You are on page 1of 44

Centro di Ricerche Storiche Rovigno

Centar za povijesna istraivanja Rovinj


COLL ANA DEGLI AT TI br. 30
2009. Sva autorska i grafka prava, niti jedno iskljueno, pripadaju Centru za povijesna istraivanja u Rovinju
Tiskano u mjesecu sijenju 2009.
TISKARA:
Tipografia Opera Villaggio del Fanciullo, Opicina / Opina Trieste/Trst
URE DNI T VO I T AJ NI T VO
Trg Matteotti 13, Rovinj-Rovigno (Croazia)
tel (052) 811-133, fax (052) 815-786
Internet: www.crsrv.org e-mail: info@crsrv.org
U R E D N I T V O
MARINO BUDICIN, Rovinj - Rovigno LUCIANO LAGO, Trieste - Trst
GIULIO CERVANI, Trieste - Trst ANTONIO PAULETICH, Rovinj - Rovigno
FRANCO CREVATIN, Trieste - Trst ALESSIO RADOSSI, Rovinj - Rovigno
GIUSEPPE CUSCITO, Trieste - Trst GIOVANNI RADOSSI, Rovinj - Rovigno
DONATA DEGRASSI, Trieste - Trst DIEGO REDIVO, Trieste - Trst
ANITA FORLANI, Vodnjan - Dignano FULVIO SALIMBENI, Trieste - Trst
EGIDIO IVETIC, Rovinj - Rovigno GIUSEPPE TREBBI, Trieste - Trst
U R E D N I K
MARINO BUDICIN, Rovinj - Rovigno
G L A V N I I OD G OV OR N I U R E D N I C I
LUCIANO LAGO, Trieste - Trst GIOVANNI RADOSSI, Rovinj - Rovigno
CENTRO DI RI CERCHE STORI CHE ROVI GNO
CENTAR ZA POVI JESNA I STRAI VANJA ROVI NJ
UNI ONE I TALI ANA FI UME
TALI JANSKA UNI JA RI JEKA
UNI VERSI T POPOLARE DI TRI ESTE
NARODNO SVEUI LI TE TRST
UDK: 949.74/.75 (Istra/Rijeka) ISSN 0353-3301
CENTRO DI RI CERCHE STORI CHE ROVI GNO
CENTAR ZA POVI JESNA I STRAI VANJA ROVI NJ
Collana degli Atti - br. 30
ISTRA
KROZ VRIJEME
Pregled povijesti Istre sa osvrtom na grad Rijeku
Uredio
Egidio Ivetic
UNI ONE I TALI ANA FI UME
TALI JANSKA UNI JA RI JEKA
UNI VERSI T POPOLARE DI TRI ESTE
NARODNO SVEUI LI TE TRST
Rovinj-Rovigno 2009.
COLLANA DEGLI ATTI Cent ro Ri cerche Stor i che Rovi gno br. 30, st r. 1- 736, Rovi nj - Rovi gno, 2009.
Tiskanje ove knjige poduprijeli su:
MINISTERO DEGLI AFFARI ESTERI DELLA REPUBBLICA ITALIANA
MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA REPUBLIKE ITALIJE
(na temelju Zakona br. 73 od 2001.)
ISTARSKA UPANIJA REGIONE ISTRIANA
ZNANST VENI PROJ EKT
Egidio Ivetic
Centar za povijesna istraivanja, Rovinj
Giovanni Radossi
Centar za povijesna istraivanja, Rovinj
ZNANST VENI SAVJ ET
Robert Apollonio
Fabio Andriola
Carlo Ghisalberti
Stefano Lusa
Paolo Nello
Giuseppe Parlato
Giovanni Radossi
RECENZENTI
Miroslav Bertoa
Marina Cattaruzza
Salvator itko
POKROVI TEL J I
Talijanska Unija Rijeka
Narodno Sveuilite Trst
KOORDI NACI ONI SAVJ ET
Robert Apollonio
Giuseppe Parlato
Giovanni Radossi
Antonio Rocco
Alessia Rosolen
Alessandro Rossit
Maurizio Tremul
Silvano Zilli
NASLOV
Istra kroz vrijeme.
Pregled povijesti Istre sa osvrtom na
grad Rijeku
NASLOV I ZVORNI KA
Istria nel tempo.
Manuale di storia regionale dellIstria
con riferimenti alla citt di Fiume
AUTORI
Marino Budicin
Ezio Giuricin
Egidio Ivetic
Robert Matijai
Kristina Mihovili
Orietta Moscarda Oblak
Giovanni Paoletti
Giovanni Radossi
Fulvio Salimbeni
Andrea Sponza
PRI J EVOD S TALI JANSKOG
Rodolfo Segnan
LEKTOR
Gordana Obolt
FOTOGRAFI J E
Duko Marui ii
Sonja Marui
Zbirka Centra za povijesna
istraivanja, Rovinj
Privatna zbirka Giovannija Radossija
FOTOGRAFSKA REDAKCI JA
Nicol Sponza
I ZDAVAKA KOORDI NACI JA
Fabrizio Somma
GRAFI KO OBLI KOVANJ E I PRI PREMA ZA TI SAK
Fulvia Casara
Knjiga ima u prilogu 6 dokumentaraca na DVD-u, proizvedeni od TV Koper-Capodistria.
SADRAJ
Poluotok i njegova prolost 11
PRVO POGLAVLJE POSTANAK 13
1. Paleolitik 15
2. Neolitik 21
3. Eneolitik 127
4. Gradinska civilizacija 129
Bronano doba 129
eljezno doba 139
iri pregled 145

DRUGO POGLAVLJE RIMSKO DOBA (177. g. pr. Kr. 538. g. p. Kr.) 171
1. Histri i Rimljani 173
2. Prvo stoljee rimske vladavine 185
3. Rimsko ureenje 193
4. Kasnoantiko doba 105
iri pregled 115
TREE POGLAVLJE SREDNJI VIJEK (538.1420.) 153
I. RANI SREDNJI VIJEK (538. 1060.) 153
1. Pod bizantskom vlau 155
2. Od franake prevlasti do Svetoga Rimskog Carstva 169
iri pregled 187
II. KOMUNE I FEUDI (1060.1420.) 207
1. Upravno ustrojstvo 209
Markgrofovija (1060.1209.) 209
Vlast nad poluotokom (1209.1267.) 216
7
Smjena vlasti (1267.1348.) 219
Prema dualizmu (1348.1420./21.) 226
2. Komune 229
Institucionalni razvoj 230
Uspon i stagnacija 235
Gradsko drutvo 237
3. Feudi 241
Institucionalni modeli i drutvo 245
4. Gospodarstvo 249
Primorski pojas i unutranjost 252
5. Kulture i stanovnitvo 257
iri pregled 265

ETVRTO POGLAVLJE
IZMEU REPUBLIKE I CARSTVA (1420.1797.) 301
1. Oblici vladanja 305
Dva razliita suvereniteta 305
Mletaki model 315
Habsburki model 322
2. Stanovnitvo i gospodarstvo 329
Prola vremena 329
XV. stoljee 331
XVI. stoljee 334
XVII. stoljee 339
XVIII. stoljee 341
3. Drutvo 347
Stari reim 347
Gradovi 349
Seoski okruzi 357
Feudi 361
Nadvojvodski posjedi 365
4. Kulture 367
Identitet i kultura 367
8
Protestantizam i katolika reforma 371
Uena i puka kultura 374
iri pregled 379
PETO POGLAVLJE
DUGO DEVETNAESTO STOLJEE (1797.1918.) 425
1. 1797.1814.: Kraj starog reima 429
Smjena vladara 429
Napoleonovo doba 431
2. 1814.1848.: Cijela Istra habsburka 435
Upravno jedinstvo 435
Model vladavine 438
Gospodarstvo 442
Drutva 447
Kulture 450
3. 1848.1860.: Nacionalni imbenik 453
Revolucionarna 1848. 453
Nacija 458
4. 1860.1914.: Politiki razvoj i nacionalna suprotstavljanja 461
1860.1880.: Talijanski politiki monopol 461
1880.1907.: Uspon Hrvata i Slovenaca 467
1907.1914.: Sukobi i kompromisi 472
5. Modernizacija 475
6. 1914.1918.: Prvi svjetski rat 479
Regija u sukobu 479
Za diplomatskim stolom 480
iri pregled 483
ESTO POGLAVLJE DVADESETO STOLJEE (1918.2006.) 531
1. Talijansko razdoblje (1918.1943.) 535
Nova suverenost 535
Prvo poslijeratno razdoblje 541
9
Drutvene napetosti i pojava faizma 546
Faistika drava 553
2. Drugi svjetski rat 561
3. Jugoslavensko razdoblje (1945.1991.) 575
Novi poredak 575
Jugoslavenski model 582
4. Slovenija i Hrvatska 597
iri pregled 603

DODACI
Talijanska nacionalna zajednica (1945.2003.) 651
Istra i Rijeka u filateliji 669
Istra i Rijeka u numizmatici 677
Kronologija 690
Kazalo irih pregleda 716
Kazalo kljunih rijei 720
Osnovna literatura 726
Autori 732
POGOVOR 733
10
POLUOTOK I NJEGOVA PROLOST
Istarski se poluotok nalazi na rubu srednjoeuropskog dijela
kontinenta i Sredozemlja, to je vidljivo po njegovu krajoliku, vegetaciji,
klimi i podneblju. Budui da je Jadran oduvijek mjesto kretanja i
komunikacija, i Istra je bila dijelom toga sustava. Njezinim je obalama
vie od tisuu godina prolazila raznovrsna roba, brodovi svake vrste,
sveenici i vjernici, vladari, vojnici, kriari. Na putu od zapada do
istoka, od sjevera do juga, Istra je bila prva postaja nakon Venecije
ili pretposljednja prije Venecije. Lagunsko podruje Veneta i Istra
barem su deset stoljea (do XV. st.) bili jedinstven sjevernojadranski
sklop koji je spajao ostatak kontinenta s pomorskim putovima prema
istonom Sredozemlju. Istarski je poluotok bio prolazna zona, to
se osjetilo pogotovo posljednjih dvjesta godina, ali to nije umanjilo
vanost njegova drugog obiljeja Istra je oznaavala kraj neega, bila
je granica odreene cjeline, pa bili to drava, kultura ili jezik. Upravo
zbog pomorskih putova i zato to je poluotok povezan s posljednjim
izdancima Alpa, u Istri je zavravala rimska Italija, tu su osnovane
bizantske i franake a zatim i germanske granine provincije, Venecija
je ovdje ustanovila svoju najbliu pomorsku periferiju, ovdje jezino
zavrava Italija i poinje slavenski svijet, ovdje je jedno carstvo
kao to je bilo Habsburko postavilo svoju najsigurniju pomorsku
utvrdu, ovdje su Italija i Slavija oznaile svoje krajnje nacionalne
granice i sporile se oko njih. Jedina su konstanta na ovom poluotoku
Sredozemlje, srednja i jugoistona Europa. I to to je Istra oduvijek
bila izmeu neega.
Granica neega ili na granici neega. Istra i njezina prolost
mogu se razliito iitavati, ali do danas se njezina povijest naroito
promatrala s nacionalnog stajalita. Prolost je u sluaju Istre, kao i za
11
druga mjesta i druge europske regionalne povijesti, bila i jest zamiljeno
mjesto u koje treba smjestiti nastali osjeaj nacionalne pripadnosti
koja se danas naziva talijanska, slovenska, hrvatska i sve to je
prethodilo buenju naroda. Moe li se negirati povijesna predodba
odreene nacionalne kulture? Dakako da ne moe jer bez obzira na
toku gledita, ta kultura predstavlja batinu. Ali zato moemo biti
iskreniji i priznati da prolost, razna dogaanja, djeluje puno
sloenije od uobiajena prikazivanja, pa i tada kada se tvrdi da su u
njezinu tumaenju primjenjivani nepristrani metodoloki kriteriji.
Svaka idua generacija je, uostalom, uvjerena u ispravnost vlastitih
kriterija i u objektivnost svojeg naina gledanja na stvari. Danas
priznajemo da je svijet sloen, a iz toga proizlazi da je i prolost
sloena, da djeluje sloeno. Zbog toga nikada, kao danas, nije bilo
toliko zanimljivo baviti se povijeu, istraivati je.
Povijest Istre sloena je i povezana s drugim povijestima koje
su danas kao podruja istraivanja akademski jasno odreena, a to
su antika, rimska, bizantska i srednjovjekovna povijest, povijest
Svetoga Rimskoga Carstva, povijest Mletake Republike i Habsburke
Monarhije, povijest AustroUgarske Monarhije, Italije i Jugoslavije
te Hrvatske i Slovenije. Svaka od tih povijesti, odreena kroz mnoge
historigrafije (tematske kao, na primjer, austrijska ustavna povijest, ili
nacionalne kao, na primjer, povijest Slovenaca ili hrvatska povijest),
zahtijeva posebno znanje. Svaka od tih povijesti prikazuje neki proli
svijet sa svojim sustavima i ureenjima. To su zasebni svjetovi koji se
prouavaju i analiziraju onakvima kakvi su bili, bez namjere da se u
njima pronau uzroci i razlozi dananjeg stanja. Ako ih se u potpunosti
shvati onakvima kakvi su bili, svjetovi kojih vie nema svakako svojim
svjedoanstvima valoriziraju odreen teritorij ili suvremenu kulturu.
Budui da se na nain percepcije stalno mijenja, povijesna dimenzija
nije nikada statina, ona postaje element koji prati na svakodnevni
ivot bez posebnih pretenzija, upravo zato to je nuna.
Egidio Ivetic i Giovanni Radossi
12
Nezakcij, dvojna glava skulptura
PRVO POGLAVLJ E
POSTANAK
1. PALEOLITIK Peina andalja Prije 70.000-10.000
godina Prvi lovci Izraivai predmeta Nastanak
istarskog poluotoka Prva naselja
2. NEOLITIK Kultura keramikih posuda Viula
(Medulin) Klima u neolitiku Nove neolitske kulture
Poeci stoarstva Gromae na Velim Brijunima
3. ENEOLITIK
4. GRADINSKA CIVILIZACIJA BRONANO DOBA
Promjene u II. tisuljeu pr. Kr. Gradina kateljer
Struktura gradinskih naselja ivot u gradini Raskre
europskih i sredozemnih kultura Kult mrtvih Nesigurna
vremena XII. i XI. stoljea pr. Kr. ELJEZNO DOBA
Kultura arnih polja Histri Obred spaljivanja
Nekropole Predmeti Nezakcijska nekropola
POSTANAK
13
I
z najee skromnih i neuglednih materijalnih ostataka pokuava se re-
konstruirati ovjekovo prisustvo te dogaanja u najranijim razdoblji-
ma ljudske prisutnosti na Zemlji, pa tako i u Istri, osnova su predmeti koje
su ljudi izraivali i koristili u svakodnevnom ivotu, u posebnim obre-
dima, ili ostaci i tragovi prostora i graevina u kojima su ivjeli. Nema
pisanih dokumenata ili poruka iz kojih bi se mogao upoznati i razumjeti
tadanji nain razmiljanja ovjeka o pojavama u prirodi ili ljudskim od-
nosima.
Do najranijih podataka dolazi se arheolokim metodama, iskopava-
njima i usporeivanjem nalaza odreenog lokaliteta, a zatim i blieg pa
ireg i udaljenijeg prostora. U datacijama, odnosno odreivanju starosti
takvih nalaza prije se oslanjalo na najstarije poznate povijesne injenice,
a danas u tome pomae npr. analiza radioaktivnog ugljika (14C) iz kar-
boniziranih ostataka biljaka ili kosti neko ivih bia, ali i mnoge druge
metode koje se moda rjee primjenjuju. Posebno su vani podaci do ko-
jih se dolazi analizom peludi, prikupljanjem sjemenki, kotanih i drugih
ostataka ivotinjskog svijeta i ljudi, prema kojima se moe rekonstruirati
izgled okolia, nain privreivanja u pojedinim razdobljima te prehrana
ili zdravstveni problemi.
Na temelju podjele epoha koju su proveli strunjaci, paleolitikom
nazivamo razdoblje prve pojave ovjeka. Slijedi neolitik sa sjedilakim
nainom ivota, stoarstvom i izradom predmeta od keramike. Eneolitik,
u kojem se javlja prerada bakra, prijelazno je razdoblje prema dobu bron-
ce i eljeza, dakle prema prvim civilizacijama. U naem sluaju to je doba
pojave Histra.
Istra kao poluotok nastala je prije 12.00010.000 godina, kada su
to podruje ve naseljavali ljudi.
PRVO POGLAVLJ E
14
Pei na andal j a
Pr i j e 70. 000- 10. 000
godi na
1. PALEOLITIK
Prvi se ovjek na podruju dananje Istre pojavljuje u po-
sljednjemu ledenom dobu; njegova je prisutnost dokumenti-
rana fosilnim nalazima u peini andalja I, nedaleko od Pule.
Kompleks peina andalja otkriven je sluajno, eksploatacijom
vapnenca iz starog kamenoloma. Pri razdvajanju kotane bree
koja se nataloila u 2 m debelom sloju, meu naslagama peine
andalja I pronaen je kameni oblutak oblikovan u udarno oru-
e ili sjeka (chopper). Pronaen je meu kostima raznih ivoti-
nja jelena, stepskog nosoroga, konja, divlje svinje, pragoveda,
majmuna, rezusa (makaka), etruanskog vuka, medvjeda, pa-
leoleoparda, hijene i drugih izumrlih vrsta, karakteristinih za
srednji i gornji villafanchium. Takvo su orue vjerojatno izrai-
vali ve prije oko 2,5 milijuna godina australopiteci i praovjek
Homo habilis u Africi. To je tipino orue tzv. olduvajenskog
razdoblja, koje se u Europi javlja kasnije nego u Africi, odnosno
prije otprilike milijun godina. Izrauje ih prvi stanovnik Euro-
pe Homo erectus. Pretpostavlja se da bi sjeka iz andalje I mo-
gao biti najstariji trag ljudske djelatnosti na ovim prostorima,
dakle star milijun godina.
Sigurnija je tvrdnja da je podruje dananje Istre bilo nase-
ljeno prvim ljudima u vrijeme zadnjega ledenog doba. To je dugo
vremensko razdoblje trajalo izmeu 70 i 10 tisua godina prije
dananjega doba, uz izmjene hladnijih i blaih klimatskih raz-
doblja. Tijekom tog razdoblja cijeli je sjeverni Jadran bio kopno
budui da je razina mora bila 97 m nia od dananje. Kroz sjever-
ni Jadran tada je tekla rijeka, kao nastavak dananje rijeke Pad
(Po) s brojnim pritocima. I rijeka Raa bila je jedna od pritoka
dananjeg Pada, takozvanog Paelopoa, jednako kao i rijeka Soa
koja je tada tekla blizu sjeverozapadne obale dananje Istre. Led
je prekrivao Alpe u ije su se predgorje sputali ledenjaci, stva-
rajui morene ili nakupine drobljena kamenog materijala koji
POSTANAK
15
Jadran prije 15.000 godina
je zatim vodenim tokovima prenoen u podruje dananjega sje-
vernog Jadrana. U razdobljima stadijala, odnosno u najhladnijim
suhim razdobljima, vjetrovi su otpuhivali prapor, fniji materijal
nastao kretanjima ledenjaka, danas plodan pjeskovit teren otoka
Suska ili uz istarsku obalu. Puno poslije, u gornjem pleistocenu ili
od kraja oledbe wrm 2-stadijala, poeo se upotrebljavati peinski
prostor andalje II, udaljene samo nekoliko metara od andalje I,
te Romualdova peina ponad Limskog kanala i Vergottinijeva pe-
ina u blizini poreke Nove Vasi. Mjerenjima radioaktivnog uglji-
ka (14C) na vie uzoraka ugljena i nagorjelih ivotinjskih kosti,
koje su bile prikupljene uz ognjita kroz vie stratuma, pri istra-
Ledenjaci
L
i
g
u
r
s
k
o

M
o
r
e
T
i
r
e
n
s
k
o

M
o
r
e
Jonsko More
J
a
d
r
a
n
s
k
o

M
o
r
e
PRVO POGLAVLJ E
16
Pr vi l ovci
Pula, peina andalja
ivanju u andalji II dobivena je starost od 27.800 do 10830. To
znai da je andalja II bila najintenzivnije posjeivana u razdoblju
od zavrnog dijela wrm 2-stadijala, ili posljednjega vrlo hladnog
razdoblja, do starijeg dryasa u kasnom glacijalu, razdoblju postu-
pnog zatopljenja. Sjeverni Jadran bio je kopno, otprilike do razine
dananjeg Zadra. U to su se vrijeme podrujem sjevernog Jadrana,
pa tako i Istrom, kretale skupine lovaca koje su boravile u zaklo-
njenim spiljskim prostorima. Nalazima ivotinjskih kosti saku-
pljenih oko ognjita andalje II, dokazana je suha, otra i prilino
hladna klima s kratkim vlanim intervalima, odnosno hladne
stepe i biotope sline tundri. Ustanovljene su ivotinje alpske i sje-
vernoeuropske polarne faunske zajednice divlji konji i magarci,
divlja goveda, svinje, razne vrste jelena, mnogobrojne ptice, vodo-
zemci i ribe, a meu njima prevladavale su kosti mlaih ivotinja.
Razbijene i esto opaljene vatrom,
kosti sakupljene u kulturnim stratu-
mima oko ognjita ostaci su hrane ta-
danjih lovaca. Oko ognjita andalje
II naeno je 39 raznih ulomaka kosti
ovjejeg kostura (revizijom nalaza
ustanovljeno je da ih ima 45), koji su
pripadali najmanje tri odnosno naj-
vie pet osoba, lovaca iz mlaeg pale-
olitika iz skupine Homo sapiens fossi-
lis. Zastupljena su oba spola, raznog
uzrasta i ivotne dobi. Pretpostavlja se
da su ti ljudi imali kromanjonska obi-
ljeja jer prema zemljopisnom poloa-
ju andalja lei unutar kruga i areala
rasprostranjenosti paleosredozemnih
hominida s izrazitim kromanjonskim
obiljejima. Ista obiljeja imaju i ko-
tani ostaci ljudi-lovaca iz Romualdo-
ve i Vergottinijeve peine. Analizom
radioaktivnog ugljika iz ognjita oko
kojega su sakupljene ljudske kosti u
andalji II, dobivena je starost od
12.320 + 100 godina.
POSTANAK
17
I zrai vai predmet a
Peina andalja, sjeka (chopper)
O intenzivnom boravku lovaca iz mlaeg paleolitika u
andalji II, osim ognjita, razbacanih ivotinjskih kosti, pa ak
i ljudskih, kazuju brojni kremeni i kotani artefakti: orue te
ukrasni i kultni predmeti. Arheolog Mirko Malez, koji je obav-
ljao iskopavanja, navodi brojku od nekoliko desetaka tisua si-
leksa, odnosno kremenih predmeta, meu kojima su brojni od-
bojci, iverje i sirovinski kremeni materijal. To dokazuje da su
ljudi orue i druge predmete izraivali na licu mjesta. Analiza
litike industrije pokazala je prisutnost orinjasijena prije otprili-
ke 27.000 godina i epigravetijena oko 7.000 godina poslije. Naj-
bogatiji su slojevi nastali prije otprilike 10.000 godina, potkraj
paleolitikog razdoblja. Tada je andalja II vjerojatno postala
dugotrajno stanite s radionicom orua. Izraivalo se na odboj-
cima, sjeivima i ploicama, tehnikom izravna odbijanja mekim
ekiem, koja se primjenjuje ve od orinjasijena. U orinjasijen-
skim slojevima tipina su tzv. njukolika i kobiliasta grebala,
a u epigravetijenskim slojevima brojna su kratka grebala, mali
iljci ili gravetice i ploice s hrptom. Gravetice i ploice s hrp-
tom dijelovi su lovakog oruja, dok su se drugi oblici vjerojatno
upotrebljavali za pripremu hrane, obradu koe te kotanih ili
drvenih predmeta. Kotani artefakti su rjei, a meu njima su
zastupljeni iljci, esto ukraeni paralelnim zarezima. Vaan su
nalaz i probueni ivotinjski zubi: sjekutii bizona, onjaci risa,
onjaci jelena, tzv. grandl. To su lovaki trofeji, a vjerojatno i
amuleti. Pronaene su i probuene morske koljke, zrna od izre-
zanih i probuenih segmenata ivotinj-
skih cjevanica i glaane kotane lamele
s rupicom, za koje se pretpostavlja da
su sluile kao amuleti.
U Europi je to razdoblje vrhunca
paleolitske umjetnosti, na zapadu izra-
ene monumentalnim spiljskim slika-
rijama (npr. peine Altamira ili Lasca-
ux), a prema istoku sitnom plastikom,
fguricama Venera ili simbolima kulta
plodnosti.
Oko 12.000 g. pr. Kr. zapoinju vanije
klimatske promjene, odnosno postupno zatoplja-
PRVO POGLAVLJ E
18
Nast anak i st ar skog
pol uotoka
Istra, paleolitska i mezolitska
nalazita
vanje. Otapaju se ledenjaci na Alpama i u sjevernoj Europi, raste
razina Jadrana, ispunjava se njegova sjeverna potolina, a otoci se
odvajaju od kopna. U to se vrijeme Istra oblikuje kao poluotok
u karakteristinom trokutastom obliku. Postupne klimatske pro-
mjene uvjetuju i promjene u biljnom i ivotinjskom svijetu. Tako
se stepa i tundra povlae sjevernije i ustupaju prostor bjelogori-
nim umama i livadama. Izumire peinski medvjed, vunasti noso-
rog, mamut, sob, mukatni bik, bizon, a los i polarna lisica povlae
se prema sjeveru. Bujne ume i livade sada nastanjuju stada divljih
goveda, jeleni, srne, divlje svinje, ovce i koze. U izrazu materijalne
i duhovne kulture tadanjeg ovjeka, to je razdoblje epipaleolitika,
odnosno gornjeg paleolitika, i mezolitika ili srednjega kamenog
doba. Ljudi se sada, uz lov, intenzivno bave ribolovom, sakuplja-
njem koljaka, pueva, ptijih jaja, korijenja i divljih plodova. U
ovom je razdoblju dovreno pripitomljavanje i domestikacija ovce,
koze i goveda, dok je pas bio pri-
pitomljen ve krajem mlaeg pa-
leolitika. Uza sve te aktivnosti,
smanjuje se nomadsko kretanje
ljudskih skupina i postupno se
prelazi na stalna naselja pa se kra-
jem ledenog doba, uz stoarstvo,
pojavljuje i zemljoradnja. Kamen
je i dalje jedna od glavnih sirovi-
na za izradu orua okresivanjem.
Malih je dimenzija, a s njim na-
staje sloeno orue od vie otrih
dijelova, usaenih u drala od
kosti, roga ili drva.
Trajno naseljavanje u tom
razdoblju najbogatije je dokazano
u andalji II, posebno u stratumi-
ma b) i a) s kamenim i kotanim
oruem epipaleolitika i srednjeg
mezolitika. Analiza 14C uzorka
iz ognjita u stratumu b) dala je
apsolutnu dataciju 10.830 + 50
godina. Istovremeno su bile na-
POSTANAK
19
Pr va nasel j a
Uka, Pupiina peina
stanjene Pupiina pe u kanjonu Vranjske drage, Klanjeva pe u
iariji, Podosojna pe ispod Uke, u klisuri Moenike drage,
ali i jedno naselje na otvorenom u Savudriji, u lesoidnim naslaga-
ma, u blizini dananjeg svjetionika.
Istraivanjima u peinama iarije i Uke, posebno u Pupi-
inoj pei, dolo se do podataka da su tadanji ljudi taj peinski
prostor upotrebljavali kao dom ne vie od mjesec dana nepre-
kidno. ivjeli su od lova i sakupljanja, a analizom kosti, posebno
zuba veprova i ljutura dagnji koje su tu donesene iz otprilike 20
km udaljenog mora, otkrilo se da su ljudi tu boravili u jesen.
PRVO POGLAVLJ E
20
Kul t ura kerami ki h
posuda
Istra, neolitska nalazita
2. NEOLITIK
U estom tisuljeu pr. Kr. (prije 8.000 godina) dolazi do
velike prekretnice. Iz paleolitika (doba starog kamena) prelazi
se u neolitik (doba novog kamena), to je odluujui trenutak
na dugome ljudskom putu. Uz stoarstvo i zemljoradnju, mlae
kameno doba ili neolitik oznaava pravi sjedilaki nain ivota
i prva stalna naselja na otvorenom prostoru. Kamen je i dalje
osnovni materijal za izradu orua i oruja, ali se uz tehniku cije-
panja ili okresivanja, pojavljuje i nova tehnika glaanja, kojom su
izraivane sjekire.
U materijalnoj kulturi naj-
vea je novost pojava lonarstva,
odnosno izrada keramike. Javlja
se proizvodnja posuda za sprema-
nje i prenoenje hrane i tekuina.
U starijem neolitiku, iz Sre-
dozemlja, du jadranske obale, pa
tako i u Istru, dopiru ljudske sku-
pine koja izrauju jednostavne
posude ovalnih i loptastih oblika.
Oponaaju prije upotrebljavane
prirodne oblike tikvi ili pletenih
koara ili posuda izraenih izdu-
bljivanjem drva. Ukraavane su
utiskivanjem raznih predmeta u
jo svjeu glinu, prije peenja, pa
takva keramika dobiva naziv im-
presso-keramika. Nosioci kultu-
re impresso-keramike oblikovali
su posude slabo proienom
glinom s dosta primjesa veih
zrna kalcita. Zaravnate povrine
POSTANAK
21
Vi ul a ( Medul i n)
Viula kod Medulina
posuda zatim su prekrivali otiscima, bez posebnog reda, kotanog
ila, zgloba manje kosti, ruba koljke i drugim. Tako ukraene po-
sude spadaju u najstariju fazu impresso-keramike na Jadranu. U
Istri ta faza jo nije dokazana, ali je prisutna u peinama iznad
Transkog zaljeva, Slovenskog primorja i kvarnerskih otoka.
U sljedeoj, razvijenijoj fazi starijeg neolitika, posude se izra-
uju od istije gline, jo uvijek slabo peene. Prema prevladavanju
crvenkastih tonova keramike, pretpostavlja se da se nije postizala
temperatura via od 750 C, uz prisutnost kisika. Otisci na povr-
ini posuda poinju se organizirati u ukrasne motive. Tako cik-
cak nizovi izraeni rubom koljke oblikuju raznolike preplete.
Pojavljuje se i posebna keramika fnije izrade. Povrine tih posuda
premazane su tankim slojem fno razrijeene gline i zatim ukra-
avane povlaenjem crta rubom koljke. Tako su nastajali razni
pravocrtni motivi usporednih, kosih snopova, V-motiva, a meu
njima su esto utisnuti nizovi sitnim koljkama. Ljudi koji su izra-
ivali takve posude, osnivali su svoja naselja na otvorenom, u bli-
zini plodnih polja i izvora vode. Takva su naselja u Istri, za sada,
dokumentiranana na prostoru junog dijela poluotoka. Najvani-
ji je lokalitet Viula kod Medulina. Danas je to mali poluotok u
plitkome Medulinskom zaljevu, uskom prevlakom povezan s ko-
pnom. U neolitiku, taj je prostor bio dolina s blagim uzvienjem
na kojem se razvilo naselje, ne na samoj morskoj obali kao danas.
Pojavom transgresije, polako ali uporno, posebno niske zapadne i
june obale Istre bivaju prekrivene morem. Istraen je samo mali
dio tog naselja, ali se ne zna njegov opseg. Naselje je otkriveno
sasvim sluajno tijekom
kopanja rupa za poumlji-
vanje poluotoka koji je da-
nas prekriven gustom bo-
rovom umom i makijom.
Na istraenom prostoru
primijeene su tamnije po-
vrine s tragovima ognji-
ta ili vatrita. Vjerojatno
oznaavaju poloaje na-
stambi koje su bile graene
od isprepletenoga iblja i
PRVO POGLAVLJ E
22
Kl i ma u neol i t i ku
Viula,
ulomci
impresso-keramike
granja, a zatim premazane blatom. Sauvano je grumenje prepe-
ene zemlje s otiscima granja. Ljudi koji su tu ivjeli izraivali su
sami svoje posue, ukraavali ga otiscima koljke glatka ruba ili
valovitim rubom cardium koljke. U kuama ili kolibama, i iz-
meu njih, nalazile su se radionice za izradu kamenog orua od
lokalnog kremena ili polukremena slabije kakvoe. Izraivalo se
samo nekoliko tipova osnovnog orua, i to mali broj grebala; ri-
jetki su geometrijski oblici, a sasvim nedostaju ubadala. Naen je
samo jedan element za srp s uglaanim tragovima, kakve ostavlja
rezidba uzgojenih itarica. Veina kamenog orua su strugala na
odbojku, koja su se upotrebljavala za pripremu hrane, obradu
koe i sl. Znakovito je kljunasto orue koje je, kako se
pretpostavlja, sluilo za obradu tvrdih materijala jer
svi primjerci imaju zaobljen ili ak odlomljen iljak.
Moda su se njima otvarale koljke, posebno kameni-
ce i cardium koljke, kojih je mnogo naeno u naselju,
a bile su vaan dio prehrane stanovnika Viule. Saku-
pljeno je i poneto ivotinjskih kosti koje pripadaju vrsti
ovca-koza. Uz uzgajane itarice, potvruju da su se neolitski
stanovnici Viule, osim sakupljanjem plodova, bavili zemljo-
radnjom i stoarstvom. Naselje na Viuli kod Medulina datirano
je 14C analizom uzoraka ivotinjskih kosti, ime je dobivena sta-
rost od 6.850 i 6.140 godina, a time je potvrena datacija ovog
nalazita u razdoblje mlae faze starijeg neolitika.
O klimi i okoliu za razdoblje od V. tisuljea do II. st.
pr. Kr., ili do poetka romanizacije, saznajemo iz podataka
dobivenih analizom peludi iz uzoraka koji su uzeti u obalnom
jezercu-movari Palud, juno od Rovinja. Ti su podaci
usporeeni s uzorcima koji su bili uzeti u Limskom kanalu kod
Porea i Pirana. Prema tim analizama, obalna zona, u kojoj je
smjetena i Viula, bila je prekrivena umom subsredozemnog
tipa i hrastom. Iz toga slijedi da su tada ljeta bila malo vlanija
od dananjih, a zime hladnije. Prve vee aktivnosti ovjeka
u okoliu dokazane su tek u posljednjim stoljeima stare ere,
intenzivnim nainom obrade zemlje, koju donose Rimljani.
U razdoblju srednjeg neolitika u Istri, kao i du veeg dijela
istone jadranske obale, razvija se danilska kultura. Naziv je
nastao prema bogatom nalazitu Danilo kod ibenika. Najvee
POSTANAK
23
Nove neol i t ske kul t ure
Poeci stoar st va
razlike u odnosu na prethodno razdoblje vidljive su u likovnom
izrazu koji se koristi u ukraavanju novih oblika posuda, ali i
prvoj pojavi sitne plastike u keramici. Posude su izraene od
kvalitetnije proiene gline sa sitnim primjesama, zaglaenih
i uglaanih povrina, dobro peene. Plitke zdjele zaobljena ili
otvorena koninog profla, ukraavaju se raznim pravocrtnim i
krivocrtnim urezanim i izdubljenim motivima razliiti oblici
tekuih spirala, nizovi rafranih trokuta ili rombova. Ve na
prijelazu u mlai neolitik javlja se i skromna uporaba crvene
boje koja je primijeena na rubovima malih polukrunih i
fno uglaanih zdjela. U Istri nije poznato ukraavanje posuda
slikanjem na fnoj keramici kao to je uobiajeno na podruju
Dalmacije, ali i na suprotnoj, zapadnoj obali srednjeg Jadrana,
na podruju tzv. kulture Ripoli.
Pojavljuju se i novi oblici posuda vezanih najvjerojatnije za kult
plodnosti. Takvim se predmetima smatraju posebno oblikovani
ritoni (rhyton) na etiri noge s velikom ukoenom ovalnom
posudom i okomito postavljenom krunom rukom. Uz ritone,
pojavljuju se i predmeti zvonolika, konina oblika, koji podsjeaju
na antropomorfne fgure. U Istri su takvi predmeti pronaeni u
ulomcima, ali dokazuju duhovnu povezanost stanovnika istonog
Jadrana. Pronaeni su ispod Uke u Pupiinoj pei u Vranjskoj
dragi, ali i u novim naseljima na otvorenom prostoru, u Sv.
Mihovilu kod Bala, na rubu Gradine iznad Limskog kanala, na
Serminu kod Kopra, na rtu Pradiel kod Paviina i u Rou.
U srednjem neolitiku razvija se obrada kosti i izrada kotanih
predmeta; posebno su brojna ila i gladilice. Poveava se raznoli-
kost kremenog orua koje se izrauje i od uvezenih vrsta kremena,
mnogo bolje kvalitete od lokalnog. Veze s udaljenim krajevima
dokazuje ulomak opsidijana, odnosno vulkanskog stakla koji je u
Pupiinu pe stigao s dalekih Lipara. Da se nain privreivanja,
zemljoradnja i stoarstvo ustaljuju, dokazuju ponovno rezultati
istraivanja Pupiine pei. Prema analizama nalaza, ivotinjske
kosti gotovo iskljuivo pripadaju ovci i kozi, a da pastiri sa svo-
jim stadima dolaze u peinu preteno u proljee, dokazuju brojni
ostaci novoroenih janjaca. Smatra se da su se u poetku stada
uzgajala radi mesa, no s vremenom poelo se koristiti i mlijeko i
vuna. U naseljima u blizini mora brojne ljuture koljaka i pue-
PRVO POGLAVLJ E
24
Gromae na
Vel i m Br i j uni ma
Gromae, Veliki Brijuni,
neoeneolitsko naselje
vih kuica, uz ivotinjske kosti, dokazuju i dalje vanost sakuplja-
nja hrane i plodova u prirodi.
Neolitik i njegovu najmlau fazu zakljuuje hvarska kultura.
Kao i u prethodnim fazama neolitika, Istra je i sada povezana s
prostorom istonog Jadrana, uz izraenija lokalna svojstva. Uz
najmlae elemente danilske kulture, ve usporedne s hvarskom
kulturom, poznati su hvarski i nakovanski elementi mlaeg
neolitika. Bikonine zdjele i ae, poluloptaste zdjele, ovalne i
loptaste posude s prstenastim i koninim vratom ili bez vrata,
tipovi su posuda karakteristini za hvarsku fazu jadransko-
sredozemne kulturne skupine. Dno im je najee ravno, katkad
zaobljeno ili u obliku uplje noge. Ukrasni motivi nastavljaju se i
razvijaju iz prethodne danilske kulture, kao npr. spirale izraene
udubljivanjem, urezivanjem i bojenjem, nizovima cik-cak crta ili
uboda.
Najpoznatije su nalazite mlaeg neolitika u Istri Gro-
mae na otoku Veli Brijuni (u literaturi se spominju i kao Sali-
ne, Javorika i Berta). Naselje ukopanih poluzemunica otkrive-
no je u zaljevu Javorika (Val Lavoro) s malim rtom Gromae,
otvorenim prema jugu, na istonoj obali otoka. Otkriveno je
zahvaljujui djelovanju morskih valova. U profilu same obale
istraena je zemunica ukopana u crvenicu, dubine 1,5 m, a
irine 1,1 m. U unutranjost obale ulazila je za jo otprilike
1 m. Polukrunog profila, do vrha je bila ispunjena kultur-
nim ostacima i otpacima. U najniem se sloju nalazilo ognji-
te izgraeno od vapne-
nastih kamenih ploa,
ispunjeno glinom i dr-
venim ugljenom. Ponad
toga sloja nalazio se sloj
karboniziranih zrna ita
i malo jema, zatim po-
novno sloj kamenja, plo-
e crveno prepeene gline
s otiscima pletera. To je
ujedno sloj koji najjasnije
odreuje funkciju te jame
kao prostora za stanova-
POSTANAK
25
Gromae, posuda,
nakovanska kultura
nje. Pret-
posljednji
sloj sadra-
vao je mala
udubljenja is-
punjena karbonizi-
ranim zrnima penice,
ira te drvenim ugljenom.
Posljednji, najvii sloj sadravao
je, sve do povrine, ulomke posuda, kamene artefakte i ostatke
hrane. Uz ognjita u drugim zemunicama pronaena je vea ko-
liina kamenja kao importirana sirovina za izradu orua i oruja.
Gnirs koji je otkrio i zapoeo istraivanja, smatra da je materijal
podrijetlom iz predalpskog podruja. Od prikupljenih predmeta,
mlai neolitik predstavlja jedna pintadera peat kojim se nano-
sila boja na kou ili razne predmete, te ulomak posude ukraene
urezanom girlandom, tipinim motivom hvarske varijante mla-
eg neolitika.
Oblicima posuda i ukrasnim motivima, naselje u stijenama
limske Gradine posebno dobro prikazuje razvoj danilske u smil-
iku varijantu mlaeg neolitika. esti su nalazi male loptaste
ili poluloptaste posude od fno uglaane keramike, sa skromnim
tragovima bojenja crvenom ili crnom bojom. Slina je keramika
pronaena na rtu Pradiel i u Sv. Mihovilu kod Bala.
PRVO POGLAVLJ E
26
3. ENEOLITIK
Prodiranjem Indoeuropljana prema zapadu, u mlaeneo-
litskoj hvarskoj kulturi postupno se dogaaju velike promjene.
Oblikuje se eneolitik ili bakreno doba, prijelazno razdoblje koje
traje cijelo tree tisuljee pr. Kr. Nove se ljudske skupine stapaju
sa starosjediocima. Stoarstvo polako zamjenjuje zemljoradnju.
Materijalna se bogatstva bre akumuliraju. Stvaraju se povezane
patrijarhalne, rodovske i plemenske zajednice. Veliki pokreti na-
roda utjecali su na nastanak tipa naselja na uzvisinama, koje je
bilo jednostavnije tititi.
Na istonoj obali Jadrana, to znai i Istre, razvija se
poseban jadranski tip eneolitika, za koji je prema peinskom
lokalitetu Nakovana na Peljecu, uglavnom prihvaen naziv
nakovanska kultura. Ta se kultura razvila na kasnoneolitskom
supstratu, hvarskoj kulturi te prodorima vinanske kulture,
salkuca i badenske kulture sa sjevera i istoka, oznaene posebnom
keramikom. Faktura te crna, smea ili siva boja keramike, oblici i
ukraavanje kanelurama utjecaj su vinanske kulture.
Najvanije su nalazite kanelirane keramike ve spomenute
Gromae na otoku Veli Brijuni, s naseljem zemunica. U nalazi-
tu prevladavaju visoke konine zdjele i loptasti lonci s visokim
vratom, na ramenu ukraeni plitkim okomitim kanelirama ili bez
ukrasa. Keramika je dobre fakture i jednolino tamno peena. Na
istom lokalitetu primijeeni su i dijelovi keramike koji su mogli
pristii s podruja dananje Slovenije i sjeverozapadne Hrvatske,
gdje se u to vrijeme razvijala tzv. lasinjska kultura, odnosno alpska
varijanta lengyelske kulture. Tu keramiku predstavljaju razni obli-
ci bikoninih i koninih zdjela, ukraenih katkad uz rub plitkim
kanelirama ili urezanim rafranim trokutima, a spadaju u zavr-
nu fazu eneolitika.
Osim u naselju Gromae, sline se pojave, iako skromnije,
mogu pratiti na Gradini iznad Limskog kanala i andalji te u pe-
POSTANAK
27
Istra, eneolitska nalazita
(bronano doba)
inama Uke, u Oporovini na istonim obroncima i u Pupiinoj
peini na zapadnom podnoju.
Na svim tim lokalitetima pojavljuje se i posebna vrsta vrste,
grube keramike, pomijeane s velikim postotkom kalcita, jedno-
stavnih velikih oblika loptasti, ovalni lonci, ukraeni metlia-
stim potezima, izraeni u mekanoj glini prije peenja. Prvi objav-
ljeni nalazi takve keramike potjecali su iz Gromaa pa je za cijelu
pojavu predloen naziv brijunska ranobronanodobna kultura
Istre i sjevernog Jadrana. Takva se keramika pojavljuje na limskoj
Gradini zajedno s fnom kasnom danilskom i hvarskom kerami-
kom. U Gromaama je nalazimo zajedno s nakovanskim tipovi-
ma posuda fnije fakture, kao i u Oporovini. Dokumentirana je i
na mnogim poloajima na kojima su se razvila utvrena gradinska
naselja (Gola, Picugi, Moriovica, Sv. Mihovil i dr.).
Eneolitikom je zakljuena jedna faza razvoja ovjeanstva, ve-
zana i ovisna o prirodnim uvjeti-
ma kojima se ovjek prilagoivao
i na koje je malo utjecao. Zapoi-
nje novo razdoblje u kojem se mi-
jenja stav prema prirodi uz svijest
da se priroda moe mijenjati to
je poetak razvoja metalurgije.
Uz jo jaku komponentu
mlaega kamenog doba neoli-
tika u nainu ivota u nizinskim
naseljima, zbog pokretanja veli-
kih ljudskih skupina i nemirnih,
nesigurnih vremena, poinju se
nastanjivati prirodno zatiena
uzvienja, a ponovno su ee po-
sjeivane i peine.
PRVO POGLAVLJ E
28
4. GRADINSKA CIVILIZACIJA
Bronano doba
Visinska utvrena naselja poznata su irom Sredozemlja
i Europe, ne samo u Istri. Njihova izrazito velika koncentracija
u Istri te naziv za takav utvreni tip naselja, uzeti su kao karak-
teristika koja oznaava prije svega bronano doba Istre i uega
sjeveroistonog jadranskog podruja. Valja istaknuti da se ivot
u takvom tipu naselja na podruju Istre intenzivno nastavlja do
rimske prevlasti, a esto i do danas.
U poetnoj fazi bronanog doba jo su prilino jake veze s
neolitskim tradicijama, bar to se tie poloaja pojedinih nase-
lja. Peine su jo uvijek posjeene, a najraniji bronani predme-
ti, poput, primjerice, malih triangularnih bodea iz Gromaa,
naselja s poluzemunicama uz obalu otoka Veli Brijuni, vezani
su jo na posude ukraene metliastim ornamentom, nainom
ukraavanja koji se od kasnog neolitika i eneolitika zadrao u
ranome bronanom dobu. Uz metliasto ukraenu keramiku
pojavljuje se nov nain izrade grubljih posuda, crveno peene
keramike s primjesama grubo mrvljenog vapnenca. Takve su
posude esto ukraavane plastinim rebrima i otiscima prsta.
Uz to se pojavljuje i jednostavan oblik jeziaste drke, esto uti-
snute na sredini.
Novo stanovnitvo u velikim indoeuropskim seobama do-
nosi sa sobom poznavanje obrade metala. Bre akumuliranje
vikova stvara vladajue slojeve i drutvene organizacije koje
omoguavaju stvaranje novih utvrenih i dobro zatienih na-
selja kateljera.
U drugom tisuljeu pr. Kr. nain ivota u Istri potpuno se
mijenja to je posljedica breg i intenzivnijeg kretanja ljudi u po-
trazi za sirovinama potrebnim za metalurku djelatnost, ili zbog
razmjene proizvoda kako bi se dolo do sirovina i gotovih proi-
zvoda. Du novih putova nastaju sredita u kojima se dogaaju
Promj ene u dr ugom
t i sul j eu pr. Kr.
POSTANAK
29
Gradi na- katel j er
takve aktivnosti. Od tog je doba Istra intenzivno nastanjivana, a
zbog nesigurnih uvjeta ivota, stvaraju se utvrena naselja grae-
na na posebno zatienim poloajima. Karakteristini topograf-
ski nazivi kao to su castellier, kateljer, katelir, katel, gradina,
gradie i slino, oznaavaju poloaj tih naselja, ostatke i tragove
sauvane do naih dana. Zemljopisni poloaj te geoloka i klimat-
ska obiljeja Istre bili su presudni za brojnost gradinskih naselja
na ovim prostorima.
Istra je smjetena na rubu ranih sredozemnih civilizacija koje
su morskim putovima prodirale prema sreditu europskog kon-
tinenta, odnosno na putu izmeu istonih i zapadnih europskih
prapovijesnih prostora i kultura. Stapanjem raznih znanja koja
su se tu doticala, mogle su se izgraditi utvrde zatiene vrstim
kamenim zidinama prilagoenim prirodnim uvjetima terena. U
takvim se naseljima ivjelo ne samo u bronano doba odnosno u
drugom tisuljeu prije Krista, ve i u eljezno doba, odnosno u
cijelome prvom tisuljeu prije Krista, a u mnogima se ivot ra-
zvija do naih dana (Pula, Rovinj, Bale, Buje, Pazin, Graie, Pi-
an, Motovun, Labin, Ro itd.). Od kraja XIX. stoljea do danas
kompilirano je nekoliko karata Istre s oznakama gradina. Meu
njima je jo uvijek najznaajniji rad Carla Marchesettija, objav-
ljen 1903., u kojem je navedeno 455 gradinskih naselja na pro-
storu koji obuhvaa kvarnerske otoke, Istru sa sjeveroistonom
granicom na Rjeini, na sjeveru dananje podruje Notranjske i
Primorske te dolinu rijeke Soe.
Zbog geolokih ili pedolokih razloga, bez obzira na dje-
lovanje ovjeka, gradinska su se naselja najbolje ouvala na po-
druju Crvene i Bijele Istre. Velike erozije na podruju Sive,
fine Istre oteavaju dokazivanje poloaja visinskih naselja.
Bujine, povrinske vode, najee su temeljito erodirale vrhove
brda na kojima su obino bila smjetena naselja. Na takvom e
se poloaju tragovi sauvati jedino ako su bar djelomino sau-
vani kameni bedemi koji zadravaju klizanja tla, ili ako se na
tome mjestu nastavio ivot pa su najstariji tragovi sauvani u
temeljima dananjih naselja.
Gradinska su naselja obino smjetena na stratekim polo-
ajima koji u okoliu ne djeluju posebno uoljivo. Zatiena su
u pravilu kamenim bedemima zidanih tehnikom u suho i prila-
PRVO POGLAVLJ E
30
St r ukt ura
gradi nski h nasel j a
goeni zahtjevima terena. Na
koninim brdima naselja su
opasana jednim ili vie kru-
nih vijenaca zidina (Picugi,
Mordele, Sv. Aneo), a na
platoima rtova to se uzdiu
nad plodnim dolinama rijeka,
dolinama suhih paleotokova
ili uz more, zidine su esto iz-
graene samo na pristupani-
jim stranama, odnosno na ta-
kvim su poloajima izrazitije
(Nezakcij, Sv. Martin Tarski
ili Katelir kod Nove Vasi). U
sredinjem dijelu june Istre
u kojoj nema izrazitih uzvisi-
na, za obranu su, uz gradnju
suhozida, iskoritena mjesta
okruena dubokim vrtaama
(Vrin, Bale).
Lomljenjem i vaenjem
kamena vrhovi su brda za-
ravnjivani, na pobonim
padinama stvarani su platoi
i terase na kojima su se tre-
bale smjestiti nastambe. Zi-
dine koje zatiuju naselja,
graene su od kamena koji je
naen na licu mjesta, porav-
navanjem kupastih bregova. Taloni vapnenac u veem dijelu
Istre, kao i fina podloga Sive Istre, jednostavno se lome obi-
nom polugom. Minimalno doraenim blokovima zidani su be-
demi s dva lica pravilno slaganog kamena ija je veliina ovisila o
geolokoj situaciji, dok je sredinji prostor izmeu dva lica ispu-
njavan utom sitnijim kamenjem, nastalim lomljenjem veih
blokova. Tako su, primjerice, bedemi Gradine na Velom Briju-
nu, Vrinu ili Nezakciju i Gradini iznod Limskog kanala gra-
eni preteno od pravilno slaganog kamenja manjih dimenzija,
Istra, raspored gradina
POSTANAK
31
sa po kojim umetnutim veim blokom, dok su, s druge strane,
zidine gradina Monkodonja, Karatak ili Kunci, slagane prete-
no veim blokovima, odnosno okomito postavljenim masivnim
ploama koje djeluju gotovo kao puni megalitski blokovi. Takvi
su bedemi iroki 2 do 3 m, a katkad, kao na Gradiu Kunci
kod Labina, ak 10 m. Povrina koju opasuju bedemi razliita
je. Opseg zidina negdje iznosi od otprilike 100 metara do 1 ili
ak 2 kilometra.
Dodatno osiguranje naselja bili su zamreni sustavi ulaza i
prolaza kroz bedeme. Najjednostavniji je ulaz vrsta uskog prola-
za kroz asimetrino zakljuen vijenac bedema. U naseljima s vie
koncentrinih zidanih pojasa bedema, sljedei je prolaz disloci-
ran, izgraen izvan smjera kretanja prethodnog prolaza. Uz ula-
ze su dograivana i pojaanja koja su jo vie oteavala prodor,
tako da je cijeli taj sustav djelovao poput zamrena labirinta. To
se posebno dobro vidi na gradini Monkodonja kod Rovinja. Na
nekoliko gradina zapaena je jo jedna posebnost. Ispred pojasa
bedema slagan je pojas okomito vrsto usaenog otroga kamenja
koje je trebalo usporiti i oteati prodor prema zidinama (Gradac
Turan, Vrin, Gradina na Velom Brijunu).
U utvrenim gradinskim naseljima kue su graene na pra-
vokutnim kamenim temeljima, a nadgradnja je, pretpostavlja se,
bila od drva, granja i sl., premazanog blatom, to dokazuju nalazi
prepeene zemlje s njihovim otiscima. Istraivanjima na gradini
Monkodonja kod Ro-
vinja dobiveni su vani
podaci o unutarnjem
ureenju naselja u bron-
ano doba. Prostran
zaravnati plato ovalna
oblika okruen je vijen-
cem bedema kroz koji
se prolazi uskim i do-
graivanim koridorima
na zapadnoj strani pre-
ma moru i na sjevernoj
prema kultnoj jami i
predgrau, a pretpo-
Monkodonja, stanovi
PRVO POGLAVLJ E
32
i vot u gradi ni
stavlja se da postoji jo jedan prolaz na junom dijelu bedema.
Na blago uzdignutomu sredinjem prostoru nalazi se akropola
opasana posebnim bedemom, snanim kao i bedem cijelog na-
selja. Na akropoli su bile izgraene prostrane pravokutne kue
natkrivena trijema i s dvoritem, odijeljene uskim hodnicima.
Podizane su na kamenim temeljima na kojima se dizala drvena
konstrukcija. Za uvrivanje pregradnih zidova i oslonac krovo-
vima sluile su drvene grede uglavljene u uklesane usjeke u ivoj
stijeni. Brojni ulomci kune buke kojim su bili prekriveni zi-
dovi, esto su ukraeni utisnutim geometrijskim motivima. Pred
jednom od velikih kua akropole smjetena je pe s velikom ke-
ramikom ploom i okruglim rupama, a vjerojatno je sluila za
peenje keramike. Na istraenom prostoru akropole naeni su
i najvredniji predmeti, posebno bronani, koji govore o elitnoj
skupini ljudi koja je tu ivjela. Samo jednu stubu ispod akropo-
le na Monkodonji nalazi se gornji grad, i on opasan posebnim
zidom. Tu su moda ivjeli obrtnici. Na dijelu gornjega grada
naena je vea koncentracija metalnih otpadaka koji su nastali
lijevanjem. Dio kalupa za lijevanje vrha koplja naen je na po-
druju akropole Monkodonje. Na drugim istarskim kasteljerima
u Puli, katelu kod Buja i Serminu kod Kopra naeni su dije-
lovi kalupa za lijevanje sjekira.
Donji grad bio je smjeten na uskom prostoru terase uz
glavni bedem. Tu se manje nastambe niu jedna uz drugu, a u
blizini zapadnog ulaza istraen je tip kue na dvije razine. Kon-
strukcija u toj kui vjerojatno je ostatak prostrana unutarnjeg
ognjita slinog onima koji se i danas mogu nai u seoskim ku-
ama Istre i Krasa. Pred kuom, uz malen trijem, nalazi se pra-
vokutno udubljenje u stijeni u kojem se vjerojatno skupljala ki-
nica s krova. Pretpostavlja se da je unutar bedema Monkodonje
ivjelo otprilike tisuu stanovnika. Pojedini vani nalazi s tog
lokaliteta dokazuju ukljuenost cijelog poluotoka u europske
tokove dogaanja bronanog doba. Nalazi ulomaka keramikih
predmeta neodreene namjene u obliku kruia, koji su zbog
oblika nazvani idoli (moda pokazuju numerike vrijednosti),
povezuju Istru sa srednjim Podunavljem, na jednoj strani, i sje-
vernom Italijom, na drugoj. Rijetki i skromni bronani pred-
meti (sjekire, bodei, noevi, nakit) dokazuju kretanje dobara
POSTANAK
33
i veze Istre sa srednjom Europom i Apeninskim poluotokom, a
du istone obale Jadrana s istonim Sredozemljem. Vrlo rano
pojavljuju se zrna jantara baltikog podrijetla, koji je sa sjevera
Europe, preko sjevernog Jadrana i Istre, stizao do Grke.
itelji Istre bili su u bronano doba ukljueni u tokove
razmjena i dogaanja na velikim udaljenostima. Uz to, bavi-
li su se zemljoradnjom i uzgojem itarica, to dokazuju brojni
nalazi kamenih rvnjeva, a poznavali su i vinovu lozu i groe.
Intenzivno su se bavili stoarstvom, posebno uzgojem ovaca ili
koza, a rjee lovom, ribolovom i sakupljanjem morskih plodo-
va (koljke, puevi) koji su pronaeni i na gradinama udaljeni-
jim od mora. U naseljima su se bavili proizvodnjom keramike
posuda najrazliitijih oblika, veliina i kakvoe koja se upo-
trebljavala u svakodnevnom ivotu za pripremu hrane, uvanje
i prenoenje tekuina ili u posebnim obredima. Karakteristi-
nim posebnim oblicima keramike koju su izraivali, tadanji
stanovnici Istre tvorili su blisku kulturnu cjelinu sa stanovni-
cima dananjega sjevernog Jadrana, kvarnerskih otoka i Krasa.
Pojedinosti na tom posuu govore ponovno o vezama sa sred-
njim Podunavljem i sjevernom Italijom. Poseban keramiki
predmet koji se pojavljuje na tom prostoru, trononi pladanj,
potvruje uske veze s istonim Sredozemljem, posebno s Ci-
prom i Kretom toga doba, gdje su trononi pladnjevi sluili za
posluivanje rtava boanstvima ili zagrobnom ivotu, a mo-
da i kao prijenosna ognjita. U kateljerima su se izraivali i
Raskr e europski h i
sredozemni h kul t ura
Monkodonja, zapadna vrata
PRVO POGLAVLJ E
34
predmeti od ivotinjskih kosti i rogova. Od tog su materijala
izraivali igle, ila, gladilice, eljeve, razne drke i sl. Obraiva-
li su vunu i pripremali biljna vlakna predenjem i tkanjem. esti
su nalazi vretena za preslice ili keramikih utega za tkalake
stanove.
U Istri ima puno naselja slinih Monkodonji, iako vjerojat-
no nisu sva bila jednako vana. Prirodno prilagoene i zatvore-
ne skupine organiziraju se i gravitiraju prema jednom strateki
vanijem sreditu. Jedno je takvo sredite bila i Monkodonja na
podruju dananje Rovinjtine.
S bronanim dobom prvi se put u Istri susreemo s pogreb-
nim obiajima. Najizrazitiji su veliki kameni tumulusi koji su po-
krivali grobnicu vjerojatno vane osobe tadanje zajednice. Takvi
su nadgrobni spomenici esto izdvojeni na vrhu brda, a pretpo-
stavlja se da su oznaavali teritorij odreene zajednice. Najvei
grobni tumuli do sada istraeni u Istri bili su na Monte Val Mari-
nu kod Pule i u Maklavunu kod Soia. Ruevina tumula na Mon-
te Val Marinu, promjera skoro 30 m, sauvana je u visini do 2 m.
Unutar kamene gomile nalazio se zidani vijenac koji je okruivao
grobnu krinju sloenu od tankih klesanih ploa vapnenca. kri-
nja je sadravala ostatke pokojnika poloenog u zgrenu poloaju,
prema tadanjem obiaju u Istri, a jedini mu je prilog bio brona-
ni no kojim je grob i datiran u razdoblje kraja ranoga bronanog
doba. Drugi veliki tumulus, onaj u Maklavunu kod Soia, pre-
krivao je kruni zid promjera oko 16 m. U unutranjost krunog
prostora vodio je dromos hodnik omeen zidovima, a lijevo od
ulaza nalazila se zidana grobnica. Cijela je konstrukcija vjerojatno
ostatak grobnice kupolasta tipa kakve su graene u Grkoj u doba
mikenske kulture, s kojom su stanovnici Istre oito bili u doticaju
i pokuali je oponaati. Takva je grobnica trebala biti spomenik
vanoj osobi ili obitelji i isticati njihovu vanost nakon smrti i u
zagrobnom ivotu.
Brojnije su skupine manjih kamenih tumulusa koji pokri-
vaju kamenu krinju s pokojnikom u zgrenu poloaju, obino
razasute po padinama breuljaka i okolici gradinskih naselja. Do
naih dana sauvana je izrazita koncentracija takvih tumula na
podruju dananje Rovinjtine i posebno oko gradine Vrin sje-
verno od Vodnjana.
Kul t mr t vi h
POSTANAK
35
Vjerojatno su posebnu vanost imale grobnice u obliku ob-
zidana platoa pravokutnog ili polukrunog, u koji je ugrae-
na kamena krinja za pokojnika, a smjetene su uz glavni ulaz u
utvrdu, odnosno gradinsko naselje. Takve grobnice tvore male
nekropole, a u grobnim krinjama esto je poloeno vie pokoj-
nika. Najvea takva nekropola (istraeno je 17 grobnih krinja)
nalazi se uz gradinu Vrin, nedaleko od sela Butkovii, sjeverno
od Vodnjana. Slina je, ali slabije sauvana, nekropola uz Gradinu
na Velom Brijunu, a na Monkodonji je uz impozantan zapadni
ulaz u gradinu pronaena jedna takva grobnica. Grobne krinje
sloene su od vjeto klesanih tankih ploa vapnenca, s utorima
na unutarnjim stranama i donjoj strani poklopnice, kako bi se
mogla to bolje zatvoriti. Dno krinje, a katkad i cijeli prostor,
prekrivani su sitnim ljunkom. U svim do sada istraenim grobo-
vima takva tipa prilozi su bili skromni. Osim do sada dva pozna-
ta bronana bodea (Monte Val Marin kod Pule i Bombita kod
Banjola), u jednom od tumula na amnjaku pronaena je ogrlica
od bronanih saltaleona i s jednim zrnom jantara, a izvan groba
velika keramika zdjela. U grobovima Vrina, krmedskoga No-
vog Grada, kod kicina, Koromana i Monkodonje, pojavljuju se
samo spiralne sljepooniarke izraene od tanke bronane ice
zakljuene spiralnom ploicom, poneki spiralnonaoalasti privje-
sak i rijetka jantarna zrna.
Vrin, nekropola
PRVO POGLAVLJ E
36
Mali sv. Anel,
veliki kameni blokovi
Osim obreda vezanih za grobni kult, uz duhovni ivot sta-
novnitva Istre u bronano doba vee se impozantna kruna
graevina s ortostatima, sauvana na vrhu Malog sv. Anela kod
Porea. Nalazi se izmeu dva velika gradinska naselja, Velikog
sv. Anela i Mordela, i u neposrednoj blizini cijelog niza gradi-
na, meu kojima su i tri Picugi. Na vrhu Malog sv. Anela veliki
kameni blokovi zatvaraju krug promjera 6,5 m. U krunom pro-
storu nalazi se rov s etvrtastim udubljenjem koje je bilo posebno
omeeno kamenjem. U udubljenju su se nalazili ulomci posuda,
ivotinjskih kosti i keramiko cjedilo s rukom, vjerojatno ostaci
posebnih obreda.
Ovakav prividno
ujednaeni ivot u bron-
anom dobu u Istri, dra-
stino se mijenja u mla-
oj fazi kasnoga bron-
anog doba, posebno u
XII. i XI. stoljeu pr. Kr.
Velike podunavske mi-
gracije tzv. nosilaca kul-
ture arnih polja, koje su
prouzrokovale i pad veli-
kih istonosredozemnih
civilizacija, osjeaju se
i u Istri. Na mnogim se
gradinama ivot prekida
i ponovno se nastanju-
ju peine na skrivenim i
teko pristupanim mje-
stima. O tim nesigurnim
vremenima posljednjih
stoljea drugog tisulje-
a prije Krista svjedoe
i nalazi nekoliko ostava
s bronanim predmeti-
ma (Oprtalj, Baredine,
Debeljak) podrijetlom iz
srednjeg Podunavlja.
POSTANAK
37
Starosjedioce toga doba na istarskim gradinama zamjenju-
ju ili moda asimiliraju nove skupine ljudi s novim obiajima,
posebno u nainu pokapanja pokojnika. Ve u XI. stoljeu pr.
Kr. uobiajen je i jedini nain pokopa spaljivanjem pokojnika
u nekropolama koje se koriste neprekidno do rimske prevlasti,
krajem stare ere.
Nesi gur na vremena XI I . i
XI . stol j ea pr. Kr.
Istra, nekropole iz eljeznog doba
PRVO POGLAVLJ E
38
eljezno doba
U kasnome bronanom dobu (od oko 1300. do oko 750. g.
pr. Kr.) na podruju Podunavlja, jugoistonih Alpa i sjevernog
ruba Balkana razvija se jedinstvena kultura koja se iri do ruba
zapadne Europe. Osnovno je u toj kulturi prevladavanje obreda
spaljivanja pokojnika, po emu su pojava i razdoblje nazvani kul-
tura arnih polja. Na tako velikom podruju zajedniki su i
kult Sunca i simbolika sauvana u materijalnim osta-
cima. Ovo se razdoblje smatra vrhuncem u obradi
bronce, a u potrazi za sirovinama uspostavljene
su trgovake i kulturne veze na velikim uda-
ljenostima. Kultura i njezini nosioci prodi-
ru u Istru moda ve krajem XII. stoljea
pr. Kr., ali od XI. stoljea pr. Kr. svakako
preplavljuju poluotok. Tada je ve stvore-
na osnova za oblikovanje kulturne skupine
koja formira etniku zajednicu koju su antiki
pisci neto poslije upoznali kao Histre. Histri se
prvi put spominju kao narod u Jonskom zalje-
vu u Hekatajevu obilasku zemlje, djelu nastalom
izmeu 580. i 480. g. pr. Kr. Nakon te prve biljeke, kod raznih se
grkih i latinskih zemljopisaca i povjesniara pojavljuje vie krat-
kih podataka o Histrima. Ptolomej u svojim Zemljopisnim upu-
tama kae da istarski poluotok zapoinje kod Riane, a zavrava
pred Labinom, na rijeci Rai. Time se njegov zemljopisni prikaz
Istre podudara s administrativnom Istrom carskog doba.
Specifna materijalna kultura Histra, koja je izraz i njihova
duhovnog shvaanja, prepoznaje se na prostoru ogranienom ri-
jekama Rianom i Raom i visoravni iarije, no nejasna je situa-
cija na zapadnim obroncima Uke.
Iz panonskog i jugoistonoga alpskog prostora u XI. i X.
stoljeu pr. Kr. ustaljuju se u Istri nosioci kulture arnih polja.
Ne znamo to se tada stvarno dogaa sa starosjediocima gradin-
skih naselja na koje su tu naili. Prema dananjim jo skromnim
saznanjima, na mnogim gradinama u to vrijeme sasvim prestaje
ivot, no na nekima se ivot nastavlja uz veliku promjenu, oitu
prije svega u novom nainu pokapanja. Sasvim je naputen obi-
aj polaganja pokojnika u kamenu krinju u zgrenom poloaju
Kul t ura ar ni h
pol j a
Nezakcij, dekorirana grobna ara
(IX.VIII. st. pr. Kr.)
Hi st r i
POSTANAK
39
iz bronanog doba, a gotovo sve to znamo o Histrima ili stanov-
nicima Istre eljeznog doba potjee iz njihovih arnih nekropo-
la. Tijekom cijeloga prvog tisuljea pr. Kr. spaljivanje pokojnika
uobiajen je i jedini pogrebni obred. Nekropole su najee smje-
tene uz gradinski bedem, esto izmeu dva obrambena pojasa i
unutar naselja, uz glavni ulaz ili jedan od glavnih putova na pa-
dinama ili podnoju naselja. Izgled nekropola iz eljeznog doba
u mnogo emu nastavlja tradiciju iz bronanog doba smjetaj
uz ulaz i gradinski bedem, izdvajanje skupina grobova u manja
polja, viekratni ukop u kamenu krinju ili sloj ljunka koji e-
sto prekriva dno krinje. Obred spaljivanja obavljao se esto u
nekropoli na mjestu ili u blizini pokopa, kao naprimjer u Puli,
ali su zabiljeeni i prostori koji imaju karakteristiku ustrinuma
(lomaa) i smjeteni su u neposrednoj blizini nekropola (poseb-
no izrazito u Gradini iznad Limskog kanala). Spaljeni kotani
ostaci pokojnika briljivo su sakupljani iz pepela i spremani za
pokop zajedno s namjerno lomljenim i deformiranim dijelovi-
ma nonje, nakita ili drugim prilozima. Katkad su jednostavno
polagani u mala udubljenja u tlu i prekrivani kamenim ploa-
ma, a najee su stavljani u posude grobne are. Grobne kon-
strukcije u koje su zatim polagane are, esto ovise o prirodnim
uvjetima terena. Jedna od eih grobnih konstrukcija je mala
etvrtasta krinja sastavljena od vapnenakih ploa. Rijetke su,
ali posebno vane, grobnice veih dimenzija sastavljene od ve-
ih klesanih kamenih ploa, okruene zidovima i prekrivene ve-
im poklopnicama. esto se iznimnim prilozima isticao status
pokojnika. Na temelju razvrstavanja grobova te jasnih podjela
prostora nekropole na manja zatvorena polja (Gradina iznad
Limskog kanala, Nezakcij), zakljuuje se o raslojenom drutvu,
izdvojenim posebnim skupinama, obiteljima ili rodovima. Na
podruju gotovo svih do sada poznatih nekropola zabiljeeni su
tragovi posebnih obreda ili rtvovanja, nakon ega su ostali va-
ni paljevinski slojevi s brojnim ostacima spaljenih i slomljenih
ivotinjskih kosti te ulomcima raznih oblika keramikog posu-
a. Vezano uz obrede stavljani su i veliki kameni blokovi s polu-
krunim udubljenjima, moda za rtve ljevanice.
U XI. i X. stoljeu pr. Kr. ostaci materijalne kulture pove-
zani su jo intenzivno s izvornim podrujima kulture arnih
Obred spal j i vanj a
PRVO POGLAVLJ E
40
polja. To dokazuju posebni oblici grobnih ara poput alica s
visokom rukom, kvalitetne izrade, tamno peene, sjajno ugla-
ane i ukraene irokim kosim kanelirama ili urezanim koncen-
trinim krugovima te snopovima valovnica. Slino je i s tipinim
dijelovima nonje ili nakita. Ponavljaju se i najee su bronane
zatvorene narukvice V- ili C-presjeka te spiralne trokutasta pre-
sjeka, spiralnonaoalasti privjesci od bronane ice, viestruki
tordirani torquesi i torquesi romboidna presjeka s brojnim prste-
nastim privjescima. Vaan dio nonje bili su brojni sitni kalota-
sti gumbi kojima su moda ukraavali odjeu, zatim brojna sitna
kotana zrna. Vezu prema zapadu oznaavaju tzv. sojeniarska
zrna od plavozelene staklene paste, koja su se vjerojatno izrai-
vala u Frattesini kod Roviga, kasnobronanome obrtniko-tr-
govakom sreditu u blizini ua rijeke Pad. Uz dijelove nakita
i nonje, vezu s panonsko-podunavskim i italskim prostorom
oznaavaju razni uporabni predmeti, meu kojima se posebno
istie bronano vjedro tipa Hajdbszrmny iz Picuga. Ukra-
eno je starim motivom iskucanih tokica i kuglica, kojima je
oblikovan motiv suneve lae meu ptijim protomama, tipi-
nim duhovnim izrazom kulture arnih polja.
Ve u X. stoljeu pr. Kr., a posebno u IX. i VIII. stoljeu,
oblikuje se nov izraz istarske kulture nastao iz doticaja s italskim
i posebno grkim protogeometrijskim i ranim geometrijskim sti-
lom. Posebna su pojava i nova faza u razvoju eljeznog doba Istre
are u obliku trbuasta vra s malom rukom na ramenu, koje
oblikom potjeu iz srednjoitalskoga prostora. Ukraene su razli-
itim kombinacijama spirala, meandara i drugih jednostavnih ge-
ometrijskih motiva, koji su nastali vjerojatno iz doticaja s grkim
svijetom. Najei su fguralni prikaz nizovi stiliziranih barskih
ptica, iznimno jelen i samo jednom ljudski lik. Ornamentika je
izraena urezivanjem, pseudovrpastim utiskivanjem i bijelom
inkrustacijom. Ti raskoni motivi prekrivali su velike dijelo-
ve grobnih posuda, koje su najee siromane prilozima. Takvi
ukrasni motivi gravirani su na manetama od tankoga bronanog
lima, na ponekoj ploastoj glavi ukrasne igle, na listovima bron-
anih noeva. Taj oblik grobnih posuda i ornamentika karakteri-
stini su za IX. i VIII. stoljee pr. Kr. Na temelju grobnih nalaza
moe se zakljuiti da je drutvo u to doba prilino ujednaeno, a
Nekropol e
Limska gradina,
spiralna narukvica
POSTANAK
41
posebne su linosti skromno isticane. Tom je obliku istovremeni
drugi tip grobne are domae izrade u obliku trbuaste posude,
najee s uskim dnom, irokim trbuhom i uvijenim uem bez
vrata. Takve su posude esto ukraene apliciranim plastinim
rebrima koji tvore motiv spirale, meandra, cik-cak, horizontalne
paralelne vrpce ili potkovaste aplike. I u njima su prilozi rijetki i
istog su tipa kao i oni u arama u obliku trbuasta vra.
Ve u VIII. stoljeu pr. Kr. prepoznatljive su veze Histra s
Etruanima. Na jednoj od trbuastih ara bez vrata iz Kate-
lira kod Nove Vasi (Brtonigla) nalazi se ukras s nizom konjia
sa zrakasto prikazanom grivom, slino kao na raznim etruan-
skim predmetima (bronani okrugli titovi, uture). U jednom
nezakcijskom grobu upotrijebljen je kao ara velik krater slikan
crvenim geometrijskim motivima, koji potjee iz junoetruan-
skih radionica VIII. stoljea. pr. Kr. Vjerojatno i prije, moda
ve od IX. stoljea, zapoinje intenzivan import slikanih vaza
iz daunijskih junoitalskih radionica, koji se nastavlja neprekid-
no, do romanizacije poluotoka. Isto tako, preko pojave posebnih
ukrasnih bronanih igala, tzv. Sirolo Numana oblika, preko
obiaja da se u enske grobove poloi i mali bronani ealj, pre-
ko posude u obliku tzv. kothona ili konine bronane kacige tipa
Novilara, koje su u nekoliko grobova u Picugima i Bermu bile
upotrijebljene kao are i sadravale su spaljene ostatke pokojni-
ka ve od IX. stoljea mogu se pratiti doticaji s Picenima. Isto-
vremena je i pojava brojnih predmeta podrijetlom iz venetskog
prostora sjeveroistone Italije (keramike posude koninoga si-
tulasta oblika, bronane posude, ukrasne igle), iz prostora tzv.
svetolucijske kulturne grupe (posude s poliranim ukrasom, dije-
lovi nakita) te podruja dananje Dolenjske (nain izrade ukra-
sne igle lijevanjem bronanih kuglica preko eljezne igle, dijelovi
nakita). Istra u VIII. stoljeu postaje dio tzv. jadranske koin
i ima, posebno zbog svoga specifnog poloaja uvuena je u
sjeverni dio jadranskog bazena povezan sa srednjom Europom
odreenu vrstu posrednike uloge u povezivanju razliitih
protourbanih zajednica sa svojim elitnim-kneevskim, duhov-
nim i politikim sreditima na rubu sredozemnih civilizacija. Iz
svih tih intenzivnih dodira tijekom nekoliko stoljea, oblikuje
se specifan kulturni i duhovni izraz nastao razliitim prihva-
Predmet i
Nezakcij, detalj are
(IX.VIII. st. pr. Kr)
PRVO POGLAVLJ E
42
anjima i tumaenjima grke i etruanske kulture. U istarskim
se nekropolama i pojedinim grobovima, posebno od VII. do IV.
stoljea. pr. Kr., pojavljuju kao prilozi izabrani predmeti impor-
tiranog podrijetla koji istiu bogatstvo pokojnika. Najvea kon-
centracija luksuznih predmeta zabiljeena je u Nezakciju, a vrlo
slini predmeti, ali u manjem broju, pojavljuju se u drugim va-
nim histarskim sreditima kao to su Picugi, Katelir kod Nove
Vasi (Brtonigla), Beram, Sv. Martin iznad Tarske vale ili Rovinj.
Rije je najee o dijelovima garnitura za pie, koje su se kori-
stile na simpozijima ili pri pijenju vina prema grkim ili etru-
anskim obiajima (krateri, oinochoe i dr.), ali i prema slinim
obredima sjevernoitalskog i jugoistonoga alpskog svijeta (situle,
ciste, kotlii, alice). Kao simboli moi, u pojedinim grobnicama
u Nezakciju, Picugima i Bermu, priloeni su i dijelovi bronanih
ruki lepeza, preuzetih iz etruanskog svijeta.
Vrhunac su duhovnog izraza Histra monumentalne ka-
mene skulpture i reljef naeni najveim dijelom na podruju
tzv. prapovijesne nekropole u Nezakciju. Dobro uglaane ploe
vapnenca ukraene su izdubljenim motivima tekuih spirala ili
svastika, omeenih vrpcama cik-cak motiva ili drugog, slino
ornamentici na grobnim arame IX. i VIII. stoljea pr. Kr.. U
vapnencu su izraene i skulpture s prikazima torza mladia, dio
enske glave s pletenicama i naunicom, nagi konjanik, glava ko-
Limska gradina,
privjesak
POSTANAK
43
nja i tzv. rtvenici. Najvea je skulptura veliki pravokutni blok
na kojem je u visokom reljefu prikazana naga ena s djetetom u
naruju. Ta je skulptura inila jedinstvenu skupinu sa skulptu-
rom konjanika. Datacija, kao i namjena nezakcijskih skulptura,
i dalje su zagonetni. Najee se smatra da su istovremene s ka-
menom skulpturom koja je nastajala od VIII. do VI. stoljea pr.
Kr. na podruju srednje Italije i njezine jadranske obale. Kame-
ne spomenike i tu su nalazili na podruju nekropola, ali ne kao
nadgrobne spomenike, ve su to vjerojatno bili elementi prosto-
ra posveenog kultu mrtvih u podruju nekropole.
Samo iz Nezakcija, za sada, poznajemo fguralno ukraene
bronane situle; na jednoj od njih prikazana je jedinstvena
scena pomorske bitke. I ti spomenici predstavljaju ugled i rang
pokojnika kojem pripadaju.
Nezakcij se tijekom stoljea svojim poloajem nametnuo
kao duhovno i politiko sredite Istre i Histra. Odatle se
nadgledala plovidba Kvarnerom i ulazak u sjeverni Jadran i
posredovalo se u razmjeni dobara izmeu dviju jadranskih obala
i jugoistonih Alpa.
Nezakci j ska nekropol a
Nezakcij, skulptura ene s djetetom
PRVO POGLAVLJ E
44