O PODRIJETLU SVIJETA II 97,24-127,17

Uvidjevši da svi, i bogovi ovoga svijeta i ljudi, govore kako ništa nije postojalo prije kaosa, odlučih u izlaganju koje slijedi dokazati kako su svi oni u krivu, budući da nisu upoznati sa podrijetlom kaosa, niti s njegovim korijenom. Kako li ljudima 98 odgovara, pri spomenu kaosa, reći da je to neka vrsta tame! Prava je istina, međutim, da on dolazi od sjene, koja je nazvana imenom "tama". Sjena, pak, potječe od tvorevine koja postoji od početka. Jasno je, štoviše, da je ta tvorevina postojala i prije nego je kaos nastao, i da je potonji nastao tek naknadno. Pozabavimo se, stoga, pravim pitanjima; prvom tvorevinom, iz koje je nastao kaos. Na taj će način prava istina biti jasno izložena. Nakon što se prirodni sastav besmrtnih bića u potpunosti razvio iz beskonačnoga, iz Pistis (Vjere) bijaše emaniran odraz, koji se zove Sofija (Mudrost). Ona je izrazila svoju volju i postala tvorevinom nalik prvotnoj svjetlosti. I smjesta se volja njezina očitovala kao obličje neba, poprimivši nezamislivu snagu; ona bijaše između besmrtnih bića i onoga što nastade kasnije, poput...: ona (Sofija) kao veo je razdvajala čovječanstvo od onoga što je iznad. Izvan vječnoga kraljevstva (eona) istine nema sjene, jer bezgranično je svjetlo posvuda unutar njega. No, vanjština je njegova sjena, i nazvana je imenom tama. Iz nje se pojavila sila koja je zavladala svom tamom. I sile koje su poslije njih nastale nazvale su sjenu "beskonačnim kaosom". Iz nje su niknula sva božanstva ... zajedno sa cijelim mjestom, [te je] stoga [sjena] mlađa od prve 99 tvorevine. <U> ponoru se [ona] (sjena) pojavila, potekavši iz gore spomenute Pistis. Sjena je tad zamijetila da od nje postoji nešto moćnije, i osjetila je zavist; i kada je sama od sebe začela, iznenada je stvorila ljubomoru. Od toga je dana prisutno načelo ljubomore u svim vječnim kraljevstvima i njihovim svjetovima. Što se same ljubomore tiče, ona je odbačeni zametak bez duha. Poput sjene nastala je u beskrajnoj vodenoj tvari, a žuč koja je pritom nastala iz sjene bačena je u predio kaosa. Od tog dana postoji vodena tvar. I što je u nju potonulo, otplovilo je i postalo vidljivo u kaosu: kao kod žene koja rađa - sav suvišak tekućine iz nje istječe; isto se tako i tvar koja je nastala od sjene od nje odvojila. No ona, (tvar) nije napustila kaos; ostala je u njemu, postavši njegovim dijelom. Nakon što se sve to dogodilo, Pistis se pojavila iznad tvari kaosa, koja bje izbačena poput pobačenog zametka - budući da u njoj nije bilo duha. Jer, sav (kaos) bijaše beskonačna tama i voda bez dna. Vidjevši što je proizašlo iz njezine nepotpunosti, Pistis obuze dubok nemir. I nemir nastade iz straha; i sruči se [k] njoj u kaos. Ona se okrenu prema njemu, i [puhnu] mu u lice u ponoru, koji je ispod 100 svih nebesa. I kada je Pistis Sofija poželjela da tvar koja nema duha postane obličje koje će vladati materijom i svim njezinim silama, po prvi put se pojavio vladar, iz voda, lavljeg lica i androgin, koji je veliku snagu u sebi posjedovao, ali nije znao otkuda potječe. Kada ga je Pistis Sofija vidjela u dubinama vode, ona mu reče, "Dijete, dođi ovamo", što je još i "yalda baoth". Od tog dana postoji načelo govora, i među bogovima, i među anđelima,

i među ljudima. I ono što nastade zbog govora, dovršiše bogovi, anđeli i ljudi. Što se vladara Yaltabaotha tiče, on je neuk o sili koja je Pistis: on nije vidio njezino lice, već samo obličje u vodi koje mu se obratilo. I zbog tog glasa, on nazva sebe Yaldabaoth. No, savršeni ga zove Ariel, jer on bijaše poput lava. Kada je zavladao nad tvari, Pistis Sofija se povukla u svoje svjetlo. Kada je vladar vidio svoju veličinu - a samo je sebe vidio: i ništa drugo, osim vode i tame - pomislio je kako samo on postoji. Njegovo [...] bijaše dovršeno govorom: 101 pojavilo se kao duh koji amo-tamo bježi nad vodama. I kada se taj duh pojavio, vladar je razdvojio vodenu tvar. Ono što bijaše suho, razdvojeno je na drugo mjesto. I od tvari načini sebi obitavalište, i nazva ga nebo. I od tvari, vladar načini sebi podnožak, i nazva ga zemlja. Javila se, potom, vladaru misao - sukladno njegovoj prirodi - i on govorom stvori androgina. Otvorio je usta i huknuo u njega. Kad je ovaj otvorio oči, pogledao je u svoga oca, i rekao mu, "Iii!" I otac ga nazva Iii-a-o (Yao). Stvorio je potom drugog sina, i huknuo i u njega. On je otvorio oči, i rekao svome ocu, "Eh!" I otac ga njegov nazva Eloai. Stvorio je potom trećeg sina, i huknuo u njega. Ovaj je otvorio oči, i rekao svome ocu, "Asss!" I otac ga nazva Astaphaios. Ovo su tri očeva sina. Sedmero se androginih pojavilo u kaosu, koji imaju svoja muška imena, i svoja ženska imena. Žensko je ime Pronoja (Predmisao) Sambathas, što znači "slaba". I sin se njegov zove Yao: njegovo je žensko ime Gospodstvo. Sabaoth: njegovo je žensko ime Božanstvo. Adonaios: njegovo je žensko ime Kraljevstvo. Eloaios: njegovo je žensko ime ljubomora. Oraios: njegovo je žensko ime Bogatstvo. I Astraphaios: njegovo je žensko ime 102 Sofija (Mudrost). To je [sedam] sila sedam nebesa kaosa, koje bijahu rođene androgine, suglasno besmrtnom uzorku koji je prije nih postojao, u skladu sa željom Pistis: kako bi obličje onoga što je postojalo od početka moglo vladati do kraja. O učincima tih imena i snazi muških entiteta saznat ćeš u Arhanđeoskoj (Knjizi) proroka Mojsija, a imena ženskih entiteta u prvoj Knjizi (biblos) Norainoj. Prvotni je otac Yaldabaoth, budući da je posjedovao veliku snagu, govorom je stvorio nebo za svakoga od svojih potomaka - a stvorio ih je prekrasna, kao obitavališta - i u svakome je nebu stvorio velike slave, sedmerostruko vrsne. Prijestolja, dvorove i hramove, i isto tako kočije i djevičanske duhove sve do nevidljivoga, i njihovih slava, svaki to na svome nebu ima; moćne vojske bogova, gospodara, anđela i arhanđela - bezbrojno mnoštvo - da mu služe. Sve ćeš to naći potanje opisano u Pripovijesti Orainoj. I tako su oni dovršeni od ovoga pa sve do šestoga neba, odnosno neba Sofije. Nebo i njegovu zemlju uništio je podrivač koji je bio ispod njih sviju. I šest se nebesa strašno zatreslo; jer, sile kaosa znale su tko je taj koji je uništio nebo ispod njih. I kada je Pistis doznala za lom koji je nastao iz svog tog nemira, ona otposla svoj dah, i sveza ga njime, i baci

u dubine Tartara. Od tog je dana nebo, zajedno sa 103 svojom zemljom, ojačalo kroz Sofiju, kći Yaldabaotha, koja je ispod njih sviju. Kada su nebesa ojačala zajedno sa svojim silama i upravom, prvotni se otac uzoholio. A slavile su ga sve anđeoske vojske. I svi su ga bogovi, i anđeli njihovi, blagoslivljali i slavili, a on je u tome uživao, i neprestance se razmetao, govoreći, "Meni nitko ne treba". Rekao je, "Ja sam Bog, i ne postoji drugoga osim mene". I kad je ovo rekao, sagriješio je pred besmrtnim bićima koja daju odgovor. I ona mu to uzeše za zlo. I kada je uvidjela bezboštvo glavnoga vladara, Pistis ispuni gnjev. I bi nevidljiva. I reče, "Griješiš, Samaele", što znači, "slijepi bože". "Postoji besmrtan čovjek svjetlosti koji je postojao prije tebe, i koji će se pojaviti među tvojim obličjima; on će te zdrobiti poput lončareve gline, a ti ćeš pasti k svojoj majci, ponoru, skupa sa onima koji ti pripadaju. Jer, kad se zatru vaša djela, cijela će nesavršenost koja je postala vidljiva izvan istine biti ukinuta, i prestat će postojati, i bit će kao da je nikada nije ni bilo." Izrekavši to, Pistis razotkri obličje svoje veličine u vodama. I povuče se potom u svoje svjetlo. Kada je Sabaoth, sin Yaldabaothov, čuo glas Pistis, stade pjevati njoj u slavu, i osudi oca... 104 na njezinu riječ; i pjevao joj je hvale jer ih je poučila o vječnome čovjeku i njegovu svjetlu. Ispruži tad Pistis Sofija svoj prst, i izlije na njega nešto svjetla od svoga svjetla, kao čin osude njegova oca. I kada je Sabaoth prosvijetljen, dana mu je velika vlast nad svim silama. Od tog se dana on naziva "Gospodarem Sila". Mrzio je svog oca, tamu, i svoju majku, ponor, i prezirao svoju sestru, misao prvobitnog oca, koja je bježala nad vodama. I zbog njegova svjetla, sve sile kaosa postadoše ljubomorne na nj. I kada je narastao nemir među njima, one prouzročiše veliki rat na sedam nebesa. Kada je Pistis Sofija vidjela rat, poslala je iz svoje svjetlosti Sabaothu sedam arhanđela. Oni ga ugrabiše i povukoše na sedmo nebo. Stajali su pred njim kao sluge. I posla mu ona još tri arhanđela i utemelji kraljevstvo za njega da vlada nad svima, kako bi prebivao iznad dvanaest bogova kaosa. Kada je Sabaoth zauzeo svoje mjesto u pokoju kao nagradu za svoje pokajanje, Pistis mu dade svoju kćer Zoe (Život) uz veliku vlast, kako bi ga ona poučila o svim stvarima koje postoje na osmome nebu. I kako je imao moć, on sebi najprije izgradi dvor, golem, veličajan i sedam puta veći od svih onih koji postoje na sedam nebesa. Prije 105 dvora, on stvori za sebe prijestolje, koje je bilo golemo, i koje je stajalo na kočiji s četiri lica zvanoj "Kerubin". Svaki od četiri Kerubinova kuta ima osam obličja, lavlja, teleća, ljudska i orlovska obličja, koji skupa čine šezdeset i četiri oblika - i (stvorio je) sedam arhanđela da ispred toga stoje; on je osmi, i ima vlast. Broj tih obličja jest sedamdeset i dva. Nadalje, iz ove se kočije uobličilo sedamdeset i dva boga; oni su uzeli obličja kako bi mogli vladati nad sedamdeset i dva jezika kojima ljudi govore. Uz to prijestolje, on stvori druge, zmijolike anđele, zvane "Serafini", koji u svakome trenutku njega slave. Nakon toga stvorio je anđeoski zbor (ekklesia), nebrojeno mnoštvo, koje je nalikovalo zboru na osmome nebu; i prvorođenca zvanog Izrael - što znači, "čovjek koji vidi Boga"; i još jedno biće, zvano Isus Krist, koji nalikuje spasitelju, gore na osmome nebu, i koji sjedi njemu s desna

na uzvišenome prijestolju. A njemu s lijeva sjedi djevica duha svetoga, gore na prijestolju, i slavi ga. I sedam djevica stoji ispred nje, ... uz trideset harfi, psaltira, i 106 trublji, i slave ga. I sve ga anđeoske vojske slave, i blagoslivljaju. On sjedi na prijestolju svjetlosti <unutar> golemog oblaka koji ga obavija. I nikoga drugoga nema u tom oblaku s njime, osim Sofije, <kćeri> Pistis, koja ga poučava svim stvarima koje postoje na osmome nebu, kako bi obličja tih stvari mogla biti stvorena, da bi njegova vladavina potrajala do uništenja nebesa kaosa i njihovih sila. Pistis Sofija odvojila ga je od tame i pozvala sebi s desna, a prvotnog je roditelja stavila sebi s lijeva. Od tog dana onaj s desna zove se pravda, a lijevi opakost. Zbog ovoga, svi oni primiše kraljevstvo (kosmos) u zajedništvu pravde i opakosti,... stoji... nad stvorenjem ... svega. Kada je prvotni roditelj kaosa vidio svog sina Sabaotha i slavu u kojoj ovaj bijaše, i kada je uvidio da je on najveći od svih vladara kaosa, on osjeti zavist. I sav obuzet gnjevom, on stvori Smrt iz svoje smrti: i ona (Smrt) se ustoliči nad šestim nebom, <jer> Sabaoth je odande bio odveden. I postignut je tako broj od šest vladara kaosa. Smrt, budući da je androgina, izmiješala se sa svojom (vlastitom) prirodom, i rodila sedam androginih potomaka. Ovo su imena muških: Ljubomora, Gnjev, Suze, Uzdisaji, Patnja, Tugovanje, Gorko Plakanje. Ovo su imena ženskih: Gnjev, Bol, Požuda, Uzdisanje, Prokletstvo, Gorčina, Svadljivost. I iz međusobnog njihovog odnosa svaki od njih rodi sedmero, što čini 107 četrdeset i devet androginih demona. Njihova imena i učinke naći ćeš u Knjizi Solomonovoj. I u njihovoj nazočnosti, Zoe, koja bje sa Sabaothom, stvori sedam androginih sila. Ovo su imena muških: Nezavidan, Blagoslovljen, Veseo, Istinit, Nekivan, Voljeni, Pouzdan. Što se ženskih tiče, ovo su njihova imena: Mir, Zadovoljstvo, Radovanje, Blagoslov, Istina, Ljubav, Vjera (Pistis). I iz ovih potječu brojni dobri i nevini duhovi. Njihov utjecaj i učinke naći ćeš u Oblicima sudbine neba koje je ispod dvanaestoga. I vidjevši odraz Pistis u vodama, prvobitnog oca obuzela je velika žalost, naročito kada joj začu glas, nalik prvome glasu koji ga je dozivao iz voda. I kada je saznao da je ona bila ta koja mu je nadjenula ime, uzdahnuo je. I posrami se zbog svojih grijeha. I kada je saznao istinu, da je besmrtan čovjek svjetlosti prije njega postojao, obuze ga veliki nemir, je ranije je bio rekao svim bogovima i njihovim anđelima, "Ja sam Bog, i nema drugog osim mene." Strahovao je da će ga oni osuditi ako saznaju za drugoga koji je prije njega postojao. No on, nesposoban za razumijevanje, prezreo je osude i postupio nerazumno. Rekao je, "Ako 108 je išta prije mene postojalo, neka se ukaže, kako bi vidjeli njegovu svjetlost." I gle! smjesta se pojavi svjetlost iz osmoga neba koje je iznad, i prođe kroz sva nebesa do zemlje. Kada je prvobitni otac vidio svu divotu svjetlosti koja je zračila, zapanjio se, i obuze ga veliki stid. I kako se svjetlo pojavilo, ljudski se lik u njoj ukaza, divotan. I nitko ga ne vidje osim prvobitnog oca i Pronoje koja je s njime bila. Pa ipak, ta se svjetlost ukazala svim nebeskim silama. Zbog ovoga njih obuze nemir. Kad je Pronoja vidjela tog poslanika, u njega se zaljubila. No, on je

nju mrzio, jer bila je u tami. I poželje ga zagrliti, no nije za to bila sposobna. I zato jer joj je nemoguće bilo utažiti svoju ljubav, ona izli svoju svjetlost na zemlju. Od tog se dana taj emisar zove "Adam Svjetlosti", što znači "svijetao čovjek od krvi", i zemlja se pred njim prostrla, sveti Adaman, što znači "Sveta Zemlja Nepokolebljivih". Od tog dana svi su vladari slavili krv djevice, jer zemlja se zbog nje pročistila. No, prije svega, kroz odraz Pistis Sofije koja se u vodama ukazala prvobitnom ocu, pročistila se voda. S pravom se stoga kaže, "kroz vode". Sveta voda, budući da sve oživljuje, 109 pročišćava. Iz prve se krvi pojavio Eros, androgin. Njegova je muževnost Himireris (Himeros), vatra iz svjetlosti. Njegova ženskost, koja je s njime duša krvi - od Pronojine tvari je. On je ljubak u svojoj ljepoti, a njegova dražest nadvisuje sva stvorenja kaosa. Kada su Erosa ugledali, svi su se bogovi i njihovi anđeli u njega zaljubili. I pojavljujući se u svakome od njih, on je potaknuo u njima plamen, kao što se s jednom svjetiljkom pale mnoge, a svjetlost je svugdje ista, dok se svjetlost prve svjetiljke ne smanjuje. Na ovaj se način Eros proširio u svim stvorenim bićima kaosa, i nije se umanjio. Kao što se Eros pojavio u sredini između svjetla i tame, i kao što je tjelesno sjedinjenje Erosovo izvršeno u sredini između anđela i ljudi, tako je iz zemlje procvao prvotni užitak. Žena je došla poslije zemlje. Brak je došao poslije žene. Rođenje je došlo poslije braka. Raspadanje je došlo poslije rođenja. Nakon tog Erosa, trs je iznikao iz krvi koja je prolivena na zemlji. Iz ovog se razloga, u onima koji piju od njega, rađa žudnja za tjelesnim sjedinjenjem. Nakon vinove loze, smokva i nar iznikoše iz zemlje, skupa s ostalim vrstama drveća, svih vrsta, koje u sebi imaju svoje sjeme iz 110 sjemenja vladara i njihovih anđela. Pravda je potom stvorila Raj, neizmjerno divan i izvan putanje mjeseca i putanje sunca u Zemlji Razuzdanosti, na istoku među kamenjem. I žudnja je usred prekrasnih, plodom bogatih stabala. A drvo vječnog života, kako se ukazalo po volji Božjoj, nalazi se na sjeveru raja, kako bi darivalo vječnost dušama čistih, koji će proizaći iz uobličenih oblika siromaštva na kraju vremena. Boja stabla života je poput sunca, a grane su njegove prekrasne. Njegovo lišće je poput listova čempresa. Plod je njegov poput grozda kada je bijel. Drvo seže visinom svojom sve do nebesa, a pored njega nalazi se drvo znanja (gnosis), koje posjeduje snagu Boga. Njegova je slava poput Mjeseca u punome sjaju, a grane su njegove prekrasne. Lišće je njegovo poput lišća smokve, a plod poput ukusne datulje. I ovo je drvo na sjeveru Raja, kako bi moglo podići duše iz demonskoga mrtvila, kako bi se one približile drvetu života i jele od njegova ploda, i osudile vladare i njihove sile, i njihove anđele. Učinak tog drveta opisan je u Svetoj knjizi, to jest: "Ti si drvo znanja koje je u Raju, od čijeg je ploda prvi čovjek jeo, i koje mu je otvorilo um; on je volio svoju družicu i osudio 111 ostale, strana obličja, i prezreo ih". Nakon toga, izniklo je stablo masline, koje je imalo pročistiti kraljeve i visoke svećenike pravednosti, koji će se pojaviti na kraju vremena, jer stablo masline proizašlo je iz svjetlosti prvog Adama, radi pomazanja

koje će oni primiti. I prva duša (psyche) voljela je Erosa koji je bio uz nju, i izlila je svoju krv na njega i na zemlju. I iz te krvi iznikla je prva ruža, iz zemlje, iz trnovitog grma, kako bi bila izvor radosti za svjetlost koja se imala pojaviti u grmu. Nakon toga, prekrasno mirisavo cvijeće izniklo je iz zemlje, različitih vrsta, od svake pojedine djevice među kćerima Pronoje. I one su, kada su se zaljubile u Erosa, izlile svoju krv na njega i na zemlju. Nakon toga, svakojako je bilje izniklo iz zemlje, različitih vrsta, imajući u sebi sjeme sila i njihovih anđela. Nakon ovoga, sile su iz voda stvorile sve zvijeri, gmazove i ptice, različitih vrsta, koje su u sebi nosile sjeme vladara i njihovih anđela. No prije svega ovoga, kada se on prvoga dana pojavio, proboravio je na zemlji otprilike dva dana, i ostavivši nižu Pronoju na nebu, uzašao u svoju svjetlost. I odmah je tama zastrla čitav univerzum. 112 Kada je to poželjela, Sofija koja je bila na nižem nebu, primila je moć od Pistis, i oblikovala velika svijetleća tijela i sve zvijezde. I postavila ih je na nebo da obasjavaju zemlju, i označavaju vrijeme, i godišnja doba, i godine, i mjesece, i dane, i noći, i trenutke, i tako dalje. I iz tog je razloga ukrašen čitav nebosklon. Kada je Adam Svjetlosti zaželio ući u svoju svjetlost - to jest, u osmo nebo - on to nije mogao učiniti, zbog siromaštva koje se izmiješalo s njegovom svjetlošću. Stvorio je sebi, stoga, nepregledno vječno kraljevstvo. U tom vječnome kraljevstvu on je stvorio šest vječnih kraljevstava i njihove urese, njih šest, koji bijahu sedam puta bolji od nebesa kaosa i njihovih uresa. Sva ta vječna kraljevstva i njihovi uresi postoje unutar vječnosti koja je između osmoga neba i kaosa koji je ispod njega, uključujući i univerzum koji pripada siromaštvu. Ako želiš doznati poredak ovih, naći ćeš to zapisano u Sedmom univerzumu proroka Hijeraliasa. I prije nego što se Adam svjetlosti povukao u kaos, vladari su ga vidjeli i nasmijali se prvobitnom roditelju, jer je ovaj bio lagao kada je rekao, "Ja sam Bog, i nitko prije mene nije postojao." Kada su došli do njega, rekoše mu, "Zar nije bog taj koji je uništio naše djelo?" On odgovori, i reče, "Da. Ako ne želite da on bude kadar uništiti naše djelo, hajde stvorimo čovjeka (tj. ljudsko biće) od zemlje, nalik našim tijelima, i nalik obličju 113 ovoga bića (Adama Svjetlosti) da nam služi; i kad on (Adam Svjetlosti) vidi to obličje, da se u njega zaljubi. Tako više neće moći uništiti naše djelo, već ćemo učiniti one koji su rođeni iz svjetla našim slugama, za svo vrijeme trajanja tog vječnog kraljevstva. Sve se to dogodilo u skladu sa predmisli Pistis, kako bi se čovjek pojavio nakon svog obličja, i osudio ih zbog njihova oblika. I njihov oblik postade omotač svjetlosti. I vladari primiše znanje (gnosis) potrebno za stvaranje čovjeka. Sofija Zoe - ona koja je sa Sabaothom - bijaše to predvidjela, i smijala se njihovoj odluci. Jer, oni bijahu slijepi: u svojoj su ga neukosti na svoju vlastitu štetu stvorili. I nisu shvatili što su time učinili. Ona je to predvidjela, i prva učinila svog vlastitoga čovjeka (ljudsko biće), kako bi ovaj podučio njihovo obličje, kako da ih prezre, i kako da pobjegne od njih. Ovako nastade taj učitelj. Kada je Sofija ispustila kapljicu svjetlosti,

ona je pala na vodu, i smjesta se pojavilo ljudsko biće, androgin. Tu je kapljicu ona isprva oblikovala kao žensko tijelo. Kasnije, koristeći se tijelom, ona ga je oblikovala nalik majci koja se ukazala, i dovršila ga za dvanaest mjeseci. Stvoreno je androgino ljudsko biće, koje Grci zovu Hermafrodit, a čiju majku Hebreji zovu Evom Života (Eva Zoe), naime, ženski učitelj života. Njezin je potomak stvor koji je gospodar. Moćnici ga kasnije 114 prozvaše "Zvijer", kako bi zavela njihova uobličena stvorenja. Značenje "zvijeri" je "učitelj", jer pokazalo se da je najmudrije od bića. Eva je prva djevica, ona koja je bez muža stvorila svog prvog potomka. Sama je sebi ona bila primalja. Iz ovog je razloga ona, drži se, rekla: "Ja sam dio svoje majke; Ja sam majka; Ja sam žena; Ja sam djevica; Ja sam bremenita; Ja sam primalja; Ja sam ona koja ublažava muke porađanja; Moj me muž začeo; Ja sam njegova majka; I on je moj otac i moj gospodar; On je moja snaga; Što on želi, on kaže s razlogom. Ja sam nastajanje. I rodila sam čovjeka kao gospodara." Ovo je kroz volju <...>. Duše koje su imale ući u obličja vladara očitovala su se Sabaothu i njegovu Kristu. I sveti glas ovima reče: "Množite se i rastite! Zagospodarite svim stvorenjima." I oni su ti koji bijahu zarobljeni, u skladu sa svojom sudbinom, od prvobitnog oca. I zatvoreni su, stoga, u tamnice obličja. Ili: do kraja vremena. Tada je prvobitni otac izrekao mišljenje o čovjeku onima koji bijahu s njime. Svaki od njih je potom izlio svoje sjeme usred pupka zemlje. Od tog dana sedam vladara oblikovalo je čovjeka tako da mu tijelo sliči njihovim tijelima, no da je u licu on nalik čovjeku koji im se ukazao. I on je oblikovan dio po dio. Vođa je njihov oblikovao mozak i živčani sustav, i kasnije se ukazao prvi. I nastade 115 čovjek obdaren dušom. I nazvaše ga Adam, to jest "otac", u skladu s imenom onoga koji je postojao prije njega. A kada su dovršili Adama, on ga je napustio poput prazne lupine bez duše, budući da je uzeo oblik poput odbačenog zametka, i da u njemu ne bijaše duha. Kada se glavni vladar sjetio riječi Pistis, obuze ga strah da će prvi čovjek ući u njegovo obličje i postati njegovim gospodarom. Iz ovog je razloga svoje obličje ostavio četrdeset dana bez duše, povukao se i napustio ga. Četrdesetog dana Sofija Zoe posla svoj dah u Adama, koji nije imao duše. I on se poče kretati po tlu, no nije mogao ustati. Kada je stiglo sedam vladara, i kad ga vidješe, strašan ih nemir obuze. I priđoše mu i zarobiše ga. I on (glavni vladar) upita dah u njemu,

"Tko si ti? I otkuda si došao?" On mu odgovori i reče, "Došao sam iz sile čovjeka, radi uništenja vašega djela." <...> Kad to začuše, oni ga stadoše slaviti, jer umirio je njihove strahove i odagnao tjeskobu koja ih je obuzela. I dan taj oni nazvaše "Počinak", jer otpočinuli su od napornoga rada. I kada su vidjeli da Adam ne može ustati, bijahu radosni, i uzeše ga i postaviše u Raj. I povukoše se tad u svoja nebesa. Poslije tog dana počinka, Sofija posla svoju kćer Zoe, koja se zove Eva, kao učiteljicu, kako bi učinila da Adam, koji je bez duše, ustane, kako bi oni koji će iz njega poteći postali nositelji svjetlosti. Kada je 116 Eva vidjela svog muškog druga gdje, klonuo, leži na zemlji, ona se sažali nad njim i reče, "Adame! Oživi! Ustani sa zemlje!" I riječ se njezina smjesta ostvari, jer Adam, ustavši sa zemlje, otvori oči. Kada ju je ugledao, on reče, "Zvat ćeš se 'Majka živih'. Jer, ti si mi podarila život." Kada su moćnici doznali da je njihovo stvorenje oživjelo i ustalo, veoma se uznemiriše. I poslaše sedam arhanđela da doznaju što se dogodilo. Oni dođoše Adamu, i kada su vidjeli Evu kako s njime govori, rekoše jedan drugome, "Kakvo je stvorenje ta svijetla žena? Jer, nalikuje obličju koje nam se ukazalo u svjetlu. Hajde, dograbimo je i posijmo svoje sjeme u nju, da, tako okaljana, postane nemoćna uzaći u svoju svjetlost. A oni koje rodi, pod našom će biti vlašću. No, ne recimo Adamu ništa, jer on nije jedan od nas. Učinimo radije da usne dubokim snom. I poučimo ga u snu da je ona iz njegova rebra nastala, kako bi mu bila pokorna žena, i kako bi on bio nad njome gospodar." Eva, kao sila, nasmijala se njihovoj odluci. I zamaglila im je pogled i potajice ostavila svoje obličje uz Adama. Ušla je u drvo znanja, i ostala ondje. Oni su je progonili, no ona im otkri da je ušla u stablo i postala stablo. Potom, obuzeta velikim strahom, slijepa bića pobjegoše. Kasnije, kada su izašli iz omaglice, oni dođoše [k Adamu]; i vidjevši obličje ove žene 117 s njim, vrlo se uznemire, pomislivši da je to prava Eva. I postupiše nerazborito; prišli su joj, zgrabili je, i svoje sjeme u nju posijali. Učinili su to opako, oskvrnuvši je ne samo na prirodne, već i na neprirodne načine, obeščastivši prvo pečat njezina glasa - koji je s njima govorio, rekavši, "Što postoji prije vas?" - kaneći tako oskvrnuti one koji bi na kraju (vremena) tvrdili da su rođeni od istinskoga čovjeka putem govora. I pogriješili su, ne znajući da su oskvrnuli vlastito tijelo: to što su vladari i njihovi anđeli oskvrnuli na svakojak način bijaše obličje. I prvo je nosila Abela, kojeg je začela s prvim vladarom. Drugo je dijete začela sa sedam vladara i njihovim anđelima. I sve se to dogodilo prema predmisli prvobitnog oca, kako bi prva majka u sebi ponijela svako sjeme, izmiješano i usuglašeno sa sudbinom svijeta i njegovih oblika, i sa Pravdom. Ono što je o Evi ranije osmišljeno, ostvarilo se, kako bi obličja vladara mogla postati omotačima svjetlosti, kako bi ih (svjetlost) osudila kroz njihova obličja. Prvi Adam, (Adam) Svjetlosti, obdaren je duhom (pneumatikos), i pojavio se prvog dana. Drugi Adam obdaren je dušom (psyhichos), i pojavio se šestoga dana, koji se zove Afrodita. Treći Adam stvorenje je zemlje (choikos), to jest, čovjek zakona, i pojavio se osmoga dana [...] spokoj 118 siromaštva koji se zove nedjelja. I potomstvo zemaljskoga

Adama postade brojno i potpuno, i stvori unutar sebe svakojake vrste znanstvenih podataka o dušom obdarenom Adamu. No, svi su oni bili u neznanju. Reći ću još da je vladarima bilo veoma drago kada su vidjeli i njega i ženu koja je bila s njim kako griješe u neznanju poput zvijeri. <...> Kada su doznali da ih besmrtan čovjek neće zanemariti, već da čak trebaju strahovati od ženskoga stvorenja koje je postalo drvo, veoma se uznemiriše, i rekoše, "Možda je to istinski čovjek - ovo biće koje nam je poslalo maglu i poučilo nas da je ona koja je okaljana nalik njemu - i mi ćemo biti pobijeđeni!" I njih sedmorica skovaše plan. I priđoše krotko Adamu i Evi, i rekoše mu "Plodovi svih stabala koja su za te stvorena u Raju, za jelo su; no, što se drva znanja tiče, obuzdajte se i ne jedite od njegova ploda. Ako budete jeli, umrijet ćete". Usadivši u njih velik strah, oni se povukoše do svojih vladara. Potom je došlo najmudrije od stvorenja, koje se zove Zvijer. I kada je vidjela obličje njihove majke Eve, ona joj reče, "Što vam je Bog rekao? Je li rekao 'ne jedite sa drveta znanja (gnosis)'?" Ona reče "Rekao je 'ne samo da ne smiješ jesti sa njega, nego ga i ne dotiči, jer ćeš umrijeti". A ona joj reče "Ne boj se. Nećeš smrću umrijeti. Jer on zna da će, budete li jeli 119 od njegova ploda, vaši umovi postati bistri, i da ćete i sami postati nalik bogovima, prepoznajući razliku između zlih ljudi i onih dobrih. Doista, to vam je rekao u ljubomori, kako ne biste od ploda tog drveta jeli." Eva je povjerovala učiteljevim riječima. Pogledala je drvo, vidjela kako je prekrasno i zamamno, i ono joj se svidje; uzela je plod sa njega i jela; i isto tako dala ga je svome mužu, i on je također jeo. I njihovi umovi se otvoriše. Jer, kada su jeli, svjetlo znanja ih je obasjalo. Kada su se zaodjenuli stidom, spoznaše da su lišeni znanja. Kada su se otrijeznili, vidješe da su nagi, i zaljube se jedno u drugo. Kada su vidjeli da oni koji su ih oblikovali imaju oblik zvijeri, prezreli su ih: bili su veoma svjesni. Kada su vladari saznali da su ovi prekršili njihove zapovijedi, uđoše u Raj i priđoše Adamu i Evi uz potres i strašne prijetnje, da vide kakav će to učinak izazvati. Adam i Eva zadrhtaše, i sakriše se ispod stabala rajskih. Vladari ih nisu mogli vidjeti, pa rekoše, "Adame, gdje si?" On reče, "Ovdje sam, jer sakrio sam se iz straha pred vama, ispunjen stidom". I oni mu rekoše u neznanju, "Tko ti je rekao o stidu kojim si se zaogrnuo? - osim ako nisi jeo s drveta!" On reče, "Žena koju ste mi dali - ona mije dala i ja sam jeo." Oni joj tad rekoše 120 "Što si to učinila?" Ona im odgovori i reče, "Učitelj me ponukao i ja sam jela." Vladari tad priđoše učitelju. Oči im se zbog njega zamagliše, i nisu mu ništa mogli učiniti. I prokleli su ga, bespomoćni. Nakon toga priđoše ženi i prokleše i nju i njezino potomstvo. Nakon žene, prokleše Adama, i (prokleše) zemlju zbog njega, i usjeve; i sve stvari koje su stvorili, oni su prokleli. Oni nemaju blagoslova. Dobro ne može proizaći iz zla. Tog su dana vladari spoznali da uistinu postoji nešto moćnije od njih: shvatili su samo da se njihovim zapovijedima nije pokoravalo. I velika zavist zavlada svijetom samo zbog besmrtnog čovjeka. Kada su vladari vidjeli da je njihov Adam ušao u nepoznato stanje znanja, oni ga

poželješe iskušati i sakupe sve domaće životinje i divlje zvijeri zemaljske, i sve ptice nebeske, i dovedoše ih do Adama da vide kako će ih ovaj nazvati. Kada ih je vidio, on dade imena njihovim stvorenjima. Među njima zavlada nemir, jer Adam je izdržao sve kušnje. I sakupiše se, i izniješe planove, i rekoše, "Pogledajte Adama! Postao je poput jednoga od nas. On poznaje razliku između svjetla i tame. Možda će biti zaveden, kao i sa drvetom znanja, pa će prići i drvetu života i jesti s njega, i postati besmrtan, i postati gospodar i prezreti [nas], i svu našu slavu. Odreći će nas se potom, [skupa s našim] univerzumom. Hajde, izbacimo ga 121 iz Raja dolje na zemlju otkuda smo ga i uzeli, kako ne bi znao više od nas." I istjeraše tako Adama iz Raja, skupa s njegovom ženom. I to što su učinili nije im bilo dosta, jer su i dalje strahovali. Pošli su do drveta života, i okružili su ga velikim strahotnim stvorenjima, strašnim bićima zvanima "Kerubini", i postavili vatreni mač među njih koji je neprestance vitlao, kako nijedno zemaljsko biće ne bi ondje moglo ući. Budući da su vladari zavidjeli Adamu, poželjeli su skratiti njihov (Adamov i Evin) život, no nisu to mogli učiniti zbog sudbine koja im je bila određena od samoga početka. Jer, svakome od njih bijaše dodijeljen životni vijek od tisuću godina, u skladu s putanjom svijetlećih tijela. No, iako vladari to nisu mogli učiniti, svaki od tih zlobnika oduzeo im je po deset godina, i njima preosta životni vijek od 930 godina: a one su ispunjene bolom, slabošću i zlom. I takav je postao život, od tog dana do kraja vremena. Kada je Sofija Zoe vidjela da su vladari tame prokleli Adama i Evu, nju ispuni gnjev. I sišavši sa prvoga neba u punoj snazi, protjerala je vladare iz [njihovih] nebesa, i bacila ih dolje u grešni [svijet] kako bi ondje prebivali u obliku zlih duhova (daimones). [...], 122 tako da bi u njihovu svijetu moglo proći tisuću godina u Raju - dušom obdareno biće zvano "feniks". Ono ubija sebe i sebe oživljava kao svjedok njihove osude, jer oni su nanijeli zlo Adamu i njegovu potomstvu, sve do kraja vremena. <...> Postoje ... tri čovjeka, i njihovi potomci sve do kraja vremena: duhom obdareni od vječnosti, dušom obdareni, i zemaljski. Isto tako, tri feniksa <u> Raju - prvi [je] besmrtan; drugi živi tisuću godina; što se trećega tiče, u Svetoj knjizi je zapisano da je iščezao. Tako isto postoje i tri krštenja - prvo je duhovno, drugo je krštenje vatrom, a treće vodom. Kao što se feniks javlja kao svjedok o anđelima, tako je i vodena hidra egipatska svjedok onih koji silaze u krštenje istinskoga čovjeka. Dva bika u Egiptu posjeduju otajstvo, sunce i mjesec, kao svjedoci Sabaothu: naime, preko njih je Sofija primila univerzum; od dana kada je načinila sunce i mjesec, stavila je žig na svoje nebo, na vječnost. I crv koji je rođen iz feniksa je također ljudsko biće. U njemu je zapisano (Ps 91: 13 LXX), "kao feniks cvate pravednik". I feniks se prvo javlja u živome stanju, i umire, i ponovo se diže, bivajući znakom onoga što postaje očito na kraju vremena. Samo se u Egiptu ti veliki znaci pojavljuju - nigdje drugdje - kao naznaka 123 da je poput Božjeg Raja. Vratimo se gore spomenutim vladarima, kako bismo pojasnili još nešto o njima. Kada je sedam vladara izbačeno iz svojih nebesa dolje na zemlju, načinili su sebi anđele, bezbrojne i demonske, da im služe.

Ti su kasnije poučili čovječanstvo mnogim vrstama zabluda i magije, čarobnim napicima, i štovanju idola, prolijevanju krvi, svetištima, hramovima, žrtvama i žrtvovanjima, svim duhovima zemaljskim, imajući sudbinu njihovih suradnika koji su nastali iz dogovora između bogova nepravde i pravde. I zato kada je svijet nastao, on je griješio od početka. I svi ljudi na zemlji štovali su duhove (daimones) od postanka do svršetka - kako pravedni anđeli, tako i nepravedni ljudi. I svijetom je tako zavladala zaluđenost, i neznanje, i nepomičnost. Svi su griješili, sve do pojave (parousia) istinskog čovjeka. Neka ovo zasad bude dovoljno. Nastavimo sa razmatranjem našega svijeta, kako bismo točno završili opis njegova ustrojstva i uprave. Tada će postati jasno kako je otkriveno vjerovanje u neviđeno kraljevstvo koje je bilo vidljivo od postanka do svršetka vremena. Došao sam dakle do glavnih točaka [glede] besmrtnoga čovjeka: govorit ću o svim bićima kojima pripadaju, i objasniti kako su ovdje nastala. Kada je nastalo mnoštvo ljudskih bića od [Adama] 124 koji je oblikovan iz tvari, i kada se svijet ispunio, vladari su njime zagospodarili - odnosno, držali su ga ograničenog neznanjem. Zbog čega? Iz sljedećeg razloga: budući da besmrtni otac zna da je nedostatak istine nastao u vječnim kraljevstvima i njihovom univerzumu, kada je poželio uništiti vladare propasti pomoću stvorenja koja su oni oblikovali, on je poslao vaša obličja dolje u svijet propasti, naime, blagoslovljene, male, nevine duhove. Njima znanje nije strano. Jer svo je znanje sadržano u jednome anđelu, koji se pojavio prije njih; on nije nemoćan u prisustvu oca. I <on> im je dao znanje. Kad god se pojave u svijetu propasti, smjesta i najprije razotkrivaju uzrok trajnosti kao osudu vladara i njihovih sila. Kada su se, stoga, blagoslovljena bića pojavila u oblicima koje su im podarili vladari, budili su zavist. I iz zavisti su vladari pomiješali svoje sjeme sa njima, u nadi da će ih oskvrnuti. Nije im to uspjelo. Kada su se blagoslovljena bića potom pojavila u svijetlome obliku, pojavila su se na različite načine. I svaki od njih, počevši u svojoj vlastitoj zemlji, razotkrio je svoju (vrstu) znanja vidljivoj Crkvi sastavljenoj od obličja propasti. Ona (Crkva) sadržavala je sve vrste sjemena, zbog sjemena vladara koje se s [njome pomiješalo]. Tada je Spasitelj stvorio [...] sviju njih - i njihovi su duhovi [očito] nadmoćniji, budući blagoslovljeni 125 i raznoliki - i (stvorio je) također mnoga druga bića koja nemaju kralja i nadmoćna su svakome koji je postojao prije njih. Postoje stoga četiri rase. Tri pripadaju kraljevima osmoga neba. No, četvrta je rasa bez kralja i savršena, i od sviju njih najuzvišenija. Jer, oni će ući u sveto mjesto svog oca. I dosegnut će mir, i počinak, i vječnu neizrecivu slavu, beskrajnu slavu. Oni su, štoviše, kraljevi u smrtnome kraljevstvu, budući da su besmrtni. Oni će osuditi bogove kaosa i njihove sile. Riječ (Logos) koja je nadmoćnija svim bićima, poslana je samo iz tog razloga: da bi objavila nepoznato. On je rekao (Mk 4: 22), "Ništa nije skriveno što nije očito, i ono što nije prepoznato, bit će prepoznato." Oni su poslani da obznane što je skriveno, i sedam vladara kaosa i njihovu bezbožnost. I zbog toga su osuđeni na smrt. Kada su se svi savršeni pojavili u oblicima koje su im dali vladari, i

kada su otkrili neusporedivu istinu, osramotili su svu mudrost bogova. I njihova je vjera razotkrivena kao prokletstvo. Njihova je snaga presušila. Njihova se vlast rastopila. Njihova predmisao postade [praznoća, skupa sa] njihovom slavom. Prije svršetka [vremena] čitav prostor potrest će snažna grmljavina. Vladari će tad tugovati, [...] svojom 126 smrću. Anđeli će oplakivati svoje čovječanstvo, i demoni će tugovati nad svojim dobima, a njihovo će čovječanstvo plakati i jaukati zbog njihove smrti. Doba će potom započeti, i oni će se uznemiriti. Njihovi će kraljevi biti zatrovani vatrenim mačem, i povest će jedan protiv drugoga vojne, a zemlja će se zatrovati prolivenom krvlju. I vode mora uzburkat će se od tih ratova. Sunce će potamnjeti. Nestat će svjetlosti mjeseca. Zvijezde na nebu zaustavit će svoja kretanja, i grom će zagrmjeti i velika grmljavina groma poteći će iz sile koja je iznad svih sila kaosa, gdje se nalazi nebeski svod žene. Stvorivši prvu tvorevinu, ona će odstraniti mudru vatru razuma, i odjenuti se nerazumnim gnjevom. I stat će progoniti bogove kaosa koje je stvorila skupa sa prvobitnim ocem. I bacit će ih dolje u ponor. I oni će biti zbrisani zbog svoje opakosti. I postat će poput vulkana, proždirući jedan drugoga dok ne iščeznu u ruci prvobitnog oca. Kada ih uništi, okrenut će se protiv sebe, i sebe samoga uništiti, dok ne nestane. I njihova će nebesa pasti jedno na drugo, i njihove (vladarske) sile proždrijet će vatra. Njihova vječna kraljevstva bit će također pregažena. A njegovo nebo (od prvobitnog oca) pasti će i razlomiti se na dva dijela. Njegova ... volja past će na [...] podržati ih; oni će pasti u ponor,

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful