FILOZOFIJA ( PRO MANUSCRIPTO )

1. POJAM I PREDMET FILOZOFIJE

Rije filozofija grkoga je podrijetla. Glagol philos znai voljeti, a sophia znai mudrost.
U doslovnom prijevodu filozofija bi znaila ljubav prema mudrosti. Pitagora je prvi rabio
rije filozofija.
ilozof je ovjek koji je !eljan znanja i koji je sav usmjeren ka tom "ilju. #$%R&' je za sebe
tvrdio da nije mudra", nego ljubitelj mudrosti.
P(&'$) ka!e da se samo *og mo!e nazvati mudrim, a ljude je prikladno zvati filozofima.
&R+#'$',( ka!e da je filozofija *o!anska nauka, pa su i ljudi koji to postignu sretni i
bla!eni.
Predmet filozofije nalazimo u otkrivanju naravi i tra!enju smisla svega. ilozofija istra!uje
svu stvarnost, tra!i joj poelo i izvor. #redstvo kojim filozofija istra!uje stvarnost jest razum.
ilozofija je kritiko razmi-ljanje o svemu -to jest. $ta" najnovije filozofije , R,),
.,#/&R',#, filozofiju definira kao studij mudrosti. %on"em 01. i poetkom 23. stolje4a u
)jemakoj i ran"uskoj oblikovala se &)'R$P$($5%& + 6+7$')& +($8$+9&.
2. IZVORI FILOZOFIJE
%ao izvor filozofije, filozofi se uglavnom sla!u da je to u:enje. ;uditi se znai te!iti znanju.
$sim u:enja tu je i dvojba. %<ao tre4i izvor javlja se i potresenost ljudskog bi4a. 6ivotne
situa"ije koje ovjeka potresaju, a on ne mo!e na njih utje"ati. $sim ovih izvora, neki autori
spominju jo- i = religiju, umjetnost i znanost.
3. ODNOS FILOZOFIJE I ZNANOSTI
U doba svog nastanka, filozofija je bila istovjetna sa znano-4u. Prvi filozofi bili su i prvi
znanstveni"i. # vremenom, pojedine su se znanstvene struke odvajale od filozofije i postale
samostalne dis"ipline.
4. ZNANOST
8nanost je skup svih metodiki steenih i sustavno sre:enih znanja o nekom predmetu.
8nanstvena se spoznaja razlikuje od obine trima oznakama= op4enito-4u, metodom i
pre"izno-4u. #vaka znanost ima svoj predmet koji prouava.
5. ZNANSTVENE METODE
>etoda je planski postupak ispitivanja i istra!ivanja neke pojave. Razlikujemo dvije vrste
metoda=
>,'$.& 8)&)#'7,)$G +#'R&6+7&)9&= analiza, sinteza, deduk"ija, induk"ija,
analogija, apstrak"ija, generaliza"ija, teorija, eksperiment i hipoteza.
>,'$.& 8)&)#'7,)$G #+#',>&'+8+R&)9&= defini"ija, divizija, dokazivanje i
opovrgavanje.
6. ANALIZA
9e postupak znanstvenog istra!ivanja i obja-njavanja stvarnosti putem ra-lanjivanja slo!enih
misaonih tvorevina na njihove jednostavnije, sastavne dijelove. &nalizom posti!emo
9&#)$?U.
7. SINTEZA
9e postupak znanstvenog istra!ivanja i obja-njavanja stvarnosti putem spajanja, sastavljanja
jednostavnih misaonih tvorevina u slo!ene, iz slo!enih u jo- slo!enije. #intezom posti!emo
PR,G(,.)$#'.
8. INDUKCIJA
)ain zakljuivanja od partikularnog ka univerzalnom u kojem se na temelju pojedinanih ili
posebnih injeni"a dolazi do zakljuka o op4em sudu. Razlikujemo vi-e vrsta induk"ija, a
0
najva!nije su potpuna ili ne potpuna. 8akljuak potpune induk"ije temelji se na potpunom
nabrajanju svih pojedinanih sluajeva. )epotpuna induk"ija stvara zakljuak na temelju
ogranienog broja pojedinanih pojava. $va je metoda od velikog znaaja za empirijske
znanosti @ najva!niji elementi induktivne metode su= analiza, sinteza, apstrak"ija,
generaliza"ija i spe"ijaliza"ija A.
. DEDUKCIJA
Postupak pomo4u kojeg se iz op4ih postavki dolazi do konkretnih zakljuaka. %lasini i
najbolji oblik deduk"ije je #+($G+8&>. Uvijek pretpostavlja poznavanje op4ih stavova,
naela na temelju kojih se shva4a posebno ili pojedinano.
03. APSTRAKCIJA
9e misaona opera"ija kojom se namjerno odvajaju nebitni, ali istiu bitni elementi i osobine
odre:enog predmeta. $va se metoda primjenjuje u svim znanostima jer oblikuje op4enite
pojmove.
11. !ENERALIZACIJA
9e logiki postupak zakljuivanja induk"ijom od pojedinanih sluajeva na op4enitu spoznaju.
;esto se stvaraju preop4eniti zaklju"i i neodgovorna primjena zahtjeva oprez u uop4avanju
jer se primjenjuju pojedinani sluajevi na sve sluajeve.
02. ANALO!IJA
9e zakljuivanje od jednog posebnog sluaja na drugi poseban sluaj. )jezina je va!nost u
znanostima gdje se ne mo!e eksperimentalno zakljuivati. &nalogijski je zakljuak onaj u
kojem se od slinosti predmeta u nekim svojstvima, zakljuuje na njihovu slinost u nekim
drugim svojstvima.
13. "IPOTEZA
9e pretpostavka koja poku-ava premostiti praznine u iskustvu i ukazati na vjerojatne
zajednike zakone, te tako zadovoljiti opravdanu te!nju za suvislo-4u. *ez stvaranja hipoteze
nemogu4e je pro-iriti znanja na bilo koja podruja. Bipoteza mo!e biti nauna, radna i
fiktivna.
14. TEORIJA
9e hipoteza vi-eg tipa tj. Pretpostavka primijenjena na itavo jedno podruje fenomena. 'eorija
se sastoji od niza hipoteza koje su u skladu s iskustvom, odnosno koje su verifi"irane. .ijele
se na= teoriju jedinstva fizikih sila i teoriju jedinstva materije.
15. EKSPERIMENT
9e umjetno izvo:enje neke pojave radi njezinog sustavnog promatranja i prouavanja da bi se
potvrdila ili odba"ila postavljena hipoteza. )jegova odlika je u tome -to se pomo4u njega
mogu proizvoditi pojave onoliko puta koliko je to potrebno.
16. DEFINICIJA
9e logiki postupak pojmovnog odre:ivanja sadr!aja nekog predmeta, tono mu odre:uju4i
narav i bit.
)$>+)&()& obja-njava znaenje rijei
7,R*&()& jednu rije zamjenjuje drugom poznatijom, .,#%R+P'+7)& njome se navode
oznake po kojima se stvari razlikuju jedne od drugih,
P$%&8)& ukljuuje pokazivanje predmeta,
%$)/,P'U&()& je ona kojom se odre:uje sadr!aj pojma
G,),'+;%& ona kojom se izla!e nain na koji odgovaraju4i predmet nastaje.
17. KLASIFIKACIJA ILI DIVIZIJA
2
9e logiki postupak kojim se mno-tvenost u stvarnosti skuplja odre:enu zajedniku "jelinu
prema kriteriju njihove slinosti ili razliitosti.
PR&7+(& %(&#++%&/+9,
C pojam ili predmet koji se klasifi"ira mora biti jasno odre:en
C klasifika"ija se mora obaviti na temelju jedinstvenog naela
C mora biti potpuna i tona
C bitna je jer se njome dobiva pregled materijala
C
18. DOKAZIVANJE
9e logiki postupak kojim se obrazla!e i utvr:uje istinitost nekog suda. *itni elementi dokaza
su=
D teza C stav koji treba dokazati
D naelo C logiki zaklju"i na temelju kojih se izvodi "jelokupan postupak dokazivanja
D argument C injeni"e, stavovi, sudovi koji se iznose u prilog tezi
D demonstra"ija
razlikujemo= .+R,%'), dokaze C dokazuju da neke istine nu!no slijede iz ve4 poznatih
istina
+).+R,%'), dokaze C pobija se suprotna teza @ utvrditi valjanost vlastite teze A
1. OPOVR!AVANJE
9e logiki pro"es kojim se neki iskaz dokazuje kao la!an
2#. AKSIM
#lu!i za zakljuivanje i dokazivanje, dok se sam ne mo!e dokazati
21. POSTULAT
)aelo koje se bez dokaza smatra valjanim.
22. KLASIFIKACIJA ZNANOSTI
$mogu4ava organiziranje i umre!avanje znanstveno nastavnih i znanstveno istra!ivakih
organiza"ija.
3. !LAVNE POV. RAZVOJNE FAZE ZNAN. I NJEZINE KVALIF.
D prvu fazu karakterizira jedinstvenost znanosti @ antiko doba i rani srednji vijek A
D druga faza C poinje pro"es diferen"ija"ije znanosti @ 0E. do 0F. st A
D od 01. st. Poinje tre4a faza, a karakterizira je integra"ija pojedinih znanstvenih dis"iplina u
znanstvena podruja
&R+#'$',( je podijelio znanosti na =
D teorijske C "ilj im je upoznati nas sa stvarima i rastumaiti ih
D praktine C "ilj im je dati ovjeku orijenta"iju u privatnom, politikom i dru-tvenom
!ivotu
D poetske C stvaranje literarnih dijela
B,R*,R' #P,)/,R klasifi"irao je znanosti prema njihovom formalnom objektu na=
D apstraktne C prouavaju forme stvari bez obzira na njihov sadr!aj
D konkretne C prouavaju konkretna bi4a
D apstraktno konkretne C prouavaju realne pojmove
.anas se uglavnom razlikuju= formalne @ matematika.. A C ista!uju samo isti oblik
Realne su uvijek empirijske, tematski redu"irane i metodiki apstraktne @ kulturne C duhovne C
povijesne, religijske, jezineDdru-tvene i gospodarske GG i prirodne=fizika, kemija, biolog. A
23. FILOZOFIJA I ZNANOST
$d svog poetka pa do danas filozofija je do!ivjela dramatian obrat, od kralji"e svih
znanosti do omalova!avane dis"ipline ije je mjesto u znanstvenom svijetu ne definirano.
ilozofija iskustvenu zbilju promatra "jelovito, pa mo!emo re4i da je univerzalna znanost.
>o!emo je nazvati fundamentalnom znano-4u jer pita o krajnjim temeljima.
24. ODNOS FILOZOFIJE PREMA RELI!IJI
H
Religiju mo!emo definirati kao skup vjerovanja i kultnih ina kojima se izra!ava ovjekov
odnos prema svetom i *o!anskom. 7eza izme:u filozofije i religije prvenstveno je u njihovom
predmetu. 8agonetka svijetla i !ivota stoji pred filozofijom i pred religijom. 8a filozofiju
posljednji kriterij je um, dok je za religiju to objava. $dnos filozofije i religije opisujemo kao
odnos religije i znanja. +maju i isti "ilj, otkrivanje istine o ovjeku i svijetu.
25. ODNOS FILOZOFIJE PREMA UMJETNOSTI
Umjetniko tumaenje svijeta ima svoje podrijetlo u do!ivljaju i intui"iji dok je filozofska
refleksija iskljuivo razumska. Umjetnost je slobodna, za filozofiju je bitna op4enitost teorije,
a za umjetnost ljepota.
26. PODJELA FILOZOFIJE
D propedeutika C logika
D teorijska C gnoseologija, metafizika, kozmologija, antropologija
D praktina C etika i estetika
27. TEMELJNE FILOZOFSKE DISCIPLINE
#u logika, teorijska filozofija, etika i estetika
28. LO!IKA
+ma zada4u osposobiti ovjeka da bolje misli. )astala je na podruju Grke u I. st.pr.%r.
&ristotel je najzaslu!niji tvora".za razvoj logike zaslu!ni su i filozofi megarsko C stoike
-kole, koji su prouavali deduktivno zakljuivanje pa se njihova logika naziva deduktivna.
(ogika je filozofska dis"iplina koja se bavi obli"ima i zakonima valjane misli i metodama
spoznaje.
2. POJAM
9e najjednostavniji oblik ljudske misli. #vaki pojam ima H karakterisitke=
D sadr!aj C skup bitnih oznaka nekog predmeta
D opseg C skup ni!ih pojmova koje obuhva4a jedan vi-i
D doseg C skup svih predmeta koji se odnosi na neki pojma
3#. SUD
9e logika tvorevina koja sadr!i spoj pojmova. #ud je spoj pojmova kojima se ne-to tvrdi ili
porie. >o!e biti istinit ili neistinit, tre4e mogu4nosti nema. #udove dijelimo po= kvaliteti,
kvantiteti, rela"iji i modalitetu. #vaki sud ima H elementa= pojam subjekta, pojam atributa ili
predikata, sama tvrdnja ili nega"ija.
31. ZAKLJU$AK
9e oblik valjane misli. 8akljuak je spoj sudova iz kojih izvodimo zakljuni sud ili konkluziju.
#udovi od kojih zakljuivanje polazi nazivaju se premise, a sud koji se izvodi iz jedne ili vi-e
premisa naziva se zakljuni sud ili konkluzija @ "on"lusio A. Ukoliko zakljuak slijedi iz
premise nazivamo ga valjanim. $visno o broju sudova iz kojih se izvodi zakljuak mo!emo
podijeliti na posredni i neposredni.
)eposredni je onaj koji se izvodi samo iz jednog suda i sastoji se samo od jedne premise i
konkluzije, a posredni je onaj koji se izvodi iz dva ili vi-e sudova. 8akljuak koji se sastoji od
tri suda, dvije premise i konkluzije naziva se #+($G+8&>, a kada ima vi-e od dvije premise
naziva se P$(+#+($G+8&>.
32. SILO!IZAM
9e deduktivan posredan zakljuak koji se sastoji od H suda, dvije premise i konkluzije. +ma H
pojma. Pojam koji je predikat konkluzije naziva se ve4i pojam i oznaava se slovom P, a
pojam koji je subjekt konkluzije naziva se manji pojam i oznaava se slovom #, a pojam koji
se javlja u obje premise naziva se srednji pojam i oznaava se slovom >.
I
OP%A PRAVILA SILO!IZMA&
D pravilo za raspodijeljenost pojmova C srednji pojam mora biti raspodijeljen bar u jednoj
premisi, krajnji pojam koji nije raspodijeljen u premisi ne mo!e biti raspodijeljen ni u
konkluziji.
D Pravilo za kvalitetu i kvantitetu C bar jedna premisa mora biti afirmativna, bar jedna
univerzalna, ako je prva premisa partikularna, druga ne smije biti negativna
D Pravilo za kvalitetu i kvantitetu konkluzije C iz dvije afirmativne premise slijedi
afirmativna konkluzija, a ako je jedna premisa negativna i konkluzija je negativna.
33. LO!I$KE PO!RE'KE
'ijekom pro"esa zakljuivanja mogu se javiti odre:ene pogre-ke koje se zovu logike
pogre-ke. >o!emo ih podijeliti na logike pogre-ke u -irem smislu, odnosi se na svaki
nevaljan zakljuak i svaku nevaljanu misao G i logike pogre-ke u u!em smislu, nevaljan
zakljuak koji je slian valjanom zakljuku. (ogike pogre-ke dijelimo na P&R&($G+8>, C
ne namjerne, nesvjesne logike pogre-ke koje inimo unato na-oj namjeri da mislimo valjano
i bez namjere da bilo koga prevarimo.
D #$+8>, C svjesne i namjerne logike pogre-ke koje inimo da nekog dovedemo u
zabludu. Razlikujemo H vrste sofizma =rogati, pokriveni i sorit.
34. FILOZOFIJA SPOZNAJE
9e filozofska dis"iplina novijeg datuma. $sniva joj je 9$B) ($/%,. %ao samostalna
dis"iplina javlja se u novom vijeku. $bra:uje problem ljudske spoznaje i to pitanje njezina
izvora,dosega, sigurnosti, grani"a spoznavanja. +ma jos naziva za f.s. C kriteriologija,
epistemologija, noetikaJ
35. MO!U%NOSTI LJUDSKE SPOZNAJE
ilozofija kao znanost za istra!ivanje nema drugih instrumenata osim razuma, pa je tako prvi
problem koji se javlja u f.s. jest pitanje o ovjekovoj sposobnosti spoznavanja istine.
D #%,P'+/+8&> C istie da spoznaja nije mogu4a, da je jedini ispravan stav uzdr!avanje od
bilo kakvog suda, da nema niti jedne sigurne i istinite spoznaje. )e-to noviji prav"i u
skepti"izmu subjektivizam i relativizam istiu da nema spoznaje koja bi vrijedila za sve.
#uprotan stav mu je
.$G>&'+8&> C kod njih je unaprijed prihva4ena veza izme:u subjekta i objekta,subjekt
jasno spoznaje svoj objekt. )e vole postavljati pitanja, ve4 smatraju da u ljudskom umu
postoje uro:eni prin"ipi na kojima se gradi na-a spoznaja istine.
%R+'+/+8&> C u svojim tvrdnjama dopu-ta pitanja. Posredan je stav izme:u sk. + dog. +ma
naelno uvjerenje da je mogu4e izvr-iti provjeru svake stvari koja nas izaziva na promi-ljanje.
36. IZVOR LJUDSKE SPOZNAJE
D ,>P+R+8&> C zastupni"i empirizma tvrde da je jedini izvor ljudske spoznaje osjetno
iskustvo. Predstavnik je 9. (o"ke C tabula rasa
D R&/+$)&(+8&> C R. .es"artes C oni tvrde da u spoznavanju glavnu ulogu igra razum
odnosno mi-ljenje, a glavni izvor spoznaje jesu uro:ene ideje, zaetnik je Platon.
D P&)',+8&> C *. de #pinoza, najvi-i stupanj spoznaje je neposredno zrenje, to znai
spoznaja *oga kao najve4eg dobra.
D +)',(,%'U&(+8&> je stav koji nastoji pomiriti , i R. C za njega izvor spoznaje nije
samo razum ve4 i iskustvo. 'vrdi da je spoznaja rezultat iskustva i mi-ljenja. )ajznaajniji
predstavnik je &ristotel.
D %&)'$7 &PR+$R+8&> C tvrdi da rezultat spoznaje ini iskustvo i mi-ljenje skupa.
HK. .$>,' (9U.#%, #P$8)&9,
# obzirom na domet ljudske spoznaje imamo 2 stava= +.,&(+8&> + >&',R+9&(+8&>,
problem se javlja zato -to se nastoji premostiti jaz izme:u svijesti @ spoznajnog subjekta A i
materijalnog svijeta @ objekta spoznaje A. +dealizam taj problem nastoji rije-iti i samoj svijesti,
dok materijalizam to ini izvan nje. Posredan stav izme:u + i > je R,&(+8&>, a on istie da
su predmeti spoznatljivi samo u mogu4nosti.
E
HF. 7R#', #P$8)&9,
&ko se u pro"esu spoznavanja predmeta @ spoznati predmet znai shvatiti ga doslovno A
slu!imo razliitim misaonim pro"esima= induk"ija, deduk"ija, analogija, apstrak"ija,
generaliza"ija onda taj pro"es spoznavanja zovemo .+#%UR8+7)& ili +).+R,%')&
spoznaja, a ako neposredno promatramo predmet govorimo o +)'U+'+7)$9 spoznaji.
H1. +#'+)& + %R+',R+9 +#'+),
+stinu mo!emo definirati kao slaganje uma i stvarnosti. %riterij istine mora biti neko mjerilo
koje 4e ovjeku poslu!iti kao sredstvo razlikovanja istinitih od ne istinitih spoznaja.
,7+.,)/+9& C najvi-i kriterij istine.
I3. >,'&+8+%&
9e istra!ivanje onoga -to je iznad iskustva. Predmet metafizike mo!e se spoznati samo
razumom. 8a metafiziku mo!emo re4i da je znanost o temeljima bi4a i njegovoj totalnosti.
)ajstariji i sredi-nji dio filozofije. .ijelimo je na op4u i posebnu.
I0. $)'$($G+9&
9e znanost o bi4u. %onkretno bi4e ine dva unutarnja prin"ipa=
D *+' C je unutarnji prin"ip bi4a po emu je bi4e upravo to -to jest
D *+'&% C je ono po emu jest sve -to jest
I2. #UP#'&)/+9& + &%/+.,)#
#vaka je promjena u svojoj biti prijelaz iz mogu4nosti u zbilju tj. +z P$',)/+9, u &%'.
DP$',)/+9& C je sposobnost nekog egzistentnog bi4a da dobije neku savr-enost. $dnosi se
na mogu4nost ostvarenja, na nepotpunost i nesavr-enost. Postoji aktivna i pasivna poten"ija.
D &%'+7)& poten"ija je sposobnost proizvo:enja akta
D P&#+7)& poten"ija je sposobnost prihva4anja akta
@ akt oznaava sve -to je perfek"ija, potpunost. &kt je realiza"ija poten"ijeA
IH. U8R$/+
#u poelo koje utjee na bitak neega.'o je ono, ijim utje"ajem ne-to jest ili nastaje. >ogu
biti unutarnji i vanjski. Unutarnji su materija i forma, a vanjski su tvorni, egzemplarni i finalni.
II. *$69& ,G8+#',)/+9&
'rajno je filozofsko pitanje mo!e li se dokazati *o!je postojanje i je li ga uop4e nu!no
dokazivati.
D$)'$($G+8&> dr!i da ovjek posjeduje neposrednu i izravnu intui"iju *oga. $ntologisti
tvrde da nije nu!no dokazivati *o!ju postojanost jer je *o!ja egzisten"ija neposredno
evidentna.
D+)&'+8&> nauava da ovjek ima uro:enu ideju *oga, neovisnu o svakom iskustvu.
D +.,+8&> tvrdi da *o!ju postojanost ne mo!emo spoznati prirodnim putem, nego samo
vjerom
D &G)$#'+/+8&> nijee mo4 razuma i svijetlo vjere, prema & razum ne mo!e spoznati ono
-to nadilazi osjetnu stvarnost, pa se tako ni *og i njegova egzisten"ija ne mogu dokazati
D $)'$($5%+ .$%&8 mo!emo sa!eti ovako C *og je najve4e bi4e. %ad on ne bi egzistirao,
ne bi bio najve4e bi4e. .akle, on egzistira.
IE. %$8>$($G+9&
ilozofska dis"iplina koja se bavi prirodom.
IL. +($8$#%& &)'R$P$($G+9&
)aziv antropologija je grkog podrijetla i znai govoriti o ovjeku, a pa tako f.a. nastoji
obuhvatiti "jelinu ovjeka !ele4i odgovoriti na pitanje -to je on u svojoj biti.
L
IK. ,'+%&
9e filozofska dis"iplina koja pruava ljudsko djelovanje i norme po kojima se to djelovanje
uskla:uje ili bi se trebalo uskla:ivati. Pojam etike je uveo &ristotel.
IF. #($*$.)& 7$(9&
Pitanje slobodne volje prvi je problem moralne filozofije.
+).,R',R>+)+8&> C tvrdi kako je nasa volja slobodna i sama od sebe stvara odluke.
.,',R>+)+8&> C tvrdi da su na-i voljni ini samo jedan lan u lan"u "jelokupnog
zbivanja. Posljedi"a su na-eg podrijetla i tradi"ije.
I1. >$R&()& $.(+G&/+9&
>oralni zakon ima svoj izbor u *ogu. 8akon je svaka norma koja prisiljava neko bi4e da
djeluje na saasvim odre:en nain. Postoje fiziki zakoni koji su priro:eni svim bi4ima te
tehniki ili umjetni zakoni koji reguliraju pona-anje slobodnog subjekta. >oralni zakon koji
potie subjekta da djeluje na odre:eni nain i moralno ga obvezuje.
E3. #&79,#'
9e sposobnost razlikovanja dobra i zla. #ubjektivan je stav o moralnosti ina -to ih ovjek ini.
Postoje razliita stajali-ta o podrijetlu i virjednosti savjesti. 8agovorni"i +)&'+8>& tvrde da
se ovjek ra:a s moralnim prin"ipima, za ,>P+R+#', savjest je samo produkt odgoja.
,'+;%+ R,(&'+7+8&> tvrdi da ne postoje objektivne vrijednosti.
(&%#+8&> dopu-ta labavost u moralu,
&>$R&()$#' je djelovanje koje se ne obazire na postojanje bilo kakvih normi.
,G$+8&>D je te!nja pojedin"a da sve stvari usmjerava prema sebi, B,.$)+8&> se javlja
kao posljedi"a egoizma, on poistovje4uje dobro sa uzitkom.
E0. P(&'$)$7& ',$R+9& $.G$9&
#voju odgojnu teoriju je Platon izlo!io u dijalozima .r!ava i zakoni. %od njega odgoj
zaslu!uje najznaajnije mjesto u dr!avi. 8a njega je dobro ono obrazovanje koje 4e afirmirati
mudrost, hrabrost, umjerenost i pravednost. 'vrdi da se dobrim i prevodobrim odgojem mo!e
posti4i to dal judi postanu plemenita karaktera, istinoljubivi, pravedni, hrabri, mudri, a isto
tako mogu postati zli i r:avi jer je ljudska du-a besmrtna i mo!e u sebe primiti sva zla,
jednako kao i sva dobra.
E2. ,#','+%&
9e filozofska dis"iplina koja pruava lijepo i vrijedno u umjetnosti, izra!uju4i kriterije
umjetnikog i umjetnosti uop4e. Postoje dva usmjerenja u esteti"i= ,#','+%& $.$8G$D
polazi od pojma, ideje i preko njih poku-ava prodrijeti u bit estetskog.
,#','+%& $.$8.$ C polazi od konkretnih estetskih predmeta i nastoji iz njih izvu4i
njihovu bit. ,stetski problem le!i u tome -to je zapravo lijepo, gdje su izvori ljepote...
EH. 7R#', + P(&) $.G$9&
/ilj odgoja trebao bi biti posti4i sklad du-e i tijela. 'ako odgoj mo!emo podijeliti na
>U8+;%+ C odgoj i du-e i G+>)&#'+;%+ C odgoj tijela. &ko pa!nju posvetimo iskljuivo
muzikom odgoju, ovjek 4e se pretvoriti u slabog bor"a, a ako se pretjera s gimnastikim
odgojem ovjek 4e se brinuti samo o izgledu vlastita tijela. Platon zastupa stav da je potreno
prvo zapoeti sa odgojem du-e, pa tek onda sa tjelesnim odgojem. %ad je rije o planu
odgoja Platon predla!e osnivanje -kole i izradu -kolskog odgoja. #redi-nji dio odgoja je
obrazovanje kojim stjeemo naobrazbu. #voju odgojnu teoriju Platon je izlo!io i .r!avi.
EI. $.G$9 U &R+#'$',($7U PR$>+5(9&)9U
$d svoj odgojni sustav izla!e u Politi"i. #matra da je ljudska du-a sastavljena od dva dijela
R&8U>)$G + 7,G,'&'+7)$G. 9edan dio posjeduje razumnost, a drugi se tek treba
nauiti pokoravati razumu. #matra da je briga dr!ave odgoj njenih dr!avljana.
K
EE. #U7R,>,)& ',$R+9& $ $.G$9U
Prvi pravi poku-aj zasnivanja znanosti o odgoju kao samostalne znanstvene dis"ipline
nalazimo poetkom 01. stolje4a u djelu 9.. Berberta. # njim zapoinje novo razdoblje
promi-ljanja odgoja koje traje sve do danas. Razlikujemo dvije vrste P,.&G$G+9,=
D)$R>&'+7)& C svaka ona koja postavlja neke odgojne "iljeve i norme. )ormativno
shva4anje pedagogije kao znanosti poiva na uvjerenju da je odgojno djelovanje mogu4e
zasnovati na znanstvenim premisama, ali i na vrhovnim normama.
D .,#%R+P'+7)& C ona koja opisuje i analizira odgoj, ne postavljaju4i pri tome nikakve
"iljeve ili norme. )ajizrazitiji oblik deskriptivne pedagogije je *+B,7+$R+#'+;%&
8)&)$#' $ $.G$9U koja poiva na H. temeljna naina=
0. predmet znanosti o odgoju su vidljive manifesta"ije pona-anja dje"e, a ne njihovi unutarnji
stavovi.
2. pona-anje se obja-njava pomo4u op4e va!e4ih iskaza zakonitosti
H. na temelju istih mogu4e je oblikovati tehnolo-ke naputke s "iljem da se izmjeni pona-anje
dje"e.
+stu bihevioristiku znanost optere4uju tri problema=
D kompleksnost odgojne prakse
D problem subjektivne teorije
D problem vrijednosne naturalnosti
EF. P,.&G$G+9& %&$ B,R>,)&U'+;%& +.,9&
Utemeljitelj hermeneutike je M. .iltheN. 8ada4a ove dis"ipline je razumjeti ljudski du-evni
!ivot, na temelju vanjskih znakova spoznati nutrinu, iz pona-anja djeteta dokuiti njegove
misli i namjere. Bermeneutika se bavi problemom razlaganja, tumaenja, razumijevanja
tekstova.
E1. $.G$9
Pitanje o odgoju, pitanje je o nainu ovjekova opstanka, o smislu ovjekova polo!aja u "jelini
bitka, odgoj je briga oko svega -to se smatra vrijednim, za razliku od U8G$9& koji je
usmjeren na podizanje i jaanje onog -to neki !ivot ve4 jest. #redi-nji dio odgoja je
obrazovanje kojim stjeemo naobrazbu. $*R&8$7&)9, je temeljna odgojna djelatnost
kojom se u okviru odre:ene kulture razvijaju djetetove umne sposobnosti. $brazovanje je
samo jedan od djelatnosti kojim se vr-i odgoj i odnosi se prvenstveno na intelektualnu razinu.
$dgoj povezuje uzgojne, obrazovne i moralne ovjekove snage te ih podvrgava krajnjoj svrsi,
a to je formiranje kompletne zrele osobe.
L3. $.)$# +($8$+9, + P,.&G$G+9,
%ao i sve druge znanosti i pedagogija je proiza-la iz filozofije i vrsto su povezane. +pak uz
sve slinosti . + P., filozofski pristup odgoju ima svoje posebnosti. ilozofija najprije pita -to
je odgoj uop4e, iz ega proizlazi i koja mu je osnovna pretpostavka. ilozofske dis"ipline etika
i estetika su jako va!ne za moralni i estetski odgoj, a bez logike ne bi bilo didaktike. ;vrste
veze kao izme:u . + P. )ema me:u drugim dis"iplinama i znanostima.
PR,.#'&7)+/+ >$.,R), P,.&G$G+9, 0K #'.
L0. M$(G&)G R&'%, @ 0EK0 C 0LHE A, osniva didaktike i pedagogijski reformator. U
djelu >emorijal iznosi svoje prijedloge o reformi nastave, po njemu se nastanve metode
moraju uskladiti s naravi djeteta. 'o bi znailo da se mora raditi po redu i prema prirodnom
razvoju djeteta, da se radi samo jedna stvar od jedanput, zatim da se dje"u ne sili da ue
napamet stvari koje ne shva4aju, kako se sve treba temeljiti na zapa!anju i iskustvu.
L2. 9&) &>$# %$>,)#%+ @0E12 C 0LK0 A, nazvan uiteljem naroda zbog svojih
pedago-kih zasluga. )jegova djela imaju veliki utje"aj na suvremeni odgoj, u njima je iznio
ideje o odgoju i organiza"iji -kole, koja bi trebala obuhva4ati etiri razdoblja po -est godina, a
nastava treba i4i od lak-eg ka te!em, od poznatog ka nepoznatom i od jednostavnog ka
slo!enom. /ilj odgoja je izgradnja kreposne i pobo!ne osobe. +stie tako:er va!nost dis"ipline
F
koja ini dijete boljim, privikava ga na rad i poslu-nost, a to se ne posti!e silom i strogim
ka!njavanjem nego nadzorom i pa!njom.
LH. 9$B) ($/%, @ 0LH2. C 0K3I. A, svoje stavove o tjelesnom, moralnom i intelektualnom
odgoju iznosi u djelu >isli i odgoj. 7odi se naelom 8drav duh u zdravom tijelu pa tako
preporua odr!avanje tjelesnog zdravlja i kondi"ije, bavljenje sportom @ jahanje, plivanje, ples,
maevanje A, prehranu jednostavnom hranom, izbjegavanje mesa do H. godine i sl. 8ala!e se za
formiranje moralnih navika, svladavanje instikata...8a nastavu (o"ke ka!e da mora biti
privlana, da se nastava uskladi sa razvojem i kapa"itetom djeteta, da se nova znanja ve!u na
prethodna. #matra da se dobro pona-anje posti!e dobrim primjerima i pravilima.
Religiozni odgoj treba biti sastavni dio odgoja jer je religija temelj moralnosti. +ntelektualni
odgoj mora osposobiti dje"u za budu4i !ivot i posao. )ajbolji nain uenja je kroz igru.
D0F #'$(9,?,
LI. 9,&) 9&/OU,# R$U##,&U @0K02.D 0KKF.A, fran"uski znanstvenik, zvali su ga filozof
osje4ajnosti. #voje pedago-ke stavove iznosi u djelu ,mile. +ma spe"ifian pogled na svijet
i kritian stav prema dru-tvu i kulturi. #matra da je ovjek u svojoj naravi dobar, slobodan i
jednak te da treba uspostaviti i takvu dr!avu, slobode i jednakosti. %a!e da bi idealan odgoj
bio prepustiti dijete svom vlastitom razvoju, bez vanjskih utje"aja. Rousseovo uenje esto
nazivaju teorijom negativnog odgoja, jer uloga odgojitelja je samo u tome da odstrani ono -to
bi sprijeilo prirodni razvoj djeteta. Rousseovi stavovi o odgoju= treba biti prirodan, negativan,
suk"esivan, privlaan, odgoj iskustvom,a ne itanjem.
23.#'$(9,/,
LE. B$B&)) B,+)R+/B P,#'&($88+ @ 0KIL.D 0F2K. A, polazi-te njegove odgojne teorije
nalazi se u zahtjevu da se dogoj mora uskladiti s prirodnim zakonima ovjekova razvoja. %ao
temeljni prin"ip svake spoznaje, on istie intui"iju. Uenje se triba odvijati po prin"ipu
kon"entrinosti studija, tj. .a se u svakom predmetu koji se studira treba po4i od
najjednostavnijih elemenata. 7eliku pozornost pridaje religioznom odgoju. 8a njega je vjera
izvor svake mudrosti i svakoga dobra. 8ato *oga treba staviti u sredi-te odgoja i !ivota.
LL. 9$B&)) R+,.R+/B B,R*&R' @ 0KKL.D 0FI0.A, matematiar, filozof, psiholog i
pedagog.
E praktikih ideja=
0. ideja unutarnje slobode C ovjek mo!e slobodno odluivati
2. ideja savr-enstva C ovjekovo razvijanje u prav"u usavr-avanja
H. ideja dobrohotnosti C spremonst pomaganja drugima
I. ideja prava
E. ideja prikladnosti C povezivanje djelovanja i htijenja
$vih E ideja za njega su ujedno i vrhovni "iljevi odgoja. %ad je u pitanju nastavni pro"es on je
formirao E stupnjeva=
0. priprema da se uenika uvede u novu temu
2. prikaz novog
H. povezivanje novih sa starim
I. sustav
E. metodika
23.#'$(9,?,
LK. 9$B) .,M,P @ 0FE1.D01E2A, ameriki filozof i pedagog, osniva instrumentalizma.
$dgoj promatra kao pro"es koji poma!e dru-tvenim grupama da se odr!e u svom postojanju.
#matra da samo odgoj mo!e premostiti jaz izme:u uro:enih sposobnosti mladih genera"ija i
obiaja starih genera"ija. $dgoj mo!e biti formalan i neformalan. *itne karakteristike i
preduvjeti odgoja jest djetetova nezrelost i njegova plastinost. %ad je rije o "iljevima odgoja,
oni mogu biti unutarnji C proizlaze iz slobodnog razvoja i rezultat su motiva"ijeG i vanjski C
1
samo su sredstvo za ostvarivanje tu:ih "iljeva. /ilj svakog odgoja treba biti razvoj moralne
svijesti. 8agovornik je aktivne ili radne -kole.
LF. $.G$9 8& 7R,.)$',
#vrha odgoja je uiniti mogu4im preno-enje na nove genera"ije svega onog -to doprinosi
potpunoj realiza"iji ljudskog bi4a. 'eoretiari vrijednosti razlikuju osjetne i duhovne vrednote.
$#9,'), C mogu biti =hedonike, vitalne, ekonomske
.UB$7), C logike, etike, estetske i religiozne. .uhovne vrednote su na vi-em stupnju od
osjetnih.
$dgoj trajno treba htjeti vrednote, tek onda kada je ovakav pristup prisutan odgajateljska
djelatnost dolazi puno4e svoga smisla.
L1. $.G&9&',(9 + $.G&9&)+%
#vaka osoba u ulozi uitelja nije nu!no odgajatelj. $dgojni pro"es ne mo!e se odvijati bez
osobnog odnosa, jer svaka odgojna djelatnost predpostavlja odgajatelja s jedne i odgajanika s
druge strane. 'ek kada se uspostavi osobni odnos ova se djelatnost mo!e smatrati odgojnom.
$sim osobnog odnosa, postoji jo- jedan uvjet za odgojnu djelatnost, a to je povjerenje i
prijateljstvo. $dnos izme:u odgajatelja i odgajanika pribli!it 4e se savr-enome odnosu ukoliko
jedan i drugi smjeraju ka istim vrednotama.
K3. $.G&9&',(9#%& (9U*&7
.a bi se odgajanik slobodno, a ne putem koristoljublja odredio prema vrednotama i zauzeo
stav prema njima, potreban je odgajatelj koji "e ga poti"ati i usmjeravati. 9edino mo4 duhovne
ljubavi mo!e svladati odgajanikov egoizam.
K0. P$9,.+)&/ + 8&9,.)+/&
)ema zajedni"e bez pojedni"a, niti pojedin"a bez zajedni"e. .a bi zajedni"a mogla
funk"ionirati u njoj mora postojati duh zajedni-tva. #vaka zajedni"a je ujedno i kulturna
zajedni"a jer ima zajednika moralna naela, vrednote, povijest. Pojedina" je lan neke
zajedni"e ukoliko ima odnos prema kulturi, a kulture nema bez odgoja.
K2. PR$*(,> %$(,%'+7+','& + +).+7+.U&(+','&
%olektivitet te!i da se pojedina" -to bolje podvrguje nekom zajednikom prin"ipu po kojem bi
svaki pojedina" trebao !ivjeti s nekim drugim pojedin"ima s kojima je jednolik.
+ndividualitet osloba:a osobu od va!e4ih vrednota, odgoj koji ide za krajnjim individualitetom
stvara pojedin"a bez duha ljubavi. (i-ava ono -to ovjeka izdi!e nad !ivotinju. $dgoj koji ide
za krajnjim individualiziranjem stvara pojedin"a bez duha ljubavi, onog koji nijee zajedni"u.
$dgoj koji ide za krajnjim so"ijaliziranjem li-ava pojedin"a slobode, oduzimaju4i mu tako
ljudsko dostojanstvo. #vrha odgoja ne mo!e biti ni krajnji individualitet ni krajnji kolektivitet,
odgoj treba biti vo:en svije-4u pod vidikom kulture i u smjeru univerzalne kulturne prakse.
KH. .R6&7& + $.G$9
U politi"i i odgoju postoje dvije temeljne tenden"ije koje su po naravi razliite. Politika se
mo!e smatrati dr!avotvornom funk"ijom, a odgoj ima kulturnu funk"iju. $ve dvije funk"ije se
podudaraju u tome jer su oboje so"ijalna podruja. Politika je takve naravi da se u njoj ne
stjee bez borbe, dok je u odgojnom pro"esu prisutna simpatija i dobrohotnost.
KI. $#)$7), $.R,.)+/, (9U.#%, )&R&7+
#u razum, svijest, volja i sloboda. $no -to ovjeka razlikuje od ostalih !ivih bi4a jest
obdarenost razumom, uz razum i vanjska osjetila ovjek ima i svijest o sebi, dakle ovjek je
svjesno bi4e, ima znanje o vlastitom injenju. %ako je gospodar svojih ina mo!emo re4i da
ima slobodnu volju.
KE. %$,.U%&/+9&
03
.r. Rijeima #U$.G$9. Pod koeduka"ijom smatramo potpuni zajedniki -kolski i
izvan-kolski odgoj mlade!i. %oeduka"ija nastoji nivelirati odnose izme:u mu-ke i !enske
mlade!i, razviti neutralne prijateljske simpatije.
KL. ',$.+/,9&
9e filozofska dis"iplina koja se bavi pitanjima o *ogu, zovemo je jo- i filozofska teologija. 'ri
su temeljna teodi"ejska pitanja=
0. pitanje *o!je egzisten"ije
2. pitanje *o!je naravi i njegovih atributa
H. pitanje odnosa *oga prema svijetu
00