You are on page 1of 8

Feljton u listu Vijesti od 18. marta, do 20. marta 2012.

DR VLADIMIR JOVIEVI: Sedam decenija od potapanja


neprijateljskog broda Skender-beg na Skadarskom jezeru
Objavljeno: 18.03.2012
Autor pie o slavnoj akciji crnogorskih partizana iz februara 1942. godine tokom koje je
kod Prevlake zarobljeno i potopljeno faistiko plovilo
Kako faistiki brod prinuditi na predaju

Zaborav je najvei neprijatelj istine i slobode. ivot i istorija o tome najbolje
svjedoe. Ovaj tekst je prilog tome.
Vode Skadarskog jezera vie puta su se snano zatalasale: 1835, 1852. i
uvijek kada su hrabri i vjeti Ceklinjani na laama ugonili strah
osmanlijskim silnicima. Za neke od ovih dogaaja znala je i ondanja
javnost Evrope. Sto godina kasnije, u hladu i mraku Evrope, koja je roptala
pod faistikom izmom, 12. 2. 1942. ponovo su se uzburkale mirne jezerske
vode.
Na vodenom putu Rijeka Crnojevia Skadar prije rata je saobraao
putniki parobrod Skenderbeg , vlasnitvo Zetske plovidbe, a u
Drugom svjetskom ratu Italijani ga preuzimaju, naoruavaju i prevoze trupe
i namirnice na ovoj, za njih veoma vanoj liniji, koja gravitira prema
Cetinju.
Moe li to sa obale puka i pukomitraljez ovom jezerskom gvozdenjaku?
Partizani su se rano poeli oglaavati sa akcijama na ovom prostoru.
Jedanaestog februara 1942. u osvit zore, koja je teko probijala maglu i kiu,
isplovio je Skender beg iz Skadra na putu za Rijeku Crnojevia. Brod
pokretan parom ostavlja iza sebe prokljualu vodenu brazdu. Prevozi
osamnaest interniraca u lancima, devetnaest karabinjera, jednog majora i dva
nia oficira. Logorai, dobro uvani od neprijatelja su udan teret, od ije
nemoi kao da brod dublje gazi. Sprovodnik je Albanac u slubi Italije, koji
veoma teno govori srpskohrvatski jezik. Kapetan broda je Pavle Jovievi,
a mainista Ilija Ranatovi. Tu su jo neke ene i dvoje djece. Poslije dva
sata ponovo zabrektae motori, a predvee oko 17 asova brodski kanap
pade na virpazarski pristan.
Putnike brodove po jezerima i morima prati tiho iekivanje, a nad ovim i
nad pristanitem nadvila se hladnoa i strah. U noi palubom odjekuje korak
straara. Na brodu svi ne spavaju, a oni koji su se udobno smjestili imaju
nemiran san. No, jezero i neizvjestnost. Jedan drugi teret pritiska brod.
Uskoro oko Virpazara i u crmnikim stranama poela je borba. Na brodu su
svi uznemireni. Plovilo naputa pristanite i kree prema puini. Italijanski
major, u prisustvu sprovodnika, koji prevodi, ljutito razgovara sa kapetanom
broda:
- Prvo ste zaustavili brod zbog nekakve magle. Noas ste bili uporni pa ste
me ubijedili da zanoimo u Virpazaru. A sad? ta je ovo. Ribeli, ribeli ...
Sada vas sve treba strijeljati. Ako se nama bilo ta desi, zna se ta vas eka!
ini mi se, kapetane, da bi u vaem interesu bilo da zdravo svi stignemo do
Rijeke Crnojevia, gdje se nalazi, kako sam obavijeten, vaa porodica.
- Gospodine majore, brod u voditi kao da sam na redovnoj liniji, kao da se
nita ne dogaa. Sudbina broda je i moja sudbina.
Prepirka slabi, a rad motora je sve bri i jai. Brod se ponovo vraa u
Virpazar. Ujutro, 12. 2. u 8,30 Skender beg je uzeo kurs prema Rijeci
Crnojevia. Istog jutra Blao Jankovi, komandir druge ete bataljona
Carev laz, prevezao se na Rudine. Ovo poluostrvo na Skadarskom jezeru
zauzima sredinji poloaj u razuenom i prekrasnom fjordu ispod Pavlove
strane. Na Rudinama se sastaje sa Krcunom K. Ranatoviem, Mitrom .
Ranatoviem pukomitraljescem, Lukom B. urakoviem, Veljkom B.
Stijepoviem, borcem sa Pljevalja, Milom M. Ranatoviem, Vidom K.
Jovieviem, Vladom Vukaeviem i Vasom . Stijepoviem.
Uskoro e pristii Nikola L. Ranatovi, piro S. Jovievi, Duan M.
Ranatovi, uro K. Ranatovi, Vlado . Jovievi, Nikola Bl. Stijepovi.
Na suprotnoj strani u rejonu Base zasjedu dre borci Druikog voda - Boo
M. Jankovi, Blao J. Jankovi, Milo V. Kraljevi, Vlado V. Kraljevi, Jovo
B. Kraljevi, Milo Lj. Ranatovi, Veljko T. Lopii, Vasilije P. Vujanovi i
Duan T. Lopii.
Blao Jankovi okupi borce Dujevskog voda.
- tab Lovenskog partizanskog odreda stavio je u zadatak naem bataljonu
Carev laz da napadne Skenderbega. Drugovi, svi znate svoje zadatke, a
svi imamo jedan zajedniki, da ovaj faistiki brod prinudimo na predaju.
Nee nam biti lako, ali faistima neka bude tee. Moe li petokraka protiv
faistike sjekire?! obrati im se komandant akcije.
- Moe! moe! - prokljua iz mladih nabreklih grla.
Mladii, lijepi kao svitanje, mladii oiju to gore, to maglu i neizvjesnost
strijeljaju bili su spremni. Svima zvijezde u oima.

Faistiko pomilovanje kao podla prevara
Objavljeno: 19.03.2012

Poslije deset sati, istonije od Ploe, poznatog ribolovita na jezeru, pojavio
se brod: kao taka koja raste, kao silueta koja je sve prepoznatljivija. Brod se
pribliava i ve se razaznaju konture palube i uniformisane prilike.
Ubrzo je itljiv natpis : Skenderbeg. Partizani znaju da brod po kursnom
pravcu mora, zaobilazei Rudine, da smanji brzinu. I, evo u 11 sati ulazi u
najui dio vodenog puta.
Pucanj, rezak i ubojit, probi stravinu tiinu, teu od neizvjesnosti, pocijepa
oblainu i odzvoni po brodu. Za komandirom slie se ostali pucnji u
ubitanu vatru. Oglasi se pukomitraljez Mitra Ranatovia. Zagluujui
jeku dodavala su brda jedno drugom. Sa broda odgovorie plotunima. ulo
se do Virpazara i Rijeke Crnojevia. Grmljavina je sve jaa, sve stravinija.
Jaue gvoe, prokljuala voda, prte daske. Vatra sa broda umuknu, radost
meu borcima. Brod uspori, stade, pa krenu da izae iz ugroene linije
trebalo je jo dvadeset trideset metara. Borci s druge obale osue vatrom.
Jo jau vatru naloie borci s Rudine. Na brodu vrisak, jauci i molbe za
prekid vatre. Hitro se prope bijela zastava uvis. Vatra prestade. Parobrod
pristaje uz desnu obalu, uz same Rudine. Lako i odluno, prvi se pope
komandir akcije, a iza njega 14 partizana. Ispred njih mnogo dignutih ruku
uvis. uli su: Mama mia, mama mia zapomaganje italijanskih vojnika.
Nekoliko bijelih vrea brana obojene crvenom krvlju neke dvije poginule
ene. Poleee u susret jedni drugima: nasta ljubljenje partizana sa posadom
(Jovieviem i Ranatoviem) i internircima. Srea je bila na strani hrabrih i
odlunih. Ljudi iz zasjede primijetie da je sve po brodu ispreturano:
naokolo su leali osam poginulih neprijateljskih vojnika i jedan Albanac u
slubi okupatora. etrnaest zarobljenih faista uurili su se na palubi.
Nai internirci tuni su zbog smrti njihovog sapatnika iz lanaca Mila
Jovanovia i pet ranjenih drugova. Voa partizana daje zadatke i odmah
preduzima akcije. Da se utvrdi plijen i mobiliu seljaci za iskrcavanje i
prebacivanje. Uskoro ga izvjetavaju da je zarobljeno 16 puaka, 10
revolvera, 38 vrea brana, 39 vrea pate, 400 kutija duvana, 50 pari obue
i 50 odijela, 30 pari skija i 19 flaa najpoznatijih svjetskih pia.
Dan je odmakao, a poslova mnogo. Galebovi krue i gladnim kricima
probijaju sumorni dan. Grupa partizana je sala sa broda i obalom sprovodila
zaroblene Italijane do Ploe, a odatle su ih unom prebacili za Prevlaku.
Brod je sa Rudina doplovio do mjesta zvanog eskota, kroz iji tijesni
prolaz nije mogao dalje. Plijen su istovarili partizani i mobilisani seljaci, a
odatle je nou na konjima prebaen za Lovenski partizanski odred u
Kunovu prisoju. Prazan brod je zaobiao poluostrvo Prevlaku i zaustavio se
u zalivu Karua ispod Crne glavice. Borci su odozgo posmatrali prizor.
Otvoreni ventili, tuan pisak, i brod polako tone...
Jedan dogaaj nikad nije zavren samim inom okonanja. On traje,
dejstvuje, raa posljedice i ostaje da ivi u ljudima i arhivima. Italijani su
odluili da pomiluju uesnike akcije potapanja Skendebega. Pokazae se
da je to bila prevara...
Veina se vratila kuama. Rim je neumoljivo nalagao odgovor i akciju.
Traili su i ekali sticaj povoljnih okolnosti da im neko od uesnika i posade
broda padne u ruke.
- Dobro mi doao kapetane zlurado se obraa major Spitalijer preko
tumaa.
- Za vas jesam, ali vi ste doli u zli as za mene i moj narod odgovara
kapetan Pavle.
- Da vas nije bilo, kapetane, brod bi i dalje plovio. Trebalo je jo dvadeset-
trideset metara da izaete iz one vatre. Skenderbeg nije kora od jajeta.
Zato ste stali? Kad vam je stavljen pitolj u elo, pravdali ste se zajedno sa
mainistom da je nastao kvar na maini.
- Vatra je bila ubitana, pa smo predoili ja i Ilija Ranatovi vaim ljudima
da im je bolje da se predaju, nego da izginu. Onda je brod pristao uz obalu.
- Niti su tih dvadesettrideset metara dui nego to jesu, niti su vojnici Italije
kukavice da bi bacili oruje. To vam ja neu oprostiti kae major.
- Zanemarujete tehnika svojstva jednog ovakvog broda - uporan je Pavle.
- Ostavite vi to. Znamo i druge stvari o vama: prvo ste ubjeivali naeg
majora da zanoite u Virpazaru, pa ste se sjutradan, kada je brod zarobljen,
ljubili sa partizanima - pjenui krvnik.
- Sve su to, gospodine majore, nagaanja i proizvoljnosti. Ja nikog od tih
ljudi ne poznajem odgovara Pavle.
- A sad moete ii svojoj kui, ali svako jutro da se javljate ovdje u osam
sati.


rtvovali ivote za slobodu Crne Gore
Objavljeno: 20.03.2012

Tri jutra kasnije dva crnokouljaa pola su za kapetana u Jovanov Brijeg
iznad Rijeke Crnojevia. Supruga Joke i snaha Ljubica bile su iznenaene,
skoro skamenjene, ali se odmah snaoe. Prva je otila kod Pavla u sobu, a
druga je po uvenom ceklinskom obiaju, krvnike ponudila da sjednu i da ih
ugosti. Leima okrenuta, podrhtavajui, pourila je da iz kredenca izvadi
aice i oljice koje su zvonile jedna o drugu. U trpezariji se nije mogao uti
razgovor iz sobe. Pavle je po usplahirenoj supruzi shvatio da se neto
ozbiljno deava.
- Zaludnja nam muka, Pavle! Doli su Italijani da te vode.
- Nije nam bila zaludnja muka za ovo petoro djece. Ne plai se mirno
odgovori suprug.
- Pavle, skai i bjei kako zna.
On se priblii prozoru i jednim pogledom sve obuhvati: mostove i njihovu
mirnu sjenku u istoj vodi, blago zelenilo prirode proarano utim
cvjetovima, a na Rijekom gradu uznio se zvonik crkve Sv. Nikole.
- Neu, Joke, neu nikako!
- Pavle, samo to nijesu uli, bjei moli ga.
- Gore bi moglo biti za ovu nau pile odgovara.
Uputio se prema ikoni svetog Nikole. Stade i zagleda se u zatitnika
moreplovaca i putnika. utanje. Magli se, tamni je sjaj ikone. Poe prema
kolijevci u kojoj je spavao dvomjeseni sin. Otac se sae i poljubi ga. Dvije
suze srebrile su se na licu. Pozdravi se sa ostalom etvoro djece i ree im da
sluaju majku i strica. Vrata tresnue. Uoe faistiki vojnici.
Na putu za zatvor, meu faistima, pla djeteta ga je dugo pratio. ekao je
daleko od kue...
U cik zore 17. 4. 1942. ciknule su puke...
- Gdje su vam sada vae gore i krevi? ta moe roj osica protiv silne
imperije? likuje, punjajui se Spitalijer poput hijene.
Tuma prevodi rijei majora.
- I druge sile prije vas polomile su na njima zube ne ostaje duan Luka
urakovi.
- Vidite, va narod je miran. Niste nita postigli. Banditi ostaju banditi.
- Mi nijesmo banditi, mi smo sinovi naroda koji se nikada ne miri sa lancima
uzvraa Veljko Stijepovi.
- Vodite ih, vodite zaurlika dumanin.
- Na ovu zadnju uru neemo vas moliti za milost, jer je ni nai preci nikada
nijesu traili od dumana. Pustite nas samo da se nagledamo ove ljepote i da
diemo ove pitomine - ree Milo Ranatovi, uitelj.
Rudine, poluostrvo njihovog ivota, milovao je blago sunce. Jedan od
najljepih pogleda na svijetu ispuni njihovu duu i tada ... fijuknu motka!
Stasiti momci, cvijet naih polja - posrnue na koljena. Zveknu kundak!!
Zorni momci, list naih gora niice padoe na zemlju. Topotnu gvozdena
cokula! Dini momci, rosa naih jutara okrvavie bijelu dadu. Bol do
neba, jauk do vode, lelek do gora. Ostadoe u gru piro S. Jovievi, Luka
B. urakovi, Milo M. Ranatovi, Krcun K. Ranatovi, Mitar .
Ranatovi i Veljko B. Stijepovi.
Tog 19. aprila 1942. ostadoe u zagrljaju kao kad su polazili na Skender
bega. Preko vode ula ih je njihova rodna Dujeva, ule su ih njihove roene
porodice.
Crvenilo krvi natopilo je i preplavilo cestu, slivalo se niz bijele ivinjake.
Nemaju pravo na zaborav ljudi koji su ivote rtvovali za slobodu Crne Gore
i Jugoslavije zarobljavajui neprijateljski brod. Skenderbeg je sa mjesta
dogaaja 12. 02. 1942. direktno uplovio u istoriju.
Na osnovu naih ranijih istraivanja doli smo do saznanja da je crnogorska
javnost oekivala da e Pavle Jovievi, kapetan Skender-bega, za
pokazano slobodarstvo i heroizam biti odlikovan poslije 1945. godine
najviim dravnim znamenjem. Nije jasno zato to visoko odlije nije
dobio?!
Na kraju pitamo Ljubinku urovi, profesoricu knjievnosti: ta danas za
Vas, kao unuku kapetana Skender-bega znai zarobljavanje i potapanje
ovog broda?
- Mnogo! Akcija je do savrenstva pripremana i munjevito izvedena. Kada je
faistika izma gazila porobljenom Evropom, napad partizana slobodara i
jurinika ustalasao je vode Skadarskog jezera i razbio lano samoljublje i
silu okupatora. Dogaaj je uplovio u vremeplov istorije, ali ne i u itanke i
udbenike. Zato?! - istie sa sjetom i ponosom naa sagovornica.
Bila je to mladost bez mane i straha koja je izvela podvig i dotakla zvijezde!
Nemogue je uinila moguim - u tami je upalila baklju osloboenja!

(Kraj)