You are on page 1of 1

Milutin Cihlar Nehajev (1880.–1931.

)
-novelist je, romanopisac i dramatičar
-pripada čelnicima hrvatske moderne
-napisao je romane: „Bijeg“, „Vuci“ i „Knjiga eseja“
Bijeg
-roman je o mladom, darovitom intelektualcu Đuri Andrijaševidu koji se u sudaru sa životnom zbiljom slama, predaje
pidu i završava samoubojstvom
-„Moj je život ražalošdivao ljude… Moja smrt ražalostit de tebe“ → ove rečenice svjedoče o osamljenosti Đure
Andrijaševida, nema prijatelja, ljudi mu nisu skloni, ne može funkcionirati u društvu
-pronalazi smrt kao smirenje, spokoj, spas od života kojim nije zadovoljan
-Đuro osjeda potrebu da ispripovijeda svoju tegobu, te da opravda svoju želju za smrdu→ nemogudnost
komunikacije, sukob pojedinca s društvom
-otuđenost → povlačenje u samoga sebe.
-postavlja si pitanje smisla života i njegove apsurdnosti.
- alkohol kao bijeg od stvarnosti.- gubitak posla (službe), na rubu je egzistencije → nema što jesti „ali moram piti–
treba mi snage za smrt.“
-Đuro raščlanjuje i vrednuje vlastiti život → nizom retoričkih pitanja pokušava dobiti odgovore zašto je njegov život
promašen i tko je tomu kriv:
a)postavlja pitanje odgoja i roditeljske ambicije da postane velikim pjesnikom i
literatom, što nije uspio → pita se je i korijen njegove nesigurnosti i kompleksa u nepostizanju ciljeva koje su mu
postavili.
b)ljubav koju je izgubio radi bijede i siromaštva.
c)sredina koja ga okružuje i kojoj se nije mogao prilagoditi te biva odbačen.
d)postavlja pitanje koliko je njegov karakter, priroda, sklonost, utjecala na
nemogudnost komunikacije u životu.
-činitelji koji su doprinijeli slomu Đure Andrijaševida:
a)vanjski–odgoj, djevojka, malograđansko društvo
b)unutarnji–hipersenzibilnost, osamljenost, otuđenost
Janko Polid Kamov (1886. –1910.)
-zovu ga „Prokleti pjesnik “, neobično složena i kontroverzna ličnost
- stvorio je moderno pisane tekstove u kojima progovara beskompromisni protivnik malograđanskih ustajalih
moralnih i društvenih normi i konvencija.
-umro je u Barceloni u 24. godini života nakon „ludila, bjesomučnog života“
-stvaralaštvo:
A) pjesme: „Ištipana hartija“, „Psovka“
B) novele: „Daskanja“, „Duška“, „Katastrofa“, „Sjenica“, „Odijelo“, „Brada“, „Bitanga“
C) roman: „Isušena kaljuža“
D) drame: „Tragedija mozgova“, „Na rođenoj grudi“, „Samostanske drame“
Pjesma nad pjesmama
-pjesnik preuzima naslov biblijske pjesme, ali s novim sadržajem i novim pjesničkim
izrazom
- pjesma nad pjesmama strahovita je optužba građanskog reda i poretka.
-pjesnik zaziva Ciganku (poziva ju), opisuje njezin fizički izgled, vanjštinu: potamnjela put, crne oči…
-pjesnik progovara o strasti, bludu, nezakonitosti, ljubavi, preljubu → hvalospjev.
- motiv krika–simbol boli
-bez ikakvih ustručavanja pjesnik slobodno govori o kontroverznim stvarima
-koristedi se naslovom kao i Salomon i Bibliji Kamov potpuno okrede sadržaj pjesme otvoreno zagovarajudi
hedonizam, strast, blud, nemoral, što je u suprotnosti spram biblijskih težnji ka miru, ljubavi i vjeri u Boga
-pjesnik želi nametnuti svoje ideje, podijeliti ih sa svijetom, a koje se u potpunosti razlikuju od svega za što se društvo
i vjera zalažu.
- motiv Ciganke koju uvodi kao primjer svega onoga što društvo smatra nepristranim, ružnim, prljavim, razvratničkim,
iskvarenim, nemoralnim…