You are on page 1of 7

prošlost-sadašnjost-buduænost

enisa gazija-pajt

obrazovni sistemi i
stepenovanje škola na
podruèju bih za vrijeme
osmanske uprave
Uvod
Dolaskom Osmanlija mnogi gradovi na podruèju Bosne
i Hercegovine naglo se razvijaju. Brojni namjesnici žele osta-
viti trajna znamenja, pa se tako grade džamije, musafirhane,
biblioteke, tekije, karavansaraji, imareti, hanovi, hamami, be-
zistani, te mnogi obrazovni objekti.
Sve obrazovne institucije (mektebi, muallimhane, med-
rese) nastajale su i razvijale se pod utjecajem ranije osnovanih
škola u Turskoj. Osmanski sistem obrazovanja bio je jedinstven
na cijelom prostoru Carstva, a takav sistem i sami su preuzeli
iz islamskog kulturnog svijeta još prije osnivanja Osmanske
države.
Prva i najstarija uèilišta u islamu bile su džamije. Džamije
ne samo da su bile mjesta za obavljanje pet dnevnih namaza
nego su služile i kao mjesta gdje se održavala nastava, te kao
sudnice i javna mjesta za rješavanje svih važnih pitanja državnog
života. Postepeno je džamija gubila tu svoju ulogu i postala us-
tanova samo za vršenje vjerskih obreda.

Mektebi
Rijeè mekteb (od arapske rijeèi “ketebe” – pisati) jeste
opæi naziv za poèetnu školu. Uèitelj u ovim školama zvao se
muallim. U poèetku su mektebi bili u sklopu džamije, a kasnije
su graðeni pokraj džamije, u sklopu jednog vakufa kao zadu-
žbine pojedinca, jer nije bilo državnih škola. Po svojoj vanjskoj
Str.298 Enisa Gazija-Pajt Br.3-4

arhitekturi mektebi se ni po èemu nisu razlikovali od obiènih,
stambenih prizemnih kuæa.1
Prema odredbama vakufnama, ove škole nazivane su ra-
znim imenima.
Najtipiènija imena jesu:
- bejtu-l-ilm;
- bejtu-t-ta’lim;
- muallimhana;
- daru-t-ta’lim;
- mekteb (maktab), veoma rijetko.
Bez obzira na upotrebu raznih izraza, škole se podudaraju
ne samo u predmetima i funkciji nego i u znaèenjima upot-
rijebljenih izraza. Ovi izrazi ili konstrukcije izvedeni su od rijeèi:
osoba, kuæa, nauka, uèiti i pisati. Primjeæuje se da rijeèi nisu uzete
iz jednog, nego iz tri orijentalno-islamska jezika (arapskog,
turskog i perzijskog), što nagovještava da æe obrazovanje i
kulturna nadgradnja imati obilježje arapsko-islamskih znanosti,
a nikako tursko-arapskih ili pak perzijskih.2
U prvom periodu najèešæi naziv bio je “bejtu-l-ilm” (kuæa
znanja), “bejtu-t-ta’lim” (kuæa pouke), što æe kasnije biti zami-
jenjeno nazivom “mekteb” ili “sibjan mekteb”.3
Mektebi su od svih škola koje su postojale za vrijeme
osmanske vladavine na našim prostorima bili najbrojniji. Njih je
bilo u svim gradovima, manjim mjestima i veæim selima Bosne i
Hercegovine. U njima, kao u poèetnim školama, stjecalo se po-
èetno vjersko obrazovanje. Veæinom su podizani uz džamije.4
Osnivanje mekteba nije teklo po planu, i njihov taèan broj
teško je utvrditi. Ali kako je džamija bilo mnogo, i broj mekteba
bio je velik. U periodu turske vladavine u Bosni i Hercegovini
ta cifra prelazila je hiljadu.5
Kao sastavni dio naselja bosansko-islamskog tipa, mektebi
su na ovim prostorima graðeni po uzoru na osmansko-islamsku
1
Behija Zlatar, Zlatno doba Sarajeva, Svjetlost, 1996., str. 186.
2
Omer Nakièeviæ, Arapsko-islamske znanosti i glavne škole od XV do XVII
vijeka, Fakultet islamskih nauka, 1999., str. 73.
3
Ismet Kasumoviæ, Školstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme
osmanske uprave, Islamski kulturni centar Mostar, 1999., str. 86.
4
Hajrudin Æuriæ, Školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918, Veselin Masleša,
1983., str. 34.
5
Ibid, str. 25.
Br.3-4 Obrazovni sistemi i stepenovanje škola na podruèju BiH... Str.299

arhitekturu s izraženim utjecajem lokalne arhitekture graðenja.
Mektebi su graðeni u skladu s raspoloživim i ovom ambijentu
prikladnim materijalima i tradicijom graðenja.6
Veæina mekteba imala je jednu veæu uèionicu èija je unu-
trašnjost graðena jednostavno, bez ikakvih dodatnih elemenata.
Iako su jednoprostorni mektebi najbrojniji, graðeni su i dvopro-
storni i troprostorni mektebi.
Jednoprostorni mektebi imali su samo jednu prostoriju, u
koju se ulazilo direktno iz vanjskog prostora, što je otežavalo rad
zimi, s obzirom na hladnoæu. Ovi mektebi najèešæe su graðeni
kao prizemne graðevine, a susreæu se i u gradovima i u selima.
Dvoprostorni mektebi, pored glavne uèionice, imaju i ulazni ho-
dnik koji se èesto proteže duž cijele uèionice i služi za prolaz,
odvajanje uèionice od vanjskog prostora radi buke i zbog hladno-
æe u zimskom periodu, te radi ostavljanja obuæe. Mektebi ove
vrste najfunkcionalniji su i najbrojniji, a graðeni su kao spratne i
prizemne zgrade. Troprostorni mektebi sadrže, pored uèionice i
hodnika, i jednu dodatnu prostoriju za uèitelja, a graðeni su kao
prethodni, tj. kao prizemne i spratne graðevine.7
Buduæi da su mektebi fungirali kao poèetne škole u koji-
ma su se stjecali osnovno školsko obrazovanje i odgoj, èitanje,
pisanje, osnovi vjere i vjerskog odgoja, i u Osmanskom carstvu
nastava se u njima odvijala u skladu s višestoljetnom tradicijom
mektebske nastave u orijentalno-islamskom kulturnom svijetu.
Nastavu u mektebu izvodio je muallim, koji je èesto bio i imam
susjedne džamije, a on je imao svog zamjenika, halifu, koji je,
takoðer izvodio dio nastave i ponavljao gradivo s uèenicima.8
U mektebima se uèilo arapsko pismo koje je s vremenom
postalo pismo prilagoðeno i osmanskom turskom jeziku, zatim
osnovni propisi iz dogmatike, obredoslovlja, morala.
Metode izvoðenja u mektebima bile su uglavnom tradicio-
nalne, s mnogo vježbi koje je nametala priroda nastave. Buduæi da
nastava nije izvoðena u posebnim odjeljenjima i razredima, nego
kolektivno, svaki je uèenik imao poseban individualni program,
tzv. “sabah”, koji je savlaðivao u skladu sa svojim individualnim
6
Ismet Kasumoviæ, Školstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme
osmanske uprave, Islamski kulturni centar Mostar, 1999., str. 132.
7
Ibid, str. 136.
8
Ibid, str. 26.
Str.300 Enisa Gazija-Pajt Br.3-4

sposobnostima i uloženim trudom. Time je bilo omoguæeno da
oni uèenici koji su inteligentniji i vredniji brže savladaju nastavni
plan i program uz istovremeno ponavljanje ranijeg gradiva slu-
šajuæi drugu djecu u toku nastave. Uèitelj (muallim) imao je pri
tome posebnu ulogu i sam je kreirao naèin izvoðenja nastave.9
Obredoslovlje se u prvom periodu, kao i ranije, uèilo prema
djelu “Munijetu-l-musalli ve gunjatu-l-mubtadi” (Želja klanjaèa i
potrebe poèetnika), bilo da je rijeè o originalu Sadiduddina el-Kaš-
garija ili komentaru Ibrahima Halebija koji je poznat kao Halebi
kebir i Halebi sagir (Veliki i Mali komentar). U pojedinim mekte-
bima ovaj udžbenik zamjenjivan je Ilmihalom, udžbenikom vjero-
nauke koji sadrži osnovne propise iz dogmatike i obredoslovlja.
Najpoznatiji udžbenik ove vrste bio je poznati “Mizrakli ilmihal”
na turskom jeziku, nazvan tako po slici koplja na koricama prvog
litografskog izdanja. Meðutim, veæ od polovine XVI stoljeæa u me-
ktebskoj nastavi koristi se èuvena Bergivijina risala (Risalei-Bergi-
vi), jednostavno poznata kao Bergivija. Ovaj udžbenik napisao je
poznati teolog Muhamed ibn Pir Ali iz Birge u Maloj Aziji na tur-
skom jeziku, a sadrži osnovne elemente iz dogmatike i obredoslo-
vlja. Udžbenik je poznat takoðer kao “Vasijjetnama” (Testament)
ilmihal, tako da je postao pojam za osnovno vjersko štivo.10
U isto vrijeme, glavno djelo koje se bavi didaktièko-mo-
ralnim propisima u nastavi, ili taènije za muallime bilo je djelo
Ta’limu-l-mutaallimin (Pouèavanje uèenika) od Barhanuddina
ez-Zarnudžija, te udžbenik arapskog jezika Alet, koji je sadrža-
vao gramatiku i sintaksu arapskog jezika, što je korišteno samo
u nekim mektebima.11
Mekteba je bilo muških, ženskih i mješovitih, a rad je
uglavnom bio usklaðen s islamskim propisima i ekonomskim
moguænostima.

Muallimhane
Ranije je reèeno da su se obrazovne institucije na podru-
èju Bosne i Hercegovine razvijale pod utjecajem obrazovnih
institucija na podruèju cijelog Osmanskog carstva, te su tako u
našim krajevima osnovane i muallimhane.
Ibid, str. 87.
9

10
Ibid, str. 88.
11
Ibid, str. 88.
Br.3-4 Obrazovni sistemi i stepenovanje škola na podruèju BiH... Str.301

Mektebe i muallimhane uglavnom su osnivali pojedinci
kao svoje zadužbine, voðeni izrekom Muhammeda, a.s.: “Naj-
bolje što èovjek može ostaviti iza sebe jesu tri stvari:
- dobro dijete, koje mu èini dovu (moli za njega);
- sadaku (vakuf), koja se koristi, a njemu dospijeva nagrada;
- znanje kojim se koriste nakon njegove smrti oni nakon
njega.”
(Sunen, Ibn Madže)12
Muallimhana je objekat koji je predstavljao posebnu vrstu
višeg mekteba, odnosno niže srednje škole. U muallimhanama
se obrazovao kadar za potrebe novootvorenih mekteba. To su
bile ustanove, uglavnom, internatskog tipa, namijenjene za
siromašniju djecu. Polaznicima muallimhane bile su osigurane
besplatna hrana i odjeæa.
Prva muallimhana izgraðena je u Sarajevu 1477. godine i
bila je poznata kao Ajjas-begova muallimhana. U ovoj se obra-
zovnoj instituciji, po svemu sudeæi, obrazovao prvi imamski i
uèiteljski kadar u Bosni. U nedostatku medresa, koje se poèinju
otvarati poèetkom XVI stoljeæa, ovo su bile niže srednje škole.

Medrese
Uz mektebe i muallimhane podižu se medrese i dershane,
prve ustanove srednjeg i višeg obrazovanja.13
Ko je sagradio prvu medresu u Bosni i Hercegovini, kada
i u kojem mjestu, teško je utvrditi. Poznato je da je prije Gazi
Husrev-bega podignuta u Sarajevu medresa koju je sagradio
Firuz-beg. On je u mahali, koja se službeno vodi pod imenom
Hubjar-agina mahala, podigao jednu lijepu i visoku medresu.
Mahala u kojoj je izgraðena ta medresa prozvana je u narodu
mahala Medresa. Spomenuta medresa veæ odavno je srušena
i nestala.14
12
Salih Indžiæ, Biseri vjerovjesnièke mudrosti, Elèi Ibrahim-pašina medresa,
Travnik, 2001., str. 106.
13
Historièari navode da je, po svoj prilici, prva medresa u islamskom svijetu
izgraðena u Nejsaburu (Nišapuru), glavnom gradu pokrajine Horosan u Perziji,
iza 400. godine po Hidžri. Pouzdano se zna da je prvu veliku medresu u Bagdadu
podigao vezir Nizamu-l-Mulk Tusi, koja je po njemu i nazvana Nizamijja, a otvorena
je 1067. godine.
14
Salih Sidki Hadžihuseinoviæ Muvekkit, Povijest Bosne 1, El-Kalem, 1999.,
str. 95.
Str.302 Enisa Gazija-Pajt Br.3-4

Kao i ostale obrazovne institucije, i medrese su podizane
na inicijativu pojedinaca kao vakufski objekti. Na osnovu uvida
u saèuvane deftere i vakufname iz ovog perioda vidi se da su prvi
osnivaèi ovog tipa škola u Bosni i Hercegovini bili, uglavnom,
državni velikodostojnici, sandžak-bezi, valije, njihove vojvode i
drugi visoki državni funkcioneri.15
U pogledu arhitektonskih rješenja, medrese u Osman-
skom carstvu nastavljaju tradiciju ranijih seldžuèkih medresa
s otvorenim dvorištem, ali i originalnim rješenjima zavisno od
ambijenta u kojem su graðene.
Nastava u medresama Bosanskog ejaleta izvoðena je na tra-
dicionalni naèin, kao i u ostalim dijelovima Carstva. Uèenici u me-
dresama nisu bili posebno rasporeðeni po godištima ili u odreðene
razrede, nego su radili u halkama (kružocima), što je omoguæavalo
brže i efikasnije obrazovanje talentiranim i vrednijim uèenicima,
te je uspjeh zavisio od vlastitog zalaganja. Iz halke u halku prelazi-
lo se neposredno po savlaðivanju odreðenog gradiva.16
Nosilac obrazovnog procesa bio je muderris. Pri definisa-
nju profila liènosti nastavnog osoblja èesto su bivala zastupljena
èetiri bitna elementa:
- moralna liènost;
- kvalifikacije i obrazovanje;
- metodiènost i pedagoška sposobnost i
- opis radnog mjesta (šta æe se predavati).
Od profesora se tražilo da predaje: Tefsir (Egzegezu
Kur’ana), Hadis (Tradiciju), Ahkam (Šerijatsko pravo), Usul
(Osnove šerijatskog prava), Kelam (Apologetiku), Me’ani i be-
jan (Poetiku i stilistiku), te ostalo što budu zahtijevali mjesto i
obièaj.17
Glavni metodi u medresama bili su: memoriranje (hifz),
ponavljanje (i’ada), razumijevanje (diraja), diskusije (mudha-
kara) i prepisivanje bilješki (kitaba).18
15
Ismet Kasumoviæ, Školstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme
osmanske uprave, Islamski kulturni centar Mostar, 1999., str. 152.
16
Ibid, str. 153.
17
Omer Nakièeviæ, Arapsko-islamske znanosti i glavne škole od XV do XVII
vijeka, Fakultet islamskih nauka, 1999., str. 102.
18
Fikret Karèiæ, Islamske studije na pragu 21. vijeka: Naslijeðe prošlosti i
izazovi buduænosti, Novi muallim, god. II, br. 6/2001, Sarajevo, 2001., str. 5.
Br.3-4 Obrazovni sistemi i stepenovanje škola na podruèju BiH... Str.303

S kolikom se ozbiljnošæu pristupalo nastavnom procesu,
možemo vidjeti iz sljedeæeg primjera koji se navodi u Gazi
Husrev-begovoj vakufnami, gdje se kaže da niko od studenata
ili profesora ne smije izostati s predavanja. S predavanja pro-
fesor može izostati jedino kad postoji za to opravdan razlog,
a studenti prazniènim danima i u vrijeme odmora, kako je to
poznato i što nema potrebe objašnjavati.19
Broj podignutih medresa u Bosni i Hercegovini za vrijeme
osmanske uprave teško je utvrditi s obzirom da je znaèajan
broj dokumenata izgubljen. Meðutim, na osnovu raspoloživog
materijala, može se konstatovati da je postojao imponzantan broj
ovih ustanova, prema nekim procjenama, èak više od stotinu.20
Pored mekteba, muallimhana i medresa, u kojima se
stjecalo, uglavnom, vjersko obrazovanje, postojale su i obra-
zovne institucije zvane ruždije, koje su bile prve državne svje-
tovne škole u Bosni i Hercegovini, otvorene prije okupacije
i pristupaène pripadnicima svih vjeroispovijesti21, te sljedeæe
struène škole: Èinovnièka škola (Sabah mektebi), Uèiteljska
škola (Daru-l-muallimin), Popravilište (Islahana) ili Sirotište
(Daru-š-šefeka) i Pripravna vojna škola (Mektebi-idadijje).22

Zakljuèak
Ovo je kratak osvrt na obrazovne institucije na podruèju
Bosne i Hercegovine za vrijeme osmanske uprave.
Navedeno je koje se obrazovne institucije javljaju u tom
periodu, odakle vuku svoje korijene, te njihovo rangiranje, od
poèetnih (mekteba) preko nižih srednjih (muallimhana), do
viših srednjih škola (medresa).
U radu je navedeno, pored predmeta i materije koji su
se izuèavali, na koji se naèin izvodila nastava, ko su bili nosioci
nastavnog procesa i kakav je morao biti profil liènosti nasta-
vnog osoblja.
19
Hamdija Kreševljakoviæ, Spomenica Gazi Husrev-begove èetiristogodišnjice,
Sarajevo, 1932., str. 28.
20
Ismet Kasumoviæ, Školstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme
osmanske uprave, Islamski kulturni centar Mostar, 1999., str. 156.
21
Hajrudin Æuriæ, Školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918, Veselin Masleša,
1983., str. 135-136.
22
Ibid, str. 155.