You are on page 1of 118

PETAR NANSEN

JULIJIN DNEVNIK
ROMAN JEDNE DJEVOJKE

Ovaj je danski pisac, poznat kod nas jedino po svojoj


izvrsnoj i izvanredno uspjeloj komediji Sretan brak, koja
se prije nekoliko desetljea igrala na zagrebakoj
pozornici. Pokojna Ljerka ramova, Grund i tefanac
sjajno su interpretirali ovu modemu pastirsku igru, u
kojoj ljupka i dareljiva pastirica usreuje naizmjence
nekoliko pastira.
Drugo nije nita od njega prevedeno na hrvatski, premda
je on ve odavno po cijelom svijetu poznat i priznat.
Nije mnogo knjiga napisao, tek nekoliko svezaka novela i tri knjige ljubavi:
Marija, Julijin dnevnik i Mir boji. Prije Mira bojega napisao je jo Juditin
brak, munu borbu izmeu mua i ene u formi dijaloga.
Najvie je pisao u svojoj mladosti i razumije se, o mladosti i o ljubavi.
Kako je bio izuzetno lijep, ene su ludovale za njim i jako ga razmazile.
O tom svjedoe sve njegove knjige. Mnogi mu zbog toga zamjeraju, da
nema dovoljno moralne strogosti, da je odvie podatljiv i mekan, a on to i
ne taji, ve sasvim iskreno razotkriva svoje srce i pie onako kako osjea.
Jer on nije ni moralist, ni tendenciozni pisac, ve samo pjesnik, koji sa
sanjarskim smijekom otkida rumene rue s bokora, te se naslauje
njihovim mirisom.
Nansen je dobio astan naslov danskoga Maupassanta. Bez sumnje, zbog
svoje otvorenosti i ovjene iskrenosti, koja dodue bezazlene due moe
gdjegdje i povrijediti, ali je u svojoj biti zdrava pa sreeni duhovi nalaze u
njoj veliko literarno uivanje. Inae se Nansen razlikuje od Maupassanta,
to se u svakom djelu pokazuje drugaiji i po stilu i po tehnici. Tako je u
Sretnom braku diskretan i miran motrilac, te se doista moe usporediti s
Maupassantom. U isto ljubavnoj knjizi Mariji, naprotiv, intonirao je jarki
personalni, lirski i naivni ton umjetnika, koji se opija obilnom milou
vlastitoga svoga ivota, u emu nema nikakove slinosti s Maupassantom.
Napokon u Julijinom dnevniku posluio se otvorenim, slikovitim i
neosobnim stilom impresionista, isti Maupassant.
U ovom je djelu karakteristian za Nansenov impresionizam ve onaj
~3~

neprisiljeni i lagodni pripovjedaki oblik dnevnika. Mlada i obrazovana


djevojka zapisuje svoje dnevne doivljaje u stvarnom slijedu. Ako na
primjer prije podne naie na kakvu zaboravljenu koprenu na tavanu, a
naveer zaboravlja odluan rendezvous, ispripovijedat e najprije sve o
kopreni, a onda tek o ljubavnom svom sastanku jer to tako iziskuje
pripovjedaeva jednostavna i prirodna manira.
Nansen je odlian i vrlo kultiviran knjievniki duh. Nad svim njegovim
djelima razlijeva se vedra radost i suncem ozareno veselje. Iz njegovih
redaka razabire se mrmorenje proljetnoga lahora u liu i uborenje
skakutavog potoia u umi. Priprost je to pisac, srdaan, istinit i moderan
u pravom smislu ove rijei. Njegove se knjige upijaju u srce itatelja.
Petar Nansen rodio se god. 1861. u Kopenhagenu, a onda dvadeset godina
ne pie nita. itava dva desetljea bio je upravitelj najveeg
skandinavskog nakladnikog pothvata Gyldendalske Boghandel u svom
rodnom gradu. Prestao je pisati, da uzmogne druge pisce podupirati. Nakon
toga ostavio se i toga posla, a nigdje ne nalazimo zapisano ime se tada
bavio. Moda se definitivno dao na omiljeno svoje ljenarenje.
U toj stvari meutim preputamo rije najpoznatijem danskom modernom
piscu, Hermanu Bangu, koji je svog kolskog druga najbolje poznavao, te
ga opisao ovako:
Nikad nisam mislio, da bi od najveega lijenine na svijetu mogao postati
najmarljiviji ovjek na kugli zemaljskoj. Pa ipak se to moe dogoditi.
Dogodilo se s Petrom Nansenom. On je u svojoj mladosti bio najvei
lijenina svoga grada i svoje zemlje. Jo i vie, bio je udo od lijenosti.
Stanovali smo u istoj kui. Kad sam poslije doruka odlazio u svoju
redakciju, pozvonih usput na njegovim vratima, da mu u 12 sati o podne
zaelim dobro jutro. Sjedio je pred kaminom na stolici, sav zamotan u
sagove i nita mi nije odgovarao, samo kimnuo glavom, bio je prelijen da
govori. Ja odoh.
Kad sam se u 18 sati vraao kui, opet sam pozvonio na vratima gospodina
Petra Nansena. Sjedio je na istoj stolici pred kaminom, nepomian i
zamotan u sagove. Nije se uope ni maknuo s mjesta.
Upitao sam ga: to si radio?
~4~

On mi je odgovorio: Nita.
Ja opet: Misli li o emu?
Odgovorio mi: Ni o emu.
Jesi li moda bolestan?
Nisam.
Poslije tog napora veerao je s tekom dvadesetogodinjeg mladia. A
poslije veere opet je sjedio na istoj stolici pred kaminom, nepomian i
zamotan u sagove. To je bio njegov rad.
Ali jednog dana, doavi kui, vidjeh da je promijenio mjesto. Nije vie
sjedio pred kaminom, nego za pisaim stolom.
Za ime boje rekoh ta ti tu radi?
Piem komediju odgovori on Za sat e biti gotova.
I za sat je doista bila gotova. Proitao mi ju je.
Bila je vrlo dobra. Ali poslije toga napora opet je poivao godinu dana pred
kaminom, no sada bez sagova. A onda jednog dana doe k meni i stojei na
pragu ree: Napisao sam zbirku novela.
Ah, a ja o tom nita ne znam rekoh.
Ne odgovori on upravo sam dovrio. Tri sam noi pisao.
Ove su mu novele pronijele ime i slavu po svoj Danskoj, i od toga doba
postade Nansen marljivim ovjekom.
Kao novinar odlikovao se najfinijim stilom i ukusom. O gracioznosti
njegove jezine umjetnosti moe govoriti samo onaj, koji poznaje sve
finese naega jezika. Jo danas kolaju legende o njegovoj neusporedivoj
vjetini i okretnosti u diskusiji. S napola izreenom dosjetkom znao je
napola ubiti ovjeka, a sa trideset reenica uinio je najomraenije djelo
najsimpatinij im.
Za vrijeme praznika pisao je romane, koje je sav svijet itao. Dok je sjedio
u kazalitu kao kritiar, skicirao je novele, a skice je samo sipao iz svojih
vrlo elegantnih rukava. Pored toga si ga mogao vidjeti na svim mjestima i u
svim drutvima, i sve su ga ene ljubile, to takoer oduzima mnogo
vremena. Na svim poljima i podrujima bio je najmarljiviji ovjek svoga
grada i svoje zemlje.
Takav je bio dvadesetih godina dvadesetog stoljea. Kao ravnatelj monoga
~5~

Gyldendala najsjajnije dokazuje svoju marljivost: svima pomae, svaije


poslove vodi i ureuje. ita knjige svih svojih prijatelja, popravlja ih, da je
savjete i provodi korekturu. Jednome pribavlja novac, drugome mjesto, a
treemu da je upute za burzu. On je vjeiti posrednik i vazda traeni sudac.
U literaturi nema spora, kojega on ne bi imao rjeavati, ni na burzi panike,
koju on ne bi morao stiati.
Ali Petar Nansen nalazi vremena za sve, a uz to se samo dobroduno
osmjehuje. Dobroduno, sa malo ironije. Jer on je mnogo vidio.
U svojoj mladosti bio je vrlo mualjiv; s godinama postao je razgovorljiviji.
Samo o neemu nikad ne govori: o sebi. Za to nije nikad imao kada. I zbog
toga je on jedini ovjek, to ga poznajem, koji se nikad nije tuio.
Kad jednom u svojoj 97. godini umre, nee ni iva dua znati, to je Petar
Nansen trpio. A najgluplji e misliti, da je umro ovjek kome je sav ivot
bio obasjan suncem. U sobi njegove prekrasne ene visi slika Petra
Nansena. Bojama naslikana slika mladia, gotovo jo djeaka. Ta slika ima
svoju povijest. Jedan od najveih danskih slikara trebao je naslikati prizor
iz idovske prolosti, kako veliki rabin nauava idovske mladie. Taj
slikar doe u kolu, gdje se odgajao mladi Petar Nansen. I meu jatom
uenika pade mu pogled na ovu krasnu i osebujnu istonjaku glavu. On
zamoli, da bi ga smio naslikati i naslika ga kako sluajui rije Boju upire
oi u onoga, koji je navijeta s najveom vjerom i s najveim oboavanjem
meu svima uenicima. Ta slika iz njegove sedamnaeste godine
karakterizira itavo Nansenovo bie. U ovim bojama i linijama odrazuje se
sva njegova pjesnika dua.
Jer ovim uzdignutim pogledom, punim vjere i oboavanja, gleda on enu
koju ljubi. Onaj je pogled upirao u Juliju i u Mariju, i u onu koju eli za sve
vijeke.
Jest, taj pjesnik je pjesnik, a ljubav je njegova religija. Petar Nansen pjeva
samo o ljubavi. Za njega nita drugo ne postoji. A ene, koje nehotice
osjeaju, da to pjesniko oboavanje nije tek prolazno ushienje, ve
duboko uvstvo, to izvire iz dubina mukoga srca, ene, koje shvaaju
iskrenost toga oboavanja, jatomice se kupe oko njega i njegovih knjiga,
kojima je jedina svrha velianje ene. Jer pjesnik ne vidi nita drugo i nita
~6~

vie, nego samo enu koju ljubi.


U tom je Nansenova jednostranost, ali i njegova umjetnika snaga.
Usred naturalistike kole, koja je svojim beskrajnim opisivanjem okoline i
nabrajanjem kojekakvih sitnica ubijala cjelovitost i sav ivot, te ba ono
zastirala to je htjela otkriti ostao je Petar Nansen slobodan i svoj. A to se
udo dogodilo sasvim jednostavno. Naprosto zbog toga, to Petar Nansen
sve te ravnodune sitnice uope nije vidio.
Vidio je samo svoje, samo ono to mu je vrijedilo: enu, koju je kleei
ljubio.
I jer nije ni o em drugom govorio, postao je slobodnim i snanim
umjetnikom.
Nita nije vjeno, a najmanje naa jadna djela. ak je i papir, na kojem
piemo, nalik na list, koji se ve sada, venui, svija na okrajcima.
Ali Nansenove e knjige o ljubavi dugo ivjeti. Jer oni, koji tako ljube,
uvijek e se vraati k njima i uivati.
U Berlinu, mjeseca listopada 1908.
Herman Bang

~7~

JULIJIN DNEVNIK

vu sam biljenicu dobila od majke za Boi. Upisat u u nju sve


svoje doivljaje i misli iskreno i sasvim po dui. Neu sama sebi
laskati, nego u iznijeti dobro kao i zlo. Na taj nain bit e mi moj
dnevnik vrlo pouno ogledalo. Ali kad jednom ispiem ovu knjigu, hoe li
mi ona tada priati o sretnom ili o tunom ivotu, hoe li biti roman pun
napetih doivljaja ili ah, samo siuno dnevno izvjeivanje? To sad
pitam sama sebe radoznalo i uznemireno, laajui se posla.
Preporuujem dakle svoju knjigu milostivoj sudbini i svim dobrim
silama!
Kopenhagen, dne 27. prosinca 1891.

J u lij a M a t ild a M a ge n s ,
roena 23. travnja 1872.,
ki slikara cvijea profesora Holgera Magensa.

Na Silvestrovo, 12 i pol sati u noi.


Kako je to sveana misao, da je sada svrena stara godina, a u magli i
tami zimske noi javlja se nova. Opet je prola jedna godina to mi je
donijela? Poinje nova to e mi donijeti? Na prvo pitanje mogu
odgovoriti: stara godina nije mi donijela nita. Kad mislim o njoj, priinja
mi se dugakom, ravnom cestom bez boja, bez prekida, bez promjena. Niz
tihih svakidanjih etnja, a sve su jednako duge, sve udaraju istim pravcem,
sve u istoj sumornoj okolini. Prije podne ova slika: moja draga majica i ja
silazimo niz stari Kraljev put prema gradu da nabavimo to nam treba.
Koraamo brzo i miemo se uz mnoge ljude, kao da ne pripadamo k njima.
Poznajemo samo malo od njih, a oni jo manje poznaju nas.

~8~

A ipak nas zacijelo svi znaju. Mi smo stalne figure na tom putu. Udovica
s kerkom, nazvao nas je jednom neki prolaznik.
I majka i ja nasmijeile smo se toj napomeni, jer je uistinu bila vrlo
dobra. Majka sitna i njena, vazda u crno odjevena; ja visoka i tanka,
moda malo i pretanka, naalost ne ba osobito lijepo odjevena, ali prema
svojim jadnim prilikama sasvim chik. Nigdje se ne zaustavljamo, nego
idemo ravno dalje, kao da nam je hodanje neki posao, te se ne obaziremo
ni desno ni lijevo. Uostalom, ovo posljednje nije ba sasvim tako, to jest,
majka gleda ravno preda se, ali ja zirkam pomalo na obje strane.
Dolazimo kui, primie se vrijeme objedu. Kako je hladno u naoj
blagovaonici, unato girlandama od rua i junog voa, kojima je otac
dekorirao zidove. Najprije posjedamo majka, Franjo (dugaak
esnestogodinji djeak) i ja za stol. Onda izlazi otac iz svog ateliera. Jako
je visok i mrav, vazda u sivom odijelu s dugakim kaputom; uvijek mu je
zima i uvijek je boleljiv, ini mi se da on unosi studen u sobu. Otac nas
otro promjeri kroz svoje zlatne naoale, kimne glavom i sjedne, ne
govorei ni rijei. I onda objedujemo kao da je to neka teka dunost koju
trebamo izvriti. Jedemo to manje, da to prije dovrimo, zato i jesmo svi
tako tanahni, kao biljke, koje rastu u sjeni. Ta mi je poredba pala na um
jednog dana, kad smo ustali od stola. Kako smo tu stajali, troje velikih i
jedna mala odjednom sam se sjetila kaline, to smo je nekad imali. Mislili
smo da je uginula pa smo je odnijeli u tamnu komoru. I onda sam jednog
jutra dola ja unutra i vidjela da je opet proklijala, te ispruila etiri
tanane, blijedozelene stabljiice sa siunim prozirnim listiima na
vrku.
Razgovor kod stola nije ba osobito zabavan. Poinje se time, da mati
pita oca: Kako ti je danas, Holger? Da li te je jako boljela glava?
A on odgovara: Kad bi bila samo glava! Ali ovo prokleto trganje u
kriima jo e me u grob strovaliti! Sutradan poinje majka s kriima, a
onda se moe okladiti da je sada opet s glavom gore.
Ostali dio razgovora za objedom tie se monsieura Franje, koji je uvijek
neto skrivio. Franju, koji polazi viu gimnaziju, vazda sumnjie zbog
lijenosti i lakoumlja, zbog premnogog puenja i alkoholnih pia. A uz to se
moj esteta gospodin otac ljuti na njegovo deransko, nezgrapno vladanje, na
~9~

neukusno baratanje noem i vilicom, na ljuljanje na stolici, na neiste


nokte itd. Tako se na objed najugodnije zainja.
Veer je oaza dana, kad Franjo ode u svoju sobu da ui ili da kriomice
pije grog, a otac nam u 10 sati zaeli laku no, onda majka i ja sjedimo
skupa i povjerljivo razgovaramo. Otvorimo vrataca od pei, tako da se
eravica krijesi kroz reetku; svjetiljku prekrijemo crvenim zaslonom, pa
se udobno smjestimo na sofi. O emu govorimo? O svemu i o niemu, o
najviim i o najneznatnijim stvarima, o onom, to piu novine, o knjigama,
koje smo itale, o velikim ivotnim problemima, o obiteljskim dogaajima
starijega i novijeg datuma, ali najvie govorimo o ljubavi. Kad majka
govori o ljubavi, onda je u tom tako neto lijepo, ganutljivo, da potkraj
redovno proplaem. Uboga majice, tako je veliko i toplo tvoje srce i sva si
ti stvorena za to, da se njeno postupa s tobom! Majka je u svojoj mladosti
zacijelo doivjela kakav roman. Nije nikako mogue, da ju njene brane
uspomene ispunjavaju tolikom poezijom. Jer udala se za oca kad joj je bilo
27 godina i poslije smrti njenih roditelja, koji joj nisu nita ostavili. A ipak
je najljepe kad majka pripovijeda o svom roditeljskom domu, gdje je sve
bilo tako otmjeno i veselo na glazbenim soarejama, na plesovima i
sanjkanju. Ah, djede, djede! Kako si samo mogao sav novac potroiti, tako
da se tvoja uboga unuka ne moe nauivati nikakve radosti u ivotu! A ti
krasna, udesno krasna bako, ti, o kojoj priaju toliko draesnih, ali ne
uvijek sasvim pristojnih pustolovina. Zato te nisam mogla bolje upoznati,
ti sjajna eno, koja si dopustila, da te na tvoj vjenani dan usred gozbe
pograbi djed, pa da te na etveroprenim saonama odveze u svoj dvor, gdje
ste vas dvoje sami produili pirovanje! bo.sna.uni.ted.net
Ako sa svoga, zacijelo sjajnoga i veseloga neba, pratite zemaljski ivot
svojih potomaka, mora da ste se rastuili i raalili na Silvestrovo, koje smo
majka i ja danas proslavile. Ne, u naoj se kui ne slavi kao u vaoj stara
godina gromkim poklicima za obilnim stolom, a nova pozdravlja
ampanjcem.
Sjedile smo sasvim same, majka i ja, i ekale Novu godinu. Sjedile smo,
svaka zgrbljena u svom kutu sofe, duga dva sata, a da nismo ni poelile, da
se po obiaju porazgovorimo. A kad je stara, istroena ura na zidu svojim
slabanim, hrapavim kucajima navijetala pono, uspravile smo se i
~ 10 ~

sluale. Spopao me neki udan strah. Bilo je glupo, ali osjeala sam, kao da
mi otkucava sudnji as. Svaki kucaj ure odzvanjao mi je u uima, kao da
govori: Tebi je red! Tebi je red! dok nije utihnula zveckavim
tropotom, to je podsjealo na zvonie na saonicama.
Onda me majka zagrli, privine mi glavu i cjelivajui me ree: Drago
moje, dugo, runo dijete! Dobri Bog neka ti dade sretnu i veselu novu
godinu!
A kad sam joj odvratila: Hvala ti, majice, za sve dobro u staroj
godini! pogladila me je po licu i rekla: Nema naalost mnogo razloga
da bude zahvalna. A malo zatim doda sa suzama u oima: Ljubljeno
moje dijete! Ne moe se pohvaliti osobitom sreom u roditeljskom domu,
znam to vrlo dobro. Sasvim je neto drugo, kad ovjek ve obrauna sa
ivotom kao to sam obraunala ja, ali mlada krv treba sunca i sree!
Pa ja imam tebe, majice! apnem. Ona smijeei se ustane, i ree sa
aljivim humorom, koji katkada kod nje izbija: Zar su dananje mlade
djevojke tako skromne? Onda zazvasmo jedna drugoj laku no i
zavukosmo se svaka u svoju sobicu.
to je time mislila, znam vrlo dobro. Mislila je na Erika. Da, dragi moj,
daleki prijatelju, tvoja su rijetka i kratka pisma bila prolazne zvjezdice u
tami prole godine. Da samo zna, kako se opasne osnove snuju ovdje
protiv tvoje slobode. Hoe li se uope ikada vratiti? Ah da, zacijelo e se
vratiti. Ali kad bi znao, kako ja runo i sebino raunam na tebe, s pravom
bi me prezreo. Ako sama sebe pitam, da li te ljubim, odgovaram: Ne
ljubim! Pa ipak, da se ovog asa pojavi na vratima, pa da me upita, da
li bih pola za tebe, bez predomiljanja bih odgovorila: Bih! Jer ti si mi
jedino spasenje, to ga vidim, jedini koji me moe izbaviti iz podrtine
moga roditeljskog doma. I viem napolje, u Silvestrovu no: U pomo! U
pomo! Ako uje moje zapomaganje, ako mi doe, obeajem ti, da u
ti biti dobra i vjerna ena, da u te uvijek voljeti i nikad neu zaboraviti to
ti dugujem. Nauila sam smanjivati svoje ivotne zahtjeve. Sad vapim
samo jo za s 1 o b o d o m !
Jest, majko, imala si pravo, kad si maloprije rekla, da se ne mogu
pohvaliti osobitom sreom u roditeljskom domu. Ginem za suncem i
toplinom, jadna sam i blijeda kalinova stabljika u hladnoj i mranoj
~ 11 ~

komori.
Upravo sam proitala, to sam napisala, pa se stidim same sebe. Tu
sam ja, Julija Magens, u koli zvana vragoljankom, sjedila i putala crnilo
niz pero kao suze niz obraz. Stidi se, djevojko, otari oi i pokai vedro lice
novoj godini. Ona ti svakako donosi neto dobra, samo treba da sama
posegne za tim. Moda e ti ve sutranji dan donijeti pozdrav od Erika.
Pa ako mi sutra, ili bolje danas, estita Erik Novu godinu, onda:
Kiti se, curo, ko vila u bajci,
Dolazi vojno, da te otme majci!
1. sijenja
Dakle imam opravdana razloga, da budem najbolje volje. Dobila sam
pismo od Erika. I to dugako pismo, puno zaljubljene enje za
posestrimom Julijom. Erik je ve gotovo potroio novac, to mu ga je dao
njegov otac za studije u Beu; osim toga ponudio mu je jedan od ovdanjih
najuglednijih graditelja, da stupi s njim u kompaniju. Ako mu otac bude
htio predujmiti potrebnu glavnicu, vratit e se ve za nekoliko tjedana, a
onda pie moram porazgovarati s tobom o nekoj vrlo vanoj stvari.
Drugim rijeima: za mjesec dana bit u vjerenica graditelja Erika
Glerupa, a u travnju emo se vjenati. Uzet emo stan od pet soba,
namjetaj e biti napravljen prema nacrtima, to ih je Erik narisao lanjskog
Boia, kad smo se, alei se, razgovarali o tom kako bismo sebi uredili
stan. U svakom pogledu bit e nam lijepo i dobro. ivjet emo umjerenim
drutvenim ivotom, kadikad emo poi u kazalite, i to uvijek na dobra
mjesta; svi e nas potivati i uvaavati, nikome neemo nita dugovati,
naprotiv, svake godine utedjet emo neto malo a za svaku tisuu to
emo je pritedjeti, nabavit emo kakav novi komfort. Svrit emo kao
bogati ljudi, moj mu bit e dravni savjetnik, vitez od Dannebroga itd.
A kad jednom dravna savjetnikovica Julija Glerup, predsjednica
drutva Jaslice, u dubokoj starosti i sveope potivana blago u Gospodu
usne, osvrnut e se posljednjim pogledom na svoj ivot, vazda jednak,
monoton, prozaian, poten, dosadno poten, sve same osobine, koje su joj
~ 12 ~

uvijek bile mrske i odvratne.


Ali premda ona, koja u ovom asu nije ni prozaina, ni estita, a ni
dravna savjetnikovica, sasvim tono zna, kakva e joj biti budunost, ako
se uda za dobroga, estitoga i valjanoga Erika, ona e ipak pristati na to,
pristat e, jer je kukavica, jer unato svomu slobodoumlju drhe pred
sudom svijeta, pa se tek u svojim mislima i sanjarijama usuuje malo
prhnuti u vis nad ovaj masni komadiak zemlje, gdje nalazi sigurnu hranu.
Nije li sjajno dokazala svoju kukavtinu, kad je prije tri godine ostavila
kuu svojih roditelja s herojskom odlukom, da nee vie dalje podnositi
one muke, pa se pet sati kasnije kao nevaljalo cure vratila natrag oevim
ibama i majinom jadikovanju?
Kad pomislim, da je taj smijeni bijeg bio junaki in moga ivota, onda
sva postiena priznajem da nisam roena ni za to vee, nego tek za
gospou dravnu savjetnikovicu, te da moram jo kleei zahvaljivati
Bogu, ako tako daleko dotjeram.
Dakle: od srca zahvaljujem za Erikovo pismo! To je moje boino
evanelje. Ono mi jami da u prije Ivanja biti estita domaica, kojoj e
zavidjeti bar deset kuzina. A to ipak neto vrijedi!
Na Novu godinu pozvani smo baki na sveani objed. Baka je, s obzirom
na to to je oeva majka, izvanredno ljubazna gospoa. Duboko sam
uvjerena da se uasno ljuti na oca, ako se uope smijem posluiti tako
otrim izrazom u pogledu bakinih osjeaja. Ona sjedi nepomino na svojoj
tvrdoj sofi od mahagonija, sva zatrpana jastucima, a nad njom pokojni djed
naslikan uljenim bojama, oev prvi rad, uspravan, mrav, asketski prelat u
biskupskom ornatu s visokim redom oko vrata. Baka je nalik na votanu
figuru; nijedna ilica ne drhe na njenom velikom, pravilnom i bijelom
licu, a posljednjih godina nije uzela ni pletivo u ruke. Sjedi kao simbol
starosti, koja se rijeila svih zemaljskih briga i nemira, a govori vazda
jednakim sveanim, dubokim glasom, izraavala radost ili bol, i uz to tako
lagano, kao da tek s tekom mukom nalazi pravu rije. Ali u tom uvelom
licu plamte dva velika, dobra, tamna oka posebnim jakim arom. Ta dva
oka znadu tako vrsto i milo pogledati, tako strogo, a opet s tolikim blagim
razumijevanjem, da te snalazi elja, da joj se baci oko vrata i da sve svoje
lude brige isplae na njenom starom, smirenom srcu.
~ 13 ~

Za objedom na Novu godinu dolaze kod bake jela na stol istim onim
nepromijenjenim redom, kojega se ona dri u svemu: izvrsna obiteljska
juha, jaka, tena i mirisava, puna zelenja i mesnih valjuaka, kuhana
cvjetaa, ogromna, sona, crvenkasta govea peenka i domai kolai od
jabuka. Uz to rujno vino, koje se toi tek koliko treba, a gotovo ti je i ao
da ga pije. Tako krasno i opojno mirie, batinjeno je od moga
visokopotovanoga djeda, koji je umro prije petnaest godina, a za desert
dobivamo aicu madeire.
Bakini gosti nisu osobito zabavni. Pa ipak, kako je voljko, kako ugodno
kod nje! Svaka disonanca mora zanijemiti u njenom domu; ak se i otac
trsi da bude ljubazan. Pa s kakvim sjajnim tekom ovjek jede, kad vidi
kako bakine mile oi budno paze, da svaki dobije to vie tenih i dobrih
zalogaja, i kad uje kako starica gostoljubivo nudi i nutka. Moram se
nasmijeiti kad pomislim, kako se kod tih zgoda uvijek natrpam jelom, i to
sve malo pomalo, dok stara sluavka u bijeloj pristaloj pregai sveanim
dostrojanstvom posluuje. O Franji neu ni govoriti jer on guta upravo s
nepristojnim tekom.
Za desertom die baka au u vis i govori svake godine iste rijei:
Kucnimo se za sretno Novo ljeto svima nama! A naroito mladei!
Kad sam se danas kucnula s njom, sjedila sam do nje, dugo me je gledala
svojim velikim oima, a onda rekla: Tebi u zdravlje!
Hvala, bako! Opet se zagleda mene i napokon ree: Nemam li
pravo?
U emu bakice?
Ona potrese glavom.
Nita vie ne kazujem. Pitam samo. Ja sam se preko uiju
zacrvenjela a ostali se nasmijali.
Je li joj tko pripovijedao o Eriku? to je samo htjela time rei?
Baka nije bogata. Ima upravo toliko, koliko joj je potrebno da sasvim
bezbrino ivi, a budui da nije rastrona, moe svaki dan malo pritedjeti,
pa tako joj uvijek toliko ostane da moe as jednomu, as drugomu od nas,
utisnuti u aku po koju krunu za kazalite ili po koji zlatnik, da si kupimo
kakvu korisnu stvar. Mene uvijek kriomice dariva, sasvim potajno i nikako
ne trpi da se govori o tom. Kad sam na primjer danas poslije objeda sjedila
~ 14 ~

do nje na sofi osjetila sam da me sasvim tiho upka za rukav. Pogledam


dolje i vidim kako mi prua neto bijelo. Bile su dvije krune brino
zamotane u papir, a na papiru napisano: Za tebe i Franju, da vidite novi
komad. U srijedu, ako dobijemo ulaznice, gledat emo Zulejmu.
Neizrecivo se radujem tome, ti mila, dobra bako!
2. sijenja
Rano sam ustala i marljivo radila sve do doruka. Marljivo radila, znai
da sam slikala. Ja naime i slikam, na porcelanu. Sad slikam, pod oevim
nadzorom, na nekom FloraDanicaservisu za mladu groficu Baerenklau.
Poslije doruka vjebala sam jednu uru na glasoviru, zatim sam pola s
majkom u grad, ali nisam vidjela ba nijedne spomena vrijedne osobe.
Poslije objeda pomagala sam majci krpati rubeninu. Naveer sam majci
malo svirala na glasoviru. Rano sam legla.
3. sijenja (Nedjelja)
Bila sam s majkom u crkvi sv. Matije. Doruak. Pola u etnju.
Objedovala, ivala. itav dan ni ive due. Ni pisma. Krasna nedjelja!
4. i 5. sijenja
Uzimam oba dana zajedno. Imaju isti tekst i istu melodiju. Rano sam
ustala. Marljiva do doruka. Poslije doruka vjeba na glasoviru itd. (Vidi
tekst 2. sijenja.)
Da bude neka promjena, spomenut u jo da smo dobili novoga visa
visa, nekoga mladoga i ini se imunoga gospodina. Njegov stan zaprema
itav etvrti kat u suprotnoj kui. Kad ujutro slikam u kutu kod prozora,
mogu sasvim lijepo vidjet, kako se mladi kavalir oblai i ureuje.
Savrenom bezobzirnou dotjeruje svoju toaletu, elja se i brije kod
prozora svoje spavae sobe. itava prozornica puna je boica, etaka,
eljeva, raznih posudica i u tom laboratoriju zaposlen je moj visavis
najmanje jedan sat, u ukusnoj nonoj koulji, a lice mu izraava pobonu
ozbiljnost. Pokuala sam ga postidjeti, pa sam demonstrativno spustila
roletu na mom prozoru. Ali nije ni najmanje djelovalo na njega. Kad sam
~ 15 ~

lagano spustila roletu, pogledao je zaueno na nebo, da vidi, smeta li mi


moda sunce, a onda se nesmetano dalje eljao. Da pravo kaem, svia mi
se. U njega je neka priroena bezobraznost, neko samopouzdanje na kojem
mu zavidim. Bit e da je vrlo ugodan fifiri. Ba u nastojati saznati tko je
i to je?
Sutra je uveer Zulejma. Kako je krasno, kad moe lei u nadi, da te
sutradan eka neka radost. Zulejma! Ah, da sam Zulejma i vjerenica
krasnoga arapskog poglavice! Da leim pod vitim palmama uz esmu, a
kraj dragoga! Ili da odem s njim u lov, da jaem na pomamnom vrancu po
zelenoj visoravni, a nebo se plavi!
Laku no, Zulejma! Sanjat u, da sam na tvom mjestu!
6. sijenja
Zulejma me je razoarala. No glazba je bila divna uspavljujua, divlje
raspojasana, boanstvena, daleko iznad svih moralnih skrupula. Zapravo
me se dojmio samo jedan jedini prizor. Zulejma lei u atoru svoga oca.
Nato provali neko neprijateljsko pleme u logor, njihov poglavica trgne
Zulejmu s leita i odvede je sa sobom. Zulejma je leala kao u snu; otmica
se treba shvatiti kao nastavak toga sna. Ona vidi krasnog, bijelo odjevenog
ejka, kako se nadvio nad nju, gleda je sav oaran, njene se oi sukobe s
tim pogledom, te jo napola u snu, sva ukoena od straha i kao
hipnotizirana divljenjem, to se odraava u oima njena otmiara, preputa
mu se i on je odvodi bez ikakva opiranja. Mladi se ejk upravo arobno
doimao. Moda je ta otmica sasvim nenamjerno napisana s toliko poezije i
erotike; ejk je imao sasvim malu ulogu, te se u ostalim inovima vie i ne
javlja, ali za mene je njegov nastup bio svakako najsjajniji momenat one
veeri.
Nikad jo nisam vidjela toga mladoga glumca. Zacijelo je velik talent.
Jednom sam sasvim sluajno proitala njegovo ime u novinama, ali se ne
sjeam, da li ga je kritika u Zulejmi naroito pohvalila. Zove se Alfred
Moerck.
7. sijenja ujutro
~ 16 ~

Noas sam usnila udan san. Bila sam negdje u pustinji. Ne znam, kako
sam onamo dospjela. San je poeo tako da sam stajala sred pjeane
ravnice. Mora da sam dugo hodila, jer sam bila tako umorna da sam se
jedva micala. Noge su mi formalno propadale u pijesak, bilo mi je, kao da
su na njima privrene teke olovne kruglje. Ni disati nisam mogla.
Zaguljiva vruina udarala mi u usta, nos i ui, a ipak nije sjalo sunce u
mojoj pustinji. Mutno, sivo nebo razastiralo se nad njom i sve se vie
sputalo nada me. Bilo je kao sukneni pokriva, koji e me sad zaguiti. A
pijesak nije bio bijel, nego ukastosme, a iz njega se dizale sumporne
pare. Osjeala sam, da u za nekoliko trenutaka umrijeti. Nisam jaukala, a
nisam ni u pomo zvala, samo sam tiho plakala. Onda sam izgubila svijest,
zaspala sam. U snu sam ula neku tihanu, uspavljivu glazbu, sjeam se, da
sam tada pomislila u sebi: sad mi sviraju na sprovodu, ali glazba je sve
glasnije zamnijevala, udarie bubnji i talambasi, trublje zatrubie, odasvud
zaori umna i kliktava glazba, svu me zaokupi i zanese, te rekoh u sebi:
Mora se to prije probuditi, jer e drugaije zakasniti na sveanost. I
probudim se, u snu, i opet se naoh sred pustinje, no glazba je jo uvijek
svirala i ula sam kako netko zove:
Zulejma! Ogledam se naokolo i gle: tamo, sasvim na rubu obzorja,
neto se bjelasa, samo neka mala tokica, ali ona naglo juri sve blie i
blie. Tada ja odgovorim: eje moj bijeli, vjerenice, spasitelju moj!
Oko mene se sve zasja, mutno se nebo digne i zaobli nada mnom isto i
jasno. Osjeala sam, kako je uzduh svje i hladovit, kao da je negdje u
blizini esma, a tada mi poleti ususret u svom bijelom lepravom odijelu,
uz bunu, sveanu glazbu, moj bijeli ejk na vrancu. I onda sam se
probudila. Kraj moje postelje stajala je majka i smijeei se rekla: O ti
lijenino! Ve je bijeli dan, a ti jo spava! Uostalom, bila si tako draesna
u snu, da te nisam htjela probuditi. Stajala sam ovdje najmanje deset
minuta, pa te promatrala.
8. sijenja
itav dan bila sam sjajno raspoloena. A zato zapravo? Ta nita se nije
veselo dogodilo. Sve je bilo po obinom receptu, a otac mrzovoljan kao

~ 17 ~

uvijek. Pa ipak je sve igralo i pjevalo u meni, cijeli boji dan, sve mi se
priinjalo lako i vedro. Svi su se udili mome veselju. Na etnji me majka
svaki as morala opominjati, da se ne pristoji glasno smijanje na ulici, a
poslije podne sam dotrala u Franjinu sobu, ponudila ga cigaretama, i onda
smo oboje zapuili i popili aicu konjaka. Franju je upravo ganula moja
ljubaznost, sav se raznjeio i bio upravo galantan prema meni. Ali kad sam
odlazila, rekao mi: Pozdravi ga od mene!
Mislio je da me je Erik tako udobrovoljio. Ne, razlog mome veselju bio
je mnogo dalje od zbilje. Bio je to san o Zulejmi, koji jo ivio u meni.
Kako je to djetinjasto, kako ludo!
Ali jo lue bilo je to, to su i majine jutronje rijei podravale radost
u meni. Kako si bila draesna u snu! Te su mi rijei itav dan zvonile u
uima i napunjale me ivim zadovoljstvom. Dakle ti moe biti i draesna!
rekla sam sebi. Dakle nisi uvijek samo runa djevojka! No bit e teta, ako
bude vazda samo u snu draesna! Gospoica Julija Magens imala je juer
une belle nuit! To ne zvui loe, ali naalost nemam ni ja sama, a ni itko
drugi prilike da se divi toj nonoj ljubici, koja se tek u tami rascvjetava.
Meutim, majin je komplimenat razbudio tako smijenu tatinu u meni,
da sam sino, umjesto da piem u svoj dnevnik, promatrala sebe u
ogledalu.
Ogledalo u mojoj sobi nije ba sjajno. Sasvim obino ogledalo, pola
metra visoko, u okviru od orahovine, a stoji na komodi. Postavila sam ga
tako da se mogu to bolje vidjeti u njemu, zapalila sam obje svijee i jo
sam svjetiljku stavila na komodu. U tom maginom osvjetljenju promatrala
sam gospoicu Juliju u svim moguim stavovima i mimikim vjebama.
Nastojat u da budem nepristrana, te u zabiljeiti rezultat svojih opaanja:
Julija je visoka, mrava djevojka bez ikakve punoe, ali sasvim
proporcionalna. Uskih je ramena i bokova, ali i vrlo tanka struka, tako da je
posve pristala figura, samo kad bi se htjela drati malo uspravnije. Lice joj
je nekako nezgodno, kad je ozbiljno. Nos joj naime svojom baroknom
konstrukcijom kvari svaki sveani izraaj. A uz to su joj jo i usta od
prirode tako graena da uvijek moraju biti malko otvorena. Pa ako se sad
gornja usna ozbiljno i dostojanstveno sputa prema donjoj, itavo lice
poprima neki alostiv, glup izraaj. Ali zato i najmanji smijeak uvelike
~ 18 ~

poljepava Julijino lice. Onda je gornja usna na svom pravom mjestu;


ukazuju se krasni, veliki, bijeli zubi, pa ak i nos pristaje u taj ensemble.
Naroito su joj smee oi kao stvorene za smijeak. Sred bezbroj bora
stisnu se, pa se umilno, gotovo objeenjaki blistaju iz svoga skrovita.
Kad Julija ovako smijeei se stoji, a tamna joj kovrava kosa pada duboko
na elo, pa kad rukom dobacuje cjelov, ima naime lijepu, usku, bijelu ruku,
onda se ne moe porei da je predraesna i sasvim malo koketna.
Udoviina kerka koketna! angrizavog profesora Magensa, runa
kerka, predraesna! Ne, draga Julija, ili tvoje ogledalo lae, ili si i ti
podmien kritiar.
Unato svemu tomu, kad je Julija sino poslije pokusa pred ogledalom
legla u krevet, bila je jo uvijek najbolje volje i pod dojmom toga
raspoloenja napisala je danas dugako i ljubezno pismo Eriku.
Drugo nita nema se zabiljeiti o dananjem danu.
911. sijenja
Pijesak, pijesak i samo pijesak... Da piem dnevnik o jednomjernosti
svoga ivota, to mi se nikako ne da.
12. sijenja
Moj visavis poinje me zanimati. Na oko je sve kod njega tako
odmjereno, tako tiho i korektno, pa ipak taj gotovo krabuljni kavalir
zacijelo provodi vrlo nemiran i pustolovan ivot. Gotovo nikad ne izlazi iz
kue, ali prima vrlo mnogo pohodnika. I dame dolaze k njemu. Jedna
dolazi prije podne, ali je ne prima uvijek. Juer, na primjer, nije prolo ni
dvije minute, to je ula u kuu, a ve je bila na ulici. A iza zavjese stajao
je moj visavis napola sakriven i zirkao napolje da vidi, kud e ona.
Jadna, ljepuna mala! Misli li da nisam vidjela kako si bila razoarana i
rastuena, iako si nastojala izgledati bezbrina, te si ponosno i
dostojanstveno prola ulicom i ni jedanput se nisi okrenula! O ti zloo
preko puta! Kako samo moe tako okrutno postupati s tim malim,
dobrodunim, zaljubljenim stvorom! A onda je tu jo jedna druga, nazvala
sam je favoritkom. Ona ga pohaa poslije podne i to vrlo skriveno. Vazda
~ 19 ~

se dovozi u malom broughamu, koji izgleda kao doktorska kola. Na licu joj
je gusta koprena, a zamotana je sva u irok krzneni ogrta. Njena visoka,
otmjena pojava jasno se istie u utom svijetlu laterne nad kunim vratima.
U nju je moj visavis oito jako zaljubljen. Svaki put znam, kad je
oekuje. Onda je svaki as na prozoru, otvara ga, pogledava niz ulicu,
zatvara ga, odlazi malo dublje u sobu, da se za as opet vrati. Kad onda
napokon ugleda kola, brzo sputa bijeli rouleau. Neko vrijeme luta samo
njegova samotna sjena, onda se iznenada pojavi druga, sjena dame. Zatim
ieznu obje sjene i ja nasluujem da je moj visavis sa svojom damom
sjeo za stol u jedaoj sobi gdje sam malo prije vidjela ladanjski odjevenu
gazdaricu kako prostire i udeava stol.
Sat kasnije soba se sveano rasvjetljuje. Kroz rasjeklinu na zavjesi mogu
vidjeti blistave kristale na velikom svijenjaku s kolutima ispod blijedih
starinskih svijea i jedan dio velikog zlatoliko osvijetljenog zaslona od
svjetiljke. Kroz tu rasjeklinu vidim u pozadini sobe i krajiak neke jako
osvijetljene slike, ensku glavu i jedno golo rame. Ali mog visavisa i
njegovog gosta ne vidim vie. Zacijelo su sjeli na sofu, to je kriju palme i
odakle mora da soba prekrasno izgleda s perspektivom u druge sobe, koje
su takoer rasvijetljene: spavaa soba sa zelenom svjetiljkom, koja kroz
zavjese blista kao velom prekriven mjesec.
I onda tako sjedim u sumraju i matam u svom kutu u naslonjau.
Prenosim se mislima k mojemu visavisu i zamiljam sebe na mjestu one
koprenom zastrte dame. Tko bi mogla biti ona? Je li mogue da je ona
estita ena, ena s kojom bih se mogla sastati; koja pripada dobrom
drutvu i koja e moda, kad je ostavi moj visavis, opet igrati ulogu
kreposne keri estitih roditelja, kao ja? Ali recimo, da sam ja na njenom
mjestu, bi li se onda moglo dogoditi da bih ja, otiavi onamo i vrativi se
natrag, a da nitko ne bi mogao niega opaziti na meni i da ne bih u zemlju
propala od stida pred samom sobom? Ne, to nije mogue! Nikoja dama ne
moe biti takva! To je neko prezreno stvorenje, enska najnie vrste. Ali
zato se onda tako boji da je tko ne vidi? Zato dolazi tako oprezno i
zastrta koprenom? Demimondenka se ne treba kriti. A onda, ne znam, ali
ona mi se ini nekako osobito fina i plaha, tako je bojaljiva, ima u njoj
neto slatkozloinako kad nakon kratkog predomiljanja odluno otvara
~ 20 ~

kuna vrata. Mora da je dama. Moda ak i vrlo otmjena dama.


I tada me moja fantazija divljim zamahom sve dalje odnosi.
Ona je otmjena dama koja pohaa svoga ljubavnika. Tko je on i zato se
je sakrio ovdje u toj tihoj ulici u predgrau? Bilo je to na posljednjoj
velikoj dvorskoj sveanosti, gdje su bili sakupljeni knezovi i vladari svih
zemalja na kraljevu dvoru. Tamo su se njih dvoje sastali, on nepoznat
kneevi, a ona krasna ki bogata plemia. Mlad kneevi bio je tako
oaran ljepotom mlade grofice, da je vie nije mogao zaboraviti. I pod
izlikom da e otputovati na daleki istok, okrenuo je na sjever; vjeran i
mualjiv njegov sluga najmio je ovaj zabitni stan, a on je javio svojoj
dragoj: Evo me ovdje, ekam te!
Sjede tamo preko; elegantno je i udobno ondje, sve odaje pune su fina
mirisa. Vatra plamsa u kaminu, a na stolu je vino u bruenim vrevima i
voe u kristalnim posudama. Sjede na sofi; on ju je obujmio rukom oko
pasa, uz svijetlo svijea pridiu ae, zagledavaju u blistavo vino, a onda
smijeei se i sretni zarone jedno drugom u oi kucnuvi se aama.
Onda kazuje on: Vrijeme leti, doskora se moramo opet rastati. Reci mi,
draga, ljubi li me jo uvijek kao neko? A ona mu ovine ruke oko vrata i
zagledavi mu duboko u oi odgovori. Kneeviu moj, ti sjajni i moni,
poloi ruku svoju na moje srce i vidi kako kuca. Sve jaom enjom kuca
za tobom!
Ili ona klei pred njim u svom dugom bijelom odijelu, a on provlai
svoju ruku kroz njene kestenjastosmee uvojke. I govori: Mnoge sam
ene ljubio, ali nikad jo nisam okusio tako arko vino, kakvo sam pio iz
koraljne posude tvojih usana. Mnoge su mi ene rekle da me ljube, ali
nikad jo nisam sluao tako opojnu glazbu, kao to su cjelovi tvoji, koji mi
apu: Ljubim te! A ona lei sasvim tiho, gleda u njega, a na
trepavicama joj drhu dvije suze blistave od sree.
A kad se pogase sva svijetla po kuama unaokolo, dovodi on svoju
dragu do prozora, i dok oboje gledaju u tihu i bijelu zimsku no, pokazuje
joj on suprotni prozor i govori: Vidi li, tamo stanuje neko ubogo malo
djevoje. Iz dana u dan sjedi ondje kao crvenda u krletki i ezne. ezne, a
ne zna za im. Osjea da nije ivot tek u sjedenju kod prozora i u slikanju
ruica i ljubica na porculanu. Sluti, da je ljubav slikar, koji doarava ruice
~ 21 ~

na obraze mladih djevojaka, a ljubice u poglede njihove. Jadno, blijedo


djevoje!
A lijepa, ponosna gospoa drhui privija se uz svoga dragoga i plae od
saaljenja zbog neimatine nepoznata djevojeta i od straha, da bi mogla
izgubiti svoju sreu.
Tako sjedim ovdje i matam, a i meni se kupe suze u oima, jer
nalazim da je jadan i nevoljan ovaj ivot, to ga ja provodim dok me iz
mojih sanja ne trgne kakvo suketanje na vratima ili kakvo nenadano
svijetlo. To je otac, to prolazi kroz sobu, da pogleda u predsoblju, nisu li
ve stigle veernje novine.
utei prolazi kroz sobu sa svijeom u ruci, ali kad se vraa, govori:
Nije li ve vrijeme, da zapalite svjetiljku?
Onda se majka die sa sofe gdje je leala i drijemala, a ja odlazim od
prozora, traim igice i palim svjetiljku.
I kako nismo raspoloene da se razgovaramo, svaka zadubljena u svoje
misli, sjedimo majka i ja svaka sa svojim runim radom, a meu nama
velika koara za velo, puna kojekakvih poderanih arapa i rubenine koju
treba pokrpati, jer kod nas se sve deset puta krpi i opravlja, prije nego to
se baci.
16. sijenja
Kako sam se jutros djetinjasto ponijela! Majku i ja pole smo kao obino
u etnju. Pred izlogom knjiare stajao je neki gospodin. Kad smo prolazile,
on se okrenuo. Vidjela sam samo njegove oi, koje su me pogledale
prodirnim pogledom. U tom trenutku znala sam da je on onaj glumac, koji
je igrao ejka u Zulejmi. Bilo mi je kao da me je spopala vrtoglavica, krv
mi se stisnula, a odmah zatim osjetila sam kako mi juri u glavu i oblijeva
mi lice arkim rumenilom. Sve je to trajalo tek nekoliko trenutaka; njega
nestade, a majka na sreu nije nita primijetila. Lude li mene! ta mi je to
bilo? Nepoznat gospodin sluajno me pogledao, nenamjerno i ravnoduno,
a ja gotovo padam u nesvijest.
Ljutim se na samu sebe, tukla bih se, a i na njega sam ljuta. Sad naravno
taj uobraeni glumac misli da je neodoljivo djelovao na mene. Nov uspjeh,

~ 22 ~

i jo kako smijeno lak!


Ima doista udnih sluajeva u ivotu. Poslije onog pretjeranog sna o
Zulejmi nisam vie ni mislila na toga glumca; sasvim sam ga zaboravila,
jutros ga susretnem, a danas poslije podne sluam o njemu itav razgovor.
Bila sam pozvana na roendan kod moje bratine Eme Lorenzen; 37 joj
je godina, a udovica je nekog veletrca vinom, uz to najvea brbljavka na
svijetu. Pod krinkom ljubeznog sauea i najslaim rijeima pripovijeda
najskandaloznije stvari o svim moguim ljudima, o onima koje pozna, kao
i o onima koje ne pozna. Meutim, moram priznati, da me zabavljaju njene
brbljarije, ovjek se tako rei, orijentira, kad ju jedan sat slua. Ali poslije
mi je vazda upravo muno od ogavnosti; tako mi je kao da sam sluzava na
tijelu i dui, te osjeam potrebu da se estito isperem iznutra i izvana.
Dok sam tako sjedila tamo i igrala se s njenim dvjema draesnim
djevojicama, ula sam Emu kako je u razgovoru sa svojim dvjema
prijateljicama spomenula ime Alfreda Moercka.
Ne tajim da sam bila radoznala, te sam se samo jo na oko igrala s
djecom. Naulila sam ui i sluala to apu prijateljice koje su se gotovo
doticale glavama, te se inile vrlo zainteresirane i indignirano uznesene.
Evo, to sam pohvatala od tog razgovora: Alfred M. zaveo je neku
mladu djevojku; sad je ta mlada djevojka pomjerila pameu, a njezin se
brat zakleo da e ubiti Moercka. Ta pripovijest je tako istinita, kako samo
moe biti jer mojoj ju je bratini pripovijedala neka dama kojoj je sluavka
tetka kuharici kod roditelja te zavedene djevojke.
Ali to jo nije sve. Gospodin M. ima jo svu silu drugih sramotnih ina
na svojoj dui.
Nijedna ena ne moe mu odoliti ree Ema pohotljivo se zgraajui.
Sad se ja upletoh u razgovor i upitah: to to znai, da nijedna ena ne
moe odoliti tomu gospodinu Moercku. Kakva je to tajanstvena mo u
njega?
Eh, drago dijete, samo se uvaj odgovori Ema. Rei u ti to se
pripovijeda o Alfredu Moercku. On hipnotizira dame koje hoe osvojiti.
Zuri u njih svojim sjajnim, crnim oima i, gotove su. Kau da tako
udnovato prui ruku, da se to doimlje kao da te topla struja prostruji, im
je se samo dotakne.
~ 23 ~

Iako mi se Emino prianje o tom stranom gospodinu Moercku inilo


nadasve smijenim, ipak sam s nekim strahom pomiljala na svoj jutronji
susretaj s njime. Ali sam se priinjala, kao da me to nije nimalo smelo, te
sam sasvim ravnoduno upitala: A tko je zapravo taj uasni Don Juan?
Odakle je? O njemu kao glumcu vrlo se malo govori.
I tada mi pripovjedie ovu romantina pripovijest: Moercka dre za sina
priprostih graana iz provincije. Ali zapravo je njegov otac bio neki vrlo
otmjeni gospodin, a majka, koja je zacijelo ve umrla, bila je guvernanta
kod nekog inozemnog diplomata. Svakako je pouzdano da je Moerck imao
vrlo mnogo novaca, im se pojavio u Kopenhagenu i da je bio sasvim
osobitim nainom proteiran. Najprije je studirao pravo, a onda je prije
dvije godine poao kazalitu. Neki ga dre velikim talentom, ali veina ga
ne trpi na pozornici.
Drim, da je u Zulejmi izvrstan primijetih ja dosta neoprezno.
Ali drago dijete odgovori Ema ta u Zulejmi nema ni deset rijei za
rei.
Dakako da nema, ali zato tim vie igra oima nadovee jedna
prijateljica.
Nato su se sve tri stale jako smijati, a i ja sam se silila na smijeh; bilo mi
je kao da trebam neto sakriti, pa sam bila vrlo nezadovoljna samom
sobom. Ali Ema me je pogladila po licu svojom vlanom rukom i rekla:
Da, dijete moje, te oi, te oi, uvaj ih se!
Uope je to bio jako ruan dan. Tako mi je kao da sam bila u loem
drutvu i kao da su surovo postupali sa mnom, a ja nisam imala toliko
samosvijesti da bih se mogla braniti.
Plakati bih mogla od ogorenja. No sad u se prije nego legnem, malo
osvjeiti itanjem krasne Jakobsenove pjesme o Volmeru i Tori.
Cjelivala sam rue, dok nisu uvele,
U uzdasima uvijek misle na tebe.
20. sijenja
Za osam dana vratit e se Erik ; jutros sam dobila pismo od njega. Zaista
~ 24 ~

je ve vrijeme da doe jer se poinjem preputati kojekakvim nezdravim


mislima.
Ali to e sada proi. Erik mi donosi razboritost i zdravlje. Razgovarat
emo se ozbiljno i povjerljivo i ja u mu direktno rei da bi najbolje bilo
kad bismo se odmah vjenali. Nije dobro za mene da jo ostanem kod
kue, da ivim od ove oskudne zbilje, pa da u svojim i majinim
sanjarijama traim kukavnu naknadu za to.
Da, bit e divno kad izaem iz svega toga, kad me presade u bolju i
plodniju zemlju, kad osjetim da moj ivot ima neku svrhu, da imam dom,
gdje mogu slobodno disati, gdje nije zrak teak od jada i nevolje, od
izjalovljenih nada i neugodnih svakidanjih briga.
Ve samo to, to neu dan na dan morati gledati tuno majino lice. Bit
e to prava blagodat za mene. Da, draga moja majice, runo je to tako
mislim. Ali ti bi mi oprostila kad bi znala kako mi je zapravo teko, kako
mi se mlada moja dua pati kao divlja zvijer zatvorena u kavezu. Moram
napolje, bilo kako. Moglo bi jo dotle doi da poinim kakvu ludost, ako se
izjalove moje nade u Erika. Ne, ne, to se ne smije dogoditi. Erik, ime je
tvoje amanet koji e me tititi protiv svih napasti.
I protiv crnih oiju koje me sad progone u mojim sanjama. Te crne oi
koje prebirem, kojima se rugam, ali koje me ne putaju; iznenada mi
zasjaju kad mislim da sam ih ve otjerala. Zabljesnu u kutu sobe, meu
naborima zavjese, sred tame moje spavae sobe kad se nou probudim.
Njihov sjaj lomi moju volju, ruke mi se ukoe, a glava gori. Iznenada se
pojave, pa dolaze sve blie i blie. Ozbiljne su i zapovjedne, gledaju me
mirnim i sigurnim pogledom. Govore mi: Doi! Bile su mi tako blizu da
sam osjetila kako me pali njihov pogled i zatekla sam se u asu kad sam se
pridigla da poem za njima.
Ali to je mahnitanje. Ve sam toliko puta rekla sama sebi: ta te se tiu
te oi? Ta one ne ele nita od tebe.
Srela sam ovjeka koga niti ne poznam. Pogledao me je, a ja sam se
vladala kao glupa iparica. Onda sam sluala bljezgavo brbljanje ludih
ena.
No, pa onda? Sad bi trebao biti svemu tome kraj. Ali ne, sada to tek
poinje! Premda nije istina! Te su me oi progonile, otkako sam gledala
~ 25 ~

Zulejmu. Sad znam te oi su otele Zulejmu. I ne sjeam se vie, kako je


inae izgledao, ne sjeam se ak ni zvuka njegova glasa.
Da, draga Julija, nema sumnje da si na najboljem putu da poludi. I
krajnje je vrijeme da doe Erik. Pozdravljam te, dragi moj prijatelju,
pozdravljam tvoje drage, dobre plave oi!
23. sijenja
Jutros sam bila na tavanu da donesem malo platna iz krinje. Dok sam
tako prekopavala po stvarima u njoj, najednom mi se nae u rukama velika
crna koprena. Nikad jo nisam vidjela tako guste koprene, a mogla se
navui na glavu kao kukuljica. Ovila sam se i jedva sam mogla vidjeti kroz
nju. Kad sam se pogledala u starom ogledalu na zidu bila sam nalik na
zasjenjeno sunce.
Odakle mojoj majci ta koprena? I emu joj je sluila?
Htjela sam je veeras pitati da mi kae, ali sam se naposljetku ipak
predomislila.
26. sijenja
Jutros sam sjedila kod prozora. Snijeg je tiho praminjao u velikim
pahuljama, onako ba pravi boini snijeg, mirijade bijelih zimskih ptica
to tiho prelijeu i oprezno lete unaokrug.
Pustom ulicom jurila su bijela kola s bijelim koijaem i usjekla dvije
tamne pruge u mekani snijeg. Kola se zaustavie pred suprotnom kuom.
Bio je to brougham favoritke. Ona skoi napolje, bila je ve na vratima i
ve su kola opet dalje pojurila. Ali uto se ona naglo okrene, odgrne
koprenu s lica i zovne koijaa da mu neto naloi.
Bio je to samo letimian trenutak, ali nikad ga neu zaboraviti. Nikad
neu zaboraviti onog odsjeva samosvijesti i sree, to se zrcalio na njenoj
spodobi i na njenom licu. Crni krzneni ogrta bio je otvoren, a na grudima
joj prikopana kita blijedocrvenih rua, to se pomaljala ispod crne
ipkaste koprene. Jednom rukom graciozno je pridigla opravu, a drugom, u
utoj rukavici, pridravala je koprenu iznad lica. Snjene su je ptice
oblijetale, stajala je tamo kao proljee sred snijega, tako topla i svjea, tako
~ 26 ~

njena i draesna.
I onda je nestalo divne pojave. Kuna su se vrata za njom zatvorila.
Ali odjednom mi pade na um da je to prvi put to je vidim gdje dolazi
usred bijela dana i da onu drugu damu, to je redovno prije podne pohaala
mog visavisa, nisam posljednje nedjelje uope vie vidjela.
Zar je oboljela ili otputovala? Ili je uope ve odigrala svoju ulogu?
Vrata nemilosno zakljuana, a njena suparnica neograniena vladarica?
I pogledah dolje na rune, crne udubine, to ih usjekoe kola po bijelom
snijegu; vidjeh, kako se lagano pune mekim snijegom, dok napokon nisu
izgledale samo jo kao dvije stare brazgotine.
29. sijenja
Erik je doao. Sino je doao na as ovamo, a danas je kod nas
objedovao. Dobri mladi, kako je bio sretan to nas opet vidi i kako se nije
nimalo promijenio! Doista se nije pretvorio u Europljanina, iako je ivio po
velikim gradovima. Upravo je tako veseo, gotovo objestan djeak, kakav je
i nekada bio, upravo tako ljepukast i zdrav, ali i upravo tako nonalantan,
to se tie njegove vanjtine. Jedina promjena, to sam je mogla opaziti,
bila je ta da mu je sad brada iljasto prirezana, a kosa aparatom oiana,
tako da je nalik na strnite, i da mu je brk za pol centimetra dulji i nalaten.
Ali kaput mu je visio na jednu stranu kao obino; lijevi dep, u koji vazda
tura ruku, izbeen i izlizan, dok su mu ovratnik i ogrlica upravo takvi kao
neko u djeaka: niska podvinuta ogrlica s crnim ovratnikom.
Na svaki nain potrebna mu je brina enska ruka da ga dotjera. Ako je
providnost mene za to zvanje odabrala, ja u ga ve svojski dotjerati. Jer
on ima dobre preduvjete za to. Zamislila sam da ga usavrim u smislu,
modernoga napretka, opora, jednostavna elegancija: vazda besprijekoran
cm kaput sa zapukom, uz to tamne, fino isprugane hlae; korektnost koja
izazivlje povjerenje; brino izglaan cilindar, crvenkasto-smee engleske
dokskinrukavice, visok, zatvoren ovratnik.
Da, dragi moj prijatelju, budi uvjeren da e biti lijep! ekaj samo!
Dananji je objed bio uistinu ivahan. ak i Njegovo Velianstvo
angrizavi gospodin otac, premilostivo se udostojao da bude ljubezan.

~ 27 ~

Prema meni bio je upravo njean, a to je oitovao time da mi je svoja dva


dugaka prsta zabo u obraze, te mi lukavim smijekom priapnuo: No,
jesi li sad bolje volje?
Fino smo jeli i mnogo pili crno talijansko vino, spomen na oeve
lakoumne rimske noi. Eriku sam se upravo divila. Neprestano se ivo
razgovarao, kao da se zbilja nalazi u ugodnom drutvu. Otac se smijao, da
je sve grcao od smijeha, kad mu je Erik pripovijedao o nekoj izlobi
simbolista u Beu. Erik je ipak mnogo prepredeniji, nego to sam i mislila.
Nije li sjedio i ulagivao se ocu, grdei mladu umjetnost, koju inae
oboava! Neka ga, cilj posveuje sredstva.
Uz kavu smo pili pravi stari benediktinac, to kod nas znai, da je veselo
raspoloenje dolo do vrhunca. Kad ve otac jednom natoi sebi liker,
onda znam, koliko je sati.
Malo kasnije sjedila sam s Erikom sama na sofi u pokrajnoj sobi. I
mislila sam: Tako, sada dolazi!
Ne znam, je li mi bilo ugodno ili neugodno, samo znam da mi se
priinilo malo netaktino i smijeno to su ostali tako aranirali situaciju za
nas.
Erik je neko vrijeme sjedio i estoko uvlaio cigaru, tako da se sva arila
pod bijelim pepelom. Vidjela sam da je nervozan. Napokon progovori:
Tako sam sretan to te opet vidim, Julija.
I ja se radujem to si se vratio!
esto sam eznuo za tobom meu onim stranim ljudima.
Ali rijetko si kada pisao, a uvijek tako kratko.
Zna da se ne umijem pismeno izraavati.
Zar nisi ni s kim drugovao?
Jesam. S jednim Dancem, koga sam upoznao u pensionatu, gdje sam
stanovao. S njim sam se sprijateljio. S njim sam mnogo razgovarao, i o
tebi.
O meni?
Da, pripovijedao sam mu da imam malu posestrimu, kerku ovjeka u
ijoj sam kui stanovao za svoga kolovanja, neku mladu djevojku, koja je
uvijek bila tako mila i dobra prema meni.
I kojoj si za ljubav stotinu budalatina poinio i koju si esto spasio iz
~ 28 ~

zatvora ili od oevih batina, primivi na se njezine grijehe. A gdje je sada


taj prijatelj? Jo uvijek u Beu?
Nije, otputovao je davno prije mene. Morao se vratiti poetkom
sezone.
Poetkom sezone?
Da, on je glumac!
A kako se zove?
Alfred Moerck. Nisi li ga nikad vidjela?
Mislim da sam zadrhtala, ali sam se svladala. I ravnodunim, gotovo
prezimim tonom rekoh: Alfred Moerck? Ah da, vidjela sam ga kadikad.
Uostalom, on igra samo sporedne uloge i zacijelo nema talenta. Glasovit
nije, ali zato na zlu glasu.
Erik se malo razdraeno nasmijao.
O, Boe ree zar se ti zbilja osvre na takve brbljarije? Mislio
sam, da si odvie ponosna za to.
Erikov me prijekor rasrdio, ak sam i lagala. estoko mu odvratim:
Ne brinem se za brbljarije. Ali se ravnam prema onome to znam.
A to zna?
Da je tvoj dobri prijatelj sramotno zaveo neki mladu djevojku, a onda
je ostavio na cjedilu.
Erik je neko vrijeme utei sjedio. Onda ree:
To ne mogu vjerovati. Moercku to nikako ne prilii, on je najfiniji
ovjek kojeg poznajem. Nikad ne obeaje vie, nego to moe ispuniti.
Dakako da je bio upleten u kojekakve ljubavne doivljaje, ali to je neto
sasvim drugo. On, i to s pravom, ima sreu kod ena, i znam da esto
dobiva pisma s pozivom na sastanke.
Bit e, da se vrlo ponosi time, dok ti je to pripovijedao.
O ne, ali to ga zabavlja, a to je i sasvim prirodno, mislim. Ta on ne
reflektira na laskave ponude.
Ali kao pravi gentleman pokazuje pisma svojim prijateljima!
Umiri se, to su anonimna pisma.
Bila sam tako uzrujana da bih najradije zaplakala. Ni sama nisam znala
zato. Mislim da sam bila strano razjarena i da mi se priinjalo uasno
glupim to Erik hoe preda mnom braniti toga glumca. Ba protivno!
~ 29 ~

Trebao mi je pomoi kako bih ga to prije izbila sebi iz glave. Doista sam
ve mislila, da me on sad ne e vie uznemirivati, a kad tamo, Erik mi ga
tako rei upravo namee. Naravno, Erik nije mogao ni slutiti, pa ipak, inio
mi se upravo odvratnim kako je sjedio i preda mnom branio svoga
crnookog prijatelja.
A vi, brini moji roditelji, vi ste naprosto nasamareni. Tako ste sve
zgodno pripravili za svoju kerku: dobar objed, fino vino, stare uspomene i
polumrak, pa kad je onda ula u sobu majka sa svjetiljkom, a radoznali
otac provirivao iza nje, nali ste ljubavnike kako sjede mrzovoljni na sofi,
svatko u svom kutu.
Bilo je to da zaplae i da se nasmije.
5. veljae
Dan na dan izgara Erik od elje da me zaprosi, ali im ja opazim da e
planuti, smjesta doem sa trcaljkom i ugasim vatru.
Kako su zapravo dobroduni ti mukarci, kako ganutljivi! udim se da
Erik ve nije nenadano lupio akom o stol i rekao: No, sad je toga zbilja
ve dosta, moja draga. Nikakvih doskoica vie! Hoe li me ili me nee?
Mislim da bi bilo pametno kad bi me jednom tako zaskoio i primorao
da se izjasni. Upravo bih uivala kad bih ga mogla vidjeti ovako vraki
ljutitog. Mislim da bih ga ljubila kad bih se jednom osjetila malenom i
zaplaenom pod njegovom jakom rukom. Ali eto, on tu sjedi i drhe od
pomisli da bih ga mogla doekati ravnoduna i umorna lica, ime ga
obino ukroujem.
Zato sam zapravo takva? Zar su to samo enske vragolije, hvalisanje i
uivanje u muenju?
Ne, ne, to nije. Ali ni sama to ne shvaam. Ne znam, bih li krivo uinila i
sebi i njemu, kad bih pola za njega. O sveti Boe, kad sam ve sada takva
prema njemu, kakva bih tek bila kad bismo se uzeli i kad bi od jutra do
mraka bio uza me i od mraka do zore!
Da pravo kaem, moji su osjeaji prema Eriku bili uvijek isti, i onda dok
sam jo bila desetogodinja djevojica, a on od sedamnaest, osamnaest
godina ak. Jako sam ga voljela i svud sam ga pratila. Ali kako god sam

~ 30 ~

bila malena, ja sam ga tiranizirala. Odmah sam osjetila da sam jaa, pa sam
uivala u svojoj moi, ali sam ga ujedno nehotice prezirala. Sjeam se
jednoga dana kad sam ga upravo neobino muila. Imao je mnogo posla,
pa me je molio da ga ostavim na miru. No jedva to sam izala iz sobe,
opet sam se vratila. kakljala sam ga nekom slamkom ispod nosa, oduzela
sam mu olovku, trzala sam mu papir, tako da je nakrivo crtao, ukratko, bila
sam tako nesnosna kao to samo moe biti razmaeno dijete. Napokon se
Erik i ozbiljno razljutio. Zgrabio me za rame i podigao svoju ruku. Na to
sam ga pogledala, prkosno se nasmijala i rekla:
Samo me udari, ako se usuuje!
Njemu klonu ruke, suze mu navru na oi i njeno mi pogladi kosu.
Draga Julija, ree ne ljuti se vie na me! To je bilo runo od mene.
Ah Erie, ti strano glupi ovjee, zato me nisi unuo, kako sam
zasluila! Onda bi danas moda mnogo toga bilo drugaije.
Jer to hasni da te majka strogim glasom brani i zagovara? Moja blaga
majica zove svoju ljubaznu kerku bezdunom koketom i nastoji mi na
sve mogue naine objasniti kako bih se morala smatrati sretnom to sam
osvojila tvoje predobro i estito srce.
Da, to je istina, ali osvoji ti moje srce, u tom grmu lei zec! Dohvati ga
snanom osvajakom rukom i samo me jedan jedini put malo zastrai. Ne
klei mi vazda do nogu, tako vapei, tako iritirajui:
Kako god ti eli, anele moj!
10. veljae
Sino je bio ples kod Erikova ujaka, tvorniara Glerupa. Radovala sam
se kao dijete tome plesu, mome prvome, a po svoj prilici, i posljednjem
ove zime.
A kad tamo, sve je bilo tako dosadno i neugodno. Kako me ogorio
Erik! Kako se samo mogao tako nedelikatno, tako netaktino ponijeti!
Sad, kad je prolo, dakako da sve jako dobro razumijem. Ples je bio
udeen kao neka sveanost u slavu naih zaruka. Drugi su bili razoarani
to nije dolo do pravoga efekta, dok se Erik naao u fatalnom poloaju. I
onda je mislio da moe spasiti situaciju time da mi se namee, te se vlada

~ 31 ~

prema meni tako da bi svatko rekao: Nema sumnje da su zarueni, samo


jo ne e to objaviti.
Nikad jo Erik nije bio takav. Vladao se kao trgovaki pomonik najgore
vrsti. Oblijetao je oko mene s najdosadnijim udvaranjem, a kod kotiljona
ak mi je i ruku poljubio. Moe zahvaliti mome dobrom odgoju to ga
nisam poteno udarila po gubici. Ali kad mi je naposljetku u garderobi htio
obuti kaljae, pa mi jo u prisutnosti druge gospode i dama stao laskavo
govoriti o mojoj draesnoj maloj noici, onda ga je ta noica draesno, ali
jako osjetljivo udarila, tako da je pao natrake i odonda je sve svoje
laskave izlive pridrao za sebe.
A ostali, Erikovi roaci upravo kao i svi drugi. Svi su me susretali s
dvolinim natucanjem i ljubaznim drakanjem. Ako me je koji plesa
zamolio za ples, onda je poeo s ovakim kerefekama: Ako milostiva
gospoica ima samo asak vremena za me! Ili: Ako je doputeno!
A Erik, koji mi je cijele veeri bio za petama, naklonio se s umiljatim
osmijehom, kao da on ima pravo da dopusti.
Kad se svrio ples, htio se Erik na svu silu odvesti sa mnom u mojoj
koiji. Priapnula sam mu: Da se nisi usudio! i razumio je da to mislim
ozbiljno. A cijelim putem do kue plakala sam, kao da me tko iba. Kad
sam dola kui, strgala sam sa sebe lijepo svoje odijelo da se sve razderalo.
A kako sam bila draesna i kako vesela kad sam polazila na ples, a
majka me posadila u kola! Bila sam u modroj opravi od tula sa svilenim
haljetkom koji je bio izrezan u ilj. Sama se sebi sviam, kakva sam u
izrezanom odijelu, a male fine ipke izmeu glatke, meke puti i svilena
haljetka. ak je i otac bio zadovoljan sa mnom kad sam dola k njemu da
se oprostim. Povlaujui kimnuo je glavom i rekao: Modri afran.
Danas sam bila tako nervozna i razdraljiva da mi nitko nije smio
pristupiti. Nisam htjela ii s majkom u etnju, nego sam radije sjedila u
svom kutu kod prozora, pa se dosaivala. Bilo je hladno i kiovito vrijeme;
sve sivo, vlano, teko, da svisne od oaja. A i u sobi je bilo tako studeno
i neprijatno. Sve je izgledalo tako istroeno i pohabano, tako jadno i
neveselo, crne stolice damastom presvuene, stari crveni stolnjak i odurna
bronana lampa, to visi sa stropa na tanahnim mjedenim laniima. A i ja
sama: neispavana i zaplakana, blijeda u licu i ukoenih ruku od zime, lako
~ 32 ~

nesvjea, neuredna. Modri afran, dakako! Uveo, prignjeen cvijet, koji se


odbacuje.
Zirnuh kroz prozor, a pogled mi pade na prozore moga susjeda. Stajao je
u drutvenom odijelu, u crnom fraku s bijelim cvijetom u zapuku; stajao
je i gledao preko k meni, a tihi osmijeh podrhtavao mu oko usana.
Ne znam,to me je spopalo! Odjednom se digoh, odoh u svoju sobu,
uzeh pero i papira, te napisali iskrivljenim rukopisom:
Gospodinu glumcu Alfredu Moercku!
Jedna mlada dama htjela bi vas neto pitati. eka vas u subotu, dne 13.,
u 7 sati uveer na sjevernom kolodvoru.
Zatim stavih pismo u omot, adresirah na kazalite, obukoh se i
bacih pismo u listovnu krabicu.
Zato sam to uinila, ne mogu objasniti. Zapravo nisam dalje mislila o
tom, dok nije sve bilo svreno i ja opet u svojoj sobi. Onda sam se morala
glasno nasmijati. Sveti Boe, zar to zbilja nije bio san? Poinila sam
budalatinu, pisala sam stranom gospodinu i jo k tomu glumcu,
ozloglaenomu Don Juanu i predloila mu sastanak! To je bila takva
ludost, da se gora ne da ni zamisliti. Zrela za ludnicu. Pa i spremili bi te
onamo, draga Julija, kad bi ti roditelji slutili, to si uinila!
No, sad svejedno, uostalom, sasvim je zabavno, kad ovjek jednom
neto osobito ludo poini!
12. veljae
Sutra je dan, kad sam htjela da se sastanem sa gospodinom Moerckom.
Ali ipak moram sebi u ast primijetiti, da nijednog asa nisam mislila da
odem onamo.
Pa ni on, razumije se, nee doi. Ta Erik je rekao, da se on nikad ne
osvre na anonimna pisma, to ih dobiva.
Ali recimo, da ipak doe! Bilo bi vrlo zabavno vidjeti, kako pred
kolodvorom patrolira amotamo. Taj uobraeni ovjek s onim oholim,
crnim oima. Vidim ga u duhu, kako je svoj krzneni okovratnik navukao
preko uiju, a tap mu pod pazuhom.
~ 33 ~

Ah, kad bi ipak doao, a ja da ga kriomice promatram. Mislim, da u


zamoliti Erika, neka sutra poslije podne izadje sa mnom u etnju. Bude li
onda tamo Moerck, neu se moi suzdrati, nego u rei Eriku, da on to
mene eka.
13. veljae
O, vi male slike, sve se okrenite! A ti, moje namoeno pero, zapackaj
cijelu ovu stranu! Uinila sam neto upravo uasno! Gotovo sam tako
nisko pala, kako samo moe da padne estita djevojka. A najalosnije je to,
da sam izvanredno dobro raspoloena.
Ali da ponem svoj greni izvjetaj.
Dakle, jutros, kad sam se probudila, sjalo mi je sunce u sobu. Brzo sam
skoila s kreveta, pa pod mrzli douche. Tako mi je bilo lako oko srca, tako
veselo, kao da se spremam na kakvu sveanost. Sjeam se govora, to sam
ga sebi govorila, dok sam se brino i to ljepe odijevala.
Rekla sam: veeras u 7 sati pred sjevernim kolodvorom odigrava se
pria, u kojoj se kraljevna zove Julija. Julija je u svojoj dalekoj domaji, u
arobnoj umi, sluala o nekom uobraenom mladiu, koji se hvasta da
svaki dan osvoji po jedno malo, nevino djevojako srce. Kad je Julija to
ula, osjetila se uvrijeenom u ime itavoga svoga spola, te se zaklela
svetom zakletom, da e kazniti sramotnog zavodnika, te ga sasvim
pokoriti. I Julija nato poalje svoju lukavu sluavku k neprijatelju s
porukom, da ga neka kreposna i krasna djevica, sva oarana sjajem
njegovih crnih oiju, eka u subotu naveer pred sjevernim kolodvorom.
Onaj uobraeni luda doe u odreeno doba, unaprijed uvjeren o svojoj
lakoj pobjedi. Ali uto spazi kraljevnu, zastrtu gustom koprenom (u nekoj
staroj krinji nala je Julija neprozirnu koprenu koju su vile satkale) pa kad
joj se pribliio, nasmija mu se ona u lice podrugljivim, ali kao srebro
zvonkim smijehom i ieznu. A onda, eh, onda je pria dovrena. Nije mi
jasno, to se jo dalje dogodilo.
Ali jedno mi je bilo jasno: htjela sam poi na sastanak. Nepoznata i
zakukuljena htjela sam da poem i da se naslaujem radoznalou Alfreda
Moercka, da ujem njegovo zavodljivo laskanje, pa da onda ieznem uz

~ 34 ~

podrugljiv smijeh kraljevne.


Poslije objeda rekla sam majci, da bih eljela pohoditi Emu. Ona se tome
udila, ali je odobrila moju elju. U 5 i pol izala sam iz kue. Prije toga
donijela sam s tavana arobnu koprenu, koju sam turila u dep.
Omnibusom sam se odvezla do Tivolija, a odatle pola pjeice do
sjevernog nasipa gdje stanuje Ema, bila sam nekoliko asaka kod nje
(dakle ipak sam bila tamo), na stubama sam zastrla lice koprenom i urnim
koracima pobrzala na sastanak. Srce mi je jako kucalo.
Iz daljine vidjeh da je kolodvorska ura pokazivala pet minuta preko
sedam. Radovala sam se da nisam prerano dola. Razgledala sam se na sve
strane, njega nije bilo. Na velikom, bijelom prostoru pred kolodvorom, koji
se inio kao da je izumro, stajala je jedna droka. Osim koijaa ni ive
due. Bilo mi je, kao da je netko kabao hladne vode izlio na moju priu.
Ponosna kraljevna stajala je tamo kao pokisao pas. Prevarila se u svom
raunu, jer je sasvim zaboravila, da bi vrlo lako moglo i ne doi do prie,
zbog nenazonosti naruenoga gospodina.
Ve sam htjela da krenem kui. U tom trenutku srce mi je prestalo
kucati, pojavi se iza droke neka visoka osoba i umotana u krzno. Bio je
on. Za as se naao kraj mene. Nisam ga gledala, vidjela sam mu sjenu
pred sobom i ula njegov glas: Milostiva gospoice, kola ekaju.
Ova rutinirano izraena drskost privela me je opet k svijesti. Pogledah ga
i odvratih: Varate se. Kola moete mirne due otpraviti.
Bog te blagoslovio majice, za tvoju koprenu! Mogla sam ga nesmetano
promatrati, dok on nije vidio nita nego crni moj ljem. Poneto
nesigurnim pogledom uzalud je nastojao da prodre kroz moju krinku. Onda
ree:
Zar da zbilja otpravim kola? Mislim, da je ovjek u njima ipak mnogo
sigurniji.
Ja zapovjedih: Otpravite ih!
I radovala sam se svojoj hladnokrvnosti. On se malo nakloni; prie
kolima, plati koijaa, neto mu naloi i na to kola smjesta krenue.
Ostali smo sami na velikom trgu. Poimo. rekoh i krenuh prema
Klampenborgu. Iao je uporedo sa mnom. Poslije kratke utnje ree:
A sad?
~ 35 ~

A sad? ponovih njegove rijei.


Da zbilja, milostiva gospoice, to ste me zapravo htjeli pitati?
Moram priznati, sasvim sam zaboravila da pripravim kakvo pitanje. Da
dobijem vremena, odgovorih: Radi se o nekoj okladi, izmeu mene i
nekog gospodina. Okladili smo se za est boica francuskog parfema.
I ja trebam tu da odluim?
Da, ako hoete biti tako ljubazni. Vrlo mi je stalo do toga.
est boica francuskog parfema! No, pa da ujem!
Htjela bih da znam, recite mi, molim vas, da li je Moerck vae pravo
ime ili samo kazalino? Nije mi odmah odgovorio. Prolazili smo pokraj
uline svjetiljke i ja sam vidjela, kako je kod svijetla htio da razabere moje
lice ispod koprene. Napokon odgovori, a glas mu je zvuao hladno i
podrugljivo:
Dakle, samo zato da me pitate zovem li se Moerck, pozvali ste me na
ovaj sastanak. Bio je oito bijesan. To me je zabavljalo. Jo malo, pa bih
mu se u lice nasmijala, ali sam sasvim ozbiljno odvratila: Tako je,
gospodine Moerck. Ako biste htjeli da mi uinite tu uslugu. Onda vas neu
dulje zadravati. Moda vas gdje ekaju?
Pogledah ga. Naoko je bio prilino miran. Ali kad je progovorio, glas
mu je podrhtavao: Milostiva gospoice, vi, ili vrlo rado zbijate alu ili
ste, oprostite, vrlo glupi! Ja prihvatim s aneoskom blagou: Kako ste
neljubazni prema meni. Zar sam vas moda uvrijedila?
Onda e on hladno i dostojanstveno: Mene uvrijedili? Niste. Ali da
vam iskreno kaem, ini mi se da je bilo sasvim suvino pozivati me za
hladne zimske veeri, na ovako udaljeno mjesto, samo zato da me pitate
kako mi je ime?
Ja u tiho i smjerno: I doista sam mislila, da neete doi. Kau, da
svakoga dana dobivate toliko anonimnih pisama.
On, neto blae: Doao sam samo zbog toga to me je zanimao va
rukopis. Taj je, iako iskrivljen, tako otmjen, tako fin i osobit.
Sad mi laskate, gospodine Moerck. Nema u mene nita zanimljivo, ak
ni to da sam zaljubljena u Vas. To ste moda mislili?
Vidjelo se da bi me najradije poderao, ali nije nita odgovorio. Doli
smo ak do Oerstedsgardena. Na uglu zastadoh.
~ 36 ~

A sada moram kui, gospodine Moerck. Hoete li mi sada odgovoriti


na pitanje?
Samo pod jednim uvjetom.
Pod kojim?
Da smijem vidjeti vae lice i uti vae ime.
Ali emu? Kakvo vam zadovoljstvo od toga?
Drite li da je moj zahtjev tako neopravdan? Dakle, doputate li,
milostiva gospoice? I on se mai za mojom koprenom.
Ne, ne, ne budite drzoviti! I pobrzah ispred njega uzdu vrtne
ograde. On za mnom. Nijedno od nas nije ni rijei progovorilo.
Napokon ree on: Sad smo opet ili uporedo. Pogledajte, kako je
krasan perivoj u snijegu! Kao u prii.
Ah, da!
Perivoj u snijegu, pria i sve ostale poetine stvari bile su mu oito
sasvim ravnodune, te pomislih u sebi situacija postaje nesnosnom, on je
ba tako glup i nesnosan kao i Erik.
Uto on odjednom zastade i ree: Najljepe vam zahvaljujem, milostiva
gospoice, i ostajte mi zdravo!
Dakle, neete mi ispuniti elju?
Stao je pred mene i gledao me jako dugo, kako mi se inilo; gledao me
nekim udnim, hladnim i melankolinim pogledom, koji me je napunjao
strahom a ujedno me privlaio. Zatim ree, tiho i uljudno, ali s nekom
divnom, ledenom otmjenou:
Ime mi je onako kako me zovu. Nadam se, da ste se na to kladili, pa e
vas prema tome zapasti oekivana dobit od naeg razgovora. Skinu eir i
udalji se.
U tom trenutku, ne znam zato, ali nisam mogla i nisam htjela ovako ga
pustiti. Naglo odgurnuh koprenu s lica i poviknuh: Gospodine Moerck!
pa kad se okrenuo, stajala sam smijeei se pred njim i pruala mu ruku
govorei:
Ne ljutite se na mene, nego se oprostimo kao dobri prijatelji!
Nikad jo nisam vidjela takve promjene na ovjejem licu. Kao da ga je
obasjala sunana zraka, oi mu zasjae milo i vedro, a glas mu zazvui
blago i umilno.
~ 37 ~

Razgovarali smo kao dva stara druga. Rekao je i to, da me pozna, samo
ne zna odakle, ali se sjea da je ve vidio moje lice.
Jo jednom me zamoli, da mu kaem, kako mi je ime.
Ne odvratih danas to jo ne moete saznati.
Dakle drugi put? elite me prema tome jo jedanput vidjeti?
Nisam znala ni to elim, ni to ne elim. Rekla sam samo:
Moda! I odmah zatim upitah: Recite mi, kuda ste me zapravo
htjeli odvesti kolima?
U restauraciju ili u moj stan, kako god biste vi eljeli. Bilo kud, gdje
bismo se mogli nesmetano razgovarati i popiti aicu ampanjca.
Dakle mislili ste da pripadam takvoj vrsti dame?
Kakvoj vrsti? Uvjeravam vas da svaka dama moe popiti aicu
ampanjca.
Dakako da moe, ali ne sa vama.
Zar je to zbilja vae miljenje? Zar biste doista vidjeli neto zlo u tome
kad bismo se nas dvoje, na primjer, jedne veeri ugodno zabavili?
Ne, moda ne bih ako bi se vi upravo tako pristojno vladali kao sada,
dok se ovako skupa etamo.
Vladat u se samo onako kako vi sami zaelite. Uvjeravam vas.
Hoemo li dakle u etvrtak zajedno supirati? Te veeri sam slobodan.
Ukratko, stvar se svrila time, da sam mu gotovo obeala doi u etvrtak
oko 7 sati na novi kraljevski trg, gdje e me on ekati. Tako se mirno
razgovarao sa mnom da mi se to priinilo najprirodnijom stvari na svijetu.
Ali kako e se to, dok prespavam, slagati s mojom savjeu, i kako u toga
dana iz kue, o tom uistinu nemam ni pojma. No, neto e mi ve pasti na
pamet! U najgorem, ili bolje, u najboljem sluaju, neu ni doi.
Onda moe gospodin Moerck u etvrtak uveer oko sedam sati stajati na
novom trgu i brojati zvijezde. Pa i kakva mu radost od toga da se sastane sa
mnom?
Rekao je da sam lijepa, laljivac!
14. veljae
Dogaaji jueranjeg dana ine mi se kao san. Ali moj dnevnik mi taj

~ 38 ~

san pretvara u zbilju. Priinja mi se kao da je sve to to sam poinila


fantastino i besmisleno. Pa ipak bih rekla, kao da je to u itavom mome
dosadanjem ivotu, jedino to vrijedi zapisati. I opet govorim sama sebi:
Nesretna djevojko! Ti smijena junakinjo, koja si uinila navlas isto, to
danomice ini tisuu djevojaka bez ikakva junatva.
Da, kad bih ga bar ljubila ili kad bi on tebe ljubio! Ali ovako, to je to? S
moje strane tek neki nastup, hir, a s njegove u najboljem sluaju asovita
dra, pikantan sluaj, kome on milostivo poklanja po nekoliko sati.
Mrzila sam ga ve unaprijed. On da igra kakvu ulogu u mome ivotu?!
On, stran ovjek kome ja nisam nita, da bude gospodarom mojih misli,
mojih sanja! Njegove su mi oi zapovijedale, a ja sam ih se htjela
osloboditi. I njih i njega!
Da, tako je to bilo. Morala sam se jednom sastati s tim ovjekom,
upoznati ga, uhvatiti se s njim u kotac sa ivim stvorom, a ne s fantomom.
Morala sam umjesto ejka iz Zulejme vidjeti glumca Moercka.
Samo tako mogu objasniti i opravdati se to sam ga pozvala na sastanak.
Htjela sam ga se osloboditi. A zavrilo se time da sam mu obeala nov
sastanak.
Htjela sam se osjetiti jaom od njega, a i bila sam na poetku. Upravo
sam uivala u njegovoj nesigurnosti. U njegovoj neprilici i povrijeenoj
osjetljivosti, te u njegovoj radoznalosti. Poigrala sam se s njime, muila
sam ga i draila.
Ali upravo, kad sam mislila da sam ve pobijedila, oborio me na zemlju.
Jo uvijek ga vidim kako stoji preda mnom, pa se oprata uljudnim, ali
podrugljivim rijeima. Osjetila sam njegov pogled kao udarac po licu, pa
kad se okrenuo i poao bojala sam se da ga ne izgubim. Zvala sam ga
natrag. Tako sam se slabom osjeala, a ujedno tako sretnom zbog toga.
Taj strani ovjek. Dakako, da mi je stran. Pa ipak znam da jo nikad
nisam prema nikomu osjetila toliko povjerenje. U susretu s njim sasvim je
nepotrebno glumiti otmjenu damu. Njegove rijei i njegov glas sasvim me
zaokupljaju, i to je tako samo po sebi razumljivo da nimalo ne vrijea moje
samopotovanje. U njegovu nainu, kako je svoje bie prilagodio mome,
bilo je neeg upravo udesno muzikalnog. Samo sam kadikad tako to
osjetila, kad bi koji plesa vjeto i sigurno plesao sa mnom prema
~ 39 ~

glazbenom ritmu. Kad zatvorim oi, mogu jo i sad uti njegov glas. Jest,
neki je ritam u tome i tako mi je kao da pleem, dugo, lagano i ljuljkajui
se.
ujem ga kako mi govori opratajui se sa mnom i drei me za ruke, a
uz to se smijei i ljubazno me gleda u oi: Ostajte mi zdravo,
predraesna, neznana djevojko, neizrecivo se radujem to sam se upoznao s
vama.
udnovato kako se oi mogu promijeniti! Ubudue neu se vie bojati
tih oiju. A ne bojim se vie ni susreta s njim. Radovala bih se tome i to bi
mi se svialo. Samo kad to ne bi bilo tako besmisleno! Kad ne bi bilo tako
neizrecivo lakoumno!
Pa zar lakoumlje uistinu nema nikakva smisla? Tko e ti zahvaliti to
nisi nikad nita drugo uradila, nego samo ono to je kreposno i dosadno?
Zato da se acam otkinuti po koji cvijetak iz vrta pokraj prasne ceste
kojom prolazim? Tako bih rado skoila preko plota, pa makar mi se odijelo
malo i poderalo, zadrava me samo zabrinuto majino oko. Bojim se tvojih
turobnih oiju, majko. Da ti to sazna, ne bi to mogla ni razumjeti,
smatrala bi me propalom djevojkom.
Pa ipak, ona koprena! Kako si dola do nje? Kojom si se prilikom u
svom ivotu ti posluila njome?
Ta koprena, koja pria o tajnim putovima, jo i sada krije u sebi miris
uvelih rua!
15. veljae
Danas poslijepodne bio je Erik ovdje. Govorili smo samo o Moercku.
Erik me pitao ne elim li se upoznati s njime. Odgovorila sam: Ne! A
kao razlog tomu navela sam da mi je neka gospoa, koja ga pozna,
pripovijedala da je on dosadan hvalisavac.
Tada je morao Erik nanovo pjevati hvalospjeve o svom prijatelju. Rekao
je da prezire tu gospou koja mi je to pripovijedala o Moercku. Bit e da je
vrlo glupa, ree, oito neka guska na koju se Moerck nije htio ni obazrijeti.
Ja sam vrlo vjeto branila svoju kijenticu. Neumorno sam izmiljala
nove objede koje je Erik na moju veliku radost umio sve pobiti. Doista,

~ 40 ~

gospodine Moerck, mora da vam se veeras jako tucalo!


Ah, jadni Erik! Da samo sluti!
Kad sam naveer majci zazvala laku no, dolo je do posebno ganutljiva
prizora. Najprije sam ja plakala jer me je muila s Erikom, onda je ona
plakala jer sam joj rekla da misli samo na to kako bi me se to prije rijeila,
pa da joj je svejedno, hou li biti sretna ili nesretna. Napokon smo plakale
obje zajedno spoznavi da je ivot samo dolina suza i kajui se zbog svih
runih rijei, to smo ih jedna drugoj rekle.
Ova se kua oito odlikuje obilnim kiama. ovjek bi mislio, da je u
brdima.
16. veljae
U sluaju da sutra poem na rendezvous, moram se za vremena
pobrinuti da naem kakvu izliku. Mislila sam na Kristijanu, to jedino
stvorenje koje mi je doista odano. Nikad nisam imala prijateljicu.
Kristijanu dre za moju prijateljicu, no ona je zapravo moja ropkinja. Ki
je priprosta, ali imuna oca; polazila je istu kolu koju i ja, ali se vazda
osjeala stvorenjem nie rase. Jednom sam se u nekom plemenitom porivu
zauzela za nju, a budui sam zbog svoga otroga jezika bila svima strah i
trepet, nitko se nije vie usudio vrijeati moju tienicu.
Odonda mi je Kristijana odana i vjerna kao pseto. No lagao bi, tko bi
rekao, da sam je razmazila. Jo nitko nije u tolikoj mjeri osjetio moju
nepodnoljivost. Upravo me razdrauje njeno ponizno bie i zastraeni
izraz njena lica. To njeno psee pokoravanje siromanoj profesorskoj keri
izazivlje moj prezir. Ali inae mi je ona u kojeemu potrebna. Drago mi je
da mogu tako neogranieno vladati jednom ljudskom duom. Bez ikakva
prigovora podnosi ona sve moje muice. Potpuno sretna upija sunane
zrake moje milosti.
Vjerna moja Kristijana ima sasvim okruglu glavu, tananu, blijedoplavu,
bezbojnu kosu; nema nikakvih obrva, tupast nos posut je sunanim
pjegama, a oi su joj nalik na rupice za gumbe. Stasom nalikuje na ep.
Ipak se ne bi moglo rei da je runa. Samo nema ba nikakva obiljeja,
ni jedne izrazite crte, nita to bi je odvajalo od sasvim obinih ljudi. Ali

~ 41 ~

takva, kakva jest, ona je sretna. Ne poznaje astohleplja i za sebe ba nita


ne eli. Sve su njene nade i elje samo u vezi sa mnom.
itave prole godine mislila je samo o Eriku. A sad dan na dan sjedi i
eka kad e me on zaprositi, te ne zna to bi od tuge kad se sjeti da jo nije
do toga dolo.
Pa ipak, doem li sutra k njoj, pa joj kaem:
Kristijana, imam rendezvous s nekim gospodinom, pa mi i ti mora
pri tome pomoi ona e se dodue u prvi mah malo smesti, ali nee se ni
pokuati usprotiviti. Primit e naprosto kao gotovu injenicu da sad nisu
vie na dnevnom redu Erik i zaruke, nego lakoumlje i rendezvous. I ona
e, kad se priblii as sastanka, sjediti kod kue i drhtati kao i ja, pa e
jadnica uivati u mislima o finom souperu i pjenuavom ampanjcu.
16. veljae
Sutra u po svoj prilici ipak onamo poi. Kad to doivim, umirit u se.
Opet u biti kreposna djevojka i svakako u, prije nego to se zaruim s
Erikom, priznati svoj grijeh.
Danas sam prije podne bila kod Kristijane. Nju je upravo elektrizirala
pomisao da emo na rendezvous. Objasnila sam joj njenu ulogu. Doi e
sutra k nama i pozvat e me na objed. Obeat e majci da e me ve netko
naveer dopratiti kui.
Kako moji i Kristijanini roditelji nisu ni u kakvom meusobnom odnosu,
jedva da se i poznaju, iskljueno je da bi se to moglo doznati.
Kristijani se sve to ini izvanredno interesantnim i pustolovnim, tako da
sam je na koncu morala upravo podsjetiti da ne prilii mladoj djevojci tako
pretjerano zanimanje za ovakve stvari.
18. veljae
Kad je veeras na tornju svetog Nikole odbijalo sedam sati, ila je jedna
visoka, koprenom zastrta dama od starog Kraljevskog puta prema Novom
kraljevskom trgu. Visok mukarac, s krznenim ovratnikom uzdignutim do
uiju, dolazio joj je ususret. Koija irom otvori vrataca, ono dvoje
nestade u koiji, koja na to naglo odjuri s njima.
~ 42 ~

Nekoliko asaka kasnije stade koija pod nekim tamnim trijemom.


Koija skoi dolje, pritisne na zvono na vratima. Iznutra se odsune
zaponac, vrata se otvore, a u bijelom elektrinom svijetlu pojavi se
konobar u fraku s bijelom ogrlicom i duboko se pokloni. Neki gospodin u
krznu pomogne dami pod koprenom sii s kola. Onaj u fraku pouri
naprijed uz stepenice: Izvolite ovuda, molim. Rezervirao sam crveni
kabinet.
Tako je, donekle romantino, poelo to vee, koje je mnogo obeavalo,
ali se zapravo svrilo s razoaranjem.
Gotovo se stidim priznati: skoro sam se dosaivala. Potpuna tri sata
trajala je sveanost. Jeli smo mnogo dobrih jela, ali ja nisam imala teka.
Pili smo dakako, ampanjac, ali ja sam morala biti vrlo oprezna da doem
trijezna kui. Tako smo dakle sjedili i zabavljali se ueno i pristojno, kao
da smo na dineru kod profesora Magensa.
Najvie me ljutilo to je moj Don Juan smatrao tu veer vrlo uspjelom.
Poto smo poveerali, udobno se smjestio u naslonjau, pijuckao liker i s
nasladom polako puio cigaru promatrajui me ljubazno i govorei sa
mnom dobroudnim, oinskim tonom, kao da sam derite.
Odjednom me zapita: No, zar je zbilja tako opasno piti sa mnom
ampanjac? Ne doista, opasno nije bilo. Ali ni zabavno, moj gospodine.
Nije mi jasno je li sve to bila samo komedija ili je on u prirodi tako
leden.
Jedan trenutak, odmah im smo uli u kabinet, a konobar se udaljio,
inilo mi se da je on sasvim drugaiji. Stajala sam pred ogledalom i skidala
ogrta. On je stajao iza mene i galantno mi pomagao. Kad sam zatim
depnim eljiem malo poravnala kosu, pa se okrenula, uhvatio me je za
ruku i rekao: Smijem li vas sad dobro pogledati?
Rekoh: to, zar ste razoarani? Pa alite to ete runoj djevojci
pokloniti cijelu veer?
Runoj? odvrati on. Ne, ba naprotiv.
Stajao je neko vrijeme nepomino i razmiljao. Zatim ree:
Nadam se da ne traite komplimenta od mene. Lijepi niste, ali ste
predraesni. Tako ste njeni i mladi kao majsko lie. Ten vam je poput
cvjetnih latica i nikad jo nisam vidio usta koja bi tako naliila trenji kao
~ 43 ~

vaa.
Te rijei je sasvim prirodno izgovorio, kao da bi ih htio priguiti. Ali
glas mu je bio tako mekan i iskren, a pogled tako topao i sretan, udnovat
me osjeaj proeo u tom trenutku, osjeaj vrtoglava blaenstva, od slavlja i
nemoi.
Osvijestila sam se od toga to je svakidanjim glasom nastavio:
Molio bih vas, da vas smijem poljubiti.
Kako neukusno, kako glupo! Upravo tako kao onda kad mi je javio da
kola ekaju.
Odgovorila sam strogo i ozbiljno: Rei u vam neto gospodine
Moerek, drage volje provest u s vama ovu veer kad sam se ve upustila u
tu vratolomiju. Ali izvolite se tako vladati da ne budem morala odvie
aliti. Sjetite se to ste mi obeali.
Sjeam se ree on i ba zato sam vas pitao, da li vas smijem
poljubiti. Da to proli put nismo tako ugovorili, poljubio bih vas bez
doputenja. Ali ja redovno drim svoju rije, pa u se prema vama vladati
onako kako elite. A sad ne govorimo vie o tome.
Rekao je to uljudno i smijeei se, ni traga kakvom razoaranju ili
nezadovoljstvu. I cijele je veeri bio uljudan, smijeio se i bio zadovoljan.
Ali koje li promjene!
Da je taj jednomjerno spokojni bonvivant, koji se za souperom i kasnije
s obzirnom blagonaklonou zabavlja s mladom djevojkom, naravno vrlo
glupom i neznatnom, da je taj bio onaj isti Romeo, koji je jo prije
nekoliko asaka maloj Juliji natjerao krv u lice, to je bilo jo neshvatljivije
nego li ona nenadana promjena koja se onda oitovala na njemu. Kakav je
on zapravo u svojoj dui? Nimalo ne podsjea na glumca; naprotiv, tako je
malo poze u njemu. Pa ipak mi se neprestano ini kao da igra komediju i
kao da ga to zabavlja to me dovodi u nepriliku igrajui as jednu, as
drugu ulogu.
Onda sam mu i rekla istinu. Bio je izvanredno iznenaen iako se to na
njemu nije opaalo. Rekao je samo: Ah, tako! I pri tom me tako udno
pogledao. Oito se nije nadao da sam iz tako dobre obitelji. Uope, moje
ga je demaskiranje navelo na kojekakve misli.
Poslije nekog vremena ree: Pa onda vi poznajete graditelja Glerupa.
~ 44 ~

Jest, izvrsno ga poznajem. Uostalom, i vi ga poznajete.


Zar vi to znate?
Znam, Erik Glerup esto je o vama govorio. On vam je dobar prijatelj i
velik va tovatelj. Da, Glerup je zanesenjak. Tome sam se morala
nasmijati.
On: emu se smijete? Erikovu zanosu za me?
Ja: Da vam iskreno kaem: da! Priznat u vam, da sam malo
razoarana. Ali ta zloba nije nimalo djelovala na gospodina Moercka.
Naprotiv, smijeio se vrlo zadovoljno, podizao au, pogledao me sa strane
i rekao:
U zdravlje Glerupovo, gospoice! Ja nisam razoaran upoznavi
predmet njegovih zanosnih hvalospjeva.
Kako me je razdraivao taj mir. Prema svemu je oito sasvim
ravnoduan. Kako je tamo sjedio u svojem naslonjau, inilo se, kao da ga
nita na svijetu ne bi moglo trgnuti iz trome voljkosti. Da se nebo otvorilo i
spustilo mu nekoliko anela u krilo, mislim da bi bez ikakva iznenaenja
iskapio au u njihovo zdravlje. A da li mi se on svia ili ne svia, o tom
zacijelo ni askom ne razmilja. Potpuno sam se uvjerila o tome kad smo
izlazili iz restauranta. Kraj moga couverta leao je divan bouquet na stolu.
Zapravo bih ga bila rado ponijela sa sobom, kao spomen na moju jedinu
pustolovinu, pa sam onako izdaleka dobacila:
teta tih krasnih rua, ali bit e da ih ne bih smjela kui donijeti.
Nato je on sasvim suhoparno odgovorio: Pa i nije vrijedno da ih ovjek
ponese. Ve su napola uvele.
Uistinu, vatren, poetian kavalir!
Odvezao se sa mnom u kolima sve do ugla nae ulice. Putem me je pitao
gdje emo se opet vidjeti. Odgovorila sam da se uope neemo vie vidjeti.
Boe moj ree on ne smijete biti tako okrutni! Toliko sam se
radovao tome da ete me jednom pohoditi u mom stanu. Tamo bi nam bilo
mnogo udobnije, nego u restaurantu.
Ne, to ne moe biti. A i ja to neu.
I No, da! zapadne u razmiljanje. Ali kad su kola stala, ree opet istim
onim priguenim umilnim glasom:
Vjerovali vi ili ne, ali nikad jo nisam vidio tako milu djevojku, kao to
~ 45 ~

ste vi. I jako mi je ao to me neete vie vidjeti. Zbogom. I hvala vam iz


dna srca to ste doli.
On otvori kola, pa kad sam mu na rastanku pruila ruku, sagne se nad
nju i poljubi je.
Vjerovali vi ili ne vjerovali. Da, kad bih znala to trebam raditi. Kad bih
znala je li poten ovjek ili samo igra komediju. Ali sad je ionako sve
prolo pa je sasvim svejedno.
Zauvijek je prolo! Jer on mi nije ni predloio da se ponovo sastanemo.
Pa zar to onda znai da mu je toliko do toga da me vidi?
Pria se svrila. I dobro je da nije bilo vie nalik na priu. Nisam se ba
jako zacrvenjela, jer sam bila uvjerena da je sve svreno, kad sam majci
koja me je ekala nadugo i nairoko pripovijedala kako sam provela veer
kod Kristijane.
Ali, recimo da me nije zamolio da me smije poljubiti, recimo, da je
nastavio dalje onim zamamnim glasom, recimo da se okoristio mojom
slaboom?!
Jeste li vi doista potenjak, gospodine Moerck, ili ste tek malo glupi?
19. veljae
Danas poslije podne dola je Kristijana uti kako je bilo na sastanku. Da
je ne rastuim, a i da sebe ne uinim smijenom, sjajno sam joj opisala
raskono veselje te veeri. A kako je Kristijana romantine udi, i to one
najprimitivnije vrste, pripovijedala sam joj da je moj kavalir donio sa
sobom krinku od ruiaste svile kojom sam svaki put morala prekriti lice
im bi uao konobar koji je uvijek morao najprije triput diskretno pokucati
na vratima.
Kristijana je kod svake ae vina, to sam je iznosila u pripovijedanju,
postajala sve rumenija u svom okruglom licu, pa je razrogaenih oiju i
gotovo bez daha upitala:
A onda, Julija, kada te je napokon poljubio?
Da mi je bilo samu sebe vidjeti kad sam joj tonom povrijeene grofice
odgovorila: Zabranjujem ti takva neukusna pitanja, Kristo. Misli li da je
cjelivanje na sastanku bon ton?

~ 46 ~

Postiena Kristijana primijeti: Zbilja sam mislila da bi moralo do toga


doi.
Da objasnila sam joj svojim veim iskustvom ali kod finih rendez
vousa dolazi jako kasno do cjelivanja. Najprije mora kavalir jako dugo s
najveim potovanjem udvarati, onda jednog dana padne pred svojom
damom na koljena, pa ako ga ona tada smatra dostojnim nagrade, prui mu
najprije ruku, a onda tek obraz da ga njeno dodirne usnama.
Kristijana se s najveim divljenjem zagleda u mene, te uzdahnu:
Da, ali to svakako treba biti vrlo fina i vrlo darovita djevojka kojoj
gospoda na taj nain udvaraju.
Na koncu sam joj drala malo predavanje da se prava srea sastoji ipak
samo u svladavanju napasti. Iako me je dakle moj rendezvous u svakom
pogledu potpuno zadovoljio i oboavatelj me obasipao dokazima panje i
zaljubljenosti, ipak sam odluila da ga nikad vie ne vidim.
Kristijana je pohvalila moju herojsku odluku, ali je ipak plakala od
samilosti zbog uzaludne enje zaljubljena pastira.
Kad bi samo znala da se taj pastir zove Alfred Moerck i da svoju
pastiricu istim tonom moli za cjelov, kao to bi je molio za komadi kruha,
namazana maslacem.
21. veljae
Jutros sam na sreu sama primila pismo od listonoe. Dobila sam
opomenu od mog postolara. Dugujem mu 16 kruna za lakirane cipelice to
sam ih kupila za ples kod Erikova ujaka, a majka je mislila da sam ih
platila novcem koji sam 1. veljae dobila od grofice Baerenklau.
Naalost nije tako jer ja sam u novanim stvarima najlakoumnije
stvorenje na svijetu. Novac od grofice ve sam odavno dugovala velji, a
ona mi je sirota rekla da ne moe dulje ekati.
Sad sam u pravoj neprilici! Otvorila sam svoju biljenicu s raunima i
otkrila da dugujem: 16 kruna postolaru (treba to prije platiti), 5 kruna
rukaviarki (i to se ne moe odgaati) i 5 kruna Kristijani.U svemu 26
kruna. A sav moj imetak iznosi 1 krunu i 50 oera, a niotkud se nemam
niemu nadati. Novac sam od grofice Baerenklau potroila, a nikakve nove

~ 47 ~

narudbe nisu stigle. Onih 10 kruna, to ih svakoga mjeseca dobivam od


roditelja, nestaje kao rosa na suncu.
Pa to sada? Majka mi ne moe pomoi, a i ne bih joj rado priznala da
sam je prevarila. Da pokuam kod bake? Ali tako mi je teko njoj
objanjavati. Bojim se da bi odjednom zapela usred govora.
Vrlo dobro znam gdje bih mogla dobiti novaca. Erik bi se od srca
radovao kad bih ga zamolila da mi pomogne. Ali stidim se doi mu s
neim takovim. A ne bi li on to i krivo razumio? Da, kad bih bila s njim
zaruena! Ali ovako? Ne, ne, to nikako.
Zbilja je nesnosno biti mladom djevojkom. Skuena je na sve strane i u
svakom pogledu: drutveno, moralno i ekonomski! Kad bih samo imala
dosta novaca, onda bi sve drugo bilo lako! Onda bih ipak mogla raditi to
me volja. Kako mora da je lijepo kad nema dugova i kad se ne mora
niega odrei! A ne da svaki put kad to ustreba mora moliti majku, a
ona opet mora ii ocu, koji se mrgodi i ljut i deset puta kae ne, prije negoli
izvadi novac. Kako je oduran takav novac to ga mora formalno
isprosjaiti i jo ti ga dobacuju namrgoena lica.
Dabome, mogla bih se udati za Erika! Onda bih se rijeila svih briga.
Erik mi ne bi nita uskratio. Radosno bi ispunjavao sve moje male eljice i
nastojao da budem samo to ljepom i draesnijom.
Prije dva mjeseca nisam se nikad pitala, bih li pola za Erika. To je za
me bila svrena stvar koja se i ne moe promijeniti.
Ali kad je onda doao, oklijevala sam. A sad nalazim da je to posve
nemogue. ini mi se kao da se time odriem svake prave sree, samo da
se izbavim raznih malih neugodnosti u ivotu.
Sve su to samo lude fantazije, jer kakva me vea srea moe ekati? Pa
ipak, ne mogu! Neka doe to mu drago!
22. veljae
ivot ipak nije tako tuan. Ima neka dobrostiva providnost koja se brine
za mlade djevojke kad su u nevolji. Moja se providnost, sjedei na sofi s
bijelom nabranom kapicom, zove bakica.
Srce mi je jako kucalo kad sam danas prije podne pozvonila na njenim

~ 48 ~

vratima. Stara mi je Marija otvorila i rekla:


Gle, gospoica Julija zbilja danas dolazi! Milostiva je gospoa tako
eznula za gospoicom!
Sjedila sam kod bake na svom obinom mjestu u naslonjau, suelice
sofi. Na stolu je, kao uvijek, bila mala okrepa: aica likera od jagoda i pun
tanjuri kolaia. bosnaunited.net
Baka je sjedila i gledala me svojim velikim, mirnim oima. Pripovijedala
sam joj, malo nervozno, o svojim doivljajima otkako me nije bilo kod nje.
Jedi, dijete ree ona i popij aicu, to da je licu svjeu boju .
Iskapila sam aicu do dna da bih se osokolila i stadoh grickati kolai
ali mi je zapeo u grlu. Govorila sam, a da ni sama nisam znala to. Baka
nije skidala oiju s mene, samo je kadikad zamiljeno kimnula glavom.
Odjednom ree:
A ta je tebi zapravo, dijete moje?
Ah, nita, bakice ali u tom istom trenutku napunie mi se oi suzama.
Baka opet kimne glavom i nekim gotovo lukavim glasom ree: Ustani,
dijete moje, i poi do ormara.
Hou, bakice!
Otvori gornju ladicu, pa izvadi onu sivu knjigu s brojkama.
Da, bakice, evo je!
U knjizi su modre banke, dvije su odreene za tebe. O, ti draga, dobra
bakice, najpametnija i najbolja od svih ljudi na svijetu!
Fino sam se izvukla! Postolar je dobio svoj novac, a rukaviarka moe
ekati do prvoga. Mogla sam joj dodue dati tri krune na otplatu, ali kad
sam dola kui Franjo mi ih je izmamio. Jadni djeak, ionako je uvijek u
kripcu, a danas mi nije srce dalo da ga gledam tako tuna.
Bio je dobar dan za me! Veeras je doao Erik, pa je i on bio najbolje
volje. Razgovarali smo o ovom:
Zna li, Julija, da se poinje sviati? Zapaaju te i tvrde da si lijepa.
Tako? Uistinu? A tko to?
Alfred Moerck.
Ja, u dui ukoena od straha, na oko ravnoduna:
Ta on me i ne poznaje.
Vidio te na ulici, iao je s nekim svojim prijateljem koji zna tko si. I
~ 49 ~

mogu ti rei, bio je upravo zanesen. Nikad jo nije tako zanosno govorio o
kojoj dami.
To bi mi naravno moralo laskati, ali oprosti ne laska mi. Nije mi ni
najmanje stalo do suda gospodina Moercka. Ali samo Bog zna da mi je
stalo do njegova suda! To jest, milo mi je da sam dakle ipak djelovala na tu
drvenu lutku! I on me dakle nije zaboravio. Gle, gle, gospodine, to mi se
jako svia!
Sad bih samo htjela znati, je li on namjerno pred Erikom pjevao o meni
hvalospjeve, ne bi li to doprlo i do mojih uiju. Pa da Erik i ne slutei, vri
slubu postillon damoura? Ideja nije loa, ali zapravo nije ba jako fina.
No, ako je gospodin Moerck tako raunao, onda mi je barem drago da ga
odgovor, to mu ga aljem po njegovom postillon damouru, ne e nimalo
osokoliti.
25. veljae
Danas poslije podne doao je Erik. Kad smo se nali nasamu, izvadio je
sav u neprilici neko pismo iz depa, te mi ga pruio. Nisam poznala
rukopisa, pa sam ga zapitala: Od koga je?
Pogledaj sama ree uostalom, to je samo ala.
Pismo je bilo od Alfreda Moercka, u kojem poziva Erika i mene k sebi
na souper. U prvi mah osjetila sam se strano uvrijeenom. Ta ala mi je
bila neslana i neukusna jednako od Erika, kao i od Moercka. Uto, ba kad
sam htjela otro prekoriti Erika zbog njegova vladanja, pade mi pogled na
poetna slova prvih redaka i proitam jednu rije. Rije mi zape u grlu,
pocrvenih, naoh se u neprilici, ustadoh i odoh u svoju sobu. Tu poloih
pismo preda se:
Dopustite milostiva gospoice, da vas prije svega usrdno
zamolim za oprotenje, to se kao sasvim stran ovjek
usuujem zamoliti vas da mi iskaete ast, te s naim
zajednikim prijateljem, koji je sporazuman s time, doete u
etvrtak oko 7 i pol sati uveer u moj pustinjaki i priprosti
stan, Vijeniki trg 38. I., na skromnu veeru. Tjeskoba mi
~ 50 ~

obuzima duu kad pomislim da biste se moda mogli zbog toga


uvrijediti, ali vam zadajem asnu rije da mi je samo beskrajno
udivljenje za vas dalo sranosti da vam napiem ovaj poziv.
Erik me uz to uvjerava, a i sam sam o tom potpuno uvjeren, da
njegova predraesna prijateljica ne e moje pismo krivo
shvatiti, nego samo onako kako joj ga tumai njena duhovitost
i vjerojatna duevna dobrota. Dao Bog da se ne razljutite na
me kad proitate ovo pismo i budite uvjereni da e me va
odziv uiniti najsretnijim ovjekom pod suncem. Erik mi je
obeao donijeti va cijenjeni odgovor i ja se nadam da se ne
ete ogluiti smjernom pozivu vaeg iskrenog i najodanijeg
tovatelja
Alfreda Moercka.
Na prvi pogled nema niega mistinoga ili neobinoga u tom pismu, ali
ako ga pozorno ita, otkrit e u tom pismu jo jedno drugo pismo,
tajnoviti mali billet, koji glasi: Doite sami k meni.
Ne, to nije moglo biti samo sluajno. To je bila vrlo lukavo promiljena
igra, to vie, to mi moj smioni tovatelj u prvom pismu poruuje:
Erik me uz to uvjerava, a i sam sam uvjeren o tom da
njegova predraesna prijateljica nee moje pismo krivo
shvatiti, nego samo onako, kako joj ga tumai njena duhovitost
i vjerojatna duevna dobrota. Zato da tajim? Ta mi se ala
izvanredno svidjela. Kao kakav junak u romanu slui se
dvolinom korespondencijom, koja se neupuenima ini sasvim
obinom i nevanom, dok upueni itaju iz nje tajnu poruku.
Brzo sastavih odgovor i odnijeh ga Eriku. Strogom dostojanstvenou
zamolih ga da proita moje pismo, te naglasih kako se nadam da e me
ubudue i on i njegov prijatelj potediti takvih ludorija.
Moj odgovor je glasio ovako:

~ 51 ~

Potovani gospodine!
Zajedniki na prijatelj Erik donio mi je Vae pismo, pa Vam
moram rei, da me samo dobro moje raspoloenje spreava da
se ozbiljno razljutim i na Vas i na lakoumnog lirika, koji bi me
ipak morao bolje poznavati. Zacijelo neete biti iznenaeni ako
Va ljubazni poziv da u etvrtak naveer supiram u Vaem
armantnom momakom stanu, sa zahvalnou odbijem.
Nadam se da bi Vam svaka mlada dama na mom mjestu isto
odgovorila.
J. M.
Erik oito nije bio zadovoljan ovim odgovorom. Nadajmo se da e ga
gospodin Moerek znati bolje procijeniti i da e iz njega proitati moda
to e najbolje obiljeiti Julijinu opasnu borbu izmeu kreposti i lakoumlja.
3. oujka
Divotna, nezaboravna veer! Nikad se jo nisam tako voljko osjeala,
sad znam, to znai biti sretna. Krasno je kao san pa mi se jo i sada ini,
kao da mi se to samo usnilo.
Boravila sam u svijetlom, sjajnom svijetu, gdje je sve bilo sveano, i to
zbog mene sveano, gdje je sve bilo spremno da me obraduje i gdje mi je
svaka elja bila nasluena i ispunjena prije nego to se i javila u mom srcu;
gdje sam sluala samo mile i ugodne rijei, gdje je sve bilo udeeno samo
za uivanje, za fino i neprisiljeno uivanje, koje podaje osjeaj neopisive
slasti; gdje je vladalo spokojstvo i sigurnost i gdje nita nije u strah
nagonilo malu, straljivu djevojicu.
Sjeam se svega kao sna koji se gubi u svijetlomodroj ljetnoj maglici.
Kako se uspinjem stepenicama, koje kripe pod nogama, bojaljivo se
osvrem na sve strane. Tad odjednom spazim njegovo ime, a srce mi se
stegne od straha, mislim, zaduit u se. Ali u tom trenutku otvore se vrata,
a neka me spretna ruka oprezno povue unutra.
Iz jedne sobe dopire slabo svijetlo, idem dalje, kroz zavjese na vratima
prodire jaka, sveana rasvjeta. Tad se, naem i ja u toj rasvjeti i stojim
~ 52 ~

usred velike sobe pune pokustva. A neiji mi glas govori: Dobro doli!
neije mi se lice smijei, a onaj glas nastavlja: Hvala vam, to ste doli,
eznuo sam za vama. Budite tako ljubazni, pa skinite ogrta, onda emo se
udobno smjestiti i pozabaviti.
Moga straha odjednom nestade, osjeam se sasvim mirnom i sigurnom,
pruim mu ruku i nas se dvoje nasmijemo jedno drugomu kao stari
prijatelji koji se raduju to su se opet nali.
I onda se jednim mahom naoh u arobnom svijetu; sve mi je tako
ugodno u tim sobama koje su pune rijetkih i zacijelo vrlo dragocjenih
predmeta, koji se nimalo ne istiu nego tijelu i dui nuaju spokojstvo i
udobnost. Osjeam se vladaricom toga doma, domaicom, a tako i
postupaju sa mnom.
Odvedu me k stolu. Tiha, starija djevojka donosi i odnosi jela, mijenja
tanjure, stavlja vino na stol, i sve to bez ikakva naloga. ini se kao da ona
to, to ja sjedim na elu stola njena gospodara, smatra neim to se samo
po sebi razumije: ljubazno me pogledava, a ja joj prijazno kimam glavom.
Jedemo, pijemo i razgovaramo. Njegovo se lice sjaji od ljubaznosti i
radosti, nikad nisam mislila da se neije lice moe ovako sjati, kucamo se i
smijemo, a kad poveeramo, poljubi mi on ruku, pa me ispod ruke vodi u
pokrajnju sobu, gdje gori mnogo svjetiljaka, ali sve su nekako potmulo
priguene i blagim svijetlom ispunjavaju sobu. Kako je toplo ovdje, pa
kako mirie zumbul! Divno se poiva u golemom naslonjau, pred koji on
dogurkuje malen podnonik i sveg ga zatrpava mekim jastucima. Onda
tiho ide po sobi, prui mi cigaretu, natoi uti liker i tek onda sjedne,
nakon to me upitao, da li se zbilja voljko osjeam i nemam li vie
nikakvih elja.
A ja bih najvoljela da do vjenosti ovako sjedim, ovdje u njegovoj
lijepoj, osvijetljenoj sobi, dok on tako radosno i poluglasno sa mnom
razgovara, tako pametno i nekud finije nego drugi ljudi, pa me s tako
vedrim osmijehom pogledava svojim oima koje nisu nipoto crne i
opasne, nego djetinjske i dobre. Tako mi je (moram priznati da sam tako
luda), tako mi je, kao da u njegovoj sobi postajem djetetom, a on se brine
oko mene kao najbolji roditelji na svijetu.
I to hasni to sama sebi govorim da sam glupa, da me on u sebi
~ 53 ~

ismijava, da mi se podruguje? Ovako, kao to se on veeras vladao prema


meni, nije se jo nitko vladao, ovako vanredno, savreno. Ima li on kakvih
runih, neplemenitih namisli, ja neu za njih znati, neu misliti o tom.
Znam samo to da ga sad vie neu pustiti, znam da me veeras ne bi bio
trebao moliti da opet doem, jer bih i bez toga dola.
Znam da ga ljubim i da sam neizrecivo sretna i da u svu no plakati.
4. oujka
itav dan sam hodala naokolo kao mjesearka. Ne znam ni to sam
govorila, ni to sam radila. Sjeam se samo, da sam bila tako udna, tako
ljubazna i melankolina, da mi se sve priinjalo lijepim i svi ljudi dobrima.
ini mi se da sam i sama bila tako blaga i dobra kao da bi svima kod kue
morala pokazati kako ih volim.
Prekrasna je bila etnja s majkom za topla proljetna dana, danas je bio
prvi proljetni dan. Osjeam se tako ugodno umornom po svem tijelu, pa
elim samo dobro spavati i sanjati.
10. oujka
Vjeni je nemir u meni. Dan na dan me smuuje neka mjeavina straha i
preziranja smrti, neko zanosno kliktanje i tupo oajanje. Kud to vodi? to
bih ja, i to bi on od mene?
Ali kroza sve to uvijek iznova jei krik pun bojazni. Ljubi li te on? Ili je
tek neto malo vie zaljubljen u tebe, negoli u svaku drugu mladu damu
koju susree na svom putu?
Juer sam bila opet kod njega. Nadala sam se da e mi to rei, to
objasniti. Ali on je bio uvijek isti: dobar, mio, zavodljiv, ljubezan, ali
ljubezan, ali tako neizrecivo pasivan, tako suzdrljiv.
Pokuala sam ga ispitivati. Pitala sam:
to ste zapravo pomislili kad ste tada dobili moje pismo?
Mislio sam, to je pismo dame koja je zaljubljena u me odgovori on
sasvim mimo.
Ali kad ste saznali da se radi samo o okladi, to onda?
On me je asak, smijeei se, promatrao, a onda rekao: Ako trebam biti
~ 54 ~

sasvim iskren, priznat u vam da ni za trenutak nisam vjerovao u tu okladu.


Dakle mislite da sam zaljubljena u vas?
Ne, to ne mislim, ali otkako sam vas vidio, elim da se to dogodi.
utjela sam neko vrijeme. Onda sam se osmjelila na ovo pitanje:
Pa ako bih se doista u vas zaljubila? (lagala sam). Sad nisam
zaljubljena, molim da mi to vjerujete, ali kad bih?
Onda bih se tomu neizrecivo radovao.
Ali meni to ne bi donijelo sreu jer vi, vi... Sad je trebao on kazati
rije kojoj sam se nadala, ali umjesto toga on samo odgovori, kao
zakljuujui raspravu:
O, mila! Pa o tome sada naalost nema ni govora. Ali jo jednom vas
upozoravam na ono to sam vam odmah u poetku rekao: kod mene se ne
trebate niega bojati. Nikad vas neu moliti da mi date vie nego to mi
dragovoljno elite dati. Potpuno vam preputam da ravnate naim
odnosom. Radujem se i zahvalan sam vam to me pohaate kao
prijateljica, ve to mi je uitak to vas samo gledam u svom domu. Ali
(smijeei se), ako biste mi jednoga dana neto vie ponudili, bio bih
neizrecivo sretan.
Na taj nain je to, dakako, lijepo i korektno od njega to nita ne trai od
mene. Pa ipak, kad bi bio ozbiljno zaljubljen u me, zar bi onda bio tako,
obziran? I nije li ta obzirnost samo opreznost, samo strah, da ne bude
odgovoran i da ne doivi neugodnosti?
Kadikad, dok mislim na njega, spopada me neodoljiva elja da mu to na
ao uinim, da mu izgrebem lice, da mu skinem krinku, pa da vidim, da li
doista nema nikakve strasti u njega. Da li se zbilja moe glasno smijati, da
li moe plakati, da li onako ivo osjea kao drugi ljudi? Mrzim ga kadto u
mislima svojim njegovu nasmjeljivu ljubaznost, njegovu nepokolebljivu
nadmonost, njegovu besprijekornu korektnost. On je automat, a ne ivi
ovjek od krvi i mesa sa srcem i sa ivcima.
Ali jedno znam, kad ga vidim, kad sjedim kod njega, nestaje netragom
sve moje ljutine, svu snagu moje volje ispija mi iz due svojim sigurnim,
nasmijeenim oima i njegov blagi mir tako ovlada mnome da nemam
nikakvih drugih misli, nego da inim sve to mu je milo, nikakvih drugih
elja, nego da mu se pokorim i da ga posluam.
~ 55 ~

Veli, neka ja upravljam naim odnosima. Pa zar ne zna da me dri u


rukama, da moe raditi sa mnom togod ga je volja.
12. oujka
Zgraam se sama nad sobom. Ja, koja nisam nikad nita poduzela, a da
se prije nisam porazgovorila o tom s majkom, da je nisam upitala za savjet,
sad joj najdrzovitije laem u lice.
Kako je to prosto i runo i odvratno da mora ovako lagati!Zapravo se
nimalo ne stidim to ga ljubim i to ga pohaam. To je uope jedino u
mom ivotu to neto vrijedi. Osjeam da rastem sa svojom ljubavlju. Tako
mi je, kao da sam dosad zakrljala u sjeni, pa kao da se tek sada razvijam i
bujam i cvatem na suncu. Pa zato je onda potrebno da svoju sreu tako
jadno prljam laima?
Ali kad bih bila potena, kad bih rekla istinu, morala bih da se smjesta
njega odrei ili bih morala pobjei. Kuda? Ono prvo ne mogu, a ovo drugo
se ne usuujem. Da, kad bi on rekao: Doi k meni! Ali to on ne kae, a i
ja neu traiti tu rtvu od njega. Onda dakle nema drugog spasa, moram
lagati, moram uvijek i uvijek iznova lagati, moram lukavtinom dolaziti do
svoje sree, moram se svaki put s istim smrtnim strahom uljati kui, vazda
spremna na to da ujem poraznu osudu: Uli smo ti u trag.
Tako laem da osjeam kako e mi sad na od stida briznuti krv ispod
nokata. Laem, kao da sam obezumljena, te ne mogu nai nikakva
opravdana razloga, zato sad tako esto odlazim od kue. Ne mogu samo
pojmiti kako to da majka nije jo nita opazila.
Najvie me ljuti i vrijea, to moram svoju ljubav prama njemu
prikrivati prijateljstvom prema Kristijani. Zatajujem njega, kojim se
ponosim, a Kristijanu istiem! Moram se umiljavati Kristijani da si
osiguram njenu pomo! Ona je ve sada, osjeajui se neophodno
potrebnom, primila nekakav gotovo drski ton, te mi se upravo namee
svojom intimnou. Stavlja mi pitanja, koja me vrijeaju kao profanacija
onoga to mi je najsvetije, a svojom plebejskom pohotom opipava
najnjenije tajne moje due, to ih se ni sama sebi nisam jo usudila
priznati.

~ 56 ~

Kadikad tako pobjesnim, kad je samo i pogledam, da bih je mogla


udariti akom po onom okruglom licu! Moj nimalo ljubazni gospodine oe,
poljubila bih te za ono to si mi juer o podne rekao:
Do bijesa! Pa to je neka bolesna pasija to te sad odjednom spopala za
Kristijanu! Ma, due mi, izgleda kao gvala bazgove srike, s rukama i
nogama od igica!
16. oujka
Veeras me pitao, bih li se htjela udati za Erika. Namjerice sam mu
odgovorila okoliei i neizvjesno. Htjela sam vidjeti kako e to na njega
djelovati.
Da, Erik e biti dobar mu. To ja o sebi ne bih mogao rei. Ja
pripadam onim ljudima, s kojima se moe sasvim ugodno pozabaviti, ali
koji su nesnosni u svakidanjem saobraaju. Svojeglav sam i muiav, a
kad prouavam kakvu ulogu, ne smije mi nitko ni blizu. Moda mi to
neete vjerovati, ali ima dana kad mi je upravo muka, moram li govoriti s
kime. Moja ena ne bi imala nimalo ugodan ivot.
Na to sam ja odgovorila: Hvala vam to ste me upozorili. Uostalom, ne
trebate se bojati. Nipoto ne elim poi za vas. Nikad vas nisam smatrala
enidbenim kandidatom.
Kasnije je opet poeo o tome. Dakle, Erik, ree moete li zamisliti
sebe kao njegovu enu?
Sjedio je do mene na sofi, desna moja ruka poivala je na stolu pred
nama. Budui nisam odmah odgovorila uhvatio je moju ruku i gotovo
apui ponovio svoje pitanje. Tada sam rekla, ili bar mislim da sam rekla,
da je bilo doba kad sam mislila da bih morala poi za Erika, ali da sada....
No, to sada? ula sam kako ape.
Sad znam da mi je to nemogue.
A zato?
Njegovo je lice bilo blizu moga, njegove su oi tako vapei, tako toplo
gledale u moje, osjeala sam kako mi nabujava krv u ilama, kako sve
neto treperi i umi oko mene, u glavi mi se zavrti i onda. Da, onda me je
poljubio, ili sam ja njega poljubila, i ula sam kako mi govori ti i uinilo

~ 57 ~

mi se najprirodnijim na svijetu da i ja njemu kaem ti, a onda se samo


jo sjeam da me je drao u svom naruju i da mi je rekao glasom koji mi
jo uvijek drhe u uima i koji mi srce ispunjava sreom:
Mila, slatka moja djevojice, predraesna moja mala djevojice!
Da, jo se i toga sjeam da sam odgovorila: Ta ja nisam nimalo
draesna. I da mi je on odvratio: Draesnija si od bilo ega na svijetu.
Ti si ono najnjeniie, najfinije, najmeke, to se uope moe zamisliti. Ti si
upravo ono, to su stari pjesnici nazivali milokrvnom djevicom.
Morala sam se pogledati u ogledalo kad sam dola kui. I zbilja, uinilo
mi se da sam postala upravo lijepa. To je zacijelo ono to se zove sugestija.
Baja mi da sam lijepa i tad postajem lijepom.
20. oujka
Bojim se svoga dnevnika. Ve sam ga nekoliko put izvadila, ali sam ga
svaki put opet natrag poloila, a da nisam nita upisala. Ja u svom
dnevniku moram gledati istini u oi, moram sebi objasniti to se to sa
mnom zbiva. A ne usuujem se ni sadanjost, a kamoli budunost
pogledati u oi.
Znam da sam na vratolomnom putu i da me taj put vodi niz strminu.
Nema mi spasa. Slutim svu strahom, sav uas to je tamo dolje u dubini, pa
ipak me neto neodoljivo vue onamo. Sa svakim korakom, kojim se silom
trzam natrag, kliem se dva koraka naprijed. ujem ve kako umi tamo
dolje, osjeam hladnu pjenu valova, sveti Boe, ta ti mi ne moe pomoi,
jer ja hou, ja moram onamo dolje! bosnaunited.net
Ne usuujem se misliti, ne usuujem se osvijestiti. Samo kad sam kod
njega, mogu se umiriti. Kad on govori sa mnom, zamuknu sva zvona to
mi zvone, u uima sjeajui me moga doma. Kad me on pogleda, ieznu
sva straila ispred mojih oiju i ja vidim samo cvijee i sunce i sve to je
milo na ovom svijetu. Kad me dri za ruku znam da me vodi srei, pa
vodio taj put kud god mu drago. U njegovom naruju nestaje sve to nije s
njim u vezi, sve je to mrtvo i zaboravljeno. On mi zatvara oi i usta, i on,
moj morski kralj, sputa se sa mnom sve do dna mora.

~ 58 ~

22. oujka
Kod mog visavisa preko utaborio se neki nemir. Juer su odnijeli
glasovir, a danas su nosili sagove iz njegova stana.
Tko zna, nije li se odluio seliti? Bit e mi pusto kad ga ne bude vie
ondje. Bilo mi je kao da ga vrlo dobro poznam, pa kad smo jedno k
drugome pogledavali, inilo mi se kao da imamo neku zajedniku tajnu.
udnovato da nikad nisam nastojala saznati tko je on i kako se zove. Ne
znam zato, ali nikad mi nije palo na um da pitam nau djevojku ili
listonou koji su to svakako morali znati. Gotovo sam se bojala da jednoga
dana ne saznam kako mu je ime sasvim obino, pa da je trgovac ili tako
neto, svakidanje.
Moram se nasmijeiti kad pomislim da sam ga u svojim mislima uzvisila
ak do kraljevia. Onda sam jo bila dijete, nita nisam znala o ivotu,
mogla sam tek sanjariti. Lijepo je bilo to sanjarenje, ali je ivot jo tisuu
puta ljepi.
Ako ljubi, notabene. I ako je onaj koga ljubi ljepi i otmjeniji od svih
kraljevia na svijetu.
Sutra me oekuje moj kraljevi. Trebam poi onamo u svom najljepem
odijelu, i ukrasiti se kako najbolje znam jer kod kue misle da sam pozvana
Kristijani na diner i na ples poslije dinera.
Nisam bila jae uzbuena kad sam se spremala na prvi ples. Moja je
dua kao proljetno nebo: as me obasjava sjajnim i nasmijanim suncem,
as je prevuena mranim oblacima da se sva uvija od ledena straha.
2324. oujka (1 i u noi)
Izvukla sam se! Neka bogovi znadu kako! Nisam se nikako ni pripravila
na to, ve sam samo naglo neto izbrbljala o jelu i gostima itd. Onda sam
rekla da me jako glava boli i brzo sam izmakla majinom presluavanju.
I onda na vrat na nos u postelju, glavu pod jastuke, da samo nita ne
mislim! A zato da ne mislim? Zato da se ne bavim onom jedinom milju,
koja me ispunjava: Tvoja sam, tvoja! Dragovoljno sam postala tvojom, jer
si mi vie od oca i majke i vie od svega na svijetu. Jer sam ravnoduna
prema svemu, samo ako mogu biti dionicom tvoga ivota, samo ako tebe
~ 59 ~

smijem ljubiti, samo ako si ti dobar prema meni!


Ti, jedino moje! Laku no! Misli moje lete k tebi sa tisuu cjelova! Ah,
dao Bog, da se susretnu s tvojima.
24. oujka
Kad sam se jutros kasno probudila, jer sam tek pred zoru zaspala, rekla
sam sama sebi jo prije nego to sam otvorila oi: Dananji dan bit e ti
pun tuge. Ali u tom istom trenutku, im su mi oi ugledale sunano
svjetlo, u tom istom trenutku kao da mi se eva izvila iz grudi i zapjevala:
Dobro jutro, lijepa djevice, dobro jutro, lijepi ivote!
I onda skoili s kreveta i vidjeh u ogledalu svoja dva sjajna oka, svjee i
rumene obraze i na svakom po jamicu kao od cjelova. Tako mi je cijeli dan
proao kao u nekom velikom uenju. udila sam se, to nisam nesretna,
ali najvie sam se udila tomu, to nitko nije opazio nikakve promjene na
meni.
Dakle sam na oko ista kao i prije. Nemam iga na elu, ni crnog poteza
na nosu. Za sve druge ista, samo ne za mene. Jer meni je tako kao da sam
iz kukuljice, koja mi je krila sve udesno znamenovanje ivota, izletila u
divotu svih objavljenja, poput leptira, pjana od sree. Teak mi je dosad
bio hod. A sad kao da lebdim ponad svih ivotnih nevolja, kao da se
krilima diem nad sve potekoe. Stojim na zemlji, koja se die pod mojim
nogama, i grlim nebo,to se nada me sputa. Oko mene odjekuje kliktava
glazba, a i ja sama nalikujem na pjesmu, koja se die i die...
Pa to zapravo znai lagati? Kad ima tako divnu, tako slatku tajnu, koju
ne bi htjela ni s kim dijeliti! Lako je lagati, la je runa rije, ali ima i neko
znaenje! Pa zar sunce ini to drugo kad skriveno iza oblaka potajice alje
svoj trak dolje do ljubice u vrtnoj gredici? Ili kad se dvije ptice izmeu
lia igraju skrivaa?
Jutros sam prolazila gradom. Tisue sam ljudi susrela. to su vidjeli u
meni? Mladu djevojku, kakvih ima na tisue, mladu djevojku koja se ee
pod nadzorom svoje majke. Ali to nisu vidjeli, i to nisu smjeli vidjeti, jer
je to njena preslatka tajna, to je bio pogled to ga je ta mlada djevojka
dobacila nekom mladiu na drugoj strani, to je bilo ono kad je onda kod

~ 60 ~

prodavaice cvijea uzela dvije kitice ljubica i obje poljubila, a onda jednu
od tih kupila, dok je odmah zatim on kupio drugu, pa ju takoer poljubio...
Kako je ipak lijepo ivjeti, kako je lijepo mladovati! Pa dolo to mu
drago, pa bila mi budunost ne znam kako crna, ova srea, to sad u
zlatnom hramu stoluje u mom srcu, obasjavat e mi noi svih vremena.
I onda, dragi, sagni svoju glavu do moje i daj da ti apnem u uho, tako
da to nikad ne zaboravi, preslatko priznanje: Sretna sam, tako sretna,
kako to i ne moe iskazati jezik, stvoren tek za obine potrebe, ali ne za
ljubav, sretna sam to sam tvoja, sretna to me hoe nazivati svojom.
Laku no!
25. oujka
Kad sam jutros sjedila kod prozora, da se nauijem toplog proljetnog
uzduha, vidjela sam kako je moj visavis gorljivo zaposlen. Spremao je
knjige i slike u neki veliki sanduk, jo on tako u poslu, kad eto ti
odjednom, favoritkinih kola. uo je kako dolaze, pa brzo pogledao kroz
prozor i onda naglo spustio zavjese. Dama sie, a kola se opet odvezu dalje
kao obino. Nisam dalje mislila o tom, i domala sam zaboravila i svog
susjeda i njegovu prijateljicu. Sjedila sam zagledavi se u vedar proljetni
dan i moje su misli odlijetale k sasvim drugim i meni mnogo vanijim
stvarima. Uto, jedva je prolo pet minuta, opazim, favoritku kako izlazi iz
kue. Jo uvijek je bila zastrta koprenom, rukom se hvatala za srce i vidjelo
se da jedva stoji na nogama. Nekoliko asaka stajala je naslonjena na
vratnice, onda se ponosno uspravila, naglo digla koprenu sa smrtno blijeda
lica, prela koso preko ulice (sad sam se morala dii da vidim) i pogledala
gore na prozore moga susjeda.
Je li to bila zbilja ili samo uobraenje? Priinilo mi se, kao da ujem
podrugljiv smijeh, pun gronje. I onda mi je nestade s oiju.
Ali moje proljetno sunce kao da je odjednom ugaslo. Nikako nisam
mogla smetnuti s uma to blijedo, izoblieno lice s nemonim, gotovo
smijenim prkosom, i itav mi je dan zvonio u uima gorak smijeh
ponienja. Moj susjed mora da je surov, brutalan ovjek. Ali ipak, ja se na
njenom mjestu ne bih tako nedostojno ponijela. Ako je nestalo njegove

~ 61 ~

ljubavi, onda je to morala opaziti! Ako joj to nije htio rei, trebala ga je
prisiliti na to.
To znam, onoga dana kad ne bude vie mario za mene, onoga dana kad
opazim da me se zasitio, neu ni aska dulje ostati kod njega. Nikad ne
smije osjetiti da mu naa veza postaje teret. Bit u preponosna da ivim od
milosti i milosra. Nijednom se rijeju neu potuiti, nestat u mu s oiju i
nita me vie nee sjeati na njega.
Dobro da ne idem veeras k njemu. Cijeloga dana bila sam tako
potitena, pa znam da bih se sva rasplakala kad bih se sastala s njime. Ja,
koja sam mu htjela upravo pokazati kako sam srana i kako sretna!
Prespavat u sve rune misli!
26. oujka
Dvoja kola za pokustvo i jedna droka odvezli su jutros moga susjeda.
Neposredno pred odlaskom prie k prozoru i pogleda k meni. Oito je
traio da sukobi moj pogled, pa da se muke oprosti sa mnom. Ali ja sam
se priinila kao da ga ne vidim.
Sad je otiao i stan je zasad prazan. To mi je ba drago. Kao da mi je
spao kamen sa srca. Sad opet slobodnije diem.
A veeras me opet eka srea u njegovu zagrljaju.
1. travnja
Ljubljeni prijatelju!
Ovo pismo, koje nikad nee itati, neka ti kae sve one rijei koje mi
zamiru na usnama kad sam s tobom, jer su odve djetinjaste i glupe za te, ti
pametni, oprezni ovjee! Ovdje, gdje si mi samo u dui blizu, ovdje mogu
govoriti s tobom smjelo i otvoreno, te se ne trebam bojati da u otkriti
ironini podsmijeh u kutovima tvojih usta, kojim se ti zacijelo ponosi i
koji te tako visoko die iznad neuke male djevojice. Najprije u ti
pripovijedati kako sam i zato sam postala tvojom.
Ti me zapravo i ne poznaje. Imao si dovoljno razloga da misli zlo o
meni, jer onako, kako sam ja dola k tebi, morala sam ti se priiniti
djevojkom koja govori: Evo me, uzmi me! Postala sam tvojom, jer si me
~ 62 ~

instinktivno razumio. Razumio si barem toliko, da pred tobom stoji neko


malo stvorenje, koje ne smije zaplaiti i s kojim mora postupati kao s
finim staklom. Kad sam isprva sjedila kraj tebe, vazda sam bila spremna
pobjei. Trebala je samo jedna neumjesna rije ili preuranjeno milovanje i
ja bih smjesta pobjegla. Rijei, kojih nisi izrekao, te su me predobile.
Ti me zacijelo jo nikako ne poznaje. Sad sam tvoja, i ostat u tvojom,
dokle god me bude htio. Ali ako misli, da su tvoji cjelovi, tvoje
milovanje i tvoji zagrljaji ono to me privlai k tebi, onda se vara. Nisam
nikakova svetica, ni kreposna lutka. Svaki put sam presretna kad me
privine k sebi. Ta ja sam svom duom tvoja, i s veseljem. Tvoja sam, da
budem tvojom! Ne u ti u rukama biti kao iva koja ti pobjegne izmeu
prstiju. Gospodaru moj i metre, znaj, sve to je moje, dajem ti bez
sustezanja i bez promiljanja.
Ali neto bih tako rado da razumije, mogla bih se mirne due odrei
tvojih cjelova i milovanja pa bih te ipak jednako arko ljubila. Jako bi me
boljelo kad bi, da odem od tebe, mislio: To je neko malo, lakomisleno
stvorenje, neka zaljubljena ludica, koja mi donosi svoju vruu krv i svoju
lakoumnu poudu.
Moe li to razumjeti i hoe li mi vjerovati? Ne traim nita drugo,
nego da budem kod tebe, da te gledam i da te sluam kako govori. O, jo
bi mi i mnogo manje trebalo da budem sretna. Veli kako esto nisi
raspoloen da govori, da ti misli moraju otpoinuti. A zna li to je moja
najvea elja? Da jednoga dana, kad se ti zatvori sa svojom umjetnou,
smijem doi k tebi, pa da sjedim tamo negdje u kutu tvoje sobe. Bila bih
tiha kao mi, a ti se ne bi trebao ni obazirati na me, nego me samo pustiti
da uivam sreu kako sam ja jedina koju podnosi u svojoj blizini za svojih
samotnih asova.
esto ovako uivam, prenosei se k tebi u samou. Onda kuam
pogoditi, to se dogaa u tebi. Vidim te kako sjedi pritvorenih oiju, vjee
ti nervozno drhu, a elo si podupro rukom. Ali kad onda vidim da si
najednom dignuo glavu, pa sjajnim, irokim pogledom gleda preda se,
onda znam da si naao jasnu i sretnu misao, koju si traio, i moje srce
radosno kuca u skladu s tvojim. I onda te vidim kako napokon
slavodobitno prua ruke u vis. Pobjedonosni podsmijeh sine ti na licu;
~ 63 ~

veselo i zadovoljno pripali cigaru, koja ti se ugasila dok si razmiljao, i


sjetivi se da je kod tebe tvoja prijateljica, ide k njoj, uhvati je za ruku i
kazuje da si sretan to je ona kod tebe i da je bila strano dobra i mila, pa
te nije nimalo smetala...
Nije li ti nikad palo na um, da te ja na taj nain ljubim! Ili nee to znati?
Boji li se da bih te mogla previe zavoljeti?
A ne sluti li i to, kako mi je teko za onih veeri kad sam kod tebe, pa
se moram rastati s tobom. Ne smije o meni misliti: Ona je lukava mala
djevojica, navikla svoje estite roditelje vui za nos. Sad je potajice
ovamo dola pa se zabavljala, a onda e svojoj majci upravo s uitkom
kojeta nalagati.
Ne, tako ne smije misliti o meni. Istina je dodue da nema toga na
svijetu to ne bih uinila, samo da mogu doi k tebi. Ne tuim se i ni po
koju cijenu ne bih htjela da misli kako sam svoju sreu preskupo platila.
Ali ne bih rado da misli, da je to za me tek neka malenkost.
Pa onda oni dani izmeu naih sastanaka! Ti to dakako ne moe shvatiti
da ona tri ili etiri dana mogu za me biti vjenost. Ti ima uvijek neto
novo, to te zaokuplja. Radi, zabavlja se. ivi u svijetu gdje ti svaki sat
donosi novih podraaja i novog gradiva. Ali ja, kad nisam kod tebe, ivim
kao u hladnoj tamnici koju grije samo moja enja za tobom i spomen na
tvoju velikodunost.
Pa kako bi ti i mogao sve to znati? Vidi tek moje radosno lice, ali ne
zna kakvim ivotom ivi to lice od onog asa kad se nasmijano oprostilo s
tobom, pa do onog kad te moe opet sa smijehom pozdraviti!
Ali ako bi me ikad tvoje misli, kad sam daleko od tebe, naumile potraiti
pa kad bi imale sposobnost vidjeti kroz zidove i vrata, onda bi, ako bi dole
do izvjesne kue u Frederiksbergerskom predgrau, vidjele kako se ono
radosno lice uasno promijenilo. Ne znam kako je to mogue, a to je runo,
nerazborito i nezahvalno od mene, ali ove kliktave radosti koja me je
uzdizala nad sve brige i nevolje, koja je pozlaivala sve oko mene te je
nestalo, a umjesto nje dola je sumorna melankolija i muna bojazan, koja
se kadikad gubi u raspojasanom veselju, u neodoljivoj elji za smijehom,
bukom i tropotom! Nikad mi se moj dom nije priinio tako jadnim i
mranim, tako pustim i neudobnim, kao sad, otkako sam u tvom domu
~ 64 ~

igrala ulogu domaice.


Kad sjedimo kod stola i objedujemo snudenih lica, javlja se kadikad
neka nenadana enja u meni, neki osjeaj zaputenosti, te moram stisnuti
zube da ne proplaem.
Ali najgore je za sumraja, kad pogurena sjedim kod moga prozora.
Onda me salijeu pitanja i zabadaju mi u duu svoje hladne takorske
njuke:
Gdje je on sada? S kime se zabavlja? Nije li u drutvu lijepih i
elegantnih dama? Kako se vlada prema njima, to im govori? Gleda li ih
jednako njeno, kao i mene? Miluje li ih svojim glasom kao i mene kad mi
apue rijei ljubavi? Pa ta mu je onda? Misli li samo na mene ili u
naruju drugih zaboravlja da postoji netko, kome je ime Julija?
Vrlo dobro znam, dragi moj prijatelju, da nemam prava traiti raun od
tebe. Ti mi nikad nisi obeao da mi se ne e iznevjeriti, i ja te previe
ljubim, a da bih te htjela samo za se svojatati. Onda, kad sam ti se predala
nismo nita ugovarali, ni stavljali nikakvih uvjeta. Trebalo mi je dakako
biti jasno, da nisam jedina.
Pa ja i sad nita ne traim. Samo bih eljela da shvati kako treba biti
dobar prema meni. Ta ja dane i dane ivim od ono malo sretnih asova kod
tebe. Pa dogodi li se, kao onda, da mi kae neto, to zvui hladno i
porugljivo, onda se rijei zamrznu u meni i ni traka nade nema u mom
srcu, dok te opet ponovo ne ugledam.
Da ti poaljem to pismo, ti bi se zacijelo po svom obiaju ironiki
nasmijao. Rekao bi mi da sam luda, a onda bih ja i sama mislila da je moje
pismo zavrijedilo da mi se ruga. Poslije bih dakako oajavala zbog tvoga
smijeha.
Jer ti eli da budem samo vesela, da te razonoujem. Ja nemam
nikakovih proraunatih namjera, jer ne mogu nita, ne znam nita i nisam
nita bez tebe.
I zbog toga ovo pismo ostaje u mom dnevniku.
Julija.
3. travnja

~ 65 ~

I tako je dakle dolo to je moralo doi. Erik se oprostio sa mnom. Drago


mi je to se sve to svrilo i to je prolo bez ikakve vike i buke. Osjeam
kako sam upravo odahnula otkad me Erik vie ne promatra svojim
zauenim i prijekornim pogledima.
Zacijelo je vrlo dobro vidio da je nastala neka promjena u meni. Opazio
je da se sve vie i vie udaljavam od njega i ne slutei kuda to odmiem.
Drago mi je to je to prolo. Runo je bilo i boljelo me. Podjarivalo je
neku nepravednu mrnju u meni i sililo me na niska i nedostojna djela.
Dok sam jo bila malena djevojica, imala sam psa. Bila sam vrlo
hirovita i nimalo dobra prema njemu, pa ipak me je on beskrajno volio.
esto se znalo dogoditi da sam ga grubim rijeima otjerala ako bi se po
svom obiaju ustoboio preda mnom. Onda se oduljao k pei i tamo legao
poloivi glavu meu obje prednje ape. Ali neprestano je pogledavao na
mene i odjednom se opet naao preda mnom, pa kao da me pita svojim
nepominim oima: A zato se ljuti na me? Sjeam se da je bilo dana
kad su me te nijeme i prijekome oi znale upravo razbjesniti. Mogla bih
ubiti toga psa! To isto sam posljednjih dana esto i prema Eriku osjeala:
Kojim su me pravom te oi pozivale na odgovornost? Kako su me smjele
progoniti poput neiste savjesti?
Ali najgore je bilo to, to smo Erik i ja, im smo ostali sami, poeli o
njemu govoriti, kao da nas je neka magnetska sila na to primoravala.
Poeli o emu bilo, vazda smo svravali s njim. Svaki put kad je Erik
stupio u sobu, rekla sam sama sebi: Danas se njegovo ime nee ni
spomenuti. Onda smo poeli govoriti tromo i usiljeno, ili opet forsirano
ivahno. Govorili smo o vremenu, o prijateljima i znancima. Njegovo mi
je ime zvonilo u ustima, njegovo je ime bilo zapisano u Erikovim oima,
drhtalo je na njegovim usnama. Nije se moglo dulje okoliati, odjednom je
bilo izgovoreno i mi se naosmo u ivoj vatri. I onda bi zapoela vazda ista
odvratna komedija, Erik nije nita shvaao nego samo estoko napadao,
branei svoga prijatelja koga sam ja grdila.
Ne, to se ve nije moglo podnositi. Dobro je da je prolo! Jutros je to
bilo. Erik je znao da je majka sama otila u crkvu. Netko pozvoni. Bio je
on.
Bio je blijed, a ipak sav u vatri. Neprestano je otirao znoj sa ela.
~ 66 ~

Govorili smo neko vrijeme o svagdanjim stvarima, a onda ree on, ja sam
sjedila kod prozora, a on kod stola usred sobe: Budi tako ljubazna, Julija,
pa sjedni ovamo. Htio bih ti neto kazati.
Pa zar se to ne moe i ovako rei?
Ne! Budi tako dobra, pa sjedni ovamo.
Sjedoh suelice njemu i nastade utnja. Zacijelo smo oboje bili jednako
u neprilici.
On me uhvati za ruku. Moja je ruka bila hladna kao led, dok je njegova
bila topla, vlana i drhtava. Pogleda me ozbiljno i milo, pa mimo ree:
Doao sam te pitati, hoe li biti mojom enom, Julija?
To me je pitanje tako zateklo i tako je jasno bilo izraeno da u prvi mah
nisam znala to bih odgovorila.
On nastavi: Vidi, ne mogu dalje podnositi tu neizvjesnost, ekao sam
i ekao, jer se nisam usudio pitati. Mislio sam: dok nemam odgovora,
imam jo nade. Ali bio tvoj odgovor kakav mu drago, bit e ipak bolji od
ovog straha i nemira posljednjih dana. Treba mi sasvim iskreno
odgovoriti, Julija. To je jedino to traim od tebe. Hoe li biti mojom
enom?
Ja sam se opet sabrala i odgovorila. Odgovorila sam mu tako ljubazno,
kako sam samo mogla, ali ipak vrlo odreito:
Zar je trebalo da me to pita, Erie? Mislim da si to i sebi i meni
mogao pritedjeti. Ne, Erie, ne mogu biti tvoja ena.
On ispusti moju ruku sjedei neko vrijeme bez rijei, a onda upita:
No zimus, Julija, kad sam ti pisao da u se vratiti kui?
Da, Erie, onda je jo bilo drugaije nego sada.
On ustade.
Dakle, tako je kako sam mislio. Neu te pitati, nisi mi duna
odgovoriti. Zasad mi je najmilije da nita ne znam pouzdano. A sad
zbogom, draga moja mala posestrimo! Dao Bog da bude sretna!
Nagnuo se nada me, osjetila sam njegove usne na svom elu i, dok sam
jo ovako sjedila na stolici, razabrala sam kako su zalupila vrata u
predsoblju.
Onda sam dakako gorko zaplakala, ali malo za tim osjetila sam se tako
lakom i tako slobodnom, kao da je s moga neba nestalo crnih oblaka, kao
~ 67 ~

da mi je pao kamen sa srca.


Erik je otiao. Ne u vie susretati njegove turobne oi koje su me
proganjale poput neiste savjesti.
I sad opet mogu misliti samo dobro i lijepo o njemu. Nikad mi se nije
priinio tako lijep i muevan kao u onom trenutku kad se digao, nakon to
sam mu odgovorila. Nikakvih suza, nikakvog prigovaranja, nikakve ljutine
u njegovim oima, nego tek blagi i turobni smijeak, pun razumijevanja.
Kako su ti mukarci mnogo ponosniji i bolji od nas ena!
4. travnja
Meu mnogim drugim slikama na njegovu pisaem stolu stoji neka slika
koju mrzim. Prikazuje mladu damu velikih tamnih oiju, koje mi se ine
kao da odraavaju neku sanju o ljubavi i cjelovima. Te oi su prekrasne, ali
meni upravo odvratne.
Kad god sam dosad bila kod njega, htjela sam pitati tko je ona? Ali
nikad nisam imala dovoljno odvanosti.
No veeras sam ipak saznala. On je bio izaao iz sobe, a ja sam stajala
pred pisaim stolom i promatrala damu. Nisam znala da se vratio, dok ne
zauh odjednom njegov glas tik do moga uha: Lijepa je, zar ne?
Istina, lijepa je.
Ne poznaje je? To je poznata gospoa Paula Hansen.
I onda mi je na dugo i iroko pripovijedao o gospoi Hansen. inilo mi
se kao da mu je upravo potrebno govoriti o njoj. Rekao je da je njen
intiman prijatelj i prijatelj njena mua. Naroito prije da je mnogo zalazio
u njihovu kuu. A ona da je tako draesna i lijepa, i darovita, i zabavna.
Nikad ga jo nisam vidjela tako oduevljena. I neprestano je ponavljao:
Izvanredno je cijenim.
Odjednom, usred svoga gorljivog pripovijedanja, upita me smijeei se:
Ta valjda nisi ljubomorna na gospou Hansen?
Kako dolazi do toga da me to pita?
Ah, vidim da si najednom tako zamuknula.
Ljubomorna? Ne, nisam ljubomorna i ne mogu biti. Ali ako on misli da
me zabavlja time, priajui mi cijelu veer samo o gospoi Hansen, onda

~ 68 ~

se ljuto vara. Po mom miljenju, ona nije fina dama. A onaj izraz u njenim
oima podaje joj neto, kako da kaem, da, neto demimondsko.
7. travnja
Jutros sam se nala u vrakoj neprilici. Onu veliku koprenu, to je inae
brino krijem u svojoj sobi, zaboravila sam sino u svom ogrtau vani u
predsoblju.
Kad sam jutros stupila u jedau sobu, vidjeh je kako lei na stolici.
Majka upre prstom u nju, te me zapita:
emu ti je trebala i gdje si je nala?
Osjetih kako mi je krv jurnula u lice, no odgovorila sam sasvim
ravnodunim glasom:
Ah, nedavno sam je nala na tavanu, pa kako je sino pljutala kia...
ali... nastavih, potaknuta nekom nenadanom milju, dok jo majka nije
dospjela odgovoriti ako je neka svetinja u koju se ne smije dirati, onda
molim tisuu puta za oprotenje.
Majka me naglo pogleda, ustade, te izlazei iz sobe odgovori:
Ne, zadri je samo, moe se mirne due sluiti njome.
Ali ini mi se kao da je odonda nekako neraspoloena.
8. travnja
Ili je to proljee, koje zaglupljuje mukarce ili je moda srea mene tako
preobrazila da nisam vie ona koja sam bila.
Danas se, nita manje nego jedanaest (pii: jedanaest!) mukih pogleda
zaustavilo na meni. Juer ih je bilo pet, to s obzirom na kiovito vrijeme
smatram vrlo dobrim rezultatom.
Inae se jo nikad u mom ivotu nije muko oko na meni zaustavilo. To
je u vezi sa svim onim ostalim udnovatim.
Iskreno priznajem da se tome radujem. Svaki gospodin koji me malo
zaljubljeno pogleda dokazuje mi da on (On, Jedini, Veliki) ipak ne lae kad
tvrdi da sam lijepa.
Oito je i njemu drago kad mu pripovijedam o svojim uspjesima. Ali kad
sam nedavno priala o nekom, upravo zamamljivom gospodinu, koji me je
~ 69 ~

etiri dana uzastopce eznutljivo pogledavao, ree on ba ljutito:


To mi se ne svia, Julija! Obeaj mi da nikad vie ne e pogledati
toga gospodina.
Rado bih znala je li to zbilja ozbiljno mislio. Zar bi on uistinu mogao biti
ljubomoran? Kako je to ludo i nemogue, ali kako draesno!
9. travnja
Jest, sretna sam, tako sretna da postajem neednom. Jer kad se ak i
sunce mora sprijateljiti sa svojim mrljama, nemam ja zapravo nikakva
razloga da plaem zato to se nebo moje sree jednom malo naoblailo!
Tako ja sebi razborito govorim kad sve dobro proe i sunce opet sja. Ali
dok je mrak, nisam tako junakog raspoloenja.
Najvie me rastuuje njegov puevlji nain kojim se uvlai u se. Kao da
se neprestano boji da se ne bi predaleka zaletio da mi se previe ne priblii
u duhovnom pogledu. Odjednom ba kad najljepe i najudobnije sjedimo i
razgovaramo njega nestane. A ostaje tek oprezno uvuen gospodin u
puevoj kuici. U tom trenutku tako mi je kao da smo stotinu milja daleko
jedno od drugoga. Nae ruke, koje su se vrsto i toplo stiskale, okliznu se
niz tijelo i ja ne prepoznajem vie ni njegova glasa, ni lica. Sanjala sam da
sam s njim, sa svojim ljubavnikom, kad najednom eto me pred nekim
stranim gospodinom koji me zabavlja forsiranom panjom.
Kad bih se samo mogla odvaiti da ga pitam zato je takav. Boji li se da
ga mislim uloviti? Kad mu ne bih namjerice krila da me zaokuplja ta
misao, rekla bih mu jednoga dana: Ne treba se bojati, ja se ne mislim
udati za tebe.
Ne, u tom pogledu moe biti sasvim miran. Mnogo sam razmiljala o
tome i sad mi je jasno: kad bi mi on to i ponudio, ja ne bih pola za nj.
Njemu je prvi uvjet u ivotu da bude slobodan i nezavisan i ja bih odvie
trpjela osjeajui da ga sapinjem. Ne mogu se ni zamisliti u ono doba kad
to bude prolo. Mislim li o tome da me svaki sretan dan, to ga provodim s
njim, privodi korak blie onom pustom i stranom nitavilu, onda mi dua
zamire od oajanja. Pa ipak on ima pravo. Naa ljubav nije kuhinjska biljka
koja bi se dala upotrijebiti u gospodarske svrhe. Ona je cvijet koji mirie i

~ 70 ~

divno cvate, ali brzo ugine, jer joj je ivot bio tako intenzivan.
Naa ljubav! Je li on ikad izrekao tu rije? Nije! Upravo tako, kao to mi
jo nikad nije rekao ni: Ljubim te!
Znam dodue vrlo dobro da rijei ne znae mnogo. On me moe
neizrecivo ljubiti, iako mi to ne kae, pa ako inae ne bih znala da me ljubi,
ne bi mi to bilo nikakvim dokazom, ako bi me ma i sto puta uzastopce
uvjeravao: Ljubim te.
Zove me djetetom. Ali kad mi obujmi glavu rukama, pa mi se zagleda u
oi i kae: Slatko dijete! zar onda ne vidi da to dijete gori od elje da
uje uene rijei, one rijei koje su u pjesmama i sanjama obeana
svakom zaljubljenom djetetu?
Pa ako ti, pametni moj prijatelju, iz opreznosti nee izgovoriti ove rijei
kojima te ja darivam kadgod zaeli, onda te pitam: Je li mogue da si
tako oprezan, nakon to si mi veeras ono pripovijedao?
Stajala sam pred ogledalom i ugledala te kako stoji iza mene. Oi su ti
upravo neopreznom njenou poivale na meni, pa kad si me obujmio
jednom rukom rekao si ove, u prvi mah donekle nejasne rijei: Oblijee ju
bijelih golubova um. Pogledala sam te pitajui, a ti si rekao:
To je pjesma, to je u meni vibrirala jo od djetinjstva, a ovo nekoliko
rijei bilo je napisano na jednoj slici, koju sam tada vidio. Slika je
prikazivala ljetno jutro na ladanju, na suncem obasjanom dvoritu. Neka
mlada dama, nikad nisam vidio tako njeno i draesno stvorenje, stupila je
na dvorite u modrom odijelu, s koaricom o ruci. Iz koarice je zagrabila
aku zrnja i u tom trenutku zaumi zrakom bezbroj bijelih krila. Sa svih
strana i skrovita sletjee nad nju bijeli golubovi. Posjedae joj na glavu, na
ramena, na grudi i bokove, tako da je bila kao njima odjevena. Za moj
djetinji smisao bila je to slika iz prie, lijepa Snjeguljica glavom. Ali
kasnije mi je ta slika znaila utjelovljeno djevianstvo, koje se predaje s
beskrajnom ljubavlju, a to objavljenje drim sad u svome naruju.
Zar bi se ti, nakon to si mi to ispriao, tako jako ogrijeio o opreznost
da si jo pridodao: Ljubim te. Ali kad bi bio u tolikoj brizi da dijete ne
razmazi, pa da ono ne postane uobraenim, zar bi ga onda obasuo tim
svojim bijelim golubovima?

~ 71 ~

11. travnja
Tako sam sretna to sam danas smjela biti malo kod njega. Sutra treba
igrati neku veliku novu ulogu, koja ga svega zaokuplja. Samo sam jedan
sat bila kod njega, da mu ne smetam. Dolazio je upravo s glavnog pokusa i
bio izvanredno veselo raspoloen. Jedini od njegovih kolega, kome vjeruje
i kojega cijeni, rekao mu je da je dobro igrao.
On rijetko kada govori o svom zvanju. Ali veeras sam osjeala kako mu
je potrebno da se nekomu povjeri i mislim da mu je bilo milo to sam ja
bila kod njega.
Tiho sam sjedila i uivala u njemu. Uivala sam u tom, inae tako
mirnom ovjeku, koji se sad razbuktao kao vatra to suklja na sve strane.
Najednom se okrenu k meni, prestade govoriti, nasmija se i ree:
Pa ti si sasvim prestraena! Zacijelo misli da sam poludio. A onda
nastavi: Priznat u ti, to si kako se nadam, ve davno naslutila: ja
nisam nipoto hladnokrvan kako se priinjam. Sve je to on se nasmijei
samo pretvaranje. Ja sam zapravo najvei fanatik na svijetu, ali sam se
uvjerio da ovjek u svakom pogledu bolje uspijeva, ako ne provaljuje
poput vulkana, nego samo ispod povrine kljua i grije zemlju poput vrue
podzemne struje, te samo kadikad iznenadi kojom erupcijom.
Onda nastavi sasvim ozbiljno: Pa nisam ja ba ni tako rafiniran. No
svejedno! Ova podzemna struja ini me umjetnikom. Trebala bi me uiniti
boljim glumcem, nego to je veina drugih, koji samo bue i bjesne ili opet
komotno klipu po starom utreniku. Ni jedni, ni drugi nisu interesantni, jer
im nedostaje ono to se moe tek naslutiti, ono tajanstveno i privlano to
sainjava poeziju.
Ti zacijelo nisi nimalo uobraen? zapitala sam ga, ali samo s tako
malo porugljivosti da je mogao lako razumjeti koliko mu se divim.
Jesam odgovori on i klekne preda mnom uobraen sam, jako sam
uobraen. Ali zna li i zato? Zato to imam tebe. Ti si me nauila tako
dobro igrati ovu novu ulogu.
Pa onda bih zapravo ja morala biti uobraena.
Nadam se da e to sutra naveer i biti. I da e bar malo uivati.
Razumije se da idem sutra u kazalite. Na alost skupa s Emom, koja e

~ 72 ~

mi svojim brbljanjem pokvariti pola uitka. Ali nije bilo drugog izlaza.
Stoga sam zamolila Emu neka me pozove na raun moga roendana to u
ga doskora slaviti.
12. travnja
Veeras me saletjelo toliko raznovrsnih dojmova da se jedva mogu
snai. Poet u od poetka. Putem u kazalite priala mi je Ema kojeta o
njemu i o gospoi Pauli Hansen. Nisam li ula da su sad njih dvoje u vezi?
Cijeli grad (Ema vazda zastupa cijeli grad) govori samo o tom.
Odluila sam da se neu dati smesti Eminim ogovaranjem. Kao to
katolici neprestano mole krunicu da se ouvaju od grenih misli, tako sam i
ja neprestano dozivala sebi u pamet njegovo lice kako me milo gleda i
ponavlja zaljubljene rijei koje mi je govorio. Ali napasnik me ne ostavi.
Dok mi je Ema bez prestanka punila ui otrovnim rijeima, poele se u
meni javljati sumnje i oajna pitanja A ta ti zapravo zna o njemu, ludo?
Kako samo moe vjerovati ovjeku, ovjeku, koga i ne poznaje?
Njegovo se lice promijenilo, postalo je hladno i ukoeno. Rijei su mu
zvuale podrugljivo i ula sam ga kako se runo smije i govori Lijepa je,
zar ne?
Dok smo stajale pred kazalitem, najradije bih bila pobjegla i sve
ostavila, i ivot koji se tako teko dade razumjeti, i ljude koji samo snuju
kako bi drugima oteali ivot.
Onda se naoh u gledalitu usred sveopeg amora. ula sam kako se
smiju i ravnoduno brbljaju ljudi koji su doli u kazalite samo da ubiju
nekoliko sati. Upravo me je vrijealo to e on svoju umjetnost iznositi
pred ovo glupo i bezduno mnotvo.
Uto ujem kako mi Ema odjednom ape u uho:
Eno je tamo! Pogledah u pravcu njezina pogleda i spazih gore na
balkonu u prvom redu neku damu, u kojoj sam po slici smjesta prepoznala
gospou Paulu Hansen.
Jest, uistinu je lijepa. Crte njena lica nisu ba sasvim pravilne, ali itavo
njeno otmjeno i elegantno bie krije u sebi neku finu draest. A naroito
oi, te su upravo divne.

~ 73 ~

Ne znam zato, ali od prvog sam asa osjeala simpatiju prema njoj.
Kako je sjedila, leima naslonjena na oslon fotelja, ne gledajui ni desno ni
lijevo, inilo se kao da je utonula u neku nujnu sjetu koja me je ganula.
Nisam mogla skinuti oiju s nje. Podila me neka udna elja, elja da se
upoznam s njom, da je poljubim, pa da joj kaem: Budimo prijateljice.
Uto me iz mojih sanjarija trgnu Emin apat: Tko zna koliko njegovih
prijateljica sjedi veeras u kazalitu?
Glazba zasvira i sve se stia. Za nekoiko asaka izai e on! I jedva to
mi je ta misao doprla do svijesti, osjetih kako mi se srce stee od straha,
tako da sam mislila: sad u pasti u nesvijest. Vlanim rukama stiskala sam
svoj depni rupi, mehaniki odgovarala Emi na neka pitanja, i ne znajui
to me pita.
I onda se die zastor. Na pozornici vidjeh kako se kreu neka lica i neto
govore, publika se oko mene kadikad nasmijala i zapljeskala. Mislim da
sam se i ja nasmijala, ali nisam ni rijei razumjela od svega to se govorilo.
Sjedila sam kao bez due.
Onda odjednom, kao da me netko probudio. Mrena mi spade s oiju i
topla struja prostruji mojim ilama, On je stajao tamo gore i govorio.
Je li to bila halucinacija? Ja sam sjedila u njegovoj sobi i on je
razgovarao sa mnom.
Morala sam se utinuti da se sasvim probudim i shvatim da sam u
kazalitu i gledam kako se prikazuje moja vlastita ljubavna srea. Sve one
melodije koje su se meni pjevuckale ula sam kako u svoj svojoj punoi i
ljepoti odzvanjaju s pozornice.
Obuze me neki strah i stid. Krv mi udari u lice i ja pogledah najprije
Emu, a zatim ostale gledatelje nisu li moda togod opazili.
Onda se moradoh nasmijeiti svojoj ludoj bojazni i sva blaena utonuh u
uivanje. Bila sam tako sretna i ponosna i uznesena, da su mi suze potekle
niz obraze i ja zaboravih sve oko sebe, dok uz buan pljesak ne pade
zastor. Naoh se opet u osvijetljenoj dvorani, a Ema ree:
Zaboga, pa to ti plae? Ta nije bilo nita alosno! Ali kad je
dodala: Uostalom, on je sjajno igrao oito je porasla u mojim oima.
Za meuina neprestano sam pogledavala na lou u kojoj je sjedila
gospoa Paula. Sad se radoznalo razgledavala po kazalitu, kao da nekoga
~ 74 ~

trai. Iznenada se sukobie nai pogledi i meni se uini kao da su joj se oi


na as zamraile. A opazila sam da je i kasnije, za vrijeme predstave,
nekoliko puta dalekozorom zurila u mene. Zar moda zna tko sam ja? Sluti
li to? Zar joj je on...? Ne, to ne moe biti. Pa ipak me je uznemiravao taj
pogled i cijele me veeri nije ostavljao neugodan osjea kao da netko pazi
na mene.
Onda je zavrio komad i mi smo stajali kod garderobe da primimo nae
stvari. Molila sam Emu neka se previe ne uri, htjela sam to dulje ekati,
pa da pohvatam sve pohvale, to su o njemu bile izreene. Svi su se udili
kako je dobro igrao. Netko ree: Sad je on na konju! Napokon je pokazao
da je velik talent.
Napokon! Ali zato ba sad? To sam znala samo ja. Da si ti, dragi moj
prijatelju, vidio kako sam u tom trenutku ponosno podigla glavu, imao bi
razloga da me povue za uho, pa da kae: Uobraeno derite!
Kad smo izlazile iz kazalita, gotovo se sudarismo s Erikom. On se sav
sjao od veselja to nam je prijatelj tako sjajno uspio, pa ree: No, sad e
valjda priznati da je izvanredan! A onda je govorio o svom skorom
odlasku u inozemstvo, rekao je da je zasad promijenio svoju osnovu, te se
nee etablirati u svom zaviaju. Ubogi Erik!
Ema je htjela da svakako idemo jo u kavanu popiti aj. Mene je hvatala
groza da bih morala sluati njenu neiscrpivu kritiku o komadu i o igri, pa
sam rekla da u se tramvajem odvesti kui. Vozila sam se samo mali
komad puta, onda sila dolje. Iznenada sam neodoljivo poeljela da ga
veeras jo jednom vidim. Samo da ga vidim, pa da mu kaem, kako ga
ljubim jae nego ikad.
Dakako da sam bila luda mislei da u ga nai. Naoh se pred njegovim
vratima. Bila su zakljuana. I u stanu sve tamno. Pola sata vrljala sam oko
njegove kue, ali onda sam morala kui.
Ali sad nisam vie bila uobraena. Sjedila sam u tramvaju i jedva
suzdravala suze, pomiljajui da se on sada moda zabavlja s njom i da je
ovu veer ipak trebao meni posvetiti, samo meni.
Je li veeras mislio na mene? Je li ovo bilo moje cvijee, to ga je nosio
u zapuku? Moda znak, pozdrav?
Hou to vjerovati! I neu misliti na sve ono to mi je Ema pripovijedala.
~ 75 ~

Veeras nije nikako mogao biti s njom. Pa bilo ak i sve onako, kako je
Ema pripovijedala, ipak je morao uvidjeti da bi to bilo nepravedno prema
meni.
13. travnja.
Jutros sam kupila sve novine. Hvale ga. Jedne se ude upravo
izvanrednom napretku, samo ga u jednim jedinim novinama grde. Da je
dosadan i drzak kao obino, a ovaj put upravo nesnosan. Tko zna kakav
je to idiot, koji kritizira u tim novinama. Mogla bih ga sasjei na sitne
komadie i onda njegovim vlastitim novinama javiti nesretan sluaj.
Uostalom, tko se brine to idiot pie. Svi drugi su oduevljeni. Juer se
opet ponovio taj komad. Naalost nisam mogla poi u kazalite, ali sam
stajala u predvorju, pod koprenom, dabome, a ljudi me gurali i gnjeili.
ula sam kako spominju njegovo ime, po stotinu i stotinu puta. I pola sam
kui, spominjui ga po tisuu puta.
to su mu bile sve ove druge? Zato ga nijedna od njih nije mogla
rasplamtjeti? Ako je sve druge ljubio upravo tako jako kao i mene, zato
sam onda ba ja mogla zapaliti iskru u njemu?
Sama sebi postavljam ta pitanja, a ne usuujem se glasno odgovoriti,
iako mi sva dua odjekuje od slavodobitne himne.
Ne usuujem se, jer, uzmimo da se varam! Pa ipak, to je lako mogue!
Moe li biti drugog odgovora, osim onog to klie u mojoj dui Ja, ja sam
ona koju ljubi, ja sam jedina koju je ljubio! Jedina!
Jer ja mislim da je ljubav mukarca sasvim drugaija nego to je naa.
Oni doive sijaset ljubavnih pustolovina, ali sve to ne znai nita, jer je to
tek vjetri, to samo na asove uzbibava povrje due. Ali onda odjednom
zavitla njima oluja prave i jedine ljubavi, koja ih stubokom promijeni i
razotkrije sve ono najdublje i najbolje u njima. Ona im da je snagu i zanos
za najvea djela njihova ivota.
Veliki petak.
Veeras sam opet bila kod njega.
Htjela sam mu rei neto tako lijepo, toplo i srdano, po emu bi mogao
~ 76 ~

razabrati moje veliko veselje, ali sam jedva nekako suhoparno izrekla:
estitam ti! Izvanredno si uspio!
On odgovori: Jest, uspio sam. Ali daj da sad ujem onu jedinu do koje
neto drim, jedinu kritiku koja mi vrijedi, to ti veli? Je li bilo dobro.
Onako, kako treba? Nije li te na to podsjetilo? Nije li te se malo dojmilo?
Bacih mu se oko vrata, zaronih mu u oi sa svom svojom sreom i
proaptah: Hvala ti! Kasnije sam to ponovila jo mnogim rijeima.
Na njegovom pisaem stolu leala je prekrasna kita samih utih rua.
im sam je opazila, pomislila sam u sebi: To je od nje.
Sneveselila sam se, a on je to opazio.
to ti je?upita.
Nita.
Ali nisam mogla izdrati, te malo zatim rekoh:
Dobio si rue, te su zacijelo od...
On me prekine: Stid te bilo, Julija! I pogleda me ozbiljno, gotovo
tuno.
Jest, imam razloga biti ljubomorna i hou znati od koga su rue.
Osjeala sam da bih mogla briznuti u pla, te okrenuh glavu. On me
uhvati za ruku i u tom trenutku obliju me suze. Htjedoh izvui svoju ruku
iz njegove, ali je on neprestano vrsto drae ne govorei ni rijei doklegod
se nisam isplakala. Onda ree:
Sluaj, Julija! Uvjeravao sam te da nema razloga biti ljubomorna, a ti
si mi odgovorila da i nisi ljubomorna. Sad se vidi da si ipak ljubomorna i
zato u ti neto pripovijedati da se uvjeri kako je tvoja ljubomora sasvim
neopravdana, i jer znam da si ti dobra i tankoutna djevojka koja vjeruje
to joj kaem i nee trait, da joj to potanje objanjavam ili da spominjem
ija imena. Dakle, prije nego to sam tebe upoznao, imao sam prijateljicu
koja mi je dolazila ovako, kao to mi ti sada dolazi. Vrlo smo se voljeli.
Moe to mimo sluati, jer sad je meu nama sve svreno. Ona je bila
najvrednije i najbolje stvorenje, to sam ga ikad upoznao. Nikad nije bila
drugaija, nego uvijek samo dobra prema meni, i za cijelo vrijeme to mi je
dolazila, nikad mi nije rekla nijedne alne rijei. Bio je to tako vedar, tako
svijetao, tako lagan, tako njean odnos da e mi vazda ostati u uspomeni
kao topao i vedar ljetni dan. Uto si dola ti. Dola si i doskora si me sasvim
~ 77 ~

osvojila. Ti si bila opojna mladost, divno proljee. Tebi je to, da bude


mojom, bilo neto tako znatno, da se i meni uinilo kao da e ta ljubav i za
mene biti neto novo, veliko, udesno. Sasvim si me ispunjala. Nisam se
mogao dijeliti izmeu tebe i nje.
Nije bilo prolo mnogo dana nakon moga prvog susreta s tobom, a ona je
ve instinktivno osjetila da joj prijeti opasnost. Pitala me, a ja sam joj
okoliei odgovarao. Tada je sumnja prvi put zasjenila na odnos. Ja jo
sam nisam bio sa sobom nacistu, a toliko sam je volio da nisam ni
pomiljao na kakovo objanjavanje, ta znao sam da bi se to moralo svriti
rastankom.
I onda se jedne veeri, kad si ti bila kod mene, ipak dogodilo, moda se
sjea, bilo je prije tri nedjelje. Nisam je etrnaest dana vidio. Izmiljao
sam kojekakove izlike da se uklonim sastanku s njome. Uto, dok smo mi
ovdje na sofi sjedili, ovako kao sada, odjednom netko pozvoni. Nisam htio
otvoriti, ali zvonce je neprestano zvonilo i ja napokon izaem. Kad sam se
opet vratio u sobu, pripovijedao sam ti da je doao kazalini podvornik, a
kad si me pitala zato sam tako ozbiljan, odgovorio sam da sam primio
neku neugodnu vijest. Trebam igrati neku ulogu, koja mi nikako ne
pristaje. Ali to nije nipoto bio kazalini podvornik, ona je bila.
Dola je gonjena enjom i sumnjom i ja sam joj morao neto slagati da
je otpravim, ali sam tako nespretno lagao da je opazila da poslovi nisu
isti. Ona ode, ne rekavi ni rijei, pretvarajui se kao da mi vjeruje. Molio
sam je neka ni narednih dana ne dolazi, a onda onog dana kad sam trebao
igrati novu ulogu, dobio sam pismo od nje, oprotajno pismo, pismo koje
je unato gorkom razoaranju odavalo njenu njenost i blagost. Jedne je
veeri, sjea li se da si one veeri neko vrijeme bila kod mene, stajala na
ulici pred mojom kuom i vidjela te kako si dola i opet otila. Da, to je
bilo ono to sam ti htio pripovijedati. Prosudi sada sama, ima li razloga
biti ljubomorna. Pa ako bi i one rue tamo bile pozdrav od nje, to ja
uostalom ne znam, jer su mi anonimno poslane, dri li da bi ti zbog toga
bilo u kojem pogledu mogla tetiti?
Tako je glasila njegova pripovijest; ali ve mnogo prije nego to ju je
dovrio, poivala sam u njegovom naruju i tiho sam ga u srcu molila za
oprotenje.
~ 78 ~

Uskrsna nedjelja, 17. travnja


Nikako ne shvaam to je to mome gospodinu ocu? Kad ne bi bilo i
odvie komino, pomislila bih da se taj angrizavi stari gospodin profesor
malo zaljubio u svoju roenu kerku.
Svakako je oevidno da se prema meni sasvim smekao. Kad god me je
u posljednje vrijeme pogledao, lice mu se razvuklo na smijeak, utinuo
me za obraz ili kako drugaije pokazao svoje zadovoljstvo.
A juer se dogodilo neto sasvim neobino. Za dorukom ree majka da
je nahlaena, pa da ne moe sa mnom u etnju.
No ree otac onda u ja pozvati Juliju da poe sa mnom na izlobu.
I moj galantni otac priredio mi je pravu sveanost. Vrijeme je bilo
prekrasno i otac predloi da se u otvorenoj droki odvezemo u grad. Na
izlobi smo ostali samo jednu um. Ocu je bilo najglavnije da me predstavi
svim umjetnicima koje smo tamo sreli. Onda smo poli do a Porta i pili
vina. I dok smo sjedili i pili, odjednom ree otac: crowarez.org
Zna li to, Julija? Meni se ini da bi se tvoja garderoba trebala malo
obnoviti. Sluajno imam ba sad dosta novaca, pa bismo odmah mogli poi
u duane da moju draesnu malu kerku za ljeto malo odjenemo.
Bili smo kod kitniarke i u trgovini manufakturne robe, kod rukaviarke
i kod postolara. A oca nije bilo tako lako zadovoljiti; trebalo je svagdje
strano mnogo vremena, dok smo nali ono to se njemu inilo zbilja
pristalim. Napokon mi je na svaki nain htio kupiti svilene arape, ali kad
sam rekla da to majci nikako ne bi bilo pravo (znam nekoga koji ne bi
tome nimalo prigovarao) odrekao se, napokon, te ekstravagancije.
Veseli i obijesni krenusmo kui. U predsoblju zahvalih ocu i rekoh da
sam se upravo sjajno zabavljala. On odvrati:
A hou li, onda, dobiti cjelov za nagradu?
Dobio ga je. Ali u sobi je opet bilo tmurno i zaguljivo kao obino, a na
sofi je leala majka bolesna i tuna.
23 travnja (moj roendan)
Prolo je prvo razdoblje moga ivota!
Prevalismo prvi komad puta! Po starom obiaju trebalo bi sad ispuniti
~ 79 ~

nekoliko stranica svoga dnevnika filozofskim razmatranjima. Meutim, ja


nisam nimalo filozofski raspoloena. Jedino, emu se radujem, jest
plesanje i smijanje, smijanje i plesanje. Zaplesala bih preko cijelog
uspavanog grada te ga probudila objavom da ima ipak jedno sretno bie na
svijetu, a to je nie potpisana Julija, koja je danas unato svojoj visokoj
starosti slavila roendan kao razmaeno dijete.
Sjeam se kako su mi inae prolazili roendani posljednjih godina, pa mi
se ini kao da dananji i nije bio zbilja. Dosad sam slavila roendan po
ovom receptu: Ujutro majka probudi godovnjau i, da nastupi odmah pravo
raspoloenje, majci se skupe suze u oima.
Dobro jutro, edo moje! Bog ti dao mnogo sree i zdravlja! Otac i ja
poklanjamo ti ovu tkaninu za ljetno odijelo, a baka ti da je novac za
krojaicu.
Kod doruka forsirano sveano veselje. Do podneva dolaze redom,
Kristijana, Ema i nekoliko tetaka, svaka sa svojim vlastoruno izraenim
darom i kojekakvim ravnodunim brbljarijama. Zato dobije svaka od njih
alicu uspavljive okolade i time se zapravo iscrpljuje sveani program, a
dan se svrava sentimentalnima duetom izmeu godovnjae i njene majke,
koja moli svoju ker za oprotenje, to ju je rodila na taj tuni i emerni
svijet.
Danas je bilo sasvim drugaije. A to imam zahvaliti najvie svome
promijenjenom ocu, koji se za dorukom tako raspoloio i tako obilno
toio vino, da se ne samo Franjo gotovo opio i raspojasao, nego je i majka
sva oivjela i kao pomladila se. Bila je upravo predraesna, inilo se kao
da se stidi svoje vlastite radosti.
Sasvim protiv svoga obiaja i uz uas tetaka prisustvovao je otac i
okoladnoj sveanosti, oivljavajui je svojim odista bezbonim alama.
Zatim sam obukla svoje najljepe odijelo da odem, slubeno, Kristijani
na objed. Drugim rijeima da zajedno s njim proslavim svoj roendan.
On me sveano doekao u fraku i bijelom ovratniku, ponudio mi ruku i
uveo me u sobu. Usred sobe stajao je stol pokriven bijelim stolnjakom i
pun puncat darova za raendan. Tu je bilo finih, prekrasnih stvari za
toaletu, slatkia i cvijea.
Zadao mi je svoju asnu rije da mi nee nita pokloniti za roendan. A
~ 80 ~

sad je tu stajao i smijao se svojoj izgubljenoj asti i mom neuspjelom


gnjevu.
Morala sam sama odrediti to e se jesti. Primorao me da odaberem
mnogo finih jela, prijetei mi da inae neu dobiti nita drugo, nego
preganu juhu i rezance. Uope me uinio stranim gurmanom. Nauio me,
na primjer, da je velika razlika izmeu ampanjca i ampanjca. Prije sam
mislila, ampanjac je ampanjac, ali sad znam da ima slatkog i sasvim
trpkog sect i da se ampanjac zove as Mumm, as Heidsieck, as opet
jo neto drugaije. Znam ak i to koja mi se vrsta najvie svia, a to je,
kako on kae, velik napredak u mojoj naobrazbi.
Svakako je jasno da ne valja prezirati dobrih jela, a ni dobrih vina. Moe
biti i poezije u tome to jede i pije birane stvari. Iako bih ja bila
zadovoljna sa samim zeljem i janjetinom, samo da mogu biti kod njega,
ipak ne mogu tajiti da sam osjeala izvanrednu ugodu i ushienje videi
sva ta birana jela, fino prostrt stol i naa sveana odijela.
Kad smo jeli sladoled, upitala sam ga zar mi nee nazdraviti?
On odgovori: Moja zdravica je tamo u tvojoj kiti cvijea.
Zar da se zadovoljim samo govorom cvijea?
Trai, pa e nai. Izvadih cvijee iz vaze i u taj mah ispade iz njega
komad savita papira. On se sasvim zbuni, pa ree: Ti si me ak dotle
dotjerala da se okuam kao pjesnik. Ali odmah u navesti kao olakotnu
okolnost da nisam skovao nikakvih stihova.
Htjedoh otvoriti papir, ali on me zamoli neka priekam. Istom kad smo
sjedili na sofi i pili kavu, smjela sam itati govor. Pitao me kako mi se
svia. Odgovorih mu da je on za me najdivniji pjesnik na svijetu.
A to i jest, jer on je moj pjesnik. tako u svoj sveani referat zavriti
time da prepiem njegov govor u svoj dnevnik.
JULIJI
Da te ljubim, ne trebam ti kazivati. Vidi to u mom pogledu
kad te obuhvati, uje u mom glasu kad ti cjeliva ui. Ali zato
u ti rei zato te tako beskrajno ljubim. Zato to si dola k
meni kao tvoja praroditeljka gospoa Eva k starom Adamu,

~ 81 ~

kao prva ena, sva u drhtavom iekivanju i predanosti, puna


udivljenja i izazivajui udivljenje.
Vidim te kako me kod tih rijei pogledava nekako zaueno
i malo zbunjeno. Upravo je tako gledala Eva Adama kad su se
sastali, i onda su i nebo i zemlja prvi put uli ove rijei, koje
odonda vazda zvue kao nove i vazda jednako zbunjuju; rijei
Ljubim te.
Onako, kao to si ti sad oslukujui nagnula malo glavicu sa
stidljivim i ujedno sjajnim pogledom, ovako je i Eva
oslukivala dok je jo bila zaljubljena mlada djevojka, i dok se
jo nije povezala smokvinim listom iskusne dame. Gle, zemlja
je zastrta sivim maglama, a Adamu dojadio ivot, to mu ga
darovae.
Uto prodre sunana zraka kroz maglu i raspri je. I ukae se
ona, obasjana suncem i puna topline, ona, mlada vjerenica
prvoga ovjeka, ena koja se rumeni, ne od stida to je gola,
ve od radosti to je tako krasna i poeljna kako to vidi u
Adamovim oima.
Sva okruena anelcima prilazi blie. Anelci joj se u kosi
igraju skrivaa, oblijeu joj oko glave, pa jedan drugomu
apu svakojake vragolije u uho. Savijaju joj usne poput
Amorova luka, ljuljukaju se na njenim njenim grudima.
Jedan joj se skriva u jamicu na obrazu, drugi pod draesnu
bradicu, a dvojica provirkuju iz tvojih slatkih oiju, ti moja
Eva, koja si me probudila kao zora novoga dana, ti moja
sunana zrako, koja rastjeruje maglu i sve sumorne misli.
24. travnja
Radujem se to sam navrila 20 godina. Jer sad ga ve dvije godine
poznajem, onda kad mi je bilo devetnaest godina i sad kad mi je dvadeset.
Ali to mu neu pripovijedati, jer on bi se samo smijao i rekao da sam malo
dijete. A to ipak ne prilii 20godinjoj dami.

~ 82 ~

25. travnja
Danas poslijepodne bila sam sama kod kue.
Iznenada netko estoko i naglo pozvoni na hodniku. Trgnem se iz misli i
sva zadrhem od straha.
Bio je samo listonoa koji je bacio pismo u krinjicu.
Pismo je glasilo na majku. Poloila sam ga na stol i sjela opet do
prozora. Ali ne mogoh se nikako umiriti. Ono estoko zvonjenje kao da
prijeti opasnost, neprestano mi zvonilo u uima. Rugala sam se sama sebi
nervozno stvorenje! prekorila sam se. Boe moj, listonoi se urilo, pa je
zbog toga neto jae potegao za zvonce. Uostalom, od koga bi moglo biti
to pismo? Nije mi bio poznat rukopis. Ustadoh i uzeh pismo u ruku. Omot
je bio nemoderan, dugoljast, a rukopis nespretan i neutvren s velikim,
nezgrapnim slovima. I pogreaka je bilo. Od koga bi moglo biti to pismo?
Inae sam vazda odmah prepoznala rukopis ljudi s kojima se majka
dopisivala.
Da nije od bakine stare sluavke, koja javlja da je baka obolila? Ne,
onda bi poslala koga, a ne bi pisala. Od koga bi zaboga moglo biti?
Najednom neto krikne u meni od straha To pismo se tie tebe! To je
anonimno pismo o tebi! Tako sam drhtala da sam jedva drala pismo u
svojim ledenim rukama. Pa naravno da je tako! Rukopis je iskrivljen, to je
jasno, a odailjatelj je namjerice pravio pogreke. Da nije od nje? Ona me
je vidjela kako sam ila k njemu. Ne, ne, on mi je rekao da je ona dobra i
fina. Ali ipak, kad je ena ljubomorna, poinja kojeta, to bi inae
prezirala. Uostalom, mogao je to i tko drugi uiniti. Odakle da znam nije li
me tkogod nebrojeno puta vidio i prepoznao kad sam ga pohaala.
Onda sam propala. Za as e doi majka, nai e pismo, otvorit e ga,
ve vidim njen oajni pogled, vidim je kako joj se zamaglilo pred oima i
kako pada na tle.
Ne, ja moram znati to je u tom pismu. Prema svijetlu s njim! Nita se
nije vidjelo. Kuala sam iglom otvoriti ga. Bilo je prevrsto zalijepljeno.
Tada vie nisam znala to radim. Drhtavim rukama razderah omot i
odahnuvi olakano klonuh na stolicu s pismom u ruci, sva izmorena od
pretrpljena straha, postiena, ali presretna. Pismo je bilo posve nevano.

~ 83 ~

22. svibnja
Za etrnaest dana on odlazi na more. Stanovat e tamo u Vedbaeku
skupa s jednim svojim prijateljem.
Sasvim je razumljivo da mu treba odmora. Ne pada mi ni na um da ga
zamolim neka zbog mene ostane u gradu. To on dakako zna; a zna i to da
mi ne treba nita objanjavati.
Pa ipak bi mi bilo drago da se o tom sa mnom porazgovorio, da mu
uzmognem rei kako ja sama elim da otputuje kako bi se odmorio i
osvjeio.
26. svibnja
Danas smo prvi put zajedno prolazili gradom. Rekla sam mu da bih
htjela veeras skupa s njim gledati sveanu rasvjetu grada. On namrti
obrve i upita je li to pametno? Odvratila sam mu da mi je to sasvim
svejedno. Htjela sam biti s njim, pa makar dola i u novine.
Uostalom, ne mislim da nas je i iva dua u onoj vrevi opazila. Bila je
takova guva i stiska i svi su bili u tako sveanom raspoloenju da su
zaboravili svakidanja ogovaranja.
Kralj i kraljica slave danas svoj zlatni pir.
On isprva nije bio ba dobre volje i neprestano je skretao u
nerasvijetljene uliice, im bi opazio koje poznato lice. Ali malo pomalo
prevlada i kod njega openito familijarno raspoloenje i mi zavrismo
svoju etnju pred vatrometom u Tivoliju sasvim bezbrino rukom o ruku.
30. svibnja
Bilo je dana kad mi se inilo da je on prilino umoran i neraspoloen.
Onda sam mu rekla da su mu moji pohodi zacijelo ve dodijali. Na to je on
svaki put odgovorio da su to glupe i besmislene misli, da ima dodue dana
kad se osjea umornim, melankolinim i nervoznim, ali da bi bilo
negalantno (ovu rije mrzim), kad bi to iim pokazivao, a moj dolazak da
ga vazda osvjeava i razonouje. Neka se ne ljutim na njega, ako se svaki
put ne moe sasvim svladati. Tome je, kae, donekle kriv njegov neugodan
znaaj (koketerija), a donekle i razne neugodnosti koje nisu sa mnom ni u
~ 84 ~

kakvoj vezi.
Nato ga zamolili da mi se povjeri. Rekoh da u biti tako sretna ako mi
povjeri svoje brige, pa da bi ba on morao znati da nema niega na svijetu
to ne bih uinila, samo da njemu bilo kako pripomognem.
Ali kad god sam tako to rekla, privukao me je k sebi na krilo, milovao
me i govorio neka se ne kinim zbog toga. Njegovo neraspoloenje da nita
ne znai, pa se ne trebam ni obazirati na to.
Sad znam to ga titi! Novane brige.
Juer i danas opazila sam da je vrlo potiten i uznemiren. Kad sam juer
dola k njemu, ree mi:
Ne ljuti se ako te zamolim da domala opet ode. Za koji as doi e mi
neki gospodin s kojim se svakako moram porazgovoriti.
Tada jo nisam znala o emu se radi, pa sam se vrlo nerazborito ponijela.
Ta nikad mi se jo nije desilo da bi me zamolio neka odem. Bila sam
uvrijeena to me tjera i svata sam runo pomiljala o njemu.
Kad sam danas ponovo dola, nisam bila ba vesela, a jo sam se vie
ozlovoljila kad sam opazila da je on jednako neraspoloen kao i juer.
I tako proe pola sata u iekivanju bure, koja se sve vie spremala. On
je bio sve mrzovoljniji, a ja sve plaljivija. Napokon se prolomi oblak, kad
on poslije duge utnje progovori najhladnijim tonom: Pa to e biti vrlo
ugodno.
im je izgovorio te rijei, briznuh u pla, a on priskoi k meni, te me
stane najnjenijim rijeima moliti za oprotenje.
A zato si tako zao prema meni? to sam ti uinila? Zar si me se
zasitio?
Nisam, Julija, nisam te se zasitio. Ali tako sam izmuen i pun briga!
A nee mi rei kakve su to brige. Zato ne smijem znati to te mui,
ako ja nisam tome kriva?
I onda mi je sve pripovijedao. Da mora, prije nego to ode na more,
pribaviti mnogo novaca da ih isplati do stanovitog roka, a jo ne zna odakle
bi ih namaknuo. Kad sam mu ja na to sasvim preseneena rekla da sam
mislila da je on bogat, odgovori mi da to svi ljudi misle, ali se varaju. On
dodue ima neku malu glavnicu, ali u tu jo ne smije dirati, smije samo
kamate dizati, a posljednjih je godina, ree, vrlo lakoumno ivio.
~ 85 ~

A ako ne doe do novaca koje treba?


Eh, onda e biti jako zlo. Ali ti se ne treba zbog toga uzrujavati.
Novac u napokon ipak dobiti, samo je to neugodno kad ovjek mora tako
dugo ivjeti u neizvjesnosti.
Sjeli smo na sofu i razborito se razgovarali, te sam se ja opet sasvim
razvedrila. Bilo mi je kao da je on sad moj vie nego ikad, sad, kad mi je
povjerio svoje svakidanje brige.
Ali kad sam mu rekla: Hoe li meni za ljubav neto uiniti? Hoe li
mi obeati da u budue nee vie toliko troiti na me? Meni nije ni do
darova, ni do finih dinera. Nato se on osmijehnu, poljubi me i ree
To, to veli, vrlo je ljubazno, ali ne misli da me ti upropatava. Ne,
draga moja slatka mala, ono malo to smo skupa potroili, tek je kaplja u
moru.
A neto kasnije, kad me je ponudio vinom, ree: Ako uope dri da
smije piti ovako strano skupo vino.
Po mom miljenju, mogao se mirne due okaniti bockanja!
4. lipnja
Slabo sam ga vidjela ovih dana. Vrlo je zaposlen i morao jek mnogima u
pohode prije svog odlaska.
Ja sam bila vrlo razborita i strpljivo sam podnosila svoju sudbinu. ak i
sino kad sam dola k njemu, pa mjesto njega nala ceduljicu s isprikom,
nisam klonula.
Ali kad pomislim da sad dolazi vrijeme kad ga neu gotovo nikad
vidjeti... ne, neu ni misliti na to. Otkreem glavu, sklapam oi i znam da
nema nikakve nade.
O svojim novanim brigama nije mi vie nita govorio. Pitala sam ga
neki dan kako je udesio stvar, ali mi nije htio nita poblie kazati, ve samo
odgovorio da e se ve neto iznai.
5. lipnja
Otiao je. Bila sam kod njega sve do odlaska. Skupa smo dorukovali, a
onda sam mu pomagala spremati stvari.
~ 86 ~

Prije nego to sam pola k njemu, rekla sam sebi: Budi pametna, Julija!
Pokai mu se vedra i vesela da mu ostane u lijepoj uspomeni. A naroito
on ne smije ni izdaleka naslutiti da si ti kao oekivala kako e on zbog tebe
ostati u gradu.
Zatekoh ga vrlo zaposlena, vesela i zadovoljna. Neprestano je
razgovarao sa mnom, i dok je pisma pisao, i dok je hodao as ovamo, as
onamo da povadi i skupi kojekakve stvarice, bez kojih, kako ree, ne bi
nikako mogao na put.
Nekako se sasvim promijenio. Sav uznemiren, kao u vruici pogledavao
je svaki as na sat, kao da se boji da e zakasniti. crowarez.org
Dorukovali nismo gotovo nikako. Ja nisam imala teka, a on je progutao
tek nekoliko zalogaja, a onda naglo istrusio trietiri aice madeire i
rekao:
Ne bismo li sad poeli spremati stvari?
U spavaoj sobi lealo je sve u najveem neredu. Na postelji i po
stolicama: odijela, cipele, katulje s cigarama, knjige, ovratnici, rubenina;
na podu otvoreni kovezi. Ladice od komode bile su izvuene, a ormari
irom otvoreni.
Poeh spremati i slagati stvari u koveg. Onda mu najednom padne na
pamet da mora kupiti listovni papir. Zamoli me da priekam asak i da
oprostim, pa odjuri.
Stajah usred sobe, gdje je sve bilo porazbacano i nespremljeno, te osjetih
kako mi ponestaje sranost i velika klonulost ovlada mnome. Mehaniki
sam uzimala komad po komad da ga sloim i spremim u veliki koveg;
prigibala sam se i opet uspravljala, sad se spustila dolje, sad se dizala opet
gore, dolje, gore, komad po komad, sad ovo, sad ono, i za nekoliko sati bit
e sve ureeno, spremljeno i odneseno, a ja ostati sama, sama! Zgrozih se i
skoih u vis. Ne, ne, ja neu, ne mogu ostati sama! On ne smije ii od
mene, molit u ga i zaklinjati da ostane i on e me usliati; ta ne moe biti
tako okrutan da me ostavi. To bi bilo runo od njega i nema prava tako
postupati sa mnom!
Uto zalupe vrata u predsoblju. On pjevuei proe kroz prvu sobu, a kad
je uao k meni bila sam opet sasvim zadubljena u svoj posao.
Kako si ti spretna! ree on i pogladi me po kosi. Nikad mi jo nije
~ 87 ~

bio koveg tako uredno spremljen.


Stajao je kraj mene i dodavao mi stvari, komad po komad, kimao mi
glavom i osmjehivao se.
Iznenada rekoh ja: Da te sad zamolim, bi li onda ostao ovdje?
On me zaueno pogleda, razmisli malo, pa ree:
Misli li to ozbiljno?
Pa kad bih to ozbiljno mislila?
On me opet pozorno pogleda i opet malo razmisli. Onda ree:
Onda bih naravno ostao.
Dobila sam odgovor kakav sam oekivala, pa ipak me nije obradovao.
Gledali smo asak jedno u drugo, onda on prie k meni, zagrli me i ree
milo i srdano da bi rado ostao kod mene, da to ne bi bila za njega nikakva
rtva kad bi se odrekao svojih praznika u kupalitu, na to sam ja, razumije
se, odgovorila da sam onako, samo iz gluposti pitala.
Tek u posljednjem asu bilo je sve spremljeno. Kola su ve dugo ekala.
On je bio nervozan i bojao se da e zakasniti. Oprostismo se u najveoj
urbi.
Stajala sam iza zavjese i gledala na ulicu. On me opazi, mahne mi rukom
i zavitla eirom. Kako je bio lijep! Sav se sjao od radosti. Kao da ide
ususret srei i pobjedi!
Kola zaokrenu za ugao, a ja odstupim od prozora. Prooh kroz sve sobe i
nikako se ne mogoh otrgnuti od njih. Sjedoh na sofu gdje sam obino s
njime sjedila. Na stolu preda mnom leao je album. Otvorila sam ga i nala
u njemu njegovu sliku kad mu je bilo est godina. Igrala sam se tom
slikom, kao to se male djevojice igraju s lutkama. Poloila sam je na prsa
i ljuljala. Poljubila sam je tisuu puta, milujui je govorei najslae rijei.
Iz mojih glupih oiju poteku suze i kanu na sliku.
Sad se moramo tjeiti, kako znamo rekoh sad, kad je on otiao od
nas.
U sobu ue sluavku i sva prestravljena povie:
Zaboga, gospoice, zar ste vi jo ovdje!
I ja se prepadoh, kako je naglo bila ula. Brzo ustadoh i odoh, ali sliku
sam turnula u dep.

~ 88 ~

7. lipnja
Jutros sam bila na poti i podigla ovo pismo, koje me je tamo ekalo:
Vedbaek, 6. lipnja naveer.
Draga moja mala!
Zna li ti da me upravo mazi i da ja to nikako ne
zasluujem? im sam doao ovamo, pozdravilo me tvoje milo, i
odve milo pismo koje me je veoma obradovalo, ali i postidilo.
Ja ti se nikako, i to nije fraza, ne mogu oduiti za svu tvoju
ljubav. Ponajprije ne umijem pisati lijepih pisama, dok si ti,
kao i mnoge dame, pravi majstor u tom poslu. Kao da si sama
sebe poslala u pismu. Uvjeravam te, kad sam otvorio tvoje
pismo, bilo mi je kao da je Julija glavom skoila u sobu, ovila
mi ruke oko vrata, pa mi pripovjedila svakakvih milih stvari.
esto u ti pisati, ali ne smije oekivati dugih pisama od
mene. Ferijalna tromost tako je ve ovladala mnome da se
moram upravo muiti dok napiem samo jednu reenicu bez
pogreke. Jedino to mi jo mozak moe izraziti jest to da sam
jako zaljubljen u tebe i da eznem za 15., kad se moram opet
vratiti u glavni grad zbog nekog termina.
Stanujemo u jednoj kuici, koja je jedva tako visoka kao i mi
sami, ali zato joj je poloaj upravo prekrasan, tik do ume, a
ima u njoj i zbirka slika, sami nebeski i zemaljski velikani, koji
mi skupa s mlijekom, s groktanjem svinja, s mirisom mora i s
ranim lijeganjem prenose duu u najranije djetinjstvo.
Zato me nije nimalo stid to zavravam ovo pismo draesnim
zakljunim rijeima svih ljubavnih pisama Tisuu cjelova i
pozdrava alje ti, draga moja Julija, tvoj vjerni
A.....
9. lipnja
Ta ve mi se i prije kadikad desilo da ga nisam vidjela itavu nedjelju
dana. Pa zato to sada tako teko podnosim?
~ 89 ~

Za sat i pol mogu biti kod njega. Ako mu danas piem da ga ne mogu
dulje ekati, znam da e se sutra vratiti.
Pa ipak to nije isto.
Kad sam inae prolazila ulicom, znala sam da ga mogu svaki as
susresti. itala sam njegovo ime na kazalinim ceduljama; prolazila sam
ispod njegovih prozora i zamiljala da on sjedi tamo unutra. Kudgod sam
hodila osjeala sam da mi je blizu; pa i onda, kad ga nisam susrela, ipak
smo isti zrak udisali.
Sad hodim naokolo kao da sam zalutala u stranom gradu. Hodim samo
ovako, nasumce, i znam da ono to traim neu nai.
Ve sam se nekoliko puta zatekla pred kazalitem, kako itam stare i
poderane kazaline cedulje, i pola ja kud mu drago, vazda dolazim pred
njegovu kuu, gdje su u njegovom stanu sputene zavjese, kao poslije ije
smrti.
Svaki moj dan ima samo dvije svijetle toke. Kad primim njegovo pismo
i kad mu svoje piem. Najugodnije mi je kad mu ja piem, jer njegova
pisma nisu on sam, to je tek povrina na kojoj se odraava njegova
nevoljkost da se preda i njegova bojazan da ne postane osjeajan, a
donekle, kako i sam kae, njegova ferijalna tromost.
Ali kad sjedim u svojoj sobici nakon to su svi drugi legli na poinak, pa
mu piem jedan arak za drugim, onda se osjeam jako blizu njemu, pa mi
se ini kao da poivam u njegovom naruju i pripovijedam mu. Zrak je oko
mene vru od njegovih udisaja i dok ovako sjedim pognute glave osjeam
njegov cjelov na vratu, te mi pero plee po papiru u taktu s naglim kucaj
ima moga srca.
14. lipnja
Nedavno sam otila u njegov stan i odonda danomice ovamo odlazim.
Sama sam se sebi smijala i plakala, ali morala sam k njemu. Sjedim u
njegovoj sobi i sanjarim da je netom bio kod mene, da je samo na as
izaao, da nabavi ovo ili ono, te da e se doskora opet vratiti k meni.
Svaki dan prosjedim po koji sat kod njega, pa mu vezem monograme u
stolno rublje i avrljam sa sluavkom. Danas smo imale mnogo posla da

~ 90 ~

mu priredimo svean doek. Sve smo ispraile i proistile, tako da se sad


sve sjaji od istoe. U vaze smo stavile cvijea i bukovih granica, a ja sam
odredila to mu se treba prirediti za doruak.
A prije nego to sam otila, napisala sam mu pozdravno pismo koje e
nai na svom pisaem stolu
Doi, dakle, dragi moj, gle, kua ti je nakiena i eka te vjerenica tvoja.
Vjerenica, koja ne eli nita drugo nego da bude tvoja i da ti se svidi.
15. lipnja
Oito se obradovao to me opet vidi; bio je vrlo mio i ljubazan.
Samo neto ne razumijem: nekako se namrtio kad sam mu pokazala
kako sam marljivo vezla njegovo stolno rublje.
Pitala sam ga je li mu moda krivo to dolazim u njegov stan kad njega
nema ovdje. On odgovori: Nije to, ali ti si predobra prema meni, nisam
toga dostojan.
To mi se ini besmisleno. Ta valjda zna da za mene nema vee radosti
nego kad mogu raditi za njega. Pa to je sasvim razumljivo. Kako je onda
mogao rei Ti si predobra prema meni? kao da se tu uope radi o
dobroti!
Kad sam mu to objasnila, privinuo me je k sebi i rekao napola u ali,
napola u zbilji:
Zar me ti ne bi mogla neto manje ljubiti?!
udnovate li molbe od jednog ljubavnika! odvratih.
Skroman sam ree on. Drim da mi ti tako mnogo daje, a ja tebi
samo tako malo.
Pograbih ga za ramena, vrsto ga stresoh i rekoh:
Ti si (cjelov) lud! Strano si razmaen (cjelov), kadikad i hirovit i
neugodan. Ali zato si ipak (cjelov) najkrasniji ovjek na svijetu, i (cjelov,
cjelov, cjelov) ja te ljubim!
I nato nestade njegove zabrinutosti zbog moje prevelike ljubavi.
7. srpnja
Zanemarujem svoj dnevnik zbog svojih pisama. Njemu imam stotinu
~ 91 ~

stvari pisati. A u svoj dnevnik nemam to zapisivati. Nita se vano ne


dogaa. Dani se redaju jednomjerni jedan za drugim, kao na glavnoj cesti
miljokaz za miljokazom. Samo se subotom naveer prekida ova
jednolinost. Subotnje su veeri miljokazi moga dugoga ljetnog puta, jer
subotom naveer dolazi on redovno u grad da bude sa mnom.
I tako se ve tjedne i tjedne vozim istim putem. Nedjeljom jo ostaje
malo sunca od subotnje veeri, ali ponedjeljkom i utorkom je mrano i
beznadno; u srijedu se pojavi traak nade, etvrtak i petak prolazi mi u sve
veoj enji i oekivanju, dok mi subotnju sreu ne navijeste nemirni sni i
ja se budim s radosnim klicanjem u dui.
Ali kad se naem na njegovim stepenicama, spopada me neki udan
strah. Kako e me primiti? Hoe li mu lice zasjati od radosti, kako mi se
prisnilo, ili e me doekati nekako umoran i kao prenapregnut, kako mi se
to ve esto priinilo? Moda mi se to zbilja samo tako ini? Ali gdjekada,
kad sjedim sama u svojoj sobi, pojavi se preda mnom taj njegov umorni
izraaj i zamrai mi duu tekim, crnim i zloslutnim oblacima.
I taj strah mi stee srce pa ga ne mogu odmah onako veselo i srdano
pozdraviti kako bih htjela. A on to onda krivo tumai; vidim kako mu oi
nervozno trepu, te sam uvjerena da me smatra hirovitom i nesnosnom.
Ali ne veli mi nita, samo naglo ispija au za aom, pa i mene nuka da
pijem.
Da, istina je, vino pomae. Neka topla i meka rasko opije mi tijelo i
duu. Sve se teke i mrane misli raspre poput magle; glupoga straha
nestaje, jezici se odvezuju, primiemo se blie jedno drugom, pa kad
sjedimo s rukom u ruci i s okom u oko, onda nema vie nikakvih nervoznih
pogleda, ni nesporazumaka, ni hirovitosti, onda je zaboravljeno svih est
dana sedmice u blaenstvu ove jedne ure sedmoga dana.
Iza toga dolazi presluavanje. Mora me tono obavijestiti o svakoj sitnici
prolih dana.
Isprva me je uvjeravao da me nema o emu obavijestiti. Kupa se, pui,
jede i pije. Ali malo pomalo ipak sam ispipala da provodi ba ivahan
kupalini ivot. U hotelu, gdje objeduje, s mnogima se upoznao; igra
kroket i lawntennis s mladim damama i esto je pozivan na zabave i
piknike.
~ 92 ~

Naroito je mnogo u drutvu neke udovice i njenih dviju keri.


Vrlo je oprezno spomenuo te mlade dame, nastojao je to tako prikazati
kao da ih se uz najbolju volju ne moe otresti. Napastuju ga raznim
pozivima i molbama da sudjeluje u njihovim zabavama.
Tu sam ja pogrijeila, pokazujui se ljubomornom. To ga je oito
razdrailo, pa mi sad neprestano spominje te mlade dame, kako su krasne i
draesne. Znam da se samo ali, ali ipak me to mui, iako ne smijem
priznati. Naprotiv, sama ga jo ispitujem o njegovim prijateljicama. Zato
mi se posljednji put osvetio vrlo neugodnim nainom. Poeo je govoriti o
Eriku, kako je itavo vrijeme bio ljubomoran na njega.
Siromah Erik! Svaki put kad ga se sjetim rastuim se. On me je oito
jako ljubio, inae se ne bi tako diskretno i fino ponio kad je saznao da neu
biti njegovom.
Sad je u Berlinu i odonda mi se nije jo nikad javio. Ali majci je ve
nekoliko puta pisao i ona mu je zacijelo i odgovorila.
Kad je dakle on spomenuo Erika, pripovjedila sam mu jer sam htjela da
se to vie ne ponovi, kako smo se Erik i ja tada razili. Rekla sam mu da
me je Erik pitao bi li htjela poi za njega, a ja sam mu morala odgovoriti
ne.
A zbog ega, to ti valjda ne trebam rei pridometnuh.
On me pogleda sav postien i ree: Molim te, oprosti mi, Julija!
Ali jo dugo iza toga ostali smo oboje vrlo ozbiljni.
13. srpnja
Jest, to je bila luda misao, ali sam i dosta kanjena za to.
Jutros je bilo tako divno vrijeme, a ja sam ga se tako neizrecivo zaeljela
da sam odluila pohoditi ga. Pa to e biti zbilja zabavno, pomislih, kako e
se iznenaditi!
Odoh do Kristijane i mi se odvezosmo prijepodnevnim parobrodom u
Skodsborg. Kristijana ostade u Skodsborgu, a ja se uputili pjeke u
Vedbaek.
Prola sam pokraj njegova stana, ali zbog njegovog prijatelja nisam
htjela ui. Susrela sam nekog djeaka, pa sam ga poslala k njemu, neka mu

~ 93 ~

kae da ga na ulazu u umu eka neka dama koja bi htjela govoriti s njim.
ekala sam skoro pola sata, napokon ga ugledah kako se uri putem
prema umi. Stajah meu drveem, suncobran mi je zaklanjao lice, tako da
me nije mogao odmah prepoznati. Tek kad je doao sasvim blizu, spustila
sam suncobran i stupila preda nj.
Zar ti? klikne on i u tom trenutku bilo mi je jasno da sam poinila
uasnu glupost.
Pa tko bi drugi i mogao biti?
Ima pravo! Mislio sam samo da se netko naalio sa mnom. Oprosti to
si tako dugo ekala, ali ba sam igrao kroket kod hotela. Pa lijepo je da si
dola! Jesu li s tobom doli i roditelji?
Nisu, sama sam. Dola sam te pohoditi.
Pohoditi me? No mislim da ne bi bilo ba zgodno da nas ovdje zajedno
vide.
Pa i ja sam mislila da bi bolje bilo kad bismo se odvezli na kakav mali
izlet.
Stajali smo asak suelice i gledali jedno drugo. Na to ree on:
Bolje je ako ti odmah kaem kako to je stvari. Nemoj se zbog toga
ljutiti na mene, vjeruj da je i meni vrlo neugodno, danas se ne mogu s
tobom zabavljati. Nekoliko je kupalinih gostiju araniralo danas ovei
izlet, a ja sam obeao da u im se pridruiti. Ta nisam mogao znati...
Ne prekinuh ga dakako da nisi mogao znati da u te smetati.
Njegovo se lice nervozno trzne.
Krivo me shvaa ree.
Moe biti odgovorih. Oprosti, to sam ti dola u nezgodno vrijeme.
Odlazim odmah. Zbogom i dobru zabavu!
Ne mora odmah ii. Mi odlazimo tek za jedan sat.
Ne, najbolje e biti da odem. A i kuda bismo poli na tako kratko
vrijeme? A ti bi se mogao i kompromitirati kad bi te vidjeli sa mnom.
On me je neprestano drao za ruku i ozbiljno me gledao klimajui
glavom.
Vrlo si nepravedna prema meni ree napokon. Misli li da zbog
sebe neu da me vide s tobom?
Ima pravo. Ti to dakako samo zato kae jer si zabrinut za moj dobar
~ 94 ~

glas. U tom si pogledu bio vazda tako neobino obziran. On ne odgovori,


ispusti moju ruku, promrmlja:
Zbogom te se naglo udalji i ne obazirui se vie.
Mogla bih ga ubiti! Ali kad sam vidjela kako iezava ispred mojih oi, i
ne osvrui se na me, onda sam se jedva suzdrala da ga ne zovnem natrag.
A kad ga je sasvim nestalo, oajno sam se sruila na zemlju.
Leala sam sva pognuta pod drveem i tako sam strano plakala da sam
mislila, srce e mi pui. Molila sam ga da mi oprosti i rekla neka me ubije,
neka me mui, samo neka ne odlazi od mene, neka me ne ostavlja samu.
Kad sam sila na obalu da se vratim kui, opazila sam kako dvoja kola
jure pored mene. Priinilo mi se da u prvima sjedi on meu dvjema mladim
damama, te se brzo povukoh u grmlje da me ne vidi.
16. srpnja
Nestalo je tuge, a srce mi je opet puno radosti i veselja. Izmirili smo se i
jedno drugo opravdavali. Sklopili smo trajni mir i zapeatili ga vruim
zagrljajem i cjelovima, koji nisu bili ni bratski ni Judini cjelovi, nego pravi
i nepatvoreni, onakovi kakvima su Adam i Eva utvrdili svoju ljubav.
Bio je to jedan od naih najljepih blagdana. Ba ona neizvjesnost i
ozbiljan poetak davali su mu neku osobitu dra. Oboje smo osjeali da
moramo ono to se dogodilo izgladiti nekom posebnom ljubeznou. On je
bio kao za prvih dana kad sam dolazila k njemu, paljiv i njean, te je
nastojao da mi bude to udobnije i vladao se prema meni s najveom
obzirnou. Uz to nam se neka sjeta, sjeta sunanog zapada, uvlaila u
duu jer je to bio na posljednji sastanak prije mog odlaska u Soroe gdje
trebam ostati s majkom pune tri nedjelje.
Teko se rastati s njime. Da nije taj dan bio tako krasno proao, nikakva
me sila ne bi mogla maknuti iz njegove blizine. Sad mogu otputovati.
Uspomena na taj dan obasjavat e moju samou. Znam da se njegova
ljubav nije promijenila.
I sad se samo smijem svom neuspjelom putu u Vedbaek. O, sveti Boe!
Kakva sam muenica bila onoga dana u svojim oima! A pogotovo kad
sam bez novaca morala gladna vrludati naokolo, dok se on, naravno,

~ 95 ~

naslaivao najfinijim poslasticama.


Soroe, 20. srpnja
Tisue uspomena iz moga djetinjstva oblijeu me ovdje sa svih strana.
Ovuda smo plandovali Erik i ja za kolskih praznika, vozili se amcima po
jezeru i lovili ptice u umi.
Tamo jo stoji onaj stari hrast koji me je vazda napunjao uasom, a ipak
me neodoljivo privlaio. Taj stari grbavi hrast, kome su se grane ispruile
kao golemi iaeni udovi, krijui u svom liu prodrljive zrane
proletarce, siromaki odjevene, vazda nezadovoljne i vazda graktave vrane.
Pod tim drvetom izveo je Erik junako djelo koje je u meni izazvalo
uas, ali i udivljenje.
Jednoga dana, naime, kad smo doli pod taj hrast vidjeli smo itavu
vojsku vrana u najdivljem bjesnilu. Grakui surovo i mrsko oblijetahu
oko kronje. Bojaljivo se stisnuh uz Erika i zapitah to to znai. On
pokae u vis i ree:
Gle tamo sovu! Nju hoe umoriti!
I tad vidjeh tu tromu i plaljivu pticu kako lepra as ovamo, as onamo
i uz to kadikad oajno i prodorno zakrijeti od uasnog straha pred svojim
dumanima koji je sa svih strana okruie. Na njoj se ve vidjeli znakovi
borbe i perje joj je letjelo po zraku.
Spasi sovu! povikah Eriku.
On se sagne, dohvati ovelik kamen, odmjeri i baci se njime u vis. Sova
nekoliko puta zatrepee krilima, onda joj krila klonu i ona se mrtva srui na
zemlju nekoliko koraka dalje od nas. Vrane na as utihnue, zatim poee
iznova, isprva tek gdjekoja kao da zaueno pita, a onda sve zajedno
prijetei i razdraeno. A kad je Erik podigao mrtvu sovu i mi se s njome
udaljismo od drveta, stadoe nas vrane bijesno progoniti grakui
promuklo i osvetniki jer smo im ugrabili ueni plijen. Erik poe bacati
kamenje na njih, stade pljeskati rukama i kriati, ali ih je to samo na as
zaplailo. Odmah zatim nasrnue novom snagom na nas: dolazile su sve
blie i blie, sve se nie sputale tako da sam ja sva izbezumljena od straha
poela trati to sam bre mogla. Erik se tada i sam prestrai, te potra za

~ 96 ~

mnom i tako jedva umakne crnome jatu.


Od toga dana vazda sam se sa strahom pribliavala starome hrastu.
I jo danas, kad sam dola ovamo, priinilo mi se kao da u njihovom
graktanju ujem osvetnike krikove i prijetnje te pomislih na Erika i
zaeljeh da se nae uza me da me brani.
26. srpnja
On se vazda ispriava to su mu pisma tako kratka i blijeda. Ne tajim da
mi se kadto ine vrlo jadnima. Ali razumijem da ne voli pisati jer njemu je
uope teko izraziti svoje osjeaje.
Sad, kad ga dobro poznajem, ne rastuuju me vie njegova pisma, samo
me u prvom momentu malo razoaravaju.
No tjeim se time to mu zato ja dvostruko vie i ee piem. Piem mu
dva puta na dan. Svakom potom dobiva po jedno pismo. Kad mu uveer
piem, znam da sad ita moje jutarnje pismo, a kad piem jutarnje, ita to
sam mu sino pisala. Tako gradim neprekidni most izmeu sebe i njega.
Vazda sam u njegovoj blizini. One male kupaline dame nee mi ga
preoteti. Jutrom i veerom dolazim k njemu, pa straarim.
Sasvim pametno velim sama sebi, pusti ga samo neka se nauije svojih
praznika i svih onih malih zabavica koje mu se tamo pruaju. ta te to
smeta ako mu malo udvaraju i tetoe oko njega? Ta on je ipak moj!
Uvjeravao me je o tom i ja mu vjerujem. Slijepo mu vjerujem i neu se
ogoravati niskim sumnjienjem. A ako bi moda naas osjetio kakovu
slabou, evo odmah mene s mojim pismima da ga vratim na put kreposti.
Kao vjerna straa dolazim svakog jutra i svake veeri, pa uvam njegov
ador od svih napadaja iz zasjede.
31. srpnja
Pie mi da mora 8. kolovoza biti u glavnom gradu, jer poinju pokusi u
kazalitu. To e biti dan prije nego to mi odlazimo iz Soroea. I pade mi na
um sjajna misao. Neka on 7. kolovoza doe ovamo da zajedno provedemo
posljednji dan praznika. I to se moe divno udesiti. Ovdje ga nitko ne
poznaje, pa se moemo sastati u umi gdje ja danomice sate i sate sama
~ 97 ~

etam, a ni ive due ne susreem. Kriomice u napuniti koaricu raznim


dobrim jelom, kupit u bocu vina i tako neka on jednom za promjenu bude
i moj gost.
Ove se namisli neu odrei. Svakako u je oivotvoriti. A one kojekakve
male potekoe lako u maknuti s puta.
3. kolovoza
On se, dakako, jo predomilja. Pie mi:
A je li to i pametno? Moglo bi dodue biti vrlo zabavno, ali pomisli da
emo se i onako domala vidjeti u Kopenhagenu. Pa kad je tako, zar je
vrijedno da se izvrgava opasnosti koja ti prijeti kod sastanka u soroekoj
umi?
I onda navaa bezbroj sluajeva koji bi se mogli desiti. Sve je to vrlo
pametno, ali ja fukam na to. I sad u ga tako dugo bombardirati pismima,
dok se napokon ne preda. Boe moj, ta on nita ne riskira, a ja to tako
vrue elim.
Ne, dragi moj pametni gospodine vitee, nita vam ne pomae.
Odgovaram ovako kako bi odgovorila svaka zaljubljena djevojka: Pa neka
se sva soroeka uma napuni oevima, majkama, tetkama, ujacima i
drugom divljom zvjeradi, ja u se ipak u nedjelju sastati tamo s mojim
vitezom.
Pa da vidimo, nee li se vitez zastidjetiti to mu je vjerenica sranija od
njega.
5. kolovoza
Viktorija! On dolazi!
Unato mojim bojaznima. pie. Oh, to mi je svejedno! Boj se ti koliko
ti drago samo kad dolazi. Vidim to zabrinuto lice kojim je potpisao
kapitulaciju. Vidim ga kako klima glavom, napola nezadovoljno, a napola
smijeei se svojoj slaboi. Vraka djevojka! govori sam sebi. Tako je
njena i aneoski blaga, a ipak me omotava oko prsta, oko svog vrlo malog
prsta.
Ne, doista se ne treba stidjeti to si mi ovaj jedini put popustio.
~ 98 ~

Obeajem ti da u te stostruko nagraditi za to.


Dakle po svoj u prilici doi zavrava pismo. Ali molim te, promisli
da mogu nadoi kojekakve zapreke. Ne kaem to jer mislim da e biti
zapreka, nego zbog toga to iz iskustva znam kako ti teko podnosi
razoaranje.
Hvala ti, moj mudrae!
Sad u mu opet pisati i svakako u spomenuti da potres na primjer drim
za ozbiljnu zapreku.
7. kolovoza (u dnevnik umetnuto pismo)
Vedbaek 6. kolovoza.
Draga Julija !
Dopusti da te u ovom pismu, koje e ti zadati veliku bol, prije
svega zamolim da mi vjeruje.
Kad sam ti u svom posljednjem pismu spomenuo eventualne
zapreke koje bi mogle nadoi nisam ni slutio da u ti danas
pisati ovo, to sad dolazi.
elio bih da mi vjeruje, pa iako to moda nee razumjeti,
da je to neto to je dolo bez jasnih i svjesnih priprava, kao
neto nuno, neto neotklonivo, neto snano i prisilno, neto
to mora biti. A naravno da je to ve dugo u meni tinjalo, te se
tiho i lagano sve dalje irilo. Bilo je asova kad sam to osjetio,
ali sam se silio vjerovati da to nita ne znai. A onda je opet
dolo doba kad sam sasvim mirno sebi rekao: To si ti sebi
samo uobrazio; bilo je to tek prolazno neraspoloenje, sve je
jo kao neko. Dok nije u meni planula istina koja se nikako
ne da zabauriti. Prolo je, sve je prolo, treba dovriti!
Da, Julija, ono jako gorko i jako teko to ti imam javiti jest
to da je meu nama svemu kraj i mora biti kraj!
Ne mogu i neu ti lagati, velim ti onako kako jest, tako sam
umoran da ne mogu vie.
To je jutros, kad sam primio tvoje posljednje pismo, jasno

~ 99 ~

izbilo na javu. Nisam jo bio ustao kad mi donijee tvoje pismo.


Oekivao sam to pismo, ta znao sam da e doi. Sad me sluaj
sasvim mirno i nemoj me odmah osuivati. Leao sam tako i
elio da danas izuzetno ne doe nikakvo pismo. Upravo sa
strahom oekivao sam svoju gazdarici koja e mi donijeti
debelo pismo o kojem sve unaprijed znam i kako izgleda i
kakav je rukopis na njemu i tono cijelu adresu, a isto tako i
ah i njegov sadraj! Onda je pismo lealo na mom pokrivalu,
pritiskivalo me poput more i guilo nekim neizvjesnim strahom.
Mozak mi se kao ukoio, a dua se napunila oajem. Sav mi se
ivot ogadio. Nisam se mogao ni toliko svladati da otvorim
pismo i da ga proitam.
Ne znam kako sam dugo ovako leao. U glavi mi nije bilo
nijedne jasne misli, osjeao sam samo onaj uasni pritisak koji
me svega izmorio i na mahove zagnjurio u kratak i nemiran
san.
Napokon se svom snagom trgoh iz te letargije. Skoih s
kreveta, odgrnuh zavjese, tako da je jasno danje svjetlo sinulo
u sobu i kao neko osloboenje, gotovo kao srea, pojavi se u
meni jasno i svjesno uvjerenje: prolo je, treba dovriti.
Neu ti lagati i neu uljepavati svoje misli i svoje osjeaje.
Doista sam bio sretan u tom asu. Osjetih se tako lakim i tako
slobodnim. Bijah kao preporoen, pun nove snage i novih
nada.
Ali kad se malo prije latih pera i papira da ti piem, osjetih
da sad tek dolazi najgore.
Radi se evo o tome: Ja tebe nemam ni radi ega prekoriti
naprotiv, dugujem ti zahvalnost i to veliku zahvalnost za sve
ono lijepo to si mi dala, za svu tvoju slatku ljubav.
Ali najgore je svakako to to ti po svoj prilici nee sve to
razumjeti. Razumjet e samo to da sam te iznevjerio unato
tvojoj velikoj ljubavi ili e misliti da sam te dosad samo varao.
A ja ti se nisam ni iznevjerio, niti sam te varao, nego sam
samo ovjek koji udi za slobodom i odmah klone im ga
~ 100 ~

prilike ponu stjenjavati.


Vidi, onda kad smo se nas dvoje upoznali, nismo ni ti ni ja
mislili da e do ega drugoga doi, osim do asovite i prolazne
radosti, koja nikog ne obvezuje. U nas oboje bio je to samo hir,
raspoloenje, ni jedno od nas nije pomiljalo na vrst i trajan
odnos, a kamo li na vjenu ljubav. I dogodilo se da smo se
oboje uistinu zaljubili jedno u drugo. Da sam te ja odista
ljubio, o tome te valjda ne trebam uvjeravati. Iako ti to nisam,
kako si mi u ali prigovorila, esto ponavljao, ipak si znala po
zvuku moga glasa, po mom pogledu, po cijelom mom biu, da ti
ne krijem koliko si mi draga. Dola si mi kao neto novo,
udesno, tako netaknuta i puna predanosti da si probudila u
meni njenije i finije osjeaje nego to sam ih dosad poznavao.
U praskozorju nae ljubavi osjetih se sretnim pobjednikom i
osvojiteljem, jakim i slobodnim, u kome sve kljua od snage i
sposobnosti za nova djela.
Ljubili smo se, ali naa je ljubav bila razliita. Ja sam bio
zaljubljen kao iskusan mu i kao ovjek s umjetnikom enjom
za slobodom; tebi je bila ljubav bivstvo tvoga ivota, te nisi
imala druge elje nego se sva predati i ljubiti bez ikakva
ogranienja.
Ja sam htio uivati nau ljubav poput oaze u pustoi
svakidanjeg ivota, a ti si htjela da nam ljubav ispunja sav na
ivot.
I tako je sasvim prirodno dolo do toga da je tvoja mlada,
estoka i jaka ljubav izmorila moje osjeaje koji nisu bili tako
ustrajni kao tvoji.
Na je odnos postao neim veim i ozbiljnijim, emu ja
nisam bio dorastao, a nisam ni teio za tim. I malo pomalo
poe me hvatati bojazan. Vidio sam da tvoja ljubav danomice
raste; osjeao sam kako se sve jae i jae privija uza me i ja
egoist, kakav sam bio, uklanjao sam se sve vie naem sve
intimnijem ivotu. Kad sam pomislio da sam odgovoran za
ivot drugoga ovjeka, poeo sam osjeati veliku neugodnost;
~ 101 ~

razabrao sam da se ne mogu vie sasvim slobodno kretati, da


sam sputan, svezan, sapet. I doe as kad moradoh raskinuti
spone, jer je mnome ovladala neodoljiva tenja za slobodom,
za irokim prostorom, gdje bih opet mogao ivjeti po svojoj
volji, sam za se i potpuno slobodan.
A muilo me i sneveseljavalo ono svakidanje to se malo
pomalo poelo uvlaiti u na odnos. Ljudi moje vrste boje se
braka ba zato to je brak regulirana i sistemizirana ljubav. Ali
nai sastanci, koji su u poetku oaravali ba svojom
nenadanou, sluajnou i nekom pustolovnou, pretvorie se
doskora u sve sreeniji i uzorniji odnos po dunosti.
Sastajali smo se tih i tih dana u odreeno doba, a malo
pomalo viasmo se svaki dan toliko i toliko sati. To nije bilo
vie nikakvo iznenaenje, nita sluajno, nita vie nenadano,
samo jednolino ponavljanje jedne te iste stvari. Kad sam te
neko oekivao u svom stanu, bila je to sveanost za me i s
nasladom sam spremao sve za tvoj dolazak. A kad smo se
opratali, sav sam drhtao pitajui Hoemo li se opet vidjeti?

A onda dooe dani kad se moradoh siliti da izgovorim


obiajnu frazu na rastanku Sutra emo se dakako opet vidjeti,
zar ne? I kad si dola, da te pitam: to eli piti? Bi li radije
egipatsku cigaretu ili obinu?
Nadao sam se da e to pomoi moj odlazak na ladanje jer
se tada neemo tako esto viati. Ali naalost ima neto, to se
zove pismom. U osobnom saobraaju ipak su mogue kakve
varijacije, dok su pisma pravilna jednolinost. Poinju se i
zavravaju frazama, koje se u najboljem sluaju mijenjaju
jedino poretkom rijei; alju se i diu u izvjesno doba i dolaze
kao vojnici vazda u jednakoj uniformi svojih omota s
propisanim markama.
Sve to nije tebi nita znailo. A meni je to bio pijesak koji se
nagomilavao na moju umornu ljubav, dok ju nije sasvim pribio
o tle.
~ 102 ~

To je naime alfa i omega onoga to ti moram priznati:


umoran sam. Ne mogu vie. Moram opet doi do svoje slobode.
Dok ti ovo piem, osjeam taj umor u tolikoj mjeri da ti ne
mogu rei ak ni sve ono dobro i usrdno, to mi dua ipak za
tebe osjea.
A ini mi se da bi bilo i nedolino kad bih ovo pismo, koje ti
donosi vijest to e je s pravom nazivati brutalnom i
nepravednom, okitio lijepim rijeima. Ta i sam to osjeam i
znam da je prekidanje naeg odnosa strana uvreda za tebe,
pogotovo kad je jedini razlog u tome to si me previe ljubila.
Pa ipak mora tako biti. Sve pritube razbit e se o moje
umorno, ne mogu vie.
I ne hasni tjeiti se time da e to sutra ili preksutra proi. Ne
vjeruj to! Ne, svreno je. I mi emo oboje, ti kao i ja, najbolje
uraditi ako uope i ne pokuamo uskrsavati ono to je mrtvo.
Jer to bi iza toga dolo, bilo bi samo neto runo.
esto si mi znala rei, Obeaj mi, da e vazda biti iskren
prema meni. Onoga dana kad se zasiti naeg odnosa, moe
mi to odmah rei. Prijelom u moi podnijeti. Ali ti nikad ne
bih mogla oprostiti kad bih otkrila da sam samo od milosti
ivjela uz tebe.
Taj dan koji si predviala sad je, eto, doao. I ja ti to
otvoreno kaem kako si i zahtijevala od mene.
Moda e mi prigovoriti, ipak si me prevario jer si ve dugo
bio umoran. Na to ti odgovaram, Dosad nisam bio svjestan
svoga umora, nisam ti mogao nita priznati jer ni sam nisam
nita znao.
Iako se sad rastajemo, ipak emo se oboje sjeati nae
ljubavi kao prekrasnog doivljaja, ni trun gorine nee
natruniti nae uspomene.
as rastanka vazda je teak. Neu ni misliti na to koliko ti
boli i tuge zadajem. Ali kad proe neko vrijeme i mi se opet
gdjegod naemo, mirniji nego to bi sada bili, onda e,
mislim, i ti rei isto to i ja, da smo se ba u pravi as rastali i
~ 103 ~

da smo stijeg nae ljubavi neokaljan iznijeli iz kreeva.


Zbogom, i nastoj mi ne suditi prestrogo.
A.
8. kolovoza
Proao je dan i prola je no. Svanuo je novi dan. Juer se to dogodilo, a
ja danas jo ivim! Dakle bol ne ubija i ja se sama nisam ubila od boli.
Kad sam primila njegovo pismo i dvaput ga proitala prije nego to sam
shvatila da to nije bila ni ala, a ni nesporazum, nisam briznula u pla, a
nisam se ni onesvijestila. Bila sam sasvim mirna i tako sam udnovato
jasno i hladno reflektirala.
Dakle, svreno je! rekoh glasno sama sebi. Glas mi je zvuao
suhoparno, gotovo ravnoduno. Mislila sam, to si trebala ipak malo
uvstvenije rei. Ali u meni nije bilo nikakva uvstva. Sve se kao ukoilo:
srce mi nije kucalo, ivci mi nisu drhtali. ak mi se i lice ukoilo; koa se
zategla; prooh rukom preko obraza i rastegnuh usne na osmijeh da mi lice
opet malo oivi.
Izaoh napolje. Ne znam kud sam ila. Dugo sam razgovarala s nekom
starom gospoicom, koja mi je bez kraja i konca pripovijedala o svojoj
bolesti koju je netom preboljela. Kad smo se rastajale, ree ona:
Danas doista krasno izgledate! Eh, pa da, kad je ovjek mlad i sretan
pridometne s uzdahom.
I onda se naoh izvan ume, na istini pred jezerom. Stajala sam na
mostiu kupalita, upirala sam oi u vodu i mislila:
Da si uistinu do dna due rastuena, sunovratila bi se dolje i za as bi ti
bilo dobro.
Zauje se zvono gradske crkve. Zvonilo je na popodnevnu Slubu boju.
Ogledah se oko sebe i bilo mi je kao da dosad nikad nisam vidjela kako je
ovdje lijepo. Pogled mi se nekako zaotrio, vidjeh stvari kojih nikad prije
nisam zapaala. Na primjer neki mali kolj gdje je drvee duboko nad vodu
sagibalo svoje kronje da se ogleda u njoj. Razabirala sam bezbroj njenih
tonova meu trskom uz obalu, iz ume i iz trave, kukce to su zujali, ptice
to su leprale amo tamo izmeu lia, ribe to su se praakale. S
~ 104 ~

udivljenjem stadoh promatrati kako se neprestano mijenjaju oblici oblaka;


priinjahu se tako mirnima i nepromjenljivima za tog tihog ljetnog dana,
ali kad se tonije promatra njihovo lagano klizanje po nebeskom svodu
opaa se da su nalik as na zlatom obrubljene otoie, as na velike ptice
raskriljenih krila, da bi se napokon rasplinuli u etice siune oblane
djeice koja, igrajui se, nestaju.
Velikim pogledom obuhvatih cijelu tu sliku i pomislih:
I da nikada vie ne doe ovamo, ipak ne e zaboraviti kako je ovdje.
Zaoh u gutaru. Ista sveana jasnoa, ista prijemljivost u meni. Dok mi
najednom ne pade na um da imam njegovo pismo u depu. Osjetih kako
me neto ubolo u srce i srsi me prooe. Koljena mi stadoe drhtati,
moradoh se nasloniti na drvo da ne padnem. Zguvah pismo u ruci i ne
itajui ga, vidjeh svako slovo pred sobom.
Dakle istina je! Ostavio me! Ostavio me! Svreno je!
Ta ve sam to jednom rekla; itavo vrijeme nosila sam te rijei u sebi, ali
sad su mi doprle do srca i tako se zabole da sam se sva previla od boli.
Svreno je! Neu ga vie vidjeti! A kako je izgledao? Nastojala sam si
dozvati njegovu sliku u pamet; ali ona je bjeala od mene i raspadala se u
same komadie i krpe. Vidjeh pred sobom tek dva velika i crna oka, koja
su me gledala mirno, umorno i malo porugljivo.
Tada kriknem od oaja i straha. Stanem zaklinjati nebesa i vapiti neka to
ne bude istina:
Shvaam da je to kazna ali, sveti Boe, zar me jo nisi dosta namuio?
Sad sklapam oi, pa kad ih nakon nekog vremena opet otvorim daj da to
bude samo san iz kojega sam se trgla.
I opet sam stajala dolje kod jezera i bilo mi je kao da mi nema drugog
spasenja nego da se bacim u vodu. Nisam vie bjesnila, bila sam samo na
smrt alosna. Plakala sam tiho i turobno. Preda mnom se pruala divna
ljetna krajina, a ja jo tako mlaa nisam se imala niemu vie nadati.
Onda se javi neki glas u meni: Ima jo nade. Moda te sad ve eka
kakav brzojav ili je ve novo pismo na putu.
Da, da, tako je, nastavih, mora tako biti! I dok sam naglo trala, gradila
je moja nada najljepe kule u zraku.
Ali nije me ekao nikakav brzojav, a ni jutros nije stiglo nikakvo pismo.
~ 105 ~

No ja jo uvijek ne gubim nade dok ne budem govorila s njim.


Mora da je ve u Kopenhagenu, a sutra i mi putujemo. Sad sam mu
pisala. udit e se mome pismu i mislim da e mu se svidjeti. Nema u
njemu nita to on zove histerinim. Mirno je i razborito pisano.
Pisala sam mu da on moda ima pravo ako misli da se neto ustajalo
uvuklo u na odnos. Moda nema drugog izlaza, pisah mu, osim onog
kojim si ti udario. eli da se na svaki nain neko vrijeme ne viamo. Ali
moda bi ipak bilo mogue da zajednikim nastojanjem tu stvar uredimo
na nain koji ne bi bio toliko bolan. Stoga te molim, javi mi kad bih smjela
ovih dana k tebi doi. Ne boj se da u ti doi jadikovati. Naprotiv, vidjet
e da sam vrlo srana djevojka koja shvaa tvoj umor te je spremna biti
sasvim onakva kakvu je eli.
9. kolovoza
Noas sam jo kasno sjedila pred ogledalom i redila kosu. Bila sam na
smrt umorna, a ipak nimalo pospana. Zapala sam u duboke misli na oigled
svoje vlastite slike i odjednom se prestraili tog lica s razgoraenim
sablasnim oima, poeh drhtati te nervozno otkrenuh glavu da nita ne
vidim.
Pogled mi pade na stijenu iza komode. Zid je prevuen prugastim utim
tapetama koje su se zamrljale od vlage, a gdjegdje i poderale. Po toj staroj
zamrljanoj tapeti puzala je neka ivotinja, neki dugaki, tanki i plosnati
insekt, smedjeute boje i nebrojenih brzih nogu. Oito je izmilio ispod one
derotine tamo u desnom kutu. S odurnou sam pratila njegovo naglo
odmicanje po tapeti; urio se prema svjetlu i toplini na komodi. Ve se
podigoh da ga prignjeim etkom, kad li spazih, da se pomolio i drugi
takav insekt ispod ove derotine, te ve gmie po zidu. Zastadoh kao
ukopana, strah i odvratnost ukoie mi uda, samo su mi se oi nepomino
upirale u te ogavne gmazove. I gle, kao da je odjednom sva stijena njima
provrvila, jedan za drugim izvlaio se ispod one derotine, ve ih je bila
cijela karavana od kuta do komode. I tad zapazih da nisu dolazili samo iz
onog desnog kuta, nego odasvud, gdjegod je bila kakva rupa na tapetama, a
najvie ih je isplazilo iz jedne pukotine na podu.

~ 106 ~

Nisam se usudila ni maknuti, nisam se usudila ubijati te gadove, koji kao


da su izbijali iz nekog groba s trulom leinom.
ekala sam samo jo onaj uasni as, kad e s komode domiliti na me.
Ve su pruali svoje okretne noge da dohvate zavjesu na toaletnom
ogledalu. Napetih ivaca promatrala sam taj pokuaj. Uto me neto hladno
pokaklja po ruci koju sam drala na komodi. Sva se stresoh i s glasnim
krikom zbacih gada s ruke, te sad primijetih da se to crvlje s poda ve
popelo na komodu.
inilo mi se da u poludjeti u tom asu. Sad dolaze crvi iz leine da se
bace na te, kao na svoj plijen! i odjurih iz sobe preko hodnika k majci,
koja se probudila sva prestravljena, a ja joj nisam mogla nita objanjavati,
samo sam aptala kao u groznici:
Tako se bojim, tako se bojim!
Majka me primi k sebi u postelju i stade me milovati kao malo dijete, pa
kad sam se malo umirila i samo tiho plakala, poe ona:
Reci mi sad sve to te mui, Julija. Reci mi, zato si onda odbila Erika
i zato si sad tako tuna?
Zamolila sam je da sada ne trai nikakva objanjenja. Kasnije e ve sve
saznati. Nato mati obuhvati objeruke moju glavu, okrene k sebi moje lice
i vrsto mi pogleda u oi govorei:
Samo jedno hou znati, Julija, i to mi mora rei. Ta valjda nisi u...?
Ja je prekidoh, stavivi ruku na njena usta.
Ne, majko, i turobno se nasmijeih onoga, to ti misli, ne treba se
bojati.
Onda, hvala Bogu! Jer ti i ne sluti kako sam posljednjih dana bila
zabrinuta za tebe. Da nam neto taji, to sam ve odavna opazila. Ali sam
mislila, da se kod Kristijane sastaje s nekim koga voli, pa e jednoga
dana doi i javiti nam da si se zaruila.
Ne, majko, i u tom se vara. Nemam ti javiti ni o kakvim zarukama.
9. kolovoza uveer, Kopenhagen
Opet sam u svom starom gnijezdu. Ovdje je runo i mrano. Ali to to
smeta? Ipak sam tu, gdje je i on. Mogu ga susresti na ulici, a kad sutra

~ 107 ~

dignem njegovo pismo na poti, mogu za deset asaka biti kod njega.
Drago mi je da smo majka i ja zasad same, tako da se ne trebam neprestano
usiljavati. Tek za osam dana vratit e se otac s Franjom iz Jutlanda.
11. kolovoza
On nee da doem k njemu, bar zasad ne. Pie da me jo ne moe
vidjeti, mora imati malo mira. Ali obeava da e mi se doskora javiti.
20. kolovoza
Svakog jutra, kad se probudim, mislim, Danas e doi pismo. Ali dani
prolaze, sumorni, dugi i sivi, i ne donose mi nita od njega, ni pozdrava, ni
vijesti, ni jedne jedine rijei.
Kako samo moe biti tako okrutan! Odvie je zao prema meni.
22. kolovoza
Zar ga je nestalo sa svijeta? Gdje se krije, to radi?
Uzalud ga traim po ulicama na onim mjestima i u ono doba kad sam ga
obino susretala. Sate i sate ekala sam pred njegovom kuom, a njemu ni
traga ni glasa.
25. kolovoza
Sad znam to je. Nee me vie nikad vidjeti.
Ve sam nekoliko puta bila na njegovim stepenicama, ali se nisam
usudila pozvoniti. Danas sam se napokon odvaila, a na vratima se pojavila
njegova stara sluavka i rekla da ga nema kod kue. Ali to nije bilo istina.
Vidjela sam joj na licu da joj je naloeno neka me otpravi. Bila je u
neprilici i tako me saalno pogledala.
Kako me samo moe tako poniziti! Ali ja ga hou vidjeti! Hou govoriti
s njim! On nema prava sa mnom ovako postupati!
Premda, i to je ba ono, on moe postupati sa mnom kakogod ga je volja.
Moe me poniavati, moe me muiti i zlostavljati, sve u to vazda s
nasladom podnositi. Puzat u pred njim kao pseto, neka me odgurne

~ 108 ~

nogom, ja u se ipak vratiti k njemu i neu mirovati sve dotle dok ne


budem smjela ostati kod njega.
Razmiljala sam o tome, ne ljubi li moda koju drugu i dolazi li ta sad k
njemu, pa me moda zbog toga vie nee?
Pisat u mu:
Uzmi drugu, koju god ti drago. Ako sa mnom nisi vie
zadovoljan, ako treba promjene, pa dobro, u ime boje!
Razumijem te. Ti si umjetnik, treba ti novih dojmova, novih
poticaja. Ja sam glupa i neznatna djevojka, jedina mi je vrlina
da te ljubim. Ali ipak znaj, neu se ljutiti ako uzme jo i drugu.
Jedino to traim, jest to, da zbog toga ne prekine sa mnom.
Hou da si, unato svemu, i nadalje moj. I hou da ja budem
ona, koja e ostati kod tebe, kad te sve druge ostave.
1. rujna
On mi odgovara:
Ne, Julija, takva mi pisma ne smije pisati. Kakvu sam te
poznavao, kako te se sjeam i kako mislim o tebi, vazda stoji
preda mnom u aureoli nesvjesne duhovne plementine: fina i
rijetka natura koja se nije obazirala na drutvene forme i
predrasude; njeno malo stvorenje koje nikad nije bilo prosto,
ak ni onda kad je pogazilo obiaje dobroga drutva, nego se,
naprotiv, ba time uzdiglo nad prosjenost i svakidanjost.
Ne, Julija, nije mogue da si mi ti poslala ovo pismo jedne
kitniarke koja je zloupotrijebila tvoje ime. Ta gdje bi ti,
ponosna, ista i mila djevojka, mogla nauiti te hektiki
izazovne rijei?
Znam da sam se vrlo runo i okrutno ponio prema tebi. Ali
to, to ti sama sebi ini, to je jo tisu puta gore.
Mila moja prijateljice, ti najljepa uspomeno moje due,
tugujem nad tvojim pismom, kao nad kakvim vandalizmom, kao
nad umjetninom koju su oskvrnute surove ruke. Jo i vie:

~ 109 ~

stidim se zbog tebe. I osjeam: to je moj najalosniji doivljaj.


Pisala sam mu posljednji put:
Hvala ti na tvom pismu. Tako me je zabolilo da sam se sve
trzala, ali zasluila sam taj udarac koji nije promaio cilj. Ne
misli da smatram ponienjem to sam u prahu leala pred
tobom. Ali svakako je bilo runo od mene to sam ti se htjela
nametnuti, premda sam morala znati da me ti vie ni po koju
cijenu ne eli.
Od svega srca molim te da mi oprosti. Ta znala sam da
nemam prava nita traiti od tebe. Sama sam od svoje volje
dola k tebi i ti se nisi niim obvezao, niti mi to obeao. Ali
bio si neizrecivo dobar prema meni; predobar i predrag. I to
mi je jedina isprika to se nisam mogla otkinuti od tebe.
Ali prije nego to se raziemo, treba saznati cijelu istinu,
kako sam bila luda i nimalo fina u svom odnosu prema tebi. Od
prvoga dana bila sam uvjerena da e na odnos zavriti
brakom. Kad sam ti govorila da i ne mislim na udaju za tebe,
kad sam te ak uvjeravala da bi to bila ludost, naprosto sam
lagala. Sve moje tenje i sva moja nastojanja imala su samo
jedan cilj: tako se usko svezati s tobom da me jednog lijepog
dana zamoli da budem tvojom enom.
Ja nisam otmjena i nadmona djevojka kakvom me ti
zamilja. U mojim smionim inima bila se, isprva besvijesna,
kasnije svjesnija, kukavna namjera graanske keri da
postignem zakonitu crkvenu posvetu naega odnosa.
Jadno sam se prevarila u raunu. Pitala sam se ovih dana,
nisam li odabrala upravo najnezgodniji nain, pa ne bih li
moda suzdrljivijom ljubavlju prije postigla svoj cilj.
Ali mislim da sam odabrala jedini nain koji sam mogla, jer
sam te tako vrue ljubila da ti se ne bih mogla na odlomke
prodavati, kad se radilo o najvioj zapovijedi.
Izgubila sam igru, ali ne kajem se. Bio moj ivot ubudue ne

~ 110 ~

znam kako jadan i oskudan, ovaj ulog to sam ga tebi dala nije
propao. Iako sirota, bit u bogatija uspomenama nego itko
drugi na itavom svijetu. I dolo to mu drago, vazda u
blagosivljati onaj dan kad sam postala tvojom.
U lakoumlju dola sam k tebi. A sada mi je dua sjetna i
sumorna, sada, kad me ostavlja. Mnogo si mi uzeo, ali si
mnogo i dao, ti moj moni i ljubljeni gospodaru, bijeli moj
eje, sanjo mladosti moje i bolna sreo moja.
Na svemu ti hvala, na tvojoj velikoj milosti i na tvojoj strogoj
kazni. Visok je tvoj cilj i smiono jezdi. Nisi mario gazi li na
svom putu po pijesku ili po cvijeu. Dao Bog da ti tvoj put do
pobjede bude vazda lak i svijetao.
Julija.
12. rujna
Zebem. Dani su okraali, a veeri se teke i mrane sputaju na mene.
Sjedim kod prozora i gledam kako nestaje svjetlo, ukoeno gledam preda
se, upirem oi u suprotnu kuu kud su neko odlijetale moje misli na
sanjarske etnje. A ta je kua sad dosadna i svakidanja kao i naa; i tamo
gdje je neko stolovao moj kraljevi iz prie sjedi sad neka tusta i troma
matrona i pospano veze neki uzorak u ivim i arenim bojama ivota.
Kau da se Erik opet vratio. Ema je nedavno pripovijedala da ga je
vidjela.
Drago mi je to nije bio kod nas. Ne bih htjela da opazi kako sam zlo
prola.
Zebem i tako mi je kao da se sva kua smrzava. Nikad prije nije bilo
ovdje tako hladno i pusto, i tuno, i tjeskobno. uljamo se kao sjene. Nitko
ne govori glasno, a na objed dolazimo kao na sprovod.
A kad veerom majka i ja sjedimo same jedna do druge, nita ne
govorimo. Obje smo zadubljene u misli, ali znam da njene oblijeu oko
mene.
Koncem rujna
~ 111 ~

Najugodnije se osjeam kod bake. Kad god mogu, odlazim k njoj.


Iz bunih ulica, gdje se ljudi guraju i tiskaju i jure kao za okladu da to
prije stignu do cilja iz toga grozniavo ivahnog ivota koji mi se vidi
surov i ruan i koji mi svojim agorom prodire u duu poput oajnog
stenjanja i mrskih krikova sklanjam se u malu pokrajnju uliicu gdje
stanuje baka. Tu se ve uje buka samo kao prigueno zujanje, a kad
doem k baki u sobu, tako mi je kao da sam umakla velikoj opasnosti koja
sad samo jo kao daleki um dopire do mene.
Kod bake je toplo i tiho; tu se stiavaju sve boli i ublauju sve muke. Tu
se umiruje svaka buntovna misao i svaka se pouda i bolesna enja ovdje
ohladi i omami.
Tu sjedi baka, stara i sita ivota kao velika ivotna mudrost koja ne
ispituje i ne prekorava nego sve razumije, sve prata i vida svaku ranu.
I ja u bakinoj sobi postajem opet djetetom. Sjedim kao neko, dok sam
jo bila mala djevojica, na podnoniku do njenih nogu, pa listam po
starim mapama s poutjelim bakrorezima: Struensee i njegova kraljevska
grenica; Fridrik VI. kao jadni mladi tankih nogu u paradnoj generalskoj
uniformi kako inspicira ete; poar dvorca u Kristiansborgu godine 1794.;
Robespierre, koji je na istoj slici prikazan kako pada s prozora vijenice i
kako ga, prelomljenih ruku i nogu, vuku na stratite; gospodja Heiberg,
najprije kao koketna nesvjesna djevica, a zatim kao slavna ena u
longshawlu sa sanjarskim oima.
Ili uzmem kakav posao u ruke, pa radim ili itam baki novine. Ona
pozorno prati sve dogaaje u inozemstvu te svaki put sveano kima
glavom kad itam o novim radnikim pobunama.
Jest, kod bake se voljko osjeam. Ona i stara Marija natjeu se koja e
me vie razmaziti. im me udobno i meko smjeste u naslonja, okrene se
baka Mariji pa joj hitro namigne:
Ah, Marijo, danas zacijelo nemamo nita za nau malu gospoicu, zar
ne? A Marija na to odgovara jednako lukavim tonom: Ja zbilja ne
znam, ali pogledat u.
I onda se, na sveope iznenaenje, poslije nekog vremena opet vraa, pa
donosi narane, kolae, komad pudinga ili boicu ukuhana voa. Svaki put
me poaste kakovom poslasticom, koja mi svaki put ide u slast kao djetetu
~ 112 ~

jer su te obje starice tako sretne to mi je mogu ponuditi i jer osjeaju da


moraju postupati sa mnom kao sa rastuenim djetetom.
Listopad
Ah, kad bih mogla otputovati! Daleko od svega! Groza me hvata kad
pomislim na skoru dugu zimu u toj okolini koja e me svakog trenutka
podsjeati na sve ono to je mrtvo i pokopano i to treba zaboraviti, ali me
jo uvijek pee kao otvorena rana. Ali kuda i kako da otputujem?
Trebala bi otii sasvim sama, raditi, sama zasluivati svakidanji kruh i
sama sebi probijati put. Ali ja ne umijem nita raditi, tek neto malo slikati
na porculanu, a od toga se ne moe ni ivjeti, ni umrijeti.
Rekla sam sama sebi: Jedini bi izlaz bio da ode u Ameriku, pa da tamo
nae kakvo mjesto prodavaice ili to slino, makar to.
Ali odvie je kukavtine u meni, a da to izvedem. Nisam dovoljno srana
da bih se sa svaim zadovoljila. Tijelo mi je razmaeno, ne podnosi teka
rada i znam da bi me boljelo kad bi sa mnom postupali kao sa sluavkom.
Ne bih smogla ak ni toliko energije koliko je potrebno da iznudim
dozvolu za putovanje. Nedavno sam to osjetila kad sam samo iz daleka
nagovijestila majci da bih eljela otii iz kue. Ona me je samo pogledala
sva zaprepatena i rekla:
I ti bi to mogla uiniti bez ikakova obzira na mene?
U tom trenutku klonu mi volja i ja spoznadoh svoju nemo.
Ne, nemam ni snage, ni sranosti da to izvedem. Ali ako ostanem kod
kue, propast u. Mislim da tako nekako mora biti pri dui ptici koja je bila
zatvorena u kavezu, onda na nekoliko lijepih ljetnih dana putena na
slobodu, a iza toga opet zatvorena.
Neto je prepuklo u meni. Potreba mi je da odletim, ali koliko god ja
udarala krilima, ne mogu se vie podii na novi lijet.
13. listopada
Napokon se dogodilo ono, emu sam se nadala i ega sam se bojala,
pred im sam drhtala kao pred kakvom osudom. Susrela sam njega.
Pola sam u grad pohoditi baku. On mi je dolazio ususret s nekim
~ 113 ~

gospodinom. Vidjeli smo se ve iz daleka. Kadikad je bilo ljudi izmeu


nas, tako da se nismo mogli vidjeti, ali onda se opet sukobie nai pogledi.
Prva mi je misao bila da okrenem natrag. Ali silom se svladah i pooh
naprijed. Osjetila sam da se radi o neem odlunom i vanom, te vrsto i
mirno, s najveim naporom volje uprem pogled u njega. Sad smo se ve
pribliili jedno drugom na nekoliko koraaja. Vidjeh kako je nervozno
zatreptao oima, ne okrenuh glavu, i kad smo prolazili jedno pored
drugoga, on se naglo mai za eir i pozdravi.
To je bilo prvi put da me je javno na ulici pozdravio. Osjetila sam da
sam u tom asu bila jaka. Ali im je proao pokraj mene, klonula sam od
nemoi. Koljena mi stadoe klecati, te se moradoh skloniti u najbliu kuu
da se naslonih na zid.
Da se vratio i poao za mnom, sve mi se zavrtjelo u glavi kod te pomisli.
Ali nije se vratio. Pa kad sam onda dalje pola i pomalo se uvjerila da se
nee vratiti, bilo mi je kao da sam doivjela gorko razoaranje; ali ujedno
sam osjetila da za mene nije svaka nada izgubljena, pa da u se jednom
opet moi osjeati slobodnom.
Koncem listopada
Posljednje vrijeme esto sam bila u dvorskom perivoju u
Frederiksborgu. Tamo je tako lijepo u jeseni, kad lie uti i opada, a
sunane ga zrake u zlatu sputaju na zemlju.
Razumijem da stari ljudi i osamljene due rado pohaaju taj vrt. Pred
njegovom ogradom nestaje gradske buke, te ulazi unutra kao u sklonite
tihih misli i tihih boli. Priinja ti se kao groblje gdje se pokapaju skrovite
uspomene i razbijene nade.
Svaki dan susreem iste ljude. ini mi se kao da ih sve poznajem, pa
mislim da znam i to vodi svakoga od njih ovamo. Tu je neki stari,
kitnjasto odjeveni gospodin blijeda lica, kome se usnice neprestano trzaju,
a on udara tapom oko sebe. to bi on drugo mogao biti, nego negdanji
inovnik, koji se neprestano kini to su ga toboe nepravino skinuli sa
slube. A treba li pitati o emu misli ona visoka i vitka dama u crnini koja
se eta sa svojom nedoraslom kerkom, pa se tek umorno i nesabrano
osmijehne kad joj ivahno djevoje togod rekne? Ili ovo mlado, kljasto
stvorenje, to ga stara i jadna majica voza po perivoju u bolesnikom
~ 114 ~

stolcu?
Ili ja sama? Zar moda ne slute svi ostali kakva me sudbina dovodi u
njihovo drutvo?
Erik nas je pohodio prije nekoliko dana, ali ja ga nisam vidjela. im sam
ula u predsoblju njegov glas, pobjegla sam u svoju sobu, pa kad je poslije
nekog vremena dola k meni majka te me upitala neu li ga pozdraviti,
zamolila sam je neka mu kae da mi nije dobro.
1. studenoga
Je li mi se to samo priinilo ili je zbilja tako bilo? Dok sam danas etala
u perivoju, priinilo mi se kao da meu kolima pred ogradom nestaje neka
osoba koja je bila nalik na Erika.
Zar je iao za mnom? Ali ako je on to bio, zato nije doao k meni? Ta
nema razloga da se boji sastanka sa mnom.
30. prosinca
Prola su dva mjeseca otkako sam posljednji put pisala u svoj dnevnik.
inilo mi se da nisam nita doivjela, to bi vrijedilo zapisati. Mislila sam
da je kraj mome ivotu, te sve to bi sad jo dolo, ne bi bilo nita drugo
nego tek suho lie na grobu moje sree.
Ali dok sam tako mislila, lagala sam sama sebi. Za onih gorkih i
alosnih dana to me zadesie klijala je pod suhim liem nova, njena
biljka, a da ja to ni sama nisam slutila.
Osjeala sam i stidjela sam se toga da sam premlada, a da bih ve
obraunala sa ivotom. Zatekoh samu sebe kako matam o budunosti koja
se nije sastojala samo od uspomena. Branila sam se od tih napasti, ta one
su oskvrnjivale moju bol. Prionuh uz svoju bol; pod njenim velikim i
tekim krilima zatraih zatitu i utoite poput duvne u eliji. Ali ba kad
sam se smatrala najsigurnijom, osjetih jednoga dana kako se u mojoj dui
budi tisuu novih slutnji, nada i obeanja i tad mi je bilo jasno da sam
preboljela.
Ali sad nisam vie razmaeno dijete. Ne oekujem nikakvog kraljevia i
ne mislim da nas ivot poziva na neprekidno pirovanje. Znam da me eka i
~ 115 ~

zlo i dobro, ali najvie svagdanjih dana, a samo kadikad po koji blagdan.
Znam da to to dolazi ne e biti niti to veliko, niti izvanredno, ali znam i
to da moram unato tomu biti zadovoljna i da e to ipak biti ivot. A ivjeti
moram, moram na zrak i na svjetlo jer ne mogu biti uz mrtve i jer sam
premlada, a da bih nala mir u samostanu brige i oskudice.
I budui me Erik, moj vjerni prijatelj, hoe uzeti ovakvu kakva jesam, ne
drei to za sramotu i ne prigovarajui mi nita, otmjeno i viteki, ne
traei od mene nikakva ponienja.
On je zbilja bio onog dana pred perivojem u Frederiksborgu. Nekoliko
dana kasnije susretoh ga u samom perivoju, etao se sa mnom i
pripovijedao da me esto viao tamo vani, ali se skrivao jer je mislio da
najvolim biti sama. Odgovorila sam mu da nemam razloga traiti samou,
a on je utio i nije mi vjerovao.
Kasnije sam ga opet kadikad susrela, a kadto smo i razgovarali. Tada on
poe opet ee dolaziti k nama, ali svaki put kad bi doao, dola je i
napast. Napokon, jedne veeri prije osam dana, nae me on samu kod kue
i tad mi nagovijesti da zna sve. Nije mi to direktno rekao, ve mi stao
priati neku priu. I to ovu: Jedan od njegovih prijatelja u Njemakoj
ljubio je neku mladu damu. Bio je estit trgovac, dobar i vrijedan, ali nije
bio ni duhovit, ni zanimljiv, obian svagdanji ovjek, kao ja po prilici,
ree smijeei se. Ona je bila tu je stade opisivati najzanosnijim rijeima.
A uz to je jo bila romantino stvorenje, puno poleta i velikih zahtjeva.
Nije dakle nikakvo udo to je svom bratiu, trgovcu, nagovijestila da
njegovoj ljubavi nema nikakve nade. Odletjela je od njega, daleko i visoko.
Ali jednog lijepog dana nae je on tunu i slomljenih krila. Njen visoki
lijet donio joj je samo prolaznu sreu. A ta njena bol muila ga je vie nego
njegova vlastita; on ju je naime jo uvijek ljubio i nikad nije nijedne druge
ljubio. Nije ju molio da mu bude enom, nije se usudio uznemiriti bolesno
srce; ali ju je nastojao uvjeriti da nikada nije imala boljega prijatelja od
njega i da je najsretniji kad joj moe to dobra uiniti. I ona je njega
razumjela, te poslije nekog vremena doe k njemu i ree mu da ga voli. I
sad su njih dvoje najsretniji supruzi u onom malom njemakom gradu.
Kad je Erik dovrio tu pripovijest, bili smo oboje zbunjeni i nijedno od
nas nije ni rijei progovorilo. Sjedili smo i gledali jedno u drugo, a ja
~ 116 ~

pomislih da on moda ipak jo ne zna sve. Zato ga napokon upitah:


Zar je ona mlada dama bila s onim drugim zaruena?
Ne odgovori Erik i vrsto me pogleda Ona je bila ljubovca onoga
drugoga.
Pa ipak...
U njegovim oima nije to bio nikakav grijeh. Jer ona je ljubila onoga
drugoga. I on se radovao to ju je sad mogao tititi i sokoliti, i jer je znao
da se nije udala za njega da ga prevari.
Onda smo razgovarali o obinim stvarima, ali prije nego to je otiao,
rekoh mu:
Sluaj Erie, vrlo e me obradovati ako na Silvestrovo doe k nama.
Pa neka sve bude onako kao to je neko bilo!
Oi su mu bile vlane i glas mu je drhtao kad je odgovorio:
Hvala ti, Julija.
Pa kad su onda roditelji doli kui, i ja majci pripovijedala da sam
pozvala Erika neka Silvestrovo sprovede s nama, draga se majica tako
obradovala kako je ve odavno nisam vidjela. I onda smo obje jo dugo i
dugo razgovarale, kao neko za zimskih veeri. Povjerljivo smo
razgovarale i plakale, ali smo se i smijale, i majka je bila neizrecivo dobra
prema meni.
I tako je dakle rijeeno. Sutra e doi Erik, pa kad stara ura odbije pono,
nee pucati epovi ampanjskih boca, ali u ja tiho stisnuti Erikovu ruku te
ga zamoliti neka mi pomogne da budem sretna u Novoj godini.
Maloprije uredila sam sve svoje stvari. Oprostila sam se od svih svojih
uspomena na njega. Spalila sam njegova pisma, posljednji put sam ih
orosila suzama. I njegove slike sam spalila. Najtee mi se bilo rastati s
onom slikom koja ga prikazuje kao malog djeaka. Sad je sve uniteno.
Samo onu koprenu, koja je sa svim ostalim leala u ladici, nisam mogla
spaliti.
Majinu i moju koprenu.
Utisnula sam svoje lice u nju i bilo mi je kao da je ona neko ivo bie,
vjerna prijateljica, koja nee nikome odati mojih tajni ve e samo za mene
sauvati opojni miris lijepih uspomena. Nisam je mogla spaliti. Drhui mi
je milovala lice, a ja sam je cjelivala i gladila, isplakala sam se u njenom
~ 117 ~

mekom krilu, te joj obeah da e vazda ostati uza me. Ovih je oko svoga
dnevnika i oboje spremih tako da ih nitko nee moi nai. Ali kucne li
kadgod as da mi se bude ivot priinio odvie jadnim i tmurnim, utei u
se starim svojim dvjema pouzdanicama, pa emo zajedno dozivati minula
doba kad je arolika punoa ivota obasjavala jadnu moju mladost poput
udesnog objavljenja.
Moj dnevnik je dovren. A dovrena je i ova godina u koju sam tako
nesigurno stupila. Bila je to moja sudbonosna godina. Mnogo mi je sree
donijela, ali i mnogo boli. Je li bilo vie sree ili vie boli? Neu, a i ne
mogu, to prosuivati. Samo znam da nita ne alim.
Krasna i uasna godino! Puna zahvalnosti opratam se s tobom. Napisala
si mi nezaboravnu priu moga ivota.

~ 118 ~