Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU
Zavod za strojarske konstrukcije








Metalne konstrukcije


Ime i prezime: Krunoslav Slišurić
Matični broj: 12118290
Prof. dr. sc. Ţeljko Ivandić




rujan. 2012

Sadržaj
1 UVOD ..................................................................................................................................... 3
2 SPOJEVI KOD METALNIH KONSTRUKCIJA................................................................... 6
2.1 Zavareni spoj .................................................................................................................... 6
2.2 Vrste zavarenih spojeva ................................................................................................... 8
2.3 Opterećenja zavarenih spojeva ....................................................................................... 11
2.3.1 Tlačna, vlačna i smična opterećenja zavarenih spojeva .......................................... 11
2.4.2 Opterećenje savijanjem zavarenih spojeva ............................................................. 12
2.4.3 Torzijska opterećenja zavarenih spojeva ................................................................ 14
2.2 Vijčani spoj .................................................................................................................... 15
2.3.1 Navoj ....................................................................................................................... 15
2.2.2 Vrste vijčanih spojeva ............................................................................................. 19
2.2.3 Vijci ......................................................................................................................... 20
2.2.4 Matice ...................................................................................................................... 22
2.2.5 Podloške .................................................................................................................. 23
3 UTJECAJ VJETRA I SNIJEGA ........................................................................................... 24
3.1 Utjecaj snijega ................................................................................................................ 24
3.2 Utjecaj vjetra .................................................................................................................. 28
4 MODEL NADSTREŠNICE I PRORAČUNI ....................................................................... 31
4.1 Proračuni ........................................................................................................................ 33
4.1.1 Proračun na snijeg ................................................................................................... 33
4.1.2 Proračun na vjetar .................................................................................................... 36
5 ZAKLJUČAK ....................................................................................................................... 38
6 LITERATURA ...................................................................................................................... 39



1 UVOD

Pod pojmom metalne konstrukcije podrazumijevaju se konstrukcije koje su preteţno ili
potpuno izraĎene od metala. Sama konstrukcija sastoji se od dijelova, koji ugraĎeni u
konstrukciju sačinjavaju funkcionalnu cjelinu. Konstrukcije se dijele prema konstruiranju,
izradi i primjeni na:
- mostove
- zgrade
- transportna sredstva (brodovi, zrakoplovi, šinska vozila, cestovna vozila)
- konstrukcije industrijskih postrojenja (dizalice, pretovarni mostovi, transporteri,
kopači, rezervoari, postolja i sl.)
Kao materijal izrade se u metalnim konstrukcijama u najveoj mjeri primjenjuje čelik, pa onda
aluminij.
Što se specifičnosti izrade tiče, metalne konstrukcije karakteriziraju vrlo mala strojna dorada
(priprema bridova i bušenje rupa) te spajanje gotovih oblika dobivenih valjanjem (limovi kod
limenih konstrukcija te štapni profili kod štapnih rešetkastih konstrukcija)

Slika 1.1 Prikaz metalnih konstrukcija
Oblik presjeka upotrijebljenih dijelova (elemenata) konstrukcije i rješenje općeg oblika
konstrukcije uvjetuju podjelu metalnih konstrukcija na:
a) rešetkaste konstrukcije
b) limene konstrukcije
U svakoj konstrukciji cilj je postići najekonomičnije iskorištenje materijala sa istovremenim
zadovoljenjem namjene i prenošenja opterećenja.
Izbor konstrukcije ipak ovisi o nizu činioca kao što je vrsta naprezanja koja se u konstrukciji
javlja.



Ekonomičnost primjene čelika u metalnim konstrukcijama proizlazi upravo iz mogućnosti
korištenja, oblikovanja i prerade gotovih osnovnih konstrukcijskih elemenata koji se dijele na
tri osnovne grupe:
a) trake (lamele) i puni profili
b) limovi
c) profilni nosači
d) sloţeni profili
e) hladno oblikovani profili

Slika 1.2 Trake i puni profili

Slika 1.3 Limovi

Slika 1.4 Profilni nosači


Slika 1.5 Složeni profili

Slika 1.6 Hladno oblikovani profil
Kao i sve, metalne konstrukcije imaju svoje prednosti i nedostatke.
Glavne prednosti metalnih konstrukcija su:
- moguća potpuna tvornička izrada konstrukcije te samim time montaţa gotovih
dijelova
- zahtijevaju vrlo malo strojne obrade (rupe, brušenje rubova, poprečni zavari na
spojevima)
- laka adaptacija (prilagoĎavanje novoj funkciji)
- mogućnost demontaţe i premještanja
- mogućnost kombiniranja različitih materijala
Nedostaci metalnih konstrukcija:
- potrebno odrţavanje radi zaštite od korozije
- neotpornost na poţare (dobri vodiči topline te im porastom temperature bitno padaju
mehanička svojstva)


2 SPOJEVI KOD METALNIH
KONSTRUKCIJA
Spajanje elemenata metalnih konstrukcija vrši se pomoću zakovica, vijaka ili zavarivanjem.
Pri tom razlikuju se rastavljivi, polurastavljivi i nerastavljivi spojevi.
Rastavljivi spoj je takav spoj koji se moţe rastaviti bez razaranja ili oštećenja, a zatim ponovo
sastaviti. Nerastavljiv spoj je takav spoj gdje se sastavljeni dijelovi ne mogu rastaviti bez
razaranja ili oštećenja.

Slika 2.1 Prikaz vrste spojeva
2.1 Zavareni spoj
Zavareni spojevi spadaju meĎu nerastavljive veze i upotrebljavaju se prije svega za spajanje
nosećih strojnih dijelova i konstrukcija. Zavarivanje je spajanje metalnih, ili nemetalnih
dijelova toplinskim postupkom taljenja ili omekšavanja na mjestu spoja, sa ili bez dodavanja
materijala. Spoj nastaje taljenjem osnovnih i dodatnih materijala, ili pritiskanjem omekšanih
osnovnih materijala. Područje u kojem nastaje spoj naziva se zavar. Zavari i dijelovi koji se
zavaruju predstavljaju zavareni spoj. Dijelovi koji se zavaruju su obično iz istih ili srodnih

materijala, koji imaju pribliţno jednaku temperaturu taljenja, ali mogu biti i iz raznorodnih
materijala.
Primjena zavarenih spojeva kod izrade strojnih dijelova i metalnih konstrukcija stalno raste,
jer postupci zavarivanja postaju sve bolji i danas je već moguće postići da mehanička svojstva
zavarenih spojeva budu jednaka onim osnovnog materijala, a ponekad čak i bolja. Pored
čelika, pod posebnim uvjetima mogu se zavarivati bakar i bakarne legure, aluminijeve legure,
umjetne mase itd.
Zavarene konstrukcije u strojogradnji imaju prednost pred lijevanima, ukoliko se radi o
pojedinačnoj izvedbi. Zavareni spojevi omogućavaju da se materijal konstrukcije optimalno
iskoristi obzirom na čvrstoću. Oblik konstrukcije se nastoji prilagoditi opterećenju, kako bi se
povećala čvrstoća. Kombinacijom zavarenih i lijevanih dijelova, moguće je dobiti
jednostavnu, čvrstu i jeftinu konstrukciju. Zavarene konstrukcije su skoro nezaobilazne u
kemijskoj industriji, gdje je potrebno upotrijebiti materijale postojane na višim i niţim
temperaturama, koji moraju istovremeno imati odgovarajuću čvrstoću i ţilavost, te biti
otporni na koroziju. Posebni zahtjevi postavljaju se kod zavarivanja cjevovoda, te u
nuklearnoj tehnici.
Prednosti zavarenih spojeva su:
• u usporedbi s ostalim spojevima, nosivost zavarenih spojeva moţe biti pribliţno
jednaka nosivosti osnovnog materijala
• visoka nosivost se postiţe pravilnim odabirom dodatnog materijala i parametara
zavarivanja, te dobivanjem zavarenog spoja bez signifikantnih grešaka ,
• u odnosu na lijevane, kovane i zakovične konstrukcije, zavarene konstrukcije imaju
tanje stjenke i do 30 % manju teţinu,
• za manji broj proizvoda, zavareni spojevi su najekonomičniji
Nedostaci zavarenih spojeva su:
• zavarivanjem se bez problema spajaju samo materijali koji imaju jednaku ili pribliţnu
kvalitetu i sastav i koji su dobro zavarljivi,
• na mjestu spajanja dolazi do lokalnog zagrijavanja i neravnomjernog rastezanja i
skupljanja, što prilikom hlaĎenja uzrokuje zaostala naprezanja. Posebno su opasna
vlačna naprezanja, jer smanjuju čvrstoću, a u prisustvu vodika i lokalno zakaljene
strukture mogu dovesti do nastanka tzv. hladne pukotine. Deformacije i zaostala
naprezanja mogu se smanjiti pogodnim smjerom i redoslijedom zavarivanja, a čak
potpuno odstraniti naknadnim ţarenjem (kod čelika pribliţno 500 - 700°C),
• mjesto zavarivanja treba odgovarajuće oblikovati, pripremiti i očistiti od nečistoća i
oksida, 59
• zavareni spojevi imaju manju sposobnost prigušenja vibracija, te manju otpornost
prema koroziji. Zato ih se mora nakon zavarivanja zaštiti protiv vanjskih utjecaja,
• zavareni spojevi su zbog svoje cijene neprimjereni za velikoserijsku proizvodnju.

2.2 Vrste zavarenih spojeva
Zavareni spojevi dijele se obzirom na meĎusobni poloţaj dijelova koji se zavaruju. Osnovni
oblici zavarenih spojeva prikazani su u tabeli.
Tablica 2.1 Oblici zavarenih spojeva s obzirom na položaj dijelova

Zavari se općenito dijele na:
• sučeone zavare
• kutne zavare
• posebne zavare

Slika 2.2 Opća podjela zavara s obzirom na položaj dijelova koji se zavaruju




Po poloţaju zavarivanja razlikuju se četiri osnovna poloţaja:
• horizontalni
• horizontalni na zidu
• vertikalni
• nad glavom, slika2.9d.
Svi drugi poloţaji su kosi.

Slika 2.3 Osnovni položaji zavarivanja: a) horizontalni b) horizontalni na zidu c ) vertikalni
d) iznad glave
Po kontinuitetu zavari mogu biti neprekinuti i prekinuti. Kod zavarivanja taljenjem
zavarivački postupci teku od ruba ili k rubu. U prvom načinu zavar se počne izvoditi na rubu
zavarivanih dijelova, kod drugog na sredini, odakle se, sa ili bez prekida, nastavlja prema oba
ruba. Pri tome treba znati da su kvaliteta i nosivost zavara najslabiji na njegovom početku i
kraju. Zato se kvaliteta i nosivost zavarenog spoja moţe znatno poboljšati, ako se zavaruje s
produţnom pločicom jednake debljine, slika 2.10. Zavarivanje se započinje i završava na
produţnoj pločici. Nakon hlaĎenja zavara, produţne pločice se odreţu, pa se dobije
jednakomjerna kvaliteta zavara po čitavoj njegovoj duţini.
Ako zavar prenosi opterećenja koja djeluju uzduţ njegovog poloţaja, naziva se uzduţni zavar.
Ako pak opterećenja djeluju okomito na njegov smjer, naziva se poprečni zavar.

Tablica 2.2 Vrste i oblici taljenih zavara po EN 22553 - izvadak

Tablica 2.3 Vrste i oblici mehanički spojenih zavara po EN 22553

Kvaliteta zavara ovisi o tipu i količini grešaka koje u njemu nastaju pri zavarivanju. U te
greške spadaju zračni ili plinski mjehuri u zavaru, zaostala troska, hladno naljepljivanje
izmeĎu zavara i osnovnog materijala, pukotine u zavaru ili ZUT-u, neprovaren korijen, itd.
Vanjske greške se lako zapaze prostim okom, ili se otkriju pomoću magnetskog praha ili
penetrirajuće boje. Ultrazvučnim ili rendgenskim postupkom moguće je otkriti i unutrašnje
greške.


2.3 Opterećenja zavarenih spojeva
2.3.1 Tlačna, vlačna i smična opterećenja zavarenih spojeva
Za vlačno, tlačno ili smično (poprečno i uzduţno) opterećenje zavarenih spojeva silom F, koje
uzrokuje pojedino stanje naprezanja, odreĎuju se pripadajuća naprezanja po izrazu:

Kod kutnog zavarenog spoja potrebno je uzeti u obzir, da pod opterećenjem vlačnom silom F
nastaju vlačna naprezanja σ
n
⊥ na normalnoj priključnoj ravnini i istovremeno poprečna
smična naprezanja τ
s
⊥ na poprečnoj priključnoj površini. Oba se naprezanja provjeravaju
posebno.

Slika 2.4 Vlačno opterećeni zavareni spojevi a) sučeoni zavar b) kutni zavar
Pod opterećenjem, u uzduţnim zavarima duţine l
zv1
pojavljuju se uzduţna smična naprezanja
τ
s
||, a u poprečnom zavaru l
zv2
nastaju poprečna smična naprezanja τ
s
⊥. Naprezanja se
računaju kao jednako vrijedna. Izračuna se ukupno smično naprezanje tako da se u
prikazanom primjeru odredi noseća površina A
zv
= Σa⋅l
zv
= 2 a
1
⋅l
zv1
+ a
2
⋅l
zv2
. Ako je u
prikazanom primjeru l
zv1
> 1,5⋅l
zv2
, nosivost poprečnog zavara u proračunu ne uzima se u
obzir.

Slika 2.5 Smično opterećeni zavareni spoj

2.4.2 Opterećenje savijanjem zavarenih spojeva
U slučaju opterećenja zavara momentom savijanja M
s
odreĎuje se najveće normalno
naprezanje od savijanja u zavarenom spoju po izrazu.

M
s
- moment savijanja okomit na računsku ravninu zavara, M
s
= F⋅L
I
zv
- moment inercije računske površine zavarenog priključka
y
zv
- udaljenost zavara od teţišnice zavarenog priključka
σ⊥zv,dop
- dopušteno normalno naprezanje zavara


Slika 2.6 Zavareni spojevi opterećeni savijanjem a) sučeoni zavar b) kutni zavar
Kod uzduţnih zavara opterećenih na savijanje nastaju naprezanja od savijanja σ
s||
koja su
jednaka naprezanjima savijanja dijelova konstrukcije i ona se na mjestu najvećeg momenta
savijanja uzduţ zavara odreĎuju po izrazu:

M
s
- uzduţni moment savijanja zavara
I - moment inercije poprečnog presjeka zavarenog nosača
y
zv
- udaljenost zavara od teţišnice presjeka zavarenog nosača
σ
zv,dop
- dopušteno normalno naprezanje zavara



Slika 2.7 Savojno opterećeni uzdužni zavareni spojevi zavarenih profila a) sučeoni zavar b)
kutni zavar

Uzduţna naprezanja od savijanja obično nisu kritična, pa ih se u praksi rijetko provjerava.
Kritična su uzduţna smična naprezanja u računskim ravninama zavara, koja se pojavljuju
zbog savijanja zavarenih nosača. Ta se naprezanja moraju provjeriti na mjestu najvećih
poprečnih sila uzduţ zavara po izrazu:


τ
||
- uzduţno smično naprezanje u zavaru
F
p
- poprečna sila u promatranom presjeku
H - statički moment poprečnog presjeka zavarenog nosača nad računskom površinom zavara
I - moment inercije poprečnog presjeka zavarenog nosača
Σ
a
- ukupna debljina svih uzduţnih zavara
τ
zv,dop
- dopušteno smično naprezanje zavara



2.4.3 Torzijska opterećenja zavarenih spojeva
Pri torzijskim opterećenjima kruţnih zavarenih spojeva (obično kutni zavar) pojavljuju se na
priključnim ravninama smična torzijska naprezanja, koja djeluju u obodnom smjeru zavara.
Jednostavni torzijski opterećeni kruţni zavareni spojevi, provjeravaju se po izrazu:

τ
t||
- tangencijalno naprezanje od torzije uzduţ zavara, slika 2.39
T - moment torzije zavara
W
tzv
- polarni moment otpora računske površine zavara
τ
zv,dop
- dopušteno smično naprezanje zavara


Slika 2.8 Torzijski opterećen kružni zavareni spoj

Treba provjeriti i smično naprezanje uzduţ zavara:

Općenito, kod torzijski opterećenih zavarenih spojeva (obično s ravnim kutnim zavarima)
tangencijalna naprezanja τ
t
nisu rasporeĎena jednakomjerno po površini zavara, nego su
najveća u vlaknima materijala najudaljenijima od teţišta zavarenog priključka. Njihova
raspodjela aproksimira se kao proporcionalna s udaljenošću r od teţišta i računa se po izrazu:



Slika 2.9 Torzijski opterećen zavareni spoj s ravnim i kutnim zavarima

Pri tome je potrebno uzeti u obzir da se zbog djelovanja sile F u zavaru pojavljuju i poprečna
smična naprezanja τ
s⊥
, koja se moraju dodati smičnim naprezanjima od torzije τ
t
. Zato se
čvrstoća provjerava prema izrazu.



2.2 Vijčani spoj
2.3.1 Navoj
Navojna linija (zavojna linija, zavojnica) nastaje namatanjem hipotenuze pravokutnog
trokuta na cilindar.

Slika 2.10 Navojna linija
1 - navojna linija,
2 - odmotana navojna linija, tj. hipotenuza pravokutnog trokuta,
h - uspon

Kut uspona navoja:
2
tan
h
d
¸
t
=

Kad bi po navojnoj liniji oko cilindra namatali ţice trokutastog, pravokutnog ili drugih
presjeka, dobili bi navoje trokutastog, pravokutnog ili drugih profila zuba:


Slika 2.11 Trokutasti i pravokutni profil zuba

Vijak ima vanjski navoj, izraĎen na vanjskoj površini cilindra. Matica ima unutarnji navoj
izraĎen u cilindričnom provrtu. Unutarnji navoj moţe biti izraĎen i u provrtu u nekom
strojnom dijelu.
Matica koja se na vijku okrene za 360°, napravit će u aksijalnom smjeru put koji je jednak
usponu h.


Slika 2.12 Najčešće vrste navoja

a) Metrički navoj; najčešći standardni navoj
b) Fini metrički navoj; ima manju dubinu navoja i korak od normalnog metričkog navoja
c) Whitworth-ov cijevni navoj; tradicionalni cijevni navoj porijekolom iz Velike
Britanije
d) Trapezni navoj; za vretena, ima manje trenje od metričkog navoja
e) Pilasti navoj; za vretena, ima manje trenje od trapeznog, ali podnosi opterećenja samo
u jednom smjeru
f) Obli navoj; za spojnice ţeljezničkih vagona, neosjetljiv na oštećenje i prljavštinu
g) Obli elektro-navoj (Edisonov navoj); za grla ţarulja i električne osigurače


Navoji mogu biti:
- desnovojni koji su standardni
- lijevovojni za posebne namjene: ventili plinskih boca, natezači čelične uţadi



a) b)

Slika 2.13 a) Desnovojni navoj i b) Lijevovojni navoj

Oznake koje se koriste kod označavanja dijelova navoja.

a) Vijak i matica:
- d = vanjski nazivni promjer vijka
- d
2
= srednji promjer navoja (bokova)
- d
3
= promjer korijena navoja vijka (promjer jezgre);
za metričke navoje je d
3
= d – 1,22687· P
- P = korak navoja (udaljenost izmeĎu dva susjedna zupca)
- β = kut nagiba boka zuba (kut profila)
- D
1
= unutarnji promjer navoja matice
- m = visina matice
- h = uspon navoja
- γ = kut uspona
b) Profil metričkog ISO navoja:
- H
1
= nosiva dubina navoja
- h
3
= dubina navoja
- R = polumjer zaobljenja u korijenu navoja
c) Prema kvaliteti izrade, tj. hrapavosti i točnosti izmjera i oblika, vijci i matice se dijele
u sljedeće klase (DIN 267):
- F - fina
- A - srednja - za opću upotrebu
- B - srednje gruba
- C - gruba


Slika 2.14 Oznake navoja

Navoj moţe imati jedan ili više početaka pa se govori o jednovojnom ili viševojnom navoju.
Viševojni navoji imaju veći uspon h.


Slika 2.15 Jednovojni i viševojni navoji


2.2.2 Vrste vijčanih spojeva
Vijčani spojevi su najčešće korištena vrsta rastavljivih spojeva. Glavni elementi vijčanog
spoja su:
1. Vijak na kojem je izraĎen vanjski navoj
2. Matica ili cilindrični provrt u strojnom dijelu u kojima je izraĎen unutarnji
navoj
3. Podloţna pločica ili osigurač - po potrebi.
Kod vijčanih spojeva razlikujemo:
a) spoj u kojem se koristi vijak s maticom
b) spoj vijkom u provrtu s unutarnjim navojem.

a) b)
Slika 2.16 Vijčani spojevi
Vrste vijčanih spojeva s obzirom na namjenu:
1. Pričvrsni vijčani spojevi:
- za meĎusobno spajanje dijelova
- za napinjanje čelične uţadi: okretanjem dvostruke matice se uške meĎusobno
pribliţavaju, odnosno udaljavaju
2. Pokretni vijčani spojevi ili "vijčani pogoni": rotacijsko gibanje vijka (vretena) se pretvara
u uzduţno pomicanje matice ili vijka (vretena) pri čemu je ponekad bitno proizvesti veliku
aksijalnu silu.
- vretena na prešama: proizvodi se velika aksijalna sila
- vretena na tokarskim i drugim obradnim strojevima
- vretena u ventilima
3. Vijčani spojevi za podešavanje:
- za podešavanje ventila motora, sigurnosnih ventila i sl.
- kao noge sluţe za niveliranje kućanskih aparata.
4. Brtveni vijci: sluţe kao čepovi, npr. na karteru automobilskog motora.
5. Mjerni vijci: kod mjernih ureĎaja, npr. mikrometarske mjerke, okretanjem vijka u fiksnoj
matici pomiče se mjerni tanjurić

2.2.3 Vijci

Slika 2.17 Vijci
Najčešće vrste pričvrsnih vijaka (slika 2.17):
a) vijak sa šestostranom glavom
b) vijak za točno nalijeganje (kalibrirani vijak)
c) vijak s cilindričnom glavom
d) vijak s cilindričnom glavom s unutarnjim šesterokutom (za imbus-ključ)
e) vijak s upuštenom glavom
f) vijak s upuštenom lećastom glavom
g) vijak s nareckanom glavom za ručno pritezanje
h) vijak sa samoreţućim navojem
i) vijak za lim (sličnog koničnog oblika su vijci za drvo)
j) vijak s uškom
k) vijak s prstenastom glavom
l) svorni vijak
m) zatik s navojem
n) čep s navojem
- Vijci pod a), b) i o) se priteţu ključevima za šesterokutne glave i matice;
- Vijci pod c), e), f), g), h), i) i n) se priteţu izvijačem s plosnatim vrhom;
- Vijak pod d) se priteţe inbus-ključem;
- Vijci pod k) i l) se priteţu podesnim alatom;
- Vijak pod g) i svorni vijak pod m) se uvrću ručno.

Prostor potreban za pritezanje i otpuštanje vijka ovisi o vrsti vijka, odnosno potrebnoj vrsti
ključa. Najmanje je mjesta potrebno za inbus-vijke pa se oni mogu smjestiti neposredno jedan
uz drugi.

Slika 2.18 Primjeri ključeva i izvijača
Osim plosnatog izvijača se koriste i drugi oblici. Torx-sistem je dobar jer se sila na maticu ili
glavu vijka ne prenosi po nekoliko linija nego po nekoliko površina.

Slika 2.19 Razne vrste izvijača

Slika 2.20 Torx izvijač i šesterostrani alat

Najčešći materijal za izradu vijaka je čelik visoke istezljivosti kod kojega nema opasnosti od
krhkog loma. U elektrotehnici se zbog dobre vodljivosti koristi mjed. Koriste se i laki metali,
a u zadnje vrijeme i polimeri (umjetne plastične mase).
2.2.4 Matice

Slika 2.21 Razne vrste matica
a) Šesterostrana matica;
b) Šesterostrana zatvorena matica;
c) Četverostrana matica;
d) Matica s čeonim urezom;
e) Matica s rupama po obodu;
f) Nareckana matica;
g) Krilasta matica (za ručno pritezanje);
h) Krunasta matica
Čelične matice se dijele u razrede čvrstoće:
Tablica 2.4 Razredi čvrstoće matica



2.2.5 Podloške
Podloţne pločice (podloške) su najčešće okruglog oblika, s rupom kroz koju prolazi vijak. Ne
osiguravaju vijak od odvrtanja i koriste se u sljedećim slučajevima:
- kad je površina podloge na koju dolaze matica ili glava vijka loše obraĎena, tj. kad je
neravna,
- kad je rupa za vijak u podlozi znatno veća od promjera vijka,
- kad se spoj često rastavlja, kako se ne bi oštetila podloga,
- kad je podloga mekana, kako bi se povećala površina na koju se ostvaruje pritisak
- kad je podloga kosa, što je slučaj kod spajanja U ili I-profila


Slika 2.22 Obična podložna pločica Slika 2.23 Podložna pločica za profilirane nosače



3 UTJECAJ VJETRA I SNIJEGA
3.1 Utjecaj snijega
Snijeg u mnogim europskim područjima jedno je od vaţnijih djelovanja na konstrukciju. To
djelovanje ima izrazito promjenjiv, nepredvidiv i specifičan karakter, što jako varira ovisno o
klimatskim uvjetima pojedinih geografskih regija. Ovisno o geografskim i visinskim
područjima snijeg se zadrţava kraće ili dulje vrijeme, a ponegdje gotovo trajno. Različitosti
pojave snijega imat će utjecaja na način statističke obrade izmjerenih podataka.
Konstrukcije krovova s malom vlastitom teţinom posebno su ugroţene snijegom koji je velik
dio ukupnog opterećenja. Pojava snijega većeg opterećenja od usvojenog u proračunu moţe
dovesti do oštećenja ili čak rušenja konstrukcije. Stoga za odreĎivanje opterećenja snijegom
pri dokazu sigurnosti konstrukcije treba točno uzeti u obzir regionalne klimatske prilike.
Općenito se moţe reći da se odreĎivanje računskog opterećenja snijegom na konstrukciju za
pojedina područja moţe provesti u četiri koraka:
1. Prvo se odredi opterećenje snijegom na tlu.
2. U drugom se koraku za odreĎivanje karakterističnog opterećenja snijegom na tlu s
k
(kN/m2) primjenjuju kriteriji iz matematičke teorije vjerojatnosti.
3. Treći je korak odreĎivanje zona različitih opterećenja snijegom za područje koje se
analizira.
4. Četvrti korak promatra dobivene vrijednosti s
k
na krovu. Ovaj je snijeg, iz
različitih razloga, drugačijih karakteristika od snijega na tlu.


Slika 3.1 Snijeg na krovovima
Dosadašnje norme propisivale su opterećenje snijegom koje se nije temeljilo na klimatskim
karakteristikama područja Hrvatske, već je uglavnom bilo preuzeto iz norma
srednjoeuropskih zemalja (Njemačka). To je razlog zbog kojeg su kod nas konstrukcije bile ili
nesigurne ili pak neekonomične.


Za sada ne postoji fizikalni model kojim bi se moglo izračunati opterećenje snijegom na
temelju gustoće dobivene u ovisnosti svim navedenim meteorološkim uvjetima. Zato se valja
prilagoditi izmjerenim podacima, a to su visine snjeţnog pokrivača, a s pomoću empirijskih
izraza procijeniti gustoću i transformirati visine snjeţnog pokrivača u opterećenje snijegom.
Tako na primjer JCSS (Joint Committee on Structural Safety) daje sljedeću preporuku:
ρ = 3 - 2⋅exp (-1,5⋅d)
gdje je ρ - prosječna vrijednost gustoće, d - visina snjeţnog pokrivača u metrima.
U radu se predlaţe izraz:
0
ln 1 exp 1
e
e
d
d
µ µ µ
µ
µ t
( ·
| |
= + ÷
( |
\ .
¸ ¸

gdje je:
ρ - srednja gustoća (kN/m3)
ρe - najveća gustoća (kN/m3)
ρ0 - najmanja gustoća (kN/m3)
d - visina snjeţnog pokrivača (m)
μ - faktor “mjerila” za visinu (m).

U tablici 3.1 prikazane su prosječne vrijednosti gustoće snjeţnog pokrivača ovisno o visini
snijega prema različitim prijedlozima.
Tablica 3.1 Prosječne gustoće snijega



Slika 3.2 Prosječne vrijednosti gustoće siježnog pokrivača ovisno o njegovoj visini
Karakteristično opterećenje snijegom na tlu sk (kN/m2) prema preporukama ENV 1991-2-
3:1995 jest ono čija vjerojatnost pojave iznosi 98%, a vjerojatnost prekoračenja 2% u jednoj
godini, odnosno ono opterećenje snijegom koje se moţe očekivati jednom u 50 godina. Ako
se za raspodjelu odabere Gumbelova funkcija onda se moţe napisati:
( ) ln ln 0.98
s
p u
o
÷ ÷ (
¸ ¸
= +
gdje je u parametar poloţaja (kN/m2), a α parametar osipanja (kN/m2, α > 0).
Prema normi ENV 1991-2-3:1995, opterećenje snijegom na krovu dobiva se prema izrazu:
0 s i t
p p C C µ = · · ·

gdje je
p
s
- karakteristično opterećenje snijegom na tlu
μ
i
- koeficijent oblika opterećenja snijegom na krovu
C
0
- koeficijent izloţenosti (uglavnom C
0
= 1)
C
t
- temperaturni koeficijent zbog zagrijavanja zgrade (uglavnom C
t
= 1).





Tablica 3.2 Koeficijenti izloženosti okolnim uvjetima


Vrijednosti iz tablice 3.2 ne mogu biti direktno usvojene za europske regije, pa se u ENV
1991-2-3 u pomanjkanju točnijih podataka predlaţe C
0
= 1. U budućnosti bi trebalo ustanoviti
točnije vrijednosti i uzeti u obzir činjenicu da izraz bude lako prihvatljiv za inţenjersku
praksu.

Koeficijent temperaturnog djelovanja ovisi o toplinskim karakteristikama krova odnosno o
mogućnosti prolaza topline kroz krov. Topljenje snijega na krovu ovisi o njegovu obliku i o
uvjetima grijanja u zgradi. Ova dva parametra znatno utječu na visinu i gustoću snjeţnog
pokrivača na krovu. Prema International Organization For Standardization ovaj koeficijent
trebao bi biti za negrijanu zgradu 0,70, a za grijanu 0,55. Čekajući rezultate istraţivanja u
Europi ENV norma predlaţe kao prijelazno rješenje koeficijent temperaturnog djelovanja
C
t
= 1.

Ali pošto je u današnje vrijeme sve što se tiče proračuna standardizirano i normirano tako
postoji norma po HRN-u i ona glasi.

Opterećenje snijegom "ps", prema HRN uzima se kao jednoliko raspodijeljeno
opterećenje po krovnoj plohi. Intenzitet opterećenja ovisi o nagibu krovne plohe i uzima
se prema slijedećoj tabeli:

Nagib krova <20 25° 30° 35° 40° 45° 50° 55° 60°
>60°
P
s
(kN/m
2
) 0.75 0.70 0.65 0.60 0.55 0.50 0.45 0.40 0.35
0.00

U primorskim i ostalim krajevima gdje je snijeg rijedak uzima se ps=0.35 (kN/m2), kao
minimalno zamjenjujuće opterećenje.

Ali prema novim saznanjima preporuka (obaveza) je da se opterećenje snijegom u
kontinentalnim dijelovima uzima kao ps=1.25 (kN/m2).

3.2 Utjecaj vjetra
Za projektiranje i izvoĎenje graĎevinskih objekata nuţno je poznavati one meteorološke
parametre koji mogu značajnije utjecati na sigurnost objekta. Djelovanje vjetra jedno je od
glavnih opterećenja graĎevina. Poznavanje osnovnih značajki strujnog reţima nekog
područja, a time i izmjerenih vrijednosti najvećih brzina i njihove reprezentativnosti, područje
je meteorologije. Stoga je uključivanje meteorologa, tj. multidisciplinarno istraţivanje ove
problematike nuţan osnovni uvjet za izradu nacionalnih norma koje bi zadovoljile znanstvene
i stručne principe i na najbolji mogući način obuhvatile specifičnosti Hrvatske.
Prema ENV 1991-2-4 osnovni vjetrovni parametar pri proračunu djelovanja vjetra na
konstrukcije jest referentna (poredbena) brzina vjetra V
ref
definirana kao najveća 10-minutna
srednja brzina na visini 10 m iznad ravnog tla kategorije hrapavosti II koja se moţe očekivati
jednom u 50 godina.
Strujanje zraka koji se kreće brzinom V izaziva silu q po jedinici površine, pri čemu je q
(dinamički ili zaustavni tlak) definiran sa:
2
1
2
q V µ =

Za zatvoreno strujanje zraka ukupan tlak konstantan je u svim točkama, što se izraţava
Bernoullijevom jednadţbom:
1 1 2 2
1 1
2 2
p V p V µ µ + = +
gdje je:
- p1 i p2 statički tlakovi u dvije točke strujanja zraka
- ρ je gustoća zraka
- V1 i V2 su odgovarajuće brzine zraka
U svim je slučajevima sila vjetra proporcionalna s kvadratom brzine vjetra tako da je za danu
površinu konstrukcije
sila vjetra = C × V
2

gdje je:
- C koeficijent proporcionalnosti koji se naziva koeficijentom oblika


OdreĎivanje veličine koeficijenta C obavlja se pokusima u aerotunelu na modelima stvarnih
objekata, ali danas već postoji korisna baza faktora oblika za razne oblike i tipove
konstrukcija.
Prema podatcima iz Hrvatskog meteorološkog zavoda najveće brzine vjetra doseţu vrijednosti
izmeĎu 30 i 35

⁄ . Stoga će se prema tim maksimalnim vrijednostima odrediti tlak na
površinu kao utjecaj izmodelirani model čelično-rešetkastog stupa.
Sila vjetra će se odrediti prema slijedećem izrazu:
2
1
2
w
F c A v µ = · · · ·
gdje je:
- gustoća zraka, (

⁄ ),

– koeficijent padobrana (0,5 – 0,7),
A – površina na koju udara vjetar,

v – brzina vjetra, ⁄


Slika 3.3 Očekivane referentne najveće 10-minutne brzine vjetra za razdoblje 50 godina
prema Gumbelovoj razdiobi (VG
ref10min
)



Tablica 3.3 Apsolutni (v
max
, m/s) najveći udari vjetra i najveće srednje 10-minutne brzine
vjetra (v
10min
, m/s) te njihove razlike (Δ = v
max
- v
10min
)

Tablica 3.4 Zone različitih vrijednosti referentnih brzina vjetra i postaje koje su im
pridružene. VJ
ref10min
– očekivane najveće 10-minutne brzine vjetra korigirane na visinu 10 m
i tlo hrapavosti II, VJ
refmax
– očekivani maksimalni udari vjetra korigirani na 10 m visine i tlo
hrapavosti II.


4 MODEL NADSTREŠNICE I PRORAČUNI
Kao primjer metalne konstrukcije je odabrana montaţna nadstrešnica. Ovdje se radi o
nadstrešnici koja je bazirana na stvarnom primjeru dimenzija:
- Širina: 3,0 m
- Dubina: 4,8 m
- Visina: 2,7 m

Slika 4.1 Skica nadstrešnice s dimenzijama

Slika 4.2 Model nadstrešnice

Na slikama (4.3 i 4.4) se vidi model nadstrešnice modelirane u CAD aplikaciji SolidWorks
2012. Numerička analiza vršena je u Ansys Workbench-u verzija V12. Neki od elemenata su
vezani vijčano, a neki komadi imaju zavarenih spojeva, koji su zbog jednostavnosti i zbog
ograničenja software-a za izračun naprezanja, izbjegavani i prikazani kao dio veće cjeline.



Slika 4.3 Projekcije nadstrešnice

4.1 Proračuni
4.1.1 Proračun na snijeg
Na slikama (4.3, 4.4) je prikazana konstrukcija nadstrešnice za koju treba provjeriti stabilnost
konstrukcije. Vanjska dimenzija dijela krova koji je najviše izloţen opterećenju je 3000x4220
mm pod kutom cca 10
o
. Konstrukcija krova je izraĎena iz čelika Č0361. Krovni nosači su
okruglog presjeka Φ70 mm, a poprečni nosači (na koje se pričvršćuje ploča) 40x60x2 mm.
Granica elastičnosti je 240 MPa. Za numeričku analizu su uzeta u obzir samo naprezanja od
teţine snijega (p = 1,25 kN/m
2
) i vlastita teţina konstrukcije. MeĎutim, proračunavana je
čvrstoća samo krovnog i poprečnog nosača. Ploča nije uzeta u numeričko analiziranje iz
razloga što se za krovnu ploču kod ove nadstrešnice moţe koristiti više materijala od lima do
folije.


Slika 4.4 Umreženi nosač nadstrešnice
Krovni nosač je nosač koji se sastoji iz više meĎusobno fiksno spojenih dijelova (profila).
Spojevi nosača su ostvareni zavarivanjem, a spojevi izmeĎu nosača i poprečnih prečki
vijčano. Na mjestima zavara je potrebno gušće postaviti mreţu kako bi rezultati bili što
vjerodostojniji. Cijeli model je umreţen sa 132303 čvora i 35203 elementa.
Na slici 4.5 su prikazana ekvivalentna naprezanja prema Von Mises-u. Maksimalno
naprezanje je oko 120 MPa, što je ispod granice dozvoljenog (240 MPa). Prema tome
proračun zadovoljava. Ovakvo naprezanje je i bilo očekivano budući da su profili nosača
velike nosivosti s obzirom na način na koji su postavljeni. Većina profila krovnog nosača je
postavljena kao tlačno opterećeni štap, a poznato je da štapovi dosta dobro podnose aksijalna
opterećenja.



Slika 4.5 Ekvivalentno naprezanje prema Von Mises-u
Na slici 4.6 su prikazane ukupne deformacije konstrukcije, tj pomaci. Najveći vektori pomaka
su na mjestima (crveno obojano) raspona izmeĎu oslonaca krovnih nosača.

Slika 4.6 Ukupne deformacije


Slika 4.7 Pomak u smjeru z-osi
Iz slike 4.7 se vidi da su pomaci u smjeru z – osi najveći te iznose 0,299 mm. Pomaci nisu
najveci u smjeru y - osi zato sto pritisak snijega djeluje na cijelu površinu poprečnih prečki i
izvija stranice nosača prema van, na slici 4.8 vidimo pomake u smjeru osi y. S obzirom na
dimenziju konstrukcije, ovakvi pomaci su dozvoljeni. Za ovu konstrukciju moţemo reći da je
kruta, odnosno stabilna za namjenu za koju je predviĎena i s opterećenjem koje je razmatrano.

Slika 4.8 Pomaci u smjeru y - osi


4.1.2 Proračun na vjetar
Prema podatcima iz Hrvatskog meteorološkog zavoda najveće brzine vjetra doseţu vrijednosti
izmeĎu 30 i 35 m/s. Stoga će se prema tim maksimalnim vrijednostima odrediti tlak na
površinu kao utjecaj izmodelirani model čelično-rešetkastog stupa.
Proračun sile vjetra će se odrediti prema slijedećem izrazu:

gdje je:
- gustoća zraka, (

⁄ ),

– koeficijent padobrana (0,5 – 0,7),
A – površina na koju udara vjetar,

( )
v – brzina vjetra, ⁄

Slika 4.9 Najveća površina na putu vjetru

Kada se uzmu u obzir svi odabrani podatci, prema izrazu 5.1 dobiva se da je sila vjetra,

zatim kada se dobiveni iznos sile vjetra rasporedi po površini dobiva se tlak na površinu koji
se moţe zamenariti, zato što smo kod opterećenja snijegom uzimali još veći tlak na površinu i
deformacije su se pokazale zanemarivim.

S druge strane se moţe reći da je uzet prevelik utjecaj, odnosno brzina vjetra, jer prosječna
godišnja brzina vjetra 10 metara iznad zemlje u Slavoniji iznosi 2 m/s (slika 5.4).

Slika 4.10 Prosječna godišnja brzina vjetra 10 metara iznad zemlje


5 ZAKLJUČAK
U svakoj konstrukciji cilj je postići najekonomičnije iskorištenje materijala uz istovremenim
zadovoljenjem namjene i prenošenja opterećenja.
Posao konstruktora ni malo nije jednostavan. Konstruktor mora projektirati metalnu
konstrukciju koja će zadovoljiti sve zahtijevane kriterije s obzirom na krutost i čvrstoću, a uz
to konstrukcija mora biti što ekonomičnija.
Izbor konstrukcije ipak ovisi o nizu činioca kao što je vrsta naprezanja koja se u konstrukciji
javljaju.
U ovome seminarskom radu je prikazan i jedan model od mnogih vrsta montaţnih
nadstrešnica. TakoĎer je dan i osnovni proračun za vjetar i snijeg, tablične vrijednosti
opterećenja za opterećenje vjetrom i snijegom koji se mogu koristiti u daljnjim proračunima
metalnih konstrukcija na ova opterećenja.


6 LITERATURA
[1]Ţ- Domazet, L. Krstulović-Opara: Podloge za predavanja iz Metalnih konstrukcija i
Konstruiranja, Split, Sveučilište u Splitu, 2006
URL: http://www.sfsb.hr/ksk/statika/X_pdf/metalne-konstrukcije.pdf

[2]Damir Jelaska: Elementi strojeva (skripta za studente),Split, 2005
URL: http://www.fesb.hr/~djelaska/documents/ES-skripta-760.pdf

[3] Boţidar, Kriţan; Saša Zelenika: Vijčani spojevi
URL:http://www.riteh.uniri.hr/zav_katd_sluz/zvd_kons_stroj/katedre/konstruiranje/kolegiji/k
e1/ke1_materijali_vj/7.%20VijcaniSpojevi.pdf (14.09.2011.)

[4] B. Andronić, D. Dujmović, I. Dţeba "Metalne konstrukcije I", IGH Zagreb, 1994.

[5] Decker, Karl-Heinz: Elementi strojeva, Zagreb, Tehnička knjiga, 1997.