You are on page 1of 336

O d g o v o r n i u r e d n i k

JOVAN VUJOEVI
VOJNOIZDAVACKI ZAVOD
GLIGOR STANOJEVI
SENJSKI USKOCI
Urago Siprak
Pariser StraSe 18
MONCHEN .
Telefon (0 89) 48 76 58
Beograd, 1973.
PREDGOVOR
Ima gradova ije samo ime podsjea ovjeka na isto-
riju svojstvenu samo njima. Senj je za generacije sve do
naih dana postao sinonim uskoka. Nijedna skupina ljudi
u istoriji naih naroda nije ostavila za sobom takav spo-
men kao senjski uskoci. O njima je objavljeno mnogo iz-
vora i jo vie rasprava, ali uvijek parcijalno i prigodno.
Ogromna graa o senjskim uskocima sauvana u stranim
arhivama kao da je vie obeshrabrila nego podstakla istra-
ivae da priu objanjenju jedne izuzetne pojave u isto-
riji Hrvata i ostalih naroda Jugoslavije. Sama injenica
da su se jo u jeku uskoke borbe pisale knjige o usko-
cima, svjedoi koliko je veliko interesovanje vladalo o nji-
ma u Evropi krajem XVI i poetkom XVII vijeka. Prvi
pisac istorije senjskih uskoka je Minuo Minui (Minucio
Minucci), koji je u Rimu 1602. ili kasnije objavio svoje
djelo. Njegov nastavlja Paolo Sarpi (Paolo Sarpi) pro-
duio je istoriju uskoka do 1616. godine. Obje istorije su
objavljene u Veneciji 1683. godine kao zajedniko djelo.
1
*
Oba djela su pisana sa ciljem da se uskoci prikau kao
obini pljakai i razbojnici. Ona e bitno uticati na for-
miranje miljenja o uskocima ne samo u Veneciji, nego
i u itavoj Italiji. U odbranu uskoka ustao je neki ano-
nimni Fjorentinac, roen u Fermiju 1558. godine. Njegov
rukopis, pisan poslije 1621. godine, nije nikada objavljen
') Municio Municci, Historia degli Uscocchi co' i progressi di
quella gente ali' anno 1602. Paolo Sarpi, Aggiunta ali
1
Historia
degli Uscocchi di Minucio Minucci, Veneaia, 1683.
5
u Italiji. Anonimni Fjorentinac, kojemu su bez sumnje
bila poznata djela Minuija i Sarpija, prikazao je uskoke
kao patrijarhalne ljude i hrabre borce protiv Turaka,
2)
Malo e se ko interesovati za uskoke sve do XIX
vijeka, kada e, pod uticajern romantizma, oivjeti pro-
uavanje prolosti, pa i senjskih uskoka. Svi ti radovi
odlikuju se proizvoljnou i nekritinou. Veinom su to
prigodni lanci, vie politikog nego naunog karaktera.
U ovom vijeku nije objavljena nijedna zbirka dokumenata
o senjskim uskocima. Tek sa XX vijekom poinje kritiko
prouavanje uskoke prolosti. Luka Jeli, objavljujui
neznatan broj dokumenata iz Vatikanskog arhiva, skre-
nuo je panju na znaaj ovog arhivskog centra za uskoku
problematiku.
3)
Na osnovu tih dokumenata Jeli je objavio
jedan lanak bez vee naune vrednosti.
i}
Iste dokumente
objavie ponovo Karlo Horvat u svojoj monumentalnoj
zbirci dokumenata o uskocima, u dva toma, koji obuhvata-
ju period od 1550. do 1620. godine. Ovom zbirkom udareni
su temelji kritikom prouavanju uskoka. Kako sam Hor-
vat kae, za osnovu svoga istraivanja uzeo je mletaku
nuncijaturu u tajnom vatikanskom arhivu.
5
! Nesumnjivo
je da su nunciji u Veneciji bili dobro obavijeteni o bor-
bama Mleana protiv uskoka. Ipak, sva ta graa, bez
obzira na vjerodostojnost, potie iz druge ruke. Ono to
je u zbirci najdragocjenije jeste dokumentacija o stavu
Vatikana prema uskokom pitanju.
Drugi i vaniji arhivski centar za prouavanje usko-
ke problematike jeste Venecija. Gradu o uskocima koja
se nalazi u Dravnom arhivu u Veneciji, nije niko posebno
2
) Franjo Raki, Prilog za povijest hrvatskih uskoka, Starine IX,
Zagreb, 1877, 175256.
3
) Luka Jeli, Isprave o prvoj uroti za osloboenje Klisa i kop-
nene Dalmacije od Turaka g. 15801586, Vjestnik kr. Hrvatsko-
-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva, knj. VI. Zagreb,
1904, 97113.
4
) Luka Jeli, Uskoci i urote o preotmi Klisa za druge polovine
XVI vijeka, Zadar, 1905, 329349 (posebni otisak).
5
) Karlo Horvat, Monumenta historiam uscocchorum illustratia,
knj. I, Zagrabiae, 1910, i knj. II, Zagrabiae, 1913. Citat je iz
predgovora I knj., str. X.
6
objavljivao, ni u naoj, ni u stranoj istoriografiji. Prvi
hrvatski i jugoslovenski istoriar koji se koristio tom
arhivskom graom o uskocima bio je Sime Ljubi. On je
citirao nekoliko puta arhivske podatke, ali nepotpuno i
neprecizno, tako da nijedan istoriar ne moe se pozivati
na te izvore.
6>
Najznaajniju grau iz Dravnog arhiva
u Veneciji, u okviru ire problematike objavio je, u tri
toma, Grga Novak, nastavljajui zapoeto djelo . Lju-
bica. Zbirka obuhvata period od 1572. do 1620. godine.
7
)
Iz istog je arhiva vane podatke o uskocima, naroito
o zavjerama i preotimanju Klisa 1596. godine, saoptio
Jovan Tomi.V Ostale zbirke grae i lanke u kojima su
objavljeni dokumenti ili korieni arhivski izvori o usko-
cima suvino je navoditi. To e italac uoiti iz teksta.
Sa objavljivanjem i korienjem arhivskih izvora po-
inje i kritiko izuavanje uskoke prolosti, kako kod
Hrvata, tako i kod Srba. Srpski istoriar Jovan Tomi
napisao je dva priloga o Senjanima.
9)
Tomi je u srpsku
istoriograjiju unio zabludu o etnikoj pripadnosti uskoka
tvrdei da Senjani behu svi srpski begunci, to zadivie
svet junatvom svojim.
10
'
1
Ova koncepcija o senjskim us-
kocima vue korijen iz srpskog romantizma u XIX vijeku,
iz vjerovanja da su se samo Srbi borili protiv tuih osva-
jaa. I danas neki srpski istoriari, bez naunog osnova,
zastupaju Tomievu tezu o etnikoj pripadnosti senjskih
uskoka. U hrvatskoj istoriografiji najpotpunije djelo o
uskocima napisao je Bare Popari.
11
) Koristei se uglavnom
zbirkom dokumenata Karla Horvata, Popari je teite
prouavanja stavio u period od 1596. do 1620. godine.
Razmatrajui problem jednostrano, on je idealizovao ulogu
') ime Ljubi, Ogledalo knjievne povijesti iugoslavianske, kni.
II, Rijeka, 140-^187.
7
) Grga Novak, Commissiones et relationes Venetae, tom IV,
Zagreb, 1964, tom V, Zagreb, 1966, i tom VI, Zagreb, 1970.
) J. Tomi, Graa za storiju pokreta na Balkanu protiv Turaka
krajem XVI i poetkom XVII veka, Beograd, 1933.
') J. Tomi, Crtice iz istorije senjskih uskoka, Novi Sad, 1901,
i Iz istorije senjskih uskoka, Novi Sad, 1907.
10
) J. Tomi, Crtice iz istorije senjskih uskoka, 49.
11
) Bare Popari, Povijest senjskih uskoka, Zagreb, 1936.
7
senjskih uskoka. Istaknuti hrvatski i jugoslovenski isto-
riar Grga Novak je, u dva navrata, dao saet pregled
uskoke istorije,
12)
O uskocima je uzgredno pisao i Josip
Mal. Na osnovu objavljenih izvora i djelimino novih
dokumenata iz Dravnog arhiva u Beu, on je dao kratak
i nesistematian pregled austrijsko-mletakog zapleta zbog
uskoka.
13
) Amos-Rube Filipi je o senjskim uskocima na-
pisao jedan rad regionalnog karaktera.
14
) V. Vinaver
u jednom radu ukazuje na period uskoke borbe do kipar-
skog rata.
15
)
Od stranih istoriara spomenuemo samo Roberta e-
si ja (Roberto Cessi) i Silvija iganta (Silvio Gigante).
esi pie o uskocima i problemu slobodne plovidbe Ja-
dranskim morem sa stanovita najiskljuivijeg naciona-
lizmaJ
6
) igante, i pored ukorijenjenih predrasuda o usko-
cima, iznio je niz korisnih podataka o uskokoj proble-
matici.
17
)
Za Jugoslovene uskoka problematika ima poseban
znaaj. Prolost nam veoma esto izgleda daleka i bei-
votna. Povremeno ona i jeste daleka i tua, sve dok ne
odgonetnemo intelektualne i drutvene preokupacije u
kojima se izraavaju tenje i problemi ljudi onoga vre-
mena. Tada dolazimo do ubjeenja da prolost nije mrtva,
poto ona u nama odista ivi i traje. Uskoka problema-
tika je, u mnogim domenima, i naa dananja proble-
matika. Sredini problem uskoke problematike borba
protiv nasilja, za slobodu i ljudsko dostojanstvo ostaje
i na problem.
Grga Novak, Nae more, Zagreb, 1932, 181212. Grga Novak,
Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljea, Beograd,
1962, 276305.
") Josip Mal, Uskoke seobe i slovenske pokrajine, Naselja, knj.
1, Ljubljana, 1924, 93106.
") Senjski uskoci i zadarsiko otoje. Pomorski zbornik, knj. II,
Zadar, 1964, 579-629.
") Vuk Vinaver, Senjski uskoci i Venecija do kiparskog rata,
I. glasnik 34, 1953,4366.
") Roberto Cessi, La Repubblica di Venezia e il problema adria-
tico, Napoli, 1953.
") Silvio Gigante, Venezia e gli Uscocchi, Fiume, 1904.
8
Pisanju ovoga rada pristupio sam na osnovu bogate
grade iz Dravnog arhiva u Veneciji. Daleko sam od po-
misli da se samo na osnovu te grade mogu sagledati sve
pojedinosti uskoke problematike. Svakako, jo bi se nalo
grae o uskocima u arhivima Bea, Graca, Vatikana i dru-
gim arhivskim centrima. Ako sam ovim djelom unapri-
jedio naa znanja o uskocima i postavio nove probleme,
onda kao autor mogu biti zadovoljan. Na kraju smatram
se obaveznim da zahvalim recenzentu dr Stjepanu Anto-
Ijaku, redovnom profesoru Sveuilita u Zadru, koji je
nizom korisnih primjedaba doprinio da rad bude bolji.
G. S.
9
I
SENJ POETKOM XVI VIJEKA
Senj je jedini hrvatski-i-jugoslavenski grad koji ispu-
njava herojsku istoriju za skoro jedan vijek. Za razliku
od ostalih primorskih gradova poznatih po svojim kultur-
nim spomenicima, Senj je ostao poznat potomstvu naj-
vie po uskocima. Smjeten u podnoju kamenitog Vele-
bita, gdje je priroda igrom sluaja ostavila malo prostora,
prevojem Vratnikom Senj je bio povezan sa zaleem.
Po svom geografskom poloaju Senj je bio predodreen
da postane izvozna luka svoga zalea, ali istorija mu je
namijenila drugu ulogu.
Poetkom XVI vijeka Senj je bio poznat kao iva
tranzitna luka, odakle se redovno izvozila velika koliina
drveta, vune i koe u Italiju. Kakav je privredni znaaj
imao Senj vidi se i iz injenice da je u njemu odravan
sajam na koji su ak i Turci dolazili.
1
) Kada je u proljee
1516. oko 3000 Turaka upalo u Hrvatsku, svi su vjerovali
da su doli da opljakaju sajam u Senju.
2
) Svake godine
velike koliine vesala izvoene su u Veneciju za potrebe
mletake mornarice. Provale Turaka izazvale su velike
privredne poremeaje na Hrvatskom primojru i u njego-
vom zaleu. Dolazi do osjetnog pada proizvodnih snaga.
Senj sve vie gubi znaaj izvozne luke. Providur Krka
pisao je krajem 1527. da se iz Senja izvozi malo vesala
u Veneciju kako zbog toga to je zemlja opljakana tako
') M. Sanuto, I. Diarii, tom II, Venezia, 1879, 659.
2
) . Ljubi, Commissiones et relationes Venetae, tom I, Zagreb,
1876, 142.
11
i zbog toga to nadvojvoini kapetani zabranjuju izvoz .
3|
Takoe u Bakru, pod vlau Bernardina Frankopana, odr-
avani su sajmovi. Provalom Turaka presjeena je pri-
vredna povezanost Hrvatskog primorja sa zaleem. Turci
nastoje da osvoje i Hrvatsko primorje, u prvom redu
Senj. Ta injenica opredijelila je istorijsku ulogu Senja.
Uskoro poslije pada Bosne, kada je ugarskim posje-
dima na Jadranskom moru zaprijetila opasnost od Tura-
ka, kralj Matija Korvin je 1469. oduzeo Senj Frankopa
:
^raljevskim_gradom. tJ 'njcrnu je
osnovao kapetaniju koja e postatT osnova za kasniju
organizaciju Vojne krajine. Kapetanija u Senju je obu-
hvatala u zaleu i cijelu Gacku sa utvrenim Otocem,
i, neto kasnije, susjedno Brinje sa okolinom, a u pri-
morju Starigrad i Novigrad na uu Zrmanje.
Ekspanzija Turaka u hrvatskim zemljama izazvala
je teke posljedice ekonomskog, drutvenog i politikog
karaktera. Stalno pustoena od Turaka i sve vie dezorga-
nizovana. Hrvatska se sve vie koleba izmeu Turaka,
Venecije i Austrije, to ugroava dravnu zajednicu sa
Ugarskom. Oni hrvatski velikai iji su posjedi bili na
jugu Hrvatske raunali su na pomo Venecije ili su pre-
govarali sa Turcima. Ne mirei se sa gubitkom Senja,
Frankopani e od kraja XV vijeka odluno raditi da ga
povrate, ulazei u razne politike kombinacije sa Veneci-
jom, pa ak i s Turcima. Bernardin Frankopan je nosio
titulu kneza Senja, Krka i Modrua. Poetkom 1499.
Bernardin je postavio pitanje Senja, ali protiv njega su
bili ostali Frankopani. Toj politikoj kombinaciji odluno
se suprotstavie i Senjani otvoreno izjavljujui da vie
nee vlast Frankopana i da bi radije zapalili d napustili
Senj i predali se Turcima. Senjani uputie jednog kape-
tana ugarskom kralju da ispita njegovo raspoloenje i
politike namjere u vezi sa Senjom.
4
' Istovremeno knez
An Frankopan je traio pomo od Venecije protiv Tura-
ka i nudio joj Senj, pa je u Veneciju uputio jednog izas-
lanika da pregovara o tome, ali Sinjorija odbi ovu ponu-
') . Ljubi, Commissiones II, 39.
*) Santuo, I Diarii, tom II, 395, 791, tom III, 792.
12
du.
5j
Krbavski knez Ivan Karlovi i neki drugi velikai
bili su spremni da se nagode sa Turcima. Skender-paa
je pozivao Frankopane da se sa njim sporazumiju. Bosan-
ski sandakat se graniio sa Hrvatskom i njegova terito-
rija se prostirala iznad samog Senja. Po vojnoj snazi
nijedan hrvatski velika, a moda ni svi zajedno ni jesu
se mogli mjeriti sa bosanskim sandakatom. Skender-
-paa je mogao mobilisati 6000 konjanika, sve Turaka
timarnika. Osim toga, u njegovoj vojsci je bilo 3000
konjanika hriana obaveznih da idu u rat.
6
)
Borba za Senj postaje sve otvorenija i komplikova-
nija. Taj grad, kao da je imao neku maginu mo, neodo-
ljivo privlai hrvatske velikae, Turke i Mleane. Na gra-
nici tri drave Senj po svom geopolitikom poloaju
stie izvanredan znaaj za sve tri granine drave: Ugar-
sku, Tursku i Veneciju. Poetkom 1503. Ivan Korvin
je nastojao da dobije Senj u zamjenu za neke katele,
to ugarsko-hrvatski kralj nije prihvatio. Tom planu se
suprotstavie i Frankopani, a naroito Korvinov tast.
Bernardin.
7
) Za izvjesno vrijeme pretenzije Frankopana
na Senj su opale da bi se kasnije obnovile sa vie strasti.
Sredinom 1520. Senjani ubie namjesnika ugarsko-hrvat-
skog kralja, dok su Frankopani sa svojim ljudima bili
u okolini grada spremni da ga zauzmu. Senjani uputie
providuru Krka delegaciju da trai pomo.
8
) Istovremeno
pronosile su se vijesti da Venecija nastoji da se dokopa
Senja. Intrige oko grada i navale Turaka podstakle su
ugarskog kralja da 1521. u vrijeme turskog napada na
Beograd, trai od Venecije zajam od 800 dukata za utvr-
ivanje Senja.
9
) Uprkos raznim sukobima u gradu. Senja-
ni ostadoe vjerni ugarskom kraljTT U proljee 1523.
kne~7Bernarin Frankopan je kupio vojsku, kako se
prialo, da zauzme Senj. Senjani se obratie providuru
Krka za pomo. Venecija je odobrila upuivanje pomoi,
5
) Isto, tom II, 422, 67273, 707.
6
) Sanuto, I Diarii, tom III, 1061.
7
) Sanuto, I Diarii, tom VII, 821.
!
) Sanuto, I Diarii, tom XXVIII, 546.
9
) G. Valentinelli, Rapporti della Republica Veneta coi slavi
meridionali di Marino Sanudo, 159.
13
ali da se to izvede tajno, da se ne bi zamjerila ugarskom
kralju.
10
) Tih dana je Krsto Frankopan, Bernardinov sin,
napao okolinu Senja, ali se namah povukao.
11
) Poto su
propali svi planovi Frankopana da se na silu ili prevaru
dokopaju Senja, Krsto sredinom 1525. godine pokree
kod ugarskog kralja plan o razmjeni za Senj. Dvor je
ovaj predlog odbio sa motivacijom da kraljevstvo nema
drugog izlaza na more, ali mu moe dati Lovran.
12
) Sve
do sloma Ugarske Frankopani e ostati u opoziciji prema
ugarsko-hrvatskom kralju, i to najvie zbog Senja. ak
i kraljev poraz na Mohau 29. avgusta 1526. pozdravljen
je "sa neskrivenim zadovoljstvom. JPovodom "vijesti o kra-
ljevoj pogibiji u katelama kneza Bernardina Franko-
pana odrano je veselje sa pucanjem artiljerije i palje-
njem vatre.
13)
Smrt posljednjeg ugarskog kralja Ludvi-
ga I I Jagelovia jo vie je pocijepala hrvatsko plemstvo.
Plemstvo juno od Kupe, izloeno turskim udarima, na
saboru u gradu na Cetini_1. januara 1527. priznalo je za
kralja Hrvatske nadvojvodu Ferdinanda, koji je pre-
duzeo na sebe konkretne obaveze za odbranu zemlje. Od
tada e senjska kapetanija biti pod vlau austrijskih
nadvojvoda.
Potpadanjem Senja pod austrijsku vlast aspiracije
Frankopana i drugih hrvatskih velikaa na grad postale
su realnije. Austrijski nadvojvoda, pouen iskustvom
ugarsko-hrvatskih kraljeva, u uslovima teke borbe pro-
tiv Turaka, shvatio je da se sa vie potovanja i povjere-
nja mora odnositi prema hrvatskom plemstvu. Ba tih
dana, dok se rjeavala sudbina Ugarske, Senj je zbog
neke epidemije preivljavao tragine dane. Jedan oevi-
dac kae: U Senju nema ljudi, niti ima snabdijevanja,
nema ita niti se za novac moe nai. Ne dri se misa,
niti se mrtvi sahranjuju sa crkvenim obredom.
14
)
Odmah poslije ugarske katastrofe knez Krsto Fran-
kopan pokree kod nadvojvode Ferdinanda (Ferdinand)
I0
) Sanuto, I Diarii, tom XXXIV, 91, 95, 96.
") Isto, 100.
]2
) Sanuto, I Diarii, tom XXXIX, 320.
") Sanuto, I Diarii, tom, VIIIL, 667.
") Isto, 406, 407.
14
pitanje Senja. Da bi pridobio Krsta, kao najistaknutijeg
hrvatskog plemia, Ferdinand ga je krajem 1526. posta-
vio za generala Hrvatske i Slavonije. Jo mu je dao na
upravu neke katele i Senj privatno, odnosno nezvanino.
Tako je Krsto, kako kae jedan savremenik, postao mo-
an i nikada nijedan od njegovih nije bio takav.
15
)
Sredinom februara 1527. Krstn je uao u Senj.
16
) Uskoro
je, ipak~u sukobu izmeu Ferdinanda i Ivana Zapoljg,
"Krsto frankopan preao na stranu Zapolje. Poginuo je
1527. prilikom opsade Varadina.
Poslije smrti Krsta Frankopana, Ivan Karlovi se
javlja kao pretendent na Senj, ali Senjani odbie da ga
prime.
17
' U graanskom ratu izmeu nadvojvode i Zapo-
lje, Senj je ostao vjeran Ferdinandu. Sredinom juna 1527.
Senjani poloie zakletvu nadvojvodi kao ugarskom kra-
lju. Posmatrajui dogaaje sa stanovita ekonomskih
interesa Venecije, providur Krka je kazao: Vijest je od
velikog znaaja najvie to vie nee biti vesala za arse-
nal kao to su ranije odbijana iz Senja .
18)
Poslije prodora Turaka na jadransku obalu izbija u
prvi plan pitanje mletake pomorske prevlasti u Jadranu
i njene odbrane od svih onih koji pokuavaju da je ugro-
ze. Pojavu ma ije flote u Jadransko more Mleani su
shvatili kao povredu svoga suvereniteta. Sukob Venecije
sa Turskom i Austrijom zbog Jadrana, bio je neminovan.
Borba izmeu Austrije i Turaka jo je vie komplikovala
interese tri jadranske drave: Venecije, Osmanskog car-
stva i Austrije. Na Jadranskom moru Senjani e preduzeti
ulogu prvoborca protiv Turaka. Osmansko carstvo nije
nikada pretendovalo da igra znaajniju ulogu na Jadran-
skom moru, koja mu je pripadala po njegovom geopoli-
tikom poloaju. Samo gusari sa teritorije pod turskom
vlau ugroavae povremeno Jadransko more.
Zbog svoga razgranatog poslovanja Senjani izgrauju
trgovaku flotu, koja moe vrlo lako da se upotrijebi u
ratne svrhe. Bez pomorskog iskustva Senj nikada ne bi
") M. Sanuto, I Diarii, tom VIIL, 705.
") M. Sanuto, I Diarii, tom VIL, 418.
") Isto, 451.
") M. Sanuto, I Diarii, tom VL, 392.
15
postao ratno uporite na Jadranskom moru. Bilo je to
vrijeme kada je teko povui granicu izmeu trgovca i
gusara. To su vjekovne tradicije jadranskih pomoraca
koje e se sretno sliti u Senju i udariti peat njegovoj
istoriji. U ratu izmeu cara Maksimilijana i Venecije
(15081516) Senjani e dokazati svoju hrabrost. U maju
1509, na 30 barki, oni napadoe Krk i zaplijenie mnogo
stoke. Jo su prijetili da e osvojiti samo ostrvo.
19
' to
se Senjani nijesu aktivnije angaovali u ratu protiv Mle-
ana moe se jedino objasniti injenicom da su morali
da se brane od Turaka. Veu aktivnost pokazivali su
Trani i drugi. esti prepadi nadvojvodinih podanika na
mletaku teritoriju izazvali su Veneciju na protivmjere.
Po nareenju svoje vlade, providur Krka je poetkom
juna 1514. napao zemlje Bernardina Frankopana. Sa tri
fuste, 40 barki i 800 vojnika on je napao i opljakao
Omialj i Bakarac. Mletaki najamnici opljakae i uni-
tie sve.
20
' Ovaj napad je primorao Frankopana da sklopi
mir sa predstavnicima Krka. Frankopan se obavezao da
vie nee dozvoliti napad na mletaku teritoriju, da e
sve roblje osloboditi i zaplijenju robu vratiti.
21
' Rat se za-
vrio, ali sigurnosti na Jadranskom moru nije bilo.
Iz svojih baza u Albaniji, turske fuste se sve ee
pojavljuju u Jadransko more. U proljee 1513. one zapli-
jenie jedan trgovaki brod.
22
' Krajem jula 1516. pet tur-
skih fusta se nalazilo u vodama Klisa sa namjerom da
napadnu Skradin.
23
' Turski prepadi na hrvatsku i mle-
taku teritoriju u Dalmaciji podstakli su Veneciju da
preduzme odbrambene mjere. Sredinom januara 1523.
Senat je odluio da u vode Dalmacije uputi etiri lake
galije radi zatite stanovnitva. Dvije galije su otplovile
za Dalmaciju 2. februara a ostale kasnije.
24
' Poetkom
") M. Sanuto, I Diarii, tom VIII, 338.
!0
) ValentinelliSanuto, 4,16417.
21
) Isto, 432-433.
22
) M. Sanuto, I Diarii, tom XVI, 262.
23
) Alberto Tenenti, I corsari in Mediteraneo dali' inizio del
Cinquecento, Rivista storica italiana, anno LXXII, fasc. II,
Napoli, 1960, 258, 277, u nap. 201.
M
) Archivio di Stato di Venezia {A. S. V.) Senato Mar (S. Mar)
in Registri (R.) 23,19. januara 1523.
16
1528. za uvanje Jadrana naoruane su i dvije fuste.
25
)
Turske fuste nijesu predstavljale stalnu prijetnju na Ja-
dranu sve dok Turci nijesu u samoj Dalmaciji poeli da
izgrauju brodove. Glavne turske pomorske baze postaju
Obrovac i Herceg-Novi. Naroito veliku aktivnost poka-
zivale su fuste iz Obrovca. Ba kada Turci, tridesetih
godina XVI vijeka, izgrauju flotu u Dalmaciji, Senjani
na svojim barkama zapoinju prepade protiv njih, Glavna
meta Senjana postaju turske fuste. Senjani su u zametku^
unitili tursku tlotu u J adranskom moru. Tako su Turci
od same pojave na Jadranu bili lieni flote. Bez_flotg.
Turska u Jadranskom moru nikada nije mogla postati
znaajnija sila u njemu. Zato je Porta olako prepustili.
Veneciji prevlaci u Jadranskom moru, bez elje da izmi-
jeni tradicionalno stanje. ~~
Turska osvajanja poetkom XVI vijeka usmjerena sii
prema Ugarskoj, Slavoniji, junoj Hrvatskoj i Dalmaoiji.
U tim turskim osvajanjima i zalijetanjima Senj postaje
vrlo privlana meta za Turke. Sredinom marta 1515. oko
1500 Turaka je napalo Senj sa kopna. Tom prilikom je u
ropstvo odvedeno 1500 ljudi. Turci ugrabie bogat plijen
i napravie veliku tetu
26
). Idue godine 700 turskih konja-
nika napade jedan katel petnaest milja daleko od Senja
i zarobi sto ugarskih konjanika.
27
' Osim Turaka, i marto-
lozi napadaju Senj, naroito o urevdanu kada se odr-
avao sajam u Senju. Oko 200 martoloza je prilikom odr-
avanja sajma 1520. opljakalo 70 konja i ubilo neke
ugarske najamnike.
28
) Malo kasnije jedna grupa Turaka
je bila u okolini Senja, ali okolno stanovnitvo na vrijeme
se sklonilo u grad. U oktobru 1520. jedan turski odred
od 2000 konjanika harao je po posjedima Bernardina
Frankopana.
29)
Martolozi su ponovo o urevdanu 1522.
pljakali u okolini Senja. U proljee 1525. strah je zahva-
tio Senj kada se pronijela vijest da Turci namjeravaju da
Alberto Tenenti, Cristoforo da Canal, La marin Venetienne
avant Lepant, Pari, 1962, 125.
*) ValentinelliSanuto, 446.
27
) Isto, 463.
u
) M. Sanuto, I Diarii, tom XXVIII, 485, 487.
) M. Sanuto, I Diarii, tom XXIX, 392.
2 Senjski uskoci
ga osvoje. Prijetnja se zavrila uobiajenim turskim pre-
padom u okolini Senja.
30
' I kasnije uporno e se pronositi
vijesti o namjerama Turaka da osvoje Senj. Sve te gla-
sine su bile smiljene turske prijetnje. Turci i dalje pro-
duuju napade na Senj i njegovu okolinu. Poetkom
marta 1526. oni napadaju Senj kada u gradu nije bilo
nijednog vojnika; svi su bili poli u Ugarsku. Ovaj put
stradao je Vinodol.
31
' Idue godine Turci su harali po
Grobnikom polju i osvojili jedan katel Bernardina
Frankopana. Tom prilikom odvedoe u ropstvo 1000 lica i
zaplijenie mnogo stoke.
32
' Nesigurnost od Turaka bila je
tolika da je saobraaj Senja sa Otocem postao opasan.
33
'
Turska pustoenja su dovela do tekog stanja u Se-
nju. Senjska optina se za pomo obrati caru i papi.
Senjani poetkom 1530. poruie caru: ako ne dobiju
pomo, ne mogu se vie braniti od Turaka.
34
' U ljeto 1531.
jedna delegacija Senjana od dva lana boravila je u Rimu
da upozna papu sa muenitvom svoga grada i dobije
pomo u ljudstvu, novcu i oruju. Papa i kardinali odo-
brili su pomo od 3000 dukata za izdravanje posade od
500 ljudi za dva mjeseca.
35
' U toku ove godine senjska
optina se dva puta alila Ivanu Kacijanaru, vrhovnom
zapovjedniku krajikih eta, na muno stanje u gradu.
Jfosada (stlpedlanii 61 servllOres), neredovno isplaivana,
prijetila je da e napustiti grad. Ni graanstvo nije bilo u
boljem poloaju.
36
' Uprkos svim tekoama, Senjani sve
uspjenije odolijevaju turskim napadima i poinju da
biljee uspjehe u borbi protiv Turaka. Kada je, u junu
1532, oko 300 turskih konjanika i 800 pjeaka napalo
okolinu Rijeke i Senja, Senjani, pod vodstvom kapetana
Gapara Peruia, organizovae potjeru i preotee plijen.
Usukobu je palo mnogo Turaka.
37
' Mjesec dana kasnije
M
) M. Sanuto, I Diarii, tom XXXVIII, 182.
") ValentinelliSanuto, 231232.
32
) M. Sanuto, I Diarii, tom IVL, 39.
33
) Isto, 97.
M. Sanuto, I Diarii, tom LIII, 15.
3S
) M. Sanuto, I Diarii, tom LIV, 538.
") Emilij Laszovski, Monumenta habsburgica regni Croatiae, Dal-
matiae et Slavoniae, knj. II, Zagreb, 1916, 64, 89.
37
) M. Sanuto, I Diarii, tom LVI, 467.
18
Turci, 2000 boraca, ponovo provaljuju prema Rijeci i
Senju. Knez Vuk Frankopan, zajedno sa kapetanom Pul-
gom, organizovao je uspjenu odbranu. Okupljeno je 1500
konjanika i 500 pjeaka. Ujutru 30. jula 1532. Frankopa-
nova vojska je napala Turke blizu Senja i teko ih pora-
zila. Spasio se oko 200 konjanika a ostali su izginuli ili
dopali ropstva.
38)
Senjani uputie caru 812 odsjeenih no-
seva mrtvih Turaka i morlaka i 500 zarobljenika, veinom
morlaka, kao znamenje svoje pobjede.
39
) Radi zatite od
turskih napada sa kopna, f ^nj ^' kapptafTTvan T pnVnvi^
""ie 1 Sbg^na uzviici iznad Senia. sagradio tvrdi Nehaj-grad.
"koji dominira nad itavom okolinom i morem.
Senjani se nijesu samo branili od Turaka, nego im
i zadavali udarce u njihovoj kui, u samoj Dalmaciji.
Premo na moru otkrila je Senjanima nesluene mogu-
nosti borbe protiv Turaka. Geopolitiki poloaj Dalmacije
bio je preduslov za uspjenu borbu Senjana. Bez premoi
na moru i bez Dalmacije, podijeljene izmeu Venecije i
Turske nemogue je zamisliti uskoku borbu. Tu je poe-
tak senjske epopeje. Ve tridesetih godina Senjani se
javljaju kao dobro organizovana druina, kadra da nanosi
ozbiljne udarce Turcima. Senjani su bili jedini koji su
priticali u pomo ugroenim hrvatskim gradovima u
Dalmaoiji koje Turci jo nijesu osvojili. Kada, 1524, Turci
napadoe Klis, Senjani na barkama priskoie mu u
pomo.'
10
) Uspjesi Senjana u borbi protiv Turaka u Dal-
maciji bez sumnje su bili veliki, poto je sredinom 1525.
dolazio u Veneciju sultanov izaslanik da se ali na tete
nanijete turskim podanicima.
41
) Kada, marta 1527, Turci
opsjedoe Obrovac, oekivala se jedino pomo iz Senja.
Katelan Obrovca uputio se u Senj da sve objasni knezu
Ivanu Karloviu da treba da doe i podri njegove stvari,
to jest reeni katel Obrovac.
42
) Poto su Senjani bili
poli u Ugarsku, nijesu mogli pomoi Obrovcu, koji Turci
3!
) Isto, 698.
3
') Isto, 807.
) M. Sanuto, I Diarii, tom XXXVI, 206.
41
) M. Sanuto, I Diarii, tom XXXIX, 87.
4Z
) M. Sanuto, I Diarii, tom IVL, 415.
19
osvojie, bez mnogo rtava, 30. aprila.
43
' Turci pretvaraju
Obrovac u gusarsko gnijezdo i mataju o osvajanju Senja.
U proljee 1530. prialo se da Turci uurbano grade fuste
za napad na Senj. Senjani odluie da preduhitre Turke
i unite njihove fuste. Krajem juna 1530. senjski kapetan
je okupio 300 ljudi iz Senja, Rijeke i drugih mjesta i sa
njima napao Obrovac. Zapaljene su sve turske fuste i
predgrae i ubijeno je 130 Turaka. Od Senjana poginulo
je 80 valjanih vojnika.
44
' Turci su tvrdili da je u ovom
napadu na. Obrovac uestvovalo mnogo mletakih poda-
nika, to nije bilo tano. Istina, Senjani su prije napada
okupili svoje barke u mletakim vodama, to svakako ne
bi mogli izvesti bez saglasnosti priobalnog stanovnitva.
45
'
Dvije godine kasnije, odnosno poetkom septembra^l532.
Petar Krui, zapovjednik Klisa, zajedno sa Rijeanima
i Senjanima, napao je katel Solin. Turska posada je
sasjeena i zaplijenjeno je 21) topova raznog kalibra, koji
"su prenijeti u tvravu KHT"
-
' senjani su nanosili ozbiljne
tete Turcima. Kada je, krajem 1532. godine, turski iza-
slanik Jonus-bej putovao u diplomatsku misiju u Vene-
ciju, jedva je umakao Senjanima. Prilikom prolaska kroz
Dalmaciju Jonus-bej je naao turske podanike opljaka-
ne i upropaene, Solin zapaljen a Turci pobijeni. On je
optuivao Veneciju da je sve to uraeno uz pomo mleta-
kih podanika.
47
' Prepadi Senjana pogaali su i Mleane.
U dekretima Senata iz 1533. i 1534. govori se o napadima
Senjana i Rijeana koji ometaju trgovinu izmeu Dalma-
cije i Venecije.
48
'
Uspjeli prepadi na tursku teritoriju preko mora pod-
sticali su Senjane i Rijeane da izgrade nove barke. Poet-
kom 1533. u Senju i Rijeci spremale su se 24 naoruane
barke protiv Turaka. Prepadi Senjana ozbiljno su za-
brinjavali Turke i njihove podanike. Poetkom 1533. Mu-
rat-ehaja je dobio obavjetenje da se Senjani spremaju
43
) M. Sanuto, I Diarii, tom LIII, 6, 164.
") Isto, 332.
45
) Isto, 396.
46
) M. Sanuto, I Diarii, tom LVI, 964, 985, 1025.
47
) M. Sanuto, I Diarii. tom LVIII, 95.
48
) A. Tenenti, n. d., 125.
20
na izlazak. Na tu vijest sve se ustrailo. Oruje je podi-
jeljeno ak i hrianima u Obrovcu i Karinu. Svi katu-
nari su pisali Murat-begu da ih stalno plijene senjske
barke, molei ga da ih zatiti, u protivnom bie prinueni
da napuste svoje kue i dou da stanuju na teritoriju
Republike. Murat-beg je obeao da e naoruati dvije
fuste u Obrovcu.
49
) U proljee iste godine Senjani napa-
doe jedno tursko selo kod Klisovca. Na elu ove grupe
bio je Matija Busani, rodom iz Ostrovice, stalno nasta-
njen u Senju. Sa plijenom Senjani se vratie kuama.
Mleani uputie jednog izaslanika u Senj sa zahtjevom
da se vrati plijen i da Senjani vie ne haraju Turke.
505
Turski i mletaki podanici u Dalmaciji prihvatili su Se-
njane kao prijatelje i saveznike, kojima se pridruuju ili
ih pomau. Ve od poetka 1524. turski podanici poinju
da se sele u Senj, gdje postaju gusari.
51)
Mletaki podanici
pomau Senjane i rado im se pridruuju. Prva vijest o
toj saradnji potie iz poetka 1533. godine. Prvi koji su.
pomogli Senjane bili su zadarski plemii iz Posadarja.
1
*)
"Domae plemstvo u Dalmaciji koje je turskim osvaja-
njem izgubilo posjede ili osiromailo pomagalo je sve
akcije uperene protiv Turaka, to zvanina Venecija nije
gledala dobrim okom. Prepadi uskoka u Dalmaciju pri-
morali su Turke na odbranu. Od tada jenjavaju turski
napadi prema Senju, pa se moe smatrati da su prestali.
Istina, poetkom maja 1537. oko 3000 Turaka napalo je
okolinu Senja i odvelo u ropstvo mnogo svijeta.
53
)
Ova skica opteg politikog zbivanja oko Senja poet-
kom XVI vijeka samo je opti okvir u kome se javljaju
senjski uskoci. Dugogodinji naleti Turaka na Hrvatsku,
koji nijesu prestali ni poslije 1526, imali su za hrvatski
narod najtee posljedice. Pod turskim udarom narod se
sklanjao u zatienije predjele, naroito u Primorje i na
ostrva. Te migracione struje, koje poinju od sredine XV
") M. Sanuto, I Diarii, tom LVII, 507508.
") M. Sanuto, I Diarii, tom LVIII, 73.
51
) M. Sanuto, I Diarii, tom XXXVI, 539.
52
) Fr. Rafei, Izvodi iz zapisa M. Sanuda, Starine XXV, 107,
Zagreb, 1892.
") Franco Gaeta, Nunziature di Venezia, vol. II, Roma, 1960, 113.
21
vijeka, naroito su intenzivne od pada Bosne do pada
jcfisa^Svg^te skupine jzbjeglica nazvae se u XVl_vijekul
opt i mj menomj ^g^ i
Kasnije e se pojam uskoka ograniiti na krajinike^,
u Senju. Pod uticajem pisanja savremenika i nekih sta-
rijih istoriara, u naoj istoriografiji ustalilo se shvatanje
da se senjski uskoci javljaju tek poslije pada^Klisa. Sindi-
ci inkvizitori Johanes Batista i Antonio Djedo (Antonio
Diedo) piu 1533. godine: dok je Klis bio pod vlau ugar-
skih kraljeva, u njemu su ivjeli turski podanici zvani
uskoci, koji su utekli ispod turske vlasti; poslije pada
Klisa sklonili su se u Senj.
54
' Minuo Minui, pisac isto-
rije o senjskim uskocima, zastupa slino miljenje o
porijeklu uskoka. Pred navalom Turaka, izbjeglice ili
uskoci sklanjaju se na teritorije susjednih hrianskih
drava i odatle vode borbu protiv porobljivaa. Prvi zna-
ajni grad koji su uskoci odabrali bio je Klis. Poslije pada
Klisa, uskoci preoe u Senj. Po miljenju Minua, car
Ferdinand je primio uskoke sa ciljem da raseli Liku i
Krbavu, odakle je prijetila neposredna opasnost Senju.
55
'
Minuijev nastavlja Paolo Sarpi uzima bitku na Moha-
u kao prekretnicu za pojavu senjskih uskoka. Po njego-
vom miljenju, dok su ugarski kraljevi vladali Hrvatskim
primorjem nije se znalo za uskoke. Poslije bitke na Mo-
hau mnogi ugarski podanici sklonie se u zapadnu
Hrvatsku, najvie na posjede kneza Petra Kruia, KOJI je
priznavao Ferdinanda, a Klfe-postaje njihovo glavno upo- ~
.nste. Jedan dio izbjeglica preao ie u Senfgodakl su
poeli da~ gusare.
56
' Kao to vidimo, Sarpi ne vezuje
pojavu uskoka za Klis, nego sasvim tano istie da su
migraciona kretanja zapljusnula podjednako Klis i Senj.
Seobe iz Turske na teritoriju susjednih hrianskih
drava poznate su i prije Mohaa. Pad Ugarske mogao
je samo podstai te seobe. Prema tome, seobe u Senj i
njegovu okolinu ne mogu se vezati za mohaku bitku.
Prema istraivanjima S. Paviia, od 1524. u Senju se
") . Ljubi, Commussiones II, 211.
H
) Minucio Minuci, Historia degli uscocchi, Venezia, 1683, 915/
u
) Paolo Sarpi, La Republika di Venezia, la asa d' Austria e gli
uscocchi Bari, 1965, 405.
22
zapaa veliki priliv stanovnitva iz Krbave i Like, a oso-
bito iz Podgorja, zatim iz Novog, Bakra, Rijeke i Primor-
ja sve do Neretve. U jednom savremenom izvjetaju se
kae da su devet desetina tih izbjeglica sa turske terito-
rije.
57
' Prema tome, pojava senjskih uskoka ne moe se
vezati za pad Klisa. Dubrovanima su poznati uskoci prije
pada Klisa. Sredinom oktobra 1535. nekoliko uskokih
barki pristalo je u nekoj uvali blizu Cavtata, odakle se
uputie prema Trebinju da opljakaju kuu jednog tur-
skog blagajnika, ali nijesu uspjeli.
58
* U samom Klisu pomi-
nju se uskoci. Rektor Splita pie 11. juna 1536. da su
Kliani i uskoci napali okolinu Splita. U est asova
reeni uskoci do 150 na broju i vie napali su ovo polje
i doli do kapija ovog grada.
59)
Iz pisanja splitskog rek-
tora jasno proistie da je Klis bio jako uporite. Kada
je pao Klis, znatan broj ovih uskoka je uspio da se spase
i utekne u Senj. Njihovim dolaskom ojaani su Senjani,
koji su ve sa uspjehom izlazili na svojim barkama i
napadali Turke. to se Klis tako dugo drao zasluga je
i Senjana, koji su svojim prepadima zbunjivali Turke ili
pruali direktnu pomo Klisu.
Po dosada poznatim izvorima, ime uskok prije se
pojavljuje u Klisu nego u Senju. Vjerovatno je da su i
izbjeglice u Senju nazivane optim imenom uskok, ali
svjedoanstva o tome nijesu poznata. Prije dolaska Kli-
ana u Senj bili su se formirali svi elementi kasnije usko-
ke borbe. Kliki uskoci ne bi uspjeli da Senj pretvore
u jako gusarsko uporite da Senjani prije toga nijesu
udarili osnove pomorskoj moi grada i potpunoj vojnoj
organizaciji. Prema tome, ne moe se odrati tradicio-
nalno shvatanje da prelaskom klikih uskoka u Senj
zapoinje istorija senjskih uskoka. Moda su kliki usko-
ci dali ime jednoj pojavi dobro poznatoj prije njihovog
dolaska. Od njihovog dolaska senjski krajinici zvae se
uskoci i pod tim imenom ostae poznati istoriji.
") Stjepan Pavii, Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni
ivot i obiaje junih Slovena, knj. 41, Zagreb, 1962, 125.
5
') Toma Popovi, Turska i Dubrovnik u XVI veku (rukopis).
59
) Emilij Laszowski, Monumenta Habsburgica, vol. II, Zagreb,
1916, str. 278.
23
I I
PORIJEKLO I LJUDI
Svi oni sa jadranskih obala koji su imali lude hra-
brosti, samouvjerenja, sklonosti za borbu i pljaku stekli
su se u Senj. Iako raznog porijekla, veinu senjskih
uskoka su inili Hrvati, negdanji turski podanici, svi
hriani iako meu njima ima po koji Turin (musli-
manki)
1
*. Kapetan protiv uskoka Pizani (Pisani) kae o
porijeklu uskoka^Uskoci su sastavljeni od raznih vrsta
(ljudi, ali su veinom morlaci, turski podanici, dijelom
\ podanici Vae uzvienosti iz Dalmacije koji su zbog svojih
prekraja protjerani ili ih privlai opaki ivot, idu u Senj
/i postaju uskoci, dijelom prognanici sa galija, dijelom iz
(carevih i nadvojvodinih mjesta. Po ocjeni Pizanija, ima
oko 2000 boraca. Dalje, Pizani tvrdi da je nedavno prelo
u Senj 300 morlaka, turskih podanika koji, iz straha da
ne budu zarobljeni, radije su se pridruili uskocima da
ive kao oni, nego da ih uskoci pljakaju i haraju kao
ranije.
2
) Za uvenog uskokog vojvnHn Bura r>anirjrf^_
anonimni "Fjorentinac, koji je napisao jedan spis o usko-
cima, kae da je plemikog_jQda_iz_Rosne ili Murlakije.
Imao je tri sina: iJura, AladjuT Tvana i jednu erku.
3>
Po svom poloaju u Senju uskoci su se dijelili na
dvije grupe. Prvi pisac istorije senjskih uskoka Minuo
Minui, od 1595. zadarski nadbiskup, objavio je u Rimu
') Franjo Raki, Prilog za povijest Senjana, Starine IX, 180.
2
) Grga Novak, Commissiones et relationes Venetae, tom VI,
Zagreb, 19. Iz relacije kapetana protiv uskoka Pizanija od
1588.
3
) Starine IX, 185.
24
1602. godinelli kasnije svoje uveno djelo Historia degli
Uscocchi. Minui je bio prvi istoriar koji je uskoke
podijelio u dvije grupe: plaene i venturine, ali nije blie
ulazio u objanjenje ove podjele. Po Minuiju, uskoci su
Dalmatinci koji su zbog kriminala ili tirjanstva prebjegli
u drugu dravu. Prvo su naselili Senj, a zatim Otoac,
Moenice, Brinje i druga mjesta.
4
' Minuijev nastavlja
Paolo Sarpi zna za vie vrsta uskoka i pie: Ima tri vrste
uskoka u Senju, tako zavedeni i zvani na nadvojvodinom
dvoru: plaeni, domai i venturini. DomaciLsiL oni koji
siLjoeni -ili priviknuti u gradu kroz vie generacija,
imajti-tt-njeffitrstalno boravite, koje takoe zovu graa-
nima i ima ih oko stotinu. Ostalih 200 su vie po tituli i
imenu plaenici nego u stvarnosti, podijeljeni u ete, sva-
ka po 50 ljudi sa etiri kapetana koje oni zovu vojvode.
Osim ove etvorice ima i drugih uskokih starjeina,
kojim imenom zovu sve one koji imaju mogunosti da
naoruaju barku za gusarenje. Uz ove pristaju i mogu
se svrstati kao pratioci skitnice i oni koji stalno dolaze
iz Turske, protjerani iz Dalmacije i Pulje, nemaju stalno
boravite u Senju i sve ove zove venturini. Pod koman-
dom su uskokih starjeina i postavljeni su na barkama
sa kojima idu, as u manjem, as u veem broju, plja-
kajui i otimajui u blizini.
5
' Ovu podjelu uskoka Minui
i Sarpi su preuzeli iz savremenih izvjetaja mletakih
funkcionera u Dalmaciji ili se poveli za ukorijenjenim
shvatanjima toga doba u Veneciji. Finalne relacije mle-
takih predstavnika u Dalmaciji najbolji su izvori o pod-
jeli uskoka na dvije ili tri vrste. Almoro Tjepolo (Almoro
Thiepolo), kapetan protiv uskoka, zna za tri vrste uskoka,
prema narodnosti i jeziku. U prvu vrstu Tjepolo ubraja
uskoke sa Hrvatskog primorja. Drugujurstu ine. turski
podanici djelimino nastanjeni u Senju a djelimino na
tusrkoj. teritoriji. U posljednju grupu spadaju uskoci sa
barki i protjerani Dalmatinci koji su se sklonili u Senj.
6
'
Slino miljenje zastupa i Benedeto Moro (Benedetto Mo-
') Minucio Minucci, Historia degli Uscocchi, Venezia, 1683, 8, 11.
s
) Paolo Sarpi, La Repubblica di Venezia, la asa d' Austria e gli
Uscocchi, a cura di Gaetano Cozzi e Luisa Cozzi, Bari, 1965, 52.
4
) Grga Novak, Commissiones et relationes Venetae, tom V, Za-
greb, 1966, 50. Relacija je od 31. januara 1593.
25
ro), generalni providur Dalmacije. Pored Senjana koji su
osobito turski neprijatelji postoje jo dvije vrste uskoka.
Druga vrsta uskoka su sultanovi podanjci^ zvani marto-
lozi i morlaci, koji, kada ne bi bili pomagani i zatieni
nrT itavp zemlje I_goa~nicima Vae uzvieno^ti, ne bi
Smogli tako lako prelaziti da plijene i uznemiravaju...
Trea vrsta uskoka su p.odanici Vae uzvif.nnsti kojj iz
potrebe ili primamljeni nadama u korist odaju sel j aki
M krai. Poto imaju roake i blinje u Dalmaciji koji ih
pomau i tite, to na kopnu i moru sigurno prolaze.
71
Suprotno Tjepolu i Moru, kapetan Jadrana Antonio
ivran (Antonio Civran) zna samo za dvije vrste uskoka.
Uvijek je bilo dvije vrste uskoka: domorodci i venturini.
Domorodci, kao to zna Vaa uzvienost su oni koji su
porijeklom iz Senja. Ovi u raznim prolim vremenima
navikoe se da idu u turska mjesta i haraju ih. To im je
bilo jedino zanimanje. Iako im u poetku nije bio glavni
cilj da pljakaju naa mjesta i brodove, ipak poto su
svi roeni lopovi i od toga ive, kada nijesu nalazili plijen
u turskoj zemlji pravili su tetu i plijenili na mletakoj
teritoriji. Venturini su utekli iz raznih mjesta, najvie
morlaci, turski podanici koji su poli u Senj, postali usko-
ci i tu se okuili .
8)
Takoe Kristifor Valijer (Christoforo
Valier), generalni providur Dalmacije, zna za dvije vrste
uskoka: Istina ima dvije vrste uskoka, neki roeni u
Senju, Hrvati i martolozi iz turske zemlje, protjerani Dal-
matinci, propali galioti i podanici nezadovoljni Vaom
uzvienou, koji su po prirodi naklonjeni pljaki i ubi-
stvu. Ovi su iz svih krajeva Vae drave i ine jednu mje-
avinu nevaljalaca. U drugu vrstu uskoka Valijer ubraja
ubojice koji bezobzirno pljakaju svakoga. Sladak ivot
privlai mnoge, uzvikuje Valijer.
9)
Ti gusari, pljakai
i razbojnici bili su svi mletaki podanici koji su se iz
svojih domova odavali uskokom zanatu, ali ne mogu se
ubrojiti u uskoke. Alvize Barbaro (Alvise Barbaro) kae
da takvih ima najvie na kvarnerskoj rivijeri, Murteru
7
) Isto, 133. Relacija je iz 1597. godine.
') Grga Novak, Commissiones, tom VI, 219. Relacija je iz 1615.
godine.
') Grga Novak, Commissiones, tom V, 211212. Relacija je iz 1597.
godine.
26
i Primotenu i Rogoznici. Po njegovom miljenju, poinili
su velike zloine tako, da od Istre do Neretve nijedan
brod nije bio siguran, nego je sve bilo izloeno njihovim
napadima i pljaki.
10
' Mnogo- preciznije i sa vie pozna-
vanja govori o uskocima Almoro Tjepolo. On tano kae
da u Senju ima mali broj plaenih uskoka, a neplaeni
se zovu venturini, veinom mletaki podanici. Ovi ventu-
rini su gotovo svi protjerani iz vaih mjesta ili grenici
sa vaih galija koji su pobjegli u Senj zbog raznih zloina
poinjenih u svojim mjestima. I ovi ine vie tete na
moru nego pravi uskoci iz Senja.
11
' Takoe Zvane Bembo
(Zvanne Bembo), generalni providur Dalmacije, dijeli
uskoke na plaene i venturine. Ovi su dvije vrste ljudi,
tj.: ili turski podanici, ili podanici Vae uzvienosti. Prvi
bjee iz svoje zemlje zbog otimaine ili tiranije koju nad
njima primjenjuju Turci. Ovi drugi dolaze sa ostrva i
mjesta, a takoe sa galija Vae uzvienosti i veina su
ljudi koji su poinili kakav ispad ili prekraj, i radije
bjee nego da dospiju u ruke pravde i okupljaju se u
Senju, starom uskokom zaviaju i stanitu. Sirotinja,
nezadovoljna tekim linim ivotom, pola je u neku vrstu
pealbe u Senj, gdje se sa krvlju zaraivalo i uspravno
umiralo. Mnogi, poto su se pljakom obogatili, vratili
su se kui.
12
' Anonimni Fjorentinac izdvaja uskoke od
venturina. Po njegovom rezonovanju, oni su Dalmatinci,
mjetani sa kopna i ostrva. Operiu po ostrvima u malim
grupama. Na Murteru ima 1000 ljudi, od kojih su 800
venturini. Kada je, 1604, obilazio ostrva ispred Zadra,
mjetani su mu rekli za mnoge seljake da su uskoci, a to
su mu potvrdili i u Viru, gdje je prenoio.
13
'
Mleani su nerado priznavali i pred samima sobom
da su uskoci njihovi podanici. Turke su uvijek uvjera-
vali da je to njihova raja. Zato i u finalnim relacijama
mletakih providura iz Dalmacije ima vie tvrdnji da
su uskoci sa turske teritorije. ovani Foskarini (Giovanni
1C
) Grga Novak, Mletaka uputstva i izvjetaji, knj. IV, Zagreb,
1964, 271272. Relacija je iz 1581. godine.
") Isto, 205, Relacija je iz 1577. godine.
12
) G. Novak, Commissiones V, 243. Relacija je iz 1598. godine.
Starine IX, 189-490.
27
Foscarini) kae da najvei dio uskoka su morlaci, tur-
ski podanici pobjegli iz njihove zemlje zbog turskog nasi-
lja; tite ih i pomau njihovi roaci i drugi. Da bi bili
bezbjedni postaju njihovi obveznici, zbog ega se doga-
aju mnoga pljakanja turskih podanika.
14
' Takoe Ni-
kolo Donado (Nicolo Donado) nastoji da uskoke prikae
kao turske podanike i kae: Uskoci su gotovo svi turski
podanici, vlake narodnosti, nezadovoljni svijet koji nije
mogao podnositi tursku vlast, kojemu se nije svialo da
radi i rado se povodi za pljakom . . . Meu njima je mali
broj iz ove drave, dvojica ili trojica starjeina eta, kako
ih oni zovu, i deset do petnaest niih iz dalmatinskih sela;
vei broj ne bi se naao meu njima.
15
' Slino miljenje
mnogo kasnije iznio je Franesko Molin (Francesco Mo-
lin), kapetan protiv uskoka, tvrdei da je od stranaca u
Senju najvie vlake narodnosti, odbjegli podanici sul-
tana koji nee da rade i zarauju za ivot vlastitim ra-
dom, nego su se dali na pljaku.
16
'
Razliita svjedoanstva o porijeklu i podjeli uskoka,
njihovom poloaju i ulozi, koja potiu sva iz pera Itali-
jana, pokazuju koliko je savremenicima bilo teko da
prodru u sutinu stvari, ili su iz politikih razloga prikri-
vali pravo stanje stvari. Ipak, navedena svjedoanstva
otkrivaju da su se mletaki providuri vie povodili za for-
malnim pojavama nego to su nastojali da se udube u
jednu sloenu drutvenu pojavu. Mijeaju se uskoci sa
jatacima, porijeklo sa znaajem, etnika pripadnost sa
socijalnim poloajem, kradljivci sa borcima. Meutim,
iz svih navedenih izvora jasno proistie da se pod usko-
kom podrazumijeva svako ko ivi u Senju i susjednim
mjestima na Hrvatskom primorju i bavi se gusarstvom,
bez obzira na etniko porijeklo, dravu i socijalni poloaj.
Uskoci nijesu ljudi iste nacije, nego jedan skup opakih
ljudi sa raznih strana, bjegunci sa mletakih galija i nji-
hovih posjeda: Frijuli, Istra, Dalmacija i Skjavonija.
") G. Novak, Commissiones IV, 31731. Relacija je iz 1583.
godine.
") G. Novak, Commissiones V, 279. Relacija je iz 1599. godine.
") Archivio di Stato di Venezia (A. S. V.), Proveditori da terra
e da mar (Prov. da ter. e da m.) Filza (f.) 1267, Rab, 20.
novembra 1612.
28
Neki su podanici Svete stolice iz Marka i Romanje koji
nijesu trpljeni u svojoj zemlji zbog nevaljalstva; drugi
su iz onih krajeva (Hrvatsko primorje) i drugih mjesta,
ali svi umazani istom smolom.
17
' Meu uskocima bilo je
dosta i Albanaca, pa ak i jedan brica iz Venecije. Ano-
nimni Fjorentinac tano je zapazio da Albanci mletaki
najamnici protiv uskoka, kada se jednom naviknu na
ratniki ivot, ne vraaju se kui, nego obino zavravaju
u Senju.
18
' U maju 1604. dvanaest Albanaca sa mletakih
galija uteklo je u Senj. Mletaka vlada naredila je kape-
tanu protiv uskoka da pregovorima nastoji da ih vrati.
Ako za dva mjeseca ne uspije da ih povrati, neka izda
proglas o njihovom gonjenju i sve koji mu padnu u ruke
pogubi.
19
' Poto je meu Albancima bilo dosta Grbljana
i Crnogoraca, nije iskljueno da je meu uskocima bilo
ljudi iz ovih krajeva.
N^v Po ovom poloaju prema austrijskim vlastima usko-
(^ci su se dijelili na plaene i neplaene. Plaeni su bili
| svi oni koji su uvrteni u redovne ete sa platom, kao
] gradska posada, iji je osnovni zadatak bio da uvaju
i ta mjesta od neprijatelja. Svi ostali uskoci pripadali su
| venturinima. Prema tome, uskoke formalno moemo podi-
j jeliti na plaene i neplaene ili venturine. Druge sutinske
razlike meu njima nema. O uskocima na mletakoj i
^turskoj teritoriji ne moe biti govora. To su bili sve
uskoki jataci, saradnici, izvjetai i ljudi koji su na bilo
koji nain bili angaovani na uskokoj strani. Takve po-
krete koji zahvataju iroke narodne mase, i gdje se borba
vodi svim sredstvima, uvijek prati i jedno svojevrsno
podzemlje. Pod imenom uskoka krili su se mnogi plja-
kai, pa ak i Turci. Anonimni Fjorentinac pie: Pod
imenom uskoka ima mnogo ostrvljana sa: Krka, Paga,
Raba koji su se sklonili u Senj ili stanovnici drugih dal-
matinskih ostrva potinjeni: Zadru, ibeniku, Trogiru,
Splitu i Hvaru. Pljakaju robu sa brodova koji dolaze
iz Pulje i Marka u Dalmaciju a zatim okrivljuju Senjane.
20
'
") C. Horvat, Monumenta uscocchorum, knj. II, Zagabriae, 1913,
225,
") Starine IX, 18a
") A. S. V., Senato secreta, Registri (Sen. secr. R.) 96, 30. juna
1604.
29
Senjski uskoci nijesu voljeli ove uljeze i najee su ih
kanjavali.
Uskoci su bili ljudi posebnog soja. Jo na savreme-
nike uskoci su ostavljali vanredan utisak svojim fizikim
izgledom i ratnim vrlinama. Mleani su im i priznavali
i negirali hrabrost, ali ovjenost im nijesu nikada pripi-
sivali. Uskoci su bili lijepi ljudi i po prirodi snani .
21)
Stasiti i vitki, sa gustom bradom i perinom navrh glave,
obueni po uskoki i lako naoruani, svojom pojavom
skretali su panju i ulivali strah i potovanje. 0 njihovoj
hitrini, umjenosti i snazi postojale su mnoge anegdote.
Ljudi su vjerovali, a i sam onaj to je priao da je to
svojim oima vidio, kako je jedan uskok uhvatio zeca u
trku.
22
' Njihova odjea i njihovo naoruanje bili su u
skladu sa njihovim operativnim zadacima i vremenskim
uslovima. Anonimni Fjorentinac, koji je ivio u Senju,
dao je najbolji i najadekvatniji opis uskoke odjee i
oruja. Njihovo odijelo je jedan par gaa, iako od kolje-
na nadolje ne toliko uzane, rascepljene od lista do pete,
bez nazuvka, napravljene od sukna i zakopane gvozde-
nim ili srebrnim kopama, i jedan par suknenih arapa,
sa opancima na nogama; jedna jeerma do ispod pojasa
sa polurukavima na koulji irokih i kratkih rukava. Ta-
ko pola miice je golo i preko nje nose jednu dugaku
haljinu po ugarski. Njihovo oruje je puka na kojoj je
napravljena jedna rupa na kundaku i vrhu kroz koju
provuku koni remen, toliko dug da puku mogu nositi
o ramenu preko lea. Drugo oruje je sablja ili sjekira,
ili koplje, ili buzdovan. Ljeti su nosili i struku, koja im
je sluila kao atorsko krilo u sluaju kie i irili je o
granama drvea. Zimi svako nosi jedan pust dug do
zemlje koji se na njihovom jeziku zove kopni, koji
ima jedan okovratnik do pojasa koji u sluaju kie navu-
ku na glavu da je pokriju i jednim uetom vrsto priveu
da ga vjetar ne moe dii. Kada plove barkama nose
bijelj koji im slui kao pokriva.
23
' I u savremenim mle-
Starine IX, 180.
21
) Fontes rerum austricarum, vol. 26, Wien, 1866, 36.
n
) Starine IX, 191.
23
) Isto, 191192.
30
Uskoki vojvoda
31
takim izvorima ima pomena o puci i buzdovanu kao
uskokom oruju.
24
Narodna pjesma zna za uskoko kop-
lje. Kada su uskoci stali dijeliti zaplijenjenu ohu,
ne djele je rafom, ni arinom,
vee kopljem Jurie vojvode
25
)
Paolo Sarpi, meutim, tvrdi da uskoci po oruju
koje nose nijesu vojnici, niti sposobni da se tuku. Nijedan
od njih ne nosi nikakvo odbrambeno oruje, niti ljem ili
kacigu, niti zailjeno oruje. Uostalom nose jednu puku
na tokice, dosta malu i laku, kakva je potrebna onima
koji se vie uzdaju u noge nego ruke, i jednu sjekiru.
Neki od njih imaju jo po jedan bode i sve njihovo
oruje je podeeno za pljaku.
26)
Negirajui svaku ovje-
nost i hrabrost uskocima, Sarpi nastoji da ih prikae
kao obine strvodere. Vrijednost uskoka je da namjeste
zamku slabima, da ubiju i opljakaju onoga ko se ne
brani. Ne moe se navesti nijedna akcija koju su oni
izveli na otvorenom polju, niti su ikada branili jedno
napadnuto mjesto. Svako zna sa kakvim su strahom ute-
kli prilikom napada na Petrinju i kakvu tetu je izazvalo
u hrianskoj vojsci njihovo sramno bjekstvo.
27)
Da su
uskoci doista bili takve kukavice kako ih prikazuje Sarpi,
za Veneciju bi bila ala da se sa njima obrauna. Mleta-
ki komandanti u Dalmaciji koji su se nosili sa uskocima
znali su dobro kakvi junaci su bili Senjani. J edan Mlea-
nin je napisao da uskoci preziru svaku opasnost i svoj
vlastiti ivot izlau opasnosti i na moru i na kopnu su
neobino hrabri.
28
) Taj superioran stav prema smrti svoj-
stven je samo jednoj heroinoj zajednici. Sami Senjani u
jednoj predstavci papi iz 1593. godine istiu kako je bio
teak i krvav uskoki zalogaj. Senjani, otvoreno aludira-
jui na Veneciju, kau: kada ne bi bilo hrabrih uskoka,
ne bi bili bezbjedni neki hriani iza ovih obala. O svom
M
) A. S. V., Capi delo Consiglio dei Dieci, Lettere di rettori b. 306,
25. septembra 1577.
K
) Gerhard Gezeman, Erlangenski rukopis, Sr. Karlovci, 1925, 94.
*) Paolo Sarpi, n. d., 56.
n
) Isto, 54.
a
) G. Stanojevi, Prilozi za istoriju senjskih uskoka, I. glasnik
12,1960,113.
32
munom zanatu kazali su i ovo: Osim toga to se trae
velike snage, naviknuti da podnose kraj nj e vruine i
hladnoe, da se bore u koulji, nalazei se ee puta
skriveni u umama i peinama danju i nou samo sa par-
etom hljeba ili jedui malo svjeeg mesa, loe kuvanog,
a ponekad i bez hrane za po itava tri dana. Ogoreni
na optube Mleana i Dubrovana, Senjani se brane i
kau: Ako smo mi ponekad zadrali robu jeretika i
eskomuniciranih, ne moemo se zbog toga nazvati ni pira-
ti, ni lopovi, nego branioci svetih zakona i zato oekujemo
nagradu od pape i ostalih hrianskih vladara, a ne kaz-
nu ,
29
> Dok su uskoci sebe smatrali predstraom hri-
anske Evrope, pa i Venecije, Mleani ni jesu prestajali
da ih optuuju kao obine lopove, kukavice, pa i bez-
bonike. Mletaki delegat za sprovoenje odredaba mirov-
nog ugovora u Madridu kazao je 1618. godine da uskoci
ne brinu o drugom osim o pljaki i ne smatraju veom
slavom od one steene pljakom, a do najveeg stepena
i asti uzdiu se oni koji bolje vre svoju dunost. Oni
koji znaju da poine najvee zloine i svireposti, da jedu
ljudsko meso, da piju ljudsku krv, da peku i jedu ljudsko
srce zarobljenika, takve biraju za vojvode i harambae,
koji su njihove starjeine.
30
) Prikazujui uskoke kao lju-
dodere Mleani su nastojali da opravdaju vlastitu svire-
post prema njima.
Bio je to patrijarhalan i poboan svijet koji je poto-
vao starijeg i bojao se boga. Svi uskoci su bili katolici.
U Senju nije bilo druge crkve osim katolike. Doljaci,
pravoslavni i muslimani, odmah su prelazili u katoli-
anstvo. Anonimni Fjorentinac, koji je dugo iveo u
Senju, bio je kao I talijan zapanjen mnogim vrlinama
uskoka, koje nije mogao sresti u svojoj zemlji. Po njego-
vom svjedoenju, uskoci su veoma poboni i redovno
posjeuju crkvu. Za svaki praznik trgovci bi ispred svo-
jih radnja iznijeli klupe prekrivene raznom tkaninom i
na pokriva stavili mnoge svijee raznih boja i veliina.
") R. deputazione veneta di storia di patria, serie IV, Miscellanea
vol. 7, 141142.
30
) Fontes rerum austriacarum vol. 26, 3637.
3 Senjski uskoci
33
Graani su, u odsustvu trgovca, uzimali svijee i ostavljali
novac. Cak ni prosjak nee uzeti svijee da ne plati.
31}
Takvo povjerenje u kupca nijedan trgovac u I taliji
toga doba nije imao. Kada su se uskoci vraali iz pohoda,
prvo bi svratili u crkvu da se zahvale bogu za uspjeh.
Redovno su od plijena odvajali dio za svetenika.
32
' 0 Bo-
iu i Uskrsu uskoci su uestvovali u procesijama. Ano-
nimni Fjorentinac koji se o Boiu 1580. zatekao u Senju,
opisuje to je toga dana vidio u gradu: Ujutru na Boi
svi se ljube u usta, ljudi i ene, i cio taj dan nijesu radili
drugo nego, kada bi se sreli na ulici, ljubili se, govorei
svakom boe vam daj dobar Boi, na ilirskom jezi-
ku Ovakav meuljudski odnos, srdanost, prijateljstvo
i intimnost mogui su samo u jednoj patrijarhalnoj i
vrsto objedinjenoj zajednici. Senj je u ovo vrijeme
imao oko 3500 stanovnika.
U jednoj takvoj sredini mnogi poroci nijesu bili mo-
gui. Isti Fjorentinac kae: U gradu neete nai nijednu
prostitutku i kada bi je zlatom platili, kaem u starom
gradu; sve prostitutke su sa strane. Kao svi patrijar-
halci, uskoci su ljubomorni na ast njihovih ena. ak
rii poslije jednog vijeka enski grijeh nije se zaboravljao.
enu ija je baba poinila grijeh jednostavno bi ubili.
34
'
Sami uskoci hvalili su se papi 1593. da u Senju nema
sulonica, podvodaa, psovaa i kockara koje bilo
igre.
35)
Ubistvo Rabate 1602. uskoci su pravdali i njego-
vim pokuajem da obeasti njihove ene. at enska,
istiu uskoci, vie vrijedi nego sva roba koja bi se mo-
gla nai na svijetu.
36
'
Uskoke ene dijelile su sve tegobe svojih suprunika.
Kada bi njihovi muevi poli u akciju, one su uvale
grad i zarobljenike, kojih je u Senju uvijek bilo dosta.
Kada u februaru 1597. gotovo svi uskoci napustie Senj,
u gradu ostae samo ene, starci i djeca. ene su oko 80
31
) Starine, IX, 235.
32
) Isto, 240241.
33
) Isto, 190191.
*) Isto, 235255.
35
> R. deputazione venet a. . . 141.
36
) C. Horvat, Mon. uscocch. II, 12.
34
zarobljenih Turaka pustile iz zatvora na rekreaciju, kao
to je uobiajeno. Turci iskoristie priliku, aoe po
kuama, dokopae se oruja i ubie mnogo ena. Zatim
se uputie prema utvrenju da ga zauzmu. J edna ena,
koja je bila na strai, zatvorila je kapiju i sprijeila
Turke da prodru u tvravu.
37)
Uskoke ene nikada nijesu
znale da li e svoje mueve i sinove doekati iz pohoda
sa osmjehom ili kuknjavom. Uskoci su se najradije enili
iz svoje sredine, mnogo rede iz mletake i turske Dalma-
cije. im bi neki uskok poginuo, udovica, ili po zakonu,
ili po obiaju, odmah bi se preudavala za drugog uskoka
istoga reda. Sva imovina iz prethodnog braka pripadala
je udovici.
38)
Bilo je ena koje su se udavale i po deset
puta.
Minuo i Sarpi nijesu propustili da napadnu i usko-
ke ene. Po pisanju Minuija, uskoci su u poetku iv-
jeli skromno, ali sa plijenom rastu i njihovi prohtjevi.
ene poinju da se oblae u skupocjene tkanine i stalno
podstiu mueve na podvige.
39
) Minuo nije shvatio usko-
ko herojsko drutvo u kojem majke i ene podstiu sino-
ve i mueve na junatvo. Majci ili supruzi bilo je lake
podnijeti smrt sina ili mua na bojnom polju nego njegov
kukaviluk. Paolo Sarpi jo ee napada uskoke ene
i kae: Ne moe se bez nepravde rei da su ene ili bilo
ko od njih bez krivice, jer one ne znaju to je igla ili
eref i samo su pobude mueva da snabdijevaju kuu
s krvlju drugih.
40
) ena borac nema predaha za iglu ili
eref. To je zanimanje otmenih gospa, a uskoke ene
nijesu imale vremena za takvu dokolicu.
U zajednici ija je egzistencija zavisila od nesalomlji-
vosti njenih borbenih nagona i ija se borbenost iskrista-
lisala u ivotni pogled, sve je bilo podvrgnuto tome cilju.
Djeca su se od sitnih nogu vaspitavala, navikavala i pri-
premala da naslijede svoje oeve. Igrake su im bile
oevo oruje i djeje igre hvatanje Turaka, gaanje iz
puke, tranje i ostale sportske discipline koje osposoblja-
37
) C. Horvat, Monumenta uscoccorum, knj. I, Zagabriae, 1910, 156.
3!
) Munucio, n. d., 21.
3
') Isto, 22.
40
) P. Sarpi, n. d. 135.
35
vaju ratniku sranost. I pored i ' i>je djece
obrazovanje. Najvei broj uskoka upuuju djecu u kolu
da naue da itaju, ili svako jutro vjebaju se orujem,
udarajui ih kamenicama gotovo im prohodaju, do pro-
livanja krvi/
1
' Ako su uskoci bili roeni ratnici i do
izvjesnog stepena vojniki obueni, za ovo vaspitanje
imaju da zahvale okolnosti to su proli kroz privatnu
porodinu vojnu kolu. Djetinjstvo je rano prekidano
i sa 1213 godina djeca su se sa svojim oevima i bra-
om otiskivala u uzbudljive avanture pune zamki i opa-
snosti.
42
' To prvo vatreno krtenje znailo je ulaz u rat-
niki red.
Kada su uskoci izlazili iz Senja u akciju, nikada nije-
su znali kada i kako e se vratiti kui. Ponekad se osta-
jalo danima, a ponekad i mjesecima. U svojim malim i
brzim barkama obojenim crno ili crveno,
43
' simbolom
smrti i krvi, nijesu obeavali nita dobro gdje dou.
Neki mletaki politiki ljudi uporeivali su uskoke
barke sa kozakim i nalazili da su potpuno sline.
44
' Kada
su se otiskivali na more, uskoci su nosili za jelo obino
po vreu brana u svakoj barci. Od brana su mijesili
pogae i pekli na nekom kamenu ispod vrelog pepela i
ara. Kada nemaju pijae vode, upotrebljavaju i mor-
sku.
45
' Narodna pjesma tano je upamtila da uskoci sije-
daju
") G. Novak, Commissiones V. Iz relacije Nikole Donada od 2. de-
cembra 1549.
") A. S. V., Prov. gen. de ter. e da m. f. 1321, Ugljan, 23. januara
1603.
") A. S. V., Prov. de ter. e da m. f. 339, Raspor, 28. juna 1617,
Prilog od istog dana.
") Fontes rerum austriacarum, vol. 26, 93. Iz relacije Pola Minija
od 1620.
") . Ljubi, Commissiones II, 164165. Iz relacije od 8. juna
1542.
") G. Gezeman, n. d., 233.
za uskoki poziv, uskoci nijesu njihovo
juiinati trudni i umorni
suha hljeba i vode studene.*
6
)
36
Ako su uskoci u pohodima znali danima da trpe glad,
u Senju su skoro uvijek sijedali za bogatom trpezom.
Vino su prosto lokali. I kada bi im nestalo vina, to bi
tee podnosili nego oskudicu u namirnicama, poto su
se navikli da piju preko svake mjere, kae jedan savre-
menik.
47)
Uskoci su izlazili u svako godinje doba, as u ma-
njem as u veem broju. Moe izgledati nevjerovatno, ali
su uskoci radije izlazili zimi po uzburkanom i vjetrovi-
tom moru, kada se mletake galije sklanjaju u pristanite.
U dugim zimskim noima moglo se due ploviti pod okri-
ljem mraka.
48)
Osim toga, postojao je jedan ozbiljan raz-
log za pojaane zimske akcije. To je bilo vrijeme kada
morlaci, turski podanici, dolaze dolje (na obalu) da napa-
saju stoku.
49
) Plijen u stoci nalazio se pored same obale.
Takve pogodnosti uskoci nijesu proputali. Redovno su
uskoci izlazili o Boiu i Uskrsu.
50
) Valjalo je proslaviti
praznik i pomoliti se bogu za uspjeh. U narodnoj pjesmi
se pominje kako
Senjani se u lov podigoe,
na boicu da sreu kuaju.
5
')
"" Uskoci su svuda imali svoje ljude, ne samo u su-
sjednim mjestima, nego u svim krajevima Dalmacije,
gotovo do Kotora. Sa svih strana primali su obavjete-
nj e o kretanju brodova.
52
) Pravi ratnici, kao uskoci, uvijek
su nepovjerljivi. Poslije poraza kod Klisa 1596. godine
uskoci su malo kome vjerovali. Kada su mletaki plae-
nici 1597. zarobili uskoka ora Valia i na sasluanju
ga pitali da li se prilikom prepada slue pijunima, odgo-
vorio je: Nama ne treba toliko pijuna, niti se sluimo
njima, jer to sami radimo, niti imamo povjerenja u dru-
") A. S. V., Prov. de ter. e da m. f. 1268, Senjski zaliv, 15. juna
1613.
, 8
) G. Novak, Commissiones IV, 219. Relacija je iz 1577. godine.
4
') Isto, 274. Relacija Alviza Balbija iz 1581. godine.
*) P. Sarpi, n. d., 5253.
51
) G. Gezeman, n. d., 175.
") . Ljubi, Commissiones II, 166.
37
goga, poto znamo dobro da se uvamo i postavljamo
strau gdje ostajemo danju i nou. Uvijek je poneki od
nas hrabar da po noi doe do grada i lino pijunira
pokrete galija i naoruanih barki.
53
' Opreznost i provje-
ravanje podataka dobijenih od svojih agenata iskljuivalo
je svako iznenaenje od strane neprijatelja.
Meutim, sami uskoci primjenjivali su taktiku izne-
rnaenj a neprijatelja. Pojavljivali su se kad ih niko nije
] oekivao i napadali kad se niko nije nadao. Umakli bi
iz klopke kada je neprijatelj bio siguran da su uhvaeni
J i ao u miolovoi. Vjeto su manevrisali svojim barkama
po uzburkanom moru i bili kadri da za jednu no na
veslima prevale put koji nije mogao nijedan mletaki
brod.fUskoke barke, sa 12 i 16 vesala i posadom do 50
ljudi, imale su na dnu ep, koji su pri obali vadili, pota-
pali barku a opremu vjeto krili na kopnuPl ovi l i su
samo nou, a danju se krili po nenaseljenim mjestima
uvijek sa isturenom straom.
55)
U mrkloj noi ee puta
privukli bi se neujno brodu i za tili as se nali na
njemu. Imali su smjelosti i drskosti da nou napadnu
mletaki ratni brod u samom pristanitu. uvena je i
pouna ratna varka koju su uskoci primijenili krajem
1604. godine na ostrvu Iu. Sa plijenom u stoci, pokla-
noj i smjetenoj u barkama, neoekivano su se nali
blokirani od mletakih naoruanih barki u jednoj uvali
na ostrvu Iu. Poto se sa svojim barkama nijesu mogli
probiti kroz mletaku blokadu, odluie da svoje barke
preko brda prenesu na suprotnu stranu ostrva. Mali dio
uskoka sjedio je oko vatre, pjevao i veselio se. Ostali
njihovi drugovi nasjekoe oblice od maslinovog drvea,
stavie meso po kamenitom putu i na takvu, donekle po-
ravnatu, podlogu postavie oblice i vesla preko kojih
prevukoe svoje prazne barke i spustie u more na supro-
tnu stranu ostrva, a zatim otplovie za Senj.
56
' Da bi pot-
B
) A. S. V., Prov. de ter. e da m. f. 1263, Hvar, 19. juna 1597.
M
) Starine IX, 238; Mon. uscocch. I, 56.
") S. Antoljak, Miscellanea IIIV, 6971. Dokumemat je iz marta
1551. G. Novak, Commissiones V, il7.
M
) Jovan Tomi, Iz istorije senjskih uskoka, Novi Sad, 1907,
1011.
38
puno zavarali Mleane, na svoje poloaje ostavie kape
po kamenju i pored kapa namjestie tapove malo uzdig-
nute da izgledaju kao puke. Sjutradan mletaka vojska
od 600 ljudi iskrca se na ostrvo i uz pucnjavu i oprezno
privlaenje doe do uskokih poloaja. Kada se vojnici
uvjerie da od uskoka nema traga, da su se sa njima
naalili, poee da se ludo smiju .
57)
Uskoci su uvijek primali borbu kad su to htjeli i
gdje su htjeli. Generalni providur Dalmacije Ferigo Nani
(Ferigo Nani) kazao je: Po mom shvatanju mnogo ih je
teko pobijediti, poto su oni gospodari mjesta i u njiho-
voj je moi da prime borbu kad hoe.
58
' I sti Nani u
svojoj finalnoj relaciji napisao je: J a smatram da je
nemogue da se oni lupei sprijee da kradu, utoliko
prije to su odluili da napadaju sve vrste brodova, niti
im Vaa uzvienost moe to sprijeiti ni onda kada bi
upotrijebila itavu flotu.
59)
Ove iskrene rijei o nemoi
Venecije protiv uskoka sigurno nijesu rado sasluane u
Senatu. Te lopove, kako su ih u Veneciji rado nazivali,
nije mogla itava mletaka flota sprijeiti da izvravaju
svoje zadatke. Onaj koji udari na naoruani brod nije
lopov nego borac. Mletake psovke i pogrdni izrazi za
uskoke otkrivaju nemo i bijes gospodarice J adrana,
2a osamdeset godina borbe protiv uskoka Venecija
I nije nikada uspjela da zabiljei neki znatniji uspjeh pro-
V_tiv njih. Mletaka flota i njeni plaenici nijesu bili dorasli
uskokoj taktici i junatvu. Ucjene uskoka i ostali vidovi
podzemne borbe nijesu donijeli eljene rezultate. Gene-
ralni providur Dalmacije Kristiforo Valijer sumirao je
ezdesetogodinju borbu Venecije protiv uskoka mranim
bojama i bolnim rijeima: Tano je da radije podsje-
am Vau uzvienost na neke mjere, jer izgleda da dotai
ranu bez primjene lijeka, znai uiniti je teom i bolni-
jom. Sve ono to se moglo uraditi pokuano je i sve
preduzete mjere za 60 godina nijesu uspjele,
0)
Od kipar-
skog rata Venecija je troila preko 25.000 dukata godinje
57
) Starine IX, 207.
5S
) I. glasnik 12, 1960, 114.
59
) G. Novak, Commissiones V, 28.
") C. Horvat, Mon. uscocch, I, 154.
39
u borbi protiv uskoka. Gomile zlata prosto su bacane
u more zbog tog istog mora. Republika je drala veliki
broj plaenika: Albanaca, I talijana i Hrvata. I talijani su
sluili samo na galijama koje su se kretale sporo i bile
neprikladne za pristajanje u plitkim vodama. U tim gali-
jama za veslima je bila kanjenika posada, loe odjevena
i jo gore hranjena. Za jelo nijesu imali drugo osim
hleba, orbe i mal o vina. Sami Mleani zgraavali su se
nad bijedom ovih nesrenika ije se stanje nije moglo
opisati bez uzbuenja i srdbe ,
6I )
Sa ovakvom posadom
i veslaima vrijednost mletakih galija bila je bezna-
ajna.
Kasnije e Mleani pokuati da sa manjim i pokret-
ljivijim plovnim jedinicama, naoruanim barkama, do-
skoe uskocima. Na tim barkama sluili su plaenici,
Hrvati i Albanci. Bila su to dva svijeta, ponikla iz dvije
razliite drutvene sredine, koji se nijesu podnosili.
Albanci su bili vie iz plemenske sredine a Hrvati besku-
nici i sirotinja. Zajedniko im je bilo: to due odrati
glavu na ramenu i to manje se angaovati u borbi protiv
uskoka. O borbenoj vrijednosti Albanaca i Hrvata mleta-
ki komandanti u Dalmaciji imali su razliita, esto
oprena, miljenja. Generalni providur Ferigo Nani nije
imao visoko miljenje o Albancima. Albanci ne znaju da
upotrebljavaju puke. Mjetani ih ne mogu oima vidjeti
i uvijek su zadavoljniji njihovim porazom nego uskokim.
Suprotno njima, Skjavoni izvrsno rukuju pukama i na-
rod ih ne gleda ba zlim okom i nedostaje im drugo
osim odlune volje da se zaloe.
62
' Meutim, Almoro
Tjepolo imao je bolje miljenje o albanskim nego o hrvat-
skim najamnicima. Hrvati su ljudi koji bez dosta mesa
i vina teko se mogu prehraniti. Dosta su naklonjeni drs-
kostima i krai, naroito stoke, a ono to je najvanije,
iste su narodnosti kao uskoci. Malo ih je koji u Senju
nemaju roake ili blinje. Iako su njihove starjeine po-
uzdane i hrabre, ipak ne mislim da se moe biti potpuno
miran sa straom od ovih ljudi. Albanci su u jelu umje-
") G. Novak, Commissiones V, 285. Iz relacije Nikole Donada od
2. XII 1599.
62
) Isto, 21.
40
reniji, ive u miru sa narodom i provincijom, cijene vie
ast i veliki su neprijatelji uskoka. Tano je da se lako
bune, a najvie zbog plata. Po prirodi su skoro neukro-
tivi. Svi upotrebljavaju puku, ali slue se lukom i stri-
jelom.
63
' Slino miljenje o borbenoj vrijednosti Hrvata
i Albanaca imao je i Zvane Bembo. On, ne bez razloga,
smatra da se od Hrvata ne moe oekivati da se bore
protiv uskoka poto pripadaju istom narodu i zato se
nikada ne odluuju da napadaju uskoke, da ne bi napali
svoju vlastitu krv. Po Bembovoj ocjeni jedino su Albanci
dobri vojnici i skoro ravni uskocima u hodanju po brdi-
ma i neprohodnim mjestima, skoro svi dobro rukuju
pukom i smrtno mrze uskoke.
64
' Sigurno je da su se
Albanci, kao planinci, vjeto i spretno kretali po krevitoj
Dalmaciji, ali po borbenim kvalitetima nijesu se mogli
mjeriti sa uskocima. Albanac je bio najamnik, a uskok
borac. Zato Hrvati i Albanci u mletakoj vojnoj slubi
postaju uskoke rezerve. Za mnoge je najamnika sluba
bila most preko koga se prelazilo u Senj.
Senjski uskok je tip vitekog graniara i krajinika
koji se iivljavao u etovanjima i prepadima. U toj voj-
noj krajini uskoci su stvorili odgovarajuu organizaciju
vojnofeudalnog tipa. Njihova vojna organizacija tokom
vremena se granala i usavravala. Iz prvog, zasad jedinog
poznatog, popisa senjskih uskoka, onog iz 1551. godine,
naveden je samo jedan vojvoda. Po tom popisu bilo je
ukupno 315 uskoka sa platom od 8 do 24 forinte mjese-
no. Svi su bili pod komandom kapetana Ivana Lenko-
via.
65
' I kasnije su uskoci zvanino bili pod komandom
senjskog kapetana. Zatim se broj uskokih vojvoda pove-
ao na etiri. U poetku njih je sam car postavljao iz
redova uskoka. I kasnije car je imao to pravo, ali stvar-
no on ih je samo potvrivao. Vojvodsko starjeinstvo
prenosilo se sa oca na sina. Vojvode su se isticale po
junatvu, ugledu i bogatstvu. Imali su svoje kule, kue
i mlinove. Braa Daniii podigli su kulu u rnovnici,
63
) Isto, 58.
") Isto, 255.
6S
) A. Ivi, Prilozi za povijest Hrvatske i Slavonije u XVI i XVIII
vijeku, Starine XXXV, Zagreb, 1916, 296301.
41
kod Novog Vinodolskog.
66
' U zvaninim aktima uz senj-
sku optinu skoro redovno figuriraju i vojvode (comu-
niti et waivode di Segna).
67)
Suprotno tom uskom glavar-
skom sloju, ostali uskoci su ivjeli sirotinjski. Najvei
broj Senjana ive po dvije-tri porodice u kui.
68
' Vrlo
mali broj uskoka koji se obogatio imao je svoje kue;
ostali su bili beskunici.
U poetku uskoci su redovno isplaivani. Sa teko-
ama u koje zapada Austrija uskoke plate su sve nere-
dovnije. Ponekad su austrijski komesari odjednom ispla-
ivali i po 40 zaostalih plata. Obino jednu treinu dobi-
jali su u gotovom a ostale dvije treine u srebru i svile-
nim tkaninama. Ovdje nije teko zapaziti da se radi o ko-
rupciji i da su ovo komesari radili na svoju ruku da bi se
dokopali gotovog novca.
69
' Dogaalo se da uskoci godina-
ma ne prime platu. To je doprinijelo porastu ugleda voj-
voda i ostalih starjeina, koji postaju organizatori i kre-
ditori uskokih prepada. Kako kae Paolo Sarpi, trokove
poduhvata finansiraju vojvode, bogati vojnici, ene, udo-
vice, parosi i fratri. Uesnik u finansiranju poduhvata
postaje i uesnik u plijenu.
70
' Rizik nije bio veliki poto
su se uskoci rijetko vraali u Senj bez plijena. Ujedno
ovo pokazuje da su uskoci bili potpuno srasli sa senj-
skim graanstvom i da nije bilo suprotnosti meu nji-
ma, ni na stalekoj ni na drutvenoj bazi. Senj je sinonim
rijei uskok.
Sam grad Senj nije bio dobro utvren. Kristoforo
da Kanal (Cristiforo da Canal) pisao je o Senju 1551. godi-
ne: Grad se nalazi na obali i sa dvije strane uzdiu se
vrlo visoka brda da bi se mogao tui bilo sa jedne ili sa
druge strane. Moe se iskrcati svaki broj ljudi bez ikakve
opasnosti. Sa strane mora galije mogu prii gotovo da
kljunom udare u zidine koje ne bi mogle da odole topov-
") G. Novak, Commissiones V, 57.
") R. Lopai, Spomenici hrvatske krajine, knj. I, Zagreb, 1884,
135, Dokumenat je od 9. maja 1586. Tada su u Senju bile dvije
vojvode. Isto, 136.
68
) A. S. V., Sen. secr., R. 70, 29. januara 1558.
") Starine IX, 192.
, 0
) P. Sarpi, n. d., 53.
42
skim granatama sa galija.
71
' Tri godine kasnije Senj je
opirnije opisao Meta erardo (Meta Gerardo) koji kae:
Senj je manji od Mestra, sa starim zidinama, napravlje-
nim na starinski nain, ne mnogo debelim, bez opkopa,
iako sa nekim krilima ... Nema pristanita nikakve vrste,
osim osam ili deset milja daleko. Svoje barke i brodie
izvlae na zemlju ispred gradske kapije, vezuju ih i uvr-
uju kao da su u moru, jer da drukije rade, bura, koja
iznenada u onom mjestu nastaje i postaje, odnijela bi
ih.
72
' I ako slabo utvren, Senj je odolio svim iskuenji-
ma i potvrdio staru istinu da je u ratu ljudska vrijednost
odluujua.
") Alberto Tenenti, Cristiforo da Canal, La marin venetienne
- avant Lepante, Pari, 1962, 140, u nap. 30.
") Isto, 140, u nap. 30.
43
I I I
VENECIJ A I USKOCI OD PADA KLISA
DO KIPARSKOG RATA
1.
Poslije pada Beograda 1521. godine turska osvajanja
u srednjoj Evropi iz godine u godinu rastu. Padaju dra-
ve, osvajaju se zemlje i gradovi. Turci su zaustavljeni
tek pod Beom 1529. godine. Ni ponovni nalet sultana
Sulejmana na Be, tri godine kasnije, nije uspio. Sve do
1536. godine nema veih navala Turaka na austrijske ze-
mlje. Tada poinje turska ofanziva zauzimanjem Poege
i Klisa, posljednje hrvatske tvrave juno od Velebita.
Venecija je nastojala da ostane neutralna i tursko-
-austrijski rat iskoristiti za proirenje trgovine u Turskoj.
Rat izmeu Turske i Austrije vodio se dosta mlitavo i sa
promenljivom sreom. Turci su uspjeli da zauzmu sva
austrijska uporita u Lici, izuzev Klis koji je prkosno
odolijevao mnogim turskim napadima. Kada je Husrev-
-beg po trei put postao bosanski sandak-beg, rijeio je
da zauzme Klis.
1
' Petar Krui, kome je bila povjerena
odbrana Klisa, traio je hitnu pomo od pape i kralja.
Poetkom marta 1537, kada su Turci ve drali opsjed-
nut Klis, kralj Ferdinand uputio je u pomo gradu 3000
nemakih najamnika a papa 700 italijanskih plaenika.
Turci presretoe i razbie savezniku vojsku za nekoliko
sati borbe. Posada iz Klisa izila je u pomo, ali vei dio
') C. Truhelka, Gazi Huzrevbeg, njegov ivot i njegovo doba,
Glasnik IZM, 24, 1912, 40.
44
je stradao zajedno sa njima. U borbi je poginuo i Petar
Krui, kojem Turci odsjekoe glavu, nabivi le na
pije i istakoe ispred zidina Klisa. Ostatakposade. obes^~
hrabren pogibijom svogomiljenog komandanta, odmah
se predade. Dvanaestog marta 1537. na bedemima JS-TTsaT
zavijorila je turska zastava.
2
' ~
Padom Klisa likvidirano je austrijsko uporite u ne-
posrednoj blizini Splita i za Mleane opasno arite
mogueg sukoba sa Turcima. Spliani, suprotno tenji
Venecije da se ne mijea u austrijsko-turski sukob, sa
simpatijama su pratili herojsku botfbu klike posade i
pomagali je kad god su mogli. Kada su austrijska i pap-
ska vojska iskrcala kod Klisa, Spliani, ljudi, ene i
djeaci, napadoe i sasjekoe jedan manji turski odred.
Zbog toga turska vojska napade Solin, zauze jedan reve-
lin i sasjee sve to se u njemu zateklo.
3
' Poslije ovog
incidenta nizali su se novi i tei, dok napokon krajem
avgusta 1537. turska flota nije poela invaziju Krfa, ostr-
va pod mletakom vlau.
Venecija je odmah nala saveznike u onim dravama
koje su se nalazile u ratu sa Turskom. Poslije duih pre-
govora izmeu cara Karla V, pape i Venecije, u Rimu
je 8. februara 1538. sklopljen savez, Sveta liga, protiv
Turske. Saveznici su se dogovorili da okupe monu flotu
i vojsku. Ugovorom je bila predviena i podjela odree-
nih teritorija Turske u sluaju pobjede.
4
' Oivjele su nade
u protjerivanje Turaka sa jednog dijela Balkana. Poslije
godinu dana ratovanja Venecija je napustila savez i 20.
marta 1539. godine sklopila sa Turcima tromjeseno pri-
mirje, koje e se stalno produavati do konanog mira.
Kao to je traila saveznike meu evropskim dra-
vama, Venecija je isto tako radila da dobije pomo naih
naroda pod Turcima. I pored svih napora u tom pravcu,
mali broj turskih podanika naao se u mletakoj vojsci.
Meutim, znatan broj uskoka u ovome ratu borio se
na strani Republike. im je poeo rat, Venecija je nasto-
2
) M. Perojevi, Petar Krui, Zagreb, 1931, 198.
3
) G. Stanojevi, Dalmacija i Crnogorsko primorje u vrijeme inle-
tako-turskog rata 15371539. godine, I. glasnik, 34, 1960, 88.
4
) I libri Commemoriali, tom V, Venezia, 1903, 231232.
45
jala da privue uskoke na svoju stranu i naredila je svim
rektorima u Dalmaciji da izdaju javne proglase da usko-
ci mogu slobodno gusariti, odnosno napadati tursku
teritoriju.
( U poetku rata Venecija je zazirala da primi uskoke
ju vojnu slubu. Kasnije Mleani e primiti vei broj
/uskoka u vojnu slubu u Dalmaciji. Koliko je uskoka
bilo u mletakoj slubi ne moe se utvrditi na osnovu
(raspoloive dokumentacije. Dok je rat trajao uskoci su
pili poeljni borci, ali sa svretkom rata oni su postali
suvini, ak i opasni za interese Sinjorije. Suprotno pri-
mirju, uskoci su i dalje povremeno upadali na tursku
teritoriju. S mukom sklopljeno primirije, u oekivanju
mira, Venecija je potovala. Strahujui da uskoci svojim
prepadima ne izazovu Turke da odbace primirje i nasta-
ve neprijateljstva, Senat je poetkom maj a 1539. uputio
nareenje generalnom providuru Dalmacije i rektorima
Zadra, Splita, Trogira, ibenika i Omia da preduzmu
sve mjere protiv uskoka da ne napadaju tursku terito-
riju. U nareenju stoji da se vrate svi pljenovi koji bi
se nali tamo. Objavite oglase o prekidu neprijateljstva
i ponovite proglase da uskoci ne ine tete, ni nikakav
plijen, pod prijetnjom ivotu, i ako neki od njih prekri
takvo nareenje i doe tamo sa kakvim bilo plijenom,
nemojte dozvoliti da im se dade utoite. Naprotiv, ako
vam padnu u ruke strogo ih kaznite i vratite cio plijen.
Uskoro poslije ovog nareenja, Venecija je 1541. protje-
rala sve uskoke iz Dalmacije a idue godine objavila im
pravi rat. Poetkom februara 1542. Senat je saoptio svo-
ju odluku svim rektorima od Zadra do Budve i ovlastio
svakoga da moe ubiti bez kazne svakoga uskoka koji
bi se naao u kojem bilo naem mjestu i ubijte sve one
uskoke koji bi vam pali u ruke.
5)
Tako se krajnjim nepri-
jateljstvom zavrila mletako-uskoka ratna saradnja u
ratu protiv Turske. Ovo nareenje je nagovijestilo ono
nepotedno uskoko-mletako guanje koje e potrajati
punih osamdeset godina i zavriti se nerijeenim rezul-
tatom. Sukob Mleana sa uskocima namah se pretvorio
u sukob Venecije sa carem i komplikovao mletako-au-
5
) I. glasnik, 34, 1960, 109110.
46
strijske odnose. Akcije senjskih uskoka, usmjerene u
prvom redu protiv Turaka, dovele su do teke diplomat-
ske zategnutosti izmeu Republike i Turske. Tokom vre-
mena U spor oko uskoka umijeae se i papa. Tako usko-
ko pitanje postaje jedno od najkrupnijih problema evrop-
ske politike XVI vijeka. Stvorio se jedan zaarani diplo-
matski krug izmeu Venecije, cara i sultana iji rasplet
niko nije mogao sagledati.
2.
injenica da je Venecija najmila uskoke u ratu pro-
tiv Turske pokazuje da Mleani na njih nijesu gledali kao
na glavnog neprijatelja. Turska je jo bila u naponu moi
i pogranine hrianske drave Austrija i Venecija jo
uvijek su bile u opasnosti od sultana. Pred tom zajedni-
kom opasnou trenutno su padale u zaborav meuso-
bne razmirice, ali nijesu nikada bile prevaziene. Dalma-
cija je skoro za pola vijeka bila izloena turskim upadi-
ma. Tu istu sudbinu doekala je i Ugarska poslije pada
Beograda. Stalni prepadi Turaka doveli su do velikih
materijalnih razaranja i ljudskih gubitaka. Od 70 okruga,
koliko je ranije bilo, nije ostalo pod austrijskom vlau
vie od 34. Po miljenju jednog savremenika, uz najvee
finansijske rtve Ugarska nije mogla opremiti vie od
7000 boraca. Stanovnitvo se razbjealo, stoka unitena,
porezi udvostrueni. Zemlja je ostala neobraena tako
da nije ni deseti dio davala od ranijih prihoda.
6)
Carstvo
je bilo u takvom stanju da su mnogi politiki ljudi Vene-
cije vjerovali da broji posljednje dane. Marino ustini-
jano (Marino Gjustiniano) ambasador kod cara Ferdi-
nanda, pisao je 1591. godine: Car je izgubio svu Slavo-
niju. On plaa tribut Turcima. Ta injenica je od najve-
eg znaaja za hrianstvo, jer ako ono kraljevstvo padne
u ruke Turaka, pae eka i Poljska bilo putem sile ili
ugovora i sultan e imati otvoren put za Njemaku i Ita-
6
) Eugenio Alberi, Relazicmi degli ambasciatori veneti, serie I,
vol. VIII, Firenze, 1853. Iz relacije Marka Kavalia od 1543,
130, 131.
47
liju. Po miljenju ustinijana, da bi se izbjegla takva
tragedija, potrebno je da se itavo hrianstvo ujedini.
7
'
I deja hrianske solidarnosti obuzimala je ljude u tre-
nucima potitenosti, da se oaj raspri nadama. Interesi
Austrije i Venecije u odnosu na Osmansko carstvo bili
su potpuno razliiti. Venecija, glavom u Evropi a stoma-
kom u Turskoj, uvijek je nastojala da odri normalne
odnose sa sultanom. Austrija, sva raskomadana od Tur-
ske, misli samo na odbranu i revan. Ona postaje pred-
straa hrianske Evrope i nj oj je ideja hrianske soli-
darnosti bliska. Suprotna gledita Venecije i Austrije
na Osmansko carstvo vidno su se ispoljila u stavu prema
uskocima. U tijesnoj vezi sa uskocima je i pitanje slobod-
ne plovidbe J adranskim morem. Za ovo pitanje bile su
zainteresovane sve jadranske drave.
injenica da je Venecija bila jedina stvarna pomor-
ska sila na J adranskom moru podstakla je Mleane da
dokazuju svoje apsolutno pravo na nj. Venecija je pola-
gala pravo na J adransko more kao na dio svoje teritorije.
Mleani su netano tvrdili da su ga osvojili prije hiljadu
i vie godina. Svaki novoizabrani dud izvozio se pose-
bnim brodom na morsku puinu i u more bacao prsten
izgovarajui frazu: Disposamus te mare in signum veri
et perpetui domini. Nali su se i mnogobrojni teoreti-
ari, meu kojima je bio najslavniji fra Paolo Sarpi, teo-
log i pisac istorije o senjskim uskocima. On kae: Prvi
razlog po kojemu uzviena Republika ima vlast nad
morem, gotovo je isti po kojem ona ima slobodu, tako
da je na poetku njenog roenja iz istog razloga rodila
se slobodna i dobila vlast nad morem. I, dalje, zaklju-
uje da traiti vlast Venecije nad morem je isto kao
traiti porijeklo njene slobode, ili njenog osnivanja.
8
'
U savremenoj italijanskoj istoriografiji ima istoriara
koji zastupaju slinu tezu. Roberto esi poziva se na pro-
vienje da bi objasnio istorijsku ulogu Venecije i kae:
Veneciju, vjeni grad, nije mogao osnovati niko osim
boga, da ispuni jednu vjenu istorijsku misiju.
9
' Kada
7
) Isto, vol. III, Firenze, 1840, 153.
8
) Roberto Cessi, La Repubblica di Venezia e il problema adria-
tico, Napoli, 1953,19.
') Isto, 19.
48
ovjek ne bi znao da je esi ovo napisao prije dvadeset
godina, zakljuio bi da je on daleki prethodnik Paola
Sarpija.
Mletake pretenzije na J adran osporavale su neke
priobalne drave a naroito Austrija i Papska Drava.
Papa ulio (Giulio) I I 1509. godine zvanino je pokre-
nuo pitanje slobodne plovidbe J adranskim morem i za-
htijevao od Venecije slobodnu plovidbu.
10
) Papa je bio
odluno protiv mletakih pretenzija nad J adranom. U raz-
govoru sa kardinalom Grimanijem (Grimani) 1509. godi-
ne, papa je pobijao njegove argumente da Venecija uva
J adransko more od MaUra i gusara i da je to radila sa
velikim svojim trokovima i da sada bude toga liena
bez ikakvog razloga ne bi bilo dobro. Papa je odgovorio:
Za uvanje, svako e uvati svoju kuu i mi emo poeti
da uvamo nau i draemo nekoliko galija. Na to je
kardinal primijetio: to da se uradi za one koji ne mo-
gu uvati, kao Dubrovani, Senjani i drugi?
11
) Venecija
je prigrabila pravo da titi sve i da govori u ime svih.
I kasnije pape e pokretati pitanje slobodne plovidbe
J adranskim morem. Krajem marta 1596. stigao je u Vene-
ciju novi apostolski nuncije Antonio Marija Gracijani
(Antonio Maria Graziani). J edan od glavnih ciljeva nje-
gove misije je bio da od Venecije izdejstvuje ublaavanje
propisa o plovidbi J adranskim morem u korist papskih
pristanita na J adranu. Dud Marino Grimani odgovorio
je nunciju da ima 1200 godina kako je Republika stekla
vlast nad morem i da su njihovi preci prolili toliko krvi
branei ovaj Zaliv (Golfo) da bi se napravio jedan drugi
golfo
12)
. Kada je, oktobra iste godine, papski nuncije
ponovo pokrenuo pitanje Golfa, prokurator Foskarini je
kazao: Republika ga je osvojila sa toliko znoja i sa
toliko krvi svojih graana, toliko puta je ratovala da bi
ga sauvala i toliko je staro njeno gospodstvo i posje-
dovanje da se moe rei da je roeno zajedno sa Repu-
blikom, da ga je nemogue zaboraviti i napustiti, kao to
10
) Isto, 175.
") Roberto Cessi, Dispacoi degli ambasciatori Veneziani alla corte
di Roma presso Giulio II, Venezia, 1932, 89.
l2
) Federico Chabod, La politica di Paolo Sarpi, Venezia, 1962, 39.
4 Senjski uskoci 49
je nemogue zaboraviti sebe i svoj ivot. To je najdraa,
najstarija i najskupocenija stvar koju Republika posje-
duje. Zbog toga, ako je pravilno priznavanje posjedova-
nj a mora i vlasti nad njim, za to se plaa neto. To je
toliko pravino da se ne moe dovoditi u pitanje, niti
njegova svetost (papa) zbog pravde ne treba da to primi
za zlo, to su svi njegovi prethodnici pravilno shvatili.
13
'
Kada je, dvije godine kasnije, papa Kliment (Climen-
te) VI I I pokrenuo pitanje slobodne plovidbe J adranskim
morem, mletaki ambasador pri Sv. stolici je kazao da
je vlast nad Golfom najljepa odjea koju Republika
ima i da je ona nee nikada dijeliti.
14
' Pretenzije Vene-
cije na J adransko more zasnivale su se na njenoj stvarnoj
snazi a ne na teorijskim obrazloenjima koja su Mleani
isticali kao obian paravan. Mletaka flota bila je dovolj-
no mona da sprijei ulaz svakome u J adran ko bi htio
da omete pretenzije Republike.
15
' Neke pape dovodile
su u vezu pojavu uskoka sa mletakim pretenzijama na
J adransko more. Sredinom avgusta 1600. papa je kazao
mletakom ambasadoru da su uskoci sa svih strana steg-
nuti. Vjerujemo da dranje tako ograniene plovidbe ta-
koe je razlog da u svojoj beznadenosti ine ono to ine
ne znajui gdje da se okrenu... jer htjeti da imate apso-
lutnu nadlenost nad onim morem, kada toliko vladara
imaju mjesta i pristanita na njemu, vrlo je velika stvar,
ali sada neemo ulaziti u ovu stvar.
16
' Slinu tezu zastu-
pao je i panski ambasador u Veneciji markiz Manrikvez
(Manriquez) 1616. godine. U audijenciji kod duda on je
kazao: Rei u, dakle, da prvo porijeklo uskoka i prvi
njihov poetak nezgodno se rodio i ima svoj korijen u
zabranama i neprilikama koje podanicima i zemljama
njegove visosti (cara) zadaju galije i predstavnici Vene-
cije u plovidbi i trgovanju suprotno ugovoru o sporazu-
") Archivio di Stato di Venezia (A.S.V.), E&posiizioni Roma
(E.R.) R. 7.13 ottobre 1596.
") R. Cessi, La Repubblica..., 197198.
") Federico Seneca, La politica veneziana dopo 1' Interdetto, Pado-
va, 1957, 68. Iz izvjetaja carskog poslanika u Veneciji od
30. septermbra 1611.
") A.S.V., Dispacci Roma (D.R.) Iza (f.) 45, Roma, 19. ago-
sto 1600.
50
mu koji su napisani i jasni u vremenu kada nije bilo
uskoka. Poto je caru svaki dan sve vie nanoena teta
zbog zabrane plovidbe, koja se penje na dvije stotine hi-
ljada dukata godinje, njegovi podanici, natjerani u oa-
janje da ne mogu slobodno trgovati za njihove ivotne
potrebe, bili su prinueni i prisiljeni da to nadoknade
kako su bolje mogli, kao to rade i drugi vladari.
17
* Naj-
interesantniji razgovor o slobodnoj plovidbi J adranskim
morem vodio se krajem aprila 1612. izmeu mletakog
ambasadora i pape. Na papinu primjedbu da nije pravo
da Republika zadire u njegov ugled, ambasador je odgo-
vorio: Republika bez sumnje posjeduje Golf ve stoti-
nama godina i to prije nego je Crkva stekla prava na
zemlje koje sada dri pored obale. Ovaj posjed nije joj
niko dovodio u sumnju. Steknut je krvlju njenih graana
koju su prolili u slubi hrianstva i asti Svete stolice.
Papa je odgovorio da Venecija nema privilegiju nad
Golfom od pape Aleksandra (Alessandro) I I i ne moe
liiti crkvu slobode. Naprotiv, ima jedan breve pape
ovanija (Giovanni) XXI I , izdat u Avinjonu, koji potvr-
uje Republici reenu privilegiju, to ne moe biti na
tetu Sv. stolice. Na ovu argumentaciju ambasador je
rezolutno kazao: Vlast koju ima Republika nad Golfom
je apsolutna poto je roena i branjena vlastitom krvlju
i vrila je sve do ovih dana kao i u vremenu vojvode
Ferare i pape Klimenta.
18)
I sticanje prava na J adransko
more na osnovu gole sile bilo je uvjerljivija argumenta-
cija nego papina pria da Republika nema prava da
Papsku Dravu lii slobodne plovidbe.
panci su ivo osporavali pravo Veneciji na J adran.
J edina jadranska drava koja Republici nije osporavala
to pravo bila je Turska. Sporazumom izmeu Turske i
Venecije 1540. godine Mleani su se obavezali da e uva-
ti J adransko more od pirata i drugih pomorskih razboj-
nika, a Turci su pristali da na jadranskoj obali ne dre
ratne brodove. Mletake pretenzije na J adran najtee su
pogaale Austriju. Car je pokuao da Veneciju privoli na
poputanje i na odricanje od pretencioznog suvereniteta
") A.S.V., Esposizioni principi (E.P.) R. 24, 11. juna 1616.
") F. Seneca, n.d., 6970.
51
nad J adranskim morem. Na sastanku u Veneciji 1545.
austrijske i mletake delegacije, pored drugih pitanja iz
austrijsko-mletakih odnosa, raspravljano je i pitanje
slobodne plovidbe J adranskim morem. Udaljenost gle-
dita dvije delegacije bila je tolika da je diskusija o tom
pitanju odmah prekinuta.
19
'
Venecija, dosljedna svome stavu o pravu na Golf,
zaustavljala je brodove pod austrijskom zastavom u J ad-
ranskom moru. U proljee 1546. kapetan fusta zaustavio
je dvije barke natovarene uljem koje su iz I talije plovile
prema Senju i Bakru i naredio da se roba proda mleta-
koj dravi. Na pitanje vlasnika robe da li e i ubudue
ovako postupati, kapetan je odgovorio: Mi uistinu misli-
mo da se slina roba moe ponekad nositi u one strane
prema Senju i susjednim mjestima. Na protest nadvoj-
vode zibog ovog piratskog postupka kapetana fusta, Vene-
cija je pourila da ga umiri. Poslaniku kod cara je upu-
eno uputstvo da se ovome izvini i saopti mu da je
kapetanu fusta nareeno da ubudue ne zabranjuje da
u reena mjesta njegovog velianstva ne mogu se uvesti
namirnice i slina roba. Uzgred, poslaniku je saopteno
da podsjeti nadvojvodu na dato obeanje da uskocima
ne daje utoite u Senju i drugim njegovim mjestima
20
'.
J ednostrani zahtjev Venecije bio je neprihvatljiv za nad-
vojvodu. Kada je 1550. mletaka vlada ponovo pokre-
nula uskoko pitanje, car je odluno stavio da znanja
Republici da prvo valja razgovarati o slobodnoj plovidbi
J adranom.
21
' Na mletaku uzurpaciju u J adranskom mo-
ru, car je odgovorio uskocima i rjeenje uskokog pitanja
uslovio slobodnom plovidbom na J adranskom moru.
Mleani su, meutim nastavili zaustavljanje austrij-
skih brodova i nasilno naplaivali taksu na ime plovidbe
J adranskim morem. J ednostavno bi iz broda oteli jedan
dio robe, kao to su uradili poetkom 1582. godine.
22
'
Ponekad bi uzapeni austrijski brod odvukli u neko mle-
") R. Cessi, La Repubblica..., 184.
20
) A.S.V., Senato secreta (S. secr.) R. 65, 6. aprile 1546.
21
) R. Cessi, La Repubbl i ca. . . , 185.
22
) A.S.V., Consiglio dei Dieci, Parti secrete f. 22, Santa Croce,
8. maro 1582.
52
tako pristanite, a najee u Veneciju. Austrijanci se
nijesu alili na visoke takse u mletakim pristanitima,
koliko na zahtjev Venecije da svi brodovi koji plove
J adranskim morem moraju prvo pristati u Veneciji. Mle-
take pomorske vlasti nasilno su odvlaile brodove u Ve-
neciju i vlasnicima nametali teke globe.
23
* U lovu na bro-
dove na J adranskom moru nijesu bili poteeni ni papski
brodovi. Kada su, u proljee 1589, zadrana dva papska
broda natovarena solju, papa je, preko svoga sekretara,
poruio mletakom ambasadoru da se nee tolerisati
da se pod izgovorom borbe protiv uskoka sprijei plo-
vidba njegovih brodova u nadvojvodine zemlje.
24
* Da bi
ublaio lo utisak, ambasador Alberto Badoer (Alberto
Badoer) izjavio je u ime svoje vlade da e papa dobiti
svako zadovoljenje. Ambasador je predoio papi da e
uskoci navui Turke u J adransko more, to bi bilo opasno
za itav hrianski svijet. Poto je u meuvremenu zausta-
vljen jo jedan papski brod natovaren solju, papa je
kazao ambasadoru da ovo nee vie podnositi jer hoe
slobodnu trgovinu u austrijskim zeml j ama... i hoe da
njegove barke idu i vraaju se slobodno i da ubudue
Venecija ne smije da ih napada. Dalje, papa je kazao:
Imate pravo da se alite zbog uskoka... ali ne moete
spreavati nae barke da idu gdje hoe.
1B
* Kada je, kra-
jem iste godine, uhvaen jedan papski brod natovaren
uljem, papa je zaprijetio da e uputiti galije u J adransko
more za zatitu svojih interesa.
26
* Izgleda da se Mleani
nijesu vie usuivali da plijene papske brodove, ali, zato,
austrijski podanici nijesu smjeli da se sa trgovakim
brodovima pojave u J adranskom moru. Uoi uskokog
rata, kada se knez Zrinski obratio mletakoj vladi sa
molbom da dozvoli slobodan prolaz njegovim podani-
cima iz Bakra do Venecije i obratno, trgovakim poslom.
Senat je odgovorio da bi to rado odobrio, ali uskoci ugro-
avaju slobodnu trgovinu J adranom i da se ova zabrana
ne pravi radi ravih namjera, nego da se nakodi usko-
C. Horvat, Monumenta uscocchorum II, Zagreb, 1910, 131.
24
) A.S.V., D.R. f. 23, Roma, 13. maggio 1589.
a
) Isto, Roma, 20. maggio 1589.
*) Isto, f. 24, Roma, 27. januar 1589.
53
cima.
27
* Ovakvi odgovori i nadmeno dranje Senata iza-
zivali su neraspoloenje i odbojnost prema Veneciji. Osi-
oni duka d' Osuna najbolje je izrazio ono antimletako
raspoloenje kada se hvalisao da e zagospodariti J adran-
skim morem, jer u testamentu Adama ne nalazi se da je
more ikom ostavio, nego je zajedniko svima, i ako oni
(Mleani) uzimaju dai ju od svih onih koji ulaze u Golf,
kralj e uzeti od njih.
28
* Svako ko je prijetio da Vene-
ciju lii gospodstva nad J adranskim morem ili pokuao
da ostvari svoja prava u njemu bio je smrtni neprijatelj
Venecije.
3.
Uskoci su bili prvi koji su praktino osporili mleta-
ku tezu o suverenitetu nad J adranskim morem. To e
biti jedan od bitnih razloga austrijsko-mletakog sukoba.
U poetku svoje aktivnosti uskoci se najee pojavljuju
po Kvarnerskom otoju i na dalmatinskoj obali do Nere-
tve, ali uskoro dopiru do Boke kotorske i dalje. Od 1541.
do 1554. godine uskoci su izveli preko sto akcija, robei
ljude, plijenei stoku i brodove. U tim prepadima obino
je uestvovalo dosta uskoka.
29)
Nema potrebe da se hro-
noloki prikau uskoki prepadi, nego da se utvrdi kakav
odjek su imale te akcije za na narod sa obadvije strane
mletako-turske granice u Dalmaciji i ukae na politike
zaplete Venecije sa Austrijom i Portom.
Od kraja mletako-turskog rata (15371539) zapaa
se aktivna saradnja mletakih i turskih podanika sa usko-
j cima. Ta saradnja nije se mogla ostvariti za nekoliko go-
dina. Potrebno je bilo due vreme da mletaki i turski
podanici shvate uskoke kao vjesnike bure protiv dva
trana zavojevaa. Ve poetkom 1542. Venecija je izdala
proglas kojim se pod prijetnjom projteravanja sa mleta-
ke teritorije i konfiskacije imovine zabranjuje pomaga-
27
) A.S.V., S. Secr. R. 104, 27. avgust 1614.
M
) Paolo Negri, La politica veneta contro gli uscocchi in relazione
alla congiura, Nuovo archivio veneto, vol. XVII, Venezia,
1900, 359.
") Vesnik Vojnog muzeja, 67, 49106.
54
nje uskoka.
30
' Poto se ovo nareenje nije pokazalo efika-
sno, idue godine Senat je naredio svim svojim pred-
stavnicima da izdaju proglase o ucjeni uskoka. Svaki
podanik koji na mletakoj teritoriji uhvati uskoka i pre-
da ga vlastima dobie nagradu od 10 dukata. Pod prije-
tnjom smrtne kazne zabranjuje se svakom da daje uto-
ie uskocima, prima njihovu robu ili trguje sa njima.
Svi uhvaeni uskoci imaju se pogubiti. Senat je najavio
i druge mjere da iskorijeni onu kugu iz one provin-
cije.
31
' Maja 1545. Senat je dopunio ovu ucjenu i odre-
dio nagradu od dvadeset dukata za ivog uskoka, deset
za mrtvog i pravo da oslobodi jednog prognanog. Da bi
se uspenije borila protiv uskoka, Venecija je naredila
komunama Krka, Raba, Cresa i Paga da naoruaju po
jedan brigantin.
32
' Nee dugo vreme protei pa e Senat
ponovo narediti rektorima Dalmacije i providuru konjice
da objave proglase protiv uskoka i mletakih podanika
koji trguju sa uskocima i uestvuju sa njima u plije-
nu.
33
' Uprkos svim nareenjima, prijetnjama i ucjenama
narod je saraivao sa uskocima. Mleanima je bilo pozna-
to da su itava sela angaovana na strani uskoka, naro-
ito u ibenskom okrugu. Mnogi ibenani bili su prisni
uskoki saradnici, pa ak uestvovali zajedno sa njima
u napadu na Turke. Krajem 1546. uskoci zajedno sa
nekim ibenanima razbie jedan turski karavan, robu
opljakae i nekoliko Turaka ubie. Mletaka vlada bila
je ozbiljno zabrinuta zbog uea svojih podanika u ovoj
akciji. Smatrajui kakvo zlo mogu imati ovi sukobi za
nau dravu zbog stalnih tubi sultanu kae se u
uputstvu komandantu J adrana kako zbog pljake
koje ine uskoci, tako i za njihov dosluh i druenje sa
naim podanicima, komandantu J adrana je nareeno da
se odmah uputi u ibenik i da povede vrlo marljivo
istragu protiv onih naih podanika koji su uestvovali
u pljaki reenog karavana ili na bilo koji nain saue-
stvovali i pomagali uskocima; da sauesnike osudi na
30
) I. glasnik, 34, 1960, 110.
31
) A.S.V., Senato Mar (S. Mar) R. 27, 13. aprile 1543.
32
) A. Tenenti, n.d., ,126, 127.
") A.S.V., S. Mar R. 28, 20. febraro 1546.
55
smrt kao zastraujui primjer drugima i dokaz Turcima
koliko nam je ao da nai podanici uestvuju sa uskoci-
ma ili se mijeaju u njihove pljake i zloine. Kazna se
morala izvriti javno u prisustvu Turaka. Takoe koman-
dant J adrana je dobio nalog da sprovede istragu u Splitu
povodom napada uskoka na mlinove Rustem-pae, koji
su se nalazili na Solinskoj rijeci. Senat je ovakve dra-
stine mjere protiv svojih podanika obrazloio eljom
da svim moguim mjerama sprijeimo da se nai poda-
nici ne mijeaju sa uskocima u kojoj bilo stvari i da se
iskorijeni taj kuni svijet.
34
'
Ni zastraivanja, ni smrtne kazne nijesu mogle od-
vratiti mletake podanike od saradnje sa uskocima. To
nije bilo trenutno raspoloenje ili sluajno uee u plja-
ki, nego trajno opredjeljenje jednog naroda prkosnog
i slobodoljubivog. U stvari, to je neka vrsta politike opo-
zicije prema Mleanima.
Porta je bila obavijetena o uskokim prepadima.
Mnogobrojne albe Turaka, u kojima se obavezno pre-
uveliavao stvarni obim teta, izazvale su muan utisak
u Carigradu. Uskoko pitanje nametnulo se Porti sa svim
svojim posljedicama. Tada se na poloaju velikog vezira
nalazio Rustem-paa, linost vrlo protivrjena. Biti u
dobrim odnosima sa njim znailo je osigurati prijatelj-
stvo sultana. Mleani su Rustema netedimice obasipali
poklonima. On se pravio mletakim prijateljem i govo-
rio: J a sam prijatelj Sinjorije, ali me ona ne poznaje,
tek e me upoznati kad me izgubi.
35
' Iako je izigravao
mletakog prijatelja, pred oima su mu uvijek bili inte-
res Turskog carsva i svoji lini. Na Porti su odmah uoili
znaaj uskoka i zanosili se milju da preduzmu efikasne
mjere protiv njih. Veliki vezir Rustem-paa, u razgovoru
sa bailom Stefanom Tjepolom poetkom 1546, kazao je
da uskoci zajedno sa mletakim podanicima nanose veli-
ke tete Turcima. Poto Venecija nee da se pobrine i
stane na put ovim neredima, sigurno sultan e biti pri-
M
) A.S.V., S. secr. R. 65,11. genaro 1547.
3S
) Tommaso Bertele, I palazzo degli ambasciatorl di Venezia
a Costantinopoli, Bologna, 1932, 133134, u map. 69. Dokume-
nat je iz 1553. godine.
56
nuen da uputi vojsku kopnom i flotu u Golf da zauzmu
Senj, jer drukije nije mogue iskorijeniti ove lopove.
To sultan nije htio dosada da uradi da ne bi uznemirivao
i nanosio neprilike Sinjoriji. Ambasador se branio da
Venecija ve godinama ulae ogromne napore i podnosi
velike trokove da zatiti turske i mletake podanike.
36
'
Lino pogoen, Rustem-paa se ljutio zbog napada usko-
ka i Spliana na njegove mlinove u Solinu.
37
) On je preba-
civao ambasadoru da se ovakve stvari ne dozvoljavaju
protiv prijatelja i zaprijetio represalijama. Paa je kazao:
Vai podanici idu zajedno sa uskocima da haraju sulta-
novu zemlju, koja je sva razorena i pusta a vaa je puna
stanovnika. Iz svih tih razloga, po izjavi pae, sultan e
biti prinuen da uputi 30.000 Tatara da unite svu Dalma-
ciju kad vi tako hoete.
38
) Sam sultan je poetkom mar-
ta 1552. kazao bailu: Ako vi neete da kaznite one usko-
ke koji pljakaju po Golfu, nee biti velika stvar da ih
protjeram i razorim Senj.
39)
to se prijetnja nije ostva-
rila moe se zahvaliti mletakom zlatu.
Turci iznervirani uskokim prepadima svete se mle-
takim podanicima i upadaju na teritoriju Republike
prerueni kao uskoci. Mletaka vlada skrenula je panju
hercegovakom sandak-begu na injenicu da neki Turci
pod vidom i uskokim ruhom ine mnoge tete naim
podanicima i njihovoj imovini.
40
) Venecija je uloila
zvajnian protest Porti optuujui obrovake Turke da su
preobueni u uskoko ruho pljakali stoku na Pagu,
Rabu i Krku.
41
) Turci su upadali na mletaku teritoriju
vie iz osvete nego zbog plijena, dok su se njihovi poda-
nici, iz istih razloga kao i mletaki, priklonili uskocima.
Poetkom juna 1556. mletaka vlada obratila se klikom
sandak-begu sa tvrdnjom da turski podanici uestvuju
3t
) A.S.V., ArchiVio propri Constantinopoli b. 14, Pera, 9. zu-
gno 1546.
") Isto, 31. genaio 1547.
38
) Isto, Adrianopoli, 7. genaio 1547. b. 14, Pera, 18. maro 1546.
''') Franco Gaeta, Nunziature di Venezia, vol. VI, Roma, 1967,
8788.
) A.S.V., S. Mar R. 28, 20. febraro 1546.
41
) A.S.V., Archivi propri Constantinopoli b. 14, Pera, 18. maro
1546.
57
u plijenu zajedno sa uskocima. Saznali smo da ima ne-
kih turskih podanika na onim granicama koji uestvuju
u uskokom plijenu, kako na sultanovoj teritoriji, tako
i u naoj dravi. Zato smo htjeli da vas izvijestimo i
zamolimo da vi kaznite one vae podanike koji daju
pomo i utoite takvim zlikovcima.
42
' Ovakva tvrdnja
mletake vlade je u stvari prebacivanje odgovornosti za
uskoke na Turke i njihove podanike, to nije sasvim
tano. Kada su te iste godine uskoci opljakali Makar-
sku, Mleani su odluno odbacili optubu makarskog
emina da su uskoci u dosluhu sa Braanima. I pak, pokre-
nut je krivini postupak protiv Vice Stipetia, za koje-
ga se pria da je uskoki pijun i da ima dva brata u
Senju i da ide sa uskocima.
43
' Ono to se pred Turcima
nije smjelo priznati priznalo se meu sobom.
U borbi protiv uskoka Venecija se slui svim sred-
stvima. Svaka mj era koja donosi uskoku glavu moralna
je i poeljna. Mleani organizuju obavjetajnu slubu,
u uskoke redove ubacuju svoje agente da bi saznali
ne samo o njima, nego da li meu naim podanicima ima
neko ko je sa njima u dosluhu i trguje. Zatim je Vene-
cija postavila strae na odreenim mjestima za otkriva-
nje uskoka. Ova pandurska sluba brzo se izvitoperila, i
umjesto da se bore protiv uskoka, straari sarauju sa
njima. Kada je starjeina kule Vrevo zajedno sa usko-
cima uestvovao u pljakanju mletakih podanika, Senat
je naredio da se starjeina uhvati i osudi na smrt za pri-
mjer drugima da se ubudue uzdre od takvih nepoelj-
nih postupaka.
44
'
I ako su Mleani odgovornost za uskoke prepade naj-
ee svaljivali na turske podanike, intimno su znali da
su njihovi podlonici odgovorniji. Ma koliko iskreno elje-
la da presijee dosluh svojih podanika sa uskocima, Vene-
cija nije nikada u tome uspjela. Razne naredbe ostaju kao
svjedoanstvo o vlastitoj nemoi i politikom moralu
Venecije koja se nije ustruavala da pribjegne svim
sredstvima iu borbi protiv uskoka. Ishod borbe protiv
42
) A.S.V., S. secr. R. 70, giugno 1556.
43
) Isto, 6. agosto 1556.
") A.S.V., S. secr. R. 71, Zara, 2. decembre 1558.
58
uskoka vie je zavisio od dranja mletakih podanika
nego od pomorske moi Venecije. Zato Mleani nastoje
da meu svoje podanike unesu sjeme razdora i pojedince
potkupe ucjenama uskokih jataka. Valjalo je prvo oi-
stiti svoju kuu. Unititi uskoke jatake na svojoj terito-
riji bio je prvi preduslov za uspjeno voenje borbe pro-
tiv uskoka. Bio je to dobro smiljen potez Venecije.
Poetkom maja 1566. Senat je naredio rektoru Zadra
i generalnom providuru Dalmacije da objave proglase
sljedee sadrine: Ako neko optui reene nevaljalce i
dokae se da je istinito optuen i optueni se uhvati,
dobie etiri stotine lira od njegovih dobara, koja e se
oduzeti, a ako se ne oduzmu, od nae Sinjorije, i bie mu
zagarantovana tajnost. Ako neko od reenih nevaljalaca
nije starjeina ili povjerenik, a otkrije sauesnike, dobie
istu ucjenu i bie osloboen svih kazna u koje je zapao
zbog prekraja. Uhvaenim uskokim jatacima da spali
kue, strogo ih kazni, ak i smrtnom kaznom. Svaki mle-
taki podanik koji ne izvijesti vlasti kada otkrije uskoke
odgovarae za sauesnitvo. Da bi se sprijeio svaki do-
dir mletakih podanika sa uskocima i u ivot sprovelo
nareenje, mletaka vlada donijela je jo jednu odluku
kao dopunu prvoj. Nareujemo svima i svakome, star-
jeini lige, sudiji i posobe, ljudima i seoskim optinama
i mjestima na ovoj teritoriji i bilo kome da se ne usudi,
niti pomisli da primi u kuu, niti izvan kue uskoke ili
druge zlikovce, niti da im daje utoite, namirnice, niti
kakvu bilo pomo i potporu, niti da imate sa njima, niti
sa kim bilo od njih kakvu bilo trgovinu, vezu ili dosluh.
Naprotiv, im vidite ili ujete u selu, izvan sela ili u ko-
jem bilo mjestu nekog uskoka ili zlikovca, da hitno oba-
vijestite seoskog sudiju, starjeinu lige ili posobe, ili
bar jednog od onih, i da odmah zazvone zvona. Nareuje
se svima da im uju zvona da idu u potjeru za uskocima
i drugim zlikovcima i upotrijebe svu marljivost da ih
uhvate i odmah upute ovjeka najblioj konjikoj strai
ili drugoj i ligi, da ih obavijeste da i oni gone uskoke.
Tako ima da se postupi od lige do lige. Zapovijest je
itana svake prve nedjelje u mjesecu pred crkvama i
na narodnim skupovima. Svi koji ne postupe u duhu nare-
enja bie kanjeni sa deset godina veslanja na galijama.
59
Za svakog uhvaenog uskoka isplatie se nagrada od
20 dukata.
45
' Venecija se u raspisivanju ucjena na glave
uskoka nije ograniila samo na svoju zemlju, nego je to
radila i u njihovoj postojbini. U Hrvatskom primorju
objavljen je proglas o ucjeni sedam uskokih starjeina.
Ko vlastima preda ivog ili mrtvog starjeinu dobie na-
gradu od 200 dukata i pravo osloboenja jednog progna-
nika sa mletake teritorije. Ako prognanik sa mletake
teritorije izvri to djelo, moe se slobodno vratiti kui
i primiti nagradu.
46
'
U atmosferi pravog podzemlja i konspiracije mleta-
ke vlasti nijesu nikada uspjele da iskorijene uskoke
saradnike na svojoj teritoriji. Vjeala i robijaka vesla
nijesu mogla zastraiti jedan narod koji se trajno opre-
dijelio za uskoke. Svaka rtva podsticala je druge na ot-
por i nova rtvovanja. Uskoci i mletaki podanici stvo-
rili su jedan jedinstven front u borbi protiv Turaka i
Mleana u Dalmaciji.
4.
Venecija se nala pred pojavom bez presedana u svo-
j oj istoriji. Uskoci nijesu bili obini pirati koji su se
povremeno pojavljivali u J adranskom moru i nestajali.
Sa svojim bazama u Senju i drugim mjestima na Hrvat-
skom primorju pod okriljem Austrije uskoci postaju stal-
no prisutan faktor u J adranskom moru. Svaki prelazak
uskoka preko mletake teritorije ili napad na trgovaki
brod u J adranu bili su povreda dravnog integriteta Vene-
cije. U poetku pojave senjskih uskoka Mleani su se
zavaravali da e lako izii na kraj sa njima, bilo raspi-
sivanjem ucjena na uskoke glave, bilo svojom flotom
protiv uskokih barki.
Mleani e se uskoro uvjeriti da je borba protiv
uskoka mnogo tea nego to su pretpostavljali. Glomazni
mletaki brodovi nijesu bili dovoljno brzi i pokretni pro-
tiv malih i spretnih uskokih barki. Zato ve u proljee
1543. Senat odluuje da se naoruaju dva bregantina i
45
) A.S.V., S. Mar R. 37,4. e 6. maggio 1566.
46
) A.S.V., S. secr. R. 71, Zara, 2. decembre 155.
60
etiri barke onog tipa kojeg narue mletake vojne star-
jeine u Dalmaciji. Za komandante barki postavljeni su
Dalmatinci kao dobri poznavaoci svoga kraja, izvrsni
moreplovci i jo bolji borci.
47
' Dok je mletaka vlada
donosila razne mjere protiv uskoka, njeni komandanti
u Dalmaciji doivljavali su neuspjehe u borbi protiv
Senjana. U Veneciji su bili zaprepaeni injenicom da
sva mletaka flota u J adranskom moru ne moe da ukroti
uskoke. Za krivca je oglaen kapetan fusta, kojemu je
otvoreno prigovoreno da sve tete koje uskoci u Dalma-
ciji nanose toliko su vam malo na ast. Senat, ogoren
zbog neuspjeha protiv uskoka, smatrajui da je ak dove-
deno u pitanje i dravno dostojanstvo, uputio je opirne
instrukcije kapetanu fusta i ostalim mletakim predstav-
nicima Dalmacije. Ta uputstva su neka vrsta sistemati-
zovanog plana dalje borbe protiv uskoka, koji se nije
ograniavao samo na oruane akcije. Kapetanu fusta upu-
eno je pojaanje od etiri bregantina i etiri naoruane
barke. U Veneciji su vjerovali da ovim pojaanjem kape-
tan fusta raspolae sa dovoljno flote da obuzda uskoke.
Da bi podstakli svoje najamnike u borbi protiv uskoka,
Senat je odobrio da plijen sa uskokih barki pripada
onome ko ga je zaplijenio. I posljednja opomena kape-
tanu fusta: da je njegov zadatak da goni uskoke jer
nijesmo opremili ovu flotu za drugi cilj nego samo za
ovo.
48
' Rektoru Zadra i kapetanu J adrana nareeno je
da kapetanu fusta prue svaku pomo u sluaju potre-
be.
49
' Istoga dana Senat je naredio providuru Krka da
privremeno zaplijeni sva dobra Senjana na ostrvu, koja
su, kako smo obavijeteni, od velike vrijednosti. Cilj ove
mjere je bio da Senjani ne daju vie utoite uskocima
i vrate zaplijenjenu robu.
50
' Ovu mjeru Mleani e kasnije
toliko pi ' ' " rotiv Senjana. Uskocima pori-
male dobra i prodavale ih.
") . Ljubi, Commissiones II, 157. Iz relacije Jakoba Boldua od
7. maja 1543.
) A.S.V., S. Mar R. 27,10. aprile 1543.
w
) Isto, dvije odluke od 17. maja 1543.
w
) Isto, 17. maggio 1543.
jeklom vlasti su jednostavno oduzi-
61
Razoaranje u Veneciji bilo je jo vee kada je vlada
shvatila da, uprkos svim preduzetim mjerama, uskoci i
dalje uspjeno operiu po kopnu i moru. Ne shvatajui
sutinu uskokog uspjeha, mletaka vlada je tvrdoglavo
traila razlog svog neuspjeha i nalazila ga tamo gdje on
uopte nije bio. Senat je ukorio generalnog providura
Dalmacije i rektora Zadra da nareenje nijesu izvrili
i opomenuo ih da se to ubudue ne dogaa. Od njih se
zahtijevalo da organizuju obavjetajnu slubu, pronau
vjerne ljude za strae, konjicu i pjeadiju raspodijele po
mjestima kuda prolaze uskoci i preduzmu odlune mjere
protiv mletakih podanika.
51
' Komandantu J adrana je
otro zamjereno da uskoci nanose tete mletakim i tur-
skim podanicima. Po rezonovanju Venecije, to moe imati
teke posljedice, jer se turski podanici ale Porti zbog
uskoka koji prolaze preko nae teritorije da haraju tur-
ske podanike, to moe biti ratni uzrok sa sultanom.
Osim toga to je teta naim podanicima velika, udara
na ast Republike. Senat je izrazio uenje da pored
velike mletake flote uskoci imaju toliko smjelosti i
mogunosti da i dalje operiu. Komandantu J adrana je
nareeno da je flota stalno u pokretu, poto je primije-
eno da uskoci vie napadaju kada je brodovlje u pri-
stanitima. Sve uhvaene uskoke prvo sasluati, pa onda
pogubiti. Senat je posebno insistirao da se od uhvaenih
uskoka doznaju njihove veze i jataci.
52
' Kasnije e Mle-
ani pribjei i strahovitim muenjima uskoka, ali nikada
od njih nijesu mogli iznuditi neko priznanje.
Iz godine u godinu mletaka vlada ponavlja stare
i donosi nove odluke protiv uskoka. Sada su u Veneciji
svjesni injenice da su se sve mjere protiv uskoka poka-
zale bezuspjene i to se ne krije. Dotadanje vojne mjere
i pokuaji prinude svojih podanika da se bore protiv
uskoka potpuno su zatajili. Mletaka vlada, priznajui
neuspjeh, pribjegava mjerama za koje se ne moe kazati
da su u skladu sa osnovnim principima ratovanja i nepri-
jateljstva. ak i kriminalci se oslobaaju kazne ako ubiju
usoka. Krajem januara 1547. mletaka vlada izdala je
51
) A.S.V., S. Mar R. 27, 22. agosto 1544.
") Isto, 22. agosto 1544.
62
proglas kojim se svima koji ubiju uskoka daje mogunost
da mogu osloboditi svakoga prognanika iz kojeg bilo
naeg mjesta koji je poinio ubistvo. Ako neki od protje-
ranih uskoka ubije drugog uskoka, i to dokae, slobodan je
i razrijeen od kazne prognanstva .
53)
Nije prolo mnogo
vremena i mletaka vlada je zakljuila da ova odluka nije
imala nikakvog uspjeha poto je mnogo vei broj nepro-
tjeranih nego protjeranih uskoka. Zato je Senat januar-
skoj odluci dodao jo jedan raspis o ucjeni uskokih
glava. Za svakog uhvaenog uskoka na mletakoj teri-
toriji isplatie se nagrada od dvadeset dukata, a za mrt-
vog uskoka deset. Uhvaeni uskoci nee se pogubiti, nego
osuditi na galije za itav ivot.
54
' To je bila kazna gora
od smrti. Nagrade za uhvaene uskoke nijesu vaile za
mletake oruane snage u Dalmaciji. Cilj ucjene je bio
da mletake podanike podstakne na zloin i borbu protiv
uskoka.
I naj manj i uspjeh protiv uskoka u Veneciji se sla-
vio kao vanredan dogaaj. Kada su poetkom 1549. uhva-
ena dva uskoka, od kojih je jedan, Milo Paraevi gla-
var svih uskoka, porijeklom Dalmatinac, mletaka vlada
je bila oduevljena. Poto je Milo uestvovao u mnogim
uskokim akcijama a osim toga je prijetio i upotreblja-
vao rijei sa malo potovanja prema naoj dravi, to je
Senat naredio da se prvo saslua, a potom pogubi.
55
' Vene-
cija i dalje razrauje plan odbrane od uskoka. Stradioti
su izvueni iz gradskih kasarna i upueni kao strae po
selima kuda najvie prolaze uskoci.
56
' Paljivo se pribi-
raj u podaci o uskocima: o njihovom porijeklu, vezama
i linim osobinama. Upuuju se agenti u Senj i Bakar da
izvjetavaju o izlasku uskoka. Kada je ogranulo proljee
1550. godine, Senat je skrenuo panju rektoru Zadra i
generalnom providuru da preduzmu posebne mjere da
putovanje kopnom i plovidba morem budu slobodni i
sigurni. Sada vie nego u drugo vrijeme mora se biti pa-
ljiv, poto se pribliavaju panauri i drugi vaari, u koje
53
) A.S.V., S. Mar R. 29, 26. genaro 1547.
5<
) Isto, 9. giugno 1547.
55
) A.S.V., S. secr. R. 66, 19. genaro 1549.
56
) A.S.V., S. Mar R. 30, 6. aprile 1549.
63
vrijeme su nai podanici izloeni najviim tetama i na-
padima plovei brodovima. Iz tih razloga, providuru se
preporuuje da naorua neku barku, braceru ili drugi
brod prema potrebi. Senat je upoznao providura da je
preko svoga ambasadora kod kralja uloio protest i za-
htjev da kazni uskoke i ubudue da ne dozvoli da se
daje utoite slinim bijednicima i zato vam nareujemo
da i vi slino istupite kod senjskog kapetana.
57
' Kasnije
emo vidjeti da kralj nije ozbiljno uzimao u obzir mle-
take proteste zbog uskoka.
U borbi protiv uskoka Venecija iz godine u godinu
poveava svoje pomorske snage u J adranskom moru.
Krajem septembra 1551. odlueno je da se naoruaju dva
nova bregantina sa po 14 klupa i est barki. Dvije galije
izuzete su iz sastava flote generalnog providura mora
i stavljene pod komandu kapetana J adrana. U Veneciji
su polagali velike nade u ovako monu flotu.
58
' Povea-
vanjem flote podstaknuta je surevnjivost meu mleta-
kim pomorskim komandantima. Dogaalo se ak i to
da je odreknuta vojnika potinjenost nekim zapovjedni-
cima. I pored brojne i tehnike nadmonosti, mletaka
flota vrlo oprezno se kretala J adranskim morem. U voda-
ma Kvarnera najbolji naoruani mletaki brodovi plo-
vili su danju sa razvijenim jedrima. Ako ih uskoci otkri-
ju, imaju vremena da se spasu i zauzmu poloaje koji
im izgledaju povoljni.
59
' Oigledno je postojao ozbiljan
razlog za ovakvu predostronost. Mletaka flota je imala
zadatak, ne samo da otkriva uskoke i goni ih, nego da
kontrolie svu obalsku plovidbu. Poto je mjesno stanov-
nitvo pomagalo uskoke, kapetanu J adrana je nareeno
da zaustavi svaki brod i barku koja plovi ili se vraa
iz zemlje i mjesta gdje se okupljaju reeni lopovi, da je
pretrese, robu sumnjivog porijekla zaplijeni i brodicu
oslobodi.
60
'
Tri godine kasnije Senat je odluio da naorua dvije
fuste i dva brigantina i to hitnije ih uputi u Dalmaciju.
") A.S.V., S. secr. R. 67, 8. aprile 1550.
58
) A.S.V., S. Mar, R. 90, 26. settembre 1551, i S. secr. R. 67, 31.
decembra 1551.
B
) Isto, 8. febraro 1552.
) Isto.
64
Upuivanje novih snaga i uputstava o gonjenju uskoka
bilo je napretek.
61
' To samo potvruje da Venecija nije
uspjela da zada ozbiljan udarac uskocima. Ta injenica
teko je padala Mleanima. Sredinom 1557. Senat je
iskreno priznao da uskoki prepadi zadaju mu pravi bol,
pogotovu kada vidimo da reeni (uskoci) plove po moru
i kopnom idu slobodno gdje im se svia i po volji ine
tete i vraaju se sa plijenom. I ma ve dosta vremena
da nijesmo uli ni od vas, niti od zapovjednika fusta i
drugih naoruanih brodova, koje drimo sa naim veli-
kim trokom samo zbog uskoka, da je izvedeno neko
ostvarenje protiv njih, koji zbog toga jo smjelije nego
ikada plijene po kopnu i moru. Kapetanu fusta je nare-
eno da itavom svojom flotom ide prema vodama Raba
i Krka i kontrolie mjesta odakle izlaze uskoci i ne doz-
voli nijednoj uskokoj barki da moe izai bez njegovog
znanja. Kada sazna da su uskoci na moru, neka ih
pohvata i po kratkom postupku ubije.
62
) Ni ove mjere
kontrole izlaska uskoka nijesu donijele oekivane uspje-
he, ali to je bio korak ka blokadi austrijskih luka na
Hrvatskom primorju, to e donijeti nove tekoe u mle-
tako-austrijskim odnosima.
Krajem iste godine za kapetana fusta u J adranskom
moru postavljen je Fabio da Kanal (Fabio da Canal), u
kojega su polagane velike nade. Senat je ovaj izbor obra-
zloio potrebom, kako zbog ugleda nae drave tako i
za bezbednost i dobro naih podanika, da postavimo
jednog zapovjednika koji bi po hrabrosti i iskustvu mo-
gao zadovoljiti ovu nau elju. Kanalu je kratko nare-
eno: Nastoj da dri ovaj na J adran, a takoe i obale
Dalmacije odbranjene od svih lopova, da su naa mjesta
i nai podanici potpuno slobodni, i sigurni od njihovih
pljaki. Za uspjeno ostvarenje ovog zadatka, pod Kana-
lovu komandu stavljeno je jo pet fusta. J o mu je savje-
tovano da u svoje ime uputi jednog povjerenika guver-
naduru Senja, Bakra i Bakarca, da mu usmeno saopti
o irokim ovlaenjima protiv uskoka. Stara pria da se
neprijatelju kroz ui provue opomena kakva ga odmaz-
61
) A.S.V., S. secr. R. 69, 5. febraro 1555.
") Isto, S. secr. R. 70, 23. giugno 1557.
5 Senjski uskoci 65
da eka ako ne ustukne ini se vie smijena nego mudra.
Uskoci nijesu bili ljudi koji su se mogli zastraiti. U do-
datnom uputstvu Kanalu stoji da, ako uskooi naprave
plijen na mletakoj teritoriji ili na brodu, zadri sve bro-
dove koji plove prema mjestu gdje je plijen odvuen; da
brodove zadri dok nai podanici ne budu potpuno
obeteeni za priinjenu tetu.
63
' Iz ovog nareenja nije
jasno na ije se brodove ovo odnosi, ali sigurno je da
to mogu biti samo brodovi pod austrijskom zastavom.
Kada uskoci, poetkom 1558. godine, napadoe katel
Omialj, Mleani zaplijenie prihode sa imanja Senjana
na Krku.
64
' Zbog tolikih teta Venecija je kod nadvojvode
pokrenula pitanje obeteenja mletakih podanika na
Krku. Providur ostrva sastavio je podui spisak tete ne
samo za vrijeme njegove slube nego i ranije. Senat je
smatrao da je senjski kapetan glavni uzrok i u svemu
sauesnik ,
65
' Kada uskoci napadoe turska sela Karin,
Zloselo i Vranu, Senat j e odgovorio blokadom Senja.
Kapetanu fusta je nareeno da uhvati i zadri svaki
brod koje bilo vrste koji plovi prema Senju ili se vraa
iz njega i da ga zadri do novog nareenja. Venecija
se zavaravala da e ovom mjerom uutkati uskoke. Pored
blokade Senja, mletaka vlada je obavjestila kapetana
fusta da ako reeni uskoci ubudue naprave neki plijen
u naim ili turskim mjestima, prolazei preko nae teri-
torije, takoe vam nareujemo da zadrite sve brodove
koji idu ili se vraaju iz onoga mjesta za koje se saznalo
da je u njemu plijen. U vode Karina i Novigrada upu-
ene su dvije fuste na stalnu strau.
66
' Prvi put mletaka
vlada uzima u zatitu tursku teritoriju kao svoju. Ova
mjera mletake vlade bila je kraj nj e nepopularna meu
njenim podanicima, a uskoci su sa pravom optuivali
Republiku da pomae nevjernike protiv kojih se oni bore.
U skladu sa nareenjem iz Venecije, kapetan fusta
poeo je da presree i zaustavlja brodove koji su plovili
") Isto, 1. decembre ,1557.
M
) Isto, 29. genaro 1558.
") A.S.V., S. secr. R. 71, 18. aprile 1558.
") Isto, 23. novembre 1558.
66
za Senj.
67)
Prema informacijama kapetana fusta, car je
naredio svim uskokim starjeinama da vie ne izlaze
iz Senja barkama, pa ak ni za drva, pod prijetnjom vje-
ala. Na osnovu ove informacije mletaka vlada je izra-
dila jedan plan sa dalekosenim politikim ciljevima.
Kapetan fusta je ovlaen da u najveoj tajnosti povede
pregovore sa uskokim starjeinama o preseljenju usko-
ka na mletaku teritoriju. U Veneciji se vjerovalo da su
uskoci poslije carske zabrane ostali zbunjeni i neodluni
to da rade. Moe se vjerovati da kada bi im obeali
da mogu stanovati pod naom vlau, to bi primili. Raz-
nim kanalima i preko raznih linosti uskocima je smi-
ljeno provueno kroz ui da najbolje to mogu uraditi
je da dou da stanuju u zemlju nae Sinjorije. Zatim
bi se utvrdilo da uskoci mogu prei na mletaku terito-
riju, naseliti se u I stru, dobiti zemlju, gdje bi ivjeli sa
svojim porodicama, da ne skitaju vie kao dosada.
68
)
Sa mletakog stanovita ovaj plan je bio savren. J ednim
udarcem ubiti dvije muve. Venecija bi skinula sa vrata
uskoko pitanje i naselila veliki broj ljudi u I stri, koja
je bila slabo naseljena. Tajnost pregovora bila je potre-
bna, jer, ako plan ne uspije, Venecija je mogla deman-
tovati da j oj ni nakraj pameti nije bilo da pregovara
sa lupeima.
Nije poznato kako su voeni ovi pregovori i dokle su
stigli, ali zna se da su neuspjeno zavreni. Kapetan fusta
Fabio da Kanal, po nareenju iz Venecije od 23. novembra
1558, blokirao je Senj i zaplijenio sve brodove natova-
rene itom i vinom koji su plovili prema gradu. U Senju
je zavladala velika nestaica ivotnih namirnica, i da
nije stigla pomo sa Rijeke, stanovnitvo bi poumiralo
od gladi. Kanal je uputio u Senj, kapetanu grada, svoga
sekretara Franeska Stelu, sa zahtjevom da se uskocima
zabrani izlazak na more. Zatim je sa flotom bio ispred
Bakra i zaprijetio unitenjem grada ako kapetan ubudu-
e ne sprijei izlazak uskoka. Kapetan fusta bio je zado-
voljan uspjehom i savjetovao svojoj vladi da u sluaju
61
) A.S.V., Provveditori da terra e da mar (Prov. da ter. e da
mar) filza (f.) 1318, Rab, 9. genaro 1559.
") A.S.V., S. secr. 12. 71, 4. febraro 1559.
67
ponovnog izlaska uskoka primijeni iste mjere. Po rezo-
novanju kapetana, dovoljne su tri fuste na strai kod
Sv. Marka, Barbata i Sv. Grgura.
69
'
Za nekolike godine u mletakim izvorima nijesmo
nali podatke o djelovanju senjskih uskoka, to ne znai
da ih nije bilo. U proljee 1561. godine za kapetana J adra-
na postavljen je Antonio Kanal. Opirne instrukcije kape-
tanu ukazuju na trenutnu politiku i vojnu situaciju u
J adranskom moru. Kao obino, istaknuta je elja da se
odri mir i prijateljstvo sa sultanom i produi odluna
borba protiv uskoka. Mletaka vlada istie znaaj prija-
teljstva prema Dubrovanima i opominje kapetana da
se sa obzirom i potovanjem ophodi prema njihovim
podanicima i trgovakim brodovima.
70
' Slinog sadraja
je i ovlaenje Nikoli Surijanu iz februara 1565. godine.
Nalae mu se da obezbijedi slobodnu plovidbu J adra-
nom: da su ne samo nai podanici i naa mjesta potpund
slobodni i sigurni od uskoke pljake, nego koja bilo
linost koja plovi i ide svojim putem; da zarobljene
uskoke starjeine pogubi i obine uskoke osudi na galije
do dvanaest godina.
71
' Kada uskoci zaplijenie robu sa
nekog trgovakog broda, kapetanu fusta je hitno javljeno
da se uputi prema Rijeci i Bakru i ultimativno zahtjeva
povraaj robe; ukoliko ne dobije robu, da preduzme one
mjere koje su u slinim prilikama preduzimane; da se
zadri u vodama Kvarnera i ne dozvoli uskocima iz
reenih mjesta na bilo koji nain da iziu; da zadri
sve brodove koji izlaze iz Senja i odvede ih na Krk, robu
istovari, popie i smjesti u skladita.
72
' Deset dana kasnije
Senat je tri puta ponovio nareenje o bezbjednosti plo-
vidbe i gonjenju uskoka.
Prijetnje uskocima bile su dokaz vlastite nemoi Ve-
necije. Svoju slabost pripisala je svojim podanicima koji
sarauju sa uskocima. Generalni providur Dalmacije je
ovlaten da na Cresu, Rabu, Krku, Pagu, u Ninu, ibe-
") . Ljubi, Commissiones III, 144145. Iz relacije Fabija Kanala
od 12. decembra 1559.
) A.S.V., S. secr. R. 72, 29. aprile 1561.
") Isto, R. 73, 24. febraro 1565.
") Isto, 26. febraro 1565.
68
niku, na Brau i Hvaru objavi proglas kojim se mleta-
kim podanicima zabranjuje da daju utoite uskocima
ili trguju sa njima; takoe bie kanjeni i oni kojima su
poznati uskoki jataci a to ne prijave vlastima.
73
) Ovakve
ili sline prijetnje Venecije svojim podanicima poznate
su i odranije, ali nikada nijesu donijele oekivani uspjeh.
Svijet je bio oguglao na mletake prijetnje i proglase.
Nikakva mletaka zastraivanja nijesu mogla odvojiti
narod od uskoka.
Stalne uskoke akcije izazvale su Veneciju na odlu-
ile, ali uvijek podjednako neuspjele protivmjere. Sada
M|eani najradije pregovaraju sa senjskim kapetanom
a povraaju plijena i osloboenju robija. Kada ti pre-
govori obino ne uspiju, Venecija pribjegava blokadi
Senja. Tada se uhvaeni uskoci svi odreda ubi j aj u i pre-
duzimaju stroge mjere protiv podanika osumnjienih za
saradnju sa uskocima. Republika proiruje svoju obavje-
tajnu slubu. Svuda mile njeni agenti, ali svuda nailaze
na zavjeru u tanja. Uspjesi uskoka zabrinjavali su Vene-
ciju ne samo zbog bezbjednosti plovidbe i zbog teta koje
su uskoci nanosili njenim podanicima, nego jo vie zbog
moguih zapleta sa Turcima, jo veom rtvom uskokih
prepada.
5.
Uskoka borba j e u prvom redu bila uperena protiv
Turaka. Nijesu bili poteeni ni turski podanici ukoliko
nijesu bili uskoki saradnici. Na granici dvije drave
u Dalmaciji stvorilo se jedno gerilsko podruje. Ta poja-
va je dovela do niza posljedica vojnog, diplomatskog,
meudravnog i privrednog karaktera u odnosima izmeu
Turske i Venecije. Turska se graniila sa Republikom
poevi od Novigrada do Neretve. Turci su drali Obro-
vac i deo jadranske obale od Makarske do dubrovake
teritorije. Svi prepadi uskoka na tursku teritoriju od
Novigrada do makarske krajine izvoeni su preko mle-
take teritorije. Poto je Venecija dala turskoj vladi
garancije da e uvati J adransko more od svih gusara,
") A.S.V., S. Mar R. 37, 20. genaro 1567.
69
Turci su sa pravom uzimali na odgovornost Republiku
zbog napada uskoka. U odbranu od opravdanih turskih
prigovora Venecija nije mogla istai nijedan valjan argu-
menat. Mletaka vlada umirivala je Portu prikazujui
se jo veom rtvom uskoka i mjerama koje je preduzela
protiv njih. Od same svoje pojave senjski uskoci postaju
glavni kamen spoticanja izmeu Republike i Turske u
Dalmaciji. Izmeu Venecije i Porte nastaju iva diplo-
matska prepiska, objanjenja, uvjeravanja, optube i
prijetnje.
Ve u prvoj instrukciji bailu, poetkom 1543. godine,
mletaka vlada uvjerava Portu da je preduzela sve mjere
protiv uskoka, koji najvee tete nanose mjestima i
podanicima naim.
74
' Tri mjeseca kasnije uskoci presre-
toe i zaplijenie jednu marcilijanu koja je, krcata raz-
nom robom, plovila sa Neretve prema Veneciji. Herce-
govaki sandak-beg odmah se potui Porti. Na brodu je
bilo mletakih i jo vie turskih trgovaca. teta je bila
ogromna. Venecija se pred Portom pravdala da dri
veliku flotu protiv uskoka ne ozbirui se na trokove
da bi se zatitili od ovih neprilika, ali i da pored toga
uskoci uspiju da nanose tete.
75
' Uskoro mletaka vlada
hvalila se Porti da je komandant mora uhvatio 33 uskoka,
koje je sve objesio.
76
' U savremenim mletakim izvo-
rima ovoga vremena nema traga o ovakvom uspjehu pro-
tiv uskoka. Podatak je oigledno uvelian ili izmiljen
da bi se umirila Porta.
Mletakom ambasadoru u Carigradu nije bilo lako.
Morao je sa velikom vjetinom i upornou da brani inte-
rese svoje zemlje ne mnogo ubjedljivim argumentima.
U ljeto 1544. uskoci napadoe i oplijenie tursko selo
Vranu. Oekujui da e turski pogranini komandanti
izvijestiti Portu o ovom napadu, mletaka vlada, im je
bila upoznata sa dogaajem, obavijestila je baila. Ovaj
put Venecija je odstupila od svoje ranije teze da odlu-
no progoni uskoke i priznala da ponekad nije u mogu-
nosti da ih sprijei. Nastojimo da sprijeimo koliko
, 4
) A.S.V., S. secr. R. 63, 15. maro 1543.
") Isto, 23. giugno 1543.
") Isto, 20. ottobre 1543.
70
moemo da reeni uskoci nemaju prilike da haraju i
pljakaju nae i turske podanike kao to stalno ine.
Otvoreno se priznaje da je nemogue uiniti toliko da
uskoci po noi ponekad ne naprave tete, kao to se sad
dogodilo, i to najvie naim podanicima, poto na svojim
barkama sa lakoom svuda prolaze .
77)
Ni ovaj put Vene-
cija nije propustila priliku da istakne da su njeni poda-
nici tee stradali nego turski, to nije bilo tano. Slino
objanjenje dato je i klikom sandak-begu povodom
upada uskoka i mletakih podanika. Senat dokazuje san-
dak-begu da su uskoci carevi podanici, ali kada ih
uhvate, vjeaju ih. Uprkos svim mjerama i drastinim
kaznama ne mogu se potpuno sprijeiti ovi pohlepnici
da ponekad ne naprave neku akciju, poto nou idu
kopnom, prelaze rijeke, plove obalom od mjesta do mje-
sta barkama koje nou i na silu otmu od naih podanika;
nanose im one iste tete u robi i stoci koje ine ljudima
u zemlji uzvienog sultana. Senat je zamolio sandak-
-bega da o ovome njegovom stavu izvijesti Portu.
78
' Isto-
ga dana vlada je savjetovala knezu i kapetanu ibenika
aa ivi u dobrosusjedskim i prijateljskim odnosima sa
sandak-begom i otro kazni uskoke saradnike.
79)
Poet-
kom 1546. uskoci ponovo napadoe tursku teritoriju, pet-
naest milja daleko od ibenika, i zaplijenie mnogo stoke.
Senat je i ovaj put uvjeravao Turke da su mletaki poda-
nici tee stradali od turskih.
80
'
Diplomatski sukob izmeu Turaka i Mleana zbog
uskoka uzeo je takve razmjere da je u Veneciju dolazio
sultanov au Ferhat. au je primljen sa posebnom
panjom, uruen mu je poklon od 500 dukata a za dnevno
izdravanje dodijeljeno mu je deset dukata. Turski iza-
slanik doao je sa ciljem da upozori mletaku vladu na
injenicu da njeni podanici uestvuju sa uskocima u
haranju sultanove zemlje. I ovaj put Senat se pravdao
da preduzima sve mogue mjere da reeni lopovi uskoci
ne ine tete, na ijem istrebljenju radimo i ne propu-
tamo nijednu mjeru koja nam se ini potrebna i plo-
") Isto, 2. agosto 1544.
") A.S.V., S. secr. R. 64, 21. maro 1545.
") Isto.
m
) Isto, R. 64, 20. febraro 1546.
71
donosna. Istovremeno Senat je upoznao baila da i tur-
ski podanici, pa i sami Turci upadaju na mletaku terito-
riju. Tano je da pod platom i imenom uskoka ima
mnogo nesrenika koji idu tim putem i ine mnogo teta,
kao to se nedavno dogodilo sa 80 Turaka koji su izili
iz Obrovca obueni kao uskoci i sa tri barke uputili se
prema naim ostrvima Pagu, Rabu i Krku. Zarobili su
mnogo ljudi, zaplijenili mnogo stoke i naih barki nato-
varenih ribom. Mletaka vlada alila se dizdaru Obrovca
i upoznala je Portu sa ovim injenicama.
81
' Ovim argu-
mentima Venecija je nastojala da ublai svoju odgovor-
nost za uskoke i otupi otricu turskih optubi.
Pojava svake turske fuste ili drugog broda u J adran-
skom moru izazivala je podozrivost Venecije, ne manju
nego prema austrijskim brodovima. Gospodarica J adrana
nije mogla podnijeti da brodovi drugih drava plove nje-
nim Golfom. Turci su imali ozbiljne razloge da izgrade
flotu u J adranskom moru, to su uvijek mogli motivisati
potrebom odbrane od uskoka. Poetkom maja 1547. Seidi-
-aga, starjeina azapa u tvravi na Neretvi, porinuo je
u more dvije fuste, jednu sa 16 a drugu sa 18 klupa.
U Veneciji su ovo ocijenili kao izazov i namjeru Turaka
da plove po naem J adranu, da nanose tete pod izgo-
vorom da gone uskoke. Bailu je nareeno da razgovara
sa Rustem-paom i begler-begom mora i zahtijeva povla-
enje fusta, jer mletaka flota je dovoljna da goni us-
koke.
82
'
U Veneciju je doao lino Seidi-aga i u ime herce-
govakog sandak-bega podnio predlog mletakoj vladi
o saradnji na moru protiv uskoka. Senat je bio zapre-
paten. Mletaka vlada je odgovorila sandak-begu da
su turske fuste suvine u J adranu i samo mogu izazvati
neki nepoeljni incident. Kao argument naveden je sluaj
da su neki Obrovani barkama presreli jedan mletaki
brod na kome su bile neke ugledne linosti i kraj nj e
neprijateljski postupak prema njima. Venecija je pri-
prijetila da e drugi put kazniti ovakve zlikovce.
83
'
") A.S.V.,S. secr. R. 65, 22. giugno 1547.
") A.S.V., S. secr. R. 66, 2. giugno 1547.
83
) A.S.V., S. Mar R. 28, 17. giugno 1547.
72
Deset godina kasnije ponovo je bilo aktuelno pitanje
turskih fusta na Neretvi. ehaja je porinuo u more dvije
fuste pod izgovorom da ih uputi na tetu protiv usko-
ka. Ovaj put mletaka vlada se zvanino pokazivala vrlo
tolerantno prema Turcima u Dalmaciji. Providuru flote
savjetovano je da se prijateljski ophodi u susretu sa tur-
skim fustama i opomene njihove zapovjednike da ne na-
nose tete mletakim brodovima i podanicima.
84
' Mletaka
vlada je pak, tajno, preko svoga prijatelja Rustem-pae,
radila da se fuste povuku iz Neretve.
Ni mletake, ni turske fuste zajedno ne bi bile kadre
da onemogue uskoke u J adranskom moru. Turska teri-
torija i mletako brodovlje stalno su na udaru uskoka.
Kada, poetkom 1566, uskoci nanijee velike tete turskim
podanicima, providur Krka odluno se zauzimao kod
austrijskih vlasti za povraaj plijena. Venecija je i ovaj
put morala da upoznaje Turke sa preduzetim mjerama
protiv uskoka i da im se izvinjava. Turcima je saopteno
da su nam kraj nj e neprijatne tete koje su uskoci nanije-
li sultanovim podanicima. Da bismo ih sprijeili imamo
velike trokove, posebno to u Golfu drimo tri fuste
sa kapetanom, ali je more uma.
85
' Ovo izvinjenje nije
bilo argumentovano, ni pametno.
Turci su bili intimno uvjereni da ih Venecija izigrava
ili se potajno raduje uskokim prepadima na njihovu
teritoriju. Neretljanski Turci ponovo naoruavaju dvije
fuste za odbranu od uskoka. Mletaka vlada pokuala je
da neposrednim pregovorima sa Turcima sredi pitanje.
Kapetan J adrana uputio je jednu povjerljivu linost na
pregovore sa neretljanskim Turcima, sa ciljem da ih
uvjeri da povuku fuste, da ne bi dolo do sukoba sa mle-
takim naoruanim brodovima. Kao najuvjerljiviji argu-
menat istaknuto je prisustvo dvije mletake galije u bli-
zini Neretve za sigurnost trgovaca, sultanovih podanika.
Ako Turci prihvate ovaj predlog, bie im poklonjeno
200 cekina. U vode Neretve Venecija je uputila dvije
galije kao dokaz vanredne brige za turske interese. Ipak,
M
) A.S.V., S. secr. R. 71, 26. maro 1558.
S5
) Isto, R. 74, 7. maro 1567.
73
mletaka vlada nije se odluila na neke nasilne mjere
protiv turskih fusta.
86
'
Obrovaki Turci namjeravali su da izgrade flotu za
zatitu od uskoka. Hercegovaki sandak-beg traio je od
Dubrovana majstore za gradnju pet fusta u Obrovcu.
Dubrovaka vlada odmah je o ovome izvijestila mleta-
kog providura flote. im se o ovome saznalo u Veneciji,
vlada je naredila kapetanu J adrana da otputuje u Dub-
rovnik i razgovara sa predstavnicima dubrovake vlade
i saopti im da kada bi se reene fuste izgradile, da bi
one nanosile vie tete samim Dubrovanima nego dru-
gima. Mleani su uvjeravali dubrovaku vladu da ne daju
majstore Turcima i ine druge usluge u izgradnji flote.
87
'
Dubrovaka vlada, iz vlastitih interesa, nije bila spremna
na ovakvu uslugu Turcima. Sultan, revoltiran uskokim
napadima i mletakim obeanjima, bio je spreman na
kraj nj e mjere. Poetkom 1567. u Veneciju je doao jedan
au sa ultimatumom ili da Mleani zauzmu Rijeku,
Senj i druga mjesta gdje se okupljaju uskoci, a ako ovo
nee, neka znaju da e sultan zauzeti reena mjesta i
postaviti strae.
88
' Ovakva dilema bila je neto najtee to
je mletaka vlada mogla zamisliti. Sinjorija je bila kraj-
nje zabrinuta. Na sreu Venecije, Turci nijesu ostvarili
svoje prijetnje.
Dok je Dalmacija plamtjela u ognju uskokog rato-
vanja, dananje Crnogorsko primorje (postalo je poprite
gusarskog nasilja. Mletaki konzul u Otrantu Bernadino
Turano je poetkom septembra 1557. upoznao svoju vla-
du sa tekim stanjem na obali. Od Ulcinja do Boke
kotorske nema dana kad se ne otkriju etiri, est i pone-
kad do osam fusta koje haraju svu onu obal u... tako
da se moe rei da je sva ona primorska zemlja u opsad-
nom stanju.
89
' Gusari se nijesu usuivali da dublje pro-
dru u J adransko more koje su uvali drugi gusari, zvani
uskoci.

6
) Isto, R. 75, 24. maro 1567.
87
) Isto, R. 76, 8. giugno 1569.
8S
) Stella Aldo, Nunziature di Venezia, vol. VIII, Roma, 1963, 162.
") Alberto Tenenti, Cristoforo da Canal, 173, u nap. 66.
74
6.
Mnogo tei i riskantniji sukob zbog uskoka Venecija
je doivjela sa carem i nadvojvodom. Odnosi izmeu Au-
strije i Venecije, sa meunarodnog stanovita, bili su
dublji i sloeniji. U oima Evrope Austrija je bila brana
turskom nadiranju. Uskoci postepeno u oima hrianske
Evrope stijeu glas zatonika hrianstva protiv nevjer-
nika. U sukobu izmeu krsta i polumjeseca uskoci su
jedini hriani koji nanose udarce Turcima. U odnosu
sa sultanom Venecija je bila optuena strana a u odnosu
sa carem postaje tuilac. Gotovo one iste argumente koji-
ma se Porta slui protiv Venecije, mletaka diplomatija
ponavlja protiv cara i nadvojvode. Caru i njegovim mini-
strima bilo je lake odbaciti mletake optube nego Repu-
blici turske.
U poetku svojih alopojki Mleani se obraaju kape-
tanima Senja i Trsta. U proljee 1542. uskoci zaplijenie
jednu marcilijanu iz Ankone koja se krcata svilom vra-
ala iz Ankone. Na brodu je bilo 34 J evrejina, ena i
djece. Vrijednost tovara cijenila se na 12000 kuda.
Brod je odvuen u Senj. Uskoro poslije toga uskoci iz
Bakra, pod komandom Stefana Frankopana, zaplijenie
u pristanitu Sv. Marije na Mljetu jedan brod natovaren
sa 52 bale svile. Na brodu je bilo 8 J evreja i tri hria-
nina. Zbog ovih otimaina sekretar vlade Antonio Mati ja
boravio je u Trstu i Senju i radio na povraaju robe.
Senjski kapetan otvoreno mu je kazao da Venecija ne tre-
ba u ovo da se mijea jer sva je roba nevjernika a zaro-
bljenici su nevjernici, sultanovi podanici. I ubudue
preduzimae se protiv njih sline mjere.
90
'
Zatim je uslijedila alba kod nadvojvode i napokon
kod samog cara. Poetkom juna 1543. mletaka vlada je
uloila protest caru Karlu V zbog uskokih eta. Caru
je saopten odgovor nadvojvode mletakoj vladi, koji je
kazao da senjski uskoci nijesu oni koji ine zlo, nego
iz drugih mjesta pod zatitom Petra Kruia, koji je za-
uzeo neke katele kneza Stefana Frankopana i pobunjenik
je njegovog kraljevskog velianstva. Nadvojvoda, inae
) . Ljubi, Commissiones II, 160163.
75
carev brat, nastojao je da se dokopa odmetnika, ali nije
uspio. J o je car izjavio da ne moe da ih kazni po elji,
jer su zemlje udaljene od njegovog dvora na granici lopo-
va i branjene od lopova, od kojih se ne moe oekivati
poslunost kao od dobrih ljudi. Caru je najutivije skre-
nuta panja da Venecija ne moe mirno gledati kako
uskoci nanose tete njenim podanicima.
91
' Senjski kape-
tan je odluno tvrdio da uskoci ne dobijaju utoite
i zatitu u Senju i drugim mjestima. Mletaka vlada je
pobila ovu izjavu i ambasadoru kod cara saoptila da su
uskoci u avgustu ubili mnoge mletake podanike na Cre-
su i opljakali im kue. Po rezonovanju Venecije, usko-
ci ne bi mogli ovo raditi da ne uivaju zatitu.
92
'
Uskoki prepadi, sve ei i intenzivniji, primorali
su Veneciju da se ee obraa nadvojvodi i caru. Mleta-
ka birokratska vlada vrsto je bila uvjerena da se usko-
ko pitanje moe rijeiti administrativnim putem. Po
mletakom shvatanju bilo je dovoljno da nadvojvoda
ili car zabrane izlaz uskocima i odmah e zavladati mir
u J adranskom moru. Moda bi u poetku pojave senjskih
uskoka tako neto bilo ostvarljivo. Ta skoro pobona
vjera u zvanine akte svojstvena je ljudima birokratskog
mentaliteta. Osim toga, u poetku Venecija se zavaravala
nadom da e akcije senjskih uskoka same od sebe osla-
biti i prestati. Niko nije mogao predvidjeti koliko e tra-
jati ta pojava. I skustva sa takvim gusarima nije bilo.
Povodom jednog uskokog napada Senat je sredinom
aprila 1545. uloio protest caru. Poto vidimo da iz dana
u dan uskoci jaaju i ne prestaju da pljakaju kako bro-
dove tako i ostrva naa, pored tete koje ine sultano-
vim podanicima, prelazei preko naih mjesta. Zatim
odnose plijen u Senj, Bakar i druga mjesta nj . k. veli-
anstva sasvim javno sa dozvolom vaih agenata. Od
cara se zahtijeva da naredi svojim potinjenim u ree-
nim mjestima da ne samo ine dozvole prodaju plijena
u svojim mjestima, nego da uhvate i strogo kazne pre-
krioce. To je jedini lijek da se zadovolji pravda i stane
na put svim neredima i tetama koje vai podanici nanose
") A.S.V., S. secr. R. 63, 9. giugno 1543.
92
) Isto, 6. settembre 1543.
76
naim. Osim toga, Vae velianstvo moe da procijeni
koliku tetu uskoci mogu prouzrokovati, ne samo nama,
nego itavom hrianstvu, kada u sadanjim pokretima
turske flote Turci, da bi se osvetili uskocima, mogu upa-
sti u Senjski zaliv sa dijelom flote, ili sa fustama koje su
za ovaj cilj izgradili u Neretvi i naoruali u Valoni.
93
'
Dok je mletaka vlada ulagala napore da ukloni turske
fuste sa Neretve, smatrajui ih opasnim za svoje brodove,
kralju je pojava tih fusta predstavljala kao smrtnu opas-
nost za Senj. Tvrdnje da e uskoci privui Turke na Senj
Venecija e i kasnije esto servirati nadvojvodi i caru.
Idue godine Senat je plaio cara da je sultan, zbog
napada uskoka na neke muslimane, naredio pograninim
sandak-begovima da sa velikom vojskom krenu na Senj
i druga mjesta gdje stanuju uskoci, sa ciljem da ih oda-
tle protjeraju. Mletaka vlada je nastojala da ovu nepro-
vjerenu vijest iskoristi i pokrene uskoko pitanje. Car je
obavijeten o namjeri Turaka i istovremeno mu je skre-
nuta panja da je drskost uskoka toliko narasla da vie
nemaju nikakvog obzira. Okupili su se u tolikom broju,
da je to skoro postala flota naoruanih barki u mjestima
Njegovog velianstva. Otvoreno dolaze u naa mjesta da
ine svaku tetu koju mogu, kao to to neprestano rade.
Dalje se tvrdi kako su uskoci zaplijenili diplomatsku
potu upuenu u Carigrad i redovno prolaze preko mle-
take teritorije u tursku zemlju gdje naveliko plijene
i ine sve mogue tete. Venecija zahtijeva od kralja
da ne daje vie utoite uskocima.
Istoga dana Senat je izabrao Paula ustinijana (Pao-
lo Giustiniano), vrlo iskusnog pomorca, za komandanta
narouanih barki protiv uskoka. Komandant je dobio
instrukcije da brani J adransko more od uskoka i djeluje
tako istrajno da plovidba u njemu i u naim mjestima
bude slobodna i sigurna od njihove pljake, gonei ih na
uspjean nain. Znajte, naa je namjera da kaznite one
koji vam padnu u ruke, njihove voe objesite a druge
okujte za vesla, odakle ne mogu biti osloboeni, osim po
odluci Senata; da ispred Senja, Bakra i Bakarca stalno
dri naoruane brodove i sprijei izlazak uskoka. usti-
93
) A.S.V., S. secr. R. 64,11. aprile 1545.
77
nijanu je skrenuta panja na gusare, odnosno uskoke iz
Pulje. Oni su iz Apulije prelazili u Dalmaciju i na ostrva,
izgleda, trgovakim poslom, ali ti trgovci nijesu bili rado
vieni gosti, poto im se zabranjuje da se iskrcavaju u
naa mjesta osim po nekoj vidnoj nudi i potrebi.
94
'
Vjerovatno je da su ovi uskoci u Pulji bili neka iselje-
nika uskoka grupa koja je jo odravala veze sa mati-
com. Kasnije, nema vie pomena o njima.
Venecija je opravdano smatrala da je rat izmeu
cara i sultana podstakao uskoke akcije. Zato se mle-
taka vlada zauzima za mir. Mletaka diplomatija postaje
kanal izmeu cara i sultana. Ambasador kod cara Moe-
nigo (Mocenigo), je prenio poruku Rustem-pae ministru
Grenvili (Grenvilla), ako car ne prihvati sultanov predlog
za mir, uputie bosanskog sandak-bega da uniti Senj
i druga mjesta gdje se okupljaju uskoci. Grenvila je,
iznenaen, pitao ko su uskoci, na to mu je ambasador
odgovorio da su oni obini lopovi.
95
' Car Karlo (Carlo) V
znao je vrlo dobro ko su uskoci i sredinom marta 1548.
on je mletakom ambasadoru kazao da su uskoci naj-
bolji ljudi na svijetu za ratno vrijeme.
96
'
Mletake nade da e sa mirom izmeu cara i sultana
prestati ili znatno opasti uskoke akcije pokazale su
se uzaludne. Po priznanju samih Mleana, uskoko djelo-
vanje poslije mira jo vie se rasplamsalo. Tako moe
se rei da nema dana da ne primimo vijest da su uskoci
napali neki na brod, ili se iskrcali na kopno, na neko
ostrvo gdje su zarobili ljude i zaplijenili stoku. Mleta-
ka vlada otro je protestovala kod cara i naloila svome
ambasadoru da obojici Velianstava stavite odluno
do znanja da se uini kraj tome da nadvojvoda daje uto-
ite uskocima u Senju, Rijeoi, Bakru i drugim mjestima,
bilo njegovim, ili pod njegovom upravom, niti da im
dozvoli da se sa plijenom vraaju u nadvojvodinim ze-
mljama. Mletaka vlada ukazuje da prijateljske i dobro-
*) Isto, R. 65, 3. aprile 1546.
") Gustav Turba, Venetianische Depeschen von Kaiserhofe, Wien,
1889, 472. Dokumenat je od 8. aprila 1546.
*) A. Battistella, Venezia e 1' Austria durante la vita della Repub-
blica, Nuovo archivio veneto, tom 31, Venezia, 1916, 297.
78
susjedske odnose sa kraljem ugroava nadvojvoda svojim
otvorenim neprijateljstvom prema Veneciji, to je u su-
protnosti sa eljom i tenjom cara za mir.
97
' Venecija
je jo jednom opomenula cara da je iz sigurnih izvora
obavijetena o turskim pripremama na kopnu i moru
protiv Senja.
98
'
Gotovo svaki prepad uskoka postaje povod za mle-
take proteste i tube. Ovaj put optuen je senjski kape-
tan da podrava uskoke protiv namjera nadvojvode.
Mletaka vlada je zahtijevala od nadvojvode da ni senj-
ski kapetan, ni nijedan nadvojvodin podanik ne daju
utoite i pomo uskocima, nego da se protjeraju iz
svakog nadvojvodinog mjesta u one strane. Tako uskoci
vie nee moi initi tete. Mletaki poslanici Domeniko
Morozini (Domenico Morosini) i Frederiko Badoer posje-
tili su cara i saoptili mu da Venecija ne moe i nee
vie tolerisati ove opake ljude zbog ometanja plovidbe
i nasilja koje ine po pristanitima. Za sve je optuen
senjski kapetan. Car je izrazio aljenje zbog svega to se
zbilo, ali je napomenuo da se sve to moglo dogoditi bez
znanja senjskog kapetana.
99
' Ovom izjavom car je uzeo
u zatitu senjskog kapetana. Mletaka diplomatija je
igrala na surevnjivost izmeu kapetana, nadvojvode i
cara, ali kada su bili u pitanju uskoci, svi su bili jedin-
stveni prema Republici. Venecija je prvi put pred nadvoj-
vodom pokrenula pitanje protjerivanja uskoka iz Senja
i drugih mjesta. Na ovome e mletaka vlada insistirati
punih sedamdeset godina, dok napokon u tome nije
uspjela.
Na tolike mletake tube, nadvojvoda se pokazao
voljan da izae u susret Veneciji. Obeao je da e on
ne samo izdati nareenje svome komesaru, kojega e
uputiti u reena mjesta, da strogo kazni njegove poda-
nike, koji se nau kao sauesnici u tolikim nedjelima,
nego e jo izdati nareenje, ako je to elja vae Sinjo-
rije, da protjera iz svih nadvojvodinih mjesta nae poda-
") A.S.V., S. secr. R. 66, 5. maro 1548.
98
) Gustav Turba, n.d., 493.
") A.S.V., Dispacci di Germanie (D.G.) f. 1 Augsburg 21. decem-
bra 1550.
79
nike koji su odgovorni za sline nepravde. Ovim nadvoj-
vodinim obeanjem Venecija je bila neobino zadovolj-
na.
100
' Prvi put mletaka vlada je uspjela da izdejstvuje
neko obeanje od nadvojvode. Po zamisli Mleana, pro-
tjerivanje Dalmatinaca iz Senja bila bi prva faza rjeenja
uskokog pitanja. Zatim bi doao red na druge uskoke,
koji nijesu sa mletake teritorije. Venecija, kao hrian-
ska drava, nije smjela da pred carem brani turske inte-
rese, niti osporavati Austrijancima pravo da primaju iz-
bjeglice sa turske teritorije. Mletaki ambasador kod cara
Mikjel Surijan pisao je krajem 1553. godine: Tano je
da onima koje su Turci protjerali iz njihovih kua, nje-
govo velianstvo ne vidi kako im moe zabraniti dola-
zak, jer bi to bila jedna velika nehumanost. Na insisti-
ranje Venecije da se uskoci uklone iz Senja i drugih
mjesta i na njihovo mjesto smjeste ugarske trupe, car
Ferdinand I je kazao da su samo ovi ljudi dorasli da
ih uvaju poto su hrabri i voljni da pate, to nijesu
sposobni ni Nijemci, ni ljudi druge nacionalnosti, nego
samo oni koji samo sa jednim hljebom po ovjeku mogu
se odrati mnogo dana.
101
' Austrijanci su se iz iskustva
uvjerili da su samo uskoci kadri da se suprotstave Tur-
cima. Time su se uskoci nametnuli caru kao nezamjenjivi.
Osim toga, vrlo malo su stajali carsku blagajnu. Hrabrije
i jeftinije vojske niko u Evropi nije imao.
Car i nadvojvoda pokazivali su samo verbalno poto-
vanje prema Veneciji: rijei: aljenje, komesari, kanja-
vanje krivaca i sline provlae se u njihovim izjavama.
Nadvojvoda je stalno obeavao da e uputiti komesare
u Senj da ispitaju stanje i kazne krivce. Venecija se poka-
zivala zadovoljna ovim izjavama, iako je iz iskustva znala
da je to postao diplomatski manir nadvojvode. Mleani
e uskoro uvidjeti da careva nareenja ostaju mrtvo
slovo na papiru. Senj postaje svijet za sebe. I nteresi
uskoka postepeno se poistoveuju sa tenjama austrij-
ske administracije u Senju. Kapetan i druge odgovorne
) A.S.V., S. secr. R. 68, 11. agusto 1552.
"") Mauro Kravjasnsky, II processo degli Uschocchi, Archivio
veneto 910, Venezia 1929, 241242. Dokumenat je od 8. de-
cembra 1553.
80
austrijske linosti brzo uviaju da im se preko uskoka
otvara put ka brzom i nesluenom bogatstvu. Niko vie
ne ispituje da li je zaplijenjena roba turskog ili hrian-
skog porijekla. Glavno je da plijena ima to vie. Oni koji
su bili najodgovorniji da izvravaju careva i nadvojvo-
dina nareenja imali su najmanje interesa da ih spro-
vode u ivot. Senjski kapetani, pohlepni na bogatstvo,
otvoreno ili prikriveno, na ovaj ili onaj nain, postaju
uskoki zatitnici. Rijetki su bili oni koji su odoljeli tome
iskuenju. U takvim uslovima vojvoda postaje nemoan
da zadovolji Mleane. Odgovornost za uskoke prebacuje
se sa ove na onu linost. J avno se daje za pravo Mlea-
nima, a intimno se raduje to se nareenja ne sprovode
u ivot. U tom zaaranom krugu niko se ne smatra odgo-
vornim, iako se zna ko je odgovoran.
Kada uskoci poetkom 1555. zaplijenie jedan mle-
taki bregantin, mletaka vlada mogla je samo da kon-
statuje da se sve nadvojvodine mjere protiv uskoka
pokazuju jalove. Uprkos injenici da je nadvojvoda pre-
duzeo opsene mjere protiv uskoka, svaki dan su sve
opasniji, ni zbog ega drugoga, samo zbog naklonosti
njegovih potinjenih prema njima i zbog boravka i veza
koje imaju u nadvojvodinim mjestima. Mletaka vlada
je i ovaj put protestovala kod nadvojvode i saoptila mu
sa tekim bolom da nijedna stvar ne zadaje nam veu
nepriliku nego da gledamo uskoke kako neprekidno ine
tolike drskosti.
1
' Na mletaki protest, nadvojvoda je
intervenisao da se povrati roba dvojici Kotorana koju su
im oteli uskoci. Venecija nije bila zadovoljna time i tra-
ila je od nadvojvode da uskoci pod prijetnjom vjeala
ne mogu izlaziti na more. Po mletakom rezonovanju
to je bio jedini nain da se sprijei otimaina, poto
smatramo da tete koje uskoci nanesu naim podani-
cima ine sa znanjem i odobrenjem senjskog kapetana,
koji uestvuje u njihovom plijenu. Mletaka vlada zauzi-
mala se i kod carskog ambasadora u Veneciji da se senj-
ski kapetan smijeni.
103
'
102
) A.S.V., S. secr. R. 69, 5. febraro 1555.
103
) A.S.V., S. secr. R. 70, 31. decembre 1557.
6 Senjski uskoci gl
Na tolike uskoke tete Venecija je odgovorila sekve-
strom dobara Senjana u Bakoj na Krku. Carev ambasa-
dor u Veneciji uloio je protest zahtijevajui ukidanje
sekvestra i u ime cara obeao da e se pobrinuti da
uskoci ne budu vie primljeni u Senj. Mletaka vlada
odbila je ovaj zahtjev dok se oteeni ne obetete. Vlada
je preko svoga ambasadora zamolila cara da se zauzme
kod nadvojvode i da nastoji da od kralja izdejstvuje
nareenje da Senjani ne daju vie utoite uskocima,
nego da se potpuno protj eraj u iz mjesta njegovog veli-
anstva.
104
' Tek kada je kralj izabran za cara i kada je
postavio novog kapetana u Senju, Venecija je debloki-
rala imovinu Senjana na Krku.
105
' Venecija nije bila zado-
voljna smjenjivanjem kapetana. Mletaki ambasador bio
je u audijenciji kod cara i u ime svoje vlade saoptio mu
da, ako se ne preduzmu energine mjere protiv uskoka,
smjenjivanje kapetana bie uzaludno. Car je odgovorio
da je smijenio i zamjenika senjskog kapetana, i nare-
die da uskoci ni na jedan nain ne izlaze na more da
pljakaju izvan njegove teritorije. Car je prvi put nare-
dio da se spale uskoke barke. Venecija je bila zado-
voljna ovim mjerama vrsto uvjerena da uskoci lieni
svojih barki nee vie izlaziti, ili ne u velikom broju.
Sa svoje strane mletaka vlada je, prema ranijem ugo-
voru, dozvolila slobodnu plovidbu austrijskim podani-
cima.
106
'
Nareenje je i ovaj put izigrano. Uskoci odmah
demantovae cara i u velikom broju iskrcae se u mle-
tako naselje Zloselo a zatim napadoe i opljakae tur-
sko selo Vranu. Ovaj put mletaka vlada reagovala je
otro i pribjegla kraj nj i m mjerama. Senat je naredio
komandantu J adrana da zadri brodove koji ulaze i
izlaze iz Senja, gdje se najee odvodi plijen. Vodei
rauna o dostojanstvu cara, mletaka vlada mu se izvi-
njavala da je ovaj korak preduzet iz iste nude.
107
'
Blokada Senja primorala je cara da uputi komesare na
104
) Isto, 29. genaro 1558.
"*) Isto, R. 71, 8. ottobre 1558.
106
) A.S.V., D.G. f. 1, Be, 26. septembra 1558.
"") A.S.V., S. secr. R. 71, 23. novembra 1558.
82
Rijeku i u Senj. Mleani su nastojali da dolazak kome-
sara iskoriste i sugerisali caru da se svi uveni uskoci
poubijaju za primjer drugima. J o je mletaka vlada
insistirala kod cara da komesari izdaju proglase od Trsta
do Senja da uskoci pod prijetnjom vjeala ubudue ne
izlaze da ine tetu nikome na moru. U Bakru nalazila
su se dva uvena uskoka: Matija Tvrdisali i Ivan Zura.
Komesari su izdali nalog o njihovom hapenju, ali se
tome suprotstavio knez Nikola Zrinski, gospodar Bakra.
Mletaka vlada se zauzela kod cara da primora Zrinskog
da se dva uskoka uhvate.
108
'
Mletake nade da e car uspjeti da obuzda uskoke
bile su daleko od stvarnosti. Austrijske odgovorne lino-
sti su jasno i nedvosmisleno kazale Mleanima da uskoci
nee prestati da napadaju Turke, ali da nee nanositi
tete mletakim podanicima. Ovoj tezi Venecija nije
mogla suprotstaviti nijedan ozbiljniji argumenat bez opa-
snosti da se ne prikae kao turski prijatelj. Mletaka vlada
uvjeravala je cara da uskoci ne mogu uiniti nikakvu
znatniju tetu sultanu ovim pljakanjima i kraama.
Naprotiv, mogu biti razlog izazivanja sultana da napravi
vee tete zemlji i podanicima nj. carskog velianstva.
109
'
Mleani su nastupali sa starom tezom da e Turci uputiti
naoruane brodove u J adransko more koji e stalno napa-
dati austrijsku teritoriju. Ako to Turci ne urade, onda
e Venecija naoruati brodove protiv uskoka, to moe
dovesti do nesagledivih posljedica. Ova prijetnja nije
izazvala nikakav utisak na cara. Mleani su ve bili
u stvarnom ratu sa uskocima. Njihova izjava da e naoru-
ati brodove, kao da ih dotada nijesu imali, zvui neuvjer-
ljivo. Krajem novembra 1561. uskoci napadoe tursku
teritoriju i turske fuste u Neretvi. Turci zaprijetie upu-
ivanjem flote u J adran. Ali-paa se alio bailu i kazao
da ako se ne preduzmu mjere za zatitu sultanovih poda-
nika sa morske strane, da e oni to sigurno sami uraditi
i za njihovu odbranu uputie flotu u one vode. Ovo je
odmah prenijeto caru sa namjerom da mu se ukae na
posljedice dolaska turske flote u J adransko more.
110
'
108
) Isto, 13. maja 1559.
'") A.S.V., S. secr. R. 72, 25. oktobra 1561.
110
) Isto, 13. decembra 1561.
83
Mleani su ak tvrdili caru da je kliki sandak-beg, na
njihov zahtjev, spalio barke koje su iz Obrovca napadale
austrijsku teritoriju. Ovo je bilo neistina, ali je mleta-
koj vladi to bilo potrebno kao argumenat da zahtijeva
od cara zabranu izlaska uskoka.
111
'
Iz vlastitih interesa, car je privremeno zabranio izla-
zak uskoka iz Senja. Krajem juna 1562. carski ambasador
u ,Veneciji posjetio je duda i izjavio da je nadvojvoda
ponovo uputio nareenje u Senj, Rijeku, Bakar i druga
mjesta da se uskocima ne dozvoli da ubudue izlaze da
pljakaju, ni Turke, ni druge, ni po moru, ni po kopnu.
Dud je sa zadovoljstvom sasluao ovu izjavu, ali je sa
rezervom primijetio da potinjeni ne potuju careva na-
reenja.
112
*
I pored careve zabrane, uskoci iz Rijeke i Bakra
nanijee velike tete J evrejima i Turcima. Oteeni upu-
tie predstavnike u Veneciju da trae obeteenje. Repu-
blika je uloila protest caru, zahtijevala povraaj plijena
i naredila blokadu Rijeke i Bakra. Po obavjetenju mle-
take vlade, uskoci su to uradili sa saglasnou mjesnih
austrijskih vlasti, koje su zainteresovane za ovakve pot-
hvate. Venecija je odluno zahtijevala kanjavanje otima-
a za primjer drugima.
I 13)
Malo kasnije uskoci napadoe
tursko selo Karin, ubie mnogo morlaka i Turaka, meu
kojima i haraliju Mustafu. Turci, iz osvete, opljakae
so sa mletakih barki. I ovaj put Venecija se alila ca-
ru.
114
' Povodom mletakih protesta car je izrazio uenje
da uskoci izlaze suprotno njegovim nareenjima. Obeao
je da e uputiti komesare da izvide stanje.
115
' Komesari
su doli, napisali izvjetaj, vratili se, dok uskoci produie
s nesmanjenom estinom da plijene na kopnu i moru. Sa
Neretve dovukoe u Senj jedan brod natovaren koom
i zambelotima. Najpoznatije uskoke starjeine tada su
bili: Smoljan Lukrecija, uro Danii, tipan Stankovi
"') Isto, 18. decembra 1561.
m
) A.S.V., Esposizioni Principi (E.P.) R. 1, 22. juna 1562.
m
) A.S.V., S. secr. R. 73, 26. februara 1565.
, u
) Isto, R. 74, 26. maja 1565.
m
) A.S.V., D. G. f. 1, Be, 8. jula 1565.
84
i drugi.
116
' Venecija je traila od cara da se roba vrati
a zarobljenici oslobode.
117
'
Pola godine kasnije uskoci zaplijenie dva bregantina
natovarena itom koji su plovili iz Ljea za Veneciju.
Zatim otee nekoliko manjih brodova. Plijen odvukoe
u Senj i podijelie ga sa predstavnicima vlasti, u znak
panje to im dozvoljavaju da izlaze u gusarenje, pro-
tiv volje i nareenja samog cara. Ovaj put mletaka vlada
je bila otrija na rijeima i dozvolila sebi da caru dri
lekciju kako se vlada. Mletaki ambasador je dobio nalog
da uloi protest protiv nasilja ovih lopova i neposluno-
sti onih upravljaa zapovijestima nj . c. velianstva, pre-
doavajui mu da njihove bijedne akcije nijesu i ne mogu
biti njemu ni od kakve koristi, jer ne slue drugom nego
da se obogate ovi upravljai i podstakne pohlepa opakih
uskoka... Stvar je od tolikog znaaja da se njegovo
carsko velianstvo samo od sebe mora pokrenuti i predu-
zeti efikasan lijek, u prvom redu iz svojih interesa i iz
obzira prema ostalom hrianstvu i napokon zbog nas
koji pokazujemo prema njemu toliku odanost.
118
' Pozi-
vanje na hriansku solidarnost i obazrivost prema Vene-
ciji bila je gola fraza. Na carskom dvoru znalo se da je
Venecija ba ona hrianska drava koja pokazuje vie
obazrivosti prema sultanu nego prema jednom hrian-
skom vladaru.
Uskoci produie da plijene po dalmatinskim ostr-
vima i u I stri. Za odmazdu Venecija je sekvestrirala senj-
ska dobra na Krku.
119
' Povodom mletakih protesta car
je kazao ambasadoru da kada dobije obavjetenje koje
oekuje od uzvienog nadvojvode Karla, njegovog brata,
izdae nareenje da se krivci kazne. Venecija je ovu
izjavu ocijenila kao akt dostojan najvie pravde i raz-
boritosti carske. Mleani su bili zaprepaeni da su
uskoci po noi napali komandni brod kapetana fusta
i ranili nekoliko lanova posade. O ovome je odmah oba-
"*) A.S.V., Prov. da terra e da mar (Prov. da tera e da mar),
f. 1318, Mljet, 4. marta 1566. Prilog sasluanja kneza Avgu-
stina Markovia iz Novigrada od 1. marta.
117
) A.S.V., S. secr. R. 74, 7. marta 1566.
'") Isto, 7. decembra 1567.
'") Isto, 5. januara 1567.
85
vijeten car.
120)
Uskoro uskoci napadoe fregatu koja je
prenosila diplomatsku potu od Venecije do Kotora.
Sa broda je sve odnijeto. Republika je protestovala kod
cara pozivajui se na suverenitet, jer se radi o slobodi
jednog vladara da moe sad ovom, sad onome uputiti
svoja pisma.
121)
Dok je Venecija ulagala proteste austrijskim odgo-
vornim linostima, car Maksimilijan (Maxmilian) I poveo
je pregovore sa Portom o uskocima. Godine 1568. postig-
nut je sporazum izmeu cara i sultana. Car se obavezao
da ubudue nee tititi uskoke, niti ih primati u Senj.
122)
0 pregovorima koji su se vodili u Carigradu turski iza-
slanik u Beu obavijestio je mletakog ambasadora ova-
nia Mikjela i saoptio mu sve to je znao o pregovorima.
Po tom obavjetenju, austrijski predstavnik je tvrdio da
uskoci nijesu drugi ljudi do prognanici iz Dalmacije,
podanici Vae svjetlosti i da se ne protjeruju ne bi bilo
uskoka. Povodom ove tvrdnje paa je traio objanjenje
od baila, koji mu je kazao da je mletakih prognanika
vrlo malo i da uskoci postoje blagodarei podrci Austri-
je. Turski emisar u Beu savjetovao je ambasadoru Mik-
jelu da Venecija napravi sporazum sa carem na bazi aus-
trijsko-turskog primirja a to je da podanike jednog i
drugog vladara koji zbog poinjenog zloina ili iz drugih
razloga bjee ili se povlae iz jedne drave u drugu treba
ubiti, ili ih uhvatiti i vratiti predstavnicima onoga vladara
od kojega su utekli.
123
' Venecija se uporno zalagala za
ovo naelo. Ovakav sporazum izmeu Republike i cara
znaio bi kraj uskoke epopeje. Austrijski dvor nije ni
pomiljao na ovakav sporazum sa Republikom. Mleani
su i dalje morali da ulau protestne note, postavljaju zah-
tjeve caru i prijete mu dolaskom turske flote u J adran.
Poetkom 1570. uskoci nanijee teke tete mletakom
brodovlju i podanicima. Venecija je odluno zahtijevala
od cara povraaj plijena i protjerivanje uskoka iz Senja
1 ostalih mjesta u koja su ih primili upravljai i pred-
1M
) A.S.V., S. secr. R. 75, 5. aprila 1567.
m
) Isto, 5. jula 1567.
m
) Mauro Kravjansky, n.d., 240.
A.S.V., D. G. f. 2, Be, 20. jula 1568.
86
stavnici njegovi i uzvieni nadvojvoda Karlo. tite ih i
uestvuju u podjeli plijena koji u onim mjestima javno
prodaju. Caru je skrenuta panja da ako dalje bude
drao uskoke, postoji stalna prijetnja da Turci sa flotom
napadnu Senj i druga mjesta.
124
' Mleanima nikako nije
polazilo za rukom da ubijede cara da sve zlo potie od
njegovog brata i njegovih potinjenih. Car je znao kakve
koristi ima od uskoka i on je odluno stajao iza njih.
Rat koji je uskoro izbio izmeu Turske i Venecije potis-
nuo je u zadnji plan austrijsko-mletaki sukob oko usko-
ka.
') A.S.V., S. secr. R. 76, 21. januara 1570.
87
IV
POSLJ EDNJ A MLETACKO-USKOCKA SARADNJA
Kiparski rat (15701573) protiv Turske Venecija je
doekala nedovoljno spremna, ali ipak spremnije nego
proli rat. esti sukobi na mletako-turskoj granici u
Dalmaciji koje su izazivali Turci i njihovi podanici mar-
tolozi komplikovali su se djelovanjem senjskih uskoka.
Turci nijesu pokazivali nimalo volje za poputanje zateg-
nutosti, nego su svojim pretjeranim zahtjevima prema
Veneciji odluno gurali ka ratu. Krajem marta 1570. go-
dine u Veneciju je stigao Kubat-au i ultimativno zahti-
jevao Kipar sa motivacijom da je u vodama Kipra za
godinu uhvaeno jedanaest brodova turskih podanika.
1
'
au je odmah upuen u I stru i konfiniran u Dvigrad
dok mletaka vlada ne donese odluku o ultimatumu sul-
tana.
2
' Vlada je na svojoj sednici odluno odbila turski
ultimatum. U deklaraciji mletaka vlada je optuila Tur-
sku za mnoga nasilja i vjerolomno krenje mira. Po ocje-
ni Mleana Turci su nanijeli mnogo teta i neprilika mle-
takim podanicima pljakajui brodove, robu i podanike
nae estim zauzimanjem teritorije i upadima u nau
zemlju, odvodei ljude sa naih brodova u ropstvo, zadr-
avajui i otvarajui naa pisma i pravei druge stvari
preko kojih smo utke prelazili i alili se na vau Portu,
kao to je to bilo utvreno mirovnim ugovorom... Bez
ikakvog uzroka pogaen je mir koji je prije kratkog
') A.S.V., Esposizioni principi R. 2, 28. mart 1570.
2
) A.S.V., Deliberazioni Constantinopoli (D.C.) R. 4, 25. mart
1570.
88
vremena najsveanijom zakletvom bio potvren i pokre-
nut je rat. Braniemo se pomou gospoda boga, zatitni-
ka pravde, u iju je najmoniju ruku stavljena odbrana
i napad svih drava i carstva. to se tie ostrva Kipra,
koje mi toliko godina posjedujemo na najpraviniji nain,
uzdamo se u milost Isusa Hrista da emo ga sauvati.
U ovom trenutku sudbonosnih odluka mletaka vlada
nije zaboravila da dragomana obdari hlijadom cekina.
3
'
U Carigradu se jo poetkom aprila sa nestrpljenjem oe-
kivao povratak Kubat-aua sa odgovorom mletake vla-
de. Odgovor Venecije, miran i dostojanstven, nije ostav-
ljao nikakve sumnje da je Republika odluna da se uhvati
ukotac sa Turskom.
Prije nego to se au mogao vratiti u Carigrad Turci
su u Dalmaciji poeli sa neprijateljstvima. Tako je Vene-
cija, suprotno nastojanju da izbjegne sukob, za nj u ne-
ravnopravan i vrlo opasan, ula u rat. Sukob se proirio
na druge drave i Venecija je stekla mone saveznike.
Papa, Austrija i Republika sklopie 25. maja 1571. godine
ofanzivni savez protiv Turske, poznat pod imenom Le-
pantska liga. Dud Alvize Moenigo vjerovao je da e
trojni savez pokrenuti sve hrianske vladare da se late
oruja protiv Osmanskog carstva, osobito poslije Lepanta.
Kada se predvianja nijesu ispunila, dud je samokritiki
kazao: Moramo uvidjeti da smo vie na osnovu naih
elja nego na osnovu istinitih injenica izgradili ovu kon-
cepciju.
4
' Doista, turski poraz kod Lepanta mogao je
podstai matu i najrealnijeg i najopreznijeg dravnika.
Rat je iziskivao velike napore i rtve. Venecija je
bila izloena snanim turskim udarima u Dalmaciji. U tak-
vim tekim uslovima Republika je mobilisala sva sredstva
u Dalmaciji i nastojala da na narod pod turskom vlau
okrene protiv Turaka ili da izbjeglice iz Turske primi u
svoje najamnike ete. Put bjekstva i seoba sa turske
na mletaku teritoriju bio je utrven. Rat je samo pod-
stakao ljude da masovnije bjee ka spasonosnoj obali.
Te izbjeglice Mleani su nazivali uskocima kao i Senjane.
3
) Isto, 27. mart 1570.
") Paolo Paruta, Dell' istoria venetiana della guerra di Cipro,
Venezia, 1703, 193.
89
Izbjeglice sa turske teritorije Mleani su rado primali u
vojnu slubu, iako je bilo pokuaja da se i senjski uskoci
pridobiju u borbu protiv Turaka. Sama rije uskoci u
Veneciji je izazivala odvratnost i gnuanje. Sada je sve
zaboravljeno i dojueranji lupei i zlikovci, kako su ih
u Veneciji rado nazivali, oglaeni su za prijatelje i borce
protiv Turaka. Ono to se za trideset godina uporno negi-
ralo sada se, u strahu od Turaka, posredno priznalo. To
samo pokazuje koliko su Mleani imali politike gipkosti
u rjeavanju i najdelikatnijih pitanja.
J o prije poetka rata providur Krka je unajmio pe-
deset uskoka za odbranu ostrva od Senjana i gusara.
Uskoro njihov broj se poveao na 70 ljudi. Poto ovi
uskoci nijesu pokazivali mnogo revnosti, providur Krka
ih otpusti u novembru 1570. godine, u vrijeme kada je
rat izmeu Venecije i Turske ve bio poeo. Providur je
pregovarao sa uskokim starjeinama iz Senja o stupanju
uskoka u mletaku vojnu slubu. im se o ovome u Vene-
ciji doznalo, mletaka vlada je kategoriki zabranila pro-
viduru da ubudue ni javno ni tajno ne pregovara sa
senjskim uskocima.
5
'
Srdba Venecije na Senjane i uskoke sve je vie je-
njavala. Ukoliko se rat produavao Venecija je sve manje
bila kadra da brani svoje posjede u Dalmaciji. Pred
navalom Turaka uskoci su bili sitni, skoro beznaajni
neprijatelji. Zbog toga je mletaka vlada bila prinuena
da to vei broj uskoka primi u vojnu slubu. U Veneciji
se dobro znalo da su uskoci odlini borci i zakleti nepri-
jatelji Turaka. Poetkom decembra 1570. Venecija je i
zvanino izmijenila stav prema uskocima i jednim pote-
zom iroko otvorila vrata mletako-uskokoj saradnji.
Mletaka vlada je pruila ruku uskocima. Senat je nare-
dio generalnom providura Foskariniju da primi to vie
uskoka u slubu, da im odredi plate i da, prema linom
nahoenju, moe pomilovati protjerane ili na galijama
okovane uskoke.
6
' Protjerani uskoci bili su mletaki poda-
nici u Senju, a okovani na galijama uglavnom senjski
5
) A.S.V., S. secr. R. 76, 4. juna 1570.
') G. Stanojevi, Nai primorski gradovi u doba kiparskog rata,
Vojnoistorijski glasnik 3, 1960, 74.
90
uskoci. Venecija e ih velikoduno pomilovati, ako pro-
liju krv protiv Turaka.
Odluka Venecije o saradnji sa uskocima urodila je
plodom. Uskoci su prihvatili saradnju zato to su sada
mogli da napadaju i plijene Turke, na kopnu i moru,
bez straha od mletake flote. Mletaka vlada je nastojala
da to vei broj uskoka primi u svoju slubu. Poetkom
1571. Senat je naredio ibenskom knezu da otpusti sto
vojnika i na njihovo mjesto primi toliko uskoka, od kojih
e, prema ocjeni Mleana, biti mnogo vie koristi. Sami
ibenani u jednoj predstavci, pored ostalih zahtjeva,
traili su da se u ibenik smjesti posada od 500 uskoka.
Knez i kapetan grada Gabrijel Emo preporuio je njegovu
molbu za primanje uskoka u slubu. Po njegovom shva-
tanju od uskoka bi se osjetila vrlo velika korist, budui
da su ljudi vini kraju i izvan grada bili bi velika straa.
Senat je odluio da ibenani mogu najmiti 300 uskoka
pod komandom svojih starjeina, ali da se smjeste izvan
grada.
Mletaki predstavnici u Dalmaciji mnogo vie su ci-
jenili uskoke nego najamnike, smatrajui da bi uspjeh
u borbi protiv Turaka bio velik kada bi se sa italijan-
skim vojnicima mogao boriti izvjestan broj uskoka i mar-
toloza. Dotadanja mletako-uskoka ratna saradnja da-
la je pozitivne rezultate. Da bi privukli to vei broj
uskoka generalni providur Dalmacije Lece izdao je pro-
glas o pomilovanju svih uskoka. Amnestija je obuhvatila
i senjske uskoke. Providur je pokuao preko ninskog
biskupa da pridobije uskoke starjeine iz Senja, Bakra
i drugih mjesta, ali sve je bilo uzaludno jer je bila
izdata zabrana od upravljaa njegovog carskog velian-
stva.
7
'
Zbog zabrane austrijskih vlasti vrlo mali broj senj-
skih uskoka u toku ovoga rata stupio je u mletaku slu-
bu. injenica da su austrijske vlasti morale da zabra-
nj uj u senjskim uskocima da sarauju sa Mleanima
pokazuje da bi ta saradnja uzela mnogo ire razmjere.
Car se uplaio da im Venecija ne preotme uskoke. Dota-
danje neprijateljstvo izmeu Venecije i uskoka izgle-
7
) Isto, 74.
91
dalo je nepremostivo. Dovoljno je bilo da Venecija pre-
stane da spreava uskoke da napadaju tursku teritoriju,
pa da nestane osnovni razlog mletako-uskokog nepri-
jateljstva. Uskoke i Veneciju nijesu zbliili zajedniki
interesi nego zajedniki neprijatelj.
U toku rata uskoci su se pokazali valjani borci.
Za vei dio svojih vojnih uspjeha u Dalmaciji Venecija
duguje njima. Uskoci, hrabri, odvani i dobri poznavaoci
terena, jedino su mogli da se uspjeno nose sa Turcima.
Kad se rat zavrio, u mletakoj slubi u Dalmaciji nalazio
se znatan broj uskoka. To je stavilo Republiku pred novi
problem. Dojueranji poeljni borci sada su postali teret
za Veneciju sa svakog stanovita. Poznajui uskoke kao
samovoljne i neobuzdane, mletaka vlada, im je sklopila
mir sa Turcima, zabranila je uskocima da upadaju na
tursku teritoriju, ali ih je jo zadrala u svojoj slubi.
Uskoci su se nalazili po dalmatinskim gradovima kao
vojna posada, ali su njihova naselja bila izvan utvrenja.
Njihove bijedne kue bile su sruene ili jako oteene.
U Veneciji su dobro pazili da posada po dalmatinskim
gradovima i utvrenjima bude proporcionalna, da se ne
dogodi da uskoci ostanu u veini ili sami kao posada.
Krajem maja 1573. mletaka vlada je, poslije demobili-
zacije jednog dijela I talijana iz Novigrada, ostavila u
utvrenju jedan dio uskoka. Tako je postupljeno sa posa-
dama u ibeniku, Trogiru, Splitu i Omiu. Kao to se
vidi, Venecija nije imala veliko povjerenje u uskoke, pa
ih je za svaku eventualnost drala pomijeane sa italijan-
skim najamnicima.
I ako je sa nepovjerenjem gledala na uskoke, Venecija
ih nije mogla jednostavno otpustiti. Iz vlastitih politikih
interesa, ona je morala prividno zadovoljiti uskoke. Poet-
kom avgusta 1573. mletaka vlada donijela je jednu nael-
nu odluku o uskocima. Do razgranienja sa Turskim car-
stvom u Dalmaciji, uskoci sa mletake teritorije, zbog
ratnih zasluga, ostae i dalje u vojnoj slubi. Poslije
razgranienja da se uskoci, nai podanici vrate svojim
kuama, kao to su ranije bili. Generalnom providuru
je nareeno da pomogne ovoj grupi uskoka da to prije
popravi svoje kue. to se tie drugih uskoka, stoji
u odluci, koji nijesu nai podanici, ali su doli u nae
92
podanstvo, mogu se naseliti u Pontaduru, gdje mogu
dobiti zemlju pod uslovom da daju etvrtinu od prihoda.
J o prije nego to je izvreno razgranienje u Dalmaciji,
Mleani su pristupili demobilizaciji uskoka kao to je
bilo predvieno. Poetkom maja 1574. generalni providur
Dalmacije otpustio je 60 uskoka iz posade u Ninu. Senat
je odobrio ovaj postupak generalnog providura i naredio
mu da demobilie uskoke i iz ostalih mjesta u Dalmaciji
i da ih privoli da stupe kao posada na naoruane mleta-
ke lae.
8)
I poslije ovog nareenja po nekim dalmatinskim
gradovima bilo je jo uskoka. U Splitu je, pored jedne
ete I talijana, bila jedna eta od 25 uskoka, neobino
lijep svijet i sposoban za svaki poduhvat, ali su sigurno
lupei i roeni da kradu. im budu otputeni, ne znajui
kako da ive idu u Senj i postaju ubojice. To su oni koji
zadaju tolike brige Vaoj uzvienosti.
9)
Bilo kako bilo,
uskocima se nije vjerovalo. J edno ukorijenjeno nepovje-
renje prema uskocima ostalo je i dalje, iako su oni sa
pukom u ruci dokazali svoju privrenost Veneciji.
Uskok u mletakoj slubi u ovome ratu u stvari je
obian krajinik i teko da moe nositi uskoko ime.
Taj svijet nije bio roen za pandursku slubu. Zato su svi
bjeali za Senj. Samo Senjanin je pravi uskok i vitez.
Iako je bilo i senjskih uskoka u mletakoj slubi, potre-
bno je istai da je veina tih najamnika bila sa mletake
i turske teritorije. Kraj rata uinio je kraj i mletako-
-uskokoj saradnji. Ovo je bila posljednja saradnja Vene-
cije sa uskocima. To je vie liilo na primirje nego na pri-
jateljstvo.
O akcijama senjskih uskoka protiv Turaka u ovome
ratu sauvano je vrlo malo vijesti u mletakim izvorima.
Senjani nijesu napadali mletaku teritoriju i brodove,
a Venecija, zauzeta ratom u Dalmaciji, nije se mnogo
interesovala za prepade senjskih uskoka protiv Turaka.
Uspjesi uskoka protiv Turaka nijesu mnogo Mleane ra-
dovali. U Veneciji se znalo: kada se rat zavri, Turci e
zaboraviti bitke, ali ne i uskoke, i zbog toga e praviti
!
) Isto, 7576.
') G. Novak, Commissiones et relationes venetae IV, 171.
93
tekoe Mleanima. Nekolike uskoke akcije protiv Tura-
ka imale su vie moralni i psiholoki nego vojni znaaj.
Sredinom februara 1571. uskoci preko dubrovakog zem-
ljita provalie u Popovo polje, opljakae neka sela,
zatim se vratie u Slano, gdje ukrcae plijen i otplovie
dalje. Poetkom juna iste godine jedna vea uskoka
druina, pod komandom uvenog uskokog vojvode ura
Daniia, napade neka dubrovaka sela. U selu edricu
uskoci zaplijenie oko 1000 grla stoke. Odatle su se preko
Cavtata uputili u Boku kotorsku, odakle se poslije dva
dana povratie u dubrovake vode. Usput zaplijenie
jedan dubrovaki karavan od 40 tovara koe i tkanina,
vlasnitvo dva dubrovaka plemia. Kada su uskoci htje-
li da ukrcaju plijen u Dubrovakoj rijeoi, preduhitrie
ih dubrovaki najamnici. U borbi koja se razvila poginulo
je nekoliko uskoka. Proslavljeni uskoki vojvoda uro
Danii bio je teko ranjen. Dubrovani su ga ranjenog
zatoili i u zatvoru muki zadavili.
10
' To je bio najuasniji
kraj koji je doekao neki uskoki starjeina. Senjski usko-
ci, a pogotovu urin sin, nikada Dubrovanima nee zabo-
raviti ovo umorstvo i svetie im se svuda gdje mognu.
Po kazivanju anonimnog Fjorentinca, Dubrovani su
nudili Daniievim sinovima 20.000 cekina da prestanu sa
neprijateljstvima prema njima. Navodno, neprijateljstvo
je trajalo sve do 1580. godine, kada su urovi sinovi bili
u Rimu kod pape na poklonjenje. Papa ih je lijepo primio
i obdario. Oni obeae u ime svih Senjana da nee vie
napadati Dubrovane u mletakim pristanitima.
11
' Ako
su ovo rijei tane, Dubrovani su bili zatieni samo u
mletakim pristanitima. To znai da je neprijateljstvo
nastavljeno, i to na tetu Dubrovana.
10
) J. Tadi, Pogibija uskokog voe ura Daniia 1571, Novosti,
Zagreb, br. 23 i 24.
") Starine IX, 186187.
94
V
VENECIJ A PROTIV USKOKA
1.
Kraj rata izmeu Turske i Venecije uinio je kraj
mletako-uskokoj saradnji. Rat je pribliio Mleane i
uskoke a mir konano razdvojio bez izmirenja. Obje stra-
ne produie svojim putem: uskoci da plijene a Mleani
da ih gone. Kratak predah u mletako-turskom ratu bila
je jedna udna epizoda u mletako-uskokom hrvanju
kao pomirenje izmeu dvije nepomirljive vrste pred ele-
mentarnom opasnou.
im je dud sklopio mir sa sultanom, uskoci poee
da izlaze iz Senja. Krajem 1573. Senjani zaplijenie kod
Mljeta mletaki brod Zvan Kontarini, krcat raznom ro-
bom, i odvedoe ga u Senj. Ovakvi incidenti nijesu bili
esti. Uskoci su izbjegavali da udaraju na mletake bro-
dove ako nijesu bili izazvani. Mletaka vlada uloila je
protest caru i iskoristila sadanji sluaj da se uopte
ali na uskoke operacije i tete koje uskoci ine turskim
brodovima i podanicima Kao protivmjeru, Venecija
je hitno blokirala imovinu Senjana na Krku. Brod je
uskoro osloboen, ali sa vraanjem robe bilo je vrlo
teko.
2)
Car Maksimilijan I I je naredio da se uesnici u oti-
manju broda kazne. U Senj je upuen komesar Lamber-
ger da sprovede carevo nareenje. Umjesto da obavi
') Silvio Gigante, Venezia e gli Uscocchi, Fiume, 1904, 73
Isto, 74.
95
posao po instrukcijama cara, on je uestvovao u diobi
plijena sa zaplijenjenog broda i dobio etrnaest bala svile.
Car je ponovo naredio da se roba vrati.
3)
Dok se vodila
istraga oko vraanja robe uskoci napadoe neka turska
sela kod Makarske i Obrovca. Mletaki ambasador Tron
alio se caru zbog ovih napada, na to mu je car otvoreno
kazao da Venecija nema pravo da se mijea kada uskoci
napadaju tursku teritoriju, jer i Turci njegovim podani-
cima nanose sline tete, pa ak i vee.
4)
Car je ispustio situaciju iz ruku. Kontrolu nad usko-
cima nije vie mogao sprovesti. Njegovi potoinjeni izvr-
avali su njegova nareenja samo ako su bila u skladu
sa njihovim interesima. U meuvremenu uskoci opljaka-
e jedan trgovaki brod koji je plovio iz Ankone za
Neretvu. Na brodu je bilo dosta Turaka, od kojih su
neki ubijeni. Plijen je odnijet u Senj. Prema obavjete-
nj u Mleana, senjski kapetan je dobio dio plijena u vred-
nosti od 10.000 kuda. Roba sa broda Kontarini jo nije
bila vraena ili nadoknaena. Komandant J adrana, raz-
nim kanalima, vodio je pregovore sa predstavnicima Se-
nj a i lino bio kod njih, ali od robe nije bilo traga.
Mletaka vlada i dalje je insistirala na vraanju robe,
kanjavanju krivaca i uklanjanju lica iz Senja koja su
bila umijeana u diobu plijena. Senat, u protestnoj noti,
izraava nadu da e car nai sredstva da nareenja
koja je sam izdao budu i sprovedena i da bez odugovla-
enja odmah vrati robu koja je oteta sa broda Konta-
rini i da se strogo kazne delikventi za primjer svim
ostalim ubojicama i zlikovcima ,
5)
Ambasador Tron zadr-
ao se u audijenciji kod cara puna dva sata. On je prenio
caru elju svoje vlade i bez ikakvog obzira prema kruni-
sanoj glavi kazao mu u lice teke stvari za koje se moe
rei da ne spadaju u uobiajene diplomatske manire.
Ambasador je tvrdio da dok car nastoji da se nareenje
izvri, njegovi potinjeni, koji, kako se sa svih strana
uje, ne samo da odobravaju uskocima da idu i ine tolike
zloine, nego, kao zainteresovani za dio plijena koji uskoci
') A.S.V., Dispacci di Germama (D.G.), f. 4, Prag, 26. februara
1575.
4
) Isto, Prag, 24. februara 1575.
5
) A.S.V., S. secr. R. 80, 2. marta 1575.
96
ine, osjeaju zadovoljstvo kada se stvari tako zbivaju
i javno podravaju uskoke, a jo vie tajno. Ambasador
je naveo jo nekoliko primjera nepotovanja carevog na-
reenja. Car je odgovorio da nije zasluio takvu optubu,
nego pohvalu, bar to se tie sadanjih pregovora. J edno-
stavno, car je kazao: ako stvar nije svrena, nije njegova
krivica. Potrebno je da kruka sazri pa da se kasnije
ubere. To se ne moe svriti za kratko vrijeme.
6
) Car je
nepokornost svojih potinjenih pravdao vremenom. Nje-
mu je bilo teko da pred jednim stranim ambasadorom
otkrije svoju nemo.
Incident sa brodom Kontarini privukao je i panju
pape, koji je pokazivao razumijevanje za uskoke, ali nije
odobravao njihove ispade prema Mleanima. Dud je
opirno izlagao nunciju o uskokim pljakanjima mleta-
kih brodova i podanika i uskokim prepadima na tur-
sku teritoriju, to moe izazvati Turke na odmazdu, jer
je Venecija obavezna da uva J adransko more od gusara.
Dud je zakljuio da mala varnica ee puta prouzro-
kuje veliki poar, zato je na vrijeme potrebno sprijeiti
uskoke prepade. Dudeva izjava bila je sraunata na
dobijanje diplomatske podrke pape. Nuncije je samo
konstatovao: Siguran sam da njegova svetost prima sa
nezadovoljstvom vijesti o ovim pljakanjima i nasiljima,
i obeao da e upoznati papu sa pravim stanjem stvari.
7
'
Malo kasnije dud je primio carskog ambasadora koji ga
je upoznao sa mjerama koje su komesari preduzeli u
Senju. Ambasador je zahtijevao deblokadu imovine Senja-
na na Krku, poto oni nemaju nikakve veze sa uskocima,
niti uestvuju u diobi plijena. Dud je kazao da uskoki
prepadi svaJci dan postaju sve nepodnoljiviji i izrazio
nadu da bi ovi komesari trebalo da doskoe zlu na nain
da ostanemo zadovoljni dobrom pravdom njegovog car-
skog velianstva.
8
' Venecija je preduzela diplomatske
korake kod Porte da je uvjeri da se njeni podanici nijesu
mijeali u napad na brod, kada je stradalo dosta Turaka.
9)
') A.S.V., D. G. f. 5, Prag, 27. marta 1575.
') A.S.V., Esposizioni Principi (E.P.) R. 3, 14. februara 1575.
8
) Isto, 3. marta 1575.
') Isto, R. 4, 28. maj 1575.
7 Senjski uskoci 97
J o se afera oko broda Kontarini nije stiala a
uskoci napadoe jednu mletaku fregatu koja je plovila
za Veneciju. Ponovni uskoki napad na dravni brod
izazvao je mletaku vladu na odlune mjere. Venecija je
blokirala Senj.
10)
Senat je otro ukorio svoje predstavnike
u Dalmaciji prebacujui im da zbog slabe strae koju
oni vre za bezbjednost naega Golfa, svakodnevno raste
uskoka drskost sa ne malom povredom dravnog dosto-
janstva. Providuru flote je nareeno da od senjskog
kapetana trai hitno vraanje zaplijenjene robe koju su
uskoci odnijeli sa broda Kontarini i fregate i zahtijeva
kanjavanje krivaca.
n)
Posljednji uskoki prepad podstakao je Veneciju da
pojaa svoje pomorske snage u J adranskom moru. Mlea-
ni su bili uvjereni da je broj ratnih brodova odluujui
faktor u borbi protiv uskoka. Ta raunica pokazae se
netana. Odlueno je da se formira jedna flotila od sedam
bregantina sa posebnom komandom. Za komandante po-
jedinih bregantina postavljeni su Dalmatinci iz redova
plemstva. Biralo ih je gradsko vijee. Za naoruanje bre-
gantina odobreno je 4000 talira. Takoe je opremljeno i
nekoliko naoruanih barki.
12
' Komandantu protiv uskoka
stavljeno je na raspolaganje pet galija i pet fusta sa po
dvadeset klupa svaka.
13
'
U sukob izmeu Venecije i cara umijeao se i papa
Grigorio (Grigorio) XI I I . On se lino obratio caru Maksi-
milijanu I I i savjetovao mu da se oteta roba sa mletakih
brodova vrati i zabrani uskocima da ubudue otimaju.
14
'
Pod pritiskom pape car je naredio da se roba vrati i da
se u Senj uputi komisija sa zagrebakim biskupom J ur-
jem Drakoviem na elu.
15
' Komesari uputie petnaest
uskokih starjeina u Ljubljanu. Meutim, kada pozvae
na sasluanje uskoke Bakra, Vinodola i drugih mjesta
kneza Zrinskog, oni odbie poziv. J edan dio robe je pro-
naen i upuen Almoru Tjepolu, komandantu protiv usko-
10
) A.S.V., S. secr. R. 80, 4. februara 1576.
") Isto, 7. februara 1576.
l 2
) Isto, 7. februara 1576.
") A.S.V., S. mar R. 42, 18. februara 1576.
") K. Horvat, Mon. uscocch. I, 16, Rim, 28. februara 1576.
") Isto.
98
ka. to se tie kanjavanja krivaca, komesari su tu nepri-
jatnu dunost izbjegli pod motivacijom da to preputaju
caru. O protjerivanju neplaenih uskoka komesari nijesu
donijeli nikakvu odluku, jer su oni svi pokrteni Turci,
koji ne bi ili u druga mjesta osim u Tursku. Komesari
e predloiti caru da ih preseli u Topusko i Bovi.
16
>Mle-
taki zahtjev o protjerivanju uskoka sa Hrvatskog pri-
morja, ovaj put, podrao je i papa.
17)
Venecija se ovim nije zadovoljila, nego je i dalje
insistirala na obeteenju svih rtava uskoke pljake.
Napravljen je i podui spisak uskokih teta. Carski am-
basador pozvan je u Vijee, gdje mu je proitan spisak.
Ambasador je priznao: Doista Vaa svjetlost ima vrlo
pravian razlog da se ali na tete. Izrazio je nadu da
e car preduzeti efikasnije mjere nego ranije. Dud je
kazao da tolike tete koje ine uskoci dovode ovu dravu
u vrlo veliku nevolju, poto su se ovi zlikovci uveali,
moda na etiri stotine, kuei, kao to ine, ovaj Golf.
Dud je zakljuio da presretanje fregate sa diplomatskom
potom iz Carigrada je povreda integriteta Venecije.
18)
Kriza je prebroena i Venecija se morala zadovoljiti
polovinim rjeenjem. Ako sva roba nije vraena, mleta-
ka vlada je prihvatila uvjeravanja cara da se uskoci
nee vie usuivati da uznemiruju nae podanike i druge
koji su nam preporueni. Osim toga, Republika je odo-
brila pozamanu svotu novca caru za rjeenje uskokog
pitanja. Na to i kako je trebalo da se potroi ovaj novac,
iz pristupanih dokumenata nije jasno. Venecija je vratila
zaplijenjene austrijske brodove i deblokirala imovinu
Senjana na Krku.
19)
Izgledalo je da e doi do snoljivih
odnosa. Mletaka vlada, nezadovoljna postignutim rezul-
tatima, optuivala je cara da je zatvorio oi o ostalim
tetama i interesima, zbog ega su oteeni nai podanici
i drugi koji su nam preporueni, bez nade na njihovo
obeteenje.
20
' Venecija je u interesu mira i dobrosusjed-
skih odnosa prihvatila ovo rjeenje.
") A.S.V., D.G.f. 5, Be, 4. jula 1576.
") K. Horvat, Mom. uscocch. I, 20.
") A.S.V., E.P. R. 3, 16. februara 1577.
") A.S.V., S. secr. R. 81, 25. juna 1557.
*) Isto.
99
Mletake varljive nade da ih uskoci nee vie uzne-
miravati brzo su se rasprile kao morska pjena. Senjani
opremie nove barke i produie na stari nain. U Vene-
ciji su brzo shvatili da se u carsku rije ne mogu pouz-
dati. Caru je prigovoreno da nije odrao obeanje da
uskoci nee vie plijeniti i da je dao svoju rije, ako
izau, protjerae ih iz Senja i drugih primorskih mjesta.
Poto se pokazalo da mjere koje je car preduzeo ni jesu
efikasne, mletaka vlada je skoro na ultimativan nain
zahtijevala protjerivanje uskoka sa Hrvatskog primorja.
21
'
I ovaj put je car obeavao da e preduzeti odlune
mjere protiv uskoka. Carski ambasador izjavio je u Vije-
u da je uskoko pitanje za cara bolno i preduzee takve
mjere da se vie nee uti buka i svi e moi slobodno
da se kreu bez opasnosti da e ih uskoci poharati.
22
'
Kada uskoci u Karlobagu podigoe utvrenje sa stalnom
posadom, mletaka vlada skrenula je panju caru da
podizanje kule moe isprovocirati Turke da nanesu
ogromnu tetu njegovim podanicima. Mleani su zahtije-
vali ruenje tvrave jer to vie rastu uskoka sklonita
utoliko vie raste broj lopova. Venecija je zaprijetila
da e ponovo naoruati druge brodove za zatitu svojih
interesa i da bi Turcima oduzela mogunost naoruavan ja
brodova za zatitu svojih podanika.
23
'
Dok su se Mleani alili caru na uskoke a Turke
uvjeravali da ne snose nikakvu odgovornost za uskoke
prepade, uskoci su sve aktivniji i opasniji. Krajem 1578.
uskoci napravie dva velika prepada prema Makarskoj i
Neretvi. Preko 300 uskoka uplovilo je u Neretvu, gdje
zaplijenie svu robu sa usidrenih brodova. Ubijeno je
mnogo Turaka i Dubrovana. Zatim su uskoci ponovo
30. novembra napali Makarsku, gdje zarobie emina sa
drugovima i deset martoloza. Hercegovaki sandak-beg
Sinan o svemu ovome je obavijestio Portu tvrdei da su
i mletaki podanici uestvovali u ovom napadu.
24
' Carski
21
) Isto, 28. juna 1577.
n
) A.S.V., E.P. R. 4, 27. novembra 1577.
2>
) A.S.V., S. secr. R. 81,14. decembra 1577.
24
) A.S.V., Archivio dei baili veneti a Constantinopoli (A.B.C.)
f. 305, 22. januara 1579.
100
rezident u Carigradu kazao je velikom veziru da mletaki
podanici pomau uskoke. Venecija je protestovala kod
cara zbog ove denuncijacije i izrazila aljenje i uenje
da je rezident mogao tako neto rei.
25
'
Uskoki prepad na Makarsku izazvao je zabrinutost
i revolt u Veneciji. Kada uskoci krajem 1578. zaplijenie
krda stoke na Hvaru i Brau u saradnji sa mletakim
podanicima, vlada je iz obazrivosti prema Turcima pre-
duzela odlune mjere. Venecija je pribjegla krajnjim
mjerama. Poetkom 1579. Senat je naredio kapetanu pro-
tiv uskoka da zbog ugleda nae drave i drugih neobi-
no vanih razloga blokira Senj, Vinodol i Bakar. U uput-
stvu, izmeu ostaloga, stoji da nijedna uskoka barka
ne moe izii iz susjednih mjesta, a ako izie, zaplijenite
je, zarobite to vie uskoka i kaznite ih kako zasluuju.
Takoe zadrite sve barke i brodove Senjana i Bakarana
sa ljudima koji su na njima, iako nijesu uskoci. Po ocje-
ni Mleana, ove mjere e sprijeiti Senjane da ne izlaze
vie. Kapetan protiv uskoka ultimativno je zahtijevao od
Rijeana da prekinu trgovinu sa Senjom, u protivnom
primijenie protiv njih iste mjere kao protiv uskoka.
26
'
Mletaka blokada ni ovaj put nije postigla eljeni cilj.
Nadvojvoda se obrati papi za pomo i posredovanje.
Uskoke akcije protiv Turaka bile su snaan argume-
nat u rukama nadvojvode protiv Venecije pred papom
koji je odobravao uskoku borbu protiv nevjernika. Nad-
vojvoda Karlo (Carlo) molio je i dobio od pape Grigorija
XI I I pomo za uskoke. Krajem 1579. jedna uskoka dele-
gacija krenula je u Rim. Nadvojvoda je preporuio dele-
gate papi i molio ga da uskocima uputi pomo u itu.
27
'
U Rimu uskoka delegacija je primljena sa panjom.
Poslije pregovora o zatiti papinih interesa na J adran-
skom moru, postignut je sporazum izmeu pape i uskoka.
Papa je odobrio pomo Senjanima od 2000 dukata godi-
nje pod uslovom da uskoci ne napadaju teritoriju i poda-
nike Svete stolice, ni trgovce koji dolaze u Papsku Dra-
25
) A.S.V., S. secr. R. 81, 14. februara 1579.
2t
) A.S.V., Deliberazioni Costantinopoli (D.C.), R. 5, 10. i 16.
januara 1579.
27
) K. Horvat, Mon. Uscocch, I, 2526.
101
vu.
28
' Sporazum izmeu pape i uskoka ostavio je otvoreno
pitanje odnosa izmeu Venecije i uskoka. Papa nije mo-
gao podrati uskoke u borbi protiv hriana, ali ohrabre-
njem uskoka protiv Turaka podstakao je uskoku drs-
kost protiv Mleana. Uskoci su se afirmisali kao faktor
na J adranskom moru o kojem je Sveta stolica morala
voditi rauna. Sporazum pape i uskoka bio je uperen
protiv mletakih pretenzija na gospodstvo nad J adranom.
Sada uskoci sve odlunije odgovaraju na mletake
izazove i nanose znatne tete mletakim podanicima i plo-
vidbi. Venecija ulae proteste caru, koji se pravi da mu
J
'e sve ovo nepoznato. Mletaki ambasador, revoltiran ova-
;vim dranjem dvora, kazao je caru da mu nije jasno
kako se na ovom dvoru moe rei da uskoci od izvjesnog
vremena uzdravaju se od haranja. Ako ovakvi izvjetaji
dolaze od Senjana, nije udo da se usuuju da ovo tvr-
de. Mletaka vlada je ovo odluno demantovala i pod-
nijela caru spisak teta koje su uskoci poinili.
29
) Vene-
cija se naroito alila na uskokog vojvodu Matiju Dani-
ia. Dud je prilikom prijema carskog ambasadora
tvrdio da je 1400 uskoka prelo preko mletake na tursku
teritoriju i zakljuio da ovakav nain borbe protiv Turaka
ne isplati se ni samom caru. Na ovu tvrdnju ambasador
je odvratio da Turci nikada ne prestaju da haraju na
granici i esto pokuavaju da zauzmu neki katel. Prema
tome, akcije uskoka su samo odgovor na nasilja Turaka
i niko nema pravo da prigovara caru za odbranu od
Turaka.
30
) Na mletake tube, nadvojvoda Karlo je nare-
dio komandantu Hrvatske krajine Auerspergu (Auer-
sperg) da se hitno uputi u Senj i uhapsi Matiju Daniia
i njegove drugove, a plijen vrati.
31
) Izgleda da ovo nare-
enje nije izvreno. Venecija je ponovo zamjerala caru na
njegovim obeanjima da e uskoke protjerati iz Senja i
drugih mjesta i krivce kazniti premda nikada nije vie-
no da je neko kanjen. Naprotiv, za takve ljude nalazilo
se izvinjenje, pomagani su i branjeni. Mletaka vlada i
ovaj put je zahtijevala protjerivanje uskoka, poto je to
a
) Isto, 29.
a
) A.S.V., S. secr. R. 82, 6. februara 1580.
A.S.V., E.P. R. 4, 13. septembra 1578.
") R. Lopai, Spomenici Hrvatske krajine I, 94.
102
jedino mogue rjeenje uskokog pitanja. Nije proputena
prilika da se caru skrene panja da e uskoci izazvati
Turke na odlune protivmjere, to moe dovesti do nesa-
gledivih posljedica za Austriju.
32
' Venecija je uvijek igrala
na istu kartu dokazujui da su uskoci jedini razlog su-
protnosti izmeu Austrije i Osmanskog carstva. Bojazan
da e Austrija postati rtva Turaka u stvari je vlastiti
prikriveni strah za svoju sudbinu u sluaju pada Austrije.
Uskoci su krhali tursku mo a Venecija je trgovala sa
Osmanskim carstvom. Republika nije imala ili se bojala
da ima izgraenu koncepciju borbe protiv Turaka. Nasu-
prot Veneciji, Austrija postaje prvoborac u borbi protiv
osmanske moi u Evropi. Njena straa su senjski uskoci.
Iskustvo je pokazalo da protestima, tubama i bloka-
dom Venecija ne moe postii nita u borbi protiv uskoka.
Ipak, to su bile jedine mjere koje je Venecija mogla pri-
mijeniti. Republika se nije njih odrekla, iako je unaprijed
znala da nee postii kraj nj i uspjeh. Bio je to na izgled,
uzaludni i besmisleni napor koji e se na kraju isplatiti
i donijeti plodove. Valjalo je izdrati jedan diplomatski
maraton i sauvati ivce. Venecija je vodila borbu ne
onako kako je eljela, nego kako su j oj je nametnuli
uskoci. Senjani su redovno izlazili na more i izgledalo je
da nema te sile koja bi ih mogla sprijeiti. Sredinom
avgusta 1580. oko 350 uskoka na trinaest uskokih barki
u Novigradskom kanalu u osvit zore zaplijenie 250 grla
sitne i krupne stoke. Zatim preoe u Uitelj, tursko mje-
sto tri milje daleko od Posedarja. Kad su svrili svoj
posao, prebacie sitnu stoku preko kanala i otplovie za
Senj. Na elu ove grupe bio je senjski kapetan Gaspar
Rabek. Turci iz Uitelja, za odmazdu, napadoe okolinu
Novigrada i priinie veliku tetu. Tri najuglednije age
uputie se sandak-begu sa molbom za odobrenje da mogu
uvijek napasti mletaku teritoriju ako im uskoci nanesu
tetu.
33
'
Malo kasnije uskoci napadoe Makarsku. Turci se
poalie Porti na velike tete koje su im prolih dana
nanijeli uskoci. U ovom napadu uestvovali su i Hva-
*
2
) A.S.V., S. secr. R. 82, 17. juna 1580.
") A.S.V., A.B.C. f. 305, Zadar, 31. avgusta 1580.
103
rani.
34
) Mletaka vlada naredila je istragu i kanjavanje
krivaca. I ovaj put Venecija se odluila na blokadu Senja,
Bakra i Vinodola. Svoju odluku Mleani su motivisali
krupnim dravnim razlozima. Ni protesti na carskom
dvoru, ni obeanja njegovog carskog velianstva ni njego-
vih funkcionera nijesu se ispunila, nego su sa te strane
uskoci podsticani i tieni. Mi ne moemo to dozvoliti, ni
zbog dravnog dostojanstva, ni zbog sigurnosti mora i
kako naih tako i sultanovih podanika, koje reeni lopovi
stalno napadaju, naroito prema Neretvi i Obrovcu.
35
'
Venecija je istupila kao autentini zatitnik Turaka, to
je samo moglo izazvati negodovanje i otpor bekog dvora.
Mletake blokade Senja i drugih mjesta na Hrvatskom
primorju postaju same sebi cilj, uzaludni ali nuni na-
por, neka vrsta manevra, demonstriranje svoje pomorske
moi, ali sve to ostaje jedna neshvatljiva svrha. Stjee
se utisak da je to vie preduzimano iz obzira prema Tur-
cima nego da se udari po uskocima. Senjani su za Mleane
i u Senju i na moru bili neuhvatljivi. Uskoci su se ve
bili navikli na ovu bezopasnu igru.
Blokada je dola i prola i sve je ostalo po starome.
Kraj godine zavrio se uobiajenim uskokim izletom na
sam Boi i napadom na mletaku galiju Marula u bli-
zini ibenika. Mletaki najamnici Albanci gonili su usko-
ke, ali bez uspjeha.
36
) Ba te godine Mleani su unajmili
Zorzi Deda sa 150 Albanaca rasporeenih na pet dugih
barka.
37
)
Nova 1581. godina za uskoke je srenije poela nego
to se stara zavrila. Sredinom marta 1581. deset uskokih
barki pod komandom senjskog kapetana napade jedno
tursko selo kod Obrovca. Uskoci se dokopae dobrog pli-
jena u stoci. Morlaci, turski podanici koji su najvie
stradali, tukli su se na ivot i smrt sa uskocima. Bilo je
obostranih rtava.
38
) Istovremeno oko 400 uskoka upadoe
u Liku, gdje zapalie neko tursko selo.
39)
Sredinom aprila
34
) A.S.V., D. C. R. 6, 22. oktobra 1580.
35
) Isto, 22. oktobra 1580.
36
) Isto, 29. decembra 1580.
31
) G. Novak, Commissiones IV, 276.
M
) A.S.V., A.B.C., f. 305, Zadar, 16. marta 1581.
35
) Isto, Ilovik, 16. marta 1581.
104
uskoci su ponovo plijenili Turke u Novigradskom ka-
nalu.
40
) Zatim je na red dola Makarska, gdje je ugrabljen
bogat plijen.
41
) J edanaesti jun bio je crni dan za uskoke.
Uskoci kod Obrovca napadoe Turke kad su tovarili so
i otee im 200 konja. U borbi koja se razvila poginulo je
i zarobljeno 80 uskoka. To je bio jedan od najteih usko-
kih poraza u borbi protiv Turaka. Sa plijenom su proli
preko Paga bez ikakve smetnje.
42
) Uskoci se brzo osvetie
za poraz. Oko 300 uskoka na est barki napadoe Podgoru,
gdje se dokopae bogatog plijena i zarobie 60 morlaka,
koje odvedoe u Senj.
43
'
U tolikim prepadima uskoci se nijesu nigdje sukobili
sa Mleanima, sve do poetka juna. Tada uskoci u pratnji
senjskog kapetana i njemake posade napadoe galiju
Mikjela. Mletaka vlada odluila se na riskantne mjere
da izvri diverziju protiv Senja, Bakra i Vinodola. Svjesna
injenice da ovaj korak moe izazvati kraj nj e nezadovolj-
stvo cara, vlada je upozorila svoga ambasadora: ako bi
se neka odgovorna linost alila na ovaj postupak, neka
joj objasni sa kakvim pravinim razlogom smo se odlu-
ili na takve mjere. Venecija je zahtijevala kanjavanje
senjskog kapetana i uskokog starjeine Pavla Vlako-
via.
44
) Providur galija, na kojima su bili kriminalci, sa
dva broda, dolazio je do Senja da zastrai uskoke i blo-
kira grad.
45
' Ovaj put mletaka blokada teko je pogodila
gradove na Hrvatskom primorju. U Senju se ozbiljno
osjeala nestaica ivotnih namirnica. Uskoci nijesu poku-
ali da probiju blokadu dok se prvo diplomatskim putem
ne potrae sredstva za rjeenje sukoba. Carski ambasador
je posjetio duda da uloi protest zbog blokade. On je
izjavio: ovakav postupak Venecije da sprijei zlikovce
da nanose tete mletakim podanicima, Turcima i J evre-
jima car odobrava, ali ako mletaka flota nastavi da
ini ono to je inila dosada, ne moe a da ne izazove
40
) Isto, Zadar, 2:1. aprila 1581.
41
) Isto, 28. maj 1581.
,2
) Isto, Pag, 13. juna 1581.
43
) Isto, 17. jun 1581.
44
) A.S.V., S. secr. R. 83, 17. jun 1581.
45
) Isto.
105
mnogo nezadovoljstva u duama cara i visosti, jer se u
njihovim mjestima ini ono, da se gore ne moe initi
od onoga to se sada ini. Zato zahtijeva da se blokada
obustavi. Dud je osjetio da je car pogoen u ivac i
nastojao je da svojim odmjerenim odgovorom ne pozle-
uje njegovu osjetljivost. On je kazao da je Venecija
uvijek izlazila u susret caru i nadvojvodi, ali uistinu tako
su velika nasilja, pljake, otimaine, drskost i ubistva
koja ine ovi lopovi uskoci od naih podanika i mjesta
i onih gospodina sultana, da sumnjamo da e se jednoga
dana dogoditi u ovom naem Golfu kakva znaajna akcija,
mislimo Turaka protiv Senja, jer, na alost, tako smo
razumjeli ono to nam je pisano u ovom pogledu. I ako
je car obeao nastavlja dud da e ukloniti usko-
ke iz Senja, ovo obeanje nije nikada izvreno. I ma toliko
vremena kako ekamo da vidimo kakvu odlunu mjeru,
ali nikada se tome nije doskoilo. to se moe uiniti!
uzviknuo je dud na kraju.
46
'
Nije bilo te mletake blokade koju uskoci nijesu pre-
brodili. I ovaj put blokada je dola i prola kao neka
elementarna nepogoda bez ljudskih rtava. U nizu otvore-
nih austrijsko-mletakih sukoba uskoko pitanje kao mo-
ra je optereivalo odnose Venecije sa Austrijom. Sa mle-
takog stanovita to je bilo bitno pitanje u odnosima
sa Austrijom. Kada bi austrijska diplomati ja pokrenula
druga sporna pitanja, mletaka vlada uvijek bi istakla u
prvi plan uskoke. Tako je bilo i sredinom septembra, kada
je carski ambasador doao u Vijee sa predlogom da se
pregovara o graninim sukobima. Na ambasadorovo izla-
ganje, vijenik ovani Soranco (Giovanni Soranzo) je
primijetio: Gospodine ambasadore, ova gospoda bie
zajedno i savjetovae se o Vaim predlozima, ali potrebno
je pomisliti na protjerivanje uskoka, a to je ono to je
vano. Dud je dodao da je potrebno iseliti uskoke i
ovo je od opteg interesa i koristi.
47
'
Pored diplomatskih koraka, Venecija je preduzimala
i druge efikasnije mjere. Poetkom avgusta za kapetana
na strai protiv uskoka postavljen je Marko Molin (Marco
46
) A.S.V., E.P. R. 5, 5. agosto 1581.
") Isto, 14. septembra 1581.
106
Molino), sa ovlaenjem da uskoke starjeine osuuje
na smrt ili ih okuje na galijama. J o mu je nareeno da
za efikasnu borbu protiv uskoka, umjesto jedne fregate,
naorua dvije barke.
48
) U skladu sa ovom odlukom izvr-
ena su teatralna pogubljenja trojice uskoka u prisustvu
namjesnika Deda-bega. Mnogi uskoci koji su ucijenjeni
ili osueni na progonstvo porijeklom su bili Dalmatinci.
Ovakve mjere nijesu zastraile uskoke. Oni i dalje krstare
J adranom i plijene gdje im se svidi. Mleani su protesto-
vali, podnosili caru popis uskokih teta, traili oslobo-
enje robija i garanciju da se to nee vie ponavljati.
Na ove albe car je kazao da je zbog uskoka uvijek imao
velike neprilike i da mu je kraj nj e neprijatno da poslije
toliko odlunih njegovih nareenja uskoci daju povod
Vaoj svjetlosti da se ale
49
' Priznanje cara da se njego-
va nareenja ne sprovode u ivot bilo je teko saznanje
za njega i jo tee za Veneciju. Krajem 1581. i poetkom
idue godine uskoci su pod komandom Vlasulovia napa-
dali mletaku i tursku teritoriju i kod ibenika ugrabili
bogat plijen u stoci.
50
' Carski ambasador je pozvan u
Vijee. Dud mu je, ve po toliki put, kazao da senjski
uskoci ne samo da se ne uzdravaju da izlaze napolje,
nego dolaze u mjesta i na ostrva naa da ine razne
tete i nasilja. Zatim je dud ponovio omiljenu mletaku
tezu da e jednoga dana sultan biti primoran, kako se
smatra u Carigradu, da uputi svoju flotu protiv Senja,
to bi imalo teke posljedice.
51
' Bauk turske flote nije
nikoga straio. Na dvoru se znalo da bi ulazak turske
flote u J adransko more vie pogodio Veneciju nego Aus-
triju.
Istovremeno mletaka vlada je uloila protest caru
preko svoga ambasadora. I ovaj put Venecija je pokre-
nula pitanje uklanjanja uskoka iz Senja. Ambasador je
dokazivao caru da bi to bilo u interesu itavog hrian-
stva. Na ovu tvrdnju car je odgovorio da su mu njegovi
savjetnici kazali da ako bi se uskoci uklonili iz Senja
i na njihovo mjesto uputili Njemci, ne bi bili kadri da
4!
) A.S.V., 5. secr. R. 85, 5. avgusta 1581.
4
') A.S.V., D.G., f. 8, Prag, 21. novembra 1581.
so
) A.S.V., A.B.C., f. 305, Zadar, 10. januara 1582.
51
) A.S.V., E.P. R. 5, 14. januara 1582.
107
sprijee Turke koji nanose tete na kopnu u onim kraje-
vima.
52
' Mnogo odluniji bio je nadvojvoda Karlo, koji
je u mletakom zahtjevu za uklanjanje uskoka iz Senja
vidio smiljeni potez Venecije da se austrijske zemlje
izloe turskim upadima. U pismu bratu on kae: Uistini,
injenica je u tome: da ako se veu ruke Senjanima da
ne mogu da se svete neprijatelju, drava Vaega veli-
anstva i moje zemlje uvijek bi, sa vrlo velikim tetama,
bile izloene pljakanju od stalnih upada neprijatelja.
53
'
Dugogodinje iskustvo je potvrdilo da su uskoci jedina i
nezamjenljiva brana turskom nadiranju. Liiti se uskoka
bilo bi isto to i otvoriti vrata turskim akindijama.
Mnogobrojni uskoki prepadi izazvali su Turke da
pokuaju neku akciju prema Senju. Poetkom jula 1582.
oko 2000 turskih konjanika i pjeaka sputalo se iz Like
prema Senju. Uskoci i Senjani u etvoroasovnoj borbi
odbie Turke. Bilo je dosta obostranih rtava. Zatim
uskoci zapalie neka turska sela u Murlakiji, koja su
ranije pripadala Karlu Karloviu i Stefanu Hercegu. Cilj
ove akcije je bio da se onemogui kolonizacija turskih
podanika u tome kraju.
54
) Mjesec dana kasnije uskoci
po noi prooe kroz karinski tijesnac, opljakae jedno
tursko selo i odvedoe u ropstvo 30 lica. Sjutradan pro-
duie prema Obrovcu, gdje opljakae i zapalie selo
egar.
55
' Turci, za odmazdu, napadoe mletako naselje
Draevicu i Gruse. Mnogo svijeta je pobijeno i odvedeno
u ropstvo. Mletaka vlada je, po obiaju, i ovaj put pro-
testovala kod cara. Po mletakoj ocjeni, ako se uskoci ne
uklone sa turske granice i ako se nastavi na ovaj nain,
Turcima e biti nemogue da trpe toliku drskost na moru
i kopnu da su svakodnevno napadani i da su pljakana
njihova sela, brodovi i podanici. Ukazujui na tete koje
su mletaki podanici pretrpjeli od uskoka Senat tvrdi da
se oni nalaze u gorem stanju nego to bi se nali u
otvorenom ratu. Venecija je zahtijevala osloboenje est
turskih podanika koje su uskoci zarobili.
56
'
5i
) A.S.V., D.G. f. 9, Be, 20. maja 1582.
") Isto, Be, 13. maja 1582. Prilog od 24. februara 1528.
54
) A.S.V., A.B.C., f. 305, Rab, 11. jula 1582.
55
) Isto, Zadar, 27. avgusta 1582.
56
) A.S.V., S. secr. R. 83, 7. septembra 1582.
108
Venecija je ponovo straila cara dolaskom turske
flote u J adransko more. Mletaki ambasador Hijeronimo
Lipomano (Hieronimo Lippomano) imao je dug razgovor
sa oarem i odgovornim austrijskim linostima. Iz toga
razgovora prvi put saznajemo stav austrijskih rukovo-
dilaca prema mletakoj tezi o dolasku turske flote u
J adran. Ovi ministri pie ambasador smatraju
da dok su Turci u miru sa Republikom nee nikada doi
u J adransko more da napadaju ona mjesta, a u vrijeme
rata hrianska flota nee im dozvoliti slian poduhvat.
Osim toga, ovi uskoci slue kao vojnici i straa njegovim
zemljama bez ikakve plate, tavie sa vrlo velikom koriu
za kapetane i guvernere one provincije kojima daju veliki
dio plijena. Uskoci napadaju Turke, njegove neprijatelje,
a krivica pada na Republiku koja troi toliko za naoru-
anje fusta i druge strae i gubi toliko od carina. Po utis-
ku ambasadora, car i nadvojvoda ele da ive u miru i
prijateljstvu sa Venecijom, dok njihovi ministri imaju
druge namjere.
57
'
Doista, Venecija je gorjela izmeu dvije vatre. Svaki
uskoki napad u Dalmaciji mogao je izazvati Turke na
odmazdu. Sredinom oktobra 1582. Turci zapalie Gruse,
napadoe Ljuba i Novigrad, gdje zaplijenie mnogo stoke
i sasjekoe lozu. Mletaka vlada uloila je protest Porti i
zahtijevala upuivanja aua sa instrukcijama za srei-
vanje pograninih odnosa.
58
'
Nasilja Turaka izazvala su Veneciju na odlunije
mjere protiv uskoka. Senat je krajem februara 1583. iza-
brao novog kapetana protiv uskoka, Antonija Pizanija
(Antonio Pisani), sa novim ovlaenjima. Iz tih instruk-
cija vidi se nastojanje Venecije da to jae udari po usko-
cima. Ponovo su blokirani Senj i Bakar. Ostala je i dalje
na snazi odluka o umorstvu uskoka, sa dopunom o saslu-
anju da bi se otkrile uskoke veze i jataci.
59
' Turci, uvje-
reni da Mleani namjerno proputaju uskoke ili da ne
vre dunost kako treba, stali su da opremaju fuste i
kaike na Neretvu. Hercegovaki sandak-beg alio se
") A.S.V., D. G f. 9, Augsburg, 22. septembra 1582.
ss
) A.S.V., D.C. R. 6, 30. oktobra 1582.
s
') A.S.V., S. mar R. 44, 25. februara 1583.
109
Porti na ogromne uskoke tete. Mletaka vlada odmah
preduze korake kod sandak-bega i na Porti. Mleanima
je posebno bilo stalo da umire sandak-bega i uvjere ga
da turske fuste ne bi postigle nikakav uspjeh protiv
uskoka i ne bi sluile za drugo nego da haraju naa
ostrva ... Nikada drugi nije drao strau sa naoruanim
brodovima u ovom naem Golfu. Pojava turskih fusta u
J adranu izazvala bi velike metee i opasnosti. Kotor-
skom providuru je nareeno da ugovori sastanak sa san-
dak-begom i od njega izdejstvuje nareenje svojim pot-
injenim da na kopnu pokazuju kraj nj u briljivost pro-
tiv uskoka, da im ne daju utoite i pomo, kao to se
esto uje da rade; da ne dozvoli da uhvaene uskoke
daju na otkup, nego da ih osude na smrt, kao to mi
radimo. Na taj nain nai i turski podanici mogu ivjeti
mirno i sigurno. Za sandak-bega odabran je poklon
od deset odijela. Providuru je porueno: ako se lino sa
njim sastane, neka mu urui samo est odijela a etiri
uva za drugi put. Mleani su pridavali veliki znaaj inje-
nici da uspjeh pregovora moe zavisiti od sandak-bego-
vog ehaje, porijeklom Dubrovanina.
60
' Mleani su i ovaj
put svu odgovornost za uskoke prepade svaljivali na
Turke i uili ih kako da postupaju sa uskocima. Osim
toga, pokazivali su toliko zabrinutosti zbog nekolike tur-
ske brodice u J adranskom moru a cara su straili baukom
turske flote. Koliko je u ovoj diplomatskoj smicalici bilo
nune neiskrenosti!
Ponovni napad uskoka na Neretvu razbuktao je ni-
kad neugaene strasti. Dvadeset i etvrtog jula uskoci
pod komandom ure Daniia i njegovog brata upadoe
u Neretvu i u Staroj Gabeli opljakae brod Franeska
Proda sa Braa
61
'. Zbog ovog napada mletaka vlada od-
mah se alila caru i zahtijevala osloboenje zarobljenika,
vraanje robe i kanjavanje krivaca.
62
' Kapetanu protiv
uskoka nareeno je da povede pregovore sa senjskim
kapetanom i Daniiem o vraanju robe; ako pregovori
ne uspiju, da se flotom blokira Senj i zadri svaku bar-
") A.S.V., D. C. R. 6, 9. novembra 1583.
") A.S.V., S. secr. R. 84,14. avgust 1584.
a
) Isto.
110
ku, brod i svaku drugu brodicu koja plovi prema Senju
ili izlazi iz njega, sa kojom bilo robom, a posebno sa
namirnicama i sa posadom koja je na brodu; da nipo-
to ne naputa strau poto je naa vrsta namjera da
na svaki mogui nain bude sprijeen uvoz kojih bilo
namirnica u Senj. U Dalmaciji je bio zabranjen otkup
robija i trgovina uskokom robom.
63
'
Kapetan protiv uskoka poveo je pregovore sa Dani-
iem. Mimo oekivanja, pregovori su voeni u prijatelj-
skoj i srdanoj atmosferi. Kada je u Veneciji primljen
zvanini izvjetaj o atmosferi na pregovorima, senatori su
bili zaprepaeni. Kapetan je otro ukoren zbog njego-
vog nedopustivog dranja prema uskocima, jer ste htjeli
da se poveete i sklopite pobratimstvo sa onim protiv
koga ste upueni da radite, protiv njega i njegovih Senja-
na kao neprijatelja i ruitelja javnog reda. Kapetan pro-
tiv uskoka je u prisustvu Turaka primio poklon od Dani-
ia. Mletaka vlada nije mogla shvatiti ovaj gest svoga
zvaninog predstavnika. Turci mogu vjerovati da ono
to ste uradili ima drugi cilj nego da povratite robu i
zarobljene Turke na Neretvi. Na kraju Senat je ponovio
nareenje o blokadi Senja.
64
) Tri dana kasnije kapetan je
razrijeen dunosti.
65
' Poto se mletakoj vladi urilo
sa blokadom a nije bilo vremena da se uputi novi kape-
tan, zadatak je povjeren dotadanjem kapetanu protiv
uskoka. Time mu je pruena mogunost da se iskupi i
povrati milost svoje otadbine.
66
' Za povraaj robe za-
uzimao se i carski ambasador u Veneciji. On se zauzeo
kod senjskog kapetana i Daniia da vrate robu. Danii
mu je odgovorio da je svim hrianima vratio robu, dok
je tursku zadrao. Ambasador je smatrao da je time inci-
dent okonan. On je otvoreno kazao dudu da uskocima
niko ne moe osporiti da napadu ju Turke pod uslovom
da potuju mletaku teritoriju i podanike. Dud je ljutito
odgovorio da su to veliki ekscesi koje ine uskoci i da
ih je vie nemogue trpjeti.
67
' albama Mleana na usko-
") Isto.
M
) A.S.V., S. secr. R. 84,21. avgust 1584.
6S
) Isto, 24. avgust 1584.
") Isto, 25. avgust 1584.
") A.S.V., E.P. R. 6, 29. avgust 1584.
111
ke pridruie se i Dubrovani koji su se tuili caru da
su uskoci napali etiri dubrovake fregate koje su se
vraale iz Venecije natovarene robom i ubili tri Dubrov-
anina. Dubrovaka vlada je molila cara da se ubudue
ne postupa sa njima ovako.
68
'
Car se pokazao vrlo predusretljiv prema Mleanima
kada uskoci opet pod vodstvom ure Daniia oplijenie
i pobie turske i mletake trgovce na Brau. Ovim aktom
povrijeena je mletaka teritorija a to dvor nije tole-
risao. Car je naredio nadvojvodi da se sva zaplijenjena
roba vrati a krivci osude na smrt, tako da njihova pra-
vina kazna slui kao primjer drugima.
69
' On je izrazio
aljenje mletakom ambasadoru povodom ovog napada
i kazao da je potrebno ouvati mir vie sada nego ikada,
poto su Turci, kako kae Vae gospodstvo, uputili rnor-
lake da se nasele u Lici, koja je prole godine bila rase-
ljena zbog uskokih napada koji su odveli u ropstvo sve
hriane koji tamo stanuju.
70
' Ovaj primjer pokazuje da
je cilj uskokih napada bio razbijanje turske granice u
dubini, primoravanje stanovnitva da bjei ili se pridru-
uje uskocima.
Uskoki napad na Bra nije proao bez prigovora
Venecije austrijskom dvoru. Mletaki ambasador kazao
je vicekonzulu da ako se ne nae lijek da se uskoci isko-
rijene ili bar uklone iz Senja, ovaj rasadnik javnih lopova
moe samo prouzrokovati vrlo teke tete dravi njego-
vog velianstva i uzvienog nadvojvode.
71
) Mleanima
je palo u ruke navodno nadvojvodino pismo iji ih je
sadraj jako zabrinuo. Carski ambasador je pozvan u
Vijee i pokazano mu je pismo u kojem stoji da uskoci
mogu napadati Turke i na tuoj teritoriji. Ambasador je
kazao da je pismo falsifikovano i napisano na loem
nemakom jeziku.
72
' Zvanino dvor nikada nije odobravao
M
) Jovan Radoni, Dubrovaka akta i povelje, knj. II, sv. 2,
Beograd, 1938, 467.
") A.S.V., D.G. f. 11, Prag, 12. septembra 1584. Prilog pisma bez
datuma.
Isto, Prag, 1.1. septembra 1584.
") Isto, Prag, 15. januara 1585.
") A.S.V., E. P. R. 6, 15. januara 1585.
112
uskoke napade na mletaku teritoriju, ali car je zatvarao
oi u takvim sluajevima.
Kada uskoci napadoe brod Kontarini, Mleanima
je prekipjelo. Senat je naredio blokadu Rijeke, Senja,
Bakra i Vinodola uvjeren da e sprijeiti izlazak usko-
ka.
73
' Ovaj akt agresije mletaka vlada je pravdala pred
dvorom kao legitimnu odbranu, jer smo dovedeni do
nude da najzad pribjegnemo ovoj odluci poto smo se
uvjerili da nai najodluniji protesti nijesu imali nikak-
vog efekta. Uprkos ve objavljenom nareenju, ipak
umnoavaju se veliki neredi.
74
' Venecija, zatitnik reda
i mira u J adranskom moru, smatrala je za svoju svetu
dunost da taj red obezbijedi silom. Mletake pomorske
snage stale su da plijene brodove austrijskih podanika
u J adranu i ubi j aj u sve zarobljene uskoke. Istovremeno
Venecija je odluno zahtijevala osloboenje svojih poda-
nika.
75
'
Uprkos blokadi uskoci su izlazili, plijenili i robili
turske podanike. U jednom pohodu ubie vojvodu Zagor-
ja iz klikog sandakata koji se vraao sa pregovora sa
ibenskim knezom. Ubistvo ugledne turske linosti izaz-
valo je muan utisak u Veneciji. Mletaka vlada se izvi-
nila sandak-begu i uvjeravala ga da ini sve to je
u naoj moi, ali ne moe se postii toliko da se ponekad
ne dogodi poneka neprilika. Za svaki sluaj jedna galija
je upuena u vode ibenika. Komandantu J adrana je
nareeno da etiri broda ustupi kapetanu protiv usko-
ka,
76
' koji je ukoren to nije uspio da onemogui uskoke;
nareeno mu je da sprovede efikasnu blokadu uskokih
mjesta.
77
' Istovremeno mletaka vlada preduze odgova-
rajue korake u Carigradu. Mleani su ubjeivali Turke
da se ubistvo dogodilo na turskoj teritoriji i da u tom
zloinu nijesu uestvovali mletaki podanici. Bailo je ob-
janjavao pai da se bolji lijek ne moe nai nego od-
luno nastojati kod cara da uskoci ne nalaze utoite
") A.S.V., S. secr. R. 85,16. mart 1585.
74
) Isto, 22. mart 1585.
75
) Isto, 6. maj 1585.
") A.S.V., D.C. R. 7, 6. april 1585.
") Isto.
8 Senjski uskoci 113
u mjestima njegovog velianstva, ni uzvienog nadvojvo-
de, gdje se sklanjaju i donose plijen. Ako se to uspjeno
izvri, potpuno e se doskoiti tetama i ukloniti svaki
uzrok ovih neprilika.
78
' Venecija je, u stvari, na prefinjen
i lukav nain svu krivicu prebacivala na cara i istovre-
meno traila podrku Turske u borbi protiv uskoka.
Tih istih dana kada je ubijen turski vojvoda Zagorja
uskoci napadoe neki brod krcat robom, vlasnitvo bosan-
skih trgovaca. Bosanci su se alili svuda, pa i na Porti,
traei od Venecije obeteenje za izgubljenu robu. Povo-
dom ovoga zahtjeva mletaka vlada se obratila samom
sultanu, pozivajui se na mirovni ugovor, da oni ne mo-
gu pretendovati ni na kakvu stvar od nas poto su ih
otetili uskoci, opaki ljudi, potoinjeni drugom vladaru ...
Ono to Bosanci kau da su nai uestvovali u plijenu,
pokazuje se netano, na osnovu netano pisanih potvrda
emina. Mleani su se hvalili sultanu da su uspjeli da
oslobode iz Senja sedam Bosanaca i vrate dio plijena.
79
'
Venecija, uklijetena izmeu uskoka i Turaka, tra-
ila je diplomatsku podrku pape. Ambasador Lorenco
Priuli (Lorenzo Priuli) upoznao je papu sa uskokim
napadima na turske i mletake podanike. Papa me pi-
tao kae ambasador da li uskoci ive u Senju
i potvrdio mi da mu je carski ambasador kazao da su
lopovi oni koji ive u umi i samo ponekad dolaze u
Senj. Priuli je objasnio papi da uskoci stalno ive u Se-
nju
80
'. Papa je intervenisao kod nadvojvode Karla u korist
Venecije.
81
' Po miljenju pape, situacija je bila vrlo ozbilj-
na i lako moe doi do rata ako car ubudue ne obuzda
uskoke.
82
'
Uskoci postaju sve aktivniji i opasniji. Krajem juna
1585. oko 400 uskoka na 12 barki napadoe Obrovac.
Naselje je zapaljeno tako da u reenom mjestu nije
osatla nikakva stvar osim pepela i magacina za so. Usko-
ci ugrabie bogat plijen i mnogo svijeta odvedoe u rop-
") Isto, 6. april 1585.
") Isto, 27. april 1585.
) A.S.V., Dispacci Roma (D.R.) f. 19, Rim, 1. juna 1585.
") Isto, Rim, 20. jula 1585.
B
) Isto, Rim, 22. jula 1585.
114
stvo.
83)
Prije ovoga napada car je izdao dekret o zabrani
izlaenja uskoka. Mleani su iz iskustva znali da takav
dokumenat nee imati nikakav praktian znaaj. Uprkos
tolikim proglasima i nareenjima ranije upuivanim senj-
skom kapetanu i drugim zapovjednicima ona nijesu bila
nikada izvrena. Pored svih teta o kojima smo vas izvije-
stili, nedavno su uskoci opljakali jednu nau fregatu
koja je plovila iz Venecije za Kotor. Mleani su poja-
ali svoje pomorske snage u J adranu i postavili mnoge
galije na prilazima kao strae protiv uskoka. Car je u ovo-
me vidio povredu svojih prava. Venecija se branila da je
to uradila u odbrambene svrhe da zatiti svoje terito-
rije od uskoka. Sve tete koje uskoci nanose praene
su smru, ropstvom i pljakom itavih sela na naoj
teritoriji. Osim toga, zbog ovih stalnih pljakanja, velike
opasnosti nadvijaju se nad itavim hrianstvom, a pose-
bno nad Vaom uzvienom kuom, to je toliko puta
reeno i ponovljeno. Venecija je zahtijevala da car efi-
kasnijim sredstvima obuzda uskoke da ni na kopnu,
ni na moru preko obala naih ne nanose tete Turcima,
ni hrianima.
84
' Poistovetujui svoje interese sa turskim
interesima, Venecija se javno prikazala kao zatitnik
Turaka, protiv kojih su uskoci vodili rat do istrebljenja.
Ako je Venecija uzela na sebe ulogu zatitnika Turske,
uskoci nijesu bez razloga napadali mletake brodove i
podanike.
Dok je mletaka flota krstarila ispred Hrvatskog pri-
morja, uskoci su nalazili mogunosti da izau na svojim
barkama. Poetkom februara 1586. oko 500 uskoka upade
u Neretvu, gdje zaplijenie jedan brod natovaren svilom,
voskom i koom.
85
) Uskoci, suprotno sporazumu sa pa-
pom, poee da napadaju i brodove Sv. stolice. Nuncije
u Veneciji upoznao je papu sa posljednjim uskokim
napadima i tetama. On je izjavio u Vijeu da je dobio
obavjetenja iz Rima da je papa prvu vijest koju sam
uputio primio sa mnogo tuge. Kada uskoci oplijenie
jedan brod koji je plovio za Ankonu, papa je uputio caru
") A.S.V., A.B.C. f. 305, Novigrad, 24. juna 1585.
") A.S.V., S. secr. R. 85, 27. jula 1585.
!5
) A.S.V., A.B.C., f. 305, Zadar, 11. februara 1586.
115
breve sa zahtjevom da se roba vrati a krivci kazne.
86
'
Mletaka blokada i papina intervencija teko su pogo-
dile cara. On je morao poduzeti neke mjere. Kancelar je
saoptio mletakom ambasadoru da car namjerava da
nareenjima i ukazima uredi da se plijen vrati, a broj
uskoka smanji na 200 ili 300 najvie. Da nijedan uskok
ne moe izai iz Senja bez dozvole kapetana, pod prije-
tnjom najstrpih kazna. Car je zabranio knezovima
Zrinskom i Frankopanu da vie ne primaju uskoke na
svoje posjede. Venecija je bila zadovoljna ovom izjavom,
iako je smatrala da se uskoko pitanje moe rijeiti samo
njihovim protjerivanjem sa Hrvatskog primorja.
87
'
Senjski kapetan je doista smijenjen, ali im je doao
novi, uskoci u velikom broju oplijenie neka turska sela
u okolini ibenika.
88
) Sredinom maja 1586. veliki broj
uskoka iskrcao se u Slano, na dubrovaku teritoriju, sa
namjerom da napadnu Popovo.
89
' Do kraja godine usko-
ki prepadi jenjavaju, da bi sa proljeem 1587. oivjeli
u veim razmjerama. Uskoci upadoe u Neretvu i napa-
doe mletaku galiju Bona, koja se tu nalazila na stra-
i. Za odmazdu, komandant J adrana i kapetan protiv
uskoka blokirae Senj, Rijeku i druga mjesta na Hrvat-
skom primorju. Svi zaustavljeni brodovi, zajedno sa posa-
dom, upueni su u Zadar.
90
' Uloen je i protest sa zahtje-
vom da se plijen vrati.
91
' Car je sa aljenjem primio vijest
o napadu na mletaku galiju. Traio je od svojih poti-
njenih detaljan izvjetaj, kako bi mogao preduzeti odgo-
varajue mjere. Na dvoru su odluno odbacili mletako
tumaenje da uskoci ne bi smjeli da napadaju tursku
teritoriju.
92
'
Carski ambasador odluno je protestovao kod duda
zbog zadravanja austrijskih brodova, naroito rijekih.
Rijeani uputie delegaciju u Veneciju sa zahtjevom da
") A.S.V., E. P. R. 3, 24. februara 1586.
") A.S.V., S. secr. R. 85, 23. maj 1586.
m
) Isto, 5. juna 1586,
') A.S.V., Dalmazia, corsari II b. 303, 1. juna 1586.
") A.S.V., S. secr. R. 86, 22. maj 1587.
") Isto.
M
) A.S.V., D. G. f. 14, Prag, 23. juna 1587.
116
se oslobode njihovi brodovi i roba. Ambasador je podrao
njihov zahtjev i prebacivao dudu da zbog nereda koji
se pripisuju Senjanima kanjavaju se nevini Rijeani i
ovaj grad je kao opsjednut. I dalje kae: Ako dobro
osmotrim napade koji se pripisuju Senjanima, ini mi
se neshvatljivo, jer pod upravom sadanjeg kapetana ne-
ma nikoga koji nanosi tete niti samim Turcima na moru,
niti u pristanitima morskim ili renim, nego samo u
turskoj zemlji. Napadi se vre da se ukroti drskost nepri-
jatelja i da ga odvratimo od stalnih upada i teta u Hrvat-
skoj. Ambasador je uvjeravao duda da uskoci koriste
samoj Veneciji, jer spreavaju Turke da dopru do I stre
i Frijulija. Dud je pobijao tvrdnju ambasadora da uskoci
ne haraju po ostrvima i kopnu. ef mletake drave, ovaj
put, nije otvoreno uzeo u zatitu Turke i smireno je
kazao da niko ne kae da uskoci ne mogu ii kopnom
da napadaju Turke, nego se samo protestuje to prolaze
morem i kopnom njegove uzvienosti.
93
' Mletaki argu-
menti, formalno pomirljivi, u sutini su bili lukavi. Liiti
uskoke mogunosti da morem napadaju tursku teritoriju,
znailo je isto to i onemoguiti ih.
Tek to se slegao sukob, uskoci ponovo provalie
u Neretvu a Mleani ponovo blokirae Senj.
94
' Uprkos
mletakoj blokadi i vijestima o moguem turskom napa-
du na Senj, oko 200 venturina, suprotno zabrani senj-
skog kapetana, uputilo se u Dalmaciju, gdje su se zadrali
puna dva mjeseca. Vratie se sa bogatim plijenom, ali se
ne usudie da uu u Senj, nego se zadrae na kolju
sv. J urj a ispred grada. Uputie dva izaslanika u Senj
da mole za oprotaj, ali su ovi odmah uhapeni. Ventu-
rini pristadoe da vrate itav plijen i predadu dva taoca.
Mleani su nastojali da ovaj izlazak venturina pripiu
samovolji senjskog kapetana. Venecijanski ambasador
kod cara Vienco Gradenigo (Vicenzo Gradenigo), na
uvjeravanje dvorskog savjetnika Kurcija (Curzio) da su
ovo uskoci uradili suprotno elji cara i senjskog kape-
tana, kazao je da ne vidi kako se senjski kapetan moe
izviniti i ne mogu vjerovati da su se uskoci usudili da
") A.S.V., E.P. R. 7, 1. avgusta 1587.
94
) A.S.V., S. secr. R. 86, 28. oktobra 1587.
117
izau protiv njegove volje,
95
' Kada je ambasador posta-
vio pitanje odgovornosti uopte, bez uvijanja mu je ree-
no da ne bi bilo ovih stvari koje ini vojnik venturin
(jer tako zovu uskoke), neobino pohlepan na plijen, da
nema podanika Vae uzvienosti, koji su zainteresovani
za ovu trgovinu, sigurno ne bi vam zadavali tolike nevo-
lje. Odgovor je bio teka optuba Venecije da njeni
podanici sarauju sa uskocima. Ambasador Gradenigo
(Gradenigo), zbunjen ovakvim odgovorom, primijetio je
da se pitanje moe rijeiti samo protjerivanjem uskoka
iz Senja i drugih mjesta.
96
'
Krajem godine uskoci odnijee robu sa jednoga bro-
da u Neretvi na kojem je bilo dosta muslimanskih trgo-
vaca. Oni se potuie bosanskom pai Ferhatu, koji hitno
uputi ehaju u Veneciju sa pismenom porukom. Paa
je posebno insistirao na obavezi Venecije da uva more
od gusara. Senat je u odgovoru pokuao da to prikae
kao svoju dobru volju a ne stalnu obavezu. To je naa
dobra volja i izvanredna predusretljivost, koju smo poka-
zivali i dalje emo pokazivati, da gonimo opake uskoke
bez obzira na vrlo teke i izuzetne trokove za galije,
fuste i drugo, da bi obezbijedili koliko se moe siguran
prolaz, ne samo naim, nego takoe i podanicima vaeg
uzvienog sultana. Venecija odluno odbacuje paine
optube da su njeni podanici uestvovali u pljaki i navo-
di niz mjera koje je preduzela za zatitu od uskoka. Mle-
taka vlada tvrdi da su se njeni pomorski zapovjednici
dosta zauzimali za muslimane i uradili bi jo i vie, ali
poto su uskoci podloni drugom vladaru, mi ne moemo
nita drugo uraditi, osim da ih stalno gonimo svom naom
snagom i ubijemo svakog od njih koji nam padne u ruke.
Mi ne moemo uraditi vie, to smo izriito stavili do
znanja vaem ehaji. Svako je mogao biti kriv osim Ve-
necije! Kao to je bilo uobiajeno u slinim prilikama,
Senat je uputio bogati poklon pai a nije zaboravljen
ni ehaja sa svojom pratnjom.
97
'
*) A.S.V., D.G. f. 14, Prag, 31. oktobra i 10. novembra 1587.
*) Isto, Prag, 24. novembra 1587.
") A.S.V., D.C. R. 7, 5. februara 1587.
118
Venecija je jo uvijek drala uzapene rijene bro-
dove sa robom kao neku vrstu zaloga i pritiska na usko-
ke. Sredinom aprila 1588. carski ambasador zahtijevao
je njihovo osloboenje optuujui Mleane da svojim
stavom tite Turke. Nae velianstvo, vladar toliko hri-
anin i toliko katolik, ne moe se suprotstaviti da Turke,
zajednike neprijatelje, ne napadaju Senjani i ostali hri-
ani iz susjednih mjesta i nanose im tete. Ambasador
je uvjeravao duda da nee napadati mletake podanike,
ali ni mletaki brodovi nemaju pravo da spreavaju au-
strijske podanike da slobodno plove J adranskim mo-
rem.
98
' Rijei o slobodnoj plovidbi J adranom nijesu nika-
da u Veneciji mogle biti sasluane bez krajnje nelagod-
nosti.
Uvjeravanja carskog ambasadora da Senjani nee
napadati mletake podanike, uskoci namah demantovae.
Nekoliko mletakih brodova je napadnuto i opljakano.
Uskoci svakodnevno napadaju ostrvljane, odnose im
stoku koja je glavni izvor njihovog izdravanja.
99
' Na
mletake proteste i tube, car je odluio da u Senj uputi
pet komesara sa dvorskim savjetnikom Dorimbergom
(Dorimberg). Vijest je u Veneciji primljena sa olaka-
njem i neodreenim nadama. Vlada je zahvalila caru i
zamolila ga da nastavi i djeluje na nain da se preduzi-
maj u one mjere koje nam je toliko puta stavljao do
znanja kao potrebe za javno dobro, uvjeravajui ga u
nau veliku obavezu, koju imamo prema njemu. Mle-
ani su vjerovali da e se Dorimbergova misija uspjeno
zavriti, jer znamo da uskoci koji su posada u Senju
jesu oni isti koji izlaze u plijen. U Veneciji su se prerano
radovali da e uskoci biti raseljeni.
100
' Komesari nijesu
imali zadatak da protjeraju uskoke iz Senja, nego samo
da utvrde odgovornost nekih uskoka. Umjesto da vide
uskoke kako pokorno naputaju Senj, Mleani su ih i
dalje gledali kako krstare J adranskim morem.
Dok je Republika bila izloena diplomatskim pritis-
cima, uskoci nastavljaju da zadaju neprilike Mleanima
") A.S.V., E.P. R. 8,11. aprila 1588.
") A.S.V., S. secr. R. 86, 29. juna 1.588.
10
) Isto, 30. juna 1588.
119
i Uofcrce Turcima. Poetkom jula 1588. jedan vei odred
U$koka iskrcao se na Murter, ispred ibenika. Tu osta-
vite strau a ostali se uputie u Liku. Kod Rakitnice su
bi otkriveni, i mjesno stanovnitvo sa Turcima suzbi
uskok*, koji se vratie na Murter. Turci, iz osvete, posje-
kojtti kopnu masline, vlasnitvo stanovnika Murtera,
zato 0 SU primili uskoke. Nekoliko dana kasnije eta
od dvadeset uskoka ponovo pokua da upadne na tursku-
teritoriju, ali je kod Skradina doekae Turci. Dvanaest
uskoka je poginulo a etvorica su zarobljena. Glave pogi-
nulih uskoka i zarobljenici upueni su u Carigrad.
Dvadeset treeg novembra 300 uskoka pod vodstvom
Mati je i Ivana Daniia, na devet velikih i neto manjih
barki, iskrcae se kod Trogira i po noi napadoe Vrat-
kovie i Popovie, morlaka sela pod turskom vlau.
Uskoci zaplijenie 2000 grla sitne i 200 grla krupne stoke.
Mleani organizovae potjeru, ali bez uspjeha. Kliki san-
dak-beg odmah je protestovao kod ibenskog kneza zbog
ovog uskokog napada. Krajem novembra uskoci oplije-
nie neka turska sela u blizini ibenika. Zaplijenjeno je
mnogo stoke i dvadeset ljudi je odvedeno u ropstvo.
Za odmazdu, turska straa protiv uskoka upade na mle-
taku teritoriju i odvede sedam lica iz sela Krapnja.
ibenski knez je protestovao i zahtijevao osloboenje
uhvaenih i kanjavanje krivaca.
101
'
I tokom 1589. uskoci su stalno upadali na tursku
teritoriju, a Venecija je jo vie bila izloena neprili-
kama. Republika je izazvala nepotreban incident sa pa-
pom. J edna barka Sv. stolice natovarena solju zaplijenje-
na je i odvuena na Krk. Mletaki ambasador u Rimu
Alberto Badoer izvinio se papi zbog zadravanja broda
i pokrenuo pitanje uskoka. On je uvjeravao papu da usko-
ki upadi u Tursku preko mletake teritorije predsta-
vljaju opasnost ne samo za Veneciju nego i za itavo
hrianstvo. U Carigradu se ne govori vie o drugoj
stvari nego da se (zbog uskoka) uputi flota u Golf sa
tolikom tetom i opasnou, moemo rei za itav svijet.
Papa je kazao ambasadoru da je zadran jo jedan njegov
brod natovaren solju i da on nee vie ovakve ispade
"') I. glasnik 12, 1960, 117.
120
trpjeti, jer hoe slobodnu trgovinu u austrijskim zemlja-
ma ... i hoe da njegove barke idu i vraaju se slobo-
dno. Dalje, papa je jo kazao: Imate pravo da se alite
zbog uskoka i imate pravo da se alite da se ne predu-
zima nita, ali ne moete spreavati nae barke da plove
kuda hoe. Neka Sinj ori ja kae to moemo uraditi za
nju. Mi neemo da titimo uskoke.
102
' Ove rijei bile su
i ohrabrujue i neprijatne za Veneciju: papa je odbio
zatitu uskocima, ali je postavio pitanje slobodne plo-
vidbe J adranskim morem. Kasnije, u razgovoru sa amba-
sadorom Badoerom, papa mu je kazao da ne bi volio da
se u uskoko pitanje mijeaju Turci, nego da Venecija
sredi stvar sa nadvojvodom.
103
' Ni ovaj stav pape nije
mogao zadovoljiti Republiku, ali mu se otvoreno nije
mogla suprotstaviti.
Svi su se mijeali u uskoko pitanje a Venecija je
i dalje bila izloena svim neprijatnim posljedicama usko-
kog djelovanja. Bosanski muslimani postavili su pitanje
obeteenja zbog pretrpljene tete od uskoka, pa je jedna
njihova delegacija due vreme boravila u Veneciji. Mle-
taka vlada je dokazivala da, prema ugovoru izmeu
Republike i Porte, nema osnova za takav zahtjev, ali nije
otvoreno odbijala mogunost obeteenja.
104
'
Protest pape i zahtjev Turaka omekali su Veneciju
da bude obazrivija na J adranskom moru i prestane sa
bezobzirnim lovom na sve brodove. Kada j e Senat nare-
dio generalnom providuru Dalmacije da blokira Senj i
druga mjesta, on je odgovorio da je to nemogue uspje-
no izvesti, jer ima dosta stranih trgovaca, naroito iz
Papske Drave i Urbina. I u sluaju blokade uskoci e
se, pod izgovorom slobodne trgovine, stalno provlaiti
uz druge brodove.
105
' Napokon u Senj stigoe davno oe-
kivani komesari. Poslije nekoliko dana boravka oni se
vratie. Komesari su samo razmatrali pitanje uskoko-
-mletakih odnosa. Prema instrukcijama cara, uskocima
102
) A.S.V., Dispacci Roma (D.R.) f. 23, Rim, 20. maja 1589.
103
) Isto, f. 24, Rim, 28. oktobra 1589.
,M
) A.S.V., E.P. R. 9, 18. oktobra 1589.
,05
) A.S.V., Prov. gen. in Dalm. et Alb. f. 416, Cres, 13. jula 1589.
121
je zabranjeno da u jadranskim pristanitima plijene
robu turskih i mletakih podanika, ali da mogu slobo-
dno ploviti po moru, harati Turke i plijeniti ih u njiho-
voj zemlji, kako na kopnu tako i na rijeci Neretvi i
drugdje. Dok su komesari boravili u Senju, oko 200
uskoka provali na tursku teritoriju u okolini ibenika.
Odluka komesara izazvala je zaprepaenje u Veneciji.
Po ocjeni Mleana to je neuvena drskost i izazov da se
uskocima zvanino odobri da mogu slobodno ploviti nji-
hovim Golfom. Venecija je uloila protest caru tvrdei
da je ova odluka suprotna njegovim namjerama i elja-
ma. Sada sa reenom odlukom, vie nego ranije, pod-
staknuta je smjelost i drskost uskoka. Odluka kome-
sara da uskoci mogu napadati i plijeniti Turke jeste
stvar koja nikada, ni u jedno vrijeme, nije bila obe-
ana. Takvim postupkom ne moe se posluiti nijedan
vladar da se slui kuom i dravom susjednog vladara
da bi napao svoje neprijatelje. Postupak uskoka prema
mletakim podanicima jo je vie zbunio Veneciju. Uskoci
su bili vrlo ljubazni prema njima, davali im dio plijena,
pa ak i onima koji su ih gonili. Venecija se i ovaj put
pokazala kao turski zatitnik a Austrija je jasno istakla
svoje pravo u J adranskom moru.
Pitanje slobodne plovidbe J adranskim morem austrij-
ski dvor sve odlunije istie. Prvi put od austrijsko-mle-
takog sukoba zbog uskoka, car nastupa sa odreenim
predlogom za rjeenje diplomatskog sukoba. Beki dvor
je ponudio Veneciji da ne samo Senjani ili drugi poda-
nici njegovog carskog velianstva nee nanositi tetu
podanicima, ostrvima, bilo kojim stvarima, trgovini uzvi-
ene mletake drave, nego jo i samim Turcima koji
plove sa svojom robom po J adranskom moru, bie bez-
bjedni i branjeni od svake nepravde, sve dotle dok
mirovni ugovor cara sa Turcima bude na snazi i vojniki
Senjani ne budu napadnuti, izazvani od upada i pljaka-
nj a ili na drugi nain od Turaka. U sluaju turskog
napada car eli da plovidba morem bude slobodna da
bi mogli iz osvete napadati Turke u njihovoj kui, bez
povrede mletake teritorije i podanika. Ako vojnici
Senjani, da bi se osvetili za nanijetu im nepravdu, mirno
i miroljubivo plovei, budu sprijeeni ili napadnuti hlad-
122
nim ili vatrenim orujem ili vrijeani od mletakih poda-
nika, to e se smatrati kao uvreda cara.
106
)
Predlog je za Veneciju, sa svakoga stanovita, bio
neprihvatljiv. Lukavo smiljen kao odbrana hrianskih
drava od Turaka, predlog je direktno konfrontirao Ve-
neciju sa Turcima. Mleani su odmah prozreli smisao
i domet predloga. Kada je sekretar ambasade doao u
Vijee, dud mu je kazao da umjesto lijeka data je jo
vea sloboda uskocima nego ranije. To je podstaklo
uskoke da izau na trinaest barki. Sekretar je odgovorio
da jo nije stiglo carevo nareenje, na to je jedan od
vijenika primijetio: Ako su uskoci izili prije primanja
nareenja, to e initi i poslije primanja jo spremnije,
jer im je nareenjem uveana sloboda da to rade. Ovo
nije put da se sauva Senj, nego da se uniti i razori,
privlaei na taj nain Turke u Golf sa velikom tetom
za jednu i za drugu stranu .
107
' Gradenigo, mletaki amba-
sador na carskom dvoru, takoe se suprotstavio carevom
predlogu i u razgovoru sa Kurciom iznio stav svoje vlade.
Po njegovoj ocjeni, odobravanje da naoruani uskoci
slobodno plove J adranskim morem i nesmetano napa-
daju Turke na njihovoj teritoriji nije prihvatljivo za
Veneciju, jer Turci kada bi saznali za ovu slobodu optu-
ili bi Vau uzvienost (duda) da zajedno sa uskocima
eli da se utrkuje protiv Turaka, to bi bila velika gre-
ka. On mi je, Vaa uzvienost, odgovorio: kada bi
Turci vidjeli da ni jesu ugroeni na moru, da njihovi bro-
dovi slobodno plove bezbjedni i bez ikakvog straha, ne bi
imali razloga da sumnjaju u dosluh i kada bi bili napad-
nuti na kopnu. Turci nemaju to da kau, jer znaju dobro,
poto ona zemlja (Dalmacija) pripada Ugarskoj, napadi
su dozvoljeni i mogu se izvoditi u doba mira. Uostalom,
po rezonovanju Kurcija (Curzio), to je opta pojava na
austrijsko-turskoj granici. Gradenigo se branio da se
u Carigradu vjeruje da uskoci plove J adranskim morem
sa saglasnou Venecije, na to je Kurio kazao: More
je slobodno i ne moe se na njemu sprijeiti plovidba!
108
'
106
) A.S.V., D.G. f. 16, Prag, 30. januara 1590.
"") A.S.V., E.P. R. 9, 9. marta 1590.
'") A.S.V., D. G. f. 16, Prag, 13. marta 1590.
123
Mletakom ambasadoru nije bilo teko prozreti austrij-
ski diplomatski manevar. Tursko upozorenje da Venecija
gleda kroz prste uskocima preraslo bi u neoboriv fakat
aa se Republika slizala sa uskocima, to bi dovelo do
otvorene turske agresije u Dalmaciji. U stvari, austrijski
predlog se svodio na to da Venecija prestane sa gonje-
njem uskoka i svojom neutralnou doprinese uskokim
akcijama na turskoj teritoriji. Ukratko reeno, ne mije-
ati se u tursko-uskoki obraun u svom Golfu. Mleani
se nijesu dali tako lako uhvatiti na takvu diplomatsku
udicu. Car je jo jednom sugerisao ambasadoru Grade-
nigu da se uskocima dozvoli slobodna plovidba, na to je
ambasador odgovorio da bi to samo povealo drskost
uskoka i umnogome pothranilo podozrenje Turaka o ne-
kom tajnom sporazumu izmeu Venecije i uskoka.
109)
Pokuaj Austrije da j oj se pomou uskoka prizna pravo
slobodne plovidbe na J adranskom moru i da se Venecija
zakrvi sa Turcima nije uspio.
Venecija se vratila svojim borbenim planovima pro-
tiv uskoka. Senat je 18. maj a 1590. naredio generalnom
providuru da blokira uskoke baze na Hrvatskom pri-
morju. Generalni providur Dalmacije, komandant J adra-
na i kapetan protiv uskoka sumnjali su u cjelishodnost
te mjere. Po njihovom miljenju, ulazak i izlazak uskoka
nije mogue osujetiti. Konano, Mleani su morali pri-
znati da je njihov omiljeni recept borbe protiv uskoka
pogrean. Krajem juna etiri uskoke barke, na kojima
je bilo 120 ljudi, izale su iz Senja i na turskoj teritoriji
plijenile dosta stoke, koju dotjerae do Ljubaa i tu je
natjerae u more da prepliva do Paga.
1I 0)
Mleani organi-
zovae potjeru i na Pagu preotee uskocima mnogo
stoke.
m)
Krajem ljeta uskoci organizovae veliki prepad
na Neretvu. Oko 400 uskoka uplovilo je u rijeku, oplja-
kalo Gabelu, ubilo i ranilo mnogo Turaka i dokopalo se
bogatog plijena. Pri povratku uskoci se iskrcae u oko-
lini Zadra, napadoe Tinj i odvedoe u ropstvo 60 lica.
1,2)
1M
) I. glasnik 12,1960, 119.
A.S.V., A.B.C. f. 305, Pag, 1. jula 1590. i Zadar, 2. jula 1590.
"') Isto, Zadar, 16. jula ,1590.
"
2
) Isto, Zadar, 1. oktobra 1590; E.P. R. 9, 9. oktobra 1590.
124
Mletaka vlada uloila je protest caru dokazujui svoju
staru tezu da e uskoci navui tursku flotu u J adransko
more, to, ako bi se dogodilo, bilo bi sa optom tetom,
a posebno za Vau carsku uzvienost. Po mletakoj
ocjeni, sukob izmeu cara i Turske uzeo je takve razmjere
da moe prerasti u rat.
113)
Sultan, iznerviran uskokim prepadima, pokuae
da diplomatskim sredstvima rijei sukob sa carem. Sul-
tan Murat I I I obratio se caru Rudolfu I I sa zahtjevom
da protjera uskoke, u protivnom sam e se pobrinuti za
zatitu svojih podanika.
114
' U Carigradu su izmeu Austri-
je i Turske povedeni pregovori o pronalaenju izlaza za
rjeenje uskokog pitanja. Venecija je nastojala da se
prikljui ovim pregovorima i, u tom smislu, krajem
decembra uputila instrukcije bailu: Moe biti kae
se u uputstvu Senata da u trenutku prijema ovoga
pisma jo uvijek ne bude zakljuen sporazum sa carem.
U tom sluaju ovo je trenutak da se podanici oslobode
tolikih muka, kao to smo Vam u posljednjem pismu
pisali, da carevi predstavnici ne mogu davati utoite
uskocima. Ako su pregovori zavreni neka ih podsjeti
da se primjenjuje lan o zabrani primanja uskoka,
u protivnom produie se sa starom praksom.
115
*
Za to vrijeme generalni providur Dalmacije Ferigo
Nani vodio je pregovore sa novopostavljenim klikim
sandak-begom, koji je porijeklom Maar, nedavno pre-
ao u islam. Sastanak je odran 6. decembra 1590. kod
Turnja, na galiji generalnog providura. Sandak-beg je
doao u pratnji 250 konjanika i 50 pjeaka, ali u galiju
je ulo samo est ljudi. Ibrahim-paa je u razgovoru sa
providurom izjavio da je doao da odri mir na granici
i da e svakog prestupnika kazniti. J o je rekao provi-
duru da je bailo, u ime Republike, obeao sultanu da
uskoci nee vie napadati tursku teritoriju. Generalni
providur je uvjeravao sanak-bega da Venecija svake
godine troi blago na odravanje galija protiv uskoka,
ali da, pored svega toga, Mleani ne mogu sprijeiti
m
) Isto, Zadar, 1. oktobra 1590.
'") A.S.V., S. secr. R. 88, 17. oktobra 1590.
11S
) K. Horvat, Mon. uscocch. I, 62.
125
uskoke da ne nanose tete turskim podanioima. Odbija-
jui sandak-begove prigovore da su Mleani najvie
odgovorni za uskoke, providur je kazao: Uskoci su
gotovo svi podanici Vaeg sultana, koji su pobjegli u
Senj, i svaki od njih ima u turskoj zemlji prijatelje i
roake, ne samo morlake, nego i Turke, koji ih tite,
idu im na ruku i sa njima uestvuju u plijenu. Osim
toga, svi turski kateli blizu mora plaaju danak reenim
uskocima i daju im sklonite. Kad znaju da su u zemlji
ne javljaju nikome. Osim toga, kada Turci uhvate uskoke,
daju ih na otkup. Tako se sastanak izmeu providura
Nanija i klikog sandak-bega, na kojem je trebalo postii
saglasnost u borbi protiv uskoka, zavrio uzajamnim pre-
bacivanjem odgovornosti za uskoke prepade.
etiri dana poslije sastanka, uskoci usred noi napa-
doe Turke u selu Miranju. Sandak-beg je sa pratnjom
zanoio u pomenutom selu bez ikakve strae. Kada ih
uskoci napadoe, sandak-beg se spasao bjekstvom samo
u koulji. Uskoci ubie mnogo Turaka, meu njima i
brata Ibrahim-pae, koji je bio hrianin, i dokopae se
bogatog plijena. Sandak-beg je odmah protestovao kod
generalnog providura, prijetei da e prvo da se tui
bosanskom pai a zatim u Carigrad. Providur Nani, im
je saznao za napad, odmah je organizovao potjeru za
uskocima, ali se oni na vrijeme sklonie sa Murtera, gdje
su ostavili samo 18 konja, koje providur predade Tur-
cima. Generalni providur, da bi izbjegao turske optube
zbog ovog napada, odluno se zauzimao da se roba vrati,
ali u tome nije uspio.
116)
Mletaka vlada iskoristila je
ovaj napad da odbije zahtjev panskog ambasadora za
osloboenje rijekih barki. Dud je kazao da je napad
uskoka na sandak-bega izazvao veliko ogorenje u Cari-
gradu.
117
'
Uskoci produuju sa sve eim prepadima i u prva
tri mjeseca 1591. godine izveli su niz napada na tursku
teritoriju. Poetkom januara oko 300 uskoka iskrca se
kod Novigrada i uputi u Liku. Prilikom povratka uskoka
mletaki najamnioi napadoe ih kod Paga, ali ih uskoci
'") I. glasnik 12, 1960, 120121.
'") A.S.V., E. P. R. 9, 23. januara 1591.
126
teko porazie. Poginulo je 50 Albanaca, a uskoci izgu-
bie 20 ljudi. Poetkom februara kod Osora uskoci
zaplijenie jedan dubrovaki skirac natovaren koom
i kordovanom. Krajem februara uskoci se iskrcae kod
Trogira i ponovo upadoe u Liku. Tu su zapalili tri sela,
zaplijenili mnogo stoke i odveli u ropstvo dvadeset ena.
Turci su tvrdili da su mletaki podanici uestvovali u
ovom napadu zajedno sa uskocima, sa znanjem i odo-
brenjem kneza Trogira. Poetkom marta Ivan Danii
sa 300 uskoka napao je Neretvu. Tu uskoci zaplijenie
jedan mletaki trgovaki brod pun robe. Krajem marta
isti Danii oplijenio je jednu mletaku galiju u blizini
Zadra.
118
'
Povodom sukoba uskoka sa mletakom galijom kod
Paga, carski ambasador se izvinio dudu i uvjeravao ga
da je to uraeno suprotno carevoj volji i da se nadvoj-
voda Ernest pobrinuo da uskoci ne izlaze vie iz Senja.
Dud, kome je ova izjava zvuala kao podsmijeh, kao
igranje murke, kazao je ambasadoru: Sigurni smo da
se Vi jo udite naem velikom strpljenju u ovom pogle-
du, kao to ste mogli vidjeti. Na kraju, ako se ne pobrine
sa jedne strane, bie potrebno da se brinemo mi da
doskoimo takvim neprilikama, utoliko prije to su
poslije incidenta sa naim plijenom uskoci nanijeli na-
im ljudima po ostrvima mnoge tete.
119
)
esti napadi uskoka na dubrovaku teritoriju, na
dubrovake brodove i trgovce primorali su dubrovaku
vladu da se obrati papi s molbom da intervenie kod
cara da se obuzdaju uskoci.
120
) Na uestale uskoke pre-
pade Venecija je odgovorila poveanjem naoruanih bar-
ki i blokadom Senja i ostalih mjesta na Hrvatskom pri-
morju. Osim toga, mletaka vlada je oivjela stare mjere
predostronosti protiv svojih podanika. Po nareenju
Senata, generalni providur je u svim mjestima Dalma-
cije izdao proglas u kojem, izmeu ostalog, stoji da se
niko, bio ko bio, ne usuuje da izlazi, niti sa brodovima
natovarenim namirnicama ili kojom drugom vrstom ro-
m
) I. glasnik 12, 1960,122.
"') A.S.V., E.P. R. 9, 9. marta 1591.
J. Radoni, Dubrovaka akta i povelje, krnj. II, sv. 2, 58.
127
be, i ide u Senj, Rijeku, Bakar i druga mjesta gdje se
kupe i odakle izlaze uskoci, pod prijetnjom da bez milosti
izgubi svu robu i trgovinu i da mu brod bude spaljen,
kako onima koji bi izili iz reenih mjesta.
121)
Iz ovoga
nareenja Senata jasno proistie da su mletaki podanici
u vrijeme blokade Senja i drugih mjesta odravali trgo-
vake veze sa Hrvatskim primorjem.
Mletako-turski odnosi na granici u Dalmaciji zao-
travaju se, ne samo zbog uskoka, nego i zbog nerijeenih
graninih sporova. Od dolaska Hasan-pae na poloaj
bosanskog valije mletako-turski odnosi se jo vie zateu.
Paa je odmah potegao pitanje odgovornosti za uskoke
prepade na tursku teritoriju. U pismu generalnom pro-
vidura Naniju od poetka maja 1591. Hasan-paa optu-
uje Mleane da su odgovorni to se sva turska zemlja
prema moru raseli i kae: Obeali ste sultanu da zli-
kovci, neprijatelji nai, ne idu u zemlju estitog sultana.
Potrebno je da sa vae strane uvate more i zlikovci
morem ne bi prelazili u zemlju estitoga sultana. Mi sa
nae strane na nae granice podii emo gradove (utvr-
enja) u Makarskoj i kod Obrovca i kod ibenika za stra-
e protiv uskoka, kao to je nareenje estitoga sultana,
da se zemlja ne hara, da skele njene budu slobodne.
Dalje, paa pie: da su Mleani uvali granice, on sada
ne bi podizao tvrave, i ultimativno kae: Dajem vam
rok od 20 dana da mi kaete hoete li da straite da vai
uskoci nikada ne prolaze po moru u zemlju estitog sul-
tana. Paa obeava Mleanima potpunu bezbjednost
ako sprijee prilaz uskocima preko mora.
Prijetnje Hasan-pae nijesu bile za potcjenjivanje.
Providur Nani uputio je u Banju Luku svog povjerenika
da ispita paine namjere. U razgovoru sa paom povjere-
nik je uoio njegovo kraj nj e neraspoloenje prema Mle-
anima zbog uskoka. Krajem juna 1591. Nani je u Banju
Luku uputio i drugog izaslanika Vienca Alesandrija
(Vicenzo Alessandro). Poslanik je krenuo na put sa veli-
kom opasnou, poto je zemlja puna lupea i ubojica,
kako martoloza tako i Turaka, koji ne potuju nikoga
u svojoj zemlji, nego pljakaju, unitavaju i ubijaju, ne
m
) A.S.V., S. secr. R. 88, 9. marta 1591.
128
samo hriane, nego i same Turke. Zbog toga Alesandri
se udruio na putu sa turskim starjeinama na gra-
nici.
122
'
Od proljea 1591. jenjavaju uskoki prepadi. Usko-
ko pitanje sve vie optereuje austrij sko-mletake odno-
se. Mletaki ambasador na carskom dvoru jezgrovito je
saeo tekoe na koje je naiao u rjeavanju toga pitanja.
Sigurno je da su se stekle tolike prepreke i tekoe
u ovim prokletim pregovorima da prosto izgleda da ove
opake ljude podravaju svi avoli pakla i zemlje da ine
vie loma i vie bijesa.
123
' U Veneciji su pomno proua-
vali mjere za zatitu od uskoka. Da bi se odbranili od
uskoka Mleani su namjeravali da podignu jednu tvra-
vu na uu Senjske rijeke, da bi zadrali uskoke barke
da ne mogu vie izai na more da gusare. Za komandan-
ta J adrana protiv uskoka postavljen je Almoro Tjepolo
sa irokim ovlaenjem da komanduje laama u J adra-
nu. Istovremeno za zapovjednika suvozemnih snaga u
Dalmaciji postavljen je Pjetro Konti (Pietro Conti).
124
'
Pod Tjepolovu komandu stavljeno je 1500 najamnika od
kojih su polovina bili I talijani a ostali Albanci i Hrvati.
Mletaka vlada je nastojala da u samoj Dalmaciji mobi-
lie ljude u borbi protiv uskoka. Odlueno je da se iza-
bere 20 starjeina Dalmatinaca i Hrvata, hrabrih, isku-
snih i nadasve odanih Veneciji, koji e skupiti po pedeset
boraca, njima dobro poznatih, za koje mogu garantovati
da su vjerni. Starjeinama je odrana plata od sedam
dukata mjeseno a vojnicima po 24 solda sa bekotom.
Tjepolo je ovlaen da uskoka mjesta plijeni i pali
nanosei im sve tete koje moe.
125
' Po dolasku u Dal-
maciju Tjepolo je blokirao Senj i zaplijenio uskoke
barke.
126
' Daljnja borba Venecije protiv uskoka do osva-
j anj a Klisa, komplikuje se sa austrij sko-turskim suko-
bima, koji su brzo prerastali u rat.
m
) I. glasnik 12, 1960, 123128.
m
) M. Kravjanski, n.d., 245. Dokumenat je od 26. novembra 1591.
'") K. Horvat, Mon. uscocch. I, 66. Dokumenat je od 14. marta
1592.
l a
) A.S.V., S. secr. R. 89, 7. i 14. marta .1592.
i a
) K. Horvat, Mon. uscocch, I, 67.
9 Senjski uskoci 129
2.
Bosanski paa Hasan Predojevi svojim estim upa-
dima u austrijske zemlje zapoeo je rat bez znanja i
odobrenja velikog vezira Ferhat-pae. Poetkom avgusta
1591. bosanski paa se sa velikom vojskom od 25.000
ljudi uputio prema Savi, podigao most na rijeci Kupi i
sukobio se sa austrijskom vojskom. Turci su pretrpjeli
teke gubitke, oko 5000 mrtvih, i izgubili mnogo provi-
janta. Turci su briljivo krili ovaj poraz i tvrdili kako
e paa spremiti nov napad. Izvrena je nova mobiliza-
cija. Poetkom septembra 1591. sve pogranino stanov-
nitvo prema Dalmaciji mobilisano je u pohod protiv
Austrijanaca. Sva je granica ostala pusta, izgledalo je
da nije ostao niko odrasli, ni Turin ni hrianin.
Austrijanci su doli u Biha da bi osujetili turske pla-
nove. Austrijska vojska je upala u Liku, gdje je napravila
veliku tetu. Prilikom tog napada poginuo je uveni
uskok Nikola Malagrudi. Krajem avgusta 1591. godine
bosanski paa sa 50.000 vojnika i 20 topova uputio se
prema Petrinji. Turci su vrili mobilizaciju, primjenjujui
vanredne mjere. U susjedne sandakate prema Dalmaciji
doli su aui sa nareenjem da sve mobiliu za rat,
bilo starce ili djeake. Nekome sijeku ui a nekome
nos, da bi ih zastraili kako bi poli. Ovaj detalj poka-
zuje u kakve je tekoe zapalo Osmansko carstvo. I pak,
Turci su zabiljeili neke uspjehe u borbi protiv Austri-
janaca. U jesen 1591. Hasan-paa sa velikom vojskom
prodro je do blizu Ljubljane pljakajui i vodei narod
u ropstvo. Prilikom ovog pohoda Turci su pretrpjeli
velike gubitke.
127
' I due godine Turci osvajaju Biha.
Kada je 1593. godine Hasan-paa Predojevi po trei put
pokuao da osvoji Sisak, izgubio je bitku i ivot. Prema
zvaninim austrijskim vijestima, u bici je palo 8.000
Turaka, meu kojima sedam begova i sultanov sestri
beg Surani. Vijest o turskom porazu pobudila je velike
nade u Pragu.
128
'
,27
) I. glasnik 12, 1960, 125126.
m
) A.S.V., D.G., Prag, 6. juna 1593.
130
I ako je Austrija ula u rat protiv Osmanskog carstva,
Venecija nije izmijenila svoj stav prema uskocima. Mle-
taki komandant na J adranskom moru Almoro Tjepolo
poveo je nepotedan rat protiv Senjana. Otvoreni rat
izmeu Austrije i Osmanskog carstva podstakao je usko-
ke na ire akcije protiv Turaka. Uskoci sve odlunije
istupaju i protiv Mleana. Kada uskoci napadoe mleta-
ku marcilijanu Stela Viala, carski ambasador, u ime
nadvojvode Ernesta (Ernest), izvinio se dudu i obeao
da e zaplijenjenu robu vratiti. Dud, oguglao na slina
obeanja, samo je primijetio da je toliko puta uo te
rijei. Po ocjeni duda, uskoci su postali nepodnoljivi,
drski, pljakajui naim podanicima robu i brodove,
moe se rei, u naoj kui. J edan savjetnik je dodao da
uskoki prepadi ni jesu usmjereni protiv Turaka, nego
protiv hriana.
129
)
Kada uskoci napadoe galiju Landa, Tjepolo je sa
tri galije i mnogo naoruanih barki napao Hrvatsko pri-
morje. Zaplijenio je deset ribarskih barki i sve ih spalio.
Unitio je kulu rnovnicu, koju je podigao uro Danii,
i sve kue i mlinove u blizini tvrave. Tjepolo je blokirao
svu obalu od Karlobaga do Rijeke.
130)
U meuvremenu
na Rijeku su stigli komesari sa generalom Hrvatske voj-
ne krajine na elu. Tjepolo je uputio na Rijeku svoga
kancelara Vienca Domicija sa dvije galije da ih doprati
do Senja. Komesari su protestovali zbog napada na kulu
rnovnicu i druga mjesta, to je, po njihovom miljenju,
u suprotnosti sa postojeim mirom izmeu cara i Vene-
cije.
131
) Dok su komesari boravili u Senju, Tjepolo je
napao Karlobag, to nije bilo u skladu sa osnovnim nae-
lima meunarodnih odnosa. Poslije etiri sata artiljerij-
ske vatre posada od 13 lanova, sa 20 ena i djece, pre-
dala se. Komandant tvrave ovani Vitorio (Giovanni
Vittorio), iz Urbina, i njegov zamjenik ovani Marija
Trem (Giovanni Maria Trem), iz Trsta, objeeni su a ostali
su okovani na galije. Napad je preduzet sa motivacijom
da je Karlobag uskoko gnijezdo i da njegovi stanovnici
1W
) A.S.V., E-P. R. 10,1. aprila 1592.
13
) A.S.V., Prov. da ter. e da mar, f. 1261, Rab, 14. juna 1592.
131
) Isto, Omialj, 20. juna 1592. Prilog pisma sa Rijeke od 13. juna.
131
plijene stoku na Pagu. Tjepolo je predlagao svoioj vladi
da zadri Karlobag i u njemu smjesti posadu.
13
'' Carski
ambasador uloio je otar protest zbog ovog varvarskog
akta.
133
' Mletaka vlada nije prihvatila Tjepolov predlog,
i, poto je dobila garanciju od komesara da uskoci nee
vie izlaziti da plijene, naredila je svome komandantu da
napusti Karlobag i prestane sa pustoenjem Hrvatskog
primorja. Ako uskoci kae se u senatskoj odluci
ne nanose nove tete, ili ako izlaze napolje a ne sumnja-
te da e nanijeti tetu, treba da dozvolite da gospoda ko-
mesari mogu se snabdijevati potrebnim namirnicama, ali
na taj nain da ne izgleda da je to po vaem nareenju.
Radi svake predostronosti treba da se i dalje sa flotom
zadri u vodama Senja i motri na uskoke. to se tie
Karlobaga, treba da objasni komesarima da je napao
naselje sa ciljem da kazni uskoke i da ga jo dri iz
predostronosti da ga Turci ne zauzmu.
134
' Vijest o napa-
du na Karlobag izazvala je muan utisak na dvoru.
Maral Traven (Trawtschen) je kazao mletakom amba-
sadoru da takav akt moe izazvati ozbiljne posljedice.
Ambasador, neupoznat sa dogaajem, izjavio je aljenje
i kazao da Mleani nijesu nikada uli u carevu zemlju
sa drugim ciljem osim da kazne uskoke.
135
'
Tjepolo je uputio u Senj Alesandra Buzenela (Ales-
sandro Busenello) sa instrukcijama da objasni opravda-
nost mletakog napada na Karlobag. Komesari su teko
optuivali Tjepola za tolike neprijateljske akcije i provo-
kacije. Ako je posada Karlobaga nanosila neprilike Mle-
anima, to im ne daje za pravo da napadnu carsku tvr-
avu. Hoemo da vam kaemo ono u to mnogi sumnja-
ju, naime, da Venecija namjerava protiv nas sa sulta-
nom, zajednikim neprijateljom.
136
' Mleani su vie
drali do svojih interesa nego do hrianske solidarnosti
protiv sultana. Za Veneciju uskoci su bili vei neprija-
telji od Turaka.
'") Isto, Zadar, 5. jula 1592.
"') A.S.V., E.P. R. 10, 13. jula 1592.
>) A.S.V., S. secr. R. 89, 16. jula 1592.
"
5
) A.S.V., D. G. f. 19, Prag, 22. jula 1592.
'*) A.S.V., Prov. gen. da ter. e da mar, f. 1261, Rab, 28. jula 1592.
Prilog pisma, Rab, 27. jula 1592.
132
Austrijsko podozrenje prema Mleanima nije bilo
bez osnova. Hasan-paa je poslije zauzimanja Bihaa pred-
lagao Mleanima da zajedniki napadnu Senj. U Zadar
su doli Dafer-beg Kopi i Hasafer-au sa pismom
Hasan-pae. Providur je izbjegao direktni odgovor na
turski predlog i kazao da on uskoke goni i ubija i razara
njihove baze. Meutim, turske fuste upadaju u J adransko
more, i umjesto da gone uskoke, Mleani su primorani
da svoje snage angauju protiv turskih gusara.' Paa se
zahvalio providuru na panji i poelio mu uspjeh u borbi
protiv uskoka, da njihov grad, kue, dobra i stanita
zlikovaca razorite, tako da niko od njih ne ostane i da
vie sultanovu zemlju ne haraju. Hasan-paa garantuje
Mleanima da ubudue nijedan turski podanik nee nano-
siti tete Mleanima i da odsada nee vam faliti nijedna
kokoka. Na kraju jo jednom sugerie Mleanima: ako
se odlue da napadnu Senj, on e im uputiti vojsku u
pomo.
138
'
Hasan-paa se morao odrei plana napada na Senj,
koji nije mogao izvesti bez mletake pomoi. Odravao
je prijateljske veze sa Mleanima i preko njih nabavljao
luksuznu svilu iz Firence i Napulja.
139
' Paa je obeavao
Mleanima da nee uraditi nita protiv Senja bez vae
dobre volje. Na svaki nain nastojaemo da ispunimo
vau volju, kao to prilii dobrom miru koji vlada izmeu
estitoga sultana i vaeg estitoga duda.
140)
Da bi izbjegli podozrenje Turaka, Mleani 6. sep-
tembra 1592. blokirae Senj. Politika situacija nalagala
je Veneciji ovaj korak. Dva Turina iz Bosne koji su
robovali est godina u Senju, poto su otkupljeni, optu-
ivali su Veneciju u Carigradu da ona igra istu igru
sporazuma sa uskocima. Bailo je javljao iz Carigrada
10. avgusta 1592. da Porta moe lako raskinuti mir sa
"') Isto, Zalar, 12. jula 1592. Prilog pisma Hasan-pae bez datuma
i odgovor providura od 7. jula 1592.
m
) Isto, Rab, 29. jula. Prilog pisma Hasan-pae bez datuma.
"') Isto, Hvar, 22. septembra 1592. Prilog Hasan-painog pisma
iz Banje Luke od 10. septembra.
14
) Isto, Prilog drugog tpainog pisma bez datuma.
133
Republikom. To je bio glavni razlog blokade Senja, koja
je trajala puna tri mjeseca.
141
'
Na intervenciju cara, i uz garanciju da uskoci nee
vie izlaziti, Venecija je digla blokadu. Tek to je to ura-
eno, uskoci na trinaest barki napadoe Poitelj, gdje
zaplijenie mnogo krupne stoke. Ovo je moglo izazvati
ozbiljne tekoe za Veneciju. Dvanaestog novembra 1592.
Senat je naredio Tjepolu da ponovo blokira Senj i otro
postupi sa uskocima.
142
' Istoga dana Senat je obavijestio
svoga ambasadora u Pragu o preduzetim mjerama protiv
uskoka, koje je pravdao nudom da inimo ono to bi
svaki vladar bio prinuen da uini za uvanje svojih vla-
stitih interesa kada bi vidio kao mi, koji tako dugo gle-
damo da ovi zlikovci, do 800 i vie na broju, na velikom
broju naoruanih barki, prelaze preko mora i naih mje-
sta sa razvijenim zastavama uznemiravajui zajednikog
neprijatelja na svoju tetu, to gore ne bi uinila ni
vojska otvoreno neprijateljska, i u svemu tome uestvu-
je senjski kapetan. Mletaka vlada je odluno izjavila
da e produiti borbu protiv uskoka sve dotle dok se
ne istrai i ne iskorijeni ova otrovna nesrena biljka.
143
'
Ambasador Gradenigo posjetio je cara, prenio mu poru-
ku svoje vlade i objasnio mu da je jedini cilj blokade
da se kazne ovi zli i opaki ljudi, kojima je jedini cilj
da isprovociraju tursko oruje, na tetu hriana, doda-
jui da je ova odluka donijeta ne voljno, nego iz nude.
Car je sa panjom sasluao mletake optube, izrazio
negodovanje i aljenje i obeao da e Venecija dobiti
potpunu satisfakciju.
144
' Mleani su iz iskustva znali da
se ne mogu pouzdati u carevu rije.
Istovremeno mletaki ambasador u Rimu Paolo
Paruta (Paolo Paruta) izlagao je papi omiljenu mletaku
tezu da e uskoci svojim prepadima navui tursku flotu
u J adransko more. Papa je naredio svome nunciju da
H1
) M. Kravjanski, n. d 252253.
142
) Isto, 254.
143
) A.S.V., S. secr. R. 89, 12. novembra 1592.
m
) A.S.V., D.G. f. 19, Prag, 1. decembra 1592.
134
intervenie kod cara da se obuzdaju uskoci.
145)
Paruta je
ponovo sredinom januara 1593. predoio papi da e
Turci zauzeti Senj. Papa je odgovorio da je savjetovao
caru da ukloni uskoke iz Senja i uputi ih na ugarsko
ratite."
6
)
Uskoci, da bi suzbili mletake klevete, uputie u Rim
dominikanca fra iprijana (Ciprianno) iz Luke. ipri-
jano je podnio papi opiran memorijal u odbranu uskoka.
Po njegovom miljenju, uskoci plove J adranskim morem
sa ciljem da suzbiju tursko nasilje i uzapte robu koja
je, po papinoj buli In Coena Domini, zabranjena da se
izvozi u Tursku. Zabrana se odnosila na gvoe, oruje
i drugu robu za ratne potrebe. Petnaest dana kasnije
fra iprijano je uhapen u Rimu, optuen za vjerski pre-
kraj. Ubrzo osloboen, vratio se u Hrvatsku. Vijee
desetorice ucijenilo ga je na 400 dukata.
147
' Uprkos papi-
noj buli, koja je svake godine itana u Senju, velika
koliina oruja hrianskog porijekla stizala je u Tursku
raznim kanalima. Bailo je traio od svoje vlade da stane
na put ovome zlu. Siguran sam kae bailo da
ovdje ne dolazi brod iz hrianskih zemalja koji ne dono-
si oruje razliite vrste, kao trgovaku robu, iako svi
vladari to zabranjuju.
148
' Uskoci su nastojali da uvjere
papu da postupaju po njegovoj buli.
Mleani, sa svoje strane, preduzimaju odlune mjere
protiv uskoka. Poetkom 1594. Almoro Tjepolo je smije-
njen i na njegovo mjesto postavljen ovani Batista
Mikjel (Giovanni Battista Michiel). Pored galija, pod
Mikjelovom komandom bilo je 18 naoruanih barki.
Osim dunosti da energino goni uskoke, Mikjelu je skre-
nuta panja da radi na otkrivanju uskokih jataka. Nago-
vijetene su otre mjere protiv onih mletakih podanika,
koji su saraivali sa uskocima. Nije to bilo prvo nasto-
145
) Fulin e de Leva, La legatione di Roma di Paolo Paruta
(15921595), R. deputatione veneta di storia patria, serie IV,
Muscellanea 7, vol. 1, Venezia, 1887, 1819, Rim 21. novem-
bra 1592.
14t
) Isto, 4445.
"') M. Kravjanski, n,d 260263.
") Isto, 264.
135
janje Venecije da ugui uskoko podzemlje u svojoj kui.
To samo pokazuje koliko je ono uvijek bilo aktuelno.
Nareuje se svima da ne daju utoite, namirnice i
pomo uskocima, nego ako primijete jednoga od njih
treba da zazvone zvonom. Na zvon zvona svi da ih gone,
da se jedan ovjek uputi najblioj konjikoj strai i tako
od lige do lige pod prijetnjom vjealima onima koji sara-
uju sa uskocima. Oni koji nee da gone uskoke imaju
da plate svu tetu. Optinari i drugi trebaju pod prijet-
njom iste kazne da prijave one koji sarauju sa usko-
cima i ne sluaju reena nareenja. Potkazivau je
obeana nagrada od 20 dukata. Sa uskokih brodova
konfiskovae se sva roba mletakog i turskog porijekla,
bez obzira da li je kupljena ili opljakana.
149
' Mjesec dana
kasnije Senat je naredio kapetanu protiv uskoka da
strogo kazni sve soprakomite (zapovjednike brodova)
koji napuste svoja straarska mjesta. Ako ubudue
uskoci poine tetu na onim granicama, posebno nas
izvijestiti o soprakomitu koji je u to vrijeme vrio du-
nost da uva mjesta i zatone gdje su proli.
150
'
Kao to se vidi, disciplina i odgovornost kako sta-
novnitva tako i vojnih zapovjednika nijesu bile na visini.
Ljudi su vie brinuli o svojim interesima i ivotima nego
o mletakim nareenjima. Kako god se dogaaji razvi-
jali, valjalo se priuvati od uskoke ruke. Zamjeriti se
uskocima znailo je staviti glavu u torbu. Otuda su sva
nareenja Venecije protiv uskoka teko sprovoena u
ivot, izuzev blokada.
Posljednji uskoki prepadi na Neretvu umalo nijesu
doveli do rata izmeu Turske i Venecije. Sinan-paa upu-
tio je u Veneciju Dervi-agu sa Neretve. Agina misija bila
je da upozna duda sa stanjem neretljanske skele i da
uloi protest iji ton i sadraj ne obeavaju nita dobro.
Aga je u Vijeu kazao dudu da su uskoci unitili neret-
ljansku skelu. Bilo je uobiajeno da se neretljanska
gabela daje pod zakup za 70 kesa aspri. Sada je zbog
uskokih teta ovaj prihod izgubljen. Dalje, Dervi-aga
se pozivao na obavezu Venecije da uva more od gusara
14
') A.S.V., S. secr. R. 89, 13. januara 1594.
Isto, 16. februara 1594.
136
i na injenicu da tolika mletaka flota ne moe da izie
na kraj sa uskocima. Dud je ponovio stare argumente
da Republika vodi odlunu borbu protiv uskoka, ali ih
pomau turski podanici. au nije bio zadovoljan obja-
njenjem duda i dodao je da se moe dogoditi da se
zbog uskoka narui mir.
151)
I zjava Dervi-age zabrinula
je mletaku vladu. Zato ga nije otpustila sa konanim
odgovorom, nego ga je ponovo pozvala u Vijee deset
dana kasnije. Ni ovaj put aga nije bio popustljiviji.
Kazao je da su uskoci zapalili neretljansku skelu zajedno
sa pet skela. Sultan, kao to bi uradio i dud kada mu
se oduzme i naj manj i dio njegovih prihoda, potroie
itavu svoju dravu da ga vrati. Svaki napad uskoka
dovodi sultana do bijesa. Osim toga, tuili su se Francuzi
i Englezi da uskoci napadaju njihove brodove.
152
' Mle-
taka vlada bila je u nedoumici ta se krije iza prijeteih
izjava turskog izaslanika. Vlada je odluila da agu pre-
pusti dragomanu Noresu, da ovaj u privatnom razgovoru
sa njim dokui namjere Turaka. U razgovoru aga je
otkrio da se njegov timar nalazi blizu Neretve i da mu
rat ne bi donio nita dobro. Prikazivao se kao veliki mle-
taki prijatelj i zato opominje Veneciju da preduzme
odgovarajue mjere protiv uskoka. Vraajui se na usko-
ke aga je iznio neke pojedinosti. Protiv uskoka svako-
dnevno stiu albe na Portu i ee puta oni koji dolaze
ale se da uskoci rue damije; donose sobom crtee,
pokazuju mletaka ostrva, jedno blizu drugoga, preko
kojih prolaze uskoci. ak su uskoci sruili uvenu da-
miju sultana Mehmeda, zakljuio je Dervi-aga.
153)
Kad
je dragomanov izvjetaj sasluan, mletakoj vladi je lak-
nulo.
Uprkos svim zabranama i prijetnjama, mletaki po-
danici i dalje sarauju sa uskocima. Ta saradnja u vrije-
me rata izmeu Austrije i Turske dobijala je druge
dimenzije. Porta je formalno imala pravo da optuuje
Veneciju za pomo njenim neprijateljima. Sultan se lino
obratio dudu sa zahtjevom da preduzme energine mjere
, M
) A.S.V., E.P. R. 11, 4. februara 1594.
m
) Isto, 15. februara 1594.
155
) Isto.
137
protiv svojih podanika koji pomau uskoke. Mletaka
vlada je odgovorila da goni uskoke svim svojim raspolo-
ivim snagama, ali odluno odbija sultanovu tvrdnju da
mletaki podanici sarauju sa uskocima. to se tie
saoptenja da su nai podanici u dosluhu sa vaim nepri-
jateljima, ovo dosada nijesmo uli. Vjerujemo da je to
utisak onih koji rado ne gledaju nastavljanje prijatelj-
stva izmeu nas i uzviene Porte. Vae velianstvo moe
biti uvjereno da, ako saznamo za takvo djelovanje bilo
kojeg naeg podanika, kazniemo ga najstroije. I ako
smo prijatelji svih hrianskih vladara, ipak neemo i
ne moemo dozvoliti da se sa nae strane i sa naim
znanjem dogaa nijedna stvar na tetu vjernog prija-
teljstva koje imamo sa Vaim velianstvom.
154
) Utivost,
fraze i nagovjetaj da neko iri vijesti nijesu mogli
razbiti ukorijenjeno podozrijenje na Porti prema Vene-
ciji.
Inae, uskokih akcija ove godine bilo je znatno
manje. ak je i smanjen broj najamnika, i to Hrvata.
Albanci koji su proveli est godina kao najamnici otpu-
teni su kuama a njihovo mjesto popunili su njihovi
sunarodnici.
155
' Poetkom 1595. uskoci kod Ilovika napa-
doe galiju Molina i u vodama I stre zaplijenie dvije
fregate koje su, krcate skupocjenom robom, plovile iz
Splita za Veneciju. Kapetan protiv uskoka bombardovao
je Senj i iskrcao vojsku u blizini grada, to je bila gruba
teritorijalna povreda. Nadvojvoda Maksimilijan predu-
zeo je sve mjere da se zaplijenjena roba vrati.
156
' Carski
ambasador, ogoren zbog postupaka Mleana, optuio je
duda da njegovi ljudi pomau Turke, to je, naravno,
dud odbacio. Na kraju ambasador je kazao da on ne bra-
ni uskoke, da se ograuje od njihovih prepada na mle-
take brodove, ali su dobri vojnici koji brane Hrvatsku
i da nije bilo njih Petrinju ne bi povratili.
157
) Ambasador
je predao dudu dva memorijala sa zahtjevom da se
mletaka flota povue ispred Senja i prestane sa gonje-
A.S.V., D.C. R. 8, 27. aprila 1594.
155
) A.S.V., S. secr. R. 90, 19. novembar 1594.
156
) Isto, 25. januar 1595.
157
) A.S.V., E.P. R. 11, 6. marta 1595.
138
njem uskoka kada idu protiv zajednikog neprijatelja.
Ponovoljena je optuba da mletaki brodovi svuda pro-
gone uskoke, pa ak i na austrijskoj teritoriji, i da mle-
taki predstavnici pomau Turke. Napokon optueni su
mletaki komandanti za skrnjavljenje leeva, da su
ak leeve uskoka, ve sahranjene, iskopali, odsjekli im
glave i sa radou istakli na vrhove pramaca galija na
koje su primljeni ranjeni Turci i lijeeni.
158
' J ezivost
podatka nadmauje uase mnogih storija o ljudskoj svi-
reposti.
Iako je Senj bio blokiran, uskoci su izlazili i svetili
se Mleanima. Sredinom marta uskoci ugrabie veliki pli-
jen u pristanitu Korule. Ambasador Tomazo Kontarini
tuio se caru zbog ovog prepada. Car je i ovaj put
izjavio da su mu ti dogaaji kraj nj e neprijatni i priznao
da je kraj nj e nezadovoljan brigom koju uskoci zadaju
Vaoj svjetlosti i moe Vaa svjetlost biti sigurna da se
sve ovo dogaa protiv volje njegovog velianstva i da
nee zatajiti da izda efikasna nareenja da se roba vrati
a krivci kazne. Uprkos loem iskustvu sa obeanjima
dvora, Kontarini optimistiki zakljuuje: Rijei su lju-
bazne, obeanja iroka, nareenja izgledaju efikasna, iako
uspjesi dosada ne odgovaraju, moda se ubudue moe
nadati boljemu.
159
'
0 istom dogaaju Kontarini (Contarini) je razgova-
rao sa prvim carevim savjetnicima: Rolfom (Rolff), Trav-
enom i Dorentajnom (Dorenstein). Oni su mu kazali da
zlo koje ine uskoci i neprilike i tete koje pogaaju
Vau svjetlost kraj nj e su im neprijatne i da nije pro-
puteno da se upute dobra nareenja, ali nijesu izvrena.
Tolike neprilike dobrim dijelom potiu to senjski kape-
tani ne stanuju u onom kraju, nego dunost vri jedan
pomoni komandant koji moda iz svog interesa dozvo-
ljava pljake i nasilja. Sadanji kapetan je poten ovjek
i stanovae u Senju, ali je izabran na novu dunost.
Njegovim nasljednicima dae se jasne instrukcije da se
roba vrati a krivci kazne. J a sam kazao nastavlja
ambasador da je namjera dobra, da su rijei umjesne,
m
) Isto.
159
) A.S.V., D.G. f. 23, Prag, 4. aprila 1595.
139
ali da su uspjesi suprotni onome to se govori i da dobra
volja i obeanje nee popraviti situaciju, niti nadoknaditi
tetu koju uskoci nanose mletakim podanicima. Protiv
uskoka su papa, panski kralj i toliki hrianski vladari.
Tolika nareenja za koja se tvrdi da su upuena protiv
uskoka, nijesu do njih doprla i najzad potrebno ih je
protjerati iz onoga mjesta. Savjetnici su odgovorili da
e uskoke uputiti na hrvatski front protiv Turaka, a sve
venturine protjerati iz Senja.
160
' Nedjelju dana kasnije
ambasador Kontarini obavijestio je svoju vladu da su
senjskom kapetanu upuena vrlo stroga nareenja protiv
uskoka.
161
' Venecija je, za svaki sluaj, i dalje drala blo-
kiran Senj. Krajem juna 1595. carski ambasador zahtije-
vao je od duda da digne opsadu Senja i dozvoli upui-
vanje namirnica u grad, u protivnom uskoci, pritegnuti
nudom, poee da plijene.
162
' Nekolike nedjelje ranije u
Veneciji je bio sultanov izaslanik koji je u ime svoga
vladara izjavio da eli mir sa Venecijom.
163
'
I pored iskrene elje, car i njegovi savjetnici prak-
tino nijesu mogli obuzdati uskoke. Nareenja su izda-
vana, ali su izigravana ili jednostavno preutana. Sredi-
nom jula 1595. uskoci se iskrcae u Novigradskom kanalu,
produie prema Karinu i zaplijenie 150 grla krupne i
sitne stoke. Krivicu za ovaj uskoki prepad Senat je sa
razlogom pripisao komandantima galija i naoruanih
barki koji ne samo da se nijesu nalazili na svojim mje-
stima, nego za vie dana nije se znalo gdje se nalaze.
Protiv njih je pokrenut krivini postupak.
164
' Uskoci nije-
su tedjeli ni papske, ni dubrovake brodove. Papa Kli-
ment VI I I molio je cara Rudolfa I I (Rudolf) da uskocima
zabrani prelazak preko dubrovake teritorije.'
65
' Takoe
,6
) Isto, Prag, lll. aprila 1595.
"') Isto, Prag, 18. aprila ,1595.
'") A.S.V., EJP. R. 11, 27. juna 1595.
163
) Isto, 1. i 2. juna 1595.
,64
) A.S.V., S. secr. R. 90, 28. jula 1595.
,65
) K. Horvat, Mon. uscocch. I, 8284.
140
papa je intervenisao kod nadvojvoda Ferdinanda i Maksi-
milijana da se zauzmu kako uskoci ubudue ne bi plije-
nili brodove Ankone koja je pod papskom vlau.
166
'
Uskoro papa je promijenio miljenje o uskocima.
U kabinetskim planovima o dizanju ustanka na Balkanu
uskoci su imali da odigraju veliku ulogu. Njima je nami-
jenjeno zauzimanje Klisa i unoenje iskre oslobodilake
borbe u narod pod turskom vlau.
') Isto, 8486.
141
VI
ZAUZEE KLISA
1.
Ogromno Osmansko carstvo, koje se prostiralo na tri
kontinenta, u drugoj polovini XVI vijeka dostiglo je
vrhunac svog teritorijalnog razvoja. Turska je krajem
XVI vijeka bila gospodar gotovo cijelog Balkanskog polu-
ostrva i veeg dijela Panonske nizije. To je bila najvea
drava svoga vremena u Evropi, od koje su strepjeli svi
hrianski vladari. Vrhunac njenog teritorijalnog osva-
j anj a oznaio je poetak njenog slabljenja.
Razliiti su i mnogostrani uzroci slabljenja Turskog
carstva, koje je u sebi objedinjavalo razne rase, narode
i religije. Nas ovdje vie interesuju posljedice slabljenja
Turske nego sami uzroci, koje je teko dokuiti. Vlast
u Carstvu je poivala na najgrubljem istonjakom despo-
tizmu. Od sultana do posljednjeg dravnog funkcionera,
svako je primjenjivao silu i nasilje prema niemu od sebe.
Svi ljudi su od prvog do posljednjeg robovi, kazao je
mletaki ambasador u Carigradu Mark Antonio Barbaro
(Mare Antonio Barbaro).
1
'
Metei, neredi, nasilja i pobune krajem XVI i poet-
kom XVII vijeka potresali su Carstvo, kako u metropoli
tako i u provincijama.
2
' Zemlja se nalazila u ekonomskom
') Eug'enio Alberi, Relazioni degli ambasciatori veneti, serie III,
vol. I, Firenze, 1885, 329. Iz relacije baila Barbara od 1573.
2
) V. Vinaver, Izvjetaj mletakih ambasadora o optoj krizi na
Balkanskom poluostrvu krajem XVI i poetkom XVII veka,
I. zapisi XX, 1%3, 655-669.
142
i finansijskom opadanju zbog nereda i uopte zbog loe
uprave u cijelom Carstvu. Osnovna privredna djelatnost,
poljoprivreda, bila je u krizi. Seljaci su proizvodili ono-
liko koliko im je bilo dovoljno za linu upotrebu, svjesni
da im viak nasilno oduzimaju i zato nee da obrauju
izobiljnu i bogatu zemlju koju imaju, zbog ega se javlja
oskudica u poljoprivrednim proizvodima.
3
' Beskrajne
plodne oranice pretvorene su u pustare i ikare.
Veinu stanovnitva na Balkanu od kojega je najvie
zavisilo Carstvo inili su pravoslavni. Najvei dio sta-
novnitva, veinom u Evropi su jadni i nesreni hriani,
pravoslavni, koji su lieni slobode, djece i imovine; ive
u jednom stalnom i nasljednom ropstvu. Za narod je
bilo najtee i najneljudskije odvoenje muke djece u
seraje ili danak u krvi. Iz redova te poturene djece
postajali su janiari, spahije, pae i druge uticajne linosti
u dravi. Tako, moe se rei kae bailo Mateo Zane
(Matteo Zanne) da su hriani pravoslavni podanici
osnova i temelj ovoga Carstva, jer od njih potie izobilje
ita, izvrenje vjere i porast blagajne.
4
'
Od kiparskoga rata jo vie na upravu Carstva pro-
diru ljudi po porijeklu hriani, veinom sa Balkana.
Tako gotovo cijela uprava i komanda vojske je u ruka-
ma i zavisi od robova, porijeklom hriana, kasnije potur-
enih, dok su svi vjerski poslovi u rukama Turaka.
5
'
To prodiranje u tursku feudalnu klasu, pa ak i vrhove
turske administracije, novih drutvenih elemenata raznog
socijalnog porijekla dovelo je do suprotnosti izmeu pred-
stavnika starog timarskog sistema i tih novih ljudi. Car-
stvo je u cjelini od toga imalo vie koristi nego tete.
Ti ljudi zaboravljenog porijekla i bez rodbinskih veza,
koji su se uzdigli samo zahvaljujui volji sultana, bili su
njegove najodanije sluge.
Tako je opti drutveno-ekonomski razvoj Turske
doveo do pogoranja poloaja pokorenog naroda. U ne-
doreenim zapisima neukih kaluera sa kraja XVI vijeka
3
) Iz navedene relacije baila Barbara, 313.
4
) Eugenio Alberi, Relazioni... serie III, vol. III, 387388. Iz rela-
cije baila od 1594.
5
) Isto, vol. II, 364. Iz relacije Lorenca Bernarda od 1592.
143
nailazimo na razne albe zbog nasilja. To je kao neki
vapaj koji se povjeravao samo hartiji. Dubrovani, koji
su esto putovali po Balkanu, bilo kao trgovci, bilo u
diplomatskoj misiji, svuda su vidjeli nasilja i nerede.
Dubrovaki poslanici piu iz Carigrada 1596. da vojnici
po drumovima napadaju svakoga koga sretnu. Najsvi-
repija nasilja i zulume ine ne samo prema hrianima
nego prema svakome uopte, i to toliko da nasred druma
napastvuju tue ene a po kuama siluju neveste i devoj-
ke ovi ljudi, razbenjeni protiv hriana.
6)
Silujui svako
ljudsko dostojanstvo, Turci su vie nego ikada ranije bru-
talnom silom satirali narod, koji se povlaio u sebe bez
ikakve nade u promjenu na bolje. Pojedinci su se odme-
tali u hajduke ili u obine druine razbojnike da bi svoj
osvetniki bijes iskalili na Turke ili, jo vie, na mirne
trgovce ili sluajne namjernike. Bilo je spontanih otpora
irih razmjera, ali sve to nije mijenjalo optu sliku bes-
krajnog trpljenja jednog naroda.
U takvim uslovima oigledne bezizlaznosti naroda
baenog u bijedu i stegnutog nasiljem, podsticaj za orga-
nizovaniji otpor mogao je doi samo spolja. Na Zapadu,
pod uticajem mnogih spisa, vijesti i pria raznih sumnji-
vih oevidaca, sticana je pogrena predstava o Turskoj.
Svaka slabost Turaka svjesno je uveliavana. Kod najod-
govornijih dravnika u nekim zapadnim hrianskim zem-
ljama polako je poelo da preovladava miljenje da je
Osmansko carstvo rovito i da je dovoljno nabaciti ideju
0 ustanku balkanskih naroda, pa da Turaka nestane iz
Evrope. Iz takvih zabluda ponikla je jedna politika akci-
ja koja je imala veliki znaaj za nae narode.
Vojna premo Turske nad susjednim hrianskim
dravama bila je neosporna. Turska do pred kraj XVI
vijeka nije doivjela poraz na bojnom polju u Evropi.
Osmansko carstvo predstavljalo je stalnu opasnost za
susjedne hrianske drave. Suprotnosti izmeu Turske
1 Austrije, koja se u XVI vijeku formira kao vienarodna
drava i preuzima na sebe ulogu hrianskog prvoborca
protiv Turaka, kao da su nepremostive. Ako je Austrija
') V. Vinaver, Dominik Andrijaevi, Godinjak BiH, 1959, 366
367.
144
u XVI vijeku predstavljala hrianski bedem Zapada pro-
tiv Turaka, papa je, na elu katolike crkve, bio idejni
voa borbe protiv Turaka. U nekim zemljama Balkana
bilo je dosta katolikih manastira i parohija. Rim se
nije nikada pomirio sa politikom i vjerskom prevlau
Turaka na Balkanu. Pape su organizovale ili pomagale
sve saveze uperene protiv Turske. To je u osnovi krstaka
ideja, stara koliko je stara borba izmeu hrianstva i
islama, ali je po koncepciji suzbijanja muslimanske pre-
vlasti na Balkanu potpuno nova. Pokoreni narodi Balka-
na, uz novanu i vojnu pomo zapadnih hrianskih dra-
va, imali su sopstvenim snagama da se oslobode od
Turaka. Od kraja XVI do poetka XIX vijeka evropske
hrianske drave obilato e se koristiti tom idejom u
borbi protiv Turske. Od tada poinje organizovanija bor-
ba naih naroda protiv osvajaa, ne toliko zbog intereso-
vanja hrianskih drava za Balkan, koliko zbog stvaranja
povoljnijih objektivnih uslova voenja borbe.
Rat izmeu dva carstva bijesnio je svom estinom
na hrvatsko-bosanskoj i sjevernoj ugarskoj granici. Kada
je austrijska vojska 22. juna kod Siska potukla Turke,
vijest o pobjedi primljena je u Prag tek 4. jula 1593.
Dvor je bio skeptian prema takvoj srenoj vijesti, ali
kada je potvrena novim izvjetajima, nuncije je, u ime
svih hrianskih ambasadora, estitao caru na pobjedi.
Prag je zahvatilo neopisivo oduevljenje. Mletaki amba-
sador akomo Vendramin (Giaccomo Vendramino) osta-
vio je autentino svjedoanstvo o veselju Praana. Pro-
log dana se pjevalo uz dobo i trube u velikoj crkvi u
prisustvu cara i Travena. Svuda se primjeuju opti
znaci neobinog veselja i ako bog da da ovo potraje i da
ovaj srean ishod ne uspava ove ovdje i ne prouzrokuje
gore dogaaje.
7
' Radovala se sva Evropa. Neki vladari
dali su novanu pomo za borbu protiv Turaka. Pobjeda
nad Turcima kod Siska podgrijala je nade u srean ishod
rata i podstakla papu Klimenta VI I I da podgrij e plan o
stvaranju jednog hrianskog saveza protiv Osmanskog
carstva. Taj plan prvi je pokrenuo deset godina ranije
papa Grigorije XI I I .
') A.S.V., D.G. f. 20, Prag, 6. jula 1593.
10 Senjski uskoci J45
Pape, sa svojim bogatstvom, administracijom, autori-
tetom i uticajem, na elu katolike crkve postali su stvar-
ni politiki vladari. Budno pratei zbivanja u Osmanskom
carstvu pape su dole do zakljuka da je kucnuo as za
okupljanje hrianskih drava protiv nevjernika. Prvi je
tu zamisao formulisao papa Grigorije XI I I u ljeto 1583.
Nuncije Latino Ursino (Lattino Ursino), u ime Sv. sto-
lice, izloio je dudu plan stvaranja jednog defanzivnog
i ofanzivnog saveza izmeu pape, panije i Venecije pro-
tiv sultana. Po ocjeni pape Grigorija XI I I , rat izmeu
Persije i Osmanskog carstva (15701590) pogodna je pri-
lika da hrianski vladari sklope savez protiv Turske i
povrate tolike drave koje je ona nacija u raznim vre-
menima osvojila od hriana. Nikada se ranije nije
ukazala takva prilika! Pogled na Osmansko carstvo papa
je saeo u tri take: Prvo, turske snage, pored tolikih
nesrea ranije, u ovom dugom ratu sa Persijom znatno
su opale i oslabile. Drugo. Poslunost i vojna disciplina,
kojima je ona nacija toliko proirila svoje carstvo, mnogo
su se izmijenile i uglavnom nedostaju. Tree. Sultan je
bez ikakvog vojnog iskustva i autoriteta a turske pae
su bez hrabrosti i vojnog znanja. Pored navedenih drava
u savez bi jo ule Poljska i Rusija.
8
' Od tada pa sve
do kraja austrijsko-turskog rata pape e nastojati da
organizuju savez hrianskih drava protiv nevjernika i
uporno pozivati Veneciju u savez. Kada je u aprilu 1585.
umro papa Grigorije XI I I , njegov nasljednik papa Sikst
(Sisto) V nastavio je politiku svoga prethodnika i matao
o ratu protiv Turaka. Krajem avgusta 1586. papa je izla-
gao mletakom ambasadoru Gritiju plan o napadu na
Aleksandriju. Po zamisli pape, 7080 galija bilo bi do-
voljno da se zauzme Aleksandrija i tu izgradi ratna baza.
Papa je obeao da e finansirati sve uesnike pohoda:
paniju, enovu, Savoju, Firencu, Maltu, Siciliju i, na-
ravno, Veneciju.
9
' Kada je papa ponovo predloio Veneciji
da ue u savez, ambasador Griti mu je odgovorio da e
Republika rado pomoi svakoga u borbi protiv Turaka
ili jeretika, ali ne moe ui u rat zbog svog geopolitikog
') A.S.V., E. P. R. 2, 18. avgusta 1583.
') A.S.V., Dispacci Roma f. 20, Rim, 30. avgusta 1586.
146
poloaja.
10
' Rim je optuivao Veneciju za konzervativnu
spoljnu politiku i licemjerstvo."'
Kada je izbio rat izemu Austrije i Osmanskog car-
stva i Balkan postao ratno poprite, papa je sa vie argu-
menata uvjeravao Veneciju u opravdanost stvaranja save-
za hrianskih drava. Tadanji papa Kliment VI I I ivo je
na tome radio. Na to su ga podsticali i neki nai ljudi
koji su dokazivali papi da je Osmansko carstvo trulo.
Krajem januara 1593. hvarski biskup Petar edolini upu-
tio je papi pismenu poruku kojom ga poziva u borbu
protiv Turaka i uvjerava da je Turska slaba i da ne moe
odoljeti jednom hrianskom savezu.
12
' I ste godine slian
predlog je uputio papi i svetenik Aleksandar Komulovi,
rodom iz Splita, preporuujui mu da sklopi savez sa
Rusijom.
13
' Papa je povjerio Komuloviu vanu misiju
da za savez pridobije vazalne i nezavisne istonoevropske
vladare. Novembra 1593. Komulovi putuje u Podunavlje
da se obavijesti o stanju u Transilvaniji, Vlakoj, Molda-
viji, Poljskoj i uvue ih u hrianski savez protiv Osman-
skog carstva.
14
' Smatralo se za potrebno da u savez treba
uvui i ruskog cara, jer bi to imalo veliki uticaj na pravo-
slavne u Turskoj, na iji se ustanak raunalo kao na
osnovni uspjeh pothvata. Zato je poetkom 1594, po
nalogu pape, Komulovi boravio u Rusiji.
15
' Papina nasto-
j anj a da istonoevropske zemlje uvue u savez nijesu
donijela oekivane rezultate. Vladari ovih zemalja imali
su pametnija posla. Diplomatska akcija nije imala uspje-
ha ni na I stoku, ni na Zapadu.
Od samog poetka rada pape na stvaranju saveza hri-
anskih drava protiv Turaka, Venecija ne samo da je
odbijala poziv da ue u savez, nego je odluno bila protiv
10
) Isto, Rim, 15. oktobra 1588.
") A.S.V., D. R. f. 23, 22. maj 1589.
12
) Jovan Tomi, Peki patrijarh Jovan i pokret hriana na Bal-
kanskom poluostrvu, Zemun, 1903, 12,
") Franjo Raki, Izvjetaj A. Komulovia, Starine XIV, 87.
") O. Pirling, Novi izvori o A. Komuloviu, Starine, XVI, 220
231. Euzebiie Famedim, Prilog k poznavanju diplomatskog
poslanstva Aleksandra Komulovia meu Slovene, Starine
XXXVI, 922.
,5
) Starine XXXVI, 2228.
147
jedne takve koalicije. Niko na Zapadu nije bolje poznavao
Turke od Mleana. Papa, italijanski vladari, a djelimino
i car znali su o Turskoj onoliko koliko su im po slubenoj
dunosti saoptili mletaki diplomati. Razboritim, mud-
rim i iskusnim Mleanima papini planovi protiv Turske
bili su prava avantura. Godine 1594. papa je ponovo mle-
takom ambasadoru u Rimu Paolu Paruti izlagao plan o
hrianskom savezu protiv Turske. I ovaj put papa je
tvrdio da je nastao povoljan trenutak za uspjeh jedne
koalicije, poto je Turska iscrpljena u ratu protiv Persije.
Paruta je kazao da ne vidi bliske znake sloma Turske.
Na dizanje naroda ili pobunu ministara ili drugih vojnih
komandanata ovo Carstvo je manje podlono nego druge
drave.
16
' Vrijeme e potvrditi ove Parutine rijei. Mleta-
ki ambasador kod cara Tomazo Kontarini sa ironijom
je govorio o dotadanjim uspjesima hrianskog oruja
protiv Turske. Slava hrianskog oruja protiv Turaka
ograniava se samo na odbranu. I kada zadre neko utvr-
enje i sprijee napredovanje neprijatelja kao pod Be-
om, smatra se da se napravila velika stvar. Doista djelo
nije malo, ali nije dovoljno da se ue u neprijateljsku
dravu, oduzme j oj se teritorija i oslabe njene snage.
17
'
Papa je neumorno pozivao Veneciju da stupi u savez ili
pomogne caru. Poetkom februara 1595. nuncije je ukazao
dudu na opasnost od Turaka i mogunost da oni napad-
nu I taliju i posebno mletake posjede. Tako e se Vene-
cija nai prva na udaru iako je sa vama povezana sud-
bina papske drave, jer se ne moe raniti jedna strana
a da se krv ne prolije na drugu. U ime pape, nuncije je
pozvao duda u savez koji bi jo inile: Transilvanija,
Vlaka, Moldavija, Poljska i Rusija. Ako ve nee u savez,
neka pomogne cara da odbrani Hrvatsko primorje od
Turaka.
18
' Poslije ovoga predloga Venecija je zvanino od-
govorila papi preko svoga ambasadora u Rimu i iznijela
svoj stav o stvaranju saveza. U tom znaajnom doku-
mentu stoji: Kada bi bilo nade da se moe napraviti
16
) Giovanni Pellini, Un discorso inedito di Paolo Paruta, Archivio
veneto, quinta serie, vol. 74, 1964, 7, 22, 78.
") E. Alberi, Relazioni... serie I, vol. VI, Firenze, 1862, 229. Iz
relacije Tomaza Kontarinija od 1596.
") A.S.V., E.R. R. 5, 6. februara 1595.
148
kakvo dobro, nijedan vladar ne bi se naao spremniji od
nas, jer osim vjerskog obzira, toliko smo zainteresovani,
takoe iz dravnog razloga, ali poto se ne nalaze stvari
u onome stanju koje zahtijevaju tako vane akcije, mi-
ljenja smo da e slini pokuaji ostati uzaludni i sa naj-
veom opasnou i neprijatnou za nau dravu zbog
krivice onih koji pokreu (akciju) bez ikakve osnove i sa
jedinim ciljem interesa i njihove privatne koristi.
19
'
Republika nije htjela nita da reskira. Da je Repub-
lika ula u savez, bila bi izloena turskim napadima u
Dalmaciji i Levantu. Flotu koju bi dobili kao pomo od
pape i cara, Mleani nijesu eljeli da vide u svome Golfu.
Zato je Republika ostala neutralna, ali izloena svima
neprilikama saveznikih planova u Dalmaciji i vrljanja
raznih agenata. Mnogobrojni papini i carevi ljudi ivo
rade na pridobijanju mletakih podanika u Dalmaciji i
uvlae ih u svoje mree i planove.
Austrija je, uz moralnu podrku pape, nastojala da
podjarmljeni narod podigne na ustanak protiv Turaka.
Car Rudolf odabrao je Bosnu kao poprite jedne oslobo-
dilake akcije. Caru je, u ime hrianskog stanovnitva
Bosne, doao Franjo Brtuevi. Car je sredinom aprila
1595. proglasom objavio hrianima Bosne i susjednih
zemalja da ih prima pod svoju zatitu.
20
' Uz to je car
odluio da uskoke akcije povee sa oslobodilakim po-
kretom naroda u Bosni. U Beu se vjerovalo da e jedna
uspjela uskoka akcija podii hriane Bosne. Za poetak
akcije izabran je Klis.
2.
Na preotimanje Klisa na carskom se dvoru pomilja-
lo skoro od pada ovog grada pod tursku vlast. Nijedan
hrvatski grad nije raspaljivao matu cara, nadvojvode i
plemstva kao Klis. Gubitak grada najvie je oalostio
") Jovan Tomi, Graa za istoriju pokreta na Balkanu protiv
Turaka krajem XVI i poetkom XVII veka, knj. I (Graa),
Beograd, 1933, 25.
a
) R. Lopai, Spomenici hrvatske krajine, knj. I, Zagreb, 1884,
195.
149
katoliko svetenstvo Dalmacije, koje poinje da plete
zavjeru o preotimanju tvrave. Prvi zavjerenik fra Filipo,
rodom Splianin, poetkom 1554. iznio je caru plan o
osvajanju Klisa. Mletaka diplomatija brzo je saznala za
ovaj plan. Fra Filipo je osuen na progonstvo. Glavni
mletaki povjerenik bio je Mihailo Crnojevi, tada u slu-
bi nuncija Dolfina (Dolfino). Bio je to kulturan i obra-
zovan ovjek, obiao je mnoge i najudaljenije krajeve
svijeta, razumije i govori mnoge jezike, zbog ega ga ovaj
dvor dosta voli i cijeni. O svim planovima fra Filipa
Crnojevi je izvijestio Mleane. Zavjera je na vrijeme
otkrivena i osujeena.
21
'
etvrt vijeka kasnije javio se nov zavjerenik fra
Anelo Grgeto Trogiranin. On je nadvojvodi Karlu pred-
loio zauzimanje Klisa, Solina i Sinja. Car se zanosio da
uz papinu pomo povrati tolika izgubljena mjesta. Do-
lazak fra Anela jo vie je uvrstio cara da je na pravom
putu. U poetku fratru se nije pridavao znaaj, ali poslije
razgovora sa nj i m odgovorne politike linosti su zaklju-
ile da ne govori bez osnova. Pregovori su voeni u
najveoj tajnosti.
22
' Krajem aprila 1580. nadvojvoda Karlo
izdao je povelju kojom je objelodanio da je sa fra Ane-
lom sklopio ugovor za odbranu klike krajine od Tura-
ka.
23
' Ugovor je ozbiljno shvaen i prilo se njegovom
ostvarenju. Poetkom 1583. veliki broj uskoka, pod ko-
mandom ura Daniia, kopnom i morem doao je u bli-
zinu Splita sa namjerom da osvoji Kamen, Solin i Klis.
Uskoci se smjestie u franjevaki manastir i nadbiskupski
katel u neposrednoj blizini grada. Danii je poruio
splitskom knezu da je doao po nareenju nadvojvode
Karla i da ga ne uznemirava nikakvim zahtjevima. U sa-
mom Klisu bilo je dosta zavjerenika, ali su, zbog nepa-
nje, otkriveni i objeeni. Uskoci napadoe Turke i teko
ih porazie. Poginulo je preko 100 Turaka i nekoliko
uskoka. Uz uskoke bilo je dosta mletakih podanika. Plan
o osvajanju Klisa 1583. bio je posljednja generalna proba
21
) A.S.V., Consiglio dei Dieci; Lettere di ambasciatori, Germania
b. 13, Prag, 1555. Prilog pisma Mihaila Crnojevia od 15. jula
1555.
a
) K. Horvat, Mon. uscocch. I, 28. Dokumenat je od 16. maja 158&
B
) Isto, 2930.
150
pred uspjeno osvajanje tvrave 1596. godine. Venecija
je uloila protest caru i zahtijevala da se uskoci smjesta
povuku. Venecija je strahovala da susjedni Turci ne pomi-
sle da je i ona umijeana u aferu.
24)
Fra Anelo je uspio da i papu zainteresuje za svoj
plan. U Gracu krajem maj a 1586. fra Anelo i papski
nuncije Pjetro Kalvui sklopili su ugovor o osvajanju
Sinja, Solina, Kamena, Zadvarja, Nojaka, Rakitnice, Das-
line i Velima. Fratar se obavezao da e ova mjesta uzeti
do Miholjdana o mom troku i bez ikakve pomoi i
predati ih slobodne u njegove ruke.
25
) Kalvui je bio
prosto opinjen i vrsto vjerovao da e to biti ne samo
poetak osloboenja Ugarskog kraljevstva, nego i poetak
unitenja velikog istonog zmaja. Papa je potvrdio plan
0 osvajanju Klisa i ostalih mjesta.
26
) Fra Anelo je uvje-
ravao Kalvuija (Calvucci) da mu ak ni pomo iz panije
nije potrebna, da e o svome troku mobilisati 200 uskoka
1 na njihovom elu pobjedonosno ui u Klis.
27
) Fratar
je raunao i na panskog kralja i u tom smislu pravio
fantastine planove da Venecija postane panski vazal.
28
)
Istovremeno organizovao je mreu zavjerenika u mnogim
mjestima klikog sandakata. Zamiljao je da e u pogra-
ninim zemljama Lici, Bosni i Hercegovini planuti pobu-
na im padne Klis.
29
)
Vrijeme je odmicalo a u Klisu su i dalje sjedili
Turci. Plan fra Anela pao je u zaborav, ali ideja o
zauzimanju Klisa nije naputena. Svi planovi o osvajanju
") K. Horvat, Mon. uscocch. I, 3031, A.S.V., S. secr. R. 83,
15. januara 1585.
a
) K. Horvat. Mon. uscocch. I, 40-41.
26
) Isto, 4244
") Isto, 4849.
28
) A.S.V., D.R. f. 26, Rim, 12. januara 1591.
M
) Isto, Rim, 18. januara 1592. Prilog pisma Balduina Masa bez
datuma. Iz toga pisma valja navesti neke pojedinosti. Sara-
jevo grad u Bosni sa 30.000 ognjita je trgovaki grad. Veina
(stanovnika) u njemu su hriani i nema tvrave. Zatim
kae da je Hercegovina dio Srbije.
Naveden je spisak zavjerenika po gradovima i tvravama:
Klis i Sinj lil ljudi, Solin 11, Poljica 2, Kamen 3, Petrovo
Polje 7, Zagorje 7, Knin 6, Vrgorac, Zadvarje i Nojak 6, Rakit-
nica i Dasima 5 i Lika 6 ljudi.
151
turske tvrave potiu od mletakih podanika. Samo uz
njihovu pomo akcija se mogla uspjeno izvesti. Izbor
za udar na Klis je dobro sraunat. Stekli su se svi uslovi
za srean ishod poduhvata. Za pola vijeka borbe senjski
uskoci stvorili su iroku mreu saradnika i simpatizera
na mletakoj i turskoj teritoriji u Dalmaciji. Mletaki
podanici, a u prvom redu Spliani, bili su veinom na
strani pape i cara. Stanovnitvo Dalmacije bilo je uvijek
antiturski raspoloeno. Takoe dalmatinsko plemstvo,
osiromaeno zbog turskog osvajanja, polagalo je velike
nade u promjene. Prema jednoj vijesti, itavo zadarsko
plemstvo bilo je umijeano u zavjeru.
30
' Spliani, bez
obzira na drutveni stale, na pukomet od turskih kara-
ula, pritisnuti nevoljama i bijedom, u stalnom strahu
od Turaka, pod uticajem klera rado su pristali uz papu
i cara. Svi drutveni slojevi u Dalmaciji akciju protiv
Turaka pozdravili su kao oslobodilaku borbu. Poljiani,
turski podanici, obeae caru da e u njegovo ime zauzeti
Klis.
31
' Tako su se stekli povoljni politiki uslovi u Dal-
maciji za osvajanje Klisa. U samoj tvravi veliki broj
hriana i Turaka bio je upleten u zavjeru i spreman
da preda tvravu.
Iz posljednjih izvjetaja povjerenika iz Bosne saznalo
se da se narod tajno naoruava i eka dolazak jednog
hrabrog komandanta.
32
) Takve vijesti, ija se tanost nije
mogla provjeriti, podstakle su zavjerenike da to prije
preu na djelo. I ako je bilo rijeeno da se zauzme Klis,
papa nije davao svoj pristanak za poetak akcije prije
nego to se rijei pitanje stvaranja saveza.
33
' Pokazalo se
da papa zaostaje za dogaajima. Ve poetkom 1596. stari
zavjerenik fra Anelo, sa jednim uskokim odredom,
pokuao je da zauzme Klis. Turci ga spremno doekae,
odbie i porazie. Mleani nisu bili iznenaeni dogaajem,
ali preduzee odlune mjere protiv uskokih voa ues-
nika u napadu. Poetkom februara 1596. generalni provi-
dur Dalmacije, uz zvuke fanfare, na splitskoj pijaci obja-
30
) A.S.V., D.R. f. 26, Rim, 26. januara 1591.
31
) J . Tomi, Grad Klis u 1596. godini, Beograd, 1908, 66.
K. Horvat, Mon. uscocch. I, 92.
33
) J. Tomi, Grad Klis, 84.
152
vio je proglas kojim se uskoke vojvode* uro Danii
i Milan Milii ucjenjuju na po 1000 dukata, a desetorica
mletakih podanika, uesnika u napadu, na po 200 du-
kata. Trojica uhvaenih uesnika javno su objeena.
34
'
To je bio odgovor Republike uskocima i svojim podani-
cima koje je progonstvom, ucjenama i vjealima trebalo
zastraiti. Ali nijesu bili u pitanju pojedinci, nego itav
narod, koji se nije mogao zastraiti nikakvim kaznama.
Mletaki podanici u Dalmaciji, a naroito svetenstvo, sa
fanatinim oduevljenjem su radili za hriansku stvar.
Mrea zavjere izvan Klisa i u samoj tvravi i dalje
se plela. J o je bilo samo pitanje vremena kad e zavje-
renici ui u tvravu. Kao da se svakome urilo. Februara
i marta uskoci ponovo napadaju Klis, ali bez uspjeha.
35
'
Napokon Klis je osvojen. Desetog marta 1596. u Veneciji
je primljena vijest da ie 8(k) uskoka zauzelo Klis.
3
"' lako
je bila netana, ova vijest izazvala je pravo zaprepaenje
u Veneciji. Politika kriza izmeu Venecije i pape otvo-
rena je. Papski nuncije Gracijani pourio se u Savjet da
dudu saopti da je car bez saglasnosti pape zauzeo Klis,
ali istovremeno izrazi negodovanje svetog oca to su se
mletaki predstavnici u Dalmaciji svim sredstvima su-
protstavili carskoj vojsci. Dud je odvratio da sve ove
stvari oko Klisa zadaju Republici velike brige jer kome
je vatra blizu treba da mnogo pazi da se ne opee.
37
'
Vatra je buknula i jo se nije znalo ko e se oprljiti.
Mletaka vlada je ocijenila da papine i careve intrige
oko Klisa su isto toliko uperene protiv nje koliko i protiv
Turske. Malo kasnije Nikolo Kontarini (Nicolo Contarini),
ocjenjujui dogaaje oko Klisa, pisao je da Austrijanci
podravaju uskoke jer nijedna stvar nije im se dopadala
kao da Republiku izlau troku i kada bi doao pogodan
trenutak da je uvuku u rat protiv Osmanske kue. Pre-
ma papi, Kontarini je bio jo otriji. Bilo kako bilo, rat
se moe voditi na kojem bilo mjestu, ali da je daleko od
crkvenih granica. Dok su drugi ratovali, pape su koristile
34
) J. Tomi, Graa, 1618.
35
) K. Horvat. Mon. uscocch. I. 9192.
"') Isto, 90.
37
) Isto, 108110.
153
priliku da uzdignu svoj autoritet.
38
' Venecija nije htjela
da vadi kestenje iz vatre za drugoga; obino to su drugi
radili za nju.
Kada je zavjera potpuno dovrena,u zoru 7. aprila
1596. oko 600 uskoka sa zavjeremVir" i? Splita i okoline
"ulo ie U Klis, poto suj h prepustili neki lanovi turske
^ps^eT ^^mndant tvr^ve^bez ikakvog otgora. predao
je kljugye~grada uskocima, kojFsasjekoe~v^crdkj_4iu^v-'
de. Osvajanje^Clisa slavljeno je kao velika pobjeda hri-
^j^^SLT^^'slflin^I ^^Ppto je reena tvrav^od velikog
_ znaaja j er_j e kljuc~~ijele Hrvatske i jednog ~HijeIa
B o s n e e s t je u Pragu izazvala neobino veliko
okrepljenje, nadajui se najboljem uspjehu na one stra-
ne.
40
' U optem oduevljenju vjerovalo se da je put do
Carigrada otvoren. Splitski kanonik Hijeronim Pavon
(Hieronimo Pavon) je pisao: I poto do Carigrada nema
druge tvrave, svi narodi i sva Murlakija ustae protiv
Turaka, ne ekajui drugo osim jednog kapetana od
pape ili njegovog svetog carskog velianstva. Na bedeme
Klisa istaknuta je zastava sa krstom.
41
' Turskim glavama,
kao vijencem, okieni su zidovi tvrave. Ljepi i varvar-
skiji pobjedniki vijenac osvajai nijesu mogli zamisliti.
Zauzee Klisa bilo je probni kamen jedne dugo pri-
premane zavjere, koja e imati najvie znaaja za samu
Dalmaciju. Venecija, kao neutralna drava, nala se u
neprijatnom poloaju. Uskoci, krvni neprijatelji Republi-
ke, nadomaku Splita slavili su jednu od najveih pobjeda
nad Turcima. Trijumf je bio uvean osjeanjem samo-
zadovoljstva, jer je izveden na oi Venecije i suprotno
njenim interesima. Papa i car su se zloguko radovali da
Turci mogu napasti Veneciju ili uputiti flotu u J adransko
more, to bi dovelo do rata izmeu Republike i Osman-
skog carstva. Tako bi Mleani uradili ono to je trebalo
3!
) Gaetano Gozzi, II doge Nicol6 Contarini, VeneziaRoma, 1961,
327.
3
') K. Horvat, Mon. uscocch. I, 95.
w
) K. Horvat, Prilozi za hrvatsku povijest iz rimskih arhiva, Sta-
rine XXXIV, Zagreb, 1913, 125.
41
) K. Horvat, Mon. uscocch. I, 100101.
154
da urade dobrovoljno.
42
' Njihove slutnje nijesu se obisti-
nile. Venecija je bila dovoljno iskusna i spretna da izbje-
gne postavljene zamke. Mleani prvo preduzee mjere
za zatitu svoje teritorije. U Veneciji je bilo spremno 800
vojnika da pree u Dalmaciju da zatite onu teritoriju
od napada koji mogu izvesti uskoci.
43
' Mletaka vlada
vie je strepjela zbog svojih podanika koji su se odmet-
nuli nego zbog uskoka.
U napadu na Klis uestvovali su Spliani, Katelani,
ibenani, Poljiani i morlaci, skoro sve mletaki poda-
nici.
44
' U Klisu, zajedno sa uskocima, bilo je dosta Spli-
ana i Katelana. Dogaaj je potresao svu mletaku Dal-
maciju. Ona prikrivena mrnja prema Mleanima prerasla
je u pravu pobunu. Svi su zainteresovani o stvarima
Klisa i u dui su naklonjeni Carstvu, kae generalni
providur. Dalmatinci su vjerovali da bi bili u mnogo
boljem poloaju da je Klis u rukama Austrijanaca, umje-
sto pod vlau Turaka.
45
' Mnogi mletaki podanici, ues-
nici u osvajanju Klisa, po povratku kui sklonili su se
u planine, kao to je to bio sluaj sa stanovnitvom
Katel-Suurca i trogirske obale, bojei se dolaska gene-
ralnog providura.
46
' Napad na Klis bio je istovremeno
napad na neutralnost i integritet Republike.
U ovakvim okolnostima vrsta odluka Venecije je
bila da ouva dobre susjedske odnose i prijateljstvo sa
Turskom, pazei da se mnogo ne zamjeri papi. Uee
mletakih podanika u osvajanju Klisa otkrilo je nepopu-
larnost Venecije u Dalmaciji. Senat je krajem aprila 1596.
pisao generalnom providuru da je ovo dogaaj koji
nam je donio veliku nepriliku gledajui kako se blizu
naih granica potresa mir koji smo mnogo eljeli da se
ouva na obostranu korist.
47
) Da bi Turcima pruili
dokaz dobronamjernosti, Mleani su im dozvolili slobo-
42
) Isto, 96.
43
) Isto, 103.
44
) Isto, 100ilG2.
45
) J. Tomi, Graa, 59.
4
<) Isto, 5758.
47
) Isto, 5051.
155
dan prenos namirnica preko svoje teritorije.
48
' Mletaka
vlada preduze korake i na Porti da za dogaaje oko Klisa
skine odgovornost sa sebe.
Na gubitak Klisa Turci reagovae vrlo brzo. Ve kra-
jem aprila 1596. pet sandak-begova sa 8000 vojnika bilo
je angaovano u opsadi Klisa.
49
' Poloaj opsjednutih usko-
ka postojao je sve tei. Papa i nadvojvoda trudili su se
da pomognu Klisu. Pomo tvravi mogla se samo doturiti
preko mletake teritorije. Zato je u Pragu i Rimu izvren
diplomatski pritisak na Veneciju. Nuncije u Pragu saop-
tio je mletakom ambasadoru da bi papa bio kraj nj e
nezadovoljan ako Venecija sprijei pomo Klisu.
50
' U Se-
nj u se spremala velika pomo u ljudstvu i materijalu.
Pronosile su se vijesti da oko 1500 uskoka hita u pomo
Klisu. Ta vijest bila je dovoljna da se preko 300 Kate-
lana pridrue uskocima upuenim u pomo posjednutima.
Svi sposobni sa ostrva iova i mnogi drugi preli su
na kopno, da saekaju uskoke.
51
' I ako se ova vijest o
pomoi Klisu pokazala netana, oko 200 mletakih poda-
nika iz Trogira, Splita i ibenika u noi 12. maja ulo je
u Klis bez ikakvog otpora Turaka. Kao da su ih pustili
u miolovku. Generalni providur Moro je tvrdio da su
mletaki podanici uli u utvrenje na primamljivu ponu-
du kapetana Alesandrija.
52
' Dolazak ovog pojaanja ulio
je velike nade opsjednutima.
Mletaka vlada, pod pritiskom pape, nije se usudila
da otvoreno spreava doturanje pomoi Klisu. Odgovorne
linosti u Veneciji uvjeravale su nuncija da su izdata
nareenja mletakim predstavnicima u Dalmaciji da
pomo koja se alje Klisu da prolazi tajno i izvan dogle-
da njihovih galija, da e se pretvarati i pustiti da proe.
Ali to se tie uskoka potrebno je paziti da se ne gnijezde
na ostrvima i da ne skupljaju ljude na kopnu, niti da
prelaze ispred galija, jer u tom sluaju Venecija bi rizi-
kovala mir sa Turskom. Mleani su obeali da e diplo-
4!
) Isto, 5051.
49
) Isto, 69.
Isto, 95.
s
') Isto, 86-87.
Isto, 8990.
156
matski podrati saveznike tako da mogu korisnije upo-
trijebiti svoje snage protiv zajednikog neprijatelja.
53
'
Ovu izjavu mletaka vlada je dala kad joj je bilo jasno
da je sudbina Klisa zapeaena.
Klis je bilo lake osvojiti nego braniti. Na granici
dvije drave, daleko od austrijskih baza, tvravu je bilo
teko snabdjeti. Uprkos svim tekoama uradilo se sve
to se moglo. Sredinom maj a oko 16 uskokih barki upu-
eno je u pomo Klisu, dok je komandant Lenkovi na
elu nekoliko eta hitao u pomo tvravi. Vijest o pristi-
zanju pomoi mletaki podanici primili su sa oduevlje-
njem. Na vijest o dolasku ovih ljudi pie generalni
providur stanovnici sa teritorije Vae uzvienosti i
Katelani, svi su se pokrenuli i poli da se ujedine s nji-
ma tako da niko nije ostao osim nemonih staraca i ena.
Samo iz Trogira je polo preko 200 ljudi. Popovi i fratri
najvie su se angaovali da pokrenu narod govorei da
je to namjera i izriito nareenje pape.
54
'
Ovaj talas oduevljenja uzdigao je borbeno raspolo-
enje uskoka. U noi 21. maj a oko 600 uskoka i mle-
takih podanika, sa 20 konja natovarenih hranom, pod
komandom Brtuevia ulo je u Klis. Vojsku su proveli
do utvrenja neki morlaci koji su utekli iz turskog lo-
gora.
55
' etiri dana kasnije u Rogoznici se iskrcao gene-
ral Lenkovi sa 7080 brodova i etiri marcilijane. Gene-
ral je doao sa ciljem da razbije tursku blokadu Klisa,
raunajui mnogo na morlake koji se duom i u stvar-
nosti pokazuju njegove pristalice.
56
'
U noi 27. maj a carska vojska, iju su polovinu inili
mletaki podanici, pribliila se Klisu. U sukobu sa Turci-
ma, carska vojska bila je potuena. I pored pretrpljenog
poraza, Lenkovi se sa 600 ljudi probi u Klis, gdje se
zadrao samo dva dana i zatim se povukao. Lenkovi je
sa malim snagama napao tursku vojsku, vjerujui da e
M
) K. Horvat, Mon. uscocch. I, lil4115.
M
) J. Tomi, Graa, 104105.
55
) J. Tomi, Graa, 108109.
56
) Isto, 121122.
157
morlaci biti u pomoi, ali oni ostadoe neaktivni.
57
'
Sjutradan, odnosno_ 30. maj a 1596, Turci zauzee Klis.
58
'
Klis je pao poslije herojske, natovjeanske borbe
uskoka i ostale posade. Od samog osvajanja utvrenja
posada nije imala dovoljno namirnica i municije. Uskoro
su Turci unitili cisterne i posadu liili vode. Glad i bolest
proreivale su posadu koja se zaista junaki drala. Brtu-
evi je tvrdio papi da smo i pse jeli i zbog ednosti
ne pria se, ali je tano... da smo jeli ljudsko meso.
59
'
Kad se posada uvjerila da j oj nema spasa, predala se
pod uslovom da slobodno napusti utvrenje, ali da ostavi
svu robu. Turci su otpratili uskoke do mletake granice.
60
'
Vijest o padu Klisa primljena je sa isto toliko tuge
koliko je vijest o osvojenju slavljena kao velika pobjeda.
Gubitak utvrenja najvie je pogodio cara. Pad grada
je toliko oalostilo ovoga vladara i ovaj dvor, da se to
ne moe se mnogo rijei izraziti.
61
' Za poraz kod Klisa
krivica je svaljivana na Dalmatince i uskoke, koji na
vrijeme nijesu unijeli municiju u tvravu.
62
' U borbama
oko Klisa poginulo je oko 300 Dalmatinaca i jo vie
uskoka. Senj je ostao gotovo bez strae i nadvojvoda je
morao uputiti ljudstvo tamo.
63
'
U Veneciji je vijest o padu Klisa primljena sa olak-
anjem. Mleani su se drali kao da ih se cijela stvar
ne tie i pretvarali se da oni i njihovi podanici nijesu
imali nikakvog uea u dogaaju.
64
' Papski nuncije u
Veneciji Gracijani tano je primijetio da se Republika
oslobodila jedne velike brige u koju je doveo rat na
njenim granicama, a njeni podanici protiv volje duda
su se naoruali.
65
' To je bilo sasvim tano. Padom Klisa
u turske ruke uniteno je jedno opasno arite moguih
zapleta i sukoba Republike i sa Turskom i sa saveznicima.
n
) Isto, 127,129130, 131.
H
) Isto, 133.
s
') K. Horvat, Mon. uscocch. I, 151.
M
) J. Tomi, Graa, 136137.
") K. Horvat, Mon. uscocch. I, 126.
62
) Horvat, Starine XXXIV, 130.
63
) J. Tomi, Graa, 166167.
M
) K. Horvat, Mon. uscocch. I, 128.
M
) Isto, 125.
158
Borbe oko Klisa i rad saveznika na dizanju ustanka
u Albaniji i ostalim dijelovima Balkana ocijenjeni su
u Veneciji kao avantura. Dogaaj oko Klisa donio je
samo znatne gubitke i unitenja to se uostalom odgo-
dilo ovom prilikom, jer ovi pokreti u Dalmaciji i Alba-
niji, bez uspjeha i u nevrijeme, zajedno i sa drugim
stvarima ubrzali su sultanovu odluku da lino poe u
pohod protiv hriana.
66
' Povratak Klisa silno je podigao
samopouzdanje Turaka i poljuljao presti saveznika u
ovome kraju.
Napad na Klis pokazao se kao politika avantura.
Za osvajanje ove tvrave najzasluniji su bili mletaki
podanici koji su bili inicijatori i glavni zavjerenici ove
akcije. Zauzee Klisa je pozdravljeno kao poetak oslo-
boenja Bosne i dalje cijelog Balkana. Te velike nade
bile su neosnovane. Niko se u Bosni nije pokrenuo. Savez-
nici su nosili ugarak u Tursku a zapalili su Dalmaciju.
Od turskih podanika jedino su Poljiani uzeli uee u
akciji. Oni su odavno bili uskoki jataci i njih nije bilo
teko pridobiti. To je bila jedna loe proraunata akcija
sa vie oduevljenja nego vojnikog smisla.
Klis je i dalje, dugo godina, ostao meta raznih
planova o osvajanju, koje nikada nije ni pokuano. U to-
ku 1597. godine pronosile su se vijesti i kovale nekakve
zavjere o ponovnom napadu na Klis.
67)
Za osvajanje ove
tvrave najvie su se zalagali mletaki podanici. Dogaaji
oko Klisa znatno su poremetili privredu Dalmacije. Trgo-
vina sa Bosnom bila je prekinuta. Mnogo mletakih
podanika ostavilo je motiku i latilo se puke ili, iz straha
od svojih gospodara, sklonilo se u umu. Svuda se zapa-
alo revolucionarno vrenje izazvano dogaajima i tekim
stanjem svih drutvenih slojeva u Dalmaciji. Plemstvo,
neposluno i nepouzdano, pokazuje se eljno novina
i revolucionarnih prevrata, jer je uvjereno da time moe
mnogo poboljati svoje stanje i sudbinu kae provi-
dur Bembo. Graanstvo i puk bili su mnogo bolje raspo-
") J. Tomi, Graa, 153155.
") Isto, 254255; 259; 262263; 272273; 274276; 281282;
283284.
159
loeni prema Veneciji.
68
' Padom Klisa revolucionarni
zanos mletakih podanika znatno je splasnuo. J o samo
pojedine usijane glave vjerovale su u uda. Dogaaji oko
Klisa ostavili su Mleanima u nasljedstvo: normalizo-
vanje odnosa sa Turcima, smirenje svojih podanika i
sukob sa papom.
3.
Sa Turcima Venecija je brzo normalizovala svoje
odnose. U toku opsade Klisa Mleani su saraivali sa
Turcima, istina, ne otvoreno, ali svojim stavom nijesu
ih izazivali. esarovci su za gubitak Klisa potajno optu-
ivali Mleane koji ne samo da nijesu doprinijeli ouva-
nj u onoga mjesta nego su tajno dali pomo Turcima da
ga povrate.
69
' Koliko su uradili za Turke, toliko su Mle-
ani pomogli i esarovcima. Oni nijesu imali snaga da se
suprotstave i jednoj i drugoj strani, zato su svima gledali
kroz prste, osim svojim podanicima koji su se otvoreno
pobunili.
Dok su Klis drali uskoci, mletaki podanici iz Splita
i okoline aktivno su uzimali uea u svim dogaajima
oko ove tvrrTflvfv TI tr> vrijemp Mleani nijesu mogli pre-
duzeti nijednu praktinu mjeru da smire svoje podanike
i ograniili su se samo na to da obuzdaju pokret u samim
gradovima. Pad Klisa djelovao je kao grom iz neba na
mletake podanike. Narod je odmah osjetio da su nje-
gove nade iznevjerene i da e za uee u napadu na Klis
odgovarati- pied svojim vlastima. Mjiatu pria o uako-
cima i caru uli su se pla, vapaj, pokajanje i albe.
70
'
Mleani su prvo dopustili da se stiaju dogaaji a zatim
poeli sa kanjavanjem svojih neposlunih podanika.
Dobar dio-kiivaca sklonio se iz Dalmacije. Vrlo mali broj
ljudi je osuen na smrt, dok je najvei broj osuen na
zatvor ili na galije. Mleani se nijesu pokazali mnogo
osvetoljubivi, jer su se bojali da drastinijim mjerama
ne otjeraju narod u umu ili preko granice, to bi moglo
M
) Isto, 68.
") K. Horvat, Mon. uscocch. I, 125.
70
) J. Tomi, Graa, 133.
160
imati teih politikih posljedica za Dalmaciju. Ljudi su
ubzro uvidjeli svoju zabludu i iskreno se kajali.
Mleanimaje bilo jasno odakle vjetar duva. Zatucano
i vjerski iskitucivo seljatvo Dalmacije. poTuticaiem
klera, uzelcfje uee u akciji vie iz religioZrilh nego
politikih motiva. Svetenici su javno ili po naseljima
i prireivali sveane procesije. Sa nredikaonice u crkvi
i na svakom drugom mjestu parosi su velialiUskoki
pothvat prikazujui "koliko bi bogu bilo di'ago ifer se
iskorijene npvjprniri -^-rrlrr. Ki pfimr.11 li njThnvp^hl Sf
due_spaslea.
71)
Narod je prihvatio krstaki poziv svojih
paroha protiv nevjernika i listom se umijeao u dogaaj
oko Klisa. Svetenstvo, s biskupom na elu, pod papinom
zatitom, bilo je ideoloki voa pokreta u Dalmaciji.
Kfjppov rarl hin n suprotnosti sa interesima Venecije.
Mleani su u poetku dosta" upi'Zllu i stidljivu skittali
panju Vatikana na rad svetenstva u Dalmaciji. Ukoliko
je djelatnost klera postajala sve drskija i prelazila gra-
nice lojalnosti prema Veneciji, utoliko su Mleani sve
energinije se zauzimali u Rimu.
Prvoga juna, kada se u Rimu jo nije znalo za sudbi-
nu Klisa, mletaki ambasador Dolfin (Dolfino) primljen
je u audijenciju kod pape. On je izrazio nezadovoljstvo
svoje vlade zbog drskih postupaka svetenika u Dalma-
ciji, upisujui im u grijeh sve nedae ove pokrajine.
Papa, revoltiran, odgovorio je sa izvjesnim uenjem:
To su krupne stvari koje nam se nimalo ne dopadaju,
ali ta mi moemo da uinimo ako je mrnja koju gaji
ovaj narod, ne samo svetenstvo, nego i laici, protiv
Turaka toliko velika i tako razlona? ta biste htjeli,
gospodine, da mi uradimo? Ambasador je odgovorio da
pozivanjem naroda na ustanak u ime vjere dovodi u pita-
nje ugled i vlast jedne drave. Ove rijei jo vie su iza-
zvale papu, koji je I jutito dobacio Dolfinu: Pa valjda se
nee hapsiti crkveni ljudi? Mi to izvjesno ne bismo ui-
nili; ali neka nam se pokae ta imamo da uradimo, pa
emo to ispuniti drage volje.
72
*
") Isto, 173174.
,2
) J. Tomi, Grad Klis, 252; isti, Graa, 144145.
11 Senjski uskoci 161
Venecija nije dobila zadovoljavajui odgovor od pa-
pe. Mleani su stali na stanovite da se radi o odnosu
drave prema svojim podanicima, a ne o ideolokom
sukobu, na emu je insistirao Rim. Republika je branila
osnovni princip svoje unutranje politike: nadmonost
dravne vlasti nad vjerskom. Mleani su odluno odbi-
jali mjeanje pape u svoje unutranje poslove. Ofll llljesu
dozvoljavali da svetena lica, u imo viih ciljeva hrlan-
stva, istupaju protiv dravnih interesa.
Mleani se nijesu ustruavali da uhapse odgovorne
svetenike u Dafairaciji, sTo je dovelo do sukoba sa bisku-
pima. Trojjca dalmatinskih biskupa su protjeram zbog
odupiranja nareenjima iz Venecije. Mletaki ambasador
u Rimu Dolfin uvjeravao je papu da je Republika poka-
zivala veliko razumijevanje prema svetenstvu, ali ono
je svojim radom dovelo u opasnost njene interese u Dal-
maciji. Dolfin nije pominjao hapenja i progonstva, ali
u Rimu se to znalo iz drugih izvora. Pagaj e izrazio alje-
nje i zabrinutost zbog ovakvog postupkaSiniorlle. Neka
bog da jizviknuo ie ozlojeeno papa da nije istina
ono to nam je referisano da su ona gospoda nakupila
toliko mrnje protiv klf~
a
n ^ajmnriji fin fift finda mnln
-pomalo^svetcsulmaZH?
U Veneciji niko nije bio oduevljen zbog hapenja
svetenstva u Dalmaciji, ali Mleani su bili prinueni na
takav korak. Da su kaznili sve krivce, nijedan svetenik
ne bi ostao na slobodi. I u vrijeme klike afere i kasnije,
gotovo svi fratri su saraivali sa uskocima, da kada bih
kaznio sve, Dalmacija bi bila razorena kae generalni
providur. Zato su samo nekolicini krivaca izreene pri-
mjerne kazne.
74)
Papa je zbog hapenja svetenstva i dru-
gih linosti optuivao Mleane da vie vode rauna o e-
ljama Turaka nego o interesima hrianstva.
75)
Za Vene-
ciju, njeni interesi su uvijek bili iznad nekih maglovitih
viih interesa hrianstva.
Sva nastojanja^-Venccijt da uvjeri papu da je rad
svetenstva u Dalmaciji za nju opasan kao dravu ostala
") J. Tomi, Grad Klis, 219220.
,4
) Isto, 224226.
") Isto, 221222.
162
su uzaludna. Mleani su vodili rauna o raspoloenju
Vatikana, ali nijesu odustajali od svoga stava. Papa se
uporno zalagao da Ven '' :i. Poetkom novembra
ne pokazuje toliko mrnje protiv svetenstva, jer zaista
ova stvar nee se isplatiti ni onoj zemlji ni drugdje.
Dolfin je odgovorio da se Venecija toliko brine za sve-
tenstvo, na to je papa, ljut i uzbuen, odvratio: Ne za
boga, ne za boga, pusti nas da mi uradimo vie od Sinjo-
rije.
76)
To je ono to Mleani nijesu dozvoljavali. Odnos
prema svetenstvu Venecija je smatrala kao svoju unu-
tranju stvar i nije dozvoljavala papi da se u to mijea.
Suprotnosti izmeu Rima i Venecije i dalje e se zaotra-
vati. Afera oko Kli*.u bila jc iaiilO jedna epizoda u~tom
sukobu.
Napad na Klis u Veneciji je shvaen i kao _pokuaj
Austrije da s&Httcvi'i>ti na J adranu, na to suMl eani
bili bolesno.osjetlnvi. Venecija je sreno prebrodila kiizju.
Austfljski plan j epropao na veliko zadovoljstvo Repu-
blike. Dogaaji oko Klisa jo vie su zaotrili uskoko-
-mletako neprijateljstvo. Teki gubici uskoka pod Kli-
som kao da su ih podstakli na nova piegnua. Ualtoci
Sada jo odlunije napadaju Ipt a * Ire Krr>( f^y[JpTi "Tarl r an-
skom moru.
1596. papa je kazao Dolfinu da Sinjorija
>) Isto, 238239.
163
VII
J AANJ E USKOKE BORBE
1.
Halabuka oko Klisa brzo se stiala, ali je sve ue-
snike u zbivanju uvrstila u uvjerenju da je njihovo
gledite o uskocima ispravno. Car se jo jednom uvjerio
u borbenu vrijednost uskoka. Venecija je tek tada otkrila
do kojeg stepena je uskoki pokret zahvatio njene poda-
nike i kakvu to opasnost predstavlja za njenu vlast u Dal-
maciji. Turci su bili zaprepaeni koliko uskokom drsko-
u toliko i nepouzdanou svojih podanika. Papa je
jedino mogao biti zadovoljan i pripisivati sebi inicijativu
za osvajanje Klisa. Formalno sve je izgledalo kao uoi
osvajanja tvrave. I pak, zauzimanje i preotimanje Klisa
zaotrilo je suprotnosti i pojaalo nepovjerenje izmeu
tri susjedne drave.
Rat izmeu Austrije i Osmanskog carstva produen
je sa oiglednom nadmonou Turaka. Papa je i dalje
insistirao na stvaranju saveza i uvlaenju Venecije u rat.
Prosto je neshvatljivo sa koliko ara je papa na tome
radio, kao da je sudbina itave Evrope zavisila od ulaska
Republike u rat. Mleani su odluno odbijali sve papine
pozive, argumente i obeanja. Poslije pobjede kod Petri-
nje 1595. papa je kazao ambasadoru Dolfinu da e hri-
anski vladari uvidjeti slabost Turaka, zaboraviti na svoje
meusobne sukobe i zajedno udariti na neprijatelja hri-
anstva.
1
' Dvije godine kasnije nuncije je ponovo pokre-
') A. S. V., D. R. f. 38, Rim, 5. oktobra 1596.
164
nuo pitanje ulaska Venecije u savez iji je cilj oslobo-
enje hrianskih drava od stalnog straha i opasnosti
turske sile. I ovaj put dud je odbio poziv izvinjavajui
se da iz geopolitikih razloga Venecija ne moe reskirati
rat sa Turskom.
2
' Mjesec dana kasnije Rimom se pre-
nijela nevjerovatna vijest da je Murat rajs sa osam galija
uplovio u Tibar i dopro do Fijumiina i odveo u ropstvo
40 lica.
3
' Sredinom septembra galije papine i toskanskog
nadvojvode presrele su jedan brigantin na uu Tibra,
uhvatile sve gusare i triumfalno ih sprovele kroz Rim.
4
'
Papa je matao o unitenju Osmanskog carstva a turski
gusari zalazili su u Tibar!
Upad gusara u Tibar papa je zaboravio kao ruan
san ili puku sluajnost. Papa je prosto opsjedao Mleane,
iako je intimno uvjeren da su njegovi napori skoro bes-
misleni, ali kao poglavar hrianstva nije odustajao od
svojih planova. Kada je sredinom avgusta 1600. nuncije,
u ime pape, pozvao duda u rat protiv Turaka, ef mle-
take drave obrazloio je svoj stav: Ovo su najmuniji
i najtei pregovori koje moemo imati u ovo vrijeme,
jer nae raspoloenje prema carevim interesima bilo je
i bie uvijek najbolje, ali nai obziri su toliko veliki da
ne mogu biti vei. Mi smo sami, jer nijedan vladar
ne granii sa sultanom na tolikom prostoru koliko naa
Republika. Moemo rei da sultan dri jednu nogu u svo-
joj dravi a drugu u naoj. Zbog toga Venecija ne moe
preduzeti nita protiv sultana bez velike opasnosti za
svoju egzistenciju.
5
' Razoaran dranjem Venecije, papa
je krajem aprila 1601. kazao ambasadoru Moenigu
(Mocenigo) da e i bez Venecije ratovati protiv Turaka.
6
'
Mjesec dana kasnije papa je priao istom ambasadoru
o velikim neredima u Osmanskom carstvu i tvrdio da za
devet godina rata Turci nijesu postigli nikakav uspjeh
protiv cara.
7
'
z
) A. S. V., E. R. R. 8, 5. i tl9. jun 1598.
J
) A. S. V., D. R. f. 41, Rim, 18. jul 1599.
4
) Isto, Rim, 19. septembra 1548.
5
) A. S. V., E. P. R. 9, 11. avgust 1600.
6
) A. S. V., D. R. f. 47, Rim, 28. april 1601.
') Isto, Rim, 26. maja 1601.
165
Kada se dugi rat bliio kraju i ukazivali prvi znaci
mirenja, papa je bio odluno protiv mira izmeu cara
i sultana.
8)
Uporedo sa tenjom da odvrati cara od skla-
panja mira, papa je jo uvijek priao o stvaranju saveza
protiv Turaka.
9)
Mir je plaio papu, zato sada jo energi-
nije radi na stvaranju saveza. Papa je uputio posljednji
poziv Veneciji da ue u rat protiv Turske. Dud je pono-
vio stare argumente: Mi moramo da imamo mnogo
obzira da bi se pokrenuli protiv sultana, da nau dravu
ne bismo izloili tako velikim opasnostima, jer zbog bli-
zine drave, kako dobro i mudro zna njegova svetost,
moemo biti prvi na udaru, poto su naa mjesta mnogo
blizu Turcima i daleko od nas. Moramo paziti mnogo da,
hotei da nanesemo udar Turcima, ne nanesemo ga sami
sebi. Dud je obeao da e Venecija ispuniti svoje oba-
veze prema hrianstvu kada prethodno to izvre ostali
vladari. Po dudevoj ocjeni najveu korist koju Venecija
moe uiniti hrianstvu jeste da uva svoju dravu od
tako monog neprijatelja.
10
' Vijesti o miru izmeu cara
i sultana uplaile su rimsku kuriju da Turci, oslobo-
eni rata sa Austrijom, ne upadnu u I taliju.
11
' Svi papini
napori za stvaranje hrianskog saveza protiv Osmanskog
carstva ili uvlaenje Venecije u rat protiv Turaka bili su
inspirisani jednom jedinom eljom: sauvati I taliju od
turske invazije. Po zamisli Rima, savez je trebalo da obez-
bijedi I taliju od Turaka a ne da uniti Osmansko car-
stvo. Osnovna politika koncepcija Rima u ovo vrijeme
je bila ne dozvoliti Turcima da jednu po jednu hrians'ku
dravu savlauju, nego da se zajednikim snagama su-
protstave Osmanskom carstvu i obezbijede I taliju od
turske agresije. Papa je sumnjao da je Austrija kadra
da se suprotstavi Turcima. Strah za I taliju bila je papina
velika briga koja ga je podstakla da se fanatinom pasi-
jom zauzima za stvaranje hrianske lige protiv nevjer-
nika.
Dok je papa pregovarao sa Venecijom o savezu, isto-
vremeno se sa njom prepirao zbog uskoka.
') Isto, f. 51, Rim, 4. februara 1604.
') Isto, f. 52, Rim, 3. aprila 1604.
10
) A. S. V., E. P. R. 12,15. oktobra 1605.
") Isto, 11. novembra 1605.
166
2.
Pogibija pod Klisom nije obeshrabrila uskoke. Novi
borci slili su se u redove Senjana, tako da broj uskoka,
uprkos velikim gubicima nije se smanjio. Dranje Mle-
ana u vrijeme kliske nesree toliko je ozlijedilo uskoke
da sada sve vie otvoreno istupaju protiv Venecije. Sre-
dinom jula 1596. uskoci pod vodstvom harambae Perice
napadoe kod Ilovika kamerlenga Mikjela (Michiele) i
zaplijenie mu mnogo novaca i stvari od vrijednosti.
Zatim, 9. avgusta, 400 uskoka u pristanitu Korule napa-
doe pet mletakih brodova koji su plovili iz Valone za
Veneciju natovareni svilom i drugom robom, vlasnitvo
grkih trgovaca. Prilikom napada uskoci ubie dvadeset
i pet ljudi. etiri broda su odvuena na Peljeac, gdje
je roba pretovarena na uskoke barke, a mletaki bro-
dovi su demolirani. Prema mletakoj verziji ovog doga-
aja, uskoci su zarobljenike vezali za jarbole i usmrtili
strijelama prizor, ako je taan, dostojan je aljenja
i nezaboravan je primjer neuvene svireposti. Takoe
je napadnut i jedan dubrovaki brod. Vijest je u Vene-
ciji primljena sa zaprepaenjem. Dogaaj je bio bez
presedana. Dud, potresen, obratio se carskom ambasa-
doru prilikom audijencije bez diplomatske suzdrljivosti.
Mi ne znamo da li se gori postupak moe doivjeti od
otvorenih neprijatelja, jer se die ruka na predstavnike
vlasti, koji su u svim krajevima svijeta potovani. Napa-
daju se pristanita, prekida se plovidba i trgovina. Niko
nije siguran u naim gradovima i mjestima. Svi bez raz-
loga se pljakaju, robe i ubijaju. Uvjereni smo da se sve
to radi protiv namjera njegovog carskog velianstva.
Dud je jo napomenuo da su uskocima kroz prste gle-
dali doturanje pomoi u Klis, iako su ih Turci zbog toga
optuivali.
12
' Sjutradan je ambasadorov sekretar pokuao
da dokae da su mletaki podanici napali trgovake bro-
dove. Ovakvo opravdanje moglo je samo izazvati gnu-
anje mletake vlade.
13
' Kada je mjesec dana kasnije
ponovo bio u audijenciji, saoptio je da je car izdao naj-
1!
) A. S. V., S. secr. R. 91, 21. avgusta 1596.
u
) A. S. V., E. P. R. 12,22. avgusta 1596.
167
stroa nareenja protiv uskoka i naredio da se roba
vrati. Dud je ozlojeeno odgovorio da Venecija ne mo-
e vie trpjeti takve neljudske i tetne akcije. Da se usko-
ci kanjavaju i gube kao to ini Venecija sa svojim
podanicima, sigurno bi obadvije strane ivjele u miru.
14)
Tih istih dana primljena je uznemirujua vijest
0 napadu uskoka na neka ostrva.
15
' Nova vijest bila je
jo poraznija. Sredinom avgusta uskoci napadoe mle-
taki brod natovaren robom u vrijednosti od 200.000
kuda, vlasnitvo turskih, jevrejskih, mletakih i dubro-
vakih trgovaca. Sva roba je zaplijenjena, zbog ega su
mnogi jevrejski trgovci bankrotirali.
16
' Malo kasnije usko-
ci oplijenie tri turska broda koja su natovarena raznom
robom plovila za Veneciju.
17
' Stradao je i jedan brod
natovaren vunom, to nije bio primamljiv plijen za
uskoke.
18
'
Povodom uskokih prepada i napada na mletake
brodove, ^enijtl IB Ulo/jm
T C Q
p
1
"'-^'*^
mletacKom demarsu. Amha
sa
^P
r
Franesko Vendramin
(Francesco Vendramino) razgovarao je sa ministrom Rol-
fom. Iz razgovora ambasador je zakljuio da je njemu
sasvim jasno da dok uskoci budu imali utoite u onim
stranama, uvijek e se dogaati slini incidenti. Amba-
sador se saglasio sa ovom konstatacijom, ali je primijetio
da dosadanje iskustvo potvruje sumnju da se ne eli
uklanjanje uskoka iz onih mjesta i tako spasu roba i
ivoti mnogih ljudi, a vladari oslobode tolikih neprilika
1 njihovi upravljai stalnih briga.
19
'
Dok su Mlftanl-pptulvali Austrijance, dotle su Turci
prigovarali "Veneciji da ne preduzima enerplCllt: mj ei e
protiv. UKoTEaT*'' Poetkom 11 Veneciju je drvan
Mehmet au bosanskog pae, sa pismom i porukom za
Sinjoriju. U odgovoru, kao i obino, Senat je optuivao
pau da ne kanjava zloince, dok je za svoje postupke
") Isto, 23. septembra 1596.
15
) A. S. V., S. secr. R. 91, 21. septembra 1596.
") K. Horvat, Mon. uscocch. I, 139.
") Isto, 139.
") Isto, 143.
") A. S. V., D. G. f. 26, Prag, 13. septembra 1596.
168
naao dovoljno opravdanja. Senat izraava nadu da e
paa ubudue kanjavati zlikovce, a naroito one koji
daju utoite i u dosluhu su sa uskocima koji su se
osmjelili da plijene i pljakaju bez razlike, kada mogu,
ne samo vae nego i nae podanike. Iako ih stalno gone
nae galije i drugi naoruani brodovi sa naim velikim
trokom, ipak, poto su podanici drugog vladara i navi-
knuti kao lopovi da idu, krijui se nou, sa obmanom
i prevarom, nije ih mogue uvijek sprijeiti da ne ine
tete i na zadovoljavajui nain osigurati tako veliki dio
mora. Dud se hvalio auu kako ubija uskoke a Turke
i hriane oslobaa uskokog ropstva.
20
' Ba tih dana,
dok je au boravio u Veneciji, uskoci su nanijeli velike
tete Turcima u okolini Obrovca.
21
'
Odgovorni austrijski rukovodioci pokuali su da
izbjegnu sve zaplete i neprijatnosti sa Venecijom zbog
uskoka i nature Mleanima druge probleme od zajedni-
kog interesa. Krajem januara 1597. carski sekretar,
u ime car,Traio J e p6rtioc od Venecije protiv zajedni-
kog neprijatelja^, sa motivacijom da u tpku gpdi-
ne car "hije doBio nikakvu pomo iz" italije.*"Sekretar je
dokazivao da iako se sultan smatrao nepobjedivim i
monim, pokazalo se da se moe pobijediti i to su sami
Turci priznali.
22
' Ovakva argumentacija nije bila ni
pametna, ni umjesna.
Na mletake proteste, car je elio da se lino upozna
sa pravim stanjem stvari. Sredinom marta 1597, na poziv
cara, u Prag je doao senjski kapetan da referie o padu
Klisa i o uskocima. On je objanjavao caru da Venecija
svojom flotom u J adranskom moru izaziva uskoke na
represalije protiv mletakih podanika. Kada je ambasa-
dor Vendramin saznao za ovu izjavu, kazao je Rolfu i
Travenu da senjski kapetan time vrijea ne samo Vene-
ciju nego i cara.
23
' Vjerojatno da je senjski kapetan smi-
ljeno pronio vijest o namjerama Venecije da zauzme
20
) A. S. V., D. C. f. 9, 21. januara 1597. Cau je dobio na poklon
sto cekina i po pedeset glava eera i votanica.
21
) A. S. V., S. secr. R. 91, 6. februara 1597.
22
) A. S. V., E. P. R. 12, 31. januara 1597.
") A. S. V., D. G. f. 27, Prag, 29. marta 1597.
169
Senj.
24
' Senjski kapetan smatrao je za potrebno da pod-
sjeti ambasadora Vendramina i optui uskoke na naj-
podliji nain. On je kazao ambasadoru da je uvijek
nastojao da uskoci napadaju Turke samo na kopnu, ali
da njegov napor i njegove snage nijesu bili dovoljni da
to sprovedu, jer oni divlji ljudi, pohlepni na plijen, izlaze
iz tvrave pod izgovorom na Turke a nanose tete bro-
dovima Vae svjetlosti. Kapetan je priznao da je od tih
divljih ljudi dobio 1500 talira iz plijena u pristanitu
Korule. Sa sebe je skinuo odgovornost za uskoki napad
na Rovinj. Na kraju kapetan je priznao da sve tete ine
senjski uskoci, a svi drugi su u dosluhu sa njima i dodao
da od onih uskoka koji su napravili tetu Rovinju, trojica
koji su glavni uhvaeni su, i objesie ih po povratku
u Senj.
25
' Ovo je rijedak primjer cinizma ovjeka koji
je uestvovao u diobi uskokog plijena a poslije prijetio
smru onima iz ijih je ruku uzimao zlato.
Uskoke akcije u proljee 1597. bile su este i vrlo
uspjenT'tete nanijete Mleanima i njihovim podani-
cima nadmauju one iz prole godine. Uskoci su harali
po Dalmaciji i I stri grabei sve, pa ak r ui'il tava i ui
usjeve seljacima. Mnogi seljaci iz gole nude udruili
su se sa njima i od opljakanih postali pljakai. U I stri
uskoci su bez ikakvog otpora doprli do Pule. Prialo se:
da bi pokazali vei prezir nijesu uli u Pulu, nego su
igrali kolo na pijaci i nijesu nanijeli nikakvu tetu pode-
sti. Vjerovalo se da su se uskoci u Puli dokopali plijena
u vrijednosti od 400.000 kuda.
26
' Na Cvijeti uskoci napa-
doe i oplijenie brodove u rovinjskoj luci. Plijen je bio
rijetko bogat. Tu je bilo ita, voska, koe, finog rem-
skog platna, svile i tkanina zlatom vezenih i velika koli-
ina karanfilia, srebra i zlata.
Vijest o uskokom napadu na Pulu i Rovinj teko
je pogodila Sinjoriju. Takvoj uskokoj drskosti nijesu
se nadali. Senat je 2. aprila 1597. hitno donio mjere
protiv uskoka i njihovih stanita. Za generalnog provi-
dura mora izabran je Almoro Tjepolo, dotadanji kape-
24
) Isto, Prag, 14. aprila 1597.
25
) Isto, Prag, 7. maja 1597.
26
) K. Horvat, Mon. uscocch. I, 156157.
170
tan Raspora, koji je ranije bio generalni providur J adran-
skog mora. Iz Venecije je upueno u Dalmaciju 180 naja-
mnika i 4.000 dukata za izdravanje plaenika i naoru-
anje. Tjepolo je dobio zadatak da blokira Senj i ostala
uskoka mjesta.
27
' Bio je to stari i iskusni pomorac, vrlo
svirep i odluan.
28
' Teko bolestan, Tjepolo je umro
u Zadru 26. aprila 1597. Na njegovo mjesto postavljen
je ovani Bembo.
Dvor, svjestan tekoa zbog uskokih napada, i ovaj
put je pokuao da stvar zataka i umiri Mleane. Nad-
vojvoda Ferdinand je izdao proglas kojim se nareuje da
se roba vrati i ubudue kada se uskoci nau sa plije-
nom ne mogu ui u Senj i ostae izvan tvrave i ni na
jedan nain ne moe im se dozvoliti ulazak. Carski
sekretar je tvrdio da su to uradili novi uskoci koji nije-
su u slubi, niti plaeni od njegovog velianstva. Njegova
visost nadvojvoda ne priznaje ih za svoje podanike.
29
'
Tri dana kasnije carski sekretar je tvrdio dudu da to
uopte nijesu bili uskoci. Veinom ovo su mletaki poda-
nici i sa njima se esto udruuju drugi iz raznih zemalja,
protjerani sa juga I talije i iz Lombardije.
30
' Kada je
napokon sekretar, po instrukcijama svoje vlade, izrazio
aljenje zbog pljake u Rovinju i upoznao mletaku
vladu sa preduzetim mjerama protiv uskoka, dud je
primijetio da je toliko puta u prolosti ponavljano isto
i uvijek se ilo iz zla u gore, a tete su bivale vee i
nepodnoljivije. udimo se naem strpljenju i vjerujemo
da itav svijet ini isto videi da se pored tolikih neprav-
di i uvreda ne pokrenemo.
31
' Opomena je bila jasna i
jezgrovita.
Na mletake proteste i albe, sredinom maja 1597.
u Senj stigoe carski komesari. Istog dana kada su kome-
sari uli u grad jedna grupa uskoka isplovila je na svojim
barkama.
32
' Poslije pohare Rovinja Venecija je zahtije-
") A. S. V., S. secr. R. 91, 2. aprila 1597.
2!
) K. Horvat, Mon. uscocch, I, 156.
!9
) A. S. V., E. P. R. 12, 21. aprila 1597. Proglas nadvojvode od
9. aprila.
30
) Isto, 12. aprila 1597.
31
) Isto, 30. aprila 1597.
") A. S. V., Prov. da ter. e da mar f. 1261, Zadar, 14. maja 1597.
171
vala od cara promjenu posade u Senju, vraanje robe i
kanjavanje krivaca. Car je neformalno obeao da e
pruiti svaku satisfakciju Republici. Komesari su obja-
vili proglas da svi uskoci kod kojih se nalazi opljakana
roba predaju ovu u roku od mjesec dana, pod prijetnjom
protjerivanja. Nijedan uskok nije kanjen iz straha od
pobune. Mleani nijesu mnogo vjerovali obeanjima i
proglasima. Misija komesara ve je odavno bila kompro-
mitovana. J o je Tjepolo bio dobio nareenje da blokira
Hrvatsko primorje, ali ga je smrt presjekla. To je izveo
njegov nasljednik Bembo, ali, zbog bolesti, sa zakanje-
njem. Ovaj put je blokiran i Trst. Nadvojvoda je zahtije-
vao da se prema Trstu ne primjenjuje ova mjera.
Uskoci su, i pored mletake blokade, uspijevali da
se na svojim malim barkama provuku izmeu mletakih
galija. Poetkom maja uskoci zaplijenie na Rabu veliki
broj ovaca i jagnjadi. Zatim upadoe u Novigrad i malo
kasnije u samom pristanitu Raba pokuae da zaplijene
jedan brod.
33)
U vodama Primotena i Sv. Arhangela ope-
risale su nekolike uskoke barke.
34
* U blizini Trogira
stradala je jedna kotorska fregata.
35
* Mleani su vjero-
vali da su ovo uskoci koji su iz straha utekli iz Senja i
stalno plijene po moru. U svakom sluaju to je bio sigu-
ran znak neuspjeha mletake blokade. To je morao pri-
znati i generalni providur J adrana ovani Bembo. Po
njegovom miljenju, sva dosadanja sredstva u borbi
protiv uskoka pokazala su se neuspjenim. On je pred-
lagao Senatu da se objavi proglas o ucjeni uskoka. Svako
ko dovede ivog ili mrtvog uskoka, pored vlastitog oslo-
boenja, moe osloboditi jednog prognanika sa mletake
teritorije, izuzev onih koje je osudilo Vijee desetorice.
Senat je, poslije izvjesnog odugovlaenja, odobrio da se
ucijene uskoke starjeine uz nagradu od 2000 lira za
mrtvog uskoka. Objavljen je proglas sa imenima slje-
deih uskoka: Ivan VJ atkovi, Marko Margiti, Mitar
") Isto, Zadar, 7. maja 1597.
M
) Isto, Zadair, 14. maja 1597.
") Isto, Zadair, 12. maja 1597.
172
Rubi, J urj e Maslarada, Milo Slavii, Dragoslav Topla-
kovi, uria Hajduk i Milo Bukovac.
36
'
Dolazak komesara nije ni za dlaku izmijenio situ-
aciju. Oni su praktino bili nemoni i nijesu postigli
nita. Mleani su i dalje drali blokirano Hrvatsko pri-
morje sa ciljem da primoraju dvor na poputanje. To je
primoralo cara i nadvojvodu da ponovo upute komesare
u Senj sa irim ovlaenjima.
37
' Uskoci su se bojali kome-
sara, naroito Lenkovia. Dolazak komesara Bembo
(Bembo) je pozdravio sa nadom da e potpuno dosko-
iti tetama koje su uinili uskoci i pobrinuti se da se
ubudue ne ponavljaju. Po miljenju Bemba, uskoci se
moraju protjerati a njihove barke spaliti.
38
' Mletaka blo-
kada teko je pogodila one uskoke koji su ostali u Senju.
Uskoci su se alili da ne mogu vie izdrati i da
umiru od ei, poto nemaju nimalo vina, a dosta su
oskudni u mesu, poto je usoljeno meso koje dobijaju
za obrok pri kraju. J edan mletaki povjerenik je pro-
vocirao plaene uskoke i kazao da bi dobro bilo da se
protjeraju venturini. Oni su odgovorili da su venturini
njihova braa i ono to bude sa njima bie i sa nama.
39
'
Na putu za Senj general Lenkovi se razbolio i za-
drao se u Bakru, odakle je sredinom septembra stigao
*) A. S. V., Prov. da ter. e da mar f. 1263, Rab, 16. septembra
1597; Cres, 27. juna 1597.
Interesantno je navesti podatke iz sasluanja Vice Prodija
sa Braa, uhvaenog uskoka. Na vijest o Tjepolovoj smrti, u
Senju je odrano veliko veselje. Glavne uskoke starjeine su
etiri vojvode: Gapar Stipanovi, Mihailo Radi, Ivan Vlatkovi i
Pavle Milovie, svi iz turske zemlje, odakle su prebjegli prije
mnogo vremena, izuzev Gapara, koji je rodom iz Senja, iji je
otac takoe bio vojvoda. Ostale starjeine su sledei: Dimitrije
Rupi, Nikola Rupi, Toma Malagrudi, Marko Margiti, Juraj
Maslarada, Ivanko Vojni, Milo Slavi, ore Vranjanin, ore
Baen, Dragoslav Topalovi, ore Miloevi, Marko Domazetovi,
Rade Ignjatovi i jo poneki. Svi navedeni su porijeklom iz
turske zemlje. To su oni koji se zovu harambae i komanduju
barkama kada idu na put.
37
) A. S. V., Prov. da ter. e da mar f. 1263, Rab, 29. jula 1597.
Prilog sasluanja Franeska de Dominisa od 29. jula.
3!
) Isto, Rab, 2. avgusta 1597. Prilog pisma od 18. jula.
3
') Isto, Rab, 2. avgusta 1597. Prilog sasluanja Marina Oblande
od 2. avgusta.
173
u Senj.
40
* O svom dolasku komesari su izvijestili provi-
dura Bemba.
41
' Lenkovi je uao u Senj u pratnji pede-
set njemakih vojnika. U znak dobrodolice doekan je
pucanjem iz puaka.
42
' Komesari su prisno saraivali
sa Bembom, ali nijesu mogli ispuniti pretjerane mleta-
ke zahtjeve. Senat je zahtijevao neodlono vraanje
plijena, smjenjivanje senjskog kapetana i kanjavanje
krivaca. Ono to je najvanije u ovoj materiji jeste da
se ukloni uskoka posada iz Senja. Nema sumnje, ako se
uskoci zadre u onom mjestu, i dalje e biti slinih nepri-
lika, jer njihova okorjela naklonost da pljakaju bie im
stalni podstrek da pronau nain i put da pl j akaj u...
Mi se ne protivimo da njegovo velianstvo dri uskoke
koji su mu toliko dragi i koji ga dobro slue u odbrani
njegove drave... ali ne vidimo koja ga stvar smeta da
ih ukloni iz Senja i skloni na kopno, gdje, bez napada
na prijatelje i u slubi njegovog carskog velianstva,
mogu se upotrijebiti u dostojne i pravine borbe, to se
u Senju ne moe od njih oekivati.
43
' I nsistiranje Vene-
cije da se uskoci uklone iz Senja kada se Austrija nalazila
u ratu sa Turskom znailo je stvarnu podrku Turcima.
Mletaki zahtjev, sa svakog stanovita, nije bio prihva-
tljiv za cara.
Ipak, car je iz vlastitih interesa morao preduzeti
neke odlunije mjere protiv pojedinih uskoka. Po nare-
enju Lenkovia, u Senju su objeeni osam uskoka a
na Rijeci podignuta vjeala kao opomena onima koji
dou u sukob sa voljom cara.
44
' Zatim je Lenkovi izdao
proglas o protjerivanju uskoka iz svih austrijskih zemalja
izuzev Brinja. Protjerani su: Boo Grdovi, Marko Doma-
zetovi, Milo Bukovac i Ivan Pakjuri iz Bakra. I stim
proglasom, iz Senja, Rijeke i Vinodola protjerani su svi
mletaki galioti i osueni na progon. Ubudue zabra-
40
) Isto, Rab, 18. septembra 1597. Prilog. Bakar 16. septembra.
") Isto, Krk 23. septembra 1597. Prilog. Senj 21. septembra.
4!
) Isto, Krk, 22. septembra 1547.
43
) A. S. V., S. secr. R. 91, 28. oktobra 1597.
") B. Popari, Povijest senjskih uskoka, Zagreb, 1936, 75.
174
nj uj e se primanje galiota i protjeranih sa mletake teri-
torije, pod prijetnjom globe od sto zlatnih dukata.
45
'
0 svom radu Lenkovi je izvijestio Bemba, koji je
bio zadovoljan njegovim mjerama protiv uskoka. Bembo
ga je sa razlogom pohvalio da je izdao dobra nareenja
u pogledu venturina, naih podanika, da ubudue nee
biti primani u ove krajeve, ali mu zamjera u pogledu
sadraja instrukcija primljenih od svoje vlade.
46
' I amba-
sador Vendramin izrazio je sumnju u preduzete mjere
protiv uskoka; jedino ispravno rjeenje je protjerivanje
uskoka iz Senja. Zatim je Vendramin caru, u svoje lino
ime, kazao da Venecija nee dii blokadu dok se prvo
ne izvri ono to je obeano.
47
' Kasnije blokada je
dignuta.
Kada je izgledalo da e se uskoci primiriti, oni izve-
doe nekoliko velikih akcija. Poelkoin 1590. oko 400
uskrk?T"nfr barkama unlovilo |g U Obiuvaku lijeku i
na tursKoj teritoriji, u selu Brgudu, zaplijenilo 5.000 grla
sifng i 500 gi'la krupno otoke. Seln Brgnd je spaljeno
i dosta nedunog svijeta je stradalo. Turci su napali
uskoke, ali su odbijeni uz velike gubitke.
48
' Sredinom
februara uskoci zadobie veliki plijen u blizini ibenika,
na turskoj teritoriji. Sa plijenom se prebacie u zaton
Pele, blizu Primotena. Mletaka flota otkrila je uskoke
i blokirala ih u zatonu. Kako je bjesnjela bura, uskoci
se povukoe u Rogozniki zaliv Onda kada je izgledalo
da U lisknci-gatjpnmi
11 r m
'
l
j "
r
"p"
nr >( <
" 17 februara,
po najveoj buri, oni izmakoe na svojim barkama. Mle-
ani su bili zaprepascem, iaKo su pOiUUVdli uskuku kko
lukave, rsfee~TTiU5tra5iV Uunc. Tr TT.mn"n-^
se uputie prema Krku i u samoj luci otkrie jednu galiju
i naoruane barke sa albanskom posadom. U mrkloj noi
27. februara, dok je bura bjesnjela, kia padala i gusta
magla obavijala itav kraj, uskoci napadoe albansku
45
) A. S. V., Prov. da ter. e da mar f. 1263. Zadar 13. decembra
1597. Prilog proglasa bez datuma.
46
) Isto, Pag, 25. novembra 1597. Prilog pisma od istog dana.
") A. S. V., D. G. f. 27. Prag, 14. novembra 1597.
4
') A. S. V., Prov. da ter. e da mar. f. 1263, Cres, 3. februara 1598.
Prilog sasluanja ora urkovia od 13. januara u Zadru.
175
posadu koja je mirno spavala ne slutei da u takvoj noi,
kada svaki ivi stvor trai sklonite, mogu uskoci doi.
I znenaenje je bilo potpuno. Bila je to crna no za
Albance. Poginulo je 150 ljudi, najhrabrijih plaenika
koje je Venecija imala.
49
' Providur Bembo se za ovaj
poraz pravdao pred svojom vladom da nema dovoljno
snaga da se uspjeno nosi sa uskocima. Albanci su mu
ve bili stavili do znanja da e napustiti slubu jer
ne mogu ivjeti u takvoj opasnosti, poto uskoci sav svoj
bijes iskaljuju na njih.
49
"'
Obrovac iz sedamnaestog vijeka
Pokolj Albanaca na Krku izazvao je providura Bem-
ba na odlune protivmjere, vie da bi odobrovoljio
Albance, nego da postigne neki zapaeni uspjeh. Sa pet
barki Albanaca napao je Katel-Novi, udaljen trinaest
4
') J. Tomi, Crtice iz istorije senjskih uskoka. Novi Sad, 1901,
3443.
, , B
) A. S. ,V Prov. da ter. e da mar f. 1263, Krk, 4. marta 1598.
176
milja od Senja. Tvrava je samo bombardovana i teko
oteena.
50
' U Veneciji je pokolj Albanaca ocijenjen kao
veliko ponienje Republike. Senat je naredio providuru
Bembu da moe napasti uskoke u kojem bilo od onih
mjesta gdje smatrate da im moete to vie nakoditi.
Vlada je mobilisala jo 1500 najamnika i opremila est
barki. Pomiljalo se na osvajanje Senja ili Trsta, ali
takav plan je brzo odbaen.
51
'
U Senju su bili na velikom oprezu od mletake flote.
Nou su stalno patrolirale strae gradom a ene i ljudi
radili na utvrivanju zidina. ivjelo se u oekivanju veli-
kih dogaaja. Senjski kapetan je smatrao: ako se ne nae
neko rjeenje, situacija e biti mnogo gora nego ranije.
U gradu se oekivao dolazak 1500 njemakih vojnika kao
pojaanje.
52
'
Venecija je ovaj put bila odlunija nego ikada ranije.
Poetkom oktobra 1598. mletaka vlada dala je opirne
instrukcije novopostavljenom generalnom providuru J a-
drana i Dalmacije Nikoli Donadu. Providuru je nareeno
da stalno uznemirava Senj, Rijeku, Bakar i vinodolski
kraj, kao i sam Trst, gdje uskoci rasprodaju plijen,
zabranjujui im da ne moe ui i izii brod bilo koje
vrste iz reenih mjesta, gonei one lopove na sve naine;
da senjske brodove zaplijeni prema ratnom pravu, a
ljude iz reenih mjesta bacite u gvoa, a druge oslo-
bodite. Ako se na tim brodovima nau nai podanici,
strogo ih kaznite; strane brodove koji plove prema Se-
nj u i drugim mjestima da zaustavi i sa tovarom uputi
u Veneciju, a posadi dozvoli slobodan odlazak; ukoliko
podanici stranih vladara ponovo pokuaju da uu u
Senj, da ih uhvati i sprovede u Veneciju.
53
'
Sukob izmeu Venecije i cara zbog uskoka bio je
ozbiljna prijetnja miru. Papa Kliment VI I I pojavio se
kao posrednik izmeu Mleana i uskoka. J o u aprilu
1598. nuncije je kazao dudu da za papu ne bi bilo rado-
50
) Isto, Omialj, 7. marta 1598.
51
) A. S. V., S. secr. R. 92, 10. marta 1598.
") A. S. V., Prov. da ter. e da mar f. 1263, Omialj, 23. maj 1598.
B
) A. S. V., S. secr. R. 92, 3. oktobra 1598.
12 Senjski uskoci 177
snije vijesti od pregovora o uskokom pitanju.
54
' Istina,
papa je pokazivao blagonaklonosti prema Republici i
kazao mletakom ambasadoru da ne moe smatrati odgo-
vornim Veneciju koja je pretrpjela velike tete, iako
je obeano obeteenje, nikada se nije dolo do nekog
rjeenja.
55
' Papa se obraa linostima koje mogu dopri-
nijeti smirenju situacije: zadarskom nadbiskupu Minuu
Minuiju, senjskom kapetanu Fridrihu Herbertajnu,
zatim administratoru senjske biskupije Markantunu de
Dominisu i austrijskom nadvojvodi Ferdinandu.
56
'
Mletaka blokada bila je teak izazov caru i usko-
cima, a pogaala je interese i drugih vladara. Na blokadu
uskoci odgovorie novim napadima na mletaku terito-
riju. Sredinom januara 1599. oko 600 uskoka napadoe
Labin. Opljakali su predgrae, dio teritorije prema
moru i ukrcali na barke veliku koliinu opljakane sto-
ke. J edan dio stoke upuen je kopnom u Senj. Zatim
uskoci zauzee Plomin i na njemu istakoe carsku zasta-
vu.
57
' Mletaka vlada uloila je protest caru i njegovom
ambasadoru na najodluniji nain saoptila da ne moe-
mo niti hoemo da due podnosimo napade ovih bijed-
nika i zaprijetila da e odgovoriti ravnom mjerom.
58
'
Prijetnja je bila jasna i nedvosmislena; Venecija je pri-
bjegla otvorenim ratnim pripremama. Pred ovakvom
opasnou nadvojvoda je pourio da u Veneciju uputi
J osipa Rabatu.
Na posredovanje akvilejskog patrijarha, Rabata
(J oseffin RabbarfST fe svraTin 11 Ud-ine, gdie se. H ttfttfiiar-
hovoj rezidencin. sastao sa generalnim pr^viHnrnm Tlnna-
dom. Rabata je jrnif) pornntn tami n nnkocima Vam irat-n
nicima hrianstva u borbi protiv islama. On je uvje-
ravao Donada"Ha~ne bi bilo dobro za Republiku kada
ne bi bilo uskoka, koji stalno upadaju u Liku i Krbavu.
Senj vie koristi Veneciji nego nadvojvodi, jer uskoci
H
) A. S. V., E. R. R. 8, 23. aprila 1598.
55
) A. S. V., D. R. f. 42, Ferara, 27. septembra 1498.
M
) K. Horvat, Mon. uscocch. I, 170174. Dokumenti su od 2.
septembra 1598.
57
) A. S. V., S. secr. R. 92, 22. januara 1599.
B
) Isto, 12. februara 1599.
178
dre Turke daleko od obale. .Po Rabatinom miljenju,
uskoko pitanje moe se rijeiti postavljanjem jednog
odvanog-4tapeUna kuji bi uskoke drao u-zaptu. Sjutra-
dan Rabata se ponovo sastao sa Donadom i govorio o
istim stvarima.
5
'' Poslije ovih formalnih razgovora Rabata
se obreo u Veneciji sa vjerovnim pismom nadvojvode
od 12. februara 1599.
Poetkom marta mletaka vlada primila je Rabatu
u zvaninu audijenciju. On je govorio dugo optuujui
Veneciju za mnoga zlodjela, od napada na Rijeku do
pljake Lovrana, gdje su mletaki najamnici silovali ene.
Obraajui se direktno dudu Rabata je kazao: Neka zna
Vaa uzvienost da je nadvojvoda toliko godina u ratu
sa sultanom, tako monim neprijateljem i brani jedan
iroki prostor od J adranskog mora do rijeke Save...
brani ove zemlje koje su
1
"ae uzvienosti i sve
nepomueni mir. Zatim se nadvojvoda obraunao sa
protestantima u svojoj zemlji, to je od velike koristi za
itavo hrianstvo. Uprkos svim tim injenicama Vene-
cija je napala nedune nadvojvodine podanike zbog usko-
ka koji nijesu pod njegovom vlau. Na kraju Rabata
je pokrenuo pitanje slobodne plovidbe. Spreavanje trgo-
vine i plovidbe je protiv ljudskih prava. Rabatino izla-
ganje sasluano je u munoj tiini. Od carevog izasla-
nika oekivala se drukija intonacija. Dud je, u odgo-
voru, podsjetio Rabatu na ono to su uskoci uradili,
o emu je on utao, o tolikim obeanjima koja nikada
nijesu izvrena. ef mletake drave otvoreno je kazao:
da uskoke ne pomau carevi predstavnici, sa kojima dije-
le plijen, oni se nikada ne bi usudili na nasilja. Da kae-
mo istinu, nastavlja dud, mi oekujemo jedno
poslanstvo koje bi nam donijelo vijest o mjerama koje
su izvrene, a ne da nam predlaete pregovore, na emu
se sve zavri, kao to se ranije radilo ,
0)
Polazne pozi-
cije u pregovorima bile su oprene.
Poslije dva dana Senat je zvanino formulisao odgo-
vor na Rabatin predlog. Ponovljeni su stari argumenti
*) K. Horvat, Mon. uscocch. I, 189,191.
M
) A. S. V., E. P. R. 13, 4. mart 1599.
I talije. Vaa uzvienost
uiva spokojstvo i
179
i naglaeno je da se nadvojvodina posada i upravljai
u Senju izdravaju krvlju i maem toliko nevinih naih
podanika, suprotno ugovoru i sporazumu o ovoj mate-
riji.
61
' Rabata je u Veneciji dobio snanu diplomatsku
podrku panskog ambasadora. panac je u Vijeu sa
dosta takta i opreznosti govorio o uskokom pitanju i
uvjeravao duda da se strpljivim pregovorima moe rije-
iti spor. On je molio duda da obustavi oruanu agre-
siju dok se ne vidi kraj ovih pregovora, ime bi se ou-
vala dobra volja izmeu Venecije i austrijske kue.
Dud je zahvalio na posredovanje, ali je skrenuo panju
ambasadoru da se Venecija poslije tolikih iskustava
ne moe vie pouzdati u obeanja. Car i nadvojvoda se
bore protiv jeretika i Turaka za Hristovu vjeru i hoe
da dozvole izdravanje posade u njegovim mjestima
krvlju i robom naih nedunih podanika i pored toga to
smo sa njima u miru i dobrom prijateljstvu.
62
' Uprkos
jasnom stavu Venecije o uskokom pitanju, Rabata se
nije predavao, uvjeren u svoju diplomatsku vjetinu.
Osmoga marta Rabata je u Vijeu zahtijevao povra-
aj zaplijenjene stoke seljacima.
63
' Nedjelju dana kasnije
Rabata je traio osloboenje jedne barke, robe i ljudi.
On je upoznao duda sa mjerama koje je nadvojvoda
preduzeo protiv uskoka. Kada je spomenuta mogunost
spaljivanja uskokih barki, Rabata je kazao da su uskoci
zaprijetili da e Turcima predati tvrave Senj i Otoac,
koje se nalaze na takvom mjestu da jedna bez druge
ne moe opstati, i kada bi se to dogodilo, bila bi isto
toliko teta za Veneciju koliko za cara i nadvojvodu.
Kada bi se Turci dokopali ovih tvrava, mogli bi nanijeti
velike tete Vaoj dravi, kao to zna Vaa uzvienost.
Po miljenju Rabate, zbog opasnosti od Turaka potrebno
je zadrati uskoke kao posadu u ovim tvravama, jer
branei one granice nadvojvoda ih plaa njihovom krv-
lju. Dud je odvratio da je Venecija sita fraza i obe-
anja. Ne moemo napustiti nae podanike. ini nam
se da vidimo jo vrelu krv tolikih koji su ubijeni i
61
) A. S. V., S. secr. R. 92, 6. marta 1599.
62
) A. S. V., E. P. R. 13, 6. marta 1599.
Isto, 8. marta 1599.
180
suze tolikih ija je imovina opljakana.
64
' Kada je Raba-
ta ponovo u Vijeu pokrenuo pitanje vraanja barke,
dud mu je kazao da se ne moe raspravljati o barci
dok Republika pretenduje na obeteenje tako velikih
i znaajnih teta. Na ovu dudevu primjedbu Rabata
nije nita rekao, nego je preao u sobu sekretara Vijea
i dokazivao mu korisnost uskoka za Veneciju. Kada bi
Republika sve uskoke vezala u jednoj vrei i bilo u njenoj
moi da ih sve baci u more, ne bi to uradila, jer mora
da vodi rauna da ovi ljudi ostanu, u protivnom, Venecija
i careve zemlje pretrpjele bi velike tete od Turaka.
Rabata je dodao da mletaka vlada nije pokazala dovolj-
no potovanje prema njemu i nadvojvodi.
65
' Poslije ovog
razgovora Rabata je napravio izlet do Firence i poslije
nedjelju dana vratio se u Veneciju.
Rabata je, po ve steenoj navici, navratio u Vijee
i predloio da o uskokom pitanju pregovara sa dva-tri
senatora, jer se javno mnoge stvari ne mogu rei. Pred-
log je prihvaen u oekivanju da e Rabata doista neto
novo predloiti. Za pregovore odreeni su akomo Foska-
rini (Giacomo Foscarini) i Zakarija Kontarini (Zacaria
Contarini). Sastanak je odran u manastiru San Salvador.
Rabata je kazao da su nadvojvoda i car spremni da
uklone uskoke iz Senja ako dobiju novanu pomo od
Venecije. Ako bi se uskoci premjestili u Otoac i druga
mjesta, ne bi bilo potrebe da se Senj brani. Vijenici su
odgovorili da bi sve uskoke trebalo ukloniti, jer plaeni
uskoci nanose vie tete od venturina. Zatim uskoci
nijesu ljudi toliko hrabri da se ne mogu nai pripadnici
druge nacije slini njima. Na ovu primjedbu Rabata je
odvratio da ne bi bilo nemogue nai drugu posadu i da
znaaj uskoka nije u odbrani Senja nego u pustoenju
Like, Makarskog primorja i drugih mjesta, koje uskoci
odlino poznaju.
66
' Cio Rabatin predlog nije sadravao
nita novo i cilj mu je bio da ublai mletaku reakciju
na uskoke prepade.
") Isto, 15. marta 1599.
65
) Isto, 17. marta 1599.
") Isto, 26. marta 1599.
181
Na posljednje nadvojvodino pismo, puno lijepih rije-
i i neobaveznih obeanja, Senat je odgovorio poetkom
aprila. 2elimo da se nadamo da mjere koje e (nadvoj-
voda) preduzeti odgovarae vaim rijeima i dobrom
miljenju koje mi svi imamo prema vaoj dobroti .
7)
Pri kraju svoga boravka u Veneciji Rabata je jo jednom
doao u Vijee. Duboko uvrijeen to se pregovori nijesu
odvijali onako kako je on zamiljao, Rabata je, suprotno
diplomatskoj kurtoaziji, samouvjereno drao lekciju mle-
takim senatorima. Kazao je da je loe primljen, da nije
dobio nikakvu satisfakciju, niti mu je ukazana poast
kao to je uobiajeno prema ambasadorima velikih i
^Hijateljskih vladara.
68
' Dvanaestog aprila Rabata je spa-
kovao kofere i napustio Veneciju.
69
' Rabatina misija zavr-
ila se neuspjeno. Nadvojvoda nije mogao nai najpo-
desnije linosti za ovakve delikatne pregovore.
Papa Kliment VI I I i ovaj put, iz vlastitih politikih
interesa, javio se kao posrednik izmeu Venecije i cara.
U Prag je upuen Flaminio Dolfin na pregovore sa carem
i nadvojvodom o uskokom pitanju.
70
' Dolfin je imao
da vodi pregovore o dva pitanja: o uskocima uopte i o
sadanjim uskokim prepadima. U Rimu se znalo da car
ne moe, niti eli da iskorijeni uskoke koji su uostalom
njegovi dobri podanici i iznad svega toliko neprijatelji
i muni sultanu, koji je danas njegov glavni neprijatelj.
Car se sa razlogom plai da ako preduzme otre mjere
protiv uskoka, oni bi mogli predati Senj Turcima, to bi
bila teta za itavo hrianstvo. Rim je vidio rjeenje u
protjerivanju venturina iz papske i mletake drave i
zabrani primanja protjeranih sa teritorija dvije drave.
71
'
Dolfin je naiao na nepremostive tekoe i priznao da su
sva njegova nastojanja za rjeenje uskokog pitanja, na-
elno ili u pojedinostima, ostala uzaludna.
72
'
Venecija je papino posredovanje ocijenila kao monu
diplomatsku podrku u sukobu sa nadvojvodom i nasto-
") A. . V., S. secr. R. 92, 4. aprila 1599.
a
) A. S. V., E. P. R. 13,10. aprila 1599.
M
) Isto, 12. aprila 1599.
) K. Horvat, Mon. .uscocch. I, 179180.
") Isto, 192195.
n
) Isto, 221222.
182
jala da nametne svoje rjeenje. U Pragu papin izaslanik
se esto sastajao sa mletakim ambasadorom prenosei
mu miljenje druge strane. Dvor je insistirao na mleta-
kom spreavanju uskoka da napadaju Turke i na slobod-
noj plovidbi J adranskim morem. Mleani su odbijali da o
tome razgovaraju i zahtijevali uklanjanje uskoka iz Senja,
dovoenje plaene posade, spaljivanje uskokih barki i
zabranu primanja mletakih podanika.
73
' Dvor je uoio da
je osnovno pitanje u ovom trenutku da od Venecije zahti-
jeva slobodan prolaz uskocima protiv Turaka, to je i
Rim odobravao. Car je obeao da e ukloniti uskoke iz
Senja pod uslovom da Venecija prui pomo caru protiv
zajednikog neprijatelja i da m ' ijeiti izlete koje
Venecija nije prihvatila ovu sugestiju, smatrajui da bi to
dovelo do unitenja plovidbe i trgovine na J adranskom
moru.
74
'
Mletaka vlada je i ovaj put pokazala da su joj njeni
dravni interesi iznad maglovitih interesa hrianstva,
to se ni papi nije moglo svidjeti, iako je on pokazivao
simpatije za stradanje mletakih podanika od uskoka.
Da bi pokazali dobru volju za rjeenje uskokog pitanja,
ali sa intimnom eljom da se ne rijei, u Pragu su pri-
bjegli izgovoru da zbog nedostatka finansijskih sredstava
ne mogu rijeiti uskoko pitanje. Carski ministri su se
vajkali ambasadoru Vendraminu da sve tekoe za ukla-
nj anj e uskoka iz Senja potiu zbog nemanja novaca i
ako im se ne dadu dune plate nemogue ih je dii.
75
'
Po miljenju bekog dvora, trokove za rjeenje uskokog
pitanja trebalo bi da snose papa ili Venecija. J o sredi-
nom maj a 1599. Rabata je sugerisao ovaniju Dolfinu
(Giovanni Dolfino) da Venecija pozajmi nadvojvodi
100.000 kuda, to bi bilo vraeno za dvije ili tri godine.
Nadvojvoda bi garantovao da se ubudue ne bi dogaale
neprilike, poslije ega bi se zakljuio konani sporazum.
76
'
Ovaj plan dvora nije povoljno primljen ni u crkvenim
") A. S. V., D. G. f. 29, Prag, 24. mart 1599.
74
) Isto, 24. aprila 1599.
75
) Isto, 24. maj 1599.
") A. S. V., E. R. R. 8,11. maj 1599.
bi inili njegovi ljudi iz nove protiv Turaka.
183
krugovima. Papski nuncije Spineli (Spinelli) bio je zapre-
paen ovim pretenzijama po kojima bi papa bio prinu-
en da plaa tvravsku posadu drugih samo zato to je
htio iz oinskog osjeanja da sprijei budui skandal.
Mletaki ambasador saoptio je nunciju da bi Venecija
kupila Senj ili bila spremna da ga dobije u teritorijalnu
zamjenu. Nuncije je primijetio da je ovaj mletaki plan
neprihvatljiv i za papu.
77)
Mletake kombinacije o kupo-
vini Hrvatskog primorja bile su kraj nj e poniavajue za
cara. Prodajom Austrija bi se liila posjeda koji su trgo-
vaka skela njegovih zemalja.
78
'
Papa je smatrao da se samo iseljenjem uskoka iz
Senja i drugih mjesta moe konano rijeiti uskoko pita-
nje. U Pragu su bili spremni da uskoke uklone iz Senja
pod uslovom slobodne plovidbe carskih podanika iz Trsta
i Rijeke.
79
' Nadvojvoda Ferdinand je pristao da se uskoci
presele iz Senja pod uslovom da Mleani dadu zajam od
100.000 kuda.
80
' Poslije toliko susreta i razgovora sa odgo-
vornim austrijskim linostima o uskocima, papin izasla-
nik Flaminio Dolfin pisao je dravnom kancelaru Cintiju
Aldobrandiju: Udaljiti iz Senja sve ljude bez razlike bie
teka stvar i po mome miljenju nemogua, niti su ova
gospoda tako stvar ikada shvatila, tvrdei da bi ono
mjesto potpuno ostalo raseljeno.
81
' Napokon u Rimu su
shvatili da ne mogu vie insistirati na protjerivanju svih
uskoka iz Senja. Papa je traio neko srednje rjeenje
koje bi zadovoljilo obje strane. Mletaki nuncije Ofredo
izlagao je u Senatu da je dovoljno protjerati iz Senja
neplaene uskoke, a ostalima da se zabrani trgovina po
moru i pljaka. Ovi e se umiriti, jer najzad izgleda da
ovi ljudi nijesu nekorisni, ni za hrianstvo, ni za cara,
ni za samu Veneciju. Dud je vrsto ostao pri svom
miljenju da nee nikada biti mira prije nego to se svi
uskoci dignu iz Senja, kako novi tako i stari, kako poda-
") K. Horvat, Mon. uscocch. I, 227.
) Isto, 235.
") Isto, 238.
M
) Isto, 241242.
!1
) Isto, 253.
184
nici tako i nepodanici .
82
' Pregovori su nastavljeni, pred-
loi i protivpredlozi podnoeni, ali stvarnog napretka nije
bilo.
Dok su se vodili pregovori da se diplomatskim sred-
stvima rijei uskoko pitanje, Mleani su i dalje vrili
represalije nad nedunim stanovnitvom. U junu 1599.
mletake galije napadoe Crikvenicu. Oteen je ak i
manastir. Mleani su zaplijenili mnoge barke Rijeana i
Senjana koje su nosile namirnice u Senj. Carski sekretar
zahtijevao je nadoknadu tete i vraanje zaplijenjenih
barki. Dud, oigledno zadovoljan, kazao je da su to
beznaajne tete u poreenju sa tetama nanijetim Vene-
ciji koje su tolike, da se ne bi nikada zavrila pria o
njima.
83
' Po miljenju duda, car nije uradio nita na
rjeavanju uskokog pitanja.
3.
Kao posrednik u rjeavanju uskokog pitanja poja-
vio se i Markantun de Dominis, administrator senjske i
modruke biskupije, kasnije senjski biskup i splitski nad-
biskup. Bio je to ovjek izvanredne darovitosti i ambicije,
izgraena linost koja je svojim idejama daleko prevazi-
lazila svoje vrijeme. Zanesenjak i utopist, koji e poku-
ati da uskoko pitanje rijei izmirenjem raznih i suprot-
nih interesa i svih protivurjenosti kako u Senju tako i
zainteresovanih drava. Meutim, realne protivurjenosti
istorijskih i drutvenih snaga djelovale su suprotno svim
Dominisovim namjerama i planovima.
84
'
J o poetkom oktobra 1597. Dominis se obratio gene-
ralnom providuru J adrana Zvanu Bembu sa prijedlogom
o rjeenju uskokog pitanja. Svoju raspravu o uskocima
Dominis je dostavio Bembu sa propratnim pismom u
kojem ga je zamolio da ne otkriva njegovog autora. Domi-
nis je motivisao svoj predlog eljom da se uini kraj
52
) Isto, 268.
53
) A. S. V., E. P. R. 13, 14. jula 1599.
M
) Duan Nedeljkovi, Fiziar i utopist XVI veka Marko Dominis,
Glas SANU CCXLVI, knj. 9, Beograd, 1961, 144145.
185
tolikim meteima. Po njegovom miljenju, car i nad-
vojvoda imaju najbolje namjere da pronau efikasan
lijek protiv uskoka, ali po mome shvatanju nastavlja
Dominis svaki put im se to pokazuje nemoguim, ako
nee da napuste ono mjesto i granice bez potrebne posa-
de. Oni to ne mogu dozvoliti, niti pak plaati posadu a
jo manje smanjiti je. Venturine je nemogue protjerati iz
Senja zbog njihovih linih i rodbinskih veza sa plaenim
uskocima. Kada bi ih protjerali, okupili bi se u Vino-
dolu i Murlakiji, gdje ujedinjeni sa martolozima inili
bi hiljadu puta gore tete ostrvima i pristanitima. Poto
su uskoci zatvoreni u jednom malom gradu u ivom
kamenu, moraju da izlaze da nau sredstva za ivot.
Nikakvi zakoni ni nareenja ne mogu ih uzdrati da
izlaze, jer nuda nema zakona. Sve mletake blokade
pokazale su se bezuspjene. Dominis u svojoj raspravi
nudi rjeenje uskokog pitanja.
85
' Papa je bodrio Domi-
nisa da istraje u svojim zamislima.
86
' Dominis je odluio
da lino caru izloi svoj plan i sredinom oktobra 1599. do-
lazi u Prag. Krajem istog mjeseca Dominis je posjetio
mletakog ambasadora Duoda u Beu i sa njim pretresao
uskoko pitanje.
87
' U ponovnom susretu sa ambasadorom
Duodom Dominis mu je predao kopiju memorijala upu-
enog caru sa molbom za potpunu tajnost.
Valja navesti pojedinosti iz toga memorijala koje su
od veeg znaaja za Dominisa kao ovjeka i politiara
nego za samo uskoko pitanje. On ustaje protiv namjere
cara da iz Senja ukloni samo venturine koji su povezani
mnogim prijateljskim vezama sa plaenim uskocima. To
bi moglo izazvati vrlo teke metee i tragediju, zaklju-
uje Dominis. Ako se na mjesto venturina dovedu Njemci,
oni nee biti kadri da izlaze i napadaju Turke. Glavne
neprilike Mleana i njihovih podanika su albe da sve
tete koje samo Senjani ine Turcima preko mora poka-
zuju se kao tete mletakoj blagajni. Ako bi se Mleani
odrekli obaveze da brane J adransko more, to bi morali
preduzeti Turci. Ako je milicija iz Senja slobodna da
!S
) A. S. V., Prov. da ter. e da mar f. 1263, Zadar, 5. novembra 1597.

6
) . Ljubi, 0. Markantunu Dominisu, Rad X, 1869, 13.
!7
) A. S. V., D. G. f. 29, Be, 2. novembra 1599.
186
samo preko mora napada turska mjesta kojih je malo
i do kojih se moe stii brodovima, neophodno je da pro-
laze preko mletake i dubrovake teritorije na njihovu
veliku sramotu i opasnost (bili plaeni vojnici ili ventu-
rini, to je isto), ostae iste tekoe, bili ili ne bili ventu-
rini. Mleani, ne samo da trae od njegovog velianstva
sigurnost, nego jo trae da se ukloni ratna opasnost i
bijes sultana. Po miljenju Dominisa nije dovoljno posti-
i sporazum o Senju, ako se prvo ne odredi potpuna
sloboda plovidbe naoruanoj miliciji iz Senja po mleta-
kim mjestima, nikada nee biti kraj albama i suko-
bima. Car se ne moe odrei slobodne plovidbe i zabra-
niti svojim podanicima da ne plove J adranskim morem.
J a vidim samo dvije vrste okolnosti za cara na J adran-
skom moru. J edna je koja se tie robe, saobraaja i trgo-
vine, druga koja se odnosi na ratno stanje. Dominis sma-
tra da Mleani nee dozvoliti slobodnu trgovinu J adra-
nom, a jo manje dozvoliti prolaz austrijske vojske preko
svoje teritorije. Branei venturine Dominis pie: Ne vi-
dim da meu plaenicima nema mnogih koji su naklo-
njeni pljakanju i zloinu i da meu venturinima nema
dosta dobrih i mirnih ljudi, eljnih mira. Dominis za-
kljuuje da u Senju treba ostaviti venturine a protjerati
plaene uskoke.
88
' Mletaka vlada je bila zadovoljna Domi-
nisovim planom i preko svoga ambasadora u Pragu hra-
brila ga da istraje.
89
'
Iz Austrije Dominis je doao u Veneciju i 12. juna
1600. pred Senatom izloio svoj plan o uskokom pitanju.
On je sa odvratnou i prezrenjem govorio o svojoj pas-
tvi i kazao da e se radije odrei funkcije biskupa nego
upravljati ljudima toliko razuzdanim i malo odanim
Bogu. Nema nikakve sumnje da drugi ljudi osim uskoka
nijesu sposobni da brane zemlju od Turaka tako dobro,
ni sa toliko hrabrosti, naroito da upadaju po onim vrle-
tima i urvinama. Njemci su dobri vojnici da svojim gru-
dima brane zidine, ali ne da upadaju u neprijateljsku
zemlju i brane teritoriju od Turaka. Po Dominisovom
miljenju uskoke je potrebno preseliti u Otoac i druga
88
) Isto, 30. novembra 11599.
") A. S. V., S. secr. R. 92, 27. novembra 1599.
187
mjesta odakle mogu braniti nadvojvodine zemlje od Tu-
raka. Uklanjanjem uskoka, lopova, bijednih i opakih
ljudi koji ne misle na drugo nego na pljake, nasilja i
smrt, stvoriti jedan trgovaki grad odan trgovini, ukra-
tko uiniti ga trgovakom skelom na one strane. Domi-
nis je bio svjestan da je za ovakvo rjeenje uskokog
pitanja potrebno savladati tri prepreke: nedostatak nov-
ca, uvjerenje na dvoru da postoji neki tajni sporazum
izmeu Turske i Venecije protiv Austrije i da car eli da
sauva slobodu na moru i preko njega zadaje udarce
neprijatelju.
90
' Dud je kazao Dominisu da nee disku-
tovati o njegovom predlogu, nego e to prepustiti nad-
lenim linostima.
91
'
Ovaj prpmletaki plan rjeenja uskokog pitanja bio
je neprihvatljiv~za. cuia.J DoiiIinis je predlagao"ono to
su papa i Venecija u tom trenutku zahtijevali od cara.
Ostaje nejasno da li je Dominis sam doao do ove ideje
ili ga je neko podstakao na to. Zahtjev za uklanjanje pla-
enih uskoka iz Senja u vrijeme kada se Austrija nala-
zila u ratnom stanju sa Osmanskim carstvom znailo je
itavo Hrvatsko primorje izloiti pustonim provalama
martoloza i akindija ili ga ostaviti na milost i nemilost
mletakoj floti. Senat je sa zadovoljstvom prihvatio Do-
minisov predlog.
Papa je vrio pritisak na cara Rudolfa I I i obraao
se odgovornim austrijskim linostima sa zaliti evom 'da se
uskoci to prije uklone u Heiija."
17
' MltJlUka vlada uputila
je Anzola Baodera nadvojvodi pieguvuie u uskocima.
Izaslanik je imao zadatak da podsjeti nadvojvodu na obe-
anja da e ukloniti uskoke iz Senja.
93
'
Senjani su bili upoznati sa pregovorima izmeu pape,
cara i Venecije. Da o njihovoj sudbini ne bi drugi rjea-
valPtrcz njihove saglasno&ti, uskuu udlUcise J a podnesu
konkretan predlog za rjeenje svoga poloaja. Uskoci,
vojnici i venturini, na zboru odranom u Senju, izglasae
) . Ljubi, Prilozi za ivotopis Markantuna de Dominisa Rablja-
nina, spljetskog nadbiskupa, Starine II, Zagreb, 1318.
") Isto, 24.
H
) K. Horvat, Mon. uscocch. I, 300304.
) A. S. V., S. secr. R. 93, 1. aprila 1600.
188
predlog u etiri take do donoenja konane odluke o
uskokom pitanju. Senjani za sebe trae slobodnu plo-
vidbu od Ljubaa do Lovrana. Ako Venecija to prihvati,
obavezuju se da ni sami, ni u drutvu drugih nee nano-
siti tete mletakim brodovima i podanicima, obavezuju
se da nee izlaziti iz Velebitskog kanala osim na manja
ostrva.
94
' Ovaj predlog je inspirisao nadvojvoda. Mleani
su ocijenili plan kao sejanje novog razdora bez nade da
se ikada vidi kraj.
95
'
Od kada su poeli pregovori za rjeenje uskokog
pitanja, Senjani su bili dosta uzdrljivi i manje su izlazili.
Istina, u vodama Senja nalazila se mletaka flota. Poet-
kom aprila 1600. uskoci provalie u I stru i opljakae
nekoliko sela. Uskoki prepad doao je kao poruen Vene-
ciji da potkrijepi svoj zahtjev za uklanjanje uskoka iz
Senja i opravda svoje agresivne namjere prema nadvoj-
vodinim zemljama. Venecija je uloila protest caru zbog
uskokog nasilja u I stri suprotno tolikim obeanjima
datim od strane ministara njegovog carskog velianstva
i njega lino. Istoga dana Senat je izabrao vrhovnog
vojnog i upravnog zapovjednika J adrana sa irokim ovla-
enjima.
96
' Za odmazdu, generalni providur zauzeo je
Lovran.
97
' Mletaka agresija jo je vie zaotrila situaciju.
Dva mjeseca kasnije uskoci oplijenie etiri sela u okolini
Rapora. Posilje ovoga napada Venecija je pojaala svoje
kopnene snage u I stri. Generalnom providuru J adrana
nareeno je da unajmi 150 Albanaca i uputi ih na gra-
nicu prema Karsu i drugim krajevima na onoj granici.
Dok ne stignu Albanci, da ostavi 200 I talijana pod koman-
dom kapetana Rapora.
98
' Za providura I stre izabran je
Franesko Kamera (Francesco Carnerra).
Pregovaralo se i tuklo. Niko nije predlagao nita novo
i niko nije znao kako da se pregovori izvuku iz orsokaka.
Diplomatija je tapkala u mjestu bez ikakve odluke. U su-

4
) . Ljubi, Prilozi za ivotopis Markantuna de Dominisa Rab-
ljanina, Starine II, 25. Dokumenat je od 12. juna 1600.
, s
) A. S. V., D. G. R. 30, Prag, 30. juna 1600.
*) A. S. V. S. secr. R. 93, 13. aprila 1600.
") K. Horvat, Mon. uskocch. I, 216.
") A. S. V., S. secr. R. 97,12. juna 1600.
189
kob se umijeala i panija koja je stala na stranu pape
i Venecije.
99
' Ipak, jedan detalj kao da je nagovjetavao
da je Rim promijenio stav. Sredinom avgusta 1600. papski
nuncije izjavio je u Savjetu da je uskoko pitanje pri-
vatna stvar Venecije i da ga ne moe pretpostaviti optim
interesima hrianstva. Dud, ogoren, uzviknuo je:
Dravna stvar koja ima toliki znaaj za Republiku da
se vei ne moe zamisliti! Nuncije je odvratio da vladari
ee puta nemaju snage ili mogunosti da rijee sva
pitanja. Na ovu primjedbu dud je spremno odgovorio:
Car je ve osam godina u ratu sa sultanom, a ne moe
da kazni tri stotine lopova!
100
' Argumenti su bili vrlo
ubjedljivi. Poslije toliko natezanja nadvojvoda Ferdinand
je poetkom oktobra 1600. pristao da u Senj uputi sto
Njemaca a venturine premjesti u Otoac, Brinje i Pro-
zor.
101
'
Kada je izgledalo da se krenulo sa mrtve take,
uskoci ponovo upadoe u I stru, prodirui u Frijuli kao
to su nedavno uradili na teritoriji Monfalkona sa veli-
kim strahom za one stanovnike. Mletaku vladu zahva-
tila je histerija. Senat je traio dostojnu odmazdu. Gene-
ralnom providuru J adrana i Dalmacije je nareeno da
napadne mjesta odakle izlaze uskoci pustoei i pljaka-
jui sve ono to moete, da osvetite nepravde pomou
reene diverzije, koju mi smatramo plodonosnom i po-
trebnom. Providur I stre dobio je zadatak da preduzme
akciju protiv Trsta, gdje se, kako saznajemo, prodaje
plijen i ovi lopovi nalaze zatitu. Kapetan galija protiv
uskoka hitno je upuen da opsjedne Trst ne dozvolja-
vajui ulazak i izlazak nikakve vrste broda. Po ocjeni
Senata Trst je sada postao glavno uskoko naselje. Za
izvrenje ovog zadatka planirano je naoruanje jo est
barki i mobilisanje dvije stotine Hrvata kao najamnika
koji e se uputiti u Kopar i Piran.
102
'
Mletaka agresija na I stru ozbiljno je zaprijetila
miru izmeu Venecije i cara. Papa se umijeao i stavio
") A. S. V., D. G. f. 30, Prag, 28. avgusta 1600.
,0
) A. S. V., E. P. R. 9, 14. avgust 1600.
m
) Lopai I, 279.
!02
) A. S. V., S. secr. R. 93, 7. novembra 1600.
190
do znanja Republici da bi rat protiv nadvojvode bio
tetan i opasan za itavo hrianstvo. Nastojanja cara
i nadvojvode da polovinim rjeenjima zadovolje Vene-
ciju i papu ostala su neuspjeli diplomatski manevri.
Svi carevi planovi su odbaeni. Venecija i papa traili
su bezuslovno uklanjanje uskoka iz Senja. Posljednji
uskoki prepad uvrstio je papu u uvjerenju da se uskoci
moraju protjerati. Zategnutost je bila velika i valjalo
je neposredno dejstvovati. Kao posrednik javio se papski
nuncije Spineli. On je podnio predlog u dvanaest taaka
za rjeenje uskokog pitanja. Po tom predlogu uskoci
bi bili protjerani iz Senja i drugih mjesta, kao i oni koji
su se u prolosti bavili uskokim poslom. I sto da se
uini u susjednim mjestima i nadvojvoinim zemljama.
U Senju mogu ostati oni koji se bave odreenim poslom.
Da se protjerani uskoci nikada vie ne mogu vratiti u
Senj pod prijetnjom smrti. Ubudue zabranjuje se pri-
manje u Senj protjeranih iz papske drave i sa mletake
teritorije. Deseta taka je od najveeg interesa za cara
i Veneciju. Svima, kako podanicima njegovog velianstva,
tako i uzvienog nadvojvode, posredno ili neposredno
potinjenim, zabranjuje se da se slue morem za drugo
osim za trgovinu, niti na moru nanositi tete brodovima,
ostrvima i na kopnu Mleanima, Turcima i drugima i da
na ovim stranama potpuno i u svemu prestane gusar-
stvo. Da bi se plan protjerivanja uskoka realizovao,
Venecija e odobriti zajam caru od 300.000 dukata, koje
e on vratiti u roku od deset godina.
103
'
Ovaj plan bio je za cara jo manje prihvatljiv od
Dominisovog. Osim toga to bi uskoci bili udaljeni iz
Senja, car bi bio izloen velikim finansijskim trokovima.
Carevi i nadvojvodini podanici dobili bi slobodu trgo-
vine morem koju bi kontrolisali Mleani. Pod pritiskom
pape, sredinom decembra 1600. nadvojvoda je obeao da
e protjerati uskoke iz Senja i svih primorskih mjesta
i dovesti u Senj posadu od 300 njemakih plaenika.
Plaene uskoke e premjestiti u Otoac, a venturine koji
pod uskokim imenom vre razne zloine progonie slo-
no nadvojvoda i Venecija. Za sprovoenje ove odluke
I03
) K. Horvat, Mon. uscocch. I, 313316.
191
imenovan je J osip Rabata. Najvee zasluge za njegovo
imenovanje imao je Dominis. Ni poslije petnaest godina
uskoci nijesu Dominisu zaboravili ovaj potez. Da im je
pao u ruke, ne bi mu oprostili ivot. I menovanjem Rabate
za komesara otvoreno je jedno kratko i mrano poglavlje
iz istorije senjskih uskoka.
U ovo vrijeme pozvanih i nepozvanih posrednika za
rjeenje uskokog pitanja javio se i Minuo Minui, za-
darski nadbiskup i pisac istorije o senjskim uskocima.
Minui smatra da pored svih neprilika sa uskocima, oni
su korisni za hrianstvo. Uskoci, iako malobrojni, vre
dunost vojske koja bi kotala 20.000 kuda godinje i
dre angaovane vie od 10.000 Turaka, najboljih vojnika
koje oni imaju za odbranu granica Like i Bosne i dijelova
osvojene Ugarske, Slavonije i Hrvatske. Zatim uskoci
onemoguuju Turke da nasele osvojeni dio Dalmacije,
Liku i ostale krajeve. Kada bi Turci brojno porasli u
Dalmaciji, predstavljali bi veliku opasnost, ne samo za
dalmatinske gradove i I stru, nego ak i za I taliju. Meu-
tim, uskoci svojim prepadima pretvorili su u pusto
jedan iroki pojas zemlje sa oiglednom koriu za hri-
anstvo. Za ovu prednost zasluga pripada uskocima.
Da bi izmirio korist od uskoka za hrianstvo sa inte-
resima zainteresovanih strana, Minui predlae rjeenje
uskokog pitanja u pet taaka: protjerivanje iz Senja
svih uskoka sklonih pljaki; zabrana primanja bjegunaca
sa mletakih galija i protjeranih; da car imenuje za kape-
tane nepristrasne linosti koje e goniti lopove; zabrana
kleru da uzima desetinu od uskokog plijena; plaanje
uskokih starjeina, kako bi se preko njih uticalo na
uskoke.
104
* Minuijev predlog bio je prihvatljiv za cara i
nadvojvodu, ali ne i za Veneciju. U stvari, plan se svodi
na zadravanje uskoka u Senju i u drugim mjestima,
to je bilo suprotno mletakim zahtjevima o protjerivanju
uskoka. Minui, kao katoliki prelat koji je dobro pozna-
vao uskoke, shvatio je kakav znaaj oni imaju za hrian-
stvo uopte. Kasnije Minui e postati jedan od najogor-
enijih protivnika uskoka.
104
) A. S. V., E. R. R. 8, 17. jula 1598.
192
VI I I
RABATINA MISIJ A U SENJ U
1.
J osip Rabata, rodom Gorianin, mlad, inteligentan,
osion i birokrata, netaktian, cinik i samouvjeren, dobio
je zadatak da otputuje u Senj i sredi uskoko pitanje.
On je slabo paznavao sredinu i ljude. Upao je u jedar
osinjak iz kojega se vie nee izvui. Njegov pomaga
i saradnik bio je senjski biskup Dominis, mnogo oprez-
niji i lukaviji od svog prijatelja Rabate.
im je naimenovan za komesara, Rabata je pourio
na Rijeku, odakle je 29. decembra 1600. preko rektora
Krka uputio pismo generalnom providuru Filipu Paskva-
ligu. Rabata ga izvjetava da e ve sjutra uputiti iz
Rijeke u Senj jednog kapetana sa etom njemakih voj-
nika. On e u Rijeci saekati dolazak drugih eta pa
e tek onda krenuti prema Senju. Najavljujui svoj dola-
zak pompezno i razmjetljivo, Rabata najavljuje providuru
stranu odmazdu uskocima i moli ga da se sa flotom
i ljudima nae u blizini da bi imao prilike da vidi i
uje ono to e se dogoditi. Kao prvu mjeru, Rabata je
zabranio Vinodolcima da daju utoite uskocima.
1
'
Na Rijeci Rabata se sastao sa Dominisom, koji je
namjeravao da pod njegovom zatitom ue u Senj kao
novopostavljeni biskup. Dominis je 30. decembra takoe
pisao Paskvaligu hvalei Rabatu kao izuzetno talentova-
') K. Horvat, Mon. uscocch. I. 349350. B. Popari, Povijest senj-
skih uskoka, 101.
13 Senjski uskoci
193
nog ovjeka koji raspolae dovoljnim sredstvima da oi-
sti Senj, da istrijebi lupee i uredi onu posadu.
2
'
U oekivanju dolaska vojske na Rijeku, koju je
trebalo da dovede general Lenkovi, Rabata se uputio u
Ljubljanu, gdje se sastao sa generalom. Lenkovi se izvi-
njavao da zbog loeg zdravlja nije mogao doi na Rijeku,
te je sve prepustio Rabati i Dominisu. O povratku Rabate
na Rijeku Dominis je izvijestio providura Paskvaliga
(Pasqualigo) i poruio mu da je komesar dobio odluna
nareenja od nadvojvode da uini kraj uskokom nasi-
lju.
3
' Poslije prijema pisma od Paskvaliga Rabata je sma-
trao za potrebno da mu uputi biskupa Dominisa lino,
koji bi ga detaljno upoznao sa ovlaenjima komesara
protiv uskoka.
4
' Uskoci su nasluivali, a moda i pouz-
dano znali, da im Rabata radi o glavi. Iz bojazni da
ne padnu u ruke komesaru, mnogi uskoci napustie Senj.
Sredinom februara 1601. Dominis izvjetava providura
Paskvaliga o bjekstvu 50 uskoka u Grobnik i o naree-
njima Rabate da se oni gone. Dominis je zahtijevao
od providura da obavijesti mletake pomorske koman-
dante da zajednikim snagama istrijebe lopove.
5
' Ni usko-
ci nijesu sjedeli skrtenih ruku. Neki uskoci sredinom
januara 1601. zaplijenie etiri manja mletaka trgovaka
broda u blizini Zadra. Bogati plijen, uprkos strogim Raba-
tinim nareenjima, prenesen je u Senj. Povodom ovog
napada zadarski nadbiskup Minui je pisao dravnom
sekretaru u Rimu da uskoci ire vijesti (iako svi znaju
da su lane) da ih je blagoslovio papa da su zasluni za
ono to ine.
6
'
U Senju se ivjelo u napetom iekivanju raspleta
dogaaja. Krajem januara Rabata je javio Paskvaligu da
im sazna o dolasku ljudi iz Hrvatske u Senj, i on e
zajedno sa Dominisom krenuti tamo. Izjavio je da se sa
njim lino sastane ispred Senja i iznese mu svoje planove
2
) B. Popari, n. d., 102.
3
) A. S. V. Prov. da ter. e da mar f. 1320, Rijeka, 9. i 14. januara
1601. Pisma Dominisova Paskvaligu.
4
) K. Horvat, Mon. uscocch. I, 344345.
5
) Starine II, 32.
') K. Horvat, Mon. uscocch. I, 338.
194
protiv uskoka.
7)
Rabatina uslunost prema mletakim
funkcionerima prelazila je okvire uobiajene diplomatske
utivosti. Svaki Rabatin postupak bio je inspirisan eljom
da se dopadne Mleanima.
Kada je na Rijeku stigla jedna eta gorikih vojnika,
Rabata je, u drutvu Dominisa, 29. januara 1601. krenuo
u Senj. I spred grada izaao im je u sretanje kapetan
Danijel Barbo sa uskokim vojvodama. Mnogi uskoci, iz
straha od kazni, utekoe iz Senja. U gradu je ostalo oko
300 uskoka. Broj njemakih vojnika bio je znatno vei.
Rabata je preduzeo niz mjera predostronosti kao da se
naao u osvojenom neprijateljskom gradu. Njemaka
vojska zaposjela je gradske bedeme i zatvorila gradske
kapije. Pojaane strae danju i nou su krstarile gradom.
Svojim prvim proglasom Rabata je pozvao sve uskoke
da se u roku od dva dana prijave njemu lino sa tanim
identitetom i da pokajniki mole za oprotaj. Zaprijetio
je smrtnom kaznom svakome ko daje utoite neposlu-
nima. Pod prijetnjom smrtne kazne zabranjen je izlazak
iz grada bez njegove dozvole. Ko se na Rabatin poziv ne
odazove i lino ne doe u katel smatrae se odmetnikom.
Uskocima je zabranjeno noenje oruja po gradu a usko-
ke vojvode morale su da sastave spisak plaenih uskoka
i venturina.
Ovakve mjere predostronosti pothranile su sumnje
uskoka da ih ne eka nita dobro. Mjere razoruanja uni-
jele su pravu paniku meu uskoke. I pak, malo je bilo
onih koji su vjerovali u najgore. Prilikom dolaska uskoka
u katel Rabata je zadrao uskoke starjeine Martina
Posedarskog i Marka Margitia. Namjeravao je da uhvati
J urj a Maslaradu, porijeklom Dubrovanina, ali on je
uspio da iv umakne iz katela. Na ulici Maslaradu sae-
kae njemaki vojnici i sasjekoe ga. Te iste noi objeeni
su Posedarski i Margiti. Vijest o umorstvu popularnih
uskokih starjeina dola je kao grom iz vedra neba.
Njihovi leevi objeeni su na zidinama katela kao uasa-
vajua opomena uskocima. Bila je to no strave i uasa.
Potitenost i strah zahvatili su itav grad. Niko se vie
nije osjeao sigurnim za ivot, jer nije bilo nikoga koji
7
) Isto, 338339.
195
po vlastitoj savjesti nije skrivio smrtnu kaznu. Kapije su
bile zatvorene; puteve su uvali strani vojnici. Niko nije
imao smjelosti da izie iz grada, niti da no prespava u
svome stanu.
8)
Svirepo umorstvo tri uskoke starjeine
bilo je opomena svima da to prije uteknu iz pakla koji
se zvao Senj. Svi koji su strahovali da mogu postati rtva
Rabatine odmazde klisnue iz grada. Rabata je izvijestio
Paskvaliga o smaknuu uskoka, ali je morao priznati
da su mnogi uskoci utekli iz Senja. Vie od 50, svjesni
svoje teke krivice, nijesu ih saekali, nego su se sklonili
u planine, peine i pilje.
9)
Prinueni da bjee iz svog
grada i od svojih porodica, uskoci se rasprie po plani-
nama kao zvijeri.
Bjekstvo ovolikog broja ljudi razbjesnilo je Rabatu.
On preduzima takve mjere da niko vie ne moe napustiti
Senj. Uskoci su se osjeali kao u miolovci. Bjeati se
nije moglo, niti se kriti u gradu. Svi koji su jo imali
plijena prijavie ga u nadi da e ivot spasti. Rabata
je zahtijevao od Senjana da uhvate izbjegle starjeine
i predaju itav plijen, pa tek onda mogu oekivati milost
od njega. Zahtjevi su bili teko iskuenje za Senjane.
Iz straha za vlastitu glavu ovjek je kadar da izda druga
ili prijatelja. Ti trenuci izbezumljenosti, nade i neizvjes-
nosti mogu da slome i najvre ljude. To se dogodilo
i ovaj put. Uskoci predadoe dvojicu venturina: Maretu
i Mikulicu. Za Mikulicu Rabata je tvrdio da je pravio
oputu od ljudske koe.
10)
Predajom dvojice venturina
Rabata se nije zadovoljio. Traio je jo krivaca i rtava.
Po miljenju Rabate svi uskoci su bili krivi. Senjani su
bili izloeni ponienju, nasilju i ikaniranju. Kue su
pretresane, ljudi istjerivani da satima po nevremenu stoje
napolju.
Ba tih dana u Senj je stigao na pregovore Paskva-
ligov sekretar Barbaro. Razgovori su voeni u donjem
katelu u prisustvu Dominisa i Vida Klekovia. Dotaknu-
ta su sva stara pitanja o austrijsko-mletakim odnosima
u vezi sa uskocima, ali nije postignuta saglasnost u osnov-
') Minuoio Minucci, n. d., 179.
') K. Horvat, Mon. uscocch. I, 339340, Senj, 3. februara 1601.
10
) Isto, 340341.
196
nim pitanjima, iako je Rabata pokazivao dobru volju i
razumijevanje prema svim mletakim zahtjevima. Senat
je bio zadovoljan rezultatima pregovora, posebno Raba-
tinim mjerama protiv uskoka. Na pregovorima su domi-
nirale etiri take: pitanje slobodne plovidbe, vraanje
posljednjeg plijena, zabrana primanja mletakih poda-
nika u Senj i zabrana izlaska uskoka iz Senja. Mletaka
vlada je nastojala da izbjegne diskusiju o slobodnoj plo-
vidbi i da pregovore usmjeri u pravcu uklanjanja uskoka
iz Senja. U tom smislu upuene su instrukcije Paskvaligu.
Senat je smatrao da je nastupio pogodan trenutak da se
postavi pitanje opstanka uskoka u Senju. to se tie
uklanjanja uskoka iz Senja, uloite svaki napor da shodno
datim obeanjima budu uklonjeni odatle, ili u naj manj u
ruku znatno umanjeni, a posada redovne vojske poveana
do te mjere da moe drati u poslunost one koji tu osta-
nu. Mletaka vlada je insistirala da se smijeni senjski
kapetan Barbo.
11
'
Iako kraj nj e predusretljiv prema Mleanima, Rabata
nije mogao da izae u susret njihovom zahtjevu o ukla-
nj anj u uskoka iz Senja. To pitanje je izlazilo iz okvira
njegove kompetencije. Rabata je formalno naveo i argu-
mente o nemogunosti protjerivanja uskoka iz Senja.
On je kategoriki tvrdio da ne postoji mogunost da se
uskoci presele u Otoac. Po njegovom miljenju to bi
moglo izazvati uskoke da napadnu Senj i druge tvrave.
Poto nadvojvoda nema novanih sredstava da obnovi
Otoac, najbolje bi bilo da dobije pomo od mletake
vlade, to je u interesu same Venecije. Rabatin odgovor
je bio ponavljanje austrijskog stava da Venecija treba
da finansira rjeenje uskokog pitanja. U ovom pitanju
austrijski dvor je podravao i papa.
12
'
Rabata je u pregovorima sa Paskvaligom dokazao da
je odluno zastupao interese cara i nadvojvode, iako je
svirepo proganjao uskoke. Komesar je i dalje uporno
nastojao da se dokopa uskokih starjeina, ali mu je to
teko polazilo za rukom. Bjegunci iz Senja krili su se po
peinama i kod svojih prijatelja. Njihove porodice Raba-
") A. S. V., S. Secr. R. 93, 24. februara 1601.
12
) A. S. V., E. R. R. 10, 10. marta 1601.
197
ta je tretirao kao taoce. Ipak, niko se nije usuivao da
trai i goni izbjegle uskoke. Mleani, koristei se Rabati-
nom odlunou protiv uskoka, dostavljaju mu spiskove
krivaca koje je trebalo kazniti smru ili uruiti mleta-
kim predstavnicima. Traei krivce, jednog dana Rabata
je sabrao u crkvi Sveti Duh sve strance koji su boravili
u Senju. To su veinom bili trgovci, zanatlije i bjegunci
sa mletakih galija. Izmeu okupljenih Rabata je izabrao
devetoricu i predao ih providuru Paskvaligu. Dominis se
obratio providuru traei milost za ove nesrenike. Sada
isporuujemo na vae brodove devet podanika uzviene
Republike. Stvar neuobiajena i neobina pod ovim vla-
darima, a ipak se ini zbog zadovoljenja Vae preuzvi-
enosti i uvrenja dobrog prijateljstva i odnosa. I stina
je da nam duu mui teka gria zbog suza ovih bijed-
nika, ovdje smatranih i poznatih kao neduni ljudi i bez
ikakve krivice, da ne bi na nas izazvali boji gnjev. Zato
na najljepi nain molimo Vau preuzvienost, a najvie
ja, koji sam ih najvie nagovarao, da im budu poteeni
ivoti, da ne bih ostao nepravian. I sto Vas usrdno moli i
uzvieni gospodin Vido Klekovi koji je ovdje umjesto
generala, jer dobri starac osjea veliku grinju savjesti
to smo ove bijednike poslali na klanicu.
13)
Za ovu uslu-
gu, Dominis je traio od Paskvaliga da oslobodi neke
uhvaene Trane i Rijeane. Paskvaligo se pokazao ple-
menit i oslobodio sedam ljudi.
14)
Dominisovo pismo posluilo je nekim istoriarima
da ga napadaju, pa ak i dre lekciju o moralu. Ovdje se
ne radi o Dominisovoj nemoralnosti, nego o najobinijem
postupku zamjenjivanja robija, kako se vjekovima prakti-
kovalo i prije i poslije Dominisa. Njegovo pismo, srau-
nato da gane providura Paskvaliga, svjedoi o dubokom
moralnom angaovanju Dominisa prema unesreenima i
nemonima. Uostalom ni Rabata nije predao nijednoga
uskoka Mleanima dok nije utvreno njegovo porijeklo.
On je mletaki zahtjev za predaju Ivana i Tome Maiagru-
dia odbio zato to ovi nijesu bili mletaki podanici, dok
im je predao nekoga Rada sa Hvara, koji je ivio u Senju
") Starine II, 3233. Senj, 14. februara 1601.
") K. Horvat, Mon. uscocch. I, 333334.
198
dvadeset godina. U ovakvim sluajevima rtva postaje
obino nevin samo zato to je roen kao mletaki poda-
nik. Nije se utvrivala stvarna krivica, nego porijeklo.
U stvari, Rabata i Dominis su izigrali Mleane. Umjesto
stvarnih krivaca, uskoka, oni su upuivali Mleanima nji-
hove podanike. I zruenje ovih nesrenika bila je obina
epizoda u poreenju sa burnim zbivanjima u Senju.
Sistem smrtne strave koji je Rabata zaveo u Senju
nije donio eljeni uspjeh. Poslije je zapoeo sa protjeri-
vanjem uskoka iz grada. U Veneciji su bili neobino zado-
voljni Rabatinim mjerama protiv uskoka. Dvor je oeki-
vao da e smirenjem uskoka postii davno oekivanu
slobodu plovidbe. Sredinom marta 1601. sekretar amba-
sade upoznao je duda sa preduzetim mjerama protiv
uskoka. Dud je izjavio da je zadovoljan Rabatinim ra-
dom, ali smatra da je poeljno da se za kapetana postavi
linost koja nee tititi lopove, niti uestvovati u diobi
plijena. I pored zadovoljstva sa dotadanjim mjerama,
dud je konano rjeenje uskokog pitanja vidio u protje-
rivanju svih uskoka. Sekretar je smatrao da su car i
nadvojvoda izali u susret mletakim zahtjevima i za-
uzvrat je postavio pitanje slobodne plovidbe i oslobo-
enja zadranih brodova.
15
'
Mletaka vlada nala se u neprilici. Otvoreno odbiti
zahtjev dvora o slobodnoj plovidbi J adranskim morem
nije mogla a jo manje ga je mogla prihvatiti. Trailo se
rjeenje koje bi formalno pokazivalo dobru volju Vene-
cije prema caru i stvarno je ne bi niim obavezivalo.
Senat je naredio generalnom providuru da oslobodi sve
austrijske podanike osuene na galije i dozvoli da sve
barke koje plove Velebitskim kanalom sa namirnicama,
sa robom ili trgovakim poslom mogu slobodno prolaziti
njime bez obaveze da svraaju u tvravu Sv. Marko.
16
'
Venecija je sebi prisvajala pravo da dozvoljava slobodnu
plovidbu austrijskim podanicima u njihovim priobalnim
vodama. Na naelni stav cara o slobodnoj plovidbi Vene-
cija je odgovorila skoro podsmjeljivo.
1S
) A. S. V., E P. R. 15, 12. marta 1601.
") A. S. V., S. Secr. R. 94, 31. marta 1601.
199
Rabata, beskrajno ambiciozan, nastojao je da ukloni
senjskog kapetana Barba, koji od poetka nije odobravao
njegove mjere protiv uskoka. Raznim vezama i kanalima
Rabata uspijeva da ga odgovorne linosti iz Rima pre-
porue nadvojvodi da ga postavi za senjskog kapetana.
Taj plan podravali su i Mleani. Uskoro nadvojvoda je
razrijeio dunosti Barba i na njegovo mjesto naimenovao
J osipa Rabatu.
17
' On se nije ovim zadovoljio, nego je
ciljao na poloaj generala Hrvatske, vjerujui da e ga
u tome podrati Rim i Venecija. Republika je Rabatu
iskreno podravala i odlikovala ga kolajnom, i bila sprem-
na da dade zajam nadvojvodi uz sigurnu garanciju.
18
'
U Zadar je lino dolazio Dominis sa namjerom da od
Mleana trai zajam od 60000 dukata.
19
' Mletaka vlada
nala se u neprilici. Dati zajam nadvojvodi bilo je nesi-
guran posao a odbiti Rabatu bilo je nezgodno. Naeno
je diplomatsko rjeenje. Senat je odobrio generalnom
providuru da udovolji molbi Rabate, ali ne kao car-
skom ministru, nego kao Vaem privatnom prijatelju.
20
'
Pokazae se da je privatni zajam Rabati bio pogrean
potez Venecije.
Za rjeenje uskokog pitanja odluno se zauzimao
Markantun de Dominis. On je tvorac mnogih predloga
i planova za rjeenje uskokog pitanja. Obilazi odgovorne
austrijske i mletake linosti i nastoji da ih uvjeri u
ispravnost svoga plana. Poetkom avgusta 1601. Dominis
je ve bio u Gracu. Odatle je preao u Prag sa predlogom
caru o prodaji ili davanju u zakup senjskih uma, to
bi, po njegovom miljenju, doprinijelo rjeenju uskokog
pitanja. Po njegovom rezonovanju, Senjani bi nali izvor
zarade radei na korienju senjskih uma. Svoj plan o
rjeenju uskokog pitanja izloio je mletakom ambasa-
doru u Pragu Pjeru Donadu (Piero Donado). On je jo
jednom ponovio svoju tvrdnju da uskoke treba bezuslov-
no protjerati iz Senja. Poto je nadvojvoda protiv toga,
Turci ili Mleani bi mogli zauzeti Senj.
21)
Dominisova
") K. Horvat, Mon. uscocch. I, 351.
") A. S. V. Prov. da ter. e da mar f. 1319, Ilovik, 1. maja 1601.
") Starine II, 40-^-2.
) A. S. V., S. secr. R. 94, 31. mart 1601.
2I
) A. S. V., D. G. f. 31, Prag, 3. septembra 1601.
200
izjava ambasadoru bila je podsticaj Mleanima da zauzmu
Senj, na to su oni pomiljali, ali bili su dovoljno oprezni
da se uzdre od te avanture.
Pobude Dominisovog posredovanja u rjeavanju
uskokog pitanja nijesu jasne. Sa dubokom odvratnou
i neobuzdanom strau mrzi uskoke kao obine lopove
i ubojice. Njegova sauvana pisma o uskokom pitanju
prikazuju ga u nepovoljnom svjetlu. Brzoplet, nemirna
duha i nerealan, on je bio jedan od onih kabinetskih poli-
tiara koji je imao intimnu potrebu da stvara planove,
mata i u rukama dri konce jedne diplomatske igre.
Pie dudu, obilazi odgovorne austrijske linosti, netano
izvjetava sekretara Svete stolice kardinala Aldobrandija
(Aldobrandi) da je Venecija spremna da pomogne cara
sa 150.000 talira.
22
' Mjesec dana kasnije Dominis upoznaje
istog sekretara sa novim planom o rjeenju uskokog
pitanja. On uvjerava sekretara da privatno posredovanje
moe vie doprinijeti nego meudravni pregovori. Domi-
nis hvalisavo tvrdi da bi on bio jedan od tih privatnih
posrednika i kae: Ako uzviena Venecija dade Rabati
i meni tajno, pod nekim tajnim izgovorom, preko ruku
neko privatnog trgovca, kao za njegovu privatnu trgovinu,
reenu sumu od 50.000 talira u ratama, obeava da e
srediti uskoko pitanje.
23
' Teko je dokazati da je Domi-
nis ovim putem htio da se dokopa novca. Njega kao
zanesenjaka vie je interesovao plan nego novac. I mao
je ivu unutranju potrebu da neto kae ili predloi,
duboko uvjeren da to radi u interesu svih zainteresovanih
strana. To je jedna nekontrolisana ambicija koja je imala
potrebe da se u neemu isprazni.
2.
Dok se Dominis zanosio nestvarnim planovima, Raba-
ta je sprovodio u djelo svoje planove. Glavni kamen spoti-
canja izmeu Rabate i Paskvaliga bilo je pitanje slobodne
plovidbe. Venecija je uspjela da naturi svoj stav o ovom
") K. Horvat, Mon. uscocch. I, 379.
'') Isto, 381382.
201
pitanju. Poslije duih pregovora izmeu Rabate i Paskva-
liga postignut je sporazum u est taaka: 1. uskoci mogu
da plove morem samo u Velebitskom kanalu izmeu
Senja i Karlobaga; 2. uskoci ne smiju pristajati niti se
iskrcavati na ostrva pod mletakom vlau; 3. ostalim
austrijskim podanicima dozvoljava se slobodna plovidba
na nenaoruanim i trgovakim brodovima kao i ranije;
4. brodovi pod austrijskom zastavom ne mogu ploviti
dalje od Sv. Marka na Krku; 5. protjerane mletake poda-
nike i bjegunce sa galija austrijske vlasti nee vie pri-
mati u Senj i druga mjesta; 6. uskoci odranije protjerani
zbog teta nanijetih Republici ne mogu biti pomilovani,
ve u svako doba mogu biti kanjeni ako budu naeni i
uhvaeni na mletakoj teritoriji ili u mletakim terito-
rijalnim vodama.
24
' Ovim ugovorom Venecija je postigla
ono to je eljela. Uskoci se vie ne smiju pojavljivati na
njenoj teritoriji i u njenim vodama. To je bila potpuna
diplomatska pobjeda Venecije. Plan koji je Veneciji ga-
rantovao mir od uskoka nije nikada sproveden u ivot.
Njegov tvorac Rabata tragino je zavrio ivot.
Sistem smrtne strave koji je Rabata zaveo u Senju
nije se mogao odrati due. Poslije prvog iznenaenja
ljudi su se pribrali. Ispod privida mira i poslunosti tinjao
je plamen mrnje i osvete koji je proimao svakog usko-
ka. Hrabri i ponosni uskoci bili su uvijek spremni da
unite svoga zlotvora. Dovoljan je bio neki beznaajan
povod da se osvetniki bijes razulari. Mnoge austrijske
odgovorne linosti nijesu se slagale sa Rabatinim nasiljem
nad uskocima. Ve krajem avgusta 1601. zapaaju se znaci
nepovjerenja pojedinaca prema Rabati. Kada je Rabata
uputio nepouzdane uskoke na ugarsko ratite, u Karlovcu
ih je sreo kapetan konjice Danijel Frankol (Daniel Fran-
kol) i naredio im da se vrate u Senj. Hrvatski ban
Drakovi tuio se dvoru na Rabatu i zahtijevao smrtnu
kaznu za njega zbog nedjela u Senju.
25
' Uskoci su bez
sumnje morali doznati za banovu tubu. To je bila velika
moralna podrka za njih.
24
) Paolo Sarpi, n. d 89.
25
) K. Horvat, Mon. uscocch. I, 377.
202
U takvoj zapetoj atmosferi dovoljna je bila jo samo
jedna Rabatina nespretnost pa da uskoki bijes plane.
Taj trenutak nastupio je krajem 1601. godine. Uskoci
ubie Rabatu. Savremeni autentini istorijski izvori o
Rabatinoj smrti, bez obzira na izvjesne nijanse, jasno i
nedvosmisleno potvruju da su se uskoci latili oruja
zbog nasilja nad njima. Senjska optina i vojska objanja-
vaju svoj postupak prema Rabati u pismu Paskvaiigu od
3. januara 1602. Posljednji akt nasilja bio je kada su po
Rabatinom nareenju postavljeni topovi na prozore ka-
tela sa namjerom da se puca na uskoke kao da smo
Turci, hotei da se bori protiv nas i da nae porodice
polje u propast. Cio narod je molio Rabatu da odustane
od zloina. Njegov odgovor bio je otvaranje artiljerijske
vatre na masu. J edan uskok je poginuo a jedan ostao
ranjen. To je za uskoke bio signal da provale u katel
i ubiju Rabatu.
26)
Nad Rabatinim zlodjelom u Senju spu-
tena je tamna zavjesa. Zloinac je platio zloin.
Ubistvom Rabate austrijska vlast je prestala u Senju.
Uskoci su pokazali visoku svijest u odravanju reda i
poretka. Dominis, optuujui uskoke kao antimonarhiste,
ipak je morao priznati da oni poee ureivati izmeu
sebe nekakvu republiku, izabravi nekoje koji e biti na
elu politike uprave.
27
' Vijest o Rabatinom ubistvu po-
sluila je nekim savremenicima, neprijateljski raspolo-
enim prema uskocima, da njih i njihove ene prikau
kao svirepe krvoloke i divljake. Krki providur Frane-
sko Mikjel (Francesco Michel) tvrdio je da su ene usko-
kih starjeina koje je Rabata pogubio rukama zahvatale
krv i pile je.
28)
Prie o pijenju krvi su obine izmiljo-
tine sraunate na uvredu i klevetu uskoka.
29
' Gradaki
nuncije, na osnovu prianja dvojice Senjana, trezveno
je zakljuio da je Rabata mogao izbjei tolikoj nesrei
da je bio umjereniji u strogosti protiv nekog J urie koji
2
") K. Horvat, Monumenta historiam uscocchorum illustrantia II,
Zagreb, 1913, .12.
") B. Popari, n. d., 153.
") K. Horvat, Mon. uscocch. II, 23.
M
) I danas u Crnoj Gori, u osvetnikoj mrnji i bijesu, ljudi kau:
krvi u mu se napiti. To bukvalno ne znai piti ljudsku krv,
nego se time istie ogromna mrnja prema neprijatelju.
203
je amio u zatvoru poradi jednog druga.
30
' Rabatina
smrt je tragedija ovjeka opijenog vlau i sklonog nasi-
lju. To su obino ljudi birokratskog mentaliteta za koje
je vlast cilj i svrha ivota.
Rabatina smrt zatekla je Dominisa u Gracu, a o
njegovoj pogibiji saznao je tek 15. januara 1602. u Ljub-
ljani. Dominis se nikada vie nee vratiti u Senj. Da se
vratio, uskoci mu ne bi potedjeli ivot smatrajui ga
zlim duhom Rabate. Teko je na osnovu poznate grae
utvrditi da li Dominis snosi odgovornost za Rabatino
nasilje nad uskocima. injenica je da Dominis nije bio
naklonjen uskocima. Za njega su oni bili grubi, drski i
neotesani, ljudi spremni na svake niskosti. Iz straha od
uskoka Dominis naputa Senj i postaje splitski nadbi-
skup. Papa je poetkom avgusta 1602. traio saglasnost
Republike da Dominis dobije biskupiju u nekom mleta-
kom gradu.
31
) Poetkom oktobra Dominis je izabran za
splitskog nadbiskupa,
32
' a sredinom novembra odreena
mu je plata od 500 dukata godinje.
33
'
30
) B. Popari, n. d 154.
31
) A. S. V., D. R. f. 49, Rim, 3. avgusta 1602.
,2
) Isto, Rim, 5. oktobra 1602.
3
') Isto, Rim, 16. novembra 1602.
204
IX
VRHUNAC USKOKE BORBE
Rabatinom smru mletako-austrijski sporazum o
uskocima pao je u vodu. Sporazum je bio Rabatino djelo,
on ga je htio i on ga je napravio. Smrt ga je sprijeila
da ga sprovede u djelo. U Veneciji su bili iznenaeni i
zaprepaeni Rabatinom smru. Senat je ocijenio slu-
aj mnogo vanim iz raznih obzira. Kapetan protiv
uskoka dobio je instrukcije da ispita uzrok Rabatine
smrti i utvrdi namjere uskoka. Generalnom providuru
J adrana je nareeno da sa itavom flotom otplovi za
Kvarner.
1
' Zategnutost i neizvjesnost naglo su porasle.
Ratoborni duh ovladao je nekim mletakim komandan-
tima. Providur Paskvaligo predlagao je Senatu da za
odmazdu okupira Senj. Mletaka vlada pokazala je razbo-
ritost i ocijenila da bi takav korak doveo do ozbiljnih
politikih zapleta sa carem, papom i panskim kraljem.
2
)
Venecija e se ograniiti samo na zabranu izlaska uskoka.
Senjani nijesu sjedeli skrtenih ruku. Oni su zahtije-
vali od nadvojvode Ferdinanda da se izvri istraga koja
bi po njihovom miljenju pokazala da je ubistvo Rabate
bilo jedini izlaz za njih. I pak, iz predostronosti, J uria,
glavni vinovnik Rabatine smrti, sklonio se iz Senja sa 25
drugova.
3
' Meutim, u Pragu su drukije mislili o Raba-
tino j smrti. Uskoka delegacija koja se uputila u Prag
zadrana je i uhapena u Gracu. Odgovorne austrijske
) A. S. V., S. secr. R. 94, 18. januara 1602.
") K. Horvat, Mon. uscocch. II, A5.
3
) Isto, 89.
205
linosti uvjeravale su Mleane da e na vrijeme i uspjeno
srediti stvari u Senju.
4
' Car je preduzeo niz mjera da
smiri duhove. Uostalom on je od glavnog bekog trgovca
traio zajam u vrijednosti od 500.000 forinti koji bi bio
utroen na plate njemake posade u Senju. Uskoci obasu-
e cara mnogobrojnim pismima i tekim optubama
Rabate.
5
'
Da bi umirio Mleane car se zauzeo da doe do nekog
sporazuma izmeu nadvojvode i Venecije. Desetog febru-
ara 1602. u Beu zapoee pregovori izmeu nadvo.jvodi-
nog optmomoenika i mletacKog ambasadora. Nadvojvoda
je obeao caiu da e muie bili islu i slobodno ud pirata
iz Senja i drugih mjesta pod njegovom vlau i da nee
izlaziti iz Senja i onih krajeva ljudi aa pniftpj" plnviHKn
niti susjede, pod prijetnjom ivota. Nevaljalci e apso-
lutno biti protjerani iz Senja. Nadvojvoda e u Senju
smjestiti njemaku posadu. Zauzvrat, nadvojvoda je zahti-
jevao od Venecije da digne blokadu Senja i oslobodi sve
zarobljenike.
6
' Osim toga, odgovorne austrijske linosti
traile su da papa utie na Veneciju da ne preduzima
korake koji bi komplikovali situaciju.
7
'
Uporedo sa diplomatskom aktivnou, nadvojvoda
je preduzeo mjere za smirenje duhova u SeiljU. Za novog
guvernera Senja imenovao je pukovnika Danijela Fran-
kola, koji je ulivao~povJ erenje Mleanima. Senat je nare-
dio generalnom providuru da uspostavi vezu sa Franko-
lom, da od njega zahtijeva zabranu izlaska uskoka i ne
preduzima nikakve mjere koje bi pogorale sadanje
stanje.
8
' Frankolu nije bilo lako da dri situaciju u svojim
rukama. Od Rabatine smrti do njegovog dolaska u Senju
je stvoreno jedno stanje koje on vie nije mogao kontro-
lisati. Vie nije bilo mogue sprijeiti uskoke da izlaze.
Svi uskoci se vratie u Senj, kako protjerani tako i izbje-
gli. Frankol je brzo uspostavio prijateljske odnose sa
uskokim starjeinama. Dominis se vajkao da se uskoki
4
) A. S. V., D. G. f. 30, Prag, 4. februara 1602.
s
) Isto, Prag, 11. februara 1602.
') K. Horvat, Mon. uscocch. II, 1011.
7
) Isto, 12.
8
) A. S. V., S. secr. R. 95, 7. mart 1602.
206
glavari slobodno kreu Senjom, jedu sa njim i otvoreno
prijete meni. Bojati se da drugoga nema ko ih moe ukro-
titi osim mene.) Vjena Dominisova preokupacija da je
on jedini ovjek koji je kadar da ukroti uskoke zvui
neubjedljivo, nerealno i otkriva jednog zanesenjaka koji
je postao rob svojih strasti.
U pogtku, po doIasku^Frankola u Senj uskoci su se
pokazivali mi rni 7 disciphnovani, sve dotle dok su vjero-
vali da-^ftegtiproduiti~ sa svojim izlascima na more.
Poetkom aprila 1602. jedna uskoka laa na kojoj je
bilo esnaest ljudi otila se kao izvidnica prema turskoj
teritoriji. Mleani presretoe i uhvatie barku blizu ibe-
nika. U barci zarobie etiri uskoke starjeine, koje Mle-
ani kasnije objesie, a ostale uskoke okovae na gali-
jama. Incident je zabrinuo nadvojvodu, koji je iskreno
elio mir.
10)
Carski ambasador u Veneciji intervenisao je
nekoliko puta da se uhvaeni uskoci oslobode.
11
' I papski
nuncije je energino zahtijevao osloboenje uskoka.
12
'
Mleani su svoj postupak prema uskocima pravdali ugo-
vorom sa Rabatom da uhvaene uskoke na moru izvan
Velebitskog kanala mogu kazniti. Taj ugovor je praktino
prestao da postoji.
Za vrijeme Rabatine misije Turci se nijesu mnogo
interesovali za mletako-austrijske odnose. Bili su zado-
voljni to su odahnuli od uskokih prepada. Tek poslije
Rabatinog ubistva, krajem maja 1602, stigao je u Vene-
ciju turski au Halil sa pismom vezira Hasan-pae upu-
enim dudu. Vezir je bio djelimino upoznat sa napo-
rima Venecije da ukloni uskoke iz Senja. Hvalio je Mle-
ane da nijesu pomogli cara, niti dozvolili uskocima da
prolaze preko njihove teritorije. Hasan-paa zahtijeva od
Mleana, kao provjerenih prijatelja, da ga izvijeste koliko
su osnovane vijesti da iz panije i drugih neprijateljskih
zemalja spremaju se ljudi u pomo bekom caru u
Ugarskoj.
13
' Mletakoj vladi nije bilo teko udovoljiti
') Starine II, 64.
10
) K. Horvat, Mon. uscocch. II, 1618.
") A. S. V., S. secr. R. 95, 3. juna 1602.
12
) K. Horvat, Mon. uscocch. II, 28.
") A. S. V., E. P. R. 15, 27. maj 1602. Prilog pisma vezira Hasana
iz Beograda od aprila 1602.
207
ovom zahtjevu, tim prije to je bila kraj nj e rezervisana
prema caru zbog uskoka.
Stanje se u Senju iz mjeseca u mjesec pogoravalo.
Nestaica namirnica, zabrana izlaska, sve je to doprini-
jelo jaanju nezadovoljstva uskoka. Pronijele su se vijesti
da uskoci neto ugovaraju sa Turcima. Kapetan Kopriv-
nice, Krievaca i Petrinje saznao jc-tld su se neki" uskoci
uputili bosanskom pai na pregovore o predaji Senja Tur-
cima. Vijest je dospjela i do dvora. Gradaki nuncije
javljao je sredinom juna kardinalu Aldobrandiju o zabri-
nutosti austrijskih rukovodilaca zbog dosluha uskoka sa
Turcima. Ovdje se mnego plae te vijesti i dri se da
su oni ljudi (uskoci) dovedeni do ovoga iz oajanja i osku-
dice u koju su zapali zbog galija i upravljaa mletake
gospode. CTovome~~jg~ubdvijcteni-papski nuncije u
Veneciji sa eljom da upozori mletaku vladu na ozbilj-
nost politike situacije.
14
'
Vijest o predaji Senja Turcima vjerovatno su proni-
jeli sami .HfVnri rln lii glfri-nuli pnnju_ naHvnjvnrlp na
svoj teak poloajr^NijenTrmnakoku 'ni j e padalo na
pamet da svoj grad preda Turcima. Za uskoke Senj je bio
dio njihove prolosti, njihove egzistencije i sutina njiho-
va bia. Senj i uskoci su bili nerazdvojni pojam. U ovak-
voj bezizlaznoj situaciji nadvojvoda je morao odobriti
uskocima izlazak na more. Ve od kraja oktobra uskoci
ponovo napadaju mletaku teritoriju i zadravaju se na
nj oj kao i ranije. Uskoki prepadi su toliko uestali da je
mletaka vlada sredinom novembra 1602. bila prinuena
da pet naoruanih barki sa albanskom posadom stavi na
raspolaganje kapetanu protiv uskoka da sprijei izlazak
uskoka iz Velebitskog kanala.
15
' Poetkom decembra mle-
taka straa je nou na vratima Novigrada ubila i ranila
nekoliko uskoka. Sjutradan je prepoznat le Vukale Deko-
via koji je roen kao Turin, ali ve od prije mnogo
godina postao je uskok.
16
' Sredinom decembra isplovi
iz Senja oko 50 barki. Kapetan protiv uskoka Antonio
") K. Horvat, Mon. uscocch. II, 2526.
15
) A. S. V., S. secr. R. 95, 19. novembra 1602.
") A. S. V., Prov. da ter. e da mar. f. 1321, Krk, 10. decembra
1602.
208
Belenjo odmah je, sa osam naoruanih barki, doplovio na
Krk da otkrije uskoke planove. On je bio uvjeren da je
nadvojvoda odobrio uskocima da mogu dva puta godinje
izlaziti na more.
17
' Sasvim neoekivano trinaest uskokih
barki pristadoe u Primoten, gdje uskoci ugrabie bogat
plijen u stoci. Stoku su poklali, meso isjekli i smjestili
u deset barki zaplijenjenih od mjetana i zatim se uputili
prema Senju.
18
' Ovo su oni poznati uskoki boini izleti
kada ih nije moglo nita zadrati da se snabdiju za pro-
slavu Boia, pa makar i hriane plijenili.
Ponovni uskoki prepadi izazvali su Veneciju da pre-
duzme odgovarajue mjere protiv Senjana. Krajem 1602.
za kapetana na strai protiv uskoka izabran je Vienco
Grimani sa opirnim instrukcijama za nepotednu borbu
protiv uskoka. Tih dana bosanski paa izvijestio je gene-
ralnog providura o zauzeu Kanjie i izrazio zadovoljstvo
zbog mletakih mjera protiv uskoka. Paa pie: Kada
zlikovci uskoci ne bi preko mora imali prolaz, ne bi raz-
bili sultanove podanike, niti im pljakali robu i stoku.
Piem, kako smo uli od naih podanika, da ne dozvolja-
vate prolaz uskocima da im pljakaju imovinu i stoku i
to nam se mnogo dopalo. Providur je odgovorio da je
gonjenjem i vjeanjem uskoka uspio da je sada plovidba
morem dosta slobodna od ovih zlikovaca, a takoe na
kopnu sultanovi podanici su mirni od reenih lopova.
19
'
Providur je sebi u zaslugu pripisivao to uskoka nije bilo
na moru. Uskoci nijesu izlazili zbog zabrane austrijskih
vlasti.
I pored uskokog boinjeg izleta, stanje u Senju
nije se popravilo. Nezapamena glad harala je gradom.
Senjski kapetan Frankol jadao se gradakom nunciju
da ne zna kome da se obrati za pomo. Uskoci umiru
od gladi i moraju da jedu peeni ir i druge trave kao
") Isto, Zadar, 24. decembra 1602. Tog trenutka dvije naoruane
mletake barke bile su na Neretvi da prihvate neke hriane
iz turske drave i presele na mletaku teritoriju.
1!
) Isto, Ilovik, 1. januara 1603. Prilog sasluanja trgovca Gaspara
Taljapjetra.
") HAZD. Atti del conte di Zara Andrea Valier, Zadar, 3. januara
1603.
14 Senjski uskoci
209
ivotinje.
20
' Papa je pritekao u pomo Senju sa 4.500
dukata, to je trenutno ublailo oajno stanje uskoka.
21
'
Takoe Rim je insistirao da Venecija dade pomo za
Ugarsku. Papa je prebacivao Mlecanima da ih iekivanje
moe skupo stati.
22
' Uskoci uputie delegaciju generalu
Hrvatske vojne krajine da izmoli odobrenje za izlazak.
General je to dozvolio pod uslovom da uskoci ne napa-
daju mletake podanike. Iz Senja i drugih mjesta isplo-
vilo je oko 500 ljudi na esnaest barki pod komandom
Ivana Vlatkovia, u potrazi za plijenom. Svi uskoci nijesu
bili iste sree. Neki se dokopae bogatog plijena, dok
drugi zavrie u mletakom ropstvu.
23
' Nevolja je natje-
rala Senjane da okuaju sreu u borbi i plijenu. To je
borba za golu egzistenciju. Umrijeti od gladi ili poginuti
da bi se umaklo uasnoj smrti. U takvim trenucima borbe
za go ivot ovjek postaje svirep i okrutan. Uskoci se
iskrcae kod Primotena i na turskoj teritoriji opljakae
etiri sela. Odatle preoe na Murter, gdje su od seljana
kupili vino. Uskoci su priali da im je nareeno da mle-
takim podanicima ne otimaju nita. I pak su bili prinu-
eni da Primotenima oduzmy barke za prevoz plijena.
24
'
Senjski kapetan Frankol tada se nalazio u Gracu. Svi su
znali da su uskoci dobili odobrenje da mogu gusariti po
moru. To je znailo novo razmahivanje uskokih akcija i
nov diplomatski zaplet izmeu Austrije i Venecije.
U toku 1603. godine uskoci izvedoe niz akcija ne
tedei nlniletako brodovljeTPoctkom aprila uskoci na
22 barke napade~pregrae Herceg-Novog i ugrabie
bogat plijen.
25
' Poslije toga uskoci provalie u liki sanda-
kat, gdje zaplijenie mnogo stoke.
26
' Krajem maja oko
jedanaest uskokih barki na kojima je bilo 300 uskoka
20
) K. Horvat, Mon. uscocch. II, 44.
21
) Isto, 48.
22
) A. S. V., D. R. f. 50, Rim, 31. maj 1603.
") A. S. V., Prov. da ter. e da mar f. 1321, Uljan,23. januara 1603.
Iz sasluanja Ivana Kirania, zarobljenog uskoka, od 23. ja-
nuara.
24
) Isto, Ilovik, 4. januara 1603.
25
) K. Horvat, Mon. uscocch. II, 49.
26
) Isto, 50.
210
prooe usred dana ispred Zadra. Uskoci upadoe na tur-
sku teritoriju, gdje se dokopae raznog plijena. Sa plije-
nom se smjestie na ostrvu Murteru, gdje su ostali dva
dana sa zastavom za otkup. Turci otkupie zaplijenjenu
robu i stoku za 500 talira. Generalni providur Nikolo
Duodo protestovao je kod senjskog kapetana zbog ovog
uskokog napada.
27)
Zatim uskoci napadoe Neretvu i
Makarsku, gdje oplijenie mnogo sela. Sredinom juna
oko 300 uskoka udari na jedno tursko naselje u blizini
ibenika i presrete jedan karavan.
28
'
Zbogninogobrojnih uskokih napada, veliki vezir
Mehmed^paSa~rrtnia jn pmlVul RepnhliVi 1T jgne sulta-
novo i svoje. Sredinom avgusta 1603. u Veneciju je stigao
Kidir-aga, u pratnji osam Turaka, sa sultanovim i veziro-
vim pismom. Menmed-paa je optuivao Mleane zbog
uskokog napada na Katel-Kai i druga sela. Uskoci
nanose tolike tete Turcima poto im Venecija dozvo-
ljava prolaz preko mora. Po painom miljenju uskoci
su u dogovoru sa mletakim podanicima i zajedno sa nji-
ma uestvuju u diobi plijena. Paa zahtijeva kanjavanje
sauesnika, oslobaanje robova, vraanje plijena i garan-
ciju da se takve stvari nee ponavljati u budunosti.
29
'
Takoe je kliski sandak-beg Halil traio objanjenje od
generalnog providura Donada. Providur je sandak-begu
uputio jednog poslanika na pregovore i objanjenja.
Halil je od mletakog delegata odluno zahtijevao da
Venecija sprijei prolaz uskocima kod Novigradskog ka-
nala, ili e on podii utvrenje na tom mjestu. Mletaki
izaslanik je isticao stari argumenat da su turski podanici
odgovorni za uskoke prepade. Na tursku prijetnju gene-
ralni providur je nagovijestio odgovarajue mjere. Ako
Turci podignu utvrenje, on e zabraniti izvoz soli u tur-
sku zemlju. Providur Donado objanjavao je Halil-begu
da je nemogue sprijeiti uskoke napade. Sandak-beg
se nije zadovoljio ovim objanjenjem i ponovo je opome-
") I. glasnik 12, 1960, 127.
28
) K. Horvat, Mon. uscocch. II, 5354.
*) A. S. V., E. P. R. 16. 18. avgust 1603. Prilog pisama iz Beograda
poetkom jula.
211
nuo providura da uva prolaz kod Novigrada, kuda stal-
no prolaze uskoci.
Turske prijetnje o podizanju utvrenja u Novigrad-
skom kanalu podstakle su generalnog providura da se
obrati senjskom kapetanu sa zahtjevom da zabrani usko-
cima izlaz na more. Kapetan Frankol izrazio je uenje
zbog ovog zahtjeva znajui da uskoci, otkad sam na
ovoj upravi, nijesu nikada preli ni napravili nikakav
ispad. Dalje, Frankol tvrdi da uskocima nije zabranjeno
da napadaju Turke nego mletake brodove. Generalni
providur nije se zadovoljio ovim odgovorom, nego je
ponovo pisao senjskom kapetanu pobijajui njegove argu-
mente. Providur Donado poziva se na ugovor Paskvaliga
i Rabate u kojem stoji da nikada nije bilo dogovoreno da
uskoci mogu naoruani prolaziti morem. Dok su se Mle-
ani alili senjskom kapetanu, Turci su optuivali Mle-
ane da sarauju sa uskocima. Musli-ehaja u pismu
splitskom knezu kae da uskoci prilikom povratka iz
turske zemlje dolaze u vae gradove, a ovo su vai poda-
nici. Knez je odgovorio da ne vjeruje lanim dostavama
jer svako zna, ne samo da (uskoci) nijesu primani u
nae gradove i zemlje, nego ih Mleani gone i kad ih
uhvate kanjavaju ih smru.
Uskoci i dalje nastavljaju sa upadima na tursku
teritoriju. Krajem avgusta uskoci zajedno sa prijateljima
iz Vinodola i morlacima koji su nedavno preli iz Turske
u austrijske zemlje napadoe Liku, gdje zaplijenie oko
300 grla krupne stoke. Do kraja 1603. uskoci su jo neko-
liko puta izili, ali u decembru se pojavie u veem broju,
kako je bio njihov obiaj, da bi pribavili dohodak za
praznik (Boi).
30
' Ovaj put uskoci se na vrijeme snab-
djee za boinje praznike. Rasplamsavanje uskokih
akcija zabrinulo je Mleane. Senat je generalnom provi-
dura Dalmacije ponovio stara nareenja da preduzme
odgovarajue mjere da uskocima bude potpuno zabra-
njen prolaz morem i naim mjestima na kopnu.
31
'
Turske optube Venecije, stare koliko i pojava usko-
ka, kao mora optereuju mletako-turske odnose. Mle-
30
) I. glasnik 12, 1960,127128.
"j A. S. V., S. secr. R. 95, 4. decembra 1603.
212
taka diplomatija se decenijama uporno zalagala da uvje-
ri Turke da Venecija ne moe biti odgovorna za uskoke
prepade na tursku teritoriju. Mleani su ak uspjeli da
sultan Ahmet poetkom 1604. izda ferman kojim se Repu-
blika oslobaa svake krivice za uskoke prepade. Poto
su uskoci iz Senja podanici njemakog cara, Venecija
nee odgovarati za tete koje oni nanesu Turcima.
32
'
Sultanov ferman bio je najvei uspjeh Venecije u sukobu
sa Turskom zbog uskoka. Republika se formalno oslo-
bodila turskih prijetnji i ucjena, iako ni dalje nee izbje-
i turske ujdurme zbog uskoka.
Ohrabrena ovim diplomatskim uspjehom, Venecija
e nastojati da neto slino postigne i kod cara. Po nalo-
gu svoje vlade, mletaki ambasador u Pragu Franesko
Soranco (Francesco Soranzo) predao je caru opiran
memorijal u kome je uglavnom bila rije o navodnom
napadu uskoka na mletake brodove. Mletaki demar
car je primio sa velikim nezadovoljstvom. General Hrvat-
ske vojne krajine obavijestio je cara da su mletake
galije bez ikakvog stvarnog povoda gonile uskoke barke.
Ambasador Soranco je uvjeravao Koraduija da samim
tim to uskoci prelaze preko mletake teritorije oni za-
sluuju kaznu i da Mleani imaju pravo da u svojim
vodama gone uskoke.
33
' U stvari, Mleani su se pozivali
na ugovor Rabate sa Paskvaligom, koji je praktino
izgubio svaki znaaj. Ove godine i Dubrovani su molili
nadvojvodu Ferdinanda da uskocima zabrani iskrcavanje
i prolaz na dubrovakoj teritoriji.
34
'
U toku 1604. uskoci produie sa svojim napadima.
Sredinom marta uskoci oplijenie J usuf-agi i drugim
Turcima dosta stoke u Karinu.
35
' Poetkom aprila oko
500 uskoka napade na tursku teritoriju prema ibeniku,
gdje oplijenie etiri sela. ibenski kapetan izaao je sa
konjicom da goni uskoke, ali nije uspio da ih stigne.
36
'
32
) I libri Commemoriali tom VII, Venezia, 1907,117.
33
) A. S. V., D. G. f. 34, Prag, 31. januara 1604.
") R. Lopai, n. d 320321.
35
) A. S. V., Prov. da ter. e da mar. f. 1321, Zadar, 24. marta 1604.
36
) Isto, Otrica, 7. aprila 1604.
213
Nekoliko dana kasnije uskoci se iskrcae kod Biograda i
oplijenie turska sela Tinj i Buknjan. Zaplijenjeno je 200
grla krupne stoke i zarobljeno 25 lica raznog pola i uzra-
sta. Ovom prilikom uskoci se posluie barkama mleta-
kih podanika.
37
' Poetkommaja_J 604^skpci_god vod-
stvom Ivana Vlatkovia (I vaSeni ani na) upadose na
tursku Teritoriju prema Novigradu a zatim su na Obro-
vakqj~rijeci spalili kulu koju su Turci nedavno podi-
Malo^lcasnije^uskoi napadoe turska naselja Zlo-
selo kod ibenika, Solin i Kamen.
39
' Uskoki vojvoda Ivan
Vlatkovi umirivao je splitskog kneza Paola Trevezina
da uskoci nee napadati mletaku teritoriju. Neka zna
vaa milost kako ja Ivan Vlatkovi pomoom bogom
terah pod Solin i K an... J a sam podlozil moju glavu
da nigdar neu vas biti skalu, navlastito splitsku, kako
nisam uinio ni mislim uiniti, ma onih ki su pod gra-
dom turskim i ki slue Turkom.
40
' Sredinom oktobra
uskoci izaoe na etiri barke pod vodstvom Ivana Vlat-
kovia. Skoro deset dana uskoci su proveli u Suuraju
na Hvaru i nikome nijesu uinili nikakvu tetu. Stalni
uskoki prepadi izazvali su Turke da pojaaju odbranu
na moru. Na Neretvi Turci sagradie est kaika a novske
age etiri fuste. Mleani su smatrali da je to vie upereno
protiv njih nego protiv uskoka.
41
'
Mnogobrojni uskoki prepadi podstakli su mletaku
vladu da oprobanim diplomatskim kanalima utie na
suzbijanje uskokih akcija. Venecija se alila caru da
uskoci ponovo izlaze i prolaze preko njene teritorije,
suprotno ugovoru Paskvaliga sa Rabatom.
42
' Mletaka
vlada je netano tvrdila da su uskoci poeli da napadaju
njenu teritoriju i podanike, pa je ak uskoki prepad na
Herceg-Novi lano prikazan. Po informaciji Mleana,
uskoci su prodrli u Kotorski zaliv gdje se ranije nikada
Isto, Paman, 13. aprila 1604.
*) Isto, Zadar, 4. maja 1604.
35
) Isto, Murter, 5. i 29. juna 1604.
w
) J. Tomi, O Senjaninu Ivu Prilozi 8, 1928, 10. Pismo je od
3. jula 1604.
") I. glasnik 12,1960, >128.
42
) A. S. V., S. secr. R. 95, 7. jula 1604.
214
nijesu vidjeli i zapalili neka sela kod Herceg-Novog, zbog
ega su Turci preduzeli represalije protiv mletakih poda-
nika.
43
' Novski Turci su optuivali Peratane, Lutiane
i Krtoljane da su oni doveli uskoke u ovaj zaliv. To je
tvrdio i kotorski providur Molin.
44
' Mletaka vlada je
u pismenom protestu nadvojvodi Ferdinandu ponovila
ove argumente i zahtijevala od njega da obuzda uskoke.
Zato ponizno molimo da bi uklonili uzrok novih metea
i nepri l i ka... da izvoli izdati odluna nareenja da se
ne nastavlja sa ovakvom vrstom napada. Takve nepri-
like obino postaju uzrok veih, i da ne bi dolo do toga
da u skladu sa mudrou i dobrotom vaom budu uklo-
njeni sa primjernom kaznom oni koji su krivi.
45
' Mle-
taki ambasador Soranco razgovarao je sa knezom Fisten-
bergom i drugim ministrima o svim ovim pitanjima.
Oni su, kao i obino, izjavili aljenje i obeali da e
0 svemu ovome referisati caru.
46
' Upoznat sa najnovijim
uskokim prepadima, car je zahtijevao od nadvojvode
da obuzda uskoke. Ambasador Soranco nije vjerovao da
e ova nareenja biti efikasna.
47
'
Ovaj put sultan i veliki vezir optuivali su Veneciju
zbog uskokih napada na tursku teritoriju. Pisma je iz
Beograda donio u Veneciju au Osman-aga. Sultan
Ahmet je protestovao zbog saradnje mletakih podanika
sa uskocima. Sada sve skitnice sa teritorije Zadra, ibe-
nika, Trogira i Splita udruuju se sa uskocima i prate ih
1 zajedno idu da nanose tete mojim uvanim mjestima
i pljakaju naselja u sandakatima: Klisa, Like i Herce-
govine i sa plijenom vraaju se i spasavaju u reena
mjesta. Sultan zahtijeva od Venecije da kanjava usko-
ke i ubudue uva sva mjesta kako na moru, tako i na
kopnu, a naroito Neretvu i susjedna mjesta. Veliki
vezir uputio je pismo slinog sadraja.
48
' Dok je sultan
43
) Isto, 6. avgust 1604.
") I. zapisi XXII, 48.
,5
) A. S. V., S. secr. R. 95, 6. avgust 1604.
) A. S. V., D. G. f. 34, Prag, 23. avgusta 1604.
") Isto, Prag, 30. avgusta 1604.
") A. S. V., E. P. R. 17, 11. mart 1605. Prilog pisama iz Beograda
decembra 1604.
215
optuivao Mleane da ne gone i kanjavaju uskoke, car-
ski ambasador je prebacivao mletakoj vladi da su njene
galije napale dvije uskoke barke prilikom povratka iz
akcije na turskoj teritoriji.
49
'
Kao to se vidi, uskoko pitanje za Veneciju je uvijek
bilo prisutno u najotrijoj formi. Mletaka vlada trai
izlaz iz orsokaka u ponavljanju starih predloga caru.
Poetkom 1605. mletaka diplomatija ponovo pokree
pitanje dobijanja Senja i drugih mjesta kao zalogu za
davanje zajma caru. Dvor formalno nije odbio ovaj pred-
log, ali je odmah istakao pitanje slobodne plovidbe. Car
je otvoreno kazao da austrijskim podanicima niko ne mo-
e osporiti pravo slobodne plovidbe.
50
' Ovom izjavom car
je i formalno odbacio Rabatin ugovor sa Paskvaligom
0 ogranienoj plovidbi uskoka u Velebitskom kanalu.
I tokom 1605. godine uskoci produie sa prepadima
po turskoj zemlji a stradali su i mletaki podanici. Poe-
tkom januara oko 400 uskoka, na deset barki, haralo je
na turskoj teritoriji. Uzgred uskoci zaplijenie i jednu
braku fregatu. Venecija je protestovala caru tvrdei
da se mi ne alimo to su napadnuti Turci, nego to su
tete nanijete preko naih mjesta i teritorije. Senat je
zahtijevao povraaj robe i potovanje ugovora.
51
' Gene-
ralni providur Dalmacije dobio je neprijatan zadatak da
stupi u kontakt sa Senjanima i radi na povraaju robe.
52
'
Ambasador Soranco razgovarao je sa Fistenbergom (Fi-
stenberg) i Koraduijem (Coraducci) o ovom incidentu.
Oni su obeali da e preduzeti odgovarajue mjere, ali
je Koradui primijetio da mletake galije gone uskoke
1 kad ne nanose tete mletakim podanicima.
53
'
Pojaane uskoke akcije izazvale su Portu da pro-
testuje kod mletake vlade. Senat je ovlastio baila da
saopti veziru da smo mi u svako vrijeme nastojali da
suzbijemo ove opake ljude i nijesmo se ustruavali od
") A. S. V., E. P. R. 16, 16. januara 1605.
J. Tomi, Iz istorije senjskih uskoka 16041607, Novi Sad,
1907, 2833.
S1
) A. S. V., S. secr. R. %, 19. januara 1605.
Isto.
53
) A. S. V., D. G. f. 34, Prag, 31. januara 1605.
216
kojih bilo trokova i tekoa da bi postigli ovaj cilj koji
nam je izgledao da je prilino postignut poslije tolikog
prosipanja zlata i krvi, tukui ih i gonei naim naoru-
anim galijama u velikom broju. Ali nijesmo mogli isko-
rijeniti tako veliki broj ljudi koji imaju redovno utoite
u carevim mjestima i ponovo su se javili. Osim toga.
Senat je naredio bailu da u najveoj tajnosti razgovora
sa velikim vezirom o uskocima.
54
' Na optube sultana
Ahmeta, Senat se pravdao da preduzima odlune mjere
protiv uskoka, da plovidbu uini slobodnom i sigur-
nom, ne samo podanicima Vae visosti, nego i naim,
od pustoenja ovih opakih i pomamnih ljudi sa kojima,
moete biti sigurni, nemaju dodira. Ako se dogodi da
neki mletaki podanik uestvuje u diobi plijena, Senat
uvjerava da e ga kazniti kao da je uskok.
55
' Uzalud je
mletaka vlada nastojala da odgovornost za uskoke pre-
pade na tursku teritoriju skine sa sebe. Turci su raspo-
lagali tolikim dokazima o saradnji mletakih podanika
sa uskocima.
Republika se pekla na dvije vatre. Optuivana je
i sumnjiena sa obadvije strane. Vijesti primljene u Vene-
ciji nijesu obeavale nita dobro. Ambasador Soranco
izvijestio je Senat krajem marta 1605. o razgovoru sa
Koraduijem koji mu je odluno kazao da car i nadvoj-
voda nee nikada podnijeti da im se sprijei slobodna
plovidba brodovima, da njihovi podanici ne mogu slo-
bodno ploviti J adranom. Ambasador je odgovorio da
nije rije o tome da austrijski podanici ne mogu ploviti
J adranskim morem kao mirni ljudi da trguju i drugim
svojim poslom. Sa njima e se dobro postupati kao sa
svim podanicima ostalih vladara. Meutim, ako austrij-
ski podanici izlaze kao uskoci da ometaju plovidbu, to se
nee tolerisati.
56
' Poetkom juna Soranca su posjetili
nadvojvode Ferdinand i Maksimilijan prije njihovog od-
laska za Grac i razgovarali sa njim o uskocima. Ferdi-
nand je obeao da e uloiti sve napore da odri dobre
odnose sa Venecijom. Soranco se alio da su uskoci
") A. S. V., D. C. R. 10. 16. februara 1605.
!5
) Isto, 17. marta 1605.
56
) A. S. V., D. G. f. 35, Prag, 28. marta 1605.
\ 217
opljakali jednu mletaku fregatu i sa nje odnijeli mno-
go hiljada cekina. Kao i obino, zahtijevao je povraaj
plijena.
57
' Malo kasnije uskoci zaplijenie u pristanitu
Cresa jedan brod iz Riminija.
58
'
Na mletake proteste austrijski dvor uputi u Senj
barona Gvida Kisla (Gvido Kisl) sa zadatkom da povede
istragu protiv nedisciplinovanih uskoka. Kisl je uspio
da pokupi neto novca, zabranio je izlaz uskocima, ali
je uskoro morao da napusti Senj zbog smrti svoga bra-
ta.
59
' Dolazak Kisla u Senj nije se gotovo ni osjetio. Usko-
ci produie da izlaze i plijene po kopnu i moru. Ba
u ovo vrijeme uskoci izvedoe jednu od najveih svojih
akcija. Poetkom jula 1605. uskoci preko dubrovake
teritorije napadale i rabmj e, gdje zmlohife l m^i plijen.
Tom prilikom zaplijenie jedan turski karavan od sedam-
deset konja sa skupocjenim tovarom. Uskoki plijen cije-
nio se na 60.000 kuda i dvije stotine zarobljenih Tura-
ka.
60
' Uskoci se vratie istim putem preko Slanog i ulogo-
rie se na dubrovakom ostrvu ipanu.
Kada je izgledalo da e se ova akcija sreno zavriti,
uskoka opreznost-ovaj put je zatnjrfar~Umjesto ~da po
svom obiaju produe za Senj, uskoci, opijeni uspjehom
i pijani od vina. napadoe Tnletake galije i naoruane
barke. Ova avantura stupo ih je stala. Poginulo je 25
uskoka a preko 50 ranjeno, uz gubitak od dvije barke.
Poraeni uskoci povukoe se u stonsko pristanite Brace.
Vijest o prisustvu i porazu uskoka brzo se proula.
Neretljanski Turci, odavno kivni na uskoke, brzo se oku-
pie i krenue
1
, UJI njili Sukob |e blu estok. Ujjkocl"pot-
puno razbie Turke. Ostatak se spasao bjekstvom uTvr-
avu Ston. "Poginulo je preko le(T Turaka, meu kojima
je bilo i aga, dok je dvanaest zarobljeno. Uskoci su izgu-
bili samo sedam ljudi. Vijest o pogibiji neretljanskih
Turaka bolno je odjeknula meu turskom feudalnom
klasom i zastraila je. Niko vie nije pomiljao da napada
uskoke. Tako su uskoci mirno mogli da dadu na otkup
57
) Isto, Prag, 4. juna 1605.
M
) A. S. V., secr. R. 96, 17. juna 1605.
59
) J. Tomi, n. d 4243.
Isto, 4546, K. Horvat, Mon. uscocch. II, 64.
218
zarobljene Turke. Brat neretljanskog age bio je procije-
njen na 3400 talira. Poslije rasprodaje robija uskoci kre-
nue za Senj.
61
'
Vijest o pogibiji uskoka u sukobu sa Mleanima
primljena je u Senju prije njihovog povratka. Krajem
jula sedam uskokih barki pristalo je u senjsko prista-
nite. Senj se prolamao od kuknjave i zapomaganja ena.
alost je obuzela itav grad. Takva nesrea nije odavno za-
pamena. Poginulo je dosta glasovitih uskoka: Bare
Sii i njegov brat, Milo Skorupovi iz Krmpota, Ivan
Radoevi, Vuk Oproi, Bare Rupi i drugi. Sami usko-
ci su priznali da su ludo izginuli, potpuno pijani.
62
'
Upad Senjana u Hercegovinu silno je zastraio Du-
brovane. Dubrovaka vlada preduzela je vanredne mjere.
Pojaane su strae na gradskim bedemima a na Lopud
je upueno preko sto vojnika. Dubrovani su se vie pla-
ili turske odmazde nego uskokih nasilja. Novske age
su netano optuivali Dubrovane da su propustili uskoke
preko svoje teritorije da haraju i robe.
63
' Kasnije
Dubrovani e ponekad izvijestiti Novljane o izlasku
uskoka da bi razbili njihova sumnjienja.
64
' Dubrovaka
vlada preduzela je odgovarajue diplomatske korake na
Porti i u Veneciji. Dubrovani su ak traili od Venecije
zatitu protiv uskoka.
65
' Cilj ovoga zahtjeva je bio da se
pred Mleanima skine odgovornost za prelaz uskoka pre-
ko dubrovake teritorije.
Uskoki poraz zavarao je Mleane da Senjani za due
vrijeme~flee bili spusubni da ao oticnu na more. U tak-
vom uvjerenju podravali su ih i njihovi obavjetajci.
Na veliko .mletako iznenaenje, sredinom avgusta 1605.
pet Stotina skoka na 121 forrrlri pnH lmrmnrlnm Tvana
Vlatkovia i harambae J urie, isplovie iz Senja i upu-
") J. Tomi, n. d., 4950.
6Z
) A. S. V., Prov da ter. e da mar. f. ,132.1, Rab, 29. jula 1605.
Ilovik, 5. septembra 1605. i prilog sasluanja Matije sa Rijeke
od 28. jula.
63
) Fr. Raki, Dopisi izmeu krajikih, turskih i hrvatskih etnika,
Starine XI, 1879, 7980.
M
) Isto, 81.
65
) V. Ma'kuev M. uflaj, Isprave za odnoaj Dubrovana prema
Veneciji, Starine XXXI, Zagreb, 1905, 153154.
219
tie se u ibenski kraj, gde se iskreae a zatim kopnom
produie prema Skradinu, meti njihovog pohoda. Turci,
iznenaeni dolaskom uskoka, dadoe se u panino bjek-
stvo. Uskoci se dokopae bogatog plijena. Zarobljeno je
300 Turaka a grad je spaljen~!-__^
Skradinjani, unesreeni i oSajTit, obratie se za po-
mo ibenskom knezu. Neka zna vae gospodstvo, kako
su doli uskoci na vaim barkama i opljakali Skradin,
odveli sve due, odneli sav mal i varo spalili. Sada
molimo vae gospodstvo, odveli su roblje ka Primotenu
pod Tartar, suvim. Sada treba vae gospodstvo da se
potara za ovo, jer ne treba da bude tako. ibenski knez,
iz obzira prema Turcima, uputio je konjicu za uskocima,
ali sa nareenjem da ih ne napada. Sa bogatim plijenom
uskoci se spustie na morsku obalu blizu Krapnja, gdje
su bile usidrene njihove barke. Uskoci oslobodie jedan
dio robija a suvinu robu predadoe svojim prijateljima.
Od uglednih Turaka obreli su se u Senju sandak
J
begov
vojvoda Husein i Mahmud-aga.
66
'
Tragedija Skradina bila je toliko teka da su Mle-
ani oekivali odmazdu Turaka. Atmosfera nepovjerenja
i napetosti izmeu ibenika i susjednih Turaka rasla je
iz dana u dan. Mletaka vlada protestovala je kod cara
a u Carigradu skidala sa sebe odgovornost za uskoki
napad na Skradin. Sve to je mletaka vlada u ovome
trenutku mogla uraditi jeste nareenje generalnom pro-
viduru Dalmacije da goni uskoke i ne dozvoli im prelaz
preko njene teritorije i da posadu naoruanih barki pove-
a na 600 plaenika Albanaca i Hrvata.
67
) Napetost nije
poputala ni poslije dolaska generalnog providura Gabri-
jela (Gabriello) u ibenik. Po njegovim informacijama,
Turci su se spremali da napadnu ovaj grad. Ta namjera
pokazala se kao jalova turska prijetnja. Poslije izmjene
pisama sa turskim prvacima providur je zakljuio da su
se Turci ohladili, i doista oni se vratie svojim kuama.
68)
Time je nestala opasnost od neposredne turske inter-
vencije.
") J. Tomi, n. d., 5660.
") A. S. V., S. secr. R. 96, 9. septembra 1605.
M
) J. Tomi, n. d., 6270.
220
Turci se nijesu mirili lako sa nesreom koja ih je
zadesila. Skradinjani se obratie za izatitu bosanskom
pai, velikom veziru, pa i samom sultanu. Paa je njihovu
molbu uputio u Carigrad. Vijest o udesu Skradina je
primljena na Porti sa zaprepaenjem. Sultan i veliki
vezir uputie u Veneciju Abdi-aua sa protestnim pi-
smom. Optuena Venecija odluno je odbacila sultanove
argumente i svu krivicu pripisala samim Skradinjanima.
Sa aljenjem smo primili vijest da su vai podanici iz
Skradina iz svoga interesa, zato to dobro ne uvaju ono
mjesto, kako bi trebalo, izvijestili bosanskoga pau a on
Vau visost o napadu naih podanika iz ibenika. Potpu-
no je neistinito da su oni ikada imali dosluh i saue-
stvovali sa uskocima. Senat odluno tvrdi da nijedan
ovjek iz ibenika nije uestvovao sa uskocima u napadu
na Skradin. Isti Skradinjani znaju najbolje da su sami
uskoci izvrili pljaku sa tetama i naim podanicima,
kojima su po noi odnijeli barke. Pismo slinog sadr-
aja upueno je i velikom veziru Mehmed-pai.
69
' Iako
je mletaka vlada odluno demantovala tvrdnje Skradi-
njana, na Porti su ostali uvjereni da Venecija u svemu
ovome nije ista. Ova kriza u mletako-turskim odnosima
zbog uskoka nije se zavrila sukobom irih razmjera
zahvaljujui popustljivosti Turaka. Sukob Venecije sa
Portom pada u vrijeme kada je sultan poveo sa carem
pregovore za mir, koji e se uspjeno okonati krajem
1606. godine.
') A. S. V., D. C. R. 10, 12. aprila 1606.
221
X
DO BEKOG SPORAZUMA
1.
Godina 1606. nije samo oznaila kraj rata izmeu
Austrije i Turske nego i poetak velikog diplomatskog
sukoba izmeu Venecije i Rima. Taj dogaaj uticao je
na miljenje o uskokom pitanju.
Sukob izmeu Venecije i pape vue korijene iz pro-
log vijeka, ali se naroito zaotrio poetkom XVII vije-
ka kada je Venecija donijela neke zakone koji se tiu
svetenstva. Prvi je zakon od 10. januara 1604: da niko
ne moe podii crkvu, manastir, bolnicu i druga pobo-
na zdanja bez odobrenja Senata, pod prijetnjom protje-
rivanja, a u ponovljenom postupku osudie se na doi-
votnu robiju. Drugim zakonom, od 26. marta 1605,
odreuje se da se nepokretna dobra ne mogu prenositi
na crkvene linosti, ni prodajom, ni poklonom, niti na
koji drugi nain.
1
' Suenje dvojici svetenika u Veneciji
jo vie je zaotrilo sukob izmeu Republike i Rima.
Papa je zahtijevao od Mleana osloboenje svetenika
i povlaenje zakona o gradnji crkava i nasljeu svetenih
lica. Na papine proteste i prijetnje Venecija nije popu-
stila. Republika se nije bojala toliko shvatanja o prevla-
sti duhovne nad svetovnom vlau koliko injenice da je
iza pape stojala panija. Papa je 17. aprila 1606. objavio
breve kojim je izoptio Veneciju iz katolike crkve. Diplo-
') Federico Chabod, La politica di Paolo Sarpi, Venezia, 1962, 50.
222
matski odnosi izmeu Rima i Venecije su prekinuti.
2
'
Spor izmeu pape i Republike, koji su sa mletake strane
vodili fra Paolo Sarpi, Nikolo Kontarini i Sebastijan
Venijer (Sebastiano Venier), imao je za cilj to veu
vjersku i politiku nezavisnost Venecije od Rima.
Sukob izmeu Republike i Rima nije mogao proi
bez optih politikih posljedica na Mediteranu, a pose-
bno za uskoke. Senjani su nasluivali da im sukob moe
koristiti u borbi protiv pritiska Venecije. Njihove akcije
protiv Turaka postae sve ee i vee. Poetkom marta
1606. oko 600 uskoka na dvanaest barki, pod vodstvom
Ivana Vlatkovia, uputi se na Neretvu, gdje zadobie
bogat plijen. I pored opasnosti od mletake flote, uskoci
se sreno vratie u Senj.
3
' Ohrabreni uspjesima protiv
Turaka i optom politikom situacijom, uskoci sve otvo-
renije istupaju protiv mletake teritorije i brodovlja.
Kada uskoci poetkom aprila u luci Vestre, blizu Rovi-
nja, zaplijenie svu robu, novac i dokumente sa jedne
kotorske fregate, Senat je odluno reagovao. Generalnom
providuru je nareeno da zahtijeva povraaj stvari i
kanjavanje krivaca; ako ne dobije zadovoljavajui odgo-
vor, da blokira Senj, Bakar i Vinodol.
4
' Broj uskokih
barki u vodama I stre uskoro se popeo na petnaest. Vene-
cija je morala da povea svoje pomorske snage. Odobrena
je mobilizacija novih albanskih plaenika i izgradnja
deset borbenih barki.
5
' Na mletake prijetnje, austrijske
vlasti vratie svu dravnu robu sa broda, dok stvari i
novac privatnika zadrae. Da bi pokazale dobru volju
prema Mleanima, senjske vlasti objesie jednog uskoka.
6
'
Venecija, nezadovoljna mjerama senjskog kapetana
protiv uskoka, izvri blokadu Senja i ostalih mjesta na
Hrvatskom primorju. Generalni providur Kontarini odlu-
no je zahtijevao vraanje sve robe, novca, dokumenata
i predaju dvojice mletakih podanika. Senjski kapetan
je morao da popusti i ispuni zahtjev providura. Tek kada
2
) Isto, 53.
3
) J. Tomi, Iz istorije senjskih uskoka, 9699.
4
) A. S. V., S. secr. R. 97, 8. aprila 1606.
5
) Isto, 29. aprila 1606.
223
je to izvreno, Venecija je prekinula sa blokadom Senja
i drugih mjesta, ali mletaka flota je i dalje ostala u
Kvarneru kao opomena uskocima.
7
' Do kraja godine
uskoci se ne usudie da napadaju mletake brodove i
teritoriju. Sredinom novembra 1606. oko 500 uskoka upa-
de u tursku zemlju za vrijeme odravanja vaara u jed-
nom mjestu. Uskoci krvavo platie ovaj izlet. U okraju
sa Turcima poginulo je 58 ljudi.
8
'
Ve odavno je uskoko pitanje postalo i mediteran-
ski problem za koji su bile zainteresovane neke sredo-
zemne drave i prilazile mu sa stanovita svojih meu-
sobnih interesa. Uskoko pitanje potencijalno je uvijek
moglo biti ukljueno u sukobe irih razmjera. To se dogo-
dilo i ovaj put. Osnovni sukob na Mediteranu bio je
velika borba izmeu panije i Turske za prevlast na Sre-
dozemnom moru. Ta dinovska borba, voena vie diplo-
matski nego maem, imala je veliki znaaj za sve drave
i narode na Mediteranu. U sukob su bile uvuene mnoge
drave, poevi od italijanskih dravica do Venecije i
Dubrovnika. U toj borbi Spanija je raunala na poko-
rene narode Balkana i na uskoke. Tako uskoko pitanje
ulazi u ire planove nekih evropskih drava. J o prije
sukoba Venecije sa Rimom mnogi zvani i nezvani posred-
nici u ime srpskog i albanskog naroda dolaze u Madrid
ili se okupljaju u Napulju oko vicekralj a sa raznim pla-
novima o dizanju ustanka na Balkanu. panija tada
pokazuje veliko interesovanje za Balkansko poluostrvo.
panci nastoje da prodru u J adransko more i zakorae
na Balkan. U sukobu Republike sa Rimom panski kralj
je odluno u svemu podravao papu. U tim krupnim pla-
novima, u Madridu nijesu zazirali od eventualnog zauzi-
manja mletakih posjeda u Dalmaciji. panski dvor gleda
na uskoke kao prirodne saveznike. ine se napori da se
uskoci koriste za panske interese. Tim prije je to izgle-
dalo prirodnije to su panski kralj i austrijski car bili
u prijateljskim odnosima.
Venecija budno motri panske planove na Balkanu.
Izuzetnu aktivnost u vrbovanju uskoka pokazivao je
7
) J. Tomi, n. d., 109114.
8
) K. Horvat, Mon. uscocch. II, 69.
224
kavaljer Brtuevi, veliki mletaki neprijatelj. Sredinom
1606. Brtuevi je panskom dvoru podnio plan o prima-
nju mletakih, turskih i austrijskih podanika sa istone
obale J adrana u pansku slubu. U Veneciji su strahovali
da car dade pancima u zakup Senj. Mletaka obavje-
tajna sluba dokopala se dokumenata iz kojih se jasno
vidjelo da se vodi prepiska izmeu panaca i uskoka.
Iz bojazni da se panci ne dokopaju Senja, mletaka
vlada se poetkom juna 1606. vratila na stari plan o kupo-
vini Hrvatskog primorja. Venecija je nudila caru 300.000
talira za ustupanje Senja sa okolinom. Cilj ovog predloga
je bio da onemogui uskoku saradnju sa papom i pan-
cima.
9
' Ovaj toliko puta ponavljani predlog bio je nepri-
hvatljiv za cara, pogotovo u trenutku kada se Venecija
nala politiki izolovana u I taliji.
Uporedo sa ovim planom, mletaka vlada se zauzi-
mala da to vei broj uskoka primi u svoju slubu.
U Senju je bilo dosta mletakih podanika za koje su
Mleani vjerovali da bi se rado vratili svojim kuama.
Mletake nade nijesu odgovarale raspoloenju uskoka
prema Veneciji. Republiku su smatrali smrtnim neprija-
teljem i radije su priklanjali ui panskim obeanjima.
U Veneciji se saznalo da je Ivan Vlatkovi ugovarao sa
pancima da zauzme Klis, koji bi zaposjela panska voj-
ska. Napuljski vicekralj, sprijeen drugim planovima,
napustio je zamisao o zauzimanju Klisa. pansko-usko-
ki dosluh uperen protiv Venecije imao je zavjereniki
karakter.
Dogaaj koji je imao veliki spoljnopolitiki znaaj
za Veneciju bio je sklapanje mirovnog ugovora izmeu
AustijjeTTurslcc u iLvaLuiouu 11. liuvembra 1606. godine.
Posebnim lanom ugovornim stranama sp zabrani l e da
pomau gusarstvo na tetu druge drave.
10
' Car i nadvoj-
vodaru sk^adifsa mirovnim ugovorom, zabranili su usko-
cima izlaz nU muie, yod prijetnjom smrtne kazne. Zbog
7abran^-4LLL^-iliutjlh razloga uskoci su mlmvwli nrsstoi
polovini 1607. godine.
') J . Tomi, n. d., 126135.
10
) Isto, 135143.
15 Senjski uskoci 225
2.
Mir izmeu Turske i Austrije nije mogao trajno
sprijeiti uskoke da ne izlaze iz Senja. Bez plijena se nije
moglo ivjeti. Prosto izgleda nevjerovatno da su se uskoci
toliko vremena uzdrali od izlaska. Sredinom 1607. uskoci
obnovie svoju aktivnost na moru. Senjani u blizini I stre
napadoe tri broda krcata robom koja su se uputila iz
Venecije za Moreju. Na brodu je bilo 25 Turaka, koje
uskoci sasjekoe. Istovremeno uskoci opljakae jednu
fregatu na putu iz Dubrovnika za Veneciju.
11
'
Dogaaj je izazvao veliku zabrinutost u Veneciji.
Kapetan protiv uskoka Franesko Morozini (Francesco
Morosini) uputio je u Senj Stefana da Petrisa (Steffano
da Petriss) sa zahtjevom da se plijen vrati a uesnici
kazne. Senjski kapetan se izvinjavao da je to uraeno
suprotno njegovoj volji i da se uskoci nijesu vratili kua-
ma. Svilu su isjekli na 250 jednakih dijelova a novac
podijelili. Kapetan se obratio generalu Hrvatske i molio
ga da sa vojskom doe u Senj
12)
Na vijest o uskokom
prepadu, general Hrvatske vojne krajine sa vojskom po-
urio je u Senj. Dolasku plaene vojske u njihov grad
uskoci se nikada nijesu radovali. Ipak, svi uesnici u
pohodu vratie se u Senj, ne da doekaju generala, nego
da izvre prevrat. Uskoci zauzee grad i postavie strae
na kapijama. Senjski kapetan sklonio se u tvravu i
dobro zatvorio.
13
' Prevrat u gradu podsjeao je na Raba-
tin udes. Uskoci su javno govorili da nee dozvoliti voj-
sci ulaz u grad.
Devetog avgusta 1607. general Hrvatske sa svojim
bratom, takoe generalom, stigao je na Rijeku. Kapetan
protiv uskoka Franesko Morozini uputio je na Rijeku
ovanija Andrea Gvardiju (Giovanni Andrea Guardia)
na pregovore sa generalom. Gvardija je optuivao uskoke
da su pod vodstvom Nikole Kreljanovia nanijeli veliku
") B. Popari, n. d., 172.
12
) A. S. V., Prov. da ter. e da mar f. 1313, Rab, 22. jula 1607.
i prilog od 22. jula iz Senja.
13
) Isto, Ilovik, 3. avgusta 1607. i prilog sasluanja Franeska iz
Ankone od istog datuma.
226
tetu mletakim podanicima. General je odgovorio da
mu to nije poznato i dodao da se i nadvojvodini poda-
nici ale na mletake predstavnike koji plijene njihove
brodove i odvode ih u Veneciju. General je kazao da je
nadvojvoda uputio niegovog brata u Senj da sredi stanje
i dade puno zadovoljenje Republici. To isto general je
potvrdio u pismenom odgovoru Morozinu.
14
' I ovaj put
mletaka vlada se tuila caru. Ambasador Marin Kavali
((Marino Cavalli) zahtijevao je kanjavanje krivaca, po-
vraaj robe i osloboenje robija.
15
' Kavali je razgovarao
sa vicekancelarom i zakljuio iz njegovog izlaganja da
su uskoci bili izazvani na takav postupak, na to mu
je ambasador odvratio da oni koji ine zlo nikada im
ne nedostaju izgovori ,
16
'
Istovremeno uskoci preduzee korake da opravdaju
svoj postupak. U ime uskoka na Rijeku dooe J uria
Hajduk i Ivan Vlatkovi, ali general odbi da ih primi.
Uskoki delegati obeae da e vratiti plijen samo hri-
anima, ali ne i Turcima. General nije raspolagao dovolj-
nom silom da primora uskoke na poslunost. On se alio
Gvardiji kako je doao da kazni neke od onih glavnih,
ali sada ne moe mnogo uraditi sa dvadeset ljudi koje
ima sobom.
17
' Da bi pokazao svoju mo general je uhap-
sio u Rijeci J uriu i I vana i o tome izvijestio nadvojvodu.
Na Rijeku je stigao i senjski kapetan u ime pobunjenih
uskoka sa kojima se izmirio i u njihovo ime izjavio da
e vratiti jedan dio plijena. General je odbio predlog i
zaprijetio uskocima da u roku od tri dana donesu svu
robu na Rijeku, u protivnom preduzee mjere koje im
se nee dopasti.
18
' Izgledalo je da e se pitanje vraanja
robe uspjeno zavriti na zadovoljstvo svih. General je
uputio u Senj dva sekretara, jednog Nijemca i jednog
Hrvata, da sa senjskim kapetanom i vojvodom onog
") Isto, Omialj, 10 .avgusta 1607. i prilog od 9. avgusta.
") Federico Seneca, La politica veneziana dopo 1' Interdetto,
Padova, 1957, 62. u nap. 3.
") A. S. V., D. G. f. 38, Prag, 13. avgusta 1607.
") A. S. V., Prov. da ter. e da mar. f. 1313, Rijeka, 19. avgusta
1607.
") Isto, Sa galije u Rijeci 19. avgusta 1607.
227
mjesta izvre popis robe i utvrde rok predaje. Uskoci
nijesu dozvolili popis robe, a komesari se nijesu usudili
da to silom izvre.
19)
Pouen ranijim iskustvom za vrijeme boravka na
Rijeci, general je shvatio da se u Senj ne moe uputiti
bez vojske. I kad je skupio oko 1000 momaka, meu
kojima je bilo 400 konjanika iz Karlovca, general Hrvat-
ske vojne krajine je uao u Senj 20. septembra 1607.
im je doao, pritvorio je J uriu i Ivana. Odmah je izdao
proglas o vraanju robe. Na vijest o hapenju dvojice
uglednih starjeina, mnogi uskoci na svojim barkama
utekoe iz Senja.
20
' Poto je pritegao Senjane, general je
otpustio konjicu. Kapetan protiv uskoka Morozini (Moro-
sini) ponovo je generalu uputio Gvardiju sa zahtjevom
o vraanju plijena. General je saoptio mletakom iza-
slaniku da ima dosta skupljene svilene tkanine, ali je
sva isjeena u komade.
21
' U razgovoru sa Gvardijom gene-
ral je tvrdio da e se estoko obraunati sa uskocima,
iako je intimno znao da je to nemogue izvesti. Kazao je
da e protjerati sve venturine i mletake podanike, da
e smijeniti posadu u Senju, jednom rijeju, da e sre-
diti stvari na potpuno zadovoljenje Republike. Obeao je
da e strogo kazniti J uriu i Ivana. Gvardija je primije-
tio da, ako ne budu kanjeni, nema sumnje da bi postu-
pali jo gore.
22
' General je pokazivao veliku predusret-
ljivost prema Gvardiji i uj utro ga pozvao na doruak
u svoj stan. Poslije doruka kod generala Gvardija je,
etajui gradom, sreo jednog Albanca muslimana koji se
pokrstio i dobio ime ore. On je kazao Gvardiji da se
samo iz straha pokrstio i naveo imena esnaest uglednih
muslimana sa Bojane koje su uskoci pobili. Sa njima je
bilo dvadeset slugu koje je ista sudbina zadesila. Gvardija
je zabiljeio jo jedan detalj: da ore govori pomalo
hrvatski, na kojem jeziku mi je rekao reene stvari.
23
'
") Isto, Omialj, 24. avgusta 1607.
J0
) Isto, Dobanica, 2,1. septembra 160(7.
!1
) Isto, Krk, 29. septembra 1607. Prilog. Senj, 26. septembra 1607.
n
) Isto, Prilog br. 1 iz Senja od 28. septembra 1607.
23
) Isto, Senj, 28. septembra 1607. Prilog br. 2.
228
Roba se jo uvijek nalazila u Senju a mletaki iza-
slanik Gvardija boravio je i dalje u gradu u oekivanju
raspleta. On je ostavio niz pojedinosti o zbivanjima
u Senju. Kada je uhapen Miho Kreljanovi, glavni
uesnik u pljakanju broda, brzo je puten iz zatvora
na molbu mnogih Senjana. Za njega je garantovalo
dvadeset porodica ivotom, djecom i imanjem. General
je saoptio Gvardiji da je protjerao pet uskokih starje-
ina iz svih nadvojvodinih zemalja, a znatan broj uskoka
je uhapen.
24
' Gvardija je podsjetio generala da su uhap-
eni uskoci uestvovali u ubistvu Rabate, na to je gene-
ral kazao da samo nadvojvoda moe izrei smrtnu kaz-
nu.
25
' Treeg oktobra general je otputovao za Rijeku
a Gvardija se vratio kui.
26
' Iako je roba bila popisana
i spakovana, i dalje je leala u magacinima na Rijeci.
Nadvojvoda je insistirao da njegovi predstavnici predadu
robu vlasnicima. Venecija je to kategoriki odbila, pa je
nadvojvoda morao da popusti i odobri da se roba preda
mletakim predstavnicima tek 1608. godine.
27
)
J uria i Ivan bili su zatoeni u dnu kule u oekivanju
presude. Uhapeni uskoci nijesu se mirili sa zlom sudbi-
nom. Uspjeli su da uteknu iz zatvora na nain kako se
to izvodi u dobro reiranim kriminalnim filmovima. Kao
ugledne linosti imale su jednog slugu koji im je donosio
hranu. Prilikom donoenja obroka straar je sputao
merdevine niz koje bi sluga snosio hranu. Zatoeni u
pravoj jami gdje ih je memla grizla, dva uskoka su
poela da sa slugom kuju plan o bejkstvu. Prilikom dono-
enja hrane sluga je uspio da im donese sjekiru. J ednog
dana kada im je donio hranu, Ivan se presvukao u nje-
govo odijelo i zovnuo straara kao da e, kao i obino,
ii kui. Kada se ispeo na vrh merdevina, sjekirom je
napao iznenaenog straara, koji nije imao vremena da
se brani. Zatim se i J uria popeo gore. Uskoro se i stra-
ar osvijestio, ali umjesto da napadne uskoke, dao se
u panino bjekstvo. Dva hrabra uskoka zauzee kulu i
") Isto, Krk, 2. oktobra 1607. Prilog. Senj, 29. septembra 1607.
") Isto, Omialj, 3. oktobra 1607. Prilog. Senj, 1. oktobra.
26
) Isto, Omialj, 4. oktobra 1607.
2?
) Isto, Krk, 3. januara 1607.
229
spustie se konopcem preko balkona izvan gradskih zi-
dina. Bjekstvo J urie i Ivana iz zatvora bilo je senzacija
dana i predmet razliitih komentara.
28
' Podvig je bio
izuzetan i uzbuivao je matu svih Senjana.
Poslije bjekstva Ivan i J uria krili su se kod svojih
prijatelja. Razoarani i ogoreni na senjskog kapetana,
dvije uskoke vojvode pokuae da stupe u mletaku
slubu. U poetku Senat je zazirao od ove ponude, ali
kada je njihovu molbu preporuio Dominis, mletaka
vlada je odobrila generalnom proivduru da ih primi.
Senat je ovo motivisao da imamo, ako je mogue, to
vei broj uskoka u naoj slubi.
29
' Mletake nade bile
su pretjerane. Istovremeno uskoke vojvode stupie u
vezu a pobunjenicima u Hrvatskoj i Ugarskoj. Cilj ovog
dosluha je bio da Ivan i J uria predadu im u ruke
Senj. Kada se ovo saznalo, carski komesar je osudio
Ivana i J uriu na izgnanstvo. Veliki broj uskoka utekao
je iz Senja i pridruio se svojim omiljenim starjei-
nama.
30
' Pritisak komesara podstakao je uskoke na nova
pregnua.
Sa proljeem oivjee uskoke akcije. Poetkom
marta 1608. uskoci zaplijenie jedan grip koji je plovio
iz Dubrovnika za Ankonu natovaren robom turskih i
jevrejskih trgovaca. Samo dva dana kasnije uskoci napa-
doe jedan mletaki brod koji je plovio iz Krfa za Vene-
ciju. Istovremeno jedna uskoka barka pristade na Rab,
gdje zaplijeni neto stoke. Uskoci su priali da e tu sae-
kati svoje drugove a onda produiti na kopno da plijene
i robe tursku zemlju, jer ne mogu da ive u Senju gdje
umiru od gladi. Uskoci su rijetko priznavali da ih je
glad primorala da gusare i plijene. To se redovno pona-
vljalo poslije svake austrijske zabrane izlaska uskocima.
Zbog ovih uskokih akcija od kojih su stradali i
mletaki podanici, generalni providur protestovao je u
Senju. On je sa pravom optuivao senjske vlasti da,
pored tolikih lijepih obeanja da uskoci nee vie napa-
dati mletaku teritoriju, uskoci i dalje pljakaju mleta-
a
) Isto, Dobanica, 17. oktobra 1607.
) A. S. V., S. secr. R. 99, 27. mart 1608.
") A. S. V., Rettari d' Istria f. 5, Rovinj, 30. marta 1608.
230
Dokumenat od 30. aprila 1608. godine
231
ke podanike. Vidim kae providur da su djela
mnogo daleko od krasnih rijei. Uskoci sve vie napa-
daju Mleane, to ranije nijesu radili u tolikom obimu.
Krajem aprila 1608. uskoci izvedoe jednu od svojih naj-
znaajnijih akcija. Dvadeset i devetog aprila oko 150
uskoka usred noi upade u Pulu kroz etiri kule koje nisu
bile branjene. Uskoci sistematski odnijee sve to im je
palo aka, od novca do namjetaja i posteljine. Providur
Benedeto Boldu (Benedetto Boldu) jedva je umakao da
ga uskoci ne uhvate. Napad na Pulu bio je najdrskiji
uskoki ispad prema Veneciji i najtee ponienje koje
je ona doivjela od uskoka. Providur Boldu, svjestan
odgovornosti i linog ponienja, jadikovao je da bi za
mene bila bolja smrt nego ivot .
31)
Napad na Pulu organizovali su J uria i sin Ivana
Vlatkovia, ali Mleani su to odmah pripisali svim usko-
cima. Plijen je odnijet u Senj, zbog ega iz svih ovih
stvari, ini mi se pie providur moe se zaklju-
iti da u svim ovim operacijama uestvuju svi i da gla-
sovi koji se ire o protjerivanju i drugom su izmiljeni.
Napad na Pulu je djelo jednog manjeg broja uskoka koji,
iz elje za osvetom i plijenom ili iz junakog ponosa,
izvedoe jednu veliku avanturu. Vojvoda Ivan Vlatkovi
nije bio zadovoljan postupkom J urie i preko Dominisa
izvijestio je generalnog providura da je pokupio svu
opljakanu robu u Puli i smjestio izvan grada.
32
'
Vijest o napadu na Pulu primljena je u Veneciji sa
zaprepaenjem, ogorenjem i neskrivenom eljom za
odmazdom zbog ponienja koje je Sinjorija doivjela.
Ne krijui da j oj je dogaaj teko pao, kako po tome
to krnji dravni interes da su uskoci opljakali jedan
na grad, zauzeli palac dravnog predstavnika i pokazali
tako veliki i tako poznat prezir, mletaka vlada donijela
je odluku o blokiranju itavog Hrvatskog primorja i
Trsta. Za razliku od ranijih blokada formalno uperenih
protiv uskoka, sada je mletaka vlada izjednaila sve
krive i prave uskoke i neduno stanovnitvo. Hoemo
da tretirate kako uskoke tako i stanovnitvo Senja i Vino-
31
) Isto, Pula, 30. aprila 1608.
32
) I. glasnik 12, 1960, 129130.
232
dola, kao i nadvojvodine podanike na onim obalama,
na isti nain koji uskoci pokazuju protiv brodova, gra-
dova, ostrva i podanika naih. Providuru I stre je nare-
eno da postavi strae i na kopnu i na moru protiv usko-
ka.
33
' Da bi uspjenije ostvarila svoje planove, mletaka
vlada je u nadlenost generalnog providura Dalmacije
ukljuila i I stru sa istim upravnim kompetencijama.
34
'
Generalni providur Zanakomo Zvane (Zangiaccomo
Zvane) hitno je pristupio realizovanju nareenja iz Vene-
cije. Odmah je naredio obustavljanje svih komunikacija
sa Hrvatskim primorjem. Izdao je proglas u Dalmaciji
i I stri kojim se zabranjuje da niko, bilo ko, ne usuuje
se da pristane u reena pristanita: Senja i Rijeke, ni
Bakra i oblinjih mjesta sa barkama, gripom ili kojom
drugom vrstom broda, ni da plovi po onim vodama,
niti sa tovarom, niti prazan.
35
' Blokada je poela i sa
njom nova kriza u mletako-austrijskim odnosima.
Odlunost Venecije da blokadom iznuri uskoke i sta-
novnitvo na Hrvatskom primorju uticalo je na senjskog
kapetana da taktiziranjem i pomirljivim dranjem ume-
ka Mleane. Svi argumenti bili su na strani Venecije.
Sve je bilo jasno kao dan. Uskoci su bez ikakvog povoda
upali u Pulu. Senjski kapetan Sigismund Gai odmah je
ponudio generalnom providuru vraanje plijena, izuzev
konja. ak je obeao providuru da e mu pomoi u hva-
tanju uskoka. Providur Zvane nije htio da se uputa u
pojedinosti, nego je optuio nadvojvodu da davanjem
utoita uskocima u Senju podstice ih na zloin i nasilje.
Njihove linosti i barke su uvane i branjene u Senju
od mora i artiljerije kao i u ostalim austrijskim mje-
stima. injenica da uskoci dovlae plijen u Senj jasno
to potvruje. Generalni providur je bio obavijeten da
J uria, Ivan i ostali uskoci koji su protjerani iz Senja
redovno opte sa svojim porodicama koje su u Senju,
pa ak i kriom ulaze u grad.
Da bi uspjeno sproveo blokadu Senja i drugih mje-
sta, generalni providur je zatvorio Velebitski kanal.
") A. S. V., S. secr. R. 99, 2. maj 1608.
") Isto, 3. maj 1608.
3S
) I. glasnik 12, 1960, 129.
233
Danju i nou naoruane barke su patrolirale kanalom
tako da je teko koja uskoka barka mogla proi. Mle-
taka blokada tee je pogaala gradsko stanovnitvo
nego uskoke koji su povremeno kopnom upadali u Liku
i tamo dolazili do neophodnog plijena. Krajem avgusta
1608. uskoci provalie u Liku, gdje zaplijenie 6000 grla
sitne i 800 grla krupne stoke.
I pored povremenih uskokih izleta, stanje u Senju
se sve vie pogoravalo. Nijedan trgovaki brod za neko-
liko mjeseci nije uplovio ili isplovio iz senjskog prista-
nita. Kada su se Senjani uvjerili da Mleani nee dii
blokadu, poetkom novembra 1608. obratie se general-
nom providuru sa ponudom da e vratiti svu zaplijenjenu
robu. Da bi uvjerili providura u svoje dobre namjere,
Senjani mu ponovo piu. Sudije, vojvode i sva senjska
optina mole providura da otvori prolaze da bi vojnici
mogli slobodno ploviti morem i svravati svoje svako-
dnevne potrebe. Sva senjska optina se obavezuje da
nee uznemiravati nikoga i da e uskoke goniti kao nae
neprijatelje, ruei njihove kue i zatvarajui ih. Senjani
insistiraju da se na osnovu ovog njihovog predloga napra-
vi pismeni ugovor. Da bi dali jasnih dokaza o svojoj
rijeenosti da e ispuniti navedene obaveze, Senjani upu-
tie providuru svu robu koju su uskoci u posljednjim
pohodima oteli.
36
'
Ova mletaka blokada bila je efikasnija nego ranije.
Uskoci su se rijetko usuivali da se otisnu na more.
Tokom 1609. uskoci su vrlo rijetko izlazili. Poetkom
decembra tri uskoke barke doprijee do Labina, gdje
opljakae jedno selo.
37
' U takvim tekim uslovima za
uskoke pomiljalo se i na slubu kod stranih vladara.
Ba 1609. napuljski vicekralj pozvao je 200 uskoka u
svoju slubu. Do seobe nije dolo zbog nadvojvodine za-
brane.
38
'
Mletaka blokada, sprovedena pod izgovorom borbe
protiv uskoka, sve vie je pokazivala svoj pravi cilj. Usko-
ci su bili samo povod za jednu otvorenu agresiju na nad-
*) Isto, 130131.
37
) A. S. V., Rettori d' Istria f. 5, Labin, 5. decembra 1609.
3
) P. Sarpi, n. d., 3132.
234
vojvodine zemlje. U Senju su prozreli mletake ciljeve
i shvatili da je neophodno dozvoliti povratak uskoka u
grad. Njihov povratak u Senj odmah se osjetio. Uskoci
su pokazivali naroito veliku aktivnost tokom 1610. go-
dine. Poetkom godine oko 600 uskoka upalo je na tursku
teritoriju i zaplijenilo 4000 grla sitne i krupne stoke. Tih
istih dana uskoci presretoe jednu mletaku marcilijanu,
sa koje odnijee 3000 dukata.
39
' Poetkom marta uskoci
zaplijenie na Neretvi 3000 grla stoke i odvedoe u rop-
stvo 200 lica, Turaka i hriana.
40
' Hriani su odvedeni
u ropstvo iz osvete. Seljaci sa Neretve plaali su usko-
cima godinji tribut. Posljednjih godina odbijali su taj
danak sa motivacijom da ih uskoci napadaju. Poetkom
aprila uskoci upadoe u tursku zemlju preko Vrpolja i
zaplijenie mnogo krupne i sitne stoke. Sredinom aprila
uskoci, u devet barki pod vodstvom J urie, iskrcae se
na Peljeac sa namjerom da napadnu Turke. Generalni
providur Venijer odmah je uputio za uskocima naoru-
ane barke. Uskoro se i kapetan protiv uskoka uputio
prema Peljecu. Dok je mletaki kapetan plovio prema
jugu, jedna druga uskoka grupa, pod komandom Ivana
Vlatkovia, isplovila je iz Senja. Kod Krapnja uskoci
presretoe lau koja je plovila iz Ankone za Dubrovnik.
Uskoci zaplijenie sa broda 15000 dukata, vlasnitvo
turskih, jevrejskih i hrianskih trgovaca. Sobom odve-
doe etiri Turina i etiri J evrejina. Grupa uskoka sa
J uriom i dalje je boravila na Peljecu. Hercegovaki
Turci toliko su se zaplaili da su utekli u ume oekujui
napad.
Uskoki napad na Neretvu ogorio je Turke protiv
Mleana. Neretljanski Turci tuili su se bosanskom pai
a on je molbu proslijedio u Carigrad. Porta uputi kadiju
u Veneciju, ali on nije dospio dalje od Splita. Mleani
osujetie njegov dolazak u Mletke. Od tuenog Republika
je postala tuitelj. Ona je prebacivala Turcima da nijesu
prihvatili njen predlog da u ugovoru sa carem obaveu
ga da nadoknadi sve tete koje bi nanijeli uskoci. Tada
se ne bi ulo o njihovim napadima.
41
) Odnosi izmeu
3
') K. Horvat, Mon. uscocch. II, 86.
M
) A. S. V., Prov. de ter. e da mar f. 13,13, Ilovik, 13. marta 1610.
41
) A. S. V., D. C. R. 11, 28. juna 1610.
235
Turske i Austrije nijesu se odvijali po mletakim elja-
ma. I pak, Mleani su uspjeli da obesnae optube neret-
ljanskih Turaka.
Mletaka vlada i ovaj put je uvjeravala Portu da je
ona vea rtva uskoka nego Turci. Istovremeno, Mleani
nastoje da pregovorima sa austrijskim predstavnicima
rijee neka pitanja izazvana posljednjim uskokim pre-
padima. Providur Venijer traio je od senjskog kapetana
da zabrani uskocima izlaz na more. Odgovor kapetana
bio je poraavajui za providura. Austrijanci nijesu bili
vie kadri da kontroliu uskoke i preduzimaju one for-
malne mjere protiv njih toliko puta ranije ponavljane.
Kapetan je priznao da uskoci rade ta hoe i da on
ne moe sprijeiti njihov izlaz. Istina, kapetan je obeao
da e plijen vratiti, ako uspije da ga pokupi. Kao i obino
prilikom ovakvih zapleta, nadvojvoda je uputio kome-
sara u Senj. Cim je komesar, sredinom juna, stigao u
grad, providur Venijer (Venier) mu se obratio sa zahtje-
vom da strogo kazni neke od onih koji su prolih mje-
seci izlazili u gusarenje i da se vrati opljakana roba.
Komesar je bio nemoan da ma ta preduzme.
Uskoci su i dalje uspjeno napadali tursku terito-
toriju. Poetkom avgusta 1610. zaplijenie kod Novigrada,
u turskoj zemlji, 150 grla krupne stoke. Ovoj grupi usko-
ka pridrui se jo pet barki i svi zajedno produie prema
Neretvi. Uskoci su namjeravali da zarobe Heles-bega,
glavnog i uglednog Turina sa Neretve. Umjesto bega,
uskoci uhvatie njegovog sinovca i druge Turke i uzgred-
no zaplijenie mnogo stoke. Poslije ove akcije tri usko-
ke barke vratie se u Senj, dok pet barki, pod koman-
dom Ivana Vlatkovia, ostadoe u vodama Neretve a
zatim otplovie za Senj. Do kraja godine uskoci su jo
nekoliko puta upadali u I stru i tursku zemlju.
42
'
Uskoki prepadi doivljavaju veliki razmah. Ni naj-
bolje uvana mletaka mjesta nijesu se sigurno osjeala.
ak ni Split, glavni trgovaki centar Dalmacije, nije bio
vie izvan domaaja uskoka. Mleani preduzimaju van-
redne mjere za odbranu grada. Lazaret je dozidan kula-
ma i u njima je smjetena posada. Pristanite su uvale
42
) I. glasnik 12, 1960, 131132.
236
dvije naoruane barke sa albanskom posadom. Kasnije,
svojim varvarkim postupcima Albanci su ogorili Spli-
ane. Zato su Mleani morali promijeniti posadu. Broj
albanske posade na naoruanim barkama stalno je rastao.
Na esnaest barki Albanci su bili posada.
43
' To je bio
siguran znak da Mleani nijesu mogli izii na kraj sa
uskocima. Krajem ljeta 1610. u pristanitima Dalmacije
ostalo je usidreno 80 brodova koji su bili odreeni da
u Albaniji tovare konje. Niko se nije usudio da makne
iz pristanita, bojei se uskoka. Ni idua godina nije bila
laka Mleanima.
Poetkom marta 1611. godine oko 400 uskoka na
dvanaest malih i velikih barki prooe Novigradskim
kanalom prema Obrovcu gdje zaplijenie mnogo stoke.
Pogranini Turci su praskali i prijetili da e napasti
mletaku teritoriju. Mleani, iz obazrivosti prema Tur-
cima, organizovae potjeru za uskocima. Mletake pomor-
ske snage uspjele su da oslobode jednu fregatu koju su
uskoci zaplijenili kod Osera i jednu braceru na koju su
uskoci natovarili plijen. U jednoj akciji krajem marta
1611. u Lici uskoci ugrabie veliki plijen. Prilikom povrat-
ka napadoe ih Turci i morlaci. Uskoci krvavo platie
svoj plijen.
44
'
Sredinom avgusta uskoci zaplijenie jednu barku
u pristanitu Sveti Arhanel kod Korule. Dok su vukli
plijen, namjerie se na jednu marcilijanu natovarenu
vinom u Ljeu, vlasnitvo turskih trgovaca. I to je palo
u ruke uskoka. Mleani stupie sa uskocima u pregovore
o vraanju plijena. Kapetan protiv uskoka Alvize usti-
nijan (Alvise Giustinian) uputio je uskocima svoga kape-
lana. Uskoke starjeine odgovorie da su o svemu izvije-
stile nadvojvodu i ekaju na njegovu odluku.
45
'
Krajem novembra uskoci napadoe mnoga mletaka
pristanita u I stri i dokopae se bogatog plijena. To je
bio teak izazov Mleanima, to nije moglo ostati neka-
njeno. Poetkom decembra mletaka vlada pribjegava
blokadi. Generalni providur dobio je zadatak da spro-
43
) A. S. V., S. secr. R. 101, 10. mart 161il.
") I. glasnik 12, 1960, 132.
,5
) A. S. V., Prov. da ter. e da mar f. 1313, Rovinj, 27. avgusta 1611.
237
vede potpunu blokadu Senja, da uskoci ne mogu lako
izi, ni ui, ni uvesti namirnice, a takoe da blokira Vino-
dol, Rijeku i sva nadvojvodina mjesta do Plomina, zadr-
avajui svaki brod koji plovi sa onih obala. Providur je
ovlaen da izda proglas o zabrani trgovine robom koju
su zaplijenili uskoci.
46
'
Mletaka blokada itavog Hrvatskog primorja bila
je teak izazov nadvojvodi, koji se naao pred dilemom
ili da na silu odgovori silom ili da popusti. Nadvojvoda
se odluio za ovo drugo, a to je znailo preduzeti energi-
ne mjere protiv uskoka. Godine 1611. Ivan Vlatkovi je
sa svojim bratom Mihom odveden u Karlovac, okovan
u gvoe i stavljen pod vojni sud. Optuen je za vie
djela. Protiv njega su svjedoile etiri uskoke vojvode,
iz ega bi se dalo zakljuiti da sa njima nije bio u dobrim
odnosima. Istina, vei broj uskokih starjeina svjedoio
je u njegovu korist, ali to nije pomoglo. U oima austrij-
skih vlasti braa Vlatkovii stekli su glas da su inspi-
ratori svih nereda u Senju. Zbog toga je Ivan 3. jula 1612.
osuen na smrt i uskoro pogubljen.
47
'
Smrtne presude nijesu zaustavile uskoke. Kao kakva
bujica koja je sve ruila pred sobom, uskoci nezadrivo
jure iz akcije u akciju. Sredinom januara 1612. stradalo
je tursko selo Grevac. Uskoci zaplijenie svu imovinu
Turinu, ocu Andrije Frletia, jednog od uskokih voa.
To su uradili sa namjerom da starca primoraju da doe
u Senj i pokrsti se. J edan Turin koji je potkazao Frle-
tia morao je da bjei u Senj. im su uskoci dovukli
plijen kui, uskoki harambaa Kreljanovi izaao je
sa sto uskoka. Poetkom februara uskoci, po stranoj
buri, kakvu nijesu upamtili ni najstariji ljudi, uputie
se prema Lici. Poslije esnaest dana boravka u turskoj
zemlji uskoci se vratie sa 1500 grla sitne i 100 grla
krupne stoke. Prilikom ove akcije umrlo je od studeni
est uskoka, dok je 40 uskoka jako prozeblo, da je bilo
malo izgleda da e ozdraviti.
48
' Istovremeno grupa uskoka
zadrala je u Kvarneru jednu fregatu natovarenu voskom,
") A. S. V., S. secr. R. 10.1, 3. decembra 1611.
") V. ubrilovi, Sesnjanin Ivo, Prilozi XVIII, 193, 539540.
,8
) I. glasnik 12,1960, 132.
238
na putu za Veneciju. Za odmazdu, Senat je naredio da se
zadri jedan ili dva rijeka broda.
49
'
Mletaka blokada i dalje je trajala. Uskoci su se ve
bili toliko navikli na blokade da im je to izgledalo skoro
normalno. Uprkos blokadi, u Senju se nije osjeala osku-
dica u namirnicama, izuzev u vinu, koje je neredovno
nabavljano iz Lovrana. Osim toga, stanovnici Krka su sa
Senjanima kriom trampili vino za proso. Broj uskoka
u Senju se poveao dolaskom Krmpoana i Zegarana, sa
turske teritorije. Naselili su se izmeu Bakra i Senja i
odmah poeli da izlaze sa uskocima. Marta 1612. etiri
uskoke barke, pod vodstvom Dive eloia, uputie
se ka Obrovcu. Sa ovom grupom vratio se u Senj uskoki
starjeina Ivan Sii, kojega je nadvojvoda protjerao.
50
'
Sa uskocima je saraivao i Dubrovanin Marin Res-
ti, politiki emigrant u slubi italijanskih vladara. Prema
obavjetenju Dubrovana, uskoci su u velikom planu
dizanja ustanka na Balkanu za raun savojskog vojvode
imali da odigraju ulogu zaetnika.
51
' Neke Restieve izjave
otkrivale su i ' zle namjere prema rodnome gradu.
uskoke protiv Dubrovnika.
52
' Kada se poetkom maja
1612. Resti na elu deset uskokih barki naao u voda-
ma ibenika, Dubrovani su bili na velikom oprezu.
Vlada je izabrala Pavla Gundulia, sa titulom kapetana za
odbranu od uskoka, i ovlastila ga da sa dubrovakih
ostrva moe mobilisati 1000 ljudi.
53
' Dubrovake slutnje
nijesu se obistinile. Resti moda nikada nije namjeravao
da sa uskocima zauzme Dubrovnik. Mletaka vlada zabra-
nila je Restiu boravak na svojoj teritoriji a u sluaju
da ga uhvate sa uskocima trebalo je sa njim postupiti
kao da je uskok.
54
'
Restiev dosluh sa uskocima bio je beznaajna epi-
zoda u poreenju sa uskokim provalama koje vie niko
4
') A. S. V., S. secr. R. 101, 17. februara 1612.
w
) A. S. V., Prov. da ter. e da mar f. 1267, Krk, 15. marta 1612.
51
) Isto, f. 1266, Boka Kotorska, 21. decembra 1611.
52
) Isto, Gru, 27. januara 1612.
53
) Isto, f. 1267, ibenik, 10. maja 1612.
*) I. glasnik 12, 1960, 132133.
Dubrovaka sumnjala da Resti moe povesti
239
nije mogao zaustaviti. Poetkom juna 1612. uskoci u
velikom broju provalie u tursku zemlju i kod ibenika
sukobie se sa Turcima. Povodom ovog prepada, kao i
niza ranijih uskokih akcija, bosanski paa otro je pro-
testovao u pismima generalnom providuru i knezovima
Splita, Omia i ibenika. Paa optuuje Mleane da nijesu
odrali obeanje da e sprijeiti izlazak uskoka i da e
nadoknaditi svaku tetu koju uskoci nanesu turskim po-
danicima i tvrdi: Stanovnici vaeg ostrva Braa daju
utoite reenim uskocima koji nose na reeno ostrvo
sve ono to opljakaju u sultanovoj zemlji.
55
' Glavna
meta uskokih napada bila je Neretva. Posljednja etiri
mjeseca uskoci su stalno upadali u ue Neretve. Mleani
su optuivali uskoke da su prilikom tih napada pravili
takve zloine koji se ne pri mj enj uj u ni protiv otvorenih
neprijatelja. Sistematski napadi uskoka na Neretvu do-
veli su do potpunog razaranja zemlje. Cijela zemlja koja
se moe proi za tri dana hoda u okolini Neretve je poha-
rana, u stvari unitena, da je veina stanovnitva bila
prinuena da se povue u drugo mjesto. Turci su bili
vie bijesni na Mleane nego na uskoke. Kapetan J adrana
Franesko Molin (Francesco Molino) morao je da ide u
Makarsku na razgovor sa Ibrahim-agom koji je doao
u pratnji eminovog pisara. Aga je optuio Mleane da
dozvoljavaju uskocima prolaz morem i da e o svemu
izvijestiti bosanskog pau i Portu.
56
' Za odmazdu, Turci
uhvatie neke mletake podanike i bacie ih u zatvor.
Turci opremie kaike na Neretvi sa namjerom da napa-
daju Hvar, Bra i Korulu. Kapetan protiv uskoka morao
je hitno sa flotom da se uputi na ue Neretve da
osujeti turske namjere.
57
' Malo kasnije uskoci napadoe
Makarsku i ubie mnogo Turaka. Sa mletake granice
u Dalmaciji mnogo Turaka je polo u Carigrad da se tui
na uskoke i Mleane. Bailo je mitom uspio da ih odvrati
od toga.
Venecija se nala u velikoj neprilici kao rijetko
ranije. Mletaka vlada traila je izlaz u pregovorima i
55
) A. S. V., Prov. da ter. e da mar f. 1267, Hvar, 10. juna 1612.
56
) Isto, Hvar, 14. juna 1612.
") A. S. V., Prov. da ter. e da mar f. 1313, Zadar, 27. jun 1612.
240
mienju Turaka. Najvea neprilika za Mleane je bila
to su uskoci prilikom napada pokazivali vjerovna pisma
sa peatima i uvjeravali narod da sa mletakim odobre-
njem idu na Turke i da nikome nee nanositi tetu.
Uskoci su doista 28. marta 1612. sazvali zbor u Senju i
zakleli se da nee plijeniti na moru. O tome su zvanino
izvijeteni i Mleani, kojima nije bio poznat sadraj tog
tobonjeg patentnog pisma. U Senj je upuena uhoda sa
zadatkom da se dokopa jednog primjerka pisma. Ovakva
uskoka agitacija teko je kompromitovala Mleane u
oima Turaka. Da bi razbio tursko podozrenje, Senat je
naredio generalnom providuru da sve zarobljene uskoke
pogubi, da o tome izvijesti Turke i od njih dobije potvrdu
0 pogubljenju krivaca.
58
'
Uskoci su se prema ostrvljanima ponaali u skladu
sa donijetom odlukom. Kada, krajem jula, uskoci na 11
barki pristae u Nerezine na Loinju, gdje se drao
vaar, uzee samo malo mesa i sjutradan otplovie prema
I stri. U pristanitu Pule opljakae dva broda, od kojih
je jedan bio dubrovaki.
59
' Generalni providur Agostin
Kanal odmah se uputio u I stru i, za odmazdu, napao
nadvojvodinu teritoriju. Mletaka vojska u okolini Pazina
opljakala je i zapalila niz naselja.
60
'
Uskoke akcije uzimaju takav zamah da niko vie
ne moe naslutiti kakve posljedice mogu izazvati. Nestaje
1 posljednjeg obzira uskoka prema Mleanima. Uskoka
drskost dostigla je kulminaciju kada u Bakoj, na Krku,
zarobie mletakog providura ovog ostrva i sa poslugom
odvedoe u Senj. Bio je to teak izazov gospodarici J adra-
na. Dovedeni su u pitanje ast i dostojanstvo Venecije.
To je mogao biti i ratni povod, ali mletaka vlada se
ograniila na stare mjere, malo dopunjene i pootrene.
Izvrena je blokada Senja i susjednih mjesta. Nareena
je mobilizacija 200 Hrvata i toliko Albanaca. Iz Venecije
je upueno u Dalmaciju 100 I talijana i 200 Korzikanaca
kao posade u Istri, sa nagovjetajem da e kapetanu
Rapora biti upueno jo 300 najamnika Korzikanaca.
61
'
58
) A. S. V., S. secr. R. 102, 6. jul 1612.
") A. S. V., Rettori d' Istria f. 7, Labin, 3(1. jula 1612.
M
) I. glasnik 12, 1960, 133.
") A. S. V., S. secr. R. 102, 20. avgust 1612.
16 Senjski uskoci 2 4 1
Ovolika mobilizacija ljudstva pokazuje spremnost Vene-
cije i na posljednje mjere.
U Senat je smjesta pozvan carski ambasador Stefan
da Rovera, gdje mu je proitana teka optuba protiv
uskoka i cara. Dud je govorio: Opljakani su nam bro-
dovi, prekinuta trgovina, uniteni prihodi, uhvaeni i
zlostavljani podanici, sruena sela, zauzeta utvrena mje-
sta i izvreno svako neprijateljstvo. J o je dud kazao
da je oko 600 uskoka na 16 barki napalo Rovinj i poi-
nilo mnoge svireposti. Na tolike mletake albe, davana
su uvijek lijepa obeanja, ali nijedno obeanje nije izvr-
eno.
62
' Mletaka vlada smatrala je za oportuno da upoz-
na dvorove Francuske, Engleske, Savoje, Carigrada, Na-
pulja i Milana sa posljednjim uskokim napadom.
63
'
U stvari, Venecija je traila diplomatsku podrku u suko-
bu sa nadvojvodom zbog uskoka.
Hvatanje providura Krka bilo je odgovor Senjana
na zarobljavanje pet uskoka. Po povratku u Senj uskoci
se okupie u crkvi Sv. J elena izvan Senja i zaklee se
da nee pustiti providura sve dotle dok Paolo Gini ne
oslobodi zadrane uskoke.
64
' Prinuena na poputanje
Venecija je pristala da se izvri razmjena zarobljenika,
ali blokada nije dignuta.
65
' Austrijska vlada ocijenila je
mletaku blokadu kao agresivni akt. U Veneciju je upu-
en rijeki kapetan da uloi protest. Senat je odvratio
tvrdnjom da je to samo odgovor na uskoko nasilje,
pljaku i zloine. Uskoci uivaju zatitu cara i nadvojvo-
de, koji moraju biti odgovorni za uskoke. Po miljenju
Senata, jedino rjeenje jeste uklanjanje uskoka sa Hrvat-
skog primorja. Kapetanu Rijeke, prilikom audijencije,
otvoreno je reeno da je Venecija dugo trpjela uskoka
nasilja i da je sada primorana da ih vie ne trpi.
66
'
Ove rijei pune prijetnje i zlih slutnji, nijesu jo konano
zapeatile sudbinu mira. Venecija je samo potvrdila da
i dalje ima odrijeene ruke prema uskocima.
a
) Isto, 23. avgust 1612.
a
) Isto, 23. avgust 1612.
") A. S. V., Prov. da ter. e da mar f. 1313, Rab, 24. avgusta 1612.
6S
) A. S. V., S. secr. R. 102, 7. septembra 1612.
") Isto, 10. septembra 1612.
242
Senjski kapetan dobio je podrku panskog amba-
sadora. Dvanaestog septembra zajedno dooe u Vijee.
Kapetan je uvjeravao duda u prijateljska osjeanja nad-
vojvode prema Veneciji. Da je Senj u vlasti moga gospo-
dara nadvojvode, bio bi ve sravnjen sa zemljom, ali
poto je carev, sam ne moe donijeti nikakvu odluku o
njemu. Po miljenju kapetana. Republika moe kazniti
uskoke, ali nema pravo da napada nadvojvodinu terito-
riju i da nedune kanjava. panski ambasador je ita-
vom pitanju kompleksni je priao i zahtijevao slobodnu
trgovinu i plovidbu. Ambasador je prigovorio mletakoj
vladi da nije smjela preduzimati ovakve mjere u tre-
nutku kada je novi car odluio da mirnim putem rijei
sukob.
67
' Poslije tri dana rijeki kapetan i panski amba-
sador bili su ponovo u audijenciju kod duda. Kapetan
je insistirao na injenici da uskoka mjesta nijesu pod
upravom nadvojvode, nego cara. On je osobito zamjerio
mletakoj vladi da je poslije osloboenja providura Krka
napala teritoriju pod carevom vlau. Taj agresivni akt
jo je vie raspalio strasti. Kapetan je na najodluniji
nain kazao dudu da iza nadvojvode stoji car. Najzad,
moj kralj ne moe napustiti nadvojvodu zbog rodbinskih
veza i iz drugih razloga. Iako je potroio toliko zlato da
ga zatiti i pomogne u tolikim drugim prilikama, moe
biti ubijeena i sigurna Vaa uzvienost da e utroiti
jo i ostatak da ne dozvoli nasilje nad njegovim dosto-
janstvom i au. Vijenik Gabrijel je suvo odgovorio
da Republika eli dobre odnose i mir sa svakim, ali j oj
niko ne moe porei pravo na legitimnu odbranu. Govori
se o mjerama i ne nedostaju nareenja, ali sve ostaje
uzaludno, tako da ne moemo napustiti nae podanike i
nau odbranu. panski ambasador je predloio da se
neprijateljstva istovremeno obustave.
68
' Krajem septem-
bra diplomatski tandem ponovo je bio u Vijeu da izvi-
jesti duda o upuivanju barona Kisla u Senj sa vojskom
da smiri uskoke. Istovremeno su kapetan i ambasador
zahtijevali osloboenje etiri uskoka koje su zarobili
Albanci. Savjetnik Kontarini rezignirano je odvratio da
") A. S. V., E. P. R. 24, 12. septembra 1612.
M
) Isto, 15. septembra 1612.
243
je za uskoke lijek neophodan i da nee biti mira dok su
oni na onim obalama, da ovo nije nova stvar, nego je
dugo godina ranije probana. Na ove rijei, rijeki kape-
tan je odgovorio da uskoci nijesu pravili nikakve nepri-
like dok im nijesu zatvoreni prolazi i tako im ugroena
mogunost egzistencije.
69
' Kapetan i ambasador jo neko-
liko puta su dolazili u Vijee sa zahtjevom o osloboenju
uskoka i otvaranju prolaza. Venecija se nala pred nefor-
malnim savezom izmeu cara, panskog kralja i nadvoj-
vode i nije joj ostalo nita drugo nego da popusti. Dvade-
setog oktobra 1612. mletaka vlada je zvanino saoptila
da e osloboditi uskoke i prestati sa blokadom.
Istovremeno mletaki ambasador u Pragu irolamo
Soranco imao je niz sastanaka sa odgovornim austrijskim
linostima. I ovdje je panski ambasador pruao odlunu
podrku caru. On je nastojao da u razgovoru sa svojim
kolegom Sorancom uvjeri ga da uskoki napadi nijesu
izvedeni sa saglasnou vladara koji trpi one ljude zbog
uspjele slube koju vre i dre Turke na uzdi u onim
krajevima. Po miljenju panskog ambasadora, ako Ve-
necija pribjegne nekim agresivnim mjerama, to bi loe
odjeknulo u itavoj Austriji. On je dodao skoro prijetei:
To se nee trpjeti ni na jedan nain, jer ee puta od
male iskre buknu vrlo veliki poari.
70
' Zato je sukob po-
trebno rijeiti na miroljubiv nain. Soranco je odgovorio
da su uskoke tete neprocjenjive i da je Venecija sredstva
arigaovana zbog uskoka mogla upotrijebiti na korist ita-
vog hrianstva.
71
' I papski nuncije posjetio je Soranca
zabrinut zbog zaotravanja odnosa izmeu Austrije i
Venecije. Sa nuncijem Soranco je bio otvoreniji. Amba-
sador je istakao da su sva nastojanja Venecije da se rijei
uskoko pitanje bila uzaludna. Mi ne elimo rat
kae Soranco. Ono to radi, Venecija je bila prinuena
iz iste nude za utj ehu naih podanika i ouvanje vla-
stitog ugleda. Nuncije je posjetio cara i molio ga da
obuzda uskoke.
72
'
") Isto, 28. septembra 1612.
7
) Isto, 10, 18, 20. oktobra 1612.
") A. S. V., D. G. f. 46, Prag, 10. septembra 1612.
") Isto, Prag, 10. septembra 1612.
244
Gubei diplomatsku bitku Venecija je nastojala da
se prikae kao rtva uskokog nasilja i jo vie kao miro-
ljubiva drava. Mletaka vlada obasipa protestima i pis-
mima odgovorne austrijske linosti. Generalnom provi-
duru Paskvaligu je nareeno da uputi svoga sekretara
sa pismom u Grac nadvojvodi i ukae mu na nepodno-
ljive tete koje nam ine uskoci, ali i na veliku elju
koju gajimo da odrimo dobrosusjedske odnose.
73
' Mle-
taka vlada i ovaj put pokree kod cara pitanje uklanja-
nj a uskoka iz Senja, dokazujui da njegovi potinjeni,
zainteresovani za korist od plijena, izigravaju naree-
nja.
74
' Koliko god je Venecija ulagala napore za gonjenje
uskoka, zlo nikada nije prestalo, nego se jo vie umno-
ilo. Mletaka vlada tvrdi da njeno strpljenje toliko
dugo vremena pokazalo je caru nau najbolju volju
da sa njime sauva vjerno i iskreno prijateljstvo ... i sve
ono to se preduzima sa nae strane proistie samo zbog
podlih provokacija kojima smo izloeni, a ne zbog ikakvih
namjera da vam nanesemo zlobu.
75
' Pravdajui svoju
agresiju Venecija je jaala svoje pomorske i suvozemne
snage u I stri.
76
'
Mletake vojne pripreme izazvale su zabrinutost u
Pragu. Odmah je sazvan Dravni savjet u prisustvu cara.
U toku diskusije u Savjetu su se iskristalisala dva shva-
tanja: prvo, da se prihvati baena rukavica i otpone
oruano neprijateljstvo protiv Republike; drugo, koje je
preovladalo, da se povedu pregovori sa mletakom vla-
dom. Odlueno je da se u Senj uputi ministar Trams-
dorf.
77
' Sredinom oktobra 1612. na Rijeku stigoe dva
carska komesara sa nalogom da utvrde uskoke tete u
I stri.
78
' Skoro svi uskoci su bili u Senju u oekivanju
komesara. Na gradskoj kapiji bilo je istaknuto carsko
nareenje. Komesar je kratko boravio u Senju i oekivao
n
) A. S. V., S. secr. R. 102, 13. septembra 1613.
74
) Isto, 13. septembra 1612.
75
) Isto, 14. septembra 1612.
76
) Isto, 27. septembra 1612.
77
) A. S. V., D. G. f. 46, Prag, 23. septembra 1612.
78
) A. S. V., Prov. da ter. e da mar f. 1267, Rab, 20. oktobra 1612.
Prilog, Bakar, 19. oktobra.
245
se dolazak novog komesara Auspregera. Na putu za Senj,
Rijeani su u ast njegovog dolaska spremili za recito-
vanje jednu komediju. Uskoci pourie sa poklonima
komesaru, ali on je to odbio, to je bio lo znak za
Senjane.
79
' U Senju se ivjelo u neizvjesnosti i napetosti.
Kruile su najraznovrsnije vijesti koje su uzbuivale
matu ljudi. Prialo se da e Mleani bombardovati grad,
ili ga kupiti od cara, ili da e uskoci biti protjerani iz
Senja. Austrijski predstavnici napravili su spisak uskoka
koje je trebalo kazniti, ukupno 38 ljudi. Senjani se zavje-
rie da se ne odazivaju pozivu komesara dok im ne garan-
tuje bezbjednost.
80
' Bez vojske i autoriteta komesari nije-
su mogli preduzeti nikakvu praktinu mjeru protiv usko-
ka. U podsvijesti im je bilo stalno prisjeanje na Rabatu,
zato su radije boravili na Rijeci nego u Senju.
Uskoci su odmah ocijenili da dolazak komesara i
njihove namjere nijesu ozbiljni. Zato oni ponovo poinju
da izlaze, u poetku u malom broju a kasnije masovnije.
Pojavie se kod Cresa i Paga, ali nijesu nanijeli neke vee
tete. Poetkom novembra u Senj se vratio Nikola Patro-
vi sa dvanaest drugova. Donijeli su pune torbice (tor-
bizze). Senjani im izioe u sretanje do J urjeva.
81)
Malo
kasnije tri uskoke ete plijenile su na ostrvu Pagu.
82)
Uskoki prepadi, iako u manjem obimu, bili su za Mle-
ane jasan dokaz da je misija komesara u Senju proma-
ila i da itavo pitanje valja rjeavati na viem nivou.
") Isto, Dobanica, 6. novembra 1612. Prilog sasluanja Luke Ra-
ia od 4. novembra u Omilju.
M
) Isto, Ilovik, 10. novembra 1612, i prilog, Novalja, 5. novembra.
") Isto, Rab, 20. novembra 1612. Prilog od 12. novembra.
,2
) Isto, Ilovik, 23. novembra 1612.
246
XI
BEKI SPORAZUM
1.
Mletaka vlada je nastojala da iskoristi svoju ansu
i pokrene pitanje konanog rjeenja uskokog pitanja ili
bar da se osigura od uskokog nasilja. Po nalogu svoje
vlade, ambasador Soranco razvija ivu diplomatsku ak-
tivnost na dvoru i kod vlade u Pragu, odluno insistira-
jui da se uskoci uklone iz Senja. Uvjeravao je kardinala
i ministra Klezela da uskoko nasilje moe dovesti do
neprilika itavo hrianstvo. Soranco je nastojao da to
prije ponu pregovori, uvjeren da e, pod utiskom po-
sljednjih uskokih ispada, njegovi argumenti dobiti u
snazi i pravinosti. Zato je i prigovarao Klezelu da nije
dobro da se odugovlai sa poinjanjem ovih pregovora,
za koje je najvie potreban autoritet cara, za kojega sam
siguran da nee zloupotrijebiti kraj nj u tolerantnost i
trpeljivost uzviene Republike. Soranco se nadao da e
pregovori dovesti do uklanjanja uskoka iz Senja. Nadvoj-
voda, najvie zainteresovan, vjerovao je da se iz ovih
munih pregovora moe postii neki sporazum, ali je bio
ozlojeen mletakom bahatou i smatrao da bi Mleani
trebalo da vode ove pregovore sa vie ljubaznosti i dadu
priliku ovim vladarima da ih mogu zavriti. Soranco je
bio zadovoljan izjavom nadvojvode, ali je primijetio da
uzroke sukoba treba iskorijeniti, a to znai radikalno
rijeiti uskoko pitanje. Potrebno je najzad doi do
panja i iskorijeniti ove opake palikue. Sve dotle dok
njegovo velianstvo ne postavi u Senj i okolna mjesta
247
drugu posadu, koja e biti plaena, svijet e vjerovati
da uskoke sa zadovoljstvom dri u onim stranama da bi
drali trn u oku uzviene Republike i smatrae da ovi
metei nijesu u stvari neprijatni caru. Klezel (Klesel) je
obeao da e uiniti sve da se uskoci uklone sa Hrvatskog
primorja. Takoe je savjetnik Barbio obeao da e se
zaloiti za pravilno rjeenje uskokog pitanja.
1
'
Ambasador Soranco je uspio, uz podrku velikog
komornika, da ga i car primi. Sa puno takta i obazrivosti
prema linosti cara, ali i sa odlunou da ne preuti
nita, Soranco je kazao: Sve dotle dok uskoci budu
primani u ona mjesta nee biti mira, ni spokoj stva.
Ambasador je smatrao da je dovoljno da se u Senj smje-
sti njemaka posada, ime e se oduzeti svaka nada onim
perfidnim ljudima da se mogu vie zaklanjati pod sjen-
kom i zatitom Vaeg velianstva, i da je ovo jedini i
najpogodniji nain da se sve svede na mir i spokojstvo.
Po rezonovanju ambasadora, ovaj gest bio bi dokaz volje
i dobrote cara. I mperator je odgovorio da su lopovi-usko-
ci mletaki podanici, ali mu je ipak kraj nj e neprijatno
zbog tolikih neprilika koje Republika trpi od uskoka.
Idue nedjelje car je otputovao u Be i obeao amba-
sadoru da e zajedno sa nadvojvodom prouiti itavo
pitanje i donijeti konanu odluku.
2
' Pada u oi da pred
carem Soranco ne pokree pitanje iseljavanja uskoka, ali
to ne znai da se Venecija odrekla toga zahtjeva.
U Veneciji su bili pogoeni carevom izjavom da se
sve pripisuje njenim podanicima. Mletaka vlada je pou-
rila da demantuje cara, ali je izbjegla direktni odgovor i
uvjeravala dvor u odanost i prijateljstvo. Mi ne spre-
avamo trgovinu, tavie drago nam je kada njegovi poda-
nici drue se i sarauju sa naim ... kao to prilii izme-
u prijatelja i susjeda, bez nasilja, pljake i lopovluka.
Svaki njihov (uskoki) uspjeh protiv Turaka drag nam je,
samo da se ne ini preko naih posjeda i teritorije. Vene-
cija je jo zahtijevala od dvora da uskoci ne otimaju
barke njenih podanika i da se odustane od neosnovanih
tvrdnji da su njeni protjerani podanici za sve krivi. Poto
') A. S. V., D. G. f. 46, Prag, 5, novembra 1612.
2
) Isto, Prag, 5. novembra 1612.
248
su oni postali carevi podanici, on je odgovoran za njihovo
ponaanje.
3
' D Pragu su prozreli mletaki prigovor i sa-
svim neoekivano postavili pitanje ambasadoru Sorancu
da li bi Venecija primila u slubu na Kandiji jedan dio
uskoka. Ambasador, vie iznenaen nego zbunjen, odgo-
vorio je da je Republika toliko ozlojeena na uskoke i
da njima nikada ne bi mogla povjeriti jednu tvravu na
uvanje.
4
'
Venecija je zaigrala na jednu kartu: sve ili nita
i odluno zahtijevala uklanjanje uskoka iz Senja.
5
' Soran-
co je ponovo bio u audijenciji kud cara. Istoga dana
naao se sa Klezelom. Ambasador Soranco ponovio je i
Klezelu zahtjev o protjerivanju uskoka. Klezel ga je umi-
rivao i dokazivao mu da car ima najbolju namjeru i hoe
na svaki nain da se ovi pregovori srede, i obeao da
e se lino zauzeti u tome smislu da se postigne eljeni
uspjeh. I pak, savjetovao je ambasadoru da ne potee
pitanje uklanjanja uskoka iz Senja. Dovoljno je da se
iznae efikasno rjeenje, jer dvor bi mogao shvatiti da
Venecija eli da Austriju rijei ovih hrabrih ljudi u borbi
protiv Turaka.
6
' Prvi otvoreno nagovijeteni otpor mleta-
kom planu za rjeenje uskokog pitanja nije iznenadio
Veneciju. U ovom trenutku mletaka vlada imala je i
neke zaplete sa Turcima. ak se vjerovalo da moe doi
i do rata. U Rimu su se radovali eventualnoj turskoj agre-
siji u Dalmaciji. Kardinal Borgeze (Borgnese) pisao je
15. decembra 1612. nunciju u Veneciju: Ako se potvrdi
vijest koju je Vae gospodstvo nama javilo u pismu od
osmog da sultan namjerava da napadne Veneciju, rat
bi bio nesrea za itavo hrianstvo, ali moda i bi koji
je bog spremio uglavnom za Republiku zbog njenih gre-
hova.
7
' Ako se vijest nije obistinila, ona otkriva ono
duboko antimletako raspoloenje koje je jo tinjalo
u Rimu. O tome se u Veneciji moralo voditi rauna u
odmjeravanju zahtjeva prema Austriji za rjeenje usko-
kog pitanja.
3
) A. S. V., S. secr. R. 102,15. novembra 1612.
4
) A. S. V., D. G. f. 46, Prag, 19. novembra 1612.
5
) Isto, Prag, 1. decembra 1612.
6
) Isto, Prag, 6. decembra 1612.
7
) Federico Seneca, La politica veneziana dopo I' Interdetto, 75.
249
Mletaka vlada, iz taktikih razloga, isticala je maksi-
malne zahtjeve u nadi da e postii najbolje minimalno
rjeenje uskokog pitanja. Krajem decembra 1612. Senat
je zahtijevao od dvora protjerivanje uskoka, unitenje
barki i zabranu primanja protjeranih mletakih poda-
nika.
8
' Linost od koje je najvie zavisilo uskoko pitanje
bio je nadvojvoda Ferdinand. Sredinom januara nadvoj-
voda je doao u Be. Ambasador Soranco iskoristio je
priliku da ga posjeti. Nadvojvoda je primio Soranca sa
panjom, iziao mu u sretanje izvan svoje sobe. Po svim
nadvojvodinim postupcima ambasador je zakljuio da
ga uskoko pitanje mui kao neizljeiva boljka. Poslije
uobiajenih komplimenata prema nadvojvodi, Soranco je
konstatovao da je nepobitna injenica da uskoci nanose
ogromne tete mletakim podanicima. U toku toliko
vremena steklo se sigurno iskustvo da nijedan lijek nije
bio koristan. Sve mjere koje su preduzimane u raznim
prilikama od strane njegove visosti pokazale su se uza-
ludne, tavie nije se naao nijedan njegov upravlja koji
je htio da dri na uzdi one svirepe i podle ljude, iji je
jedini cilj ubijanje i pljaka. Prenosei miljenje svoje
vlade, ambasador je istakao da nema alternative rjea-
vanju uskokog pitanja osim njihovog protjerivanja. Nad-
vojvoda je sve to znao, ali mu nije bilo prijatno da to
uje od zvaninog predstavnika Venecije. Nije se preda-
vao, nego je optuivao Mleane za smiono ponaanje.
Iz kurtoaznih razloga priznao je da su mu uskoka na-
silja nad mletakim podanicima kraj nj e neprijatna i da
se sve to dogaa suprotno njegovim eljama i namje-
rama. Uvijek je izdavao hitna nareenja da oni koji
grijee i pljakaju podanike Sinjorije najstroe se kazne
i da je u raznim prilikama osudio mnoge (uskoke) na
smrt. Napokon nadvojvoda je kazao da su uskoci u
Senju pod komandom cara a on je obian upravlja.
Nadvojvoda je optuio Mleane zbog napada na njegove
posjede i zagonetno pitao: Na osnovu ega su upravljai
Vae uzvienosti napravili toliko tete mojim podanici-
ma? Saoptio je Sorancu da je naredio da se iz Senja
protjeraju svi stranci, svi osueni i svi venturini. U Senj
!
) A. S. V., S. secr. R. 102, 20. decembra 1612.
250
je upueno 100 Nijemaca kao posada. Mnogi uskoci ne
saekae dolazak Nijemaca u grad. Ambasador Soranco
je kazao da sve te mjere potvruju nadvojvodinu dobru
volju, ali i ranije preduzimane su sline mjere, ali nijesu
bile dovoljne i nee ni sada biti dovoljne. Sve dotle dok
su uskoci u Senju i onom kraju, uvijek e biti neprilika
i jadikovanja. Oni opaki ljudi koji su sada otputeni,
ako se iz korijena ne iupa zlo, kroz malo dana vratie
se u svoja mjesta pod izgovorom da napadaju Turke.
Po nadvojvodinom tvrenju, u Senju je ostalo svega 150
uskoka.
9)
Nadvojvodine izjave o broju uskoka i o preduzetim
mjerama protiv njih nijesu odgovarale stvarnosti. Kao i
obino, pred Boi uskoci izaoe u poharu. Oko 500
uskoka na 28 barki plovei Velebitskim kanalom uplovie
u Obrovaku rijeku, napadoe tri turska sela naspram
Novigrada i dokopae se bogatog plijena. Zaplijenie 300
grla krupne i 1000 grla sitne stoke. Turci se dadoe u
potjeru, ali poto ih je bilo malo, uskoci ih lako savla-
dae. Zatim uskoci, bez smetnje, napravie most od barila
na Obrovakoj rijeci, prebacie itav plijen i sreno se
vratie u Senj. Uskoki prepad ostavio je teak utisak
na Turke. Sandak-beg vratio se s puta prema Hrvatskoj
u Ostrovicu. Kao i u ranijim slinim prilikama kada se
traio krivac za svoju nesreu, Turci i ovom prilikom
optuie Mleane da su propustili uskoke.
10)
Malo kasnije
tri uskoke barke sukobie se sa dvije mletake naoru-
ane barke u blizini ostrva Silbe. U sukobu potopljena
je jedna mletaka barka, a poginuo je i njen zapovjednik
Franko Kontruti sa posadom.
11
'
Dok su uskoci plijenili Turke i napadali Mleane,
ambasador Soranco je istrajno pregovarao sa odgovor-
nim austrijskim linostima, odluan da jednom istjera
stvari na istinu i sazna ko odluuje o uskocima. Poslije
razgovora sa nadvojvodom Soranco se obratio caru i oba-
vijestio ga o tim razgovorima. I nadvojvoda je referisao
') A. S. V., D. G. f. 46, Be, 19. januara 1613.
,0
) A. S. V., Prov. da ter. e da mar f. 1364, Zadar, 20. januara 1613.
") Isto, Zadar, 24. januara 1613.
251
caru o razgovorima sa mletakim ambasadorom. Na os-
novu razgovora sa nadvojvodom car je kazao Sorancu:
Nadvojvoda mi je rekao da je dosta uradio u ovom
pogledu i da je dao takvo zadovoljenje Republici, a on
nije dobio nijedno. Njegovim podanicima koji nemaju
veze sa uskocima napravljena je velika teta i nuno je
da se ovi obetete, da Sinjorija sa svoje strane uradi ono
to je duna i da se potara da mi dade svako potrebno
zadovoljstvo. Soranco je ponovio svoje argumente o
protjerivanju uskoka, to imperator moe lako svriti.
Car je utke preao preko mletakog zahtjeva i insistirao
na davanju satisfakcije nadvojvodi. Sastau se sa nad-
vojvodom i uiniu sve ono to je moguno da se dade
zadovoljenje Republici, ali potrebno je da i nadvojvoda
ostane zadovoljan i da njegovi podanici koji su toliko
propatili budu djelimino obeteeni. Pritjenjen auto-
ritetom i odlunou cara, Soranco je odgovorio da e
Venecija dati nadvojvodi sve one satisfakcije koje budu
potene i pogodne, ali smatramo da bi njegovo velian-
stvo moglo potpuno odstraniti iz nadvojvodine due ne-
pravedne pretenzije o obeteenju za tete. Republika
nije nikada nikoga otetila, nego su uskoci nj oj nanijeli
ogromne tete.
12)
Nametanje pitanja obeteenja nadvoj-
vodinih podanika od strane Venecije bilo je pokuaj
austrijske diplomatije da se bitno pitanje skrene na spo-
redni teren.
Svoje argumente o protjerivanju uskoka Venecija je
najrjeitije potkrepljivala blokadom Senja i drugih mje-
sta na Hrvatskom primorju. Blokada je uvijek teko
padala austrijskom dvoru vie zbog dravnog ugleda nego
zbog njene praktine strane. Venecija je na drzak i izazi-
vaki nain dokazivala svoju pomorsku premo, na emu
je dvor bio vrlo osjetljiv. Ambasador Soranco je u samom
Dvorskom ratnom vijeu ponovio stav Venecije o usko-
kom pitanju uslovlj avaj ui njegovo rjeenje dizanjem
blokade. Zahtjev je bio ultimativan. Ovaj put blokada
Senja, po zamisli Venecije, trebalo je da dovede do kona-
nog rjeenja uskokog pitanja. Ili stalna blokada ili
protjerivanje uskoka iz Senja. Tada je uzeo rije Klezel
1!
) A. S. V, D. G. f. 46, Be, 26. januar 1613.
252
i kazao: poto se digne blokada, plovidba treba da osta-
ne slobodna carevim i nadvojvodinim zemljama i da
presvijetla Republika ne uzima vie takse od trgovine
koja ulazi i izlazi iz Senja, Rijeke, i drugih nadvojvoi-
nih mjesta. Klezelova izjava o slobodnoj trgovini izne-
nadila je ambasadora, koji o tome pitanju nije imao
nikakva obavjetenja. I pak, dodao je u svoje lino ime:
kada se sredi uskoko pitanje, Venecija e dozvoliti slo-
bodnu trgovinu. Kancelar Frankol je odgovorio ambasa-
doru da e iz Senja ukloniti sve lopove i u gradu smjestiti
nemaku posadu od sto ljudi. Soranco se nije ovime za-
dovoljio, nego je odluno insistirao da u Senju ne ostane
ni uskoki trag. Frankol, iznerviran, planuo je i povi-
enim glasom kazao: Treba li da car iz zahvalnosti
prema uzvienoj Republici razori itav Senj i da u njemu
ne ostane nijedan stanovnik! U gradu su mnogi stanov-
nici roeni u njemu, koji su tu podigli svoje kue. ive
kao graani od svoga rada i svoje trgovine, nijesu nikada
nita ukrali, niti napravili nikakav nered. Treba li ove
protjerati? Bilo bi bolje potpuno razoriti Senj, da bi se
potpuno zadovoljila Republika. Soranco je malo omek-
ao i zlobno primijetio da nije potrebno razarati Senj.
13
)
Odgovor austrijskih ministara, i po tonu i po sadr-
aju, bio je odluan i pokazivao spremnost dvora da ide
do kraja. Od poteza Republike zavisila je sudbina mira.
Kada su se u Veneciji uvjerili da ni blokadama, ni pritis-
cima ne mogu postii uklanjanje uskoka iz Senja, mle-
taka vlada postala je elastinija. Pitanje slobodne plo-
vidbe, koje je iznenada i smiljeno upleteno u rjeavanje
uskokog pitanja, Venecija nije mogla otvoreno odbaciti.
U poetku se opirala vezivanju uskokog pitanja sa pita-
njem slobodne plovidbe, ali je na kraju morala prihvatiti
da se ta dva pitanja uporedo rjeavaju, uvjerena da e
naturiti svoje shvatanje. Poetkom februara 1613. amba-
sador Soranco vodio je duge pregovore u Dravnom sa-
vjetu. Pored pokrenutog pitanja o slobodnoj plovidbi i
ukidanju plaanja takse na plovidbu, austrijski ministri
pokrenue i pitanje slobodnog prolaza uskoka morem u
sluaju rata izmeu Austrije i Osmanskog carstva. Situa-
") Isto, 2. februara 1613.
253
cija se sve vie zapetljavala za Mleane. Pokretali su
jedno pitanje a razgovarali o drugima. Soranco je kazao
da Venecija nee nikada dozvoliti da senjska posada izla-
zi preko mora protiv Turaka, ak ni onda kada bi se
car naao u ratu protiv njih. Po rezonovanju ambasa-
dora, time bi Austrija dobila pravo da odluuje o ratu
i miru izmeu Venecije i Osmanskog carstva. Klezel nije
prihvatio ovo tumaenje i otvoreno je kazao da Vene-
cija nema pravo da se mijea u pitanje sastava senjske
posade. Car nee dozvoliti, zbog svog dostojanstva i
ugleda, da se senjska posada postavlja po ukusu uzviene
Republike i da car eli da u Senju ne bude opakih
ljudi da uznemiravaju uzvienu Sinjoriju i da e se nad-
vojvoda postarati da postavi posadu po izboru, ali u nj oj
nee biti ljudi koji zlo rade. Diskusija je nastavljena
i napokon su se sporazumjeli da ambasador Soranco
svoje zahtjeve formulie u osam taaka, to e posluiti
kao osnova za postizanje definitivnog sporazuma.
14
' Vene-
cija je izgubila jo jedan diplomatski dvoboj sa carem.
Od nadmenog zahtjeva za uklanjanje uskoka iz Senja i
drugih mjesta nije ostalo nita. Republika je prihvatila
pregovore i uglavnom e se zadovoljiti austrijskim pred-
logom.
Predlog konanog teksta sporazuma redigovao je
vicekancelar poslije savjetovanja sa carem i nadvojvo-
dom. Zatim je vicekancelar 10. februara 1613. posjetio
ambasadora Soranca u njegovom stanu i u ime cara i
nadvojvode saoptio mu predlog sporazuma, koji je kas-
nije i mletaka vlada prihvatila. Sporazum glasi: Car i
nadvojvoda obeavaju da Senjani, ni oni iz okolnih mje-
sta, nee ometati plovidbu niti nanositi tete podanicima
Vae uzvienosti. Niko nee izii iz Senja, pod prijetnjom
smrti, da ini smutnje i uznemirava susjede. Zlikovci e
biti protjerani, i ubudue nee biti primani; ve je iziao
veliki broj. U Senju su smjeteni mnogi Nijemci kao
posada i nastavie se dolazak drugih. Milicija e biti
plaena. Senjski kapetan je smijenjen a na njegovo mje-
sto postavljena je valjana i nezainteresovana linost. Car
i nadvojvoda se obavezuju da e sve ove take biti spro-
") Isto, 9. februara 1613.
254
vedene u ivot kada Venecija oslobodi zarobljenike i
digne blokadu gradova na Hrvatskom primorju. Plovidba
trgovakih brodova treba da se odvija na nain uobiajen
prije sukoba, a to se tie slobodne plovidbe morem,
o tome e se kasnije pregovarati. Vicekancelar, komenta-
riui sporazum, kazao je da Venecija moe biti zado-
voljna poto je sauvan mir, a to je ono to traite i
to e bez sumnje biti, jer su i nadvojvoda i njegovi
upravljai jasno shvatili odlunu volju njegovog velian-
stva.
15
)
Ovim sporazumom mogla je biti vie zadovoljna
Venecija, nego carski dvor. Ako Republika nije uspjela
sa svojim zahtjevom o uklanjanju uskoka iz Senja, car
nije uspio da izdejstvuje slobodnu plovidbu. J adransko
more ostaje i dalje mletaki Golfo. J ojediiora-irskocirna
je zabranjen i'^Iot g^nja, ali nj i fr^o prisustvo u gradu
predstavljalo je opasnost za Veneciju kao i sarft-spora-
zum. Beki ugovor u svojoj suTTrli J e jedan palijativni
sporazum i ne sadri nijedan nov elemenat koji odranije
nije poznat. Sporazum nije rijeio nijedno naelno pita-
nje u austrijsko-mletakom sukobu oko uskoka. Beki
sporazum bio je posljednji napor Venecije i Austrije da
nau miroljubivo rjeenje uskokog pitanja. Ono nije
rijeeno, nego samo odgoeno. Njegovo pravo rjeenje
tek e uslijediti.
2,
J o se mastilo nije osuilo na ugovoru a on je ve
bio naruen. Beki sporazum bio je raun bez krmara.
Njegovo izvrenje zavisilo je od ponaanja uskoka. Car i
nadvojvoda nijesu raspolagali silom da obuzdaju uskoke.
Iskustvo je pokazalo da sva careva i nadvojvodina nare-
enja uskoci su potovali samo ako su bila u njihovom
interesu. Posebno nadvojvoda Ferdinand nije bio zadovo-
ljan sporazumom i primio ga je pod pritiskom cara.
J o dok su voeni pregovori u Beu, oko 100 uskoka plije-
nilo je kroz I stru.
16)
Uprkos toj injenici koja je nago-
1S
) Isto, 10. februara 1613.
") A. S. V., Rettori d' Istria f. 7, Labin, 9. februara 1613.
255
vjetavala nastavljanje uskokih prepada, Venecija je
odmah poslije potpisivanja sporazuma naredila general-
nom providuru da obustavi blokadu, oslobodi zarobljene
uskoke i dozvoli trgovinu austrijskim podanicima, ali i
da nadgleda mjere koje preduzimaju nadvojvodini pred-
stavnici protiv uskoka.
I 7)
im su uskoci ponovo poeli da napadaju mletaku
teritoriju i ugroavaju plovidbu, Venecija je preduzela
odgovarajue mjere. Ambasador Soranco posjetio je Kle-
zela i cara i otvoreno im kazao da Venecija nee vie
trpjeti uskoka nasilja. Mletaka vlada donijela je odluku
da goni uskoke i u nadvojvodinim posjedima, ne nanosei
tete austrijskim podanicima. Mletaka prijetnja teko
je pogaala dostojanstvo dvora. Car, ogoren, uputio je
hitno nareenje nadvojvodi da sprijei izlaz gusarskih
barki i protjera sve zlikovce. Car je opomenuo i kneza
Zrinskog da ne prima uskoke u Vinodolu.
18
' Odluka Ve-
necije da goni uskoke i na austrijskoj teritoriji znaila je
povredu integriteta jedne suverene drave. To je bilo
uvod u jedan mali rat. Dogaaji su se odvijali takvom
brzinom da Republika gubi kontrolu nad njima.
Uskoci svojim prepadima jo vie zaotravaju situa-
ciju. Poetkom aprila uskoci opljakae tursko selo Kra-
panj blizu ibenika a desetog produie za Neretvu.
Zatim uskoci preoe preko dubrovake teritorije, upa-
doe u Hercegovinu i opljakae Trebinje. Dubrovani,
bojei se turskih represalija, odmah uputie poslanike
bosanskom pai da mu saopte da oni nemaju nita zajed-
niko sa uskokim napadima na Trebinje i da su i oni
sami stradali od uskoka. Prilikom povratka sa Neretve
uskoci se sukobie sa mletakim naoruanim barkama
kod Suuraja na Hvaru. Tu je poginulo oko 60 uskoka
a meu njima uveni uskoki harambaa Nikola Krelja-
novi. Ovo je bio jedan od najteih poraza koje su uskoci
doivjeli u borbi protiv mletakih pomorskih snaga na
moru. Pogibiju proslavljenog starjeine uskoci su bolno
oalili. Njegova smrt podstakla ih je na osvetu. Uskoci uh-
vatie soprakomita (zapovjednika barke) Venijera, pogu-
") A. S. V., S. secr. R. 102, 16. februara 1613.
") A. S. V., D. G. f, 47, Be, 2. marta 1613.
256
bie ga a njegovu glavu drali su u jednoj kutiji da je
zamijene za glavu poginulog harambae, to su napokon
i uspjeli. Nikolu je na poloaju naslijedio njegov sin
Vice.
I9
>
Kao i ranije, i ovom prilikom Venecija je protesto-
vala kod cara zbog upada uskoka na tursku teritoriju.
Mleani su smatrali da ovi prepadi, od kojih nijesu ni
sami poteeni, izlau ih velikim opasnostima od Turaka.
Svoj napad na uskoke Venecija je pravdala nunou
samoodbrane, poto car ih ne spreava u tome. Mletaka
vlada predoila je caru da je pokazivala dovoljno strplje-
nja, ali je odluno stavila do znanja odgovornim lino-
stima na dvoru da se malo vjere moe ukazati mjerama,
rijeima i objanjenjima Graca, poto su suvie zaintere-
sovani za ovu materiju.
20
' Ambasador Soranco, koji je
imao neprijatnu dunost da na dvoru brani stav svoje
vlade, najprije je razgovarao sa Klezelom, kojega je sma-
trao prvom linou u vladi i inspiratorom svih ovih
pregovora. Klezel je stereotipnom frazom izrazio alje-
nje i kazao da je odluka cara bila da se zlikovci protje-
raju iz Senja, a oni koji ostanu da se nadziru. Obeao je
da e pisati nadvojvodi i uzgredno dodao da je sultan
zbog slinih incidenata zagazio u proli rat protiv cara.
Klezel nije propustio priliku da se poali zbog zaustav-
ljanja austrijskih brodova na otvorenom moru. Mletake
naoruane barke presrele su neke brodove natovarene
gvoarijom i drvima, koji su isplovili iz Trsta, naplatili
taksu na svaki brod 610 cekina a jedan su odveli u
Piran. Vlasnici brodova alili su se caru zbog ovakvog
postupka Venecije. Klezel je i ovaj put pokrenuo pitanje
slobodne plovidbe. Soranco je odgovorio da nemaju pra-
vo da se ale jer u naim pregovorima od poetka do
kraja nije bilo ni naj manj e rijei da plovidba bude slobo-
dna nadvojvodinim podanicima.
21
' Ovim je Venecija po-
novo odluno kazala caru da o slobodnoj plovidbi morem
ne moe se pregovarati.
") I. glasnik 12, 1960, 13.1132.
J0
) A. S. V., S. secr. R. 103,13. maj 1613.
21
) A. S. V., D. G. f. 47, Be, 25. maj 1613.
17 Senjski uskoci
Sukob mletakih oruanih snaga sa uskocima bio je
predmet posebne diplomatske aktivnosti mletake vlade.
Ubistvo Venijera ostavilo je dubok utisak u Veneciji.
Uskoke prepade Senat je okarakterisao kao jedan mali
prljavi rat. Pod imenom mira i prijateljstva protiv nas
se vodi jedan tajni rat. Ne tedei ni linost cara, Senat
u uputstvu svome ambasadoru u Beu nastavlja: Mi
smo na carev zahtjev obustavili nae pripreme, vjerno
potovali obeanje zaboravljajui prole nepravde i dali
vrlo vidne znake nae najbolje volje. Obeano nam je
da uskoci nee izlaziti sa naoruanim barkama, da e
barke biti spaljene i da od njih neemo imati neprilika.
Ovo su plodovi i posljedice povjerenja, obeanja i rijei
neprekidno nam davani h... Nije pravo da usred nae
kue i naih mjesta napadaju nas njegovi neprijatelji i
smatraju nas uesnicima u onim krivicama u kojima ne
samo da nemamo ni najmanjeg udjela, nego nai podanici
podnose neizrecive prijetnje i tete. Ne bismo htjeli da
budemo prinueni da pribjegavamo krajnjim mjerama
ili ostanemo po strani, ostavljajui slobodan put uskoci-
ma da napadaju, nego emo odgovoriti na isti nain, to
nee biti dobro za nas, ali izmeu dva zla biramo manje.
Koliki je znaaj mletaka vlada pridavala ubistvu Veni-
jera vidi se iz injenice da je caru upuen posebni izasla-
nik.
22
' U oekivanju tekih zapleta Venecija je odobrila
mobilizaciju 1000 Albanaca i naredila ponovnu blokadu
Senja.
23
'
Ambasador Soranco, po uputstvu svoje vlade, zatra-
io je prijem kod cara. U dugom razgovoru obje zainte-
resovane strane iznijele su svoja gledita. Soranco je
upoznao cara sa uskokim nasiljima i ukazao na mjere
potrebne da se uini kraj Senjanima. Po miljenju amba-
sadora, sve dosadanje mjere pokazale su se besmislene.
Poto se vidi da nijedna stvar nije bila dovoljna da
obuzda drskost ovih svirepih ljudi, ni da zajazi pohlep-
nost nadvoj voinih ministara, Vaa uzvienost bie prinu-
ena da pribjegne onim sredstvima koje smatra pogod-
nim da se zatiti od tolikih neprilika i tolikih nasilja.
22
) A. S. V., S. seer. R. 103, 18. maj 1613.
23
) Isto, 17. maja 1613.
258
J edini nain da se uini kraj tolikim nasiljima jeste
uklanjanje uskoka iz Senja. Drugo ne moe doskoiti
ovom neredu niti osvetiti tako veliki zloin. Car je odgo-
vorio da je sa aljenjem primio vijest o ubistvu Venijera,
ali da mu je dogaaj drukije prikazan. Obeao je da e
se sukob rijeiti na zadovoljstvo Republike, na to je
ambasador odvratio da se zlo pogoralo i da bi ozdra-
vila ova rana potrebno je gvoe i oganj. Venecija je
za mir, ali ne moe vie trpjeti tolika nasilja i ponienja.
Poslije razgovora sa carem ambasador se naao sa Kleze-
lom i upoznao ga sa razgovorom. Soranco je optuio
uskoke da dovode u pitanje dostojanstvo cara, kojega
neposredno vrijeaju nadvojvodini upravljai. Ambasa-
dor je ponovio zahtjev o uklanjanju uskoka iz Senja i
drugih mjesta. Klezel je obeao da e se zauzeti da se
povoljno rijei ovo pitanje i da mu je jasno da nema
drugog lijeka nego da se otuda potpuno uklone oni opaki
ljudi. Po ocjeni Klezela, car je raspoloen da se konano
rijei uskoko pitanje, dok su nadvojvodini ljudi, zainte-
resovani za plijen, protiv toga. U razgovoru sa drugim
ministrima Soranco nije uo izjave o protjerivanju us-
koka.
24
'
Zbog ubistva Venijera mletaka vlada je bila ogor-
ena, ali je nastojala da zloin maksimalno iskoristi u
politike ciljeve protiv uskoka. Ubistvo soprakomita Veni-
jera Venecija je primila kao najuasniji zloin, koji vre
ljudi na najniem stepenu drutvene svijesti. Ubistvo,
kako su ga Mleani predstavili, u iju se autentinost
mora sumnjati, spada u rijetke i monstruozne zloine
psihopata i sadista. Uskoci su bili prost, patrijarhalan i
poboan svijet koji se bojao boga i gnuao neposrednog
krvoprolia. Od tolikih zarobljenika nikada nijednoga
nijesu ubili i masakrirali. Radi istorijske objektivnosti
naveemo mletaku verziju dogaaja. Ambasador Soran-
co prilikom prijema kod cara potanko mu je opisao
ubistvo. Uskoci su napali brod, posadu pobili, soprako-
mita zarobili i odveli ga u neko mjesto blizu Senja. Tu su
mu odsjekli glavu, raereili tijelo, izvadili mu i pojeli
srce, primjenjujui hiljadu drugih nehumanih postupaka.
2t
) A. S. V., D. G. f. 47, Be, 1. juna 1613.
259
Le su bacili u more a glavu zadrali da bi je po njiho-
vom ukusu i gotovo kao zain, drali nekoliko dana
na stolu sa kojega su jeli, dajui jasan dokaz ovim svire-
pim znacima o njihovoj bezbonosti i o beskrajnoj mrnji
prema Republici. Nikada ranije ovi zlikovci nijesu imali
smjelosti da se umrl j aj u krvlju mletakog plemstva, ni
dravnih predstavnika. Stvar je utoliko tea to je Veni-
jer iz ugledne plemike porodice. Po miljenju ambasa-
dora, car moe zapaziti pravednu srdbu Venecije. Ni-
jedna druga stvar ne bi mogla ublaiti njen pravian gnjev
osim da vidi kanjen i suzbijen zloin, tako svirep i tako
ogroman. Na kraju ambasador je zakljuio: Nikakva
careva nareenja nee sprijeiti uskoke da ine zloine,
zato ih je nuno protjerati. Car je skamenjen sasluao
izlaganja ambasadora Soranca. Moda nikada nijedna
krunisana glava u Evropi nije na zvninom prijemu jed-
nog stranog ambasadora ula ovakvu priu o neuvenom
zloinu. Car, skoro skrhan od uasne prie, uvjeravao
je ambasadora u svoju dobru volju i odlunu elju da
zavri ove mune pregovore. im je Soranco iziao iz sale
za prijem, car je pozvao savjetnike koji su se zatekli na
dvoru. Frankol je zamolio ambasadora da se ne udaljava
dok ga car ponovo ne pozove. Ministri su uvjeravali am-
basadora da e uskoci biti primjerno kanjeni i razmo-
trie se mogunost protjerivanja uskoka. Kada je Soran-
co ponovo vidio cara, zatekao ga je blijedog i nije mogao
zadrati suze. U tom trenutku teke patnje Soranco je
slubeno i hladno kazao caru da su stvari dotle dogurale
da je potrebna snana ruka da im doskoi. Sjutradan
predsjednik Ratnog vijea Molart posjetio je Soranca u
njegovoj rezidenciji i jo jednom u ime cara izrazio mu
aljenje. Molart je saoptio Sorancu da su odreena tri
komesara koji e to prije otputovati u Senj. Car, svje-
stan napetosti trenutka, poruio je mletakoj vladi da ne
pribjegava oruanoj intervenciji, poto se on lino anga-
ovao da se pitanje uskoka trajno rijei. Na sva ova uvje-
ravanja, ambasador Soranco je uzdrano kazao da o
onome to e biti ne mogu suditi, ali iz primjera u pro-
260
losti ne mogu se oekivati velike stvari.
25
) Doista opti-
mizmu nije bilo mjesta.
Dogaaj oko smrti mletakog zapovjednika broda
silno je uzbudio duhove, ne zbog njegovog ubistva, nego
zbog naina na koji je izvreno. Pada u oi da onda
kada se dogodilo ubistvo mletaka vlada nije znala nije-
dan detalj o neuvenom zloinu, iako joj je bila poznata
injenica da su uskoci odsjeenu glavu soprakomita Veni-
jera drali u jednoj kutiji. Kasnije ta injenica e se pre-
inaiti u dokaz da su uskoci njegovu glavu drali na stolu
sa kojega su jeli. Oigledno, ova pria o monstruoznom
zloinu izmiljena je u Veneciji sa odreenim politikim
i moralnim ciljem.
Car je hitno uputio komesara u Senj sa opirnim
punomojem da kazne krivce za napad na galiju, da se
uskoci protj eraj u iz Senja i umjesto njih dovede njema-
ka posada. J edan od komesara, Bonomo, otputovao je u
Grac da se posavjetuje sa nadvojvodom Ferdinandom,
koji je drukije gledao na dogaaje. Sumnjajui u zadnje
mletake namjere nadvojvoda je naredio da sve bude
spremno u sluaju neke mletake invazije.
26
) General
Hrvatske vojne krajine ve se nalazio u Karlovcu sa 400
Nijemaca u oekivanju novca za vojsku. Senjski kapetan
preduzeo je vrlo rigorozne mjere protiv uskoka. Dio
uskokih barki je potopljen. Niko nije mogao da napusti
grad osim sa posebnom dozvolom kapetana, i to da kop-
nom putuje radi trgovine. Uskoci su boravili u Senju,
ali teko ih je pogaala mletaka blokada. Traili su
pomo od ljudi kneza Zrinskog, ali je nijesu dobili.
27
'
U Beu su mletaku blokadu i druge akte neprijatelj-
stva ocijenili kao ratnu provokaciju. Predsjednik Ratnog
vijea, po nareenju cara, posjetio je ambasadora So-
ranca u njegovoj kui. Predsjednik je optuio mletaku
vladu da je flota blokirala Senj, da su njeni brodovi
zaplijenili neke barke koje su plovile iz Trsta i da Vene-
cija u I stri vri ratne pripreme. Republika ne treba da
25
) Isto, Be, 8. juna 1613.
K
) Isto, 15. juna 16il3.
27
) A S. V., Prov da ter. e da mar f. 1268, Senjski zaliv, 15. jula
1613.
261
pribjegava oruju dok car preduzima odlune mjere
protiv uskoka. Ambasador je odgovorio da mu o svemu
ovome nije nita poznato, ali da je Venecija toliko uvri-
jeena da ne moe kriti toliku tugu, da jc odbrana opLa
stvar, da je Venecija prinuena da preduzme ove mjere.
Trebalo je prvo da car sa najveim gaenjem primi akcije
nadvojvodinih upravljaa, koji preziru autoritet i nare-
enja njegovog velianstva. Ambasador Soranco izrazio
je nevjericu u svrsishodnost upuivanja komesara.
2
*'
I ovaj put mletaki ambasador je sraunato ukazao da
nadvojvoda i njegovi potinjeni ne sluaju careva nare-
enja. Tu pukotinu Mleani su nastojali da iskoriste i
opravdaju svoje postupke.
Ni komesari, ni general Hrvatske ni jesu urili u Senj,
kako su to tvrdile odgovorne linosti u Beu. Krajem
juna 1613. u Beu su jo uvijek boravila dva komesara,
a general vojne krajine Hrvatske tek je krajem istog
mjeseca stigao u Rijeku.
29
' Senat je naredio generalnom
providuru da, ako se sastane sa generalom, ne ulazi ni u
kakve obaveze i da uvijek odgovara uoptenim izrazima
koji vas ne obavezuju ni na kakvu stvar.
30
' Oigledno,
mletaka vlada nije htjela niim da se obavezuje i htjela
je da ima odrijeene .ruke. Venecija je nastojala da blo-
kadom iznuri Senjane. General Hrvatske vojne krajine i
dalje je boravio u Rijeci, nastojei da odugovlai dolazak
u Senj. Kada je u Rijeci uhvaen i osuen neki uveni
uskok, general ga je pomilovao, ali ga je protjerao sa aus-
trijske teritorije.
31
' Iz ovoga postupka se nasluivalo da
general ne namjerava da preduzima odlunije mjere pro-
tiv uskoka.
Kada se oekivalo da e se, poslije toliko pregovora
i sveanih obeanja, uskoko pitanje bar pokrenuti sa
mrtve take, odjednom je sve zastalo. Mletaka vlada
nije htjela da vie pregovara o uskocima dok na djelu
ne vidi poetak ostvarivanja carevih obeanja. U sukob
M
) A. S. V., D. G. f. 47, Be, 15. juna 1613.
M
) Isto, Be, 29. juna 1613.
M
) A. S. V., S. secr. R. 103, 9. jula 1613.
") A. S. V., Prov. .da ter. e da mar f. 1268, Sv. Marko, 13. jula
1613.
262
izmeu Venecije i Austrije umijeali su se panija i papa.
panski ambasador na dvoru saoptio je svome mleta-
kom kolegi da je dobio instrukcije od svog vladara da
intervenie kod nadvojvode da se pregovori o uskocima
zavre na zadovoljstvo Republike. Soranco je odgovorio
da e se Venecija zadovoljiti protjerivanjem uskoka iz
Senja i kanjavanjem krivaca, posebno za posljednji na-
pad na galiju, jer vie se ne moemo uzdati ni u obea-
nja, ni u dobre namjere.
32
' Papa se zauzimao za Dubrov-
ane koji su mu se alili na velike tete koje su im
nanijeli uskoci. Nuncije je bio kod cara, koji se pokazao
vrlo naklonjen. Dubrovanima je kazao da mu je ovaj
predmet na srcu.
33
'.
Na dvoru su bili ogoreni na mletako utanje. Vene-
cija je odbila da vodi dalje pregovore. Zagonetno dranje
Republike izazvalo je nelagodnost i razna tumaenja.
J edan od glavnih ministara prigovarao je ambasadoru
Sorancu zato mletaka vlada nije uputila izaslanika na
pregovore s komesarima. Soranco je odgovorio da o
uskocima nema to da se pregovara, nego samo da se
odluke sprovedu u djelo. Ministar je ukazivao na tekoe
koje stoje pred carem. U Senju postoje dvije vrste stanov-
nika: uskoci i graani, koje car ne moe kazniti. to se
tie uskoka, oni su se razbjeali po planinama i njih
car sa velikim tekoama moe obuzdati. Po rezonova-
nju ministra bilo bi korisno da su se sastali predstavnici
Austrije i Republike, jer bez pregovora ne moe se nita
postii. Ambasador Soranco, sit pregovora i razgovora,
odvratio je: da su komesari protjerali uskoke, stvar bi
bila rijeena; kada neko hoe da stalno pregovara o spor-
nim pitanjima, to je znak da se ne eli rjeenje. Kad
hoe da se uradi ono to je dunost, lako je nai put.
34
'
Dvije suprotne koncepcije o uskocima branjene su odgo-
varajuim argumentima. Gledita su bila nepremostiva.
Austrijska vlada, svjesna tekoa, nastojala je da prego-
vorima dobije u vremenu i skrene razgovore na sporedna
pitanja.
3Z
) A. S. V., D. G. f. 47, Regensburg, 7. avgusta 1613.
") Isto, Regensburg, 14. avgusta 16,13.
") Isto, Regensburg, 11. septembra 1613.
263
Venecija je stavljena pred dilemu ili da pregovara
ili da orujem rijei uskoko pitanje. U ovom trenutku
mletaka vlada je smatrala da je jo uvijek bolje prego-
varati nego ratovati. Shvatajui svu teinu i delikatnosl
problema Senat je uputio u Be posebnu delegaciju. la-
novi delegacije Agostino Soranco i Franesko Kontarini,
kojima je pridodat mletaki ambasador, dobili su pose-
bne instrukcije da vode pregovore sa bekim dvorom.
Cara su na pregovorima zastupali Aleksandar Rudolf
(Alexandar Rudolf) i baron Tramsdorf (Tramsdorf).
Carevi izaslanici saoptili su mletakoj delegaciji da ne
mogu prihvatiti zahtjev Venecije o uklanjanju uskoka iz
Senja, poto veina njih posjeduje nepokretnine u gradu.
Osim toga, car ih dri zbog vojne slube u Senju. Mle-
taka delegacija je insistirala na protjerivanju uskoka
ukazujui na injenicu da jednoga dana uskoci mogu
baciti u nesreu itav hrianski svijet.
35)
Sva ranija
obeanja o preseljenju uskoka car je jednostavno zaobi-
ao. itavo pitanje vraeno je na prvobitne pozicije. Mle-
ani su, vjerovatno, oekivali ovakav obrt i to formalno
prihvatili mirno, ali nijesu zaboravili injenicu da car
jedno govori a drugo radi. Bilo je to jo jedno neprijatno
saznanje koje je Veneciju uvjerilo da se pregovorima
uskoko pitanje ne moe rijeiti. Mletaka vlada pristala
je na ove pregovore kako bi kasnije svu odgovornost za
neuspjeh svalila na drugu stranu.
Iz straha ili drugih razloga, uskoci-venturini utekoe
iz Senja. J edan dio je preao u Hrvatsku, neki u Vinodol
a manji dio u tursku Dalmaciju. U Senju je ostalo oko
200 plaenih uskoka. Oni nijesu mirovali, nego su i dalje
iskakali. Poetkom novembra 1613. oko 80 uskoka kop-
nom se uputi u Dalmaciju. U blizini ibenika i Trogira
opljakae neke turske podanike. Zatim se spustie na
more, zaplijenie dvije barke i produie avanture na
moru. Kod ostrva Braa oplijenie jedan brod a zatim se
uputie prema uu Neretve, odakle se kopnom vratie
u Senj .
36)
") Isto, Regensburg, 2. oktobra 1613.
*) A S. V., Prov. da ter. e da mar f. 1268, Primoten, 9. novembra
1613.
264
Beskrajni pregovori bez ikakvih rezultata i esti
prepadi uskoka jo jednom su uvjerili Mleane da se
vie moraju uzdati u oruje nego u diplomatska rjeenja.
U borbi protiv uskoka Venecija je iz godine u godinu
jaala svoje pomorske snage. Kada je poetkom januara
1614. u Zadar stigao novi generalni providur Paskvaligo,
milicija protiv uskoka, sastavljena od Hrvata i Albanaca,
raspolagala je sa 54 naoruane barke. Albanaca je bilo
1188 boraca a Hrvata 1059 oficira i vojnika. Uprkos toli-
kim mletakim snagama, uskoci su i dalje izlazili. Sre-
dinom januara 1614. uskoci se iskrcae u dubrovako
selo Molunat, odakle preoe na tursku teritoriju i oplja-
kae jedno selo u blizini Herceg-Novog. Napad je izazvao
veliko uzbuenje. Prepad je bio dobro doao novskim i
risanskim Turcima da naoruaju fuste pod izgovorom da
gone uskoke a u stvari da sami gusare.
37
'
Carski komesari su doli u Senj vie po slubenoj
dunosti nego sa iskrenom namjerom da gone uskoke.
Mleanima je ostalo da jednostavno konstatuju da su
se komesari vratili bez ikakve vrste uspjeha. Nijedan
uskok nije bio kanjen.
38
' J o vee iznenaenje ekalo
je Mleane kada je car zatraio zajam od Republike za
rjeenje uskokog pitanja. Krajem januara ministar Kle-
zel je saoptio ambasadoru da je papa naklonjen caru
i spreman da ga podri u zajednikom interesu. Ministar
je, njemu svojstvenom rutinom diplomate, optuio Vene-
ciju da sa svoje strane nije preduzela nijednu korisnu
mjeru. Nema vladara na svijetu koji je vie od nje
izloen invaziji i turskim napadima, poto ima toliku
priobalnu teritoriju na osmanskim granicama. Iz vla-
stitih interesa Venecija moe pozajmiti novac caru bez
povrede svojih obaveza prema Turskoj, jer to moe
uraditi da se oslobodi jednog dana uskokih neprilika,
stvar koja mnogo lei na srcu Turcima. On je otvoreno
kazao da car ne moe ukloniti uskoke iz Senja ako
ne dobije zajam od Venecije. Po izjavi Klezela, car je
moralno obavezan prema uskocima i ne moe ih jedno-
stavno najuriti kao kunu poslugu. Ministar je prosto
') A. S. V., D. C. R. 1,1, 13. mart 1614.
") A. S. V., S. secr. R. 103, 16. januara 1614.
265
266
Dokumenat od 24. marta 1614. godine
267
pourivao Veneciju da ne propusti ovu odlinu priliku
i ovo dobro raspoloenje.
39
' Predlog je za mletaku vla-
du sa svakog stanovita bio neprihvatljiv.
Drska i uvredljiva izjava carskog ministra mogla je
samo podstai mletaku vladu da istraje u svojim namje-
rama i naporima protiv uskoka. Carski dvor je jo jed-
nom pokazao da u tadanjoj politikoj situaciji nije
mogao iskreno i otvoreno prii rjeenju uskokog pita-
nja. Dvor je sa razlogom zazirao od potajnih elja Vene-
cije da se dokopa Senja i drugih mjesta na Hrvatskom
primorju, pod izgovorom zaloge ili kupovine. Poslije
neuspjelih pregovora Veneciji nije ostalo nita drugo
nego da blokira Senj i druga mjesta. Mjera toliko puta
preduzimana i isto toliko puta kompromitovana.
40
) I ovaj
put mletaka blokada se pokazala neuspjena. Uskoci su
kopnom i morem upadali u I stru i Dalmaciju. U jednoj
takvoj akciji zarobljen je poznati uskok uro Vojinovi,
sin pokojnog Ivana.
41
' Osobito su bili aktivni venturini,
koji u zadarskom ostrvlju opljakae dva hvarska gripa
na povratku iz Pule. Uskoci plijen i zarobljenike odve-
doe u Karlobag.
42
' Kada se u Senju saznalo za napad,
u Karlobag su upueni njemaki vojnici sa starjeinama.
Uhvaeni uskoci nijesu kanjeni. To je ohrabrilo mnoge
izbjegle uskoke da se vrate u Senj. Antonio ivran,
kapetan protiv uskoka, izdao je proglas kojim se, pod
prijetnjom smrtne kazne, zabranjuje mletakim podani-
cima da plove Velebitskim kanalom.
43
' Ovim nareenjem
nastojalo se prekinuti vezu mletakih podanika sa uskor
cima.
Da bi se uspjenije zatitili od uskoka, Mleani podi-
goe utvrenje u Suuraju na Hvaru. Podizanje kule
izazvalo je zabrinutost hercegovakog sandak-bega i
drugih prvaka, koji se poalie na Porti tvrdei da je
podizanje utvrenja upereno protiv interesa sultana.
44
'
') A. S. V., D. G. f. 47, Line, 27. januara 1614.
4
") A. S. V., Prov. da ter. e da mar f. 1364, Farezina, 25. februara
1614.
") A. S. V., Rettori d' Istria f. 9, Rovinj, 24. marta 1614.
"1 A. S. V., Prov. da ter. e da mar f. 1268, Rab, 31. marta 1614.
") Isto, 6, aprila 1614.
") A. S. V., D. C. R. 1.1, 29. januara 1614.
268
esti uskoki prepadi na tursku teritoriju doprinijeli su
da se na Porti stvori utisak da Venecija ne preduzima
odgovarajue mjere protiv gusara. U Veneciju je upuen
Husein-au, rodom iz Karamanije, kojem je veliki vezir
povjeravao mnoge misije. Vaio je kao dobar znalac
prilika na Zapadu. est godina proveo je u panskom
zarobljenitvu. Najvei dio ropstva proveo je kod nekog
markiza, a ivio je godinu dana u Madridu. Preao je u
Napulj, a odatle je preko Rima, Ankone i Dubrovnika
dospio u Carigrad. Iz J edrena do Venecije putovao je
54 dana, iako je iao u drutvu sa ulakom. Putovanje
je oduio zbog nevremena i usput je morao da se zadr-
ava.
45
' au je primljen sa panjom. Smjeten je na
udeki i dnevno mu je odobreno za izdravanje pet
cekina. Sobom je donio pisma sultana i njegovog zeta
Nazif-pae, velikog vezira. Iako je au stigao u Veneciju
16. aprila, primljen je u Vijee tek 2. maja. Pred dudem
Husein-au proitao je sultanovo pismo koje je teko
optuivalo Veneciju. Sultan pie da je obavijeten od
sandak-begova i kadija sa granice prema Dalmaciji da
uskoci koji ive u Senju, neprijateljskoj dravi, izlaze
napolje na njihovim barkama i naoruanim brodovima
sa dosluhom nekih rektora i stanovnika vae zemlje koji
ih putaju da slobodno prolaze preko vae drave plja-
kajui nae katele i sela koji su u oblasti neretljanske
skele i robei nae podanike vode ih u vau dravu i
daju na otkup. Dijele plijen i novac od otkupa sa vaim
rektorima i drugim bijednicima iz zemlje. Sultan tvrdi
da su prihodi sa neretljanske skele izdavani u zakup za
85 kesa na tri godine. Sada trgovci gotovo ne posjeuju
skelu. Neretljanska skela je unitena i sada roba ide u:
Split, ibenik, Trogir i Zadar, koji nikada ranije nijesu
bili skele. Sultan jo zahtijeva ruenje tvrave u Suu-
raju, jer je to suprotno mirovnom ugovoru.
46
' Pismo veli-
kog vezira bilo je skoro istog karaktera. Na zavretku
audijencije au je izjavio da eli da ponovo doe u Vije-
e i objasni zato vezir insistira na ruenju tvrave u
Suuraju, jer se u Carigradu doznalo da je to velika
, s
) A. S. V., E. P. R. 24, 17. aprila 1614. i 3. juna.
4t
) Isto, 2. maja 1614.
269
tvrava.
47
' etvrtog maja au je ponovo primljen u Vije-
e. On je ponovio isto to je i u prvoj audijenciji kazao.
J edan od vijenika je odgovorio da uskoci nijesu vojska
koja se moe napasti sa drugom vojskom, suzbiti je
i savladati, nego jedan skup lopova koji, kad ih gone,
bjee i spasavaju se u planine, niti se mogu potpuno
obuzdati, jer imaju i dosluh, i tako ni na jedan nain
ne mogu da se gone i iskorijene. to se tie tvrave,
ona je mala i podignuta je da se uskocima sprijei pro-
laz.
48
' Opirnije obrazloenje o podizanju utvrenja Senat
je formulisao 23. maja 1614. U odgovoru sultanu Senat
se hvalio kako uspjeno goni uskoke. Utvrenje u Suu-
raju podignuto je za odbranu od uskoka i zatitu turskih
podanika, to mogu potvrditi Poljiani i Krajinjani.
Poslije podizanja reene male kule nije se vie ulo za
uskoke tete na onim stranama. Nain izgradnje i kva-
litet izvjesno pokazuju da nije za drugo izgraena, niti
slui drugome osim za uvanje onog mjesta, i najzad
da se sprijei utoite onim lopovima.
49
'
Posjeti aua mletaka vlada pridala je veliki znaaj.
U njegovom drutvu stalno je bio dragoman Nores (No-
ress) a do Splita ga je ispratio tuma Alberti (Alberti).
Svuda usput mletaki predstavnici su primili aua i
u njegovu ast prireivali bogate gozbe. Dirnut srau-
natom panjom, Husein-au se pismom zahvalio dudu.
Naroito je bio impresioniran priom ibenskog kneza
0 stvarnom ili izmiljenom pogubljenju uskoka. To je
inspirisalo aua da oda najvee priznanje mletakim
mjerama protiv uskoka. Ova velika briljivost koja se
primjenjuje u vaoj zemlji da bi se unitili opaki ljudi
uskoci i ove naoruane barke i galije koje se dre na
moru zbog toga nijesu poznate i jasne naem sultanu
1 njegovim vezirima, ali kada uju od mene da gospoda
Mleani zbog ovoga dre na moru 60 fregata i 16 galija,
osjetie veliko zadovoljstvo i ostae, hvala bogu, zado-
voljni i porae u njima ljubav i naklonost prema Mle-
takoj republici. Takoe Husein-au zahvalio se drago-
47
) Isto, 2. maja 1614.
4!
) Isto, 4. maja 1614.
4
") A. S. V., D. C. R. 11, 23. maja 1614.
270
manu Noresu.
50
' Pokazae se da je ovo bila obina orijen-
talna ljubaznost. Njegove rijei su svakako bile drage
Veneciji.
Dolazak aua u Veneciju privukao je panju pape,
koji je u dva navrata traio objanjenje od mletakog
ambasadora Kontarinija povodom njegovog dolaska u
Veneciju. Odgovor ambasadora da je au dolazio da se
ali zbog uskokih teta Turcima nije zadovoljio papu.
51)
J o dok je au boravio u Veneciji, Senat je predu-
zeo vanredne mjere blokade koje ranije nijesu primje-
njivane, kao da je time htio da dokae turskom izasla-
niku svoju odlunost protiv uskoka. Kapetanu protiv
uskoka nareeno je da preduzme efikasne mjere za blo-
kadu Senja, Vinodola i Rijeke; da uhvaene uskoke ubije
i preduzme represalije protiv onih mjesta u koja se skla-
njaju.
52
' Angaovanjem vee flote mletaka blokada ovaj
put bila je efikasnija. Primorsko stanovnitvo od Bakra
do Senja, iz predostronosti, sklonilo se u utvrena mje-
sta. U samom Senju graani su se smjestili u dio grada
prema kopnu bojei se neke iznenadne mletake akcije.
Ve je poela da se osjea oskudica u namirnicama.
Dolaskom jednog dijela Krmpoana u Senj snabdijevanje
grada jo vie je oteano. Uskoci su mogli da izlaze danju
samo kopnom a nou morem uz veliki rizik da se probiju
kroz guste mletake strae. Mletaka blokada izazvala je
vei dio stanovnika protiv uskoka. Kada uskoci iz Rijeke
krenue kroz I stru da plijene, nadvojvodini podanici ih
napadoe smatrajui ih vinovnikom svog tekog stanja.
Podanici kneza Zrinskog, takoe pogoeni blokadom,
zahtijevali su da se nae neki izlaz.
53
' Prvi put neraspo-
loenje naroda okrenulo se protiv uskoka. To je bio vidan
znak jednog dugogodinjeg rtvovanja iji kraj ljudi nije-
su mogli sagledati.
Ponovna mletaka blokada izazvala je muan utisak
na dvoru. Mletaka vlada potrudila se da preko svog
ambasadora Zorza ustinijana (Zorzo Giustiniano) obja-
50
) A. S. V., E. P. R. 24, 24. juna 1614.
51
) A. S. V., D. R. f. 71, Rim, 10. i 24. maj 1614.
52
) A. S. V., S. secr. R. 104, 9. maj 1614.
53
) A. S. V., Prov. da ter. e da mar f. 1268, Sv. Marko, 3. juna 1614.
271
sni svoj stav. Nadvojvode Maksimilijan i Ferdinand hitno
su doli caru u Linc na savjetovanje. U ovakvoj tekoj
i sloenoj situaciji austrijski dvor je pokrenuo pitanje
slobodne plovidbe koja mnogo lei na srcu caru i ree-
nim prinevima. Dvor je nastojao da na ovaj nain
naturi Veneciji ponovne pregovore i pogaanja. Ambasa-
dor ustinijan odbio je svaku mogunost novih prego-
vora, jer bi to bilo besmisleno u pregovorima ve utvr-
enim. Uostalom, kazao je ustinijan, nije ovlaen da
0 tome razgovara. Klezel je otvoreno kazao ambasadoru
da car, iz svog dostojanstva, ne moe ukloniti uskoke
dok Venecija ne odgovori potvrdno na pitanje slobodne
plovidbe. Osim toga, car ne moe raseliti uskoke bez
saglasnosti ugarske dijete. Iz razgovora sa Klezelom
ambasador je zakljuio da je cilj cara da odri ive pre-
tenzije na slobodnu plovidbu i da Veneciju izloi tro-
kovima.
54
'
Na austrijski zahtjev o slobodnoj plovidbi Venecija
je odgovorila poetkom jula. Mletaka vlada optuila je
dvor da su uskoci i poslije ugovora pljakali njene poda-
nike na kopnu i moru. Dalje, carski predstavnici ne pre-
duzimaju efikasne mjere protiv uskoka, tavie dogo-
dilo se da su neke uskoke starjeine iz Senja pro-
gnale, pod izgovorom da su pljakali, nae podanike,
1 poto bi ih uhvatili, oduzeli bi im plijen i potom pustili.
Venecija je podsjetila cara na svirepo ubistvo Venijera,
iji je le istaknut na zidinama Senja. I sve se to radi sa
znanjem i odobrenjem vladara. Zbog takvih nasilja
uskoka Venecija je prinuena da se okrene protiv njih,
to ne znai da je to upereno protiv austrijske kue.
Uvjeravajui cara u privrenost miru, mletaka vlada je
odluno odbacila njegov predlog o slobodnoj plovidbi
J adranskim morem. Zasada pri ovakvom stanju stvari
ne moemo vidjeti nikakav put ili poetak pregovora
o bilo kakvoj slobodnoj plovidbi ili druge sline prego-
vore prije nego to se rijei uskoko pitanje. U ovome
neemo popustiti, kao to smo to nekoliko puta u pro-
losti uradili. Mletaka vlada apeluje na cara da utie
na nadvojvodu kako bi se jednom zauvijek Venecija i
5<
) A. S. V., D. G. f. 48, Linc, 23. juna 1614.
272
Austrija oslobodile uskoke more, u protivnom preduze-
e mjere koje smatra neophodne da se zatiti od usko-
kog nasilja.. I ovaj put Venecija je zahtijevala uklanja-
nje uskoka iz Senja kao jedinu alternativu uskokog
pitanja.
55
'
U duhu instrukcija, ambasador ustinijan saoptio
je ministru Barvincu (Barwinz) da se o slobodnoj plo-
vidbi ne moe pregovarati dok se ne rijei uskoko pita-
nje. U sadanjem stanju uskokog pitanja je jasno da
ne moe biti pokretanja pregovora o slobodnoj plovidbi ili
drugim slinim pregovorima.
56
' Uprkos jasnom stavu Ve-
necije, car i nadvojvoda su i dalje insistirali na pitanju slo-
bodne plovidbe. Za to se osobito zauzimao nadvojvoda. Am-
basador ustinijan je ulagao svu vjetinu i napor da uvjeri
cara i nadvojvodu da je prvo potrebno srediti uskoke
stvari prije nego se pone o drugome pregovarati. Mleani
su polagali velike nade u ministra Klezela, najautorita-
tivniju linost kabineta, koji se pokazivao voljan da se
uskoko pitanje rijei u duhu zahtjeva Venecije. Njegov
autoritet je bio toliki da je i car bio pod njegovim utica-
jem. U razgovoru sa ustinijanom Klezel je kazao da
nije potrebno da njemu dokazuje pravine razloge Repu-
blike, to mu je dobro poznato, ali pitanje je u tome
da nadvojvoda kae da se ne mogu zavriti pregovori
o uskocima ako se u isto vrijeme ne zavri ono o plo-
vidbi.
57
' Kao to se vidi, Klezel je pokuao da ublai
zahtjev nadvojvode, ali i da privoli Veneciju da paralelno
vodi pregovore o uskocima i pitanju slobodne plovidbe
J adranskim morem. To nije bila nova ideja, ali u ovom
trenutku bilo je potrebno nai neki predlog da se pokae
dobra volja za rjeenje uskokog pitanja. Mleanima je
odavno bilo jasno da je uskoko pitanje vrlo zamreno i
da najmanje zavisi od cara. Ambasador Soranco, u svojoj
finalnoj relaciji, tano je zapazio da je u uskokom pita-
nj u kod cara uvijek nailazio na dobru volju i razumije-
vanje, ali se, po miljenju Soranca, problem svodi na
slijedee: Car izda nareenje, ali njegovo izvrenje je
") A.S.V., S. secr. R. 104, 4. jula 1614.
5
') A.S.V., D. G. f. 4, Linc, 25. avgust 1614.
") Isto, Linc, 1. septembra 1614.
18 Senj ski uskoci
273
preputeno nadvojvodi Ferdinandu i nejgovim upravlja-
ima koji su mnogo zainteresovani u ovim stvarima. Zato
iz ovih razloga ne moe se nai saglasnost u tako tekom
neskladu.
58
' Nesaglasnost izmeu centralne i izvrne vla-
sti Mleani e i ovaj put dobro osjetiti. Venecija se nala
u jednom zatvorenom krugu iz kojega kao da nije bilo
izlaza. Uskoki rebus nije se mogao rijeiti diplomatskim
sredstvima.
Dok se bila diplomatska bitka izmeu Venecije i
austrijskog dvora oko uskokog pitanja, uskoci su bili
svoju vlastitu bitku za golu ljudsku egzistenciju. Kopnom
i morem uskoci uspijevaju da se probiju i na mletakoj
teritoriji nau sredstva za ivot. Krajem jula uskoci
ugrabie u I stri veliki plijen. Kapetan protiv uskoka
uputio je u vode I stre tri naoruane barke Albanaca za
odbranu od uskoka.
59
' Uskoci nijesu potedjeli ni istarske
stoare, mletake podanike koji su su ljeti sa stokom izdi-
zali na planine I stre pod austrijskom vlau. Uskoci
zaplijenie oko 5000 grla sitne i krupne stoke. Mletaka
vlada, za odmazdu, blokirala je Trst i Rijeku.
60
' Zatim
uskoci zadobie veliki plijen na Cresu, Loinju i Pagu.
U Veneciji su uskoki prepadi ocijenjeni kao neuvena
drskost i teak izazov.
Mletaka vlada objavila je pravi gusarski rat austrij-
skim podanicima. Senat je naredio zapljenu robe sa svih
austrijskih brodova koje mletaka flota presretne u Kvar-
nerskom podruju i hapenje posada i trgovaca, austrij-
skih podanika. Osim toga, generalni providur dobio je
nareenje da flotom napadne hrvatsku obalu od Karlo-
baga do Plomina u Istri, da sve razori, spali i uniti.
Cilj je bio da oni ljudi osjete nae najpravinije negodo-
vanje za tolike neprilike koje su nam uskoci nepravino
i podmuklo nanijeli. Mletakim podanicima zabranjen
je odlazak u austrijske zemlje.
61
' U skladu sa ovim nare-
58
) Fantes rerum austriacaruim, Diplomataria et acta vol. 26, Wien,
1866, 29. Relacija je od 11. septembra 1614.
59
) A.S.V., Prov. da ter. e da mar f. 1364, Pore, 30. jula 1614.
M
) A.S.V., S. secr. R. 104, 8. avgust 1614.
") Isto, 19. septembra 1614.
274
enjem, generalni providur opljakao je Vinodol i odnio
8000 grla sitne i 300 grla krupne stoke.
62
'
Vijest o uskokom napadu na mletaku teritoriju
primljena je na dvoru sa krajnjom zabrinutou. Car se
jo uvijek nadao da se pregovorima mogu zagladiti stvari.
Poetkom oktobra 1614. on je u dvor pozvao ambasadora
ustinijana. Prijemu je prisustvovao i ministar Klezel.
Car je kazao da se incident dogodio suprotno njegovoj
volji. Ambasadoru je saoptena odluka da se prekrioci
strogo kazne i car je odmah uputio komesare sa takvim
nareenjem. Car je insistirao da se Venecija uzdri od
protivmjera, koje bi samo pogodile nedune.
63
' Kao dokaz
dobre volje, austrijske vlasti su garantovale bezbjednost
mletakih podanika koji sa stokom izdiu u planine
I stre.
64
' Car je vrio odluan pritisak na nadvojvodu da
vie ne titi uskoke. Nadvojvoda je formalno popustio.
Sredinom oktobra, kada se ustinijan naao sa carem
u dvorskoj kapeli, kapetan strae Tramsdorf je saop-
tio da je nadvojvoda odluio da ukloni uskoke iz Senja.
65
'
Izjava nadvojvode bila je sraunata da smiri Veneciju.
Njegovo pravo raspoloenje bilo je daleko od kakvog
bilo poputanja prema Republici. U razgovoru sa nunci-
jem u Gracu nadvojvoda je otvoreno kazao: Gospodine,
ja sam ne mogu ratovati protiv Republike, ali kada bih
mogao, to bih tako rado uradio kao protiv sultana.
66
'
U meuvremenu u Senj je stigao kapetan Erenberg sa
400 Nijemaca i 200 Goriana. Oekivao se dolazak dva
komesara sa instrukcijama o kanjavanju uskoka.
67
'
Uskoro je u Senj stigao komesar Tifenbah sa velikim
brojem njemakih vojnika. Komesar je pogubio etrnaest
uskokih voa, dok je deset uhvaenih oekivalo sue-
nje. Zatim je sto uskoka uputio u ugarske gradove na
granici prema Turskoj. Uskoci nikada nijesu ni stigli
a
) AS.V., Prov. da ter. e da mar f. 336, Kopar, 10. oktobra 1614.
M
) A.S.V., D. G. . 48, Linc, 6. oktobra 1614.
M
) A.S.V., S. secr. R. 104, 18. oktobra 1614.
65
) A.S.V., D. G. f. 48, Be, 18. oktobra 1614.
") K. Horvat, Mon. uscocch. II, 155. Dokumenat je od 20. okto-
bra 1614.
") Isto, 155.
275
tamo. Oni su pristali da idu u Ugarsku, a u stvari su se
sklonili iz Senja. Pogubljenje uskoka dvor je nastojao
da prikae kao primjernu kaznu koja e uticati na ostale
uskoke da vie ne nanose tetu Mleanima. Car je uvje-
ravao ambasadora ustinijana da je poslije ovoga lako
postii sporazum o uskocima. ustinijan je odgovorio
da se time zlo nee iskorijeniti, da je nuno uskoke pro-
tjerati i preduzeti one mjere koje su toliko puta bile
obeane.
68
' Istovremeno generalni providur Dalmacije
vodio je pregovore sa kontom ezanom, izaslanikom
generala Hrvatske vojne krajine, ali nikakav sporazum
nije mogao biti postignut. Mletaka blokada nije dignu-
ta, nego pootrena.
69
'
Sredinom decembra general Hrvatske vojne krajine
otputovao je iz Senja obasut poklonima uskoka. Izbjegli
uskoci vratie se u Senj. U gradu je vladalo veliko neza-
dovoljstvo. Narod je gunao nezadovoljan postupcima
generala i politikom nadvojvode.
70
' Mleani su irili gla-
sine da je general napustio Senj sa basnoslovnim bogat-
stvom. Pominjala se suma od 150.000 forinti. Sobom je
odvukao 12 mazgi natovarenih svilom, tkaninama, sre-
brnim predmetima i ostalim skupocjenim stvarima.
U Senju je ostao Frankol, negdanji senjski kapetan, sa
dva sina. J edan sin je bio oenjen udovicom uskokog
starjeine Nikole Kreljanovia koji je poginuo u Suu-
raj u na Hvaru.
71
'
Utvrenje u Suuraju ponovo je postalo predmet
mletako-turskog objanjavanja. Poetkom septembra
vezir je traio od baila razjanjenje o tvravi. U Vene-
ciji su bili iznervirani turskim prigovorom. Sredinom
oktobra mletaka vlada uputila je opirne instrukcije
bailu. Republika je bila iznenaena da se naim akci-
jama protiv Turaka, tako jasnim, pripisuju takva udna
tumaenja! Da bi se odbranila od turskih prigovora,
mletaka vlada nabavila je hudete Turaka iz Makarske
M
) A.S.V., D. G. f. 48, Be, 6. decembra 1614.
") A.S.V., S. secr. R. 104, 19. decembra 1614.
) A.S.V., Prov. da ter. e da mar f. 1268, Sv. Marko, 23. decembra
1614.
71
) Isto, Dobanica 30. decembra 1614.
276
i drugih mjesta, kojim je pobijala optube Turaka sa
Neretve koji govore suprotno jer su u sporazumu sa
uskocima. Po tumaenju Venecije, mletaki podanici
stradaju od uskoka, dok su turski podanici mirni. Pomi-
slite samo da se ine tekoe dobroj svrsi, zbog koje je
podignuto utvrenje u Suuraju i nastoji da se sprijei
jedan susjedni vladar i vjerni prijatelj da u svojoj vla-
stitoj kui radi od jednog kolja u moru to hoe, gdje
nije granica, a u zajednikom je interesu. To ne slui
drugome nego da se ohlade due i uspore napori koji su
izvoeni sa toliko spremnosti, zbog ega e uskoci postati
nesnosniji i smjeliji. Podizanje jedne male tvrave
u kojoj je smjetena posada od deset ljudi nije upereno
protiv Turaka i ima jedinu svrhu da sprijei uskoke da
napadaju ostrvo i susjednu teritoriju.
72
' Mletaka vlada
iskoristila je izvjetaj ibenskog kneza u kojem se tvrdi
da su Turci postali prijatelji uskoka i da su u dobrom
dosluhu sa njima. Po miljenju Venecije Turci su u
dosluhu sa uskocima i zbog toga nijesu kanjeni kao to
mi radimo sa naim podanicima, zato nije udo to ovi
zli ljudi ine toliko teta i naim i vaim podanicima.
73
'
Mletaka argumentacija, koliko god zasnovana na inje-
nicama nije mogla opovri fakat da su njeni podanici jo
vie bili povezani sa uskocima. Bili su to stari prigovori
i optube.
Glavni mletaki diplomatski front, koji e prerasti
u oruani sukob, ostao je i dalje prema Austriji. Oruanu
akciju zapoeo je komandant J adrana, u skladu sa rani-
jim nareenjima Venecije, i 15. decembra 1614. napao
Lovran i Volosku sa dvije galije i 19 naoruanih barki.
Lovran je opljakan, 23 kue su spaljene a ostale teko
oteene.
74
' Nadvojvoda je prijetio da e se sa bratom
Maksimilijanom teko osvetiti Mleanima.
75
' Stanovni-
tvo Lovrana i drugih mjesta uputi delegaciju nadvojvodi
da ga upozna sa svojim nevoljama. teta u Lovranu se
72
) A.S.V., D. C. R. 11, 16. oktobra 1614.
73
) Isto, 19. oktobra 1614.
74
) K. Horvat, Mon. uscocch II, 159160.
75
) Isto, 161.
277
cijenila na 16.000 dukata.
76)
Carski ambasador u Vene-
ciji uloio je otar protest mletakoj vladi.
771
Venecija je produila sa blokadom Trsta i napadima
na austrijsku teritoriju. Paki knez sa 130 vojnika sredi-
nom januara 1615. napao je Karlobag, ali ga uskoci teko
porazie. Poginuo je u borbi sa najveim brojem svojih
vojnika.
78
) Nadvojvoda je pojaavao svoje vojne snage
u Trstu. Uprkos mletakoj blokadi grad se uspjeno
snabdijevao kopnom preko Monfalkona.
791
U Trst je sti-
glo 300 njemakih vojnika obuenih u livreje sa crvenim
platom na kome je bio uiven krst.
80
' Mletaka agresija
bila je sve otvorenija i ira. Drugog aprila 1615. mletaka
flota od 4 galije i 30 naoruanih barki uplovila je u rije-
ko pristanite, odakle je odvela mnoge barke natovarene
robom.
81)
Zatim se mletaka vojska iskrcala kod Vino-
dola i zaplijenila robu upuenu senjskoj posadi.
821
Zbivanja su vie podsjeala na otvoreni rat nego na
oruane incidente. Carski dvor jo uvijek nije gubio nadu
u miroljubivo rjeenje sukoba. Venecija naelno nije
odbijala pregovore, ali je insistirala na uklanjanju usko-
ka.
83
' Dvor je potegao argumente da je nemogue potpuno
ukloniti uskoke iz Senja i da za takvo rjeenje ne raspo-
lae dovoljnim finansijskim mogunostima.
841
Mletake
ratne pripreme izazvale su opravdanu zabrinutost na
dvoru. Car je od mletake vlade traio objanjenje povo-
dom tih priprema. Venecija je smatrala da ne duguje
nikakvo razjanjenje i suvoparno diplomatski odgovo-
rila da je to preduzeto za odbranu. Uskoro Venecija je
prekinula diplomatske odnose sa Austrijom.
851
Sve je
ukazivalo na to da se dospjelo do take kada se prego-
76
) A.S.V., Prov. da ter. e da mar f. 1268, Farezina, 11. januara 1615.
") K. Horvat, Mon. uscocch. II, 163.
7S
) Isto, 164.
7
') A.S.V., S. secr. R. 104, 20. januara 1615.
A.S.V, Prov. da ter. e da mar f. 336, Kopar, 22. februara 1615.
") K. Horvat, Mon. uscocch. II, 171.
") Isto, 172.
A.S.V., S. secr. R. 105, 13. marta 1615.
M
) A.S.V., D. G. f. 49, Be, 14. marta 1615.
") A.S.V., S. secr. R. 105, 24. marta 1615.
278
vorima vie nije moglo nita postii. Ipak, oni su i dalje
voeni, vie iz neke inercije nego iz uvjerenja da su nuni
i korisni. Ambasador ustinijan posjetio je Klezela i vo-
dio dui razgovor sa njim o uskocima. Klezel je objanja-
vao ambasadoru da nadvojvoda ne moe prihvatiti za-
htjev o uklanjanju uskoka u trenutku kada je Venecija
naoruana, poto bi izgledalo da je prinuen na to.
Austrijski ministar je insistirao na upuivanju komesara,
to je ambasador odluno odbio. Po rezonovanju ambasa-
dora potrebno je samo da car izvri to je usmeno i
pismeno obeao. to se tie oruja, Republika ga se lati-
la poto ju je na to primorala drskost uskoka i dri ga
da brani svoje podanike od njihovog nasilja. Na mletako
objanjenje, dvor se vratio staroj tezi o mletakom zajmu
za rjeenje uskokog pitanja.
861
Nadvojvoda je pokazivao
kraj nj u upornost i traio zajam od dvjesta hiljada fijo-
rina, ali bi se, po miljenju Klezela, zadovoljio i sa sto
hiljada. Nadvojvoda, svjestan injenice da gubi diplomat-
sku bitku sa Mleanima, nastojao je da od njih iskami
novac i formalno spase svoju ast. Venecija je odluno
stavila do znanja dvoru da nee obustaviti one pripreme
sve dok se ne ukloni uzrok koji ju je primorao na to.
87
'
Mletaka blokada, prekid trgovine i vojne pripreme bili
su jasni znaci da Venecija hoe rat.
88
' Granica mira je
preena, miris baruta se osjeao.
Venecija sve drskije i otvorenije nastupa. Dvadeset
i petog oktobra mletaka vojska od 700 konjanika i pje-
aka napala je pet sela u okolini Rovinja, odvela svu
stoku i opljakala sve kue. Nadvojvoda je protestovao,
ali niko na to nije obraao panju.
89
' Kada se car uvjerio
da je mletaka odluka vrsta i konana, jo jednom je
pokuao da Veneciju privoli na sporazum. Car je uputio
nadvojvodu i vicekancelara ambasadoru ustinijanu sa
predlogom da se uskoko pitanje rijei na osnovu be-
kog sporazuma.
90
' Povratak, i to nesiguran, na beki spo-
"*) Isto, 11. avgusta 16il5.
") A.S.V., D. G. f. 49, Prag, 31. avgusta 1615.
") A.S.V., D. G. f. 50, Prag, 25. septembra 1615.
"') Isto, Prag, 30. novembra 1615.
m
) Isto, Prag, 14. decembra 1615.
279
razum za Veneciju je bio neprihvatljiv. Po mletakoj
ocjeni situacije, samo rat je mogao rijeiti uskoko pita-
nje. Borba je ve bjesnjela. Dvadeset i petog decembra
1615. komandant J adrana i generalni providur zapoeli
su vojne operacije u Istri. Sa est galija i 20 naoruanih
barki mletaka flota je doplovila u Moenicu. Iz barki
je iskrcano 400 vojnika I talijana i artiljerija. Mjesto je
opsjednuto i artiljerijskom vatrom sravnjeno sa ze-
mljom. Povodom tragedije nedunog stanovnitva, ko-
mandant J adrana sa ponosom je konstatovao: Sve sam
predao ognju i vatri, ruei sve do temelja.
91
'
Austrijsko-mletaki sukob zabrinuo je Rim. Papa je
ponudio svoje posredovanje. Preko svojih diplomatskih
predstavnika i lino papa se zauzimao za mir, ali dosta
mlitavo. Poetkom oktobra 1615. nuncije u Veneciji je
obavijestio mletaku vladu da je car spreman da prego-
vorima rijei spor i uputi jednog punomoenika na raz-
govore.
92
' Dud je odbio ovaj predlog. Prilikom audijen-
cije ambasadora Kontarinija sv. otac je bio zabrinut i
kazao da pregovori o uskocima ne obeavaju nita dobro.
Ambasador je odvratio da se uskoci moraju ukloniti iz
Senja i drugih mjesta, sa ime se papa sloio dodavi:
ini mi se da se stvari pogoravaju, jer dok se prego-
vara potrebno je obustaviti oruane akcije. Papa je
tano primijetio da se ne moe pregovarati sa prstom
na obarau.
93
' Kao uslov pregovora Mleani su zahtijevali
da se prvo uklone uskoci.
94
' To je znailo unaprijed pri-
znati mletaku pobjedu. Dvor je smatrao da je asnije
izgubiti bitku nego se predati bez borbe.
") A.S.V., Prov. da ter. e da mar f. 1268, Moenice, 25. decembra
1615.
n
) A.S.V., E. R. R. 18, 8. oktobra 1615.
") A.S.V., D. R. f. 74, Rim, 31. oktobra 1615.
M
) Isto, Rim, 28. novembra 1615.
280
XI I
USKOKI RAT
1.
Uskoki rat izmeu Austrije i Venecije, koji je poeo
u jesen 1615. godine, po materijalnim razaranjima, svire-
posti i estini ostade kao jedan od najteih ratova voe-
nih na naem terenu. Rat je teko pogodio I stru, koja je
inae bila privredno vrlo zaostala. I stra je bila podi-
jeljena izmeu Venecije i Austrije. Republika je uglav-
nom drala junu, zapadnu i istonu obalu I stre do
Plomina. Sjeverni, planinski dio I stre pripadao je
Austriji. Glavna privredna grana u itavoj I stri bila je
stoarstvo. I stra, kao cjelina, imala je povoljne uslove
za razvoj stoarstva. Sa zimskim pasitima pored mora
i ljetnim panjacima u planinama, I stra je bila pogodna
za polunomadsko stoarstvo. Granica koju su u I stri
povukla dva strana osvajaa nije razdvojila, ni kulturno,
ni privredno, jedan narod. Nadvojvodini podanici zimi
su sa stokom zimovali u mletakoj Istri, a ljeti su mle-
taki podanici izdizali sa stokom na austrijsku teritoriju.
Takva privredna zavisnost i povezanost odvijala se vje-
kovima na korist obadvije strane.
1
' Rat izmeu Austrije
i Venecije prekinuo je to privredno jedinstvo. Dojue-
ranji poznanici, prijatelji i poslovni partneri nali su
se oi u oi preko vrha puke.
Sa meunarodnog stanovita, rat izmeu Venecije
i nadvojvode bio je izraz nemira Evrope poetkom XVII
') Paolo Sarpi, n.d., 107108.
281
vijeka i uvod u tridesetogodinji rat. Uskoki rat se
odmah pretvorio u evropski diplomatski sukob u kojem
u prvi plan izbija pitanje J adranskog mora. panija,
papa, nadvojvoda i car vidjeli su u tome izraz mletake
drskosti i uzurpacije.
Venecija, iznervirana i zamorena osamdesetogodi-
njim prepadima, austrijskim obeanjima i papinim inter-
vencijama, odluila se da zagazi u rat i konano rijei
uskoko piatnje. Teko je nai primjer u istoriji da je
jedna suverena drava za skoro jedan vijek bila izloena
oruanim napadima i drugim neprijatnostima od strane
podanika jedne susjedne drave. Svaki uskoki napad
na mletaku teritoriju ili brod mogao je posluiti kao
ratni povod. Danas je teko razumjeti zato je Venecija
toliko vremena trpjela uskoke. Iskustvo ju je nauilo jo
davno prije poetka rata da se pregovorima ne moe
rijeiti uskoko pitanje. Bilo kad, Venecija je morala
zagaziti u rat sa Austrijom zbog uskoka. Venecija je
ula u rat kada je, prema njenoj ocjeni, bila najpovolj-
nija meunarodna situacija za pokretanje oruanog
neprijateljstva protiv Austrije.
Poto posljedni pregovori sa carem nijesu donijeli
nikakve rezultate, Venecija je pribjegla efikasnijim mje-
rama. Ne samo da su blokirani Senj i ostala nadvojvo-
dina mjesta na Hrvatskom primorju, nego je izvrena
invazija austrijske teritorije.
2
' Posjedi Senjana i Rijeana
u Bakoj i Dobanici su konfiskovani i prodani.
3
' Dana
29. avgusta 1615. Mleani su zauzeli Novi, grad Franko-
pana, zapalili itav katel i oruje, sve ljude sasjekli
i robu oteli.
4
' Kasniji izvjetaji govore o neuvenim
mletakim svirepostima u Novom, dok anonimni Fjoren-
tinac veli da Mleani nijesu pratali ni polu, ni uzrastu,
ni crkvama.
5
' Poslije paljenja naselja Mleani su razo-
rili solane i sasjekli lozu.
6
' Napad na Novi moe se sma-
trati kao poetak gradikog ili uskokog rata izmeu
Venecije i Austrije.
2
) A.S.V., S. secr. R. 104, 11. avgusta 1615.
3
) Isto, 24. avgusta 1615.
4
) K. Horvat, Mon. uscocch. II, 176.
5
) Starine IX, 248,
6
) K. Horvat, Mon. uscocch. II, 176.
282
Mletaki napad na Novi rasrdio je cara i zabrinuo
papu. U Rimu su gajili nadu da se moe nai izlaz iz
krize. Papa je vrio pritisak na Veneciju da zbog dosto-
janstva cara digne blokadu, obustavi neprijateljstva i
povede pregovore o plovidbi J adranskim morem. Iz Vene-
cije se uo odluan i moan glas da nee pregovarati ni
o jednom pitanju dok se uskoci ne udalje iz Senja i nji-
hove barke unite. Svoj stav prema Austriji i uskokom
pitanju Senat je formulisao krajem novembra u uput-
stvu svome ambasadoru u Beu. Po rezonovanju mleta-
ke vlade, sva obeanja, usmena i pismena, koja je u
raznim prilikama davao beki dvor, nijesu ni jednim
najmanjim dijelom izvrena, iako su upueni komesari
pod izgovorom da se pobrinu. I kada smo mi insistirali
na datim obeanjima i traili od njih rezultate, za svaku
drugu stvar su se pobrinuli, osim za ovu. Uskoci su ih
bogato obdarili i otputovali su bez ikakve odluke, oboga-
eni krvlju i imovinom naih podanika. Uskoci su zbog
toga poveali drskost i nastavili sa svojim redovnim
pljakanjem. Posredovanje Rima Senat je ocijenio kao
pokuaj pape da se nametne za arbitra situacije. Vene-
cija je ultimativno zahtijevala od cara da u roku od dva
mjeseca rijei uskoko pitanje i da e samo pod tim
uslovom obustaviti neprijateljstva.
7
'
Uporedo sa diplomatskim koracima kod pape i cara,
Venecija je nastojala da se pred hrianskom Evropom
prikae kao rtva uskokog nasilja, da se u kraj nj oj
nudi latila oruja protiv jednog hrianskog vladara u
interesu mira i bezbjednosti na J adranskom moru. im
je pokrenut rat, mletaka vlada izdala je manifest u
kojem je iznijela razloge zbog kojih je okrenula oruje
protiv uskoka. Republika istie da se uvijek borila protiv
gusara koji u svako vrijeme krstare J adranskim morem,
na koje ona polae pravo ne iz ambicije, ni zbog pohle-
pe da vlada .. . nego zbog mira i pokoja naroda. Vene-
cija je bila prinuena da ratuje protiv: I strana, Liburna,
Ilira, Dalmatinaca, Neretljana, Saracena i Turaka i toli-
ko je krvi prolila, tako da u J adranskom moru nema
ugla koji nije oplemenjen nekom znaajnom akcijom
7
) A.S.V., Sen. secr. R. 105, 27. novembra 1615.
283
njenih graana. Sada Austrijanci pruaju zatitu najsvi-
repijim i najopakijim ljudima da gusare na najzvjerskiji
i najbezboniji nain koji ni Skiti ni Tatari, ni drugi
divlji i neljudski narod nije nikada inio. Iz svih tih
razloga Venecija je bila prinuena da zagazi u rat protiv
uskoka. Na ovaj manifest odgovorio je Lodoviko Elijano
(Lodovico Eliano) sa vie zajedljivosti nego argumenta-
cije. On ne pobija mletaku tvrdnju da uskoci nanose
tete, ali smatra da ih Venecija intimno rado gleda da bi
imala izgovor da brani slobodu mora, jer je pohlepna da
proiri svoje granice. Elijano tvrdi da mletaka vlada
dozvoljava svome plemstvu da odrava veze sa gusarima
i sa njima pregovara o prodaji opljakane robe. Sigurno
je nastavlja Elijano da od strane nadvojvode nije
nedostajala dobra volja i elja da doe do jednog odlu-
nog i konanog sporazuma, do kojega nije moglo doi
samo zbog zle volje Senata, i kada bi narod Venecije
mogao slobodno da govori, potvrdio bi ove moje rijei.
8)
Dok je Venecija odvajala uskoko pitanje od svojih
pretenzija na gospodstvo nad J adranskim morem, Austri-
ja je, suprotno tome, nastojala da uskoko pitanje vee
sa problemom slobodne plovidbe J adranskim morem.
Ta dva oprena gledita, u atmosferi incidenata, optubi
i sumnjienja, mogao je samo rat razrijeiti. Za Vene-
ciju nije bilo vie uzmicanja. Dugogodinje iskustvo
gonilo ju je na jedan riskantan korak. Republika je svje-
sno izazvala uskoki rat kojim je htjela da konano
rijei uskoko pitanje.
Borbe su voene na dva fronta: prema Gradiki i
prema I stri. Na gradikom frontu Venecija je na poe-
tku rata zauzela niz austrijskih naselja do rijeke Soe.
Zatim je front stao i poeo je jedan pravi pozicioni rat.
U I stri pravoga fronta nije ni bilo. Tu se vodila tipina
gerilska borba u kojoj je glavni cilj bio unitavanje
materijalnih dobara, a ne ive sile neprijatelja. U obo-
stranim prepadima i pljakanjima stradao je istarski
seljak. Plijen stoke, pale i otimaina postaju jedini ratni
cilj obadvije zaraene strane. Kao da su dvije neprija-
") Adele Camera, La polemica del dominio sull'Adriatico nell
secolo XVII, Archivio veneto, tom XX, 1937, 278280.
284
teljske vojske izbjegavale oruane sukobe veih razmjera.
Bilo je lake, sigurnije i bezbjednije upasti u neko neza-
tieno selo, pokupiti stoku, opljakati kue i zapaliti ih,
nego se nositi sa neprijateljskom vojskom. Ovakav nain
ratovanja vie je odgovarao Austrijancima nego Mlea-
nima. Glavna udarna snaga nadvojvode u I stri bili su
uskoci, kojima mletaki plaenici nijesu bili dorasli.
U poetku samog rata, krajem novembra 1615, mle-
taka vojska pretrpjela je teak poraz kod Trsta. Na boj-
nom polju Mleani ostavie 300 mrtvih i ranjenih i veli-
ku koliinu ratne opreme, dok je austrijska vojska nasta-
vila sa poharam etiri mletaka sela.
9
' Mjesec dana ka-
snije, na sam Boi, 25. decembra, mletaka flota od
6 galija i 20 naoruanih barki, pod komandom kapetana
J adrana Nikole Donada, iskrcala je 1200 vojnika u Moe-
nicu. Mletaka vojska potpuno je razorila Lovran.
10
'
Idua ratna godina bila je jo tea za Veneciju. Njene
malobrojne snage u I stri nijesu mogle odoljeti nadmo-
nijem neprijatelju. Da bi mobilisalo snage za rat u I stri,
Vijee desetorice je poetkom marta 1616. izdalo proglas
o pomilovanju svih protjeranih sa mletake teritorije na
jednu godinu, izuzev prognanih iz razloga dravne bez-
bjednosti i pronevjeritelja dravnog novca.
11
' J edini
uspjeh koji su Mleani zabiljeili u ovoj godini bio je
zauzimanje Karlobaga.
12
' Od sredine 1616. mletaki pla-
enici su bili zahvaeni panikom i dezerterstvom, a usko-
ro i velikim pomorom. Marko Loredan (Marco Loredano),
providur Istre, u svojoj relaciji od 16. juna 1616, nasto-
jei da istakne varvarstvo neprijatelja, nije mogao pri-
kriti vojniku slabost Venecije u I stri. Po njegovoj ocje-
ni, na frontu je nedostajalo ratne opreme, vojske i svega
to je bilo potrebno za voenje rata. Neprijatelj je bio
u svemu nadmoniji i upadao je u nezatienu zemlju
') K. Horvat, Mon. uscocch. II, 201202, Trst, 28. novembra 1615.
10
) A.S.V., Prov. da ter. e da mar f. 1268, Moenice, 25. decembra
1615. Rijeki kapetan Stefan dela Rovere javio je nunciju u
Veneciju da su Mleani ovaj napad izvrili sa 3000 boraca,
10 galija i 50 naoruanih barki, to nije tano.
K. Horvat, Mon. uscocch. II, 212.
") A.S.V., Cosiglio dei Dieci, Parti secrete R. 16, 8. mart 1616.
") K. Horvat, Mon. uscocch. II, 353.
285
sa svih strana. Loredan kae da neprijatelj nije ostavio
nijedno mjesto neopljakano, nespaljeno, ni poteeno
od svireposti njegovog oruja, nastojei da se svuda
njegova svirepost osjeti. Njegovoj varvarskoj bezduno-
sti nijesu promakla sveta mjesta i crkve, iz kojih ne
samo da je odnio svaki ukras i namjetaj, nego je gnusno
unitio i osramotio svete stvari.
13)
Crte Senja iz 1616. godine
Uzajamnim svirepostima nije bilo granica. Niko i
nita nijesu bili poteeni. I krst iz crkve bio je dobar
plijen ako je imao vrijednosti. Uskoci u ovome ratu
pokazali su se disciplinovaniji i neuporedivo humaniji
od mletakih i austrijskih najamnika. Trebalo je da
izbije rat pa da se Mleani uvjere da uskoci nijesu strvi-
13
) Atti e memorie della societa istriana di archeologia e storia
patria, vol. III, Parenzo, 1886, 54.
286
nari, nego asni borci. U I stri su bile angaovane etiri
uskoke vojvode na elu svojih eta, sa po 40 boraca
u svakoj. Vrhovni zapovjednik svih uskokih snaga u
I stri bio je Vice Kreljanovi. Uskoke vojvode su bili:
Niko Mijatovi, Perica Lui, uro Danii i Poralija,
kojega je, zbog bolesti, zamijenio Mikula Stipani.
14)
Ove uskoke snage, kojima se u prepadima pridruivalo
i mjesno stanovnitvo, bile su dovoljne da Mleane dre
u kripcu. Osim toga, uskoci su na svojim barkama napa-
dali mletaku obalu i dopirali do Monfalkona i ua
Taljamenta.
15)
Stanje na mletakom frontu u I stri iz mjeseca u
mjesec se pogoravalo. Krajem 1616. senator Nikolo Kon-
tarini je postavljen za providura fronta sa titulom i
vlau viceprovidura ,
16)
Stanje koje je zatekao bilo je
oajno. Sredinom januara 1617. Kontarini je pisao: Na
frontu je velika oskudica sijena, ita, eksera i svih stvari
da je to prosto nevjerovatno.
17)
Zatim je ponovo, 15. i 18.
januara, pisao o oskudici provijanta na frontu. Zbog
nedostatka sijena konjica je kraj nj e bijedna i unitena
da prole noi nije mogla postaviti uobiajene strae . . .
Prosto se ne moe zamisliti i vjerovati koliko je vanredna
potreba za sve stvari ,
18)
J edino je mletaka flota pokazi-
vala znatnu aktivnost. U subotu 12. januara 1617. kapetan
J adrana Donado sa 24 barke Albanaca i Hrvata napao je
Veprinac i Vinodol, koji su teko stradali.
19)
Ni upui-
vanje svjeih snaga na front nije moglo ohrabriti i pokre-
nuti mletake najamnike. Kontarini je strahovao da e
neaktivnost mletake vojske dovesti do njenog rasula.
Uskoro rat se zavrio, to je Veneciju spasio od nepo-
eljnih vojnih i diplomatskih tekoa. Sa stanovita voj-
nog, politikog i stratekog ne moe se govoriti ni o
pobjedi, ni o porazu.
14
) A.S.V., Prov. da ter. e da mar f. 338, Rovinj, 14. decembra 1616.
15
) A.S.V., Prov. da ter. e da mar f. 339, Kopar, 30. aprila 1617;
S. secr. R. 106. 2. maj 1617.
") Gaetano Cozzi, II doge Nicolo Contarini, Venezia Roma, 196il,
153.
") Isto, 154. u nap. 5.
") Isto, 155.
") A.S.V., Prov. da ter. e da mar f. 1268, Krk, 17. januara 1617.
287
Dok je rat jo trajao na pomolu su bili novi do-
gaaji koji e Veneciju dovesti do novih tekoa i sukoba.
panija, iako neutralna, svojom politikom stala je da
ugroava Veneciju. Sa svih strana stizale su uznemirujue
vijesti o namjerama Osune u J adranskom moru. Mlea-
nima je palo u ruke jedno pismo koje je nadvojvoda
Ferdinand iz Graca 28. aprila 1617. uputio duki d' Osuni.
Nadvojvoda se ali Osuni (Don Hiron duca d' Ossuna)
da nije mogao sprijeiti prolaz Holanana koji su zajedno
sa engleskim plaenicima upueni na mletaki front u
I stri pored pomoi velikog broja Turaka pod imenom
Dalmatinaca, to me tano uvjerava da se Republika za-
nosi velikim mislima, naime, unitenjem nadvojvodinih
posjeda. Nadvojvoda moli Osunu da sa flotom doe u
pomo u J adransko more.
20
' Mletaka vlada je bila uvje-
rena da panski ambasador u Veneciji, po nareenju
Osune, plete zavjeru da iznenada zauzme Mletke.
21
'
I bez poziva nadvojvode Ferdinanda, Osuna je imao
plan da sa flotom ue u J adransko more. Don Franesko
Ribera, po nareenju Osune, napustio je Brindizi 7. apri-
la 1617. i sa flotom doplovio u vode Korule. Dvije mle-
take galije koje su bile usidrene u pristanitu na vrijeme
su umakle a panska flota se vratila u Ston.
22
' Povodom
ovog upada panske flote u J adransko more, mletaki
ambasador u Madridu alio se da je vicekralj protiv
nareenja njegovog velianstva skoro objavio rat.
23
' Od-
mah poslije ovoga panska flota se povukla iz J adrana.
Venecija je u ratu sa nadvojvodom traila i plaala
najamnike gdje god ih je mogla nai, bez obzira na nacio-
nalno porijeklo i vjersku pripadnost. Meu najamnicima
bilo je dosta turskih podanika iz Albanije i Bosne, ija
se vjerska pripadnost ne moe blie utvrditi. Izgleda da
su ipak bili hriani. Neprijatelji su odmah optuivali
Veneciju da se ak slui i Turcima protiv jednog hrian-
skog vladara. Od poetka rata u Carigradu se vodio jedan
mali diplomatski rat izmeu ambasadora cara i baila
M
) Federico Seneca, n.d., 164165.
21
) A.S.V., Consiglio dei Dieci, Parti secrete R. 16, 10. maj 1617.
n
) A. Battistella, Una campagna navale veneto-spajgnuola in Adri-
atico poco conosciuta, Archivio veneto tridentino V, Venezia,
1922, 77.
a
) Isto, 78.
288
oko stupanja sultanovih podanika u mletaku vojsku.
Turci su nekoliko puta zabranjivali i dozvoljavali svojim
podanicima da stupaju u mletake najamnike. O naklo-
nosti Osmanskog carstva, kao neutralne drave, otimali
su se car i Venecija. Duka d' Osuna pisao je caru i nago-
varao ga da zauzme Kandiju, koju Mleani nezakonito
dre, to e lako uspjeti, poto su oni zauzeti da uvaju
ono malo mjesta koja tirjanski dre u Skjavoniji i Dalma-
ciji, poto su stalno uznemiravani od flote koju sam ja
uputio u J adransko more.
24
' Tih istih dana, kada se
Osuna obraa sultanu, Venecija se uputa u sumnjive
pregovore sa negdanjim likim sandak-begom Husumo-
viem, koji je smijenjen na intervenciju baila. Husumovi
se ponudio generalnom providuru Dalmacije da stupi u
rat protiv nadvojvode, da napadne Senj sa kopna, dok e
mletaka flota istovremeno napasti grad sa mora. Pred-
log o zajednikom napadu na Senj nije prihvaen. Vene-
cija je sugerisala Husumoviu da se sa vojskom ulogori
prema austrijskoj granici sa ciljem da privue austrijske
snage. Ako sandak-beg postigne zadovoljavajui uspjeh,
uruie mu se poklon od 15002000 dukata. Ponuda Hu-
sumovia o mobilisanju ljudi za mletaku slubu prim-
ljena je objeruke. Za ovu uslugu obeana mu je dobra
novana nagrada.
25
' Hrianska Venecija nije se ustrua-
vala da prihvati tursku pomo protiv nadvojvode, kao to
i njeni neprijatelji nijesu zazirali da pridobiju Turke
protiv Venecije.
Rat su formalno vodili nadvojvoda i Venecija preko
lea naeg naroda, njegovim naporima i krvlju. U ratu
su teko stradali I stra i Hrvatsko primorje. Stanovnitvo
I stre aktivno je uestvovalo u ratu, bilo na strani Repu-
blike, bilo na strani nadvojvode. Iz iste porodice ljudi
su se borili u dva tabora.
26
' Svijet je stradao ne samo na
bojnom polju, nego jo vie od pljake i mnogobrojnih
dabina i kuluka. Mletaka I stra pruala je munu sliku
pustoi i bijede. Mnogo svijeta je izginulo ili umrlo od
ratnih posljedica. Polja su ostala pusta a stoka je uni-
24
) K. Horvat, Mon. uscocch. II, 419.
25
) A.S.V., S. secr. R. 109, 3. avgust 1617.
26
) Moisesso Faustino, Historia della ultima guerra nel Friuli,
knj. I, Venezia, 1623, 2.
19 Senj ski uskoci 2 8 9
tena. Oni koji su preivjeli rat nalazili su se u bijednom
stanju, ne toliko zbog pustoenja neprijatelja, koliko
su bili optereeni od nae vlastite vojske zbog mnogo-
brojnih i vanrednih radova da tovare vojniku robu,
bekot i municiju za katela.
27
' I stra se zadugo nep
oporaviti od ovoga rata.
2.
Od samog poetka rata vodili su se pregovori o miru.
Rimska kurija je smatrala da je rat izmeu dva hrian-
ska vladara nenormalan i slabi snage hrianskih drava,
to moe samo koristiti Turcima. Papa je nastojao da se
naturi kao posrednik i arbitar u sukobu izmeu Venecije
i nadvojvode. Po instrukcijama iz Rima, papski nuncije
ponudio je svoje usluge u rjeavanju uskokog pitanja.
Poetkom oktobra 1615. nuncije je javio papi da to se
tie uskoka Mleani nijesu u svemu krivi.
28
' Mletaka
vlada nastojala je da uvjeri papu u svoju lojalnost i
ispravnost. Sredinom oktobra 1615. Venecija je zvanino
saoptila papi da j oj je jedini cilj da uini kraj usko-
cima. Mletaka vlada prikriva svoje prave namjere kada
uvjerava papu da ne eli rat. Mi nemamo namjeru da
ratujemo i da izazivamo nikakve neprilike hrianskom
miru koji smo mi uvijek eljeli i zastupali.
29
'
Kada su oruana neprijateljstva izmeu Venecije i
nadvojvode uzela ire razmjere, papa je ponovo interve-
nisao i predloio zaraenim stranama obustavu neprija-
teljstva za dva mjeseca, za koje vrijeme e se nai izlaz iz
krize.
30
' Venecija je formalno prihvatila ovaj predlog,
ali njen zahtjev o bezuslovnom protjerivanju uskoka iz
Senja i drugih mjesta u roku od dva mjeseca bio je
neprihvatljiv za cara. Istina, car se u poetku pokazivao
voljan da prihvati papin predlog, pa je ak i obeao da
27
) Atti e memorie . . . vol. 3, 104105.
2S
) Federico Seneca, n.d., 119.
29
) Isto, 119.
30
) K. Horvat, Mon. uscoch, II, 200.
290
e preseliti uskoke. Uskoro car se predomislio i stavio
do znanja Republici da e ukloniti venturine i protjerati
lopove, ali ne i one koji imaju dobra i porodice u Senju
i ive mirno. Po miljenju cara, ako bi uklonio sve
uskoke iz Senja, grad bi ostao pust i nezatien.
31
' Izmeu
cara i Venecije nastalo je cenkanje oko toga koliko i koje
uskoke trebalo bi protjerati iz Senja. Kod papskog nuncija
u Veneciji bio je splitski nadbiskup Dominis, koji mu je
kazao da je nemogue dii uskoke iz Senja zbog interesa
austrijskih vladara. Takoe smatra da je nemogue, ako
uskoci ostanu u Senju, kao to su sada, da se na drugi
nain brinu za ivot osim gusarstvom i borbom. Po mi-
ljenju Dominisa, jedini nain da se rijei uskoko pitanje
jeste da se uskoci presele u Otoac.
32
'
Poto je mletaka flota drala blokirane neke austrij-
ske gradove, car je nastojao da privoli Veneciju da prvo
povue flotu pa da ponu pregovori o svim spornim pita-
njima. Poetkom 1616. godine mletaka vlada je podni-
jela caru predlog o preliminarnim razgovorima, u kojem
stoji: da austrijski podanici obustave trgovinu i plovidbu
za dva mjeseca. Za to vrijeme povee se pregovori o
uskocima. Tek poslije toga moe se razgovarati o slo-
bodnoj plovidbi morem. Ako car i nadvojvoda prihvate
ovaj predlog, Venecija e obustaviti sva neprijateljstva.
33
'
Mletaki predlog nije sadravao nita novo to bi bilo pri-
hvatljivo za Austrijance. Odgovorne austrijske linosti sta-
vile su razne primjedbe na predlog. Po ocjeni mletakog
ambasadora u Pragu, sve tekoe potiu zbog blokade,
jer uvijek su isticali da car zbog svog dostojanstva ne
moe obeati nijednu stvar dok se blokada ne obustavi.
Ako Republika eli da pokae da nema nita protiv care-
vog dostojanstva, treba da digne opsadu. Ambasador se
branio da predlog ne dovodi u pitanje carevo dostojan-
stvo i da e zbog neprihvatanja predloga morati produ-
iti sa opsadom.
34
' Krajem januara 1616. car je podnio
31
) A.S.V., S. secr. R. 105, 18, decembra 1615.
32
) K. Horvat, Mon. uscocch. II, 244. Dokumenat je od 2. janu-
ara 1616.
") Isto, 250251.
34
) Federico Seneca, n.d., 123.
291
mletakoj vladi nov predlog, ali Venecija nije htjela da
uje za njega. Venecija je odluno ostala pri svome stavu
da se izvre odluke bekog sporazuma. Ako se ispuni
beki ugovor da se u roku od dva meseca rijei uskoko
pitanje, tada e Republika vratiti zauzeta mjesta i povui
brodove koji dre opsjednute gradove (Trst i Rijeku), ali
za slobodnu plovidbu nijesu nita kazali ili napisali, poto
su odluni da se na to pitanje ne proteu pregovori i
ugovor.
35
' Svi napori cara da se uskoko pitanje vee sa
problemom slobodne plovidbe bili su uzaludni.
Osim pape, kao posrednici izmeu cara i Venecije
javili su se veliki vojvoda Toskane i vojvoda Mantove.
36
'
Nadvojvoda je kao posrednika angaovao guvernera Mila-
na, koji je u njegovo ime podnio nov preliminarni pred-
log. Guverner je saoptio mletakoj vladi da e nadvoj-
voda dati jemstvo papi i panskom kralju da e u roku
od 15 dana uiniti kraj nasilju uskoka i protjerati njiho-
ve starjeine ako Republika povue vojsku iz okupiranih
mjesta.
37
' Venecija je odgovorila da je konano odluila
da uini kraj uskokom nasilju i postigne trajan mir.
Guverneru Milana je reeno: Unaprijed traiti vraanje
mjesta dok se ne vidi nikakvo izvrenje onoga o emu
se ugovara jeste stvar suprotna svakom obiaju.
38
' Svi
austrijski probni baloni da se ispita stav i raspoloenje
Venecije nedvosmisleno su potvrivali da je Republika
nepopustljiva. Zatim je car 29. maj a 1616. podnio pred-
log Veneciji preko panskog ambasadora markiza Ma-
nrikveza (Manriquez). Mletaka vlada je odbacila predlog
kao neprihvatljiv i svoj stav jo jednom potvrdila. Na
je zahtjev stoji u odgovoru Senata da se uklone
venturini, uskoci, protjerani i plaeni koji izlaze da
gusare i pljakaju, da nam vie ne nanose tete i nepri-
like. Nije rije o onima koji ive mirno sa enama i dje-
com u svojim kuama.
39
' Venecija prvi put pristaje da u
Senju mogu ostati uskoci domaini, dok je ranije insisti-
35
) Isto, 127, Dokumenat je od 20. februara.
36
) A.S.V., S. secr. R. 106, 15. marta 1616.
37
) F. Seneca, n. d., 131. Dokumenat je od 20. februara 1616.
38
) Isto, 132. Dokumenat je od 9. maja 1616.
39
) A.S.V., S. secr. R. 106, 28. maja 1616.
292
rala na protjerivanju svih uskoka bez razlike. To je bio
vidan napredak u mletako-austrijskim mirovnim prego-
vorima. Mletako poputanje navelo je cara da izvue
jo koji ustupak od Republike. panski ambasador mar-
kiz Manrikvez posredovao je u ime cara. Ambasador je
predoio mletakoj vladi da bi car protjerane sa mleta-
ke teritorije uklonio iz Senja, ali ne i venturine koji
dolaze iz turske zemlje . . . jer bi svi postali martolozi,
koji bi postali opasni kako za cara tako i za Veneciju.
to se tie plaenih uskoka, dovoljno bi bilo protjerati
samo nijhove starjeine.
40
' Zatim dvor je insistirao da se
ne moe pregovarati o miru dok Venecija ne vrati zau-
zeta mjesta.
41
' Poslije ispitivanja stavova, obje zaraene
strane prihvatile su posredovanje panskog kralja. Sredi-
nom januara 1617. mletaka vlada imenovala je Pjetra
Grimanija (Pietro Grimani) ambasadora u Madridu, za
delegata koji e zastupati i interese savojskog vojvode.
42
'
Takoe nadvojvoda Ferdinand zvanino je prihvatio po-
sredovanje panskog kralja.
43
' Mirovni pregovori zapoeti
u Madridu dovreni su u Parizu. Ugovor u Parizu od 6.
septembra 1617. izazvao je negodovanje u Veneciji. Mle-
taki punomonici u Parizu optueni su da su prekora-
ili instrukcije dobijene od Senata.
44
' Ugovor, ratifiko-
van u Madridu, obnovio je politiku i teritorijalnu situ-
aciju prije rata. to se tie Venecije, ona je rijeila pro-
bleme na osnovu bekog sporazuma.
Mirovnim ugovorom samo je naelno rijeeno usko-
ko pitanje. Venecija nije uspjela da u mirovni ugovor
unese klauzulu o bezuslovnom protjerivanju svih uskoka
iz Senja i ostalih mjesta. Glavne take mirovnog ugovora
koje se odnose na Veneciju i Austriju su sljedee:
1. im nadvojvoda smjesti njemaku posadu u Se-
nju, Mleani e vratiti jedno utvrenje u Istri, najblie
Senju, na osnovu carevog predloga.
40
) A.S.V., E. P. R. 24, 11. juna 1616.
41
) Isto, 16. juna 1616.
42
) I libri Commemoriali, tom VII, Venezia, 1907, 136.
43
) Isto, 136.
") G. Cozzi, n.d., 186.
293
2. to se tie uskoka, obadvije strane imenovae po
dva komesara koji e se sastati dvadeset dana poslije
dolaska njemake posade u Senj i vraanja utvrenja.
Komesari e protjerati iz Senja sve uskoke koji su se u
prolom ratu bavili gusarenjem, kao i one koji se jo time
bave. Gusarima se ne smatraju oni uskoci koji su se u
ratu borili protiv mletake vojske.
3. Kada se uskoci-gusari protjeraju iz Senja, kome-
sari e spaliti uskoke barke, ostavljajui u Senju samo
trgovake brodove. Tek tada Venecija e vratiti sva mje-
sta okupirana u ovome ratu.
4. Ugovor stupa na snagu odmah. Neprijateljstva se
moraju obustaviti na kopnu i moru u roku od dva mje-
seca.
5. Osloboenje zarobljenika i amnestija svim uesni-
cima na ijoj bilo zaraenoj strani.
6. Car i nadvojvoda se sveano obavezuju da nee
vie davati utoite uskocima, ni dozvoliti svojim poda-
nicima da nanose tetu Mleanima i njihovim podani-
cima, kao to je to bilo utvreno bekim ugovorom 1613.
godine.
45
'
Uporedo sa rjeenjem uskokog pitanja izmeu Aus-
trije i Venecije, car je poveo pregovore sa sultanom za
ukljuivanje uskoka u mirovni ugovor. Sa 2000 dukata
mita car je uspio da sredi ovo pitanje. Za obnavljanje
mira sa Austrijom, u Be je upuen Halil-beg. Kardinal
Klezel odluno se zauzimao za ove pregovore.
46
' Sredinom
decembra 1616. postignut je naelan sporazum izmeu
cara i sultana o uskocima. Sultan je bosanskom pai
Skenderu uputio ferman kojim ga je izvijestio o spora-
zumu sa carem. U fermanu se, izmeu ostalog, istie da
austrijski car ubudue nee davati utoite ni dozvoliti
uskocima da stanuju u tvravi Senj, ni u drugim mje-
stima u Hrvatskoj, pod vlau nadvojvode Graca, ni na
granicama Bosne. Ugovorom je utvrena uzajamna odgo-
4S
) K. Horvat, Mon. uscocch. II, 445446.
w
) J. Hammer, Storia del' impero osmano, knj. 15, Venezia, 1830,
288.
294
vornost i naknada tete koju bi nainili uskoci ili turski
podanici.
47
'
Austrijsko-turski sporazum o uskocima bio je preciz-
niji nego mirovni ugovor u Parizu. Nepreciznost ugovora
davala je objema stranama mogunost za razliita, pa i
suprotna tumaenja. Vrijeme je prolazilo a nita konkre-
tno nije preduzimano. Dola je i 1617. godina a komesari
se jo nisu sastali, kako je predvieno ugovorom. Tek
krajem marta stigli su u Rijeku austrijski delegati baron
Harak i Edlin (Harak i Edlin), (Edlin je umro 11. juna
1618). Veneciju su zastupali ustinijan i Pri juli. Prvi
sastanak delegata odran je u kapucinskom manastiru
Sv. Vita u Rijeci. Gospoda su se upoznala, pokazala svoja
punomo ja i malo porazgovarala.
48
' Na drugom sastanku,
odranom na Krku 23. aprila, donijeto je nekoliko vanih
odluka. Delegati su se brzo sloili o protjerivanju osu-
enika i izbjeglica iz Senja. Za venturine je rijeeno da
se smjesta protjeraju. Plaeni uskoci su poteeni protje-
rivanja, ali su morali napustiti Senj i druga primorska
mjesta i sa porodicama se preseliti u unutranjost, pod
uslovom da se nikada vie ne mogu vratiti na svoja ognji-
ta. Austrijski delegati su obeali da e ovu odluku reali-
zovati za tri dana. to se tie spaljivanja barki, austrijska
delegacija je zahtijevala da se prvo utvrdi njihov broj.
Zatim su se delegati razili.
49
'
Odmah po povratku u Senj Harak je uputio ustini-
janu svoga povjerenika Koloreda (Koloredo) sa spisko-
vima uskoka koje je trebalo protjerati iz Senja. Koloredo
je tvrdio da u Senju nema nijedne uskoke barke, da
1012 brodica u Senju izgradio je car za vrijeme rata
i zato ne mogu biti u spisku za spaljivanje. ustinijan
je insistirao da se spale sve gusarske barke a ostave
samo trgovake, kao to je precizirano mirovnim ugo-
vorom.
50
' Venecija je veliki znaaj pridavala pitanju bar-
") A.S.V., B. C. R. 83, Carigrad, 31. decembra 1616. Prilog oko
20. decembra.
") I libri Commemoriali, tom VII, 145; Lopai II, Zagreb, 1885,
7071.
") Fontes rerum austriacarum vol. 26, Wien, 1866, 47. Iz relacije
mletakih komesara od oktobra 1618.
) A.S.V., Prov. da ter. e da mar f. 1365, Krk, 29. maja 1618.
295
ki, zato je naredila svojim delegatima da sa austrijskim
predstavnicima pregovaraju o kupovini tih brodica.
Harak je pozvao mletake komesare na sastanak u
Rijeku, gdje su stigli poetkom juna. Ovaj put pregovori
nijesu tekli tako glatko. Mletaki delegati bili su nezado-
voljni Harakovim radom, prebacujui mu da nije bio do-
voljno energian protiv uskoka, da je spalio tri barke
umjesto etiri i da u Novom Vinodolskom ima jo dosta
uskoka. Harak se kleo bogom da je na protjerivanju usko-
ka uradio sve to je u njegovoj moi. Austrijski komesar
pokrenuo je pitanje vraanja okupiranih teritorija, oslo-
boenja zarobljenika i vraanja svih nepokretnih dobara
koje je Venecija konfiskovala austrijskim podanicima.
Mletaki komesari ostali su gluvi na sve ove zahtjeve.
51
'
Sjutradan poslije razgovora, 4. juna 1618, ustinijan
i Harak izdali su proglas koji se moe smatrati zavrnim
aktom mletako-austrijskih pregovora o uskocima. Kome-
sari objavljuju svim uskocima, plaenicima i venturinima
iz Senja, Bakra, Novog i ostalih primorskih mjesta pod
nadvojvodinom vlau, koji su prije rata gusarili, da se u
roku od osam dana sa enama i djecom povuku u unu-
tranjost kopna deset milja daleko od obale, pod pri-
jetnjom smrti i konfiskovanja imovine.
52
' Uskoci plae-
nici, koji su mletaki podanici treba da se u roku od
15 dana jave komesaru ustinijanu. Svim austrijskim
podanicima zabranjuje se, pod prijetnjom smrtne kazne,
da pomau ili daju utoite uskocima.
53
'
Austrijske vlasti stale su vrlo oprezno da ubjeuju
uskoke da se njihovim odlaskom iz Senja ne mijenja
nita i da e oni i dalje ostati dobri carevi vojnici, koji
e uvati granicu od Turaka. Venturine, bez mnogo opi-
ranja, Austrijanci preselie u Brinje i Otoac kao plaene
vojnike. Prema popisu od 1. jula 1618. u Otocu je bilo
14 protjeranih uskoka, u Brinju 81 i jo 20 iz Senja koji
su morali da preu u unutranjost. Veina uskoka jo
uvijek se nalazila u Senju. Harak se jo jedanput u ime
cara sveano obavezao da uskoci i ostali gore imenovani,
") Isto, Krk, 4. jula 1618; Fontes rerum austriacarum, 5276.
52
) I libri Commemoriali, tom VII, 147.
53
) Isto, 148.
296
kao protjerani iz Senja i sa one obale, nee se nikada
vie primiti.
54
' Kao to se iz navedenih cifara vidi, mali
broj uskoka saekao je svoju sudbinu u Senju. Najvei
broj uskoka na vrijeme se sklonio i razbjeao na sve
strane.
3.
Sveanim izjavama i zvaninim dokumentima nije se
preko noi mogla prekrojiti istorija. Osamdeset godina
uskokog djelovanja bilo je dovoljno duga tradicija da
jedna takva izuzetna istorijska pojava nije mogla neuj-
no i bez otpora nestati. Uskoci su imali prijatelja, ne
samo meu svojim narodom nego i meu krunisanim
glavama. Papa i panski kralj, u estim sukobima sa Vene-
cijom zbog J adranskog mora, rado su prihvatali uskoke,
bilo otvoreno, bilo potajno. Kada su poeli mirovni pre-
govori izmeu Venecije i Austrije, uskoci su znali da ih
ne eka nita dobro. Mnogi se pobrinue jo prije svret-
ka rata da nau utoite. J edan dio uskoka sklonio se u
papinu dravu. Venecija je smatrala da primanje uskoka
u I taliju pogaa njene interese. Mletaka vlada preduzela
je diplomatske korake kod pape. Mleani su naroito bili
osjetljivi na smjetaj uskoka u Apuliji, pored obale, oda-
kle su uskoci ispadali i plijenili. Guverner provincije
morao je neke da osudi na smrt.
55
' Venecija je dokazivala
papi da primanje uskoka u crkvenim mjestima nije
manje tetno naim nego papskim podanicima.
56
' Na
intervenciju Venecije, kardinal Borgeze obeao je mleta-
kom ambasadoru Simonu Kontarinu da crkveni uprav-
ljai nee dozvoliti ni na jedan nain da se ovim opakim
ljudima pod bilo kojim izgovorom daje utoite i po-
mo.
57
' Papa se sloio sa ovom zabranom. Uprkos odluci,
papini predstavnici su i dalje primali uskoke. Zato je
mletaka vlada protestovala i zahtijevala od pape da
54
) Lopai II, 74.
55
) A.S.V., D. R. f. 77, Rim, 1. i 8. jula 1617.
56
) A.S.V., S. secr. R. 109, 8. jula 1617.
57
) A.S.V., D. R. f. 77, Rim, 8. jula 1617.
297
izda odlunija nareenja o zabrani primanja uskoka u
crkvenu dravu.
58
'
Uskoci, beskrajno ogoreni na nadvojvodu, Mleane i
itav svijet, zabrinuti za svoju sutranjicu, teka ali ne
i iskrena srca, ipak su se povinovali nareenjima cara.
Najodvaniji nijesu htjeli da uju za mletako-austrijski
ugovor i prkosno produie da gusare. Meu prvima su
bili Dalmatinac Vuk Frleti sa ostrva Ia kod Zadra i
Matija Klianin. Na zahtjev Mleana Harak je obojicu
protjerao sa austrijske teritorije.
5
''' Gusarenje Frletia i
njegovih drugova ozblijno je kompromitovalo napore
Austrije u sreivanju uskokog pitanja. Mletaki kome-
sari ustinijan i Kontarini uputie se u Rijeku na dogo-
vor sa Harakom povodom posljednjih uskokih nasilja.
ustinijan je predoio Haraku da posljednja akcija Frle-
tia i njegovih drugova dovodi u pitanje sve dotadanje
zajednike napore, pa i autoritet samog nadvojvode. On
je zahtijevao od Haraka da srui uskoke kue, njihove
ene i djecu zadri, konfiskuje imovinu i smijeni senjskog
kapetana. Harak je obeao da e uputiti ljude u Senj da
ubiju Frletia i njegove drugove i izdati proglas o njiho-
vom protjerivanju i konfiskovanju imovine. Harak oba-
vijeten da se Frletieva ena sklonila blizu Ledenica, gdje
se u jednom vrtu porodila, ali on ne zna gdje se ona sada
nalazi. to se tie ruenja kua i zadravanja djece i
ena, Harak je kazao da takve mjere ne pri mj enj uj u
Nijemci.
60
' Uskoro se saznalo da je Frleti sa druinom
preao u Hrvatsku. ustinijan i Kontarini ponovo su
ili Haraku poetkom avgusta.
61
'
Mleani su sa najveom panjom pratili uskoka kre-
tanja i namjere. Njihov glavni povjerenik i izvjeta bio
je Petar Dubrovanin. Sredinom marta 1618. on je obiao
Hrvatsko primorje od Rijeke do Senja i o tome opirno
obavijestio Mleane. Po njegovim informacijama, u Rije-
ku su bili stigli carski komesari. Uskoci iz Senja dovukli
58
) A.S.V., S. secr. R. 109, 17. jula 1617.
59
) A.S.V., Prov. da ter. e da mar f. 1365, Krk, 14. jula 1618. Prilog,
Rijeka, 11. jula.
60
) Isto, Krk, 19. jula 1618.
61
) Isto, Krk, 9. avgusta 1618.
298
su pet barki u Rijeku. U Novom Vinodolskom vidio je
5060 uskoka, koji su ga molili da ih preveze u junu
I taliju. Po rezonovanju Dubrovanina, bivi senjski kape-
tan Paradajzer snosi odgovornost za metee i nerede.
On je titio uskoke i, zajedno sa Frletiem, podsticao ih
na pljaku i uestvovao u podjeli plijena. U Senju je bila
jedna eta Nijemaca pod komandom kapetana Cveka.
U gradu se nalazilo jo 700 uskoka u kraj nj oj oskudici.
Kada se Dubrovanin iz Senja vratio u Rijeku, nije tamo
zatekao nijednog uskoka. Carski komesari protjerali su
iz Rijeke sve uskoke sa njihovim porodicama. Bila je
uhvaena i Frletieva ena, kojoj je sueno kao vjetici.
U oajanju klela je, bogoradila, prizivala buru i vjetrove
da sve potope i razore.
62
'
Mjesec dana kasnije Petar Dubrovanin ponovo je
bio u Senju pod izgovorom otkupa zarobljenika. U gradu
je zatekao 400500 uskoka. Utekli su Vice Kreljanovi i
Frasti sa svojim najodanijim drugovima. Od uskokih
starjeina u Senju su ostali: Ivan Vladisavi, ore Da-
nii, urica Poralija i Borovac. Uskoci su bili oajni,
ali i spremni da stoiki podnesu svoju zlu sudbinu.
Osjeanje naputenosti i izdaje ovladalo je Senjanima.
Sa gnuanjem i prezrenjem su govorili da su ipak Latini
gori od Turaka, jer Turci ne bi primjenjivali takvu svire-
post da ih istjeraju izvan grada. Svi uskoci su namje-
ravali da napuste Senj i domiljali se kuda bi se uputili.
Pominjali su: Toskanu, Tursku, Otoac, Brinje, Novi Vino-
dol, pa ak i mletaku teritoriju. Za gusarstvo nalazili su
opravdanje to za posljednjih deset godina, na ime plate,
nijesu primili ni bagatin, osim ponekad neko bijedno
pare svile. Otvoreno su govorili: da su bili plaeni sva-
kog mjeseca, ne bi gusarili ni inili ona zla na koja su
bili primorani poto nijesu imali od ega da se izdre.
Svi su vjerovali da e se poslije protjerivanja vratiti u
Senj, gdje namjeravaju da ostave svoje porodice. Austri-
janci su pojaavali posadu u Senju, gdje je ve bilo 500
M
) A.S.V., Prov. da ter. e da mar f. 339 bis. San Vicenti, 27. marta
1618. Prilog od 27. marta i Prov. da ter. e da mar. f. 1365, Krik,
6. aprila 1618.
299
njemakih vojnika koji su drali strae na svim mje-
stima.
63
'
Uprkos mnogim tekoama, mletako-austrijski spo-
razum o uskocima poeo je da se ostvaruje. Prije odlaska
iz Senja uskoci su nastojali da, na ime plate, neto iskam-
e od Austrijanaca, ali ovi nijesu imali ni da njemaku
posadu plaaju.
64
) U traenju ivotne egzistencije izvan
Senja, mnogi uskoci 1618. godine nastanie se u Istri,
u mjestima: Tinjanu, minju, Pinju, Sv. Petru u umi,
Pazinu i na Roveriji kraj Vodnjana.
65
' Za uskoke je bio
nenormalan ivot izvan Senja, daleko od dragog grada
za koji su vezani bezbrojnim uspomenama i izuzetnom
egzistencijom, punom uzbuenja i zamki, ali isto toliko
asnom i herojskom. Senj je kao magnet privlaio one
koji su morali da ga napuste. Uskoci u Otocu bez sred-
stava za ivot, poetkom februara 1619. molili su gene-
rala barona Markvardu Egka (Marquardten Egkh) da se
vrate svojim kuama: Tako mi siromasi vae svitlo go-
spodstvo kruto ponizno prosimo i suplikamo, da nam te
sada teke zabavi nedaste, neka budemo mi v Senju, v
naih kuah ove zime, za bog da ni mogui, da mi
moremo opstat, ni v Otocu ni v Brinjah.
66
' U Senj se
ve bio vratio znatan broj uskoka. Stanje na Hrvatskom
primorju bilo je haotino. Kada je gradaki nuncije
posjetio Vinodol, zatekao je veliki nered. Nema kape-
tana, posada je otila, protjerani sa porodicama dijelom
su se smjestili na posjedu kneza Zrinskog, dok se pogra-
nino stanovnitvo iz susjednih katela vratilo u Senj sa
porodicama.
67
' Kada je poetkom maja 1619. komesar
Koloredo uao u Senj, uskoci utekoe u planine. Na ko-
mesarovu rije, u grad se vratilo 260 uskoka.
68
' Sve je
opet ostalo gotovo po starome.
") A.S.V., Prov. da ter. e da mar 339 bis, S. Vicenti, 2. maja 1618.
Prilog od 2. maja.
H
) Isto, f. 59, Zadar, 17. maja 1618. Prilog od 17. maja.
65
) Vjekoslav Bratuli, Rovinjsko selo, Zagreb, 1959, 1(0.
66
) R. Lopai, Spomenici hrvatske krajine, knj. II, Zagreb, 1885,
77.
") K. Horvat, Mon. uscocch. II, 482483.
<") A.S.V., Prov. da ter. e da mar f. 1269, Krk, 28. maja 1619. Pri-
log, Rijeka, 17. maja.
300
Poetkom maja 1619. car je imenovao za senjskog
kapetana Hrvata Gapara Konjskog.
69)
Prije njegovog do-
laska u Senj, carski povjerenik Marko Bek divljaki se
obraunao sa uskocima. Sa porodicama su protjerani iz
Senja a mnogima su kue sruene, meu kojima Frletiu,
Kreljanoviu i drugima. Mleani su bili zadovoljni radom
Beka, ali su bili zabrinuti zbog bjekstva Frletia sa poro-
dicom. Osim toga, komesari otpustie i plaene uskoke iz
Brinja i Otoca, ukupno 90 ljudi. Uskoke starjeine,
Perica Lui, vojvoda Otoca, urica Poralija, vojvoda
Brinja, ore Danii i Pavle Ameni namjeravali su
da idu caru i ale se na ovu odluku. Prije odlaska iz
Senja komesari su izdali proglas kojim se otputenim
vojnicima iz Otoca i Brinja zabranjuje povratak u Senj
pod prijetnjom ponovnog protjerivanja.
70
^
im su komesari napustili Senj, Poralija i Lui vra-
tie se u grad sa svim svojim ljudima, vrsto rijeeni da
e radije prei u Tursku nego ostati na granici bez plate.
Mnogi uskoci traili su od senjskog kapetana dozvolu
da mogu slobodno ii kuda ele.
71)
Kada je sredinom juna
1619. godine u Senj doao novi kapetan Gapar Konjski,
odmah je Luia i Poraliju, sa njihovim ljudima, protje-
rao iz grada u Otoac i Brinje. U Senju su ostale tri
hrvatske ete, svaka sa 45 ljudi, pod komandom kape-
tana Mihaila Radia, Gapara Stipania i Mihaila Miho-
viia.
72
' Konjski je pokazivao vie razumijevanja za usko-
ke nego komesari. Kada mletake vlasti u Zadru uhapsie
Andriju Spariia i Grgura Vranjanina, pod motivacijom
da su na spisku protjeranih, iako su imali uredne isprave,
Konjski se odluno zauzimao za njih kod Mleana, ali
bez uspjeha. Sparii je objeen, a Vranjanin je dopao
robije. Na protest Konjskog, generalni providur Dalma-
cije Alvize Zorzi (Alvise Zorzi) drsko mu je odgovorio
da nije obavezan da izvjetava o svojim postupcima pre-
ma banditima i da e ubudue to isto uraditi protiv
") K. Horvat, Mon. uscocch. II, 483.
n
) A.S.V., Prov. da ter. e da mar f. 1269, Grgur, 22. maja 1659.
Prilog vijesti iz Senja od 10. maja.
71
) A.S.V., Prov. da ter. e da mar f. 60, Zadar, 28. jula 1619.
72
) Isto, Zadar, 10. jula 1619.
301
svakog od onih protjeranih koji se drznu da dou u
mjesta njima zabranjena. Ni zauzimanje sudija i optine
Senj nije spasio Vranjanina.
73
'
U Senju je jo uvijek bilo dosta uskoka sa spiska
protjeranih. Najodvaniji i najsnalaljiviji uskoci, koji
se nijesu mirili sa svojom sudbinom, preoe u Kralje-
vinu dveju Sicilija. Vicekralj Napulja jo poetkom apri-
la 1619. dao je Frletiu ne samo salvo condotto nego
i pravo na plijen.
74
' Sa Frletiem preao je veliki broj
uskoka u Napulj. Lino duka d' Osuna zauzimao se kod
kralja Ferdinanda da uskocima omogui prelazak u Ita-
liju. Mleani su strahovali od uskokog prijateljstva sa
Osunom. Napulj je ve due vreme bio stecite zvanih
i nezvanih misionara sa Balkana. Meu njima je bio i
Dubrovanin Dolistovi, veliki mletaki neprijatelj. Na
jednom sveanom ruku, u prisustvu mnoge panske go-
spode, Dolistovi je, na raun Mleana, zajedljivo i duho-
vito upitao: Ko im je napravio mozak na estinu?
75
'
panska predusretljivost prema uskocima uklapa se u
njihovu zavjereniku politiku na Balkanu i u borbu pro-
tiv Mleana u Jadranskome moru.
Sa italijanske obale uskoci poee organizovane pre-
pade prema Dalmaciji. Poetkom 1619. sedamdeset usko-
ka isplovilo je na jednoj barci iz Napulja prema Dalma-
ciji. Mletake vlasti preduzee preventivne mjere za slu-
aj dolaska uskoka na dalmatinsku obalu.
76
' Krajem jula
1619. komandant Jadrana zaplijenio je bregantin Andrije
Frletia. U brodu su naene razne uskoke knjige sa
raunima, patentno pismo cara Rudolfa nekom uskoku
i jedno pismo duke d' Osune kralju Ferdinandu kojim
se zauzima za uskokog starjeinu Stefana Bukovca.
77
'
Mleani su sa posebnom panjom pratili rad Frletia u
Napulju i pleli zavjeru oko njegove glave. Preko svojih
") Isto, Zadar, 10. i 21. jula 1619. i prilozi: Senj, 4. i 17. jula 1619,
Zadar, 21. jula.
'') K. Horvat, Mon. uscocch. II, 482.
75
) Documenti dall'anino 1582. ino 1648, Archivio storico italiano,
Firenze, 1846, 267. Dokumenat je od 8. januara 1618.
") A.S.V., Prov. da ter. e da mar f. 60, Zadar, 22. jula 1619.
") Isto, f. 1269, Mljet, 3. avgusta 1619.
302
diplomatskih predstavnika u Napulju, Rimu i Firenci
kao i drugih linosti, Mleani nastoje da smaknu Frletia.
Sredinom avgusta 1621. mletaka vlada je obeala nagra-
du od 1000 dukata nekom vojniku u Napulju ako ubije
303
Frletia.
7S)
Devet mjeseci kasnije ucjena na Frletievu
glavu je poveana. Pored ranije obeane novane nagrade,
ubici je obeano osloboenje dvojice osuenih na pro-
gonstvo sa mletake teritorije.
79
'
Mletaka vlada nije bila zadovoljna izvrenjem odre-
daba mirovnog ugovora, posebno politikom napuljskog
vicekancelara, koji je dao utoite uskocima. U Senju bilo
je jo uskoka sa spiska protjeranih. Poetkom marta
1620. austrijske vlasti preduzee ponovne mjere za odstra-
njenje uskoka iz Senja. Grad je moralo da napusti 80
uskoka i skloni se u unutranjost trideset njemakih
milja od obale. Kapetan Bribira i fra Josif iz Senja zau-
zimali su se za uskoke. Poto kao crkvena lica nisu mogli
biti uhapeni, zabranjen im je izlazak iz Senja.
80
'
Svako dotadanje protjerivanje uskoka iz Senja zavr-
ilo se njihovim povratkom. Iz te injenice Mleani su
izvukli zakljuak da taj zaarani krug valja razbiti. Mle-
taka vlada je shvatila da najuspjeniji nain da odstrani
uskoke iz Senja jeste da ih prihvati u svoju slubu, to
je praktino znailo da ih dovede pod svoju kontrolu.
Sami uskoci, u oajanju, nudili su se Mleanima. Krajem
1619. oko 20 uskoka ponudilo se da stupi u mletaku
slubu.
81
' Poetkom februara 1620. generalnom providuru
Alvizu Zorziji doao je uskok Stania Petrovi i ponudio
se da sa 20 porodica pree na mletaku teritoriju.
82
) On je
podnio pismenu molbu u kojoj stoji da e uskoci ivjeti
mirno u vojnikoj poslunosti i kao dobri ljudi. Pred-
log Petrovia je prihvaen i istoga mjeseca prelo je iz
Senja u Dalmaciju 16 porodica, dok ostale etiri, zbog
zime, odloie dolazak. Raunalo se da e ukupno biti
oko 70 lica. Svi ovi uskoci bili su roaci i prijatelji Petro-
vievi. Generalni providur odredio je Petroviu platu od
12 dukata godinje. Staniinom sinu i njegovim zetovima
Frani i Vidu urkoviu odredio je po osam dukata. Vido
7!
) A.S.V., Consiglio dei Dieci, Parti secrete R. 17, 13. avgust 1621.
) Isto, 29. aprila 1622.
") A.S.V., Prov. da ter. e da mar f. 60, Zadar, 29. aprila 1620. i
Prov. da ter. e da mar f. 1269, Omialj, 20. maja 1620.
81
) A.S.V., Prov. da ter. e da mar f. 60, Zadar, 26. januara 1620.
82
) Isto, Zadar, 5. februara 1620. i Zadar, 6. marta.
304
je bio uveni uskok i vjerovalo se da je ubica Rabatin.
83
'
Kada je carski komesar u aprilu 1620. rastjerao posljed-
nje ostatke uskoka u Senju, oni hitno uputie jednog iza-
slanika u Napulj sa molbom panskim vlastima da ih
prime. Mleani su nastojali da odlazak uskoka u Napulj
osujete i prime ih u svoju slubu.
84
' Posljednji ostaci usko-
ka koji su stupili u mletaku vojnu slubu bili su veliki
bijednici. To je bila rijetka ironija istorije. Stari morski
vuci, koji su i na kopnu i na moru s pukom u ruci stva-
rali sredstva za ivot, dospjeli su od toga da oekuju
milostinju od Venecije, ponosne gospodarice Jadranskog
mora koja je strepjela od uskoka. Tako je napokon spu-
tena zavjesa nad uskokom dramom.
4.
Senjskih uskoka nestalo je iz Senja. Ipak jedna vite-
ka tradicija nije mogla biti zaboravljena ni do dana-
njega dana. Sruene uskoke kue, svaka barka i svako
veslo, svako mjesto u gradu podsjeali su ljude na usko-
ke. Ratoborni duh nije se gasio, iako je bio priguen.
Mnogi Senjani nastavie uskoku tradiciju. Vie od jed-
noga vijeka poslije Madridskog mira ue se o Senja-
nima. Venecija nee jos mirno spavati. To su bili trzaji
koji su jedne podsjeali na herojsku prolost Senja, a
druge na povampirene uskoke. Istina, Mleani ih nikada
vie nee zvati tim imenom, nego jednostavno Senjani.
U dnu srca svakog Senjanina spavao je uskok.
Dok se rjeavalo uskoko pitanje, mnogi Senjani oda-
vali su se svom starom zanatu. Sredinom februara 1621.
uskoci na est barki uputie se prema Dalmatinskoj zago-
ri i na turskoj teritoriji zaplijenie stoku i zarobie
ljude.
85
' Kada su gusari sa sjeverno-afrikih obala poha-
rali Perast, Senjani kopnom upadoe u Tursku da bi se
osvetili Turcima zbog napada na Perast, irei vijesti
83
) Isto, Zadar, 6. marta 1620.
"
4
) Isto, Zadar, 3.1. maj 1620.

5
) A.S.V., D. C. R. 13, 5. marta 1621.
20 Senjski uskoci
305
da to rade sa mletakim odobrenjem.
86
' Do kandijskog
rata Senjani su jo nekoliko puta izlazili, pa ak napadali
i mletaku teritoriju. Venecija je strahovala da ovi ispadi
ne dovedu do zapleta sa Osmanskim carstvom. Prepadi
Senjana nee prestati ni u drugoj polovini XVII vijeka.
Uskoci koji su preli u Napulj nijesu vie ni pomi-
ljali na povratak kui. Brzo su se navikavali na novu
sredinu i polako stapali sa njom. O njihovim izletima
prema Dalmaciji skoro da nema pomena. Sredinom mar-
ta 1627. jedna uskoka barka zaplijenila je u Dalmaciji
mletaku brodicu koja je plovila sa Krfa. Uskoci su se
dokopali plijena u vrijednosti od 10.000 dukata. Zaplije-
njeni brod odvukoe u Peskaru. Vicekralj Napulja po-
dario je uskocima privilegiju da svu robu mogu u kra-
ljevstvo uvoziti bez carine.
87
' Prepade Senjana na tursku
i mletaku teritoriju do kraja XVII vijeka neemo navo-
diti, ali emo notirati jednu injenicu. Vanredni amba-
sadori Zen Renijer i Anzolo Kontarini, u relaciji iz 1638.
godine, priznali su da uskoki prepadi ne bi bili mogui
da ih ne pomau mletaki podanici.
88
'
Poetkom XVI I I vijeka o Senjanima e se uti mnogo
vie. Kada je 1701. izmeu Francuske i Austrije buknuo
rat za pansko naslee, borbe su se vodile svuda, pa i na
Jadranskom moru. Austrija je Senjane naoruala protiv
francuskog brodovlja na Jadranu. Kada su se naoruali,
Senjani su brzo izmakli kontroli austrijskih vlasti. Izgle-
dalo je kao da se duh senjskih uskoka povampirio. Senja-
ni poee da napadaju mletaku teritoriju i brodove.
Sredinom avgusta 1702. Senjani na etiri velike naoruane
barke otisnue se na more sa namjerom da presretnu
apulijske brodove koji su dolazili u Split. Jedna senjska
barka doprla je do same olte, ispred Splita.
89
' Poetkom
aprila idue godine jedna senjska barka na kojoj je bilo
dvadeset ljudi pristala je na Korulu i tu zarobila neke
ljude.
90
' Sredinom juna 1703. na domaku Palerma dvije
") Isto, R. 15, 29. septembra 1624.
87
) Documenti... Archivio storico italiano, 1846, 275.
") Die Relationen der Botschafter Venedig, Wien, 1866, 208.
") A.S.V., Cinque savi alla mercanzia b. 113, 22. avgusta 1702.
, 0
) Isto, 27. avgusta 1703.
306
senjske galeote presretae mletaki brod natovaren uljem,
vlasnitvo panskih trgovaca.
91
' Krajem januara 1704. je-
dan peraki brod koji je plovio iz Splita za Veneciju
naiao je na senjski brod ispred Zadra. Seljaci sa susjed-
nih ostrva priali su Vicku Bujoviu iz Perasta da su
Senjani zaplijenili dvije tartane i dvije marcilijane i
odmah ih prodali.
92
' Malo kasnije Senjani zaplijenie tra-
bakulu San Antonio, natovarenu uljem.
93
' Zatim u pri-
stanitu Draa uhvatie jedan francuski brod.
94
' Sredinom
avgusta 1704. Senjani zaplijenie brod Santa Domenika,
vlasnitvo uzepa Kontarinija iz Manfredonije. Po ocjeni
samih trgovaca, Senjani su ugrozili trgovinu izmeu Vene-
cije i Napuljskog Kraljevstva. U Veneciji su bili neobino
zabrinuti zbog sve eih ispada Senjana i stradanja mle-
takih trgovakih brodova. inkve Savi su mranim
bojama naslikali stanje mletake trgovine zbog napada
Senjana. Posebno je znaajan broj mletakih brodova
koje su Senjani zaplijenili, a posebno onih koji trgo-
vakim poslom plove u Apuliju i vraaju se iz nje, odakle
donose ulje za potrebe ovoga grada i drave. Ako presta-
ne ova trgovina i plovidba, sama Venecija bie dovedena
u opsadno i bijedno stanje.
95
' Ako je i djelimino tana,
ova konstatacija potvruje kolike su neprilike Senjani
zadavali Veneciji poetkom XVI I I vijeka. Mnogo kasnije,
u vrijeme austrijsko-ruskog rata protiv Turske (1737
1739), Senjani e zapoeti borbu protiv ulcinjskih gusa-
ra. Mletaka vlada je bila zabrinuta to u njenom Golfu
Senjani i Ulcinjani dijele megdan. Mletaki ambasador
u Beu Alesandro Zen (Alessandro Zen), u razgovoru sa
predsjednikom Dvorskog ratnog vijea i knezom Hara-
kom, isticao je da naoruanje Senjana protiv Ulcinjana, sa
carevim odobrenjem, teko pogaa mletake interese na
Jadranskom moru. Ambasador se pozvao na raniji mle-
"') Isto, 2:1. i 24. juna 1703.
Isto, 15. februara 1704. Iz sasluanja Vicka Bujovia.
") Isto, 10. maja 1704.
*) Isto, 31. maja 1704
") Isto, 29. avgusta 1704.
307
tako-austrijski sporazum da se Senjanima ne mogu dati
topovi i municija.
96
'
Zbog napada Senjana na mletaku teritoriju i bro-
dove dolo je do diplomatske zategnutosti izmeu Aus-
trije i Venecije. Mleani odgovorie ravnom mjerom i
poee da plijene austrijske brodove. Mletaki ambasador
u Beu Danijel Dolfin sredinom maja 1703. uloio je
protest predsjedniku Ratnog dvorskog vijea povodom
piratskih prepada Senjana. On kae da Senjani radije
ine rat trgovini Venecije nego neprijateljima cara.
97)
Zbog uestalih napada Senjana, ambasador Dolfin bio je
i u audijenciji kod cara da mu skrene panju na ovu
pojavu. Dolfin je kazao caru da bi ovaj dao dobar
primjer ako bi naredio da se plijen vrati a pljakai
kazne, to je u skladu sa ugovorom koji Senjanima
jasno zabranjuje noenje oruja. Car je obeao da e
princu Evgeniju Savojskom (Eugenio Savoia) i drugim
odgovornim linostima narediti da obuzdaju Senjane.
98
'
I pored tog obeanja, napadi Senjana se ponavljaju.
Na sve mletake proteste bekom dvoru dobijan je uvi-
jek isti odgovor: da e austrijske vlasti obuzdati Senjane.
Mleani su odluno insistirali da se Senjani ne naorua-
vaju, na to su odgovorne linosti u Beu davale uvijek
evazivan odgovor. To je uvjerilo ambasadora Dolfina da
izvede ovaj zakljuak: Sve vie otkrivam da je naelo
ovoga dvora da ne odobri razoruanje Senjana dok se
ne primoraju Francuzi da napuste Jadran i da e svim
moguim sredstvima voditi rat protiv podanika dvije
krune da ih omete i tako primora da zaele promjenu
drave.
99
' Na ponovni protest Mleana, car je obeao
da e Senjane povui sa mora i zabraniti im izlazak iz
grada. Ambasador Dolfin nije bio zadovoljan ovom izja-
vom smatrajui je nedovoljnom i kazao je kancelaru da
se povlaenje Senjana u pristanite, bez slobode da mogu
") A.S.V., D. G. f. 234, Be, 21. decembra 1737. i Be, 5. aprila
1738.
") Giudici Marcello, I dispaci di Germama dell' ambasciatore di
Daniel Dolfin, 3, parte II, Venezia, 1910, 16.
9!
) Isto, 75.
*) Isto, 85.
308
izii, samo po sebi razumije . . . ali poto su bez plate,
niti ima nekoga ko bi htio i mogao da dri gradsku posa-
du o svom troku, ovi e se ostrviti.
100
' Akcije Senjana
uperene protiv Francuza stvarno su pogaale mletako
brodovlje i ostrvsko stanovnitvo. Stanovnici Istre i su-
sjednih ostrva bili su toliko zastraeni da im je svima
ribarska laa izgledala kao gusarski brod.
101
' Ta panika
ometala je ljude da se posvete svakodnevnim poslovima.
Ovakva situacija na Jadranskom moru trajala je oko
deset godina. Prepadi Senjana u vrijeme austrijsko-fran-
cuskog rata poetkom XVI I I vijeka bili su posljednji
ropac slavnog Senja. Pomorci i trgovci se nee vie stra-
iti Senja. To ime ispunjava herojsku istoriju za vie od
jednog vijeka. Nema nijednog grada na jadranskoj obali
koji se moe podiiti takvom prolou kao Senj.
, m
) Isto, 94.
") Isto, 120.
309
XI I I
POSLJEDICE USKOKOG DJELOVANJA
Seniski uskoci zauzimaju posebno mjesto u istoriji
Hrvata i ostalih naroda Jugoslavije. Uskok je^za genera-
cfje do dananjega-^ana ostao popi-g ratnica Sticajem
prilika postali su slobodni prema svakome, drava u
dravi. Otuda osjeanje poslunosti i discipline potpuno
su im tui. im se osjete povrijeeni, odmah se pobune.
Njihova ekonomska nezavisnost podstakla je kod njih
posebne moralne sklonosti. Kod uskoka, kao i kod Crno-
goraca, zapaa se staro ranofeudalno shvatanje o radu
koji je nedostojan slobodnog ovjeka. Dostojnije je sa
pukom u ruci ivjeti nego znoj u radu prolivati. Kult
herojstva je jedini smisao ivota. Ako uzglemo u obzir
da su se uskoci pre kalili u ratu protiv islama, da^ih je
nadahnjivalo duboko samopouzdanje, da sv h'l; m^jvi^'
i pomorski nastrojeni, onda nam moe biti jasno kakvp
je eksplozivna snaga bila akumulirana u toj aci ljudi.
Senjani ni jesu ni hajduci, ni kasniji dalmatinski us-
koci. Nadmaili su i jedne i druge kako taktikom tako
i heroizmom. Senjski uskoci__sn prvi n.-^i Mrvi
za borbu i na kopnu i-naTnoru. Moderno reeno, to su
prvi nai komandosi. Politike i istorijske posljedice
uskoke borbe daleko prelaze zidine jednog gradia na
Hrvatskom primorju. Nikli u sudarnizrnen dva svijeta,
hrianstva i islama, Istoka
v
i'7%iViHa7TKm^^iu rm ova
i Austrijr-Jtaegngnicari najtalnoj strai protiv turskih
ordija, sa~TIspjehom e se skoro jedan vijek nositi sa
Turcima i Svima oniffla~irotr~Stt-4m_s^siiiM'"TfT^v1jali.
310
U lomljenju osmanske moi cijelo jedno stoljee Senjani
su vie dali nego svi pokoreni narodi Balkana zajedno.
Senjska krajina izdvaja se od svih krajina stvorenih na
jugoslovenskom etnikom prostoru. To je bila jedina
krajina koja je ofanzivno istupala protiv turske krajine
u Lici i Dalmaciji. Senjski uskoci su jedini krajinici koji
su stekli meunarodni Znaaj. Njihova pojava izazvala je,
vremenski i prostorno, zbivanja neuuZliaLa iTistoriii osta-
lih krajina. Djelovanje Senjana obuhvatilo je nau jadran-
sku obalu od Pule do Boke kotorske, teritoriju tri dra-
ve: Venecije, Turske i Dubrovnika. Na tom irokom
podruju, izuzev dubrovake teritorije, djelovanje senj-
skih uskoka izazvalo je krupne politike, privredne i psi-
holoke posljedice. Sudbine i ivotni tokovi pojedinaca
i itavih generacija odvijali su se u sjenci Senjana.
Voljno ili nevoljno, ljudi su uvueni u zbivanja i stav-
ljeni pred diferrrnr~a uskocima ili protiv njih. Svijet se
opredjeljivao iz gole ivotne nude, bez obzira na vjer-
sku, etniku i drutvenu pripadnost. Dravna granica
izmeu Turske i Venecije u Dalmaciji skoro je nestala.
Pod udarom uskoka, stanovnitvo dvije susjedne drave
opredjeljuje se za njih ili protiv njih. Saradnja, prijatelj-
stvo i interesi ne poklapaju se sa dravnim interesima.
Otuda dolazi do vrstog povezivanja podanika tri susjed-
ne drave: An^rijpVpnprijp j Osmanskog carstva. Zajed-
niki interesi ujedinjuju ih u vrst savez, l aj savez posta-
je odluujui faktor u borbi uskoka sa Turcima i Mlea-
nima. Bez toga jpnpmn^ipp 7amigliTi jprtnnvjplrovnu hor~
bu uskokarSaffiT zahvaljujui vrstoj i mnogostrukoj
povezanosti uskoka sa mletakim i turskim podanicima
omoguena je jedna borba" koia je zapalila Dalmaciju
i bacila je u prividni haos iz kojega se polako knstahu
lini interesi i opredjeljenja koja postepeno dohijaju
politiki karakter. Uskoka borba podijelila je svijet na
dva tabora: za uskoke ili protiv uskoka. Biti za uskoke
praktino je znailo pomagati ih, bilo pasivno, bilo aktiv-
no, i onda biti siguran da e biti poteen od uskokih
napada. Zbog uskokih prepada u Dalmaciji, seljatvo
s obadvije strane granice moralo se opredijeliti za uskoke
ili protiv njih. Stoari, lako pokretljivi sa svojim stadima,
razbacani po selima i zaseocima teko pristupanim, malo
311
zavisni od turskih i mletakih vlasti, iz gole ivotne nude
opredjeljuju se za uskoke i od opljakanih postali su
pljakai.
1
' Uskoka borba protiv Turaka, zapoeta iz
politikog odmetnitva, prerasta
11
jednu hajduiju iji je
glavni cilj pljaka i otimaina. Taj karakter borbe ne uma-
njuje njen politiki cilj. To je doba viteke pljake, smi-
sla ivljenja u samopotvrivanju linog heroizma.
Kao svi veliki pokreti, uskoka borba pokrenula je
mnoge sluajne saputnike, koji- au zloupolriibljuvali ime
uskok. Pod dm imenom krile su se mnoge sitne Topue
koje su se koristile jednim haotinim stanjem da bi zado-
voljile svoj lopovski instinkt. Anonimni Fjorentinac kae:
Pod imenom uskoka ima mnogo ostrvljana sa Krka,
Paga, Raba koji su se sklonili u Senj i na druga dalma-
tinska ostrva potinjena Zadru, ibeniku, Trogiru, Splitu
i Hvaru. Pljakaju peba-sa-bruduva koji dolaze u Dalma-
ciju i poslije krive Senjane.
1
' i turski zulumari oblaili
su se u uskoku odjeu i pljakali nedune seljake.
Protiv takvih uskoka, Senjani su se odluno borili bra-
nei ugled i ast svoga imena.
Gotovo od same pojave uskoka javljaju se njihovi
jataci i saradnici na mletakoj i LurskoJ Lei'iLoriji. To je
bila odluujua injenica za odravanje i rasplamsavanje
uskokog pokreta. Dbbrim dijelom porijeklom iz Dalma-
cije, uskoci su bili krvnim i prijateljskim vezama pove-
zani sa Dalmatincima. Generalni providur Kristifor Vali-
jer morao je priznati da nema nijednog podanika koji
nema ili brata, ili sina, ili roaka uskoka.
3
) Blagodarei
toj injenici uskoci su na mletakoj teritoriji stvarali
stalne baze. Zadravaju se na mnogim ostrvima, naroito
na Brau, koji je njihovo gnijezdo i stalno sklonite i
moe se nazvati Novim Senjom, jer ne samo da tamo
stanuju, nego tamo dovlae plijen, gdje ga dijele, tamo
dovode roblje i daju ga na otkup i dre ga u nekim
peinama dok se ne otkupi. To se dogaa zbog blizine
') K. Horvat, Mon. uscocch. I, 156.
2
) Starine IX, 180.
3
) G. Novak, Commissiones V, Iz relacije Kristifora Valijera iz
1596, 179216.
312
ostrva Hvara :;a kopnom, odakle dovlae plijen i bez-
bjedno ga odvuku kada bjee pred kapetanom protiv
uskoka.
4
' Mleani su rano zapazili da uskoci sami, bez
podrke mletakih podanika, ne bi uinili nita.
5
' Sta-
novnitvo ih je snabdijevalo namirnicama, otkrivalo im
kretanje mletake flote i karavana. ee puta zajedno
je sa uskocima uestvovalo u prepadima, podsticalo ih
na poharu, pa ak i gradilo barke za njih. Plijen je bio
glavni mamac za saradnju mletakih podanika sa usko-
cima. Providur Valijer (Valier) je kazao: Ono to je
najvanije, mnogi iz koristi i blagodeti koje dobijaju
uestvujui u plijenu, pomau ih i tite i tako uestvuju
u nepravinoj koristi; nema sile koja bi ih u tome spri-
jeila.
6
'
TTrrVr rnlrtnrlrih pndnnilrn u prrpndimn nn tiirnl-nj
teritoriji teko je padalo Veneciji. Mletaka vlada morala
je priznati da-svaka Uskoka namjera sreno zavri bez
ikakvog otpora. Zato postaju sve smjeliji i uspjeniji
zbog dosluha, kako se kae, koji imaju sa naim poda-
nicima. Pie nam knez Braa da stalno stanuju na ovom
ostrvu u velikom broju, dovlaei tu plijen, a ostrvljani
ih pomau barkama i ljudima.
7
' Pred jedinstvenim fron-
tom Senjana i svojih podanika Venecija je praktino bila
nemona. Osude na vremenske kazne, pa ak i smrtne,
nijesu mogle zastraiti jedan narod koji je krvno i politi-
ki bio vrsto vezan za uskoke. Na pojaane uskoke akci-
je Venecija je odgovorila poveanjem svoje tiote i naja-
mnika. Krajem 1588. sauro broj mletakih gal'ija povea
se na est.
8
' Od tada mletaka flota angaovana u borbi
protiv uskoka stalno ce rasti, ali uspjeha nece biti. Kra-
jem XVI vijeka- mluUka lalna fluta brujala je 15 galija,
50 barki, sa posadom od 800 najamnika Italijana, Alba-
naca i Hrvata. Godinji troak za ovoliku flotu bio je
dovoljan za jedan pravian rat, kako je Minuo iro-
4
) Isto.
5
) A.S.V., Consiglio dei Dieci, Laittere di rettori b. 306, Pontadura,
18. februara 1566,.
") G. Novak, Commissiones V, 179216.
7
) A.S.V., S. secr. R. 86, 28. oktobra 1587.
8
) Isto, 23. decembra 1588.
313
nino primijetio. Venecija je godinje troila 25000 du-
kata bez ikakvog rezultata. Generalni proviur Valijer
je otvorenije od ostalih mletakih podanika, kazao: Ta-
no je da radije podsjeam Vau uzvienost na neke mjere,
jer izgleda da dotai ranu bez primjene lijeka znai ui-
niti je munijom i bolnijom. Sve ono to se moglo uraditi
pokuano je i sve preduzete mjere za 60 godina nijesu
uspjele. Valijer je smatrao da najbolji nain borbe pro-
tiv uskoka je raspisivanje ucjena na njihove glave, uvjeren
da e jedan siromani narod biti pohlepan na novac.
9)
Ali ni raspisivanje ucjena nije dalo eljene rezultate.
Takve bijedne izdajnike ekala je sigurna smrt. Nare-
enja mletake vlade o kanjavanju uskokih jataka po-
navljae se sa tvrdogkrVom upornou sve do poetka
uskokog rata, slu Samo potvruje nemo Venecije da
odvoji svoje podanike od uskoka. Kepublika je pred Tur-
cima uvijek krila da njeni podanici sarauju sa uskocima
i to odluno demantovala ponavljanjem tvrdnje da to
rade turski podanici. Sultanovi podanici bili su angao-
vani na strani uskoka iz istih razloga kao i mletaki
podanici. Mnogi Turci, preputeni zloj sudbini krajinika,
pregovaraju sa uskocima o nenapadanju. Sredinom 1582.
godine, posredovanjem Nikole Katia, sudije iz Novi-
grada, sklopljen je ugovor izmeu aga iz Karina i usko-
kih starjeina. Age se obavezuju da nee napadati uskoke
prilikom njihovog prolaska preko teritorije Karina i da
e ih pomagati, a uskoci su obeali da ih nee plijeniti.
Uskoke starjeine obraale su se agama pismima pisa-
nim in lingua serviana, sa peatima.
10
'
Uskoke veze sa turskim podanicima bile su daleko
intenzivnije nego sto se to moe zakljuili na obnovu
pristupane grade koja je sva mletakog porijekla. Mlea-
nima je bila poznata saradnja uskoka sa turskim poda-
nicima. Providur Nani pie: Kada uskoci idu da haraju
po turskoj zemlji, idu sa takvom sigurnou kao svojim
kuama, jer u svakom mjestu imaju prijatelje i roake
koji ne samo da ih tite, pomau i dre sakrivene, nego
') G. Novak, Commissiones V, 179216.
'") A.S.V., Archivio dei baili veneti a Constantinopoli (A.B.C.)
f. 305, Rab, 25. juna 1582. Iz sasluanja Nikole Katia.
314
im daju plijen u ruke. Ovo ne ine samo morlaci, nego i
sami Turci, njihovi prijatelji, a roaci plaeni od njih
uestvuju u diobi plijena.
11
' Vei dio fratara i drugih
crkvenih ljudi aktivno je pomagao uskoke. OM ~su se
zalagali u
austrijsl^pod5nsTvo7Trogiranin Benio Rotondo uspio je
da -efcr^et morlakih sela postanu austrijski vazali, uz
danak od jednoga cekina od kue, pod uslovom da ih
uskoci ne napadaju. Nadvojvoda Karlo podario je privi-
legije morlacima u okolini Trogira i naredio predstavni-
cima u Senju da ih uskoci ne napadaju. Rok ovog ugo-
vora isticao je 5. maja 1580. godine, i Rotondo je primio
ugovoreni tribut od vlaha.
12
' Mleani su ocijenili da je
ovo upereno protiv njihovih interesa. Vlasi u okolini
Trogira uivali su filuridijske povlastice i plaali filu-
riju sultanu. Koristei izuzetne pogodnosti ljetne i zimske
ispae, oni su bili lojalni prema Turcima, kojima svake
godine plaaju tribut, jedan dukat po glavi za raun
sultana, ali iz straha od uskoka pokazuju poslunost
prema njima.
13
' Jednom utvrena zavisnost vlaha od
uskoka strogo se potovala. Svaku neposlunost uskoci
SU k a n j a v a l i ^ T a l f o Sli p o r e t k o m 15Q7 s v i r e p o s a s j e k l i
moriake koji su se udaljili od njihovog prijateljstva.
Prema procjeni Mleana, Austrijanci su od turskih poda-
nika u Dalmaciji godinje izvlaili 12000 talira, odnosno
tri talira po kui. Narod je ovaj porez nazvao: zadubina
za carevu duu. Uskoci su pokuali da ovaj tribut namet-
nu i ostrvljanima, ali ne u novcu, nego u namirnicama.
Gotovo svi turski podanici od Trogira do dubrovake teri-
torije plaali su uskocima godinji tribut sve do ^poetka
uskofcfe raia.Jednostavno reeno, morlaci su bili opo-
reSvani da ih ne bi harali. Ti stoari, koji se sa svojim
stadima kreu od mora do planine, nali su se uklijeteni
izmeu uskoka i Turaka. Moralo se opstati po cijeni
iskupljenja od uskoka i formalne lojalnosti prema Tur-
") G. Novak, Commissiones V, 1536. Iz relacije Feriga Nama
od 10. decembra 1591.
,2
) R. Lopai, Spomenici hrvatske krajine, knj. I, Zagreb, 1884,
8187.
") G. Novak, Commissiones V, 6265. Iz relacije Danijela Dolfina
od 25. aprila 1593.
315
cima. Oni su bili nepresuna rezerva koja je liferovala
uskoke. Svaki gubitak stoke gonio ih je u Senj.
Prepadi uskoka pokrenuli su na seobe mnoge turske
podanike, bilovna-jiuiil.! i j>.lui liiln na iiilelaefa-teritoriju.
Uzroci~seba"TTTogirsu biti razliiti, od neposrednih suko-
ba sa Turcima do vrbovanja raznih zvanih i nezvanih
posrednika. Unezvijereni Turci su ee puta zbog usko-
kih napada iskaljivali svoj bijes na svojim podanicima.
Poetkom aprila 1583. morlaci, pritisnuti turskim nasi-
ljem, ustadoe i ubie trideset Turaka a veliki broj pre-
dadoe uskocima. Ovo je bio jedan od onih seljakih
buntova u kojima se nagomilano nezadovoljstvo isprazni,
ne mogavi vie podnositi drskosti, silovanje ena i dru-
ge nepotene stvari koje im ine, tako da su ih primorali
da se okrenu uskocima. Bojei se turske odmazde, oko
300 porodica uteklo je u Hrvatsku.
14
' Vei broj tih bje-
anja iz Turske u Austriju nije zabiljeen, dok o seobama
na mletaku teritoriju ima mnogo vie pomena. Venecija
sistematski radi na naseljavanju svojih posjeda u Dalma-
ciji. Samo od 1580. do 1620. godine Mleani su naselili
oko 36 sela i zaselaka, uglavnom sa turske teritorije.
Izbjeglice iz Turske Mleani su rado primali, iako je
meu njima bilo raznih kriminalaca i badavadija, tako
da se zemlja napunila onih koji vie ive od pljake
nego od oranja i neki vjerujuju da su u dosluhu sa
uskocima. Zemlja data ovim izbjeglicama zaputena je
i pretvorena u panjake.
15
' Ti stoari i poslije prelaska na
mletaku teritoriju nijesu se rado hvatali motike. Drugo
privreivanje osim stoarstva nijesu cijenili. Takoe,
mnoge ubojice koje su utekle na mletaku teritoriju ni-
jesu tu dugo ostale. Ni jedan se nije zadrao ni godinu,
nego je preao u Senj. Uskoki prepadi i seobe doveli
su do pada proizvodnih sfHitga. Zato su Turi7~da~"bi
odraii Visinu feudalne rente, bili prinueni da pribjegnu
vanzakonskim"mj^rrvrnn P^ti v r^ij^Vn f ju |i...i
nove seofee i frjezanja. Dospjelo se u jedan zaarani krug
iz kojeg nije bilo izlaza.

") A.S.V., A. B. C f. 305, Zadar, 24. aprila 1583.
15
) I. glasnik 12, 1960, 136137.
316
Bilo je i pokuaja da se morlaci privole na seobu u
Italiju. Neki Trogirani zauzimali su se da presele seljake
iz sela Vratkovia u Toskanu, ali su mletake vlasti pre-
sekle taj plan.
16
' Makarski knez Tadija Kai ivo je radio
da se sa svojim ljudima preseli na mletaku teritoriju.
Venecija je prihvatila ovaj predlog s tim da se seoba
izvede postepeno. Doljaci su naseljeni na Bra i u Istru.
Do seobe, mletaka vlada je knezu Tadiji dodijelila platu
od 20 dukata mjeseno.
17
' Omiki knez Alvize Krizanti
pregovarao je sa nekim hercegovakim starjeinama o
seobi 60 porodica u mletaku Dalmaciju pod uslovom da
sposobni mukarci budu uvrteni u miliciju. Mletaka vla-
da odobrila je seobu. Predvieno je da se na Bra useli
1520 porodica a ostali u Istru. Nije poznato da li je do
seobe dolo. Zbog seobe neki turski krajevi bili su pusti.
Anonimni Fjorentmac navodi da su uskoci sukanu ras-
lili Liku i Krbavu potpuno. Krajem marta 1605. godine
Turci su se-nlili Mlpnninia da a u uskoki prepadi na
tursku teritoriju izazvali znatan gubitak sultanovih pri-
hoda "i da podlonici u tri sandakata: Albaniji, Kljsn i
Krki su e raselili samo zbog uskoka, Lavina uskokog
udara bila je kao neka elementarna pojava od koje su
ljudi bjeali-glavom bez ubziia.
Za odbranu granice Turci su organ i zovalipan dure,
tzv. serezane. Ali se ova pandurska sluba brzo izvitope-
rila i istopila. Umjesto da gone uskoke, serezani sa njima
sarauju, ili bjee na mlelaku teritoriju. Sredinom juna
1590. godine pogranini starjeina martoloza IVlllin, mae
plaen, ponudio se da slui Veneciju, mada je nanosio
velike tete Mleanima. Za Milina se kod generalnog
providura zauzeo hvarski biskup Petar edolini. On je
ukazivao providuru da bi Milin sa 200 martoloza i toliko
porodica preao na mletaku teritoriju, od ega bi Repu-
blika imala velike koristi u svakom pogledu. Takoe,
jedan starjeina serezana molio je generalnog providura
da se sa 20 porodica, oko 200 itelja, preseli u raseljeno
selo Radovin. Generalni providur smatrao je da ih je
bolje naseliti u Istru.
") A.S.V., S. secr. R. 93, 5. avgusta 1600.
I7
) Isto, 23. septembra 1600.
317
Slino Turcima,JJMleani su pokuali da svoje poda-
nike organizuju u borET proliv lis kuka, ali u tome nijesu
uspjeli. Profa-v luiskili zulumara svi su rado ili, ali pro-
tiv uskoka rijetko, samo u izuzetnim prilikama kada su
ih Senjani svojom bahatou izazvali. Generalni providur
Dolfin tano je zapazio: da uskoci nijesu poeli da postu-
paju drsko sa mletakim podanicima, do smrti vrije-
ajui graane, bili bi gospodari njihove due.
18
' Pone-
kad je dolazilo do okraja izmeu uskoka i ftiletaklh
podanika, ali to su bili izuzeci. Istina ie bila da sp~ritava
Dalmacija dobrovoljno i potpuno pokorava ovim lopo-
vima i taj svijet ivi sa ovom jereu, da tako kaem,
uvjeren da od prisustva uskoka zavisi spas i ouvanje ove
pokrajine.
19
' Vrijeme je potvrdilo da se narod nije varao
to je uskoke smatrao svojim zatitnicima. Strah nije
mogao narod itave jedne pokrajine drati uz uskoke.
Postojali su dublji drutveni, politiki i psiholoki razlozi
da se mletaki podanici listom opredijele za uskoke.
U oima Dalmatinaca, Osmansko carstvo bilo je kao
kakva neman koja je itav vijek otkidala komad po
komad od njihova tijela. Svoju ukorijenjenu mrnju
prema Turcima Dalmatinci su manifestovali kao podrku
svakoj borbi protiv islama. Uskoci su bili hrianski
osvetnici u borbi protiv Turaka i zatrrth DmIhihI iii'.'i s\
rp
-
srdnojjomau.
Iako se Venecija nala u ratu sa uskocima, i zbog
njih se sukobljavala sa Turcima, uskoki napadi na tur-
sku teritoriju koristili su Republici. Posljedice lavine
turskog udara, koja je doprla do samih zidina dalmatin-
skih gradova, odmah e se odraziti na privredu Dalma-
cije. Razbijeno je privredno jedinstvo primorja sa zale-
em. Pag i Rab, do turskih osvajanja bogata i dobro
naseljena ostrva, poeli su naglo da siromae i raselja-
vaju se kad su Turci zauzeli Murlakiju, odakle su
ranije razna roba i namirnice stizale na ostrva. Najbo-
gatije i najnaseljenije dalmatinsko ostrvo sretinom XVI
vijeka bilo je Krk. Na ostrvu pasla su velika stada ovaca.
") G. Novak, Commissiones V, 223. Iz relacije Vetora Dolfina od
29. decembra 1597.
") Isto, 51. Iz relacije Almora Tjepola od 31. januara 1543.
318
Svake godine u Marke se izvozi po pet do est brodova
vune. Prodiranje Turaka u Dalmaciju zaustavili su usko-
ci. Oni su potpuno razbili tursku krajinu u Dalmaciji.
Zbog uskokih napada, Turci nijesu u Dalmaciji mogli
stvoriti vojne baze prema Veneciji. Oprobani turski
sistem da na granici dre martoloze i akindije, koji su
stalno provaljivali na susjednu teritoriju i pripremali put
turskoj vojsci za konano osvojenje, ovaj put je bio pot-
puno onemoguen. Uskoci_aii skrhali tursku mo i gacdpst
u Dalmaciji. Krajem XVI vijeka Turci se nijesu osjeali
na mletako-turskoj granici u Dalmaciji. Providur ulio
Kontarini (Giullio Contarini) kae: Turci na onim grani-
cama sada ive mirno da upravo izgleda u njima zbrisan
onaj, po prirodi, oholi turski ponos.
20
' Neki mletaki
funkcioneri p-ledali su na uskoke kao na primHnp savez-
nike u befbi^protiv i uraka. Kristifor Valijer, iznosei
svoj sud cr uskocima kao jedno opte shvatanje, kae:
Prema vjerovanju mnogih bilo bi tetno i opasno kada
se Turci i morlaci ne bi bojali uskoka, to ih dri daleko
od obale i primorava da napuste svoju zemlju. Da nije
uskoka, Turci i morlaci bi pustoili granicu, koja bi
ostala pusta dok sada seljaci mirno obrauju svoja
polja.
21
' Mnogo vei znaaj uskoci su imali u vezi sa
djelovanjem turske flote i gusara na Jadranskom moru.
Da nije bilo uskoka, turske fuste bi se razmiljele Jadra-
n o m^ - .
Suzbijajui u prvom redu tursku mo u Dalmaciji,
uskoki napadi bili u upereni protiv luiskih pomorskih
baza i izvoznih luka nar-Ja tiranu. Tu j uvijetrtrfo bogat
plijen. Trfj e dovelo rln oparlanja Jj^nvarkng prometa U
MakarskojinaNeretvi Turski trgovcTsirTi a/ili s mumije
luke. Otvaranje splitske skele, dobro z^firfpe Kila je
jedna od posljedica uskokih napada. Turski trgovci na-
putaju -svoje skele i dolaze u Split, Sibuitk-iZadar.
Uskoki prepadi nTjesU pogaali unviedU iiijiJiiuti dal-
matinskog rada, izuzev ibenika, u i j oj
-
su okolini
uskoci esIT) upi.riinli ftili-un iN j . prm-l-1.1 i u li i liji mut
u namirnicama, jer im se u zemlji pronese vijest da je
20
) Isto, 234. Iz relacije ulia Kontarina od 19. septembra 1598.
! l
) Isto, 179216. Iz relacije Kristifora Valijera od 1696. godine.
319
neki kara van razbijen, jadni morlaci se ne usuuju da za
r l l l gr v r l o r t l i n a n h - l l i i , m Irrvj' ii l i u l j ^ l j d o l a z e Sa
velikim-strahom, potu au uakuii uvijek u onome kra-
ju."' Nasuprot ibeniku, Split je u jeku uskokih pre-
pada doivio privredni procvat. Za taj uspjeh Split u
prvom redu duguje lisknrimg *
Uskoki prepadi doveli su Hr> r
a7
aranjn prai^v^dnih
snaga u Dalmtciji, i to najvie na selu. Narod je uspravno
i hrabro {Odnosio sve tekoe nematme, gladi i oskudice.
Reena provincija Dalmacija uistini nalazi se mnogo
tuna i izmuena. Dovedena je u jedno bijedno stanje,
to je prouzrokovano i djelimino potie zbog pretjerane
oskudice prolih godina i djelimino zbog uskokih teta.
Tano je da zbog skuenih granica onih gradova, poslije
posljednjega rata, podanici poinju uveliko da osiroma-
uju, ali od prije malo vremena toliko su osiromaili da
je to krajnja bijeda. Videi da su dovedeni do krajnje
nesree, a posebno plemii, ive nemirne due i malo su
odani Vaoj uzvienosti, pokazujui da ele promjene.
23
'
Privredna kriza u koju je zapala Dalmacija zaotrila je
staleku borbu izmeu plemstva i graanstva, ali se sve
zavravalo sitnim i strasnim kavgama dva vladajua sta-
lea. Strah od puka gonio ih je na kompromise i spora-
zume. Prevratnika raspoloenja nijesu bila tua ni plem-
stvu, ni graanstvu. To je bilo nezadovoljstvo oajnika
koji nastoji da se izvue iz nesree, ali ne zna kako.
Opozicija plemstva i graanstva nije imala odreen poli-
tiki program. Venecija, kao osvajaka drava, vrsto je
u rukama drala kormilo i nije dozvoljavala iznenaenja.
Uskoki napadi na tursku zemlju doveli su do masov-
nog odvjoenja Hudi u Ropstvo, be obzira na vjersku
i etniku pripadnost. Rob za ratnike Kao to su bili uskoci
nema Ti'umi vrijednosti. T>sim da ga proda ili dade na
otkup. Za itavo vrijeme uskokop f j j f " d ' ^ ^ r i j "
u ropstvo i davanje na otkup bilo je normalna i moralna
pojava. Hvatanje tiudi i odvodeni e u ropstvo "stvarno je
stimulisalo uskoku bmbu, jer se /a ruba uzimao dobar
otkup ili se prodavao po povoljnoj cijeni. Prvi pomeni
") Isto, 145. Iz relacije Nikole Bragatina od 18. decembra 1595.
23
) Isto, 251252. Iz relacije Zvana Bemba od 11. septembra 1598.
320
o uskokom robiju i otkupu potiu iz vremena najranijih
uskokih akcija. Godine 1524. Senjani su u samom prista-
nitu Zadra uhvatili neke turske trgovce i odveli ih u
ropstvo.
24
' Sredinom marta 1526. providur Krka otkupio
je tri Turina od Senjana.
25
' Prema mletakim izvorima,
u maju 1527. zarobljenici se pobunie, ubie straare i
dokopae se katela, ali su bili brzo savladani.
26
' Od tada
pa sve do kraja uskokog djelovanja, u S<nju je stalno
bilo zarobljenih Turaka. Ponekad je bilo i do 600 robova.
Otkup robija se vrio u Senju ili na kojem bilo ugo-
vorenom mjestu. Ljudi su masovno odlazili u Senj da
otkupe svoje mile i drage. Providur Krka je pisao 1559.
godine: Prije izvjesnog vremena zaveden je obiaj da
mnogi rade na otkupu zarobljenih turskih podanika iz
uskokih ruku. Zbog toga idu ili alju nekog u Senj ili
druga mjesta.
27
' Uskoci i Turci su se zvan j er" ^^tTrp
1
'
da pregovaraju o otkupu robija. Poetkom 1590. uro
Danicic pregovarao je u Ljubau, na mletakoj teritoriji,
sa predstavnicima likog sandak-bega o otkupu robija.
Ugovoreno je da robovi sa jedne i druge strane mogu
slobodno donijeti otkup i da se ne stavlja tako visoki
otkup siromanima, nego koliko moe svako dati prema
svojim mogunostima. Danii je doekan sa velikim
poastima. Turci i morlaci, podlonici i robovi njegovi,
pored onoga to su dali kao otkup po raunu poklonili
su mu raznu robu u vrijednosti od pet stotina dukata.
Primljen je bolje nego da je doao sandak-beg. Turci i
uskoci su se bogato gostili i veselili. Prialo se_da je Dani-
i spavao u istom krevetu sa jednim Turinom. Poslije
sastanka uskoci su se zadrali jo nekoliko dana, slobo-
dno se kretali po turskoj teritoriji, i Turci su ih svuda
bogato gostili. Sa znanjem i odobrenjem Turaka, Danii
je obiao sve katele na granici. U znak panje prema
24
) M. Sanuto, I Diarii, tom 36, 450, juna 1524.
25
) Isto, tom 41, 138, 24. mart 1526.
") Isto, tom 45, Krk, maja 1527, 130.
") A. Tenenti, Cristiforo da Canail, 141 u nap. 36. Iz izvjetaja
Anela Gradeniga od 16. jula 1559.
21 Senjski uskoci 321
kliskom begu Halilu, Danii mu je poklonio etiri roba
hrianina i mnoge druge stvari.
2
'
Za zarobljene ugledne mletake funkcionere uskoci
su traili visok otkup. Za jednog uhvaenog advokata i
njegovog sina uskoci su traili 5000 dukata.
29
' Ko se nije
mogao otkupiti zavravao je ivot u suanjstvu ili kao
rob. Roblje se najvie izvozilo u Italiju. U kupovanju
robija uestvovao je i papa. Poetkom 1588. mletaki
ambasador u Rimu ovani Griti (Giovanni Gritti) saznao
je da je papa naredio da se kupi 200 zarobljenika Turaka
i morlaka u Senju i Rijeci.
30
' U jesen jedan enovski
trgovac kupio je u Senju veliki broj zarobljenih Turaka
i martoloza.
31
' Sredinom novembra 1603. u Senj su stigli
neki Puljezi da od uskoka kupe sve mlade morlake i mor-
lakinje. Fra Paolo Sarpi i drugi intelektualci Italije ustali
su protiv prodaje hrianskog robija. Na osnovu pristu-
pane grae nije poznato kolika je bila cijena roba ili
visina otkupa. Na osnovu jednog svjedoanstva iz sre-
dine decembra 1616. safhajemo da je jedna uskoka bar-
ka zaplijenila nekoliko bracera i zarobila posadu od 11
ljudi. Uskoci su trojicu zarobljenika odveli sobom a osta-
le su pustili pod uslovom da u roku od mjesec i pu done-
su otkup od auu dukata za svih jedanaest ljudi. Tuni su
po pravilu sve'^zarobljener us'koke davali rta 6tkup ilT ih
jednostavno oslobaali iz straha od osvete. Ponekad su
i Mleani na intervenciju Turaka oslobaali uhvaene
uskoke. Mleani su obino vjeali uskoke ili ih okivali
na galijama. Uskoci su preduzimali sve mjere da oslo-
bode uhvaene drugove ili da bar njihovu mrtvu glavu
ne ostave u rukama neprijatelja. Leeve svojih mrtvih
drugova sahranjivali su na skrovitim mjestima a kasnije
su njihove kosti prenosili u Senj. Borba na ivot i smrt
povezivala je uskoke neraskidivirtl vezama solidarnosti
i ovjenosti.
Uskoka borba donijela je niz pojava izuzetnih u
istoriji Hrvata i ostalih naroda Jugoslavije. Rijedak je pri-
a
) I. glasnik 12, 1960, 139. A.S.V., A.B.C. f. 305, Zadar, 16. i 19.
januara 1590.
M
) K. Horvat, Mom. uscocch. I, 316.
*>) A.S.V., D. R. f. 21, Rim, 27. februara 1588.
31
) A.S.V., E. P. R. 9, 9. oktobra 1590.
322
mjer u istoriji da je jedna vojska sa bazom u jednoj
dravi boljka-dugo operiaala na iLiilullji dvije druge
drave. Poprite uskokih akcija bila je Dalmacija. Kori-
s teciSve prednosti geopolitikog poloaja tri susjedne
dr ave, Us koci Sli dn s avr ens t va n a v r i l i gpri l el H J a r i n
ratovanja. Istovremeno unijeli su razdor izmeu dvije
susjedne drave. Toliko su bili srasli sa narodom da je
praktino teko bilo povui gianico izmeu profesional-
nih uskoka i iijiliuvili jataka i saiadnika u ualmaciji.
Uvijek su uspijevali da izbjegnu idenufikovanje, zametnu
trag i ostave neprijatelja u nedoumici ko je izvrilac
akcije. Vjerovatno je Ibrahim-paa najbolje okarakteri-
sao jedno haotino stanje kada je kazao: Tvrava Senj
je kao etka koja se nalazi izmeu dvije strane. Kada
uskoci napadnu nae podanike, izvinjavaju se sa vama
tvrdei da su to napravili mletaki podanici, a kada
naprave neku tetu vaim podanicima, tvrde da su bili
nai ljudi i na taj nain su postali nepodnoljivi.
32
'
Oigledno je da su uskori " borH stakli
toliko politiko iskustvo da su uspijevali da unesu razdor
izmeu Venecije i Osmanskog carstva. Time su paralisali
njihovu saradnju protiv sebe. Istina, Re.puhlika sp. nije
usuivala Ha zvanino sarauj e sa Turcima protiv usko-
ka, ali njeni predstavnici u Dalmaciji nijesu se od toga
ustruavali. Od takvih postupaka svojih ljudi zvanina
Venecija se uvijek mogla ograditi.
Uskoci su bili straan instrumenat u rukama austrij-
skog dvora. Kako mu je kada bilo potrebno, car je prao
ruke od uskoka i koristio se njihovim uslugama^Mleta-
ka vlada nikada nije mogla da dokae povezanost izme-
u austrijskog dvora i uskoka. Dvor je uvijek pronalazio
neki valjani odgovor koji je mletake argumente inio
besmislenim. U Veneciji se postepeno formiralo miljenje
da dvor pomou uskoka jednostavno nastoji da finan-
sijski iscrpe Veneciju. Mletaki ambasador irolamo
Soranco (Girolamo Soranzo) je kazao: itava austrijska
kua osjea nezadovoljstvo i zlovolju zbog posjeda koji
pravedno uiva ova uzviena Republika u Golfu i ini
J2
) Isto, R. 14, 18. maj 1600. Prilog pisma Ibrahim-pae iz Beogra-
da bez datuma.
323
se ovim vladarima da estim uskokim prepadima na
izvjestan nain ometaju miran posjed Vae ekselencije,
da vre nasilje nad njenim posjedovanjem. Austrijan-
cima ini osobito zadovoljstvo da Venecija troi nagomi-
lano bogatstvo.
33
' Sigurno je da nijedan rat Veneciju nije
stao koliko borba protiv uskoka. Tek kada je Republika
zbog uskoka stupila u rat sa austrijskom kuom, kona-
no je rijeeno uskoko pitanje.
Jedan vijek uskoci su bili predstraa hrianstva
protiv islamarKada je austrijski dvor plaao danaksul-
tanu, uskoci su itavoj Evropi pokazali da se mogu
uspjeno nositi sa Turcima. Uskoci nestaju sa istorijske
pozornice kada je Austrija, kao rieiiaiudlia drava sTOo-
gla dovotino anaac da se odupre iktnandmu carstvu.
Tursko-aoslrljslu rpt I H
1
^ u s p o s t a v l j a ravnoteu
snaga' izmeu Austrije T Osmanskog carstva. To je bio
krupan spoljnopolitiki dogaaj za hrranski svijet.
Uskoci, dotadanja predstraa hrianstva, gube znaaj
i postaju izvor necfahiinnsti izmeu hrianskih drava.
Zato austrijski dvor pristaje da se lii njihovih usluga,
iako su j oj uskoci jo uvijek bili potrebni u borbi protiv
Venecije zbog prevlasti na Jadranskom moru. Uskoci su
neporaeni sili sa istorijske pozornice. Njihova borba
je zadivilaTirigaaski ovijot. Njihovo-ratno iskustvo je
velika p^vVa rift <-HWnjn><i foWr.r- n ntn bez
obzira na tehniki napredak.
M
) Fontes rerum austriacaifui; vol. 26, Wien, 1866, 30. Iz relacije
irolama Soranca od 11J septembra 1614.
324
REGISTAR
LINA IMENA
Abdi-au 221
Ahmet 213, 215, 217
Alberi Eugenio 47, 48, 142,
143, 148
Alberti 270
Aldo Stela 74
Aldobrandi Cinti 184, 201, 208
Aleksandar (Alessandro) II
51
Alesandro Vienco (Alessandro
Vicenzo) 128, 129
Ali-paa 83
Ameni Pavle 301
Antoljak Stjepan 9, 38
Auersperg (Auersperg) Vajkard
102
Ausiperger 246
Badoer Alberto (Badoer Alber-
to) 53, 120, 121
Badoer Anzolo 188
Badoer Frederiko 79
Baen ore 173
Bairbaro Alvize (Barbaro Alvi-
se) 26
Barbaro Antonio Mark (Barba-
ro Antonio Mare) 142
Barbio 248
Barbo Danijel 195197, 200
Barvinc (Barvvinz) 273
Batista Johanes 22
Battistella Antonio 78, 288,
289
Bek Marko 301
Belenjo Antonio 208, 209
Bembo ovani 171177
Bembo Zvane (Bembo Zvanne)
27, 41, 159, 185
Bertele Tommaso 56
Boldu Benedeto (Boldii Bene-
detto) 232
Bonomo 261
Borgeze (Borghese) 249, 297
Borovac 299
Bratuli Vjekoslav 300
Brtueevi Franjo 149, 157,
158, 225
Bujovi Vicko 307
Bukovac Milo 173, 174
Bukovac Stefan 302
Busani Maitija 21
Buzenelo Alesandro (Busemello
Alessandro) 132
Camera Adele 284
Chabod Federico 49, 222
Cozzi Gaetano 154, 287, 293
Crnojevi Mihailo 150
Cedolini Petar 147, 317
esi Roberto 8, 48, 49, 50, 52
iprijano (Ciprianno) 135
325
tivran Antonio (Civran Anto-
nio) 26
ubrilovi Vasa 238
Danii uro (otac) 24, 27,
29, 30, 33, 34, 84, 94, 282,
312, 317
Danii uro (sin) 24, 41, 94,
1,10112, 131, 150, 153, 287,
299, 301, 321
Danii Ivan 24, 41, 94, 120,
,127
Danii Matija 24, 41, 94, 102,
120
Deda-beg 107
Dekovi Vukalo 208
Dervi-aga 136, 137
Djedo