PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

PRAVOSUDNI ISPIT
SEMINAR - PRIPREMA POLAGANJA PRAVOSUDNOG ISPITA

WWW.BH-PRAVNICI.COM
INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
PRIPREMILA: ELVIRA IMŠIROVIĆ

SEMINAR
«PRIPREMA POLAGANJA PRAVOSUDNOG ISPITA»
maj – juni 2007. godine

PREDAVAĈI:
1.
2.
3.
4.
5.
6.

KRIVIĈNO PROCESNO PRAVO:

RANKO NIKOLIĆ I
MALIK HADŢIOMERAGIĆ
KRIVIĈNO MATERIJALNO PRAVO: VENCESLAV ILIĆ
GRAĐANSKO PRAVO:
SUADA SELIMOVIĆ I
KATARINA MANDIĆ
PRIVREDNO PRAVO:
HAJRUDIN HAJDAREVIĆ I
SILVIJA ĈUPKA
UPRAVNO PRAVO:
SADUDIN KRATOVIĆ I
KATA SENJAK
USTAVNI SISTEM:
FELIKS VIDOVIĆ I
DŢEMALUDIN MUTAPĈIĆ

2

WWW.BH-PRAVNICI.COM
KRIVIĈNO PROCESNO PRAVO
PREDAVAĈ: Ranko Nikolić
subota, 5.5.2007.
1. OSNOVNA NAĈELA
Naš kriviĉni procesni zakon predstavlja mješavinu kontinentalnog evropskog i anglosanksonskog
prava. Polazeći od tog koncepta, u zakon su ugraĊena naĉela ili principi koji proţimaju cio tok
postupka i na kojem se temelji sistem kriviĉne procedure. Ta naĉela se odnose na osnovne
postupke kriviĉnog prava i predstavljaju opća pravila na temelju kojih se ostvaruju ciljevi
kriviĉnog prava. Neka naĉela su izriĉito predviĊena u glavi I (ĉ l. od 1-20), a neka izvan ovih
odredaba. Pored ovih naĉela koja su izriĉito predviĊena, postoje i naĉela koja nisu posebno
formulisana u zakonu, ali analizom niza zakonskih odredaba, zakljuĉujemo da postoje i druga
naĉela (javnosti, usmenosti, kontradiktornosti i sliĉno). Naĉela koja se izriĉito odreĊuju u zakonu
su:
1. Naĉela praviĉnog i zakonitog voĊenja kriviĉnog postupka
2. Pretpostavka nevinosti
3. In dubio pro reo
4. Ne bis in idem
5. Pravo na odbranu, upotrebu jezika i pisma
6. Zakonitost dokaza
7. Jednakost u postupanju
8. Slobodna ocjena dokaza
9. Akuzatornost
10. Legalitet kriviĉnog gonjenja
1. Naĉelo ili princip zakonitosti je sadrţano u ĉlanu 2. ZKP-a. Ovo naĉelo znaĉi da pravila
utvrĊena u ovom zakonu osiguravaju da niko nevin ne bude osuĊen, a da se uĉiniocu
kriviĉnog djela izrekne kriviĉna sankcija pod uslovima koje predviĊaju kriviĉni zakoni u
kojima su propisana kriviĉna djela. Ovo naĉelo dalje znaĉi da kriviĉnu sankciju uĉiniocu
kriviĉnog djela moţe izreći samo nadleţni sud u postupku koji je pokrenut i sproveden po
ovom zakonu.
2. Naĉelo ili pretpostavka nevinosti je sadrţano u ustavu, a ugraĊeno je u EKLJP i
temeljnim slobodama. Suština ovog naĉela je u tome da se svako smatra nevinim za
kriviĉno djelo dok se pravosnaţnom presudom ne utvrdi njegova krivnja. Polazeći od
ovog naĉela, osumnjiĉeni, odnosno optuţeni nije duţan da dokazuje svoju nevinost.
Duţan je samo da se odazove na poziv organa koji vodi postupak i da svoje liĉne podatke,
ali nije duţan da dokazuje svoju nevinost.
U ex SSSR teorija Višinskog (ovo ne treba)
3. In dubio pro reo – u s umnji za uĉinioca
Ovo naĉelo je izraz pogodnosti za optuţenog. U praktiĉnoj realizaciji ovo naĉelo znaĉi da
se situacije koje su sumnjive i nedokazane rješavaju na naĉin koji je povoljniji za
optuţenog. Ovo naĉelo odnosi se na postojanje ĉinjenica koje ĉine obiljeţja kriviĉnog
djela kao i na ĉinjenice od kojih zavisi primjena neke odredbe kriviĉnog zakonodavstva.

3

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ovo dalje znaĉi da ĉinjenice koje idu na štetu optuţenog moraju se utvrditi sa potpunom
sigurnošću, a one ĉinjenice koje idu u prilog optuţenom imaju se uzeti da postoje bez
obzira što nije utvrĊeno sa sigurnošću da one postoje.
4. Ne bis in idem
Ovo naĉelo odnosi se na zabranu ponovnog suĊenja u istoj kriviĉnoj stvari. Ovo naĉelo
sadrţano je i u EKLJP i TS i MPGPP. Zabrana dvostrukog suĊenja odnosi se na lice i
djelo za koje je to lice suĊeno i za koje je donesena pravosnaţna presuda. U praktiĉnom
postupanju u ovakvoj situaciji zavisno od faze postupka sud donosi presudu kojom se
optuţba odbija ili rješenje o obustavi postupka.
5. Pravo na odbranu
Postoji materijalna i formalna odbrana. Materijalna odbrana predstavlja pravo
osumnjiĉenog odnosno optuţenog da se sam brani, a formalna je putem branioca odbrane.
One se dopunjuju. Branilac moţe preduzimati procesne radnje i predlagati doka ze samo
ako je to u korist osumnjiĉenog, odnosno optuţenog.
6. Pravo na suĊenje bez odlaganja
Znaĉi da osumnjiĉeni, odnosno optuţeni ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude
izveden pred sud i da mu se sudi bez odlaganja, a najkasnije u roku od 1 godine od dana
potvrĊivanja optuţnice. Ovo naĉelo predstavlja realizaciju ĉlana 5. EKLJP.
Ĉl.5. i 6. EKLJP pitaju ovi iz ustava i pravosuĊa
Proĉitati znaĉenje izraza u zakonu na poĉetku: osumnjiĉeni, optuţeni, osuĊeni
7. Naĉelo jednakosti u postupanju
Ovo naĉelo predstavlja duţnost suda i drugih organa koji uĉestvuju u kriviĉnom postupku
da sa jednakom paţnjom ispituju i utvrĊuju ĉinjenice koje terete osumnjiĉenog,
optuţenog kao i ĉinjenice koje mu idu u korist. Na taj naĉin dolazi se do materijalne istine
u kriviĉnom postupku. Ovo naĉelo predstavlja modificirano inkvizitorsko naĉelo, u
odnosu na raniji zakon.
8. Naĉelo slobodne ocjene dokaza
Ovo naĉelo daje pravo sudu, tuţiocu i drugim organima koji uĉestvuju u kriviĉnom
postupku da slobodno ocjenjuju postojanje ili nepostojanje ĉinjenica. Oni pri tome nisu
ograniĉeni posebnim formalnim pravilima. To praktiĉno znaĉi da u zakonu nije odreĊena
unaprijed vrijednost pojedinih dokaza kao što je to bilo u starim pravnim sistemima.
Testis unus – testis nulus – svjedok kao nijedan
9. Princip akuzatornosti
Znaĉi da se kriviĉni postupak moţe pokrenuti samo na zahtjev ovlaštenog tuţioca. To
praktiĉno znaĉi da kriviĉni postupak ne moţe pokrenuti niti voditi sud po sluţbenoj
duţnosti, niti privatni tuţilac, a ni oštećeni kao tuţilac.
10. Naĉelo legaliteta kriviĉnog gonje nja
Ovo naĉelo znaĉi obavezu za tuţioca da preduzme kriviĉno gonjenje ako postoje dokazi
da je uĉinjeno kr. djelo. To znaĉi da je tuţilac duţan preduzeti kriviĉno gonjenje ako
postoje dokazi da je uĉinjeno kriviĉno djelo i da ne postje zakonske smetnje za kriviĉno
4

WWW.BH-PRAVNICI.COM
gonjenje. Npr. nastupila zastarjelost kr. gonjenja, djelo obuhvaćeno amnestijom ili
pomilovanjem
11. Naĉelo oportuniteta ili cjelis hodnosti
Ovo naĉelo narušava naĉelo legaliteta. Ono praktiĉno znaĉi pravo tuţioca da ne preuzme
kriviĉno gonjenje iako za to psotoje zakonski uslovi. Ovo će biti sluĉaj kod kriviĉnih djela
koja se gone po odobrenju. U sluĉaju kriviĉnih djela kada se gonjenje moţe ustušiti
stranoj drţavi u sluĉaju imuniteta svjedoka, u sluĉaju lakš ih kr. Djela ĉiji su izvršioci
maloljetnici.
PRETHODNA PITANJA
Prethodna pitanja su pitanaj graĊanskog ili upravnog prava koja se pojavljuju u kr. postupku, a od
njihovog prethodnog rješenja zzavisi primjena kr. zakona. To su uvijek pravna pitanja i ne mogu
biti ĉinjeniĉna niti procesna pitanja. Kada se sud susretne sa prethodnim pitanjem moţe postupiti
na dva naĉina i to: da zastane sa kr. postupkom i saĉeka da to pitanje prethodno riješi neki drugi
organ npr. organ uprave. Sud moţe i sam odluĉiti da u ok viru kr. Postupka riješi prethodno
pitanej. U tom sluĉaju prethodno pitanje sud rješava na osnovu pravila dokazivanja u kr.
Postupku. Tako riješeno prethodno pitanje ima dejstvo samo za taj kriviĉni predmet. U vezi koga
je ono raspravljano. Odluka o prethodnom pitanju unosi se u obrazloţenju presude.
(ako se predmeti gomilaju npr. u upravnom postupku kod upravnog organa, sud će sam riješiti,
angaţovati vještaka…)
12. Naĉelo mutabiliteta
Znaĉi pravo tuţioca da odustane od kriviĉnog gonjenja do završetka glavno g pretresa. Pri
tome tuţilac će doći do zakljuĉkada više ne postoje stvarni ili pravni osnovi za dalje gonjenje.
ISPITIVANJE OSUMNJIĈENOG
Ispitivanje u istrazi vrši tuţilac. Prilikom ispitivanja mora se u punoj mjeri poštovati liĉnost
osumnjiĉenog. Ne smije se upotrebljavati sila, prijetnja, prebvara, narkotici i druga sredstva koja
mogu uticati na slobodu odluĉivanja i izraţavanja volje kod davanja izjave ili priznanja. Ako je
postupljeno suprotno, takav iskaz osumnjiĉenog je pravno nevaljan i na njemu se ne moţe
zasnivati sudska odluka.
POUKA OSUMNJIĈENOG O NJEGOVIM PRAVIMA
Prilikom ispitivanja osumnjiĉenog prvo se uzimaju liĉni podaci o identitetu, zatim će mu se
saopštiti za koje kr. Djelo se tereti i osnove sumnje protiv njega. Nakon toga će se pouĉiti o
sljedećim pravima: da nije duţan iznijeti odbranu, ni odgovarati na postavljena pitanja, da moţe
uzeti branioca po svom izboru koji moţe biti prisutan njegovom ispitivanju, da se moţe izjasniti
o djelu i iznijeti ĉinjenice i dokaze u svoju korist, da ima pravo razgledati spise i pribavljene
predmete koji mu idu u korist, da ima pravo na prevodioca ako ne zna jezik suda. Ako nisu
ispoštovane ove odredbe na iskazu osumnjiĉenog se ne moţe zasnovati sudska odluka.O
ispitivanju osumnjiĉenog sastavlja se zapisnik u koji se unose bitni dijelovi iskaza doslovno.
Nakon saĉinjavanja zapisnika isti će se proĉitati osumnjiĉenom, te će mu se predati kopija
zapisnika.
(imaju obrasci zapisnika, da li se to u praksi koristi – ne zna)
5

WWW.BH-PRAVNICI.COM
SVJEDOCI
U okviru dokaza u kr. postupku najĉešće se pokjavljuje svjedok. Svjedok je ujedno i
najnepouzdaniji dokaz. Kao svjedok saslušava se lice za koje postoji vjerovatnoća da ima
saznanja o kriviĉnom djelu, uĉiniocu i o drugim vaţnim okolnostima i koje će svojim iskazom
moći o tome dati obavještenja. Poziv svjedoku dostavlja tuţilac ili sud. Maloljetna lica ispod 16
godina pozivaju se preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika. U pozivu se mora naznaĉiti
da se to lice poziva u svojstvu svjedoka. Postoje dvije kategorije lica koji ne mogu biti saslušani
kao svjedoci (ĉlan 96.) i lica koja mogu odbiti da svjedoĉe – tzv. privilegovani svjedoci (ĉlan 97).
Naĉin saslušanja svjedoka
Svjedok se prvo upozorava da je duţan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, te da davanje
laţnog iskaza predstavlja kriviĉno djelo. Zatim se poziva da iznese sve što mu je poznato o
predmetu. Nakon toga mogu mu se postavljati pitanja radi odreĊenih pojašnjenja. Svjedoku nije
dozvoljeno postavljati sugestivna i kapriciozna pitanja. Na kraju saslušanja svjedok će se uvijek
pitati otkud mu je poznato ono o ĉemu svjedoĉi.
(mora postojati vjerovatnoća da svjedok poznaje nešto o djelu za koje je pozvan da svjedoĉi.)
Imunitet svjedoka
U stvari radi se o potencijalnom osumnjiĉenom za izvršenje kr. djela. U toku istrage tuţilac ima
pravo da odustane od naĉela legaliteta i da kriviĉno ne goni takvog svjedoka već mu daje
imunitet od gonjenja. Za uzvrat takav svjedok pristaje na saradnju sa tuţiocem i olakšava mu
dokazivanje kriviĉnog djela i uĉinioca. Imunitet u istrazi je tajni imunitet jer za njega ne znaju
druga lica. Pod istim uslovima, imunitet svjedoku se moţe dati i na glavnom pretresu. Tada se
radi o javnom imunitetu. Ukoliko bi takav svjedok i pored davanja imuniteta dao laţan iskaz,
podlijeţe kriviĉnom gonjenju.
UVIĐAJ I REKONSTRUKCIJA
Ove radnje spadaju meĊu najvaţnije radnje dokazivanja.UviĊaj se preduzima onda kada je za
utvrĊivanje neke vaţne ĉinjenice potrebno neposredno opaţanje. To opaaţanje vrši se ĉulom
vida, sluha, dodira i sliĉno. UviĊaj se vrši na svakom mjestu na kome se neposrednim opaţanjem
mogu utvrditi ĉinjenice vaţne za kriviĉni postupak. O preduzimanju uviĊaja sastavlja se zapisnik
u koji se taĉno unosi stanje naĊeno na mjestu dogaĊaja.
Zapisnik o uviĊaju ima karaktet javne isprave. UviĊaj vrše ovlaštena sluţbena lica unutrašnjih
poslova i tuţilac. Prilikom vršenja uviĊaja mogu se provoditi odreĊena vještaĉenja. UviĊaj se
sprovodi po pravilima kriminalistiĉke tehnike i taktike.
Rekonstrukcija dogaĊaja
Dok se uviĊaj u pravilu vrši neposredno po izvršenju kriviĉnog djela, rekonstrukcija dogaĊaja
vrši se naknadno. Kod rekonstrukcije dogaĊaja ponavljaju se radnje i situacije u kojima je djelo
izvršeno. To praktiĉno znaĉi da se simuliraju uslovi pod kojima je djelo izvršeno. Rekonstrukciju
dogaĊaja u toku istrage vrši tuţilac, a u toku suĊenja, sudija, odnosno, predsjednik vijeća.
Prilikom rekonstrukcije mogu se po potrebi ponovno izvjesti pojedini dokazi. Kod vršenja
rekonstrukcije mora se voditi raĉuna da se time ne ugrozi sigurnost ljudi i dostojanstvo.

6

WWW.BH-PRAVNICI.COM
(Zahtjevan institut. Puno vještaka uĉestvuje. Osnovno polazište da se prethodno izvrše sve
pripreme, da se taĉno zna koji je cilj.)
VJEŠTAĈENJE
Je dokazno sredstvo koje se odreĊuje kada za utvrĊivanje i ocjenu neke vaţne ĉinjenice treba
pribaviti nalaz i mišljenja lica koja raspolaţu struĉnim znanjima. Provodi se na osnovu pisane
naredbe tuţioca ili suda. U naredbi se navode ĉinjenice o kojima se vrši vještaĉenje.Vještaĉenje
obavljaju struĉne ustanove ili organi koji su za to osposobljeni, a izuzetno pojedinci. Postoji i
lista stalnih sudskih vještaka za odreĊena vještaĉenja. Po završenom vještaĉenju, vještak
dostavlja nalaz i mišljenje organu koji ga je odredio. Postoje razne vrste vještaĉenja kao što su:
sudsko- medicinska vještaĉenja, toksikološka, vještaĉenje poslovnih knjiga, grafološko
vještaĉenje, vještaĉenje uzroka poţara, saobraćajnih udesa, havarija u rudnicima, gradilištima i sl.
U novije vrijeme izuzetno je znaĉajno vještaĉenje DNK-a analizom. Analiza DNK se moţe vršiti
ako je to neophodno potrebno za odreĊivanje identiteta ili ĉinjenice da li otkriveni tragovi
materije potiĉu od osumnjiĉenog, odnosno, optuţenog ili oštećenog.
MJERE ZA OBEZBJEĐENJE PRISUSTVA OSUMNJIĈENOG, ODNOSNO
OPTUŢENOG RADI USPJEŠNOG VOĐENJA KRIVIĈNOG POSTUPKA
Postoji 5 mjera koje su taksativno utvreĊene u zakonu i to po redoslijedu njihove primjene. Te
mjere su: poziv, naredba za dovoĊenje, zabrana napuštanja boravišta, jemstvo i pritvor. U
prktiĉnoj primjeni ovaj redoslijed znaĉi da se ne moţe primijeniti te ţa mjera ako se prisustvo
moţe osigurati lakšom mjerom.
(proĉitati poziv i dovoĊenje. DovoĊenje provodi sudska policija).
Zabrana napuštanaj boravišta
Moţe se primijeniti ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi osumnjiĉeni mogao pobjeći, sakriti
se, otići u nepoznato mjesto ili u inostranstvo. Ova mjera odreĊuje se rješenjem suda na prijedlog
tuţioca i njom se osumnjiĉenom zabranjuje da bez odobrenja napusti mjesto boravišta. Uz ovu
zabranu, u rješenju mogu se kumulativno odrediti i druge zabrane kao što s u: posjećivanje
odreĊenih mjesta, sastajanje sa odreĊenim licima, nareĊenje da se povremeno javlja odreĊenom
organu, oduzimanje putne isprave, vozaĉke dozvole, zabrana preduzimanja odreĊenih poslovnih
aktivnosti. Ne moţe se zabraniti komuniciranej sa braniocem. U rješenju kojim se odreĊuje ova
zabrana unosi se upozorenje osumnjiĉenom da se protiv njega moţe odrediti pritvor ako prekrši
izreĉene zabrane. Rješenje u istrazi donosi sudija za prethodni postupak, a poslije podizanja
optuţnice, sudija za prethodno saslušanje. Ove mjere mogu trajati dok postoji potreba a najdalje
do pravosnaţnosti presude. Postoji obaveza da organ koji je donio rješenje svako 2 mjseca
ispituje opravdanost primjene ovih mjera. Protiv rješenja osumnjiĉeni ima pravo ţalbe. Ţalba ne
zadrţava izvršenje rješenja.
JEMSTVO
Jemstvo je mjera koja se primjenjuje prema osumnjiĉenom odnosno optuţenom kad treba
odrediti ili je već odreĊen pritvor zbog bojazni da će pobjeći. Jemstvo se sastoji u polaganju
odreĊene svote novca, vrjednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće
vrijednosti kpoje se mogu lako ĉuvati i unovĉiti. Jemstvo se moţe dati i stavljanjem hipoteke na
nekretnine. U zakonu nije odreĊen novĉani iznos u pogledu odreĊivanja jemstva, alise pri tome
treba voditi raĉuna o teţini kriviĉnog djela, liĉnim i imovinskim prilikama osumnjiĉenog ili
drugih lica koja daju jemstvo. U praksi jemstvo se najĉešće sastoji u polaganju gotovog novca.
Treba naglasiti da sud nikada ne zahtijeva jemstvo niti pritvor uslovljava davanjem jemstva. To
7

WWW.BH-PRAVNICI.COM
znaĉi da sud ne moţe po sluţbenoj duţnosti predloţiti niti primijeniti jemstvo. Davanje jemstva
uvijek se zasniva na inicijativi osumnjiĉenog, odnosno optuţenog, odnosno njegovog branioca ili
trećih lica. Kada sud ocijeni da su ispunjeni uslovi za jemstvo, odreĊuje iznos jemstva koji
predstavlja dovoljnu garanciju da osumnjiĉeni, odnosno optuţeni neće pobjeći. U tom sluĉaju sud
donosi rješenje o prihvatanju jemstva. Nakon donošenja rješenja, osumnjiĉeni odnosno optuţeni
pušta se na slobodu. Ako sud ne prihvati ponuĊeno jemstvo, rješenjem odbija jemstvo. U sluĉaju
da osumnjiĉeni, odnosno optuţeni pobjegne, donosi rješenje o propasti jemstva, a vrijednost dana
kao jemstvo unosi se kao prihod u budţet BiH, odnosno entiteta. (zavisi koji je sud u pita nju).
U sluĉaju da je optuţeni osuĊen, jemstvo će mu se vratiti tek po nastupu na izdrţavanju kazne
zatvora.
PRITVOR
Pritvor je najteţa mjera za obezbjeĊenje prisustva osumnjiĉenog, odnosno optuţenog u toku
kriviĉnog postupka jer najdublje zadire u pravo na slobodu. S obzirom na to, zakon je utvrdio
osnovnu odrednicu u smislu da pritvor moţe trajati samo onoliko koliko je to nuţno i da se mora
svesti na najkraće nuţno vrijeme, a se mora ukinuti ĉim prestanu razlozi zbog kojih je odreĊene.
U sluĉaju pritvora svi organi koji uĉestvuju u kriviĉnom postupku duţni su postupati sa
posebnom hitnošću. Pritvor se odreĊuje rješenjem koje donosi sud uvijek na prijedlog tuţioca. U
zakonu su precizno utvrĊeni sastavni dijelovi rješenja o pritvoru. U zakonu su takoĊer precizno i
taksativno utvrĊeni osnovi ili razlozi za odreĊivanje pritvora. U rješenju o odreĊivanju pritvora
posebno se mora obrazloţiti zakonski osnov za odreĊivanje pritvora, a ne parafrazirati
odgovarajuća zakonska odredba. Protiv rješenja o odreĊivanju pritvora pritvoreno lice ima pravo
ţalbe. Ţalba ne zadrţava izvršenje rješenja. Ako sud ne prihvati prijedlog tuţioca za odreĊivanje
pritvora, protiv tog rješenja ţalba nije dopuštena.
(osnovi precizno navedeni u zakonu. U praksi se dešava kantonalni sudovi prepisuju ovo iz
zakona – sud mora obrazloţiti zašto postoji opasnost od bjekstva npr. samovoljno napustio radno
mjesto, viĊen da ide prema granici, izvadio putnu ispravu…. Svaki osnov se mora obrazloţiti,
ĉim svjedoci budu saslušani pritvor se ukida jer prestaje osnov za pritvor)
PREDAVAĈ: Ranko Nikolić
subota,12.05.2007.

TRAJANJE PRITVORA U POJEDINIM FAZAMA
KRIVIĈNOG POSTUPKA
Pritvor se moţe odrediti samo po prijedlogu nadleţnog tuţioca. U svom prijedlogu tuţilac je
duţan navesti razloge na kojima temelji svoj prijedlog. U fazi istrage pritvor odreĊuje sudija za
prethodni postupak. Po prijemu prijedloga tuţioca sudija isti razmatra i ukoliko ocijeni da je
prijedlog osnovan donijeće rješenje o odreĊivanju pritvora. Po tom rješe nju pritvor moţe trajati
maximalno mjesec dana. Protiv tog rješenja osumnjiĉeni ima pravo ţalbe vanraspravnom vijeću
istog suda. Ţalba ne odlaţe izvršenje rješenja. Trajanje pritvora raĉuna se od momenta rješenja
slobode. Po isteku ovog roka osumnjiĉeni će se pustiti na slobodu ili će se donijeti rješenje o
produţenju pritvora. Rješenje o produţenju pritvora donosi vanraspravno vijeće i o tom rješenju
pritvor moţe trajati najduţe još 2 mjeseca. I ovo rješenje o produţenju pritvora donosi se samo na
obrazloţeni prijedlog tuţioca. Da li će vanraspravno vijeće produţiti pritvor za mjesec, odnosno
dva mjeseca, zavisi od njegove ocjene o tome koliko je vremena potrebno za provoĊenje istraţnih
radnji koje traţi tuţilac. Prama tome, pritvor u toku istrage moţe trajati maximalno 3 mjeseca ako
8

WWW.BH-PRAVNICI.COM
su u pitanju kriviĉna djela zaprijeĉena kaznom zatvora do 10 godina. Ako su u pitanju kriviĉna
djela zaprijeĉena kaznom preko 10 godina ili teţom kaznom, pritvor se moţe produţiti najviše još
za 3 mjeseca. I u ovoj situaciji pritvor se produţava na obrazloţeni prijedlog tuţioca. Za
produţenje moraju postojati naroĉito vaţni razlozi koje tuţilac obrazlaţe u svom prijedlogu. O
produţenju pritvora u ovoj situaciji odluĉuje vijeće Vrhovnog suda FBiH. I protiv tog rješenja
dozvoljena je ţalba koja ne zadrţava izvršenje rješenja. O ţalbi odluĉuje apelaciono vijeće
Vrhovnog suda. Na ovaj naĉin pritvor u istrazi zavisno od propisane kazne za kriviĉno djelo u
pitanju moţe trajati 3, odnosno 6 mjeseci. MeĊutim, prema najnovijim izmjenama i dopunama
ZKP-a, pritvor u istrazi moţe se izuzetno u sloţenim predmetima kada su u pitanju kriviĉna djela
za koja je propisan dugotrajni zatvor, pritvor se moţe izuzetno produţiti za još 3 mjeseca.
Prijedlog za ovo produţenje podnosi tuţilac. Taj prijedlog sadrţi izjavu kolegija tuţilaštva o
potrebnim mjerama koje treba preduzeti da bi se istraga okonĉala. I protiv ovog rješenja
dozvoljena je ţalba koja ne zadrţava izvršenje rješenja. O ovom produţenju odluĉuje vijeće
Vrhovnog suda, a o ţalbi apelaciono vijeće.
(U praksi sudije griješe i određuju pritvor mjesec dana, a ne do mjesec dana, jer prestaje osnov
za daljnji pritvor. Osumnjičeni se može i duže zadržati u pritvoru, ali samo na temelju rješenja o
produženju pritvora. Uvijek ide po prijedlogu tužioca sa obrazloženjem.)
PRITVOR NAKON POTVRĐIVANJA OPTUŢNICE
Nakon potvrĊivanja optuţnice pritvor se moţe odrediti ili produţiti u zavisnosti od propisane
kazne za kriviĉno djelo. Po zakonskom rješenju:
- ako je u pitanju kriviĉno djelo zaprijeĉeno kaznom zatvora do 5 godina, pritvor se moţe
produţiti, odnosno odrediti za jednu godinu.
- za kriviĉna djela zaprijeĉena kaznom zatvora do 10 godina, jednu godinu i 6 mjeseci.
- za kriviĉna djela zaprijeĉena zatvorom preko 10 godina – do 2 godine.
- i konaĉno, ako je u pitanju dugotrajni zatvor – 3 godine.
PRITVOR NAKON IZRICANJA PRESUDE
Nakon izricanja presude kojom je izreĉena kazna zatvora, pritvor se moţe odrediti, odnosno
produţiti ako i dalje stoje razlozi iz ĉlana 146. stav 1. izuzev ako je u pitanju opasnost kod
uništenja, sakrivanja dokaza i tragova, odnosno uticaja na svjedoke, sauĉesnike i prikrivaĉe.
Pritvor moţe trajati najduţe još 6 mjeseci. Ako u tom roku ne bude izreĉena drugostepena
presuda, pritvor će se ukinuti i optuţeni pustiti na slobodu. O ukidanju rješenja donosi se posebno
rješenje protiv koga tuţilac ima pravo ţalbe, ali ţalba ne sadrţava izvršenje rješenja. Pritvor će se
uvijek ukinuti i optuţeni pustiti na slobodu ako je donesena presuda kojom se on oslobaĊa od
optuţbe ili ako je optuţba odbijena, te ako je oglašen krivim, a osloboĊen od kazne, ako mu je
izreĉena uslovna osuda ili je obzirom na duţinu pritvora izreĉenu kaznu već izdrţao. Pritvor
nakon izricanja presude moţe trajati do upućivanja optuţenog na izdrţavanje kazne. Optuţeni
ima pravo da traţi od suda da ga uputi na izdrţavanje kazne i prije pravosnaţnosti presude. U tom
sluĉaju optuţeni je izjednaĉen sa pravima i obavezama osuĊenih lica.
RADNJE KOJE PREDUZIMAJU POLICIJSKI ORGANI
Policijski organ moţe lišiti slobode odreĊeno lice ako su ispunjena 2 uslova: prvo da postoje
osnovi sumnje da je to lice uĉinilo kriviĉno djelo i drugo ako postoji bilo koji zakonski razlog za
odreĊivanje pritvora. Prilikom lišenja slobode policijski organ je duţan takvo lice bez odlaganja,
a najkasnije u roku od 24 sata sprovesti tuţiocu. Ako u tom roku lice ne bude sprovedeno, pustiće
9

WWW.BH-PRAVNICI.COM
se na slobodu. Tuţilac je duţan u naredna 24 sata da ispita to lice i odluĉi da li će ga pustiti na
slobodu ili će od sudije za prethodni postupak traţiti prijedlog za odreĊivanje pritvora. Sudija za
prethodni postupak duţan je odmah, a najkasnije u roku od 24 sata donijeti rješenje o odreĊivanju
pritvora ili će to lice pustiti na slobodu. Ako sudija ne prihvati prijedlog tuţioca za odreĊivanje
pritvora, zatraţiće da o tome odluĉi vanraspravno vijeće.
PODNOŠENJE PRIJAVE
Prijava se podnosi nadleţnom tuţiocu pismeno ili usmeno.Podnoseći prijavu, podnosilac će
saopštiti tuţiocu saznanja o izvršenju nekog kriviĉnog djela. Ako se prijava podnosi usmeno,
tuţilac je duţan o tome saĉiniti zapisnik. U tom sluĉaju tuţilac je duţan upozoriti podnosioca da
laţno prijavljivanje predstavlja kriviĉno djelo. Ukoliko je neko lice obavijestilo tuţioca
telefonom ili na drugi naĉin o izvršenju kriviĉnog djela, tuţilac će o tome saĉiniti sluţbenu
zabilješku. Za podnošenje prijave pismenim putem nije propisana nikakva forma već je dovoljno
da podnosilac naznaĉi saznanja o izvršenom kriviĉnom djelu i naznaĉi dokaze kao i podatke o
uĉiniocu ukoliko su mu poznati. Ako je prijava podnesena sudu ili nekom dr ugom organu, oni su
duţni bez odlaganja da je dostave tuţiocu. Postoje subjekti koji su duţni da podnesu prijavu, a to
su: svi drţavni organi, javna preduzeća, ustanove i druga pravna lica. Kada je rijeĉ o graĊanima,
zakon odreĊuje da oni treba da prijave kriviĉno djelo ali na to nisu obavezni. Izuzetak je ako je u
pitanju kriviĉno djelo ĉije neprijavljivanje predstavlja kriviĉno djelo. Zakon posebno naglašava
obavezu školskih ustanova, ustanova socijalne zaštite i drugih koje se bave obrazovanjem ili
pruţaju socijalnu zaštitu licima da prijave svaki sluĉaj eventualnih seksualnih delikata i drugog
nasilja prema maloljetnim licima.
SPROVOĐENJE ISTRAGE
Istragu sprovodi nadleţni tuţilac. Istraga se sprovodi kad postoje osnovi sumnje da je uĉinjeno
kriviĉno djelo. O sprovoĊenju istrage tuţilac donosi naredbu. Naredba o sprovoĊenju istrage
treba da sadrţi opis kriviĉnog djela, njegov zakonski naziv, okolnosti koje potvrĊuju osnove
sumnje i postojeće dokaze. Tuţilac je duţan navesti koje okolnosti treba istraţiti i koje istraţne
radne treba preduzeti. Ako se nakon donošenja naredbe o sprovoĊenju istrage ukaţe da je
potrebno istargom obuhvatiti neko novo kriviĉno djelo ili neko drugo lice, tuţilac donosi naredbu
o proširenju istrage u odnosu na novo djelo ili drugo lice. Bitno je napomenuti da se po vaţećem
zakonu istraga moţe voditi i protiv nepoznatog uĉinioca. Ako tuţilac ocijeni da nisu ispunjeni
uslovi za sprovoĊenje istrage, donijeće naredbu o nesprovoĊenju istrage. Ovo će biti u slijedećim
sluĉajevima:
- ako iz prijave i drugih isprava proizilazi da prijavljeno djelo nije kriviĉno djelo,
- ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice uĉinilo kriviĉno djelo,
- ako je nastupila zastarjelost kriviĉnog gonjenja ili je to djelo obuhvaćeno amnestijom ili
pomilovanjem,
- ako postoje druge okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉno gonjenje.
O nesprovoĊenju istrage tuţilac je duţan u roku od 3 dana obavijestiti oštećenog i podnosioca
prijave. U tom sluĉaju oštećeni i podnosilac prijave mogu u roku od 8 dana podnijeti prituţbu
uredu tuţioca.
ZADRŢAVANJE NA MJESTU IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA
Ovlaštena lica organa unutrašnjih poslova imaju ovlaštenje da lica zateĉena na mjestu izvršenja
djela zadrţe ako je to potrebno. Najĉešće će se raditi o zadrţavanju lica ako ona mogu pruţiti
podatke o kriviĉnom djelu, uĉiniocu tog djela i drugim vaţnim okolnostima. O zadrţavanju
10

WWW.BH-PRAVNICI.COM
sluţbeno lice je duţno o tome obavijestiti tuţioca. Zadrţavanje na mjsetu dogaĊaja moţe trajati
najduţe 6 sati. Sluţbeno lice je duţno pouĉiti zadrţano lice da ima pravo podnijeti prituţbu
tuţiocu zbog zadrţavanja i ponašanja sluţbenog lica. Ovlašteno sluţbeno lice ima pravo ako je u
pitanju osumnjiĉeni da od njega uzme otiske prstiju i da ga fotografiše u cilju utvrĊivanja
identiteta. Ove radnje mogu se preduzeti i upotrebom sile ukoliko se osumnjiĉeni tome protivi.
Sluţbeno lice takoĊer ima pravo da uzme otiske prstiju od drugih lica kao i otiske prstiju na
nekim predmetima kao na vratima, kasama i sliĉno. Ovo radi utvrĊivanja da li ti otisci pripadaju
uĉiniocu kriviĉnog djela ili eventualno drugim licima.
SUDSKO OBEZBJEĐENJE DOKAZA
U zavisnosti od faze postupka sudsko obezbjeĊenje dokaza vrši sudija za prethodni postupak u
istrazi a nakon podizanja optuţnice sudija za prethodno saslušanje. Sudsko obezbjeĊenje dokaza
preduzima se u interesu pravde, zatim u sluĉaju postojanja vjerovatnoće da neki svjedok neće biti
dostupan u vrijeme suĊenja. Stranke ili branilac kad predlaţu sudsko obezbjeĊenje dokaza duţni
su u svom podnesku da obrazloţe tu okolnost i uĉine vjerovatnom da svjedok neće moći
pristupiti na suĊenje. Kada se predlaţe sudsko obezbjeĊenje dokaza, odgovarajući sudija
ocjenjuje da li je prijedlog osnovan. Ako prijedlog prihvati pristupa se ispitivanju svjedoka u
prisustnosti stranaka i branioca. Za ovo ispitivanje vaţe pravila za ispitivanje svjedoka na
glavnom pretresu. To znaĉi da se svjedok ispituje direktno, unakrsno, a po potrebi dodatno od
strane suda. Ako na glavni pretres nije moglo biti osigurano prisustvo tog svjedoka na pretresu će
se proĉitati njegov iskaz. Ukoliko taj svjedok pristupi na pretres, on će se ispitati a njegov raniji
iskaz je irelevantan i isti se ne moţe ĉitati.
OVLAŠĆENJA I DUŢNOSTI OVLAŠTENIH SLUŢBENIH LICA U SLUĈAJU
IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA
Ako postoji osnovana sumnja da je uĉinjeno kriviĉno djelo za koje je propisana kazna zatvora
preko 5 godina, sluţbeno lice je duţno odmah o tome obavijestiti tuţioca i pod njegovim
nadzorom preduzeti mjere na pronalaţenju uĉinioca da se sprijeĉi skrivanje ili bjekstvo
osumnjiĉenog ili sauĉesnika, da se otkriju i saĉuvaju tragovi kriviĉnog djela i predmeti koji mogu
posluţiti kao dokazi u kriviĉnom postupku, kao i da se prikupe informacije koje mogu koristiti u
toku postupka. Ako je u pitanju kriviĉno djelo a postoji opasnost od odlaganja, sluţbeno lice je
duţno bez odlaganja preduzeti neophodne radnje da bi se osiguralo ono što je prethodno
navedeno. O svemu što preduzme, sluţbeno lice j e duţno odmah obavijestiti tuţioca i dostaviti
mu predmete koji mogu posluţiti kao dokazi. Ako je u pitanju kriviĉ no djelo za koje je propisana
kazna zatvora do 5 godina, ovlašteno sluţbeno lice duţno je obavijestiti tuţiocao svim
raspoloţivim informacijama, radnjama i mjerama koje je preduzelo najkasnije u roku od 7 dana
od dana saznaja za izvršeno djelo.
UZIMANJE IZJAVA I PRIKUPLJANJE DRUGIH DOKAZA
Ovlašteno sluţbeno lice moţe uzimati izjave od graĊana, izvršiti pregled prijevoznih sredstava,
putnika i prtljaga, ograniĉiti kretanje na odreĊenom prostoru za vrijeme preduzimanja odreĊenih
radnji, preduzeti mjere radi utvrĊivanja identiteta lica i predmeta, u prisutnosti odgovornog lica
pretraţiti odreĊene objekte i prostorije drţavnih organa, javnih preduzeća i ustanova i izvršiti
uvid u njihovu dokumentaciju. O ovim mjerama sluţbeno lice sastavlja zapisnik ili sluţbenu
zabilješku. Kad sluţbeno lice poziva graĊane radi uzimanja izjava u pozivu se mora naznaĉiti
razlog pozivanja. Lice koje se poziva nije duţno davati nikakvu izjavu, niti odgovarati na pitanja
sluţbenog lica osim svojih liĉnih podataka. Sluţbeno lice duţno je o ovom pravu pouĉiti lice koje
11

WWW.BH-PRAVNICI.COM
se poziva. Prilikom ispitivanja pozvanih lica ako ona pristanu da daju izjave u svemu se
primjenjuju odredbe o ispitivanju osumnjiĉenih i svjedoka od strane tuţioca. Ako je na taj naĉin
postupljeno, zapisnici o prikupljenim izjavama mogu se koristiti kao dokaz u kriviĉnom
postupku. Lica prema kojima su preduzete mjere od strane sluţbenog lica imaju pravo da
podnesu prituţbu tuţiocu u roku od 3 dana. Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza, sluţbeno lice
sastavlja izvještaj. UZ izvještaj dostavljaju se predmeti, skice, fotografije, sluţbene zabilješke,
izjave i drugi materijali koji mogu biti korisni za uspješno voĊenje postupka. U tome su
ukljuĉene ĉinjenice i dokazi koji idu u korist osumnjiĉenom. Tuţilac moţe prikupljati izjave i od
lica koja se nalaze u pritvoru ako je to potrebno radi otkrivanja drugih kriviĉnih djela ili
sauĉesnika. Ovlaštena sluţbena lica mogu izvršiti uviĊaj i odrediti potrebna vještaĉenja.
MeĊutim, oni nikada ne mogu vršiti obdukciju i exhumaciju leša. Te radnje moţe izvršiti samo
tuţilac. Ako je upitanju exhumacija leša, tuţilac je duţan pribaviti naredbu od suda.
OBUSTAVA ISTRAGE
Tuţilac će obustaviti istragu ako u toku istrage utvrdi:
- da djelo koje je osumnjiĉeni uĉinio nije kriviĉno djelo,
- ako nema dovoljno dokaza da je osumnjiĉeni uĉinio kriviĉno djelo,
- da je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem, odnosno da je nastupila
zastarjelost kriviĉnog gonjenja.
O obustavljanju istrage tuţilac donosi naredbu. O obustavljanju istrage tuţilac je d uţan
obavijestiti oštećenog koji ima pravo da podnese prigovor uredu tuţioca.
OKONĈANJE ISTRAGE
Tuţilac okonĉava istragu kad naĊe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se moţe podići
optuţnica. O okonĉanju istrage tuţilac u spisu sastavlja zabilješk u. Prije okonĉanja istrage,
tuţilac će saslušati osumnjiĉenog ukoliko ranije nije bio saslušan. Ako se istraga ne završi u roku
od 6 mjeseci od donošenja naredbe o sprovoĊenju istrage, kolegij tuţilaštva preduzima potrebne
mjere da se istraga okonĉa.
IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEV ILI AHEZIONI KRIVIĈNI POSTUPAK
Imovinskopravni zahtjev nastao izvršenjem kriviĉnog djela moţe se odnositi na naknadu štete,
povrat stvari ili ponišetenje odreĊenog pravnog posla. O imovinskopravnom zahtjevu moţe se
raspravljati u kriviĉnom postupku samo ako je takav prijedlog stavilo ovlašteno lice i ako se time
ne bi odugovlaĉio kriviĉni postupak. Ovlašteno lice za stavljanje prijedloga za ostvarivanje
imovinskopravnog zahtjeva je ono lice koje je ovlašteno da takav zahtjev ostvaruje u parniĉnom
postupku. Prijedlog se podnosi sudu najkasnije do završetka glavnog pretresa. Predlagaĉ je duţan
da odreĊeno oznaĉi svoj zahtjev i da za to podnese dokaze. Tuţilac, odnosno sud, duţni su da
osumnjiĉenog, odnosno optuţenog ispitaju u vezi imovinskopravnog zahtjeva.
ODLUĈIVANJE SUDA O IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU
Sud moţe predloţiti oštećenom i optuţenom odnosno braniocu optuţenog provoĊenje postupka
medijacije putem medijatora. Prijedlog u tom pravcu moţe dati i oštećeni i optuţeni, odnosno
njegov branilac, do završetka glavnog pretresa. Sud moţe oštećenom dosuditi imovinskopravni
zahtjev u cjelini ili djelimiĉno, a za ostatak ga uputiti na parnicu. Ako podaci kriviĉnog postupka
ne pruţaju pouzdan osnov ni za potpuno, ni djelimiĉno presuĊenje, ošteće ni će se sa svojim
zahtjevom uputiti na parnicu. U sluĉaju donošenja oslobaĊajuće ili odbijajuće presude, oštećeni

12

WWW.BH-PRAVNICI.COM
se uvijek upućuje na parnicu. Kriviĉni sud ne moţe nikada odbiti imovinskopravni zahtjev. To je
moguće samo u parniĉnom postupku.
SMRT UĈINIOCA KRIVIĈNOG DJELA
Ako u toku kriviĉnog postupka osumnjiĉeni, odnosno optuţeni umre, postupak će se rješenjem
obustaviti. Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjiĉeni, odnosno optuţeni u vrijeme
izvršenja kriviĉnog djela bio neuraĉunjiv, a nalazi se u pritvoru ili u psihijatrijskoj ustanovi, neće
se pustiti na slobodu već će se donijeti rješenje o njegovom privremenom zadrţavanju u trajanju
do 30 dana. Kad se u toku kriviĉnog postupka utvrdi da je osumnjiĉeni, odnosno optuţeni, nakon
izvršenja kriviĉnog djela obolio od kakvog duševnog oboljenja, rješenjem će se prekinuti kriviĉni
postupak, a to lice će se uputiti nadleţnom organu socijalnog staranja. Kada se zdravstveno stanje
optuţenog popravi tako da moţe uĉestvovati u postupku, posupak će se nastaviti.
(dobro proĉitati ĉlan 21 ZKP i ĉlan 2 KZ – npr kraĊa elektriĉne energije, ko se smatra
odgovornim licem – gdje se pojavi sumnja konsultovati ove ĉlanove)
PREDAVAĈ: Malik Hadţiome ragić
nedjelja, 6.5.2007.
SaraĊivao sa Oxfordom – pogledati web site, ukucati njegovo ime
EKLJP sadrţi puno elemenata iz anglosanksonskog prava.
U kontinentalnoj Evropi do 1789. godine postojao inkvizitorski postupak – primjenjivao se u
zemljama kontinentalne Evrope. Poslije fr. revolucije je preuzet niz naĉela iz ranijeg sistema, pa
su se iz Francuske ta naĉela raširila, ugradila u drugim zemljama Evrope.
Akuzatorski postupak je spor meĊu stranama, sve se odvija meĊu stranama u postupku. Sudija se
bavi proceduralnim radnjama, npr. ako stave prigovor, sudija odluĉuje o prigovoru.
Glavna karakterisktika izmeĊu ova dva sistema je da oni imaju drugaĉiji pristup u rješavanju
predmeta. Kod nas sudija uzima zakon i na temelju njega odluĉuje, a u angloameriĉkom sistemu
prvo trraţe presude koje su obraĊivale nešto sliĉno i na teme lju njih sude, a zakon je
drugorazrednog znaĉaja. Precedenti.
Glavna naĉela u tom njihovom postupku su naĉelo kontradiktornosti, usmenosti, praviĉnog
postupka.
Kod nas je najvaţnije naĉelo – naĉelo praviĉnog postupka. To je da sve strane u postupku
moraju imati proceduralne garancije, ali se ovo naĉelo ne podnosi na konaĉan ishod, nego na
proceduralne garancije.
POSTUPAK OPTUŢIVANJA
PODIZANJE OPTUŢNICE
Cilj istrage koja prethodi podizanju optuţnice je sadrţan u tome da tuţitelj prikupi dokaze na
osnovu kojih moţe ocijeniti da li će donijeti naredbu o obustavi istrage ili će podići optuţnicu.
Da bi mogao uraditi nešto od toga, tuţitelj prouĉava dokaze koje je prikupio i onda izvodi
zakljuĉak da li postoji osnovana sumnja da je osumnjiĉeni uĉinio kriviĉno djelo za koje voĊena
istraga. Ukoliko naĊe da postoji osnovana sumnja tuţitelj treba pripremiti optuţnicu, pripremiti je
u pisanoj formi i to mora uraditi bez odlaganja jer u protivnom ako postoje subjektivni razlozi
zbog kojih na vrijeme nije uraĊena optuţnica, protiv tuţitelj moţe biti pokrenut disciplinski
13

WWW.BH-PRAVNICI.COM
postupak. Nakon podizanja optuţnice osumnjiĉeni i njegov branitelj stiĉu pravo da vrše uvid u
sve spise i dokaze koje je tuţitelj uzoptuţnicu dostavio sudiji za prethodno saslušanje. U ovoj fazi
postupka postoji mogućnost da stranke predloţe tzv. sudsko obezbjeĊenje dokaza.
( u istrazi se prikupljaju dokazi, a na pretresu se izvode. Ako nema dovoljno dokaza, donosi
naredbu o obustavi istrage.)
SADRŢAJ OPTUŢNICE
U odredbi ĉlana 242. ZKPRBiH je propisano šta optuţnica treba sve da sadrţi, dakle propisani su
elementi optuţnice kao formalnog procesnog akta. Pravo da saĉini optuţnicu ima samo tuţitelj, a
ta optuţnica treba da sadrţi: naziv suda, ime i prezime osumnjiĉenog sa njegovim podacima, opis
djela iz kojeg proizilaze zakonska obiljeţja kriviĉnog djela (u pitanju su iskljuĉivo odluĉne
ĉinjenice), vrijeme i mjesto uĉinjenja kriviĉnog djela, sredstvo kojim je uĉinjeno kriviĉno djelo
kao i ostale okolnosti potrebne da se kriviĉno djelo preciznije odredi.
Isto tako optuţnica treba da sadrţi zakonski naziv kriviĉnog djela sa navoĊenjem odredbe KZ,
prijedlog o dokazima koje treba izvesti i materijal koji potrkrepljuje navodi optuţnice.
Jedna optuţnica moţe obuhvatiti više kr. djela, dakle jednom optuţnicom neka osoba moţe biti
optuţena za 2, i više kr. Djlea ,a isto tako jedna optuţnica moţe obuhvatiti i više osumnjiĉenih.
Ako je neka osoba optuţena za više kriviĉnih djela onda u pravilu svako od tih kriviĉnih djela
treba opisati zasebno, u posebnim taĉkama, a ovo iz razloga što u toku suĊenja moţe se pokazati
da za neko kriviĉno djelone postoje dokazi, pa u tom dijelu treba donijeti oslobaĊajuću presudu a
u drugom dijelu presudu kojim se optuţeni oglašava krivim. Ukoliko je nasuprot tome sve
opisano u jednoj taĉki, tada postoji dosta problema da sud izdvaja dio ĉinjeniĉnog opisa za koje
optuţenog osloboditi od optuţbe u odnosu na ĉinjeniĉni opis za koji optuţeni treba biti oglašen
krivim.
Ukoliko se osumnjiĉeni nalazi u pritvoru tućitelj moţe staviti prijedlo g da se pritvor produţi,
ukoliko se nalazi na slobodi prijedlog da se pritvor odredi ili moţe prdloţiti da se ukoliko se
optuţeni nalazi u pritvoru pritvor ukine.
(najvaţniji dio optuţnice je ĉinjeniĉni opis djela, a ako postoji sticaj kr. Djela – treba radvojiti)
ODLUĈIVANJE O OPTUŢNICI
Kada sudija za prethodno saslušanje primi optuţnicu on prvo treba da pogleda da li je ta
optuţnica formalno ispravna, a što znaĉi da se postavlja pitanje da li ta optuţnica sadrţi sve one
propisane elemente o kojima je ranije govoreno. Ukoliko sudija za prethdno saslušanje utvrdi da
optuţnica ne sadrţi sve potrebne elemente onda će u tom sluĉaju pozvati tuţitelja da ispravi taj
neuredan podnesak. Pri tome će mu u tom dopisu ukazati šta to nedostaje u optuţnici i da mora to
ispraviti u odreĊenom roku i uz to će mu dati upozorenje da ukoliko tako ne postupi da će
optuţnica biti odbaĉena kao i svaki drugi neuredan podnesak. Ako tuţitelj ne postupi, sud će
donijeti takvo rješenje protiv kojeg je dozvoljena ţalba. Ako je optuţnica propisno sastavljena,
sudija za preth sasl treba u roku od 8 dana da proĉita dokaze koji su mu dostavljeni (iskaze
svjedoka, nalazi i mišljenja vještaka i sl) da izvrši uvid u druge dokaze (skica lica mjesta,
fotodokumentacija i sl) i da pregleda predmete (noţ ili neko drugo oruĊe).
Nakon svega ovoga sudija za preth saslu treba da u roku od 8 dana nakon što pregleda da ocijeni i
ukoliko naĊe da postoji dovoljno dokaza o postojanju osnovane sumnje da onda na osnovu
svega toga potvrdi optuţnicu. Ukoliko se optuţnica potvrĊuje u cjelosti, najjednostavniji naĉin
14

WWW.BH-PRAVNICI.COM
kako se to obavlja jeste da na samu optuţnicu stavi štambilj na kojem je naveden broj optuţnice,
datum optuţnice i da se ista potvrĊuje onog dana kada je zaista potvrĊena.
U sluĉaju da se radi o stjecaju kriviĉnih djela kada ne postoji mogućnost konkretnog potvrĊivanja
optuţnice iz razloga što npr u odnosu na jednu taĉku ne postoji mogućnost da se potvrdi, tada
sudija za prethodno saslušanje donosi rješenje protiv kojeg nije dozvoljena ţalba. Rješenje se
donosi i u sluĉaju kada je u optuţnici sadrţano samo jedno kriviĉno djelo ali je sudija za
prethodno salsušanje utvrdio da nema dokaza da se optuţnica podigne.
Nakon potvrĊivanja optuţnice ili dijela optuţnice osumnjiĉeni dobija status optuţe nog.
Ovako potvrĊena optuţnica se dostavlja optuţenom i njegovom branitelju bez odlaganja a ako se
optuţeni nalazi u pritvoru u roku od 24 sata. (rok od 15 dana za ovo Uz optuţnicu se optuţenom
dostavlja i poziv za roĉište kao i obavijest o tome da se na tom roĉiš tu treba izjasniti o krivnji i
eventualno ukoliko to ţelida moţe podnijeti i prethodne prigovore. Ukoliko se optuţeni nalazi u
pritvoru, njemu se dostavlja i rješenjeo pritvoru.
U sluĉaju ako je sud donio rješenje kojim je odbijeno potvrĊivanje optuţniice, tuţitelj moţe
naknadno moţe podnijeti novu optuţnicu ako prikupi nove dokaze. (Da tuţitelj moţe podnijeti
novu optuţnicu koja moţe biti zasnovana na ovim dokazima što je greška koja će biti ispravljena
izmjenama i dopunama zakona).
IZJAŠNJENJE O KRIVNJI
Na roĉištu po izjašnjenju krivnje optuţeni treba da da izjavu da li je kriv ili nije kriv. Tu izjavu
daje u prisutnosti tuţitelja i svog branitelj i ta njegova izjava se unosi u zapisnik. U situaciji ako
se nakon poziva da se izjasni o krivnji, optuţeni neće da izjasni onda sudija za prethodno
saslušanje donosi u zapisnik da optuţeni poriĉe krivnju. Isto to će unijeti u zapisnik i u sluĉaju
ako optuţeni poĉne priĉati o kriviĉnom djelu ili priĉa o neĉem drugom ili neće odreĊeno da se
izjasni o krivnji. Pored ovih situacija postoje situacije gdje se optuţeni sasvim odreĊeno
izjašnjava da je kriv ili nije kriv.
Ako se optuţeni izjasni da nije kriv onda sudija za prehodno saslušanje predmet dostavlja sudiji
odnosno vijeću na suĊenje radi zakazivanja pretresa u roku od 60 dana koji rok se moţe iz
opravdanih razloga produţiti za još 30 dana. Da li će predmet dostaviti sudiji ili vijeću koje treba
da sudi ovisi od teţine kriviĉnog djela tj ako je upitanju kriiĉno djelo za koje je propisana
novĉana kazna ili zatvora do 5 god predmet se dostavlja sudiji a u ostalim sluĉajevima vijeću.
U onim sluĉajevima gdje je optuţeni priznao krivnju, ti se predmeti dostavljaju na razmatranje
izjave o priznanju krivnje i to opet tako što se predmet dostavlja po istom principu sudiji ili
vijeću na razmatranje.
RAZMATRANJE IZJAVE O PRIZNANJU KRIVNJE
Samo na osnovu izjave o priznanju krivnje optuţenom se ne moţe izreći kriviĉnopravna sankcija,
pa je zakonodavac predvidio obavezu suda i to: sudije odnosno vijeća da izvrše provjeru date
izjave o priznanju krivnje pred sudijom za prethodno saslušanje. Obaveza je suda da u tim
sluĉajevima provjerava postojanje više kumulativnih elemenata i da tek onda odluĉi da li će
prihvatiti izjavu o priznanju krivnje ili će je odbaciti.
Ono što prvo treba da provjeri jeste da li je do izjave o priznanju krivnje došlo dobrovoljno,
svjesno i sa razumijevanjem i da li je optuţeni upoznat o mogućim posljedicama ukljuĉujući one
koje se odnose na troškove kriviĉnog postupka i imovinsko pravni zahtjev.
TakoĊer sud treba da provjeri da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuţenog (isto kao i sudija
za prethodno saslušanje pregleda materijale koje je dostavio tuţitelj i na osnovu njih izvodi
15

WWW.BH-PRAVNICI.COM
zakljuĉak da li ima dokaza o krivnji optuţenog.) Ukoliko nakon ovih provjera utvrdi da se moţe
prihvatiti izjava o priznanju krivnje to konstatuje u zapisnik i onda u roku od 3 dana izriĉe
kriviĉno pravnu sankciju. Ako sud nasuprot tome ne prihvati izjavu o priznanju krivnje o tome
obavještava stranke i branitelja, nakon ĉega predmet ide u redovnu proceduru suda.
U ovom sluĉaju kada odbaci izjavu o priznanju krivnje to se konstatira u zapisnik i udaljoj
proceduri suĊenja ova izjava o priznanju krivnje ne moţe se koristiti kao dokaz.
PREGOVARANJE O KRIVNJI
Adversarni sistem – anglosanksonski sistem- akuzatorski postupak
U našu kriviĉnu proceduru je takoĊer uveden jedan novi procesni institut a to je pregovaranje o
krivnji. Pregovaranje o krivnji moţe otpoĉeti još u toku istrage i ono se u suštini svodi na to: pod
kojim uvjetima će osumnjiĉeni priznati krivnju. Ukoliko se tuţilac i osumnjiĉeni dogovore o
tome onda oni prave sporazum, u stvari jednu vrstu ugovora u kome su konkretizirani svi ti
elementi odnosno konkretizirano je sve ono o ĉemu su se oni dogovorili. MeĊutim, ne postoji
mogućnost da sud razmatra sporazum o priznanju krivnje prije nego što je optuţnica potvrĊena.
Prilikom dogovaranja tuţitelj moţe osumnjiĉenom za priznanje krivnje ponuditi izricanje kazne
ispod granice koja je propisana za kriviĉno djelo za koje se vodi istraga (npr za kriviĉno djelo za
koje je predviĊena kazna zatvora najmanje 3 godine moţe mu ponuditi kaznu ispod toga npr 1 ili
2 godine za uĉinjeno kriviĉno djelo) ili mu ponuditi blaţu vrstu kazne (npr novĉanu kaznu
umjesto kazne zatvora ako je po KZFBiH moguće). Dakle tuţitelj uvijek mora voiti raĉuna o
odredbama kriviĉnog zakona i moţe ponuditi samo ono kako je to predviĊeno u tom zakonu.
Kada sudu bude dostavljen sporazum o priznanju krivnje on isto mora biti razmatran i moţe biti
prihvaćen ili odbaĉen.
Prilikom ocjene da li će prihvatiti sporazum sud provjerava više kumultivnih uvjeta a to je :
1. da li je do sporazuma o priznanju krivnje došlo dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem
kao i nakon upoznavanja o mogućim posljedicama ukljuĉujući i po sljedice koje se odnose
na imovinsko pravni zahtjev i troškove kriviĉnog postupka.
2. da postoji dovoljno dokaza o krivnji osumnjiĉenog, odnosno optuţenog (pominjanje
optuţenog se odnosi na situaciju kada starnke naknadno postignu sporazum o priznanju
krivnje i to npr u toku suĊenja).
3. da li je optuţeni razumio da se sporazumom o priznanju krivnje odriĉe prava na suĊenje i
da ne moţe uloţiti ţalbu na kriviĉno-pravnu sankciju koja će mu se izreći.
Ukoliko sud zakljuĉi da su ispunjeni naprijed kumulativni uvjeti on prihvata sporazum o
priznanju krivnje i o tome obavještava stranke i branitelja a onda uzima izjavu od optuţenog.
Postoji mogućnost ukoliko se stranke i branitelj sloţe da se odmah izrekne kriviĉno-pravna
sankcija predviĊena u sporazumu, ali oni mogu traţiti da to ne bude tako a onda sud zakazuje
pretres u roku od 3 dana na kome se izriĉe kriviĉno-pravna sankcija.
Ako sud odbaci sporazum o priznanju krivnje isti se u toku suĊenja kao i izjava o priznanju
krivnje optuţenog ne moţe korisititi kao dokaz.
POVLAĈENJE OPTUŢNICE
Kada je u pitanju optuţnica predviĊena je mogućnost njenog povlaĉenja. Dakle, tuţitelj moţe
pismeno ili usmeno na zapisnik dati izjavu da povlaĉi optuţnicu bez prethodnog odobrenja do
njenog potvrĊivanja. To je prva situacija, a druga da to uĉini nakon potvrĊivanja optuţnice ali mu
je tada potrebno odobrenje sudije za prethodno saslušanje. Ukoliko da takvu pismenu ili usmenu

16

WWW.BH-PRAVNICI.COM
izjavu da povlaĉi optuţnicu u tom sluĉaju sud donosi rješenje o obustavi postupka. O svemu tome
se moraju obavijestiti osumnjiĉeni odnosno optuţeni i njegov branitelj kao i oštećeni.
RAZLOZI ZA PRIGOVOR I ODLUKA O PRIGOVORU
Kao što je već reĉeno optuţeni i njegov branitelj mogu nakon potvrĊivanja optuţnice podnijeti
prethodne prigovore. Ti prethodni prigovori se iznose u podnesku koji se dostavlja sudu a o njima
odluĉuje sudija za prethodno saslušanje. Što se tiĉe samog sadrţaja takvog podneska u njemu se
moţe osporavati nadleţnost suda (misli se samo na stvarnu nadleţnost jer u smislu ĉlana 36
ZKPFBIH nakon potvrĊivanja optuţnice sud se ne moţe oglasiti mjesno nenadleţnim niti stranke
mogu isticati prigovor mjesne nenadleţnosti), zatim moţe osporavati sadrţaj optuţnice odnosno
ukazivati na njene formalne nedostatke, nadalje osporavati zakonitost dokaza ili dobijenog
priznanja, zahtijevati spajanje ili razdvajanje postupka i konaĉno osporavati odluku kojom je
optuţenom odbijen zahtjev za dodjelu branitelja siromašnih. Ukoliko takvi prigovori nisu
opravdani donosi se rješenje protiv kojih nije dozvoljena ţalba.
Nasuprot tome ukoliko je neki prigovor opravdan kao npr prigovor kojim se osporava formalna
ispravnost optuţnice, pa sudija za preth sasl ocijeni da takav prigovor zaista stoji onda će u tom
sluĉaju postupiti u svemu onako kako se to radi sa neurednim podneskom.
PRETPOSTAVKE ZA ODRŢAVANJE GLAVNOG PRETRESA
Zakon je predvidio pretpostavke za odrţavanje glavnog pretresa na koji trebaju pristupiti sve
osobe koje su pozvane a da li se glavni pretres moţe odrţati i u sluĉaju ako je neko od izostao
ovisi o tome koji je od procesnih subjekata ili uĉesnika u postupku izostao (npr neće se odlagati
ako je samo neki od svjedoka izostao). Za razliku od toga ukoliko je izostao tuţitelj, optuţeni ili
njegov branitelj glavni pretres se odlaţe. Postoji izuzetak u odnosu na branite lja a to je ako se
optuţeni odrekne prava na branitelja, a odrana nije obavezna.
OTVARANJE ZASJEDANJA
Pojmnovno otvaranje zasjedanja znaĉi poĉetak rada na nekom predmetu ali to isto tako ne znaĉi
da je glavni pretres poĉeo (glavni pretres poĉinje ĉitanjem optuţnice). Zasjedanje otvara sudija
odnosno predsjendik vijeća koji objavljuje predmet glavnog pretresa što podrazumijeva
saopštavanje imena optuţenog i tuţitelja kao i navoĊenje kriviĉnog djela za koje je optuţnica
potvrĊena. Od otvaranja zasjedanja pa do njegovog zakljuĉenja sudija odnosno vijeće treba paziti
na nadleţnost suda. Ukoliko sud nije nadleţan do poĉetka glavnog pretresa treba donijeti rješenje
o nenadleţnosti ako je glavni pretres poĉeo sud mora donijeti presudu kojom se optuţba odbija.
NEDOLAZAK TUŢITELJA ODNOSNO OSOBE KOJA GA ZAMJENJUJE NA GLAVNI
PRETRES
Ukoliko tuţitelj ili osoba koja ga zamjenjuje ne doĊe na glavni pretres isti se mora odloţiti. Ovo
zbog toga jer se ni pod kojim uvjetima glavni pretres ne moţe odrţati ukoliko nije prisutan
tuţitelj. Ako bi se desilo da se glavni pretres odrţi bez prisustva tuţitelja u tom sluĉaju je
uĉinjena bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka zbog koje se ukoliko bude izjavljena ţalba
presuda mora ukinuti.
Zakon je predvidio sankcioniranje izostanka tiţitelja sa glavnog pretresa pod uvjetom da je isti
odloţen zbog njegovog izostanka. (npr. ukoliko je do odlaganja došlo iznekog drugog razloga,
kao što je izostanak sudije onda je takvo kaţnjavanje iskljuĉeno)
Postoji obaveza sudije odnosno predsjednika vijeća da pozove tuţitelja kako bi ovaj iznio razloge
zbog kojih je izostao i ukoliko su opravdani (npr prije suĊenja pozlilo) neće biti kaţnjen a u
17

WWW.BH-PRAVNICI.COM
protivnom ako nije bilo opravdan razloga moţe se kazniti novĉanom kaznom do 5000 KM. Sud
donosi rješenje. Protiv tog rješenja je dozvoljena ţalba.
NEDOLAZAK OPTUŢENOG NA GLAVNI PRETRES
Zakonodavac je takoĊer predvidio obavezno prisustvo optuţenog na glavnom pretresu. Njegov
izostanak sa glavnog pretresa omogućava preduzimanje odgovarajućih mjera samo pod uvjetom
ukoliko je uredno pozvan na glavni pretres i nije došao a niti je svoj izostanak opravdao. Za ovu
situaciju zakonodavac je predvidio njegovo obavezno privoĊenje. Ukoliko bi se desilo da
optuţeni naknadno opravda svoj izostanak sudija predsjednik vijeća moţe opozvati naredbu.
Postoje situacije kada optuţeni koji je uredno pozvan oĉigledno izbjegava da doĊe na glavni
pretres. U tom pravcu preduzima ktivne radnje (npr već jednom bio privoĊen pa ponovno ne
doĊe) ili kada sudska policija doĊe da ga privede pobjegne iz svog stana i sliĉno, onda su time
uspunjeni uvjeti da se prema njemu odredi pritvor. Taj pritvor moţe trajati do objavljivanja
presude a najduţe 30 dana.
NEDOLAZAK BRANITELJA NA GLAVNI PRETRES
Postoje situacije kada uredno pozvani branitelj na glavni pretres ne doĊe i svoj izostanak ne
opravda. U tim sluĉajevima glavni pretres se odlaţe jer je optuţenom garantirano pravo na
formalnu odbranu. U takvom sluĉaju obaveza je suda da pozove branitelja da objasni razloge
svog nedolaska. Branitelj nije obavezan da doĊe na to roĉište jer moţe sudu dostaviti i podnesak
u kome će objasniti razloge svog izostanka i ponuditi odgovarajuće dokaze (npr bio bolestan).
Ukoliko sud ocijeni da razlozi izostanka nisu bili opravdani onda u tom sluĉaju donosi rješenje o
kaţnjavanju branitelja novĉanom kaznom koja moţe biti do 5000 KM. Dakle uvjeti za
kaţnjavnaje branitelja su da je uredno pozvan na glavni pretres, da je izostao sa tog glavnog
pretresa i da kansije nije opravdao svoj izostanak. Sa ovom situacijom treba izjednaĉiti situaciju
ako bi branitelj neopravdano napustio glavni pretres jer bi se i u tom sluĉaju novĉano kazniti.Ako
se radi o branitelju koji je postavljen po sluţbenoj duţnosti a neopravdano izostaje moguće je uz
saglasnost optuţenog odrediti drugog branitelja.
NEDOLAZAK SVJEDOKA ILI VJEŠTAKA NA GLAVNI PRETRES
Isto tako postoje situacije da na glavni pretres ne pristupi svjedok ili vještak koji su uredno
pozvani i svoj izostanak nisu opravdali. U tom sluĉaju sud donosi naredbu o njihovom
prinudnom dovoĊenju. Zakon predviĊa mogućnost da se i oni u ovakvom sluĉaju kazne
novĉanom kaznom do 5000 KM. Što se tiĉe samog odlaganja glavnog pretresa zbog njihovog
nedolaska to je faktiĉko pitanje i zavisi od konkretne situacije.
ZAPISNIK O GLAVNOM PRETRESU
Uobiĉajeno je da se zapisnik o glavnom pretreseu vodi pisanjem na kompjuteru. U taj zapisnik se
unosi cijeli tok glavnog pretresa sa svim detaljima preduzetih procesnih radnji. TakoĊer se u
zapisnik o glavnom pretresu unosi potpuna izreka, ta izreka predstavlja izvornik. Ako je
doneseno rješenje o pritvoru i to rješenje se unosi u zapisnik.
ĈITANJE OPTUŢNICE I DOKAZI OPTUŢBE I ODBRANE
Glavni pretres poĉinje ĉitanjem optuţnice. Optuţnicu ĉita tuţitelj i to je njegovo iskljuĉivo
pravo i obaveza. Poslije ĉitanja optuţnice tuţitelj ne moţe više povući optuţnicu ali moţe dati
izjavu da odustaje od optuţbe i u tom sluĉaju sud donosi presudu kojom se optuţba odbija.
Nakon ĉitanja optuţnice obaveza je suda da zatraţi od optuţenog da se izjasni da li je razumio

18

WWW.BH-PRAVNICI.COM
optuţnicu. Ako nasuprot izjave da je razumi optuţnicu, optuţeni izjavi da je nije razumio onda je
obaveza suda da mu pojasni njene navode.
Nakon toga tuţitelj mora dati tzv uvodno izlaganje tokom kojeg iznosi kratke razloge o tome sa
kojim će dokazima dokazati tezu optuţbe. Uvodno izlaganje je dakle za tuţitelja obavezno i ne
treba ga poistovjećivati sa završnim rijeĉima.
Što se tiĉe optuţenog i njegovog branitelja oni nisu obavezni da daju uvodno izlaganje. Sve je
ovo u skladu sa pravima odbrane optuţenog i naĉelo nemo prodere se ibsum (niko nije duţan da
pruţa dokaze protiv sebe), koje pravo je sadrţano i u nekim drugim odredbama ZKPFBIH. Ovo
pravo ima i svoju logiku jer zašto bi optuţeni dokazivao svoju nevinost dok tuţitelj ne dokaţe
njegovu krivnju.
IZVOĐENJE DOKAZA
Na glavni pretresu se izvode dokazi kako dokazi odbrane tako i dokazi optuţbe što znaĉi da
stranke i branitelj imaju pravo «pozivati svjedoke». Izraz pozivanje svjedoka u toku suĊenja je u
stvari preuzet iz adversarnog sistema i kada npr tuţitelj kaţe da poziva nekog svjedoka to ne
znaĉi da on u bukvalnom smislu izlazi pred sudnicu i poziva svjedoka već to radi sluţbenik suda.
Procesne rdnje izvoĊenja dokaza su prvenstveno povjerene strankama i braniteljima i oni treba da
skupljaju procesnu graĊu ali i sud ima pravo da poziva svoje svjedoke. Praktiĉno svi dokazi se
mogu svrstati u 3 osnovne grupe: dokazi optuţbe, dokazi odbrane i dokazi suda. Što se tiĉe
samog redoslijeda izvoĊenja dokaza prvo se izvode dokazi optuţbe a onda dokazi odbrane, nakon
ĉega se izvodi dokazi optuţbe kojima se pobijaju navodi odbrane (replika), nakon ĉega mogu
uslijediti dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje (duplika) i poslije toga dokazi suda. U pravilu
sud bi trebao uvijek da saĉeka izvoĊenje dokaza optuţbe i odbrane pa tek onda izvodi svoje
dokaze prema tome sud treba da se što manje miješa u prikupljanje dokaze i ispitivanje svjedoka,
ali će u sluĉaju neaktivnosti stranaka i branitelja biti prinuĊen da to radi. Dokazi se izvode po tzv
modelu unakrsnog ispitivanja.
DIREKTNO, UNAKRSNO ILI DODATNO ISPITIVANJE
U toku glavnog pretresa se izvode dokazi optuţbe, odbrane i dokazi suda i kada su u pitanju
iskazi svjedoka ili vještaka ono se provodi po modelu unaksrnog ispitivanja. U okviru toga se vrši
direktno ili glavno ispitivanje, unakrsno i dodatno ispitivanje. Ovakav naĉin ispitivanja u smislu
direktnog i unakrsnog ispitivanja je preuzet iz adversarnog sistema a uz to su kombinovani i
elementi iz inkvizitorskog sistema (pravo suda da ispituje svjedoke odnosno da im postavlja
pitanja i to kako svjedocima odbrane, optuţbe tako i svjedocima koje je sud pozvao).
Glavno ili direktno ispitivanje obavlja stranka ili branitelj koji je pozvao svjedoka. Ta njihova
pitanja su usmjerena na slijedeći naĉin i to tuţitelja da dokaţe tezu opt uţbe, a ako direktno
ispitivanje vrši branitelj da dokaţe antitezu odbrane.
Nakon toga slijedi unakrsno ispitivanje svjedoka koje takoĊer potiĉe iz adversarnog sistema.
Prilikom unakrsnog ispitivanja nastoje se dobiti odgovori za suprotnu stranu i to na naĉin da se
oslabe odgovori koje je svjedok dao prilikom direktnog ili glavnog ispitivanja. Pri tome treba
naglasiti da e pitanja prilikom unakrsnog ispitivanja ograniĉavaju na opseg odgovora koji su dati
prilikom direktnog ispitivanja. Dakle, glavno ili direktno ispitivanje limitira unakrsno ispitivanje.
Ako svjedok priliko unakrsnog ispitivanja dadne odgovore izvan onoga što je pitan prilikom
direktnog ispitivanja onda je to prema pravilima adversarnog sistema irelevantno i ti odgovori se
ne uzimaju u obzir. Radi toga bi stranka ili branitelj koji vrše takvo ispitivanje morali voditi
raĉuna o tome, a to bi morao da radi i sud po sluţbeno duţnosti. Prilikom unakrsnog ispitivanja
ona strana koja obavlja takvo ispitivanje moţe nastojati da dovede u pitanje kred ibilitet svjedoka
19

WWW.BH-PRAVNICI.COM
(npr da dokazaju da laţe). Tako npr svjedok moţe iznositi neke ĉinjenice ili okolnosti nekog
dogaĊaja iako je vidio samo dio dogaĊaja, a to prilikom unakrsnog ispitivanja treba dokazati.
Prilikom unakrsnog ispitivanja moţe se pojaviti problem alibija, jer npr u situaciji kada neki
svjedok zna okolnosti koje se odnose na alibi optuţenog od starne tuţitelja ne bude pitan na te
okolnosti, pa se postavlja pitanje kako to odbrana moţe dokazati. Postoje 2 mogućnosti i to prva:
da odbrana zatraţi od suda dozvolu da postavlja takva pitanja vezana za alibi, a ako to sud ne
dozvoli da stavi prijedlog za saslušanje tog svjedoka kao svjedoka odbrane.
U toku ĉitavog direktnog ili unakrsnog ispitivanja sud ima zakonsko ovlašćenje da postavlja
pitanja svjedocima ili vještacima. Ako se radi o svjedoku suda, onda će tog svjedoka prvo ispitati
sud a onda će dozvoliti tuţitelju i odbrani da ga ispituju.
Nakon unakrsnog ispitivanja stranke i branitelj dobiju novu priliku da oni još jedanput ispitaju
svjedok i oni u tom sluĉaju nastoje da oslabe odgovore koje je svjedok dao prilikom unakrsnog
ispitivanja i to naravno ako su u pitanju odgovori koji ne odgovaraju npr tuţitelju koji je pozvao
svjedoka.
PRAVO SUDA DA NE DOPUSTI PITANJE ILI ODGOVOR
Prema sadašnjim zakonskim rješenjima sudija odnosno predsejdnik vijeća je dominus litis
(glavni) na glavnom pretresu i on odluĉuje o tome da li je neko pitanje nedopušteno ili nevaţno a
isto tako odluĉuje o prijedlozima stranaka i branitelja u pogledu izvoĊenja novih dokaza, koje
odbija u sluĉaju ako nema znaĉaja za predmet ili ne nepotreban.
POSLJEDICE PRIZNANJA OPTUŢENOG
Moguće su situacije da optuţeni u toku optuţnog postupka ospori krivnju ili ne napravi sporazum
o priznanju krivnje pa se u toku glavnog pretresa odluĉi da prizna krivnju. Takvu izjavu moţe
dati nakon izvedenih dokaza na glavnom pretresu. Pošto ni u ovom sluĉaju takvo priznanje ne
moţe biti autonoman dokaz, to je i zakonodavac propisao da će to priznanje biti prihvaćeno samo
pod uvjetom ako ranije izvedeni dokazi ukazuju da je optuţeni zaista uĉinio kriviĉno djelo. Ako
su ispunjeni ti uvjeti na izricanje kriviĉno pravne sankcije.
IZMJENA OPTUŢBE
Optuţba sadrţi ĉinjeniĉni opis djela u kome su iznesene ĉinjenice i okolnosti koje predstavljaju
bitna obiljeţja nekog kriviĉnog djela. Tuţitelj ima ovlašćenja da na glavnom pretresu vrši
izmjenu optuţbe, a što znaĉi da mijenja u ĉinjeniĉnom opisu djela odluĉne ĉinjenice. Pošto se u
zakonu navodi da to tuţitelj moţe uraditi ako ocijeni da se izmijenilo ĉinjeniĉno stanje iz toga
izvodimo zakljuĉak da on to moţe uĉiniti po svom nahoĊenju tj na osnovu svoje nove
subjektivne ocjene. Sud mora dozvoliti tuţitelju da izvrši izmjenu optuţnice i ukoliko mu to
zabrani tuţitelj moţe uspješno izjaviti ţalbu zbog relativno bitne povrede odredaba kriviĉnog
postupka. Ako tuţitelj mijenja neke okolnosti koje nisu odluĉne npr. da je oštećeni prije dolaska
na mjesto dogaĊaja bio u kući pa navede da je bio u štali to nisu odluĉne ĉinjenice i ako to
mijenja to je tzv preciziranje optuţbe. Kada tuţitelj mijenja ĉinjeniĉni opis djela on moţe
mijenjati samo one ĉinjenice i okolnosti koje su bile predmet optuţbe. To znaĉi ako je npr tuţitelj
podnio optuţnicu protiv optuţenog zbog kriviĉnog djela silovanja, pa se pokaţe da za to kriviĉno
djelo nema dokaza ali se isto tako pokaţe da je optuţeni prije odlaska sa mjesta dogaĊaja ukrao
tašnu oštećenoj (što nije bilo obuhvaćeno u ĉinjeniĉnom opisu djela) onda tuţitelj nema pravo da
izmijeni optuţnicu tako što bi umjesto ĉinjenica i okolnosti koje predstavljaju kriviĉno djelo
silovanja sada naveo ĉinjenice i okolnosti koje predstavljaju kriviĉno djelo kraĊe. U ovom sluĉaju
bi se u stvari radilo o nedozvoljenom proširenju optuţbe koje bi sud morao odbiti. Prema tome
20

WWW.BH-PRAVNICI.COM
izmjena optuţbe se moţe odnositi samo na genusno (silovanje) djelo za koje je podnesena
optuţba a ne i na neko drugo kriviĉno djelo.
DOPUNA DOKAZNOG POSTUPKA
Prije nego što objavi da je glavni pretres završen sudija odnosno predsendik vijeća treba upitait
stranke i branitelja da li eventualno imaju novih dokaznih prijedloga. U ovom dijelu postupka
iskljuĉena je mogućnost da sud pozove neke svoje svjedoke, već to mogu uraditi samo stranke i
branitelj. Nakon što oni stave svoje dokazne prijedloge sud ocjenjuje da li su oni opravdani i
samo ukoliko su opravdani prihvata izvoĊenje takvih dokaza.
ZAVRŠNE RIJEĈI
Nakon što predsjednik vijeća odnosno sudija objavi da je dokazni postupak dovršen prelazi se na
završnu rijeĉ. Stranke i branitelj iznose završne rijeĉi a ako je prisutan oštećeni i on takoĊer. Što
se tiĉe redoslijeda završnih rijeĉi iste prvo daje tuţitelj, zatim oštećeni, branitelj i optuţeni.
Tuţitelj ima pravo da dadne repliku a posljednje rijeĉi pripadaju uvijek optuţenom. Nakon što
oni iznesu svoje završne rijeĉi po kojima vrše ocjenu izvedenih dokaza na glavnom pretresu i
stavljaju prijedloge sudija ondnosno predsjednik vićea objavljuje da je glavni pretres dovršen.
PRESUDA
Presuda je sudska odluka kojom se raspravlja kriviĉnopravni zahtjev iznesen u optuţnom aktu.
Postoje 4 vrste provstepenih presuda koje sud donosi i samo sud moţe donijeti sankciju, presudu.
U Federaciji sud presdudu donosi i objavljuje u ime FBiH.
VEZANOST PRESUDE ZA OPTUŢBU
Presuda se uvijek mora odnositi samo na osobu koja je optuţena i to se zove subjektivni
identitet presude i optuţbe. Pored toga presuda se mora odnositi na djelo koje je predmet
podnesene ili na glavnom pretresu izmijenjene optuţbe i to se zove objektivni identitet presude
i optuţbe. Kada su u pitanju subjektivni i objektivni identitet postoji vezanost suda odnosno
mora postojati takav identitet presude i optuţbe. Pored ova dva identiteta postoji i pravni
identitet ali za takvo nešto sud nije veza odnosno pravni identite izmeĊu presude i optuţbe ne
mora postojati. To je izriĉito navedeno u zakonu u kome stoji da sud nije vezan za prijedloge
tuţitelja u pogledu pravne ocjene. To znaĉi ako je neke radnje iz optuţbe tuţitelj pravno
kvalifikovao kao kriviĉno djelo teške kraĊe, sud moţe ocjenu ĉinjeniĉnog opisa djela zakljuĉiti
da se radi o kriviĉnom djelu kraĊe i dosljedno tome izvršiti prekvalifikaciju djela. Uvijek je
najveći problem pitanje objektivnog identiteta presude i optuţbe i ono predstavlja jedno od
najteţih procesnih radnji. Tu se postavlja pitanje šta sud u ĉinjeniĉnom opisu djela optuţbe moţe
izmijeniti a da ne povrijedi objektivni identitet presude i optuţbe. Dakle to su one situacije kada
tuţitelj propusti da izmijeni neke ĉinjenice i okolnosti koje je trebao izmijeniti pa sud doĊe u
situaciju da to uradi. Sud moţe mijenjati one ĉinjenice i okolnosti koje predstavljaju konstitutivna
obiljeţja kriviĉnog djela (npr umjesto ĉinjenica i okolnosti obijanja kod kr djela teške kraĊe moţe
navesti ĉinjenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje kod kriviĉnog djela teška kraĊa).
Nadalje sud moţe u ĉinjeniĉni opis djela unijeti neke privilegirajuće elemente tako da se djelo
moţe kvlifikovati kao kriviĉno djelo kraĊe umjesto kriviĉnog djela teške kraĊe. Sud u ĉinjeniĉni
opis nikad ne moţe unijeti kvalifikatorne okolnosti i dovesti optuţenog u teţi poloţaj od onoga u
kome je bio.
DOKAZI NA KOJIMA SE ZASNIVA PRESUDA
21

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Presdua se moţe zasnivati samo na ĉinjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pres
tresu. Prema tome, dokazi koji nisu neposredno izvoĊeni tokom pretresa i podvrgnuti ocjeni s uda
ne mogu se koristiti prilikom donošenja presude. Sud moţe odstupiti od ovih sluĉaja neposrednog
izvoĊenja dokaza na glavnom pretresu samo onda ako je to predviĊeno u zakonu kao što je npr
postoji mogućnost saslušanja svjedoka ili vještaka van suda ako oni nisu u mogućnosti da doĊu( i
to saslušanje se obavlja po modelu unakrsnog ispitivanja). Salsušanje po neposrednom izvoĊenju
dokaza jeste i korištenje zapisnika iz istrage.
VRSTE PRESUDA
Postoje sljedeće vrste prvostepenih presuda i to procesna ili for malna presuda je presuda kojom
se optuţba odbija, dok su meritorne prvostepene presude: presuda kojom se optuţeni oslobaĊa od
optuţbe, presuda kojom se optuţeni oglašava krivim i tzv utvrĊujuća presuda.
PRESUDA KOJOM SE OPTUŢBA ODBIJA
Sud je na prijedlog stranaka ili po sluţbenoj duţnosti obavezan da vodi raĉuna da li su ispunjeni
uvjeti za donošenje ovakve presude. Zakonodavac nije sluĉajno na prvom mjestu pomenuo ovu
presudu jer ako su ispunjeni uvjeti za njeno donošenje onda ne postoji mogućnost da se s ud
upušta u meritum stvari, već mora donijeti presudu kojom se optuţba odbija. Ta presuda se prije
svega donosi ako sud nije stvarno nadleţan, zatim ako je postupak voĊen bez zahtjeva tuţitelja,
ako je tuţitelj od zapoĉinjanja pa do završetka glavnog pretresa odustao od optuţnice, ako nije
bilo potrebnog odobrenja ili je ono naknadno povuĉeno, zatim ako je optuţeni za isto kriviĉno
djelo već pravomoćno osuĊen, osloboĊen od optuţbe ili je postupak protiv njega rješenjem
obustavljen i konaĉno ako je optuţen aktom amnestije ili pomilovanja optuţeni je osloboĊen od
gonjenja ili se ono moţe preduzeti zbog zastarjelosti ili postoje druge okolnosti koje iskljuĉuju
kriviĉno djelo.
Pošto je upitanju procesna ili formalna presuda potpuno je jasno da njezino obrazloţenje treba
biti kratko. Ovo je prvenstveno posljedica toga što se sud nakon donošenja ove presude ne moţe
upuštati u meritum stvari ocjenu izvedenih dokaza i sliĉno. Tako npr ukoliko tuţitelj na glavnom
pretresu odustane od optuţbe onda se u obrazloţenju samo napiše kratko da je optuţnica broj taj i
tada od tada i tada podnesena protiv optuţenog zbog kriviĉnog djela npr ubistva iz ĉlana 166. stav
1. KZFBIH, a onda se u novom redu samo napiše da je tuţitelj na odrţanom pretresu odustao od
optuţbe, pa je sud na osnovu ĉlana 298. taĉka c. ZKPFBIH odluĉio kao u izreci.
PRESUDA KOJOM SE OPTUŢENI OSLOBAĐA OD OPTUŢBE
Ova presuda se donosi u 3 sluĉaja koji su predviĊeni u zakonu i to:
1. Ako djelo za koje se optuţeni optuţuje nije zakonom propisano kao kriviĉno djelo.
To će biti onda ako nedostaje neki od elemenata općeg pojma kriviĉnog djela (uzroĉna
veza izmeĊu radnje i posljedice, predviĊenost u kriviĉnom zakonu) ili nedostaje neki od
elemenata konkretnog kriviĉnog djela. Isto tako ova presuda će se donijeti ako je u
ĉinjeniĉnom opisu naveden neki graĊanskopravni odnos, upravnopravni odnos ili neki
pravno irelevantan odnos.
2. Sud donosi presudu kojom se optuţeni oslobaĊa optuţbe ako postoje okolnosti koje
iskljuĉuju kriviĉnu odgovornost (neuraĉunljivost, stvarna zabluda, djelo se moţe
uĉiniti samo s umišljaje m a uĉinje no je iz nehata i dr.
3. Ako ne ma dovoljno dokaza da je optuţeni uĉinio kriviĉno djelo za koje se optuţuje.
Za ovaj sluĉaj moguće su sitauacije da nema dovoljno dokaza da je optuţeni uĉinio
kriviĉno djelo iako je recimo u stvarnosti on zaisto poĉinio to kriviĉno djelo. Moguće je
22

WWW.BH-PRAVNICI.COM
isto tako da optuţeni nije uĉinio kriviĉno djelo i svi ti sluĉajevi se oslobaĊaju na osnovu
ove taĉke.
OBJAVLJIVANJE PRESUDE - proĉitati
REDOVNI PRAVNI LIJEK
U zakonu je predviĊen rok za ţalbu od 15 dana od dana dostavljanja presude. Pri tome se u
zakonu ništa ne navodi o kakvoj se presudi radi, što znaĉi da se ţalba moţe podnijeti protiv svih
meritornih i procesnih presuda. Pomenuti rok za ţalbu predstavlja pravo sui generis, što znaĉ i da
stranke i branitelj svako od njih ima svoj rok za ţalbu od 15 dana koji poĉinje teĉi od dana
dostavljanja prijepisa presude. Kada su u pitanju osobe koje mogu izjaviti ţalbu u korist
optuţenog (braĉni, vanbraĉni drug, srodnici u pravoj liniji itd) njima se rok za ţalbu raĉuna od
dana kada je optuţeni primio presudu.
Postoji mogućnost da u sloţenim stvarima stranke i branitelj traţe produţenje roka za ţalbu i isti
se iz opravdanih razloga moţe produţiti još najviše 15 dana. Kada stranke ili branitelj podnesu
zahtjev za produţenje ţalbenog roka onda od toga dana pa do donošenja odluke suda ne teĉe rok
za ţalbu, a kada sud donese odluku rok za ţalbu se nastavlja za preostali vremenski period a u
sluĉaju da je dozvoljeno produţenje ţalbenog roka onda dolazi do zbrajanja preostalih dana sa
novih 15 dana ţalbenog roka. Ako je produţenje ţalbenog roka traţila jedna strana i to bude
dozvoljeno onda produţenje ţalbenog roka vaţi i za suprotnu stranu.
SUBJEKTI ŢALBE
Zakonodavac je odredio ko moţe podnijeti ţalbu pa je prvo naveo da su to stranke, branitelj i
oštećeni ali je predvidio i subjekte koji mogu izjaviti ţalbu u korist optuţenog a to su: braĉni,
vanbraĉni drug optuţenog, roditelj ili dijete i usvojitelj, odnosno usvojenik. Pravo na ţalbu ima
oštećeni zbog troškova kriviĉnog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Ţalbu moţe
podnijeti osoba ĉiji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta imovinska korist pribavljena
kriviĉnim djelom. Branitelj i osobe koje mogu izjaviti ţalbu u korist optuţenog istu mo gu
podnijeti bez posebnih ovlaštenja ali ne i protiv njegove volje osim ako je optuţenom izreĉena
kazna dugotrajnog zatvora.
Tuţitelj moţe podnijeti ţalbu kako na štetu tako i u korist optuţenog (ovo se nikad nije desilo).
ODRICANJE I ODUSTAJANJE OD ŢALBE
Nakon što sud donese presudu prestaju njegova ovlašćenja u smislu eventualnog ţalbenog
postupka pa jedino od dispozicije volje stranaka ovisi da li će doći do ţalbenog postupka. Kada
se ovo ima u vidu onda je jasno da je zakonodavac poštovao dispoziciju volje stranaka što je sve
povezano sa njihovim pravom da se odreknu ili odustanu od već izjavljene ţalbe pod propisanim
uvjetima.
Odricanje od prava na ţalbu se sastoji od izjave ovlaštene osobe da neće koristiti ţalbu
protiv presude, a odustajanje od ţalbe znaĉi da je ovlaštena osoba dala izjavu da povlaĉi
blagovre meno podnesenu ţalbu. Pravno dejstvo imaju samo ovlaštenih osoba. Tako npr kako
branitelj tako ni druge osobe koje mogu izjaviti ţalbu u korist optuţenog ne mogu dati izjavu da
odustaju od ţalbe ukljuĉujući i onu ţalbu koju su osobe napisale.
Optuţeni se moţe odreći prava na ţalbu tek nakon što mu je presuda dostavljena. OD toga je
napravljen izuzetak tako da se optuţeni moţe odreći od prava na ţalbu i prije toga ukoliko su
ispunjena dva uvjeta a to je: ako se tuţitelj odrekao prava na ţalbu i ako optuţeni po presudi ne bi
trebao izdrţavati kaznu zatvora. To će biti u sluĉaju ako mu je izreĉena novĉana kazna, uvjetna
23

WWW.BH-PRAVNICI.COM
osuda ako je oglašen krivim a osloboĊen je kazne, i da mu je izreĉena kazna zatvora izdrţana u
izraĉunavanje pritvora npr bio je u pritvoru 6 mjeseci i izreĉena mu kazna zatvora od 6 mjeseci.
Do donošenja odluke vijeća apelacionog odjeljenja optuţeni moţe odustati od svoje ţalbe kao i
ţalbe koja je izjavljena u njegovu korist. Optuţeni jedino ne moţe odustati od ţalbe koju je
izjavio tuţitelj u njegovu korist (nikada se to nije desilo). Tuţitelj se moţe odreći od prava na
ţalbu odmah nakon objavljivanja presude a moţe odustati od izjavljene ţalbe prije nego što
apelaciono vijeće donese odluku.
SADRŢAJ ŢALBE I OTKLANJANJE NEDOSTATAKA ŢALBE – ĉesto pitanje
U zakonu je propisano šta ţalba treba da sadrţi pa je tako navedeno da ona treba da sadrţi 5
sastojaka i to:
1. oznaĉenje presude protiv koje se podnosi ţalba (naziv suda, broj predmeta i datum)
2. osnov podnošenja ţalbe
3. obrazloţenje
4. ţalbeni prijedlog
5. potpis.
Od ovih sastojaka ţalbe obavezni su: Zakonski osnov, obrazloţenje i potpis.
Ako je ţalbu podnio optuţeni koji nema branitelja ili oštećeni koji nema punomoćnika, a ţalba ne
sadrţi sve ono što je potrebno i što je navedeno u zakonu, onda sud poziva ţalitelja da ţalbu
dopuni. Ukoliko oštećeni ne postupi tako i ne dopuni ţalbu a ţalba ne sadrţi obavezne sastojke
onda će sud njegovu ţalbu rješenjem odbaciti. To će isto uraditi ako ne moţe utvrditi na koju se
presudu njegova ţalba odnosi.
Kada je u pitanju ţalba optuţenog sud takvu ţalbu sa takvim nedostacima ne moţe odbaciti i
dostavlja je drugostepenom sudu na rješavanje. Ţalbu optuţenog moţe odbaciti jedino u sluĉaju
ako se ne moţe utvrditi na koju presudu se odnosi.
Odbacivanje ţalbe oštećenog ili optuţenog zbog toga što nisu ni na poziv suda naveli na koju se
presudu odnosi njihova ţalba moţe uslijediti samo nakon što sud pokuša to utvrditi kroz upisnike
i imenike.
Zakonodavac postupa vrlo rigorozno u odnosu na ţalbu tuţitelja koja ne sadrţi obavezne sastojke
kao i u odnosu na ţalbu oštećenog koji ima punomoćnika jer u sluĉaju ako te ţalbe ne sadrţe
obavezne sastojke ista se odbacuje, a to se ĉini i u sluĉaju ako se ne moţe utvrditi na koju
presudu se odnosi ţalba.
Kada je u pitanju optuţeni koji ima branitelja a ţalba ima nedostatke ista se ne moţe odbaciti
osim u sluĉaju ako se ne moţe utvrditi na koji se predmet odnosi. Takva ţalba se dostavlja
drugostepenom sudu.
GRANICE ISPITIVANJA PRESUDE
Presuda se ispituje u onom dijelu u kojem se pobija ţalbom. Sud uvijek mora voditi raĉuna o
osnovama i razlozima i z ţalbe jer mu to ukazuje koji dio presdue je ovlašten da preispituje u
smislu podnesene ţalbe. Nema preispitivanja presude po sluţbenoj duţnosti ni u kojem pravcu.
Ukoliko sud uvaţi ţalbu iz osnova bitne povrede odredaba kriviĉnog postupka i ukine presudu,
sud se u ovom sluĉaju ne upušta u preispitivanje ostalih ţalbenih osnova (pogrešno i nepotpuno
utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje....) Ako nije uĉinjena bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka sud
se moţe upustiti u ispitivanje ĉinjeniĉnog stanja pa ako utvrdi da je ţalba osnovana ukida
presudu, ali se ni tada kao ni u prethodnom sluĉaju ne upušta u ocjenu niţih ţalbenih osnova
(povreda kriviĉnog zakona i odluku o kazni). Ukoliko je ĉinjeniĉno stanje pravilno i potpuno

24

WWW.BH-PRAVNICI.COM
utvrĊeno tek se tada sud upušta u ocjenu niţih ţalbenih osnova i to povrede kriviĉnog zakona u
odnosu na koje ukoliko us opravdane ne moţe doći do ukidanja presude jer se ista preinaĉuje.
ZABRANA REFORMATIO IN PEIUS
U zakonu je propisano da ukoliko je podnesena ţalba samo u korist optuţenog, da se presuda ne
moţe izmijeniti na njegovu štetu. Ovo podrazumijeva i sluĉajeve i ako je tuţitelj izjavio ţalbu ali
samo npr zbog odluke o kazni pa doĊe do ukidanja presude onda nakon donošenja presude u
ponovljenom postupku tuţitelj moţe izjaviti ţalbu samo zbog odluke o kazni. Jednom ukinuta
presuda po ţalbi optuţenog uslovljava zabranu reformatio in peius i više presuda ne moţe
izmijeniti na njegovu štetu. ???? kad je po njegovom zahtjevu došlo do ponavljanja kriviĉnog
postupka.
BENEFICIO COHESIONIS
Ako ţalbeno vijeće povodom ţalbe jednog od saoptuţenih ocijeni da su razlozi zbog kojih je
uvaţena njegova ţalba od koristi i za saoptuţenog koji se nije ţalio ili se ţalio ali ne u tom pravcu
onda će sud uzeti kao da takva ţalba postoji. UvoĊenje ovog pravnog instituta zakonodavac
nastoji da se izbjegnu situacije u kojima se sudi dvojici ili više optuţenih i koji su u istoj pravno
situaciji da u ţalbenom postupku doĊe do razlika npr ako je neki od optuţenih u ţalbinaveo da je
prvostepeni sud uĉinio bitnu povredu.... a drugostepeni sud uvaţi tu njegovu ţalbu onda se po
sluţbenoj duţnosti ovo proširuje i na saoptuţenog koji nije izjavio ţalbu ili je nije izjavio u tom
pravcu.
Najbolji primjer za pravni institut beneficio cohesionis jeste ... zbog odluke o kazni u kojoj
optuţeni navodi da mu nije uzeto u obzir prilikom odmjeravanja kazne da je u vrijeme uĉinjenja
kriviĉnog djela bio smanjeno uraĉunljiv. Ukoliko sud uvaţi takvu njegovu ţalbu i odmjeri mu
kaznu u kraćem vremenskom trajanju, onda će u smislu ovog pravnog instituta to biti prošireno i
na optuţenog koji se nije ţalio ili nije izjavio ţalbu u tom pravcu ako je i on u vrijeme uĉinjenja
kriviĉnog djela bio bitno smanjeno uraĉunljiv. U suprotnom ovom optuţenom onda neće biti
primijenjen ovaj insitut.

ISPITNA PITANJA:
1. Oblici vinosti – umišljaj, nehat
2. Pokušaj izvršenja kriviĉnog djela
3. Saizvršilaštvo
4. Kazna dugotrajnog zatvora
5. Zastarjelost kriviĉnog gonjenja amnestije
6. Pojam istrage, svrha, ko vodi istragu
7. Dokazi
8. UviĊaj
9. Optuţnica
10. Kad stupa na pravnu snagu
11. Presuda kojom se optuţba odbija
12. Odluke drugostepenog suda po ţalbi
13. Granice preispitivanja presude po ţalbi

25

WWW.BH-PRAVNICI.COM
KRIVIĈNO MATERIJALNO PRAVO
PREDAVAĈ: Venceslav Ilić
nedjelja, 13.05.2007.
Kriviĉno materijalno pravo predstavlja sistem pravnih propisa kojim drţava, radi svoje kriviĉno
pravne zaštite odreĊuje kriviĉna djela i njihove uĉinioce i propisuje sankcije prema tim
uĉiniocima. Kriviĉno materijalno pravo, u odnosu na kriviĉno procesno pravo, omogućava da se
jedan kriviĉni dogaĊaj formira u kriviĉnu stvar kao predmet kriviĉnog postupka, te je kriviĉno
materijalno pravo pretpostavka kriviĉnom procesnom pravu.
ĈLAN 3 KZFBIH – NAĈELO LEGITIMITETA (osnov zakonitosti)
Kriviĉnopravna prinuda opravdava se samo ako se štiti ĉovjek i druge osnovne vrijednosti. Izvire
iz naĉela legaliteta – zakonitosti.
To je princip ograniĉenja kriviĉnopravne prinude, to je jedno od osnovnih naĉela po kojem se
štite osnovne slobode ĉovjeka, te i druga prava i vrijednosti. To moţemo štititi samo
kriviĉnopravnom prinudom. (proĉitati u KZ).
NAĈELO LEGALITETA – pitanje
Ĉlan 4. KZ
Izvor kriviĉnog prava je zakon, a ne obiĉaji kao u drugim zemlja ma. Postoje i neki drugi izvori,
dopunski. Kod nas ovo ne vaţi. Kriviĉna djela i kriviĉne sankcije se samo zakonom propisuju.
Niko ne moţe biti kaţnjen za djelo, ako zakonom nije prije uĉinjenja djela propisano kao
kriviĉno djelo i propisana sankcija. Sadrţaj se svodi na tri elementa:
- kriviĉno djelo se propisuje samo zakonom,
- propisati kaznu (odrediti vrstu i mjeru)
- zabrana izricanja sankcije ako zakonom i meĊunarodnim aktom nije odreĊeno kao
kriviĉno djelo.
Zakon nema povratno dejstvo.
Kriviĉno djelo se odreĊuje iz dva dijela: dispozicija i sankcija. Te dispozicije mogu biti
jednostavne i sloţene. Nekada dispozicija za teška kriviĉna djela uopće nije sloţena npr ubistvo,
a sloţena je blanketna, npr prometni propisi. Jednostavne ne sadrţe opis. Sloţena je i
alternativna.
Blanketna dispozicija – jedna od odlika našeg kriviĉnog prava je preciznost. U oblasti
saobraćajnih kriviĉnih djela preciznost nije odreĊena, a to je rezultat kompleksnosti prirode tih
djela npr prometni propisi. Nedovoljna preciznost ovih odredbi nameću potrebu da se to negdje
precizira. To praksa dopunjava npr donošenje zakona o saobraćaju.
VREMENSKO VAŢENJE KRIVIĈNIH DJELA
Primje na blaţeg zakona – ĉesto pitanje
Na uĉinioca kriviĉnog djela se primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme uĉinjenja kriviĉnog
djela. Ako se zakon nakon uĉinjenja kr djela promijeni, onda se primjenjuje onaj koji je blaţi za
uĉinioca.
4 A je izuzetak i vezan je za ratne zloĉine i to je svjetski standard. Ne pitaju ovo.

26

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Zauzet je stav da pravna norma ne moţe vaţiti prije njenog stupanja na snagu. Izuzeci: ako
postoji opći interes koji se odnosi na te probleme, ako se jave kasnije zakoni koji su blaţi,
obavezno se primjenjuje blaţi, primjenjuje se ĉak i poslije pravomoćnosti presude povodom
pravnih lijekova, a pravilo je do pravomoćnosti presude.
Koji je zakon blaţi – odreĊuje se komparacijom. Uvijek je blaţi onaj koji to djelo ne predviĊa
kao kazneno djelo. Ako oba predviĊaju kao kazneno djelo, blaţi je onaj koji iskljuĉuje
odgovornost. Ako oba predviĊaju odgovornost, blaţi je onaj koji iskljuĉuje kaţnjivost. Zatim,
blaţi je onaj koji predviĊa osloboĊenje od kazne. Zatim, onaj koji predviĊa blaţu kaznu - moţe se
blaţe kazniti. VRLO VAŢNO. Bez obzira što se primjenjuje blaţi zakon, nije sud duţan da
primijeni blaţu kaznu, sve se ocjenjuje ĉlan 48.
SANKCIJE
Kazne, mjere upozorenja i mjere sigurnosti ili bezbjednosti i odgojne mjere koje se odnose na
maloljetnike.
Svrha kod sankcija je prevencija (preventivni uticaj na druge da poštuje pravni sistem i ne ĉine
kriviĉna djela) i spreĉavanje uĉinitelja da uĉini kazneno djelo i njegov preodgoj – deklaratorno.
PRIMJENA KRIVIĈNOG ZAKONODAVSTVA U BIH – ĉlan 9.
Proĉitati, ali ne opterećuju puno ovim.
Na koga se iskljuĉuje primjena našeg zakona:
- prema djetetu koje u vrijeme uĉinjenja nije navršilo 14 godina, iskljuĉeno na djecu ali ne i
na sauĉesnike. Na djecu se primjenjuje glava X KZ.
- Nema odgovornosti pravnih lica – to je specifikum.
Ĉlan 10 KZ se odnosi na svakog ko na teritoriji FBIH uĉini kriviĉno djelo (zastava na brodu i
registracija aviona). Proĉitati.
Ĉlan 12 u KZBIH, odnosno 13 ili 14 u F – kriviĉna djela uĉinjena izvan teritorije FBiH
ZASTARJELOST
Moramo dobro znati. Ĉlan 15 KZ.
Zastarjelost je osnov za prestanak ovlaštenja nadleţnih organa na izricanje sankcija i izvršenje tih
kriviĉnih sankcija. Nastaje istekom odreĊenog vremena od izvršenja kriviĉnog djela ili istekom
odreĊenog vremena od donošenja pravomoćne presude.
Obustava zastare - karakteriše je djelovanje takve okolnosti, odnosno zakonske smetnje koja
sprjeĉava da kriviĉno gonjenje otpoĉne ili ako je otpoĉelo da se produţi (duševno oboljenje,
imunitet). Kad prestanu te zakonske smetnje, zastarjelost se nastavlja (uraĉunava se ranije
vrijeme koje je trajalo do te obustave). Te smetnje se zovu zakonske ili pravne smetnje. Ova
smetnja ne utiĉe na druga lica u vezi sa ostvarenjem njihovih prava.
Prekid zastare imamo u sluĉajevima kad nastupe takve okolnosti usljed kojih je zaustavljen tok
zastarijevanja, tako da će da ponovno teĉe, ali iz poĉetka. To su situacije do kojih dolazi zbog
procesnih radnji organa gonjenja ili kad uĉinilac uĉini isto tako teško ili još teţe kriviĉno djelo.
Procesne radnje su radnje tuţitelja i ovlaštenih lica (policije).
Zastarjelost nije na dispoziciji stranaka. Nastupa bez obzira na volju uĉinioca. Niko se ne moţe
odreĉi zastare. Zapamtiti dobro.
Zastarjelost traje za gonjenje:
- 35 godina od dana izvršenja djela za koje se izriĉe dugotrajni zatvor
- 20 god za djela preko 10 godina
- 15 preko 5 godina
27

WWW.BH-PRAVNICI.COM
- 10 preko 3
- 5 preko 1
- 3 do 1 ili novĉane kazne
Za sticaj odreĊuje se rok prema najteţoj.
Sve isto kao kod izvršenja osim apsolutnog roka, jer je on dvostruk.
ZASTARJELOST IZVRŠENJA SPOREDNIH KAZNI I MJERA BEZBJEDNOSTI
Novĉana kazna – zastarjelost 2 godine od dana pravomoćnosti presude.
Obavezno psihiĉko lijeĉenje i oduzimanje predmeta kad protekne 5 godina od dana odluke kada
su mjere izreĉene.
Vršenje poziva kad protekne onoliko vremena koliko je sud odredio za zabranu te mjere.
KRIVIĈNO DJELO
To je protivpravno djelo koje je zakonom propisano kao kriviĉno djelo, ĉija su obiljeţja odreĊena
zakonom i za koja je zakonom propisana kazna. Protivpravnost ima substancijalni znaĉaj. Ranije
bilo društveno opasno djelo, sada je bolje definisano.
Svijest uĉinioca mora obuhvatiti protivpravnost djela, mora biti svjestan protivpravnosti svog
ĉinjenja ili neĉinjenja.
Protivpravnost treba shvatiti kao protivnost normi, onog znaĉaja koji karakteriše samo kriviĉno
djelo. To su ona protivpravna ponašanja pojedinca koja znaĉe napad ili ugroţavanje najvaţnijih
društvenih odnosa.
NAĈIN IZVRŠENJA KAZNENOG DJELA – pitanje
Ĉinjenjem ili neĉinjenjem.
Ĉinjenje – aktivno djelovanje uĉinioca, tzv komisivna djela. To je voljni tjelesni pokret.
Neĉinjenje – kad se propušta odreĊena radnja – omisivna djela. Voljno propuštanje da se uĉini
radnja na koje je inaĉe to lice obavezno.
Neprava kaznena djela neĉinjenja – komisivno omisivna djela. To su djela koja se opisom
djela vrše ĉinjenjem, ali su izvršena neĉinjenjem. Propuštanjem duţnosti (majka trebala hraniti
dijete, ali nije i ubila ga – ubistvo se radi ĉinjenjem).
Radnje u odnosu na kazneno djelo mogu biti radnje izvršenja, radnje podstrekavanja i radnje
pomaganja.
Mora biti radnja izvršenja i posljedica.
POSLJEDICA
Promjena ili proizvedeno stanje u spoljnjem svijetu prouzrokovano radnjom izvršenja, imamo
radnju sa svim obiljeţjima kriviĉnog djela i imamo posljedicu.
Svako djelo mora imati posljedicu. Kod nekih je jasno izraţena (krvni delikti) kod nekih nije
(uvreda).
Uzroĉnost je odnos izmeĊu radnje i posljedice. Za postojanje kriviĉne odgovornosti potrebno je
da postoji ta uzroĉna veza. Ako se stekne više uvjeta koji su djelovali utvrĊuje se neposredni
uslov (npr svaĊa dvojice u kafani, hoće da razriješe, hoće da se biju, u tuĉnjavi jedan udari
pesnicom, drugi pada, potres mozga, bolnica, umro. Pitanje da li je umro zbog toga ili nije bilo
sestre ili doktora u bolnici. Mora se utvrditi, ako je do doktora, prekinut je uzroĉni lanac).
Radnja izvršenja mora biti u opisu djela oznaĉena, a za neka treba naroĉito oznaĉiti vrijeme i
mjesto.

28

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pitanje koje on ĉesto pita: objektivni uslov inkriminacije – okolnosti koje zakon odreĊuje kao
uslov koji treba da se stvori da bi jedno ponašenje ĉovjeka bilo protivpravno ili da bi dobilo
opasni karakter. Ove okolnosti ulaze u sastav kriviĉnog d jela, ali se za postojanje vinosti ne
zahtijeva svijest uĉinioca da te okolnosti postoje. Dovoljno je da one u konkretnom sluĉaju
egzistiranju (kriviĉno djelo uĉestvovanje u tuĉi – nemamo svijest, ali smo uletili u tuĉu, i nastane
teška tjelesna povreda ili je neko umro. Npr u privredi – nastupila šteta). Znaĉaj ovih uslova je
što od njih zavisi postojanje kriviĉnog djela iako one ne odreĊuju kriviĉno djelo. Posljedica
takvog djela je promjena stanja ili stanja koje nastaje izvršenjem te radnje.
SUBJEKT KRIVIĈNOG DJELA
Subjekti su izvršioci, saizvršioci i sauĉesnici (podstrekaĉ i pomagaĉ). To su fiziĉka lica –
ĉovjek. Ne moţe izvršilac nekih djela biti svaki ĉovjek, nego onaj ko ima odreĊeno svojstvo.
Od subjekta kriviĉnog djela treba razlikovati pasivnog subjekta, a to je fiziĉko ili pravno lice na
ĉiju štetu se vrši kriviĉno djelo koji je predmet kriviĉnog djela.
BIĆE KRIVIĈNOG DJELA
Je skup svih posebnih elemenata je dnog kriviĉnog djela. Oni nisu zajedniĉki za sva kriviĉna
djela, tako se kriviĉna djela i razlikuju. Ti elementi koji ih razlikuju su obiljeţja ili bića kriviĉnog
djela. Pojedina kriviĉna djela se razlikuju, ne samo po radnji izvršenja, već i po naĉinu (kraĊa,
razbojništvo). Razlikuju se i prema vremenu (npr samo za vrijeme rata, poţara). Razlikuju se i po
razliĉitim posljedicama, ali i po elementima subjektivnog karaktera.
RAZLIKOVANJE DJELA PREMA POSLJEDICI
Dijele se na kriviĉna djela povrede i ugroţavanja.
Povreda je uništenje ili oštećenje nekog pravnog dobra.
Ugroţavanje je stvaranje opasnosti od nastupanja povrede. Ta opasnost moţe biti bliţa ili dalja.
Ako je bliţa povrede radi se o kriviĉnim djelima konkretne opasnosti (opasnost ulazi u sam
pojam kriviĉnog djela i mora se dokazati). Suprotno, ako je dalja, kriviĉna djela apstraktne
opasnosti (Opasnost nije neposredno nastupila, ali je radnja uĉinioca takva da je mogla
prouzrokovati tu opasnost i ta opasnost se pretpostavlja, ali je to neoboriva pretpostavka npr
predaja u promet ekplozivnih materijala, ne iskljuĉuje se odogovornost, jer je mogla biti
opasnost, neoborivo).
VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA – pitanje
Uĉinjeno u vrije me kada je uĉinioc radio ili bio duaţan da radi bez obzira na to kada je
posljedica ĉinjenja ili neĉinjenja nastupila. Znaĉaj vremena je mnogostruk jer kod odrĊenih
kriviĉnih djela vrijeme predstavlja elemenat bića kriviĉnog djela (u ratu). Bez podataka u
vremena u izreci, presuda je nerazumljiva, a to je bitna povreda. Od vremena zavisi koji će se
zakon primijeniti. Zavisi i nastupanje zastarjelosti. Zavisi primjena odredbi materijalnopravnog,
tako i procesnopravnog karaktera. Kad se ne moţe precizno utvrditi vrijeme, uzima se ono koje je
najpovoljnije za uĉinioca.
Ako se djelo sastoji od razliĉitih djelatnosti, a ĉine jednu radnju – uzima se ono vrijeme kada je
uĉinjena posljednja radnja (kumulativne radnje).
Produţeno djelo – uzima se vrijeme svake izvršene radnje u sastavu kaznenog djela. Zastara je od
zadnjeg.
MJESTO IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA
29

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Najĉešće se posljedica se dešava u mjestu radnje, ali kod distancionih radnja moţe biti u jednom,
a posljedica u drugom mjestu. 3 teorije:
- teorija djelatnosti kaţe da je mjesto izvršenja u mjestu ĉinjenja, neĉinjenja
- teorija uspje ha kaţe da je mjesto izvršenja tamo gdje se dogodila posljedica
- teorija ubikviteta kaţe da je mjesto izvršenja djela kako u mjestu ĉinjenja, neĉinjenja,
tako i gdje je posljedica nastupila.
INSTITUTI KOJI ISKLJUĈUJU POSTOJANJE KRIVIĈNOG DJELA
3 instituta u našem pravu koji iskljuĉuju:
- nuţna odbrana
- krajnja nuţda
- beznaĉajno djelo – nije kazneno djelo ono djelo koje je, iako sadrţi zakonska obiljeţja
kriviĉnog djela, zbog naĉina uĉinjenja, neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i
niskog stupnja kriviĉne odgovornosti beznaĉajno djelo.
Ocjenjuje znaĉaj za pasivnog subjekta u konkretnoj situaciji (ako se razvode pa jaran svjedoĉi,
poslije razvoda se pomire, ali treba procesuirati jarana zbog laţnog svjedoĉenja).
NUŢNA ODBRANA
Institut koji iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela, odnosno oduzima karakter kriviĉnog djela.
Jedan od najstarijih instituta i najĉešće se primjenjuje.
Nuţna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da uĉinitelj od sebe ili drugog
odbije istovremeni direktno pre dstojeći protivpravni napad koji je srazmje ran i koji mora
biti srazmje ran napadu.
Uĉinitelj koji prekoraĉi nuţnu odbranu moţe se blaţe kazniti, a ako je prekoraĉenje uĉinio zbog
jake razdraţenosti ili straha izazvane napadom moţe se i osloboditi kazne.
Opravdanost nuţne odbrane je, jer odbija napad koji nema opravdanje, nema pravni osnov,
protupravan je.
Mora postojati napad, odbrana i odbijanje napada.
Objekat napada moţe biti bilo koje pravno dobro, u prvom redu, odbrana ţivota, fiziĉkog i
psihiĉkog integriteta, slobode, polne slobode, porodiĉnog prava, nepovredivost stana, ĉasti, ĉak i
kod verbalnih napada (ovdje se radi o prekoraĉenju nuţne odbrane).
Elementi su napad i odbrana.
Napad mora biti protivpravan, pod napadom podrazumijevamo svaku ljudsku djelatnost koja je
upravljena na povredu ili ugroţavanje nekog pravnog dobra. Krucijalno je protivpravnni napad
jer samo on legimitira pravo na odbranu. Protivpravan je kad se preuzima bez ikakvog zakonskog
ovlaštenja, odnosno, kada se njime povreĊuju pravni propisi bilo koje grane prava. Da li je
dozvoljena nuţna odbrana za radnje koje se primjenjuju u krajnjoj nuţdi – radi se o koliziji
istovrijednih dobara, npr otklanjamo opasnost od jednog dobra na raĉun drugog, uzima se ţivotno
potreban lijek da se da drugom. Onom na koga se prebacuje opasnost ima pravo da se brani.
Istovremenost – napad i odbrana moraju biti istovremeni, ali su te 2 komponente u korelaciji.
Istovremenost postoji kako onda kad je napad aktuelan, ali i kada neposredno predstoji. Postavlja
se pitanje ocjene o postojanju tog napada, posebno kada odbrana nije istovremena. Ocjena o
postojanju napada je faktiĉko pitanje i moraju se ocjenjivati sve okolnosti tog sluĉaja i vrlo je
sporno pitanje odbrane protivprijetećih napada. Pro future nuţna odbrana nije dozvoljena, njom
se pretpostavlja napad (struja u ogradi, bomba na šteci). Ona nosi rizik eventualnog napada, ne
moţe se predvidjeti vrsta napada, intenzitet napada, ne moţe se ništa tvrditi.

30

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Odbijanje napada – podrazumijevamo svaku djelatnost koja je upravljena na odbijanje napada a
sastoji se u povredi ili ugroţavanju nekog p ravnog dobra napadaĉa. Odbijanje mora biti
srazmjerno napadu. Odbrana se karakteriše ĉinjenicom povreĊivanja nekog napadaĉevog dobra.
Odbrana moţe biti defanzivna i uglavnom u ţivotu je takva, ali napadnuti ima pravo i na
ofanzivnu odbranu jer drugaĉije ne moţe odbiti napad. Odbrana ne moţe biti neograniĉena. Ne
treba biti po svaku cijenu i sa svakim sredstvima, ona je legitimna i u skladu s pravom samo dotle
dok i sama postane nepravo. Ona treba biti usmjerena prema napadaĉu i da je ekvivalentna u
odnosu na napad, ne smiju se povreĊivati treća lica i li njihova dobra. Imalo bi opravdanja
povreda trećih lica ako bi se radilo o krajnjoj nuţdi. Ako je napadaĉ kao sredstvo koristio tuĊu
stvar, onda imamo pravo na odbranu prema trećim licima. Neophodnost odbrane je najznaĉajniji
uslov odbrane. Ovaj elemenat neophodnosti suštinski opredjeljuje funkciju i smisao instituta
nuţne odbrane, ali je on istovremeno najsporniji kad se radi o praktiĉnoj primjeni ali je pitanje
neophodnosti najspornije u praktiĉnoj primjeni jer je to pitanje faktiĉko pitanje koje se
procjenjuje na osnovu okolnosti svakog sluĉaja. Ipak osnovno mjerilo je karakter napada kao i
pozicija napadnutog u konkretnoj situaciji. Zato je upravo naglašena srazmjernost izmeĊu napada
i odbrane.
Prekoraĉenje nuţne odbrane postoji kada izmeĊu odbijanja napada i samog napada ne postoji
ekvivalencija, znaĉi kad djelatnost napadnutog nije bila neophodna da bi sa njom odbio napad.
Da se napad mogao odbiti i na drugi naĉin, a ne samo tom konkretnom povredom napadaĉa (npr
kafanska tuĉa, napadaĉ atakuje na ţivot napadnutog, napadaĉ 100 kg, izbildan, nasilnik,
procjenjuju se okolnosti i dogaĊaji, priznaje se malom ĉiki koji je puco, a ako je napadnuti 100
kg njemu se neće priznati). Da li je odbrana bila neophodno potrebana zavisi od naĉina, sredstava
te od sredstava sa kojima je napadaĉ raspolagao za vrijeme napada, jer se odnos ne procjenjuje
prema upotrijebljenom sredstvu. Treba cijeniti intenzitet napada, snagu i spretnost napadnutog.
Ako napadnutom stoji više sredstava na raspolaganju za odbranu, onda napadnuti treba
upotrijebiti ono koje je najmanje opasno, štetno ali uz uslov da mu to vrijeme dozvoljava.
Ubistvo na mah – ko drugog liši ţivota na mah doveden bez svoje krivnje u jaku razdraţenost,
da je u takvo stanje doveden jakim napadom bez svoje krivnje i da je izvršeno neposredno, u toku
ili poslije napada (ubistvo u afektu ili provocirajuće) kazniće se od 1 do 10 godina. Bolje je
ubistvo iz nuţne odbrane nego ubistvo na mah –to pita šta bi kao advokat uradio.
PUTATIVNA NUŢNA ODBRANA
Je pogrešna procjena situacije od strane napadnutog. On odgovara za nehatno izvršenje kriviĉnog
djela ako je u zabludi, iz nehata i ako zakon predviĊa kaţnjavanje za to djelo u sluĉaju da je
izvršeno iz nehata.
KRAJNJA NUŢDA
Kao opći pojam nema tako dugu pravnu tradiciju, prihvaćen tek poĉetkom 20 vijeka. Veoma je
teško sve sluĉajeve krajnje nuţde karakterisati, vrednovati na isti naĉin. Radi se o sukobu dva
prava. Osnov iskljuĉenja postojanja dva djela. Imamo sluĉajeve kolizije po tpuno razliĉitog
karatkera (npr imovina i ţivot). Ide se fleksibilnije kod interpretacije ovog instituta. Ide se po
principu da sve što zakonom nije dozvoljeno, nuţda ĉini dozvoljenim – narodski reĉeno..
Sliĉnost sa institutom nuţne odbrane – imaju isto kriviĉnopravno dejstvo, ali se znatno
razlikuju. Kod sukoba dva prava daleko je rigoroznije, rigornozniji su uslovi po kojima je
dozvoljeno povrijediti javno dobro drugog lica radi otklanjanja opasnosti, radi oĉuvanja svog
dobra. Šteta se kod nuţne odbrane nanosi krajnjem napadaĉu, a kod krajnje nuţde nekom drugom
licu. (proĉitati više puta u zakonu).
31

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Zbog zla, cijenimo znaĉaj dobra koje štitimo.
Komponente (elementi) kod krajnje nuţde su: opasnost i otklanjanje opasnosti. Opas nost mora
biti stvarna, neskrivljena, moţe prijetiti bilo kojem dobru fiziĉkog ili pravnog lica. Kod
otklanjanja opasnosti – otklanja se ĉinjenjem dozvoljenog bića kriviĉnog djela, da se nije moglo
na drugi naĉin otkloniti, da zlo koje je nastupilo nije bilo veće od zla koje je prijetilo. Kako
cijenimo ovu opasnost – na osnovu objektivnih postojećih okolnosti tj prognoze koja mora da se
zasniva na objektivnoj vjerovatnoći nastupanja te opasnosti za ţivot, tijelo, slobodu, imovinu.
Opasnost ne smije biti skrivljena, a ako je u zabludi govori se o putativnoj nuţdi. Npr uloga
vozaĉa, normalno vozimo, odjednom ide na nas drugo vozilo, moramo skrenuti, bjeţimo u desnu
stranu, ko je kriv, procjenjuje se sve, suština je da smo izazvali zlo manje nego što bi nastupilo,
manje zlo da se udari u drvo, nego u šetalište s ljudima. Vozimo ranjenika, pa prolazimo kroz
crveno svjetlo, ali ne napraviti belaj da se ubije još 5 ljudi da bismo spasili jednog, tada se ne
moţe pozvati na ovaj institut. Suština je da je zlo manje.
PREKORAĈENJE GRANICA KRAJNJE NUŢDE - EKSCES
Imamo kada je zlo veće od zla koje je prijetilo. To je tzv intenzivni eksces, a imamo i extenzivni
eksces. Njega imamo kada se otklanja opasnost koja po objektivnoj ocjeni još nije nastupila niti
je neposredno predstavljala opasnost. (2 kuće, u jednoj ogromno drvo, hrast, a drugi misli da mu
moţe drvo biti opasnost, obori ga i napravi belaj – pro future – pretpostavlja da će se desiti).
Umišljaj je potreban, a iz nehata ako zakon predviĊa kaţnjavanje za nehat.
Putativna krajnja nuţda – ovaj koji otklanja opasnost pogrešno smatra da je ova opasnost
stvarna i on odgovara za nehatno izvršenje kaznenog djela – imamo duţnost izlaganja opasnost.
Ako je duţan da se izloţi opasnosti ne moţe se pozivati na krajnju nuţdu (ĉuvar, straţar).
Istovremeno sa opasnošću – znaĉi da minula i buduća opasnost ne dolaze u obzir, a opasnost koja
neposredno predstoji podrazumijevamo onu opasnost koja je postala toliko ozbiljna da je njeno
nastupanje postalo sigurno ili krajnje vjerovatno ukoliko se mjere zaštite odmah ne preduzmu.
Ako je za zadaću kraĊa, sve proĉitati o kraĊi – znati kao hafiz.
POKUŠAJ
Je nedovršeno kriviĉno djelo kod koga je izostala posljedica, pa se postavlja pitanje šta je to
osnov njegovog kaţnjavanja. Zato što se napada na zaštićeno dobro, a drugo kod njega postoji
ispoljena volja koja je ostvarena kroz taj njegov pokušaj kroz taj njegov napad. Govorimo o tri
njegova elementa: prvo, zapoĉinjanje izvršenja kaznenog djela, drugo postojanje umišljaja, a
treće izostajanje posljedice.
Ko s umišljajem zapoĉne izvršenje kriviĉnog djela, a ne dovrši – kazniće se (ovo proĉitati u
zakonu).
Zapoĉinjanje izvršenja kaznenog djela - smatramo da je zapoĉeto izvršenje kada je to lice
svojom radnjom ostvarilo neko od obiljeţja kriviĉnog djela koje je zapoĉeo. Faktiĉko pitanje.
Radi razlikovanja od pripremnih radnji ????
Nedovršenost djela – nije zasnovao priteţanje.
Umišljaj – mora biti svjestan svih obiljeţja kriviĉnog djela i kod njega postoji volja da to djelo
izvrši (praksa prihvata i eventualni umišljaj).
Nepodoban pokušaj – ĉlan 29 KZFBIH – uĉinitelj pokušao uĉiniti kriviĉno djelo, ali
nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom predmetu (babica htjela izvršiti abortus, a ova nije
bila trudna). Moţe se osloboditi od kazne i blaţe kazniti, sve zavisi od faktiĉkog stanja. Do
posljedice ne bi došlo. Za podoban se moţe samo blaţe kazniti, a ne osloboditi.
32

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kako ćemo cijeniti kao sudija šta je nepodoban pokušaj – da uĉinilac ne bi mogao izvršiti
kriviĉno djelo.
Nepodoban pokušaj nema realnu vrijednost, ali kaţnjavamo zbog njegove volje iako kubura nije
valjala (pripremio je kuburu da drugog ubije).
DOBROVOLJNI ODUSTANAK
Interesantan institut – uĉinitelj koji je pokušao uĉiniti kriviĉno djelo, ali je dobrovoljno odustao
(djelo preko 3 godine), moţe se osloboditi od kazne. Kazniće se za druge radnje koje ĉine neko
drugo djelo (htio ubiti, ali ga oborio i ubo noţem, ali odustao – odustaje od ubistva).
Djelo moţe ostati nedovršeno zbog okolnosti koji ne zavise od njegove volje, meĊutim moţe se
dogoditi da to djelo ostane nedovršeno voljom uĉinioca. Radi se o pozitivnoj transformaciji
uĉinioca kriviĉnog djela. Njegova kaţnjiva radnja dobija bolji kvalitet jer nema više opasnosti.
Imamo fakultativni osnov za oslobaĊanje od kazne ĉlan 34. stav 2. (ovaj ĉlan dobro proĉitati).
Svršeni pokušaj –mora da preduzima aktivnu radnju. Baka pije otrov naveĉe.
Nesvršeni pokušaj – on prekida daljnje djelovanje.
Osnov je da mora biti dobrovoljno (lopov preskoĉio zid od dva metra, ušao u zgradu, ide ĉuvar,
on bjeţi – nije dobrovoljno odustao, ako puca u vitalni dio tijela, odustao, ali treba ga za pokušaj
ubistva).
SAIZVRŠILAŠTVO
Iako zakonska bića kriviĉnih djela redovno upućuje na jedno lice kao izvršioca nisu rijetki
sluĉajevi da u uĉinjenju uĉestvuje više lica. To se oznaĉava kao sauĉesništvo.
U uţem smislu su podstrekaĉ i pomagaĉ.
Radi se o sticaju više lica u uĉinjenuju kriviĉnog djela ĉije su radnje meĊusobno povezane,
predstavljaju kriviĉno djelo i posljedica je rezultat zajedniĉkog djela svih uĉinilaca. Ako više
osoba preduzimaju šta drugo ĉime na odluĉujući naĉin doprinesu uĉinjenju i kazniće se za to
djelo. Ĉlan 31.
Polazeći od akcesorne prirode, diferenciramo izvršilaštvo, podstrekavanje i pomaganje.
Izvršilaštvo – direktni, saizvršilac i posebni izvršilac.
Saizvršilac je svako onaj ko na bazi sporazuma o podjeli uloga i zajedniĉkom izvršenju kriviĉnog
djela ostvaruje svoj dio u procesu izvršenja djela koji mu je dodijeljen, pri ĉemu samo ostvarenje
djela hoće kao svoje i zajedniĉko.
Opća pretpostavka za saizvršilaštvo je zajedniĉka odluka o djelu. 2 komponente: subjektivna
(volja da zajedniĉki to urade) i objektivna (doprinos svakog saizvršitelja).
Ako ne znaju jedan za drugog (pararelno izvršilaštvo).
Sukcesivno – da sva lica uĉestvuju od samog poĉetka do kraja izvršenja, a ne moraju znati šta ko
radi.
Svijest o zajedniĉkoj radnji poznaje dogovor, ali to nije uvijek neophodno. Dovoljno je
zajedniĉko i svjesno djelovanje u izvršenju djela.
Ako dobrovoljno sprijeĉi izvršenje djela, sud će ga osloboditi od kazne.
Izvršilac je lice koje izvršava djelo, koje izvodi radnju i realizuje posljedicu. Mogu biti direktni i
posredni. Sporno razlikovanje saizvršilaštva od pomaganja, a posrednog izvršilaštva od
podstrekavanja. Npr navodi drugog na prevoru da dotakne struju i da ga ubije struja – on je
posredni izvršilac. Podstrekaĉ ne vlada situacijom, on samo umišljajno djeluje na nekog da izvrši.
Sve je zavisilo od volje posrednog izvršioca.

33

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Zašto je sauĉesništvo akcesorne, zavisne prirode – pretpostavlja postojanje kriviĉnog djela. Treba
da postoji odreĊena liĉna povezanost. Šta je subjektivni elemenat sauĉesništva – podudarnost
volja, a objektivni – da u realizaciji djela u kojem svako ima svoj doprinost.
Odgovornost i kaţnjavanje nisu obuhvaćene akcesornošću. Svako odgovoara u granicama svoga
umišljaja.
PODSTREKAVANJE
Ĉinjeniĉni supstrat trebaju biti obuhvaćen sve radnje izvršioca.
U zadaćama nema saizvršilaštva.
To je umišljajno navoĊenje jednog lica na izvršenje kriviĉnog djela. Kazniće se kao da ga je sam
uĉinio, ako se moţe izreći kazna preko 3 godine, a nije ni pokušano – kazniće se kao za pokušaj
(izuzetak).
Naĉin podstrekavanja – najĉešće se vrši neposredno (lice A nagovara lice B da nagovori lice C) a
moţe i posredno. Produţeno podstrekavanje – kada se podstrekne više lica da laţno svjedoĉe.
Ako je kod lica koje se podstrekava već postojala odluka onda se radi o neuspjelom. Ako lice a
podrekne jedno ili više lica onda imamo sluĉaj sticaja. Bilo idealnog ili realnog sticaja zavisno od
prirode kriviĉnih djela na koje se vrši podstrekavanje. Nema podstrekavanja koja se odnose na
uopštena kriviĉna djela. Neuspjelo podstrekavanje imamo uvijek ako podstrekaĉ nije uspio da
stvori odluku kod lica. Neuspjelo podstrekavanje će postojati ako se podstrekavani predomislio
ili ako je bio sprijeĉen ili ako je izvršio neko drugo djelo. Imamo posebne odredbe vezano za ĉlan
116 – prikriveni istraţilac.
Izvršilac i podstrekaĉ su potpuno izjednaĉeni kod kaţnjavanja, ali se podstrekaĉu moţe izreĉi
blaţa kazna.
(Moţe se desiti da je u pritvoru neko i stalo mu je da proba da obezvrijedi tuţilaĉku tezu i proturi
pismo za laţno svjedoĉenje nekim svjedocima i da im instrukcije. Pitanje akcesornosti.)
POMAGANJE
Ko drugog s umišljajem pomogne kazniće se kao da ga je sam uĉinio, a moţe se i blaţe kazniti.
Teţi oblik sauĉesništva je podstrekavanje, a podstrekavanje konzumira pomaganje. Pomaganje
moţe biti fiziĉko i psihiĉko. Pomaganjem se smatra davanje savjeta, sredstava potrebnih za
izvršenje djela, otklanjanje prepreka, unaprijed obećano prikrivanje. Uglavnom se vrši ĉinjenjem
ali moţe i neĉinjenjem (propuštanje da u postupku gdje ima obaveze to ne uradi – ĉuvar koji kaţe
doĊi mene nema tada). Ako je djelo ostalo u pokušaju, pomagaĉ moţe biti kaţnjen samo ako se
radi o kaţnjivom pokušaju. Pitanje odgovornosti – odgovara u granicama svoga umišljaja, a ako
je dobrovoljno sprijeĉio moţe se osloboditi kazne. Šta ako je izvršilac uĉinio teţe kriviĉno djelo –
uradio kvalitativni exces, neće pomagaĉ odgovarati za ovo (za ubistvo Bentbaša). Ako izvršilac
uradi lakše djelo, obojica odgovaraju za lakše djelo – limitirana akcesornost.
Neuspjelo pomaganje se ne kaţnjava – kad je izvršilac preduzeo pomagaĉku radnju ali nije došlo
do izvršenja ĉak ni pokušaja.
Pomagaĉke radnje su usmjerene na pomaganje izvršenja kriviĉnog djela. Ps ihiĉko pomaganje
predstavlja jaĉanje volje uĉinioca, bilo da mu daje savjete ili uputstva. Po pravilu kod pomagaĉa
mora imati direktan umišljaj jer je njegovo pomaganje upravljeno na izvršenje kriviĉnog djela ali
je dozvoljen i eventualni umišljaj.
KRIVIĈNA ODGOVORNOST
Ĉlan 35.
Sadrţaj
34

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kriviĉno je odgovoran uĉinitelj koji je uraĉunljiv (psihiĉkostanje) i kriv (kriviĉni odnos) za
uĉinjeno kriviĉno djelo.
Kriv je ako je kriviĉno djelo uĉinio sa umišljajem. Kriv je i onda ako je uĉinio iz nehata ali ako
zakon to izriĉito propisuje.
Kriviĉna odgovornost je skup subjektivnih pretpostavki koje trebaju biti ispunjene da bi jedno
nedopušteno i protivpravno djelo moglo pripisati uĉiniocu odnosno staviti na teret.
Kriviĉno pravo svake pravne drţave mora se temeljiti na ovom naĉelu – nullum crimen sine
culpa. Iz ovog proizilazi da konsitutivne komponente odgovornosti ĉine subjektivni elementi.
URAĈUNJLIVOST
Je svojstvo normalnog i duševno razvijenog ĉovjeka da ispravno rasuĊuje, odnosno da shvati
znaĉenje odreĊenog djela i da se u skladu s tim ponaša.
VINOST
podrazumijeva psihiĉki odnos uĉinioca prema tom kriviĉnom djelu. Postoji umišljaj i nehat.
Kriviĉna odgovornost je u osnovi individualna kategorija i ona je neprenosiva i svaki uĉinilac
odgovara za ono što je uĉinio, odnosno, što je propustio da uĉini.
Kriviĉna odgovornost pravnih lica – po prvi put u našem zakonodavstvu. Kriviĉna odgovornost
kolektiviteta. Ovaj zaokret od neodgovornosti ranije je odraz izuzetnog porasta privrednog
(korporacijskog) kriminaliteta. UvoĊenje odgovornsori pravnih osoba zahtijevano je u više
meĊunarodnih dokumenata usvojenih od CoE (Vijeće Evrope), iz djelatnosti preduzeća koja
uzrokuju velike i enormne štete. Pravna osoba odgovara za kriviĉna djela koja je uĉinilac uĉinio u
ime, za raĉun ili u korist pravne osobe, a smisao uĉinjenog djela proizilazi iz nekog zakljuĉka,
naloga ili odobrenja rukovodnih organa.
Ĉlan 36. proĉitati
Nije uraĉunljivo ono lice koje u vrijeme uĉinjenja nije moglo da shvati znaĉaj djela ili nije mogao
upravljati svojim postupcima (zbog trajne ili privremene duševne bolesti, poremećenosti ili
zaostalog duševnog razvoja).
O bitno smanjenoj sposobnosti.
Sam sebe doveo u takve uslove zbog droge, alkohola.
Ta mu rora ne pali motora.......
Uraĉunjivost -predstavlja psihiĉko stanje uĉinioca u vrijeme uĉinjenja kriviĉnog djela (neće sud
ex ofo). Mora se utvrditi ĉim postoji sumnja. UtvrĊuje se u odnosu na vrijeme uĉinjenja tempore
criminis.
Biološki osnov (da je u bolnici). 3 osnova
Psihološki osnov – nemogućnost da shvati znaĉaj djela, nemogućnost da upravlja svojim
postupcima.
Potrebno da postoji jedno od ovih stanja bilo psihološko ili biološko i da prouzrokuje poremećaj.
Mogućnost shvatanja znaĉaja svog djela – to je mogućnost rasuĊivanja.
Mogućnost upravljanja svojim postupcima – mogućnost odluĉivanja o preduzimanju ili
nepreduzimanju odreĊenih radnji. Uraĉunljivo lice upravlja svojim postupcima voljno, vrši
odreĊene radnje ili se suzdrţava. Kod izvjesnih nenormalnosti nastupi poremećaj psihiĉkih

35

WWW.BH-PRAVNICI.COM
funkcija i bez obzira na postojanje svijesti jednostavno ne moţe da upravlja svojim postupcima
(piromani, kleptomani).
ACIONES LIBERE IN CAUSA
Tzv samoskrivljena uraĉunljivost – sam se uĉinilac stavio u stanje privremene duševne
poremećenosti, neuraĉunjivosti, zbog ĉega u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela je neuraĉunljiv. Da
bi bio odgovoran sud će da utvrdi da li se on doveo u stanje da nije mogao da shvati znaĉaj djela i
da upravlja svojim postupcima (vozi auto, svrati u kafanu i sretne društvo, poĉne piti, preda
kljuĉeve nekome ko pije sokove ili naiĊe na saobraćajku i mole ga da vozi, a on se pravda da je
popio i drugi će potvrditi da je to bilo tako).
Npr za bitno smanjenu uraĉunljivost nema vještaĉenja ako neko popije.
VINOST
Pod vinošću podrazumijevamo kriviĉni odnos uĉinioca prema izvršenom kriviĉnom djelu. To je
most izmeĊu djela i uĉinioca, zato što za kaţnjavanje uĉinioca kaznenih djela nije dovoljno samo
ostvarenje nego i njegova krivica. Po sadrţini se svodi na dva osnovna oblika: umišljaj i nehat.
Imamo elemenat svijesti i elemenat volje. Svijest o djelu treba da sadrţi svijest o svim
obiljeţjima djela (radnja, posljedica, uzroĉna djlea, mjesto, sredstvo). I ako se kod nekoh djela
traţi posebna okolnost, onda se traţi svijest i o tome. Volja – saglašenje sa ostvarenjem kaznenog
djela. Saglašenje moţe biti razliĉitog stepena (htjeti - direktan umišljaj, pristati – eventualni).
Teţe je dokazati eventualni umišljaj. Ĉim postoji namjera radi se o direktnom. Teško razlikovati
eventualni umišljaj od svjesnog nehata. Razgraniĉenje se vrši prema Frankovoj formuli –
eventualni postoji kada se uĉinilac ne bi uzdrţao od radnje i da je posljednicu predvidio kao
sigurnu. Namjera postoji kada uĉinilac pod dejstvom predstave o cilju preduzima radnju da
ostvari taj cilj (kod kraĊe, treba da ukrade). Pobuda je unutrašnji pokretaĉ za izvršenje kriviĉnog
djela i procjenjujemo je kao oteţavajuću okolnost.
Direktni umišljaj se karakteriše time što kod uĉinioca postoji svijest o svim obiljeţjima kriviĉnog
djela. Ima predstavu o svim okolnostima djela, a one imaju obiljeţja kriviĉnog djela. Svjestan je
radnje, uzroĉne veze, posljedice. Voljna komponenta se sastoji u htijenju. Htijenje posljedice se
moţe izvuĉi iz postojanja obiljeţja subjektivne prirode (namjera).
NEHAT
Je korektivni oblik krivnje. Naši zakoni polaze od toga da je prirodi kriviĉnog djela imanentan
umišljaj, da uĉinilac ima i svijest i volju za uĉinjenje. Nasuprot tome, kod nehata bez obzira na
oblik ne postoji voljni odnos prema kriviĉnom djelu pa bi mogli reĉi da je nehat neprirodni oblik
krivnje. Upravo zbog toga u stavu 3. ĉlana 38. – nesvjesni nehat – ni svijesti ni volje, predviĊeno
da je kriv kada samo to zakon izriĉito odreĊuje. Ne postoji volja uĉinioca u pogledu
prouzrokovanja zabranjene posljedice već se njegov psihiĉki odnos procjenjuje sa gledišta svijesti
o djelu, odnosno mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice. Nevoljni - ne postoji ni htijenje ni
pristajanje. Dodiruje se sa eventualnim umišljajem, svijest je ista ali nije volja.
Nesvjesni nehat – nema ni svijesti ni volje, cijene se samo subjektivna svojstva (opća i struĉna
znanja, struĉne sposobnosti), profesionalni nehat - moraju imati veći stepen paţnje od obiĉnih
lica.
Pita – odnos uraĉunljivosti i vinosti:
– kad ne postoji uraĉunjivost nema ni vinost i nema ni odgovornosti.
36

WWW.BH-PRAVNICI.COM
-

kad postoji bitno smanjena postoji i vinost i moţe se blaţe kazniti.
kad je smanjena, ali ne bitno, postoji vinost ali ovakva uraĉunljivost moţe biti
olakšavajuća okolnost.
kad postoji uraĉunljivost, postoji i vinost.
PREDAVAĈ: Venceslav Ilić
subota, 19.05.2007.

Instituti koji iskljuĉuju kriviĉnu odgovornost su:
STVARNA ZABLUDA
U uţem i širem smislu.
Nije kriviĉno odgovorna osoba koja u vrije me uĉinjenja kriviĉnog djela nije bila svjesna
nekog njegovog zakonskog obiljeţja (u uţe m s mislu) ili koja je pogrešno smatrala da
postoje okolnosti, a da su postojale to djelo bi bilo dopušteno (u šire m smislu).
Zabluda u pravu uopće predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanja pogrešne svijesti o nekim
pravno relevantnim okolnostima ili sadrţaju (o relevantnim okolnostima kaznenog djela).
Zabluda moţe biti error facti ili error iuris.
Zabluda u uţem s mislu (npr neko lice plaća laţnim novĉanicama, a uopće ne zna da su laţne).
Stvarna zabluda o okolnostima (u širem s mislu), koje da su postojale bilo bi to djelo
dopušteno (svaĊa, jedna osoba se zakljuĉava, a komšija sluĉajno pokuca na vrata i ovaj puca i
ubije ga jer je u zabludi o okolnostima).
Zabluda uopće je pogrešna predstava o nekoj ĉinjenici ili laiĉki reĉeno, ta zabluda oznaĉava
neznanje, faktiĉni nemamo svijesti o toj ĉinjenici. Npr šumska kraĊa je u uţem smislu.
PRAVNA ZABLUDA
Svi odnosi su regulisani pravnim normama. Stupanje u te pravne odnose, proizvodi pravne
posljedice. Pretpostavka da graĊani znaju zakone je nerealna. Zbog toga princip – nepoznavanje
zakona škodi – se ne moţe uvijek primijeniti.
Pravna zabluda predstavlja pogrešnu pre dstavu uĉinioca o tome da je njegovo djelo
zabranjeno. On pogrešno smatra da je dozvoljeno (npr pijaca, uzme sto na pijaci, plati neku
naknadu i misli da moţe sve prodavati, a to nije tako, nije svjestan propisa). Pravna zabluda je
zabluda o zabranjenosti djela. PredviĊeno blaţe kaţnjavanje ali i oslobaĊanje.
Aberatio ictus – nije stvarna zabluda, to je skretanje kauzalnog toka prema drugom objektu (npr
gaĊa lice A, a pogodi lice B – radi se o sticaju djela prema drugom licu).
KAŢNJAVANJE
Svrha kaţnjavanja je:
1. da se izrazi društvena osuda uĉinjenog kriviĉnog djela;
2. spreĉavanje uĉinioca da uĉini kriviĉno djelo i njegovo popravljanje – specijalna prevencija;
3. da se utiĉe na sve potencijalne uĉinioce da se uzdrţe takve djelatnosti – generalna prevencija;
4. da se jaĉa svijest graĊana o pogibeljnosti kriviĉnih djela.
KAZNE
Imamo kaznu zatvora i novĉanu kaznu
37

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kazna zatvora se izriĉe samo kao glavna, a novĉana i kao glavna i sporedna VAŢNO.
Samo je dna se moţe izreĉi kao glavna, ako su propisane obje. ĈESTO PITANJE
Za kriviĉna djela iz koristoljublja novĉana ali kao sporedna se moţe izreĉi kad nije propisana
zakonom ili kad je zakon propisao zatvor ili novĉanu, a sud propiše zatvor, tada moţe i novĉana.
Kazna zatvora:
Od 30 – 20 godina zatvor
Od 20 – 45 dugotrajni zatvor (nikad se ne propisuje kao jedina i ne izriĉe se licu ispod 21 godine,
izriĉe se zatvor na mjesece i godine, a i na pune dane)
GLAVNE KAZNE
Su one kazne koje su takvog karaktera da se samo njihovom primjenom u cijelosti moţe ostvariti
svrha kaţnjavanja.
SPOREDNE KAZNE
Su one kazne kojima se ne moţe u potpunosti postiĉi svrha kaţnjavanja i koje se mogu izricati
samo uz glavnu kaznu, a da bi se pojaĉalo i dopunilo svojstvo glavne kazne. Ako se novĉana
izriĉe kao glavna, onda se uvijek izriĉe kao jedina kazna.
ĈLAN 43. zatvor samo kao glavna, a novĉana i kao glavna i sporedna.
RAD ZA OPĆE DOBRO NA SLOBODI
Kad se izriĉe kazna zatvora od 6 mjeseci, onda se istovremeno moţe odrediti, uz pristanak
optuţenog, da se kazna zamijeni kao rad za opće dobro na slobodi. Zasniva se prema volji
zakonodavaca na ocjeni svih okolnosti samog dogaĊaja, pa se doĊe do zakljuĉka da nije prijeko
potrebno odrediti zatvor, a uvjetna ne bi bila dovoljna za postizanje svrhe kaţnjavanja (nikad se u
praksi ne primjenjuje). OdreĊuje se na period od 10 – 60 dana srazmjerno kazni. Rok za izvršenje
ne moţe biti kraći od 1 mjeseca niti duţi od 1 godine. Ako bi napustio taj rad, primjenjuje se
kazna zatvora, srazmjerno kazni. Kantonalno ministarstvo pravosuĊa prema prebivalištu tog lica
izvršava.
UVJETNI OTPUST
Ĉlan 45.
Karakteriše ga to da nakon izdrţane ½, a iznimno 1/3 izreĉene kazne (ovdje moraju postojati
posebne okolnosti), pod uvjetom da se za vrijeme propisane ne uĉini novo djelo.
Cijeni se njegovo vladanje u tom vremenu. Komisija za ocjenu vladanja se sastoji od 5 ĉlanova.
Ocjenu izlaţe neko iz zatvora.
Ako je neko osuĊen na dugotrajni zatvor, moţe dobiti uvjetni nakon izdrţane 3/5 kazne.
Uvijek se mora opozvati ako je to lice na uvjetnom otpustu uĉinilo djelo za koje je propisana
kazna iznad 1 godine. Izuzetno i do1 godine, onda se ocjenjuju mnoge okolnosti, vezane za
liĉnost uĉinioca.
NOVĈANA KAZNA
U odnosu na ranije zakone, sada imamo dnevne iznose (stav 1. ĉlan 47), a ako to nije moguće,
onda u jednom iznosu. Iznosi su od 5 do 360 dnevnih iznosa, a iz koristoljublja do 1.500 dnevnih
iznosa. Ako se izriĉe u odreĊenom iznosu, onda se ide od 150 do 50.000 KM, a iz koristoljublja
do miliona. Veća moţe ako je pribavio iznos preko miliona, onda u dvostrukom iznosu
pribavljene koristi.
38

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kako izraĉunavamo dnevni iznos – visina dnevnog iznosa se izraĉunava na bazi liĉnog dohotka,
tromjeseĉne neto plate, ali i nekih drugih prinadleţnosti koji ima, uz odbitak porodiĉnih obaveza.
Podaci ne stariji od 6 mjeseci. Najniţi dnevni iznos iznosi 1/60, a najviši 1/3, trećina zadnje
objavljene prosjeĉne plate zaposlenih u BiH ili u FBiH.
OPĆA PRAVILA ZA ODMJERAVANJE KAZNE
Suci prave greške vezano za ovo – zbrljaju. Npr upornost uzimaju kao oteţavajuću.
Ĉlan 48.
Prvo, za osnov uzimamo kaznu koju je zakonodavac odredio, sud mora voditi raĉuna o
svrsi kaţnjavanja, uzimamo sve okolnosti da kazna bude manja ili veća – individualiziranje
kazne.
Stepen kriviĉne odgovornosti – uraĉunljivost i vinost.
Pobude – motiv izvršenja, one su izvan umišljaja a mnogo govore o liĉnosti uĉinioca kriviĉnog
djela i stepenu opasnosti.
Mogu biti pozitivne (olakšavajuće okolnosti – da bi nekom ţivot spasio, ne uzimamo kao
oteţavajuće) i negativne (ako ĉini iz osvete i mrţnje, uvijek se uzimaju kao oteţavajuće).
Ugroţavanje nije isto što i povreda, 2 razliĉita pojma. Jaĉina ugroţavanja se uzima kod
terorizma.
Apstraktno i konkretno ugroţavanje.
Povreda (paraplegija) – stepen povrede. Nije isto jedan poginuli ili 29 poginulih.
Okolnosti pod kojim je to djelo uĉinjeno – govorimo o naĉinu izvršenja, a njega veţemo za
sredstvo i vrijeme. Procjenjujemo i njegov raniji ţivot. Kroz raniji ţivot ocjenjujemo njegovu
liĉnost, njegov moralni lik, angaţovanost u radu (moţe biti i pozitivno i negativno), liĉne prilike
optuţenog, drţanje uĉinioca poslije uĉinjenog kaznenog djela (da li ţali ili odobrava), spreman je
da nadoknadi štetu, priznanje (ali vidjeti da li je uhvaćen na licu mjesta ili je priznao).
Povrat – odnose se na uĉinioca kaznenog djela u povratu. To je okolnost koju sud ocjenjuje u
vezi sa ranijim ţivotom uĉinioca. Stav 2. ĉlan 49. daje dopunska pravila u odnosu na stav 1. sud
mora uzeti u obzir, jer je povrat posebna društvena pojava, jer se radi o kontinuiranom izvršenju
kriviĉnih djela, ranija kazna na uĉinioca nije imala efekta. Povrat mora sud uzeti u obzir prilikom
odmjeravanja kazne.
Posebni oblik povrata je u vezi sa ranije izvršenim djelima. Specijalni povrat je povrat istog
kriviĉnog djela (uvijek krade). Povrat - to su oteţavajuće okolnosti po uĉinioca i sud ih uvijek
uzima u obzir.
Vaspitne mjere, prekršaji, prijestupi se nikada ne raĉunaju kao povrat, već kroz raniji ţivot.
Jaĉina ugroţavanja i povreda odreĊuju jaĉinu posljedice.
UBLAŢAVANJE KAZNE
Podrazumijevamo odmje ravanje blaţe kazne od one koja je zakonom propisana. To je
izuzetak od ĉlana 48 i zato predstavlja posebno pravilo za sudsko odmjeravanje kazne i to samo
pod uslovima i granicama predviĊenim u zakonu.
Imamo zakonsko i sudsko ublaţavanje kazne.
Zakonsko je kad ga je zakon predvidio. A zakon ga predviĊa kod prekoraĉenja granica nuţne
oddbrane i krajnje nuţde, kod bitno smanjene uraĉunljivosti, kod pravne zablude, pokušaja,
pomaganja. U svim sluĉajevima gdje je predviĊeno oslobaĊanje od kazne (kod nepodobnog
pokušaja, kod dobrovoljnog odustanka, kad sprijeĉi izvršenje kaznenog djela).
Sudsko ublaţavanje – postojeće olakšavajuće okolnosti kod tih lica pojavljuju kao osobito
olakšavajuće. Vanredne, a ne redovne. Mora se u presudi obrazloţiti. Zašto sud mora obrazloţiti
39

WWW.BH-PRAVNICI.COM
– jer se radi o odstupanju od općih pravila i zato to moramo reĉi. Ako se prvostepeni sud ne
pozove na ovo, radi se o bitnoj povredi postupka.
Granice ublaţavanja ĉlan 51. (proĉitati) –
- Ako je predviĊena kazna preko 10 – ublaţava se do 5 god.
- Od 3 ili više – do 1 godine
- Od 2 godine – do 6 mjeseci
- Od 1 godine – 3 mjeseca
- Od najviše 1 – do 30 dana.
OSLOBAĐANJE OD KAZNE ĉlan 52.
Specifiĉno pravilo za odmjeravanje od kazne. Sud će osloboditi od kazne ako to zakon izriĉito
kaţe. Ako je sud ovlašten, onda se ne pazi na ograniĉenja (prekoraĉenje granica nuţne odbrane,
krajnje nuţde...)
Za kriviĉna djela koja su uĉinjena iz nehata – specifiĉan sluĉaj. Nema svrhe kaţnjavati nekoga ko
je tim djelom teško pogoĊen (npr ubio dijete sluĉajno, prevrnuo se u jarak). Cijenimo subjektivnu
stranu, pogoĊenost uĉinioca kriviĉnog djela tim djelom.
STICAJ KRIVIĈNIH DJELA – ĉesto pitanje
Sticaj postoji onda kada je uĉinilac izvršio više kriviĉnih djela i kada mu se za ta djela
istovremeno sudi. Propisujući kazne za pojedina djela zakon polazi od toga da se pojedinom
uĉiniocu sudi za jedno djelo, što bi znaĉilo više djela, više kazni, pa kumuliranje. Više kriviĉnih
djela moţe biti izvršeno 1 radnjom (idealni sticaj) ili sa više radnji (realni sticaj).
Kod sticaja polazimo od prouzrokovanja posljedica, a ne od povrede norme i djela u sticaju.
Mogu biti izvršena sa razliĉitim oblikom vinosti, a vremenski razmak kod realnog st icaja nije od
znaĉaja kao kod produţenog kriviĉnog djela, samo je bitno da za ranije djelo nije bila izreĉena
presuda.
Kazna za sticaj se izriĉe
Jedinstvena kazna se izriĉe tako što ako je za neko od tih djela u sticaju sud izrekao dugotrajni
zatvor – izriĉe se samo dugotrajni zatvor – apsorpcija.
Princip asperacije – ako je za kriviĉno djelo u sticaju utvrĊena kazna zatvora, jedinstvena mora
biti veća od svake pojedine utvrĊene, ali ne smije dostiĉi zbir, niti preĉi 20 godina.
Za lakša kriviĉna djela, ako su predviĊene kazne zatvora do 3 godine, jedinstvena ne moţe preĉi
8 godina. Sliĉno je kod novĉanih, ne smije dostiĉi zbir svih novĉanih.........
U nekim sluĉajevima bilo sa jednom ili više radnji – prividni sticaji –
Idealni sticaj koji nije prividan (policajac koji ne vrši zakonito svoju radnju, upotrijebi gumenu
palicu i nanese teške tjelesne povrede.
Prividni idealni sticaj – jedna radnja, više posljedica, ali govorimo o jednom djelu.
Moţe biti po os novu :
1. specijaliteta (potvrda za pravosudni ispit, a nemamo 4 godine staţa na pravnim
poslovima, uradio 2 kriviĉna djela – povreda sluţbenog poloţaja i falsifikovanje
dokumenata. Moţe za jedno djelo, za falsifikovanje odgovarati).
2. supsidijariteta (kaţnjive - pripremne radnje za djelo, pokušaj, odnos prema izvršenom
djelu)
3. konsupcije (uvijek teţe konzumira lakše djelo, odgovara za ubistvo, a ne teške tjelesne
povrede)
4. alternativiteta (ako su alternativno postavljene radnje, bitna je jedna radnja za biće
kriviĉnog djela, a druge se uzimaju kao oteţavajuće).
40

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pravi realni sticaj – da preinaĉi iznos u štednoj knjiţici – radi se o dva djela – prepravljanje
javne isprave, a onda dovodi u zabludi lice u banci – prevara i falsifikat.
Prividni realni – više radnji, više posljedica. Npr produţeno kriviĉno djelo – to je jedna pravna
konstrukcija koja je predviĊena iz procesnih razloga – zbog malih lopova koji stalno kradu.
Produţeno kazneno djelo (ĉlan 55) – odredbe zakona o sticaju neće se primjenjivati kad
uĉinalac izvrši produţeno djelo, a imamo ga kada je uĉinilac s umišljajem uĉinio više istih ili
istovrsnih (lakša ili teţa kriviĉna djela) kriviĉnih djela koja obzirom na naĉin uĉinjenja govori da
je s umišljajem, vremenska povezanost i druge stvarne okolnosti koji ih povezuje ĉine
jedinstvenu cjelinu.
Šta ocjenjujemo – da li ima dovoljno elemenata koji ukazuju na prirodnu, vremensku i pravnu
cjelinu. Ocjena vremenskog kontinuiteta zavisi od naĉina, vremena.... izvršenja. Ako su
obuhvaćena unaprijed stvorenim umišljajem, razmak moţe biti mnogo veći od predviĊenog.
Zakon ne kaţe koliki je vremenski razmak nego se procjenjuje na temelju svih okolnosti.
Produţeno djelo se ne moţe konstruisati kod svih djela - najĉešće kod imovinskih, a ne kod
krvnih.
ODMJERAVNJE KAZNE OSUĐENOM LICU
Kad mu se sudi za uĉinjeno djelo kad je na izdrţavanju, sudi mu se kao u sticaju, a ono ranije se
uzima kao utvrĊeno, a za drugo se utvrĊuje, pa se izriĉe jedinstvena.
Moţe se donijeti presuda neovisno od ranije izreĉene, ako se primjenom odredbi ne bi mogla
postiĉi svrha kaţnjavanja (osuĊeno zbog ubistva na 15 godina, u 13 godini se posvaĊa u zatvoru i
ubije ĉovjeka, onda se neovisno od ranije dosuĊuje nova). Ĉlan 56.
IZRICANJE JEDINSTVENE KAZNE ZA STICAJ
Ako se ranija osuda odnosila za sticaj, nova jedinstvena kazna za sva djela, odmjerava se tako što
sud uzima kaznu za sticaj i novo djelo za koje se sudi (osuĊen za sticaj 6 godina, i mi mu
izriĉemo 3 god, onda mu dajemo 8).
URAĈUNAVANJE PRITVORA
Obavezno uraĉunavanje pritvora u kaznu. (1 dan – 50 KM). Uraĉunava se i pritvor od inostranog
organa – extradicija.
UVJETNA OSUDA
Mjere upozorenja kao odraz shvatanja da kriviĉne sankcije nemaju za cilj samo odmazdu prema
uĉiniocima kriviĉnih djela, nego njegovo prevaspitavanje i popravljanje. Svrha bi bila da se
izricanjem uvjetne izbjegne izricanje kazne. MeĊutim kod izricanje uvjetne, cijenimo djelo,
visinu propisane kazne, karakter i društveni znaĉaj zaštitnog objekta, stepen ugroţavanja ili
povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je to djelo uĉinjeno. Jednostavnije reĉeno, svrha
je da se uĉinitelju uvjetnom osudom uputi upozorenje uz prijetnju kaznom, a kojim se ipak
omogućava ostvarenje svrhe sankcije, tako što će mu se utvrditi kazna bez njenog izvršenja,
smatrajući da to nije nuţno radi kriviĉno pravne zaštite.
To je mjera upozorenja uz prijetnju kaznom, faktiĉki uvjetna suspenzija kazne. Uĉinilac se
upozorava da ako u vrijeme provjeravanja uĉini novo kriviĉno djelo ili ako ne ispuni postavljene
obaveze da će mu biti ukinuta uslovna osuda. Vrijeme provjeravanja od 1 – 5 godina raĉunajući
od dana pravomoćnosti. Provjeravanje- duţa kazna, duţe provjeravanje, ali prema ocjeni liĉnosti.
Uslovi za izricanje uvjetne osude
41

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ĉlan 62.
Mjerodavna je sudski utvrĊena, a ne zakonom propisana kazna.
Kada je uĉiniocu utvrĊena kazna zatvora 2 godine i novĉana.
Ako je kazna zatvora preko 10 godina – moţe se izreĉi uvjetna, ali ublaţavanjem – relativno.
Kad je najmanje predviĊeno 3 godine zatvora nema uvjetne – apsolutno.
Opoziv uvjetne osude
Mora se opozvati uvjetna ako osuĊeni u vrijeme provjeravanja uĉini jedno ili više kaznenih djela
za koja se izriĉe kazna zatvora od 2 godine ili u duţem trajanju.
Moţe kad je izreĉena manja ili novĉana.
Ocjenjuju se okolnosti koje se odnose na djelo i uĉinioca.
Kad opozovemo uvjetnu osudu, onda se opozvana kazna smatra utvrĊenom.
Rokovi za opozivanje
Pravna sigurnost graĊana ili uvjetno osuĊenih lica zahtijeva da postoje rokovi – vrijeme kušnje.
MeĊutim, izuzeci su:
- Ako u vrijeme provjeravanja uĉini novo djelo koje povlaĉi opozivanje, a tom presudom
bude utvrĊeno, tek istekom vremena, moţe se u roku od 1 godine.
- Postoje neke obaveze, a osuĊeni ne izvrši obaveze – onda u roku od 1 godine od isteka
vremena provjeravanja.
Zaštitni nadzor uz uvjetnu osudu:
Stavljanje pod nadzor imamo u sluĉajevima, a u vezi sa okolnostima uĉinjenja djela, jer se smatra
da ćemo postići svrhu uvjetne osude da se ona ostvari.
1. Lijeĉenje u odgovarajućoj ustanovi
2. Praćenje njegovog uzdrţavanja od alkohola i droga
3. Posjećivanja savjetovališta
4. Osposobljavanje za odreĊena zanimanja
5. Prihvatanje zaposlenja
6. Ograniĉenje raspolaganja sa plaćom
Mjera se moţe ukinuti ako je postignuta svrha mjere.
SUDSKA OPOMENA
Kao sankcija, a ne kazna.
Objektivni uvjet da se moţe izreĉi da je predviĊena kazna zatvora do 1 godine ili novĉana, a da je
uĉinjena pod izuzetno olakšavajućim okolnostima. Prvo se ocjenjuje liĉnost, ponašanje.
To je vrsta sudskog prijekora. Sjedinjuje prijekor i elemente vaspitanja, ide se za jaĉanjem
morala.
Granice:
Blizu beznaĉajnim djelima.
Kako će se izvršiti – radi se rješenjem, ne presudom (u izreci se ne kaţe da je kriv) – suština je
da se ta osoba naruţi, malo moralne pridike.
Materijalne odredbe nisu u saglasnosti sa procesnim. Ovo je teoretsko naglabanje.

42

WWW.BH-PRAVNICI.COM

MJERE BEZBJEDNOSTI
Su posebna vrsta kriviĉnih sankcija, a njihov osnovni kriminalno-politiĉki znaĉaj jeste da
se njihovim propisivanjem i izricanje m ostvaruju ciljevi kriviĉnopravne zaštite u
sluĉajevima kada se to ne moţe ostvariti kaznom.
Osnov za primjenu mjera bezbjednosti su opasna stanja, a svrha je otklanjanje opasnih stanja,
odnosno uvjeta da uĉinilac u budućnosti ne vrši ta djela.
Opasna stanja su psihiĉka stanja u kojima se nalazi uĉinilac (privremeno duševno obolio,
zaostali duševni razvoj...).
Uvjeti su povezanost liĉnosti uĉinioca sa raznim vidovima njegove okoline.
Smisao otklanjanja opasnih stanja je izricanje mjere bezbjednosti. Postoji opasnost od uĉinioca ili
neke stvari koja je povezana sa uĉiniocem.
Vrste:
1. Psihijatrijsko lijeĉenje
2. Obavezno lijeĉenje od zavisnosti
3. Zabrana vršenja poziva, djelatnosti
4. Zabrana upravljanja motornim vozilom
5. Oduzimanje predmeta
Zajedniĉki vaţe za sve mjere bezbjednosti, proizilazi iz svrhe. Zajedniĉki uvjet je sadrţan u
svakoj mjeri bezbjednosti.
Ĉl. 74 i 75. (Psihijatrijsko lijeĉenje i obavezno lijeĉenje od zavisnosti).
Psihijatrijsko lijeĉenje izriĉe se uĉinitelju koji je kriviĉno djelo uĉinio u stanju bitne ili
smanjene, a djelovaće na uĉinioca da u budućnosti ne ĉini kriviĉna djela (rad za opšte dobro na
slobodi ili uz uvjetnu osudu). Najduţe se propisuje do isteka kazne ili isteka vremena
provjeravanja ako se radi o uvjetnoj.
Obave zno lijeĉenje od zavisnosti izriĉe se licima koja su djela uĉinila pod odluĉujućim
djelovanjem alkohola i droga.
Zabrana vršenja poziva, djelatnosti, ona lica koja su izvršila u vezi sa imovinom koja im je
povjerena.
Zabrana upravljanja motornim vozilom (ĉesto pitanje) moţe se izreĉi kad postoji opasnost da
će upravljanjem vozilom uĉiniti isto djelo (alkohol, kroz crveno od 3 mjeseca do 3 godine)
Oduzimanje pre dmeta (on ĉesto pita) ĉlan 78. – oduzimaju se upotrije bljeni, namijenjeni i
nastali predmeti. Postoji opasnost da će ponovno upotrijebiti predmete ili u cilju zaštite opće
sigurnosti oduzimanje se ĉini neophodnim. (lice A prenijelo drogu, obavezno se oduzima).
Predmeti se mogu i vratiti (npr kompjuter). I kad nisu vlasništvo, oduzima se ako je u interesu
sigurnosti i morala. Radi se o opasnosti posjedovanja i njegovog svojstva tog predmeta. Ovo nije
kaţnjavanje nego otklanjanje opasnosti. (falsifikovani novac).
ODGOJNE PREPORUKE
43

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Radi se o nastojanjima da se na odreĊena delikventna ponašanja maloljetnika daje
prednost vans udskim oblicima prevencije. Primjena odgojnih mjera je faktiĉki alternativa
kriviĉnom gonjenju, jer je to faktiĉki nesudsko rješavanje nastalog konflikta. Da se ne pokreće
postupak i da se utiĉe na njih da ne ĉine djela. Samo se moţe ići kod djela za koja je predviĊen
zatvor do 3 godine i novĉana. Izriĉe ih sudija za maloljetnike i tuţilac.
Priznanje maloljetnika je uvjet i njegova izraţena spremnost za pomirenje sa oštećenim.
Imamo:
1. Izvinjenje oštećenom
2. Naknada štete ako je priĉinio
3. Obaveza pohaĊanja škole (ove 3 izriĉe tuţilac)
4. Posjećivanje savjetovališta ili da ga obeveţe na edukaciju iz saobraćajnih propisa (i ove
tuţilac)
5. Rad u korist humanitarnih organizacija (sud)
Ukidaju se kad je postignut njihov cilj.
VASPITNE MJERE
Kad je rijeĉ o maloljetnicima, oni se ne kaţnjavaju za uĉinjena djela. Iskljuĉuje se svaka kazna
koja se izriĉe punoljetnim.
Vaspitna mjera je osnova, a izuzetno starijim maloljetnicima se moţe izreĉi maloljetniĉki zatvor.
Svrha je da se obezbijedi vaspitanje i vaspitni razvoj maloljetnih uĉinilaca. Zakon polazi od toga
da je osnovni uzrok pogrešno vaspitanje maloljetnika, te da se primjenom vaspitnih mjera, treba
nastojati da se otklone ovi uzroci i da se na taj naĉin suzbija maloljetniĉka delikvencija.
Maloljetniĉki zatvor je negdje na sredini izmeĊu vaspitne mjere i kazne. Rijeĉ je o kaznenoj mjeri
koja ima vaspitni karakter. Zatvor ima karakter represije i odlike kazne.
Kriviĉne sankcije prema maloljetnicima su:
Odgojne i vaspitne mjere i odreĊene mjere sigurnosti, a prema starijim i maloljetniĉki zatvor (od
14-16 mlaĊi maloljetnici, od 16-18 stariji maloljetnici).
Da se pruţanjem zaštite i pomoći uĉinioca kriviĉnih djela, vršenjem nadzora nad njima, njihovim
struĉnim osposobljavanjem i razvijanjem njihove liĉne odgovornosti osigurava njihov odgoj,
preodgoj i pravilan razvoj. Zastupljena i specijalna i generalna prevencija.
Koje su to:
1. Disciplinske (upućivanje u disciplinski centar)
2. Mjere pojaĉanog nadzora (od strane roditelja, usvojioca, staraoca, u drugoj porodici, i
treće od strane samog Centra)
3. Zavodske (upućivanje u zavodsku ustanovu i u kazneno popravni dom)
Disciplinski centar – upućuje se na dreĊeni broj sati u prazniĉne dane, ali najviše 4 uzastopna
prazniĉna dana. Na odreĊeni broj sati u toku dana, najduţe do 1 mjeseca. Na neprekidni boravak
za utvrĊeni broj dana, ali ne duţe od 20.
Ko se upućuje – maloljetnici prema kojim nije potrebno preduzimati trajnije mjere odgoja,
naroĉito ako je djelo izvršio iz nepromišljenosti ili lakomislenosti.
Mjere
-

pojaĉanog nadzora –
od strane roditelja, usvojitelja ili staratelja
u drugoj porodici
od strane samog Centra

44

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ovo je sluĉaj kad prema maloljetniku treba preduzeti trajnije mjere odgoja ili lijeĉenja ali uz
odgovarajući nadzor, s tim da nije potrebno potpuno izdvajanje iz sredine.
Pojaĉani nadzor roditelja – kada su roditleji propuštali da vrše nadzor, a u mogućnosti su da to
rade. Sud moţe dati roditeljima odreĊene upute. Centar za socijalni rad to prati. Moţe ĉak pruţiti
i pomoć roditeljima. Ova mjera je od 1 – 3 godine.
Pojaĉani nadzor u drugoj porodici koja je voljna da ih primi. Isto kao kod roditelja. Obustaviti će
se kad pravi roditelji steknu mogućnost da rade. Nema roka.
Pojaĉani nadzor od Centra – oni su svakodnevno u vezi sa roditeljima, a roditelji nisu u
mogućnosti da vrše ovo.
Upućivanje u zavodsku ustanovu
Upućuje se kada je potrebno vršenje stalnog nadzora nad maloljetnikom. Od 6 mjeseci do 3
godine i o ovome se naknadno odluĉuje, prati se, ne mora ostati 3 godine.
Upućivanje u odgojno-popravni dom – kad je potrebno primijeniti pojaĉane mjere odgoja.
Ocjenjuju se okolnosti, da li mu je ranije izricano. Vrijeme od 1 – 5 godina, odreĊuje se u toku
trajanja.
Upućivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje – ostaje dok je potrebno lijeĉenje ili
osposobljavanje i tek kad postane punoljetan, preispitaće se.
PITANJA NA ISPITU: Kad i pod kojim uvjetima se mora odluĉivati o odgojnim mjerama, radi
promjene okolnosti – ako je od pravomoćnosti odluke o upućivanje u odgojni centar a proteklo 6
mjeseci, neće se izvršiti, nema svrhe.
Kod pojaĉanog nadzora ili zavodske mjere kad protekne 1 godina – ponovno će se odluĉivati o
potrebi izvršavanja ili da se zamijeni nekom drugom.
MALOLJETNIĈKI ZATVOR
Kada govorimo o kaţnjavanju maloljetnika uvijek mislimo na maloljetniĉki zatvor i to za djela za
koja je zaprijeĉena kazna zatvora do 5 godina (objektivno), a zbog visokog stupnja kaznene
odgovornosti (subjektivno) i ne bi bilo svrsishodno da se izriĉe odgojna mjera.
To je posebna kazna lišenja slobode koja se moţe izreĉi samo maloljetnicima.
Kriviĉna odgovornost maloljetnika se drugaĉije cijeni, drugaĉije suĊenje, posebno se vodi raĉuna
o okolnostima vezanim za liĉnost maloljetnika.
Kazna se odreĊuje na godine i na pola.
Posebna pravila – za njih nema ublaţavanja kazne, ne povlaĉe pravne posljedice sticanja prava, u
posebnim ustanovama izdrţavaju, mora provesti min 1 godinu da se odredi uvjetni i u tom
periodu je pod pojaĉanim nadzorom.
Ĉlan 104 (proĉitati)
Punoljetna osoba, 21 godina, ne moţe mu se suditi za djelo koje je izvršio kao mlaĊi maloljetnik.
Ako je djelo uĉinio kao stariji maloljetnik moţe se izreĉi maloljetniĉki zatvor, ali se odnosi na
visok stepen kaznene odgovornosti.
IZVRŠAVANJE KAZNE MALOLJETNIĈKOG ZATVORA
Dok ne navrši 18 godina, izdrţava se u posebnim kazneno popravnim ustanovama. Od 18 -23
godine izdrţavaju u posebnim odjeljenjima te ustanove, gdje i punoljetni, ali ne smiju dolaziti u
kontakt.
Izbor posla za maloljetnika se vrši prema njegovim sposobnostima i mogućnostima ustanove.
45

WWW.BH-PRAVNICI.COM

ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI
Niko ne moţe zadrţati imovinsku korist koju je pribavio kriviĉnim djelom i ona će se oduzeti
presudom kojom je osuĊen za kriviĉno djelo. U graĊanskom pravo ima institut neopravdanog
obogaćenja.
Ovo nije kriviĉna sankcija, ovo je specifiĉna kriviĉno pravna mje ra. Ova se izriĉe i prema
trećim licima, a ne samo prema uĉiniocu kriviĉnog djela.
Ĉlan 115.
Moţe se oduzeti novac, predmeti od vrijednosti. Treća lica trebaju znati da se radi o kriviĉnom
djelu.
NASTUPANJE PRAVNIH POSLJEDICA OSUDE
Osude za odreĊena kaznena djela mogu imati za posljedicu prestanak, gubitak odreĊenih prava i
zabranu sticanja odreĊenih prava. Ne mogu nastupiti ove pravne posljednice ako je izreĉena
uvjetna osuda, kada je osloboĊen od kazne. Ove mjere se propisuju samo zakonom.
Vrste:
1. one koje se odnose na prestanak ili gubitak odreĊenih prava (odreĊenih poslova i
funkcija),
2. prestanak zaposlenja, odreĊenog zvanja ili zanimanja,
3. oduzimanje odlikovanja.
Zabrana sticanja odreĊenih zvanja, zanimanja, poslova.....
Ove posljedice nastupaju danom pravosnaţnosti presude. Prestaju brisanjem presude.
AMNESTIJA
Akt kojim se poimeniĉno neodreĊenim licima koji je odreĊen aktom amnestije daje osloboĊenje
od kriviĉnog gonjenja, zamjenjuje kazna blaţom....... Uvijek se donosi u formi zakona. Najĉešće
se daje za odreĊena kriviĉna djela i odnosi se na sva lica na koje se odnosi. Krug lica moţe biti
odreĊen vrstom i visinom kazne. Ovo je abolicija. Ako je oslobaĊanje dato za kriviĉna djela, ono
se odnosi na sve uĉinioce kriviĉnih djela, dakle na sauĉesnike. Amnestija se ne moţe odnositi na
sudsku opomenu jer je to zamjena za kaznu. Kad se oslobodi amnestijom, ostaju posljedice. Ne
briše se iz evidencije i uzima se eventuaalnog povrata. Ne moţe se opozvati niti se mogu
postavljati uvjeti. Onome kome je data amnestija ne moţe se odbiti. Ovo zbog toga što je pitanje
amnestije od društvenog interesa.
POMILOVANJE
Akt kojim se poimeniĉno odreĊenom licu daje osloboĊenje od kriviĉnog gonjenja, potpuno ili
djelimiĉno osloboĊenje od izvršenja kazne. Pomilovanje daje predsjednik (potpredsjednici FBiH)
Daje se pojedinaĉnim aktima, po molbi osuĊenog a moţe i ex offo. Ima predviĊen postupak,
postoji komisija, traţi mišljenje suda, pa predsjednik odluĉuje.
Zajedniĉke karakteristike pomilovanja sa amnestijom – ne dira se u prava trećih lica jer se ta
prava trećih lica zasnivaju na presudi (naknada štete).
REHABILITACIJA – proĉitati
BRISANJE OSUDE
46

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Sudski i zakonski se briše.
Po samom zakonu ex offo, lica koja su presudom osloboĊena od kazne, briše im se ex offo ako u
roku od 1 godinu dana.
Uvjetna se briše od jedne godine od isteka vremena provjeravanja.
Novĉana – 3 godine od dana izreĉene, oproštene.
Sudsko:
od 1 do 3 godine zatvora – ta molba se moţe podnijeti, odnosno raspravljati kad protekne 5
godina nakon izdrţane.
Vodi se raĉuna o vladanju tog lica.
Preko 3 godine ne ma brisanja.
ODGOVORNOST PRAVNIH OSOBA
Ne odgovaraju sve pravne osobe po našem sistemu, ne odgovaraju BiH, entiteti, BD, grad i
općina.
Odgovornost pravnih lica se veţe za uĉinjenje kriviĉnog djela u ime, za raĉun i u korist pravne
osobe.
Osnovi odgovornosti pravne osobe:
1. odgovaraju onda kada smisao tog kaznenog djela koje je uĉinjeno proizilazi iz zakljuĉka,
naloga i odobrenja rukovodnog lica pravne osobe.
2. Kada su ti organi uticali ili mu omogućili da uĉini ta kaznena djela.
3. Kad pravna osoba raspolaţe protupravno ostvarenom imovinskom koristi ili imovinske
koristi odreĊenih predmeta koji su nastali kriviĉnim djelom.
4. Kada su ti rukovodni ili nadzorni organi propustili nadzor nad osobom koja je uĉinila to
djelo.
Odgovornosti kod promjene statusa pravne osobe – ĉlan 130 – kada je u toku kriviĉnog postupka
došlo do prestanka jedne pravne osobe, da li se mogu izreĉi sankcije pravnom slijedniku –
odgovor je da, u sluĉaju da su rukovodeći, nadzorni organi znali za to. A ako nisu znali, pravna
osoba se moţe osloboditi.
Postoji li produţeno djelo kod pravnih osoba – ako je prisutan isti osnov odgovornosti – pravna
osoba je odgovorna za produţeno.
Saizvršilaštvo – svaka osoba odgovara kao da je jedina odgovorna za to djelo.
Blaţe kaţnjavanje – da – kod dobrovoljne prijave uĉinitelja djela.
OslobaĊanje – da – ako otklone štetne posljedice i vrati pribavljenu korist.
Kazne za pravne osobe:
1. Novĉane (ĉlan 136.) od 5.000 do 5 miliona
2. Oduzimanje imovine - preko 5 godina zatvora oduzima se min ½ imovine, odnosno veći
dio ili cijela
3. Prestanak pravne osobe
Moţe se izreĉi i uvjetna, kazna od milion, od 1-5 godina uvjetno.
Objava presude se izriĉe kada je korisno da javnost sazna, da bi se otklonila opasnost po zdravlje
ljudi, ili da se osigura sigurnost prometa ili koristi privredi.
Zabrana obavljenja privredne djelatnosti – zabraniti proizvodnja odreĊenih proizvoda ili
obavljanja odreĊenih poslova.
47

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Ĉl. 338. i 339. – pripre mne radnje prije uĉinjenja djela – pitanje
Dogovor za uĉinjenje – prije samog uĉinjenja imamo faze – dogovor, pripremanje, pokušaj,
izvršenje.
Komplot (dogovor) za uĉinjenje kriviĉnog djela – ko s drugim dogovori uĉinjenje djela
propisanog zakonom, za koje je propisana kazna 3 ili više, ako nije propisana posebna, kazniće se
kaznom zatvora do 1 godine ili blaţe. Ovo je jedan vid radnji. Radi se o subsidijarnoj prirodi.
(proĉitati ovo). Pošto nije samostalno, ne moţe biti u sticaju. Ovaj dogovor je sporazum koji
izraţava zajedniĉku namjeru da će uĉiniti kriviĉno djelo.
Pripre manje – ko nabavi ili pripremi sredstava ili ukloni prepreke ili neku drugu radnju koja
stvara uslove za neposredno uĉinjenje kaznenog djela, ali nije uĉinjenje. Preko 3 ili teţa, kazniće
se novĉanom ili kaznom zatvora do 3 godine. Ovo je prošireno i na pripremne radnje. U odnosu
na kriviĉno djelo je subsidijarnog karaktera. Ne predstavljaju samostalno kriviĉno djelo, samo da
nije izvršeno kriviĉno djelo. Moţe preduzimati pripremnu radnju za sebe ili za drugoga. Ako za
drugoga, pa to lice izvrši, on će biti pomagaĉ.
Udruţivanje radi uĉinje nja kriviĉnih djela (proĉitati) – ko organizira grupu ljudi ili na drugi
naĉin udruţuje u cilju ĉinjenja djela propisana zakonom u FBiH, preko 3 ili teţa – od 6 mjeseci
do 5 godina.
Ĉlan 343. zloĉinaĉka organizacija – ko uĉini kriviĉno djelo kao ĉlan organizacije – sudi se u
sticaju.
KAZNENA DJELA KOJA PITAJU:
Najĉešće zadaće iz ovih djela
KRAĐA
Ko tuĊu pokretnu stvar (objekat koja je neĉije vlasništvo) oduzme drugom u namjeri (direktni
umišljaj) da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protupravnu imovinsku korist.
Radnje - Privilegovani (sitne kraĊe) i kvalifikovani (teška kraĊa) oblik.
Teška kraĊa je komplexno kriviĉno djelo (Obijanjem, provaljivanjem, savlaĊivanje prepreka, na
naroĉito drzak naĉin....) – od 6 mjeseci do 5 godina. Ĉlan 287.
Zatvoreni prostor u smislu kraĊe podrazumijevamo svaki prostor u koji se ne moţe ući bez
prethodnog uklanjanja odreĊenih prepreka ili savladava njem tih prepreka s tim da te prepreke
moraju biti zaštićene od nepoţeljnog ulaza. Odluĉno je da prepreka oznaĉava prostor kao
zatvoren i ne moraju biti tako jake da se mora upotrijebiti sila prilikom otvaranja.
KraĊa na naroĉito opasan i drzak naĉin – da to nije obiĉna drskost ili opasnost. To je kraĊa koja
prema okolnostima nije mogla da se oĉekuje, naĉin je iznenaĊujući, pokazana upornost,
bezobzirnost koju ne ispoljava kod drugih kraĊa (npr na sred ulice istrgne tašnu).
Opasna kraĊa – s obzirom na radnju izvršenja, mislimo na sredstva ili predmet izvršenja
(exploziv).
Na Skenderiji kiosk, tip razvalio, uzeo unuĉića jednog, nije teška kraĊa njemu naletilo da popije.
Šumska kraĊa – 316. ko radi kraĊe obori u šumi jedno ili više stabla, koliĉina preko dva m3. Ko
s ciljem da to proda preko 5 kubika... 1 – 5 godina. Moţe se samo u tuĊoj šumi vršiti. Do dva
kubika je prekršaj. (ima zadaća).
Sticaj presuĊeno oduzimanje tuĊe pokretne stvari i oštećenje tuĊe stvari. Ĉlan 291. ko bez cilja
protivpravno oduzima......
48

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Bitan elemenat za kraĊu je namje ra.
Oštećenje tuĊe stvari – objekat tuĊa stvar. Mora imati vlasnika, imovinsku vrijednost, oštećenje
(djelimiĉno oštećenje stvari ali u znatnoj mjeri), uništenje (uništen oblik i forma te stvari, ne
predstavlja ono što je ranije bila), ĉinjenje neupotrebljivim te stvari (kad je do povrede došlo bez
njenog uništavanja, odnosno njenih sastavnih dijelova – moţe se samo s umišljajem uĉiniti.)
TEŠKA TJELESNA POVREDA
Kompleksno djelo, jer ima više oblika. Zajedniĉka osobina svih oblika je teško tjelesno
povreĊivanje ili teško narušavanje zdravlja. Ĉlan 172.
Stav 1. obiĉna teška – 1 - 5 godina.
Stav 3. osobito teška – zato što je doveden u opasnost lica kome je nanešena ili mu je uništen dio
tijela – od 1 - 10 godina.
Stav 5. ako umre – 1 do 12. godina
Teška tjelesna povreda kvalifikovana smrću – nije bilo umišljaja da ubije.
Teška tjelesna povreda je svako oštećenje ili narušavanje tjelesnog integriteta drugog lica.
PRONEVJERA U SLUŢBI – ima zadaća (proĉitati)
PREVARA – ima zadaća (ne zna da li još kruţi) ĉlan 294.
Tu je radnja izvršenja data u obliku navoĊenja nekog lica da uĉini ili ne uĉini, ali na štetu tuĊe
imovine, dovodi lice u zabludu laţnim prikazivanjem ili prikrivanjem ĉinjenica. Svršeno je kad je
nastupila imovinska šteta, bez štete nema prevare, treba direktan umišljaj.
SAOBRAĆAJ – BLANKETNE
Ĉlan 332.
Postoji samo kad uĉesnik na putevima se ne pridrţava odreĊenih saobraćajnih propisa. Sud je
duţan navesti u presudi razloge u ĉemu se sastoji nepridrţavanje i izreka mora sadrţati taj propis.
Uĉinjenje iz nehata – postoji kad neoprezno ili nedovoljno paţljivo vozi.
Ako radi svjesno, oĉigledno, grubo krši i nastupi posljedica, onda on pristaje na posljedicu koja
se desila.
Ĉlan 333. proĉitati – pod utjecajem alkohola – da je oĉigledno nesposoban za pravilnu voţnju.
DovoĊenje u opasnost ljudi i imovine većeg obima. Lako prepoznatljivo ako neće da puše.
OBAVEZNOST DRŢANJA UDALJENOSTI VOZILA
Ova udaljenost ovisi o brzini. Po pravcu izmeĊu vozila (60 km na sat, onda 30 me tara, a ako je 90
onda 45 metara udaljenost).
Ĉlan 28. stav 3. Zakon o bezbjednosti saobraćaja
Ako se radi o putu gdje postoje djeca, mora voziti sa takvom brzinom da mora stati u svakom
momentu.
Kod pješaĉkih prelaza – djeca, stari, invalidi, vozaĉ je duţan da zaustavi vozilo.
Ĉlan 31.za vrijeme voţnje u naselju za vozila koja voze djecu, svi moraju stati
Brzina regulisana znakovima, u naselju 60 km/h. Mora podesiti voţnju putu, svim preprekama.
Šta je nepropisna – propisna na bazi propisa, nepravilna ako se ne prilagodi uslovima (magla,
sudar) a propisno se vozi.
Zabrana preticanja – kolonu vozila.
Na mjestu saobraćajne nezgode duţni su da ukaţu pomoć.
49

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pod dejstvom alkohola – ne smije upravljati vozilom. Sada je 0,3. Ĉak i niţe ako je osjetljiv na
alkohol.
ZAKON O IZVRŠENJU KRIIVIĈNIH SANKCIJA
Izvršenju se pristupa kad je odluka pravomoćna i nema smetnji izvršenju.
Ĉlan 11. ĉovjeĉno postupanje, zabrane torture, nehumana postupanja.
Skupno izdrţavanje kazne, a samo ako je zbog zdravstenog stanja odvojiti.
Upućivanje će izvršiti sud prema prebivalištu osuĊenog. Osam dana prije da se pozove, a on
dolazi u roku od 15 dana.
OdgaĊanje – oboljenje od akutne bolesti, smrtni sluĉaj, radi izvršavanja poljskih poslova,
studenti da poloţe ispite, braĉni drugovi - da ne budu svi u hapsu, ako ţena doji dijete do 1
godine. Ako se riješi negativno, ţalba u roku od 3 dana.
Prekid – sliĉan postupak kao kod odlaganja – ali odluĉuje sud koji je donio presudu.
Uvjetni otpust - Komisija koju odredi Vlada FBiH, 5 ĉlanova.
ZAKON O ZAŠTITI SVJEDOKA POD PRIJETNJOM I ZAŠTIĆENIH SVJEDOKA
Ĉlan 3. svjedoci pod prijetnjom i ugroţe ni svjedoci (nije to isto) – pod prijetnjom je ĉija je
sigurnost dovedena u opasnost kao rezultat prijetnji i zastrašivanja. Ugroţeni je onaj koji je
ozbiljno psihiĉki i fiziĉki ugroţen zbog izvršenja kriviĉnog djela (pretuĉeni, silovani - DEN
HAG).
Od ĉlana 15. proĉitati – saslušanje zaštićenog svjedoka – kad postoji opasnost za sigurnost
svjedoka i njegove porodice i tako je ozbiljna i ne moţe se umanjiti, sud moţe saslušati svjedoka
u skladu sa ĉl. 16 – 24. Da pod pseudonimom iskaz, na pretresu se ĉita iskaz, onda se postavljaju
pitanja, onda će vijeće ponovno pozvati tog svjedoka da se izjasni u vezi sa postavljenim
pitanjima.

50

WWW.BH-PRAVNICI.COM
GRAĐANSKO PROCESNO PRAVO
PREDAVAĈ: Suada Selimović
nedjelja, 20.05.207.

NAĈELA PARNIĈNOG POSTUPKA
Sud odluĉuje u granicama postavljenog tuţbenog zahtjeva, to je zakonska norma (što znaĉi da
sud ne moţe dosuditi više nego što je tuţitelj zahtijevao, niti drugu stvar umjesto one koju je
traţio. (podnesen zahtjev za naknadu štete na iznos od 1.000 KM, sud utvrdio veću štetu, ako
tuţitelj ne poveća iznos, sud će dosuditi 1.000 KM).
NAĈELO DISPOZICIJE
Što znaĉi da stranka u toku postupke slobodno ras polaţe zahtjevom (moţe povući tuţbu,
odreĉi se tuţbenog zahtjeva, zakljuĉiti poravnanje). Ovo naĉelo je ograniĉeno u sluĉaju kad se
radi o tuţbenom zahtjevu kojim stranka ne moţe slobodno raspolagati. To je zahtjev koji je
protivan prinudnom propisu i moralu društva (ne vaţi zakon o prometu nepokretnosti, notari,
neko podnio tuţbu i traţi da se utvrdi da je punovaţan ugovor, sud utvrdi da su ovjerili po starom
zakonu, sud mora ovakav zahtjev odbiti, npr pravo preĉe kupnje).
NAĈELO KONTRADIKTORNOSTI
Da se u toku postupka svaka stranka ima pravo oĉitovati o navodima druge stranke
(oĉitovanje druge strane).
NAĈELO RAVNOPRAVNOSTI JEZIKA I PISMA
U parniĉnom postupku u ravnopravnoj su upotrebi bosanski, hrvatski i srpski, a sluţbeno
pis mo je latinica i ćirilica.
RASPRAVNO NAĈELO
U parniĉnom postupku iskljuĉivo stranke iznose ĉinjenice i predlaţu dokaze. (raniji zakon
regulisao da sud provodi dokaze po sluţbenoj duţnosti pored stranaka, sada samo stranke). (ako
stranka ima ZK izvadak, a nije dostavila, sud tu ne mo ţe ništa uraditi, isto tako ako u I stepenom
postupku ako nije predloţio dokaz, ni u ţalbi ne moţe predloţiti izuzev da nije mogao znati za
dokaz). Ovo je revolucionarno naĉelo parniĉnog postupka. (Advokat mora znati sve ovo,postoji
izuzetak da sud moţe po sluţbenoj duţnosti ako se radi o zahtjevu kojim stranka ne moţe
raspolagati, ali u praksi se ovo ne dešava).
NAĈELO SLOBODNE OCJENE DOKAZA
Koje znaĉi da je sud duţan da svaki dokaz cijeni posebno i u meĊusobnoj povezanosti sa
drugim dokazima. (saslušano 5 svjedoka, pa dali razliĉite iskaze, onda sud cijeni svaki iskaz
pojedinaĉno i u vezi).
NAĈELO EKONOMIĈNOSTI
Što manje troškova u što kraće m pe riodu.

51

WWW.BH-PRAVNICI.COM
NAĈELO KONCENTRACIJE ROĈIŠTA
Prvostepeni postupak sastoji se u pravilu od 2 roĉišta i to pripre mnog i roĉišta za glavnu
raspravu. (ne shvatiti ozbiljno, ako je sloţen spis, u rješenju će sud staviti da glavna rasprava
traje npr 5 dana u kontinuitetu).
PRETHODNO PITANJE U PARNIĈNOM POSTUPKU Ĉlan 12 ZPP
Kada odluka suda zavisi o rješavanju nekog prethodnog pitanja koje se odnosi na to da li postoji
neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju sud još nije donio odluku ili drugi nadleţni organ
(organ uprave), tada sud moţe sam riješiti to pitanje. Ova odluka koja je donesena u postupku
ima znaĉenje i vaţi samo za taj postupak. (npr imamo tuţbu za povrat stvari, tuţeni istiĉe ja sam
postao vlasnik po osnovu dosjelosti, protivna stranka kaţe da osporava zahtjev, sud će sam
provesti dokaze i utvrdiće da li je postao vlasnik ili ne, ako utvrdi da jeste, odbiće tuţbeni
zahtjev).
Tuţitelj tuţbom traţi ispunjenje ugovora. Tuţeni tvrdi nikada meĊu nama nije zakljuĉen ugovor,
negira postojanje ugovora. Sud će kao prethodno pitanje riješiti da li je meĊu njima zakljuĉen
ugovor.
VEZANOST PARNIĈNOG SUDA ZA PRESUDU KRIVIĈNOG SUDA
U parniĉnom postupku sud je u pogledu postojanja kriviĉnog djela i izvršioca kriviĉnog djela
vezan za presudu kriviĉnog suda. (npr. tuţi tuţenog i traţi naknadu štete jer ga je teško povrijedio
i uz tuţbu dostavlja presudu kriviĉnog suda gdje stoji da je teško tjelesno povrijeĊen, sud ne mora
utvrĊivati krivnju tuţenog već samo visinu štete).
Završena naĉela.
APSOLUTNA NADLEŢNOST - pitanje
Sud u toku cijelog prvostepenog postupka pazi na apsolutnu nadleţnost suda, a što znaĉi da li je
za suĊenje nadleţan sud ili neki drugi organ (najĉešće upravni organ). Kad sud utvrdi da je
nadleţan drugi organ donosi rješenje kojim se oglašava apsolutno nenadleţnim i tuţbu odbacuje.
Za sve sporove je nadleţan općinski sud (to je stvarna nadleţnost – ne treba ĉitati odredbe o
stvarnoj nadleţnosti).
MJESNA NADLEŢNOST
Sud opšte mjesne nadleţnosti je sud na ĉijem podruĉju tuţeni ima prebivalište, a ako nema
prebivalište, onda boravište.
IZBERIVA NADLEŢNOST
To je sluĉaj kada pored suda opće mjesne nadleţnosti, nadleţan i neki drugi sud (u parnicama za
izdrţavanje, pored suda opšte mjesne nadleţnosti, nadleţan je i sud na kojem tuţitelj ima
prebivalište, razvod braka – moţe se podnijeti i kod suda gdje su stranke imale posljednje
prebivalište, sporovi za utvrĊivanje oĉinstva i materinstva nedleţan je i sud gdje tuţitelj ima
prebivalište).
ISKLJUĈIVA MJESNA NADLEŢNOST

52

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Za sve sporove vezane za nekretnine nadleţan je sud na ĉijem podruĉju se nalazi nekretnina. Kad
se radi o sporu za isplatu naknade za zakupninu – iskljuĉivo je nadleţan sud gdje je nekretnina.
SPORAZUM O MJESNOJ NADLEŢNOSTI
Ako zakonom nije odreĊena iskljuĉiva mjesna nadleţnost suda stranke se mogu sporazumjeti da
im u prvom stepenu sudi sud koji nije mjesno nadleţan (ovaj sporazum mora obavezno biti u
pismenom obliku.
PITANJE PRIGOVORA NA MJESNU NENADLEŢNOSTI
Tuţeni moţe istaĉi prigovor mjesne nenadleţnosti samo u odgovoru na tuţbu, a sud se moţe po
sluţbenoj duţnosti (odnosi se samo na iskljuĉivu nadleţnost) oglasiti mjesno nenadleţnim samo
do dostavljanja tuţbe na odgovor.

TUŢBA
Parniĉni postupak se pokreće tuţbom, a vanparniĉni preijedlogom.
BITNI ELEMENTI TUŢBE
Tuţba sadrţi slijedeće:
1. Osnova za nadleţnost (osnova za mjesnu nadleţnost)
2. OdreĊen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraţivanja (sporedna potraţivanja
troškovi i kamate)
3. Ĉinjenice na kojima se zasniva tuţbeni zahtjev
4. Dokaze kojima se utvrĊuju te ĉinjenice
5. Naznaka vrijednosti spora
Nije bitni element pravni osnov jer sud nije vezan za njega.
Kada se radi o sporu ĉija se vrijednost ne moţe izrazitu u novcu (utvrĊivanje oĉinstva.., statusna
pitanja) i kada se radi o novĉanom potraţivanju.
TUŢBA ZA UTVRĐENJE
Tuţitelj moţe u tuţbi zahtijevati da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kojeg
prava ili pravnog odnosa ili istinitost ili neistinitost neke isprave. (npr za pravo - utvrĊivanje
prava vlasništva, za pravni odnos – traţe da se utvrdi da je zakljuĉen ugovor). Tu tuţbu moţe
podnijeti lice koje ima pravni interes.
ISTICANJE VIŠE TUŢBENIH ZAHTJEVA U JEDNOJ TUŢBI
U jednoj tuţbi tuţitelj moţe istaĉi više zahtjeva protiv istog tuţenog pod uslovom da su svi
zahtjevi povezani istom ĉinjeniĉnom i pravnom osnovom. Tuţitelj je podnio tuţbu i traţi da mu
se pored naknade neimovinske štete (nakada za duševne bolove) traţi i naknad u za zaradu (traţi
od poslodavca da mu isplati plate – isti je ĉinjeniĉni i pravni osnov).
Ako zahtjevi nisu povezani istom ĉinjeniĉnom i pravnom osnovom mogu se istaĉi u jednoj tuţbi
ukoliko sud ocijeni da to nalaţu razlozi ekonomiĉnosti. U istoj tuţbi traţi da mu isplati cijenu iz
ugovora i traţi da mu vrati zajam).
PREINAĈENJE TUŢBE – pitanje

53

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Preinaĉenje tuţbe je promje na istovjetnosti zahtjeva (tuţitelj je prvobitno tuţbom traţio
predaju stvari, u toku postupka propadne stvar kod tuţenog i onda on promijeni i traţi novac).
Povećanje tuţbenog zahtjeva
Isticanje još jednog zahtjeva pored postojećeg - Tuţbom je traţio raskid ugovora o
doţivotnom izdrţavanju a onda u toku postupka traţi da mu tuţeni vrati ono što mu je dao
izvršenjem ugovora o doţivotnom izdrţavanju.
Tuţitelj moţe tuţbu preinaĉiti najkasnije do zakljuĉenja pripremnog roĉišta ili do poĉetka glavne
rasprave. Sud moţe dopustiti preinaku tuţbe i nakon pripremnog roĉišta samo ako ocijeni da
preinaĉenje tuţbe nije usmjereno na odugovlaĉenje postupka iako tuţeni na to pristaje.
PREINAĈENJE TUŢBE IAKO SE TUŢENI TOME PROTIVI
Sud će dopustiti preinaĉenje tuţbe i kad se tuţeni protivi i to u sluĉaju ako tuţitelj bez svoje
krivnje nije mogao ranije preinaĉiti tuţbu i ukoliko je moguće na tom istom roĉ ištu o tom
tuţbenom zahtjevu odluĉiti. (objektivno)
SUBJEKTIVNO PREINAĈENJE TUŢBE
Tuţilac moţe pod uslovima preinaĉiti tuţbu tako što će umjesto prvobitnog tuţenika, tuţiti drugu
osobu. (utvrdi se da je drugo lice priĉinilo štetu). Za preinaĉenje tuţbe u ovom sluĉaju potreban je
pristanak lica koje je tuţeno (pristanak novog - bitno) ali treba pristanak i pristanak starog.
POVLAĈENJE TUŢBE
Tuţitelj moţe povući tuţbu bez pristanka tuţenoga prije nego što je tuţba dostavljena tuţeniku.
Tuţba se moţe povuĉi i nakon dostave tuţbe tuţeniku ako tuţeni na to pristane.
PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE
Obuhvata:
1. prethodno ispitivanje tuţbe,
2. dostavljanje tuţbe na odgovor,
3. odrţavanje pripremnog roĉišta i
4. zakazivanje glavne rasprave.
1.
Prethodno is pitivanje tuţbe
Sastoji se od ocjene da li tuţba sadrţi sve bitne elemente. Ako sud utvrdi da u tuţbi nedostaje
neki od bitnih elemenata pozvaće tuţitelja da u zakonom odreĊenom roku ispravi, odnosno
dopuni tuţbu. Ako je ne dopuni, tuţbu odbacuje.
Ako sud ne odbaci tuţbu, ocjenjuje da li je nadleţan pa ukoliko utvrdi da je nadleţan neki drugi
organ, tuţbu odbacuje.
Ukoliko utvrdi da se radi o iskljuĉivoj mjesnoj nadleţnosti, donijeće rješenje kojim se oglašava
mjesno nenadleţnim i predmet dostavlja mjesno nadleţnom sudu.
Ukoliko se iz stanja spisa utvrdi da je meĊu strankama zakljuĉeno poravnanje ili da se radi o
presuĊenoj stvari, donosi rješenje kojim tuţbu odbacuje.
2.
Dostavljanje tuţbe na odgovor
Tuţba se dostavlja na odgovor tuţenom u roku od 30 dana. Uz dostavu tuţbe tuţeno m se
dostavlja i opomena da u sluĉaju nedostavljanja odgovora na tuţbu postoji mogućnost donošenja
54

WWW.BH-PRAVNICI.COM
presude zbog propuštanja. Zatim, da se mora oĉitovati na novode tuţbe, predlaţući svoje dokaze.
Ukoliko tuţeni dostavi nepotupun odgovor, u tom sluĉaju ga sud poziva da ga dopuni, a ako to
tuţeni ne uĉini, odbaciće odgovor.
3.
Zakazivanje pripremnog roĉišta
Pripremno roĉište se zakzauje u roku od 30 dana od dana dostave odgovora na tuţbu ili proteka
roka u kome nije tuţeni dostavio odgovor. Pripremno roĉište se ne mora zakazati ukoliko iz
navoda tuţbe i odgovora na tuţbu proizlazi da bitne ĉinjenice nisu sporne ili ako se radi o
jednostavnom sporu (spor zbog smetanja).
U pozivu za pripremno roĉište tuţitlej se opominje da će se u sluĉaju njegovog nedolaska na
pripremno roĉište tuţba smatrati povuĉenom, a tuţeni opominje da se u sluĉaju nedolaska roĉište
moţe provesti u njegovoj odsutnosti. Ujedno se obojica pozivaju da na pripremnom roĉištu
predloţe sve dokaze i da prezentiraju isprave ukoliko ih posjeduju.
Na pripremnom roĉištu se provode slijedeće radnje:
1. Sudija otvara pripremno roĉište i konstatuje da li su pristupile pozvane stranke. Ukoliko
tuţitelj nije pristupio, a uredno je obaviješten, sud će donijeti rješenje da se tuţba smatra
povuĉenom ukoliko tuţen ne pristane da se roĉište provede u odsutnosti tuţitelja.
2. Pripremno roĉište poĉinje izlaganjem tuţbe od strane tuţitelja, a nakon toga izlaganjem
odgovora na tuţbu od strane tuţenoga.
3. Zatim slijedi predlaganje dokaza, prvo jedne pa druge strane. Nakon što s tranke predloţe
dokaze, sud je ovlašćen da odluĉi koji će se od dokaza izvesti.
4. Nakon što sudija ocijeni relevantnost predloţenih dokaza, donosi rješenje kojim odreĊuje
koji će se dokazi izvesti na glavnom raspravi. Ako je neka od stranaka predloţila
izvoĊenje dokaza vještaĉenjem, sud će na pripremnom roĉištu donijeti rješenje o
izvoĊenju toga dokaza, svakako uz oznaku vještaka i priliko dostave tog rješenja vještaku
nalaţe mu da svoj nalaz i mišljenje dostavi 8 dana prije zakazivanja te glavne rasprave.
Osnovna svrha pripremnog roĉišta je da stranke predloţe dokaze.
4.
Zakazivanje glavne rasprave
Na pripremnom roĉištu se moţe zakljuĉiti poravnanje. Protiv zakljuĉenog poravnanja moţe se
podnijeti tuţba u roku od 3 mjeseca. (sada postoje medijatori ko jima se stranke mogu obratiti za
jednostvanije predmete). Na pripremnom roĉištu se moţe donijeti rješenje o zakazivanju glavne
rasprave i tu se navodi dan i ĉas, koji dokazi će se izvesti.

GLAVNA RASPRAVA
Glavna rasprava se zakazuje u roku od 30 dana od zakljuĉivanje pripremnog roĉišta.
Sudija otvara glavnu raspravu, konstatuju da li su stranke pristupile. Ako tuţitelj nije došao, a
uredno je obaviješten, tuţba se smatra povuĉenom ukoliko tuţeni ne pristane da se upusti u
raspravljanje. Na glavnoj raspravi tuţitlej izlaţe tuţbu, tuţeni odgovor na tuţbu, a zati mse
pristupa izvoĊenju dokaza.
Prvo se izvode dokazi koje je predloţio tuţitelj. Dokazi – svjedoci koje je predloţio tuţeni, a ako
je na pripremnom roĉištu predloţeno izvoĊenje dokaza saslušanjem parniĉnih stranaka, prvo se
saslušavaju stranke pa onda svjedoci (novina u PP). Na glavnoj raspravi se vrši izvoĊenje dokaza
vještaĉenjem.

55

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Svjedoka prvo saslušava stranka koja ga je predloţila, a zatim protivna stranka, s tim što sud u
svakoj fazi postupka moţe da postavlja pitanja (moţe zabraniti postavljanje sugestivnih pitanja)
Nakon provoĊenja dokaza, sud zakljuĉuje glavnu raspravu.
Na glavnoj raspravi se ne mogu predlagati novi dokazi, osim ukoliko iz opravdanih razloga nije
bila u mogućnosti da ih ranije predloţi.
ODLAGANJE GLAVNE RASPRAVE – pitanje
Sud moţe na prijedlog stranke ukoliko se na roĉištu ne moţe izvesti neki dokaz kojeg je stranka
predloţila uz uslov da taj dokaz se ne moţe izvesti (a da nije kriva stranka koja ga je predloţila –
trebalo se dostaviti neka isprava, a stranka nije dobila tu ispravu bez njene krivnje).
Ako postoji mogućnost da stranke vansudskim putem riješe taj svoj odnos (mirnim putem).
Glavna ras prava se ne moţe odloţiti na neodreĊeno vrije me već samo na 30 dana, a da se o
tome mora obavijestiti predsjednik suda.
PROTIVTUŢBA
Tuţenik moţe u odgovoru na tuţbu, a najkasnije na pripremnom roĉištu podnijeti protutuţbu, ako
je zahtjev protivtuţbe u vezi sa tuţbenim zahtjevom, ako se ti zahtjevi mogu prebiti ili ako se
protivtuţbom traţi utvrĊenje kojeg prava ili pravnog odnosa o ĉijem postojanju ili nepostojanju
zavisi odluka suda (veza protivtuţbenog zahtjeva i tuţbe– tuţitelj tuţbom traţi ispunjenje
ugovora, plaćanje cijene za prodatu stvar, a tuţeni ustane sa protivtuţbom i kaţe da mu ovaj
uopće nije predao stvar.) Dostavlja se na odgovor protivnoj stranci (postupa se kao sa tuţbenim
zahtjevom).
Drugi primjer je prijeboj potraţivanja – prigovor kompenzacije.

DOKAZI U PARNIĈNOM POSTUPKU – pitanje (isto u KP)
SVJEDOCI
Svjedoĉiti moţe svako lice koje je sposobno da se izjasni o ĉinjenicama o kojima treba svjedoĉiti.
Ne moţe se saslušati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila duţnost ĉuvanja
sluţbene ili vojne tajne dok je nadleţno tijelo ne oslobodi svoje duţnosti.
Svjedok moţe uskratiti svjedoĉenje o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila,
zatim o onome o ĉemu se stranka ili druga osoba ispovijedila kao vjerskom ispovjedniku, o
ĉinjenicama što ih je svjedok saznao kao odvjetnik ili lijeĉnik.
Svjedok moţe uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitanja
izloţio opasnosti od kriviĉnog gonjenja sebe ili svoje srodnike po krvi do odreĊenog stupnja ili
srodnike po tazbini do odreĊenog stupnja.
KADA PITAJU U KOM ROKU - ODGOVORITI U ODREĐENOM ROKU
UVIĐAJ
Se poduzima kad je za utvrĊenje koje ĉinjenice ili za njeno razjašnjenje potrebno neposredno
opaţanje sudije. (najĉešće u praksi se vrši uz prisustvo vještaka)
ISPRAVE

56

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Su dokazno sredstvo ukoliko ih je izdao organ vlasti u granicama svoje nadleţnosti ili pravna
osoba u obavljanju javne ovlasti koja joj je zakonom povjerena (presuda, ZK izvadak....)
VJEŠTAĈENJE
2 sluĉaja u kojima se moţe traţiti ponovno vještaĉenje - Samo kada vještaj u odreĊenom roku ne
dostavi nalaz i mišljenje i kada po pozivu suda ne ispravi nalaz i mišljenje koji je nejasan i
nepotpun.
Dokaz vještaĉenjem iskljuĉivo predlaţe stranka, vještaci se prvenstveno odreĊuju sa liste sudskih
vještaka (samo u sluĉaju da na listi nema vještaka odreĊeno struke moţe se predlo ţiti mimo liste)
ili ustanove (ako se radi o sloţenijim sluĉajevima).
SASLUŠANJE STRANAKA
OdreĊuje se na prijedlog jedne od stranaka (ne moţe po sluţbenoj duţnosti). Sud će odluĉiti da se
sasluša samo jedna stranka ako druga stranka uskrati davanje iskaza ili se ne odazove na poziv
suda.
SUDSKE ODLUKE
Sud donosi odluke u obliku presude ili rješenja.
O tuţbenom zahtjevu sud odluĉuje presudom, a u postupku zbog smetanja posjeda u obliku
rješenja.
Kada je stranci u presudi naloţeno izvršenje neke ĉinidbe, o nda se mora u presudi naznaĉiti rok te
ĉinidbe.
Rok za izvršenje ĉinidbe je 30 dana, ali za ĉinidbe koje se ne odnose na novĉana davanja, sud
moţe odrediti i duţi rok. U mjeniĉnim i ĉekovnim predmetima, taj rok je 15 dana. Ka se radi o
predaji stvari moţe i duţi od 30 dana.

VRSTE PRESUDA
PRESUDA NA OSNOVU PRIZNANJA
Ako tuţeni do zakljuĉenja glavne rasprave prizna tuţbeni zahtjev, sud će donijeti presudu na
osnovu priznanja. Tuţeni moţe opozvati priznanje sve do donošenja presude. Sud ne moţe
donijeti presudu na osnovu priznanja ako se radi o zahtjevu kojim stranka ne moţe slobodno
rasplagati.
PRESUDA NA OSNOVU ODRICANJA
Tuţitelj moţe sve do zakljuĉenja rasprave odreĉi se tuţbenog zahtjeva i u tom sluĉaju sud donosi
presudu na osnovu odricanja. Tuţitelj moţe opozvati izjavu sve do dana donošenja presude.
PRESUDA ZBOG PROPUŠTANJA
Kad tuţeni kome je uredno dostavljena tuţba u kojoj tuţbi je tuţitelj predloţio donošenje presude
zbog propuštanja ne dostavi pismeni odgovor na tuţbu, sud će donijeti presudu kojo m se
prihvaća tuţbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja) osim ako je tuţbeni zahtjev oĉigledno
neosnovan. Protiv ove presude nije dozvoljena ţalba, nego samo prijedlog za povraćaj u
preĊašnje stanje zbog propuštenog dostavljanja odgovora na tuţbu.
3 uslova - da je tuţitelj predloţio, drugi da nije dostavljen odgovor i 3 da je oĉigledno da je
osnovan zahtjev – kumulativno moraju biti ispunjeni.

57

WWW.BH-PRAVNICI.COM
DOSTAVLJANJE PRESUDE
Sud će donijeti presudu i izraditi je najkasnije u roku od 30 dana od dana zakljuĉenja glavne
rasprave. Ukoliko sudija prekoraĉi ovaj rok duţan je da obavijesti predsjednika suda.
Nakon zakljuĉenja glavne rasprave sud će prisutne stranke obavijestiti o datumu donošenja
presude. Ako jedna od stranaka nije bila pristuna na raspravi sud će pismeno obavijestiti tu
stranku o datumu donošenja presude. U iznimnim okolnostima sud moţe na zahtjev stranke da se
dostava presude obavi na naĉin predviĊen odredbama o naĉinu dostave pismena.
SADRŢAJ PRESUDE
1. Uvod
2. Dispozitiv
3. Novodi tuţbe
4. Odgovor na tuţbu
5. Ocjena dokaza (najveći problem u obrazloţenju je ocjena dokaza) (OVO MALO
PROĈITATI)
DOPUNSKA PRESUDA
Ako je sud propustio odluĉiti o dijelu zahtjeva ili o svim zahtjevima o kojima se mora odluĉiti
presudom a koji su već i raspravljeni, stranka moţe u roku od 30 dana po primitku presude
predloţiti parniĉnom sudu da se presuda dopuni.
ISPRAVAK PRESUDE
Pogreške u imenima i brojevima idruge oĉite pogreške u pisnaju sud će ispraviti u svako doba.
To će uĉiniti posebnim rješenjem i dostaviti to rješenje strankama
PRAVOMOĆNOST PRESUDE
Pravosnaţna je presuda koja se ne moţe pobijati ţalbom (kad odustane od ţalbe, odricanje od
ţalbe).
Izvršna je kada je istekao paricioni rok (rok za izvršenje ĉinidbe).

POSTUPAK PO PRAVNIM LIJEKOVIMA
Protiv presude donesene u I stepenu stranke mogu podnijeti ţalbu u roku od 30 dana od dana
dostavljanja presude. U mjeniĉnim predmetima rok je 15 dana.
Stranka se moţe odreĉi prava na ţalbu od trenutka primitka presude. Do donošenja odluke II
stepenog suda, stranka moţe odustati od već izjavljene ţalbe.
SADRŢAJ ŢALBE – pitanje
Ţalba mora sadrţavati
1. oznaku presude protiv koje se izjavljuje ţalba,
2. izjavu da se presuda pobija u cijelosti ili u odreĊenom dijelu
3. razloge ţalbe
4. potpis podnosioca ţalbe.
Ako ţalba ne sadrţi neki od ovih elemenata, sud stranku poziva da je u odreĊenom roku dopuni, a
u protivnom će ţalbu odbaciti.

58

WWW.BH-PRAVNICI.COM
U ţalbi se ne mogu iznositi nove ĉinjenice i predlagati novi dokazi osim ako ţalitelj u ţalbi pruţi
dokaze da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predloţiti do zakljuĉenja glavne
rasprave.
Prigovor zastare i progovor radi prebijanja koji nisu izneseni u I stepenom postupku, ne mogu se
iznositi u ţalbenom postupku.
RAZLOZI ZBOG KOJIH SE MOŢE PRESUDA POBIJATI
1. Zbog povrede odredaba parniĉnog postupka
2. Zbog pogrešno i nepotpuno utvrĊenog ĉinjeniĉnog prava
3. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava
4. Presuda na osnovu priznanja i na osnovu odricanja mogu se pobijati zbog povrede
odredbe parniĉnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju, odnosno o odricanju
dana u zabludi ili pod uticajem prisile i prevare.
Povreda odredaba parniĉnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primijenio ili je
nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo od uticaja na donošenje zakonite i
pravilne presude (npr sud je saslušao 5 svjedoka, 3 iskaza cijenio, a 2 nije cijenio, i onda se u
ţalbi kaţe poĉinio je odredbu iz ĉlana 8 ZKP jer nije cijenio sve iskaze).
Pogrešno ili nepotpuno utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje postoji kad je sud koju odluĉnu ĉinjenicu
pogrešno ustanovio, odnosno kad je pogrešno utvrdio ili nije utvrdio.
Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog
prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio.
subota, 26.05.207.
PREDAVAĈ: Suada Selimović
POSTUPAK PO ŢALBI
Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu ţalbu I stepeni sud će odbaciti bez odrţavanja
roĉišta. Ţalba je neblagovremena ako je podnesena nakon isteka roka za izjavljivanje ţalbe. Ţalba
je nedopuštena ako je ţalbu podinijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje ţalbe ili osoba
koja se odrekla ili odustala od ţalbe.
Primjerak uredne ţalbe sud će u zakonom odreĊenom roku dostaviti protivnoj strani na odgovor.
Nakon dostavljanja odgovora na ţalbu ili proteka roka u kojem stranka nije dostavila odgovor na
ţalbu I stepeni sud će ţalbu dostaviti na rješavanje II stepenom kantonalnom sudu.
Kako II stpeni sud odluĉuje o ţalbi – II stepeni sud o ţalbi odluĉuje u sjednici vijeća koje se
sastoji od 3 sudaca ili na raspravi odrţanoj pred II stepenim sudom.
II stepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrĊenja ĉinjeniĉnog stanja
potrebno pred II stepenim sudom utvrditi nove ĉinjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovno
izvesti ranije izvedene dokaze pred I stepenim sudom. (npr stranka podnijela ţalbu i u ţalbi istiĉe
nove ĉinjenice i predlaţe nove dokaze. Spis doĊe sucu i zakazuje vijeće koje odluĉuje da li će
zakazati raspravu i izvesti nove dokaze...Sud moţe da utvrdi drugaĉije ĉinjeniĉno stanje i da
preinaĉi presudu)
PITANJE: RASPRAVA
Ako ţalitelj ne pristupi na raspravu pred II stepenim sudom onda se uzima ono što je navedeno u
ţalbi.
59

WWW.BH-PRAVNICI.COM
GRANICE ISPITIVANJA I-STEPENE PRESUDE
II stepeni sud ispituje I stepenu presudu u onom dijelu u koje m se pobija ţalbom u
granicama razloga navedenih u ţalbi pazeći po osluţbenoj duţnosti na pravilnu primjenu
materijalnog prava i povrede odredaba postupka koje se odnose na stranaĉku sposobnost i
pravilnost zastupanja. (sud više ne cijeni po sluţbenoj duţnosti, sve mora stranka navesti –
novina u ZPP).
Sud po sluţbenoj duţnosti pazi samo na dvije stvari:
1. stranaĉku sposobnost (da li tuţitelj i tuţeni su parniĉno sposobni).
2. zatupanje (nema pravilno ovlaštenje).
ODLUKE II-STEPENOG SUDA PO ŢALBI
Ukoliko I stepeni sud nije odluĉio o dopuštenosti, onda odluĉuje II stepeni.......
U meritumu će:
- odbiti ţalbu kao neosnovanu i potvrditi I stepenu presudu.
- ukinuti I stepenu presudu i predmet vratiti I stepenom sudu na ponovno suĊenje.
- ukinuti I stepenu presudu i odbaciti tuţbu i preinaĉiti
II stepeni sud će u s jednici vijeća i na raspravi pred I stepenim sudom ukinuti I stepenu
presudu iz slijedećih razloga: PITA OVO
1. ako je protivno odredbama ovoga zakona sud donio presudu na osnovu priznanja i na
osnovu odricanja.
2. ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a naroĉito propuštanjem dostave nije dana
mogućnost da raspravlja pred sudom, a to je bilo od uticaja na donošenje zakonite odluke.
3. ako je sud donio presudu van glavne rasprave (3 presude koje se mogu donijeti van
glavne rasprave su presuda na osnovu priznanja, presuda na osnovu odricanja i
presuda na osnovu propuštanja)
4. ako je presudu donio sudija koji se po zakonu morao izuzeti.
NA SVE OVE POVREDE MORA SE UKAZATI U ŢALBI.
UKIDANJE I ODBACIVANJE TUŢBE
Ako II stepeni sud utvrdi da postoje nedostaci u stranaĉkoj sposobnosti ili nepravilnosti u
zastupanju moţe ukinuti I stepenu presudu i tuţbu odbaciti.
Ako II stepeni sud utvrdi da se radi o apsolutnoj nenadleţnosti suda, ako se radi o presuĊenoj
stvari, ako je ranije zakljuĉeno poravnanje meĊu strankama, u tom sluĉaju sud će ukinuti I
stepenu presudu i tuţbu odbaciti.
PREINAĈENJE I STEPENE ODLUKE
II stepeni sud će preinaĉiti I stepenu presudu kada je ĉinjeniĉno stanje pravilno utvrĊeno, a
pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je na raspravi pred II stepenim sudom utvrdio
drugaĉije ĉinjeniĉno stanje nego što je utvrdio I stepeni sud.
Neposredno izvedeni dokaz - da se svjedoci mogu saslušati pre d zamolbenim sudom.
Ukoliko se pred sjenidcom vijeća drugaĉije ocijeni isprava i drugi izvedeni dokaz.
VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI
Su revizija i ponavljanje postupka.
60

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne II stepene odluke u roku od 30 dana od dana
dostave presude. Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne
prelazi 10.000 KM (vrijednosni cenzus). Iznimno, Vrhovni sud FBiH moţe dopustiti reviziju u
svim predmetima (ispod 10.0000 KM) ako ocijeni da bi odluĉivanje po reviziji bilo od znaĉaja za
primjenu prava u drugim sluĉajevima (predmetima). O reviziji odluĉuje Vrhovni sud FBiH
uvijeću od 3 sudija.
Razlozi zbog kojih se revizija moţe izjaviti:
1. zbog povrede odredaba parniĉnog postupka koja je uĉinjena u postupku pred II stepenim
sudom (sastav vijeća, ne mogu 2)
2. zbog pogrešne primjene materijalnog prava
3. zbog prekoraĉenja tuţbenog zahtjeva ako je to prekoraĉenje izvršeno pred II stepenim
sudom.
GRANICE ISPITIVANJA
Revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu kojim se u reviziji pobija u granicama
razloga navedenih u reviziji pazeći po sluţbenoj duţnosti na primjenu materijalnog pravu i
povredu odredaba parniĉnog postupka koji se odnose na stranaĉku sposobnost i pravilnost
zastupanja.
ODLUKE REVIZIJSKOG SUDA
Revizijski sud neblagovremenu ili nepotpunu reviziju odbaciće rješenjem ako to nije uĉinio I
stepeni sud. O dozvoljenosti revizije iskljuĉivo odluĉuje Vrhovni sud.
REVIZIJSKI SUD - ODLUKE
Revizijski sud će presudom odbiti reviziju kao neosnovanu ako utvrdi da ne postoje razlozi zbog
kojih je revizija izjavljena. Ako Vrhovni sud utvrdi da je poĉinjena povreda pred II stepenim
sudom, uvaţiće reviziju, ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno odluĉivnaje II
stepenom sudu.
Ako je u postupku pred I stepenim ili II stepenim sudom odluĉeno o zahtjevu koji nije u sudskoj
nadleţnosti ili ako se radi o pravomoćno presuĊenoj stvari, ako se tuţitelj odrekao tuţbenog
zahtjeva, ako je zakljuĉeno sudsko poravnanje, ukida I i II stepenu presudu i tuţba se odbacuje.
Moţe i preinaĉiti II stepenu odluku ako je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ako
ustanovi revizijski sud da je II stepenom odlukom prekoraĉen tuţbeni zahtjev preinaĉiće II
stepenu presudu.
Revizija nije dozolje na ni u ostavinskom, ni u izvršnom, ni u postupku s metanja pos jeda.
Revizija je uvijek dopuštena protiv rješenja II stepenog suda kojim se podnešena ţalba
odbacuje i kojim se potvrĊuje rješenje I stepenog suda o odbacivanju revizije.
(Ĉlan 254. ako hoće mo proĉitati je r ne pitaju)
PONAVLJANJE POSTUPKA
Postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen moţe se na prijedlog stranke ponoviti. Ima 6
razloga (ĉlan 255.) (reĉi će nam samo 3 jer ne moţemo sve pamtiti, a kolegica ne pita ZPP u
mjeri u kojoj ona pita)
1. ako je u donošenju odluke sudjelovao sudija koji je po zakonu morao biti izuzet
(izuzeće)

61

WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila dana mogućnost da raspravlja
pred sudom (OVO UPAMTITI)
3. ako je u postupku kao tuţitelj ili kao tuţenik uĉestovala osoba koja ne moţe biti
stranka u postupku zbog nedostataka u stranaĉkoj sposobnosti i pravilnosti postupanja
Prijedlog se podnosi u roku od 30 dana odnosno, zavisno od razloga u rokovima odreĊenim
zakonom. Prijedlog se podnosi I stepenom sudu koji cijeni blagovremenost toga prijedloga i spise
dostavlja kantonalnom sudu i na tom sudu sudija pojedinac odluĉuje o prijedlogu za ponavljanje
postupka (NOVINA U ZPP). Ukoliko naĊe da je osnovan prijedlog, ukida presudu i zatim vraća
spis općinskom sudu na kojem se ponovno odluĉuje o predmetu. (NOVINA).
NAPOMENA: ZPP sadrţi privremene mjere (mjere osiguranja) koje su ranije bile u Zakonu o
izvršnom postupku. Ne pitaju ovo jer su nezgrapno napisane. Ne pitaju ni dostavljanje (ali iz
Upravnog pitaju).
STRANAĈKA SPOSOBNOST
Stranka u postupku moţe biti fiziĉka i pravna osoba. Atranka koja je potpuno poslovno sposobna
moţe sama obavljati radnje u postupku (parniĉna sposobnost). Osoba koja je punoljetna ima
parniĉnu spsobnost. Punoljetna osoba kojoj je djelomiĉno ograniĉena poslovna sposobnost
parniĉno je sposobna u granicama svoje poslovne sposobnosti.
Maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost, parniĉno je sposoban u granicama u
kojima se priznaje poslovna sposobnost (INTERESANTNO).
Maloljetnik ima parniĉnu sposobnost i poslovnu sposobnost kada je zakljuĉio brak po odobrenju
vanparniĉnog suda i kada mu je odlukom vanparniĉnog suda priznata ta sposobnost.
Maloljetnik koji je postao roditelj treba odluka suda kojom se potvrĊuje parniĉna sposobnost.
Maloljetnik koji je napunio 15 godina a zasnovao je radni odnos ima parniĉ nu sposobnost samo
ukolikose radi o raspolaganju zaradom koju ostvaruje iz radnog odnosa (dao u zajam nekome
1000 KM, a taj neće da mu vrati, podnosi tuţbu sudu za utvrĊenje da li on radi i da li je u pitanju
zarada).
Duševni bolesnici su lica koja nemaju parniĉnu sposobnost (zastupa ih osoba koju odredi organ
starateljstva) i djeca (roditelji). Stranku koja nema parniĉnu sposobnost zastupa njen zakonski
zastupnik.
I stepeni sud treba da otkloni taj nedostatak ako nema rješenje o zastupanju (punomoć).
Sud pazi po sluţbenoj duţnosti na zastupanje (UVIJEK). Ako u roku koji mu je sud ostavio ne
dostavi punomoć, onda odbacuje. Po ţalbi, ako sud ocijeni da nema punomoći u spisu, onda
ukida presudu i vraća na ponovno suĊenje.
PUNOMOĆNICI
Punomoćnik u postupku moţe biti advokat, advokatsko društvo ili uposlenik sluţbe za besplatnu
pravnu pomoć, za pravne osobe uposlenik pravne osobe, a za fiziĉke osobe moţe biti braĉni i
vanbraĉni drug i srodnik po krvi bez obzira na stepen srodstva i po tazbini.
Advokat kojem je stranka izdala punomoć moţe uz izriĉito ovlašćenje stranke zamjenjivati drugi
advokat, a pred I stepenim sudom advokatski pripravnik (NOVINA KOJU MORAMO ZNATI).
(Ĉlan 301. vidjeti za punomoći elektronskim putem)
POVRAT U PREĐAŠNJE STANJE
Npr neko zakasni da podnese ţalbu u roku, ili ne doĊe na raspravu.
62

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ako stranka propusti roĉište ili rok za poduzimanje koje radnje u posupku i zbog toga izgubi
pravo na preduzimanje te radnje sud će toj stranci na njezin prijedlog sud će dopustiti da
naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da je do propuštanaj došlo usljed
opravdanih razloga koji se nisu mogli predvijdeti niti otkloniti.
Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se sudu pred kojim je trebalo izvršiti tu radnju.
Kad dobije rješenje podnosi u roku od 8 dana prijedlog za povrat.
Kada je dozvoljen prijedlog za povrat u prijašnje stanje, sud zakazuje roĉište na koji poziva obje
stranke i ukoliko utvrdi da su postojali opravdani razlozi, donosi rješenje kojim se dozvoljava
povrat u prijašnje stanje i ţalbu uzima kao blagovremenu, a ako se radi o propuštenom roĉištu
onda sud odmah donosi rješenje koji dozvoljava i onda se ukida presuda zbog propuštanja istim
rješenjem.
PREDAVAĈ: Suada Selimović
27.05.2007.
IZUZEĆE
Sudija ne moţe suditi:
1. ako je sam stranka;
2. ako je zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke;
3. ako je sa strankom u odnosu suvlasnika;
4. ako je u istom predmetu saslušan ili predloţen kao sjedok ili vještak;
5. ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj
liniji do bilo kojeg stupnja, a u poboĉnoj liniji do 4 stupnja ili mu je stranka braĉni drug,
odnosno vanbraĉni drug, bez obzira na to jesu li brak, odnosno vanbraĉna zajednica
prestali;
6. ako je skrbnik, posvojitelj;
7. ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke niţeg suda ili drugog tijela
Stranka podnosi zahtjev za izuzeće ĉim sazna da postoji koji razlog za izuzeće, a najkasnije do
završetka rasprave, a ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke.
Stranka moţe u pravnom lijeku ili u odgovoru na pravni lijek navesti suca koji ne bi mogao
sudjelovati u donošenju odluke zbog nekog od navedenih razloga.
O zahtjevu za izuzeće odluĉuje predsjednik suda. Ako stranka traţi izuzeće predsjednika suda,
odluku o izuzeću donosi predsjednik neposredno višeg suda.
Kad sudija sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće ili ĉim on sazna da postoji razlog za
njegovo izuzeće duţan je odmah o tome obavijestiti predsjednika suda, a postupak nastaviti bez
odlaganja.
SUPARNIĈARI (teško pitanje i dobro ga zapamtiti)
Više osoba mogu jednom tuţbom tuţiti, odnosno biti tuţeni (više tuţilaca ili više tuţenih).
Materijalno supraniĉarstvo – ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici (pr na
posluţnom dobru ima više suvlasnika, a neko ustaje sa tuţbom da mu prihvati pravo stvarne
sluţnosti, onda se moraju obuhvatiti svi suvlasnici posluţnog dobra) i ako njihova prava,
odnosno obaveze proizlaze iz istog ĉinjeniĉnog i pravnog osnova (pr tuklo se više lica i u tuĉi
nekom nanesena povreda, ne zna se ko je prouzrikovao povredu, ako su tuţeni, tuţitelj tuţbom
obuhvata sve uĉesnike tuĉe). Ovo suparniĉarstvo se izjednaĉuje sa nuţnim suparniĉarstvom (tuţi

63

WWW.BH-PRAVNICI.COM
majku i dijete – i ovdje se mora donijeti istovjetna odluka u odnosu na svakog nuţnog
suparniĉara) ĉlan 366. – ali ovim se ne trebamo zamarati.
Obiĉni supraniĉari – ako su predmet spora zahtjevi, odnosno obaveze iste vrste koje se temelje
na bitno istovrsnoj ĉinjeniĉnoj te pravnoj osnovi, te ako je za sve zakone nadleţan isti sud, onda
se oni u postupku pojavljuju kao obiĉni suparniĉari (ako nema plate u neko j firmi, onda svi
zaposleni podnose tuţbu za isplatu plata). Svaki od njih ima svojstvo samostalne stranke.
OVO NIJE OBAVEZNO, ALI SE DEŠAVA U PRAKSI -Tuţitelj moţe tuţiti dva ili više tuţenih
i tako što će traţiti da tuţbeni zahtjev bude prihvaćen prema slijedećem tuţeniku u sluĉaju da
bude odbijen prema onome koji je prije njega u uţbi naveden.
UMJEŠAĈI – ĉesto pitanje
Osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teĉe prema drugim osobama, jedna od
stranaka uspije u parnici, moţe se toj stranci pridruţiti (pr oštećeni u saobraćajnom udesu, za
naknadu štetu tuţi osiguravajuće društvo, teĉe parnica, vozaĉ (vlasnik vozila) ima interes da se
prikljuĉi na stranu društva).
Umješaĉ moţe stupiti u parnicu u toku cijeloga postupka sve do pravosnaţnosti odluke o
tuţbenom zahtjevu kao i u postupku nastavljenom povodom izjavljenog vanrednim pravnim
lijekom (pr umješaĉ se miješa u I stepenom, u ţalbenom, a i nakon izjavljivanja revizije).
Svaka stranka moţe osporiti umješaĉu pravo da sudjeluje u postupku do pravomoćnosti rješenja
kojim se odbija sudjelovanje umješaĉa.
Umješaĉ moţe sudjelovati u postupku i njegove se radnje ne mogu iskljuĉiti.
Umješaĉ mora primiti parnicu u onom stanju u kakvom se nalazi kada se umiješao u parnicu.
U daljem toku postupka umješaĉ je ovlašten stavljati prijedloge i preduzimati sve ostale parniĉne
radnje koje moţe preduzimati stranka kojoj se pridruţio. (nema pravo na dispozitivne radnje, ne
moţe priznati tuţbeni zahtjev ili povuĉi tuţbu, to moţe samo stranka)
Ako je umješaĉ stupio u parnicu do pravomoćnosti odluke, umješaĉ je ovlašten da podnosi
vanredni pravni lijek (JAKO VAŢNO).
PREKID POSTUPKA – ĉesto pitanje
Postupak se prekida u slijedećim sluĉajevima:
1. kad stranka umre ili izgubi parniĉnu sposobnost (postane luda blagoreĉeno) a nema
punomoćnika u toj parnici;
2. kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a
stranka nema punomoćnika u toj parnici (pr roditelji, majka umre a nema punomoćnika);
3. kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati, odnosno kad nadleţni organ odluĉi o
zabrani rad.
4. kad nastupe pravne posljedice otvaranja steĉajnog postupka;
5. kad sud zbog rata ili drugih uzroka prestane da radi; (OVO GORE SU OBLIGATORNI)
Osim prednjih sluĉajeva, sud će odrediti prekid postupka:
1. ako je riješio da sam ne odluĉuje o prethodnom pitanju;
2. ako se stranka nalazi na podruĉju koje je zbog izvanrednog dogaĊaja, kao što su poplave,
zemljotres...., odsjeĉeno od suda;
3. sud moţe odrediti prekid postupka ako se odluka o tuţbenom zahtjevu ne moţe donijeti
prije nego što bude donesena odluka u kriviĉnom postupku. (ĉesta situacija, sud prekida
da se odluĉi da li je bilo teških tjelesnh povreda).
64

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teĉi svi rokovi odreĊeni za obavljanje parniĉnih
radnji.
Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne moţe preduzimati nikakve radnje, ali ako je prekid
nastupio nakon zakljuĉenja glavne rasprave sud moţe na temelju te rasprave donijeti odluku (pr
kad neko umre).
U svim navedenim sluĉajevima prekinuti postupak se nastavlja pod uslovima odreĊenim ĉlanom
380. (da proĉitamo).
Ĉlan 386., 388. 389. i 391. Troškovi postupka (ne treba pamtiti, samo proĉitati)
Novĉane kazne – od 100 KM do 1.000 KM (samo se stranke ne mogu kaţnjavati, vještaci mogu,
svjedoci mogu)
POSTUPCI MAL, ZBOG SMETANJA POSJEDA I RADNI SPOROVI
Hitni postupci
U ovim parnicama ne vaţe rokovi (sud odluĉuje) –kraći rokovi
Nema pravo na reviziju u postupku zbog smetanja posjeda
SPOROVI MALE VRIJEDNOSTI
Sporovi male vrijednosti su sporovi u kojima se tuţbeni zahtje v odnosi na traţbinu koja ne
pralazi svotu od 3.000 KM.
Odluka donesena u sporu male vrijednosti moţe pobijati u roku od 15 dana i da se moţe pobijati
samo zbog povrede odredaba praniĉnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

65

WWW.BH-PRAVNICI.COM
GRAĐANSKO MATERIJALNO PRAVO
PREDAVAĈ: Katarina Mandić
nedjelja, 20.05.2007.

ZAKON O VLASNIĈKO-PRAVNIM ODNOSIMA
POSJED
Je faktiĉka vlast. Za razliku od posjeda, vlasništvo je pravna stvar.
Posjed moţe biti: neposredni (onaj posjednik je onaj ko vrši faktiĉku vlast na stvari). Ako taj
neposredni posjednik stvar preda nekom drugom po nekom pravnom osnovu koji nije osnov za
sticanje prava vlasništva (po osnovu zakupa, ĉuvanja stvari, posluge), tada lice koje je dalo stvar
u posjed postaje posredni posjednik.
I nepos redni i pos redni posjednik imaju pravo na posjedovnu zaštitu. To znaĉi - oni mogu
podnijeti tuţbu zbog smetanja posjeda u odnosu na sva treća lica. Dakle, svakog onog koga
uznemirava ili mu oduzima posjed. To isto pravo imaju meĊusobno.
Od posjeda treba razlikovati detenciju – drţanje stvari. Detentor je onaj koji drţi neku stvar, ali
nije posjednik, nema pravo na posjedovnu zaštitu i kada neko oduzme nešto ĉime se on sluţi.
Posjed moţe biti savjestan, zakonit.
Savjesnost se pretpostavlja. Onaj ko tvrdi suprotno, treba to da dokaţe.
Zakonit je ako se zasniva na punovaţnom pravnom osnovu, podobnom za sticanje prava
vlasništva. Ukoliko nije pribavljen vi, klam i prekario (što znaĉi silom, prevarom i zloupotrebom
prava). Jedino pod ovim uvjetima moţemo govoriti o zakonitom posjedu, a to će biti znaĉajno i
kroz zaštitu.
Savjestan - kad posjednik nije znao, niti je mogao znati da stvar koju drţi u posjedu nije njegova.
Nesavjestan posjednik ne moţe steći nikakva prava.
Idealni pos jed - Kad nasljednik postane posjednik u ĉasu smrti ostavioca, neovisno od toga što
nije stekao faktiĉku vlast na stvari. Ovim se štiti nasljednik i njegova prava jer mu od tog
momenta pripada pravo na posejdovnu zaštitu.
GUBITAK POSJEDA
Kada posjednik prestane da vrši faktiĉku vlast na stvari, gubi posjed. Od ovog pravila ima
izuzetak. Posjed ne gubi kada je privremeno sprijeĉen vršiti vlast na stvari neovisno od svoje
volje. (bolest...)
ZAŠTITA POSJEDA
Posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu zbog uznemiravanja ili oduzimanja posjeda (kod
vlasništva nema oduzimanja, samo uznemiravanje). Posjednik moţe ustati sa tuţbom zbog
smetanja posjeda u odnosu na svakog onog ko ga uznemirava na bilo koji naĉin ili mu oduzima
posjed. Kada više lica drţi u posjedu odreĊenu stvar, oni su s upos jednici. I koriste je na naĉin
kako se dogovore. Ukoliko jedan od suposjednika omete drugog suposjednika u dosadašnjem
korištenju ili mu oduzme suposjed, drugi suposjendik ima pravo na posjedovnu zaštitu i u odnosu
na njega.
Smetanje posjeda pretpostavlja protupravno postupanje. Nema osnova za posjedovnu zaštitu ako
je smetanje uĉinjeno na temelju zakonskog ovlaštenja, odluke nadleţnog organa ili uz pristanak
posjednika.

66

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Samopomoć – pravo na samopomoć posjednik ima ako je opasnost neposredna, samopomoć
nuţna i adekvatna u okolnostima u kojima se to dogaĊa (sliĉno nuţnoj odbrani iz kriviĉnog
prava).
Ako mu je stvar oduzeta on ima pravo stvar vratiti odmah, a najkasnije u rokovima predviĊenim
za podnošenje tuţbe zbog smetanja posjeda.
Tuţba zbog smetanja posjeda moţe se podnijeti sudu u zakonom odreĊenim rokovima.
Subjektivni rok je 30 dana i taj rok se raĉuna od dana saznanja za uĉinjeno s metanje i
uĉinioca.
Objektivni rok je 1 godina i on teĉe od dana uĉinjenog smetanja.
Po proteku tih rokova posjednik gubi pravo na posjedovnu zaštitu.
Sud će prvo cijeniti da li je tuţba podnijeta u zakonom propisanom roku. Ako je rok protekao,
donosi se rješenje kojim se odbija.
TUŢILAC
Tuţilac je posjednik, a tuţeni osoba koja je napravila smetanje.
Tuţitelj mora dokazati da se nalazio u posjedu i da ga je uĉinilac ometao u posjedu. Mora navesti
vrijeme smetanja.
Posjednik sa tuţbom moţe ustati u odnosu na svakog onog ko ga uznemirava ili mu je oduzeo
posjed.
Ako je posjed pribavljen silom, prevarom i zloupotrebom prava, posjednik ima pravo na
posjedovnu zaštitu u odnosu na svakog drugog ko ga uznemirava ili mu oduzima posjed izuzev u
odnosu na lice od koga je na taj naĉin pribavio posjed. Ukoliko je raniji posjednik vratio posjed u
zakonom propisanim rokovima za podnošenje tuţbe za smetanje posjeda (subjektivni rok), ne
moţe se zaštiti.
OBIM PRUŢANJA ZAŠTITE
Sud pruţa zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju. U postupku po tuţbama
za smetanje posjeda, raspravljanje je ograniĉeno samo na utvrĊenje faktiĉkog mirnog pos jeda i
ĉina s metanja. Iskljuĉeno je raspravljanje o pravu na posjed i pravnom osnovu. Onaj ko smatra
da mu pripada pravo na posjed, to moţe utvrditi u posebnoj parnici neovisno od odluke koja se
donosi u postupku po tuţbi zbog smetanja posjeda. Ovaj postupak je hitan jer mu je cilj da zaštiti
posjed ma kakav da je, pa je zbog svega toga raspravljanje ograniĉeno na ove dvije ĉinjenice i
ovakvom odlukom koja se donosi u ovom postupku ne rješava se definitivno pravo na posjed jer
se o tome uopće ne razgovara. Prema tome, ako je neko vlasnik predmeta koji se nalazi u posjedu
i koji je zaštićen tuţbom zbog smetanja posjeda, to pravo moţe zaštiti vlasniĉkom tuţbom (rei
vindicatio).
TUŢBA ZBOG SMETANJA POSJEDA
Ko je aktivno legitimisan (posjednik), ko je pasivno (onaj koji je smetao), kako izgleda tuţba
(naĉin na koji je ometan u posjedu i kada je to izvršeno, naglasiti da vrati ono što je oduzeo,
traţiti od suda da na temelju ĉlana 80. i 84., da na temelju utvrĊenih dokaza donese rješenje –
utvrĊuje se da se tuţitelj xy nalazi u mirnom faktiĉkom posjedu i da ga je tuţeni omeo u posjedu,
te da mu se naloţi da uspostavi ranije posjedovno stanje i da se ubuduće kani takvog i sliĉnog
smetanja pod prijetnjom novĉane kazne u iznosu od _____ i naknadi troškove spora i to sve u
roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Kada je oduzeta stvar, traţi se vraćanje. Zakon uvijek
mora imati puni naziv ?? PITA OVO

67

WWW.BH-PRAVNICI.COM
VLASNIŠTVO
Je za razliku od faktiĉe vlasti, pravna vlast. U sebi sad rţi pravo na posjed, korištenje i
raspolaganje.
Kada se govori o korištenju treba imati na umu da se vlasnik pri korištenju svoje stvari treba da
uzdrţi od povreda prava vlasništva druge osobe. Pored toga što vlasnik ima pravo da stvar
posjeduje, koristi i njom raspolaţe, duţan je da to sve ĉini sukladno sa njenom prirodom i
namjenom.
Ima pravo na mirno uţivanje svog vlasništva kako samostalno, tako i u zajednici sa drugim
osobama. Zakonom je propisano da se nikome ne moţe oduzeti, a ni ograniĉiti pravo vlasništva,
osim u javnom interesu i pod uvjetima propisanim u predviĊenim posebnim zakonima i u skladu
sa općim prinicipima meĊunarodnog prava. Opći interes – exproprijacija, radi izvoĊenja opće
korisnih radova ili arondacija, radi grupisanja parcela u cilju ekonomiĉnije obrade zemljišta.
U svakom sluĉaju kada se po bilo kom pravnom osnovu oduzima nekretnina od vlasnika, pripada
mu pravo na punu naknadu. Stvari na kojima postoji pravo vlasništva nalaze se u prometu, dok su
stvari u općoj upotrebi van prometa. Zakonom je propisano da se pravo vlasništva moţe i
ograniĉiti u javnom interesu radi zaštite prirodnih bogatstava po kojim je kulturno historijski
predviĊen naĉin korištenja zakonom se posebno urediti. Ovo se moţe izvršiti samo u skladu sa
ustavom i na naĉin i pod uvjetima propisanim posebnim zakonom. ?? (Vlasniku pripada pravo na
punu naknadu i to po trţišnim cijenama u vrijeme oduzimanja).
Cijene na kojima postoji pravo vlasništva su u prometu i taj promet se moţe posebnim zakonom
ograniĉiti ili zabraniti ako postoje razlozi koji u civilniziranom društvu se smatraju opravdanim.
Zasnivanje stvarne sluţnosti, posebne sluţnosti, pravo zaloga, tereta (postoje ograniĉenja u
zakonu). Svi ovi odnosi, a vezani su za naĉin korištenja nekretnina u vlasništvu odreĊuju se
posebnim zakonom.
PREDMET PRAVA VLASNIŠTVA
Svaka pokretna i nepokretna stvar. Mineralna voda, divljaĉ, ribe smatraju se drţavnim
vlasništvom kada se nad njima stekne posjed, a taj posjed se moţe steĉi na osnovu koncesije,
dozvole nadleţnog organa. Posebnim zakonom se odreĊuju šta su stvari u općoj upotrebi i naĉin
njihovog korištenja. Nakon promjene namjene, onda postaju vlasništvo FBiH, kantona, grada i
općine.
Šta je vlasnik izgradio je ujedno i vlasnik zemljišta na kojem je zgrada izgraĊena i ze mljišta koje
sluţi redovnoj upotrebi zgrade.
Nosilac prava vlasništva moţe biti fiziĉko i pravno lice.
Tijela pravnih lica vrše vlasniĉka ovlaštenja suglasno zakonu kojim je to pitanje regulirano,
statutom i internim pravilima lica koja moraju biti u skladu sa zakonom.
SUVLASNIŠTVO
Kada nepodijeljena stvar pripada dvjema ili više osoba, tako da je dio svakog od njih odreĊen
srazmjerno cjelini, svako ima odreĊeni idealni dio. Svaki suvlasnik ima pravo da stvar posjeduje i
da se njome koristi srazmjerno svom suvlasniĉkom dijelu, ali bez povreĊivanja prava ostalih
suvlasnika. On moţe i raspolagati svojim suvlasniĉkim dijelom bez suglasnosti ostalih
suvlasnika. Kada je u pitanju prodaja ostalim suvlasnicima pripada pravo preĉe kupovine ukoliko
je posebnim zakonom odreĊeno. Suvlasnik ima pravo i na dio u svako doba izuzev ne u vrijeme
kada bi se vršenjem diobe nanijela šteta stvari. (pšenica kada je sazrela, a jedan hoće da dijeli).
Suvlasnik se ne moţe odreĉi prava suvlasništva, a ako to uradi takva izjava je ništavna.

68

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Suvlasnici imaju pravo da zajedniĉki upravljaju sa stvari, a upravljanje mogu povjeriti jednoj ili
više osoba. Troškove korištenja, upravljanja i odrţavanja snose srazmjerno svojim suvlasniĉkim
dijelovima. Za obavljanje troškova koji spadaju u redovno upravljanje (popravke) potrebna je
suglasnost suvlasnika ĉiji suvlasniĉki dijelovi prelaze ½, a za poduzimanje poslova koji prelaze
okvire redovnog upravljanja (prodaja cijele stvari, hipoteka) potrebna je suglasnost svih
suvlasnika. Ako se ne postigne suglasnost, a radi se o neĉem što je neophodno uraditi onda se
svaki suvlansik moţe obratiti sudu da sud o tome odluĉi. Isto tako ako se ne mogu dogovoriti u
redovnom upravljanju onda se opet mogu obratiti sudu da sud o tome odluĉi.
Ako se suvlasnici ne mogu dogovoriti sporazumno o diobi, onda se mogu obratiti sudu i onda sud
rješava u vanparniĉnom postupku po pravilima fiziĉke diobe, a ako ne, onda civilna dioba
(prodaja, draţba, a tu se primjenjuju pravila izvršnog postupka).
ZAJEDNIĈKO VLASNIŠTVO
Više suvlasnika imaju zajedniĉku vlast (pr stambene zgrade, etaţno vlasništvo, zajedniĉki
dijelovi zgrada). Svi ti zajedniĉki odnosi kod ovih vlasnika ureĊuju se posebnim zakonom. Nije
im odreĊen unaprijed njihov idealni dio.
STJECANJE PRAVA VLASNIŠTVA
Osnove stjecanja
1. originarni i
2. derivativni naĉin.
Originarno ili izborno stjecanje vlasništva znaĉi da stjecalac svoje pravo vlasništva ne zasniva
na pravu prethodnika. On postaje vlasnik nezavisno od prava vlasništva koje je na toj stvari imao
prethodnik. (pr na nekretninama dosjelošću). Momentom kada je posjednik stekao pravo
vlasništva dosjelošću na odreĊenoj nekretnini, to pravo prestaju ranijem vlasniku. Sticalac to
pravo nije izveo iz prava vlasništva ranijeg, nego je stekao po - zakonom propisano da savjestan
posjednik stiĉe pravo vlasništva na nekretnini koju drţi u posjedu neprekidno kroz period od 20
godina. To su zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (odraţajem). Taj
rok se raĉuna od dana stupanja u posjed, a istiĉe protekom posljednjeg dana zakonom propisanog
roka.
Presuda ima deklarativan karakter i moţe mu posluţiti za upis u ZK.
Ne moţe se na drţavnom vlasništvu steĉi pravo vlasništva dosjelošću (nekretnine, zgrade).
Stjecanja prava vlas ništva:
1. po samom zakonu,
2. po osnovu pravnog posla,
3. odlukom nadleţnog organa i
4. nasljeĊivanje m.
Sticanje po osnovu zakona kod pokretnih stvari, spajanje, miješanje, graĊenje na tuĊem zemljištu,
dosjelošću, stjecanje od nevlasnika i u drugim sluĉajevima.
Pored nekretnine spada i graĊenje na tuĊem zemljištu u originarni naĉin stjecanja.
Savjestan stjeĉe pravo vlasništva, graditelj je savjestan, nije znao niti je mogao znati da gradi, a
vlasnik je nesavjestan. U ovoj pravnoj situaciji graditelj stiĉe pravo vlasništva na zgradi,
zemljištu na kojem je zgrada izgraĊena i zemljištu koje sluţi redovnoj upotrebi zgrade. U takvoj
situaciji vlasnik zemljišta ima pravo u roku od 3 godine od saznanja za završetak graĊenja, a
najkasnije 10 godina od završene gradnje zahtijevati da mu graditelj naknadi prometnu vrijednost

69

WWW.BH-PRAVNICI.COM
zemljišta u vrijeme donošenja sudske odluke (cijene se mijenjaju, pa da se adekvatno namiri). Po
proteku ovog roka vlasnik je prekludirao pravo da traţi naknadu (gubi to pravo).
A kad je graditelj znao da gradi na tuĊem zemljištu, ili znao, a vlasnik se usprotivio, tada
vlasniku pripada pravo da zahtijeva da mu pripadne pravo na graĊevinskom objektu i da poruši
taj objekat, uspostavi ranije stanje ili naknadi u visini prometne vrijednosti zemljišta.
Ako se zahtjev odnosi na rušenje objekta sud moţe odluĉiti da se objekat ne ruši ako njegovo
rušenje s obzirom na konkretne okolnosti sluĉaja (cijeni se vrijednost objekta,ponašanje i jednog i
drugog) pa sud ocijeni da rušenje nije opravdano, moţe odbiti zahtjev.
U svakom sluĉaju vlasnik zemljišta ima pravo na naknadu štete ako ju je pretrpio.
Kad vlasnik zemljišta traţi da mu pripadne pravo vlasništva na objektu, u takvoj pravnoj situaciji
tuţeni graditelj moţe traţiti naknadu vrijednosti objekta u visini prosjeĉne cijene objekta u mjestu
gdje se nalazi. Cijena se utvrĊuje po kriterijima u vrijeme donošenja presude. Pripada mu pravo
izbora da li će traţiti rušenje... Moţe traţiti u roku od 3 godine od završetka graĊenja, a po
proteku moţe traţiti naknadu.
Kada bi vrijednost zemljišta premašivala vrijednost objekta, onda bi se moglo ......
Znatno veća vlasniku se dosuĊuje objekat, ali je duţan da naknadi graditelju vrijednost objekta u
visini prosjeĉne cijene u mjestu gdje se objekat nalazi.
Od savjesnosti graditelja i vlasnika zemljišta zavisi puno mogućnosti. OVO MORAMO
ZNATI
NAPOMENA:
Imaju razne varijante kako sud moţe postupiti pa moramo proĉitati (sticanje prava vlasništva,
graĊenje na tuĊem zemljištu, koja prava pripadaju, koje su varijante kod savjesnog graditelja,
vlasnika....)
Stjecanje prava vlasništva odvajanjem plodova - proĉitati.
PRETPOSTAVKE PRAVA VLASNIŠTVA NA NEKRETNINAMA DOSJELOŠĆU
Na ovaj naĉin stjeĉe se pravo vlasništva na nekretnini druge osobe – savjestan protekom roka od
20 godina, zakonit posjednik protekom roka od 10 godina.
Ako posjednik koji drţi stvar u posjedu, a nije znao niti je mogao znati da stvar koju drţi u
posjedu nije njegova – savjestan posjednik.
Na pokretnoj stvari stjeĉe se protekom roka od 3 godine. Dosjelošću radi vlasništva na pokretnoj
stvari a stvar je drugog vlasnika – 6 godina. Samo za savjestan.
Vlasništvo se stiĉe i nasljeĊivanjem. Kad nasljednik postaje vlasnik – otvaranjem naslijeĊa i
ujedno postaje posjednik iako stvar ne drţi u posjedu. Vrijeme potrebno za sticanje prava
vlasništva se raĉuna od dana sticanja u posjed, a istiĉe istekom ... Nesavjesni posjednik ne moţe
steĉi nikakva prava. U vrijeme se raĉuna i vrijeme njegovih prednika, ne mora ista osoba imati
kontinuitet.
STJECANJE PRAVA VLASNIŠTVA OD NEVLASNIKA
Savjesna osoba moţe steĉi pravo vlasništva na pokretnoj stvari koju je pribavila uz davanja
naknade od nevlasnika, znaĉi kupila i ako stavi u promet takve stvari. Kome je vlasnik predao
posjed na osnovu pravnog posla a koje nije osnov za sticanje prava vlasništva i ako je stekao na
draţbi. Ima poseban znaĉaj uz obavezu da novom stjecatalju isplati naknadu u visini prometne
vrijednosti stvari. Na napuštenoj stvari ne moţe se steĉi pravo vlasništva jer postaje drţavno
vlasništvo.
70

WWW.BH-PRAVNICI.COM
DERIVATIVNI NAĈIN STICANJA
Za razliku od originarnog naĉina kod derivativnog naĉina pravo vlasništva izvodi se iz
prethodnog prava (stjecanje prava vlasništva pravnim poslom). Upisom u ZK postaje vlasnik, a
kod naljeĊivanja otvaranjem, graĊenje – završetkom objekta.
Ako ima više sticalaca moţe zahtijevati upis u ZK:
– onaj kome je nekretnina predata u posjed,
- a ako je kod prodavca – zahtijeva upis stjecatelj koji je prvi zakljuĉio.
Kada je u pitanju pokretna stvar, stiĉe se predajom u posjed.
Ako se stvar nalazi u posjedu kod stjecatelja – (proĉitati ĉlan 40)
Uvijek se mora voditi raĉuna o savjesnom stecanju – prednost ima savjestan UVIJEK.
Ako je više lica na pokretnoj stvari, prednost ima savjestan stjecatelj.
STJECANJE PRAVA VLASNIŠTVA NASLJEĐIVANJEM
Otvaranje naslijeĊa stiĉe i posjed i pravo vlasništva i tada se govori o idealnom posjedu.
PREDAVAĈ: Katarina Mandić
26.05.2007. godine
PRESTANAK PRAVA VLASNIŠTVA
Je kada neko drugi stekne pravo vlas ništva na istoj stvari (pr dosjelost, graĊenje).
Moţe odricanjem, ali mora na izriĉit naĉin pred nadleţnim organom izjaviti da ne ţeli da koristi
odreĊenu nekretninu, a onda nadleţni organ donosi rješenje i konstatira da se ovaj odrekao prava
vlasništva i te nekretnine prelaze u vlasništvo entiteta, kantona, grada i općine.
Moţe i propašću stvari. Kada stvar propadne gubi se pravo vlasništva. Ali se dešava da ne
propadne cijela stvar, tako da ostaje vlasnik na onom dijelu koji je preostao.
Objekat sticanja prava okupacijom moţe biti samo pokretna stvar, to su u pravilu napuštene
stvari (onekoje je vlasnik oĉigledno napustio, renovira stan pa izbaci stvari pored kontejnera).
Onaj ko takve stvari pribavi postaje vlasnik.
ZAŠTITA PRAVA VLASNIŠTVA
Postoje 3 vlasniĉke tuţbe za zaštitu prava vlasništva:
1. Rei vindicatio
2. Actio publiciana
3. Actio negatoria
Rei vindikacija i publiciana odnose se na predaju stvari, a actio negatoria na zaštitu od
uznemiravanja (be z oduzimanja).
REI VINDICATIO – tuţitelj je vlasnik stvari i on to mora da dokaţe (izvodom iz ZK), a tuţeni
je uvijek onaj posjednik koji stvar drţi u posjedu bez pravnog osnova. Zahtjev se odnosi na
71

WWW.BH-PRAVNICI.COM
predaju u posjed stvari individualno odreĊene stvari – ta stvar mora biti jasno odreĊena
(nekretnina, ZK izvodima, a pokretne stvari – auto (dokomentima, saobraćajna). Mora dokazati
da tuţeni drţi stvar bez pravnog osnova. Pored zahtjeva za predaju stvari, zavisno o tome o
kakvom se posjedniku radi – ako je savjestan traţi ono što je duţan da preda po zakonu.
Savjestan posjednik je duţan da preda stvar sa plodovima koji nisu ubrani. On ne odgovara za
pogoršanje i propast stvari jer je smatrao da je stvar njegova. Pripada mu pravo na naknadu
nuţnih troškova za odrţavanje stvari i korisnih za povećanje vrijednostii uljepšavanje stvari
ukoliko je time povećana vrijednost stvari. Savjestan posejdnik ima pravo zadrţati stvar dok mu
vlasnik ne plati nuţne i korisne troškove.
Poloţaj nesavjesnog posjednika je znatno nepovoljniji.On je duţan vratiti stvar sa svim
plodovima koje je imao tokom posjedovanja, a ako je plodove otuĊio, prodao duţan je platiti
naknadu. Pored toga je duţan naknaditi štetu zbog pogoršanja i propasti stvari . I njemu pripadaju
odrĊena prava, a to je pravo na naknadu nuţnih troškova koje bi vlasnik imao i u situaciji da se
stvar nalazila kod njega, a korisnih samo ako su bili korisne i za vlasnika (npr znatno povećale
vrijednost stvari).
Pravo na podnošenje tuţbi za zaštitu prava vlasništva ne zastarijeva.
PONAVLJANJE:
Rei vindicatia i actio publiciana (tuţba iz pretpostavlje nog vlasništva) odnose se na predaju
stvari, na vraćanje stvari. Actio negatoria se odnosi na zaštitu od uznemiravanja.
ACTIO PUBLICIANA, odnosno, tuţba iz pretpostavljenog vlasništva.
Tuţitelj moţe biti pretpostavljeni vlasnik. To je lice koje je individualno odreĊenu stvar pribavilo
po pravnom osnovu i na zakonit naĉin, a nije znao niti je mogao znati da nije postao vlasnik.
Tuţeni je lice koje stvar drţi bez pravnog osnova ili po slabijem pravnom osnovu. (npr dva lica
zakljuĉe ugovor o prodaji nekretnine koji je punovaţan i izvršan, ali to lice nije izvršilo upis u
ZK. Jaĉi pravni osnov ima lice koje je stvar pribavilo teretnim ugovorom u odnosu na onog koji
je stvar pribavio bez teretnog.) Ako su pravni osnovi iste jaĉine, onda ima jaĉe pravo onaj koji je
u posjedu nekretnine (ako se radi o teretnom ugovoru).
ACTIO NEGATORIA - tuţba za zaštitu od uzne miravanja
Bez oduzimanja stvari
Ovdje tuţitelj moţe biti vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik, a tuţeni lice koje je uĉinilo
uznemiravanje, odnosno, smetanje. (Npr neko ima pravo sluţnosti za nekog, a drugi ga
uznemirava ukorištenju tog prava sluţnosti.) Tuţbeni zahtjev bi trebao da glasi da je tuţeni
uznemirio tuţielja u vršenju prava vlasništva time što je preduzeo odrĊene radnje (te radnej se
moraju taĉno navesti, konkretizirati). Nalaţe mu se da je duţan prestati sa takvim i sliĉnim
uznemiravanjem (moţe se i kazna predvidjeti). Presudom se odluĉuje ovom tuţbom. Presuda je
izvršni naslov. Presudu koja se donosi vlasnik moţe koristiti ukoliko doĊe do ponovnog
uznemiravanja (ne mora ponovno ustati sa tuţbom) od strane iste osobe i na isti naĉin. To znaĉi
da se na osnovu ove presude moţe podnijeti prijedlog za dozvolu izvršenja po pravilima izvršnog
postupka. Suvlasnik, odnosno lice kome pripada zajedniĉko pravo vlasništva moţe samostalno
podnijeti neku od vlasniĉkih tuţbi za zaštitu prava vlasništva na cijeloj stvari ili samo svog
suvlasniĉkog dijela.

72

WWW.BH-PRAVNICI.COM
PITA: Da li smo uoĉili razliku izmeĊu zaštite posjeda i zaštite vlasništva: zastarijeva i ne
zastarijeva, uznemiravanje i uzne miravanje i oduzimanje stvari, rješenje i presuda.
Moţe li se podnijeti tuţba po isteku roka – moţe se podnijeti tuţba,
Kad me ritorno odluĉuje uvijek se odbija, a ne odbacuje.
STVARNE SLUŢNOSTI
To je pravo vlas nika odreĊene nekretnine (povlas nog dobra) da za potrebe te nekretnine
vrši odreĊene radnje na nekretninama drugog vlasnika (posluţnog dobra) ili da zahtijeva
od vlasnika posluţne nekretnine da se uzdrţi od vršenja odreĊenih radnji koje bi imao
pravo vršiti na svojoj nekretnini (npr da prelazi preko susjedovog zemljišta) samo u situaciji
kad ne bi mogao koristiti svoje nekretnine (pozitivne sluţnosti), ili da zahtijeva od vlasnika
posluţnog dobra da se uzdrţava od odreĊenih radnji na koje bi inaĉe kao vlasnik imao pravo
(negativne sluţnosti) (npr da zahtijeva od susjeda da kišnicu sa svog krova koja navodnjava
njegovo zemljište ne odvodi, ne kanališe, na drugo zemljište). Ako je za vršenje stvarne sluţnosti
potrebno korištenje nekog ureĊaja ili preduzimanje neke radnje, troškove ureĊaja snosi vlas nik
povlasnog dobra. Ukoliko te ureĊaje koristi i vlasnik posluţnog dobra onda i on snosi srazmjerno
te troškove.
ZASNIVANJE STVARNIH SLUŢNOSTI - OSNOVI ZASNIVANJA
Mogu biti:
1. pravni posao
2. odluka drţavnog organa
3. dosjelost.
Kada je u pitanju pravni posao (ugovor, testament) stvarna sluţnost se stiĉe upisom u javnu
knjigu (katastar ili grunt, zavisno kako je to riješeno).
Odluka suda ili drugog nadleţnog organa – kada se odluka donosi onda se stiĉe pravosnaţnost ....
Kada se konstituira odreĊena sluţnost na nekretninama vlasnika povlasnog dobra odlukom suda
ili drugog nadleţnog organa, onda vlasnik posluţnog dobra zahtijeva odreĊenu naknadu. Stvarna
sluţnost se moţe steĉi i dosjelošću, odrţajem kada vlasnik povlasnog dobra vrši faktiĉku sluţnost
za vrijeme od 20 godina od dana poĉetka korištenja te sluţnosti. Da bi po ovom pravnom osnovu
mogao steĉi pravo sluţnosti potrebno je da se vlasnik posluţnog dobra nije tome protivio. Po
ovom pravnom osnovu sluţnost se ne moţe steĉi ako je sluţnost vršena zloupotrebom povjerenja
vlasnika posluţnog dobra. Ako je vlasnika drţao u zabludi da nema namjeru sticati to pravo
dosjelošću i ako je sluţnost vršena po odobrenju vlasnika posluţnog dobra.???????
Za sticaje prava sluţnosti dosjelošću zakonodavac ne traţi savjesnost i zakonitost.
ZAŠTITA PRAVA STVARNE SLUŢNOSTI
Kako se štiti stvarna sluţnost – posebnom tuţbom aktivno je legitimisan vlasnik povlasnog
dobra, a pasivno vlasnik posluţnog dobra. Zahtjev se odnosi na utvrĊenje steĉenog prava
sluţnosti (npr da je stekao dosjelošću) i mora da ima pravni interes za podnošenje tuţbe (da ga
vlasnik ometa u korištenju). Tuţbeni zahtjev bi trebao da glasi: utvrĊuje se da tuţitelj xy pripada
pravo sluţnosti (pješaĉkog) preko odreĊenih nekretnina tuţenog (odreĊuje se precizno u kojoj
širini, duţnini) u pravilu se pravi i skica. Ako geodeta izaĊe, onda je to sastavni dio izreke
presude i to se naglašava (ovo je potrebno i radi izvršenja ovakvih presuda). Istom ovom utvrĊuje
se i naĉin smetanja i nalaţe se tuţenom da se uzdrţi od takvog ponašanja pod prijetnjom
73

WWW.BH-PRAVNICI.COM
izvršenja. Istu ovakvu tuţbu – ako treća osoba protupravno ometa ili spreĉava tuţitelja u vršenju
stvarne sluţnosti vlasnik povlasne nekretnine preko nekretnina vlasnika posluţnog dobra ima
pravo da to ometanje ili spreĉavanje korištenja prestane. Ova zaštita se moţe ostvariti i tuţbom
zbog smetanja posjeda prava sluţnosti ako se podnese u zakonom propisanim rokovima za
podnošenje tuţbe zbog smetanja posjeda (30 dana i godina). Vlasnik posluţnog dobra ima pravo
zahtijevati da pravo sluţnosti prestane kada postane nepotrebno ili kada otpadne razlog zbog
kojeg je ova sluţnost konstituirana.
PRESTANAK STVARNE SLUŢNOSTI ovo gore je prva situacija.
Druga situacija je kada se vlasnik posluţnog dobra protivio vršenja, a vlasnik povlasno g dobra
zbog tog protivljenja kontinuirano kroz period od 3 godina nije vršio pravo sluţnosti.
Treći razlog je – kada isto lice postane vlasnik povlasnog ili posluţnog dobra, onda kada
povlasno dobro propadne.
A dosjelošću – prestaje ako se ne vrši kroz period koji je potreban za sticanje – 20 godina.
HIPOTEKA
To je pravo zaloga na nekretnini. Zasniva se pravnim poslom, sudskom odlukom. Kada su u
pitnaju ova dva pravna osnova, potreban je upis u javnu knjigu. Treći naĉin je na osnovu zakona
– kada se ispune zakonom propisani uvjeti. Hipoteka se zasniva radi osiguranja potraţivanja u
korist povjerioca da na ovlašten naĉin odreĊen zakonom zahtijeva namirenje svog potraţivanja iz
vrijednosti te nekretnine prije povjeritelja koji na toj nekretnini nemaju hipoteku kao i prije
povjeritelja koji su hipoteku stekli poslije njega bez obzira na promjenu vlasnika nekretnine.
Hipoteka se moţe zasnovati i na idelanom suvlasniĉkom dijelu. Uvijek se odnosi na cijelu
nekretninu i na plodove dok nisu odvojeni i druge sastavne dijelove i pripatke ukljuĉujući i
poboljšanje nakon zasnivanja hipoteke. Za osiguranje jednog potraţivanja moţe se zasnovati
hipoteka na više nekretnina - zajedniĉka hipoteka. Tom hipotekom se na cijelom dijelu osigurava
traţbina. Ako smanjuje vrijednost stvari hipotekarni duţnik koja je pod hipotekom i na bilo koji
drugi naĉin pogoršava njeno stanje, hipotekarni povjerilac ima pravo zahtijevati od suda da naloţi
hipotekarnom duţniku da se uzdrţi od takvih radnji, a ako on to ne uĉini hipotekarni povjerilac
ima pravo zahtijevati prinudnu naplatu traţbine osigurane hipotekom i prije njene dospjelosti.
Hipoteka se moţe prenijeti na drugog samo sa prijenosom potraţivanja koje hipoteku nosi.
Nadhipoteka – hipotekarni povjerilac moţe zasnovati hipoteku na postojećoj hipoteci u korist
treće osobe bez pristanka duţnika.
PRESTANAK HIPOTEKE
Kada prestane potraţivanje koje je osigurano hipotekom.
To su situacije:
1. kada je ispunjena obveza ili je izvršena prinudna naplata.
2. Kada se hipotekarni povjerilac odrekne hipoteke pismenom izjavom kod organa koji voi
javne knjige o nekretninama u koje je upisana hipoteka – odricanje odhipoteke.
3. Kada je isto lice postalo nosilac prava vlasništva i hipotekarni povjerilac na istoj
nekretnini.
4. Kada propadne nekretnina na kojoj je zasnovana hipoteka.
Zabrana klauzula:
- Zabranjeno je odredba ugovora o hipoteci da zaloţni povjerilac postaje
vlasnik zaloţene nekretnine ako duţnik ne ispuni svoju obavezu.
74

WWW.BH-PRAVNICI.COM
-

Klauzula koja se odnosi na to da povje rilac ima pravo ubiranja plodova na
nekretninama na kojima je konsituirana hipoteka ili iskorištavanje tih
nekretnina na drugi naĉin.
Ovim se štiti duţnik nekretnine od apetita povje rioca.
PRAVA STRANIH LICA
Strana fiziĉka i pravna lica mogu biti nosioci prava vlasništva na pokretnim stvarima ukoliko
federalnim zakonom nije drugaĉije odreĊeno. Strana fiziĉka lica mogu steĉi pravo vlasništva na
zgradi i zemljištu zgrade koje sluţi redovnoj upotrebi samo nasljeĊivanjem ako meĊunarodnim
ugovorom nije drugaĉije odreĊeno. Fiziĉka i pravna strana lica ako obavljaju djelatnost na
podruĉju FBiH mogu steĉi pravo vlasništva na poslovnim zgradama, prostorijama, stanovima,
stambenim zgradama i zemljištu na kojem će se ovakvi objekti graditi ili su već izgraĊeni.
Federalnim zakonom se moţe ova mogućnost zabraniti za nekretnine koje se nalaze na
odreĊenom podruĉju FBIH ako za to postoje odreĊeni razlozi. Strana fiziĉka i pravna lica mogu
pravnim poslom prenijeti pravo vlasništva na domaća i fiziĉka i pravna lica Ovo moţe biti
ograniĉeno u prometu uvjetom reciprociteta. Stranim drţavama za potrebe diplo matskih i
konzularnih predstavništava, njihovih organizacija i specijalnih agencija, organizacija UN i EU
mogu se dati u dugoroĉni zakup zgrade na kojima postoji pravo vlasništva za period ne kraći od 5
– 50 godina uz prethodnu pismenu suglasnost Federalno g ministarstva pravde koje je duţno
prethodno pribaviti mišljenje Ministarstva vanjskih poslova BiH.

75

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ZAKON O ZAKUPU POSLOVNIH ZGRADA I PROSTORIJA preuzeti po Ustavu ĉlan 9. taĉka 5. Ustava FBiH i Zakon o prometu nepokretnosti dok se
novi zakoni ne donesu
Ovim zakonom ureĊeni su uvjeti pod kojim se mogu izdavati u zakup poslovne zgrade i
prostorije.
Šte je potrebno za zasnivanje zakupa – potrebno je saĉiniti ugovor o zakupu u pisanom
obliku. Ukoliko nije saĉinjen u pisanom obliku, ne proizvodi pravno dejstvo. Zakupac se moţe
useliti u poslovnu prostoriju nakon zakljuĉenja ugovora.
Ništav je sporazum kojim je jedna strana obećala imovinsku korist drugoj strani u cilju njoj ili
nekom drugom izda poslovne prostorije u zakup.
Ništav je i sporazum kojim je zakupodavac ili treće lice obećalo zakupcu imovinsku korist pod
uvjetom da ovaj isprazni poslovne prostorije radi useljenja zakupodavca ili neke treće osobe.
Pored toga ništav je i sporazum kojim je jednoj strani obećana imovinska kor ist ako odustane od
zakljuĉenog ugovora.
Ugovor – pis meni, moţe se zakljuĉiti na odreĊeno i neodreĊeno.
Ako je zakljuĉen na odreĊeno vrijeme, prestaje istekom roka na koji je zakljuĉen, pod uvjetom da
je zakupodavac prije isteka tog roka pismeno zatraţio predaju poslovnih prostorija, a najkasnije
15 po proteka tog roka. Ukoliko zakupodavac po proteku roka nije zahtijevao predaju u posjed a
zakupac je nastavio sa korištenjem, smatrati će se da je ugovor zakljuĉen na neodreĊeno vrijeme.
Otkazom, otkaz se dostavlja preko suda.
Iako postoje razlozi za otkaz ne moţe otkazati u roku od 1 godine dana.
Sud donosi otkazni nalog, a stranka moţe izjaviti prigovor (rok od 8 dana za prigovor, a
sud o tome odluĉuje presudom).
Otkaz ugovora – kad izmeĊu dostave otkaza ugovora protivnoj stani protekne vrijeme odreĊeno
ugovorom.
Otkazni rok moţe teĉi samo od 1 ili 15 u mjesecu. Ako ugovorom nije odreĊen otkazni rok, on
iznosi 6 mjeseci.
Kad zakupodavac moţe odustati (to je jedan od razloga prestanak) moţe odustati od ugovora o
zakupu ako zakupac i poslije opomene od strane zakupodavca koristi poslovne prostorije
suprotno ugovoru ili nanosi poslovnim prostorijama znatnu štetu (koristi ih bez potrebne paţnje),
ako ne plati dospjelu nekretninu ni u roku od 2 mjeseca od dana opo mene od strane zakupodavca
Zakupodavac moţe odustati od ugovora o zakupu i u situaciji ako zakupac ne dovede poslovne
prostorije u stanje u kojim ih je duţan odrţavati u primjerenom roku u kojem mu je zakupodavac
odredio. Strana koja odustaje od ugovora d uţna je drugoj strani pismenim putem dati izjavu o
odustanku i odrediti joj rok u kome treba da isprazni poslovnu prostoriju. Taj rok ne moţe biti
kraći od 30 dana. Raĉuna se od dana primitka izjave o odustanku.
Ako zakopoprimac ne preda prostoriju u roku u kojem je traţio zakupodavac, onda zakupodavac
moţe ustati sa tuţbom za predaju prostorija.
Kada treće lice kupi prostoriju, ne dira se u prava zakupoprimaca. Ako ne zahtijeva izvršenje
sudskog naloga ili presude u roku od 60 dana kada je to pravo stekao, po proteku tog roka
smatraće se da je prećutno obnovljen ugovor o zakupu poslovnih prostorija.

76

WWW.BH-PRAVNICI.COM
PREDAVAĈ: Katarina Mandić
27.05.2007. godine

ZAKON O PROMETU NEPOKRETNOSTI – preuzet po ĉlanu 9. taĉka 5.
Ustava FBiH («Sluţbene novine SRBiH», broj 38/78 i RBiH 18/94)
Po ovom zakonu ugovor na osnovu koga se prenosi pravo vlasništva na nekretninama mora biti
saĉinjen u pisanom obliku i potpisi ugovoraĉa mora biti ovjereni u nadleţnom sudu. (U PRAKSI
OVO RADE NOTARI) Ugovor koji ne ispunjava naprijed navedene uvjete je ništav i ne
proizvodi pravno dejstvo. Ustaje se sa tuţbom za utvrĊenje ništavosti. Pesuda ima deklarativan
karakter.
Ako nije moguća restitucija onda postoji obaveza dava nje novĉane naknade po cijenama u
vrijeme presuĊenja.
Posljednji izmjenama Zakona iz 94. godine preuzeto je pravilo o kojem smo ranije govorilo tj da
ugovor o prijenosu prava vlasništva na nekretninama mora biti saĉinjen u pisanom obliku i
potpisi ugovoraĉa ovjereni u nadleţnom sudu.
Ovim zakonom odre Ċeno je da su punovaţni ugovori:
1. zakljuĉeni prije stupanja na snagu ovog zakona ako su saĉinjeni u pisanom obliku ukoliko
su ugovorne strane obveze iz ugovora ispunile u cijelosti ili u preteţnom dijelu ili
2. ukoliko su u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona izvršile ovjeru
potpisa.
Pravila se primje njuju na predmete zateĉene u radu pred sudovima ako nije donesena I
stepena presuda, odnosno ako je I stepena presuda ukinuta.
Kada se prenosi pravo vlasništva na zgradi, prenosi se i pravo vlasništva na zemljištu pod
zgradom i zemljištu koje sluţi redovnoj upotrebi zgrade.
Ovaj zakon govori i o pravu preĉe kupovine. Pravo preĉe kupovine ustanovljeno je u korist
suvlasnika. Ako se namjerava prodati (graĊevinsko, poljoprivredno zemljište, šuma, šumsko
zemljiše, stambena zgrada, poslovna....), prodavac koji ţeli da proda svoj suvlasniĉki dio duţan je
da dostavi ponudu u pisanom obliku u kojoj mora navesti podatke o nepokretnosti i ZK
oznakama kojim se utvrĊuje identitet predmeta prodaje, navesti cijenu i druge uvjete prodaje.
Ponudu mora dostaviti na pouzdan naĉin (da ima dokaz, preporuĉeno).
PonuĊeni je duţan da se oglasi u roku od 30 dana, a ako ne, smatraće se da ponudu ne prihvata.
Po proteku tog roka prodavac moţe predmet prodaje prodati trećem licu pod istim uvjetima koji
su sadrţani u ponudi, a ne pod povoljnijim uvjetima. Ako proda po povoljnijim uvjetima ili ako
uopće ponudu nije izvršio licu u ĉiju korist je konstituirano pravo preĉe kupovine, onda to lice
moţe traţiti tuţbom kod suda poništenje ugovora i ustupanje te nekretnine njemu pod uvjetima
pod kojima je prodaja izvršena trećem licu s tim da prilikom podnošenja tuţbe mora deponirati
kupovnu cijenu. OVAJ UGOVOR JE RUŠLJIV. Poništenje moţe traţiti i to u zakonu propisanim
rokovima. Subjektivni rok 30 dana raĉuna se od dana saznanja za prodaju i uvjete prodaje.
Objektivni rok je godina dana od dana zakljuĉenja ugovora. Ako propisusti ovaj rok od godinu
dana, moţe mahati ušima.

77

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ODRICANJE OD PRAVA VLASNIŠTVA
Vlasnik se moţe odreĉi prava vlasništva u korist općine. Izjavu o odricanju daje pred nadleţnim
organom općine. Onda se donosi rješenje i dostavlja se u ZK ured.
NIŠTAVOST PRAVNIH POSLOVA ZAKLJUĈENIH NAKON 30.04.1991.
Jednostrana izjava volje kao i drugi pravni poslovi zakljuĉeni nakon 30.04.1991. kojim je vlasnik
nekretnine pod dejstvom prinude, prevare i sile prenio pravo vlasništva na drugo fiziĉko ili
pravno lice ne proizvode pravno dejstvo, odnosno takvi pravni poslovi su ništavi. Prema tome, ne
predstavljaju pravni osnov za sticanje prava vlasništva.
Ništavi su pravni poslovi na temelju kojih su treća lica stekla pravo vlasništva na nekretninama
pod naprijed navedenim uvjetima i slijedom toga svi upisi u javne knjige izvršeni na temelju
jednostranih izjava i pravnih poslova sa navedenim nedostacima ništavi su i ne proizvode pravno
dejstvo.

78

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ZAKON O AUTORSKOM PRAVU
Samo odredbe o pojmu i zaštiti.
Autorsko djelo (pr Severina)– smatra se individualna, duhovna tvorevina iz oblasti knjiţevnosti,
nauke, umjetnosti i drugih oblasti stvaralaštva bez obzira na vrstu, naĉin i oblik izraţavanja ako
ovim zakonom nije nešto drugo propisano (pisana djela, knjige, brošure, knjiţevni tekstovi,
ĉlanci, dramska, umjetniĉka djela).
Autorska prava sadrţe imovinsko pravo, pravna ovlašenja i autorska moralna prava (to su
liĉna prava, liĉno-pravna ovlaštenja)
Autorsko imovinsko pravo sadrţi ovlaštenje autora na iskorištavanje djela. Autorsko djelo moţe
da iskorištava i drugo lice ali samo po odobrenju autora. Za svako iskorištavanje autorskog djela
od strane drugog lica autoru pripada pravo na naknadu.
Autorska moralna prava sadrţe neotuĊiva i neprenosiva ovlaštenja autora i to da autor moţe
odluĉiti kada će i u kojoj formi njegovo djelo biti objavljeno (kada i koliko puta). On mora biti
priznat i oznaĉen kao stvaralac djela pod svojim imenom, pod pseudonimom koji mora inicirati.
On se moţe suprostaviti svakom deformisanju, ssakaćenju ili drugom mijenjanju njegovog djela i
svakoj upotrebi djela koja bi vrijeĊala njegovu ĉast i ugled.
Autorom se smatra lice ĉije je ime i prezime ili pseudonim oznaĉen dok se suprotno ne dokaţe.
Razlozi zbog kojih se neko djelo objavljuje pod pseudonimom mogu biti liĉne i politiĉke prirode.
Ukoliko se radi o djelu u kojem autor nije poznat (oznaĉen pseudonimom), autorsko pravo
pripada izdavaĉu djela.
Autor djela moţe ugovorom ili testamentom prenijeti svoja autorska prava na fiziĉka ili pravna
lica, a ta lica stiĉu status nosioca autorskog prava.
Prenošenje autorskog prava moguće je nasljeĊivanjem na odreĊeni krug lica propisan zakonom.
Pravo autora na iskorištavanje djela moţe se u potpunosti ili djelimiĉno uz naknadu ili bez
naknade prenijeti na pojedince ili na pravna lica za vrijeme trajanja autorskog prava ili za
odreĊeno vrijeme.
Lice na koje je prenešeno pravo iskorištavanja autorskog djela ne moţe to pravo prenositi na
treća lica bez saglasnoti autora ako ugovorom nije drugaĉije odreĊeno.
Lice na koje je preneseno autorsko pravo, odnosno iskorištavanje autorskog djela, nije ovlašteno
da prilikom korištenja unosi u autorsko djelo bilo kakve izmjene.
Svoja prava iskorištavanja djela autor prenosi autorskim ugovorom. Autorski ugovori moraju biti
zakljuĉeni u pisanoj formi. Autorski ugovor koji nije zakljuĉen u pisanom obliku ne proizvodi
pravno dejstvo.
Predmet autorskog ugovora moţe biti i djelo koje još nije stvoreno, dovršeno.
Ništav je autroski ugovor kojim autor prenosi prava iskorištavanja svih svojih budućih djela.
Duţnost autora je da se za vrijeme trajanja autorskog ugovora uzdrţava od postupaka koji bi
korisnika ometali u vršenju prenesenog autorskog prava.
U sluĉaju zakonskog nasljeĊivanja, autroska imovinska prava nasljeĊuju samo njegova djeca,
braĉni drug i roditelji. Ukoliko nema nasljednika, autorska imovinska prava postaju drţavno
vlasništvo. Prije smrti autora, autorska moralna prava mogu vršiti i organizacije autora npr.
Savezi knjiţevnika, filmskih radnika itd.
Takvu zaštitu mogu preuzeti i akademije nauka, odnosno umjetnosti o prestanku autorskih prava
autora oni su garanti da štiteći autorska moralna prava autora ujedno štite i javni interes.

79

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA
Lice ĉije je autorsko pravo ili srodno pravo povrijeĊeno moţe zahtijevati zaštitu tog prava kao i
naknadu štete predviĊene zakonom po pravilima obligacionog prava. Autoru pripada pravo na
naknadu nematareijalne i materijalne štete zavisno od vrste povrede i postavljenog zahtjeva.
Jednako su zaštićena imovinska i moralna prava. Do povrede moţe doći ako se autorsko djelo
iskorištava bez dozvole autora ili suprotno odredbama ugovora ako se vrijeĊaju moralna prava
autora time što se ne oznaĉi njegovo ime i prezime ili što se djelo iskorištava na naĉin kojim se
vrijeĊa ĉast i ugled autora i djelo deformiše, izmijeni...
Zaštitu svojih prava autor moţe traţiti kod suda.
Pravo na zaštitu imaju pored autora, koautori, njihovi nasljednici, nosioci autorskog prava i
organizacija kojima je autor pripadao. Sva ova lica su aktivno legitimirana za podnošenje tuţbe
kod suda za zaštitu autorskih prava.
Pored zaštite autorskih imovinskih i moralnih prava ovlaštene osobe mogu traţiti i naknadu štete
koja ima je prouzrokovana povredom autorskih prava. Postupak se pokreće podnošenjem tuţbe
kod suda. Sud zavisno od postavljenog tuţbenog zahtjeva nakon provedenog postupka i utvrĊenja
pravno relevantnih ĉinjenica moţe donijeti presudu, odnosno odrediti naknadu štete tuţitelju koja
predstavlja satisfakciju za uĉinjenu povredu autorskog prava. Moţe naloţiti tuţenom zabranu
nanošenja daljih povreda autorskih prava ili da se presuda objavi o trošku tuţenog, da se unište
predmeti kojima je nanesena povreda autorskog prava.
Na zahtjev autora, sud moţe tokom postupka odrediti privremene mjere kojim će se narediti da se
privremeno oduzmu ili iskljuĉe iz prometa predmeti, odnosno da se zabrani nastavljanje
zapoĉetih radnji kojima bi se mogla nanijeti povreda autorskog prava.
Predmeti koji se oduzimaju ili iskljuĉuju iz prometa mogu biti knjige, djela likovne umjetnosti,
kopije, fotografije, trake, a radnje koje se zabranjuju mogu se odnositi na zabranu prikazivanja.
Posebno je regulisano pitanje prava na naknadu lica zbog iskorištavanja djela zbog imena i
prezimena (izdavaĉ ne objavi ime autora). Moţe traţiti naknadu štete koju je pretrpio i zahtijeva ti
naknadno objavljivanje autorovog imena i prezimena uz zabranu ponavljanja takve povrede. U
ovakvoj pravnoj situaciji tuţeni je lice koje je javno iskorištavalo autorovo djelo bez oznaĉavanja
njegovog imena i prezimena.
Lice ĉije je autorsko pravo povrijeĊeno moţe zahtijevati isplatu naknade kako po pravilima o
prouzrokovanju štete, tako i po pravilima o sticanju bez osnova.

80

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ZAKON O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA
Šta su zemljiš ne knjige
To su knjige u koje se upisuju svi pravni odnosi povodom nepokretnosti. Ova evidencija se vodi
kod zemljišnoknjiţnih ureda općinskih sudova. Osnovana je po propisima donesenim 1930.
godine.
Ze mljišne knjige ĉine glavna knjiga, zbirka isprava i registri.
Glavna knjiga je zbir zemljišnoknjiţnih uloţaka jedne katastarske općine.
Zemljišnoknjiţni ulošci su dijelovi glavne knjige koji ĉine pojedine listove te knjige i obuhvataju
jedno zemljišno-knjiţno tijelo. Zemljišno-knjiţno tijelo je ukupnost nepokretnosti jednog
vlasnika ili više vlasnika – suvlasnika koji se nalaze u istoj katastarskoj općini tako da ĉine jedno
pravno jedinstvo.
Svako ze mljišno-knjiţno tijelo ima svoj poseban ze mljišno -knjiţni uloţak sa posebnim
broje m. Ĉine ga:
1. posjedovnica ili popisni list A,
2. vlastovnica - vlasniĉki list B i
3. teretovnica – teretni list C.
Katastarsku općinu
ĉini odreĊena teritorija u koju se upisuju zemljišta i zgrade jednog ili više naselja, a sastoji se iz
skupa više katastarskih ĉestica.
U list A upisuju se nepokretnosti sa podacima koji oznaĉavaju broj katastarske ĉestice, popis
nepokretnosti (oranica, šuma, zgrada, dvorište), površina nepokretnosti i eventualne promjene
kao što su opisi katastarskih ĉestica u drugi zemljišno-knjiţni uloţak.
List B sadrţi evidenciju pojedinih prava i njihovih titulara (pravo vlasništva, pravo sluţnosti sa
podacima kome to pravo pripada. U ovaj list se unose i podaci o pravnom osnovu po kome je
neko lice steklo odgovarajuće pravo (ugovor o prodaji) sa naznakom kada je ugovor zakljuĉen i
ovjeren. U ovaj list se upisu i drugi podaci vezani za ogra niĉenja raspolaganja s obzirom na
liĉnost upisnika vlasništva.
List C – u taj list se upisuju pravo zaloge (hipoteka) pravo stvarnih sluţnosti, pravo preĉe
kupovine, otkupa, prekupa itd.
Zbirka is prava
je skup isprava (ugovora, sudskih i drugih odluka) na osnovu kojih su izvršeni upisi u zemljišnoj
knjizi kako bi se mogla kontrolirati ispravnost tih upisa.
Registre
Ĉine pomoćne knjige koje omogućavaju lakše pronalaţenje odgovarajućih podataka (registar
ĉestica parcela, abecedni imenik – on sadrţi spisak lica titulara ZK prava sa oznakom ZK uloška
u kome su ta lica upisana u ZK.

VRSTE UPISA
1. Uknjiţba
2. Predbiljeţba
3. Zabilje ţba
Uknjiţba intabulacio

81

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Je konaĉan upis sticanja, prijenosa ili prestanka nekog zemljišno -knjiţnog prava.
Predmetom uknjiţbe mogu biti stvarna prava, realni tereti i neka obligaciona prava.
Predbiljeţba
Je uslovni upis koji ima privremeni karakter upisa, sticanja, prijenosa i prestanka
ze mljišno-knjiţnog prava.
Tako će se u predbiljeţbi upisati da ugovor, odnosno, njegovi potpisi nisu ovjer eni.
Zabilje ţba
Je upis informativnog karaktera radi publikovanja vaţnih liĉnih odnosa u pogledu
ograniĉenja, raspolaganja i upravljanja nekretninom (stavljanje nekog pod starateljstvo,
produţenje roditeljskog prava, oduzimanje poslovne sposobnosti, red p rvenstva otuĊivanja,
postojanje nekog spora).
Ako treća lica mogu da steknu prava, ne mogu se kasnije pozivati na to danisu znali.
Sve vrste upisa se vrše na osnovu rješenja ZK ureda općinskog suda kood kojeg se vode knjige i
na osnovu odluke donesene u parniĉnom, vanparniĉnom, izvršnom i kriviĉnom postupku. Taj
upis se vrši na molbu osobe u kojoj treba navesti kakav upis traţi sa podacima o nekretninama i
isprave na osnovu kojih traţi upis. Uz molbu mora priloţiti te isprave.

NAĈELA
Osnovna naĉela ze mljišnoknjiţnih prava jesu:
1. Naĉelo javnosti
2. Naĉelo upisa
3. Naĉelo pouzdanja u ze mljišne knjige
4. Naĉelo prioriteta
5. Naĉelo legaliteta
NAĈELO JAVNOSTI
Zemljišne knjige su javne knjige o nepokretnostima i svakome je dozvoljeno da ih razgleda.
Prema tome, nitko se ne moţe pozivati na nepoznavanje onog što je upisano u ZK. Ovo naĉelo je
jako znaĉajno jer se ljudi pozivaju da su u zabludi i da nisu znali. Ovo naĉelo omogućava da se
stranke ne pozivaju na zabludu.
NAĈELO UPISA
Prema ovom naĉelu zemljišnoknjiţno pravo moţe se steĉi, prenijeti i prestati upisom u ZK. Ovo
je vaţno za derivativno sticanje prava vlasništva. Neka prava se mogu steĉi i na originaran naĉin
(pr pravo vlasništva i stvarne sluţnosti), pa je moguće da je neko lice upisano kao nosilac prava
vlasništva u ZK, a da je drugo lice stvarni vlasnik. On je stvarni, ali vanknjiţni vlasnik tog prava
(dosjelošću se stiĉe pravo vlasništva istekom zadnjeg dana roka propisanog zakonom za sticanje
prava vlasništva, pa je prema tome tim danom prestalo pravo vlasništva licu upisanom u ZK).
NAĈELO POUZDANJA
Sve što je upisano u ZK u pravilu se smatra pravilnim i potpunim. Ovo pravilo nije primjenjivo
kada postoji nesklad izmeĊu zemljišnoknjiţnog stanja i faktiĉkog stanja. Ovo naĉelo se ne odnosi
ni na površinu k.ĉ., jer ZK ne garantiraju istinitost tih podataka.

82

WWW.BH-PRAVNICI.COM
NAĈELO PRIORITETA
Jaĉe pravo ima onaj ko je ranije upisan. Prioritet se raĉuna po vremenu prijema molbe za upis u
zemljišnokniţnom uredu. Na molbi se osim datuma prijema biljeţi i ĉas kada je molba primljena.
Ako su istog dana primljene dvije molbe, za upis istih nekretnina prva molba koja je dospjela u
ured uvaţit će se, a druga odbiti.
NEĈELO LEGALITETA
To znaĉi da se upis moţe dozvoliti na osnovu isprave iz koje se moţe jasno zakljuĉiti, odnosno,
vidjeti da se radi o punopravnom pravnom osnovu i ako je zahtjev, odnosno sadrţaj za upis u
skladu sa zemljišnoknjiţnim stanjem. Ovlaštena lica u zemljišnoknjiţnom uredu duţna su
provjeriti da li postoje neke zapreke zbog kojih upis ne bi bio dozvoljen. Uknjiţba se moţe vršiti
(ona je konaĉan upis) na temelju punovaţnog pravnog osnova (ugovor o prodaji, zamjeni,
darivanju-poklonu, sudska odluka i odluka organa uprava). Uknjiţba bez pravnog osnova ne
proizvodi pravno dejstvo i moţe se traţiti brisnaje tako izvršenog upisa.
Molbu za upis podnosi lice koje je steklo pravo na upis. Prema licu koje je upisano kao ZK
vlasnik ili suvlasnik. Uz molbu se prilaţe isprava koja moţe posluţiti kao pravni osnov za upis,
odnosno prijepis sa jedne osobe na drugu. Svaki ugovor na osnovu koga se vrši prenos prava
vlasništva, bilo da se radi o poklonu, zamjeni itd mora da sadrţi klauzulu intabulandi, a to je
saglasnost ranijeg vlasnika da je suglasan da se izvrši prijenos vlasništva sa njega na novog
vlasnik (kupca...) Bez ove klauzule se ne moţe vršiti upis u ZK.
Pored ZK, nadleţni organi općine vode katastarsku evidenciju. Svrha ove evidencije je
ostvarenej tehniĉkih, ekonomskih, poreskih, statistiĉkih ciljeva, izrada ZK, oporezivanje prihoda
ostvarenih na nekretninama itd. U katastar se upisuju posjednici, a u ZK prava vlasništva. I u
ZK postoje katastarske općine, nekretnine sa oznakama parcela. Ovi podaci se upisuju u ZK u A
listu, a u katastru u posjedovnom licu. Katastar takoĊer posjeduje registar radi lakšeg snalaţenja u
podacima sadrţanim u katastarskoj evidenciji. Postupak po kome se za upis i promjene u
posjedovnom evidenciji katastra vrše se po pravilima upravnog postupka.
Katastra se sastoji od planova i katastarskih ope rata.
Katastraski planovi sadrţe podatke o polaţaju i ob liku zemljišta i objekata na tom zemljištu koji
pripadaju jednoj katastarskoj općini.
Katastarski operat ĉini zbirka popisa i pregleda koji sadrţe podatke o površini parcele, plodnosti,
kvalitetu, bonitetu, klasi, katastarskom prihodu i posjednicima.
Osnovna jedinica u katastru je katastarska parcela. To je dio zemljišta koji pripada jednom
posdjedniku. K.ĉ. su oznaĉene brojem, a kad doĊe do cijepanja, podjele parcela, onda ona, pored
glavnog brojadobiva još i podbroj, a on poĉinje od 1 pa nadalje. Prema tome ako se jedna parcela
cijepa na 5 dijelova, onda će ona biti 100/5.
Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (27/97) propisano je da se
pravo vlasništva na stanu stiĉe nakon zakljuĉenog punovaţog ugovora o prodaji stana upisom u
ZK. Ukoliko je kupac stana ugovorio obraĉunsku otplatu cijene stana, pravo upisa u ZK stiĉe se
danom otplate prvog obroka (ovo je izuzetak). Ukoliko stan nije upisan u ZK, pravo vlasništva na
stanu se stiĉe polaganjem ugovora o kupoprodaji ZK uredu na ĉijem podruĉju se nalazi stan i
upisom u knjigu poloţenih ugovora (KPU) koju osniva sud.

83

WWW.BH-PRAVNICI.COM
PREDAVAĈ: Katarina Mandić
02.06.2007. godine

ZAKON O OBLIGACIONIM ODNOSIMA (ZOO)
NAĈELA
NAĈELO SAVJESNOSTI I POŠTENJA
Uĉesnici u zasnivanju obligaciono-pravnih odnosa i u ostvarenju i prava i obveza iz tih odnosa
duţni su se pridrţavati naĉela savjesnosti i poštenja i u pravnom prometu postupati sukladno
dobrim poslovnim obiĉajima. ZOO predviĊa odgovorno st za naknadu štete ako ta šteta nastane
vezano za povredu ovog naĉela. Zakon takoĊer predviĊa odgovornost za naknadu štete po osnovu
praviĉnosti i kod odgovornosti za drugog. U sluĉaju za štetu koju je prouzrokovalo maloljetno
lice koje nije za nju odgovorno, znaĉi lice nesposobno za rasuĊivanje, a naknada se ne moţe
dobiti od lica koje je bilo duţno da vodi nadzor nad njim, sud moţe kad to praviĉnost zahtijeva
vodeći posebno raĉuna o materijalnom stanju štetnika i oštećenog, obvezati štetnika da naknadi
štetu u potpunosti ili djelimiĉno. Ovo je ujedno i jedan od naĉina za nkanadu štete. (pr kad je
štetnik izuzetno lošeg materijalnog stanja, a štetnik maloljetno lice izuzetno dobro situirano, lice
koje vodi nadzor nad njim lošeg materijalnog stanja, onda se cijene te okolnosti i odgovara
štetnik jer je dobro stojeći – ovo je izuzetak).
NAĈELO SLOBODE UREĐENJA OBLIGACIONIH ODNOSA
Uĉesnici u prometu slobodno ureĊuju obligacione odnose. Ta sloboda je ograniĉena time što
zakon propisuje da se ti odnosi ne mogu ureĊivati suprotno ustavnom ureĊenju, naĉelima
društevnog ureĊenja, prinudnim propisiama i moralu društva. Ugovorom se ne moţe urediti da se
ĉini ili ne ĉini ono što je zakonom zabranjeno, to je kada je predmet obveze nedopušten. Npr
ugovorom se ne moţe odrediti duţe ili kraće vrijeme zastarjelosti od vremena propisanog
zakonom ili da zastarjelost neće teĉi neko vrijeme (u ĉlanu 364. ZOO izriĉito je to reĉeno)
Kakav osnov mora biti – dopušten – kod ureĊenja obligacionih odnosa. Svaka od ugovornih
obveza mora imati dopušten pravni osnov. Osnov je nedopušten ako je suprotan ustavom
utvrĊenim naĉelima društvenog ureĊenja, prinudnim propisima i moralu društva. Pretpostavlja se
da obveza ima osnov iako on nije izriĉito izraţen. Osnov uvijek predstavlja pravni cilj kojem
stranke teţe i on je uvijek isti kod iste vrste ugovora. Posljedica povrede ovog moţe biti ništavost
i to bi moglo uticati na odluku jedne strane da zakljuĉi ugovor – uvijek se cijeni savjesnost
ugovaraĉa. Nekada će ista posljedica prouzrokovati ništvost, a nekada rušljivost.
NAĈELO EKVIVALENTNOSTI – NAĈELO JEDNAKIH VRIJEDNOSTI DAVANJA
Primjena ovog naĉela vezana je za dvostrane teretne ugovore, dakle ugovore iz kojih nastaju
uzajamne obveze kao izvor saglasnosti volja stranaka. Princip ekvivalencije, odnosno imovinske
ravnoteţe u uzajamnim davanjima zaštićen je u obligacionom pravu razliĉitim pravnim
sredstvima (pr pravila o odgovornosti za materijalne i pravne nedostatke, pravila o prekomjernom
oštećenju i zabrana zelenaških ugovora, pravila o raskidu i izmjeni ugovora zbog promijenjenim
okolnosti). Sva ova pravila inspirirana su naporom da se pod odreĊenim uvjetima pruţi zaštita
oštećenoj strani , dakle strane ĉija se prestacija nalazi u odreĊenom stepenu disproporcije prema
prestaciji druge strane. Kod odgovornosti za materijalne nedostatke naĉelo jednake vrijednosti
uzajamnih davanja narušeno je zbog manje vrijednosti stvari koje ima zbog prisustva nekog

84

WWW.BH-PRAVNICI.COM
fiziĉkog nedostatka stvari. Eklatantan primjer zaštite vrijednosti uzajamnih davanja su odredbe
posvećene prekomjernom oštećenju i zabrani zakljuĉenja zelenaškog ugovora. Ovo naĉelo je
jedno od osnovnih naĉela dvostranih ugovora. MeĊutim, svaka povreda ovog naĉela ne proizvodi
iste posljedice (nekada će biti ništavost, nekada rušljivost...). Zbog oštećenja moţe doći i nakon
zakljuĉenja ugovora tijekom njegovog ispunjenja. Npr zbog promjene okolnosti potane oteţano
ispunjenje obveze iz ugovora za jednu stranu u toj mjeri da je oĉigledno da bi po općem mišljenju
bilo nepraviĉno ugovor odrţati na snazi. U takvoj pavnoj situaciji moguć je raskid ugovora.
NAĈELO ZABRANE ZLOUPOTREBE PRAVA
Zabranjeno je vršenje prava iz obveznih odnosa suprotno cilju zbog koga je ustanovljeno ili
priznato. Realizacijom prava ne smije se drugi ometatiu njegovom pravu i time nanositi štetu.
NAĈELO ZABRANE ISKORIŠTAVANJA MONOPOLSKOG POLOŢAJA
Prema ovom naĉelo zabranjeno je iskorištavanje monopolskog poloţaja kojim se stiĉu
materijalne i druge koristi koje se ne temelje na radu i stvaraju neravnopravan odnos u
poslovanju.
NAĈELO ZABRANE PROUROKOVANJA ŠTETE
Uĉesnici u obveznopravnim odnosima duţni su postupati na naĉin kojim se drugom uĉesniku ne
nanosi šteta, odnosno, ne prouzrokuje šteta. Prema tome, duţni su se suzdrţati od svih postupaka
kojim bi se drugom uĉesniku nanijeti šteta.
NAĈELO DUŢNOSTI ISPUNJENJA OBVEZE
Uĉesnici u obveznopravnim odnosima duţni su ispuniti preuzete obveze u cijelosti na ugovoreni
naĉin i ugovoreno vrijeme. Ugovor se mora poštovati u cijelosti jer je on zakon za ugovorne
strane. Ako jedna strana ne ispuni preuzetu obvezu u cijelosti i na ugovoreni naĉin, pa time
drugoj strani nanese štetu, duţna je tu štetu naknaditi. Ovo propuštanje moţe imati za posljedicu
raskid ugovora zbog ispunjenja preuzete obveze.
Pri ispunjenju obveza uĉesnici obligacionopravnih odnosa duţni su se ponašati sa paţnjom
dobrog domaćina, dobrog privrednika ili sa povećanom paţnjom, paţnjom dobrog struĉnjaka.
Paţnja dobrog privre dnika je pravni standard koji se odnosi na pravna lica i vršioce
samostalnih djelatnosti kao uĉesnika u pravnom prometu.
Paţnja dobrog struĉnjaka, profesionalca, jeste pojaĉana paţnja koja se zahtijeva od struĉnih
lica koja se profesionalno bave odreĊenom djelatnošću.
Paţnja dobrog domaćina se odnosi na pravni standard graĊana.

IZVORI OBLIGACIONO-PRAVNIH ODNOSA
UGOVORI
To je dvostrano-pravni posao kojim se zasnivaju obligaciono-pravni odnosi kojim se jedna
strana, u pravilu – duţnik, obvezuje drugoj strani – povjeriocu izvršiti odreĊenu ĉinidbu ili se
obje strane obvezuju na vršenje ĉinidbe. Zakljuĉuje se saglasnošću volja ugovaraĉa u cilju
postizanja odreĊenih pravnih uĉinaka (pr kada kupac ili poklonoprimac steknu pravo vlasništva
na prodatoj, odnosno, poklonjenoj stvari).

85

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ugovori mogu biti jednostranoobvezni, dvostranoobvezni, teretni, dobroĉini, naplatni,
konsezualni, realni, aleatorni.
Zakon ne propisuje formu ugovora, u pravilu su neformalni, izuzetno je forma potrebna ukoliko
je zakonom odreĊena forma ili ako su stranke formu ugovorile.
Znaĉaj forme - pitanje
Ako je forma zakonom propisana, a ugovor nije saĉinjen u zakonom propisanoj formi, takav
ugovor ne proizvodi pravno dejstvo, a to znaĉi kao da nije zakljuĉen, posljedice su ništave.
Ako je forma ugovorena, pa nisu ispoštovale taj dogovor, ali su cijelosti ispunile preuzete obveze
ugovorom, takav ugovor konvalidiran, ostaje na pravnoj snazi jer su ispunile obvezu.
Ako je u pitanju zakonska forma, onda je ugovor ništav bez obzira je li ispunjena obveza i
primjenjuje se pravilo restitucije – vraćanja ako je moguće, a ako nije moguće vratiti dato onda se
naknada vrši prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.
PRETPOSTAVKE ZAKLJUĈENJA UGOVORA I KADA JE UGOVOR ZAKLJUĈEN
Ugovor je zakljuĉen kada su se ugovorne strane sagasile o bitnim sastojcima ugovora. Znaĉi,
pretpostavke za zakljuĉenje punovaţnog ugovoru su:
1. saglasnost volja ugovornih strana o bitnim elementima ugovora
2. da je predmet obveze moguć, dopušten, odreĊen i odrediv (kumulativno)
Predmet je ĉinidba odreĊenog pozitivnog ili negativnog ponašanja duţnika. Pozitivne ĉinidbe
mogu se sastojati u nekom davanju (npr kod ugovora o prodaji, prodavac je duţan kupcu predati
stvar), ĉinidbi (kod ugovora o djelu). To je duţnost jedne strane da izvrši neki posao – pozitivne
ĉinidbe.
Negativne ĉinidbe se mogu sastojati u nekom neĉinjenju, kad je duţnik duţan da nešto ne uĉini,
odnosno propusti, što bi imao pravo uĉiniti (npr da ne uĉestvuje na javnoj draţbi).
3. da postoji cilj, svrha, razlog ugovorne obve ze i da je ta osnova dopuštena
4. sposobnost za zakljuĉenje
Poslovna sposobnost - fiziĉka lica stiĉu sa navršenih 18 godina ţivota pod pretpostavkom da je
takvo lice duševno zdravo.
Lice starije od 15 godina djelomiĉno je poslovno sposobno i moţe zakljuĉiti punovaţan ugovor o
radu i slobodno raspolagati svojom zaradom.
Lice starije od 16 godina koje je zakljuĉilo brak sa odobrenjem suda, takoĊer moţe zakljuĉiti
punovaţan ugovor jer je time stekao poslovnu sposobnost.
Pravna lica tu sposobnost stiĉu upisom u javni registar.
Kod izjeve volje zahtijeva se da ugovorne strane izraze saglasnost o bitnim sastojcima
ugovora. Svaki ugovor ima posebne bitne sastojke (pr kod kupoprodajnog npr predmet i cijena).
Izjava volje se moţe dati dogovorom (rukovanjem, kimanjem glave, šutnjom zavisi – nekad da,
nekad ne), zavisno od vrste ugovora.
PONUDA – iz privre de pitaju
Izjava volje sadrţi ponudu i prihvatanje.
Ponuda je prijedlog za zakljuĉenje ugovora uĉinjen odreĊenom licu koja sadrţi sve bitne
elemente ugovora, tako da bi se njenim prihvatanjem mogao zakljuĉiti. Bitni elementi se odnosi
na vaţnost ugovora, a sporedni ne.
86

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Izlaganje volje za oznaĉenje cijene smatra se kao ponuda. Kada ponudilac primi izjavu
ponuĊenog da prihvata ponudu, sadrţina prihvata mora u cijelosti da odgovoara sadrţini ponude,
da je prihvat stigao ponudiocu blagovremeno i da je uĉinjen u fo rmu, u obliku koji zakon
propisuje za odreĊeni ugovor.
Pod prihvatom se smatra i kada ponuĊeni pošalje stvar ili plati cijenu ili uĉini neku drugu radnju
koja se moţe smatrati izjavom o prihvatanju.
Kada su u neposrednoj blizini ponuĊaĉ ili ponudilac, ili se šalje ponuda tel, fax, smatra se da je
ponuda odbijena ukoliko nije prihvaćena bez odlaganja, a to znaĉi odmah.
Ako ponuĊeni prihvaća ponudu koju u neĉemu mijenja i dopunjuje, smatra se da je ponudu odbio
i da je uĉinio drugu ponudu suprotnoj strani (onda se on javlja u ulozi ponuĊaĉa).
Šutnja ne znaĉi prihvaćanje. MeĊutim, ako su ponudilac i ponuĊeni u stalnoj poslovnoj vezi u
pogledu odreĊene robe, šutnaja ponuĊenom smatraće se prihvatom ponude ukoliko ponuda nije
odmah ili u ostavljenom roku odbijena.
MANE VOLJE - privreda
Na punovaţnost ugovora imaju uticaja i mane volje.
1. Prijetnja
2. Bitna zabluda
3. Prevara (proĉitati o ovome u zakonu)
4. Nesporazum
5. Prividan (fiktivan) ugovor
Prijetnja, bitna zabluda i prevara ĉine ugovor rušljivim, pa druga strana moţe traţiti da se takav
ugovor poništi – kod rušljivih – tuţba za poništenje ugovora. Subjektivni rok 1 godina od
saznanja, a objektivni 3 godine od zakljuĉenja ugovora. Ukoliko niko ne pobija ovaj u govor u
zakonom odreĊenim rokovima, ugovor ostaje na snazi (meni - kod ništavih – tuţba za
utvrĊivanje ništavosti).
Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugroţen ţivot, ili
drugo dobro ugovorne strane.
Pravna sposobnost se stiĉe roĊenjem, a poslovna ono što smo naprijed rekli.
Pravna sposobnost pravnog lica je sposobnost biti pravni subjekt, odnosno biti nosilac prava i
obveza.
Poslovna sposobnost omogućuje pravnom licu da u okviru svoje djelatnosti zakljuĉuje ugovor
(dalje – zastupanje itd).

Realni ugovori se odnose na predaju stvari (odnose se samo na pokretne
stvari) i postaju punovaţni kada se stvar preda, a konsezualni treba saglasnost
volja i postaju punovaţni kada je zadovoljena forma ugovora.
Nesporazum i fiktivni ugovor, u takvoj pravnoj situaciji ugovor ne proizvodi pravno
dejstvo. Ne moţe se traţiti poništenje neĉeg što ne postoji.

87

WWW.BH-PRAVNICI.COM

PREDAVAĈ: Katarina Mandić
03.06.2007.
Sud tokom cijelog postupka po sluţbenoj duţnosti pazi na ništavost.
Ko je aktivno legitimirani – osoba na ĉiju štetu je ugovor zakljuĉen.
Rušljiv ugovor – strana moţe traţiti poništenje ugovora – a tuţbu moţe podnijeti u
zakonom propisanim rokovima. Postoji subjektivni i objektivni. Subjektivni rok je od
mome nta saznanja za razloge rušljivosti godina dana. A objektivni 3 godine od dana
zakljuĉenja ugovora. Ukoliko niti jedna strana ne pobija ugovor u ovim rokovima, po
proteku roka od 3 godine, ugovor ostaje na snazi. Lice koje nije imalo potpunu poslovnu
sposobnost moţe u roku od 3 mjeseca nakon punoljetstva traţiti poništenje.
ZASTUPANJE
Ugovor i drugi pravni posao moţe se zakljuĉiti, odnosno preduzeti preko zastupnika. Ovlašćenje
za zastupanje zasniva se na zakonu (pr zakonom o privrednim društvima odreĊeno je da direktor
zastupa društvo, a porodiĉnim zakonom da roditelj zastupa maloljetno d ijete.) Ovdje se radi o
zakonskom zastupanju.
Ugovor koji zakljuĉi zastupnik u ime zastupanog lica u granicama svojih ovlašćenja obvezuje
neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu.
Zastupnik moţe ovlašćenje prenijeti i na drugog ukoliko ga je na to ovlastio zastupani ili ako to
dozvoljava zakon (zakon o advokaturi predviĊa i takvu mogućnost da jedan advokat kojeg je on
odrediti zastupa ga).
Kada zastupnik prekoraĉi granice ovlašćenja pravilo je da ugovor ne proizvodi pravno dejstvo u
odnosu na zastupanog. Zastupani je u obvezi samo ako naknadno odobri to prekoraĉenje.
Zastupani treba naknadno ovlaštenje dati u roku koji mu je potreban da taj ugovor razmotri. Ako
po proteku tog roka, zastupani nije reagirao, nije se izjašnjavao, šutnja zastupanog smatra se
odbijanjem odobrenja. Ako je zastupani odbio dati odobrenje i u vezi s tim odbijanjem,druga
strana trpi štetne posljedice, za štetu su solidarno odgovorni zastupnik i zastupani.
Uvjet za ostvarenje naknade štete je da je druga ugovorna strana bila savjesna, tj da nije znala,
niti je morala znati za prekoraĉenje ovlašćenja.
PUNOMOĆ
Punomoć je ovlaštenje za zastupanje koja se moţe temeljiti na jednostranom pravnom poslu ili na
ugovoru o punomoćstvu.
U pravilu je ugovor o punomoćstvu neformalnog karaktera.
Punomoć mora imati odgovarajuću formu ako se odnosi na zakljuĉenje zakonom predviĊenih
formalnih ugovora (ugovor o prometu nepokretnosti).
Zastupnik moţe poduzimati samo one poslove za koje je ovlašten.
VRSTE PUNOMOĆI
Moţe biti:
1. opća (generalna),
2. posebna (specijalna) i
3. vanredna.
88

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Opća punomoć se odnosi na preduzimanje svih pravnih radnji kojese odnose na redovno
poslovanje.
Posebna punomoć se izdaje za poslove koji prelaze okvir redovnog upravljanja (otuĊenje i
raspolaganje dobrima vlastodavca).
Vanre dna punomoć se izdaje u situaciji kada posao za poslodavca ima poseban ekonomski
znaĉaj (npr preuzimanje mjeniĉne obveze, zakljuĉenje ugovora o jemstvu, poravnjanju ....).
Vlastodavac moţe opozvati ili suţiti punomoć. Ako je time povrijeĊen ugovor o nalogu, ugovor o
djelu ili neki drugi ugovor izmeĊu vlastodavca i punomoćnika tada punomoćniku pripada pravo
na naknadu štete koja je nastala opozivom ili suţenjem punomoći.
Pravni posao koji je punomoćnik zakljuĉio nakon suţenja ili opoziva punomoći pravno je valjan
ako druga strana nije znala, niti je morala znati za opozivnaje ili suţenje punomoći, zanĉi ako je
bila savjesna.
Ukoliko je vlastodavac zakljuĉenjem ugovora pretrpio štetu, pripada mu pravo na naknadu štete
od punomoćnika.
Pored ovih punomoći, postoji i poslovna punomoć. Poslovnu punomoć moţe izdati privredno
društvo ili drugo pravno lice za zakljuĉenje ugovora i vršenje drugih poslova uobiĉajenih u
obavljanju njihove poslovne djelatnosti. Poslovna punomoć ima karakter generalne punomoći
ukoliko ovlaštenja punomoćnika nisu ograniĉena. Punomoćnik bez specijalne punomoći ne moţe
otuĊiti ili opteretiti nekretnine, preuzeti mjeniĉnu obvezu ili voditi spor. Ova pravila se odnose i
na punomoć koju izdaje imalac radnje, trgovine.
Trgovaĉki putnik ima ovlaštenje posredovanja i nastojanja pronalaţenja kupaca, prikupljanja
naredbi, dakle vrši sve pripreme za zakljuĉenje ugovora. On nema pravo da zakljuĉuje ugovor,
naplati cijenu, vrši prodaju n a kredit. Prema tome, trgovaĉki putnik ima samo ovlaštenje na
posredovanje da bi došlo do zakljuĉenja ugovora koji će sklopiti njegov poslodavac.
ZNAĈAJ FORME ZA PUNOVAŢNOST UGOVORA – ovo s mo ranije radili
Pravilo je da su ugovori neformalni. Moţe se zakonom propisati i mogu se saglasiti oko forme.
KAPARA - SREDSTVO ZA OBEZBJEĐENJE UGOVORA
Kapara je odreĊena imovinska virjednost, najĉešće novac, koji jedan ugovaraĉ daje drugom
prilikom zakljuĉenja ugovora kao znak da je ugovor zakljuĉen. Primalac kapare stiĉe pravo
vlasništva na primljenom novcu ili drugoj imovinskoj vrijednosti.
Svrha kapare – znak da je ugovor zakljuĉen i osigurava izvršenje ugovora. U pravilu se
uraĉunava u cijenu.
Ako jedna strana ne izvrši ugovor i neizvršenje se moţe staviti na njen teret tada kapara stupa na
dejstvo, zavisno od otga ko je kriv. Ako je za neizvršenje ugovora kriv davala kapare, primalac
kapare ima pravo da raskine ugovor i zadrţi primljenu kaparu ili umjesto toga da traţi izvršenje
ugovora i naknadu štete zbog zakašnjenja u izvršenju.
Ako je za neizvršenje ugovora kriv primalac kapare, davalac kapare ima pravo da zahtijeva raskid
ugovora i vraćanje kapare u dvostrukom iznosu ili umjesto toga da traţi izvršenje ugovoa i
naknadu štete koju je pretrpio. Ova prava su utvrĊena u korist strane koja je nevina.
Ako je kapara pretjerano visoka, postoji mogućnost da se na zahtjev stranke svede na razumnu
mjeru. Legitimisani je onaj koji je duţan da plati.
O kapari se moţe zakljuĉiti poseban ugovor, ali se o njoj naznaĉi u ugovoru.
89

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ODUSTANICA
I to je jedno od sredstava obezbjeĊenja.
To je iznos novca koji se koristi za sluĉaj raskida ugovora. Odustanicu je duţan platiti ugovaraĉ
koji raskida ugovor. Pravo na raskid ugovora uz plaćanje odustanice ograniĉeno je vremenski
ugovorom, a ako to nije ugovoreno, onda ovakva obveza dospijeva vremenom kada dospijeva i
obveza iz ugovora.
Ona strana koja koristi ovo sredstvo, odustanicu, duţna je istovremeno prilikom davanaj izjave
da odustaje od ugovora isplatiti ugovorenu odustanicu.
PREDUGOVOR
To je izjava volja ugovornih strana kojom se preuzima obveza da se kasnije zakljuĉi ugovor.
Prema tome, iz predugovora proizlazi samo obveza na zakljuĉenje ugovora time da će sklopljeni
ugovor imati odreĊene ĉinidbe. Taj ugovor mora da sadrţi sve one bitne elemente koji će se
kasnije zakljuĉiti. U predugovoru se u pravilu odreĊuje rok u kome će se zakljuĉiti glavni ugovor.
Ukoliko taj rok nije odreĊen, uzima se da se ugovor mora zakljuĉiti u roku od 6 mjeseci.
Ako jedna od ugovornih strana ne zakljuĉi ugovor, druga strana moţe traţiti da ju sud obveţe na
zakljuĉenje glavnog ugovora. U tom zahtjevu treba navesti da se obveţi tuţeni na zakljuĉenje
ugovora, a ako ne postupi po tom, onda ta presuda (izreka) zamjenjuje ugovor (u uţbi se mora
sve navesti).
Zakljuĉenje glavnog ugovora moţe se traţiti u roku od 6 mjeseci od isteka roka u kome je bilo
predviĊeno zakljuĉenje ugovora, a ako taj rok nije bio odreĊen, onda u roku od 6 mjeseci od dana
kada je po prirodi stvari trebalo da se zakljuĉi glavni ugovor.
Predugovor mora biti zakljuĉen u formi koja je predviĊena za glavni ugovor.
Ukoliko su se od vremena zakljuĉenja predugovora prilike tako izmijenile da predugovor ne bi
bio ni zakljuĉen da su takve okolnosti bile u ĉasu zakljuĉenja ugovora.
USTUPANJE UGOVORA
Radi se o pravnom poslu koji jedna ugovorna strana - ustupilac, ustupa ugovor trećem licu –
primaocu, tako da to treće lice postaje ugovorna strana sa svim pravima i obvezama koje je imao
ustupilac kao ugoovaraĉ. Uvijek se radi o dvostrano tertenim ugovorima jer je ustupanje samo
moguće kod dvostrano teretnih kood kojih svaka ugovoran strana ima istovremeno i prava i
obveze. Ovo prenošenje nije moguće kod strogo liĉnih obveza. Za punovaţnost ustupanja
potreban je pristanak druge ugovorne strane na prenošenje ugovora i da se zakljuĉi ugovor
izmeĊu ustupioca i primaoca o ustupanju ugovora. Ovaj ugovor o prenosu mora biti zakljuĉen u
formi propisanoj za ugovor koji se ustupa.
Ustupilac garantuje samo da je ustupljeni ugovor pravno valjan, a ne garantira da će se u novom
odnosu ispuniti obveza.
ZELENAŠKI UGOVOR
Je dvostrano obvezni teretni ugovor kojim jedna ugovorna strana ugovara za sebe ili za treće lice
oĉigledno nesrazmjernu imovinsku korist zloupotrebljavajući stanje nuţde, teško materijalno
stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost druge ugovorne strane.
Ovakav ugovor je ništav i za njega vrijede sva ona pravila o kojima smo govorili kod ništavih
pravnih poslova.
RASKID UGOVORA
90

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ugovorne strane mogu uvijek sporazumno raskinuti ugovor. Ugovor se moţe i jednostrano
raskinuti ako za to postoje zakonom propisani uvjeti:
1. zbog neispunjenja
2. zbog postojanja materijalnih i pravnih nedostataka na stvari
3. kada su ugovorne strane odustanicom...
4. zbog prekomjernog oštećenja kao i drugim sluĉajevima koji su zakonom propisani.
RASKID ZBOG NEISPUNJENJA
Da bi se iz ovog razloga mogao traţiti raskid pretpostavlja se da ugovor nije ispunjen ili nije
ispunjen na zakonom ugovoreni naĉin. Da bi se mogao zahtijevati raskid po ovom pravnom
osnovu potrebno je drugom ugovaraĉu ostaviti naknadni rok za ispunjenje. Ako se radi o fiksnom
ugovoru (bitni element tog ugovora je ispunjenje obveze u odreĊenom roku) a duţnik ne ispuni
svoju obvezu u ugovorenom roku, ugovor se raskida po samom zakonu istekom tog roka.
Ako povjerilac ima interes da odrţi ugovor moţe obavijestiti duţnika da mu daje mogućnost da
ispuni ugovornu obvezu. Tu obavijest mora dostaviti odmah po isteku roka uz upozorenje da
duţnik u razumnom roku ispuni obavezu iz ugovora.
Raskidom ugovora ugovaraĉi se oslobaĊaju meĊusobnih obveza iz ugovora. Ukoliko je obveza
djelimiĉno ispunjena od jedne strane, onda se vraća ono što je dato. Ako se vraća novac,
ugovaraĉ je duţan platiti zatezne kamate od momenta kada je novac primio. Ako je zbog raskida
ugovora jedan ugovaraĉ pretrpio štetu, a nije kriv za raskid ima pravo na naknadu te štete.
RASKID ILI IZMJENA UGOVORA ZBOG PROMIJENJENIH OKOLNOSTI
ZOO predviĊa i ovakvu mogućnost ako je nakon zakljuĉenja dvostranog naplatnog ugovora došlo
do promijenjenih okolnosti. U pravilu su to nepredviĊene okolnosti (potres, poplava, suša, neke
upravne mjere, promjena sistema cijena, nagli skok cijena). Ukoliko te okolnosti oteţavaju
ispunjenje obveza jedne strane do te mjere da je teško ekonomski pogaĊaju i da su nastupile prije
roka za ispunjenje te obveze, te da bi zbog toga odrţavanje ugovora bilo nepraviĉno tada pravo
na raskid ugovora ima ugovorna strana koju pogaĊaju te izmijenjene okolnosti, koja je dovedena
u tešku materijalnu situaciju. Umjesto raskida ugovora iz ovog razloga moţe se traţiti i izmjena
uvjeta ugovora ukoliko na to druga strana pristane.
Pravo na raskid ugovora po ovom pravnom osnovu nema ugovorna strana koja je bila duţna uzeti
u obzir takve okolnosti prilikom sklapanja ugovora.
PONIŠTENJE UGOVORA ZBOG PREKOMJERNOG OŠTEĆENJA
Ukoliko je u vrijeme zakljuĉenja ugovora u dvostrano obveznom ugovoru postojao oĉiti
nesrazmjer izmeĊu uzajamnih davanja, oštećena strana moţe traţiti poništenje ugovora ukoliko u
vrijeme zakljuĉenja ugovora nije znala, niti je morala znati za pravu vrijednost stvari. Ovdje se
radi o rušljivom ugovoru i moţe se traţiti pored ostalog (nadopuna cijene, ali na ovo druga strana
ne pristaje) njegovo poništenje.
NAPOMENA: Ako kupimo nešto na javnoj draţbi, igre na sreću, nema vraćanja.
ODGOVORNOST ZA MATERIJELNE I PRAVNE NEDOSTATKE
Pravila o neodogovornosti za materijalne i pravne nedostatke odnose se na dvostrano obvezne
teretne ugovore. Tu se radi o odgovornosti nosioca stvari (prodavca) za postojeće nedostatke u
sluĉaju ako nemaju ugovorena ili pretpostavljena svoojstva. Prodavac snosi odgovornost za
materijalne, fiziĉke nedostatke na stvari ukoliko ti nedostaci utiĉu na ugovorena i uobiĉajena

91

WWW.BH-PRAVNICI.COM
svojstva, tako da primalac, kupac, ne moţe stvar koristiti na predviĊeni naĉin u svrhu u koju je
nabavio.
Postoji i odgovornost za pravne nedostatke, tj odogovornost za evikciju. Ona se sastoji u jemstvu
prenosioca prava da primalac neće biti onemogućen od strane trećeg lica u redovnoj upotrebi
stvari.
Prodavac odgovara za materijalne nedostatke bez obzira na to da li mu je nedostatak poznat.
Kupac je duţan pregledati kupljenu stvar ili je dati nekom struĉnom na pregled i o vidljivim
nedostacima obavijestiti prodavca u roku od 8 dana, a kada se radi o ugovorima u privredi to
mora uraditi bez odlaganja.
Ako su obje stranke prisutne pregledu kupac je duţan odmah staviti primjedbe zbog vidljivih
nedostataka. Ako se radi o nevidljivim, onda u roku od 8 dana raĉunajući taj rok od dana otkriĉa
nedostatka, a kod ugovora u privredi bez odlaganja.
Prodavac neće odgovarati za nedostatak ako se taj nedostatak ukazao nakon 6 mjeseci od predaje
stvari kupcu. Kupac ne gubi pravo na reklamaciju i protekom ovih rokova ako je nedostatak bio
poznat prodavcu ili mu nije mogao biti nepoznat.
Kupac koji je blagovemeno obavijestio prodavca o nedostacima ima pravo da zahtijeva od
prodavca da otkloni nedostatak ili da mu preda istu drugu stvar bez nedostatka. Umjesto toga
moţe traţiti od prodavca da se smanji cijena na iznos umanjene vrijednosti stvari s tim da će
zadrţati stvar sa tim nedostatkom. Kupac moţe traţiti raskid ugovora ali prije toga mora prodacu
ostaviti rok za isporuku stvari bez nedostatka. Kupac ima pravo i na naknadu štete ako je pretrpio
štetu zbog nedostatka stvari – izgubljena dobit.
Kod ugovora o prodaji prodavac jamĉi da na prodatoj stvari ne postoji pravo trećeg lica koje bi
iskljuĉivalo, umanjivalo ili ograniĉavalo pravo kupca na toj stvari. Stvar ima pravni nedostatak
ako prodavac nema pravo vlasništva na stvati pa to pravo pripada nekom drugom koji moţe od
kupca zahtijevati predaju stvari (tuţba rei vindicatio). Osim toga na stvari moţe postojati neki
teret koji ograniĉava to pravo. Kada se pojavi takav nedostatak kupac treba pozvati prodavca da
otkloni takav nedostatak i da prenese pravo vlasništvan a njega. U situaciji da treće lice oduzme
stvar od kupca, ugovor izmeĊu prodavca i kupca se raskida, a u sluĉaju da su ti nedostaci
umanjeni, ograniĉeni, kupac moţe traţiti raskid ugovora ili smanjenje cijene. Prava kupca nisu
neograniĉena. Pravo kupca prestaje protekom jedne godine od saznanja za postojanje prava
trećeg lica na stvari. Dakle radi se o subjektivnom roku. Nema objektivnog roka.
UGOVORNA KAZNA
Unaprijed ugovoren ili utvrĊen iznos novca ili neke druge imovinske koristi koju duţnik obećava
da isplati povjeriocu u sluĉaju da ugovorenu nenovĉanu obvezu neispuni ili je neuredno ispuni ili
zakasni sa njenim ispunjenjem. Ugovorna kazna predstavlja osiguranje povjerioĉevog
potraţivanja, a poseban znaĉaj ima u privrednim sporovima. (odnosi se samo na nenovĉana
potraţivanja, jer na novĉanim ima kamata).
Ako je neko prouzrokovao duţan ju je naknaditi izuzev ako dokaţe da štetu nije
prouzrokovao svojom krivnjom. Krivnja se pretpostavlja. Moţe li se osloboditi ili umanjiti
– ako je prouzrokovao namje rno ili krajnjom nepaţnjom. (OVO MORAMO ZNATI I
OVO ISPOD)
ODGOVORNOST ZA ŠTETU

92

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ko drugom prouzrokuje štetu duţan ju je naknaditi ukoliko ne dokaţe da je šteta nastala
bez njegove krivnje. Iz ovog se moţe jas no zakljuĉiti da se radi o pretpostavljanoj krivnji i
da je na štetniku teret dokazivanja.
Koji vid krivnje – namje ra i krajnja nepaţnja.
Postoji i objektivna odogovornost i odgovornost za drugog. Šta je šteta – umanjenje imovine ili
spreĉavanje uvećanja dobiti.
Po tom pravilu odgovara imalac opasne stvari i vršilac opasne djelatnosti. On je odogovoran zbog
te povećane opasnosti i duţan je štetu naknaditi ako je nastala opasnom stvari ili opasnom
djelatnošću. Potrebno je samo dokazati uzroĉnu vezu izmeĊu opasne stvari i štete. Odgovornost
se temelji samo na povećanoj opasnosti, a ne na krivici.
NEODGOVORNA LICA
Lica nesposobna za rasuĊivanje. Ta lica ne odgovaraju za štetu i s njima se izjednaĉavaju i djeca
do navršene 7 godine ţivota.
Ko drugome prourokuje štetu u stanju prolazne nesposobnosti az rasuĊivanje odgovoran je za nju
ukoliko ne dokaţe da nije svojom krivnjom dospio u to stanje. (alkoholizira se i sjedne za volan –
odgovara, a ako ne pije i popije jednu ĉašicu sa rajom i nije svjestan da to moţe dovesti).
ODGOVORNOST MALOLJETNIKA
Maloljetnik do navršene 7 godine ne odogovara za štetu koju je prouzrokovao. Od navršene 7 do
navršene 14 godine ne odgovara ukoliko se ne dokaţe da je pri prouzrokovanju štete bio
sposoban za rasuĊivanje. Teret dokaza je na oštećenom. Preko 14 – 18 odgovaraju po općim
pravilima odgovornosti za prouzrokovanu štetu. To je pravilo subjektivne odgovornosti – krivnja
namjera i krajnja nepaţnja.
Odgovornost drugih za štetu koju je prouzrokovalo lice koje je zbog duševne bolesti, zaostalog
umnom razvoja ili nekih drugih razloga nije sposobno za rasuĊivanje, dakle za štetu koje
prouzrokuje neodgovorno lice odgovara onaj koji je na temelju zakona ili odluke nadleţnog
organa bio duţan da vodi nadzor nad njim.
Oni se mogu osloboditi odgovornosti ako dokaţu da su nadzor vršili u skladu sa preuzetim
obvezama i da bi šteta nastala i pri briţljivom vršenju nadzora, znaĉi od nekih drugih okolnosti.
ODGOVORNOST RODITELJA ZA ŠTETU
KOJU PROUZROKUJU MALOLJETNA DJECA
Za štetu koju prouzrokuje maloljetno dijete do navršene 7 godine ţivota roditelji odgovaraju bez
obzira na svoju krivicu, drugim rijeĉima po pravilima objektivne odgovornosti (kod ove
odgovornosti se ne ispituje krivica). Mogu se osloboditi odgovornosti ako postoje razloz iza
iskljuĉenje odgovornosti prema pravilima o odgovornosti bez obzira na krivicu.
Neće odgovarati i kada je šteta nastala i kada je dijete bilo povjereno drugom licu i ako je to lice
odgovorno za štetu (škola, obdanište).
Za djecu stariju od 7 godina roditelji odgovaraju i osim ako dokaţu da je šteta nastala bez njihove
krivice. A kad se provjerava nadzor, mora dokazati da je nadzor vršio onako kako se to oĉekuje.
(OVO NAUĈITI I ODVOJITI OD ONE DRUGE - MALOLJETNIKA)
SOLIDARNA ODGOVORNOST
Roditelji solidarno odgovaraju sa djecom za štetu koju uĉini dijete, u odreĊenim situacijama
odgovaraju i roditelji i dijete.
93

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Za maloljetnika koji se nalazi pod nadzorom škole, odnosno druge ustanove, odgovara škola i
druga ustanova osim ako dokaţu da su vršili nadzor na naĉin po postojećim pravilima i da bi šteta
nastala i pri vršenju briţljivog nadzora.
Ako za prouzrokovanu štetu odgovara i maloljetnik, onda solidarno odgovaraju.
ODGOVORNOST PO PRINCIPU PRAVIĈNOSTI
U situaciji kada je štetu prouzrokovalo lice koje za nju nije odgovorno, a naknada se ne moţe
dobiti od lica koje je bilo duţno da vodi nadzor nad njim, sud moţe kad to praviĉnost zahtije va, a
naroĉito na materijalno stanje štetnika i oštećenog obvezati štetnika za naknadu štete potpuno ili
djelimiĉno. (OVO DA ZAPAMTIMO).
ODGOVORNOST ZA ŠTETU PROUZROKOVANU NA RADU
Za štetu koju radnik na radu ili u vezi sa radomprouzrokuje trećem licu, od govara radna
organizaciju u kojoj je radio u ĉasu prouzrokovanja štete osim ako dokaţe da je radnik u datim
okolnostima postupao onako kako je trebalo, u skladu sa radnom obvezom. Ako je radnik štetu
prouzrokovao namjerno, onda oštećeno treće lice ima pravo zahtijevati naknadu štete i od tog
radnika.
ODGOVORNOST ZA ŠTETU OD OPASNE STVARI ILI OPASNE DJELATNOSTI
Za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opsane djelatnosti lice koje se njom
bavi. Ako je imaocu opasne stvari stvar oduzeta na protupravan naĉin, onda za štetu neće
odgovovarati imalac opasne stvari, nego onaj ko je oduzeo opasnu stvar ukoliko imalac za to nije
odgovoran.
Umjesto imaoca stvari, isto kao on odgovara lice kome je imalac povjerio stvar da se njome sluţi.
OSLOBOĐENJE OD ODGOVORNOSTI
Imalac opasne stvari ili vršilac opasne djelatnosti moţe se osloboditi od odgovornosti ako dokaţe
da je šteta nastala od nekog uzroka koji se nalazio van stvari ĉije se dejstvo nije moglo predvidjeti
ni izbjeći, ni otkloniti (motorno vozilo je u pokretu opasna stvar, a ako nije u pokretu, nije opasna
stvar). (prilagodio uslovima puta voţnju, iznenada istrĉi pješak nije ga mogao vidjeti ni
predvidjeti ni izbjeći, moţe se osloboditi)
Moţe se osloboditi odgovornosti ako je šteta nastala isk ljuĉivo krivnjom oštećenog, ili treće
osobe koju nije mogao predvidjeti niti izbjeći, a djelimiĉno se oslobaĊa odogvornosti ako je
oštećeni djelimiĉno prouzrokovao štetu.
Ako je prouzrokovanje štete prouzrokovalo treće lice, ono solidarno odgovara sa imaocem stvari.
ODGOVORNOST PROUZROKOVANA MOTORNIM VOZILOM U POKRETU
Ako je udes prouzrokovan motornim vozilom u pokretu iskljuĉivom krivnjom jednog imaoca
motornog vozila, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice. Ako postoji obostrana
krivica onda svako od njih odgovara za prouzrokovanu štetu srazmjerno obimu svog doprinosa u
prouzrokovanju. Kada nema krivice ni jednog ni drugog onda odgovaraju za štetu na jednake
dijelove. Ukoliko ne dolazi do primjene princip praviĉnosti.
Za štetu koju pretrpe treća lica, imaocu motornih vozila odgovaraju solidarno.

94

WWW.BH-PRAVNICI.COM
PREDAVAĈ: Katarina Mandić
09.06.2007. godine

ŠTETA – jedan od izvora obligacija pored ugovora
NAKNADA MATERIJALNE ŠTETE
Pravilo je da se uspostavi stanje koje je postojalo prije nastupanja štete onako kako je bilo.
Ako to nije moguće onda se dosuĊuje naknada u novcu. Naknada u novcu se dosuĊuje u visini
potrebnoj za uspostavu stanja koje je postojalo prije nastupanja štete. Šteta je uništenje ili
oštećenje tuĊih stvari. Zavisno od obima štete daje se naknada. Novĉana naknada se uvijek
dosuĊuje po cijenama u vrijeme presuĊenja, u vrijeme donošenja sudske odluke. Zbog toga što se
cijene iz dana u dan mijenjaju. Da bi se oštećeni potpuno obeštetio, dosuĊuje mu se po cijenama
u vrijeme presuĊenja.
Naknada u novcu se moţe dosuditi i u situaciji kada bi uspostavljanje ranijeg stanja, stanja prije
nastupanja štete bilo vezano za enormno visoke troškove. Sve ovo zavisi od konkretne sit uacije.
Moţe nekada da bude u interesu oštećenog da umjesto restitucije (kada je stvar potpuno uništena)
traţi novĉanu naknadu i u takvoj pravnoj situaciji sud moţe dosuditi novĉanu naknadu, znaĉi na
izriĉit naĉin oštećenog kome to zbog nekih razloga odgovara više (pr imao kućicu i ne ţeli da
više tu ţivi, pa ţeli da proda).
Kada je sam otklonio štetu oštećeni tada mu na uloţeni novĉani iznos pripada kamata od dana
kada je izvršio popravku.
Naknada materijalne štete prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepa ţnjom uvijek se dosuĊuje
naknada u punom iznosu. MeĊutim, i ovdje moţe doći ono pravilo o kojem smo govorili - princip
praviĉnosti. Ako šteta nije prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepaţnjom, oštećeni je lošeg
materijalnog stanja, tako da bi ga isplata dovela u tešku materijalnu situaciju. Ovo pravilo se
moţe primijeniti i u situaciji kada je štetnik radio nešto u korist oštećenog, pa mu je pri
obavljanju tog posla nanio štetu. Kod primjene ovog naĉela uvijek se vodi raĉuna o materijalnom
stanju oštećenog, štetnika.
NAKNADA U RENTNOM OBLIKU
Naknada materijalne štete u odreĊenim situacijama moţe se dosuditi i u obliku novĉane rente.
Izuzetak od pravila da se naknada dosuĊuje u jednom iznosu:
1. u sluĉaju smrti
2. tjelesne povrede
3. oštećenja zdravlja
Naknada se u pravilu odreĊuje u obliku novĉane rente, doţivotno ili za odreĊeno vrije me.
Ove štete u sluĉaju smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja koje će se manifestirati u buduće
javljaju se u obliku izgubljenog izdrţavanja ili izgubljenog pomaganja. Kome pripada pravo na
naknadu – ĉlanovi obitelji ili neko ko ga je pomagao van uţe obitelji (lica koja su ga izdrţavala i
koja su ga pomagala).
Moţe se dati naknada za pojaĉanu ishranu, za dugotrajno lijeĉenje i kroz taj period da bi se
uspostavilo normalno stanje daje se i naknada za pojaĉanu ishran.
Ako je neko odreĊeno vrijeme nesposoban za rad i za obavljanje nekih stvari koje su potrebne za
obavljanje liĉne higijene, pa mora angaţovati drugu osobu za te poslove, pripada mu pravo za
naknadu tih izdataka.

95

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Moguće je dosuditi naknadu i zbog nemogućnosti napredovanja u poslu (pr invalidnost i gubitak
sposobnosti).
Visina dosuĊene rente moţe se mijenjati zavisno od promijenjenih okolnosti (recimo velika
razlika izmeĊu radnih mjesta). Uvijek se postavlja zahtjev i sud donosi odluku.
Na zahtjev oštećenog i u situaciji kada se u pravilu dosuĊuje naknada u rentnom obliku, moţe se
dosuditi novĉana naknada u kapitaliziranom (jednom) iznosu ako to zahtijevaju izuzetne
okolnosti. Visinu te naknade utvrĊuje vještak odgovarajuće struke.(pr momku naknada koju je
uloţio u školovanje).
NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETE
Ova naknada se u pravilu dosuĊuje za pretrplje ne fiziĉke bolove, psihiĉke bolove i strah.
Ovo zavisi od vrste povrede, visini povrede, trajanje bolova/straha, intenziteta bolova/straha.
Fiziĉki bol se moţe pojaviti u momentu povrede, nakon povrede, tokom operacija, poslije
završenog lijeĉenja (povrede vremena). Sve se ovo uzima u obzir prilikom dosuĊenja.
Duševni bol moţe biti uzrokovan smanjenjem ţivotne aktivnosti, unakaţenosti, povrede ugleda,
ĉasti, slobode, zbog smrti ili teškog invaliditeta bliskog srodnika, zbog kaţnjive preljube, obljube,
bludnih radnji. Roditelji imaju pravo na naknadu zbog invaliditeta djeteta ili nekog drugog
bliskog srodnika – najuţem ĉlanu porodice pripada ovo pravo.
Naknada zbog smanjene ţivotne aktivnosti moţe biti uzrokovana smanjenom pokretljivosti ruke,
noge, kretanje, raznim oblicima invalidnosti kojima je umanjena ţivotna aktivnost. Pri tome treba
imati u vidu da se ova naknada nematerijalne štete dosuĊuje, pored ove naknade nematerijalne
štete za ove iste vidove koja se dosuĊuje u rentnom obliku.
Unakaţenost u pravilu uzrokuje psihiĉki bol.
Naknada za pretrpljene duševne bolove dosuĊuje se zbog smrti bliskog lica ili teške invalidnost i
nekog bliskog lica. Naknada zbog smrti bliskog lica u pravilu pripada braĉnom drugu, djeci, i
roditeljima poginulog, a braći i sestrama i vanbraĉnom drugu ako su oni sa ovim ţivjeli u trajnoj
zajednici. (pita na ispitu). Pravo na naknadu zbog pretrpljenih duševnih bolova, zbog invaliditeta
ne pripada braći i sestrama nevezano da li su ţivjeli u zajednici.
PRAVILA O UGOVORNOJ ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU
Ako duţnik ne ispuni obvezu u svemu kako ona glasi ili zakasni sa njenim ispunjenjem, tada
povjeriocu pripada pravo da pored zahtjeva koji se odnosi na ispunjenje obveze traţi i naknadu
štete, naravno koliko je zbog zakašnjenja u ispunjenju obveze pretrpio štetu. Ako je ispunjenje
obveze postalo nemoguće onda mu pripada pravo samo na naknadu štete.
Duţnik se moţe osloboditi odgovornosti za prouzrokovanu štetu ako dokaţe da nije mogao
ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio sa ispunjenjem zbog okolnosti koje nije mogao
predvidjeti, izbjeći, otkloniti, a ni sprijeĉiti.
ODGOVORNOST VIŠE LICA ZA ISTU ŠTETU
Za istu štetu više lica moţe odgovarati ukoliko su je prouzrokovali zajedniĉki.
Moţe biti posredna zajedniĉka radnja (podstrekaĉ, pomagaĉ). Kad dva ili više lica nezavisno
jedan od drugog prouzrokuju štetu sa potpuno samostalnim radnjama bez dogovora, bez bilo
kakvog uĉešća (pr lovstvo) zajedniĉki odgovaraju za uĉinjenu štetu.
U svim ovim sluĉajevima lica koja su prouzrokovala štetu, solidarno odgovaraju oštećenom
(jedan plati, a moţe traţiti od svakog pojedinaĉno, a onda se oni meĊusobno kusuraju).

96

WWW.BH-PRAVNICI.COM
PRAVO OŠTEĆENOG POSLIJE ZASTARJELOSTI DA ZAHTIJEVA NAKNADU
Subjektivni rok 3 godine, objektivni 5.
Oštećeni ima pravo da nakon isteka zastarnog roka za naknadu štete zahtijeva od štetnika da mu
ustupi, preda, vrati ono što je stekao štetnom radnjom jer se radi o sticanju bez pravnog osnova.
Taj zahtjev će postaviti po pravilima o sticanju bez pravnog osnova. U ovom postupku će moći
ostvariti samo onaj dio koji se manifestirao kao korist koju je ostvario prouzrokovanjem štete.

STICANJE BEZ OSNOVA
Da bi nastala obveza po ovom pravnom osnovu moraju biti ispunjeni odreĊeni uvjeti a to je:
- da je kod jedne strane došlo do povećanja imovine i
- da je zbog tog povećanja kod druge strane nastupilo osiromašenje, odnosno umanje nje
imovine
- da kod osiromašene strane postoji neznanje ili zabluda, odnosno uvjerenje da isplatom
ili drugim davanjem ispunjava svoju obvezu (to što je uradio bio je u uvjerenju da je
duţan da ispuni obvezu).
- Da ne postoji valjan pravni osnov za sticanje.
Znaĉi, ne postoji valjan pravni osnov za sticanje te imovine (isplata nepostojećeg duga, naknadni
prestanak pravnog osnova, kada se radi o dvostrano obveznom teretnom ugovoru pa jedna strana
ispuni svoju obvezu, a druga ne, i zbog tog neispunjenja doĊe do raskida ugovora – momentom
raskida ugovora otpao je pravni osnov za ono što je dato u ispunjenju ugovora, prema tome druga
ugovorna strana to drţi bez pravnog osnova, isplata jednog duga dva puta).
Kada se moţe traţiti vraćanje za sticanje bez osnova – Vraćanje moţe traţiti onaj koji izvrši
isplatu. Moţe se traţiti samo u situaciji samo ako u vrijeme plaćanja je bio u uvjerenju da je
duţan to uĉiniti, bio je savjestan. MeĊutim, ne moţe traţiti vraćanje datog onaj ko je izvršio
isplatu znajući da nije duţan, izuzev ako je u tom momentu zadrţao pravo da traţi vraćanje ili je
to uĉinio pod prinudom (onda mu pripada pravo na vraćanje).
POSLOVODSTVO BEZ NALOGA ILI NEZVANO VRŠENJE TUĐIH POSLOVA
Nezvanom vršenju tuĊih poslova moţe se pristupiti samo ako posao ne trpi odlaganje, da
predstoji šteta ili propuštanje oĉigledne koristi. Stoga mi razlikujemo nuţno i korisno
poslovodstvo bez naloga.
Nuţno je ako se radi o spreĉavanju nastupanja štete, znaĉi o poslu koji ne trpi odlaganje (ako je
vjetar odnio krov pa komšije pristupe jer pada kiša). U takvoj pravnoj situaciji poslovoĊa je
duţan da obavijesti osobu za koju radi i da ga pozove da on nastavi sa obavljanjem tog posla.
Ukoliko ne prihvati da nastavi poslove koje radi ili nije u mogućnosti da doĊe u razumnom roku
u kojem bi trebao, onda je poslovoĊa duţan da nastavi posao ukoliko je to moguće i raditi sve
dok osoba za koju taj posao radi ne preuzme brigu o tome. U takvoj situaciji kada je obavljen
posao poslovoĊa je duţan ispostaviti raĉun i ustupiti sve ono što je pribavio za obavljanje tog
posla osobi za koju radi. PoslovoĊa je duţan obavljati posao sa duţnom paţnjom (dobroj
domaćina, privrednika, struĉnom paţnjom – zavisno). PoslovoĊa bez naloga ima odreĊena prava.
Ukoliko je radio u svemu kako treba i ono što su date okolnosti zahtijevale ima pravo zahtijeva ti
od onog za koga je radio da ga oslobodi svih obveza koje je preuzeo na sebe zbog obavljanja tog
posla i da mu naknadi sve nuţne i korisne izdatke i eventualno pretrpljenu štetu. Pored toga mu
pripada i pravo na primjerenu naknadu za uloţeni trud.

97

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Korisno postoji kada se obavi neki posao koristan za drugo lice (npr kupi prilikom boravka na
nekom drugom mjestu svom poznaniku neku robu koja mu je intersantna po povoljnijoj cijeni
znajući da bi on to ţelio kupiti). Pripada mu pravo na naknadu uĉinjenih troškova a najviše do
visine koristi .
Poslovodstvo protivno zabrani gospodara posla ne pripada mu pravo ni na kakvu naknadu. Mora
izriĉito zabraniti na poĉetku.
JEDNOSTRANA IZJAVA VOLJE
Javno obećanje
Javnim oglasom uĉinjeno obećanje nagrade onome ko izvrši odreĊeni posao, odreĊenu radnju,
postigne neki uspjeh, naĊe se u nekoj odreĊenoj situaciji ili ako je obećanje uĉinjeno pod nekim
drugim uvjetima obvezuje davaoca tog obećanja na ispunjenje tog obećanja.
Obećanje se moţe opozvati na naĉin na koji je uĉinjeno kao i liĉnim saopćenjem, meĊutim, onaj
ko je dato obećanje ispunio a nije znao, niti je mogao znati da je obećanje nagrade opozvano ima
pravo zahtijevati da mu se da obećana nagrada, a onaj ko je prije opozivanja uĉinio izvijene
izdatke radi izvršenja odreĊene radnje u javnom oglasu ima pravo na naknadu tih izdataka.
Obećanje nagrade ne moţe se opozvati ukoliko je oglasom odreĊen rok za izvršenje radnje,
odnosno za obavještavanje o postignutom rezultatu ili ostvarenju odreĊene situacije obećanje se
ne moţe opozvati.

KAMATA
Kamata je naknada za korištenje tuĊeg novca a moţe i kod drugih zamje njivih stvari.
Istovremeno ona ima i karakter naknade štete zbog toga što je povjerilac lišen upotrebe svog
novca.
Kamate mogu biti ugovorene, zakonske (zatezne kamate tu spadaju i one su najintresantnije u
praksi).
Kada se plaćaju zatezne kamate – kada duţnik zakasni sa ispunjenjem novĉane obveze. U ovom
sluĉaju je duţan da plati zateznu kamatu po stopi utvrĊenoj (posebnim) zakonom. Povjeriocu
pripada pravo na zateznu kamatu neovisno od toga da li je zbog zakašnjenja u ispunjenju novĉane
obveze pretrpio štetu.
PROCESNE KAMATE – pita ovo
Ovo je izuzetak od pravila da je zabranjeno plaćanje kamate na kamatu.
Procesnu kamatu plaća duţnik koji je zadocnio, odnosno koji nije platio zatezne kamate
povjeriocu sa kojim je u poslovnom odnosu (plaćao mu glavni dug sa zakašnjenjem, a nije
zatezne kamate). Tada povjerilac ima pravo da ustane sa posebnom tuţbom kojom će zahtijevati
isplatu neplaćenih zateznih kamata. Zbir neplaćenih zateznih kamata ĉini glavno potraţivanje. Na
to potraţivanje povjeriocu (sada tuţitelju) pripada pravo da zahtijeva od duţnika isplatu kamata
od dana podnošenje tuţbe do isplate. To se sve dešava u pranici i zato se zovu procesne
kamate.
UGOVORENE KAMATE
Kamate se mogu ugovoriti. Stopa ugovorenih kamata ne moţe biti veća od kamatne stope koja se
u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viĊenju. Ugovaranje veće stope od dozvoljene ne
ĉini ugovor ništavim jer se kamate dosuĊuju do dozvoljenog iznosa. Ako je kamata ugovorena a
nije odreĊena stopa vrijedi kamata koja se plaća u mjestu ispunjenja na štedne uloge po viĊenju.

98

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ALTERNATIVNE OBVEZE
Su takve obveze kod kojih duţnikova obveza ima dva ili više predmeta ali je duţnik obvezan dati
samo jedan od njih da bi se oslobodio obveze. Suština se odnosi na postojanje dvije obveze, dva
premeta i pravo izbora pripada duţniku.
Kako mo gu nastati ove obveze – mogu nastati ugovorom kada se usaglase ugovorne strane,
moţe jednostranom izjavom volje (legat – moţe odrediti obvezu legataru na isplatu odreĊenog
iznosa ili predaju odreĊene stvari – mora biti odreĊena), moţe i na osnovu zakona (kod
izdrţavanja – davalac izdrţavanja moţe plaćati izdrţavanje ili primiti izdrţavano lice u svoje
domaćinstvo na izdrţavanje).
Svrha alternativne obveze je pravo izbora od strane duţnika. Time se duţniku daje mogućnost da
ispuni obvezu na naĉin koji je za njega povoljniji.
Kada je izbor završen - završen je kada duţnik obavijesti drugu stranu – povjerioca o tome šta je
izabrao. Takva izjava se više ne moţe opozvati.
Pravo izbora pripada duţniku sve dok u postupku prinudnog izvršenja jedna od dugovanih stvari
ne bude predata povjeriocu. Ako pravo izbora pripada povjeriocu, onda on to pravo moţe koristiti
do isteka roka za ispunjenje duţnikove ĉinidbe. Ukoliko se do tada ne izjasni povjerilac, duţnik
ga moţe pozvati da izvrši izbor i da mu odredi rok. Po proteku toga roka pravo izbora prelazi na
duţnika. Ako se desi da jedan predmet obveze postane nemoguć iz uzroka za koje nije odgo vorna
ni jedna strana, obveza duţnika se svodi na preostali predmet.
FAKULTATIVNA OBVEZA – FAKULTATIVO POTRAŢIVANJE
Ovdje ne postoji obveza sa dva ili više predmeta već samo sa jednim predmetom uz obavezu
duţnika da se moţe osloboditi obveze davanjem neko g drugog predmeta koji je odreĊen pravnim
poslom ili zakonom.
Ove obveze mogu biti zasnovane ugovorom, zakonom (ZOO predviĊa odustanicu). Sam zakon je
dao dvije mogućnosti: odustanica od ispunjenja obveze ili odustanak od ugovora davanjem
odustanice.
Zakon o nasljeĊivanju – davanjem legata – da se oslobodi obveze ako isplati odreĊeni iznos.
Moguće je da ovo pravo fukultativnog potraţivanja pripada povjeriocu tako da on umjesto
dugovanog predmeta od duţnika zahtijeva neki drugi odreĊeni predmet. Takvo ovlaš tenje
povjerioca moţe biti odreĊeno ugovorom ili zakonom.
FAKULTATIVNA I ALTERNATIVNA OBVEZA
Pravo izbora kod fakultativnih i alte rnativnih obveza duţnik ima do isteka paricionog roka
(roka za ĉinidbu) prema ZPP (OVO JE NOVINA U ZPP) – OVO NAM JE REKLA
SUADA
DJELJIVE OBVEZE I POTRAŢIVANJA
Najĉešće obigaciono-pravni odnos nastaje izmeĊu jednog povjerioca i jednog duţnika. MeĊutim,
ponekad pravni odnos nastaje izmeĊu dva ili više povjerioca s jedne strane i dva ili više duţnika s
druge strane. U takvom sluĉaju se radi o pluralistiĉkim obvezama. One mogu djeljive. Djeljive su
kada se dogovore da obvezu dijele na jednake dijelove tako da jedan duţnik odgovara za samo
svoj dio obveze. Ako na povjerilaĉkoj strani ima više lica a ništa drugaĉije nije dogovoreno
postojeće potraţivanje se dijeli izmeĊu njih na jednake dijelove, a to znaĉi da svaki od njih ima
pravo zahtijevati samo dio obveze.

99

WWW.BH-PRAVNICI.COM
SOLIDARNE OBVEZE
Kada je svaki od više duţnika obavezan ispuniti cijelu obvezu i svaki od više povjerilaca moţe
zahtijevati ispunjenje cijele obveze.
Pojam pasivne solidarnosti podrazumijeva jedinstveno potraţivanje i jedinstvenu obvezu.
Povjerilac moţe traţiti ispunjenje obveze od svakoga od njih.
Pasivna solidarnost moţe nastati ugovorom, testamentom (npr kada ostavilac testamentom odredi
da svi nasljednici solidarno odgovaraju za namirenje legatara). U situaciji kada jedan od
solidarnih duţnika ispuni obvezu u cijelosti pripada mu pravo da zahtijeva od ostalih duţnika da
mu naknade dio obveze koja otpada na njih, da se re gresira u odnosu na njih. To će uraditi u
regresnoj parnici ukoliko to nije moguće drugaĉije. Ako drugaĉije nije odreĊeno, ugovoreno ili ne
proiz
Od pasivne solidarnosti razlikujemo aktivnu solidarnost, a to znaĉi da na povjerilaĉkoj strani
ima više lica, a svako od tih lica ima pravo od duţnika zahtijevati ispunjenje cijele obveze i kada
jedan od solidarnih povjerilaca bude namiren, obveza prestaje i u odnosu na ostale povjerioce.
U situaciji kada ima više povjerilaca pravo je duţnika da ispuni obvezu prema svom izboru u
odnosu na jednog od povjerilaca po svom izboru. To pravo ima ima do momenta dok jedan od
povjerilaca ne zahtijeva ispunjenje svoje obveze.
Aktivna takoĊer moţe nastati zakonom, ugovorom i testamentom.
PRESTANAK OBVEZE
U pravilu obveza prestaje ispunjenjem ugovora, kompenzacijom ili prijebojem.
Kompenzacija ili prijeboj
Je naĉin prestanka obveze.
Pretpostavke za prestanak obveze kompenzacijom jesu:
1. da postoje meĊusobne obveze
2. da glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda, iste kakvoće,
3. da su oba potraţivanja dospjela.
Ne mogu se prebiti potraţivanja:
1. koja se ne mogu zaplijeniti po pravilima izvršnog postupka,
2. stvari koje su duţniku date na ĉuvanje, posudbu ili koje je duţnik bespravno uzeo ili
zadrţao za sebe,
3. potraţivanja iz osnova namjernog prozrokovanja štete kao i
4. potraţivanja naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili smrti nekog lica,
5. potraţivanja iz onsova zakonskog izdrţavanja.
Mogu biti jednostrana, ugovorna i sudska.
Jednostrana su kada jedna strana izjavi drugoj da u odnosu na njeno potraţivanje stavlja u
prijeboj svoje potraţivanje.
Pretpostavke - dospjela, da glasi na novac i zamjenjive stvari.
Duţnik daje izjavu pred sudom da stavlja u prijeboj svoje potraţivanje u odnosu na tuţitelja.
Kojim momentom nastupa prijeboj – kada su bile ispunjene zakonske pretpostavke za prijeboj
(sudske i mora postojati izjava pred sudom).

100

WWW.BH-PRAVNICI.COM
OTPUST DUGA
Obveza prestaje kada povjerilac izjavi da neće traţiti ispunjenje obveze a duţnik se s time saglasi
(mora izjaviti da je saglasan). Nije potrebna za punovaţnost ovog oprosta posebna forma, pa ĉak
ni onda kada je ugovor zakljuĉen u zakonom propisanoj formi.
Otpust duga jemcu ne oslobaĊa glavnog duţnika, a oslobaĊa optust glavnom duţniku oslobaĊa
jemca obveze.
Ako ima više jemaca a povjerilac oslobodi jednog od njih, ostali ostaju u obvezi s time što se
njihova obveza smanjuje za dio koji otpada na osloboĊenog jemstva.
Razlog zbog kojeg se neko oslobaĊa obveze ne treba se navoditi.
Ako ima više solidarnih duţnika, oprost jednog od njih ne oslobaĊa obveze ostale solidarne
saduţnike, ali se i tu obveza ostalih smanjuje za onaj dio koji otpada na dio osloboĊenog duţnika
INOVACIJA
Je jedan od prestanka obveze.
Obveza prestaje kada se povjerilac i duţnik saglase da postojeću obvezu zamijene novom. Nova
obveza mora imati drugaĉiji predmet i pravni osnov (da se zamijeni ugovor o prodaji tako da se
isplati novac kao zajam).
Novi ugovor mora imati drugaĉiji predmet i pravni osnov.
Ako se ovaj ugovor o obnovi poništi iz bilo kojih razloga, raniji ugovor ostaje na snazi.
DEJSTVO PRENOVA
a) Poništenje - Kada se ugovor o prenovu poništi smatra se da nije bilo prenova i da ranija
obveza nije ni prestala postojati.
b) Nedostatak ranije obveze - ako je ranija obveza bila rušljiva, prenov je punovaţan ako je
duţnik znao za nedostatak ranije obveze, za tu rušljivost.
Prenov je bez dejstva i u situaciji ako je ranija obaveza bila ništava ili već ugašena iz nekog
razloga.
KONFUZIJA ILI SJEDINJENJE
Kada jedno isto lice postane i povjerilac i duţnik.
Ako je obveza upisana u javnu knjigu sjedinjenjem prestaje tek kada se izvrši upis brisanja.
I u sluĉaju kad jemac postaje povjerilac obveza glavnog duţnika ne prestaje, prestaje samo
jemstvo. Ovo zato što je nemoguće da jemac sam sebi jemĉi za ispunjenje obveze.
NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA
Kada govorimo o ovome treba imati u vidu da se nemogućnost odnosi na ispunjenje svih obveza,
a ne samo jedne obveze iz ugovora.
To su uglavnom dogaĊaji koji su doveli do nemogućnosti ispunjenja za koje nije odgovorna ni
jedna ugovorna strana i da je nomogućnost nastupila u periodu od zakljuĉenja ugovora do
vremena kada je obveza trebala biti ispunjena (stavljanje stvari van prometa itd).
Na ovaj naĉin ne moţe prestati obveza ako je predmet obve ze stvar odreĊena po rodu.
Odnosi se samo na indivudialno nezamjenjive stvari.
SMRT DUŢNIKA ILI POVJERIOCA
Smrću duţnika ili povjerioca u pravilu obve za ne prestaje jer ona prelazi na nasljednike.
MeĊutim, ako je obveza nastala s obzirom na liĉna svojstva, osobine duţnika (npr. obveza

101

WWW.BH-PRAVNICI.COM
slikara da napravi sliku) tada se obveza smrću gasi. Obveza moţe prestati smrću ukoliko su
povjerilac i duţnik to izriĉito ugovorili.
Ako je priroda pravnog posla takva da obveza prestaje smrću jedne od ugovornih strana (ugovor
o doţivotnom izdrţavanju) smrću primaoca prestaje ugovor.
OTKAZ – proĉitati, nije posebno pitanje ali u razgovoru se spominje
ZASTARJELOST
Je jedan od naĉina prestanka ugovora.
Zastrajelošću se gubi pravo zahtijevati ispunjenje obveze kada protekne zakonom odreĊeno
vrijeme. Time se samo pravo povjerioca ne gasi nego samo zahtjev za ostvarenje tog prava. U
materijalnom smislu to pravo gubi, a li ne gubi pravo na podnošenje tuţbe u formalnom smislu.
(sud po sluţbenoj duţnosti ne pazi na zasterjelost, tuţba se moţe podnijeti i nakon rokova, samo
ako je druga strana prigovorila na rok, onda će sud odbiti tuţbiti tuţbeni zahtjev).
Zastarjeti mogu obligaciono-pravni zahtjevi izuzev prava na izdrţavanje. Ono ne moţe zastarjeti,
ali mogu zastrajeti pojedini obroci.
Kad nastupa zastarjelost – kada istekne posljednji dan odreĊenog roka zakonom propisanog za
zastarjelost. U vrijeme zastare raĉuna se i period koji je protekao u korist duţnikova prednika
(npr u sluĉaju nasljeĊivanja, raĉuna se i vrijeme do smrti ostavioca).
Duţnik se ne moţe odreĉi zastarjelosti dok ne protekne rok za zastarjelost.
I pismeno priznanje zastarjele obveze, smatra se odricanjem od zastarjelosti.
Ako duţnik ispuni nastalu obvezu, nema pravo da zahtijeva vraćanje onog što je dao u ispunjenju
zastarjele obveze ni u situaciji da nije znao da je obveza zastarjela.
Kada zastari glavno potraţivanje, zastarijevaju i sporedna potraţivanja (kamate, plodovi,
troškovi, ugovorna kazna itd).
Od ovih zastarnih rokova treba razlikovati prekluzivne rokove. To su strogi rokovi ĉijim
protekom zbog nepreduzimanja odreĊenih radnji povjerilac gubi subjektino pravo na tuţbu u
materijalnom smislu (prekludiran je da podnosi tuţbu). To su npr neki rokovi u kojima se treba
podnijeti tuţba, da se izvrši neka radnja pod prijetnjom gubitka nekog prava.
Ako neko ispuni obvezu u odnosu na ono gdje je nastupila prekluzija, moţe traţiti vraćanje datog
a kod zastarjelosti ne moţe.
Sud na prekluziju pazi po sluţbenoj duţnosti, a na zastarjelost samo po prigovoru duţnika.
PISMENO PRIZNANJE – ODRICANJE OD ZASTARE – ovo pita
Pis meno priznanje zastarjele obve ze smatra se odricanje m od zastare.
Isto takvo dejstvo ima i davanje zaloga ili osiguranje obveze.
Pravnim poslom ne moţe se odrediti duţe ili kraće trajanje zastarnog roka od odreĊenog
zakonom, niti se pravnim poslom moţe odrediti da zastarjelost neće teĉi kroz odreĊeno vrijeme.
Kada zastari glavno potraţivanje, zastarijevaju i sporedna.
VRIJEME POTREBNO ZA ZASTARJELOST – ĉl. 371 – 381 – sami nauĉiti.
IZMEĐU KOJIH LICA ZASTARIJEVANJE NE TEĈE
IzmeĊu braĉnih drugova, roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo, izmeĊu štićenika i njegovog
staraoca i organa starateljstva sve dok traje takav odnos, izmeĊu lica koja ţive u vanbraĉnoj
zajednici.
102

WWW.BH-PRAVNICI.COM

PREKID ZASTARIJEVANJA
Zastarijevanje se prekida kada duţnik prizna dug. Priznanje se moţe uĉiniti i izjavom povjeriocu
a i na posredan naĉin davanjem otplate, osiguranjem, plaćanjem kamate, podnošenjem tuţbe i
svakom drugom radnjom koju je povjerilac poduzeo pred sudom protiv duţnika ili pred nekim
drugim nadleţnim organom u cilju osiguranja i ostvarenja potraţivanja.
Smatra se da nije nastupio prekid podnošenjem tuţbe sudu ili nekog drugog podneska ako
povjerilac odustane od tuţbe ili radnje koju je poduzeo.
Isto tako smatra se da nije bilo prekida ukoliko je povjerioĉeva tuţba ili neki drugi zahtjev
odbaĉena ili ako preduzete mjere obezbjeĊenja ili osiguranja pred sudom budu poništene.
Ako je tuţba odbaĉena zbog nenadleţnosti, smatra se da podnošenjem tuţbe nije nastupio prekid
zastare a uvjet je da u roku od tri mjeseca od donošenja rješenja o odbacivanju ponovno podnese
tuţbu nadleţnom sudu. ????
Nakon prekida rokovi ponovno teku.
CESIJA PROMJENA POVJERIOCA
Cesija je ustupanje potraţivanja sa dosadašnjeg povjerioca na treće lice. Za punovaţnost cesije
potrebno je da se izmeĊu povjerioca – ustupioca i trećeg lica – prijemnika zakljuĉen ugovor o
cesiji. U tom ugovoru ne uĉestvuje duţnik, ne zahtijeva se njegov pristanak.
Ne moţe se izvršiti prenos potraţivanja vezanih za liĉnost povjerioca i koja se po svojoj prirodi
protive vršenju prenosa, potraţivanja koja se ne mogu zaplijeniti po odredbama izvršnog
postupka (dio plaće, penzije ne mogu se prenositi, alimentacija, naknada neimovinske štete, neka
potraţivanja koja se po svojoj prirodi protive prenošenju – pr ugovor o djelu).
Moţe se i ugovoriti zabrana prenošenja. U situaciji kada je dozvoljeno prenošenje, nije potreban
pristanak duţnika ali je obaveza ustupioca da ga obavijesti. Od momenta davanja obavijesti
punovaţno je ispunjenje obveze samo novom povjeriocu.
Ako duţnik ispuni obvezu u odnosu na ranijeg povjerioca, onda je to ispunjenje punovaţno i
obveza se gasi. ????
Cesijom se poloţaj duţnika ne moţe pogoršati. Zbog toga duţnik moţe istaĉi sve prigovore
protiv novog povjerioca koje je imao prema ranijem povjeriocu.
Raniji povjerilac ne odgovara za postojanje potraţivanja kada je ustupljeno bez naknade. U
protivnom odgovara, ako je potraţivanje sa naknadom, ali ne i za ispunjenje obveze.
PPREUZIMANJE DUGA
To je ugovor izmeĊu duţnika i trećeg lica kojim treće lice prima na sebe obvezu duga. Za
punovaţnost ovog ugovora potreban je pristanak povjerioca. U pravilu svaki dug se moţe
preuzeti izuzev onog koji je liĉne prirode. Ugovor o preuzimanju duga mora biti saĉinjen u istom
obliku u kojem je bio saĉinjen ugovor kojeg preuzima, znaĉi vaţi pravilo pariteta.
I pristanak povjerioca je bitan za punovaţnost ugovora. Pristanak se moţe dati izriĉito ili
prećutno. Prećutan pristanak će postojati u situaciji kada je povjerilac primio ispunjenje obveze.
Treće lice dalo mu je do znanja da to ispunjenje vrši u svoje ime. Na osnovu ugovora o
preuzimanju duga, raniji duţnik se oslobaĊa obveze.MeĊutim ako je novi duţnik prezaduţen,
insolventan, raniji duţnik se neće osloboditi obveze, već ostaje u obvezi zajedno sa ranijim
duţnikom. Novi duţnik preuzima i obvezu da ispuni i sporedna potraţivanja. U odnosu na
kamate do preuzimanja duga pravilo je da terete novog duţnika.

103

WWW.BH-PRAVNICI.COM
PREDAVAĈ: Suada Selimović
nedjelja, 27.05.207.

IZVRŠNI POSTUPAK
Ĉlan 22.
Sud odreĊuje izvršenje na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave.
Šta je izvršna isprava –
1. Izvršne isprave su izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje.
2. Izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku
ukoliko glasi na novĉanu obavezu.
3. Izvršna notarska isprava.
4. Odluka Komisije za ljudska prava (ranija).
Sudska odluka izvršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno
ispunjenje. (rokovi 30, a u mjeniĉnim 15 dana)
Odluka donesena u upravom postupku izvršna je ako je postala izvršna po pravilima koji
ureĊuju upravni postupak.
Sudsko, odnosno upravno poravnanje izvršno je ako je potraţivanje koje se prema njemu treba
ispuniti dospjelo (ĉim je protekao rok u kojem je po poravnanju trebao izvršiti).
Odluka stranog suda moţe se izvršiti kada postoje uslovi za njeno priznanje. (Priznanje stranih
sudskih odluka – kantonalni sud ima registar za priznanje stranih odluka). Priznanje strane sudske
odluke vrši se primjenom odredaba Zakona o sukobu zakona sa propisima drugih drţava. Taj
zakon sadrţi koji je sud nadleţan i koje je pravo mjerodavno naše ili Njemaĉke, uvijek je
nadleţan sud gdje se nalaze nekretnine – OVIM SE NE TREBA ZAMARATI.
Izvršenje radi ostvarivanja novĉanog potraţivanja odreĊ uje se i na osnovu vjerodostojne isprave
(uvijek glase na novĉani iznos).
Vjerodostojna isprava je mjenica i ĉek, s protestom i povratnim raĉunom, zatim raĉuni ili izvodi
iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga, isporuke vode, toplotne energije i odvoz smeća
i raĉuni koji se odnose na RTV taksu.
Napomena: naĉelo subsidijarne primjene ZPP, sve što nije riješeno u ovim psotupcima,
primjenjuje se ZPP
PREKID IZVRŠNOG POSTUPKA
U sluĉajevima prekida postupka predviĊenim odredbama ZPP sud moţe, ako to okolnosti
dopuštanju na prijedlog stranke ili po sluţbenoj duţnosti odluĉiti da nastavi postupak
imenovanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojeg
dolazi do prekida postupka.
U sluĉaju smrti traţitelja izvršenja koji nema punomoćnika ili zakonskog zastupnika svaki od
nasljednika ili zainteresiranih osoba moţe predloţiti da do okonĉanja ostavinskog postupka na
trošak predlagaĉa postavi nasljednicima privremenog zastupnika i postupak nastaviti.
Sud će imenovati privremenog zastupnika u roku od 8 dana od podnošenja zahtjeva.

104

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ako nema prijedloga za nastavak postupka u roku od 30 dana od smrti traţitelja izvršenja sud će
izvršni postupak obustaviti.
U sluĉaju smrti izvršenika koji nema punomoćnika ili zakonskog zastupnika, sud će
nasljednicima, ako to predloţi traţitelj izvršenja, u roku od 15 dana postaviti privremenog
zastupnika na trošak traţitelja izvršenja i nastaviti postupak.
PREDLAGANJE I ODREĐIVANJE IZVRŠENJA
Šta sadrţi prijedlog za izvršenje – Ĉlan 36 st. 1. i 2.
Prije dlog za izvršenje sadrţi:
1. oznaĉenje izvršne ili vjerodostojne isprave na osnovu koje se traţi izvršenje
2. traţilac izvršenja,
3. izvršenik,
4. potraţivanje ĉije se izvršenje traţi,
5. sredstvo kojim izvršenje treba provesti, (naĉin na koje se vrši - prodaja nepokretnosti)
6. predmet izvršenja ako je poznat. (stvar - izvršenje na nepokretnostima, na pokretnim
stvarima).
Prijedlog za izvršenje vjerodostojne isprave sadrţi osim ovog gore navedenog, s tim što se u
ovom prijedlogu navodi i zahtjev da sud obaveţe izvršenika da u roku od 8 dana, a u mjeniĉnim i
ĉekovnim sporovima u roku od 3 dana namiri potraţivanje sa troškovima.
RJEŠENJE O IZVRŠENJU – ĉlan 39. st. 1. i 3. taĉka 1.)
Rješenje o izvršenju na osnovu izvršne isprave ima istu sadrţinu kao i prijedlog, a istu sadrţinu
ima i rješenje o dozvoli izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave samo uz dodatak da se
izvršenik obavezuje da u roku od 8 dana, a u mjeniĉnimi ĉekovnim sporovima u roku od 3 dana
namiri potraţivanje.
PRAVNI LIJEKOVI
Pravni lijekovi u izvrš nom postupku su:
1. prigovor protiv rješenja o dozvoli izvršenja i
2. ţalba protiv rješenja donesenog u postupku odluĉivanja po prigovorima.
Vanredni pravni lijekovi nisu dozvoljeni u izvršnom postupku.
Rješenje o izvršenju moţe se pobijati prigovorom.
Rješenje kojim je prijedlog za izvršenje odbaĉen ili odbijen, traţilac izvršenja moţe pobijati samo
ţalbom kod kantonalnog suda.
Mogu se istaĉi slijedeći prigovori (razlozi za prigovor):
1. ako isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju nije stekla svojstvo izvršnosti
(pr presuda kod koje nije istekao paricioni rok);
2. ako je izvršna isprava na osnovu koje je donešeno rješenje o izvršenju ukinuta ili
preinaĉena;
3. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerenom ispravom nakon nastanka izvršne
isprave (pismeno) sporazumjele da neće na osnovu izvršne isprave trajno ili za odreĊeno
vrijeme traţiti izvršenje;
4. ako je protekao rok u kome se po zakonu moţe traţiti izvršenje (60 dana za smetanje
posjeda);
105

WWW.BH-PRAVNICI.COM
5. ako je izvršenje odreĊeno na predmetu koji je izuzet od izvršenja.
Nakon izjavljivanja prigovora isti se dostavlja protivnoj stranic na odgovor. Po prijemu odgovora
na prigovor sud će prema okolnostima sluĉaja donijeti rješenje bez odreĊivanja roĉišta ili zakazati
roĉište za raspravljanje o prigovoru. Rješenje o prigo voru donosi sudija. Rješenjem se prigovor
usvaja, odbija ili odbija kao neblagovremen.
SPECIFIĈNOSTI KOD PRIGOVORA PROTIV RJEŠENJA O DOZVOLI IZVRŠENJA
NA OSNOVU VJERODOSTOJNE ISPRAVE – ĉlan 50.
Ako izvršenik podnese prigovor protiv rješenja o dozvoli izvršenja na osnovu vjerodostojne
isprave prijdelog za izvršenje u tom sluĉaju smatraće se tuţbom i u tom sluĉaju postupak će se
provesti po odredbama parniĉnog postupka. U ovom sluĉaju sud će odgoditi izvršenje i nastaviće
ga na prijedlog traţioca izvršenja nakon pravomoćnosti odluke parniĉnog suda ako traţilac
izvršenja uspije sa tuţbenim zahtjevom.
PRIGOVOR PROTIV TREĆE OSOBE O DOZVOLI IZVRŠENJA
Osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima neko pravo koje spreĉava izvršenje (polaţe
pravo vlasništva) moţe podnijeti pigovor protiv izvršenja traţeći da se izvršenje na tom predmetu
proglasi nedopuštenim. (pr došlo do pljenidbe stvari, ţivi sin sa roditeljima, prilikom popisa sin
polaţe pravo na friţider jer je to on kupio, mora u pismenom obliku podnijet i prigovor).
Dostavlja se na oĉitovanje traţioca izvršenja ako traţilac izvršenja nije saglasan da se ta stvar
izuzme od izvršenja, to treće lice se upućuje na parnicu gdje se to utvrĊuje. U meĊuvremenu se
nastavlja izvršenje.
PROTIVIZVRŠENJE
Nakon što je izvršenje već sprovedeno izvršenik moţe u istom izvršnom postupku zatraţiti od
suda da naloţi traţiocu izvršenja da mu vrati ono što je izvršenjem dobio:
1. Ako je izvršna isprava pravomoćno ukinuta, preinaĉena ili na drugi naĉin ostala bez
pravnog dejstva (poenta je da je izvršenje provedeno).
2. Ako je tokom izvršnog postupka izvršenik namirio traţiocu izvršenja potraţivanje mimo
suda, tako da je traţilac izvršenja dva puta namiren.
Prijedlog za vraćanje dostavlja se traţiocu izvršenja da bi se o tom prijedlogu izjasnio. Ako
traţilac izvršenja prihvati prijedlog sud će mu naloţiti da u odreĊenom roku (8 dana) vrati
izvršeniku to što je primio (novac). Ukoliko ovaj tako ne postupi sud će o prijedlogu izvršenika
rješenjem odrediti protuizvršenje koje se provodi po odredbama Zakona o izvršnom postupku
ODLAGANJE IZVRŠNOG POSTUPKA
Pravo na podnošenje prijedloga za odlaganje ima traţilac izvršenja i moţe se podnijeti prije nego
što je zapoĉeto izvršenje. Prijedlog za odlaganje postupka kada je zapoĉeto izvršenje moţe se
podnijeti, ali se zahtijeva saglasnost izvršenika. Ukoliko se izvršenik protivi, sud će o prijedlogu
izvršenja odluĉiti cijeneći opravdanost prijedloga za izvršenje.
OBUSTAVA IZVRŠENJA
Izvršenje će se obustaviti po sluţbenoj duţnosti ako je izvršna isprava ukinuta ili preinaĉena.
Izvršenje će se obustaviti i ako je postalo nemoguće npr ako ne postoje stvari na kojima treba
provesti izvršenje.

106

WWW.BH-PRAVNICI.COM
IZVRŠENJE NA NEKRETNINAMA
Provodi se zabiljeţbom izvršenja u ZK, utvrĊivanjem vrijednosti nepokretnosti, prodajom
nepokretnosti i namirenjem traţioca izvršenja.
Predmet izvršenja moţe biti nepokretnost kao cjelina. Ako je na nepokretnosti zasnovano
suvlasništvo, onda se izvršenje moţe provesti na suvlasniĉkom dijelu. (NOVINE)
Ĉim donese rješenje o izvršenju, sud će po sluţbenoj duţnosti odrediti da se u ZK upiše
zabiljeţba izvršenja. Tom zabiljeţbom traţilac izvršenja stiĉe pravo da svoje potraţivanje namiri
iz nepokretnosti i u sluĉaju da treća osoba kasnje stekne vlasništvo na nekretnini.
U postupku izvršenja na nepokretnosti namiruju se i zaloţni povjerioci koji nisu predloţili
izvršenje. Stvarne sluţnosti na nekretnini ne prestaju prodajom nepokretnosti.
Kada na nepokretnosti na kojoj se provodi izvršenje postoji zakupni odnos, ugovor o zakupu
nekretnina prestaje istekom 6 mjeseci od pravomoćnosti rješenja o dosudi.
Prodaja se moţe vršiti javnom draţbom i neposrednom pogodbom.
REDOSLIJED NAMIRENJA
Prvo se podmiruju troškovi izvršnog postupka, onda porezi i druge takse koji su dospjeli za
naplatu.
Onda, potraţivanja na osnovu zakonskog izdrţavanja.
Onda potraţivanja na osnovu naknade štete nastale zbog narušenog zdravlja ili gubitka radne
sposobnosti.
Nakon namirenja navedenih potraţivanja namiruju se potraţivanja osigurana zaloţnim pravom,
zaloţni povjerioci – njima se iz cijene isplaćuje odreĊeni iznos, pa tek na kraju traţilac izvršenja.
IZUZIMANJE OD IZVRŠENJA
Izuzima se od izvršenja zamljište u površini od 5 dunuma ako se radi o poljoprivredniku.

IZVRŠENJE NA POKRETNIM STVARIMA
IZUZIMANJE OD IZVRŠENJA
1. Predmeti koji su neophodno potrebni izvršeniku i ĉlanovima njegove porodice za
zadovoljavanje svakodnevnih potreba.
2. Hrana i ogrjev potrebni izvršeniku i ĉlanovima njegove porodice za 3 mjeseca.
3. Gotov novac izvršenika po osnovu potraţivanja koja su izuzeta ili ograniĉena od
izvršenja (polovina od cijelog iznosa plate, ali ako mu je plata preko 1.000 KM plijeni se
2/3) ili gotov novac izvršenika koji ima stalna mjeseĉna primanja do mjeseĉnog iznosa
koji se po zakonu izuzima od izvršenja.
OGRANIĈENJE IZVRŠENJA
Izvršenje nad pokretnim stvarima provodi se njihovom pljenidbom i prodajom, te namirenjem
traţioca izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom.
Prodaja se moţe vršiti javnom draţbom i neporednom prodajom.
Kada se vrši popis stvari u stanu, smatra se da su stvari suvlasništvo braĉnih partnera.
Ako se pri pljenidbi ne naĊu pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja, sud će o otme
obavijestiti traţioca izvršenja koji nije bio prisutan pljenidbi.

107

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Traţilac izvršenja moţe u roku od 3 mjeseca predloţiti da se pljenidba ponovno provede. Ako
traţilac izvršenja u navedenom roku ne predloţi ponovno provoĊenje pljenidbe ili ako se i kod
pokušaja ponovne pljenidbe ne naĊu stvari, sud će obustaviti izvršenje.

IZVRŠENJE NA NOVĈANIM POTRAŢIVANJIMA
IZUZIMANJE OD IZVRŠENJA
1. Izuzeta su od izvršenja primanja po osnovu zakonskog izdrţavanja. (OVO JE
NAJVAŢNIJE)
2. Primanja po osnovu poreza.
OGRANIĈENJE IZVRŠENJA
1. Izvršenje na platu.
2. Naknada umjesto plate.
3. Naknada za skraćeno radno vrije me.
4. Naknada radi umanjenja plate i penzije.
5. Primanja po osnovu socijalne pomoći.
6. Primanja po osnovu dodatka za djecu.
Moţe se izvršenje na navedenim primanjima moţe se izvršiti do iznosa od ½.
Ograniĉenje izvršenja na novĉanim potraţivanjima primjenjuje se samo ako potraţivanja ne
prelazi preko 1.000 KM (polovina 500 KM). Ako prelazi 1.000 KM onda 2/3.
IZVRŠNE RADNJE Ĉlan 141. stav 1.
Izvršenje na novĉanom potraţivanju provodi se pljenidbom i prenosom (novĉanih sredstava).
Pljenidba se provodi dostavom izvršenikovom duţniku rješenja o izvršenju kojim se
izvršenikovom duţniku zabranjuje da izvršeniku ispuni novĉano potraţivanje, a izvršeniku se
zabranjuje da to potraţivanje naplati ili da inaĉe raspolaţe tim iznosom.
PLJENIDBA PLATE Ĉlan 159.
Rješenjem o izvršenju na plati odreĊuje se pljenidba odreĊenog dijela plate i nalaţe se
poslodavcu koji izvršeniku isplaćuje platu da novĉani iznos za koji je odreĊeno izvršenje isplati,
odnosno isplaćuje traţiocu izvršenja. Rješenje o izvršenju odnosi se i na povećanje plate do kojeg
doĊe nakon donošenja rješenja o izvršenju.
Ako pravo na zakonsko izdrţavanje, odnosno pravo na rentu za izgubljeno izdrţavanje zbog
smrti davaoca izdrţavanja prema istom izvršeniku ima više osoba, a ukupni iznos njihovih
potraţivanja prelazi dio plate koji moţe biti predmet izvršenja, izvršenje se odreĊuje i provodi u
korist od svakog traţioca izvršenja srazmjerno visini njihovih potraţivanja.
Kad izvršeniku prestane rad, rješenje o izvršenju djeluje i prema drugom poslodavcu kod kojeg
duţnik stupa na rad. Prijašnji poslodavac izvršenika duţan je odmah bez odgode preporuĉenom
pošiljkom dostaviti rješenje o izvršenju novom poslodavcu i o tome obavijsetiti sud. Ako tako
raniji poslodavac ne postupi, onda podlijeţe kaţnjavanju, duţan je platiti novĉanu kaznu.
Ako se raĉun traţioca izvršenja nalazi kod banke, onda mu se uplaćuje preko banke.

108

WWW.BH-PRAVNICI.COM
IZVRŠENJE RADI PREDAJE I ISPORUKE POKRETNIH STVARI – ĉlan 197.
Izvršenje radi predaje jedne ili više odreĊenih stvari koje se nalaze kod izvršenika, provodi se
tako što sudski izvršilac oduzima te stvari od izvršenika i predaje ih uz potvrdu traţioca izvršenja.
Na ovakav naĉin izvršenje će se provesti i kada se stvari nalaze kod treće osobe ukoliko ih je
voljna predati.
IZVRŠENJE STVARI KOJE SE NISU MOGLE NAĆI KOD IZVRŠENIKA – ĉlan 198.
Ako stvari nisu naĊene niti kod izvršenika, niti kod treće osobe, sud će u istom postupku na
prijedlog traţioca izvršenja procijeniti vrijednost tih stvari i rješenjem naloţiti izvršeniku da
traţiocu izvršenja u odreĊenom roku isplati iznos te vrijednosti.
Traţilac izvršenja moţe ovaj prijedlog podnijeti u roku od 3 dana, a ako ne podnese, izvršni
postupak se obustavlja.
PREDAJA NEPOKRETNOSTI - NAĈIN PROVOĐENJA IZVRŠENJA – ĉlan 203.
Izvršenje radi ispraţnjenja i predaje nepokretnosti provodi se tako da sudski izvršilac nakon što
udalji osobe i ukloni stvari sa nekretnina, predaje nekretnine u posjed traţiocu izvršenja.
IZVRŠENJE RADI OSTVARENJA OBAVEZE NA RADNJU KOJU MOŢE IZVRŠITI
TREĆA OSOBA – ĉlan 208.
Izvršenje radi ostvarivanja obaveze na radnju koju moţe oba viti i druga osoba provodi se tako da
sud ovlašćuje traţioca izvršenja da na trošak izvršenika povjeri drugoj osobi da tu radnju obavi ili
da je obavi on sam. (podizanje ograde, a ako ne moraće mu platiti)
U prijedlogu za izvršenje traţilac izvršenja moţe predloţiti da sud rješenjem naloţi izvršeniku da
unaprijed poloţi kod suda odreĊeni iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati
obavljanjem radnje od strane druge osobe ili traţioca izvršenja.
RADNJA KOJU MOŢE OBAVITI ISKLJUĈIVO IZVRŠENIK – ĉlan 209.
(Ako neće slikar da uradi portret, onda se moţe obavezati da plati novĉanu kaznu), krojaĉ.
VRAĆANJE ZAPOSLENIKA NA POSAO – ĉlan 215.
Prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave kojom je poslodavcu naloţeno da zaposlenog
vrati na rad, odnosno sluţbu moţe se podnijeti u roku od 30 dana, od dana kada je traţilac
izvršenja stekao pravo da taj prijedlog podnese.
NAĈIN SPROVOĐENJA IZVRŠENJA- ĉlan 216.
ProvoĊenje jednog izvršenja obezbjeĊuje se izricanjem novĉane kazne (odnosi se na poslodavca).

109

WWW.BH-PRAVNICI.COM

ZAKON O NASLJEĐIVANJU
PRVI NASLJEDNI RED
Zaostavštinu umrlog naslijeĊuju prije svih njegova djeca i njegov braĉni partner.
PRAVO PREDSTAVLJANJA
Ako prije smrti ostavioca umre neko od njegove djece, umjesto umrlog djeteta nasljeĊuje dijete
umrloga (unuk ostavioca).
II NASLJEDNI RED
Zaostavštinu umrloga koji nije ostavio potomke, nasljeĊuje njegov braĉni partner i njegovi
roditelji, svaki po jednu polovinu. Ako iza umrlog nije ostao braĉni partner, roditelji umrloga
nasljeĊuju cijelu zaostavštinu.
Ako je jedan roditelj ostavioca umro prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi mu pripao da je
nadţivio ostavioca nasljeĊuju njegova djeca (braća i sestre).
III NASLJEDNI RED
Zaostavštinu umrloga koji nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka,
niti braĉnog partnera, nasljeĊuju njegovi djedovi i nane.
GUBITAK PRAVA NASLJEĐIVANJA BRAĈNOG PARTNERA
Ako je ostavilac bio podnio tuţbu za razvod braka, a poslije smrti ostavioca se utvrdi da je tuţba
bila osnovana (tuţbu mogu nastaviti nasljednici).
Ako je njegova zajendica ţivota sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivicom ili u
sporazumu sa ostaviocem.
NUŢNI NASLJEDNICI – ĉlan 28.
Nuţni nasljednici su:
1. djeca umrloga
2. njegovi usvojenici (iz potpunog usvojenja)
3. njegov braĉni partner.
4. Ostali potomci umrloga i njihovi potomci
5. njegovi roditelji i braća i sestre su nuţni nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad
i nemaju nuţnih sredstava za ţivot.
Nuţni dio djece umrloga njegovog braĉnog partnera iznosi ½ od zakonskog dijela. Nuţni dio
ostalih zakonskih nasljednika je 1/3 od zakonskog dijela.
NUŢNI I RASPOLOŢIVI DIO OSTAVINSKE MASE –ĉlan 29.
Ostavilac za ţivota ne moţe raspolagati (odnosi se samo na poklon i testament) sa dijelom koji
predstavlja nuţni dio nasljednika (kad ostavilac daruje supruzi ili jednom djetetu, mora voditi
raĉuna o nuţnom nasljednom dijelu, sa tim ne moţe raspolagati).
Nuţni nasljednici imaju pravo na dio zaostavštine kojim ostavilac ne moţe raspolagati a koji se
naziva nuţni dio.

110

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ĉlan 35.
Potomci ostavioca koji su ţivjeli u zajedniĉkom domaćinstvu sa ostaviocem i svojim radom
doprinosili u sticanju imovine u domaćinstvu imaju pravo da u ostavinskom postupku traţe da se
iz ostavinske mase izdvoji dio koji odgovara veliĉini njihovog doprinosa.
ISKLJUĈENJE NUŢNIH NASLJEDNIKA IZ NASLJEDSTVA
Ostavilac moţe iskljuĉiti iz nuţnog dijela nasljednika ako se povredom zakonske ili moralne
obaveze teţe ogriješio prema ostaviocu.
Ako je sa umišljajem uĉinio teţe kriviĉno djelo prema njemu, prema ostaviocu, njegovom
braĉnom partneru ili djetetu.
Iskljuĉenje iz nuţnog dijela mora biti izraţeno samo u testamentu na nesumnjiv naĉin.
Ukoliko doĊe do spora dolazi do prekida ostavinskog postupka i upućivanja na parnicu uĉesnika
u postupku koji je osporio da se stiĉu uslovi za iskljuĉenje iz nasljednog dijela.
TESTAMENT – ĉlan 62.
Testament moţe sastaviti osoba sa 16 godina i sposobna za rasuĊivanje. Ukoliko nisu ispunjeni
ovi uslovi, testament je ništav. Poništenje testamenta moţe se traţiti u roku od jedne godine od
dana saznanja uslova za ništavost (subjektivni rok), a najdalje za 10 godina (apsolutni rok).

OBLICI TESTAMENTA
Svojeruĉni testament - ĉlan 66
koji je punovaţan ako ga je zavještalac napisao svojom rukom i ako ga je potpisao. Za
punovaţnost ovog testamenta nije bitno da li je napisan i datum njegovog saĉinjavanja. Uslov za
vaţnost ovog testamenta je da zavještalac zna da ĉita i da piše.
Moţe se osporavati istiĉući da zavještalac nije potpisao, da je falsifikovan, da nije bio sposoban
za rasuĊivanje. Upućuje se na parnicu.
Pis meni testament pred svjedocima – ĉlan 67
Zavještalac koji zna da ĉita i piše moţe saĉiniti testament na taj naĉin što će ispravu koju mu je
neko drugi sastavio svojeruĉno potpisati u prisutnosti dva svjedoka izjavljujući pred njima da je
to njegov testament.
Sudski testament – ĉlan 68
Kada zavještalac zna da ĉita i piše. Testament moţe sudija saĉiniti zavještaocu po njegovom
kazivanju koji će prethodno utvrditi identitet zavještaoca. Pošto zavještalac proĉita testament i
potpiše ga, sudija će potvrditi na testamentu da ga je zavještalac u njegovom prisustvu proĉitao i
potpisao.
Sudski testament ako zavještalac nije u stanju da ga proĉita.
U ovom sluĉaju, po kazivivanju zavještaoca sudija saĉinjava testament, zatim će ga sudija u
prisustvu va svjedoka proĉitati zavještaocu, koji će ga u prisustvu tih svjedoka potpisati testament
ili staviti prstoznak. Svjedoci se potpisuju na testamentu. (svjedoci moraju znati jezik)
Usmeni testement

111

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ostavilac moţe izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva svjedoka samo ako usljed
izuzetnih prilika nije u mogućnosti da saĉini pismeni testament. Svjedoci testamenta su duţni da
odmah stave napismeno izjavu zavještaoca i da je što prije predaju sudu. MeĊutim, ova obaveza
svjedoka nije uslov za punovaţnost testamenta. Usmeni testament prestaje vaţiti u roku od 30
dana.
Testament za vrijeme rata i mobilizacije
Saĉinjava se pred vojnim starješinom i to po odredbama koje vaţe za saĉinjavanje sudskog
testamenta. Ovako saĉinjen testament prestaje vaţiti po isteku 60 dana po završetku rata i
mobilizacije.
LEGAT
Zavještalac moţe testamentom ostaviti jednu ili više stvari odreĊenom licu i naloţiti nasljedniku
da iz onoga što mu je testamentom ostavio neku stvar ili sumu novca preda trećem licu (legataru).
Ukoliko mu ne bude legat ispunjen, legatar moţe to pravo ostvarivati podnošenjem tuţbe
parniĉnom sudu.
OPOZIVANJE TESTAMENTA – ĉlan 104. stav 1.
Zavještalac (ostavilac) moţe uvijek opozvati testament u bilo kom obliku u kojem se po zakonu
moţe saĉiniti. Najĉešće ga u paksi pocijepa.
Ako se kasnijim testamentom izriĉito ne opozove raniji testament, odredbe ranijeg testamenta
ostaju na snazi ukoliko nisu u suprotnosti sa odredbama kasnijeg testamenta.
Ako je ostavilac pocijepao kasniji testament, raniji testame nt ponovno dobija snagu, osim ako se
dokaţe da zavještalac nije htio.
UGOVOR O USTUPANJU IMOVINE ZA ŢIVOTA – ĉlan 110.
Ostavilac za ţivota moţe izvršiti raspodjelu svoje imovine svojim potomcima, odnosno djeci, taj
ugovor o raspodjeli je punovaţan ako su se sa tim ugovorom saglasili i bili prisutni tome sva
djeca i potomci. Ugovor se zakljuĉuje u pismenoj formi i ovjerava od sudije (takav je
punovaţan). Ukoliko se neko od djece nije saglasilo sa raspodjelom, taj ugovor ima karakter
ugovora o darovanju i kada ostavilac umre, u ostavinskom postupku vrši reduciranje datoga po
tom ugovoru, tako da se djetetu koje se nije saglasilo odreĊuje nuţni dio. Nije nuţno da braĉni
partner bude obuhvaćen. U tom sluĉaju braĉni partner ima pravo na nuţni dio.
UGOVOR O DOŢIVOTNOM IZDRŢAVANJU
Ovim ugovorom davalac izdrţavanja se obavezuje da će primaoca izdrţavanja za ţivota
izdrţavati, a primalac se izdrţavanja obavezuje da u sluĉaju smrti cijelu imovinu ili dio imovine
ostavlja u vlasništvo davaocu izdrţavanja. Pod pojmom izdrţavanja podrazumijeva se i obaveza
davaoca izdrţavanja da ţivi u zajendici sa primaocem izdrţavanja, da mu obraĊuje imanje, da ga
u bolesti njeguje i da ga sahrani. Ovaj ugovor je strogo formalan, sastavljen u pismenom obliku i
ovjeren od sudije.
Taj ugovor se moţe raskinuti u slijedećim sluĉajevima:
1. ako prema ugovoru o doţivotnom izdrţavanju ugovaraĉi ţive zajedno, pa doĊe do
poremećaja njihovih odnosa talko da je zajedniĉki ţivot nepodnošljiv
2. ako neka od stranaka ne ispunjava svoju obavezu iz ugovora.

112

WWW.BH-PRAVNICI.COM
U sluĉaja smrti davaoca izdrţavanja njegove obaveze prelaze na njegovog braĉnog partnera i
njegove potomke ako na to pristanu. Ako oni ne pristanu, ugovor se raskida i oni nemaju pravo
da traţe naknadu na ranije izdrţavanje.
NEDOSTOJANOST ZA NASLJEĐIVANJE
Nedostojan je nasljednik, nasljednik koji je:
1. sa umišljajem lišio ili pokušao da liši ostavioca.
2. Ako je prijetnjom ili prinudom naveo ostavioca da saĉini testament.
3. Ako je uništio ili sakrio testament.
U sluĉaju kada je nasljednik nedostajan, pravo nasljeĊivanja imaju njegovi potomci kao u sluĉaju
da je umro prije ostavioca.
NAPOMENA: Momentom smrti nasljednik postaje i vlasnik i pos jednik.
ODRICANJE OD NASLJEDSTVA
Nasljednik se moţe odreĉi od nasljeĊa izjavom kod suda do svršetka rasprave zaostavštine.
Odricanje vaţi i za potomke onoga koji se odrekao od nasljeĊa ako nije izriĉito izjavio da se
odriĉe samo u svoje ime.
Kada se nasljednik u toku ostavinskog postupka odrekne u korist drugog nasljednika, onda ta
izjava nema karakter odricanja, nego ima karakter ustupanja imovine.
Nasljedniku prije okonĉanja pravosnaţnosti rješenja o nasljeĊivanja moţe svojim dijelom
raspolagati u korist sunasljednika. MeĊutim, zakon zabranjuje da nasljednik prije pravosnaţnosti
rješenja o nasljeĊivanju svoj nasljedni dio ustupi trećem licu (pr da ga proda). Ovakva izjava
samo obavezuje nasljednika da po izvršnoj diobi nasljedstva, dio koji je njemu pripao preda
trećoj osobi.
SOLIDARNA ODGOVORNOST
Za dugove ostavioca solidarno odgovaraju nasljednici do visine vrijednosti naslijeĊenog dijela.
Kada se nakon pravomoćnog okonĉanja ostavinskog postupka pojavi novi nasljednik, tada se taj
nasljednik upućuje da u parnici ostvaruje svoje nasljedno pravo. Kada se nakon okonĉanja
ostavinskog postupka pojavi lise sa testamentom i u tom sluĉaju se lice upućuje na parnicu.
U sluĉaju naknadno pronaĊene imovine, ostavinski sud tu imovinu rasporeĊuje na dijelove prama
ranijem rješenju o nasljeĊivanju – dopunsko rješenje.
Ostavinski i izvršni postupci su vanparniĉni.

113

WWW.BH-PRAVNICI.COM
VANPARNIĈNI POSTUPAK
KARAKTERISTIKE VANPARNIĈNOG POSTUPKA
Vanparniĉni postupak pokreće se prijedlogom, a po sluţbenoj duţnosti se pokreće ostavinski (1)
postupak (i kod exproprijacije (2)– upravni organ dostavi vanparniĉnom sudu ukoliko se stranke
ne nagode pred upravnim organom). I kod oduzimanja poslovne sposobnosti po sluţbenoj
duţnosti se pokreće (ovo je treći sluĉaj po sluţbenoj duţnosti).
U vanparniĉnom postupku se supsidijarno primjenjuju pravila parniĉnog postupka. (pr izuzeće).
PRAVNI LIJEKOVI
Protiv odluka donesenih u vanparniĉnom postupku moţe se izjaviti samo ţalba osim kada se radi
o predmetu odreĊivanja praviĉne naknade za exproprisane nekretnine i odreĊivanje nosioca
stanarskog prava u sluĉaju razvoda braka (ovi predmeti izumiru).
Prvostepeni sud je ovlašten da sam odluĉi o ţalbi pa i u sluĉaju da je neblagovremena ukoliko se
time ne diraju prava drugih uĉesnika u postupku. Isto tako drugostepeni sud, je ovlašten da
odluĉuje o neblagovremenoj ţalbi ukoliko se time ne diraju prava drugih uĉesnika u pos tupku.
STATUSNA PRAVA:
1. ODUZIMANJE I VRAĆANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI
Kad se pojavi, ustanovi da je neko lice nakon punoljetstva izgubilo sposobnost rasuĊivanja,
takvom licu se u vanparniĉnom postupku oduzima poslovna sposobnost. Ovaj postupak moţe se
pokrenuti po sluţbenoj duţnosti, moţe ga pokrenuti organ starateljstva, njegov braĉni partner ili
srodnici po krvi ili tazbini do odreĊenog stupnja. U tom postupku se prvo provodi dokaz
vještaĉenjem vještaka odgovarajuće struke, a takvo lice se moţe uputiti i u odgovarajuću
specijaliziranu ustanovu. Kad prestanu razlozi zbog kojih je oduzeta poslovna sposobnost,
pokreće se postupak za vraćanje poslovne sposobnosti (i ovdje se poziva vještak).
2. PROGLAŠENJE NESTALNOG LICA UMRLIM I DOKAZIVANJE SMRTI
1. Lice o ĉijem ţivotu u posljednjih 5 godina nije bilo nikakavih vijesti, a od njegovog
roĊenja je prošlo 60 godina.
2. Lice o ĉijem ţivotu za posljednjih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti, a vjerovatno nije
ţivo.
3. Lice koje je nestalo u brodolomu, saobraćajnoj nesreĉi, poplavi i poţaru, a o njemu nema
nikakvih vijesti za 6 mjeseci (ovdje se iscrpljuje ova odredba).
4. Lice koje je nsetalo u ratu, a o njemu nema vijesti za godinu dana od prestanka
neprijateljstava (kod nas najĉešće).
Kada je izvijesno da je neko umro i kada je umro a nema o tome dokaza (popaljene matiĉne
knjige) onda se u vanparniĉnom postupku donosi rješenje da je umro tada i tada i objavljuje se u
Sluţbenom listu.

114

WWW.BH-PRAVNICI.COM
3. PRODUŢENJE I PRESTANAK RODITELJSKOG PRAVA
Prijedlog za oduzimanje roditeljskog prava moţe podnijeti drugi braĉni partner, moţe podnijeti
organ starateljstva. Roditelju se moţe oduzeti roditeljsko pravo ako je svoje roditeljsko pravo
grubo zloupotrijebio (neplaćanje izdrţavanja, napuštanje djeteta, fiziĉko nasilje nad djetetom,
navoĊenje seksualno zlostavljanje, i kada jedan roditelj ne da drugome da koristi svoje roditlejsko
pravo).
Ukoliko se steknu potrebni uslovi, pokrenuće se postupak za vraćanje roditeljskog prava.
U sluĉaju da dijete nakon punoljetstva postane retardirano (postane nesposobno za rasuĊivanje)
moţe se produţiti roditeljsko pravo.
PREDMETI KOJI IMAJU IMOVINSKI KARAKTER:
1. UPRAVLJANJE I KORIŠTENJE ZAJEDNIĈKIM STVARIMA
Ako je jedno lice suvlasnik jedne stvari ili više stvari, oni sporazumno odluĉuju o naĉinu
korištenja stvari. Ako se ne mogu dogovoriti u tom pogledu, obraćaju se vanparniĉnom sudu.
2. DIOBA STVARI I IMOVINE U SUVLASNIŠTVU
Suvlasnici imaju pravo i to svaki od njih da kod vanparniĉnog suda zahtijeva diobu nekretnina.
Ako nema sporazuma o diobi, pristupa se diobi nekretnina. Prvo se pokušava fiziĉka dioba
(uvijek je moguća kad se radi o zemljištu, a nije moguća ako se radi o zgradi ili stanu). Ako nije
moguća fiziĉka dioba, dolazi do civilne diobe koja znaĉi da se predmet diobe prodaje po
pravilima izvršnog postupka, pa se cijena koja se dobije dijeli na suvlsnike. Moţe se desiti kod
civilne diobe da jednom od suvlasnika pripadne cijela stvar, a da on ostalim suvlasnicima plati
iznos.
3. UREĐENJE MEĐA – ĉesto pitanje, dobro nauĉiti
Sud ureĊuje meĊu izmeĊu susjednih parcela (ranije je bilo u vlasništvu pacele) ukoliko su
meĊašni znaci uništeni, oštećeni ili pomjereni. Sud prvo zakazuje roĉište u sudu radi mogućnosti
sporazumnog dogovora, a ako to nije moguće, zakazuje roĉište na licu mjesta, uviĊaj i poziva
vještaka i geometra.
Naĉini ureĊenja meĊa:
1. UreĊenje meĊa po jaĉem pravu (to znaĉi da ako se radi o spornoj meĊešnoj površini u
vrijednosti spora male vrijednosti (do 3.000 KM). Geometar o ovome odluĉuje.....
2. Prema posljednjem posjedu (ovdje se zakarabasaju – svaki trvrdi da je bio u posljednjem
posjedu).
3. Po praviĉnosti (to je sluĉaj kada se sporna meĊašna površini podijeli po pola). Ona misli
da je to najefikasniji naĉin podjele i ukinula bi ostale da je ona zakonodavac, a ostavila
ovaj.
4. Po katastarskim mapama ako su stranke saglasne.
4. OVJERE, ĈUVANJE ISPRAVA – ovo svjesno izostavlja je r je to prešlo u nadleţnost
notara.
5. PONIŠTAVANJE ISPRAVA
Poništiti se mogu isprave na kojima se zasniva neko pravo, a ukradene su, izgorjele i na neki
drugi naĉin nestale.
115

WWW.BH-PRAVNICI.COM
6. SUDSKI DEPOZIT
U sudski depozit moţe se predati novac, hartije od vrijednosti, dragocjenosti.... Vanparniĉni
sudija (ili referent) poziva ovoga u ĉiju korist je to deponovano, ako prihvati, onda je u redu, ako
ne prihvati, onda se ĉuva 3 godine i ide u budţet općine, grada. Kamata prestaje teĉi.
7. UTVRĐIVANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI MALOLJETNIKU
Vanparniĉni sud je nadleţan da donosi rješenje kojim utvrĊuje da je maloljetnik od 16 godina
koji je postao roditelj stekao poslovnu sposobnost.
8. ZAKLJUĈENJE BRAKA MALOLJETNIKA
Nadleţnost vanparniĉnog suda je i davanje dozvole za zakljuĉenje braka maloljetniku.
Maloljetnik koji je sa 16 godina, sud moţe dozvoliti da sklopi brak. Prijedlog podnosi
maloljetnik. Na roĉište se pozivaju njeogovi roditelji. Na tom roĉištu se utvrĊuju okolnosti pod
kojima ţivi saslušanjem maloljentika i njegovih roditelja. Ako sud ocijeni da postoji njegova
sposobnost da postane roditelj. Onda sud donosi rješenje o dozvoli za zakljuĉenje braka.

116

WWW.BH-PRAVNICI.COM
PORODIĈNI ZAKON
UVJETI ZA PUNOVAŢNOST BRAKA – ĉlan 10. (ranije su to bile zabrane)
Za sve ovo dole navedeno moţe se traţiti poništenje braka.
1. Brak ne moţe sklopiti osoba koja je već u braku.
2. Brak ne moţe sklopiti osoba kojoj je oduzeta poslovna s posobnost ili koja je
nesposobna za rasuĊivanje. Izuzetno, sud moţe u vanparniĉnom postupku dozvoliti
sklapanje braka osobi koja je nesposobna za rasuĊivanje ako utvrdi da je ona sposobna
shvatiti znaĉenje brakai obaveze koje iz njega proizilaze, kada je oĉito brak u interesu te
osobe (i ovo navesti u vanparniĉnom – zaboravila nam to navesti u vanparniĉnom).
3. Brak se ne moţe sklopiti izmeĊu krvnih s rodnika u pravoj i poboĉnoj liniji do 4 stupnja.
4. Brak ne mogu sklopiti usvojilac i njegov usvojenik u sluĉaju nepotpunog usvojenja.
5. Brak se ne moţe sklopiti izme Ċu svekra i snahe, zeta i punice (tašte), oĉuha i pastorke,
maćehe i pastorka bez obzira na to da li je prestao brak ĉijim je sklapanjem nastalo ovo
srodstvo. Izuzetno sud moţe u vanparniĉnom postupku dozvoliti sklapanje braka u svim
navedenim sluĉajevima.
6. Brak ne moţe sklopiti osoba koja nije navršila 18 godina. Izuzetno sud moţe u
vanparniĉnom postupku dozvoliti zakljuĉenje braka osobi koja je navršila 16 godina ako
utvrdi da postoje opravdani razlozi, da je ta osoba duševno i tjelesno sposobna za vršenje
prava i duţnosti koje proizilaze iz braka.
7. Brak nije valjan ako je na njegovo sklapanje braĉni partner pristao u strahu izazvanom
ozbiljnom prijetnjom ili u zabludi o osobinama drugog braĉnog partne ra ili o
njegovoj bitnoj osobini. Zabluda o bitnoj osobini braĉnog partnera postoji kada se radi o
osobini, odnosno okolnosti koja bi drugog braĉnog partnera odvratila od sklapanja braka
da je za nju znao, a naroĉito u sluĉaju krajnje opasne i teške bolesti, trajne i neizljeĉive
spolne nemoći, trudnoće ţene sa drugim muškarcem i ranije osude zbog kriviĉnog djela
uĉinjenog protiv dostojanstva osobei morala.
PONIŠTENJE BRAKA
1. Brak će se poništiti ako se utvrdi da prilikom njegovog sklapanja nije postojao jedan od
uvjeta za punovaţnost braka (nabrojati ovo što je gore navedeno).
2. Drugi naĉin prestanka braka je razvod.
3. Smrt braĉnog partnera.
4. Proglašenje umrlim nestalog braĉnog partnera.
Poništenje mogu traţiti osobe koje su u zakonu navedene, a u svim sluĉajevima ima braĉni
partner, u nekim sluĉajevima organ starateljstva.
RAZVOD BRAKA
Braĉni partner moţe traţiti razvod braka ako su braĉni odnosi teško i trajno poremećeni.
Razvod braka moţe se zahtijevati tuţbom ili zahtjevom za sporazumni razvod braka.
Muţ nema pravo pravo na tuţbu za razvod za vrijeme trudnoće ili dok njihovo dijete ne navrši 3
godine ţivota.
Sud će razvesti brak po zahtjevu za sporazumni razvod braka pod slijedećim uslovima:
1. ako je od sklapanja braka proteklo najmanje 6 mjeseci
2. ako postoji sporazum braĉnih partnera sklopljen u postupku posredovanja i to o
ostvarivanju roditeljskog staranja, izdrţavanju djeteta, uslovima i naĉinu odrţavanja

117

WWW.BH-PRAVNICI.COM
osobnih odnosa i neposrednih kontakata sa roditeljem koji ne ostvaruje roditeljsko
staranje i izdrţavanju braĉnog partnera.
3. sud će odbiti zahtjev za sporazumni razvod braka ako sporazum koji se tiĉe djeteta nije u
djetetovom interesu.
POSREDOVANJE
Prije pokretanja postupka za razvod braka braĉni partner ili oba braĉna partnera koji imaju djecu
nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje duţni su podnijeti zahtjev za posredovanje fiziĉkom ili
pravnom licu ovlaštenom za posredovanje.
Zahtjev za posredovanje mogu podnijeti i braĉni partneri koji nemaju djecu nad kojom ostvaruju
roditeljsko staranje.
Braĉni partner nije duţan podnijeti zahtjev za posredovanje ako je boravište drugog braĉnog
partnera nepoznato najmanje 6 mjesci i ako je braĉnom partneru oduzeta poslovna sposobnost.
Zahtjev za posredovanje podnosi se ovlaštenoj osobi na ĉijem podruĉju podnosilac zahtjeva ima
prebivalište, odnosno boravište ili braĉni partneri su imali posljednje prebivalište.
U postupku posredovanja nastojati će otkloniti uzroke koji su doveli do poremećaja braĉnih
odnosa i izmiriti braĉne partnere.
Ako su oba braĉna partnera uredno pozvana i ne odazovu se na poziv da uĉestvuju u postupku
posredovanja i ne opravdaju svoj izostanak, postupak će se obustaviti.
Ako nakon obustave postupka bude podnesena tuţba ili zahtjev za sporazumni razvod braka, sud
će tuţbu odbaciti.
Ako se u postupku posredovanja braĉni partneri ne izmire, ovlašćena osoba će nastojati da se oni
sporazumiju o tome s kim će ţivjeti njihovo maloljetno dijete ili dijete nad kojim se ostvaruje
roditeljsko pravo nakon punoljetstva, o njegovim osobnim odnosima sa kojim neće ţivjeti, o
njegovom izdrţavanju.
Ako roditelji ne postignu sporazum naprijed naveden ili ako postignuti sporazum ne odgovara
intersima djeteta, organ starateljstva će na zahtjev ovlašćene osobe ili po sluţbenoj duţnosti
odluĉiti o svim gore navedenim pitanjima.
U postupku posredovanja ovlašćena osoba sastaviti će zapisnik. Inaĉe je ovlašćena osoba duţna u
roku od 2 mjeseca da okonĉa postupak posredovanja.
Ako se tuţba ili zahtjev za sporazumni razvod braka podnesu prije postupka posredovanja, sud će
tu tuţbu odbaciti.
KARAKTERISTIKE POSTUPKA U BRAĈNIM SPOROVIMA
Nadleţan je općinski sud i to sudija pojedinac koji je specijaliziran za porodiĉne odnose, a
drugostepeni sudi u vijeću od 3., s tim da jedan od njih mora biti specijaliziran.
Presuda se mora donijeti u roku od 15 dana.
Rok za ţalbu je 15 dana.
Drugostepeni sdu mora donijeti odluku u roku od 15 dana.
U ovom postupku ne moţe se tuţbeni zahtjev priznati na osnovu odricanja.
Pravni lijekovi – samo ţalba.
VANBRAĈNO OĈINSTVO I OSPORAVANJE OĈINSTVA
Muţ na putu, vrati se i zatekne dijete. Otac osporava.
Ţena zatrudni s ljubavnikom i tuţi muţa i osporava njegovo oĉinstvo.

118

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ocem djeteta roĊenog u braku ili periodu do 300 dana od prestanka braka, smatra se muţ majke.
Ako je dijete roĊeno u kasnijem braku majke, ali prije isteka 300 dana od prestanka njenog
prethodnog braka, ocem će se smatrati muţ majke iz kasnijeg braka.
PREDAVAĈ: Suada Selimović
subota, 02.06.2007.
ODNOSI RODITELJA I DJECE – ne treba uĉiti
STARATELJSTVO – ne treba uĉiti
UTVRĐIVANJE OĈINSTVA
Tuţbu radi utvrĊivanja oĉinstva moţe podnijeti majka, moţe dijete koje u tom sluĉaju zastupa
majka kao zakonski zastupnik i muškarac koji sebe smatra ocem djeteta. Starosna dob i druge
okolnosti pod kojima se moţe podnijeti tuţba pobliţe su odreĊeni zakonom.
Ista navedena lica mogu podnijeti i tuţbu radi osporavanja oĉinstva pod okolnostima koje su
propisane zakonom.
PITANJE USVOJENJA
Usvojici su duţni upoznati dijete da je usvojeno najkasnije do njegove 7 godine ţivota, odnosno
odmah nakon zasnivanja usvojenja ako je usvojeno starije dijete.
Usvojenje se moţe zasnovati samo ako je u interesu usvojenika.
Ko se
1.
2.
3.

ne moţe usvojiti:
Ne moţe se usvojiti srodnik po krvi u pravoj liniji ni brat ni sestra.
Ne moţe se usvojiti dijete prije isteka tri mjeseca od njegovog roĊenja.
Ne moţe se usvojiti dijete maloljetnih roditelja, izuzetno ovo se dijete moţe usvojiti po
isteku jedne godine od njegovog roĊenja ako nema izgleda da će se ono podizati u
porodici roditelja.
4. Dijete ĉije su roditelji nepoznati moţe se usvojiti tek po isteku 3 mjeseca od njegovog
napuštanja.

Ko moţe biti usvojilac:
1. Usvojitelj moţe biti drţavljanin BiH.
2. Usvojitelj moţe biti i strani drţavljanin ako je usvojenje u interesu djeteta i ako dijete
ne moţe biti usvojeno u BiH. U ovom sluĉaju potrebno je odobrenje nad leţnog
federalnom organa za poslove socijalne zaštite.
3. Usvojilac moţe biti samo osoba koja je u ţivotnoj dobi od 25 do 45 godina i koja je
straija od usvojenika najmanje 18 godina.
4. Ako postoje posebno opravdani razlozi usvojilac moţe biti i osoba starija od 45
godina ali dobna razlika izmeĊu usvojioca i usvojenika ne smije biti veća od 45
godina.
Ko ne moţe usvojiti:
119

WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. Osoba kojoj je oduzeto roditeljsko pravo dok traje.
2. Osoba koja je ograniĉeno poslovno sposobna.
POTPUNO USVOJENJE
Potpuno se moţe usvojiti dijete do 10 godina ţivota. Potpuno usvojiti dijete mogu braĉni partneri
zajedniĉki, mogu mogu vanbraĉni partneri koji ţive najmanje 5 godina u vanbraĉnoj zajednici.
NEPOTPUNO USVOJENJE
Nepotpuno se moţe usvojiti dijete do navršene 18 godine ţivota. Za us vojenje djeteta starijeg od
10 godina, sposobnog da shvati znaĉenje usvojenja potreban je njegov pristanak.
Postupak usvojenja je postupak upravnih organa – Centra za socijalni rad.
PRAVA I DUŢNOSTI RODITELJA I DJECE – imamo u vanparniĉnom
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA I INTERESA DJETETA
Organ starateljstva moţe u svako doba zahtijevati od roditelja polaganje raĉuna o upravljanju
imovinom djeteta i o prihodima koji se ostvaruju iz te imovine.

IZDRŢAVANJE
IZDRŢAVANJE DJECE
Roditelji su duţni izdrţavati maloljetno dijete i u izvršenju te obaveze moraju iskoristiti sve svoje
mogućnosti i sposobnosti.
Ako se dijete nalazi na redovnom školovanju roditelji su duţni prema svojim mogućnostima
osigurati mu izdrţavanje i nakon punoljetnosti a najdalje do 26 godine. (ako roditelj ima malu
penziju, ne mora).
Ako je punoljetno dijete zbog bolesti fiziĉkih ili psihiĉkih nedostataka nesposobno za rad, a nema
dovoljno sredstava za ţivot ili ih ne moţe ostvariti iz svoje imovine, roditelji su duţni izdrţavati
ga dok ta nesposobnost traje.
Roditelj koji ne ostvaruje roditeljsko pravo ili mu je ograniĉeno roditeljsko staranje ne oslobaĊa
se obaveze izdrţavanja djeteta.
IZDRŢAVANJE RODITELJA
Punoljetno dijete duţno je izdrţavati svog roditleja koji je nesposoban za rad i ne moţe se
zaposliti, a nema dovoljno sredstava za ţivot ili ih ne moţe ostvariti iz svoje imovine.
MAĆEHA
Maćeha ili oĉuh duţni su izdrţavati svoje maloljetne pastorke ako oni ne mogu ostvarivati
izdrţavanje od roditelja.
Maćeha ili oĉuh imaju ovu istu obavezu i nakon smrti roditelja djeteta ako je u ĉasu smrti
roditelja pastorka postojala porodiĉna zajednica pastorka i maćehe.
Pastorak je duţan da izdrţava maćehu ili oĉuha ako su ovi njega duţe vremena izdrţavali ili se
brinuli o njemu.

120

WWW.BH-PRAVNICI.COM
NENA I DJED
Su duţni izdrţavati maloljetnog unuka.
Obaveza izdrţavanja punoljetnog unuka postoji pod istim uvjetima koji se traţe za izdraţavanje
punoljetnog djeteta.
Obave za izdrţavanja postoji izme Ċu sestara i braće.
IZDRŢAVANJE BRAĈNOG PARTNERA
Braĉni partner koji nema dovoljno sredstava za ţivot ili ih ne moţe ostvariti iz svoje imovine, a
nesposoban je za rad ili se ne moţe zaposliti ima pravo na izdrţavanje od svog braĉnog partnera
srazmjerno njegovim mogućnostima.
Zahtjev za izdrţavanje braĉni partner moţe postaviti do zakljuĉenja glavne rasprave u postupku
za razvod ili poništenje braka.
Izuzetno, bivši braĉni partner moţe tuţbom traţiti izdrţavanje u roku od jedne godine od
prestanka braka ako su uslovi za izdrţavanje postojali u vrijeme zakljuĉenja glavne rasprave u
postupku za razvod ili poništenje braka i be z prestanka trajali do zakljuĉenja glavne rasprave u
postupku za izdrţavanje.
Sud moţe odbiti zahtjev za izdrţavanje braĉnog partnera ako se on bez ozbiljnog povoda od
drugog braĉnog partnera grubo ili nedoliĉno ponašao ubraĉnoj zajednici ili ako bi obaveza
izdrţavanja predstavljala oĉitu nepravdu za drugog braĉnog partnera.
Sud moţe odbiti zahtjev za izdrţavanje ako su braĉni partneri za duţe vrijeme odvojenog ţivota
potpuno samostalno osiguravali sredstva za ţivot ili ako se iz okolnosti sluĉaja utvrdi da braĉni
partner koji zahtijeva izdrţavanje prestankom braka koji je trajao kraće vrijeme nije doveden u
teţi poloţaj od onoga u kome se nalazio prilikom stupanja u brak.
Sud moţe odluĉiti da obaveza izdrţavanja traje odreĊeno vrijeme naroĉito u sluĉajevima kada je
brak trajao kraće vrijeme ili kada traţilac izdrţavanja ima mogućnost da u dogledno vrijeme
osigura sredstva za ţivot. (pr studentica).
Pravo na izdrţavanje prestaje ako je izdrţavani razvedeni braĉni partner sklopi novi brak ili
postane nedostojan tog prava (prostituiše se).
Vanbraĉni partner koji ispunjava uslove za izdrţavanje ima pravo da tuţbom zahtijeva
izdrţavanje vanbraĉnog partnera.
Tuţba za izdrţavanje moţe se podnijeti u roku od jedne godine od prestanka vanbraĉne
zajednice. (Uslov je da je vanbraĉna zajednica trajala najmanje 3 godine).
Majka vanbraĉnog djeteta ima pravo da zahtijeva od oca vanbraĉnog djeteta srazmjerno njegovim
mogućnostima da je izdrţava tri mjeseca prije poroĊaja i jednu godinu nakon poroĊaja.
ODREĐIVANJE IZDRŢAVANJA
U postupku za izdrţavanje sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za izdrţavanje.
Prilikom utvrĊivanja potreba osobe koja zahtijeva izdrţavanje sud će uzeti u obzir njeno
imovno stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje i druge okolnosti od
kojih zavisi ocjena njenih potreba.
Prilikom utvrĊivanja mogućnosti osobe koja je duţna davati izdrţavanje sud će uzeti u obzir
sva njena primanja i stvarne mogućnosti da stiĉe povećanu zaradu kao njene vlastite potrebe i
zakonske obaveze izdrţavanja.
Federalni ministar rada i socijalne politike objaviće jednom godišnje podatke o prosjeĉnim
potrebama osobe koja zahtijeva izdrţavanje s obzirom na troškove ţivota.

121

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kad se izdrţavanje zahtijeva za dijete sud će posebno cijeniti rad i brigu koju u odgoj i podizanje
djeteta ulaţe roditelj sa kojim dijete ţivi i to će uzeti u obzir kao doprinos tog roditelja u
izdrţavanju. (sud po sluţbenoj duţnosti utvrĊuje visinu izdrţavanja za dijete)
IMOVINSKI ODNOSI
Braĉni partner imaju posebnu i braĉnu imovinu.
Braĉnu imovinu ĉini imovina koju su braĉni partneri stekli radom za vrijeme trajanja braĉne
zajednice kao i prihodi iz te imovine.
Pokloni trećih lica uĉinjeni za vrijeme trajanja braĉne zajednice ulaze u braĉnu tekovinu bez
obzira koji ih je braĉni pratner primio ukoliko drugaĉije ne proizlazi iz namjene poklone ili se iz
okolnosti u momentu davanja poklona moţe zakljuĉiti da je poklonodavac ţelio uĉiniti poklon
samo jednom od braĉnih partnera.
Dobitak od igara na sreću je braĉna steĉevina, prihodi od intelektualnog vlasništva ostvareni u
vrijeme braĉne zajednice su braĉna steĉevina.
Imovina koju braĉni partner ima u ĉasu sklapanja braka ostaje njegova posebna imovina.
Posebna imovina je i imovina koju za vrijeme trajanja braĉne zajednice stekne po pravnom
osnovu drugaĉijem iz ĉlana 251.
Braĉni partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici u braĉnoj imovini ako nisu drugaĉije
ugovorili.
Budući braĉni partneri ili predbraĉni mogu braĉnim ugovorom frugaĉije urediti svoje odnose
vezano za braĉnu imovinu.
Ukoliko je u ZK upisan samo jedan braĉni partner,drugi braĉni partner moţe zahtijevati ispravku
upisa tako da se upišu kao suvlasnici sa 1/2.
Podjela braĉne tekovine vrši se ugovorom braĉnih partnera. Ako braĉ ni partneri ne zakljuĉe
ugovor podjelu braĉne tekovine izvršiće sud na zahtjev braĉnih partnera. Braĉni partner kome je
povjereno ĉuvanje i odgoj djeteta dobiće pri podjeli braĉne imovine pored njegovog dijela i stvari
koje
su
namijenjene
neposrednoj
upotrebi
djeteta.
Braĉnim ugovorom mogu se urediti imovinsko-pravni odnosi braĉnih pratnera prilikom sklapanja
braka kao i tokom trajanja braĉne zajednice.
ODGOVORNOST BRAĈNIH PARTNERA
Za obaveze koje je jedan braĉni partner imao prije stupanja u brak ne odgo vara drugi braĉni
partner.
Za ove obaveze odgovara braĉni partner svojom posebnom imovinom i svojim dijelom braĉne
imovine.
Za obaveze koje je jedan braĉni partner poduzeo radi pomirenja tekućih potreba braĉne zajednice
kao i za obaveze za koje prema zakonu odgovaraju zajedniĉki oba braĉna partnera odgovaraju
braĉni partneri solidarno kako braĉnom tako i svojom posebnom imovinom.
Imovinu koju su vanbraĉni partneri stekli radom u vanbraĉnoj zajednici koja je trajala više od tri
godine smatra se njihovom vanbraĉnom imovinom. Na ovu imovinu primjenjuju se iste odredbe
kao o braĉnoj imovini.
(KOD ZADAĆE – RAZVOD BRAKA - Kada se radi o povjeravanju djeteta od 3 – 7 godina
uvijek ide majci. Vrlo vaţno da se vidi mišljenje Centra za socijalni rad i tako se dodjelj uje dijete
nakon što se dijete pitalo kome bi ţeljelo da pripadne.)
(KOD UTVRĐIVANJA VLASNIŠTVA - vaţan ZK izvodak.)
122

WWW.BH-PRAVNICI.COM
PREDAVAĈ: Silvija Ćupka
10.06.2007. godine

PRIVREDNO PRAVO
Zakon o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju («Sluţbene novine FBiH», broj: 24/05)
Zakon o osiguranju od odgovornosti motornih vozila (24/05)
Ova dva Zakona su zamijenila Zakon o osiguranju imovine i lica.

PRIVREDNA DRUŠTVA (29/03 – ovdje ima promjena)
Je pravna osoba koja samostalno obavlja djelatnost proizvodnje i prodaje proizvoda i vršenja
usluga na trţištu radi stjecanja dobiti.

Pretpostavke za osnivanje društva:

1. da postoje osobe koje će ga osnovati
2. da imaju kapital
3. da se u skladu sa zakonom odluĉe (imaju namjeru) koje će društvo osnovati.
Pravna sposobnost se stiĉe upisom u registar poslovnih subjekata i time se stjeĉe i poslovna
sposobnost.
Pravna sposobnost je sposobnost osobe da bude nosilac prava i obaveza, a poslovna da preuzima
odreĊene pravne radnje i obaveze.
Privredno društvo mogu osnovati i fiziĉke i pravne osobe.
Fiziĉka sposobnost se stiĉe roĊenjem a poslovnu spsobonost stiĉu sa punoljetstvom (sposobne su
za rasuĊivanje i mogu preuzimati obaveze). Ovakve fiziĉke osobe mogu biti osnivaĉi – sa
punoljetstvom. Druga situacije je kada društvo postoji, a fiziĉka osoba premine. Tada njegovi
nasljednici (supruţnik) a i maloljetne osobe mogu stupiti u društvo, postati ĉlandruštva.
Osnovaĉi mogu biti i pravne osobe. One su osnivaĉi pod uvjetom da su upisane u sudski registar.
Osnivaĉi mogu biti i strane osobe pod uvjetima koji su ureĊeni propisima koji regulišu strana
ulaganja.

Postoje 4 oblika društava:
1. DOO
2. Društvo sa neograniĉenom solidarnom odgovornošću
3. Komanditno društvo
4. DD

Mogu se urediti zakonom...... i oblik kapitala.
Banka DD propisan je najniţi iznos temeljnog kapitala.
Registar vrijednosnih papira je DD.
Zakon o javnim preduzećima (drţavni zakon) i u ovoj oblasti se moţe osnovati DD.
Osnivaĉi vrše izbor oblika društva koje će osnovati.
Ova 4 društva gore navedena – od oblika društva zavisi i odgovornost za prava i obaveze za
vrijeme poslovanja društva. DOO i DD ĉlanovi društva ne odgovoaraju već odgovara društvo
svojom imovinom.

123

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pravilo je da društvo odgovara svojom imovinom.
Društvo sa neograniĉenom solidarnom odgovornosšću i komanditno društvo (KD) odgovaraju
neograniĉeno solidarno imovinom društva i svojom imovinom.
Kada se radi o pravnom licu onda odluku o osnivanju donosi organ upravljanja – skupština. Ovo
zbog toga jer je potrebno ulagati kapital.

Nakon izbora koje će društvo osnovati, bira se djelatnost društva. Djelatnost je
propisana zakonom i pratećim propisima i na temelju toga biraju djelatnost.
Djelatnost koja se unosi u osnivaĉki akt upisuje s e u registar. Pored djelatnosti koja se upisuje u
registar moţe obavljati i druge, ali manje djelatnosti i koje su u vezi sa djelstnošću koja je
upisana u registar.
Poslovna sposobnost pravne osobe je ograniĉena jer moţe obavljati pravne poslove i pra vne
radnje samo iz djelatnosti i u vezi sa djelatnosšću koju obavlja. Ako pravna osoba protivno
ovome preduzima i neke druge pravne radnje prema zakonu će je taj ugovor obavezati. Dakle, ne
moţe se pozivati da nije mogla. Takav ugovor je obavezuje.

Slijedi donošenje osnivaĉkog akta . To je osnov za upis u registar i on je strogo formalan
akt. Po Zakonu o privrednim društima mora biti u pisanom obliku i sa potpisima ovjerenim u
skladu sa zakonom. Kad osniva jedna osoba isto ovo mora ispuniti.
Jedna osoba moţe osnovati DOO i DD. Prema Zakonu o notarima osnivaĉke akte privrednih
društava saĉinjavaju i obraĊuju notari.

Obavezan sadrţaj osnivaĉkog akta su:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

osnivaĉi
odreĊuje se firma i sjedište
djelatnost koju će vršiti privredno društvo
kapital koji unose u društvo
osobu koju ovlašćuju da podnese prijavu za upis u registar
na koji naĉin će se formirati troškovi ako doĊe do neuspjeha formiranja društva
i druga pitanja u skladu sa zakonom a koja će biti temelj za donošenje statuta.

Kapital društva je iznos kapitala koje su ĉlanovi društva upisali i naveli u osnivaĉkom aktu.
Za DOO i DD zakonom je utvrĊen najniţi iznos kapitala u novcu koji su ĉlanovi društva duţni
unijeti u društvo, odnosno u akt. (DD – 50.000 KM, a za DOO 2.000 KM)
U društvo se pored novca kao kapital mogu unositi stvari i prava. Kada se unose stvari i prava
onda se vrši njihova procjena, znaĉi njihova vrijednost se izraţava u novcu. Procjena stvari i
prava je vrlo bitna radi utvrĊivanja udjela osnivaĉa koji je unio stvari ili prava, a kod DD da bi se
na osnovu toga odredio ili izrazio broj dionica koji će pripasti tom ĉlanu društva.
Kod DOO udjeli ĉlanova društva ne moraju biti jednaki. Kad se utvrdi ukupna vrijednost kapitala
i njegova struktura utvrĊuje se udio osnivaĉa. On se izraţava u %.
U DD udio se izraţava u broju dionica. Broj dionica odreĊuje se na osnovu njihove nominalne
vrijednosti. Kolika će biti nominalna vrijendost dionice utvrĊuje se osnivaĉkim aktom ali ne
moţe biti ispod iznosa koji je propisana zakonom.

124

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Društvo sa neograniĉenom solidarnom odgovornošću kao kapital se mogu unositi i zvršene
usluge. Udjeli ĉlanova ovog društva moraju biti jednaki.
Kod komanditnog društva udjeli komanditora i komplementara ne moraju biti jednaki, ali je
razliĉita odgovornost. Komanditori samo do visine svog udjela, a komplementari oboje.
Kapital koji je unesen u društvo moţe se povećavati i moţe se sniţavati. MeĊutim, sniţavanje ne
moţe biti ispod iznosa koji je zakonom propisan. Kod DOO I DD, a kod ostalih ne moţe se
sniţavati ispod rezervi koje društvo mora osigurati prilikom osnivanja.
Osnivaĉkim aktom odreĊuje se sjedište društva . To je mjesto koje upisano u registar. Moţe
biti utvrĊeno osnivaĉkim aktom ili statutom, ali u pravilu se odreĊuje osnivaĉkim aktom. Sada je
to jako bitno zbog promjene u stvarnoj nadleţnosti sudova koji vodi registar. Nadleţan je sud na
ĉijem podruĉju pravna osoba ima sjedište ili na ĉijem podruĉju će imati sjedište. Nadleţan je
općinski sud u sjedištu kantona – privredno odjeljenje.
Društvo u svojoj unutrašnjoj organizaciji moţe imati podruţnice . Ona, podruţnica, moţe biti
samo izvan sjedišta PD. Ona nema svojstvo pravne osobe ali moţe obavljati sve ili samo neke
poslove iz djelatnosti koje su upisane u usudski registar i pri tome sticati prava i preuzimati
obaveze za raĉun društva. Ona uvijek nastupa u ime i za raĉun društva. Podruţnica se upisuje u
registar prema sjedištu društva, a ureĊuje se osnivaĉkim aktom ili statutom.

Statut je akt koji se ne mora priloţiti prilikom podnošenja prijave za upis osnivanja. Dakle,
moţe i nakon osnivanja, pa ako je statutom propisano da će društvo imati podruţnice a nije bilo u
osnivaĉkom aktu, onda će društvo morati podnijeti prijavu da se upišu i podruţnice.
Svako društvo ima svoju firmu. Firma je ime ili naziv društva. To je ime pod kojim društvo
posluje. Mora biti istaknuta na posllovnim prostpirijama i u korespodenciji. Uz firmu se
naznaĉava i oblik društva (pr DOO). Za firmu vrijedi naĉelo iskljuĉivosti firme. To naĉelo
pretpostavlja da pod istom firmom ne mogu biti kod istog registarskog suda biti upisane dvije ili
više osoba koje obavljaju istu ili sliĉne djelatnosti. Firma se mora jasno razlikovati od firme
drugih društava. Sud registra pazi po sluţbenoj duţnosti da li je već pod istom firmom upisno
neko društvo. Ako jeste moţe odbiti upis. Zakon o postupku upisa subjekat u registar da bi
olakšao društvima saznanje ima li druga firma, obavezuje sud da da informaciju strankama da li
smije, moţe pod tim nazivom registrovati. Ako se ipak dogodi da se dva PD pod istom firmom
upišu u registar, dakle nema jasnog razlikovanja, društvo koje je prije upisano ako smatra da je
time pretrpjelo štetu ili ima neki drugi pravni interese moţe zahtijevati da se ta fimra briše. Ova
zaštita firme osigurava se još na jedna naĉin da sud mora upis ivati društva onim redom kojim su
prijave primljene. Moţe se desiti da su isti dan predate, prioritet ima prvi koji je predao. Fimra
koja je jedanput upisana u registar moţe se mijenjati. Ot ome će odluĉiti organ upravljanja ali je
duţan podnijeti prijavu da se ta promjena izvrši i u registru. Firma kao ovaj naziv, ime, ne moţe
se prodavati ne moţe biti stvar prometa, moţe se prodavati samo sa društvom.
U registar mora biti upisana osoba koja je zastupnik društva . To je zakonski zastupnik jer su
njegova ovlaštenja ureĊena zakonom.Zastupnik moţe zastupati društvo pred sudovima i drugim
organima i moţe ta svoja zakonska ovlaštenja za preduzimanje odreĊene pravne radnje i li
pravnog posla prenijeti na osnovu punomoći punomoćniku. Dakle, samo iz okvira svojih
ovlaštenja. Ovlaštenja zastupnika za preduzimanje nekih radnji moţe se ograniĉiti osnivaĉkim
125

WWW.BH-PRAVNICI.COM
aktom ili statutom na naĉin da odreĊene pravne poslove ili pravne radnje moţe preduzeti na
osnovu odobrenja ili uz saglasnost organa upravljanja. Ako je to tako mora biti upisano u
registar. Ako nema ograniĉenja, biće upisano Mujo Mujić bez ograniĉenja ili ograniĉeno.
Poslovna sposbnost pravne osobe se prosuĊuje prema zastupniku, a i pravna sposobnost.
Punomoćnici se ne upisuju u registar.
Za potrebe društva u pravnom prometu mogu nastupati i prokuristi. Oni se upisuju u registar i
njihovo je zakonsko ovlaštenje da preduzimaju sve pravne radnje i pravne poslove u ime i za
raĉun društva osim poslova koji se odnose na nekretnine ako za to nemaju izriĉito ovlaštenje.
Prokura se ne moţe dati pravnom licu, već samo fiziĉkim licima, a moţe se dati punoljtnom i
pravno sposobnom fiziĉkom licu. Društvo moţe imati više prokurista. Pri tome oni mogu a ne
moraju biti u vezi. Zato razlikujemo prokura koja se daje jednom licu od zajedniĉke prokure koja
se daje za dva ili više lica koji u pravnom prometu moraju nastupati zajedniĉki. Dakle, moraju
odboriti zajedno pravni posao i preduzeti ga zajedno. Kad se radi o ispunjenju obaveza koje su
zajendiĉki preduzeli, duţnik moţe svoju obavezu ispuniti samo prema jednom prokuristi iz
zajedniĉke prokure i smatra se da je sovju obavezu izvršio.

Registar
Po zakonu o PD društva se upisuju u registar društava i obavezno se moraju upisati slijedeći
podaci:
1. firma sa sjedištem
2. oblik društva
3. djelatnost, odnosno djelatnosti
4. podruţnice
5. ime i prezime i adresa prebivališta, funkcija i obim ovlaštenja zastupnika i lica koje je
ovlašteno da zastupa podruţnicu
Registar je javna knjiga i obuhvata registra podataka i registar isprava. Postupak upisa ureĊen je
posebnim zakonom a to je na niovu FBiH Zakon o registracji poslovni subjekata u FBIH (27/05).
Zakonom je propisana obaveza društva da prijavu podnese u roku od 15 dana oda dana završenog
postupka osnivanja a utvrĊena je i obaveza suda da u roku od 15 dana od uredno podnesene
priajve izvrši upis. Upisi se objavljuju u Sluţbenim novinama FBiH.
Danom upisa se stiĉe pravna i poslovna sposobnost pravnog subjekta, a pravni efekti upisa prema
trećim osobama nastupaju 16 dana od dana objavljivanja rješenja o upisu u Sluţbenim novinama
Prije tog dana za treće osobe mogu ti pravni efekti nastupiti i prije ako je društvo na koje se
odnosi upis dokazalo da je treća osoba znala ili mogla znati za podatke i isprave koje su predate u
registar. Dakle, ako je treći nesavjestan ali je teret dokazaivanja na društvu.
Podaci i isprave iz registra za svako društvo moraju biti dostupni zainteresniranim licima. Ta
dostupnost pretpostavlja da se vrši uvid i da se zahtijevaju kopije uz vjerodostojnu ovjeru uz
plaćanje odgovarajuće naknade koja bi trebala biti propisana posebnim propisima. Time se po
Zakonu o PD društvima osigurava naĉelo javnosti svakom zainteresiranom licu.
Konaĉni upis je upis osnivanja društva, a svi slijedeći su upisi promjena društva. Dok društvo
traje mogu se vršiti i zabilješke ili zabiljeţbe:
1. zabiljeţţba postupka likvidacije ili steĉaja društva,
2. ime i prezime i adresa prebivališta likvidacionog ili steĉajnog upravitelja
3. zatim se temljeme odreĊenog rješenja upisuje datum obustavljanja postupka likvidacije.

126

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Bliţa odredba o tome kako se vrši upis i koje se isprave prilaţu ureĊuju se zakonom o upisu
subjekata.

Prijavu za upis u registar duţno je i iskljuĉivo odreĊeno da vrši upis je lice odreĊeno
osvnvaĉkim aktom ili statutom, odnosno zastupnik. Ovo je ne moţe prenositi na advokata. Dok
društvo postoji svaka promjena podataka koji su upisani u registar mora se prijaviti u registar (pr
priomijenio se zastupnik, mora se podnijeti prijava o tome da je promijenjen zastupnik, mijenja
se firma, sjedište....) Dakle, podaci koji su bitni za pravni promet.

Društvo prestaje na naĉin da se njihova imovina unovĉi ili bez unovĉavanja imovine. Bez
unovĉavanja imovine su statutsne promjene društva, kada ddruštvo mijenja oblik ili kada se jedno
društvo dijeli na dva ili više društava (tzv podjela društva) ili se pripaja nekom društvu ili se sa
nekim društvom spaja. U svim ovim sluĉajevima dolazi do pravno identiteta društva.
Kada se dva ili više društava spoje u jedno prestaće pravni subjektivitet društava koja su se
spojila, a nastaje novi pravni subjekt. Imovina društva koja se spajaju prelazi na novi pravni
subjekt koji će biti upisan u registar, a društva koja su se spojila brišu se iz registra. Uputno je da
prilikom podnošenja prijave za upis da se podnesu i prijave za brisanje. Za prava i obaveze starih
društva odogovara novo društvo kao njihov slijednik.
Kad se društvo dijeli na dva ili više društava, nastaju novi subjekti a prestaje društvo koje se
podijelilo. I ova promjena mora biti izvršena u registru, mora se podnije t i prijava o nastanku
novih i brisanje prethodnika. U ovom sluĉaju novonastali pravni subjekti odgovaraju za obaeze
prethodnika solidarno.
Kada se jedno društvo pripoji drugom, samo se ono briše. Upisuje se u registar brisanje.
Odgovara za obaveze društva kojem se pripojilo.
Za sve promjene mora biti odluka organa upravljanja i plan reorganizacije (da li je racionalno da
doĊe do ovih promjena).
Društvo moţe prestati, a time gubisvoj subjektivitet i poslovnu sposobnost u više sluĉajeva.
1. Ako je osnovano na odreĊeno vrijeme, prestaje istekom vremena na koje je osnovano.
2. Prestaje na osnovu odluke skupštine društva.
3. Moţe prestati na osnovu odluke suda. (u parnici kada se dokaţe da se skupština nije
sastajala na vrijeme....)
4. Po okonĉanju postupka steĉaja i likvidacije. Sa okonĉanjem steĉajnog postupka se
izjednaĉava odluka suda da se obustavi steĉajni postupak, da društvo nema imovine za
provoĊenje postupka steĉaja.
5. Prestaje odlukom kriviĉnog suda kada je izreĉena kazna prestanka pravne osobe.
Ovi razlozi su osnov da se nad društvom pokrene postupka likvidacije, odnosno steĉaja .
Ona nije osnov da se društvo u registru briše. Pretpostavlja se da je u momentu prestanka društvo
imalo imovinu pa treba provesti postupak likvidacije ili steĉaja. Zastupnik je duţan da pokrene
ove postupke (po prijedlogu) u kojima će se utvrditi imovina, dugovanja, da se neamire duţnici i
ako ima još imovine da se rasporedi na ĉlanove društva. U ove postupke se pozivaju duţnici te
pravne osobe da izmire svoje obaveze. Kada se okonĉa postupka likvidacije ili steĉaja onda to
rješenje dostavlja sudu registra. Ono je osnov da se donese rješenje o brisanju te pravne osobe iz
registra i to će objaviti u sluţbenim novinama.

127

WWW.BH-PRAVNICI.COM
U zakonu o steĉaju – razlog za pokretanje ako društvo u roku od 30 da na ne moţe izvršavati
svoje obaveze ili nema novaca da ispunjava svoje obaveze (ovo stoji u zakonu – razlozi –
proĉitati).
Kada se odreĊuje odgovornost osoba za kriviĉno djelo kazna je prestanak, a sud moţe predloţiti
pokretanje postupka likvidacije – dakle, po sluţbenoj duţnosti. Presuda kriviĉnog suda je osnov
za pokretanje postupka nad pravnom osobom.
I postupak likvidacije i steĉaja provodi s ud.
Pravila po kojima sud postupu priliko upisa je vanparniĉni postupak jer se postupa samo na
osnovu prijave nije višestranaĉki postupak, a ako nešto nije ureĊeno psotupka je po pravilima
parniĉnog postupka.
Pravila i postupak upisa je jednoobrazan za sve subjekte koji su duţni da upišu ili podnesu
prijave za upis u registar.
Registar saĉinjava jednu bazu podataka i isprave o subjektima upisa. Sastoji se od glavne knjige i
zbirke isprava. Glavna knjiga je jedna vrsta upisnika u koju se upisuju podnosioci prijave. Mi još
nemamo elektronsku obradu (predviĊena je zakonom) i to će predstavljati veliki napredak i
olakšanje za pravni promet i sigurnost.
Subjekti upisa su pravne osobe ili osobe za koje zakonom propisana obaveza upisa u registar.
Sudionici postupka su podnosioci prijave i druge osobe koje imaju pravni interes.
Kako je registar javna knjiga ureĊen je na temelju naĉela.
Jedno je naĉelo obaveznosti – subjekti upisa prije nego što poĉnu sa svojom djelatnošću duţni su
da se upišu u registar.
Neĉelo zakonitosti,
Naĉelo oficijelnosti, obaveznosti.
Naĉelo formalnosti – za podnošenje prijave propisanu su jednoobrazni obrasci samo se na njima
moţe podnijeti prijava.
Naĉelo prvenstva obavezuje sud da upis vrši onim redom kako je primio prijave.
Naĉelo konstitutivnosti podrazumijeva da se upisom u registar stiĉe pravna i poslovna
sposobnost i da se od tog dana konstituiraju odreĊena prava prema trećim osobama.
Naĉelo javnosti kao vrlo bitno naĉelo da se svako bez dokazivanja pravnog interesa moţe izvršiti
upis u podatke upisnae u glavnoj knjizi, podatke upisane u ispravama, zatraţiti prepis tih isprava.
Iz svih ovih naĉela proizilazi naĉelo da se pretpostavlja da su podaci ĉinjenice koje su upisane u
registar i isprave temeljem kojih su upisani podaci istiniti - naĉelo istinitosti.
Ovim zakonom je pobliţe propisano koje se isprave prilaţu za pojedine upise. Na to sud pazi
i po sluţbenoj duţnosti – ispitivanje formalnih uslova az upis. Pored formalnih, sud ispituje i da li
postoje materijlni uslovi za upis koji su propisani Zakonom o PD ĉlan 60. (pr da li je ništav
osnivaĉki akt, da li su u društvo unesei ulozi, da li su uplaćeni, da li se radi o društvu koje se ne
moţe upisati, da li je prijava podesena na propisanim obrascima). Ako podnosilac ne ispunjava
materijalne uslove, sud će odbaciti prijavu. Sud moţe kad prijavu razmatra pozvati podnosioca da
otkloni formalne nedostatke. To ĉini zakljuĉkom i u tom zakljuĉku će navesti koji su nedostaci i
odrediti mu rok. Ako ih ne otkloni, sud će odbiti prijavu i daće mogućnost podnosiocu prijave da
izjavi ţalbu.
Sud moţe isto tako ako mu je špotrebno da razmotri neke ĉinjenice zakazati raspravu, odreĊuje
roĉište kako bi razjasnio neke nejasnoće koje proizilaze iz akta.

128

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Sud registra po sluţbenoj duţnosti pazi na iskljuĉivost firme. Ako to zapazi neće prijavu odbiti
već će mu odrediti rok u kojem moţe odrediti drugu firmu.
Ako podnosilac otkloni nedostatke, onda će sud raĉunati da je bila priajva valjana od momenta
podnošenja prijave za upis.
Sud o upisu kada meritorno odluĉuje donosi rješenje, i kad odbija prijavu i kad vrši upis donosi
rješenje. Rješenje kojim se vrši upis ne mora da sadrţi obrazloţenje. MeĊutim, ako sud odbija da
izvrši upis, duţan je da rješenje obrazloţi.
Podnosilac moţe povuĉi prijavu do donošenja pravosnaţnog rješenja. Ako se povuĉe priajva,
onda se postupak obustavlja. Protiv rješenja o upisu zainteresira na osoba moţe podnijeti ţalbu u
roku od 8 dana od primitka rješenja. Pravo na ţalbu ima subjekt upisa, a moţe i osoba koja ima
pravni interes a to je osoba ĉija su prava povrijeĊena na osnovu upisa tog sugjekta.Ako toj osobi
nije podnešene rješenje ima u roku od 15 dana od dana saznanja, a najkasnije u roku od 60 dana
od dana objave. Ako je ţalba pravodobna, dostavlja se II stepenom sudu. Moţe ţalbu odbiti,
uvaţiti i rješenje preinaĉiti (ako je sud izveo pogrešan zakljuĉak na temelju ĉinjenica) i ukinuti
(OVO MALO POGLEDATI). Ka II stepeni sud odluĉuje o upisu mora to rješenje sadrţati sve
bitne ĉinjenice kao i I stepeno.
Osoba koja ima pravni interes moţe traţiti od nadleţnog registra traţiti brisanje upisa. Ako su se
poslije donošenja rješenja drugi uslovi propisani, a ovaj nije u propisanom roku to izvršio, ili e
upis nedopustiv ili naknadno to postao.
Sud briše po sluţbenoj duţnosti ili zahtjevu zainteresiranog lica (uvijek mora odrţati roĉište).
Pravomoćna rješenja suda o brisanju sae objavljuju u sluţbenim novinama FBiH.
Zakon o PD propisao je da se upisi mogu objavljivati u dnevnim listovima koji su dostapni na
širem podruĉju FBiH.
PREDAVAĈ: Silvija Ćupka
17.06.2007. godine
DRUŠTVO SA NEOGRANIĈENOM SOLIDARNOM ODGOVORNOŠĆU
Je društvo najmanje dva lica. Osniva se ugovorom. Poloţaj osnivaĉa (ĉlanova društva) je isti.
Ugovor je formalan, u pisanom obliku, potpisi moraju biti ovjereni u skladu sa zakonom, kod
notara (notarska isprava – obrada i ovjera kod notara).
Ugovor sadrţi: imena i prezimena osnivaĉa, adresu osnivaĉa, firmu, sjedište i djelatnost društva.
Osnivaĉki akt se moţe mijenjati samo voljom svih ĉlanova (odgovaraju neograniĉeno solidarno).
Prijavu za upis u registar potpisuju svi ĉlanovi društva. Ulozi ĉlanova društva mogu biti u novcu,
stvarima i pravima i u izvršenim uslugama. Vrijednost uloga se utvrĊuju ugovorom o osnivanju.
Ulozi ĉlanova moraju imati istu vrijednost. Sve to postaje imovina društva (Sve što se unosi u
društvo). Ni jedan osnivaĉ ne moţe povuĉi niti iznijeti ono što je unio, moţe samo dobiti novĉanu
protuvrijednost po vrijednosti u momentu istupanja iz društva, ili u sluĉaju steĉaja preostalo što
je.
Svi oni upravljaju društvom, a moţe se odrediti da odreĊeno vrijeme neko od njih upravlja, a ta
osoba moţe prenijet na neku drugu osobu upravljanje. Ĉlanovi društva imaju pravo i voditi
poslovanje, a to mogu ugovoriti drugaĉije ugovorom, da jedan od ĉlanova vodi poslovanje.
Svaki ĉlan društva zastupa društvo ako ugovorm nije drugaĉije ureĊeno. Ĉlanovi ovog društva u
raspodjeli dobiti i pokriĉu gubitaka uĉestvuju sa jednakim dijelovima. Za obaveze prema trećim
129

WWW.BH-PRAVNICI.COM
osobama odgovaraju neograniĉeno solidarno i svojom imovinom. Ĉlan društva odgo vara do
momenta istupanja, a ako novi pristupi odgovara od momenta nastanka obaveza ali ima pravo
regresa. Ovo daje sigurnost trećim licima prema društvu.
Ĉlan moţe da istupi iz društva, a moţe i pristupiti novi ĉlan. Ovo se ureĊuje ugovorom. Prenos
svog dijela u društvo ĉlan društvo moţe da izvrši samo uz saglasnost drugih ĉlanova.
Društvo sa neograniĉenom solidarnom odgovornošću prestaje:
- odlukom suda
- gubitkom ili ograniĉenjem poslovne sposobnosti ĉlana društva
- prestankom pravne osobe kao ĉlana društva
- smrću ĉlana društva ako nasljednici nisu prihvatili ĉlanstvo u društvu.
Ako je prestalo ĉlanstvo neke osobe društvo će odluĉiti da li da izmijene ugovor kako bi nastavili
poslovanje. Mogu odluĉiti i da prestane društvo.
Kod smrti ĉlana društva - Nakon ostavine, na osnovu rješenja kojim su odreĊene osobe koje su
naslijedile imovinu društva, izjašnjavaće se da li će pristupiti društvu. Ukoliko neće da pristupe i
daju takvu izjavu, isplatiće im se vrijednost imovine prednika.
Ako se nad društvom provede postupak likvidacije, onda ĉlanovima društva pripada srazmjerno
svom udjelu u preostaloj imovini, nakon izmirenja potraţivanja povjeritelja.
KOMANDITNO DRUŠTVO
Je društvo u kome moraju biti najmanje dva ĉlana, od kojih je jedan komanditor, a drugi
komplementar. Poloţaj ovih lica u društvu je razliĉit.
Komple mentari za obaveze društva odgovaraju neograniĉeno solidarno i svojom imovinom, a
komanditori do visine uloga upisanih u registar.
Ono što se odnosi na društvo sa neograniĉenom solid odg odnosi se i na komplementara.
Ovo društvo se moţe organizovati kao komanditno društvo na dionice.
Osniva se ugovorom.
Obavezni sastojci ugovora su:
- firma i sjedište
- imena prezimena, adresa ĉlanova,
- ko je komplentar ako komanditor
- unosi se vrsta i iznos uloga i djelatnost komanditnog društva
Za izmjene ugovora potrebna je saglasnost svih ĉlanova društva.
Prijavu za upis u registar potpisuju svi ĉlanovi društva.
Društvom (poslovima društva) upravljaju komplementari a komanditori imaju pravo da vrše uvid
u poslovne knjige, finansijske rezultate.
Komaditor moţe zastupati KD samo ako za to ima posebno ovlaštenje, a ako se desi da mimo
ovlaštenja zakljuĉi ugovor odgovaraće za obaveze iz tog ugovora kao da je komplementar
(neograniĉeno solidarno i svojom imovinom).
Ostvarena dobit društva dijeli se na dio za komanditore i na dio za komplementare.
Dio za komplementare se dijeli meĊu njima na jednake dijelove, a dio namijenjen za
komanditore, srazmjerno njihovom udjelu u društvu.
U postupku likvidacije, iz ostatka imovine ĉlanovi komand itnog društva imaju pravo na
srazmjeran dio u ostatku, a ako preostali dio imovine nije dovoljan da se na takav naĉin namire,
onda komanditori imaju pravo prvenstva u naknadi.
DRUŠTVO SA OGRANIĈENOM ODGOVORNOŠĆU

130

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Je društvo ĉiji je temeljni kapital podijeljen na udjele. Udjeli ĉlanova društva ne moraju biti
jednaki, ali ĉlan društva moţe imati samo jedan udio. Za obaveze prema trećim osobama
odgovara društvo, a ne ĉlanovi društva.
Osniva se ugovorm ako društvo osnivaju dvije ili više osoba. Ovo društvo moţe osnovati i jedna
osoba ako društvo osniva jedna osoba onda je njegov osnivaĉki akt odluka u pisanom obliku (bez
obzira da li je fiziĉko ili pravno lice).
Odluka sadrţi sve bitne elemente kao i ugovor o osnivanju društava.
Bitni elementi su:
- osobe koje osnivaju (ime, prezime...)
- firma i sjedište društva koje se osniva
- iznos temeljnog kapitala
- iznos ulogau novcu, u stvarima i pravima
- prava i obaveze ĉlanova društva
- naĉin na koji će se izmiritit troškovi osnivanja
- posljedice neuspjelog osnivanja.
Ako se osniva na odreĊeno vrijeme mora to biti navedeno u aktu. Ako nema ove odredbe smatra
se da je na neodreĊeno vrijeme.
Isto tako će imovati lice za voĊenje poslovanja, zastupanja i podnošenja prijave.
Temeljni kapital koji se mora unijeti u novcu je propisan zakonom i on neovisno od toga da li
osniva jedna ili više osoba je 2.000,00 KM, a vrijednost pojedinaĉnog uloga ne moţe biti ispod
100 KM.
Ako se unose stvari i prava, ĉlanovi društva su ih duţni unijeti u cijelosti do dana podnošenja
prijave u registar i to na naĉin da društvo moţe slobodno i trajno s njima raspolagati.
A što se tiĉe novca, mora biti unesena najmanje polovina od upisanog kapitala u nocu, ali ne
manje od 2000 KM. Osnivaĉkim aktom se moţe urediti i obaveza ĉlana društva da u korist
društva uĉini neku ĉinidbu ali se ona mora novĉano izraditi jer bi to u suštini predtavljalo dio
njegovog udjela. Troškove osnivanja ĉlanovi društva snose srazmjerno svojim udjelima.
Društvo ima svoj statut. To je akt koji se mora donijeti najkasnije 60 dana od dana upisa u
registar. Statut sadrţi i pitanja koja nisu ureĊena ugovorom,a statutom se moţe utvrditi na koji
naĉin će prestati društvo, ĉlanstvo u društvu....
Prijavu za upis u registar podnosi lice koje je ovlašteno ugovorom o osnivanju, a uz prijavu je
potrebno priloţiti u izvorniku osnivaĉki akt, dokaze o uplati novĉanog iznosa, a ako se unose
stvari i prava, dokaze o procjeni vrijednosti stvari i prava.
DOO je društvo u kome se ono što su unijeli dijeli na djele i iskazuje se u %. Svaki ĉlan mora
imati najmanje jendu dionicu. Udio se moţe povećati na naĉin na koji se povećava kapita ili iz
udjela drugog ĉlana društva. Sa udjelom u društvu se moţe raspolagati na dva naĉina: prenos
ugovorom ili nasljeĊivanjem. Ako se udio prenosi, stavlja u promet, ĉlanovi dr uštva ima pravo
preĉe kupovine. Ĉlan društva koji ima namjeru da stavi u promet svoj udio, duţan je preko
uprave društvau pismenoj formi da obavijesti ostale ĉlanove društva o cijeni i ostalim uslovima
prodaje. Zakonom je propisan rok od 30 dana u kojem bi ĉlanovi društva mogli da daju izjavu o
prihvatanju ponude. I ta ponuda se daje preko uprave društva. Kada rok od 30 dana istekne a
nema izjašnjenja ĉlanova društva da pod ponuĊenim uvjetima kupe udio ĉlana društva on moţe
svoj udio prodati trećim osobam ali pod istim uvjetima iz ponude uĉinjene ĉlanovima društva.
Ovo pravo preĉe kupovine ĉlanova društva moţe se ostvariti i ako se udio prodaje u izvršnom
postupku. Ako ĉlan društva ovo ne poštuje ĉlanovi društva mogu tuţbom poništiti ugovor kojim

131

WWW.BH-PRAVNICI.COM
je prodao trećem licu. Stranke u tom postupku su strane koje imaju pravni interes. U prvoj godini
nakon osnivanja društva ne mogu ĉlanovi raspolagati svojim udiom.
Drugi naĉin na koji se moţe raspolagati (osim prodaje) udiom je nasljeĊivanje. Ne mogu ĉlanovi
društva ograniĉiti ovo pravo. U sluĉaju nasljeĊivanja ako ima više nasljednika onda se udio dijeli
na idealne dijelove.
Udio pojedinog ĉlana društva se moţe opterećivati zalogom. U pravilu je to jedan od naĉina da se
udio proda javnom draţbom u izvršnom postupku.
Dobit koju društvo ostvaruje, ĉlanovi dijele srazmjerno sa visinom svog udjela.
Ĉlan društva moţe istupiti iz društva, a moţe biti iskljuĉen. Ugovorom ili statutom se ureĊuju
ova pitanja. Pravo na istupanje iz društva moţe se ostvariti i tuţbom kojom će traţiti istupanje iz
društva ako su mu ostali ĉlanovi društva prouzrokovali štetu ili mu je društvo nametalo
nesrazmjerne obaveze.
Ĉlan društva moţe da bude iskljuĉen ali samo iz razloga koji su predviĊeni ugovorom ili
statutom. Ĉlanu društva se dostavlja pismena odluka o iskljuĉenju sa razlozima za iskljuĉenje.
Ima pravo na sudsku zaštitu u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke da podnese tuţbu
sudu i da traţi da se odluka poništi.
Istupanjem i iskljuĉenjem iz društva prestaje ĉlanstvo u društvu, ne gubi imovinu i ima pravo na
trţišnu vrijednost udjela na dan prestanka ĉlanstva u društvu.
Ako je ĉlan društva unio neku stvar u društvo, pa je njegov ulog isklazan kao pravo korištenja te
stvari, kad istupa ili kad je iskljuĉen ima pravo i na povrat te stvari.
DOO upravljaju svi ĉlanovi društva u skupštini. Sviĉlanovi ĉine skupštinu.
Ukupan iznos osnovnog kapitala u društvu po zakonu je predstavljen u 100 glasova, a svaki ĉlan
društva ima onoliki broj glasova koji odgovara njegovom udjelu u društvu. Prava skupštine su
prava osnivaĉa društva.
Poslovodnu funkciju vrši uprava – poslovanje društvom vodi uprava koju mogu ĉinitit jedno ili
ivše lica. Ne moraju biti zaposlenici društva, a naĉin njihovog imenovanja i period za koji vrše
poslovodnu funkciju ureĊuje se statutom ili osnivaĉkim aktom. Ako uprava ima više ĉlanova,
onda se ugovorom o osnivanju ili statutom ureĊuju njihova ovlaštenja.
Osim skupštine i poslovodnog organa ovo društvo moţe imati i nadzorni odbor. Nadzorni odbor
mora imati društvo koje ima više od 10 ĉlanova i društvo ĉiji temeljni kapital prelazi iznos od
milion KM i ima dva ĉlana. Gdje nema ovog organa, onda svi ĉlanovi vrše nadzor.
Zaštita manjine se ostvaruje na naĉin da traţe reviziju. Ĉlanovi društva ĉiji kapital iznosi 1/10
temeljnog kapitala mogu traţiti od suda da odrede vanjskog revizora pod uslovom da postoji
ozbiljna povreda zakona.
Povećanje i smanje nje osnovnog kapitala
Uvijek se povećava na osnovu odluke skupštine, upaltom ili unošenjem novih uloga.
Ako se radi o uplati, onda pravo prvenstva uplate novih uloga imaju ĉlanovi društva u srazamjeri
sa svojim udjelima. Moţe se povećati i kada društvu pristupi novi ĉlan. Novi ĉlan pristupa na
naĉin da da pismenu izjavu o pristupanju društvu, ovjereno u skladu sa zakonom (ne mora se
mijenjati osnivaĉki akt) ali se promjena upisuje u registar zbog povećanja osnovnog kapitala, i
zato je r se mora upisati i osoba koja je ĉlan društva.
Društvo moţe povećati temeljni kapital i iz rezervi, ali to ne moţe ĉiniti ako ostvaruje gubitke.
Nikad ne moţe povećati a da iscrpi rezerve ispod zakonom propisanog nivoa.
Osnovni kapital se moţe i sniziti odlukom skupštine, u skladu sa zakonom, statutom i ugovorom,
ali se ne moţe sniziti ispod iznosa koji je propisan zakonom. Ako se sniţava kapital o tome se
mora obavijsetiti sud registra radi upisa ali se oglašava i u «Sluţbenim novinama FBIH» u

132

WWW.BH-PRAVNICI.COM
kojima obavještava povjeritelje da je spremno izmiriti svoje obaveze ili da će dati svojim
povjeriocima osiguranje (sredstvo obezbjeĊenja, zalog, mjenica....).
Mijenjanje oblika društva i kako prestaje
Promjena oblika i prestanak društva
DOO moţe temeljem odluke skupštine promijeniti svoj oblik u DD. Za promjenu ovog oblika
potrebna je 2/3 kvalifikovana većina ĉlanova društva. DOO koje ima najmanje temeljnog kapitala
u visini od 50 000 KM u novcu moţe svoj oblik promijeniti u DD. Mora i komisija za
vrijednosne papire odobriti promjenu oblika. Bez ova nije moguć upis u registar. Udjeli ĉlanova
se izraţavaju brojem dionica. Nominalnu vrijednost dionica utvrĊuje skupština.
DOO moţe se spojiti sa drugim DOO, moţe se pripojiti i DD ali ima jedno ograniĉenje. Tu
promjenu ne moţe izvršiti prije isteka dvije godine od upisa u registar.
Društvo prestaje ako je osnovano na odreĊeno vrijeme istekom vremena, bez unovĉavanaj
imovine spajanjem, pripajanjem i podjelom, na osnovu odluke skupštine društva, na osnovu
odluke suda, i kad postoje uslovi da se pokrene steĉaj okonaĉanjem postupka steĉaja.
Odluka suda – 2 pravne situacije, kada parnniĉni sud donese presudu, a druga je kada je
pravomoćnom presudom kriviĉnog suda izreĉena kazna prestanka.
Skupština nije odrţana, nema imovine da se namire troškovi steĉaja....
Mora se raspraviti imovina društava koje je prstalo da bi se osiguralo namirenje povjerilaca
(provodi se postupak likvidacije). Istovremeno se time pozivaju duţnici da izmire svoje obaveze.
VRIJEDNOSNI PAPIRI
To su isprave koje u sebi sadrţe odreĊena prava i izdavalac vrijednosnog papira, te isprave,
obavezuje se da će zakonitom imatelju isprave ispuniti obavezu koja je sadrţana u toj ispravi.
Vrijednosni papiri su uvijek formalne isprave.
Forma i bitni sastojci za pojedine vrste isprava se propisuju zakonom.
Vrijednosni papiri mogu da sadrţe u sebi obligaciona prava, stvaran prava i pravo na upravljanje.
Ova prava su uvijek inkorporiana u ispravu (sadrţana su u njoj) i zakonit imatelj ne mora da
dokazuje sadrţaj isprave (to je zakonska pretpostavka).
Primjer vrijednosnog papira koji u sebi sadrţi obligaciju (mjenica, ĉek). Mjenica uvijek glasi na
odreĊeni novĉani iznos i izdavalac mjenice (trasant) obavezuje se da će zakonitom imaocu
(trasatu) on sam (vlastita mjenica) ili remitent po dospjelosti isplatiti novĉani iznos naveden u
mjenici.
Vrijednosni papir koji u sebi sadrţi upravljaĉko pravo (dionica). Papir koji osigurava
upravljanje u društvu ĉiju dionicu posjeduje.
Vrijednosni papir koji u sebi sadrţi stvarno pravo (ZOO ugovor o uskladištenju). Skladištar je
duţan da osobi koja je predala stvar izda skladišnicu. Ona se sastoji iz dva dijela priznanice i
zaloţnice i u cjelini gledana u sbi sadrţi dva stvarna prava: pravo vlasništva (osoba koja je
predala stvar ne mora dokazivati vlasništvo na stvari, to je zakonska pretpostavka) i zaloţno
pravo.
Vrijednosni papir moţe da glasi na donositelja, na ime i na vrijednosni papir po na redbi. Pravilo
je kad se radi o potraţivanjima iz vrijednosnog papira koja su vezana za taj papir da ona
pripadaju osobi koja temeljen zakona drţi taj papir. A ako se radi o vrijednosnom papiru na ime
ili po naredbi onda se zakonitim imateljem smatra osoba na koju taj papir glasi ili osoba na koju
je taj papir uredno prenesen. Ako se radi o vrijednosnom papiru koji glasi na ime, on se prenosi
cesijom. Zakonomse moţe urediti da se odreĊen pravo iz vrijednosnog papira moţe prenositi i
indosamentom. Indosamantom se prenosi mjenica, ĉek, skladišnica i na taj naĉin se mijenja
zakoniti imatelj.
133

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Indosament je radnja ili izjava – indosiranje je radnja, a indosament izjava – imatelja
vrijednosnog papira da svoja prava iz vrijednosnog papira prenosi na drugo lice. Taj indosamnet
moţe biti i bjanko – prilikom prenosa da izjavu o prenosu i potpis osobe, a ne odreĊuje osoba na
koju se to pravo prenosi (ili glasi ??).
Ili odrediti da se prenosi na donositelja, pa će svaki onaj koji ima taj vrijednosni papir traţiti
ispunjenje obaveze. Ako je za vrijednosni papir zakonom utvrĊeno da se prenosi indosiranjem,
onda se azkonom utvrĊuju i uslovi i naĉin na koji se to indosiranje vrši i uvjeti pod kojim osoba
na koju su indosiranjem prenesen prava iz vrijednosnog papira moţe zahtijevati ispunjenje
obaveze (pr imalac mjenice bez protesta ne moţe traţiti ispunjenje mjenice, a protes se podiţe
pred općinskim sudom bez rasprave u kojem će dokazati da ovaj nije ispunio svoju obavezu).
Skladišnica je papir koji je po ssredini perforiran (moţe se podijeliti kao kod raĉuna za tel). Moţe
se u cjelini prenijeti ili odvojeno. Imaće interes da prenosi odvojeno kada je neko u poslovnom
odnosu sa nekim i tada mu zaloţnica sluţi kao sredstvo osiguranja ispunjenja obaveze sa trećom
osobom. (Ne moţe se zahtijevati prodaja stvari od skladištara na javnoj prodaji bez da se
prethodno podigne protest).
Postoje i legitimacioni papiri (ţeljezniĉke karte, za teatar....). na njih se primjenjuje ZOO. A
postoje i legitimacioni znaci (garderobni znaci.....).
Vrijendnosni papiri su i konosmani (papir koji se predaje krcatelju robe morskim putem, brodaru)
i teretni list (koji se izdaje za prevoz robe ţeljeznicom). Teretni list je vrijednosni samo ako je
prenosiv. Konosman sadrţi u sebi stvarna prava (pravo vlasništva).
Zakon o vrijendosnim papirima – po ovom zakonu vrijednosni papiru su u stvari isprave o kojima
se vodi elektroniĉki zapis. Ne kolaju u prometu kao opipljive stvari. Po ovom zakonu se smatra
dionica, obveznice, certifikati izdati na vrijeme duţe od godine dana i ugovori o investiranju na
osnovu kojih se od trećih osoba mogu stjecati sredstva.
Sadrţaj vrijednosnog papira u smislu ovog zakona, odreĊuje osoba koja taj papir emituje, emitent
- pravno lice, pod uslovima propisanim u zakonu,
Naĉin utvrĊivanja sadrţaja vrijednosnog papira se utvrĊšuje prospektom, a moţe biti emitovan
samo po odobrenju Komisije za vrijendosne papire.
Budući da se ovi VP ne pojavljuju u prometu kao stvari nego se o njima vodi elektroniĉki zapis,
te poslove ĉuvanja i odrţavanja podataka o vrijednosnim papirima i prometnim VP vrši registar
VP.
Da bi se mogla izvršiti registracija VP u registru osobe koje na osnovu odobrenja Komisije za VP
vrše emisiju VP duţne su da sa registrom zakljuĉe ugovor. Temeljem tog ugovora, registar će
vršiti i svaku promjenu vlasnika VP, a da bi to registar mogao da drţi u nekom aţurnom stanju,
promjena vlasništva nad VP mora se prijaviti registru. Kupac je uvijek duţan da o tome obavijesti
registar u roku od 7 dana, a onda će registar da izvrši tu promjenu vlasništva.
PREDAVAĈ: Silvija Ćupka
24.06.2007. godine
VRIJEDNOSNI PAPIRI - nastavak
Vlasništvo nad VP imalac stiĉe danom zakljuĉivanja pravnog posla.
Emisija VP se moţe vršiti javnom ponudom ili zatvorenom prodajom. Javnom ponudom –
neodreĊenom licu, a zatvorena – odreĊenom broju lica ili grupi koja mora imati najmanje 40 lica.
Bitno je da se zakljuĉi ugovor sa bankom (depozitnom bankom).
Kada se obrazuje DD – Odluka o prvoj emisiji dionica emitent odluĉuje o I emisiji.
Proĉitati u zakonu ovaj dio.
134

WWW.BH-PRAVNICI.COM
OBVEZNICE
Mogu izdavati samo F i kanton na osnovu zakona, a ako emisiju vrši općina, na temelju odluke
O.V.
Je isprava kojom se izdavalac obavezuje da će osobi koje je navedeno u obveznici isplatiti
odreĊeni novĉani iznos ili u obrocima, anuitetima.
Svako moţe kupiti odreĊeni broj obveznica, a one u sebi sadrţe odreĊeni novĉani iznos. Broj ne
dospijeva odmah, nego u obrocima.
PROMET VP
Moţe se vršiti na dva naĉina:
1. Kupovinom
2. Prodajom.
A moţe da se VP daju u zalog za ispunjenje obaveza.
Ugovor mora biti u pismenoj formi i proizvodi pravne posljedice upisom u registar. Ako je
izvršena prodaja, u registru se vrši promjena osobe. Ako je data u zalog, u registru se biljeţi
ograniĉenje da odreĊna osoba raspolaţe odreĊenim brojem dionica u odreĊenom novĉanom
iznosu.
Kupovina i prodaja VP se moţe vršiti na temelju diektne prodaje – kada imalac prodaje
odreĊenom kupcu, odnosno kada kupac nudi ponudu za otkup. I ovaj ugovor je saĉinjen u
pisanom obliku. Direktna prodaja moţe se vršiti i na naĉin da se uĉini ta ponuda javnom (tender
ponude koje odobrava Komisija za VP).
Ako se ne vrši takva direktna prodaja, onda se promet VP obavlja putem berze.
BERZA je mjesto gdje se vrši kupovina i prodaja VP. Ona je prema zakonu pravna osoba koju
osnivaju profesionalni posrednici u prodaji VP. I berza je DD (temeljni kapital je 200.000 KM) i
najmanje 5 osoba se moţe osnovati berzu. Profesionalni posrednici su dile ri i brokeri. Dileri
prodaju VP u svoje ime i za svoj raĉun, a brokeri rade u svoje ime a za raĉun nalogodavca.
REGISTAR VP
Registar VP je DD. Temeljni kapital je 100.000 KM i podijeljen je na dionice. Interesantno,
Zakonom je propisana nominalna vrijednost dionice je 100. Njegova osnovna funkcija je da vrši
poslove registracije, ĉuvanja i odrţavanja podataka o VP i da vrši prenos VP (promet). I registar
ima skupštinu, nadzorni odbor i upravu.
Svako DD duţno je da sa registrom VP zakljuĉi ugovor (formalan u pisanom obliku) – odluka ili
osnivaĉki akt.
KOMISIJA ZA VP
Je institucija Federacije. Zakon je utvrdio da je pravna osoba ĉije je sjedište u Sarajevu.
Saĉinjavaju je predsjednik, zamjenik i tri ĉlana. Mandat im traje 5 godina.
Osnovne funkcije:
- regulira uvjete, naĉin izdavanja i promet VP
- odobrava izdavanje, emisiju dionica i drugih VP
- reguliše opće uvjete i naĉin izdavanja obveznica za kantone i općine
- ima ovlaštenje da izdaje, obustavlja i ukida dozvole za obavljanje profesionalnog
posredovanja u prometu VP
135

WWW.BH-PRAVNICI.COM
-

najbitnije – izdaje dozvolu za emitovanje VP.

Komisija izdaje akte koji su konaĉni i spor se moţe pokrenuti kod nadleţnog suda (pr ako donese
akt kojim se odbija zahtjev za emitovanje dionica, to je konaĉan akt i moţe se traţiti zaštita kod
nadleţnog suda).

DIONIĈKO DRUŠTVO
Je društvo kapitala kod koga je temeljni kapital podijeljen na dionice. Moţe ga osnovati jedan ili
više osnivaĉa. Osnivaĉi su obavezno i dioniĉari. Osniva se ugovorom o osnivanju, a ako je jedna
osoba odlukom (ovo su osnivaĉki akti). Formalan je akt, u pisanom obliku i moraju potpisi biti
ovjereni kod notara (obrada i ovjera).
Osnivaĉki akt treba da sadrţi:
- ime i prezime osnivaĉa sa adresom njegovog boravišta, odnosnoza pravna lica firma i
sjedište;
- firma i sjedište društva;
- djelatnost društva;
- prava i obaveze osnivaĉa;
- iznos temeljnog kapitala;
- ukupan broj dionica i njihovu nominalnu vrijednost;
- depozitnu banku (kod koje će se vršiti upis i uplata dionica);
- opis i procjenu vrijendosti ulogau stvarima i pravima;
- ime i prezime osobe koja će zastupati društvo u postupku osnivanja.
Ugovor o osnivanju potpisuju svi osnivaĉi. Moţe ga potpisati i punomoćnik osnivaĉa, ali i takva
punomoć mora biti ovjerena u skladu sa zakonom. Ugovor mora da sadrţi procjenu stvari i prava,
a kapital mora biti najmanje 50.000 KM u novcu.
Prilikom osnivanja DD sve dionice mogu otkupiti osnivaĉi (simultano osnivanje). U suštini kod
simultanog osnivanja DD samim zakljuĉivanjem ugovora vrši se upis dionica.
Sukcesivno osnivanje društva onda u ugovoru osnivaĉi moraju oznaĉiti da se radi o
sukcesivnom osnivanju. Da bi treće osobe mogle uplatile dionice mora im se oznaĉiti mjesto
upisa dionica, naĉin uplate dionica i vrste uloga kojima se mogu platiti dionice. Tak kada se
završi upis, DD podnosi Komisiji za VP zahtjev da se odobri emitovanje dionica. Uz zahtjev koji
se podnosi Komisiji mora se podnijeti ugovor o osnivanju, prijedlog Statuta, ugovor zakljuĉen sa
Registrom VP i ugovor koji su osnivaĉi zakljuĉili sa depozitnom bankom. O zahtjevu odluĉuje
Komisija i tek se na osnovu njenog rješenja moţe vršiti emisija dionica. A ako se radi o
sukcesivnom osnivanju objaviće se i javna ponuda, a nakon toga bi slijedio postupak uplate
dionica.
Nakon što je izvršen upis i uplata dionica na osnovu zahjteva osnivaĉa, Komsija odluĉuje da li je
bila emisija usješna. Ta odluka je osnov za sazivanje osnivaĉke skupštine. Rok za sazivanje je 60
dana od dana donošenje odluke o tome da li je emisija bila uspješna. Ako nije bila uspješna, taj
upis je ništav i smatra se da DD nije ni osnovano.
Osnovni zadatak osnivaĉke skupštine je :
- da usvoji ugovor o osnivanju
- da usvoji statut
- da imenuje ĉlanove nadzornog odbora i

136

WWW.BH-PRAVNICI.COM
- da potvrdi vrijednost ulogau stvarima i pravima.
Izvještaj o osnivanju DD mora da sadrţi:
- Broj upisanih dionica,
- Njihovu nominalnu vrijednost,
- Popis i procjenu vrijednosti svakog uloga u stvarima i pravima.
Ovaj izvještaj je isprava koja je dokaz uspješnosti osnivanja društva i on je jedna od isprava koja
će se priloţiti prilikom podnošenja prijave za upis u Registar.
Osnivaĉka skupština donosi statut. Sadrţaj statuta je odreĊen zakonom i njime se ureĊuju ona
pitanja koja nisu ureĊena ugovorom o osnivanju, a koja se odnose na:
- fukcionisanje skupštine,
- na naĉin formiranja i korištenja fondova,
- pokriće gubitaka,
- postupak statusnih promjena (pripajanje, spajanje i podjela),
- sastav i naĉin imenovanja nadzornog i upravnog odbora,
- prestanak društva.
Prije nego podnese prijavu za upis u registar mora podnijeti prijavu Komisiji da bi bilo upisano u
registar emitenata jer je i to prijava koju će priloţiti za upis u regsitar.
Zahtjev za upis u Registar podnosi Uprava društva. Uz taj zahjtev duţna je da podnese isprave, a
to je prije svega:
- zapisnik o osnivaĉkoj skupštini
- ?????
- statut
- popis ĉlanova nadzornog odbora i uprave.
Osnovni, te meljni kapital društva
Temeljni kapitala DD iznosi najmanje 50.000 KM. U ovom iznosu se temeljni kapital unosi u
novcu. Nominalna vrijednost dionice ne moţe biti ispod 10 KM. U postupku osnivanja cijena
dionice ne moţe biti ispod ove nominalne vrijednosti. Ovaj temeljni kpaital koji je unesen u
društvo moţe se tokom opstanka društva povećavati, a odluku o povećanju temeljnog kapitala
donosi na prijedlog nadzornog odbora Skupština. Povećanje se moţe vršiti i iznos iz rezervi, a
moţe se vršiti i emisijom novih dionica. Procedura za emisiju (mora biti odobrenje za emisiju,
mora se odrediti depozitna banka). Ako se ne vrši na ovaj naĉin, moţe se povećati tako što će se
povećati nominalna vrijednost dionice na teret fondova rezervi. Kada se vrši na va j teret mora se
voditi raĉuna da iznos rezervi iznosi 25% od ukupnog kapitala.
Moţe se i smanjiti kapital o ĉemu odluku donosi skupština. U odluci mora biti navedeno zbog
ĉega se smanjuje osnovnii kapital i naĉin njegovog smanjivanja. Taj naĉin smanjivanja je vrlo
bitan jer jedan od naĉina moţe biti povlaĉenje dionica.
Pravilo je da zaposlenici nisu dioniĉari. Izuzetno zasposlenici mogu biti dioniĉari ako je takva
mogućnost predviĊena statutom. MeĊutim, oni mogu stjecati dionice ograniĉeno. Zbir svih
dionica zaposlenika ne moţe preći 5% od osnovnog kapitala.
U fazi osnivanja društva osnivaĉi su dioniĉari. U daljem toku opstanka društva to se moţe vršiti
na trţistvu na kome se vrši promet dionica. Dioniĉaru pripada pravo na odluĉivanje. Ono
podrezumijeva pravo na uĉestvovanje i odluĉivanje na skupštini. Svaka dionica nosi jedan glas.
Ne moţe se izdavati dionica koja nosi više glasova. Na osnovu dionice dioniĉar ima pravo da
sudjeluje u raspodjeli dobiti. TO pravo uĉestvovanja u dobiti se iskazuje pravom na naplatu od
dividende. Dividenda se isplaćuje srazmjerno nominalnoj vrijedosti dionice. O isplati odluĉuje
skupština kad je DD sposobno da izvršava svoje obaveze. Kod emitovanja dionica (samo u
137

WWW.BH-PRAVNICI.COM
sluĉaju nove emisije) postojeći dioniĉari mogu imati pravo preĉe kupovine pod uslovom da u
roku od 30 dana od emisije upišu. Pod odreĊenim uslovima imaju pravo kao manjina na zaštitu.
Društvom upravlja skupština, nadzorni odbor i uprava.
Nadzorni odbor saĉinjavaju predsjednik i najmanje dva ĉlana i imenuje ih skupština. To su osobe
koje se upisuju u registar (ime i prezime predsjendika i ĉlanova). Zakonom je propisano ko ne
moţe biti ĉlan nadzornog odbora (zbog sukoba interesa).
Funkcija mu je da nadzire rad društva, da nadzire rad uprave, da imenuje upravu, da usvaja
izvještaje o poslovanju, predlaţe naĉin raspodjele dobiti i druge poslove koji se odreĊeni
zakonom istatutom. Njihova odgovornost za vršenje funkcije zakonom je pojaĉana na naĉin da
neograniĉeno solidarno odgovoaraju za štetu prouzrokovanu društvu neizvršava njem ili
neurednim izvršavanjem svojih duţnosti. Uprava društvaorganizuje i rukovodi poslovanje
društva, zastupa i predstavlja društvo i odgovara za zakonitost poslovanja.
Upravu društva ĉine direktor i izvršni direktor. Ako društvo ima i izvršne direktore, onda direktor
predsjedava upravom, rukovodi poslovanjem i zastupa društvo. Mandat mu je 4 godine. Ako
postoje izvršni direktori, onda se njihov djelokrug poslova koji bi se odnosio na organiziranje
rada, zastupanje mora odrediti pismenim aktom. Izvršni direktori su i osobe koje se upisuju u
registar privrednih subekta (jer zastupaju društvo). DD ima i sekretara koga imenuje nadzorni
odbor. To je osoba koja je duţna da vodi zapisnike, koja ĉuva dokumente društva i koja je
ovlaštena za sprovoĊenje odluka nadzornog odbora i direktora.
Ovdje se obrazuje i Odbor za reviziju. U Odboru ne moţe biti ĉlan nadzornog odbora i osoba
koja bi imala neki direktni finansijski interes osim plaće. Vrše revizije poslovanja polugodišnjeg i
godišnjeg obraĉuna a duţni su izvršiti reviziju i kada to zahtijeva odreĊeni broj dioniĉara sa
najmanje 10% dionica sa pravom glasa.
U skladu sa odlukom skupštine DD moţe vršiti promjene oblika, a moţe se vršiti i spajanje i
pripajanje. Tako DD moţe promijeniti oblik u DOO tako što će u to DOO steĉi udjele srazmjerno
svom uĉešću u osnovnom kapitalu. Broj dionica po njihovoj nominalnoj vrijednosti će se izraziti
udjelom. Ako se vrši promjena oblika, onda novo društvo mora imati najmanje onoliko kapitala
koliko je temeljni, odnosno propisano zakonom. Promjenu ovog oblika društvo moţe izvršiti
samo na osnovu odobrenja Komisije za VP. Bez tog odobrenja ne bi moglo podnijeti prijavu za
promjenu oblika u Registru.
DD moţe prenosom imovine i obaveza se pripojiti drugom DD ili DOO ali za svaku tu promjenu
statusnu mora imati odobrenje Komisije za VP.
PRESTANAK DD
1. Odlukom Skupštine
2. Spajanjem, pripajanjem i podjelom
3. Odlukom Komisije i suda
4. Okonĉanjem steĉajnog postupka.
Ako prestaje odlukom Skupštine, ta odluka se dostavlja Komisiji za VP i registarskom sudu.
U sluĉaju da društvo prestaje odlukom Skupštine, zastupnik društva duţan je da pokrene
postupak likvidacije. Po okonĉanju postupka likvidacije, na osnovu rješenja suda koji je proveo
postupak likvidacije i odluke Skupštine da društvo prestane, sud registra moći će donijeti rješenje
da se društvo briše iz registra.
Društvo moţe prestati i odlukom suda. Razlozi za prestanak odlukom suda su propisani ovom
zakonom pa izmeĊu ostalog društvo moţe prestati ako Skupština DD nije odrţana u zakonom
propisanom roku od isteka roka za godišnji obraĉun, kad je završen steĉajni postupak ili kad je
138

WWW.BH-PRAVNICI.COM
steĉajni sud obustavio steĉajni postupak zato što imovina društva nije dovoljna za pokriće
troškova steĉajnog postupka i moţe biti još na osnovu pravomoćne presude kriviĉnog suda ako je
izreĉena kazna i ako je kriviĉni sud odluĉio o pokretanju postupka likvidacije.
BANKA – ovo je Ivanin dio – usporediti sa Denizinim
Banke su pravne osobe koje posluju kao DD.
Naĉin osnivanja, upravljanja, prestanak ureĊuje se zakonom
Nijedna osoba ne moţe primati depozite u novcu ili davati kredite na podruĉju Federacije ako
nema odobrenje Agencije za bankarstvo FBiH.
Ovo se ne odnosi na mikrokreditne, nedepozitne i neprofitne organizacije koje mogu davati
mikrokredite.
Kako je banka DD, temeljni kapital banke u novĉanom iznosu propisan je zakonom,a ukupni t k
banke sastoji se od gotovine i materijalne imovine.
Banke
izvan sjedišta Federacije mogu uz odobrenje Agencije za bankarstavo imati
predstavništva i filijale
Predstavništvo je organizacijska jedinica banke koja ne obavlja bankarske djelatnosti nego vrši
prezentaciju banke nego daje podatke o svojom banci.
Pr status filijale je drugaĉiji, moţe da prima novĉane depozite i daje kredite ako ima ovlaštenje
agencije.
Zahtjev za izadavanje dozvole ili odobrenja osnivaĉi podnose agenciji pismeno, Uz zahtjev se
mora priloţiti ugovor o osnivanju, podatke o kvalifikacionoj strukturi i iskustvau predviĊ n o i
uprave banke .
Iznos dioniĉnog i dr oblika kapitala
Plan projekcije poslovanja što pretpostavlja poslove koje će banka obavljati iz okvira onih
poslova koji su po ovom zakonu propisani kao bankarski poslovi.
Bankarska dozvola je uvjet za upis u registar. Uvjet da banka uruĉi bankarsku dozvolu
podnositelju je da je uplaćen dioniĉki kapital najmanje 15 mil KM .
Banka stiĉe svojstvo pravne osobe upisom u sudski registar. Prijava za upis podnosi se u roku od
30 dana od dana dobivanja bankarske dozvole.
U sudski registar upisuju se i organizacioni oblici banke, predstavništva i filijale i osobe koje su
ovlaštene za zastupanje u prometu.
Bankarska dozvola se izdaje na neodreĊeno vrijeme. Ne moţe se prenijeti .
Ako je na podruĉju Federacije sjedište filijale stranih banaka i one su duţne da podnesu zahtjev
Agenciji za izdavanje odobrenja.
Bankarska dozvola se izdaje u obliku rješenja, ona moţe biti ukinuta rješenjem Agencije na
zahtjev same banke, ako prijava za upis u registar nije podnesena u roku 30 dana od dana
dobivanja dozvole, ako doĊe do statusnih promjena prestanak subjekta banke, ukinut će se i kad
skupština odluĉi o prestanku banke.
U rješenju o ukidanju mora se navesti s kojim danom se ukida dozvola i to rješenje se mora
objaviti u Sluţbenim novinama.
Kapital je 15 miliona i taj kapital mora biti unesen u vrijeme osnivanja banke.
Dioniĉkim kapitalom ne smatra se kapital koji je banka stekla po osnovu odobrenih kredita,
budući da je jedna od djelatnosti banke i uzimanje kredita. Ako je banka uzela kredit, taj iznos se
ne moţe smatrati dioniĉkim kapitalom.
139

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Moţe vršiti statusne promjene samo uz prethodno odobrenje Agencije.
Statusne promjene u pravilu vrše se iz praktiĉnih razloga radi okrupnjavanja banaka i njohove
mogu da vrše baknkarske poslove.
Bankom upravlja skupština i NO.
Skupštinu ĉine svi dioniĉari, a naĉin odluĉivanja u skupštini odnosno broj glasova opredjeljuje i
broj dionica koji će steći prilikom upiisa i uplate dionica.
U skupštini banke moţe biti odluĉeno putem punomoćnika, mora imati posebno ovlaštenje
potpisano od fiziĉkih ili pravnih lica. To odluĉivanje putem punomoćnika olakšava rad skupštine
naroĉito u sluĉaju kada skupština ima veliki broj dioniĉara.
Upravu ĉine direktori. Ona upravlja poslovanjem. Ako pored direktora postoje i izvršni direktori,
onda direktor predsjedava, zastupa banku i odgovara za zakonitost, madat 4 godine moţe se
obnoviti .
MeĊusobni odnosi se ureĊuju ugovorom izmeĊu direktora i NO a imenuju se po prethodnom
odobrenju Agencije
NO saĉinjavaju predsjednik i 4 ĉlana a imenuje ih skupština. Nadzire poslovanje, imenuje
upravu, predlaţe raspodjelu i naĉin dobiti m pokriće gubitaka, odobrava emisiju dionica, razmatra
izveštaj o poslovanju.
Odbor za reviziju banka mora formirati. Imenuje ga NO, vrši reviziju ukupnog poslovanja
banke, poslovanja uprave i kad ocijeni da je to potrebno, moţe zahtijevati i sazivanje skupštine i
predloţiti da se poduzmu odreĊene mjere, a moţe zahtijevati da odreĊene mjere poduzme i
Agencija za bakarstvo.
Poslovi koje banka moţe obavljati:
- primanje svih vrsta depozita i drugih novĉanih sredstava
- davanje i uzimanje kredita
- davanje svih novĉanih oblika jamstva
- platni promet
- prijenos novca
- kupovina i prodaja strane valute
- kupovina i prodaja vp
- izdavanje kreditnih kartica, putnih i bankarskih ĉekova
- pohranjivanje i upravljanje vp i drugim vrijednostima u sefovima i sl
Ovi poslovi se uvijek ???????
Prestanak:
- u postupku steĉaja
- u postupku likvidacije
Specifiĉnost za banke je da prije nego što je pokrenut postupaak likvidacije moţe uvesti
privremenu upravu ako ju uvodi Agencija za bankarstvo s ciljem da se otklone nepravilnosti u
140

WWW.BH-PRAVNICI.COM
radu banke i da se poduzmu mjere da bi se banka dovela u stanje urednog poslovanja. Ako te
mjere nisu mjerodavne, provodi se postupak likvidacije.
Ako se utvrdi da nema dovoljno sredstva da se završi postupak likvidacije i izmire obaveze koje
banka ima, pokrenut će se postupak steĉaja.
UGOVOR O KREDITU
Za svaki ugovor zakon je propisao pisanu formu.
Ugovor o kreditu zakljuĉuje banka s korisnikom (komitentom) s obavezom da će korisnik kredita
staviti na raspolaganje odreĊeni iznos novca na odreĊeno ili neodreĊeno vrijeme, s odreĊenom
namjenomn ili bez namjene, a korisnik kredita se obavezuje da će banci plaćati ugovorenu
kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na naĉin kako je to utvrĊeno ugovorom.
Predmet ugovora o kreditu je uvijek novac.
Kod ugovora o zajmu predmet moţe biti novac ili zamjenjive stvari.
Moţe se ugovarati kamata, a i ne mora.
Visina kamate nije propisana zakonom, već samo zatezna
Kamata se propisuje pravilima banke, ali ne bi smjela biti zelenaška.
Ako je kredit dat s namjenom, a korisnik kredita ne iskoristi sredstva u ugovorenu namjenu,
banka moţe otkazati ugovor i prije isteka ugovorenog roka.
Prije isteka ugovorenog roka banka moţe otkazati ugovor i u sluĉaju insolventnosti korisnika
kredita.
Svi neotplaćeni ?????? dospijevaju na dan otkaza.
Korisnik kredita moţe odustati od ugovora ali samo ako nije poĉeo da koristi kreditna sredstva.
Kredit moţe vratiti i prije isteka ugovorenog roka ali o tome je duţan da obavijesti banku.
Ako vrati prije roka, banka mu ne bi mogla zaraĉunati kamatu od dana vraćanja do dana kada bi
trebao da vrati.
Ugovor o kreditu moţe se osiguravati, banka moţe traţiti kao zalog papire od vrijednosti, a
uobiĉajeno je da kao sredstvo osiguranja ispunjenja obaveze zahtijeva mjenicu ili ja mstvo, a
moţe i ĉek.
Kad se radi o bankovnim kreditima na veće iznose, moţe se zahtijevati i hipoteka.
Ako se zahtijeva neko od ovih sredstava, to mora biti ugovorena klauzula.
Bankarskim poslom smatra se jamstvo u smislu zakona o bankama, mada jamstvo mogu da
zahtijevaju i druge osobe da bi osigurale ispunjenje obaveza iz ugovora.
Jamstvi je pravni posao - ugovor koji zakljuĉuje banka s trećom osobom. Ta treća osoba jamac
obavezuje se da će obavezu iz ugovora ispuniti ako to ne uĉini duţnik.
Obzirom na sadrţaj te obaveze, jamstvo moţe biti solidarno ili supsidijarno
Od jamca se zahtijeva ispunjenje obaveze. Ako duţnik nije ispunio obavezu u odreĊenom roku,
to je supsidijarno jamstvo, prvo duţnik pa jamac.

141

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ispunjenje od jamca povjerilac banka moţe traţiti od jamca ako je oĉigledno da se obaveza ne
moţe naoplatiti od duţnika jer ona za to nema sredstava, pr. pao pod steĉaj.
Jamac se moţe obvezati i kao jamac platac. To je uobiĉajano tada jamac odgovara kao glavni
duţnik solidarno s duţnikom i banka kao povjerilac moţe da zahtijeva ispunjenje od jamca
odmah i ne mora da dokazuje da li je ili nije duţnik ispunio svoju obavezu dovoljno je da je taj
rok protekao
Ugovor o štednji ako se štednja prima putem štedne kjiţice onda je prva stranica …?????
A
Ako je putem raĉuna onda se zaljuĉuje ugovor.
Poslovi ĉuvanja vp i drugih dragocjenosti banka vrši putem sefa, a ĉuvanje onoga što je korisnik
sefa poloţio u sef vrši se temeljem ugovora. Banka odgovara samo za ĉuvanje, ne odgovara za
vrijednost stvari koje su sadrţane u sefu jer joj te stvari nisu dostupne budući da nema pristupa
sadrţini sefa.
Izdavanje bankarske garancije
Bankarska garancija je jednostrana izjava volje banke koju daje korisniku garancije i kojom
preuzima obavezu da će ispuniti novĉanu obavezu u korist korisnika garancije ako tu obavezu ne
ispuni njegov duţnik.
Tri osobe: duţnik koji je komitent banke, banku i povjerioca.
A i B zakljuĉili kupoprodajni ugovor A isporuĉiti odreĊenu robu, a B da će izvršiti uplatu. Osoba
A zahtijeva da joj za ispunjenje te obaveze da bankarsku garanciju, ako B na to pristane, to se
unosi u ugovor.
Da bi dobila garanciju, s bankom zakljuĉuje ugovor, ali pri tom banci prilaţe ugovor o
kupoprodaji.
A samo mora dokazati da je izvršila ugovor a da B nije platila . DOVDE

142

WWW.BH-PRAVNICI.COM
INDUSTRIJSKO VLASNIŠTVO – skraćenica IV
UreĊeno Zakonom o industrijskom vlasništvu (“Sluţbeni glasnik BiH”, broj 30/02)
Ovim zakonom ureĊuje se sticanje, sadrţaj I zaštita slijedećih prava iz industrijskog vlasništva.
To je:
1. Patent
2. Robni i usluţni ţig
3. Industrijski dizajn
4. Geografska oznaka
Patentom se štiti pronalazak.
Znak koji je podoban da se razlikuje roba štiti se ţigom.
Novi oblik proizvoda ili njegovog dijela štiti se dizajnom.
Oznaka kojom se oznaĉava geografsko porijeklo proizvoda štiti s egoegrafskom oznakom.
Sticanje pojedinih prava IV stjeĉe se podnošenjem prijave Insitutu za standarde, mjeriteljstvo i
zaštitu IV. Institut donosi rješenje koje se upisuje u odgovarajuće registre, pa bi s obzirom na 4
vrste zaštite imali 4 registra.
Od upisa pojedinog oblika, a svaki upis se objavljuje i u glasilu Instituta, vlasnik stjeĉe
odgovarajuća prava. Trajanje tih prava vremenski je ograniĉeno. Tako prava po osnovu patenta
od upisa traju 20 godina, a ţiga i dizajna 10 godina. Geogra fska oznaka je bez ograniĉenja. Ova
prava mogu se uvjetno reĉeno obnovita ako vlasnik patenta, ţiga i dizajna, podnese ponovno
zahtjev institutu.
Prava vlasnika
Prvo, ima pravo da patent, ţig i dizajn stavlja u promet tako što će prnijeti na drugog to pra vo u
cjelini ili djelimiĉno. Ovaj promet je valjan ako je zakljuĉen pismeni ugovor. Ovaj ugovor se
dostavlja Institutu koji će izmijeniti upis u skladu sa ugovorom.
Promet je moguć samo za patent, ţig i dizajn, geografska oznaka ne moţe biti predmet prenosa.
Ovaj prenos na drugog moţe se vršiti na naĉin da se predmet IV proda ili da se ustupi na
iskorištavanje. Predmet iskorištavanja moţe biti patent i dizajn, a ţig se moţe ustupiti ugovorom.
O iskorištavanju patenta i industrijskog dizajna zakljuĉuje se ugovor o licenci.
Zaštita ovog vlasništva se moţe ostvariti – osoba koja ima iskljuĉivo pravo vlasništva na ova 3
predmeta moţe zahtijevati da se osobi koja neopravdano koristi njegovo pravo, zabrani povreda
tog prava, da se otklone posljedice nastale povredom, da se sredstava i predmeti povrede unište,
da mu se vrati neopravdano steĉena korist itd.
Zakon je propisao rokove za zaštitu – 3 odnosno 5 godine od uĉinjene povrede.
Drugo je tuţba ĉime se osporava neĉije pravo na patent, ţig i dizajn. Na nju imaju pravo
pronalazaĉ i njegovi nasljednici i drugi pravni slijednici. Svrha tuţbe je da se osoba koja koristi
patent oglasi nosiocem tog patenta, ţiga i dizajna.
OPĆENITO O SVEMU:
Po ZOO u ĉlanu 25. je propisano da se ugovorima u privredi u smislu ovog zakona smatraju oni
ugovori koji su zakljuĉila privredna društva koja obavljaju privrednu djelatnost i pojedinac ili
imaoci radnji koji obavljaju djelatnost, a za koju su upisani u registar nadleţnih organa.
Privredno odjeljenje u općinskim sudovima u sjedištima kantona – nadleţnost suda.

143

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kod ugovora o prodaji kupac je duţan da bez odlaganja obavijesti prodavca jer će izgubiti pravo
da se na nedostatke pozove.
Kod ugovora u privredi i kod djeljivih obaveza, duţnici su solidarno odgovorni osim ako to
ugovorom ne iskljuĉe.
Jemstvo je takoĊer solidarno, a moţe se iskljuĉiti ugovorom.
Paţnja prilikom ispunjenja obaveza zahtijeva se paţnja dobrog privrednika (malo stroţija od
paţnje dobrog domaćina).
Kad odgovara ţeljeznica za zakašnjenje, odgovaraće osim ako je pazio sa paţnjom dobrog
struĉnjaka.

144

WWW.BH-PRAVNICI.COM
PREDAVAĈ: Hajrudin Hajdarević
10.06.2007. godine

PRIVREDNO PRAVO
OSNOVNA OBLIJEŢJA UGOVORA U PRIVREDI
To je posebna vrsta ugovora. Kao ugovorne strane pojavljuje se PD. Nekada su to i ugovori sa
jednom stranom kao fiziĉkim licem (izdavaĉki ugovori, niz ugovora o prevozu). Predmet tih
ugovora su robe ili vršenje raznih usluga u vezi sa prometom robe (prevoz, otpremanje,
uskladištenje...) Ti ugovori se zakljuĉuju svakodnevno i u velikom broju. Zakon ne traţi posebnu
formu za njihovo zakljuĉenje. Formalizam bi usporio robnu razmjenu. Zakon samo u nekim
ugovorim u privredi traţi formu. Odgovornost ugovornih strana u privredno pravnim odnosima je
pooštrena u odnosu na odgovornost u graĊanskom pravu. Ugovorne strane postupaju kao dobri
privrednici, a kad je u pitanju njihova profesionalna djelatnost, onda postupaju kao dobri
struĉnjaci po pravilima struke i obiĉajima, te su duţni i da snose profesionalni rizik. Ugovorne
strane ne samo da odgovoaraju za namjerno nanijetu štetu ili koja je proizašla iz krajnje nepaţnje.
Ovdje odgovaraju i za obiĉnu nepaţnju baš usljed svoje profesionalne odgovornosti.
Kod nanonšenje štete štetnik je duţan oštećenom naknaditi stvarnu štetu, a pored nje i izgubljenu
dobit. Zakon pravi izuzetke gdje se naknaĊuje samo stvarna šteta i to ne po trţišnoj nego stvarnoj
vrijednosti. Karakteristiĉno je u privredno-pravnim odnosima da kada ima više duţnika pa i kada
se radi o djeljivoj obavezi nastaloj zakljuĉivanjem ugovora u privredi da duţnici odgovaraju
povjeriocu solidarno. Kod ovih ugovora ugovorne strane tu solidarnu odgovornost mogu
iskljuĉiti. Dobar dio odredaba ZOO koji se primjenjuje i kod ugovora u privredi ima
karakteristiku dispozicije, a što znaĉi da ugovorne strane mogu pod odreĊenim uslovima svoju
odgovornost ograniĉiti ili iskljuĉiti.
Prekomjerno oštećenje – da li semoţe primjenjivati kd ugovora o privredi – ne dolaze u obzir te
odredbe jer se ne moţe oĉekivati da izvoĊaĉ radova ne zna svoju struku, izuzev ako nije bio
svjestan tih podataka.
Rokovi za zastarjelost su kraći jer promet ne trpi neizvjesnot. Predaja stvari se vrši najĉešće
simboliĉkim putem (predaja papira), prenos prava se vrši indosamentom isto simboliĉno.
PREGOVORI ZA ZAKLJUĈENJE UGOVORA
Oni prethode ugovoru. Oni mogu ali ne moraju dovesti do zakljuĉenja ugovora. Uĉesnici
pregovora pregovaraju o nizu pitanja o kojima se pregovara i kada se zakljuĉuje ugovor, dakle, o
bitnim elementima. Pregovor se moţe putem ponude i prihvata ponude transformisati u ugovor.
Poziv na pregovore treba razlikovati od ponude za zakljuĉenje ugovora. Inicijatori najĉešće
razgovoaraju sa više lica, a ponudilac upućuje ponudu uglavnom odreĊenom licu, samo jednom
licu. Pregovori ne obavezuju uĉesnike. Ponuda obavezuje za odreĊeno vrijeme. Poslije okonĉanih
pregovora bilo koji od uĉesnika moţe sastaviti ponudu. Pregovore uĉesnici obavljaju u skaldu sa
naĉelom savjesnosti i poštenja. Zabranjeno je pregovorima drugom nanositi štetu. Lice koje nema
namjeru da zakljuĉi ugovor ne smije stvarati privid da će da zakljuĉi ugovor jer bi u tom sluĉaju
duţan naknaditi štetu prouzrokovanu pregovorima. Odgovornost kod pregovora – deliktna
odgovornost.
Karakteristiĉno je da se naknaĊuje stvarna šteta, a ne izmakla korist. Zakonodavac ne štiti za
eventualnu štetu kod koje nije izvjesno da neće nastati.

145

WWW.BH-PRAVNICI.COM
PRIHVAT PONUDE I PONUDA
Ponuda je jednostrana izjava volje. Upućuje se odreĊenom licu. Sadrţi sve bitne sastojke
ugovora. Sloboda izbora trećeg lica nekad je ograniĉena pravom preĉe kupovine. Pored klasiĉne
ponude imamo i opću ponudu. Ona se upućuje neodreĊenom broju lica i ne gasi se ako je od
nekih licca zakljuĉen ugovor. Općom ponudom se zakljuĉuje više ugovora. (U izlogu roba je
poziv na ponudu, u katalogu nedostaje koliĉina kao bitan element. I ovdje se ne radi ponudi).
Obaveznost ponude treba shvatiti kao njenu neopozivost poslije prispijeća ponuĊenog. Opoziv se
moţe odrediti rokom. Zakasnjeli prihvat ponude smatra se novom po nudom. Ako se za ugovor
traţi posebna forma onda i ponuda mora biti u toj formi.
Prihvat ponude po sadrţini mora odgovarati ponudi. Ponuda i prihvat ponude moraju biti saglasni
u bitnim elementima. O spornim taĉkama ugovora stranke mogu i kasnije razgovarati i saglasiti
se. Bitne elemente ugovora treba shvatiti po samoj prirodi ugovora i po volji ugovornih strana.
Volja za zakljuĉenje ugovora moţe biti izjavljena izriĉito ili prećutno pa ĉak i konkludentnim
radnjama. Ovo samo kada se radi o eformalnim ugoovrima. U pravu ne vaţi naĉelo da ćutanje
ponuĊenog znaĉi prihvat ponude. Bez pravnog su dejstva odredbe ako ugovorne strane ugovore
da će se ćutanje ponuĊenog smatrati kao prihvatanje ponude. U pravu nema pravila bez
izuzetaka. ZOO samo u dva sluĉaja predviĊa kada je ćutanje priihvat ponude – ako se radi o
višegodišnjoj poslovnoj vezi ugovornih strana i kada osiguranik obavijesti da ţeli da ţeli da
zakljuĉi ugovor, a ovaj ne reagira.
Produţenje zakljuĉenih ugovora a u vezi sa ćutanjem.
ZAKLJUĈENJE UGOVORA
Kada postoji saglasnost ugovornih strana o bitnim elementima ugovor u privredi je zakljuĉen
Izjava volje o zakljuĉenju moţe se dati rijeĉima, uobiĉajenim znacima ili drugim ponašanjem.
Izjava volje mora biti data slobodno i ozbiljno. Ako za volju treba saglasnost trećeg on je moţe
dati prije zakljuĉenja ugovora kao dozvolu, a nakon zakljuĉenje ugovora kao saglasnost. Ugovor
je zakljuĉen onog ĉasa kada ponudilac primi izjavu ponuĊenog da prihvata ponudu. Mjesto
zakljuĉenja, prijem prihvata je mjesto ponudioca. Predmet mora biti moguć, dozvoljen, odnosno
dorediv. Ako tako nije ona je ugovor ništav.
FORMA ZAKLJUĈENJA UGOVORA U PRIVREDI
U naĉelu su neformalni. Ugovorne strane odluĉuju na koji će naĉin izjaviti svoju volju. Bitna je
saglasnost njihovih volja. MeĊutim, i u privrednom pravu za neke ugovore zakon traţi formu,
najĉešće pismenu (npr ugovor o graĊenju, o licenci, alotmanu, kreditu). Kad zakon traţi pismenu
fomru onda je ta forma uslov punovaţnosti ugovora i ona vaţi za njegove izmjene i dopune, ali i
takav ugovor se moţe neformalnih sporazumom raskinuti. U nekim sluĉajevima i same stranke
mogu da ugovore formu. MeĊutim, takav ugovor moţe se izmijeniti i dopuniti i neformalno. Kad
zakon traţi formu ako ugovor nije zakljuĉen u toj formi onda je on suprota n prinudnom propisu i
ništav je. Ako su ugovorne strane dogovorile formu onda kada forma nije ispunjena onda on nije
ni zakljuĉen jer nedostaje bitan elemenat. MeĊutim, ako su ugovorne strane ispunile takav ugovor
ili u preteţnom dijelu izvršile svoje obaveze, onda se on smatra valjanim i proizvodiće pravno
dejstvo.
Posebni naĉini zakljuĉenja ugovora (javna prodaja, ugovori moćnika - struja, kablovska).
NIŠTAVOST UGOVORA U PRIVREDI
Ništav je onaj koji je protivan naĉelima društvenog ureĊenja, prinudnim propisima i moralu
društva. Moguća je ništavost i u drugim sluĉajevima zbog predmeta ako nije moguć, dopušten i
146

WWW.BH-PRAVNICI.COM
neodrediv. Zbog osnova ako ne postoji ili je nedopušten, zbog mane volje, ako je zakljuĉen od
strane potpuno poslovno nesposobnog lica (djeca do 14 godina). Ništav je i onaj ugovor ako se
odnosi na pravnog subjekta koji ne postoji kao i onaj koji nije zakljuĉen u odreĊenoj formi. U
akvom sluĉaju moraju se imati u viu rezervi (ĉl. 70. i 73 ZOO).
PRAVNA PRIRODA I PROMJENE KOD UGOVORA U PRIVREDI
Sva zakljuĉenja ugovora u privredi imaju obligaciono-pravno dejstvo, a ne stvarno-pravno
dejstvo. Zakljuĉeni ugovori predstavljaju samo pravni osnov, a predaja stvari predstavlja naĉin
sticanja. Ako ugovor nije odmah izvršen on moţe od zakljuĉenja pa do izvršenj a pretrpjeti razne
promjene. Te promjene mogu biti promjene na obje strane, promjene povjerilaca (cesijom) i
promjena duţnika (preuzimanjem), kada se promijene okolnosti nakon zakljuĉenja. Po ZOO
strane ne mogu traţiti naknadu i raskinuti ????.
BITNI SASTOJCI UGOVORA U PRIVREDI
To su predmet i cijena.
Oni moraju biti odreĊeni ili odredivi. Predmet ugovora je roba, dakle, tjelesna pokretna stvar koja
zadovoljava ljudsku potrebu i koja je namijenjena i podobna za trţište. Stvar mora da bude u
prometu, mogu je i ograniĉen promet. Moţe da bude i buduća stvar. Prodati se moţe i tuĊa stvar.
U ovom sluĉaju treba praviti razliku da li je predata ili nije kupcu. Ako stvar nije predata kupcu,
automatski se raskida ugovor. Stvari treba da su individualno odreĊene kao i po rodu. Ugovorom
se mora odrediti vrsta, koliĉina i kvalitet. Kada stranke ne mogu odrediti cijenu a ne moţe se
odrediti ni na osnovu elemenata sadrţanih u ugovoru, cijena se odreĊuje na jedan od zakonom
propisanih naĉina. Cijena moţe biti fiksna i pro mjenjiva. Fiksna je cijena, tekuća cijena, cijena
odreĊena po trećem licu, od nadleţnog organa, po ranije zakljuĉenom ugovoru, fabriĉka cijena
itd. Na moţe jedna strana odrediti cijenu. Ako cijena nije odreĊena primjenjuje se cijena koja je
bila za tu vrstu robe u vrijeme zakljuĉenja ugovora, a ako se tako ne moţe odrediti onda je to
razumna cijena.
UGOVOR O PRODAJI
Predmet i cijena ugovora o prodaji
Ugovor o prodaji se smatra zakljuĉenim i kada cijena nije odreĊena kao i kada cijena nije
odrediva, a u nekim sluĉajevima i kada u ugovor nije unesena što ne znaĉi da nema cijene kao
bitnog elementa. Cijena je novĉana naknada koju kupac plaća prodavcu za isporuĉenu robu. Plaća
se u gotovom, virmanskim prenošenjem, hartijama od vrijendosti. Moţe biti fiksna i
promjenljiva. Fiksna moţe biti odreĊena neposredno ili posredno. OdreĊuje se za jedinicu po
koliĉini ili za ukupnu koliĉinu. Posebno odreĊena cijena je tekuća cijena. Cijena je zavisna od
kvaliteta robe. Cijena odreĊena kao orjentaciona. Ako nije odreĊena cijena ili je nije moguće
odrediti na osnovu samih podataka iz ugovora primjenjuje se ona cijena koja je bila u vrijeme
zakljuĉenja ugovora za tu vrstu i kvalitet robe. Kada su u pitanju cijene koje se odreĊuju u
svakom konkretnom sluĉaju onda za njih kaţemo da su to razumno odreĊene cijene.
Prelazak rizika i obim odgovornosti
Prodata roba moţe sluĉajno propasti ili biti oštećena. Ugovorna strana koja je pogoĊena rizikom
ostaje u obavezi prema drugoj ugovornoj strani. Osnovno pravilo je da do predaje robe kupcu
rizik snosi prodavac, a sa predajom robe rizik snosi kupac. I ovdje postoje izuzeci. Ako kupac
zadocni, kupac snosi rizik (zakon ne štiti nesavjesnu stranu). Drugi sluĉaj je ako kupac zbog
nedostatka preuzete robe raskine ugovor ili je traţio zamjenu robe, u takvom sluĉaju rizik snosi
147

WWW.BH-PRAVNICI.COM
prodavac. Pitanje prelaska rizika najĉešće se reguliše rema ugovornim stranama transportnim
klauzulama (klauzule iz meĊunarodnog prava).
Prava kupca i materijalni nedostaci
Kupac koji je blagovremeno i uredno obavijestio prodavca moţe:
1. zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka
2. moţe zahtijevati sniţenje cijene.
U oba sluĉaja radi se u ispunjenju ugovora.
3. moţe izjaviti da raskida ugovor.
U svakom od ova 3 sluĉaja moţe traţiti i naknadu štete.
Kupac moţe raskinuti ugovor samo ako je prethodno ostavio prodavcu naknadni primjereni rok
za ispunjenje ugovora. Kupac moţe odrţati ugovo i ako se radi o fiksnom ugovoru ako odmah u
roku obavijesti prodavca da ostaje kod ugovora. Isporuĉena i manja koliĉina robe nego što je
ugovoreno smatra se nedostatkom, te kupac moţe raskinuti ugovor ali samo za nedostajuću
koliĉinu. Ako kupac u razumnom roku ne izjavi da višak robe odbija smatraće se da je prihvatio
višak po istoj cijeni.
Pravna dejstva raskida ugovora zbog nedostataka i zbog neispunjenja su po zakonu ista. Sniţenje
cijene se vrši prema odnosu izmeĊu vrijednosti robe bez nedostatka i vrijednosti robe sa
nedostatkom, ali po cijeni u vrijeme kada je ugovor zakljuĉen.
Odgovornost za materijalni nedostatak
Za one nedostatke koju je roba imala u ĉasu prelaska rizika na kupca odgovara prodavac bez
obzira na to da li mu je to bilo poznato ili nije. Poslije prelaska rizika na kupca za materijalne
nedostatke koji su posljedica uzroka koji je po stojao prije prelaska rizika takoĊe odgovara
prodavac. Materijalni nedostaci postoje ako stvar nema potreban svojstva za njenu redovnu
upotrebu ili promet, za njenu naroĉitu upotrebu za koju je kupac nabavlja a koja je bila poznata
prodavcu ili mu je morala biti poznata, zatim ako roba nema svojstva i odlike koji su izriĉito ili
prećuto ugovorene ili propisane ili ako roba nije saobrazna modelu, uzorku. Materijalni nedostaci
mogu biti vidljivi i nevidljivi. Zakonom je propisano kada prodavac neće odgovarati za
materijalne nedostatke i to:
1. neznatan materijalni nedostatak – njega odreĊuju sudovi.
2. ako je kupcu u ĉasu zakljuĉenja ugovora materijalni nedostatak bio poznat ili mu nije
mogao ostati nepoznat.
3. prodaja na javnoj draţbi.
4. kada je upitanju prolazna mana koja nije od znaĉaja za mogućnost upotrebe stvari.
Isporuka druge od ugovorene stvari nije materijalni nedostatak.
Prodavac odgovara kupcu ako je materijlani nedostatak postajao u ĉasu prelaska rizika i ako se
prava ostvaruju u odreĊenom roku. Taj rok je prekluzivan i njegovim propustom gube se
subjektivna prava. I pored ovoga prodavac neće odgovarati ako je kupac u vrijeme zakljuĉenja
ugovora znao za materijlane nedostatke ili ako mu oni nisu mogli ostati nepoznati.
Garancija za ispravno funkcionisanje prodate stvari
U sluĉaju kada kupac kupi robu od prodavca koji mu je predao garantni list kojim proizvoĊaĉ
garantuje za ispravno funkcionisanje stvari on moţe traţiti od proizvoĊaĉa i prodavca da stvar
148

WWW.BH-PRAVNICI.COM
opravi u razumnom roku ili ako to ne uĉini da umjesto te stvari preda drugu stvar koja
funkcioniše ispravno. Ovim pravilima o ispravnom funkcionisanju ne dira se u pravilu o
odgovornosti prodavca az nedostatke robe, a prava po tim pravilima mogu se ostvariti samo u
garantnom roku. Kupac u ovim sluĉajevima ima pravo na naknadu štete. Kada se radi o manjim
kvarovima, rok se produţava, otprilike onoliko koliko je kupac lišen upotrebe stvari. I za zamjenu
dijela, rok za novi dio teĉe ponovno. Ako prodavac ne izvrši opravku ili zamjenu stvari onda
prodavac moţe traţiti raskid ugovora i zahtijevati naknadu štete. Ova prava kupac ostvaruje od
prodavca po osnovu ugovora o prodaji, a od proizvoĊaĉa po osnovu garantnog lista u obimu i
onoj sadrţini kakva je navedena u garantnom listu.
Zaštita od evikcije – odgovornost za pravne nedostatke
Ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg lica koje iskljuĉuje, umanjuje ili ograniĉava
kupĉevo pravo, a o ĉijem postojanju kupac nije bio obaviješten, niti je pristao da pod tim
opterećenjem uzme stvar, onda prodavac odgovara za takve nedostatke. Kupac je duţan
obavijestiti prodavca o tome uvijek i blagovremeno ali ne samo i u sluĉaju ako je to prodavcu
bilo poznato. Kupac u razumnom roku poziva prodavca da oslobodi prodatu stvar od prava ili
pretenzija trećeg lica ili da mu isporuĉi drugu stvar ako su one odreĊene po rodu. Kada prodavac
ne postupi po zahtjevu kupca, tada nastaju slijedeće sankcije:
1. u sluĉaju oduzimanja stvari od kupca, ugovor se raskida po samom zakonu i
2. kada je u pitanju umanjenje ili ograniĉenje kupĉevog prava, kupac moţe po svom izboru
raskinuti ugovorili traţiti srazmjerno sniţenje cijene.
Ako je kupac znao za prava i pretenzije trećeg na stvari, on i tada ima pravo na vraćanje stvari i
zahtijevanje druge, raskid ugovora ili srazmjerno smanjenje cijene, ali nema pravo na naknadu
štete.
Kad se radi o pravu trećeg koje je oĉigledno kupac koji ne obavijesti prodavca za pravne
nedostatke, a prizna pravo trećeg kao osnovano, on opet ima pravo pozvati se na prodavĉevu
odgovornost. Ako kupac isplati trećem izvijesni iznos novca da bio n odustao od oĉiglednog
prava, prodavac se ne oslobaĊa odgovornosti i kupac ima pravo na pretrpljenu štetu u visini
oznaĉene isplate.
Odredbe od odgovornosti za pravne nedostatke dispozitivne su prirode i mogu se ograniĉiti ili
sasvim iskljuĉiti. Iskljuĉenje odgovornosti nije moguće ako je u vrijeme zakljuĉenja ugovora
prodavcu bio poznat ili nije mogao ostati nepoznat pravni nedostatak. Istekom godine od dana
saznanja za postojanje prava trećeg gasi se pravo kupca po osnovu pravnih nedostataka. I neke
odredbe o naknadi štete su dispozitivne prirode i mogu se ograniĉiti i iskljuĉiti.
Prigovori za materijalne nedostatke na robi – reklamacioni prigovori
Kada kupac pregledom robe utvrdi da ona ima materijalne nedostatke ili da ne odgovara
ugovorenoj, duţan je da podnese prigovor prodavcu. Prigovor kupca prodavcu mora biti
blagovremen, konkretan i upućen na siguran naĉin. Ranije smo naveli da su rokovi za prigovore u
robnom prometu vrlo kratki. Kada je pregledom robe uoĉena neka vidljiva mana kupac je o
takvoj mani duţan obavijestiti prodavca bez odlaganja. Kada su pregledu robe prisustvovale obje
strane i kupac i prodavac kupac je duţan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopštiti
prodavcu odmah. Kada su u pitanju skrivene mane prigovor se podnosi bez odlaganja ĉim je
mana otkrivena ili je za nju saznto ali najdalje u roku od 6 mjeseci od dana predaje osim ako je
ugovoren duţi rok. Ovaj rok je prekluzivne prirode. Propuštanjem roka gube se sva prava koja se
imaju prema prodavcu zbog nedostataka na robi.

149

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prigovor mora biti konkretan i odreĊen. Mora sadrţavati bliţi opis nedostatka koji je pregledom
robe utvrĊen i u njemu mora stajati reĉenica «da ako to hoće da provjeri». Prigovor mora biti
poslan na pouzdan naĉin ali ne odreĊuje naĉin na koji će se poslati. Taj prigovor ide na rizik
prodavca ako je poslano na pouzdan naĉin.
Docnja prodavca i kupca
Svaka ugovorna strana moţe zapasti u docnju. Docnja s obzirom na ugovorne strane moţe biti
duţniĉka i povjerilaĉka. Prodavac zapada u duţniĉku docnju ako na vrijeme nije isporuĉio kupcu
ugovorenu robu. Ako je rok odreĊen onda protekom roka koji je odreĊen. Ako rok nije odreĊen,
onda po proteku 8 dana od dana zakljuĉenja ugovora. Kada prodavac zapadne u duţniĉku docnju,
kupcu pripadaju alternativno dva prava: da traţi ispunjenje ugovora i naknadu štete zbog
zakašnjenja i da raskine ugovor i traţi štetu zbog neispunjenja ugovora. Uglavnom kupac ostavlja
primjeren rok za ispunjenje ugovora. Kupac nije duţan da ostavi primjeren rok za ispunjenje
ugovora ako iz samog drţanja prodavca proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u
naknadnom roku. Kada su u pitnaju fiksni ugovori protekom roka oni se raskidaju po samom
zakonu. Kada je u pitanju raskid ugovora, naknada štete moţe biti apstraktna i konkretna.
Apstraktna šteta sastoji se u razlici ugovorene i tekuće cijene za ugovorenu robu. Konkretna šteta
obuhvata obiĉnu štetu i izmaklu korist i ona se utvrĊuje prema okolnostima konkretnog sluĉaja.
Kada prodavac zapadne u povjerilaĉku docnju, a to je sluĉaj kada bez opravdanog razloga odbije
da primi isplatu cijene, u tom sluĉaju kupac ima dva prava: da deponuje iznos kod suda i da traţi
naknadu pretrpljene štete (interes je da ne plati kamate ako deponuje).

Sredstva obezbjeĊenja ispunjenja ugovora
Ugovorna kazna
To je odreĊena suma novca ili druga imovinska vrijednost. Njena pravna priroda je akcesornost i
kao sporedna obaveza dijeli sudbinu glavne odgovornosti. Novĉane obaveze ne mogu se
obezbjeĊivati ugovornom kaznom, one se štite kamatom. Osnovni uslov za plaćanje ugovorne
kazne je da se obaveza i njena povreda moţe pripisati u duţnikovu krivicu. Duţnikova krivica se
ne utvrĊuje, ona se pretpostavlja. Povjerilac je ne mora dokazivati. Pravno dejstvo ugovorne
kazne je za sluĉaj neispunjenja obaveze povjerilac ima pravo izbora da traţi isplatu ugovorne
kazne ili ispunjenje obaveze. A za sluĉaj zakašnjenja ugovorne obaveze, povjerilac moţe
zahtijevati ispunjenje glavne obaveze i plaćanje ugovorne kazne. Prilikom prijema zakašnjelog
ispunjenja glavne obaveze od duţnika povjerilac mora odmah obavijestiti da zadrţava pravo na
ugovornu kaznu. Ako tako ne postupi, on gubi pravo na ugovornu kaznu. To znaĉi da je
obavještenjem duţnika o zadrţavanju prava povjerioca na ugovornu kaznu neoboriva pravna
presumpcija.

Jamstvo
U pravilu do jamstva dolazi po osnovu posebnog ugovora izmeĊu povjerioca i jamca. Taj ugovor
mora biti zakljuĉen u pismenoj formi. Jamstvo se daje za svaku pravovaljanu obavezu bez obzira
na njen sadrţaj, zatim za uvjetnu obavezu i za odreĊenu bud uću obavezu (izvjesnu). Kod
zakljuĉenja ugovora o jamstvu ne mora se traţiti saglasnost duţnika. Taj ugovor se zakljuĉuje
izmeĊu povjerioca i jamca neovisno od volje pa ĉak i protiv duţnikove obaveze. O tom ugovoru
ne mora se duţnik obavještavati. Ugovorom o jamstvu moţe se obavezati samo onaj ko ima
potpunu poslovnu sposobnost. Jamac za obavezu neke poslovne nesposobne osobe odgovara

150

WWW.BH-PRAVNICI.COM
povjeriocu isto kao i jamac poslovno sposobne osobe. Odgovornost jamca u privrednom pravu je
pooštrena. U privrednom pravu jamac odgovara kao platac to znaĉi da postoji solidarna
odgovornost za obavezu glavnog duţnika. Posljedica toga je da jamac nema pravo prigovora na
redoslijed. Povjerilac moţe utuţiti samog jamca a da nije utuţio glavnog duţnika. Ako su utuţeni
oba, odgovaraju solidarno, pa ĉak i ako se radi o djeljivoj obavezi. MeĊutim, ako su utuţeni oba
izreka presude ne mora glasiti na isto za jamca i glavnog duţnika. Pravila o jamstvu su
dispozitivne prirode. Ugovorne strane mogu odstupiti od propisanih pravila i u ugovoru
predvidjeti supsidijarnu odgovornost glavnog duţnika i jamca. Jamac odgovoara kao platac –
solidarno odgovara jedan za sve, svi za jednog.
U privredi duţnik odgovara solidarno – istovremeno i duţnik i jamac, a u graĊanskom
subsidijarno, prvo duţnik, pa onda on.
Kad jamac isplati obavezu povjeriocu, ima pravo na regres od glavnog duţnika. Jamstvo nastaje
ugovorom ali se moţe i zakonom predvidjeti.

Zaloga
Zaloga predstavlja najznaĉajniji oblik realnog obezbjeĊenja, urednog ispunjenja, obaveza iz
ugovra o privredi. Za zalogu vaţe ova pravila:
- pravilo po kome zaloţno pravo moţe postojati samo na pokretnim stvarima i prenosivim
pravima bez predaje stvari zaloţnom povjeriocu, odnosno bez predaje zaloţenih prava.
Zaloga se moţe dati za buduću i uvjetnu obavezu. Registrirana zaloga moţe biti zasnovana na
pokretnim stvarima bilo da se radi o pojedinim stvarima ili skupini stvari, ĉlanskim ulozima u
pravnom licu i svim pokretnim stvarima i prenosivim pravima zaloţnog duţnika. Postoji i
registrirana zaloga vrijednosnih papira i ona se ureĊuje posebnim propisima.
Subjekti zaloţnog prava mogu biti fiziĉka, pravna domaća ili strana lica. Ugovor o zalogu mora
biti pismen i sadrţavati predmet zaloge i oznaku glavnog potraţivanja odreĊenu po pravnom
osnovu i visini. Registrirana zaloga ne moţe se dati u podzalog. Tu je i pravilo po kome
nalogodavac moţe da bude lice koje nije nosilac prava raspolaganja na zaloţenoj stvari. To je
sluĉaj kad duţnik zaloţi tuĊu stvar ili kad skladištar ima pravo zaloga na robi bez obzira na
pravni poloţaj ostavodavca u pogledu te robe (da li je vlasnik ili nije). Zalogoprimac kod ugovora
u privredi u sluĉaju spora podiţe tuţbu protiv duţnika. Na istoj stvari moţe biti i više zaloga.
Postoje i sluĉajevi odstupanja od naĉela prior tempore prior in iure (prvi u vremenu, prvi u
pravu).

Bankarsko jemstvo i bankarska garancija
Bankarsko je mstvo je dvostran pravni posao. Ono nastaje oĉitovanjem volje obiju stranaka banke koja izdaje garanciju sa naslova jemstva i osobe u ĉiju je korist banka izdaje. Iako je
bankarsko jemstvo dvostran pravni posao, ono spada meĊu jednostrane ugovore jer prava stiĉe
samo korisnik jemstva, dok obaveze preuzima samo jemac. Jemac ne preuzima niti ispunjava
svoju vlastitu, već duţnikovu, tuĊu obavezu. Obaveza sadrţana ua bankarskom jemstvu je
akcesorna i pretpostavlja postojanje punovaţne i utuţive obaveze glavnog duţnika.
Nasuprot tome, obaveza sadrţana u bankarskoj garanciji je samostalna i u odnosu prema
duţnikovoj obavezi iz osnovnog ugovora od nje odvojena, dakle, apstraktna. Banka se obavezuje
da će ispuniti svoju, a ne tuĊu obavezu za razliku od bankarskog jemstva i na taj naĉin zaštititi
korisnika. U daljnjoj razmjeni valja napomenuti da i bankarska garancija moţe biti akcesornog,

151

WWW.BH-PRAVNICI.COM
samostalnog, kauzalnog pa i apstraktnog karaktera. Bankarska garancija iz ZOO nazvana bez
prigovora predstavlja apstraktnu obavezu banke. Takva je i garancija na prvi poziv. U takvom
sluĉaju banka nema pravo postaviti pitanje pravovaljanosti pravnog posla, odnosno osnovnog
ugovora i nema pravo umiješati se u eventualno takav spor.

Dokumentarni akreditiv
Prihvaćanjem zahtjeva zalogodavca za ostvarenje akreditiva akreditivna banka se obavezuje da će
korisnika akreditiva isplatiti odreĊenu novĉanu svotu ako do odreĊenog vremena bude
udovoljeno uslovima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva. Akreditiv mora biti sastavljen
u pismenoj formi. Banka je obavezna prema korisniku od dana kada je korisniku otvaranje
akreditiva saopšteno a naogodavac je vezan izdanim nalogom od trenutaka kad je nalog prispio
banci. Akreditiv je nezavisan od ugovora o prodaji ili drugog pravnog posla u povodu koga je
otvoren. Uz dokumentovani akreditiv ide uslov banci da budu podneseni dokumenti prema
uslovima utvrĊenim u akreditivu. Akreditiv moţe biti opoziv i neopoziv. Ako nije ugovoreno,
akreditiv je uvijek opoziv. Ĉak i kad je otvoren na odreĊeno razdoblje. Sem naĉela odvojenosti
od akreditivnog posla vaţna su kod akreditiva naĉela poslovanja dokumentima, a ne robom, a
time i naĉela banking ispitivanja dokumenata.
PREDAVAĈ: Hajrudin Hajdarević
17.06.2007. godine

HIPOTEKA
Je sredstvo obezbjeĊenja ispunjenja ugovora i to novĉanog potraţivanja. To je najsavršenije
sredstvo stvarnopravnog osiguranja novĉanog potraţivanja. Hipotekom se duţnik ne lišava
posjeda zaloţene nekretnine. Hipoteka nastaje na osnovu sudske odluke i pravnog posla. Kod nas
su poznate i zakonske hipoteke.

Osnova naĉela hipoteke:
1. Ograniĉeno stvarno pravo
Hipoteka je ograniĉeno stvarno pravo, a prestanak traţbine je samo jedan od osnova za brisanje.
Prestanak traţbine sam po sebi ne dovodi do brisanja hipoteke. Hipoteka je ovlaštenje zaloţnog
vjerovnika da namiri svoje osigurano potraţivanje ako mu ne bude namireno do dospijeć a i to
putem suda, a ne samostalnim raspolaganjem predmetnog zaloţnog prava.
2. Publicitet
On se stiĉe upisom hipoteke u ZK, a ako nekretnina nije upisana u ZK onda tabularnom ispravom
kod nadleţnog suda.
3. OdreĊenost potraţivanja
OdreĊenost osiguranog potraţivanja odnosi se na glavno potraţivanje, a što znaĉi da mora iti
poznata osnova tog potraţivanja i visina novĉanog potraţivanja koje se upisuje u ZK.
4. OdreĊenost objekta zaloţnog prava
Nekretnina kao stvar mora biti oznaĉena prostorno i oznaĉava se kao katastarska ili graĊevinska
ĉestica.
152

WWW.BH-PRAVNICI.COM
5. Nedjeljivost
Hipoteka postoji neovisno od toga koliko se odigurano potraţivanje smanjilo. Sve dok ono
postoji ne moţe se hipoteka izbrisati iz ZK.
6. Neodvojivost
Hipoteka se ne moţe odvojiti od svog objekta i ona se prenosi sa objekta kao što se i objekt
prenosi sa hipotekom.
7. Mogućnost postojanja više zaloţnih prava na istom objektu ili podzaloţno pravo ili
podhipoteka
Ista nekretnina se moţe opteretiti sa više hipoteka koje imaju svaka svoj rang, mjesto po vremenu
nastanka. Njihov redoslijed odreĊuje se prema nastanku ali zakonom moţe biti i drugaĉije
ureĊeno.
8. Prometnost ili nadhipoteka
Hipoteka se moţe otuĊiti, naslijediti pa i opteretiti ali samo zajedno sa nekretninom koja se
njome osigurava. Kada se optereti potraţivanje, osiguranom hipotekom osniva se nadhipoteka.
Nadhipoteka u korist treće osobe osniva se bez pristanka hipotekarnog duţnika.
9. Zajedniĉka hipoteka
Hipoteka se moţe osnovati i za više nekretnina i tada se ona naziva zajedniĉka. Hipoteka se stiĉe
upisom u ZK bilo na temlju pravnog posla ili sudske odluke.
Za nastanak zakonske hipoteke nije obaveza upisa u ZK. Zakonska hipoteka se stiĉe izvanknjiţno
samim nastajanjem zakonskih pretpostavki.
O hipoteci vidjeti u Zakonu o ZK.

UGOVORI
UGOVOR O KOMISONU
Je ugovor kojim komisionar u svoje ime, a za raĉun komitenta istupa prema trećem licu kao
samostalna ugovorna strana. Svi efekti ekonomski iz zakljuĉenog ugovora sa trećim licem
pripadaju komitentu. Bitan sastojak ugovora o komisionu je sama pravna priroda pos la, odnosno
ugovora koje komisionar zakljuĉuje sa trećim licem. Pravna priroda ugovora o komisionu je ta da
je to posebna vrsta ugovora o nalogu, da je samostalan imenovani ugovor, dvostrano teretan i
neformalan.
Komisionar prilikom zakljuĉenja ugovora sa trećim licem, prilikom izbora trećeg lica cijeni
poslovni ugled i kreditnu sposobnost trećeg lica.
Kod komisionog ugovora uvijek su u pitanju pravne radnje jer se radi o zakljuĉenju ugovora sa
trećim licem, a pored tih pravnih radnji komisionar moţe poduzimati i faktiĉke radnje. Ugovor o
komisionu je neformalan pravni posao. Komisionar odgovara za djelatnost trećeg lica, odnosno,
za izbor trećeg lica, a ne i za ukupno izvršenje posla zakljuĉenog sa trećim licem. Ima pravo na
proviziju, naknadu potrebnih, nuţnih i korisnih troškova. Pridrţava se naloga komitenta i štiti
njegove interese, obavještava komitenta o promjenama. Duţan je obavijestiti komitenta sa kojim
je treće lice zakljuĉilo ugovor, a ne i treće lice ko mu je komitent. I kada naknda nije ugoovrena,

153

WWW.BH-PRAVNICI.COM
komisionar ima pravo na naknadu koja se tada odreĊuje tarifom ili prema ugovorenom poslu i
postignutom rezultatu. Sem klasiĉnog prodajnog ili kupovnog komisiona u našoj praksi postoji i
pojaĉani komision gdje komisionar odgovara za ukupno izvršenje ugovora zakljuĉenog sa trećim
licem. Pojaĉani komision prepoznajemo po tome što je provizija u % znatno veća upravo zbog
znatno povećane odgovornosti.
UGOVOR O POSREDOVANJU
Ovim se ugovorom posrednik obavezuje da nastoji naći i dovesti u vezu sa naredbodavcem lice
koje bi sa njim pregovaralo o zakljuĉenju odreĊenog ugovora. Bitan sastojak ovog ugovora je
sam predmet ugovora.
Razlika izmeĊu posredovanja i zastupanja je slijedeća:
- Posrednik radi u svoje ime i za svoj raĉun
- Zastupnik radi u tuĊe ime i za tuĊi raĉun
- Posredovanjem ne nastaje trajni odnos
Naknada za posrednika ne mora biti ugovorom odreĊena. Posrednik ne zakljuĉuje ugovore i u
pravilu on poduzima samo faktiĉke radnje. On postupa sa paţnjom dobrog privrednika. Duţan je
da se pridrţava naloga i upustava nalogodavca, a odgovoran je nalogodavcu za izbor trećeg lica.
Nalogodavac moţe da opozove nalog sve dok on nije izvršen. Ako naknada za posredovanje nije
odreĊena ugovorom, ona se odreĊuje tarifom ili lokalnim obiĉajima. Ako se ne moţe tako
odrediti, ona se odreĊuje prema radu posrednika i uĉinjenoj usluzi.
UGOVOR O LICENCI
Je ugovor kojim se obavezuje davalac licence da sticaocu licence ustupi (ne daje kako kandidati
kaţu) u cjelini ili djelimiĉno pravo iskorištavanja pronalazaka, tehniĉkog znanja i iskustava ţiga,
uzoraka ili modela, a sticalac licence se obavezuje da mu zato plati odreĊenu naknadu.
Ugovor o licenci mora biti zakljuĉen u pismenoj formi i na vrijeme ne duţe od zakonske zaštite
samog tog prava. Iskljuĉivom licencom se stiĉe iskljuĉivo pravo iskorištavanja predmeta licence i
to mora biti izriĉito ugovoreno. Iskorištavanje licence moţe biti prostorno ili vremenski
ograniĉeno samo ako ono nije protivno ustavu i zakonu. Kada sticalac licence iskljuĉive, pravo
iskorištavanja predmeta licence prenese ili ustupi na drugo lice, onda je to podlicenca. Ugovor o
licenci prestaje istekom vremena na koje je zakljuĉen, nije potrebno da bude otkazan, ali ako
sticalac licence produţi da iskorištava predmet te licence, a tome se ne protivi davalac licence,
smatra se da je zakljuĉen novi ugovor o licenci neodreĊenog trajanja i pod istim uslovima kao i
prethodni. Ugovor o licenci ĉiji rok trajanja nije odreĊen prestaje otkazom kojeg svaka strana
moţe dati drugoj poštujući odreĊeni otkazni rok. Otkazni rok odreĊuju ugovorne strane, a ako
tako nije dogovoren on iznosi 6 mjeseci s tim da se prve godine vaţenja ugovora on ne moţe
otkazati. U sluĉaju smrti davaoca licence ona se nastavlja s njegovim nasljednicima pod uslovom
da nije drugaĉije ugovoreno. U sluĉaju smrti sticaoca licence, ona se nastavlja, ali smao sa
nasljednicima koji produţavaju njegovu djelatnost. U sluĉaju steĉaja sticaoca licence davalac
licence moţe raskinuti ugovor bez obzira na ranije navedene uvjete o prestanku ugovora o
licenci.
UGOVOR O USKLADIŠTENJU
To je ugovor kojim skladištar preuzima obavezu da odreĊeno vrijeme ĉuva i odrţava stvari koje
pripadaju drugom subjektu, ostaviocu i da po proteku ugovorom odreĊenog vremena vrati stvari
ostaviocu, a ostavilac da za struĉno ĉuvanje i odrţavanje stvari isplati skladištaru ugovorenu
naknadu. To je konsezulan, a ne realan ugovor, on je neformalan, a ne formalan ugovor.
154

WWW.BH-PRAVNICI.COM
MeĊutim, u praksi se najĉešće zakljuĉuje u pismenoj formi na formularima koje pripremi
skladištar. Ako nepaţnjom skladištara propadne odreĊena koliĉina zamjenljivih stvari, a
skladištar ipak preda ostaviocu istu koliĉinu, vrstu i kvalitet stvari, to nije naknada naturalne
štete, nego ispunjenje ugovorene obaveze. Drugaĉije je ako je u pitanju individualno odreĊena
stvar koja je propala gdje ostavodavac nije duţan primiti drugu sliĉnu stvar.
Samo kazna treba da je sraazmjerna kriivici a ne i šteta.
Skladištar odgovoara po naĉelu objektivne odgovornosti. Povjerilac je ostavodavac nije duţan da
dokazuje krivicu skladištara, a skldištar se moţe exkulpirati odgovornosti ako dokaţe da je šteta
nastala usljed više sile, radnjom trećeg lica, karakteristikama robe primljene na uskladištenje i
ambalaţe. Skladištar nadoknaĊuej štetu ostavodavcu po principu stvarne, a ne trţišne vrijednosti
robe. NaknaĊuje se obiĉna šteta i izmakla korist. Od izmakle koristi treba razlikovati eventualnu
štetu. Izmakla korist postoji ako je ona izvjesna, a ne vjerovatna, ako postoje elementi na osnovu
kojih se ona moţe odrediti i ako ta izmakla korist nije suprotna vaţećim propisima i dobrim
poslovnim obiĉajima. I eventualna šteta je buduća ali je neizvjesna. ZOO ne priznaje eventualnu
štetu kao vid štete ali smatra kad ona nastane da se radi o konkretnoj šteti.
BITNI SASTOJCI UGOVORA O GRAĐENJU
Predmet obaveze izvoĊaĉa je izgradnja odreĊene graĊevine ili izvoĊenje kakvih drugih radova na
odreĊenom zemljištu ili na postojećem objektu. IzvoĊaĉ je duţan da ugovorene radove izvede u
ugovorenom roku. Rok moţe biti ugovoren za radove u cjelini ili po pojedinim fazama
dinamiĉki. Cijena mora biti u ugovoru o graĊenju precizno odreĊena. Cijena radova se moţe
odrediti po jedinici mjere ugovorenih radova, to je jediniĉna cijena ili u ukupnom iznosu za
cjelokupan objekt, to je ukupno ugovorena cije na.
Predmet, rok i cijena su bitni elementi.
Jediniĉne cijene vaţe i za viškove radova, ali ako ti viškovi ne prelaze uobiĉajenu mjeru, tako da
bi se time mijenjali uslovi radova.
Cijena odreĊena u ukupnom iznosu ne mijenja se zbog nastalih viškova, ali i manjkova radova.
MeĊutim, ona ne predviĊa i ne obuhvata vrijednost naknadnih radova i nepredviĊenih radova,
pogotovo hitnih. Naknadni i nepredviĊeni radovi se plaćaju naknadno. I ukupna i jediniĉna cijena
mogu biti promjenjive ili nepormjenljive. Promjenljive se ugovaraju najĉešće u obliku klizne
skale i kod nepromjenljive cijene izvoĊaĉ moţe traţiti izmjenu cijene ako su elementi gradnje
poskupjeli više od 10% i to samo razliku, ali pod uslovom da nije pao u docnju.
Ako je do povećanja cijene došlo poslije dolaska u docnju izvoĊaĉa onda on nema pravo na
povećanje cijene.
Obave za izvoĊaĉa radova da preda objekt investitoru
Rokovi grancije za gradnju teku od trenutka primopredaje radova. Od tada prelazi i rizik sa
izvoĊaĉa na naruĉioca. Primopredajom radova se ne smatra tehniĉki pregled od strane nadleţnih
organa. Tehniĉkim pregledom se utvrĊuje tehniĉka ispravnost izgraĊenog objekta u općem
interesu a ne da li je izvoĊaĉ ispunio svoje ugovorene obaveze. U tom smislu se razlikuje
koladoacija kao tehniĉki pregled od superkoladoacije. Investitor moţe zadrţati odreĊenu svotu
novca da bi se sam kasnije bez pomoći izvoĊaĉa radova mogao otkloniti nedostatke na objektu
angaţovanjem trećih lica.
Odgovornost izvoĊaĉa radova za nedostake graĊevine
IzvoĊaĉ radova odgovara za nedostatke:

155

WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. Ako su nedostaci graĊevine rezultat greške u projektu pa ĉak ako je projekat izvoĊaĉ
primio od naruĉioca. Ovo iz razloga što izvoĊaĉ mora skrenuti paţnju na nedostatke u
projektu.
2. Ako odstupi od projekta a nema pismene saglasnosti naruĉioca ili ako nisu bili u pita nju
hitni nepredviĊeni radovi.
3. Ako su nastali nedostaci zbog kvaliteta materijala bez obzira ko je materijal nabavio i ĉiji
je materijal.
4. ako su nedostaci graĊevine nastupili što radovi nisu izvedeni u skladu sa ugovorom,
odgovarajućim pravilima struke ili propisa.
5. IzvoĊaĉ radova odgovara i za rad podizvoĊaĉa.
IzvoĊaĉ neće odgovarati ako uspije dokazati da nije kriv za utvrĊene nedostatke kao i kad se radi
o greški u projektu koja se pored potrebne paţnje nije mogla otkloniti.
UGOVOR O ALOTMANU
Kojim se obavezuje ugostitelj da u toku odreĊenog vremena stavi na raspolaganje turistiĉkoj
agenciji odreĊeni broj leţaja u odreĊenom objektu, pruţi ugostiteljske usluge osobama koje uputi
agencija i plati joj odreĊenu proviziju, a agencija nastoji da ih popuni i p lati cijenu pruţenih
usluga ukoliko je koristila angaţovane hotelske kapacitete. Ugovor o alotmanu mora biti
zakljuĉen u pismenoj formi. Turistiĉka agencija moţe odustati od korišenja smještajnih
kapaciteta a da time i ne raskine ugovor o alotmanu ako na vrijeme pošalje obavještenje o
odustanku od korištenja odreĊenih kapaciteta. Ukoliko je ugovorom predviĊena posebna obaveza
turistiĉke agencije da popuni angaţovane kapacitete, onda agencija nema pravo na odustanak od
ugovora.
UGOVOR O PRIJEVOZU U CESTOVNOM SAOBRAĆAJU
Tim ugovom se prevozilac obavezuje da cestovnim prijevoznim sredstvom preveze odreĊenu
stvar od mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja i da u tom mjestu stvar preda primaocu ili
drugom ovlaštenom licu kojeg primalac odredi a pošiljalac se obavezuje da prevoziocu plati
ugovorenu prevozninu. Ugovor o prijevozu nije formalan, dvostrano je obavezan i teretan. Bitni
elementi su cijena i predmet. U praksi se zakljuĉuje pismeno izdavanjem tovarnog lista. Tovarni
list predstavljasamo potvrdu zakljuĉenog ugovora i dokaz da je prijevoznik primio robu na
prijevoz. Poatojanje ugovora o prijevozu moţe se dokazivati i drugim sredstvima. Nepostojanje
tovarnog lista ili gubitak ili njegova neispravnost nemjau uticaja na postojanje i sadrţaj ugovora o
prijevozu. Tovarni list po pravilu nije prenosiv, ali se stranke mogu dogovoriti da se izda takav
tovarni list koji ima karakteristike hartija od vrijednosti. Tovarni list moţe da glasi po naredbi ili
na donosioca.
UGOVOR O PRIJEVOZU MOREM ILI UNUTRAŠNJIM VODAMA
Kod ovog ugovora se brodar obavezuje da preveze stvari od mjesta otpreme do mjesta
opredjeljenja, a naruĉilac prijevoza da plati vozarinu. Stranke su brodar i naruĉilac prijevoza.
Bitni elementi su predmet i vozarina. On nije formalan, ali se u praksi ĉesto zakljuĉuje u
pismenom obliku. Brodar odgoovara za štetu samo ako je kriv. Krivica brodara za štetu se
pretpostavlja. OslobaĊa se od odgovornosti ako dokaţe da je šteta nastupila zbog skrivene mane
broda za koju brodar nije morao znati, više sile, pomorskih nezgoda, ratnih dogaĊanja,
meĊunarodnog zloĉina na moru, nemira, pobuna, štrajka.... Visina naknade štete se utvrĊuje
prema trţišnoj vrijendosti stvari, a po cijenama mjesta odredišta na dan kada je brod stigao u
156

WWW.BH-PRAVNICI.COM
luku, odnosno na dan kada je morao stiĉi. Dopušteno je ugovorom pooštriti brodarevu
odgovosrnost i utvrditi viši iznos, ali ne moţe se u većoj mjeri ograniĉiti brodareva odgovornost.
Posebna havarija nastaje višom silom. Zajedniĉka havarija je svjesno prouzrokovana šteta od
strane zapovjednika broda u toku plovidbe, a u cilju spašavanja broda i robe.
KONOSMAN
Poslije završenog prijema tereta na zahtjev krcatelja broda, brodar je duţan da izda konosman ili
teretnicu. Njom se potvrĊuje da je primljen na brod radi prijevoza teret koji je u njoj oznaĉen.
Ako krcatelj nije traţio izdavanje teretnice, onda brodar ili krcatelj imaju pravo da zahtijevaju
tovarni list za predmetnu robu i takav tovarni list nema karakteristiku hartije od vrijednosti.
TOVARNI LIST
Pošiljalac je duţan da za svku pošiljku preda prevoziocu posebno popunjen tovarni list na
propisanom obrascu. Pošiljalac je odgovoran za taĉnost podataka i izjava koje je unio u tovarni
list kao i za taĉnost podataka kojeg je unio prevozilac. Po pravilu tovarni list nije hartija od
vrijednosti. On je dokaz o zakljuĉenom ugovoru i da je prevozilac primio stvari oznaĉene u
tovarnom listu na prijevoz. Kada tovarni list glasi na donosioca ili po naredbi onda takav tovarni
list moţe biti hartija od vrijednosti.
SKLADIŠNICA
je hartija od vrijednosti. Nju izdaje skladištar za robu koju je primio za uskladištenje. Ona je
dokaz da je roba primljena na ĉuvanje i odrţavanje i ona obavezuje skladištara da po proteku
roka za ĉuvanje robe izda robu legitimnom imaocu ove hartije od vrijednosti. Skladišnica sadrţi
naziv ostavodavca, sjedište, naziv i sjedište skladištara, datum i broj skladišnice, mjesto gdje se
nalazi skladište, vrstu, prirodu i koliĉinu robe i iznos osiguranja. Predaja skladišnice u svemu
zamjenjuje fiziĉku predaju robe prilikom prenosa vlasništva na robi. Sastoji se iz dva dijela:
priznanice ili recepisa koji sluţi za prijenos vlasništva na uskladištenoj robi, a drugi od varanta ili
zaloţnice koja se koristi radi zalaganja uskladištene robe u cilju dobivanja kredita ili zajmova.
Skladišnica se moţe prenositi jedinstveno, a moguć je prijenos i odvojeno. Zakon odreĊju uslove
dopuštanja njene samostalne cirkulacije, ali u takvom sluĉaju prvo se mora prenijeti zaloţnica ili
varant. Izdavanjem priznanice prenosi se vlasništvo na uskladištenoj robi. Odgovornost za
uskladištenu robu skladištara je objektivna. NaknaĊuje se stvarna, a ne prometan vrijednost.
PRESTANAK I RASKID UGOVORA O KONCESIJI
Ugovor o koncesiji se zakljuĉuje na odreĊeno vrijeme koje ne moţe biti duţe od 30 godina,
iznimno 50 godina. Ugovor se obnavlja za vrijeme ne duţe od polovine prvobitno ugovorenog
roka. Ugovor o koncesiji prestaje istekom ugovorenog roka, otvaranjem steĉaja, prestankom
predmeta koncesije i raskidom ugovora. Ugovor o koncesiji se raskida ako je koncesionar
nesolventan ili je bankrotirao ili ako ugovorne strane koncesionar ili koncesor ne ispunjavaju
svoje obaveze. Ugovor zakljuĉen suprotno odredbama zakona je ništav. Za rješavanje sporova
nastalih u sluĉaju postupanja suprotno odredbama zakona o koncesijama nadleţan je u I stepenu
Vrhovni sud FBiH (kod upravnog spora). A kod raskida je nadleţan općinski sud.
STRANA ULAGANJA – ne pita politiku stranih ulaganja
Prava stranih ulagaĉa:

157

WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. Pravo da vrše transfer u inostranstvo slobodno i bez odlaganja, dobit koja nastane kao
rezultat ulaganja.
2. Pravo na vršenje konverzije domaće valute u bilo koju drugu valutu.
3. Imaju ista vlasniĉka prava prava na nekretninama kao što imaju drţavljani BiH.
Pravo da slobodno upošljavaju zaposlenike iz inostranstva.
4. Strana ulaganja ne mogu biti nacionalizovana, exproprisana izuzev u javnom interesu u
skladu sa zakonom i uz plaćanje primjerene naknade.
5. OsloboĊena su plaćanja carina i carinskih obaveza, ali ne i carinskog evidentiranja.
6. Prava i povlastice koja se zateknu ne mogu biti ukinute ili poništene stupanjem na snagu
drugih propisa.
Oblici stranih ulaganja:
1. Osnivanje pravnog lica u potpunom vlasništvu stranog ulagaĉa
2. Osnivanje pravnog lica u zajendiĉkom vlasništvu domaćeg i stranog ulagaĉa
3. Ulaganje u postojeće pravno lice
NARUŠAVANJE KONKURENCIJE
Konkurencija se narušava monopolistiĉkim djelovanjem, nelojalnom konkurencijom,
špekulacijom i ograniĉavanjem trţišta.
Monopolistiĉko djelovanje obuhvata monopolistiĉko sporazumijevanje i ponašanje.
Sporazumijevanje je odnos izmeĊu dva ili više trgovaca kojim se ciljno narušava ili spreĉava
slobodna konkurencija i gdje se pojedini trgovci dovode u povlašteni poloţaj. Monopolistiĉko
ponašanje je zloupotreba dominantnog poloţaja na trţištu i radnje koje dovode do takvog
poloţaja.
Nelojalna konkurencija je radnja protivna dobrim poslovnim obiĉajima kojom se nanosi ili
moţe nanijeti šteta drugim trgovcima ili potrošaĉima.
Špekulacija je korištenje stanja na trţištu nastalog poremećajima u snadbijevanju ili nezakonitog
povećanja cijene radi sticanja protivpravne imovinske koristi.
SOLIDARNA I SUBSIDIJARNA ODGOVORNOST (ovo nauĉiti, moţda iz civila)
I jedna i druga odgovornost su akcesorne prirode.
U sluĉaju solidarne odogovornosti vrijede opća pravila o jemstvu i ta su pravila dispozitivne
prirode.
Subsidijarna – povjerilac prvo mora da se obrati glavnom duţniku za ispunjenje obaveze, a tek
onda jemcu, inaĉe jemac moţe uloţiti prigovor redoslijeda, a kod solidarne odgovornosti moţe
odmah traţiti bilo od duţika, bilo od jemca.

MJENICA
Osnovna svojstva (razlikovati ih od karakteristika)
Osnovna svojstva mjenicse su da je to:
1. Isprava kojom se pismeno oĉituju obaveze, usmeno se niko mjeniĉno ne moţe
obavijestiti.
2. To je isprava koja se izdaje u zakonom odreĊenom obliku i vezana je za zakonitog
imaoca.
3. Mjeniĉna obaveza je samostalna i stroga (samostalnost leţi u njenoj apstraktnosti, ne zna
se zbog ĉega je mjeniĉni duţnik obavezan, samostalnost znaĉi i da svi mjeniĉni potpisnici

158

WWW.BH-PRAVNICI.COM

4.
5.
6.
7.
8.

odgovaraju solidarno jer potpisi laţnih ili nesposobnih lica nemaju uticaja na obave ze
ostalih potpisnika).
Mora glasiti na novĉanu svotu
Vrijednosni je papir – bez tog papira nema ni nastanka ni prijenosa prava
Pravo na mjenicu je stvarnopravne prirode, a prava iz mjenice su obligacionopravne
prirode
Po zakonu to je papir po naredbi. Ujedno je i prezentacijski papir jer vjerovnik dolazi
duţniku radi naplate.
To je papir formalne istine što znaĉi da se skriptura i pravo poklapaju i svi mjeniĉni
potpisnici odgovaraju solidarno (smatra se da su potpisi valjani).

Karakteristike mjeniĉnopravnih odnosa – naĉela
1. Formalnost – zakonom je propisana forma i sadrţina.
2. Inkorporacija – svi bitni elementi upisnai u mjeniĉnu ispravu i pravo na mjenicu je
stvarno pravo apsolutnog karaktera, dejstva.
3. Fiksnost – prava i obaveze su fiksirane.
4. Neposrednost – imalac mjenice uvijek se nalazi u neposrednom pravnom odnosu.
5. Samostalnost – svaki potpis na mjenici zasniva samostalnu pravnu obavezu koja je
nezavisna od druge obaveze.
6. Novĉanost – mjenicam ora da glasi na odreĊenu svotu novca i samo na domaću valutu.
7. Solidarnost – mjeniĉne obaveze su solidarne i svi mjeniĉni duţnici su solidarni mjeniĉni
duţnici.
8. Apstraktnost – valajnost mjenice nije uslov da u njoj bude izraţen pravni osnov
obvezivanja.
9. Strogost – mjeniĉni duţnici ne mogu imaocu mjenice isticati subjektivne prigovore koji
proizilaze iz osnovnog posla.
Mjeniĉne radnje:
Akceptiranje
Svi potpisnici na mjenici su mjeniĉni duţnici i akcept se vrši tako da trasat na samoj mjenici
napiše «priznajem» ili stavi koju drugu sliĉnu rijeĉ «prihvaćem» i tu mjenicu potpiše. Mjenica se
moţe podnijeti na akceptiranje sve do dana njezina dospijeća. Zakonom nije propisana obaveza
podnošenja mjenice na akceptiranje Imalac mjenice nije duţan mjenicu koju podnosi na
akceptiranje ostaviti u rukama trasata ako nema saznanja o trasatovom pokriću. Kao akcept
vrijedi i sam trasatov potpis bez rijeĉi priznajem kad je stavljen na licu mjenice.
Akcept je bezuvjetan, ali akceptant moţe akceptirati mjenicu i na manji iznos. Akceptom se
akceptan obavezuje da mjenicu plati o dospjelosti.
Tuţba protiv akceptanta nije zavisna o protestu.
Indosiranje
Kada je na mjenici naznaĉeno ne po naredbi, onda se mjenica prenosi cesijom kao u
graĊanskopravnim odnosima. Indosament ne smije sadraţavati nikakve uvjete. Ako su stavljani
smatra se kao da nisu ni napisani. Prijenos se obavlja potpisivanjem, odnosno davanjem izjave na
poleĊini mjenice ili alonţu da se mjeniĉna svota isplati oznaĉenoj osobi. Indosiranjem se prenose
sva prava sadrţana u mjenici na indosatara i od mjeniĉnog vjerovnika ona posta je regresni duţnik
i solidarno odgovara za plaćanje mjenice ali i sam ima takva prava d svojih prethodnika. Onaj ko

159

WWW.BH-PRAVNICI.COM
je stekao mjenicu indosamentom moţe je i dalje penositi. Indosant se moţe osloboditi
odgovornosti ako napiše bez obaveze ili bez jamstva.
Amortizacija i avaliranje mjenice
Pod amortizacijom mjenice se podrazumijeva sudski vanparniĉni postupak u kojem se donosi
odluka o proglašenju mjenice nevaţećom. Nevaţećom se proglašava uništena, ostećena mjenica.
Postupak se pokreće prijedlogom koji se podnosi mjenso nadleţnom sudu izdavanja mjenice.
Kada se mjenica amortizuje, raniji imalac mjenice moţe da ostvaruje svoja prava samo od
glavnog mjeniĉnog duţnika, a mjeniĉne obavez se oslobaĊaju regresni duţnici. TO znaĉi da
susko rješenje o amortizaciji mjenice po svojoj pravnoj prirodi je graĊanskopravnog, a ne
mjeniĉnopravnog djestva, jer je amortizacijom mjenice prestao graĊanskopravni odnos. Takvo
rješenje se moţe izjednaĉiti sa priznanicom o dugu.
Aval je mjeniĉno jemstvo i njega moţe dati svako lice. Moţe biti potpun i djelimiĉan, a moţe se i
vremenski ograniĉiti. Kada avalista ispuni svoju obavezu on stupa u prava honorata tj lica za
kojeg je dao aval. Mjeniĉno jemstv je samostalnog i solidarnog karaktera.
Postoje mjeniĉni prigovori, protest i mjeniĉne tuţbe, razlike izmeĊu mjenice i ĉeka (ovo su
pitanja).

ZAKON O OBAVEZNOM OSIGURANJU
Obavezno osiguranje moţe se uvoditi samo zakonom. Osiguranje od rizika koji ugroţavaju treća
lica i rizika koji predstavljaju opću opasnost obavezna su slijedeća osigura nja:
1. putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesretnog sluĉaja
2. vlasnika, odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete poĉinjene trećim
licima
3. vlasnika, korisnika vazduhoplova
4. vlasnika, korisnika brodica na motorni pogon
od odgvornosti za štete prema trećim licima.
Svi koji obavljaju javni prijevoz putnika, duţni su da sa osiguravaĉem sklope ugovor o
osiguranju putnika.

STEĈAJ
Zakon o steĉajnom postupku je visoko razvijen mehanizam za ureĊivanje koji je potpuno
sposoban za funkcioniranje. To je mehanizam koji moţe u potpunosti izvršiti svoje obaveze.
Karakteriše ga jasna i usklaĊena sistematika, a sadrţi ujednaĉen sistem pravnih sredstava koji ni u
kojem sluĉaju ne premašuje mjeru. Njegova osnovna premisa je da imovina steĉajnog duţnika
pripada povjeriocima. Reducirao je do sada prenaglašenu administracijsku funkciju suda i
naglasio njegovu pravosudnu funkciju.

Otvaranje steĉajnog postupka
Steĉajni postupak je posebna vrsta sudskog postupka koji se provodi iz razloga plateţne
nesposobnosti steĉajnog duţnika, a ima za cilj unovĉenje njegove imovine radi grupnog
namirenje povjerilaca steĉajnog duţnika. Plateţna nesposobnost je opći, osnovni i redovni razlog.
Vaţi za sve kategorije steĉajnih duţnika, a steĉajni duţnik je plateţno nesposoban ukoliko nije u
stanju izvršavati svoje dospjele i potraţivane obaveze neprekidno u roku od 30 dana. Staĉejni
postupak se moţe otvoriti i zbog prijeteće plateţne nesposobnosti.

160

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Steĉajni postupak se pokreće prijedlogom. Prijedlog se podnosi u roku od 30 dana oda dana
nastupanja plateţne nesposobnosti. Steĉajni postupak se provodi nad imovinom pravnog lica,
duţnika pojedinca (komplementara ili osnivaĉa društva sa neograniĉenom solidarnom
odgovornošću) i pravnih lica javnog poziva izuzev nad imovinom FBiH, općina i javnih fondova.
Steĉajni postupak je hitan. Vodi ga sudija pojedinac. U steĉajnom postupku se ne moţe
zahtijevati povraćaj u prijašnje stanje, niti prijedlog za ponavljanje postupka, a ni izjaviti revizija.
U steĉajnom postupka postoje dva postupka: prethodni i glavni postupak.
U prethodnom postupku se ureĊuje postojanje procesnih i materijalnih pretpostavki za otvaranje
postupka.

Organi steĉajnog postupka
To su steĉajni sudija, steĉajni upravnik, skupština povjerilaca i odbor povjerilaca koji ima poloţaj
fakultativnog organa.
Steĉajni sudija vodi i upravlja steĉajnim postupkom od donošenja prijedloga za otvaranje do
završetka steĉajnog postupka. Njegova osnovna funkcija je da imenuje upravnika usteĉajnom
postupku i da vrši pravni nadzor nad njegovim radom.
Steĉajni upravnik je operativni organ. Ovlašten je i obavezan da bez odlaganja uĊe u posjed
imovine koja spada u steĉajnu masu i upravlja njome, da izvrši popis imovine, potraţivanja,
saĉini poĉetni bilas. Steĉajni upravnik moţe biti samo fiziĉko lice koje raspolaţe potrebnom
struĉnošću i potrebnim iskustvom. Mora imati poloţen struĉni ispit.
Skupštinu obavezno saziva steĉajni upravnik a moţe je sazvati i odbor povjerilaca ili najmanje 5
povjerilaca ako imaju 1/5 prijavljanih potraţivanja.
Odbor povjerilaca je fakultativni organ, a ujedno i kontrolni. Njegov zadatak je da štiti interese
steĉajnog duţnika. On u vršenju svoje kontrole nadzire steĉajnog upravnika u njegovom
poslovanju.
PITANJA:
1. Steĉajna masa i rasporeĊivanje povjerilaca
2. Pravne poslejdice otvaranja steĉajnog postupka
3. Podnošenje i odbacivanje steĉajnog plana

161

WWW.BH-PRAVNICI.COM
PREDAVAĈ: Sadudin Kratović

16.06.2007. godine

UPRAVNO PRAVO
NAPOMENA:
SUADA SELIMOVIĆ:
Odredbe koje se odnose na prava i obaveze iz potpunog i nepotpunog usvojenja ĉl. 113.,
114. i 117.
Prestanak braka ĉlan 32. stav 1.
Iz kriviĉnog: Lahka tjelesna povre da
______________________________________________________________________________
SADUDIN KRATOVIĆ:
Ako ne znamo ZUP, ne moţe mo poloţiti ispit!

REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI:
Ĉlan 221.
Naĉelo prava na ţalbu – protiv I stepenog rješenja stranka moţe izjaviti ţalba. Novim zakonom
predviĊeno da i tuţitelj i pravobranitelj i druge osobe mogu izjavljivati ţalbe.

Ĉlan 222 – pita
Kada se ne moţe izjaviti ţalba protiv I stepenog rješenja. To je najĉešće propisuje u

materijalnom propisu. Ovim je propisano da se protiv rješenja domova parlamenta ( ne protiv
parlamenta, već domova), skupštine kantona, gradsko i općinsko vijeće kao i Vlada FBiH i Vlade kantona
ne moţe izjaviti ţalba. Kada nema mjesta ţalbi, ima se pravo na pokretanje upravnog spora.

Nadleţnost organa za rješavanje po ţalbi – ovo ne pita
Nadleţnost za II stepeno rješavanje zavisi od toga koji propis je pr imijenio I stepeni organ kada je
rješavao. Kada općina rješavanja po svojim propisima (statutom, odlukama), onda II stepeni organ (to je
organ općine) mora biti odreĊen Statutom ili Odlukom da rješava po ţalbi. Ako je primijenio kantonalni
propis, onda II stepeni organ je kanton, a ako federalni, onda federalni organ.
Koji propisi se navode u uvodi rješenja, mora navesti propis kojim je propisana nadleţnost tog organa.
Nema više institucija koja vrše javna ovlaštenja – već pravne osobe koje vrše javna ovlaštenja. NAUĈITI
OVO IZ ZAKONA O ORGANIZACIJI ORGANA UPRAVE: Povjeravanje javnih ovlaštenja.

Rok za ţalbu je 15 dana.
DOSTAVLJANJE:
Liĉno obavezno dostavljanje (ovo niko ne zna, a pita, nauĉiti iz zakona): Kada je liĉno
omogućeno da se upozna sa rješenjem.
Ako se izjavi ţalba, ona zadrţava izvršenje rješenja. MeĊutim u poreznim – NE.
Po skraćenom postupku (općinski ili kantonalni) moţe se usmeno provoditi rješenje.

ŠTA SADRŢI ŢALBA:
162

WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. Ime i prezime, adresa,
2. koji organ je donio i koji akt (broj i datum),
3. ukazati i kojem obimu smo nezadovoljni rješenjem, da li ţelimo poništavanje cijelog rješenja ili u
odreĊenom dijelu i
4. potpis.
U ţalbi se mogu iznositi nove ĉinjenice i dokazi, ali da se navede razlog zbog ĉega se to nije ranije navelo.
U upravnom postupku, ţalbe se ne dostavljaju nikome na odogovor. Razlika je samo kada jedna stranka
navodi nove ĉinjenice i novi dokazi.

RAD I STEPENOG ORGANA PO ŢALBI

Ţalba se predaje I stepenom organu. Kad dobije ţalbu, sluţbenik treba da pogleda ima li ţalba svoje
osnovanosti. Onda organ treba da zakaţe dopunsku rasprava (ako se radi o dvostranaĉkim predmetima),
pa onda da donese rješenje I stepeno rješenja. Na ovaj naĉin postoji mogućnost da II stepeni organ poništi
to njegovo rješenje.
Ako je jednostranaĉko postupanje, I stepeni organ moţe izmijeniti svoje prethodno rješenje i na taj naĉin
ne opterećuju II stepeni organ (odmah da riješi po ţalbi).

II STEPENI ORGAN

Prvo treba da vidi je li blagovremena i je li dopuštena i je li od ovlaštenog lica izjavljena – ako nije onda
je rješenjem odbacuje.
II stepeni organ:
- moţe ţalbu odbiti
- moţe usvojiti ţalbu i poništiti u cjelosti ili djelimiĉno I stepeno rješenje
- moţe ţalbu odbiti zato što je pravilno odluĉeno, ali ne znog razloga što I stepen organ je pravilno
postupio, već će II stepeni organ navesti prave razloge
- ako naĊe da ima propusta što nije potpuno utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje, pogrešno – treba poništiti i
vratiti na ponovni postupak (ali ne u svakom sluĉaju). Treba sam da zakaţe raspravu i da riješi
meritorno. Ili moţe dostaviti I stepenom da on provede tu raspravu, pa da dostave II stepenom. (u
praksi je potpuno obratno, uvijek dotavljaju I stepenom organu, a to treba samo izuzetno).
1. Dokazi nisu pravilno ocijenjeni – II stepeni sam rješava u meritumu.
2. Sve ĉinjenice pravilno utvrĊene ali izveden pogrešan zakljuĉak – onda će II stepeni izvesti
pravilan zakljuĉak.
3. Pogrešno primijenjeno materijalno pravo – onda II stepeni rješava u meritumu.
Po zakonu imaju dva roka za rješavanje po zahtjevu – 30 dana ako ne treba provoditi poseban ispitni
postupak i 60 dana kada treba provoditi.
Ukoliko se ne rješava – onda se izjavljuje ţalba. II stepeni organ ima kratak rok (3 dana) za rješavanje po
ţalbi. Onda on traţi od I stepenog zašto nije riješio. Ako je I stepni organ nije riješio zbog krivice stranke,
onda je na stranci teret dokaza, onda će II stepeni naloţiti I stepenom da riješi u roku od najĉešće 15 dana.
Ako ovo nije sluĉaj, onda će II stepeni riješiti predmet.

Rok za rješavanje po ţalbi je 30 dana.
Sve dok ne ode stranci rješenje se ne smatra da je doneseno.

Sve dok ne ode iz suda, halali Huso materi........

163

WWW.BH-PRAVNICI.COM
VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI (on uvijek pita)
Obnova postupka

Najĉešće primjenjivano vanredno pravno sredstvo.
Postupak koji je okonĉan rješenjem ili zakljuĉkom protiv kojeg nema redovnog pravnog sredstva, ono je
smatra konaĉnim.
Ĉlan 246. najbrojano 11 razloga za obnovu postupka, ali su najĉešće taĉke 1. i 9.
Taĉka 1. ako se sazna za nove ĉinjenice i nove dokaze, i drugaĉije bi se riješilo da se znalo za njih.
Taĉka 9. ako jedno od stranaka nije data mogućnost da uĉestvuje u postupku, bilo da se nije znalo za nju.
Još jedan od razloga – prethodno pitanje.
Stranka i organ moţe traţiti obnosu postupka.
Ĉlan 249. predviĊeni rokovi. Za nove ĉinjenice i nove dokaze, 30 dana rok od saznanja.
Najĉešće su rokovi 30 dana, a objektivan rok je 5 godina. Izuzetno moţe i poslije 5 godina.
Koji je organ nadleţan da rješava po obnovi postupka. Zakon kaţe za konaĉna rješenja – organ ĉije je
rješenje postalo konaĉno (moţe i I i II stepeni).

Tok postupka po prijedlogu za obnovu:
Organ ispituje 3 stvari:
- da li je blagovremeno
- da li je od ovlaštenog lica podneseno
- koje okolnosti, uĉiniti ih vjerovatnim.
Ako nije u redu odbacuje ga zakljuĉkom.
Odmah moţe odbiti, ako naĊe da ima razloga za obnovu onda organ najĉešće donosi zakljuĉak o dozvoli
obnove postupka.
Moţe se rješenje po prijedlogu za obnovu poništiti ili ukinuti. Nije isto da li se poništava ili ukida.
Protiv zakljuĉka se moţe izjaviti ţalba.

Kod naĉela – pita pravo ţalbe i naĉelo pravosnaţnosti (formalnu i materijalnu).
Prije dlog za obnovu postupka ne odlaţe izvršenje rješenja, ali ako je donesen zakljuĉak o
dozvoli obnove postupka odlaţe se izvršenje.

XVI glava ĉlan 258.
OSOBITI SLUĈAJEVI
Mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi sa upravnim sporom

Kada stranka podnese tuţbu, ona se dostavlja onom organu protiv kojeg je ona izjavljena. Kada se dobije
tuţba na odgovor, ako uvaţava sve razloge iz tuţbe, moţe ponovno preispitati i izmijeniti svoje rješenje.
Jedno znaĉajno vanredno pravno sredstvo. Ono je ograniĉeno pravno sredstvo – jer u dvostranaĉkim
predmetima mora voditi raĉuna da ne povrijedi pravo jedne stranke.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti – ne pita jer s matra da će ovaj nestati

Kada se u pravnoj stvari ne moţe voditi upravni spor i nije osigurana druga pravna zaštita, onda federalni i
kantonalni tuţitelj moţe podnijeti ovaj pravni lijek (organ koji je donio rješenje). Moţe biti i zahtjev
graĊana, ali o ovome odluĉuje samo tuţitelj.

Poništavanje i ukidanje po pravu nadzora – pita ĉesto
Poslije obnove ovo pravno sredstvo se najĉešće primjenjuje.

164

WWW.BH-PRAVNICI.COM
U 5 sluĉajeva:
1. ako je rješenje donio nenadleţni organ
2. ako je u istoj upravnoj stvari doneseno rješenje kojim je ovo riješeno na drugaĉiji naĉin
3. sloţeno rješenje (ovo pita). Jedan organ donosi rješenje ali pita drugi organ. Ako je jedan donio
rješenje, a nije traţio mišljenje, saglasnost drugog organa, ovo se moţe poništiti.
4. ako je donio mjesno nenadleţni organ.
5. ako je I stepeno rješenje doneseno pod prinudom, ucjenom, prisilom ili drugim zabranjenim
radnjama.

Ova rješenja moţe donijeti samo II stepeni organ.
Rokovi – izuzev 4 sluĉaja gdje je rok 1 godina, u prva 3 su 5 godina , 5 sluĉaj i poslije 5 godina – kod
poništavanja.
Rokovi za ukidanje – samo godina dana. Moţe se ukinuti ako je rješenjem oĉigledno povrijeĊen
materijalni zakon. Ukinuti se moţe bez problema ako je jednostranaĉka stvar, a kod dvostranaĉkog
predmeta mora postojati saglasnost druge strane. Ovo je ograniĉeno za razliku od poništavanja.

Poništavanje i ukidanje na zahtjev stranke

Moţe stranka podnijeti zahtjev da se ukine rješenje. Organ uprave ne mora ga usvojiti i samo će
obavijestiti stranku o tome (ne donosi rješenje).

Vanredno ukidanje rješenja (kad ovo pita zastane kandidat)
Ovdje se radi o izvršnom rješenju, a ne konaĉnom. Izvršno rješenje moţe se ukinuti ako je to potrebno da
se otkloni teška i neposredna opasnost po ţivot i zdravlje ljudi, javnu sigurnost i mir i poredak ili radi
otklanjanja poremećaja u privredi. (pr ima dozvolu za gradnu kuće, ali postoji klizište). Ovo ukida II
stepeni organ s tim što stranka ima pravo na naknadu stvarne štete. Obraća se svako lice, svaki graĊanin
koji ima saznanja o tome.

Oglašavanje rješenja ništavim
1. Ako je donijeto rješenje u upravnom postupku iz sudske nadleţnosti ili u stvari gdje stvar nije
uopće upravna stvar.
2. Donese se rješenje ĉijim bi se izvršenjem uĉinilo kriviĉno djelo (pr porez, kada uleti u
ĉevabdţinicu «Ţeljo» i blokiraju kasu i oduzmu pare. Kao hajduk. Ne moţe se tako izvršavati).
3. Ako je rješenje koje je donijeto neizvršno.
4. Materijalni zakon propiše da se spor moţe voditi samo po zahtjevu stranke, a onda organ uradi po
sluţbenoj duţnosti. To je rješenje ništavo. Ako stranka pristane na to, onda se ne poništava.
Nema roka za ništavost.
Ovo moţe i jedan i drugi organ oglasiti ništavim kada sazna za razloge ništavosti.
Pravne posljedice poništavanja i ništavosti - poništavaju se i pravne posljedice koje je takvo rješenje
proizvelo.
Ukidanjem rješenja ne poništavaju se pravne posljedice koje je tim rješenjem proizvedeno, ali se ukidaju
daljnje posljedice od momenta ukidanja.

IZVRŠENJE - pita
Kad I stepeno rješenje postaje izvršno:
-

ako stranka ne izjavi ţalbu,
ako se proti I stepenog rejšenja ne moţe izjaviti ţalba
ako sam materijalni zakon kaţe da ţalba ne zadrţava izvršenje (kao kod poreza)

165

WWW.BH-PRAVNICI.COM
-

kada je izjavljena ţalba, pa II stepeni organ dostavi stranci, onda I stepeno rješenje postaje izvršno

Kad II stepeno postaje izvršno:
-

ako II stepeni meritorno riješi stvar, momentom dostave postje izvršno.

Ako ništa nije reĉeno u dispozitivu rješenja, onda zakon odreĊuje da je izvršno po proteku roka od 15
dana.

PORAVNANJE
Postigne se sporazum dvije stranke sa suprotnim interesima i suprotnim zahtjevima.
Poslije proteka roka od 5 godina, od kada je rješenje postalo izvršno – ne moţe se traţiti izvršenje.
Izvršenje rješenja u upravnom postupku provodi se radi novĉanih odnosno nenovĉanih potraţivanja.
Izvršenje na novĉanim obavezama provode sudovi, a ne organi uprave.
Administrativno izvršenje provodi se na nenovĉanim obavezama.
Ovo se traţi po zahtjevu traţioca ivršenja. Moţe se provesti i po sluţbenoj duţnosti (exproprijacija).
Izvršenje se provodi tako što se donese zakljuĉak izvršenja, u njemu se konstatuje da je rješenje izvršno,
daje se rok stranci da nešto izvrši (sruši, ukloni).
Ako stranka neće da izvrši rješenje, proteknu rokovi, postoje dva naĉina:
- novĉanim naknadama natjerati da izvrši (50 KM)
- ako neće onda se ide preko angaţovanjem drugog lica (sruši, dostavi se raĉun organu, sudu).
Moţe se i prisilom izvršiti.
Organi uprave uspostavljaju pravo sluţnosti.

166

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ZAKON O UPRAVNIM SPOROVIMA (ZUS)
Historijat
Prvi ZUS donesen 1951 prije ZUP-a.
1977. donesen novi zakon.
1998. Federalni ZUS
2005. novi ZUS

UPRAVNI SPOR

To je spor o zakonitosti upravnih akata i u tom sporu se osigurava sudska zaštita i zaštita graĊana i drugih.

Ĉlan 2. ko moţe pokrenuti upravni spor:

1. pojedinac koji smatra da mu je povrijeĊeno neko pravo
2. zainteresovano lice (pr exproprijacija – onaj ko predlaţe exproprijaciju (korisnik exproprijacije) i
vlasnik od kojeg se to zemljište expropriše)
3. organ uprave, poslovna jedinica privrednih društava, naselja ili grupe lica pod uslovom da ta lica
su mogli biti nosioca prava i obaveza o kojima se rješavalo u upravnom postupku
4. pravobraniocu ako naĊe da je upravnim aktom povrijeĊen zakon na štetu FBiH, kantona, grada ili
općine koje on zastupa (a sve se odnosi na zaštitu imovinskih prava)
5. ombudsmenu pod uslovom da je u toku postupka saznao na bilo koji naĉin da se upravnim aktom
povreĊuje ljudsko dostojanstvo, prava i slobode zajamĉene Ustavom FBiH i instrumentima
navedenim u Ustavu FBIH (konvencije koje ĉine njegov sastavni dio).

Ĉlan 3. presude koje su donesene u upravnom sporu s u obave zne.
Ĉlan 4. pojam organa u upravnom sporu.

Organi uprave i upravne ustanove – ovako se više ne zovu (sada ovako - upravne organizacije ) FBiH;
kantona, grada i općine i institucije koja vrše javna ovlaštenja (ali sada se zovu pravna lica koja vrše
javna ovlaštenja).

Ĉlan 5. Nadleţnost za rješavanje upravnih sporova
Kantonalni sud po tuţbi odluĉuje po upravnom sporu (ovo je najveća novina) prema sjedištu I stepenog
organa.

Ĉlan 6. Upravne sporove rješava sudija poje dinac (ranije vijeće od 3 sudija). Ako sudija pojedinac
ocijeni da se radi o sloţenom predmetu onda on obavještava predsejdnika suda da ocijeni da li o njemu
vijeće da odluĉi.

Sukob nadleţnosti rješava Vrhovni sud. To rješenje je pravomoćno i obvezujuće.
Ĉlan 8. Protiv ĉega se vodi upravni spor – samo protiv upravnog akta. (nauĉiti napamet
pojam upravnog akta i stranke da mu moţemo rafalno izbiflati).
Upravni akt je akt koji je donio nadleţni organ (iz ĉlana 4) kojim je riješio o pravima i obavezama
iz upravne stvari.
Pojam upravne stvari niko nije taĉno definisao.
Upravne stvari rješava organ vlasti i tu nema spora.
Uglavnom se protiv I stepenog rješenja izjavljuje ţalba, a moţe i protiv I stepenih protiv kojih nije
dozvoljena ţalba.

167

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ĉlan 10. Upravni spor se moţe pokrenuti i kada nadle ţni organ nije riješio po zahtjevu
stranke (ovaj ĉlan vezati sa ĉlanom 20).
Ĉlan 11. Iskljuĉenje voĊenja upravnog spora: (pita)
-

donesen je akt u stvarima u kojima je osigurana sudska zaštitia izvan upravnog spora;
ako je zakonom iskljuĉen upravni spor;
u onim stvarima u kojima je na osnovu ustavnog rješenja donijeli domovi Parlamenta FBiH;
ako rješenje donese Predsjednik FBiH ili potpredsjednici FBiH;
skupštine kantona.

Ĉlan 12. Moţe se pobijati upravni akt: (pita)
-

ako sadrţi nedostatke da sud ne moţe ocijeniti zakonitost akta (ako je dispozitiv nejasan,
nepotpun i ne moţe se izvesti kako je riješena stvar i ako je dispozitiv u kontradiktornosti sa
obrazloţenjem;
ako je rješenje donio nenadleţni organ;
iz razloga što tuţeni organ u svom rješenju je riješio bez poziva na materijalno pravo ili ga je
pogrešno primijenio;
što se u upravnom postupku postupalo protivno propisima, nepotpuno ili pogrešno utvrĊeno
ĉinjeniĉno stanje.

Da se ne ide u parnici već da traţi u upravnom sporu - Zahtjev za povrat oduzetih stvari ili odrediti
novĉanu naknadu za štetu.

Ĉlan 15. Da UG štite interese svojih ĉlanova u cijelom postupku.
Tuţena strana u upravnom sporu:
Uvijek onaj organ ĉiji se akt osporava.
Ĉlan 17. odgoda izvršenja (pita) – stranka traţi da se odgodi izvršenje I stepenog rješenja (najĉešće)
predviĊeno je da taj organ uprave moţe odgoditi izvršenje, ali ako izvrešnje moţe nanijeti štetu, da to nije
u javnom interesu i da se šteta ne nanosi drugoj strani. U roku od 30 dana da odgovori.

Ako je traţio odgodu izvršenja kod I stepenog organa, onda ne moţe traţiti odgodu od suda
– mora priloţiti potvrdu (uvje renje) da kod organa uprave nije traţio odgodu.
Ĉlan 18. govori ĉime se pokreće upravni spor – tuţbom u roku od 30 dana od dana kada
stranke dobiju.
Ĉlan 19. tuţba se predaje neposredno, preko pošte preporuĉeno ili na zapisnik. Moţe se predati drugom
organu, a protekne rok od 30 dana, zakon dozvoljava da se uzme tuţba kao blagovremena.

Ĉlan 20. Ćutanje administracije (pita)
Ako II stepeni organ nije u roku od 30 dana riješio ţalbu stranke, a ne donese se ni u roku od 30 dana kada
se obraćao inspekciji, stranka stiĉe pravo da podnese tuţbu zbog ne rješavanja njegove ţalbe.

Tuţba treba da sadrţi:
-

ime i prezime onog koji se tuţuje, adresa,
isto kod tuţioca
broj i datum osporenog rješenja
zakonske razloge pobijanja (ĉlan 12)

168

WWW.BH-PRAVNICI.COM
-

i ukom pravcu i obimu predlaţe da se preinaĉi osporena odluka
potpis podnosioca

Uz tuţbu se obavezno podnosi i upravni akt koji se pobija. Tuţba se podnosi u 2 primje rka.

Pravilo je da se u tuţbi ne mogu podnositi nove ĉinjenice i novi dokazi. MeĊutim, u pra ksi se dovodi u
pitanje osnovanost, pa je u zakon unijeto osim da te ĉinjenice i dokazi ukazuju na drugaĉije stanje, i da
tuţitelj nije znao za te ĉinjenice i dokaze u upravnom rješavanju.
Stranka je duţna dokazati ĉinjenice na koje se poziva u svojoj tuţbi, teret dokazivanja je na strani one koja
se tuţi.
Tuţilac moţe sve dok se ne donese odluka u upravnom sporu, ondosno dok sud ne izvijeća predmet i
donese odluka da odustane od tuţbe. Ako odustane, onda se donosi rješenje kojim se postupak obustavlja.
Pismeno ili na zapisnik.
Imamo sluĉajeva da je tuţba nepotpuna, nerazumljiva, pa se po takvim tuţbama pouĉe stranke šta treba
uraditi, ostavi se rok od desetak dana u kome ona treba dopuniti svoj zahtjev i upozori je sud da ako to ne
uĉini da će odbaciti taj zahtjev.

Sada sud mora da se pridrţava razloga iz tuţbe, a ne kao ranije samo zahtjeva. Jako je
suţen prostor jer je ranije sud mogao da ocjenjuje naširoko. (stranci insistirali, a mi nismo
formalisti bili).
Ĉlan 25. u šest sluĉajeva da sud odbaci tuţbu:
1.
2.
3.
4.
5.
6.

da li je blagovrmeena
da li je od ovlaštenog lica
da li je prijevremena (ćutanje administracije nije istekao rok od 30 dana – ovo kandidati ne znaju)
da akt kojim se tuţba pobija nije upravni akt
da se protiv toga akta mogla izjaviti ţalba
da je rijeĉ o stvari kada se po zakonu ne moţe voditi upravni spor ili da postoji u sudu već
pravomoćna sudska odluka kojiom je ta stvar riješena.
7. ako je oĉigledno da se upravnim aktom ne dira u njegov privatni interes ????
Kada teĉe upravni spor, a u meĊuvremenu moţe po tuţbi da donese novo rješenje, a moţe sam da izmijeni
i dostavi to rješenje a dobije ga i stranka, poziva se stranka da izvijesti da li je dobila novo rješenje, da li je
zadovoljna, da li tuţbu proširuje na novo rješenje. Ako izvijesti da je zadovoljna, onda se postupak
obustavlja.

Kako postupa sud kada dobije tuţbu:
Kada mu stignu tuţbe u 2 primjerka, tuţba se dostavlja na odogovor tuţenom i drugim licima koja imaju
pravni interes i mora odgovoriti u roku od 20 dana. II stepeni organ ĉeka upravne spise. II stepeni organ
moţe se desiti da ćuti – niti šalje, niti obavještava. Ovo je riješeno da se zatraţi voĊenje disciplinskog
postupka zbog teţe povrede sluţbene duţnosti.
U upravnim sporovima rješava sudija pojedinac ili u vijeću – nejavno.
Ako stranka u sporu zatraţi da prisustvuje nejavnom rješavanju i da se u predmetu odrţi javna rasprava,
sud je duţan obavijesti o datumu nejavnog rješavanja. To se mora traţiti samo u tuţbi ili u odgovoru na
tuţbu (da prisustvuje nejavnoj sjednici). Sudija će ga upoznati kakva je to pravna situacija i pitati da li ima
nešto da kaţe. On ne moţe traţiti da se neki novi dokazi ispitaju, to je duţan navesti u tuţbi.
Ako se radi o raspravi onda je drugaĉije. Predsjednik zakazuje raspravu i poziva sve stranke da prisustvuju
i da sa sobom ponesu sve dokaze koji mu idu u prilog. (najĉešće u vijeću).

169

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prvo rijeĉ dobija sudija izvjestilac. To je onaj koji dobije predmet da ga pripremi i koji će sutra raditi
odluku. Onaj drugi koji je naveden je sudija izvjestilac.
Nakon toga se poziva tuţilac. Omogućava muse da objasni navode tuţbe, ukaţe na nove ĉinjenice.
Nakon toga zastupnik tuţene strane – organa koji je donio osporeni akt.
Na kraju zainteresovano lice/a.
Sud rješava na osnovu ĉinjenica koje su utvrĊene u upravnom postupku. Kada sud utvrdi drugaĉije
ĉinjeniĉno stanje i otkloni pravila postupka, on u tom sluĉaju kada završi sa raspravom i povuĉe se na
rješavanje – rješava u meritumu (puna jurisdikcija), a moţe tuţbu odbiti.

Sud rješava u granicama tuţbe i vezan je za razloge navedene u tuţbi.
Sud po sluţbenoj duţnosti ne moţe ispitivati.
Kad sud rješava u vijeću odluka se donosi većinom glasova, a u zapisniku se konstatuje većinom glasova
(2 sudija).

Ĉlan 36. sud rješava spor presudom ili rješenje m
Presuda se uvaţava ili odbija.

Kod ćutanja II stepenog organa, tuţba se uvaţava i nalaţe tuţenom da u odreĊenom roku koji sud odredi
riješi ţalbu stranke. Ako II stepeni organ ne postupi u skladu sa ovim, ĉini tešku povredu sluţbene
duţnosti (onda ide disciplinska odgovornost).
Kada je završena rasprava (zakljuĉena) mora se donijeti odluka u roku od 30 dana. Bez obzira da li su
stranke došle, sud će rješavati. Pozivaju se stranke da preuzmu odluke u sudu.

Sadrţaj presude: (ovo nauĉiti, pogledati)
1. Zaglavlje (naziv suda, broj i datum)
2. Uvod (imena predsjednik vijeća, jedan sudija (izvjestilac), drugi sudija, tuţitelj (pravno ili fiziĉko
lice sa naznakom adrese), protiv ĉega se vodi spor (akt), u kojoj upravnoj stvari, datum kada je
odrţana sjednica.
3. Izreka (dispozitiv)
4. obrazloţenje
5. potpis

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI
Zahtjev za vanredno preispitivanje

Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda, stranka moţe podnijeti ovaj zahtjev Vrhovnom i
kantonalnom sudu. Vrhovnom se podnosi zbog povrede federalnog zakona. Kantonalni sud rješava ako je
u odluci primijenio kantonalne propise.
Podnosi se kantonalnom sudu. I kantonalni i Vrhovni rješavaju u vijeću od 3 trojice, s tim da ne mogu biti
sudije koji su ranije odluĉivali u istom predmetu.
Zahtjev se podnosi u roku od 30 dana od kada mu se dostavlja kantonalna odluka. (za ove zahtjeve se
registruje pod UVP. UF se oznaĉava ako je dostavljena vrhovnom, pa oni zaveli pod UF i proslijedili
kantonalnom).
Preispituje se da li je blagovremen (ako nije, odbacuje se), da li je izjavljen od strane ovlaštenog lica.
Ĉlan 45. Sud rješava o zahtjevu na nejavnoj sjednici.

Kada rješava sud o zahtjevu presudom se:

170

WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. Moţe odbiti ili
2. uvaţiti zahtjev (moţe ukinuti ili preinaĉiti).

Ponavljanje postupka – on ne pita

1. kada stranka sazna za nove ĉinjneice i dokaze
2. ako stranci ili drugom zainteresiranom licu nije data mogućnost da uĉestvuje u upravnom sporu
(pr nisu tretirali vlasnike stanova – zainteresirana stranka). Sudija pojedinac pokreće i rješava,
donosi odluku bez raspravu, dozvoljava ponavljanje, stavlja van snage i donosi odluku.
3. usljed kriviĉnog djela sudije.
4. ako je isprava na kojoj se zasniva odluka laţna.....

Pokreće se tuţbom i pokreće se u roku od 30 dana od dana saznanja, a objektivni rok 5 godina.

Ukoliko ovaj zakon ne sadrţi odredbe o upravnom sporu, onda se primje njuju odredbe
ZPP-a.
Obave znost presude – proĉitati – ne pita
Postupak zaštite prava i sloboda

Moţe se desiti da su aktom drţavnog organa povrijeĊena prava i slobode. Ako je takva situacija onda
zakon omogućava da o zahtjevu za zaštitu prava i sloboda odluĉuje kantonalni sud i on će staviti van
snage taj pojedinaĉni akt.
Ako se radnjom sluţbenog lica organa uprave ili pravnog lica naruše odreĊena prava kojem se suprotno
zakonu ograniĉi pravo ili sloboda nekoga. (ovo je sluĉaj ambasade kojom su mi ograniĉili pogled).
Nema roka (sve dok traje ta radnja i njene posljedice) – moţe i obudsmen podići. Hitno se postupa i
najdalje u roku od 15 dana odluĉiti o zahtjevu. Sud dostavlja zahtjev onom organu kod koga se vrši takva
radnja. Donosi rješenje kojom će zabraniti dalje vršenje te radnje. Sud će u rješenju odrediti mjere koje
treba preduzeti, zaprijetiće sankcijama. Rješenje izvršava organ koji je izvršio tu radnju.
Moţe se zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu FBiH u roku od 8 dana.
Ako se ne postupi po rješenju, onda je kantonalni sud duţan da izvrši to rješenje.

171

WWW.BH-PRAVNICI.COM
PREDAVAĈ: Kata Senjak
23.06.2007. godine

UPRAVNO PRAVO
ZAKON O DRŢAVLJANSTVU
«Sluţbeni glasnik BiH», br. 41/02, 14/03, 61/03, 2/05
STICANJE DRŢAVLJANSTVA BIH
1. Porijeklom
1. Usvojenjem
2. Naturalizacijom
3. Olakšanom naturalnizacijom
Drţavljanstvo se stiĉe porijeklom:
- Ako su oba roditelja djeteta u vrijeme roĊenja bili drţavljani BiH,
- Ako je u vrijeme roĊenja jedan od roditelja bio drţavljanin BIH,
- Ako je jedan od roditelja bio drţaljanin BiH, a dijete roĊeno u inozemstvu.
Sticanje drţavljanstva roĊenje m:
- dijete stiĉe drţavljanstvo BiH ako je roĊeno ili naĊeno na teritoriji BiH, a ĉija su oba
roditelja nepoznata ili nepoznatog drţavljanstvo ili ako je naĊeno.
Usvojenje (potpuno) ako je dijete mlaĊe od 18 godina.
Naturalizacijom:
- da ima 18 godina,
- da ima prijavljano mjesto boravka na teritoriji BiH i to 8 godina prije pod nošenja zahtjeva
za prijem u drţavljanstvo BiH,
- da poznaje jedan od jezika konstitutivnih naroda u BiH,,
- da se odrekao ili na neki drugi naĉin izgubio svoje ranije drţavljanstvo i da nije osuĊivan
za kaznena djela sa umišljajem duţe od 3 godine.
Olakšana naturalizacija (ĉiji je braĉni drug stranac):
- da je prije podnošenja zahtjva bio 5 godina u braku,
- da ima najmanje 3 godine prebivališta na teritoriji BiH (prije podnošenja zahtjeva)
- da se odrekao ili na neki drugi naĉin izgubio svoje ranije drţavljanstvo.
PRESTANAK DRŢAVLJANSTVA BIH
1. po sili zakona
2. odricanjem
3. otpustom
4. oduzimanjem
5. meĊunarodnim sporazumom

172

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Po sili zakona
Ako je drţavljanin BiH stekao drţavljanstvo druge drţave, a BiH nema sa tom drugom drţavom
nema bilateralnog sporazuma oko dvojnog drţavljanstva
Odricanje m
Drţavljanin BiH koji ţivi u inozemstvu a koji ima 18 godina ima drţavljanstvo druge drţave ili
mu je zagarantirano drţavljanstvo druge drţave, u tom sluĉaju se on moţe odreĉi drţavljanstv
BiH. Ako se radi o maloljetnoj osobi oba roditelja moraju podnijeti zahtjev.
Otpustom
Da se radi o punoljetnoj osobi, da ima 18 godina, da se protiv nje ne vodi kriviĉni postupak, da je
izmirila sve poreske obveze, da se toj osobi garantira drţavljanstvo neke druge drţave, da je
ispunio vojnu obavezu.
Oduzimanje m
Ako je steĉeno na osnovu laţne dokumentacije, laţnih izjava, informacija a ti dokazi su bili
relevantni prilikom sticanja drţavljanstva.
Aako se drţavljanin BiH nalazi u dobrovoljnoj sluţbi neke druge drţave a nema suglasnosti
nadleţnih organa BiH.
Ako postoji pravomoćna presuda da je ta osoba osuĊena za kriviĉna djela koja narušavaju ustavni
poredak BiH.
Da postoji pravosnaţna presuda za kriviĉna djela za krijumiĉarenje opojni droga, za kriviĉna
djela koja ugroţavaju vitalni interes BiH.
Formirana je Komisija za reviziju drţavljanstva za one osobe koje su stekle drţavljanstvo u
periodu od 06.04.1992. godine do 01.01.2006. godine.
ZAKON O VIJEĆU MINISTARA BIH («Sluţbeni glasnik BiH», br. 30/03, 42/03 i 81/06)
Izvršni organ na razini BiH ĉiji je mandat 4 godine. Ĉini ga predsjedavajući i ministri:
1. Ministar inostranih poslova
2. Vanjske trgovine
3. Sigurnosti
4. Finansija
5. Pravde
6. Odbrane
7. Promet i komunikacije
8. Civilnih poslova
9. Izbjeglica
Predsjedavajućeg imenuje Predsjedništvo BiH, a odluku potvrĊuje Predstavniĉki dom
Parlamentarne Skupštine. Ministre imenuje Predsjedavajući Vijeća ministara, a odluku potvrĊuje
isto kao naprijed. Predsjedništvo moţe predloţiti smjenu predsjedavajućeg Vijeća ministara.
Vijeće
-

ministara donosi:
Odluke,
Zakljuĉke,
Rješenja,
173

WWW.BH-PRAVNICI.COM
-

Usvaja nacrte i prijedloge zakona koji se dostavljaju Skupštini.

ZAKON O MINISTARSTVIMA I DRUGIM TIJELIMA UPRAVE («Sluţbeni glasnik
BiH», br. 5/03, 26/04, 42/04 i 45/04)
Pitaju koja su to ministarstva BIH. Pogledati ovaj zakon naprijed.
ZAKON O VLADI FBIH («Sluţbene novine FBIH», br. 1/94, 8/95, 19/03, 54/05 i 2/06)
Izvršni organ pored Predsjednika i dva potpredsjednika.
Vladu imenuje Predsjednik uz konsulatacije sa sva potpredsjednika uz saglasnost sa premijerom
ili kandidatom za premijera. Odluku potvrĊuje Predstavniĉki dom Parlamenta FBiH.
Ĉine je 8 ministara iz reda bošnjaka, 5 iz reda hrvata i 3 iz reda srpskog naroda.
Odgovaruju onima koji ih imenuju.
Vlada FBiH donosi:
1. uredbe sa zakonskom snagom
2. uredbe kojima se ureĊuju najvaţnija pitanja iz nadleţnosti Vlade FBiH i kojima se
osnovaju struĉne sluţbe
3. odluke kojima se ureĊuju pojedina pitanja ili propisuju mjere
4. daje se suglasnost na odreĊena akta
5. potvrĊuju se neka akta odlukom
6. odluĉuje se o drugim pitanjima kojima se ne odluĉuje uredbom koju donosi Vlada FBiH.
7. Rješenja i zakljuĉke donosi (kao pojedinaĉna akta)
Rješenjima se imeuju i razrješavaju odreĊene osobe za koje je prema zakonu nadleţna Vlada
FBIH.
Vlada FBIH ima svoj ured u Mostaru.
ZAKON O FEDERALNIM MINISTARSTVIMA («Sluţbenim novinama FBiH» br. 19/03,
38/05 i 2/06)
Ĉime se osnivaju federalna ministarstva (ovim zakonom).
Federalna ministarstva (koja su to ministrastva). Pogledati ovo.
Ovim zakonom se propisuju nadleţnosti federalnih ministarstava.
Samostalne feralne uprave i uprave u okviru ministarstvama i ustanove.
ZAKON O ORGANIZACIJI ORGANA UPRAVE («Sluţbene novine FBiH» broj 35/05)
Dva pitanja.
Organizacija organa uprave je regulisana ovim zakonom na naĉin da svi organi uprave na nivou
FBIH, kantona, grada i općini su ureĊeni u skladu sa ovim zakonom.
Zakonom se osnivaju na razini BiH, FBIH, kantona, a na razini grada i općine propisom
gradskog, odnosno općinskog vijeća.
Poslovi organa uprave:
- izvršavaju zakone i druge propise kada je to zakonom utvrĊeno da su oni nadleţni, a sve
to zavisi od nadleţnosti koje su utvrĊene Ustavom FBiH,
- upravni nadzor – obuhvata nadzor nad zakonitošću upravnih akata, inspekcijski nadzor i
nadzor nad institucijama koje imaju javne ovlasti.
- pripremanje zakona i drugih provedbenih propisa što je u njihovoj nadleţnosti,
- odgovaraju na zastupniĉka pitanja,
174

WWW.BH-PRAVNICI.COM
-

obavljaju i druge poslove koji su zakonom stavljani u njihovu nadleţnost.

Povjeranje javnih ovlašćenja – ĉesto pitanje
To znaĉi da organi uprave jedan dio svojih nadleţnosti mogu povjeriti nekoj drugoj pravnoj
osobi. Organi uprave ne mogu povjeriti sve poslove za koje su nadleţni, a to su inspekcijski
poslovi. MeĊutim u okviru inspekcijskih poslova e moţe povjeriti jedan dio, a to su struĉne
analize i expertize za što organ uprave nije tehniĉki osposobljen.
Organ uprave vrši inspekcijski nadzor nad pravnom osobom kojoj je povjerio obavljanje
inspekcijskih poslova.
Rješava po ţalbama.
Daje odreĊena uputstva i struĉna mišljenja oko primjene odgovarajućih zakona.
Moţe poduzimati i druge mjere koje su neophodne da bi ta osoba kojoj su povjerena javna
ovlašćenja na zakonit naĉin obavljala te poslove. Ta pravna osoba je duţna da izvještava organa
uprave najmanje jedanput godišnje, meĊutim, organ uprave odreĊene informacije i izvještaje
moţe traţiti po ukazanoj potrebi, a to je više puta u toku godine.
Povjeravanje javnih ovlašćenja se moţe vršiti samo zakonom.
Osnivanje organa uprave – već smo govorili.
Postoje samostalne uprave i u sastavu ministarstva.
Unutrašnja organizacija organa uprave se ureĊuje pravilnikom. Šta se utvrĊuje pravilnikom
(rukovoĊenje, radna mjesta, broj izvršilaca.... ovo pogledati). Ko rukovodi (ministar i direktor
ako su u okviru ministarstva).
Imenovanje ministara (pogledati).
Koje propise donose organi uprave :
- opće propise (pravilnik (razraĊuju se pojedine odredbe zakona), naredbe (nešto nareĊuje ili
zabranjuje), uputstva (bliţe se propisuje naĉin izvršenja pojedinih odredaba) i instrukcije
(utvrĊuju se neka pravila ponašanja))
- pojedinaĉna akta (rješenja i zakljuĉke)
Odnosi organa uprave prema izvršnoj vlasti
Imaju obavezu da dostavljaju odgovarajuće informacije, odnosno podatke, koji su neophodni za
rad vlade. Izvšna vlast moţe traţiti odgovornost organa uprave ukoliko se ne izvršavaju zakoni i
propisi.
Odnos organa uprave pre ma strankama
Da rješavaju zahtjeve stranaka u propisanim rokovima, da obavještavaju stranke, da ne traţe
dokaze sa kojima organi uprave raspolaţu.
Inspekcijski nadzor
Federalna uprava za inspekcijske poslove (odredbe kantonalnih zakona nisu bili u skladu sa
Ustavom).
Inspektori su drţavni sluţbenici i imaju posebne ovlasti.
Pokreću se po zahjtevu stranke i ex officio.
175

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Saĉinjavaju zapisnik i nakon toga odreĊuju mjere. Donose mjere rješenjima, otklanjanje
nedostataka, zabraniti rad, disciplinske mjere (ovo malo proĉitati).
Federalna nadleţna za primjenu propisa o drţavnoj upravi koji se odnose na organizaciju i naĉin
rada organa uprave i upravnih organizacija, o radnim odnosima drţavnih sluţbenika i
namještenika, rješavanje u upravnim stvarima ali samo u pogledu rokova. Kancelarijsko
poslovanje.
Protiv rješenja se izjvaljuje ţalba Federalnom ministru pravde, i Vrhovnom sudu FBiH za
pokretanje upravnog spora.
Odnosi prema ombuds menima
Moţće ispitivati nadleţnosti i naĉin rada organa uprave, moţe vršiti uvid u sve spise (i
povjerljive) i ne moţe biti stranka u postupku ali moţe prisustvovati voĊenju postupka, a moţe
pokrenuti upravni spor.

ZUP
Naĉela
1. Zakonitosti
2. Posebnog postupka
3. Subsidijarne primjene zakona
4. Efikasnosti
5. Saslušanja stranaka
6. Ocjene dokaza
7. Samostalnosti u rješavanju
8. Dvostepenosti
9. Konaĉnosti
10. Pravomoćnosti
Zakonitosti
(Šta su duţni organi da primjenjuju)
Posebnog postupka
Znaĉi da se drugim zakonom lex specialis moţe utvrditi drugaĉiji postupak rješavanja nego što je
to propisano u zakonu o upravnom postupku. Pr Zakon o povratu stanova, Zakon o exproprijaciji,
Zakon o upravi za indirektno oporezivanje).
Subsidijarne primjene zakona
Sve odredbe što nije riješeno lex specialis, primjenjuju se analogno odredbe ZUP-a.
Efikasnosti
Da rješavaju zahtjeve stranaka u zakonom propisanim rokovima.
Saslušanja stranaka
Prije donošenja svakog rješenje (osim skraćenog postupka) stranci se mora pruţiti mogućnost da
se izjasni o svim ĉinjenicama koje su bitne za rješenje odreĊene uprave stvari.

176

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ocjene dokaza
Samostalnosti u rješavanju
Svaki organ je samostalan u rješavanju odreĊene upravne stvari da donese rješenje u skladu sa
zakonom.
Dvostepenosti
Da se protiv svakog rješenja moţe uloţiti ţalba. Samo zakonom moţe biti propisano da u
odreĊenim sluĉajevima nije propisana ţalba.
Konaĉnosti
Da se protiv tog rješenja ne moţe uloţioti ţalba ali se moţe pokrenuti upravni spor u sluĉajevima
kada je to propisano zakonom.
Pravomoćnosti
Znaĉi da se ne moţe uloţiti ţalba niti pokrenuti upravni spor, ali se to rješenje moţe poništiti i
izmijeniti u sluĉajevima propisanim zakonom.
STVARNA I MJESNA NADLEŢNOST
Stvarna nadleţnost se utvrĊuje zakonom. Organi koji su stvarno nadleţni za rješavanje su
federalni, kantonalni i gradski i općinski organi, odnosno sluţbe za upravu.
Nadleţni s u federalni:
1. ako se radi o iskljuĉivoj nadleţnosti Federacije
2. ako se radi o zajedniĉkoj nadleţnosti izmeĊu FBiH i kantona i federalnim zakonom je
propisano da je za odreĊenu upravnu stvar nadleţan federalni organ
3. ako je kanton jedan dio svoje nadleţnosti prenio na FBiH
Nadleţni s u kanotonalni:
1. ako se radi o zajedniĉkoj nadleţnosti izmeĊu FBiH i kantona i federalnim zakonom je
propisano da je za odreĊenu upravnu stvar nadleţan kantonalni organ
2. ako je FBiH jedan dio svoje nadleţnosti prenijela na kanton
3. u onim stvarima kada je Ustavom kantona propisano da je to nadleţnost kantona
4. ako je grad ili općina prenijela jedan dio svoje nadleţnosti na kanton
Nadleţni s u gradski/općinski organi:
1. u onim sluĉajevima kada je to porpisano propisom koji je donijelo gradskoopćinsko vijeće
2. ako je to propisano kantonalnim zakonom
3. ako je F, odnosno kanton jedan dio svoje nadleţnosti prenijeli na općinu, odnosno grad.
Mjesna nadleţnost:
Ako se radi o nepokretnostima – prema mjestu gdje se nalazi nepokretnosti
Ako se radi o firmi – prema sjedištu firme
O stvarima za voĊenje neke radnje – prema mjestu gdje se nalazi.
Prema prebivalištu stranaka.
Sukob nadleţnosti
Ako se radi o federalnim organima – Vlada FBiH.
Ako se radi o sukobu izmeĊu dva kantona – Vrhovni sud.
Ako se radi o institucijama koje imaju javne ovlasti iz razliĉitih kantona – Vrhovni sud.
177

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ako se radi o sukobu izmeĊu kantonalnih organa – Vlada kantona.
IzmeĊu institucija i organa kantona – kantonalni sud.
IzmeĊu gradskih sluţbi – gradonaĉelnik.
IzmeĊu općinskih sluţbi – naĉelnik.
Zahtjev podnosi organ koji je zadnji rješavao.
Organ donosi rješenje kojim se rješava sukob nadleţnosti i njime se utvrĊuje koji je organ
nadleţan i da se predmet dostavlja tom organu i protiv tog rješenja nema ţalbe niti se moţe
pokrenuti upravni spor.
Osoba koja je ovlaštena za voĊenje upravnog postupka – rukovodilac organa uprave,
meĊutim on moţe ovlastiti neku drugu osobu (samo za voĊenje postupka, a moţe i za donošenje
rješenja). Rukovodilac donosi rješenje kojim utvrĊuje koja je osoba nadleţna, za koji dio je
nadleţna u postupku urpavnog rješavanja.
PRAVNA POMOĆ
Ako u postupku rješavanja odreĊene upravne stvari organu uprave su potrebni neki podaci ili da
se izvrši neka radnja koja je na podruĉju nekog drugog organa, onda će on zamoliti taj organ da
mu dostavi podatke ili izvrši neku ranju, a taj drugi organ je duţan da postupi.
Organ moţe traţiti te podatke od suda ili tuţilaštva.
Inostrani organi – ako je to ureĊeno meĊunarodnim ugovorom, a ako ne postoji onda se vrši po
reciprocitetu.
IZUZEĆE SLUŢBENE OSOBE
Zakonodavac je propisao da postoje dvije vrste izuzeća:
obligatorno i fakultativno.
Obligatorno je:
- ako je u predmetu koji se vodi sluţbena osoba svjedok, vještak, punomoćnik ili zakonski
zastupnik,
- zatim ako je u srodstvu sa strankom
- ako je sa strankom u svojstvu staraoca, usvojioca, usvojenika ili hranioca
- ako je uĉestvovala u donošenju rješenja.
O izuzeću odluĉuje rukovodilac organa uprave.
Do ovoga dolazi ako stranka sumnja u nepristrasnost sluţbene osobe u postupku rješavanja
odreĊene upravne stvari.
Ako se traţi izuzeće ministra, onda o tome odluku donosi Vlada (federalna, kantonalna).
O izuzeću se donosi zakljuĉak (procesna stvar).
STRANKA U POSTUPKU
Svaka fiziĉka osoba, pravna osoba, organ uprave, sindikalna organizacija, UG., pravobranitelj,
tuţitelj, Ombudsmen ne moţe.
PRIVREMENI ZASTUPNIK
Ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika ili ako se neka radnja mora
poduzeti protiv osobe ĉije je boravište nepoznato. U tom sluĉaju će organ uprave imenovati
privremenog zastupnika.

178

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ZAJEDNIĈKI PREDSTAVNIK
Ako dvije ili više stranaka imaju istovjetne zahtjeve.
PUNOMOĆNIK
Ovlaštena osoba koja moţe poduzimati odreĊene radnje ali samo one radnje koje su utvrĊen u
punomoći. Moţe se dati pismeno i usmeno na zapisnik. Ako je stranka umrla ne prestaje
punomoć ali ostaje pravo nasljednika (sljedbenicima) da cijene obim punomoći, odnosno da li će
ili neće više biti njihov punomoćnik.
ZAPISNIK
Je javna isprava a da bi imao taj status mora da sadrţi slijedeće podatke:
- naziv organa
- datum, gdje se saĉinjava
- šta je predmet
- izjave stranaka
- izjave svjedoka, vještaka i drugih osoba koje su uĉestvovale u toku trajanja postupka
- mora se navesti da su odreĊene stranke saslušavane posredstvom tumaĉa
- prilog zapisnika. (proĉita se strankama)
- stranke potpisuju zapisnik (ako neće konstatovati da neće da ptpiše).
Saĉinjava se o svakoj vaţnijoj radnji u postupku, usmenoj raspravi. Ne mogu se razgledati
referati za spis, odnosno predmet, nacrti rješenja i zapisnike o vijećanju i glasanju. Ostalo se
moţe razgledati.
DOSTAVLJANJE
1. putem pošte
2. putem kurira.
Moţe se vršiti dostavljanje osobi, ĉlanovima porodice, advokatsku kancelariju i osobama koje
rade u njoj, ako neće da primi, ostavlja obavijest gdje će se pismeno nalaziti.
Vrste dostavljanja
1. Zakonskom zastupniku i punomoćniku
2. Osobi za prijem pismena
3. Sluţbenim osobama koje rade u odreĊenim organima vlasti, poduzećima
4. osobama koje imaju diplomatski imunitet (preko MIP, a našim drţavljanima preko DKP-a
Diplomatsko konzularnog predstavništva).
5. Osobama koje se nalaze na izdrţavanju kazne preko tih isntitucija.
ROKOVI
Zakonski (ne mogu se pomjerati)
Koje odredi sluţbena osoba (a ovi mogu u dogovoru sa tom osobom).
Rokovi se odreĊuju na dane, mjesece i godine. Raĉunaju se od narednog dana od dostavljanja
(ako je petka, od subote, a u subotu od ponedjeljka)
POVRAT U PREĐAŠNJE STANJE
Neka osoba je propustila poduzimanje neke radnje da li omaškom ili iz nekog neznanja. Rokovi
su 8 dana i 3 mjeseca. Zahjtev se podnosi organu kod koga je stranka trebala poduzeti tu radnju.
Donosi se zakljuĉak.
179

WWW.BH-PRAVNICI.COM
TROŠKOVI
Snosi organ koji je pokrenuo postupak. Stranka se moţe i osloboditi plaćanja troškova a koji su
to sluĉajevi utvrĊuje se propisom koji donosi Vlada FBIH.
POKRETANJE UPRAVNOG POSTUPKA
1. po sluţbenoj duţnosti
2. po zahtjevu stranke
Ako ima više stranaĉki zahtjeva organ će spojiti zahtjeve u jedan podnesak. Stranka moţe da
dopuni, odnosno izmijeni podnesak.
Ako ne dozvoli proširenje, onda će organ donijeti zakljuĉak u kojem stoji da organ ne udovoljava
zahtjevu stranaka za proširenje.
Ako stranka odustane od zahtjeva donosi zakljuĉak o obustavi postupka.
Organ moţe nastaviti voĊenje postupka ako se radi o javnom interesu bez obzira ako je stranka
aodustala od podnesenog zahjteva.
Stranka moţe odustati do donošenja II stepenog rješenja. U tom sluĉaju organ donosi zakljuĉak o
obustavi postupka kojim poništava I stepeno rješenje.
PORAVNANJE
Ako u jednom postupku uĉestvuje dvije ili više stranka organ će nastojati da se stranke pomire i
konstatovati u zapisnik. A takav zapisnik ima snagu izvršnog rješenja donesenog u upravnom
postupku.
SKRAĆENI POSTUPAK
Organ će donijeti rješenje po skraćenom postupku:
1. Ako je stranka uz zahtjev navela ĉinjenice i podnijela dokaze koji su relevantni i bitni za
rješenje odreĊene upravne stvari.
2. Ako organ raspolaţe sa odreĊenim ĉinjenicama i nije potrebno u tom sluĉaju saslušanje
stranaka.
3. Ako se radi o poduzimanju nekih hitnih mjera.
4. Ako se rješenje moţe donijeti na osnovu ĉinjenica koje nisu u potpunosti dokazane.
Rok za donošenje rješenja je 15 dana.
POSEBAN ISPITNI POSTUPAK
Razlikuje se od gore navedenog jer se ovdje radi o saslušanju stranaka, vještaka, svjedoka idrugih
osoba ĉije izjave su bitne za rješavanje odreĊene upravne stvari. Rok za donošenje rješenja je 30,
odnosno 60 dana.
PRETHODNO PITANJE
Too znaĉi da je organ koji vodi upravni postupak duţan da utvrdi neke ĉinjenice koje su bitne za
rješavanje te upravne stvari (pr postojanje braka, kriviĉnog djela).
JAVNE ISPRAVE
Su isprave koje je izdao organ u okviru svoje nadleţnosti. Moţe se dokazivati da odreĊeni navodi
nisu taĉni, ali se mora provesti postupak koji je predviĊen zakonom.

180

WWW.BH-PRAVNICI.COM
UVJERENJA
Izdaje organ koji vodi sluţbenu evidenciju.
SLUŢBENA EVIDENCIJA
Je evidencija koja je ustanovljena zakonom ili nekim drugim podzakonskim aktom. Ako organ
neće da izda uvjerenje, donosi rješenje jer rješava u meritumu.
Organi uprave su duţni da i u onim sluĉajevima u kojima ne vode evidenciju, duţni su da daju
podatke u sluĉajevima ako je to propisano zakono m.
RJEŠENJE
Sastavni dijelovi rješenja:
1. Uvod
2. Izreka
3. Obrazloţenje
4. Pouka o pravnom lijeku
5. Potpis i
6. Peĉat.
Uvod
Koji organ je donio rješenje, pravni osnov i predmet.
Izreka
Da li se udovoljava ili ne udovoljava zahtjevu stranke
Obrazloţenje
Zahjtev stranke (kratko) i šta je bio zakonski osnov da organ uprave odluĉi na naĉin kao što je
odluĉio
Pouka o pravnom lijeku
Zavisi koji se propis primjenjuje i ko je nadleţan za donošenje kompletnog rješenja.

Vrste rješenja
1. Djelimiĉno
2. Dopunsko
3. Privremeno
Djelimiĉno rješenje – ako je stranka podnijela više zahtjeva i organ je riješio samo jedan dio
zahtjeva, u tom sluĉaju, organ uprave će donijeti ovo rješenje. Protiv njega se moţe uloţiti ţalba.
Dopunsko – znaĉi da je organ uprave rješavao o ostatku djelimĉno riješenih zahtjeva.
Privre meno – znaĉi da se radi o rješavanju odreĊene upravne stvari do donošenja rješenja kojim
se rješava upravna stvar.
Rokovi za donošenje rješenja su 15 dana, 30 dana i 60 dana.

181

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Rješenje donosi ako se rješava o meritoumu, a zakljuĉke ako se radi o procesnim stvarima i o
stvarima koje su propisane ZUP-om.

RADNO PRAVO
Zakon o
Zakon o
Zakon o
Zakon o
Zakon o

radu
drţavnoj sluţbi
namještenicima
pravima izabranih duţnosnika nosilaca javnih funkcija (59/06)
policijskim sluţbenicima

ZAKON O RADU (43/99, 32/00 i 29/03)
Poslodavac je fiziĉka i pravna osoba koja daje posao, a zaposlenik je osoba koja obavlja odreĊeni
posao.
Radni odnos se zasniva zakljuĉivanjem ugovora o radu.
Elemnti ugovora o radu:
1. naziv i sjedište poslodavca
3. ime i prezime zaposlenika
4. trajanje ugovora o radu
5. poĉetak rada
6. mjesto rada
7. naziv radnog mjesta
8. opis poslova
9. raspored radnog vremena
10. plaća i naknade na plaću
11. godišnji odmori i sve vrste odmora i odsustva
12. otkaz ugovora o radu.
Prekidom ugovora o radu ne smatra se ako se zaposlenik nalazi na godišnjem odomru, bolovanje,
odsustvo sa rada, porodiljsko odsustvo, razdoblje izmeu dva zakljuĉena ugovora koje nije duţe
od 15 dana kod istog poslodavca, dopust sa posla ukoliko je dao saglasnost poslodavac.
Ako poslodavac ne zakljuĉi ugovor sa zaposlenikom on je duţan zaposleniku uruĉiti pismenu
izjavu u roku od mjesec dana kada uposlenik poĉne da radi.
Ako poslodavac ne uruĉi tu pismenu izjavu a radi se o zakljuĉivanju ugovora o radu na odreĊeno
vrijeme, smatraće se da je zakljuĉen na neodreĊeno vrijeme.
Ako zaposlenik odlazi u inozemstvo mora u ugovoru regulirati u kojoj valuti će se isplaćivati,
koliko traje taj rad i pod kojim uvjetima se taj zaposlenik moţe vratiti na posao.
Poslodavac moţe da zakljuĉi ugovor sa pripravnikom ako je potrebno radno iskustvo ili
polaganje ispita. Ta osoba ima pravo na naknadu plaće u iznosu od 80% od najniţe plaće i moţe
da zakljuĉi ugovor o obavljanju volonterskog rada. Kopija se dostavlja nadleţnom organu za
zapošljavanje.
Imaju pravo na zdravstvenu zaštitu za povredu na radu i zaštita od profesionalnih oboljenja.

182

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Radno vrije me
1. Puno
2. Nepuno i
3. Skraćeno
Puno iznosi 40 sati sedmiĉno.
Nepuno radno vrijeme znaĉi da zaposlenik moţe da zakljuĉi ugovor još kood jednog ili dva
poslodavca.
Skraćeno radno vrijeme – ako se radi o radnim mjestima sa posebnim uvjetima rada i raĉuna se
kao puno vrijeme.
Prekovremeni rad moţće iznositi sedmiĉno najviše 10 sati.
Noćni rad izmeĊu 22 i 6 ujutro, kod poljoprivrede 22 i 5.
Zaštita maloljetnih osoba i ţena
Ţene ne mogu da rade noću, pod zemljom, vodom. Imaju pravo na trudniĉko, porodiljsko. Prije
poroda 28 dana, mogu otići i 42 dana prije.
Maloljetne ne mogu prekovremeno raditi. Imaju duţi godišnji odmor (24 dana).
Vrste
1.
2.
3.
4.

odmora:
dnevni odmor
izmeĊu dva radna dana
sedmiĉni odmor
godišnji.

Odsustvo moţe biti plaćeno i neplaćeno.
Neplaćena se reguliraju Pravilnikom.
Plaća se utvrĊuje ugovorom o radu: za vrijeme bolovanja, plaćenog odsustva i godišnjeg.
PRESTANAK UGOVORA O RADU
1. ako je zakljuĉen na odreĊeno vrijeme
2. sporazumom poslodavca i zaposlenika
3. ako se radi o višku adne snage
4. ispunjenjem 20 godina radnog staţa i 40 godina ţivota
5. 40 godina staţa i 60 godina ţivota.
OTKAZ
Mogu dati i zaposlenik i poslodavac.
Zaposlenik moţe dati ako doĊe do organizacijsk ih razloga, razloga tehniĉke prirode, promjena
procesa proizvodnje i ako zaposlenik nije u mogućnosti da obavlja poslove.
Poslodavac 14 dana, a zaposlenik 7 dana.
Ne mora se poštovati ako je poĉinio teţu povredu radne obaveze. Ako postoji lakša povreda mora
ga pismeno upozoriti.
PROGRAM ZBRINJAVANJA VIŠKA
Treba da sadrţi iz kojih razloga nastaje višak zaposlenih, koji je broj zaposlenika koji će postati

183

WWW.BH-PRAVNICI.COM
višak, da li postoji mogućnost zbrinjavanja, mogućnost prekvalifikacije ili dokvalifikacije i
mogućnost da poslodavac u dogovoru sa drugim poslodavcem pronaĊe neko drugo zaposlenje.
O pravima i duţnostima zaposlenika odluĉuje poslodavac.
Zaposlenik moţe traţiti zaštitu svojih prava kod poslodavca, a moţe i kod suda u roku od godinu
dana.
Vijeće zaposlenika
Zaposlenici kod poslodavca koji zapošljava preko 15 zaposlenika mogu formirati vijeće
zaposlenika, a ako nema 15 tu funkciju obavlja sindikat.
RADNA KNJIŢICA
Je javna isprava. Predaje se prilikom zasnivanja i vraća mu se.

PITANJA:
1. Zakon o drţavljanstu (sticanje i prestanak drţavljanstva BiH).
3. Izvršni organi vlasti u BiH (Vijeće ministara ili Vlada FBIH)
4. Osnivanje organa uprave (kako se osnivaju na razini drţave, entitea, kantona i JLS)
5. Nadleţnosti organa uprave
6. Povjeravanje javnih ovlašćenja
7. Ko rukovodi organima uprave i upravnim organizacijama
8. Provedbeni propisi i opći akti (pravilnici, naredbe, uputstva i ...., rješenja i zakljuĉci)
9. Opće odredbe o inspekcijskom nadzoru (upravna inspekcija).
ZUP
1. Naĉela UP (nekoliko, jedno ili dva se pitaju, zakonitosti, posebnog postuka,
dvostepenosti)
2. Stvarna i mjesna nadleţnosti (koji organi su nadleţni, kad su nadleţni)
3. Sukob nadleţnosti
4. Izuzeće sluţbene osobe (fakultativno i obligatorno)
5. Stranke u UP (ko moţe biti, kada, šta je privremni zastupnik, punomoćnik....)
6. Zapisnik (šta sadrţi, šta je zapisnik)
7. Dostavljanje pismeno (kako i vrste)
8. Vrste rokova (zakonski i koje odredi sluţbena osoba)
9. Povrat u preĊašnje stanje
10. Kako se pokreće I stepeni postupka (po slubţbenoj i po zahjtjevu stranke)
11. Koje vrste postupaka provodi organ prije donošenja rješenja (skraćeni i poseban ispitni
postupak)
12. Šta su javne isprave
13. Rješenje (dijelovi i vrste rješenja, rokovi za donošenje rješenja)
14. Ţalba (koji organi su nadleţni, rok za rješavanje ţalbe, šta radi I stepeni organ kada
dobije, šta II stepeni organ)
15. Vanredna pravna sredstva (Sva – obnova postupka, zahtjev za zaštitu zakonitosti,
poništavanje i ukidanje rješenja po pravu nadzora, oglašavanje rješenja ništavim – kakve
su rpavne posljedice poništavanja i ukidanja rješenja)
16. Kada je rješenje izvršno I stepeno, a kada II stepeno
184

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ZUS
1. Ko moţe pokrenuti upravni spor, kada se pokreće, protiv kojih rješenja, protiv kojih ne
moţe, koji je sud nadleţan na razini drţave na razini FBIH
2. Tuţba
3. Vanredni pravni lijekovi u upravnom sporu (zahjtev za vanredno preispitivanje sudske
odluke i ponavljanje postupka)
4. Obaveznost presude u US
Radno pravo
1. Šta sadrţi ugovor o radu (zakljuĉivanje ugovora sa pripravnikom, sa volonterom)
2. Koju zaštitu propisuje ZoR kada su u pitnaju maloljetne osobe i ţene
3. Radno vrijeme (vrste,)
4. Odmori i odsustva (plaćeno i neplaćeno)
5. Plaće i naknade plaća (kada zaposlenik ima pravo na naknadu)
6. Prestanak ugovora o radu (rokovi, šta se ne smatra)
7. Ko odluĉuje o pravima zaposlenika, kome se moţe obratiti
8. Kada se formira Vijeće zaposlenika
9. Radna knjiţica
10. Privremeni i povremeni poslovi (poslovi koji mogu trajati godišnje najduţe 6 dana i ne
moţe se zakljuĉiti ugovor o radu za njih)
Zakon o drţavnoj sluţbi
1. Na koga se primjenjuje (ĉlanovi parlamenta, ĉlanove vlade, suce, policiju, savjetnike
imenovanih i zabranih duţnosnika)
2. Na koga se primjenjuje (na drţavnike sluţbenike, dvije vrste – rukovodeći i ostali ĉlan 6.)
3. Ko odluĉuje o pravima i duţnostima drţavnih sluţbenika (rukovoditelj, a ako je
nezadovoljan – ulaţe ţalbu Odboru drţavne sluţbe za ţalbu)
4. Kako se vrši popunjavanje drţavnih sluţbenika (interni premještaj, sporazum izmeĊu
organa iste razine vlasti i ista radna mjesta, popuna sa liste prekobrojnih drţavnih
sluţbenika a listu vodi Agencija drţavne sluţbe – ako je .....došlo do smanjivanja poslova
u okviru organa uprave i nije se mogao rasporediti u isti organ, konkurs – šta treba a
sadrţi konkurs – naziv radnog mjesta, uvjeti)
5. Uvjeti za drţavne sluţbenike (da je stariji od 18, drţavljanin, VSS, poslovno sposoban, da
nije iskljuĉen u posljednje 3 godine iz drţavne sluţbe)
6. Ko vrši postavljenje (rukovoditelj, uz prethodno pribavljeno mišljenje Agencije)
7. Probni rad (samo za dr sl koji prvi puta zasnivaju radni odnos u organima uprave i u
prvom mjesecu se vrši ocjenjivanje dr sl – nezadovoljavajuća, zadovoljavajuća, uspješan i
izuzetno uspješan, ako dva puta uzastnopno dobije negativne ocjene, otpušta se)
8. Prijem pripravnika (godina dana)
9. Godišnji odmor (20 dana, a za rukovodioce 25 najmanje, a najduţe moţe trajati 36
najviše)
10. Prestanak radnog odnosa drţavnih sluţbenika (ako je dobrovoljno istupio iz drţavne
sluţbe, ako izgubi drţavljanstvo BiH, ako stekne ddrţavljanstvo druge protivno Ustavu
BiH; dvije negativne ocjene, disciplinska mjera prestanka radnog odnosa, ako je navršio
40 godina staţa i 65 godina ţivota)

185

WWW.BH-PRAVNICI.COM
11. Disciplinski postupak (moţe li se pokrenuti, ko pokreće – rukovodilac a prijedlog mogu
dati svi dr sluţbenici, vodi ga Komisija koju imenuje ADS, a po ţalbi odluĉuje Odbor
drţavne sluţbe za ţalbu)
12. Nadleţnosti ADS (utvrĊuje jedinstvene kriterije za zaspošljavanje, planira proces
zapošljavanja, organizira struĉno usavršavanje drţavnih sluţbenika i pruţa struĉnu pomoć
organima uprave)
Zakon o namještenicima
1. Ko su namještenici (SSS i VŠS, namještenici rade na dopunskim poslovima organa
uprave (za razliku od dr sl iz osnovnim poslovima)
2. O pravima odluĉuje (rukovodilac organa uprava, odnosno Odbor drţavne sluţbe za ţalbu)
3. Ko vrši rasporeĊivanje (rukovodilac, javni oglas raspisuje organ uprave a ne ADS)
4. Probni rad (traje 3 mjeseca)
5. Radni odnos na odreĊeno vrijeme (najduţe 2 godine)
6. Ocjenjivanje (poĉetkom godine, rukovodilac, isto kao gore kod dr sl)
7. Pripravniĉki staţ (6 mjeseci za SSS, a 9 za VŠS)
8. Radno vrijeme (40 sati)
9. Disciplinska odgovornost (komisiju formira rukovodilac organa uprave, a II stepenu
formira VladaFBiH ili Vlada kantona)
10. Povreda sluţbene duţnosti
11. Prestanak radnog odnosa (kao kod drţavnih sluţbenika)
Zakon o PIO
1. Koja prava ima osiguranik iz PIO (na starosnu penziju (65 godina i 20 staţa osiguranja ili
40 godina staţa bez obzira na godine ţivota), porodiĉnu (ţene sa 45 godina, a muškarci sa
60, maloljetne osobe, djeca na redovnom školovanju do 25, razvedeni braĉni drug ako je
presudom o razvodu to pravo utvrĊeno)), invalidsku (ako utvrdi nadleţni organ) i prava sa
preostalom radnom sposobnošću)
2. Vrste staţa (sa efektivnim trajanjem, staţ osiguranja (ono vrijeme koje je provedeno u
radnom odnosu sa punim, nepunim, skraćenim radnim vremenom, na bolovanju ako je za
to vrijeme plaćena naknada, vrijeme provedeno na profesionalnoj rehabilitaciji,
dokvalifikaciji), sa uvećanim trajanjem (staţ gdje zaposlenici rade na naroĉito teškim i po
zdravlje štetnim posljedicama i gdje se ni mjerama zaštite na radu ne mogu znatno
poboljšati uvjeti rada), poseban staţ (pripadnici Armije BiH, pripadnici HVO i pripadnici
policije i to u periodu od 30.04.1991. do 22.12.1995. godine) i penzijski staţ (to je staţ na
osnovu koga osiguranik ostvaruje prava iz oblasti PIO).

186

WWW.BH-PRAVNICI.COM
USTAV
USTAV BIH
1. Razlika izmeĊu Ustava BiH i Ustava Federacije (donijela skupština ima 11 anexa, a BiH
parafiran i ima anex 4)
2. Prava i slobode koje su predviĊene u Evropskoj konevenciji i njenim protokolima
direktno se primjenjuju u BiH i ima prioritet nad svim ostalim zakonima u BiH – ĉlan II
2. Ljudska prava i slobode u Ustavu BIH)
3. Prava koja štiti Evropska konvencija (pravo na ţivot, da ne bude muĉen, da ne bude drţan
u ropstvu, na liĉnu slobodu i sigurnost, pravo na praviĉno suĊenje, pravo na privatni i
porodiĉni ţivot, slobodu vjere, misli, izraţavanja, pravo na brak i zasnivanje porodice,
pravo na imovinu i pravo na obrazovanje)
4. Evropska konvencija je donesena 50 godine od strane 14 zemalja Vijeća Evrope, a stupila
na snagu 1953. godine, objavljena u sl glasniku BiH 6/99.
5. Nadleţnosti BiH (vanjska politika, vanjskotrgo vinska politika, carinska, monetarna
politika, finansiranje institucija BiH, izbjeglice, azil, interpol, kontrola vazdušnog
saobraćaja i provoĊenje mešunarodnih i meĊuentitetskih kriviĉno-pravnih propisa –
ĉlanak 3. ima i dodatne nadleţnosti (ĉlan 3 a i b), entiteti jedan dio svoje nadleţnosti
mogu prenijeti na drţavu BiH pr ministarstvo odbrane, VSTV....
6. Zakonodavnu vlast ĉini Parlametarna skupština. Ima dva doma – predstavniĉki (42 ĉlana)
i Dom naroda (15 ĉlanova). Predstavniĉki se biraju na neposrednim izborima, a u Dom
naroda 10 iz FBiH, a 5 iz RS.
7. Ovlaštenja PS (donosi zakone, odluĉuje o izvorima i naĉinu finansiranja institucija BiH,
odobrava budţet za institucije BiH, i odluĉuje o ratifikaciji meĊunarodnih ugovora.
8. Predsjedništvo izvršni organ koji ima 3 ĉlana (2 ĉlana iz FBIH, a jedan iz RS). Biraju se
na neposrendim izborima.
9. Ovlaštenja Predsjedništva (vodi vanjsku politiku, imenuju ambasadore,predstavlja BiH u
meĊunarodnim i evropskim organizacijama, izvršava odluke PS, predlaţe budţet PS, vodi
pregovore za zakljuĉivanje meĊunarodnih ugovora BiH i drugih drţava).
10. Vijeće ministara (već smo govorili u upravi).
11. Ustavni sud (to je organizacija pravosuĊa
USTAV FBIH
1. Ima jako puno amandmana (108 amandamana). On utvrĊuje ljudska prava i slobode
(pravo na ţivot, slobodu, na imovinu,na obrazovanje, na osnivanje i pripadanje politiĉkim
partijama, na zdravstvenu zaštitu, na socijalnu zaštitu).
2. Podjela nadleţnosti – iskljuĉiva nadleţnost F, zajedniĉka nadleţnost F i kantona i
kantonalna nadleţnost. Nadleţnost F je (drţavljanstvo F, utvrĊivanje gospodarske
politike, donošenje propisa o finansijama, fiskalna politika F, energetska politika i
finansiranje insitutcija FBIH, korištenje zemljišta na federalnoj razini). Zajedniĉka
nadleţnost F i kantona (zdravstvo, socijalna politika, korištenje prirodnih bogatstava,
turizam, provoĊenje zakona i drugih propisa o drţavljanstvu i politika zaštite ĉovjekove
okoline). Kantonalna nadleţnost (obrazovanje, stambena politika, donošenje propisa o
korištenju lokalnog zemljišta provoĊenje socijalne politike, razvoj kantonalnog turizma,
3. Zakonodavno tijelo Federacije ima dva doma Predstavniĉki (98 na neposrednimizborima)
i Dom naroda (58 iz kantonalnih skupština).

187

WWW.BH-PRAVNICI.COM
4. Predsjednik je šef izvršne vlasti. Imenuje Vladu F, vrši potpisivanje odluka, zakona. Imao
je pomilovanje.
5. Vlada F (govorili)
6. Kanton – kako je organizirana F – na naĉin da je sastavljena od 10 kantona. Ima
zakonodavnu (skupština) izvršnu (vlada) i sudsku (kantonalni sudovi) vlast.
7. Zateĉeni propisi – svi zakoni i propisi koji su bili na snazi na dan stupanja na snagu
Ustava FBiH primjnejuju se u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotpnosti sa Ustavom FBiH,
dok nadleţni organi vlasti ne odluĉe drugaĉije.
8. Kako se štiti vitalni nacionalni interes (preko Doma naroda – na nivou BiH Ustavni sud
BiH (sve sudije), a u FBiH Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa pri Ustavnom
sudu koji ima 7 ĉlanova)
9. Zašto je notarijat javna sluţba – zato što su organi uprave i pravosuĊe prenijeli jedan dio
svoje nadleţnosti na notare.

188

Related Interests