Pj egavost gomol j a kr umpi r a
Polyscytalum pustulans
{Syn. Oospora pustulans)
Parazitu odgovaraju hladnija i vlažna tla. Ta je bolest konstatirana na uveze-
nim gomoljima nekoliko puta, ali u nas se nije udomaćila. U slučajevima jače
zaraze može smanjiti estetski izgled gomolja konzumnog krumpira, premda ima
podataka i o smanjenom urodu.
Si mptomi . Parazitira na svim podzemnim organima biljke. Oboljeli gomolj
ima veći ili manji broj pjega na kožici, koje se obično javljaju nekoliko mjeseci
nakon skladištenja. Pjege su u početku purpurno smeđe boje, a kasnije dobivaju
crnu nijansu. Pjege su u promjeru 1-3 mm i malo su izdignute od okolnog
tkiva. Na prerezu zaraženog mjesta ispod prištiča nalazi se 3 do 5 slojeva smeđe
crnih peridermalnih stanica, a ispod njih 6-9 slojeva stanica sa zadebljanim
membranama. Bolest je važna za
sjemensku proizvodnju jer spore
zaraze novoformirane gomolje pre-
ko lenticela. Pri klijanju gomolja glji-
va napada klicu u porastu, koja po-
crni i odumire. Gljiva se može održati
u tlu 7-8 godina u obliku mikroskle-
rocija. Optimalna temperatura rasta
jest 12° C, a prestaje rasti kod 0° C i
24° C.
Zaštita. Treba saditi zdrave go-
molje, a ako se bolest pojavi, treba
uvesti plodored (barem 4 godine).
Pred skladištenje, sjemenski se krum-
pir može raskužiti jednim od fungi-
cida na bazi benzimidazola (Mikazol
T-40). Preporučljivo je nakon vađe-
nja gomolja i na početku skladištenja podići temperaturu na 16-18° C radi za-
raštavanja mehaničkih oštećenja, a nakon prolaska toga razdoblja tijekom skla-
dištenja treba održavati temperaturu na 2-4° C.
SI. 113. Pjegavost na gomolju krumpira
(snimio B. Cvjetković)
Gangrena gomol j a kr umpi r a
(Phoma exigua var. foveata)
Si mptomi se očituju u truleži gomolja, koja se može primijetiti neposredno
nakon vađenja, ali češće kasnije u razdoblju skladištenja. Promjena nastaje na
površini ili dublje u tkivu gomolja, što ovisi o osjetljivosti kultivara. Na presjeku
gomolja vide se nepravilne tamnosmeđe do plavkasto crne zone, odijeljene od
nezaraženog dijela gomolja. Tu se može formirati tamno ljubičasti micelij. Po-
kožica se namreška. Pokožica nije koncentrično naborana kao kod suhe truleži
(Fusariuni). Uz rubove pjega ili u naborima kore formiraju se mala crna plodna
tijela - piknidi. Zaraženi gomolji kasnije klijaju. Na osnovi stabljike nastaju tamno
smeđe pjege koje se šire prema gore. Pjege nastaju i na mjestu prijelaza stabljike
u peteljku. Na tim mjestima nastaju brojni piknidi. Drugi varijetet P. exigua var.
exigua, koja je slabi parazit na pokožici gomolja, uzrokuje tamne upale pjege,
koje podsjećaju na otisak palca. Pjege se mogu spajati i prekriti površinu cijelog
gomolja. Na rubovima uleknuća nastaju piknidi.
Bi ol ogi j a. P. exigua var. foveata prenosi se zaraženim gomoljima, koji uvijek ne
moraju pokazivati simptome. Razvoju bolesti prilikom uskladištenja pridonosi tama i ni-
ske temperature. Gljiva zadrži vitalnost u tlu do dvije godine.
Zaštita. Za obje vrste zaštita je istovjetna. Sjetva zdravog sjemena i poštiva-
nje plodoreda osnova je preventivnih mjera zaštite. Gomolj se prosušuje u vlažnoj
i toploj atmosferi. Tretiranje gomolja neposredno nakon vađenja tiabendazolom
ili imazalilom* smanjuje zarazu, ali ne eliminira potpuno uzročnika.
Bakterijske bolesti
Obi čna krastavost
{Streptomyces scabies)
Zaraženi gomolji ružnog su izgleda pa im je i tržna vrijednost manja. Osim
toga, pri guljenju se skida veći dio kore, što je također određeni gubitak. Gomolji
se i slabije čuvaju.
Si mptomi . Na gomolju se vide smeđe, plutaste hrapave površine okruglasta
nepravilna oblika, koje podsjećaju na krastice 5-10 mm u promjeru. One su razne
veličine i dubine. Promjene na gomoljima ovise o sorti krumpira, prisutnosti pa-
togene rase i vremenu infekcije, a možemo ih definirati kao:
a) plitku krastavost - nalazi se na površini gomolja,
b) duboku krastavost - nastaju nekoliko milimetara duboke udubine u go-
molju,
c) izbočenu krastavost - na gomolju se stvaraju kraste u obliku prišteva od
nekoliko milimetara.
Bi ol ogi j a. Uzrok toj bolesti jest bakterija koja živi u tlu. Osim scabies, koji je
najučestaliji, postoji još nekoliko vrsta (5". globisporum, S. violaceus, S. candidus i dr.)
koje mogu izazvati krastavost gomolja. Kroz ozlijeđena mjesta i lenticele bakterija se na-
seljava u gomolje. Optimalna je temperatura za infekcije oko 20° C, a vlažnost tla od 50-
70%. S obzirom na prisutnost sojeva, drži se da Ph vrijednosti nisu presudne za infekcije.
Razvija se kod pH vrijednosti između 4,4- 7. Kada se patogen naseli u epidermalne stani-
ce, one odumim. Ispod nekrotiziranih stanica stvara se novi sloj stanica kore koje bakte-
rija opet napada. Kao posljedica napada stvaraju se plutaste izrasline ili udubljenja. Pato-
genu pogoduju prozračna tla u kojima ima nerazgrađene organske mase.
Zaštita. Sastoji se u preventivnim mjerama. Treba izbjegavati sadnju zaraženih
gomolja. Mjera je zaštite i plodored u kojem ne smiju biti zastupljene šećerna
repa, stočna repa, mrkva, pastrnjak, rotkva, rotkvica. Saditi treba otpornije sorte.
Ako je vrijeme sušno, povoljno djeluje navodnjavanje u početku formiranja go-
molja, jer je bakterija aerob.
Crna noga
{Erwinia carotovora subsp. atrosepticd)
Gotovo identične simptome mogu izazvati tri podvrste (E. carotovora subsp.
atroseptica; E. c. subsp. carotovora, E. c. subsp. chrysantemi), premda najčešća
E. c.sp. atroseptica. E. c. subsp. chrysantemi nije u nas utvrđena i nalazi se na
karantenskoj listi (NN 33/2001). Crna noga prisutna je u nas u svim područjima
uzgoja krumpira. Učestalije se javlja na gomoljima koji su vadeni strojem.
Si mptomi . Krumpir može biti parazitiran kroz cijelu vegetaciju i u skladištu.
Zaražene biljke sporije rastu. Lišće je sitnije, blijedozelene boje i uvija se prema
gore. U sljedećoj fazi gubi turgor. Sušenje listova počinje od donjih etaža prema
gore, dok se ne osuši čitava biljka. Dio stabljike nekoliko centimetara iznad tla
kao i podzemni dio stabljike gotovo je crne boje, po čemu je bolest dobila ime.
Korijenje je slabo razvijeno, a formiranje gomolja oskudno je ili se gomolji ne
formiraju. Majčinski gomolji najčešće su pretvoreni u kašastu masu neugodna
mirisa. Ako se posade zaraženi gomolji, u povoljnim uvjetima za razvoj bolesti,
oni strunu još u zemlji prije nego se razvije klica. Zaraza se s gomoljima može
prenijeti u skladište, pa i prividno zdravi gomolji u skladištu trunu. U skladištima
se zaraza prenosi dodirom od zaraženih na zdrave gomolje.
Biol ogij a. Posađeni zaraženi gomolji najvažniji su izvor zaraze. Iz njih se zaraza
prenosi u glavnu stabljiku. Bakterija putem stolona iz stabljike prelazi u novoformirane
gomolje. Kasnije zaraze šire se kroz lenticele ili rane nastale prilikom vađenja. Kiša je
vrlo važan vektor prenošenja bolesti u polju, a ne smiju se zanemariti ni žičnjaci. Na
mjestu infekcije gomolj omekša i potamni, a zatim se nastavlja proces truljenja. Čini se đa
nisu dugo vitalne bakterije koje dospiju iz raspadnutih gomolja u tlo. To ovisi o tipu tla,
temperaturama tla, prisutnost vode. Na strojevima bakterija zadrži vitalnost đo godine
dana.
Zaštita je navedena kod bakterije Ralstonia solanacearum.
Prstenasta trul ež gomol j a kr umpi r a
iClavibacter michiganensis subsp. sepedonicus)
To je jedna od najštetnijih bolesti krumpira. U nas se nalazi na Listi karanten-
skih štetočinja bilja (NN 33/2001). Odgovara joj umjereni klimat s nešto nižim
ljetnim temperaturama, pa bi se u nas mogla udomaćiti na višim nadmorskim
visinama.
Si mptomi . Prve promjene uočavaju se na donjem lišću u obliku gubitka
turgora pojedinih listova. Lišće dobiva žućkastu boju i svija se od rubova prema
licu lista. Postupno venu jedan za drugim dijelovima busa. Na uzdužnom presje-
ku gomolja vide se promjene u zoni provodnih snopova. Na mjestu provodnih
snopova tkivo požuti, zatim postaje smeđe, a pod pritiskom iz toga dijela izlazi
eksudat. Trulež zahvaća i tkivo pokraj provodnih snopova, tvoreći prsten trulog
tkiva žute do svijetlo smeđe boje. Nakon sadnje zaraženih gomolja bakterija se
brzo umnaža i prelazi u novonastalu biljku, zahvaćajući stabljiku, korijen i nove
gomolje. Bakterija se prenosi zaraženim gomoljima. Nožem prilikom rezanja go-
molja prije sadnje može se zaraza prenijeti sa zaraženih na zdrave gomolje. Zara-
za gomolja može se ostvariti preko stolona. U tlu bakterija ne prezimi najvjerovat-
nije zbog anatgonističkih aktinomiceta.
Zaštita je navedena kod bakterije Ralstonia solanacearum.
Smeđa trul ež kr umpi r a
(Ralstonia solanacearum - sin. Pseudomonas solancearum)
Parazitira na oko 200 domaćina. Od povrtnica, osim na krumpiru, može iza-
zvati štete na rajčici, paprici i patlidžanu. U nekim zemljama Europe zabilježena
je njezina pojava. U nas se nalazi na Listi karantenskih štetočinja bilja (NN 33/
2001). Unutar vrste razlikuju se skupine, rase, biotipovi, sojevi. Biološki varijetet
II odgovara rasi 3 koja parazitira na krumpiru i rajčici, a slabo je virulentan na
drugim Solanaceama.
Si mptomi . U vegetaciji na zaraženim biljkama nastaju promjene boje na
lišću. Vršno lišće postaje žuto i gubi turgor. Gubitak turgora primjećuje se naj-
češće za vrijeme najtoplijih dnevnih sati. Preko noći biljke se oporave, ali ipak
nakon nekog vremena propadnu. Prizemni dio stabljike posmedi, a kada se sti-
sne, iz njega izlazi sluzavi iscjedak. Bakterija naseljava provodne snopove, koje
začepljuje, a posljedica je toga venuće biljke. Na zaraženim gomoljima obično se
može primijetiti sluzavi iscjedak, koji se izlijeva oko okaca ili pupka. Iscjedak je
ljepljiv, pa se na njega vežu čestice zemlje ili prašine, što katkada može maskirati
zarazu. Gledano izvana, gomolji mogu izgledati potpuno zdravi, jer sve promje-
ne na vanjskom dijelu gomolja ovise o tome koliko se zaraza proširila unutar
gomolja. Ako zaraženi gomolj, pa makar izvana izgledao zdrav, presječemo, vi-
djet će se smeđi prsten koji potječe od nekroze provodnih snopova. To još ne
mora biti znak da je napadnut tom opasnom bakterijom. Neke gljive (Fusarium
spp. Verticillium spp.) također mogu izazvati promjene u boji provodnih snopo-
va, ali ne i pojavu sluzi.
Tipično za tu bakteriju pojava je bakterijske sluzi. Kada gomolj, na presjeku
kojega se vidi promjena boje u zoni provodnih snopova, stavimo u vlažnu ko-
moru 24-48 sati, pojavit će se žućkasti iscjedak ako je napadnut tom bakterijom.
Ako se posade zaraženi gomolji, oni često protrunu u tlu, ne dajući novu biljku.
Ako se ipak iz zaraženih gomolja razvije biljka, ona je također zaražena. Zaražene
biljke daju manje gomolja, koji su uz to obično zaraženi. Smeđa trulež i prstenasta
tailež gomolja teško se razlikuju, pogotovo po simptomima na gomolju. R. sola-
nacearum izaziva smeđenje prizemnog dijela stabljike, uz pojavu iscjetka, a C.
michiganansisne napada stabljiku. C. michiganensisiZ'Aziv^i uvijanje listova pre-
ma licu plojke i nekrozu ruba lista, a taj simptom pri zarazi bakterijom R. solana-
cearum ne pojavljuje.
Zaštita. Preventivna je mjera sadnja sigurno zdravog gomolja uz poštivanje
plodoreda. Rezane gomolje prije sadnje treba podvrgnuti postupku zarašćivanja
rana tj. stvaranju nove pokožice. Ako se sumnja na tu bolest, treba obavijestiti
ministarstvo nadležno za poljoprivredu. Ako se dokaže parazit s karantenske li-
ste, poduzet će se karantenske mjere da bi se spriječilo širenje parazita na nova
područja.
Fitoplazma
Stol bur
(Phytoplasma solani)
Si mptomi . Listovi zaraženih biljaka uvijeni su poput žlice, a vrhovi su im
ljubičasti. Postupno listovi žute od rubova. Tim simptomima podsjeća na sekun-
darnu zarazu virusa uvijenosti krumpira. Gomolji su često mekani i elastični po-
put gume. Takvi gomolji ili ne klijaju, a ako proklijaju, klice su im tanke kao niti.
Venuće i čitav tijek bolesti teku brže za sušnog vremena nego za vlažnog vre-
mena.
Biologija i zaštita opisani su kod rajčice.
Virusne bolesti
Vi rus Y kr umpi r a
{Potato virus Y)
To je najprošireniji virus krumpira u nas. Na osnovi simptoma, na domaćini-
ma je poznato nekoliko sojeva, od kojih su najznačajniji Yn, Yc i Yo. Upravo zato
razlikuju se i simptomi, a tome pridonosi i reakcija pojedinih sorata. Soj PVYn u
primarnih infekcija izaziva blagu išaranost listova. U sekundarnih zaraza jače je
izražena prošaranost listova. Nekroze na listu krumpira vrlo su rijetke. Na biljka-
ma zaraženim virusom Yc pojavljuju se nekroze u obliku točaka i crtica na plojci.
Soj PVYo izaziva pojavu tamnosmedih nekrotskih pruga na lisnim žilama,
popraćenu žućenjem listova. Crtičavost se postupno širi i na stabljiku koja posta-
je lomljiva. Nakon toga može list odumrijeti, a suh ostaje visjeti na peteljkama.
Mnoge vrste lisnih ušiju prenose virus na neperzistentan način. U sjemenskom
usjevu smije biti 3 % zaraženih biljaka, a u prometu maksimalno 10 %.
Vi rus X kr umpi r a
{Potato virus X)
Na Ušću se javlja jače ili slabije izražen mozaik. Mozaični dijelovi na plojci
omeđeni su žilama. Katkada se javlja lagana valovitost lista ili naboranost, a po-
nekad i nekroze žila lista. Simptomi, tj. izgled i jačina pojave, jako ovise o sorti
krumpira i soju virusa. Ima latentno zaraženih sorata. Virus se prenosi gomoljima
i kontaktom u polju. U sjemenskim usjevima tolerira se do 3 % zaraženih biljaka,
a u prometu do 10 % zaraženih gomolja.
Uvi j enost lista kr umpi r a
{Potato leaf roll virus)
Primarni je simptom lagano uvijanje i kloroza vršnog lišća, katkada s laga-
nom valovitošću rubova. Sekundarni se simptomi javljaju u obliku žličasto uvije-
nog lišća na čitavom busu. Pored toga, lišće je zadebljalo, kožasto, kmto, neela-
stično, strši uvis i klorotično je. U nekih se sorata javlja antocijanizacija s ruba na
donjoj strani listova, koji zbog toga dobivaju modroljubičastu boju. Na donjem
lišću nastaju krupne smeđe pjege i ono odumire. Busovi su klorotičnog izgleda i
zaostaju u rastu. U floemu peteljki, listova i stabljike javlju se nekroze. Katkada se
u mesu gomolja zapažaju lagane nekroze, u obliku fine mrežice. Jačina simpto-
ma ovisi o soju viaisa i sorti krumpira. Bolest se prenosi gomoljima i lisnim ušima.
Dopušta se zaraza u polju 3 % i maksimalno do 10 % na tržištu.
Vi rus A kr umpi r a
{Potato virus A)
Lišće, i to mlade, većinom je malo naborano i uvijeno, a više ili manje izražen
mozaik pojavljuje se na čitavoj plojci i preko lisnih žila. Biljka je reducirana u
rastu. Neke su sorte latentno zaražene tim virusom. Prenosi se gomoljem, kon-
taktom i lisnim ušima.
Zaštita od virusa. Preventivna je mjera sadnja certificiranih gomolja. Suzbi-
jati treba lisne uši vektore virusa. Postotak zaraze virusima u proizvodnji i prome-
tu sjemenskoga krumpira reguliran je "Pravilnikom o zdravstvenom pregledu usje-
va i objekata" prema kategorijama sjemena. Cjelokupna zaraza svim viaisima u
polju prilikom zdravstvenog pregleda u polju ne smije prelaziti 3 %, odnosno 10
% u prometu. U sjemenskoj proizvodnji, osim plodoreda i prostrane izolacije,
potrebno je organizirano pristupiti praćenju pojave lisnih ušiju i odredivanju ro-
kova desikacije.
Vi roi d vretenastosti gomol j a kr umpi r a
{Potato spindle tuber viroid)
Si mptomi variraju u ovisnosti o sorti krumpira i soju viroida. Bus je slabijeg
rasta, uspravnih bočnih izboja, koje se rijetko granaju. Lišće je tamnije, na rubu
valovito, katkada s laganim mozaikom i blagom uvijenošću. Listovi na zaraženim
biljkama stoje uspravnije od listova zdravih biljaka, a mogu biti i manji od zdravih
listova. Rast biljke može biti vrlo poremećen pa su takve biljke katkada patuljaste,
a listovi manji. Gomolji su često izduženiji nego u zdravih biljaka ili mogu imati
tipičan vretenast oblik uz povećan broj okaca. Gomolji s obojenom korom blije-
de ili imaju blijede mrlje. Kora je posve glatka, katkada sjajna. Tkivo oko okaca
umjereno je do znatno nabubrilo te nastaje struktura slična obrvama. U nekih
zaraza gomolji nisu previše izduženi, oblikom čak mogu nalikovati zdravim go-
moljima, ali imaju puno veći broj okaca nego što je uobičajeno u zdravih gomo-
lja. Uzročnik se prenosi gomoljima, a vektor su lisne uši. Prenosi se sjemenom
kaimpira, što je za praksu manje važno.
Zaštita. Preventivna je mjera sadnja certificiranih gomoija. Potato spindle
tuber viroidnalazi se na Listi karantenskih štetočinja (NN 33/2001). Ako se bolest
pojavi, poduzet će se karantenske mjere.
Tabela 11: Fungi ci di za zaštitu kr umpi r a regi stri rani u Hrvatskoj
Preparat i aktivna tvar (%)
Doza
(kg, l/ha)
ili
Koncen-
tracija
(%)
K
r
u
m
p
i
r
o
v
a

p
l
i
j
e
s
a
n

P
h
y
t
o
p
h
t
h
o
r
a

i
n
f
e
s
t
a
n
s

K
o
n
c
e
n
t
r
i
č
n
a

p
j
e
g
a
v
o
s
t

A
l
t
e
r
n
a
r
i
a

s
o
l
a
n
i

K
a
r
e
n
c
a

z
a

k
r
u
m
p
i
r

u

d
a
n
i
m
a

Acrobat MZ (mankozeb 60, dimetomorf 9) 2
+ +
14
Atitracol combi WP 76 (propineb 70, cimoksanil 6) 2,5
+ +
14
Antracol WP 70 (propineb 70) 1,8-2,5
+ +
14
Aviso DF (metiram 57, cimoksanil 4,8) 2,5
+
- 14
Bakreni antracol WP 63 (propineb 45,5 bakar
oksiklorid 17,5) 3-5
+ +
14
Bakreni dithane (mankozeb 25, bakar oksiklorid 30) 3-4
+ +
14
Bakreno vapno WP 50 (bakreni oksiklorid 50) 5-7,5
+
- 14
Bordoška juha (bakar 20) Scarmagnan 1-1,5%
+
- 14
Bordoška juha 20 WP - Manica (bakar 20) 1,5%
+
- 14
Bordoška juha Caffaro 20 WP (bakar 20) 1,5%
+
- 14
Bordoška suspenzija 20 WP (bakar 20) 1,5%
+
- 14
Brestanid (fentin hidroksid 502 g/l) 0,6-0,7
+
- 14
Champ formula 2 FL (bakar hidroksid 350 g/l)
2 +
- 14
Champion (bakar hidroksid 50) 3,5-4
+ +
14
Champion tekući (bakar hidroksid 348 g/l) 3-4,5
+ +
14
Chromoneb S-70 (propineb 70) 0,18-0,25 %
+ +
14
Cuprablau Z (bakar hidroksid 35, cink sulfid 2) 0,3-0,4%
+
14
Cuprocaffaro 50 WP (bakar oksiklorid 50) 0,5%
+ +
14
Cuproline (bakar hidroksid 348 g/l) 4-4,5
+ +
14
Cuproxat (bakar hidroksid 190 g/l) 5-6
+
14
Dithane DG neotec (mankozeb 75) 2-25
+ +
14
Dithane M-45 (mankozeb 80) 2-2,5
+ +
14
Dithane M-45 flo (mankozeb 455 g/l) 3,5-4,5
+
X 14
Dithane M-70 (mankozeb 70) 0,25%
+ +
14
Equation pro (famoksadon 22,5, cimoksanil 30) 0,4
+
- 14
Fado (fentin hidroksid 502 g/l) 0,6-0,7
+
- 14
Preparat i aktivna tvar (%)
Doza
(kg, l/ha)
ili
Koncen-
tracija
(%)
K
r
u
m
p
i
r
o
v
a

p
l
i
j
e
s
a
n

P
h
)
1
o
p
h
t
h
o
r
a

i
n
f
e
s
t
a
n
s

K
o
n
c
e
n
t
r
i
č
n
a

p
j
e
g
a
v
o
s
t

A
l
t
e
m
a
r
i
a

s
o
l
a
n
i

K
a
r
e
n
c
a

z
a

k
r
u
m
p
i
r

u

d
a
n
i
m
a

Galben - C (bakar oksiklorid 33, benalaksil 4,2) 5-6
+ - 14
Galben - M (mankozeb 64, benalaksil 8) 2-2,5
+
- 14
Gypso GD (bakreni oksiklorid 50) 5-7,5
+
- 14
Kocide DF (bakar hidroksid 40) 2 +
- 14
Kupropin (bakar oksiklorid 50) 0,5-0,75 %
+
- 14
Melody duo WP 66,75 (iprovalikarb 5,5, propineb 6l,25) 3
+ +
14
Metaxyl MZ 72 WP (mankozeb 64, metalaksil 8) 2,5-3,5
+ - 21
Modra galica (bakreni kation 25) Herhos
1-1,5%
+
- 14
Modra galica (bakreni kation 25) Manica
1-1,5%
+
- 14
Modra galica (bakreni kation 25,1) Scarmagnan 1-1,5%
+
- 14
Nordox 75 WG (bakar(I)oksid 75) 0,1-0,15%
+ +
14
Pinozeb M45 (mankozeb 80) 2-2,5
+ +
14
Plavi kamen (bakreni kation 25) Župa 1-1,2% + - 14
Polyram DF (metiram 70) 2 +
- 14
Quadris (azoksistrobin 250 g/l) 0,8-1
+ + 14
Rame Caffaro 32 WP (bakar hidroksid - bakar klorid 32) 0,8%
+
- 14
Ridomil gold MZ 68 WP (mankozeb 64, metalaksil-M 4)
2,5-3
+
- 21
Ridomil MZ 72 WP (mankozeb 64, metalaksil 8) 2,5-3,5
+
- 21
Sandofan C (bakar oksiklorid 40, oksadiksil 10) 2-2,5
+
- 21
Sandofan M-8 (mankozeb 56, oksadiksil 8) 2-2,5
+
- 14
Shirlan (fliiazinam500 g/l) 0,3-0,4
+
- 7
Star 80 WP (mankozeb 80)
2-2,5
+ + 14
Tattoo (mankozeb 302 g/l, propamokarb 248 g/l) 4
+
- 14
X = smanjuje zarazu, += suzbija zarazu, -= nije registriran
Suzbijanje korova
Uspj ešna proi zvodnj a krumpira, uz ine činitelje, uvel i ko ovisi i o uspj ešnoj
borbi protiv korova. Utjecaj korova na prirod krumpira prvenst veno ovisi o stup-
nj u zakorovlj enosti odnosno o broj u i vrsti korova po jedinici površi ne te o vre-
menu nicanja korova u odnosu na vri j eme nicanja krumpira. Prema rezultatima
istraživanja iz različitih područja svijeta, utjecaj korova na smanjenje priroda može
se kretati od 16 do 76 % (Orson). Ako se mjere borbe protiv korova provode
pravovremeno, korovi još uvijek imaju znatan utjecaj na prirod. Tako Oercke
navodi da biljne štetočinje u Europi, kad se provode sve mjere borbe u krumpiru,
ipak umanje prirod za 34,8 %. Prema navedenoj procjeni korovi su manje štetili
nego bolesti i štetnici, no ipak je njihov utjecaj na prirod iznosio još uvijek 7 %.
Procjene gubitaka priroda za Republiku Hrvatsku objavio je Maceljski. Prema toj
procjeni, bolesti, štetnici i korovi umanje potencijalnu proizvodnju krumpira za
42 %. Od toga štete od korova iznose 6 %. Navedeni gubitci odnose se na proi-
zvodnju kad se primjenjuju sve potrebne mjere borbe protiv štetočinja.
Osim direktnog utjecaja na prirod, korovi znatno utječu i na veličinu i kakvo-
ću gomolja. Pojedine višegodišnje vrste (npr. pirika), mogu svojim vegetativnim
podzemnim organima prorasti kroz gomolje te im time umanjiti kakvoću. Indi-
rektno korovi, naročito korovi jake stabljike (loboda, šćir, limundžik, mračnjak),
čak i ako je obavljena desikacija, otežavaju strojno vađenje gomolja, te njihova
prisutnost u vrijeme berbe može prouzročiti i veća mehanička oštećenja plodova.
Medurednim mehaničkim suzbijanjem korova također mogu nastati direktne šte-
te na gomoljima, naročito ako je tlo grudaste strukture.
Nema pokazatelja da korovi utječu na sadržaj suhe tvari ili drugih sastojina
gomolja, no mogu znatno pridonijeti pojavi bolesti i štetnika na krumpiru. Npr.
lobodu iChenopodium album), šćir (Amaranthus retroflexus) i tušt iPortulaca
oleraced) može napasti gljivična bolest bijela noga {Rhizoctonia solani). Crna
noga {Erwinia carotovora var. atrosepticd), osim što napada krumpir, javlja se i
na lobodi, šćiru, crnoj pomoćnici (Solanum nigrum) i dvorniku {Polygonum per-
sicarid). Pjegavost lista (Alternaria solani) i srebrnolikost kore {Helminth ospori-
um solani), osim na krumpiru, javlja se i na šćiru. Virusna oboljenja uvijenost lista
i virus X krumpira mogu se zapaziti i na šćiru. Kriimpirova zlatica, osim na krum-
piru, zadržava se i na crnoj pomoćnici, a kupusna muha, koja uz krumpir napada
šćir i lobodu, prenositelj je bolesti crne noge. Nematode roda Trichodorus mogu
se, osim na krumpiru, pronaći i na 19 korovnih vrsta iz 18 različitih rodova.
Korovna f l ora krumpi ra
Većini okopavinskih kultura korovi ne štete jednako tijekom cijele vegetacij-
ske sezone. Prema proučavanjima različitih autora korovi kaimpiru najviše štete
u razdoblju od 2-3 tjedna nakon nicanja pa sve dok cima potpuno ne zatvori
redove. To razdoblje nazivamo kritičnim razdobljem zakorovljenosti te u tom ra-
zdoblju usjev svakako treba držati čistim.
Također je uočeno da je utjecaj ranoničućih korova na prirod znatno veći
od utjecaja korova koji niknu kasnije.
U našim proizvodnim uvjetima prije ili zajedno s krumpirom niče veliki
broj jednogodišnjih širokolisnih korovnih vrsta koje usjevu i nanose najveće šte-
te. Prije svega to su: Chenopodium album - loboda, Stellaria media - mišjakinja.
Polygonum persicaria - uzlati dvornik, Sinapis arvensis - goxc\c2i, Chenopodium
polyspermum - mnogosjemena loboda. Nešto kasnije javljaju se vrste Ambrosia
artemisiifolia - limundžik, Amaranthus retroflexus- šćir, Solatium nigrum - crna
pomoćnica, Abutilon theophrasti - cmopski mračnjak i dr.
Jednogodišnje ljetne trave također su veliki problem. Javljaju se nešto ka-
snije, redovito i u velikom broju jedinki po jedinici površine. Iz te skupine korova
najzastupljenije su vrste: Echinochloa crus-galli - koštan, vrste roda Setaria od-
nosno Setaria glauca - sinji muhar i Setaria viridis - zeleni muhar, te Digitaria
sanguinalis- svračica.
Višegodišnje trave odnosno Agropyron repens - pmk'Si i Sorghum halepen-
se - divlji sirak, jednako kao i višegodišnje širokolisne vrste Cirsium arvense -
osjak, Convolvulus arvensis - slak. Convolvulus sepium - ladolež, Rumex crispus
- štavelj razvijaju se nešto kasnije tijekom vegetacije. Kao što smo već rekli, njihov
utjecaj na prirod manje je izražen, no uvelike mogu pridonijeti jačoj pojavi bolesti
i mogu znatno otežati vađenje krumpira.
Suzbijanje korova u krumpiru
Do pronalaska selektivnih herbicida mjere borbe protiv korova u krumpiru
svodile su se uglavnom na mehaničke mjere, odnosno brananje, ogrtanje, oko-
pavanje i pročupavanje. Brananje, odnosno prohod branom po usjevu krumpira
nakon nicanja korova, a prije nicanja krumpira, moglo se obavljati samo ako se
nakon sadnje ostavljala ravna površina. Pri sadnji u grebenove (humke), korovi
se suzbijaju različitim ogrtačima ili posebno konstruiranim drljačama za prašenje
već nagrnutog krumpira (Kvakan).
Ipak, svaku od navedenih mjera trebalo je nadopuniti dodatnim zahvatima,
odnosno okopavanjem i/ili pročupavanjem korova, što je zahtijevalo dosta ljud-
skog rada.
Danas postoji veliki broj selektivnih herbicida koji su uz primjenu desikanata
odnosno sredstava za kemijsko "spaljivanje" cime i korova prije vađenja potpuno
omogućili industrijski način uzgoja i znatno pridonijeli povećanju površina i pri-
roda.
Prva primjena selektivnih herbicida počela je negdje šezdesetih godina. TCA
(natrijeva sol trikloroctene kiseline) bio je jedan od prvih selektivnih herbicida u
krumpiru. Ubrzo su uvedeni pripravci na osnovi linurona i prometrina, koji se još
uvijek primjenjuju. Danas postoji veći broj pripravaka. Primjenjujemo ih u sva tri
moguća roka, odnosno prije sadnje, nakon sadnje a prije nicanja, i nakon nicanja
krumpira (vidi tablice).
Prije sadnje (pre-sowing)
Prije sadnje krumpira moguće se primijeniti dva herbicida (tablica 12.). Na
osnovi glifosata (CIDOKOR i dr.) može se obaviti tretiranje prije sadnje odnosno
prije obrade tla. Tim postupkom suzbit će se samo korovi koji su u to vrijeme
iznikli. Najčešće se ta mjera poduzima protiv pirike, štavlja i nekih drugih višego-
dišnjih korova.
Nakon pripreme tla,a prije sadnje gomolja, može se primijeniti herbicid Sur-
pass 6,7 E. Tim tretmanom također se može suzbiti piriku, ali i neke druge važne
korovne vrste.
Nakon sadnje (pre-emergence)
Iz priložene tablice 13. vidi se da se najveći broj herbicida primjenjuje u tom
roku. Protiv jednogodišnjih širokolisnih korova najčešće se primjenjuju priprav-
ci na osnovi metribuzina (SENCOR 70 WG i dr.). Istu namjenu imaju i pripravci
na osnovi linurona (AFALON i dr.), prometrina (Prohelan T i dr.), metobromuro-
na (PATORAN 50WP i dr.), klomazona (COMMAND 4E) i flukloridona (RACER
25 EC). Protiv navedenih jednogodišnjih trava ali i nekih širokolisnih korova,
rabi se herbicid pendimetalin (STOMP 330E, STON, DOST 330E). Tom sredstvu,
zbog nepotpunog učinka na jednogodišnje širokolisne korove, potrebno je pri-
dodati jedan od navedenih herbicida djelotvornih na tu skupinu korova. Upravo
na osnovi takvih razmišljanja formuliran je novi pripravak PLATEEN 4l,5WG,
koji, uz flufenacet, djelotvoran na trave, sadrži i metribuzin (SENCOR 70 WP,
djelotvoran na širokolisne korove. Valja napomenuti da ni jedan od do sada spo-
menutih pre-emergence herbicida nije učinkovit ni protiv jedne višegodišnje ko-
rovne vrste. Stoga je borbu protiv višegodišnjih korova potrebno poduzimati u
kulturama koje prethode sadnji krumpira, a osobito borbu protiv višegodišnjih
širokolisnih korova, protiv kojih u krumpiru ne postoje učinkoviti post-emer-
gence selektivni herbicidi.
Nakon nicanja (post-emergence)
Nakon nicanja korova i krumpira ponovno se mogu primijeniti pripravci na
osnovi metribuzina (SENCOR 70WG i dr.). Primjena u tom roku znatno je racio-
nalnija od primjene nakon sadnje a prije nicanja, jer je u tom roku na korove
herbicid djelotvorniji, pa se primjenjuje upola manja količina. Ekonomičnost ovog
roka primjene može se ostvariti i razdvojenom (split) aplikacijom umanjenih ko-
ličina herbicida, manjih od propisanih. To se temelji na činjenici da niže doze
herbicida vrlo dobro suzbijaju korove u mlađem razvojnom stadiju (klični listići
do prvog para pravih listova), u odnosu na odraslije korove, koje je vrlo teško
suzbiti i višim dozacijama herbicida.
Osim pripravcima na osnovi metribuzina, jednogodišnji širokolisni korovi
nakon nicanja mogu se suzbiti kontaktnim herbicidom BASAGRAN 600 i drugim
pripravcima na osnovi bentazona i u krumpiru novim sulfonilureja herbicidom
TAROT 25 DE (rimsulfuron).
Jednogodišnje i višegodišnje trave mogu se suzbiti s post-emergence pred-
stavnicima skupine cikloheksadinona i ariloksifenoksi propionata (navedenim
u tablici 14). Svi navedeni herbicidi vrlo su učinkoviti protiv gotovo svih korov-
nih trava. Za tu skupinu herbicida najvažnije je strogo se pridržavati propisane
faze razvoja korova u kojoj su navedeni pripravci učinkoviti. Protiv jednogo-
dišnjih vrsta primjenjuju se niže dozacije, a protiv višegodišnjih vrsta više do-
zacije.
Desikacija cime krumpira, ali i herbicidima izbjeglih korova, može se obaviti
pripravcima BASTA (glufosinat), REGLONE i REGLONE FORTE (dikvat). Tom
operacijom uvelike se olakšava vađenje i sjemenskog i merkantilnog krumpira i
priječi se prijenos uzročnika virusnih oboljenja u gomolju.
Kad več spominjemo pripravke BASTA, REGLONE i REGLONE FORTE, va-
lja napomenuti da se u mnogim europskim zemljama prakticira pre-emergence
primjena pripravaka Gramoxona ili navedenih herbicida. Tretiranje je potrebno
provesti što kasnije, ili čak u vrijeme kad iznikne 10 % cime krumpira. U tom
roku u nekim europskim zemljama (npr. u Velikoj Britaniji) uz zemljišne herbici-
de kombinira se i primjena jednog od spomenutih kontaktnih pripravaka. Tom
mjerom kontaktnim herbicidom uspješno se suzbijaju svi do tada iznikli korovi,
a rezidualni pre-emergence herbicidi uspješno če spriječiti ponik novim vrsta-
ma. Takav pristup suzbijanja korova u našim proizvodnom području, koliko je
nama poznato, ne primjenjuje se. No prema našem mišljenju trebalo bi mu po-
svetiti više pažnje.
Tablica 12, Prikaz selektivnih herbicida za suzbijanje korova u krumpi ru
- pri mj ena pri j e sadnje (pre-sowing)
Trgovački Djelatna Doza, Spektar
Napomena
naziv tvar Vha djelovanja
Napomena
Surpass 6,7 E vernolat 4-7
travni i neki
širokolisni
oruđem inkorporirati
u tlo
Cidokor
Herbokor Najkasnije pet dana
Glyphogan-480SL* jednogodišnji pred pripremu tla.
Herkules 480 SL* 2-4 uskolisni Dozacije navedene u zagradi
Clinic (1,5-2) i širokolisni odnose se nasmanjeni
Dominator glifosat volumen škropiva (100-200 l/ha).
Roundup biactive* 4-8-12 višegodišnji Više dozacije odnose se
Cosmic (2-3-4) uskolisni na uobičajen volumen
Tender i širokolisni škropiva 200-400 l/ha
Glyphos
Mentor
* = nemaju dozvolu za primjenu u Hrvatskoj
Tablica 13^ Pri kaz s el ekt i vni h her bi ci da za s uz bi j anj e kor ov a u k r u mp i r u
- p r i mj e n a n a k o n s adnj e a pr i j e ni canj a (pr e-emer gence)
* = nemaju dozvolu za primjenu u Hr\^atskoj
Trgovački naziv Djelatna tvar Doza, 1, kg/ha Spektar djelovanja
Basagran 600
1-3 jednogodišnji
Sax 600 bentazon širokolisni
Bazano
Sencor 70 WG
Sencor 70 WP
jednogodišnji širokolisni
i neki travni
Tor 70 WP metribuzin^ 0,6-0,75
jednogodišnji širokolisni
i neki travni
Dancor 70 WG
jednogodišnji širokolisni
i neki travni
Metriphar 70 WG
Tarot 25 DF*2 rimsulfuron 0,05-0,06
jednogodišnji i višegodišnji
travni i neki širokolisni
Trgovački naziv Djelatna tvar Doza, 1, kg/ha Spektar djelovanja
Afalon disperzija*
Linurex 50 WP
Linuron Chromos 50 WP*
Linuron Chromos tekući*
linuron 1,5-2,5
jednogodišnji
širokolisni
Command 4-E
klomazon
0,15-0,2 jednogodišnji širokolisni
i neki travni Command 36 CS
klomazon
0,2-0,3
jednogodišnji širokolisni
i neki travni
Plateen 41,5 WG
flufenacet+
metribuzin
2-2,5
jednogodišnji travni i
širokolisni
Prohelan T
Prometrex 50
Gesagard 500 Fl
Gesagard 50 WP
prometrin
1,5-3
jednogodišnji
širokolisni
Patoran 50 W metobromuron 2-5 jednogodišnji širokolisni
i neki travni
Racer 25 EC flukloridon 2,0 jednogodišnji širokolisni
i neki travni
Sencor 70 WP
Sencor 70 WG
Tor 70 WP
Dancor 70 WG
Metriphar 70 WG
metribuzin 0,75-1,5 jednogodišnji širokolisni
i neki travni
Stomp 330 E
Ston
Dost 330 E
pendimetalin 4-6
jednogodišnji travni
i neki širokolisni
Tablica 14, Pri kaz s el ekt i vni h her bi ci da za s uz bi j anj e kor ov a u k r u mp i r u
- p r i mj e n a n a k o n ni canj a k r u mp i r a i kor ov a (post -emergence)
Trgovački naziv Djelatna tvar Doza, 1, kg/ha Spektar djelovanja
Grasidim setoksidim 1-4
Focus ultra cikloksidim 1-4
Select*3
kletodim 0,4-0,8
Fusilade super
fluazifop-p-butil
1-4 niža dozacija za suzbijanje
Fusilade forte
fluazifop-p-butil
0,8-2,0 jednogodišnjih, a viša
Pantera 40 EC 1,5-2,5 za suzbijanje
Targa super kvizalofop-tefuril 0,5-4,0 višegodišnjih trava
Leopard 0,8-3,0
Bastional * haloksifop-ester 0,5-1,5
Furore super * fenoksaprop-p-etil 1,0-3,0
* = nemaju dozvolu za primjenu u Hn^atskoj
= kultivar Jearla i neki kukivari bijele ljuske izrazito osjetljivi
= potreban okvašivač ili mineralno ulje = dodati mineralna ulja
Tablica 15* Prikaz desi kanata za pr i mj enu u
krumpi ru
Trgovački naziv Djelatna tvar Doza, l/ha
Basta 15 glufosinat
2,5-3
Reglone
dikvat 4-5
Reglone forte
dikvat 4-5
U nekim važnijim po-
ljoprivrednim zemljama
svijeta, osim navedenih
herbicida, primjenjuju se i
neki u Hrvatskoj registrira-
ni ali i neki u nas ne regis-
trirani herbicidi. Herbi-
cidom S-metolaklor (DUAL
GOLD) suzbijaju se korov-
ne trave i crna pomoćnica (Solanum nigrum) u SAD-u, u Mađarskoj i dr. U Hrv^at-
skoj je imao do nedavno dozvolu samo u kombinaciji s metobromuronom (GA-
LEX 500). EPTC (EPTAM) i trifluralin (TREFLAN) rabe se u mnogim zemljama kao
vrlo učinkoviti pre-sowing herbicidi. U Francuskoj i Njemačkoj rabe se pripravci
na osnovi aklonifena (CHALLENGE 600 odnosno BOXER). Donedavno je imao
dozvolu za primjenu i u Hrvatskoj. Pripravci i mnoge kombinacije na osnovi ter-
butrina rabe se u mnogim europskim zemljama (Vei. Britanija, Francuska).
Sprečavanje klijanja uskladištenog krumpira
Da bi se spriječili gubici koji nastaju klijanjem gomolja u skladištima, može
se konzumni (nikako sjemenski) krumpir tretirati prije uskladištenja. U istoj pro-
storiji ne smije se čuvati i sjemenski krumpir. U spremištu u kojem je čuvan treti-
rani krumpir može se uskladištiti sjemenski krumpir tek nakon najmanje 14 dana
provjetravanja. Prije upotrebe tretirani krumpir valja oguliti. Primjena je opisana
u poglavlju o sredstvima za zaštitu bilja.
U Hrvatskoj su za tu namjenu registrirana dva pripravka (TUBERITE N i NEO-
STOP) na istoj osnovi (klorprofam 1 %). Sredstvo (100 g) nanosi se u formi prašiva
na 100 kg gomolja krumpira.
X. PLODOVITO POVRĆE
Pomoć ni c e - Solanaceae: raj či ca (Lycopersicon esculentum), papr i ka
(Capsicum annuum), pat l i dž an (Solanum melongena)
Ti kvenj ače - Cucurbitaceae: krastavac (Cucumis sativus), di nj a (Cucumis
melo), l ube ni c a (Citrullus lanatus), t i kve (Cucurbita vrste)
KLJUČ ZA PREPOZNAVANJE ŠTETOČINJA
Štetnici
Na podz emni m di j el ovi ma
Korijenje izgrizeno, biljke propadaju štetnici u tlu
Vrat korijena i prizemno lišće izgrizeno sovice pozemljuše
Na korijenju odebljanja - guke, naročito pri uzgoju u
zaštićenom prostoru
nematode korijenovih
kvržica
Korijenje i vrat korijena izgriženi, u njemu bjelkaste
beznožne ličinke, duge do 7 mm korijenove muhe
Na pr i zemnom di j el u stabl j i ke
Rasadu paprike izgrizen bazalni dio stabljike, tkivo
puca, biljke se lome ili prevrću šampinjonske mušice
Na nadzemni m di j el ovi ma
Lišće izgrizeno, tragovi sluzi puževi
Lišće patlidžana, rjeđe rajčice, izgrizeno krumpirova zlatica
Lišće se kovrča, žuti i suši, na naličju kolonije sitnih
kukaca lisne uši
Na Ušću crna ljepljiva prevlaka čađavice, biljke zaostaju
u rastu, na dodir lete bijele "mušice" cvjetni štitasti moljac
Na lisću bjelkaste pjege, koje kasnije nekrotiziraju,
plod paprike sitan i deformiran
duhanski štitasti
moljac
Na listu sitne bjelkaste točkice, lišće žuti i suši se, na
naličju fina paučina koprivina grinja
Na lišču hodnici - mine, u njima žućkasto-narančasta
ličinka, duga do 2 mm lisni mineri
Bjelkastosrebrnkaste točkice na lišču i cvjetovima;
na tim organima sitni brzi kukci, dugi samo 1-2 mm kalifornijski trips
U plodu rajčice, patlidžana, češće paprike, gusjenica,
ulazno mjesto gnjije kukuruzni moljac
Plod i stabljiku buše gusjenice s tamnim prugama,
izgrizaju lišće žuta kukuruzna sovica
Uzročni ci bol esti raj čice
Mlade se biljke suše, propadaju bolesti u klijalištu
Na kor i j enu i kor i j enovu vratu
Bijela pahuljasta prevlaka na korijenovu vratu bijela trulež
Tamnozelena nekroza korijenova vrata - epiderma puca rak stabljike
Korijen smed, uzdužne pukotine na korijenu. plutavost korijena
Smeđa do crna ulegnuta pjega u zoni korijenova vrata smeđa trulež
Na korijenovu vratu tamnozelena nekroza - biljka vene trulež korijena
Na l i šču i cvi j etu
Svijetlosive do smeđe pjege na listovima,
na naličju prljavobijeli mašak plamenjača
Tamno zonirane pjege na listovima i stabljici promjera
1-1,5 cm
koncentrična
pjegavost
Sive pjege na listovima, promjera 3- 4 mm pjegavost lista
Žućkaste pjege na licu a maslinastozeleni
mašak na naličju lista
baršunasta
plijesan
Žućkaste pjege na licu, na naličju lista prljavobijeli mašak pepelnica
Eliptične sive nekroze na mjestu zakidanja zaperaka siva plijesan
Biljke gube turgor i venu venuća
Vlažna pjegavost stabljike, crne pjege promjeru 1- 2 mm bakterijska pjegavost
Uljane pjege na listu i stabljici, nepravilnog oblika krastavost plodova
228
Lišće žuti i kovrča se, pjege na listu, pukotine na stabljici bakterijsko venuće
Mozaik i sušenje listova virus mozaika
rajčice i krastavca
Deformacija cvijeta fitoplazma
Na pl odov i ma
Na epidermi svijetlosmeda zona - ubrzano sazrijeva plamenjača
Crne udubljene pjege oko peteljke koncentrična
pjegavost
Blijedožute pjege, promjera 2- 3 mm siva plijesan
Sjajno crne pjege lagano utonule u epidermu bakterijska pjegavost
Zrakaste pukotine bakterijska krastavost
Bradavičaste smeđe izrasline omeđene bijelim rubom bakterijsko venuće
Uzročni ci bol esti papri ke i patl i džana
Mlade se biljke suše i propadaju bolesti u klijalištu
Na kor i j enu i kor i j enovu vratu
Stisnuće korijenova vrata, bijeli mašak bijela trulež
Nekroza i vlažna trulež gangrena
Korijen smed, uzdužne pukotine na korijenu plutavost korijena
Stisnuće korijenova vrata, bez bijelog maška
vrata
stisnuće
korijenova
Na l i šču i stabl j i ci
Vodenaste, klorotične pjege, plavkasti mašak na
naličju lista plamenjača
Prstenaste pjege sa sivim maškom siva pjegavost paprike
Žute pjege na licu lista, a prljavobijeli mašak na
naličju lista pepelnica
Nekroze i zonirane pjege na listovima koncentrična
pjegavost
Lišče gubi turgor i vene cijela biljka
stisnuće korijenova
plutavost korijena
venuće, gangrena,
vrata, bijela trulež.
Sivi micelij u pazušcima izboja siva plijesan
Ovalne smeđe pjege trulež plodova
patlidžana
Tamnozelene uglate pjege bakterijska pjegavost
lista
Lišće mozaično i deformirano virusne bolesti
Na pl odov i ma
Smežurana pokožica boje pergamentnog papira,
bjelkasti mašak gangrena
Nekrotične zonirane pjege, tamnosivi ili crni
baršunasti mašak
koncentrična
pjegavost
Sivi mašak u predjelu čaške siva pjegavost
Eliptične udubljene pjege, plodovi trunu
plodova paprike smeđa pjegavost
Pjege tamnog ruba, plod mumificiran suha trulež plodova
paprike
Plodovi crni i mekani trulež plodova
patlidžana
Plodovi deformirani, manji virusne bolesti
Cvjetovi otpadaju, plodovi mali i deformirani virusne bolesti
Uzročni ci bol esti krastavca, di nj e i l ubeni ce
Mlade se biljke ruše i propadaju
nicanja
bolesti u razdoblju
Na l i st ovi ma
Pepeljasta prevlaka na gornjoj strani lista pepelnica
Svjetlija zelena polja između glavnih žila,
na naličju lista tamnosiva prevlaka plamenjača
Svjetlija zelena polja između glavnih žila,
tkivo ispada, prisutan eksudat uglata pjegavost
Mozaik na listu virus mozaika
krastavca
Krupne ovalne pjege nepravilna ruba
trulež stabljike crna pjegavost lista.
Blijedozelene pjege, ružičaste u sredini antraknoza
230
Na pl odu
Bijeli micelij s crnim sklerocijima bijela trulež
Crvenkastosmede pjege unutar kojih nastaju crna
plodna tijela antraknoza
Sive udubljene pjege, često s gumoznim iscjetkom krastavost plodova
Propadanj e ci j el e bi l j ke
- uz pojavu bijele pahuljaste prevlake na podnožju
stabljike bijela trulež
- popraćene nekrozom korijenova sustava trulež korijena
- uz pojavu nekrotiziranih pjega na stabljici crna trulež
- uz prethodni gubitak turgora venuca
Štetnici češći u zatvorenom prostoru
Kal i f orni j ski tri ps
{Frankliniella occidentalis)
Opis. Odrasli oblik kalifornijskog tripsa maleni je kukac, izdužena tijela, s
dva para resastih krila, čija dužina u mužjaka iznosi 0,9-1 mm, a u ženki 1,3-1,4
mm. Boja tijela varira od žuto-narančaste do kestenjasto-smede, ovisno o biljci
hraniteljici. Jaja su vrlo sitna, biserno bijela, polucilindrična, duga 0,2 mm i nevid-
ljiva prostim okom. Ličinke su nešto svjetlije boje i manjih dimenzija od odraslih
oblika.
Važnost. Kalifornijski trips utvrđen je prvi put u Hrvatskoj u jesen 1989. na
krizantemama u jednom kontinentalnom stakleniku. U proljeće iduće godine taj
se štetnik proširio i na druge kulture u stakle-
nicima, na tom istom obj eW, a i na korove u
njima i izvan njih u njihovoj bližoj okolici. Da-
nas gotovo nema staklenika u Hrvatskoj gdje
taj štetnik nije prisutan. Izraziti je polifag, na-
pada vrlo veliki broj kulturnih biljaka, a živi i
hrani se na brojnim korovskim biljkama, širo-
kolisnim i uskolisnim. Vrlo brzo postao je na-
jopasniji štetnik kultura u zaštićenom prosto-
ru i uvršten je na listu ekonomskih štetnika.
Od plodovitog povrća najveće štete izaziva na paprici, neznatno manje na
krastavcu, a na rajčici je prisutan, ali bez spomena vrijednih šteta. Na paprici
Si. 114. Odrasli oblik kaliformjskoq
tripsa
SI. 115. Krastavac zaražen kalifornijskim
tripsom (snimila N. Pagliarini)
Si. 116. Izgled plodova paprike zaraženih
kalifornijskim tripsom (snimila N. Pagliarini)
simptome zaraze nalazimo uvijek na
plodovima, Icoji ostaju sitni, deformira-
ni, s nekrozama na njihovoj površini. Na
biljkama s tako deformiranim plodovi-
ma, za sunčana vremena može se u jed-
nom cvijetu naći više od 100 odraslih
oblika i ličinki tripsa. Kreću se vdo ži-
vahno. Štetnik se hrani sisanjem biljnih
sokova, za što bira najnježnije dijelova
biljke. Na paprici mu najbolje odgovara tek zametnuti plod, koji se formira na
dnu cvjetnog vjenčića. Kako plod raste, na mjestima uboda nastaju opisane ne-
kroze i deformacije. Na licu listova javljaju se manje ili veće bjelkaste pjege ne-
pravilna oblika, koje kasnije posmede, a na njihovu naličju nalaze se odrasli obli-
ci i ličinke štetnika, ali u mnogo manjem broju nego u cvjetovima. U jako zaraže-
noj paprici gotovo nema normalno razvijenih, nedeformiranih plodova. Opisani
simptomi na plodovima utvrđeni su na sortama Šorok Šari i Tonica u zaštićenom
prostoru i u polju, međutim na hibridima Istra, Sivrija, Biondi i Bianka nije bilo
deformacija plodova. Brojni tripsi zadržavali su se na plodu ispod listića peteljke.
Na krastavcu odrasle oblike i ličinke ovog štetnika nalazimo masovno na
naličju mladih listova i u cvjetovima, a u manjem broju i na licu lista. Simptomi
zaraze javljaju se samo na listovima, dok na plodovima simptoma nema. U počet-
ku su bjelkaste pjege malene, vrlo se brzo povećavaju i međusobno spajaju, dok
ne zahvate cijelu površinu lista. Listovi se osuše i ostanu visjeti na biljci. Sušenje
počinje na donjim etapama i širi se prema gore. Takve biljke daju vrlo slab prirod.
Za jake zaraze razdoblje berbe skraćeno je na manje od mjesec dana, pa štete u
prirodu iznose približno 60-70 %. Na krastavcu i paprici najopasnije su najranije
zaraze, još u fazi rasada.
Biologija i ekologija. Klimatski uvjeti u zaštićenom prostoru potrebni za
razvoj paprike i krastavaca poklapaju se s uvjetima potrebnim za razvoj i razmno-
žavanje toga štetnika. Pri temperaturi 25-30 cjelokupan razvoj od jaja do razvi-
jenog oblika traje 15-18 dana, a za nižih temperatura razvoj se produžuje (pri 15
na 44 dana). Pretežno se razmnožava partenogenetski, a rjeđe spolno. Mužjaci
su rijetki. Seksualni indeks jest 1 : 15 u korist ženki. Nakon dozrijevanja odraslih
oblika, što traje približno 24 sata, oni žive još 15 dana. Za to se vrijeme vrlo inten-
zivno hrane, kopuliraju i odlažu jaja. Jedna ženka odloži do 100 jaja, a jedan
mužjak može oploditi i do 15 ženki, što upućuje na vrlo visoki potencijal razmna-
žanja štetnika. Ženke odlažu jaja leglicom u parenhimsko tkivo listova, cvjetova i
plodova, iz kojih nakon 4-5 dana izlaze ličinke. Ličinka ima četiri stadija, a prva se
dva vrlo intenzivno hrane 5- 6 dana. Treći je stadij lažne pretkukuljice, koja silazi
na zemlju i u površinskom sloju na 1,5-2 cm dubine razvije se lažna kukuljica.
Kukuljenje se odvija i u skrivenim dijelovima cvjetova. Razvoj trećeg i četvrtog
stadija traje 3-6 dana, nakon čega se odrasli oblici penju na biljke i nastavljaju se
intenzivno hraniti. Ima 12-15 pokoljenja godišnje, koja su međusobno ispreplete-
na, uz istovremenu prisutnost svih razvojnih stadija.
U zaštićenom prostoru zaraze nastaje već u veljači na kotiledonskim listićima
krastavaca, a traju do vađenja paprike u listopadu ili studenom. Nakon završetka
berbe i vađenja krastavaca kalifornijski trips prelazi na druge kulture i korove u
stakleniku i oko njega. U polju će se zaraze pojaviti znatno kasnije, ovisno o
temperaturama pojedinih godina, i kraće traju. Ljetni su mjeseci uvijek najkritič-
niji, bez obzira na mjesto uzgoja.
Zaštita. Opisana kod ostalih tripsa.
Ostali tri psi
(Thrips tabaci, Tbrips fuscipennis i Heliothrips haemorrhoidališ)
Opis. Odrasli oblici maleni su kukci, mekana i izdužena tijela, boje koja
varira prema vrsti od svijetle smeđe, svijetleoker do crne. Tijelo im je dugo 1-2
mm. Odrasli oblici imaju 2 para uskih resastih krila. Ličinke su beskrilne, zelenka-
ste do žute, ovisno o vrsti i nešto manje od odraslog oblika.
Važnost. U zaštićenom prostoru tripsi napadaju krastavac, papriku, tikve i u
manjoj mjeri rajčicu. Nakon pojave kalifornijskog tripsa, ti su štetnici mnogo ma-
nje važni na plodovitom povrću, nego su bili prije njegove pojave. Štete izazivaju
ličinke i odrasli oblici sisanjem biljnih sokova na listovima i cvjetovima, pa na tim
mjestima nastaju karakteristične bjelkasto-srebrnaste pjege nepravilna oblika. Pri
zarazi u rasadu nastaje deformacija u obliku uvijenosti mladih listova. Tripse je
vrlo teško naći jer se zavlače između listića vegetacijskog vrha. Osim direktnih
šteta tripsi su poznati kao prenosioci viroza. Izraziti su polifazi, osobito duhanov
trips Tbrips tabaci. U toplijim godinama napadaju i povrće na polju.
Bi ol ogi j a i ekol ogij a. Ti štetnici imaju 5-12 pokoljenja godišnje, ovisno o
vrsti i klimatskim prilikama u pojedinim godina. U zaštićenom prostoru razmna-
žaju se tijekom cijele godine, dakle i zimi. Zbog niskih temperatura i visoke rela-
tivne vlage zraka zimi je razvoj znatno produljen. Dobro podnose niske tempe-
rature. Kada im ponestane hrane, ljeti prelaze u ljetni san, a u izrazito hladnim
zimama povlače se na prezimljenje kao u slobodnoj prirodi. Prezimljuju
kao odrasli oblici, rjeđe u stadiju ličinke, na korovima ili u površinskom sloju
zemlje.
Zaštita. Za utvrđivanje zaraza kalifornijskim i drugim tripsima upotreblja-
vaju se plave ljepljive ploče, koje se vješaju u nasad tako da njihov donji rub
bude uvijek u visini vršnih dijelova biljaka. Plava boja privlači tripse koji se nali-
jepe na površinu ploča, raspoređenih po uzgojnoj komori na jednoličnim ra-
zmacima. Za diagnostiku pojave tripsa stavlja se manje ploča po jedinici po-
vršine, a za mehaničko smanjenje zaraze stavlja se više ploča. U nedostatku plavih
ploča mogu poslužiti i žute ploče.
Prskanjem biljaka u zaštićenom prostoru postižu se slabiji rezultati, zbog lo-
še pokrovnosti skrivenih dijelova biljaka, kamo se tripsi zavlače. Mnogo je bolja
aplikacija insekticida tehnikom hladnog zamagljivanja. Tretiranje treba početi pri
prvoj pojavi štetnika, a ponavljati u inten^alima kraćim od 7 dana.
Za suzbijanje kalifornijskog tripsa na plodovitom povrću primjenjuju se dva
nova insekticida naturalit Laser (spinosad) i Mospilan 20, a od starijih Evisekt
S (tiociklam), koji industrija povlači iz prometa, ali još se ponegdje može naći
na tržištu. Protiv tripsa primjenjuju se u povrću Radotion E-50 i prašivo Radotion
P- 5 (malation). Od sistemičnih insekticida iz grupe neonikotinoida Confidor 200
SL (imidakloprid) ima dozvolu za suzbijanje duhanova tripsa, a slabije djeluje na
kalifornijskog tripsa na rajčici, patlidžanu krastavcima i lubenicama. Insekticidi
na bazi diklorvosa Kofumin 50-EC Nuvan 50-EC primjenjuju se protiv
tripsa na rajčici, krastavcu i paprici u polju i u zaštićenom prostoru (iznad biljaka)
no ako se primjenjuju prskanjem, ti in-
sekticidi mogu biti fitotoksični na kra-
stavcu, pa ih je bolje primijeniti zamag-
ljivanjem. Na istim kulturama protiv
tripsa, naročito kalifornijskog tripsa,
djelotvoran je Actellic 50 (pirimifos me-
til). Na krastavcu, rajčici u polju i zašti-
ćenom prostoru primjenjuju se insekti-
cidi na bazi deltametrina Decis EC, De-
cis WG i Rotor te Karate 2,5 EC, King i
Karate Max na bazi lambda cihalotrina,
Talstar 10 EC na bazi bifentrina, a može
se primijeniti i Eastac 10 SC, Direct 10
SC i Direct 10 EC na bazi alfacipermetri-
na na istim kulturama u polju i u zašti-
ćenom prostoru. Na plodovitom povrću
samo u polju primjenjuju se Methomex
20 i Lannate SL (metomil), koji su stro-
go zabranjeni u zaštićenom prostoru.
SI. 117. Grabežljiva stjenica iz roda Orius siše Zbog otrovnosti pesticida, njihovih
ličinku duhanova tripsa {prenrdKoppGTi) dugih karenca i produžene berbe, da-
nas se u svijetu sve manje kemijski suzbijaju štetnici u zaštićenom prostoru, a
zamjena je biološka borba primjenom prirodnih neprijatelja. Danas najveći proi-
zvođač prirodnih neprijatelja u Europi jest kompanija "KOPPERT BV" iz Nizo-
zemske, koja proizvodi parazite i predatore gotovo svih nadzemnih štetnika pov-
rća i ukrasnog bilja. Svoje podružnice Koppert ima u mnogim zemljama, na pri-
mjer u Italiji i Austriji, a od prošle 2002. godine svi Koppertovi proizvodi mogu se
nabaviti i u Hrvatskoj preko ovlaštenih zastupnika ''COLIĆ - trade d.o.o" iz Bio-
grada n/m za obalni dio i ''Zeleni hif iz Zagreba za kontinentalni dio. U Hrvatskoj
se taj način borbe tek počeo primjenjivati.
Za biološko suzbijanje kalifornijskog tripsa i ostalih tripsa primjenjuju se pre-
datori, grinja Amblyseius cucumeris i stjenice roda Orius. A. cucumeris ne pod-
naša visoke temperature pa se primjenjuje samo u rano proljeće, do početka trav-
nja, a Orius se primjenjuje u preostalom dijelu godine. U nasadu paprike, gdje se
folijarno tretiranje rijetko provodi ili se primjenjuju insekticidi kratkog djelovanje,
npr. diklorvos, u drugoj polovici vegetacije vrlo se često spontano pojavi Oiius.
Osim tripsima, ta se stjenica hrani i peludom, pa može preživjeti na paprici u
cvatnji i bez prisutnosti tripsa, te čak i prezimjeti do idućega proljeća. Cvijet kra-
stavaca nema toliko peludi kao paprika, pa je preživljavanje Oriusa teže. Nakon
spontane pojave Oriusa, često nije više potrebno provoditi zaštitu insekticidima,
ako se protiv ostalih štetnika i gljivičnih bolesti primjenjuju sredstva za zaštitu
bilja neškodljiva za te stjenice.
Kalifornijski trips napada iste kulture i u polju, ali te se zaraze lakše suzbijaju
primjenom istih insekticida.
Duhanski štitasti mol j ac
(Bemisia tabaci)
Opis. Duhanski štitasti moljac maleni je bijeli kukac, pomalo nalik leptiriću,
dug samo 1 mm. Mužjaci su nešto manji. Tijelo i oba krila pokrivena su bijelim do
malo žućkastim voštanim prahom. Odrasli oblik, iako je manji, vrlo je sličan cvjet-
nom štitastom moljcu. U stanju mirovanja krila su mu stisnuta uz tijelo, za razliku
od bijele mušice. Zbog malenih dimenzija
te su razlike slabo uočljive. Jaje je maleno,
kruškoliko, dugo oko 0,2 mm, u početku
bjeličasto, a postupno postaje smeđe. Tek
ispiljena ličinka plosnata je, ovalna, nalik
štitastoj uši. Ličinke i kukuljice bijele su do
limunske žute boje, ovisno o biljci domaći-
nu. Plosnate kukuljice duhanskog tripsa,
zvane puparium, nepravilna su ovalna obli-
ka, duge 0,7 m. Razlikovanje tih dviju vrsta
vrši se na osnovi praznog pupariuma -
kukuljice. Na glatkom lišću kukuljica du-
hanskog štitastog moljca nema dlake, a na sL 118. Odrasli oblici duhanova
dlakavom ima 2-8 dugih dlaka. Puparium štitastog moljca
bijele mušice pravilna je ovalna oblika, ravnih strana, gledano bočno, i ima 12
jakih dlaka; na kukuljici duhanskog moljca broj dlaka varira, one su nježnije, a
bočne su strane zaobljene.
Tipičan simptom zaraze biljaka tim štetnikom jesu brojne klorotične pjege,
medna rosa po plodovima i listovima, a kasnije se na ljepljivim naslagama razviju
gljive čađavice. Ti se simptomi bitno ne razlikuju od simptoma koje izaziva cvjet-
ni štitasti moljac. Svi razvojni stadiji štetnika nalaze se na naličju listova, gdje su
vidljive brojne sičušne bjeličaste ličinke i sitni "leptirići". Potresemo li takvu bilj-
ku, masa sitnih bijelih insekata poleti, ali odmah nakon toga opet se smještaju na
listove biljaka.
Zaraza duhanskim štitastim moljcem utvrđuje se žutim ljepljivim pločama,
koje se vješaju u nasad tako da njihov donji rub bude uvijek u visini vršnih dijelo-
va biljaka u pavilnim razmacima.
Važnost. Donedavno je duhanov štitasti moljac bio poznat samo kao štetnik
poljoprivrednih kultura u toplijim krajevima na pamuku, duhanu, rajčici, slatkom
krumpiru i kasavi. S vremenom je postao štetnik mnogih stakleničkih kultura, pa
tako od plodovitog povrća napada rajčicu, papriku, patlidžan, krastavce i tikvice,
ali i ostale Cucurbitaceae. Donedavno karantenski štetnik u Hrvatskoj na listi Al,
sve dok nije unesen u Hrvatsku na uvezenim ukrasnim biljkama Poinsettia sp. i
Tbunbergia sp., pa je prisutan u većem broju objekata.
Duhanskog štitastog moljca nalazimo na vanjskim površinama tropskog i
suptropskog pojasa i u brojnim staklenicima umjerenog pojasa. U Europi je pro-
širen na Cipru, u Grčkoj, Italiji, a djelomično u Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Nje-
mačkoj, Mađarskoj, Hrvatskoj, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, Norveškoj, Poljskoj,
Španjolskoj, Portugalu, Švicarskoj i zemljama bivšeg SSSR-a. Zaraza je utvrđena i
u Irskoj, gdje je uspješno eradicirana. Registrirana je u Tunisu, Izraelu i Turskoj.
Široko je rasprostranjen u Aziji, Africi, Srednjoj Americi, na Karibima i u Oceaniji.
U Sjevernoj Americi proširen je u Meksiku i južnim državama SAD-a (Arizona,
California, Florida, Georia i Texas), a u Južnoj Americi u Argentini, Brazilu, Ko-
lumbiji i Venezueli.
Duhanski štitasti moljac također je izraziti polifag. Iako imaju krila, odrasli
oblici slabi su letači, ali zračna staijanja šire ih na velike udaljenosti. Najviše je
proširen trgovinom sadnim materijalom i rezanim cvijećem. Glavni krivac za nje-
govo širenje međunarodna je trgovina s Poinsettia sp. (božična zvijezda).
Primarne štete izazivaju u ličinke i odrasli oblici sisanjem biljnih sokova, zbog
čega na listovima zaraženih biljaka nastaju klorotične pjege. Kako zaraza raste,
pjege se spajaju, cijela plojka lista požuti, osim lisne nervature. Kasnije ti listovi
otpadaju. Ličinke i odrasli oblici izlučuju obilje medne rose, a njezine sjajne ljep-
ljive nakupine po listovima i plodovima izvrsna su podloga za razvoj saprofitskih
gljivica čađavica. Zbog čađavih nakupina smanjena je fotosinteza, biljke su slabi-
je razvijene i prinos je kvantitativno i kvalitativno niži. Čađave nakupine nagrđuju
plodove, što im znatno smanjuje komercijalnu vrijednost.
Biologij a i ekol ogij a. Odrasli oblici duhanova štitastog moljca odlažu jaja
na naličje lista. Jaja su svojim širim dijelom pričvršćena pedicelom na površinu
lista. Na 30° C razvoj jaja traje 5-9 dana, ovisno o biljci domaćinu i relativnoj vlazi
zraka. Nakon izlaska iz jaja ličinka se kreće samo kratko, tek toliko da se odmak-
ne od jaja. Tada se pričvrsti na list i više se ne kreće. Prolazi kroz četiri razvojna
stadija; četvrti je stadij kukuljice, još zvan "puparium", a iz njega izlazi odrasli
oblik. Svaki od prva tri stadija ličinke traje 2-4 dana, a posljednji puparium traje
oko 6 dana. U tom stadiju odvija se preobrazba u odraslog insekta. Oko 12 sati
nakon pojave odraslih oblika počinje parenje. Ženke žive prosječno oko 60 da-
na, a za to vrijeme odlože do l60 jaja koja su odložena u luku oko tijela ženke.
Životni vijek mužjaka traje kraće, 9-17 dana. Duhanov štitasti moljac ima veći
broj pokoljenja godišnje, koja u zaštićenom prostoru nisu vremenski ograniče-
na, nego u svako doba na listovima nalazimo jaja, ličinke, "kukuljice" i odrasle
oblike.
Zaštita - Opisana je kod cvjetnog štitastog moljca.
Cvj etni štitasti mol j ac (bi j el a muši ca)
(Trialeurodes vaporariorum)
Opis. Cvjetni štitasti moljac mali je, bijeli, vrlo živahni "leptirić", dug oko 2
mm. Zbog toga se uobičajeno naziva i bijela mušica. Tijelo i krila pokriva fini
bijeli vosak u obliku praška. Jaje je maleno, ovalno i pričvršćeno stapkom za list.
Ličinka prvog stadija ima tri para nogu, kreće se, duga je 0,3 mm. Od piljenja iz
SI. 119. Odrasli oblici cvjetnog štitastog
moljca
jaja do prvog presvlačenja razvoj traje
samo nekoliko sati. Nakon toga gubi no-
ge, spljošti se poput ljuske i pričvrsti na
list. Ličinke trećeg stadija i "kukuljice"
također su bez nogu, bjeličaste, spljo-
štene poput ljuske i pričvršćene na list,
samo nešto veće. Kao i u odraslih obli-
ka, tijelo ličinki i "kukuljica" tzv. "bijelih
pupa", prekriva fini voštani sloj.
Si. 120. Ličinke štitastog moljca na naličju
lista (snimila N. Pagliarini)
Tipičan simptom zaraze biljaka tim štetnikom u početku je medna rosa po
plodovima i listovima, a kasnije se na ljepljivim naslagama razviju gljive čađavice.
Svi razvojni stadiji štetnika nalaze se na naličju listova. Odrasli oblici "leptirići" i
jaja nalaze se masovno uvijek na vršnim listovima, a ličinke i kukuljice nalaze se
na listovima donjih etaža. Početne zaraze odraslim oblicima teško se uočavaju jer
se nalaze na naličju listova. Za pravovremeno izvođenje zaštitnih mjera od velike
je važnosti uočavanje tih ranih zaraza. Jedna od starih i prokušanih metoda, ali ne
i najboljih, sastoji se u redovnim kontrolama nasada svakih nekoliko dana potre-
sanjem biljaka ili pregledom naličja listova. Pomalo preživjelu metodu za utvrđi-
vanje početnih zaraza zamijenile su danas žute ljepljive ploče. U nasad se vješaju
tako da njihov donji rub bude uvijek u visini vršnih dijelova biljaka, u određenim
razmacima. Privučeni bojom "leptirići" bijele mušice nalijepe se na ploče, te se
tako početna zaraza može utvrditi mnogo ranije nego potresanjem biljaka.
Važnost. Od plodovitog povrća najviše strada rajčica. Njezin prirod može
biti smanjen do 40 %. To je vrlo visok postotak za vrlo skupu stakleničku proi-
zvodnju. Zaražuje i krastavac, patlidžan, tikvice i papriku. Te su zaraze danas
mnogo manje važnost, negoli su bile pri-
je pojave kalifornijskog tripsa. Bijelu mu-
šicu već godinama nalazimo u svim sta-
klenicima umjerenog pojasa, na raznim
kulturama. Izraziti je polifag. Proširena
je prodajom sadnica zaraženih ličinka-
ma i kukuljicama tog štetnika. To je pa-
sivan način širenja, a na manje se uda-
ljenosti širi aktivno, letom vrlo živahnih
odraslih oblika, "leptirića", po stakleni-
ku i njegovoj bližoj okolici.
Primarne štete izaziva ličinka i odra-
sli oblik sisanjem biljnih sokova, zbog
čega zaražene biljke zaostaju u rastu, da-
ju niži prirod zbog sitnijih plodova i ma-
njeg broja plodova. Sekundarne štete
nastaju zbog obilatog lučenja medne ro-
se, ličinki i odraslih oblika, koja kapa po nižim listovima i plodovima, te je izvrsna
podloga za razvoj saprofitskih gljiva čađavica. Na listovima one smanjuju asimila-
cijsku površinu, a plodove nagrđuju, što im znatno smanjuje komercijalnu vrijed-
nost.
Biologija i ekologija. Stvaranjem povoljnih klimatskih uvjeta u zaštićenom
prostoru potrebnih za uzgoj kulturnih biljaka, stvoreni su uvjeti, vrlo bliski opti-
malnim, za razvoj i razmnažanje svih štetnika, pa tako i bijele mušice. U umjetno
održavanom klimatu, pri temperaturi 22-25 razvojni ciklus tog štetnika traje
21-28 dana, ovisno o kulturi. Prema literaturi štetnik ima 10-12 pokoljenja godi-
šnje. Pokoljenja u zaštićenom prostoru nisu vremenski ograničena, nego u svako
doba na listovima nalazimo jaja, ličinke, "kukuljice" i odrasle oblike. Razvoj
Si. 121. Plod rajčice onečišćen gljivama
čadavicama uslijed zaraze štitastim
moljcima (snimila N. Pagliarini)
štetnika neprekinut je i tijekom zimskih mjeseci, samo se na nižim temperatura-
ma produljuje na 45-70 dana. U zaštićenom prostoru nema zimske diapauze.
Na visokim temperatura ljeti odrasli oblici izlaze iz staklenika i naseljavaju
se na razne kulturne i korovske biljke u njegovoj okolici. Tu ih možemo naći sve
do kasne jeseni. Dio populacije vraća se u staklenik, a dio se povlači na prezim-
Ijenje u prirodi. Mnoge korovske biljke u stakleniku i oko njega izvrstan su do-
maćin tom štetniku i vrlo su često izvor zaraze novog nasada rajčice, krastavca ili
paprike.
Bijela mušica ima vrlo visoki potencijal razmnažanja. Razmnožava se spolno
i partenogenetski. Mužjaci su rijetki. Ženka odloži 100-200 jaja, katkada i više,
uvijek na naličje lista, između nervature, pojedinačno ili u skupinama po 2 do 26
komada. Embrionalni razvoj traje 4-20 dana, a razvoj ličinke 15-45 dana. Opti-
malni uvjeti potrebni za razvoj bijele mušice jesu 25-28 i visoka relativna vlaga
zraka.
Zaštita. Suzbijanje ovog štetnika na kulturama u zaštićenom prostoru sastoji
se od kompleksa mjera, kemijskog suzbijanja s mehaničkim i kulturnim mjerama
radi sprečavanja ili sniženja njegove zaraze, pa do biološke borbe.
Kemijsko suzbijanje provodi se većim brojem insekticida. Mnogi od njih, zbog
voštanog ovoja koji pokriva tijelo ličinki i "kukuljica", imaju slabu djelotvornost
ili uopće ne djeluju na te razvojne stadije, iako vrlo dobro djeluju na odrasle
krilate oblike. Zbog istovremene prisutnosti svih razvojnih stadija potrebno je
izvoditi vrlo česta prskanja u kratkim intervalima. U ljetnim mjesecima ti su ra-
zmaci kratki, 3, 5 do 7 dana, ovisno o intenzitetu zaraze i reinfestaciji s korova ili
s vanjskih površina, a u jesen i proljeće produžuju se na 21-28 dana. Učestala
primjena istog insekticida izaziva rezistentnost štetnika, ne samo prema tom sred-
stvu, nego i prema cijeloj grupi srodnih insekticida."
Cvjetni štitasti moljac mora se suzbijati u početnoj zarazi. Kritičan broj, koji
označuje najveći broj insekata po jedinici površine, kada treba provesti suzbija-
nje, za bijelu mušicu iznosi jedan odrasli oblik na 100 biljaka. Pri zarazi od 10
"leptirića'VlOO biljaka već se javljaju nakupine medne rose i prve ličinke koje su
otporne na niz insekticida. Suzbijanjem u takvih ili još jačih zaraza, bit će uništeni
odrasli oblici, a ovisno o primijenjenim insekticidima i njihove ličinke, ali ne i
kukuljice i jaja. Za kratko vrijeme razvit će se nova populacija odraslih oblika
"leptirića". Zato se u nasad vješaju žute ljepljive ploče kako je to već opisano.
Od insekticida koji su se primjenjivali protiv štetnika, neki su zbog otrovno-
sti i rezidualnog djelovanja zabranjeni za primjenu u povrću, drugi su nestali s
tržišta, jer im je dozvola istekla i nije više produžena. Umjesto njih pojavili su se
novi, poput sistemičnih insekticida iz grupe neonikotinoida kao Confidor 200 SL
(imidakloprid), Actara 25 WG (tiametoksam). Calypso SC 480 (tiakloprid) i Mo-
spilan 20 (acetamiprid). Confidor ima dozvolu za primjenu protiv štitastih molja-
ca na rajčici, a za tu se svrhu mogu primijeniti Actara 25 WG i Mospilan 20, koji
imaju dozvolu za suzbijanje duhanova štitastog moljca.
Insekticidi na bazi diklorvosa Kofumin 50-EC Nuvan 50-EC dozvoljeni su na
rajčici, krastavcu i paprici u polju i u zaštićenom prostoru, (iznad biljaka) no pri
primjeni prskanjem ti insekticidi mogu biti fitotoksični na krastavcu. Zato ih je
bolje primijeniti zamagljivanjem. Na istim kulturama djelotvoran je Actellic 50
(pirimifos metil). Na krastavcu, rajčici u polju i zaštićenom prostoru protiv bijele
mušice primjenjuju se insekticidi na bazi deltametrina Decis EC, Decis WG i Ro-
tor te Karate 2,5 EC, King i Karate Max na bazi lambda cihalotrina, Talstar 10 EC
na bazi bifentrina, a mogu se primijeniti i Fastac lOSC i Direct 10 SC na bazi alfa-
cipermetrina na istim kulturama u polju i u zaštićenom prostoru. Dozvolu za pri-
mjenu na plodovitom povrću, samo u polju, imaju insekticid na bazi metomila
Methomex SL 20 i Lannate 20 SL. Strogo je zabranjen u zaštićenom prostoru.
SI. 122. Neparazitirane iparazitirane
(s Encarsia formosa) ličinke cvjetnog
štitastog moljca (prema Koppert)
Si. 123. Odrasli i ličinika cvjetnog štitastog
moljca zaraženi s Verticillium lecanii
(prema Koppert)
Uz kemijsko suzbijanje treba provoditi i ove mjere:
1. Prije sadnje kulture podložne napadu bijele mušice iz staklenika se mora-
ju ukloniti i uništiti svi korovi i biljni ostaci, zakopavanjem ili spaljivanjem. Oko-
liš staklenika ili plastenika mora biti uredan, bez biljnih ostataka iz uzgojnih
komora.
2. Saditi treba samo nezaražene sadnice.
3. Tijekom cijele vegetacije treba redovito održavati higijenu staklenika, sav
otpadni biljni materijal svakodnevno iznositi i uništavati, te plijeviti korove.
4. U objekt treba postaviti žute ploče i redovito kontrolirati. Nakon pojave
pr\dh "leptirića" na njima treba provesti prskanje.
Zbog česte pojave rezistentnosti cvjetnog i duhanskog štitastog moljca te otrov-
nosti insekticida i njihovih ostataka- rezidua u plodovima, protiv tih se štetnika
vrlo uspješno primjenjuje biološka borba s njihovim prirodnim neprijateljem, pa-
razitskom osicom Encarsia formosa. Osica odlaže jaja u ličinke drugog i trećeg
stadija, u kojima se razvija do odraslog oblika, na račun svog domaćina, koji ugi-
ba. Umjesto bijelih "pupa" na listovima se pojavljuju parazitirane crne "pupe" iz
kojih izlijeće osica Encarsia. "Crne pupe" osice Encarsia se u prometu nalaze pod
imenom En- Strip. Biološko suzbijanje tih štetnika provodi se također i prska-
njem biljaka suspenzijom spora entomofagne gljive Venicillium lecanii, kad je
zaraza pred introdukciju parazita prejaka. Taj preparat u prometu se nalazi pod
imenom Mycotal. U biološkoj borbi cilj je što prije postići ravnotežu između
štetnika-domaćina i njegova prirodnog neprijatelja, parazita ili predatora. Encar-
sia ne može preživjeti bez prisutnost svojih domaćina.
Štitasti moljac napada iste kulture u polju, ali zaraze su mnogo manjeg inten-
ziteta i kraćeg trajanja.
Muhe - l i sni mi ner i
(Liriomyza trifolii, L. huidohrensis, L. bryoniae i Chromatomyia /Phytomyza/
horticold)
Opis. Lisni mineri sitne su mušice. Tijelo mušice Z. trifolii dugo je 1,4-2,3
mm, smede-crno, s pojedinim žutim dijelovima. Tijela mušica L. huidobrenasis
sivo-crne je boje, a crno-smede je boje u Chromatomyia vrsti. Ženke su nešto
veće. Ličinke su apodne, kao sve ličinke muha, bez jasno vidljive glave. Ličinke Z.
trifolii narančaste su do
oker žute boje, duge oko 2
mm, a ličinke Z. buido-
brensis luck'Asio su bjelka-
ste, duge 3,2 mm. Kukulji-
ce Z. trifolii svijetlosmede
su boje, nešto kraće od
odrasle ličinke i pomalo
bačvasta oblika, a kukulji-
ce Z. buidobrensis žuto-
crvene su do tamno sme-
đe boje.
Štete izazivaju samo li-
činke, koje žive između
dva epidermalna - površin-
ska sloja lista, gdje se hrane lisnim tki-
vom - parenhimom, bušeći u njemu
hodnike. Zbog toga na listovima nasta-
ju karakteristični hodnici - mine, koje
mogu biti vidljive s lica i naličja lista.
Oblik i položaj mina tipičan je za svaku
pojedinu vrstu, pa se već na osnovi to-
ga može utvrditi vrsta minera.
Osim mina na listovima se nalaze i
sitne svijetle pjege, koje nastaju zbog
dopunske ishrane i odlaganja jaja, koje
ženke leglicom unose pod pokožicu
lista.
Važnost. Do sredine devedesetih godina ti su štetnici na plodovitom povrću
u Hrvatskoj bili od manje važnosti. Javljali su se kasnije tijekom berbe na već
odraslim i dobro razvijenim biljkama, a nastale štete nisu bile ekonomski važne.
Međutim, početkom sprnja 1995. na krastavcima u staklenicima srednje Dalmaci-
Sl. 124. Mine na lišču rajčice od ličinki Liriomyza trifolii
(snimila N. Pagliarini)
Si. 125. Kukuljice Liriomyza trifolii i mine
na listu rajčice (snimila N. Pagliarini)
si. 126. Graškov lisni miner
Liriomyza huidobrensis (prema
www.cevimp ucedavis edu)
je utvrđen je vrlo jak napad lisnih minera, prisutan i usprkos provođenim mjera-
ma zaštite. Lica listova od najđonjih do najgornjih etaža bila su prekrivena bez-
brojnim minama. Oblikom one su bile sličnije minama koje pravi Ch. horticola
(uske i linearne u početku, s malim proširenjem kasnije), premda malo drukčije.
Na licu listova mogla se vidjeti poneka ličinka i kukuljica, koje po boji i veličini
nisu odgovarale izgledu ličinki Z. trifolii Ni-
kad nismo utvrdili koja je to bila vrsta, no da-
nas sumnjamo na zarazu s graškovim lisnim
minerom Z. huidobrensis. Graškovog lisnog
minera našli smo početkom travnja 2001. na
verbenama u jednom stakleniku u Zagrebu. S
verbena je prešao na rasad krastavca i paprike
u istom stakleniku. Brojna prskanja u stakleni-
ku nisu zaustavila napad, no čim je rasad izne-
sen iz staklenika zaraza je zaustavljena. Ta je
vrsta nađena u Hrvatskoj i na krastavcima i na
ukrasnom bilju.
Taj nalaz ponovo dokazuje da je nedopu-
stivo zanemarivati štetnike
koji u ranijim razdobljima
nisu bili od veće važnosti.
Iz njihovih se redova kad-
tad može pojaviti novi štet-
nik mnogo veće ekonom-
ske važnosti. Tako je, uo-
stalom, bio i s pojavom Z.
trifolii i mnogo kasnije
kalifornijskog tripsa.
Muhe - lisni mineri
napadaju krastavac, rajči-
cu, patlidžan i tikvicu, a na
paprici su iznimno rijetki.
Na rajčici i krastavcu u za-
štićenom prostoru često su
prisutne kombinirane zara-
ze s Z. trifollii Ch. horticola. Rjeđe su zaraze s Z. bryoniae. Napadaju i druge vrste
povrća. To su pretežno štetnici u zaštićenom prostoru, a u polju su zaraze rijetke.
Z. huidobrensis mp^i&d papriku, rajčicu, krastavce, dinje, celer i drugo povrće.
Biologija i ekologija. Muhe - lisni mineri imaju veći broj pokoljenja godi-
šnje. Kao i u drugih štetnika u zaštićenom prostoru, pokoljenja su međusobno
isprepletena istovremena su prisutni svi razvojni stadiji. Prezimljuju kao kukuljice
na brojnim samoniklim biljkama, odnosno na njihovim ostacima ili pod grudica-
ma zemlje. U nepovoljnim uvjetima stadij kukuljice može potrajati po nekoliko
mjeseci.
SI. 127. Mine graškovog lisnog minera na rajcici
(prema Kelly Clark)
Na 23- 28 razvojni je ciklus vrlo brz, a traje 12-14 dana. Iz jaja, koje ženka
leglicom unese pod epidermu lista, za 2-4 dana ispili se ličinka. Ona se kukulji 5-
8 dana nakon izlaska iz jaja i intenzivnog hranjenja. Odrasla ličinka L. trifoliii L.
bryoniae izhzi iz mine i kukulji se na listu ili na zemlji, kamo padne, a Ch. horti-
cola kukulji se unutar lista na kraju mine u tzv. pupalnom mjehuriću.
Zaštita. Za kemijsko suzbijanje primjenjuju se isti insekticidi i ostale kultur-
ne mjere opisane kod bijele mušice. Dozvolu ima i naturalit spinosad (Laser). Uz
nabrojene insekticide, na našem tržištu postojao je jedan vrlo dobar insekticid,
regulator razvoja, pod imenom Trigard 75 WP, kojim se može sa samo 2-4 prska-
nja suzbiti zaraza minerima. Nažalost, proizvođač je odustao od daljnje proizvod-
nje pa će se moći primjenjivati samo dok se ne potroše stare zalihe. Dozvoljen je
u zaštićenom prostoru i u polju na plodovitom povrću.
Tamo gdje se provodi biološka borba protiv ostalih štetnika u zaštićenom
prostoru, protiv lisnih minera primjenjuju se dva parazita. To su Dacnusa sibirica
i Dygliphus isaea. Na tržištu se nalaze pod trgovačkim imenima Minex, koji sadrži
oba parazita, Minusa sadrži parazita D. sibirica, a Mygliphus sadrži D. isaea.
Kopr i vi n (obi čni ) crveni pauk
{Tetranycbus urticae)
Opis. Taj se štetnik ubraja u grinje - Acarina. Odrasli oblici vrlo su nježni,
ovalna, gotovo prozirna tijela, dužine oko 1 mm. Boja tijela prilično varira, od
SI. 128. Crveni pauk Tetranycbus unicae: odrasli,
ličinke i jaja na naličju lista
bjelkasto- žućkaste, zelenkaste do crvenkaste,
ovisno o biljci na kojoj se hrani. Na leđnom
dijelu ima tamne mrlje. Odrasli oblik ima četi-
ri para nogu. Ličinka prvog stadija slična je
odraslom obliku, mnogo je manja i ima samo
Si. 129. Simptomi zaraze crvenim paukom na
listovima krastavca (snimila N. Pagliarini)
si. 130. žarište zm^aze crvenim paukom u nasadu
krastavaca (snimila N. Pagliarini)
tri para nogu. Četvrti par ra-
zvije se u ličinke drugog
stadija. Jaja su malena,
okrugla, bjeličasta, done-
kle prozirna i ne vide se
prostim okom.
Simptomi zaraze vrlo
su karakteristični i lako se
uočavaju. Na licu lista,
između nervature, nastaju
klorotične točkice, bjelka-
sto-srebrnaste do žućkaste
boje. List djeluje kao da je
mramoriran. Porastom in-
tenziteta zaraze pjegice po-
staju veće i međusobno se spajaju. Takvi listovi žute između nervature, koja naj-
dulje ostaje zelena, i na kraju se osuše. Na naličju takvih listova nači ćemo manji
ili veći broj paukova, koji se najradije zadržavaju uz lisnu nervaturu. Taj štetnik
proizvodi predu, pa za jakog intenziteta zaraze listovi mogu biti međusobno po-
vezani pređom, unutar koje možemo vidjeti brojne pauke.
Važnost. Taj pauk vrlo je čest i opasan štetnik kultura u zaštićenom prostoru
umjerenog pojasa. Napada mnoge vrste samoniklih do kulturnih biljaka . Od plo-
dovitog povrća najveće štete izaziva na krastavcu, tikvicama, nešto manje na pa-
prici i još manje na rajčici. Pojavom kalifornijskog tripsa i pauk je dospio u drugi
plan, iako njegove štete danas nisu ništa manje nego prije. U polju napada iste
kulture na kojima je intenzitet zaraze mnogo manji nego u zaštićenom prostoru.
Vrlo jake zaraze u polju nalazimo na lubenicama. Štete izazivaju svi pokretni sta-
diji pauka, ličinke i odrasli oblici sisanjem biljnih sokova, zbog čega u stanicama
nestaje klorofila i one gube zelenu boju, a na listovima nastaju opisani simptomi.
Povoljni uvjeti za razvoj i razmnažanje pauka istovremeno su uvjeti potrebni za
uzgoj kulturnih biljaka. Pauk se tada razvija vrlo brzo, a zbog visokog potencijala
razmnažanja njegove zaraze naglo buknu. Za jakih zaraza na listovima se masov-
no nalaze svi razvojni stadiji pauka. Listovi su povezani pređom, takve biljke sla-
be, plodovi su sitniji i manje ih je, što rezukira nižim prirodom.
Biologija i ekologija. Najpovoljniji uvjeti za razvoj koprivina crvenog pau-
ka jesu niska relativna vlaga zraka, između 45-55 %, visoka temperatura od 30 do
32 a i obilje svjetla. U tim uvjetima razvoj od jaja do odraslog oblika traje 8-12
dana. Na nižim temperaturama razvoj se produljuje, pa pri 21 uz istu relativnu
vlagu zraka traje 14 dana. Porast relativne vlage zraka također produljuje razvoj.
Ženka živi prosječno oko 30 dana, a za to vrijeme odloži 90-120 jaja, no neke
mogu odložiti i više od 200 jaja. Jaja odlažu razbacano po čitavom naličju plojke
lista. Nakon 3-5 dana iz jaja izlaze ličinke, koje na putu do odraslog oblika prola-
ze tri razvojna stadija. Svaki je od tih stadija podijeljen u aktivnu fazu i fazu miro-
vanja, približno istog trajanja. Ličinka u aktivnoj fazi mnogo je osjetljivija na aka-
ricide negod ličinka u mirovanju, a mladi stadiji ličinki osjetljiviji su nego stariji
stadiji.
Zbog nižih temperatura i skraćenog trajanja dnevnog svijetla kasnije u jesen
ženke se prestaju hraniti i odlagati jaja, napuštaju biljke i zavlače se na razna
skrovita mjesta u armaturi staklenika, gdje prezime kao "zimske ženke". "Zimska
ženka" mijenja boju u žuto-narančastu, a oblik joj je više okrugao, nego kod ljet-
ne forme. Krajem zime ili početkom proljeća, nakon duljeg razdoblja sunčanih
dana, prezimjeli oblici pauka bude se i sele na biljke, gdje se nastavljaju hraniti.
Ako je jesenska zaraza bila jaka, proljetna bukne naglo. Za razvoj traži veliku
količinu svijetla, što je uvelike uzrok povlačenja na prezimljenje tijekom jeseni.
Međutim, u krajevima s mnogo više sunčanih dana pauk i zimi ostaje aktivan,
nastavlja hranjenje i razmnažanje, ali razvoj mu je znatno produljen. To smo utvrdili
u staklenicima u Dalmaciji.
Početne zaraze uvijek su izrazito sporadične, a javljaju se na onim mjestima
gdje su mikroklimatski uvjeti povoljniji, tj. gdje je viša temperatura i niža relativna
vlaga zraka. To su uvijek rubni dijelovi biljaka na južnoj strani, redovi biljaka koji
se nalaze uz cijevi grijanja i vršni dijelovi biljaka. Zaraze su često lokalne, jer se
pauk relativno sporo seli iz žarišta. List koji siše napušta tek onda kada se počne
sušiti. Kako intenzitet zaraze raste, žarišta se počinju spajati, zaraza gubi lokalno
obilježje i zahvati cijeli staklenik.
Zaštita. Zaštita od pauka, poput zaštite od kalifornijskog tripsa i štitastih
moljaca, obuhvaća kompleks mjera, a kemijsko suzbijanje samo je dio tih mjera.
Od velike je važnosti održavanje higijene u zaštićenom prostoru i oko njega, pred
sadnju i tijekom vegetacije: uklanjanje
korova i biljnih ostataka i njihovo redo-
vito iznošenje iz zaštićenog prostora, či-
šćenje staza, podizanje zračne vlage,
sadnja nezaraženih sadnica i redovita
kontrola nasada.
Pauka također treba kemijski suzbi-
jati već kod najranijih zaraza. Akaricidi
koji se protiv njega primjenjuju kontak-
tnog su djelovanja, a budući da su svi
razvojni stadiji na naličju listova, potreb-
no je postići dobru pokrovnost. To je
moguće s prskalicama visokog pritiska,
od 12-18 atm i više, koje daju vrlo fine
kapljice, uz utrošak velike količine te-
kućine. Npr. ruže se prskaju 3000-5000 1 vode na hektar (30-50 1/ar), a prema
nekim autorima treba čak do 10.000 l/ha. Na povrću se ne smiju trošiti tako velike
količine vode, zbog mogućnosti zaraze s gljivičnim bolestima, kojima odgovara
visoka zračna vlaga.
Pri jačoj zarazi u zaštićenom prostoru, samo jedno prskanje neće dati zado-
voljavajuće rezultate. U tom se slučaju prskanja moraju ponavljati u kraćim ili
Si. 131. Grabežljiva grinja Phytosehilus
persimilis hrani se svojim domaćinom
(prema Koppert)
duljim razmacima, ovisno o intenzitetu zaraze i godišnjem dobu. Na krastava-
cima ili lubenicama u polju najčešće zadovoljava samo jedno tretiranje.
Protiv pauka na plodovitom povrću smije se primijeniti samo mali broj in-
sekticida s akaricidinim djelovanjem, koji pokrivaju samo pokretne stadije pauka
i imamo samo jedan akaricid. Od insektoakaricida dozvolu za primjenu im Rado-
tion E-50 na rajčici u stakleniku i u polju dozvolu imaju Talstar 10-EC i Meothrin
10 FL. Od akaricida dozvoljen je samo Apollo 50-SC na salatnom krasstavcu, a
djeluje samo na ličinke pauka. U svijetu se Danitol i Meothrin primjenjuju i na
ostalom plodovitom povrću.
Biološka borba vrlo se uspješno primjenjuje i protiv pauka, a provodi se s
pomoću predatorske grinje Phytoseiulus persimillis. Ta se grabežljiva vrsta hrani
sisanjem ličinki i odraslih oblika pauka, vrlo je pokretljiva i grabežljiva. Kad ne-
stane pauka, hrani se pripadnicima vlastite vrste, dok ne nestane iz nasada. U
prometu se nalazi pod imenom Spidex.
Štetnici češći na pol j u
Lisne uši pl odovi t og povrća
Na plodovitom povrću u nas su često prisutne ove uši:
Myzus persicae, Aphis gossypii (Aphis fmngulae gossypii), Aphis citricola,
Aphis fahae, Aphis cracci-
vora, Aulaconhum solani,
Macrosiphum euphorbiae
Zel ena br es kvi na uš
{Myzus persicae)
Opis. Uši su žutozele-
ne do maslinastozelene bo-
je, duljine 1,2-2,3 mm. Na
abdomenu se dobro vidi
karakteristična tamna, veli-
ka pjega i tamne postrane
točke. Na glavi je karakteristična pojava tuber-
kula (roščića), koji se nalaze na bazi ticala. Sifo-
ni su s jedne strane blago zaobljeni. Može se la-
ko zamijeniti s vrstom Phorodon humuli
Važnost. Uš je raširena u svim područjima
naše zemlje, poglavito ondje gdje ima mnogo
bresaka, jer su breskve zimski domaćini te vrste.
Naročito je važna na kmmpiai, i to sjemenskom.
Si. 132. Kovrčanje lišća krastavca i pojava čađavice
izazvana napadom lisnih uši (snimila N. Pagliarini)
Si. 133. Breskvina zelena lisna uš
Dolazi i na rajčici, paprici, krstašicama, salati, špinatu, grašku, bobu, mrkvi, špar-
gi te na mnogim drugim kulturama (hrani se na više od 500 biljnih vrsta). U zatvo-
renom prostoru najčešće oštećuje krastavce, papriku i salatu.
Izravne štete očituju se na lišću iz kojeg uš siše sokove i tako lišće gubi zele-
nu boju i često se deformira. Luči obilje medne rose, na koju se naseljuju gljive
čađavice. Najveće štete nanosi prenošenjem brojnih virusa (više od 180), koji
imaju osobito važnost za krumpir (vidi uši u krumpirvi)-
Biologija i ekologija. Uš može imati potpun životni ciklus, sa spolnim po-
koljenjem, kad prezimi kao zimsko jaje na breskvi, ili, rijetko, na šljivi, trešnji i
marelici. Ima uši i s nepotpunim razvojnim ciklusom, tj. bez spolnog pokoljenja,
kada prezime odrasle ženke u zaštićenom prostoru ili u toplim krajevima (Dal-
macija, Primorje, Istra) u slobodnoj prirodi. U nas su češće uši s potpunim razvoj-
nim ciklusom. Toplo suho proljeće pogoduje ranoj pojavi uši osnivačice na bres-
kvama (kraj veljače), koja stvara prve beskrilne kolonije. Početak proljetnog leta
s breskve na druge kulture uveliko odreduju klimatski činioci. Let počinje ranije
ako su dani sunčani, topli, suhi te s visokim tlakom zraka. Pri srednjim dnevnim
temperaturama od 18 do 20 razvoj jednog pokoljenja traje 10-12 dana.
Uši se sele na različite ljetne domaćine (kupusnjače, lisnato povrće, plodovito
povrće, korjenasto povrće, špargu, duhan i mnoge druge kulture) na kojima se
razmnožavaju preko ljeta sve do jeseni, kada se razvija seksualno pokoljenje. Na-
kon kopulacije ženka odlaže na breskvu jedno zimsko jaje, i ciklus se ponavlja.
Zaštita. U zatvorenim prostorima preporučuje se biološko suzbijanje preda-
torima i parazitima, te bioinsekticidima. Od predatora najčešće se primjenjuje
grabežljiva mušica šiškarica Aphidoletes aphidimyza, nadalje više vrsta božjih
ovčica te zlatooke. Manje je parazita prikladnih za suzbijanje lisnih uši poput
onih roda Aphidius, te mikrobioloških pripravaka, primjerice na osnovi gljivice
Verticillium lecanii (yid]ct\ III. poglavlje).
Od kemijskih insekticida mogu se na polju i u zatvorenom prostoru primije-
niti sredstva na osnovi pirimikarba (Pirimor 25 WG, Pirimor 50 WG, Pirimor WP-
50), tiakloprida (Calypso SC 480), pimetrozina (Chess 25 WP), heptenofosa (Ho-
staquick EC-50) i malationa (Radotion EC 50), samo na polju na osnovi metomila
(Lannate 20 L, Methomex SL 20), a samo u zatvorenom prostoru na osnovi diklor-
vosa (Kofumin 50 EC - tretiranjem prostora iznad biljaka).
Na rajčici, naročito u južnim dijelovima Hrv^atske (južna Dalmacija), velike
štete može uzrokovati Apbis gossypiiprtnosen]em virusa. Zbog težine identifika-
cije te mogućnosti morfoloških promjena ovisno o klimatskim uvjetima, mnogi
autori misle da je ta vrsta samo maritimna forma vrste Aphis frangulae, a ne po-
sebna vrsta. Veliki broj afidologa ne odlučuje se ni za kakve determinacije, nego
navodi Aphis frangulae gossypii
Te uši prenose vrlo opasan Cticumhermoz2i\k virus, koji može uvelike ograni-
čiti pa čak i onemogućiti proizvodnju rajčice. Uši prezime na grmu Frangula alnus
kao zimsko jaje. Krug ljetnih domaćina vrlo je velik. Upravo na ljetnim domaćinima
(raznim korovima) uši primaju CMV i postaju virulentne, pa na rajčicu dolaze već
zaražene. Suzbijanje je vdo teško i tek treba pronaći zadovoljavajuće rješenje.
Kukur uzni mol j ac
(Ostrinia / Pyrausta / nubilališ)
Opis. Gusjenica je isprva bjeikasto-ružiččasta, kasnije postaje siva ili svijetlo-
smeda, s tamnom glavom; naraste do 25 mm. Na svakom članku nalaze se po
četiri okruglaste pjege.
Važnost. Štetnik se širi zbog česte monokulture kukuruza, brojnih zapušte-
nih površina, sve češćih toplih godina i nekih drugih razloga. Vrlo je čest i svuda
proširen štetnik kukuruza ko-
ji, međutim, često napada i
mnoge druge biljke. Veće šte-
te nanosi kad napadne plodo-
ve paprike, no buši i plod raj-
čice ili stabljike paprike, rajči-
ce, graha, celera i drugog pov-
rća. Ako se gusjenica ubuši u
plod, onemogućuje njegovu
upotrebu, napose i stoga što
se na ulaznom otvoru ubrzo
širi sekundarna gnjiloća. Vrlo
su velike štete mjestimice u
Podravini gdje se uzgaja papri-
ka za konzerviranje, pa se, čak
i kod male zaraze tim gusjeni-
Sl. 134. Plod paprike napadnut gusjenicom
kukuruznog moljca (snimio M. Maceljski)
čama, paprika ne smije konzervirati cijela, već razrezana (fileti), da bi se uklonile
gusjenice (vidjeti i sl.l).
Biologija i ekologija. Gusjenice prezime u kukuruzincu, ali i u drugim bilj-
kama domaćinima. Leptiri počinju izlijetati u svibnju i maksimum izlijetanja obič-
no dosegnu na koncu lipnja i u prvoj dekadi srpnja. Ženke odlažu jaja na biljke
domaćine. Najčešće nakon 5-7 dana izlaze gusjenice, koje se odmah ubušuju u
biljke. Dio tih gusjenica prezimi, no dio daje novo pokoljenje leptira, koji lete u
kolovozu. Ti leptiri daju drugo pokoljenje gusjenica koje napadaju biljne organe
u kolovozu i rujnu.
Zaštita. Problem zaštite povrća od ovog štetnika može se rješavati samo nje-
govim suzbijanjem na kukuruzu, i to na što širem području. Zbog pokretljivosti
moljca pojedinac može samo malo utjecati na njegovu pojavu. Treba izbjeći po-
novljenu sjetvu kukuruza na istu površinu. Svi proizvođači trebaju organizirano
uništavati kukuruzinac u kojem štetnik prezimljuje. Duboko i temeljito zaorava-
nje štrljaka kukuruza smanjuje brojnost štetnika. Važne su i sve druge mjere koje
smanjuju napad na kukuruz (otporniji hibridi, biološko suzbijanje osicom Triho-
gramom ili biološkim insekticidima na osnovi bakterije Bacillus thuringiensis i
dr.). Preporučuje se brojnost kukuruznog moljca pratiti u kukuruzincu za vrijeme
prezimljenja, a u vegetaciji treba pratiti pojavu leptira s pomoću lovnih svjetiljki,
a posebice uz pomoć feromona.
Po mogućnosti treba izbjegavati uzgoj osjetljivog povrća blizu kukuruzišta.
Na povrću se mogu primijeniti samo mjere biološkog suzbijanja (paraziti, bioin-
sekticidi), a kemijske insekticide u zaštiti povrća od tog štetnika ne treba primje-
njivati.
Šampi nj ons ke muši ce
(Mušice - Sciaridae: LycoriellaiSciara, Bradysia) auripila, L. mali, Bradysia apn-
ea; muhe - Phoridae: Megaselia halterata, M. nigra i M. agarici)
Opis. Odrasli oblici šampinjonskih mušica Sciaridae malene su, nježne mu-
šice, duge 2 mm, s crnom glavom i prsištem,
tamnosmedeg zatka, dugih ticala i s jednim pa-
rom prozirnih krila. Ličinke su apodne, sjajno
bijele, s uskom crnom glavom, narastu do 5
mm duljine. Kukuljice su svilenasto bijele.
Odrasli oblici šampinjonskih muha Pho-
ridae wv\o su sitne muhe, tijela kraćeg od mu-
šica, jako proširenog prsišta, kratkih krila, no-
gu 2-3 puta duljih od tijela i vrlo kratkih ticala.
Ličinke su apodne, sjajno bijele ili žućkaste,
kraće od ličinki mušica, s uskom svijetlom gla-
vom. Kukuljice su žućkaste, nalik sjemenka-
ma. Jaja Seiarida i Phorida ovalna su, bijela,
veličine 0,15-0,25 mm.
Važnost. Do 2003. godine ličinke šampinjonskih mušica bile su vrio opasni
štetnici na gljivama, ali i na rasadu plodovitog povrća i ukrasnog bilja. Početkom
svibnja te godine u jednom stakleniku na područja srednje Dalmacije (Filip Ja-
kov) na paprici sorte Bianka i Menta iz
hidroponskog uzgoja prvi su put utvrđe-
ne štete, kojima su uzročnici bile ličin-
ke tih mušica.
Biljke paprike prevrtale su se zbog
pucanja na bazi stabljike, u doba prvih
berbi. Na mjestu loma stabljike i u alga-
ma na površini briketa kamene vune na-
lazile su se brojne ličinke, koje su toliko
izgrizle biljno tkivo da su biljke od vla-
stite težine pucale i izvrtale se. Najveći
broj oštećenih biljaka nalazio se uz sta-
klo na sunčanim položajima, gdje su bi-
le više temperature. Procjenjuje se da je
Si. 136. Ličinka šampinjonske mušice na ^
bazalnom dijelu stabljike paprike u r
hidroponskom uzgoju (snimila N. Pagliarini)
SI. 135. Šampinjonska mušica
(snimila N. Pagliarini)
propalo oko 7- 8 % biljaka paprike. Na istom objektu ličinke mušica utvrđene su
i na razvijenim biljkama rajčice u hidroponskom uzgoju, ali bez šteta. Tu su grizo-
tine bazalnog dijela stabljika bile mnogo manje, pa biljke nisu pucale. Štete su
mogle biti i veće, no zarazu su zaustavila tri zalijevanja nasada paprike Confido-
rom 200 SL preko sistema. Zalijevanje je obavljeno i na rajčici.
Na raspuklinama tkiva najčešće
se nije javljala sekundarna trulež. Za
razliku od ličinki koje izazivaju direk-
tne štete izgrizanjem podzemnih di-
jelova mladih biljaka rasada ili tkiva
bazalnog dijela stabljike paprike,
odrasli oblici šampinjonskih mušica
na svojim tijelima prenose grinje,
nematode, bakterije i spore gljiva
Pythiuma, Fusariuma i drugih vrsta.
Kamena vuna u kojoj rastu hidropon-
ski uzgajane biljke sterilna je, pa se
zato nije razvijalo sekundarno trulje-
nje na raspuknutom tkivu, ali tako ni-
je u klasičnoj proizvodnji rasada. Bu-
dući da odrasle mušice jako privlači
miris organske mase u razgradnji,
hrpe komposta na otvorenom njiho-
vo su idealno stanište, odakle se šire
na biljke uzgajane u zaštićenom pro-
storu.
Bi ol ogi j a i ekol ogi j a. Ženke
šampinjonskih mušica Sciaridae odla-
žu jaja u skupinama, uobičajeno na
hrpe komposta na otvorenom, a u za-
tvorenom prostoru na supstrat u ko-
jem se uzgaja rasad povrća. U najnovije vrijeme ženke tih mušica odlažu jaja i na
površinu kamene vune koja se upotrebljava za hidroponski uzgoj plodovitog pov-
rća. Ženka prosječno odloži oko 150 jaja. Pri 23 za 3-4 dana izlaze ličinke, a
njihov razvoj do kukuljenja može trajati 3-4 tjedna, ovisno o temperaturama tije-
kom proizvodnje. U proizvodnji rasada i u hidroponskom uzgoju paprike ličinke
se hrane živim i zdravim biljnim tkivom. Odrasla ličinka pravi svilenkasti kokon,
a kukuljenje traje 1-2 tjedna. Nakon toga izlijeću odrasli oblici, koji se pare i odla-
žu jaja.
Zaštita. Šampinjonske mušice na paprici suzbijene su zalijevanjem Confido-
rom (nema dozvolu za ovu namjenu), provedenim desetak dana nakon što je
utvrđeno pucanje stabljika. Zalijevanja Confidorom ponovljena su još dva puta u
razmaku od 5 do 6 dana. Zalijevanje Rogorom, koje je provedeno neposredno
nakon što su se biljke počele izvrtati, nije suzbilo ličinke šampinjonskih mušica.
Si. 137. Pucanje stabljike paprike uslijed
grizotina šampinjonskih mušica u
hidroponskom uzgoju (snimila N. Pagliarini)
SI. 138. Štete od stjenica na plodu rajčice
(snimio M. Maceljski)
Ostali štetnici u pol j u
Pri uzgoju plodovitog povrća u polju na lubenicama, tikvicama i krastavcu
javljaju se zaraze paukom T. unicae. Naročito jake zaraze nastaju na lubenica-
ma. Pri napadu listovi dobiju brončanu boju, a na naličju se nalaze svi razvojni
stadiji pauka. I u polju prezimljuje kao zimska ženka u raznim pukotinama i skro-
vitim mjestima u zemlji. Vruća i sušna ljeta pogoduju zarazama.
Duhanov tri ps T. tabaci zara-
zi krastavac, tikvicu, lubenicu, gdje
može izazvati veće štete za vrućih i
sušnih ljeta, a na rajčici i paprici opa-
sniji je kao prenosilac viroze.
Kal i forni j ski trips F. occiden-
talis mogao bi u polju izazvati iste
štete kao u zaštićenom prostoru na
krastavcu i paprici, ali njegovo je su-
zbijanje na otvorenom mnogo lakše.
Najčešće je dovoljno 1-2 prskanja.
Krajem kolovoza i u rujnu poči-
nju u polju jačati zaraze bi j el om mu-
ši com T. vaporariorum na rajčici i
krastavcu, i eventualno na tikvicama,
ali je blizu kraj vegetacije i nije potrebno suzbijanje. Zapažene su i štete od
duhanovog štitastog moljca.
Lisni mi neri L. trifoliii P. horticola izlijeću istovremeno kad i bijela mušica,
ali njihove su štete zanemarive.
Od l i sni h uši, breskvina lisna uš može izazvati velike štete na paprici, direk-
tno sisanjem biljnih sokova i indirektno prenošenjem viroze. Zaraze lisnim ušima
i tripsima naročito su opasne na sjemenskim usjevima rajčice i paprike, zbog
prenošenja viroze.
Plodove rajčice u južnijim područjima Hrvatske napada više vrsta stj enica
koje izazivaju pojavu sitnih bjelkastih točkica čime se smanjuje tržišna vrijednost
plodova.
Krumpi rova zlatica sve češće napada patlidan, pa i rajčicu. Dozvolu za
suzbijanje zlatice na tim kulturama ima samo Novodor 3 %. No, dozvolu za
primjenu na rajčici (protiv drugih štetnika) imaju pripravci na osnovi alfaciper-
metrina, lambdacihalotrina, beta-ciflutrina, bifentrina, imidakloprida, tiakloprida
i tiametoksama koji su djelotvorni na zlaticu.
Velike štete na tek-posađenoj paprici mogu nastati zbog napada gusjenica
sovica pozeml j uša, koje pregrizaju mlade biljke na vratu korijena. Te biljke pro-
padnu. Lišće paprike često oštećuju gusjenice l i sni h sovica. I gusjenice žute
kukuruzne sovi ce napadaju plodovito povrće.
Zaštita. Ako je potrebno obaviti suzbijanje na tim kulturama na polju, pri-
mjenjuju se isti preparati kao i u zaštićenom prostoru.
Bolesti rajčica
Gl j i v i č ne i n j i ma s l i č ne b ol e s t i u kl i j al i š t u
Pythium spp.
Polijeganje rasada uzrokuje nekoliko Pythium vrsta (P. ultimum, P. debar-
yanum, P. spinosum, P. butleri), ali najčešće se spominje P. debaryanum. Pythi-
um vrste parazitiraju biljke u zoni korijenova vrata, i to vrlo brzo, pa u 24-36 sati
može poleći čitav rasad. Napada ono mjesto pri kojem biljka izlazi iz zemlje. Taj
dio dobije vodenast izgled, a zatim se na tim mjestima biljka prelomi (biologija
opisana kod kupusnjača).
Chalara elegans
isyn. Thielaviopsis basicold)
Parazitira na velikom broju domaćina, a od povrća najosjetljivije su Solana-
ceae. To je parazit prvih stadija vegetacije. Napadnuti dio korijena pocrni, a za-
tim potpuno protrune. Istovremeno nadzemni dio žuti i vene. Bolest se obično
javlja pojedinačno, zahvaćajući manje ili veće dijelove klijališta u oazama. Gljiva
se iz jedne vegetacije u drugu
prenosi u obliku hlamidospora,
koje zadrže infektivnu sposobno-
st 4-5 godine. Endokonidije kra-
ćeg su vijeka. I jedne i druge mo-
gu izazvati infekciju. Navodi se
da infekcije nastaju tek kad u gra-
mu tla ima 3000-3500 konidija ili
hlamidospora. Optimalne tem-
perature za razvoj bolesti nalaze
se između 17 i 23 Žestina
napada ovisi o brojnosti propa-
gula u tlu, pH vrijednosti tla,
strukturi tla, odnosno o tome ko-
liko se vlaga može zadržavati u
tlu. Na tlima na kojima je pH
vrijednost ispod 5,6 infekcije su
rijetke.
Si. 139. Polijeganje rasada rajčice
(snimio B. Cvjetković)
Rhizoctonia solani
Ona je stanovnik tla, gdje živi, parazitskim i saprofitskim načinom života.
Često dolazi na biljkama u klijalištu. Na tek izniklim biljkama izaziva nekrozu i
omekšavanje hipokotila, pa se mlade biljke suše. Polegle biljčice posmede i uskoro
istrunu. Tako nastaje eliptična plješina u klijalištu. U pikiralištu obično je napad-
nut prizemni dio struka. Napadnuti je dio tamnosmed. Rijetko izaziva štete na
presađenim biljkama, kojima napada korijen, korijenov vrat ili plodove koji dodi-
ruju zemlju. Alternaria solani također u povoljnim prilikama može izazvati pro-
padanje biljaka koje potječu od zaraženog sjemena.
Osim spomenutih parazita, na rajčici u klijalištu mogu izazvati propadanje
biljaka Phytophthora cryptogea, Phytophthora parasitica i Sclerotinia sclerotio-
rum, Sclerotium rolfsii i dr. Posljednje nabrojeni paraziti češće izazivaju štete na
biljkama nakon rasadivanja, pa su stoga obrađeni u idućem poglavlju.
Zaštita od bolesti u klijalištu obrađena je u poglavlju o bolesti kupusnjača.
Trul ež kori j ena, kor i j enovog vrata pr es ađeni h bi l j aka
Bi j el a trul ež
(Sclerotinia sclerotiorum)
Gljiva je polifag koji parazitira na više od 400 biljnih vrsta, među kojima i na
mnogim povrtnim kulturama (rajčica, paprika, kupus, krastavci, salata, endivija,
mrkva, grašak i druge).
Si mptomi . Rajčica je osjetljiva na taj parazit u svim razvojnim stadijima. Glji-
va živi na tlu, pa obično napada stablji-
ku u razini zemlje. Međutim, može je na-
pasti i u pazušcu zaperaka, otkinutih za-
peraka ili na čaški nakon otpadanja la-
tica. Na napadnutom mjestu nastaje du-
guljasta vodenasta pjega, koja se postup-
no širi prstenasto, obuhvaćajući stablji-
ku. Listovi iznad napadnutog mjesta gu-
be čvrstoću tkiva i venu. Na koncu, na
svim napadnutim mjestima stvara se
snježnobijeli pahuljasti micelij, koji pre-
kriva zaraženu površinu. Isti takav mi-
celij formira se unutar stabljike. Unutar
micelija ubrzo se formiraju crni sklero-
ciji. Mogu biti zaraženi i plodovi, na ko-
jima se za transporta i u skladištu formi-
ra bijeli micelij i sklerociji. Na rajčici pa-
razitira i S. minor, pokazujući iste sim-
ptome. Makroskopski se razlikuju veli-
činom sklerocija.
Bi ol ogi j a. Opisana je kod salate.
Zaštita. Smanjenje infektivnog po-
tencijala gljive ide u mjere preventive.
SI. 140. Bijela trulež na rajčici
(snimio B. Cvjetković)
Plođored je vrlo koristan zahvat, a u njemu trebaju biti zastupljene trave (Poace-
ae). Dubokim oranjem unosimo sklerocije duboko u tlo, pa se ne mogu stvarati
apoteciji. Zaražene biljke treba ukloniti iz nasada još prije nego se formiraju skle-
rociji i spaliti ih. U staklenicima se tlo sterilizira. Najuspješnije se sterilizira vode-
nom parom, zatim solarizacijom ili sredstvima za sterilizaciju tla. Prije sjetve ili
sadnje biljaka, obilnim navodnjavanjem tla u toplim mjesecima, kroz pet tjedana
može se znatno reducirati zaraza. Prskanjem biljaka oko korijenovoga vrata uma-
njuje se napad, a prskanjem ostalih dijelova zaštićuje se od infekcija askospora-
ma. Djelotvorni su fungicidi na osnovi iprodiona, vinklozolin, procimidona i
fenheksamida .
Smeđa trul ež
(Sclerotium rolfsii)
Taj je parazit nekada bio na listi karantenskih bolesti. Na ljiljanima u stakleni-
ku determinirali smo 1983. godine uzročnika, nakon čega je skinut s liste karan-
tenskih bolesti. U 2001. godini zabilježene su ozbiljne štete u Sloveniji na rajčici.
Parazitira na više od 200 biljnih vrsta.
Si mptomi . Rajčica, paprika i patlidžan mogu biti napadnuti u svim stadijima
razvoja. Znaci su bolesti isti. Stabljika se zarazi u zoni korijenova vrata ili nešto
iznad njega. Na mjestu infekcije nastaje smeđa ili crna pjega, koja se širi i prstenu-
je stabljiku. Kora na stabljici uništena je tako da je lezija ulegnuta. Biljka se nakon
toga osuši. Za vlažnog vremena na tim mjestima nastaje bijeli micelij, deblji nego
u gljive 5. sclerotiorum. Nastali crvenkasto smeđi sklerociji, promjera 1- 2 mm,
veličinom i izgledom podsjećaju na sjemenke uljane repice. Epiderma puca, a
nastalu šupljinu ispunja micelij i sklerociji. Mogu biti napadnuti i plodovi. Napad-
nuti plodovi propadaju 3- 4 dana nakon infekcije.
Bi ol ogi j a. Za razvoj Sclerotium rolfsii uz vlagu treba dosta visoke temperature (op-
timum 25-35 °C), ali razvija se u inteivalu 8- 40 Živi u tlu u obliku sklerocija ili micelija
kao saprofit.
Zaštita. Mjere zaštite iste su kao i kod bijele truleži.
Rak stabl j i ke
(Didymella lycopersici)
Si mptomi . Svi nadzemni dijelovi biljke mogu biti napadnuti, ali kad je na-
padnut bazalni dio stabljike, vene čitava biljka. Na stabljici se ozljede obično jav-
ljaju na maloj udaljenosti od površine tla. Na napadnutim mjestima tkivo je uto-
nulo, mjesta su suha, u početku su smeđa, a kasnije sivkasta. Na mjestu napada
katkada puca tkivo. Kad ozljeda obuhvati veći dio ili čitavu stabljiku, biljka vene.
Prema simptomima na nadzemnim dijelovima, podsjeća na venuće koje izazivaju
Venicilliumm^i^. Unutar ozljede ubrzo se mogu razabrati mala, crna plodna tije-
la (piknidi). Simptomi na listovima podsjećaju na simptome koje uzrokuju Alter-
nariawxsie. Pjege koje uzrokuju Alternariayxsi^ svjetlije su, obično svijetlosme-
de do žutosmede. U D. lycopersici u središtu pjege formiraju se plodna tijela (pik-
nidi), a u Alternaria ona ne nastaju. Na starijim listovima otpadaju napadnute
zone, pa na listovima ostaju rupe. Češće se dogodi da se više pjega spoji, zbog
čega se osuše listovi. Pri uzgoju u zaštićenom prostoru zaraza je na plodovima
rjeđa, ali pri uzgoju u polju može se i plod zaraziti.
Bi ol ogi j a. Gljiva se prenosi sjemenom, pa ono može biti izvor zaraze. Parazit prezi-
mi na zaraženim biljnim ostacima u tlu. Na tim dijelovima, napose na stabljici, stvara se
mnogo plodnih tijela, piknida. Kada zavlada vlažno vrijeme, iz plodnih tijela izlazi obilje
piknospora. Piknospore mogu klijati na 4-30 Paraziti u pravilu ulaze u biljku kroz
oštećeno mjesto. Nakon ulaza u tkivo biljke razvija se micelij i javljaju se prvi simptomi.
Na temperaturama višim od 30 zaustavlja se rast micelija.
Zaštita. Budući da su zaraženi biljni ostaci važan izvor zaraze, potrebno je
na kraju vegetacije sve biljke s polja ili iz staklenika iznijeti i spaliti. Osim te mjere,
dobro je u jesen duboko preorati parcelu, da eventualni ostaci dodu dublje u do.
Na kolju i na drvenoj armaturi može gljiva preživjeti, pa treba pažljivo obaviti
dezinfekciju formaldehidom. Dan prije sjetve može se do predvideno za sadnju
zaliti otopinom Chromozina, Bavistina, Herbozina (karbendazim*) 0,1 %, 150 ml
po svakoj biljci ili Polyramom DF (metiram) 0,2 % 150 ml., uz isti utrošak otopine
po svakoj biljci. Taj postupak treba ponoviti 3-5 dana nakon sadnje sa 100 ml po
biljci. U većim nasadima to je teško izvesti, pa se obično mlaznice prskalice us-
mjere tako da spomenutim fungicidima bude dobro poprskana biljka od da do
20-25 cm visine.
Pl utavost kor i j ena raj či ce
(Pyrenocbeta lycopersici)
Osim rajčice parazitira na paprici, plavom patlidžanu, tikvicama, špinatu.
Simptomi. Na korijenu rajčice, još prije rasadivanja, mogu se opaziti dijelovi
korijena tamnije boje od ostalog zdravog korijenja. U početku biljka stvara novo
korijenje pa simptomi na nadzemnom dijelu nisu vidljivi. Promjene na korijenu
nastaju postupno, korijen zadeblja, dobije smeđu boju, kora puca pa nastaju lon-
gitudinalna užljebljenja. Reduciran je
broj sekundarnog korijenja. Zbog tih
promjena na korijenu biljka brže stari,
smanjuje se vegetativni prirast i urod. Za
toplog vremena takve biljke gube tur-
gor, ali oporave se nakon zalijevanja.
Katkada takve biljke odbacuju listove na
donjim etažama. Simptomi na nadzem-
nom dijelu su uočljiviji na tlima koja sla-
bo ekonomiziraju vodom. Štete su obič-
no veće što je vegetacijsko razdoblje du-
lje i što biljke rajčice imaju veću stablji-
ku s većim brojem etaža. Slične promje-
ne na korijenu u intenzivnom uzgoju
bez plodoreda može izazvati gljiva Col- si. 141. Plutavost korijena rajčica
letotrichum coccodes. (snimio B. Cvjetković)
Bi ol ogi j a. Ta se bolest javlja u staklenicima ili plastenicima u kojima se dulji niz
godina uzgajaju rajčica, plavi patlidžan ili paprika u uskom plodoredu. Zaraza se prenosi
iz godine u godinu preko tla u kojem ostaje gljiva u formi micelija ili crnih mikrosklerocija
u zaraženim dijelovima i tlu. Gljiva rijetko stvara piknide na zaraženim biljnim organima.
Piknidi su tamne boje, okmglog oblika. Unutar piknida nalaze se kondiofori sa sporama
(piknosporama). Optimalna temperatura za razvoj bolesti jest 18 odnosno između 15-
20 °C. Temperature iznad 30 i ispod 15 djeluju nepovoljno na razvoj gljive.
Zaštita. Kada se jednom pojave simptomi, u toj vegetacijskoj sezoni ni jed-
nom mjerom ne može se uništiti parazit. Štete se donekle mogu ublažiti tako da
biljke nagrnemo "tresetom" ili vrtnom zemljom odmah nakon prve berbe. Time
potpomažemo stvaranju novog adventivnog korijenja, što ublažava štete. Istov-
remeno je potrebno umjereno zalijevati, ali nekoliko puta tijekom dana. Prepom-
čuje se plodored u kojem ne dolaze nabrojeni domaćini tog parazita. Dezinfekci-
ja da u zaštićenom prostoru obavezatna je mjera. Protiv tog parazita moraju se
upotrijebiti najradikalnija sredstva. Vodena para daje najbolje rezultate. Basamid
granulat i formaldehid daju djelomične rezultate. Zbog visoke cijene sterilizacije
tla, u nekim zemljama cijepe se hibridi rajčice na otpornu podlogu. Danas se u
prometu nalaze podloge s oznakom KVF i Tm KNVF2. Podloga Tm KNVF2 ot-
porna je prema virusu mozaika duhana, Pyrenocheta lycopersici, VerticilUum spp.
i Fusarium oxysporum (patotip 1 i 2). Budući da je metoda cijepljenja teško pri-
hvaćena u praksi, selekcija je dala praksi nekoliko hibrida tolerantnih prema ovom
parazitu, a nose oznake Py 1.
Trul ež kor i j ena
(Phytophthora parasitica(nicotianae), P. capsici, P. ayptogea, P. citricola)
Sve spomenute vrste mogu izazvati polijeganje rasada rajčice.
Phytophthora parasitica (P. nicotianae)
Postoje dileme o imenu tog parazita pa se u literaturi spominju oba imena.
Si mptomi . Osim polijeganja rasada izaziva i promjene na biljkama nakon
rasadivanja. Otpornost biljaka rajčice povećava se sa starošću. Na korijenovu vra-
tu nastaje tamnozelena nekroza. Ona ima prstenast oblik, a stabljika je na tom
dijelu sužena. Na presjeku napadnute
zone boja se mijenja u smeđu. Mlade
biljke obično venu, a za starije je biljke
važno koliki je dio korijena ili korijeno-
voga vrata zahvaćen, pa pri kasnoj za-
razi biljke ne propadaju. Na korijenu
simptomi počinju tako da postrano ko-
rijenje ili glavni korijen posmedi. Na
mladim biljkama infekcija se širi od glav-
nog korijena prema gore, preko provod-
nih snopova i srži. U tom stadiju listovi
SI. 142. Trulež korijena na plodu rajčice
(snimio B. Cvjetković)
SI. 143. P. nicotianae na korjenovom vratu
rajčice (smmio B. Cvjetković)
su mlitavo obješeni, bez sjaja, naročito
za toplih dana. Zbog toga što je oštećen
glavni korijen, pojačano je stvaranje
adventivnog korijenja. Budući da mla-
de biljke nemaju kompletno razvijen i
zadrvenjen ksilem, sušenje srži uzroku-
je smežuravanje čitavog napadnutog di-
jela stabljike. Biljke potom venu i suše
se. Ako je zahvaćen veći dio korijena ili
korijenovoga vrata, na vršnim listovima
gubi se karakteristična zelena boja, a do-
nji listovi požute. U sindrom ove bolesti
ide i vlažna trulež plodova. Oni imaju
vodenaste, sivozelene zone, obično sa
smeđim koncentričnim krugovima ili di-
jelom kruga. Plodovi zadržavaju svoj karakterističan oblik, ali lako otpadaju s
peteljke. Unutar zaraženog ploda sok postaje sluzav, tamnosmed. Simptomi na
plodovima obično se javljaju na etažama blizu zemlje. Sjemenkama iz zaraženih
plodova može se prenijeti patogen.
Bi ol ogi j a. Parazit se zadržava u tlu u obliku hlamidospora, oospora i micelija na
zaraženim biljnim ostacima. Parazit je termofilan i raste na 10 °C, a optimum je 30-32
Na temperaturi višoj od 37 °C prestaje rast parazita. Stanovnik je tla koji se brzo širi nakon
obilnih kiša ili navodnjavanja, kad zemlja ostaje dugo vlažna.
Zaštita. Sijati treba tretirano sjeme jer se zaraza može prenijeti i sjemenom.
Medu hibridima postoje razlike u osjetljivosti. Da bi proizveli zdrav rasad, zemlju
za proizvodnju rasada treba sterlizirati vodenom parom, metodom solarizacije,
dazometom ili formaldehidom. Ne smije se preobilno zalijevati jer to potpomaže
širenju parazita. Na polju na kojem se jednom pojavila jedna od spomenutih
Phytophthoraircba uvesti plodored. U plodored mogu doći kupus, kukuruz, pše-
nica, salata. Kod hidroponskog uzgoja mogućnosti infekcija svedene su na mini-
mum. Zaštita nadzemnih dijelova provodi se kao i protiv gljive Phytophthora in-
festans, ali djelotvorniji su sistemični fungicidi na osnovi metalaksila, oksadiksila
i benalaksila.
Venuča
Venuće rajčice može izazvati Verticillium dahliae, Verticillium albo- atrum i
Fusarium oxysporum f. sp. lycopersici
Venicillium dahliae i Verticillium alho-atrum
Si mptomi . Manifestiraju se već u prvim fazama razvoja na mladim biljkama
ili neposredno nakon presađivanja, pokazujući u toj fazi slabu klorozu, skraćenje
internodija i patuljast rast. Obično se glavni simptomi pojavljuju nakon stvaranja
prvih plodova. Tada donji listovi žute i javlja se nekroza, s prvim vidljivim simpto-
mirna gubitka čvrstoće tkiva. U daljnjoj fazi može lišće naglo ili postupno venuti,
počinjući od donjih listova. Listovi mogu gubiti čvrstoću tkiva za toplih dana,
noću ili nakon obilnog zalijevanja vraća im se normalan izgled. Međutim, kako
bolest napreduje, listovi venu i odumiru. Rano napadnute biljke ne daju plodove
ili ih stvaraju sa zakašnjenjem, ali i tada u manjem broju. Ako poprečno presiječe-
mo stabljiku, vidimo da je tkivo zadobilo smeđu boju u obliku prstena.
Biologij a. Obje vrste Verticillium dahliae i V. alho-atrum tvore gotovo identičnu
konidijsku formu, ali postoje razlike u organima za prezimljenje. Tako V. dahliae tvori
mikrosklerocije, a V. albo-atrum nema ih, pa prezimljuje u obliku trajnog micelija. U
zemljama s hladnijom klimom zastupljene su podjednako obje vrste. U Hrvatskoj je na
rajčici češći V. dahliae. Simptomi su slabo izraženi u zaraza s V. alho-atrum kad su tem-
perature tla više od 24 V. dahliae aktivan je i na 28 a simptomi su izraženi. Gljiva
se održava u tlu u vrijeme kad nema vegetacije u obliku organa za prezimljenje, mikros-
klerocija ili trajnog micelija. U tom obliku parazit može preživiti godinu-dvije. Iz zaraže-
nog korijena gljiva napreduje u tkivo do ksilema, a zatim se širi kroz stabljiku, dopirući do
svih dijelova biljke. Za toplog i kišnog vremena, iz provodnih snopova lista gljiva se može
probiti na površinu lista. U zaraženim biljkama stvara se trajni micelij ili mikrosklerociji,
koji propadanjem dijelova biljke dospiju u tlo te su izvor zaraze. V. dahliae prenosi se i
sjemenom.
Fusarium oxysporum f. sp. lycopei^sici
Si mptomi . Mlade biljke dobivene iz zaraženog sjemena brzo propadaju bez
nekih vidljivih vanjskih simptoma. Na biljkama zaraženim iz da uočava se pro-
svjetljavanje plojke između glavnih žila. U nastavku lišće žuti najprije na donjim,
a kasnije i na gornjim etažama biljke. Katkada se te promjene manifestiraju samo
s jedne strane biljke, što znači da je zahvaćen samo dio korijena. Za toplih dana
napadnute biljke gube turgor, a obično i venu nakon zametanja prvih plodova.
Ako stabljiku takve biljke presiječemo, vidjet ćemo da su provodni snopovi tam-
nosmede boje. Parazit zatvara provodne snopove te na taj način onemogućuje
normalan priljev vode i mineralnih tvari, zbog čega i nastaje venuće.
Bi ol ogi j a. Fusarium oxysporum stanovnik je tla, u kojem može preživjeti dugi niz
godina u obliku hlamidospora, zadržavajući infektivnost. Može preživjeti u tlu i na 90 cm
dubine. Međutim, za razvoj zahtijeva dosta visoke temperature tla (optimum 26-28 °C).
Osim toga, razvoju gljive u tlu pogoduje suho zemljište, manjak dušika i fosfora, višak
kalija, te pH vrijednost ispod 6,5. Obično se u zoni oko korijenovoga vrata formiraju
ostali reproduktivni organi (konidije i hlamidospore), odakle se vodom za navodnjavanje
šire od biljke do biljke.
Zaštita. Mjere zaštite koje poduzimamo protiv venuća možemo svrstati u
nekoliko skupina:
1. Dezinfekcija da sredstvom kojim suzbijamo i druge uzročnike bolesti (opi-
sano kod plutavosti korijena rajčice) i štetnike.
2. Plodored u kojem mogu biti zastupljeni pšenica, kukuruz, šećerna repa,
kupusnjače.
3. Sadnja relativno otpornih sorata ili hibrida. Selekcije koje imaju oznaku VE
(Verticillium) ili F 2 (Fusarium oxysporum) pokazuju izvjesnu otpornost prema
gljivama Fusarium i Verticillium, npr. hibridi Belle, Vadetta, Monroe i drugi.
4. Cijepljenjem na podloge koje su otporne prema parazitima koji napadaju
korijen, npr. Eldorado F 1.
5. Uzgojem biljaka u hidroponu problem bolesti korijenova sustava sveden
je na minimum.
Gljivične i nj i ma slične bolesti lista, stabljike i ploda
Pl amenj ača raj či ce
(Phytophthora infestans)
Si mptomi . Mogu biti napadnute mlade biljke u rasadu, a i kasnije nakon
rasadivanja u polju ili zaštićenom prostoru. Gljiva napada list, stabljiku i plodove.
Obično nastaju pjege na rubovima, premda mogu nastati na bilo kojem dijelu
lista. One su nepravilnog oblika, s gor-
nje strane lista svijetlosive do svijetlo-
smede, kasnije postaju prozirne te brzo
potamne, propadaju, odnosno suše se,
a peteljke lista ostaju dugo zelene. Na
naličju lista može se za vlažna vremena
formirati prljavobijeli micelij. Donje eta-
že obično su prve napadnute zbog du-
gotrajnije vlage. Na stabljici se pjege
obično javljaju na mjestima gdje izlaze
lisne peteljke iz stabljike. To su mjesta
na kojima se dulje zadržava voda pa se
stoga lakše zaraze. Ozljede imaju elipti-
čan oblik i zahvaćaju parenhim kore. Na
zelenim plodovima simptomi se očituju
kao manje, tamno obojene i ulegnute
pjege. Taj dio ploda tvrdi je, ubrzano do-
zrijeva, poprimajući crvenkastu boju.
SI. 144. Plamenjača na rajčici
(snimio B. Cvjetković)
Bi ol ogi j a. Izvor primarnih infekcija najčešće potječe od zaraženih biljki krumpira.
Prisutnost oospora utvrđena je 1984. godine u Europi pa postoji i takva mogućnost pre-
zimljenja. Nakon realizacije primarnih infekcija, sekundarne infekcije odvijaju se kao i
kod kaimpira. Biologija je detaljnije opisana kod kmmpira.
Prognoza. Na velikim površinama može se organizirati prognoza i tako ra-
cionalizirati zaštita. Hyreova (1954.) metoda bazira se na svakidašnjem praćenju
temperatura i oborina. Prema toj metodi pojava plamenjače može se očekivati
Si mpt omi na raj či ci uzr okovani vrst ama
Phytophthora infestans i Phytophthora parasitica (P. nicotianae)
Napadnuti
dio biljke
Phytophthora
infestans
Phytophthora parasitica
(P, nicotianae)
korijen i korijenov vrat nije napadnut napadnut
napadnuti ograni suhi i tvrdi mekani i vodenasti
izgled epiderme ploda manje ozljede crvenkasto
smeđe boje
veće vodenaste zelenkasto
smeđe zonirane ozljede
plod oko časke može biti zaražen često zaražen
sazrijevanje ploda ubrzano (crvenkasti) sporo
unutrašnjost plodova samo endokarp smeđ endokarp i sjemenke
izblijeđeni
Si. 145. Plamenjača na listu rajčice
(snimio B. Cvjetković)
7-14 dana nakon devet uzastopnih da-
na u kojima su bili povoljni uvjeti za ra-
zvoj parazita. Povoljnim se procjenjuju
temperature ne veće od 25 i količina
oborina 30 mm u 10 dana. Temperatu-
re ispod 7,2 nepovoljne su za razvoj
plamenjače. Kada su ispunjeni ti uvjeti,
treba obaviti zaštitu. Danas ima novijih
modela Cavanni i sur. (1990.), (Bugiani
i sur. Bulletin OEPP 1993.). Model "Bli-
tecast", spomenut kod krumpira, može
se primjenjivati i za rajčicu.
Zaštita. Sorte grmolika izgleda s mnogo lišća češće ugrožava taj parazit jer
se unutar grma dulje zadržava vlaga, pa su tu uvjeti za razvoj bolesti povoljniji.
Debljina kutikule ploda nema važnog utjecaja na otpornost ploda. U prometu
ima tolerantnih sorata prema nekoliko fizioloških rasa, koje u tom slučaju nose
oznaku Ph i broj rase. Međutim, budući da postoji više fizioloških rasa, potreb-
no je osjedjivost tolerantnih sorata provjeriti u našem podneblju. U svakom slu-
čaju potrebno je provoditi zaštitu. Pri odredivanju prvog roka tretiranja mora se
imati na umu da je zaraženi krumpir osnovni izvor zaraze za rajčicu. Prema
našem mišljenju, kao orijentacija može poslužiti i vrijeme pojave prvih znakova
bolesti na krumpiru. Razmaci između tretiranja mogu biti dulji u razdoblju u
kojem nema oborina ili su srednje dnevne temperature više od 25 ""C. Protiv tog
parazita registrirani su brojni fungicidi, a prikazani su u tablici "Fungicidi za
zaštitu rajčice registrirani u Hrvatskoj"m kraju ovog poglavlja. Prskanjem tre-
ba poprskati lice i naličje lišća, osobito ako se prska fungicidima površinskog
djelovanja.
Koncent ri čna pj egavost
(Alternaria solani)
Si mptomi . Štete mogu nastati na svim nadzemnim dijelovima biljke. Ako
se za sjetvu uzima zaraženo, a k tome i nedezinficirano sjeme, broj je biljaka
manji, jer dio propada još za vrijeme klijanja i nicanja. Na biljkama u rasadu
primijete se smeđe ozljede koje prstenasto zahvaćaju struk rajčice, pa biljke ugi-
nu ili zaostanu u rastu. Nakon rasadivanja ozljede su veće, malo udubljene, elip-
tična oblika, a mogu zahvatiti čitavo područje između dva nodija. Simptomi se
javljaju i na starijim listovima. Te su pjege u početku sitne i nepravilna oblika, a s
vremenom postaju manje ili više
okrugle, dostižu 1-1,5 cm promjera.
Unutar većih pjega nastaju koncen-
trični krugovi, što je karakteristično
obilježje te bolesti. Pjege su često
okružene svijetlom zonom. U vrlo
povoljnim prilikama za razvoj para-
zita opada starije lišće na donjim eta-
žama. Smeđe pjege nastaju na petelj-
kama ploda, na čaški i u lapovima.
Plodovi se često zaraze u zoni petelj-
ke. Na plodovima nastaju pjege 2-3
cm promjera, udubljene, smeđe do
crne, s izraženim koncentričnim kru-
govima. U središnjem dijelu pjega,
ako vladaju visoke temperature i vi-
soka vlaga, nastaje tamnosmeđa bar-
šunasta prevlaka, koja potječe od ko-
nidija. Plodovi zaraženi uz samu peteljku lako otpadaju. Osim spomenute vrste,
na rajčici živi i parazit Alternaria tenuissima, koji se razlikuje po simptomima na
plodovima. Ta Alternaria vrsta napada plodove u bilo kojem stadiju razvoja,
uzrokujući sive pjege velike samo nekoliko milimetara, uleknute, s tamnosme-
dim rubom. Alternaria alternata naseljava se na organima oslabljenim zbog
bilo kojeg razloga ili na dijelovima koji su mehanički oštećeni. Osim vrsta Alter-
naria, u uzgoju pod plastikom javljaju se pjege na listu, a uzrokuje ih Stemphyli-
um botryosum. Na listovima se nalaze brojne pojedinačne mrlje, nepravilno obli-
kovane, sivosmeđe, od 0,5-1,5 mm promjera. Na stabljici i plodovima ne parazi-
tira. Suzbija se kao i koncentrična pjegavost.
Biologija. A. solani prenosi se sjemenom, na kojem zadržava vitalnost i do 18 mje-
seci. Slično je i sa zaraženim biljnim ostacima, s kojih se prenosi zaraza iz sezone u sezo-
nu. Kada nastanu povoljni uvjeti na sjemenu ili na biljnim ostacima, klijaju konidije, stva-
rajući micelij na kojem se javljaju nove konidije. Klijanje konidija odvija se u atmosferi
zasićenoj vlagom te pri temperaturnom optimumu od 20-25 °C. Micelij raste od 3 °C pa do
39-45 °C (optimum 26-28
81. 146. Koncentrična pjegavost na plodu
(snimio B. Cvietković)
Prognoza. Prognozni model FAST (Madden i sur. 1978.) spomenut kod prog-
noze iste bolesti na krumpiru, može se primijeniti i za rajčicu, uz prethodnu prov-
jeru u odredenom području.
Zaštita. Alternaria vrste teško se suzbijaju fungicidima, stoga je važno pro-
izvesti zdrav rasad. Da bi se to postiglo, potrebno je sijati tretirano sjeme. U klija-
lištima treba sterilizirati zemlju. Nakon nicanja rasad treba prskati svakog tjedna.
Izbor fungicida prikazan je na tablici Fungicidi za zaštitu rajčice registrirani u
Hrvatskoj m kraju poglavlja o bolestima rajčice. U slučaju jakog napada može se
primijeniti fungicid na osnovi iprodiona.
Pj egavost lista
(Septoria lycopersici)
Si mptomi . Biljke mogu biti napadnute u bilo kojem stadiju razvoja. Već
nakon nicanja na kotiledonima se pojavljuju male tamne pjege, a tako zaražene
biljke najčešće uginu. Kasnije, u klijalištu, dok se formiraju prvi pravi listovi,
mogu se pojaviti simptomi. Nakon presađivanja, biljke rajčice najčešće su na-
padnute kad se formiraju prvi plodovi. Zaraženi su najčešće listovi donjih etaža,
na kojima nastaju pjege raznih veličina. Pjege karakteristične za tu bolest velike
se 3-4 mm, u središtu su sive i zaokružene tamnijim rubom. Unutar pjega formi-
raju se mala crna plodna tijela - piknidi. Veće pjege s koncentričnim krugovima
podsjećaju na simptome koje uzrokuje Alternaria solani. Istovremeno se mogu
formirati male pjege promjera 1-2 mm, koje su svuda podjednako tamne. Male
se pjege obično ne povećavaju pa podsjećaju na simptome koje uzrokuje bakte-
rija Xanthomonas campestris pv. vesicatoria. Razlika je u tome što pri zarazi
vrstom S. lycopersici unutar pjega stv^araju plodna tijela. Budući da gljiva luči
toksine koji nepovoljno djeluju na klorofil, napadnuti listovi žute, uvijaju se i
suše. Obično najprije otpadaju donji listovi, a zatim se zaraza širi prema gornjim
etažama. Za jakih napada može gotovo čitava biljka ostati bez lišća, a na njoj
ostanu prisilno dozreli plodovi. Pri uzgoju pod plastikom ili staklom, budući da
su biljke ostale bez lišća, za sunčana vremena može nastati sunčani palež plodo-
va. Osim na listovima, simptomi se mogu javiti i na cvjetnoj čaški i na stabljici. Na
stabljici nastaju male nekrotične udubljene pjege. Štete od napada na cvjetnu
stapku i stabljiku nemaju ekonomske važnosti. Plodovi su rijetko zaraženi u na-
šem klimatu.
Bi ol ogi j a. Na zaraženim biljnim ostacima u tlu ili na njegovoj površini gljiva u obli-
ku piknida može prezimiti od jedne do daige vegetacije, i to je glavni izvor infekcije.
Sjeme se kontaminira za vrijeme berbe i dorade. Iz kontaminiranog sjemena mogu se
razviti zaražene biljke. Neke samonikle vrste roda Solanum mogu biti kao domaćini u
zimskim mjesecima, a u proljeće postaju izvor zaraze. Pod utjecajem vode koja potječe
od kiša, zalijevanja ili navodnjavanja, iz plodnih tijela (piknida) izlaze piknospore, koje
šire zarazu. Na napadnutim listovima ubrzo se formiraju novi piknidi. Optimalna tempe-
ratura za klijanje piknospora jest 25 uz uvjet da je relativna vlaga iznad 98 % i da
vlaženje traje 48 sati. Inkubacija traje oko 6 dana, ali piknidi se javljaju 12-14 dana nakon
infekcije. Nakon pojave plodnih tijela na zaraženim dijelovima rajčice, spore se prenose
vodom, vjetrom, pri zakidanju zaperaka i berbe radnici ih prenose mkama, a mogu se
širiti i insektima.
Zaštita. Budući da se gljiva prenosi biljnim ostacima, a nalazi se i na površini
sjemena, prva je i osnovna mjera zaštite dezinfekcija sjemena i klijališta. Važna je
mjera zaštite i plodored. Treba nastojati da lišće nakon zalijevanja bude čim kraće
vlažno. Zato zaštićene prostore treba provjetravati. Nakon nicanja potrebna su i
preventivna tretiranja. Nakon presađivanja zaštitu treba nastaviti primjenom fun-
gicide na osnovi propineba, mankozeba ili bakra, koji uz plamenjaču suzbijaju i
pjegavost lista.
Baršunasta pl i j esan lista raj či ce
(Fulviafulva syn. Cladosporium fulvum)
Premda je bolest u nas prvi put determinirana 1977. godine u staklenicima
(Jankolovica) do prije nekoliko godina nije bilo znatnih šteta. Posljednjih godina
javlja se učestalije pri uzgoju rajči-
ce u zaštićenom prostom, poprima-
jući katkada obilježje epifitocije.
Osim na rajčici, parazitira i na pa-
prici. Povoljni uvjeti za razvoj para-
zita javljaju se za kišnog vremena,
kad je teško regulirati zračnu vlagu
u stakleniku ili plasteniku, a tem-
perature su oko 20-22 °C. Radnici
koji rade u stakleniku u kojem se
nalaze zaražene biljke mogu, zbog
prisutnih spora, dobiti opstruktivni
alergični bronhitis.
Si mptomi . Parazit se naseljava najčešće na listove, premda se u literaturi
opisuju i zaraze cvijeta peteljke i ploda, pa čak i stabljike. Najčešće su napadnute
donje etaže, jer je pri zemlji relativna vlaga znatno veća, pa se zaraza širi od da
prema vrhu biljke. Na gornjoj strani lista javljaju se nekroze, a na istom mjestu na
naličju lišća vide se maslinastozelene baršunaste prevlake. U povoljnim prilika-
ma za razvoj parazita baršunasta se prevlaka širi i zahvaća cijeli list, koji se tada
suši. Za jakih zaraza nastaje defolijacija. Zaraženi cvjetovi propadaju. Samo iznimno
infekcija prelazi na plodove. Na još zelenim plodovima, najčešće u zoni peteljke,
nastaju smeđe kožaste pjege, a na zrelim plodovima uleknute žute pjege. Kad se
zaraze plodovi, micelij prodire duboko u plod pa su zaražene i sjemenke.
Biologija. Temperatura, a napose vlaga, od presudnog su značenja za razvoj gljive.
Infekcije nastaju na temperaturi od 10 do 27 ali parazit može egzistirati na temperatu-
rama od 4 do 32 Najpogodnija je temperatura za infekciju 22 °C, uz relativnu vlagu
zraka 90-95 %. Pri tim uvjetima dovoljno je da listovi budu vlažni 4 sata pa da nastane
SI. 147. Baršunasta plijesan lista rajčice
(snimio B. Cvjetković)
infekcija. Inkubacija traje oko 10-12 dana. Ako se relativna vlaga spusti na 60 %, infekcija
ne može nastati.
Parazit se prenosi iz jedne u drugu vegetaciju na zaraženim biljnim ostacima, s arma-
ture i dijelova staklenika ili plastenika. Baršunasta prevlaka na napadnutim organima
potječe od brojnih konidiofora i konidija s pomoću kojih se širi tijekom vegetacije. Gljiva
se prenosi i sjemenom. Gljiva stvara patotipove, koji su svrstani u više skupina (A, B, C, D
i E) odnosno prema daigoj podjeli na C1-C5.
Zaštita. U zaštićenim prostorima, gdje se ta bolest jednom pojavila, treba
početi zaštitu još prije sadnje. Iz plastenika treba odstraniti sve zaostale dijelove
biljaka iz prethodnog uzgoja. Plodored i duboko zaoravanje biljnih ostataka oba-
vezatna je mjera. Usjev ne smije biti pregust, jer se u takvu usjevu zadržava vlaga.
Zaštićene prostore treba provjetravati, da bi se smanjila relativna vlaga. U suzbija-
nju osnovno je sniziti relativnu vlagu zraka. Tek tada možemo očekivati uspjeh
od primjene fungicida. Djelotv^orni su fungicidi na osnovi tolilfluanida (Euparen
M) i azoksistrobina (Quadris)* u najvećoj preporučenoj koncentraciji. Danas po-
stoje relativno otporne sorte na svih pet rasnih skupina. Hibridi rajčice s oznakon
Cl otporni su samo prema rasnoj skupini A, a oni s oznakom C5 otporni su pre-
ma svih pet rasnih skupina. Otporni su hibridi: Alambra, Adelaide, Donator, Fon-
tana, Mokito, Mondial, Nectar, Vadetta i dr.
Pepel ni ca
(Leveillula taurica)
To je polifagna gljiva, koja parazitira na vrstama iz 59 porodica. Neki autori
misle da unutar vrste ima mnogo forma koje su specifične za pojedinu vrstu. Na
artičoki i ružmarinu gljiva je prisutna gotovo svake godine u Dalmaciji. Posljed-
njih godina zabilježene su jače zaraze na rajčici i paprici u južnom i kontinental-
nom dijelu Hrvatske, u zaštićenim prostorima i na otvorenom.
Si mptomi . Znaci bolesti javljaju se na starijem Ušću. Napadnuti listovi pre-
poznaju se po žućkastim pjegama na gornjoj strani lista, a sredina im je nekrotič-
na. Na naličju lista vidi se rijetka prljavo bijela prevlaka, koja može biti 2-3 cm
promjera. Listovi žute i uvijaju se, a zatim se djelomično ili potpuno suše. Osušeni
listovi, pogotovo stari, ostaju visjeti na stabljici.
Biol ogij a. Opisana je kod artičoke.
Prognoza. U Kaliforniji se nakon učestalijih šteta na rajčici prišlo izradi mo-
dela za prognozu California Pest Cast (Guzman-Plazola 1997.).
Zaštita. U našem klimatu uzročnik ima povoljnije uvjete za razvoj u zaštiće-
nim prostorima, pa se u njima teže suzbija. Postoje razlike u osjetljivosti pojedinih
sorata pa treba uzgajati manje osjetljive hibride. Otporna je sorta rajčice Pearson.
Od sorata paprike nešto je otpornija sorta Kalifornijsko čudo, a Feferon crveni i
hibrid HS-1 osjetljivi su. Kemijsku zaštitu treba početi dok se primijeti prvi znak
bolesti. L. turica, za razliku od ostalih uzročnika pepelnica, nije ektoparazit, pa
fungicidi na osnovi sumpora ne daju najbolju zaštitu. U nekim mediteranskim
zemljama primjenjuju se sistemici: Anvil*, Bayleton special*, Saprol*, koji su mno-
go djelotvorniji. Quadris je u nas registriran za zaštitu rajčice od plamenjače i
koncentrične pjegavosti pa se može primijeniti i za suzbijanje te bolesti rajčice.
Treba ga primjeniti u koncentraciji 0,1 % i ne više od dva puta u vegetaciji.
Siva pl i j esan
(Botrytis cinerea)
Simptomi. U našem klimatu infekcija tom polifagnom gljivom nastaje u uzgo-
ju u zaštićenom prostoru. Biljke postaju osjetljive zbog povećane vlage zraka,
nižih temperatura, manje osvijetljenosti, povećane gnojidbe dušikom. U takvim
prilikama gljiva prodire kroz oštećena mjesta (oštećenja od vjetra, neopreznog
zalijevanja, uboda insekata, ožiljci nastali pri berbi plodova, zakidanju zaperaka,
na mjestu otpalih kotiledonskih listova itd.). Rajčice mogu biti napadnute u ra-
znim stadijima razvoja. Već u klijalištu može biti zahvaćen rasad. Na presađenim
biljkama najčešće se opaža napad na stabljici, i to na mjestu zakinutih zaperaka.
Na stabljici se javlja nekroza eliptična oblika sive boje. Za vlažna vremena tu se
Si. 148. Siva plijesan na plodu rajčice
(snimio B. Cvjetkovič)
Si. 149. Siva plijesan na stabljici
(snimio B. Cvjetkovič)
formira obilje sporonosnih organa gljive. Na plodovima su uočljivi različiti sim-
ptomi, prema tome kako je zaraza ostvarena. Nakon oplodnje, dijelovi cvijeta
(latice) idealno su mjesto za razvoj gljive Botrytis cinerea, otuda gljiva zahvati
plod. Isto tako infekcija ploda nastaje na mjestu gdje je plod pričvršćen za petelj-
ku. U takvom slučaju javlja se vlažna trulež, koja zahvaća veći dio ploda ili čitav
plod. Na plodu se ubrzo javi paučinasta sivkasta prevlaka. Tkivo ploda u okolini
peteljke omekša, a plodovi opadaju. Simptom "srebrenasta pjegavost plodova"
javlja se pri uzgoju u zaštićenom prostoru, a nastaje kao rezultat zaraze jedne
spore gljive B. cinerea. Infekcija nastaje rano, još dok su plodovi zeleni. Srebren-
kaste pjege imaju od 2- 3 mm promjera. U središtu pjege nastaje jedva vidljiva
nekroza, koju okmžuje izblijedjelo tkivo. Pjege se ne povećavaju, ne stvara se na
njima siva prevlaka, jer je to abortirana infekcija. Pojava srebrenkastih pjega na
plodu utječe na tržnu vrijednost plodova, ali ne utječe na urode.
Biologija. Opisana je kod salate.
Zaštita. Izbor mjesta na kojem će se podignuti staklenik ili plastenik važan je
faktor, koji može utjecati na tijek bolesti. Zbog toga treba izbjegavati mjesto gdje
je relativna vlaga visoka. Obično su sorte koje imaju grmolik rast osjetljive prema
gljivi B. cinerea jer se unutar grma stvara povoljan mikroklimat za razvoj bolesti,
pa se s više pozornosti mora provoditi zaštita tih sorata. Kompostište, na koje
odbacujemo biljni materijal, treba biti što udaljenije od uzgoja rajčice jer je ono
izvor zaraze. Budući da gljiva B. cinerea napada rasad, potrebno je zemlju u
rasadu sterilizirati, pa zemlju treba sterilizirati i za uzgoj u stakleniku ili pod pla-
stikom. Tako se smanjuje zaraza na prizemnom dijelu biljaka. Vrlo je važna regu-
lacija vlage u tlu i u zraku, a i regulacija temperature. Regulacijom vlage i tempe-
rature može se znatno smanjiti primjena botriticida. Potrebno je da temperature
budu što bliže optimumu za pojedinu biljnu vrstu. Održavanjem higijene u sta-
kleniku smanjuje se izvor zaraze. Nakon zakidanja zaperaka potrebno je iznijeti
sve otkinute zaperke iz staklenika i ukloniti sve dijelove biljke na kojima se opa-
žaju simptomi. Rajčicu treba početi zaštićivati u doba prve cvatnje. Neposredno
nakon zakidanja zaperaka treba prskati odgovarajućim botriticidom. Katkad ni ta
mjera nije dovoljna, potrebno je rane nastale od zakidanja zaperaka premazati
otopinom fungicida. Fungicidi su prikazani u tablici "Fungicidi za zaštitu rajčice
registrirani u Hrvatskoj". Dikarboksimide treba primijeniti jednom u sezoni zbog
moguće pojave rezistentnosti.
Bakt er i j s ke b ol e s t i
Bakteri j ska pj egavost
(Pseudomonas syringae pv. tomato)
SI. 150. Bakterijska pjegavost
(snimio V. Cvjetković)
Simptomi. Parazit napada sve nad-
zemne dijelove rajčice. Na listovima na-
staju pjege, 1-2 mm promjera, tamno-
smede, s nekrozom u sredini.
Unutar pjega tkivo izumire, pjege
pocrne, a obrubljene su jednom kloro-
tičnom zonom. Na Ušću se pojavljuju vla-
žne zelenkaste poligonalne pjege. Ta-
kvo se lišće suši, a kad parazit dospije
kroz peteljku lista do stabljike, peteljka
se odvaja od stabljike i list otpada. Na
stabljici nastaju vlažne, a zatim nekrot-
ske pjege nepravilna oblika, koje su u
sredini sive do crne. Katkada se na tim
mjestima pojavi iscjedak. Na peteljkama
cvijeta i lapovima nastaju crne pjege. Za-
raženi cvjetovi otpadaju. Najuočljivije promjene nastaju na plodovima. Na zele-
nim i zrelim plodovima nastaju pjege. One su sjajnocrne i plitko su utisnute u
tkivo, lokalizirane u površinskim dijelovima perikarpa.
Biologija. Zaraženi biljni dijelovi, a i sjeme dobiveno od zaraženih biljaka, izvor su
zaraze u idućoj vegetaciji. Sjeme je zaraženo samo površinski. Osim toga bakterija preživ-
ljava u tlu dovoljno dugo da iduće godine izazove novu infekciju. Novije spoznaje govore
da bakterija preživljava kao epifit na listovima nekih samoniklih biljaka iz rodova Brassi-
ca, Matricaria, Stellaria na kojima ne izaziva simptome. Na rajčici se umnaža kao epifit,
a zaraza nastaje kad je relativna vlaga zraka veće od 80 % ili kad je list vlažan, a tempera-
ture su između 13 do 20 Sa sjemena, zaraženih biljnih ostataka ili iz tla bakterija se
prenosi na domaćina. Zaraza dolazi kroz puči, oštećena mjesta (i okom nevidljiva).
Krastavost pl odova rajčice
(Xanthomonas campestris pv. vesicatoria)
Simptomi. Napada listove, plod i
stabljiku. Mladi listovi i plodovi osjedji-
viji su od onih koji su dosegli svoju mak-
simalnu veličinu. Na listovima nastaju vo-
denaste pjege. S vremenom postaju ne-
krotične okruglasta oblika neravna ruba.
Pjege su veće od pjega koje uzrokuje P.
syringae. Na peteljkama cvijeta također
se pojavljuju pjege, a cvjetovi otpadaju.
Na tek zametnutim plodovima nastaju
okrugle, sitne, tamnozelene pjege malo
podignute poput mjehurića. Starenjem
pjege postaju tamne, gotovo crne. Od ra-
nih zaraza mogu nastati deformacije i tai-
Ijenje ploda. Tmljenje izazivaju sekundar-
ni mikroorganizmi koji dospiju u plod
kroz ožiljke. Pjege na stabljici nepravilna su oblika i ulaze duboko ispod kore.
Biologija. Uzročnik se prenosi sjemenom i zaraženim biljnim ostacima. Zaraženo
sjeme najvažniji je način prenošenja te bolesti na male ali i na velike udaljenosti. Izvor
zaraze zaraženi su biljni ostaci i neki korovi (Solanum nigrum, S. dulcamara. Datura stra-
monium, Physalis spp. i dr.), na kojima ta bakterija parazitira. Optimalni uvjeti za infekcije
temperature su od 22-26 °C i visoka relativna vlaga. Infekcije se realiziraju kroz puči i rane
nastale od tuče, jakih vjetrova, pljuskova kiše.
Bakterijsko venuče
(Clavihacter micbiganensis subsp. michiganensis)
Simptomi. Bolest se manifestira na listovima, peteljkama listova i cvjetova,
na stabljici i plodovima. U završnoj fazi bolesti vene čitava biljka. Na listovima se
Si. 151. Krastavost na plodu rajčice
(snimio B. Cvjetković)
pojavljuju pjege, a na peteljkama cvijeta i lista te na stabljici nastaju dublje ranice u
obliku malih pukotina. Zaraženo lišće žuti, kovrča se, a zatim vene i suši se. Sim-
ptomi se šire kroz peteljku lista sve do stabljike, koja također biva zaražena. Može
biti zahvaćen dio biljke, a dio biljke na suprotnoj strani ne pokazuje simptome.
Obično se uskoro pojave uzdužne pukotine na onom dijelu stabljike, na kojem su
listovi zaraženi. Na tim se mjestima, u početku razvitka bolesti, ako je vrijeme
toplo i vlažno, stvara iscjedak. Ako otrgnutu peteljku stisnemo, zapazit ćemo iscje-
dak na onom mjestu na kojem je peteljka bila pričvršćena za stabljiku. Presiječe-
mo li zaraženu peteljku ili stabljiku, vidjet ćemo da su provodni snopovi tamni.
Na plodovima nastaju okaigle žućkastobijele pjege. Unutar pjege nastaje bra-
davičasta tvorevina smeđe boje, pa ozljeda podsjeća na ptičje oko. Ako se plod
zarazi kroz peteljku, nema vanjskih simptoma, ali unutrašnjost ploda razmekšana
je i žućkasta.
Biol ogij a. Parazit se prenosi sjemenom i zaraženim biljnim ostacima. Može preživ-
jeti u tlu 2-3 godine, i to je glavni izvor primarnih infekcija. Kao i već spomenute bakterije,
i ona prodire u biljku kroz oštećena mjesta koja nastaju pri rasadivanju - pikiranju, pinci-
ranju itd. Ako postoji izvor zaraze u tlu, kroz provodne snopove bakterija širi se u razne
dijelove biljke. Pojava iscjedine (eksudata) na zaraženim organima nov je izvor zaraze,
odakle se patogen širi.
Zaštita od bakterija. Nemamo kemijskih sredstava za zaštitu bilja kojima
bismo spriječili pojavu i širenje spomenutih bakterioza. Zato preostaju preventiv-
ne mjere kojima se sprečava njihova pojava. Neki hibridi manje su osjedjivi, a ima
i otpornih hibrida na P. syringae. Takvi hibridi na etiketi imaju oznaku Pto. Po-
trebno je uzeti garantirano zdravo sjeme. Sjeme treba biti tretirano. No uobičaje-
ne metode i sredstva ne daju uvijek zadovoljavajuću zaštitu. Za suzbijanje pov-
ršinske zaraze uzročnika bakterijskog venuća sjeme se potapa 24 sata u otopinu
0,6 % octene kiseline . Za suzbijanje istog uzročnika u sjemenu, sjeme se potapa
u vodu zagrijanu na 53 Taj postupak riskantan je zbog toga što sjeme može
izgubiti klijavost i primjenjuje se samo kada se želi sačuvati vrijedan genetski
materijal. Sjeme treba sijati u sterilizirana klijališta. Ako se bolest pojavi na tim
površinama, ne smije se sijati rajčica 3-4 godine. Dezinfekcijom alata i pribora
također smanjujemo zarazu. Zaražene biljke treba iznijeti iz nasada i spaliti. Bole-
sne biljke ne smiju se bacati na kompostište. Tretiranja protiv gljivičnih bolesti
bakrenim preparatima smanjuju širenje bolesti. Od navedenih bakterija najosjet-
ljiviji je na bakar uzročnik bakterijske pjegavosti.
Fi t op l a z ma
Fi topl azma raj či ce
(Phytoplasma solani - syn. Stolbur)
Bolest je u nas poznata od 1950., premda se ne javlja često. Bolest se javlja
sporadično, što ovisi o prisutnosti vektora.
Simptomi. Čitava biljka ima grmolik i neprirodan izgled. Grane koje nose
cvjetove rastu uspravno. Na njima su listovi manji, s kraćim peteljkama. Na naličju
lista žile imaju plavičastu boju. Najuočljivije promjene nastaju na cvjetovima. Cvjetna
je časka zadebljala. Prašnici i vjenčič slabo su razvijeni i često zelene boje. Latice,
prašnici i tučak ostaju zatvoreni u međusobno sraslim lapovima. Zbog tih promje-
na cvjetovi ostaju sterilni ili formiraju male zakržljale plodove, koji ne dozore.
Bi ol ogi j a. Parazit prezimljuje na korovima, u nas najčešće na poljskom slaku (Co-
nvolvulus awensis, Cardaria draha). Cikade (Hyalestes obsoletus iAphrodes bicinctus)
glavni su prenosioci te bolesti s korova na povrće.
Zaštita. Treba suzbijati korove domaćine te bolesti, kao i vektore. Valja po-
štovati prostorne izolacije između usjeva paprike, rajčice i krumpira. Treba saditi
nezaražene gomolje kaimpira.
Vi r u s n e b ol e s t i
Na rajčici parazitira velik broj virusa. Opisani su samo oni koji izazivaju veće
ekonomske štete.
Vi rus mozai ka raj či ce
(Tomato mosaic virus)
Taj virus dugo je držan sojom virusa mozaka duhana (Tobacco mosaic vi-
rus), Mnogi autori drže da je poseban virus.
Simptomi. Znaci bolesti mogu biti različiti, što ovisi o virulentnosti soja viru-
sa, o osjetljivosti sorte odnosno hibrida, a i o tome u kojoj je fazi biljka zaražena.
Na mladim biljkama pojavljuje se mozaik na
listovima, a listovi postaju uži i šiljati. U bilja-
ka zaraženih prije pi^ve cvatnje često se osipa-
ju cvjetovi. Na odraslim biljkama javlja se sla-
bije ili jače izražen mozaik, često samo na gor-
njem dijelu biljke. Ima sojeva koji nekroze na
listovima izazivaju sami, ili u zajednici s dru-
gim virusima (X virus krumpira). Na oboje-
nim plodovima očituju se simptomi u obliku
žutih mrlja, premda su zabilježene nekroze na
plodovima plutastim tkivom. Virus je vrlo po-
stojan i lako se mehanički prenosi, pa su u
nasadu na kraju vegetacije česte zaraze u vi-
sokom postotku. Tako zaražene biljke, prem-
da u početku vegetacije nisu brojne, izvor su daljnih zaraza. To je povezano i s
tehnološkim procesom proizvodnje, u kojem su potrebni zahvati pri presadnji,
pinciranju i višekratnoj berbi. Za vrijeme tih zahvata nastaju na biljkama oštećenja,
kroz koje se unose virusi. Unose se najčešće rukama, zatim priborom i preko odje-
Sl. 152. Virus mozaika rajčice
(prema Martelli)
će. Nakon ulaza u biljku, virus se razmnoži i širi sistemično, ulazeći u sve organe
biljke. U proizvodnji industrijske rajčice iz direktne sjetve tih zahvata nema pa taj
virus u takvu načinu proizvodnje nije osobit problem. Virus se prenosi na površini
sjemena. Zaraženi biljni ostaci mogu biti izvor zaraze viaisom više godina.
Zaštita. Danas ima relativno otpornih hibrida. Oznaka na pakiranju Tm- l,Tm-
2- ili ToMV ili TMV pokazuje da je hibrid otporan na taj virus. Na tržištu ima
nekoliko hibrida: Belle, Monroe, Mondial i dr. Ostale mjere zaštite opisane su
kod paprike.
Vi rus mozai ka krastavca
(Cucumber mosaic virus)
Virus je u nas opisan odavna. U posljednjem desetljeću pojavili su se novi
termofilniji (WT) sojevi s pridruženom satelitskom RNK (CARNA 5), koji izazivaju
znatne štete u južnom dijelu Hrvatske. Bilo je polja u kojima je uništen čitav usjev.
Si mptomi . Prve promjene vide se na listu u obliku slabo izraženog mozai-
ka, koji s vremenom postaje uočljiviji. Plojke novonastalih listova deformirane
su. Ima slučajeva kad je plojka malo šira od glavnih žila . Neki sojevi izazivaju
nekrozu duž glavnih žila na listu. Zaražene biljke imaju kraće internodije pa čita-
va biljka nema izgled karakterističan za tu sortu. Virus mozaika krastavca s pri-
druženim nekrotskim satelitom (sat RNK) izaziva mnogo drastičnije simptome, a
mogu se svrstati u nekoliko skupina:
1. Letalna nekroza rajčice - U mladih biljaka vide se na listovima male
žućkaste zone između sekundarnih žila lista. Ta mjesta ubrzo nekrotiziraju. Ru-
bovi plojke savijaju se prema gore, zatim se nekrotske crte pojavljuju na peteljka-
ma lista i na stabljici. Simptomi se šire od gornjih dijelova na donje dijelove biljke.
Pokožica plodova zbog nekroza je neravna. U završnoj fazi plodovi izgledaju kao
ofureni. Pri 25-30 °C biljke propadaju za jedan do dva tjedna nakon pojave prvih
simptoma.
2. Nekroze pl odova - U nekim slučajevima nema simptoma na listovima ili
je prisutan blagi mozaik. Međutim, na plodovima se vide posmedenja u zoni pe-
teljke, koja se protežu u unutrašnjost ploda. Posmedeni dio ploda trune. Najčešće
je zahvaćena jedna etaža plodova, a plodovi dmgih etaža dozrijevaju, ali nešto su
manji.
3. Zastoj u rastu - Očituje se na najgornjoj etaži. Internodiji su kraći pa dio
biljke poprimi grmolik izgled. Listovi su nešto manji, žile lista vijugave, a plojka
naborana. Rodnost je ograničena samo na prvu etažu.
Virus ostaje u zaraženim biljnim ostacima i tako dospijeva u tlo. Taj način
prenošenja ima posebnu ulogu u uzgoju rajčice u zaštićenom prostoru, jer se tu
biljni ostaci sporije razgrađuju. Osim toga, vrlo se brzo, nakon vađenja jedne
kulture, sije druga kultura. Osim na povrću, virus parazitira i na mnogim korovi-
ma. Dokazano je da se prenosi i sjemenom nekih korova {Amarantus sp., Stella-
ria media, Ecbynocistis sp. i dr.), što omogućuje prenošenje iz jedne u drugu
vegetaciju. Izvor zaraze mogu biti i povrtne kulture koje se uzgajaju na otvore-
nom (celer) ili u zaštićenim prostorima.
Sa zaraženih biljaka virus prenose lisne uši, na neperzistentan način. U pro-
izvodnji rasada prenosi se i dodirom. Zaraze se obično javljaju dvadesetak dana
nakon presađivanja, što ovisi o prisutnosti korova domaćina tog virusa, te o po-
pulaciji lisnih ušiju.
Zaštita. Rasad treba proizvoditi na novom zemljištu, ili na zemljištu sterilizi-
ranom vodenom parom, da bi se izbjegao dodir biljaka sa zaraženim biljnim osta-
cima. Treba uništavati korove koji mogu biti izvor zaraze. Rasad treba proizvoditi
u zaštićenom prostoru, a na otvore za ventilaciju treba postaviti zaštitne mreže.
Pokazalo se da biljke kasnije presađene u polje bivaju manje napadnute. Čim se
opazi koja zaražena biljka, treba je ukloniti. Suzbijanje lisnih ušiju (prenosilaca)
obvezatna je mjera.
Tablica 16. Fungi ci di za zaštitu rajčice registrirani u Hrvatskoj
Preparat
i aktivna tvar (%)
Doza
(kg, l/ha)
ili
Koncen-
tracija
(%) P
l
a
m
e
n
j
a
č
a

r
a
j
č
i
c
e

F
h
y
t
o
p
h
t
h
o
r
a

i
n
f
e
s
t
a

m

K
o
n
c
e
n
t
r
i
č
n
a

p
j
e
g
a
v
o
s
t

A
l
t
e
m
a
r
i
a

s
o
l
a
n
i

S
i
v
a

p
j
e
g
a
v
o
s
t

l
i
s
t
a

S
e
p
t
o
r
i
a

l
y
c
o
p
e
r
s
i
c
i

S
i
v
a

p
l
i
j
e
s
a
n

B
o
t
i
y
t
i
s

c
i
n
e
r
e
a

B
i
j
e
l
a

t
r
u
l
e
ž

S
c
l
e
r
o
t
i
n
i
a

s
p
p
.

Karenca
za
rajčicu
u danima
Antracol WP 70 (propineb 70) 1,8-2,5
+ - - - -
14
Antracol Combi WP 76 (propineb 70,
cimoksanil 6) 0,25 %
+
_ _ _
7
Bakreni antracol WP 63 (propineb 45,5,
bakar oksiklorid 17,5) 3-5
+ +
14
Bakreni dithane (mankozeb 25, bakar
oksiklorid 30) 3-4
+ +
14
Bakreno vapno WP 50 (bakreni oksiklorid 50) 5-7,5
+
- - - - 14
Bordoška juha (bakar 20) Scarmagnan 1-1,5%
+
-
+
- - 14
Bordoška juha 20 WP - Manica (bakar 20) 1,5%
+
-
+
- - 14
Bordoška juha Caffaro 20 WP (bakar 20) 1,5%
+
-
+
- - 14
Bordoška suspenzija 20 WP (bakar 20) 1,5%
+
-
+
- - 14
Champion (bakar hidroksid 50) 3,5-4
+ +
- - - 14
Champion tekući (bakar hidroksid 348 g/l) 3-4,5
+ +
- - - 14
Chromoneb S-70 (propineb 70) 0,18-0,25%
+
- - - - 14
Cuprablau Z (bakar hidroksid 35, cink sulfid 2) 0,3-0,4%
+
- - - - 14
Cuprocaffaro 50 WP (bakar oksiklorid 50) 0,5 %
+ + +
- - 14
Cuproline (bakar hidroksid 348 g/l) 4-4,5
+ +
- - - 14
Cuproxat (bakar hidroksid 190 g/l) 5-6
+
- - - - 14
Dithane DG neotec (mankozeb 75) 2-2,5
+
- - - - 14
Dithane M- 45 (mankozeb 80) 2-2,5
+ +
- - - 14
Dithane M- 70 (mankozeb 70) 0,25 %
+ +
- - - 14
Equation pro (famoksadon 22,5, cimoksanil 30) 0,4
+
- - - - 7
Euparen multi WP 50 (tolilfliianid 50) 0,2-0,25 %
+ +
-
+
- 4
Preparat
i aktivna tvar (%)
Doza
(kg, l/ha)
ili
Koncen-
tracija
(%) P
l
a
m
e
n
j
a
č
a

r
a
j
č
i
c
e

P
h
y
t
o
p
h
t
h
o
r
a

i
n
f
e
s
t
a
n
s

K
o
n
c
e
n
t
r
i
č
n
a

p
j
e
g
a
v
o
s
t

A
l
t
e
r
n
a
r
i
a

s
o
l
a
n
i

S
i
v
a

p
j
e
g
a
v
o
s
t

l
i
s
t
a

S
e
p
t
o
r
i
a

l
y
c
o
p
e
r
s
i
c
i

S
i
v
a

p
l
i
j
e
s
a
n

B
o
t
i
y
t
i
s

c
i
n
e
r
e
a

B
i
j
e
l
a

t
r
u
l
e
ž

S
d
e
r
o
t
i
n
i
a

s
p
p
.

Karenca
za
rajčicu
u danima
Euparen multi WP 50 (toliifluanid 50) 0,2-0,25 %
+ + - + - 4
Gaiben - C (bakar oksiklorid 33, benalaksil 4,2) 5-č
+
- - - - 14
Galben - M (mankozeb 64, benalaksil 8)
2,5-3
+
- - - - 14
Gypso GD (bakreni oksiklorid 50) 5-7,5
+
- - - - 14
Kocide DF (bakar hidroksid 40) 2
+
- - - - 14
Kupropin (bakar oksiklorid 50)
0,5-0,75 %
+
- - - - 14
Melody duo WP 66,75 (iprovalikarb 5,5,
propineb 61,25) 2,5
+ +
u polju 20, u
zaštićenom 7
Metaxyl MZ 72 WP (mankozeb 64, metalaksil 8)
2,5-3,5
+
- - - - u polju 21
Metaxyl plus 48 WP (bakar oksiklorid 40,
metalaksil 8)
2,5-3
+
- - - - 21
Modra galica (bakreni kation 25) Herhos 1-1,5%
+
-
+
- - 14
Modra galica (bakreni kation 25) Manica 1-1,5%
+
-
+
- - 14
Modra galica (bakreni kation 25,1) Scarmagnan 1-1,5%
+
- - - - 14
Nordox 75 WG (bakar(I)oksid 75)
0,1-0,15%
+ +
- - - 14
Pinozeb M-45 (mankozeb 80) 2-2,5
+ +
- - - 14
Plavi kamen (bakreni kation 25) Župa 1-1,2%
+
-
+
- - 14
Polyram DF (metiram 70) 2
+
- - - - 14
Quadris (azoksistrobin 250 g/l) 0,8-1
+ +
- - -
3
Rame Caffaro 32 WP (bakar hidroksid-bakar
klorid 32) 0,8%
+
-
+
- - 14
Ridomil gold MZ 68 WP (mankozeb 64,
metalaksil- M 4)
2,5-3
+
- - - - 21
Ridomil MZ 72WP (mankozeb 64, metalaksil 8) 2,5-3,5
+
- - u polju 21
Ridomil plus 48 WP (bakar oksiklorid 40,
metalaksil 8)
2,5-3
+
- - - 21
Ronilan DF (vinklozolin 50) 1-2 - - -
+
- 21
Ronilan FL (vinklozolin 500 g/l)
1,5
- - -
+
- 21
Sandofan M-8 (mankozeb 56, oksadiksil 8) 2-2,5
+
- - - - 14
Star 80 WP (mankozeb 80)
2-2,5
+ +
- - - 14
Sumilex 50 FL (procimidon 500g/l) 1 - - -
+
- 21
Teldor SC 500 konzumna 4,
(fenheksamid 500 g/l)
1-1,5
- - -
+ +
za preradu 7
+ = s uz bi j a zarazu, - = ni j e regi stri ran
Vi rus pj egavost i i venuča raj či ce
(Tomato spotted wilt virus)
Simptomi. Na vršnim listovima pojavljuju se pjege, 2-3 mm promjera, najprije
klorotične, a zatim nekrotiziraju. Plojka ostaje naborana i poprimi smeđe žutu
boju, katkada brončanog sjaja. Vršni listovi nekrotiziraju. Žile na lišću nešto su
deblje nego na nezaraženim biljkama. Zaražene biljke venu i suše se ili prežive
šok fazu, zadržavajući opisane simptome. U tom slučaju donose nešto manje plo-
dove. Na njima se pojavljuju blijedocrvene do žute pjege, obrubljene koncentrič-
nim prstenima. Oko 550 biljnih vrsta spontane flore, povrća i cvijeća domaćini su
tog virusa. Prema tome one su vrlo važan izvor primarnih infekcija. Vektori su
resičari Frankliniella Occident alis, Thrips tabaci i neke druge vrste.
Zaštita. U usjevu i oko njega, napose u zaštićenim prostorima, treba suzbija-
ti korove koji su potencijalni izvor zaraze. Zaražene biljke odstraniti iz usjeva.
Postavljenjem mreža treba onemogućiti ulaz vektora u zaštićene prostore. Pojava
resičara može se pratiti i s pomoću indikator-biljaka {Petunia hybridd) posađe-
nih u lonce ili s pomoću plavih ili žutih ljepljivih ploča. Na njima se vide oštećenja
od F. occidentalis, a simptomi virusa očituju se 3 - 4 dan nakon infekcije. Ako se
pojavi vektor, treba sustavno provoditi zaštitu insekticidima.
Vi roi d vretenastosti gomol j a kr umpi r a na raj či ci
(Potato spindle tuber viroid)
Na rajčicama zaraženim tim viroidom najčešće se javlja epinastija i nabiranje
vršnih listova. Nakon toga u tih listova nastaje nekroza provodnih snopova. Sred-
nji listovi na biljci žute. U kasnijim stadijima bolesti biljka postaje kržljava, ima
male vršne listove, a srednji listovi odumiru. Sorta Rutgers osobito je osjetljiva pa
služi kao indikator - biljka.
Zaštita. Prenosi se gomoljima pa kao preventivnu mjeru treba sijati cerifici-
rano sjeme. Zaražene se biljke moraju uništiti jer je uzročnik upisan u karanten-
sku listu A 1.
Bolesti paprike i patlidžana
Polijeganje rasada može uzrokovati nekoliko gljiva: Rbizoctonia solani, Scle-
rotinia spp., Pythium spp., Pbytophtbora capisici, Fusarium spp. Mjere zaštite
iste su kao i za rajčicu.
Gangrena kor i j enova vrata
(Pbytophtbora capsici)
Si mptomi . Kad se rasad zarazi, oboljele biljke poliježu kao pokošene. Ako
se zaraze iz tla već presađene biljke, tada se simptomi obično javljaju u zoni
korijenova vrata, koji ubrzo postaje smeđi, nakon čega se pojavi nekroza i vla-
žna trulež kore. Napadnute biljke naglo venu i suše se. Takve štete nastaju na-
kon navodnjavanja, i tada su štete najveće, jer je zaražen velik broj biljaka. Ako
se zaraza pojavi u pazušcima grana ili lista, odumiru dijelovi iznad zaraženih
mjesta, na kojima nastaju tamnocrvene mrlje. Plodovi paprike mogu biti napad-
nuti direktno ili preko peteljke. Ako nakon zaraze nastupi vlažno razdoblje,
oko mjesta ulaza parazita stvara se vodenasta pjega koja zahvaća čitav plod, a
na njemu i u njemu stvara se bjeličasta prevlaka, koju čini micelij. Međutim, ako
poslije zaraze nastupi suho ra-
zdoblje, plodovi se smežuraju, a
pokožica dobiva boju i izgled
pergamentnog papira. Na lišću
nastaju nekrotične pjege, koje
mogu biti prekrivene bijelim mi-
celijem za vlažna vremena. Sim-
ptomi na korijenovu vratu patli-
džana identični su. Plodovi pa-
tlidžana najčešće su napadnuti
dok su nezreli. Obično su napad-
nuti plodovi blizu tla ili oni koji
dodiruju tlo. Na njima nastaju
smeđe mrlje, najčešće na vrhu
ploda, koje se šire i zahvaćaju či-
tav plod.
SI. 153. Gangrena snimio B. Cvjetković)
Bi ol ogi j a. Gljiva prezimljuje u zaraženim biljnim ostacima ili slobodno u tlu bez
biljke domaćina. P. capsici zahtijeva visoke temperature, a razmnaža se od 10 do 35
°C. Istovremeno je potrebna i voda da bi se razvila zaraza.
Zaštita. Dezinfekcija sjemena (tiram) i klijališta obavezatna je mjera u borbi
protiv parazita iz tla. Izbor ocjeditih parcela također pridonosi manjem širenju
parazita. Tretiranjem biljaka postiže se djelomičan uspjeh. Odmah nakon pikira-
nja ravnomjerno se zalijeva klijalište Previcurom 607 ili Proplantom (propamo-
karb), 0,25-postotnom otopinom 200-400 ml po biljci. Nakon rasađivanja potreb-
no je zaliti svaku pojedinu biljku s 0,25-postotnom Previcura. Taj se postupak
ponavlja u intervalima od 15-20 dana. U nekim zemljama registrirani su fungicidi
na osnovi benalaksila* i metalaksila*. Ti fungicidi mogu se dodavati kroz sustav
za navodnjavanje. Na površinama na kojima se pojavila bolest potrebno je prove-
sti sterilizaciju tla ili uvesti višegodišnji plodored.
Bi j el a trul ež
(Sderotinia sderotiorum)
Paprika je vrlo osjetljiva prema tom parazitu. Štete mogu nastati i na rasadu,
i kasnije nakon rasađivanja, pred berbu, i na plodovima. Obično se u zoni korije-
novoga vrata sužuje stabljika. Nakon toga tkivo se razmekšava i trune, pa biljke
propadaju. U unutrašnjosti stabljike često se formira bijeli micelij i sklerociji.
Biologija i zaštita. Opisana je kod kupusnjača.
Stisnuče kor i j enovog vrata
(Rhizoctonia solani)
Osim propadanja biljaka u usjevu, gljiva može izazvati propadanje biljaka
nakon rasadivanja. Nakon rasadivanja, na biljkama starim 40-50 dana stisne se
stabljika pri samom tlu. Stisnuče zahvača 6-7 cm stabljike. Uskoro se raspada
epiderma na tome dijelu, koja izgleda kao oljuštena. Biljke nemaju čvrstoču tki-
va, odbacuju listove pri najslabijem potresanju i ubrzo propadaju.
Biologija i zaštita. Opisana je kod kupusnjača.
Venuča
Zel eno venuče papr i ke
(Venicillium dahliae i Venicillium albo-atrum)
Si mptomi . Na tu bolest najosjetljiviji je patlidžan, zatim paprika, pa rajčica.
Prvi znak bolesti gubitak je turgora na listovima. Taj simptom katkad se pojavljuje
samo na jednom dijelu biljke, ali može biti izražen i na čitavoj biljci. Poslije kiše ili
zalijevanja biljke se privid-
no oporave. Napadnute
biljke zaostaju u rastu, ali
jedno vrijeme donose plo-
dove. Na uvelim biljkama
paprike lišče ostaje mloha-
vo visjeti, zadržavajući ne-
ko vrijeme zelenu boju. Na
presjeku stabljike vide se
potamljeli provodni sno-
povi. Takve promjene mo-
gu izazvati i drugi uzročni-
ci nekroze ksilema.
Bi ol ogi j a. Opisana je
kod rajčice.
Si. 154. Venuće{smm\o\^. Cvjetković)
Fuzari j sko venuče
(Fusarium oxysporumf.sp. capsici)
Si mptomi podsjećaju na one izazvane Verticillium vrstama. Razlika je u to-
me što proces fuzarioznog venuča teče mnogo brže. Na presjeku se vide promje-
ne u provodnim snopovima, koji postaju ci^venkasto smecti. Dok je biljka živa, na
vanjskom dijelu stabljike i korijenu ne vide se promjene. Uzročnik se prenosi
sjemenom.
Zaštita. Opisana je kod venuća rajčice.
Plutavost kori j ena patl i džana
(Pyrenocheta lycopersici)
Bolest se javlja u uzgoju u zaštićenom prostoru, na tlima na kojima se više
godina uzgaja rajčica i patlidžan.
Si mptomi . Prvi simptomi javljaju se na najdonjim etažama, na kojima listovi
žute. Nakon toga žute svi listovi i otpadaju. Na korijenu se vide uzdužna izbjelje-
nja, a korijen je taman i ima izgled pluta.
Biol ogij a. Opisana je kod rajčice.
Zaštita. Cijepljenjem na podlogu rajčice KVNF postiže se, uz otpornost, čak
i dvostruko povećani urod. Ostalo o zaštiti opisano je kod rajčice.
Siva pj egavost lista papri ke
(Cercospora unamunoi)
Simptomi. Napadi su ograničeni na listove na kojima na naličju nastaju prste-
naste pjege, od 2-7 mm promjera. Pjege su obrubljene klorotičnom zonom. Za
vlažna vremena na pjegama nastaje sivomaslinasti mašak. Na gornjoj strani lista
vide se klorotske ovalne pjege, koje postaju nekrotične. Razvoju te bolesti pogo-
duju temperature više od 17
Zaštita. Fungicid na osnovi karbendazima* (Bavistin, Chromozim, Zino) da-
je dobru zaštitu, u nas nije registriran za tu namjenu.
Pl amenj ača
(Peronospora tabacina)
Si mptomi . Biljke paprike i patlidžana mogu biti napadnute samo u prvim
fazama razvoja, još u klijalištu. Simptomi se vide na listovima kao vodenaste pje-
ge, koje kasnije postaju žute. Na naličju lista formira se zeleno-plavkasta prevla-
ka. Na patlidžanu, pored spomenute gljive, može parazitirati i P. infestans, uzro-
kujući okrugle, žute, a kasnije smeđe mrlje.
Zaštita. Djelotvorni su fungicidi za suzbijanje Phytophthore infestansrvA rajčici.
Koncentri čna pj egavost
(Alternaria sppj
Si mptomi . Na listovima paprike i patlidžana parazitira nekoliko vrsta Alter-
naria. Najčešća je A. solani, ali i tenuis. Te gljive uzrokuju nekrotične zonirane
pjege, nešto svjetlije u središtu. Često se na plodovima oštećenim sunčanim pale-
žom ili drugim mehaničkim povredama nasele razne vrste Alternaria. Tada taj
dio ploda dobije tamnosivu ili crnu baršunastu prevlaku.
Biologija i zaštita. Opisana je kod rajčice.
SI. 155. Pepelnica
Pepel ni ca
(Leveillula taurica)
Si mptomi . Na naličju lista vidi se
rijetka prljava bijela prevlaka. Listovi žu-
te i uvijaju se, a zatim suše. Na donjim
starijim listovima patlidžana pojavi se ja-
ča zaraza u obliku mjestimičnih točka-
stih pjega. Pepelnica je štetnija na pa-
prici i rajčici nego na patlidžanu. Zara-
ženi listovi paprike otpadaju.
Bi ol ogi j a. Opisana je kod artičoke.
Zaštita. Postoje razlike u osjetljivo-
sti pojedinih sorata. Otporna je sorta raj-
čice Pearson. Od sorata paprike nešto
je otpornija sorta Kalifornijsko čudo, a Feferon crveni i HS-1 osjetljive su. Mogu
se upotrijebiti fungicidi na osnovi sumpora. Bayleton special (triadimefon*). Ru-
bigan (fenarimol) pokazuju i kurativno djelovanje, ali u nas nisu registrirani za tu
namjenu, kao ni Quadris (azoksistrobin*).
Siva pl i j esan
(BoUytis cinerea)
Si mptomi . Izaziva veče štete u uzgoju u zaštićenom prostoru. Na paprici su
napadnuti izboji i plodovi. Zaraza obično počinje u pazušcima izboja, uzrokujući
odumiranje dijela izboja i stabljike iznad napadnutog mjesta. Na plodovima koji
vise prema zemlji, u predjelu čaške, zadržava se voda, i tu obično počinje zaraza
uz pojavu sivog micelija. Na padidžanu stabljika je rijetko napadnuta, a plodovi
češće. U razdoblju transporta i skladištenja plodova na plodovima se mogu poja-
viti simptomi.
Bi ol ogi j a. Opisana je kod salate.
Zaštita. Opisana je kod rajčice.
Smeđa pj egavost pl odova papr i ke
(Colletotrichum nigrum)
Na oboljelim plodovima nalazili smo Colletotrichum nigrum premda uzrok
bolesti mogu biti i druge Colletotrichum vrste, a između njih i C. gloeosporioides.
Si mptomi . Svi nadzemni dijelovi paprike mogu biti napadnuti. Na plojci
nastaju sitne nepravilne pjege sivosmede boje, tamnije smeđim rubom. Unutar
pjega formiraju se mala crna plodna tijela (acervLili) sa svijedocrvenkastim spora-
ma. Početni simtomi na plodovima jesu svijedosmede lezije. One s vremenom
postaju eliptične, do 30 mm promjera, svjetlije ili tamnije smeđe boje, tamnijim
rubom koji leziju odjeljuje od zdravog tkiva. Lezije postaju udubljene. S perikarpa
paraziti prelaze i na sjeme. Za kišnog vremena plodovi postaju vodenasti i trunu.
Tome potpomažu saprofitski mikroorganizmi, koji naseljavaju napadnute plodo-
ve. Biljke rijetko propadaju, ali mogu se osušiti pojedini izboji.
Biol ogij a. Parazit se prenosi iz jedne vegetacije u drugu zaraženim sjemenom i zara-
ženim dijelovima biljke. Biljke dobivene od zaraženog sjemena u velikom postotku pro-
padaju već u klijalištu. Zaraza s propalih biljka širi se na zdrave biljke. Na zaraženim
dijelovima biljke formiraju se plodna tijela (acei-vuli), iz kojih spore prenose zarazu. Inku-
bacija traje 7 dana na 15 a 3 dana na 20-35 °C.
Zaštita. Papriku treba sijati u sterilizirana klijališta. Sjeme mora potjecati od
zdravih biljaka. Tretiranjem sjemena (tiram) smanjuje se zaraza, ali ne eliminira se
potpuno. Fungicidi na osnovi bakra suzbijaju i tu bolest u vegetaciji.
Trulež pl odova patl i džana
(Phomopsis vexcms)
Si mptomi . Napada mlade biljke patlidžana, uzrokujući propadanje biljaka
u rasadu. Na odraslim biljkama na listovima uzrokuje okrugle ili ovalne smeđe
pjege, koje kasnije postaju nepravilne i široke do 3 cm. Tada pjege postaju sive, a
u središtu nastaju mala crna plodna tijela (piknidi). Na plodovima nastaje meka-
na trulež, plodovi postaju crni, prekriveni brojnim piknidima.
Biologij a. Parazit prezimljuje na zaraženim biljnim ostacima i na sjemenu. Parazit se
u vegetaciji raznosi kišama ili umjetnom kišom.
Zaštita. Treba sijati zdravo ili tretirano sjeme, uvesti plodored. Djelotvorni
su fungicidi na osnovi mankozeba.
Suha trulež pl odova papri ke
(Phomopsis capsici)
Si mptomi . Uzrokuje suhu trulež plodova. Najprije se javljaju pjege s tam-
nim rubom, koje se šire dovodeći do mumifikacije cijelog ploda. Zaštita je ista
kao zaštita Phomopsis vexans.
Bakt eri j ske bol es t i
Bakterijska krastavost pl odova
(Xanthomonas campestrispv. vesicatoria)
Si mptomi . Javljaju se najčešće poslije kiša krajem srpnja. Optimalne tem-
perature za razvoj bolesti jesu od 24-30 °C, uz visoku relativnu vlagu. Najopasni-
ja je bakterijska bolest paprike. Parazitira i na patlidžanu. Na licu lista nastaju
male tamnozelene vlažne pjege, nepravilna oblika. S vremenom postaju veće i
uglate obrubljene žućkastim rubom, spajaju se, zahvaćajući sve veću površinu
plojke. Donje jako zaraženo lišće žuti i otpada. Na plodovima nastaju smeđe
nekrotične pjege. Tkivo oko pjega puca pa tako nastaju zrakaste pukotine. Zbog
toga se plod deformira i dobiva plutaste ožiljke na mjestu pukotina. Ako plod
presiječemo, vidimo promjene ne samo u epidermi, nego i u perikarpu. Tkivo
perikarpa gubi čvrstoću, poprima uljastu boju, a sjemenke u tom dijelu ploda
pocrne.
Zaštita. Opisana je kod rajčice.
Bakteri j ska pj egavost lista
(Pseudomonas syringae)
Bolest se pojavljuje za vlažna vremena i ne kod visokih temperatura. Opti-
malne su temperature od 16- 24
Si mptomi . Česta je u rasadu. Već na kotiledonima i prvim pravim listovima
nastaju smeđe nekrotske pjege, obrubljene žućkastom prstenom. Simptomi pod-
sjećaju na prethodno opisanu bakteriozu i teško ih je u tom stadiju razlikovati.
Zaraza se širi po listovima, koji otpadaju ako se na njima pojavi veći broj pjega.
Zaštita. Kao kod rajčice.
Fi t op l a z ma
Žuto venuče papr i ke - Stol bur
(Phytoplasma solani)
Si mptomi . Premda je uzročnik bolesti isti, na paprici i patlidžanu simptomi
se bitno razlikuju od simptoma na rajčici. U paprike je osnovni simptom žućenje
svih zelenih dijelova biljke. Kad listovi počnu žutjeti, biljke više ne rastu, niti ne
cvjetaju, pa nema ni uroda. Žućenje počinje od gornjih listova prema donjim,
pritom žile zadržavaju zelenu boju pa u početku slika bolesti podsjeća na nedo-
statak željeza. Plojka se uvija prema licu. Slijedi gubitak turgora. Tada se na vršnom
dijelu korijena mogu zamijetiti nekroze koje se progresivno šire. Nakon toga za-
ražena biljka se suši. U patlidžana je sindrom sličan kao u paprike. Kod patlidža-
na listovi žute, nastaje zastoj u porastu i čitava biljka vene. Biljke zaražene prije
cvatnje ne donose cvjetove.
Zaštita. Opisana je kod rajčice.
Vi r u s n e b ol e s t i
U robnih proizvođača velike štete uzrokuju virusi. Premda ima mnogo viru-
sa, navedeni su samo oni koji u našem podneblju izazivaju najveće štete.
Vi rus mozai ka krastavaca
(Cucumber mosaic virus)
Si mptomi . Osnovni simptom na listovima je mozaik. Ostale promjene na
listovima ovisne su o osjetljivosti hibrida. Uz mozaik, koji može biti jače ili slabije
izražen, u nekih hibrida nastaju mjestimice nekroze na plojci. Listovi mogu biti
suženi i manji, osobito vršni listovi. Na stabljici se mogu pojaviti uzdužne nekro-
tične pjege. Cvjetovi često ostaju neoplodeni, a ako se oplode, plodovi su maleni
i deformirani. Zaražene biljke imaju žbunast izgled, preživljavaju, ali daju malo
loših plodova. Intenzivno gnojene i navodnjavane biljke mogu, unatoč zarazi,
imati bujan izgled, ali ne i prirod.
Zaštita. Opisana je kod rajčice. Postoje tolerantni hibridi Atlas, Gadir, Osir i dr.
Vi rus mozai ka l ucerne
(Alfalfa mosaic virus)
Si mptomi . Paprika zaražena tim
virusom reagira velikim, žutim ili žuć-
kastim, rjeđe bijelim pjegama na listu,
zbog čega je list šaren, katkada defor-
miran. Na plodovima, dok su zeleni, vi-
de se žućkaste linije. Plodovi su defor-
mirani. Virus se na paprici prenosi sje-
menom i izaziva znatne ekonomske šte-
te. Na patlidžanu se pojave svijetložute
šare na listovima.
SI. 156. Virus na paprici
(snimio B. Cvjetkovic)
Zaštita. Sjeme paprike mora se uzimati od garantirano zdravih biljaka. Virus
se prenosi lisnim ušima neperzistentno, pa je stoga potrebna prostorna izolacija
od izvora zaraze. Papriku treba saditi što dalje od polja lucerne, gdje se taj virus
najčešće održava.
Vi rus mozai ka raj či ce
(Tomato mosaic virus)
Si mptomi . Promjene na biljkama ovise o osjetljivosti sorte i soju virusa.
Najizraženiji je simptom zastoj u rastu, popraćen mozaikom na najgornjim listovi-
ma. Donji listovi žute najčešće duž glavnih žila, a zatim otpadaju. Plodovi su ma-
nji, deformirani. Neke se biljke osuše, a one koje prežive šok fazu oporavljaju se,
ali daju sitne i deformirane plodove.
Virus se prenosi sjemenom paprike i rajčice, i to pretežno površinski. Radni-
ci dodirom mogu prenijeti virus pri sadnji, zalijevanju, vezivanju i berbi.
Zaštita. Treba sijati certificirano sjeme. Sjeme rajčice i paprike može se
površinski dezinficirati potapanjem 10 minuta sjemena u 2-postotnu otopinu Na-
OH, ili potapanjem 2 sata u 20-postotnu otopinu trinatrijeva fosfata (Na^PO^.
Nakon tretiranja sjeme treba isprati u vodi i osušiti. Klijalište treba dezinficirati
vodenom parom. U područjima gdje je učestala zaraza treba sijati otporne hibri-
de. Otporni hibridi na ambalaži imaju oznake "TMV" ili Tm ili ToM. Otporni su
hibridi paprike Bianca, Planika i drugi. Zaražene biljke, čim se primijete simpto-
mi, treba ukloniti iz rasada i pikirališta. Za vrijeme rada s biljkama ne smije se
pušiti, jer se iz cigareta može prenijeti zaraza virusom. U tijeku rada s biljkama
(pinciranje, rezanje) treba više puta prati ruke i pribor u deterdžentu.
Bolesti krastavca, di nj e i lubenice
Bolesti u r azdobl j u ni canj a
U razdoblju klijanja i nicanja može nastati napad parazita iz tla. To su obično
polifagni paraziti (Pythium spp., Phytophthora spp., Sderotinia sderotiorum,
Rhizoctonia solani). Više Pythium vrsta napada klice, izazivajući palež. Obično
se to dogada kad nakon sjetve temperatura padne (oko 15 uz obilje vlage. U
takvim nepovoljnim uvjetima za klijanje i nicanje paraziti se lako naseljavaju,
uzrokujući prorijedenost usjeva. Vrste Pythium mogu izazvati i trulež korijenova
vrata nakon nicanja. Phytophthora cryptogea uzvoku]^ trulež korijena. Na korije-
nu tikvice parazitira Thieleviopsis basicola, uzrokujući truljenje kore korijena ne-
koliko centimetara ispod zemlje. Kao posljedica napada, nastaje zastoj u rastu.
Osim spomenutih patogena, Rhizoctonia solani čest je uzrok propadanja mla-
dih biljaka.
Zaštita. Sijati treba tretirano sjeme, a ako nije tretirano, treba ga tretirati s
TMTD. Ne smije se sijati preduboko, niti u hladno tlo, pogotovo ne hibride za
staklenički uzgoj. Treba paziti da se biljke ne zalijevaju prehladnom vodom. Pri
proizvodnji rasada u kockama od zemlje i treseta može se zalijevati fungicidima
ili kombinacijom fungicida (propamokarb) Previcur 607, Proplant + (karbenda-
zim*) Bavistin, Chromozim FL, Zino.
Venuča
Venuća mogu izazvati Fusarium vrste, od kojih najčešće dolaze F. oxyspo-
rum i F. solani, te Verticillium albo-atrum i V. dahliae.
Fusarium oxysporum
Pripada u važnije bolesti biljaka iz porodice tikava. To je tipičan parazit pro-
vodnih snopova. U te gljive jako je izražena specijalizacija po domaćinima, a unutar
formae speciales dijeli se na fiziološke rase. U nekim godinama zabilježene su
znatne štete u dolini Neretve i u zaleđu Zadra.
a) Fusarium oxysporum f. sp. melonis parazitira na dinjama (Cucumis
melo).
Osim nekih sojeva koji parazitiraju na lubenicama, ne napada druge Cucur-
bitaceae. Dinje mogu biti napadnute kroz čitavo razdoblje vegetacije. S obzirom
da parazitu odgovaraju niže temperature, bolest se obično javlja u prvom dijelu
vegetacije. Simptomi su najočitiji pri temperaturi između 18 i 22 i pri niskoj
relativnoj vlazi ispod 65 %. Prve promjene na biljkama očituju se u gubitku turgo-
ra na starijim listovima ili samo na sekundarnim vriježama. Ubrzo se gubitak tur-
gora javlja na cijeloj biljci koja se uskoro osuši. Simptomi se jače manifestiraju za
topla vremena. Na poprečnom presjeku kroz stabljiku primjećuju se potamnjeli
provodni snopovi u obliku kruga ili polukruga. Neposredno pred venuče mijenja
se boja na stabljici i javlja ljepljiv iscjedak. Osnovica stabljike postaje smeđa i
lomljiva, a korijenje trune. U pazušcima vriježa i prizemnom dijelu stabljike for-
mira se micelij bijele do bijeloružičaste boje.
Biol ogij a. Parazit može živjeti kao saprofit na biljnim ostacima drugih domaćina
koji dolaze u plodoredu. Gljiva na zaraženim dijelovima stvara obilje konidija, a u tlu i
hlamidospora. U obliku hlamidospora parazit preživljava više godina. Hlamidospore kli-
jaju u micelij i makro-konidije, koje obave infekciju. Nedostatak vlage u tlu pogoduje
umnažanje patogena i pojavu simptoma. Parazitu pogoduju pjeskovita lagana tla, blago
kisela (pH 5-5,5) te gnojidba dušikom, osobito amonijakalnim oblikom.
b) F. oxysporum f. sp. niveum parazitira na lubenici (Citrullus lanatus),
ali ne parazitira na dinji (Cucumis melo). Na lubenici uzrokuje propadanje mla-
dih biljaka, nekrozu korijena, žučenje listova, zastoj u rastu i brzo propadanje
odraslih biljaka. Na korijenu nastaju nekrotične zone tamnosmede boje, stvaraju
se gumozne tvari i tiloza u provodnim snopovima. U odraslih biljaka simptomi se
mogu pojaviti na jednom dijelu vriježe, a drugi je dio prividno zdrav. Simptomi su
najizražajniji pri temperaturi između 20 i 30 U takvim uvjetima biljke se osuše
8-10 dana nakon pojave prvih simptoma. Na presjeku stabljike vidi se prstenasto
posmedenje. Prenosi se tlom i sjemenom, premda je postotak zaraza na sjemenu
nizak.
Biol ogij a. Gljiva se održava na zaraženim biljnim ostacima, a nakon njihova raspa-
danja dospijeva u tlo. U tlu može preživjeti više od 10 godina. Proklijale hlamidospore,
mikro i makrokonidije iz tla, mogu biti izvor primarnih infekcija. Infekcija nastaje na me-
ristemskom vrhu korijena, kroz pukotine na korijenu nastale pri rastu sekundarnih kor-
jenčića ili kroz rane nastale od mehaničkih ozljeda korijena. Infekcije mogu nastati već
pri temperaturi između 16 i 18 °C, ali optimalna je temperatura za infekciju 27 °C. Već pri
30 infekcije su slabije, a kada se temperature popnu na 33 infekcije se na ostvaruju.
Opisano je više fizioloških rasa, i to: 0, 1, 2 i 1/2. Posljednja fiziološka rasa podijeljena je
u dvije podgrupe 1/2 W - (wilt), koja uzrokuje venuće i 1/2 Y (yellow) koja izaziva žuče-
nje i klorozu listova. S obzirom da se ta biljna vrsta obilno zalijeva, voda je najčešći vektor
tog parazita.
c) F. oxysporum f. sp. cucumerinum parazitira na krastavcu. Padavica
mladih biljaka može se pojaviti pri temperaturi da između 18 i 20 premda je
bilo slučajeva propadanja biljaka i pri nicanju. U odraslih biljaka vene jedna pa
druga vriježa, a zatim u samo 2-5 dana propada čitava biljka. Na presjeku stablji-
ke i korijena mogu se vidjeti smeđe zone.
Bi ol ogi j a. Parazit preživljava u obliku hlamidospora ili kao saprofit na biljnim osta-
cima i drugom organskom supstratu. Prenosi se sjemenom, ali parazit može preživjeti u
sjemenu najviše do 1 godine, pa taj način prijenosa ima mali utjecaj na epidemiologiju
bolesti. Zanimljivo je napomenuti da izolati iz krastavca ne mogu izazvati venuće tikve
(Cucurbita pepo, C. maxima i C. mixa).
Verticillium dahliae, Verticillium albo-atrum
Si mptomi . Krastavac i dinja mogu biti napadnuti od Verticillium vrsta. Li-
stovi zaraženih biljaka žute od baze prema vrhu, gube turgor, a zatim se suši cijela
biljka. Na poprečnom presjeku kroz stabljiku vide se potamnjenja u zoni provod-
nih snopova. Za razliku od venuča, koje uzrokuje Fusarium oxysporum, od ovog
parazita ne pojavljuje se ljepljivi iscjedak na zaraženoj stabljici.
Zaštita. Nakon pojave simptoma venuča, zaražene biljke ne mogu se spasiti,
stoga je potrebno provoditi sve preventivne mogućnosti zaštite. Preporučuje se:
a) Izbjegavati sjetvu i sadnju na površinama na kojima je postojala bolest.
b) Pri uzgoju u zaštićenim prostorima dezinficirati do, a pri uzgoju na otvore-
nom polju uvesti dugogodišnji plodored.
b) Sijati manje osjetljive hibride ili sorte. Na F. oxysporum relativno je otpor-
na lubenica Royal Flash, Crimson Sweet i dinja Hombre. Lubenica Paladin otpor-
na je na F. solani
c) Cijepiti dinje ili ostale vrste na rezistentne sorte dinje odnosno na vrste
Cucurbita ficifolia (za F. solani) i Benincasa cerifera radi obrane od F. oxyspo-
rum. Cijepljenjem na vrstu B. cerifera postiže se manja osjetljivost i na neke dru-
ge parazite iz da, na pr. Verticillium spp., Phomopsis sclerotioides.
Trul ež kori j ena
(Phomopsis sclerotioides)
Si mptomi . Bolest se češće javlja u zaštićenim prostorima. Rast biljke žbuna-
st je, formiraju se manji listovi i biljka vene neposredno pred plodonošenje ili u
razdoblju donošenja prvih plodova. Na glavnom korijenu i hipokotilu nastaju
prstenaste svjedosmede nekroze, nakon čega propada sekundarno korijenje U
napretku bolesti nastaje trulež parenhima, a ostaju samo provodni snopovi na
kojima se vide crni mikrosklerociji. Zaraza na korijenu jača je pri temperaturama
da nižim od 20 °C.
Zaštita. Opisana je kod venuča.
Bi j el a trul ež
(Sclerotinia sclerotiorum)
Si mptomi . Parazitira na svim vrstama iz porodice tikava, uzrokujući ugiba-
nje cijele biljke ili pojedinih vriježa. Najčešća je pri uzgoju u zaštićenom prostoru.
U uzdužnom presjeku kroz stabljiku vidi se da je u njezinoj unutrašnjosti nastao
snježno bijeli micelij s malim crnim skle-
rocijima. Mogu biti napadnuti i plodovi
koji se nalaze u zemlji. Međutim, pri
uzgoju u zaštićenom prostoai napadnuti
su i plodovi koji su udaljeni od tla. In-
fekcija nastaje preko zaostalih osušenih
latica. Katkada su zaraženi mladi plodo-
vi koji dodiruju listove ili stabljike. Na
plodovima nastaju, uz bijeli micelij, crni
sklerociji.
Osim truleži koju izaziva S. sclero-
tiorum, slične promjene na plodovima
može izazvati i Botrytis cinerea. Simpto-
mi se javljaju najprije na cvjetovima, oda-
kle se parazit naseljava na plod, uzro-
kujući trulež, uz pojavu sivog maska na
njima.
Bi ol ogi j a. Opisana je kod salate.
Zaštita. Zaštita stabljike i korijena
opisana je kod rajčice. Zaraza na plo-
dovima može se znatno reducirati sma-
njenjem relativne vlage zraka. Zaštitu
plodova treba početi u vrijeme prvog
precvjetavnja. To vrijedi za oba spome-
nuta parazita. Od fungicida mogu se primijeniti Ronilan FL, Ronilan DF (vinklo-
zolin) ili (iprodion*) Kidan, Lupo,
Crna pj egavost lista i trul ež stabl j i ke
(Didymella hjyoniae)
Gljiva parazitira na krastavcima, dinjama i lubenici.U nas se javlja sporadič-
no, ne pričinjajući veće štete.
Si mptomi . Biljke mogu biti zaražene od nicanja pa do kraja vegetacije. Na
tek izniklim biljkama iz zaraženog sjemena, na stabljici nastaju crne pjege. Ako
pjege obuhvate veći dio stabljike, biljka ugiba. Slične pjege mogu nastati i na
kotiledonima. Mladi listovi lubenice i dinje vrlo su osjetljivi, a u krastavca i tikvica
otporniji su pa se simptomi javljaju na njima u drugom dijelu vegetacije. Na lišću
nastaju krupne okrugle pjege ovalna oblika. Unutar pjega formiraju se male crne
nakupine koje su plodna tijela (piknide), a odgovaraju konidijskom stadiju Pho-
ma (syn. Ascochytd) cucumis. Na peteljkama listova i vriježama mogu također
nastati tamnosive izdužene pjege. Ako se takve pjege jave na osnovi glavnih vri-
ježa, nastaje venuće. Mogu biti napadnuti tek zametnuti, plodovi a i plodovi pred
berbu. Pjege na plodovima na početku su zelenožute i zonirane. One se postup-
Sl. 157. Bijela trulež na plodu krastavca
(snimio B. Cvjetković)
no šire i postaju crne boje, koja potječe od brojnih plodnih tijela. Ako zaraza
počinje od vrha ploda, vrh počinje trunuti, a čitav se plod smežura. Na starijim
pjegama, koje su nastale na plodovima i vriježama, javlja se sluzasta tekućina u
obliku kapljica, koja postaje ljepljiva i gumaste konzistencije.
Bi ol ogi j a. Zaraženo sjeme važan je izvor zaraze. Osim sjemenom, primarne infekci-
je nastaju iz pseudotecija koji se formiraju na zaraženim biljnim dijelovima. Sigurno je da
i piknidi i hlamidospore imaju ulogu u prenošenju parazita. Optimalne su temperature za
infekcije 20 °C za dinju, a 24-25 za lubenicu. Za realizaciju infekcija odlučna je vlaga.
List mora biti vlažan barem 1 sat da bi nastala infekcija. Vlaga je potrebna i za daljnje
širenje lezije. Parazit penetrira kroz kutikulu. Infekcija ploda nastaje kroz oštećenja ili na
mjestu ožiljka od lapova. Na plodovima se razvija trulež već treći dan nakon infekcije.
Visoka relativna vlaga zraka je odlučna za infekciju i širenje lezije.
Zaštita. Sjeme je izvor zaraze, pa treba sijati zdravo sjeme. Tretiranje sjeme-
na obavezatna je mjera. Uvođenjem plodoreda i sterilizacijom tla u zaštićenom
prostoru smanjuje se mogućnost zaraze. U zaštićenim prostorima provjetrava-
njem treba snižavati relativnu vlagu zraka. Kad se u stakleniku biljke presade i
dosegnu 50 cm visine, potrebno je početi zaštitu, fungicidima (karbendazim*)
Bavistin, Chromozim, Zino ili (triforin*) Saprol.
Pl amenj ača
(Pseudoperonospora cubensis)
Gljiva parazitira na samoniklim i kultiviranim vrstama iz porodice tikava. Naj-
veće štete nastaju na krastavcu kornišonu, zatim na salatnom krastavcu, pa na
dinji, a druge su vrste manje osjedjive. U zaštićenim prostorima bolest se javlja u
jačem intenzitetu.
Si mptomi . Bolest se na krastavcima najčešće javlja pred formiranje pi-vih
plodova. Pjege na listovima krastavaca
u početku su okrugle, zelenkasto svije-
de, dajući mozaičan izgled čitavom li-
stu. One se postupno povećavaju, po-
staju uglate, jer su okružene žilama li-
sta. U dinja pjege su ovalna oblika. Veli-
čina pjege varira od 1-15 mm. Na listo-
vima koji imaju svjedo zelene pjege, na
naličju lista nastaje jedva primjedjiv tam-
nosivi mašak, koji potječe od sporangi-
ofora i sporangija. U nastavku bolesti
broj se pjega povećava, a stare pjege po-
staju žutosmede. Zaraženi dio se lista su-
ši. Osušene zone lako se lome te su na-
padnuti listovi iskidani. Takvi se listovi si. 158. Plamenjača krastavca (snimio B.
suše, a biljka na vrhu vriježe stvara novi Cvjetković)
list koji ponovo biva zaražen. Zbog oštećenja listova asimilacijska je površina
manja, pa plodovi ostaju manji i deformirani. Slične simptome na listovima može
izazvati bakterija Pseudomonas syringae pv. lachrymans, a razlike u simptomi-
ma vidljive su u tablici.
Tablica 17. Razlike u si mpt omi ma i zmeđu gl j i ve P. cubensis i bakteri j e P.
syringae pv. lachrymans na krastavcima
Napadnuti
organ
P. cubensis P, syringae pv. lachrymans
List
u početku mozaičan, poligonalne
pjege - na naličju tamno sivi
mašak, napadnute zone
ne ispadaju s lista
nije mozaičan, uglate poligonalne
pjege - na naličju eksudat,
napadnute zone ispadaju
s lista - list perforiran
Peteljka
lista,
vriježe
nema simptoma
izdužene svijetlosmede pjege na
peteljci i vriježi; peteljka se uvija i
suši; prisutan eksudat jantarne boje
Plod nema simptoma
često su zaraženi i plodovi,
eksudat svijetlomžičaste boje
Bi ol ogi j a. U tkivii krastavca gljiva stvara oospore, ali njihova uloga u epidemiologiji
bolesti nije potpuno razjašnjena. Unutar staklenika i u njegovu okolišu gljiva se održava
od jedne do daige sjetve na preostalim krastavcima i korovima iz porodice tikava. Zračne
struje mogu donijeti sporangije s većih udaljenosti, a vjetar je uz kišu najčešći vektor i u
sekundarnih infekcija. U zaštićenim prostorima orošavanje ima važnu ulogu u širenju
parazita. Infekcije nastaju između 16 i 22 a hifa gljive ulazi kroz puči u list. Konidije
mogu izdržati nekoliko dana pri 37,5 Poznata je fiziološka specijalizacija te je poznato
5 patotipova gljive koji su specifični za pojedine vrste porodice tikvenjača. Iz tablice se
može vidjeti da su svih 5 patotipova kompatibilni krastavcem, lubenice su kompatibilne
samo s patotipom 4 i 5, a tikve s patotipom 5. To nam razjašnjava zašto se bolest najčešće
javlja na krastavcima.
Interakcija domaći na i patoti pova gl j i ve P. cubensis
Domaćin
Patotip
Domaćin
1 2 3 4 5
Cucumis melo var. reticularis
+ + + + +
Cucumis melo var. conomon
+ + + + +
Cucumis melo var acidulus
- - .
+ + +
Citrulus lanatus
- -
-
+ +
Cucurbita spp.
-
- -
-
+
+ = visoka kompatibilnost; - = nema ili vrio slaba izražena kompatibilnost
286
Prognoza. Primarne zaraze u kontinentalnom dijelu Hrvatske na otvore-
nom se javljaju najčešće u lipnju. Infekcija nastaje kad vladaju temperature izme-
đu 16 i 22 a lišće je vlažno (98-100 % RV) pet ili više sati. Infekcije mogu nastati
pri nižim temperaturama, ali u tom se slučaju razdoblje vlaženja produžava. Be-
dlanova inkubacijska krivulja pokazuje koliko će trajati inkubacija kod odrede-
nih temperature.
Bedl anova i nkubaci j ska kri vul j a
Temperatura, °C 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22
23
24 25 26 27 28 29 30
Inkubacija, dana 10 8 7 6 4 4 4
3 3
2 2
2
2
2
3
4 5 6
Zaštita. Sjetvu treba obaviti na parcelama na kojima prošle godine nisu ra-
sle biljke iz porodice Cucurbitacea. Sijati treba relativno otporne hibride. Prema
našem iskustvu relativno su otporni hibridi kornišona: Poseidon, Potomac,
Quest, Bounty. Prema izvorima iz literature Spokane, Spanda i Springer također
su relativno rezistentni. Ako nema prognozne službe, zaštitu treba početi kada
biljke razviju 3 - 4 lista.
Protiv ovog parazita registrirani su brojni fungicidi a prikazani su u tablici
"Fungicidi za zaštitu tikvenjača registrirani u Hruatskoj'\ na kraju poglavlja o
bolestima krastavaca. Kada počne berba, ako je potrebna zaštita, treba primijeniti
fungicide s najkraćom karencom. Interval između dva prskanja sistemičnim
fungicidima, ne smiju biti dulji od 8-10 dana, a za fungicide s površinskim dje-
lovanjem, treba biti mnogo kraći. Za prskanje sistemičnim fungicidima treba
600 1, a za prskanje fungicidima s površinskim djelovanjem do 900 1 škropiva
po hektaru. Treba prskati naličje lišća, jer infekcija nastaje kroz pući na donjoj
strani lista.
Pepel ni ca
(Erysiphe cicboracearum i Spbaerotbeca fuliginea)
Oba su uzročnika pepelnice
prisutna u nas, ali E. cicboracea-
rum pojavljuje se češće pri uzgo-
ja u zaštićenom prostoru.
Si mpt omi . Kao i mnoge
gljive iz te skupine, izazivaju pe-
peljaste prevlake na napadnutim
organima. Obično su napadnuti
listovi. Katkada mogu biti napad-
nuti i vriježa i kotiledonski -listo-
vi. Pepeljaste prevlake javljaju se
na licu plojke,a zahvaćaju njezin
veći ili manji dio. Pri jakim zara-
Sl. 159. Pepelnica na krastavcima
(snimio B: Cvjetković)
zama, naročito u stakleniku, može biti zaraženo lice i naličje lista. Prevlaka na
listovima sivkasta je kad je uzrok pepelnice S.fuliginea, a brašnasto je bijele boje
ako je bolest uzrokovala gljiva E. cichoracearum.]2iko zaraženo lišće žuti, nekro-
tizira i suši se. Krastavac je pri uzgoju u zaštićenom prostoru, zbog povoljne vlage
i temperature, redovito napadnut i to mnogo ranije nego pri uzgoju na otvore-
nom. U polju pepelnica na krastavcima, dinjama i tikvama obično dolazi u drugoj
polovici vegetacije.
Bi ol ogi j a. Obje vrste stvaraju dosta rijetko plodna tijela (kleistotecij) na krastavci-
ma, ali stvaraju ih na drugim domaćinima iz spontane flore. Osim kleistotecija i konidije
mogu biti izvor zaraze. Askospore ili konidije vjetar donosi do domaćina. Konidije mogu
ostati 7-8 dana klijave na tlu, dijelovima staklenika ili plastenika, te oko zaštićenih prosto-
ra i na korovima. Sve su to mogući izvori novih infekcija. Razvijaju se i pri niskoj relativnoj
vlazi od 20 % na više, ali najviše im odgovara relativna vlaga između 65 i 85 %. Tek vrlo
visoke temperature, više od 32 ograničavaju razvoj konidija. U S.fuligineaepostoje tri
fiziološke rase.
Zaštita. Danas postoji nekoliko relativno rezistentnih hibrida krastavaca
(Adam, Amour, Kendo, Markermore, Vasstar i dr.) i dinja (Magnum, Saticoy), pa
tu mogućnost zaštite treba maksimalno iskoristiti, posebno u uzgoju u zaštiće-
nom prostoru. Kemijska zaštita ostvaruje se primjenom fungicida koji su prikaza-
ni u tablici 'Fungicidi za zaštitu tikvenjača registrirani u Hrvatskoj", na kraju
poglavlja o bolestima krastavaca. Pri primjeni sredstava na osnovi sumpora treba
biti oprezan, jer pri višim temperaturama, pogotovo u zaštićenim prostorima, mogu
izazvati ožegotine.
Ant raknoza
(Colletotrichum orbiculare, syn. C. lagenarium)
Antraknoza se javlja na krastavcima, dinji, lubenici, a rjeđe na tikvama. Sa-
monikle biljke iz porodice tikvenjača također mogu biti zaražene.
Si mptomi . Bolest se mani-
festira na svim nadzemnim dije-
lovima. Na listovima nastaju pje-
ge okmgla ili ovalna oblika, jedan
ili više centimetara u promjeru.
Pjege su blijedozelene, zatim sre-
dište pjega poprima ružičastu bo-
ju. Unutar pjega za vlažna vreme-
na nastaju brojna plodna tijela
(acervuli), koja su poredana u
koncentričnim krugovima. Pjege
s vremenom postaju veće, spaja-
81. 160. Antraknoza na lubenici
(prema Holliday&Moulder)
ju se, središte se pjega suši. Lezije na vriježama udubljene su, svijedosmeđe, du-
goljasta oblika. Ako je pjega na vriježi velika, suši se gornji dio vriježe. Najveće su
štete na plodovima. Pjege na mladim plodovima uzrokuje njihovu deformaciju ili
otpadanje. Na plodovima koji su dostigli gotovo normalnu veličinu nastaju pjege
raznih veličina. Kao i na listovima, na njima također nastaju plodna tijela, nakon
čega se mijenja boja od ružičaste u crvenkastosmedu. Gljiva prožima unutrašnjo-
st plodova sve do sjemenki, pa plodovi gube tržnu vrijednost. Na takve plodove
naseljavaju se saprofitski mikroorganizmi, koji uzrokuju trulež. U tikava zaraženi
su samo mladi listovi. Čini se da su tikve otporne nakon što razviju 5-6 listova.
Dinje i lubenice mnogo su osjetljivije.
Biol ogij a. Parazit se prenosi sjemenom i zaraženim biljnim ostacima u obliku mice-
lija. Na biljnim ostacima može preživljavati 4-5 godina. Nakon sjetve nove kukure, spore
donesene vjetrom, kišom i insektima, inficiraju novo izrasle biljke. Da bi se ostvarila in-
fekcija, biljni organi trebaju biti vlažni 24 sata, pri temperaturi između 19 i 24 °C. U tom
slučaju inkubacija je najkraća i traje 6-7 dana.
Zaštita. Veliki broj hibrida krastavaca i lubenica relativno je otporan na tog
parazita. Relativno otporni krastavci jesu: Adam, Alibi, Asterix, Carolina, Passan-
dra i dr., a otporne lubenice jesu: Charleston Grey, Crimson sweet. Royal sweet. S
obzirom da se parazit prenosi sjemenom, potrebno je sjeme tretirati s TMTD.
Uvođenjem plocioreda smanjujemo infektivni potencijal. Od fungicida u drugim
zemljama primjenjuju se: Dithane M-45 (mankozeb*) i Saprol N (triforin*)
Krastavost pl odova
(Cladosporium cucumerinum)
Nekad je to bila učestala bolest na dinjama, krastavcima, tikvama i izazivala
je veće štete. Sjetvom manje osjetljivih hibrida i zaštitom protiv drugih bolesti
javlja se rjeđe.
Simptomi. Bolest se manifestira na svim nadzemnim dijelovima biljke. Na
listovima nastaju brojne vodenaste pjege, koje ubrzo postaju sive, uglate i na koncu
nekrotiziraju, nakon čega nekrotizirani dio ispada. Plodovi su najosjetljiviji odmah
nakon oplodnje. Na njima se stvaraju male sive udubljene pjege, često prekrivene
gumoznim iscjetkom. Za vlažnog vremena pjege se šire, a na njima se javlja zelen-
kastocrna baršunasta prevlaka. Ako je zaraza plodova nastala rano, neposredno
nakon oplodnje, plodovi se obično smežuraju i propadaju ili vršni dio ostaje tanji.
Ispod lezija tkivo trune, zahvaćajući zonu sve do sjemenki. Na zaraženim vriježa-
ma također nastaju pjege. U dinje može odumrijeti vegetacijski vrh.
Bi ol ogi j a. Primarni izvor zaraze može biti zaraženo sjeme. Mali postotak zaraženog
sjemena može biti izvor jake zaraze. Parazit preživljava vrijeme kad nema domaćina u
obliku micelija i konidija na zaraženim biljnim ostacima ili živi kao saprofit u tlu. Konidije
u vlažnoj atmosferi mogu preživjeti dugo razdoblje bez domaćina. Nakon infekcije bilja-
ka, vrlo brzo na napadnutim organima nastaje veliki broj konidija koje uzrokuju sekun-
darne zaraze. Da bi se ostvarila zaraza, biljni organi trebaju biti vlažni barem 8-10 sati, ako
je temperatura oko 21 °C. Inkubacija traje 3-8 dana.
Zaštita. Sijati treba zdravo sjeme. Tretiranje sjemena tiramom pruža dobru
zaštitu od prenošenja parazita. Nadalje, treba se pridržavati plodoreda. Postoje
relativno otporni hibridi krastavaca (Blitz, Calypso Dinero Jazzer, Pontia, Kendo,
Vasstar i drugi). Tretiranje treba početi čim se primijete prve pjege na lišću. Djelo-
tvorni su fungicidi na osnovi mankozeba*.
Uglata pj egavost lista
(Pseudomonas syringae pv. lachrymans)
Si mptomi . Znaci bolesti mogu se javiti na tek izniklim biljkama. To se najče-
šće dogada kada se sije zaraženo sjeme. Na njihovim kotiledonima nastaju vode-
naste okruglaste pjege koje postaju veće, poprimajući nepravilan oblik. Na listo-
vima nastaju pjege omeđene žilama lista, zbog čega poprimaju uglat oblik. Pjege
su u početku vodenaste, a vremenom po-
staju svijetlosmede. Zaraženi dijelovi ispa-
daju pa list ostaje perforiran. Zaraza s li-
stova prelazi i na peteljku. Na peteljci na-
staju duguljaste svijetlosmede pjege, ona
se kovrča i suši. Gotovo identični simpto-
mi nastaju na vriježi. Zaraženi mladi plo-
dovi žute, smežuraju se i otpadaju. Na sta-
rijim plodovima nastaju sitne uljene pjege
kružnog oblika. Na tom mjestu izlazi bak-
terijski iscjedak prljavo bijele do jantarne
bolje. Kora na mjestu pjega puca.
Si. 161. Uglata pjegavost Usta krastavca
(snimio B. Cvjetković)
Bi ol ogi j a. Parazit se prenosi sjemenom, koje može biti izvor primarnih zaraza. Bak-
terija preživljava u tlu i biljnim ostacima. U suhom zaraženom lišću zadržava vitalnost
dvije i pol godine. Kiše, umjetne kiše i insekti prenošenjem eksudata (iscjetka) pridonose
širenju parazita tijekom vegetacije. Do infekcija dolazi za vlažnog vremena kroz puči,
hidatode ili oštećenja na biljci.
Zaštita. Sijati treba zdravo sjeme. Na području gdje se bolest javi treba uvesti
plodored. Postoje rezistentni kultivari krastavca. Fungicidima na osnovi bakra
postiže se djelomična zaštita. U pokusima je odredeno djelovanje pokazao aci-
benzolar-S-metil ester*.
Vi rus mozai ka krastavca
(Cucumber mosaic virus)
Osim na krastavce, lubenice, dinje
i razne vrste tikava, virus dolazi na velik
broj povrtnih kultura i spontane flore.
Najčešće su zaražene tikvice, a rjeđe kra-
stavci i lubenice.
Si mptomi . Na listovima krastava-
SL 162. Virus mozaika krastavca ca, dinje i tikvice nastaje mozaik. Ovi-
(snimio B. Cvjetković) sno o soju, mogu se skratiti internodiji.
Tablica 18. Fung i c i d i za zašt i t u t i kv e nj a č a r e gi s t r i r ani u Hr v at s koj
Fungicid
i djelatna tvar (%)
Doza
(kg, l/ha)
ili
Koncen-
tracija
(%)
P
l
a
m
e
n
j
a
č
a

P
s
e
u
d
o
p
e
r
o
n
o
s
p
o
m

c
u
b
e
n
s
i
s

P
e
p
e
l
n
i
c
a

S
p
h
a
e
r
o
t
h
e
c
a
f
u
l
i
g
i
n
e
a

E
f
j
s
i
p
h
e

c
i
c
h
o
m
c
e
a
n
i
m

S
i
v
a

p
l
i
j
e
s
a
n

B
o
t
i
y
t
i
s

c
i
n
e
r
e
a

Kultura i karenca
u danima
Acrobat MZ (mankozeb 60,
dimetomorf 9) 2 +
Samo salatni
krastavac 14
Aliette, Aliette flash, Avi, Topic
(fosetil-Al 80) 0,25-0,37%
+
Krastavac 4, bundeva,
lubenica, dinja 21
Anvil 5 SC, Konzul
(heksakonazol 50 g/l) 0,3-0,5%
_
+
_
Krastavci, tikve, dinje,
lubenice 7
Baycor WP 25 (bitertanol 25) • 0,2% -
+
- Krastavac 14, lubenica
OVP (do cvatnje)
Bayfidan DC 250 (triadimenol 250 g/l) 0,5- 1 % -
+
- Krastavac 7
Bayleton specijal WP 5 (triadimefon 5) 0,3-0,6 -
+
- Krastavac 7
Fungicidi na osnovi bakra 0,1-0,4% +
- - Tikve i lubenice 28,
OVP krastavci (do cvatnje)
Fungicidi na osnovi sumpora
(sumpor 80) 0,3-0,4% +
Krastavci 7
Galben - M (mankozeb 64, benalaksil 8) 0,4-0,6%
+
- - Salatni krastavci 14
Karathane EC (dinokap 360 g/l) 0,03-0,04% -
+
- OVP krastavci (do cvatnje)
Karathane (dinokap 18,2) 0,06-0,09% -
+
- OVP krastavci (do cvatnje)
Previcur 607 SL, Proplant
(propamokarb 605 g/l) 0,15
+
Krastavci 14
Quadris (azoksistrobin 250 g/l) 0,075-0,1 % + +
- Krastavci 3
Ridomil MZ 72WP, Metaxyl
MZ 72 WP, Matador, Planet 72 WP,
Eucritt (mankozeb 64, metalaksil 8)
0,25 %
+ - -
Salatni krastavci 7,
za kiseljenje OVP
(do početka cvatnje)
Ronilan DF, FL (vinklozolin 50) 1-2 - -
+
Salatni krastavci 7
Rubigan EC (fenarimol 120 g/l)
0,02-0,03%
-
+
- Krastavac, lubenice,
dinje, tikve 7
Sabithane EC (dinokap 325,
miklobutanil 75 g/l)
0,045 % -
+
- OVP krastavci, lubenice
i tikve (do pn^e cvatnje)
Sandofan M- 8 (mankozeb 56,
oksadiksil 8) 2-2,5
+
Salatni krastavac 14
Systhane 12 E (miklobutanil 125 g/l) 0,04% -
+
- Krastavci 14
+ =
= suzbija zarazu, - = nije registriran za tu namjenu
reducirati veličina plojke ili zastati rast čitave biljke. Cvjetovi mogu pokazivati
nepravilnosti u rastu. Patološke promjene na listovima i plodovima ovise o sorti
odnosno hibridu te stadiju biljke u kojem je nastala infekcija. Na plodovima kra-
stavca može se pojaviti žutozeleni mozaik, katkada popraćen bradavičastim izra-
slinama. Na lubenici nastaju klorotične šare na listovima, unutar kojih se tkivo
suši. Na tikvama i tikvicama nastaje mozaik na listovima.
Biologija. Opisana je kod rajčice
Zaštita. Sigurna zaštita može se postići jedino sjetvom relativno rezisten-
tnih hibrida. Gen rezistentnosti ugrađen je u mnoge selekcije krastavaca, dinja i
tikvica. Otporni su hibridi krastavaca: Adam, Amour, Dinero, Jazzer, Kendo,
Pontia, Tornac, Vasstar i drugi. Uništavanjem korova, domaćina ovog virusa, u
usjevu i oko njega, smanjuje se izvor infekcije. Suzbijanjem lisnih ušiju primje-
nom insekticida, mineralnih ulja* smanjuje se širenje virusa. U pokusima je po-
kazao djelovanje acibenzolar-S-metil ester* kao induktor sistemično aktivirane
rezistentnosti.
Suzbijanje korova
POMOCNICE - SOLANACEAE
Pojam "plodovito povrće" u našoj zemlji obuhvaća obično tri vrio važne
biljne vrste iz porodice pomoćnica. To su rajčica, paprika i patlidžan. Istoj poro-
dici pripada i krumpir, vdo važna povrtna kultura, ali istovremeno krmna i indu-
strijska kultura. Mogućnosti suzbijanja korova u krumpiru prikazane su u odvoje-
nom poglavlju.
Izbor selektivnih herbicida za suzbijanje korova u plodovitom povrću vrlo je
ograničen. Tek je nekoliko herbicida registrirano za primjenu u rajčici i paprici, a
mogućnosti su suzbijanja korova u patlidžanu gotovo neznatne. Većina danas
priznatih herbicida u plodovitom povrću selektivni su samo ako ih primjenjuje-
mo prije sadnje prijesadnica. Budući da se industrijska proizvodnja rečenih kul-
tura uglavnom zasniva na proizvodnji izravnom sjetvom u polju (osim patlidža-
na), time je ionako ograničena ponuda herbicida još više sužena.
Zbog svega navedenoga borba protiv korova pri uzgoju plodovitih pov-
rtnih kultura zahtijeva kompleksniji pristup. Uz primjenu herbicida uveliko se
primjenjuju i druge nekemijske (kukuralne, mehaničke i biološke) mjere, koje
općenito u uzgoju svih povrtnih kultura imaju veliku važnost (vidi općenito o
suzbijanju korova u povrću). U tekstu koji slijedi nastojat ćemo prikazati moguć-
nosti kemijskog suzbijanja korova u plodovitom povrću u Hrvatskoj. One zbog
uskog izbora herbicida nisu velike. Upravo zbog toga uz vlastite spoznaje prika-
zat čemo iskustva stručnjaka iz drugih zemalja, važnijih proizvođača tih povrtnih
kultura. Stoga nije na odmet upozoriti čitatelja da će u tekstu uz sredstva koja
imaju dozvolu za primjenu u Hrvatskoj, biti prikazana i neka sredstva koja u nas
nisu registrirana. Također, neka sredstva registrirana u Hrvatskoj za jednu od
plodovitih povrtnih kultura u drugim zemljama imaju dozvolu za primjenu u toj
i/ili nekoj drugoj plodovitoj kulturi. U tekstu će uvijek biti naznačeno koja sred-
stva i koji načini primjene imaju odnosno nemaju dozvolu za primjenu u našoj
zemlji.
Prije no što detaljno izložimo mogućnosti primjene selektivnih herbicida u
pojedinim kulturama, prikazat ćemo neke mjere i zahvate koje se odnose na uzgoj
svih povrtnih kultura izravnom sjetvom sjemena u polju (moguće ih je primijeniti
i pri uzgoju iz prijesadnica). Te mjere imaju veliku važnost upravo zato što nema-
mo velik izbor u kemijskim mjerama suzbijanja korova.
Tako se prije izravne sjetve predlaže potpuno pripremiti tlo za sjetvu barem
2-3 tjedna prije optimalnog roka sjetve ("slijepa sjetva"). Ranijom pripremom omo-
gućuje se sitnosjemenskim korovima da do sjetve proklijaju i većim dijelom iznik-
nu. Sjetvu kulture potrebno je obaviti vrlo pažljivo, odnosno nastojati sijačicom
"probuditi" što je moguće manje novih sjemenki korova.
Neposredno pred nicanje kulture iznikli korovi mogu se suzbiti spaljivanjem
plamenom ili primjenom totalnih nerezidualnih herbicida. Spaljivanje korova pla-
menom obavlja se posebno konstruiranim uređajima koji tekućim propanom ili
sličnim plinom spale iznikle korove. U našoj zemlji tek se obavljaju pokusi te se
to u praksi još ne primjenjuje. Od totalnih herbicida primjenjuju se pripravci na
osnovi glifosata, sulfosata, glufosinata i dikvata. Jednako dobre učinke postiže i
pripravak na osnovi parakvata, no budući da je zbog toksičnosti (opasnosti) u
našoj zemlji svrstan u prvu skupinu otrova, ne nalazi se u slobodnoj prodaji te
tako i nije dostupan svakom poljoprivrednom proizvođaču. Stoga ga više neće-
mo ni opisivati.
Na osnovi glifosata u Hrvatskoj je registriran znatan broj pripravaka (CIDO-
KOR, HERKULES 480, HERBOKOR, GLYPHOGAN 480, ROUNDUP BIACTIVE,
DOMINATOR, BOOM EFECT, CINIC, MENTHOR). Pripravci na osnovi glifosata
primjenjuju se neposredno pred nicanje kulture. Na taj način omogućuje se da do
vremena tretiranja ponikne što veći broj korova. Protiv jednogodišnjih korova
primjenjuje se u količini od 3-4 l/ha (ovisno o količini vode u kojoj se primjenju-
ju). Za suzbijanje višegodišnjih korova potrebno je primijeniti više dozacije (ovi-
sno o vrsti korova i količini vode). Dodatkom kvalitetnog okvašivača ili 5 l/ha
amonijeva sulfata poboljšava im se učinak. No valja napomenuti da sjetvu sitno-
sjemenskih kultura nije uopće uputno obavljati u poljima zakorovljenim višego-
dišnjim korovima. Takve je korove potrebno suzbiti primjenom učinkovitih her-
bicida u godinama koje prethode uzgoju povrtnih kultura. Upravo opisana pri-
mjena herbicida može klijancima kulture, dođu li u direktan dodir s herbicidom,
nanijeti štetu. Stoga posebnu pažnju treba pridati nicanju kulture te pomno odre-
diti vrijeme primjene herbicida. Obično se preporučuje primjena herbicida kad
iznikne 1 % biljaka. Sve rečeno za taj način primjene vrijedi i za herbicid sulfosat
(TOUCH- DOWN 4- LC), koji postiže jednako dobre učinke kao i pripravci na
osnovi glifosata.
Na isti način i u istom roku primjenjuju se pripravci na osnovi gkifosinata
(BASTA 15) i dikvata (REGLONE i REGLONE FORTE). Gkifosinat i dikvat kontak-
tni su herbicidi. Dodirom će spaliti zelene dijelove izniklih korova. Iako ih biljka
ne usvaja korijenom, na lakim pjeskovitim ili na humusnim (tresetnim) tlima ne
vežu se kao na mineralne koloide tla. Stoga na takvim tlima nije dozvoljena njiho-
va primjena jer mogu oštetiti klijance kulture čak i u vrijeme dok se još nalaze u
tlu odnosno prije nicanja. Još bolji će se učinci postići kad istovremeno primijeni-
mo selektivne pre- em herbicide (npr. na osnovi pendimetalina). U tom će sluča-
ju kontaktni pripravci suzbiti sve ponikle korove, a rezidualni pendimetalin zau-
stavit će ponik novih korova. Takvim pristupom mladim tek izniklim biljkama
omogućava se u prvoj fazi razvoj bez prisutnosti korova, odnosno pruža im se
prilika za razvoj u vrijeme kad im je to najpotrebnije.
Rajčica
u Hrvatskoj se rajčica uzgaja za potrošnju u svježem stanju ili za industrijsku
preradu. Za potrošnju u svježem stanju rajčica se uglavnom uzgaja iz prijesadnica
na otvorenom polju ili u različitim tipovima zaštićenog prostora, a za industrijske
potrebe obavlja se izravna sjetva sjemena rajčice u polju.
O načinu kako uzgajamo rajčicu ovisit će i izbor herbicida. Za uzgoj iz prije-
sadnica postoji nekoliko selektivnih herbicida, a za uzgoj izravnom sjetvom u
polju u našoj zemlji nije priznat niti jedan selektivan pre-emergence herbicid.
Upravo stoga borba protiv korova pri proizvodnji rajčice za industrijske potrebe
prvenstveno se zasniva na kulturalnim i mehaničkim mjerama.
Prije sadnje prijesadnica rajčice dozvolu za primjenu imaju pripravci na osnovi
napropamida i pendimetalina.
Na osnovi napropamida u Hrvatskoj su registrirani pripravci DEVRINOL 45
FL i RAZZA. Primjenjuju se pred sadnju prijesadnica na dobro pripremljeno tlo.
Relativno su lako hlapljivi, pa ih je nakon tretiranja, ovisno o vremenskim prilika-
ma u vrijeme tretiranja, potrebno unijeti u tlo na 2,5-5 cm dubine. Dobro djeluju
na jednogodišnje uskolisne i neke širokolisne korove.
Nakon pripreme tla, a prije sadnje prijesadnica, primjenjuju se i pripravci na
osnovi pendimetalina (STOMP 330 E, STON i DOST 330 E). Jednako kao i pret-
hodno prikazani herbicid, pendimetalin bolje učinke postiže na korovne trave,
iako dobro suzbija neke važne širokolisne jednogodišnje vrste (Chenopodium
spp., Amaranthus spp., Polygonum spp., Abutilon theophrasti). Učinak priprava-
ka na osnovi pendimetalina uvelike ovisi o oborinama. Kiša ili umjereno kišenje
nakon tretiranja znatno će poboljšati djelovanje na korove i produžit će im rezi-
dualni učinak. Pri sadnji radna tijela sadilice razgrnut će "film" herbicida pa će
prostor unutar sadnog reda biti jače zakorovljen. Plitkom inkorporacijom herbici-
da (2-5 cm) postići će se dvostruki učinak. Spriječit će se gubitci herbicida hlap-
ljenjem, a sadnjom se neće otvoriti prostor za ponik korova u sadnom redu. Pri-
mijenimo li ih same ili čak u međusobnoj kombinaciji, neće postići potpun uči-
nak na sve važnije korove. Najčešće će im izbjeći neki širokolisni korovi.
Širokolisni korovi u rajčici mogu se suzbiti i primjenom pripravaka na osnovi
metribuzina. U Hrvatskoj su na toj osnovi registrirani SENCOR WP 70, SENCOR
WG 70, TOR 70 WP, DANCOR 70 WG i METRIPHAR 70 WG. Dozvola za primjenu
pripravaka na osnovi metribuzina u našoj zemlji donekle se razlikuje od dozvola
u nekim državama SAD- a ili npr. u Italiji. U Hrvatskoj navedeni pripravci imaju
dozvolu za primjenu tek nakon što se presađene biljke rajčice "prime", odnosno
8-10 dana nakon presađivanja. Izričito se zabranjuje primjena ako se rajčica uzga-
ja izravnom sjetvom sjemena u polju. Navedeni pripravci primjenjuju se u količini
0,5-0,75 kg/ha, što ovisi o tipu tla i zastupljenoj korovnoj flori.
U SAD-u se, ovisno o tipu tla, pred sadnju prijesadnica inkorporacijom u tlo
unosi 0,33-0,66 kg/ha. Iste količine pripravaka na osnovi metribuzina daju se i u
post-emergence primjeni pod list ili širom po listu nakon što se prijesadnice rajči-
ce "prime". Pri uzgoju izravnom sjetvom sjemena dozvoljena je primjena nižih
količina tek nakon što biljke rajčice razviju pet pravih listova. I pri takvu načinu
uzgoja u nekim se saveznim državama SAD-a dozvoljava primjena sredstva ši-
rom, a u drugima se saveznim državama zahtijeva "usmjerena" aplikacija pod list
rajčice. Preporučene količine kreću se od 0,25-0,37 kg djelatne tvari po hektaru.
Niže dozacije primjenjuju se na tlima koja sadrže 0,5-2 % organske tvari, a na
tlima koje sadrži više od 2 % humusa treba primijeniti više dozacije herbicida.
Zbog mogućeg fitotoksičnog učinka škropivu nije uputno dodavati okvašivač.
Fitotoksično djelovanje metribuzina pojačat će se i ako tretiranje obavljamo unu-
tar 24 sata nakon primjene nekog drugog sredstva za zaštitu bilja. Hladno, kišovi-
to i oblačno vrijeme koje prethodi tretiranju oslabit će podnošljivost kulture pre-
ma herbicidu. U tom slučaju preporučuje se tretiranje odgoditi barem tri dana,
dok se biljke ne oporave od stresa. Ako to nalažu prilike u polju, tretman sreds-
tvima na osnovi metribuzina može se ponoviti dva tjedna nakon prve primjene.
Na preporučene količine korovi su osjetljiviji u mlađem razvojnom stadiju (klični
listići ili prvi pravi listovi).
I u Italiji pripravci na osnovi metribuzina imaju dozvolu za primjenu direk-
tno po listu, bilo da se rajčica uzgaja iz prijesadnica ili izravnom sjetvom sjemena
u polju. Dozvoljene su niske dozacije (0,1-0,2 kg/ha), što ovisi o fazi razvoja kul-
ture. Dozvolu za primjenu u rajčici u Italiji ima i rimsulfuron, supstituirani derivat
sulfonilureje. U Hrvatskoj je na toj osnovi registriran pripravak Tarot 25 DF, a
primjenjuje se u kukuruzu i krumpiru. Talijani već od faze kličnih listića rajčice
višekratno primjenjuju kombinaciju rimsulfurona i metribuzina. Početna količina
metribuzina u kličnim listićima rajčice iznosi 35 g/ha. S razvojem rajčice rastu i
količine koje biljka može otrpjeti. Tako se u fazi četiri prava lista može primijeniti
140 g djelatne tvari po hektaru. Tarot 25 DF selektivan je u svim fazama rasta
rajčice te se u kombinaciji s metribuzinom daje 50 g/ha. Tretiranje treba ponoviti
više puta tijekom vegetacije, a rimsulfuron se primijeni samo jednom u punoj
dozi ili dva puta u polovičnoj dozi pripravka.
Takvim pristupom i sami smo postizali odlične učinke na gotovo sve važnije
jednogodišnje korove. Valja napomenuti da se tim pristupom vrlo uspješno su-
zbija korovna vrsta crna pomoćnica (Solcmum nigrum). Crna pomoćnica je osim
kao korov, štetna i kao domaćin mnogih virusnih i gljivičnih bolesti rajčice te ju
je i zbog tog razloga potrebno suzbijati ne samo u kulturi nego i rubno po su-
sjednim poljima, ekonomskim dvorištima, kanalima i svugdje u blizini uzgoja
rajčice.
Korovne trave nakon nicanja, kako jednogodišnje tako i višegodišnje, u svim
dvosupnicama, pa tako i u plodovitim povrtnim kulturama, vrlo uspješno suzbi-
jamo herbicidima iz skupina ariloksifenoksi propionata i cikloheksadinona. U
rajčici za tu svrhu dozvolu u Hrvatskoj imaju fluazifop-p-butil (FUSILADE SU-
PER) i propakizafop (AGIL 100 EC) iz prve te setoksidim (GRASIDIM) iz druge
skupine herbicida. Visoko su učinkoviti na sve korovne trave. Jednogodišnje tra-
ve suzbijamo nižim dozacijama a višegodišnje trave višim dozacijama (vidi tabli-
cu). Bez obzira na fazu razvoja kulture, potpuno su selektivni. Bolje djeluju na
korove u mlađem razvojnom stadiju. Budući da se primjenjuju nakon nicanja
korova, posebno treba paziti na karencu odnosno na zadnji rok primjene prije
berbe plodova.
Gotovo svugdje u svijetu prije sadnje prijesadnica rajčice protiv jednogodi-
šnjih uskolisnih i nekih jednogodišnjih širokolisnih korova primjenjuju se pri-
pravci na osnovi trifluralina. U Hrvatskoj su na toj osnovi registrirani pripravci
TREFLAN EC, TRIFLUREX EC 48, LANOS i TRIFLUR. Primjenjuju se u većem
broju povrtnih i ratarskih kultura. Nažalost u našoj zemlji nisu registrirani za
suzbijanje korova u plodovitim povrtnim kulturama. Ipak, proizvođači širom
Hrvatske uveliko ih primjenjuju. Pripravci na osnovi trifluralina primjenjuju se
prije sadnje prijesadnica na dobro pripremljeno tlo. Relativno su hlapljivi pa ih je
neposredno nakon tretiranja potrebno oruđem unijeti u tlo na 5-10 cm dubine.
Pripravci na osnovi trifluralina daju se u količini 1,5-2,5 l/ha. Niža doza primje-
njuje se na lakšim humusom siromašnijim tlima, a viša doza na težim i humusom
bogatijim tlima.
U nekim državama SAD- a pred sadnju prijesadnica rajčice primjenjuje se
kombinacija metribuzin + trifluralin. Pripravci na osnovi metribuzina daju se u
količini 0,33-0,66 kg/ha, a pripravci na osnovi trifluralina u količini 1,5-2,5 l/ha.
Dozacija ovisi o tipu da. Neposredno pred sadnju sredstvo je potrebno omdem
unijeti u do na 5-10 cm dubine. Tom kombinacijom postižu se znatno bolji učinci
na korove.
U posljednje vrijeme rajčica namijenjena za plasman u svježem stanju sve se
više uzgaja na malču od crne PE folije. Ispod folije obično se postavi sustav za
navodnjavanje. Tim pristupom priječi se ponik korova, a plodovi se brže i bolje
razvijaju. Prije pripreme da za napinjanje folije, mogu se primijeniti navedeni se-
lektivni herbicidi. Korov u medurednom prolazu između folija može se suzbijati
navedenim kontaktnim i sistemičnim herbicidima na osnovi dikvata, parakvata,
glufosinata, glifosata i sulfosata.
Paprika
Paprika namijenjena proizvodnji za tržište odnosno za potrošnju u svježem
stanju, jednako kao i rajčica, gotovo se isključivo proizvodi iz prijesadnica. Izrav-
nom sjetvom u polju proizvodi se paprika za različite industrijske namjene. Jed-
nako kao i pri uzgoju rajčice, izbor selektivnih herbicida u toj kulturi u direktnoj
je vezi s načinom uzgoja.
Pri uzgoju iz prijesadnica prije sadnje dozvolu za primjenu u Hrvatskoj imaju
samo pripravci na osnovi napropamida i pendimetalina. Dozacija, vrijeme i način
primjene pripravaka na njihovoj osnovi isti su kao što je opisano za primjenu u
rajčici. Stoga ih ovdje nećemo ponavljati. Pripravci na osnovi trifluralina nemaju
službenu dozvolu u našoj zemlji. No pored toga, gotovo svaki iole jači proizvo-
đač paprike, po ugledu na iskustva drugih proizvođača u svijetu, pred sadnju
paprike redovito primjenjuje jedan od pripravaka na osnovi trifluralina. U Hrvat-
skoj, tvrtke vlasnici pripravaka na osnovi trifluralina nikad nisu zbog ekonom-
skih ili nekih drugih razloga tražili dozvolu za primjenu u toj kulturi. Budući se
proizvođači paprike uveliko oslanjaju na ovaj herbicid, mislimo da bi postojeće
dozvole trifluralin pripravaka trebalo proširiti i na uporabu u paprici. Dozacija,
način i vrijeme primjene ne razlikuju se od već opisanog kod rajčice.
Službenu dozvolu za primjenu u paprici od većeg broja poznatih ariloksife-
noksi propionata u Hrvatskoj imaju fluazifop-p-butil (FUSILADE SUPER) i propa-
kizafop (AGIL 100 EC). Setoksidim (GRASIDIM) ima dozvolu u mnogim zemlja-
ma svijeta. U Hrvatskoj proizvođač ga nije registrirao za tu namjenu. Dozacija,
način i vrijeme primjene već su detaljno opisani kod rajčice. Na isti način primje-
njuju se i u paprici.
Ponegdje u svijetu registrirani su i neki drugi herbicidi kao selektivni u papri-
ci. Prema našem mišljenju pažnju zavređuje herbicid klomazon. U SAD- u herbi-
cid klomazon (COMMAND 4 E) registriran je za uzgoj paprike iz prijesadnica, ali
i za uzgoj izravnom sjetvom sjemena u polju. COMMAND 4 E i COMMAND 36 CS
u Hrvatskoj imaju dozvolu za primjenu u soji, krumpiru, uljanoj repici i duhanu.
Pripravci na osnovi klomazona dobro djeluju na veći broj jednogodišnjih široko-
lisnih i uskolisnih korova. Relativno su hlapljivi te često nanose prolazne fltotok-
sične učinke kulturama u kojima se primjenjuju. Simptomi u obliku blijeđenja
listova često su vrlo uočljivi čak i na samoniklom bilju koje se nalazi rubno uz
tretirane parcele. Da bi se izbjegli gubitci hlapljenjem i negativni fltotoksični učinci,
pripravci na osnovi klomazona mogu se oruđem plitko unijeti u tlo. Američka
preporuka za primjenu u paprici također upozorava na moguće prolazne flto-
toksične učinke. Nije dozvoljena primjena za određene industrijske sorte pa-
prike. Pripravci na osnovi klomazona preporučuju se u količini od 0,5-1 l/ha
(0,25-0,5 đ.t./ha).
Na osnovi naših iskustava s tim herbicidom iz drugih kultura, mislimo da
zaslužuje posebnu pažnju te bi ga trebalo uvrstiti u pokusna istraživanja u našoj
zemlji.
Tablica 19. Pregled herbi ci dni h pri pravaka koj i se pr i mj enj uj u u plodo-
vi t om povrću (rajčica, paprika, patl i džan)
Trgovački naziv Djelatna tvar Doza/ha Rajčica Paprika Patlidžan
DEVRINOL 45 FL
napropamid 2-4
+
RAZZA
napropamid 2-4
+
SENCOR WP 70
metribuzin 0,5-0,75 NE NE
SENCOR WG 70
metribuzin 0,5-0,75 NE NE TOR 70 WP metribuzin 0,5-0,75 NE NE
DANCOR 70 WG
metribuzin 0,5-0,75 NE NE
METRIPHAR 70 WG
metribuzin 0,5-0,75 NE NE
STOMP 330 EC
pendimetalin 5,0 NE STON pendimetalin 5,0 NE
DOST 330 E
pendimetalin 5,0 NE
FUSILADE SUPER fluazifop-p-butil 1,5 (2-4)
+
AGIL 100 EC propakizafop 0,8-1 (1-1,5)
GRASIDIM setoksidim 1-2,5 (4)
+ +
TREFLAN EC
trifluralin 1,5-2,5
+ + +
TRIFLUREX EC 48
trifluralin 1,5-2,5
+ + +
LANOS
trifluralin 1,5-2,5
+ + +
TRIFLUR
trifluralin 1,5-2,5
+ + +
COMMAND 4 E
COMMAND 36 CS
klomazon 0,5-1,0 NE
+
NE
TAROT 25 DF rimsulfuron 0,050
+
NE NE
.R -
= označava pripravke s dozvolom za primjenu u Hi-vatskoj
+ = primjenjuje se u nekim zemljama
NE = ne primjenjuje se u dotičnoj kulturi
U Francuskoj i još nekim drugim zemljama važnijim proizvođačima rajčice i
paprike herbicid linuron registriran je za primjenu u obje kulture. U Hrvatskoj je
na osnovi linurona registrirano pet pripravaka (AFALON WP, AFALON DISPERZI-
JA, LINURON CHROMOS TEKUĆI i LINURON CHROMOS 50 WP). Primjenjuju se
u krumpiru, soji, suncokretu, kukuruzu i mrkvi.
U Francuskoj se prije sadnje paprike i rajčice primjenjuje u umanjenim koli-
činama u odnosu na dozacije u spomenutim kulturama. Primjenjuje se samo 0,5
kg/ha djelatne tvari. Tretiranje treba obaviti dva dana prije presađivanja. Također
se prakticira i usmjerena aplikacija pod list nakon što se prijesadnice "prime". I u
tom slučaju primjenjuje se u istim količinama. Spektar linurona vrlo je sličan već
opisanom metribuzinu (linuron ima bolji učinak na korovnu vrstu Solanum ni-
grum. Metribuzin je selektivniji pa mu možda ipak treba dati prednost, pogotovo
što je registriran u Hrvatskoj.
Patlidžan
Iako je proizvodnja patlidžana slična proizvodnji paprike i rajčice iz prijesad-
nica i makar su sve tri rečene kulture pripadnice iste porodice, broj selektivnih
herbicida koji se primjenjuju u toj kulturi znatno je manji. U Hrvatskoj, naime, niti
jedan herbicid nema službenu dozvolu za primjenu u toj kulturi. U svijetu je za tu
namjenu registrirano nekoliko herbicida.
Kao što je poznato, patlidžan se, za razliku od drugih pripadnika skupine
plodovitih povrtnih kultura, proizvodi isključivo iz prijesadnica. Upravo zbog tog
razloga proizvođači patlidžana moraju pomno planirati borbu protiv korova. Ona
integrirano uključuje mehaničke ali i kemijske mjere. Mehaničke mjere podrazu-
mijevaju suzbijanje jednogodišnjih i višegodišnjih korova već u godinama koje
prethode sadnji patlidžana. Ranija priprema tla za sadnju (2-3 tjedna prije roka
sadnje) i primjena totalnih herbicida prije nicanja kulture već su opisane u uvod-
nom dijelu ovog teksta.
U nekim zemljama svijeta pred sadnju se primjenjuju pripravci na osnovi
napropamida (DEVRINOL 45 FL i RAZZA), te pripravci na osnovi trifluralina (TRE-
FLAN EC, TRIELUREX EC 48, LANOS i TRIFLUR). Svi se primjenjuju na način i u
količinama kao što je prikazano u potpoglavlju "Rajčica".
Od post-emergence poznatih graminicida u svijetu se najčešće primjenjuju
pripravci na osnovi setoksidima (GRASIDIM).
U tablici je prikazan pregled opisanih herbicida s gledišta dozvole za primje-
nu te s gledišta kulture u kojoj se primjenjuju u Hrvatskoj i drugdje.
Tablica 20. Relativna osj etl j i vost važni j i h korova na herbi ci de u pl odovi -
t om povr ću
+++= odličan učinak na korove
CHEAL - loboda
.AMARE - šćir
SOLNI - pomoćnica
AMBEL - limundžik
ABUTH- mračnjak
++ = dobar učinak na korove
+ = slab učinak na korove
POROL - portulak
STEME - mišjakinja
DATST - kužnjak
POLSP - dvornici
- = nema učinka ili nije dovoljan
= bez podataka o učinku na korove
ECHCG - koštan
SETSP - muhari
PANSP - proso
XANST-čičak
TIKVENJAČE - CUCURBITACEAE
Tikvenjače su toploljubive jednogodišnje biljke. Krastavac, lubenica i dinja
imaju veću ekonomsku važnost. Uzgajaju se na relativno velikim površinama pa
je i problem suzbijanja korova u tim kulturama više izražen. Tikvice se obično
uzgajaju u vrtovima za vlastite potrebe na relativno malim površinama. Stoga se
kemijske mjere borbe protiv korova u tim kulturama gotovo i ne primjenjuju.
Krastavac
Za tržište i preradu krastavci se uzgajaju na oranicama izravnom sjetvom na
stalno mjesto. To su uglavnom sitnoplodni "kornišon" krastavci. Posljednjih go-
dina sve se više krastavci uzgajaju i iz prijesadnica. Direktna sjetva u staklenik,
plastenik ili plastične tunele, uglavnom se ne prakticira. Krastavci su vrlo osjetlji-
vi čak i na temperature iznad ništice pa se sjetva obavlja kad se tlo dobrano zagri-
je. Sjetva se obavlja na relativno velikom razmaku redova (100-150 cm). Sije se u
kućice međusobno odmaknute 40-60 cm. Na isti način postupa se i kad se kra-
stavci uzgajaju iz prijesadnica. Očito je, dakle, da krastavci ostavljaju dosta pro-
stora za razvoj korova. Krastavce uglavnom zakorovljuju toploljubivi korovi iz
kasnoproljetnog i ljetnog razdoblja. Od jednogodišnjih širokolisnih korova naj-
češće se javlja loboda - Chenopodium album, šćir - Amaranthus retrqfJexus, dvor-
nici - Polygonum spp., limundžik - Ambrosia elatior, crna pomoćnica - Solanum
nigrum, čičak - Xantbium strumarium, mračnjak - Abutilon tbeophrasti i dr.
Ljetne jednogodišnje trave koštan - Echinochloa crus-galli, muhari - Setaria spp.,
svračica - Digitaria sanguinalis te proso - Panicum spp. redovito zakorovljuju
gotovo svaku parcelu krastavaca. Budući da je izbor selektivnih herbicida vrlo
ograničen, borba protiv korova podrazumijeva sve raspoložive mjere. Pri uzgoju
u zatvorenom prostoru prije sjetve odnosno sadnje može se obaviti sterilizacija
parama ili se mogu primjeniti kemijski sterilizanti (Basamid granulat). Vrijeme
koje mora proći od tretiranja do sadnje iznosi 42 dana (radna karenca). Primjena
rečenih sterilizanata u polju preskupa je pa se i ne primjenjuje.
U pojedinih proizvođača krastavaca, uzgojem na stalnom mjestu u polju,
vrlo učinkovitom pokazala se je "slijepa sjetva". Naime, desetak dana pred sjetvu,
odnosno sadnju krastavaca, tlo se pripremi i formiraju se gredice za sadnju. Ne-
posredno pred sadnju iznikle korove suzbije se primjenom nerezidualnih kon-
taktnih (dikvat, glufosinat) ili translokacijskih herbicida (glifosat, sulfosat). Pri uzgo-
ju iz izravne sjetve primjena tih herbicida odgodi se još za nekoliko dana, sve do
pred samo nicanje krastavaca. Pri sjetvi se nastoji što je moguće manje remetiti
površinski sloj tla, da bi se "probudilo" što manje novih korovnih sjemenki. Na taj
način kultura se oslobodi konkurencije korova u prvim tjednima nakon nicanja,
što znatno pridonosi kasnijem nadmetanju s korovom.
U Hrvatskoj dozvolu za promet u kulturama iz porodice tikvenjača ima jedi-
no herbicid napropamid (lubenice).
u svijetu se za suzbijanje korova u krastavcima primjenjuju ovi herbicidi:
Pri j e sj etve i l i sadnj e (pre-sowi ng, pre-pl ant i ng)
PREFAR 4 E* (bensulide), 5,5-7 l/ha. Suzbija jednogodišnje trave i neke jednogo-
dišnje širokolisne korove.
Nakon sj etve a pr i j e ni canj a (pre-emergence)
CURBIT EC* (etalfluralin) 1,5-2 l/ha. Primjenjuje se nakon sjetve, ne kasnije od
dva dana. Nakon sadnje prijesadnica prije nicanja korova primjenjuje se medu-
rednim usmjerenim mlazom. Treba paziti da sredstvo ne dospije na zelene dijelo-
ve prijesadnica. Ne treba ga primjenjivati u plastičnim tunelima ili pod plastične
folije. Parama če oštetiti kulturu. Ne treba ga primjenjivati na tlima koja sadrže
više od 10 % humusa. Suzbija jednogodišnje trave i neke jednogodišnje širokoli-
sne korove.
GOLTIX WP 70* i dr., na istoj osnovi, 3-5 kg/ha nakon nicanja odnosno sadnje
prijesadnica prije ili nakon nicanja korova usmjerenim mlazom u meduredni pro-
stor. Treba paziti da sredstvo ne dospije na zelene dijelove kulture. Primjenjuje se
u Njemačkoj.
ALANAP L* (naptalam), 15 l/ha. Suzbija odredeni broj jednogodišnjih širokolisnih
i travnih korova. Obično spektrom ne zadovoljava pa mu mnogi korovi izbjegnu.
Zbog toga se u SAD-u i Italiji često upotrebljava u kombinaciji s pripravkom Pre-
far4E*.
PREFAR 4 E*, 5-7 l/ha. Daje se samo u slučaju kad se nakon primjene prakticira
umjetno kišenje.
Nakon ni canj a (post-emergence)
ALANAP L*, 15 l/ha, samo usmjerenim tretiranjem između redova u vrijeme kad
biljke počnu puzati. Strogo treba spriječiti kontakt sredstva sa zelenim dijelovima
biljke. Ne smije se navodnjavati odredeno vrijeme.
TREELAN EC* i dr., 1,5-2 l/ha, na isti način i u isto vrijeme kad i prethodno prika-
zani pripravak. Sredstvo treba nanijeti na tlo između redova, oruđem unijeti u tlo
na 5-10 cm dubine. Treba paziti da se ne ošteti korijen.
GRASIDIM* (setoksidim), 2-4 l/ha, jedini je herbicid iz skupine cikloheksadinona
koji u Hrvatskoj ima dozvolu za suzbijanje korovnih trava tijekom vegetacije ti-
kvenjača. Nižim dozama suzbijaju se jednogodišnje trave a višim dozama višego-
dišnje trave. U svijetu se primjenjuju i neki drugi u nas za druge namjene registri-
rani graminicidi.
Lubeni ca i di nj a
Problem suzbijanja korova u nasadima lubenice i dinje ne razlikuje se bitno
od več prikazanog u potpoglavlju "Krastavci".
Herbicidi prikazani kao selektivni u krastavcima uglavnom se svi primjenjuju
i u tim kulturama. Stoga, vidi poglavlje o krastavcima. U nasadu lubenica selek-
tivnim su se pokazali i herbicidi napropamid i klomazon.
Pri j e sj etve odnos no sadnj e (pre-sowi ng, pre-transpl anti ng)
DEVRINOL F 45 ili RAZZA (napropamid), 2-4 l/ha. U Hrvatskoj su registrira-
ni samo za primjenu u nasadima lubenice. Sredstvo je potrebno plitko oruđem ili
umjetnim kišenjem unijeti u tlo na 2- 4 cm dubine. Suzbija odredene jednogodi-
šnje korovne trave i neke širokolisne vrste.
COMMAND 4 E* (klomazon), primjenjuje se u SAD-u u količini 1-2 1, najče-
šće u nasadima tikava. U nekim saveznim državama ima dozvolu i za druge tikve-
njače. Sredstvo je dobro odmah oruđem unijeti u tlo jer lako hlapi. Pare zanoše-
njem na okolna polja mogu prolazno ali vrlo izraženo oštetiti druge zeljaste, a
naročito i drvenaste kulture (izbljedenje listova).
Tikve
U našoj zemlji tikve prvenstveno uzgajamo kao krmne kulture, zatim kao
uljarice ili kao ukrasne biljke. Kao povrće tradicionalno se uzgajaju na ograniče-
nim površinama, i to uglavnom na malim posjedima i u kućnim vrtovima. Siju se,
odnosno sade, relativno kasno, kad prođe opasnost od kasnog proljetnog mraza.
Zakorovljuju ih korovi kasnog proljetnog, odnosno ljetnog razdoblja. U tu skupi-
nu idu brojne jednogodišnje širokolisne i uskolisne korovne vrste. Relativno su
kratkog vegetacijskog ciklusa, pa herbicidi koji se upotrebljavaju ne moraju iska-
zivati produženi učinak. Tikve su, kao i ostali predstavnici porodice Cucurbitace-
ae, vrio osjetljive na primjenu herbicida. Zbog toga je broj selektivnih herbicida
vrlo ograničen. Uglavnom se kao selektivni primjenjuju herbicidi već opisani kod
krastavaca, osim pripravaka na osnovi naptalama (Alanap L)*.
Pri primjeni herbicida za suzbijanje jednogodišnjih širokolisnih korova
aplikaciju treba provesti vrlo pažljivo. Sredstvo ne smije doći u dodir sa zelenim
dijelovima kulture. Travne korove može se uspješno suzbiti primjenom Grasidi-
ma i dr. graminicida. Treba voditi računa o karenci, naročito pri uzgoju tikvica
koje imaju kraću vegetaciju.
XI. KRSTAŠICE (KUPUSNJAČE)
Krstašice - Brassicaceae (Cruciferae): kupus (Brassica oleracea var.
capitata), kelj (Brassica oleracea var. sabauda), kelj pupčar (Bra-
ssica oleracea var. gemmiferae), cvjetača (Brassica oleracea var.
botrytis), brokul a (Brassica oleracea var. italica), rastika (Brassi-
ca oleracea var. acepbala), korabica (Brassica oleracea gon-
gylodes), postrna repa (Brassica rapa var. rapa), rotkva (Rapha-
nus sativus var, nigra), rotkvica (Rapbanus sativus var. sativus)\
hren (Armoracia rusticand).
KLJUČ ZA PREPOZNAVANJE VAŽNIJIH ŠTETOČINJA
Štetnici
Na kor i j enu i vratu kori j ena
Korijenje izgrizeno, vrat korijena pregrizen, mlade
biljke propadaju, starije zaostaju u razvoju:
- u zemlji uske, žute, tvrde ličinke
Štetnici u tlu
žičnjaci
- u zemlji bijele, savinute ličinke grčice
- u zemlji hodnici, veliki smeđi kukci rovac
Vrat korijena i prizemni dijelovi izgrizeni, oko biljaka
sive gole gusjenice, koje se, kad se dodirnu,
savinu u kolut sovice pozemljuše
Vrat korijena i korijenje potamnjeli, gnjije, mlade biljke
zaostaju, propadaju, starije zaostaju u razvoju, kupus ne
formira glavu, u vratu korijenja više bjelkastih ličinki
bez glave i nogu, dugih do 10-12 mm
kupusna muha
velika kupusna muha
Biljke se suše i propadaju, u vratu korijena bijele ličinke
bez nogu, s dobro vidljivom glavom, duge do 6 mm crni barid
Na vratu korijena okruglaste izrasline,
u njima hodnici i bjelkaste ličinke
kupusna pipa
šiškarica
Donje korijenje odumire, stvara se korijenova brada,
sadnice propadaju, starije biljke venu i žute kupusna nematoda
Biljke zaostaju u razvoju, listovi su manji i svjetliji,
nastaje korijenova brada repina nematoda
U stabl j i ci i petel j ci
Stabljike i peteljke izbušene, lome se,
u njima bijele ličinke bez nogu
zelenoplavi barid
repičine pipe
Na l i šču i gl avama
Lišće izgrizeno, sluzavi tragovi puževi
Nadzemni dijelovi žute, vanjsko
lišće propada
nematode smeđe
pjegavosti korijena
Srčano lišće zakovrčano prema dolje,
glave se ne formiraju
kupusna muha
srčikarica
Rubovi lišća kovrčaju se, lišće se suši, na naličju sitni
kukci pokriveni ljepljivom prevlakom brašnjava izgleda kupusna lisna uš
Lišće puno svijetlih točkica, suši se, na lišću šareni
crvenkasti ili zelenkasti plosnati insekti kupusne stjenice
Lišće puno okaiglastih rupica i sitnih
kukaca koji skaču kupusni buhači
Lišće izgrizeno u obliku prozorčića ili čipke, kasnije
jače izgrizeno, glave izbušene; gusjenice zelenkaste,
sužene prema obim stranama, duge do 12 mm kupusni moljac
Lišće izgrizeno, velike rupe, katkad
ostaju samo žile, gusjenice
- šarene crnožutozelene, žive u skupini, do 5 cm kupusari
- zelene ili zelenosmede, pojedinačne, do 4 cm lisne sovice
- s tamnim prugama, periodično masovno, do 4 cm žuta kukuruzna
sovica
- zelenkastosive, periodično masovno, do 25 mm metlica
Na peteljkama lišća glava žute, kasnije cme, kvržice duhanov trips
U Dalmaciji glave izbušene od beznožnih
ličinki, izbušeni dijelovi pocrne mala repičina pipa
Na komuš kama i s j emenu
Sjeme oštećeno u komušci od bjelkastih
ličinki sa smeđom glavom
repičina pipa
komušarica
Na unutrašnjoj stijenci komuške više žućkastih ličinki,
komuška se deformira, suši i puca mušica komušarica
Bolesti
Prijesadnice se ruše i propadaju polijeganje rasada
Poligonalne klorotične pjege na licu lista,
na naličju siva prevlaka plamenjača
Bijele bradavičaste izrasline na lišću bijela hrda
Okrugle svijetlosmede pjege na lišću, obrubljene
klorotičnom zonom prstenasta pjegavost
Tamnosmede koncentrično zonirane pjege na lišću koncentrična
pjegavost
Pepeljasta prevlaka na listu pepelnica
Glava kupusa suši se, na njoj crni sklerociji mumifikacija glave
Ci-venilo rubova lišća i trulež korijena venuće od fitoftore
Žućenje listova i venuće fuzarijsko venuće
Kvrgave izrasline na glavnom i postranom korijenu kupusna kila
Uzdužne pukotine na kocenu, ovalne pjege na listu suha tmlež
Crnjenje žila lista i kocena crna trulež provodnih
snopova
Tamnozelene do smeđe pjege na listu, 2-3 mm
promjera
bakterijska pjegavost
Trulež kocena vodenasta gnjiloća
Mozaik, klorotične pjege, žute mrlje viroze
štetnici
Kupus ni buhači
{Phyllotreta nemonim, P. atra, P. nigripes, P. imdulata, P. cruciferae,
P. diadematd)
Opis. Kupusni buhači mali su kornjaši, dugi 1,5-3 mm, sjajnocrni, tamnopla-
vi ili tamnozeleni. Neke su vrste jednobojne (P. atra, P. nigripes), a neke (P.
nemonim, P. iindulata) imaju žutu uzdužnu prugu na svakom pokrilju. Imaju
odebljala bedra zadnjeg para nogu pa dobro skaču. Štete prave odrasli kukci -
kornjaši, izgrizajući brojne okrugle mpi-
ce u lišću, koje se za jačeg napada spaja-
ju, pa cijeli list može biti izgrizen. Rubo-
vi rupica ubrzo nekrotiziraju i potamne.
Za prepoznavanje napada karakteristič-
ne su takve rupice u lišću.
Važnost. Vrlo su česti u nas, naroči-
to za topla i suha vremena. Najveće štete
prave mladim biljkama, pogotovo rasa-
du, koji zaostaje u rastu i daje niži pri-
rod. Kasniji napad na veće biljke ne šteti
toliko biljkama koliko smanjuje tržišnu
vrijednost proizvoda. Napadaju sve vrste
povrća iz porodice Cruciferae krstašice.
Najveće su štete u nas zabilježene na rot-
kvici i kupusu.
Biologija i ekol ogi j a. Buhači pre-
zime kao odrasli oblici u tlu. U proljeće
Si. 163. Kupusni buhači i oštećeni list
(prema "Bayer")
rano izlaze iz tla i traže kupusnjače kojima se hrane. Intenzivno lete kada tempe-
ratura zraka prijeđe 18 °C. Uskoro kopuliraju i ženke odlažu jaja u zemlju ili na
biljke. Ličinke nekih vrsta buhača hrane se organskom tvari i korijenjem u tlu, a
druge prave hodnike - mine u listu, izgrizajući parenhim, no štete od ličinki ne-
znatne su. Ljeti se javljaju mladi kornjaši, koji mogu napraviti veće štete na kupu-
snjačama koje se u to vrijeme nalaze u stadiju rasada ili mladih biljaka. Većina
vrsta ima jedno pokoljenje godišnje, a Ph. undulata može imati i dva pokoljenja.
Povrtne kupusnjače u nas rjeđe napada repičin crvenoglavi buhač (Psyllio-
des chrysocephala), čiji odrasli oblici izgrizaju lišće, a ličinke buše peteljke i stab-
ljike.
Zaštita. Prijesad kupusnjača i manje površine rotkvica (pa i drugih kupu-
snjača) mogu se vrlo učinkovito zaštititi od napada buhača (i nekih drugih štetni-
ka) pokrivanjem posebnim mrežama koje propuštaju sunčano svjetlo, a spreča-
vaju ulaz štetnicima. Takve se mreže proizvode i u nas, a prijeko su potrebne pri
ekološkoj proizvodnji rotkvica i nekih drugih vrsta povrća.
Kemijsko suzbijanje kupusnih buhača potrebno je čim zaprijeti uništenje više
od 10 % lisne površine. Suzbijati treba vrlo brzo jer za topla i suha vremena buha-
či za dan-dva mogu uništiti velik broj mladih biljaka. Najugroženiji je rasad, koji
kasnije teško nadoknadi oštećenja, pa je prirod znatno slabiji.
Buhači se suzbijaju prskanjem sredstvima koja sadrže malation (Radotion
E-50). U inozemstvu se primjenjuju i pirimifos metil (Actellic 50), alfametrin (Fa-
stac 10 SC, Direkt 10 SC), beta-ciflutrin (Beta -Baythroid EC 025), deltametrin
(Decis EC-2,5, Decis 1,25 EC, Decis 6,25 WG, Rotor 1,25 EC), lambda cihalotrin
(Karate 2,5 EC, Karate max. King) i neki drugi insekticidi. U nas ima dozvolu i
prašivo za zaprašivanje na osnovi malationa (Radotion P-5) pa se na manjim
površinama može iznimno primjeniti i za suzbijanje buhača (vrijedi pravilo da su
dva zaprašivanja djelotvorna kao jedno prskanje). U inozemstvu su dobri rezultati
u zaštiti mladih biljaka od buhača postignuti tretiranjem sjemena ili korijenja
sistemičnim insekticidima iz skupine neonikotinoida.
Kupus na mu h a
(Delia radicum = Delia, Phorhia, Chortophila, Hylemyia hrassicae)
Opis. Odrasla kupusna muha slična je kućnoj muhi, sive je boje, tijela dugog
5-7 mm. Jaja su ovalna, bjelkasta, duga oko 1 mm. Ličinke su bjelkaste do svije-
tložućkaste, tijela sužena naprijed, du-
gog do 10 mm. Nemaju nogu niti vidlji-
vu glavu. Napadnutoj biljci potamni vrat
korijena i korijenje, napadnuti dijelovi
gnjiju, a u njima se nalazi više ličinki mu-
he. Mlade biljke propadaju, starije zao-
staju u rastu, ne formiraju glavu ili je gla-
va mala, a lišće postaje olovnosivo ili
plavoljubičasto. Biljke venu i poliježu,
a lako se čupaju iz tla.
Važnost. Vrlo je važan štetnik u
Hrvatskoj. Prorjeduje sklop biljaka, sma-
njuje broj biljaka koje formiraju glave i
uzrokuje smanjenje glava. I u daigih ku-
pusnjača, osim kupusa, smanjuje prirod.
Osim kupusa, često napada cvjetaču, a može napasti i kelj, korabu, rotkvu, rot-
kvicu i hren.
Biologija i ekol ogi j a. Prezimljuje kao kukuljica u tlu. Muhe izlijeću čim
temperatura tla poraste iznad 12 °C. Za hladna vremena izlijeću postupno, kroz
dulje razdoblje, što znatno otežava suzbijanje. Nakon parenja ženke odlažu jaja,
u skupinama od 2 do 10, na vrat korijena biljaka domaćina ili na zemlju u njihovoj
blizini. Jedna ženka odloži 100-150 jaja. Nakon 3-8 dana iz jaja izlaze ličinke, koje
se ubušuju u vrat korijena i korijenje. Ličinke cijeli život provode u tim organima,
izjedajući ih i uzrokujući spomenute simptome. Razvoj ličinke traje 20-35 dana.
SI. 164. Ličinke kupusne muhe
si. 165. Biljka uništena od kupnsne muhe prema "Bayer")
nakon čega se kukulje u
napadnutim organima ili u
tlu. Kupusna muha ima tri-
četiri pokoljenja na godinu.
Prezimjele muhe najčešće
lete u travnju, a iduća po-
koljenja krajem lipnja i u
kolovozu.
Visoka vlaga tla nepo-
voljno utječe na pojavu
ovog štetnika, ali i u suviše
suhom tlu vrlo mnogo jaja
propada.
Zaštita. Napad kupusne muhe u nekom širem području smanjit će se redo-
vitim uništavanjem svih ostataka kupusnjača nakon berbe. Odlaganje jaja u blizi-
nu presađenih biljaka može se spriječiti stavljanjem ovratnika od katranskog pa-
pira oko biljaka, koji mehanički sprečavaju pristup, a mirisom odbijaju muhu.
U područjima gdje se kupusna muha javlja redovito i jače, treba provoditi
preventivne mjere kemijske zaštite. U ostalim područijima suzbija se na osnovi
utvrđivanja žestine napada. Let muha može se pratiti žutim ljepljivim pločama. U
vrijeme leta muha, naročito najštetnijih prvih pokoljenja, treba pregledavati mla-
de biljčice i tražiti odložena jaja i ličinke. Ako se prosječno na jednoj biljci nade
po jedno jaje ili ličinka, odnosno ako se prosječno nade više od 4 jaja ili ličinke po
kvadratnom metru, treba provesti kemijsku zaštitu. Jaja se vide prostim okom
ako se biljka svine i promatra vrat korijena.
Suzbija se na različite načine:
a) u klijalištu se tretira (granulama ili prskanjem) cijela površina prije sjetve,
uz plitku inkorporaciju insekticida, ili se u uzgoju prijesada u posudama (jiffy
pots i si.) miješa zemlja s granulama insekticida;
b) bez obzira jesu li provedene mjere navedene pod a), preporučuje se tik
prije presađivanja zaliti rasad insekticidima ili odmah nakon izvršenog presađiva-
nja zaliti biljke insekticidima ili oko vrata korijena svake biljke (ne na biljke) rasi-
pati granulate;
c) umjesto mjere navedene pod b) može se pri presađivanju 15 minuta na-
makati rasad u 0,1 % Confidora SL 200;
d) u tijeku razvoja biljaka, a u vrijeme leta i odlaganja jaja kupusne muhe,
prska se insekticidima, uz utrošak što više vode.
Za prskanje površine (a) preporučuju se Dursban E-48, Pirifos-EC, Finish E
48 ili Pyrinex 48 EC (60-80 ml/ar).
Za rasipanje u obliku granulata (a) preporučuju se Dursban G-7,5 ili Finish
G-7,5 (0,5-0,6 kg/ar ili 0,6 g/biljka).
Za zalijevanje biljaka (b) preporučuju se Rogor 40, Chromgor 40, Perfekthi-
on ili Zagor (0,1 %), a u inozemstvu se primjenjuju i Dursban E-48, Pirifos-EC,
Finish E 48 i Pyrinex 48 EC, u najmanje 80 ml škropiva po biljci ili 0,5 litre na
četvorni metar.
Neki proizvođači moče rasad u znatno povećanim koncentracijama (do
1,5 %) pripravka Confidor SL 200, a i drugih neonikotinoida.
Za prskanje biljaka (d) preporučuju se Rogor 40, Perfekthion, Chromgor 40
iliZagor(0,l %).
Velika kupus na mu h a
(Delia /Phorbia, Chortophila, Hylemyia) floralis)
Opis. Štete su slične štetama od kupusne muhe. Ličinke su bjelkaste, duge
do 10-12 mm.
Važnost. Rjeđa je od kupusne muhe, češća samo u Posavini. Naročito napa-
da korabicu i rotkvu.
Biologija i ekol ogi j a. Kukuljice prezime u tlu. Muhe se javljaju u srpnju i
kasnije, tijekom ljeta. Odlažu jaja u skupinama na korijen biljke ili u zemlji. Ličin-
ke u skupinama žive na korijenju biljaka. Ima samo jedno pokoljenje u godini.
Zaštita. Za sada se ne provodi.
Kupus na muši ca srči kari ca
(Contarinia nasturtii)
Opis. Ličinke su žućkaste, duge 2-3 mm. Žive u skupini u srčanom Ušću
biljke, koje se kovrča nadolje.
Važnost. Proširena mjestimice, naročito u Lstri. Napada kupus, cvjetaču, kelj,
rjeđe druge kulture i druge krstašice. Lišće se kovrča nadolje i ne formira se glava.
Sekundarno se često javlja trulež.
Biologija i ekol ogij a. Ličinke prezime u kokonu u tlu. Mušice se javljaju u
svibnju. Odlažu stotinjak jaja u skupinama pod 15-25 između mladih središnjih
listova, odnosno u srcu kupusnjače. Nakon 4-5 dana izlaze ličinke, koje skaču.
Žive na licu mladog lišća ili u lisnim žilama i peteljkama. Ima 3-5 pokoljenja
godišnje.
Zaštita. Potrebna je samo za jakog napada, kad se jedno leglo nalazi na više
od 5 % biljaka. Suzbija se prskanjem insekticidima navedenim za prskanje (d)
protiv kupusne muhe. Važno je prskati jakim mlazom odozgo nadolje, da insek-
ticid prodre do jaja i ličinki u srce biljaka.
Kupus ne stj eni ce (ci ganke)
("crvena kupusna ciganka - Eutydema ventrale, zelena kupusna ciganka -
E. oleraceum)
Opis. Kupusne ciganke imaju spljošteno ovalno tamnocrveno, odnosno ze-
leno tijelo, s mnogim crnim šarama. Tijelo crvene stjenice dugo je 9-10 mm, a
zelene stjenice 6-7 mm. Ličinke su slične odraslim oblicima. Zbog sisanja na listu
se javljaju bjeličaste pjege, unutar kojih se tkivo suši, a za jačeg napada osuši se
cijeli list, pa i biljka.
Važnost. Redoviti su štetnici kupusnjača u nas. Najveće štete nanose
prijesadnicama u klijalištu i mladim biljkama. Napadaju sve vrste kupusnjača, rje-
đe salatu, celer, krumpir i drugo.
Biologija i ekol ogi j a. Prezimljuju odrasli oblici u skrovitim mjestima ispod
ostataka biljke. Javljaju se od kraja ožujka, pare se i ženke odlažu jaja. Jaja odlažu
tijekom gotovo cijelog proljeća. Odlažu ih na list u dva reda po 6 jaja, ukupno 60-
80 jaja. Ličinke sišu lišće biljaka
50-60 dana. Novo pokolj enj e
odraslih stjenica na početku ljeta
ponovno se pari i odlaže jaja, pa
se drugo pokoljenje javlja tijekom
ljeta. U rujnu odrasli oblici odla-
ze na prezimljenje. Ciganke ima-
ju dva pokoljenja godišnje.
Pojavi tih štetnika pogoduje
toplo i suho vrijeme.
Zaštita. Primjena insekticida
ovisi o broju stjenica i razvoju na-
padnutih biljaka. Na rasadu štete
mogu biti velike, a budući da su
troškovi suzbijanja na rasadu ma-
li, preporučuje se zaštita ra-
sada čim se uoče stjenice.
Na polju se insekticidi upo-
trebljavaju samo za jakog
napada. U Hrvatskoj su do-
zvoljeni insekticidi na osno-
vi malationa (Radotion
E-50), a u inozemstvu i na
osnovi pirimifos metila
(Actellic 50) ili dimetoata
(Rogor 40, Chromgor 40);
djelotvorni su i neki piretro-
idi. Osim prskanjem insek-
ticidi se mogu primjenjivati
i zaprašivanjem (Radotion
P-5).
SI. l66. Štete od kupusnih stjenica
(snimio M. Maceljski)
Si. 167. Kupusne stjenice u koptilaciji
(snimio M. Maceljski)
Li sne uši krstaši ca
Na kupusnjačama su u nas najčešće ove lisne uši:
Brevicoryne brassicae, Aulacorthum solani, Myzus persicae, Macrosipbum
euphorbiae, Megoura viciae, Metopolopbium dirbodum, Myzus ascalonicus, Ap-
his fabae, Pempbigus spp., Aphis craccivora
Izrazito najvažnija jest kupusna lisna uš (Brevicoryne brassicae).
Kupus na l i sna uš
(Brevicoryne hrassicae)
Opis. Uš je sivozelene do prljavozelene boje, duljine 1,6-2,8 mm. Uzduž
cijelog abdomena ima crne pravilne pruge. Sifoni su kratki i zaobljeni. Kolonije
uši potpuno su pokrivene voštanim prevlakama pepeljaste boje.
Važnost. Proširena je svuda. U povoljnim uvjetima, zbog velikog broja
pokoljenja, može se vrlo brzo prekomjerno namnožiti. Napada sve vrste krstašica.
Na napadnutim biljkama uzrokuje kovrčanje i deformiranje lišća, koje žuti i suši
se. Biljke zaostaju u rastu te propadaju. Što je napadnuta biljka mlada, to je šteta
veća. Za ranog i jakog napada ne formiraju glave. Osim izravnih šteta, prenosi i
viruse. Često već samom prisutnošću onemogućuje prodaju nekih vrsta povrća.
Si. 168. Kolonija kupusne lisne uši (vide se i
parazitirane uši) (snimio M. Maceljski)
Si. 169. Zaražene biljke kupusnom lisnom
(snimila J. Igre Barčič)
Biologija i ekol ogi j a. Prezimi u obliku zimskih jaja na krstašicama i njiho-
vim ostacima, no mogu prezimiti i odrasle ženke. U ožujku iz zimskih jaja izlaze
uši osnivačice i stvaraju kolonije na mjestima gdje su prezimile. U svibnju se kri-
lati oblici sele na krstašice u polju. Razvoj jednog pokoljenja na 18 traje 11
dana. Uš ima petnaestak i više pokoljenja godišnje. Zadržavaju se najčešće na
naličju donjeg lišća, gdje formiraju brojne i guste kolonije pokrivene brašnenim,
voskastim prevlakama. Monoecijska je jer ne mijenja domaćina i stalno se razvija
na krstašicama.
Razvoju pogoduje suho i toplo proljeće. Napad ograničavaju brojni prirodni
neprijatelji (stjenice, zlatooke, božje ovčice, parazitske osice itd.). Ako se ne-
prijatelji unište prekomjernom primjenom univerzalnih insekticida, prenamnože
se uši.
Zaštita. Uništavanjem ostataka povrtnih krstašica smanjuje se napad iduće
godine. Potreba primjene insekticida utvrđuje se pregledom 5 puta po 5 biljaka
na raznim mjestima parcele. Ako se na 25 biljaka nade više od 100 uši, potrebno
je za 3-5 dana ponoviti pregled. Ako u drugom pregledu ima više uši nego u
prvom pregledu, treba provesti suzbijanje. Pri suzbijanju i odabiru insekticida
treba strogo paziti na poštivanje karence.
Ako do zriobe ima još dosta vremena, mogu se primijeniti pripravci koji
sadrže dimetoat (Rogor 40, Chromgor 40, Perfekthion) ili triazamat{A2X(čc lAO).
Kada do zriobe preostaje više od 14 dana preporučuju se pripravci s karencom
od 14 dana na osnovi pirimikarba (Pirimor WG 50, WP 50 ili 25 WG), lambda-
cihalotrina (Karate 2,5 EC, King, Karate max) ili malationa (Radotion E-50). Ako
do zriobe preostaje tek nešto više od 7 dana, mogu se primijeniti insekticidi s
karencom od 7 dana na osnovi diklorvosa (Kofumin 50 EC), heptenofosa
(Hostaquick), beta-ciflutrina (Beta-Baythroid EC-025) ili tiametoksama (Actara
25 WG).
Za uspješno suzbijanje kupusne lisne uši potrebno je osobito kvalitetno tre-
tiranje jer se uš uglavnom nalazi na naličju lišća i zaštićena je voštanom prevla-
kom. Početni napad uši sprečava i namakanje presadnica u pripravku Confidor
SL 200, koji je dozvoljen protiv drugih štetnika.
Kupus ni mol j ac
(Plutella xylostella = P. maculipennis)
Opis. Gusjenice narastu do 12 mm, a tijelo im je suženo prema oba kraja.
Zelenkaste su boje, isprva crne, kasnije smeđe glave. Isprva izgrizaju samo pa-
renhim između lisnih žilica pa nastaju "prozorčići" ili "srebrnkasta čipka". Nešto
veće gusjenice izgrizaju list praveći nepravilne rupe u njemu. Lišće je onečišćeno
izmetom gusjenica. Kukuljica je vretenasta oblika, a nalazi se zapreciena u kokon
pričvršćen na list. Leptir ima raspon krila oko 16 mm. Na tamnosivim prednjim
krilima ima izrazito valovitu svijetložutu prugu, dobro vidljivu kad se krila slože
pri mirovanju.
Važnost. Proširen je svuda u nas, a najveće su štete zabilježene u Istri i u
vranskom bazenu (Biograd). Najveće su štete kad napadne kupus koji već formi-
ra glave, jer zbog oštećenja i onečišćenja takav kupus gubi tržišnu vrijednost.
Napada i cvjetaču, kojoj se ubušuje u
cvijet.
Biologija i ekologij a. Prezimi kao
kukuljica na raznim mjestima, a katkad
može prezimiti i leptir. U travnju izlijeću
leptiri, a lete u sumrak. Odlažu jaja na
kukurne ili korovske krstašice, i to po 2-
4 jaja na naličje lista, najčešće uz glavne
žile. Jedna ženka odloži 100-200 jaja. Em-
brionalni razvoj traje 3-7 dana. Gusjeni-
ce prvo prave mine u listu, zatim karak-
teristične "prozorčiće", te na kraju izgri-
zaju cijelo lisno tkivo. Razvoj gusjenica
traje 9-14 dana. Kukulji se na listu. Stadij
kukuljice traje 7-14 dana. Kupusni mo-
ljac ima 3-4 pokoljenja u kontinentalnom
Si. 170. Leptir, oštećeni list i gusjenica
kupusnog moljca (prema "Bayer")
dijelu, a 4-6 pokoljenja u obalnom dijelu naše zemlje. Pokoljenja se često među-
sobno preklapaju, a štete nanose sve vrijeme vegetacije.
Jačoj pojavi moljaca pogoduje sušno vrijeme i više temperature. Ima vrlo
mnogo prirodnih neprijatelja, a o njihovu broju ovisi žestina napada.
Zaštita. Redovitim svakogodišnjim uništavanjem ostataka kupusnjača du-
bokim zaoravanjem ili spaljivanjem smanjuje se brojnost štetnika. I sve mjere ko-
je ubrzavaju razvoj i jačanje biljaka smanjuju štete od tog štetnika. Jače zaražene
biljke treba uklanjati pri prorjedivanju i
odmah ih uništiti. Postoje vrlo dobri fe-
romoni kojima se može pratiti pojava i
brojnost leptira moljca.
Kemijsko suzbijanje potrebno je
kad se na svakoj biljci nalazi više od 0,5
gusjenice. Suzbijanje treba svakako pro-
vesti prije nego što se gusjenice zavuku
u glave. Prskati treba što većom količi-
nom vode, da bi insekticid prodro i do
sakrivenih gusj enica. Radi bol j eg
kvašenja, preporučuje se insekticidima
dodati okvašivač (Sandovit, Radovit,
Chromovit i dr.).
Kad se dovoljno rano uoči zaraza,
preporučuje se upotreba za ljude i oko-
liš neopasnih bioloških insekticida na
bazi Bacillus thuringiensis kurstakii^iohii WP, Baturad-WP, Thuricide HP), kojima
je karenca 7 dana (za zelje za kiseljenje 21 dan). Od kemijskih insekticida prepo-
ručuju se insekticidi na osnovi klorpirifos metila (Reldan super), malationa (Ra-
dotion-E-50), alfacipermetrina (Fastac 10 SC, Direkt 10 SC), esfenvalerata (Sumi-
alpha 5 FL) i lambda-cihalotrina (Karate 2,5 EC, Karate max. King). Za bliži rok
zriobe ili kad treba zahvatiti zaklonjene gusjenice, u inozemstvu se primjenjuju
sredstva koja sadrže beta ciflutrin (Beta Baythroid EC 025), kojemu je karenca 7
dana, te naturalit spinosad (Laser).
Samo u područjima gdje su na kupusnjačama često primijenjeni insekticidi
iste skupine zapaženo je slabljenje njihova djelovanja. Da bi se spriječila ili uspo-
rila pojava rezistentnosti, prepoaičuje se povremeno mijenjati skupinu sredstava.
Lisne sovi ce
(kupusna sovica - Mamestra /Barathra/ brassicae, povrtna sovica - Lacanohia/
Mamestra, Barathra/ oleracea, sovica gama - Autographa /Plusia, Phytometra/
gamma i dr.)
Opis. Noćni su leptiri smeđe boje. Neke vrste imaju na krilima karakteristič-
ne šare, po čijem su obliku dobile ime; leptir sovice game ima na krilima pjegu
sličnu grčkom slovu gama. Gusjenice žive na biljkama kojima se hrane, izgrizaju-
ći lišće, po čemu su dobile naziv. Gusjenice kupusne i povrtne sovice imaju tri
Si. 171. Tipičan izgled šteta od kupusnog
moljca - prozorčići u Ušću (prema "Bayer")
para prsnih nogu i pet pari trbušnih nogu, poput većine drugih gusjenica leptira.
Gusjenice su zelene ili smeđe (ovisno o hrani), narastu do 40 mm. Gusjenice
sovice game imaju tri para prsnih nogu i samo tri para trbušnih, nogu pa se grbe
hodajući. Zelene su boje, tijela sužena prema glavi. Također mogu narasti do 40
mm.
Važnost. Proširene su u cijeloj zemlji. Javljaju se povremeno u jakom inten-
zitetu. Napadaju kupusnjače, ali i mnoge druge vrste povrća, šećernu repu i dru-
ge kulture. Slično pozemljušama, najveće štete prave nezakorovljenim usjevima,
na kojima su sve gusjenice prisiljene hraniti se kulturnom biljkom. No veći broj
gusjenica obično se javlja na zakorovljenom usjevu, koji više privlači leptire, iako
štete mogu biti manje, jer će se gusjenice hraniti i korovima.
Biologija i ekol ogi j a. Kupusna i povrtna sovica prezimi kao kukuljica u tlu,
a sovica gama prezimljuje u raznim razvojnim oblicima. Leptiri se roje najčešće u
Si. 172. Gusjenica kupusne sovice
svibnju. Ženke odlažu jaja na biljke ko-
jima se gusjenice hrane, i to radije na
gušće ili zakorovljene usjeve. Za razvoj
jaja potrebno je mnogo vlage unutar
usjeva. Gusjenice se hrane lišćem tije-
kom lipnja, zatim se kukulje u tlu i daju
leptire, koji lete u srpnju i kolovozu.
Drugo pokoljenje gusjenica javlja se na
koncu kolovoza i u rujnu. Pokoljenja sovice game - njezini leptiri dolijeću u naše
krajeve s juga - isprepletena su i ima ih više, najmanje 3-4 godišnje. Također je
higrofilna vrsta. Leptiri te vrste javljaju se u Dalmaciji najviše u veljači (prilikom
doleta s juga) i u rujnu (kad odlijeću na jug).
Leptire lisnih sovica privlače korovske i druge biljke u cvatu, a razvoju jaja i
mlađih stadija gusjenica pogoduje velika vlaga. Stoga irigacija i zalijevanje povrća,
niža područja, gusti nasad, koji zadržava vlagu, intenzivna gnojidba dušikom.
Si. 173. Gusjenica sovice gama zaražena
parazitom (lijevo) i zdrava gusjenica
(snimio M. Maceljski)
si. 174 Gusjenice sovice gamcitginiile od
poliedrije {snimio M. Maceljski)
pogoduju pojavi tih štetnika. Leptire privlači svjetlo pa i zato ulaze u objekte u
kojima se uzgaja povrće.
Zaštita. Predvidjeti s kakvom će žestinom napasti gusjenice lisnih sovica u
nekom području donekle se može na osnovi broja kukuljica koje se nadu u tlu pri
pregledima kojima se utvrđuje napad štetnika u tlu. No, budući da leptiri koji se
razviju iz tih kukuljica mogu odletjeti u
druga područja, točnija je prognoza na
temelju broja leptira ulovljenih u lovne
svjetiljke ili na feromone. Postoje speci-
fični feromoni za pojedine vrste lisnih
sovica kojima treba pratiti njihovu poja-
vu. Oko dva tjedna nakon maksimalnog
ulova leptira treba očekivati početak na-
pada gusjenica pa tada treba otpočeti te-
meljite pregledavati nasad. Čim se utvrdi
napad koji bi mogao uništiti više od 10
% lisne mase, odnosno nanijeti štetu 50
% veću od troškova suzbijanja, potreb-
no je primijeniti insekticide. Neki misle
da je suzbijanje potrebno kad se nade
više od 0,5 gusjenica po biljci kupusa (jedna na svakoj drugoj biljci), no budući
da i najmanje oštećeno povrće teško nalazi kupca, i manja zaraza može zahtijeva-
ti primjenu insekticida.
Gusjenice lisnih sovica treba suzbijati dok su manje od 20-25 mm. Protiv
gusjenica sovice game, a dijelom i protiv ostalih vrsta lisnih sovica, djelotvorni su
biološki insekticidi na osnovi B. thuringienis kiirstakd. Suzbijanje kemijskim in-
sekticidima provodi se prskanjem pripravcima koji sadrže beta-ciflutrin (Beta-
Baythroid EC 025) i lambda-cihalotrin (Karate 2,5 EC, Karate max, King), a u
inozemstvu se primjenjuju i drugi piretroidi, organofosforni insekticid Reldan su-
per te naturalit Laser. Močenjem presadnica 15 minuta u 0,1-postotnom Confido-
ru SL 200 suzbija se i rani napad lisnih sovica.
Gusjenice lisnih sovica napadaju brojni prirodni neprijatelji. Zbog brojnosti
grabežljivaca i posebice parazita, treba pri primjeni insekticida za suzbijanje dru-
gih štetnika kupusnjača primijeniti što selektivije insekticide da bi se poštedjeli ti
prirodni neprijatelji. Uzročnici bolesti gusjenica, posebice gljivice i virusi, mogu
izazvati njihovo naglo ugibanje. Zaražene gusjenice pocrne i vise s biljaka. Ta-
kvim epizootijama najčešće završavaju masovne pojave tih štetnika.
Kupusari
(veliki kupusar - kupusni bijelac - Pieris brassicae, mali kupusar - Pieris rapae)
Opis. Leptiri kupusara bijeli su, s tamnim uglovima i pjegama na prednjem
paru krila, raspona 60 mm u velikog kupusara, a 45 mm u malog kupusara.
Gusjenice su velikog kupusara žućkastozelene, s crnim pjegama i rijetkim
SI. 175. Gusjenice velikog kupusara
dlakama, općenito šarena izgleda. Nara-
stu do 50 mm. Gusjenice malog kupusa-
ra zelenkaste su, sa žućkastom prugom.
Narastu do 30 mm.
Važnost. Štetnici se javljaju povre-
meno u većem broju, a masovnih poja-
va, koje su nekad uništavale kupusnja-
če, nema već dugi niz godina. Budući
da leptiri odlažu jaja u gomilicama, to na
pojedinim biljkama 20-30 gusjenica
može napraviti veliku štetu, a susjedne
biljke ne budu uopće napadnute. Za ja-
kog napada ostaju samo peteljke i glav-
ne žile lišća. Napadaju sve vrste kupu-
snjača i korovske krstašice.
Biologija i ekologija. Prezime u
obliku kukuljice na drveću, ogradama i sličnim mjestima. Leptiri lete koncem
travnja i početkom svibnja. Odlažu jaja u gomilice po 20-40 komada na naličje
lišća onih biljaka kojima se gusjenice hrane. Jedna ženka odloži 300-600 jaja.
Razvoj jaja traje desetak dana. Gusjenice se razvijaju držeći se zajedno 3-4 tjedna.
Izgrizaju lišće praveći velike rupe u njemu. Pri jakom napadu ostaju samo lisne
žile. Kukulje se na domaći-
nu. Leptiri idućeg pokoljenja
lete koncem lipnja i u srpnju
te se razvoj ponavlja. Kupu-
sari imaju 2-3 pokoljenja na
godinu.
Leptiri se često roje za-
jednički, u velikom broju, te
mogu s pomoću vjetra pre-
letjeti velike udaljenosti. To-
plo i sunčano vrijeme pogo-
duje pojavi tih štetnika. Mno-
go prirodnih neprijatelja, na-
ročito parazitskih osica, na-
pada gusjenice i jaja kupu-
sara.
Zaštita. Izvjesni znak
opasnosti od gusjenica ku-
pusara može biti opažanje
jata bijelih leptira kupusara
(valja paziti da se ne zamije-
si. 176. Slika iz prošlih vremena kad su gusjenice ni s bijelim leptirima glogo-
kupusara harale Europom (prema SIAPA) vog bijelca, koji imaju jasno
izraženu tamnu nervaturu na krilima). Obično nakon 10-14 dana od masovnog
leta počinje napad gusjenica.
Budući da često veći broj gusjenica napada samo pojedinačne biljke, na ma-
lim se površinama gusjenice mogu ručno skupljati i uništava. Na većim površina-
ma ili za jačeg napada treba upotrijebiti insekticide ako se skupine gusjenica na-
laze prosječno na više od 10 % biljaka. Suzbijati ih treba dok su još malene, a
svakako prije nego se ubuše u glave kupusa.
Od insekticida se napose preporučuju biološki insekticidi, na osnovi bakte-
rije Bacillus thiiringiensis kurstaki (Biobit WP, Baturad-WP, Thuricide HP). Od
kemijskih insekticida dozvoljeni su oni koji sadrže klorpirifos metil (Reldan su-
per, Reldan EC 40), lambda cihalotrin (Karate 2,5 EC, King, Karate max) i beta-
ciflutrin (Beta Baythroid EC 025), a u inozemstvu se primjenjuju i drugi piretroidi.
Preporučuje se dodatak okvašivača.
Kupus na pi pa ši škari ca
(Ceutorrhynchus pleurostigma Marsh.)
Opis. Pipa je sivocrne boje, tankog rila, duljine tijela oko 3 mm. Ličinka je
bijeložuta, bez nogu, sa smeđom glavom. Naraste 5 mm. Napad na biljke pre-
poznaje se po pojavama izraslina okruglasta oblika na vratu korijena kupusnjača.
Tih izraslina, šiški, može biti više dese-
taka, nalaze se jedna do druge, a njiho-
va veličina doseže i nekoliko centimeta-
ra. Šiške su slične šiškama koje uzroku-
je kupusna kila, ali kad se prerežu, u nji-
ma se nalaze hodnici s ličinkama pipe.
Važnost. Vrlo je proširen štetnik,
naročito u područjima gdje se mnogo
uzgajaju kupusnjače, pa je na pojedinim
površinama nađeno i do 50 % zaraženih
biljaka sa do 30 ličinki pipe u jednoj bilj-
ci. Osim kupusa, napada i cvjetaču, ko-
lerabu, kelj pupčar i druge krstašice. Ja-
ko napadnute biljke zaostaju u razvoju
i kržljaju, a na mjestima gdje je mnogo
šiški, nakon završetka razvoja ličinki, pojavi^se trulež. Slabiji napad, s nekoliko
ličinki po biljci, ne izaziva zamjetljivu štetu. Štete mogu biti veće kod napada na
mlade biljke.
Biologija i ekol ogi j a. Postoje dvije rase: proljetna i jesenska, različite biolo-
gije. Proljetna rasa prezimi kao odrasli oblik u tlu. Pojavljuje se u rano proljeće, a
u travnju i svibnju odlaže jaja u vrat korijena kupusnjača. Jedna ženka odloži oko
60 jaja. Ličinke buše okolno tkivo i izazivaju njegovu hipertrofiju, pa tako nastaju
okruglaste izrasline - šiške. Razvoj ličinke traje 25-40 dana, no na nižim tempera-
turama i znatno dulje. Odrasle ličinke kukulje se u tlu. U lipnju se javlja odrasli
oblik, koji se hrani cvjetovima kupusnjača te kasnije odlazi u tlo na prezimljenje.
81. 177. Izrasline uzrokovane zarazom
repičinom pipom šiškaricom
(snimio V. Danon)
Ljetna rasa prezimi u obliku ličinke u šiškama korijena. U proljeće odlaze u
zemlju, gdje se kukulje. U svibnju i lipnju javljaju se odrasli oblici, koji se intenziv-
no hrane, a u toku ljeta odlažu jaja. Ta rasa napada kasni kupus.
Zaštita. Zaštita se provodi što rjeđim uzgojem kupusnjača na istoj parceli,
uništavanjem zaraženih ostataka biljaka, odnosno njihovim skupljanjem i ostav-
ljanjem da se prosuše. Ne treba zaoravati zaražene ostatke jer pipe u njima prežive.
Zaraženi prijesad ne smije se presađivati. Samo iznimno treba primijeniti insekti-
cide, i to u uglavnom u jesenskim usjevima na prijesadu i mladim biljkama. Djelo-
tvorni su neki piretroidi.
Mala repi či na prol j et na pi pa
(Ceutorrhynchuspallidactylus = C. quadridens)
Opis. Pipe su duge 2,5-3 mm, sive su boje tijela. Ličinke su bjelkaste, bez
nogu, sa smeđom glavom. Ličinke buše hodnike u peteljci i stabljici biljke, a gla-
vatom kupusu oštećuju glave.
Postoji i mnogo rjeđa velika repičina proljetna pipa (C. napi).
Važnost. Rjeđe nanose znatnije štete, iako napadaju korabicu, rotkvu, rot-
kvicu, cvjetaču, kupus i druge povrtne kupusnjače. Može posebice štetiti sjemen-
skim usjevima. Važniji je štetnik uljane repice.
U nekim godinama u dolini Neretve i okolici Splita ubraja se u važne štetnike
zimskoga glavatog kupusa, koji, ako se ne suzbije, može potpuno onemogućiti
uzgoj. U tim područjima nađena je do stotinjak ličinki u jednoj glavi, uz zarazu do
87 % biljka. Od ličinki izbušeni dijelovi glave pocrne, pa su napadnute glave
neuporabljive za tržište. Zaražene glave trule i propadaju.
Biologija i ekol ogij a. Prezime odrasli oblici. Vrlo rano, u Dalmaciji počet-
kom siječnja, u drugim područjima koncem veljače, izlaze iz tla i traže krstašice.
Odlažu jaja u glave zimskog kupusa, stabljiku, peteljke lišća i lišće, koje ličinke
buše. Prodiru i kroz desetak listova glave kupusa. Razvitak ličinki traje tridesetak
dana. Nakon završenog razvitka ličinke izlaze iz napadnutih organa te se kukulje
u tlu. Novo razvijeni odrasli oblik kraće se vrijeme hrani, a zatim odlazi na pre-
zimljenje u tlo. Ima jedno pokoljenje godišnje.
Zaštita. Zaštita se provodi uništavanjem zaraženih ostatke biljka, što širim
plodoredom. Na zimskom glavatom kupusu u Dalmaciji se preporučuje primjena
piretroida dozvoljenih na kupusu tik prije odlaganja jaja (npr. beta-ciflutrin, lam-
bda cihalotrin, alfametrin) uz strogo pridržavanje propisane karence.
Bari di
(crni bari d - Baris laticollis, zel eni bari d - B. chlorizans)
Opis. To su kornjaši koji se ubrajaju u porodicu pipa. Imaju dugo rilo. Odra-
sli oblici dugi su 2,6-4,2 mm. Njihove su ličinke bijele, a nemaju nogu. Narastu do
6 mm.
Važnost. Naročito su česti na površinama gdje se uzastopce uzgajaju kupu-
snjače. Od napada crnog barida suše se i ugibaju cijele biljke, a od zaraze zeleno-
plavim baridom lome se stabljike i peteljke.
Biologija i ekol ogi j a. Crni barid prezimi kao odrasla pipa, rjeđe kao ličin-
ka ili kukuljica, u ostacima korijena kupusnjača ili u zemlji. Pipa se javlja na kraju
ožujka ili u travnju. Potkraj travnja ženka odlaže oko 80 jaja u udubine u vratu
korijena, koje napravi rilom. Ličinke buše hodnike unutar korijena. Razvoj ličinki
traje 5-6 tjedana. Ima jedno pokoljenje godišnje.
Zelenoplavi barid prezimi u zemlji. Pojavljuje se na početku proljeća i odlaže
jaja u tkivo stabljike ili peteljke. Ličinke žive u tim organima biljke bušeči hodni-
ke. Razvoj traje 4-5 tjedana. Ima jedno pokoljenje godišnje.
Zaštita. Suzbijanje je djelotvorno samo prije pojave ličinki te se provodi ako
se u vrijeme presađivanja utvrdi veći broj tih pipa. Od insekticida djelotvorni su
piretroidi navedeni kod male repičine proljetne pipe. U područjima gdje se baridi
često javljaju preventivno se pri presađivanju tretira korijen biljčica.
Repičina pi pa komušari ca
(Ceutorrhynchus ohstrictus = C. assimilis)
Opis. Pipa je duga 2-3 mm. Ličinka
je bjeličasta, sa smeđom glavom, naraste
do 6 mm.
Važnost. Važna je samo za sjemen-
ske usjeve kupusnjača.
Biologija i ekologija. Prezime odra-
sle pipe. Javljaju se u proljeće te odlažu
jaja u još mekane komuške. Ličinke se hra-
ne sjemenkama. Razvoj ličinke traje 15 da-
na.
Zaštita. Sjemenske usjeve treba po-
slije cvatnje prskati piretroidima. ^^ ^ ^ ^ k o m u š a r i c a (p rema "Shell")
Mušica komušari ca
(Dasyneura brassicae)
Opis. Ličinke su žućkaste, 2-3 mm duge, na unutrašnjoj stijenki komuške, koja se
deformira, žuti, suši i otvara.
Važnost. Važna je samo za sjemenske usjeve kupusnjača.
Bi ol ogi j a i ekol ogi j a. Javlja se za cvatnje. Odlaže jaja na komušku. Ličinke najčešće
ulaze kroz otvore koje napravi pipa komušarica i drugi štetnici, no katkad mogu ući i u
neoštećene komuške.
Zaštita. Provodi se zajedno sa suzbijanjem pipe komušarice.
Kupusna cistolika nematoda
(Heterodera cruciferae)
Kupusna cistolika nematoda široko je rasporostranjena u svijetu, u Europi i
u Hrvatskoj (Belica, Varaždin, Žumberak, Delnice, Mrkopalj, Ogulin, Poreč, Pula
itd.) u podaičjima gdje se intenzivno uzgaja kupus.
opis. H. cruciferae pripada grupi nematoda s iimunastim cistama jer su
spolno zrele kao i uginule ženke (ciste) limunastog oblika. Ženke su tijekom
razvoja mliječno bijele boje, a kada uginu kutikula posmedi; duge su oko 0,56
mm, a široke oko 0,42 mm. Mužjaci su
crvoliki, prosječno dugi oko 1,2 mm, a
infektivne ličinke drugog razvojnog sta-
dija duge su oko 0,45 mm.
Važnost. Dobri domaćini vrste H.
cruciferae, osim kupusa jesu: kelj, repi-
ca, cvjetača i ostale vrste roda Brassica,
ali i neke vrste iz porodice Labiatae.
Budući da je ta nematoda endopara-
zit u korijenu, odumire glavni korijen, a
iznad njega se razvijaju novi sitni korijen-
čići, koji leže plitko ispod površine tla pa
korijen dobiva bradat izgled. Nadzemni
dijelovi kupusa zaostaju u rastu i razvo-
ju, pokazuju venuće, a donji listovi žute i
otpadaju te se ne oblikuju glavice.
U slučaju jakog početnog napada
prijesadnice kupusa ne uspiju razviti se-
kundarno plitko korijenje pa masovno
propadaju te se u polju mogu zamijetiti
prazna mjesta, tzv. "plješine".
Osim što H, cruciferae izravno ošte-
ćuje kupus, oštećuje ga i neizravno, jer
prodirući u tkivo korijena omogućava ula-
zak gljivici Phasmodiophora brassicae, koja uzrokuje oboljenje poznato pod na-
zivom "kupusna kila". U toj kombinaciji nematoda - gljivica, kupus brže propad-
ne nego kad je napadnut samo od nematode.
Biologija i ekol ogij a. Unutar tijela ženke (odnosno ciste) i jajne vrećice,
koja se razvije na kraju tijela ženke, može se naći od 200-600 jaja. Ličinke izlaze iz
jaja i ubuše se u korijen biljke domaćina, gdje se hrane, presvlače i razviju u
ženke limunasta oblika, koje su nepokretne. Mužjaci zadrže crvolik oblik i po-
kretljivost. Na kraju razvoja mužjaci napuštaju biljno tkivo i prelaze u tlo, a ženke
usnom bodljom ostanu vezane za korijen, a nakon uginuća formiraju cistu tam-
nosmede boje. Ličinke u cisti mogu ostati vitalne i do devet godina. One su otpor-
ne na niske temperature, ali ne i na sušu. Mogu izlaziti iz ciste pri nižim tempera-
turama (2-12 °C), a preživjeti mogu i na -35 Njihovo izlaženje smanjeno je na
temperaturama višim od 30 a potpuno prestaje na temperaturi iznad 40
Brzina razvoja i broj pokoljenja ovise ponajprije o temperaturi i biljci domaćinu.
U umjerenim klimatskim područjima pa tako i u Hrvatskoj kupusna cistolika ne-
matoda može razviti dva pokoljenja godišnje. Prvo pokoljenje postiže svoj maksi-
mum krajem proljeća, a drugo pokoljenje potkraj ljeta ili početkom jeseni.
Si. 179. Štete i i p o l j u od k u p u s n e
n e m a t o d e ( s n i m i h Lj. Oš t r e c )
SI. 180. Kupus oštećen od kMpusne nematode i
kupusne (snimila Lj. Oštrec)
Zaštita. Za kupusnu nemato-
du prilično je teško odrediti kritič-
ne brojeve (jaja/g tla) koji ovise o
brojnim čimbenicima, klimatskim i
pedološkim, ali i o biljci domaći-
nu. Poznato je da populacija od 50
vitalnih cisti ili 15 jaja/g tla znatno
smanjuje prirode kupusa, a eko-
nomskim pragom štetnosti za ku-
pus drži se 25 jaja/g tla.
Da bi se smanjila populacija
kupusne cistolike nematode u tlu,
treba se pridržavati plodosmjene
(najmanje trogodišnje), suzbijati korove i uzgajati otporne sorte kupusa sa što
kraćom vegetacijom.
Jedna od učinkovitih preventivnih mjera svakako je pravovremeno otkriva-
nje zaraze analizom uzoraka da na prisutnost cista u rasadnicima i u polju.
Nakon rezanja glava kupusa, obvezatno treba uništiti korijen da bi se preki-
nula vegetacija korijena i daljnji razvoj nematode.
Budući da se H. cruciferae n2i]česče širi zaraženim sadnicama, do u rasadni-
cima mora se redovito kontrolirati. Ako se utvrdi zaraza, treba provesti termičku
ili kemijsku sterilizaciju da.
Učinkovito je suzbijanje i fumigacijom tla (dazomet, metam) koja se prepo-
ručuje u klijalištima i rasadnicima kupusa, a u polju se fumigacija može provesti
na manjim površinama.
Ostali štetni ci
Važan štetnik kupusa u nekim područjima jest duhanov resičar, koji uzro-
kuje kvržice na vanjskim dijelovima lisnih žila. Te kvržice isprva su žućkaste, a
kasnije potamne. O tom štetniku opširnije pišemo kod lukovičastog povrća.
Kupusnjače napadaju i manje važni štetnici koji se rjeđe pojavljuju. U njih se
ubrajaju neke vrste muha mi nera (Phytomyza rupifesidv.), koje buše hodnike
(mine) u lišću, zatim repi či na osa li-
starica (Athalia rosae), čije crnosive pa-
gusjenice izgrizaju lišće.
Na naličju lišća se katkada nalaze
ličinke kupus nog štitastog mol j ca
(Aleyrodes proletella). One su češće za
suha ljeta i jeseni. Osim izravnih šteta
na biljkama, onečišćuju proizvod i sma-
njuju njegovu tržišnu vrijednost. Za su-
zbijanje tog štetnika u nas su dozvoljeni
pripravci Actellic 50 EC i Pirimifos-metil si. 181. Kvržice na lišću kupusa uzrokovane
50 EC. duhanskim tripsom (snimila N. Pagliarini)
u našem obalnom podmčju mogu stabljike i peteljke biti izbušene od pi pa
Lixus myagri i L. anguinus.
Sjemenske usjeve kupusnjača napadaju još i repi či n sj aj ni k (Meligethes ae-
neus), dl akavi i drugi ružičari (Tropinota hina, Oxythirea funesta i dr.), repi-
či n mol j ac (Evergestis extimalis) i dr.
Od štetnika koji napadaju različito povrće, kupusnjače napadaju štetnici u
tlu (žičnjaci, grčice, rovac), sovi ce pozeml j uše i žuta kukuruzna sovica, opi-
sani u poglavlju "Štetnici različitih vrsta povrća".
Hren napada malo štetnika. Na Ušću se češće mogu vidjeti okaigle mine koje
se protežu preko srednje žile lista sa zelenkastim izmetom uz rubove mina ili kraj
mina, pa je veći dio mine prazan. Navedena oštećenja uzrokuje mi ner Drosopbi-
la flava (= apicalis,flaveola). U većini slučajeva nije potrebno poduzimati zaštit-
ne mjere.
Tablica 21. Sredstva dozvol j ena u Hrvatskoj za zaštitu krstašica od
štetnika
Pripravak Dozvoljena namjena Doza ili konc. Karenca dana
Actara 25 WG kupusna lisna uš 0,15-0,2 kg/ha 7
Actellic 50 EC štitasti moljac 0,05-0,1 %; 0,5-1 l/ha 28
Aztek kup. lisna uš 0,25-0,5 l/ha 28
Basamid gran. kupusna nematoda 4-6 kg/ar 42
Baturad-WP kupusari 0,4-0,6 kg/ha 7,21 za kiseljenje
Beta Ba>throid 1. sovice, kupusari, kupusna lisna uš 0,3-0,5 l/ha
7
Biobit WP kupusari 1-1,5 kg/ha 7, 21 za kiseljenje
Chromgor40 kupusna muha zalij. 0,1 %/0,51/ m^ 42
kupusna muha prsk. 0,1 %, 1 l/ha 42
lisne uši 0,1 %, 1 l/ha 42
Confidor SL 200 kupusna lisna uš, 1. sovice namakanje rasada odredena
0,1 %/15 min rokom primjene
Direkt 10 SC kupusni moljac 0,08-0,12 l/ha 28
Dursban E-48 štetnici u tlu tret. tla 60-80 ml/ar 42
Dursban G-7,5 kupusna muha, štetnici u tlu tret. tla 0,5-0,6 kg/ar 42
Fastac 10 SC kupusni moljac 0,08-0,12 l/ha 28
Finish E-48 štetnici u tlu tret. da 60-80 ml/ar 42
Finish G-7,5 kupusna muha, štetnici u tlu tret. da 0,5-0,6 kg/ar 42
Hostaquick lisne uši 0,05-0,1 % 7
Karate 2,5 EC kupusni moljac, 1. sovice, kupusari 0,3-0,4 l/ha 14
kup. lisna uš 0,3-0,4 l/ha 14
Karate max kupusni moljac, 1. sovice, kupusari 0,2-0,25 kg/ha 21
King kupusni moljac, 1. sovice, kupusari 0,3-0,4 l/ha 14
kupusna lisna uš 0,3-0,4 l/ha 14
Pripravak Dozvoljena namjena Doza ili konc. Karenca dana
Kofumin 50-EC lisne uši 0,05-0,1 % (u zatv.
prostoru iznad biljaka)
7
Malation kupusna lisna uš 0,15-0,25% 14
Perfekthion kupusna muha zalij. 0,1 %/0,5 1/m- 42 Perfekthion
kupusna muha prsk. 0,1 % 42
Perfekthion
lisne uši 0,075-0,1 % 42
Pirifos EC štetnici u tlu tret. tla 60-80 ml/ar 42
Pirimifos-metil 50 EC štitasti moljac 0,05-0,1 % 14
Pirimor 25 W lisne uši 0,08-0,12%, 0,8-1,2 kg/ha 14
Pirimor 50 W lisne uši 0,04-0,06%, 0,4-0,6 kg/ha 14
Pirimor 50 WP lisne uši 0,04-0,06%, 0,4-0,6 kg/ha 14
Pyrinex 48 EC štetnici u tlu tret. tla 60-80 ml/ar 42
Radotion E-50 buhači, stjenice, lisne uši 0,15-0,25% 14
Radotion P-5 buhači, stjenice, 1. uši 20-30 kg/ha 14
Reldan super kupusni moljac, kupusari 11/ha 21
Reldan 40 kupusari 1,25 l/ha 21
Rogor 40 kupusna muha zalij. 0,1 %/0,5 1/m^ 42 Rogor 40
kupusna muha prsk. 0,1 % 42
Rogor 40
lisne uši 0,075-0,1 % 42
Siimialpha 5 EL kupusni moljac 0,15-0,2 l/ha 28
Thuricide HP kupusari, metlica 0,3-1 kg/ha 7, 21 za kiseljenje
Volaton G-5 % štetnici u tlu tret. tla 0,8-1 kg/ar 42
Volatonizirano
gnojivo 15-15-15
s 1 % foksima štetnici u tlu tret. tla 3-4 kg/ar 42
Zagor kupusna muha zalij. 0,1 %/0,5 l/m- 42 Zagor
kupusna muha prsk. 0,1 % 42
Zagor
lisne uši 0,075-0,1 % 42
Bolesti
Gljivične i nj ima sUčne bolesti
Pol i j eganj e rasada
Tu bolest može uzrokovati više gljiva. Kao mogući uzročnici polijeganja ra-
sada kupusa spominju se: Pythium spp., Khizoctonia solani, Olpidium brassicae,
Alternaria brassicae i Phoma lingam. Neke od spomenutih gljiva parazitiraju
pojedinačno. Međutim, često se na poleglim biljkama nalazi nekoliko parazita,
pa se ta bolest drži kompleksnom.
Pythium spp.
Si mptomi . U zoni korijenova vrata biljka postaje tanja, vodenasta i lomi se.
Ako su prilike za razvoj parazita povoljne, naročito ako ima obilje vode, on se
brzo prenosi od biljke do biljke. Prijesadnice padaju te nastaje veća ili manja
plješina, ovalna ili eliptična oblika.
Bi ol ogi j a. Vrste tog roda žive saprofitski u tlu ili u vodi, na odumrloj organskoj masi
ili parazitiraju na mladim biljkama. Osim P. clebmjanum registrirane su i druge vrste kao
paraziti na kupusnjačama. Tako propadanje rasada mogu izazvati P. spinosum i P. oligan-
drum, a P. aphanidermatum izaziva palež klice. Karakteristika je čitavog ovog roda ne-
septirani micelij. Sporangiji spomenutih vrsta okrugli su ili ovalni, bezbojni, glatke ili na-
borane površine a na njihovu se vrhu formira kratka cjevčica, koja završava okruglim
mjehurićem. Unutar mjehurića izdiferenciraju se zoospore s dvije treplje. Zoospore na-
kon odbacivanja treplji klijaju u začetak nove hife, koje obavljaju zaraze. Nakon spajanja
oogonija i anteridija stvaraju se oospore i u tom obliku gljiva prezimljuje.
Rhizoctonia solani
Si mptomi . Na mladim biljkama u rasadu izaziva usukanost stabljike pri
površini tla. Biljke se na tome mjestu prelome i polegnu. Iznimno mogu biti na-
padnute i biljke kupusa s već formiranom glavom.
Biol ogij a. Savršeni stadij Thanatephorus cucumeris v\]^iko se stV'ara. Gljiva živi u tlu
kao saprofit, ostajući u parazitiranom tkivu kao zaspali micelij, aktivni micelij koji pro-
rašćuje odumrlo tkivo, ili u obliku sklerocija. Saprofitizam je izraženiji kad je vlaga tla niža.
U tlima slabe strukture, kad je tlo zasićenije vodom, zaraza je izraženija. Na vrlo kiselim
tlima (pH 3,5) patogenost je umanjena. Temperatura najpogodnija za razvoj parazita ovisi
o soju i kreće se od 0 do 10 °C za minimalne, od 29 do 38 °C za maksimalne temperature.
K. solani podijeljena je u više anastomoznih skupina (AG), unutar kojih postoji još niz
podjela. Skupina AG 1 izaziva trulež na: kupusnjačama, leguminozama, mrkvi. AG 2 para-
zitira na: salati, crnookici, špinatu, a u kupusnjača uzrokuje polijeganje rasada. AG 3 tipič-
na je za krumpir, premda na njemu dolaze i druge skupine. Sojevi koji parazitiraju na
kupusnjačama i krumpiru idu u skupine kojima je temperaturni optimum od 21 do 25
Olpidium brassicae
Si mptomi . Javljaju se na prijesadnicama kupusa, kelja i karfiola, i to u njiho-
voj ranoj fazi razvitka. Napadnuti dio korijenova vrata pri površini zemlje potam-
ni i razmekša se. Biljka prestaje rasti, poliježe i čitava propada. Najčešće je napad-
nuto samo nekoliko vanjskih slojeva stanica na korijenovu vratu, ali i to je dovolj-
no da biljke uvenu, naročito ako je parazit prstenasto obuhvatio čitavu stabljiku.
Bi ol ogi j a. U zaraženom korijenovu vratu formiraju se sferični sporangiji, iz kojih
kroz njegov produžen dio izlaze zoospore. Kada zoospora ude u tkivo, ona se postupno
razvija u zoosporangij. Za nepovoljnih uvjeta, u tkivu nastaje trajni sporangij, u kojem
obliku gljiva preživljava nepovoljna razdoblja za njezino širenje. Kao i vrstama Pythium,
tako je i tom parazitu potrebna voda da bi se biljka zarazila.
Zaštita od bol esti koj e uz r okuj u pol i j eganj e rasada
Opisani paraziti izazivaju štete najčešće samo u "mladenačkom" stadiju ra-
zvoja. U pogodnijim uvjetima za klijanje, rast i razvoj, dobivamo čvrste prijesad-
nice, koje su otpornije i prema bolesti. Osim toga, one brže prolaze kroz svoju
osjetljivu fazu razvoja pa je manja mogućnost da će ih parazit napasti. Zato im
treba uzgojnim mjerama omogućiti da brzo prođu osjetljivu fazu. Potrebno iza-
brati dobro tlo i prirediti ga za sjetvu. Najpogodnije su temperature za nicanje
kupusa 18-20 Nakon nicanja, poželjno je da u kraćem razdoblju temperature
budu niže (7-9 °C) da bilje očvrsne, a nakon toga poželjne su temperature po-
godne za rasad (15-18 ''C). Sklop biljaka ne smije biti pregust, jer je onda relativna
vlaga veća, što pogoduje širenju bolesti. Zalijevati se ne smije preobilno, jer veći-
ni uzročnika polijeganja rasada pogoduje veća količina vode. Tretiranjem sjeme-
na fungicidima može se samo umanjiti zaraza gljivama iz tla. Da bi se izbjegao
rizik od pojave polijeganja, zemlja se prije sjetve može sterilizirati dazometom ili
raskužiti s pomoću 2 % formalina. Neposredno prije sjetve zemlja se može zaliti
fungicidima na osnovi kaptana (Merpan, Captan 50, 0,2 %), mankozeba (Ditha-
ne. Star, 0,2 %) ili tolilfluanida (Euparen M, 0,25 %). Zalijeva se s 5-101 razrijeđenog
fungicida na kvadratni metar. Ako unatoč poduzetim mjerama nasad polegne,
treba ga zaliti otopinom jednog od spomenutih fungicida. Nakon toga treba sku-
piti polegle biljke i iznijeti ih iz rasada.
Kupus na ki l a
(Plasmodiophora hrassicae)
Bolest je u nas prisutna u gotovo svim podaičjima intenzivnog uzgoja kupusa.
Si mptomi . U povrtnih krstašica znaci se bolesti primjećuju na korijenu ili
korijenovu vratu, osim u potočarke (Nasturtium officinale), na kojoj promjene
nastaju na nadzemnom dijelu biljke. Na korijenu se formiraju zadebljanja, koja su
posljedica hiperplazije i hipertrofije stanica korijena. Korijen može biti zahvaćen
čitavom svojom duljinom, tvore-
ći kvrgavu masu, iz koje izlaze
malobrojni sekundarni korjenči-
ći. Na sekundarnom korijenu bo-
lest se manifestira pojavom za-
debljanja, najčešće valjkastog ili
vretenastog oblika. U početku za-
debljanja imaju istu boju kao i
ostali napadnuti korijen, a kasni-
je ta mjesta postaju smeđa i pu-
caju. Onim kupusnjačama koje
tvore mesnati korijen (rotkva,
podzemna koraba) zaraza nasta-
Sl. 182. Kupusna kila na presadnicama kupusa
(snimio B. Cvjetkovič)
je na pravom korijenu, a dio zadebijalog hipokotila pokazuje izvjesnu otpornost.
Simptomi na nadzemnom dijelu očituju se u smanjenju lisne mase, što je u kore-
laciji s oštećenjem korijena. Ako se zaraze prijesadnice, tada su posljedice najoči-
tije, a štete najveće. Vanjski listovi rozete mladih biljaka gube turgor i venu. Za-
ražene biljke rijetko propadaju, često ostaju niže rastom, a starije lišće žuti i otpa-
da. Vanjsko lišće glavatog kupusa otpada, pa su glavice manje, a često i nedovolj-
no čvrste. Međutim, ako zaraza nastupi kasnije u vegetaciji, ili je iz bilo kojeg
razloga zaražen manji dio korijena, tada se simptomi na nadzemnom dijelu jedva
opažaju, a urod nije mnogo umanjen.
Biologij a. Raspadanjem zaraženog korijena trajne spore dospiju u tlo. One klijaju i
nastaju zoospore s jednom jezgrom i dvije flagele. U kiselom tlu iscjedak korijenja kupu-
snjače potiče klijanje spora. Nastale zoospore kreću se u vlažnom tlu do korjenčića, tu
odbace flagele i prodiru u epidermalne stanice korijena ili korijenovih dlačica. Tu nastaje
haploidni plazmodij s više jezgara. Oko svake jezgre formira se protoplast zaodjenut be-
zbojnom membranom. Nakon mitotske diobe javlja se zoosporangij s novim zoospora-
ma, od kojih neke napuštaju korijen i odlaze u okolno tlo. Inficiranim stanicama, nakon
formiranja višestaničnih plazmodija, poveća se obujam. Zaražene stanice potiču diobu
okolnih stanica, pa na taj način nastaje hiperplazija. Kad se parazitirane stanice dijele, i
parazit prelazi u novu stanicu, pa se tako zaraza širi unutar biljke. U stanicama domaćina
nastaju trajne spore, koje su zaodjenute debelom membranom. Kad se zaraženi korijen
raspada, spore dospiju u tlo. Tamo mogu ostati dugi niz godina. Najpogodnije su tempe-
rature za klijanje spora od 18 do 23 ali zaraza može nastati od 9 do 30 Osim tih
temperatura, za ostvarenje zaraze tlo treba biti zasićeno vodom s više od 45 % od ukup-
nog kapaciteta tla za vodu.
Zaštita. Sve su kupusnjače osjedjive prema tom parazitu. Nešto su manje
osjetljive vrste roda Raphanus. Nijedna sorta kupusnjača nije potpuno otporna.
O stupnju kiselosti da ovisi pojava i intenzitet bolesti. Jedino prihvatljive mjere
zaštite jesu plodored i kalcifikacija. Nakon pojave kile na kupusnjačama treba
napraviti pauzu od 5-6 godina i na tom du ne saditi kupusnjače. U plodoredu ne
smiju biti bijele žitance, jer se na njihovu korijenu parazit održava, ne izazivajući
promjene. Kalcifikacijom možemo korigirati kiselost tla, pa podizanjem pH vri-
jednosti na 7,5 možemo onemogućiti razvoj parazita. Kalcifikaciju ne smijemo
provoditi odjednom, nego postupno, u nekoliko godina. Zaraza se smanjuje po-
tapanjem presadnica neposredno pred sadnju u 0,1 % otopinu karbendazima.
Pojavu bolesti smanjuju herbicidi na osnovi trifluralina (Treflan) i napropamida
(Razza, Devrinol), sami ili u kombinaciji s fungicidom na osnovi karbendazima.
Fuzari j sko venuče
(Fusarium oxysporum - conglutinans)
Simptomi. Najčešće su napadnute mlade biljke 2-4 tjedna nakon rasadiva-
nja. Prvi je simptom gubitak turgora u listova koji su već poprimili žutozelenu
boju. Simptomi se mogu očitovati na čitavoj rozeti, ali listovi žute češće samo na
jednoj strani biljke. U takvim slučajevima žute i uvijaju se samo pojedini listovi.
čitava biljka može imati nepravilan rast
zbog toga što je napadnut samo jedan
dio korijena, koji slabije hrani taj dio bilj-
ke, pa ona zaostaje u rastu. Donje lišće
najprije požuti, a poslije se simptomi oči-
tuju i na gornjim dijelovima. Kako
požutjelo lišće stari, tako postaje sme-
đe, suši se i otpada. Biljke zaostaju u ra-
stu. Na presjeku kroz korijen vidi se da
su provodni snopovi tamnožuti do sme-
đi. Osim vrsta Fusariuma, venuće mo-
gu izazvati i vrste iz roda Verticillium.
Si. 183. Fusarium na kupusu
(snimio V. Cvjetković)
Bi ol ogi j a. To je tipičan parazit provodnih snopova. Gljiva se prenosi preko tla, za-
raženim rasadom, oruđima za rad, vodom za navodnjavanje. U zaraženom tlu korijen se
zarazi preko ozljeda koje naprave štetnici (kupusna pipa šiškarica ili muha) ili drugih
mehaničkih oštećenja. Gljiva zahvaća parenhim kore, zatim ulazi u provodne snopove, u
kojima se širi. Optimalne su temperature za infekcije od 24 do 28 °C. Kada su temperature
ispod 17 bolest se obično ne pojavi.
Zaštita. Plodored je neizostavna mjera u suzbijanju parazita iz tla. Ima razli-
ka u osjetljivosti sorata , ali postoje i relativno otporni hibridi kupusa: Amazon,
Bronco, Fieldsport, Gideon, Hinova, Hurricane, Ramada, Rauchero, Saratoga i dr.
Venuče i zazvano f i tof torom
(Phytophthora megasperma)
Simptomi. Kada je napadnut veći dio korijena, posljedice se vide na listovi-
ma. Na starijim listovima može se opaziti promjena boje. Na rubovima dobiju crvenu
nijansu, nakon čega se listovi objese. Na
unutrašnjim listovima nema vidljivih pro-
mjena, ali žilaviji su. Kora glavnoga ko-
rijena i postranih korjenčića vodenasta
je. Kada se čupa biljka iz da, napadnuti
dio najčešće ostaje u zemlji. Na glavnom
korijenu katkada se formira kalus, koji
se vidi kao tamna crta, a iznad kojega
nastaje sekundarno korijenje.
Sl. 184. Venuče kupusa (snimio B. Cvjetković)
Bi ol ogi j a. P. megasperma zahtijeva obilje vode u tlu da bi nastala infekcija. Stoga se
bolest i pojavljuje na tlima u kojima ima viška vode. Ona zahtijeva više temperature tla
(24-27 °C). Gljiva prezimi u obliku oospora ili kao micelij u zaraženom biljnom tkivu. P.
megasperma parazitira na velikom broju biljnih vrsta, koje mogu biti izvor zaraze u idućoj
vegetaciji.
Zaštita. Bolest se pojavljuje na dima koja obiluju vodom. Zato je prva mjera
zaštite odvodnja suvišne vode. U plodored se mogu uzeti salata, endivija, papri-
ka, rajčica, a ne smiju lucerna, mrkva, špinat i drugi domaćini tog parazita.
Pl amenj ača kupus a
(Peronospora parasitica)
Bolest se javlja u proizvodnji rasada gotovo svake godine. Gljiva stvara fizio-
loške rase, a neke su usko specijalizirane. Tako rotkvicu napada P. parasitica f.
sp. raphani, koja ne može zaraziti kupus, i obrnuto. P. parasitica f. sp. hrassicae
ne parazitira na vrstama roda Raphanus.
Si mptomi . Na kotiledonima može se opaziti gubitak boje na pojedinim mje-
stima. Ta mjesta kasnije požute, a kotiledoni se savijaju i venu. Na naličju kotile-
dona nastaje siva prevlaka, koja potječe od konidiofora i konidija. Ako kotiledoni
otpadnu prije nego se razviju pravi listovi, mlada biljka može uginuti. Kasnije
zaraze uzrokuju simptome na listovima. Na njima s lica nastaju klorotične poligo-
nalne pjege, a s naličja sivkasta prev-
laka. Jako napadnuto lišče gubi tur-
gor, objesi se, dodirujući zemlju, a
nakon nekog vremena otpadne.
Ako je veći broj listova napadnut,
čitava prijesadnica može se osušiti.
Starenjem, listovi postaju otporniji,
pa makar se zaraze i stari listovi, šte-
te obično nisu velike. Cvjetačama i
brokulama može biti osim listova
zaražen i cvijet, pa onda nastaju tam-
ne pjege na cvatovima, što umanju-
je tržnu vrijednost cvjetače. Prijesad-
nice nekih vrsta (kinesko zelje, ku-
pus) mogu biti i sistemično za-
ražene. Sistemično zaražene biljke zaostaju u rastu. Na rotkvicama (Raphanus
sativus) i repi (Brassica rapa) može biti napadnut i zadebljali dio korijena. Na
njemu se vide smeđe ili crno obojena udubljena mjesta, često popraćena pukoti-
nama u tkivu. Ta oštećenja umanjuju tržnu vrijednost, a otvoreno su mjesto za
ulazak bakterija i gljiva iz tla, koje uzrokuju truljenje korijena.
Bi ol ogi j a. Parazit se prenosi na sjemenu u obliku oospora i micelija. Uloga ovog
načina prenošenja zaraze nije dovoljno istražena. Međutim, sigurno je da oospore koje
dospiju u tlo sudjeluju u primarnim infekcijama. U zaraženim kotiledonima i listovima,
nakon pojave nekroze nastaju oospore, koje mogu preživjeti i do 130 dana u suhom tlu
pri 5 °C , pa je to jedan od načina prezimljenja. Iako gljiva stvara formae speciales, ipak se
drži da neki korovi iz porodice kupusnjača mogu biti izvor zaraze za povrće iz istog roda.
Taj način prezimljenja može biti od važnosti u toplijim krajevima. U optimalnim uvjetima
inkubacija traje 4-5 dana. Nakon pojave konidija, one dalje prenose zarazu. Na osjetlji-
vom domaćinu konidije klijaju u kličnu cijev za 3-4 sata. Infekcija dolazi kroz puči. Koni-
dije prenose zarazu vjetrom na velike udaljenosti jer u vlažnoj atmosferi mogu dugo za-
držati klijavost. Optimalne temperature za klijanje konidija i penetraciju jesu od 8 do 12
°C. Bolest se brzo širi ako su noćne temperature od 9 do 16 a dnevne ne prelaze 24
SI. 185. Plamenjača na listu kupusa
(snimio B. Cvjetković)
Zaštita. Rasad treba biti rijedak, koliko to uzgojne mjere dopuštaju. Na taj
način izbjegava se stvaranje visoke relativne vlage. Pojedine sorte ili hibridi razli-
kuju se u osjetljivosti, ali razlike nisu tolike da bi se mogla izostavili redovna
zaštita fungicidima. Klijališta prije upotrebe treba sterilizirati ili barem raskužiti.
Prva prskanja izvode se kad su biljke u fazi kotiledona. Tada se primjenjuje neki
od fungicida na osnovi propineba*, mankozeba* koji ujedno smanjuju zarazu od
polijeganja. Druga prskanja provode se sistemičnim fungicidima na osnovi meta-
laksila*, benalaksila*. Pred sadnju najbolje je prijesadnice zaštititi jednim od fun-
gicida na osnovi bakra. Ako se posadi zdrav rasad, a kupusnjače se proizvode u
plodoredu, obično nije potrebno protiv plamenjače tretirati glavati kupus, kelj ili
cvjetaču u polju.
Bij ela hr đa
(Albugo Candida)
Si mptomi . Na svim nadzemnim dijelovima kupusnjača mogu nastati poje-
dinačno ili u skupinama bjelkaste bradavičaste izrasline promjera 0,5-2 cm. To su
sorusi koji najčešće nastaju na listovima. Sorusi se ispočetka jedva primjećuju
ispod epiderme, a kasnije postaju izdignuti, prekriveni epidermom. Nakon puca-
nja epiderme, koja pokriva sorus, oslobađaju se sporangiji u obliku bijelog praha.
Najveće štete nastaju u proizvodnji sjemena cvjetače, korabice i rotkvice. U na-
brojenih vrsta sistemično se zaraze cvjetne stapke i ostali dijelovi cvijeta. Na cvjet-
noj stapci nastaju sorusi, stapka se uvija i deformira. Cvjetovi ostaju sterilni, a ako
biljka i donesu sjeme, ono je šturo.
Si. 186. Bijela hrđa na listu kupusa (snimio
B. Cvjetković)
SI. 187. Bijela hrđa - deformacija cvjetne
stapke na rotkvici (snimio B. Cvjetković)
Biologij a. Parazit se prenosi iz vegetacije u vegetaciju s pomoću oospora, koje kliju
u vezikulu sa zoosporama koje obave primarne infekcije. Na dvogodišnjim (sjemenjači-
cama) i višegodišnjim biljkama (hren) parazit može prezimiti u obliku micelija, a u prolje-
će se iz korijena širiti sistemično. Nakon primarnih infekcija i pojave sorusa sa sferičnim
sporangijima oslobađaju se zoospore koje obave sekundarne infekcije. Parazit se razvija
od 1 do 25 °C. Optimalne su temperature za infekcije oko 20 °C, ali infekcija može nastati
samo ako su listovi vlažni.
Zaštita. Za suzbijanje tog parazita djelotvorni su fungicidi koji suzbijaju pla-
menjaču.
Suha trul ež kupus a
(Phoma lingam)
Si mptomi . Javljaju se u svim razvojnim stadijima. U klijalištima, u proizvod-
nji rasada, javljaju se prve zaraze, koje potječu od zaraženog sjemena. U razdoblju
klijanja i nicanja parazit zarazi hipokotil i kotiledone. Zaraza prelazi i na korijen,
koji pocrni, a cijela se biljčica suši. Na zaraženom korijenu formiraju se piknidi,
koji su daljnji izvor zaraze. Na kotiledonima se pojave blijedozelene pjege. Pjege
postupno mijenjaju boju u sivopepeljastu, a unutar tih pjega nastaju brojni nepra-
vilno razbacani piknidi. Nakon presađivanja parazit može napasti stabljiku i listo-
ve. Na stabljici su pjege sivkaste i često imaju purpurni rub, a na njima se javljaju
piknidi tek pošto se osuši napadnuta zona ili čitava biljka. U povoljnim prilikama
gljiva prodire duboko u stabljiku, a posljedica je
napada pucanje tkiva i formiranje rak-rane. Na li-
stovima se pojavljuju sivkastosmede prozirne pje-
ge, oštro ograničene od nenapadnutog dijela lista.
Unutar tih pjega nalaze se brojni piknidi, što je ka-
rakteristika te bolesti. Napadnute biljke slabije na-
preduju, ostaju kržljave, a za jakih se zaraza suše.
Na postrnoj repi {Brassica rapd) i podzemnoj ko-
rabi {B. napus var. napobrassicd) osim listova može
biti napadnut i mesnati dio korijena, na kojemu na-
staju rak-rane, a tijekom uskladištenja pojavljuje se
i suha trulež i propada korijen. U proizvodnji sje-
mena pjege s piknidima mogu se pojaviti i na ko-
muškama. Sjeme iz takvih komuški više je ili manje
zaraženo. Zaraženo je sjeme sitnije, naborano i
lošije klijavosti.
SI. 188. Suha trulež na korabici
(snimio: B. Cvjetković)
Biologija. Parazit se prenosi sjemenom i zaraženim
biljnim ostacima. Na površini sjemena mogu se formira-
ti piknidi, a u sjemenom ovoju spavajući micelij. Niske
zaraze sjemena mogu biti izvor vrlo jakih infekcija na
biljkama. Piknidi nastaju na zaraženim dijelovima biljke, a piknospore, nošene kišnicom,
rosom ili vodom od zalijevanja, raznose se do zdravih biljaka. Piknospore klijaju u hife,
koje probiju kutikulu i obave zarazu. Za širenje bolesti pogoduju temperature oko 20 °C
i dugotrajne kiše. Gljiva stvara i savršeni stadij Leptospbaeria maculans.
Zaštita. Na površinama na kojima je opažena zaraza ne treba uzgajati kupu-
snjače 3-5 godina. Za sjetvu treba uzeti zdravo sjeme. Dezinfekcija sjemena obve-
zatna je mjera. Međutim, uobičajene metode ne daju uvijek zadovoljavajuću zaštitu
protiv tog parazita. Osim fungicida za osnovi bakra, na sjemenskim usjevima
primjenjuju se i fungicidi na osnovi karbendazima*.
Prstenasta pj egavost
(Mycosphaerella brassicicola)
Ta gljiva obično ne izaziva velike štete, ali utječe na tržnu vrijednost kupusa
zbog oštećenja listova. U proizvodnji sjemena uzrokuje smanjenje uroda i kvali-
tete sjemena. U sjemenskoj proizvodnji može uzrokovati defolijaciju i propada-
nje vegetacijskog vrha. Parazit se češće javlja na cvjetači i kupusu, ali može napa-
sti i kelj pupčar i podzemnu korabu.
Si mptomi . Javljaju se na starijim vanjskim listovima domaćina. Na njima na-
staju prstenaste pjege, koje su najčešće 5-10 mm promjera, ali mogu imati i do 18
mm promjera. Pjege su gotovo pravilno okrugle, s jednim svijetlosmedim ili sivim
(ovisno o vrsti) središtem, a oštro su odijeljene od zdravog dijela lista klorotič-
nom zonom. Ako na listu ima velik broj pjega, list žuti i otpada. Unutar tih pjega
nastaju spermagoniji, koji podsjećaju na piknide P. lingam. Međutim, piknidi glji-
ve P. lingam vcči su. Pjege nastaju na cvjetnoj stapci i komuškama sjemenjača. Te
su pjege eliptične, ovalne i nešto tamnije od pjega na listu.
Bi ol ogi j a. Parazit prezimljuje na zaraženim biljnim ostacima, kao i u sjemenu dobi-
venom od zaraženih biljaka. Osim toga u toplim krajevima prezimljuje na vrstama iz po-
rodice kupusnjača. Na biljkama koje su zaražene u jesen bolest napreduje preko zime. To
se napose događa u toplijema podneblju (Istra-Dalmacija) i na lokalitetima s visokom
relativnom vlagom.
Zaštita. Budući da se parazit prenosi sjemenom, potrebno je sijati zdravo,
tretirano sjeme. Iz klijališta treba ukloniti sve zaražene biljke. Druga važna mjera
zaštite jest plodored. Protiv tog se parazita ne provodi posebna zaštita, nego se
suzbija paralelno s drugim bolestima. Fungicidi na osnovi bakra kao i karbamati
smanjuju zarazu. U proizvodnji sjemena biljke se štite fungicidima na osnovi kar-
bendazima* i difenkonazola*.
Koncent ri čna pj egavost kupusnj ača
(Alternaria spp.)
Na kupusnjačama dolaze tri vrste iz roda Alternaria.
Alternaria brassicae
Najčešće su domaćini kupus, prokulica,
cvjetača, repa i hren. Veće ekonomske štete
nastaju na cvjetači i sjemenskim usjevima.
Si mptomi . Na listovima navedenih do-
maćina nastaju tamnosmede koncentrične zo-
nirane pjege, promjera 5-12 mm. Na cvatu
cvjetače nastaju tamnosmede pjege, pokriva-
jući veći ili manji dio cvata, što umanjuje tržnu
vrijednost proizvoda. Na biljkama za proi- si. 189. Koncentrična pjegavost na
zvodnju sjemena može biti zahvaćen dio listu kupusa (snimio B. Cvjetković)
cvjetne stapke i komuške. Tu nastaju ovalne pjege. Zaražene komuške prisilno
dozrijevaju, ranije pucaju, pa se sjeme osipa, što utječe na urod. Osim toga, sjeme
je smežurano i slabije klijavo, pa mu je i kvaliteta slabija.
Alternaria brassicicola
Ta vrsta parazitira kupus i cvjetaču, a kelj rjeđe napada. A. brassicicola na
sjemenskim usjevima može izazvati veće štete nego A. brassicae.
Si mptomi . Na lišću nastaju ograničene koncentrične pjege, promjera 1 do
10 mm. Unutrašnjost pjega baršunasta je, tamnosmeda, pa zatim crna. Na stabljici
i komuškama pjege su izdužene. Sjeme u komuškama može biti zaraženo površin-
ski, ali i u unutrašnjosti. Zaraženo sjeme slabije je klijavo i često smežurano.
Alternaria raphani
Javlja se na rotkvi, premda dolazi i na sjemenu ostalih kupusnjača.
Si mptomi . Biljke dobivene od zaraženog sjemena obično imaju pjege na
hipokotilu i poliježu. Na listovima rotkve, naročito u proizvodnji sjemena, javljaju
se žute nepravilne pjege, koje s vremenom postaju tamne, promjera do 1 cm.
Sredina pjega obično se suši i ispada. Ovalne i eliptične pjege, osim na listovima,
nastaju na cvjetnoj stapci, komuškama, koje su smežurane i tamnije od neza-
raženih. Koncentrične pjege mogu nastati na korijenovu vratu, pa čak i na korije-
nu. Od zaraženih komuški dobije se zaraženo sjeme, koje je tamnije od zdravog,
smežurano i slabije klijavo. Na istom domaćinu mogu se naći dvije već spomenu-
te vrste, pa je teško uvijek samo na osnovi simptoma odrediti vrste. Osim toga,
ima razlike i u optimalnim temperaturama rasta.
Bi ol ogi j a. Spomenute Alternaria vrste prezimljuju u obliku micelija u zaraženim
biljnim ostacima u polju. Isto tako zaraza se može prenositi na sjemenu ili u obliku mice-
lija u sjemenu. U tom slučaju ošteti se hipokotil i biljke propadaju, a novonastale spore na
poleglim biljkama šire zarazu. Na zaraženim biljnim ostacima razvija se micelij, a na nje-
mu za vlažna vremena nastaju brojne konidije. Kada konidije dospiju na osjetljive organe,
klijaju i kličnom cijevi probijaju kutikulu ili prodiru kroz oštećena mjesta. Na tim mjestima
brzo nastaju brojne konidije, koje raznosi vjetar, kiša, itd., te se zaraza obnavlja.
Optimalne temperature za infekcije vrstom Alternaria brassicae jesu 20-23
"^C, a za ostale dvije vrste optimum je 24-28 °C, uz prisutnost vlage.
Zaštita. Sve tri Alternaria vrste prenose se sjemenom pa je sjeme potrebno
tretirati ako se na sjemenu utvrdi zaraza. Standardno tretiranje sjemena fungicidi-
ma daje djelomičnu zaštitu, što je razumljivo, jer parazit može biti i u sjemenu, pa
je u takvim slučajevima potrebno primijeniti druge metode. Plodored je druga
važna mjera zaštite. U proizvodnji glavatog kupusa za konzumiranje obično se
jači napad pojavi kad kupus ulazi u tehnološku zriobu. U takvom slučaju treba ga
pobrati. Ako se napad pojavi prije, može se zaštititi primjenom jednog od fungici-
da na bazi bakra. U proizvodnji sjemena potrebna su tretiranja tik pred cvatnju,
zatim kad otpadne 90 % latica, a treće prskanje obavlja se 10 dana nakon toga.
Djelotvorni su fungicidi na osnovi bakra, iprodiona* i propineba*.
SI. 190. Pepelnica na listu kupusa (snimio
B. Cvjetkovič)
Pepel ni ca kupus nj ača
(Erysiphe cruciferarum)
Si mptomi . Prvi znaci zaraze oči-
tuju se u mjestimičnoj pojavi prljavobi-
jelog micelija, koji najčešće zahvaća na-
ličje lišća, ali poslije prekriva i gornju
stranu plojke. Napadnuti listovi nešto su
svjetlije zeleni nego nezaraženi. Na
nježnim listovima na vrhu glavice mo-
gu nastati nekroze, nakon čega se nase-
ljavaju saprofiti te napadnuti listovi odu-
miru. Pepelnica obično ne izaziva veće
štete na glavatom kupusu. Međutim, postoje podaci o štetama nastalim na kelju
pupčaru.
Zaštita. Pepelnica se javlja samo na nekim lokalitetima, a i tu samo na određe-
nim osjetljivim sortama i hibridima. Zato suzbijanje nije potrebno ako pepelnica
ne izaziva ekonomske štete. Za suzbijanje se mogu uzeti fungicidi na bazi sumpora.
Mumi ftkaci j a gl ave kupus a
(Sderotinia sderotiorum)
Si mptomi . Simptomi se obično pojave pred zriobu, iako je zaraza nastupila
mnogo ranije. Infekcija nastaje preko kocena, preko najdonjih listova koji se na-
slanjaju na tlo. Kada se zarazi kocen, cijela glava izgubi turgor, a micelij i sklerociji
formiraju se u kocenu i prizemnim li-
stovima. Mjesto infekcije može biti i gla-
va kupusa ako je oštećena oruđima pri
obradi ili ozlijeđena tučom ili insektima.
U takvim slučajevima vanjski listovi žute,
a zatim počnu smeđiti od vrha prema
peteljci. Katkada otpadne veći broj listo-
va, a glava kupusa poprimi dugoljasti
oblik. Konačno se čitava glava mumifi-
cira, izgleda slijepljena vanjskim sivka-
sto smeđim listovima. Skidajući list po
list, nailazi se na bijeli micelij i na plo-
snate crne sklerocije koji su se razvili
između listova.
Bi ol ogi j a. Gljiva prezimljuje kao mi-
celij na odumrlim ili živim ali zaraženim di-
jelovima biljke. Može prezimiti i u obliku
sklerocija na biljnim dijelovima ili u tlu. Skle-
rociji su crni, plosnati dugački 1-2 cm. U pro-
81. 191. Mumifikacija glave kupusa
(snimio B. Cvjetkovič)
Ijeće ili početkom ljeta na sklerocijima mogu nastati apoteciji. Unutar apotecija nalaze se
askusi, iz kojih se za kišna vremena oslobađaju askospore, koje izazivaju primarne zara-
ze. Sklerociji koji se nalaze u vlažnom tlu mogu proklijati u micelij, koji je u stanju zaraziti
biljku.
Zaštita. Sorte i hibridi se razlikuju u osjetljivosti. Osjetljiviji su neki hibridi pa
treba izabrati one manje osjetljive hibrida. Za širenje parazita naročito su pogod-
na teška zbijena tla, koja loše propuštaju vodu i ostaju dugo vlažna, pa takva tla
treba izbjegavati. Oboljele biljke treba ukloniti iz polja i spaliti, jer sklerociji koji
dospiju u tlo mogu biti aktivni i 8-10 godina. Kemijska zaštita nije potrebna jer je
obično zaražen mali broj biljaka. Međutim, što širi plodored je obvezatna mjera, a
u plodoredu moraju biti zastupljene žitarice.
Bakt er i j s ke b ol e s t i
Crna trul ež pr ov od ni h s nopov a
(Xanthomonas campestrispv. campestris)
Bakterija parazitira na mnogim vrstama iz porodice kupusnjača. Najčešće
štete nastaju na kupusu, korabici, cvjetači i kelju.
Si mptomi . Na kotiledonima tek izniklih biljaka vide se male crne pjege u
obliku slova "V". Stabljika ima staklastu boju i povinuta je od težine kotiledona.
SI. 192. Crna trulež provodnih snopova na
listu (snimio B. Cvjetković)
SI. 193- Crna trulež provodnih snopova na
presjeku korijena (snimio B. Cvjetković)
Uskoro se ruši, razmekša i istrune. Opi-
sani simptomi javljaju se na biljkama do-
bivenim iz zaraženog sjemena. Kada bilj-
ka ima razvijene prave listove na njima nastaju trokutaste klorotične zone koje
počinju od ruba lista. Suši se napadnuti dio lista, a zatim i čitav list. Bakterija
izlučuje toksine koji izazivaju žućenje i nekrozu tkiva. Unutar dijela lista na kojem
je vidljivo žućenje, ističu se gotovo crne žile. To se još bolje vidi na poprečnom
presijeku žile. Zbog napada bakterije, biljka slabije raste, kržljavi, a može se cijela
osušiti. Ako se biljke ne osuše, a jako su napadnute, ne formiraju glavicu. Na
presjeku kocena vide se promjene u boji provodnih snopova. Oni postaju tam-
nosmedi do crni. Sjemenjačice imaju redovito zaražene komuške, a bakterije ula-
ze u unutrašnjost sjemena, koje je i kontaminirano.
Biol ogij a. Parazit se održava u tlu, gdje ostaje vitalan 2-3 godine. Drugi izvor zaraze
potječe od biljaka dobivenih iz zaraženog sjemena. Samonikla flora iz porodice krstašica
u okolici usjeva može biti izvor zaraze. Bakterija inflcira biljku kroz prirodne otvore na
listovima, kroz oštećenja nastala na bilo kojem mjestu domaćina. Lisne uši i puževi tako-
đer sudjeluju u širenju te bolesti. Kiše i umjetno kišenje potpomažu širenju parazita. Inku-
bacija traje 7-10 dana na 24-29 Budući da je uzročnik termofilni organizam, uzrokuje
veće probleme u uzgoju kupusa u toplijim područjima.
Zaštita. Primjenjiva treba tolerantne hibride, kao npr. Matsumo i dr. O tome
pogledati bakterijsku pjegavost.
Bakteri j ska pj egavost
(Pseudomonas syringae pv. maculicola)
To je česta bakterijska bolest cvjetače, iako dolazi i na ostalim kupusnjačama.
Si mptomi . Na listovima se pojave pjege promjera 2-3 mm. Pjege su u počet-
ku tamno zelene, a poslije postaju smeđe. Pjege se najčešće pojavljuju na naličju
lista, na mjestima gdje su puči. Ta mjesta postaju tamnija. Jako napadnuti listovi
žute i suše se. Međutim, štete su obično bez veće važnosti. Razvoju bolesti pogo-
duje hladno i vlažno vrijeme. Bakterija se prenosi sjemenom i ostacima oboljelih
Zaštita. Budući da se obje bakterije prenose na sličan način, za obje vrijedi
ista mjera zaštite. Pr\^a je zaštitna mjera sjetva zdravog sjemena. Ako analizom
utvrdimo da je sjeme zaraženo, treba ga tretirati. Djelotvornim se jedino pokazalo
potapanje sjemena u toplu vodu, i to sjemena kupusa 15 minuta na 50 a
sjemena cvjetače 25 minuta na 50 °C. Na parcelama na kojima je bolest registrira-
na u štetnoj proširenosti, ne treba sijati kupusnjače barem 2-3 godine. Prskanja
sredstvima na osnovi bakra daju odredene rezultate.
Vodenasta gnj i l oča
(Erivinia carotovora pv. carotovora)
Si mptomi . To je polifagna bakterija koja napada velik broj biljaka. E. caro-
tovora tipični je parazit rana. Infekcije nastaju na onim dijelovima biljke koji su
oštećeni ratilima, insektima ili tučom. Na tim mjestima nastaju pjege smeđe boje.
Glava kupusa, kelja, cvjetače zadrži neko vrijeme karakterističan oblik, ali na
dodir se lako odvaja od kocena. Tkivo trune, postaje vodenasto, gubi konzisten-
ciju i postaje kašasto. Zaraza u korjenastih krstašica može se prenijeti i na korijen.
Na mjesta zaraze naseljavaju se saprofiti, a njihovoj se aktivnosti pripisuje neugo-
dan miris.
Zaštita. Primjena plodoreda osnovna je mjera zaštite. U plodoredu bi treba-
le doći žitarice. Zaražene biljke trebalo bi ukloniti s polja. Ne smije se pretjerivati
u gnojidbi dušikom, a treba paziti da se preobilno ne zalijeva. Preporučuje se
suzbijati i insekte prenosioce (Diptera) te bakterije. Nakon tuče preporučljivo je
usjev poprskati fungicidom na osnovi bakra.
Vi r u s ne b ol e s t i
Vi rus mozai ka karfi ol a
(Cauliflower Mosaic Virus)
Napada sve povrtne krstašice. Na njima uzrokuje išaranost i mozaik. Mlade
biljke zahvati prosvjetljavanje žila. Prosvjetijavanje se širi i nastaje kloroza čitave
plojke, na kojoj se ističu svijetlozelene i žutozelene pjege. Na vanjskim listovima
kupusa pojave se nekrotične pjege. Na cvjetači nastaje prugavost žila, a najuočlji-
viji je znak smanjenje cvata na samo nekoliko centimetara u promjeru. Taj virus
uzrokuje klorozu žila plojke na lišču rotkve, a na prokulici se pojave mozaične
promjene. Na svim domaćinima simptomi se gube kad temperatura prijeđe 24
Virus prenose lisne uši, i to na neperzistentan način.
Vi rus cr ne prstenaste pj egavost i kupus a
(Turnip Mosaic Virus)
A ovaj se virus javlja na svim povrtnim krstašicama, ali simptomi se razlikuju
u detaljima. Zajednički simptomi javljaju se u obliku klorotičnih pjega između
žila. Te pjege imaju uglat oblik jer su obrubljene sekundarnim žilama lista. Na
kupusu nastaje klorotična pjegavost tamnijeg ruba, a mlade listove zahvati pro-
svjetljavanje žila. Na crvenim sortama pjege su u početku zelene. Na biljkama
pred berbu mogu se opaziti crne pjege na listovima u unutrašnjosti glavice. Na
listovima cvjetače nastaju kružne klorotične pjege. Na lišću kelja javlja se šarenilo
i kloroza, i to obično na starijem lišću. Taj se virus ne prenosi sjemenom, nego ga
prenose lisne uši. Oba spomenuta virusa mogu istovremeno zaraziti istog do-
maćina.
Vi rus žutog mozai ka post r ne r epe
(Turnip Yellow Mosaic Virus)
Taj virus inficira kupus, cvjetaču, kelj pupčar i druge kupusnjače. Zaražene
biljke zaostaju u rastu, a na listovima nastaju nepravilne žute mrlje, koje postaju
nekrotične. Inficirana cvjetača može u jesen i preko zime propasti ili ne formira
cvat. Ako je zaraza izbila u proljeće, cvatovi imaju manju tržnu vrijednost. Virus
ne prenose lisne uši, nego drugi insekti, npr. buhači (Phyllotreta sppj i Phaedon
cochleariae.
Vi rus mozai ka rot kve
I
I
' (Radish Mosaic Virus)
Domaćini toga virusa jesu rotkva, kupus, cvjetača, kelj. Na rotkvi između
glavnih žila nastaju kružne i klorotične pjege. Klorotične pjege postaju sve veće i
zahvaćaju veći dio plojke, a samo mali dijelovi ostaju zeleni. Na listovima kupusa
nastaju najprije klorotične, a zatim nekrotične pjege. Na cvjetači kao sistemična
zaraza nastaju difuzne klorotične i nekrotične pjege. Glavni su prenosioci buhači
(Phyllotreta sppj.
Zaštita od vi rusni h bolesti. Malo je informacija o otpornosti pojedinih vrsta
kupusnjača prema virusima. Zato preostaju samo druge mjere zaštite. U uzgoju je
potrebno eliminirati izvore zaraze, koji mogu potjecati od korova iz iste porodi-
ce. Uzgoj rasada treba biti udaljen najmanje 100 m od ostalih kupusnjača. Još
prije sjetve ili sadnje treba na novim površinama uništiti biljke iz te porodice.
Plodored je također korisna mjera. U planiranju sadnje bolje je formirati polja u
obliku kvadrata nego uske i duge parcele, jer na taj način uši zaraze manji broj
biljaka. Prenosioce virusa treba suzbijati već zbog toga što prave direktne štete.
Suzbijanjem prenosilaca smanjujemo širenje virusa.
Bolesti hrena
Hren ima samo nekoliko bolesti. Najčešće se pojavljuje bijela hrda (Albugo
Candida), zatim pjegavost lišća hrena, (Cercospora arjnoraciae), a vdo rijetko
venuće (Venicillium spj.
Cercospora armoraciae uzrokuje pojavu okruglastih pjega na plojci. Pjege
se pojavljuju na najnižem starom lišću, a manje na mlađem. Za jakih zaraza lišće
se suši. Zaštita se sastoji u sakupljanju zaraženog lišća koje treba spaliti. Za jake
zaraze prskanje se može provesti fungicidima na osnovi bakra.
Suzbijanje korova
Porodica krstašica (Brassicaceae = Cruciferae) obuhvaća veliki broj biljnih
vrsta od kojih su vrlo važne povrtne kulture: kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača,
brokula, raštika, korabica, postrna repa, rotkva, rotkvica i hren. Porodica krstašica
obuhvaća i veliki broj napasnih i ekonomski važnih korova, koji redovito zako-
rovljuju kulture krstašice. To su: gorčica - Sinapis arvensis, divlja repica - Rapha-
nus raphanistrum, pastirska torbica - Capsella bursa pastoris, poljski mašnjak -
Thlaspi awense, uročnjak - Ai^ahidopsis thaliana, sivkasta grbica - Cardaria
draha, rasperjani oranj - Descurainia sophia, šupljica - Myagrum perfoliatum,
obični grbak - Rorippa sylvestris, obični oranj - Sysimhrium officinale i mnoge
druge.
Zbog međusobne anatomske, morfološke i fiziološke sličnosti, kultivirane i
samonikle vrste iz porodice krstašica slično reagiraju na primjenu herbicida. Ta-
ko će selektivni herbicidi u nekoj od kultura iz te porodice poštedjeti i većinu
samoniklih predstavnika iste porodice. Upravo zbog toga navedeni korovi često
"izbjegnu" primjeni selektivnih herbicida. Te su vrste istovremeno domaćini i pre-
nositelji napasnih bolesti i štetnika krstašica pa njihovu suzbijanju treba pridati
osobitu pažnju, te ih osim u kulturi treba suzbijati i uz putove, na ekonomskim
dvorištima, uz kanale, odnosno u neposrednoj blizini uzgojne parcele zasađene
krstašicama.
Potreba suzbijanja korova u krstašicama ponajviše ovisi o načinu uzgoja
(izravna sjetva ili uzgoj iz prijesadnica), o vremenu sjetve odnosno sadnje i o
duljini vegetacije. Nakon izravne sjetve krstašice sporo niču, a vegetacijski ciklus
relativno im je dug (80-150 dana). Korovi, naročito u proljetnom i ljetnom roku
sjetve, ubrzo nadvladaju kulturu. Mehanička je obrada zbog sitnog sjemena i
sjetve širom (klijališta) onemogućena. Cijena sjemena F1 hibrida visoka je da bi
se šire prihvatila često upitna sjetva u polje na konačni sklop. Plijevljenje je skup
i beskonačan posao, pa primjena herbicida uz mehaničko suzbijanje ostaje jedi-
no prihvatljivo rješenje. Herbicidi, međutim, što zbog nedovoljne selektvinosti,
što zbog uskog spektra (ne suzbijaju korove iz porodice krstašica) i relativno
kratke postojanosti, jednokratnom primjenom ne daju zadovoljavajuće rezulta-
te. Zbog toga se herbicid primjenjuje više puta u različitim fazama rasta i razvoja
kulture i korova.
Kad se uzgaja iz prijesadnica, kultura je barem u početku vegetacije u pred-
nosti pred korovima. Sadi se u redove pa je omogućena kultivacija. Sadnjom se
korijen polaže dublje u tlo pa su herbicidi selektivniji. Vegetacijski je ciklus kraći
pa i manje perzistentni herbicidi daju bolje rezultate.
I pored svih nedostataka koje imaju, herbicidi su nedvojbeno unaprijedili
proizvodnju krstašica. Njihovom primjenom omogućen je uzgoj izravnom sje-
tvom, koja još uvijek nije ni izbliza toliko proširena kao uzgoj iz prijesadnica.
Također je važno upozoriti na činjenicu da svi herbicidi nisu dovoljno selektivni
prema svim kultiviranim krstašicama. Kupus, kelj i kelj pupčar podnose više do-
zacije istih herbicida, a cvjetača i korabica osjetljivije su, pa je potreban i veći
oprez. Izbor selektivnih herbicida za primjenu u rotkvi i rotkvici vrlo je ograni-
čen. Mnogi herbicidi selektivni su samo u određenoj fazi razvoja krstašica. I s
gledišta djelovanja na korove važan je rok primjene. Cesto se ti rokovi ne podu-
daraju, pa ih nastojimo uskladiti primjenom herbicida s kontaktnim rezidualnim
ili kontaktno-rezidualnim djelovanjem. U tom smislu prikazan je i pregled selek-
tivnih herbicida u krstašicama. Još jednom napominjemo da pregled treba pro-
matrati cjelovito. Pojedinačna primjena bilo kojeg od navedenih herbicida neće
dati zadovoljavajuće rezultate. Od svih prikazanih mogućnosti, proizvođač mora
sam odabrati najbolji program u ovisnosti o stupnju zakorovljenosti, vrsti korova,
tipu tla i plodoredu. Naime, neki u krstašicama selektivni herbicidi (Treflan npr.)
ograničavaju sjetvu mnogih kultura, što je od osobite važnosti pri primjeni u
krstašicama kratke vegetacije. S druge strane, u primjeni herbicida nakon nicanja
valja paziti na karencu. Napominjemo da neki herbicidi za sada nemaju dozvolu
za promet u Hrvatskoj (označeni zvjezdicom), pa i na to treba paziti. S gledišta
načina uzgoja, u kulturama kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača i brokula mogu se
provesti slijedeće mjere suzbijanja korova:
Kupus, kelj, kel j pupčar, cvjetača, brokul a
Izr avni uz goj i z s j e me n a
Prije sjetve (pre-sowi ng) transl okaci j ski
ROUNDUP* ili CIDOKOR*, 2-5 l/ha tri do pet dana prije pripreme tla za sjetvu na
iznikle korove. Višegodišnje korove treba suzbijati primjenom viših dozacija, a
jednogodišnje korove primjenom nižih dozacija. Sjetva se može obaviti odmah
nakon pripreme tla. Ne djeluju rezidualno pa se mogu sijati sve kulture.
Prije sjetve (pre-sowi ng) rezi dual no
TREFLAN, LANOS, TRIFLUR, TRIFLUREX (trifluralin), 1-1,5 l/ha. U Hrvatskoj ima
dozvolu za primjenu u kupusu, kelju i cvjetači. U drugim zemljama primjenjuje se
i u kelju pupčaru i brokuli. Suzbijaju veći broj jednogodišnjih širokolisnih i usko-
lisnih korova. Na lakom pjeskovitom tlu i u nepovoljnim klimatskim prilikama
(suša ili obilne oborine) može usporiti razvoj klijanaca i reducirati sklop. Hlapljivi
su i prema svjetlu nestabilni preparati. Zbog toga ih unutar jednog sata nakon
tretiranja treba oruđem unijeti u tlo na 5-10 cm dubine. Preparati na osnovi triflu-
ralina izrazitog su rezidualnog djelovanja. Ograničen je broj kultura koje nakon
uzgoja prijesadnica možemo sijati na istu površinu. Upravo zbog toga ne prepo-
ručuje se njihova primjena pred sjetvu kultura kratke vegetacije.
Nakon sjetve, pri j e ni canj a (pre-emergence) kontaktno
REGLONE^ REGLONE FORTE^ BASTA 15*, 3-5 l/ha, nakon ponika korova, a
prije nicanja bilo kojih krstašica. Djeluju kontaktno. Naknadno nicanje kulture i
korova nesmetano se odvija. Protiv novoponiklih korova potrebno je dodatno
selektivno tretiranje. Zakašnjeli tretman (u nicanju) može reducirati sklop.
Nakon sjetve, pri j e ni canj a (pre-emergence) rezi dual no
DEVRINOL 45 FL i RAZ2A, 2-4 l/ha, kupus, kelj i cvjetača u Hrvatskoj, kelj pupčar
i postrna repa u nekim zemljama svijeta. Potrebno ga je u tlo unijeti navodnjava-
njem ili plitkom inkorporacijom. Sjetva treba biti ujednačena na dobro priprem-
ljenom tlu. Primjenjuje se u nekim državama SAD-a.
PREFAR 4-E*, 5-6 l/ha, kelj, kupus, kelj pupčar, cvjetača. Primjenjuje se na mine-
ralnim tlima uz obvezatno kišenje nakon sjetve. Suzbija jednogodišnje uskolisne
i širokolisne korove.
FUSILADE FORTE - ima dozvolu samo za primjenu u kupusu; i FUSILADE SUPER
- ima dozvolu za primjenu u svim krstašicama; protiv jednogodišnjih trava daje se
1-2 l/ha, a protiv višegodišnjih trava daje se 2-3 l/ha. Ostali iz skupine cikloheksa-
dinona odnosno ariloksifenoksipropionata, koji su u Hrvatskoj registrirani za daige
namjene, u svijetu se primjenjuju i u tim kulturama.
Nakon ni canj a (post-emergence) kont akt no i rezi dual no
LENTAGRAN WP, 1-2 kg/ha, u vrijeme kad kupus razvije tri prava lista. Bolje
suzbija jednogodišnje širokolisne korove.
SEMERON 25 WP*, 1-1,5 kg/ha, kad kupus i kelj pupčar razviju najmanje tri prava
lista. Njima ne treba tretirati ostale krstašice. Dan nakon tretiranja ne valja primje-
njivati umjetno kišenje. Sedam dana prije, odnosno četiri dana nakon tretiranja,
ne suzbijati bolesti i štetnike.
MESORANIL 50*, 3-4 kg/ha, kad kupus i kelj pupčar razviju barem tri prava lista.
Prema ostalim krstašicama nije selektivan. Kontaktno dobro djeluje samo na ko-
rove u mlađem razvojnom stadiju. Dobro suzbija veći broj korovskih vrsta prije
njihova ponika. Povučen je s hrvatskog tržišta.
STARANE 250*, 0,5-0,8 l/ha, registriran je u nekim zemljama kao selektivan u
nekim krstašicama. Dobre učinke postiže na neke važne širokolisne korove. Može
izazvati prolazne deformacije i zastoj rasta.
LONTREL 300*, 0,2-0,4 l/ha, protiv širokolisnih korova iz porodice glavočika. Naj-
bolje rezultate postiže na korove u mlađem razvojnom stadiju. Na osjak djeluje u
stadiju rozete. Slabije djeluje u hladnom klimatu (zimske krstašice).
Uzgoj iz prijesadnica
Pri j e presađi vanj a (pre-transpl anti ng) kont akt no, t ransl okaci j ski i rezi-
dual no
Za tu svrhu mogu se primjenjivati preparati onako kako je prikazano u potpo-
glavlju "Uzgoj iz sjemena".
ROUNDUP*, CIDOKOR* i dr. (vidi "Uzgoj iz sjemena")
TREFLAN EC, LANOS, TRIFLUR (vidi "Uzgoj iz sjemena")
GOAL 2 E, 2-3 l/ha, GALIGAN 240 EC, VERTON, 1,5-2,5 l/ha, nakon pripreme tla
za sadnju kupusa. Primjenjuje se i u ostalim krstašicama (kelj, cvjetača, postrna
repa), iako u Hrvatskoj nije registriran za tu namjenu. Tretira se plošno, po površini.
Pri sadnji valja nastojati ne remetiti "film" herbicida nanijet na površinu tla. Suzbi-
ja veći broj uskolisnih i širokolisnih jednogodišnjih korovskih vrsta. Može izazva-
ti nekroze donjih listova. Preparat je relativno perzistentan (3-6 mj.), pa nakon
rezanja glava kupusa treba paziti na plodored.
DEVRINOL 45 FL i RA2ZA, 2-4 kg/ha, registrirani su za primjenu u kupusu, kelju
i cvjetači. U svijetu se primjenjuju još i u kelju pupčaru i postrnoj repi. U sušnim
uvjetima dobro ih je oruđem unijeti u tlo na 2-4 cm dubine. Perzistentan je pa
treba paziti na plodored. Suzbijaju jednogodišnje uskolisne i širokolisne korove.
STOMP 330 E, DOST 330 E, STON, 3-4 l/ha, prije sadnje kupusa na dobro pri-
premljeno tlo. Pri sadnji treba nastojati ne remetiti površinski sloj tla, osim ako se
ne unosi u tlo. Inkorporacija se može obaviti, ali vrlo plitko. Dobro suzbija jedno-
godišnje trave i neke jednogodišnje širokolisne korove. U Hrvatskoj ima dozvolu
samo u kupusu, iako se u svijetu rabi i u kelju pupčaru, brokuli i cvjetači. Kombi-
nacija s Goalom 2 E postiže znatno bolje rezultate.
Nakon presađivanja (post-planting) rezidualno
MESORANIL 50*, 3-4 kg/ha. Upotrebljava se 10-14 dana nakon sadnje kupusa i
kelja pupčara. Niže doze primjenjuju se na lakšim tlima, a više doze na težim
tlima. Najbolje rezultate daje na mladim tek poniklim korovima. Rezidualno spre-
čava ponik jednogodišnjim širokolisnim korovima.
SEMERON 25 WP*, 1-1,5 kg/ha. Selektivan je prema kupusu i kelju pupčaru. Upo-
trebljava se najranije dva tjedna nakon sadnje. Kontaktno suzbija ponikle široko-
lisne korove. Iskazuje izvjesno rezidualno djelovanje. U hladnim uvjetima (zim-
ska proizvodnja) djeluje slabije.
BUTISAN S, 2-2,5 l/ha, primjenjuje se za suzbijanje korova, 8-10 dana nakon pre-
sađivanja kupusa. Bolje učinke postiže na korove u mlađem razvojnom stadiju.
Odlično suzbija neke važne širokolisne korove. Selektivan je samo u bijelom i
ci-venom kupusu.
EUSILADE SUPER (kupusnjače), 1-4 l/ha, i FUSILADE FORTE (kupus), 0,8-2 l/ha,
te GRASIDIM, 1-4 l/ha. Niže doze primjenjuju se protiv jednogodišnjih trava, a
više doze protiv višegodišnjih trava. Primjenjuje se nakon sadnje, kad korovske
trave razviju 2-3 prava lista u svim krstašicama. Fusilade forte ima dozvolu samo
za primjenu u kupusu, iako se u nas i u svijetu primjenjuje i u drugim kulturama
iz porodice krstašica. Posljednjih godina u zaštitu bilja uvode se i novi drugi pred-
stavnici skupina ariloksifenoksi- propionata i cikloheksadinona. Dobro su djelo-
tvorni prema jednogodišnjim i višegodišnjim korovskim travama. Zajednička je
karakteristika tih herbicida da su selektivni prema svim dikotiledonskim kultura-
ma. Suzbijaju samo korovske trave, a primjenjuju se u ranijem stadiju njihova
razvoja. U našoj se zemlji za sada iz tih skupina upotrebljavaju preparati TARGA
SUPER*, LEOPARD*, PANTERA 40 EC^ AGIL 100*, FURORE SUPER*, BASTIO-
NA!*, FOCUS ULTRA* i SELECT*. Protiv jednogodišnjih korova primjenjuje se 1-2
l/ha, a višegodišnje korove suzbijaju doze 2-3 l/ha. Treba paziti na karencu.
LENTAGRAN WP, 2 kg/ha, 14 dana nakon presađivanja kupusa. Suzbija jednogo-
dišnje širokolisne i neke uskolisne korove. Selektivan je i u kelju pupčaru te u
nekim zemljama ima dozvolu (Vel. Britanija).
LONTREL 300*, 0,2-0,4 l/ha, protiv širokolisnih korova iz porodice glavočika. Naj-
bolje djeluje na korove u mlađem razvojnom stadiju, a na osjak u stadiju rozete.
Dobro djeluje na limundžik, kamilicu, jarmen, čičak i druge vrste iz porodice
glavočika.
Rotkvica i rotkva
Broj herbicida u tim kulturama vrlo je ograničen. Zbog toga je vrlo važno
sjetvenu površinu osloboditi korova u godinama koje prethode njihovu uzgoju.
Bez štetnih posljedica mogu se primijeniti jedino nerezidualni kontaktni prepara-
ti. Dobro je odredeno vrijeme prije sjetve unaprijed prirediti površinu za sjetvu,
dati korovima prednost da ranije poniknu, a zatim ih suzbiti kako je opisano.
Nakon sjetve, pr i j e ni canj a (pre-emergence) kont akt no
BASTA 15", REGLONE EORTE*, REGLONE^ 3-5 l/ha.
CIDOKOR" ili ROUNDUP" i dr., 2-5 l/ha. Paziti da se isto učini prije nicanja kul-
ture.
Nakon sjetve, pr i j e ni canj a (pre-emergence) kont akt no i rezi dual no
U nekim europskim zemljama primjenjuju se ovi herbicidi:
BUTISAN S*, 1,5-2,5 l/ha, protiv jednogodišnjih širokolisnih i nekih korovnih trava.
PROPAKLOR T-50*, 7-9 l/ha, protiv jednogodišnjih trava i nekih širokolisnih
korova. Pripravci na osnovi propaklora primjenjuju se još uvijek u vrlo malo
zemalja.
Hren
Na području Hrvatske nije registriran nijedan preparat za suzbijanje korova u
hrenu. Posljednjih godina, otkako se hren uzgaja u nas makar i na ograničenim
površinama, stečena su izvjesna iskustva i u našoj zemlji. Ipak, temeljitijih istraživa-
nja bilo je samo u inozemstvu. Isključivo se uzgaja iz prijesadnica pa je i pre-em
selektivnost lakše postići.
Pri j e ni canj a ( pre-emegence ) kont akt no i transl okaci j ski
GRAMOXONE^ REGLONE FORTE^ BASTA 15^ 3-5 l/ha, prije nicanja hrena na
novozasadenoj površini. Djeluju samo na ponikle jednogodišnje korove. Višego-
dišnje korove samo sprži pa ponovno regeneriraju.
ROUNDUP* i CIDOKOR'^ i dr., 3-10 l/ha, prije nicanja kulture. Suzbijaju jednogo-
dišnje korove u nižim dozacijama, a višegodišnje korove u višim dozacijama.
Treba spriječiti dodir preparata s kulturom.
Navedeni preparati ne iskazuju rezidualno djelovanje. Ne suzbijaju korov koji če
niknuti nakon tretiranja. Zbog toga je prije nicanja hrena i korova potrebno do-
datno tretiranje nekim pre-emergence herbicidom.
Pri j e ni canj a (pre-emergence) rezi dual no
AFALON tekući* i dr. na osnovi linurona, 2-4 kg/ha. U tako povišenim dozacija-
ma djeluje, osim na jednogodišnje širokolisne korove, i na jednogodišnje uskoli-
sne korove.
SIMBAR*, 2,5 kg/lia, nakon sadnje a prije nicanja hrena. Jako je perzistentan.
Suzbija mnogo jednogodišnjih uskolisnih i širokolisnih korovskih vrsta. U tako
visokim dozacijama rezidualno djelovanje potraje i godinu dana. Zbog toga treba
biti oprezan pri sjetvi iduće kulture.
DACHTAL W 75*, 6-15 kg/ha. Suzbija velik broj jednogodišnjih uskolisnih i širo-
kolisnih korova.
GOAL*, 2-5 l/ha. Primjenjuje se nakon sadnje a prije nicanja hrena. Iznikle će
biljke oštetiti. Suzbija velik broj širokolisnih korova i neke uskolisne korove. Ne-
dovoljno je djelotvoran na korovne trave. Ne valja tretirati oslabljen nasad.
Xn. LISNATO POVRĆE
Gl avoči ke - Asteraceae: salata (Lactuca sativa), endi vi j a
(Cichorium endivia), radi č (Cichorium intibusvav. foliosum)
Lobodnj ače - Chenopodiaceae: špi nat (Spinacia oleracea), bli-
tva (Beta vulgaris ssp. vulgaris vdr. cicla), ci kl a (Beta vulgaris
var. conditiva)
Odol j eni - Valerianaceae: matovi l ac (Valerianella locusta)
KLJUČ ZA PREPOZNAVANJE ŠTETOČINJA
Štetnici salate
Izgrizeno korijenje, biljke venu, žute i propadaju štetnici u tlu
Vrat korijena i prizemno lišće izgrizle sive gusjenice
gola tijela sovice pozemljuše
Lišće izgrizle gusjenice tamnih uzdužih pruga žuta kukuruzna sovica
Na korijenju zadebljanja, guke, naročito pri uzgoju
u zatvorenom prostoru
nematode korijenovih
guka
Lišće izbušeno, sluzavi tragovi puževi
Lišće izgrizle gusjenice lisne sovice
Na naličju lišća sitni kukci, lišće se kovrča, žuti i suši zelena breskvina uš
i druge uši
Biljke zaostaju u rastu, na korijenu sitni žućkasti
kukci, pokriveni bjeličastom vunastom prevlakom korijenove uši salate
Cvjetovi zapredeni i izgrizeni, ne donose sjeme salatin moljac
štetni ci špi nata i bl i tve
Pregrizen vrat korijena ili oštećeno korijenje žičnjaci, rovac, grčice
Pregrizena stabljika ili prizemno lišće sovice pozemljuše
Biljke zakržljale, slab razvoj glavnog, a jači razvoj
postranog sitnog korijenja repina nematoda
Biljke kržljaju, u vratu korijena bjelkaste ličinke
bez glave i nogu, duge do 7 mm korijenove muhe
Lišće izgrizeno u obliku rupica repin buhač
Lišće izgrizeno s rubova u obliku ureza različite pipe
Na Ušću bjelkasti mjehuri s ličinkama u njima repina muha
List se kovrča, žuti i suši, na naličju kolonije
sitnih kukaca
zelena breskvina uš,
crna bobova uš i dr.
U lišću velike rupe, prisutne gusjenice lisne sovice
U lišću rupe raznog oblika, srebrnkasti tragovi sluzi puževi
Bolesti salate, endi vi j e i radića
Pr omj ene na kor i j enu i kor i j enovu vratu
Mlade biljke ruše se i propadaju polijeganje ponika
Biljka gubi turgor, na korijenovu vratu bijeli micelij bijela trulež
Biljka gubi turgor, vene venuće
Na korijenovu vratu sivi mašak siva trulež
Pr omj ene na l i st ovi ma
Svijetlozelene, uglate pjege, s naličja lišća
prljavobijele micelarne nakupine plamenjača
Smeđe koncentrične pjege koncentrična pjegavost
Tamnosmede do crne duguljaste pjege smeđa pjegavost
Pjege oko 5 mm promjera pjegavost lista
Rubno sušenje lista i napadnuti dijelovi prekriveni
sivom paučinastom prevlakom siva plijesan
Pepeljaste nakupine na licu i naličju listova pepelnica
Žute ili hrdaste nakupine na naličju lišća, iz njih se
trusi žuti ili smeđi prah hrda
Rubna trulež lista bez pojave sivog maška bakterijska rubna trulež
Polukružne trule zone promjera 1-2 cm na
unutrašnjim listovima, bez pojave maška bakterijska trulež
Mozaične promjene na listovima ili zadebljanje žila viroze
Bolesti špi nata
Pr omj ene u r azdobl j u ni canj a
Mlade se biljke ruše bolesti u razdoblju
nicanja
Biljke propadaju u stadiju od tri ili više listova venuće
Pr omj ene na l i st ovi ma
Žućkaste pjege na listovima i ljubičasta prevlaka
na naličju lista plamenjača
Male tamne pjege nepravilnog oblika na listovima tamna pjegavost
Pjege sjajne, sivkaste, sa žutim rubom nekrotična prstenasta
pjegavost
Šarenilo ili kovrčanje listova virusne bolesti
Bolesti bl i tve
Pr omj ene na l i st ovi ma
Žućkaste pjege na listovima i ljubičasta prevlaka
na naličju lista plamenjača
Crvenkasto smeđi prištići nalik nakupinama spora hrda
Sivosmede pjege s crvenkasto smeđim rubom pjegavost lista
Nepravilno uglate sivosmede pjege siva pjegavost
Pepeljasta prevlaka pepelnica
Zonirane pjege na listu, trulež korijenova vrata prstenasta pjegavost
štetnici salate, endivije i radiča
Lisne uši l i snatog povrća
Na lisnatom povrću u nas su najčešće vrste: Aphis fabae, Aulachonum sola-
ni, Hyperomyzus lactucae, Nasonovia ribisnigri, Macrosiphum euphorbiae, Myzus
persicae, Myzus ornatus, Pemphigus spp., Aphis gossypii.
O vrsti Aphis fahae vidjeti u poglavlju o mahunarkama. Osim izravnih
šteta, lisne uši na lisnatom povrću, poglavito na salati i špinatu, prenose važne
viruse.
Kori j enova uš salate
(Pemphigus bursarius)
Štetnik prezimi na topoli, s koje se
krajem proljeća seli na korijen salate, en-
divije i nekih korova. Uši su žućkaste,
prekrivene bjelkastom vunastom tvari.
Sišu korijenje te zbog toga zaostaje rast
napadnutih biljaka. Štete su veće za
sušna i topla vremena, koje pogoduje ra-
zvoju uši.
Kemijsko suzbijanje rijetko je po-
trebno. U svijetu se katkada suzbija zali-
jevanjem insekticidima koji sadrže piri-
Sl. 194. Korijenova lisna usna korijenu raikarb
salate
Salatin mol j ac
(Eucosma /Semasia/ conterminana)
Cr\^enkasti leptirić toga štetnika ima raspon krila oko 18 mm. Leti za vrijeme
tvorbe cvjetnih pupova, na koje odlaže jaja. Crvenkasta gusjenica prodire u cvi-
jet, zapreda se i izgriza ga. Prezimi u tlu. Napadnuti cvjetovi ne donose sjeme pa
štete nastaju samo na sjemenskom usjevu. Ne suzbija se, ali je moguća primjena
insekticida u vrijeme pojave cvjetnih pupova.
Ostali štetnici
Salatu i druge povrtne glavoćike napadaju i štetnici koj i ži ve u tlu, sovi ce
pozeml j uše, žuta kukur uzna sovica, nemat ode kor i j enovi h kvrži ca i
puževi opisani u poglavlju VIII., li-
sne sovice opisane u poglavlju XI. te
zelena breskvina uš i druge lisne uši.
Osobito su velike štete u zatvorenom
prostoru. Te vrste povrća napada i
više vrsta stj eni ca, mu h a mi ner
vrste Liriomyza huidobrensis, gusje-
ni ce vrste Arctia čaja i neki drugi
rjeđi štetnici.
Endiviju oštećuju štetnici u tlu,
kori j enova uš salate i neke druge
Si. 195. Puževi roda Arion lisne uši, l i sne sovice te muhe mi-
(snimio M. Maceljski) ne r i .
Većina štetnika salate i drugog lisnatog povrća ne samo što oštećuje napad-
nutu biljku, nego znatno snizuje tržišnu vrijednost. To se povrće uopće ne može
prodati, čak i kad je samo malo zaraženo lisnim ušima ili malo oštećeno od puževa
i drugih štetnika.
Budući da salate imaju kratku vegetaciju, treba biti naročito oprezan u izbo-
ru insekticida, da bi se udovoljilo njihovoj karenci. Protiv lisnih uši i drugih štetni-
ka na lišću treba upotrijebiti insekticide na osnovi diklorvosa, heptenofosa, mala-
tiona i neke piretroide. U zatvorenom prostoru mogu propisane karence za neke
insekticide biti dulje nego na polju. Puževi se suzbijaju limacidima, a valja paziti
da mamci ne dodu na biljke već samo na tlo između njih.
Štetnici špinata i blitve
Repi n buhač
(Chaetocnema tibialis)
Opis. Kukac je dug 1,5-2 mm, tamnozelen, metalna sjaja. Dobro skače i leti.
U lišću buši isprva sitne rupice, koje se kasnije povećaju.
Važnost. Proširen je svuda u zemlji. Napada špinat, blitvu, šećernu i stočnu
repu i korove iz porodice Chenopodiaceae. Najveće štete pravi kad u vrijeme
nicanja vlada toplo i suho vrijeme. Oštećeno lišće ima manju uporabnu vrijedno-
st, a i prirod je smanjen.
Biologija i ekol ogi j a. Odrasli oblik prezimljuje u tlu na zatravljenim tereni-
ma. U rano proljeće, obično koncem ožujka ili početkom travnja, izlazi iz tla te
traži biljke kojima se hrani. Leti na temperaturi višoj od 20 Jaja odlaže u tlo, a
ličinke žive pretežno na korovskim biljkama te ne prave štete. Prezimjeli buhači
žive sve do srpnja. Novi odrasli oblici javljaju se u polovici ljeta, i hrane se sve do
povlačenja na prezimljenje. Vrsta ima jedno pokoljenje godišnje.
Zaštita. Sve mjere koje pogoduju razvoju mladih biljaka smanjuju štete od
buhača. Treba uništavati korove iz porodice Chenopodiaceae. Valja izbjegavati
uzgoj špinata i blitve blizu polja šećerne ili stočne repe. Ne treba ponavljati uzgoj
u blizini prošlogodišnjeg uzgoja. Za jačeg napada mogu se upotrijebiti insekticidi
na osnovi malationa (Radotion E 50) ili neki piretroidi.
Pi pe
(siva pi pa - Tanymecus palliatus, kukuruzna pi pa - T. dilaticollis,
bl i tvi na pi pa - Lixus junci i dr.)
Opis. Pipe su kornjaši čvrsta tijela, glave izdužene u rilo. Dugačke su 7-12
mm. Najčešće izgrizaju lišće s rubova, praveći duboke ureze. Pipe iz roda Lixtis
izgrizaju lišće i u obliku rupica, no glavne štete prave odlaganjem jaja u peteljke
lista blitve, katkada i špinata, te u cvjetne stabljike (u sjemenskoj proizvodnji).
SI. 196. Ličinke blitvine pipe
(snimio M. Maceljski)
Ličinke su bjelkaste ili žućkaste boje,
smeđe glave, bez nogu, žive unutar pe-
teljke i cvjetne stabljike.
Važnost. U svim područjima uzgo-
ja špinata i blitve opažene su pojedine
vrste pipa. Blitvina pipa proširena je sa-
mo na obalnom području. Oštećivanjem
lišća i bušenjem peteljki blitve smanjuje
vrijednost i otežava ili onemogućava
prodaju i slabije zaražene blitve.
Zaštita. Ne valja ponavljati uzgoj
blitve ili špinata na istoj površini, a po
mogućnosti niti u neposrednoj blizini
njihova prošlogodišnjeg uzgoja. Valja uništiti ostatke biljaka nakon berbe lišća.
Treba izbjeći svaku primjenu insekticida.
Repi na mu h a
(Pegomya hetae, P. hyoscyami spinaciae)
Opis. Na lišću je uništen parenhim i nadignuta epiderma u obliku mjehura-
ste mine. U mini su bijele ličinke bez glave i nogu. Jaja su dugoljasta, bijela,
odložena u parovima na naličju.
Važnost. Jedan od najvažnijih štetnika špinata i blitve, jer svojom prisutno-
šću isključuje mogućnost upotrebe lišća. Štete su najveće u područjima gdje je
vrijeme vlažno za početnog razvoja tih
vrsta biljaka.
Biologija i ekol ogi j a. Prezimi kao
kukuljica u tlu. U našem mediteranskom
području javlja se već od veljače, a u
kontinentalnom području od travnja.
Muha odlaže jaja u skupinama po 2, 4
ili 6 jaja, na naličje lista. Nakon 3-5 dana
izlaze ličinke ako je vlažnost zraka naj-
manje 70 % (optimalna je 90 %). One
izgrizaju parenhim, praveći sve veću
mjehurastu minu. Razvoj ličinki traje 9-
18 dana, dokle mina naraste na oko 10
cml Što je list špinata ili blitve manji, šteta je veća. Repina muha ima 3-5 pokolje-
nja godišnje.
Zaštita. Valja izbjegavati čest uzgoj špinata i blitve na istoj parceli ili u blizini
prošlogodišnjeg uzgoja. Treba uništavati korove iz porodice Chenopodiaceae.
Agrotehničkim mjerama treba ubrzati razvoj špinata i blitve. Kemijsko je suzbija-
nje potrebno ako se na lišću utvrde odložena jaja repine muhe, ako relativna
vlaga zraka prelazi 70 %, a do berbe preostaje još toliko vremena da mogu nastati
štete. Upotrebljavaju se neki piretroidi uz strogo pridržavanje propisane karence.
SI. 197. Repina muha (prema "Bayer")
Repi na nemat oda
(Heterodera schachtii)
Opis. Spolno zrele ženke limunastog su oblika, duge od 0,50 do 1 mm, a
široke od 0,36 do 0,50 mm. One se ne kreću, miruju na jednom mjestu u korijenu
ili na korijenu, imaju mliječno bijelu kutikulu, koja posmedi nakon što ženke
uginu (cista). Mužjaci su crvoliki i migratorni, dugi od 1,3 do 1,6 mm. U oba spola
usna bodlja (stilet) duga je od 0,025 do 0,030 mm. Infektivne ličinke drugog ra-
zvojnog stadija duge su od 0,40 do 0,60 mm.
Važnost. Heterodera schachtii polifagna je vrsta, najštetnija za šećernu re-
pu, na kojoj je i prvi put otkrivena 1859. godine u Njemačkoj (Halle). Danas je
široko rasprostranjena u svijetu (39 zemalja), u područjima gdje se uzgaja šećerna
repa, pa tako i u Hrvatskoj. Osim šećerne i stočne repe dobri su domaćini ove
nematode oko 400 vrsta biljaka, nekoliko porodica Chenopodiaceae, Cruciferae
i Poligonaceae, uključujući i korove. Od pov-
rća H. schachtii napada brokulu, ci-
klu, cvjetaču, kelj, korabu, kupus, rotkvu, špi-
nat i dr.
Napadnute biljke zaostaju u rastu i ra-
zvoju, listovi su manji, svjetliji i ranije žute.
Tijekom dana, na višim temperaturama, bilj-
ke venu, ali noću se oporave. Budući da je
ova nematoda endoparazit u korijenu, glav-
ni korijen prestaje rasti, a razvija se sekun-
darno korijenje plitko ispod površine tla, pa
korijen dobiva kratak i bujan izgled ("bradat"),
a na njemu se nalaze brojne bijele ženke od-
nosno smeđe ciste. Od jakog napada mjesti-
mice propadaju biljke, pa se u polju zapažaju
prazna mjesta, tzv. "plješine", a prirodi su sma-
njeni, ovisno o intenzitetu zaraze.
Biologija i ekol ogij a. Ličinke drugog razvojnog stadija izlaze iz jaja pri po-
voljnim tempeaturama (15-20 ""C) i tada se ubuše u korijen biljke domaćina. Is-
hrana, presvlačenje i daljnji razvoj mužjaka i ženki obavlja se u tkivu korijena.
Mužjaci potom napuštaju biljno tkivo, prelaze u tlo te pronalaze ženke i oplode
ih. Svaka ženka može odložiti unutar svoga tijela i jajne vrećice od 200 do 600
jaja. Nakon prestanka ishrane ženka ugine i transformira se u cistu. Jaja i ličinke
prvog stadija, unutar ciste, mogu ostati vitalni i do 9 godina.
Ovisno o ekološkim čimbenicima, napose o temperaturi, vlazi tla i prisut-
nosti biljke domaćina, razvoj jednog pokoljenja može trajati od 17 do 60 dana.
Najkraći razvoj u 17 dana moguć je pri optimalnoj temperaturi od 21 do 27
U kontinentalnim klimatskim područjima, pa tako i u Hrvatskoj, repina nematoda
može razviti dva pokoljenja godišnje (prva u lipnju i srpnju, a druga u kolovozu i
rujnu), a u toplijim područjima ima i tri pokoljenja.
SI. 198. Glava r e p e n a p a d n u t a
r e p i n o m n e m a t o d o m
Zaštita. Danas se suzbijanje repine nematode provodi sustavom integrirane
zaštite bilja.
Trogodišnji do četverogodišnji plodored, uz obvezatno suzbijanje korova,
učinkovit je način suzbijanja repine nematode. U plodored treba uvrstiti biljke
koje nisu dobri domaćini te nematode, a to su lucerna, pšenica, ječam kukuruz,
konoplja, grah, krumpir, luk, mrkva i dr.
Ranijom sadnjom ili sjetvom, kada su temperature tla niske, a nematoda još
nije aktivna, znatno se smanjuju štete od H. schachtii.
Fumigacija tla (dazomet, metan) također drastično smanjuje gustoću popu-
lacije repine nematode u tlu, a prepoaičuje se da se provodi u rasadnicima zbog
dobivanja zdravog, nezaraženog sadnog materijala.
Ostali štetnici
Špinat i druge povrtne lobodnjače oštećuju i štetnici u tlu, kori j enove ne-
matode, repi na nematoda i kori j enove muhe (korijen), te sovi ce pozem-
Ijuše, l i sne sovice, puževi , l i sne uši, neke vrste štitastih kornj aša i repi n
mol j ac (lišće). Budući da lišće služi za ishranu, treba insekticide upotrebljavati
osobito oprezno (vidjeti kod salate), vrlo rano i uz strogo pridržavanje karence.
Najbolje je izbjeći njihovu primjenu preventivnim mjerama (širokom plodosmje-
nom, uništavanjem ostataka usjeva, mehaničkim prikupljanjem, suzbijanjem po-
lifagnih štetnika na prethodnim usjevima itd.).
Bolesti salate, endivije i radića
Gljivične i nj i ma sUčne bolesti
Pol i j eganj e poni ka
Polijeganje ponika mogu izazvati Rhizoctonia solani, Pythium spp., Fusari-
um oxysporum, Sderotinia spp. i dr. stanovnici tla. Zbog toga su vrlo važne osnov-
ne preventivne mjere zaštite koje su opisane kod krstašica.
Thanatephorus cucumeris = Rhizoctonia solani
Može parazitirati na velikom broju domaćina, između inih na salati, radiću i
endiviji.
Si mptomi . Budući da je R. stanovnik tla, može napasti ponik i na taj
način izazvati polijeganje. Međutim, ona može napasti i listove već odraslih bilja-
ka. Infekcija dolazi preko listova koji su u kontaktu sa zemljom, i tu nastane pri-
marna infekcija. Na mjestu infekcije nastaju duguljaste pjege, koje su u početku
malene, prozirne, a kasnije se šire, zahvaćaju peteljku i glavnu žilu. Oštećeno
mjesto na endiviji ima tamnosmedu boju, a na salati svijetlosmedu, gotovo pro-
zirnu. Venuće, a zatim sušenje vanjskih listova, prvi je uočljivi simptom bolesti.
Na kraju se čitava glavica suši, poprimajući smeđu, a zatim crnu boju. Na za-
raženim dijelovima biljke nastaju plosnati smeđi sklerociji. Stabljika je nešto ot-
pornija pa je ona zadnja napadnuta. Na napadnute organe vrlo se često naselja-
vaju bakterije, koje izazivaju truleži dajući sluzast izgled glavici.
Bi ol ogi j a. Opisana je kod krstašica.
Zaštita. Tretiranje sjemena prva je zaštitna mjera. Valja poštivati plodored. U
zaštićenom prostoru treba sterilizirati tlo. Ako se opazi napad, potrebno je uklo-
niti zaražene biljke. Zaraza se može smanjiti zalijevanjem biljaka fungicidima koji
sadrže karbendazim* (Bavistin, Chromozim, Zino lOOg/100 1).
Pythiiim spp.
Nekoliko vrsta roda Pythium može napasti ml ade biljke, uzrokuj ući polije-
ganj e.
Bi ol ogi j a. Opisana je kod krstašica.
Zaštita. Vrste Pythium obično nisu problem na dobro pripremljenom tlu. Za
razvoj tih parazita potrebna je voda pa je odvodnja suvišne vode važan način
zaštite. Termičkom ili kemijskom sterilizacijom tla suzbijamo vrste toga roda. Za-
lijevanjem biljaka i tla fungicidima Avi, Topic, Aliette ili Previcur (propamokarb)*
postiže se zadovoljavajuća zaštita.
Bi j el a trul ež
(Sderotinia spp.)
Bijelu trulež uzrokuju dvije vrste roda Sderotinia, i to: 5. minor \ S. sderoti-
orum. Bolest se često javlja u uzgoju pod staklom i plastikom. Može izazvati štete
u proizvodnji na otvorenom ako se ne
poštuje plodored. U proizvodnji sjeme-
na štete su učestalije.
Si mptomi . Zaraza nastaje u zoni
korijenova vrata. Na mjestu prodora pa-
razita u korijen nastaje mekana trulež.
Zbog toga čitava glavica gubi turgor i
vene. Ako se takva glavica salate ili en-
divije pokuša dignuti, opazit će se da
se ona lako odvaja od korijena, koji
ostaje u zemlji. Na onom dijelu glavice
koji je okrenut prema zemlji može se
vidjeti poput vate bijeli micelij, unutar
kojega se razabiru sklerociji. Oni su ne-
pravilna oblika, i najčešće duguljasti, u početku sivi i mekani, a kasnije pocrne.
Trulež korijenova vrata nastaje u svim stadijima razvoja salate, ali najveći broj
biljaka napadnut je pred tehnološku zriobu.
si. 199. Bijela trulež na salati
(snimio B. Cvjetković)
Biologija. Oba uzročnika imaju isti ciklus razvoja, ali minor 'wva sklerocije velike
0,5-2 mm, a sclerotiorum duguljaste i plosnate sklerocije, velike 3-9 mm.
Osim po sklerocijima te dvije vrste razlikuju se na osnovi broja apotecija na skleroci-
ju, dimenzije apotecija, askusa i askospora. U obliku sklerocija oba parazita mogu preživ-
jeti dugi niz godina u tlu. Na sklerociju se formiraju apoteciji, koji u sebi sadrže askuse s
askosporama. Iz askusa se oslobađaju askospore, koje inficiraju biljne organe. Međutim,
na sklerociju se može razviti micelij koji može inficirati biljku domaćina. Gljiva može preživ-
jeti odredeno razdoblje u obliku micelija kao saprofit i u povoljnom trenutku zaraziti zdra-
vu biljku.
Obje vrste vole lagana, dobro prozračena tla, u kojim se ne nakuplja suvišna voda.
Višak vode i nakupljanje većih količina CO^u tlu, utječe da se SderotiniavrsKč slabije razvijaju.
Zaštita. Treba provoditi mjere koje smanjuju infektivni potencijal parazita.
Plodored je najvažnija preventivna mjera. Zaražene biljke treba iznijeti iz usjeva,
pazeći da se sklerociji ne raspu po du. Nakon svake berbe treba pokupiti otpalo
lišće, jer se na njemu razvija micelij i stvaraju sklerociji, što povećava infektivni
potencijal. Kemijska sterilizacija daje djelomičnu zaštitu, jer pripravci nisu dovolj-
no učinkoviti na sklerocije. Ispravno provedena sterilizacija vodenom parom da-
je najbolje rezultate. Tijekom vegetacije može se prskati fungicidima. Tretirati
treba odmah nakon sjetve, a prije nicanja, drugo tretiranje treba obaviti kada se
razvije 4-5 listova, a posljednje tretiranje obavlja se u početku svijanja glavice. Za
prv^a dva tretiranja treba uzeti manje doze, jer bi se mogla pojaviti fitotoksičnost.
Od fungicida mogu se primjeniti: Ronilan (vinklozolin) i Kidan, Lupo (iprodion).
Venuče
Venuče već odraslih biljaka može izazvati nekoliko patogenih organizama.
Nekoliko PythiumyvsVd može izazvati venuče, palež lista ili trulež korijena. U nas
je nađen Pythium tracheiphilum. On izaziva promjene pred tehnološku zriobu, i
to u kasnih salata. Biljke zaostaju u rastu uz promjene na vanjskim listovima.
Listovi dobiju crvenkastu boju po rubovima, gube turgor, a zatim venu. Na
uzdužnom presjeku korijena vidi se posmedenje u zoni središnjeg cilindra. Zara-
za najčešće potječe od korijenova vrha, koji postaje smed. Zabilježeni su slučaje-
vi parazitizma na artičoki.
Venuče može izazvati i Verticillium dahliae. Prvi simptom vidi se već u stadi-
ju rozete, kada se vanjski listovi objese, dodirivajući tlo. Kada se formira glavica,
vanjski listovi žute, venu, ali ostaju visjeti na biljci. Na njima se u zoni glavnih žila,
neposredno prije nego se list potpuno osuši, mogu formirati mikrosklerociji. Fu-
sarium oxysporum f. sp. lactucum može izazvati venuče klijanaca. U odraslih
biljka listovi žute i najčešće na jednoj strani glavice. Požutjeli listovi na vrhu ne-
krotiziraju, uz prethodno posmedenje glavnih žila. Neke biljke zaostaju u rastu ili
ne formiraju glavicu. Najčešće zaražene biljke uvenu. Na uzdužnom presjeku
korijena boja se mijenja u crvenkasto smeđu, a provodni snopovi postaju tam-
nosmeđi.
Zaštita. Za suzbijanje uzročnika venuća preporučuje se plodored, a u zašti-
ćenim prostorima sterilizacija da.
Pl amenj ača
(Bremia lactucae)
Si mptomi . Plamenjača napada salatu, endiviju i radič. Biljke su osjetljive u
svim razvojnim stadijima. Kotiledoni, kao i prvi pravi listovi, mogu biti potpuno
prekriveni konidioforima i konidijama. Od napada venu tek iznikle biljke. Ošte-
ćenja na razvijenim listovima različite su veličine, uglata oblika, jer su omeđene
jačim žilama lista. Ta su mjesta u početku svijetlozelena do žuta. Na starijim listo-
vima oštećenja postaju klorotična, zatim potamne ili tkivo lista postaje tanje, suho
i prozirno. Na listovima se javlja nekoliko tipova simptoma, koje možemo svrstati
u nekoliko skupina: 1. - tipične lezije sa sporulacijom na donjoj strani lista; 2. -
difuzne lezije vidljive s obje strane lista; 3. - široke lezije; 4. - male uglate nekrot-
ske ozljede, i 5. - ozljede sa sporulacijom na licu i naličju lista. Različiti tipovi
simptoma javljaju se zbog različite osjetljivosti pojedinih vrsta i hibrida, kao i zbog
razlika u klimatskim uvjetima u doba pojave i širenja bolesti. Sjemenjačicama
mogu biti napadnuti cvjetna stapka i brakteje. Jak napad na cvjetnu stapku sma-
njuje urod i kvalitetu sjemena. Zaraza može biti i sistemična. Sistemično zaražene
biljke obično su niže. Pred zatvaranje glavice u takvim slučajevima pojave se
tamnosmede pjege u pazušcu listova.
Bi ol ogi j a. Izvori primarnih infekcija mogu potjecali od: 1. oospora u zaraženim
biljnim ostacima; 2. susjednog zaraženog usjeva; 3. samoniklih vrsta roda Lactuca; 4.
kontaminiranog sjemena. U životnom ciklusu poznat je i stadij oogonija i anteridija, koji
nastaje kad se susretnu miceliji dvaju kompatibilnih izolata (BI i B2). Kao produkt spaja-
nja anteridija i oogonija nastaju oospore, s pomoću kojih se gljiva prenosi iz godine u
godinu. Neki izolati stvaraju samostalno oospore, što znači da su homotalični, ali većina
je izolata heterotalična. Oospore rjeđe nastaju na salati nego na drugim domaćinima.
Ako se nakon berbe salate ili endivije odmah sadi nova salata ili endivija, što se često
dogada u zaštićenim prostorima, može i micelij u listovima biti izvor nove zaraze. B.
lactucae parazitira i na samoniklim vrstama iz porodice glavočika (Cynara, Lactuca),
pa i one mogu biti izvor zaraze, ali samo unutar istog roda. Prijenos sjemenom od male
je važnosti, jer se zaraza sjemena izražava u promilima. Osim toga, sjeme se obično
tretira fungicidima. Sekundarne zaraze potječu od konidija, nastalih na listovima, za-
raženih biljka. Konidije nastaju na dihotomno razgranatim konidioforima, koji završava-
ju proširenjem, nalik na dlan s prstima, s pet-šest sterigma, na kojima se nalaze konidije.
Konidije nastaju noću, a oslobađaju se ujutro pri relativnoj vlazi između 50 i 90 % i tem-
peraturi između 18 i 20 °C. Kontinuirano svjetlo zaustavlja proces oslobađanja konidija
pa se najveći broj konidija oslobodi prije podne. S pomoću konidija zaraza se širi tije-
kom vegetacije sa zaraženih listova na zdrave listove, odnosno s oboljelih biljaka na
zdrave biljke. Konidije klijaju od 2 °C do 28-31 a optimalna je temperatura 10 ako
se konidije nalaze u kapi vođe. Za samo 2-3 sata, u optimalnim uvjetima, hifa probija
kutikulu encimatskim i mehaničkim putem i ulazi u stanice epiderme. Inkubacija traje
4-7 dana na temperaturi 20-22 a na 6 inkubacija traje 24-34 dana, što ovisi o vrsti,
kultivaru, kolebanjima temperatura.
Zaštita. Selekcija na otpornost u tog parazita nije dala potpuni uspjeh, jer
gljiva stvara brojne patotipove. Teoretski može stvoriti 2048 patotipova, što otežava
selekciju. Ipak postoje relativno otporni hibridi na najučestalije patotiove: Amox,
Asterix, Brigade, Brogan, Clarion, Crosby, Fatima, Manuela, Matilda, Pentared,
Tatiana, Valeska i drugi. Praktične mjere suzbijanja svode se na uklanjanje za-
raženih biljnih ostataka. Zaraženi biljni ostaci ne smiju se ostaviti u stakleniku niti
zaoravati, jer se preko njih prenosi zaraza. Pri umjetnom kišenju treba nastojati
da u jutarnjim satima lišče ne bude vlažno, da se ne bi stvorili uvjete za infekcije.
Pored svih mjera često je potrebna i kemijska zaštita. U nas su registrirani fungici-
di Aliette, Avi, Topic i Euparen muki.
Koncent ri čna pj egavost lista
(Alternaria cichorii)
Si mptomi . Parazit se javlja u uzgoju u polju, na salati, endiviji i radiču. Na
vanjskim listovima rozete nastaju ovalne produžene pjege, unutar kojih se raza-
bire nekoliko prstenova. Pjege su smeđe, neravnog ruba. Ako na istom listu na-
stane više pjega, a povoljne klimatske prilike za razvoj parazita traju dulje, pjege
se povećavaju i sjedinjuju i zbog toga list nepravilno raste i žuti. Zbog svega toga
propada veći dio listova u rozeti. Slične simptome na salati uzrokuje i Stemphyli-
um hotfjosum f. lactucum, kojemu se svršeni stadij Pleospora herbarum rijetko
javlja. Prstenaste pjege obično su nešto manje (2-3 mm) i tamnije od pjega koje
uzrokuje Alternaria. Obje bolesti javljaju se češće na sjemenjačicama.
Bi ol ogi j a. Oba se spomenuta parazita prenose sjemenom i zaraženim biljnim osta-
cima. Zaraze gljivom Alternaria c/c/7on/nastaju na 10 do 13 a razvoju parazita pogo-
duje kišno razdoblje.
Zaštita. Protiv tih parazita može se provoditi zaštita primjenom fungicida na
osnovi iprodiona (Kidan, Lupo) Euparen Multi.
Smeđa pj egavost
(Microdochiumpanattonianum syn. Marssoninapanattoniana)
Si mptomi . Parazit dolazi na endiviji, salati, a rjeđe na radiču. Bolest se naj-
prije javlja na starim listovima, prelazeći postupno na unutrašnje listove rozete.
List može biti napadnut na bilo kojem mjestu, ali najčešće zaraza nastaje na glav-
noj žili ili u njegovoj blizini. Na mjestu zaraze nastaju vodenaste zone, koje popri-
maju žutu, zatim svijetlosmedu boju, a okružene su tamnijim rubom. Ozljede u
početku imaju ovalan oblik promjera oko 2-3 mm, ali budući da se šire do žile,
postaju uglate. Na glavnoj žili pjege su eliptične (2,5 x 4-5 mm). Često se na za-
ražene listove za kišnog vremena nasele razni saprofiti, pa čitav list istrune. Za
jakog napada, kad je bolešću zahvaćen veći broj listova, čitava biljka zaostaje u
rastu. Smeđa pjegavost javlja se i na sjemenjačicama, na kojima osim listova na-
pada i cvjetne izboje.
Bi ol ogi j a. Parazit se prenosi sjemenom. Kako sjeme stari, tako pada postotak zara-
ze u sjemenu, pa takav način prenošenja ima manju važnost. Ako nema živog domaćina,
gljiva preživljava u zaraženim biljnim ostacima ili kao mikrosklerociji u du. Na mikroskle-
rocijima u vlažnom ambijentu nastaju hife ili konidiofori s konidijama, koje obave infek-
ciju. Za infekcije je potrebna kiša, umjetna kiša ili visoka relativna vlaga. Pri 20 °C dovolj-
no je 2-4 sata vlaženja lista za nastanak infekcije. Parazit ulazi u list direktnom penetraci-
jom ili kroz puci. Nakon zaraze lista formiraju se acervuli, koji nastaju ispod epiderme.
Epiderma puca, a iz acervula se oslobactaju spore, koje kišom, umjetnom kišom ili vje-
trom prenose zarazu. Za razvoj parazita najpogodnija je temperatura 20 Tada razdoblje
inkubacije traje 4 dana. Na temperaturama višim od 28 °C spore ne klijaju.
Zaštita. Za zaštitu se prepoaičuju dvogodišnji piodored, uništavanje zaraženih
biljnih ostataka i samoniklih biljaka u okolici usjeva. Treba smanjiti, koliko je
moguće, vlaženje lišća. Kada su uvjeti za razvoj parazita učestalo povoljni, po-
trebno je primijeniti sredstva za zaštitu bilja. Djelotvorni su fungicidi na osnovi
mankozeba* (Dithan M-45, Star, Pinozeb, Crittox MZ) i azoksistrobin* (Quadris).
Siva pl i j esan
(BoUytis cinerea)
Ta gljiva može parazitirati na salati, endiviji i radiču u svim stadijima razvoja,
od sjetve do berbe, a i nakon toga u transportu i u uskladištenju. U uzgoju pod
staklom i plastikom može izazvati veće štete.
Si mptomi . Kad se zarazi ponik, mlade biljke mogu polijegati. Prvi nagov-
ještaj zaraze starijih biljaka jest vodenasta tamna zona na bazi stabljike ili lista.
Pjega postaje klorotična i uskoro se zaraženo mjesto presvuče sivim micelijem.
Ako je napadnuta zona korijenova vrata, može čitava biljka propasti. Ipak su
najčešće napadnuti listovi. Često
zaraza počinje s dijela lista koji je
prije toga bio oštećen. Za vlažnog
vremena bolest se širi u unu-
trašnjosti glavica, uzrokujući tru-
lež listova, koji se presvuku sivim
micelijem. Ako nakon povoljnog
razdoblja za razvoj bolesti nastu-
pi suho razdoblje, napadnuti se
dijelovi lista suše, poprimajući
svi j etl osmedu boj u, a na
osušenom dijelu tkiva nastaju
crni sklerociji.
Bi ol ogi j a. Budući da Botrytis
cinerea živi i kao saprofit na odu-
mrlim biljnim ostacima, konidija ima
svuda i mogu izazvati zarazu čim
nastanu pogodni uvjeti. Za zaraze je
SI. 200. Siva plijesan na salati
(snimio B. Cvjetković)
potrebna relativna vlaga veća od 85 % . Temperatura je manje važna jer se Botiytis cine-
rea razvija od 0 do 35 Botiytis prenosi sjemenom u obliku micelija ili sklerocija, koji
dospiju medu sjeme. Budući da se za sjetvu često uzima pilirano sjeme, takav prijenos
ima manju važnost. Botiytis cinerea nazivamo skupinu morfološki gotovo identičnih ko-
nidijskih stadija, pa je možda ispravnije govoriti o skupini Botiytis cinerea. Na molekular-
noj razini postoje razlike pa su izdvojeni pojedini tipovi transpoza i vakuma. Unutar vra-
ste B. cinerea neke jedinke mogu zaraziti velik broj domaćina, a druge su specijalizirane
za pojedinu biljnu vrstu. Savršeni stadij (Botiyotinici fuckeliana) stvaraju samo kompati-
bilne jedinke. Pri tome sklerociji imaju ulogu majke, a mikrokonidije ulogu oca. Nakon
spajanja na sklerociju nastaju apoteciji.
Zaštita. Upravo zbog toga što je parazit prisutan posvuda, potrebno je paziti
na uvjete koji su potrebni za infekcije, najvažniji je uvjet relativna vlaga. U uzgoju
pod staklom i plastikom mogu se korigirati ti uvjeti provjetravanjem i zagrijava-
njem zaštićenog prostora. Suzbija se istim fungicidima kojima se suzbija bijela
trulež salate.
Pepel ni ca
(Eiysiphe cichoraceanim f. sp. cichorii)
Ta gljiva parazitira na radiču, endiviji i salati. Na radiću dolazi povremeno, a
vrlo rijetko na endiviji i salati.
Si mptomi . U radića lice i naličje lista izgleda kao da je posuto sivkasto bije-
lim prahom. Naličje lista jače je napadnuto nego lice. Obično su jače napadnuti
vanjski listovi rozete. Pojava praškastih nakupina jače je izražena u okolici glav-
nog nerva. Mogu biti napadnuti i listovi u unutrašnjosti rozete, ali to obično biva
kada postanu zeleni. Jako napadnuti listovi gube sjaj i savijaju se, a na mjestima
napada nastaje nekroza.
Bi ol ogi j a. Parazit prezimljuje u obliku kleistotecija. Pri temperaturi između 15-22
°C, nakon što se navlaže, kleistoteciji pucaju, oslobađajući askuse s askosporama, koje
mogu inficirati radič, endiviju, ali i samonikle Lactnca, Cichorinm vrste. Spomenute sa-
monikle vrste mogu biti u proljeće izvor infekcija. Praškaste nakupine na listovima potje-
ču od oidija, koje raznose zarazu od biljke na biljku. Za klijanje oidija, rast infektivne hife
i micelija najpovoljnija je temperatura od oko 18 °C. Na toj temperaturi i u relativnoj vlazi
od 95-98 % oidije klijaju u najvećem postotku, pa su to najpogodniji uvjeti za zaraze.
Minimalne temperature na kojima može nastati zaraza kreću se od 6 do 10 Pred kraj
vegetacije unutar praškastih nakupina formiraju se kleistoteciji.
Zaštita. Poznato je da sve sorte nisu jednako osjetljive. Osjetljiva je sorta
radiča Rosso di Verona. Opažena je izvjesna otpornost u endivije s visokim osmot-
skim pritiskom u stanicama. Osjetljivije su biljke koje rastu u sjeni. Zaštita se može
provoditi primjenom fungicida na osnovi sumpora, uz mjere opreza zbog moguće
fitotoksičnosti kod visokih temperatura.
Hrda salate
(Puccinia opizii)
Na gornjoj strani lišća nastaju žućkaste, male, sjajne točkice, spermagoniji.
Na naličju lista na istom mjestu pojavljuju se žute pustule, koje se raspucaju, a iz
njih se rasijavaju ecidiospore u obliku žutog praha. P. opiziiheterecijska je hrda,
tj. treba dva domaćina da bi mogla imati pun životni ciklus. Stadij ecidije Aecidi-
iim lactucae razvija se na vrstama roda Lactuca, Sonchus, Crepis, a teleutostadij
na šašu (CarexJ.
Hrda endi vi j e i radi ča
(Puccinia hieracii f. sp. cichorii)
Napada listove radiča i endivije, ali javlja se i na stabljici radiča. Na listovima
nastaju male okrugle nakupine (uredosomsi) hrdaste boje, koje kasnije postaju
tamnosmede i crne. Na stabljici radiča javlja se pretežno teleutostadij, s tamno-
smedim sorusima. Slične simptome izaziva i Puccinia endiviae, koja se morfo-
loški razlikuje samo u duljini drška teleutospora, pa se drži sinonimnim nazivom.
Zaštita. Hrde se javljaju najčešće u jesen pa tada treba obratiti pozornost na
njihovo suzbijanje. U nekim zemljama primjenjuju se Dithane M-45 (mankozeb)*
azoksistrobin* (Quadris).
Pj egavosti lista
(Septoria lactucae)
Promjene nastaju na starijim listovima u obliku malih okruglih pjega, veliči-
ne do 5 mm. Tkivo unutar pjega suši se, poprimajući svijetlosmedu boju, a vanj-
ski je rub tamnosmed. Unutar pjega nastaju male crne kuglice, piknidi. Osušeni
dio u nekim situacijama može ispasti pa na listu ostanu rupe. Kako bolest napre-
duje, tako se i pjege šire i spajaju pa to završava kompletnim sušenjem lista. Na
sjemenjačicama napadnuta je cvjetna stapka i lapovi. Izazvala je štete na zaraženoj
divljoj salati (L. serriola) u kišnim godinama u proizvodnji sjemena u Istri. Iz ve-
getacije u vegetaciju prenosi se sjemenom, biljnim ostacima. Može prezimiti u
toplim krajevima. Na sjemenskim usjevima dobru djelotvornost pokazali su fun-
gicidi na osnovi karbendazima* (Bavistin, Chromozin, Zino).
Bakt er i j s ke b ol e s t i
Na vrstama iz porodice glavočika parazitira nekoliko bakterija. Navodimo
one koj e izazivaju veće štete. Na endiviji, salati i radiću parazitiraju Pseudomonas
marginalispv. marginalis i Pseudomonas cichorii, a na salati Pseudomonas viri-
dilivi de iXanthomonas campestrispv. vitians.
Bakteri j ska r ubna trul ež
(Pseudomonas marginalis pv. marginalis)
Na rubovima vanj skih listova rozete nastaju uske tamne vodenaste pj ege.
Bolest se ne mora manifestirati uvi j ek na najstarijim listovima, ali obično su uvij ek
napadnuti listovi iste dobi. Provodni su snopovi tamni u zoni nastalih oštećenja i
oko njih. Kad vlažno razdoblje dulje potraje, bolest se može proširiti ne samo na
do tada zaražene listove, nego prelazi na stabljiku koja trune. U takvim slučajevi-
ma čitava biljka propada. Međutim, ako nastupi dulje sušno razdoblje nakon po-
jave simptoma, napadnuto se mjesto suši, a zahvaćeni dio lista podsjeća na per-
gamentni papir.
Bakteri j ska trul ež unut r aš nj i h l i stova
(Pseudomonas cichorii)
Obično se simptomi javljaju na unutrašnjim listovima rozete u obliku sitnih
smeđih pjega, koje postupno postaju sve veće, dosižući 1-2 cm promjera. Ozljede
mogu nastati na rubu lista i između glavnih žila, ovisno o tome na kojem je mjestu
nastala zaraza. Rubne se ozljede šire polukružno i simetrične su, a mogu obuhva-
titi veći dio lista. Kad napad počne, ozljede su smeđe, bez promjene konzistenci-
je, ali kasnije postaju tamne i mekane.
Bakteri j ska trul ež l i stova i stabl j i ke
(Xanthomonas campestrispv. vitians)
Prvi simptomi na potpuno razvijenim listovima jesu malene (do 3 mm) ugla-
te vodenaste pjege. Pjege postaju veće, smeđe do crne, obrubljene većim žilama.
U nastavku bolesti suši se dio lista ili čitav list koji poprima konzistenciju perga-
mentnog papira. Samo u vrlo povoljnim uvjetima parazit prelazi na listove u unu-
trašnjosti glavice ili na korijen. U takvim slučajevima rast zastaje, a trulež se može
proširiti na čitavLi biljku. Zaražene biljke u procesu transporta protrunu zbog inva-
zije mikroorganizama truljenja. U sjemenske salate u kišnim godinama osim listo-
va mogu biti napadnuti i cvjetovi. Na lapovima nastaju tamnosmeđe nekroze, a
sjeme dobiveno od takvih biljaka zaraženo je. Biljke dobivene iz zaraženog sje-
mena propadaju.
Zaštita od bakterija. Fungicidi na osnovi bakra (Champion, Champ F2)
pokazuju izvjesno djelovanje na bakterije. Neke soite podnose bakar, a potrebno
je provjeriti kako novo uvedene sorte podnose fungicide na osnovi bakra. Upra-
vo stoga što se te bolesti teško suzbijaju treba paziti na druge mogućnosti zaštite,
upotrebu zdravog sjemena, uvođenje plodoreda, spaljivanje zaraženih biljnih osta-
taka. Treba izbjegavati sjetvu u područjima s visokom vlagom. Na osjetljive sorte
nije uputno primjenjivati umjetnu kišu.
Vi r u s n e b ol e s t i
Vi rus mozai ka salate
(Lettuce Mosaic Virus)
Prvi znak zaraze jest prosvjetljavanje žila, a vršni listovi nekih sorti imaju
staklast sjaj. Kasnije se pojavljuje mozaik na listovima. U zimskim mjesecima mo-
gu nastati male nekroze na listovima. Ako se zaraza pojavi rano, unutrašnje je
lišće kržljavo i zbijeno, a glavice se ne formiraju. Virus se prenosi sjemenom i
lisnim ušima na neperzistentan način. Sjeme dobiveno od zaraženih biljaka sa-
drži 1-15 % zaraženih sjemenki. U prenošenju virusa iz jedne vegetacije u drugu
sudjeluju i druge vrste iz porodice glavočika, naročito cvijeća (cinia, astra, cine-
raria), koje rastu u neposrednoj blizini. Potrebno je sijati provjereno zdravo sje-
me salate. Lisne uši, vektore treba suzbijati. Ako se spaze pojedine zaražene bilj-
ke, treba ih ukloniti iz nasada. Danas ima relativno otpornih hibrida, kao što su
Asterix, Bacio i cirugi.
Vi rus mozai ka krastvca
(CucumberMosaic Virus)
Salata je jedan od brojnih domaćina toga virusa. On izaziva male nekroze
duž žila lista, a zatim mozaik, pa po tome podsjeća na simptome virusa mozaika
salate. Zbog toga ih je teško razlikovati prema simptomima. Zaražene biljke zao-
staju u rastu. Poznati su slučajevi istovremene zaraze virusom mozaika salate i
virusom mozaika krastavca. Tada biljke ostaju patuljaste, s izraženim klorozama i
nekrozama na lišću. Taj se virus ne prenosi sjemenom, ali prenosi se neperzisten-
tno lisnim ušima. Potrebno je u usjevu uništiti pojedinačne zaražene biljke da bi
se smanjio izvor zaraze. Lisne uši treba suzbijati u usjevu, ali što je još važnije, oko
nasada na korovima, koji također mogu biti zaraženi i biti izvor zaraze.
Vi rus zadebl j anj a ži l a salate
(Big Vein Virus)
Virus napada salatu i endiviju. Bolest se manifestira već na mladim biljkama,
ali simptomi su uočljiviji na razvijenim
biljkama. Plojka izbjeljuje u zoni oko ne-
rava. Žile lista abnormalno su zadeblja-
le. Virus koji uzrokuje te promjene pre-
nosi gljiva Olpidium hrassicae. Ona je
stanovnik tla, a živi i na korijenu drugih
biljaka, odakle može prenijeti zarazu na
salatu.
Budući da je za razvoj prenosilaca
(O. hrassicae) potrebna voda, treba iz-
bjegavati obilno zalijevanje. Sterilizaci-
jom ili dezinfekcijom tla uništava se vek- si. 201. Virus zadebljanja žila salate
tor pa nema zaraza. (snimio B. Cvjetković)
Bolesti špinata
Gl j i v i č ne i n j i ma s l i č ne b ol e s t i
Bolesti u razdobl j u kl i j anj a i ni canj a
U razdoblju klijanja i nicanja špinat napadaju gljive iz tla. Medu njima naj-
češće se spominju Pytbium spp., Phytophthora spp., Phoma sp. i Rhizoctonia
solani. Misli se da špinat najčešće parazitira P. dehaijanum. Međutim, osim spo-
menute vrste, na špinatu su registrirane i druge Pythium vrste i Phytophthora
ayptogea. Svi predstavnici roda Pythium i Phytophthora zahtijevaju obilje vode
u tlu da bi nastala zaraza. Na hladnim i vlažnim tlima klicu može napasti Pythium
ili Phytophthora, i tada biljke ne niknu. U razdoblju nicanja Pythium spp. izaziva-
ju djelomičnu nekrozu korijenova vrata. Tu nastaje tipična vodenasta pjega, a
kao posljedica, biljke požute i poliježu. Sličan je simptom i u Phytophthore. Kao i
u drugih domaćina, R. solani uzrokuje tipičnu trulež korijenova vrata. Phoma
betae moze izazvati naglo venuće ponika. Stabljika poleglih biljaka ima staklastu
smeđu boju.
Zaštita. Svi uvjeti koji pogoduju brzom nicanju, drže se ujedno i zaštitom od
bolesti. Što je razdoblje nicanja dulje, to je i mogućnost infekcije veća, pa se zbog
toga ne preporučuje sijati duboko, a ni u rano proljeće, kad još temperature za
klijanje nisu optimalne. Prepoaičuje se tretirati sjeme fungicidima na osnovi TMTD
i ne zalijevati preobilno.
Venuče špi nata
(Fusarium oxysporum f. sp. spinaceae)
Si mptomi . Taj parazit napada špinat nakon formiranja trećeg lista, pa do
pune zrelosti. Simptomi se najprije očituju na vanjskim listovima rozete. Vanjski
listovi postupno gube zelenu boju i turgor, postaju žuti. Ako je vrijeme suho i
toplo, simptomi su očitiji. Postupno svi listovi žute i gube turgor, a biljka tada
vene. Parazit napada korijenove dlačice, postrano korijenje, a nakon toga i glavni
korijen. Kad je veći dio postranog korijenja napadnut, postaju vidljivi prvi sim-
ptomi na listovima. Napadnute korijenove dlačice postaju tamne, a na presjeku
glavnog korijena vide se tamna mjesta u zoni provodnih snopova. Venuće mogu
izazvati i Venicillium vrste.
Zaštita. Kao mjere zaštite preporučuju se plodored i uništavanje zaraženih
biljnih ostataka. Na malim površinama može se provoditi kemijska (dazomet) ili
toplinska (solarizacija) sterilizacija tla.
Pl amenj ača špi nata
(Peronospora farinosa f. sp. spinaciae, syn. P. ejfusa, P. spinaciae )
U sklopu osnovne vrste P. farinosa izdvojene su specijalizirane formae P.
farinosa f. sp. betaei P. farinosa f. sp. spinaciae. Unatoč tome, neki taksonomi
si. 202. Plamenjača špinata (snimio:
B. Cv jetko vic)
plamenjaču na špinatu drže posebnom
vrstom, rabeći u naslovu spomenute
nazive.
Si mptomi . Na tek izniklim biljka-
ma napad može biti opasan, jer tada mo-
gu biti napadnuti kotiledoni. U takvim
slučajevima mlade biljke najčešće ugi-
nu. Na gornjoj strani zaraženih listova
vide se žućkaste pjege raznih dimenzija
i oblika. Na naličju lista, ispod pjega, ra-
zvija se sivoljubičasta prevlaka, koja po-
tječe od konidiofora i konidija. Jako na-
padnuti listovi postaju mjehurasti, uvijaju se, kk:)rotični su, na kraju se suše i otpa-
daju. Sjemenjačicama može biti napadnuta cvjetna stapka i sjeme.
Bi ol ogi j a. Konidije nastale na konidioforima na naličju lista raznose zarazu tijekom
vegetacije. Nakon otpadanja zaraženih listova u njima se formiraju oospore i s pomoću
njih preživljava razdoblje bez domaćina. Osim tog načina, gljiva se prenosi iz jedne vege-
tacije u drugu, u sjemenu, u obliku micelija ili na sjemenu kao oospore. Međutim, u to-
plim krajevima za vrijeme blagih zima, gljiva može preživjeti na zaraženim biljkama u
polju (što je zapaženo u Istri). Da bi nastala infekcija, uz odgovarajuće temperature
potrebno je da list bude vlažan. Optimalna temperatura za klijanje konidija jest oko 8
premda one mogu klijati od 3 do 30 °C. Sekundarne zaraze mogu se ostvariti između 8
i 18 uz relativnu vlagu barem 70 %, premda je optimalna vlaga iznad 85 %. Parazit
stvara fiziološke rase pa je zbog toga selekcija rezistentnih kultivara otežana.
Zaštita. Mjere suzbijanja sastoje se od prostorne i vremenske izmjene usje-
va, da bi se eliminirao izvor zaraze koji potječe od zaraženih biljnih ostataka.
Usjev ne smije biti pregust, da se ne stvara visoka zračna vlaga. Sijanje zdravog ili
tretiranog sjemena važna je mjera u suzbijanju bolesti. Stare su sorte više ili manje
osjetljive prema plamenjači, ali danas ima nekoliko selekcija koje su relativno
rezistentne na plamenjaču, npr. Spanda, Spokane, Springer. U nekim zemljama
primjenjuju se fenilamidi*, fosetil. Al* ili fungicidi na osnovi bakra, uz oprez zbog
moguće fitotoksičnosti.
Ant raknoza
(Colletotrichum dematium f. sp. spinaciae)
Si mptomi . Parazit na listovima uzrokuje pojavu nekrotičnih pjega raznih
dimenzija. U početku su te pjege malene, 2-5 mm, ali postupno se šire i povezuju.
Unutrašnjost pjege poprima vodenast izgled sivkaste boje, a dio lista oko pjege
ima žućkastu boju. Unutar pjega razabiru se plodna tijela (acerv^ili) crne boje.
Biljkama dobivenim iz zaraženog sjemena potamne korjenčići i biljke odumiru.
Bolest može biti naročito štetna na sjemenjačicama. Na zaraženim sjemenjačica-
ma formiraju se eliptične pjege s acervulima na cvjetnim stapkama. Od zaraženih
biljaka dobije se zaraženo sjeme.
Bi ol ogi j a. Gljiva se prenosi zaraženim sjemenom, a u polju se širi s pomoću kiša ili
umjetne kiše. Optimalna je temperatura za razvoj između 22 i 26 a za klijanje konidija
20-28 uz prisutnost visoke vlage. U najpogodnijim uvjetima inkubacija traje 6-10
dana.
Zaštita. Tretiranjem sjemena fungicidima na osnovi TMTD-a uspješno se su-
zbija površinska zaraza na sjemenu. Za unutarnju zarazu sjemena preporučuje se
potapanje sjemena 24 sata u 0,2-postotnu otopinu TMTD, ugrijanu na 30 U
hibrida postoje razlike u osjetljivosti, pa treba sijati one koji su manje osjetljivi. Za
zaštitu sjemenskih usjeva djelotvorni su fungicidi na osnovi propineba*.
Nekroti čna pj egavost lista
(Heterosporium variahile) isyn. Cladosporium variahile i Helminth osporium
variahile)
Si mptomi . Kao i prije spomenuta, i ova gljiva izaziva veće štete na sjeme-
njačicama. Bolest se manifestira pojavom pjega promjera 3-5 mm. Pjege su sjajne,
sivkaste, obrubljene žutim prstenom. Mogu se pojaviti na obje strane lista. Ipak,
većina pjega vidljiva je na licu lista. Pjege nekrotiziraju, a zaraženo tkivo lista
može ispasti. Kad bolest uznapreduje, za vlažna vremena, pojave se tamnomasli-
naste prevlake na pjegama, koje potječu od konidiofora. Znatne štete mogu na-
stati u proizvodnji sjemena.
Biol ogij a. Parazit se iz vegetacije u vegetaciju prenosi sjemenom i zaraženim bilj-
nim ostacima. Na zaraženim dijelovima špinata nastaju valjkasti konidiofori s konidijama.
Zaraza se prenosi tijekom vegetacijskog razdoblja s pomoću konidija. Najpogodnije tem-
perature za rast i za klijanje konidija jesu 20-28 °C. Za razvoj i širenje parazita potrebna je
visoka relativna vlaga.
Zaštita. Sijati treba zdravo ili tretirano sjeme i provoditi plodored. U sje-
menskim usjevima u drugim zemljama primjenjuju se fungicidi na osovi bakra i
Score*.
Pj egavost lista
(Cercospora beticola)
Osim gljive C. beticola na špinatu može parazitirati i C. benrandii.
Si mptomi . Spomenute vrste izazivaju slične simptome. Na listovima nastaju
brojne malene okaigle nekrotične sivosinede pjege s crvenkastosmedim rubom.
Kada na listu ima mnogo pjega, list žuti i brzo vene.
Biologija i zaštita. Opisana je kod blitve.
Siva pj egavost lista
(Ramtilaria spinaciae)
Na listovima špinata izaziva svijedosmede ovalne pjege, unutar kojih se for-
miraju bezbojni dugački konidiofori s bezbojnim cilindričnim konidijama.
Vi r u s n e b ol e s t i
Vi rus mozai ka krastavca (VMK)
(CucumberMosaic Virus)
Taj virus izaziva stvaranje žutih mrlja na listu špinata. U početku se bolest
manifestira s više ili manje izraženom klorozom, koja postupno zahvaća sve listo-
ve. Simptomi se najprije uočavaju na mladim listovima, kasnije na starijim listovima.
Pojedini listovi kovrčaju se zbog zastoja u rastu. U kasnijem tijeku bolesti vanjski
listovi rozete postaju klorotični i ranije se suše. Glavni prenosioci zaraze u prirodi
jesu lisne uši. Postoje tolerantne sorte.
Vi rus mozai ka r epe (VMR)
(Beet Mosaic Virus)
Si mptomi . U proljetnoj sjetvi simptomi se očituju na mladim listovima. Oni
se svijaju, a istovremeno se pojave male zlatnožute mrlje, koje često imaju tamnu
točku u sredini. Pojedine mrlje mogu se spajati, ali list ostaje mozaičan. Zaražene
biljke često zaostaju u rastu. Stariji listovi pokazuju nekroze od vrha plojke prema
peteljci. Špinat u jesensko-zimskoj sjetvi obično ima slabije izražene simptome.
Više vrsta lisnih ušiju može prenositi virus na neperzistentan način.
Vi rus žuti ce r epe (VŽR)
(Beet Yellow Virus)
Na listovima uzrokuje pojavu nepravilno razmještenih žutih mrlja. Listovi su
svinuti u luk. Katkad se usuču peteljke. Sva tri spomenuta virusa registrirana su u
našoj zemlji na raznim domaćinima.
Zaštita od vi rusni h bolesti. Sijati treba tolerantne sorte. Biljke sa simpto-
mima u usjevu treba uništiti, napose u sjemenskim usjevima. Zaštita se sastoji od
prostorne izolacije usjeva špinata od izvora zaraze. Obvezatno je suzbijanje lisnih
ušiju koji su prenosioci uzročnika. Pri suzbijanju prenosioca zaraze bolji se učinci
mogu postići kod virusa koji se prenose na perzistentan način.
Bolesti blitve
Gl j i v i č ne i n j i ma s l i č ne b ol e s t i
Pl amenj ača
(Peronospora farinosa f. betae syn. P. scbacbtii)
P. farinosa f. betae svo]\m morfološkim karakteristikama odgovara uzročni-
ku plamenjače na špinatu, ali ne može inficirati špinat, nego samo blitvu i ciklu.
Si mptomi . Ona je dosta česta, premda ne izaziva velike štete, osim u sje-
menskih usjeva. Najmlađi listovi biljke poprimaju žutoružičastu boju, postaju deblji,
naborani, a s naličja lista vide se nakupine sporonosnih organa sivoljubičaste
boje. Katkada mogu biti napadnuti i vanjski stariji listovi. Jako se zaraženi listovi
suše. Česta je u sjemenskoj proizvodnji. Na sjemenjačicama osim listova može
biti napadnuta i cvjetna stapka.
Biol ogij a. Gljiva se prenosi u obliku oospora u zaraženom lišču, ali može se preno-
siti i sjemenom. Blitva i cikla mogu biti inficirane sporama koje donosi vjetar s polja šećer-
ne repe. Razvoju plamenjače pogoduje prohladno vrijeme s čestim kišama. Optimalna
temperatura za sporulaciju i klijanje konidija jest 8 do 12 Inkubacija je u funkciji tem-
peratura. Pri 10 traje 12 dana, pri 14 traje 5 dana, pri 18 °C traje 10 dana, a pri 22 °C
traje 18 dana.
Zaštita. Sijati treba zdravo ili tretirano sjeme. Plodored također pridonosi
smanjenju zaraze. Blitvu i ciklu ne preporučuje se uzgajati blizu šećerne repe.
Pojedinačne zaražene biljke treba odstraniti iz usjeva. Primjenjuju se fungicidi na
osnovi bakra* i metalaksila*
Hrđa
(Uromyces bete)
Si mptomi . Češće napada blitvu nego ciklu. Na listovima nastaju brojne na-
kupine poput prištića, promjera oko 2 mm, smeđe crvenkaste boje (uredosoru-
si), koji pred kraj vegetacije postaju tamnosmeđi (teleutosorusi). Na peteljkama
sorusi imaju duguljast oblik. Samo se za vrlo jakih napada hrđe suši lišće. Ipak i
od slabih zaraza lišće blitve gubi tržnu vrijednost.
Biologij a. To je autecijska hrda, što znači da sve razvojne stadije razvija na istom
domaćinu - blitvi ili cikli. Gljiva prezimljuje na otpalom lišću ili u tlu u obliku teleutospo-
ra. Teleutospore u proljeće klijaju, dajući bazidiospore, koje inficiraju blitvu ili ciklu. Sper-
macije (piknidi) i ecidije pojavljuju se na licu lista. Optimalna temperatura za klijanje
ecidija jest 14-15 Inkubacija pri 16-23 °C traje 14-18 dana, a uredosorusi i teleutosorusi
dolaze s obje strane lista. Ecidijski je stadij žućkast i obično ostane nezapažen.
Zaštita. Preporučuje se što širi plodored i uništavanje zaraženih ostataka
krajem vegetacije. Može se oko biljaka prosuti sumporni prah pa na taj način
smanjiti zarazu.
Pj egavost l i šća
(Cercospom heticola)
Na cikli se javlja mnogo češće nego na blitvi. Katkada može izazvati ozbiljne
štete.
Si mptomi . Znaci bolesti javljaju se na starijim listovima, u obliku pjega pro-
mjera 2-3 mm. Pjege su sivosmeđe, rub pjege crvenkasto smeđ do ljubičast. Kada
se na listovima formira veliki broj pjega, može se osušiti dio lista ili čitav list. Na
peteljkama mogu nastati duguljaste pjege slične pjegama na listovima.
si. 203. Pjegavost lišća na cikli
(snimio: B. Cvjetković)
Bi ol og i j a . Gljiva se preko zime
održava na zaraženim ostacima u obliku
strome. Zaraza se može prenijeti i sjeme-
nom. Infekcije se realiziraju od 12 do 35 -^C,
a optimum je kod 25 uz 98 % relativne
vlage zraka.
Zaštita. Gljiva se prenosi sjeme-
nom pa je prijeko potrebno tretirati sje-
me. Plodoredom i sakupljanjem za-
raženih biljnih ostataka znatno se uma-
njuje zaraza. Za jakih zaraza može se na-
praviti otkos, a lišće iznijeti iz povrtnjaka. Novonaraslo lišće zbog promjene u
temperaturi ili ako nema kiše vjerojatno neće biti zaraženo. U drugim zemljama
primjenjuju se fungicidi na osnovi bakra*.
Siva pj egavost
(Ramularia beticola)
Na plojci srednje starog i najstarijeg lišća nastaju nepravilno uglate sivosme-
de do sivobijele pjege. Središnji dio pjege nešto je svjetliji nego u Cercospore.
Pjege su nešto većeg promjera (5-7 mm) od pjega koje potječu od Cercospore.
Rubovi pjege nisu potpuno okrugli nego su uglati. Tkivo unutar pjega osuši se.
Optimalna temperatura za razvoj jest oko 17 , a infekcije nastaju za vlažnog
vremena. Parazit prezimljuje na zaraženim ostacima biljaka, prenosi se i sjeme-
nom. Fungicidi na osnovi bakra daju odredenu zaštitu.
Prstenasta pj egavost
(Phoma hetae)
Simptomi. Uzrokuje trulež korijenova vrata. Simptomi su najkarakterističniji
na mladim biljkama u doba razvoja pi^vih listova. Najprije se primjećuje posmede-
nje, popraćeno laganim ulegnućem površinskog tkiva u najgornjem dijelu korije-
na. S vremenom se promijene boja i na donjem dijelu korijena. U završnoj fazi truli
korijenje, žute listovi i propada cijela biljka. Na listovima gljiva može izazvati prste-
nastu pjegavost. Pjege su tamnosmede, zonirane i okružene tainnijim rubom.
Zaštita. Sijati treba zdravo sjeme. Valja uvesti ploctored. Za zaštitu listova
primjenjuju se fungicidi na osnovi bakra*.
Pepel ni ca
(Eiysiphe hetae)
Si mptomi . Javlja se dosta rijetko, češća je bolest blitve na jugu Hrvatske.
Znaci bolesti primjećuju se na pojedinim dijelovima plojke listova srednje staro-
sti. Na licu lista, u obliku oaza javlja se slaba pepeljasta prevlaka. Ta prevlaka
postaje sve veća, zahvaćajući lice i naličje lista.
Biologij a. Gljiva se održava iz jedne vegetacije u drugu u obliku kleistotecija, prem-
da u toplijim krajevima može prezimiti na samoniklim Beta vrstama. Bolest se pojavljuje
kada se temperature popnu iznad 15 i ne prelaze 30 a optimum je 25 Relativna
vlaga nije limitirajući čimbenik.
Zaštita. Rijetko treba intervenirati fungicidima. Može se oko biljaka prosuti
sumporni prah.
Bolesti cikle
Cikla je vrlo srodna blitvi pa je napadaju bolesti opisane kod blitve. Osim
spomenutih, na cikli parazitira Streptomyces spp., uzrokujući krastavost zadeblja-
log korijena. Na njemu nastanu veće ili manje krastave brazdice ili tamnosmeda
do crna ispupčenja. Ispod tih mjesta nastaje plutasti sloj stanica, pa tkivo zbog
nejednolikog rasta puca. Infekcije nastaju za vrijeme hladnih i vlažnih proljetnih
mjeseci, a simptomi se manifestiraju i kasnije.
Zaštita. Jedina mjera zaštite jest plodored.
Bolesti matovilca
Matovilac se sve češće uzgaja u zaštićenim prostorima tijekom zimskih mje-
seci pa se javljaju bolesti koje do sada nisu zabilježene u nas.
Bolesti kori j ena i kor i j enova vrata
U zaštićenim prostorima biljke su napadnute od Pythiwn vrstA (P.ultimum,
P.deharianum) koje uzrokuju propadanje mladih biljaka. Crne truleži klice, kori-
jenova vrata i korijena uzrokuje Phoma valerianellae. Prenosi se sjemenom. Osim
spomenutih u zaštićenim prostorima javlja se i Sderotinia minor, kojoj su sim-
ptomi opisani kod salate.
Zaštita. Uvesti treba plodored, provoditi sterilizaciju da kod uzgoja u
zaštićenim prostorima, te sijati tretirano sjeme.
Pl amenj ača matovi l ca
(Peronospora valerianelle)
Si mptomi . Napada listove. Na njima nastaju svijetlozelene do žute pjege.
Na naličju lista na mjestu pjega formira se pepeljasto ljubičasta prevlaka sporan-
giofora i sporangija. Listovi s vremenom žute, suše se i propadaju. Na otvorenom
najčešće se javlja početkom svibnja na biljkama za proizvodnju sjemena. U za-
raženim biljnim dijelovima stvara oospore, koje su izvor zaraze za iduću vegeta-
ciju. Osim toga parazitira i na samoniklim Vale?ianella vrstama..
Zaštita. Matovilac ne valja sijati pregusto. Pojedinačne zaražene biljke treba
odstraniti iz usjeva. Djelotvorni su fungicidi za zaštitu salate od plamenječe.
Pepel ni ca
(Eiysiphe orontii)
Na listovima se pojavljuju nakupine bjelkastog micelija na licu i naličju ploj-
ke. Rijetko nastaju mjestimične nekroze na listu. Parazitira na mnogim samoni-
klim biljkama koje mogu biti izvor zaraze.
Suzbijanje korova
GLAVOCIKE
Porodica glavočika obuhvaća više od 25000 vrsta. Dijeli se na dvije potporo-
dice Asteroidae i Cichoriodae. Iz prve potporodice u našoj zemlji poznate su
čičoka, artičoka i karda. Manje su važne povrtne kulture. Artičoka se posljed-
njih godina sve više uzgaja, a čičoka je uzgajana u prošlosti na ograničenim
površinama. Mogućnosti suzbijanja korova na artičoki prikazane su kod višego-
dišnjeg povrća. Cichoriodeae imaju veću važnost jer se iz te porodice u našoj
zemlji uzgaja salata, endi vi j a, radič, crni kori j en i neke druge manje važne
povrtne kulture.
Salata je jednogodišnja vrsta, a endivija, radič i crni korijen dvogodišnje su
vrste, a fakultativno jednogodišnje vrste. Gotovo svaka vrsta javlja se u više vari-
jeteta. Zajednička im je karakteristika relativno kratki vegetacijski ciklus (naročito
salata i endivija). Uglavnom ih uzgajamo sadnjom prijesadnica u polje ili u zatvo-
renom prostoru. Uzgoj izravnom sjetvom sjemena manje je važnosti. Radič i crni
korijen uzgaja se izravnom sjetvom sjemena u polje. Uzgojem iz prijesadnica ve-
getacijski je ciklus kratak pa se borba protiv korova prvenstveno usmjerava na
smanjenje količine sjemena korova u tlu. Sadnja salate i endivije obavlja se tije-
kom cijele godine u polju i u zatvorenom prostoru. Ovisno o roku i mjestu sadnje
uvelike će se razlikovati i korovna flora. Sadnjom u proljeće, kultura i korovi brže
se razvijaju pa ih treba suzbiti s mnogo pažnje. Kritično razdoblje zakorovljenosti
nastupi između trećeg i petog tjedna nakon nicanja. Primjena herbicida u tom je
roku potrebnija. I druge mjere borbe, protiv korova, primjerice kultivacija, oko-
pavanje i malčiranje crnom folijom, rezultirat će većim prirodom. Izbor selektiv-
nih herbicida u svim glavočikama vrlo je ograničen. Uz to, selektivni herbicidi
uglavnom su uskog spektra djelovanja i često vrlo perzistentni, pa nakon berbe
salate i endivije uveliko ograničavaju plodored. Pojedine korove, osim kao direk-
tne konkurente kulturi, potrebno je suzbiti i zbog toga što su prenositelji važnih
bolesti. Naročito je velik problem vrsta Senecio vulgaris, domaćin Beet Western
Yellow virusa, prema kojem je salata vrlo osjetljiva. U salati, endiviji i radiću mo-
gu se primijeniti sljedeći herbicidi.
Pri j e sjetve, odnos no sadnj e (pre-sowi ng i l i pre-transpl anti ng)
BONALAN*, 6-9 l/ha, nakon pripreme tla za sjetvu, odnosno sadnju. Lako hlapljiv
i na svjetlu nestabilan, pa ga treba unijeti u tlo na 5-10 cm dubine. Bolje rezultate
daje u vlažnom tlu. Suzbija jednogodišnje uskolisne i neke širokolisne korove. U
uzgoju iz sjemena u Italiji mu daju prednost pred Treflanom.
TREFLAN EC* i dr. na osnovi trifluralina; 1-2 l/ha, nakon pripreme tla za sadnju.
Pripadaju istoj skupini kao i Bonalan (dinitroanilini). Spektar im je sličan. Trefla-
nu EC daje se prednost u uzgoju salate iz prijesadnica.
KERB 50 3 kg/ha, (u Hrvatskoj ima dozvolu samo u salati), protiv jednogo-
dišnjih širokolisnih i nekih trava. Perzistentnost mu varira od 5 do 20 tjedana,
ovisno o vremenu primjene. U zimskom je razdoblju perzistentniji.
PREEAR* (bensulide), 10-12 l/ha, prije sadnje inkorporacijom na 2,5-5 cm dubine,
ili nakon sjetve a prije nicanja, uz umjetno kišenje otprilike 5-10 mm. Doza ovisi
o tipu tla. Mrkva i kukure za koje ima dozvolu za primjenu mogu se uzgajati u
plodoredu. Ostale kulture mogu doći na isto tlo 120 dana nakon tretiranja.
Nakon sj etve a pr i j e ni canj a (pre-emergence)
Pri uzgoju izravnom sjetvom u polju ili zatvorenom prostoru borbu protiv korova
treba obavljati s naročitom pažnjom. Izbor selektivnih herbicida dosta je ograni-
čen, naročito u našoj zemlji. Meduredna kultivacija izme