You are on page 1of 558

Urednik

ALIJA ISAKOVI
Glavni urednik

IVAN LOVRENOVI
Recenzenti

IVAN LOVRENOVI
ALIJA ISAKOVI
Autor predgovora

VERA KRINIKBUKI

Znak biblioteke

NENAD DOGAN

Likovno oblikovanje

MUSTAFA IBRULJ

VERA KRINIKBUKI

CAZINSKA BUNA
1950

SVJETLOST SARAJEVO

CIP Katalogizacija u publikaciji


Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo
949.715Cazin 1950
KRINIKBuki, Vera
Cazinska buna : 1950 / Vera KrinikBuki. Sarajevo : Svjetlost, 1991. XXIV, 532 str.
: ilustr. ; 24 cm. (Biblioteka Refleksi)
Biljeka o autorici: str. 527. Bibliografske biljeke uz tekst
ISBN 86-01-03066-1
I. Buki, Vera Krinik v. KrinikBuki, Vera

PREDGOVOR
Ova knjiga nastajala, je punih sedam godina i zahvaljujui
mnogim okolnostima. Okolnostima i uslovima koje sam duna ov
dje pomenuti.
Radei u Institutu za istoriju u Banjaluci na istraivakim za
dacima posebno istorijskog perioda nakon 1945. godine, opredije
lila sam se za prouavanje arutveno-ekonomskih i politikih od
nosa u agraru i na selu kao fundamentalnih za polazno istoriografsko razmatranje poluprolosti klasine seljake zemlje kakvom
sam procijenila Jugoslaviju, njen bosanskohercegovaki dio te jo
ui segment Bosansku krajinu, tj. podruje koje sam izabrala
kao metodoloki uzorak na kome se prelamaju glavne karakteristi
ke razvoja itave zemlje u prvom poslijeratnom razdoblju. Na ova
kav tematski izbor istraivanja odluila sam se i zato jer je istoriografija o poslijeratnom razdoblju u BiH bila i bukvalno na sa
mom poetku pa je, dakle, ipak trebalo krenuti sa utvrivanjem os
novnih empirijskih saznanja. Na slijedu tih i takvih mojih istrai
vakih napora pojavio se jedan istorijski dogaaj i jedan itav splet
posebnih zbivanja u vezi sa njim koji su za mene znaili veliko ot
krie, a koji su u hronoloki prvoj ue-strunoj istoriografskoj oc
jeni o temi nezadovoljavajue i nedovoljno protumaeni kao pobu
na seljaka na Cazinskoj krajini do koje je dolo u prvom redu
pod uticajem hoda i svetenika (Istorija SKJ, 1985). Ti doga
aji su u narodu tih krajeva poznati pod imenom Cazinska buna
1950 i dobro su upameni po seljakim stradanjima.
Kao istoriara (i ovjeka) tokom istraivanja, vremenom, ta
me je tema toliko zainteresirala da sam odluila da je zasebno ob
radim. Uz to, Cazinska buna 1950. godine i u ue-strunim krugo
vima pominjana je kao tabu-tema, to je bio dodatni podstrek
prvom profesionalno-istoriografskom istraivakom poduhvatu.
Vie godina bila sam podsticana i iskazanim velikim zanimanjem
v

iroke javnosti. Ali na injenicu da sam uloila toliko vremena i na


pora (i drugog) u istraivanje, prouavanje i pisanje ovolikog tek
sta, presudno je uticao interes samog stanovnitva Cazinske kraji
ne, podrka koja mi je davana s ciljem da istrajem i, uz to, naroito
spremnost velikog broja ljudi, ne samo sa Cazinske krajine, da sa
mnom intenzivno sarauju i pomau mi u rasvjetljavanju posebno
onih aspekata koji, u odsustvu arhivske grae, ne bi mogli da se
svestrano sagledaju. (Metodoloko-tehniki je problem za sebe to
odreena, eventualno oekivana, graa nije ni nastala.)
Predgovor svake knjige je obino i mjesto gdje autor bar pomene one ljude koji su mu pomogli u njenom nastajanju. Moja je
obaveza da se zahvalim zaista mnogima. Ali ne samo to, moram
kazati da bez saradnje ljudi, koje inae kroz itav tekst na odgova
rajuim mjestima i citiram, ova knjiga uopte ne bi mogla nastati.
Bila bi to moda neka druga knjiga, u svakom sluaju bitno druga
ija i sigurno mnogo siromanija.
I pored toga to je, dakle, nezahvalno izdvajati pojedince, ja
to ipak moram uiniti. Pravde radi. Jer, ima ljudi koji su npr. i sami
neka sjeanja prikupljali, bilo po terenu ili u udaljenim mjestima,
ne bi li to vie pomogli autoru, odnosno knjizi. Ima onih koji su
specijalno putovali da se sastanu sa autorom. Onih koji su na auto
rovu molbu krae ili opirnije pismeno odgovarali ili u pisanoj for
mi svoja sjeanja samostalno saoptavali. Meu svima njima mo
ram na prvom mjestu istai doprinos mr Ahmeta ovia iz Zenice
(sina Ale ovia, zamjenika komandanta Bune) koji mi je vie od
godinu dana intenzivno pomagao u prikupljanju memoarske grae
po selima Cazinske krajine, a posebna je njegova zasluga u uspos
tavljanju vane saradnje sa braom Nikolom i Stevom, sinovima
Milana Boia, komandanta Cazinske bune. Slinu ulogu, iako
manju, obavila je Borka Beukoviosi iz Krukovae u Kordu
nu, unuka Nikole Beukovia, ovjeka broj dva slunjskog dijela us
tanka. Jedan poseban zadatak u sklopu istraivanja je preuzeo sa
entuzijazmom i zadovoljstvom da obavi Enver Beganovi, sin
Mehmedov i unuk Memin iz Liskovca, ustanikog centra koji je
onda najvie stradao. Bojim se da bi se oni uvrijedili kad bih im
javno zahvaljivala, s obzirom da su sami osjeali moralnu obavezu
da uestvuju u stvaranju injenine evidencije u vezi sa Bunom.
Veliku zahvalnost dugujem, meutim, onim pojedincima koji
nisu imali posebnih moralnih motiva ,a ipak su uloili mnogo napo
ra da autoru pomognu. To je Smail Topi, nekadanji uitelj u
Vrnograu, sada penzionisani profesor iz Velike Kladue, koji je
VI

prikupio znaajne podatke sa pobunjenikih podruja biveg velikokladukog sreza. To je Drago Crndak, takoer penzioner, iz
Banjaluke, nekadanji partijski funkcioner u Srpcu koji je, po do
govoru sa autorom, obavio mnogo razgovora sa mjetanima Srpca
u vezi sa, u ljeto 1950. godine, tamo interniranim na stotine i
stotine Cazinjana i Kladuana. Imena desetina i desetina cazinskih
pobunjenika ili lanova njihovih porodica s kojima sam po selima i
zaseocima Krajine razgovarala o mnotvu pitanja oko Bune iz
1950. godine, ovdje ne bih ni navodila. Veina njih spomenuta je u
5ojedinim glavama knjige. Ako ni za ta drugo moram javno zavaliti svima na domainskoj gostoljubivosti koja mi je svugdje
aez izuzetka ukazivana, kao to mi nije ni u jednoj kui odbijen
razgovor na temu zbog koje sam dola. Ipak smatram potrebnim
istai ovdje nekolicinu svjedoka, uglavnom i samih uesnika Bune,
iji iskazi su naime bili od posebne vrijednosti za ovu knjigu, a ne
ki meu njima svjedoili su i u dva navrata. To su, redom, Dedo
ovi Mulan, zatim alim Bilki, obojica iz turlia, Ismail Ajki iz aria, Husein Kovaevi iz ajia i dr.
Potpuno pogrenu sliku stekao bi, meutim, onaj tko bi po
mislio da su pripadnici nekadanjih organa vlasti odbijali razgova
rati s autorom ili drugaije davati svoja sjeanja na Bunu iz 1950.
godine. Bila su etvorica koji nisu prihvatili kontakt sa autorom, ili
su npr. odustali nakon prethodnog pristanka, pa i na, po dogovo
ru, pismeno upuena im pitanja. Kako, oito, ne ele imati vie ni
kakve veze sa temom Bune iz 1950, to njihova imena i ne navodim.
Ali svi ostali, njih bar deset puta vie, i to sve kljunih ljudi neka
danje vlasti, saradnju jesu prihvatili. Poneki ak sa velikim entuzi
jazmom i rekla bih linom odgovornou da to je mogue vie pri
pomognu u razrjeavanju dogaaja oko Bune iz 1950. Najvredniji
doprinos je u tom smislu svakako onaj nekadanjeg ministra unut
ranjih poslova BiH Ugljee Danilovia. Ne samo to se potrudio
da u linoj arhivi pronae svoje 1950. autentino nainjene biljeke
o Buni, poslavi mi njihovu fotokopiju, ve je, pored osobnog raz
govora na temu, i kroz dva opirna pisma, neka pitanja nastojao i
dodatno osvijetliti. Na odreeni nain jo znaajnija je bila pomo
autoru nekadanjeg pripadnika cazinske Udbe, Mile Milia (Kenjala). Naime, on je bio meu prvima koji mi je u detalje priao i
obrazlagao ta se to zapravo desilo 1950. godine na Cazinskoj kra
jini. Duge pa i dvodnevne razgovore vodili smo u vie navrata u
Bihau i Banjaluci od 1986. do 1990. godine. Njemu dugujem u
svakom sluaju veliku zahvalnost za napore i strpljivost koje je
uvijek iskazivao, i sam zainteresiran da se do kraja ispita stvar,
VII

uvijek iskazivao, i sam zainteresiran da se do kraja ispita stvar,


to mi je bio, kao istraivau, vaan rani makar i indirektan dokaz
da ni vlastima nije bilo tada a ni kasnije sve jasno.
Zanimljivo je da mi je po nekoliko puta bilo spremno svjedo
iti vie nekadanjih pripadnika Udbe i partijskih f.unkcionera.
Opunomoenik sreske bihake Udbe, godine 1950. a sada penzio
ner u Banjaluci, Bianin Vajan Popovi, jo od 1986. godine pa
nadalje u mnogo navrata mi je iznosio svoja sjeanja na Bunu, isto
tako Gojko Joti, opunomoenik cazinskog Odjeljenja unutranjih
poslova u godinama od 1950. do 1953. (19891990), pa Pero Muti ef Udbe 1950. na kladukom srezu (1989. i 1990) svi u Ba
njaluci, a Vojo olovi naelnik tzv. Drugog odjeljenja Udbe
(resor unutranjeg neprijatelja) u dva navrata u Sarajevu (1989. i
1990). Hajro Kapetanovi, jedan od najistaknutijih bosanskohercegovakih partijskih funkcionera jo u ratu, godine 1950. na va
noj funkciji sekretara Oblasnog komiteta Banjaluka, svjedoio mi
je duge sate u Beogradu i Banjaluci, 1989. i 1990, posebno o svojoj
tadanjoj ulozi u guenju Bune. Mio Carevi, rodom Korduna, a
u periodu 19451951. gotovo itavo vrijeme na partijskim du
nostima u Velikoj Kladui je isto tako kroz brojne razgovore sa
autorom (1989. i 1990) dao vrijedan doprinos nastanku knjige.
Dva puta, 1986. i 1990, autoru je svjedoio npr. i lan OK Banjalu
ka Momir Kapor, takoer upuen na Krajinu radi raiavanja si
tuacije nakon Bune, ali su za ovu knjigu ipak znaajnija sjeanja
nekih s kojima je autor razgovarao samo jednom, dodue po vie
sati. Zaista dragocjen je, tako, bio moj susret sa Petrom Zinajiem
Pepom, do 1949. godine efom Udbe za Slunj i kasnijim pozna
tim politikim radnikom i publicistom, koji je na moju molbu spe
cijalno iz Slunja doao u Karlovac sa mnom razgovarao itav dan
ustupivi mi niz originalnih dokumenata, koje svojevremeno na
suprot nareenjima nije spalio. Takav je bio, takoer izuzetno va
an cjelodnevni susret koji sam ostvarila sa Ratkom Iliem 1988. u
Zagrebu, koji je kao funkcioner oblasne Udbe u Banjaluci 1950.
godine poslan na raiavanje situacije oko Bune, pa je u tim ne
djeljama svog boravka na Cazinskoj krajini i dnevniki biljeio
svoje tamonje aktivnosti. Izrazito vano bilo je svjedoenje koje
mi je 1989. godine u Ljubljani dao Albin ibenik, vojni tuilac na
vojnim sudskim procesima u Cazinu, kao i godinu dana ranije, ta
koer u Ljubljani, Vida Tomi, poslije rata visoki savezni funkci
oner KPJ.
Ali, kako u neki drugi plan smjestiti sjeanje Vahide Pjani
koja se kao Banjaluanka udala za sekretara Sreskog komiteta
VIII

Kladue odnosno Cazina u tim kritinim godinama prije Bune, i


koja je svojim bogatim utiscima sigurno zasluna za autorovo bli
e razumijevanje klime i svakodnevnog tadanjeg ivota na Kraji
ni? Kako ne istai veoma vrijedna svjedoenja nekadanjih udbovaca Drage Dodika (1989), Ahmeta Kulenovia (1989), Jusufa Lipovae (1989) ili pripadnika milicije Hasana Hadipaia (1989),
Vitomira Ljubuia (1989), pa kljuara zatvora u Cazinu Hasana
Japia (1990)? Zahvalnost dugujem i mnogim bivim partijskim
radnicima koji su pristali da razgovaraju sa mnom o Buni iz 1950,
kada su oni sami po raznim zadacima bili s njom u nekoj vezi Tasumu Mainoviu (1987), Duku Boriu (1988), Radi Medicu
(1989), urau Zecu (1989) kad je u pitanju Cazinska krajina, te
Stanku Opaiu anici (1990), Milou Miljueviu (1990), uri
Zatezalu (1990) i Milutinu Koariu (1990) kad se radi o Kordu
nu. Takoer i Devadu Sabljakoviu, piscu Omahe 1950, za raz
govor u Beogradu 1989. godine. Ostalo je nedoreenosti nakon
razgovora koje sam imala sa Hakijom Pozdercem (1990), a vjerovatno sam mogla jo togod vie saznati iz razgovora koji sam tele
fonski obavila sa Slobodanom akotom (1990) Ovaj nain komu
niciranja, dodue gotovo dvoasovni, bio je meutim sasvim dovo
ljan za znaajna saznanja o sudskim procesima u Cazinu o kojima
mi je svjedoio Muhamed Sadikovi (1990), jedan od tri civilna
branioca optuenih. Veoma korisnim smatram, tako, jo neke tele
fonske razgovore koje sam obavila oko raznih aspekata koji se ob
rauju u knjizi. Onaj npr. sa Mikanom Garaom (1990), godine
1950. zamjenikom efa oblasne Udbe Banjaluka, ili bivim udbovcem Jovicom Mudriniem (1990), zatim sa dvojicom iz tadanjeg
jugoslovenskog vrha: najprije sa Vladimirom Dedijerom u pogledu
nekih relevantnih istorijskih izvora (1990) pa s Milovanom ilasom, (1990) koji mi je poslije i pismom odgovorio na neka moja pi
tanja. A ljudi koji su dakle na ovaj ili onaj nain sudjelovali u stva
ranju sadraja ove knjige bilo je jo... I pored toga to sam vodila
evidenciju o tim kontaktima, ne bih mogla pobrojati ba sve. Neka
mi zato ne zamjere.
Drugu vrstu zahvalnosti dugujem onim ljudima koji su mi, s
obzirom na svoje radne dunosti, omoguili ili olakali istraiva
nje. U tom pogledu za ovu knjigu najvee zasluge svakako ima pu
kovnik dr Tihomir Stanii, 1989. godine predsjednik Vrhovnog
vojnog suda SFRJ, koji mi je, dodue nakon nemale procedure, u
dva navrata pismeno odobrio korienje za Cazinsku bunu 1950.
sigurno najznaajnije arhivske grae, tj. vojnosudske dokumenta
cije koja se uva u Centralnoj arhivi vojnih sudova u Sarajevu.
IX

Moram istai i veliku gostoljubivost koja me je pratila u tri navrata


prilikom mog istraivanja ove grae u CAVS-u, a na koju sam nai
lazila kod pukovnika Radomira Stojia, 1989. i 1990. godine
predsjednika Vojnog suda u Sarajevu i njegovog zamjenika potpu
kovnika Radomira Gojovia, zatim pukovnika Budimira oria,
vojnog tuioca sarajevske armijske oblasti, kao i njegovih pomo
nika kapetana I klase Miroslava Samardia, te porunika Gorana
Rodia. I razgovori koje sam sa svim tim licima imala u Sarajevu
pomogli su mi u razumijevanju vie pitanja iz domena vojnog sud
stva. Neizbjena je, svakako, i moja zahvala Radi oi i Nadi Prelevi, arhivskim radnicima u CAVS-u, iju pomo i rad znaju, valj
da , dovoljno cijeniti samo istoriari. Istakla sam posebno CAVS i
s njim u vezi odreene odgovorne ljude, poto to ipak nije javna
arhivska ustanova te je zaista moda samo od dobre volje, poseb
no pukovnika dr Staniia, zavisilo da li u se ili ne domoi ove
dragocjene grae.
Na razumijevanje sam inae nailazila gotovo u svim arhivskim
institucijama u kojima sam istraivala temu Cazinske bune 1950.
To se odnosi na slijedee specijalizirane arhive: Arhiv Bosanske
krajine u Banjaluci, regionalni Arhiv u Bihau, Arhiv Centralnog
komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine, Arhiv Bosne i
Hercegovine u Sarajevu, Arhiv Centralnog komiteta Saveza komu
nista Jugoslavije, Arhiv Jugoslavije, Arhiv Josip Broz Tito u Be
ogradu. Odbijena mi je, meutim, pismena molba za uvid u odre
enu konkretnu arhivsku grau u Arhivu Hrvatske u Zagrebu i
pored toga to sam naknadno na specijalnom razgovoru u Javnom
tuilatvu SR Hrvatske u Zagrebu, a na traenje zamjenika repub
likog javnog tuioca Milana Pavkovia, ovome u novembru po
tanko obrazloila svoje istraivake namjere u vezi sa temom Bune
iz 1950. (Uvjerena sam da je arhivska dokumentacija iz CAVS-a
kao i ona koju mi je za istraivanje ustupio P.Zinaji u potpunosti
nadomjestila izvore koji su mi uskraeni u Arhivu Hrvatske). No,
bez problema sam dobila saglasnost od Sekretarijata za pravosue
i upravu SRBiH za istraivanje npr. arhive Vieg suda u Banjaluci.
Malo tee je, iz razumljivih razloga, ilo sa mogunou istraiva
nja u bosanskohercegovakom SUP-u. I mada mi je predusretljivou naelnika u Republikom SUP-u, Riste Baia, dat na uvid
jedan konkretno traeni a vaan dokument, za eventualno sauva
ne, u 1950. godini nastale telegrame na relacijama Cazin Saraje
vo Beograd i obratno, tu nije bilo razumijevanja da se moda i
nau. ak i nakon informacije koja mi je u tom pogledu, na moje
traenje, pismeno saoptena iz Kabineta saveznog sekretara za
X

unutranje poslove, da tih dokumenata u arhivi saveznog SUP-a


nema, iz republikog SUP-a BiH ni na moje izriito pitanje (ima ih
ili ne), nije odgovoreno.
Na veoma srdaan prijem, podrku i pomo naila sam pri is
traivanju u gradu Cazinu. Jeste da se radi o manjkavoj, potpuno
nesreenoj arhivskoj gradi koja se uva posve neuslovno i neprofe
sionalno, ali je desetak ljudi ijom sam panjom bila vie dana ok
ruena na izvjestan nain umanjilo pomenute probleme. Posebno
moram istai tadanjeg predsjednika Optinskog komiteta Saveza
komunista Cazin Ibrahima Topia, ovjeka koji je od 1989. godine
pa do kraja mog rada na rukopisu, itavo vrijeme ne samo pokazi
vao ogroman interes za nastajanje ove knjige, ve mi je kao istrai
vau i izlazio u susret koliko je mogao. Takoer veliku zahvalnost
dugujem dr uri Zatezalu, direktoru Historijskog arhiva u Kar
lovcu koji, mi izmeu ostalog, i nije morao izloiti na uvid nesre
enu arhivu grau u vezi s tzv. glinskim sluajem. I na kraju, elim
na ovom mjestu da izrazim zahvalnost dr Johnu R. Lampiju, pro
fesoru istorije na Univerzitetu u Marylandu i 1989. generalnom
sekretaru Woodrow Wilson Internacional Centra u Washingtonu,
gdje sam uestvovala na jednom naunom skupu o seljatvu, a ma
terijalnom pomoi organizatora tog skupa se i zadrala na istrai
vanju u National Archives of the Unitea States, nastojei prikupiti
dokumenta o problematici posebno Cazinske bune. Ovom prili
kom duna sam istai i znaajnu pomo koju mi je, u sklopu nae
uzajamne saradnje, u pogledu prikupljanja zapadne arhivske do
kumentacije pruio kolega dr Darko Beki iz Zagreba.
Za rukopis interesiralo se vie izdavaa, iz Zagreba, Ljublja
ne, Sarajeva.
Bilo je ipak najloginije da knjiga izae u Bosni i Hercegovi
ni, stoga sam prihvatila ponudu sarajevske Svjetlosti. Sa direkto
rom Gavrilom Grahovcem i drugim odgovornim ljudima iz ove
kue ostvarila sam viemjesenu uspjenu saradnju, a posebnu za
hvalnost u svemu tome dugujem recenzentu i uredniku Aliji Isakoviu.
Kad autor rukopis preda izdavau, njegov tekst postaje polujavna, a nakon izlaska iz tampe u punoj mjeri javna stvar. Stoga
nije autorovo da sugerie tko da knjigu ita. Osjeam ipak potrebu
da kaem kome sam moda malo vie, knjigu namjenila. Prije svih,
stanovnitvu Cazinske krajine (i Korduna) koje je i po logici stvari
i najzainteresovanije da sazna cjelinu i to vie detalja o Buni. Ta
koer, istovremeno, i onima koji su po slubenoj dunosti ili na
drugi nain bili u nekom odnosu ili vezi sa tretiranim zbivanjima.
XI

Zatim, iroj drutveno-naunoj publici (istoriarima, sociolozima,


politolozima, pravnicima, psiholozima i ekonomistima) kojoj
predstavljam jedno multidisciplinarno djelo, nudim na suenje me
todoloki pristup koji, po mom uvjerenju, jedini i moe pretendi
rati na zaista i nauno shvatanje i promiljanje prolosti. Pa jo i
voj poratnoj generaciji koja se sama sjea tog vremena. Ali i svima
mlaima kojima bi kolektivno pamenje o Buni i oko nje moglo bi
ti ne samo od civilizacijskog interesa ve i od odreene opte ko
risti u njihovom drutvenom ivljenju. I, ne na kraju, knjigu na
mjenjujem i aktuelnim politiarima, bar onima koji shvataju da
moda mogu poneto nauiti od istorijske nauke.
Svjesna sam da e knjiga naii na razliita, pa sigurno i na ne
ka oprena reagovanja. Svjesna sam, takoer, aa sam karakter te
me mora neminovno pobuditi naroito razna subjektivna vienja.
Jasno mi je da u biti posebno zbog toga izloena bujici kritikih
primjedbi. I spremna sam da na njih odgovaram. Ali, nisam
spremna ni da razgovaram sa svima onima koji bi da me napada
ju ali da knjigu nisu prethodno u cijelosti proitali, da ne kaem
prouili. Jer, ne bih mogla dozvoliti da mojih sedam godina studi
oznog i svestranog prouavanja problematike koju tretiram u knji
zi bilo ko ovla negira. Iskljuivo naunika radoznalost irokog
drutvenog spektra odravala je taj moj viegodinji intenzivni in
teres. To, pak, razumije se, ne iskljuuje neke eventualno mogue
materijalne i druge sluajne greke koje meutim, nadam se, ne
mogu dovesti i do nekih bitnin nesporazuma izmeu autora i ita
laca knjige. Naravno, posve druga je stvar, da li sam i koliko sam, i
pored svog svjesno pojaanog objektivnog da ne kaem neutral
nog pristupa i promiljanja teme, u svemu tome i uspjela. Na ovo
pitanje, uvaavajui moje prethodne opaske, odgovorite, itaoe,
sami.

XII

UVOD OSVRT NA IZVORE I LITERATURU

Ali, da biste bili, itaoe, jo spremniji premostiti poetne ne


poznanice i nedoumice oko nastajanja ove knjige, smatrala sam
neophodnim upoznati vas sa konkretnim putevima kojima se autor
koristio pri svom istraivanju kao i uvesti vas u razloge koji po
tvruju zrelosni stupanj javnog rasvjetljavanja teme.
Da li je knjiga o Cazinskoj buni 1950. mogla biti napisana ra
nije? Odgovor na ovo pitanje moe biti samo relativan. Zavisi od
toga sa kakvim se pretenzijama pristupa poslu, iz kog ugla se do
gaaj (dogaajnost) sagledava, kakav se odnos zauzima prema
njemu (njoj), kakva izraajna forma se koristi pri prezentiranju te
me.
Zbivanja i dogaaji iz prolosti biljeeni su, tako, u kolektiv
nom pamenju ljudi posredstvom ljudskog predanja, u pjesmi i pri
i, putem romana i eseja, dramaturkim ili likovnim izrazom, filmovani su, i si., a nezaobilazno njima se bavi za to specijalizirana
drutvena duhovna djelatnost koja se zove historiografija. Mnoga
zbivanja i dogaaji su viestruko predstavljeni, odreena ljudska i
drutvena iskustva cijenjena kao posebno zanimljiva i vana,
doivljavala bi razliite naine i vidove iskazivanja ili reproduciranja. Svi pomenuti i drugi vidovi posebno umjetnikog izraavanja
omoguavali bi stvaralaku nadgradnju onima koji bi teili ovje
nom promiljanju, znakovitom posmatranju, iznalaenju general
nih pouka i poruka ili posebnih efekata iz konkretne tematizirane
prolosti. Upravo takvi dogaaji kao to su bili ratovi, revolucije,
bune uvijek su ne sluajno ne sluajno zato jer su to po pravilu
kulminacione take neke drutvene stvarnosti, prelomna drutvena
kretanja, protkana i izrazito zanimljivim, uzbudljivim najee tra
ginim ljudskim sudbinama pobuivali moda ponajveu pa
nju ljudi, naroda, ovjeanstva, pa je to razlog da su oni i u pro
losti i u sadanjosti i u veoj mjeri i znaajnije viestrano tretirani
ili prikazivani.
XIII

I dok se kroz stvaralaki umjetniki in ili putem narodnog


predanja dogaaj opisuje, opjeva, slika itd. s legitimnim pravom i
moda ponekad poeljnim ili prieljkivanim tendencijama ka od
reenim izmjenama onog to se desilo (deavalo), pri emu stepen
svjesnog odstupanja od injeninog stanja uglavnom nije bitan,
(kao u mitovima npr.), ili se radi o nedovoljno svjesnom odstupa
nju koje i ne moe da se osuuje kakav je, zbog svog dnevno-aktualistikog profila, novinarski pristup na primjer, dakle za razliku
od svih tih drugih mogunosti, postoji jedan pristup konkretnoj
drutvenoj prolosti koji ima izrazito drugaije poslanstvo. To je
pristup historiografije.
I sad, kad je o njoj , historiografiji rije, moemo prii i odgo
voru na pitanje postavljeno na poetku. Historiografska knjiga o
Cazinskoj buni 1950. nije mogla da bude napisana ranije. Histori
ografska knjiga s ciljevima kakve ima ova koju sada predajem sudu
javnosti. Zato nije mogla biti ranije napisana? Prvo i osnovno,
svaka ozbiljnija historiografska obrada neophodno iziskuje odre
enu vremensku distancu koja je potrebna da bi se razmatrana te
ma zaista i mogla u cjelini sagledati, da bi se naime protokom vre
mena ispitivani dogaaj (dogaajnost) i stvarno zaokruio ne sa
mo u svom toku ve i u svojim posljedicama, bar onim neposred
nim i glavnim, poto je granica izmeu ovih i onih izvedenih iona
ko bilo kakvim istraivanjem neuhvatljiva.
Nuno je u ovom kontekstu potpitanje: da li su etiri decenije
i dovoljan vremenski razmak da bi se dogaaj iz 1950. godine his
toriografski korektno mogao sagledati. Jedva da su dovoljna dis
tanca. Zato? Zato to bi (e) deblji vremenski sloj, izmeu osta
log, eventualno omoguio (omoguiti) eventualno identifikovanje
(jo) npr. nekih faktora umijeanih u planiranje seljake pobune
(ili dravnog udara u Jugoslaviji u vremensko-teritorijalnoj taki
Cazinske krajine?). Nakon proticanja npr. jo jedno etiri decenije
bie to hipotetiko pitanje ipak posve ad acta. Naime nedvojbeno
e, nakon tolikog protoka vremena, zbog, vjerujem, potpune sagledivosti svih moguih arhivskih materijala (o zadnjim godinama
Staljinove vladavine u Sovjetskom Savezu i drugim zemljama In
formbiroa te, posebno, o svim emigrantskim aktivnostima jugoslovenskog kralja Petra II Karaorevia i drugih poslijeratnih poli
tikih emigrantskih krugova) do negdje 2030. godine sve pa i even
tualno nove injenice, ukoliko se dokumenti tehniki sauvaju biti
izloeni uvidu javnosti. (Procjenjujem, naime, da je to ta vremen
ska distanca kada e tek biti, u treoj generaciji neke stvari smat
rane bezopasnim po interese njihovih autora). Moram, primijetiti
XIV

meutim, nakon svih svojih istraivanja, da ne vjerujem u mogu


nost bilo kakvih velikih arhivskih otkria, takvih koja bi mogla mi
jenjati u ovoj knjizi izloene osnovne uzroke i glavne motive dogoenog u maju 1950. na Cazinskoj krajini, mijenjati razumijeva
nje i sagledavanje priprema i toka Bune, a pogotovo ne posljedica
koje su, i pored moguih odstupanja u pojedinostima, predstavlje
ne ipak temeljito i svestrano, po osnovu gotovo svih teoretski
moguih vrsta izvora.
Neizbjeno je, znai i pitanje da li je trebalo sa objavljivanjem
knjige priekati jo neko vrijeme. Da li su, prema autoru, naime is
traene zaista sve relevantne injenice to je mislio da ih je trebalo
(i moglo) istraiti? Kratko odgovarajui: da. to sam mislila da je
trebalo (i to se do sada moglo) istraiti vjerujem da je u knjizi
uraeno. No, poznato je da se isti proli dogaaji historiografski
tretiraju ne samo jednom, da gotovo svaka naredna generacija istoriara pie novu, svoju istoriju. I zbog pronaenih novih i
njeninih materijala, a i samo radi drugaijih ideolokih vrednova
nja ne nuno nanovo utvrenih istorijskih injenica, ve naime
prosto u sklopu aktuelnog naina promiljanja istih datosti. U tom
smislu i kontekstu bie normalno da se moda i drugaije postavi
istorijska tema o Cazinskoj buni 1950, pa da se ona u itavom
svom uzrono-posljedinom korpusu i drugaije cijeni. To bi, zna
i, bila logina neminovnost nekih buduih historiografskih pristu
pa temi i u tom pogledu autor ne bi imao ta dalje rei.
A ima li jo kakvih razloga koji bi ili u prilog eventualnog
daljeg odlaganja objavljivanja istraivakih rezultata? Da, ima tu
jedan problem ili problem. U toj taki savremene stvarnosti, nai
me, nailazimo na situaciju dijametralno suprotstavljenih, iskljuujuih se interesa, interesa da se ti rezultati objave i interesa da se
po mogunosti nikad ne objave. No, ne radi se o dva pola recimo
pa i priblino brojano slinih omjera interesa.
Na jednoj strani je ogromna veina od, bez pretjerivanja, 99%
onih koji ele da se knjiga objavi. To je, na prvom mjestu, stanov
nitvo pobunjenikih podruja. Ima onih koji prosto vape da se
opiu njihova stradanja. U to sam imala priliku aa se lino uvjerim,
posjeujui u svom istraivanju brojne kue u ovim krajevima, raz
govarajui sa pobunjenicima iz 1950. godine i njihovim potomci
ma. Zatim, za objavljivanje knjige je, bez sumnje, zainteresirana
bosanskohercegovaka, hrvatska i uopte sva jugoslovenska jav
nost, koja doskora gotovo da i nije ula da je nekoliko godina na
kon rata bila tamo negdje na Cazinskoj krajini nekakva vea protivdravna pobuna seljaka. I meu obrazovanijim i naitanijim lju
XV

dima u Jugoslaviji jo se i danas sa iznenaenjem i uenjem prima


vijest o buni 1950. godine, uz opasku mnogih da prvi puta uju
tako neto. Zainteresiranost javnosti, i ue strune (istoriara i
drutvenjaka) i najire italake publike iskazana je, konano, iz
meu ostalog, u javnim pozivima autoru lino, na stranicama be
ogradskog NIN-a 1989. i sarajevskih Veernjih novina 1990. godi
ne da se tabu-tema Cazinske bune iz 1950. historiografski obra
di. Ta, u svakom sluaju dobronamjerna javna prozivanja uinjena
su mimo autorove saglasnosti, jer sam, ve odavno shvativi delikatnost teme, nastojala istraivati ipak u to je mogue veoj dis
kreciji, svjesna injenice da u mnogo emu zapravo sama vodim
istragu nakon istrage. Nisam htjela da o temi govorim za novi
ne, odbila sam (1989) nekakvo svoje uvodno izlaganje na okrug
lom stolu koji bi se u Cazinu organizirao specijalno o Buni. Zami
sao o tom skupu, i pored iskazane snane inicijative odreenih lju
di, valjda se na moj prijedlog onda ne odrava odnosno odlae, uz
prihvaeno obrazloenje da jo nisam kompletirala potrebno istra
ivanje te da kao istoriar ne mogu izlaziti sa nepotpunim sazna
njima, upozorivi i na aspekt, u datom momentu, mogue drutve
ne opasnosti historiografskim faktima nedovoljno utemeljene ras
prave i obeavi kasniju saradnju, tj. u povodu npr. izlaska knjige
iz tampe.
Ipak nisam slutila u kojoj mjeri sam, istraujui, ve 1989. go
dine bila u pravu. U prvoj polovini 1990. zaredalo je nekoliko indi
rektnih anonimnih telefonskih poziva (preko osobe koja je bila
1950. u znaajnoj dravnoj slubi a ve izvjesno vrijeme vaan
autorov svjedok) u stilu kako napreduju satanski stihovi?. Sva
kako jo neugodnije bilo je, poetkom oktobra 1990. godine po
tom upueno anonimno pismo prijetee sadrine. Istoriaru ovak
vo pismo predstavlja, meutim, i istorijski dokumenat. Naime ono
jasno potvruje bar dvije teze. Prva, Cazinska buna 1950. je tema
koja je sa razlogom dugo zadravala status tabua. Druga, ima po
jedinaca kojima je u vezi sa Cazinskom bunom do danas neista
savjest. Osjeaj neije krivice za razne vrste svjedobnih dogaanja
na Cazinskoj krajini je toliki da temu Cazinske bune 1950. izgleda
istorijski nije mogue objanjavati i pravdati iskljuivo tekim ob
jektivnim i protivrjenim spletom drutvenih okolnosti ve su oito
bile posrijedi i takve odreene line aktivnosti koje su mnogima
nanijele dosta zla, a da do njega zapravo i nije moralo doi.
S ovim hronoloki posljednjim istorijskim dokumentom
(anonimnim pismom) prelazim na problematiku istorijski uobiaje
nih izvora za temu cazinske bune. Izvori, njihova sauvanost i doXVI

kuivost, zapravo su ona osnova na kojoj poiva ukupna historiog


rafija. Oni istraivaa vode u saznavanju, razumjevanju, sagleda
vanju, koncipiranju i oblikovanju odgovarajueg teksta. Osim to
odreuju sadraj teme, oni i metodoloki vode istoriara. Stoga je
odluujue koje, kakve, koliko izvora on ima na raspolaganju. Bit
no je i u kojoj fazi istraivanja istoriar otkrije neki dokumenat.
Pa da poem od poetka.
Za mene kao kasnijeg specijaliziranog istraivaa Cazinske
bune 1950. bilo je od presudne vanosti otkrie izvjetaja pukov
nika Safeta Filipovia i Davida Lauevia (u knjizi mnogo korite
nog) na koji sam sluajno naila 1984. u fondu Organizaciono po
litikog sekretarijata CK KPJ Arhiva CK SKJ, istraujui, inae,
socijalne, ekonomske i politike prilike u agraru i na selu Bosanske
krajine kao izabrane istraivake matrice jugoslovenskog razvoj
nog modela. Otkrie tog dokumenta me je odmah opredijelilo na
odluku da temu neprijateljske akcije za ije sam ue i ire
kontekstualiziranje ve tada bila raspolagala sa poneto i druge ar
hivske dokumentacije pokuam historiografski obraditi kao zaseb
nu cjelinu.
U nekoliko narednih godina ova se odluka u meni uvrivala
zahvaljujui pronalaenju novih znaajnih arhivskih dokumenata
kao i, posebno od 1986. godine dalje, zahvaljujui razgovorima sa
uesnicima u dogaajima 1950. godine na Cazinskoj krajini. Dra
gocjeni arhivski izvori na koje sam naila u fondovima Oblasnog
komiteta i Oblasnog narodnog odbora Arhiva Bosanske krajine u
Banjaluci, u fondu Centralnog komiteta KP BiH Arhiva Central
nog komiteta Saveza komunista BiH u Sarajevu, u posve nesree
noj i nepotpunoj arhivi Sreskog komiteta KP BiH za Cazin u neuslovnim potkrovnim prostorijama zgrade drutveno-politikih or
ganizacija u Cazinu, u fondu Kotarskog komiteta KPH za Slunj
Historijskog arhiva u Karlovcu bili su (i ostali) osnovni saznajni
stubovi mog istraivanja. Ali ne i dovoljni.
Bila sam svjesna da kljueve daljnih odaja tamnog vilajeta
(Bune i dogaaja oko nje) dri Uprava dravne bezbjednosti
odnosno formalno njeni stvarni nastavljai u sklopu Slube unut
ranjih poslova. Stoga je moj naredni zadatak bio da se pokuam
domoi dokumentacije Udbe o Cazinskoj buni 1950. Istovremeno
ganjala sam sudske izvore koji su, prema mojim dotadanjim
saznanjima, morali takoer da negdje postoje. Uporno kopajui,
tako, po vie institucija, posebno u Sarajevu (SUP SR BiH, Repub
liko javno tuilatvo, Vrhovni sud SRBiH), iz razgovora sa ljudi
ma poznavaocima opte tematike i struno-specijalistike oblasti
2 Cazinska buna

XVII

mog istraivanja dospjela sam gotovo sluajno do jedne, za 1989.


godinu moda pomalo i nedozvoljene informacije, a za mene pre
sudnog saznanja. Do saznanja da je sauvana vojno-sudska doku
mentacija o suenju pobunjenicima iz 1950, kao i gdje se ta arhiv
ska graa nalazi. U trenutku sam shvatila da se radi o prvoklasnoj
dokumentaciji, mada jo ne slutei da je u pitanju kompletni mate
rijal koji, kao to u kasnije ustanoviti, obuhvaa i ukupnu istragu
Udbe.
Vojno-sudska dokumentacija na kojoj sam intenzivno radila
gotovo dvije godine bitno mi je i do u detalje proirila vidokrug
razmiljanja, utemeljila uporine take teinih glava knjige (glava
etvrta Sazrijevanje ideje o ustanku, glava peta Organizacio
ne pripreme za ustanak, glava sedma urevdan-Jurjev na Kra
jini i likvidacija ustanka, glava trinaesta Vojno suenje u Cazi
nu i Slunju, glava sedamnaesta Sudbina osuenika), omoguila
saznanje o zajednikim pripremama i zajednikom izvoenju po
bune na Cazinskoj krajini i slunjskom srezu, razotkrila ukupan
kontekst i mnoge pojedinosti vojnog suenja i kasnijeg, u peaestim godinama, odnosa Drave prema osuenicima. Studij vojno-sudske dokumentacije podstakao je autora na daljnja i na dopun
ska istraivanja na terenu, na razgovore sa jo ivim pobunjeni
cima pa i sa ljudima iz tadanje vlasti, ija sam sjeanja dodue ve
i ranije umnogome prikupila. Novi arhivski dokumenti kao i neka
svjedoenja su, razumije se, iziskivali i neka nova razjanjavanja te
se u tom komplementarnom sadejstvu raspoloivih izvora stalno
nanovo uspostavljaju neki novi odgovori, dopunjuju stari.
Za neke vane aspekte dogaaja oko Bune nikako ne nalazim
odgovarajuu arhivsku dokumentaciju. To se odnosi, prije svega,
na kljunu odluku o protjerivanju na stotine i stotine lanova po
rodica osuenika sa Cazinske krajine na srbaki srez. Da li je ob
jektivnoj nemogunosti da se to pitanje definitivno i konkretno u
potpunosti i svim pojedinostima razjasni kriva i injenica da je
unitena veina poslijeratne arhivske grae za dananje optine
Cazin i Velika Kladua? Prema informaciji ede Zoria, viedecenijskog arhivskog radnika iz Bihaa, ovjeka koji tu problematiku
nesumnjivo ponajbolje poznaje, arhivska graa za cazinsko i kladuko podruje u vie navrata poslije rata je, bilo obinim palje
njem bilo uz neku poplavu (Kladua) ili neki poar (Cazin) poste
peno unitavana, da d bila za vrijeme vojnih manevara Slobo
da, odranih na podruju od Bihaa do Karlovca 1971. godine, u
Cazinu unitena sva sreska arhiva na tavanu Skuptine optine, tj.
dokumentacija Sreskog narodnog odbora i Sreskog suda, te predaXVIII

ni tamonjoj tvornici Ljepenka u Cazinu u svrhu sirovinske pre


rade (izjava ede Zoria autoru u septembru 1989. godine). U
svakom sluaju, fondovi sreskih narodnih odbora ili sreskih komi
teta Cazin i Velika Kladua ne nalaze se, pored veeg broja takvih
fondova s podruja Bosanske krajine, ni u Arhivu Bosanske kraji
ne u Banjaluci, a ni u regionalnom arhivu u Bihau.
I pored, vjerujem, zadovoljavajuih objanjenja po osnovu iz
vedenih arhivskih dokumenata, pitanje izgona porodica nije se ni
u kom sluaju moglo obraditi bez obimnijeg razgovora autora sa
ljudima koji su iseljavani i onima koji su se iseljavali. Tu vrstu saz
nanja ionako ne bi mogla pokriti nikakva arhivska dokumentaci
ja koja je vjerovatno bila i oskudna ili moda dijelom ak nije ni
nastala. Sjeanja ljudi kao izrazito vaan pa i primarni istorijski iz
vor koristila sam i u razjanjavanju i prezentiranju drugog inje
ninog dogaaja koje se nije moglo u dovoljnoj mjeri pokriti ar
hivskim dokumentima, odnosno u svim onim sluajevima gdje, i
pored postojeeg arhivskog izvora, sjeanje predstavlja neophodni
pa i znaajniji istorijski izvor. Pored Srpca, sjeanja, tako do
miniraju u glavi dvanaestoj Istraga i kanjavanje pobunjenika
u dva ina, glavi etrnaestoj Prekrajno kanjavanje, dok su s
jaom dokumentacionom bazom ona ipak znaajno prisutna i u
glavi petnaestoj Kanjavanje po partijskoj i drugim dravnim li
nijama, glavi sedamnaestoj Sudbina osuenika i glavi osamna
estoj ivot na Krajini nakon Bune. Drugi je sluaj s primjenom
sjeanja u glavi estoj (Ne)reagiranje drave, i glavi devetoj
Pozadina pobune s posebnim osvrtom na dimenziju izvanjskog
uticaja u svjedoenjima etiri decenije kasnije. Te dvije glave kon
cipirane su iz posebnih razloga, razloga koji nemaju uporita u ar
hivskim dokumentima, ali bi bez unoenja i trtiranja tih i takvih
sjeanja ostalo, ako nita drugo, a ono nepokriveno jedno polje
stvarnosti koja ivi u ljudima, koja ini i jedan realni dio odreene
drutvene klime pa makar ne bila odraz stvarnog dogaanja. Te
ko bi bilo razgraniiti stvarno i mitsko u zadnjoj, devetnaestoj gla
vi knjige. No, cijenim da su ta sjeanja i svjedoenja toliko intere
santna i pouna za temu koja se tretira {i ire) da je i njih trebalo
svrstati u knjigu, a pogotovo zato to su i ona osnova autorovih
zakljuivanja.
Veina glava knjige su ipak utemeljena gotovo iskljuivo na
arhivskim izvorima. Na osnovu njih, i malim dijelom na osnovu li
terature, koncipirane su prve tri glave kojima sam eljela predstavi
ti aktuelne jugoslovenske i krajike, naroito politike i ekonom
ske prilike prije Bune, zadravajui se na specifinim karakteristi2*

XIX

kama i tradicijama pobunjenikog podruja, koje su moda mogle


doprinijeti pojaanom ustanikom raspoloenju u ovim krajevima.
Takoer samo na osnovu pisanih izvora sainjena je i glava deseta
Kontekst sluajeva, tj. prikaz ako ne ba slinih a ono ipak od
reenih sukoba stanovnitva sa Dravom u povodu raznih aktuelnih nezadovoljstava koja su titala narod ili su pak bila jo odraz
nekih iz rata neraienih rauna odnosno su to bile (ne)politike
teroristike (pljakake) akcije. Svrha plasmana ove materije u
knjigu potie od autorove tenje da se to objektivnije sagleda
stvarna pozicija nove drave odnosno olaka razumijevanje njenih
postupaka u pogledu sreivanja prilika oko Cazinske bune. Go
tovo samo arhivski izvori koriteni su jo u jednoj glavi, jedanaes
toj Cazinska buna u svjetlu zapadnih izvora, dokumenti koji se
uvaju u za jugoslovensku poslijeratnu istoriju veoma vanim i za
istraivae otvorenim arhivima Public Records Office-u u Lon
donu i u National Archives of the United States u Washington D.
C.-u. U ovoj glavi nastojim Cazinsku bunu 1950, uz jo neke dru
ge tadanje seljake nemire u Jugoslaviji, prikazati u ogledalu za
padnih diplomata, uglavnom engleskih i amerikih, te jednog prosovjetskog IB-ovskog novinskog izvjetaja.
Meu izvorima koji su znaajno koriteni u ovoj knjizi po
red arhivskih kao primarnih i sjeanja kao sekundarnih ili u pogle
du nekih tematskih aspekata primarnih potrebno je pomenuti i
pravne propise. U vidu uglavnom pojedinih zakona, posebno iz
oblasti krivinog prava, koristila sam ih pri svom radu u vie glava,
a sauvani su u sklopu slubenih listova. Statistiki podaci kojima
sam se u knjizi sluila, posebno za razdoblje prije Bune, nalaze se
u statistikim godinjacima i slinim publikacijama koji su po pra
vilu, takoer lako dostupni istraivau. Istorijskim izvorima smat
raju se i oni koji su, kao za ovu knjigu veoma vane Sjednice
Centralnog komiteta Komunistike partije Jugoslavije 1948-1952
(1985), objavljeni ali u sutini ve ine onaj prelazni most ka litera
turi.
Da li se i autor knjige o cazinskoj buni 1950. mogao oslanjati
na neku literaturu? Obzirom da sam zadatak iroko postavila tj.
koristim se optim jugoslovenskim okvirom poslijeratne situacije i
nastojim da pratim genezu ivljenja u istraivanim krajevima, sva
kako da mi je bila na raspolaganju odreena literatura o tim pita
njima. Za utemeljivanje opte podloge ili u traganju za saznanjima
u pogledu nekih posebnih aspekata koristila sam se, tako, Bekievom knjigom Jugoslavija i hladni rat (1988), Petranovievom
Istorijom Jugoslavije, knj. 2 i 3 (1988), Pirjevevom Tito, Stalin
XX

in Zahod (1987), Dedijerevim Novim prilozima za biografiju Jo


sipa Broza, knj. 3 (1985), Dachauskimi procesi grupe autora
(1990), svojim Seljatvom u socijalizmu (1988), i ne mnogo im
vie, poto je, kako je poznato, historiografska literatura o poslije
ratnom razdoblju ionako jo vrlo mala.
Od knjiga sa ue-krajikom tematikom, ne raunajui encik
lopedijske priloge, i istoriografskih knjiga koje se inae bave ukup
nim bosanskohercegovakim teritorijem, nezaobilazna je, makar
ve sto godina napunila, Biha i bihaka krajina Radoslava Lopaia koji u njoj prati razvoj i svih mjesta Cazinske krajine od nji
hovog postanka, kao i ve takoer veoma staro djelo Hamdije
Kreevljakovia Cazin i okolina (1934). U svom radu autor se
posebno koristio memoarskim Ratnim slikama iz Cazinske kraji
ne ukrije Bijedia i romanom Omaha 1950 Devada Sabljakovia. Takoer i obimnim i znaajnim publicistikim djelima Cazin
FK Krajina (1983) i Velika Kladua kroz stoljea (1987)
Aleksandra Ravlia koji u njima daje i bibliografski pregled litera
ture nastale o Cazinskoj krajini.
Sami dogaaji oko Cazinske bune 1950. godine doivljavaju
kroz literaturu znaajniji tretman tek u novije vrijeme. Godine
1990. Cazinska buna predstavljena je sa posebnim naglaskom u tri
razliita autorska izdanja.
Hronoloki prvi prikaz objavljen je u vidu memoarskog zapi
sa s naslovom Neprijateljska akcija u Cazinu (str. 297-312) u
knjizi Ratka Ilia Opredijeljeni za izdaju. Ili je kao pripadnik
Udbe svojevremeno vodio dnevnike biljeke slubenih aktivnosti
u kojima je uestvovao, pa su tako od zaborava sauvani i dogaaji
koje je on doivljavao u povodu svog angamana na sreivanju
prilika u vezi sa Cazinskom bunom. (Podstaknut mojim pitanji
ma, Ratko Ili se ak jo i vie toga sjetio u cjelodnevnom razgo
voru.)
U maju 1990. u bihakom listu Krajina poeo je izlaziti felj
ton s naslovom Cazinski incident, da bi s neto izmijenjenim
sadrajem isti feljton, takoer ve od maja, poeo izlaziti i u sara
jevskom dnevniku Veernje novine, tu s nadnaslovom Cazinska
buna 1950: tragom vijesti koja nije smjela biti objavljena, biha
kih novinara Amire Bajri i Hasana Bievia. Svaki od 15 nastava
ka feljtona o nemirima seljaka Cazinske krajine opremljen je u
Veernjim novinama i jednim istim objanjenjem koje, izmeu
ostalog, glasi: Incident, ispad, buna, ustanak... sva su to odree
nja, s navodnicima ili bez njih upotrebljavana dosad, uglavnom u
usmenoj predaji i u rijetkim publicistikim radovima u kojima se

tek usputno pominje, za jedan udni i ravno etiri decenije mistifikovani dogaaj: cazinsku majsku pobunu 1950. godine. Ovak
vom kvalifikacijom dat je i prihvatljiv opti okvir onog sadraja
koji su pomenuti novinari pripremili, koristei se pri tome roma
nom Devada Sabljakovia Omaha 1950, procurilim izvjeta
jem Safeta Filipovia i Davida Lauevia, odreenim poslijeratnim
zakonskim normativima, nekim rezultatima istraivanja cazinskog
profesora Murata Tatarevia te obiljem lino prikupljenih sjeanja
na terenu. Bajrieva i Bievi, ograujui se od davanja punih i
definitivnih odgovora na mnoga jo otvorena pitanja oko Bune da
li su kroz feljton ako se i zanemari nemali broj faktografskih
greaka koje meutim i nisu toliko bitne da bi ih trebalo isticati
nesumnjivo jedan zanimljiv i popularan prikaz dogaaja kojima je
posveena ova moja knjiga. Trebalo bi ipak da reagujem na kon
stataciju autora u vezi sa tematikom tekog poslijeratnog ivota se
ljaka posebno zbog otkupa: Istoriografija, meutim, okree gla
vu, a dokumenti u istrebljenim arhivima i uspomene svjedoka vre
mena mame istraivae. (drugi nastavak feljtona od 28. maja
1990). Istina je da se posebno iz objektivnih razloga (rok od 25 ili
30 zadnjih godina kojim je zakonski utvreno da se arhivska gra
a ne moe koristiti za istraivanje ili, u praksi, ak neogranieni
broj godina kad su u pitanju neke arhive, kao ona SUP-a npr, za
tim, a u vezi sa prednjim, do sada relativno daleko najmanji broj
istraivaa koji se bave ovom poslijeratnom poluprolou, pa os
jetljivost i delikatnost pojedinih tema) malo istraivalo agrar i selo
poslije rata, no ve kroz nekoliko ire koncipiranih knjiga je u Ju
goslaviji o tome ipak ve pisano. U Bosni i Hercegovini je pak
uopte prvo historiografsko djelo koje tretira poslijeratno razdob
lje upravo posveeno agraru i selu. Autor knjige Seljatvo u soci
jalizmu Politika KPJ prema agrarnom i seljakom pitanju na
podruju Bosanske krajine 1945-1948 (1988), istoriar koji se ba
vi i openito tim periodom, nije sluajno izabrao tu tematiku, ve
je naprosto, profesionalno odgovorno, poao, morao poi od date
situacije. Od jedne zemlje i od jedne sredine koja je klasino agrar
na, tipino seljaka. A u toj knjizi ba je otkupu poljoprivrednih
proizvoda posveeno stotinjak stranica teksta, zasnovanog na istoriografskom, tj. konkretnom istraivanju prilika u Bosanskoj kraji
ni (primjerak ove knjige se u proljee 1990. nalazio ak u izlogu
centralne bihake knjiare). Osjeam da je potrebno dodatno na
pomenuti jo i to da ni problematici Cazinske bune iz 1950. histo
riografija (makar u licu jednog istoriara) nije okrenula lea ali
treba imati u vidu da komplikovanost, kompleksnost i irina istra
XXII

ivake teme iziskuju (su iziskivali) velike line napore, ogromno


vrijeme pa i znaajnu dozu pogodnih okolnosti da bi takva tema
mogla zaista valjano da se istrai. Moda najveim dijelom zahva
ljujui ba njoj (toj temi) kao autor pomenute knjige zastala sam
pri i inae u Jugoslaviji prelomnoj tematskoj granici 1949. godini,
najavljujui, uostalom, eksploziju 1950. na Cazinskoj krajini
kao zbog svoje sloene pozadine temu posebne istraivake pa
nje u drugoj prilici (str. 344).
Krajem 1990. godine konano, objavljena je vrijedna knjii
ca cazinskog profesora Murata Tatarevia Kratki prirodnogeografski i istorijski podaci o cazinskoj optini s osvrtom na Cazinsku
krajinu koja, osim u naslovu sadranih momenata, u jednom
svom odjeljku posebno tretira Pobunu nezadovoljnog naroda i
represiju drave iz 1950. godine (str. 77-87). Osim odreenih linin istraivanja koja je u vezi sa Cazinskom bunom sam izvrio,
Tatarevi se u ovom prikazu Bune i dogaaja oko nje najvie osla
nja na izvjetaj koji su sainili pukovnici Udbe Safet Filipovi i Da
vid Lauevi, preciznije na prepis tog ovdje ve pominjanog izvje
taja. (Taj dokumenat napisan u originalu na 11 stranica zelenim
mastilom i lijepim rukopisom Safeta Filipovia nalazi se u fondu
Organizaciono politikog sekretarijata, V-kIII/9, Arhiva CK SKJ.
Uz neke greke je inae uglavnom vjerno ispisan, 1987. prekucan,
te vie kopija tog prepisa jednu imam i sama kola meu poje
dinim ljudima sa Krajine pomenuti novinari su npr. u svom feljto
nu koristili taj prepis.) Kako sutina originalnog izvjetaja tim prepisom nije naruena to je Tatarevi vane akcente iz dokumenta
korektno prenio. Znaajna su njegova zapaanja kao ono o ne
shvatljivoj kontradiktornosti obrazloenja presude Vrhovnog
vojnog suda ili kao ono o ulozi nekih rukovodilaca porijeklom sa
ovog podruja koji nisu stali u zatitu neukog naroda, bojei se
za svoje fotelje i funkcije a u povodu internacije u Srbac porodica
uesnika pobune. Ovako nije postupao prije 100 godina ni turski
osvaja Omer-paa Latas koji je poslan (1850/51) od sultana da
suzbije ustanak Krajinika, takoer je jedna Tatarevieva ocjena.
U politiko-aktivistikom maniru on zatim donosi zakljuak tam
pan velikim slovima: Treba traiti reviziju sudskog procesa prema
osuenima 1950. za ovu akciju, rehabilitirati nevino osuene!
Obetetiti sve one kojima je oduzeta imovina i stoka prilikom sla
nja porodica u Srbac. (str. 84) Zakljuak koji prenosim i kao po
etkom devedesetih godina osvjedoeni isjeak politike klime na
Krajini i elju premnogih ljudi ali i kao zahtjev kome se jedan mali
broj jo ivih pojedinaca estoko protivi.
XXIII

Moj je zadatak iskljuivo taj da kompleksnu istorijsku doga^ajn'ost oko Cazinske bune 1950. rekonstruiram, svestrano prikaem, historiografski objasnim i protumaim.

XXIV

DIO PRVI
tugoslovenske i krajike prilike

PRIJE BUNE

Glava prva

JUGOSLOVENSKI DRUTVENO-EKONOMSKII
POLITIKI KONTEKST U PRVOM POSLIJERATNOM
PERIODU KAO PODLOGA SOCIJALNIH NEMIRA NA
SELU
Drugi svjetski rat nije prouzrokovao nikavih bitnih promjena
u socijalnoj strukturi jugoslovenskog stanovnitva. I pored velikih
ljudskih gubitaka kojih je bilo relativno najvie na selu, Jugoslavi
ja, ipak i nakon rata ostaje izrazito seljaka zemlja. Preko 3/4 sta
novnitva se bavi zemljoradnjom i stoarstvom. Poljoprivreda, ko
ja uoi rata daje oko 50% nacionalnog dohotka zemlje, u prvim
poslijeratnim godinama ne samo da zadrava ve i uveava svoj re
lativni udio u ukupnom proizvodu Jugoslavije. Naime, ratna raza
ranja su srazmjerno jo vie pogodila neagrarnu privrednu infras
trukturu pa je tako i zbog toga agrarna proizvodnja 1945. godine
osnovno i daleko najvanije izvorite opte privredne akumulacije.
Poznato je, meutim, da je Jugoslavija smatrana u Evropi jo prije
rata kao zaostala agrarna zemlja. Agrarna zaostalost Jugoslavije
ogledala se u vie komponenata a posebno u pogledu tzv. agrarne
prenaseljenosti kao i na tehnikom planu. Rat je priinio agraru
velike tete. Osim to je bezbroj gazdinstava popaljeno i uniteno,
pri emu su mnoga sela prosto zbrisana sa zemljine povrine, po
ljoprivredno zemljite zaputeno ili veoma slabo obraivano, pro
cijenjeno je da je uniteno 56% poljoprivrednog inventara, unite
no i oteeno 20,7% kua, uniteno 24,2% vonjaka, broj konja
pao za 60%, ovaca za 63,2%, goveda za 55,6%, svinja za 58,7%. 1 )
Stoka je bila i iznurena, mrava, bolesna. Uz to treba imati u vidu
) Reparaciona komisija, ljudske i materijalne rtve Jugoslavije, Beograd, 1946.
cit. prema V. Begovi, Naa poljoprivreda i pitanje njenog socijalistikog preobraaja,
Komunist, 1, januar 1949, 83.

da okvirni procentualni pokazatelji za zemlju sakrivaju injenicu


da su odreeni predjeli i pokrajine posebno mnogo stradali.
Najvea teta ogledala se naravno, u ljudskim rtvama, kojih
je opet najvie bilo na selu. Time su seljaci, inei i socijalnu osno
vicu uspjene narodnooslobodilake borbe i socijalne revolucije,
zaduili novu dravu koja je, tako, 1945. godine neizostavno mo
rala voditi rauna o njihovim stratekim interesima. Konkretno i
prije svega to je znailo pokuati utjeiti vjekovnu glad seljaka za
zemljom, oduzeti je velikoposjednicima i podijeliti zemljoradnici
ma. Ve u avgustu 1945. godine na Treem zasjedanju AVNOJ-a,
odnosno prvom Privremene narodne skuptine donesen je savezni
Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji. To je bila i inae najzna
ajnija politika mjera koju je donijela nova drava u 1945. godini.
Agrarnom reformom i tzv. vojvoanskom ili spoljnom kolonizaci
jom te tzv. unutranjom, u granicama sopstvenih republika zami
ljenom kolonizacijom, trebalo je prije svega ispraviti socijalnu ne
pravdu koju je osjealo seljatvo u staroj Jugoslaviji, a kakvu je
platformu u oblasti agrarnog i seljakog pitanja KPJ, uostalom,
gotovo itavo vrijeme od svog postanka 1919. godine i inae uvijek
isticala.
Zbog specifinih uslova istorijskog razvoja agrara u jugoslovenskim zemljama i posebno zbog odluujueg uea seljatva u
ratu i revoluciji, KPJ, ni ne pomiljajui 1945. godine na nacionali
zaciju zemlje (to bi ipak shodno optem kopiranju sovjetskih is
kustava mogla biti eventualna alternativa tada i u jugoslovenskom
drutvenom razvoju) putem agrarne reforme i kolonizacije tei
takvoj preraspodjeli zemlje u privatno seljako vlasnitvo kojom e
se oformiti koliinski preteno sitno-srednji seljaki sloj. Takozva
ni sitni i srednji seljaci,tj. oni sa posjedom izmeu 2 i 10 ha trebali
su ostati, odnosno postati glavni politiki saveznik radnike klase
kojoj je namijenjena glavna uloga u izgradnji socijalizma. Smatra
lo se da e se vremenom ovi tzv. radni seljaci, za razliku od tzv.
kulaka tj. onih bogatijih sa zemljinim posjedom ak samo neto
iznad 10 ha, posve uklopiti u napore tzv. socijalistike izgradnje
cjelokupnog drutva, a posebno tzv. socijalistikog preobraaja
poljoprivrede i sela kojom se parolom u stvari teilo postepenoj
svojinskoj kolektivizaciji, zamiljenoj na dobrovoljnoj osnovi. Od
samog poetka najvanija uloga u tom procesu kako u jugoslovenskoj agrarnoj teoriji, tako i u praksi, pridavana je seljakim radnim
zadrugama, tj. kolhoznom tipu agrarnog zadrugarstva koje je
praktino od samog poetka nastajanja s kraja 1945. i posebno od
poetka 1946. godine svugdje materijalno pomagano i politiki

proteirano od strane dravnih organa, odnosno vladajuih poli


tikih faktora. Rezultati raspodjele zemljinog fonda kroz agrarnu
reformu i kolonizaciju, koja je praktino uglavnom zavrena do
kraja 1948. godine, dosta su odstupali od prvobitno zamiljenog i
proklamovanog naela da obradive povrine i drugo poljoprivred
no zemljite pree najveim dijelom u privatni seljaki posjed. 2 )
Od ukupnog zemljinog fonda dobivenog agrarnom reformom u
iznosu od 1.647.305 ha ni pola zemlje nije dospjelo u privatne ruke
seljaka, jer, agrarni interesenti su dobili 405.582 ha, unutranji ko
lonisti 90.655 ha, spoljni kolonisti 213.526 ha, odnosno ukupno
neto preko 700.000 ha, dok je vei dio zemljita pripao dravnim
poljoprivrednim dobrima (354.799 ha), seljakim radnim zadruga
ma (37.158 ha), raznim dravnim ustanovama (41.655 ha), ili otpao na ume (401.395 ha), odnosno ostao nepodijeljen (101.995
a). J )
Meu politikim mjerama nove drave koje su bile od velikog
znaaja za seljatvo, sigurno je bilo i donoenje Zakona o kona
noj likvidaciji zemljoradnikih dugova, takoer u 1945. godini. Po
osnovu tog, inae snano ideoloki protkanog zakona, praktino
su se u najveoj mjeri gasili ili su bili znatno olakani dugovi koje
su seljaci u staroj Jugoslaviji osjeali kao ogroman teret i kao
svoj nerjeivi problem. Poznato je, uostalom, da problem seljakih
dugova odnosno tzv. duniku krizu drava, i pored nekih poku
aja, nije uspjela da rijei do rata. To je naravno, izmeu ostalog,
moralo da odbija seljatvo od tadanjeg poretka. Uz agrarnu re
formu i kolonizaciju te gaenje predratnih seljakih dugova, kao i
uz neke druge zakonske mjere (naroito u oblasti socijalnog stara
nja) koje su takoe bile u ekonomskom interesu seljaka, nova
drava, ve odmah nakon osloboenja, strogo centralistikim pu
tem preko svojih lokalnih organa na samom terenu vodi obnovu i
seoske infrastrukture. Organizuje popravku seoskih kua, puteva,
raznih gospodarskih objekata na selu i, to je moda tada bilo naj
vanije, dirigira ispomo sa ekonomski relativno bolje stojeih
podruja na ona koja su u ratu najvie stradala. Dvogodinja posli
jeratna obnova, i pored znatne pomoi sa strane, naroito UNRE,
naravno nije uspjela da povrati osnovne prijeratne uslove proiz2 ) O razlozima raskoraka izmeu proklamiranog naela raspodjele i stvarne podje
le poljoprivrednog zemljita, a posebno u Bosni i Hercegovini, vidjeti N. Gaea, Agrar
na reforma i kolonizacija u Jugoslaviji 19451948, Matica srpska, Novi Sad, 1984, 251
do 253; V. KrinikBuki, Politika KPJ prema agrarnom i seljakom pitanju na pod
ruju Bosanske krajine 19451948, Institut za istoriju, Banja Luka, 1988, 218222.
) N. Gaea, isto, 368.

vodnje. Takvi rezultati se svakako nisu ni mogli oekivati s obzi


rom na velike razmjere ratnog razaranja, a specifika agrarne proiz
vodnje, posebno stoarstva, je uostalom po prirodi takva da je za
njenu regeneraciju neophodan dui vremenski period. Poto je se
ljatvo kao velikoveinski dio stanovnitva, normalno, moralo
podnijeti i najvei dio, kako materijalnih nevolja tako i obnoviteljnih napora, ono je posebno u onim tzv. ustanikim krajevima koji
su i najvie u ratu stradali, iskazivalo ponegdje svoje nezadovolj
stvo, smatrajui se zapostavljenim i slino. To se naroito odnosilo
na one seljake sredine gdje su pored objektivnih tekoa (na pri
mjer nabavljanja potrebne grae za obnovu kua) bili prisutni i od
reeni subjektivni problemi na konkretnom terenu koji bi se ogle
dali u samovoljnim ili oito nepravilnim postupcima lokalnih pred
stavnika vlasti. U svakom sluaju treba imati u vidu da je ve sam
proces tzv. obnove seoske infrastrukture vrsto izazivao nezado
voljstvo meu seljacima. Dosta ga je bilo upravo u pomenutom
smislu i na slunjskom srezu.
Drugo relevantno pitanje je ono u vezi sa politikim statusom
seljatva u novoj dravi. injenica je da KPJ, koja je izala iz rata
sa ogromnim moralnim i politikim kapitalom i koja svoju vostvenu drutvenu poziciju nije bila spremna 1945. a ni kasnije, ni s
kim dijeliti, nije mogla biti u stratekom ekonomskom i uslovno
reeno politikom interesu seljatva. Naime, KPJ je kao, ipak, par
tija radnike klase, ugledajui se, uz to, u ogromnoj mjeri na sov
jetska socijalistika rjeenja drutvenog razvoja iz doba Staljinove
vladavine, dakle takva politika snaga koja, i mada je htjela odnos
no imala najbolje dugorone namjere, nije mogla imati objektivan
odnos ni prema seljatvu ni prema, ovaj put posredno, agraru.
Takvo stanje stvari 1945. godine moralo je biti nepovoljno za Ju
goslaviju koja je po socijalnoj strukturi, privrednim obiljejima,
tradicijama, kulturi bitno seljaka zemlja. Mada ve 1945. godine
ipak drugorazredna uloga seljatva nije bila u tom smislu i izrazito
odreena, ona se na politikoj sceni pomnijom analizom kao takva
moe konstatirati. Naime, i kroz Statut Narodnog fronta Jugosla
vije 1945. godine i kroz Ustav FNRJ iz 1946. seljatvu se praktino
uskrauje pravo na sopstvenu politiku reprezentantnost kakvu
ima radnika klasa kao zvanino najnapredniji drutveni sloj. 4 )
Ova injenica bila je od veoma velikog, da ne kaem, presudnog
znaaja ne samo za agrar i seljatvo ve i za drutvo u cjelini, i ne
4)
O drutvenom statusu seljatva, utvrenom kroz Statut NFJ, 1945, vidjeti u V.
KrinikBuki, isto.

samo u prvoj fazi ve u itavom poslijeratnom jugoslovenskom


razvoju. Jo u prvim godinama nakon rata iskoritena su sva sred
stva da se uklone sa politike pozornice one snage i kadrovi koji
bi, poput Dragoljuba Jovanovia na primjer, s tzv. buroaskih ili
graanskih pozicija interese seljatva postavljali u prvi plan. 5 )
Donoenjem prvog petogodinjeg plana na nivou zemlje u
proljee 1947. u sutini se ne javlja neka nova koncepcija jugoslovenskog privrednog razvoja. Po ugledu na Sovjetski Savez, orijen
tacija je usmjerena na bazinu industrijalizaciju. Planom je predvi
eno etiri puta vie investiranje u industriju nego u poljoprivredu.
U stvari jo, od osloboenja taj je pravac nediskutabilni razvojni
put, no ipak tek njegovo ostvarivanje nakon kratkog perioda tzv.
obnove, praktino i do kraja razjanjava tadanji perspektivni
drutveno-ekonomski kurs Jugoslavije. Posebno, od 1947. godine
znatno poveanim tzv. obaveznim ili administrativnim otkupom
poljoprivrednih proizvoda, seljak sam i te kako na svojoj koi os
jea sutinu privredne politike zemlje. Kako bi drava, krenuvi
putem forsirane industrijalizacije, znai u uslovima znatno uvea
nih potreba za hranom i uspijevala obezbjeivati njene potrebne
koliine, to ona postepeno vri sve jai ali u jugoslovenskim raz
mjerima do 1949. godine ne i bitno jai pritisak na individualne
zemljoradnike i u pravcu njihovog ulaska u tzv. seljake radne za
druge.
Kolhozni tip zadrunog organizovanja trebalo je da obavi
dvostruku funkciju. Na jednoj strani postepeno privui seljatvo u
kolektivistiki svojinski, tj. tada shvaani pravi socijalistiki pri
vredni sektor, i na drugoj, to je bio put za efikasno planiranje pri
vrednog razvoja koji u uslovima svojinske rascjepkanosti zemljita
u sutini i nije mogao biti ostvariv. Ali dok do kraja 1948. godine
proces omasovljavanja seljakih radnih zadruga, s izuzetkom spe
cifinih vojvoanskih prilika (propast salaa!), ipak ne tee pod
optom dravnom prinudom, te su pojave prisilne kolektivizacije
na selu ipak jo pod kontrolom. Poetkom 1949. godine nastupaju
u tom pogledu bitne promjene iji je poetak obiljeen politikom
strategijom usvojenom na Drugom plenumu CK KPJ. 6 )
5) ire u V. KrinikBuki, isto.
*) Na hiljade salaa nestalo je u kolonistikim naseljima, objanjava B. Perunii,
detaljno navodei po pojedinim mjestima kako je procesom vojvoanske kolonizacije
ugaen jedan vii tehnoloki oblik agrarne proizvodnje od onog koji je onda uveden pu
tem SRZ. U istoriografiji ovaj problem, koliko mi je poznato, jo nije razraen. Vidjeti u:
B. Perunii, Nae poslijeratno zemljoradniko zaarugarstvo, Zadruni arhiv, 6. Novi
Sad, 1958, 76^85.

Novi agrarno-politiki kurs nedvojbeno je u vezi s vanjsko-politikim pritiskom Informbiro-zemalja i optubama koje su
Sovjetski Savez, odnosno drave lanice IB jo od prve polovine
1948. godine upuivali na adresu CK KPJ i Jugoslavije openito.
Jugoslovenska agrarna politika optuena je za porast kapitalisti
kih elemenata na selu, a KPJ proglaena kulakom partijom.
Odbacujui sve te optube na Petom kongresu KPJ, juna 1948, ju
goslovenska agrarna politika se praktino ne mijenja, mada je bilo
i u samoj Partiji, kako pokazuju dokumenta iz tog vremena, nasto
janja da se forsiraju SRZ kao najvii tip zemljoradnikih zadruga.
Unutarpartijska zalaganja za brzom agrarnom kolektivizacijom po
sovjetskom uzoru, argumentovano i odluno su na konferenciji
pobijali Kardelj, ocjenjujui ih potpuno pogrenim i samotetnim zbog nevoenja rauna o postojanju ili nepostojanju odgova
rajuih potrebnih uslova, i Kidri, detaljno objanjavajui onu bit
nu razliku izmeu istorijskog posjedovnog statusa seljaka i njego
ve uloge u ruskoj revoluciji 1917. godine, odnosno jugoslovenskoj
1941 1945.
Meutim, generalna partijska linija u odnosu na agrar i selja
tvo ipak poputa ve nakon samo pola godine. Kroz dokumenta
Drugog plenuma CK KPJ, ve vie puta ocijenjenog u jugosloven
skoj istoriografiji kao prelomnog na tom planu, ne moe se dodu
e dokazati da je partijski vrh, posebno E. Kardelj kao njegov tada
ve glavni ideolog i po agrarnom pitanju, sutinski promijenio os
novne stavove, ali je injenica da praksa, neposredno nakon tog
Plenuma na kome je u sreditu panje bio upravo tzv. socijalistiki
preobraaj poljoprivrede i sela, kree bitno radikalnijim putem.
Oito pod daljnjim sve raznovrsnijim i sve jaim pritiskom IB na
Jugoslaviju, kao i jo vie izraenim, sigurno i pod uticajem tog
pritiska, unutarpartijskim shvatanjima o potrebi bre klasne dife
rencijacije na selu tzv. raskulaivanjem ili, drugim rijeima, o po
trebi breg jaanja socijalistikog, tj. dravnog i zadrunog sekto
ra u agraru, CK KPJ na svom Drugom plenumu krajem januara
1949. donosi u tom pravcu ve dobro poznatu Rezoluciju prema
kojoj je potrebno i moguno prii stvaranju seljakih radnih za
druga s vie smjelosti i brim tempom. 7 )
Osim, dakle, iskazivanja, kako na planu odnosa sa Staljinom
tako i unutar zemlje, ideoloke pravovjernosti, forsirana kolektivizacija imala je meutim i, moda prije svega, isto pragmatike ci
7) Sjednice Centralnog komiteta Komunistike partije Jugoslavije 19481952, Iz
vori za istoriju SKJ, Komunist, Beograd, 1985, 271279.

ljeve. Naime, u tekoj ekonomskoj situaciji izolacije i blokade sa


Istoka i jo nezaivljavanja odnosa sa Zapadom, tj. izvjesnog stra
ha od njih, zemlja je bila prinuena osloniti se gotovo iskljuivo,
na sopstvene potencijale. Na ta ili na koga onda ako ne na agrar i
seljatvo? S obzirom da se nije odstupalo od generalne strateke
orijentacije privrednog razvoja, znai ubrzane industrijalizacije
zemlje i s obzirom da su materijalni izdaci za potrebe vojske i od
brane bili viestruko poveani jer je realno prijetila opasnost inva
zije sa Istoka, predraun je bio vie nego jasan. Ceh agrara, sela i
seljatva treba jo podebljati!
Odmah se i pristupilo revnosnoj realizaciji direktiva Plenuma
na terenu. U Hrvatskoj, Makedoniji, Bosni i Hercegovini i Crnoj
Gori za dva mjeseca, od poetka februara do kraja marta 1949. go
dine osnovano je vie SRZ nego to ih je u svakoj od ovih republi
ka nastalo od 1945. do 1949. godine. Blizu granice od 100% osno
vanih novih SRZ su i Srbija i Slovenija. 8 ) Do kraja 1949. godine
broj SRZ je enormno porastao, sa 1318 krajem 1948. godine na
6625 ili, po drugom izvoru, ak 6978 krajem 1949. godine. 9 ) Istina,
te tolike SRZ mnogo gdje u Jugoslaviji bile su samo na papiru ali
se one, tek osnovane, svugdje teilo i organizaciono uvrivati,
stvarno zaivljavati. U svemu tome dolazi do brojnih i velikih pro
blema na terenu. Komisija za selo pri CK KPJ ve 21. aprila 1949.
obavjetava Kabinet Marala o mnogim konkretnim nepravilnosti
ma na terenu, a posebno u pogledu krenja principa dobrovoljnos
ti: Pojave pritiska na seljake radi ulaska u radne zadruge postoje
u svim krajevima zemlje. 10 Da bi natjerala seljake u SRZ sreska
rukovodstva, mimo propisanih zaduenja od viih organa vlasti,
individualnim bogatim i srednjim seljacima poveavaju poreze i
obaveze isporuka ita i mesa, koja dotina gazdinstva ne mogu
podnijeti. Njihova imanja istovremeno se izlau i prisilnoj arondaciji pa se tako bogatiji i srednjaci dovode u bezizlazan poloaj.
Takav tadanji razvoj odnosa na selu imao je naravno visoku dru
tvenu, ekonomsku i politiku cijenu. Raun su plaali u prvom re
du seljatvo i agrar kao privredna grana ali, posljedino, i drutvo
u cjelini.
Uz pomenutu problematiku agrarne kolektivizacije posebno
izraenu od 1949. godine, kao jo gori teret raunao se administra
*) Arhiv Josip Broz Tito, Beograd, III-2-b/53.
) Postoji mnotvo sauvanih dokumenata o tim brojkama. Ovdje sam se posluila
na primjer podatkom iz Povijesti SKJ, Komunist, i Rad, Beograd, 363, odnosno iz lanka
B. Perunii, isto 68.
10) Arhiv Josip Broz Tito, 11-3-2-2/19, Kratke informacije broj 1.
3 Ca/inska buna

tivni prinudni otkup poljoprivrednih proizvoda. Od 1948. godine


pored tog prinudnog otkupa uvodi se i tzv. otkup po vezanim cije
nama po kome su date neto povoljnije mogunosti seljaku da ku
puje neagrarne proizvode. Ovih, meutim, ili nije bilo ili ih je bilo
premalo odnosno u nezadovoljavajuem asortimanu. Ali bez obzi
ra na taj novi i ne ba znaajni vid otkupne politike, ostaje injeni
ca da je i dalje prevladavao prinudni otkup i da je dalje onemogu
avano slobodno trite poljoprivrednim proizvodima. Situacija je
vrlo esto primoravala seljaka da odreene koliine ita ili mesa
kupuje kako bi ga mogao predati administrativnim otkupnim orga
nima.
Taj obavezni otkup poljoprivrednih proizvoda predstavljao je
zapravo najvei teret seljatvu itav prvi poslijeratni period sve do
1951. odnosno 1952. godine, kad je ova najomraenija mjera, ko
nano i ukinuta. 11 ) Drava je svake godine nanovo propisivala ega
i koliko seljak treba da preda u vidu tzv. obaveznog otkupa odnos
no uz protivuvrijednost bonova kao kupovnog sredstva. Jer, um
jesto novca on bi za predane koliine uglavnom dobivao tzv. bono
ve, po osnovu kojih je, u naelu, onda mogao kupovati industrij
sku i drugu robu u seoskim zemljoradnikim zadrugama i zadru
nim prodavnicama, robu koja mu je bila potrebna za svakodnevni
ivot i poljoprivrednu proizvodnju. Razrez tog otkupa na seljaka
pojedinano bio je, po pravilu, u gotovo svim selima nerealno po
stavljen, trailo se vie nego to su seljaci stvarno imali. Osim toga,
a u cilju da se namire odreene kvote poljoprivrednih proizvoda,
seoski odbornici, partijci, udbai, milicionari koristili su se u pri
kupljanju tog otkupa po terenu svim moguim sredstvima. Da je
sam partijski vrh bio znao za razne nepravilnosti u vezi sa prikup
ljanjem otkupa na terenu svjedoe mnoga partijska dokumenta iz
tih godina. Tako, 1949. godine na primjer, na sjednici Politbiroa u
oktobru mjesecu je zakljueno da se u uredbi o otkupu itarica za
ekonomsku 1949 1950. godinu jasnije izrazi da e se otkup
vriti samo za povrine odreene od drave za sjetvu. Unijeti u
uredbu sve instance za albe... 12 )
Po osnovu dravnih propisa seljaka su novano globili, kon
fiscirali dijelove pa i ukupnu imovinu, kanjavali zatvorom odnos
no upuivali na tzv. drutveno-korisni rad u viemjesenom pa i vi
) Otkup poljoprivrednih proizvoda detaljno sam analizirala na vie mjesta u knji
zi Politika..., a posebno u odjeljku Otkup poljoprivrednih proizvoda u Bosanskoj krajini
19451948, 246345.
12) Arhiv Centralnog komiteta SKJ, III/44, sjednica Politbiroa od 14. oktobra
1949.

10

egodinjem trajanju u rudnike, ume, na razna gradilita. Pored


domaina, glave porodice, kome je, tako, legalno presuivano, i
itava ostala porodica bila bi, zbog neispunjavanja otkupnih oba
veza domainstva,'na razne naine proskribirana, maltretirana od
strane lokalnih monika. U seljakim porodicama psiholoki priti
sak je bio toliki da su stvarno sanjali kako u toku noi zalihe ita
na tavanu rastu, dakle iz straha i trepeta od posljedica ako ne bude
ita dovoljno za otkup, pod udar je dola i podsvijest seljaka i se
ljakih porodica. Tek poneki hrabriji i ratoborniji seljak bi se usu
dio, na kakav protestni potez, kao to je to uinio, primjerice, je
dan iz bijeljinskog kraja u Istonoj Bosni, kad je doveo kravu pred
Mjesni narodni odbor, nudei u ljutnji i bijesu mjesnom funkcioneru da je on oplodi kako bi se stvorila traena koliina komada
stoke za otkup. 1 ) Taj seljak sigurno nije dobro proao, iako je vjerovatno bio izazvan kakvim neprijatnim postupkom vlasti u selu
prema njemu.
Naime, izrazito grubi postupci pripadnika organa vlasti bili
su, inae, gotovo redovna pojava u kampanjama obezbjeivanja
razrezanih otkupnih koliina po mjesnim podrujima. Da bi pre
dali vlasti odreeni im otkup, seljaci su veoma esto zlostavljani i
mueni. Bezbrojnim konkretnim primjerima moe se potvrivati
ova opta injenica, a i sve vie nadolazea istoriografska literatura
0 tom periodu otvara i otvarae ovu problematiku. Sam vrh Partije
1 Drave bio je veoma dobro upuen ta se to u vezi sa otkupom
deava na terenu. Logino je da je najvie problema bilo u Vojvo
dini, itnici zemlje, to saznajemo, na primjer, iz izlaganja J. Veselinova na Treem plenumu. U Vojvodini je izvreno oko 1000
konfiskacija, od toga 160 totalnih, kako ih zovu u Vojvodini. Ta
totalna konfiskacija, pri kojoj smo sve uzimali bila je primijenjena
prema ljudima koji nisu mogli izvriti svoje obaveze. To je prosto
bila politika raskulaenja. Neko je naveo da ima 140 metara, a tre
ba da preda 220, to znai da mu nedostaje 80 metara. Mi smo
zbog toga preduzeli mjere i izvrili totalnu konfiskaciju, iako smo
znali da on te koliine stvarno nema. Mi smo to inili da bismo iz
vrili plan, jer smo se za ovaj plan belih ita borili kao nikad. ini
mi se da je zato i ostvaren pod ovakvim uslovima, a tako je mora
lo. No bilo je i drugih greaka, ljudi su gubili nerve, amarali, vukli
za brkove. (Drug Tito: Nekome malo stavljali i pitolj u usta.)
Bilo je svata. Zato imamo uhapene lanove sreskih komiteta. Ali
ini nam se da bez toga ne bismo mogli ostvariti plan. Moda je
1J)

Sjeanje Stojana Tomia, u arhivi autora.


11

moglo da bude manje konfiskacije. Ali, po Uredbi prosto nismo


mogli ostvariti plan i morali smo je kriti. 14 ) Najvii partijski ru
kovodioci, koji su u sklopu tzv. instruktorskih grupa obilazili sve
dijelove zemlje, svi redom su izraavali slina zapaanja o situaciji
na selu i posebno u vezi sa raznim zulumima nad seljatvom, koje
su dodue, istovremeno, uglavnom kao kulake elemente netedimice i kritikovali. No, muenja seljatva zbog otkupa, dobro su
ostala u sjeanju i tim funkcionerima. Vida Tomi, na primjer,
koja je 1950. godine obila s jednom grupom Istru, Bosnu i Herce
govinu te Makedoniju zapamtila je da su seljacima zbog nenamire
nog otkupa tabane palili 15 ). Ali, seljaci su ak i ginuli. Podatak je
prezentiran krajem 1949. godine na ve pominjanom Treem ple
numu CK KPJ, u diskusiji koja je uslijedila nakon Kidrievog refe
rata Tekui zadaci u borbi za izvrenje Petogodinjeg plana. Za
straujui problem je inicirao Tito, traei objanjenje od drugova
iz Hrvatske. Tim je povodom V. Bakari iznio da je u Slavoniji
bilo otpora pri vrenju otkupa i da je u sukobu palo oko 50 glava,
dodajui da je do toga dolo jer od est oblasti slavonska morala
da d 60% ukupne koliine predviene za otkup u Hrvatskoj i ob
janjavajui greke koje su 1949. dovele do tog stranog dogaa
ja. 16 ) Uz sve to treba imati u vidu i ono to nije zabiljeeno, pa su
tragini bilansi provoenja otkupne politike na jugoslovenskom
selu bili sigurno jo i mnogo vei.
Pored problematike SRZ i otkupa jo odranije, posebno od
1947. godine tj. od uvoenja Prvog petogodinjeg plana, veliki ot
por seljaka uzrokovala je i mjera tzv. mobilizacije radne snage, ko
jom su seljaci na odreeno vrijeme naputali svoju kuu i svoje po
ljoprivredne poslove i morali da se ukljue u umske radove, u
rudnike, u industriju ili ve neke druge poslove za ije su obavlja
nje strogo centralistikim putem kvote kadrovskih potreba pla
nirali i po srezovima te mjesnim podrujima razrezivali odgova
rajui dravni organi. Takozvane radne obaveze ne samo to su iz
razito negativno uticale na poljoprivrednu proizvodnju koja je po
nekad angaovanjem seljaka van agrara presijecana ak i u toku
sezonskih poljoprivrednih radova, o emu vlast esto nije dovoljno
vodila rauna, a to je izriito istakao i B. Kidri, predsjednik
Planske komisije, na Treem plenumu CK KPJ krajem 1949. godi
ne, ve je mobilizacijom radne snage dolazilo po terenu i do takvih
) Sjednice Centralnog komiteta Komunistike partije Jugoslavije, isto, 423424.
) Sjeanje Vide Tomi, u arhivi autora.
) Sjednice Centralnog komiteta Komunistike partije Jugoslavije, isto, 413.

12

ispolitiziranih situacija koje su, kao na primjer ona na kladukom


srezu u sluaju Omera Mujagia 1949. godine (o tome vie kasni
je) stvarale zlu krv i izmeu seljaka samih. Teko je u nedostatku
konkretnih empirijskih istraivanja utvrditi obim i teinu problema
po pojedinim dijelovima Jugoslavije u vezi sa tzv. radnom obave
zom. Problemi su bili u Bosni i Hercegovini na primjer toliki da .
Pucar krajem 1949. godine predlae da je u takvoj situaciji jo po
najbolje da se donese uredba o obaveznom radu, pomou koje e
biti lake dovesti seljaka u rudnik da radi odreeno vrijeme. Nai
me, poto vie nije ilo dobrovoljno u Bosni je zatim koritena i
milicija da bi se sakupio potreban broj ljudi. 17 ) Na Titovu pri
mjedbu da mu se ini da jo ima naina da se agitacijom i propa
gandom ljudi dobrovoljno javljaju za taj rad, Pucar odgovara da
parola o dobrovoljnosti vie nema dejstva. 18 ) Ne ulazei u pojedi
nosti o kojima e biti i na drugom mjestu jo govora, tek indikativ
na je Bakarieva opaska da je korienje radne snage u formi do
brovoljnih frontovskih brigada, a zajedno s njima i korienje
stonih zaprega za rad u umi, u Hrvatskoj najtei politiki pro
blem na selu, tei nego otkup. 19 )
U veoma kratkom periodu od nepunih pet godina nakon rata
jugoslovensko drutvo, i napose seljatvo, bilo je izloeno mnogim
velikim promjenama i novinama u oblasti ekonomskih, politikih i
opte-drutvenih odnosa. ivot seljaka je bio iz godine u godinu
tei, njegove obaveze su se poveavale, prava na drutveno odlui
vanje u praksi smanjivala. Godine 1949. i 1950. veliina tereta se
ljaka, zbog nametnutih i omraenih otkupa, radnih obaveza, SRZ,
poreza i drugih okolnosti, kulminira. Moralni kapital Partije u oi
ma i srcima seljatva ne samo da se srozao na niticu, ve ono poi
nje da gleda u njoj i Dravi zapravo svog neprijatelja. Nevolje se
ljatva obilato podgrijava strana propaganda, kako s Istoka tako i
sa Zapada, traei naina i mogunosti da promovira svoje intere
se.
Razumije se da su sutinski interesi i Zapada i Istoka u kon
tekstu svjetskog hladnog rata bili dijametralno suprotni. Jugoslavi
ja je 1949. i prvih mjeseci 1950, posebno do izbijanja Korejskog
rata, bila u ii ove vatrometine. Zapad, ne odustajui naravno od
svojih dugoronih stratekih tenji da vrati Jugoslaviju na kapita
listiki kolosijek razvoja, od februara 1949. slijedi novu politiku,
17) Diskusija . Pucara na Treem plenumu CK SKJ, Sjednice..., isto, 418419.
) Isto.
) Izlaganje V. Bakaria, isto, 415.

13

kurs keeping Tito afloat. To je politika pomoi i odravanja Ti


ta na povrini u odnosu na strahovit politiki, ekonomski i vojni
pritisak koji na Jugoslaviju posebno od 1949. godine vri Staljin sa
blokadom po IB udruenih zemalja Istone Evrope, pokuava
jui da skri Titov otpor i da potini Jugoslaviju svojoj hegemonistikoj dominaciji. Situacija u zemlji bila je u prvim mjesecima
1950. godine najozbiljnije optereena opasnou od vanjske agresi
je, napada sa Istoka. Napetost na granicama sa Maarskom, Rumunijom, Bugarskom i Albanijom u 1950. godini raste i u aprilu u
odnosu na dotadanje i u odnosu na kasnije prilike zabiljeen je
apsolutni rekord u broju pograninih incidenata, registrirano je
89. 20 )
Svi ti unutranji i vanjski elementi pomijeali su se, spojili i,
eto ustanka 1950. godine na tradicionalno ratobornoj Krajini s
bosanske strane, nekadanjoj turskoj i s hrvatske strane Korane,
nekadanjoj austro-ugarskoj Vojnoj krajini.

J0)

14

D. Beki, Jugoslavija u hladnom ratu, Globus, Zagreb, 1988, 127.

Glava druga

ISTORIJSKO NASLJEE CAZINSKE KRAJINE I


SLUNJSKOG PODRUJA
Prostor izmeu Une, Korane i Gline bio je naseljen od prasta
rih vremena da bi drutvena istorija koju uobiavamo dijeliti na
stari, srednji, novi vijek i suvremeno doba u ovim ivopisnim bre
uljkastim predjelima, posebno od 16. stoljea naovamo poprimila
specifine karakteristike po kojima se taj prostor od taaa poinje
oznaavati kao krajiki, Turska krajina, Cazinska krajina. Istovre
meno i paralelno s Turskom krajinom nastaje obrambeni pojas i s
habsburke strane granice, izgrauje se Vojna krajina iji sastavni
dio je i slunjski sektor Korduna, geografski podruje u Hrvatskoj
oko rijeke Korane, izmeu Male i Velike Kapele na zapadu i Pet
rove gore na istoku. Samo ime Kordun, na francuskom cordon, na
talijanskom cordone, oznaava strau, bedem. Tako su, makar pri
padali dvjema susjednim suparnikim carstvima, Turskoj i Hab
sburkoj monarhiji, carstvima sa razliitom vjerom, kulturom i dr.,
Cazinska krajina i slunjsko podruje zapravo jedan vojno-civilni
teritorij koji, i zbog dotadanjih susjedskih veza kao i zbog nove
zajednike im funkcije, doivljava slinu sudbinu drutvenog raz
voja.

Stara vremena
Arheolozi su utvrdili da je na podruju Cazinske
krajine postojao ivot jo u neolitu. Nekoliko stoljea prije nae
ere, ovdje se pominje ilirsko pleme Japoda. ivjelo se tu i u doba
Rimljana kada i jedna od glavnih cesta, od Salone do Siscije, pro
lazi Pounjem. U ranom srednjem vijeku, u Krajinu, valjda kao na
15

druge balkanske prostore, dospijevaju Slaveni, mada o njihovom


dolasku i naseljavanju nema pouzdanih saznanja. Vei dio sred
njeg vijeka podruje kasnije Cazinske krajine pripada hrvatskoj
dravi. Ovi krajevi su do zadnje etvrtine esnaestog stoljea pod
gospodstvom biskupa Kninskog. Tada ih osvajaju Turci ija je vla
davina udarila i glavni peat ivotu ovdanjeg stanovnitva sve do
20. stoljea. Za vrijeme Turaka podruje izmeu rijeke Une, Kora
ne i Gline i postaje Krajina, Turska krajina, najistureniji pograni
ni teritorij velikog Turskog carstva prema Zapadnoj Evropi. Ana
logno susjednoj hrvatskoj Vojnoj krajini, koja je stvorena da titi
Habsburku monarhiju i Evropu od daljnjih prodora Turaka sa
Balkana, Turska krajina pretvorena je kroz vie vijekova preko sis
tema utvrenja kapetanija u glavnu odbrambenu liniju evrop
skog dijela turskog imperija. Stanovnitvu tog podruja, Krajini
cima, uz tradicionalno stoarstvo i ratarstvo, oruje postaje stjeca
jem okolnosti, glavno zanimanje, a sultan im za slubu, prirodno,
daje neka vea prava nego drugim podanicima. Zato je razumljivo
to je ovdje masovno prihvaen islam, turska religija.
Ipak, ovdanji Krajinici esto se protive mjerama koje preduzimaju centralni organi turske uprave a vie puta, posebno u 19.
stoljeu, na elu su brojnih pobuna protiv sultanovih reformi. Bu
ne na Krajini redovito su guene, mada nekad uz velike napore
kao ona (ukoliko ne raunamo da se tu radi o vie buna) koja poi
nje, uz vie hiljada pobunjenika, 1849. i koja s prekidima traje do
1851. kada je gui serasker Omer-paa Latas, poslan od porte da
umiri Bosnu. Zanimljiv je podatak da meu izreenim kaznama,
dakle na 100 godina prije nae Bune, nije izreena nijedna smrtna
kazna, mada je privedeno oko 500 pobunjenih begova, i mada je
narod Krajine za kaznu zbog svoje neposlunosti jo vie godina
na Krajini stradao. etrdeset i pet Cazinjana prognano je u Aziju
odakle se vie nikada nisu vratili, ali smrtnih kazni ipak nije bilo, i
pored toga to je u buni uestvovalo vie hiljada Krajinika. I u ve
likom bosanskom ustanku 1875-1878. jedno od arita bila je Bo
sanska krajina. Austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine
1878-1918. kroz robno-novane privredne odnose unosi znaajne
novine i promjene u ivot Cazinske krajine, te se ovo relativno
kratkotrajno razdoblje uobiava tretirati kao vrijeme odreenog
opteg napretka. 1 ) Da se meutim, nije moglo raditi o nekom znat') Daleka prolost Cazinske krajine ovdje se pominje samo u najoptijim nazna
kama. Za ukupan period do 20. vijeka literatura o Cazinskoj krajini je dijelom velika a
dijelom i oskudna. Za potrebe u ovom radu koriteno je tek nekoliko najoptijih djela:
16

nijem
prosperitetu
pokazuju
statistiki
podaci
i
drugi
pokazatelji
prema kojima Krajina u narednom razdoblju biva jedno od najzaostalijih
podruja
nove
dravne
zajednice,
Kraljevine
Srba,
Hrvata
i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije.
I
Kordun kroz vijekove doivljava slinu sudbinu kao Cazinska krajina. Predstavlja obrambeni pojas s nizom utvrenja na gra
nici prema turskim posjedima u Bosni, koji je od druge polovice
15.
stoljea
branio
jugozapadnu
Hrvatsku,
zatim
habsburke
zem
lje openito od provale Turaka. I Kordun je podruje koje je stal
no optereeno biljegom rubnog to nije znailo samo jako udalje
nog ve i rizinog u pogledu nekog privrednog investiranja.

Vrijeme Stare Jugoslavije

Za
vrijeme
Kraljevine
Jugoslavije
itava
Cazinska
krajina
je
administrativno-teritorijalno
u
sastavu
jednog
sreza,
cazinskog.
Cazinski srez, ukljuujui dakle tada i cazinsko i veliko-kladuko
bodruje
pripada
Vrbaskoj
banovini.
Statistike
pokazuju
da
je
Vr
aka banovina skoro u svakom pogledu bila pri dnu i na samom
dnu
razvijenosti
meu
devet
jugoslovenskih
banovina.
Kako
se
je
dan
od
osnovnih
pokazatelja
razvijenosti
neke
sredine
mjerio
ta
danjim
industrijskim
kapacitetima
i
brojem
radnika,
to
je
Cazinu
pripadalo
u
sklopu
Vrbaske
banovine,
opet
ubjedljivo
posljednje
mjesto. Tako je, po statistici iz 1938. u to malo industrije u Vrbas
koj banovini radio 9.651 radnik ili 1,46% stanovnitva, a na cazinskom
srezu od toga samo 62 radnika odnosno: 0,13% stanovni
2
tva. )
Na
Cazinskoj
krajini,
teritoriji
kasnijeg
cazinskog
i
kladukog sreza, je po propisu od 31. marta 1931. ivjelo 47.283 stanov
nika. Najvei dio ove populacije okupljen je u 7.960 samostalnih
poljoprivrednih
domainstava.
Najvie
je
3.222,
bilo
domainstava
koja su posjedovala 2-5 ha zemlje, to je relativni iznos od 40,48%.
Njih 1789 ili 22,47% imalo je zemlje od 5-10 ha, 1373 ili 17,25% 1Enciklopedija Jugoslavije, II, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1982, odredni
ca Cazin, A. Ravli, C^zin, FK Krajina, Cazin, 1983; isti, Velika Kladua kroz sto
ljea, SO Velika Kladua, 1987.
J) Upor. M. Konjevi, Privredne i drutvene prilike u Bosanskoj krajini u vrijeme
etvrte i Pete konferencije KPJ za Bosnu i Hercegovinu, u etvrta i Peta konferencija
KPJ za Bosnu i Hercegovinu u istorijskom razvitku revolucionarnog pokreta
'9381941, Zbornik radova, Institut za istoriju Sarajevo, Sarajevo, 1980, 254255.
17

2 ha, 584 ili 7,34% 10-20ha, 558 ili 7,01% 0,5-1 ha. Do 0,5 ha zem
lje imalo je 330 ili 4,15% domainstava a njih 102 ili 1,28% posjede
s povrinom izmeu 20 i 50 ha. Samo dva domainstva ili 0,02%
raspolagala su sa zemljinim posjedom iznad 50 ha. 3 ) Dakle onih
sa zemljinim posjedom do 5 na bilo je neto vie od 2/3 to govo
ri o sitnoseljakoj posjedovnoj strukturi i inae preovladavajuoj u
Bosni i Hercegovini i prije i poslije drugog svjetskog rata. Podatak
je potrebno posmatrati i u kontekstu kvalitete zemljita koje, bu
dui breuljkasto, ne moe spadati u znaajnije itorodne predjele
ve je prirodno vie orijentirano na stoarstvo. Kladuki teren je s
obzirom na vei procenat ravniarskih predjela plodniji od cazinskog. Seljatvo je u periodu izmeu dva rata, meutim, najvie op
tereeno silnim dugovanjima. Na cazinskom srezu, zbog postoja
nja jo od prije prvog svjetskog rata velikog procenta inokosnih se
ljaka, ona nisu u toj mjeri kao drugdje u Bosni i Hercegovini po
sljedica otkupa iz strukturne kande feudalnih odnosa, ve su ta
dugovanja i ovdje vie posljedica prodora zelenakog kapitala u
agraru i na selu, toliko karakteristinog procesa u jugoslovenskoj
Kraljevini.
U nedostatku egzaktnih pokazatelja ekonomskog siromaenja seljatva na Cazinskoj krajini prije drugog svjetskog rata po
osnovu tzv. dunike krize, bar priblino mogu posluiti statistiki
podaci o konstantnom smanjivanju stoke na Krajini. Da bi namiri
vali obaveze i vraali dugove bankarima i trgovcima seljaci su pri
nueni sve vie prodavati stoku, osnovicu svoje egzistencije. Prema
statistici u cazinskom srezu je u razdoblju 1921-1939. godine broj
konja smanjen sa 4.422 na 3.898, goveda sa 27.963 na 15.394, ova
ca sa 22.282 na 19.366. 4 ) U cilju zatite seljaka od ovog finansijskog iskoritavanja, na srezu je sredinom 1940. godine, znai ve
pred sam rat, osnovana Cazinska zemljoradnika stoarska zadru
ga, na elu sa uglednim i povjerljivim mjetanima zemljoradni
cima. 5 )
Stanovnitvo Cazinske krajine, posebno poslijeratne generaci
je, optereeno je kompleksom kako su ovi krajevi kojoj god dravi
kroz istoriju pripadali, uvijek bili nekako zapostavljeni. U tom
kontekstu istie se momenat uloge pojedinaca, za razvoj Krajine.
Meu njima poasno mjesto nesumnjivo pripada prijeratnom po
5)

Statistiki godinjak, Beograd, 1937, 108110.


A. Ravli, Cazin FK Krajina Cazin, 1983, 106.
) Isto, u Upravni odbor ove zadruge izabrani su Hase Topic, zemljoradnik iz oralia, Nurija Pozderac senator iz Cazina, Osman Kljii zemljoradnik iz Kolja, Mustafa
Belagi, zemljoradnik iz Slatine, i Ivan Banjac zemljoradnik iz Vrela.
4)

18

slaniku, imunom i uglednom Cazinjanu Nuriji Pozdercu. Da ni


je njega bilo ne bi imali ni kola, ni vodovoda, ni puteva. Znao je
lino pomagati svake godine siromanim uenicima, svjedoi ui
telj Hasan Puri iz Todorova. 6 )
Za razumijevanje svih zbivanja na Cazinskoj krajini, kako jo
u Kraljevini Jugoslaviji, zatim i posebno u drugom svjetskom ratu,
kao i poslije njega, od bitnog je znaaja uoavanje organskih veza
izmeu religije i ukupnog ivota tog kraja. Islam tradicionalno i u
velikoj mjeri proima sve oblasti javnog i privatnog ivota tako da
tu vrlo teko prodiru drugi oblici drutvene svijesti a pogotovo ako
se oni kose s islamom kao vjeroispovijeu i na njegovim postavka
ma zasnovanom nainu ivota uopte. S obzirom da je Cazinska
krajina bila (i ostala) podruje sa teritorijalno najgue koncentri
ranim muslimanskim ivljem u Bosni i Hercegovini (i u Evropi) to
je ve iz toga jasno kakva je mogla biti u tim krajevima mo isla
ma. Po popisu iz 1931. godine na Cazinskoj krajini ivjelo je
35.313 muslimana, 11.072 pravoslavca, 895 katolika i 3 osobe ne
kih drugaijih religioznih opredjeljenja. Ovi se omjeri poslije rata
jo uveavaju u korist muslimana Muslimana posebno na tetu
pravoslavaca Srba usljed posljedica genocida nad Srbima u ratu,
odnosno njihovog znaajnijeg odseljavanja putem kolonizacije u
Vojvodinu neposredno poslije rata.
Karakter Vojne krajine kojoj su vijekovima pripadali predjeli
cazinskog i kladukog sreza s turske strane odnosno slunjskog sre
za sa austro-ugarske strane granice, uslovio je, normalno, dosta
zajednikih crta u ivotu stanovnika s obje strane rijeke Korane,
pri emu ratovanju kao sudbini sigurno pripada centralno mjesto.
Okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske ovi
krajevi dobijaju istog gospodara ali ostaju do raspada Habsburke
monarhije i dalje izrazito ekonomski nerazvijeni to se zadrava i
nastavlja takoer i u vrijeme Kraljevine SHS odnosno Kraljevine
Jugoslavije.
Dok je pretvaranje najisturenijeg evropskog dijela Turskog
imperija u vojno granini teritorij oito imalo za posljedicu vein
sku islamizaciju stanovnitva tih krajeva to je dvonacionalni sektor
posljedica vjerovnog vojno-krajikog karaktera slunjskog podru
jaPrema popisu iz 1931. godine Hrvata je bilo ukupno 21.470 a
Srba 24.352. Ta injenica meutim nije smetala stanovnitvu da i
vi u meusobnom potovanju, slozi i ispomaganju. Velike zasluge
*) Svjedoenje Hasana Puria, u arhivi autora.

19

u utvrivanju tih osnovnih vrijednosti imala je uoi i na samom po


etku rata KPJ. Najbolji dokaz za to prua ratni period kada je, i
pored genocidnih pogroma ustaa i okupatora na podruju slunjskog kotara (sreza) u potpunosti osujeena bratoubilaka borba i
pojava etnitva. 7 )
Inae po popisu iz 1931. godine u kotaru Slunj bilo je 7.180
domainstava sa 45.829 stanovnika rasporeenih u 213 naselja.
Stanovnitvo koje su karakterisali i visoka stopa nataliteta i visoka
stopa smrtnosti (svako peto dijete nije doivjelo prvu godinu ivo
ta) bilo je u veini nepismeno, preteno se bavilo stoarstvom i po
ljoprivredom. Za poljoprivredu su postojali, meutim, slabi uslovi
jer je blizu 3/4 kotara prekriveno umama, trnjem i kamenjem.
Kao i na Cazinskoj krajini, preovladavalo je sitno gazdinstvo. Od
6.922 gospodarstva 2.818 njin dralo je gazdinstva s povrinom od
2-5 ha, 2.356 njih raspolagalo je sa zemljinom povrinom od 5-10
ha. Meutim, s obzirom na kraku pedoloku strukturu, jedno
gospodarstvo raspolagalo je u prosjeku sa tek 1,93 ha obradive
zemlje, to nije bilo dovoljno prosjenoj estolanoj porodici. Uz
pomenutu rezervu o kvalitetu zemljita treba zato uzeti i podatak
da je 795 gospodarstava raspolagalo sa posjedom od 10-20 ha, od
nosno sa ukupno 10.293 ha. 8 )
Seoska naselja na slunjskom kotaru bila su razbacana, daleko
od komunikacija, nije bilo elektrinog osvjetljenja ni industrije. i
vot seljaka bio je teak, pa su, posebno za vrijeme nerodnih godi
na, bila rijetka gospodarstva koja nisu morala do nove ljetine hra
nu kupovati. Opta oskudica i seosko siromatvo stvaraju, s druge
strane, dobru podlogu za razvoj zelenatva i lihvarstva koje prosto
cvjeta. Potraivanja seljakovih dugovanja nekoliko puta su nadmaivala njegovu kupovnu mo. Drutvena svijest seljatva bila je iz
razito patrijarhalna i kretala se uglavnom u religijskim okvirima.
Pojave sujevjerja i fatalizma bile su veoma rairene. To je posljedi
ca injenice to je crkava, bogomolja i sveenikog kadra bilo tamo
vie nego, na primjer uitelja i kola. Bez obzira to se radi o dru
goj religiji nego to je ona na Cazinskoj krajini, u pitanju je, dakle,
gotovo identina situacija u pogledu stanja drutvene svijesti se
ljatva, kao to je poloaj seljatva i u svakom drugom pogledu ve
oma slian. Kako zemlja nije smogla nahraniti sve koji su roeni
7) S. Livada, Seljatvo Kotara Slunj izmeu dva rata, 1126; D. Livada, Osnivanje
i rad organizacija KPJ i djelatnost politikih stranaka u Kotaru Slunj do 1941. godine,
2757, u: Kotar Slunj i Veljun u NOR-u i socijalistikoj izgradnji, Knjiga I, Historijski
arhiv u Karlovcu, Karlovac, 1988.
') Isto.

20

na njoj, narod se, tako, u oba ova podruja naveliko bavio npr. kirijanjem, prijevozom razne robe. Ekonomskog karaktera bila je,
takoer s obje strane Korane, pojava djeijeg sluganstva koje su
prola brojna djeca iz siromanih porodica.
Bilo je i vrlo slinih obiaja. Meu njih, mada kasnije s mogu
om razliitom sudbinom po mladu, mogla bi se ubrojati npr. i
kraa djevojke. Taj bi in, na slunjskom srezu shvaen kao po
kusni brak, nerijetko zavravao, kako pie S. Livada, gotovo bez
razlonim otjerivanjem ene to je izazivalo ire konflikte. Na
drugoj strani, meu Muslimanima, ena se uglavnom ne otjeruje,
ve dodaje. Udati se na enu, znai postati druga ili trea supru
ga, bila je po erijatskom pravu uobiajena pojava, ne rijetka i na
kon drugog svjetskog rata. I pored toga to su vjerski obiaji i
praznici na relativno malom prostoru bili razliiti, ve zavisno od
toga da li su u pitanju muslimani, katolici ili pravoslavci ipak je up
ravo taj zajedniki prostor i isprepleo svakodnevni ivot njegovih
stanovnika te se poneto i slavilo zajedno. Upravo takav je bio 6.
maj koji su kao urevdan slavili Srbi, kao Jurjevo Hrvati, kao
Jurjev Muslimani Cazinske krajine.

Ratni period

Za vrijeme drugog svjetskog rata, nakon kapitulacije Kraljevi


ne Jugoslavije slunjski srez u Hrvatskoj i Cazinska krajina, kao i
itava Bosna i Hercegovina, ulaze \u sastav Nezavisne Drave
Hrvatske. No, pripadnost toj ratnoj tvorevini je u stvarnom smislu
diskutabilna s obzirom da joj legitimitet ne priznaje KPJ, predvod
nica narodnih slojeva koji orujem ustaju protiv njenih kvislinkih
ustakih struktura. Mada je dio bosanske teritorije, gdje je inae
partizanski antifaistiki narodnooslobodilaki pokret od samog
poetka rata veoma snaan, Cazinska krajina, kao ipak granino
podruje, itavo ratno razdoblje iz operativno-taktikih razloga
borbe spada pod vodstvo hrvatskog Glavnog taba i u konstelaciji
stvaranja nove revolucionarne vlasti mjesni narodnooslobodilaki
odbori i kotarski (sreski) NOO Cazin i hijerarhijsko-teritorijalnom pogledu takoer su vezani za karlovaku oblast, odnosno
ZAVNOH.
U toku drugog svjetskog rata razvoj zbivanja u ovim krajevi
ma protie ipak i dosta razliito. Mada svaki rat donosi ljudske gu
21

bitke i svakojaku nesreu stanovnitvu, ovaj je rat znaio vie nego


katastrofu za slunjski kotar. U svojoj socijalno-patolokoj namjeri
da uniti srpski ivalj nacistika NDH uspijeva da na irem pod
ruju Korduna koje obuhvata kotare Slunj, Vojni i Vrgin Most,
uz primjenu ovjeku teko i pojmljivih grozodejstava, istrijebi jed
nu treinu od oko sto hiljada ovdje iveih Srba. Genocidna dejstvovanja ustake NDH-azije prema srpskom stanovnitvu na pod
ruju ratnih kotareva Slunj i Veljun (koji se poslije rata gasi te os
taje jedan kotar slunjski) utvrena su istraivanjem po kome je
na tom podruju u periodu 1941-1945. godine ivot izgubilo
10.098 osoba, od ega 9.852 Srbina, 236 Hrvata i 10 ostalih nacio
nalnosti. Vie od pola stradalih bile su rtve faistikog terora, oko
15% su bili pali borci NOB-a a skoro 1/5 umrlo je od rifusa. 9 ) U
kontekstu nae teme sigurno je znaajno pomenuti podatak da je
rat odnio 2/3 ljudskih ivota u Kordunskom Ljeskovcu, rodnom
mjesnom podruju dvojice glavnih voa bune na slunjskom srezu
1950. godine, inae prvoboraca toga kraja koji su se, kao i srpsko
stanovnitvo Korduna openito digli na ustanak 1941. godine.
2a shvatanje bune iz 1950. godine, posebno njene ideoloke
protkanosti, takoer je vana injenica da se je na ovom podruju,
a kao to emo vidjeti, i na Cazinskoj krajini, jo od prije rata ja
kom reimskom antikomunistikom propagandom ukorijenilo i
odgovarajue neraspoloenje prema gnusnom komunizmu, koje
su, naravno, iz svojih opet drugaijih pobuda podgrijavali i vjerski
institucionalni subjekti sve tri glavne konfesije. Kada je koncem
1943. godine po odluci Okrunog komiteta Korduna inicirana mo
bilizacija Hrvata u partizanske redove, njih oko hiljadu, izdoktriniranih u smislu da komuniste treba pobiti, da treba da doe kralj,
umjesto u partizane bjei u ustae. Bio je za njih bolji crni vrag
nego komunizam, ime su, sjea se Petar Zinaji, stvoreni novi
uasni antagonizmi na terenu. 10 )
Dok su zbog svog znatnog srpskog etnikog elementa Kor
dun, Lika, Banija i cijela Bosanska krajina sudbinski vezani masov
nim narodnim ustankom odmah 1941. godine, Cazinska krajina i
sama intergralni dio Bosanske krajine, doivljava zbog svog preovladavajueg muslimanskog ivlja, specifian razvojni ratni put.
Srpski dio stanovnitva na Cazinskoj krajini preputen je istoj sud
) M. Perenjin, Ljudski gubici na podruju Kotara Slunj i Kotara Veljun
1945, u: Kotar Slunj i Kotar Veljun. Knjiga II, 905906. Ovo izvanredno istrai
vanje prua inae toliko bogatstvo podataka da se itaocu, koji je blie zainteresiran, pre
poruuje.
10) Sjeanje Petra Zinajia, u arhivi autora.

22

bini i prolazi vrlo slino kao kordunaki Srbi. Na takav opti za


kljuak upuuju mnoga svjedoenja preivjelih tamnonjih Srba o
ustakim zvjerstvima. Tako je, na primjer, selo Crnaja osloboenje
doekalo ne samo do temelja popaljeno ve i gotovo istrijebljeno.
Crnaja je, opet, rodno mjesto glavnih bosanskih ustanikih voa iz
godine 1950, takoer partizana prvoboraca iz 1941. godine.
Prvi veliki pokolj ustae su izvrile 29. jula 1941. godine u kladukoj pravoslavnoj crkvi, zatim, pod vodstvom iste ekipe (Ile Vidakovi i Viktor Beljak-Ventura) jo jedan pokolj'Srba u avgustu u
blizini Vrnograa. 11 ) Ve je vie puta napisano kako su za te poko
lje dovodili ustae sa strane i kako su se oni preruavali u Musli
mane ime je trebalo kod Srba stvoriti dojam o krvolonosti komija Muslimana i svaliti krivicu na njih. Masovniji i nadasve svi
repi zloin ustae su izveli, takoer u ljeto 1941. godine i u okolini
Buima. 12 ) No, tek bi sistematsko istraivanje kao to je izvreno
na podruje slunjskog sreza moglo odgovoriti na mnoga jo otvo
rena pitanja u vezi sa stradanjem srpskog stanovnitva i na Cazin
skoj krajini. Takoer bi samo jedno ozbiljno istoriografsko istra
ivanje moglo da razjasni ulogu i odgovornost dijela ovdanjeg
muslimanskog stanovnitva koji je sluio u domobranima i ustaa
ma. Poznato je da su u ustae mobilizirani i Muslimani. Ali, kako
svjedoi i Suljo uni, u pokoljima srpskog ivlja na Cazinskoj
krajini nisu uestvovali ovdanji Muslimani ve su to bile ustae
dovedeni sa strane.
Bilo je nemalo pojedinanih sluajeva kada su muslimanski
domobrani (ili ustae) i spaavali Srbe od pokolja, jednom pohodu
preko Korane u maju 1942. godine za vrijeme velike ofanzive usta
a i domobrana na Mavinska sela, kada su izgorjela sela Koranski
Lug, Kordunski Ljeskovac, Basara, Krlja, jedan turliki domob
ran, alim Bilki, pokupio je 14 djece i ena, odveo ih sa zgarita, i
tako ih spasao od divljih ustaa. 13 ) Mnogi Muslimani, pogotovo
oni ugledniji, a meu njima posebno Nurija Pozderac, ustali su
protiv nasilja nad Srbima odmah 1941. godine. Neke su se srpske
porodice i spasile skrivanjem po kuama Muslimana tokom rata,
kao to je to bio sluaj i sa porodicom Milana Boia koja je nala
utoite u turlikoj kui Dizdarevia. To je, opet, imalo vanog
pozitivnog uticaja na odnose preostalih Srba sa Muslimanima Ca
zinske krajine nakon rata. No, puna istina o ukupnom ponaanju
u)

A. Ravli, Velika Kladua kroz stoljea, isto, 200201.


Svjedoenje Pere Mutia, u arhivi autora.
1J) Svjedoenje Salima Bilkia, u arhivi autora.

12)

23

Muslimana sa Cazinske krajine prema Srbima u toku rata ostaje


zbog neistraenosti teme ipak otvorena do daljnjeg, a u to me uv
jerava i godina 1950. kada je, izmeu ostalog, doao do jakog iz
raaja strah muslimanskih pobunjenika da ne bi njihovi saborci
Srbi u buni oruje upotrijebili protiv njih Muslimana, zbog
osvete za stradanja u ratu.
Masovnog narodnog ustanka na podruju Cazinske krajine
1941. godine nije bilo. Bilo je ve u ljeto 1941. godine nekoliko ko
munista partizana, meu kojima su se od poetka svojom hrabrou posebno isticali, a u narodu ostali u legendi, Milan Pilipovi,
Tone Horvat, Mile Dejanovi i Huka Miljkovi, djelujui prete
no s hrvatske strane Korane. Mnoge srpske porodice, da bi izbjeg
le ustako klanje, bjee preko Korane u Kordun. Tu se radi sigur
nosti premjetaju s mjesta u mjesto dok veina mukaraca naputa
zbjegove i stupa u partizane. Tako su partizani prvoborci posta
li i Boii iz Crnaje. S obzirom na relativno povoljnije uslove za
borbu protiv ustaa i stranog okupatora u kordunska brda odlaze
jo 1941. godine i neki Muslimani, posebno lanovi KPJ. Meu
njima ve spomenuti Huka Miljkovi.
Ustaki voa Ante Paveli prema Muslimanima pristupa veo
ma lukavo, kao cvijetu hrvatstva, pridobijajui ih 1941. u smislu
njihovog, uglavnom pasivnog, pristajanja uz NDH i mobilizirajui
ih u redove domobrana a dijelom i ustaa. Mada nisu obavljena
odgovarajua istraivanja, ipak, makar na osnovu dosadanjih saz
nanja, trebalo bi da se pomene istorijska injenica da su ovdanji
ustae Muslimani izvrili mnoga zlodjela nad srpskim ivljem
Krajine,ali i preko Korane gdje su, tvrdi P.Zinaji, upravo oni po
klali po oko 500 Srba Kordunskog Ljeskovca i Starog Sela. 14 ) Ti
stravini dani iz ljeta 1941. godine, pa zatim i 1942, naravno nisu
mogli biti zaboravljeni te in u pripremama za zajedniku Bunu
1950. kao uzroku straha od odmazde pominje i glavni musliman
ski voa ove bune.
Linost i ime Huseina Huske Miljkovia igraju veliku ulogu u
istoriji Cazinske krajine. Huka je jo dvadesetih godina narodni
poslanik Cazinske krajine, 1928. godine kad se do krajnosti zao
trio sukob izmeu vladajueg reima i Hrvatske seljake stranke,
na strani je reima. Te godine su u jednoj politikoj tui u Cetin
gradu poginula dva Kladuanina i zatim uz veliku masu svijeta
sahranjena pored damije. Koliki je bio jo tadanji Huskin uticaj
na Muslimane svjedoi njegov kasniji ratni drug ukrija Bijedi
,4)

24

Sjeanje Petra Zinajia, u arhivi autora.

da je toga dana rekao onoj masi da ide ariti i paliti po Cetingra


du, izvjestan broj sigurno bi poao, ne pitajui se za koga i kome
to koristi. 15 ) Citirana tvrdnja ovdje je koritena i jo zbog neega,
naime da ukae i na komponentu socijalne povodljivosti za autori
tetom domae sredine, koja dolazi do izraaja i u ratu, opet sa
Huskom, ali i nae 1950. godine prilikom urevdanskog us
tanka. Kao jo predratni lan KPJ Huka odmah 1941. stupa u
NOB i ratujui na Kordunu stie zbog svoje hrabrosti dvostruki
ugled: pored autoritarnog divljenja njegovih muslimanskih sunarodnika i ugled kod naroda Korduna. 1 ^ Prikazuju ga, meutim,
kao svojeglavog partijskog rukovodioca koji vee uza se a ne uz
Partiju, pa je zato smijenjen sa funkcije sekretara sreskog komiteta
Velika Kladua da bi istovremeno ostao lan vieg organa ok
runog komiteta za Karlovac. Po drugoj jednoj verziji glavna iskra
nesloge izmeu Huske i drugova u partijskom rukovodstvu izbila
je poetkom 1943. godine kada se on nije sloio da se ozloglaeni
ustaa Flak zamijeni, ve je traio njegovo strijeljanje. 17 ) Kako bilo
da bilo, ini se da ga je smjenjivanje sa funkcije sekretara SK Veli
ka Kladua pogodilo. On trai osvetu, pa i tu dijelom treba moda
traiti razloge njegovoj odluci da u jeku velike njemake ofanzive
februara 1943. godine, sa jo 25-toricom dezertira iz partizana.
Huskin prelazak u suprotan tabor obrazlae se, meutim, u prvom
redu njegovom procjenom da partizani nemaju ansi i da e izgubi
ti rat. 18 ) U maju 1943. godine je kod domobrana i bori se protiv
dojueranjih svojih drugova-partizana na Cazinskoj krajini, Bani
ji, Kordunu. Istovremeno razmilja o stvaranju sopstvene narodne
vojske. 19 ) U nedostatku naune literature na temu tzv. Musliman
ske milicije slijedim izlaganje ukrije Bijedia, politikog komesa
ra Unske operativne grupe kroz koju je ta milicija krajem 1943.
odnosno poetkom 1944 godine i prela na stranu NOV. No, nai
lazila sam i na svjedoenja koja nisu ba u skladu sa Bijedievim
interpretacijama. Hakija Pozderac, npr, tvrdi kako je idejni tvorac
Muslimanske milicije jo predratni kladuki politiar Hasan Miljkovi, a Huka Miljkovi, koji sa Hasanom nije u srodstvu, milici
ju formira organizaciono.
U svakom sluaju sama ideja o muslimanskim oruanim for
macijama u cilju samoodbrane muslimanskih naselja, i odreene
1S) . Bijedi, Ratne slike iz Cazinske krajine, Svjetlost, Sarajevo, 1968, 14.
) Svjedoenje Mie Carevia, u arhivi autora.
17) Iskaz Hasana Puria, u arhivi autora.
) . Bijedi, isto.
) Isto.

4 Cazinska buna

25

prakse na njoj zasnovane, potie jo gotovo s poetka rata, a na li


niji je politikih autonomistikih koncepcija Jugoslovenske musli
manske organizacije, tj. nekom autonomnom statusu Bosne u Tre
em rajhu, ime bi se sauvala njena muslimanska tradicija. Hitler
ove zahtjeve za izdvajanje Bosne iz NDH nije prihvatio. 20 )
Ideju o narodnoj vojsci pod njegovim zapovjednitvom koja
bi imala defanzivni karakter, ostajala iskljuivo na svojoj teritoriji,
branila ljude od svake pljake, Huka iznosi pred narod Velike
Kladue jednog pijanog dana sredinom 1943. godine. Tako i na
staje Huskina milicija, uz parolu borbe za din i islam i sa zvi
jezdom i polumjesecom na fesu ili kapi njenih pripadnika. Objek
tivna privlanost milicije bila je u tome to su oni koji su joj se pri
kljuili ostajali praktino kod kue, mnogi i spavali kod kue, radi
li u polju i tako izbjegli razne mobilizacije u domobrane, ustae,
njemaku vojsku, stekavi svojevrsni legitimitet meu Muslimani
ma Cazinske krajine, svjedoi . Bijedi. Huskine jedinice milicije
meu Muslimanima nisu bile neto novo jer su muslimanska sela
zapravo jo od 1941. godine praktikovala lokalnu oruanu samoodbranu pa su tako stvarane muslimanske seoske strae s jedinim
ciljem da se domaa teritorija titi od nasrtaja bilo kojih oruanih
snaga sa strane. Te su snage u selu turli nazivali etnicima. 21 )
Suprotno poetnoj proklamaciji u Huskinoj miliciji ipak je bi
lo dosta pljake, kocke, verca a ljudi su i silom tjerani u njene re
dove. 22 ) Uskoro je broj huskinovaca narastao na oko 3.000 boraca.
Meu starijim Cazinjanima jo je danas ivo sjeanje da je u toj
mobilizaciji veoma vanu ulogu imao i Ale ovi, glavni musli
manski voa Bune iz 1950. godine. 23 ) Taj momenat bio je oito od
velikog znaaja u stvaranju autoriteta koji je ovi nesumnjivo
uivao meu Muslimanima nakon rata. Huskina vojska je imala
pod vodstvom vrhovnog komandanta i vrhovnog taba dvije briga
de sa jedanaest bataljona podijeljenih na ete, vodove i desetine te
je irila strah i trepet po Cazinskoj krajini. Uz blagoslov i pod
rku ustaa oruje i sanitet dobivali su od Nijemaca i borili se pro
tiv partizana, svjedoi dalje u svojoj knjizi ukrija Bijedi. Suprot
no tvrdi Hakija Pozderac: Huka nikad nije vodio borbe protiv
partizana. Nikad nije ni jednog partizana ubio? 24 ) Ve u drugoj
J0) ire o tim pitanjima u: E. Redi, Muslimansko autonomatvo i 13 SS divizija,
Autonomija Bosne i Hercegovine i Hitlerov Trei Rajh, Sarajevo, 1987.
J1) Sjeanje Salima Bilkia, domobrana, zatim huskinovca, pa partizana iz sela
turlia, u arhivi autora.
) . Bijedi, isto.
") Svjedoenje Salima Bilkia i Steve Boia, u arhivi autora.
) Svjedoenje Hakije Pozderca, u arhivi autora.

26

polovici 1943. godine Huka se opet koleba, sada zbog sve veih
uspjeha partizana i mada mjesecima obeaje vjernost Nijemcima,
poetkom februara 1944. sa svojom vojskom prelazi u partizane,
istie dalje . Bijedi. Jedan od uslova koje je Huka postavio za
prelazak u partizane bio je da on ima za jedan stepen vii in od
majora Hamdije Omanovia (istaknutog prvoborca i partijca Cazinske krajine), oito iz konkurentskih motiva na planu musliman
skih kadrova u partizanskoj vojsci. Naredbom Vrhovnog koman
danta NOV i POJ Josipa Broza Tita 11. novembra 1945. Huka je
unaprijeen u in pukovnika, svjedoi Hakija Pozderac. 25 ) Glavni
tab za Hrvatsku od Huskine vojske formira Unsku operativnu
grupu s Huskom kao komandantom i upuuje u nju stotinjak par
tizana Muslimana radi politikog rada s huskinovcima; Ali parti
zanski politiki komesari, primorani da prihvate simbole Milicije
nailaze, pri svom pokuaju prevaspitavanja huskinovaca, na jak
otpor uglavnom nepismenih Muslimana.
No, glavni problem ostala je stvarna vojna pozicija huskino
vaca jer ih i Huka, i po njegovom uzoru i njegovi oficiri i vojnici,
kako kae . Bijedi, politiki komesar Unske operativne grupe, i
dalje sjede na dvije stolice: Do podne sa partizanima, po podne sa
ustaama. Pored velikog autoriteta i moi kojima je raspolagao
meu Muslimanima Cazinske krajine, i mada moda ba zbog to
ga, Husku Miljkovia krajem aprila 1944. godine, po nareenju
Nijemaca, podmuklo ubijaju dvojica njegovih bliskih pristaa. Ni
jemci Huskine ubice bogato nagrauju i meu narod Cazinske
krajine, duboko dirnut iznenadnim gubitkom svog idola, ubacuju
propagandu i la da su Husku ubili partizani. I onako kolebljiv na
rod nije preteko dezorijentirati pa se nakon Huskine smrti dio
njegove bive milicije, njih dvjestotinjak odmee iz partizanskih
redova u koje ih je bio Huka u februaru doveo. Tako nastaje ze
leni kadar, zelenci, koji su veliko zlo nanijeli ovom narodu ne sa
mo do kraja rata ve jo i vie, kako svjedoi prvoborac Mio Ca
revi, narednih godina. Nisu posve iskorijenjeni ni 1950. godine,
mada nikakva neposredna veza izmeu njih i ustanika iz 1950. go
dine nije utvrena.
Fenomen Huske. Miljkovia i njegove Muslimanske milicije
ukratko iznijet po osnovu pomenute knjige . Bijedia i jo nekih
sjeanja, ne bih iznijela ovdje a da ne smatram da postoje elementi
koji su u vezi sa temom Cazinske bune 1950. godine. Ti e odnosi
biti shvatljiviji nakon detaljnijeg izlaganja o zbivanjima 1950 godi
) Isto.
27

ne. Radi se posebno o slijedeim elementima. Prvo, u buni 1950.


uestvuju mnogi bivi huskinovci, dijelom kasniji partizani, a dije
lom ustae i poslijeratni zelenokadrovci. Drugo, obzirom na
kratku vremensku distancu, svjea su sjeanja na Huskinu miliciju.
Tree, u pripremi za bunu 1950. godine jedno od bitnih pitanja je
ono o autoritativnosti voda, kako meu Muslimanima, tako i me
u Srbima. etvrto, momenat religioznog kontinuiteta ogleda se u
dodue nerealiziranoj ali u pripremama iniciranoj ideji da vojnu
zakletvu Muslimani polau pred lokalnim hodom. I, ne na kraju,
radi se o objektivnom nastavljanju specifine krajike tradicije da
se dosta lako i bez veeg razmiljanja o posljedicama, s orujem u
ruci krene ka ostvarivanju sopstvenih socijalnih interesa. Jo jai
kontinuitet izmeu bive Huskine milicije i bune iz 1950. godine
sigurno je omela injenica to su, kad je rije o bosanskom dijelu
pobunjenika, na elu bune stajali Srbi, makar su u ideoloko-socijalnom pogledu u tom seljakom ustanku svi oni, i Srbi i Muslima
ni stajali na istim pozicijama.
Bio bi, naravno, puni istoriografski promaaj ratno razdoblje
Cazinske krajine poistovjetiti sa fenomenom Huske Miljkovia i
huskinovaca. I mada njihovo mjesto i uloga jo nisu relevantno
ocijenjeni u kontekstu ratnih zbivanja Cazinske krajine i ire, kao
to uostalom ili moda ba zbog toga, nije konzistentno ocijenjen
ni taj kontekst sam, bilo bi opet posve pogreno ne istaknuti oiti i
veliki znaaj komunista i njihovih simpatizera za uspjenost NOB
u Cazinskoj krajini. ak jedan broj pobunjenika iz 1950. godine,
ne samo Srba, jo su u ratu postali lanovi KPJ. Jae naglaavanje
Huskine uloge u ratu imalo je cilj da ukae na etniko-religijske
komponente koje su u odnosu na ideoloko-komunistike u mjere
nju ukupnog uticaja na narod ipak bile primarne.
Ne ulazei u vode nekog optijeg zakljuivanja o pojavi Hus
ke Miljkovia, to i nije osnovna tema ovog istraivanja, smatram,
meutim, da je njegovo direktno nasljee bilo izrazito negativ
no. Dejstvovanje zelenog kadra, preteno kao dijela bive Musli
manske milicije, jo u toku rata a posebno nakon njega, nanijelo je
Cazinskoj krajini ogromno zlo. U zelenokadrovcima naao se naj
gori olo toga kraja posebno ozloglaeni ustae koje je znao narod
kao zloince, pa s Huskom zbog svojih okrvavaljenih ruku nisu ni
mogli prei partizanima. Pomagani do kraja rata od Nijemaca i us
taa, a nakon rata od jataka na Krajini, ubijali su vienije ljude,
pljakali po selima. Poslije rata bili su jo gori, krvoloni kao div
lje zvijeri, sjea se Mio Carevi, partijski funkcioner na kladukom srezu u poslijeratnom periodu koji je 1944. godine i sam stra
28

dao od njihove bombe baene kroz prozor. Poslijeratni zelenci ne


predaju se do zadnjeg, znaju svoju sudbinu i ponaaju se u skladu
sa onom narodnom dokle-dotle. Dok ih je bilo pred kraj rata jo
par stotina, kretali su se u veim grupama, kasnije zbog oteanih
uslova, a posebno radi sistematskog ienja terena od strane
OZN-e, u manjim skupinama. Godine 1946. veim dijelom su uh
vaeni i likvidirani. Prema podacima OZN-e krajem te godine me
u ukupno 1.320 odmetnika u Bosni i Hercegovini njih 46 bili su
zelenokadrovci, uglavnom sa terena Cazinske krajine. 26 ) Tadanja
ocjena bosanskohercegovake OZN-e i Pokrajinskog komiteta
KPJ za BiH, da zelenci nee predstavljati nikakav tei problem
nije bila ba realistina, ako stoji da su oni u petogodinjem posli
jeratnom periodu ubili preko 200 ljudi irom Cazinske krajine i da
nisu posve likvidirani ni u ljeto 1950. godine kad se po terenu jo i
te kako trebalo kretati uz oruanu pratnju ba radi moguih zasje
da zelenaca. 27 ) Ali ako nije bilo, kako smo ve ustvrdili, poveza
nosti izmeu ostataka zelenokadrovaca i pobunjenika iz 1950. go
dine, veza koje bi ukazivale na zajedniki nastup protiv nove jugoslovenske drave, to bi u suprotnom istraga UDB-e u maju
1950. sigurno utvrdila, jednim zaista udnim sluajem do makar
nekakve povezanosti je ipak dolo. Desilo se slijedee. Zelenac
Suljo Mehuri kod Vrnograa 7. ili 8. maja 1950. ubija pobunjeni
ka Alagu Juia, brata ozloglaenog Sijana, vou grupe zelenaca
na podruju Buima, Ljubijankia i Todorova. Sijana su jo 1946.
godine ubili udbovci i izloili ga u Todorovu pored damije na og
radu za vrijeme vjerskog obreda da ga svi vide, a zatim ga bacili
psima. Prema svjedoenju Hasana Puria, poznatog uitelja iz To
dorova, Alagin motiv da se 1950. godine prikljui pobunjenicima
je i bilo ovo ubistvo i svirep postupak nove vlasti sa njegovim
mrtvim bratom. Mehuri se, poto je ubio Alagu, raunajui kao
zelenac pri tom na ansu za spas vlastitog ivota, predao UDB-i i
bio stvarno, kao za neku nagradu, sjea se uitelj Puri, neto bla
e osuen. 28 )
Naao se meutim, jo pokoji zelenac koji je jeftino proao.
Naime, treba imati u vidu da je u drugom dijelu rata bilo nekoliko
poziva Vrhovnog taba NOB i POJ koji su nudili amnestiju onima
u neprijateljskim vojnim redovima koji se nisu previe ogrijeili a
) Arhiv CK SKJ, V, k XXI/3, Izvjetaj PK KPJ za BiH CK-u KPJ od 8. januara

) Sjeanje Mie Carevia, u arhivi autora.


M)

Svjedoenje Hasana Puria, u arhivi autora.


29

spremni su da preu partizanima. 29 ) Moda je takav jedan poziv is


koristio poznati huskinovac i kasniji zelenac Husein Agi koga
Gojko Joti, opunomoenik unutranjih poslova na cazinskom srezu i nakon bune, sree u Cazinu kao cestara na putu Cazin-Koprivna, to radi sve do 1953. godine. 30 ) No, da li su i u kojoj mjeri
amnestiju koristili pripadnici tih tzv. neprijateljskih vojnih forma
cija na Cazinskoj krajini nije istraeno. Pitanja poslijeratnog odmetnitva openito u Jugoslaviji jo nisu sistematski istraena, uz
duni pomen njihovog sagledavanja iz uglova pojedinaca - uglav
nom bivih udbovaca. Naravno, i drugi se sjeaju tih nesretnih do
gaanja. Na slunjskom srezu, logino, nije bilo etnikog odmetanja, daleko najobimnijeg i najopasnijeg inae u Bosni i Hercegovi
ni, ali je bilo tvrdokornih kriara. Tadanji uitelj u Krukovai
uro Zatezalo, sjea se, na primjer, kako je i njemu milicija jo
1951. godine nudila oruje da se odbrani od mogueg napada kri
ara ustakih zlikovaca iz oblinjih uma. 31 ) Isticanje problema
odmetnikih grupa, tzv. bandi, znai u itavo to vrijeme do Cazin
ske bune, ima cilj da se kao veoma ozbiljna shvati i unutranja bezbjednosna situacija u kojoj se stvara novi dravni poredak odnos
no u kojem se nalazi zemlja jo i 1950. godine.

) U avgustu 1944. zaredala su dva takva poziva. Dana 17. avgusta Predsjednik
NKOJ-a Josip Broz Tito pozvao je sve Jugoslovene koji se nalaze u neprijateljskim for
macijama da stupe u NOVJ, dok je 30. avgusta Tito uputio poziv svim hrvatskim i slovenakim domobranima, etnicima, i pripadnicima drugih neprijateljskih oruanih for
macija da napuste okupatora i predu na stranu NOVJ. U pozivu se izjavljuje da e svi
oni koji se poslije 15. septembra 1944. zateknu u kvislinkim vojnim formacijama biti iz
vedeni pred ratni sud i kao izdajnici naroda kanjeni najstroom kaznom, Hronologija
oslobodilake borbe naroda Jugoslavije 1941 1945, Vojno-istorijski institut, Beograd,
1964.
>0) Sjeanje Gojka Jotia, u arhivi autora.
) Sjeanje ure Zatezala, u arhivi autora.
30

Glava trea

OPTE PRILIKE PRED BUNU

Mada je izmeu osloboenja zemlje i Cazinske bune proteklo


tek pet godina, to je upravo samo kap u moru sa aspekta globalne
istorijske dogaajnosti, ipak je i tih nekoliko godina, s obzirom na
ogromne drutvene i politike promjene koje se deavaju, znaajan
vremenski i tematski segment koji, razumije se, samo u kontinuite
tu s ranijim istorijskim nasljeem ini cjelinu zbivanja i ne moe se
bez te prolosti uopte ni razumjeti ni tretirati.
Da bismo se to priblinije upoznali sa optim drutveno-ekonomskim kontekstom iz koga je onda i izbila Buna 1950. godine,
smatrala sam uputnim razloiti pojedine znaajne komponente
stvarnosti i pokuati ih unekoliko analizirati. Kako sam ekonom
sku problematiku u poslijeratnom periodu ve neto vie obrazla
gala u opte-jugoslovenskom sklopu dogaanja, koji, meutim, u
velikoj mjeri odreuje i znaajke privrednog razvoja na Cazinskoj
krajini i slunjskom srezu, to u se ovdje malo vie osvrnuti na osta
le karakteristike razdoblja, da bih se posebno zadrala tek na pred
samu Bunu aktuelnom ekonomskom trenutku ovog podruja. Ana
lizom sluaja jednog seljaka sa kladukog sreza pokuavam onda,
pred kraj ove glave, nekako sintetizirati opte stanje stvari na Kra
jini. A na poetku, prvo, poneto o vojvoanskoj kolonizaciji iz
naih tzv. ustanikih krajeva kojom se legitimira politika Partije
kao dijelom neka' kompenzacija ovom stanovnitvu za gubitke u
upravo zavrenom ratu, a dijelom kao proklamirana mjera za za
dovoljavanje interesa siromanih seljaka, i, drugo, poneto o iz
vjesnoj zapostavljenosti tih krajeva, kao, posljedino, takoer iz
rata proizalom situacijom.
31

Kolonizacija

Od poslijeratnih mirnih zbivanja, mirnih naime za razliku


od oruanog odmetnitva, najprije treba, hronoloki gledano, pomenuti ona koja su se po osnovu provoenja Zakona o agrarnoj
reformi i kolonizaciji, donesenog avgusta 1945. godine, odvijala i
u ovim naim krajevima. S obzirom na gotovo apsolutno agrarnu
strukturu stanovnitva taj je zakon imao naravno, vanog udjela u
socijalnim i demografskim promjenama koje se deavaju na Cazinskoj krajini i na slunjskom srezu u periodu 19451948. godine,
dok uglavnom i traju dogaanja oko agrarne reforme i kolonizaci
je. Te promjene bile su, naravno, mnogo znaajnije za razmatranje
pitanja koja nisu predmet moje panje pa zato i ne treba da se one
ovdje ire tretiraju ali ih ipak ne bih ni pominjala da nisu imale ne
ke posredne ili neposredne veze sa Bunom 1950. godine. O tome
e se moi zakljuiti, meutim, tek nakon mog kasnijeg prezentira
nja razvoja u vezi sa ovom Bunom, posebno kad se radi o koloni
zaciji sa slunjskog sreza, mada ba kad se o Buni radi, ne smiju se
zanemariti pojedinani sluajevi u vezi agrarne reforme, poto ne
kih znaajnijih oduzimanja zemlje seljacima po osnovu zemljinog
maksimuma nije bilo, jer su naprosto sve to bili seljaci sa manjim
posjedima. No, naem glavnom muslimanskom pobunjenikom
voi ipak je vlast oduzela 7, a ostavila 10 ha zemlje. 1 )
Prema pisanim izvorima kojima je ipak zahvaen najvei dio
kolonista, utvreno je da su iz slunjskog sreza kolonizirana uglav
nom u Vojvodinu 553 domainstva sa 2931 lanom. Kolonizaciju
su dobile, ve prema saveznim zakonskim prioritetima, preteno
zaslune srpske partizanske familije, meu njima 103 prvoborca. 2 )
Najvie kolonista dobilo je zemlju u Bakoj, u mjestima Kljajievo
i onoplja, no za nau temu znaajniji su oni koji su odselili u
Srem, posebno, kao to e se kasnije pokazati, na podruje Indije,
Stare Pazove i Rume. Za stari kraj ova kolonizacija je znaila novi
depopulacioni momenat. Dimenzija ljudskih gubitaka na teritoriji,
nastalih u ratu, na neki nain nastavlja se ispoljavati ali sada narav
no u posve drugom vidu, odljevom stanovnitva trbuhom za kru
hom. Naime, u obeanu zemlju, Vojvodinu, odlazile su mahom
') Svjedoenje Ahmeta ovia, sina Alinog, dato autoru u matu 1990, u arhivi au
tora (dalje: u a. a.)
J) S. Livada,Kolonizacija s podruja Slunja 19451948. godine, u: Kotar Slunj i
kotar Veljun u NOR-u i socijalistikoj izgradnji knj. 2, 792.
32

mase deficitarnih i osakaenih porodica kojima su osim najbli


ih u ratu stradala i domaa ognjita, pa je mnogim porodicama u
toj situaciji iseljenje bilo prosto jedini izlaz 1945. godine. Posjedi
koje su kolonisti prilikom seobe naputali, uz relativno vrlo mali
obim po drugim osnovama dobivenih poljoprivrednih povrina,
preli su u sreski fond agrarne reforme i kolonizacije, ali su u
stvarnosti vie godina ostali zaputeni, mada se je manji broj dose
ljenika zbog neuspjenog prilagodavanja novim vojvoanskim
okolnostima i zbog drugih razloga na ta svoja stara ognjita kasni
je i vratio. Kolonizaciju u ongolju, Baka, dobio je i Mile Devrnja dok se jo nije demobilizirao. Stoga je njegovu enu i ker,
zajedno sa svojom veom porodicom, u Vojvodinu poveo brat mu
Milan, takoer ustanik. Kako se, meutim, Milina ena (inae boleljiva te za vrijeme priprema nae Bune umire) nije mogla prila
goditi u novoj sredini posebno ne na zrak i vodu, na njeno nava
ljivanje svi se vraaju u Kordun gdje i ostaju do Bune. 3 )
Na Cazinskoj krajini situacija je bila ipak bitno drugaija. Na
ime, odatle nije bilo tako masovnog seljenja kao sa slunjskog sre
za. Preovladavajue muslimansko stanovnitvo ne samo to nije bi
lo u onoj mjeri ustaniko ve ono i iz konfesionalnih razloga ni
je bilo spremno odlaziti u jednu posve hriansku sredinu. Ipak, iz
srpskih sela Cazinske krajine kolonista je bilo dosta, slino kao i iz
drugih srpskih krajeva u Bosanskoj krajini, Kordunu, Baniji, Lici.
Srpske porodice sa Cazinske krajine zahvatio je, na primjer, ve
prvi kolonistiki talas na jesen 1945. godine, kada su, tako, zajed
no sa drugim kolonistikim porodicama sa bihakog okruga u ko
loniji upljaja, na primjer, smjetene 22 porodice sa kladukog i 21
sa cazinskog sreza. 4 ) Ovdje se ne moe i ne treba uputati u rekon
strukciju itavog tog procesa kolonizacije, a koliko je to inae bilo
dogaanje govori podatak da su sa cazinskog sreza bile naseljene
porodice u ukupno 41 koloniju, a sa kladukog u 28 kolonija u
Bakoj, Banatu i Sremu. 5 ) To su bila mjesta: Novi Futog, Kucura,
Kolut, Karavukovo, Sara, Stara Palanka, Baka Palanka, Novi
Karlovci, Jabuke, Indija, Velika Kikinda, Nakovo, Mariolana, La) Centralna arhiva Vojnih sudova Jugoslavije, 343/50, svjedoenje Milana Devrnje Udbi Hrvatske, u maju 1950.
4)
Arhiv Vojvodine, f. Glavna komisija za naseljavanje boraca u Vojvodini
19451948. godine, 184.3090. Nekim kolonistima se tada, prema kasnijem jednom sje
anju, ime upljaja nije dopalo, pa su se tamo naseljavali tek nakon nagovaranja Partije.
Ipak, mjestu su uskoro nadjenuli novo ime Krajinik, to je odgovaralo injenici da je
tu naseljeno oko 600 isljuivo krajikih porodica, V. KrinikBuki, isto, 139.
5) Arhiv Vojvodine, f. Glavna komisija..., Podatak o broju kolonija sa kolonistima
iz cazinskog i kladukog sreza dobiven je zbrajanjem po osnovi vie dokumenata.
33

zarevo, Nova Pazova, Zemun, Vrac, Sehi, Vanjska, Sveti Hu


bert, Srpski Mileti, Sirig, Stepanovievo, Putincij, Paievo, Parabu, Ruma, Banatska Topola, Bako Novo Selo, Begej Sv. ura,
Boar, Apatin, Ba, Stara Palanka, Baki Brestovac, Baki Jarak,
urug, Hrtkovci, Glogonj i Crvenka sa cazinskim kolonostima i
mjesta: Kula, Sera, Baka Palanka, Nove ave, Novi Benovci, Ja
e Tomi, Laarak, Zemun, Vrac, Sveti Hubert, abalj, Zrenjanin, Tora, Surin, Potiski Sveti Nikola, Putinci, Odaci, Paie
vo, Ruma, Banatska Topola, Bako Novo Selo, Begej Sv. ura,
Boar, Baka Palanka, Baki Jarak, Ka, sa kladukim kolonisti
ma. 6 )
I
pored izvjesnih stimulansa sa saveznog nivoa, bosanski
Muslimani su vrlo malo ili u kolonizaciju. Otilo je samo nekoli
ko porodica iz Cazinske krajine. Svi muslimanski kolonisti iz Bos
ne i Hercegovine, njih ukupno oko 140 porodica, smjeteni su u
koloniju Bako Novo Selo. ) Nisam ustanovila da su muslimanski
kolonisti sa Cazinske krajine imali bilo kakvu ulogu u Cazinskom
ustanku, dok srpski jesu. Nije nezanimljiva ni injenica da su bile u
okolini Rume i u Putincima kolonizirane srpske porodice i sa cazinskog, i sa kladukog, i sa slunjskog sreza, pa je tako susjedstvo
iz starog kraja na neki nain sauvano i preneseno na novo mjesto
boravka. Istraga e 1950. godine utvrditi da su roake i bive sus
jedske veze koritene u Vojvodini kako kao potencijalni stvarni os
lonac u naem ustanku tako i, jo vie, kao propagandni mamac ra
di pridobijanja pristalica za Bunu na samoj Krajini. Istovremeno
su, meutim, kroz te odnose stvarane i pogubne iluzije o moguem
uspjehu Bune meu njenim glavnim protagonistima.

Zapostavljenost ustanikih krajeva


Kolonizacija u Vojvodini i u srpskim selima Cazinske krajine
oznaavala je njihovo daljnje pranjenje s obzirom da su neka io
nako strahovito stradala u ratu ili bila, kao Miostrah na primjer,
prosto istrijebljena. Za srpske porodice koje su ostale na svojim
vjekovnim ognjitima, bilo na Cazinskoj krajini bilo na slunjskom
srezu u Hrvatskoj, nadolazilo je poslije rata vrijeme viegodinje
) isto
) U Vojvodini je nastalo u trogodinjem procesu kolonizacije samo jedno etniko
muslimansko naselje, Bako Novo Selo, u srezu bakopalanakom, sa ukupno 138 poro
dica. od kojih, izgleda, nije bila nijedna sa Cazinske krajine, N. Gaea, Agrarna retorma
i kolonizacija u Jugoslaviji 19451948, Novi Sad, 1984, 306.
34

velike materijalne oskudice, i pored odreene pomoi koju im je


nova drava pruala kao ustanikim krajevima. Naime, ta je po
mo bila isuvie mala da bi se dostojno mogle popraviti kue i dru
gi gospodarski objekti koji su u ratu oteeni i uniteni. Mnogi ni
su nita dobili te su na zgaritima svojih imanja poinjali od nita,
bez pomoi. Takvima je novi poredak ubrzo omrzao makar bili u
ratu na njegovoj strani, odnosno uesnici u njegovom kreiranju.
Jaao je osjeaj povrijeenosti kod takvih ljudi zbog neuvaavanja
ili nedovoljnog uvaavanja njihovih ratnih zasluga od strane nove
vlasti. Upravo pomenuti momenat, vidjet emo kasnije, bio je od
ogromnog uticaja i za nau Bunu. Meu zapostavljenima bio je i
Mile Deronja.
Nova drava, naravno, nije namjerno zapostavljala ustanike krajeve koji su, po pravilu, bili inae i odranije nerazvijeniji,
teka vremena bila su za itavu zemlju. Ipak, ti ljudi ovdje to su,
razumljivo, teko shvatali, osjeali su se razoaranima pa moda i
prevarenima, pogotovo ako i kad bi se u pojedinanim sluajevima
objektivnim nevoljama pridruile, inae ne ba tako rijetke, razne
zloupotrebe protagonista nekog organa lokalne vlasti, tako su se,
neki od njih, idejno bliili onima koji su bili u ratu s druge stra
ne i koji su zato, iz drugih razloga, gajili antipatije prema novom
sistemu. Ali takvih nije bilo malo.
Za kontekst naeg ustanka iz 1950. godine je moda u tom
pogledu najznaajniji onaj sluaj iz sela Vrela. Naime, poslije rata
u Vrelo se vratila porodica popa Nikole Bogunovia koja se je u
najteim danima 1941. godine pred ustakim terorom uspjela sklo
niti u Srbiju, gdje su se dva popova sina ukljuila u etniki pokret.
Pop je u Vrelu nakon rata nastavio provoditi vjersku slubu, ali je
bio oito neprijateljski raspoloen prema novom poretku. Znao bi
u drutvu vie prisutnih govoriti: Ovo nita ne valja. Pobili su sve
Srbe, ili, opet kritikujui savremeni poredak: Srbi su ponieni,
Srbi bi svi trebali u vlast, sjea se prvoborac iz Vrela ura Zec. 8 )
Mada u ratu nije bio u etnicima, jedan popov sin, za ono vrijeme i
okolnosti visoko obrazovan ovjek i bar kao takav ugledni graa
nin, rastavi u ovakvoj porodici, imao je, prema 1950. godine pro
vedenoj istrazi, veoma znaajnu ulogu u Buni.
U selima Vrelo i Rujnica je i inae nakon rata bilo problema u
pogledu bratstva i jedinstva koje tu nije u potpunosti iskova
no. Narod iz tih sela nema povjerenja u SNO kojeg je birao sa
mo zato to u njemu ima veina lanova muslimana, naglaeno je
*) Sjeanje uraa Zeca, dato autoru u oktobru 1989, u a. a.
35

na I konferenciji KP za srez Cazin poetkom 1946. godine. 9 ) Ne


povjerenje ostaje karakteristika odnosa u Vrelu i u naredno vrije
me kada, na primjer, krajem 1947. godine nakon to su iz partijske
elije u Vrelu iskljuena 4 lana, Sreski komitet Cazin napominje:
Na ovom podruju je srpski ivalj koji zbog posljedica iz 1941.
godine prilino jo i danas gaji ovinistiku mrnju na prema mus
limanima, a to se je poelo gajiti i u samoj eliji. 10 )
Takozvana zapostavljenost ustanikih krajeva i s njom u
srodstvu tamonja pojava solunatva, prisutni su inae ne samo u
naim srpskim ustanikim krajevima ve i u drugim, Drvaru poseb
no, i ne samo u prvom poslijeratnom periodu ve i kasnije. 11 ) No,
one predstavljaju jedan kompleks sloenih pitanja za ije relevan
tno istoriografsko procjenjivanje nisu, a objektivno nisu jo ni
mogla biti provedena i potrebna obimna i raznovrsna istraivanja.
Takva odgovarajua istraivanja bila bi svakako od koristi i za na
u temu.
Jo su neki konkretni momenti imali, i bez znaajnijih provje
ravanja, odreenog negativnog uticaja na uspjenije socijalno i
ekonomsko konsolidovanje Cazinske krajine. Sama injenica izra
zitog preovladavajueg muslimanskog ivlja na oba sreza koje, ne
samo to nije bilo prvoborako ve je, naroito zbog Huskinog
sindroma, procjenjivano u Republici kao prevrtljivo, uzrokovala je
jedan ipak manje povoljan odnos prema tim srezovima kao cjelini,
pa je tako, implicitno, i manjinskim srpskim krajevima na cazinskom i kladukom srezu poklanjana manja briga. Zatim, sam momenat najvee geografske udaljenosti od centra Republike dijelom
je, prema nekim sjeanjima, doprinosio neto umanjenoj brizi Re
publike, to je u ono vrijeme slabih i oskudnih komunikacija i
mogla biti vjerovatna injenica. Po drugoj strani, graninost pod
ruja Cazinske krajine i sama je po sebi sadravala problematiku
sa specifinim negativnim nabojem. Trgovanje jo od prije rata u
ovim krajevima, poznato posebno kao kirijanje, tj. prevoenje
drva, razne grae i druge robe u hrvatske krajeve, bila je jo tada
vana privredna djelatnost. Seljaci koji su imali konje s tom djelat
nou nastavljaju i poslije rata pa 1945. i 1946. godine, prema do
kumentima, ona prosto cvjeta ali sada je ocjenjivana kao verc,
)r*iiv Instituta istoriju radnikog pokreta (AIIRP) odnosno A CK SK BIH, f.
KP BIH, 10, zapisnik od 9. januara 1946.
) A CK SK BiH, f. KP BiH, k 167, 282, Izvjetaj sreskog komiteta Cazin, od 1.
decembra 1947.
) Popularni general Milan Zori sa drvarskog sreza 1958. godine prosto je podi
gao tamonji narod protiv CK SK BiH koji je okrivljen za privredno zapostavljanje kraja.
36

privredna pekulacija i sabotaa. Te pojave veina delegata, na


primjer na I konferenciji KP za srez Cazin poetkom 1946. godi
ne, karakterie kao glavni problem na srezu, a posebno na tere
nu mjesnih podruja turli, Trac i Peigrad kao graninik sa
Hrvatskom. 1 )
Pojava zapostavljenosti zapoeta u vrijeme tzv. obnove
19451947. godine nastavlja se u uslovima provoenja prvog pe
togodinjeg plana iz 1947, koji je zaetnik i krivac mnogo emu.
Iznijeu, ovom prilikom samo dvije, ali moda i najvanije opaske.
Ve se novije istoriografsko i ekonomsko istraivanje pribliilo oc
jeni o velikoj promaenosti privredne strategije kojom je bez ikak
ve mjere forsirana industrijalizacija zemlje, to je imalo dugorone
negativne posljedice za razvoj Jugoslavije. 13 ) I drugo, gruba unifi
kacija donesenih i primjenjivanih privrednih i politikih mjera na
tlu toliko u svakom pogledu heterogene zemlje kao to je bila Ju
goslavija moralo je doprinositi stalnim napetostima odnosno uspo
ravanju razvoja, kako cjeline tako i dijelova zemlje.

Organske komponente cazinsko-krajike zbilje

Ali ako i jest, a nesumnjivo jeste, ponaanje krajikog stanov


nitva s obje strane Korane 1950. godine uzrokovano, prije svega,
ekonomskim i politikim komponentama razvoja, podruje Cazin
ske krajine, po mnogo emu je i u jugoslovenskim okvirima gleda
no, veliki specifikum. Do takve konstatacije nisam dola samo od
reenom sopstvenom saznajnom evidencijom, odnosno nekim gru
bim uporeivanjem odreenih socijalno-geografskih prostornih
entiteta u Jugoslaviji (kaem grubim jer je zbog neistraenosti
jugoslovenske drutvene stvarnosti posebno u poratnom razdoblju
mehanizam uporedivosti ipak i dosta manjkav). Na injenicu izra
zitog specifikuma Cazinske krajine me je naime i eksplicitno upo
zoravala veina mojih sugovornika o naoj Buni, dakle ljudi ije
bogatstvo ivotnog iskustva kao istoriar i sociolog ne mogu zane
mariti. Stoga sam odluila prii Buni iz 1950. najprije iz jedne nao
ko neto udaljenije perspektive, ali po mom sudu ipak nezaobilaz1J)

AIIRP, 10, Zap. od 9. januara 1946. godine.


Svojim opirnim empirijskim istraivanjem i dokazivanjem u knjizi Seljatvo u
socijalizmu, Politika KPJ prema agrarnom i seljakom pitanju na podruju Bosanske kra
jine 19451948 iz 1988. godine, autor vjeruje da je bio i sam dovoljno uvjerljiv.
13)

37

nog organskog konteksta ukupne zbilje. Pojedine istorijske dimen


zije stvarnosti trebalo bi da nam, dakle, pomognu u sagledavanju i
razumijevanju onoga to se ima dogoditi 1950. godine. Aktuelni istorijski trenutak, iz kojeg je ovaj ustanak i proizaao, sazdan je od
odluujueg sadrajnog jezgra i organski mu pripadajue okvirne
podloge. U sluaju nae Bune to jezgro ini ekonomska problema
tika, a tu podlogu niz osnovnih socijalnih momenata na Krajini.

Stanovnitvo na Cazinskoj krajini

Demografska situacija pred Bunu jedno je od osnovnih pola


zita koje samo po sebi tota kazuje o potencijalnim moguim do
gaanjima, pogotovo ako se populaciona struktura sagledava u
komponentama, kao to su vjerska ili nacionalna pripadnost, pri
vredne funkcije, pismenost, zdravstvene prilike stanovnitva, men
talitet ljudi na Krajini.
Po popisu iz 1948. godine na cazinskom srezu bilo je 36.097
stanovnika (17.413 mukih i 18.684 enskih) u 6.330 domainsta
va. Ukupna povrina sreza bila je 424 km 2 , od ega je bilo 253 na
seljenih mjesta a gustina naseljenosti 85 km 2 . Srez su sainjavala
slijedea mjesna podruja: pored gradske optine Cazin, Koprivna,
Ostroac, Peigrad, Stijena, turli, Traka Ratela. 14 ) Povrina
velikokladukog sreza bila je 304 km 2 , 184 naseljena mjesta bila su
rasporeena na mjesnim podrujima: Mala Kladua, Todorovo,
Velika Kladua i Vrnogra. U 4373 domainstva ivjelo je 23.163
stanovnika (11.179 mukih i 11.984 enskih), a gustina naseljenosti
izraunata je 76 stanpvnika na 1 km 2 . 15 )
Zanimljiva je razliitost iznoenih podataka dobivenih prili
kom istog popisa 1948. godine. Tako, valjda uzimajui u obzir tzv.
stalno, dakle neto umanjeno, stanovnitvo, na srezu Cazin ima
33.241 stanovnik od ega je po nacionalnoj pripadnosti 2.363 Srba,
327 Hrvata, 30.537 neopredijeljenih i 14 ostalih. 16 )
Obzirom da kasnije priznati Muslimani tada jo nisu ozvanieni kao poseban nacionalni entitet, svrstali su se uglavnom u ne
opredijeljene s tim da ih je, prema ovom popisu, tada bilo faktiki
,4) Statistiki godinjak 19451953, Zavod za statistiku i evidenciju NR BiH, Sa
rajevo, 1954, 9.
) isto, 18
) isto, 45

38

jo i vie jer je jedan dio njih po metodologiji Srbi-muslimani i


Hrvati-muslimani, prikazan i u grupaciji Srbi odnosno Hrvati.
Istovremeno na kladukom srezu od 21.861 stanovnika 4.303
izjasnili su se kao Srbi, 1.095 kao Hrvati a 16.461 kao neopredije
ljeni. 17 )
Uporeujui, grubo, broj stanovnika 1931. i 1948 godine,
dakle po osnovu dva popisa, izlazi da je on i uprkos ratnim gubici
ma, poslije iseljavanja u Vojvodinu, kao i uprkos visokom procen
tu smrtnosti novoroenadi, ipak znatno porastao, za oko 7 do 10
hiljada novih osoba, to je, u krajnjoj liniji, i prije svega posljedica
visokog procenta prirodnog prirataja.
Kao i prije rata poljoprivreda i stoarstvo ostaju i nakon rata
osnovna privredna djelatnost stanovnitva Cazinske krajine. Popis
iz 1948. nije dao podatke kojima bismo mogli pratiti stanje i pro
mjene na tom planu, ve je to istraivaima omogueno tek godi
nu, dvije kasnije kada su izvrena i popisivanja u pogledu poljop
rivrednih povrina, stonog fonda i dr. Cazinski srez tako 1952.
godine, obuhvata 41.159 ha ukupne povrine. Od toga 23.726 ha
otpada na oranice i bate, 129 na na vonjake, 3.268 na livade,
1.950 ha su panjaci, 10.841 ha ume, a 1.245 ha je neplodno zem
ljite. Na oraninim povrinama najvie se gaje itarice, na 17.486
ha, pri emu ostaje kukuruz i dalje glavna poljoprivredna kultura.
Velikokladuki srez je manji, prostire se na ukupno 27.699 ha. Te
povrine su, prema istovremenim izraunavanjima organa onda
nje narodne vlasti, rasporeene na 18.703 ha oranice, 120 ha vo
njaka, 17 ha vinograda, 974 ha livada, 229 ha panjaka, 6.808 ha
uma, dok je 848 ha procijenjeno kao neplodno zemljite. itarica
ma je te, 1952. godine, zasijano 10.012 na oranica, takoe najvie
kukuruzom. S obzirom na brdsko-breuljkasti karakter zemljita
na oba sreza stoarstvo predstavlja veoma vanu privrednu granu.
Tako, opet 1952. godine, na Cazinu ima 2.890 konja, 12.087 gove
da, 9.135 ovaca, 572 svinje, 20.229 komada ivine i 11.234 konica
pela. Na kladukom, pak, srezu konja je 1.843, goveda 9.260,
ovaca 5.234, svinja 1.372, komada ivine 19.452 i pelinjih konica
942. u )
I pored intenzivnog procesa elektrifikacije zemlje, koji je kao
to je poznato uz industrijalizaciju prioritetni zadatak prvog peto
godinjeg plana zemlje, pa i Bosne i Hercegovine, stanovnitvo na
e Cazinske krajine jo mnogo godina nije u jaem smislu osjetilo

blagodeti te civilizacijske novine. Sigurno dijelom i kao posljedice


odnosa ire drutvene zajednice prema tom podruju zbog Bune iz
1950. godine. Tako je na 31. maj 1953. godine od 57 naselja cazinskog sreza tek u tri uvedena struja ili procentualno 4,8%. Kada se
stvar posmatra iz ugla pojedinanih domainstava situacija je jo
nepovoljnija. Od 6.330 domainstava elektrificirano je njih 139 ili
2,2%. U 44 naselja velikokladukog sreza samo je jedno elektrifici
rano odnosno 2,3%, a od tamonjih 4.373 domainstava struja je
uvedena u 127 kua to je 2,9%. Tek da se napomene, s izuzetkom
sreza Kotor Varo, proces elektrifikacije najsporije u BiH odvijao
se upravo na Cazinskoj krajini. 19 )
U pogledu pismenosti stanovnitva 1948. godine utvreno je
slijedee stanje. Od 21.851 ovjeka starijeg od devet godina na cazinskom srezu 7.676 bilo je pismenih a 14.174 nepismenih. Po na
cionalnom sastavu pismenost je bila slijedea: Srba 965 pismenih i
781 nepismen, Hrvata 152 pismena i 84 nepismenih, neopredijelje
nih 6.548 pismenih i 13.307 nepismenih. Mada je situacija u pogle
du nepismenosti bila na srezu openito loa, to je bio uostalom
sluaj i sa irim bosansko-hercegovakim prostorima, zanimljiva je
injenica da je hriansko stanovnitvo ipak pismenije. I meu Sr
bima i meu Hrvatima ima vie pismenih nego nepismenih, dok je
meu Muslimanima bilo tada ak 2 puta vie nepismenih u odnosu
na pismene. Slian, mada neto blai omjer u korist nepismenih,
utvren je popisom 1948. godine na kladukom srezu: 5.947 bilo je
pismenih i 9.414 nepismenih osoba starijih od devet godina. Srba
je bilo 1.671 pismen i 1.655 nepismenih, Hrvata 359 pismenih i 443
nepismenih, 2 ) neopredijeljenih 3.915 pismenih i 7.316 nepismenih.
Situacija u pogledu pismenosti na Cazinskoj krajini je svakako po
sljedica predratnog stanja. Godine 1934. tu je svega 6 kola sa 550
uenika i 9 uitelja, dok je broj andarskih stanica, npr. dvostruko
vei. Godine 1939. broj se kola, preteno smjetenih u mektebe,
popeo na 11. No, istovremeno na 600 djece dorasle za osnovnu
kolu dolazio je jedan uitelj. 21 )
Statistiki podaci iz 1948 godine pomalo zamagljuju injenicu
da je jo s kraja rata nova revolucionarna vlast na Cazinskoj kraji
ni ulagala zaista velike napore za opismenjavanje stanovnitva. U
jesen 1944. godine krenulo je sa radom ak 26 podrunih i mjesnih
osnovnih kola. Hasan Puri, uitelj iz Todorova, partizan i jedan
) isto, 467468
isto, 5659
J1) A. Ravli, Cazin FK Krajina, Cazin, 1983, 104.
!0)

40

od najveih prosvjetiteljskih aktivista na Cazinskoj krajini u godi


nama poslije rata, istie takoer znaajnu ulogu hoda, kao uz
naravno uitelje i pismene seljake glavnog oslonca u tom opismenjavanju kroz njihovu aktivnost u cilju osposobljavanja djece za
pisanje i itanje. Posebno istie slijedee hode, i inae pobornike
naeg pokreta: Topia iz Velike Kladue, abia iz abia kod
Peigrada, Puria iz Todorova, Toromanovia iz Podzvida, Salkia iz Krakae, Melkia iz Murtia, Rekia iz Gnjilavca. 22 )
Nakon rata je> pored redovnog osnovnog obrazovanja, slino
kao i u Bosni i Hercegovini inae, iz godine u godinu organizovano na desetine i desetine analfabetskin teajeva koje svake godine
do 1950. (pa i kasnije) uspjeno zavrava po vie stotina polazni
ka.')
Ali poslijeratno nesumnjivo znatno poveavanje broja opisme
njenih odraslih i obuhvaanja djece kolom nije do 1950. godine
jo moglo izvriti bitniji ukupan uticaj na ljude i zajednicu, jer je
malo djece ilo u kolu. 24 ) Razloge treba gledati i u objektivno ma
loj ponudi drugih optih prosvjetnih sadraja (tampa npr.), i jo
neusvojenim navikama da se raspoloiva tampa i koristi, naime,
period od 5 do 6 godina svakako je suvie kratko vrijeme za pro
mjene koje bi na planu prosvjeivanja stanovnitva i stvarno mogle
poluiti prieljkivane rezultate na tako jednom zaostalom podru
ju kakva je bila Cazinska krajina, i ne uzimajui u obzir kompleks
nost te problematike, tj. prisustvo i djelovanje niza oteavajuih i u
tom pogledu ak kontraproduktivnih initelja.
S obzirom da je pismenost osnovna komponenta kulturno-civilizacijskog statusa u svakoj ljudskoj zajednici 20. vijeka, to su iz
neseni podaci o pismenosti cazinsko-krajikog stanovnitva i te ka
ko bitni za razumijevanje ustanka 1950. godine, ali, kad se radi o
pismenosti treba imati u vidu i slijedeu specifiku Cazinske kraji
ne: u osnovnim vjerskim islamskim kolama, mektebima, koji su
prije rata vjerovatno zahvatali i vei dio odgovarajue djeije po
pulacije nego to su inile osnovne graanske kole, uilo se arap
sko pismo. Nisu mi poznati podaci, ukoliko su oni evidentirani i
eventualno sauvani, u kom su obimu djeca savladavala arapsko
iJ)

Svjedoenje Hasana Puria, dato autoru u decembru 1989, u a. a.


) A CK SKJ, V, k III/3. Izvjetaj o obilasku partijske organizacije banjaluke ob
lasti od 18. oktobra 1949. godine. Organizovanje analfabetskin teajeva bila je rijetka
drutvena aktivnost i na banjalukoj oblasti openito koju je i sama Partija ocjenjivala
pozitivno.
J) Cazin je spadao u srezove gdje je ak 50% kolski obavezne djece nije dolazilo
u kolu. Naravno taj je procenat bio jo vei u pogledu kolske obuhvaenosti enske
omladine.
5 Cazinska buna

41

ali mi je npr. poznato, posebno prema objanjavanju uite[da>ismo,


ja H. Puria, da je uenje tog pisma pomoglo muslimanskoj djeci
lake savlauju i ovo drugo, normalno. I tu smo sad kod tog
specifinog problema. Dok su u Bosni i ire u zemlji u upotrebi la
tinica i irilica, dva ipak veoma srodna pisma, usred Jugoslavije i
Evrope jedan dio populacije moda je viniji jednom dalekom pis
mu, arapskom! U neku ruku tragino je to bilo za taj narod ovdje
u Cazinskoj krajini, jer ga je i dimenzija drugaije pismenosti (u
kojoj mjeri je ona postojala?) i ne samo posebna religija i drugi po
sebni obiaji, izdvajala i nekako udaljavala od ipak hrianske bal
kanske sredine. Taj objektivni splet razliitosti jo je izraeniji u
periodu nakon 1945. godine kada u Jugoslaviji komunistiki atei
zam postaje slubena generalna religija.
U optu sliku svakog kraja spada svakako i dimenzija zdrav
stvenog stanja stanovnitva, odnosno njegova zdravstvena kultura,
kao komponenta koja utie na opta, a makar i indirektno i na po
litika zbivanja. Na itavom podruju Cazinske krajine do nae
Bune 1950. radi u jednoj jedinoj cazinskoj bolnici, koja ima 30 po
stelja i 15 zaposlenih, samo jedan ljekar. 25 ) Zanimljivo je da taj je
dan ljekar, legendarni doktor Cika, ostaje jedini ljekar i naredne
1951. godine. Smrtnost novoroenadi bila je na banjalukoj ob
lasti uz, 50% na jajakom srezu, upravo najvea, slina na cazinskom i kladukom. U Velikoj Kladui nije bilo porodilita, pa su,
osim to su po pravilu raale kod kue, ene mogle poroaj obavi
ti u cazinskom porodilitu. No, ne samo to je, na primjer, od sa
me Kladue Cazin udaljen 37 km makadamskog puta ve se u on
danjoj sredini na takav in gledalo sa podozrenjem, tj. bila je kao
neka sramota raati u bolnici.
to se zdravstvene kulture tie korak unazad bio je prestanak
rada javnog kupatila koje je u Velikoj Kladui funkcioniralo prije
rata. Svakako nije nevano to je Cazinska krajina inae siromana
vodom. Za higijenske prilike takoer je veoma nepovoljan momenat bila esta nestaica sapuna, to je, meutim, u ovim godinama
nakon rata bilo slino i na drugim srezovima u Republici. Jo 1952.
godine Partija na cazinskom srezu zakljuuje kako na zdravstve
nom planu treba objasniti tetnost pravljenja kua na podrumima
za stoku i nie prostorije za stanovanje familije. 26 )
_____ fri
2 > ) Arhiv Bosanske krajine, f. Oblasni narodni odbor Banjaluka, k. 120, bb. Izvje
taj Povjerenitva za socijalno staranje SNO Cazin od 17. aprila 1951.
) Arhiva Sreskog komiteta Cazin i drugih drutveno-politikih organizacija, Ca
zin, nesreeno, Zakljuci sa Prve cazinske Optinske partijske konferencije od 24. maja
1952. godine.

42

Sjeajui se opte bijede koju je 1948. godine zatekla u Veli


koj Kladui, kamo je udajom dospjela iz Banjaluke, kao supruga
tamonjeg organizacionog sekretara Partije, etiri decenije kasnije
V. Pjani, potvruje da su ivotni uslovi stanovnitva bili izrazito
primitivni. Preteno se ivjelo u zemunicama od drveta i gline, u
jednoj prostoriji, sa vratima ali bez prozora. Tu su bile slamarice
na kojima se spavalo, u toj prostoriji se i jelo, a ponegdje je u istoj
prostoriji obitavala i stoka. Bolje su bile seoske kue na sprat,
mada takoer od preteno drveno-zemljano-kamene grae, tj. lo
kalno dostupnog materijala. Drvenim basamcima se porodica pe
njala u gornje prostorije ispod kojih se nalazila tala za stoku.
Takve su se kue u velikom broju zadrale i do zadnje decenije 20.
vijeka. Voda, za koju je ve kazano da je njome Cazinska krajina
izrazito prirodno siromana, donosila se u seoske kue iz blinjih i
daljnjih bunara, dok o struji do 1950. godine na selu nema ni go
vora. Situacija nije bila mnogo povoljnija ni u gradskim kuama,
gdje se hrana s mukom morala uvati od gamadi. Kad je u jednoj
prilici dobila, za ono vrijeme dragocjenu, kaicu sira, V. Pjani po
kuala ju je sauvati do sutradan objesivi je o konopac sa plafona.
Uprkos toj predostronosti takori su se sira ipak dokopali i kai
cu preko noi svu ispraznili. 27 )
Osim drugih uobiajenih bolesti, posebno u ono vrijeme i ina
e veoma rairene i opasne tuberkuloze, za Cazinsku krajinu je bio
karakteristian vrlo rasprostranjen endemini sifilis ijem se lijee
nju, prema dokumentima, poklanjala nemala panja. Jo 1951. go
dine ambulantnim radom na terenu voena je uporna borba pro
tiv ostataka endemskog sifilisa koji se, uz postojanje dovoljno li
jekova, prema procjeni nadlenih vlasti, sistematino lijeio zahvatajui tada 3% populacije ali ni jedan otvoreni sluaj. 28 ) Ipak, na
roito oni koji su doli u slubu na Cazinsku krajinu sa strane do
sta su se neugodno osjeali zbog te rairene pojave sifilisa. Sjeaju
se kako su s oprezom kontaktirali sa stanovnitvom na terenu, vo
dei strogu higijenu. 29 ) Opunomoenik, unutranjih poslova Sreza
koji je slubovao u Cazinu tri godine nakon Bune u razdoblju
19501953. godine sjea se, na primjer, kako bi vodio rauna da
to vie povra i ostale hrane doDije iz drugih krajeva, jer su se,
eto, on i njegova porodica plaili mogue zaraze. 30 ) Organizacioni
) Sjeanje Vahide Pjani, dato autoru u januaru 1990, u a. a.
) ABK, isto, Izvjetaj... od 17. aprila 1951. godine.
) Sjeanje opunomoenika Udbe za srez Velika Kladua Pere Mutia, dato auto
ru u novembru 1989, u a. a.
50)
Sjeanje opunomoenika Odsjeka unutranjih poslova Cazin Gojka Jotia dato
autoru u oktobru 1989, u a. a.

43

sekretar Sreskog komiteta u Kladui 19471949. godine smatra


da je moda i taj sifilisom uzrokovani relativno uporni svrab, ne
rvirajui stanovnitvo, eventualno pridonio i veoj povodljivosti da
se 1950. godine krene u bunu. 31 )

Atmosfera mentalitet

Za razumijevanje ukupnog konteksta prilika potrebno je po


kuati dokuiti i ovdje makar samo nabaciti i neke specifine ele
mente mentaliteta koji sigurno utiu i na drutvenu atmosferu sre
dine. Uvid u tu drutvenu klimu nedvojbeno prisutnu u drutvenoj
zbilji, ne moe se ili se veoma teko moe ostvariti na osnovu pisa
nih dokumenata. U tom pogledu nam, tako, ostaju na volju tek
svjedoenja ljudi, uz, razumije se, sve rezerve kojih istoriar mora
biti svjestan pri njihovom koritenju.
Narodu ovih krajeva je kroz istoriju uvijek bilo osnovno da se
odri i spasi ivot, pa je taj svijet i odgajan da bi ivio za ratove,
jedna je od najoptijih ocjena mojih sagovornika. S orujem se
drugovalo. Mentalitet Muslimana, ljutin Krajinika, pokuava
se, tako, esto okarakterisati, izmeu ostalog, i kroz poznatu kri
laticu: s krvlju ruak, s krvlju i veera. Ovaj zakon, naravno iz
oblasti obiajnog prava, V. Pjani objanjava: Ako si majku ili
sestru opsovao on e tebe zbosti noem nasmrt. Hasan Puri pak
kae da je to s akijom vie izvikano, da je poslije rata, uglav
nom samo mlai svijet volio nositi akiju, koja se ba nije koris
tila tako esto u obraunima, ali ipak potvruje da ako opsuje
mater odmah radi no. Inae, to su bili nagli ljudi, odmah reaguju, zaas se posebno po gostionama posvaaju, potuku, pa i izbodu, sjeaju se tih vremena i drugi. To su jako poteni i ponosni
ljudi, ne daju se vrijeati, spremni su uiniti, dati, pomoi rijei su
Hasana Puria, a u izrazitu gostoljubivost i sama sam se uvjerila
razgovarajui sa mukim i enskim svijetom za vrijeme svog pri
kupljanja sjeanja na Bunu etiri decenije kasnije. Ovaj narod je
izuzetno gostoljubiv, ubio bi brata ili bliu rodbinu ako bi ugrozio
gosta, kategorian je Mile Mili. 313 )
J1) Iskaz Rajka Stupara, sekretara komisije za selo Oblasnog komiteta Banjaluka,
dato autoru u novembru 1989, u a. a.
5la) Svjedoenje Mile Milica (Kenjala) dato autoru u oktobru 1986, u a. a.

44

Ve pominjana osobina socijalne povodljivosti iziskuje da se


kao veoma bitna karakteristika stanovnitva Cazinske krajine ona
posebno podvue. Radi se zapravo o jedinstvenoj socijalno-psiholokoj pojavi s dva pola. S jedne strane je, kao i u svakoj patrijar
halnoj sredini, autoritarna linost, s druge strane je masa toj li
nosti kao voi ustremljenih i podreenih pojedinaca. Svoj ugled
voa mora da stie, da ga zaradi ali kad ga ve jednom ima onda je
to velika drutvena mo koja moe da se kao takva koristi u svim
prilikama. Svojevremeno je, kako sam ustvrdila, takvu mo na Ca
zinskoj krajini personificirao Huka Miljkovi, a bilo je i ranije
slinih junaka, makar i mitskih ili polumitskih, to ne mijenja
,sutinu stvari (Mujo Hrnjica npr.) U poslijeratno vrijeme, u krat*kom razdoblju, poslije Huske, novih lidera njegovog autoriteta, na
Krajini nema. Ipak, nali su se dovoljno ugledni ljudi, koji su us
pjeli 1950. godine da povedu ustanak. Svoju u narodu neto manje
uglednu socijalnu poziciju uspjeli su promovirati u odreenu mo
ne samo zahvaljujui povoljnim optim okolnostima situacije ve i
obmanama, dijelom i samoobmanama, zastraivanjem ljudi i si. Da
se tada, u proljee 1950. godine, pojavio jai autoritet, netko s ve
im ugledom u narodu nego to su to bili voe ove Bune i stao
pred povodljive seljake mase sa suprotnim argumentima do ustan
ka vjerovatno ne bi dolo. Jer, kako kae i M. Carevi, bitno je
njih povesti i autoritativno nastupiti. Jaka linost da povede, pa se
moe uraditi ta se hoe. Da se u kritinom momentu pred ustanikom masom pojavio Hakija Pozderac i zagrmio na ljude, za tili
as bi se rasprili, smatra M. Kapor i jo nekolicina njih. nb )
Mentalitet Srba na Krajini, s obje strane Korane, neto je dru
gaiji. Oni su kao pojedinci vei individualisti, istie M. Carevi.
M. Mili bi dodao kako su Srbi ratoborniji od drugih stanovnika
Krajine, prkosniji, ne odstupaju lako od svog stava, stalno su
spremni boriti se za neku pravdu. U narodu je, valjda, kruila slije
dea stereotipna predstava o stavu tri glavne krajike nacionalnokonfesionalne grupacije prema datom sistemu u prvom poslijerat
nom periodu. Muslimani su vjerovali da nee ovo dugo ostati,
promijenie se (naime poredak), Srbi su bili odluni kao tuiemo se i pobijediti, dok su Hrvati bili, dijelom isprepadani i iskompleksirani zbog neposredne prolosti, povueni i skloni stavu da
se treba moliti bogu. 31c ) Da je bilo poneto istine i u ovom, kao
31 ) Svjedoenja Mie Carevia i Momira Kapora data autorru u julu 1989. i u julu
1990. u a. a.
51C) Svjedoenje M. Milia, u a. a.

45

to je ima i u drugim slinim nacionalnim stereotipima, ne bi treba


lo biti dvojbe.

Status ene
teta to popis stanovnitva iz 1948. godine nije pratio polnu
strukturu pismenih odnosno nepismenih jer bi s obzirom na po
znati ukupni tadanji drutveni status ene, posebno muslimanske,
sigurno otkrio naroito kad se ima jo u vidu da su ene na oba
sreza Cazinske krajine 1948. godine brojano ak prednjaile
meu njima tek neznatan procenat pismenih. Indirektno se mo
e priblino tano ipak odgovoriti i na to pitanje poto je utvre
no, istim popisom, da od 17.139 enskih stanovnika (svih, i onih
do 10 godina) njih 16.157 nema nikakve kolske naobrazbe, 900
ima osnovnu kolu, 66 niu srednju i 15 viu srednju. Po ovom po
pisu tada nijedna ena na srezu nije posjedovala visokokolsku
spremu. 12 ) Slino je bilo i na Kladui. Od 11.343 njih 10.626 bilo je
bez ikakve, 679 sa osnovnom kolskom spremom, 29 sa niom
srednjom i 9 ena sa viom srednjom naobrazbom. Ni ovdje nijed
na ena nije imala fakultetsku diplomu. 33 )
Poznato je da se u patrijarhalnim sredinama enska djeca spu
tavaju u sticanju kolskih znanja. Tradicionalno i iskljuivo mjesto
ene je u kui i porodici, pa enskoj djeci kola ne treba. One su i
inae od najmanjih nogu ukljuene u teke kune i seoske poslove
pa za obrazovanje ni vremena nema. Po obiaju vrlo rano se udaju
i zauvijek odlaze iz roditeljske kue. enina nova ivotna uloga
ogleda se, onda, u suprunitvu, majinstvu te danononom iscrpljujuem radu u kui, uz stoku i na polju gdje predstavlja glav
nu radnu snagu, za razliku od bihakog sreza, na primjer, gdje se,
po sjeanju V. Popovia, ene rijetko vide na radu u polju. Zena u
javnom ivotu, po pravilu, nema. Svega 13 ena, nekoliko njih u
gradu i nekoliko uiteljica, su 1950. godine na cazinskom srezu
lanovi KPJ, to je najmanji broj u itavoj Bosni i Hercegovini. 34 )
A po podacima u jesen 1949. godine meu enama lanovima KPJ
na cazinskom srezu samo su 4 ene. 35 )
) Statistiki godinjak NR BiH, 19451954, 51.
) Isto, 55.
54) A CK SKJ, V, k-III/10. Na proljee 1^50. na banajalukoj oblasti od 16728 la
nova KPJ 2549 su ene, od ega njih daleko najmanje na cazinskom srezu.
>5) A CK SKJ, V, k-III/3. Izvjetaj o obilasku partijske organizacije banjaluke ob
lasti od 18. oktobra 1949. godine.
46

Slina slika poloaja i uloge ene u drutvu karakteristina je i


za ire balkanske prostore, ali kad je preovladavajua muslimanska
demografska struktura u pitanju, kakva je bila posebno Cazinska
krajina, enska stvarnost obiljeena je jo nekim specifinim ka
rakteristikama. Kao prvo, u ovim krajevima i poslije rata zadrava
se obiaj mnogoenstva. Mada je poslije rata vremenom toga ipak
sve manje, u to vrijeme poligamija na Cazinskoj krajini nije ri
jetka. I pored nespojivosti ove pojave sa pozitivnim zakonodav
stvom, erijatsko pravo na Cazinskoj krajini osnovno je pravo koje
se potuje u tom domenu. Prva ena je od dravnih organa zvanino priznata kao zakonita i jedina, a druga, trea itd. dio su ivotne
stvarnosti mnogih muslimanskih porodica. Ta se stvarnost i javno
viemanje preutno tolerie, naroito u prvim poslijeratnim go
dinama. Tek nakon Bune 1950. godine kazuju arhivski izvori
da li dijelom i zbog nje (?), energinije se poinje pristupati ak
tivnostima za suzbijanje poligamije na Cazinskoj krajini. 36 ) Vieenstvo na Cazinskoj krajini zanimljiva je pojava u evropskim razmjerama zbog toga to je to bila sredina sa apsolutno socijalno
najkompaktnijim i relativno najbrojnijim muslimanskim ivljem. 37 )
Mada to nije blii tematski elemenat mog istraivanja, duna
sam upozoriti da relevantna istoriografija, bar kad je u pitanju
ovaj kraj, ne moe prenebregnuti kompleksno ispitivanje i razmat
ranje socijalno-psiholokih, biolokih, ekonomskih, pravnih, kul
turnih aspekata pojave poligamije kao vanih inilaca za razumije
vanje ukupne problematike dalje i blie prolosti pa i savremenosti
Cazinske krajine. U punom odsustvu arhivskih izvora pojavu je u
njenom konkretnom ispoljavanju, makar posve povrno, mogue
opisati na osnovu svjedoenja ljudi.
Imunost, a ne neke ljudske osobine, bila je osnovni kriterij
da mukarac, uz prvu, dovede i.drugu enu u kuu. Nerijetko mla
da djevojka postala bi trea ili etvrta ena starcu. Ali ni erijatska
brojka etiri (prema primjeru proroka Muhameda) nije potovana
u svim sluajevima. U Todorovu, kladuki srez, u ljeto 1948. jedan
je stariji ovjek leao u jarku pored puta odmarajui se, a na pita
nje prolaznika (Mehmeda Kurbegovia) koliko plaa onih sedam
ena to rade u polju, odgovorio je: Nita, to su sve moje e5) Arhiva Sreskog komiteta Cazin, nesreeno, decembar 1950, istupanje sekretara
Ale Galia.
>r) Statistiki godinjak NR BiH 19451954. Uporedivanjem nacionalne (konfesi
onalne) strukture stanovnitva u BiH 1948. godine, izlazi da je bio cazinski srez meu
svima u BiH najmuslimanskiji.

47

_______________ I___

_____ _________

ne. 38 ) Da se, uzgred, zabiljei ovdje i jedno sigurno dosta subjek


tivno sjeanje po kome su u kuno privreivanje ene bile i inae
jae ukljuene od mukaraca. Radile su u polju, nosile ito u mlin,
brinule o stoci, od vlastitog uzgoja konoplje tkale platno pravei
posteljinu i odjeu za porodicu, dok su mukarci esto zalazili u
gostione, pijanili, ljenarili. 39 ) No, nisu samo seljaci Muslimani
imali po dvije ili vie ena. Poznati cazinski prvoborac Halil akanovi, koji se u partizanima popeo ak do pukovnikog ina, imao
je, po sjeanju U.. Danilovia, poslije rata ak tri ene. ) A po jed
nu dodatnu imali su mnogi, i brat i otac organizacionog sekretara
cazinskog Sreskog komiteta, na primjer. 41 ) Zanimljivo je da su i
neke ene same dobrovoljno i rado odlazile na enu, tj. ulazile u
takav brak u kome je mu ve imao jednu enu. Jedan od psiholo
kih motiva nalazio se na primjer i u elji te druge ene da napakos
ti onoj prvoj, sjea se nekih konkretnih sluajeva V. Pjani.
Elementi zavisti i ljubomore u poligamnim porodicama bili
su, tako, u igri i oko Bune iz 1950. godine. Dvije (tri) ene jednog
od pobunjenika odale su svog supruga kao uesnika Bune vlasti
ma, samo da bi se nekako osvetile i njemu i oito njegovoj aktuelnoj, najmlaoj etvrtoj eni. Do Bune 1950. godine, te ene (ne
mukarce!) vlast je rijetko ali ipak ponekad i kanjavala. Jedna tak
va, mlada i lijepa, uhapena je i, uz prisustvo straara, za kaznu
morala javno, uz neke druge osuenike kopati zemlju. Na pitanje
u prolazu, to e ona tu, odgovorila je: Nisam znala da se ne smi
je udati na enu. 42 )
Meu protagonistima Cazinske bune nekolicina je imala po
dvije ene, jedan od njih bio je istaknuti voa ustanka. U poligam
nim porodicama bilo je vie djece, dakle usta koje treba hraniti,
pa taj momenat sigurno utie na vee nezadovoljstvo s vlau, jer
ona od seljaka hranu samo i stalno trai, okrutno uzimajui mno
gima bukvalno zadnji zalogaj.
Jo jedna dimenzija, posve specifina kad se radi o musliman
skoj eni. To je njena tradicionalna nonja koju je karakterisala
posebno pokrivenost eninog lica i glave arom i feredom, i koju
kao neku posebnu komponentu ne bih ovdje pominjala da nije
imala u poslijeratnim godinama (u ratu ta je nonja esto koritena
*') Sjeanje Vahide Pjani, u a. a.
) Isto.
40) Sjeanje Ugljee Danilovia, ministra unutranjih poslova NR BiH, dato autoru
u maju 1989, u a. a.
41) Sjeanje Vahide Pjani, u a. a.
41) Isto.
48

za kamuflau mukaraca) izvjesnih i politikih implikacija. Komu


nistika ideologija je poslije rata povela obilnu agitaciju za skida
nje zara i ferede. Ali, naputanje ove enske muslimanske nonje
u stvarnosti je provoeno sporo i uz velike probleme. Pokret za
skidanje ferede ne samo to se ne razvija nego se pokrivaju i ene
koje su ranije skinule feredu, pa ak i ene, sestre i majke lanova
Partije, a posebno na Cazinu i ene lanova Sreskog komiteta
Partije, karakterie situaciju na terenu instruktorska grupa CK
KPJ u jesen 1949. godine, na godinu dana prije donoenja poseb
nog Zakona kojim su zar i fereda zvanino zabranjeni. 43 ) U tom
viegodinjem procesu borbe nove drave protiv tradicionalne en
ske muslimanske nonje, naroito meu seoskim stanovnitvom bi
lo je velikih otpora, dolazilo je do konflikata sa vlastima, o emu
svjedoe mnoga dokumenta. Tako su, na primjer, jo krajem 1950.
na Cazinu novano kanjavane ene koje i pored zvanine zabrane
nonje ferede i zara, tog Zakona nisu htjele uvaiti. 44 ) Zanimljivo
je da su se Zakonu podjednako suprotstavljali i Muslimani i Musli
manke to samo svjedoi o optoj ukorijenjenosti ovog obiaja is
lamske civilizacije. U gradskim sreditima taj je obiaj prije iskori
jenjen, na selu, normalno, kasnije. 45 ) Nemogue je, na primjer, us
tanoviti koliko je ena naih ustanika 1950. godine bilo jo pod a
rom i feredom, ali ena njihovog glavnog voe i uglednog Musli
mana tada je, prema sjeanju njenog sina, jo nosila i zar i fere
du. 46 )
Ali i meu samim Muslimankama bilo je u kontekstu njiho
vog tradicionalnog poimanja ivota, ak otpora sticanju sopstvenih
ravnopravnijih pozicija u braku i porodici. Tako je izvjesna svjes
nija Muslimanka, svjesnija ve samim tim to je prisustvovala jed
noj tzv. masovnoj konferenciji, gdje su, izmeu ostalog, neki mu
karci kritikovani zbog pijanenja i zapostavljanja ena, katego
rina: Nemojte mi vi na mukarce. Eto moje keri, hoe da sudi
svom muu. Gdje to ima?! 47 )
Mada to nije neka izrazita muslimanska specifika, ipak moje
ukupno istraivanje pokazalo je da Muslimani po pravilu nisu sa
4>)

A CK SKJ, V, k-III/3.
ABK, f OK Banjaluka, k 30. Informacija o skidanju zara i ferede na terenu ob
lasti od 16. novembra 1950. godine. Jedna ena na Ostrocu, cazinski srez, uhapena je i
skinula je zar tek kad je administrativno kanjena.
45) V. Pjani se sjea da ni u Kladui ni u Cazinu, u vrijeme 19481950, gradske
Muslimanke gotovo uopte nisu vie nosile feredu i zar, za razliku od seljanki koje bi
nekim poslom dolazile u grad.
4 ) Sjeanje Ahnieta ovia, u a. a.
4?) Sjeanje Vahide Pjani, u a. a.
44)

49

svojim enama o javnim stvarima ni razgovarali, posebno ne o do


gaajima u slubi. Tako Muslimanka ni po toj liniji nije bila upu
ena gotovo ni u ta van porodice. Dok se tu radilo, moglo bi se
kazati, o jednom tradicionalno normalnom odnosu, kad je nepos
redno o naoj Buni rije, u tom je pogledu vjerovatno bilo i neke
konspirativnosti, tj. pripreme koje su vrili, ustanici su iz neke
predostronosti u svojoj kui bar donekle i krili. Tako, npr., sup
ruga i majka glavnog muslimanskog voe saznaju za stvar tek na
koji dan prije same Bune, mada glava porodice ve vie od mje
sec dana intenzivno uestvuje u raznim vidovima priprema, sastajui se i u svojoj kui, ee nego inae, sa komijama i drugima. 48 )
Ovdje samo kratko pomenuto mjesto i uloga muslimanske e
ne upuuju i na apriorni sud da one nisu imale niti mogle imati
ikakvog udjela u organizaciji Bune ili u njoj samoj. Raspoloivi
dokumenti takvu pretpostavku zaista u potpunosti potvruju. U
masi od vie stotina pobunjenika, kao ni u pripremnom razdoblju
izuzimajui nekoliko prenesenih poruka, kroz istragu o Buni nije
pomenuta ni jedna muslimanska ena. No, bilo je obimnog ispiti
vanja ena nakon Bune kada se desio jedan sluaj koji zbog svoje
opte interesantnosti i pounosti u razumijevanju psihe musliman
ske ene zasluuje zaista studioznu obradu pa emo se tom pitanju
na odgovarajuem mjestu kasnije, svakako vratiti. Kod srpskog di
jela ustanika bilo je neto malo drugaije. Mada ni tu meu sudski
osuenima i kanjenima nije bilo ena, ipak je poneka imala iz
vjesnog udjela, jedna sa slunjskog sreza npr., a vjerovatno i supru
ga glavnokomandujueg iz Crnaje.
Ne bi odgovaralo, meutim, istini kad ne bi u nekakvu vezu
sa ustankom ipak doveli bar jednu muslimansku enu, ali ona je
bila sa druge strane. Rije je o odbornici Aii iz Trca, iji mu
je 1943. godine poginuo kao borac 8. krajike brigade. Aii koja je
1950. godine aktivistkinja AF, je bilo neto sumnjivo jo na dva
mjeseca prije Bune pa je pratila kontakte Boia i Ale. Oko mje
sec dana prije urevdana saznala je da je u Alinoj kui odran
tajni sastanak uz prisustvo preko 20 lica, nainila je spisak tih
ljudi i predala ga naim organima Udbe u Cazinu, pie Ratko
Ili, taaa funkcioner oblasne Udbe, u knjizi Opredijeljeni za iz
daju, pisanoj na osnovu biljeaka mog razgovora sa Aiom, sai
njenih 1950. godine kada je i sam bio upuen na Cazinsku krajinu
radi raiavanja situacije oko ustanka ili neprijateljske akci
je. 49 ) Koliko je pak, istinita Aiina ispovijest teko bi bilo utvrditi.
4)

50

Svjedoenje Ahmeta ovia, u a. a.


*) R. Ili, Opredijeljeni za izdaju, Osloboenje, Sarajevo, 1990, 318322.

Dok bi s jedne strane to stvarno mogao biti taj signal cazinskoj


Udbi koji se inae spominje u nizu dokumenata i svjedoenja, s
druge strane pomalo je udno da se takvog sastanka u svojoj kui
ne bi sjeala Alina supruga Bejza. Ona, i etiri decenije kasnije e
na sa izrazito bistrim pamenjem, i osoba koja nema razloga da u
vezi sa ustankom bilo ta krije, neki sastanak vie lica, u svojoj ku
i, u vieasovnom razgovoru sa autorom kao i posebnom pisme
nom svjedoenju, uopte ne pominje.

Neki aspekti uloge islama i Partije Drave na Krajini

Preambiciozno bi bilo uputati se u iri kontekst odnosa na


relacijama drutvo islam drava, a i prevazilazilo bi okvire
teme. Pitanje u vezi sa islamom morala sam i ranije doticati, na
ovom mjestu tek jo nekoliko momenata.
Uloga muslimanske ene, na primjer, odnosno odsustvo bilo
kakve njene uloge u Buni 1950. godine, kao uostalom i u drugim
javnim drutvenim kretanjima, proizilazi iz religioznih odreenih
funkcija ene. Stoga je razumljivo da su se, shodno jakoj islamskoj
tradiciji, na tzv. masovnim narodnim konferencijama u povodu
rasprave o Nacrtu Ustava FNRJ krajem 1945. godine, na cazinskom srezu kao glavna pitanja postavljala osim u pogledu polo
aja vjere, ona u vezi sklapanja braka i obaveznog kolovanja en
ske djece. Na ovim pitanjima reakcionarni elementi kao to su
hode u Peigradu, Gnjilavcu, i Stijeni okupili su grupice svojih
prijatelja i nastojali su da unesu negodovanje po pitanju ovih taata u Nacrtu Ustava, naglaeno je na partijskoj konferenciji poet
kom 1946. godine. 50 ) Slina reagovanja mogu se nai u mnogim
dokumentima iz onog vremena.
Ali ako je u skladu s vjerskim uenjem na Krajini u prvim po
ratnim godinama ena i dalje ostajala po strani, poteena ue
a u drutvenim tokovima, to vlastima koje u svom dogmatizmu i
primitivizmu uopte i ne ulaze u kontekst problema, nije smetalo
da tu enu, zapravo na desetine pa i vie tih ena zajedno sa ukup
nim porodicama, u povodu Bune ne kazne viegodinjim izgnan
stvom iz rodnog kraja. S druge strane, islam je i kao religija i kao
odreeni socijalni sistem ivota na Krajini, kao i u odreenom
i0)

AIIRP, 10, Zapisnik sa I Konferencije KP za Cazin od 9. januara 1946. godine.


51

konkretnom djelovanju pojedinih hoda, imao izvjesnog uticaja


na Bunu i oko Bune, o emu e biti vie govora kasnije.
Inae, Drava i Partija esto konstatuju i upozoravaju na pri
sutnost i agresivnost djelatnosti hoda na liniji dinu opasnosti,
parole kojom je, prema dokumentima, sistematski naturan strah
meu muslimanskim vjernicima da e vlast likvidirati islam. Taj
strah je meu muslimanima zbilja postojao. injenica je da su hode isticali problem ugroenosti islama, zbog raznih stvarnih priti
saka i netolerantnih postupaka Drave prema svim elementima is
lama (I) zatvaranjem mekteba npr., a istovremeno su djelovali i u
pravcu stvaranja psiholokih odbrambenih mehanizama kod vjer
nika.
Partija je optuivala islam i za remeenje normalnog funkcionisanja Drave. Sreski komitet Cazin sredinom 1947. godine
ali se, tako, Okrunom komitetu Partije u Banjaluci, u vezi sa
problemima otkupa na terenu, da su pojedini kulaci, sitni trgovci
i s njima hode tumaili kako ova drava i vlast planira, a boga ne
spominje i da se predvia unaprijed koliko se mora dati ita a jo
se ne zna da li e i roditi. 51 ) U svakom sluaju politika nove Dra
ve openito kao i ponaanje lokalnih organa Partije i vlasti na tere
nu nisu imali a nisu se ni trudili da imaju jedan realan i tolerantan
odnos prema ipak stvarno vladajuoj ideologiji sredine islamu,
dok su hode tretirani kao apriorni neprijatelji nove Drave. Stoga
je u tim inae tekim godinama poslije rata prosto bio i neminovan
proces spontanog uveavanja nepovjerenja meu muslimanima
prema svemu to je nemuslimansko. Tradicionalna odanost sta
novnitva religiji se u takvim okolnostima nije mogla smanjivati,
to je dakle, posljedica i na psiholokom planu skuenih vidika i
nerazumijevanja vladajue partije.
No, pitanje religioznih koordinata socijalne situacije na Ca
zinskoj krajini mogue je i potrebno je, u vezi sa Bunom iz 1950.
godine imati u vidu jo sa bar jedne opte take gledita. Ne spore
i injenicu da je partizanska vlast jo od 1944. godine otvarala
kole i na cazinskom i na kladukom srezu, da su poslije rata mno
ge zgrade mekteba pretvarane u ateistike kole, kao i da su mektebi odigrali takoe pozitivnu ulogu u procesu obrazovanja djece,
privikavanjem vjetini pisanja na primjer, ipak ostaje injenica da
su upravo kroz mektebe, odnosno kasnije kroz propovijedi broj
nih hoda odrastajua djeca primarno socijalizirana na principima
S1)
Arhiva Sreskog komiteta Cazin, nesreeno, Politiki izvjetaj SK Cazin Oblas
nom komitetu Banjaluka od 22. maja 1947. godine.

52

islama. Islam, uz istovremenu znatnu neobuhvaenost djece ateis


tikim osnovnokolskim obrazovanjem, zadrava, dijelom i poslije
rata, omladinu nedovoljno integriranu u datom socijalnom vreme
nu i prostoru, a pogotovo se to odnosi na generaciju koja je uoi
Bune 1950. godine prola ve i kroz proces svoje sekundarne soci
jalizacije. Stoga je lake shvatljiva pojava takve ogranienosti, sku
enosti prema kojoj je, na primjer padom Bia, u ruke ustanika,
pala gotovo i itava Jugoslavija, to je, naravno, bio onda i presu
dan argument za prikljuenje ljudi Buni. Neznanje, neobavije
tenost i niz psiholokih injenica koje e moi da budu prikazane
tek u konkretnom kontekstu odigrali su inae veoma vanu ulogu
u i oko naeg ustanka.
Dok je s jedne strane to tradicionalno inila religija s druge
strane ulogu glavnog politikog socijalizatora nakon rata nastoji
agresivnim putem preuzeti Partija Drava, razumije se, na ra
un vjerskih ustanova. Obzirom i na institucionalni i stvarni vlada
jui status koji je Partija Drava izborila u ratu, odnosno ga
grevito uvala nakon rata, nespremna dijeliti ga i sa kim, ona je,
osim pomenute funkcije, imala naravno i mnoge druge.
Svom silnom i raznovrsnom ekonomskom, politikom, vjer
skom, prosvjetnom, kulturnom, zdravstvenom itd. problematikom
na Cazinskoj krajini, naravno, nije bilo jednostavno upravljati, rje
avati je u skladu sa optim intencijama KPJ i nove drave. A zna
mo, uz to, da je Partija u ovo vrijeme nastojala da se mijea i u naj
sitnija drutvena pa i privatna pitanja graana i da ih regulie, da
bome, po svome. Takav pristup i odnos organa Partije i njenih
transmisija u javnoj vlasti, sindikatu, omladinskoj organizaciji, Sa
vezu boraca, AF-u itd. izazivali su dodatne nevolje ve i iz razlo
ga to su se sve te instance u naporima sopstvenog organizovanja i
uvrivanja jako mnogo bavile same sobom. Ne ulazei sada ire
u aspekte funkcionisanja politikog sistema, kao takvog (ni na Ca
zinskoj krajini), injenica je, i to treba istai, da je on tu upravo
natprosjeno loe djelovao. Ova konstatacija proizlazi iz veoma
opirne informacije koju instruktorska grupa CK KPJ u sklopu
inae sada uobiajenih aktivnosti Partije u itavoj zemlji nakon
tronedjeljnog istraivanja na terenu banjaluke oblasti u jesen
1949. godine upuuje vrhovnom partijskom organu. Analiza tog
dokumenta pokazuje da se meu jedanaest srezova banjaluke ob
lasti, koje je grupa obila, kao primjer najeih i najvie negativ
nih pojava istie cazinski srez. 5 )!
M)

A CK SKJ, V, k-III/3.
53

Poneka zapaanja iz ovog izvjetaja ve sam, u sklopu raz


matranja pojedinih segmenata drutvene stvarnosti, spominjala ra
nije, zato ovdje jo nekoliko optih momenata koji su mogli biti u
nekoj vezi i sa nadolazeim dogaajem, samo pola godine kasnije
podignutom Bunom. Tako, mada je problem kadrova bio u Bosni i
Hercegovini i zemlji i inae gorui, na Cazinskom srezu bio je naj
tei. Ne samo to su ti kadrovi bili niskih strunih kvalifikacija,
uglavnom samo sa osnovnom kolom, na srezu Cazin i takvih
slubenika je bio najmanji broj od planiranih 130 krajem 1949.
godine samo 70. Sresko sindikalno vijee... uopte ne radi, od
bori AF po selima sreza postoje samo formalno, u Cazinu po
jedini slubenici po ceo dan ne dou na posao a partijska organi
zacija preko toga prelazi. Predvialo se da e zbog nedostatka
kolskog prostora na nekim srezovima i po 20 do 50% djece ostati
van kola a u srezu Cazin postoje zgrade mekteba koje bi mogle
da slue za potrebu kola, ali partijske organizacije i narodni od
bori nisu se zaloili da ov pitanje ree korienjem ovih zgra
da.)
Cazinski srez se pominje na prvom mjestu kao onaj gdje je
bio izrazito slab politiki rad, pri emu se istie zaputenost, a
ponegdje skoro i likvidacija masovnih organizacija... i aktivnost
neprijateljskih elemenata... u stalnom otporu protiv privrednih me
ra (otkupa, poreza), za koje redovno trae reviziju... U ono vrije
me pod lupom su posebno bili oni srezovi gdje su primijeeni tzv.
informbirovski elementi. I u tom pogledu je cazinski srez bio meu
prvopominjanima, isticana je pojava tih elemenata u Sreskom
komitetu i partijskoj organizaciji Sreskog narodnog odbora, no,
njihov rad nije uspeo da se proiri na osnovne partijske organiza
cije. Kao tipian primjer ideoloke dezorijentacije uzima se ak
sekretar Sreskog komiteta Cazin koji nije bio naisto da li su
uhapeni lanovi Partije uhapeni kao informbirovci ili kao mladi
muslimani. 54 )
U radu dravnih organa poglavlje za sebe bila je Udba. U na
em cazinskom sluaju, ovom prilikom, ne zbog njenog djelovanja
po nekom optem ili pojedinanom pitanju, ve zbog njenog kad
rovskog sastava. Naime, njih pet ili est udbovaca bili su Srbi. 55 )
) Isto.
) Isto.
'*) U cazinskom opunomostvu Udbe 1950. radili su: kapetan Branko Vukainovi
kao opunomoenik ili ef, porunik Milanko Kerkez kao sekretar, porunik Bogdan Luka i Mile Kenjalo kao operativci, Jovica uki kao daktilograf i arko Damjani kao
ifrant.
54

Imajui u vidu tadanju, svemonu ulogu Udbe u drutvu, logian


je i apriorni zakljuak kakav je i koliki negativni efekat mogla da
igra sama ta injenica nacionalnog sastava u jednoj ve do sada
opisanoj ortodoksnoj muslimanskoj sredini, naroito nepovjerlji
voj po toj nacionalno-konfesionalnoj osnovi, kakva je bila Cazin
ska krajina. Stoga je mogla biti i oekivana ocjena da su, uz Bosan
sku Dubicu, Jajce i Bosansku Gradiku, i na cazinskom srezu izvesne, i iako ne tako rairene, ali ipak karakteristine pojave ne
pravilnog odnosa prema muslimanima koje podgrevaju ovinisti
ke tendencije i pojaavaju pasivnost muslimanskih masa (neulazak
u zadruge, nee na konferencije sa Srbima). 56 ) O neposrednoj
ulozi Udbe u ovom ustanku bie naravno mnogo vie rijei kasni
je, kao to e u narednim glavama i mnotvo drugih vidika funkci
oniranja Partije Drave na Krajini biti blie razmatrano, poseb
no kako je novu vlast doivljavao narod. U svakom sluaju, Kraji
nicima, seljacima u Jugoslaviji openito, najtee su padale tzv. pri
vredne mjere kojima je ta Partija Drava provodila svoju politi
ku socijalistike rekonstrukcije sela. Upravo ekonomske prilike
na selu bile su ono jezgro situacije koja je u sutini i natjerala
ljude sa Krajine da se protiv dravnog poretka pobune s ciljem da
ga unite. Kaa se kunala nekoliko godina i 1950. provrila.

Aktuelne ekonomske prilike

I mada, s naunog aspekta, sigurno nije mogue u rasvjetlja


vanju i razumijevanju nekog konkretnog prolog zbivanja jo rani
je istorijsko nasljee odvajati od skorijeg dogaanja, odnosno za
nemarivati ovu daljnju prolost i samo nekim elementima pridavati
odluujuu uticajnu vrijednost, ipak je neposredni opti drutveni
kontekst onaj najvaniji smjetajni okvir za sagledavanje svake te
me, pa tako i krajikog ustanka. Buna na Krajini 1950. godine pro
izvod je, odnosno izraz, naroito svega onoga to opredjeljuje optu situaciju u tim krajevima, posebno godinu ili dvije unazad. Sto
ga istraivaa ovog ustanka, normalno, detaljnije zanimaju upravo
prilike u 1949. i u prvim mjesecima 1950. godine, prilike koje su,
) A CK SKJ, V k-III/10.
) ABK, f ONO Banjaluka, k 7, 264/50, Plan proljetne sjetve SNO Cazin, dopis
od 6. marta 1950. godine.
55

na ekonomskom planu, izrastale na podlozi do krajnosti iscentraliziranog Prvog petogodinjeg plana.


No, te su prilike, saeto uzevi, u glavnim crtama sline oni
ma koje su i inae karakteristine za itavu zemlju, i, naravno, po
sebno za drutveno-ekonomske odnose u poljoprivredi i na selu.
Znai, i na Cazinskoj krajini i na slunjskom srezu problematika
administrativnog otkupa poljoprivrednih proizvoda shvatana u i
rem smislu, tj. ukljuujui komponente sjetve i etve, zatim mobili
zacija radne snage odnosno pitanje tzv. radne obaveze, odnos se
ljaka prema agrarnoj kolektivizaciji kroz SRZ, su konkretne kari
ke svakodnevice koja u to vrijeme odluujue profilira socijalnu si
tuaciju i politiku atmosferu na selu Cazinske krajine i susjednog
kordunakog podruja.
Same proizvodne poljoprivredne aktivnosti od sjetve, etve i
vridbe u oblasti ratarstva, pa preko stoarske proizvodnje do rela
tivno skromne voarske i uopte svih jo drugih preostalih privred
nih djelatnosti u agraru i ire, i u ovim su krajevima, posebno od
uvoenja petogodinjeg plana, koji se svake godine jo detaljno
razbijao i po mjesecima, nedjeljama pa i danima, toliko ne samo
iscentralizirane ve i izbirokratizirane, da je ve takav pristup
drave inae posve prevladavajuem privatnom sektoru, morao
inokosnog zemljoradnika destimulirati. A taj privatni sektor je na
podruju SNO Cazin od planiranih ukupnih sjetvenih povrina od
11.578 ha u proljee 1950. godine obuhvatao 11.289 ha. 57 ) Mogli
bi se navesti bezbrojni primjeri u kojima se organi vlasti ili Partije
sukobljavaju sa seljacima u pogledu utvrivanja zasijanih povrina,
koje, po pravilu, seljaci prikazuju kao manje od onih koje registri
ra vlast. 5 ) Ili, nerijedak je bio sluaj da u bezobzirnom i nasilni
kom postupku predstavnik vlasti plijeni ili pokua plijeniti seljakovu vralicu ne bi li se time sprijeila nedoputena vridba, pa makar
i u najmanjem obimu. 59 )
Ali, naravno, oni glavni problemi nastupali su posebno nakon
same proizvodnje, u slijedeoj fazi, u fazi otkupa poljoprivrednih
proizvoda. 60 )
Otkup je bio i na Cazinskoj krajini najomrznutija mjera, a se
ljaci su se tih otkupljivaa i otkupnih komisija, koje su esto pratili
i milicionari, kao neke kuge bojali, kako plastino, upravo pred
) A Cazin, Politiki izvjetaj od 22. maja 1947. godine.
) Isto, dok. 621/50, Zapisnik o sasluanju Seferagi Bajrame, Seferagi Alije i uvi Mehmeda od 3. jula 1950. godine.
*) O administrativnom otkupu opirno vidjeti u V. KrinikBuki, Seljatvo u
socijalizmu, isto, posebno 276345.
56

Bunu, bauk otkupa prikazuje Devad Sabljakovi u svom romanu


Omaha 1950, iji glavni junak je izmeu ostalog, i najomraeniji
utjeriva otkupa koji polazi na selo i koji, od preostale seljake
porodice, ijeg domaina je zbog nepredavanja razrezanog otkupa
ve prethodno dao zatvoriti, nemilosrdno otima i zadnje grlo sto
ke, zadnje zrno ita. 61 ) Sabljakoviev i u drugim komponentama
naturalistiki prikaz bijede i nedaa cazinskog sela ocjenjuje, etiri
decenije nakon bune, Suljo uni, tadanji sekretar Sreskog komi
teta i predsjednik SNO Cazin kao ipak malo previe mranim, ma
da i sam priznaje da je ponekih nezgodnih utjerivaa, koji su na
terenu esto vrlo drsko nastupali, ipak bilo. Kao takvog jednog
sjea ce Huse Kapia Cara. 6 )
Dok veina svjedoenja onih koji su na neki nain sudjelovali
u zbivanjima oko Bune smatra da je otkup bio glavni uzrok ustan
ka 1950. godine, uni ga odluno ocjenjuje kao tek jedan od uz
roka, ali se ne bi mogao uzeti kao glavni motiv (cilj). 63 ) Ovu oc
jenu mogue je komentirati bar dvostruko. Po jednoj strani ta oc
jena dolazi od sigurno veoma kompetentnog lica i kao takva se
mora uvaavati, po drugoj strani, njome se problem otkupa upravo
zbog tada odgovorne funkcije tog lica eli poneto umanjiti ili bar
relativizirati. Supruga organizacionog sekretara Partije u Kladui
19471948. i u Cazinu 19491950. godine, dakle praktino ov
jeka broj dva na Krajini, sjea se-da joj je mu stalno bio odsutan
od kue, povazdan na terenu ba radi utjerivanja tog nesretnog ot
kupa, kada su seljaci morali dati sve to imaju. A, uz to, vladala je
opta bijeda, harala glad. Jer, na pijaci mogla se kupiti koko, ze
len, pa i ovca ali se nije moglo kupiti ita ili brana. ak se i u nji
hovoj funkcionerskoj kui gotovo uvijek jela samo kuruza.
Odreene povlastice u dobivanju prehrambenih artikala, koje je
stovnitvo inae i onako uglavnom dobivalo preko takica, imali su
samo pripadnici Udbe. 64 )
Ne ulazei, sada, u sopstveno komentiranje mjere uticaja ot
kupne problematike na Bunu, o otkupnom teretu neka govore ne
ke brojke. Cazinska krajina je 1947. godine u Bosni i Hercegovini
odreena kao itorodno podruje te je stoga potpadala pod otkup
) Devad Sabljakovi, Omaha 1950, Knjievne novine. Beograd, 1986. godine.
) Svjedoenje Sulje unia dato autoru u oktobru 1989, u a. a.
) Isto.
64) Sjeanje V. Pjani, u a. a.
*) SL. 1. NR BiH br. 17 od 16. aprila 1947, Naredba o odreivanju itorodnih i
neitorodnih podruja, o podjeli itorodnih podruja na rejone i obaveznoj isporuci ita
rica prema prinosu zehiljita u ovim rejonima.

Cazinska buna

57

ni reim ije su kvote, gledano itavo podruje, bile iznad stvarnih


ukupnih mogunosti cazinskog i klaukog sreza. 65 ) Stoga svake
godine, i pored ve pominjanih pritisaka, realizacija otkupa ne do
stie planiranu. U 1950. godini, tj. kada nas to pitanje i najvie za
nima, planirano je, kako se saznaje iz jednog februarskog izvjeta
ja sreske komisije za selo, da se u ekonomskoj godini 1949/1950.
kukuruza, osnovne tamonje ratarske kulture, treba na srezu otku
piti 1.713.000 kg. Do kraja januara 1950. otkupljeno je 992.049 kg
ili 57,3% planirane koliine, uz oito strahopotovanjem intonira
no obeanje cazinskog Sreskog komiteta na kraju svog izvjetaja:
Svakako da e se otkup kukuruza dokonati u najkraem roku
kako je to i postavljeno. 66 ) No, obeanje i pored svestranih na
pora nije ispunjeno, a nije ni moglo biti.
Jer, prema podacima iz aprila 1950, dakle pri kraju i zadnjih
otkupnih haraenja po selima, na cazinskom je srezu otkupljeno
od planiranih 1.707.478 kg 1.289.797 kg kukuruza. Dalje, od pla
niranog 2.740 kg otkupljeno je 2.226 kg masla, od planiranih 3.000
litara rakije otkupljeno je 1.867 litara, graha od 130.000 planiranih
kilograma otkupljeno je 84.083 kg, krompira planirano 150.000 kg
a otkupljeno 119.957 kg. Samo su sijeno i slama otkupljeni u pri
blino predvienim koliinama. Najvie je podbacio otkup stoke,
od planiranih 159.365 kg otkupljeno je 21.275 kg. 67 ) Slini proble
mi ispoljeni su i u naplati poreza. I porez su seljaci uplaivali ug
lavnom u manjim svotama nego to se trailo. Sami ti omjeri, tj.
raskorak izmeu planiranih koliina otkupa (ukupne svote poreza)
i ostvarenog otkupa (naplate poreza) upuuju na pravac djelatnosti
organa vlasti, Partije, milicije, Udbe koji su se i ove kao i prethod
nih godina najvie angairali u ostvarivanju privrednih mjera.
Da su ba sve dravne strukture na srezu angaovane na ovom
najvanijem zadatku svjedoi i jedan dopis poslan sredinom
marta 1950. godine iz Cazina u Banjaluku po pitanju predvojnike
obuke, dakle jedan dokument sa, u osnovi, posve nesrodnim sad
rajem. Naime, Izvrni odbor SNO Cazin pravda skoro tromjese
no kanjenje izvjetaja o predvojnikoj obuci na srezu time to je
referent za tu obuku bio u komisiji za otkup ita, te stoga stalno
na terenu. 68 )
Poznato je da su odbornii kao i svi drugi funkcioneri na sre
zu, naravno, ne samo cazinskom, svoje obaveze oko utjerivanja ot
6)

A Cazin, Izvjetaj SK Cazin, br. 192, od 4. februara 1950. godine.


A CK SK BiH, k 562/11, 207/50, Izvjetaj komisije za selo SK Cazin komisiji
za selo OK Banjaluka od 6. aprila 1950. godine.
) ABK, f ONO Banjaluka, k7, 476/50.
67)

58

kupa od seljaka na terenu shvatili kao svoju obinu slubenu du


nost, ve su bili svjesni da od njenog uspjenog ili neuspjenog
obavljanja
zavisi
njihov
status,
napredovanje
ili
padanje
u
slubi.
Rijetki su stoga bili oni koji bi se usuivali ne izvravati ili na neki
nain se ak suprostavljati zadatku. Tako je dospio pred visoku
partijsku komisiju odbornik Ahmet Topi pod optubom da se aio na potekoe koje ima oko otkupa. Mada je sve druge optube
negirao, priznao je da je kritikovao plan razreza otkupa u Ostrocu
to
je
predoio
i
odgovarajuem
sreskom
povjereniku
i
pred
sjedniku
SNO-a.
No,
komisija
je
njegovo
svjedoenje
ocijenila
kao neiskreno te ga predloila za iskljuenje iz Partije. 69 ) A zna
se, iskljuenje iz KPJ u ono vrijeme znailo je za pojedinca veliku
sramotu, degradaciju ili ak gubitak slube.
Biti u tim kritinim godinama na nekoj funkciji u narodnoj
vlasti,
moda
ponajvie
upravo
zbog
problematike
otkupa,
nije
bi
lo
ba
ugodno.
Po
sjeanju
Steve
Boia,
mlaeg
sina
glavnokomandujueg Bune, u to je vrijeme na vlasti mogao biti samo kraj
nje bezobziran i drzak ovjek, pa su zato i on i Ale ovi, zamje
nik
komandanta,
nuene
im
funkcije
na
primjer,
odbijali.
Zato
smo imali povjerenje naroda i uivali smo ugled. Znali smo ako se
prihvatimo
vlasti
da
moramo
odstupiti
od
proklamovanih
ideja.
Vlast su jedva doekali drugi pa i oni koji u ratu i nisu bili na naoj
strani. Ti pojedinci bili su naroito otri prema narodu, i da bi se
iskupili za ratne grijehe, i da bi se dodvorili viima od sebe. Kao
takvog
vieg
pominje
S.
Boi
Hakiju
Pozderca,
1950.
godine
generalnog sekretara Vlade NR BiH, koga kao krivca za teak i
vot seljaka na Krajini, optuuje i vie drugih ljudi. 70 )
Naravno, najgore su prolazili seljaci sami, pogotovo oni koji,
bez obzira na razloge, razrezanog otkupa nisu dali ili su ga dali u
nedovoljnim
koliinama.
Blae
kazne
bile
su
novane,
a
stroe,
koje su izricane za drutveno-opasne, bile su zatvorske i to ug
lavnom od tri mjeseca do dvije godine zatvora s prinudnim radom,
ili
tzv.
drutveno-korisnim
radom,
uz
prateu
ajeliminu
imovin
sku
konfiskaciju
osuenih.
U
januaru
1950.
godine
na
cazinskom
srezu bilo je 20 ovakvih teih sluajeva. 71 ) Jasno je kakav odnos su
mogli prema dravi imati ovi osuenici i njihove porodice. Prema

i'>)

A Cazin, zapisnik sa sasluanja od 24. oktobra 1949.


Sjeanje Steve Boia, ulage umara iz Crnaje odnosno iz Trca, data Ahmetu
Coviu juna i jula 1990. te Mehmeda ogia iz Liskovca i Salima Bilkia iz turlia i dr.
data autoru u julu 1990. godine u a. a.
71) A Cazin, Izvjetaj SK Cazin OK-u Banjaluka br 108/50 od 26. januara 1950.
godine.
70)

59

sjeanju supruge jednog od ustanika, Hanke Nadarevi, u zimu


1949/50, iz Trca su zbog otkupa na prinudni rad u Romaniju
upueni Haseija Nadarevi, aban Purgar i Mahmut Muri. 72 )
Problemi s otkupom kukuruza, i inae glavne ratarske kulture
u Bosanskoj krajini, bili su zabrinjavajui na banjalukoj oblasti
openito. 73 ) U cilju ubrzanja tog otkupa Oblasni narodni odbor a
lje februara 1950. godine svoju kontrolnu komisiju po svim srezovima. Prema njenom izvjetaju od 14. februara svugdje su, negdje
vie negdje manje, pokretani prekrajni postupci protiv nesavjes
nih seljaka, a jo vie je bilo novanih kazni. Teko je samo na os
novu brojki prosuivati koji je srez bio problematiniji od drugog,
a moda je to ipak bio cazinski. Tamo je do tada otkupljeno samo
48% predvienog kukuruza, otkup nije predalo ak 219 odborni
ka. Njih 62 bili su lanovi KPJ, no naglaeno je da oni nisu i nosio
ci domainstava, za 13 sluajeva postupak je pokrenuo sreski javni
tuilac, a osam sluajeva kanjavala je administrativna komisija
SNO-a. Gdje god bi se vrio otkup otkupljivai bi dobijali isti od
govor: Nema kukuruza. 74 ) U narodnom pamenju zadrala se
pria o seljaku iz Krivaje od koga je traeno kukuruza vie nego
to je imao. Na zaprena kola stavio je cijelu kuburanu sa kukuruzane i otjerao u Cazin, pjevajui: Drue Tito, ljubiice bijela, evo
tebi kuburana cijela. Dobio je 2 mjeseca zatvora. 75 )
Za teren kladukog sreza ve pomenuta kontrolna komisija
Oblasnog narodnog odbora Banjaluke nije uspjela dobro obaviti
kontrolu radi nefunkcionisanja saobraaja. Ustanovljeno je sa
mo da je javni tuilac jednog seljaka dao uhapsiti, a da je inae ta
mo bilo mnogo sakrivanja kukuruza i prodaje u Hrvatsku. 76 )
Ali, bilo je i primjera ponitavanja rjeenja Komisije za pre
kraje pri Izvrnom odboru SNO-a Cazin i Velika Kladua, od
strane direktora Glavne uprave za dravne nabavke iz Sarajeva.
Naime, i tu se deavalo da su ekonomske 1950/1951. godine te ko
misije seljake kanjavale, ne provjeravajui materijalne injenice a
pri emu su povreivale osnovna naela administrativno-kaznenog
postupka, pa je tako ve pomenuta via instanca, naravno nakon
72)

Sjeanje Hanke Nadarevi iz Trca dato autoru u julu 1990, u a. a.


Banjaluka oblast je kao administrativno-teritorijalna jedinica postojala u raz
doblju 19491952, obuhvatajui itavu tradicionalno shvaenu Bosansku krajinu i jo
neke predjele posebno u Centralnoj Bosni. iri tretman istorijskog pojma Bosanske kraji
ne, uz odgovarajue grafike prikaze, u: V. Krinik Buki, isto. 1425.
74) ABK, f ONO Banjaluka, k 281, Spisi o prekrajnim postupcima po srezovima.
'*) Svjedoenje ure Boia dato autoru u julu 1990, u a. a.
7) ABK, f ONO Banjaluka, k 281, Spisi...
75)

60

dueg postupka i bez ikakve odtete seljacima za ve priinjene im


nevolje, prekrajne postupke obustavljala. 77 )
Za nau temu bitan je itav kontekst otkupa zato to jasno
ukazuje na sutinu socijalnog neraspoloenja seljaka u cjelini. Ov
dje treba jo pomenuti da su presudne konflikte s vlastima, zbog
razrezanih im otkupnih obaveza, u ovo kritino vrijeme, imali i
najistaknutiji uesnici ustanka 1950. godine na Krajini. Boii, su
bili u datim okolnostima ipak imunija porodica, i Milan Boi je
imao i te kako velike probleme 1950. godine sa otkupom. Moda
su Boii objektivno i mogli dati otkup koji se traio, ali znalo se
da je Milan Boi i naelno, kao partizan-prvoborac, izrazito ljut
na tu i takvu vlast koja guli narod. Budui komandir jedne ete u
ovom ustanku, ulaga umar iz Trca, sjea se kako je morao
tarhanom namirivati ito za otkup. 7 *) Seljacima je posebno teko
padao otkup stoke. Kada ne bi mogao obezbijediti dovoljnu kilau
za otkup, deavalo se da seljaku vlast zaplijeni zadnju kravu. Ili,
dou odbornik i milicija na njivu ovjeku koji ore sa volovima, ispregnu mu volove i odvedu ih za otkup mesa, i seljaku ne preosta
ne drugo nego da sam sebi stavi jaram za vrat, a da ena stane iza
pluga kako bi preorali njivu. 79 ) Jednog seljaka, takoer istaknutog
ustanika, uru Boia, zadesilo je da za otkup mora dati krmau,
ak ju je morao sam i otjerati od Crnaje do Cazina, a nakon toga
mu je uginulo svih 12 prasia. Tu istu krmau, oito da bi ga na os
jetljivoj vjerskoj osnovi povrijedili, razbjesnili, zatvorili su u kuu
jednog vlastima nepoudnog muslimana. 80 ) Poniavanje, podvaljivanje, i svakojako atakovanje na ljudsko dostojanstvo bilo je esto.
Biser koji je prosto teko i iznijeti mogao bi moda biti onaj slu
aj sa otkupom vune od jednog hode. Poto je bilo poznato da
lokalni hoda ima tri lijepe keri ali i da nikad nije drao ovce, pri
mitivni odbornik Sulejman Beganovi zv. Turjanki zatraio je od
hode, oito da pred njim pokae svoju mo i mislei, valjda, da e
time hodu osramotiti, da keri poloi i obrije radi predaje vune
koju je hoda kao duan dravi.)Takoer se na cazinskom kraju
deavalo da su otkupljivai traili jaja od domainstava koje ne bi
imalo ni jednu kokoku u dvoritu.
Otkup mesa jako je pogaao upravo i glavne slunjske voe
Bune, Milu Devrnju i Nikolu Beukovia. U aprilu 1949. Mile se
") Isto.
7) Sjeanje ulage umara dato Ahmetu oviu u julu 1990, u a. a.
7) Sjeanje Salima'Bilkia ili Dede ovia data autoru u julu 1990, u a. a.
i0) Svjedoenje Steve Boia dato Ahmetu oviu u junu 1990, u a. a.
) Isto.

61

alio komiji Nikoli da mu je rjeenjem razrezano da preda 350 kg


goveeg i 40 kg svinjskog mesa. Taj razrez je Milu strano razlju
tio, no i alba koju je uputio MNO-u nije usvojena. U aprilu 1950.
godine se pak, iz slinih razloga, Nikola potuio Mili. Stiglo mu je
rjeenje na 250 kg goveeg mesa u julu i u avgustu jo 40 kg svinjeeg. U meuvremenu uginuo mu je junac kojeg je namjeravao dati
za otkup ali i pored toga dolazi novo rjeenje koje je glasilo da
odreenu koliinu mesa trebam dati 25. III mjesto 1. VII 1950. Ja
sam se na to usprotivio govorei da ako dadem odreenu koliinu
mesa da u trebati ubiti jednoga vola, a da to ne mogu napraviti,
jer da neu moi izmiriti odreenu koliinu zasijanog zemljita.
MNO ni ovo nije htio uvaiti to je mene stvarno nerviralo.* 2 )
Sreski organi vlasti brinuli su gotovo iskljuivo o obezbjeivanju razrezanih im koliina otkupa. Rjee se na njihovim sjednica
ma ula neka samokritika. Ali, bilo je i nje. Tako su poetkom ma
ja na Slunju priznavali greke koje ine na terenu organi vlasti,
ali otkup je i dalje bz milosti utjerivan, uz moda tu i tamo neka
smanjenja, korekcije. 15 )
Pored otkupa, poreza, proljetne sjetve, najaktuelnija privred
na problematika kojom su se bavili organi vlasti na terenu bila je
tzv. aktivizacija ili mobilizacija radne snage. Ve je reeno da je to
bila mjera kojom je drava u nedostatku dovoljnog broja radnika
za potrebe ubrzane industrijalizacije radnu snagu crpila sa sela.
Centraliziranim razrezom na srezove i mjesna podruja seljaci su
odvoeni na mjesec, dva ili vie da u rudnicima, na prugama,
umskim radilitima, tvornicama rade kao uglavnom nekvalificira
na radna snaga. Sa cazinskog sreza odlazilo se najvie na sjeu u
me u Grme, zatim na krupski srez, u Bosanski Petrovac. Odree
na kvota za mobilizaciju sa sreza, odnosno mjesnog podruja mo
rala se ispotovati. Osim to seljaci sami nisu imali ama ba nika
kav lini interes da odlaze na te radove, a tamo su bili uglavnom
loe smjeteni i hranjeni, esto ih je znalo pokupiti za vrijeme va
nih poljskih radova, te su time direktno sami trpjeli i materijalne
tete, jer im nisu smanjivali otkupne obaveze zbog odlaska od ku
e. Ovi i razni drugi razlozi stvarali su otpor meu seljacima, strah
od te mobilizacije. Suljo uni se, tako, sjea da je od njih stoti
njak mobiliziranih koji su sa eljeznike stanice Srbljani trebali biti
) Centralna arhiva Vojnih sudova Jugoslavije, k 343/50, svjedoenje Nikole Beukovia pred Udbom Hrvatske.
8 ) O priznavanju greaka u otkupu uporediti npr, Historijski arhiv Karlovac, f
Kotarski komitet KPH Slunj, k 2, Politiki izvjetaj KK Slunj OK-u Karlovac, od 2. ma
ja 1950.
62

zatim dalje upueni vozom do odredita, ve na putu do Srbljana


njih dvadesetak pobjeglo. Skrivanje i bjeanje od mobilizacije bila
je redovita mada kanjiva pojava, pa su tako i na Cazinu uvijek
muku muili s problemom realizacije planirane kvote. 84 )
Komparativno istraivanje bi moda potvrdilo da je bilo na
slunjskom srezu sa privrednom mjerom radne obaveze jo vie
problema. Nakon demobilizacije boraca 1945. i 1946. godine njima
je jako teko pala radna obaveza koju je drava provodila u sjei
uma u Petrovoj gori ili Kapeli, u izgradnji tvornice tempera u
Karlovcu ili stvaranju vojne industrije u Likom Osijeku i drugdje.
Za te akcije zaredalo se od kue do kue, pokupilo demobilizirane
borce da od svijesti padaju u nesvijest. Morali su ostaviti pogorjela kuita sa bajtama i zbog toga su stvarali kult neraspoloenja
protiv novog drutvenog poretka, sjea se prvoborac Petar Zinaji. 85 )
I stvaranje seljakih radnih zadruga bilo je na Cazinskoj kra
jini kao uostalom i drugdje, vezano s otporom inokosnog selja
tva, posebno neto imunijih. Projekat radnog zadrugarstva su po
slubenoj dunosti podravali komunisti dok su se odbornici i os
tali koji su bili u nekoj sprezi s vlau u pogledu SRZ kolebali, ali
su se uglavnom ipak ponaali u granicama lojalnosti. 86 ) Nakon
Drugog plenuma CK KPJ, januara 1949. godine, talas stvaranja
SRZ zahvatio je i krajeve gdje je kasnije izbila buna pa je tako sa
mo na cazinskom srezu a neto vie od godinu dana osnovano 7
SRZ. To su bile zadruge: Nurija Pozderac u Pjaniima, Borac
u Krndiji, Baji Ilija u Gati, uni Mujo u Brezovoj Kosi,
Fetagi Ahmet u Gnjilavcu, Partizan u umatcu, Jusuf Sabljakovi u Lukoj Peigrad. 87 ) Po sjeanju predsjednika cazinskog SNO-a to su bile uglavnom patuljaste zadruge u koje su po
zadatku ulazili komunisti koji preteno nisu bili inae glavni do
maini. Otac bi im dao slabiju kravu ili neto zemlje, to bi oni ud
ruivali u zadrugu. Zbog tih dioba dolazilo je i do porodinih sva
a, to je, naravno, samu agrarnu produkciju samo oteavalo. Sve
su te zadruge, po pravilu patuljaste, slabo funkcionirale.
Nezadovoljstvo seljaka zbog SRZ u kojima je bilo bukvalno i
gladovanja ogledalo se i u sabotaama, kao to je neposredno uoi
,4) Sjeanje Sulje unia, u a. a.
'*) Sjeanje Petra Zinajia, u a. a.
) Sjeanje-Duka Boria, lana OK KP BiH za Banjaluku dato autoru u febraru
1988, u a. a.
) A CK SK BiH, f PK KP BiH, k 562, 2071/50, Izvjetaj SK Cazin OK-u Banja
luka od 6. aprila 1950. godine.

63

bune bila ona kojom je na cazinskom srezu zapaljeno sijeno u za


druzi Borac ili na slunjskom srezu ona kojom je opljakana za
druga Stanko Opai anica. 88 ) Naravno, i otpor prema SRZ
slino kao i problematika u vezi sa otkupom, biljei u ovim kraje
vima svoje bisere. Navela bih sluaj Milije Graora, sestre narod
nog heroja Milana. Pritisku da i sama ue u SRZ usprotivila se ta
ko to je, kad se pojavio traktor da i njenu zemlju preore, legla
pred taj traktor i time spasila svoju zemlju od nasilne kolektivizacije. )

Sluaj seljaka Omera Mujagia

Kroz ovaj konkretni istorijski sluaj prelama se veina do sa


da tretiranih komponenti cazinsko-krajike zbilje. S obzirom i na
za nau centralnu temu aktuelni vremenski kontekst, smatrala sam
da je tzv. sluaj Mujagi Omera, seljaka iz aglice, velikokladuki
srez, prosto sjajan neposredni uvod u bunu, ili ako hoete, njena
predigra, neke vrste generalna proba. No, u svakom sluaju, to je
bila signalizacija koja je jasno nagovjetavala skoranje socijalne
nemire na Krajini ali... jako svjetlo niko nije ni primijetio.
Sluaj Omera Mujagia ispratiemo na osnovu sudskih spisa
koji su nastali s kraja 1949. pa do kraja 1952. godine i sauvani su
u arhivi Vieg suda u Banjaluci. 90 )
Omer Mujagi je pritvoren u Velikoj Kladui 20. decembra
1949. pod sumnjom da je odgovoran za krivino djelo neprijatelj
ske agitacije i propagande i klevete i prijetnje narodnim vlastima.
Voenje istrage povjereno je Opunomostvu Udbe za srez Velika
Kladua, uz potpis Pere Mutia. Sreski javni tuilac Milan Ostoji
23. decembra donosi Rjeenje (dostavljeno Opunomostvu Udbe u
Velikoj Kladui, okrivljenom i svojoj slubi) u kome stoji: Otva
ram istragu i nareujem istrani zatvor protiv Mujagi Omera iz
aglice. Istraga moe trajati- najdue do 10. marta 1950, a voenje
istrage povjeravam Muti Peri Poruniku. Razlozi: Uvidom u
spis okrivljenog, konstatovano je da je okrivljeni Mujagi Omer
") A Cazin, Zapisnik komisije za selo od 29. aprila 1950. i Historijski arhiv Karlo
vac, f KK Slunj, k2, Pol. izvj. od 2. maja 1950. godine.
8) Svjedoenje Petra Zinaia, u a. a.
,0) Arhiva Vieg suda u Banjaluci, Banjaluka, sudski spisi k 138/50.
64

neprijateljskim stavom pozivao na otpor i neposlunost prema da


nanjem dravnom i drutvenom ureenju, pojedine mjetane na
podruju MNO u Caglici...
Omer je sasluavan 21. decembra 1949, 8. i 9. marta te 5. maja
1950. godine. Na prvom sasluanju stvorena je o njemu opta slika.
Roen je 1923. godine, zemljoradnik srednjeg imovnog stanja,
musliman, neopredijeljen, pismen samouk, otac troje djece, roen
i ivi u Caglici, 4 godine iao u mekteb, do 1943. nije bio ni u jed
noj vojsci, od 1943. rasporeen za Njemaku u Plavu diviziju,
zatim u Tigar diviziju u Donjem Lapcu, od 1944. je u Unskoj
operativnoj grupi, predat zatim ajnc komandi, od proljea 1945.
do proljea 1947. godine nalazi se u III Muslimanskoj brigadi VIII
divizije kada je demobiliziran, a 20. decembra 1949. u Caglici
uhapen.
Isljednik Neki Husein postavljao je na prvom sasluanju
Omeru pitanja u vezi njegovog razgovora sa Mainovi Salkom,
sekretarom MNO aglica, koji su oni imali 1. decembra 1949.
Sam razgovor na Tomia klancu Omer je priznao ali ne i sadraj
optubi koje je Salko prethodno ispriao isljedniku. Sve optube je
Omer negirao.
Kazao je da nije govorio Salki da odvraa ljude od idenja na
radnu obavezu i da ne odvraa ni on (Omer) ljude od obaveze, da
nije rekao sekretaru da bude dobar prema narodu, i da nas ima
deset koji emo tui one koji tjeraju ljude da idu na obavezu, da
nije govorio o pobijanju plana radne snage, niti smo priali ta o
planu, da nije govorio Salki da ne radi kao predsjednik Kljaji
Hasan jer e druga drava doi i nee tako ostati; da nije Salki
govorio da je to politika Partije i da oni samo lau narod i tjeraju
ljude na obavezu, a ne mora se ii na obavezu. I na sljedea pita
nja isljednika Omer je dao kratke negativne odgovore. Sta si ti
Mujagiu, govorio o SRZ, da u SRZ samo komunisti ulaze majku
im njihovu? Jesi li ti govorio Mujagiu da znade ta su Komu
nisti i da Komunisti samo ulaze u SRZ. Komunisti samo to rade da
ene pri poroaju prije mjesec i pol dana ili poslije mjesec i pol da
na dadnu svoje dijete u dom i vie ga i ne vide? Jesi li ti Mujagi
u govorio da su u komunista brat i sestra skupa ne znaju se i da se
oni uzimaju izmeu sebe? Jesi li govorio da Komunisti ne vjeru
ju u boga i da hoe i Varda odvrate da i Vi ne vjerujete ali da se Vi
nadate pa makar .ete ratovati i tui one koji to razuvjeravaju kao
Komuniste? Jesi li nagovarao Salku da ne upisuje u SRZ jer ta
mo ne valja. Samo Komunisti tamo idu? Jesi li govorio da ko se
upie u SRZ da e ga derati ko jarca? Jesi li prijetio predsjedni
65

ku Kljaji Hasanu pred Salkom jer da ovako nee ostati, da e se


ti sa Hasanom obraunati za svog brata i oca koji je Hasan odre
dio na obavezu? Da li si rekao Salki da si to vee poao u MNO
da se pokolje sa predsjednikom Kljaji Hasanom? 91 ) Na kraju
tog prvog ispitivanja, poto je dakle sve negirao, Omer je rekao:
Meni kada dovedete svjedoke pa mi u lice budu govorili o tome
svemu ja elim da me stigne zakonska kazna, ako budem kriv.
Istraga protiv Omera Mujagia nastavljena je sasluanjem
svjedoka Huse Mujagia 3. januara 1950. On je svjedoio o Omerovom ponaanju u vezi s dogaajem kad je u maju 1949. godine u
selo dola komisija za procjenu kukuruzne sjetve. Poao se buniti
i govorio da je nepravilno izvrena na njegovom zemljitu procjena
dunumae, da je metnuta vea nego to je, u svom selu podigao je
svoje komije tako da su se svi poeli buniti jer je Omer meu svo
jim komijama podigao bio cijelu galamu da se nepravilno izvrila
procjena dunumae kukuruza. Isti je Omer iziao na svoj komad
zemljita i mjerio ga je i opet povratio komisiju na isti komad zem
ljita, tako da je podigao cijelu larmu u selu. Na sastanku kada
smo bili i razrezivali otkup mesa isti se Mujagi Omer bunio govo
rei da on ne moe dati 130 kg mesa uporno je stajao na tome, a ja
sam ga opominjao da je to od njega nepravilno, to se on tako bu
ni.
Isti dan, 3. januara, sasluan je i drugi svjedok, Salko Mainovi. Nakon suoenja sa Salkom, 8. marta, Omer je slijedei dan do
sta toga to je poricao na sasluanju 21. decembra, sada priznao.
Priznao je da sam poao da se pokoljem sa Kljaji Hasanom zbog
toga to mi je brata Sulju i oca Fehima odredio ve etiri puta da
su morali ii na obavezu, rekavi vidi li ti Salko da je ovo nepra
vilno da moj otac i brat idu ve etiri puta a to se ne mora, to je sa
mo politika Partije. Govorio sam Salku da bude narodu dobar a ne
kao Kljaji Hasan jer e sada proljee a ima nas jedno deset koji se
spremamo da tuemo one rukovodioce koji tjeraju ljude na obave
zu, da kada doe kakav plan od SNO, pobijaj ga koliko mofe da
bude lake narodu, da u SR2 idu samo Komunisti koji u boga ne
vjeruju, da ova drava nee ostati i da bude on zato dobar prema
narodu.
Nakon priznanja, jo isti dan, Omeru je uruena optunica.
Pretres je zakazan u Okrunom sudu u Banjaluci za 1. juni 1950.
godine.
*) Kao izrazito surovog ovjeka Se sjea Hasana Kljajia i Hasan Puri, uitelj iz
Caglice susjednog Todorova, u a. a.
66

Optunicu, datiranu s 5. majem 1950, podigao je oblasni javni


tuilac Radomir Savi. Tuilac Omera optuuje za tri grupe krivi
nih djela. Prvo, to je marta 1943. stupio u Plavu diviziju, avgusta iste godine u Tigar diviziju, februara 1945. primio dunost
kod njemake komande C-l gdje je ostao cio osloboenja dakle
stupio u neprijateljsku vojsku i druge oruane formacije, uestvo
vao u ratu kao borac protiv svoje otadbine i njenih saveznika.
Drugo, to je govorio sekretaru Salki sve ono, prema ve gore op
irno citiranom materijalu iz istrage, uz zakljuak: Dakle, irio
neprijateljsku propagandu koja sadri poziv na nasilno obaranje
postojeeg dravnog ureenja. Tree, to je Salki prijetio Nemoj
Salko da bi se ti upisao u Radnu zadrugu jer ko se upie mi emo
nastojati da ga tuemo i da to razbijemo, vidi onoga Husi Ahmia, on e se prvi upisati majku mu njegovu, a ako se upie derau
ga kao jarca, dakle prijetnjom ometao pristupanje u zemljorad
nike zadruge. Tuilac je ocijenio da je Omer svojim istupanjima
poinio krivina djela iz lana 3 take 5 ZKND, l. 9 ZKND i la
na 13 Osnovnog zakona o zemljoradnikim zadrugama, pa tuilac
predlae glavni pretres, te da se optueni proglasi krivim i po za
konu osudi.
U obrazloenju optunice javni tuilac Savi pobija odbranu
optuenog da ga Salko tereti zato jer su njih dvojica bili u svai od
jeseni 1949, time to svjedok Mainovi nije teretio odmah nakon
svae, ve je to uinio nakon nekoliko mjeseci. Pored toga, svje
dok Mainovi Salko u to vrijeme nije bio sekretar MNO, pa ne
vidim razloga zato bi se svjedok s njim svaao kad nije bio duan
da po slubenoj dunosti vodi brigu o aktivizaciji radne snage. Po
red toga, svjedok je i izabrani predstavnik narodne vlasti, pa i to
treba imati u vidu prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza ovog
svjedoka. Iz ovih razloga odbranu optuenog kao neosnovanu u
cijelosti treba odbaciti. Iz dispozitiva optunice vidi se da je optu
eni poinio teko krivino djelo propagande. Teinu ovog djela i
njegovu drutvenu opasnost rasvjetljuje nain izvrenja djela. Op
tueni je svojim razgovorom sa svjedokom Mainoviem pokazao
da je otvoreni neprijatelj dananjeg dravnog ureenja da je iao
za tim, da poto poto ugrozi interese drave. Djelo pod takom
prvom optunice takoer je teko i njegova drutvena opasnost je
velika. Drutvenu opasnost djela a i samog optuenog rasvjetljuje
injenica da je on bio slubenik jedne gestapovske institucije. Iz
utvrenog injeninog stanja vidi se da je optueni veoma drutve
no opasan tip i da je poinilac tekih krivinih djela, pa predlaem
sudu da ga po zakonu to otrije kazni.
67

Prema Zapisniku o pretresu, koji je odran 1. juna 1950. go


dine optueni Mujagi Omer je izjavio da se ne osjea krivim, da
jui objanjenja za sva tri djela iz optunice. Priznaje da je bio u
neprijateljskim formacijama do 1944, ali da se od 1944. godine na
lazio u partizanima, u aprilu 1944. uhvaen je od odmetnika, za
tvoren u logor Zavalje kod Bihaa do februara 1945, onda je radio
u kuhinji kod I. C. Komande. Ipak mu je priznato da je uestvovao
u Jugoslovenskoj armiji protiv okupatora, odlikovan je medaljom
te Ordenom za hrabrost. Porie da je pred Salkom Mainoviem
govorio protiv otkupa, objanjavajui da je ak dao 170 kg ita vie(?!) nego to je bio zaduen. Porie i da je odvraao ljude od
SRZ.
Pri suoenju optuenog svjedoka Salke Mainovia svatko os
taje pri svome. Nakon tog suoenja rije je dobio svjedok orali
Okan, nepismeni zemljoradnik iz aglia, koji je izjavio da je pred
njim i ostalim komijama Omer vie puta govorio da mi trebamo
oformiti SRZ jer je u njoj bolji ivot. Time je kratko, ali tada i u
drugim slinim sluajevima na uobiajeni nain, zavren dokazni
postupak na pretresu pred sudom.
Javni tuilac ostaje u cijelosti pri optunici i trai to strou
kaznu, dok branilac predlae osloboenje okrivljenog od druga
dva djela iz optunice, a u pogledu prve take optunice moli to
blau kaznu, uz primjenu lana 62 OKZ, s obzirom da je okrivlje
ni bio u Jugoslovenskoj armiji.
Vii sud u Banjaluci izrie Omeru Mujagiu presudu 2. juna.
Proglaen je krivim. Prvo, to je marta 1943. bio u Plavoj diviziji a
od avgusta 1943. u Tigar diviziji, od februara 1945. kod njemake
I.C. Komande, dakle stupio u neprijateljske vojne formacije i u
ratu uestvovao kao borac protiv svoje otadbine i njenih savezni
ka, ime je poinio krivino djelo l. 3, t. 5, ZKND. Drugo, to je
govorio Salki Mainoviu da ne tjera ljude na obavezu i da ne trai
otkup jer da ima njih deset koji se pripremaju da tuku one koji tje
raju narod na obavezu i trae otkup i to je govorio istome da lju
de zatiava jer da e ova drava propasti i da ovako nee dugo os
tati, to je krivino djelo l. 9 ZKND. Tree, to je govorio Salki
Mainoviu da ne tjera u SRZ a ako se Huski Ahmi upie derau
ga kao jarca, to je krivino djelo lan 113 Osnovnog zakona o
zemljoradnikim zadrugama.
Dakle, uvaen je u potpunosti stav javnog tuioca, to je, u
ono vrijeme, bilo praksa na suenjima.
Istog dana, 2. juna, Omeru Mujagiu je izreena i presuda.
Prema ve ranije pomenutim lanovima ZKND i Osnovnog zako
68

na o zemljoradnikim zadrugama, a u vezi lana 66 OKZ, osuen


je na kaznu lienja slobode s prinudnim radom u trajanju od 6 go
dina i gubitak graanskih prava iz lana 37 OKZ, osim roditelj
skog, u trajanju jedne godine. Duan je bio platiti i 940 dinara i
paual 500 dinara za trokove krivinog postupka.
Nakon presude provodi se uobiajena daljnja procedura. Mi
nistarstvo unutranjih poslova svojim dopisom od 11. VII 1950.
javlja Okrunom sudu u Banjaluci da e Omer Mujagi kaznu iz
dravati u KPD Zenica. Sreski sud u Velikoj Kladui javlja, zatim,
9. avgusta 1950. godine, da su naplaeni trokovi krivinog postup
ka od Mujagia Omera u iznosu 1.440 dinara i da je svota dostav
ljena Ministarstvu finansija BiH. Omer je primljen u KPD Zenicu
7. septembra 1950. Dopisom Okrunog suda iz Banjaluke 27. de
cembra 1950. KPD-u Zenica trae se im prije podaci za Mujagi Omera o vladanju, zdravstvenom stanju i zalaganju na radu.
Tom dopisu slijedi i jedna pournica. Tek 24. aprila 1951. godine
KPD Zenica odgovara da Omer Mujagi radi u rudniku Kakanj i
da se slabo zalae. Vladanja i dranja je slabog i nedisciplinovanog, te se moe rei da na njega kazna nema popravnog uticaja.
Zdravlja dobrog. Sklon irenju lane propagande neprijatelja, po
tpisuje odgovor Upravnik uki Jovo. Na osnovu takve karakte
ristike Predsjednitvo Prezidijuma NR BiH donijelo je 1. juna
1951. odluku da se molba za Omerovo pomilovanje, njegove maj
ke Mujagi Pleme, koju je ona uloila jo 1950. godine, odbija.
Tek druga molba za pomilovanje imala je izvjesnog efekta. Omerov otac Fehim 15. juna 1952. pie novu molbu. Uprava KPD Zeni
ca, nakon uobiajene procedure, dostavlja 15. avgusta Okrunom
sudu nove podatke za Omera. Isti upravnik, uki Jovo, izvjetava
da se Omer nalazi u Pajatovom Hanu, da je dobar radnik, da se
zalae, da potuje kuni red i pretpostavljene starjeine, da ne dje
luje politiki negativno, da je dobrog zdravstvenog stanja. Milje
nja smo da je kazna na istog imala popravnog utjecaja. Na osno
vu nove karakteristike, 14. novembra 1952. godine Predsjednitvo
Prezidijuma NR BiH donosi odluku o djeliminom oslobaenju u
sluaju Omera Mujagia te mu se izvrenje ove kazne smanjuje
od 6 (est) godina na 5 (pet) godina.

69

DIO DRUGI
USTANAK

Glava etvrta

SAZRIJEVANJE IDEJE O USTANKU


Sve je poelo bar 1949. godine. Kad kaem bar 1949. mislim
pri tom na onu inicijalnu situaciju koju, u fizici na primjer, karakterie sudar dva oblaka, jednog s pozitivno i drugog s negativno
naelektrisanim nabojem. Naime tada, 1949, prvi puta na temu di
zanja socijalne bune razgovaraju i usaglaavaju se dvojica njenih
buduih i zbiljskih glavnih protagonista, inae poznatih jo iz rat
nih dana.
Obojica su ugledni u svom kraju, partizani prvoborci, nosioci
zaslunog visokog dravnog priznanja Spomenice 1941. Jedan je
Mile Devrnja, roen 1908. godine, srpski seljak iz sela Koranjski
Lug, slunjski srez, prvi komandir partizanskog odreda na podru
ju Kordunskog Lijeskovca, legenda svog kraja, poslije rata uglav
nom lugar. 1 ) Drugi je Milan Boi, roen 1898, u selu Crnaja, srez
Cazin, takoe srpski seljak koji itav rat provodi u partizanima,
nakon demobilizacije 1946. dobrostojei zemljoradnik i ovjek od
autoriteta ne samo u rodnoj Crnaji ve i drugim okolnim srpskim i
muslimanskim selima.
Od ljeta 1949, kad se sestra Mile Devrnje, Draga, udala za si
na Milanovog, Stevu Boia, Mile i Milan svoje ranije poznanstvo
proiruju i ovim novim sadrajem meusobnih odnosa, pa se ve i
zato ee viaju.
Meutim, moglo bi se rei, bar kad je Mile Devrnja, u pita
nju, da je crv sumnje prema jo u ratu stvorenom novom poretku,
kod njega, ini se, proradio davne 1942. godine, iako 1943. postaje
' ) O legendarnom autoritetu Mile Devrnje u njegovom kraju, svjedoio mi je
prvoborac sa slunjskog sreza Petar Zinaji Pepa, a o njegovoj hrabrosti narodni heroj
sa Korduna Stanko Opai anica, u arhivi autora (u daljnjem: u a.a.)
7 Cazinska buna

73

Mile Devrnja, prvoborac i nosilac Partizanske spomenice 1941, idejni inicijator seljake
bune na Cazinskoj krajini i Kordunu i voa hrvatskog dijela ustanka. Odbio pomilova
nje. Strijeljan 22. 8. 1950. (sliku ustupila autoru Milina sestra Draga Boi)
74

lan KPJ. Na takvu pretpostavku upuuju nas dva svjedoenja.


Prema sjeanju pripadnika cazinske Udbe kome je 1950, nakon
Bune, dospio u ruke jedan vii materijal Udbe o Devrnji, u ko
jem je Devrnjina izjava o doivljenom razoarenju u partizanima
jo 1942. godine kada je, naime, prvi puta odvojen kazan za obi
ne borce i partijske rukovodioce. To ga je ljudski jako pogodilo. 2 )
Poznati prvoborac sa slunjskog sreza Petar Zinaji sjea se, opet,
druge jedne nepravde koju je Devrnja doivio prilikom organizovanja kontroverzne borbene akcije poetkom marta 1942. godine u
selu turliu na Cazinskoj krajini, za to je nezaslueno kanjen. 3 )
Glavna i presudna razoarenja Devrnja ipak doivljava nakon
rata. Najprije, dok je 1946. godine jo bio u Jugoslovenskoj armiji
gdje kao potporunik nije imao platu s kojom bi mogao izdravati
bolesnu enu i kerku, to ga je kao starog borca vrijealo. Vrije
alo ga je nepriznavanje ratnih zasluga. Zato je u proljee 1946.
traio i dobio demobilizaciju, ali su ga u rodnom mjestu ekale no
ve nevolje. Nisam imao kuu, a niti su mi vlasti davale pomo i bi
lo kakvu mogunost da podignem kuu i sredim svoje imovinske
prilike. 4 ) Osim toga rukovodioci kotara su ga kao lana KPJ i ug
lednog mjetanina poeli odmah angaovati u raznim drutvenim
aktivnostima. Devrnja nije krio svoje nezadovoljstvo, traio je ras
tereenje od obaveza i 1947. htio istupiti iz KPJ. No, odgovorni na
kotaru nisu pokazivali razumijevanja za njegove line probleme.
Dodijeljeno mu je radno mjesto kontrolnog lugara u Karlovcu, i
me opet nije bio zadovoljan, ne samo zbog male plate ve i zbog
odvajanja od porodice. Godine 1948. premjeten je u Slunj ali mu
ni tamonji rukovodioci nisu pomogli da sredi kuu i svoje imo
vinske prilike pa je zbog toga i dalje ispoljavao nezadovoljstvo,
javno harangira protiv Narodne vlasti. Rezoluciju Informbiroa i
pokuaj bjekstva nekih armijskih rukovodilaca preko granice do
ivljava kao potvrdu ispravnosti svog nepovjerenja prema Dravi,
nadajui se padu aktuelnog rukovodstva zemlje, uspostavljanje an2)

Sjeanje M. Milia, u a.a.


Sjeanje P. Zinajia, u a.a.
*) Vojni sud u Sarajevu, Centralna arhiva Vojnih sudova SFRJ, k 343/50, Uprava
dravne bezbednosti za oblast Karlovac, Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje od 23. maja
do 30. maja 1950. Ovaj zapisnik obuhvata 80 gusto kucanih stranica. Ali nije samo najo
bimniji ve ga smatram, i nakon pomnog uporedivanja sa zapisnicima sa sasluanja osta
lih pobunjenika a i s obzarom na Devrnjino ukupno ponaanje, a posebno odbijanje da se
ali protiv izreene smrtne presude, i najznaajnijim te najvjerodostojnijim dokumentom
o Buni 1950. godine openito.Odreene nepreciznosti u pogledu nekih datuma i imena,
uinjene iz neznanja i si., ne mijenjaju sutinu ove moje ocjene. Stoga taj zapisnik pred
stavlja i osnov autorove predstave o Buni.
5)

7*

75

Milan Boi, prvoborac, Komandant Cazinske bune, strijeljan 6. novembra 1950. (Skica
uraena po sjeanju Salima Bilkia iz turlia u ljeto 1991.)
76

glo-amerikog presudnog uticaja na obrazovanje vlasti u Jugosla


viji na elu sa kraljem, a to je moja bila vrua elja. Sa vie kon
kretnih linih ivotnih nezadovoljstava i razoarenja koje je Mile
Devrnja doivio godinu-dvije prije Bune, posebno u pogledu raz
rezanih mu otkupnih obaveza, dijelom smo se upoznali jo i rani
je, kroz izjave njegovih drugova. U avgustu 1949. godine Devrnja
o svim tim pitanjima razgovara prilikom jedne svoje posjete u
Crnaji sa Milanom Boiem koji prihvata Devrnjina rezonovanja,
nadopunivi ih isticanjem nezadovoljstva naroda sa vlau zbog
raznin obaveza i otkupnih mjera u Bosni.
Milan Boi ostavio je za sobom, veoma turo svjedoenje,
pogotovo ako ga uporeujemo sa Devrnjinim. Ali se i iz njegovog
iskaza potpuno jasno vidi da je na put bunta, organizovane orua
ne pobune protiv postojeeg dravnog poretka, odnosno ustan
ka, kako je govorio krenuo svjesno i odluno. Pored toga, vano
je istai da je Milan Boi i inae u narodu, pa i pred vlastima bio
poznat kao ovjek koji se otvoreno suprostavlja zulumima. esto
bi javno strasno govorio nee to moi dugo, okrenie se, promijenie se, sjeaju se Milana Boia mnogi sa Cazinske krajine i eti
ri decenije kasnije. Bio je ugledan ovjek, prvoborac, pa je mogao
dosta toga slobodno da kae, a da se ne boji vlasti koje ga za takve
izjave zbog njegovog autoriteta zaista i nisu smjele pozivati na od
govornost. 5 )
U ljeto 1949. godine slaganje dvojice buduih voa Bune u
ocjeni dravnog poretka jo nije rezultiralo izraavanjem ideje jed
nog ili drugog o potrebi organizovanja oruane borbe protiv vlasti.
Ta misao sazrijeva u narednim mjesecima, kada zbog linog neza
dovoljstva Milana Boia posebno otkupom i kumuliranih jo ra
nijih netrpeljivosti Devrnje prema poretku i pojedincima u vlasti,
obojica prvoboraca ispadaju iz KPJ, Devrnja u januaru zbog nedolaenja na sastanke, a Boi u martu 1950. zbog nedavanja ot
kupa-. 6 ).
ini se da je iskra upaljena poetkom marta 1950. kada je
vraajui se kui iz Slunja Milan Boi u Koranjskom Lugu po
zvao Devrnju da radi nastavljanja onog razgovora u vezi sa politi
kom situacijom doe do njega u iduu nedjelju kada e ujedno
doi k njemu neki ljudi iz daljnjih sela, od kojih emo uti aktuelne novosti. 7 ) Devrnja, podjednako ili vie i sam zainteresovan,
) Sjeanje vie ljudi sa cazinskog terena, posebno etiri decenije kasnije.
) A CK SKJ, V, k-III/9, Izvjetaj pukovnika Safeta Filipovia i Davida Lauevia,
o neprijateljskim akcijama u Bosanskoj krajini, Baniji i Kordunu od 8. juna 1950.
7) Zapisnik sa sasluanja M. Devrnje.
77

odlazi u nedjelju 5. marta kod Boia gdje taj dan nije bilo najav
ljenih ljudi, a tek mu je na kraju posjete Boi u povjerenju rekao
da u narednu nedjelju 12. marta, treba da se odri kod njega, u
Crnaji, sastanak sa predstavnicima odmetnike organizacije, s ko
jom je on povezan i koja na teritoriji Bosne radi na organizovanju
ustanka sa ciljem da se silom svrgne rukovodstvo u Jugoslaviji, sru
i postojee ureenje. Ta organizacija ima svoje ljude u ustanova
ma narodne vlasti te veze i podrku u inostranstvu. Boi je zadu
io Devrnju da s tim upozna povjerljive i bistrije ljude neprijatelj
ski orijentirane prema narodnoj vlasti i postojeem ureenju u
FNRJ te da ih dovede na taj sastanak. 8 ) Devrnja je zaista po po
vratku u svoje selo, s druge strane Korane i tri do etiri kilometra
udaljenom od Crnaje, u roku od nekoliko dana upoznao s ovim
razgovorom nekolicinu najpovjerljivijih ljudi. Prije svih svog brata
Milana, pa ratne drugove, takoer poznate mu nezadovoljnike
dravnim poretkom Nikolu Beuka iz Koranjskog Luga i uru Bo
ia iz Basare. Uskoro zatim za ideju bune protiv postojee drave
saznaje i Miljkovi Dane iz Kordunskog Ljeskovca. Svi oni su se
sloili da odmah pristupite organizaciji.
U tom prenoenju poruka se mnogo improvizovalo. Naime,
kroz sam Devrnjin iskaz uoava se da on u tom pridobijanju ljudi
za ideju ustanka pomalo navijaki dodaje kako e, na primjer, ru
kovodioci organizacije detaljno upoznati uesnike sastanka sa
svojim planom i radom, zatim da treba okupiti to vie ljudi itd.
Mada se insistiranje na ovom povrno gledano, ini suvinim, up
ravo je ono jako bitno. Naime, na dimenzijama dodavanja navod
nih injenica, svakojaka pretjerivanja i napirivanja datih okolnosti,
u slinim situacijama dodue razumljivima i sigurno ne originalni
ma, gradila se itava ustanika organizacija, njena strategija i takti
ka djelovanja, planirale aktivnosti. Stoga mi se inilo neophodnim
na samom poetku podvui te apriori klimave temelje koji e se
kao takvi stalno reproducirati pa ni zbog toga projekat nije mogao
imati nikakvih ansi na uspjeh. Koliko je bilo istine i u Boievim rijeima Devrnji oko bosanske odmetnike organizacije najbo
lje e pokazati daljnji tok dogaaja. No, ini se da je u prevelikoj
subjektivnoj elji obojice za nekom osvetom reimu, mrnji prema
poretku i jednoj istinskoj tenji da se on svrgne i uspostavi neki
novi, pravedniji, bar u jednakoj mjeri bilo prisutno i obmanjivanje
i samoobmanjivanje u pogledu uspjene realizacije planirane akci
je. Stoga je itavo to dogaanje oko ustanka 1950. godine i veoma
') Isto.
78
i

interesantan socijalno psiholoki i individualno-psiholoki feno


men.
Dok je Devrnja bio aktivan na hrvatskoj strani, M. Boi za
ideju o oruanom ustanku pridobija pojedince na bosanskoj strani,
pogotovo meu svojim Muslimanima. Teko bi bilo, u nedostat
ku pisanih izvora, utvrditi da li je na ovu temu M. Boi jo i ranije
sa kim ozbiljno razgovarao ili su eventualno to meusobno inili
neki drugi ljudi, tek ostalo je, etiri decenije kasnije sjeanje, pre
ma Selimu Beganoviu, tadanjem potpredsjedniku MNO Barska,
da se o pobuni protiv poretka po mevludima mjesecima pria
lo. 9 ) Vjerovatno prvi Musliman s kojim je M. Boi stupio u vezu
oko pobune, bio je njegov veliki prijatelj Ale ovi, sigurno jedan
od najuglednijih Muslimana na Krajini. Narod ga je upamtio po
njegovom uspjenom pridobijanju mnogih Muslimana za Huskinu
miliciju, na ijem je stvaranju skupa sa samim Huskom Miljkoviem radio od poetka, da bi zatim preao u partizane gdje se tako
er isticao hrabrou. Tu se i upoznao sa Milanom Boiem s ko
jim i nakon rata ostaje u vojnoj slubi u Bihau (Ale ovi bio je
komandant mjesta, a Milan Boi njegov zamjenik. Njihovo dru
govanje nastavlja se i nakon 1946. godine kada su obojica demobi
lizirani i vraaju se svatko u svoje selo - u Crnaju odnosno u Sturliku Platnicu, udaljena jedno od drtfgog oko 5 km, prihvativi se
svog osnovnog zanimanja - zemljoradnje. Cesto se posjeuju i tog
se vremena dobro sjea, i etiri decenije kasnije Alina supruga Bejza ovi. Mada teko, po Alinom povratku iz vojske uspjeli smo,
i pored njegove velike angaovanosti, nabaviti blago (konje, kravu
i neto ovaca). S tim se nekako, ali vrlo teko ivjelo. Godine 1949.
ili 1950. uginuo nam je jedan konj a onda je Milan ponudio svoju
pomo i sa svojim sinovima je doao i pomagao u obradi zemlje.
Tada a i ranije vidjela sam njihovo nezadovoljstvo... Moj mu kao
odbornik sve do intenzivnog prikupljanja otkupa bio je vrlo akti
van, meutim nezadovoljstvo naroda oko otkupa bilo je veliko,
gladnih je bilo sve vie. To sve je na njega negativno djelovalo.
Noima nije spavao, bio je sve utljiviji. I nama je bilo teko, bili
smo takoe prinueni na veliki otkup. Bilo je sluajeva da smo mo
rali posuivati ili dokupljivati ito da bi izmirili otkup. Te godine
je bila velika sua, zemlja je slabo raala jer je bila slabo obraiva
na, a zbog nestaice stoke slabo i gnojena. Imali smo estoro malo
ljetne djece, a s nama je ivjela moja svekrva i maloljetna zaova.
Nama 1950. da nisu uzeli zrna ita mi ne bismo mogli preivjeti.
) Sjeanje Selima Beganovia, u a.a.
79

Tada nam je, a i drugima, trebalo dodijeliti, a ne uzimati. 10 ) A.le


ovi, koji je zbog posjedovanja 100 dunuma zemlje (isto toliko
oduzeto im je agrarnom reformom) smatran za imunijeg, bolje

Ale ovi, huskinovac i partizan, najistaknutiji voa Muslimana Cazinske krajine u buni
1950. i zamjenik komandanta Milana Boia. Strijeljan 6. 11. 1950.
,0)

80

Sjeanje Bejze ovi, u a.a.

stojeeg seljaka, odmah se sloio sa Milanovom idejom o pobuni.


Njegova reputacija u muslimanskim selima bie uskoro od ogrom
nog znaaja da se Muslimani Cazinske krajine u velikom broju
privole ideji ustanka.
Ideja o buni je sazrela, zapoinje vrijeme veoma odgovornih
zbivanja i sloenih, jo ozbiljnijih, posljedica.

81

Glava peta

ORGANIZACIONE PRIPREME
Ideja o dizanju ustanka seljaka protiv drave, razmatrana naj
prije u susretima Milana Boia i Mile Devrnje te zatim u njihovim
kontaktima sa nekim drugim njima povjerljivim licima, od aprila,
ili jo od marta postaje osnovna tema sastanaka koji se svi organizuju u blizini kue Milanove, a to se mjesto razliito opisuje; kao
umarak, gaj, Boino kuite. Odravanje tih sastanaka kojima
prisustvuje po 15, 20 vie desetina, sto pa prema nekima i sto pede
set ljudi, oznaava fazu planiranja priprema za ustanak meu izab
ranim seljacima (i eventualno drugim licima) koji su prethodno ug
lavnom prihvatili ideju ustanka i iji e zadatak biti da za uee u
Buni pridobiju svoje suseljane, najprije samo one povjerljive, te da
paralelno rade na prikupljanju oruja.
Iskazi dvadesetak za Bunu glavnookrivljenih, na Udbinim
sasluanjima a u vezi termina odravanja pobunjenikih sastanka,
toliko se meusobno razlikuju kao uostalom i zvanini izvjetaji o
Buni, da je vjerovatno vie nemogue objektivno odrediti taan da
tum, posebno prva dva sastanka, mada ta preciznost u prikazu
ukupnih pripremnih aktivnosti za Bunu i nije toliko bitna. Prema
najobimnijem izvjetaju to su ga za potrebe vrha Partije i Drave
sainili poetkom juna pukovnici Udbe Safet Filipovi i David Lauevi, prvi organizovani sastanak nakon prethodnih susreta i
sastanaka odran je poetkom aprila. 1 ) Devrnja u svom uvjerlji
vom iskazu termin prvog organizovanog sastanka precizira sa 12.
martom, dok druga dvojica vodeih protagonista Bune, Ale ovi i
Nikola Boi, taj isti sastanak, smjetaju naveer 15. aprila. Anali
zirajui sadraj iskaza A. ovia i N. Boia, naroito prvog, za
') A CK SKJ, V, k-III/9.
82

kljuujem da su oni Devrnjin prvi sastanak, kome su prisustvo


vali nekako preskoili, odnosno prosto ga spojili sa drugim pa je
tako nastao amalgirani njihov prvi sastanak 15. aprila, pri emu
za sada, u razloge takvih iskaza ne ulazim. 2 )
Sigurno je posve netaan podatak koji je dao o prvom zajed
nikom sastanku komandant Milan Boi, pominjui 28. april,
ime je u istrazi, uz druge evidentne netanosti, oito pokuao, up
ravo suprotno od Devrnje, da umanji svoj udio u ustanku. 3 ) Slino
vremensko saimanje o svom prisustvu u organizaciji pokuali su,
u istrazi neki vie neki manje, predoiti i gotovo svi ostali pobunje
nici. Ramu Karajia, na primjer kljunog ovjeka Bune sa kladukog sreza Devrnja pominje kao uesnika, prvog sastanka od 12.
marta, dok Karaji izjavljuje da prvi puta prisustvuje sastanku or
ganizacije tek 23. aprila. 4 )
Isljednici Udbe, zatim kolektivna optunica, Vojno-sudsko
vijee u Cazinu i Slunju kao ni sami partijski i drugi izvjetaji ne
zadravaju se u utvrivanju ni tanih datuma ni broja sastanaka.
Najee uzimaju u obzir samo bosansku stranu, kao pomenuti
Filipoviev i Laueviev izvjetaj koji utvruju da su bila etiri cen
tralna sastanka organizacije, dok Devrnja ne samo da navodi ve i
detaljno opisuje njih pet, ne raunajui svoje, one s lijeve strane
Korane. 5 ) Ne insistirajui na preciznom odreivanju datuma poje
dinih centralnih sastanaka, koje osim prvog i zadnjeg ne navodi ni
Devrnja kome je inae izmeu odravanja drugog i treeg sas
tanka umrla ena to je vjerovatno i kod njega moglo dovesti do
odreenog poremeaja u raunanju tih dana nepobitno je da je
zadnji zajedniki sastanak pobunjenika s obje strane Korane od
ran, kao i svi ostali, u blizini kue Boieve u Crnaji, naveer 3.
maja.
Ali, ad rem! 6 ) Kako su se razvijale pripreme, ta se to doga
alo?

' ) Vojni sud u Sarajevu, Centralna arhiva vojnih sudova SFRJ, k308/50, (u dal
jnjem: CAVS), zapisnik o sasluanju Ale ovia od 12. maja 1950. I, isto, Zapisnik o sas
luanju Nikole Boia od 12. maja 1950.

) CAVS, Zapisnik o sasluanju M. Boia od 15. maja 1950.


4) CAVS, Zapisnik o sasluanju Rame Karajia.
5) CAVS, k343/50, Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.
) Lat.: Preimo na stvar!

83

Prvi sastanak

Prvom sastanku je, prema evrnjinom iskazu, prisustvovalo


18 lica, 16 iz Bosne i Mile i Milan Devrnja, koje je kao aktere koji
e po onim pitanjima djelovati u Kordunu, na poetku sastanka
ostalima predstavio glavni, Milan Boi Plaanin (po tom su
ga nadimku zbog njegovog porijekla, mjesta Plako u Hrvat
skoj mnogi poznavali i nazivali). Bilo je oito da su svi prisutni
prethodno dobro upoznati sa svrhom sastanka. Sutina Boievog
uvodnog govora sastojala se od dvije komponente. Najprije je
kratko opisao one glavne nevolje koje su lino presudno okrenule
protiv postojeeg poretka: otkup i radne obaveze koje bez mjere
vlast svaljuje na seljake, emu oni ne mogu udovoljiti pa se tako u
narodu stvara opravdani otpor protiv poretka. Zatim je iznio svoje
uvjerenje da je potrebno nezadovoljan narod organizirati i povesti
u oruanu borbu s ciljem svrgavanja postojeeg poretka i vlasti.
Pozvao je prisutne da svatko u svom mjestu izvidi konkretnu situa
ciju i mogunosti za izvoenje takvog ustanka.
Prvi diskutant bio je Ale ovi iz sela turlika Platnica, koji
se za rije javio kao predstavnik Muslimana. Sloivi se u potpu
nosti s Boievim izlaganjem o velikom nezadovoljstvu potom i
muslimanskog naroda kazao je kako bi taj narod ukoliko ga se
povede u borbu, bio spreman za ustanak. Iznio je, meutim, jed
nu rezervu oko takvog uea Muslimana koji se jedino boje da
e ih Srbi prezreti te mogunosti da u tom zajednikom ustanku
srpski narod ne okrene oruje za osvetu prema muslimanskom na
rodu za ono to su muslimani inili nad srpskim stanovnitvom u
vrijeme okupacije. Napomenuvi da kod Muslimana ima oruja,
ovi je traio da se ispita stav Srba u navedenom pogledu. 7 ) Dev
rnja je odgovorio oviu da poznaje narod svog kraja, da u naro
du vie ne vlada psihoza osvete da su ljudi zbog velikih nepravil
nosti vlasti jako nezadovoljni poretkom, da je narod spreman za
borbu, da je on, Devrnja, ve otpoeo sprovoditi organizaciju u
svojoj okolini i da e nastaviti sa pripremama za oruani ustanak.
Naredni govornik, izvjesni Ibrahim, priao je o ogorenju Mus
limana prema vlasti, o oruju koje narod ima u selima Turje, Pea
i Vrsta (sela bihakog sreza na granici sa cazinskim), o spremnosti
tih ljudi na borbu protiv narodne vlasti. Slino je stanje u svom
7

84

Isto, zapisnik o sasluanju M. Devrnje.

kraju, kladukom, opisivao Ramo Karaji. Rekao je da poznaje


trojicu uticajnih ljudi iz vlasti i tuilatva u Kladui, da na kladu
kom srezu ve radi na organizaciji ustanka izvjesni Titin, da tako
er postoje velike koliine oruja u narodu, da je on, Ramo, si
romaan te ne moe imati zato znatniji uticaj na terenu pa trai
pomo od Milana ili Nikole Boia radi uspjenije agitacije u
srpskim selima kladukog sreza i pod Petrovom gorom, to su ova
dvojica i prihvatila. 8 )
Autoritativan utisak je na Devrnju, i po njegovom sudu i na
druge prisutne, ostavio u svom izlaganju Nikola Boi, sin Milanov, 29-godinjak ugledne prolosti: prvoborac i nosilac Spomeni
ce 1941, obavjetajni oficir, demobilisan kao porunik 'krajem
1945. godine, 1946. knjigovoa Zemljoradnike zadruge u Trcu,
zatim gotovo godinu dana predsjednik cazinskog sreskog zadru
nog saveza, pa referent u Odsjeku za unutranje poslove pri SNO
Cazin od 1949. do Bune lugar, a oko dvije godine bio je Nikola i
predsjednik sreskog Saveza boraca. Bio je meu rijetkima sa jo
prije rata uredno zavrenom osnovnom kolom. Kratki Nikolini
biografski podaci navedeni su na ovom mjestu zato da bi se od po
etka lake pratila njegova uloga u ustanku. Ve na tom prvom sas
tanku 12. marta, odnosno po Nikoli i ostalima koji priznaju da su
mu prisustvovali, 15. aprila, Nikola Boi govori o vezama sa inostranstvom putem radio-stanice koja je smjetena negdje u Cazinu,
o tome da je organizacija kao da se tek ne osniva (!) poveza
na sa licima koja rade u organima vlasti, zatim u Miliciji i Armiji,
konkretno naglasivi veze sa Garnizonom u Bihau. Ve je Devrnja na svom sasluanju primijetio, valjda, osvijestivi se, da Niko
la nije pominjao nikakva imena ali i da na sastanku niko nije nita
konkretno ni pitao. Objanjavajui posebno sigurnost blagovreme
nih veza izmeu inostranstva i njihovog pripremnog ustanka, Ni
kola je naglasio potrebu pravilnog pristupanja narodu, tj. njego
vog jedinstva bez obzira na nacionalnost. Ne samo Devrnja ve i
ostali prisutni na tom sastanku, Nikole se naroito sjeaju po nje
govim upozorenjima da treba biti budan i oprezan da nas vlast ne
otkrije.
Na prvom sastanku podijeljeni su slijedei zadaci: pratiti poli
tiku situaciju svatko u svom kraju, upoznavati s pripremama i pridobijati za ustanak odane ljude na selu i po raznim ustanovama u
*) Zapisnik o sasluanju M. Devrnje, Titin je inae bio nadimak Hasana Kekia,
jo iz ratnin dana, jednog od organizatora Bune na kladukom srezu, dok je izvjesni Ib
rahim bio oito Ibrahim Beganovi.
85
j

gradu pronalaziti oruje. Na narednom sastanku koji je, po Devrnji, M. Boi zakazao opet na Crnaji za narednu nedjelju, trebalo
je izvijestiti o uraenom i, naravno primiti nove zadatke.
Izmeu pojedinih zajednikih sastanaka njihovi uesnici pro
vode razne dogovorene i druge aktivnosti u pravcu pripreme bune.
U roku od dva dana nakon prvog sastanka Devrnja je, na primjer,
pridobio za daljnje provoenje priprema za ustanak ratnog druga
Nikolu Beukovia Beuka iz Koranskog luga i uru Boia iz
Basare koji je u meuvremenu i od dvojice Muslimana iz turlia
uo kako se kod njih naveliko radi o organizaciji oko ustanka.)
Za dalji tok priprema je bila, meutim, najznaajnija injenica
to je Milin brat Milan onih dana polazio radi nekog lijeka u Be
ograd pa su se braa dogovorili kako da taj put Milan iskoristi i za
rad na ustanku. U Beogradu je trebalo da izvidi preko jednog
ovjeka, s kojim je bio u ratnom zarobljenitvu u Njemakoj, a ko
ji je nakon rata kao veoma obrazovan radio u jednom ministarstvu
a neprijateljski je orijentiran prema dananjem dravnom uree/ nju u FNRJ, kakva je politika situacija u Beogradu i okolini, da
li tamo ima priprema za ustanak i uopte da se posavjetuje sa tim
pametnim ovjekom. Milan je trebalo da posjeti i ujaka u Beogra
du koji bi se, po Milinom planu, mogao vratiti kui u Koranski lug
i tu pomoi Milinoj porodici kad Mile ode u ustanak. Mile je po
sebnu misiju namijenio bratu, na povratku, meu nekim slunjskim
kolonistima u Vojvodini, oko Indije. Oni su Mili bili poznati kao
etniki nastrojeni i neprijateljski raspoloeni prema narodnoj
vlasti, koji su se tamo u prilinom broju okupljali posebno oko
Mie Sekulia i Miladina Tepavca Bajina, sluajui zapadne
radio-stanice i prieljkujui povratak kralja Petra. Po dotadanjim
Milinim saznanjima oni jo nisu bili tamo i organizovani za usta
nak, a bilo im je moda i tee jer je na neke motrila i Udba. Milu
je naroito ohrabrivao sluaj Mie Sekulia tamonjeg koloniste,
rodom iz Moila, slunjski srez, inae ve kanjavanog zbog ne
prijateljskog ponaanja koga je navodno jedan namjetenik jed
nog ministarstva u Beogradu posjetio kod kue, pohvalio ga zbog
njegovog neslaganja sa sistemom i savjetovao da okuplja ljude oko
sebe koji su spremni za borbu protiv vlasti, da prikuplja oruje, da
sve to radi u tajnosti, da e uskoro doi momenat kada e se u na
oj zemlji dii ustanak i da e se tada Mii javiti jedan ovjek i
pruiti mu pomo. Milan je trebalo da svrati i u Putince i Rumu
) Isto, zapisnik o sasluanju M.Devrnje.
86
I

gdje se sa nekim ljudima Mile takoer namjeravao kasnije, eventu


alno, povezati. 10 )
Jo prije novog sastanka Mile je razgovarao i sa Dragom
Mandi iz Furjana, udovicom Dane Mandia, takoer ogorenom
zbog otkupa i inae neprijateljski raspoloenom prema poretku,
o ljudima koji bi prili ustanku. Ve se bio ranije odluio da se ob
rati u tom smislu u Furjanu Nikoli Pamugi i Mirku Radoaju a
to mu je kao pametno savjetovala i Draga Mandi poto Mirko
ima iri krug poznanstava sa nezadovoljnicima u selima Furjan,
Cvitkovi, Laevac, Dubrave, Salopek Luka, Krukovaa i Krstinja. 11 )
Razumije se da su istovremeno bili aktivni i ustanici sa
bosanskog terena, moda oni jo i vie, od Devrnje ali se zbog
krtih iskaza Bosanaca na sasluanjima te pripreme pred naredni
zajedniki sastanak ne bi mogle znaajnije rekonstruirati. Kaem
naredni a ne drugi jer za dvojicu osim Milana Boia glavnih
Bosanaca, Alu ovia i Nikola Boia, naredni sastanak, koji oni
smjetaju na 15. april, bio je prvi zajedniki.
Nikola Boi, prema sopstvenom iskazu na sasluanju, tek 15.
aprila od svog oca saznaje da se neto dogaa i taj dan na oev po
ziv prvi puta prisustvuje sastanku. On, dodue, na sasluanju izno
si da je oko 12. aprila primijetio da se sastaju njegov otac, Mile
Devrnja i Ale ovi, stalno neto razgovarajui po strani, da ih
je dva puta sam vidio a jednom njegova majka. 12 ) Mada nije posve
nemogue da je Nikolin 12. april Devrljin 12. mart injenica je
da su svi glavni sasluavani brkali ne samo datume odranih sas
tanaka kao i vrijeme raznih kontakata i razgovora koje su vodili i
izmeu pojedinih sastanaka, ve i sadraj tih kontakata i razgovo
ra, a posebno je evidentna na tim udbinim sasluanjima zamjena li
ca koja izgovaraju odreene misli na sastancima. Nemogue je ut
vrditi pravi odnos izmeu stvarno slabog pamenja pojedinaca (jer
su se objektivno slabo meusobno poznavali s jedne te, s druge
strane, namjernog slabog pamenja ili preutkivanja, a ak mo
da i istog izmiljanja. Udba je, opet, sa svoje strane prepustila da
unakrsnim ispitivanjima uhapenih dopre do pouzdanijih injeni
nih elemenata pa joj je, kao kasnije i tuiocima i sudu, ostalo otvo
reno vie znaajnih pitanja.
Za praenje toka priprema za ustanak najvanije je, svakako,
utvrditi u tom pravcu usmjerene aktivnosti rukovodilaca i orga
,0)

Isto.
") Isto.
IJ) Zapisnik o sasluanju Nikole Boia.
87

nizatora neprijateljske akcije kako opet, potom, dogaaj karakteriu Udba, vojni tuilac i vojni sud. Glavni izvor dananjeg
saznanja predstavljaju u maju 1950. godine provedena sasluanja
Udbe, od kojih smo se sa jednim takvim, Devrnjinim, ve obilato
upoznali. Za razliku od njegovog, druga su ipak dosta neuvjerlji
va, to moe i u ovom istraivanju i tumaenju rezultirati propusti
ma i grekama, no autor se nada ne isuvie bitnim.
Posebno nepouzdano je, ini se, na sasluanjima svjedoio
Nikola Boi, po autorovim nalazima, uz Devrnju kljuni ovjek
Bune. 13 ) Tu su injenicu dijelom ustanovili jo isljednici Udbe, a
dobro je vidljiva i kroz analizu iskaza sasluavanih drugih okrivlje
nih. Upravo njihove izjave pokazuju da je kroz svoj iskaz Nikola
itavo vrijeme umanjivao, odnosno pokuao to vie umanjiti svoju
ulogu u pripremama ustanka.
Na tom je prvom zajednikom sastanku, po Nikoli, bilo pri
sutno pored njega, i oca mu, vie ljudi: dva iz Koranskog luga, e
tiri iz Liskovca, po jedan iz turlia, Trake Platnice, Kladue,
Vrnograa, Todorova, (sve ih je imenovao), kao i nekolicina nje
mu nepoznatih. Nikola se sjea izlaganja svog oca, Devrnje i A.
ovia kao i glavnih, a svog uea na tom sastanku po tome da
je preuzeo zadatak da se u sklopu priprema za bunu povee u Ca
zinu sa edom Bogunoviem, direktorom rudnika u Pjaniima,
obrazovanim i dobrim ovjekom. Kako je Nikola zbog umora
od posla propustio da prisustvuje narednom sastanku, 23. aprila, i
bio ponovo tek na onom koji je odran 30. aprila, to se na printer
ne slae sa svjedoenjem Devrnje i Bogunovia, ali se slae sa Covievim, to nije mogao, praktino, do kraja aprila govoriti na za
jednikim sastancima o vrlo vanim vezama, posebno inostranim,
koje uspostavlja u korist njihovog ustanka edo Bogunovi iz Ca
zina, a o emu je, ipak, svog oca Nikola izvijestio nekoliko dana
ranije. Taj detalj istiem zbog toga jer je po Devrnji na drugom
sastanku, recimo 15. aprila, Nikola Boi opirno govorio o svojim
vezama sa edom Bogunoviem. I iz svjedoenja Bogunovievog,
po kome su o stvarima ustanka i irih veza njih dvojica razgova
rali u prvoj polovici aprila, proizlazi da je o tome najvjerovatnije
Nikola govorio na zajednikom sastanku 15. aprila. No, po Ali
oviu, o istim meunarodnim vezama na tom zajednikom sas
tanku izlagao je Devrnja a ne Nikola Boi. Nije, u krajnjoj liniji,
u razmatranju priprema za ustanak bitno ko je o tome govorio,
obojica su bili moda podjednako autoritativni, a obojica su u tom
lJ)

88

Isto.

pogledu poneto govorili, ve je znaajnije pitanje momenta, tj. ka


da je na zajednikom sastanku planirano da e nas u borbi protiv
narodne vlasti pomoi Anglo-Amerikanci sa avijacijom i orujem,
da se preko 40 hiljada Kraljevih vojnika nalazi na granici sa
Grkom i samo eka zapovijest iz Londona za napad na zemlju,
da dolazi kralj na vlast u Jugoslaviji i slino. Ovo je znaajno
zbog toga jer je ta vremenska komponenta mogla biti vrlo vana u
animaciji pristalica. Bitnije veu teinu imala bi, naime, injenica
da su vijesti o takvim meunarodnim vezama plasirane 15. nego
30. aprila.

Drugi sastanak

Drugi (naredni) zajedniki sastanak (po Devrnji) odran je u


Crnaji u narednu nedjelju, to bi bilo 19. marta, mada datum Dev
rnja ne spominje. Meutim, u nekim detaljima Devrnja je ipak ma
lo neuvjerljiv pa je vjerovatnije da se radi ve o aprilu, moda bi to
mogao biti i 15. april ili neki neto raniji datum. Iz Korduna su bili
jo prisutni Nikola Beuk i uro Boi, Milan Boi sa oba sina i
desetak Muslimana od kojih je Devrnja poznavao samo Alu i Ramu. 14 )
Sa Alom i Ramom na sastanak su, po Ali, zajedno doli i
Agan Beganovi iz Beganovia i Osme Abdi iz Abdia, oba sela
na mjesnom podruju Liskovac, Ale je, inae, na tom sastanku pre
poznao jo dva-tri srpska seljaka iz Crnaje. Ali on proputa da na
vede dvojicu Beganovia, Ibrahima i Memiju kao i Muu Kovaevia, sve sa Liskovakog terena koje je vjerovatno bolje znao od
Nikole ali ih se ovaj, meutim, sa tog sastanka sjea. 15 )
Prva dvojica govornika, Milan Boi i Mile Devrnja, iznijeli
su svoje aktivnosti oko uspostavljanja novih veza, o emu sam ve
ranije govorila. to se oruja tie, za tih sedam dana Mile je pro
naao deset puaka i dva pitolja, Ale je iznio da on imade 30 na
oruanih spremnih za borbu, ajo 50 spremnih za ustanak ali ne
naoruanih, sve na terenu oko turlia, srez Cazin. I Ramo je, na
kladukom podruju, tada imao 30 naoruanih i 50-60 nenao
ruanih. Najoptimistinije zvualo je Ibrahimovo referisanje da
14)
15)

Zapisnik sa sasluanja Mile Devrnje.


Zapisnik o sasluanju Ale ovia i Nikole Boia.

Cazunka buna

89

na sektoru Vrste, Turje i Pee, bihaki srez, ima 40 naoruanih i


oko 2000 nenaoruanih a takoer spremnih za borbu.
Osim to je u Kladui ponovo uspjeno kontaktirao sa-svojim
vezama u tuilatvu i povjerenitvu unutranjih poslova Ramo
je, prema Devrnjinom svjedoenju, angaovao jedan broj svojih
ljudi na Alijinom osoboenju. 16 ) Alija, nekadanji pomonik Huske Miljkovia, demobilisan kao potpukovnik JA, onih je dana do
veden, navodno zbog neke pronevjere, u kladuki zatvor pa su ga
Ramini ljudi u sluaju nekog njegovog premjetanja planirali
kidnapovati jer bi im bio od velike koristi.
Ideoloku notu tom drugom sastanku dao je Mile Devrnja
kad je zatraio, a o emu je i ranije sa M. Boiem razgovarao, da
se pri naem rukovodstvu oformi jedan sud koji e suditi komu
nistima koje budemo hvatali, a koji budu pruali otpor naoj bor
bi. Izrazito ideolokog karaktera bila je iskra oko mogueg udje
la bivih lanova Partije informbirovaca u Buni, jer da su oni, po
Nikoli Boiu, razjedeni i uvrijeeni ljudi koji e biti vjerni pobor
nici i uesnici u ustanku. Ovakvo rezonovanje nije prihvatio M.
Devrnja uz obrazloenje da se ustankom tei ureenju po uzoru
na Zapad, a ti su ljudi pristalice-SSSR dok se ja ne slaem sa po
retkom u SSSR a i cilj nae borbe je uperen protiv SSSR, to jest po
retka kod njih. Ovo Devrnjino objanjenje prihvatili su svi prisut
ni sa odobravanjem, a naroito Muslimani. 17 )
Nikola Boi je na ovom sastanku opet skrenuo panju na po
trebu budnosti da se organizacija ne bi provalila. Upozorio je da
se oficiri Udbe presvlae u civilna odijela i da etaju izmeu naro
da po pijacama pa treba zato biti veoma oprezan s kim se ta raz
govara. Izvjestan strah pred moguim otkrivanjem organizacije iz
razili su i Ale i Ramo, primijetivi ivlje kretanje milicije po terenu
i predloivi to skorije zapoinanje ustanka. Nikola, koji je na
tom sastanku prvi puta pomenuo edino ime u vezi s radio-stanicom, na Devrnjih prijedlog da se zapone na 1. maj, objasnio je da
to nije mogue jer su i milicija i vlast upravo na 1. maj najbudnije. 18 ) Ramo je onda pomenuo 6. maj, a Devrnja, valjda to nije pri
hvaen njegov prvi prijedlog, zapita to ne recimo 15. maja. Sasta
nak su zavrili Boii, Nikola, kategoriki, da e se o datumu rije) Autor nije uspio saznati Alijino prezime, pa ne moe rei o kojoj stvarnoj li
nosti se radi.
17) Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.
'*) Informaciju je Nikola oito crpio iz opisanih kontakata sa edom.
90

siti na iduem sastanku, a Milan podsjetivi da svatko treba da ide


u svoje mjesto i uradi ono to je dogovoreno.
I
ovaj sastanak rekonstruirala sam preteno prema Devrnjinom iskazu, kao opet najobimnijem. Da li je pretjerivao kad je
stavljao one brojke u usta pomenutih? Teko je rei poto ti pomenuti u svojim iskazima (o prvom sastanku) uope ne govore, ali na
osnovu njihovog opisivanja naina pridobijanja pojedinaca za us
tanak, mislim da je to sve skupa sporije i malo tee ilo. u danima
nakon drugog, a po iskazu ovia prvog sastanka, Devrnji je um
rla ena, pa osim jedne, nije uspostavljao novih veza, sa ljudima.
Po razvoj ustanka od znaaja je mogao biti povratak iz Srbije
Milinog brata Milana. On se, meutim, nije vratio sa nekim
povoljnim vijestima. Onaj Milanov poznanik iz ministarstva kazao
mu je da u Srbiji nema ni govora o ustanku, a ni na povratku
kroz Srem nije nita saznao. 19 )
Tu valja malo zastati. Naime, na narednom sastanku Milan je
referisao o tom svom putu u Beograd, pa Ale ovi u svom svjedo
enju o pripremama za Bunu kae da je on naglasio da se i tamo
stvari dobro odvijaju skorom isto kao i ovdje. Oito su Bosanci,
dakle, teili da vjeruju, a poslije u istrazi vjerovatno jo i potenci
raju, da su Kordunai donosili na sastanke podsticajne vijesti, kao
to smo maloas vidjeli da Mile Devrnja od poetka velia sprem
nost narodnih masa u Bosni za ustanak, velia ne samo u svojoj
glavi ve i meu svojim ljudima u Hrvatskoj. Slinih primjera
moglo bi se, kad je ukupno zbivanje u pitanju, jo vie navesti. U
opticaju je u pogledu razvoja priprema za ustanak, tako, nekoliko
nivoa stvarnosti: stanje ni po kome subjektivizirano, stanje koje
je na sastancima i u drugim kontaktiranjima predstavljano a u ma
njoj ili veoj mjeri je odraz optimistikog prieljkivanja, stanje
stvari posebno na sastancima (u pogledu veza) namjerno potenci
rano. Tu sam opasku ovdje navela ne samo zato da istaknem po
tekoe u istoriografskoj rekonstrukciji, ve i jo vie zato da pod
vuem paralelno dejstvovanje dvije razliite razine inilaca, obje
objektivne: stanja samog po sebi i predstavljanog stanja. Kontra
dikcije proizale iz tog dualizma bile su od presudnog znaaja, ka
ko za razvoj priprema tako i poslije za Bunu samu.

*) Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.


91

Vie veze i radiostanica.

Zanemarujui uslovno vjerodostojnost ko i kada je na sastan


cima objanjavao postojee i potencijalne veze izmeu, na jednoj
strani stvarajue se krajike protivdravne organizacije i, na drugoj
strani, aktuelnih politikih i vojnih faktora Drave, Subaia, Kra
lja, sada vie o sadraju te dimenziji ustanikih priprema.
Za kontekst krajikog ustanka bilo je sigurno najvanije na
sastancima potencirati kako se u itavoj zemlji priprema usta
nak. U tom smislu na svakom narednom sastanku iznose se sve
vei uspjesi koje na Krajini, i ire, u uspostavljanju veza postiu
glavni inicijatori i organizatori: Milan Boi, Mile Devrnja, Niko
la Boi, Ale ovi, Ramo Karaji.
Devrnjine veze, osim u ve pomenutim oblinjim selima koje
je i radi svog lugarskog posla mogao posjeivati i ee i bez mo
guih sumnjienja od strane organa vlasti, postojale su u glavnom
na karlovakoj oblasti, u Slunju, u pravcima prema Moilima,
Plakom i Ogulinu te u samom Karlovcu gdje je preko jednog po
vjerljivog mu ovjeka pokuao uspostaviti kontakt sa Ivanom Subaiem, a u igri su bile jo i veze uspostavljane, naroito, preko,
brata mu Milana u Beogradu i Sremu. Dobivajui verbalnu pod
rku pa i obeanja o pomoi sa vie strana, Devrnja je kao o goto
voj stvari izvjetavao o tome na sastancima. 20 ) Prema njegovom
veoma uvjerljivom svjedoenju, ukoliko iz vie osnovanih razloga
zaista i prihvatimo iskrenost njegovog iskaza, on ipak nije uspio i
stvarno uspostaviti neke znaajnije veze ni u zemlji, a o nekim svo
jim vezama sa inostranstvom nikad nije ni govorio, a najvjerovatnije da ih nije ni imao.
U pogledu stvaranja irih i viih veza u meusobnim raz
govorima ustanikih organizatora i na sastancima prednjaili su
Boii, otac Milan i stariji sin Nikola, dok je mlai Stevo, osim
jedne takve epizodne uloge, imao, ini se, zaduenja preteno bezbjednosnog karaktera, to jest osiguravanja tajnosti odravanih sas
tanaka koji su se svi, svaki od njih po tri do etiri pa i est sati, od
vijali u umarcima oko kue Boia. 21 ) Milan Boi, osim ve pomenute navodne veze sa nekim ustanovama drave i vojske u Biha
u, odlazio je radi pridobivanja ljudi za ustanak i u hrvatske srezo10)

Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.


) Upor. Zapisnike sa sasluanja Milana Boia, Nikole Boia, Steve Boia, Ale
ovia, Mile Devrnje, ede Bogunovia.
92

ve Slunj i Vojni, tj. u sela gdje je imao neke jo ranije poznanike,


kao Krukovau ili Krstinju na primjer, uspostavljao je veze sa se
lom Pitaline i Bosanskom Krupom, sa Kladuom, a posebno va
ne trebale su biti one u Cazinu. Kad je rije o vezama u Cazinu
treba, meutim, imati u vidu da su to veze koje stvara potpuno ili
uglavnom sin mu Nikola, koji je bio, za razliku od oca zemljorad
nika, itav poslijeratni period, kako smo i ranije vidjeli, i u drav
noj slubi u Cazinu. Tu je, normalno, u tim godinama imao odre
eni uticaj u raznim ustanovama i upoznavao je mnoge ljude.
Jedan od njih, a za nas i Bunu od zaista velike vanosti bio je
ve pominjani edo Bogunovi, direktor (upravnik) rudnika u Pjaniima, sa sjeditem uprave u Cazinu. S njim se Nikola druio jo
ranijih godina i, po svjedoenju edinom, stalno ga propitivao o
eventualnim njegovim irim politikim vezama sa etnikim krugo
vima, o izbjeglikoj Vladi i Kralju i slino, sve na liniji najprije
sam Srbin, pa onda sve ostalo, pravdajui mu svoje uee u
NOB sijeenjem oca Milana. Ve tada je, ini se, Nikola, dijelom
po osnovu edinog prepriavanja ratnih zbivanja a dijelom i to je
edo poticao iz pozate etnike familije, a i inae bio obrazovan
ovjek, itao tampu, uz to jo na znaajnoj dravno-privrednoj
funkciji, o edi stekao predstavu da je on neka velika zvjerka i
pored toga to mu je edo navodno takvu neku ulogu poricao.
Njihovo poznanstvo i meusobno povjerenje zadralo se u 1950.
godini kada, u aprilu, Nikola stupa u vezu sa edom radi organizovanja Bune. 22 )
Obojica, znajui za odmetnike oruane grupice na terenu
oko Vrela, pa i oko Korane, a posebno o pripremanju vee protivdravne akcije na Baniji, brzo su preli na pitanje Cazinske bune,
poto je Nikola nagovijestio da bi zbog silnih otkupa, obaveza na
Cazinskoj krajini i na Kordunu u proljee moglo biti svata. Bo
gunovi je znao, po Nikoli, razlog Nikolinog dolaska. Iznio mu je
kako ima vie organizacija koje pripremaju ustanak protiv drave,
kako je 40 hiljada Kraljevih vojnika na granici sa Grkom, i samo
ekaju znak za napad na Jugoslaviju, kako treba da se formira vla
da u koju e ui Maek, Subai i Sava Kosanovi. Bogunovi je
tada Nikoli priblino rekao i ovo: Ja sada oekujem ugovoreni
znak od Kralja iz inostranstva sa kojim odravam direktnu vezu
pa u ja onda izvjestiti tano kada se treba dizati na ustanak. Kad
doe ugovoreni signal ja u onda izvjestiti sve organizacije u zem
lji tako da bi jednovremeno poela pobuna pa ako se ne uspije on) Zapisnici sa sasluanja ede Bogunovia i Nikole Boia.

da e doi momentalno pomo iz inostranstva avionima i vojskom.


Vi sada pazite, organizujte se i oruje prikupljajte a ja u vas izvjestiti kad treba poeti kako se ne bi desilo da se digne samo je
dan srez na pobunu. 23 ) Jo se Bogunovi tom prilikom potcjenjivaki ponio prema navodnoj Devrnjinoj vezi sa Subaiem kao ja
imam vezu sa najglavnijom vlasti. Takoer je edo, po Nikolinom iskazu pominjao svoje veze u Cazinu, sa bivim efom Odsje
ka za unutranje poslove kao i druge, naroito u Hrvatskoj, gdje je
zbog neusaglaenosti na irem planu navodno sprijeio poetak di
zanja bune ljudi koje, on ima od Petrinje do Karlovca.
Naknadno, u zenikom zatvoru 1952. godine, Nikola samoi
nicijativno i pred nekoliko svjedoka, takoer zatvorenika, povlai
svoj iskaz o Bogunoviu kao netaan, izmiljen, izjavljujui da je
na takav postupak bio prinuen, da ga je lano teretio silom
prilika. 24 ) Ali o tome vie na drugom mjestu. No, veza edo Bo
gunovi dobija u kritinim danima, u aprilu 1950. godine u pri
premama za ustanak veliku ideoloku mo. Glavni organizatori
koji se i samostalno meusobno sastaju, upoznati su sa ovim raz
govorom gotovo odmah. Ako ostali pobunjenici nisu upoznati o
visokoj vezi jo 15. aprila, ono su njome i bitno podstaknuti u
svojoj odluci o ueu u ustanku na sastanku 23. odnosno 30. apri
la.
Funkcija Ale ovia i Rame Karajia, dvojice glavnih Mus
limana sa cazinskog odnosno kladukog sreza, sastojala se uglav
nom u pridobivanju to vie Muslimana na teritoriji Cazinske kra
jine za ustanak, u brizi za prikupljanje oruja te u pogledu drugih
organizacionih pitanja na lokalnom terenu. 25 ) injenica je da su
njin dvojica u tome bili veoma uspjeni, dok nekih viih veza oni
nisu uspostavljali, ukoliko tu ne ubrajamo Ramine povjerljive ve
ze sa nekoliko uticajnih Velikokladuana.
Uvjerljivost veze ede Bogunovia zasnivala se na injeni
ci to edo lino ima u Cazinu radio-stanicu, odnosno preko ne
kog svog ovjeka u Cazinu koji je posjeduje, odrava putem te taj
ne radio-stanice redovne kontakte sa Kraljem i njegovim saradnicima. 2 ) I pored velike uloge Udbe, ojaane za tu priliku iskusnim
kadrovima iz Republike i Beograda, edina radio-stanica nije
otkrivena. Nije otkrivena, bar ne do suenja, ni u fizikom smislu
ni kroz neke pouzdanije elemente u iskazima sasluavanih.
) Zapisnik sa sasluanja N. Boia.
) CAVS, 308/50, uporediti izjave vie svjedoka.
) Zapisnik o sasluanju Ale ovia i Rame Karajia.
) Zapisnik o sasluanju posebno Nikole Boia.
94

Ali, da li te tajne radio-stanice u Cazinu stvarno nije bilo? Evo


nekoliko momenata koji upuuju na mogunost da je ona u Cazi
nu ipak postojala.
Prvo, edo Bogunovi na sasluanju ne negira izriito da s
njom nije raspolagao. Na Nikolino pitanje, naimej da li ima neke
veze sa inostranstvom i da li ima radio-stanicu edo se u odgo
voru nasmijao, kao neka Nikola sjedi s mirom i da ne misli pu
no o tome kakve ja veze imam, odnosno da ja nemam sad nikakvih
veza, a da bi me neko obavijestio ako bi nekad neto bilo. Zanim
ljivo je da ni dvojica isljednika na dva odvojena sasluanja ede
Bogunovia (16. i 21. maja) nisu ni indirektno pokuali od njega
dobiti odgovor o navodnoj radio-stanici. A postavljeno mu je u is
trazi ukupno 18 pitanja. 27 ) Moda su istrani organi u meuvreme
nu i pronali tu tajnu radio-stanicu pa ga zato nisu nita o njoj pi
tali? Ali, to je gotovo nevjerovatno ve zbog toga to ni u tada
njim ni u kasnijim izvjetajima Udbe stanica kao realna injenica
nije utvrena. 28 )
Drugo. Da li bi Nikola Boi, inspirisan razgovorom sa e
dom Bogunoviem, postojanje tajne radio-stanice u Cazinu prosto
izmislio? Da li je mogue da je bio spreman na toliko samozavara
vanje? Shvatljivo je to je on kao ovjek u goruoj elji za uspje
nim svrgavanjem omrznutog mu poretka uveavao stepen povolj
nih uslova za ustanak ali, s druge strane Nikola je bio u ratu obavjetajac te je morao imati izvjesnog iskustva o ovome i da se ipak
radi o veoma ozbiljnim stvarima. Stoga smatram, pogotovo s obzi
rom jo i na viegodinje dobro poznanstvo izmeu Cede i Nikole,
da je Nikola ne samo istinski vjerovao u postojanje te radio-stani
ce i viu vezu edinu, ve je vjerovatno o lokaciji te stanice u
Cazinu i o ovjeku koji s njom neposredno radi, i vie znao nego
to je u istrazi priznao, to mu opet nije bilo preteko jer isljednici,
zaudo, na tom pitanju nisu insistirali. 29 )
Tree, Vie ljudi je ulo, a sjeaju se toga i nakon etiri dece
nije, da su vijesti o buni na Cazinskoj krajini, uz relativno detaljno
navoenje pojedinosti, kao koje su zadruge opljakane itd., prnijele u svojim uobiajenim veernjim terminima samo dan nakon
2?) Zapisnik o sasluanju ede Bogunovia.
) Uporediti ve pominjani izvjetaj... pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia, kao i
vie partijskih izvjetaja iz tog vremena, te na primjer izvjetaj Ministarstva unutranjih
poslova NR BiH (0105/50), o kojemu e biti vie rijei kasnije.
) Uporediti zapisnike sa sasluanja Nikole Boia, Milana Boia, Ale ovia,
Mile Devrnje.

95

akcije, tj. 7. maja, radio-stanice Glas Amerike i Radio Moskva. 30 )


Prosto je nemogue zamisliti otkud takve informacije tim neprija
teljskim radio-stanicama ako one nisu bile u nekoj, makar indi
rektnoj, vezi sa ovom misterioznom, radio-stanicom u Cazinu.
etvrto. Zar je u pitanju puka pieva fantazija ili je bilo ne
kog stvarnog osnova o radio-stanici u prii romanu Omaha
1950. Devada Sabljakovia? 31 ) Prouivi njegovu knjigu a i iz li
nog razgovora s njim zakljuujem da se ipak nije moglo raditi sa
mo o fantaziji koja, naravno, romanopiscu omoguuje punu slobo
du manevriranja i mijeanja stvarnih injenica sa predstavama u
narodu rairenima. Taj roman i jeste uzbudljiv i interesantan to
veoma uspjeno povezuje i interpretira istine, poluistine i imagina
ciju. O emu se radi?
Glavni junak, ortodoksni a ipak suptilni partijac Adem, mlad
momak a ve ozloglaeni utjeriva otkupa, za koga seljani nisu
govorili da dolazi u selo, nego da polazi na selo, od djevojke u
koju je zaljubljen saznaje, nekoliko dana nakon Bune, za postoja
nje radio-stanice u njenoj kui. 32 ) Ona, studentica Silva, je kerka
jednog advokata u Cazinu, Silvestra Arha, austrougarskog inov
nika i svrenog studenta Bekog univerziteta, inae porijeklom
Slovenca, koji je kao pravnik jo za vrijeme prvog svjetskog rata,
budui nesposoban za vojsku upuen ovdje na slubovanje. ) Arhovi su smatrani aristokratskom porodicom ija se i kua odvojena
od okoline, razlikovala od ostalih visokim zidom i najbogatijim
vonjakom u kraju. Od Silve Adem saznaje kako se seljani zbog
otkupa, pominjui i Adema, tue i spore na sudu i zato dolaze po
pravnu pomo njenom ocu. Kao intelektualka Silva je shvatila da
je vlast gladnu godinu seljacima uinila jo gladnijom, da su
oni iscrpljeni, sirotinja nema snage ni da se tui. U iskrenom
50) Sjeanje na primjer Gojka Jotia, od 1950 (nakon Bune) opunomoenika Odsje
ka unutranjih poslova u Cazinu, u arhivi autora, (u daljem: u a.a.).
J1) Devad Sabljakovi, Omaha 1950, Knjievne novine, Beograd, 1986. Radi se
i o knjievno-strukturalno malo neobinom romanu u kome se i odjeljuju i isprepliu dokumentarno-injenina osnova sa poetsko-lirskim ekspresijama. Stvarne linosti, geog
rafska imena i dogaaji u knjizi su modifikovani ali tako da poznavaocu prilika u velikoj
mjeri omoguuju praenje i nekih stvarnih zbivanja. Da li tim zbivanjima pripada i Sabljakoviev segment o radio-stanici?
32) Adem je, prema objanjenju koje mi je dao pisac, u stvarnosti nepostojea oso
ba, s karakteristikama nekolicine realnih linosti. Samo po imenu i moda po partijskoj
funkciji podsjea na Adema Pjania, organizacionog sekretara SK Cazin, ali po svim bit
nim okolnostima Adem iz romana nije Adem Pjani.
) Radi se o stvarnoj linosti, o advokatu Antonu Grozniku, jedinom advokatu u
cazinskom kraju koji je i uestvovao u odbrani vojno-suenima u Cazinu maja i juna
1950.

96

ogorenju zbog nepravdi koje se ine narodu, na Ademovu pri


mjedbu da je ona od onih koji se od naroda odjeljuju visokim zi
dovima, srdito mu je odvratila da ne zna ta je gore; odijeliti se od
puka ili ii u narodne mase da bi im se sve uzelo i otelo. Jednog
dana e nas poubijati najozbiljnije e Ademu (jo prije one selja
ke guve) koji je uz smijeak pita da li se plai, dodajui nije
ovaj narod toliko zao koliko misli. Pisac Sabljakovi Silvinim ri
jeima najavljuje skora stvarna dogaanja: Ne mislim ja ni da je
zao ni dobar. Smatram samo da e ovim ljudima jednog dana biti
do zla boga svega dosta: i gladne godine i snijega, i tebe i mene, ili
ako hoe i vas, i nas, i sebe samin. Tada se ubija. I to sam htjela
da te pitam: mislite li vi o tome?
Adem je Silvu volio. Vjerovatno su i njihovi esti ovakvi i sli
ni dijalozi uticali na njegovo sazrijevanje i na psihiko podvajanje
njegove linosti: Na urevdan Jurjev 1950, kad se, dakle, ono
dogodilo, ona troasovna omaha, stegnute due kao pripadnik
vlasti Adem uestvuje u slamanju bijedne i jedne bune seljaka pro
tiv drave u ajinu, prosto nesretan to se pobuna nije razmaha
la, marksistiko-lenjinistiki indoktriniran da je to bila jedna pra
va prilika da izvedemo revoluciju u ovoj vukojebini. 34 ) Adem je
vjerovao Silvi kad mu je, ve nakon Bune, u svojoj kui priala o
ocu, o njegovom osobenjatvu, o naivnim hobijima koje je gajio.
Jo prije rata meu ostalim nesvakidanjim predmetima kupio je
mali generator i uveo struju u kuu, istovremeno je nabavio i radio-stanicu. Silva je Ademu objanjavala da je otac radio-amater,
ulanjen u klub u Ljubljani, i da iskljuivo iz nekog bezveznog ho
bija kontaktira sa sebi slinim irom svijeta: s Norveanima, Talija
nima, pancima pa ak i Afrikancima. Rekla mu je i da je onaj Jednoruki ve bio kod njih u kui i da misli da je on tu spravu koja je
u tatinoj sobi, spazio ali se nije odao da je shvatio da je rije o radio-stanici. 35 ) Silva se zato plaila da taj Jednoruki, taj policajac, ne
pomisli da je njen otac neki neprijatelj i u vezi sa bilo kakvom poli
tikom. Ta sav kraj zna da je uvijek bio po strani, u ratu i kasnije,
zapravo i ne zna ta se oko njega zbiva. Adem je Silvi zaista vjero
vao. Ali, drug ari starom Arhu nije vjerovao. Bio je siguran da
je njegova radio-stanica koritena u pripremanju Cazinske bune,
34)

ajin je, naravno, Cazin.


Jednoruki alijas drug ari u romanu je predstavljen kao oficir Udbe koji je
doao u Cazin da raisti stvari oko Bune. Ne ulazei u njegove stvarne aktivnosti i za
datke u ono vrijeme, radi se vjerovatno o zbiljskoj osobi, o Stojanu Zoriu, ovjeku koji
je pruio oruani otpor prilikom pada Stanice milicije u Trcu i kasnije povjerenika u
SNO Cazin i lanu biroa SK Cazin.
55)

97

zato jer ju je i ostavio gdje ju je pri obilasku kue i vidio, pravei se


da je ne vidi i nadajui se da e se njenim koritenjem stari Arh
sam odati. Vjerovatno je angairan itav specijalni radio-sistem ne
bi li se uhvatili radio-talasi koje bi Arh slao. Da li su ari i odgo
varajua sluba uspjeli dokazati Arhovu krivicu ostalo je u romanu
nedoreeno. Tek, kae se da su Arhovi (Groznikovi), Silvester,
njegova ena i Silva zajedno sa mnogim drugim porodicama po
kazni deportovani iz Cazina u izolaciju na srbaki srez. Ali, takav
rasplet ve i ne odgovara stvarnosti, Groznikovi nisu protjerani u
Srbac.
Ako romanopisac ostavlja itaocu da izmeu vie moguih
opcija sam izabere rjeenje, to isto ne moe da uini istoriar. Istoriari i drutvenjaci tragaju za konkretnim istinama. Je li Adem, u
pogledu te radio-stanice u Arhovih, bio naivina pa je zbog te svo
je nebudnosti dospio ak u zatvor? Je li Silvester Arh bio doista
bezazleni radio-amaten individualista, osobenjak, ili je on bio
konkretna via veza Cede Bogunovia? A ari, taj kruti polica
jac koji je, sluajno ili namjerno, doavi kui Arhovih kao radi ne
kog propitivanja, da li on, otkrivi ili samo potvrdivi injenicu o
radio-stanici, i uspije dokazati njenu funkciju oko ustanka? Da vi
dimo!
Adem je tipini idealista i revolucionarni entuzijasta novog
poretka, starosno i politiki oito neiskusan, on je predstavnik jed
nog sloja lokalnih drutvenih aktivista, dravnih slubenika i ru
kovodilaca koji se lome izmeu s jedne strane strogih partijskih di
rektiva, a s druge strane u svom svakodnevnom radu na terenu,
okrueni raznim neloginostima i kontradiktornostima u funkcio
niranju naroito privrednog sistema, kojima su pogoeni ili njihovi
blinji ili prosto narod kao takav u takvim okolnostima tim ljudi
ma poputa panja, odozgo im se pripisuje nebudnost. To je i
razlog to Aclem, mada po funkciji vie nego obavezan, u aktuelnoj istrazi preuuje svoje sluajno saznanje o radio-stanici, uz to i
iskreno ne vjerujui u mogunost bilo kakve veze izmeu nekih
vanjskih faktora i neukih seljaka koje je u sutini volio ali ih i u
svakom pogledu potcjenjivao.
Silvestar Arh, alijas Anton Groznik, poseban je sluaj. Bio je
stranac, bio je jedini advokat na srezu, imao je neobinu kuu s jo
neobinijim vonjakom, imao je udne individualne i kulturne
sklonosti i neobine tehnike hobije. Da li je mogue da se ama
terski koristio bar desetak godina radio-stanicom (ukoliko u po
gledu vremena to ipak nije pieva konstrukcija) a da ga za to vri
jeme ni u toku rata ni poslije njega vlasti nisu otkrile.
98
I

Nepobitna injenica je da je Arh Groznik bio ovjek koji je


imao mnogo kontakata sa ljudima, sa seljacima u poslovnom po
gledu svakako najvie jer ih je morao esto zastupati u raznim spo
rovima, posebno onim protiv drave. Ali, logino bi bilo da je kao
intelektualac ipak teio uspostavljati neke kontakte i sa ljudima
njemu bar bliskog linog profila. Takvih je u Cazinu, meutim, bi
lo malo. edo Bogunovi, svreni gimnazijalac i tehniar, i samo
zbog toga direktor rudnika, bio je linost koja je zbog svoje naob
razbe mogla biti u datoj okolini za Arha ipak zanimljiva te tu mo
da lee razlozi njihovog eventualnog upoznavanja, zbliavanja i
kontaktiranja. S druge strane, ArhGroznik kroz svoj je svakod
nevni rad morao osjetiti ne samo nepravde na ovaj ili onaj nain
poinjene od drave pojedincima ve i jedan zajedniki imenitelj
svih tih nevolja, to je ukupne uzevi, moglo probuditi i u njemu
odreeni ljudski revolt pa se odluio stati na stranu toga svijeta te
mu pomoi, pa makar znao u kakvu opasnost se time uputa. Ili su,
opet, pri uspostavljanju veze izmeu njega i ede Bogunovia bili
u pitanju neki drugi, odnosno jo neki drugi razlozi? U krajnjoj li
niji oni za nau temu nisu toliko vani koliko je, po mom sudu,
vano istai da istorijski roman Omaha 1950. nudi ozbiljne indicije
0 stvarnom postojanju skrivene radio-stanice. U tom sluaju bi
njome, u svrhu organizovanja bune u Jugoslaviji na urevdan
1950, naravno, na sektoru cazinske krajine, upravljao, i po dogo
voru sa edom Bogunoviem, Anton Groznik.
Duna sam i odgovor zato ari, odnosno Udba, otkrivi radio-stanicu, po mom miljenju, nije (ne bi) taj momenat putala
van svog najueg kadrovskog kruga, pa za to nije saznala ni Parti
ja.
Smatram da se radi o bar dva mogua momenta. Prvo, radio-stanica prema kronologiji zbivanja u Sabljakovievom romanu, ali
1 prema nekim mojim nalazima kao nova injenica nije stigla ui
u izvjetaje jer Groznik je kao branilac i posve nesumnjiv uestvo
vao na vojno-sudskom procesu koji je trajao zadnjih desetak dana
maja mjeseca i poetkom juna, a glavni izvjetaji i Partije i Udbe o
dogaaju nastaju u maju i u junu. Drugo, Udba i sline slube u
svijetu, kao to je poznato, neka saznanja zadravaju iskljuivo za
sebe, pogotovo kad ocijene da bi ona mogla imati nekih novih ne
zgodnih drutvenih implikacija, a u ovom sluaju je Udba stvar
odutjela moda i iz sopstvene surevnjivosti to je s otkriem za
kasnila. A ima, naravno, i trea mogunost. Saznanje o radio-stanici i nekom pismenom aktu Udbe postoji ili je postojalo ali taj je
akt, u vie arhivskih istki koje su injene u toku narednih dece-

nija unien ili, ako jo postoji, nije dospio, iz ovih ili onih razloga,
istraivau na uvid. Ali, na kraju krajeva, moda je ta itava Sabljakovieva pria o Groznikovoj radio-stanici ipak samo fantazija,
zasnovana na oito nekim kasnijim prepriavanjima ondanjih gla
sina ljudi koji su pravu radio-stanicu snano prieljkivali, inili
moda i napore da je za potrebe ustanka pribave, pa su u toj preve
likoj elji prosto i stvarno zamiljali da ona negdje na Krajini po
stoji.
U svakom sluaju, istinu o (ne)postojanju radio-stanice mog
lo je znati samo troje do etvoro ljudi dok su ostali ustanici vjero
vali u ono to im kae vodstvo. Zanimljivo je, na primjer, da je u
svom iskazu pred Udbom ak Mile Devrnja naveo da je Boie vi
e puta poblie pitao za tu radio-stanicu ali su oni uvijek izbjega
vali konkretne odgovore. edo Bogunovi, oko ijeg se imena ona
najvie vrtjela, inae od 1989. vie nije meu ivima.
Zato sam toliko istraivala ovo pitanje radio-stanice? Zato
jer je ona, postojala stvarno ili ne, odigrala faktiki veoma znaaj
nu ulogu u pripremanju ustanka, a bilo je zbog nje i drugih poslje
dica.

Trei sastanak

Naredni (trei sastanak) odran je, po odvojenim iskazima


nekolicine njih sa cazinskog i kladukog sreza, u nedjelju 23. apri
la. Pored veine ve ranije pomenutih lica (Milan Boi sa sinovi
ma, Mile Devrnja, Ale ovi, Ramo Karaji, Muo Kovaevi,
Agan Beganovi, Ibrahim Beganovi, Memija Beganovi) prisus
tvovala su i nova, tj. ljudi pridobiveni za ustanak u vremenu nakon
prethodnog sastanka. Tako, sa kladukog sreza Alaga Jui (Todorovo), Husein Zenkovi (Krivaja), Hasan Keki (Velika Kladua), izvjesni Doli iz Gornje Vidovske, jedan iz Vrnograa. Sa ca
zinskog sreza tu su bili jo Miljkovi Mile Branko, iz Crnaje,
ulaga umar iz Trca, Muharem i Redep Dervievi iz turlia.
Iz Korduna dola su samo dvojica, Mile Devrnja i njegov brat Mi
lan, odnosno, to je manje vjerovatno uz Milu, po Nikolinom iska
zu, Beuk Nikola, a po Alinom, Mirko Radoaj iz Furjana. I ovom
je sastanku prisustvovalo blizu 20 lica.
Sadraj razgovora i na ovom, slino kao na ranijim sastanci
ma, nije jednostavno odgonetljiv, valjda iz istih razloga koje sam
100

ve ranije isticala. Stoga ni rekonstrukcija ovog sastanka nije ba


pouzdana. Sastanke je uvijek otvarao M. Boi. Kao i na ranijim
sastancima on je najprije govorio o potrebi borbe protiv vlasti
zbog velikih otkupa i poreza. Isticao je da je on jednom ve dizao
ustanak koji je uspio i da je dolo vrijeme da ga die opet jer se je
nametnula ova banda (rukovodstvo) pa moramo opet da se borimo
da ih zbacimo sa vrata. 36 ) Zatraio je, zatim, da svatko podnese
izvjetaj o svom radu, a sam je rekao da je uvrstio veze sa Bosan
skom Krupom, Krukovaom, Osretkom, povezao se sa Mehmedom epiem u Cazinu. 37 )
Sigurno i pod uticajem enine smrti, Devrnja, po svom sjea
nju, nije na tom sastanku ire govorio. Ramo, opet, svjedoi sas
vim drugaije. Naime, upravo to se veza tie, on se upeatljivo
sjea najvie ba Milinog izlaganja koji je govorio o svojim vezama
sa Ogulinom, Karlovcem, Suakom, Rijekom, Srbijom, Sremom, o
sopstvenoj radio-stanici preko koje je uhvaena veza sa Kraljem
koji e dati znak kad da se udari a dotle da se pobuna dri u taj
nosti. 3 ') Najzanimljiviji dio Ramine interpretacije Milinog iskaza
odnosio se na sugestiju jednog ovjeka u CK koji je Mili kazao:
IB-ci su jaki dosta a seljatvo je jo jae a da je dananja vlast naj
nejaa da je vojska sva po granicama i treba samo unutra zametnu
ti bunu i tako je lako sruiti ovu Vlast. Taj Devrnjin iskaz ne pominje, inae, nijedan drugi u istrazi sasluavani pobunjenik, a to
bi moglo biti indikativno, ni sam Devrnja o tome ne govori. No,
mada je normalno da ni on nije mogao reproducirati ba sve to je
kada kazao na tim sastancima, mislim, tako neto bi u istrazi ipak
iznio. Da li se radilo o nekoj Raminoj konstrukciji, tko zna kako
nastaloj? To e ostati nerazjanjeno. Ako je ona ivjela kao pred
stava bar u njegovoj glavi, a on je bio glavni za itav kladuki
sektor, mogla je ve stoga imati dovoljno znaajan naboj. Ali ako
je takva jedna izrazito ilustrativna misao zaista plasirana na zajed
nikom sastanku, potencija njenog uinka mogla je biti, pogotovo
imajui u vidu opti profil pobunjenika, ogromna. Da je Devrnja u
tom irem kontekstu ipak na tom sastanku govorio svjedoi Ale
koji, kao i Ramo, pominje neko pismo Mili, upueno iz Srema.
Mile je na sastanku referisao kako mu je bivi komandant mjesta u
Rakovcu, a poslije rata koloniziran u Indiji, javio da se i tamo
) Zapisnik o sasluanju Rame Karajia.
) Zapisnik o sasluanju A. ovia.
) Zapisnik o sasluanju Rame Karajia. Da je Kralj formirao vladu Maek Subai Sava Kosanovi inae je javljano tada i preko vijesti zapadnih radio-stanica, to
su mnogi ljudi, makar bilo u Jugoslaviji zabranjeno, sluali.

101

stvari dobro odvijaju (Ale) odnosno da oni isto organiziraju us


tanak te da mu je rekao jedan oficir iz Beograda poslati kamion
oruja. (Ramo).
ini se da je na ovom sastanku, uz pridobivanje novih ljudi,
pitanje oruja i inae bilo u prvom planu. Za razliku od Devrnjinog terena gdje su se stvari i oko ljudi i oko oruja malo slabije
razvijale, na Cazinskoj krajini meu Muslimanima, prema iskazi
ma nekolicine, pripreme za ustanak su objektivno povoljnije napredovale.To potvruje ne samo injenica da je na sastanku bilo
prisutno vie novih ljudi ve i izjavljivanje Muslimana kako je u
njihovim selima narod zagrijan za ustanak (Ramo), kako narod
ve otvoreno govori o potrebi borbe (Ale). Muslimanske su voe,
meutim, na sastancima pourivali zapoinjanje oruanog ustanka
oito jo vie zbog problema bezbjednosti organizacije. Ale je, na
primjer, po svjedoenju Milinom, tako, ispriao kako je uoi ovog
sastanka bio nekim poslom u Cazinu te mu je tada jedan ovjek,
oito znajui za njegovu ulogu u organizaciji ustanka, kao dobro
namjerno poruio neka se gubi iz grada jer bi inae mogao biti
uhapen. Ramo je i na ovom sastanku, prema Mili, opet traio
pomo Boia da, radi pridobijanja Srba, zajedno odu u sela ispod
Petrove gore. No, Ramo je, ini se, jo vie nego u pogledu irenja
ustanike baze pri tom imao u vidu, slino kao Ale na prvom sas
tanku, strah Muslimana da im Kordunai u odsutnom trenutku
zbog, razumije se, jo svjeih sjeanja na ratne strahote, ne udare
u lea. Isti strah na tom sastanku iskazao je i Keki Hasan.
Milan Boi je nakon ovog sastanka stvarno otiao sa Ramom
u ta srpska sela, obavio tamo odreene razgovore sa ljudima, te je
vjerovatno dijelom ve tada, a potom, nakon njegovog referisanja
o tim vezama u Kordunu, pomenuti strah meu Muslimanima si
gurno ublaen.
Traganje za orujem i njegovo prikupljanje bili su ve do tog
sastanka u punom zamahu. Posve je, meutim, nemogue rekon
struirati tane brojke kojima se na sastanku operisalo. Problem u
utvrivanju broja komada prikupljenog oruja proizlazi i iz brka
nja meu pobunjenicima o tome kad su ti podaci iznoeni, na sas
tanku 23. ili na narednom 30. aprila. Prema Nikoli, iji su zadaci u
organizaciji bili druge prirode, o odreenim brojkama bilo je go
vora ve na tom sastanku, i to da je Ale izvijestio da on ima 700
karabina, 4 pukomitraljeza i 2 bacaa jedan laki i jedan teki,
da uz teki baca ima 86 granata a u turliu da ima 56 karabina.
Zanimljivo je da niko ni sa cazinskog ni sa kladukog sreza u svje
doenjima pred Udbom nije pominjao bilo kakve detalje, o pori
102

jeklu zaista iznenaujue velikog broja karabina. Tek iz jednog is


kaza
sasluavanih
pred
slunjskom
Udbom
saznajemo
neto
o
tim
pukama.
Naime,
Beukovi
Nikola
iznio
je,
sa
sastanka
u
Crnaji
kome
je
prisustvovao,
da
su
onih
700
karabina
zakopali
Nijemci
negdje u blizini Male Kladue prilikom svog povlaenja iz Jugosla
vije. 39 ) Takoer, prema Nikoli, Devrnja je do tada u Kordunu raspolagao sa 14 karabina. Ramo je na svom terenu imao 30 puaa. 40 ) Da je bila rije o nekih 700 puaka, i to na kladukom tere
nu, proizlazi i iz Raminog iskaza koji je na ovom sastanku i dobio
zadatak da se raspita za ovo oruje. Posve drugaije podatke o
oruju
na
tom
sastanku
iznosi
(mada
datum
njegovog
odravanja,
kao inae po njemu prvog sastanka, pogreno smjeta na 28. april)
Milan Boi. Na svom terenu, Crnaji, rekao je da e pronai 3
duplice i 2 karabina, da je Ramo Karaji izvijestio da ima na kla
dukom terenu 70 karabina i 1 minobaca, Ale ovi oko 100 ka
rabina u turliu i Peigradu, ulaga umar na terenu Trca oko
10
karabina,
dok
su
Kordunai
Mile
Devrnja
i
Mirko
Radoaj
obeali pronai po .oko 30, odnosno 20 karabina. Iz Milanovog, i
inae krtog iskaza, indikativno proizlazi da je pokuao to vei te
ret odgovornosti za pobunu kako on stalno naziva dogaaj
prebaciti
na
Devrnju:
Mile
je
govorio
kako
mi
u
organizovanju
pobune neemo moi propasti jer e nam kralj pruiti pomo u padobrancima i da emo se mi zvati kraljeva vojska.
Odmah u nastavku, a oito da bi u pogledu tih viih veza
zatitio svog sina Nikolu, Mile je, po Milanu, takoer tu govorio
o radio-stanicama i rekao je da imamo jednu radio-stanicu u Kar
lovcu, a drugu u Cazinu. 41 ) Zanimljivo je da Ale Covi, koji je
.
prema
svjedoenju
bar
dva
uesnika
na
tom
sastanku
izgovorio
brojku od 700 puaka, u svom iskazu ne pominje uopte nikakvih
cifara u pogledu oruja, ve se sjea jedino kako je Milan od pri
sutnih
zatraio
da
na
iduem
sastanku
svatko
detaljno
referie
o
situaciji po tom pitanju na svom terenu.
J9)

Zapisnik o sasluanju Nikole Beukovia.


Nije poznato da li je R. Karaji na ovom ili na nekom drugom sastanku ita bli
e objanjavao o tim pukama. Tek je iz dopunske Udbine istrage utvreno da se nije ra
dilo o pukama kojima bi raspolagali pojedinci, kao to je bio sluaj u ostalim krajevima,
ve je to bilo oruje, uz jo jedan mitraljez, koje se nalazilo kod Huseina Kukia, kome
ga je na uvanje ostavio 1942. godine Hasan Miljkovi koji se tada (1950) nalazio u ze
nikom zatvoru.
41) Zanimljivo je (i pouno) da Milan ni sina Nikolu ni sina Stevu ne pominje ni
meu uesnicima u pripremama ni u pobuni samoj ! S druge strane, Nikola je oca na sasluavanjima moda i pretjerano teretio (da je on vie bio na terenu nego kod kue, da je
uvijek dolazio kui pijan i stalno psovao kako ovako nee dugo ostati i da on zna ta ra
di).
40)

103

etvrti sastanak

Do narednog (po Mili etvrtog, po Ali i Nikoli treeg, po Mi


lanu drugog) zajednikog sastanka, koji je meutim, po iskazu
svih pomenutih (i drugih prisutnih uesnika), odran u nedjelju
30. aprila u Crnaji, trebalo je nastaviti s aktivnostima u vezi sa us
tankom: pridobivanje ljudi i oruja, uvrivanje veza, preciziranje
tanog datuma ustanka, i dr. Sastanak je poeo oko 20 asova, tra
jao je oko 4 sata ili jo vie (po Mili 6) tj. do ponoi ili ak do u
no na prvi maj.
Ovaj sastanak bio je najmasovniji od do tada odranih, to je
dokaz da se organizacija oito irila. Opet nije lako ustanoviti ni
priblino koliko ljudi mu je prisustvovalo, od negdje 30-tak (M.
Boi), preko 35-40 (M. Devrnja) i 50-tak (A. ovi) do tvrdim
sigurno da ih je bilo oko 100 (Stevo Boi). Razumije se da nije
ni teoretski vie mogue rekonstruirati liste prisutnih, pogotovo ne
to sami pobunjenici nisu o sastancima ni vodili nikakav zapisnik
(bar to nije otkrila istraga Udbe). Od onih koji su kasnije pred za
konom odgovarali kao vei krivci za ustanak tu su bili: Milan
Boi sa oba sina, Mile Devrnja sa jo etvoricom sa slunjskog sre
za (Mirkom Radoajem i Nikolom Pamugom iz Furjana, urom
Boiem i Radom Markoviem iz Basare) zatim Mile Miljkovi
zvani Branko, iz Crnaje a od Muslimana bili su: Ale ovi, Hasib Beganovi, Agan Beganovi, Memija Beganovi, Osme Abdi i
Kovaevi Muo s podruja Liskovca, Husein Zenkovi iz Krivaje,
Husein Kapi iz oralia, Ibrahim Beganovi iz Trake Platnice,
ulaga umar iz Trca, Redep i Muharem Dervievi iz turlia,
Alaga Jui iz Todorova, Ramo Karaji, takoer sa kladukog sre
za.
Zbog uvijek nekih novih prisutnih na ovom je sastanku naj
prije bespotedno napadana vlast zbog terora nad ljudima u pogle
du otkupa, poreza, radnih obaveza itd. te isticana neophodnost
oruane borbe protiv takve vlasti, mada su svi koji su na sastanak
dolazili znali i razloge njegovog odravanja. U tim je izlaganjima
uvijek prednjaio Milan Boi. Na ovom su sastanku opet isticane
vie veze u organizovanju ustanka na kojima su i od prethodnog
sastanka posebno radili M. Boi, M. Devrnja, R. Karaji i N. Bo
i, a svoju viu vezu sada je iznio i Mile Miljkovi, prvi puta
prisutan na zajednikom sastanku. Imam jednog ovjeka u Beog
radu koji isto tako radi na toj stvari, to jest organizaciji pobune.
104

Rekao je da taj ovjek ima dosta oruja i municije, koje inae i


sam izrauje. 42 ) Nikola je, tako, lino ubjeen (?) ili radi ubjeivanja ostalih (?) i najavio dolazak na ovaj sastanak famoznog ede Bogunovia koji se, meutim, nije pojavio. Otac Milan i sin Ni
kola operisali su i na tom sastanku sa bihakom vezom, koja je,
po Nikoli, zbog neopreza dijelom ve i pukla. Naime, kapetana,
oficira bihake Udbe koji je u jednom razgovoru htio pridobiti za
ustanak izvjesnog milicionara iz turlia, ovaj je odao vioj in
stanci Udbe pa je zato pomenuti oficir uhapen. Plaei se da ne
bude i sam otkriven u svojoj povezanosti sa ustanikom organiza
cijom, u Pljeevicu je pobjegao, po Nikoli, i komandant garnizo
na JA u Bihau. 43 ) Nikolina pria, bar to se ovo dvoje Biana ti
e, bila je izgleda izmiljena. Kapetan Udbe i ef tadanjeg njenog
bihakog opunomostva Vajan Popovi ne samo da nije bio uhap
en, ve je i veoma aktivno sudjelovao u likvidaciji pobune na Ca
zinskoj krajini to potvruju i dokumenta i kasnije svi ivi svjedo
ci. I komandant puka u Bihau Proko Franji takoer, je uestvo
vao odmah, prvi dan, u slamanju Bune i oito nije nigdje pobjegao
Tako nepovoljan navodni razvoj zbivanja posluio je Nikoli
da upozori i na nunost taktikog ponaanja i prema narodu i pre
ma miliciji koje treba pridobivati, ne premlaivati, ne tui miliciju
koja se preda i dade nam oruje, jer e mnogi milicionari prelaziti
jednostavno nama u redove i boriti se protiv vlasti. Takoer je na
glasio da je najvanija u ustanku disciplina, sluanje rukovodioca
ustanka koji e biti u kontaktu sa naim ljudima u Povjerenitvu
unutranjih poslova i raznim ustanovama, gdje imamo ljude, te da
e oni raditi na tome, da se to lake dolazi do oruja, tj. zabunu
unositi u redove milicije i si.. 44 )
Izmeu prethodnog i ovog sastanka Mile Devrnja je, prema
sopstvenom iskazu, uvrstio neke ve uspostavljene i stvorio neke
nove veze. Osim onih koji su i doli sa njim na sastanak kontakti
rao je jo sa Brankom Boiem iz G. Mavine, Milom gelom, Mi
lom Bariem, Dragom Mandiem i Draganom Mandiem iz Furjana, Jojom Klanjom iz Brezovca, Milom Raliem i Jurom Moanom iz Slunja i postolarskim obrtnikom Stevanom Potiem u
Karlovcu, preko kojeg se nadao uspostaviti, moda, vezu sa ta
monjim popom Dejanoviem, zatim Subaiem kao i sa inteli
gencijom koju je smatrao kao moguim vrlo vanim faktorom u
4J)

Zapisnik o sasluanju Mile Miljkovia Branka.


) Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.
44) Isto.

9 Cazinska buna

105

daljem razvoju ustanikih dogaanja. U jednom od naknadnih sas


luanja Nikola se sjetio i da je Mile na tom sastanku pominjao ne
kog majora koji se vratio iz inostranstva i ima 200 ljudi oko Plakog te da je on, Mile, preko nekog svog ovjeka u Moilima na ve
zi sa tim majorom.
Karaji Ramo se u meuvremenu, od prolog sastanka, pove
zao posebno sa Keki Hasanom i njegovim sinom Huseinom u
Maloj Kladui i uspio preko ove dvojice da organizujemo oko
100 ljudi za napad na Kladuu. Takoer se povezao sa Karaji
Hasibom, uglednim ovjekom iz Velike Kladue. Ramo i Milan su
ubijedili Hasicu da e Cazinjani zauzeti Cazin a Kordunai Slunj
te je Hasica rekao da e u tom sluaju i oni zauzeti Kladuu i da
e imati 70 puaka i jedan baca a ne samo 30 karabina i mitraljez
za koje je Ramo znao, da e jo i pomo poslati ako zatreba, samo
je naglasio Milanu da je neophodno uhvatiti vezu sa Kordunaima da ne bi udarili u lea kada mi budemo udarili na Kladuu. 4 )
Glavnu rije na sastanku je opet vodio M. Boi, a uz njega
M. Devrnja. On je objavio da je dolo nareenje za dizanje us
tanka i to na 6. maja, da e se ustanak dii u cijeloj zemlji, da
su pohvatane veze na sve strane, da emo biti pomognuti avijaci
jom, da e Kraljeva vojska iz Grke prei preko granice, da se
mi to bolje trebamo pripremiti za dizanje pobune, da treba da
izaberemo operativno rukovodstvo. Nakon toga su, takoer pre
ma Ali, svi referisali o prikupljenom oruju. U selu Crnaji Milan je
sakupio 10 puaka, 2 pitolja i jednu bombu, Devrnja oko 30 pua
ka, Ale oko 20, koliko i Ramo i H. Keki na kladukom terenu
gdje je opet bilo govora o onih 700 puaka koje su valjda za potebe mobilizacije smjetene u nekoj stambenoj zgradi u Velikoj Kla
dui, a oko ega kao vodi rauna taj jedan Ramin ovjek. 46 ) Zatim
su, opet prema Ali, stanje oko oruja iznijeli i ostali, tj. Alaga Jui
iz Todorova, Husein Zenkovi iz Krivaje, ulaga umar iz Trca,
Hasib i Agan Beganovi koji su svi raspolagali sa po jednom- dvije
ili najvie etiri puke, dok je Redep Dervievi izvijestio da na
turlikom terenu ima 16 puaka, a velikoj koliini oruja trebalo
se nadati u samom Cazinu gdje je bilo kod Udbe i Milicije oko 150
puaka, 3-4 pukomitraljeza i dosta municije, te nakon zauzea
Stanice milicije u Trcu gdje je kako je, po Ali opet, Nikola saz
nao, postajao pukomitraljez, 4 puke i municija.
4S)

Zapisnik o sasluanju Milana Boia.


4) U svom iskazu pred Udbom Ramo pominje oko 30 puaka na svom terenu,
da se sjea da je Ale pominjao 70 na svom, M. Boi 40, a jedan od Slunja 35 puaka.

Po direktivi na sastanku je izabran rukovodei, operativni


tab, koji je, na Milanov prijedlog, brojao 6 lica. Bez diskusije pri
hvaeni su prijedlozi da komandant ustanka bude Milan, njegov
zamjenik Ale, Mile Devrnja rukovodilac na sektoru Korduna, a
lanovi operativnog taba Mirko Radoaj iz Furjana, Mile Miljkovi Branko iz Crnaje, te Hasan Keki iz Kladue (koji ovom sas
tanku nije prisustvovao) kome je kao ispomo dodijeljen Ramo,
inae predlaga muslimanskih rukovodilaca ustanka. Prilikom iz
bora taba Nikola Boi je kazao da on ne eli da bude u rukovod
stvu ve da e obavljati pri tabu funkciju obavjetajnog oficira. 47 )
Milan je najavio da e se pri tabu formirati jedan sud za suenje
raznim licima koja se suprotstave naoj borbi, a posebno ko
munistima koji se budu suprotstavljali. Potvrdivi takvo opredje
ljenje, Ale je jo podvukao da je taj sud potreban i radi kolebljivaca i izdajica u vlastitim redovima, a ukoliko se takvi pojave, da ih
treba likvidirati. 48 ) Zatim su na sastanku izabrani povjerenici sa
zadatkom da na svojim mjesnim podrujima izvre mobilizaciju.
Za Liskovac odreen je Fiasib Beganovi, za Trac ulaga umar,
za turli Redep Dervievi, za kladuki teren Ramo Karaji, za
Todorovo Alaga Jui kome e pomoi Agan Beganovi, a u Sko
kovima Muo Kovaevi, tek trebao nai mobilizatora. Devrnja je
izjavio da e u Kordunu oni sami odrediti ljude za taj zadatak. 4 )
U sklopu biranja operativnog taba ali oito i vreg ideolo
kog i akcionog vezivanja pripadnika protivdravnog pokreta jo je
prije ovog sastanka i planirano da se polae vojnika zakletva na
vjernost Kralju. O tome su razgovarali Ale, Milan, Ibrahim Fladin i Nikola. Ibrahimov je bio prijedlog da bi Muslimani mogli
polagati zakletvu Kralju pred hoom Emriem iz Trake Platnice koji je ve bio upoznat sa pripremama za ustanak i koji bi za tu
priliku doao na sastanak. Ale se sloio a ni Milan ni Nikola se ni
su prijedlogu protivili. Zakletvu Kralju trebalo je da polae itavo
ljudstvo, meutim, ni na ovom skupu ni kasnije zakletva nije polo
ena. 50 ) Ni ja sam ne znam to nas je omelo i da se prelo preko
toga, izjavio je na sasluanju Nikola. Dijelom je moda, bila u pi
tanju i vjerska nehomogenost pobunjenika.
47) Zapisnik o sasluanju Ale ovia. Prema sjeanju ve pominjanog Gojka Jotia,
datom autoru etiri decenije kasnije, bilo je predvieno da u tabu bude i Suljo Memi iz
Stijene koji bi bio zaduen za mobilizaciju ljudi i oruja u istonom dijelu cazinskog sre
za. Ali poto je on to odbio pomenuti teren ostao je poteen ustanka, u a.a.
41) Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.
4) Zapisnik o sasluanju Ale ovia.
so) Isto.

S
obzirom da na ovom sastanku jo nije dato dovoljno eleme
nata o ljudstvu iz pojednih sela, kao ni o njihovim moguim ruko
vodiocima, pitanje izbora komandira ete ostavljeno je za naredni
sastanak kad je trebalo odrediti i neke druge pojedinosti. Kao va
an operativni zakljuak na ovom sastanku prihvaen je jo i pri
jedlog ulage umara 6 likvidaciji telefonskih linija. On se to oba
vezao uiniti u Trcu, jedan se javio da prekine liniju Cazin-Biha
u Gnjilavcu, a jo jedan, takoer iz Peigrada, liniju Cazin-Kladua. 51 )
Voe pobune, svjesni vanosti uspjenog izvoenja akcija na
podrujima sva tri sreza ve su se na ovom sastanku dogovorili i o
meusobnoj ispomoi. Bilo je oito da je na cazinskom srezu situa
cija najpovoljnija, da ima manje ljudstva i oruja na kladukom, a
da je najtanje na slunjskom srezu, a pogotovo na bihakom gdje
je bilo u igri tek nekoliko sela u graninom podruju prema ca
zinskom srezu. I dok su Cazinjani i Kladuani bili rijeili da na
padnu i zauzmu Cazin i Kladuu, Devrnja je, po sopstvenom iska
zu, planirao sa svojih 30-tak naoruanih ljudi razoruanje tek
mjesnih stanica Narodne milicije u Laevcu, Rakovici i Dreniku,
a kasnije moda i u Primilju, dok za napad na Slunj nije bio
spreman. S tim u vezi Mirko Radoaj je, po Mili, izjavio da je on
kasno saznao za sve te pripreme, da je on, kad bi imao oruje,
spreman za borbu pokrenuti tri do etiri stotine ljudi i da ako bi
se mogao ustanak odgoditi do 15. maja na primjer, on bi s obzi
rom na svoj uticaj mogao mnogo toga uiniti. Ali, kako je poetak
pobune ve odreen, na Milanovo traenje, Ale se sloio i obeao
poslati Mili u Kordun svojih 20 naoruanih ljudi.

Socijalni program

I mada su motivi za pobunu bili gotovo iskljuivo socijalne


prirode, to je lako zakljuiti iz iskaza svih tee optuenih pobu
njenika, ni na samim zajednikim sastancima pa ni u kasnije obje
lodanjenim meusobnim kontaktima i drugim susretima pobunje
nika i drugih lica nezadovoljnih postojeim poretkom, nije razra
en neki cjelovitiji socijalni program kao neka ideoloko-politika
platforma pripremajueg oruanog ustanka. Na svakom sastanku
S1)

Zapisnik o sasluanju Milana Boia.

108

su naveliko isticane nepravde i nevolje koje moraju podnositi selja


ci u datom poretku koji zato treba likvidirati, nisu birane rijei u
napadajima na Dravu ali ipak ni jednom nije iznesen cjelovit i
konstruktivan plan odreenog socijalnog preobraaja. Postoji vie
razloga tomu. Prvo, ljudi su u prvom redu teili samo i prosto sru
iti postojei omraeni sistem. Drugo, znajui da je oruana pobu
na protiv Drave u svakom sluaju za njih ogroman posao, posve
su se usredsredili na pitanja pridobivanja ljudstva i oruja na usta
nak te organizovanje uspjenog oruanog napada na institucije po
retka. Tree, i veinske Muslimane i manjinske Srbe i ponekog
Hrvata kako je inae izgledala nacionalna struktura uesnika
pobune meusobno je, bez obzira na porijeklo pobuda, naelno
vezivao antikomunistiki duh, dok nekih bliih predstava socijal
nog ureenja koje bi ih zadovoljavalo sami nisu stvarali, za to je
opet bilo vie razloga.
Ipak, na ovom etvrtom sastanku iznesen je vei broj eleme
nata socijalnog karaktera nego na ranijim sastancima. ini se da je
u tom smislu najplodniji bio M. Boi, dok su ostali tek ponekom
sopstvenom idejom doprinijeli jednom kakvom-takvom socijalnom
konceptu koji je do ovog ili konano na ovom sastanku ipak uglav
nom zaokruen. Taj koncept sainjavali su slijedei elementi: prvo,
svrgnuti komunistiki poredak, preuzet iz Sovjetskog Saveza, bie
zamijenjen ureenjem po uzoru na Zapad, SAD i Englesku, s kra
ljem na elu nove jugoslovenske drave. Mrnja prema komuniz
mu kao poretku, koja je bila posebno prisutna na primjer u izlaga
njima Devrnje i ovia, a postojala oito i kod drugih, spreavala
je mogunost bilo kakvog konkretnog povezivanja pokreta sa
ibeovcima jer su oni ipak bili komunisti u dui. Nije se ulazilo
ni u kakva pitanja novog poretka, ve je pojam tog zapadnog drutveno-ekonomskog ureenja predstavljen sam po sebi kao neka
magina garancija bolje i pravednije budunosti. Drugo, nakon
razoruanja lokalnih stanica milicije i Udbe po srezovima trebalo
je prii zauzeu mjesnih NO-a, a pitanje sudbine arhive u MNOima i drugog trebalo je kasnije rjeavati, iz MNO-a trebalo je na
kulturan nain pokupiti i sve pisae maine, naime tako to bi ih
nakon poziva ustanika njima trebalo da predaju za te maine zadu
eni slubenici, kojima se nije trebalo inae nita naao dogoditi.Tree, bilo je predvieno zauzee zadruga i itnih magacina, i to
kako zbog zbiljskih aktuelnih potreba naroda na terenu, a jo vie
iz ideolokih motiva, to jest u smislu momentalnog masovnog pri
vlaenja seljaka pokretu. Ideja o neposrednoj podjeli ita i robe
narodu naila je na ovom sastanku na burno i nepodijeljeno odob

ravanje. Treba istai da je Milan, mada o tome nije ire govorio (a


prema dokumentima moglo bi se zakljuiti da je o tome izostala i
rasprava), predvidio podjelu ita onima koji ga zaista nemaju kao i
da se zadruge ne pljakaju. Smatrao je da treba te punktove privre
meno obezbijediti sa straom i, osim ita za neposredne potrebe
stanovnitva, osvojenu robu dijeliti u narodu kasnije, nakon oru
anog dijela pobune, po nekoj pravdi i redu. Takav Milanov stav
proizlazi naroito iz kasnijeg njegovog izriitog priznanja da sam
odgovoran za popljakane zadruge i provaljene MNO, jer sam bio
komandant onih koji su to radili. 52 )
Ovakvom moralnom iskazu M. Boia Udba oito nije vje
rovala. Pukovnici S. Filipovi i D. Lauevi u svom ve pominjanom izvjetaju, tako, meu ukupno est zakljuaka, meu kojima
tri socijalno-programatskog karaktera (drugi zakljuak: zadruge
obezbijediti straom, a sutradan po zauzimanju gradova roba e se
podijeliti narodu, trei zakljuak: itne magacine otvoriti i ito
podijeliti), koje su navodno ustanici donijeli na etvrtom sastan
ku, kao prvi zakljuak navode paliti arhivu narodnih odbora. 53 )
Po osnovu iskaza tri (ipak) glavna ovjeka ustanka: Milana
Boia, Mile Devrnje i Ale Covia, od kojih sam Milanov ve izni
jela, takav zakljuak na zajednikom sastanku nikad nije donesen,
ve su ga pukovnici iskonstruirali po osnovu injeninog jponaanja ustanika u Liskovcu, oraliima, Pjaniima, Trcu, Sturliu,
ponaanja koje nije bilo u skladu sa dogovorenom politikom stra
tegijom ustanka. No, dok je u tom pogledu Ale ovi krt i impli
citan u svom iskazu kad kae da je reeno da se kod svakog mjes
nog odbora i zadruge posadi straa (to ne bi trebalo ako bi se
odbori prethodno provalili i spaljivala arhiva) 54 ), Mile Devrnja
svjedoi izriito da je Milan podvlaio da prilikom zauzea mjes
ta, trebamo odmah ofere angaovati da vre prevoz raznog mate
rijala, da se izvoze itarice na selo narodu, da se sprijei eventual
na pljaka ve da treba biti sve injeno na osnovu nareenja ko
mandira eta i rukovodioca jer da se tu radi o politikom momen
tu, tj. da trebamo pridobiti simpatije masa i da emo onda sigurno
uspjeti u naoj borbi. 55 )
,J)

Isto.
) Izvjetaj... pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia. Oni navode inae samo etiri
sastanka, a etvrti, tj. zadnji da je odran 3. maja. U ovom izvjetaju ima dosta nepreciz
nosti i paualnih ocjena, pa ga stoga u rekonstrukciji priprema za ustanak autor nije
mnogo koristio.
*4) Zapisnik o sasluanju Ale ovia.
**) Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.

1 10

Kako je praksa demantovala program i kako su upravo ruko


vodioci i komandiri kao Mirko Radoaj u Furjanu, ulaga umar
u Trcu ili Hasib Beganovi u Liskovcu postupili upravo suprotno
dogovorenoj strategiji, udbovcima Filipoviu i Laueviu bilo je,
naravno, drae da, makar po cijenu zamjene teza, ustanku
oduzmu svaku politiku pozadinu i dogaaj prikau kao iskljuivo
teroristiko-pljakaku akciju. Takvom predstavljanju sigurno su
ili u prilog iskreni iskazi pobunjenika iji veliki dio, bar onih koji
su u zadnji as prili ustanku, je i uao u ustanak nadajui se oti
manju nekih dobara. Ipak, rije rukovodilaca bila je presudna u to
me. Stoga je ilustrativna, ali istovremeno viestruko pouna po
tena izjava komandira Hasiba Beganovia koji je svoje ponaa
nje na terenu i u istrazi platio bukvalno glavom: Ja sam izdao na
reenje da se pali arhiva u MNO Liskovac, a ja sam prvi provalio
zadrugu i ostali su sa mnom uli i izvrili pljaku. Ja sam najodgo
vorniji za paljenje arhive i pljaku zadruge jer sam lino uestvo
vao u pljaki i izdavanju nareenja. 56 ) Zanimljivo je da je i na
slunjskom srezu, u Furjanu, uinjeno praktino isto, ali bez znanja
Mile Devrnje. Razlika je samo (?!) u tome to tamo dvojica glav
nih protagonista te akcije ne samo to nisu strijeljani, kao to je
strijeljan Hasib Beganovi, ve se, iz nekih udnih razloga, (o e
mu kasnije), nisu ni pojavili pred Vojnim sudom u Slunju.
Vie socijalno-politikog karaktera bila je odluka da se svima
onima koji se ne budu suprotstavljali ustanikim akcijama, pa ni
komunistima, ne smije nita naao uiniti. Dodue, istaknutije ko
muniste i druge dravne slubenike, od kojih se i oekivalo opira
nje pokretu, trebalo je svugdje pozatvarati i kasnije, pred ve pomenutim sudom (koji nije nikad ni izabran), suditi, ali je fizika
likvidacija bila predviena tek u nudi, prilikom mogue borbe.
A borba je, meutim, bilo ono osnovno i glavno pitanje koje
je pobunjenike zaokupljalo u potpunosti, bilo stalno u prvom pla
nu, razraivalo se u detalje ve na etiri sastanka, da bi bilo dogo
voreno da se sva preostala pitanja, od imenovanja komandira eta
do definitivnog utvrivanja pravaca kretanja pobunjenika, rijee u
narednih nekoliko dana, odnosno svega dva dana, kada je predvi
en sastanak izabranog operativnog taba i jo neki lokalni susreti
i sastanci pobunjenika.

) CAVS, k303/50, zapisnik o sasluanju Hasiba Beganovia.

Peti sastanak

ini se da je zadnji zajedniki sastanak odran 3. maja, mada


i u tom pogledu ima odstupanja. 57 ) Sastanku su, pored operativnog
taba, prisustvovali komandiri eta i jo jedan broj lica sa cazinskog sreza. Poimenino, tu su sigurno bili: M. Boi, sa sinovima
Nikolom i Stevom, Ale ovi, Mile Miljkovi Branko, Ibrahim
Beganovi, Agan Beganovi, Memija Beganovi, Sele Luli (cazinski srez), Ramo Karaji i Hasan Keki (kladuki), Jusuf Keki (bi
haki), Mile Devrnja i Mirko Radoaj (slunjski).
Taj skup bio je zapravo sastanak proirenog operativnog ta
ba. Na njemu su odreeni komandiri eta (za bosanski sektor),
osim Huseina Kapica koji je jedini, prema iskazu Mile Miljkovia
npr., imenovan jo na sastanku 30. aprila. Po Nikoli Boiu, ko
mandiri eta su valjda svi odreeni jo 30. aprila, no, prema iskazi
ma veine drugih oni su imenovani nekoliko dana kasnije, to zna
i ili 2. ili 3. ili ak 4. maja. Svakako, u pitanju je ovdje samo bo
sanski sektor, dok su na hrvatskom sektoru ustanka oni, bez razmimoilaenja u iskazima, odreeni na posebnom sastanku 4. maja.
Bez obzira na novu nemogunost sasvim preciznog odreivanja i
datuma imenovanja i samin lica komandira eta, injenica je ipak
da su za tu funkciju na bosanskoj strani odreeni: Kapi Husein,
Beganovi Hasib, Miski Mehmed, ari Selim, Muo Kovaevi,
Husein Zenkovi, ulaga umar, Omer Runi, svi sa cazinskog,
Keki Jusuf sa bihakog sreza, dok je Ramo Karaji, zajedno s
Hasanom Kekiem trebalo da odredi komandire eta i vodova na
kladukom srezu. Po Milanu Boiu, na sastanku operativnog ta
ba dogovorena su i uputstva komandirima eta u pogledu ponaa
nja kraljeve vojske prema narodu u toku akcije. Predvieno je,
tako, da se koristi sila samo prema onima koji bi se suprotstavljali.
Kao znak meusobnog raspoznavanja ustanika utvreno je da to
bude SabljaSarajevo. Logino je da se o nekim pitanjima po
novo razgovaralo. Razoruanje lokalnih stanica milicije utvreno
je kao vaan zadatak, mada se, valjda posebno na cazinskom pod
ruju, zbog postojanja nekih veza, nije oekivao svugdje otpor mi
licionara te je podvueno da se ima prema njima i lijepo postupa
ti. 58 ) Takoer je trebalo na lijep nain oduzimati oruje ljudima
) Uporediti zapisnik sa sasluanja Milana Boia, Mile Devrnje, Nikole Boia,
Steve Boia, Ale ovia, Mile Miljkovia Branka.
**) Zapisnik o sasluanju Milana Boia.

po dravnim institucijama i izbjegavati nasilje. Ponovljen je zada


tak oko kidanja telefonskih ica kao i potvrena obaveza da se
dvadesetak ljudi uputi u pomo Devrnji na slunjski srez.
Na oba sastanka operativnog taba, kako ih tretira M. Boi,
smjetajui ih vremenski na drugi i trei maj, razgovarano je o
zbornim mjestima sa kojih bi onda ustanici krenuli u akcije. Prema
njegovom prijedlogu jedno zborno mjesto bile su turlike Bare,
punkt izmeu Sturlia i Crnaja odakle bi tamonji ustanici krenuli
na Cazin, povevi sa sobom i ljude iz Trca. Drugo zborno mjesto,
i inae, opte zborno mjesto, bile su Begove Kafane gdje je plani
ran direktni dolazak ljudstva sa mjesnih podruja Liskovac, Peigrad, Pjanii i Coralii. Sav taj plan vezan je samo za napad na Ca
zin, odnosno na aktivnosti po terenu cazinskog sreza. Na kladu
kom terenu glavnu koordinaciju vrio je Ramo Karaji. Po njemu,
na sastanku kome je 3. maja prisustvovalo devet ljudi, odlueno je
da sutradan, 4. maja naveer, svak na svom terenu iskupi ljude i
da ih prebroji i izvri raspored, da se zatim odrede vodnici i dese
tari, da se vidi koliko ima oruja, da se odredi pravac napada te o
tome svemu izvijesti M. Boi. Kao to su se ustanici sa kladukog
sreza trebali organizovati za napad na Veliku Kladuu, tako su
slunjski, uz ve pomenutu planiranu pomo u ljudstvu trebali na
padati na slunjskom srezu. Jusuf Keki je sa svojom etom trebao
udariti na Stanicu Narodne milicije u Vrsti, bihaki srez, a ako ne
bi uspio okupiti dovoljno snaga, trebao se prikljuiti cazinskim us
tanicima. Nije jasno da li je takav zadatak odreen Kekiu na
ovom sastanku ili, kako svjedoi A.ovi, sutradan naveer na sas
tanku kome su prisustvovali uglavnom samo Cazinjani.
Stalna prisutnost more meu Muslimanima u vezi mogueg
napada Srba njima u lea za vrijeme samog ustanka dolazi do izra
aja i na ovom posljednjem zajednikom sastanku ustanika. Hasan
Keki pominje, po Devrnji, takvu opasnost iz srpskih sela oko Pet
rove Gore, a Ale ovi, po Miljkoviu, openito. I Milan i Nikola
Boi ponovo razuvjeravaju prisutne Muslimane u mogunost
srpskog revanizma, pozivajui sve na slone zajednike akcije. Na
tom je sastanku i zakljueno da je narod svugdje spreman za bor
bu, da ne smije doi ni do kakvog kolebanja kao i da je zadnji as
za dizanje ustanka poto se u narodu na sve strane ve govori o
buni, a Milan Boi, Ale ovi i Ramo Karaji, izjavili su i da ih
izgleda ve trai milicija te se ne smije s ustankom vie nikako od
lagati.

113

Posljednje sektorske pripreme

Postojala su praktino tri sektora na kojima su planirane sa


mostalne oruane akcije ustanika. Najizglednija bila je u svakom
pogledu, situacija na cazinskom srezu, uspjeh su najavljivali i Kladuani planiranjem osvajanja Velike Kladue, dok su na slunjskom
srezu ambicije jo prije poetka ustanka u odnosu na stvarne mo
gunosti bile posve nerealne. Na bihakom srezu, u selima Gata,
Turije i Pea koja gravitiraju cazinskom srezu, samostalna akcija
zapravo nije ni planirana, ve se je Keki trebao sa moda jo po
kojim ovjekom prikljuiti cazinskim etama ustanika, poto se
pretpostavilo da nema izgleda za samostalni udar. Na dan prije po
etka akcije, prema zakljuku operativnog taba, sastali su se od
vojeno Cazinjani, Kladuani i Slunjani kako bi se konano dogo
vorili o svojim lokalnim nastupanjima.
Zanimljivo je da je bilo velikog brkanja sadraja i sa ovog
sreskog sastanka u iskazima ustanika Cazinjana, prilikom
sasluavanja u Udbi. Tako je, na primjer, Ale ovi, jednostavno
spojio zajedniki sastanak od 3. maja sa sreskim od 4. maja,
pominjui tu i Devrnju i Radoaja, dok je neosporno da su njih
dvojica te veeri drali samostalni sastanak na Zgelinom kuitu u
Furjanu, slunjski srez. Sastanak od 4. maja, takoer u tzv. Boi
nom gaju, u blizini kue Boia, gdje su i inae do sada odravani
zajedniki sastanci, brka sa onim od, po njemu, 3. maja i Stevo Bo
i. On, tako, navodi da je na sastanku bilo prisutno ak oko 150
lica to govori da misli na masovni sastanak Cazinjana na dan uoi
sastanka, tj. 4. maja naveer, kada se i u iskazima ostalih pominje
masa od preko 50 uesnika (A. ovi), pa na vie, po M. Miljkoviu oko 70 itd. ini se da je bio ovo najmasovniji sastanak pobu
njenika. Kako je bilo prisutno mnogo novih, komandant M. Boi
ponovio je neke opte razloge zbog kojih se die ustanak, posebno
problem neizdrivosti naroda s tim otkupom, da se sutra nave
er die ustanak i da je to po knjigama. 9 )
Da li se sad na ovom zadnjem sastanku M. Boi predomislio
pa zahtijevao neto emu se bukvalno do juer suprotstavljao? i
njenica je da vie istaknutih pobunjenika upravo sa sastanka 4.
maja navodi Milanove smjernice sutra naveer svaki komandir e
te da udari prvo na svoj odbor i spali knjige, opljaka zadruge i da
) Zapisnik o sasluanju Sele Lulica.

se svugdje izuzme novac jer da e im to trebati za tab (S. Luli),


odnosno, uz ove zadatke, da se jo i pale Titove slike i piu pa
role o dolasku Kralja (Hasib Beganovi). Hasib Beganovi, ulaga umar, Husein enkovi, Omer Runi (Ejub Beirevi), Agan
Corali, Muo Kovaevi, Mehmed Miski, Selim ari, Mujo
Dehverovi koji se svi u raznim dokumentima pominju kao ko
mandiri eta, dobili su od M. Boia i detaljnija uputstva kako da
se, nakon prikupljanja ljudstva i akcije svak na svom mjesnom
podruju, onda svi skupa sastanu najkasnije do 24 asa 5. maja na
veer na optem zbornom mjestu Cazinjana kod Begovih Kafana.
Zadatak da ljude sutradan naveer dovedu na zborno mjesto
dobili su ulaga umar iz Trca, Ibrahim Beganovi iz turlike
Platnice, Hoda Emri iz Trake Platnice, Duan Boi iz Crnaje, (po svjedoenju M. Boia) i jo jedan broj Muslimana kojima
se M. Boi, u istrazi pred Udbom ne sjea imena ali su to vjero
vatno bili komandiri ili njihovi zamjenici iz turlia, Liskovca, Peigrada, Skokova, Krivaje, Pjania. Nakon to bi se svi skupili kod
Begovih Kafana, gdje bi se pravio novi raspored ljudstva, odrei
vali novi komandiri, vodnici, desetari, planirano je u ranim jutar
njim asovima opkoljavanje Cazina i napad na grad ukoliko se
vlast u njemu ne bi, nakon upuenog joj zahtjeva o predaji, sama
predala.
Na kladukom podruju glavnu ulogu u mobilizaciji ljudstva i
prikupljanju oruja imali su Ramo Karaji kao izabrani komandir
kladuke ete, Hasan Keki kao izabrani lan operativnog taba
ustanka i njegov sin Husein. Husein Keki se, ini se u prvim maj
skim danima dosta angaovao na okupljanju ljudi, rekavi Rami
Karajiu da ima ljudi koliko hoe, kao i jer ti zna mene ja
mogu da dignem cijeli srez, svjedoi Ramo Karaji. Dok je Ra
mo, iz sela Trnova pri Velikoj Kladui, bio mlai i sam sebe uobiavao nazivati siromanijim, Hasan, inae moda najstariji uesnik
ustanka (roen 1889.) bio je bogatiji i ugledniji ovjek u Maloj
Kladui, gdje je mada je u prve dvije godine rata uestvovao u ne
prijateljskim jedinicama, pa zatim u Huskinoj vojsci, od 1943. do
osloboenja zemlje predsjednik NOO Mala Kladua. Ovoj trojici
treba moda na neki nain pridodati jo i Hasicu Karajia koji do
due nije odlazio na sastanke kod Boia ali je kao neto stariji i
ugledan Kladuanin, partizan obavjetajac od 1942, u svom kra
ju po nagovorima Rame, Hasana, Ale i M. Boia vrio uticaj na
mjetane da se okupljaju za ustanak to na primjer proizlazi iz nje
gove samouvjerene izjave Hasanu Kekiu jo poetkom maja, ka
da je ovome u vezi bune, rekao da je ovdje sve gotovo, pitajui

kako se na cazinskom srezu odvijaju pripreme. 60 ) Takvo samouvjerenje proizlazi na primjer i iz izjave Rame Karajia koju priznaje
za svoju i Hasica, a to je da ako bude svuda ustanak i mi emo la
ko zauzeti Kladuu. ini se meutim, da pritisak koji je vren ra
di pridobivanja Hasice nije uspio, pa je on ostao van aktivnog an
gamana oko ustanka^ Svi vodei kladuki pobunjenici najvie su
kontaktirali sa Alom oviem, slijedivi njegova uputstva, dok su
znatnog uticaja na njih imali jo i Milan i N. Boi.
Nakon to se sa Ramom vratio sa zajednikog sastanka 3. ma
ja, i po dogovoru s njim koji je stalno govorio kako je kod njega
sve spremno i kako ima 30-tak puaka, Hasan Keki se u naredna
dva dana snano angauje da na svom malokladukom terenu
okupi ljudstvo. Kod malokladuke damije je 5. maja upoznao bli
zu 20 mjetana s pripremama za ustanak, a jo prije toga trojicu iz
Gornje Vidovske. Govorio im je o potrebi voenja borbe protiv
narodne vlasti i dravnog poretka, o novoj vlasti s Kraljem, o ustanikoj organizaciji, u kojoj je on lan operativnog taba, o vezama
na sve strane, sa Beogradom, Sarajevom, i drugim mjestima, zatim
sa inostranstvom, o tome da je njihov zadatak razoruati terensku
miliciju, popaliti arhivu u MNO-ima, a robu iz zadrunih prodavnica treba koncentrisati na jednom mjestu te podijeliti je nakon ak
cija njihovim uesnicima podjednako. Zatim, kako treba udariti
na Malu Kladuu, a pomoi i Rami Karajiu pri zauzeu Velike
Kladue. Rekao mu je da Ramo organizuje sav narod u Velikoj
Kladui, da mu pomau Bukarica Husein i Karaji Hasica, da ima
ju vezu u gradu i radi dobivanja novog oruja i da inae ve imaju
30 puaka. Keki je ljude pozivao da dou naveer svi spremni za
ustanak na zborno mjesto Sanac u blizini njegove kue i da pone
su oruje koji ima a koji nema neka ponese noeve, rogulje i dr.
Paljenje vatre koje e i oni izvesti na brdu Glavica, isto kao i ostale
grupe po drugim brdima cazinske krajine u 22 asa, bio je dogovo
ren znak za poetak akcije, nakon ega bi se krenulo prema Veli
koj Kladui. 61 ) Kekia je oito ponijelo i obeanje koje su mu pre
nijeli Ramo Karaji i Ale ovi da e nakon pada Kladue on biti u
Kladui komandant.
Za razliku od Hasana Kekia, Ramo Karaji, Kladuanin s
najduim staom u ustanikim pripremama, nije lino poduzeo
praktino nita ni u pogledu pridobivanja novih ljudi ni u pogledu
prikupljanja oruja. ak bi se moglo rei da je nekako zakoio ak
60)

Zapisnik o sasluanju Hasana Kekia.


) Isto.
116

ciju na Maloj Kladui poto je sugerisao Kekiu, koji je u meuv


remenu za 5. maj ve pozvao ljude na zborno mjesto, da se nita
ne poduzima dok ne ujemo ta je bilo na Cazinu, pa se tako uo
i urevdana na kladukom srezu, i pored jasno drugaijeg za
jednikog dogovora, praktino nije desilo nita. Na Ramu Karajia, koji se odjednom u presudni as posve pasivizirao, moda je
djelovala, 6. maja naveer, i opomena njegovog strievia Mustafe
Karajia, pomonika javnog tuioca u Velikoj Kladui koji mu je
rekao, znajui za pripremu napada na Veliku Kladuu (?!), da e
svi oni koji su se digli u tu akciju biti pohvatani i da od toga nema
nita i rekao mi je da ja ne idem nikuda i da se treba uvati. 62 ) U
zadnjim danima pred ustanak pripreme su vrene u selima Todorovo i Gornja Vidovska. Alaga Jui i Mehmed Tabakovi iz Todorova prisustvovali su jo aprilskim zajednikim sastancima u Crnaji
te su onda, svak u svom zaseoku na osnovu opteg nezadovoljstva
naroda otkupom i drugim dravnim mjerama, okupljali ljude i
oruje za bunu, a bili su imenovani i za komandire eta. Dogovo
reno je da zborno mjesto pobunjenika iz Todorova bude 5. maja
naveer na brdu Kapan. Kao i organizatori ustanka po selima cazinskog sreza tako su i njih dvojica slino vrbovali ljude na Todorovu. Da imamo veze na 7 srezova, da se nalazi 200 ljudi naoruanije oko Plakog da ima veza sa Beogradom i sa inostranstvom
da e dok mi udarimo za 24 sata doi Engleska i Amerika u pomo
tj. prenosijo sam nako sve kako sam i ja dobijo u zadatak. 63 ) Ta
bakovi je pridobio Makie, Redie, Haie i Melkie, za dan-dva njih desetak. U Gornjoj Vidovskoj, koja teritorijalno gravitira prema cazinskom srezu i odakle je nekolicina i krenula na zbor
no mjesto na turlike Bare, ukupne pripreme za bunu obavljene
su jo neposrednije pred urevdan. Tako jedan od glavnih, Nezir Barjaktarevi, svjedoi kao da je za ustanak saznao tek 5. maja.
Istoga dana je Dizdarevi Meho proao kroz cijelo selo i pozivao
narod na ustanak i sa njim je iao Barjaktevi Ramo. 64 ) Tako, uz
veu ili manju, raniju ili kasniju mobilizaciju obavljene su zadnje
pripreme za ustanak i u vie sela i zaselaka kladukog sreza.
Najtemeljitije zadnje pripreme, bar kako proizlazi iz zapis
nika sa njihovog sasluanja, je poslije zajednikog sastanka od 3.
maja, vrio Mile Devrnja na slunjskom srezu. Osim petorice koji
su bili na tom sastanku, Devrnja se povezao sa jo 14 lica sa koji
) Zapisnik o sasluanju R. Karajia.
65) Zapisnik o sasluanju Mehmeda Tabakovia.
) Zapisnik o sasluanju Nezira Bajraktarevia.
I 17

ma je uglavnom u vezi bune i odranije kontaktirao. Po dogovoru


sa Radoajem Devrnja na gelinom kuitu u blizini sela Furjana
za 4. maj naveer zakazuje sastanak kome prisustvuje 35 lica, naj
vie iz Furjana, pa iz Bogovolje, Selita i Dubrave. Od glavnih
nije prisustvovao Nikola Beukovi koga je Mile Devrnja poslao
kod Mile Trkulje u Staru Krlju, odakle je planirano da se takoer
jedan broj ljudi prikljui ustanku. Meutim, ti ljudi nisu okupljeni,
pa kasnije ni obeane pomoi u ljudstvu iz Stare Krlje nije bilo.
Na sastanku na geljinom kuitu 4. maja okupljenima je govorio
Mile Devrnja. Nakon to je iznio svrhu ustanka, veze sa Bosnom,
(on i Radoaj su u zajednikom operativnom tabu za Bosnu i
Kordun) i dotadanji tok priprema, o emu su uglavnom svi prisut
ni bili ve i ranije pojedinano obavijeteni, Devrnja je odredio
kompletne zadatke koje su ustanici trebali obaviti na slunjskom
srezu. Krenuti je trebalo iz Furjana prema Laevcu, usput oduzi
mati oruje ljudima koji ne bi htjeli prii ustanku, razoruati Sta
nicu milicije u Laevcu, pa zatim ostale stanice milicije na slunj
skom srezu, a nakon toga, omasovljeni i naoruani, napasti Slunj.
Devrnja je kazao da e na samom poetku dobiti pomo iz Bosne
u vidu 20 naoruanih ljudi. Predvieno je da ete najprije broje
1015 ustanika, a za komandire eta su odreeni Nikola Pamuga iz Furjana za Furjan, Rade Miljkovi iz Basare za Basaru, Koranski lug, Gornju i Donju Mavinu. Na sastanku je jo govorio
Mirko Radoaj, posebno o oruju gdje i kako ga prikupiti. Po
Devrnji, prisutni su se saglasili sa svim reenim. Dat je zadatak da
sutradan naveer na isto mjesto, na gelino kuite, dovede svatko
to vie ljudi. U svom iskazu sa tog sastanka M. Devrnja posebno
napominje da nije tom prilikom nita rekao o pljaki zadruge u
Furjanu i paljenju arhive tamonjeg MNO-a)
Autor, inae, zaista poklanja vjeru u iskrenu orijentaciju kako
M. Devrnje tako i M. Boia da ustanika akcija ima politike a ne
obino pljakako-teroristike ciljeve. Bili su sigurno svjesni da se
kao voe jednog socijalnog bunta moraju izdignuti iznad takvih
akcija. Druga je stvar to nisu bili dovoljno svjesni da ljudi koji
predvode nee moi ni odoljeti pruenoj mogunosti pljake ni
shvatiti ire ciljeve bunta.

) Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.

Glava esta

(NE)REAGIRANJE DRAVE
Poznato je da je 1950, u vrijeme najveih problema zbog eko
nomskih, politikih i vojnih pritisaka zemalja IB-a, u Jugoslaviji
svugdje poveavana pa i hipertrofirana budnost organa Drave i
Partije u vrebanju unutranjeg neprijatelja. ta bi se odnosom
svih tih oficijelnih subjekata prema vie nego jednomjesenim up
ravo opisanim zbivanjima na podruju cazinske krajine i slunjskog
sreza? Ako poemo od tadanjih konstatacija viih partijskodravnih organa o samom dogaaju na urevdan, u Banjaluci,
Karlovcu, Sarajevu, Beogradu, u pitanju je bilo jedno kompletno
iznenaenje. Stoga je logino da svi oni, pogotovo o samim priremama za ustanak, pojma nisu imali. Neto drugaija situacija
ila je, bar normalno bi bilo da je mogla biti, u pogledu terenskih,
lokalnih dravno-politikih institucija, naroito Udbe i Partije na
cazinskom srezu, odakle je uostalom, itava ustanika aktivnost i
potekla. Time, praktino, prelazimo na pitanje funkcioniranja
Drave na terenu. Da li su naroito sreska Udba, milicija, Partija
primijetile neko neobino i, naravno, protivdravno djelovanje na
terenu? Da li su pojedinci iz dravnih organa znali za neke stvari
oko ustanka, ak bili moda sami u njih umijeani!? Na ta i slina
pitanja odgovor je dala dijelom Udbina istraga, a dijelom su tada
neke stvari ostale sluajno ili namjerno (?) nerazjanjene.
injenica to je zbog neprijateljske akcije, neprijateljskog
ispada dolo do znatnih personalnih smjena i na cazinskom i na
kladukom srezu ne i na slunjskom, gdje je bilo pria ali ne i sa
mog kadrovskog smjenjivanja svjedoi bar o objektivnoj odgo
vornosti tamonjih sreskih rukovodilaca (ali ne i viih dravnopartijskih) za to to se desilo, znai zbog nebudnosti, odgovara
juih dravnih slubenika. Autorov kasniji, neto sistematiniji

uvid u problematiku, to je dodue omogueno i odgovarajuom


vremenskom distancom kao i, vjerovatno svestranijim pristupom,
otkriva, meutim, podosta rupa u funkcioniranju dravno-partijskog aparata na Cazinskoj krajini.
Kao prva, i ve ranije pomenuta, a svakako greka viih orga
na, ogledala se u injenici iskljuivo srpske nacionalne strukture
Udbe na gotovo posve muslimanskom cazinskom srezu. I na tako
er daleko veinskom muslimanskom kladukom srezu ef Ud
be bio je Srbin porunik Pero Muti, dok je i na takoer prete
no muslimanskom bihakom srezu ef opunomostva Udbe tada
bio takoer Srbin kapetan Vajan Popovi. U Cazinu ef opuno
mostva Udbe bio je kapetan Udbe Branko Vukainovi, operativ
no pokrivanje terena provodili su porunik Bogdan Luka (za
padni dio) i Mile Kenjalo (istoni dio), a ostale poslove obavljali
su sekretar Udbe porunik Milanko Kerkez i daktilograf Jovica
uki. 1 ) Ima li i veze momenat to ondanji porunik Udbe B. Lu
ka, neposredno odgovoran za dio sreza gdje su jedino i vrene
pripreme (kao i Buna sama) etiri decenije kasnije iz zdravstvenih
razloga odbija da svjedoi o tom vremenu na Cazinu? Njegovo bi
sjeanje, bar kao dopunski izvor, sigurno dobro dolo u ovom is
traivanju. Slinu opasku autor je, istraivake teme radi, duan
iznijeti i u pogledu Milanka Kerkeza, po prianju drugih takoer
mogueg vanog svjedoka koji je odbio svjedoiti i bez obrazloe
nja. Dosta toga je, valjda, nadoknadio Mile Kenjalo Mili, nji
hov tadanji saradnik. Problem za sebe bi meutim bio ukoliko oni
imaju razliita gledanja na iste stvari (?). Naravno, za utvrivanje
odnosa i ponaanja dravnih partijskih struktura u svemu su primarniji tadanji pisani izvori, a njih nije da nedostaje.
Cazinska Udba, Sreski komitet partije u Cazinu, Odsjek
unutranjih poslova u Cazinu i u Velikoj Kladui, tuilatvo u Ve
likoj Kladui, pojedini odbornici mjesnih i sreskih NO-a sa ta dva
sreza, Udba i garnizon JA u Bihau, CK Partije u Beogradu i Sara
jevu, preciznije, pojedini ljudi u svim tim i jo nekim drugim
dravnim organima, pominju se kroz sasluanja u istrazi mnogih
uhapenih sudionika Bune. Ali, uloga pojedinaca iz dravno-partijskih struktura zanima nas ovdje samo u toliko ukoliko se radi o
eventualnoj razini stvarne njihove aktivne veze sa pripremama. To
ga je, meutim, bilo uglavnom samo u propagandi, u jednoj nasil
no iskonstruisanoj slici o toj stvarnosti, u jednoj prieljkivanoj op
ciji kojom su ustaniki voe zavodili inae nezadovoljne seljake a i
') Svjedoenje Mile Kenjala (danas Milica), u a.a.

120

sebe same. Na osnovu samo nekih indicija a bez vrstih dokaza ni


tada, ni po osnovu moda i temeljitijih sagledavanja i brojnih do
kumenata, takva se veza, i pored nekih indicija, ipak ni etiri dece
nije nakon ustanka ne moe utvrditi. Druga razina stvarnosti od
nosi se, rekla bih, na pasivnu vezu, na tzv. nebudnost i nesposob
nost Partije i Drave da reagiraju odgovarajue. Takvih dokaza
ima vie. I trea razina stvarnosti odnosi se na samo uee u us
tanku lica koja su bila u dravnoj slubi ili ak na odreenim fun
kcijama Partije i vlasti, ali o njima na drugom mjestu, poto se ov
dje govori tek o pripremnom periodu.
Konstatacije o normalno neodgovarajuem reagiranju teren
skih dravno-partijskih struktura na zbivanja oko priprema za us
tanak izricane su post festum naroito na svim viim forumima u
Banjaluci, Karlovcu, Sarajevu, Zagrebu, Beogradu. Koritene su
kvalifikacije kao: slab politiki rad, dezorijentacije, oportunizam,
nesposobnost, slabost politikog rukovodstva, organa Udbe i osta
lih masovnih organizacija naroito Saveza boraca, zaputen poli
tiki rad meu masama, neobjanjavanje narodu znaaja pojedinih
privrednih mjera Partije i Vlade, itd. 2 ) No, uoptene ocjene su u to
vrijeme vii dravno-partijski organi kao po pravilu esto isticali i
za druge sreske sredine u kojima nije dolo do pobune, zato one
malo govore. Ali, u nekim izvorima ipak nailazimo na odreene
konkretne konstatacije koje otkrivaju pojedine momente u razvoju
odnosa Drave i Partije prema pripremajuem se dogaaju. Ti ele
menti u daljnjem se izlau po hronolokom redu.
1.
Neki lanovi SK i Opunomostva Udbe ve pre mjesec da
na su bili upoznati sa izvjesnim pripremama koje su vrene sa stra
ne bande, kazano je na sjednici OK Banjaluka sredinom maja
mjeseca. 3 ) Ova konstatacija nije niim potkrijepljena, mada drim,
ve samo s obzirom na opti kontekst stvari, da je mogla biti tana.
Jer, izmeu ostalog, trebalo bi imati u vidu da su se onda po raz
nim krajevima, naroito Bosne i Hercegovine, irile mnoge glasine
o odmetnikim bandama po umama, tj. tada i stvarno jo neisezlim ostacima oruanih etniko-ustakih formacija i zelenokadrovskih grupica uz jo podgrijavanje pria o novom ratu, povratku
Kralja, napadu zemalja IB-a i slino. I, znajui da su u pitanju, uz
postojanje naravno potrebe i za odreenom dozom opreza, ipak
J) Upor.: Arhiv Bosanske krajine, f. oblasnog komiteta Banja Luka, k.30, Zapisnik
sa sjednice OK od 9. maja 1950 zatim pominjani Izvjetaj pukovnika S. Filipovia i D.
Lauevia; historijski arhiv u Karlovcu, f. kotarskog komiteta KPH za Slunj, zapisnik
K.K. Slunj od 31. maja 1950; itd.
J) ABK, f. OK, k30, zapisnik sa sjednice OK od 15. maja 1950. godine.

*0 Cazinska buna

121

mnogo gdje i samo zlonamjerna govorkanja unutranjeg neprija


telja, republika Udba je traila od svojih sreskih opunomostava
na jednom sastanku u Sarajevu u proljee 1950. dokumenat o tome
nije naen, a logino bi bilo povjerovati citiranom svjedoenju ko
je slijedi da republiku instancu ne optereuju sa svojim dola
enjima u Sarajevo osim ako nema neto konkretno jer puno je
glasina po Kordunu, Baniji, Cazinskoj krajini. 4 ) Tako, Pero Muti, tadanji vrilac dunosti opunomoenika velikokladuke Udbe,
kada je bio uo da se neto apue i rekli su mu za glasine o us
tanku, otiao je kod B. Vukainovia i prenio mu da ima neto,
ali valjda ba zbog tog prethodnog upozorenja da se u Sarajevo ne
dolazi naprazno dakle, zbog neposjedovanja nekih opipljivijih
dokaza, takvo je obavjetenje onda, zbog toga valjda izostalo. 5 )
Slinog duha direktiva sjea se, takoer etiri decenije kasnije, i
Mikan Garaa, zamjenik efa Oblasne Udbe u Banjaluci. Njemu je
doao Vukainovi 3. maja sa pismenom informacijom da se spre
ma pobuna, ustanak. Informacija je bila bombastina, nerazum
ljiva te Garaa nije prihvatio te pretpostavke ve je uputio Vukai
novia da se vrati i provjeri injenice na terenu. Nisam vjerovao
da je to mogue a razlozi su bili ti to su tu bili i etniki i musli
manski elementi i informbirovci, te bilo je udno da su se oni pove
zali. Da se tada stvar na primjer napirila, onda bi se opet odgova
ralo. Teko je bilo znati da je stvarno onako i da sve nije bombas
tina ideja. 6 )
U prilog nekog jednomjesenog znai ve dueg praenja
priprema za ustanak moglo bi ii i sjeanje Sulje Zunia. Kada se
on u povodu valjda takvog jednog signala oko priprema za Bunu,
na nekoliko dana pred samu Bunu obratio Vukainoviu: pa,
Branko vidi li za ovo?, opunomoenik Udbe ga je prekinuo:
Nemoj da bi ti tu ita radio, ti e to kompromitovati. Mi mjesec
dana ve znamo i u tragu smo im. 7 ) Ali ovaj iskaz, ne samo to je
stvar sjeanja, kao u principu nepouzdanog izvora, ve dolazi od
ovjeka podjednako suodgovornog na stanje na srezu, pa vjero
dostojnost iskaza i zbog toga moe da bude upitna. No, uni jo
dodaje kako je bila u ono vrijeme Udba inae dominantna snaga u
drutvu i kako je on pred komisijom, koja ga je nakon Bune saslu
avala, priznao da je bila Partija podreena Udbi. No, argument
za presudnu odgovornost sreske Udbe u smislu da je ona zaista
4)

Sjeanje Pere Mutia, u a.a.

) Isto.
) Sjeanje Mikana Garae, u a.a.
) Sjeanje Sulje Zunia, u a.a.

ve jedno mjesec dana znala za neke neprijateljske aktivnosti sti


e od Udbe same, iz linih biljeaka koje je inio u povodu svog
slubenog angamana tj. u poslovima ienja terena na Cazin
skoj krajini, Ratko Ili, tadanji referent Udbe za oblast Banja 1 u
ka. U svom je dnevniku zabiljeio razgovor sa ranije ve pominj.i
nom Aiom, aktivistkinjom AF-a iz Trca. Prije mjesec dana
saznala sam da se odrao sastanak u Alinoj kui na kojem ih je bi
lo preko dvadeset. Ja sam napravila spisak svih uesnika tog sas
tanka, kog su pokuali odrati u najveoj tajnosti, i taj sam spisak
predala naim organima UDB-e u Cazinu. Oni bi morali znati vie
toga: ko su ti ljudi i koje su im bile namjere. Ja sam se stalno pitala,
i na to sam drugove upozorila, da se esto Milan Boi i Ale nau
zajedno i u vrijeme kada bi trebali neto drugo raditi kod kue. 8 )
Nije oit ni jedan razlog koji bi dovodio u sumnju stvarno postoja
nje ovakvog svjedoenja. S druge strane, vie momenata (Trac i
oblinje selo Crnaja ustaniki su centar, u narodu se za pripreme
Bune ipak znalo, prialo se po mevludima mjesecima, odbornica Aia bila je rijetka Muslimanka koja se kao politika aktivistki
nja mnogo kretala po terenu te je logino bila stoga dobro upozna
ta s dogaanjima i raznim priama koje su kolale u narodu), uka
zuje da je moglo biti Aiino svjedoenje Iliu posve realno zasno
vano. Partija i Udba bile su - mada su svugdje meusobno uglav
nom tijesno saraivale - dvije u principu jedna od druge nezavisne
institucije koje su sigurno i inae imale u ovo vrijeme najveu mo
u svakodnevnom ivotu. Da je praktine nadreenosti ili podree
nosti jedne drugoj po pojedinim teritorijalnim podrujima moglo
biti, nije sporno. Taj je odnos vjerovatno najvie zavisio od linog
angamana i autoriteta koje su u konkretnim uslovima ispoljavali
pojedini funkcioneri jedne ili druge institucije. U ovom naem slu
aju, ako prihvatimo uniev iskaz, cazinskom partijskom ruko
vodstvu bila bi umanjena mjera njegove odgovornosti to, meu
tim, vii partijski organi kao neku ispriku ne samo da nisu prihvati
li, ve je sreska partijska organizacija, sa aspekta posljedica po se
be mnogo gore prola od Udbe, koja, s iznimkom Vukainovia,
kadrovski tada nije stradala. Ali o tome sam duna jo progovoriti
na drugom mjestu.
2.
Sigurno bar kontroverzan je iskaz N. Boia dat u istrazi
bihakoj Udbi 30. maja. 9 ) Onda je jednom prilikom oko 25. apri
la obavijestio Bukaa (Lukaa - nap. autora) Bogdana, oficira
8)

R. Ili, Opredijeljeni za izdaju, Osloboenje, Sarajevo, 1990, 321.


' ) CA vojnih sudova SFRJ, 308/50, zapisnik sa sasluanja Nikole Boia.

Opunomostva Udbe za srez Cazin, da se na terenu narod buni i


govori da ih ima ko da povede da bi se digli na pobunu, samo mu
nijesam rekao ko se buni i ko o tome govori. Tog puta mi je Bog
dan rekao, odnosno dao mi u zadatak da ga u to kraem roku
obavijestim, ko su ta lica koja o tome govore i pronose propagan
du za pobunu, na to sam ja pristao i rekao mu da u ga obavijesti
ti o tim stvarima u to kraem roku. Ja taj njegov zadatak nijesam
izvrio radi toga to sam i ja sam bio u tim pripremama za dizanje
pobune. Znamo da je Nikola Boi kao prvoborac imao iza rata
vie raznih politikih profesionalnih funkcija na srezu, a i da je
1950. bio kao lugar takoer u dravnoj slubi. Je li to sad u njemu
proradila savjest u odnosu na dravu? Vjerujem da je njegov citira
ni kontakt sa Lukaem stvarno postojao i mislim da je u Nikoli u
jednom momentu stvarno proradila politika odgovornost prema
dravi ali i da je ta podvojenost, moda podsvjesno i due optere
ujui njegovu psihu, ipak u njemu svjesno brzo prevladana, to
uostalom dokazuje njegov konkretni angaman u pripremama za
pobunu. Ali, ta bi sa Lukaem?
Ne raspolaem ni s pismenim ni s usmenim dokaznim materi
jalom da je on na Nikolin signal, ako ga je zaista od Nikole i do
bio, bilo ta drugo poduzeo osim to je od Nikole zatraio blie
obavjetenje. Luka, dakle ako je signala uopte bilo, vjerovatno
nije ni pomiljao da bi jedan dravni slubenik i dotadanji funkcioner kakav je bio Nikola Boi, mogao i sam da bude umijean u
takve aktivnosti, a pogotovo je imao razloga za nesumnjanje to
mu je Nikola sam priao i, neupitan, iznio takve stvari.
3.
Najpoznatiji momenat u odnosu Drave prema priprema
ma za pobunu je, valjda, onaj s kraja aprila kada, na jednu prija
vu cazinska Udba ipak reagira. S. Filipovi i D. Lauevi u svom
izvjetaju Rankoviu kau: Dana 28. aprila 1950. saradnik u
ma podnio je izvjetaj organu sreskog opunomostva u Cazinu o
neprijateljskom radu Ale ovia i drugih i o pripremama za orua
nu akciju. Dalje govore kako opunomoenika Udbe Cazin nisu
mogli odmah sasluati jer je bio u Upravi, nego smo razgovarali
sa zamjenikom naelnika odjeljenja banjaluke oblasti i naelni
kom II Odjeljenja Udbe NRBiH. Opunomoenik Kod sebe dri
6 dana izvjetaj i 4. maja odlazi u odjeljenje u Banja Luku. Kako
nije bilo naelnika on ide kod njegovog zamjenika koji kada je vi
dio o emu se radi, alje natrag u Cazin da cijelu stvar provjeri i izvidi. Opunomoenik se vratio u Cazin uoi 5. maja, tako da nita
nije mogao preduzeti, jer se akcija izvodila te noi i sutradan. Za124

pravo ujutro se naao opkoljen u gradu. 10 ) Ovaj dio pukovnikog izvjetaja iziskuje vie komentara. Da li je bio saradnik sa if
rom uma Ramo Odobai, mladi iz turlia, ili neki drugi Udbin dounik? Odobai je doao kod Lukaa po svoj prilici 4. ma
ja i dao izjavu da se priprema kod njih ustanak. Luka je to otku
cao na mainu, Ramo potpisao i izjava je data Vukainoviu. On je
s njom otiao odmah u Banjaluku, sjea se M. Mili (Kenjalo). Po
to nije znao odgovoriti na neka pitanja zamjenika efa oblasne
Udbe M. Garae ovaj ga vraa natrag da stvar provjeri, o emu
smo slino sjeanje samog Garae ve ranije naveli. Jo iz Banjalu
ke, po Mili, Branko telefonira Bogdanu da ode tamo i vidi preko
tih ljudi u Trcu. Bogdan je otiao ali kada se vratio izjavio je da
nita nije primijetio, sjea se dalje M. Mili. 11 ) Hajro Kapetanovi,
sekretar Oblasnog Komiteta Banja Luka, tumai da opunomoe
nik Udbe (B. Vukainovi) nije (pukovnicima S. Filipoviu i D. Laueviu) mogao svjedoiti jer je povuen u upravu, a u stvari
zbog toga jer htjelo se zabauriti odgovornost pa su ga povukli u
Sarajevo. 12 ) Kapetanovi tvrdi, dalje, da je najvie kriv zamjenik
Oblasnog odjeljenja Udbe (Mikan Garaa) koji Vukainovia vra
a u Cazin, ne informiui dalje i ne poduzimajui nita sam sa
svoje oblasne funkcije.
4. Safet Filipovi i David Lauevi izvjetavaju o jo jednom
upozorenju sa terena koje takoer nije postiglo svrhu. Na dan 3.
maja predsjednik MNO turli, sa ijeg terena je uestvovalo 80%
odraslih mukaraca u ovoj akciji poslao je jednog lana KP (uite
lja) sekretaru Sreskog komiteta Cazin da ga o dogaajima na tere
nu obavijesti, tj. o pripremama seljaka na pobunu. Sekretar kad je
sasluao uitelja, rekao je da je to stvar Udbe i da ode kod opuno
moenika. Kako opunomoenik nije bio u Opunomostvu uitelj
se vratio u selo. 13 )
5. Obavijetenost Partije i Udbe o tim zbivanjima modifikovano je predstavljana u izvjetaju o neprijateljskoj akciji u Cazinu
koji je podnio Ugljea Danilovi, ministar unutranjih poslova NR
BiH i lan Politbiroa CK KP BiH na sjednici Politbiroa 16. maja u
Sarajevu. U itavoj ovoj stvari krajnju nebudnost i nedoraslost
l0)

Izvjetaj S. Filipovia i D. Lauevia.


) Sjeanje M. Milia, u a.a.
u) Komentar Hajre Kapetanovia na pismeni izvjetaj pukovnika S, Filipovia i D.
Lauevia, u a.a.
) Izvjetaj S. Filipovia i D. Lauevia. Taj bi uitelj, prema prianju ljudi u turliu etiri decenije kasnije, mogao biti Esad emalovi, inae jedan od tadanjih Udbinih
saradnika u turliu.
125

pokazali su opunomoenik UDB-e i sekretar Sreskog komiteta.


Oni su ve 1. maja imali obavjetenje da neprijateljski elementi na
terenu govore o ustanku i da se to sprema za 6. maj. Meutim,
ne vjerujui ovim podacima oni nisu nita poduzeli da iste provje
re, niti su preduzimali ikakve mjere predostronosti. Opunomoe
nik je na 4. maja dobio pismenu izjavu od jednog omladinca iz sela
turlia, da se u selu sastaje jedna grupa ljudi, da isti govore o po
buni, da je vidio da neki od njih iste oruje itd. a opunomoenik
nita ne preduzima, nego kree u Banja Luku da o tome obavijesti
Odjeljenje. Zamjenik naelnika banjalukog odjeljenja UDB-e po
kazao se takoe krajnje nebudan, jer je poslije obavjetenja koje
mu je dao opunomoenik istog povratio na teren da stvari provjeri,
umjesto da je odmah tamo krenuo sam, ili uputio grupu boljih ofi
cira. On se brani tim, da mu je opunomoenik itavu stvar predsta
vio neozbiljno i rekao da ni sam ne vjeruje tim podacima. 4. maja
jedan lan Partije iz turlia doao je u Cazin i o istoj stvari obavi
jestio sekretara Sreskog komiteta, a on ga, i ne sasluavi do kraja,
uputio da ide u sresko opunomostvo UDB-e i da njih upozna o
tome. Ovaj se povratio u selo i poslije se i sam prikljuio bandi.
Opunomoenik UDB-e povratio se iz Banja Luke 5. maja uvee,
naao se sa sekretarom Komiteta, iako su sada raspolagali sa obav
jetenjima iz dva izvora, nita ne preduzimaju nego ostavljaju da
se o tome dogovore sjutra ujutro. 14 )
to se tie prvog dijela izvjetaja, valjda se tu radi o istoj oso
bi, omladinac iz sela Sturlia je Miliev mladi Ramo Odobai, dok bi jedan lan Partije iz turlia, koji se kasnije i sam pri
kljuio Buni, mpgao vjerovatno biti Omer Runi, koga kao tak
vog pominje i Zuni. Ali Zuni, prema svjedoenju Milia, tada
Runievo obavjetenje ne samo to ne uzima za ozbiljno, ve mu
navodno odbrusuje: bolje bi bilo da uti i da ne govori svakakve
gluposti. Takoer, po Miliu, Runi je shvatio Zunievu reakci
ju kako su u stvari i neki organi drave uz ustanak to je uosta
lom, kao to smo vidjeli, i bila iroka propaganda meu ustanicima
te je Runia valjda, (i) to opredijelilo da i sam prie pobuni. 15 )
6.
Na dan 4. maja, ini se, jo nekoliko ljudi upravo je unia
informisalo o pripremajuoj se pobuni. Naime, u posebnoj izjavi
(albi) koju je zbog svog iskljuenja iz Partije dao Bogdanu Lukau nekoliko mjeseci nakon Bune, turlianin Sulejman Topagi,
) A. CK KP BiH, f. CK KP BiH, dok. 14/02, zapisnik sa sjednice Politbiroa od
16. maja 1950.
IS) Sjeanje Sulje unia i Mile Milia, u a.a.

ve bivi slubenik SK Cazin, stoji da su 4. maja trojica mjesnih


funkcionera u turliu (Hasan ovi, Alil Beirevi i Smajo Dervievi) poslali u Cazin Ramu abanagia kao kurira s porukom da
se u selu narod zaista grupie na neki ustanak. 16 ) Da nije Miliev
Ramo Odobai zapravo Ramo abanagi? jer to ipak nije bio
Miliev teren pa se moda on u prezimenu prebacio (zanimljivo je
da turliani, etiri decenije kasnije, obojicu Rama prepoznaju za
saradnike Udbe, znai i abanagia i Odobaia). Prema Topagiu, i on sam upoznaje, vrativi se iz turlia gdje se je taj dan slu
beno nalazio, Sulju unia sa turlikim priama o ustanku, o e
mu da je uo i od predsjednika MNO Hasana ovia. Zanimljiva
je bila tada i indikativna, ali mislim da ju je Topagi vjerno pre
nio, unieva reakcija koji se nasmijo dok su i ostali poeli se
smijati i mene ismijavati to se u mom mjestu roenja o tome go
vori. 17 ) Oito je da u SK nije ozbiljno uzimana mogunost nekog
narodnog ustanka. Ta ocjena proizlazi i iz daljeg dijela Topaeieve izjave u vezi sa kontaktom izmeu Sulje unia i Hasana Covia, koji 5. maja dolazi u Cazin i potvruje uniu injenicu oko
turlikih aktivnosti za ustanak, za to ovi saznaje i od Muharema Dervievia. 1 ') A Suljo je rekao da je to nemogue, ve mu je
rekao da idi Hasane na teren i ostvari plan radne snage, koja je
sutradan trebalo da se dovede u Cazin. ovi je najprije, u strahu,
odbio da se vrati u turli, ali je po nagovoru ipak otiao. 19 ) Da je
Hasan ovi jo ranije, tj. prije Omera Runia, ak pismeno, iz
vjetavao unia o pripremama za bunu na turlikom terenu,
svjedoi etiri decenije kasnije, i Hasan Hadipai, tada milicio
nar u Cazinu zato je Hasan ovi puten nakon par dana zatvo
ra 20 ) (Hadipai govori tu, razumije se, o vremenu nakon Bune).
7.
Da je bio turli zapravo centar aktivnosti Muslimana u
pripremama za pobunu proizlazilo bi, izmeu ostalog, i iz navod
nog pisma koje je u to selo poslao iz Cazina Hase Beganovi, bivi
opunomoenik Odjeljenja unutranjih poslova, a u momentu Bune
sreski referent za komunalne poslove. Po N. Boiu, Ale ovi je
na sastanku 30. aprila govorio o Hasi Beganoviu kako je ovaj pi
sao jedno pismo u selo turlie, nije rekao kome, da je on voljan
) Cazin, f. Sreskog komiteta Cazin, nesreeno, izjava Topagi Sulejmana, nedatirano.
,7)

Isto.
) CA, vojnih sudova, 301/5016, Zapisnik sa sasluanja Muharema Dervievia
od 12. maja 1950.
) Izjava Topagi Sulejmana.
2) Sjeanje Hasana Hadipaia, u a.a.

pomoi nau organizaciju i da za sve pripreme neprijateljske akcije


zna. ovi je jo tom prilikom rekao da Hase pazi ta ko radi u
Cazinu i da e nas o tome obavijestiti. 21 ) ovieva verzija veze
Hasa Beganovia je drugaija. Razgovarajui jednom sjuajnom
prilikom izmeu 20. i 22. aprila sa Salimom Bilkiem iz turlia u
vezi s pripremama za ustanak protiv Drave, za to je ovaj saznao
od izvjesnog Japana, takoer iz turlia, alim je Ali rekao da je
uo da je Hase Beganovi noio kod Milana Boia i pitao da li je
tano da i Hase Beganovi radi na tome da se akcija povede. 22 )
Ale je o tom razgovoru izvijestio Milana Boia koji mu je odgo
vorio da Hase Beganovi nije kod njega noio, dajui u zadatak
Ali da stvar ispita jer moe biti da Beganovi radi na otkrivanju
nae organizacije. Nakon nekoliko dana, poto nikako nisam vi
dio Bilkia, a sastao se opet sa Milanom i Nikolom Boiem, Ali
je reeno samo da je bio Bilki kod njih i rekao im sve o Beganoviu i da netrebam da se zbog toga plaim. Na sastanku 30. maja
na pitanje Hasiba Beganovia o Hasi, Milan je odgovorio da e
Beganovi Hase biti dobar. 23 ) ta je od svih tih pria oko Hase
Beganovia bila stvarnost a ta propaganda nije mogue zakljuiti
na osnovu svjedoenja pobunjenika. injenica je da Hase Begano
vi nije izveden pred Vojni sud, to bi sigurno bio da mu je doka
zana krivica oko pomenutog pisma ili druge insinuacije kojima se
baratalo na sasluanjima pobunjenika. Ali, Hase Beganovi nije os
tao ni ist to proizlazi iz dvogodinje kazne koju mu je izrekao
Sud za prekraje i koju je izdrao u rudniku Breza. 24 )
8.
Primjer neumijeanosti, ali i, reklo bi se, nereagovanja i ne
budnosti Drave odnosno njenih slubenih protagonista, otkriven
je mjesec dana nakon Bune u analizi odgovornosti Partije i Udbe
na slunjskom srezu oko sluaja u vezi sa Devrnjom. Kritikujui
rad kotarske Udbe i partijskog komiteta zbog odsustva kolektiv
nog politikog djelovanja na terenu, Jovica Sijan, lan Oblasnog
komiteta Karlovac potencira upravo sluaj sa Devrnjom da je Simo Pera signalizirao Udbi da Devrnja iznosi da imade negdje po
tajno radio-stanica koja ima vezu sa inostranstvom i da je bilo do
voljno argumenata da se on hapsi, ali da se Komitet nije dovoljno
sa time bavio, te da je ef Udbe obavezan da o politikim sluajevi
ma upoznava lanove biroa, tko i na koji nain vri neprijateljsku
2l)

Zapisnik o sasluanju Nikole Boia.

) Zapisnik o sasluanju A. ovia.


) Isto.
) Sjeanje Hasana Japia, tada kljuara zatvora u Cazinu, dato autoru u aprilu
1990, u a.a.
128

propagandu i da komitet politiki tu stvar na terenu razbija. 25 ) Iz


Sijanovog izlaganja, koji na sjednici kotarskog komiteta nije dalje
artikuliran, nije vidljivo ni kada ni kome je Devrnja govorio o radio-stanici, ali je iz Perae^og iskaza jasno da je Devrnjina pria
kad je i plasirana prihvaena kao neka patka kojoj u poplavi ta
da slinih dezinformacija i parola nije pridavana nikakva panja.
Dakako, nakon i poto se sluaj na srezu desio, navrnulo je i
prisjeanje na pomenuto upozorenje koje se u kritici Partije i
Udbe koristi, sada, kao krupan argument njihovog nejedinstve
nog rada, nebudnosti i slino.
9. Do sada sam navodila samo signale o pripremama za pobu
nu koji su ostali sauvani u pisanim izvorima o dogaaju ili, jo
preciznije, do kojih sam uspjela doi. Sigurno je bilo zabiljeeno, a
moda je i sauvano, jo izvora sa slinim sadrajem. Ne vjerujem
da nije kroz neki papir proao na primjer sluaj dvojice rodolju
ba, ili je taj sluaj mogue i pisanim izvorima bar indirektno do
kazati, naravno, uz pretpostavku vjerodostojnosti svjedoenja
Gojka Jotia. 26 ) Joti je o tome saznao nekoliko mjeseci nakon Bu
ne, kad je ve davno prestalo eljanje terena, kad se on ve sta
bilizirao na novoj funkciji, funkciji opunomoenika Odjeljenja za
unutranje poslove cazinskog sreza. Ta dvojica rodoljuba bili su
Selim Rizvanovi i Hasan Kajtezovi Sukura, obojica iz Peigrada. Oni su pred Bunu koliko dana prije ili kada tano Joti ne
zna doli u Komitet kod unia i saoptili mu da ih je Ale ovi
sino posjetio te ih imenovao za komandire eta. Ako imamo u
vidu da su komandiri eta odreivani na samo nekoliko dana pred
ustanak, bilo bi da su njih dvojica posjetili unia najvjerovatnije
4. ili 5. maja. Sreski sekretar Partije je u njihovom prisustvu telefo
nirao Vukainoviu: aljem ti dva rodoljuba ti ve zna kako e
postupiti. Opunomoenik Udbe za Cazin sasluao je Rizvanovia
i Kajtezovia te preko efa Odsjeka za unutranje poslove poslao
ih najprije u bihaki zatvor odakle su prebaeni na rad u Celulozu
u Drvaru. 27 ) Oito, ukoliko je itava pria istinita, nadleni u Cazi
nu dolaenje pomenute dvojice ne samo da ne ocjenjuju kao akt
zaista dravnog rodoljublja i ozbiljno upozorenje vlastima, ve
su pomenuti seljaci, eto, zbog toga i kanjeni.
10. Cazinskoj Udbi je sigurno, bar po svojoj prolosti u ratu,
dobro poznata porodica popa Bogunovia iz Vrela. No, njegovom
) Historijski arhiv Karlovac, f. KK KPH Slunj, k. 2. Zapisnik sa izvanredne sjed
nice KK od 4. juna 1950.
) Svjedoenje Gojka Jotia, u a.a.
) Isto.
129

sinu edi, koga smo ve upoznali posebno oko sluaja sa radio-stanicom, zbog njegove relativno visoke naobrazbe u krajikoj
sredini, povjereno je rukovoenje rudnikom u Pjaniima. edo
Bogunovi nije bio u nekim prisnim odnosima sa ljudima u Partiji i
vlasti ali sluajna je bila injenica da je bio sumjetanin sa Bran
kom Vukainoviem, koji je u Vrelu i roen, pa su njih dvojica bili
dobri poznanici. Moda je ovaj momenat presudio kada je, valjda
dan uoi Bune, prema svjedoenju Mile Milia (Kenjala), edo za
traio od Branka da mu posudi jahaeg konja (crn, punokrvni
konj Udbe) jer mora poslom hitno u Pjanie, u rudnik. edo je, po
Milievoj prii, stvarno odjahao u Pjanie, ali ne rudnika radi, ve
kako se kasnije ispostavilo zbog toga da to ubjedljivije privue
ljude u ustanak. Dvadesetorici okupljenih govorio je kako bi tre
balo podii ustanak, da se vraa kralj u Jugoslaviju, da su sa na
ma vojni garnizon u Bihau, Komitet KP u Cazinu i Udba u Ca
zinu koja mu je i dala konja da to prije svri posao, sjea se Mile
Mili prie koja je u vezi s edom prepriavana kasnije u cazin
skoj Udbi. 28 ) Upravo taj Udbin konj koga su ljudi znali trebalo je,
dakle, kao neki doker da poslui lukavoj svrsi. Vukainovieva
posudba konja edi Bogunoviu ne indicira, naravno, neku vezu
opunomoenika cazinske Udbe sa ustankom, ali je ipak, ini se,
zanimljiv sluaj ili nesposobnosti i neopreznosti najodgovornijeg
predstavnika drave za mir i bezbjednost terena za koji je zaduen
ili je, ukoliko je bila ista konstrukcija, zanimljiv primjer neije
mate. Mislim, prije ovog drugog, jer ni kroz kasniju istragu ni na
samom suenju edi Bogunoviu taj dogaaj nikada nije pominjan.
11.
Ali, dok je dravni slubenik edo Bogunovi i s nekom
osnovom mogao biti pomalo sumnjiv u onim inae osjetljivim vre
menima i dok su, ako ni zbog ega drugog ono zbog linog podba
aja na svojim funkcijama bar objektivno bili za sve skupa i odgo
vorni Hase Beganovi, Branko Vukainovi, Bogdan Luka, to je,
pogotovo u ono vrijeme, teko pojmljivo ponaanje Stojana Starevia, komandira Milicije u Trcu, koji je po nekim indicijama jo
u toku priprema za Bunu, odluio, izgleda, da pree na stranu us
tanika. Taj nalaz iznio je sredinom maja Ugljea Danilovi. Sa
komandirom Stanice bili su ve prije u dogovoru, stoji u zapisni
ku sa ve pominjane sjednice Politbiroa SK KP BiH. 29 ) Na Starevievu jo raniju povezanost sa organizatorima Bune dijelom uka
) Sjeanje M. Milia, u a.a.
) Zapisnik sa sjednice Politbiroa SK KP BiH od 16. maja 1950. godine.
130

zuje i njegovo ponaanje u kritinim momentima, a dijelom su nje


govi postupci indicirani i istorijatom njegove slube, poto je, na
primjer, zbog nezadovoljavajueg rada u Bos. Dubici, bio preba
en na istu funkciju tj. za komandira Stanice milicije na cazinski
srez. 50 ) No, takva odluka govori jo o neem, potvruje etiri de
cenije kasnije izreenu konstataciju ondanjeg ministra unutra
njih poslova da je Cazinska krajina bila podruje koje je u sva
kom pogledu zapostavljeno 31 ).
12.
Posve drugaije vrste ali u sutini na istoj antidravnoj li
niji bila su tada, jo prije Bune (ali i poslije nje) istupanja aktuelnog ministra u hrvatskoj Vladi, Rade igia, moe se zakljuiti iz
svjedoenja, etiri decenije kasnije, Vajana Popovia, ondanjeg
opunomoenika Udbe za bihaki srez. Preko svojih saradnika u
narodu on je, naime, saznao da R. igi povremeno u svojstvu ne
kakvog narodnog tribuna gostuje na narodnim zborovima u po
graninim selima s Hrvatskom, a koja pripadaju bihakom srezu.
U Skoaju, Valjevcu, Zavalju i Meudraju igi se u svojim go
vorima suprotstavljao generalnoj liniji Partije u agrarnoj politici,
praktino osokoljavajui narod na otpor naroito mjerama admi
nistrativnog otkupa poljoprivrednih proizvoda i faktinog prisiljavanja seljaka da uu u seljake radne zadruge. Vajan Popovi je,
po slubenoj dunosti, valjda jo prije Bune (ne sjea se tano ka
da), obavijestio Udbu u Zagrebu o istupanjima Rade igia. 32 ) No,
s_ obzirom da na bihakom srezu bune praktino nije bilo, to ove
Zigieve aktivnosti nisu direktno relevantne za kontekst Cazinske bune. Da je, meutim, moda i igi kao istaknuti srpski funkcioner u Hrvatskoj doprinio pojaanom stvaranju neraspoloenja
u narodu, posebno meu Srbima na Kordunu, u Lici i okolini je
vjerovatan zakljuak koji ovdje ipak ne mogu dokumentovati. 33 )
Vjerujem da je golootoko stradanje Rade igia formalno po
IB-liniji to je tada inae bio najprikladniji put za politiku (i dru
gu) likvidaciju politikih protivnika 34 ) bilo u bliskoj vezi, ako ne
i prevashodno, uzrokovano upravo njegovim javftim neslaganjima
sa unutranjom politikom zemlje, pogotovo u pogledu poloaja
Srba u Hrvatskoj. S aspekta nae Bune je, meutim, zanimljivo da
J0)

Sjeanje G. Jotia, u a.a.


) Sjeanje U. Danilovia, u a.a.
) Sjeanje Vajana Popovia, u a.a.
5>) Da li mi je moda upravo u vezi sa tim uskraen uvid u arhivsku dokumentaciju
provenijencije republikog tuilatva i SUP-a Hrvatske u 1950. godini, i pored pismene
predstavke i specijalnog razgovora koji sam u vezi s ovim pitanjima imala u Zagrebul989. godine sa zamjenikom tuioca SR Hrvatske Milanom Pavkoviem?
'*) Sjeanje Stanka Opaia anice, dato autoru u januaru 1990, u a.a.

su bile sreska Udba i Partija u Slunju u vrijeme priprema krajike


Bune, bar kako proizlazi iz kasnijih dokumenata, totalno neobavijetene o bilo kakvim aktivnostima te vrste na svom terenu i pored
zaista mnotva kontakata koje je posebno Mile Devrnja imao na
tom podruju. 35 )
13.
Jo su neki domai ljudi na odreenim dravnim fun
kcijama ne samo u istrazi ve i u pukovnikom izvjetaju pominjani kao odgovorni poto su znali za pripremanje Bune a nisu o
tome izvijestili nadlene subjekte, mada su bili u mogunosti da to
uine. Posebno su tereeni Mustafa Karaji, pomonik javnog tu
ioca u Velikoj Kladui i Dedo Brko, slubenik Odsjeka unutra
njih poslova u istom mjestu. 36 ) Ali, bilo je i onih koji su pak saznali
za stvar zaista veoma kasno, praktino prekasno za odgovarajue
reagiranje. Njihovo eventualno kolebanje nije bilo usamljeno. Ko
lebali su se jo u toku priprema i neki istaknutiji pobunjenici. Na
kon zadnjeg masovnog sastanka, 4. maja, ulaga umar, koman
dir trake ete, rekao je Seli Lulicu, zamjeniku komandira krivajske ete: Ja ne vidim tu nita da e biti dobro, sjea se etiri dece
nije kasnije Luli, pa je zato ovaj odluio da itavu stvar ipak ne
kom nadlenom prijavi ili da se bar s nekim povjerljivim i pamet
nim ovjekom konsultira. Tako je sutradan iz Krivaje krenuo za
Cazin kod sudije Hasana Muia. Ali, kad mu je htio o tome ispri
ati, prosto je zanijemio, nije se usudio nita rei. 37 ) Svakako je u
pitanju bio strah od posljedica koje bi on, Sele Luli, mogao pre
trpjeti zbog izdaje stvari, ali se, ini se, dijelom tjeio jednim odbrambenim psiholokim mehanizmom koji je djelovao i kod ne
kih drugih pobunjenika, a to je, da je o stvari sudija Mui vjerovatno ionako znao, to je uostalom proizlazilo, da se podsjeti
mo, iz propagande koja je u tom smislu vrena u pripremnom peri
odu meu buduim akterima pobune.
14. Ali za nebudnost nisu optuene samo domae struk
ture. Na cazinskqm srezu tada se ve petnaestak dana u jednom
uobiajenom partijskom obilasku terena nalazila instruktorska
grupa Oblasnog komiteta Banjaluka, na elu s lanom biroa tog
komiteta Milanom Petrakoviem. Prema izlaganju U. Danilovia
na sastanku Politbiroa CK BiH od 16. maja, sekretar Sreskog ko
miteta Suljo uni 5. maja naveer obavjetava Petrakovia da
ls) Upor. Historijski arhiv u Karlovcu, f. KK Slunj, 1950, k.2, zapisnici sa sjednica
biroa i plenuma KK Slunj u toku maja i juna mjeseca.
5 ) Izvjetaj pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia.
> r ) Sjeanje Sele Lulia dato autoru u oktobru 1989, u a.a.

ima nekih pria o pobuni ali Petrakovi se nije za tu stvar zainteresovao, niti mu je sekretar Sreskog komiteta to detaljnije objanja
vao. 3 *) Mada Petrakovi zaista nije ozbiljno shvatio unievo
upozorenje, ukoliko ga je uopte stvarno i bilo, etiri decenije kas
nije Petrakovi u svom sjeanju taj kontakt sa uniem ni ne pomi
nje. 39 ) U svakom sluaju svoju nebudnost grupa je sutradan, i
kasnije, skupo platila.
if. #

Problem (ne)reagiranja Drave na pripreme za ustanak moe


da ima eventualno jo neke dimenzije, ukoliko se, na primjer, uz
mu u obzir etiri decenije kasnije data svjedoenja ili izraena mi
ljenja neposrednih (i posrednih) uesnika ovih zbivanja. Naime,
radi se o navodnoj direktnoj umijeanosti odnosno organizacionoj
pozadini ustanka koji su stvarale (valjda ne i inicirale) neke skrive
ne snage iz samog aparata vlasti, od jugoslovenskog nivoa pa po
hijerarhijskoj ljestvici nadolje. Ali, o tim indicijama na drugom
mjestu.

'*) Zapisnik sa sjednice Politbiroa CK KP BiH od 16. maja 1950. godine.


**) Sjeanje i pismeni iskaz M. Petrakovia autora u 1989, u a.a.

133

Glava sedma

UREVDAN JURJEVO NA KRAJINI I LIKVIDACIJA


USTANKA
Konano je nastupilo i to sudbonosno predveerje, od mno
gih nestrpljivo prieljkivano, a za mnoge seljake i iznenaujue.
Nestrpljivo je prieljkivano od onih koji su se ve na neki nain os
jeali ugroenima pred organima vlasti jer se vjerovalo da e glasi
ne o pobuni ipak procuriti, te od onih koji su se bili spremali kao
da e ustanak poeti jo 1. maja, kakva je mogunost takoe pominjana jedno vrijeme na sastancima i u pojedinanim kontaktima.
Vee uoi urevdana bilo je iznenaujue za veliki broj onih koji
prethodno za pripreme nisu znali, pa ni nauli, te su prosto pokup
ljeni od svojih kua ili su po nekoj inerciji krenuli sa braom, roa
cima, susjedima, ili su krenuli iz nekog autoritarnog odnosa prema
uglednim mjetanima svoga kraja, ili pak bili raznim gronjama
isto natjerani. Bilo je tu vrlo razliitih individualnih razloga.
Neizbjeno je pitanje zato pobuna ba na urevdan. Ne
bih ovdje (i za sada) ni pominjala pekulacije u vezi sa nekim even
tualnim zajednikim jugoslovensko-zapadnim stratekim planom.
Odgovor je, inae, ini se, jednostavan.
To je dan optenarodne svetkovine koju posebno slave Srbi, a
kao Jurjevo potuju ga i Muslimani Cazinske krajine. Inae, to je
dan koji se jo u pretkriansko doba, u vrijeme politeistikih reli
gija slavio kao dan oienja u prirodi i konane smjene zime,
hladnoe, toplim, plodnim proljeem. Na urevdan narod bi se
radovao prirodi, umivao u bistrom potoku, kitio prispjelim zeleni
lom. Poznato je, na primjer, da je urevdan najslavljeniji praznik
Roma. Na Cazinskoj krajini od davnina je vladao obiaj da se na
urevdan Jurjevo ide na omahu. D. Sabljakovi opisuje omahu kao ustajanje u ranu zoru i odlazak do mlinova na Mutnici
134

gdje je bila svetkovina... na kojoj se okupljao valjda cijeli kraj u ne


kom ritualu oko vodenikih tokova u sam izlazak sunca, ali je
znaila i vaar, mnotvo tezgi sa dinduvama, ringipil... arene
bombone... sveano odjevene gomile... oznojene djevojke i mladie
uhvaene u kolo. 1 ) Planiranje pobune na urevdan imalo bi ta
ko simbolinu konotaciju uspjeno socijalno oienje drutva.
No, mislim da gotovo filozofskih dimenzija u razmiljanjima ni
glavnih protagonista Bune nije bilo. ak da je planirani momenat
za poetak ustanka iniciran odnekud sa strane, izvana, bili su u pi
tanju drugi motivi. U oba sluaja sigurno je bila presudna tradicija,
ak ovjekovjeena u poznatom sloganu urev danak hajdu
ki ustanak. Taj slogan pojanjava izreka: to na proljee moe
na zimu ne moe. U prilog neke eventualne vie veze u inspiriranju ustanka mogao oi biti upravo izbor urevdana za poetak
ustanka jer je to dan koji se slavi u veem dijelu Jugoslavije, a ve
je ranije izloeno da je, 6. maja 1950, na urevdan, ustanak zais
ta izbio i u Makedoniji, a vrlo mogue da je trebao izbiti i na Bani
ji, da nije bio jo u aprilu osujeen. Zar sluajno istovremeno u
Bosni, Makedoniji, Hrvatskoj (i moda jo gdje)? Druga je stvar
to propagirane pomoi ustanicima sa strane nije bilo, nije ni mog
lo biti odnosno to su pobunjenici u eventualnim signalima ili obe
anjima o toj pomoi prevareni, ukoliko ovdje izostavim gotovo
nepojmljivu varijantu iste samoobmane.
Samu pobunu mogue je, razumljivo, sagledavati sa razliitih
stanovita; mi emo je pratiti, po osnovu prije svega pisanih izvora,
tj. sauvanih dokumenata i nekih sjeanja, u vidu konkretnih ak
tivnosti kao ploda organizacionih priprema koje su ranije opisiva
ne. To znai da se sada trebamo vratiti na naa tri sektora: cazinski, kladuki i slunjski. Na raspolaganju nam je veoma obimna pi
sana dokumentacija koja je nastala o samom inu Bune na ur
evdan i o zbivanjima u narednih nekoliko dana. Ali upravo ta og
romna autentina iskustvena evidencija primorava na odreenu se
lekciju kako bi se uspostavila to priblinija slika onoga to se zbi
lo na jednom izvanjskom treem nivou, ime se naravno ne negi
ra objektivna stvarnost subjektivno doivljenog. Dapae, ovom
napomenom i elim podvui da svojom rekonstrukcijom, kao i do
sada, teim samo pokuaju istoriografskog prezentiranja, od i
njenica utvrditi i oblikovati injenice, svjesna, istodobno, rizika
koji se principijelno ogleda u autorskom, svakom autorskom pri
') Devad Sabljakovi, maha, Knjievne novine, 1950, 109110.

stupu obradi grae, i odgovornosti autora koja se uveava osjetljivou teme. Meutim, to je istoriografija, drugaijeg puta nema.

Cazinski srez

Ve po osnovu opisanih priprema za Bunu


ti da e se najhitnije stvari deavati na cazinskom srezu.

logino

je

zakljui

I.
Dogaanja na urevdan iz ugla ustanika. Oko 21 as 5.
maja
okupilo se izmeu turlia i Crnaje na dogovorenom zbor
nom mjestu Bare, jedni ih zovu Korajske, drugi turlike, jezgro
ustanika s glavnim voama Milanom Boiem i Alom oviem.
Kako su okupljani pobunjenici? Vrlo razliito. Koji su im bili
motivi? Takoer razliiti. Ova pitanja i odgovori esto su bili i u
neposrednoj vezi, pogotovo kad se radi o onima koji su kasnije u
istrazi
ili
pred
sudom
ili
pred
prekrajnom
komisijom
izjavljivali
da su bili natjerani, prinueni, ucijenjeni da pou. Takvih je bilo,
zapravo, ponajvie. Na taj nain su naravno htjeli to je mogue vi
e ublaiti svoju odgovornost. Druga je stvar u kojoj su in mjeri
subjekti, pred kojima su ove izjave davane, i uvaavali. Arbitrima
sigurno nije bilo jednostavno procjenjivati istinu o ovome, no ug
lavnom, oni su takve iskaze tretirali kao nevjerodostojne, kao neis
krene.
Nemogue je analizom ak svih pismeno sauvanih iskaza do
prijeti do zaista pouzdanih odgovora na pitanje o motivima poje
dinaca da se prikljue Buni. Pogotovo zato to se u tom pogledu i
nije mogao predvidjeti njihov zaista iskreni iskaz. Stoga, kombinujui vie elemenata, ali ipak u prvom redu tadanje line iskaze us
tanika,
zatim
kontekst
dogaanja
pred
samu
Bunu,
opte
prilike
na
Krajini,
sauvana
usmena
predanja
te
neka
kasnija
svjedoenja,
motive ili razloge onih koji su kasnije proglaeni i optueni za us
tanike, svrstala sam u vie grupa.
Prvo, motivi iz ubjeenja, tj. da je zaista krajnje vrijeme da
se skine jaram sa vrata. Ovakvim osnovnim motivom su bili sifgurno inspirirani ne samo voe, ve nesumnjivo i veina drugih sejaka kod kojih su u odsutnom momentu moda mogli prevagnuti
jo i neki drugi razlozi, ali je osnovni motiv ipak bio, u veoj ili
manjoj
mjeri,
prisutan.
Drugo,
motivi
patrijarhalno-autoritarnog
tipa. Dosta ljudi polo je na ustanak jer su to uinili, odnosno zvali
136

ih sa sobom braa, roaci, susjedi, ugledni mjetani iz sela. Ti lju


di, neki od njih i ne znajui zato i gdje idu, odazivali bi se iz po
tovanja, povjerenja, kad ide prvoborac Milan Boi sigurno je to
pravo i si. Tree, vie nekim porivom iz samoodbrane nego moti
vom nazvala bih prikljuenjem Buni onih, sigurno brojnih, koji su
poli pod nekim prijetnjama. Najtee su bile da e onaj koji se ne
odazove biti ubijen, ubijen on i porodica mu, da e mu biti
spaljena kua i si. Bilo je i prijetnji politikog karaktera: Jao
onome tko se ni sada ne odazove a nije se odazvao ni 1941. Ovo
mu je zadnja ansa. etvrto, snaan motiv sigurno je predstavlja
la i za prikljuenje Buni podsticajna propaganda: razna saoptavanja na sastancima pobunjenika, glasine u narodu, tzv. parole. Ljudi
su zavaravani i samozavaravani da e se vojska, posebno na pri
mjer ona iz Bihaa, odmah prikljuiti pobunjenicima, kao i vie or
gana narodnih vlasti i u Cazinu i u Kladui, da je ve u inostranstvu formirana nova vlada sa Subaiem, Maekom, Kulenoviem,
da se Kralj ve vratio u zemlju ili da je na putu, da se njegova voj
ska nalazi na grkoj ili austrijskoj granici, da 40 hiljada vojnika sa
mo eka znak da pree granicu, da e avijacija podrati ustanak,
da e Engleska i Amerika takoer pomoi, da u Hrvatskoj bukti
ustanak, da je ve palo Bie, Beograd, Zagreb, Ogulin, Karlovac,
te skoro sva mjesta i da su Cazin i Kladua meu zadnjima koje
treba osloboditi, i mnogo toga drugog ali sve na liniji sigurnog
preokreta. Peto, neki su se prema sopstvenim izjavama meu po
bunjenicima nali posve sluajno, a za odlazak na Bunu nisu imali
nikakvih motiva. Poli su kao na omahu, nekim poslom od kue,
vraali se iz gostione, od poznanika ili susjeda sa kartanja, sa aikovanja i si., a zahvatilo ih uzgred. Interesantno je, s tim u vezi na
primjer, jedno svjedoenje Zivka Joila, tadanjeg sekretara Re
publike Udbe Bosne i Hercegovine. Pamti priu, nastalu u povo
du jednog takvog sluaja kod oralia: Hajde Ale, eno Paveli u
Zagrebu, kralj Petar u Bijau, a pozvani momentalno i bez raz
miljanja odgovara: ek, dok natuem kondure 2 ).
Na zbornom mjestu Bare okupilo se, tako, oko 200 ljudi, po
Milanu Boiu ili stotinjak, prema iskazu Mile Miljkovia. 5 ) Po ra
nijem dogovoru sa Devrnjom tu je, na licu mjesta, na dobrovoljnoj
osnovi, formiran vod od 20 ljudi sa 6 puaka koji e odmah krenu
ti preko Korane u pomo slunjskom ustanku. Za komandira voda
J)

Sjeanje ivka Joila autoru 1990, u a. a.

) Procjena Milana Boia i Mile Miljkovia, zapisnici sa sasluanja pred Udbom


istih, CA Vojnih sudova SFRJ, 308/50.

11 Ca/inska buna

137

odreen je turlianin Omer Runi, a cazinske Muslimane prema


zbornom mjestu Slunjana poveo je Milan Devrnja, brat Milin. 4 ) S
preostalim ljudstvom koje je vodio Mujo Dehverovi, Milan Bo
i i Ale ovi krenuli su prema Trcu. 5 )
Tu su se sastali sa pobunjenicima iz Trca i Trake Platnice
kojih se takoer okupilo oko 100. 6 ) Na elu im je bio ulaga u
mar. Od Milana Boia on je dobio zadatak da odmah razorua
milicijsku stanicu u Trcu, postavi strau kod MNO i zadruge te
da oruje koristi samo po potrebi. 7 )
Razoruanje i zauzee Stanice milicije u Trcu jedina us
pjena ustanika akcija te vrste je stvarno izvreno. Ovaj in za
biljeen je, meutim, u dokumentima kontroverzno. Ve smo pominjali komandira Stanice milicije u Trcu Stojana Starevia. On
je, prema izvjetaju U. Danilovia, s obzirom da je sa organizatori
ma Bune ve odranije bio u dogovoru, zajedno sa jo dva milicio
nara, ukupno ih je u Stanici bilo troje, pobunjenicima bez otpora
predao oruje, komandir Stanice i jedan milicioner prikljuili su
se bandi. 8 ) Slino su razoruanje Stanice milicije u Trcu ocijenili
i pukovnici S. Filipovi i D. Lauevi. 9 ) I druge zvanine ocjene
tog dogaaja bazirale su se, razumije se, na rezultatima istrage
Udbe i zatim na presudi koju je Vojni sud izrekao Stareviu i
dvojici drugih milicionara ove stanice, Sulejmanu Ajkiu i Milanu
Krmpotu. No, komandir Stojan Starevi, na smrt osuen, (i po
gubljen) priznao je samo manji dio svojih grijehova, branei se ug
lavnom svojim pasivnim stavom prema dogaaju i svojim strahom
po ivot u situaciji za koju je ocijenio da se u njoj ne moe uspje
no suprotstaviti pobunjenicima. Negirao je svoju vlastitu prethod
nu povezanost sa ustanicima, tvrdei da je na urevdan, u stvari
bio njihov zarobljenik. 10 ) Ali, pritisnut brojnim svjedoenjima po
bunjenika, posebno N. Boia i Muhameda Zejnia, te milicionara
Krmpota, kome nije dao da puca u bandu te drugog milicionara
Ajkia, koji su ga svi ubjedljivo teretili, Starevi nije uspio i da se
odbrani. 11 )
4)

Isto, zapisnici sa sasluanja N. Boia, A. ovia, M. Devrnje.


Zapisnik sa sasluanja A. ovia.
) Zapisnik sa sasluanja N. Boia i M. Miljkovia.
) Zapisnik sa sasluanja A. ovia.
*) A K SK BiH, f. CK KP BiH. k. 3 0 , zapisnik sa sjednice Politbiroa CK od 16.
maja 1950. godine.
*) Izvjetaj S. Filipovia i D. Lauevia od 8. juna 1950. godine
10) Svjedoenje Stojana Starevia pred Udbom i na Glavnom pretresu, isto,
308/50.
") Zapisnik o sasluanju N. Boia, isto, 307/50 i zapisnik o sasluanju M. Zejni
a, M. Krmpota i S. Ajkia na Glavnom pretresu, isto 308/50.
s)

138

Zanimljivo je povodom tog razoruanja Stanice milicije u


Trcu, etiri decenije kasnije dato svjedoenje Ismaila Ajkia, bra
ta Sulejmanovog. Ali taj je dio izjave, vidjeemo, indikativan i
zbog drugih razloga pa to sjeanje ovdje i zato ukljuujemo. Do
li po mene taj dan odbornici Dehverovi Mujo, Topagi Beir,
Trii Hasan i Trii Beo. Ja mislio oni mene zovu na obavezu.
Tek u turli kada sam stigao saznao da ustvari ustanak. Na Koranskim Barama bilo je oko 300 ljudi. Tu je odreena i grupa da
razorua Stanicu milicije u Trcu. Prepao sam se za brata Sulejma
na i odmah sam pobjegao^ preicom, da ga obavijestim. Nisam ga
naao kui. Njegova ena aha rekla mi je da su oni ve obavijete
ni da se sprema razoruanje stanice milicije te da su zato pobjegli.
Ujutro su se pojavili iz ume, a zatim je odmah dola grupa sa ulagom umarom koji je zapovjedio: Ili sa nama ili predajte oru
je. Starevi i Krmpot odloili su oruje a Sulejman je karabin i
pitolj Valter dao meni. U stvari, da oruje uvam od pobunjenika
koji su mislili da sam i ja jedan od njih. Oruje sam donio kui.
Brat se presvuen u civil vratio ocu svom. 12 ) Koliko je raznoliko
bilo vienje, prepriavanje, svjedoenje o razoruavanju Stanice
milicije u Trcu govori, meutim, ve samo kratka izjava ulage
umara pred Udbom: Napominjem da ja nisam prisustvovao raz
oruavanju Stanice NM u Trcu. 13 )
Mnogo bi se jo detalja o tom dogaaju moglo prenijeti, ali
bilo kako bilo, glavnina vojske krenula je dalje. Ne zadravajui
se u Trcu i ostavljajui umaru, izabranom komandiru trake e
te, da izvri ovaj zadatak, Milan Boi i Ale ovi nastavili su po
hod, sa vjerovatno blizu 200 ljudi, prema glavnom zbornom mjes
tu Begovi Kafanama. Tamo su ih, oko 5 ujutro, ve ekali po
bunjenici sa drugih mjesnih podruja, posebno Liskovca i Peigrada.
Oni koji su se u rano jutro na urevdan kod Begovih Kafana okupili da krenu u odluujui napad na sam grad Cazin, naoru
ani pukama, pitoljima, sjekirama, noevima, koljem i dr., ve su
uglavnom do tada izvrili jo neke akcije, naime vie provalnih
kraa i pljakanja. Mada se ne bi moglo utvrditi sasvim tano kad
ili kojim redom, ta injenica da su tu no i to jutro pojedine grupe
u svojim mjesnim podrujima, nezavisno jedna od druge, provalile
i opljakale zadruge u Liskovcu, Pjaniima, oraliima, turliu i
Trcu, magacin Sreskog trgovakog preduzea i Potu u Trcu,
u)
lJ)

Sjeanje Ismaila Ajkia dato autoru u julu 1990, godine u a. a.


Zapisnik sa sasluanja . umara , isto, 302/50.

139

itni magacin u oraliima, spalile arhivu MNO-a Liskovac. 14 ) I


pisani dokumenti i kasnija sjeanja svode se uglavnom na isticanje
varvarske dimenzije tih akcija. No, pobunjenici se nisu ba mogli
neto posebno okoristiti tom pljakom jer je to i inae bilo vrijeme
opteg siromanog snabdijevanja. Dijelili su meusobno eer, ko
ulje, po koje cipele, cigarete, neto ita i ponegdje, kao u orali
ima npr., podosta rakije (klekovae, od koje su se usput napija
li. Ovo im i nije moglo biti ba preporuljivo uoi jedne predstoje
e sudbonosne akcije, kao to je bio napad na Cazin, jer su se
mnogi dobro napili, po jarcima i drugdje ispolijegali i pozaspali.
Drugi su se, opet, zadovoljili opljakanim stvarima pa pobjegli ku
i. Jednom rijeju, pljakake aktivnosti, koje su obavljene do jutra
imale su sigurno negativan uticaj na dalji tok Bune. Sve te akcije
bile su uglavnom i samovoljne, jer, i pored kasnijih drugaijih svje
doenja pred Udbom, ini se, da one ipak nisu bile planirane u ta
bu u toj prvoj fazi ustanikog pohoda.
Milan Boi je kod Begovih Kafana kao komandant nainio
borbeni raspored ukupno pristiglog ljudstva, njih oko 300, tako
to je formirao 7.eta, 5 eta brojalo je po 40, a 2 po 50 ljudi. Ta
koer po Milanovom svjedoenju, izbrojana su 102 komada raz
nih vrsta oruja, od koga je bilo vojnikih puaka neto oko 40, a
ostalo su bili civilne puke i pitolji. Kako je Muslimane koji su i
inili gotovo ukupnu strukturu te itave vojske, bolje poznavao
Ale ovi, on je na licu mjesta i odredio komandire eta, s obzi
rom da se u datom momentu, iz vie razloga, nije mogla sprovesti
ranija odluka o komandirima. Postavljeni su: Husein Kapi iz Kapia za komandira Prve ete, Agan orali iz turlia za komandi
ra Druge ete, Hasib Beganovi iz Liskovca za komandira Tree
ete, Mujo Dehverovi iz turlia za komandira etvrte i Sele
Luli iz Krivaje za komandira Pete ete. 15 ) Za razliku od Milana
Boia, Ale ovi pominje samo v pet eta, a ne govori uopte o
broju pobunjenika. No, ulagu umara koji je imao drugi zada
tak, u Trcu, ovi kao komandira ete i dalje pominje. M. Boi i
A. ovi su, meutim, saglasni u svojim svjedoenjima da su na
kon ovog novog rasporeda ljudstva, ete dobile zadatak da odmah
opkole Cazin. Komandirima Prve, Druge i Tree ete nareeno je
da zauzmu poloaj od Klise do Gnjilavca, a komandiri etvrte i
Pete ete trebali su da hvataju vezu sa Prvom etom od Gnjilavca
sa drugu stranu Cazina do Klise. 16 ) Takoer je komandirima na
14)

Isto, 308/50, zapisnik sa Glavnog pretresa.


Zapisnik sa sasluanja A. ovia.
) Isto.
ls)

140

reeno da pokidaju sve telefonske veze sa Cazinom, izvre unut


ranji raspored svoga ljudstva, zaustave svako prevozno sredstva
koje bi ulazilo ili izlazilo iz grada, i ekaju nareenje za napad na
Cazin.
U meuvremenu, u operativnom tabu ustanka (M. Boi, A.
ovi, M. Miljkovi) napisano je jedno pismo, vjerovatno i ranije
planirano, narodnim vlastima u Cazinu da se grad preda mir
nim putem. Sadraj pisma su u Alinom prisustvu diktirali M. Bo
i i M. Miljkovi, pisao ga je Duan Boi, sin Radin iz Crnaje, a
upueno je u Cazin po Dini Mustafi, sinu Alihodinu iz
Trca. 17 )
Da li je ovo pismo, uz dvije pismene poruke izmeu voa us
tanka na cazinskom srezu i slunjskom kotaru, jedini pisani dokumenat koji su sainili pobunjenici? S obzirom da iz istrage Udbe,
tj. iz ukupno sauvane, odnosno autoru dostupne dokumentacije o
sasluanjima, kao ni kasnije u sklopu dokaznog postupka na voj
nom suenju, nije priloen, pa ak ni pomenut ni jedan drugi iz
vorno pobunjeniki pismeni materijal, moglo bi se smatrati da ta
kav neki dokumenat koji bi se direktno odnosio na Bunu vjerovat
no nije ni nastao. Takva bi konstatacija ukazivala na bar dvije mo
gunosti. Prvo, da je itav taj krajiki bunt bio autohtono selja
kog porijekla, to e rei nesistematskog da ne kaem stihijnog to
je jedna od glavnih karakteristika svih socijalnih pokreta seljaka u
istoriji. Drugo, izostajanje ustanikih pismenih tragova govori,
ukoliko ovdje apstrahiramo inae tako vaan istraivaki problem
kao to je npr. radio-stanica ede Bogunovia odnosno njene
(ili jo neije) eventualne trake o viim vezama, da je ta itava
buna bila u sutini posve samostalni in Krajinika. Ali da se vrati
mo pismu. Na svjedoenju pred Udbom Duan Boi je iscitirao
njegov slijedei sadraj: Najhitnije vas upozoravamo da se preda
te poto ste opkoljeni od narodnih masa. Poto se u naoj zemlji
digao ustanak jer emo biti primorani da stupimo u oruanu bor
bu, potenim komunistima nee biti nita. 18 )
Dok su ekali odgovor na pismo kod Lojia Strane na domaku samog Cazina, iz grada je naiao dip, na koji su, poto na za
htjev nije htio stati, pobunjenici, po nareenju M. Boia i A. ovia, pripucali. U zaustavljenom autu nalazilo se pet lica. Pored ol7) Zapisnik o sasluanju A. ovia. Prema zapisniku o sasluanju M. Boia odlu
ku o slanju pisma donio je on, M. Boi, a u njegovom prisustvu tekst pisma je Duanu
Boiu diktirao A. ovi. Po sjeanju S. unia, opet, dodue etrdeset godina kasnije,
zahtjev za predaju grada poslan je preko Izvjesnog Kapia, sje. S. . u a. a.
") Isto, 302/50, zapisnik sa sasluanja D. Boia.

141

Cazin 1957. godine. Prema sjeanju starih Cazinjana grad sedam godina nakon bune nije
nimalo promijenio svoj lik. Izvor fotografija: Aleksandar Ravli, Ljetopisi Cazin FK
Krajina, Cazin, 1984.

fera, to su bili Milan Petrakovi iz Banjaluke, Muhamed Dupanovi iz Cazina, Nurija Nadarevi iz Cazina i blagajnica OK Banja
luka Fatka Pai iz Banjaluke. 19 ) Radi se o ve pominjanoj partij
skoj komisiji Oblasnog komiteta koja se slubeno petnaestak dana
nalazila na terenu Cazinske krajine te je 6. maja ujutro krenula iz
**) ofer dipa je bio Ibrahim Mujagi iz Cazina. S obzirom da je onda, mada vjerovatno pod prisilom, vozio pobunjenike, poslije ustanka kanjen je administrativno sa
dvije godine prinudnog rada u rudniku Breza kamo je kasnije i odselio, sjeanje S. Lulia
dato autoru u oktobru 1989. godine u a.a.
142

Slika grada Cazina iz 1957. g.

143

Cazina prema Velikoj Kladui, takoer poslom, ili su ako bi se povjerovalo iskazu M. Petrakovia, gotovo etiri decenije kasnije datog, on, Dupanovi i Fatka krenuli iz Banjaluke 5. maja, prespavali
u Cazinu i u Kladuu poli ujutro oko 6 sati. 20 ) Kada smo od
makli od grada Cazina nekoliko kilometara, uli smo veu pucnja
vu iz puaka, sjea se dalje M. Petrakovi. Da li to znai da je ve
neto iza 6 ujutro, poto nije stigao odgovor iz Cazina, a po nare
enju komandanta M. Boia, zapoeo napad na grad? Teko je
vjerovati da je to bilo tako rano jer i Suljo uni, predsjednik
SNO (i sekretar SK Cazin) se sjea da mu je uruen papir sa za
htjevom za predaju oko 6 ujutro. 21 ) Kako se pak kurir s odgovo
rom nije vratio, nareeno je da se napada Cazin. 22 ) Zanimljivo je
da o tom jutarnjem napadu M. Boi u svom svjedoenju pred Udbom, svakako, zaslugom isljednika, ne kae ni jednu jedinu ri
je, dok A. ovi nastavlja: Budui da je milicija iz Cazina zapu
cala, ljudstvo je ostupilo i razbjealo se kud-ko. 23 ) Ni ovi ne
pominje vrijeme kad se to sve deavalo, ali je oito bilo u prijepod
nevnim asovima poto je, po M. Boiu, oko 12 asova milicija
poela pripucavati iza lea, iz pravca Peigrada. Moji su se ljudi
sa njima borili ali poslije 13 asova M. Boi je dao nareenje da
se sve ljudstvo sa Cazina povue na zborno mjesto kod Begovih
Kafana. 24 )
ta bi s Petrakovievim dipom? Tu nekih velikih i sutinskih
razlika izmeu svjedoenja ustanika, sa jedne, i sjeanja Petrakovi
a, s druge strane, nema. Na jednom mjestu put je bio preprijeen
i pred nas su izali neki naoruani ljudi. Uperenim pukama u nas
naredili su nam da iziemo iz kola. Mi smo bili svi bez oruja. 25 )
premetaini njihovih stvari u autu oduzet im je jedan pitolj. 26 )
Takoer su im oduzete line legitimacije, i poto su odbili ponudu
da se prikljue Buni, njih troje (bez ofera) sprovedeni su pod stra
om u pritvor, u kuu kod jednog seljaka, izvjesnog Kapia u Krivaji, gaje su ostali do oko 16 asova poslije podne. 2 ) Tada su Pet
rakovi, Dupanovi i Fatka navodno po nareenju puteni i kre
nuli su pjeke prema Cazinu. Kada smo stigli na mjesto gdje su
20)

Sjeanje pismeni iskaz M. Petrakovia dat autoru u decembru 1989. godine u

a. a.
!l)

Sjeanje S. unia u oktobru 1989. godine dato autoru, u a. a.


Zapisnik sa sasluanja A. ovia.
) Isto.
!4) Zapisnik sa sasluanja M. Boia.
2S) Sjeanje M. Petrakovia, u a. a.
) Zapisnik sa sasluanja A. ovia.
.
J') Sjeanje M. Petrakovia dato autoru, i zapisnik sa sasluanja A. ovia.
!!)

144

nas uhapsili najvei broj njih bio je ve pohvatan. Naen je i na


dip s kojim smo se vratili u Banjaluku neobavljena posla. 28 ) ta
bi sa Nurijom Nadareviem, koji je bio valjda odmah prilikom za
robljavanja dipa puten, nije mogue tano utvrditi, no prema
jednom sjeanju, on se vratio u Cazin i tamo ispriao ta im se de
silo.
Nakon dipa je u prijepodnevnim asovima, takoer na putu
za Kladuu, zaustavljen i jedan autobus. To je uinio Hasib Ajki,
sin Mehmedov iz Liskovca. Putnici su puteni osim dva vojna lica
koja su zadrali sa sobom. I ova dva vojna lica takoer smo prisi
ljavali da idu sa nama. 29 )
Inae, Petrakoviev dip posluio je na urevdan kao saob
raajno sredstvo kurirske veze izmeu M. Boia i M. Devrnje.
Naime, jo dopodne su Stevo Boi i Mile Miljkovi odnijeli pis
mo poruku (akt koji je kao dokumenat takoer vjerovatno
uniten) koju im je za M. Devrnju dao A. ovi, a sastavili su ga
sigurno zajedno on i M. Boi, mada Stevo pominje samo Alu. )
Takoer po Stevi, u tom se pismu izvjetava M. Devrnja o zapljenitome oruju od Milicije u Trcu gdje ga izvjetava da je dobio
jedan pukomitraljez i nekoliko puaka. Stevo je pismo predao
Dmitrovi Miladinu. 31 ) Ovaj omladinac iz Crnaje proslijedio je
pismenu poruku Milanu Devrnji u Koranski Lug, a Milan je poru
ku onda lino predao bratu Mili. 32 ) Mile je uzvratio takoer pis
menom porukom, preko iste veze oviu da on nije od oruja ni
ta dobio nego samo jedan pitolj te da su opljakali zadrugu u
Furjanu. Tako o sadraju pisma koje je predao oviu svjedoi
Stevo Boi pred Udbom. 33 ) S obzirom da se sa njim zajedno vra
tio do Begovih Kafana i M. Miljkovi, kome je tada M. Boi saoptio da je i etama naredio povlaenje na zborno mjesto kod Be
govih Kafana, znai da smo sada, to se pobunjenika tie, krono
loki ve u popodnevnim asovima. 34 )
Nastavak ustanikih borbenih aktivnosti trebalo je, nakon na
reenog povlaenja od Cazina, ponovo razmotriti na glavnom
zbornom mjestu kod Begovih Kafana. Ali kod Begovih Kafana
dolo je 50 sve (svega nap. V.K.B.) 30 ljudi dok su svi ostali
) Sjeanje M. Petrakovia.
) Zapisnik sa sasluanja A. ovia.
) Zapisnik sa sasluanja S. Boia.
J1) Zapisnik sa sasluanja M. Miljkovia.
' ) Isto, k. 343/50, zapisnik sa sasluanja Milana Devrnje.
) Zapisnik sa sasluanja S. Boia.
!<) Zapisnik sa sasluanja M. Miljkovia.
145

otili u pravcu svojih kua. Ja sam ovoj tridesetoroj rekao da idu


svojim kuama, svjedoi komandant M. Boi koji se Petrakovievim dipom, (povezao ga je jedan od ustanika) i sam naveer po
vratio svojoj kui. 55 ) Time je praktino zavren oruani, borbe
ni dio ustanka na cazinskom srezu. Po ustanike dakako neuspje
no. Na sreu tog dana, na urevdan niko nije poginuo.
Zanimljiva i indikativna epizoda, mada za ishod Bune ve po
sve nebitna, odigrala se nakon Milanovog povratka kui, ukoliko
naravno poklonimo vjeru njegovom svjedoenju, koja u ostalim
dokumentima koji su na raspolaganju, nije provjerljivo. Naime,
oko 20 asova, nakon to je u meuvremenu stigao i A. ovi, Bo
iu su dola tri funkcionera MNOturli; predsjednik Hasan
ovi, sekretar Alaga Dizdarevi ij>ovjerenik za poljoprivredu Feho Dizdarevi i jo jedan seljak iz Sturlia (ulaga Corali). Donijevi litru rakije, odbornici su sjeli i interesovali se da li je zauzet
Cazin. Poto su dobili negativan odgovor oni su rekli da se pono
vo treba organizovati i na svaki nain zauzeti Cazin te da oni nebi
bili tamo nikako ostupili ve bi ga svakako zauzeli. Iz ovoga svi
smo skupa krenuli u pravcu Sturlia i poto smo odmakli od moje
kue sto m. zapucala je vojska kod moje kue i odbornici su po
bjegli i sa njima Ale ovi, a ja sam se sklonuo u umu gdje sam se
krijo do predaje. 36 ) S njim su tada pobjegla u umu i njegova dva
sina, Stevo i Nikola koji se, inae, taj dan preteno bavio, bar kako
izlazi iz dokumentacije, pretovaranjem smjetaja i stvari Stojana
Starevia iz Trca u njihovu kuu u Crnaji. 37 )
I
mada je tu bilo, posebno te veeri jo drugih aktivnosti po
bunjenika, koje su sve bile vie-manje usmjerene u njihovo bjeanje ili sakrivanje po umi ili okolini, u svakom sluaju s ustanike
strane se vie nita agresivno nije deavalo.
II.
Dogaanja na urevdan iz ugla vlasti. Ali, ta se deavalo
na drugoj strani? Kako je urevdanski ustanak doivjela vlast u
Cazinu? Ranije smo se upoznali sa injenicom da je sa terena naro
ito u zadnjim danima dopiralo vie signala koji su najavljivali Bu
nu. Upozoreno je da se ustanak sprema za urevdan. Ali ni Udba ni Partija stvar nisu uzimale (previe) ozbiljno. Jer, kako inae
objasniti njihovo iznenaenje tog jutra u Cazinu? Malo toga osta
lo je izvorno zabiljeeno, a etiri decenije kasnije, prie o istim
stvarima izgledaju, normalno, to zbog izblijedjelosti u memoriji,
5S)

Zapisnik sa sasluanja M. Boia.


Isto.
) Zapisnik sa sasluanja N. Boia.

5)

146

to iz drugih razloga, razliito to je dodatna oteavajua okolnost


za pokuaje istoriografskog prikaza.
ini se da je prvi kontakt cazinskih struktura s ustankom os
tvaren prijemom pisma sa zahtjevom o predaji grada koje je opera
tivni tab ustanka poslao SNO-u. Doli su do samog grada i po
slali pismo Sreskom odboru da se grad preda. Izvijestio je U. Danilovi na sjednici Politbiroa CK KP BiH 16. maja. U meuvreme
nu, takoer u jutarnjim asovima, u Cazinu se o pobuni saznalo i
na druge naine. U Komitet je doao najprije Abdagi Huse iz sela
Slatina, saoptivi da je toga jutra prola neka banda kroz Slati
nu 3 *). Izmeu 7 i 8 asova na izlasku iz Cazina prema Lojia stra
ni zaustavljen je slubenik SNO izmi Mehmed koji je doao u
Udbu i ispriao da tamo neki naoruani civili ne daju proi. 39 )
Poslije toga jo dva slubenika isto tako su vraena. 40 )
Jo prije dolaska u Udbu Sulje unia i Adema Pjania, org.
sekretara SK Cazin, Branko Vukainovi je ustanovio da nema te
lefonske veze sa Bihaom, a zatim se ispostavilo da je nema ni sa
Kladuom. U to vrijeme cazinska Udba, a stjecajem okolnosti ni
kladuka ni slunjska, nije raspolagala sopstvenom radiostani
com. Prema sjeanju M. Milia tek je tada, svima njima postalo
jasno da je stvarno dignut ustanak i da su opkoljeni. Vjerovali su
da treba prvo izai iz obrua. Nekako su saznali da je jedino slo
bodan prolaz u pravcu Koprivne. Pripadnici cazinske Udbe bili su
i slabo naoruani. Samo Vukainovi je imao automat, a ostali sa
mo pitolje. Prije nego to su krenuli u borbu protiv ustanika, od
reen je Milanko Kerkez da ode u Biha i tamo zatrai pomo voj
ske. Kerkez je bio odreen, po svjedoenju Milia, zato to nije
bio udbin terenski operativac pa je stoga bio meu ljudima slabo
poznat to mu je omoguavalo vee anse da se probije. Nakon to
se presvukao u civilno odijelo Kerkez je krenuo za Biha, ali su ga
u Sepiima zaustavili pobunjenici. Kad im je rekao da ide u Vrelo
gdje ivi pustili su ga. Ali poto nije znao teren, on umjesto u Po
koj ode na Gatu, tako nepotrebno znatno produi put i stigne u bi
haku Udbu oko 2 sata poslije podne, stekavi kasnije za ovaj pod
uhvat nadimak maratonac. 41 ) Bogdana Lukaa i Milu Kenjala
(Milia) B. Vukainovi je odredio da ostanu u zgradi Udbe.
*) Arhiva SK Cazin, Cazin, nesreeno, izjava Topagi Sulejmana (izjavu uzeo
Bogdan Luka), nedatirano, oito iz ljeta 1950. godine.
*) Sjeanje M. Milia dato autoru 1989. godine, u a. a.
40) Isto.
41) Isto.
147

Prema ve pomenutom izvjetaju U. Danilovia, iz maja 1950,


aktivnosti domaih snaga odvijale su se dalje na slijedei nain:
Poto su bili obavijeteni o ovome, sekretar Sreskog komiteta i
opunomoenik Udbe isturili su prema bandi oko 10 naoruanih
drugova (milicionera i civila). im su ovi otvorili vatru na bandite
nastala je medu njima pometnja, jer im je govoreno da e se grad
predati bez borbe. Pojedine manje i vee grupe poele su da se od
vajaju i da se povlae prema svojim selima. Organizatori su poku
ali u prvom momentu da ih zadre, ali poto im to nije polazilo za
rukom poeli su i oni da se povlae. Ovo je sve bilo 6. maja prije
podne. Banditi su ve u toku noi pokidali telefonske linije od Ca
zina i napravili zasjede prema cestama Bihaa i Kladue, tako da
grad nije imao ni s kim veze. O dogaaju je bilo prvo obavijeteno
Opunomostvo Udbe u Bihau i opunomoenik je odmah sa vo
dom vojnika krenuo za Cazin. On je stigao u Cazin oko 3 asa po
slije podne i odmah preduzeo gonjenje bandita. Kasnija sjeanja
pojedinaca neto se razlikuju, odnosno zahvataju tek pokoji as
pekt otpora pripadnika vlasti na terenu. Prema sjeanju Hasana
Hadipaia, prvi je na pucanje ustanika reagovao Ilija Luki, ko
mandir milicije u Cazinu, koji se sa jo nekolicinom milicionera
rano ujutro uputio prema napadaima u pravcu Lojia strane i
uzvratio pucnjavom. 42 ) Iza te prve grupe krenula je, nakon to su
se pojedinci u magacinu Uprave milicije naoruali, druga grupa
kojoj je opet na elu bio Ilija Luki. U njoj su, prema istom sjea
nju, bili: Japi Arif, milicionar, Sulejman Beganovi sreski povjere
nik za poljoprivredu, Ibrahimagi Hasan, vojni slubenik, Nurudin Buatlija, sreski tuilac, Suljo uni, Adem Pjani, Hasan Hadipai i jo nekolicina naoruanih kojih se Hadipai vie ne
sjea. U toj njihovoj grupi bio je, prema svjedoenju S. unia, i
Branko Vukainovi. 4 )
Hadipai se sjea da je Ilija Luki bio malo ranjen. Nije
sasvim jasno da li su se prva i druga grupa kasnije spojile, s obzi
rom da su krenule u istom pravcu prema Karauli ili je samo
Ilija Luki uestvovao u obje, kako nakon etiri decenije kazuju
sjeanja. Bez obzira na tu nejasnou injenica je da je tih desetak
cazinskih sreskih profesionalaca uspjeno obavilo kontranapad po
to se, kako znamo, pred pucnjavom iz Cazina, odnosno iz pravca
Peigrada (druga grupa pola je iz Cazina prema Karauli pa je
moda i dola pobunjenicima iza lea) ustanici poinju povlaiti.
4!)

Sjeanje Hasana Hadipaia dato autoru u oktobru 1989. godine, u a. a.


") Sjeanje S. unia, u a. a.
148

U meuvremenu jo jedna grupa cazinskih dravnih slubeni


ka ula je u borbu. Udbovci B. Luka i M. Kenjalo, nakon to su
nekoliko sati ostali u Udbi, ne dobivi ni odkud nikakvih informa
cija, odluili su da pokuaju uspostaviti telefonske linije na Gnjilavcu. Uz njih dvojicu, naoruane pitoljima, krenuli su iz Cazina,
prema sjeanju KenjalaMilia, jo kapetan Ilija iz vojnog odsje
ka s pukom i milicionar Dervi Smaji s automatom. Jo prije njih
upuen je na Gnjilavac na raiavanje Hasan Mui, predsjednik
Sreskog suda ali on tamo nije nita uradio, svjedoi Mili. Ka
ko je na njih putem zapucalo, oni se brzo rasporede na etiri razmaknjena mjesta, a Smaji se iz automata toliko raspuca da ustani
ci koji su se bili prikrili u kue poinju izlaziti iz njih i bezglavo
bjeati, posebno nakon to su ova etvorica jo krenula vikati:
Drite ih, hvatajte ih ive i si., svjedoi dalje Mili.
Ne ulazei u pojedinosti oko organizovanja odbrane Cazina,
slian komentar kao to je bila navedena Danilovieva ocjena o
odbrani Cazina, daju u svom izvjetaju i pukovnici S. Filipovi i D.
Lauevi s tim da oni brojku naoruanih branilaca Cazina precizi
raju sa svega 13. 44 ) Pobunjenici bjee na sve strane i kontrana
pad prelazi u potjeru za njima.
Na Gnjilavcu su Luka i Kenjalo privremeno osposobili tele
fonsku mreu sa Bihaem i vratili se u Cazin, odakle Kenjalo od
mah oko 14 sati zove bihaku Udbu. ef Opunomostva bihake
Udbe Vajan Popovi mu potvruje da je Milanko Kerkez ve u Bi
hau, da su upoznati sa situacijom na Cazinu i, eto, ve kreu sa
vojskom u pomo. 45 )
Toliko o akcijama samih Cazinjana da se suprotstave pobu
njenicima. Moda je bilo jo nekih grupica ovdje nepomenutih ili
sigurno ovdje nepomenutih pojedinaca koji su iz grada naoruani
krenuli u protivnapad, ali kako proizlazi i iz sauvanih pisanih iz
vora tako i iz kasnijih sjeanja nekih uglavnom ve pomenutih
uesnika u tim zbivanjima, borbene aktivnosti samih Cazinjana za
pravo su ve odluile glavni zaplet. Jer, sredinom dana pobunjenici
se i sami, i po nareenju M. Boia, povlae od Cazina, bjee. Ve
tada je Buna na cazinskom srezu praktino zavrena. Dolazak voj
nika i Udbovaca iz Bihaa u popodnevnim i vojske iz Banjaluke u
veernjim asovima oznaava drugu fazu Bune koja to zapravo vi
e i nije jer je do kraja urevdana kao i narednih dana u pitanju
) Zapisnik sa sjednice Politbiroa CK KP BiH od 16. maja 1950. godine.
,s) Sjeanje M. Milia.
149

samo potjera za razbjealim seljacima, te njihovo hvatanje i privo


enje.
No, prije nego to bih iznijela neke pojedinosti oko dolaska
pomoi sa strane, tj. vojske, elim se kratko osvrnuti na Sabljakoviev roman Omaha 1950. Devad Sabljakovi je roen i ivi u
Beogradu, ali je, preivjevi djetinjstvo u Cazinu, tu primarno soci
jaliziran. Vjerujem da je stoga uz, razumije se, odreene istrai
vake napore koje je kasnije ulagao, sjajno opisao Cazinsku bunu,
ta joj je prethodilo, ta neposredno slijedilo. Trudio se da u svojoj
prii, sluivi se knjievnikom metodom romana, u cjelini to
vjernije prikae zbivanja, bolje rei duh vremena, mentalitet naro
da Cazinske krajine i jo mnogo drugih socijalno-psiholokih mo
menata. Kroz roman se vue nit stvarnih dogaanja, ak do u de
talje, o emu je Sabljakovi oito morao dosta da razgovara sa lju
dima koji su na neki nain sve to proli, ali svakako ima i odstupa
nja, odstupanja od stvarnosti kojima, izmeu ostalog, pisac posti
e i potreban romaneskni zaplet, izaziva eljeni naboj u itaocu,
uspjeno tka svoju priu. itanje Omahe 1950, pogotovo onome
kome su to vrijeme i kraj bliski, veoma je zanimljivo. Ali kao istra
iva dosta sam nauila iz romana i pored toga to moj ugao sagle
davanja teme predstavlja drugaije polazne kriterije, i pored toga
to sa istoriografskog stanovita, naravno, mnogo tota iz prie
kako hronoloki, tako i sadrajno ne moe da se prihvati. Ipak,
neke Sabljakovieve literarne opservacije tako su ivotno izvorno i
prezentirane i plasirane da ne vidim bolji nain nego da ih direk
tno prenesem. Tako, Sabljakovi, opisujui masovno navodno opkoljavanje i zarobljavanje pobunjenika u reiji vojske i milicije, na
vodno jo prije podne, biljei u toj guvi uzvike nesretnih seljaka:
zna se nije se moglo vie, dolo do grla, dotuilo, otkup e nas
satrati, ve nas je satralo, i nas i stoku, i seljak mora da ivi, ukinu
ti otkup ili smrt, ljudi zavedeni smo, tebi je bolje da uti, sad je
svejedno uto ne uto, i mi hoemo da ivimo ko ljudi, nismo sto
ka, sad jesmo, ma samo smo se zatekli ovdje, dolje otkup, uti bu
dalo, bolje je sve nego gledati gladnu djecu, sad ih neemo ni gle
dati, mi doli na Omahu, jebala te Omaha, omahnulo je nas sada,
omahnulo omahnulo, doli mi ko i svake godine, da vidimo huku,
e vidio si je beli, ja doao traiti cura, mene diglo vele zbor, nee
mo da krepavamo, da se raspravimo, nek se vidi dokle je dolo,
preko grla je, nije se moglo vie durati, zimus mi umrlo dvoje, i
bez otkupa se ne moemo prehraniti, kamoli s otkupom. 46 ) Ovdje
**)

150

D. Sabljakovi, Omaha, 122123.

(i inae) nije toliko bitno to je sve skupa ipak trajalo due od 3


sata i to vojska nikako nije ni mogla stii jo prije podne. Mnogo
znaajniji je sadraj tih poklia koje je Sabljakovi briljivo priku
pio, sigurno koristei se sjeanjima mnogih ljudi, i rekla bin pro
porcionalno veoma vjerno ih pred itaoca izloio. Jo bi se nalo
specifinih motiva pojedinca uesnika Bune ali ipak i ja mislim
da je pisac izabrao reprezentativne. Naime, i moja analiza iskaza
pobunjenika u Udbinoj istrazi pokazuje da se mogu motivi i intim
ne odluke seljaka pojedinaca svesti prije svega na, kako bi re
kao pisac, neman otkupa. Nemala grupa bila je onih zavede
nih i prevarenih. Da su na urevdan krenuli seljaci na omahu nisam naila kroz izvorna svjedoenja, moda je pisac uvoe
njem ove poetske dimenzije stvarnosti elio oplemeniti teku muku
seljaka ili bar djelom dokumentarno poduprijediti izbor naslova
knjige? Ne samo u romanu ve i u sjeanjima koje sam o motivima
pobunjenika sama prikupila, kod nekolicine svjedoka zaista je os
talo upameno: ja doo trait cura 47 ). Taj je motiv oito ostao
svima u sjeanju kao dokaz kako je zapravo heterogena i neosmiljena bila itava ta stvar na Cazinu. Jedan sklop motiva, mada ga
spominje, Sabljakovi sigurno premalo istie, to je ono: strae,
prijete, da e zapaliti kuu, izgone. 48 ) U iskazima pobunjenika
pred Udbom ovaj njihov motiv izbija, uzevi brojano, gotovo na
prvo mjesto. I mada sigurno nije lako razluiti u pojedinanim is
kazima izmeu stvarnog straha na gronji zasnovanog i izjave u is
trazi i pred sudom kojom se onda pokuava ublaiti svoja odgo
vornost u sudjelovanju u buni protiv Drave, ipak zastraivanja je
nedvojbeno stvarno bilo.

III. Likvidacija ustanka Pomo sa strane je najprije stigla iz


Bihaa koji je, po maratoncu Kerkezu, prvi i obavijeten o napa
du na Cazin. Opunomoenik Udbe je odmah s vodom vojnika
krenuo za Cazin. On je stigao u Cazin oko 3 asa poslije podne i
odmah preduzeo gonjenje bandita, izvjetava U. Danilovi u ma
ju na sjednici Politbiroa u Sarajevu. Kapetan bihake Udbe Vajan
Popovi, sjea se kako je nakon to je telefonom doslovce pre
nio u Banjaluku sekretaru OK Hajri Kapetanoviu Kerkezovu
obavijest o situaciji na Cazinu, sa dvojicom sjeo u kodu, i kre
nuo za Cazin. Bijes ga je uhvatio kada je naiao na isjeene bandere, prosto ne vjerujui kako neko sad novu dravu potkopava. U
") Sjeanje M. Kapora, D. Boria, H. Kapetanovia data autoru 1989 1990 go
dine u a. a.
) D. Sabljakovi, Onjaha, 125.
151

samom Cazinu bilo je mirno. Obavijeten je da su pobunjenici od


bijeni, ali da su zarobili dva lana OK. Bojei se za sudbinu ove
dvojice V. Popovi je kodom nastavio prema Pjaniima. Naiao
je u Grapu na oboren prazan autobus i shvatio da je stvar ozbiljna,
produio je za Pjanie. 49 )
U meuvremenu je, po nareenju H. Kapetanovia, iz Bihaa
krenula Cazinu u pomo jedinica sa 30-tak knojevaca, sa Prokom
Franjiem na elu. Njima se u Cazinu pridruio Mile Kenjalo. Ka
ko su se pobunjenici kod Slatine ve razbjeali, vojska je pola pre
ma Mutniku uz dogovor da se ne puca bez nareenja. Uhapsili su
dvojicu u jednoj umici, zatim nastavili put prema Pjaniima gdje
nisu nali mukaraca koji su se posakrivali u okolini. Tu su se sreli
sa Vajanom Popoviem, koji se sjea da je dolo do pucnjave u
pravcu neke grupe nenaoruanih ljudi, valjda pobunjenika, ali su
se ovi odmah razbjeali. V. Popovi prisjetio se tada parole iz rata
Kad te tjera Huskina vojska pobjei mu nee, kad ga ti tjera sti
i ga nee. Zatim se potjera zaputila u pravcu Trca. Ali, nigdje
otpora, sjea se Kenjalo, mada su obavijeteni od nekih lanova
Partije iz Trca da su od tamo skoro svi ljudi uestvovali u ustan
ku 50 ). U veernjim asovima potjera se smjestila u krugu trake
stanice milicije, one koju je bio, da se podsjetimo, ujutro zauzeo
ulaga umar, odnosno koju je, po drugoj verziji, bez borbe po
bunjenicima predao njen komandir Stojan Starevi, i koju je, pre
ma svjedoenjima M. Kenjala ili H. Kapetanovia, na primjer, jo
u toku prijepodneva pokuao od pobunjenika povratiti ratni vojni
invalid, uesnik NOR-a i lan SK Cazin Stojan Zori. U toj Stanici
milicije vojska je zatekla 2 milicionara koji se nisu htjeli predati
pobunjenicima te su, valjda nakon opteg povlaenja ustanika, ova
dvojica u Stanici vojsku i doekala. Vojska, odnosno ta potjera, u
kojoj su uz knojevce bili i udbovci i milicionari, naveer je odluila
da se sve i jedan mukarac iz Trca dovede na ispitivanje kako bi
se ustanovila svaija krivica. Tako je poelo naveer, na izdisaju
dana Jurjevog, na neki nain i suenje pobunjenicima.
S obzirom da su snage Udbe i KNOJ-a koje su krenule za Ca
zin iz Banjaluke stigle tamo tek u nonim asovima, mislim da stoji
zakljuak da je Buna, unato svim slabostima cazinskih sreskih
dravnih struktura, ipak uguena ve samim domaim snagama,
posebno ako im se pridoda pruana pomo KNOJ-a i Udbe sa sus
jednog bihakog sreza. Meutim, kada je usred dana alarmantna
") Sjeanje V. Popovia dato autoru 1988. godine, u a. a.
so) Sjeanje M. Milia, u a. a.
152

vijest o pobuni na Cazinu javljena u Banjaluku, tu je, u politikovojnom vrhu Oblasti, zavladalo ne samo veliko i opte iznenaenje
ve i strah od stvarno mogueg po dravu opasnog razvoja zbiva
nja. Stoga su sve raspoloive snage momentalno stavljene u mobil
no stanje.
Meu nekolicinom ljudi, tada na odreenim dravno-politikim poloajima u Banjaluci, koji su mi gotovo etiri decenije na
kon Bune iznosili svoja sjeanja na 6. maj 1950. godine i ondanja
zbivanja, jednu od kljunih uloga sigurno je imao Hajro Kapetanovi, sekretar OK Banjaluka, koji je tu funkciju primio 30. aprila,
naslijedivi je od Rudija Kolaka. 51 )
Dakle H. Kapetanovi pria: 5. maja oko 15 asova je doao
kod mene Mikan Garaa, zamjenik naelnika Udbe i saoptio da
oko 700 seljaka diglo bunu na Cazinu i dijelu kladukih sela, da je
jedan dio naoruan, da su u Trcu napali milicionersku stanicu i
zauzeli je, da je dao otpor i oteo. mitraljez ratni invalid Stojan Zori koji se tu zatekao, da su zapalili neke zadruge i opljakali ih,
podijelili robu narodu, da su u Peigradu zarobili instruktorsku
grupu s Petrakoviem, da su doli 3 km pred Cazin, i da se pripre
maju da napadnu grad, da izvikuju parole da su Beograd i Biha
ve zauzeti i jo neke, o kralju itd. Tada mi je Mikan prvi puta re
kao da su kod njega 3. maja bili iz Cazina rukovodilac Udbe i Suljo Zuni, da su ga oni obavijestili da se priprema oruana akcija
na Cazinskoj krajini i traili da se neto poduzme. Niti Suljo Zu
ni ni rukovodioc Udbe nisu doli u Oblasni komitet ili Oblasni
narodni odbor da to tamo prenesu, odnosno upozore a isto tako i
Mikan Garaa ni uro trbac nisu nikog obavijestili. Jer, ova dvo
jica su bili njima rekli da se to sprema za urevdan pa je tako bi
lo vremena da se neto preduzme. Ja sam se tada sjetio buna u Ru
siji i da su ih tamo guili te zakljuio da pobunjenici ne smiju zau
zeti grad. ta sam uradio? Bez konsultacija sa bilo kim povukao
) Prvi sekretar OK Banjaluka bio je Rudi Kolak 19491950. Za njim dolazi Haj
ro Kapetanovi 19501951, a potom Niko Jurini do pred kraj 1952. godine, kada se
OK inae ukida. U Jugoslaviji je 1949. godine oblasna instanca uvedena kao teritorijalno-administrativna transmisija izmeu republikog i sreskog nivoa s ciljem podravanja i
uvrivanja vlasti, ali je shodno ukupnim tokovima drutveno-ekonomskog razvoja na
kon nepune etiri godine instanca ONO-a ukinuta poto se smatralo da koi samostal
nost i inicijativu sreskih narodnih odbora. U sklopu banjalukog ONO-a bilo je 20
SNO-a, kojom je administrativno-teritorijalnom organizacijom zahvaena itava Bosan
ska krajina. ire, V. Krinik Buki. O administrativno-teritorijalnoj organizaciji po
oblastima 1949. godine, s posebnim osvrtom na konstituisanje Oblasnog komiteta KP
BiH Banjaluke, Istorijski zbornik, 11, 2, Institut za istoriju Banjaluke, Banjaluka, 1981.
godine

- Cazinska buna

153

sam slijedee poteze. Prvo nazvao sam komandira puka u Bihau i


traio da me najprije on pozove telefonom nazad da bih vidio da
je to stvarno on. Zatim sam ga pitao da li je on ta uo da se neto
deava. Odgovorio je da jeste ali da nije u toku. Rekao sam mu da
je situacija takva da nema vremena i da zato on, Hajro, nareuje
da odmah uputi vojsku i da Hajro snosi za to odgovornost. Jo
sam mu rekao preko kojih sela da ide. Drugo, zovnuo sam koman
dira Knoja u Banja Luci i traio da oni poalju svoje vojnike tamo
i da e ONO obezbijediti prevoz. Tree, zovnuo sam Mauku,
sekretara unutranjih poslova, da se sva milicija spremi, ostavljaju
i samo straare u Crnoj kui i najneophodnije za grad. etvrto,
zovnuo sam DASP i naredio da se svi raspoloivi kamioni i auto
busi daju Knoju i miliciji. Peto, zapovjedio sam da se ide preko
Novog i Otoke za Buim i Vrnogra i da tim pravcem idu prema
Peigradu i Cazinu, da razoruavaju ljude, da ako treba pucati,
pucati preko glava. esto, pozvao sam vojni aerodrom Trn i tra
io da se ustupi avion za Biha i njime rekao da zbog hie se niko
gore ne obavjetava. U meuvremenu uro trbac, ef oblasne
Udbe, stigao je i Hajro ga je poslao u Cazin avionom. Sedmo,
zvao sam Pucara i obavijestio ga o svemu i o tome ta poduzimam.
On je zvao Rankovia a ja sam sluao taj razgovor, dakle na liniji
Banja Luka Sarajevo Beograd. Reeno mi je da sam do
bro postupio i odobrene su mjere. Onda je Rankovi zakljuio da
poalje i ljude iz Beograda i Sarajeva, a da sa vojne take sve to iz
vri Hajro. 52
Bez obzira to je detalje oko upoznavanja H. Kapetanovia sa
zbivanjima na Cazinu 6. maja poneko upamtio i malo drugaije,
ima u Kapetanovievom iskazu i oitih nepreciznosti, stvari su se
uglavnom ipak valjda odvijale ovako kako smo upravo saznali iz
njegovog sjeanja. Hajro npr. telefonski kontakt sa Vajanom Popoviem uopte ne pominje, dok Popovi upravo tvrdi da je on Ka
petanovia prvi upoznao telefonom o situaciji na Cazinu. Naime,
nakon to ga je oko 13 asova izvijestio M. Kerkez, Popovi prvo
zove efa oblasne Udbe uru trpca, ali poto njega nije bilo, Po
povi zove Hajru i njemu ne smije ispriati sve preko telefona ve
samo: Neto ima na Cazinu opasno, ustanak je, ja odo na Ca
zin. 53 Neto drugaiju verziju ispriao je Rade Medi, tada profe
sionalac u OK Banjaluka. Radilo se dvokratno u OK, dopodne i
) Autorizovano sjeanje Hajre Kapetanovia dato autoru maja 1989. godine u a.
a.
s>)

154

Sjeanje V. Popovia dato autoru 1989. godine u a. a.

popodne. Doao je neto prije 17 asova, digao slualicu i od uspa


nienog Adema Pjania, org. sekretara OK SK saznao: Banda na
pala na Cazin, daj Hajru. Rade je povezao Pjania sa Hajrom i
ovaj je, prema Mediu, vijest najprije saznao od Pjania, ne rau
najui prethodnu Medievu najavu za koju je Hajro pomislio da je
provokacija. Tek kad je uo od Pjania, stvar je shvatio ozbiljno.
Moe biti da je nakon popravka telefonskih veza Hajro direktno
iz Cazina, najprije saznao od Pjania, ali je ipak, bez sumnje, rani
je obavijeten iz Bihaa od Vajana (ili, po Hajri, od Mikana Gara
e) te ipak nije vie mogao biti iznenaen. 54 )
U svakom sluaju inicijativa i praktine mjere u pravcu organizovanja snaga iz Banjaluke za likvidaciju ustanka na Cazinskoj
krajini krenule su od sekretara OK Banjaluka Hajre Kapetanovia.
Naime, stjecajem okolnosti ef oblasne Udbe uro trbac (urekan) u danima izmeu 2. i 6. maja nalazio se u slubenom obilasku
Manjae te se 6. maja sluajno ba popodne vratio u Banjaluku. 55 )
On je otiao kui a njegov pratilac sa Manjae udbovac Ratko Ili
produio je u zgradu Oblasne Udbe (tadanji Dom JNA). Stigao je
tamo oko 16 asova i saznao od deurnog da se digao ustanak u
Cazinu. Vijest je stigla iz Bihaa i ve je obavijeten Oblasni komi
tet. Nakon to se Ratko uo sa Hajrom, koji ih je pozvao da od
mah dou, urekan i Ratko ubrzo su se nali u OK (zgrada kasni
jeg Doma kulture). Tu ih je Hajro upoznao sa situacijom. Dogo
voreno je da urekan odmah krene avionom u Biha. Ratkov za
datak je bio da ode u tab puka KNOJ-a i da spremi to je vie mo
gue vojske za pohod na Cazin. Nakon to je dao nareenje da se
zovu svi oficiri Udbe bilo ih je tada oko 50 u oblasnoj i sreskoj
Udbi u Banjaluci koji su se okupili za pola sata Ratko je otiao
kod komandanta puka majora Ostoje Mijia. Poto je u ono doba
bilo normalno da vojska slua Udbu bez pitanja pukovnika, Miji
koji je imao na raspolaganju bataljon sa oko 700 vojnika, za je
dan sat je okupio ovu vojsku. Takoer je naredio bataljonu iz
Drvara da krene za Biha. 56 ) Tako je naveer 6. maja, dakle, jo na
urevdan, prema nemirnoj Cazinskoj krajini upuena vojska iz
Banjaluke i Drvara. Vojnici su ili kamionima, Miji i Ili kolima,
dok je ef oblasne Udbe . trbac odletio avionom (tipa Potez).
54)

Sjeanje Rade Medica dato autoru 1989. godine u a. a.


*5) Sjeanje R. Ilia, dato autoru u februaru 1988. godine u a. a. Zanimljivo je d.i
kao i H. Kapetanovi i R. Ili u svom sjeanju stalno pominje petak 5. maja umjesto su
bote 6. maja urevdan. No, obojica grijee u datumu. U tekstu autora, po osno\ u
njihovih sjeanja ali i objektivnih saznanja, koriten je pravi datum, 6. maj 1950. godine.
>6) Sjeanje R. Ilia, u a. a.

55

S obzirom da je ve bila no, za bezbjedno sletanje aviona na Garavicama kod Bihaa trebalo je, prema sjeanju pripadnika bihake
Udbe Jusufa Lipovae, potpaliti vatre. 57 ) urekan je saekao u Bi
hau drvarski bataljon, poveo jo nekolicinu udbovaca iz Bihaa i
u pratnji Lipovae nou stigao u Cazin. Neki sat kasnije, takoer
jo nou, na elu sa Mijiem i Iliem, stigla je i vojska iz Banjalu
ke. Zanimljivo je svjedoenje Drage Dodika, tada naelnika grad
skog odjeljenja banjaluke Udbe koji je zajedno sa vojskom kre
nuo iz Banjaluke. Kad smo poli iz Banjaluke obavijeten sam da
pobunjenika ima stotinjak, na prolazu u Novom reeno da ih ima
300, u Krupi kazano da ih ima 500, a kad smo stigli u Cazin da ih
ima 1000. ) U toku noi izmeu 6. i 7. maja stiglo je, uglavnom,
nekoliko stotina vojnika i udbovaca iz Banjaluke, Drvara i jo po
neko iz Bihaa, a danju dospjeli su i udbovci iz Sarajeva i Beogra
da.
I mada je bila, kako smo vidjeli, najprije alarmirana partijska
vertikala Kapetanovi Pucar Rankovi, ovaj posljednji u fun
kciji lana Politbiroa i organizacionog sekretara CK KPJ, bio je i
ministar unutranjih poslova FNRJ. Stoga je odmah proradila i
povratna dravna linija. Vrijedi zabiljeiti ovdje iskaz dugogodi
njeg partijskog funkcionera sa Kladue i prvoborca Mie Carevia,
koji mi je citirao uru Pucara, da tu Republika nita nije radila
bez Federacije. 59 ) Osim to je poslao na Cazin nekoliko svojih
udbovaca iz Beograda (meu njima S. Filipovia i D. Lauevia, a
moda i samo njih dvojicu), Rankovi je odmah izdao nareenje
Ugljei Daniloviu, ministru unutranjih poslova BiH da preduzme sve potrebne mjere. Ugljea se sjea kako se esto uo sa Rankoviem oko pitanja Cazina. Odmah je poslao na teren svog po
monika, pukovnika Slobodana akotu, i inae zaduenog za
dravnu bezbjednost. 60 )
No, ustanka vie nigdje nije ni bilo. Relativno jakim snagama
preostao je posao ienja terena, hvatanje odbjeglih pobunjeni
ka, njihovo privoenje, zatvaranje. 61 ) Naravno, kad se bio u Banja
luci organizovao pokret vojske prema Cazinskoj krajini nije se
znalo da su praktino same lokalne snage ustanak ve rasprile.
Koliko pristigle snage vojske, Udbe i milicije iz drugih krajeva, u
sutini nisu vie imale pravog posla, govore izvjetaji Udbe i Parti
5 )

Sjeanje J. Lipovae dato autoru u oktobru 1989. godine u a. a.


) Sjeanje D. Dodika dato autoru u maju 1989. godine u a. a.
s) Sjeanje M. Carevia dato autoru u julu 1989. godine u a. a.
t0) Sjeanje U. Danilovia dato autoru u maju 1989. godine, u a. a.
) Sjeanje Slobodana akote, dato autoru u junu 1990. godine u a. a.
156

je, koji sam in smirivanja pobune od strane jakih pristiglih snaga


zapravo gotovo i ne pominju. Jer, vojnog dejstva vie nije moglo
biti. Posebno na cazinskom srezu ustanak se ugasio jo usred da
na. Pukovnici S. Filipovi i D. Lauevi u svom izvjetaju, na pri
mjer, prosto preskau da bilo ta kau o spoljnoj intervenciji
dan-dva nakon ustanka. Relativno krt je i Ugljea Danilovi na
sjednici majskog Politbiroa u Sarajevu: U toku noi izmeu subo
te i nedjelje u Cazin je stigla jedna jedinica KNOJ-a i eta milicio
nara iz Banjaluke, grupa oficira Udbe iz Banjaluke i grupa oficira
Udbe iz Sarajeva. Energinom akcijom u toku nedjelje, ponedjelj
ka i utorka, najvei broj bandita bio je pohvatan. 62 ) Slian je kra
tak komentar neidentifikovanog autora jednog izvjetaja bosansko-hercegovake Udbe za 1950. godinu, gdje se, izmeu ostalog,
kae: Ustanici su krenuli u dvije grupe u napad na grad Cazin i
Veliku Kladuu. im su naili na oruani otpor nekoliko oficira
Udbe, Nar. milicije i par komunista iz SK i SNO, obje grupe su se
razbjeale. 63 ) ini se, po kasnijem pripovijedanju svjedoka da je
ova kratka ocjena jo ponajpriblinija stvarnim zbivanjima, i D.
Sabljakovi u svom nadahnutom literarnom djelu Omaha 1950
oito faktografijom protkanim, itavo ustaniko dogaanje saima
tek na nekoliko sati. No, ukoliko je dolazak spoljne pomoi
predstavljao recimo taku na i u pogledu definitivne sudbine same
Dune ili pobune, nereda, ustanka, seljake huke, seljake guve
kako na primjer Sabljakovi jo naziva cazinska zbivanja na urevdan, snage Udbe, milicije i KNOJ-a ostaju tu i narednih dana
sa zadatkom likvidacije ostataka pobunjenika koji su iz straha po
bjegli u okolne ume i zadatkom normalizacije ivota na terenu.
Te i takve aktivnosti odvijale su se jo bar 2-3 nedjelje na kladukom i cazinskom srezu.
Intenzivnije se radilo, normalno, prvih nekoliko dana na
kon Bune. U Cazin su stigli visoki oficiri Udbe Slobodan akota,
Vojo olovi, pa ef milicije za BiH ukrija Bijedi, sekretar Vla
de Republike Hakija Pozderac iz Sarajeva, Safet Filipovi i David
Lauevi iz Beograda. Jo prije nego to se pod vodstvom Slobodana akote, zamjenika ministra unutranjih poslova, pristupilo organizovanom i koordiniranom ienju terena, u emu su po po
jedinim selima djelovale posebno obrazovane grupe, sastavljene od
udbovaca, milicionara i knojevaca, domae snage tj. cazinske i iz
) Zapisnik sa sjednice Politbiroa CK KP BiH od 16. maja.
) Arniva RSUP SR BiH, Referat Profaistiko-teroristike organizacije, 1950, br.
0105, str. 3.
157

susjednog bihakog sreza, uhvatile su na najneuralginijim takama, ini se, kontrolu nad situacijom u svoje ruke.
One su, tako, u Trcu jo ujutro 7. maja privele veliki broj
Trana u krug tamonje Stanice milicije jer su, navodno, gotovo
svi mjetani i uestvovali u Buni. Po sjeanju M. Kenjala Milia,
pohvalio ih je iz Sarajeva upravo pristigli V. olovi, naelnik ja
kog Drugog odjeljenja Udbe ije je polje djelovanja bilo otkrivanje
i borba protiv tzv. unutranjeg neprijatelja. 64 ) oloviev zadatak
bio je otkrivanje, dublje operativne pozadine i davanje ocjene o
dogaaju. Trebalo je odgovoriti na pitanje da li je dogaaj stihijnog, sluajnog, spontanog karaktera, da li je i koliko umijeano
etnikih, ustakih i slinih elemenata, da li stoji iza pobune neka
proinformbirovska ili prozapadnjaka sila. Hakija Pozderac koji je
isto tako doao iz Sarajeva, ljut to se tako neto dogodilo u nje
govom kraju, pitao je uplaene Trane, koji su u Hakiji vidjeli
mogueg spasioca, ta to napravie i ko im je kriv. Krivi smo sa
mi odvratio je jedan, zato ete i odgovarati, zakljuio je Hakija
kad se vratio u Cazin, dok je jo prije njega olovi nastavio za
turli, sredite Bune na srezu. To jutro je i Vajan Popovi dobio
nareenje da se vrati u Biha, poto se strahovalo da se Buna ne
prelije na bihaki srez, te je trebalo i tamo uspostaviti pojaanu
kontrolu. U samom Trcu ostalo je 40-tak knojevaca. 65 )
Navela sam primjer Trca. Slino se je privoenje seljaka od
vijalo i u turliu, turlikoj Platnici, Liskovcu, Trakim Ratelima, Pjaniima, Krivaji, oraliima, Skokovima, Peigradu. Poseb
na panja posveena je Crnaji, selu komandanta Bune Milana Bo
ia. Ne postoje pismeni materijali o tim neposrednim aktivnosti
ma (ako su i postojali uniteni su ili su nedostupni). Trebalo je ra
diti brzo i efikasno pa nekog pisanja osim telegrama i kasnijih su
marnih izvjetaja nije bilo. No, sigurno su postojali spiskovi selja
ka po selima koje su za potrebe potjere stvarali odbornici. Kao
dnevno-operativni in najvjerovatnije oni nisu nadivjeli ni 1950.
godinu. Ukoliko je takvih materijala neto i ostalo oni su stradali u
raznim premjetanjima arhivske grae u vatri (za potrebe grijanja
ili prosto da ti bezvrijedni papiri ne smetaju) ili 1964. godine ka
da je, iz odreenih razloga, arhiva Udbe desetkovana. 66 ) Da mo
da pisani izvori o tim aktivnostima nikada nisu ni nastali potvri
vao bi npr. iskaz S. akote, koji je, prema sopstvenom sjeanju,
64)

Sjeanje M. Milia, u a. a.
). Isto.
) Izjava Riste Baia, Naelnika za kadrove u RSUP BiH data autoru u aprilu
1990. godine.
158

inae uobiavao praviti neke biljeke o svojoj djelatnosti i sauvao


ih, ali ne i o tome, jer kako se sjea etiri decenije kasnije, za tak
va pisanja tada nije bilo ni vremena. 67 ) Moda je odreene bilje
ke o tim zbivanjima tada pravio samo Ratko Ili iz banjaluke ob
lasne Udbe, ovjek koji je rukovodio hvatanjem Milana i Nikole
Boia. No, ali i kasnija sjeanja tadanjih udbovaca i milicionara i
partijaca M. Milia (Kenjala), V. Popovia, Ahmeta Kulenovia,
Drage Dodika, Hasana Hadipaia, Gojka Jotia, Hasana Puria
daju, ini se, ipak dovoljno osnova za jednu priblinu rekonstruk
ciju dvo(tro)nedjeljnog dogaanja na podruju koje je bila zahva
tila urevdanska buna.
Branko Vukainovi, ef cazinske Udbe, je preko svojih lju
di, po sjeanju R. Ilia, jo prije dolaska banjalukih snaga sa e
fom urekanom, nou izmeu 6. i 7. maja, pokupio podatke o to
me koja sela su se digla na ustanak. U skladu sa tim podacima u
zoru 7. maja napravljen je akcioni plan. Formirane su grupe udba
a sa odgovarajuim brojem milicionara ili knojevaca. Koliko je
bilo dignutih sela toliko je formiranih grupa. 68 ) Po Ilievom sjea
nju tih grupa je bilo desetak. Aktivnosti je koordinirao Slobodan
akota, a uticaj na voenje operacija sigurno su imali i pojedinci iz
Sarajeva i Beograda koji su tamo poslani, mada su bili vie povre
meno nego stalno na Krajini: ukrija Bijedi, Hajro Kapetanovi,
Hakija Pozderac, Vojo olovi, ivko Joilo. Grupama na terenu
su rukovodili Ahmet Kulenovi, Ratko Ili, Mile Kenjalo (Mili),
Gojko Joti...
Meu rukovodiocima grupa bio je npr. i Gojko Joti, opuno
moenik sreske Udbe u Bosanskoj Dubici. Poslije podne 6. maja iz
Banjaluke je dobio nareenje da odmah krene za Cazin. Poao je
zorom vozom preko Novog do Srbljana i potom kamionom do
Cazina. Osim njega put Cazina krenula je i milicija iz Novog, Pri
jedora i Krupe. Kad i Joti stigle su i dvije ete milicije sa komandi
rom Ilijom Blanuom. Bilo je tu milicije i udbovaca i iz drugih kra
jeva, sjea se Joti. Zadatak je primio od glavnokomandujueg u
guenju Bune, Slobodana akote:... Ovdje je ustanak. Tvoj je za
datak da vodi rauna da ne bude nikakvih represalija prema naro
du i da se ljudi pohapse bez strijeljanja. Pravac Peigrad. Sa
60-tak milicionara Ilije Blanue Gojko Joti u nedjelju 7. maja na
veer stie u Donji Peigrad, gdje su zanoili u velikom dvoritu
kue Hasana Kajtezovia, koga se Gojko sjea i po tome to je
7) Sjeanje S. akote, u a. a.
**) Sjeanje R. Ilia, u a. a.
159

imao sa tri ene 28 djece. U etiri ujutro probudio ga kurir koji je


donio spisak od 82 lica iz Liskovca i Peigrada koje je trebalo pohapsiti. )
Valjda su predsjednici MNO ili povjerljiviji odbornici i komu
nisti iz sela dobili zadatak da u najkraem roku naprave spisak
mjetana koji su iz dotinog sela uestvovali u Buni, imali bilo kak
ve veze sa njom ili bili inae sumnjivi, a ponegdje popisani su svi
mjetani. Taj spisak dobio bi rukovodilac grupe i prema njemu bi
vrio potjeru i hapenje. Postoji i jedna malo drugaija verzija me
toda kojom se pristupilo sreivanju prilika. Pozvani odbornici
ili su svaki u svoj zaselak, a uz njih grupica po 56 vojnika ili
oficira Udbe, sa zadatkom da se ustanici pozovu i vrate kuama te
da im se u tom sluaju nee nita dogoditi. 70 ) Po jednom sjeanju,
to je eventualno moglo biti ve nakon vie dana, ustanici su ak i
lecima iz aviona pozivani da se predaju. 71 )
Privodilo bi se najprije na dogovoreno mjesto u selu, obino u
mjesni odbor, gdje bi se ve vrila odreena selekcija krivaca. Jed
na potjera je na primjer pokupila njih osam iz zaseoka Lulii, selo
Krivaja, i odvela u MNO u Pjanie, zatim u Mutnik, u kuu Rame
Guia, gdje je major Drago Slijepevi poao ispitivati jednog po
jednog. Ispitanici, svi uplaeni, ponaali su se razliito, dok je npr.
jedan, da bi spasio sebe poeo svaljivati svu krivicu na druge, Se
le Luli je odgovarao kako seljaci nita ne znaju o politici. Na
kon jednoasovnog ispitivanja major Slijepevi je kroz prozor saoptio da svi Lulii, osim Sele mogu kui, a ostali, zajedno sa Se
lom otjerani su u Cazin. Tu su strpani najprije u tadanju Upravu
prihoda (kasnije zgrada Skuptine optine Cazin), a sutradan u
itaru Sreskog zatvora gdje su bili, prema 40 godina kasnijem
sjeanju Selinom, zatvoreni i Nikola i Stevo Boi te drugi zna
ajniji pobunjenici. Iz cazinskog zatvora prebaeni su u bihaki, u
Kulu. 72 )
Zadatak Ratka Ilia je bio da ide u Trac i da Boie, Milana
i Nikolu, ive dovede. Rankovi je to depeom naredio jer je treba
lo sagledati pozadinu ustanka. Inae je bilo nareenje da se niko
ne ubija. Jo je Hajro onima koji su polazili iz Banjaluke naredio
da se puca samo po potrebi i to jo preko glava. Trebalo je po
kuati da se stvar lijepo okona, da se sa narodom postupa jako
**) Sjeanje G. Jotia, u a. a.
) Sjeanje R Ilia, u a. a.
71) Sjeanje Vitomira Ljubiia, dato autoru u decembru 1989. godine, u a. a.
72) Sjeanje Sele Lulia dato autoru u oktobru 1989. godine u a. a.
160
A

fino, bez represija, sjea se R. Ili. Slino nareenje imali su, ug


lavnom, i svi drugi udbovci.
Mada je ve sutradan, 7. maja, napustio cazinski srez i vratio
se na svoj redovni posao u bihako opunomostvo Udbe, gdje je u
datim okolnostima takoer trebalo intenzivnije raditi, Vajan Popovi se, meutim, sjea i nareenja, koje dodue smjeta moda
u kasniji period guenja ustanka da se onaj koji se nae u umi,
likvidira. Taj iskaz se ne bi mogao uzeti kao vjerodostojan sam po
sebi ve i zato to je dat prosto kao jedno, recimo, nepouzdano
sjeanje a i zato to potie od ovjeka koji vie i nije bio direktno
prisutan u operacijama ienja Cazinske krajine. Meutim, Popoviev iskaz se moe potkrijepiti primarnim pisanim izvorima. Rije
je o zapisniku sa sastanka Biroa OK Banjaluka odranog 9. maja u
Banjaluci: U odnosu na pobunjenike poduzeti mjere po svim lini
jama za njihovo brzo hvatanje i likvidiranje naroito organizatora,
a napose sve uesnike pobune takoer pohvatati i poduzeti daljnje
zakonske mjere (djelomino likvidiranje). 73 ) No, takav stav OK,
zapravo njegovog Biroa, ipak ini se nije mogao biti samostalno iz
voran. Rije je, oito, tek o prihvatanju i potvrivanju direktive
odozgo jer kako bi tano rekao V. olovi, npr. mnogo sitnije
stvari rjeavale bi se iskljuivo odozgo nadolje a kamoli pitanje na
ina obrauna sa ustanicima.
Zanimljivo je, uzgred, da se meutim, taj isti V. olovi
uopte ne sjea ni da je iko u okrajima ili ienju terena
smrtno stradao ni da je bilo smrtnih vojno-sudskih presuda. A bilo
je, i te kako, i jednoga i drugoga. S obzirom na funkciju koju je
imao i u kojem svojstvu je doao na cazinski teren i gdje se, po
sopstvenom sjeanju ne ba malo i zadravao (u par navrata po
petnaestak dana). olovi je sigurno morao biti meu obavjete
nijima ako'ne i najobavjeteniji. Kao visoki rukovodilac republike
Udbe vie puta je odravao sastanke sa pripadnicima Udbe koji su
bili, uz izvjestan broj knojevaca ili (i) milicije, zadueni za ie
nje terena po pojedinim mjesnim podrujima i selima. Na jednom
takvom sastanku u Cazinu, sjea se udbovac Mile Mili (Kenjalo),
nekoliko okupljenih udbovaca o stanju na terenu referiu oloviu, a on pita: Ima li mrtvih? Ahmet Kulenovi kae: U Liskovcu
2, Mile Kenjalo: U turliu 1, olovi pita kako je dolo d
ubijanja, na ta je Kulenovi odgovorio da su bili u bjekstvu, a o7>) ABK, f. OK Banja Luka, k. 30, zapisnik sa sjednice Oblasnog komiteta KP BiH
Banja Luka od 9. maja 1950. godine. Sastanku su prisustvovali Hajro Kapetanovi, Simo
Komljeni, Adem Kovaevic i Devad Midi.

161

lovi zapovijeda: Bez ubijanja! Ako stoji Miliev iskaz, taj sasta
nak je odran nekoliko dana nakon Bune. Ne vie, jer na liskovakom terenu, prema mom istraivanju, ienje nije iscrpljeno pomenutom dvojicom, bilo je ubijenih jo nekoliko, ili narednih dana
ili ve do tada, pa A. Kulenovi moda to nije znao ili tada nije
htio rei. Ali o tome vie kasnije.
Ovdje treba, meutim, istai ipak jo jedan vaan detalj u
vezi sa primjenom represije, naime iskaz R. Ilia, objavljen u nje
govoj knjizi Opredijeljeni za izdaju, detalj koji je proputen u
njegovom razgovoru s autorom. Govorei o sastanku udbovaca sa
odbornicima u Trcu neposredno nakon Bune on svjedoi: Na
sastanku smo prenijeli direktivu: ukoliko se ustanici ne povuku u
roku od 24 sata i ne predaju oruje vojska e intervenirati, a ukoli
ko se sami vrate kuama postupak e biti samo u skladu sa zako
nom. 73 ) Znai ipak je postojala konkretna naredba u vezi sa pri
mjenom represije. A direktiva takve vrste svakako se mogla i zlou
potrijebiti!
Po izjavama jo ivih udbovaca, pobunjenici sigurno nisu ubi
jani iz ista mira. Kad se pojedinci nisu htjeli mirno predati i kad
bi upravo zato do nekog okraja i dolo, u njemu bi poneko
smrtno stradao, odnosno bi bio ubijen zbog bjekstva. Ali u naro
du je ostalo i drugaije sjeanje. ak su razliita sjeanja i iskustva
samih udbovaca. Ve pominjanog Dragu Dodika zapala su Traka Ratela. Kad su udbovci i milicionari stigli, tamo nisu zatekli
muke glave. Samo su nali ene i djecu, dok su se mukarci oi
to posakrivali u umu i okolinu. Moda neki nisu imali nikakve ve
ze sa Bunom. Na sva upuena im pitanja ene su utale kao zalive
ne, plaei se za mueve, oeve, sinove, brau. 74 )
Ipak je najvei dio ustanika priveden mirnim putem. Ali i tu su
iskrsavali problemi. O emu je rije? Nakon to su po osnovu ve
pomenutih pripremljenih spiskova seljaniustanici ili pod sum
njom da su na neki nain uestvovali u Buni putem patrola pokup
ljeni od svojih kua ili eventualno u umi, sprovedeni zatim na od
reeno mjesto okupljanja u selu, pri emu su vezanih ruku i nao
igled suseljana od milicije, Udbe ili vojske fiziki maltretirani,
grupe njih su potom to pjeke, to zaprenim kolima, to kamio
nima iz svojih sela tjerani prema Cazinu u zatvor. etvrti dan to
ga svega bilo je u zatvoru 600700 ljudi, sjea se R. Ili. Drali
73

) R. Ili. Opredijeljeni za izdaju, Osloboenje, Sarajevo, 1990, 318.


Sjeanje Drage Dodika, u a. a.

74)

162

mi sastanak ta da se dalje radi pa zakljuili da se puste kuama


uhapeni sem oko 200 najokorjelijih.
Ali kada je ve o zatvorima rije treba dodati da je vlast imala
ne malih potekoa zbog relativno velikog broja ljudi koji su zbog
Bune zatvarani. Tadanji kljuar zatvora u Cazinu Hasan Japi
svjedoi, etiri decenije kasnije, da tri noi nije spavao od obimnog
posla oko zatvaranja pobunjenika i njihovog namirivanja hranom,
poto je on bio i magacioner. Sreski zatvor u Cazinu nalazio se u
prizemlju zgrade SNO (kasnije Skuptine optine). U sklopu za
tvora nalazile su se etiri prostorije, tri od njih bile su na dan pred
Bunu popunjene sa 53 obina zatvorenika, tj. onima koji su iz
dravali kazne naroito zbog verca a manje zbog otkupa. Kad je
dopodne saznao ta prijeti Cazinu, prva Japieva briga je bila da
zatrai dva milicionara radi pojaanog uvanja zatvora jer nije bilo
daleko od pameti da bi pobunjenici pri ulasku u grad oslobodili
zatvorenike i udruili se. A onda, narednih dana, kad je opasnost
ve prola i ona etvrta prostorija se napunila, ali pobunjenicima.
Poto je za njih uglavnom u zatvoru bilo premalo prostora, zatvor
sku funkciju dobili su i tadanja tehnika kola i jedna kua na
Gnjilavcu. Po Japievom sjeanju, bilo je zatvoreno 500600 po
bunjenika. Za njih je specijalnim transportom dostavljana hrana iz
Sarajeva, a svi operativni poslovi oko njenog izdavanja i distribuci
je padali su na njega, Japia, zbog ega je i bio praktino danono
no angaovan. 75 )
Novi problemi u Cazinu nastaju nakon to je veina uhape
nih putena. Naime, dva sata nakon njihovog putanja stigla je
prema sjeanju Ratka Ilia, Rankovieva depea da se moraju svi
koji su uestvovali u Buni kazniti, da e jedan dio njih ii sudiji za
prekraje, drugi dio na vojni sud. Oni ve puteni bili bi otprilike
za prekrajno. ) Rukovodstvo je tada zahvatila panika jer se pred
vialo da e njih bar polovina pobjei u umu ukoliko bi se polo
ponovo hapsiti, sjea se R. Ili delikatne situacije kao i svoje uloge
u njoj: Ja imam prijedlog kako da ih vratimo bez opasnosti. Mi
imamo njihove spiskove. Napraviti pozive koje e im milicija uru
iti da sutra dou u mjesne urede po selima radi davanja saoptenja ta da se dalje radi. Svi da budu tamo u 12 sati. Otpada sumnja
da e milicija da ih hapsi. Postupilo se kako je Ili predlagao i sut
radan su u 12 svi pozvani i doli su u svoje urede. Tamo su ih, me
utim, ekali kamioni i svi su prebaeni u Biha. 77 )
7i)

Sjeanje Hasana Jahia dato autoru u aprilu 1990. godine u a. a.

) Sjeanje R. Ilia, u a. a.
) Isto.

163

Ve je istaknuta injenica da je bilo razliitog privoenja, i


mirnog i onog drugog. Drago Dodik npr. sjea se kako u Ratelima nije, a u Crnaji jeste bilo pucnjave. Pomenula sam i strijeljanje
u Liskovcu, a vjerovatno je toga bilo jo. Meutim, moda nije slu
ajno to se pucalo u Crnaji i Liskovcu. Naime, to su ipak bila sela
glavnih voa Bune, Boia i ovia, pa je sigurno nareeno tamo
njim potjerama da efikasno obave posao, mada su uvidjeli da je bi
la pala naredba i da se imaju kolovoe uhvatiti ive. Taj je zada
tak, uostalom, i izvren. No, razumije se, da su bili i M. Boi i A.
ovi u dovoljnoj mjeri svjesni svoje krivice i da se shodno tome
nisu sami preaali. Uhvaeni su.
Posebnu panju snage gonjenja posvetili su selu Crnaji i Boiima. U njihovom privoenju je, ukoliko prihvatimo njegovu pri
u, glavnu ulogu odigrao Ratko Ili, tada inae referent u oblasnoj
Udbi Banjaluke, a u toku cazinske operacije ili neposredno nakon
nje imenovan je za pomonika efa oblasne Udbe.
Evo kako je, po Ilievom prianju Milan Boi pao u ruke
jedinice JA 9. maja. 78 )
R. Ili i major JA Ostoja Miji sa petest vojnika u nedjelju
7. maja otili su kui Boia. Nih dvojica su u kui zatekli Milanovu enu. Dobar dan, bako, ona Bok vas pomogao, zatim je
Ratko pita za mua. Pa negdje je, oni ga Turci nagovorie i ode i
on s njima na ustanak. Ona se stalno moli bogu i Ratko po
srpskoj liniji, tj. da slavi kao Ili Mioljdan (12. oktobar), i da mu
zato ona treba vjerovati te da ih dovede. I mi imamo Ilia koji sla
vi Mioljdan, odvrati ona i na tome je steeno njeno povjerenje.
Popijena je kafa i rakija i zatim je ona poela priati kako su nasa
marili Turci i sina i mua joj. Da ona ima jo jednog sina koji nije
uestvovao u ovom ustanku. Onda se on pojavio, a prisutne su bile
i obje snahe. Sjedili su i ruali te Ratko njoj kae: (ona otresita,
glavna) da se dovede Nikola jer kao nee njemu nita biti, na to
ona: Ja u vama djeco njega dovesti sutra. Ratko je ocijenio da
ona mora da ima slobodnije kontakte s njima pa su zato napustili
kuu i otili naveer u stanicu milicije. Negdje oko 23 doli su urekan, akota, olovi, a Ili im je ispriao da e zadatak obaviti
na nain koji on misli da je najbolji te da on i ne brine. Objasnio
im je da vjeruje da e ona sigurno sutra ujutro dovesti Nikolu. Pomenuti funkcioneri prihvatili su Ratkovo objanjenje. Sutra ujutro
Ratko i Miji opet su krenuli u kuu Boia. Milanova ena im je
kazala da e Nikola doi na ruak. U meuvremenu oni su razgle
'*) Zapisnik sa sasluanja M. Boia.
164

dali gazdinstvo. Ja u ivotu nisam vidio bjesnijih konja nego to


ih je imao Nikola, znai kua bila itna, bogata. Tad je on imao
samo rakije oko 2000 litara, pun ambar penice, jema. Mislim da
je bio najbogatiji u tom selu ivo se sjea dalje Ratko. Nikola je
uskoro zaista uao u kuu. Skinuo je majser i pitolj i predao ih
Ratku, koji se prvo s Nikolom pozdravio pa tek onda prihvatio
oruje, priajui diplomatski prvo o dobrom imanju, a tek poslije
ruka zapoeo je pravi razgovor. Nikola je kazao da je Milan u u
mi, da nije daleko, da su za sve krivi Turci, da su ga za komandan
ta stavili samo zato da bi okupio to vie Srba. Rekao je i da e Sta
ri isto doi. Ili Ratko i dalje je nastavio diplomatskim putem. Ni
koli je kazao da im Milan treba pomoi u hvatanju Ale ovia.
Drugim putem da sam poao ne bi se moglo tako zavriti. Mogli
smo ga ubiti u svako doba, ali nije bio nama cilj njega likvidirati.
Pustio sam Nikolu da radi kune poslove, a on i stara rekli su da
e Milan sigurno doi sutra ujutro. Sutradan ujutro Ratko i Miji
opet su krenuli kui Boia. Stara i Nikola spremili su nam doru
ak, rakiju i bili su umireni kad su vidjeli da smo samo nas dvojica
i da nee biti hapenja. Milan je bio poruio iz ume da ih dovedu,
zapravo da Milanu prie samo Ratko. Stara je Ratka i Mijia po
vela u umu do jedne provalije do koje je pristupio Ratko sam. Ug
ledao je potpuno pijanog ovjeka i obratio mu se: Imam jednu
molbu na vas da mi pomognete. Svi vai ustanici su se predali. Do
li su svojim kuama ali Ale nema nigdje. Bili nam vi pomogli da
Alu uhvatimo pa vam se nee nita desiti, N. Boi je uzvratio:
O majku mu tursku, znam gdje je on, mi emo njega brzo uhvati
ti. Milan izae iz provalije a tada se Ratku prikljui i Miji. Ratku
je Milan predao majser, pitolj i kamu a zatim je oruje Ratko
dao Staroj koja ga je odnijela kui, kako ne bi bilo nita sumnjivo.
Zatim su njih trojica krenuli do jednog mjesta u umi gdje ih je e
kao jo odranije poruen auto. Tamo su Milanu saoptili da je
uhapen i da ue. Poeo se buniti, ali je u auto ipak uao. Odvezli
su ga u Cazin. Hajro, urekan i akota ljutili su se to nije dove
den i Nikola. Poslao sam jednog oficira da i njega uhapsi. On se sa
Nikolom i orujem zaista uskoro vratio, zavrio je svoju priu o
hvatanju Milana i Nikole Boia Ratko Ili. 79 )
Nikolino privoenje je neto drugaije opisao Mile Kenjalo
Mili koji je 9. maja dobio nareenje da pohapsi sve mukarce u
Crnaji. Stigavi tamo, nakon raiavanja u Sturliu, Kenjala je
u Crnaji ve ekao vod vojske od 30-tak ljudi i dva kamiona iz Bo
) Sjeanje R. Ilia, u a. a.

sanske Krupe. Zajedno s komandirom voda Kenjalo je rasporedio


vojnike da po kuama po dobivenom spisku pohapse mukarce u
isti mah u cijelom selu nakon datog znaka zvidukom. Jedan oficir
KOS-a, vodnik, Mile i dvojica vojnika otili su Nikoli. Zatekli su
ga kako pere noge u lavoru i nakon pozdrava Mile mu se obratio
kao da Stari nee da prizna nita bez tebe. Nikola je shvatio da
je u pitanju samo trik. Ali ipak kaza majci da su doli po njega da
ide. Stara se naljutila i nije dala Nikoli da bilo gdje krene od kue.
Nakon toga Mile je priao i izvadio arer iz Nikolinog pitolja
koji je visio na zidu da ga Nikola ne bi upotrijebio. Nikola se obu
kao i krene a majka poela vikati: Vi ste ustae, koljai, ubice.
Oni su izali iz kue, a nju su morali silom vratiti. Nakon dogovo
renog zviduka vojska je pokupila sve po spisku u Crnaji. Oko 20
ljudi strpano je u kamione. A Nikola je autom prevezen za Cazin.
Nakon predaje Nikole Boia Ratku Iliu, Mile Mili jo se
to vee vraa po zadatku na turliki teren. Sjea se kako je upravo
te noi bilo neke jake pucnjave s onu stranu Korane. On je bio
zaduen da sa jednom desetinom na bosanskoj obali Korane hvata
one koji bi iz Hrvatske bjeali preko rijeke poto je tamo tu no
organizovana akcija ienja i hvatanja. Naime, sa oficirima Ud
be iz Hrvatske prethodno je dogovorena zajednika akcija protiv
Devrnjinih pristalica, za koje se, prema Miliu ve tada znalo da
hoe da pobjegnu u Italiju. Mile je uo parminutno pukaranje iz
automata ali ta se stvarno desilo nije saznao. Ali bjegunaca preko
Korana tada nije bilo. 80 )
Saradnje sa organima Udbe iz Hrvatske sjea se i D. Dodik.
Njegov teren bila su Traka Ratela, na samoj granici sa Kordu
nom. Znalo se da je u ustanku iz okoline Kordunskog Ljeskovca
uestvovala grupa od 3050 Srba pod vodstvom Mile Devrnje i
da su se oni tamo zadrali i nakon likvidacije Bune na cazinskom
srezu. U svrhu koordiniranja aktivnosti i preventivnog djelova
nja tri ili etiri puta sastajali su se bosansko-hercegovaki i
hrvatski oficiri Udbe, nekad s jedne a nekad s druge strane Kora
ne. U tim dogovorima je uestvovao ukrija Bijedi, komandant
milicije BiH, Drago Dodik koji je, zadravajui se nekoliko sedmi
ca na granici sa Hrvatskom rukovodio jednim vodom od 20-tak
milicionara kao i Ratko Ili koji se sjea sa tih dogovora pomoni
ka ministra za unutranje poslove Hrvatske Uroa Slijepevia. 81 )
,0)

Sjeanje M. Milia, u a. a.
) Sjeanje D. Dodika i R. Ilia, u a. a.

166

Mada stjecajem okolnosti nije bio meu onima koji su iz Banja


luke stigli u Cazinsku krajinu u prvom talasu, ve nakon nekoli
ko dana, i Vitomir Ljubii, tada zamjenik komandira banjaluke
Stanice milicije Boji Han, inae rodom od Bihaa, stie sa vodom
milicije na podruje Trakih Ratela, poto je bio u Cazinu odre
en za komandira tamonje novoosnovane stanice milicije. Godinu
dana Ljubii ostaje na toj funkciji, uz tridesetak milicionara koji
su zajedno sa njima bili doli iz Banjaluke. Otkrivali su po umi ne
samo one koji su se jo krili nakon ustanka ve i njihove jatake, a
jedino kroz njegovo svjedoenje dola sam do saznanja da je kroz
ienje terena dosta stvari (brano, eer, kafa, odjea, obua)
koje su bile otete u provali zadruga, vraeno. Oko sto ljudi pohapsili su Ljubii i njegovi milicionari, pola ih je bilo naorua
nih, sjea se Ljubii. Naoruane u grupama od po 10 ili 5 uspje
no su ih uvijek opkoljavali i hvatali, a i one koje su u umi nali na
oruane privodili bi pod sumnjom. Tako je jednom opkoljena
jedna etvorka nenaoruanih. Pohvatali su ih i ispitivali i doveli na
sasluanje pred Udbu u Cazin. Nakon njihovih iskaza otkopano je
i pronaeno na naznaenim mjestima razne robe pa i oruja. S ob
zirom na pograninost podruja za koje je bio nadlean, Ljubii
se dobro sjea i uspjenih zasjeda koje su zajedno organizovali s
milicionarima iz Hrvatske. 82 )
Raiavanje terena tj. hvatanje po pojedinim selima osumnji
enih za uee u Buni trajalo je nakon masovnog hapenja jo ne
kih 20-tak dana, svjedoi R. Ili. Nakon povlaenja Vukainovia
iz Cazina na sasluavanja u Sarajevo, na funkciju opunomoenika
cazinske Udbe dolazi Zaim Dizdarevi. U Republici je oito za
kljueno da su udbovci posao oko ienja terena nakon Bune do
bro obavili, te je, nakon moda desetak dana poslije Bune, sjeaju
se R. Ili, V. Popovi, M. Ili, Slobodan akota u svom drugom
dolaenju iz Sarajeva na Cazinsku krajinu odveo grupu najzas
lunijih za slom Bune i konsolidaciju prilika na zajedniki izlet
na Plitvika jezera. Tu su Udba, KNOJ i Milicija pohvaljeni. 83 )
Vienje ustanika i njihovih porodica sloma Bune bilo je, razumi
je se, mnogo drugaije, naime, dok je likvidaciju ustanka Udba
na Plitvikim jezerima ak proslavila, to je bilo, izmeu ostalog,
posljedica i uspjenih .operacija dravnih organa (Udbe, milicije i
KNOJ-a) da nije niko na njihovoj strani stradao, pobunjenici i sta
novnitvo su likvidacijom ustanka odmah u tim prvim danima
*2) Sjeanje V. Ljubiia u a. a.
) Sjeanje R. Ilia, u a. a.
167
1

poslije Jurjeva skupo platili raune. Naime, na njihovoj strani bilo


je ubijenih. Ubijeni su bez suda, ne u nudi i u za sada nedovoljno
razjanjenim okolnostima.
Sta se dogaalo? Ne raspolaem podacima za itavu Krajinu, ta
koer ne za podruje slunjskog sreza, tj. ukupne teritorije koja se
istrauje u ovom ustanku. Ali samo na liskovakom i turlikom
terenu, dakle ipak epicentru Bune bilo je 8 ubijenih. Ni ova broj
ka nije moda potpuna. Pasus iz pukovnikog izvjetaja s poet
ka juna mjeseca govori da je u raiavanju terena poslije akcije
prilikom pronalaenja i hapenja lica koja su se krila ubijeno 9
osoba, dok za vrijeme akcije nije niko ranjen ni poginuo.
Filipovi i Lauevi su imali, pri iznoenju ovih podataka, u vidu
ukupnu Cazinsku krajinu, znai i cazinski i kladuki srez. No, na
stranu ovdje netanosti iz drugog dijela njihove reenice, poto su
za vrijeme akcije ipak ranjena bar dva lica (ranjen uvar itnog
fonda u oraliima i milicionar Ilija Luki), a poginuo bar jedan
ovjek (Husein Keki). Ovdje u pomenuti one koji su likvidirani
prilikom pronalaenja i hapenja lica koja su se krila ako se pri
hvati ova sintagma kao pokrie za sve one ubijene prije suenja,
meu njima, prema svjedoenju njihovih roaka i komija, uglav
nom takve koji su izvedeni iz svojih kua i pobijeni u njihovoj bli
zini.
Utvrivanje broja mrtvih u fazi hapenja i ienja je delika
tan i odgovoran zadatak za istraivaa. U nedostatku dokumenata
on se mora oslanjati na sjeanja, to je svakako za istoriara slabo
rjeenje. Bilo bi, meutim, neopravdano odustati od pokuaja re
konstrukcije sluajeva i odgovora na to pitanje ako ipak postoje i
vi svjedoci. Tako sam, na neki nain vrei na licu mjesta istragu
nakon istrage ustanovila da je samo u Liskovcu u prvim danima
nakon Jurjeva palo 7 rtava: Beganovi Agan i Mahmut, Niski
Mehmed Aba, Kovaevi Mue, ari Hasan i Selim, te Durmi
Arif.
1. Sluaj Beganovia, oca i sina iz Liskovca. Po sjeanju veeg
broja Liskovana Agan Beganovi i njegov sin Mahmut ubijeni su
pored svoje kue. Komije oevici, Bejza ovi i njena djeca,
uli su pucnjavu a zatim kroz prozor svoje kue vidjeli ubijene
Agana i Mahmuta kako lee mrtvi jedan pored drugog iza kue.
Ubili su ih u zoru nakon nasilnog upada u njihovu kuu. 84 ) Desi
lo se to trei ili etvrti dan nakon Bune.
,4)
,s)

Sjeanje i pismeni iskaz Bejze ovi u julu 1990. godine u a. a.


Sjeanje Redife ari dato autoru u julu 1990. godine u a. a.

168

2. Sluaj neroene brae Hasana (Mujinog) i Selima (Ahminog)


aria, iz zaseoka arii, Liskovac. Pria Selimove supruge Redife: Dolo pred kuu puno vojnika. Selim je bio u kui, nije se pro
tivio. Vezali su ga i odveli do damije u Kudiima. Selima, zajedno
sa vie njih, zatvorilo je u podrum jedne kue. Istu no otjerali su
ga u oblinju umu i ubili. Ubili su ga ujutro, a isti dan i Hasana.
Zakopali su ih na licu mjesta. 85 ) Nakon 15 dana, prije se nije usu
dila, Redife je otila da obie mrtvog Selima. Nala ga je pod
jednim orahom, a Hasana pod jednim grabiem. (Tu su od on
da i zauvijek ostali.) Redife se sjea kako je u oaju vikala ubijte
me, ubijte. Ipak, imala je dijete, o kome je trebalo brinuti. Uasan
strah od vojske pratio ju je do dananjeg dana. Redife nije otjera
na u Srbac za razliku od jetrve Paime, supruge na slian nain
ubijenog Hasana aria koja je, iza mua ostala sa dvoje male dje
ce. 86 )
3. Sluaj Mehmeda Miskia Abe. ini se da je Mehmed Miski Aba bio uz Selima i Hasana aria glavni meu desetak
ustanika u zaseoku arii. Naime, sva trojica imali su puku, sjea
se Ale ari, i sam pobunjenik. Mehmeda je, valjda takoer na
nekoliko dana nakon to se vratio iz neuspjele akcije na Cazinu,
uhvatila vojnika patrola. Imao je kod sebe puku. Prvo su ga rani
li ali je uspio pobjei, trei livadom, sjea se Ale ari. No, dola
je druga patrola sa lokalnim odbornikom Ejubom Hozanoviem,
nala Menmeda ranjenog i jedan ga je oficir iz pitolja ubio. Taj
oficir je naredio da se onda samo pomalo na ubijenog nabaci
zemlje, tek da se zaeprka jer kao bandit nije dostojan normal
nog pokopa. Da se tu na licu mjesta zagrebe ko neka ivotinja. 87 )
Nedaleko od Aline kue neobiljeeni grob Mehmeda Miskia
Abe nalazi se i danas.
4. Dan ili dva nakon Bune ubijen je Mue Kovaevi iz zaseoka
Kovaevii, Liskovac. Verzije oko njegove smrti su razliite. Jedan
od glavnih voa ustanka na liskovakom podruju, Mue Kovae
vi, nakon neuspjele akcije na Cazin krije se no i dan u jednoj ku
i u Luliima, a zatim se vraa u Kovaevie da bi ga na tom putu
presreli dvojica vojnika i nekoliko mjesnih odbornika. Mada su ga
znali, pitali su ga tko je i poto im je rekao, odgovorili su mu da i
oni njega trae. Otili su sa njim do njegove kue, tamo ga svezali i
odveli u Liskovac gdje su ga strpali u jedan podrum u kome je ve
bilo 100 200 ljudi. Isti dan su ga svezanog odveli nie damije u
) Sjeanje Redife i Paime ari u julu 1990. godine u a. a.
Sjeanje Ale aria dato autoru u julu 1990. godine, u a. a.

,7)

3 Cazinska buna

jednu umu, zavezali ga za drvo, tukli i muili a onda strijeljali.


Ubrzo zatim, svjedoi dalje njegov najstariji sin Husein etiri dece
nije kasnije, na konjima su stigla dva Udbovca iz Cazina i ljutito
pitali Ko puca, i po ijem nareenju? Mjesni odbornici koji su,
po Huseinovoj tvrdnji, do tada raspolagali s vojskom, poslije toga
vie nisu smjeli ubijati i tui, zavrava Husein Kovaevi koji je
svoju priu satkao od svjedoenja drugih, poto je sam kritinih
dana bio u vojsci, u Zagrebu. Drugu verziju o smrti Mue Kovaevia ispriao je Ale krgi, tada predsjednik MNO Liskovac. Sa se
be skida svu odgovornost, tvrdei da su Muu dva vojnika odvela
u umu i tamo ga ubili. Potvruje da je zaista u selu Liskovac bilo
jo 6 ubijenih, ali da je sve to inila vojska. Ubijanje je prestalo na
kon dolaska udbovca Ahmeta Kulenovia koji je zabranio ubijanje
bez suenja. 88 ) Trea verzija o smrti Mue Kovaevia je manje
odreena ali ukazuje, ukoliko je osnovana, na iru pozadinu slua
ja. Prema toj prii koju je, takoer etiri decenije kasnije autoru
prenio ivko Joilo, tada sekretar Udbe za BiH, M. Kovaevi bio
je istaknuti saradnik Huske Miljkovia, a valjda jo prije toga
uestvovao je u paljenju srpskih kua u jednom selu. O tome je
Udba izgleda vie saznala upravo 1950. godine. Naime, kad su se
udbovci odmah nakon Bune obratili njegovoj eni, (za koju su
saznali od Muslimanki da je bila Vlahinja pa poturena) da im ka
e gdje se sakriva Mue, poto mu je odnosila hranu, ona je odbila
da ga otkrije, potresno se ispovjedajui: kad su nae selo palili,
bacili su u vatru moju majku, au, dva-tri brae, sestru i kad mene
htjeli baciti Mue rekao to neete baciti, to moje roblje. Ja sam
prevjerila, on je meni ivot spasio, ja njega odati nemogu. Sa Muom je imala dvoje djece^ Trei dan nakon Bune su ga ubili, ubila
ga je patrola, zavrava Z. Joilo. 89 ) Pria o Muinoj smrti ima jo.
Sreemo se s jednom u glavi Izabrana sjeanja...
U tim prvim danima nakon Bune na liskovakom terenu pala je
jo jedna rtva: Arif Durmi. 90 ) O ubijenom Durmiu nemam ni
kakvih pojedinosti.
6. U Sturliu je ubijen jedan ovjek. To je bio ahin (Dede) Seferagi, potvrdio je, etrdeset godina kasnije, tadanji predsjednik
i matiar MNO Sturli Hasan ovi. Prema svjedoenju udbovca
M. Milia jedini ubijeni turlianin bio je neki gluhonijem koga
su, koristivi guvu, ubili navodno sami mjetani jer je bio zgo") Sjeanje Ale krbia dato autoru u julu 1990. godine, u a. a.
o'* Sjeanje . Joila dato autoru u avgustu 1990. godine, u a. a.
) Sjeanje Hasana Covia dato autoru u julu 1990, u a. a.
170

dan momak i iao kod njihovih ena. Ostaje pitanje da li se radi o


istoj sobi. Da, vjerujem da se radi o istoj osobi, i pored toga to,
prema iskazu . Joila, nekoliko ljudi je ubijeno zbog gluhoe.
Vojnici viu stoj! a oni ne uju. 91 )
Samo konkretno utvreno bilo je dakle, na cazinskom srezu 8
ubijenih na kladukom, kao to emo vidjeti 5, znai ukupno na
Cazinskoj krajini 13, a ne samo 9 kako navode, i bez njihove iden
tifikacije, pukovnici S. Filipovi i D. Lauevi u onom mnogo pominjanom izvjetaju.

Kladuki srez

I pored dogovora da na sva tri sektora, cazinskom, kladu


kom i slunjskom, pobuna zapone istovremeno, naveer uoi urevdana, na kladukom srezu je omanulo. Za takav poetak us
tanka na kladukom srezu nije kriv samo R. Karaji koji je, da se
podsjetimo, vraajui se sa Hasanom Kekiem sa zadnjeg zajed
nikog sastanka 3. maja, sugerisao Kekiu da se sa akcijom saeka
dok se ne vidi ta e biti na cazinskom sektoru. Naime, bez obzira
na Ramu, Hasan je ipak, prema dogovoru iz Crnaje, krenuo sa
okupljanjem ljudi i oruja te je u zadnja dva dana i uspio zavrbovati 18 lica iz Male Kladue za napad prvo na ovom mjestu, a za
tim bi se krenulo na Veliku Kladuu. Meutim, 5. maja naveer ta
lica se nisu pojavila na dogovorenom mjestu, na brdu Glavica. Do
la su samo dvojica te su se onda njih sva trojica vratili kui. To
vee nije bilo nikakve akcije. 92 )
Kako sutradan, 6. maja, Keki kao lan operativnog taba ne
dobija nikakve direktive, ni sam ne poduzima nita. To je naveer
saoptio i grupi ljudi iz Vidovske i Johovice koji su doli da se kod
njegovog sina Fluseina raspitaju o akciji. Prema iskazu Nezira
Barjaktarevia, Husein Keki je tog dana ipak imao aktivniju ulo
gu. Naime on je poslao kurira (Hasana Baia, sina Huseinovog) u
Vidovsku s porukom da doemo svi kod njega da dolje ekaju
ljudi svi i mi smo krenuli koji je nas bilo oko 30 ljudi. 93 ) Zanimlji
vo je da se zbivanja na kladukom terenu 6.maja, na urevdan,
91)

Sjeanje . Joila, u a.
Isto, 308/50, zapisnik sa sasluanja Hasana Kekia.
M) Isto, 306/50, zapisnik sa sasluanja Nezira Barjaktarevia,
,!)

171

mogu rekonstruirati, ini se, bez veih problema, poto se iskazi


glavnih aktera prilino podudaraju. Jedno od znaajnih obiljeja
kladukih ustanikih aktivnosti na 5, 6. i 7. maja ogleda se u tome
to su, za razliku i od cazinskog i od slunjskog sreza, u ta dva da
na tu u prvi plan izbili novi voe. Dok su se Hasan Keki, lan
operativnog taba ustanka i Ramo Karaji, pomoni organ tog
taba i imenovani komandir kladuke ete, u kritinim trenucima
nekako malo povukli, vodstvo akcija preuzimaju Hasanov sin Husein iz Male Kladue, Mehmed Tabakovi i Alaga Jui iz Todorova, te Nezir i Ramo Barjaktarevi iz Gornje Vidovske.
ini se da su se 5. maja naveer, po dogovoru, jedino okupili
pobunjenici s podruja Todorova, mada tada ni oni nisu nita pod
uzeli. Na mjesnom podruju Todorova bilo je jo na zajednikom
sastanku 30. aprila predvieno da se u dva zaseoka formiraju dvije
ete. Za komandira jedne odreen je Alaga Jui, a Bajraga Jui
za njegovog zamjenika. U drugom zaseoku za komandira je ime
novan Mehmed Tabakovi, a za zamjenika Mustafa Sadikovi. 4 )
Na zborno mjesto na brdo Kapan dolo je 1520 ljudi koje je M.
Tabakovi jo pri pozivanju, ili ranije, upoznao sa zadacima (likvi
dacija MNO, zemljoradnike zadruge, sreske Zeme, da na brdu
pale vatru i zatim ekaju vezu radi daljnjih aktivnosti). Tabakovi
je ak i pripremio unja za paljenje vatre. Ali poto se vatra nije
nigdje vidila ja nisam ni palio. 5 ) To vee od istaknutijih pobunje
nika pridruili su im se jo Alaga Jui, Osman i Mustafa Sadikovi. No, s obzirom da i dalje nije bilo znakova o ustanku niodkuda
ustanici su se razili svojim kuama. Tabakovi Mehmed nije, pre
ma postojeim izvorima, u naredna dva dana nita poduzeo, osim
to se, zajedno sa rezervnim oficirom Mustafom Sadikoviem, koji
se plaio da ne bude strijeljan, sakrio u umu, a 10. maja ujutro
obojicu je uhvatila vojska i otjerala za Kladuu 96 )
S obzirom da je Alaga Jui, ipak glavni organizator ustanka
na Todorovu, to svjedoi njegovo prisustvo na zajednikim sas
tancima u Crnaji, u sukobu sa milicijom poginuo, njegova aktiv
nost u ta tri kritina dana (5, 6 i 7. maja) ostaje pomalo nerazja
njena. Naime, ne samo to je izostao njegov iskaz o njegovoj ulozi
u ustanku, ve je injenica njegove pogibije, logino, iskoritena
od ostalih pobunjenika sa Todorova da svale na njega sve i sja.
Na sasluanjima Udbe i kasnije na glavnom sudskom pretresu svi
,4)

Isto, 306/50, zapisnik sa sasluanja Mehmeda Tabakovia.


Isto.
9) Isto.
,s)

spominju Alagu Juia; jedan kako je Alaga uperio pitolj na me


ne i rekao mi da moram i ja ii, da u biti ubijen ako ne doem 97 ),
drugi, kako mu je Alaga naredio kuda mi tu i ti, 98 ) trei, kako je
Alaga uperio puku na mene 99 ), etvrti, kako mu je Alaga prije
tio da onaj ko ne ide u akciju da e mu biti kua popaljena i on
ubijen 100 ), ili izjava prvooptuenog na glavnom pretresu, kako je
inio sve zato to je morao jer je Jui imao puku 101 ) i si. Puna
istina o njegovoj ulozi u ustanku, kao i ostalih, s A. Juiem je po
kopana.
Za razliku od Mehmeda Tabakovia, Alaga Jui je bio veoma
aktivan 6. maja. Kako je jedan od osnovnih optih zadataka usta
nika bio razoruavanje Stanice milicije, milicionara i uopte svih
koji oruje imaju a ne prikljuuju se ustanku dobrovoljno, to su i
pobunjenici u Todorovu pokuavali razoruati miliciju. Hasan Puri, uitelj iz Todorova, koji je taj dan bio meu onima koje je
vrilac dunosti efa Udbe u Velikoj Kladui, Pero Muti, poslao
iz V. Kladue u Todorovo sa zadatkom da se suprotstave pobunje
nicima, jo 40 godina kasnije sjea se prizora kako jedan ovjek,
milicionar, bjei pred trojicom koja mu viu stoj! Kad se milicio
nar pribliio Hasanovoj grupi, pripadnici Hasanove grupe uzvrati
li su prema trojici uzvik Stoj! Ko je tamo? na ta su to isto zapi
tala i ona trojica. Uzvraeno im je: Milicija. Trojica su zatim za
pucali, a milicija odgovorila istom mjerom, shvativi sada da su to
ti pobunjenici zbog kojih su oni i upueni taj dan iz Kladue u To
dorovo. Po H. Puriu, u tom okraju niko nije stradao, trojica us
tanika su pobjegli, a milicionar koga su pokuali razoruati ispri
ao im je da su to bili Alaga Jui, Sulejman Sulejmanovi i izvjesni
Mjehur iz Vrnograa. 102 ) Taj susret sa milicijom S. Sulejmanovi
opisao je, logino, dosta blae i ne pominjui bilo kakvu pucnjavu
ustanika: Kada smo krenuli prema Stanici Narodne milicije... vi
deo sam jednu grupu ljudi te sam pitao ko je. Na ovo mi je reeno
da je milicija poslije ega sam ja skoio u groblje i sakrio se iza
jednog kamena, jer je milicija pripucala, pa sam se poslije pobegavi krio sve do dana kada sam lien slobode. 103 ) Inae, ini se da su
svi Todorovljani koji su na ovaj ili onaj nain uestvovali s oru
'') Isto, 306/50, Izjava Juia Hasiba na glavnom pretresu.
*) Isto, 306/50 izjava Zuli Nure.
) Isto, 306/50 izjava Raida Jaarevia.
10) Isto, 306/50 izjava Hase Pandia.
10) Isto, 306/50, izjava M. Tabakovia.
,01) Sjeanje Hasana Puria dato autoru u decembru 1989. godine u a. a.
') Isto, 106/50, iskaz na Glavnom sudskom pretresu Sulejmana Sulejmanagia.
173

jem ili bez njega, u aktivnostima okupljanja radi napada na drav


ne objekte, pobjegli s poprita, krijui se po kuama i umama oko
sela. To su bili: Mehmed Tabakovi, Haso Pandi, Mustafa Sadikovi, Sulejman Sulejmanovi, Hasib Jui, Mure Zuli, Beir Behri, aban Jui, Raid Jaarevi. Meu pomenutim nedostaje Alaga Jui koji je ubijen. Prema saznanju Mie Carevia, A. Juia je
ubio Suljo Mehur iz Vrnograa. To je izgleda onaj ve pominjani
izvjesni Mjehur, jedan od trojice bjeeih. To je uinio i pred
ao se sam zatim miliciji, ne bi li se time bar makar i dijelom iskupio
za neke stare grijehe jo iz rata, saznao je M. Carevi. 104 )
Na kladukom srezu u Buni je bilo najvie ljudi sa podruja
Gornje Vidovske, iz rata poznatog kao izrazito ustakog sela. Po
kasnijem sjeanju jednog od njih u Buni je uestvovalo oko 40 lju
di 105 ). Najvie iz zaseoka Barjaktarevia. Ako je bio turli neki
epicentar ustanka na cazinskom, to je bila Gornja Vidovska na
kladukom srezu. Osim po masovnosti uea u pobuni ta dva sela,
mada je Vidovska manja od turlia, liila su i po tome to su u
oba meu pobunjenicima bili i funkcioneri narodnih odbora i par
tijci. I geografski to su dva bliska sela, na rubu jednog i drugog
sreza i uz granicu s Hrvatskom, i turli i Gornja Vidovska su go
tovo iskljuivo muslimanska sela. Zajedniko im je i to to je u oba
sela bilo zaista prisile nad ljudima da krenu u akciju, a i propagan
da koja je vrena za ustanak bila je velika.
Kad su gronje u pitanju, ini se, da je za urevdan Jurjev u tom pogledu bio najgrlatiji ve pomenuti Ramo Barjaktarevi, prijetei svakome ko je sposoban za borbu a ko ne krene bie
mu sve spaljeno i zainat e biti ubijen on i njegova familija 106 ).
Doavi po Dafera Sagrkovia i zamjerivi mu to ovaj ne uje da
se puca na Cazin i da ustanak je ne samo na Cazin nego svagdje,
Ramo je Daferu i dodatno priprijetio: po tebe sam lino poslan
jer ti zna ta si dasi l. Partije dasi odbornik Vlasti i NF-e i tebi
nema ostati. 107 ) Dijelom pod prijetnjom a dijelom valjda i nasje
dajui Raminoj propagandi kako je ve doao Kralj, da postoje ve
ze sa Beogradom, da su Cazin i Kladua ostali meu zadnjima ko
je treba osloboditi i si. i Sagrkovi je, ponijevi karabin, s Ramom
Barjaktareviem i Bajrom (Raminim) ahinoviem krenuo kui
l04)

Sjeanje Mie Carevia dato autoru u julu 1989, godine u a. a.


Sjeanje Dafera Sagrkovia dato Mii Careviu 1989. godine u a. a.
10) Isto, 306/50, zapisnik o sasluanju Dafera Sagrkovia, uporediti i zapisnik o
sasluanju Nezira Barjaktarevia.
Io;) Zapisnik o sasluanju Dafera Sagrkovia.
10s)

174

Nezira Barjaktarevia. 108 ) Usput su pokupili jednu puku sa pet


metaka u kui Tome poljaria. U meuvremenu se izgleda Dafer ve i intimno sloio sa svojim ueem u Buni poto kae kod
kue Nezirove: Ajdemo sav je narod ustao i jasam puku uprtio.109\)
Pozitivnom raspoloenju za ustanak pridonio je sigurno i pri
stigli Sejdo Doli s pozivom: diite se ljudi ustanak je cijelog svi
jeta, obavjetavajui jo da je dolo 6 vojnika sa svom ratnom
spremom iz Makedonije koji kau da su se svi oficiri razbjeali a
da su rekli vojnicima da idu kuda znadu 110 )
Kolala je i vijest: Palo Bie, pala Jugoslavija. Naime, t :
Kladuani u svom punom optem neznanju i svestranoj ogranie
nosti nisu imali nikakvih realnih prostorskih predstava. Po njima
Biha je bio toliko neto veliko i vano da je nekima njegov pad
oznaio prosto i kraj te Jugoslavije. 111 ) Pomenuta opta orijenta
cija ustanika s ovog terena testirana je kasnije i na glavnom sud
skom pretresu, gdje je potvreno da, uz nepismenost, vie njih nije
upueno dovoljno ni u najosnovnije raunske radnje.
Kod seoske zadruge ve pomenutim Vidovljanima pridruila
su se jo trojica naoruanih pukama (ovi Hasan Jusin, Barjaktarevi Hasica Ramin i Barjaktarevi Hasan Mehmedov), no, dalje
jo nisu kretali jer su Nezir i Ramo vraali pojedince u njihove zaseoke da dovedu jo ljudi za borbu. Od Mehmeda Kendria, koji
je bio doao od Trca, saznali su da su tamonji pobunjenici svi
otili prema Cazinu te da on misli da je ve i Cazin pao. 112 ) Tako,
oko est sati predveer, kada ih se kod zadruge okupilo njih oko
30, to vatrenim to hladnim orujem opremljenih, krenuli su
po ve pomenutom pozivu Huseina Kekia koji im je proslije
dio kurir Hasan Bai kui Kekia.
Zanimljivo je da zadrune prodavnice u Vidovskoj, u Todorovu i Maloj Kladui ustanici nisu opljakali } kao to je to bio slu
aj na cazinskom srezu: u Liskovcu, Trcu, oraliima, Pjaniima,
turliu, ili, kao to emo vidjeti, u selu Furjanu na slunjskom sre
zu. Nekoliko predmeta je u toku pohoda pobunjenika u zadruzi
ak i kupljeno, tako jedan kai za N. Barjaktarevia npr. Izostajal") Prema iskazu M. Carevia datog autoru, Ramo Barjaktarevi bio je sin uve
nog ustae i biveg podbana Alage Barjaktarevia koji je jo u Kraljevini Jugoslaviji okup
ljao majare, pripadnike proustake organizacije, poznate po noenju bijelih dempera, u
a. a.
l0) Zapisnik o svjedoenju Dafera Sagrkovia.
110) Zapisnik o sasluanju N. Barjaktarevia.
"') Sjeanje M. Carevia, u a. a.
111) Zapisnik sa sasluanja N. Barjaktarevia.

175

k.___________________ ,............................................. ......................................................

nje pljake i drugih zadrunih prodavnica na kladukom srezu nije


ba lako objasniti, no sigurno se ne bi mogla prihvatiti ocjena U.
Danilovia na sastanku Politbiroa CK KP BiH 16. maja: Na kla
dukom srezu nije pljakana zadruga i nije bilo upada u mjesne
odbore jer je na vrijeme intervenisano. 113 ) Ova ocjena je uostalom
i u raskoraku sa nama ve poznatim i mnogo citiranim junskim iz
vjetajem pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia.
Kad su doli Huseinovoj kui grupa ustanika iz Vidovske je
tu rasporeena na spavanje i zadrala se do oko pola noi. Po di
rektivi Huseina Kekia iz jedne barake u kojoj se nalazilo oruje
omladinaca iz predvojnike obuke etvorica su provalili tu baraku
te pokupili i donijeli 7 puaka. Drugu etvoricu (Dafera Sagrkovia, Ramu Barjaktarevima, Hasana Covia i Hasana Baia) Huse
in je odredio da kod Cejvanovia mosta priekaju one iz Male
Kladue 114 ) pa da se prikljue glavnoj grupi. U meuvremenu ostali
su krenuli prema Velikoj Kladui i na tri kilometra pred ulazom u
grad, kod Halilovia mosta, stali. Husein Keki je u pratnji Nezira
Barjaktarevia i jo jednog pobunjenika otiao u kuu Luke Capana radi hvatanja daljnje veze u samoj Velikoj Kladui, dok su osta
li kod Halilovia mosta trebali priekati. Ramo Karaji koji je po
sopstvenom iskazu, na Huseinov i Nezirov poziv, koji mu je kui
donio Nina, sin Lukin, i otiao Lukinoj kui, a po Nezirovom svje
doenju, ljutio se to kasne jer je pono prola. Traio je, takoer
>o Nezirovom iskazu, da ga u kui saekaju da pokupim svoje
jude paemo krenuti. Poslije nekoliko vremena doao je Ramo i
rekao da mu nisu svi ljudi i dase mi vratimo paemo udariti sutra
navee jer ja (Ramo) nisam uhvatio veze sa Karajia Hasicom i nemogu sve da skupim. 115 ) Ramo Karaji je u svom iskazu pred Udbom izjavio da je, kad je ponijevi svoj karabin doao kui Luki
noj, Huseinu i Neziru rekao da nemogu sada skupiti ljude jer su
po umama nego da oni idu sada kui i da sutra sakupe ljude i da
ih dovedu kod mlina Palnovca i da se naveer udari na Kladuu. 116 ) Bez obzira na izvjesnu neusklaenost ovih iskaza, injenica

) Zapisnik sa sjednice Politbiroa CK KP BiH od 16. maja.


l) Zapisnik o sasluanju N. Barjaktarevia i D. Sagrkovia koji je svjedoio kako
je Medo Dani sjekirom provalio vrata barake. Uporediti i, isto, 306/50, izjave na Glav
nom pretresu Rami Fazliu, Hasanu Baiu, Mehmedu Daniu i Ali Doliu.
Isto, Redo erimovi u svojoj izjavi na sudu kae kako je vidio kod magacina
desetak njih koji su se grabili da dobiju puku a tu sam puku dobio i ja i Ordagi.
11S) Zapisnik sa sasluanja N. Barjaktarevia.
"*) Isto, 308/50, zapisnik sa sasluanja Rame Karajia. Prema svom iskazu R. Ka
raji se nakon toga vratio svojoj kui odakle vie nigdje nije iao, ni s kim se sastajao i
niskim razgovarao o ovim stvarima.
176

je da su se Ramo, Husein i Nezir suglasili da glavnu akciju odloe


za sutradan naveer. Vraajui se natrag na brdo Salakovac, na
cesti od Kladue prema Cazinu, nekolicina njih na elu sa Huseinom i Nezirom izvalili su dvije bandere, tj. dva telefonska stuba.
Zauzevi u jutarnjim ili dopodnevnim asovima 7. maja polo
aj na Salakovcu te prikupljajui u meuvremenu jo neke ljude
da se prikljue ustanku, tu je, tada, dolo do okraja sa milici
jom. 117 ) Po Nezirovom svjedoenju, Husein je naredio da se puca
na osam pridolazeih milicionara, u emu su uestvovali pored
Huseina i Nezira jo Huse Deli zvani Kovaevi i Hasica Barjaktarevi. Po svjedoenju Hasana Kekia, u grupi sa Huseinom i Ne
zirom 7. maja na Salakovcu je bilo jo 810 ljudi. 118 ) Milicija je
pobjegla i otvorila nanas vatru te smo mi pobjegli na drugo
brdo. 119 ) Tada je pobunjenicima doao Hasan Keki i saoptio da
je pao Cazin, Slunj, Rakovac i mislim da je pao i Ogulin i mi mo
ramo ii kroz sela i pokupiti sve ako needne ii sve emo mu spa
liti a ja (Hasan) idem po M. Kladui i sve u dignuti na ustanak i
otiao je. 120 ) Zanimljivo je da je ovo sve u detalje isto ispriao i
sam H. Keki u istrazi, navodivi jo i imena onih koje je na 7. ma
ja izvijestio da moraju ii na ustanak. (Hasan Muri, Osman Bekan, Agan Bonjak, Hasib erimovi, Husein Bekanovi), dajui
im u zadatak da o ustanku obavijeste i druge i da im reknu ako ne
pou da e odgovarati dok se oslobodi. 1 ! )
Sudar s milicijom, pojaanom vjerovatno ve i vojskom, bio je
koban za neke. Dok na strani dravnih snaga niko nije stradao, u
tom je okraju u Grahovcu, u jednoj umici vie rijeke Kladunice,
poginuo Husein Keki. 122 ) Prema sjeanju Pere Mutia, efa Udbe
u Kladui, Husein je, kad su ga opkoljavali prizivao njega, Peru
Mutia, u pomo, no, ta se stvarno desilo, tj. da li se Husein
moda htio i predati ili je pak, bjesomuno odgovarao vatrom na
vatru, ostaje kao pitanje na koje je nemogue vie vjerno odgovori
ti. Tek injenica je da je u tom pukaranju ivot izgubio. 123 )
Kakva bila da bila sudbina pojedinih uesnika u Buni, u ne
djelju 7. maja ustanak na kladukom srezu je likvidiran. Kao i na
cazinskom i tu su u toku maja ostale pojaane snage radi ie
"') Zapisnik sa sasluanja D. Sagrkovia.
') Isto, 308/50, zapisnik sa sasluanja Hasana Kekia.
",) Isto, 306/50, zapisnik sa sasluanja N. Barjaktarevia.
1J0) Isto.
m) Zapisnik sa sasluanja Rame Karajia.
m) Svjedoenje M. Carevia, u a. a.
m) Svjedoenje Pere Mutia dato autoru u novembru 1989. godine u a. a.

177

nja podruja, poduzimanja politikih mjera i si. ali ta pitanja ve


spadaju u domen konsolidacije drutvenih odnosa s ime emo
se kasnije sretati.
I na kladukom srezu ustanak je iznenadio lokalne vlasti i
Partiju. Pukovnici Filipovi i Lauevi ih prikazuju, moglo bi se re
i, ak jo u negativnijem svjetlu nego cazinske dravne faktore.
Jer, u Kladui su znali prije dan pomonik javnog tuioca Karaji
i slubenik unutranjeg odsjeka, Dedo Brko. U toku noi opunomostvo niko nije obavjetavao o prikupljanju seljaka za napad na
grad i ako su njihova zborna mjesta bila tri-etiri km od grada, ili
pomonik opunomostva u Vel. Kladui pobjegao. Pukovnici
dalje navode i da je ef vojnog odsjeka otiao loviti ribu kao i da
je jedan lan Biroa sreskog komiteta kad ga je opunomoenik
zvao, rekao je da se ide brijati. Iz njihovog izvjetaja nije jasno da
li su u pitanju dravni slubenici iz Cazina ili Kladue, no valjda su
sa oba terena bili mnogobrojni sluajevi aktivnog uea lanova
Partije i odbornika u pripremama akcije 124 ) Dakle, radilo se o lju
dima koji su po svojoj funkciji trebali prvi sami reagirati, tj. preduzeti togod u odbranu poretka.
Pria za sebe bio bi, ako zaista stoji pukovnika konstataci
ja, porunik Gogi Nikola, zaposlen u Vojnom odsjeku Velika
Kladua. Njega su, naime, pobunjenici razoruali, no, ne kae
se gdje i kojom prilikom, a to se ne moe ustanoviti ni analizom
Udbinog istranog materijala. Moda (valjda) je to onaj jedan od
dvojice oficira koje pominje u svom iskazu A. ovi a koje su po
bunjenici zarobili (pa kasnije pustili) prilikom zaustavljanja auto
busa (onog redovnog autobusa koji je jednom dnevno saobraao
na liniji CazinKladua), a koji pominje npr. i V. Popovi da ga
je ugledao naputenog u grapi kad je svojom kodom hitao da
spasi iz dipa one zarobljene lanove Oblasnog komiteta Banja
luke. Ostalo je nerazjanjeno da li je Nikola Gogi iz straha ili iz
iskrenog vlastitog uvjerenja prilikom svog razoruanja pobunje
nicima kazao da se slae sa njihovom akcijom, jer da je dolo vrije
me da se sveti Hebrang i Vujovi. 125 ) Porunik Gogi se ustanici
ma ipak nije prikljuio, to bi se, u protivnom sigurno utvrdilo
kroz Udbinu istragu nad pobunjenicima. ta bi dalje sa poruni
kom Gogiem nije poznato. Pred Vojnim sudom u Cazinu se ne
pojavljuje. Dvojicu vojnih lica kako ih u istrazi naziva A. ovi
U4)

ne.
"') Isto.
178

Izvjetaj pukovnika Safeta Filipovia i Davida Lauevia od 8. juna 1950. godi

ili jedan od dvojice jedan oficir i jedan milicioner, kako tu dvoji


cu iz zaustavljenog autobusa opisuje u istrazi M. Boi, a od kojih
bi dakle jedan mogao da bude N. Gogi, ubrzo nakon razoruanja
ustanici su pustili. 126 ) Uniformirana lica koja nekud bjee ovdje
sam pominjala jo iz jednog razloga. Naime, u znatno kasnijim
sjeanjima ustanika iz 1950, ta lica su mogla imati ak neku poseb
nu misiju a ne biti tek element sluajnih okolnosti.
I pored oite nebudnosti i nespremnosti da se odmah sup
rotstave opasnosti koja se nadvila nad Kladuom i drugim mjesti
ma na srezu, poneto je ipak uinjeno. Poto su telefonske veze sa
Cazinom bile prekinute, vrilac dunosti opunomostva kladuke
Udbe Pero Muti je nazvao Udbu u Karlovcu odakle je i dobio po
mo od 20-tak milicionara. 127 ) Ni ta pomo, dodue, ne stie od
mah poto je naelnik oblasnog odjeljenja Udbe u Karlovcu pre
thodno morao zatraiti municiju od tamonje divizije koja je,
opet, za to trebalo najprije dobiti odobrenje od Oblasti u Zagre
bu. 128 ) Ali pored svih potekoa, koje sam pominjala i na cazinskom srezu, organi reda vrlo lako su stali na kraj pobunjenicima, s
obzirom da ovi ipak nisu bili spremni zapravo ni na kakav ozbiljni
ji okraj.
Buna na Kladui imala je u principu male anse da uspije. Tu
je, ipak, zahvaeno manje podruje, manje ljudi polo je na usta
nak. Nije izvedena praktino nijedna uspjena pobunjenika akci
ja. Osim to su obili jednu baraku s orujem i istu opljakali. Nije
napadnut nijedan dravni objekat a kamoli zauzet. Koordinacije
meu ustanicima tu je bilo jo daleko manje. I pored toga to su
bile strukture vlasti i ovdje zateene i nepripremljene za odgovara
jue reagiranje, telefonska veza s Cazinom prekinuta, to ni ovdje
Udba nije imala svoju radio-stanicu, ef opunomostva Udbe se
ipak nekako snaao, vidjeli smo, uspio se povezati s Hrvatskom.
Ali na Kladui je, ukoliko prihvatimo iskaz M. Carevia, bilo i
inae neto drugaije, da se ne kae lake. Naime, oko 140 ljudi,
spremnih na predaju, vrlo brzo se javilo jednom odborniku SNOa. Meu njima je, dodue, dolo do razdora jer se njih 7-8 nisu
htjeli predati i ostali su u umi. Ona veina ljudi koji su se kolek
tivno predali popisani su a zatim puteni kui, s tim da se kasnije
privede pojedinano svatko za koga e istraga ustanoviti da je
uestvovao u Buni. Oni koji su ostali u umi kasnije su pohvatani.
*) Uporediti zapisnike sa sasluanja M. Boia i A. ovia.
Sjeanje P. Mutia, u a. a.
*) Izvjetaj pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia.
u7)

179

Meu njima sa kladukog sreza Luka Capan i Ramo Karaji


npr. 129 ) Za konano hvatanje svih njih oito je bilo potrebno, me
utim, jo bar par nedjelja jer su zasjede milicije i KNOJ-a, u po
trazi dodue i za preostalim zelencima, postavljane na kladu
kom srezu jo koju godinu dana, slino kao na cazinskom, a tako
er i na slunjskom za tzv. kriarima. Ti zelenci (na Slunju kriari),
tj. odmetnici jo iz rata, bili su inae strah i trepet i za kladuki
srez. Vrijeme izmeu 1945-1950. bilo je na Kladui zbog zelenaca
gore nego ratno doba. Najmanje 200 ljudi izginulo je u tim kraje
vima od zelenaca, svjedoi M. Carevi. Dolazei 17. maja po par
tijskoj direktivi iz Sarajeva za Kladuu, uz obaveznu pratnju zbog
opasnosti kretanja po terenu, Carevi i sam upada ispod Todorova
u jednu zasjedu KNOJ-a. Sproveden je u tab KNOJ-a u Veliku
Kladuu gdje se njegova misija razjasnila, poto je kao viegodinji
kladuki partijski rukovodilac zbog dogaaja na srezu i poslan iz
Sarajeva. 130 )
Vjerovatno bi svako hapenje odbjeglih u umu bilo pria za
sebe. Ovdje u iznijeti samo jednu. Rije je o zamjeniku koman
danta ustanka na Krajini 1950, Ali oviu. Ostavili smo ga onog
momenta kad je, nakon to se i on poslije neuspjelog napada na
Cazin, predvee 6. maja, vratio kui Milanovoj u Crnaju i s ostali
ma jo isto vee pobjegao kad je zapucalo. Poli su na teren Slu
nja, a u putu su se on i Stevo Boi odvojili i otili kod Ibre oralia u turli gdje su prespavali. Izjutra rano preko Johovice krenuli
su u pravcu ume Gredar, naveer su se i njih dvojica razili, Stevo
u pravcu sela Bukovae, a Ale je sam noio u jednoj tali u Maloj
Kladui. Nastavljajui svoje bjekstvo prema barakama ujutro 8.
maja sreo ga je jedan civil sa pitoljem i odveo me vojsci. 131 ) Ne
to malo drukije opisali su ovievo hvatanje udbai A. Kulenovi i P. Muti. Po Kulenoviu, ovia je uhvatio straar Bonjak
Ago iz M. Kladue kad je krenuo bjeati prema Petrovoj gori. 132 )
Muti se sjea da se u pogledu pomoi u hvatanjima odmah prvi
dan, tj. 7. maja, namjerio obratiti gostioniaru Huseinu Bonjaku,
a kako ga nije naao kui poto je bio otiao u verc u Karlovac,
Pero je zovnuo njegovog roaka Agu i naloio mu da dovede tog i
tog ovjeka iz sela. Muti se obraao i drugim povjerljivim osoba
ma, dajui im iste zadatke, pa se sjea da su mu tako priveli iz u
') Sjeanje Ahmeta Kulenovia dato autoru u oktobru 1989. godine u a. a.
Sjeanje M. Carevia, u a. a.
UI) Zapisnik sa sasluanja A. ovia.
IJ2) Sjeanje A. Kulenovia, u a. a.
IJ0)

180

me vie njih, meu njima i Alu ovia u M. Kladui. 133 ) Kad mu


je doveden Ale, Muti ga je konjskim kolima lino sproveo u Ca
zin. Za sebe ovi nije traio nikakvu milost, ve se Mutiu putem
obratio: Ja bih molio da se mojoj rodbini nita ne desi, a ja u od
govarati koliko treba. Dovodei Alu u Cazin, Muti je morao,
traei primjeren odnos prema zarobljeniku, spreavati pokuaje
nekih razbjenjelih udbovaca da na Alu fiziki nasrnu. 134 )
Pokuaji ustanikin akcija na kladukom srezu, makar bili po
sve neuspjeni, nisu, meutim, proli bez rtava. Ni tu niko od
dravnih organa nije stradao ali su zato u toku sukoba sa pripadni
cima milicije i drugih organa vlasti ubijene bar 2 osobe. Prema do
kumentima iz istrage Udbe, to su bili: Alaga Jui i Husein Keki. 135 ) Poginuli su u oruanim sudarima, ne u jednoj akciji ve u
odvojenim sluajevima. Ne iskljuujem, meutim mogunost da je
smrtno stradao i jo poneko, to naravno nije trebalo da bude ig
dje zabiljeeno.
Kad se prebroje rtve ustanka na Cazinskoj krajini, bar samo
one koje se mogu imenom i prezimenom nedvojbeno identifikovati, dobijemo dakle cifru 10. Moda ih i nije bilo vie. Jedan ovjek
je izgubio ivot ipak i na drugoj strani, ako naime pomenutim
rtvama dodamo nesretnim sluajem ubijenog Bogdana Ronevia.
Rije je o prosvjetnom povjereniku Oblasnog narodnog odbora
Banjaluka koji se nekih desetak dana nakon Bune slubeno nala
zio na cazinskom terenu, a pogodio ga je zalutali metak iz puke
koju je neoprezno istio jedan vojnik. 136 ) Dakle, B. Ronevi je po
sredna rtva Bune. Jer da nije bilo ustanka, ne bi na terenu bilo ni
vojske, pa ni taj neduni slubenik ne bi stradao.

Slunjski srez

Prema dogovoru od etvrtka naveer, sutradan, u petak 5.


maja naveer, poeli su pristizati na zborno mjesto slunjskog sek
tora, Zgelino kuite, i Slunjani. Oko 22 asa okupilo se 20-tak li
ca: Mile Devrnja, Nikola Beukovi, uro Boi, Branko Boi,
') Sjeanje P. Mutia, u a. a.
,J<) Isto.
m) CAVS, 306/50. Uporediti dokumentaciju iz Udbine istrage i sa glavnog pretre
sa.
1Jt)

Sjeanje M. Milia, u a. a.

Miljkovi Rade, Zec Dane, Pozdan Mile, Turkalj Nikola, Turkalj


Milan, Turkalj Ante, Turkalj Grga, Bari Mile, gela Pero, Pani
Stipe, Pani Slavko, Cindri Franjo, Pamuga Nikola, Radoaj
Mirko, gela Joso, Radeka Ilija i Boi Mile. 13 ) Devet ljudi je bilo
naoruano vatrenim orujem, tj. pukama i pitoljima, dok su os
tali imali sjekire i sjekirice. 138 ) Od onih koji su prisustvovali sastan
ku prethodne veeri nedostajalo ih je 13. Konstatovano je da ljudi
iz Bogovolje i Adijinog potoka nema zato to su nepoznata lica
u etvrtak naveer opljakala zadrugu u Krukovai te se zato ta
mo vodi istraga. Ali, dok neki iz opravdanih razloga nisu doli,
trojica Mandia: Rade, Dragan i Simo uhvaeni su kod kue na
kartanju i odbili su da se to vee prikljue pobunjenicima. Takav
odnos nekolicine neke ve pristigle ustanike je jako naljutio, druge
razoarao. Pamuga ih je npr. nazvao izdajicama i varalicama, a
Radoaj bi ih najradije pobio. Braa gela, Vid i Joso, vratili su
se svojim kuama. 139 )
Sumorno raspoloenje je pred pono dolaskom Bosanaca po
pravljeno. Milan Devrnja, po od Mile primljenom zadatku, otiao
je bio po ranije dogovorenu pomo u ljudstvu na cazinski srez.
Sa sobom je doveo 24 Muslimana koje je vodio Dedo ovi
zv. Mulan. Sedmorica su bili naoruani. 140 )
Naravno, njih ukupno ni 40-tak bilo je malo za napad na
Slunj, to je uostalom M. Devrnja jo na zajednikim sastancima
predviao i postavljao skromnije ciljeve. Ocijenivi situaciju na licu
mjesta, Mile je glavninu uputio u selo Furjan sa zadatkom da naj
prije tamo prikupe oruje a zatim to isto uine i na putu prema Laevcu, dok je on sam sa dvojicom krenuo u Brezovac kod Klanje
Joje koji mu je ranije obeao prikupiti ljude iz tog sela. U blizini
Laevca trebali su se svi onda sastati i udariti na tamonju Stanicu
milicije. Meutim, kako je Mile kasnio u Brezovac, doavi tamo
oko pola tri nou, njih navodno esnaestorica (jedanaestorica sa i
petorica bez oruja) su se ve u meuvremenu razili. Mile se onda
sa svoja dva pratioca vraa prema Laevcu ali kako je ve svanjivalo, oni skrenu u umu Mavinu u koju se je bila povukla i veina
pod vodstvom Radoaja i Pamuge, nakon to su opljakali zadru
gu u Furjanu.
I57) CA Vojnih sudova SFRJ, k. 343/50, zapisnik o sasluanju Mile Devrnje. Dev
rnja stalno pominje prezime Beuk. Radi se o Beukovi Nikoli, koga su i drugi uobiavali
nazivati Beuk.
1JS) Isto, zapisnik o sasluanju Nikole Beukovia.
U9) Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.
14) Zapisnik o sasluanju Nikole Beukovia, isto, zapisnik o sasluanju Milana
Devrnje. Prema sopstvenom iskazu u istrazi pred Udbom, Milan je doveo 25 Bosanaca.

182

Mada je uestvovao u grupi koja je harala Furjanom, Nikola


Beukovi je pred Udbom u svom iskazu izjavio da mu se ini da
su akciju organizirali na svoju ruku Radoaj i Pamuga jer Mile ni
je to naredio. 141 U odvojenoj izjavi Turkalj Nikole stoji, meu
tim, da je akciju njih 30-tak na Furjan predvodio Nikola Beuko
vi. 142 ) injenica je, u svakom sluaju, da su stradali zadruga,
MNO i pomona pota. Iz zadruge je opljakano dosta razne ro
be i cigareta to je Mile sve zapazio kad su se ve povukli u Mavinu. Naroito dobro su bili snabdjeveni Bosanci. Pare je, po te
reenju ostalih, iz kase pokupio Pamuga, mada je on to u umi
Mili negirao, pa ga sam Mile zato i ne optereuje bezrezervno. 143 )
teta koju su pobunjenici priinili provalom i pljakom u Poljop
rivrednoj zadruzi u Furjanu procijenjena je na 87.152,78 dina
ra. 144 ) MNO koji se nalazio u istoj zgradi gdje je bila i zadruga je
popaljen. Prema nalazu posebne komisije Kotarskog NO Slunj
od 31. maja 1950, unitene su 23 vrste spisa i stvari, a priinjena
materijalna teta u MNO Furjan iznosila je 18.066 din. 145 ) Da je
odreena teta nanesena i pomonoj poti proizlazi iz dopisa Ko
tarskog ureda Slunj od 11. 10. 1950. godine kojim se izvjetava
Vojni sud u Zagrebu da je, uz naplatu trokova suenja od porodi
ca osuenih danas odaslana i gotovina od 2.700 din. Direkciji po
te u Zagrebu od istih lica na ime poinjene tete pomonoj poti u
Furjanu. 146 )
Paljenje arhive MNO i pljaka zadruge u Furjanu nisu bile,
meutim, prethodno planirane radnje. Mile je ukorio Radoaja to
se nije pridravao nareenja i to je promijenio red poteza, odnos
no to nije najprije prikupljao oruje radi napada na Stanicu mili
cije u Laevcu. Radoaj kritiku nije prihvatio. Potvrdio je da je ini
cijativa bila njegova i da je sve inio u saglasnosti sa Pamugom te
da je sporedno to to nije najprije prikupljeno oruje. 147 ) Mile je
bio pred zoru u Mavini zatekao 40-tak ljudi, od ega vie od pola
Bosanaca, to znai da se je nekoliko Slunjana ve do tada raspri
lo. Neki su se moda i zadovoljili plijenom iz zadruge pa su se ve
zbog toga vratili svojim kuama. U svakom sluaju u interesu same
akcije na slunjskom srezu neuporedivo vanije bi bilo prvo priku
l4)

Zapisnik o sasluanju N. Beukovia.


Isto, zapisnik o sasluanju Nikole Turkalja.
14>) Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.
M4) Isto, 343/5038, Presuda izreena optunicom na Vojnom sudu u Slunju.
,4!) Isto, 343/5023.
,4) Isto.
147) Zapisnik sa sasluanja Mile Devrnje.
14J)

183

piti to vie oruja. No, donijeli su samo jednu puku i jedan pi


tolj. Ali je prilikom oduzimanja oruja bilo i pucnjave. Zadravi
se u pljaki i paljenju u Furjanu, zakasnili su i da se sastanu te da
im se pridrue navodno dogovoreni ljudi iz Laevca. 148 ) Tako je,
dakle, i u pogledu prikupljanja ljudi i u pogledu prikupljanja oru
ja akcija omanula ve istu no kad je ustanak i zapoeo.
Ujutro se kraljeva vojska razdvojila na slunjskom terenu.
Preavi rjeicu Mavinu, Slunjani su se smjestili u groblje u Basarama, a Bosanci su otili malo dalje, do jednog vrela uz objanje
nje da bez vode ne mogu jesti hranu koju su bili ponijeli sa so
bom. Nakon to su se to jutro i Slunjani okrijepili, Mile je isplani
rao da se aktivnost naveer nastavi najprije prikupljanjem oruja u
selima Jamari i Stara Krlja, gdje je po ranijem obavjetenju bilo
desetak puaka, ali se prethodno, popodne, kod ve pomenutog
vrela sastao sa Dedom oviem, voom Bosanaca. Ovaj je Milu
izvijestio da mu je javljeno sa cazinskog terena kako je tamo ve
razoruano nekoliko stanica milicije i da se sprema akcija na Ca
zin. tab mu je poruio da se on, Dedo, odmah povue na teritori
ju Bosne, a u vezi Devrnjinih akcija da on, Devrnja, napuca na
stanicu Narodne milicije u Rakovici, da rui telefonske stubove i
kida telefonske veze ime je trebalo bar usporiti eventualnu po
mo hrvatskih dravnih snaga bosanskim.
Bosanci su se to vee stvarno vratili na svoj teren, a Mile je
pristupio realizaciji plana napada na Rakovicu. U meuvremenu
Slunjanima je stiglo pojaanje u vidu etvorice Bjeljaca iz Koranskog Luga (Mane, uro, Mile i Duan), koji nisu bili sudjelovali u
akciji na Furjan. injeni su i dalji pokuaji da se za akciju pridobi
je jo to vie ljudi iz Furjana, Stare Krlje i Brezovca. Uspjeh je
izostao, meutim, i zato to su, prema Milinom svjedoenju, ljudi
bili prekasno obavijeteni o emu se zapravo radi, tj. da je u pita
nju ustanak protiv drave.
Onaj dio Milinog sasluanja pred Udbom u kome on detaljno
opisuje naoruanje s kojim su ustanici raspolagali uoi napada na
Rakovicu, posebno je zanimljiv zbog toga jer to njegovo pamenje
zaista odaje ovjeka koji se oito ivotno opredijelio za ustanak.
Ovaj dio iskaza je zanimljiv istovremeno i zato jer pokazuje prosto
nevjerovatnu naivnost uesnika Bune. Na brdu Bliznica odakle je
trebalo krenuti na Rakovicu bilo je okupljeno 31 lice od kojih 14
naoruano: Mile Devrnja sa lovakom dvocijevkom, engleskom
defanzivnom bombom te 5 metaka, Nikola Beukovi sa pitoljem
"*) Isto.
184

tajer 9 mm sa 8 metaka, Mirko Radoaj sa lovakom dvocijevkom, 5 metaka i jednom engleskom defanzivnom bombom, Niko
la Pamuga sa talijanskim karabinom i 8 metaka, uro Boi sa
karabinom Mauzer i 10 metaka, Rade Miljkovi sa lovakom
dvocijevkom i 6 metaka, Nikola Turkalj sa talijanskim karabinom
i 1 metkom, Ivica Turkalj sa pitoljem Gaser sa 3 metka, Branko
Boi sa pitoljem tajer sa 6 metaka, Ilija Peri sa vojnikim ka
rabinom i 8 metaka, Zec Dane sa karabinom Mauzer i 16 meta
ka, Ilija Radeka sa vojnikom pukom Mauzer i 8 metaka, Mile
Pozdan s karabinom Mauzer i 8 metaka, uro Bjeljac s istim
karabinom i 16 metaka. Bez oruja bili su slijedei ljudi; Mane,
Mile i Duan Bjeljac iz Koranskog Luga, Mile Boi i Dragutin
Miljkovi iz Basare, Milan Boi (sin Anelije) iz Mavine, Rade
(Milin), Rade (Markov), Rade (Draganov), Duan, uro i Dragan
Mandi, Mile Bari, Pero gela, Grga Turkalj, Slavko Pani i To
mo Radoaj, svi iz Furjana.
Nakon to su etvorica po zadatku presjekli ice izmeu Ra
kovice i Slunja, Mile je, u neposrednoj blizini mjesta Rakovice
(300 metara), podijelio ljude u tri grupe. Dvije su bile naoruane,
jedna pod vodstvom Nikole Beukovia, druga na elu sa Radoajem Mirkom. Njihov zadatak je bio da izvre razoruanje, jedna
milicionara Seki Mile, druga milicionara ok Mate, poto su znali
gdje oni stanuju i da stanuju odvojeno. Trea naoruana etvorka
upuena je prema milicijskoj stanici u Rakovici sa zadatkom da
sprijei udruivanje dvojice milicionara iz stanice sa dvojicom koju
su trebali razoruati oni iz prve dvije grupe. Mile je isplanirao da
se milicionari ok i Seki iskoriste, zatim, za po mogunosti mirno
preuzimanje Stanice milicije od ustanika. Ostali pobunjenici, bu
dui nenaoruani, zauzeli su, na elu sa Milom Devrnjom, osmatraki poloaj pokraj ceste Rakovica Slunj. Ukoliko bi i pored
poziva na predaju milicionari pruali otpor, naoruani pobunjenici
iz pomenute tri grupe imali su nareenje da ih likvidiraju. Sta se
dogodilo? Do pucnjave izmeu milicionara i pomenutih pobunje
nikih grupa je u toku noi u Rakovici ipak dolo i naoruani usta
nici su se povukli u pravcu poloaja nenaoruane veine. U toj je
pucnjavi jedan milicionar ranjen. Prema iskazu Milana Devrnje ra
nio ga je Nikola Pamuga. 149 )
Spojivi se opet u cjelinu 7. maja oko 4 sata ujutro slunjska
kraljeva vojska povratila se nakon ove neuspjele akcije prema
Mavinskoj umi. Ali na njenom rubu, na mjestu zvanom Gradina,
Zapisnik o sasluanju Milana Devrnje.
Cazinska buna

185

iz straha se nisu dugo zadrali, nego su krenuli svi zajedno dublje


u umu prema Medenom dolu do Brezovca, jer im je javljeno da u
Koranskom Lugu vojska traga za njima. Kad su ustanici shvatili u
kakvoj se opasnosti nalaze, jo su u toku istog dana poeli da se
rasipaju svojim kuama. Do predvee njih 18 je napustilo Milu, os
tala su svega trinaestorica. Jo to vee i ta manjina se osula poto
su u Brezovac otila jo 4 lica. To su bili Zec Dane iz Donje Mavine, Boi Branko iz Gornje Mavine te Miljkovi Rade i Radeka
Ilija iz Basare. 150 )
Tako, praktino ve u nedjelju 7. maja, zapoinje agonija Milinog jezgra. eljeni i planirani ustanak protiv drave koji se na
slunjskom srezu ispoljio u vidu paljenja arhive MNO i pljake za
druge u Furjanu te neuspjele akcije razoruanja Stanice milicije u
Rakovici, krahirao je brzo i slino kao na cazinskom i kladukom
terenu, s jedinom razlikom to se je glavni slunjski ustaniki voa
M. Devrnja, planirajui bijeg na apad sa jo nekolicinom svojih
drugova, uspjeno krio jo oko dvije sedmice po slunjskim selima i
umama. U tom su vremenu na manje ili vie iznuen nain dobi
vali hranu od seljaka, uglavnom nenaklonjenih reimu, koje je Mi
le kao takve poznavao.
Zanimljivo je da Milu, i pored svih neuspjeha koje je doivio
u zadnja dva dana, ne naputa volja da nastavi sa organizovanjem i
dizanjem ustanka u selima slunjskog kotara. U nedjelju 7. uveer,
odluio je da sa preostalom osmoricom vjernih poe u Modri selo
kod poznanika Vuje Peuta, koji je po dogovoru sa Klanjom Jojom iz Brezovca, takoer bio spremao ljude za ustanak u svojoj
okolini. Kad se nou sreo sa Vujom i upoznao ga sa zadnjim zbi
vanjima oko Bune na njihovom terenu, o uspjenom napredovanju
ustanka u Bosni, o pomoi koju alje Kralj iz inostranstva koji je i
javio da se diemo na ustanak, o tome kako e naskoro doi do
preokreta, saznao je od Vuje kao naeg sigurnog ovjeka da na
njegovom terenu ljudi jo nisu sasvim spremni za borbu, ali da u
njegovom selu ima etiri karabina kod ljudi koji e ih rado dati za
ustanak. Sa Vujom se je Mile dogovorio i o neposrednim narednim
aktivnostima oko organizovanja ljudi za borbu. 151 )
Sutradan, Mile je sa Vujom najprije poao kui Zlatar Ilije u
Moilej dok su ga osmorica, po dogovoru, trebali i dalje ekati taj
dan u Sajeru kod Vujine kue, a Vujina ena je otila u Rakovicu
svojim poslom ali i da izvidi ta se tamo govori u vezi ustanka i
15)
m)

186

Zapisnik o sasluanju Mile Devrnje.


Isto.

napada na Stanicu milicije. I u Iliji je Mile otkrio neprijatelja na


rodne vlasti nakon to mu je o ustanku ispriao sve to i prethod
no Vuji, ali ne i nekoga ijim bi se sposobnostima ustanak mogao
znatnije okoristiti. Zatim je Vujo do Ilijine kue Mili doveo uru
Zeca iz sela Zbjega. I ovome je Mile ispriao o ustanku nakon ega
mu je uro potvrdio da i kod njega ima ljudi koji bi se opredijelili
na stranu borbe, da su nezadovoljni i neprijateljski orijentirani
prema postojeem ureenju, samo da tu treba vremena dok se to
organizira. 152 ) Dogovorili su se da i uro i Ilija, svatko u svojoj
okolini, izvide situaciju i da prekosutra, u srijedu 10. maja, obojica
dou sa izvjetajem Mili do Vujine kue. Kad su se to vee Mile i
Vujo vratili, Vujina ena im je saoptila da nema u Rakovici nita
posebno, da nema vojske, ve samo milicije i da se pria o nekom
napucavanju. 153 )
Mile je, zatim, obavijestio svoje ljude o tome kako se on po
vezuje na terenu sa nama odanim ljudima te kako e jo u toku
noi krenuti u Ljetite do Rali Mile, od koga je takoer oekivao
znatnu pomo, a da ga oni i dalje ekaju u blizini Vujine kue.
Kod Ralia Mile je stigao 9. maja ujutro. Ali pored toga to je Ra
li bio jo od prije mjesec dana preuzeo obavezu od Mile u Slunju
oko organizovanja ljudi za ustanak i to mu je sline smjernice
kasnije dao i Vujo Peut, ispostavilo se da Rali nije nita uradio,
odnosno nije uspio nita uraditi za ustanak i pored odreenih kon
takata koje je u tom pravcu inio. Vjerovatno je bila za Milu poraavajua Ralieva informacija da ljudi u Plakom nisu spremni za
to, dakle u Plakom Milana Boia, u Plakom jednom navodno
oekivanom ustanikom sreditu, gdje se Rali trebao bio povezati
sa rezervnim majorom Gajom Bunjevcem, to takoer nije uinio.
Poto je Mile shvatio da se Rali ak plai moguih posljedica
zbog njegove posjete, on je od Ralia ubrzo otiao i vratio se u
Modri selo. No, kod kue Vuje Peuta taj je dan dolo do pucnja
ve milicije, i pored toga to su se u meuvremenu Milini ljudi ve
povukli u umu. Mile nije uspio uhvatiti vezu sa svojima, pa dva
dana provodi sam u umi. 154 )
Tek nakon dva dana u Mavini opet hvata vezu sa N. Beukoviem, . Boiem, M. Boiem, i M. Pozdanom, od kojih su se
prethodno odvojili M. Radoaj, N. Pamuga, N. Turkalj i Peri.
Ova etvorica su bili poli malo svojim kuama uz dogovor da se
m) Isto.
') Isto.
,S4) Isto.

14*

187

13. maja vrate i svi opet spoje na gelinom kuitu kod Furjana.
Pod Milinim vodstvom preostala etvorica u narednim danima kri
ju se uglavnom u jednoj peini u blizini Kordunskog Lijeskovca i u
mavinskoj umi, snabdijevajui se povremeno s pokojim hljebom i
pokojim komadom peka u oblinjim seljakim kuama. Na geli
nom kuitu su se 13. maja uveer sa Milinom grupom sastali samo
Radoaj i Pamuga, dok se Ilija Peri ve bio predao miliciji, a Ni
kola Turkalj bio pobjegao ispred jedne milicijske zasjede. Radoaj
i Pamuga su jo ispriali da se vri mobilizacija ljudi, da po selima
krstari vojska, da hapse i da od naroda uzimaju ivene namirnice.
Njih dvojica su i uli da se u jo nekim kotarevima die ustanak,
ali u kojima nisu znali. Pamuga je predloio da se prebace u
inostranstvo to su i ostala estorica prihvatili kao najbolje rjeenje
u datoj situaciji. Zatim su Pamuga i Radoaj zatraili da opet odu
etiri dana svojim kuama kako bi se jo dodatno pripremili i snabdjeli za put. Namjeravali su donijeti i jednu geografsku kartu te
pronai novaca. 155 ) Mile se sloio da oni odu kui na etiri ili pet
dana i dogovoreno je novo sastajanje 18. ili 19. maja kod Koranskog mosta. Njima nisam rekao gdje emo mi biti do toga vreme
na, ispriao je Mile u istrazi pred Udbom.
Nakon to su ostavili hrane i cigarete, Radoaj i Pamuga su
otili od grupe koja se i narednih dana, slino kao i prethodnih,
potuca i krije po umi od mjesta Otoka pored Korane, preko sela
Basare i ume Savina Glavica u blizini Gornje Mavine. Hranu su
uzimali kao i do tada od pojedinih seljaka, a jednom su im je doni
jeli i Radoaj i Pamuga. Zadnji dan, 19. maja, kruh je donio od
jednog Muslimana s bosanske strane Korane uro Boi. Naveer
su po dogovoru stigli Radoaj i Pamuga koji su donijeli hrane i
cigareta za put, pominjane geografske karte nisu bili nali te su
preko bara krenuli prema cesti. Planirali su da kroz Mavinu pou
prema Kapeli, iz Kapele da preu u Sloveniju, a iz Slovenije da se
prebace preko granice. 156 )
Na mjestu gdje su izali iz ume na cestu, u blizini Koranskog
mosta, Devrnja i njegovi sljedbenici upali su u zasjedu. U pitanju
je bila izdaja. Izdaja za koju su, i po etiri decenije kasnije datim
iskazima nekolicine, odgovorna dvojica istaknutih pobunjenika:
M. Radoaj i N. Pamuga. Ve tada, u danima umske odiseje Mi
line grupe, bilo je vie indicija za takvo njihovo ponaanje. Prvo,
Radoaj i Pamuga su u dva navrata po vie dana odlazili svojim
1SS)
1!)

Geografsku kartu u svom iskazu pominje i uro Boi.


Zapisnik sa sasluanja Mile Devrnje.

kuama. Posebno je indikativno njihovo zadnje etverodnevno od


vajanje od grupe uoi polaska na Zapad. Drugo, takoer je indika
tivan iskaz u Udbinoj istrazi ure Boia: Pita Mile ko zna put
do ceste. Pamuga kae da zna Radoaj. Tako ovaj poveo prema
Bugarima. 157 ) uro precizno opisuje redoslijed pojedinaca u ko
loni koja je, krenuvi za Liku, prelazila glavnu cestu. Kolonu je
predvodio M. Radoaj, a za njim su ili Mile Devrnja, Nikola Pa
muga, Mile Boi, uro Boi, Poznan Mile i Nikola Beukovi.
Kad su prva trojica prola preko ceste zapucalo je. 158 ) Tree. I Beu
kovi Nikola pred Udbom svjedoi kako su, kad su 19. maja pali u
zasjedu, tom prilikom uhapeni Mile, Mirko i Nikola (Pamu
ga), a on sam je pobjegao, dok sudbinu ostalih ne navodi. 15 ) et
vrto. U opirnom iskazu o svakom pojedincu M. Devrnja je za
obojicu (Radoaja i Pamugu) izjavio da su bili u grupi do dana
kada sam ja uhvaen, za Radoaja poslije nezna ta je bilo sa nji
me, a za Pamugu poslije toga o njemu mi nije poznato. 160 ) Da
su Radoaj i Pamuga ubijeni (ili ranjeni) Mile bi tome bio svje
dok. Peto. I pored toga to su bili meu kolovoama, protiv Pamuge i Radoaja optunica nije podignuta, nema ih ni na jedin
stvenoj listi optuenih. esto. Isto tako nema ih, ni u kom svojstvu,
tj. ni kao optuenih ni kao svjedoka, na glavnom sudskom pretre
su, odranom poetkom juna pred Vojnim sudom iz Zagreba u
Slunju. No, oni se u iskazima pojedinih optuenih javljaju u vezi
sa ovim ili onim opisom nekog ina ili zbivanja u toku priprema za
Bunu ili Bune same, takoer i u Milinom iskazu. Zanimljivo je,
meutim, da niko od optuenih na glavnom pretresu ne postavlja
pitanje gdje su oni, ili takva eventualna pitanja nisu ula u zapis
nik.
U narodu se ubrzo doznalo da su Radoaj i Pamuga izdali
svoje drugove iz ume i u dogovoru sa Udbom grupu uveli u zasje
du. 161 ) Valjda su, u zamjenu, njih dvojica puteni. Izgleda da je to
bila cijena njihove izdaje. No, bez obzira to bi Devrnja sa svojim
sljedbenicima bio vjerovatno kad tad uhvaen, s obzirom da su u
potrazi za njim koordinirale svoje snage napose i milicija i vojska
ne samo sa hrvatskog ve i sa bosanskog terena. Bile su vjerovatno
alarmirane i odgovarajue slovenake snage, jer se moglo lako pre
157)

Zapisnik sa sasluanja ure Boia.


;;;> isto.
') Zapisqik sa sasluanjaN. Beukovia.
!60) Zapisnik sa sasluanja Mile Devrnje.
*) Sjeanja nekolicine svjedoka iz kordunskih sela data Borki Beukovi osi
(posebno ure Boia i Rade Markovia) u avgustuoktobra 1990. godine, u a. a.

189

tpostaviti da e pokuati bjeati na Zapad. Ironija je sudbine da je


jedan takav ovjek, zarobljenik svojih politikih i ideolokih, mada
ekstremistikih ubjeenja, kakav je bio Mile Devrnja, uletio u pri
premljenu klopku putem izdaje od svojih dojueranjih glavnih saradnika.
ta bi sa ostalom etvoricom? Najlake je bilo pobjei Nikoli
Beukoviu poto se on kretao na kraju kolone. Jo se dva dana
krio u umi, a 21. maja naveer obrijao se kod jednog seljaka te se
onda otiao predati sa mjesnim funkcionerom Manom Orliem,
inae omrznutim ovjekom poretka, u slunjsku Udbu. 162 ) uro
Boi predao se 22. maja. 163 ) Osim ovih iz glavne grupe, njih jo
nekolicina drugih krilo se po umi. ini se da je zadnji uhvaen
Rade Mandi, i to 26. maja. 164 )
S.
Filipovi i David Lauevi koji su, po zadatku dobivenom
direktno od Rankovia, u maju, nakon Bune, boravili u Cazinu,
prikupljajui podatke za svoj izvjetaj, u njemu su nainili vie ne
preciznosti kad je u pitanju podruje Slunja. Devrnja i drugovi ni
su npr. uhvaeni poslije devet dana, ve nakon etrnaest dana.
Takoer nisu stigli u Plako mada su moda namjeravali proi
kroz to mjesto poto su raunali na tamonje proetniki orijenti
rane pristalice to bi se moglo zakljuiti iz izvjetaja pukovnika,
ve su, stvarno planirali put za Kapelu, pa prema Trstu i Italiji, uh
vaeni u blizini jednog mosta na rijeci Korani.
Kako je drava u Slunju i Karlovcu reagirala na pobunu? U
Hrvatskoj je bilo iznenaenje dravnih struktura jo vee nego u
Bosni. To istiu u svom izvjetaju i pukovnici S. Filipovi i D. Lau
evi: Sresko opunomostvo Udbe u Slunju za ovu neprijateljsku
akciju doznalo je tek kada je zadruga opljakana i napadnuta milicijska stanica. O svim ovim pripremama prije nije se nita znab. 165 )
Naime, dok se u Bosni na sve strane po selima ukalo o buni
negdje krae negdje due pred urevdan, izgleda da je na slunjskom srezu bilo zaista tajnovitije. Takav zakljuak proizlazi i iz
govora Milinog na gelinom kuitu kada su se ustanici i prvi puta
sakupili da bi se konano dogovorili o ustanku. On je tada, prema
svjedoenju na sasluanju pred Udbom Nikole Turkalja kazao:
Radim ve sedam mjeseci u sporazumu sa Bosancima na ustan
2) Zapisnik sa sasluanja N. Beukovia.
') Zapisnik sa sasluanja ure Boia.
164) CAVS, 343/50.
165) Izvjetaj pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia.
190

ku... Da sam radio nebudno i vie ljudi o tome upoznavao ja bi bio


ve davno hapen, da sam jo ostao ekati i nedizati ustanak brzo
bi po mene doao dip. 166 ) Devrnja tada nije trebalo da prisutni
ma objanjava ta to znai da bi doao po njega dip. Znalo se, na
ime, da dolazak dipa ili auta znai da Udba neku osobu di
pom ili autom odvozi u nepoznatom pravcu, te da se o tom ovje
ku poslije toga vie nita ne uje, da je vjerovatno u pitanju fizika
likvidacija pojedinca. S tim u vezi je indikativan iskaz efa opunomostva slunjske Udbe, u periodu do 1949. godine, Petra Zinajia,
koji etiri decenije kasnije svjedoi o sluajevima fizike likvidacije
posebno nekih nepoeljnih bivih graanskih politiara. Bili bi do
vedeni autom na primjer iz Zagreba u Slunj, tu bi se, naravno u
tajnosti, obavila putem uobiajenog postrojavanja streljakog voda
i strijeljanjem likvidacija dotine osobe. 167 ) Iz toga proizlazi da je
pored normalnih sudskih postupaka prema unutranjem neprija
telju bilo i u mirnodopsko vrijeme ilegalnih poteza legalnih orga
na. Za praenje i shvaanje zbivanja koja se ovdje tretiraju od bit
nog je znaaja oito injenica da se i Mile Devrnja plaio takve
mogue sopstvene sudbine. Prema tome, s obzirom na izgleda o
triju situaciju u Hrvatskoj nego u Bosni u pogledu kontrolisanja
ponaanja pojedinaca, Devrnja je sigurno veoma paljivo prilazio
ljudima, prethodno ih provjeravao, to uostalom vie nego jasno
proizlazi iz analize i njegovog ukupnog obimnog iskaza pred Udbom, ali i iz partijskih materijala koji su kasnije tretirali Devrnjin
sluaj.
Dravne strukture, tako, o pripremanju nekog ustanka izgle
da zaista nita nisu slutile. Milo Miljuevi, sekretar kotarskog
komiteta i predsjednik kotarskog NO Slunj nije najprije sebi mo
gao doi, nekako nije vjerovao kad ga je 6. maja u 10 ujutro na
zvao ef kotarske Udbe Drago Bosanac: Dignut je ustanak 168 )
Pukovnici S. Filipovi i D. Lauevi su izvijestili poetkom juna da
ni slunjsko rukovodstvo nije bilo u potrebnom momentu na visini
zadatka, da opunomostvo Udbe nije preduzelo mjere odmah ia
ko je od jednog lana KPJ obavijeteno o dogaajima u Furjanu i
pored toga to je imalo na raspolaganju sedam oficira i deset milicionera. 169 )
O
problemu Devrnjinog ustanka razgovaralo se na vie sas
tanaka kotarskog komiteta Slunj, nekoliko njih posveeno je samo
6) Zapisnik sa sasluanja Nikole Trkulje.
7) Sjeanje Petra Zinajia Pepe dato autoru u januaru 1990, u a. a.
s) Sjeanje Miloa Miljuevia dato autoru u januaru 1990. godine u a. a.
) Izvjetaj pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia.
191

CAZINSKA BUNA 1950.


geografska karta Cazinske krajine i Korduna uz
ire zalede Bosne i Her
cegovine
podebljana je granica iz
meu Hrvatske i Bosne
u dijelu gdje se susreu
ljuta Cazinska krajina
sa hrvatskom krajinom,
tj. Kordunom i Banijom
znaajnija mjesta iz bune
su potcrtana a neka i
unesena u kartu
na putu od oralia pre
ma Pjaniima su Begove
kafane (B. K.) glavno
zborno mjesto ustanika

193

tome. Tok zbivanja 5. i 6. maja moe se, prema raspoloivim sau


vanim izvorima, pratiti zapravo samo kroz zapisnik sastanka biroa
KK Slunj od 4. juna, kome su prisustvovali jo Katie Kei Mile i
ijan Jovica, lanovi i Duko Dragosavac, sekretar Oblasnog ko
miteta Karlovac. Na dnevnom redu bila je samo jedna taka: Ana
liza sluaja i budnosti koji se dogodio u vezi sa Devrnjom. 170 )
S obzirom na konfuznost izlaganja politikog sekretara KK
Slunj Miloa Miljuevia ili dosta nizak stepen pismenosti zapisni
ara Nine Tepavca, takoer lana biroa, istraiva dogaaja je na
muci u pogledu jasnog praenja sadraja diskusije sa tog sastanka.
Ali i kao ilustracija potekoa kojima se istraiva i inae esto sre
e u analizi slinih zapisnika, neka poslui ovdje kakva jedna glo
mazna reenica: Polit, sekretar iznosi da je na komitet ovim partiskim organizacijama na kojem se terenu to dogodilo pruala po
mo kao i svim ostalim part, organizacijama, ali da je ipak manjka
lo politikog rada, a da o Devrnji nije bilo nikakovi signala za nje
gov neprijateljski rad da bi se prema njemu moglo neto poduzeti,
jer da su se sastanci radi toga odravali na terenu Bosne, a samo
da je 5. o.v. o.g. preko noi odran sastanak na naem terenu, a da
je Orli Mane sekretar part, organizacije izjavio da je on uvee
znao da e neto biti, a da o tome nije izjavio komitet, te toga dana
tj. 6. VI ujutro da je Bosanac Drago i Bruji Dragi trebali ii u
Furjan i Krukovau radi toga to je jo prve noi u Krukovai
opljakana zadruga, meutim, da je Drago i jo nekoji drugovi iz
UDB-e otili i Drago se odmah povratio natrag, te da mu je tek
onda rekao kakav je sluaj na terenu Furjana i Krukovae a do ta
da da o tome sluaju nije nita ni znao i da su onda on i Drago na
pravili plan to e se initi i da je on sa/vao nekoliko ljudi i sa nji
ma se sporazumio, te da su doli drugovi iz Karlovca iz UDB-e i
da je napravljen plan da se ide u Kladuu. 171 ) Nadovezujui se na
Miljuevia, ef Udbe Drago Bosanac je o svojoj aktivnosti naveo
da je toga dana samo ujutro uo da su neki muslimani opljakali
zadrugu i da je sa Brujiem krenuo u Furjan, a sa sobom da je po
veo i jo tri lana iz UDB-e koje je ostavio u Furjanu, a on se vra
tio natrag i o tome upoznao sekretara komiteta i poeli spremati
plan, kako skupiti ljude i dati im oruje i ii nana teren, a zatim
da je ef Udbe iz Kladue nazvao telefonom da mu treba pomo pa
da se major sa time sloio i otili na Kladuu. 172 )
17) Historijski arhiv Karlovac, f KK KPH Slunj, k2, zapisnik sa Izvanredne
sjednice ('Biroa) od 4. 6. 1950. godine.
,7) isto.
,71) Isto.

194

Dakle, nakon to su planirali i dogovorili se o tome ta raditi


na Slunju, zaduujui za potrebno djelovanje nekoliko ljudi na
sopstvenom terenu, svi su, zajedno sa pristiglim udbaima iz Kar
lovca krenuli, prema pozivu efa kladuke Udbe za Kladuu. To
je, bilo, valjda, tih 20-tak udbovaca i milicionara koje, kako smo
ranije vidjeli, spominje ef kladuke Udbe Pero Muti kao pomo
koju je traio a koja je i dola iz Hrvatske.
Izgleda da i inae na samom slunjskom srezu, izuzimajui
Devrnjinu odmetniku grupu, milicija i Udba nisu imale drugih ve
ih problema. Tako bar proizlazi iz sjeanja sekretara Kotarskog
komiteta Slunj Miloa Miljuevia 40 godina kasnije. Svi smo do
govorno i odmah pristupili sreivanju prilika. Nije bilo nadreenih
i podreenih, sve mjere i postupke smo zajedno raspravili, radili
efikasno. Da nije bilo tako bila bi katastrofa u Slunju, kazuje Miljuevi, mislei na dvonacionalnost sredine. 173 ) Komisije su po tim
linijama istraivale zatim danonono, a partijski aktivisti iz CK
KP Hrvatske Karlo Mrazovi i Nikola Bonko upueni u Slunj, na
kon ispitivanja ukupnog stanja, pohvalili su aktivnosti lokalnih
struktura u sreivanju prilika, istakavi navodno da situacija ko
ju su nali u Slunju moe posluiti u pogledu pravilnog i uspjenog
djelovanja dravnih snaga za primjer u Jugoslaviji. 174 ) Ne sum
njajui da je bilo, kasnije, ak i pohvala na rad slunjske Partije, ka
ko to i navodi Miljuevi, injenica je ipak, da su i Partija i Udba
kritikovane za neodgovarajue reagovanje u potrebnom momentu.
Duan Dragosavac je optuio, izmeu ostalog, Kotarski komitet
za slab politiki rad u narodu i nejedinstvo jer bi se u protivnom
taj sluaj nedogodio. 175 ) Pukovnici S. Filipovi i D. Lauevi iz
vijestili su, takoer poetkom juna, da opunomostvo nije preduzelo mjere odmah iako je od jednog lana KPJ obavijeteno o do
gaaju u Furjanu i pored toga to je imalo na raspolaganju 7 ofi
cira Udbe i 10 milicionera. 176 )
I pored neuporedivo manjih razmjera koje je imala Buna na
slunjskom srezu kao i bez obzira to su i tamonje dravne struk
ture pale pod manji udar kritika nego to je to bio sluaj na Cazin
skoj krajini, Miljuevi se s nekom nelagodom sjea i etiri deceni
je kasnije onih dana: Bio sam u depresiji, muilo me pitanje ta e
ljudi rei. Mi smo oslobodili ovu zemlju i sad ovo. Dolo mi je u
jednom momentu da sam sebe likvidiram, s osjeajem poraza do
173)

Sjeanje Miloa Miljuevia, u a. a.


Isto.
17>) Zapisnik sa sastanka Biroa KK Slunj od 4. 6. 1950. godine
17) Izvjetaj pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia.
,74)

195

ivljavao je dogaaj Miljuevi. 177 ) Tko poznaje mentalitet tada


njih pripadnika reima, posebno partijaca i udbovaca, prihvatie
Miljueviev iskaz kao iskren i vjerodostojan u onom kontekstu
prilika. No, on se ipak nije likvidirao, dok je, s druge strane, do
pred kraj maja uhvaen kako smo vidjeli i zadnji odmetnik, tj. pri
padnik Devrnjinog ustanka.
Da se, na kraju, u vezi s likvidacijom ustanka na Slunju, a
moda i u Krajini uopte, pomene na ovom mjestu jo jedno sjea
nje. Mada nije provjereno kroz neke pisane izvore, ono je znaaj
no, svakako ukoliko ga prihvatimo kao vjerodostojno zbog toga
jer, kao rijetko koje, povezuje ustanak iz 1950. godine, sa Titovim
imenom. Naime, prema iskazu Petra Zinajia, na vijest o ustanku
Tito i Rankovi su doli iz Beograda u Zagreb i pitali za uzrok us
tanka. Kad im je reeno da je to otkup, oni su naredili da se sa ot
kupom prestane. 178 ) Kako meutim, pokazuju mnogi sauvani za
pisnici iz 1950. ili 1951. godine otkup vune, mesa, masti, ita, nije
na slunjskom srezu prestao, to govori da ili pomenuto traenje
uopte nema osnove ili su moda, to je vjerovatnije, Titove rijei
bile upuene u smislu ublaavanja postupaka drave oko prikuplja
nja otkupa ili eventualno njegovog snizivanja u odreenim sluaje
vima. I prema svjedoenju Vide Tomi, o emu vie kasnije, sve te
neprilike na selu koje su na terenu konstatovale i instruktorske
grupe CK KPJ (u jednoj takvoj bili su i Krsto Popivoda i Vida
Tomi krajem 1950. godine i upravo i na Cazinskoj krajini), bitno
su uticale na ipak promjenu odnosa dravno-partijskog vrha pre
ma selu. Ta politika poinje se mijenjati bar s kraja 1950. godine
nakon naih sastanaka sa Kidriem na Ohridu, odnosno naih obi
lazaka raznih podruja zemlje gdje smo svugdje nailazili na sline
probleme, tvrdi Vida Tomi gotovo etiri decenije kasnije. 179 )

'") Sjeanje Miloa Miljuevia, u a. a.


17>)
179)

196

Sjeanje Petra Zinajia, u a. a.


Sjeanje Vide Tomi dato autoru, u martu 1988. godine u a. a.

Glava osma

NEPRIJATELJSKI ISPAD ILI NEPRIJATELJSKA AKCIJA


OCJENA DRAVNIH ORGANA
Krajiki seljaki ustanak u maju 1950. godine ocjenjuje tada
drava, protiv koje su se seljaci zapravo i digli, razliitim kvalifika
cijama. Svima njima bila je zajednika dimenzija neprijateljstvo
jobunjenika prema svom narodu i njegovom dravnom porettu. Zanimljiva ali i znatno elastinija vienja tadanjih pripadni
ca dravnih organa autorovo istraivanje biljei etiri decenije
asnije.
Slamanje pobune a posebno njenu konanu likvidaciju drav- .
ni organi propraivali su mnogim izvjetajima (o karakteru doga
aja, uesnicima, koritenom oruju itd.). Neke sauvane izvjeta
je ili zapisnike sa sjednica na kojima se o dogaaju raspravljalo ve
smo pominjali. Raznih parcijalnih popisa po selima i biljeaka o
pojedinim sluajevima koji su sigurno takoer nastali nisam nala
ili jo preciznije, nisam ni mogla nai jer su vjerovatno veim dije
lom tada ili kasnije uniteni. No, ini se, da emo se ovdje ipak
moi upoznati sa onim sumarnim, i glavnim pokazateljima. Dvije
su osnovne vrste podataka, dodue meusobno i isprepletenih, ko
je su teili pribaviti pojedini zadueni funkcioneri i proslijediti ih
dalje odgovarajuim forumima. S jedne strane traili su se razni
to taniji brojani pokazatelji, a, s druge, takvi podaci kojima bi
se moglo doprinijeti razumijevanju politike pozadine dogaaja i
eventualne umijeanosti stranih politikih faktora. Izvori se mogu
podijeliti i po osnovi autorstva, da li se radi o izvoru udbake ili
partijske provenijencije pa, zatim, na kojoj hijerarhijskoj stepenici
je nastao ovaj ili onaj izvor. Po sadraju se, takoer, razlikuju ra
nije nastali od onih hronoloki kasnijih. Posebnu grupu izvora i
ne oni inostrane provenijencije na koje emo se osvrnuti u jednoj
197

od narednih glava. S obzirom da su ocjene o buni na Krajini dava ne istovremeno i od strane partijskih organa i od strane Udbe, da
su one praktino nastajale u jednom komplementarnom sadejstvu
partijskih i udbakih kadrova, to emo se upoznati sa tim izvori
ma, dakle s onima s kojima autor raspolae, po uglavnom hronolokom kriteriju.
I. Prvi relevantni sauvani a arhivski dostupan zapis o doga
aju je onaj sa sjednice Biroa OK KP BiH Banjaluka od 9. maja
koji je uz tada priloeni a ne sauvani detaljniji izvjetaj upuen
i u Sarajevo. Iz zapisnika je vidljivo da je to drugi izvjetaj, a da je
prvi ve ranije takoer poslan CK KP BiH. Nakon to se, oito,
ponavlja tana konstatacija nesnalaljivosti partijskog rukovod
stva, odnosno SK i partijskog lanstva u gradu i na selu, kao i or
gana dr. bezbjednosti i konstatuje njihova krajnja nebudnost, a
to se vidi po tome to je njihova intervencija po ovom sluaju usli
jedila poslije hitne i energine intervencije od strane OK i poto
se openito kritikuju Partija i narodna vlast za greke u sprovoenju privrednih mjera, OK karakterie dogaaj kao banditsku
pobunu koju je trebalo likvidirati poduzimajui u generalnom
ienju situacije najradikalnije mjere to ih je i iziskivala ozbilj
nost takvog jednog banditskog pokuaja (neprijateljskog). 1 )
II. Nakon nekoliko dana, 15. maja, OK izlazi sa neto konkretnijim konstatacijama. Ocijenjeno je da je ova mjera neprijate
lja isto etniko-ustako-kulakog karaktera, da veina njenih
uesnika po svom socijalnom stanju pripada naem klasnom nepri
jatelju, da su i u pokretakoj grupi bili ostaci etnikih i usta
kih elemenata, zelenci i drugi koji su esto i krvno vezani sa naim
neprijateljima, da je po osnovi raznih podvala i parola u tome
uestvovao i jedan broj sirotinje koja je pola uglavnom radi
pljake ali i prisilno zastraivana osvetom za 1941. godinu. Pljaka
zadruga ocijenjena je kao prva manifestacija ove akcije, ija je sla
bost bila da ljudi koji su u njoj uestvovali nisu znali sprovesti li
niju koja im je servirana. Navodei razne parole, meu njima da
je Tito i dalje komandant vojske, a kralj vrhovni komandant,
Pukovnik u Bihau predaje garnizon, Hakija se bori u Kladui. OK konstatuje da rukovodstvo ove akcije ne ine informbirovci mada je ono raunalo na pomo informbirovskih elemenata.
No, u onom momentu OK smatra da ova hajka nije ni autohtoni
produkt onih u Cazinu niti Mile Dervonje (Devrnje nap. auto) Arhiv Bosanske krajine, f. Oblasni komitet Banja Luka, k 30, zapisnik sa sjednice
OK KP BiH Banja Luka, od 9. 5. 1950. godine.
198

ra) iz Slunja i da tek treba ustanoviti ko je bio duhovni podstreka


i idejni organizator. Dodaje se, ipak, da je samo zaplijenjeno oru
je oito povueno sa terena gdje je skrivano, tako da po izgledu
puaka i pitolja nije dobiveno nita sa strane. Obini lanovi
KPJ optueni su za oportunizam. Neki su se prikljuili bandi, ne
ki pobjegli, neki ostali u kui, tako da u stvari nisu u tom momentu
bili ono to je trebalo. To naroito se moglo vidjeti u Coraliima,
Trcu i jo nekim podrujima. Uzroke neprijateljske akcije OK
trai u etiri smjera. Na prvom mjestu istie se krajnja neobavije
tenost naroda koji se odaziva paroli Hajde pala vlast da pljaka
mo magacine. Tu je, zatim, slabost partijskog rukovodstva, orga
na Udbe, ostalih masovnih organizacija, a naroito Saveza boraca.
Samo tu i tamo je bilo pojedinih lanova Partije koji su se suprot
stavljali i nekih osnovnih partijskih organizacija kao to su u Peigradu. Jedan od uzroka bila je i uska i tajna veza sa odmetni
kom grupicom Mile Devrnje. Grupu greaka koje su, takoer,
uticale na izbijanje otpora, OK, konano, vidi u sektakom politi
kom odnosu Partije i vlasti prema narodu na srezu. Po miljenju
SK-a Cazin obzirom na prolost nije imao moralno pravo da diskutuje o pojedinim mjerama i da nije ravnopravan ostalim srezovima radi ega su mehaniki prihvatane, preko koljena lomljene i
sprovoene privredne mjere na terenu sreza, a politiki ih nikako
nisu protkivali, niti objanjavali narodu znaaj pojedinih mjera
Partije i Vlade. 2 ) Mada moda djelimino i stoji, ova ocjena OKa je ipak paualna, jer moglo bi se navesti bezbroj mjesta u raznim
dotadanjim izvjetajima sa terena u kojima se govori i o politi
kom radu s narodom to je, dodue, takoer vjerovatno bilo predi
menzionirano, ali je vjerovatnije da taj rad, u datom kontekstu e
ljenih efekata nije mogao imati to je, naravno, jedno sasvim dru
go pitanje, u koje ovdje ne moemo ulaziti.
III.
Da su tzv. masovne konferencije kao i inae u zemlji os
novni oblik politike komunikacije izmeu vostvenih dravno-politikih struktura i naroda odravane i na cazinskom srezu i
prije Bune, govori i injenica to su odmah nakon Bune one odra
ne u mnogim mjestima, to se opet ipak ne bi uspjelo da nije tamo
takva praksa postojala i ranije. Tako agitprop odjeljenje SK KP
BiH Cazin izvjetava 17. maja OK kako je u toku posljednjih 7
dana na terenu odrano 14 konferencija uz prisustvo po oko 250
graana na svakoj od njih. Na ovim konferencijama je razmatra
na politika situacija na terenu sreza stvorena sa grupom bandita,
') Isto, zapisnik sa sjednice OK KP BiH Banjaluka, od 15. 5. 1950. godine.

199

pljakaroa, koji su na istim raskrinkani i od naroda osueni kao


kulaki, vercerski, informbirovsko pljakaki elementi. 3 ) Na
mjesnoj partijskoj konferenciji u Cazinu 12. maja inae je kritikovano ponaanje lanova Partije u dogaaju i formirane su etiri
partijske komisije koje e na terenu po osnovnim partijskim orga
nizacijama pretresti dranje svakog lana KP. I zaista je tri mjese
ca na terenu pretresano ponaanje lanova Partije u vezi sa neprija
teljskim ispadom. 4 )
Kvalifikaciju neprijateljski ispad na Cazinskoj krajini koris
ti u decembru na primjer, i Krsto Popivoda, dok je zabiljeeno da
se Vida Tomi vie koristila sintagmom neprijateljska akcija.
Njih dvoje, tada inae na elu instruktorske grupe CK KPJ koja je
obilazila banjaluku oblast, vie puta su na sastancima komentarisali dogaaj, a Tomieva je npr. upozoravala: Neprijateljsku ak
ciju ne treba posmatrati jednostrano nego i sa odnosima neprijate
lja u zemlji i inostranstvu... Jer je ona djelo i neprijatelja van sre
za, tumaei kako neprijatelj trai uvijek za svoje djelovanje po
godno mjesto naroito u neprosvijeenim masama to je sluaj i na
ovom srezu. 5 ) Oito nije bilo u pitanju odreenje neke konkretne
strane politike pozadine ve jedno naelno objanjavanje situacije
u takvim i slinim sluajevima.
IV. Politbiro CK KP BiH posebnu jednu svoju sjednicu posvetio
je Razmatranju neprijateljske akcije u Cazinu. Uz opirni izvje
taj Ugljee Danilovia Politbiro je o itavoj situaciji upoznao i
Hajro Kapetanovi. Prvi puta reeno je poneto o kolovoama ka
ko su okarakterisani Milan Boi sa sinovima, Ale ovi i Hasib
Beganovi. O Kladuanima nema tu jo ni rijei, dok se Mile Dev
rnja ocjenjuje kao glavni pokreta i izgleda glavni organizator
ove neprijateljske akcije. Zanimljivo je, a shodno tendenciji par
tijskog vrha da poto poto udari kulaki peat dogaaju, da se za
Devrnju navodi kako je inae vrlo bogat seljak, to je bila zaista
posve pogrena konstatacija.
Poto smo za tekue potrebe praenja Bune sadraj zapisnika sa
ove sjednice Politbiroa ve analizirali ranije, to ne bismo ovdje po
navljali, ve bi trebalo samo napomenuti da se ostale date osnovne
kvalifikacije o dogaaju poklapaju sa onima ve prezentiranima na
sjednici OK-a u Banjaluci dan ranije. Od brojanih podataka saop) Arhiv Sreskog komiteta Cazin, nesreeno, Informacije agit-prop odjeljenja SK Cajzin za vrijeme 10-16. 5. 1950. godine.
4) Isto, zapisnik broj 6 od 27. 7. 1950. godine.
f. OK PK BiH Banja Luka, k. 39, zapisnik sa sastanka SK Cazin sa lanovima
OK Banja Luka i Vidom Tomi, decembar 1950. godine,
200

teno je da je akcija zahvatila pet na cazinskom i tri mjesna pod


ruja na kladukom srezu, da je banda opljakala pet zadruga i
razbacala arhivu u etiri MNO-a, a u Liskovcu spalila, da je bilo
95-96% Muslimana a ostalo Srbi i da je u neprijateljskoj akciji
uestvovalo deset partijaca. Opet je konstatovan kulaki karakter
akcije uz uee ostataka bivih huskinovaca i ustakih tipova. 6 )
V.
Zanimljivo je da zapisniar sa upravo pominjanje sjednice
Politbiroa od 16. maja, efket Maglajli, uopte ne biljei neije
izlaganje oko mogue IB-e pozadine itavog dogaaja, mada su o
temi diskutovali svi prisutni, znai njih jedanaest, ija diskusija ni
je meutim, u zapisniku i zabiljeena. Vjerovatno je i u njoj H.
Kapetanovi naao uporite za svoje izlaganje onda na novoj sjed
nici OK 17. maja u Banjaluci. Ali uz te neke nove osnove moralo
se ovo dan-dva jo poneto desiti. Pretpostavljam da se radilo o
nekoj telefonskoj ili telegrafskoj komunikaciji iz samog jugoslovenskog vrha Partije ili Udbe jer oslanjajui se na ve obimna svoja
saznanja iz arhivskog istraivanja kao i u tom pogledu potvrde ko
je sam dobila od vie nekadanjih funkcionera (npr. Carevi: Pucar je izjavio kako po cazinskom sluaju Republika nije radila ni
ta sama), sadraj izlaganja i zakljuaka na OK Banjaluka morao
je imati takvu potku. Mada se ime Hajre Kapetanovia ne pominje, sjednicom od 17. maja je sigurno on rukovodio, jer bi u pro
tivnom sluaju tako neto sigurno bilo posebno naznaeno. Na
dnevnom redu bila je samo jedna taka: Prenos zakljuaka u
CK. Radi se oito o zakljucima koji su doneseni na sjednici
Politbiroa CK u Sarajevu i koje je mogao prenijeti samo H. Kape
tanovi, mada prema zapisniku sa te sjednice tamo nikakvi za
kljuci, osim organizaciono-partijskih, nisu formulisani. No, s ob
zirom na tada uobiajeni veoma slobodan nain komuniciranja i
interpretiranja u slinim situacijama, moglo bi se prihvatiti da su
odreeni neosporavani akcenti iz rasprave smatrani kao neki za
kljuci.
Sa sjednice OK 17. maja ostalo je zabiljeeno: Po ocjeni CK-a
sluaj Cazina je akcija organizovana. Radi se o provokaciji IB-a.
To je pokuaj neprijatelja da izazove provokacije, organizuje raz
ne akcije kako bi mogao to koristiti u svoje svrhe, i o tome prono
siti vijest i izvan nae zemlje. To je pokuaj diskreditovanja nae
zemlje. Partija nije povukla nikakva iskustva iz slinog sluaja u
Tuzli... Odluke u vezi sluaja Cazina treba odmah sprovesti u i) Arhiv CK SK BiH, f, CK KP BiH, K. 514 dok. 14/02, Zapisnik sa sjednice Politbi
roa CK KP BiH od 16. 5. 1950. godine.

5 Cazinska buna

201

vot. I u koliko je u sarajevskoj diskusiji i moglo biti govora o IB


uticaju, naredna odluka na OK sigurno nije ni inicirana ni ras
pravljena u Sarajevu. U vezi uesnika u pobuni izvriti suenje na
smrt i kazne robije, kao i konfiskaciju imovine. Stvarati na tim
imanjima
dr.
dobra
i
izvriti
raseljavanje
porodica.
Uesnike
u
pobuni izvesti pred Vojni sud. 7 ) U te tri reenice tano je najavlje
na i kasnije ostvarena sudbina pobunjenika i naroda Cazinske kra
jine! Ova je direktiva, dri autor, sigurno stigla iz Beograda. Da li
samostalno od Rankovia? Ili moda preko njega po Titovoj inici
jativi, preporuci, ili uz Titov blagoslov? Ali, o tome e biti govora
jo i kasnije. Tek za partijske i druge organe BiH, oblasti Banjalu
ke itd. ova direktiva bila je zakon.
VI.
Sline aktivnosti oko ocjenjivanja dogaaja kao za Cazinsku
krajinu Partija i Drava provodile su i za slunjski srez. U drugoj
polovici maja i poetkom juna odrano je vie sjednica KK Slunj
na temu Sluaj Devrnja kako se pobuna slunjskih seljaka uglav
nom
tamo
kvalifikuje.
Neprijateljsko
djelovanje
Devrnje
i
kom
panije
okarakterisano
je
kao
akt
ustanka
za
obaranje
naeg
drutvenog ureenja. 8 )
ire ocjene daju se u politikom izvjetaju KK Slunj za mjesec
maj. Politiko stanje na ovom terenu u prvoj polovini ovog mjese
ca bilo je u nekoliko naih mjesnih narodnih odbora uljuljano, ob
zirom na sluaj koji se odigrao pod parolom ustanka veim dije
lom na teritoriji Bosne, gdje se pojavila grupa neprijatelja dana
njeg poretka i u namjeri za pljakom poeli su izbacivati parolu di
zanja
ustanka.
Neprijateljski
stav
proirio
se
na
pogranina
podruja
sa
Bosnom,
zahvativi
Furjan,
Kordunski
Ljeskovac,
Krukovau, i djelimino Rakovicu u kojoj su grupi pljakaa pod
parolom dizanja ustanka uestvovali ljudi njih preko 40, iz tih sea.
KK Slunj je ocijenio da su ciljevi ustanka bili obaranje vlasti
radnike
klase,
uspostavljanje
monarhije
i
povratak
Kralja
u
zem
lju i da njihovi ciljevi nisu bili ni u kom sluaju na liniji Informbi
roa, jer su Devrnja Mile, Zec Dane i Devrnja Milan i jo nekolici
na bili lanovi Partije i iskljueni su radi ne ulaska u SRZ, i ne
udovoljavanja
obaveze
prema
dravi.
Konstatirajui
da
se
radi
o
jed;"tvenom
sluaju u naoj zemlji, KK vidi trostruke uzroke
njegove pojave na Slunju. Kao glavni uzrok istie izbijanje ne
prijateljskog dijela na terenu susjedne Bosne gdje je na zajedni

') ABK, f. OK KP BiH Banja Luka, k 30, zapisnik sa sjednice OK od 17. 5. 1950. godine.
) Historijski arhiv u Karlovcu, f. Kotarski komitet Slunj, k-2 zapisnik sa sjednice KK
Slunj od 31. 5. 1950. godine.
202

ke sastanke odlazio sa jo nekima Mile Devrnja, dok na naem


terenu takovi sastanci nisu odravani, a Milan Boi je i na ovom
i na drugim partijskim sastancima tretiran kao glavni voa nazovi
ustanka. Naredni razlog dogaaja na Slunju KK trai u nepri
jateljskom stavu Devrnje koji se je u tom svjetlu pokazao, dodu
e, jo prilikom izbora misli se na izbore za poslanike Savezne
Skuptine odrane 25. marta a nije bilo konkretnih injenica,
kako bi se prema njemu poduzele potrebne mjere. I na kraju, kri
vica je pripisana lokalnim partijskim organizacijama koje nisu raz
vile dovoljno budnosti prema takovima sluajevima. 9 )
Jo detaljnije KK Slunj analizira sluaj na vanrednoj svojoj
sjednici 4. 6. 1950. godine uz prisustvo sekretara i jo dva lana
Oblasnog komiteta Karlovac. S obzirom na kritike kojima su bili u
to vrijeme izloeni kotarska Partija i Udba, organizacioni sekretar
KK Slunj na sastanku je, u cilju neke odbrane, i objasnio da je
partijskim organizacijama na terenu pruana pomo veinom na
izvravanju privrednih zadataka, a nije se posvetila dovoljna pa
nja budnosti i praenju neprijatelja u njegovom radu i ako se znalo
da je Devrnja neprijatelj, ali da partijska organizacija nije signa
lizirala to bi trebalo prema njemu poduzeti, da se on likvidira i on
je uspio ispoljiti se otvoreno neprijateljski. 10 ) Na sastanku je na
raun KK i Udbe bilo vie raznih optubi koje njihovi elnici samokritiki prihvataju, uglavnom sve skupa na liniji ve ranije iznesenih konstatacija o nebudnosti i si.
Zanimljivim se ini istai jedno vienje koje dijelom, ali samo
naizgled, odudara od ranijih zakljuaka. Jovica ijan je iznio da
je Komitet podcijenio informbiro kod lanova Partije, to je sluaj
kod Devrnje pokazao kao injenicu, te na sastanku partijskih or
ganizacija treba te stvari drukije ubudue tretirati, jer da je to in
teresantan sluaj za Partiju cele nae zemlje. Naime, jo krajem
maja je uz obrazloenje zakljueno da djelovanje Devrnjino nije
ni u kom sluaju na liniji informbiroa. No, ijanov iskaz o in
formbirou kod lanova Partije pa i kod Devrnje tada se u partij
skim krugovima nije shvatao samo kao naklonost Staljinu i Sovjet
skom Savezu, ve je taj ideoloki sadraj koriten prosto kao eti
keta za gotovo svakog unutranjeg neprijatelja. Takav kontekst
shvatanja stvari proizlazi ne samo na primjer iz injenice da jedan
) Isto, politiki izvjetaj KK Slunj OK-u Karlovac za mjesec maj, od 1 . 6 . 1950. godi
ne.
) Isto, zapisnik sa izvanredne sjednice KK Slunj, od 4. 6. 1950. godine. Sjednici su
prisustvovali sekretar OK Karlovac Duan Dragosavac i lanovi OK KatiKeji Mile i
Jovica Sijan.
15'

203

Dragosavac kao sekretar OK na sastanku ne reagira na pomenutu


ijanovu interpretaciju, ve bi se istaknuta protivrjenost mogla
potkrijepiti i drugim primjerima na osnovu pisanih izvora. Ali je
moda u tom smislu najdrastinije svjedoenje o'1950. godini Mi
lutina Koaria, partijskog sekretara i predsjednika SNO iz Slunja
susjednog Vojnia. Tjeralo se u rudnike, na umski rad, a narod,
preko 90% srpska sredina, koji je ovdje uspeo ostati iza rata i ko
me su jo i kue pogorjele, nije osim zemljoradnje bio navikao na
drugi rad. Ako je neko neto prigovorio zbog SRZ, otkupa, radne
obaveze onda su etiketirali sa IB. Tako su dvadesetak ljudi sa sre
za (Vojnia) koji veze nisu imali sa IB, organi Udbe prosto natje
rali na Goli Otok. 11 )
VII. Vjerovatno najobimniju i najsveobuhvatniju analizu pobu
njenikog dogaaja 1950. godine na Krajini, kao i ocjenu o tome
dali su u svom ve mnogo puta ovdje citiranom izvjetaju pukovni
ci Udbe Safet Filipovi i David Lauevi. Njih je nakon Bune u Ca
zinu poslao Aleksandar Rankovi i tamo su ostali oko mjesec da
na, prikupivi u to vrijeme najrelavantnije podatke i sainivi iz
vjetaj o neprijateljskim akcijama u Bos. krajini, Baniji i Kordu
nu, da bi ga 8. juna, vrativi se u Beograd, zavrili.
Ovdje u se ograniiti samo na prezentiranje (1) osnovnih optih pokazatelja o uesnicima Bune, (2) njihovoj socijalnoj i nacio
nalnoj strukturi te kanjavanju, (3) rezultata aktivnosti drave i
njenoj likvidaciji te na (4) pukovniku ocjenu uzroka i politike
pozadine dogaaja.
1.
Sa cazinskog sreza uestvovalo je 576, sa kladukog 138 se
ljaka, tj. uhapenih je 714 u pljaki i napadu sa Cazinske krajine
i njih oko 60 na slunjskom srezu, od kojih 20 Muslimana sa cazin
skog sektora. Na Cazinskoj krajini bunom je zahvaeno 11 mjes
nih podruja srezova Cazin i Velika Kladua i to iz krajeva koji su
blie Kordunu i Baniji. Sa cazinskog sreza od 576 uesnika po so
cijalnoj strukturi 133 bili su bogati, 216 srednji i 193 siromani se
ljaci. Meu njima bio je 41 lan KPJ i 6 kandidata, 37 odbornika
narodne vlasti, 41 odbornik Narodnog fronta, 12 rezervnih oficira
i preko 20 saradnika Udbe. Do 8. juna pukovnici nisu uspjeli pri
kupiti odgovarajue podatke i za Veliku Kladuu. I mada se radi o
malom raskoraku u pogledu brojki, po nacionalnoj strukturi ues
nici na Cazinskoj krajini bili su, po izvjetaju, 674 Muslimana, 12
Srba i 3 Hrvata.
) Sjeanje Milutina Koaria dato autoru u januaru 1990. godine u a. a.
204

Od uhapenih 714 uesnika u napadu i pljaki na Cazinskoj


krajini pred Vojni sud je izvedeno 288 lica, 17 ih je osueno na
smrt, ostalih 50% na robiju u trajanju od preko 14 godina, 35% od
10 do 15 godina i 15% do 10 godina. Po Zakonu o prekrajima
osueno je 426 ljudi koji su lieni slobode u trajanju od 3 mjeseca
do 2 godine i poslani na rad u rudnik Brezu. Na slunjskom srezu
uhapena su 53 lica. Pred Vojni sud upueno 26, od ega su troji
ca predviena za smrtnu kaznu. Po Zakonu o prekrajima na Slu
nju je kanjeno 26 ljudi. Mada u svim tim brojkama ima i nepre
ciznosti, data je ipak jedna priblina opta slika.
2. U raiavanju terena poslije akcije prilikom pronalae
nja i hapenja lica koja su se krila ubijeno je 9 osoba, dok za vrije
me akcije nije niko ranjen ni poginuo. Ne samo da je bilo vie ne
go devet rtava meu pobunjenicima, ve pukovnici tu oito ne ub
rajaju jednog sluajno ubijenog lana povjerenika Oblasnog na
rodnog odbora Banjaluke. Ni brojke o zaplijenjenom oruju ne bi
se mogle uzeti kao konane, a izvjetai i naglaavaju da je samo
do 10. maja pronaeno ili oduzeto 39 puaka, 9 pitolja, 22 lova
ke puke, 11 bombi, 640 metaka te pukomitraljez i strojnica koje
su im bili predali milicionari.
3. Na samom poetku svog izvjetaja pukovnici su opisali
kontakte izmeu M. Boia i M. Devrnje koji su, zatim, preko za
vjerenikih sastanaka i omasovljavanja i doveli do neprijateljske
akcije, identifikujui ovu dvojicu nosilaca partizanske spomenice
1941, dojueranjih partijaca kao glavne kolovoe, opisuje se da
su oni bili lino nezadovoljni, da su govorili o nezadovoljstvu se
ljaka zbog ekonomskih mjera drave (otkup), da su prepriavali
dogaaje u vezi stava SSSR-a prema Jugoslaviji, o razvoju prijatel
jskih odnosa sa Anglo-Amerikancima, nadali se promjeni reima i
uspostavljanju vlasti sline kao na Zapadu. Izvjetai su ocijenili da
su meu vanim organizatorima, uz jo Milanova dva sina Nikolu
i Stevu, bili Ale ovi, Hasan Keki, Ramo Karaji, Rade Miljko
vi, a na slunjskom srezu, uz Devrnju, Mirko Radoaj.
Pukovnici zavravaju izvjetaj opirnom i svestranom ocje
nom dogaaja. Glavne uzroke, motive i neposredne posljedice
majskih zbivanja na Cazinskoj krajini i slunjskom srezu oni vide u
slijedeim momentima.
a)
Kulako-etniki, zeleno-kadrovski, i drugi neprija
teljski elementi u unutranjosti nae zemlje, naroito na selu oka
rakterizirani su kao glavni krivci koji guraju u prve redove borbe
protiv narodne vlasti demobilisane oficire i borce uesnike
NOR-a, nezadovoljne svojim poloajem. Ovi, zbog osjeaja za
205

postavljenosti, a autoritativni u svojoj sredini, poinju u narodu


jo jae harangirati protiv narodne vlasti koja opet u nedogled produava uzimati u obzir njihove ratne zasluge. Pukovnici postavlja
ju pitanje da li se ovi uesnici NOR-a nisu prevaspitali i iskreno
prihvatili liniju nae Partije ili su poslije demobilizacije usljed uticaja neprijateljskih elemenata i nae nemarnosti-i nebrige za njih
otili na liniju neprijatelja, primjeujui da bi se za sudbinu bo
raca trebalo inae vie zainteresirati, posvetiti im vie panje.
b) Kroz istrage do sada nije se moglo ustanoviti veza nepri
jateljskog rada na liniji rezolucije IB-a i veze sa predstavnicima informbirovskih zemalja. Stoga je protivrjean stav u svemu ovo
me nije tu u pitanju kod svih linija Rezolucije IB-a koja je meu
tim imala svoga uticaja na pospjeenje akcije ovih neprijatelja.
c) Zajedniki momenat kod svih uesnika akcije, bez obzira
jesu li partijci, odbornici, rezervni oficiri, siromani ili bogati selja
ci, bio je nas su zaveli, konstatuju pukovnici koji su ustanike
propitivali u zatvoru u Bihau. Izvjetai ocjenjuju istovremeno da
je, s obzirom na parole koje su izbacivane, izrazito zakazao agitaciono-propagandni rad u ovim krajevima. Uvjerenje o slabosti
vlasti bilo je da su mnogi mislili da je treba samo gurnuti i eto
pre v rata.
d) Nerealno i netano odmjeravanje otkupa odigralo je u
pridobivanju ljudi za neprijateljski rad odluujui znaaj.
e) Velika kritika za pojavu akcije pripisana je Udbi koja se
okrivljuje za nebudnost prema raznim neprijateljskim elementima
a posebno je zanemaren klasni neprijatelj na selu koji daje otpor
seljakim radnim zadrugama, otkupu i uopte socijalistikom pre
obraaju naeg sela. Konstatuje se, meutim, i injenica da su ova
sreska opunomostva odozgo zanemarena, slani kadrovi mladi
i neiskusni. Uz Udbu svu slabost pokazala ie i Milicija.
f) Upozoreno je i na pitanje tehnikih veza jer u odsudnim
trenucima Udba nije raspolagala radio-stanicom ni u Cazinu, ni u
Kladui.
g) Filipovi i Lauevi kao da se ba ne slau sa stavom stro
gog kanjavanja koji je zauzela Udba BiH i Javno tuilatvo
BiH. Pukovnici su smatrali da u tom stavu nisu analizirani svi
faktori koji su uslovili rad neprijatelja na ovom terenu i da je
ovo kraj koji je nepopravljiv, prema kojem je trebalo i prije strogo
postupati. Zato oni iznose svoje miljenje da je trebalo jednovremeno usmjeriti politike, ekonomske i kazneno-popravne mjere za
poboljanje stanja na ovim terenima. Filipovi i Lauevi ne spo206

minju nigdje raseljavanje porodica, to bi sigurno uinili da su za


tu mjeru, koja se tek za mjesec dana ili dva i imala izvriti, znali.
Na ocjene date u ovom izvjetaju jo emo se vraati.
VIII.
Nije ba jasno zato na Radnoj konferenciji Ministara
unutranjih poslova FNRJ u julu 1950. godine, na kojoj je uestvo
vao i pomonik bosansko-hercegovakog ministra Selimovi, ne
prijateljski ispad na Cazinskoj krajini upte nije ni pomenut. 15 )
Na kraju 1950. godine kad se sumira godinji rad i Udbe BiH,
nastaje jedan ipak detaljniji izvjetaj i o majskim zbivanjima na
Cazinskoj krajini. Poznato je da je bilo tzv. Drugo odjeljenje u
Udbi zadueno za unutranjeg neprijatelja, no s obzirom na aktuelne potrebe pojaane borbe protiv, u to vrijeme intenziviranih,
teroristikih akcija razliite provenijencije, a s politikim nabojem,
odgovarajua sluba u Udbi pojaana je Odjeljenjem za profaistiko-teroristike organizacije. Tako je i nastao jedan izvjetaj u
kome se dogaaj na Cazinskoj krajini u sklopu i ostalih neprija
teljskih aktivnosti, istie kao u BiH te godine oito najopasniji
atak na dravu. Na terenu Bosanske krajine (srezovi Cazin i Veli
ka Kladua) krajem marta ove godine grupa kulako-etnikih ele
menata otpoela je sa pripremama oruane akcije ustanka uz
pomo nekoliko proustakih nastrojenih kulaka. Oni ubrzo pridobijaju za ovu akciju, za ustanak protiv vlasti, koja vri teror i ot
kupom pljaka narod kako oni kau, jo itav niz kulaka. Na ustako-pljakakim parolama pokrenuli su u noi izmeu 5. i 6. ma
ja u pljakako-ustaniku akciju oko 720 seljaka, od kojih samo 15
Srba, a ostalo muslimani. Dalje se kae da je izvren itav niz
pljaki (4 zemljoradnike zadruge, itni magazin, nekoliko prodavnica tekstila), da su ustanici unitili arhivu dva MNO-a, de
molirali osnovnu kolu i razoruali jednu stanicu milicije. U poku
aju napada na Cazin i Veliku Kladuu lako su odbijeni i razbjeali su se. Od onih koji su se odmetnuli u umu desetak je likvidi
rano. Od oko 720 seljaka uesnika u akciji njih 170 imali su
zemlje preko 80 dunuma, 270 30-80, a oko 260 njih manje od 30
dunuma. Meu njima je bio 51 lan KP, 15 rezervnih oficira i 29
podoficira, 44 odbornika vlasti, 41 odbornik Narodnog fronta i 17
saradnika Udbe. Od 407 uhapenih veina je kanjena prekrajno,
a organizatori sa izrazitijim neprijateljima osueni na smrt i due
l2) Arhiv CK SKJ, V, K-III/9, Izvjetaj pukovnika Safeta Filipovia i Davida Lauevia o neprijateljskim akcijama u Bos. krajini, Baniji i Kordunu.
1 ) Arhiv Bosne i Hercegovine, f. Ministarstvo unutranjih poslova NR BiH, nesree
no, Radna konferencija Ministarstva unutranjih poslova FNRJ, Beograd, 7-8 jula 1950.
godine.

207

vremenske kazne. 14 ) Mada je referat iskoristio neto razliite iz


vore, vjerovatno dopunjene u odnosu na one kojima su raspolagali
Filipovi i Lauevi, ipak je opta slika koja proizlazi iz oba izvje
taja veoma slina.
Sigurno je i u hrvatskoj Udbi 1950. ili 1951. godine nastalo i ne
koliko izvjetaja koji su tretirali zbivanja na Kordunu (i Baniji) u
proljee 1950. Vjerovatno je poneki od tih izvora i sauvan. No,
1989 godine, i pored pismenog obraanja Arhivu Hrvatske, a za
tim, i posebnog razgovora sa zamjenikom tuioca SRH, uskraena
je mogunost uvida u jedan broj traenih sauvanih i ve arhivski
klasificiranih dokumenata koja su se odnosila na 1950. godinu. Da
li bi meu njima bilo i takvih koji bi nam eventualno jo i dodatno
rasvijetlili dogaaje na Kordunu (i Baniji)? No, s obzirom da sam
raspolagala brojnim izvorima iz prve ruke, dostupnim u Histo
rijskom arhivu u Karlovcu, odgovarajuom graom savezno
Udbine provenijencije i potpunom vojno-sudskom dokumentaci
jom za Kordun (znai onaj dio) ustanka u Hrvatskoj koji je i u
centru panje ove knjige, vjerovatno nekih bitnih pokazatelja za
nau temu nismo propustili.
S obzirom da je neprijateljska akcija na Cazinskoj krajini i
Kordunu bila jedinstveno organizovana i koordinirana, u onoj
skromnoj mjeri u kojoj je naravno ona i inae regionalno-centralno voena, trebalo bi u vezi sa tim podvui, moda na kraju, jedan
ipak vaan akcent u dravnim ocjenama ukupnog zbivanja. Nai
me, dok hrvatska dravna strana u svojim dokumentima Milana
Boia Plaanina opredjeljuje inicijatorom ustanka, bosanska
dravna strana istu takvu krivicu pripisuje Mili Devrnji. Dravni
organi, naroito nii, pokuavali su, dakle, neprijateljsko arite
prebacivati jedni drugima i time, razumije se, na neki nain ublaa
vati svoju odgovornost.
XXX
Vrlo vaan dio izvorske grae, koji meutim ovdje nije ni do
taknut, a kamoli analiziran, a koji, takoer, u sutini predstavlja
makar poseban ali ipak dravni ugao u ocjenjivanju doaja iz
1950. godine, je onaj vojno-sudskog karaktera. S tom dokumenta
cijom detaljno emo se upoznati kasnije.

) Arhiva RSUP Bosne i Hercegovine, Referat Profaistiko- teroristike organizaci


je, bez oznake autora i datuma br. 0105.

208

Glava deveta

POZADINA POBUNE S POSEBNIM OSVRTOM NA


DIMENZIJE IZVANJSKOG UTICAJA U SVJEDOENJIMA
DATIM ETIRI DECENIJE KASNIJE
Obimni ovdje do sada prezentirani prikaz optih dogaaja,
organizacionih priprema i same Bune rezultat su rekonstrukcije
zbivanja po osnovu 1950. godine nastalih pisanih izvora. Glavni
zadatak istoriara koji istrauje neku temu u pravilu jeste da se do
mogne, ako je mogue, tzv. izvora iz prve ruke, takvih izvora i
ji su vlasnici stvaraoci imali neposredan odnos sa dogaajima ili
stanjima o kojima svjedoe. Najveim dijelom autor u ovoj knjizi i
raspolae izvorima iz prve ruke. Koritenje tzv. izvora iz prve
ruke poeljan je ali ne i dovoljan uslov da istoriar dopre i do isti
ne i sutine istraivanog. Koliko god bilo vano da istraiva ras
polae izvorima iz prve ruke a ne iz druge, kao glavni naredni
problem ostaje kapitalno pitanje analize i valorizacije sadraja iz
vora samog. Kad se radi o kompleksnim temama, a pogotovo tako
specifinim kakva je ova, ak glavno teite problema postaje pita
nje vjerodostojnosti izvora.
Specifinost nae teme i problematika vjerodostojnosti izvora
posljedica su vie momenata koji se meusobno prepliu. Dva bih
istakla. Prvi momenat ogleda se u nesumnjivoj sadrajnoj tendencioznosti koritenih izvora, a drugi u injenici da je istraivani do
gaaj, makar u svojoj sredinjoj manifestaciji, trajao tek jedan
dan, na urevdan, i to jo prije 40-tak godina, ipak, na neki na
in ne predstavlja i sasvim zavren istorijski doivljaj. Istoriar sto
ga mora (a moe) izvore za ovu temu crpiti i iz svoje neposredne
suvremenosti. Naime, sadrajni profil teme takvog je specifinog
karaktera da njeno istraivanje neophodno iziskuje i naknadni kri
tiki pretres izvora iz prve ruke. Razumije se da je to potrebno
209

uiniti uz puno uvaavanje opteg konteksta prilika u drutvu i po


sebnog konteksta situacije u kojoj su se prilikom svojih iskaza
pred Udbom i Vojnim sudom nali pobunjenici, jednom rijeju
konteksta 1950. Dakle, za to objektivnije shvatanje i ocjenjiva
nje dogoenog potrebno je izvriti taj naknadni uvid u dio jo ras
poloivih izvora prve ruke u jedno promijenjeno vrijeme, na iz
gled gotovo neutralno u odnosu na tadanji kontekst, a opet vje
rovatno pristrasno u jednom drugom (suprotnom?) pravcu. Ne
ulazei ovdje, dalje, u niz aspekata metodolokog utvrivanja reda
vrijednosti nekog istorijskog dokumenta s jedne strane, i, sa dru
ge, ne dovodei u sumnju autentinost izvora koje sam koristila, u
centar nae panje postaviemo sada problem odreene uticajne
namjere izvora, da li su to dokumenti koji su nastali (ne)zavisno
od pitanja (ne)izazivanja odreenih posljedica po stvaraoca tih do
kumenata.
izvori koji su ovdje do sada koriteni, tj. svjedoenja pobunje
nika pred Udbom, ili, preciznije reeno, zapisnici o tim svjedoe
njima koje je sastavljala Udba, trebalo bi da ipak podlijeu situ kri
tike valorizacije svog sadraja. Jer, logiki se postavlja pitanje o
istini ili o mjeri istine koja je o zbivanjima oko ustanka sadrana u
tim dokumentima. Nameu se npr. slijedea pitanja. Da li su pobu
njenici na tim sasluanjima pred Udbom zaista iznijeli sve relevan
tne momente za koje su tada znali? Da li su se pobunjenici moda
plaili, mislei na svoje porodice, da pred Udbom ili na sudu pomenu neku osobu (neke osobe) za koju su znali ili su mislili da je
umijeana u pripremanje pobune? Moda ni rukovodioci ustanka
nisu znali za neke (sve) dimenzije oko toka priprema (i kasnije sa
mog) ustanka? Da li su zapisnici sa sasluanja Udbe zaista vjerno
registrirali to je pojedini okrivljenik govorio? Da li je u toj fazi
nastanka izvora bilo nekog krojenja? Nisu li moda isljednici Ud
be forsirali i usmjeravali neke ispitanike u njihovim odgovorima? I
jo bi se nalo potpitanja.
U svakom sluaju sve pomenute rezerve veoma su ozbiljnog
karaktera za temu koja se istrauje. U tom je smislu istoriar-istraiva dakle bio prinuen da konsultuje jo jednu vrstu istorijskih
izvora, naknadna sjeanja. Prednost i jeste tzv. savremene istorije,
kao nauke, da se moe koristiti, a i treba da se koristi ukoliko je to
mogue, i tom vrstom izvora. Ta naknadna sjeanja, razumije se,
optereena su u principu osnovnom poznatom boljkom te vrste iz
vora kao takve. Svojim sjeanjima ljudi, na ovaj ili onaj nain ues
nici istraivane tematike, naime pokuavaju prije svega umanjiti
svoju odgovornost za neke negativne posljedice ili uveati neke
213

svoje zasluge u ispitivanim dogaajima. A ima tu jo jedan pro


blem, problem vrednovanja pojedinih vrsta izvora. Po pravilu, istoriar ne bi trebalo da zasniva svoje zakljuke na kasnijim usmenim
svjedoenjima, pogotovo ako su na raspolaganju primarni pisani
izvori. Takva zakljuivanja prilie sudskim organima, a istoriar
mora, bar u osnovi, slijediti pisane izvore, koliko god bili oni,
moda i sami diskutabilni. Stoga, zadravajui se ipak u okvirima
istorijskog zanata i ne uputajui se u provjeravanje eventualne
vjerodostojnosti iskaza etiri decenije kasnije datih, to bi uosta
lom mogla biti stvar samo neke nove sudske istrage, autor je du
an, ipak, s obzirom na sve naprijed reeno, iz tih kasnijih svjedo
enja, u cilju opteg sagledavanja teme, da istakne neke elemente
koji bacaju i neto drugaije svjetlo na ustanak 1950. godine.
Radi se o pitanju opte pozadine dogaaja i posebno eventu
alnog izvanjskog uticaja na organizacione pripreme, odnosno us
tanak u cjelini.
Prema istrazi Udbe, kao to znamo takav uticaj nije postojao.
Nije naena nikakva radio-stanica, nisu identifikovani pojedinci
koji bi odravali veze sa nekim znaajnijim politikim subjektima
u zemlji, a pogotovo ne u inostranstvu. Udba je na kraju ocijenila
da se radilo o svakovrsnoj i jakoj neprijateljskoj propagandi koja
nije imala nikakvog stvarnog pokria. Zakljueno je da je to bila
autohtona seljaka organizacija jedne regije koju su inspirisali ku
laki nezadovoljnici i drugi jo iz rata zaostali neprijateljski ele
menti i da su pripreme za pobunu, kao i dogaaji na urevdan,
omogueni i krajnjom nebudnou Udbe i Partije na terenu. Od
takve svoje opte ocjene Udba nikad kasnije i ne odstupa.
Mnoga svjedoenja pobunjenika, meutim, izricana meu
sobno odvojeno etiri decenije nakon ustanka, kreu se u neto
drugaijem pravcu. Dok su openito teak ivot na selu i razne ne
volje seljaka onaj neosporni element koga je i Drava odnosno
Udba uvaavala odnosno jednim dijelom kao uzronikom pobune
na izvjestan nain i priznavala, a pobunjenici ga, sa svoje strane, i
etiri decenije kasnije istiu kao osnovni razlog dizanja naroda
protiv Drave, to ovi za ustanike pripreme, kao i posljedino za
Bunu samu, okrivljuju i neke faktore izvan svojih seljakih redova.
Nikola i Stevo Boi sada, 1990. godine, istiu da su sastanci
ma na Crnaji od samog poetka prisustvovala i nepoznata lica koja
nisu bila seljaci sa Krajine. Dodue, Nikola u dva navrata je i u is
trazi pred Udbom pominjao da je bilo na sastancima i nekoliko
ljudi koje ja ne poznajem ali je iz ukupnog konteksta njegovih
svjedoenja ispadalo da su u pitanju, valjda, neki seljaci iz nekih
udaljenijih sela za koje je i razumljivo da ih Nikola ne zna. Ni ied21 I

nog od potpisanih isljednika, ni Jusufa Lipovae ni Riste oe, za


udo nije interesirao poblii opis tih Nikoli nepoznatih ljudi (da
li su to bili po izgledu seljaci ili neto drugo?). Kad je sredinom ap
rila na sastanku Nikola izrazio sumnju da ta to rade i da to nee
valjati, osim to ga je otac prekinuo i Ale upozorio, neki nepoz
nat ovjek iz mraka, (crn, okrugle kape na glavi) uperio je pitolj u
mene i otro me upozorio da ne smijem vie ni lanuti... Za ustanak
su svi iz Udbe i Partije znali. To su sigurno znali najmanje 15 dana
prije 6. maja. Ja sam lino obavijestio Branka Vukainovia i Bog
dana Lukaa. 1 ) Po Nikolinom tvrenju, jedinom sastanku na ko
me je on bio, prisustvovali su i Hasan ovi, predsjednik MNO te
Feho Dizdarevi, odbornik, takoer iz turlia. 2 )
Mnogo vie od onoga to je pred Udbom izjavio 1950. Stevo
Boi kae 1990. godine: Mi smo se pobunili protiv otkupa, oti
maine, prisilnog rada, brutalnog ponaanja pojedinih predstavni
ka vlasti i drugih nepravdi protiv kojih smo se borili i u vrijeme ra
ta. Samo na jednom sastanku nisam bio i znam ta je na njima ras
pravljano. ..JPrvi sastanak je bio negdje poetkom aprila i na istom
su prisustvovala tri ovjeka iz Zagreba. Ne znam ko su i ko ih je
doveo. Ale i otac su znali ko su ti ljudi. Siguran sam da je bilo umi
jeanih i ljudi iz Beograda. ilas je priznao 1953. da je organizovao ustanak. Mislim da su se nareenja prenosila preko viih ofici
ra. Veza sa JNA u Bihau je postojala. Nisam siguran ko ju je od
ravao ali mislim da je ila preko Ale ili oca ili moda i obadva.
Oni su bili komandanti u Bihau i imali su poznanstva... Ale i Mi
lan su drali vezu sa Bihaem, Banja Lukom i Sarajevom... Verti
kalna veza je bila i funkcionisala je, ali kako i koje su informacije
ile to se nije moglo ni znati... Tada je bio ministar uma i ruda
Stanko Opai anica. On i Janko Vuleti imali su vezu sa Devrnjom. Veza je otuda dolazila... Poslije onog zadnjeg sastanka pi
tao sam Devrnju ko je glavni u Beogradu. On se nasmijao i pitao
me znam li idu. A kad sam potvrdno odgovorio rekao mi je
Centar (mislim da su idi obeali pomo iz Londona i da su ga
izigrali)... Ale i Rade Zigi (bio je glavni za Slavoniju) su se dobro
poznavali.
igi je bio okrivljen za Gradinu kod Osijeka. Da to nije bila
ozbiljna stvar ne bi general Zigi tek tako nasjeo. Mnogo je oficira
poslije ovoga nastradalo i otilo na Goli otok... Pravu istinu znaju
ilas i Dedijer... U Osijeku je bila pobuna u isto vrijeme kao i kod
) Svjedoenje Nikole Boia dato Ahmetu oviu u junu 1990. godine u a.a.
J)

212

Isto.

nas. Nama je reeno da e pobuna biti u cijeloj Jugoslaviji, da e


stii pomo sa Zapada ali se to nije desilo. Da li nam je namjerno
nametnut namet da nas lake dignu na ustanak? (anica, ilas,
Dedijer sve znaju ako hoe rei... Sumnje u uspjeh ustanka nije bi
lo. Naprotiv, hiljadu posto smo vjerovali u uspjeh. 5 ) Ipak, za sva
ki sluaj, isplanirali su i odstupnicu. To je bio neki Slovenac, koji
je ivio na samoj granici sa Austrijom i koji se kritinog dana tre
bao nalaziti u jednoj kui u Hadinom potoku odakle bi ih, po po
trebi, konjskim kolima u ubretu prebacio preko granice.
0 izvanjskoj komponenti ustanka, tj. o ipak stvarnoj umije
anosti jo nekih drugih faktora mimo ovdanjeg autohtonog se
ljatva samog, svjedoi posebno slijedei dio Stevinog sjeanja:
...dogovor o danu i asu dizanja ustanka postignut je osam dana
prije. O tome da ustanak nee uspjeti i da nam nee stii pomo
saznao sam 6. maja od tri oficira i to u oraliima (Begove kafane)
koji su me lino i Alu obavijestili...
1 Stevo Boi govori kako su za ustanak znali mnogi iz lokal
nih organa vlasti. Nama se trebao pridruiti i ef unutranjih po
slova iz Cazina Hase Beganovi, Suljo uni i drugi. Ili na primjer
Branko Vukainovi, ef Udbe, je bio na. Zanimljivo je Stevino
svjedoenje o radio-stanici. U prvom navratu, u junu 1990, kae:
Mi nismo imali radio-stanice ali smo je traili jer smo znali da
bez veze i pomoi sa strane neemo uspjeti, a u septembru 1990.
godine na izriito pitanje o njoj: Istina je edo Bogunovi je
imao radio-stanicu. Ja sam upozoravao da se o tome pred tolikim
ljudima ne smije govoriti. 4 )
Vrlo zanimljivi su odvojeni iskazi Nikole i Steve Boia, dati
etiri decenije kasnije, o zapravo montiranoj pozadini itave
stvari na Cazinskoj krajini. Obojica ukljuuju ime Hakije Pozderca, 1950. godine inae generalnog sekretara Vlade NR BiH, a u
svakom sluaju i do tada najistaknutijeg politikog funkcionera sa
Cazinske krajine. U godinama nakon demobilizacije Milana Boi
a i Ale ovia 1947. godine, Hakija ih tjera da se kao ugledni
mjetani angauju u radu sa narodom, da u sutini propagiraju pri
vredne mjere drave, da Ale osnuje i pridobije seljake za seljaku
radnu zadrugu u Liskovcu, a da to isto uini Milan u Trcu. Ale,
Milan i njegovi sinovi nisu se htjeli povinovati takvim zahtjevima,
Ale ovi nije htio biti predsjednik optine a ni ja i ako nam je
nueno. U to vrijerrie na vlasti je mogao biti krajnje bezobziran i

u a. a.

J)

Svjedoenje Steve Boia dato Ahmetu oviu u junu i septembru 1990. godine

213

drzak ovjek, ovjek bez ljudskih osjeanja koji nad narodom mo


e i hoe da sprovodi torturu kakvu narod ne pamti ni iz ratnih da
na. Mi smo tom istom narodu u ratu priali neto drugo a i huma
no se ponaali, titili ga. Zato smo imali povjerenje naroda i uivali
smo ugled, ukazuje na korijene sukoba s vlau Stevo Boi i na
stavlja: na ustanak smo morali krenuti. Meutim, da to i nismo
uinili, siguran sam da bi opet nastradali, pogotovo Ale i Milan.
Oni bi zbog odbijanja da sprovode torturu nad narodom, sigurno
zavrili na Golom otoku i bez ustanka. Njima dvojici su ve tada
traili dlaku u jajetu. O njihovom ponaanju partijske organizacije
su slale izvjetaje svakih 8 dana. Hakija im je na sastancima otvo
reno prijetio, govorei da su neprijatelji i da e im doi glave. Dervonja je to isto doivljavao na svom terenu. Situacija u to vrijeme
je bila uasna, neizdriva. Otkup i postupci ljudi iz vlasti bili su vi
e nego poniavajui. 5 )
Jo gnjevan na tadanju dravu i na ponaanje vlasti prema
narodu Nikola se prisjea: U ratu sam bio oficir Ozne ali tvrdim
da sam titio ljude. Poslije rata su mi priivali da titim kulake i
zakljuuje sada kada sve sumiran mislim da je to sve bilo monti
rano. Voa ustanka iza kulisa bio je H. Pozderac, Ale i Milan svo
jim autoritetom u narodu su mu smetali da osvoji vlast. Prijetio im
je da e im doi glave to nee da rade sa narodom. Nikola u tom
smislu citira i svoju majku koja je Hakiju Pozderca nakon ustanka
javno optuila da je on za sve ovo kriv, da je naveo ljude kako bi
sebe istakao. 6 ) No, Stevo insistira u svom sjeanju na jo iroj po
zadini stvari oko ustanka, na umijeanosti i ljudi van BiH i pored
toga to je sam otkrio ilasa kao ovjeka broj jedan, na direk
tno pitanje o glavnim organizatorima odbija izravan odgovor:
Zna se ko su glavni organizatori, ivi su moda e se javiti. 7 )
Toliko o pozadini priprema za ustanak iz etiri decenije kas
nijih svjedoenja brae Boia.
Da je itava stvar oko ustanka 1950. godine imala ire veze i
da je bila montirana, smatra, etiri decenije kasnije jo jedan
broj ljudi. U ukupnom kontekstu problematike svi poinju s ne
sretnim otkupom.
Slobodno ti napii da je sve to bila komunistika zavjera i
oni su glavni organizatori ustanka. Komunisti, a posebno Hakija
Pozderac su se takmiili ko e vie i bolje zavesti otkup i primijeni4)

Isto.
Isto.
) Isto.
) Isto.
!)

214

ti represivne mjere prema gladnom i jadnom narodu, odluan je


ulaga umar, 1950. godine komandir trake ete. Za ustanak
se znalo 34 mjeseca ranije. Tvrdili su Milan, Ale i Devronja da
e nam stii pomo iz Engleske. Stotinu puta sam uvjeren da se us
tanak razvio da bi nam stigla pomo. Ubijeen sam da je veza sa
vrhovima postojala, ali ja ih nisam znao... Hasu Beganovia sam
upoznao na 15 dana prije da e biti ustanak. Odgovorio je da ne
brinem da o tome drugi misle. 8 )
alim Bilki, suen na 15 godina zatvora, makar u samom us
tanku nije bio, zastupa tezu da je ustanak podmetnut musliman
skom ivlju. Raireno je miljenje, a to mislim i ja, da su se Srbi
dizanjem ustanka i isturajui Muslimane u prvi plan u stvari htjeli
osvetiti ovom ivlju za paljenje Crnaje i Mavine 1941. godine, od
strane Muslimana. Ovo paljenje je izvreno poslije ubistva jednog
broja Muslimana u turliu nesmotrenim prodorom kapetana ie
sa vojskom u ovaj kraj, kojom prilikom je i sam kapetan poginuo.
Milan Boi i jo neki Srbi su od nekoga odozgo jednostavno
rtvovani za ovu osvetu. Alom sam lino razgovarao 1. maja u nje
govoj kui i ubjeivao ga da odustane od svega i da je ovo velika
prevara. On je tvrdio suprotno rekavi mi da e 3. maja biti sasta
nak na Crnaji gdje e doi i oficiri iz Bihaa. Pozvao me da do
em. Rekao sam da u doi, a ako oficira ne bude da u ih prijavi
ti. Bio sam otiao na sastanak, ali me je straa sprijeila rekavi
mi da sastanka nema. Tada sam definitivno shvatio da je ovo sve
neija debela prevara. Bilki tvrdi dalje, da je ustanak podstican
od strane vlasti i oni ga nisu htjeli sprijeiti. Ustanak je pak bio ne
izbjean, i da se pobuna nije desila 50. desila bi se sigurno kasni
je, zakljuuje Bilki ukazujui, kao i svi drugi, na mnotvo ne
pravdi koje je drava inila narodu. 9 )
Zbog svakodnevnog kirijanja, Dedo Covi, zvani Mulan, u
pripremama za ustanak nije uestvovao, ali je sa zadovoljstvom
na vie dana prije Bune dao pristanak da e se kritinog dana Buni
prikljuiti. Na njega je, kao po neustraivosti ire poznatog ovje
ka, operativni tab vrlo ozbiljno raunao. Kao i alim Bilki i on
je, meutim, naveer pred Jurjev odmah na zbornom mjestu u
turlikim barama posumnjao u uspjeh predstojee akcije. Zato?
Prema jutarnjem nareenju koje mu je, na cedulji, donio Muharem Dervievi, Dedo se trebao sa malom grupom od 56 ljudi
da odmetne u umu, a onda, u etiri popodne dolo je novo na) Sjeanje ulage umara dato Ahmetu oviu u julu 1990. godine u a. a.
) Sjeanje Salima Bilkia, dato Ahmetu oviu i autoru u julu 1990. godine u a. a.
215

reenje da svi doemo na Milovanov (Radeke) bunar u prvi su


ton. Sa Dedom je polo 30-tak ljudi na zborno mjesto gdje e De
do, vidjevi masovno okupljanje, Ali primijetiti da to ne valja, a
Ale mu je uzvratio: uti, ja se u tebe uzdam. Kao da ni Ali nije
bilo sve ba jasno. No, tek kasnije je Dedo tota saznao. Najprije,
kad se 8. maja u turliu predao vojsci, kapetan u uniformi mu je
opsovao uz prijekor to se oviu nisi jo 24 asa drao, to se
niste grupno drali, kao stigla bi pomo u vojsci. Zatim je ovi,
u zenikom zatvoru, od jednog milicionara, takoer zatvorenika
saznao da je iza ustanka stajao ilas, a poslije u foanskom za
tvoru od zatvorenog oficira Vlade Vlahova da su oni poslati da bi
oni poveli borbu da se nisu ustanici predali za 24 sata, a da je M.
ilas organizovao da se poalje vojska. Jo na gelinom kuitu,
tj. na zbornom mjestu slunjskih ustanika, gdje je sa Omerom Runiem i 20 Muslimana kritine noi upuen Dedo na ispomo Devrnji, ovaj je tamo rekao: da to vode Rade igi i anica Opai.
Da su, inae, ova dvojica visokih hrvatskih funkcionera dolazili
prije Bune kui Dedinoj, proslijedili su bili jo ranije dvojica turliana Udbi, kojoj Dedo tako neto nije potvrdio, nije tako neto
mogao priznati, jer ova dvojica zaista nisu dolazili. 10 )
Priu o pomoi vojske i o ilasu ispriao je i Muharem Dervievi, nepismeni turlianin, koji je krenuo u ustanak pogoen ot
kupom, slijedivi prvoborce i elju da se napravi preokret. Uz to
kazano je da je i bihaki garnizon na naoj strani, da imamo veze
sa inostranstvom. Iz zenikog zatvora Dervievi se sjea lozinke
Nota Derventa Cazin sa znaenjem da bi sutradan poelo i
u Derventi, a ustanak u Cazinu za 24 sata je poranio i zato pro
pao. Iz Foe, opet M. Dervievi se sjea kako ih je tamonji za
tvorski vaspita grdio: Vi ste cijelu zemlju obrukali, M. ilas je
dobio po nosu na Ujedinjenim nacijama u Njujorku zbog ustanka
u Bosanskoj krajini. Na ovu optubu Rusa ilas je kao odgovo
rio da je ustanak stvarno bio ali zbog toga to je to podruje bilo
zapostavljeno, i to nita nije izgraeno. 11 )
Istaknuti pobunjenik Ibrahim Beganovi, prisutan prema ras
poloivim dokumentima na veini sastanaka ustanike organizaci
je, slabo se sjea ili se prosto ne eli vie sjeati onih vremena. I on
je zbog Bune bio po raznim zatvorima, na izgradnji Svetog Stefa
na u Crnoj Gori i sjea se da im je na kruocima politikog vaspitanja govoreno da je bio ilas umijean u ustanak na Cazinu. 12 )
,0) Sjeanje Dede ovia Mulana dato autoru u julu 1990. godine u a. a.
) Sjeanje Muharema Dervievia dato autoru, u julu 1990. godine u a. a.
) Sjeanje Ibrahima Beganovia dato autoru u julu 1990. godine u a. a.

216

anicu opet, u vezi sa ustankom, spominje, etiri decenije


kasnije, jo nekolicina. Mehmed ogi npr. po sopstvenom iskazu
komandir ete u Buni, sjea se da je Canica prisustvovao jednom
sastanku na Crnaji u martu mjesecu na kome je i on lino bio. 13 ) I
sa slunjskog sreza, iz sela Broanac, jedan tadanji odbornik, sada
tvrdi da je anica bio glavni organizator ustanka na ovom pod
ruju i u Baniji. 14 ) Kasnija govorkanja o aniinoj ulozi u ustan
ku istie i Sele Beganovi, takoer jedan od istaknutijih pobunjeni
ka: Prialo se u Zenici da je imao Canica, koji je bio kum Mile
Devrnje, podzemnu radio-stanicu s kojom je komunicirao sa En
gleskom i preko anice dolaze onda poruke Mili pa preko Mile
Milanu Boiu. 15 ) No, jedan od glavnih ustanika sa slunjskog sre
za, uro Boi, sa rezervom govori o moguoj vezi izmeu Dev
rnje i Opaiaanice: Nisam siguran, radio-stanicu nismo ima
li, ali su spominjali Radu Zigia iz Like koji je mogao biti veza pre
ko Plaanina s Devrnjom, a Rade igi je saraivao sa anicom
Opaiem. 16 )
Pomenimo jo dvije interesantne izjave, dodue iz neke dale
ke ruke u pogledu eventualne istoriografske vrijednosti izvora.
Omer Dervievi prenosi priu ustanika Sulejmana Dizdarevia
koju je ovaj priao pred mnogima. Naime, kad je Dizdarevia
armija otjerala na brdo pitali su ga zato ste odmah ili kui ena
ma umjesto da ostanete jo malo pa bi se vojska pridruila. Mi smo
dragovoljci iz Sarajeva. 17 ) Drugi pak turlianin, Dervievi Velaga (Mujagin), koji nije uestvovao u Buni ali je valjda kao skojevac
zbog neuestvovanja u guenju Bune ipak dospio u Brezu, govori
o svom tamonjem susretu sa Omerom Runiem. Ovaj, sekretar
partijske organizacije u Sturliu i saradnik Udbe ali i uesnik Bu
ne, prije nje imao je u Cazinu priliku da vidi spisak od 25 ljudi,
meu njima Sulju unia, Branka Vukainovia, Hasu Beganovia, koji su bili, svih 25, po Omeru, na elu ustanka u Cazinu. 18 )
Hase Beganovi je ak, po svjedoenju Mehmeda ogia, njemu i
Hasibu Beganoviu na tri dana prije ustanka predao u Cazinu iz
SUP-a 3 sanduka puaka (120 komada) i 4 pukomitraljeza sa oko
3000 metaka, to su njih dvojica Mehmedovim kolima odvezli u
IJ)

Sjeanje Mehmeda ogia dato Ahmetu oviu u


oktobru 1990. godine u a.a.
) Sjeanje Uroa Paia, djeda Borke Beukovi osi
koja je i dobila ovu izjavu u
septembru 1990. godine u a. a.
) Svjedoenje Sele Beganovia dato autoru u julu 1990. godine u a. a.
) Sjeanje ure Boia, dato Borki Beukovi osi u septembru 1990. godine, u
a. a.
1?) Svjedoenje Omera Dervievia dato autoru u julu
1990. godine, u a. a.
**) Svjedoenje Velage Dervievia dato autoru u julu
1990. godine, u a. a.
l'J Cazinska buna

217

Liskovac i podijelili ustanicima. 19 ) Ovolikog grijeha, dodue, ne


spominje danas vie nijedan drugi svjedok ali se opet ne bi mogli
navesti svi oni koji tvrde da je gotovo sva vlast na srezu bar znala
za ustanike pripreme. Ve smo se upoznali sa ulogom koju je,
prema Boiima, imao predsjednik MNO turli, Hasan ovi. Po
njihovom svjedoenju, s obzirom da je na primjer na maini kucao
(za koga?) izvjetaj organizacije, ispada da je bio i te kako aktivan
uesnik Bune. U drugom ustanikom aritu, Liskovcu, pobunjeni
ci su imali prije ustanka ak nekakav dentlmenski dogovor sa ina
e ne ba obljubljenim predsjednikom MNO Alom krgiem, koji
ih je uvjeravao: Idite i ako uspijete mene i druge uvajte, a ako ne
uspijete mi emo uvati vas.' )
ta na ovakve i ovolike optube kae etiri decenije kasnije
druga strana? Neki vie nisu ivi. Rade igi je, kao to je po
znato, izvrio 1951. na Golom otoku samoubistvo, Branko Vukai
novi i Hase Beganovi su umrli. Razumije se da se ivima meu
tim, nije moglo postavljati izravna pitanja o navodno njihovoj inkriminiranoj ulozi u ustanku 1950. godine. O Buni su pak svi ov
dje pomenuti, a ivi, pristali razgovarati. Upoznaemo se dakle sa
svjedoenjima MHovana ilasa, Stanka Opaia anice, Hakije
Pozderca, Sulje unia, Hasana ovia, Ale krgia.
Ale krgi pobija svoje bilo kakvo prethodno znanje o ustanikim pripremama. 21 ) I Hasan ovi negira bilo kakvu svoju umi
jeanost u pripreme ili Bunu samu. 22 ) Zanimljivo je meutim, slije
dee ovievo dananje rezonovanje: itavo vrijeme mislio sam
da je to sve skupa stvorila propaganda, u zadnje vrijeme ve nisam
vie siguran. 23 ) Suljo Zuni je, prema sopstvenom iskazu, za usta
nike pripreme saznao od Omera Runia na nekoliko dana prije
Bune, obavijestio o tome odmah efa cazinske Udbe Branka Vukainovia, koji meutim, neodgovarajue reagira i ak brani unia
da ovaj o svemu izvijesti Hajru Kapetanovia, sekretara OK u Ba
njaluci. Kasnije se saznalo da je hapenja bilo i u Bosanskom Pet
rovcu, Glini, Luci Palanci, i drugim mjestima. Do danas se ne zna
ko je koordinirao ove akcije na irem planu ali sam ubijeen da je
neko odozgo to radio. Otkup je uzrok ustanka, a mislim da je cilj
iznad toea. Htieli su dovesti kralja. Morala je postojati veza sa et) Svjedoenje Mehmeda ogia dato Ahmetu oviu u oktobru 1990. godine u
a. a.
20)

Svjedoenje Mehmeda ogia .


Svjedoenje Ale krgia dato autoru u julu 1990. godine u a. a.
) Svjedoenje Hasana Covia dato autoru u julu 1990. godine u a. a.
) Isto.
Jl)

218

nitvom iz inostranstva, pria ovjek koji je zbog Cazinske bune


proveo 2,5 godine na Golom otoku. 24 )
Tadanjim visokim partijskim i dravnim funkcionerima Hakiji Pozdercu, Stanku Opaiu anici i Milovanu ilasu, kako
smo vidjeli, pripisana je odgovornost u razliitom smislu.
Hakija Pozderac je okrivljen za svoje kruto i nehumano po
naanje na terenu, posebno u pogledu otkupa a u sutini zato da bi
se kao revnosni borac nove drave to vie lino istakao, dakle iz
karijeristikih pobuda. Stoga ga i etiri decenije kasnije terete
mnogi ljudi sa Krajine. Sam Hakija Pozderac o svojoj ulozi u do
gaajima u ono vrijeme kae da je iz Sarajeva odmah doao u Ca
zin, tu bio svega nekoliko dana, razrjeavajui nastale probleme
zajedno sa ostalima iz vlasti na Krajini i onima tamo tada specijal
no upuenima. Ali ubrzo je povuen nazad u Sarajevo, to mu se
danas, moda i nakon iznoenja nekih injeninih elemenata u raz
govoru sa autorom, ak ini nekako sumnjivim. Svoje brzo povla
enje sa terena nazad u Sarajevo dovodi i u moguu vezu sa nei
jim nastojanjem da on, Hakija, ne bi mogao eventualno ublaavajue uticati na kanjavanje pobunjenika. 25 )
Sa druge strane, Stanko OpaiCanica, partizanski heroj
Korduna i aktuelni ministar u hrvatskoj vladi nije ostao kao Ha
kija Pozderac u sjeanju kao ortodoksni komunista koji bi kao ta
kav skrivio ustaniko dogaanje, ve kao onaj koji je (moda)
uestvovao u direktnim organizacionim pripremama Bune. Pozna
to je da je optuen, kao i Zigi, po IB liniji i da je zato proao
Goli otok, no da li je imao nekog stvarnog i eventualno kakvog
udjela u pripremanju pobune na Kordunu (i Baniji) ili mu je revol
te seljaka 1950. godine, da se nekako rijei uticaja istaknutijih Srba
u Hrvatskoj, predsjednik hrvatske vlade Vladimir Bakari prosto
napakovao (kao istovremeno i igiu i Brkiu npr.) ili je tu bilo
prisutno svaega pomalo, ostae otvoreno do daljnjeg. Ne iznosei
bilo kakve svoje veze sa Devrnjom, koga je inae potovao kao
hrabrog partizanskog borca, ni neki drugi bilo kakav svoj udio u
tom ustanku, pamti tek jednu svoju snanu (a vanu) impresiju o
Buni, jednu sumnju koja ga i danas prati: Ja lino u tu bunu sum
njam. Bilo je nezadovoljstvo radi otkupa i seljakih radnih zadru
ga i trebalo je neto uiniti. Trebalo je provocirati narod da bi
se mogli pohapsiti nezadovoljnici. Ta sumnja moe biti neopravda
24) Svjedoenje Sulje unia dato autoru u oktobru 1989. i Ahmetu oviu u julu
1990. godine u a. a.
s) Svjedoenje Hakije Pozderca dato autoru u julu 1990. godine u a. a.

219

na ali to je bilo tada moje miljenje, koliko se sada sjeam, zaklju


uje svoju priu optuujui Bakaria posebno za teak i posebno
kulturno nedostojan ivot Srba u Hrvatskoj. 26 )
Svakako veoma interesantno trebalo je biti, nakon svega, svje
doenje o Buni tadanjeg ovjeka broj etiri, Milovana ilasa (po
autorovoj rang-listi ilas je 1950. godine, kao jo prijeratni lan
Politbiroa CK KPJ i poslije rata zvanini glavni ideolog Partije, u
hijerarhiji moi dolazio iza Tita, Kardelja i Rankovia, odnosno
Rankovia i Kardelja). Upoznaemo se sa dva izvora ilasovog
linog autorstva o Buni, oba stjecajem sluajnosti, iz 1990. godine.
Prvi je ilasov osvrt na Bunu iz njegove polu-autobiografske knji
ge Druenje s Titom:
U zimu 1949. godine je pobuna seljaka muslimana u okolini
Cazina. Skupilo se njih 500600 iz raznih sela i krenulo cestom
na Cazin. Usput su razoruali milicionersku stanicu i nekog po
monika ministra iz Hrvatske koji je naiao automobilom. Koman
dant oblinjeg garnizona odbio je da intervenie, jer da nema na
redbu odozgo: zbog toga je kasnije smenjen. Ali deset-dvadeset
pripadnika bezbednosti i lanova komiteta su zgrabili oruje
imali su i jedan pukomitraljez, i poseli neko brdace kraj grada.
Kad su se seljaci, halaui i emluei, pojavili na vidiku, branioci
su otvorili vatru i gomila se rasturila. U itavoj toj gunguli niko
nije ni ranjen. Veina pobunjenika se vratila kuama kao da ni
ta nije ni bilo. Ali tridesetak njih koji su bili krivi ili su se oseali
krivim pobegli su u umu: posle nekoliko dana pohvatani su svi
i na licu mesta streljani.
Beograd je bio u toku zbivanja. Mene je na osobitost dogaa
ja upozorio Kardelj, petnaestak dana kasnije, poto je stigao izvetaj u kome je sve bilo dob *o obraeno. Tipina akerija! na
glaavao je Kardelj. S^e zasnovano na seljakim priama i ma
tarijama. Neorganizovano i bez jasnog cilja...
I doista je bilo tako.
Tada smo se mi pribojavali ba Kardelj je na to upozora
vao nekog prostaljinistikog nemira, a izbila je seljaka, kontrarevolucionarna pobuna... Cazinski muslimani, Cazinska krajina
svet za sebe: stoljeima u zakutku izmeu Austrije i Turske, rato
borni i fanatini. U ratu su se, posle izvesnih kolebanja, pridruili
partizanima kao vojska za sebe. Svakako su bili nezadovoljni
zbog prinudnog otkupa i kolektivizacije, mada nisu imali zato vie
razloga no drugi. I to je najudnije, najnepredvidljivije jer nisu
) Sjeanje Stanka Opaia anice dato autoru u januaru 1990. godine u a. a.
220

ni u ratu, ni pre rata, ni svojom versko-etnikom posebnou bili


naklonjeni srpskoj monarhiji na bunu ih je podstakla glasina da
se kralj Petar II spustio padobranom negde u okolini!... 27 )
I prema drugom izvoru, pismu koje je ilas uputio autoru, a
odgovarajui na neka postavljena mu pitanja u vezi sa bunom
1950. ispada da on lino sa ustankom nije imao nikakve veze. Neznam nita o inostranoj vezi s pobunom, a smatram da nije po
stojala. Nita posebno neznam o toj buni to bi bilo u vezi s mojim
tadanjim poloajem. 28 )
Toliko o sjeanjima i svjedoenjima onih ljudi koji su bili na
spram Drave s onu stranu barikade odnosno onima za koje se to
govorilo, o kojima su takve prie kolale.
II.
Moda se ini a priori neinteresantnim pitanje o optoj po
zadini i nekom eventualno konkretnom izvanjskom uticaju na pri
preme za neprijateljsku akciju i taj dogaaj sam, to pitanje po
stavila etiri decenije kasnije i nekim pripadnicima tadanjih orga
na Drave koji su na ovaj ili onaj nain uestvovali u sreivanju
prilika na Krajini. ini se, na prvi pogled, zaista neumjesnim kad
znamo koje i kakve su bile zvanine ocjene o dogaajima iz 1950.
godine. Iz vie razloga takav pristup, kad je ve mogu, ipak, nije
beznaajan. Putem takvog pitanja saznajemo da su se npr. stavovi
nekih pojedinaca poneto i razlikovali ve tada, (a moda su te
razlike nastale kasnije) od ocjena organa iji pripadnici su oni bili,
a iz ponekih takvih sjeanja dobija se i ira interpretacija, (kako sa
mog konteksta dogaaja, tako i tog vremena u cjelini. Ograniava
jui se ovdje, dakle, samo na pitanje oko uzroka, povoda, motiva i
eventualne neke spoljne pozadine ustanka iz 1950. godine, na
stali su zanimljivi i vrlo razliiti odgovori, makar su i svima njima
poneke komponente, kao zaista teke materijalne prilike ili velika
opta kulturna zaostalost npr., zajednike, pa stoga tih akcenata
autor uglavnom ne istie kod svakog dolje citiranog ponaosob. Ali,
bez pretenzije uspostavljanja nekog njihovog posebnog redoslije
da, propratimo u daljnjem ta neka 40 godina kasnija sjeanja
obrazloenja razmiljanja, uz navoenje funkcija njihovih auto
ra 1950. godine.
U jednom dahu Hajro Kapetanovi nabraja mnotvo mome
nata koji su, po njegovom miljenju, i doveli do bune. Nije na
stavljen kontinuitet masovne politike angaovanosti to je bila u
17)
Milovan ilas, Druenje s Titom, izdavai: Milovan ilas i Momilo orgovi,
Zemun, 1990. 8990.
n ) Pismo Milovana ilasa autoru od 1. 8. 1990. godine u a. a. Ti ilasovi odgovo
ri u cijelosti se citiraju u glavi Sjeanja.

221

ratu. Nastupilo je suavanje tog fronta. Kod nekih ljudi dolo je


do pomame u vlasti, da su oni sve, da su bogovi, da se bez njega ne
moe, prisutno je bilo potcjenjivanje ljudi. No, na prvom mjestu je
svakako opta teka situacija u zemlji u cjelini te na Krajini poseb
no. Tamo je bila totalna ekonomska zaostalost, totalno siroma
tvo, oni su vegetirali. Ali ak od te sirotinje je traeno. Ljudi su
morali npr. za otkup demper davati umjesto vune, propisi su bili
potpuno nerealni. Zatim treba imati u vidu kulturnu i zdravstvenu
zaostalost ovih krajeva. U ostacima neprijateljskih snaga (proustakih i proetnikih) javili su se podstrekai za trovanje klime me
u ljudima. Kler nema veze, on je jo u ratu ukljuen u NOB, hode su bile u naem pokretu, jo u ratu bili su sastanci uitelja i hoda. Sve to zajedno treba posmatrati. Sto se te izvanjske kompo
nente tie Kapetanovi se sjea da je jo u onom prvom kontaktu
sa Pucarom koji istovremeno na drugi telefon, da Hajro uje, raz
govora sa Rankoviem, ovaj odmah rekao daje to maslo IB, da
bi sutradan procurilo da su tu i prsti Rade Zigia. 2 )
Vojo olovi, naelnik Drugog odjeljenja Udbe NR BiH, se
sjea da je Udbina istraga tekla vrlo glatko, da se dolo vrlo brzo
do svih podataka o organizaciji. Zanimljivo je da olovi kae da
nije znao za slunjski dio ustanka. Svojih tadanjih utisaka nije pro
mijenio. Cazinska buna bila je izraz revolta seljaka na mjere
Drave prema selu. Nije bilo umijeanosti stranih faktora, stvar je
bila autohtona. Bilo je inae sa svih srezova informacija o nezado
voljstvu seljaka i raznih glasina. To je bio revolt bez jasnog kon
cepta to bi, kako bi. Nismo mogli otkriti neku ideoloku potku.
Kolebljivost tih ljudi bila je velika, kao i u ratu. Tito je interno oci
jenio stvar kao revolt seljaka i ispoljio kao neko razumijevanje
za njih, blae ocijenio dogaaj. Traio je da treba sve ispitati, za
njega je bilo vano da nema stranog faktora, to je bilo vano i za
Udbu. Sve je to bilo rezultat viegodinjeg pritiska sa Zapada, vrlo
vjete propagande sa Zapada. Radio-stanice nije bilo. Gotovo e
tiri decenije kasnije, olovi dogaaje i ovako analizira: Bila je
relativno slaba vezanost Muslimana za novi poredak. Sektatvo je
postojalo prema selu generalno, sektatvo bilo i u odnosu na naci
onalno pitanje i u odnosu na vjeru. Meu uzrocima je sigurno bilo
i praktino ponaanje dnevne politike na selu. Vaan motiv bila je
privlanost pljake. Cazinski seljak je openito teko ivio, tu su
bili mnogi ratovi, kue gorjele, razni vladari, sve su to psiholoki
faktori koji su u spletu sa ostalima doveli do pobune. Treba doiv
) Svjedoenje Hajre Kapetanovia, dato autoru u junu 1989. godine u a. a.
222

jeti taj cazinski ambijent, jer bit je u ambijentu, zakljuuje olovi. 30 )


Slobodan akota, pomonik ministra unutranjih poslova
BiH, koordinirao je na Krajini aktivnost grupa koje su po terenu
hvatale odbjegle. Sve je to bilo spontano, zato brzo i ugueno. Mi
nikada nismo otkrili neku organizaciju iza toga^ nikad nisam mo
gao definisati sve uzroke i neposredne povode. itav sluaj je inte
resantniji kao socioloki fenomen nego iz bezbjednosnih razloga,
jer mi smo tada imali veih problema, npr. na Romaniji, oko Foe,
gdje se trebalo razraunavati sa oruanim odmetnicima, svjedoi
Sakota. 31 )
Momir Kapor, lan Oblasnog komiteta KP BiH Banjaluka,
takoer na zadatku sreivanja prilika na Krajini, isto tako je
miljenja da se radilo o punoj stihiji i o velikoj neobavijetenosti
ljudi, kao i da nije bilo vanjskih uticaja. 32 ) Nikakva strana obav
jetajna sluba nije bila umijeana, kategorian je Ratko Ili, iz
banjaluke oblasne Udbe odmah upuen u Cazin na raiavanje
situacije. 33 ) Slino misle i iz Banjaluke poslani udbovac Drago Dodik ili partijac Rade Medi. Medi kae: Na prvom mjestu to je
bila stihija govorilo se: Hajmo bolan na Cazin, sve osloboeno i
odluno dodaje da se na primjer Hakija Pozderac u kritinom
momentu naao tamo on bi kao najugledniji sve vratio kui. 34 )
Povodljivost stanovnitva jedna je od osnovnih socijalno-psiholokih osobina koju kao veoma vaan momenat istie u svom
svjedoenju veina njih. Bitno je povesti. Tko ima na Krajini au
toritet da narod povede, taj ima i vlast nad njim, otprilike izjav
ljuju u odvojenim iskazima M. Carevi, viegodinji partijski funkcioner na kladukom i M. Mili, udbovac na cazinskom srezu. 35 )
Sreski komiteti kruto administrativno ganjali su otkup, radnu
snagu, seljake radne zadruge, narod ekonomski iscrpljen i krajnje
neobavijeten, neobrazovan, bez npr. osnovnih geografskih pred
stava (ako palo Bie, po njima pala i Jugoslavija). Na Kladui je
zahvatilo posebno sela Todorovo, Gornju Vidovsku, Slapnicu, tj.
brdoviti kraj koji se granii sa cazinskim srezom. Situaciju je isko
ristio neprijatelj, moni ostaci ustatva, zatim fundamentalisti, tj.
>0)

Svjedoenje Voje olovia dato autoru u maju 1989. godine u a. a.


Sjeanje Slobodana akote dato autoru (telefonom) u junu 1990. godine u a. a.
) Sjeanje Momira Kapora dato autoru u julu 1990. godine u a. a.
(
) Svjedoenje Ratka Ilia dato autoru u februaru 1988. godine u a. a.
J4) Sjeanje Rade Media dato autoru u avgustu 1989. godine u a. a.
JS) Svjedoenje Mie Carevia dato autoru u julu 1989. godine u a. a. i svjedoenje
Mile Milia, dato autoru u oktobra 1986, u oktobru 1989. i u januaru 1990. godine u a.
a.
5I)

223

indoktrinirani seljaci. Meutim, hode nisu bili u igri. Pravih et


nika u ideolokom i vojnom smislu na Kordunu i u Kladui nije bi
lo, pria Carevi, ne vjerujuu u umijeanost nekih stranih fakto
ra. Sjea se, dodue, da je bilo i takvih pria, no, kae nije logino
da bi bio umijean Zapad jer je bila 1950. Jugoslavija sa njim u do
brim odnosima, a nije logino ni Istok jer su bile parole za kra
lja. 36 )
etnitvo porie i Petar Zinaji, do ljeta 1949. ef slunjske
Udbe, istraiva i dobar poznavalac ratnih i poratnih prilika na
Kordunu: To su bili zaostali i siromani seljaci, koji nemaju nita
sa Komunistikom partijom, nita sa etnitvom, ali samo to et
nitvo i kralj protivnici poretka, ovi seljaci su to u nevolji prigrabi
li. 37 )
S druge strane, isljednik Udbe J. Lipovaa ne insistirajui na
tezi o etnikoj pozadini, dovodi Krajiku bunu ipak na neki nain
u vezu sa sluajem u Bosanskoj Bojni gdje tada naena titovka
puna kokardi. Meutim, on se ivo sjea svog pretpostavljenog u
Udbi Munir Kadia, koji bi za cazinsku pobunu valjda vie puta
znao kazati: Mi smo zmiju gonili, gonili od repa pa do vrata ali
glave nigdje. Lipovaa dodaje: Organizator je bio u Beogradu.
Ali i on uzrok ovog dogaaja bar dijelom vidi u otkupu: Ljudi
mnogo pogreili. Proglasili Cazin za itorodni kraj, a teka nei
matina. U toj optoj nevolji koja je bila, iskoritena je prilika za
ispad. Meutim, ti isti ljudi sutra bi ili da brane zemlju, zaklju
uje Lipovaa. 38 ) Kao i Jusuf Lipovaa i Ahmet Kulenovi, udbovac koji je tih dana odigrao veoma vanu ulogu na terenu, pa su ga
ak ustanici zapamtili po dobrom, za urevdanski dogaaj 1950.
na Krajini koristi izraz ispad. Nikakva seljaka buna, to je bio ne
prijateljski ispada, tvrdi Kulenovi, takoer pominjui neke vjerovatne veze i podsticaje van same Krajine. 39 ) I Hasan Puri, uitelj
iz Todorova te uesnik u raiavanju onih dana na kladukom
srezu, vjeruje u izvanjsku vezu. Ja mislim da je to poteklo iz Like.
Postojala je neka organizacija u Lici i ona to provukla kroz ui ov
dje. Preko njih parole Doi e kralj, doi e do prevrata, i da se
uzme iz zadruga. Postojala jedna grupa povezana sa grupom u Li
ci a ova grupa moda povezana jo s kojom. 40 )
5)

Svjedoenje M. Carevia.
) Svjedoenje Petra Zinajia dato autoru u januaru 1990. godine u a. a.
) Svjedoenje Jusufa Lipovae, dato autoru u oktobru 1989. u a. a.
1 ) Svjedoenje Ahmeta Kulenovia dato autoru u oktobru 1989. godine u a. a.
) Svjedoenje Hasana Puria dato autoru u decembru 1989. godine u a. a.
224

Ve pominjani Mile Mili istie jedan aspekt koji drugi i ne


pominju. Ukazuje naime na govorkanja, izmeu ostalog, da je
represivni rad Udbe natjerao stanovnitvo na pobunu. Rijedak pri
mjer, makar indirektnog priznavanja vlastitih greaka predstavnika
lokalne Udbe. Istovremeno Mili i opravdava mjere koje je prema
stanovnitvu onih dana poduzimala drava. Da se proirio usta
nak bilo bi krvoprolie zbog svjeih rana bratoubilakog rata. Za
to su bile na mjestu otre mjere koje su poduzimane. Ako bi se to
proirilo na ustake ratne sredine, pod pljeevika sela, Drenik,
na Podgrme i drugdje gdje je tinjalo nezadovoljstvo, Udba se pla
ila da ne doe do rasplamsavanja pobune i kasnijih meusobnih
obrauna zbog jo ivin i bolnih ratnih rana. 41 )
Ali glavni uzroci pobuni su ipak bili u neposrednim nevoljama
stanovnitva. Ljudi primorani na ustanak zbog otkupa, kupovali
da predaju, dolo do gue, kategorian je Vajan Popovi, ef sreske Udbe u Bihau, koji je i sam uestvovao u raiavanju na
urevdan. I dok Suljo uni, sekretar Sreskog komiteta Cazin,
krivicu, kako smo ranije vidjeli, prebacuje na Udbu, V. Popovi
usmjerava kritiku posebno na Partiju. Ali nisu samo otkupi krivi
ve i odsustvo politikog rada na cazinskom srezu, nastavlja V.
Popovi, da bi ispriao i slijedee: U podpljeevika sela bihakog
sreza Skoaj (hrvatsko), Baljevac (hrvatsko i srpsko), Zavalje
(hrvatsko), Meudraje (preteno hrvatsko), na samoj granici sa
Hrvatskom, dolazio je Rade Zigi, i prije i poslije Cazinske bune,
te na zborovima narodu govorio oko otkupa i SRZ na nain proti
van liniji Partije, o emu sam ja obavijestio republiku Udbu u Za
greb. To sam uinio na traenje njihovih organa. Sutradan, nakon
ustanka u Cazinu, ja sam o igicu ispriao prvo Hajri Kapetanoviu, s kojim sam se dobro poznavao, a ovaj je prenio to akoti, koji
ljut to nije najprije obavijetena sluba. On alje depeu iz Sara
jeva da odmah poaljem te podatke o igiu u Sarajevo. Odgovo
rio sam da sam ve sve poslao u Zagreb. Uskoro zatim igi je bio
uhapen. 42 )
I vie drugih partijaca i udbovaca ulo je za vezu Rade i
gi ili vezu Canica-Opai. M. Carevi: Prialo se, ali ne vje
rujem, nikad nije dokazano. P. Muti; ef kladuke Udbe: anica-Opai bio je ministar. Ta buna za njega je bila suvie sitna
stvar da bi se on oko toga petljao. M. Mili: U razgovorima udJl)

Svjedoenje M. Milia.
Sjeanje Vajann Popovia dato autoru u septembru 1986, u februaru 1988. i u
aprilu 1990. godine u a. a.
42)

225

bovaca iz Hrvatske i nas iz BiH bilo je nabacivano da postoji ne


trpeljivost izmeu Bakaria i srpskih ministara u Hrvatskoj, Zigia, Opaia, Brkia. Da je Bakari iskoristio priliku da se sa njima
obrauna. Ali nikad oko te veze bilo ta dokazano, samo nagaano. 43 )
Nekolicina udbovaca i partijaca pominje, uz i neke druge fak
tore, i mogunost ak inostrane veze sa ustankom. Pero Muti
misli da je ipak neka strana obavjetajna sluba to povela. Moda
turska ipak njihovi ljudi, ali objanjava, dalje, kako se tako ne
to to se desilo na Krajini prosto moglo i oekivati zbog neimati
ne i muka naroda. Kod nas oruk sistem od osloboenja. Nemamo
mjeru ve kampanja koja nikad ne moe nita pametno uraditi,
prosuuje Muti. 44 ) Suljo uni, sekretar Sreskog komiteta i pred
sjednik SNO-a Cazin, uz teke materijalne prilike i optu kulturnu
zaostalost, istie posebno dva momenta. Prvo, ljudi iz Udbe pod
bacili, jer inae do toga ne bi dolo, i drugo, izvanjski uticaj.
Neko iz etnike emigracije imao je vezu s nekim u zemlji, a taj u
zemlji je uticaj irio dalje na Milana Boia i ostale. 45 ) Duko Bo
ri, koji je iz OK Banjaluke poslan takoer da sreuje prilike, i
to posebno u partijskim organizacijama, kae pak da su bile indi
cije da iza vodstva pobune stoji engleska obavjetajna sluba, sje
ajui se jo kako su seljaci govorili da to ustanak Turaka i ob
janjava: ali nisu to govorili iz ovinistike mrnje, ve to ustali
protiv drave, nove, narodne. 46 )
Najodluniji u isticanju teze o inostranoj vezi je Gojko Joti,
do Bune opunomoenik Odjeljenja unutranjih poslova za srez
Bosanska Dubica, nakon Bune upuen na isto takvo slubeno
mjesto u Cazinu. Otkup nema veze sa ustankom, kategoriki
tvrdim, pokuava bar u prvi plan ubaciti neke druge faktore Goj
ko Joti. Prvo, ustanak je pripremila strana obavjetajna sluba.
Drugo, iskoriteni su nevolje, primitivizam, zaostalost i povodljivost naroda. Tree. Radi se o karijerizmu voa ustanka, o njihovoj
uvrijeenosti to su kao ponieni nakon rata, tj. nisu dobili ono
to su mislili da bi kao borci trebali imati ili dobiti. Joti, kome su
dospjeli, prema njegovoj tvrdnji, ubrzo nakon Bune u ruke neki is
trani materijali Udbe, tu stranu vezu ovako objanjava: Punac
Nikole Boia doveo je na prvi sastanak u Crnaju 31. marta jed
nog ovjeka srednjeg rasta u kaputu i sa eirom na glavi koji je
4)

Svjedoenje M. Carevia, P. Mutia, M. Milia, u a. a.


Svjedoenje P. Mutia.
*') Svjedoenje S. unia.
4) Svjedoenje Duka Boria dato autoru u februaru 1988. godine u a. a.

44)

226

prikrienih ruku na leima stajao cijelo vrijeme bez ijedne izgovo


rene rijei, pa se onda nasluivalo da je to mogao biti neki strani
agent. Kasnije je dato, svugdje po Jugoslaviji, slubeno obavjete
nje Udbe Miliciji, da se trai taj jedan odbjegli mladi koji je za
jedno sa jo dvojicom u Ljubljani sasluavan, a tom prilikom isko
io kroz prozor s prvog sprata i pobjegao. Bio je to jedan Makedo
nac, student ekonomije. Kasnije valjda nije uhvaen, ali se pretpos
tavljalo da je on bio agent za vrijeme Cazinske bune. Mislim da bi
o tome vie mogao znati Slobodan akota. 47 )
Vidjeli smo ranije da Slobodan akota vjeruje da je dogaaj
bio spontan, da nije stajala iza njega neka organizacija. Jotieva tvrdnja o cazinskom ustanku kao plodu pripreme strane obav
jetajne slube bi, meutim, ipak mogla biti osnovana. I ne samo
pria Gojka Jotia, koji je najuvjereniji, ve i svjedoenja te vrste i
ne malog broja drugih. Koliko god na ovakvo razmiljanje navode
autora nerazjanjeni momenti iz pomenutih sjeanja i sjeanja s
kojima emo se jo sresti, dakle sve sjeanja ljudi koji su bili u ve
oj ili manjoj mjeri u nekoj vezi sa konkretnim zbivanjima na Kra
jini 1950. godine, isto toliko autor je u tom svom prosuivanju pod
uticajem ireg konteksta, konteksta napora koji ini jugoslovenska
emigracija na Zapadu da poto-poto izazove socijalne nemire u
zemlji. Ti su napori kulminirali 1950. godine, a arite nemira pla
niralo se da bude u blizini Krajine, negdje oko Knina.
I mada je optepoznato da su bivi jugoslovenski kralj i njego
ve pristae iz inostranstva provodili razliite podrivake aktivnosti
kojima je u zemlji trebalo stvarati socijalni razdor, inscenirati ne
rede i si. sve u cilju ruenja novog poretka i vraanja kralja, ipak su
zaista poznate samo neke od tih aktivnosti. Moda i veina njih ali
sigurno ne i sve. Za injenicu da su odreene pojedinosti o djelo
vanju jugoslovenskih emigrantskih krugova sa Zapada doprle do
javnosti u svakom sluaju najzasluniji su neki nekadanji obavje
tajci i kontraobavjetajci Udbe koji vie decenija nakon svog ue
a i uea svojih kolega u slamanju ovih pokuaja iz emigracije,
posebno putem u zemlju ubaenih teroristikih grupa i pojedinaca,
kroz svoja objavljena sjeanja ta zbivanja osvjetljavaju. Koristei
se i raznom, samo niima dostupnom dokumentacijom, nastali su,
tako, knjige ora Liine pijuni su preli granicu i Tragom
plave lisice, Nikole Milovanovia Kroz tajni arhiv Udbe (u dva
47)

Svjedoenje Gojka Jotia dato autoru u oktobru i u novembru 1989. godine u a.

a.
227

toma), Ratka Ilia Opredijeljeni za izdaju. 48 ) Sve su to knjige


koje tretiraju vrijeme i oko 1950. godine. Ilieva u posebnom po
glavlju i neprijateljsku aKciju u Cazinu.
No, s aspekta pokuaja otkrivanja jugoslovensko-emigrantske
umijeanosti u nau Bunu, autorovu veu panju privukle su pre
thodno pomenute. Posebno knjiga Tragom plave lisice. Slube
ni servis Petra Karaorevia u Parizu, pod neposrednim vod
stvom ex-kralja, priprema dravni udar koji bi trebalo izvriti
1950. godine... Ex-kralj nareuje da se u Beogradu formira pod
zemni parlament... Na pozornicu stupaju suradnici Udbe u kra
ljevoj obavjetajnoj mrei u Trstu i u etnikom kanalu Austrija
Ljubljana... Naa Sluba sigurnosti planira i u djelo provodi smjelu i kompliciranu akciju obmane kojom e likvidirati neprijateljsku
djelatnost protiv nove Jugoslavije samo su neke udarne opte
konstatacije iz knjige. Knjige koja specijalno obrauje ba proble
matiku sa Zapada od strane kralja ubaenih radio-stanica i ljudi
koji su sa njima trebali raditi. Meutim, konkretnih odgovora na
pitanje eventualno ubaene radio-stanice (za koju se govorilo da s
njom u Cazinu upravlja edo Bogunovi) ili jo jedne u Karlovcu,
koja bi se takoer koristila za potrebe Bune, i to na podruju Kor
duna, dakle o eventualnom postojanju tih radio-stanica u rukama
kraljevih agenata, u ovim knjigama nema ni pomena. Sta takav na
laz govori? Dva su mogua odgovora. Prvo, da jedne, dvije ili ak
tri radio-stanice na Krajini, tj. po jedne u Cazinu, u Kladui u Kar
lovcu, ili recimo samo jedne (u ili u blizini Cazina) stvarno nije bi
lo jer bi je (ih) kontraobavjetajci inae otkrili, kao to su to uinili
1950. godine sa osmoricom upuenih od kraljevske emigracije sa
Zapada (kako proizlazi iz knjige Tragom plave lisice). I drugo,
da takva jedna (dvije ili tri) radio-stanice u vezi sa naom Bunom
ipak jeste postojala ali joj kontraobavjetajna sluba Udbe, i pored
svekolike umjenosti i spremnosti tako plastino opisanih u Liininoj knjizi, jednostavno nije ula u trag. Autor je sklon ocjeni da je
ipak potrebno da, iz vie razloga, protekne jo neko vrijeme da bi
se pouzdano moglo prikloniti jednom od dva ponuena odgovora.
Toliko o sjeanjima, odnosno svjedoenjima udbovaca i parti
jaca koji su bili na razne naine 1950. godine u vezi sa dogaajima
koji se u ovoj knjizi istrauju ili su bar poznavaoci tadanjih prili4S)
. Liina, Tragom plave lisice, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1990.
N. Milovanovi, Kroz tajni arhiv Udbe, Sloboda Beograd, 1986, R. Ili, Opredijeljeni
za izdaju, Osloboenje, 1990. godine.

228

ka u pogledu eventualnog spoljnog uticaja na Bunu. Na ta, vie de


cenija kasnije data, svjedoenja jo emo se vraati. S autorovim
optim osvrtom na njih sreemo se u zakljunim razmatranjima
ove knjige.

229

Glava deseta

KONTEKST SLUAJEVA
Da bi se blie razumjela seljaka pobuna na Krajini do sada
su injeni napori da se prikau razne komponente ondanje stvar
nosti u Jugoslaviji, upoznavali smo se s tradicijom i prolou tih
krajeva openito, navoeni su mnogi primjeri iz raznih oblasti
ljudskog ivljenja. No, sline nevolje i tegobe navodile su meu
tim, seljake i iz drugih predjela zemlje na otvoreno ispoljavanje ne
zadovoljstva, pa ponegdje i oruani otpor protiv takve u sutini ne
narodne vlasti i drave. Ipak nigdje u Jugoslaviji, bar koliko je do
sada poznato, nije organizovana i sprovedena pobuna koja bi sad
ravala takve dimenzije kao to ih je imala ova naa krajika.
Sva ta izraena nezadovoljstva su ili na vrijeme otkrivena i pre
sjeena ili su bila relativno malog obima i posve lokalnog karakte
ra. Vie njih bilo je obojeno i jakim konkretnim ideoloko-politikim elementima u ratu poraenih snaga odnosno ostataka tzv. do
maih neprijateljskih vojnih formacija (etnika, ustaa itd.). ini se
da je u Bosni i Hercegovini svega toga bilo najvie. Da bismo si, s
jedne strane, nekako jo pribliili ukupan kontekst u kome je do
lo do krajike pobune 1950. i da bi, s druge strane, razumljivija
bila otra reakcija drave na ovu Bunu, upoznaemo se sa jed
nim brojem tadanjih buntovnih sluajeva u Jugoslaviji koji su ta
koer bili usmjereni na ruenje dravnog poretka, a s kojima je,
svojim uzgrednim istraivanjem, autor dolazio u kontakt. S ob
zirom da su indikativni, a neki od njih moda i u direktnoj organi
zacionoj povezanosti sa naom Bunom, prosto je obavezno da se
navedu ili ak poblie predstave. Posebno mjesto u tom ukupnom
prikazu, iz vie razloga, pripada tzv. glinskom sluaju s kojim e
mo se malo poblie upoznati, dok su u drugom dijelu ovog poglav
lja brojni ostali buntovni sluajevi, i zbog slabe istraenosti, tek
ukratko prikazani ili neki ak samo ilustrativno navedeni.
230

I
Radi eventualno mogue neke vrhovne zajednike koordina
cije sa naim ustankom posebno mjesto u kontekstu raznih slu
ajeva pripada Radu neprijateljskih elemenata na glinskom sre
zu, kako sluaj nazivaju pukovnici Safet Filipovi i David Lauevi u onom svom nama ve dobro poznatom izvjetaju. Do 8. ju
na bilo je uhapeno oko 100 lica sa glinskog i neto sa petrinjskog
sreza, od kojih je izvjestan broj puten. Zapravo do 3. juna bilo je
otkriveno 69 aktivnih sauesnika. Do ovog vremena nisu otkrivene
nikakve veze sa Cazinskom krajinom ili Slunjem, saoptavaju pu
kovnici. Zaista, nai pobunjenici (sa Cazinske krajine i Slunja) ni
pred Udbom ni na tada upravo zavrenim vojno-sudskim procesi
ma nisu pominjali tu teritorijalno takvu blisku banijsku vezu. Ni u
Historijskom arhivu u Karlovcu autoru dostupan materijal istra
nog postupka koji je provodila hrvatska Udba, ne ukazuje na to da
su banijski pobunjenici kontaktirali sa cazinskim. Ipak, ne mogu se
prenebrei bar neki koincidirajui momenti. Prvo, motorna snaga
pripremajue se banijske pobune bilo je takoer socijalno nezado
voljstvo tamonjih seljaka dravnim poretkom. Drugo, radi se o
teritorijalno susjednim podrujima i o vremenski paralelnim orga
nizacionim pripremama. Tree, propaganda u vezi planiranja po
moi ustanicima u zemlji i iz inostranstva bila je u svim tim krajevi
ma veoma slina. etvrto, u istranom zatvoru nala su se, makar
kasnije nisu i suena, trojica roene brae ede Bogunovia.
Pukovnici pronalaze korijene banijskom sluaju inae jo u
1947. godini kada je postojala u Velikom Gradecu, Trnovi, irovcu itd. neprijateljska ilegalna organizacija u kojoj je bio jedan
od rukovodilaca neki Dreki. Udba nije znala za postojanje ove
organizacije, ali se ona rasturila, jer je Dreki bio osuen godinu
dana radi privredne sabotae. 1 ) Meu rukovodee ljude pripre
mane banijske pobune pukovnici su ubrojili: Stevu Drekia, u
NOB-i komandanta bataljona i kulaka, pa prvoborca Duana
Miljevia, zatim Miloa Bunia koji je u toku rata bio u Srbiji i
radio za etnike, Peanca koji je u toku priprema izvrio samoubistvo i iji su sin i brat 1950. godine bili u JA, ratnog izbjeglicu Rajia i Iliju Glamoliju, biveg andarmerijskog narednika, kako sve
ove ljude oni opisuju. Meu uhapenima bilo je 8 rezervnih ofici
ra, 14 povratnika (kakvih povratnika(?), valjda u Partiju, nap. au
tora) i 11 lanova KPJ. Uhapeno je i nekoliko milicionara. Svi
uhapeni bili su Srbi osim Perice Panjana, Hrvata i biveg jugoslovenskog oficira. Zaplijenjena su 3 majsera, 12 pitolja i 10 vojni
*) Izvjetaj pukovnikaS. Filipovia i D. Lauevia.

kih puaka. Otkriveno je da je i banijska organizacija djelovala


preko sastanaka. Na njima su dogovoreni zadaci a osnovni su bili;
Podizanje ustanka, prikupljanje oruja, drutveno ureenje kao u
SAD, pisanje Rezolucije i traenje promjene reima, povratak
emigranata i Kralja, koju e uputiti amerikpj ili vajcarskoj amba
sadi. Na jednom sastanku uestvovalo je 30 lica iz raznih sela.
Imali su veze sa Bogdanom Hercegovcem, bivim narodnim posla
nikom JNS i JAZ, a koji je iz Gline, a ivi od prije rata u Beogra
du. Bio je uhapen u Karlovcu. Otkrio je nekoliko neprijateljskih
elemenata u Beogradu kao to su: prof. Milosavljevi, bivi konzul
Mitrovi, dr Vorkapi, student Velebit, istragu nad njima vodi II
odjeljenje Udbe FNRJ. 2 )
Sauvani materijali Udbine istrage, nastali u aprilu, maju i ju
nu 1950. godine omoguavaju da se konstruira jo jasnija slika
glinskog sluaja. 3 )
Istraga je otvorena jo u aprilu protiv desetak lica. Svima nji
ma, i kasnije uhapenima, je izdato rjeenje o pritvoru ili produe
nju pritvora sa slinim obrazloenjem jer su aktivno pomagali i
ilegalce Glamoliju Jovana i Miljevi Duana na Kotaru Glina...
odravali ilegalne sastanke na kojima se donosile direktive za
podizanje ustanka... imali su u planu da uoi izbora podignu usta
nak protiv dr. ureenja FNRJ i svrgavanja vlasti. 4 ) Protiv vie
desetina lica, takoer Srba, je, meutim, zbog nedostatka dokaza
u maju i junu mjesecu istraga obustavljena. Iz ukupno sauvane,
moda i nepotpune, dokumentacije vidi se da je daleko najvie
osumnjienih (kao i kasnije suenih) bilo uhapeno u desetak sela
na kotaru Glina i tek nekoliko sa kotara Petrinje, Kostajnice, Dvo
ra na Uni, Vojnia, Vrgin Mosta. Meu pritvorenima bili su i bra
a Bogunovii... inovnik Dragomir, svetenik Boko i student
Rajko, (sinovi Nikole i Anke), zbog sumnje da su povezani sa
etniko-teroristikom grupom koja je dizala ustanak protiv FNRJ
na terenu Korduna i Bosne, jer se to vidi iz zapisnika sasluanja
lanova organizacije koji su uestvovali u pripremanju ustanka. 5 )
Mada su u velikoj veini bili Srbi, pritvoren je i poneki Hrvat. Ta
ko je protiv Emila Pavulia, Hrvata iz Gline, otvorena istraga po
J)

Isto.
) Historijski arhiv Karlovac, Glinski sluaj, dokumentacija jo nesreena, a uvid u
nju omoguen je autoru zahvaljujui predusretljivosti direktora Arhiva. U daljnjem Glin
ski sluaj navodimo sa materijali...
4) Glinski sluaj, materijali..., Prijedlog za produenje pritvora preko 3 dana (gru
pa od 6 lica Srba, 4 iz Gline i po jedan iz Petrinje i Dvora na Uni).
s) Isto, Rjeenje Udbe za oblast Karlovac od 23. 5. 1950.
232

to postoji opravdana sumnja da je podravao vezu sa lanovima


etnike organizacije preko kojih je prenaao radio-vijesti. 6 ) Me
utim, kao ni Bogunoviima, ni Pavuliu u tom istranom postup
ku krivica nije dokazana.
Udbina istraga odgovorila je, inae, na veinu glavnih pitanja
iz tematike Glinskog sluaja. Kada je neprijateljski rad na Ba
niji poeo? Ko su bili glavni organizatori? Kako su tekle pripreme
za pobunu? Koji je bio cilj a kakve metode djelovanja te protivdravne organizacije? Mada autor nije raspolagao sa kompletnim
materijalima, te se stoga ograuje od moguih eventualnih netanih pojedinanih predstava i zakljuaka, ipak su i oni dostupni do
kumenti bili, ini se, dovoljni da se stekne sutinski uvid u itavu
stvar.
1. Izgleda da je na Baniji sve krenulo jo prije nego na Cazin
skoj krajini i Kordunu. Prema svjedoenju jednog od glavnih pro
tagonista ozbiljne pripreme za ustanak poele su kad se 1948.
prebacio na teren Gline Glamolija i 1949. Miljevi. 7 ) I ako poveemo djelovanje ove dvojice s neprijateljskom aktivnou jo
1947. nekog Drekia (valjda Stevana Drekia), koji je prema is
kazima mnogih meu glavnima i u pripremanju pobune 1950. go
dine, znai da je nezadovoljstvo na Baniji tinjalo prosto jo iz rata,
kada je Stevi Drekiu, partizanskom komandantu bataljona, otac
strijeljan kao ustaki pijun. 8 ) Oito lino nezadovoljstvo Dreki
a potencirano je i visokim porezom razrezanim mu 1949. godine
zbog ega te godine pokuava bjeati u Italiju, pa iz istog razloga
1950. godine ponovo, opet neuspjeno. 9 ) Veliki lini nezadovoljnik
bio je i prvoborac Duan Miljevi, kome je, prema njegovom sopstvenom iskazu, drava nanijela tako velike i toliko nepravdi da se
zato odluio boriti protiv vlasti. 10 ) Godine 1948. iskljuen je iz
KPJ. 11 ) Kao zaetnik i glavni organizator teroristike grupe na
kotaru Glina okrivljen je Jovan Glamolija, rodom iz sela Veliki
Gradec, uhapen 27. aprila 1950. 12 ) On 1948. godine naputa mjes
to boravka i porodicu u Novoj Gradici, povlai se u ilegalnost u
V. Gradec s namjerom da ispita teren oko organizovanja ustanka
*) Isto,- Prijedlog o otvaranju istrage koji prosljeuje karlovaka Udba javnom tu
iocu oblasti Karlovac od 6. 6. 1950. godine.
7) Isto, Zapisnik sa sasluanja Stevana Miljenovia od 17. 5. 1950. godine.
') Izvjetaj pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia.
) Glinski sluaj, Materijali..., svjedoenje Adema Borojevia od 1 1 . 5 . 1950. godi
ne.
I0) Isto, svjedoenje Duana Miljevia.
) Izvjetaj pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia.
) Glinski sluaj, Materijali..., br. 3277 od 29. 4. 1950. godine.

17 Cazinska buna

233

protiv postojee vlasti, povezujui se sa D. Miljeviem s kojim za


jedno priprema plan za ustanak. 15 ) Miljevi, Dreki i Glamolija
bili su glavni organizatori ali i izabrani rukovodioci. Jo prije
sredine marta D. Miljevi je na masovnom sastanku organizacije
izabran za komandanta ustanka, koji da e za koji dan otpoeti
protiv dananje vlasti. Na istom sastanku Dreki je traio da on
sam, Dreki, bude komandant ali poto je rekao da treba ubijati
komuniste ostali se nisu sloili pa je postavljen S. Dreki za zamje
nika komandanta a za naelnika glavnog taba Glamolija Jo
van. 14 )
Meu istaknutijim protagonistima pripremajueg se ustanka
bili su sigurno jo Karajia Milo, Miljenovi Stevan, Malobabi
Mile, Janjatovi Milan, Radosavi Pavle, Demonja Stevan, Karajica Stojan, Radosavi Pavle, Nenadi Petar, Borojevi Duan, Jovii Pajo, Raji Milo, Popara Ostoja, Demonja Jovan, Novakovi
Nikola. Tako bi bar izlazilo iz visine dosuene im zatvorske kaz
ne. Svi su oni osueni na 1020 godina robije. 15 ) Uz ove, bio je
vjerovatno jo poneko koji bi se mogao ubrojiti meu istaknutije
uesnike priprema za pobunu, ali s obzirom da je Udba ula u trag
organizaciji i uspjela ubaciti u njene redove svoje pijune, jedan
broj ljudi je likvidiran.
Aktivnosti organizacije ogledale su se u sastancima na kojima
su razraivani zadaci i ciljevi otpora kao i metodi djelovanja. Po
red sastanaka irena je propaganda protiv poretka u emu su se po
sebno isticali Miljevi i Glamolija, koji su se inae skrivali po tere
nu, a Udba je tragala za njima, za prvim devet, za drugim ve pet
naest mjeseci, raunajui od aprila 1950. godine. Takoer i paralel
no oni su radili na pridobijanju ljudi i oruja za ustanak.
Sastanci organizacije poeli su se odravati u januaru i febru
aru. Poetkom januara su o ustanku ve razgovarali Miljevi, Dre
ki, Glamolija, Buni, Bila i jo neki. Isticano je da se ne mogu
vie podnijeti velike obaveze i porez, da imaju veze sa Engleskom
i Amerikom i da imaju mnogo ljudi u Klasniu, Trnovcu, Brestiku
te na dvorskom kotaru, da organizacija ve postoji u Lici, Bosni i
Kordunu koja punom parom radi na dizanju ustanka. Neki su se
na sastanku protivili dizanju ustanka jer je drava jaka. Tada im
je jedan, Karajia, zaprijetio da se mora ii i nema izbjegavanja te
da ko ne bude hteo u njihovu organizaciju da e biti strijeljan od
") Isto.

' ) Glinski sluaj, Materijali..., iskaz Adema Borojevia od 11. 5. 1950. godine.
) Isto, spisak osuenih.
234

Miljevi Duana te da e mu se kod kue sve popaliti i poklati. 1 -)


Meu onima koji su zavjerenikoj grupi prili iz straha bio je npr.
Milan Janjatovi. Jo u februaru saoptio mu je Buni Milo da se
treba dii na ustanak jer su sazreli uslovi. Ali, Janjatovi se ne
odaziva ni na prvi sastanak na koji je trebao dovesti jo petoricu ni
napokon pet dana zakazan i odran drugi sastanak. Stoga mu je
porueno da on koi stvar. Tako je na trei sastanak u Karajiki
potok, zbog prijetnje ubistvom, sredinom marta morao otii. 17 ) Bi
lo je meutim i onih koji su se glavnoj trojici prikljuili najvie iz
lakovjernosti na osnovu propagande. Oni, uz Bunia su mi sva
kodnevno govorili da se mora i da je nuno potrebno voditi borbu
protiv dananje vlasti koja terorie i pljaka narod, da su svi uslovi
sazreli za ustanak, da su povatane veze sa svim krajevima u naoj
zemlji, da imade veze sa vojskom, milicijom i ostalim ustanovama,
sa Engleskom i Amerikom koji e dati punu pomo naoj borbi, da
e se borba brzo svriti i preokret nastati. Ja sam povjerovao svoj
toj propagandi i mislio da e to lako biti, drugi razlozi nisu posto
jali. 18 )
Ve je pomenuto da je cilj organizovane grupe najprije bio da
se ustanak digne uoi izbora za Narodnu skuptinu FNRJ, zakaza
nih za 25. mart. Na sastanku su, meutim, zakljuivi da je jo zi
ma, odluili da se ustanak predloi za mjesec maj, ali su se pri tom
svi sloili da ga dizati treba. Dobiveni su zadaci da se okupljaju
ljudi i prikuplja oruje za bunu, da e se paliti zadruni duani,
pucati na stanice milicije. 19 ).
U pojedinim kontaktima D. Miljevi je seljake jo u februaru
odvraao od ulaska u SRZ jer da e brzo biti kraj poto ima on
jednu grupu ljudi u selu unjaru koja e brzo dignuti ustanak
protiv dananje vlasti, da kada pobjede komuniste da e nam biti
bolje, da e najprije poubijati neke komuniste na glinskom kotaru
kao Drobnjak Nikolu. 20 ) Glamolija bi na sastancima pitao ljude:
Dokle e ovo ovako? i odgovarao Pa dokle vi hoete. Vi ete te
mjere snositi dok se ne organizujete i organizovano orujem
oduprete tim mjerama. Bilo je i razliitih vienja pod kojom parlom narod dizati. Miljevi je predlagao da se ide pod parolom
) Isto, svjedoenje Mile Raia iz sela V. unjari. Pomenuti Karajli je vjerovat
no Milo, otac milicionara Stojana. Milo je osuen na 20 a Stojan na 15 godina zatvora
s prinudnim radom.
) Isto, svjedoenje M. Janjatovia od 27. 4. 1950. godine.
'*) Isto, zapisnik sa sasluanja Stevana Miljenovia od 17. 5. 1950. godine.
) Isto, zapisnik o svjedoenju Mile Polimca.
J) Isto, zapisnik sa sasluanja Miloa Martia Simia i Duana Kurepe, od 12.
5. 1950. godine.
17

235

etnitva, a Glamolija je odgovorio da to nije dobro jer je mnogo


naroda stradalo pod tom parolom i da je bolja: svrgnue postoje
eg dravnog ureenja i uvoenje demokracije sline kao u Ameri
ci, ime se onda sloio i Miljevi i ostali. 21 )
Na jednom od sastanaka u umi kraj sela Veliki Gradec u pri
sustvu 17 ljudi Miljevi kao komandant polae zakletvu. Tom pri
likom nareuje Buniu da ovaj razorua milicijsku stanicu. Buni, koga ve ranije sreemo kao ideji ustanka veoma privrenog,
sada se nareenju usprotivio objanjavajui da to ne moe jer ima
brata oficira u Zagrebu i sina vojnika u Beogradu, da dakle ne mo
e osramotiti porodicu i da e se radije ubiti. 22 )
Buni se i drugim ljudima jadao: da se trebao povezati sa
Banjar Pericom i preko njega hrvatska sela na ustanak, da je nad
rljao, da e se ubiti. Milo Buni, uskoro zatim, u aprilu i stvar
no izvrava samoubistvo. 23 ) Da li su i u kojoj mjeri drugi pripadni
ci organizacije izvravali nareenja ostaje neprovjereno pitanje.
Rai Mile, npr. je Imao zaduenje da obilazi po selima te organizuje teroristike grupe. Takoer da ode u Zagreb gde se povezuje
sa Radasovi Pavlom te mu daje u zadatak da u Zagrebu stvara or
ganizaciju, tj. da sakuplja nezadovoljnike a zatim ih prebacuje u
umu. 24 )
Sve planirane aktivnosti glinske grupe propale su jer je zavjera
pravovremeno otkrivena. Pred sud je izvedeno vie desetina okriv
ljenih, a 40 ih je i osueno. Duan Miljevi i Jovan Glamolija osu
eni su na smrt strijeljanjem, a ostali na kaznu lienja slobode sa
prinudnim radom u trajanju od jedne do 20 godina. Vei broj njih
osuenih u glinskom sluaju 1950. godine sree se uskoro sa
osuenicima iz kordunskog sektora u zatvoru Stara Gradika. Vo
a banijskog ustanka iz tog se zatvora sjea npr. poznati nam usta
nik sa Korduna uro Boi. Prema njegovom svjedoenju Banijci
su napravili vie nereda, palili su ustanove, pljakali, unitavali
dravnu imovinu. 25 ) No, kroz arhivska dokumenta ovaj iskaz nije
provjeren. Nekih i realizovanih takvih akcija je vjerovatno i bilo. A
o jednom broju njih se moda govorilo iako su bile tek u planu.
Provjerena je, meutim injenica o likvidiranim ustanicima
kojima nije ni sueno. Potvruje je i pukovniki izvjetaj i dva
J1) Isto, dokumentacija sa sasluanja pred oblasnom Udbom u Karlovcu, april
maj 1950. godine.
Ji) Isto, zapisnik o svjedoenju Mile Polimca od 25. IV 1950. godine.
) Isto, zapisnik o svjedoenju Petra Kekua.
*) Isto, Uaba-Karlovac, br. 3277 od 29. 4. 1950. godine.
) Sjeanje ure Boia dato Borki Beukovi-osi u avgustu 1990. godine, u a. a.

236

svjedoenja. Izvjetaj pominje likvidaciju nekih lica iz ove organi


z a c i j e , kordunski ustanik uro Boi govori o likvidiranih oko
10 Banijaca, a bivi ef Opunomostva slunjske Udbe zna za te
likvidacije ali ne i za njihov broj. Zanimljiviji je meutim opis nai
na likvidacije. Naime, dok te ljude pukovnici tretiraju kao likvidi
rane prilikom njihovog odmetanja, Boi, koji je za dogaaje na
Baniji saznao u zatvoru u Staroj Gradici, gdje su bili i jedni i dru
g i upueni na izdravanje kazni, svjedoi da su oni ubijeni kod
njihovih kua, to bi se poklapalo sa ve opisanim likvidacijama
na liskovakom terenu. 26 ) S metodama rada Udbe upoznajemo se
upravo na sluaju banijskog ustanka, odnosno iz iskaza Petra Zi
najia. Njemu je, svojevremeno, kolega udbovac, koji je lino
uestvovao u traganju za osumnjienima, objanjavao kako su se
te likvidacije na Baniji konkretno deavale. Pripadnik Udbe bi sa
grupom svojih drugova legendirao, tj. pravio bi se da je i on us
tanik, tako izazvao pravog ustanika na saradnju, isprovocirao ga
pa onda likvidirao. 27 )
II
Osim glinskog sluaja koji je iz vie razloga posebno za
nimljiv dakle i za nau centralnu temu, u Jugoslaviji, a posebno
u Bosni i Hercegovini, u to vrijeme moemo pratiti i velik broj
drugih buntovnih sluajeva.
1.
Sluaj Sprea ostao je u sjeanju, etiri decenije kasnije,
nekolicini ljudi. S obzirom da dogaaj nije tretiran u dokumenti
ma iz 1950, bar ne onima kojima raspolae autor, mogue je da se
desio 1949. godine. U pitanju je bila pobuna u desetak musliman
skih sela u dolini rijeke Spree, tj. u Istonoj Bosni izmeu Tuzle i
Zvornika. Izblijedjelo je, kae Ugljea Danilovi, no ipak se sje
a da se diglo oko 300 nepismenih seljaka, sirotinja neka teka,
da su bili pod uticajem hoda i mladomuslimanskih elemenata, da
su oekivali tursku vojsku da ih oslobodi. 28 ) Spree se sjeaju
npr. i H. Kapetanovi i . Joilo. Ovaj drugi kae: Sprea je bila
manje-vie zelenokadrovska i tu se taj period nastavio. Muslimani
koji su pobjegli iz svih vojski kontrolisali su svoj teren i dalje. Slu
aj nije imao daleke i duboke veze, skoro je zavren rat pa je stanje
bilo rovito. 29 ) Da se radilo o nekim slinostima sa krajikim us
tankom 1950. svjedoi samokritiki stav izreen na CK KP BiH
16. maja, odnosno prenesen na sjednici OK Banjaluka 17. maja
1950. godine: Partija nije povukla nikakva iskustva iz slinog slu
16)

Svjedoenje ure Boia, u a. a.


Svjedoenje Petra Zinajia, dato autoru u januaru 1950. godine u a. a.
18) Sjeanje Ugljee Danilovia dato autoru u maju 1989. godine u a.a.
2) Sjeanje Zivka Joila, u junu 1990. godine, u a. a.
17)

237

aja u Tuzli. 50 ) Da li taj stav CK KP BiH moda upuuje na ne


posrednost iskustva, to bi opet imalo potporu u iskazu A/L Milia:
Neto slino kao u Cazinu istovremeno desilo se u Zivinicama. 31 ) (ivinice su jedno vee mjesto u blizini Spree).
2. Prema sjeanju kordunskog ustanika ure Boia, pobuna
seljaka protiv Drave desila se 1949. godine i na podruju Podrav
ske Slatine. I tamo je pobuna zahvatila ire razmjere. Njihovi po
bunjenici bili su takoer sa nama u zatvoru. Zapamtio sam dvojicu.
Njihov voa Mane Hrnjak je dobio 20 godina, a Vuji Branko 18
godina robije. 32 )
3. Sjeamo se iskaza M. Carevia da je na Cazinskoj krajini
od ruke zelenaca nakon rata stradalo ukupno oko 200 ljudi.
Ako je cifra moda i pretjerana, osnovna injenica je da je tamo bi
lo zaista mnogo ubistava ipak sigurno stoji, potvrena je sjeanji
ma i drugih ljudi. Ali i u ostalim dijelovima BiH bilo je dosta sli
nih sluajeva. U biljeci tadanjeg ministra unutranjih poslova sto
ji npr. da su 1949. godine i u selu Hadiu ubijena dva ugledna
Muslimana, pristalice NOP-a. 33 ) Vjerovatno nee biti nikad ut
vreni svi pojedinani primjeri ubistava iz politikih razloga u to
me prvom poslijeratnom razdoblju.
4. Godina 1950. je bila, ako sumiramo rezultate do sada istra
enog i najkritinija godina u pogledu buntovnih pokuaja selja
tva (i drugih antidravnih aktivnosti) usmjerenih preokretu nji
hovog egzistencijalnog poloaja. Ta konstatacija je sigurno neobo
riva za sluaj Bosne i Hercegovine, ve zbog majske pobune na
Cazinskoj krajini. No i inae je bilo te godine u BiH izrazito bun
tovno; socijalnim dimenzijama nezadovoljstva seljatva u velikoj
mjeri se pridruuju primjese isto ideolokog porijekla.
Sve te neprijateljske aktivnosti u 1950. godini ukljuujui i
cazinsko-krajike, obuhvatio je jedan izvjetaj Udbe (bez potpisa
autora i bez datuma), koji se uva u arhivi RSUPBiH. 34 ) Izvjetaj
je nastao u sklopu Referata: Profaistiko-teroristike organizaci
je, to zapravo samo po sebi mnogo govori. Kazuje naime da je
zbog aktuelnosti tzv. neprijateljskog rada formirano u Udbi (mo
?0) Arhiv Bosanske krajine, f. Oblasni komitet Banja Luka k. 30, sjednica OK Ba
nja Luka od 17. 5. 1950. godine.
Jl) Iskaz M. Milia, u a. a.
) Sjeanje . Boia, u a. a.
) Poslijeratne biljeke Ugljee Danilovia, iz pisma U. Danilovia autoru 15. 10.
1990. godine u a. a.
4) Arhiva RSUP BiH, Referat: Profaistiko-teroristike organizacije, br. 0105.

238

da ne i u drugim republikama) posebno (pod)odjeljenje, referat


pod spomenutim imenom. Da li je ovaj referat bio samostalna
sluba Udbe ili je ulazio u sastav Drugog odjeljenja, koje je, kao
to je poznato, pokrivalo ukupan rad unutranjeg neprijatelja,
ostalo je neistraeno. Po tom izvjetaju na terenu Republike 1950.
godine vodeno je 45 grupnih razrada koje su obuhvatale 376 lica.
Nad pojedincima ih je bilo 56. Po etniko-ravnogorskoj liniji sa
mo u drugoj polovini 1950. obavljeno je 107 pojedinanih i 17
grupnih razrada, po kriarsko-ustakoj liniji 225 pojedinanih u
sklopu 19 grupnih razrada, a po mladomuslimanskoj liniji u 9 gru
pa razrada je obavljena prema 44 lica. Za uhapene i otkrivene
agente UNS-a, prema tom izvjetaju, Udba nije imala podataka.
Sve ozbiljnije razraivane neprijateljske organizacije i grupe, su
pored diverzantskih akcija, neke vie neke manje intenzivno, radi
le na pripremanju oruanih akcija pobune i ustanci kako su ih
nazivali i zamiljali oni sami. Prema izvjetaju svi ti neprijateljski
elementi koristili su vie vrsta metoda borbe protiv narodne vlasti,
a one bi se mogle svesti na ratno hukaku propagandu i na sabo
tae privrednih i politikih mjera vlasti i Partije. Izvjetaj daje pod
atke i o socijalnoj strukturi neprijatelja. Od 432 lica 303 bili su
zemljoradnici, 54 slubenici, 53 radnici, 9 intelektualci i 13 doma
ice. Meu mladomuslimanima bili su veinom mladi ljudi bez po
litike prolosti, djeca hoda, kulaka i bivih trgovaca. Istie se da
su naroito aktivni bili ustako-kriarski elementi. Na mostarskoj
oblasti otkrivene su dvije takve organizacije sa po preko 40 lano
va iji zadatak je bio prikupljanje oruja s ciljem irenja i na druge
srezove. Otkrivena su tri arita, u Livnu veliko hrvatsko kriarsko bratstvo sa 47 pripadnika, na prozorskom srezu organizacija
hrvatski oslobodilaki pokret, na elu sa Petrom Jukiem, bivim
ustakim orunikom, uz jo 43 lica, i u Zenici i Zepu gdje je takva
jedna ustako-kriarska organizacija od 26 lica opljakala jednu
zadrugu, itd. Konstatovano je da na banjalukom podruju ve
due nema ustakih odmetnika. etniki elementi raskrinkani su
u Foi, u vidu organizacije Mladi Ravnogorac. etniki elementi
otkriveni su i u Bosanskom Samcu, a iskljuivo etniko nastrojeni
kulaci u Krupi i Sanskom Mostu. Osim tih politiko profiliranih
neprijateljskih elemenata, Izvjetaj pominje i razne oruane grupice sa isto pljakako-provalnikim ambicijama. Izvjetaj takoe
pominje da su procesi protiv pripadnika tih raznih profaistikoteroristikih organizacija voeni u Cazinu, Kladui, Zenici, Liv
nu, Prozoru. Sve druge raskrinkane grupe koje meutim nisu i su
ene, imale su u planu prikupljanje oruja i diverzantskog materi
239

jala, irenje letaka i si. ili planove nisu uspjele i realizirati. 35 ) Ako i
nisu zahvaeni kroz ovaj izvjetaj ba svi sluajevi neprijateljskog
rada u Republici 1950. godine, to je najvei broj njih ipak bar pomenut.
5.
Neke od,, u ovom izvjetaju, Udbe navedenih sluajeva pominju u svom izvjetaju i pukovnici S. Filipovi i D. Lauevi, ne
samo poblie opisujui, ve i identifikujui vei broj njih i sve do
vodei u neku vezu sa cazinsko-krajikom neprijateljskom akci
jom, tj. kao zapravo neki njen odjek. Tako je rad neprijateljskih
elemenata otkriven u Cazinskoj krajini i susjednim srezovima,
Bosanskoj Krupi, Sanskom Mostu, Bosanskom Novom, Bosan
skom Petrovcu.
U srezu Bosanska Krupa, tj. u selima prema Podgrmeu, ne
zadovoljni neprijateljski elementi poeli su se okupljati i 14. maja
odran je sastanak kome je prisustvovalo est lica (rukovodioci:
Zec Janko, Zec Lazo i Pratalo Mirko). Pratalo je borac od 1941.
tri puta ranjavan, iz JA otputen kao fiziki nesposoban, invalid.
Janko Zec je neposredno pred sastanak stigao iz Hrvatske (iz Sla
vonske Poege gdje je radio u drvnoj industriji i prepriavao je si
tuaciju u tom kraju i o ustanicima). Na sastanku su postavili pi
tanje dizanja ustanka s obzirom na situaciju u Cazinskoj krajini, o
oruju, o povezivanju s drugim selima.
Razloge za ustanak povezivali su sa privrednim mjerama
drave, posebno otkupom, dok o porezu ni ovdje ni na drugim
mjestima nije bilo govora. U radu na pripremama ove akcije ues
tvovali su siromani seljaci, istaknuta je potreba povezivanja sa ofi
cirima JA sa ovog terena, kao i demobilisanim oficirima prije Re
zolucije IB-a. Najvie se raunalo na rezervnog kapetana urainovia, prvoborca demobilisanog na svoj zahtjev, koji je nedavno
predao partijsku knjiicu, a poznat je meu seljacima kao nezado
voljnik. Oni su ga ak odredili za komandanta to on nije znao. Za
akciju je znao i bivi poslanik Zemljoradnike zadruge Trivo
Drljaa. Akcija je otkrivena preko saradnika Udbe. 22. maja uslije
dilo je hapenje 49 lica, od toga 3 Muslimani i ostali Srbi. Meu
ovim licima neki su govorili da e akcija ii teko, a neki da e naj
veu smetnju ustanku predstavljati komunisti te da ih radi toga tre
ba likvidirati. Operisalo se sa parolom da su Anglo-Amerikanci i
kraljeva vojska preli granicu i da ve djeluju u Jugoslaviji. Oruje,
prema izvjetaju, na ovom sektoru nije pronaeno.
) Isto.
240

Na podruju sreza Bosanski Novi uhapeno je est lica radi


prepriavanja vijesti sa Cazinske krajine i propagande kako ovako
stanje ne moe ostati.
U Luci Palanci, srez Sanski Most, poela se meusobno po
vezivati nekolicina kulakih elemenata na elu sa Nikolom Miljuem. Govorili su o ustanku, o prevratu, o potrebi prikupljanja
oruja. Uhapeno je 11 lica, veinom bivi jataci etnikog ko
mandanta brigade Mitia, likvidiranog 1946. godine. I ova
grupa je provaljena preko saradnika. Pronaen je jedan mitra
ljez i 5 karabina. Neovisno od pomenutih, na srezu Sanski Most je
uhapeno jo 15 lica, veinom kulakih elemenata i kanjeno po
Zakonu o prekrajima radi prenoenja raznih vijesti u vezi sa ne
prijateljskom akcijom na Cazinskoj krajini.
U Bosanskom Petrovcu uhapeno je poetkom juna 10 lica,
radi tampanja i rasturanja letaka na liniji Mladi muslimani sa
pozivom na borbu protiv komunista i obaranja vlasti. 36 ) *.
Sa druge strane, Hajro Kapetanovi, u dva navrata 1986. i
1989. godine porie autoru vezu Cazinske bune sa susjednim pod
rujem. Udba je preventivno hapsila u Krupi, Jasenici, Luci Pa
lanci, Bihau, Novom, Budimli Japri. To su po mom miljenju bili
ljudi koji su bili evidentirani kao proetniki elementi, a objanje
nje je dato kao da su se i oni pripremali (za bunu). 37 )
6.
Hronika svih tih i jo nekih drugih sluajeva 1950. go
dine, proteui se i na 1951. sauvana je i u biljekama Ugljee Danilovia. Tako su otkriveni sledei pokuaji: 1) Ilegalna kulaka
organizacija na srezu Bos. Krupa, koja je brojala 30 lica, od kojih
2 nosioca Spomenice 1941; 2) Na srezu Sanski Most 15 lano
va, meu kojima jedan pravoslavni svetenik; 3) Slina organizaci
ja je na Bos. Petrovcu; 4) Kriarska organizacija na livanjskom
srezu koja je brojila oko 50 lica; 5) Dvije ustake organizacije
hrvatska i muslimanska na srezu Prozor; 6) Ustake organizaci
je u . Brijegu, Ljubukom, apljini (nemam detaljnijih podataka);
7) etnika organizacija u Foi, sa 7 lanova i 14 jataka; 8) etni
ka organizacija na terenu Bronzanog Majdana 50 lica; 9) Informbirovska i posebno etnika organizacija u Bosanskom Samcu;
10) Informbirovske organizacije u Visokom, Bilei i Nevesinju;
11) Nou 2/3 juna 1958. diverzija na eljeznikoj pruzi Sarajevo
Mostar, u blizini Blauja, 14 putnika lake a 4 teko povrijee
na; 12) u 1949. u Hadiu ubijena dva ugledna Muslimana, prista
lice NOP-a; 13) 4. juna 1950. na umskoj manipulaciji Pale zapa
5)

Izvjetaj pukovnika S. Filipovia i D. Lauevia.


) Svjedoenje H. Kapetanovia autoru u oktobru 1986. i maju 1989. godine u a. a.

ljene 4 barake magacini za snabdijevanje radnika; 14) Na 12.


V1951. diverzija na pruzi SarajevoViegradlokomotiva survana u provaliju, poginuo mainovoa a loa teko povrijeen;
15) U aprilu 1951. otkrivena kriarska organizacija u epu. 3 *)
Danilovi etiri decenije kasnije i analizira ova zbivanja: Ka
da se svemu ovome doda dugo postojanje odmetnikih bandi, on
da se vidi da je neprijateljsko djelovanje bilo iroko. Razumije se
da je neprijateljski uticaj daleko prelazio broj organizovanih la
nova. Svo to djelovanje bilo je usmjereno na ruenju nove vlasti,
putem teroristikih akcija (ubijanje odbornika i uglednih pristalica
NOP-a) putem diverzija i pobuna. lanovi tih organizacija su ma
hom seljaci (imuniji, ali i siromani) koji su bili u toku rata na
strani kvislinga, pripadnici oruanih kvislinkih formacija ili demoralisani pojedinci. Povodi su bili razliiti privredni tereti sela
(otkupi, porezi, mobilizacija radne snage) ali je tu i uticaj neprija
teljskih elemenata iz gradova.
Spoljne okolnosti su za nas bile vrlo nepovoljne izopenje i
blokada sa Istoka a sa Zapada tenja da se putem ucjene srui novi
reim. Greke nove vlasti nisu nikako bile zanemariv faktor. 39 ) Slu
ajeve koje navodi Danilovi u svojim biljekama pratili smo u
komadu ne zato to bi oni po svom moguem sadraju spadali u
isti ko ve zato to je to bio jedini nain da autor iznese podatke s
obzirom da izvor biljeke odnosno Danilovievo pismo o njima
ne kae nita vie. No, autorov je cilj ionako bio da se bar ukae
na iroku lepezu raznih buntovnih pokuaja u Bosni i Hercegovini.
Vjerovatno bi se otkrile mnoge zanimljivosti i stekle neke i pouke
kad bi se svaki od pomenutih 15 sluajeva pojedinano rasvijetlio.
Sluaja u Livnu npr, sjea se, etiri decenije kasnije, sada
arhivski radnik u Bihau edo Zori. Kao mladi od 19 godina
druio sam se u Livnu sa muslimanima i katolicima, pravoslavaca
nas je bilo najmanje jer ih je mnogo pobijeno 1941. U ljeto te 1950.
svi navee etamo korzom. Ali udbovac u civilu svako vee odvodi
sa korza po jednog tog mladia, moda ukupno njih oko 50. Kas
nije se saznalo da su oni pripadali jednoj tajnoj proustakoj orga
nizaciji koja je u Livnu napravila plan i crnu listu: da se digne usta
nak i ubije jedan broj najvienijih lica. Akcija je osujeena. Uhva
eni mladii odvedeni su u Mostar gdje im je sueno. 40 )
7.
Ako i uopte izostavimo tetoinski rad IB-a, to bi mog
la biti jedna sasvim posebna tema, ini se da ni do sada pomenuti
!)

Poslijeratne biljeke U. Danilovia, u a. a.


) Pistio U. Danilovia autoru 15. 10. 1990. godine u a. a.
40) Sjeanje ede Zoria autoru u oktobru 1989. godine u a. a.

242

l/vorno-udbovski dokumenti ili biljeke nisu zahvatili sve aktuelne


neprijateljske akcije, izvedene jo 1950. godine. Jedan partijski
dokumenat iji autori znaju u principu mnogo iri interes za pori
jeklo nezadovoljstva i bunta stanovnitva, od Udbe npr. otkriva
nam tako jo nekoliko indikativnih primjera konfliktnih situacija
ljudi na terenu, s jedne, i Drave, s druge strane.
Zanimljivo je npr. da je ak velikokladuki srez koji, tek to je
prola Buna, uskoro, sredinom 1950. godine, opet inficiran organizovanim neprijateljskim radom. Dodue u pitanju je dio sreza
koji nije imao veze sa Bunom, selo Bosanska Bojna, gdje je otkri
vena etnika organizacija na ijem elu su se nalazila dva sekre
tara osnovnih partijskih organizacija, po jedna oruana
etniko-pljakaka grupa pojavila se i u Sanskom Mostu, Gra
dici i Graanici. 41 )
Djelovanje raznih odmetnikih bandi unosilo je nesigurnost u
redove pripadnika organa vlasti pa je na tuzlanskoj oblasti vie la
nova Partije moralo da ode iz svojih sela. Ali seljaci su bili na nei
joj meti i iz drugih razloga. Koristei zaostalost i naroito politi
ku neobavjetenost i nepravilnosti organa vlasti neprijatelj je uspeo
da organizuje lokalne pobune u Dobojskom i Tuzlanskom srezu.
U Gradiki i Banja Luci organizovane su akcije za odlazak u SAD.
ak je u Potkozarju lan SK Gradika ukanovi uestvovao u
organizaciji akcije za odlazak u SAD, tim povodom uhapeno je
40 lica. 42 )
Ve sredinom 1950. godine, svjedoe brojni dokumenti, poja
ana je aktivnost kulakih elemenata u pravcu razbijanja selja
kih radnih zadruga, posebno na banjalukoj oblasti. Tako su u
grahovskom srezu 24 domainstva iskljuena iz SRZ zbog nedis
cipline ili neprijateljskog rada. Kolebanje i tendencija za izlazak
iz SRZ konstatovane su na srezovima Drvar, Klju, Grahovo, Gla
mo itd. uju se parole: Nastae glad, Doi e do preokreta,
Treba izvlaiti stoku iz SRZ i prodavati da se nabavi ito. U vezi
s ovim parolama pominjani su Dubica, Bos. Brod, Gradika, Derventa, Srbac. 41 ) Da li i pod uticajem Cazinske bune ili ne, glasine
o preokretu pronose se, dakle, i na irem podruju Bosanske
krajine.
Atmosferu politike konfliktnosti u drutvu koju su uzroko
vali tako mnogi i razliiti momenti u Bosni i Hercegovini, posebno
41) Arhiv CK SKJ, V-k-III/10, Izvjetaj o obilasku partijske organizacije u banja
lukoj, tuzlanskoj i mostarskoj oblasti, od 28. XII 1950. godine.
<2) Isto.
*) A CK SKJ, Komisija za selo, XV-1/115.

243

na selu, znatno je podgrijavala i aktivnost na skidanju zara i ferede Muslimanki. Ve smo ranije na Cazinskoj krajini pominjali
probleme oko donoenja tog zakona ali je u nekim drugim krajevi
ma BiH bilo, izgleda, jo gore. U tuzlanskoj oblasti hode su sna
no agitovali i uspjeli mobilizirati muslimanski narod protiv Zako
na o skidanju zara i ferede, bilo je hapenja, predsjednik SNO
vadio je na konferenciji revolver u samoodbrani. Otkrivena je or
ganizacija koja je pripremala oruanu akciju povodom ovog Zako
na. Od 12 uhapenih 10 ih je osueno. U Lukavcu je jedan lan KP
Musliman poslije partijskog sastanka ubio drugog lana Partije
i ranio njegovog oca to su se zalagali za skidanje zara i ferede. U
Doboju je takoer jedan lan KP Musliman javno napao partij
skog sekretara iz istih razloga. Zbog neskidanja zara unapeno je
1950. i dosta ena u istonoj Bosni. U selu Bratunac njih 50, u dobojskom srezu 32 i u tuzlanskom kanjeno je 37 ena. 44 )
U kontekst neprijateljskog rada pa moda i neprijateljskih
sluajeva organi vlasti su ubrajali i reakcionarnu potu koja je
ljudima stizala od roaka iz inostranstva, sa Zapada. Sumnjivi su
bili oni koji su primali takva pisma i pakete.
I tako dalje i tako dalje. Po sadraju neprijateljska aktiv
nost je bila veoma raznovrsna a ni svi mogui sauvani dokumenti
i sva svjedoenja sigurno ne mogu iscrpiti bogatstvo podozrivosti i
konfliktnosti kojom je zbog svih tih elemenata optereivan dru
tveni ivot.
8. U itavom tom sklopu od posebnog je interesa bilo pitanje
da li su slomom ustanka na Krajini bar ti predjeli smireni. Odgo
vor ba ne bi mogao biti potvrdan. Na slunjskom srezu npr., ve u
junu izvrene su opet tri provalne krae dravne imovine, a jedan
makedonski oban je jednom prilikom ak ubijen (na dobru Sadilovac). 45 ) Veoma zanimljiv je meutim, jedan dogaaj koji se desio
na cazinskom srezu u prvoj polovini 1951. godine. Naime, tada je
uhapen zemljoradnik Husein (Omera) Agi iz sela Koprivne (is
toni dio cazinskog sreza) i okrivljen to je radio na organizaciji
ljudi da bjee u umu, a pogotovo ako im doe poziv na vojnu
slubu u JA u cilju borbe protiv dananjeg poretka. 46 ) Dakle, i po
red svih uasnih kazni koje su izreene na Cazinu za pobunu na
urevdan Jurjev 1950. godine, narod se i dalje ne miri sa
Dravom.
4<)
45)

A CK SKJ, Izvjetaj o obilasku...


Historijski arhiv Karlovac, f. KK Slunj, k. 2, politiki izvjetaj za juni 1950. go

dine.
46)

244

Arhiv Bosanske krajine, f. OK, k, 38, Bilten br. 39 (25. 4. do 25. 5. 1951).

Glava jedanaesta

CAZINSKA BUNA U SVJETLU ZAPADNIH IZVORA


Jugoslovenska tampa je 1950. godine Cazinsku bunu preutala. Sarajevsko Osloboenje, zagrebaki Vjesnik, jugoslovenska
Borba, beogradska Politika, da pomenemo nekoliko glavnih dnev
nih listova u kojima bi se prema eventualnom zdravorazumskom
oekivanju ponajprije trebale ili mogle pojaviti takve vijesti, makar
i ture, dozirane, frizirane, ne pominju ni sam dogaaj na ur
evdan, ni likvidaciju neprijateljske akcije, ni vojno suenje ni
bilo ta u vezi sa pobunom. Sama ta injenica ipak nije i iznenau
jua kad imamo u vidu ukupan kontekst unutranjo(vanjsko)politike situacije u zemlji. Na indirektan ali i veoma uvjerljiv nain
ona omoguuje vie znaajnih saznanja i konstatacija.
Prvo, dogaaj je dravu ozbiljno uplaio. Bar mjesec dana ni
je se znalo ta se to zapravo desilo, da li neto i tko stoji iza pobu
ne. Partijski i dravni vrh posebno se bojao umijeanosti stranih
faktora, a vidjeli smo, kakav je bio strah u postojeoj optoj vojnopolitikoj i ekonomskoj situaciji zasnovan na jednoj vrlo realnoj
mogunosti i opciji. Dakle, neizvjesnost u pogledu eventualne
spoljne pozadine majskog destabilizacionog pokuaja na Krajini (i
istovremeno u Makedoniji i jo ponegdje), gotovo dravnog uda
ra, ije su, moda, samo poluge bili seljaci, tjera dravu na toliku
mjeru opreza da ve zbog toga odustaje od davanja ak svake izdeologizirane informacije o pobuni. ini se, na osnovu ponaanja
na primjer Vladimira Bakaria, (a i logino je) da je taj strah u
onom trenutku poticao vie od Istoka (tabor IB-zemalja) nego od
Zapada (makar bio i ovaj ve sa a priori komunistiko antagonis
tikog i nepovjerljivog aspekta stalno u igri). Drugo. Strah vlasti je
sigurno postojao i od naroda samog. Jer, Cazinska buna, mada ne
sumnjivo do tada (i kasnije) najvei otpor seljaka prema agrarnoj
politici i jugoslovenskpm politikom poretku uopte, nije izraava245

la odnos jednog makar masovnog ali usamljenog dijela stanovni


tva. Kroz kontekst sluajeva upoznali smo se s veim brojem
primjera nezadovoljstva seljaka irom zemlje. Stoga ni objavljiva
nje vijesti o zbivanjima oko Cazinske bune prema oekivanju
Drave moglo i u ostalim krajevima podstaknuti seljatvo na slino
protivdravno ponaanje, a u svakom bi sluaju izazvalo simpatije
irokih narodnih slojeva. Jo je neistraeno koliko, gdje i tano ka
da, ali je oito u slinim okolnostima 1950. godine iskazan bunt se
ljaka u Srbiji iz okoline Smedereva, to meutim takoer nije tada
i objavljeno u tampi, ve se o dogaaju saznalo u iroj javnosti
godinu dana kasnije, u povodu suenja akterima tih akcija. Vjero
vatno se i o nekim drugim slinim dogaajima nije pisalo pravovre
meno, tj. izvjetavalo nakon to su se oni desili, ve se o njima saz
nalo znatno kasnije, kad ve nisu bili aktuelni, ili je istina svjetlo
dana ugledala na pare. Meutim, Cazinska buna je za jugoslovensku tampu (i inae) decenijama ostala tabu. Oito je da nekima iz
dravnih organa nije odgovaralo da se o tome pie, a cenzura
tampe kao sastavna komponenta jugoslovenskog vladajueg monopolistikog sistema uspjeno je praktino do 80-tih godina one
moguavala osvrtanje na pobunu iz 1950. godine. Tree. Mada je
poznato ali i razumljivo s obzirom na prirodu posla kojim se bavi,
aktivnosti Udbe bile su uvijek obavijene tajnou, a pogotovo je
normalno da su u tajnosti drane takve njene aktivnosti koje je
ona sama ocjenjivala neuspjenima. Svoju ulogu oko Cazinske bu
ne 1950. Udba sigurno nije nikada smatrala u cjelini uspjenom. Is
tovremeno i paralelno sa svemonom Udbom, bar nelagodan os
jeaj u vezi sa Cazinskom bunom morala je imati i Partija.
Svi ti momenti, i drugi, zbog kojih je dakle tada i jo dugo
kasnije stvar skrivana od javnosti u zemlji, mada jugoslovenske
javnosti u smislu tzv. zapadnih demokratija najvei dio druge po
lovine XX vijeka i nema (u ta se, meutim, ovdje ne moe uputa
ti jer bi to bila jedna i ako bliska i vana ali ipak druga tema), ti
momenti nisu, meutim, onemoguili ili sprijeili da se za Bunu
vrlo brzo sazna u vladama Zapadne Evrope i SAD. ak, interesan
tno, po zvaninoj liniji, a mnogo vie i dublje po osnovu istraiva
kih napora koji su u tom pravcu inili za pijunau zadueni slu
benici Zapadnih diplomatskih predstavnitava u Jugoslaviji. Oba
kanala informacija meusobno su se, razumije se, dopunjavala.
Kako, dakle, o pobuni na Krajini, kao i o drugim nemirima u
zemlji, nije izvjetavano kroz domau tampu, to su, iz vie razlo
ga posebno zainteresovani za takvu vrstu dogaaja, a znajui da se
oni od jugoslovenske javnosti kriju, strane obavjetajne slube ko246

ristile sopstvene izvore informacija. To su bili, kao to je i uobia


jeno, makar bilo i ilegalno, odreeni povjerljivi ljudi, Jugosloveni,
dostavljai raznih informacija od interesa za stranog poslodavca.
Dobiveni podaci bili su u principu nepotpuni, vie ili manje zaka
njeli, ali su ipak predstavljali odreenu osnovu saznavanju stvarnih
zbivanja u zemlji.
Telegram Sir Charlesa Peaka Foreign Officeu od 23. maja
1950.1) Cini se da se za seljake nemire u Jugoslaviji u proljee
1950, bar prema raspoloivoj dokumentaciji, najprije saznalo u
Amerikoj ambasadi u Beogradu. To saznajemo iz telegrama koji
je engleski ambasador Sir Charles Peake 23. maja iz Beograda
uputio Foreign Officeu (Ministarstvu spoljnih poslova) u Londo
nu. On pie da je Ambasada SAD primila nepotvrene izvjetaje iz
etiri odvojena izvora o lokalnim nemirima koji su se dogodili iz
meu 5. i 8. maja u jednom broju sela s obje strane puta od Radovita do tipa u Makedoniji. U tim se izvjetajima tvrdilo da su ne
miri bili usmjereni principijelno protiv narodnih odbora i da su ih
predvodili mladi ljudi. Nemire je uguila mjesna milicija i lanovi
Komunistike partije, a tvrdilo se da je nekoliko kolovoa ubijeno
na licu mjesta. Ambasador Peak dalje javlja da po Beogradu kolaju
sline glasine o seljakim nemirima i u drugim dijelovima zemlje.
On je dan ranije primio izvjetaj iz tajnog izvora o uguenju se
ljakog ustanka koji je prethodne sedmice izbio kod Bosanskog
Petrovca u Istonoj Bosni. Na stranu to je Bosanski Petrovac u
zapadnoj Bosni, injenica je da ni u Bosanskom Petrovcu ni u is
tonoj Bosni tada ipak nije bilo bune. Radi se vjerovatno o Cazin
skoj buni ali iz jedne iskrivljene informacije. Buna je zaista bila u
Bosni, ali u zapadnoj Bosni. Ambasador Peak je svjestan da te prve
vijesti trae i provjeru pa tako i javlja u London da pokuava dobi
ti potvrdu iz nekih informacija. Na kraju telegrama daje i svoje
miljenje o svim tim dogaajima. Doputa mogunost da kominformovske aktivnosti protiv Titovog reima poprime oblik selja
kih nereda, ali je sklon sumnji da se u informaciji o seljakom us
tanku pretjeruje. U svakom sluaju, zakljuio je ambasador sve
prie se slau u tome da su jugoslovenske vlasti nemir odmah ugu
ile.
IzvjetajJohna Gibbsa Foreign Officeu od 31. maja 1950/)
Kako Zapad, vjerovatno prije svega, iz tehnikih razloga tj. ipak
) Public Records Office, London, Foreign Office (u daljem FO), 371/88231, te
legram br. 407 od 23. maja 1950. godine.
2) FO 371/88231, Izvjetaj sa putovanja po sjeverozapadnoj Bosni, na Svetu trojicu
1950. godine
247

znatne geografske udaljenosti ustanikih arita, nije bio u mogu


nosti da s oekivanim uspjehom provjerava glasine o seljakim ne
mirima u Makedoniji, drugaija je bila situacija u tom pogledu sa
Bosnom. Pogotovo kad je, valjda ubrzo zatim, ustanovljeno da je
Bosanski Petrovac u zapadnoj Bosni, znai ipak blizu britanskog
generalnog konzulata koji ima sjedite u Zagrebu. Generalni kon
zul dobio je zadatak da istrai izvjetaje o organizovanim neredi
ma u sjeverozapadnoj Bosni, posebno kod Bosanskog Petrovca.
Generalni konzul poao je na put 27. maja zajedno sa Johnom
Gibbsom slubenikom za informacije i njih dvojica su u trod
nevnom istraivakom putovanju preli automobilom oko 600 km.
Njihova misija rezultirala je izvjetajem koji je uobliio 31. maja
John Gibbs. Taj detaljni izvjetaj, inae sigurno najpotpuniji doku
ment zapadnog porijekla nastao o Cazinskoj buni, toliko je znaa
jan za temu koja se ovdje razmatra da emo se potanko njime
upoznati. Prepriati i komentirati emo ga i u onim dijelovima koji
se odnose i na druge krajeve njihovog istraivakog razgledanja i
promatranja jer se zapravo radi o jedinstvenoj temi: pokuaju kon
struiranja to priblinije slike odnosa seljatva prema poretku. Sto
ga e i predstava stranih posmatraa o Cazinskoj buni te tako i slijedstveno njihov izvjetaj Londonu, ovisiti o ukupnim utiscima ko
je oni stvore putujui kroz Hrvatsku i Bosnu.
Potvrdu da je za istragu stvarnog stanja na terenu izabran do
bar pravac, britanski generalni konzulat dobija jo koji dan prije
polaska za Bosnu. Naime, u Zagreb su stigle glasine iz 3 razliita
izvora o pogubljenju 30-orice kod Cazina, gradia oko 20 km sje
veroistono od Bihaa i o neke vrste organizaciji u regionu Glina
Biha, sastavljene od jugoslovenskih Mohamedanaca, bivih
etnika i ustaa, svih ujedinjenih u mrnji prema sadanjem rei
mu. inilo se da su oni po danu obavljali uobiajene poslove i da
su oruane napade na vlast, posebno policiju, izvodili nou. Bri
tanski diplomatski funkcioneri, koji postaju sada strani obavjetaj
ci u klasinom smislu rijei, imali su, znai, zaista dovoljno razlo
ga da pokuaju ispitati stvari na licu mjesta. Morali su uloiti i ne
to hrabrosti jer su bili upoznati i s opasnou putovanja po tim
krajevima. Naime, u dvije poruke su informirani da je preko prvo
majskih praznika izvreno nekoliko prepada na automobile (ili nji
hovo pljakanje) u okolini Plitvikih jezera, pominjui posebno se
lo Babin Potok-, koje im je opisano kao etniko selo. Posredno
su upozoreni da se ne treba zadravati i na primjer oko Brloga koji
je na putu od Otoca prema Senju. U meuvremenu konzulat je
248

bio primio i izvjetaje da je u selu Jabukovac kod Petrinje objeeno


osam ljudi.
Tako su dvojica obavjetajaca odluili da u istraivaku turu
kao svoje tri glavne stanice ukljue Jabukovac, Cazin i Bosanski
Petrovac te, radi pokria, Plitvika jezera.
Putovanje je Britancima omoguilo da prikupe i znaajne opte informacije. Tako su prilikom svog prvog stajanja, u Sisku, po
ljoprivrednom sreditu gdje je subotom pijani dan, zabiljeili ne
ke cijene: za 500 din. prodavala se koko, par dvomjesenih pilia
stajao je 250 din., patka ili guska upravo dovoljno velika za pojes
ti 350 din. Iz Siska cesta ih je vodila kroz brda prema rijeci Uni,
koja je, podsjeaju izvjetai, svojevremeno predstavljala dio gra
nice izmeu Austrougarske i Turske, odnosno Korduna i Krajine
kako su se zvali hrvatski krajevi s jedne strane, te bosanskih regija
s druge strane rijeke Une. Pred Jabukovcem razgovarali su sa bra
nim parom iz seljake radne zadruge koja je imala 13 domainsta
va i % ha zemlje. ovjekova apatija proizlazila je iz njegovog siro
manog poloaja. Zemlja je bila openito slaba i sada je jo patila
od sue, kakvu priu su obavjetajci inae uli od svakoga na svo
me putovanju. U samom Jabukovcu, srpskom selu, koje je rano
stradalo od ustaa i odakle je stanovnitvo, da bi se spasilo, bjealo
u umu, nai obavjetajci slobodno su dugo razgovarali u jednoj
kui sa gazdom, partizanom prvoborcem koji se mogao kao
takav nezavisno i kritiki osvrtati na reim koji je, dodue, u nae
lu podravao. Nije uao u zadrugu, mada su se zbog potrebe za
radnom snagom on i njegovi susjedi udruivali, zajedno radei od
nosno pomaui po potrebi jedni drugima. On sam bio je duan
Dravi velik otkup. Nedavno je morao predati kravu. Ona ga je
kotala 17.000 din., raunajui cijenu ivotinje i trokove njenog
krmljenja. Kuponima i novcem to ih je dobio u zamjenu za kravu
mogao je kupiti par cipela. Od prole godine mu je inae ostalo jo
mnogo neiskoritenih kupona poto nije imao iste da kupi. Visoke
izme, za seljaka najhitnije, nije mogao nabaviti za bonove poto
ih je Drava iskljuila iz kontingenta robe koja se mogla dobiti za
bonove (kupone), a prodavala ih je na slobodnom tritu po 4.500
din. Gosti, koji su se svakom svom domainu predstavljali kao tu
risti, zakljuili su da opti ekonomski poloaj seljaka pet godina
od zavretka rata nije bio oduevljavajui. Sam domain je sa a
ljenjem priznao da partizani nisu vie ni obljubljeni ni potovani.
Na kraju, gosti su domainu oprezno postavili i pitanje koje ih je
zapravo i dovelo, tj. da li je bilo u zadnje vrijeme nekog socijalnog
nemira ili politike akcije u selu. Bez i najmanjeg sustezanja ili iz18 Cazinska buna

249

gleda da neto krije zajamio nam je da apsolutno niega takvoga


nije bilo. Objasnio im je da selo ima 280 itelja i da bi on sigurno
znao da se neto desilo. ini se da su konzul i njegov pratilac u
ovom razgovoru stekli puno povjerenje u svog domaina, odnosno
time bar sebe razuvjerili o osmoro objeenih u Jabukovcu.
Kod Kostajnice prelaze Unu. Zanimljivo je njihovo zapaanje
o stanovnitvu s jedne i druge strane rijeke. Hrvatsko mjesto na
lijevoj obali je poveliko i dobro izgraeno i mogu se vidjeti brojni
pristojno obueni ljudi. Kad pree most, preko minijaturnog Kalemegdana, osjeti da si u drugoj zemlji. Ovlada opta klima nema
ra (lijenosti, nehata) u ljudskim odnosima. ini se da djeija popu
lacija izgleda prljavije i zanemarenije. Sve ene nose dimlije, a
neke od njih jo i crni veo. Mukarci izgledaju patrijarhalni zapad
nom oku. Sudei po broju ljudi koji grupno rade na zemlji (najvie
ene) kooperative (seljake radne zadruge nap. autora) su brojne.
ini se da su aktivnosti mukaraca u tim grupama svedene na nad
gledanje. Fizionomije se nisu promijenile. Vidjeti je svijetlu kosu i
plave oi i samo poneko sluajno lice podsjea da je bila Bosna ne
kada dio Turske.
Dalji put zaustavio ih je u Bosanskom Novom. esnaestogo
dinji mladi, tesarski egrt sa znakom udarnika, savjetovao im je
da ne logoruju negdje napolju, i predloio im da se priblie kua
ma. Kazao im je da je nedavno nekoliko lopova i hajduka pra
vilo probleme ali da su bili sravnjeni sa zemljom. Razumije se da
je mladieva pria za konzula i Gibbsa bila vrlo vana, a kasnije su
zakljuili da je rjenik kojim se on koristio zapravo izraavao ofi
cijelno tumaenje vlasti onoga to se dogodilo na Krajini.
U blizini Bosanske Krupe naputaju Unu i voze preko brda
prema Cazinu. Zaustavljaju se kod 85-godinjeg pastira, Srbina,
koji je doselio u Bosnu u svojoj mladosti iz Like ali se alio da nije
vrijedilo jer zemlja (u Bosni) nije bila nita naroito. I on se tuio
na vrijeme s obzirom da ve 23 sedmice nije pala ni kap kie.
Kad su mu ispriali da je bilo u okolini Zagreba u aprilu poprilino
padavina on je to sa zadovoljstvom sasluao, nazvavi Hrvatsku
svetom zemljom. Izdiktirao im je cijene na bihakoj pijaci ali u
posebnim mjernim terminima. Variak krompira (po sjeanju
Britanaca 12 kg) kotao je 400 dinara. Penica i kukuruz bili su ve
oma skupi V narod ih je morao kupovati poto seljacima nakon
predanog otkupa nije ostalo nita za njih same. Vladalo je opte si
romatvo, odjea se nije mogla kupiti, a neiskoritenih bonova bilo
je mnogo. Konzula i Gibbsa je iznenadilo da otroumni starac nije
250

nita uo za nemire u Cazinu. Pretpostavili su da ga novosti jo ni


su stigle.
Odluili su da zanoe prije Cazina, u nekom selu gdje e ob
jasniti svoje prisustvo a da ne probude sumnje. Svi ljudi koje su vi
djeli bili su Mohamedanci. Naili su na grupu kua koje vjerno
opisuju: dolje tala, a gore mjesto za stanovanje ljudi sa vanjskim
stepenikom. U prvoj nisu naili na razumijevanje da se smjeste u
blizini. Tek u narednoj se gazdin sin nije suprotstavljao da uz
nju prenoe, ali u kuu nisu bili pozvani. ak je i pitanje da li bi
mogli na pei skuhati aj zbunio ukuane, pa su dvojica putnika
morali da vade svoj plinski tednjak. Izgleda da nisu ba posve
shvatili podozrivost i strah koje je prema njima imao obian svijet,
pogotovo u one dane, dane vojnog suenja u Cazinu, za koje do
due oni prije ulaska u grad i nisu znali. Svi stanovnici zaseoka,
kome se u izvjetaju ne pominje ime, bili su ukljueni u zadrugu,
alili su se na suu, pukotine u zemlji nastale od sue bile su preko
15 cm duboke. Skupilo se neto seljaka s kojima su Britanci ljubaz
no razgovarali. Mjetane je zanimalo odakle su, gdje e, njihov
land rover... Doao je i predsjednik lokalnog odbora koji je bio
i predsjednik zadruge. On ih je prijateljski pitao da li im treba hra
ne i priao da ima strica u SAD koji se namjerava vratiti u Jugosla
viju.
Ono to ih je najvie zanimalo, konzul i Gibbs saznaju sutra
dan ujutro. Oko njih se okupilo dosta ljudi. I dalje su bili nepov
jerljivi ali je Britancima ipak uspjelo da uju glavne stvari o pobu
ni. Dvojica dravnim poretkom ogorenih mjetana iznijela su im i
nove pojedinosti. Sutinu ovih razgovora, koje su imali, dakle, jo
prije dolaska u sam grad Cazin, Gibbs opisuje ovako: U dijelu cazinskog sreza (seoskog distrikta sa oko 20.000 stanovnika) do
godila se revolucija. Na urevdan seljaci iz vie sela digli su
ustanak. Naoruani sa nekoliko starih puaka oni su kidali teleg
rafske ice i pljakali prodavnice sa hranom (od otkupa), odjeom
i drugim robama iz zadrunih prodavnica. To je bio istinski selja
ki ustanak, u tradiciji srednjovjekovne hrvatske seljake bune koju
je vodio Matija Gubec. to znai da je bio ustanak isto lokalan i
nepodran od bilo koje organizacije. Nije bilo povezanosti vojnih
operacija ni sa kim sa strane, ve se radilo o naivnoj nadi da e nji
hova akcija biti signal za optu pobunu u itavoj zemlji. Prvi motiv
bili su glad i beznae. Siromatvo i nepravedan otkup, kojim im
je oduzeto sve to proizvedu, dostigli su kulminacionu taku od
koje se dalje nije vie moglo izdrati. Nadali su se da e podijeliti
dobra koja su bili opljakali. Ali, umjesto toga, vojska i milicija
251

brzo su uguile ustanak. est stotina ljudi sueno je za uee u


buni. U toku je bio 8. dan suenja i izricano je 4 ili 5 smrtnih kazni
svaki dan, te kazne robije do 20 godina. Citirani dio izvjetaja
oito ne sadri samo podatke dobijene od dvojice pomenutih cazinskih informanata ve i komentar s ocjenom dogaaja, na to
emo se kasnije jo svakako osvrtati.
Dvojica cazinskih izvjestilaca bili su zidari koji su radei po
okolini svoj posao, po Gibbsu, oito dobro poznavali prilike. Veo
ma nervozno su priali o svemu tome i naglaavali strancima da
ih ne izdaju jer bi im inae ivot doao u pitanje. Nisu mogli
shvatiti to Britanija i Amerika nita ne ine u pogledu pogubnog
poretka u kome ive Bosanci. I oni su naglaavali optu glad i ne
pravdu. No, znaajna saznanja konzul i Gibbs mogli su stei i iz
linih pria ovih Cazinjana. Njih dvojica, npr., koji su visoko kvalifikovani radnici ive najvie od hljeba, meso i mast nisu dugo vi
djeli. Rado bi napustili zemlju kad bi mogli, ak iako bi to znailo
da im djeca, koju bi ostavili, stradaju. Obojica su itali jugoslovensku tampu i sve znali o zvaninoj propagandi kako je narod srean i sav uz Marala, teko radei za Petogodinji plan.
Britanci su kroz pomenute razgovore jo prije ulaska u sam
Cazin zapravo ve saznali ono zbog ega su i upueni na istraiva
nje po Krajini, a znali su sada da treba da budu i sami oprezni.
Ulaskom u grad odmah su osjetili neobinu atmosferu. Kod poli
cijske stanice stajalo je tuce policajaca i jo nekoliko po glavnoj
cesti gdje su se zaustavili, raspitujui se za put prema Bihau. Dva
ili tri milicionara skupa sa narednikom izgledali su neodluno, a
zatim se pojavio jedan s epoletama odlunog izgleda. Shvatajui
da bi mogli imati neprilike, poto im je prethodno reeno da se za
Biha imaju vraati nazad istim putem, Britanci brzo okreu svoj
land rover, pa ih je major samo mogao vidjeti u vonji kroz ob
lak praine te nije intervenirao. Pojava stranog motornog vozila u
Cazinu, koji sam nije na nekom raskru puteva, morala je biti
ipak sumnjiva pripadnicima dravnih organa, pogotovo u onim da
nima, pa stoga nije sluajno da je milicija britanski land rover u
Bihau zaustavila.
Valjda kod Srbljana nai Englezi opet stiu na Unu u kojoj se
od silne praine moraju oprati. U Bihau ih zaustavlja milicija ko
joj saoptavaju da putuju iz Zagreba za Split. Mada u toj kontroli
u izvjetaju ne stoji vie nita, zanimljivo je da se tog dogaaja sje
a tadanji opunomoenik Udbe iz Bihaa Vajan Popovi: Ta
strana kola u kojima smo pri pregledu nali dvije-tri vojne karte bi
la su nam sumnjiva. S putnicima je govorio Vojo olovi (naelnik
252

Drugog odjeljenja Udbe) koji se tada zatekao u Bihau, ja sam iz


vrio pregled kola, a zatim smo ih pustili dalje. 3 ) S obzirom da su
oito imali uredna dokumenta, a jo je bila i nedjelja, dan kada se i
inae prave izleti, Englezi su bez problema nastavili put prema Pet
rovcu, svojoj tajno planiranoj treoj glavnoj stanici istraivakog
putovanja. Zanimljivo je da je Vajana Popovia nita drugo ve up
ravo pojava ovih kola u regionu i tada i kasnije navodila na pomi
sao da je moda ipak bila u stvar oko bune umijeana neka za
padna obavjetajna sluba. 4 )
Na cesti pred Petrovcem Englezi razgovaraju sa srpskim selja
kom koji nije nita uo o bilo kakvom nemiru oko Petrovca ali je
znao za ustanak na Cazinskoj krajini. I on se alio na otkup. Od
16
kg vune, koliko proizvede, njemu i estolanoj porodici ostane
7 kg a ostalo mora predati. Kritikovao je vlasti to pokuavaju su
vie brzo ostvarivati napredak, primjetivi da to treba initi poste
peno. U samom Petrovcu konobar u kafani nije nita znao o ne
kom neredu na podruju Petrovca. Kad su ve izali iz grada, za
ustavili su se u blizini i razgovarali sa jednom enom i jednim mu
karcem. Meutim, ni oni nisu nita uli o kakvoj uznemirenosti u
Petrovcu, mada su znali za nerede u Cazinu. Kod Udbine u Hrvat
skoj povezli su putem jednog ovjeka, zadrunog upravnika koji je
takoer uo ta se desilo u Cazinu ali je za ovo podruje (Lika) is
takao da je potpuno mirno i da je takvo od kraja rata. Vie nisu
razgovarali sa bilo kim o seljakim nemirima. Zanoili su kod Korenice, sutradan posjetili Plitvika jezera i predveer 29. maja vrati
li se u Zagreb.
Telegram Roberta Reamsa od 5. juna 1950. godine State Departmentu.3) Nakon prvih glasina o lokalnim nemirima koje su
najprije stigle u Ameriku ambasadu u Beogradu, Zapad dobija i
zvaninu potvrdu o seljakim nemirima u Hrvatskoj i Bosni. Ame
riki otpravnik poslova u Beogradu Reams javlja telegramom
Dravnom sekretaru u Vaington sadraj razgovora koji je 1. juna
imao u Zagrebu konzul Gilbert sa predsjednikom hrvatske vlade
Vladimirom Bakariem. Prvo zapaanje o Bakarievom izlaganju
o ustanku odnosi se na njegovo iznenaujue iskreno priznanje
o seljakoj pobuni. Da li je Bakarievo iznenaujue iskreno pri
) Sjeanje Vajana Popovia, efa opunomostva Udbe za srez Biha, dato autoru
u februaru 1988. godine, u a.a.
4) Isto.
5) National Archives of the United States, Washington, D.C., Department of State
(u daljem NAUS, D/S), Secrete file 768.00/6550, telegram br. 714 od 5. juna 1950. go
dine.
253

znanje poticalo i od eventualno proslijeene mu informacije da su


se po regionu prije nekoliko dana muvala zapadna kola sa stranci
ma, koji su moda togod njukali po terenu, pa stoga ne bi bilo
mudro kriti ta se dogodilo, a to su ti putnici ve iakali? S
obzirom da su nai Englezi bili zaustavljeni i kontrolirani u Biha
u, pretpostavka nije nemogua ali je ipak malo vjerovatna. Po Bakariu, dakle, grupa seljaka napala je milicijsku stanicu u Furjanu
blizu Slunja prije oko dvije sedmice, pljakajui i palei seljake
radne zadruge. Za nas koji ve kroz dosadanji prikaz zbivanja
na slunjskom srezu znamo ta se sve tamo stvarno desilo, zanimlji
vo je svakako pominjnje seljakih radnih zadruga u mnoini. Na
Slunju je stvarno opljakana samo jedna seljaka radna zadruga.
Da li je konzul povrno uo Bakaria ili je opet ovaj pogreno (na
mjerno preuveliano?) informirao? I naredna Bakarieva konstata
cija, kako ju je prenio konzul, ne odgovara stvarnom toku zbiva
nja: Milicijska pojaanja uguila su ustanak kroz otre borbe koje
su trajale 2 asa uz teke gubitke. Pukaranje je u Furjanu kratko
trajalo, ni jedan a kamoli 24 asa, jedan milicionar je ranjen, a
mrtvih uopte nije bilo. Tako neto sigurno bi se pokazalo tokom
istrage i glavnog pretresa, na sudu, a nije. Bakari je bio valjda pra
vilno informiran. Zato bi on ukoliko je zaista to izjavio pre
tjerivao u razgovoru sa amerikim konzulom? Da li je ve tada pri
premao podlogu za kasniji navodni obraun sa srpskim ministrima
u Vladi NR Hrvatske?
Izvjestan vei znaaj nego to ga je ustanak na Kordunu
stvarno imao, Bakari mu pridaje i time to konzulu iznosi da je
furjanski napad oito podigao seljatvo iz okoline Cazina koje je
pokualo izvesti napad na tamonju Stanicu milicije ali je bilo lako
odbijeno poto je bila milicija dignuta na uzbunu. Teko je povje
rovati da Bakari nije znao s obzirom da smo se upoznali sa od
govarajuim hrvatskim zvaninim izvjetajima jo sa kraja mjeseca
maja da je bila u pitanju sinhronizirana bosansko-hrvatska po
buna seljatva sa naglaskom upravo na bosanskoj strani. Svi hrvat
ski partijski izvjetaji (i dotadanji i kasniji) uostalom, jezgro i iz
vor pobune smjetaju u Bosnu, odakle se onda ona prelijeva i pre
ko Korane. Moda je Bakariu zaista stalo da potencira ulogu
hrvatskih pobunjenika, no govorei onda dalje o dogaajima u
Bosni, ipak priznaje tamonje znatne dimenzije ustanka iako sma
njujui broj umijeanih seljaka u odnosu na tadanje zvanine pro
cjene. Konzul Gilbert je, tako, od Bakaria saznao da je u cazinskim nemirima uestvovalo oko 250 ljudi ije voe su pogubljeni a
ostali osueni na due vremenske kazne. Bakari je potvrdio da je
254

ukupna situacija pod vrstom kontrolom i da se nastavljaju sudski


procesi ljudima umijeanim u pobunu, a njihovim familijama i sus
jedima sudi se zbog toga to nisu podrali vlast. Vjerovatno da
konzul Gilbert nije mogao iz tih rijei shvatiti da se radi, prije sve
ga, o propustu neprijavljivanja vlastima namjera i priprema 7 a us
tanak, dok nekih drugih grijehova stanovnitva, ako izuzmemo
poneki kruh i komad slanine koje je Devrnjina grupa dobijala u
ponekoj kui, ionako nije bilo.
Bakari je prenio Gilbertu da su ustanici i u Kordunu i u Cazinskoj krajini izvikivali parole kao neka dugo ivi kralj Petar i
otadbina, ali je tu jasnu injenicu umanjio i pripisao ustanak
nezadovoljnim Srbima u Hrvatskoj, etniko-ustakim elementima
i vjerovatno nepotrebno otroj birokratskoj kontroli mjesnih na
rodnih odbora i zadrunih slubenika.
Mada je iz samog telegrama teko razaznati, ipak se ini da je
u pitanju dodatni Reamsov komentar, a on bi glasio: Obavjete
nja iz razliitih izvora upuuju na zakljuak da ustanke nije izaz
vao Kominform ve da su oni spontani i nekoordinirani nekim or
ganiziranim otpornikim grupama. Na kraju Reams javlja da je u
Ambasadu u zadnje dvije sedmice stigao jedan broj glasina o sli
nim nemirima u drugim dijelovima zemlje, za koje je istraga usta
novila da su neistinite, nepotvrene ili mnogo pretjerane. Oito je
da su takvi incidenti drugaiji od pomenutih ustanaka, da su veo
ma malog i posve lokalnog karaktera (svae, tue i hapenja), vje
rovatno odraavajui seljako nezadovoljstvo prisilnim otkupom,
otrinom lokalne birokratske kontrole i radnom obavezom po rud
nicima, zakljuuje Reams.
U odsustvu jugoslovenskih istoriografskih istraivanja pomenuta zakljuna konstatacija amerikog otpravnika poslova u Beog
radu je znaajna za centralnu temu naih razmatranja, jer direktno
potvruje autorovu jo neizreenu hipotezu, a to je da je Cazinska
buna (ustanak na Cazinskoj krajini i Kordunu) godine 1950. (a
najvjerovatnije i prije i kasnije) najvea seljaka pobuna u socija
listikoj Jugoslaviji.
Razumije se da je Zapad preko svojih zvaninih eksponenata
u Jugoslaviji posebno budno pratio svako Titovo istupanje. S obzi
rom da su njegovi govori bili uvijek opirno publikovani to su za
padna diplomatska predstavnitva redovno iz svih uglova analizi
rala njegove rijei, a pogotovo ono to bi on izjavljivao izmeu
redova. Znalo se da Maralova izlaganja predstavljaju barometar
jugoslovenske politike scene, da se u njima ogleda zvanina poli
tika zemlje, najavljuju nove strateke mjere pa i konkretni postupci
255

u nekoj oblasti ivota i rada drutva odnosno dolje na terenu,


naroito kad je dolazilo do nekih oitih skretanja. Krajem maja
oekivala se, tako, s nestrpljenjem Titova reakcija na glasine o vru
im zbivanjima na jugoslovenskom selu. Ona je zaista uslijedila jo
u maju. Tito je iskoristio priliku da o ovoj problematici progovori
30. maja na narodnom zboru u Prokuplju, tipinoj seoskoj sredini
u kakvoj je oito i htio plasirati svoje poruke. On se tu, po obiaju,
klonio da rijeima precizira mjesto dogaaja i pojava koje je u
svom govoru kritikovao, pa prisutnoj masi neupuenih seljaka vjerovatno nije ni moglo biti jasno o emu se zapravo radi, pogotovo
s obzirom na injenicu da ni kroz tampu ni putem radija nisu pro
le vijesti o seljakim nemirima u Bosni i Makedoniji.
Sir Peakov telegram Foreign Office-u od 3. juna 1950.6) Za
razliku od srpskih seljaka za britanskog ambasadora u Beogradu,
koji ovaj Titov govor u Prokuplju analizira u posebnom pismu Fo
reign Office-u on je bio izuzetno interesantan upravo u svjetlu iz
vjetaja koji je sainio Gibbs, te glasina o seljakim nemirima koje
su bile dopirale do Ambasade.
Ambasador Peak svoje pismo i poinje uvjerenjem da je Mar
al uputio upozorenje onim seljacima koji se nadaju povratku sta
rog reima. Indikativno, makar malo strano, zvuale su Peak-u
Titove reenice iz prvog dijela govora da je Prokuplje tradicional
no pobunjeniki kraj i da je zbog te injenice posebno radostan
to je tu doekan tako toplom dobrodolicom. Peak je ovu misao
protumaio uvodom u lekciju koju je Tito izrekao u kasnijem dije
lu govora. Prenosi da je poruio seljacima da ne vjeruju nikome ko
govori da ima danas u Jugoslaviji ljudi koji izvlae profit iz rada
seljaka. Da jo ima onih s razliitim miljenjima o naim kolekti
vima, da ima ljudi koji se nezavisno ili nasjedajui raznoj sub
verzivnoj propagandi nadaju promjeni poretka nove Jugoslavije.
Ali nova Jugoslavija se nee razbiti kao komadi stakla kad ne
gdje zapuca neka puka ili top, odluno je rekao Tito retoriki pi
tajui kakva je to sila koja bi se usudila suprotstaviti osmim mili
junima lanova Narodnog fronta i velianstvenoj organizaciji Ko
munistike partije. Tita Peak citira i dalje: Spremni smo umrijeti,
do zadnjeg ovjeka... ako bi neko pokuao suprotstaviti se dostig
nuima sistema. Nikakva sila ni onaj kralji Perica uz podrku
inostranstva, ni bilo koje drugo lice ne mogu povratiti poredak
stare Jugoslavije. Uz navoenje (prethodne) Titove objave: Ne
) FO 371/88231, od 3. juna 1950. godine. Makar bez potpisa (radi se o kopiji na
mijenjenoj arhivi), pismo je oito napisao ambasador Sir Charles Peak.
256

govorim vam drugovi to zato da bi vam prijetio, Peak zavrava ci


tiranjem pasusa iz Titovog govora u Prokuplju. Upravo ovu Tito
vu negaciju protumaio je Peak kao taku upozorenja s dvostru
kim razjanjenjem: i oni koji podravaju Kralja Petra koga je
Tito pomenuo po prvi puta u vie godina i oni koji se ale na ne
volje koje imaju zbog ostvarivanja Petogodinjeg plana moraju
shvatiti, komentarie Tita Peak, da je organizirana sila drave
protiv njih.
Mada je Peakov prijevod objavljenog Titovog govora nepreci
zan, i mada je proizvoljan izbor citiranih Titovih misli koje su i is
preturane, u emu se svemu ogleda i izvjestioev lagano tendenci
ozni istup, ipak je sutina govora uglavnom vjerno prenesena. 7 )
Ambasador svoje pismo zakljuuje: Teko je interpretirati
Titove ocjene kao neto drugo osim kao aluziju na sporadine se
ljake pobune koje su se dogodile u odreenim podrujima zemlje,
oito bez inostrane inspiracije, i koje su bile uguene bez tekoa
premda uz neke pogibije meu seljacima skrivljenih od strane voj
ske i policije. Kopije ovog pisma upuenog Vladi u Londonu, Sir
Peak alje u Moskvu i Vaington, razumije se u tamonje britanske
ambasade. Preko njih su za sadraj ovoj pisma (i drugih) sigurno,
prema uobiajenoj cirkulaciji informacija izmeu Zapadnih diplo
matskih predstavnitava u evropskim metropolama i Vaingtonu,
uskoro saznale i druge vlade Zapada.
Dva nova telegrama Sir Charlesa Peaka. Nekoliko dana kas
nije Sir Charles Peak alje, tako, o istoj temi, seljakim neredima u
Jugoslaviji, dva telegrama Foreign Office-u, a njihove kopije istov
remeno britanskim ambasadama u Vaington, Moskvu, Budimpe
tu, Bukuret, Sofiju te konzulat u Zagreb.
U prvom telegramu izvjetava o nedavnom putu generalnog
konzula iz Zagreba koji je obiao pogranino podruje izmeu
Hrvatske i Bosne radi provjere istine u vezi sa tamonjim seljakim
nemirima. Citira konzula, pa kae da je tamo zaista bio manji se
ljaki ustanak na ili oko 6. maja na podruju Cazina, 20 milja sje
verno od Bihaa, da su seljaci napali lokalne slubenike i oplja
kali zadrune prodavnice, kradui hranu i potrona dobra te da su
pobunu uguile vojska i policija. Sir Peak zadrava se u telegramu
vie na prepriavanju razgovora izmeu predsjednika Vlade
Hrvatske V. Bakaria i amerikog konzula u Zagrebu Gilberta.
Zanimljivo je da je u tom svom opisu iznio ak vie pojedinosti ne') Upor. govor J. B. Tita u Prokuplju od 30. maja 1950, u zborniku: Tito o kmetijstvu in vasi, Udrueni izdavai, 1979. godine, 121 122.
257

go to je to uinio sam Gilbert u telegramu State Department-u.


Ambasador Peak najprije istie kako je sutinu sadrine pomenutog izvjetaja britanskog konzula Bakari, koji valjda za izvjetaj
ipak nije znao, u razgovoru sa Gilbertom potvrdio. S obzirom da
se ovdje radi i o nekim drugaijim podacima od onih koje je naveo
konzul Gilbert u telegramu, a izgleda dopunski saoptio britan
skom kolegi iz Zagreba, upoznat emo se i time ta je Bakari na
vodno Gilbertu tom prilikom jo rekao. Premijer je kazao da je
incident kod Cazina nastavak incidenta kod Veljuna, 30 milja sje
verno. Banda od 50 seljaka najvie nezadovoljnih Srba, uz neko
liko Muslimana, napala je seljake radne zadruge, palei neke i
ubijajui policajce i lanove mjesnih narodnih odbora. Nakon toga
je 50 njih uhvaeno ili ubijeno u brdima Petrove gore. Ta pobuna
je inspirirala incident kod Cazina gdje je 250 ljudi ubijeno ili za
tvoreno. Oba nemira uguena su bez potekoa, navodi Sir Peak.
On takoer donosi Bakarievu analizu uzroka ovih ustanaka pre
ma kojoj je do svega dolo zbog: a) odbijanja mjesnih vlasti da
daju sjeme seljacima ako ovi nee da uu u seljake radne zadruge,
b) slabe raspodjele hrane i potronih dobara, c) odbijanja lokalnih
vlasti da podjele potrona dobra za koja se znalo da su u skladiti
ma. Jo je Bakari dodao da je istraga o svemu to se desilo u to
ku i da e lokalni funkcioneri biti strogo kanjeni ako se ustano
vi da su grijeili. Na kraju razgovora da je Bakari posebno zamo
lio da se o nemirima ne izvijesti javnost i tampa. 8 )
Za nau temu je zbog sopstvene analize koju daje, jo intere
santniji drugi, isto tako opiran, Peakov telegram upuen Foreign
Office-u takoer 7. juna. Ambasador Peak iznosi, konano, svoja
lina zapaanja i ocjene seljakih nereda u Jugoslaviji, pogoto
vo, razumije se s naglaskom na aspekte od znaaja za spoljno-politiku problematiku. )
Nije sluajno, stoga, da Sir Peak odmah zapoinje s komenta
rom oko eventualne spoljne, kominformovske podrke seljakim
pobunama. Kae da je osjeao tjeskobu kad je prvi put uo za te
nerede zbog pomisli da su moda plod kominformovskih aktivnos
ti. Bilo je sumnjivo, podsjea Peak na svoj telegram od 24. maja,
to su se ti neredi dogaali, prema vijestima koje su stizale, i u
Bosni i u Makedoniji u tano isto vrijeme. Ali, zatim nije dobio
ni jedan izvjetaj koji bi potvrivao ak i samu inspiraciju od stra
ne Kominforma. Bune su bile slabo organizirane i ini se da su
') FO 371/88231, telegram br. 39 od 7. juna 1950. godine.
) FO 371/88231, telegram br. 40 od 7. juna 1950. godine.
258

uzele oblik tradicionalnog seljakog revolta. I pored, dakle, po


malo zbunjujue koincidencije ovih seljakih nemira, Peak smatra
da bi trebalo uzeti u obzir injenicu da je kasno proljee teko za
seljake svugdje u zemlji, potp se tada njihove zalihe hrane potpu
no istanjuju, u emu oito vidi ipak sutinu pomenutih dogaanja.
Ambasador, zatim, objanjava da su u zadnjim mjesecima vidljivi
znakovi neto vie pomirujueg odnosa drave prema seljacima,
primjetnog reformiranja sistema prinudnog otkupa koji je inae
najvei pojedinani uzrok nezadovoljstva. Ipak sumnjam da e
blai tretman promijeniti neprijateljski odnos veine seljaka prema
reimu. S porastom zahtjeva za hranom koji proizlazi iz poveava
nja industrijske populacije zadnjih godina Petogodinjeg plana nji
ma je namijenjeno izlaganje daljnjim optereenjima. Nee biti iz
nenaujue ako se budu usamljene pobune te vrste deavale i ubu
due, posebno u siromanijim krajevima gdje seljaci ne mogu pri
kupiti tolike rezerve hrane koje bi im bile potrebne da preive u
tekim vremenima. Daljnja Peakova konstatacija odnosi se na Ti
tov govor u Prokuplju za koji vjeruje da je inspiriran seljakim ne
mirima. Kao neobino izriito ambasador komentarie Titovo
upozorenje svima onima koje je zaveo neprijatelj novog poretka i
onima koji podravaju kraljia Pericu. Ali ni u njegovom govo
ru ni u Bakarievim primjedbama nije se moglo naslutiti da bi Vla
da bila zbog tih dogaaja ozbiljno zabrinuta. Jasno je da su polici
ja i armija spremne i u stanju da dre sporadine bune pod kontro
lom. Kao interesantan pokazatelj vremena ambasador opet isti
e spremnost hrvatskog premijera da tako iskreno razgovara sa
amerikim konzulom.
Kao i prethodni i ovaj Peakov telegram upuen je i u Vaington, Moskvu, Budimpetu, Bukuret, Sofiju i Zagreb. U roku od
mjesec dana od seljakih nemira u Jugoslaviji, dakle vei je broj ev
ropskih centara o njima i upoznat. Razumije se, radi se o britan
skim predstavnitvima ali s obzirom na punu saradnju meu tzv.
zapadnim zemljama u to vrijeme, o emu smo se mogli uvjeriti i na
pitanju koje se ovdje istrauje, o svim tim novostima sigurno su bi
le aurno upoznate i amerika i francuska Vlada.
Pismo britanske ambasade od 11. juna 1950.10) Da je britan
ska obavjetajna sluba u Jugoslaviji bila ponajvie u toku stvarnih
dogaanja na ovdanjem selu, potvruje npr. i Peakovo pismo
upueno Vladi u London samo etiri dana nakon poslanih pome
nutih telegrama. Uz prilaganje Gibbsovog izvjetaja s putovanja
10)

FO 371/88231, pismo britanske ambasade od 11. juna 1950. godine.

po Zapadnoj Hrvatskoj i Bosanskoj krajini, Sir Peak opet istie


obavezni otkup poljoprivrednih proizvoda te, zatim, injenicu da
drava veoma esto ne uvaava bonove seljaka koje je on dobio za
predate poljoprivredne proizvode da bi kupio robu koja mu je po
trebna, makar se zna da je ima po podrunim prodavnicama, napo
minjui da su ta dva problema, jasno, odigrala svoju ulogu u buna
ma u Cazinu i Veljunu. Ali ambasador Peak ide sada i dalje, izvje
tavajui o stavovima u meuvremenu zauzetim na nivou federalnih
i republikih vlasti odnosno na zasjedanjima relevantnih organa u
Bosni i Hrvatskoj u pogledu potrebe reformiranja politike prema
selu.
Osvrui se, na primjer, na partijsku konferenciju Bosne i
Hercegovine s kraja maja, Sir Peak citira zakljuak da su na terenu
administrativne mjere u oblasti otkupa primjenjivane daleko vi
e nego to je bilo potrebno za ispunjavanje privrednih zadataka.
Odlueno je i da ubudue naglasak u aktivnostima na terenu treba
stavljati na uvjeravanje seljaka da rade to to Drava trai od
njih. Vjerovato je Peak kao izvor svojih informacija o partijskoj
konferenciji Bosne i Hercegovine koristio dnevnu tampu, kroz
koju osim uoptenih stavova nije ni mogao saznati nita vie. i
njenica je, meutim, da ni zvanini zakljuci sa te konferencije, pa
ak ni njima prethodna diskusija nije kroz konkretne primjere
upozorila na neodrivost nekih tzv. ekonomskih mjera na selu,
kao ni na ponaanje lokalnih monika, o emu svemu bi svjea is
kustva sa Cazinske krajine svakako trebala doi u prvi plan. No,
Cazinska buna seljaka na toj konferenciji se ni ne pominje! 11 ) I
shvatljivo, s obzirom da je dogaaj zvanino tretiran kao neprija
teljski ispad.
Sir Peak nalazi daljnje aktivnosti Drave na pravcu spreava
nja raznih zloupotreba na selu i na istovremeno u Zagrebu odra
noj posebnoj konferenciji predstavnika lokalnih organa Narodnog
fronta Hrvatske. Citira zakljuak o potrebi borbe sprovoenja u
ivot potovanja zakona, koji su bili nekanjeno krili mjesni
narodni odbori i to naroito u pogledu otkupa seljakih proizvo
da. Ambasador prenosi zakljuak da treba dalje jaati organizacije
Narodnog fronta na terenu kao brane neprijateljima poretka. Na
vodi kako je, zahvaljujui jakom Narodnom frontu, istaknut pri
mjer uspjenog iskorjenjavanja neprijateljskih elemenata u notor
no nezadovoljnom dijelu Slavonije (u okolini Bjelovara), dok kao
) Arhiv CK SK BiH, CK KP BiH, k. 514. Konferencija je odrana 2930. maja
1950. godine.
260

primjer loeg djelovanja Narodnog fronta navodi primjer karlo


vake oblasti, gdje je neprijatelj bio sposoban uticati na ljude da
otvoreno ne glasaju na dan optih izbora. Da podsjetimo, radi se o
izborima za Saveznu skuptinu odranim 25. marta kada je bila,
po Kordunu npr., zaista prisutna propaganda protiv izlaska na iz
bore, a meu tim akterima bio je, kako naknadno saznajemo iz
razmatranih partijskih izvjetaja i Mile Devrnja.
Svoje pismo Sir Peak zavrava ohrabrujuom konstatacijom
da su neki vii lanovi Partije oito svjesni da nije samo tvrdogla
vost seljaka odgovorna za sadanju napetost na selu. No, izraa
va i sopstvenu sumnju u mogunost uspjeha ubjeivanja tvrdokornijih lanova mjesnih odbora, podsjeajui na svoju tezu, izreenu
ri je blizu dvije godine, da e partijske voe naii na velike poteoe u prevaspitanju niih redova partijske maine.
Ameriki telegram od 17. jula 1950.12) Makar bilo, bez sum
nje, britansko izvjetavanje u London o seljakim nemirima u Ju
goslaviji u proljee 1950. godine najsvestranije, uz ak znaajna
analitika razmiljanja, ipak je i ostalo zapadno diplomatsko osob
lje u Beogradu i Zagrebu, prije svega ameriko i francusko, i u na
redno vrijeme budno pratilo problematiku seljakih ustanaka i ne
zadovoljstava. Ali nisu iz tih ambasada i konzulata samo slani iz
vjetaji vladama, ve, to je uvijek bitno dodatno napomenuti, po
stojala je stalna informacijska komunikacija i saradnja meu svim
odgovornim zapadnim diplomatama. Ve smo vidjeli kako kolaju
po Evropi (i SAD) britanski izvjetaji, a ameriki telegram o selja
kim nemirima iz jula 1950. godine alje se, tako, na primjer i u
Trst i Atinu, ime su ukljuena u protok informacija o seljakim
neredima u Jugoslaviji i Italija i Grka.
Ovaj telegram Amerike ambasade od 17. jula iji sadraj se
nadovezuje na predmet seljakih nereda kod Furjana i Cazina
pozivajui se na telegram Ambasade od 5. jula, svoj izvjetaj od 24.
juna kao i telegram State Departmenta od 9. juna, kojim je oito
traeno daljnje izvianje ove problematike, saoptava u Vaington
novosti o seljakim nemirima, ali sada na novoj lokaciji.
William A. Fawler, prvi sekretar ambasade, prenosi zapravo
poruke primljene iz Francuske ambasade, a iji izvor je francuski
generalni konzul u Zagrebu. Po tom izvoru oko 400 ljudi tijekom
juna mjeseca sueno je u Glini pod optubom da su bili umijeani
u nerede ili su propustili da u vezi sa Bunom odgovarajue sarau-

") NAUS, D/S, Secrete file 768.00/71750, telegram br. 36 od 17 jula 1950. godi
ne.

261
1

ju sa mjesnim vlastima, ili se pak za njih sumnjalo da imaju veze sa


navodnim (utvrenim) skrovitima oruja u blizini mjesta Bibac i
kod Petrinje. Prema istom izvoru 40 ljudi osueno je na smrt. Oi
to je u pitanju glinski sluaj kojim smo se blie, a sigurno ne i u
cjelini, upoznali u glavi Kontekst-sluajeva. Autor je ipak milje
nja da, bar kad su u pitanju na smrt osueni, francuski konzul od
nosno sljedstveno Amerika ambasada u tom pogledu znatno pre
tjeruju. Jer, podsjetimo se arhivskog materijala hrvatske Udbe, iz
kojeg izlazi da su na smrt osuena dvojica (Duan Miljevi i Jovan
Glamolija koji su i pogubljeni). Druga je stvar to je, da se takoe
podsjetimo, desetak odmetnika ivot izgubilo na divlje, na te
renu. No, u svakom sluaju brojka od 40 na smrt suenih neprov
jerena je vijest koju je francuski konzul u Zagrebu najvjerovatnije
primio iz odreenih tendencioznih izvora te je podatak bez kriti
kih rezervi proslijedio dalje.
U telegramu se, dalje, izvjetava da su kao rezultat tih nere
da mjesne vlasti primijenile neto blau politiku prema seljatvu,
shvatajui injenicu d je ustanak izazvan slabim ekonomskim uslovima i moralnom bijedom. Stoga je, javlja Fawler, smanjen otri
obavezni otkup i seljacima dozvoljeno da svoje proizvode slobod
no prodaju na oblinjoj pijaci. Takoer je rasputen jedan broj pri
vredno slabo stojeih seljakih radnih zadruga, uloeni napori za
oivljavanje sela, a radna obaveza je ukinuta. Autor nije uspio pro
vjeriti kroz arhivska dokumenta pomenute olakice koje bi ile u
prilog seljatvu tih i moda jo nekih krajeva u Hrvatskoj, no, istina.kao to emo vidjeti i iz sjeanja Petra; Zinajia, poslijeratnog
efa Udbe u Slunju i openito istaknutog politikog funkcionera
ovoga kraja, da je nakon Devrnjinog ustanka do naputanja ne
kih vidova otkupa, posebno ita, na Slunju stvarno dolo kao i da
su se drugi tereti stanovnitva znatno smanjili] Zinaji te nove po
stupke vlasti dovodi u vezu sa ak linom Titovom intervenci
jom. 13 ) U Bosni, meutim, ne deava se nita slino. Ni arhivski
dokumenti ni sjeanja svjedoka ne govore o nekom smanjenju
obaveza seljaka prema dravi. Tek polovinom 1951. godine Dra
va konano poinje sa postepenim generalnim ukidanjem omrznu
tog otkupa te stoga seljake bune u Hrvatskoj i Bosni u prvoj polo
vici 1950. godine nisu proizvele neke pozitivne opte ekonomske
efekte za jugoslovensko seljatvo. Ukoliko je eventualno pomenuti
Fawlerov telegram upuen u Vaington, i slini uporedni izvjetaji
') Sjeanje Petra Zinajia, do 1949. efa opunomostva Udbe za kotar Slunj, dato
autoru u januaru 1990. godine, u a. a.
262
i

zapadnih
diplomata
poslani
njihovim
vladama,
i
pobudio
optimis
tika
vjerovanja
u
realnu
mogunost
brzog
i
radikalnog
stratekog
zaokreta Drave u odnosu na seljatvo, sva su bila u krivu. Jo bar
godinu
dana
nakon
seljakih
nemira,
ak
uvaavajui
neka
mogu
a sitna poboljanja poloaja seljatva u kritinim hrvatskim kraje
vima, ipak je ukupni status jugoslovenskih seljaka i dalje uasava
jui, emu je pridonijela sa svoje strane jo i katastrofalna sua
1950. godine.
I dok bi svakako trebalo jo provjeravati pomenute navode o
izvjesnim
oblicima
poputanja
ekonomskog
pritiska
makar
u
lokal
nim okvirima, bez rezerve moglo bi se prihvatiti obavjetenje iz is
tog telegrama, da su mjesne vlasti, takoer u cilju umirenja stanov
nitva, po prvi put nakon rata seljacima dozvolile da na dan 8. ju
na praznuju svetkovinu tijela Hristovog. Taj dan je bilo dozvolje
no i da su trgovine zatvorene kao i odsustvo sa poslova zaposlenih
u Dravnoj upravi, izvjetava na kraju W. A. Fawler.
Ameriki
telegram
od
9.
avgusta
1950.14)
Isti
diplomata
potpi
suje u avgustu mjesecu izvjetaj poslan u Vaington o nezadovolj
stvu seljatva u Jugoslaviji, ovaj puta na podruju Bosanske Gra
dike.
Konzularna
sekcija
Amerike
ambasade
u
Beogradu
je
pri
mila naime, tijekom jula preko 100 veinom pismenih molbi od se
ljaka s podruja Bos. Gradike koji su traili ulaznu vizu za Sjedi
njene
Amerike
Drave.
Osoblje
jedne
zapadne,
u
ovom
sluaju
Amerike ambasade, dobilo je, tako, idealnu ansu da pojavu neposredno
ispita,
dakle
da
bez
ulaganja
nekih
posebnih
napora
i
ez bilo ijeg dodatnog angamana istrai stvar koja je bila, po
sebno s obzirom na ve provjerene vijesti i glasine o vie seljakih
nemira u Bosni i Hrvatskoj, i te kako interesantna. ef konzularne
sekcije iz prve ruke dobija obrazloenje motiva seljaka koji ele
da se isele u SAD. Mada nije nainjena detaljna analiza podnesaka
i usmenih molbi, koja bi sigurno pokazala kompleksniju sliku, na
vedeni su ipak toliko karakteristini primjeri, i u pogledu pitanja
motivacije i u pogledu spleta okolnosti, u kojima su se podnosioci
molbi obraali Ambasadi, da su, ini se, dati i kljuni i objektivni
odgovori na bitna pitanja koja su u vezi sa ovom pojavom mogla
zanimati Zapad.
U nekim pismima ljudi se ale ve na same postupke lokalnih
vlasti
kojima
one
pokuavaju
da
obeshrabre
potencijalne
emigran
te. Prema jednom izvoru svi ti ljudi pozivaju se u narodne odbore
l4)

NAUS, D/S, 768.00/89.50, Izvjetaj W. A. Fawlera od 9. avgusta 1950. godi

ne
263

a zatim i na detaljna ispitivanja u Udbu, dok prema jednom dru


gom pismu svi ljudi koji ele emigrirati u SAD bivaju hapeni.
Prema treem izvoru, opet, optube na raun vlasti, takve i u toj
mjeri, ne stoje. Po ovoj verziji samo 5 ljudi je ispitano a nijedan ni
je uhapen. Isti izvjestitelj ipak dodaje da je lokalna Udba uznemi
rila brojne ljude koji su, elei emigrirati, pokazivali nezadovolj
stvo s postojeim poretkom u Jugoslaviji, ali i da Udba ipak do
sada nije bila u stanju da sprijei pojavu, ali je uvala spisak pod
nosilaca molbi za vize, a to se zakljuivalo i po 20-dnevnom e
kanju odgovora od Amerike ambasade u Beogradu. Ljudi su vje
rovali da Udba provjerava njihova pisma slana potom pa su se
zato mnogi potencijalni emigranti radije odluivali doi u Ambasa
du lino, slijedi dalje u izvjetaju, koji slijedi isti izvor. Da je bilo,
meutim, stvarnog hapenja u Potkozarju zbog namjere seljaka da
emigriraju u SAD svjedoi npr. jedan opirni partijski izvjetaj, pominjui uhapenih 40 lica. 15 ) Mnogo ljudi trailo je vize da se
pridrui svojim roacima u Australiji i u dravi Vaington. U
Amerikoj ambasadi se takoer saznalo da je znatan broj seljaka
sa podruja Bosanske Gradike uputio molbe za emigriranje u
Australiju i Britanskoj ambasadi u Beogradu.
ta je u ljeto 1950. godine navodilo ljude da se nastoje masov
no iseliti na Zapad? Odgovor je bio, razumije se, i jednostavan i
oit. Ambasada ga je znala i bez postavljanja pitanja. Strah od
gladi i opte nezadovoljstvo sa svojom ukupnom situacijom naveli
su mnoge stanovnike ovog podruja da kroz emigraciju vide mo
gue rjeenje problema, sumira prvi sekretar Amerike ambasade,
vjerovatno i mnoge navode i izjave podnosilaca molbi za iseljenje.
U izvjetaju se takoer smatralo znaajnim istai jednu izjavu, datu u Amerikoj ambasadi, da na podruju Bosanske Gradike nije
bilo javnih nemira ili buna ve da je etva toliko podbacila da se svi
ljudi plae nadolazee zime. Fawler zakljuuje izvjetaj konstataci
jom kako ovaj ukupan sluaj potvruje stanovite ambasade o i
roko rasprostranjenom nezadovoljstvu u mnogim jugoslovenskim
seoskim podrujima kao i da je takvo stanje naglaeno aktuelnim
obeshrabrujuim izgledima poljoprivredne ljetine. Preferiranje
emigracije u odnosu na politiku akciju, to je pokazao sluaj se
ljaka Bosanske Gradike, takoer potvruje miljenje Amerike
ambasade, dodaje Fawler, kako postojee seljako nezadovoljstvo
ne predstavlja akutan izvor opasnosti za poredak.
) A CK SKJ, VIII/10, Izvjetaj o obilasku partijske organizacije u banjalukoj,
tuzlanskoj i mostarskoj oblasti od 28. decembra 1950. godine.
264

Zato smo se zadravali na ovom amerikom izvjetaju, od


nosno ima li on veze sa Cazinskom bunom? Viestruke posredne i
kontekstualne veze sigurno ima. Zapad je iz ovog bosanskogradikog sluaja mogao izvui vie zakljuaka. Prvo, da je seljatvo
shvatilo besmisao politikih akcija i pogotovo ustanaka protiv rei
ma, a vjerovatno podueno neuspjehom nasilnih seljakih aktiv
nosti u Hrvatskoj ili Bosni, ono prosto ne vidi drugi izlaz iz svojih
nevolja sem da bjei iz takve drave. Drugo, za Zapad je mogla bi
ti u tom pogledu indikativna i injenica to je bosanskogradiki
kraj izrazito plodno pa i relativno bogato poljoprivredno podruje
iz ega je slijedilo logino retorino pitanje kako je tek seljaci
ma u tzv. pasivnim krajevima, odnosno jo su bile lake shvatljive
seljake bune u Cazinskoj krajini, Kordunu, Baniji. Tree, katas
trofalna sua 1950. godine, iji teret opet najvie pogaa seljatvo,
uvjerava Zapad o totalnoj bespomonosti seljatva, tj. najveeg di
jela stanovnitva u Jugoslaviji, koje nije meutim, nikakva politi
ka snaga te je kao takvo u sutini i dalje bezopasno po vladajui
poredak.
Ameriki telegram od 13. i francuski od 27. septembra.16) Jo
isti mjesec kad je javljeno o pitanju molbi za emigraciju seljaka s
bosanskogradikog podruja, znai u avgustu, stvorena je u Jugos
laviji i afera s trojicom srpskih ministara u hrvatskoj Vladi, to je
dobilo u svim zapadnim izvjetajima odmah prioritetno mjesto.
Ve smo se sretali sa nezadovoljnim Srbima, koje 1. juna u
svom razgovoru sa amerikim konzulom Gilbertom pominje pred
sjednik hrvatske Vlade V. Bakari kao jednog od glavnih uzroni
ka seljakih nemira u maju mjesecu. Nezadovoljstvo Srba u
Hrvatskoj je 1950. godine nedvojbeno injenica koju potvruje ve
samo uvid u nacionalnu strukturu ustanika s hrvatske strane Kora
ne kao i uvid u listu suenih u glinskom sluaju. O svemu tome ve
je ranije bilo dosta govora. No, u kasno ljeto 1950. godine sr
srpskog sindroma u Hrvatskoj aktualizira se u vidu sluaja troji
ce srpskih ministara: Duka Brkia, potpredsjednika Vlade NR
Hrvatske, Rade igia, ministra industrije i Stanka Opaia, mi
nistra umarstva i rudarstva.
Makar je autorovo arhivsko i drugo istraivanje pokazalo da
Cazinska buna ni sa svoje hrvatske strane ili, drugim rijeima,
Devrnjin ustanak bar eksplicitno i pojavno nije sadravao motiv
rjeavanja nacionalnog pitanja, ipak bi, indirektno, ukoliko bi se
) NAUS, D/S, Secrete file 768.00/91250, telegram ambasadora Allena od 13.
septembra 1950. godine.

19 Cazinska buna

265

npr. zaista dokazale razne prie o pobunjenikoj saradnji izmeu


Devrnje i Opaia, (to ovaj i autoru negira), mogao ak u prvi
plan izbaciti nacionalni momenat. No, autor i dalje smatra da je
porijeklo majskog ustanka na Kordunu iskljuivo socijalno-klasnog karaktera, dok nacionalne komponente, koliko god moda i
bila objektivno prisutna u ponaanju Srba na Kordunu (i u Cazin
skoj krajini) oni nisu bili svjesni, ve je ona bila sasvim sporedna i
sluajna. Meutim, nacionalni momenat odnosno pitanje zapos
tavljenosti srpskih krajeva u Hrvatskoj inicira se u tom prvom po
slijeratnom periodu na nivou najvie vlasti, posebno ga forsiraju
ministri Brki, igi, Opai. Taj problem ovdje bi trebalo ire raz
matrati, jer trojica ministara ipak nisu bili upleteni u seljake nemi
re, pogotovo ne u Cazinsku bunu. Nisu bili umijeani, osim ako se
tu ne urauna njihova generalna politika aktivnost koja je, meu
tim, dola do izraaja i u krajevima nae Bune. Podsjetimo se pro
ljetnih izvjetaja koje, prema sopstvenom sjeanju etiri decenije
kasnije, o igievim istupanjima u potpljeevikim srpskim selima
alje Udbi u Zagreb opunomoenik bihake sreske Udbe V. Popo
vi, upravo ponukan prenesenim mu porukama o podsticanju antisistemskog raspoloenja meu seljacima od strane generala igia,
inae rodom iz oblinje Korenice u Lici. Podsjetimo se i tvrdnje
Milutina Koaria, tadanjeg sekretara kotarskog komiteta Partije
u Vojniu (Kordunu) da se Opai, rodom iz sela Tuilovia na
Kordunu, odjednom promijenio, pa umjesto ubrzane kolektivizacije od odreenog momenta 1950. godine poinje otvoreno, ta
koer po narodnim zborovima, u sutini kritikovati dravnu politi
ku prema selu. Sva tri ministra, o kojima raspravlja Politbiro KPJ
ve krajem avgusta, optueni su generalno za izdajstvo na liniji In
formbiroa, a svakom su pojedinano dodavane i razne druge kon
kretne politike diskvalifikacije. U septembru pali su sa poloaja te
zatim kao IB-ovci upueni na Goli otok.
Zapadne ambasade u Jugoslaviji detaljno su izvjetavale i ana
lizirale aferu.ini se da je u tome prednjaila Francuska ambasada
iji se opirni izvjetaji mogu pratiti sve do novembra mjeseca. Svi
ti osvrti, po obiaju, sadre navoenje zvaninih stavova te, zatim,
ocjene stranih diplomata samih, sa aspekata nae teme posebno je
znaajno prenoenje kvalifikacije da su trojica ministara u svojim
posjetama zaviajima javno osuivali vladin program otkupa, pru
ajui podrku tome da srpska podruja Hrvatske ne bi trebalo ni
ta da doprinose, kako javlja u Vaington 13. septembra ameriki
ambasador George Allen. Time se, dakle, u oima Zapada, trojica
ministara bar naknadno mogu dovesti u vezu sa proljetnim selja
266

kim nemirima u Hrvatskoj. U svakom sluaju, Zapad nije prihvatao zvanine ocjene jugoslovenske Partije i vlasti da su ministri
agenti Informbiroa (to je ionako bilo u kontradikciji s optubom
njihovog intezivnog protivljenja politici na selu koja je, meutim, i
te kako bila upravo na liniji sovjetske zvanine strategije). U pomenutom telegramu ameriki ambasador Allen ocijenio je optubu
za kominformovsku agenturu pretjerivanjem.
U tom smislu jo izriitiji jedan francuski dokumenat. To je,
dvije sedmice kasnije nastali opirni izvjetaj sa lica mjesta, dip
lomate Guya Radenaca, francuskog konzula u Zagrebu, koji za
vrava tvrdnjom: Ukratko, izgleda da su svi u Hrvatskoj uvjereni
da gospoda Zigi, Brki i Opai nisu kominformisti. 17 )
Jasno je da su sa posebnim interesovanjem zapadni diplomati
u Jugoslaviji, ve koliko je bilo u njihovoj moi, budno pratili ta
Istok, odnosno zemlje IB-a ine ili spremaju u vezi sa zbivanjem i
naroito u pogledu bezbjednosti jugoslovenske drave. Prema jed
nom takvom tajnom saznanju amerike ambasade planirano je da
specijalno obuena diverzantska grupa, po nalogu iz sjedita IB-a
u Bukuretu, organizira u Jugoslaviji petu kolonu, zakuha po
litiku situaciju i eka izbijanje imperijalistikog rata. Tako, ot
prilike analizira, taj dokumenat Amerike ambasade D. Beki u
knjizi Jugoslavija i hladni rat. Pomenuti diverzanti, tj. sedmorica
Jugoslovena, ubaeni su u zemlju iz Bugarske, ali su uhvaeni i su
eno im je u Okrunom sudu u Niu za pijunau i subverziju u
korist bugarske obavjetajne slube u ljeto 1950. Ovdje se upoz
najemo s tim dogaajem zato jer bi ipak mogao da bude u nekoj
vezi sa Cazinskom bunom, u vezi sa eventualnim pokuajima IBzemalja da isforsiraju seljake nerede u Jugoslaviji, to bi se moglo
iskoristiti kao izgovor za vojnu intervenciju Istonog bloka. D. Be
ki, tako, pozivajui se na pomenuti ameriki dokument izvodi
npr. slijedeu hipotezu: Ako je vjerovati pouzdanim izvorima
Amerike ambasade u Beogradu, onda se ne moe iskljuiti mo
gunost da su u centrali Informbiroa doista radili na pripremama
vojne intervencije, koja bi, slino korejskoj, bila predstavljena kao
nuan odgovor na imperijalistike provokacije. 18 )
Da li je IB-ovska agentura na djelu i u sluaju Cazinske bune i
(ili) u sluaju jo nekih drugih seljakih nemira? Razumije se da
tvrdnja o eventulnoj umijeanosti tajnih obavjetajnih slubi IBw ) Archives diplomatiques fran^aises, Ministre des relations extrieures, Paris,
EU/YOUGO (19491955), Vol. 25, Izvjetaj o hapenju gospode Brkia, igica i Opaia, upuen 27. septembra 1950. godine ministru vanjskih poslova Robertu Schumanu.
) D. Beki, Jugoslavija u hladnom ratu, Globus, 1988, 179.

19*

267

zemalja (i svih onih koji su ili bi bili u toj funkciji) u odreena


konkretna zbivanja u Jugoslaviji, nee moi da se valjano argu
mentiraju dok se u potpunosti ne otvore sovjetski arhivi. Istraiva
Cazinske bune iz 1950. godine, ako polazimo od pretpostavke da
je moda neko sa strane, izvana, bio upleten u pripreme za Bunu
odnosno Bunu samu, ipak bi se i sam pridruio Bekievoj hipotezi
i to, kad su zapadni izvori u pitanju, iz jednog drugog, indirek
tnog razloga. Naime, u svim do sada ovdje tretiranim izvjetajima i
telegramima Zapad, prije svega, u duem kontinuiranom vremenu
i uporno nastoji da se upozna sa injenicama oko seljakih buna,
to sigurno ne bi bio sluaj da sam ima nekog udjela u tome. U pri
log ovom shvatanju idu svakako i, utvreni, neprecizni, nepotpuni
podaci koje iz Jugoslavije alju zapadnim vladama. I kad bi, even
tualno, u igri bili jugoslovenski emigrantski krugovi iz Kraljeve
blizine, s utoitem na Zapadu, teko je vjerovati da se tragovi tak
ve njihove uloge ne bi na neki nain pojavili kroz amerike, engles
ke ili francuske diplomatske izvore. No, autor glavne take svoje
hipoteze o moguoj umijeanosti IB-a u dogaaje oko Cazinske
bune zasniva ipak naroito na odreenim kasnijim svjedoenjima
ustanika kao i na optoj logikoj premisi da sovjetska obavjetajna
sluba KGB u kontekstu strateke odluke Sovjetskog Saveza o
oruanoj intervenciji u Koreji (Korejski rat izbija 25. maja 1950.
godine) nastoji pojaati subverzivnu djelatnost u Jugoslaviji, us
mjeravajui jo veu panju Zapada na ve ionako kritino po
tencijalno jugoslovensko ratno arite, odnosno skreui time po
zornost Zapada sa uurbanih priprema vojnih aktivnosti u Aziji.
Pri tome se pobunjenicima, ak ni onima iz taba cazinskog ustan
ka, nije moralo ni trebalo, a moda u cilju procijenjenih efekata,
nije ni smjelo dati na znanje za iji (jo) raun igraju.
Moskovski New Times o Cazinskoj buni.19) Ali za pomenute indicije o uticajima IB-faktora na pripreme za cazinski ustanak
seljaka autor raspolae ipak i jednim pisanim izvorom. Radi se do
due o jednom lanku iz novina, kakav je izvor sam po sebi drugo
razredne istoriografske vrijednosti, pogotovo ako potie iz tzv. is
tone, tj. napadno izideologizirane tampe, kakva je bila uostalom
i jugoslovenska u to vrijeme. Ekstremno navijaka orijentacija iz
vjetaja i beskrupulozni rjenik posebno su, razumije se, prisutni u
novinama koje objavljuju, poto su prihvatili IB-liniju, jugoslovenske revolucionarne izbjeglice, a utoitem u zemljama Istonog
bloka. Tako je u SSSR-u izlazio list Za socijalistiku Jugoslavi
') New Times, Moskva, br. 24 od 13. juna, str. 15.268

ju, u ehoslovakoj Nova borba, u Rumuniji Pod barjakom


internacionalizma, Napred u Bugarskoj, Sloboda u Albaniji i
Za pobjedu naroda u Maarskoj. Kompilirajui, tako, razne oi
to izrazito tendenciozne lanke iz pominjanih listova, moskovska
Novoe vremja donose 13. juna 1951. u rubrici Pregled tampe iz
pera V. Bruskova opiran tekst s naslovom Borba jugoslovenskog
naroda s faistikim reimom. Sve vijesti koje je autor na pomenuti nain prikupio, sloio je i po jugoslovenski dravni poredak
ekstremno optuujui lanak koji, meutim (naime taj poredak)
sabotaama radnika, uskraivanjem poslunosti vojnika, antidravnih demonstracijama studenata, odlunom borbom jugoslo
venskog radnog seljatva protiv Titovog krvavog faistikog rei
ma i to uskraivanjem otkupa, remeenjem planske sjetve, odbija
njem poreza, samo to nije pao. Borba seljaka u navedenom po
gledu vodila se u Senti, idu, na podruju Kovai (Kovaica?) i u
mnogim drugim oblastima.
No, prosto herojski oreol borbe za slobodu naroda Brus
kov zacrtava nad podrujima Banije, Korduna, Cazina i drugih,
gdje je dolo do izraaja visoka organiziranost snaga koje se bore
protiv faistikog reima. Zatim Bruskov kao u tom pogledu ka
rakteristian sluaj izdvaja i opisuje masovnu oruanu akciju iz
prethodne godine na Cazinu. Tito je poslao kaznenu ekspediciju
da slomi ustanak na podruju. Stosedamdeseti policijski puk koji
je krenuo iz Banjaluke za Cazin na prilazima gradu napali su parti
zani. Bitka je bjesnila 2 sata i herojski branioci uporno su zadra
vali itav policijski puk. Rankovievi koljai iskalili su svoju osvetu
na stanovnitvu, ubijajui starce, ene i djecu. Ali ovo divljatvo je
otvorilo oi mnogim vojnicima 179. puka i velika grupa njih na e
lu s porunikom Miloem Makiem prela je na stranu partizana.
Bruskov se u ovom svom prezentiranju dogaaja poziva na biveg
vojnika 179. puka koji je u jednom lanku za Napred, list jugoslovenskih IB-ovaca u Bugarskoj, i opisao ova zbivanja. Taj voj
nik, pie dalje Bruskov, citira i pismo svoga druga koji je ostao u
tom puku, javljajui da su svi mukarci iz Cazina i okolnih sela ili
pozatvarani ili su se pridruili partizanima. Prenosei pasus iz
pisma, izgleda tog drugog vojnika, da je cijela divizija poslana iz
Sarajeva i bataljon iz Nia. Bitke se itavo vrijeme proiruju i mno
gi vojnici prelaze na stranu naroda, Bruskov i zakljuuje opis cazinskog sluaja.
Autoru nije poznato da li su novine Novoe vremja i inae u
to doba stalno izlazile i u izdanju na engleskom jeziku, no, injeni
ca je, obzirom da se oito ne radi, na primjer, o nekom zapadnom
269

prijevodu, da su 1951. godine u Moskvi izlazila kao New Times.


Ako je suditi po sadraju Bruskovljevog lanka, Moskvi je dosta
stalo do toga da Zapadu na svoj nain i u svjetlu koje odgovara
optoj politici SSSR-a prikae na primjer zbivanja u Jugoslaviji.
Navoenjem konkretnih diskvalifikacirajuih primjera, to doka
zuje i opis cazinskog sluaja, vidimo da se radilo o ekstremnim (ali
oekivanim) pretjerivanjima. Trebalo je pred Zapadom to je mo
gue vie ocrniti Titovu vladavinu i kod itaoca stvoriti predstavu
da je njegova drava iznutra potkopana, da se gotovo raspada. Bi
lo bi zanimljivo znati u kakvom je tirau tampan New Times i
gdje je sve asopis razaslan. Uostalom, nije bio jedini list koji se
pojavio na Zapadu, izvjetavajui o cazinskoj buni. Prema svjedo
enju Steve Boia, sina komandanta ustanka, i samog suenog za
pobunu, Zapadna tampa je o Milanu Boiu i Ali oviu pisala
kao o herojima, to je saznao naknadno, po izlasku iz zatvora,
od svog ujaka iz Engleske i strievia iz SAD koji su svi prije rata
emigrirali iz Jugoslavije. 20 )
Meutim, iz Bruskovljevog lanka za nas su ovdje posebno
vani akcenti koji govore o prelaenju brojnih vojnika pa i jednog
oficira, porunika Miloa Makia, medu pobunjenike. Tu se otva
ra niz pitanja. Da li je takvih stvarno bilo? Koliko? Da li se radilo
moda samo o takvoj namjeri? Ako i a priori odbacimo u vezi s
tim sve tvrdnje iz lanka, ocjenjujui ga kao namjerno proturanje
lanih informacija, ipak i dalje ostaju, sada u ovom svjetlu ve ne
to vjerodostojnija, svjedoenja vie pobunjenika, nezavisno data
autoru etiri decenije nakon Bune, o vojnicima koji su se trebali
Buni pridruiti (vidjeti glavu Svjedoenja...). Da li je takoer ba
izmiljena brojka 179. koju je nosio puk upuen iz Banjaluke da
skri Bunu? Da li je u izmiljenoj svezi pomenuto ime porunika
Miloa Makia? Tragajui za ovim odgovorima autor nailazi na
nepremostivu zapreku. Ona se ogleda u totalnoj nedostupnosti ar
hiva Ministarstva odbrane koja bi jedina mogla oko toga pruiti
pouzdane injenice. Jedan od moguih posrednih dokaza bilo bi
recimo, i saznanje da li je Milo Maki robijao na Golom otoku.
Tamo su, naime, opet po svjedoenju Steve Boia, zbog indicija o
upletenosti u pobunu na Cazinskoj krajini, upuena na izdravanje
kazne mnoga vojna lica. I jo jedna hipoteza. S obzirom da su na
Golom otoku, kako je poznato, zavravali IB-ovci, znailo bi da je
i Cazinska buna, bar od vojnih krugova, ocijenjena kao zavjera
IB-ovskog porijekla.
J)

270

Sjeanje Steve Boia, dato Ahmetu oviu u septembru 1990. godine, u a. .!

Koliko god bili podaci, informacije, saznanja koje su primali


(i dalje slali) faktori stranih obavjetajnih slubi, dakle netani i si.
injenica je ipak da su vlade stranih zemalja mogle imati veoma
odgovarajuu sliku o socijalnim i politikim prilikama na jugoslovenskom selu. Ako su i o drugim dogaajima u Jugoslaviji dobijale
priblino kvantitativno i kvalitativno sline informacije, a sauvani
dokumenti komunikacije izmeu zapadnih diplomatskih predstav
nitava u Jugoslaviji i njihovih matinih vlada tu pretpostavku po
tvruju, logino je, da su ove strane vlade imale odlian uvid u
ukupnu jugoslovensku drutveno-ekonomsku i politiku situaciju.
Ovdje vie ne treba navoditi razloge zbog ega je sve Jugoslavija
bila tada za Zapad (naravno i za Istok) strateki toliko vana zem
lja to je, znai, automatski i raalo potrebu to svestranijih sazna
nja o njoj.
U ovoj glavi upoznali smo se sa jednim brojem dokumenata
zapadnog porijekla o Cazinskoj buni i drugim seljakim nemirima
u Jugoslaviji 1950. godine, koji su bili ili mogli biti u nekoj vezi sa
naoj glavnom temom. Vjerujem da su i odreena konkretna uda
ljavanja od sredinje teme, bar na kraju ove glave, kao i u kontek
stu knjige kao cjeline, shvaena kao ipak samo privid tek nekih
drugih zbivanja i pitanja.

271

Dio trei
KANJAVANJE I POSLJEDICE

Glava dvanaesta

ISTRAGA I KANJAVANJE POBUNJENIKA U DVA INA


Na urevdan i narednih dana 1950. godine sve se na Krajini
odvijalo veoma brzo. Praktino, istodobno sa likvidacijom ustanka
organi vlasti Udba, milicija, KNOJ provode i in masovnog
zarobljavanja pobunjenika (neki su se pojedinano ili grupno sami
predali, a drugi su, osim onih koji su ubijeni, jedan po jedan po
hvatani) i njihovog privoenja, vezanih, najprije u sredita mjesnih
podruja, zatim u azin. I oni sa kladukog sreza privoeni su u
Cazin, dok su pohvatani, ili oni koji su se predali sa druge strane
Korane, zatvoreni u Slunju. Upravo s obzirom da su aktivnosti sla
manja Bune tekle paralelno sa liavanjem slobode njenih aktera,
ve smo se, da se podsjetimo u sklopu likvidacije ustanka uglav
nom upoznali sa nainom hapenja i zatvaranjem pobunjenika, od
nosno svih onih koji su takvima smatrani. Vidjeli smo da je u prva
tri do etiri dana pozatvarano oko 600 ustanika, ako se prikloni
mo npr. ocjeni tadanjeg kljuara zatvora u Cazinu. Vei broj njih
je zbog, u prvi mah procijenjene, zanemarive krivnje nakon nekoli
ko dana puten. Udbi su, razumije se, ostali spiskovi tih ljudi na
osnovu kojih ih je ona mogla opet zvati na odgovornost, po osno
vu koje bi vjerovatno u svakom sluaju osjetili kasnije nekakve
negativne ekonomske i politike posljedice, a da i ne budu vie po
sebno pozivani. Dolazi, meutim, do naglog preokreta situacije.
Svi ti puteni, ili valjda gotovo svi, kako smo takoer vidjeli prema
biljekama udbovca Ratka Ilia i na prijedlog njegovog rjeenja pi
tanja, a u vezi sa prethodnim nareenjem Aleksandra Rankovia o
strogom kanjavanju uesnika Bune, mahom prijevarom, vraeni
su u haps za dan, dva. Osim onih koji iz zatvora nisu nikako ni
putani, tj. onih glavnih sad je opet pozatvarano vie stotina lica,
ime je praktino obiljeen i poetak veoma strogog odnosa prema
275

pobunjenicima, odnosno otrog kursa Drave u pogledu kazni i


posljedica koje imaju da snose zbog dianja ruke na poredak.
Ne gledajui, ovom prilikom glavne krivce, osim eventualno
jednog ili dva telegrama i nekih spiskova, moda nije ni nastala
posebna dokumentacija o poduzetim prvobitnim mjerama drav
nih organa prema masi pobunjenika. U prilog takvom zakljuku i
lo bi na primjer sjeanje Slobodana akote (i ne samo njega), da se
sve radilo u hodu i brzinski te nije bilo ni vremena za neka pisarenja. 1 ) Meutim, nemali broj ljudi, nezavisno jedan od drugog, do
bro se sjea ukupne procedure oko tog kanjavanja. Kako ta sjea
nja, data autoru dakle ponaosob, opisuju ipak jednu konzistentnu
liniju procesa kanjavanja u toj prvoj fazi, ovaj se moe, ini se,
prilino vjerodostojno rekonstruirati i bez pisane dokumentacije,
iji, bar neki znaajniji nastanak, je ionako pod znakom pitanja.
Analizirajui sva ta etiri decenije kasnije ispriana sjeanja veim
dijelom pobunjenika ali i tadanjeg generalnog sekretara Vlade
NR BiH, udbovca Ratka Ilia, kljuara cazinskog zatvora Hasana
Japia, a i vanog pismenog svjedoenja samog ministra unutra
njih poslova BiH Ugljee Danilovia, autor je rekonstruirao sliku
istrage i tog prvog suenja.
Nakon to su, po osnovu spiskova predsjednika MNO-a i
drugih odbornika, pohvatani ili se sami predali, nekoliko stotina
pobunjenika zatvorenih dijelom u sredinjem cazinskom zatvoru i
na drugim privremenim zatvorskim punktovima, u roku od nekoli
ko dana prolazi u prostorijama SNO-a u Cazinu intenzivno Udbino ispitivanje i prvo suenje.
Pobunjenik Mehmed Beganovi iz Liskovca pria: Kamio
nom smo dopremljeni u Cazin gdje smo bili zatvoreni u konak. Tu
smo se, uz strano maltretiranje udbaa u malom prostoru tiskali
etiri dana bez hrane i pia. Povremeno su ubacivani i novi zatvo
renici. Sedmi dan toga svega podvrgnuti smo ispitivanju. Odgovori
su traeni guranjem pitolja u usta. Prihvaena je ipak moja izjava
da sam uvao krave i da nemam veze sa ustankom. Stoga je od
lueno: Mehmed soba broj 2. Otac moj, Memija, upuen je, me
utim u sobu broj 1. Mi iz sobe broj 2 puteni smo kuama.
Odmah nakon 23 dana dobio sam poziv da odem na konferenci
ju u Liskovac. U Liskovcu oficir uzima line podatke i kuca na ma
inu, a Ale Skrgi (predjsednik MNO Liskovac, nap. autora) govo
ri brojke 3, 6, 1 itd. Za mene je rekao jedna. Vezani u etvorke
nas otprilike 300 ljudi iz Liskovca otjerani smo pjeke u Peigrad,
l)

276

Sjeanje Slobodana akote, u a. a.

a odatle kamionima za Cazin. Tu su nam potvrene kazne, meni


jedna (godina), drugima tri mjeseca, est mjeseci itd. Kamionima
smo zatim prebaeni za Srbljane, odakle smo, opet bez vode i hra
ne, hajvan-vagonima etiri dana putovali do Breze. U Brezi smo
zatekli ranije poslanu i na oko dvije godine osuenu grupu, u ko
joj je bio i moj otac. Ova grupa sada je poslana u Zenicu, potom u
Biha, pa opet na suenje u Cazin (ovaj put vojno, nap. autora).
Moj otac dobija 20 godina robije, a odleao je 9,5 godina. Ja sam
kod Alije Sirotanovia u Brezi ostao godinu dana. Znam sigurno
da su Pozderci naredili ponovno suenje i progon porodica, za
kljuuje Mehmed Beganovi, a otac mu Memija dodaje: Da mi
glava ode da je Hakija iza toga svega kanjavanja. 2 )
Tog se dvostrukog suenja sjea jo mnogo ljudi. Svi su oni u
prvom talasu osueni na drutveno-korisni rad, na Brezu, na
jednu do najvie dvije godine, da bi u drugom navratu zaradili
po 17, 20 godina lienja slobode sa prinudnim radom. Takav je
bio Ale (Selima) ari. Sa grupom drugih osuenika ve je jednom
prenoio u Brezi, tu je i podian a ujutro je dobio lepinju i trebalo
je da krene taj dan normalno, da radi, ali dolo je nareenje da se
odmah kree za Zenicu. Ponovo povezalo i 19 dana bio sam u
Zenici na ispitivanju, zatim 2 dana u Kuli, pa u Cazinu na novo,
vojno suenje. 3 ) U Cazinu nisam htio priznati da sam se digao
protiv naroda i Drave. Osuen sam na 15 mjeseci i odreena mi
je Breza gdje sam i prespavao samo jednu no, da bi bio zatim pre
baen odmah sutradan na isljeenje u Zenicu. Poslije smo isljei
vani u Kuli (zatvor u Bihau nap. autora), a na suenju u Cazi
nu dobio sam kaznu od 20 godina robije. 4 ) Trii Ramo sjea se
400 500 vojnika koji su doli u turli. Prvo im je ovcu ispe
kao, a trei dan su ga uhapsili. U Cazinu nas strpalo u zatvor u
zgradu stare optine, gdje nas podijelili u sobu 1 i sobu 2. Ovi su
puteni isti dan a mi iz sobe 1 tu istu no, oko 10. maja, natrpani
smo u kamione, odvezeni u Srbljane, odatle za Sarajevo gdje smo
bili jedan dan. Tu nas oialo na nulu a sutradan prebaeni u Bre
zu. U Brezi smo prenoili i trebalo je tu da ostanemo raditi. Ali do
la je milicija, opkolila logor i Cazinci smo morali izai van. Strpa
lo nas u vagone u Podlugovima, prenoili smo u Zenici, gdje je za
tim trietiri dana trajalo isljeenje svih nas iz sobe 1. Poslije to
ga smo prebaeni u Kulu, pa na suenje u Cazin. U Brezu je sa mi
J) Sjeanje Mehmeda i Memije Beganovia data autoru u julu 1990. godine u a. a.
Sjeanje Ale (Selima) aria dato autoru u julu 1990. godine u a. a.
4) Sjeanje Ismaila Ajkia dato autoru u julu 1990. godine u a. a.
5)

277

licijom doao Hakija i ja mislim da je Hakija nas povratio na novo


suenje. 5 ) Mada ga ne pravda, Hasan (Ahme) ari Hakiju razu
mije. Pria: U Brezi sam bio ve oko pet dana na tzv. drutvenokorisnom radu, zatim su me prebacili u Kulu na ispitivanje pa na
suenje u Cazin. uli smo izmeu sebe da je Hakija traio povea
nje kazni i onda se to stvarno dogodilo. Ali, razumijem Hakijinu
ljutnju, ipak je to bio njegov kraj. Moda bih na njegovom mjestu
tada i ja tako postupio. ) Jo bi se nalo vie ljudi koji pripisuju
Hakiji odgovornost za poveanje kazni, a i za druge .represalije
koje su slijedile. Meu onima koji su pri tome naroito otri, sigur
no su Nikola i Stevo Boi. 7 )
ta je to sve ljude sa Cazinske krajine moglo navoditi da u
Hakiji vide najveeg krivca za svoje daljnje nevolje i patnje? Prvo,
Hakija je zaista meu prvima doao iz Sarajeva, neko se vrijeme
nalazio na terenu i u samom Cazinu, otvoreno iskazujui prema
pobunjenicima svoju ljutnju, bijes, grubost. Drugo, Hakija je bio u
tim prvim poslijeratnim godinama u narodu Krajine poznat po to
me da kao jedan vii politiki funkcioner stalno trai kruto primje
njivanje u praksi tzv. ekonomskih mjera drave. Tree, bar neki
ljudi su znali ili su ak lino zapamtili Hakiju kao javnog tuioca
za okrug Banjaluka sa sudskog procesa hodi Muhamedu Redepagiu iz Vrnograa i jo jedanaestorici narodnih neprijatelja,
odranog od 23. do 25. februara 1947. u Velikoj Kladui, kada je
itava grupa, sa izuzetkom jednog, i osuena, i to na jednu do 16
godina lienja slobode sa prinudnim radom. 8 ) etvrto, neki ljudi
su, tada, imali pred oima jo i kakve druge Hakijine grijehove.
U svakom sluaju, Hakija je bio 1950. godine visoki dravni fun
kcioner Cazinjanin koji je vjerovatno uivao u narodu straho
potovanje ali sigurno nije bio u svojoj Krajini i popularna linost.
Ali, kako i zato je stvarno dolo do novih, neuporedivo teih
kazni za pobunjenike i drugih otrih represalija koje su slijedile?
Da li zaista za to jedinu ili najveu odgovornost snosi Hakija Pozderac? U sauvanim pisanim izvorima Hakija se uopte ne spomi
nje ali i indirektno on bi se teko mogao dovesti u vezu s naglom
promjenom odnosa drave prema pobunjenicima i tom kraju uop
te, a pogotovo bi bilo teko tako neto i stvarno dokazati. Prvo,
s)

Sjeanje Rame Triia dato autoru u julu 1990. godine u a. a.


) Sjeanje Hasana (Ahme) aria dato autoru u julu 1990. godine u a. a.
7) Sjeanje Nikole i Steve Boia, dato Ahmetu oviu u maju i septembru 1990.
godine u a. a.
) Glas, 1. 3. 1947. U Vel. Kladui krivino vijee Okrunog suda izreklo je presu
du organizatorima i lanovima teroristike organizacije na kladuko-cazinskoj krajini.
278

sjetimo se iskaza udbovca R. Ilia, koji je upuen zbog Bune na


Krajinu i koji je jedini inio tada i vlastite biljeke o dogaanju ko
je ovdje mi razmatramo. Po veoma vjerodostojnom Ilievom iska
zu, Rankovievom depeom koja je uslijedila nakon to je veina
pobunjenika procijenjena kao neznatno kriva i ak putena svojim
kuama (to su bili oni iz sobe 2) naloeno je strogo kanjavanje. Iz
Ilievog iskaza jasno proizlazi da je ova depea oznaavala prelomnicu u kanjavanju ljudi. Mada na osnovu raspoloivih doku
menata nije mogue tano dokazati ija je bila inicijativa, odnosno
tko je sudjelovao u donoenju odluke o strogom kanjavanju,
koja dobija svoj najpotpuniji pisani izraz na sjednici OK Banjalu
ka od 17. 5. 1950. godine, nedvojbeno je da je bar konana direkti
va tome sigurno dola iz Beograda. A u njenom stvaranju Hakija
nije mogao uestvovati, kao to nije sudjelovao ni na specijalnim
sjednicama posveenim neprijateljskoj akciji u OK Banjaluka i
CK KP BiH, iji lan i inae nije bio. A Hakija Pozderac i sam
svjedoi o tom Rankovievom telegramu: Ustanici su prvo pu
teni pa nakon Rankovievog pisma vraeni da bi im se odredile
stroe kazne. ivko Joilo npr., sekretar Udbe BiH koji je isto bio
u to vrijeme, u toj prvoj fazi kad i ja u Cazinu, zna za ovo Rankovievo pismo. 9 ) Autor smatra da se ipak radi o depei (teleg
ram) i ne o pismu, a i da je takav pisani dokumenat sigurno po
stojao. Da li su ova i druge depee koje su odailjane na relaciji Be
ogradSarajevoCazin (i obratno) i sauvane, je drugo pita
nje. 10 ) U svakom sluaju doprinijele bi jasnoi ukupne slike o ovo
me.
Ali da se vratimo sudbini tee okrivljenih pobunjenika sa Ca
zinske krajine. Onih iz sobe 1. ini se da je bilo u pogledu nji
hovog kanjavanja, u toj prvoj fazi odnosa Drave prema njima,
jo vie zbrke. Vidjeli smo da su oni, ili preciznije, vei dio njih,
gotovo odmah nekoliko dana nakon hapenja i prvog ispitivanja
upueni u Brezu, na drutveno-korisni rad u roku od tri mjeseca
do dvije godine. Takoer smo vidjeli da se ta kazna gotovo isto
dobno i inila dravi preblagom, pa su nakon jednog ili vie dana
svi oni (u Cazinu osueni na sobu 1) povueni iz Breze, dovede
ni na nova isljeivanja pred Udbu u Zenicu, Sarajevo, Biha, da bi
kasnije na vojnom suenju u Cazinu bili osueni na visoke zatvor
ske kazne od po 10, 15 i 20 godina. Meutim, i meu tim tee ok
rivljenima bilo je znatnih razlika.
) Sjeanje Hakije Pozderca dato autoru u julu 1990. godine u a. a.
10) O problematici istraivanja izborne grade (i ove) vidjeti u Predgovoru knjige.
279

Oni najkrivlji naime, imali su, ini se, jedan sasvim poseban
tretman od samog poetka. Logino je da je u isljeivanju njima
posveena naroita panja. Jo prije hapenja direktiva je bila, da
se opet podsjetimo Ilievog svjedoenja, iz Rankovieve depee, da
se oni ivi uhvate kako bi se ustanovila pozadina pobune. Trebalo
ih je temeljito ispitati, po potrebi suoavati. Svatko od glavnih
sasluavan je u vie navrata. Valjda stoga oni nisu proli proceduru
provedenu kod veine uhapenih, kod njih nije primijenjeno ono
ipak olako utvrivanje krivice po kriteriju soba 1, odnosno so
ba 2. No, Udba je oito glatko obavila svoj posao. Istraga je pro
vedena brzo i bez problema poto su glavni ustanici sutinu kri
vice vie-manje lako priznavali, bez veeg sustezanja opisivali do
gaanja u kojima su uestvovali, optereivali se meusobno. To
dokazuju, kako sauvani iskazni materijali sami, tako i etiri dece
nije kasnije data svjedoenja nekih udbovaca. 11 )
Meutim, i kod glavnih se oito teilo to prije obaviti su
enje. Jer, kako inae tumaiti podatak iz protokolne knjige Kri
vinog upisnika 19491950. Okrunog suda u Banjaluci. U tom je
upisniku pod rednim brojem 144, zapremljenim 15. 5. 1990. godi
ne, upisan Boi Mile, srez Cazin, sa oznakom krivinog djela iz
l. 3. i l. 7. ZKND. 12 ) Znai, kakav-takav optueniki materijal je
ve u prvoj polovini maja stigao u Banjaluku pa je ak valjda u ob
liku nekakve optunice i registrovan u Okrunom sudu. Kakva je
mogla biti optunica protiv Boi Mile upisano je i pogreno
ime jer se oito radi o Boi Milanu a ne Mili uraena do 15. 5.
uopte, nije jasno ve zato jer je sredinji istrani materijal o Boi
Milanu Udba u Bihau (isljednik Drago Slijepevi) nainila upra
vo tek 15. maja. Ili je, pak, bila u pitanju praksa da u krivini upisnik Udbe ue tek optueniki prijedlog uz samo naznaku inkrimi
nacije po odreenom lanu ZKND? Da je itav taj optueniki
materijal tada ipak jo nekako visio u zraku svjedoi i iza Boi
Mile ostavljenih 11 praznih upisnih mjesta koja je oito trebalo na
knadno (nakon izvrene ukupne istrage) popuniti s a l i naredno
okrivljenih, tj. Boievih saradnika u krivinom djelu, vjerovatno
takoe po osnovu iste inkriminacije. A s obzirom da se tim praz
nim upisnim mjestima i inae zavrava knjiga Krivinog upisnika,
ak je moda predvieno da se i u narednu protokolnu knjigu
eventualno unesu imena jo i nekih drugih okrivljenih u ovom slu
) Autoru su u tom smislu svjedoili npr. Jusuf Lipovaa i Vojo olovi, u a. a.
Arhiv Vieg suda u Banjaluci, Krivini upisnik 1949 1950 (1 144), Podnosi
lac optuenikog prijedloga je Oblasni javni tuilac b. 242/50
1J)

280

aju. Kako bilo da bilo u pomenutom Krivinom upisniku samo


jo stoji da je predmet upuen 1. 6. 1950. Vojnom sudu u Saraje
vu na nadlenost. 13 )
Prouivi tadanju zakonsku regulativu, kako civilnog i voj
nog tuilatva, tako i civilnog i vojnog sudstva, autor je naao da
je pomenuto ustupanje predmeta iz civilne u vojnu nadlenost ima
lo punu zakonsku osnovu. Pitanje je, meutim, da li bi Milan Bo
i i ostali glavnookrivljeni, makar pod istom inkriminacijom, pod
jednako proli pred civilnim sudom, tj. Okrunim sudom u Banja
luci i Vojnim sudom u Sarajevu koji je onda stvarno sudio i svoje
javne glavne pretrese odrao u Cazinu. Ali, ne samo to je logino
oekivati da bi za isto krivino djelo civilni sud ipak blae sudio,
ve je optunica vojnog tuioca Vojnog tuilatva u Sarajevu pro
irena uz t. 7 iz l. 3 i t. 13 iz l. 2 ZKND, o ijim e sadrajima bi
ti vie govora kasnije.
Jednom rijeju, u tom prvom pokuaju, odnosno prvom pri
stupu dravnih organa kanjavanju, stvarnih ili navodnih uesnika
Cazinske bune, svima njima, i vie i manje krivima, ve su bile ili bi
bile dosuene manje kazne od onih koje su i izreene kasnije, u
drugom navratu. Sauvana dokumenta kazuju da je do ovog pre
okreta u kanjavanju dolo direktivom odozgo. Mada nisu sauva
ne ili autoru nisu bile dostupne Rankovieve depee u povodu slu
aja Cazinske bune 1950. godine, teko je oboriva teza da je takva
direktiva dospjela od nekog drugog faktora. Ne samo to o njoj
etiri decenije kasnije neposredno svjedoe, kako smo vidjeli R.
Ili ili H. Pozderac, npr. ve to potvruje, to je takoer poznato,
opti metod donoenja odluka u ono vrijeme. Jer, ako su na Politbirou CK KPJ 1949. godine odreivane ak cijene bioskopskih
ulaznica, kako se nee u samom vrhu Drave donositi konane od
luke o odnosu prema onima koji su tu Dravu poli da obore. 14 )
Takoer je, vrlo vjerovatna i indikativna svojevremena izjava ure
Pucara da tu Republika nije nita radila bez Federacija, odnosno
da su odgovarajui organi u Sarajevu posluili samo kao transmisi
ja beogradskih odluka. 15 )
To pitanje transmisije dodue nije tako jednostavno. O njemu
sigurno najkompetentnije svjedoi, etiri decenije kasnije, tadanji
ministar unutranjih poslova BiH Ugljea Danilovi: Pitate kako
je dolo prvo do putanja, pa poslije do ponovnog hapenja pobu
njenika. Te injenice se ne sjeam, ali je sasvim mogua, naime, u
,J)

Isto.
A CK SKJ, sjednica Politbiroa, III/40, od 22. 3. 1945. godine.
15) Sjeanje Mie Carevia dato autoru u julu 1989. godine u a. a.
14)

20 Cazinska buna

281

prvom momentu se radilo prije svega o tome da se sama pobuna


mirno likvidira i da ne doe do veeg uznemirenja stanovnitva, a
poslije se prilo hapenju kolovoa i podstrekaa pobune. Takav
postupak je bio sasvim logian. Pitate da li je na to uticala depea
Rankovia. Ne sjeam se takve depee i ne znam zato bi do nje
dolo kada sam Rankovia upoznavao telefonom o svemu to se
tamo zbivalo. Siguran sam da se njegov stav ni u emu nije razliko
vao od naeg u Bosni i Hercegovini. Mislim da je sve nae predloge usvajao, iako je iz Saveznog ministarstva bio upuen jedan drug
na lice mjesta. 16 ) Ovo Danilovievo sjeanje prua u svakom slu
aju veoma znaajno poblie objanjenje odnosa dravnih vrhova
na relaciji SarajevoBeograd i obratno. No, podrazumijeva se da
su odluke openito, pa i ove o kojima je ovdje rije, nastajale u ko
munikacionom prostoru izmeu republikog i saveznog vrha Ud
be, ali in usvajanja predloga odnosno, donoenje konane odlu
ke, to proizlazi i iz Danilovievog pisma, vreno je ipak u Be
ogradu.
Sam Milovan ilas, uostalom, na direktno autorovo pitanje,
odgovara: Ne znam tano ko je doneo odluku o pogubljenjima i
smrtnim presudama, ali prema nainu rada i odluivanja to nije
moglo biti bez Titove saglasnosti, na osnovu Rankovievih izvetaja. 17 ) Ovim smo iskazom ve donekle zakoraili i u narednu ob
last, ali ovdje je bitno kao zapaanje istai da je valjda taj isti koji
je kasnije na najviem nivou konkretizirao i smrtne presude, odre
dio, dakle, i to da svim optuenima za pobunu na Krajini doe do
novih presuda, odnosno do teih kazni. A nije se radilo o malim
promjenama ve o ogromnim razlikama u kaznama. ak, vjerovat
no, ne samo o strahovito pootrenim vremenskim zatvorskim kaz
nama i smrtnim presudama od kojih moda nijedna ne bi bila izre
ena da su procesi odrani pred civilnim sudom, nego je vjerovat
no u momentu donoenja odluke o stroem kanjavanju uesnika
u ustanku pala i odluka o iseljavanju njihovih porodica sa domaih
ognjita, dakle jedna mjera, gotovo genocidnog karaktera, koja je
u ljeto 1950. godine i sprovedena u djelo. Jer svi ti elementi poo
trenog kanjavanja i represalija prema porodicama pobunjenika, te
Krajini uopte, sadrani su u jednom pasusu zapisnika ve pominjane sjednice OK Banjaluka od 17. maja 1950, pasusa na ije ele
mente emo se jo vraati, ali emo ga ovdje integralno citirati: U
vezi uesnika u pobuni izvriti suenje na smrt i kazne robije, kao i
) Pismo Ugljee Danilovia autoru od 6. 9. 1990. godine. Prema Danilovievom
i sjeanju taj drug je bio pukovnik Safet Filipovi.
17) Pismo Milovana ilasa autoru 1. 8. 1990. godine.
282

konfiskaciju imovine. Stvarati na tim imanjima dravna dobra i iz


vriti raseljavanje porodica. Uesnike u pobuni izvesti pred vojni
sud. 18 )
Autor nije naao dokumenat sline sadrine kojim bi se odre
ivala mjera kazni za okrivljene sa slunjskog sreza. Devrnja i glav
no jezgro ustanika iz Korduna u onom momentu, kad je nastao
npr. pomenuti zapisnik OK Banjaluka, nisu bili jo ni uhvaeni. Ali
s obzirom da je i u Slunju sueno poetkom juna pred Vojnim su
dom (zagrebake armijske oblasti) i da su se kazne ustanicima i ta
mo kretale u vrlo slinim omjerima, oito je da se radilo o istoj
centralnoj direktivi. Pitanje, meutim, ostaje da li je i na Slunju bi
lo kakvog dvostrukog suenja. Da li su i tamo najprije izreene
blae, pa zatim, kao za Cazinsku krajinu, neuporedivo tee kazne?
Ni raspoloivi dokumenti, ni sjeanja ljudi ne upuuju na takav za
kljuak. Moda su presude koje su podijeljene na Cazinskoj kraji
ni u prvom talasu, a uskoro ocijenjene kao preblage i ishitrene, bile
dakle i zbog toga jer se radilo o velikoj masi ljudi koja se npr. ak
nije ni imala gdje uspjeno drati i slino, a djelovala je istovreme
no prilino naivno, dok takve vrste problema na Slunju nije bilo,
jer je ustanika bilo ipak vie nego 10 puta manje. Zato je tu, valjda,
mogao biti odmah primijenjen arin kao u drugom talasu cazin
skog suenja.
Prije nego to emo se poblie upoznati sa provoenjem svih
ve spomenutih kaznenih mjera, potrebno je neto vie rei o istra
zi Udbe, istranim materijalima na osnovu kojih je sainjena op
tunica (optunice).
Sasluavanje odnosno istrani postupak provodili su isljednici
Udbe. U Bihau, Zenici i Sarajevu u Bosni, te u Slunju i Karlovcu
u Hrvatskoj, istragu je prolo oko 300 ustanika. Sasluavanje je
vreno pojedinano, jedan ustanik jedan isljednik Udbe, uz za
pisniara. Redoslijed isljeivanja pojedinaca nije mogao biti plani
ran ve zbog toga jer je Udba poela sa istragom u prvim danima
nakon Bune kada se jedan broj pobunjenika jo nije predao i bio
uhvaen. Pogotovo s obzirom na opte okolnosti u kojima se tada
nalazila zemlja, Udbi je nareeno da istragu obavi to temeljitije i
to bre. Stoga su isljednici, i prema sopstvenim sjeanjima, radili
gotovo danonono. 19 ) Najvie okrivljenih ispitivano je jednom,
') ABK, f. OK Banjaluka, k 30, Zapisnik sa sjednice OK Banjaluka od 17. maja
1950. godine.
) Sjeanje npr. Jusufa Lipovae. I Ugljea Danilovi i Vojo olovi u svojim su
usmenim sjeanjima autoru svjedoili da je bio rad tih isljednika veoma teak. Mnogi su
bili mladi i neiskusni. Fiziki su se iscrpljivali danonono, a bilo je i opasno.

20*

283

dok su jo ranije utvrene kolovoe Bune i uopte istaknutiji usta


nici sasluavani po nekoliko puta, pa i od'dvojice i vie isljednika.
Meu okrivljenima sa Cazinske krajine najvie, odnosno najdue
ispitivani su Nikola Boi i edo Bogunovi. Nikola Boi je npr.,
prema zapisniku, u vrijeme izmeu 12. i 31. maja, sasluavan u est
navrata, a edo Bogunovi, u vrijeme izmeu 16. i 30. maja, bar
etiri puta.
Kako se odvijao sam tok istranog postupka? Metode Udbe
bile su inae, a pogotovo tada, optepoznate. Na odreena pitanja
isljednika, mnoga priznavanja krivice, ili kako bi se izrazila veina
ustanika toga kraja priznanja bila su sigurno i iznuena. Ne
toliko fizikom prisilom, mada je raznog maltretiranja i pogotovo
prijetnji te vrste bilo, kako se vidi iz kasnijih svjedoenja, koliko
saradnjom u toku istrage, tj. njihovim izrazito otvorenim pa i is
krenim odgovorima, ponajvie kao posljedice pristupa isljednika
okrivljenima po onoj narodnoj: Priznaj, pola ti se prata! Pohapene i pozatvarane ustanike, u veini prestravljene zbog mogu
e najgore sudbine koja ih eka, nije ni bilo teko navesti na opir
na i detaljna odgovaranja. ini se da su se stvarno nadali da e ti
me olakati svoj poloaj. Naravno, ni metoda eventualnog fizikog
prisiljavanja ili prijetnje fizikim prisiljavanjem na odreeno pri
znavanje, s jedne, ni metoda obeanja isljednika ustanicima da
je za njih najbolje da sve lijepo kau kako je bilo jer e se time u
mnogome iskupiti, s druge strane, ne mogu se dokumentima doka
zati neposredno, ali kasnijim svjedoenjima, kao i po logici stvari,
takav tok istrage bilo je i normalno oekivati. Uz to, sam ustanik
je morao biti svjestan presudne injenice da e ga u istrazi teretiti
njegov komija ili drugi seljak mjetanin, koji zna za njegovo
stvarno ponaanje pred ustanak ili za vrijeme njega, te da je, prema
tome, u situaciji kad i ne moe prikriti togod i ako hoe. Svjestan
je mogao biti da ga prikrivanje nekih injenica ili njihovo izvrtanje
moe dovesti i u gori poloaj od onoga za koji je istinski odgovo
ran. I, razumije se, tog meusobnog tereenja je u istrazi stvarno
bilo. Uostalom, ono je sigurno i realan odraz razvoja dogaaja
pred Bunu i u Buni, ali je dijelom tereenje drugih bilo i izmilje
no, da bi se na neki nain rasteretio sam sasluavani.
Bez obzira o kom se ustaniku i kom isljedniku radilo, pitanja
su postavljana po kalupu, i inae utvrenom u istranom postup
ku, ako se na taj dio sudske procedure gleda samo sa formalnog
stanovita. To znai da su svi ustanici, nakon to je utvren njihov
identitet, najprije odgovarali na opta pitanja u vezi sa svojim li
nim statusom (datum, mjesto roenja, roditelji, stalno mjesto bo
284

ravka, nacionalna i vjerska pripadnost, kolska sprema, porodine


i imovinske prilike, sluenje vojnog roka, datum hapenja i zatva
ranja). Zatim, je svaki sasluavani trebalo da da svoje biografske
podatke. Neki okrivljeni su to inili ukratko dok je kod drugih is
ljednik traio i pojedinosti, postavljajui i dodatna pitanja. Istraga
se zavravala stereotipnim pitanjem, bar kako proizlazi iz zapisni
ka, da li je ispitivani svoje odgovore davao slobodno, to su, bez
izuzetka, svi sasluavani potvrivali i svojim potpisom odnosno, u
velikom broju nepismeni, otiskom kaiprsta.
U sam sadraj pitanja i odgovora oko glavne teme zbog koje
su i sasluavani ovdje ne bismo ulazili, to je uinjeno, u znatnoj
mjeri, ve prilikom opisivanja toka priprema za Bunu i same akcije
ustanika na urevaan Jurjev.
Skoro svatko je pitan o tome kad je saznao za pripremanje
neprijateljske akcije. Zanimljivo i indikativno je ovom prilikom
pomenuti da je u najveem broju zapisnika sasluavanih, kad je
Cazinska krajina u pitanju, (ne i slunjski srez!) ve mainom otku
cana rije ustanak ili buna ili pobuna, valjda od isljednika koji je i
sam potpisivao zapisnik, rukom precrtana i da je umjesto prvobit
no kucane rijei, koju su dakle izvorno koristili pobunjenici prili
kom sasluavanja, rukom upisano akcija ili neprijateljska akcija ili
ispad. Kad govorim o ovom precrtavanju i upisivanju u izvorni za
pisnik nove kvalifikacije djela koje je u pitanju, pri tome mislim
bar na dvije stvari. Prvo, ovakvim postupkom se na oito posve nedozvoljiv nain intervenira u sadraj onoga to ispitani govori (nije
dokuivo da li je do prekvalifikacije dolazilo prije potpisivanja
sasluanog ili nakon toga). Drugo, s obzirom da je istragu provo
dilo vie isljednika Udbe, te da je do pomenutih prekvalifikacija
dolazilo u zapisnicima koji su diktirali razliiti isljednici Udbe, ne
pobitno je da je postojala via direktiva, odnosno nareenje da
se gdje god je mogue pojam (po)bune i ustanka eliminira i zamije
ni rijeju koja e oznaavati eljeni, propisani pojam. Zato mi
nije udno to u razgovoru sa mnom, gotovo etiri decenije kasni
je, Ahmet Kulenovi, ondanji udbovac koji je odigrao, prema sje
anjima Cazinjana, ak dosta pozitivnu ulogu u odreenim mo
mentima (u likvidacijama u danima nakon Bune), to dakle on
izriito opovrgava izraze buna, ustanak tvrdei da se radilo o ne
prijateljskoj akciji, neprijateljskom ispadu, upuujui me na svoj
diplomski rad na oko etiri kucane stranice koji je 1954. godine
odbranio u RSUP-u u Sarajevu s naslovom Neprijateljski ispad u
Cazinu 1950. godine.
285

Takoer je skoro svatko sasluavani pitan zato je sudjelovao


u akciji. Odgovori su bili razliiti, kao to su uostalom i motivi po
bunjenika bili razliiti. Mada je glavni poriv gotovo svim bio ski
nuti komunistiki jaram sa vrata samo bi oni najhrabriji u istrazi
ili na glavnom pretresu to i otvoreno priznali. Moda su to inili i
vie ali bi komunistiko sudstvo takve izjave malo tee bilo
spremno i biljeiti. Vie isljednika npr., etiri decenije kasnije, sje
a se kako su ustanici, bar u neformalnim kontaktima sa njima, go
vorili da se vie nije moglo durati, da je dolo do gue. Velika
veina se branila da su morali, da im je prijeeno i si. Na tom
pitanju je bilo, inae, i dosta nesuglasica meu okrivljenima jer
najee oni koji su navodno prijetili nisu htjeli to i priznati. Vjero
dostojnost iskaza jednih ili drugih bilo je u takvim sluajevima, i
tada na sudu, zaista teko dokazati.
Sadraj pitanja u istrazi zavisio je od mnogo ega. Logino je
da su detaljnije ispitivani oni za koje je veoma brzo utvreno da su
kolovoe, ne samo itave Bune ve i po pojedinim selima. Pitanja
bi, dalje, zavisila i od prethodnih odgovora kao i o ve steenim
saznanjima isljednika. Ponekad bi pojedine okrivljene isljednici i
suoavali. Ta suoavanja, meutim, nisu uvijek bila i mogua jer,
prema Muhamedu Sadikoviu, jednom od branilaca po slubenoj
dunosti na cazinskim procesima, ustanici nisu ispitivani svi na
jednom mjestu. Kako bi se istraga ubrzala okrivljeni su razdjeljeni na sasluavanje u vie mjesta. 20 ) No, kad su bili ti najvaniji
u pitanju njih su, izgleda, bez obzira to su to bili seljaci iz razlii
tih krajeva, drali zajedno, valjda ba radi uspjenijeg ustanovlja
vanja injenica.
S
obzirom da se radilo o pitanju bitne pozadine itavog doga
aja, dogovorom izmeu nadlenih Hrvatske i Bosne i Hercegovi
ne odlueno je da se Boi, Devrnja, Bogunovi i jo neki koncentriu na jednom mjestu kako bi se ustanovilo nisu li oni kao ruko
vodioci i organizatori od nekoga inspirisani. 21 ) Prema jednom svje
doenju, etiri decenije kasnije, do tog suoenja je, u Bihau,
stvarno i dolo, a prisustvovao mu je i Vladimir Bakari, predsjed
nik Vlade NR Hrvatske, lino. 22 ) Kako je protekao tada taj susret i
da li se neto novo saznalo, autor nije doznao. Da li je upravo na
taj susret specijalno doao i Stanko Opai anica, ministar
Vlade NR Hrvatske, valjda ve tada pomalo sumnjien u vezi sa
u a. a.

2)

Svjedoenje Muhameda Sadikovia autoru (telefonom) u avgustu 1990. godine

) Izvjetaj S. Filipovia i D. Lauevia.


) Svjedoenje Nikole Boia dato Ahmetu oviu, u a. a.
286

ustankom kako svjedoi istaknuti ustanik Sele Beganovi, tako


er ostaje otvoreno pitanje.) Sam anica npr., u sjeanju na
1950. godinu datom autoru etiri decenije kasnije, negira bilo kak
vu svoju ulogu u svemu tome. 24 ) Kasniji izvjetaji, razliite prove
nijencije, ne daju slutiti da su se tom prilikom otkrile neke vie
veze za kojima se u istrazi toliko tragalo. Moda se i pronalo to
god to iz odreenih razloga nije objelodanjeno na javnim vojnosudskim pretresima? Ako i jeste, i eventualno bilo i zabiljeeno ne
gdje, sakriveno je do dananjih dana. Udba je smatrala, uostalom,
da ionako raspolae sa dovoljno snanim dokaznim materijalom,
kojim e se lako sastaviti optunica, utvrditi krivica okrivljenih, iz
rei teke presude.
Ne pridravajui se iskljuivo hronolokog reda zbivanja, jer
su suenja po Osnovnom zakonu o prekrajima obavljena valjda,
bar u veini, prije vojnog suenja u Cazinu odnosno u Slunju, u
centar panje najprije emo postaviti dogaanje koje se zavrilo
najteim kaznenim posljedicama, tj. osam cazinskih i jedan slunjski vojno-sudski proces. Nakon toga pokuaemo propratiti tzv.
prekrajno suenje kao glavnom, vojnom suenju ipak sporedni
in. Slijedie se, dalje, razmatranje problema protjerivanja porodi
ca sa Krajine na srbaki srez. Zatim emo se zadrati i na aspekti
ma kanjavanja ljudi po partijskim i drugim dravnim linijama.
Zavriemo sa prikazom optih posljedica za stanovnitvo, odnos
no pokuajem opisa ivota na Krajini nakon ustanka.

) Sjeanje Selima Beganovia dato autoru u julu 1990. godine u a. a.


) Sjeanje Stanka Opaia anice dato autoru u januaru 1990. godine u a. a.

Glava trinaesta

VOJNO SUENJE U CAZINU I SLUNJU


Istrani postupak koji je zvanino poveden protiv blizu tri
stotine lica sa Cazinske krajine zavren je zaista veoma brzo, jo
isti mjesec, tijekom maja. Isljednici Udbe napravili su na stotine i
stotine kucanih stranica zapisnika sa sasluanja okrivljenih ustani
ka. Taj materijal posluio je, zatim, za sastavljanje optunica. S
obzirom na veliki broj okrivljenih odlueno je, naime, da se pobu
njenike tui i sudi po grupama. Nisam utvrdila kako je provedeno
grupiranje, tano kada i ko je to uinio. Pretpostavljam da su to
zajedno uinili vojni tuilac i poneki isljednici Udbe, im je itava
istraga zavrena. Jer, sam vojni tuilac, kapetan Albin ibenik, ma
da je, poavi za Cazin, u Zenici dijelom upoznat sa stvari, nije
mogao imati ni priblino dovoljan pregled situacije u pogledu toli
kog broja okrivljenih. Stoga je svrstavanje pobunjenika po grupa
ma okrivljenih, s obzirom i na brzinu koja se traila, morao biti
zajedniki posao tuioca i isljednika, mada ne iskljuujem ni mo
gunost da su grupiranje izveli isljednici Udbe sami.
Jedno deset dana nakon Bune, odozgo je odlueno da sue
nje bude vojno. Uesnike u pobuni izvesti pred Vojni sud glasila
ie direktiva, ozvaniena, da podsjetimo, na sjednici Oblasnog ko
miteta Banjaluke 17. maja. Da odluka o karakteru suenja nije do
nesena odmah nakon Bune, svjedoi, izmeu ostalog, i ve pominjana injenica da je 15. maja krivini predmet Mile (Milana
nap. autora) Boia, glavnog rukovodioca ustanka zaveden u re
gistar Okrunog suda u Banjaluci. Uz njegovo ime, ostavljeno je,
znamo, slobodnih jo 11 mjesta u koja je trebalo naknadno upisati
imena i ostalih glavnookrivljenih.
Krivini postupak protiv glavnih pobunjenika krenuo je naj
prije civilnim kolosijekom. Istragu je zapoela Udba, iako bi je, u
289

sluaju da se odmah pristupilo vojnom krivinom gonjenju, trebali


poeti vojni tuioci neposredno ili preko vojnih isljednika. 1 ) Pre
tpostavljam da nije pristupljeno odmah vojnom suenju (koje pod
razumijeva i vojnog tuioca) zbog toga to je bilo uobiajeno da
Vojni sud sudi vojnim licima. Ali, kako je bilo i pravno regulirano,
prema Zakonu o vojnim sudovima, l. 8, da u nekim sluajevima
vojni sudovi sude i nevojnim licima i to pod ta. 1. za krivina
djela slabljenja narodne odbrane..., itav sluaj nae Bune vrlo
brzo prelazi u kompetenciju odgovarajuih vojnih organa. 2 ) Time
zapravo nije niim ni naruena pravna osnova sudskog postupka.
Jer, sudovi kod kojih su u postupku predmeti po delima iz ovoga
zakona, a za koja nisu po njima nadleni, ustupie takve predmete
na dalji postupak sudovima nadlenim po ovom zakonu ako do
njegovog stupanja na snagu nisu izreene prvostepene presude. 3 )
Krivini predmet Boi Mile, srez Cazin sa oznakom krivinog
djela: lan 3 i l. 7 KZND, tako je upuen 1. 6. 1950. Vojnom sudu
u Sarajevu na nadlenost. 4 ) Radi se o pukom formalnom inu koji
je na neki nain ve i zakasnio, poto je u tom trenutku vojno su
enje u Cazinu ve naveliko u toku, a glavnoj je grupi okrivljenih
odlueno da se sudi na kraju.
Pomonik vojnoe tuioca tadanje Sarajevske armijske oblasti
bio je kapetan Albin ibenik. Njega i majora Blagoja Bokovia,
sjea se ibenik, pozvao je jednog dana Ugljea Danilovi, minis
tar unutranjih poslova NR BiH. Ustanak u Cazinu, kae, haj
te tamo, treba suditi vojno. Najprije su svratili, tek da vide o e
mu se radi, u Zenicu gdje meutim, nisu imali nikakvog kontakta
sa cazinskim zatvorenicima, pa produili za Biha. Tu su vie
njih, pored ibenika i Enver Krzi, pomonik javnog tuioca NR
BiH, koji je inae bio zaduen za istrage u odjeljenju Udbe i jo
poneko oko 15 dana sastavljali optunicu. 5 ) No, s obzirom da je
ve prvi glavni pretres u Cazinu poeo 22. maja, ibenik je oito
bar udvostruio broj dana pripremanja optunice u ovom svom
sjeanju. On stalno inae govori o optunici, a bilo ih je osam. Ka
ko su, meutim, i po sadraju, meusobno jako mnogo liile, nije
') SI. 1. FNRJ, br. 101, od 17. 12. 1946, Zakon o vojnom tuiotvu.
SI. 1. FNRJ, br. 105, od 10. 12. 1947, Zakon o vojnim sudovima.
) SI. 1. FNRJ, br. 59, od 23. 7. 1946, Zakon o krivinim delima protiv naroda i
drave.
4) Arhiv Vieg suda u Banjaluci, Krivini upisnik 1949 1950, red. br. 144. U
Upisniku stoji inkriminacija l. 3 i l. 7 ZKND. Radi se, vjerovatno, o tehnikoj omaci
te je trebalo pisati l. 3 t. 7 ZKND to je uostalom i glavni dio inkriminacije kojom se
onda slue i vojni tuilac i Vojni sud.
') Sjeanje Albina ibenika dato autoru u novembru 1989. godine, u a. a.
J)

290

ni udno da se ibenik sjea optunice kao jedne jedinice. injeni


ca je, meutim, da je on, Albin ibenik, Slovenac, roen 1919. go
dine u okolini Postojne, uoi rata student prava, pa vojni tuilac
brigade (1944) i divizije (1947), nakon diplomiranja (1948) raspo
reen na dunost u Sarajevo kao pomonik vojnog tuioca svih
osam optunica u Cazinu i vlastoruno potpisao.
Analiza tih optunica ukazuje na dva osnovna kriterija po ko
jima su okrivljeni svrstani u odreenu grupu. Prvi kriterij odnosio
se na najveu krivicu ustanika. Zato se u jednu grupu okupilo one
za koje je u istrazi utvreno, bez obzira na njihovo blie teritori
jalno porijeklo, da su glavni inspiratori i organizatori pobune. Po
drugom kriteriju, svrstavanje pobunjenika zavisilo je od mjesta nji
hovog ivljenja odnosno od ete ili mjesne grupe kojoj se je doti
ni pobunjenik, kritinog dana pohoda na Cazin i u akcijama na
Kladui, prikljuio.
Za razumijevanje sutine i duha optunice nije neophodno u
pojedinosti se upoznati sa svih osam optunica, pogotovo ne zbog
toga jer su se presude, izreene nakon glavnih pretresa, u potpu
nosti oslanjale na odgovarajue optunice, a sa presudama emo se
ipak morati detaljnije pozabaviti. S obzirom da su oba tuioca
(kao i ostali zvaninici na procesu sudije i branioci) bili kvalifikovani pravnici, i mada mladi, ali sa ve izvjesnim iskustvom, optu
nice su sastavljane u skladu sa svim vaeim pravnim normama.
Ovdje nas, meutim, vie zanimaju sadrajne kvalifikacije. I u tom
pogledu na djelu je bio jedan zajedniki kalup kojega su inila spe
cifinim, prije svega, razliita imena optuenih.
Osam optunica znailo je osam glavnih pretresa i osam ko
lektivnih presuda. Presude su izreene za blizu 300 ljudi, sve to u
petnaestak dana. Za potrebe odvijanja samog sudskog procesa u
Cazin su doli uz ve pomenute tuioce, predsjednik suda major
Blagoje Bokovi, nekoliko oficira u ulozi sudija porotnika, brani
oci na prvom i drugom pretresu porunik Milivoje Divovi i potporunik Nikola Mrvo odnosno, takoer branioci po slubenoj
dunosti, pravnici-civili Muhamed Sadikovi i Sadik ehaji iz Bi
haa, dok je jedini domai ovjek bio lokalni advokat doktor
Anton Groznik.
Vojno suenje se odvijalo u jo ne dovrenoj zgradi budueg
zadrunog doma u Cazinu. Bilo je javno, mada ne prema sjeanju
pojedinaca (kao Mie Carevia npr.) koji su prisustvovali nekim
raspravama, za ulazak u salu imali neke propusnice. Znai da,
ukoliko to stoji, ipak nije mogao ba svatko ui. Porodica optue
nih mogla je, ini se, bez ogranienja pratiti proces, pa je tako Bej291

za ovi, supruga Alina, sva tri dana glavnog procesa, suenju pri
sustvovala. Isto tako na suenju je bila i supruga optuenog Mila
na, majka optuenih Nikole i Steve Boia. I vjerovatno je bilo pri
sutno i inae vie osoba iz blie porodine okoline optuenih kao i
svih onih slubenih lica koja su bila radi sreivanja prilika na Kra
jini i upuena tada u Cazin. Sigurno su suenju prisustvovalii bar
neki mjetani. Po sjeanju ljudi u vrijeme odvijanja procesa u Cazi
nu je bio na snazi policijski as. Kad se poeo sputati mrak, valjda
od est predvee, po gradu bi se mogla vidjeti samo uniformirana
lica, dok bi tada mjetani, i inae ve isprepadani zbog tolike voj
ske koja se kretala gradom, virili kroz prozore. Na svoj, knjiev
niki nain, atmosferu oko suenja plastino je opisao Devad
Sabljakovi u Omahi 1950.
Zadnji cazinski proces, proces glavnooptuenima, odran je
poetkom juna, istovremeno kad i jedini vojnosudski proces usta
nicima sa Slunja. Mada se radilo o drugoj personalnoj slubenoj
sudskoj garnituri, slunjski vojnosudski proces po svemu je mnogo
liio na osam cazinskih. Razmatraemo ga na kraju ove glave i za
to to je bio hronoloki posljednji i zato to se ipak radilo o okriv
ljenima iz druge sredine, iz Korduna. Ali da istaknemo - po znaa
ju suenja prvooptuenom, Mili Devrnji, taj se proces mogao nai
i u centru panje prikaza ukupnog suenja.

Prvi vojnosudski proces

Optunicu za prvi glavni pretres u Cazinu prima predstavnik


Vojnog suda u Sarajevu major Blagoje Bokovi 20. maja i kao
Predsednik suda izdaje 23. maja Naredbu za glavni pretres.
U krivinom predmetu pokrenutom protiv optuenih ovi
Dede i ostalih zbog vie krivinih dela iz l. 3 take 7 i 13 Zakona
o krivinim delima protivu naroda i drave odreuje se glavni pre
tres na dan 23. maja 1950. godine na koji se imaju pozvati sledea
lica:
1) Svi optueni koji se nalaze u istranom zatvoru,
2) Vojni tuilac vojne pote broj 3945 - 17 Sarajevo,
3) Branioci optuenih:
a) porunik Milivoje Divovi i potporunik
b) Nikola Mrvo koji se odreuju po slubenoj dunosti - l.
50 Zakona o krivinom postupku i
292

4) Sudije - porotnike:
a) porunika Ignjata Lonarevia i
b) vodnika, Milana Milovanovia.
SMRT FAIZMU SLOBODA NARODU 6 )
Kako je bilo najvie pobunjenika sa mjesnog podruja turli,
to je prvo grupno suenje obavljeno turlianima. Optueno je
njih 51, sudski proces glavni usmeni pretres, tj. itanje optuni
ce i izjave svakog pojedinanog optuenog na optunicu, dokazni
postupak i izlaganje tuioca i branioca, zatim tajno sudsko vijea
nje, izricanje i obrazloenje presude te izjave tuioca i optuenih o
presudama trajao je ukupno 2 dana, 22. i 23. maja.

Optunica. Zasnivala se na vie krivinih djela iz l. 3. ta. 7 i


ta. 13 ZKND u vezi sa l. 2 istog zakona to je kanjivo po l. 4
st. 1 pomenutog zakona u vezi sa l. 27 OKZ. I svi ostali optueni
u narednim grupama tereeni su na osnovu ovih istih kvalifikacija.
Iz Zapisnika o glavnom usmenom pretresu nije mogue za
kljuiti da li su pomenute zakonske odredbe optuenima i predo
ene, ovdje ih iznosim radi blieg razumijevanja teme, i radi njiho
ve opte aplikativnosti na sve optuene, ne samo u ovoj prvoj grupi-0
ZKND, l. 3 t. 7: Ko organizuje oruanu pobunu ili ues
tvuje u njoj ili organizuje ili pomae da se organizuju oruane
bande ili njihovo ubacivanje na teritoriju drave u cilju vrenja dela iz l. 2 ovog zakona ili ko stupi u grupu organizovanu ili naoru
anu za vrenje takvih dela.
T. 13: Ko u cilju navedenom u l. 2 ovog zakona ruenjem,
paljenjem ili drugim sredstvom razori ili oteti saobraajna postro
jenja ili druge javne veze, vodovod, javna skladita i uopte javnu
imovinu.
l. 2: Kao krivino delo protiv naroda i drave smatra se
svaka radnja kojom se ide za tim da se putem nasilja obori ili ugro) Centralna arhiva Vojnih sudova SFRJ, Vojni sud u Sarajevu (dalje: CAVS), k.
301/50. I svi ostali sudski spisi vezani za optuene na ovom pretresu nalaze se pod zbir
nom signaturom k 301/50 te stoga u daljnjem vie ne spominjem mjesto njihovog nalae
nja.
7) Uporediti, SI. 1. FNRJ broj 59 od 23. jula 1946: Zakon o krivinim djelima protiv
naroda i drave: SI. FNRJ br. 106 od 13. decembra 1947; Krivini zakonik (opti dio); SI.
1. FNRJ br. 106 od 13. XII 1947. godine.
293

zi postojee dravno ureenje Federativne Narodne Republike Ju


goslavije, ili da se ugrozi njena spoljna sigurnost ili osnovne de
mokratske, politike, nacionalne i ekonomske tekovine oslobodi
lakog rata: federativno ureenje drave, ravnopravnost i bratstvo
jugoslovenskih naroda i narodna vlast.
1.4. st. 1: Dela iz l. 3 ovog zakona, izuzev dela iz ta. 14,
kaznie se lienjem slobode sa prinudnim radom najmanje 3 godi
ne, konfiskacijom imovine i gubitkom politikih i pojedinih gra
anskih prava, a pri postojanju naroito oteavajuih okolnosti
smrtnom kaznom.
KZ (ili OKZ) l. 27: (1) Inicijatori i organizatori koji radi
vrenja krivinih dela stvaraju ili iskoriuju organizacije, bande,
zavere i druga udruenja, krivino su odgovorni za sva dela koja
su obuhvaena zloinakim planom delatnosti tih udruivanja i za
sva pojedinano uinjena dela koja su proizala iz tog plana.
(2)
Pripadnici organizacija, bandi, zavera i drugih zloinakih
udruivanja krivino su odgovorni kao sauesnici za sva uinjena
krivina dela koja su proizala iz zloinakog plana delatnosti tih
udruivanja sa kojima su se oni saglasili i to svojim delom i pona
anjem izrazili, bez obzira da li su neposredno uestvovali u iz
vrenju tih krivinih dela.
U turlikoj grupi optuenih 44 je bilo iz Sturlia, 5 iz sela
turlika Platnica i 2 iz takoer susjednog Hadinog Potoka. Op
tunica stavlja na turlikom terenu uz bok glavnooptuenog, Covi Dede, jo dvojicu seljaka, Corali Agana i Dervievi Muharema. Optueni su kao organizatori akcije, pljaki i paljevina na
ovom podruju gdje su pripreme poele jo sredinom aprila, a uk
ljueni su bili u iru akciju zloinake bande Milana Boia, Ale
Covia i dr. sa krajno luakom zamisli napada na Cazin i Kladuu i uspostavljanju stare kapitalistiko-monarhistike vlasti Petra
Karaorevia. Veliku aktivnost organizatora na turlikom tere
nu tuilac objanjava prilino brojnim profaistikim ostacima i
kulakim elementima koji jo nisu dotueni, a i u kulturno-politikoj zaostalosti, koja im je ostala u nasljeu od nenarodnih reima
bive Jugoslavije Petra Karaorevia, briljivo podravana od Pavelia i Hitlera u toku oslobodilakog rata.
orali i Dervievi su optueni da su u najtjenjoj saradnji
sa osnovnom grupom Boi Milana i ovi Ale i dr. pronosili
profaistike i vrlo glupe izmiljotine kao npr. da je kralj Petar
sastavio vladu sa Maekom i Paveliem, i da dolazi u Beograd, da
je ustanak u cijeloj zemlji, da je 40.000 ustaa i etnika spremno za
napad, da e biti ispomognuti Engleskim i Amerikim avionima...
294

Zanimljivo je da je u tom nabrajanju prvobitno stajala i kvalifikaci


ja da treba preduhitriti informbirovce u preuzimanju vlasti, ali je
ona naknadno (kada i od koga?) precrtana. Kao da se htjelo Infor
mbiro poto-poto izbaciti, ne spominje se vie ni na jednom mjestu
u ovoj optunici.
Sva trojica glavnooptuenih turliana, nosili su puku u akci
ju i teko su tereeni. No, iz istranog materijala, kao i za ostale
optuene u svim grupama, vaeni su samo oni podaci koji su ih
mogli najvie kompromitovati. U mnogim sluajevima to tuiocu i
nije bilo teko jer su sami optueni u istrazi zaista dosta toga izja
vili, kao Dervievi Muharem npr. kako je bio glavni kurir kod
Ale i Milana, pijunirao po selu da neko ne oda organizaciju,
pretio ljudima da e biti ubijen koji bi odao, nagonio i obavetavao ljude da idu na ustanak, pretio sam im ko ne pode da e biti
ubijen. Dervievi, inae nepismen, slabog imovnog stanja, otac
petoro djece, u toku rata bio je u domobranima i ustakoj miliciji.
I ovi i orali tereeni su sramnom ratnom prolou, mada
su obojica kao huskinovci 1944. godine preli u partizane. Dedo
ovi zv. Mulan 32-godinjak, nepismen, srednjeg imovnog sta
nja, otac sedmoro djece, optuen je kao voa Muslimana koji su
poli preko Korane na Slunj u pomo banditu Dervonji (Devrnji
- V. K. Buki), elei pokazati Srbima i Hrvatima da su se i musli
mani podigli za Jugoslaviju Kralja Petra i po zelenokadrovskoj i
etnikoj navici pljakali i palili narodnu imovinu, napadali mirne
seljake, da bi se pred prvim pucnjem razbjeali. orali Agan, sa 4
razreda osnovne kole siromaan zemljoradnik, otac jednog djete
ta bio je komandir 2. ete u napadu na Cazin, a prije toga se pri
kljuio sa grupom turliana pljakaima i palikuama Beganovi
Hasiba raznosei robu iz zadruge u oraliima. Posebno lino
pominjani u optunicama, nosioci lista, kako ih 4 decenije kasni
je naziva Albin ibenik, bili su predvieni na najstrou, smrtnu
kaznu. 8 )
Tuilac inae navodi da je u grupi od 51 optuenog njih 35
sluilo Paveliu i Hitleru u ustaama, ustakim milicijama, crnim
legijama, vraijoj diviziji i SS trupama, dok je 21 meu njima ku
lak ime se, prema optunici, lako shvataju posljednji trzaji kon
trarevolucije u naoj zemlji. Zbog jo ratnih zloina i banenja 1950. godine tuilac poziva da se optuenima vie ne prata i
da se propali pokuaj ne zavri blagim kaznama. Iako je sam po
sebi smijean i glup, on je po izvriocima djela i njihovoj namjeri
*) Sjeanje Albina ibenika dato autoru, u novembru 1989. godine, u a. a.
295

drutveno jako opasan i zasluuje da bude primjerno i strogo ka


njen.
U optunici nije bilo inae Omera Runia. On je bio prije
Bune sekretar partijske organizacije u turliu, ovjek koji je ne
koliko dana ranije javio u Cazin ta se sprema na turlikom tere
nu, ali poto nije naiao kod nadlenih na oekivanu reakciju, Bu
ni se u kritinom momentu i sam prikljuio, ak bio komandir ete
Muslimana koja je poslana u Hrvatsku. I mada je, znai, imao veo
ma zapaenu ulogu u samom ustanku, nije ga zadesila sudbina ostaljh naoruanih pobunjenika. Nije ga, dodue, mimoila kazna
oko 6 mjeseci proveo je u Brezi na drutveno-korisnom radu.
Ali ipak je nesrazmjerno blae proao. Da li zato to se prethodno
smjerno ponaao, upozoravajui viu vlast o prijeteim zbivanji
ma? Da li su u njegovom sluaju primijenjene tzv. olakavajue
okolnosti prema kojima je lien slobode s prinudnim radom naj
manje 6 mjeseci? 9 ) Da li se radilo o nekom slinom tretmanu koji
su okusili i dvojica istaknutih pobunjenika sa slunjskog sreza
(Radoaj Mirko i Pamuga Nikola)?
Svi optueni su na glavnom usmenom pretresu izjavili da
razumeju optunicu. Takoer su gotovo svi, meu njima i o
vi, Dervievi i orali, izjavili da se osjeaju krivima i da se kaju,
bar tako stoji u Zapisniku sa pretresa. Poneko bi rekao, kao alim
Bilki, da se djelimino osjea krivim, bilo bi ponekog negiranja
neijeg iskaza (nakon ega bi svatko od optuenih ostao pri svo
me) ali su, valjda iz strana pred sudom, kako se sjea i A. ibe
nik, svi skupa olako prihvatili uglavnom sve to im je stavljeno na
teret.
Dokazni postupak sastojao se samo iz itanja popisa tete ko
ja je stvorena u akcijama ustanika. ini se da je toj prvoj grupi
propisana odgovornost za ukupnu tetu koja je uinjena na Cazi
nu, a ona je bila slijedea:
1. Zemljoradnika zadruga oralii
vezane trgovine.
Novca gotovoga

itnih bonova odneeno

2. Zemljoradnika zadruga Trac


vezane trgovine.
Slobodna prodaja robe

) SI. FNRJ 59/46, ZKND, l. 6.

296

20.671 dinara
300 dinara
20.800 dinara
53.368 dinara
450 dinara

3. Zemljoradnika zadruga Pjanii


robe po vezanoj trgovini.
Robe slobodne prodaje

Gotova novca

Ambalae

41.261 dinara

4. Zemljoradnika zadruga Liskovac


vezane trgovine.
Slobodne prodaje robe

Gotova novca

Isjeeni bonova odneeni

Prodajni karata

Spaljena sva arhiva MNO u Selu Liskovcu.

29. 700 dinara

7.440 dinara
28.343 dinara
2.280 dinara

7.290 dinara
35.380 dinara
800 dinara
6.000 dinara

5. Iz prodaonica STP, koje se nalaze u Selu Trac i Pjaniima, opljakano robe garantnog snabdjevanja u vrijednosti 155.561
dinara.
6. Potrgana telefonska linija Cazin Biha, Cazin Trac,
Cazin Velika Kladua i u tome poinjeno tete u vrijednosti
10.000 dinara.
7. Zarobljeni 1 dip i 4 dravna slubenika u istom.
8. Doekali jedan autobus koji je opljakan i uniteno mnogo
pote, ali nije tano ustavljeno kolika je bila teta.
9. Opljakali magazin ita delegacije itnog fonda koji se na
lazio u oralii, iz istog odnijeli 2000 kg kukuruza. 10 )
Da je zaista veliki neki strah vladao meu optuenima govori
injenica da niko od njih nije prigovorio proitanom aktu o prii
njenoj teti i pored toga to je I oito da se neke radnje kao one
u Liskovcu nisu mogle pripisati ovoj optuenikoj grupi.
Kako prijedloga za dopunu dokaznog postupka nije bilo, sudija je proglasio postupak dovrenim, pa se prema uobiajenoj
proceduri prelo na govore stranaka.
Vojni tuilac ostao je u svemu pri podnetoj optunici istiu
i jo posebno odgovornost hode Muhameda Huskia koji um
jesto da im ukae na zloinaki karakter radnji on ih je jo
podsticao i hukao na takve sramne radnje. Optueni su svesni
izvrioci tekih krivinih dela uperenih protivu Narodne vlasti te
smatram da treba da osete da se u naoj zemlji ne sme niko drznuti
d o

,0)

k. 301/5052.

21 Cazinska buna

297

protiv tekovina nae revolucije pa predlaem da se svi optueni og


lase krivim i kazne strogo po zakonu...
Oficiri, branioci po slubenoj dunosti, posao odbrane su me
usobno prepolovili. Prvi, porunik Milivoje Divovi najprije je
izjavio kako je njegova uloga teka poto po Zakonu nema nikak
vih okolnosti koje bi optuene mogle opravdati. Prema Zapisni
ku, kratko iznosi da su njegovi branjenici kulturno i politiki za
ostali te su zato lako posluili neprijateljskim i kulakim elemen
tima tipa Mile Boia i Ale ovia kao obino oruje, da su ve
inom nepismeni pa nisu ni mogli pratiti ta se u naoj zemlji stvar
no deava, da su optereeni porodicom. Moli Sud da se od op
tube oslobodi maloljetni Ahmet Trii. Slinim argumentima od
brane posluio se i drugi branilac, potporunik Nikola Mrvo,
predlaui, na kraju, da se od optube oslobode Beirevi Zarif,
Sabanovi Alaga i Covi (Mustafe) Hasan koji nisu ili na sastanak
na Bare, ni u akciju, ve bi moda mogli da budu krivi, po Zako
nu, samo za djelo neprijavljivanja.
Nakon istupa branilaca rije je opet uzeo vojni tuilac izjaviv
i da je nakon briljive ocene pravne stvari optuenih: Trii Ah
met, Beirevi Zarifa, abanovi Agana i ori (Mustafe) Hasana,
naao da se radi o izuzetnim okolnostima i svojstvima optuenih,
pa on odustaje od optunice prema njima. 11 )
Svi optueni, uz rijetke i male ili nebitne dopune, izjavili su da
prihvataju rije svoga branioca, ime je pretres bio zavren, a sud
se povukao na tajno vijeanje.
Jo isto popodne sudsko vijee pod predsjedavanjem majora
Blagoje Bokovia izrie presudu svima optuenima. Njih 47 pro
glaeni su krivima dok je protiv ve pomenuta etiri lica optuba
odbijena, s obzirom da je od nje odustao i tuilac.
Svoj etrdesetsedmorici krivaca presuda je konstatovala da su
pristupili akciji grupe Milana Boia i drugih, koju su ovi pokre
nuli jo u toku aprila 1950. na nekim podrujima cazinskog i veliko-kladukog sreza, u istoj uestvovali kao organizatori ili uesni
ci sve u cilju da nasilnim putem obore postojee dravno ureenje
Federativne Narodne Republike Jugoslavije, a svatko od njih po
jedinano izvrio je krivine radnje koje se u tekstu kolektivne pre
sude ukratko i iznose. Svima njima je presueno da su poinili kri
vina djela iz l. 3 t. 7. i 13 ZKND u vezi l. 2 pom. Zakona (iji
sam sadraj ve gore navela).
. ) este su greke u sudskim materijalima u navoenju imena i prezimena. Nije rije o Sabanovi Aganu ve o abanagi Agi i ne o oriu ve o oviu, zatim kasnije ne
Mulanoviu, ve o Nuhanoviu.
298

Sud je sudio optuenima na osnovu l. 2, l. 3 t 7 i 13 te l. 4


ZKND, primjenom l. 27, 28 t. 1, 2, 6, 7 i 8, l. 31, 32, 36, 37, 42 i
48 KZ, primjenom l. 87, 89, 99, 247 t. 2 Zakona o krivinom po
stupku.
.
. . . . .
Kako se radi, a za nau temu, vanoj pravnoj materiji ovdje
emo iznijeti sadraj ovih pravnih propisa, (koritenih inae i u
presudama svim naim ustanicima). Pomenuti, a do sada jo necitirani lanovi predviali su sankcije kako slijedi. ZKND, l. 28 go
vori o vrstama kazni:
1) smrtna kazna,
2) lienje slobode sa prinudnim radom,
6) konfiskacija imovine,
7) gubitak graanskih prava,
8) gubitak ina.
lan 31 ZKND precizira pitanje smrtne kazne pa kae da:
(1) Smrtna kazna se izvruje streljanjem ili veanjem.
(2) Sud e presudom odrediti kako e se smrtna kazna izvri
ti.
lan 32 ZKND odreuje se kazna lienja slobode:
(1) Kazna lienja slobode s prinudnim radom ne moe biti
kraa od est mjeseci ni dua od dVadeset godina.
(2) Sud moe izrei kaznu lienja slobode s prinudnim radom
i u doivotnom trajanju, ali samo za krivina dela za koja zakon
propisuje smrtnu kaznu, ako nae da okolnosti krivinog dela i
lina svojstva uinioca doputaju ublaenje propisane kazne.
(3) Kazna lienja slobode s prinudnim radom u doivotnom
trajanju moe se odrediti i aktom amnestije ili pomilovanja lica
osuenog na smrtnu kaznu.
(4) Kazna lienja slobode s prinudnim radom izrie se na pu
ne godine i mjesece.
Kaznu konfiskacije imovine opredjeljuje l. 36. KZ:
(1) Kazna konfiskacije imovine sastoji se u oduzimanju bez
naknade u korist drave cjelokupne imovine (potpuna konfiskaci
ja) ili tano odreenog dela imovine (delimina konfiskacija) fizi
kog ili pravnog lica.
(2)
Ako u zakonu nije izriito odreeno kakva e se konfiska
cija izrei, sud moe izrei s obzirom na prirodu i drutvenu opas
nost dela i uinioca potpunu ili deliminu konfiskaciju.
l. 37 KZ govori o kazni gubitka graanskih prava:
Kazna gubitka graanskih prava sastoji se u gubitku svih ili
pojedinih sledeih prava:
21*

299

a) birakog prava,
b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organiza
cijama i udruenjima,
v) prava javnog istupanja,
g) prava noenja poasnog zvanja, ordena i odlikovanja,
a) prava na dravnu ili drugu javnu slubu,
) prava na penziju,
e) roditeljskog prava.
l. 42 KZ dopunjava se Kazna gubitka graanskih prava:
(1) Kazna trajnog gubitka graanskih prava izrie se kao
sporedna, kazna samo uz smrtnu kaznu, uz kaznu lienja slobode
s prinudnim radom u doivotnom trajanju i uz kaznu gubitka
dravljanstva.
(2) Kazna trajnog gubitka graanskih prava poinje tei od
dana pravosnanosti presude.
l. 48 KZ ureuje se Kazna gubitka ina:
(1) Kazna gubitka ina je trajna.
(2) Oficirima i podoficirima u aktivnom svojstvu sud e pri
svakoj osudi na smrtnu kaznu, na kaznu lienja slobode s prinud
nim radom, lienjem slobode u trajanju preko jedne godine ili na
kaznu gubitka dravljanstva, izrei kaznu gubitka ina.
(3) Ovu kaznu sud moe izrei i onda kad je izreena kazna
lienja slobode ispod jedne godine, ako se uinilac pokazao nedos
tojnim ina.
Dakle, po osnovu pomenutih zakonskih propisa Sud je optu
ene osudio kako slijedi:
Optuene ovi Dedu, orali Agana i Dervievi Muharema na kaznu smrti streljanjem, trajan gubitak svih graanskih
prava iz l. 3 KZ i na konfiskaciju celokupne imovine.
Optuene: orali Pau, Dehverovi Muju, Dehverovi
Hasu, Trii Ramu, Huski Muhameda, Beirevi Medana, Dervi
evi Redepa, ovi Hasana i Ajki Smaju na kaznu lienja
slobode sa prinudnim radom U trajanju od po -20- dvadeset godi
na. Gubitak graanskih prava i to: a) birakog prava, b) prava na
sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udrue
njima, c) prava javnog istupanja, d) prava noenja poasnog zva
nja, ordena i odlikovanja i e) prava na dravnu ili drugu javnu
slubu u trajanju od -5- pet godina i na konfiskaciju celokupne
imovine.
Optuene: Seferagi Muju, Odobai Sulju i Dervievi Ibrahima na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju
od po -18- osamnaest godina, gubitak graanskih prava iz l. 37
300

KZ i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u


drutvenim organizacijama i udruenjima, c) prava javnog istupa
nja, d) prava noenja poasnog zvanja, ordena i odlikovanja i e)
prava na dravnu ili drugu javnu slubu u trajanju od po -5- pet
godina i na konfiskaciju celokupne imovine.
Optuene: ovi Ibrahima, ovi Adu i Dehverovi Saliha
na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od po
-16-esnaest godina, gubitak graanskih prava iz l. 37 KZ i to: a)
birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim
organizacijama i udruenjima, c) prava javnog istupanja, d) prava
noenja poasnog zvanja, ordena i odlikovanja i e) prava na drav
nu ili drugu javnu slubu u trajanju od po -4- etiri godine i na
konfiskaciju celokupne imovine.
Optuene: Runi Jusu, Seferagi Ibru, Husi Hasana, Bilki
Salima, Dizdarevi Ibrahima, Runi Osmana, Beirevi Ejuba,
Dizdarevi Sulejmana, Dervievi Mehu, orali Ramu i Orli Ili
ju na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od
po -15- petnaest godina, gubitak graanskih prava iz l. 37 KZ i
to: a) birakog prava,b)prava na sticanje i vrenje funkcija u dru
tvenim organizacijama i udruenjima, c) prava javnog istupanja, d)
prava noenja poasnog zvanja, ordena i odlikovanja i e) prava na
dravnu ili drugu javnu slubu u trajanju od po -4- etiri godine i
na konfiskaciju celokupne imovine.
Optuenog Dehverovi Mehmeda na kaznu lienja slobo
de sa prinudnim radom u trajanju od -14- etrnaest godina, gubi
tak graanskih prava iz l. 37 KZ i to: a) birakog prava, b) prava
na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udru
enjima, c) prava javnog istupanja, d) prava noenja poasnog zva
nja, ordena i odlikovanja i e) prava na dravnu ili drugu javnu
slubu u trajanju od -3- tri godine i na konfiskaciju celokupne
imovine.
Optuenog Dervievi Haima na kaznu lienja slobode sa
prinudnim radom u trajanju od -13- trinaest godina, gubitak gra
anskih prava iz l. 37. KZ i to: a) birakog prava, b) prava na sti
canje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udruenji
ma, c) prava javnog istupanja, d) prava noenja poasnog zvanja,
ordena i odlikovanja i e) prava na dravnu ili drugu javnu slubu u
trajanju od -3- tri godine i na konfiskaciju celokupne imovine.
Optuene: Begi Bajru i Topagi Sulju na kaznu lienja
slobode sa prinudnim radom u trajanju od po -12- dvanaest godi
na, gubitak graanskih prava iz l. 37 KZ i to: a) birakog prava,
b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama
301

i udruenjima, c) prava javnog istupanja, d) prava noenja poas


nog zvanja, ordena i odlikovanja i e) prava na dravnu ili drugu
javnu slubu u trajanju od po -3- tri godine i na konfiskaciju celokupne imovine.
Optuenog Dervievi Agana na kaznu lienja slobode sa
prinudnim radom u trajanju od -11- jedanaest godina, gubitak gra
anskih prava iz l. 37 KZ i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udruenji
ma, c) prava javnog istupanja, d) prava noenja poasnog zvanja,
ordena i odlikovanja i e) prava na dravnu ili drugu javnu slubu u
trajanju od -3- tri godine i na konfiskaciju celokupne imovine.
Optuene: Runi Huka, abanovi Dafera, ovi Muha
meda, ovi Osmana, abanovi Mehu, Odobai Selima i Dervi
evi Smaju na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u tra
janju od po -10- deset godina, gubitak graanskih prava iz l. 37
KZ i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u
drutvenim organizacijama i udruenjima, c) prava javnog istupa
nja, d) prava noenja poasnog zvanja, ordena i odlikovanja i e)
prava na dravnu ili drugu javnu slubu u trajanju od po -3- tri go
dine i na konfiskaciju celokupne imovine.
Optuene: Beirevi ebu, abanagi Hasana i Beirevi Alagu na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od
po -8- osam godina, gubitak graanskih prava iz l. 37 KZ i to: a)
birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim
organizacijama i udruenjima, c) prava javnog istupanja, d) prava
noenja poasnog zvanja, ordena i odlikovanja i e) prava na drav
nu ili drugu javnu slubu u trajanju od po -2- dve godine i na kon
fiskaciju celokupne imovine.
Optuenog ovi Osmana na kaznu lienja slobode sa pri
nudnim radom u trajanju od -6- est godina, gubitak graanskih
prava iz l. 37 KZ i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i
vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, c)
prava javnog istupanja, d) prava noenja poasnog zvanja, ordena i
odlikovanja i e) prava na dravnu ili drugu javnu slubu u trajanju
od -2- dve godine i na konfiskaciju celokupne imovine.
Optuene: ovi Mustafu i ulibrk Dragu na kaznu lie
nja slobode sa prinudnim radom u trajanju od po -5- pet godina,
gubitak graanskih prava iz l. 37 KZ i to: a) birakog prava, b)
prava na sticanje i vrenje funkcije u drutvenim organizacijama i
udruenjima, c) prava javnog istupanja, d) prava na dravnu ili
drugu javnu slubu u trajanju od po -2- dve godine i na konfiska
ciju celokupne imovine.
302

Optueni Daferovi Mujo osuuje se i na gubitak ina za


stavnika a optueni: orali Agan i Dervievi Smajo na gubitak
ina starijeg vodnika, te Bilki Salko i Begi Bajro na gubitak ina
mlaeg vodnika a Seferovi Ibro na gubitak ina vodnika.
Svima optuenima glavne kazne poinju tei od 7. maja 1950.
godine kao elana kada su lieni slobode.
Svi optueni su duni da plate po 300 dinara trokova kriviBOg postupka i po 200 dinara na ime paualnog iznosa u roku od
15 dana pod pretnjom prinudnog izvrenja.
Svi optueni su duni da solidarno plate na ime naknade tete
i to: Zemljoradnikoj zadruzi u selu oralii 41.771 dinar, zemljo
radnikoj zadruzi u selu Trac 53.818 dinara, prodavaonici STP u
selu Trcu 77.781 dinar i dravnoj kasi 10.000 koliko iznosi teta
na telefonskoj liniji CazinBiha, CazinTrac i CazinVelika
Kladua, kao i da naknade vrednost 2000 kgr. kukuruza delegaciji
itnog fonda koja se nalazi u s. oraliima.
Odbijena je optuba protiv optuenih: Trii Ahmeta, Beirevi Zarifa, abanovi Age i ovi Mustafe Hasana.
Obzirom da je Vojni tuilac prema ovim optuenim odustao
od stavljenog zahteva u optunici na glavnom pretresu pred ovim
sudom.
Poseban bi se zadatak istraivaa Cazinske bune mogao sas
tojati u utvrivanju naina, motiva, elemenata i si. koji su naveli
Sud na upravo takvo konkretno i ovdje sve u detalje opisano od
mjeravanje kazni optuenima. Koliko je tu moglo biti i bilo objek
tivnosti? Premnoga pitanja bi se mogla s tim u vezi postaviti. Ne
mogu ne istai ibenikov iskaz da je dosta toga raeno od klipa.
Sudskim zvaninicima, tj. tuiocima, braniocima, sudijama, svaka
ko nije bilo lako. Na sve njih je vren pritisak od strane raznih
dravnih struktura da se itava stvar to prije obavi i zavri i sigur
no nisu imali vremena i konkretna zbivanja da proue u dovoljnoj
mjeri i svestrano, a ve smo vidjeli da su postojale i direktive o
strogom, to stroem kanjavanju. U takvoj situaciji sasvim sigur
no nije bilo ispotovano osnovno kodificirano pravilo ponaanja i
vojnog suda: Vojni sudovi su u suenju nezavisni i sude po zako
nu. 12 )
Ali sklop tih i njima slinih problema zasluivao bi zasebnu
studiju.Stoga o toku suenja ovdje tek u naznaci.
Nakon kratkog obrazloenja presude koje je dao predsjednik
sudskog vijea, vojni tuilac je izjavio da u pogledu presude za
u)

SI. 1. FNRJ br. 105 od 10. XII1941, Zakon o vojnim sudovima, l. 3.

303

drava pravo na svoje izjanjavanje u zakonom predvienom vre


menskom roku. Optueni, pitani da se i oni izjasne o presudi, od
govorili su razliito. ovi Dedo, orali Agan, Dervievi Muharem, Hui Hasan, orali Pao, Bilki Selim, Dehverovi Mujo,
Dehverovi Haso, Trii Ramo, Huski Muhamed, Dizdarevi
Ibrahim, Topagi Suljo, Beirevi Medan, abanovi Meho, o
vi Osman i Ajki Smajo izjasnili su da presudom nisu zadovoljni i
najavili albe. Osim Bilkia, Triia i Ajkia koji su htjeli sami pi
sati albu, svi ostali pomenuti zamolili su da to za njih uini njihov
branilac. No, ulaganjem albi sudu nastupa za svakoga od njih
jedna nova faza koja, u zavisnosti od raznih okolnosti u svakom
pojedinanom sluaju i razliito traje.
Donoenjem sudskog rjeenja o putanju na slobodu srenika Trii Ahmeta, Beirevi Zarifa, abanovi Age i ovi (Mustafe) Hasana i praktino i formalno zavren je prvi vojnosudski
proces u Cazinu.
Ve valjda sutradan 24. 5. njih 44 sa ovog procesa osim trojice
na smrt osuenih, upueno je za Zenicu. Kaem valjda sutradan
jer je njihov spisak s oznakom pov. br. 282, s potpisom opunomonika Udbe za srez Cazin majora Zajka Dizdarevia, upuen Upra
vi KPD Zenica, 23. V 1950, mada do veernjih asova presuda op
tuenima jo nije ni donesena. Indikativna je i prava i jedina ree
nica u tom dopisu: U vezi usmenog nareenja pomonika minis
tra druga pukovnika Slobodana, upuujemo Vam nie navedena li
ca koja su kanjena na vremenske kazne... Slijedi spisak 44 ka
njenih sa brojem godina zatvorske kazne za svakog pojedinano.
Indikativno u dopisu je to to su, izgleda, vremenske kazne za po
jedince bile poznate Udbi i prije izricanja presude. Jer, teko je vjerovatno da su tu no nastale dvije gusto kucane stranice spiska kao
i to da su to isto vee nakon presude u spisku navedena lica zaista i
upuena za Zenicu. Moda se je prevario daktilograf, kucajui da
tum 23. umjesto 24. V. Najvjerovatnije je da su tada kamionima
kanjenici i odvezeni iz Cazina gdje je, uostalom i zbog poman
jkanja zatvorskog prostora i stvarno postojao problem zadrava
nja veeg broja zatoenika.
Prvom procesu slijedilo je ostalih sedam, redali su se u razma
ku od po oko dva dana. Ve sam istakla da su i formalno i sadraj
no dosta liili meusobno, stoga ih vie neemo pratiti u svim deta
ljima proceduralno i poblie svako ponaosob kao to smo ovaj prvi
osim, razumije se znaajnijih specifinih momenata. Upoznaemo
se, ipak, sa svim imenima tuenih i osuenih.
304

Drugi sudski proces

I on je trajao dva puna dana, 24. i 25. maja. Optueno je 45 li


ca uglavnom iz Trca, Trake Platnice i Crnaje. Nosilac liste bio
je seljak ulaga umar iz Trca. Sudski zvaninici bili su isti oni
koji su svoju dunost obavili i na prvom pretresu. 13 )
Ova grupa seljaka bila je, u globalu optuena za pristupanje
bandi M. Boia, uee u akciji sa orujem, obijanje i pljaku za
druge u Trcu, spaljivanje spisa iz MNO-a, pljaku potanske kase
u Trcu te posebno napad i razoruanje Stanice milicije u Trcu.
Optueni su naravno, kao i svi ostali ustanici na Krajini, i za oru
ano uee u napadu na Cazin. Medu optuenima najtee je tereen neprijatelj jo iz rata ulaga umar. Zbog izbjegavanja oba
veze (otkup) osuen je u doba socijalistike izgradnje zemlje na
est mjeseci lienja slobode s prinudnim radom. U samoj akciji
optuen je kao organizator na mjesnom podruju Trac, mobilizator mjetana i sakuplja oruja, kao komandir ete i elnik grupe
ustanika koja je napala Stanicu milicije, opljakala zadrugu u selu,
zapalila zgradu MNO i arhivu, oborila telefonske stubove izmeu
Cazina i Trca. Uz ulagu umara, najtee su tereeni Beganovi
Ibrahim, Boi uro, kao organizatori i svjesni izvrioci krivinih
djela, trojica Nadarevia Arif, Hasan i Haseija posebno u vezi sa
pljakom ogromno robe iz zadruge, Nurija Emri, hodin sin
koji je neprijateljski djelovao na terenu i kao komandir jedne e
te. U pozivanju ljudi iz kue na akciju i u razoruavanju Stanice
milicije i pljaki posebno su se istakli Begi Agica, Zejni Muha
med i Aliaji Hasan. Ne manju odgovornost tuilac svaljuje na
esesovce Pjani Husniju i Begi Redu, esesovca i etnika,
zelenokadrovce i domobrane. U optunici je navedeno, inae,
da je njih 17 iz ove grupe uestvovalo u neprijateljskim formacija
ma a da su petorica izraziti kulaci. Sramnu ulogu tuilac pri
pisuje ulagi Kolakoviu koji je sudjelovao kao lan MNO-a u
pljaki optenarodne imovine to je bio i rukovodei motiv u
akciji mnogih drugih. U ovoj grupi pretresana je i krivica dvojice
milicionara Milana Krmpota i Sulejmana Ajkia. Na glavnom pre
tresu naroito je prvi teretio komandira Stojana Starevia (sue
nog u glavnoj, zadnjoj grupi) koji na pobunjenike navodno nije
u) Krivini spisi sa ovog vojnosudskog procesa okupljeni su u krivinom predmetu
sa signaturom k. 302/50.

305

htio pucati ni iz puke koju je bio uzeo od Krmpota poto je Stareviev pukomitraljez zakazao. Tako se Krmpot i nije mogao bo
riti, dok je Ajki priznao da se bojao i svoju puku dao bratu koji
se nalazio u bandi.
Na glavnom usmenom pretresu optuenima je omogueno da
daju, opet, samo krae iskaze. Jer, oito, trebalo je kao i prvi sud
ski proces, odnosno zatim trei i sve ostale, zavriti po kratkom
postupku, za dan, dva. Svi optueni su, prema zapisniku izjavili,
da razumiju optunicu, 41 je izjavio da se osjea krivim i da se ka
je, samo zadnja trojica prozvanih negirala je svaku svoju krivicu
(Muri Hasan, Deli Muhamed i Nadarevi Hasan), od kojih su
prva dvojica isticala svoje prinudno uee.
Nakon takoer kratkog dokaznog postupka, slino kao na
prvom ve opisanom procesu, tuilac je ponovio svoje uvjerenje o
krivici svih optuenih traei za njih najstroe kazne po Zako
nu.
Neto zanimljiviji je istup branilaca po slubenoj dunosti. I
mada su se obojica sluili slinim argumentima kao i u prvom pro
cesu u pogledu olakavajuih okolnosti (da su neki ili samo radi
pljake a ne da obaraju sistem, da su neki mladi, zavedeni, da se
kaju) branilac prvih 25 optuenih nabraja redom sve koji su bili u
ratu u neprijateljskim redovima istiui da su vaspitani nepra
vilno u faistikom duhu da se nisu jo odvikli takvih starih i na
zadnih shvatanja niti se saiveli sa naom dananjom socijalisti
kom stvarnou te moli Sud da im njihove sklonosti ka izvrenju
ovih krivinih dela prilikom odmjeravanja kazni uzme kao olakavajuu okolnost. Branilac je, vjerovatno, takvim metodom od
brane iskreno htio pomoi optuenima, no, sa druge strane, on ih
je i sam ekspiicitno okrivio za gotovo sve radnje kojima su optue
ni tereeni. Iz Zapisnika se ne bi moglo naslutiti ali, prema svjedo
enju civilnog branioca Muhameda Sadikovia, koji od narednog
(treeg po redu) procesa obavlja slubenu dunost odbrane, vojni
branioci (oficiri Milivoje Divovi i Nikola MrvoJ su na pretresu
umjesto da brane zapravo krivili, i to jo dosta grubo, svoje branje
nike, pa je meu prisutnima u sudnici dolo ak do reagovanja
zbog takvog njihovog nastupa. I poto je, valjda na nekom vi
em mjestu, ocijenjeno da ne udovoljavaju povjerenom im zadat
ku, smijenjeni su, pa od treeg glavnog javnog pretresa funkciju
odbrane do kraja ukupnog suenja obavljaju trojica novih, civilnih
branilaca. 14 ) No, svi optueni su usvojili odbranu branilaca, uz ne
u)

nom), u a. a.
306

Svjedoenje Muhameda Sadikovia dato autoru u avgustu 1990. godine (telefo

znatne dopune kojima su eljeli, ukoliko bi bilo mogue, svoju kri


vicu naravno ublaiti.
Nakon tajnog vijeanja sud je isto poslijepodne svih 45 optu
enih proglasio krivima, i podijelio kazne prema ve ranije pominjanim l. 3. t. 7 i 13 l. 4 ZKND u vezi l. 28 t. 1, 2, 6, 7, 8 KZ
u vezi l. 32, 36, 37 i 66 KZ te l. 89. stav 1 ZKP. 15 ) Osudio je:
1. Opt. ulagu umara na kaznu smrti strijeljanjem, trajan
gubitak graanskih prava, gubitak ina ml. vodnika u rezervi i
konfiskaciju cjelokupne imovine.
2. Opt. Beganovi Ibrahima, Boi Duana, Emri Nuriju,
Nadarevi Arifa, Zejni Muhameda, Begi Agicu, Aliaji Muharema i Ajki Sulejmana na kaznu lienja slobode sa prinudnim ra
dom u trajanju od po 20 godina i gubitak graanskih prava u traja
nju od 5 godina i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vre
nje funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava
javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i
konfiskaciju cjelokupne imovine.
3. Opt. Rizvi abana, Miljkovi Peru, Nadarevi Hasanovog
Hasana, Roi Hasana, Pjani Huseina, Hati Medu, Begi Redu, na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od
po 18 godina, gubitak graanskih prava u trajanju od 5 godina, i
to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u dru
tvenim organizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i
g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokup
ne imovine.
4. Opt. Muri Murata, Zejni Ibra, Luli Sulju i Ferhatovi Jakuba na kaznu lienja slobode, s prinudnim radom u trajanju od
po 17 godina, gubitak graanskih prava u trajanju od 5 godina i
to: a) birakog prava, b) prava na dravnu ili drugu javnu slubu,
v) prava na vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udrue
njima, i g) prava javnog istupanja i na konfiskaciju cjelokupne
imovine.
5. Opt. Pjani Rama, Aliaji Hasana, Hati Huseina, Topagi Omera, Topagi Kemu, Hadi Ramu, Boi Radu, Muji
ebu, Krmpot Milana i Nadarevi Hasana zv. Haseija na kaznu
,!) Od navedenih, a jo nepredoenih, zakonskih odredbi ovdje vrijedi pomenuti
l. 66 Krivinog zakonika, i to u ovom sluaju posebno stavove (3) i (4):
3. Ako sud nae da sticaj krivinih dela ne ukazuje na poveanu opasnost uinioca,
moe izrei za sva krivina dela u sticaju samo kaznu koju je utvrdio za najtee krivino
delo.
4. Sporedne kazne izrei e se ako su obavezno propisane ma i za jedno krivino
delu u sticaju.

307

lienja slobode s prinudnim radom u trajanju od po 16 godina, 5


godina gubitka graanskih prava i to: a) birakog prava, b) prava
na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udru
enjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu
javnu slubu i na konfiskaciju cjelokupne imovine.
6. Opt. Muli Mehu i Bei Muharema nj kaznu lienja slo
bode s prinudnim radom u trajanju od po 15 godina, gubitak gra
anskih prava od po 5 godina i to: a) birakog prava, b) prava na
sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udrue
njima, v) prava javnog istupanja, g) prava na dravnu ili drugu jav
nu slubu i na konfiskaciju cjelokupne imovine.
7. Opt. Kolakovi ulagu, Muri Hasiba i Deli Mehmeda na
kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od po 14 go
dina i gubitak graanskih prava u trajanju od po 4 godine i to: a)
birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim
organizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava
na dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovi
ne.
8. Opt. Pjani Sulju, Trkulja Milana i Muli Hasana na kaznu
lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od po 12 godina,
gubitak graanskih prava u trajanju od 4 godine i to: a) birakog
prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organi
zacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na
dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
9. Opt. Kvoka Nikolu na kaznu lienja slobode sa prinudnim
radom u trajanju od 10 godina, gubitak graanskih prava u traja
nju od 3 godine i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vre
nje funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava
javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu, gu
bitak ina vodnika i konfiskaciju cjelokupne imovine.
10. Opt. umar Arifa na kaznu lienja slobode sa prinudnim
radom u trajanju od 7 godina, gubitak graanskih prava u trajanju
od 2 godine i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje
funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava jav
nog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfis
kaciju cjelokupne imovine.
11. Optuenog Rai Ramu na kaznu lienja slobode sa pri
nudnim radom u trajanju od 6 godina, gubitak graanskih prava u
trajanju od 3 godine i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i
vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v)
prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu
i konfiskaciju cjelokupne imovine.
308

12. Opt. Vejin Mirka i Dmitrovi Miladina na kaznu lienja


slobode sa prinudnim radom u trajanju od po 5 godina, gubitak
graanskih prava u trajanju od po 2 godine i to: a) birakog prava,
b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama
i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili
drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
13. Opt. Trkulja Nikolu na kaznu lienja slobode sa prinud
nim radom u trajanju od 4 godine, gubitak graanskih prava u tra
janju od 2 godine i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i
vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v)
prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu
i konfiskaciju cjelokupne imovine.
Svi optueni duni su da plate na ime trokova krivinog po
stupka po 200 dinara i 300 dinara na ime pauala u roku od 15 da
na pod prijetnjom izvrenja.
Svima optuenima glavna kazna se rauna od 8. maja 1950.
godine kao aana kada su lieni slobode.
Tuilac je izjavio da e u pogledu izjanjavanja o presudama
zadrati zakonski rok dok su svi optueni redom izjavili da sa
presudama nisu zadovoljni, molei da im albe napiu njihovi bra
nioci. U 21 as suenje je time zavreno.
Kao i prva grupa osuenih, i ovih 45 narednih krivaca uz
pridodane im jo odranije na smrt osuene D. ovia, A. oralia
i M. Dervievia, 26. 5. upuuju se u KPD Zenica. Identian dopis,
samo sa spiskom drugih lica, potpisuje takoer opunomoenik
cazinske Udbe major Zajko Dizdarevi. Od 48 poslanih 24 osue
nih bilo je iz Trca, 9 iz Trake Platnice, 8 iz rnaje i po 1 iz Peigrada i Beganovia (sve srez Cazin), (Dmitrovi M) iz Kordunskog Ljeskovca (srez Slunj) 1 (milicionar Krmpot) iz sela Kozile
(srez Jajce) a trojica su bili turliani. 16 )

Trei sudski proces

Sa danom pauze, vojno suenje u Cazinu je nastavljeno. Trei


proces odran je 27. i 28. maja. 17 ) Sueno je pedeset dvojici. Svi
osim jednog (Babi Rame selo Mujagii, Peigrad) bili su sa mjes) CAVS, k. 308/5052, Upravi KPD Zenica, pov. br. 285, od 26. maja 1950. go
dine.
) CAVS, k. 303/50.

309

nog podruja Liskovac, iz samog sela Liskovca i okolnih zaselaka,


gdje su se, kako smo ve vidjeli desile i najtraginije sudbine u Bu
ni.
ibenikova optunica, opet snano ideoloki obojena, vrvi od
tekih kvalifikacija. Kae se kako je bila potrebna zaista velika
snaga i zamisao ista tolika koje se ne bi postidjeli ni oni koji su ve
davno navukli luake koulje na sebe. Dakle nai narodi koji su
krvlju okupali svoju slobodu, koji danas nevienim elanom izgra
uju socijalizam, u ljutom boju protiv svih nedaa i smetnji poseb
no poveanih unazad od 2 godine udarom s lea od strane Sovjet
skog Saveza i njegovih izmeara, ti narodi, preplaeni stenja
njem kulaka kolovoa neprijateljske akcije oko koje su okupili
sa Cazinske krajine sve to je bilo u ustaama, zelencima i SS, tre
ba da predaju vlast na tanjiru ovoj divljaki raspoloenoj rulji. Vi
e od pola optuenih, ak 30-ak njih, tuilac je naveo da su bili u
ustaama, zelencima i SS trupama. Ali meu optuenima za akciju
ibenik opisuje i takve koji nisu posve zagrizli jabuku. Oni su od
lazili na zborno mjesto, pa se otuda vraali kuama, ispitivali situa
ciju, pa kada su istu ocijenili kao povoljnu, ponovo su pomaljali
nosove iz kua, sputali se do Begovih kafana. Ili bi i dalje da je
zauzet Cazin. Pitajui da li su svi oni zaista prisiljavani u akciju,
tuilac tu mogunost odluno negira, ocjenjujui da su mogli stvar
prijaviti organima vlasti ali nisu ntjeli.
Na ovom, treem po redu procesu, pojavljuju se valjda iz ve
pomenutih razloga, novi branioci: dr Antun Groznik advokat iz
Cazina, Sadik ehaji advokat iz Bihaa odakle je uoi procesa
stigao i Muhamed Sadikovi, zaposlen tada kao pravni referent na
eljeznici. Sam pretres proticao je, inae, sasvim slino kao pre
thodna dva. Predaleko bi nas odvelo razmatranje svakog pojedi
nanog od 55 sluajeva, zato ovom prilikom, u glavnim crtama sa
mo o nosiocu liste Hasibu Beganoviu, dakle ustaniku kome je
ve unaprijed predviena smrtna kazna.
vapskog pandura iz Hitlerove vraje divizije Hasiba Bega
novia tuiocu je bilo lako teretiti jer je pred Udbom iz prve sve
iskreno priznao. Bio je organizator ustanka na Liskovcu, prvi u
prikupljanju oruja, vrbovao je mjetane, rukovodio provalom u
zadrugu i njenom pljakom, palio arhivu MNO-a, bio komandir
ete u napadu na Cazin, u akciji pucao na miliciju i zatim se krio
do hvatanja. Zanimljivo je da je Hasib i na javnom pretresu sve de
taljno priznao. Bio je jedan od vrlo rijetkih koji svoju krivicu nije
prebacivao na nekog drugog. Prilikom izvrenja djela na mene su
od bitnog uticaja bili porez, otkup i obavze za koje sam ja smat310

rao da su mi suvie velike... a pristupljeno je paljenju arhive MNO


sa razloga to su se u njima vodili porezi i otkup protiv kojih smo
u stvari agitovali. Ovaj iskaz, koji neodoljivo podsjea na motive
jo srednjovjekovnih seljakih buna, u svakom je sluaju osnovna
politika platforma i naeg ustanka. No, hrabrost koju je u svo
jim izjavama pokazao Hasib Beganovi, to su organi vlasti ocje
njivali, sa druge strane, kao besprimjernu drskost, donijela je Hasibu ne samo smrtnu presudu ve je sa istom nakon kasnijih raz
matranja na viim instancama, meu trojicu onih najodgovorni
jih seljaka za Bunu na Cazinu kojima smrtna kazna nije zamijenje
na vremensko-zatvorskom te je, uz Milana Boia i Alu ovia,
pogubljen.
Poto je, kako smo vidjeli, prilikom tzv. ienja terena upra
vo sa liskovakog terena smrtno stradalo najvie ustanika, to oni,
naravno, nisu mogli biti ni sasluani ni na glavnom pretresu te su
zbog toga sigurno izostale mnoge pojedinosti u rasvjetljavanju pri
preme za Bunu i njenog toka. Ali su zato ova lica mnogo spomi
njana u iskazima optuenih. Ispostavilo se, bar prema tim iskazi
ma, da su bili ubijeni na liskovakom podruju meu glavnima:
Agan i Mahmut Beganovi, Mue Kovaevi, Selim ari, Hasan
ari, Mehmed[MiskijAba. Ipak oni koji su ih ubili, u onom mo
mentu, to ak nisu ni mogli znati, ako ovdje i ostavimo po strani
problem samog ina egzekucija.
I mada je bilo 55 optuenih, itav dokazni postupak iscrpio se
u iskazu jednog svjedoka, Mire Komljenovi, uiteljice iz liskovake kole. Kad je 6. maja ujutro ula u uionicu nala je pocijepane i
popaljene slike, zidne novine, arhivu, raspored asova, a na tabli je
irilicom napisano ivela kraljica Marija.
Nakon dokaznog postupka vojni tuilac ostaje, s izuzetkom
dvojice (Barjaktarevi Omera i Nuhanovi Hasana Fazlinog) pri
navodima date optunice traei stroge kazne po Zakonu
Trojica branitelja podijelili su svoje klijente. Prvu 20-oricu
preuzeo je dr A. Groznik koji ie poneke optuene moda i odranije poznavao jer je kao jedini aavokat na cazinskom srezu ve godi
nama bio u prilici da brani seljake pred civilnim sudom zbog njiho
vog izbjegavanja obaveza prema Dravi i si. U svakom sluaju
to je bio ovjek koji je sigurno veoma dobro poznavao ukupnu
drutvenu problematiku Krajine. Stoga je i lake razumljiv njegov
svestraniji pristup u odbrani pred Vojnim sudom. A to je bila i
(hronoloki) na neki nain i prva odbrana kojom optueni nisu do
datno okrivljavani od strane samih branilaca. U svom izlaganju dr
Groznik je, izmeu ostalog, kazao: da su optueni zemljoradnici
311

koji su u toku rata bili skloni pomaganju narodno-oslobodilakog


pokreta i u istom uestvovali ili pak dali i rtve, te je neshvatljivo
da bi se oni mogli drznuti protiv novog ureenja za koje su te
rtve dali... da su nai narodi zaokrueni neprijateljima... te ovi te
e da sa sviju strana onemogue dalji na razvitak... optueni su
ljudi koji su izrabljivani ranije oduvek, zaustavljani u njihovom
ekonomskom i kulturnom uzdizanju, te daleko zaostali od ostalih
graana nae zemlje, te su neprijatelji iskoristili u potpunosti ove
njihove slabosti, ubrizgali u njih otrov... prola je godina jo uz to
slabo rodila, optueni su bez smisla za tednju, pa je i ovaj momenat uticao na njihovu delatnost.
Karakteristino je da optueni iako su stupili u akciju ova nije
bila uperena protivu narodnih vlasti jer tako rei nikoga nisu dirali
ve ak i Omeru Barjaktareviu isplatili prinadlenosti kao inov
niku zadruge a iz ega se vidi da njihov cilj je bio veinom neodre
en a njihove radnje predstavljaju tee demonstracije. One jo
ukazuju na njihovu naivnost, bezazlenost vie nego zle sklonosti.
Optueni dela priznaju ali priznanje je nedovoljan dokaz jer
optuba moe da prizna i lake stvari da prizna da bi prikrio ili
pak iz drugih pobuda, zamjera optunici dr Groznik. Hasiba Be
ganovia brani time da je djelo priznao i tako pomogao sudu u
razjanjavanju djela ostalih optuenih pa stoga nije nepopravljiv
krivac. Moli da ga sud kazni tako da bi se Hasibu omoguilo da se
popravi. Ostalih njegovih 19 optuenih bili su veinom bez
oruja, a izloeni opasnoj prijetnji da u akciju moraju, pa Groz
nik moli Sud da prilikom odmjeravanja kazne i to ima u vidu.
Branilac narednih 12 optuenih, Muhamed Sadikovi usproti
vio se tuioevom zahtjevu da se njegovim klijentima sudi, osim po
l. 3. t. 7, i po l. 3 t. 13, poto su oni bandi pristupili nakon to su
ostali izvrili delo iz l. 3 t. 13 pom. Zakona. Istie i da su radnje
njegovih branjenika neznatne traei da se na njih primijeni l. 6
ZKND. 18 ) Takoer moli da se optuenima, po Zakonu, odloi
konfiskacija imovine. Jer, naglaava da se radi o Muslimanima ko
je kao veinom nepismene ljude neprijateljska licemjerna propa
ganda najvie pogaa i zavodi. I trei branilac, slino nastupajui,
") SI. 1. FNRJ, 59/46, ZKND l. 6 glasi: lanovi i pomagai organizacija obrazo
vanih u cilju vrenja zloina iz l. 2 ovog zakona kaznie se po postojanju olakavajuih
okolnosti lienjem slobode s prinudnim radom najmanje 6 mjeseci.
lan organizacije iz ta. 7 i 8 l. 3 ovoga zakona koji se svojevoljno preda vlastima
ili otkrije organizaciju i saopti o njoj vane injenice pre nego to on ili organizacija iz
vre neko delo kanjivo po ovom zakonu, oslobodie se krivine odgovornosti. U sluaju
da je delo izvreno kaznie se najniom kaznom predvieno za to delo.

312

trai to blae kazne za preostale optuene, za njih etvoricu (Nuhanovi Omera, Beganovi Hasana, Ajki Smaila i ogi abana)
ak oslobaanje od tube.
Zanimljiva je replika tuioca, prva takve vrste od poetka su
enja u Cazinu, na izlaganje branilaca, posebno dr Groznika. On
kae da ekonomski momenat nije mogao nikako uticati na optu
ene i da niko od njih nema nekih zasluga u narodnooslobodilakoj borbi a ukoliko je neko od optuenih i uestvovao to je dolazi
lo to je bio u takvoj situaciji. Zapamtimo, za sada, ovu argumen
taciju tuioca! Sa njom emo se jo susretati.
U daljnjoj sudskoj proceduri svi optueni su se redom izjasni
li da prihvataju odbranu svojih branilaca. Nakon tajnog sudskog
vijeanja, proglaeni su krivima. Osim trojice (Beganovi Osmanov
Hasan, Barjaktarevi Omer i Ajki Mehmedov Smail) sve ostale
sud je ovako osudio:
1. Opt. Beganovia Hasiba na kaznu smrti strijeljanjem, tra
jan gubitak graanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine.
2. Opt. Beganovi Memaga, Miski Hasana, Miski Ale, Delalovi Mae, Miski Agana, Avdi Mehmeda, Beganovi Omera,
krgi Reda, Beganovi Jusu, Beganovi Ibru, Beganovi Redu,
Nuhanovi Hasiba, Nuhanovi Fazlinog Hasana, Poi Selima,
Abdi Ale, Poi Mehmeda i Ahmetaevi Hasana na kaznu lienja
slobode s prinudnim radom u trajanju od po 20 godina, gubitak
graanskih prava u trajanju od po 5 godina i to: a) birakog prava,
b) prava na sticanje i vrenje funkcije u drutvenim organizacijama
i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili
drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
3. Opt. Abdi Arifa, Babi Rama, Abdi Bajra, Avdi Maa,
Beganovi Ala, ogi Mehmeda, Beganovi Haima, Beganovi
Hasana, Nuhanovi Sulejmana, ogi abana, Kovaevi Bajru,
Mujagi Beira, Avdi Huseina, Sinanovi Huseina, i Kudi Aliju
na kaznu lienja slobode s prinudnim radom u trajanju od po 18
godina, gubitak graanskih prava u trajanju od po 5 godina i to:
(isto kao prethodna grupa).
4. Opt. Nuhanovi Hasu, ari Sulejmana, ari Hasana, Aj
ki Hasiba, ari Alu, Ahmetaevi Mehmeda i aji Hasiba na
kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od po 17 go
dina, gubitak graanskih prava u trajanju od po 5 godina i to: (isto
kao prethodna grupa).
5. Opt. Avdi Sulju na kaznu lienja slobode s prinudnim ra
dom u trajanju od 19 godina, gubitak graanskih prava u trajanju
od 5 godina, i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje
22 Cazinska buna

313

funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava jav


nog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfis
kaciju cjelokupne imovine.
6. Opt. Hamuli Hasu, krgi Hasana na kaznu lienja slobo
de sa prinudnim radom u trajanju od po 16 godina, gubitak gra
anskih prava u trajanju od po 5 godina (isto).
7. Opt. Ajki Bajru, Kudi Ahmeta, ari Velagu, Kordi Salija i Kordi Hasana, Miski Selima i Ajki Smaila, na kaznu lienja
slobode sa prinudnim radom u trajanju od po 15 godina, gubitak
graanskih prava u trajanju od po 5 godina (isto).
8. Opt. Nuhanovia Omera i Kovaevi Memagu na kaznu li
enja slobode s prinudnim radom u trajanju od po 10 godina, gubi
tak graanskih prava u trajanju od po 3 godine (isto). Pored toga
opt. Abdi Sulju i Beganovi Hasiba na gubitak ina zastavnika,
opt. Miski Alaga, krgi Hasana i Poi Mehmeda na gubitak i
na mlaeg vodnika i opt. Nuhanovi Hasana na gubitak ina stari
jeg vodnika.
Kazna lienja slobode sa prinudnim radom svima optuenima
tee od 8. maja 1950. godine kao dana kada su lieni slobode.
Svi optueni duni su da plate po 200 dinara na ime trokova
krivinog postupka i po 300 dinara na ime pauala u roku od 15
dana pod prijetnjom izvrenja.
Kao i prethodne dvije grupe osuenika i ova je, njih 52 posla
na u KPD Zenica. Da li odmah, neposredno nakon zavretka su
enja u 21 h, ili sutradan? Tek, Upravi KPD-a je dopis u vezi us
menog nareenja pomonika ministra druga pukovnika Slobodana... upuen 28. 5. s potpisom kapetana Drage Dodika, takoer
udbovca, valjda u svojstvu zamjenika opunomoenika Z. Dizdarevia. 1 )

etvrti sudski proces

Pred istim sastavom sudskih zvaninika kao trei, odran je i


etvrti glavni javni pretres. 20 ) Trajao je takoer 2 dana, 29. i 30.
maja. Nosilac liste, ovjek koga treba osuditi na smrt, bio je Husein (Belagin) Zenkovi, seljak iz Krivaje, 40-godinjak, otac de) CAVS, k. 308/5050.
Svi spisi suenima na ovom glavnom javnom pretresu nalaze se u fasciklu s je
dinstvenom signaturom k. 304/50.
2 )

314

setoro djece, vlasnik 80 dunuma zemlje, dvije krave, dvoje teladi i


jednog konja, pismen-samouk. Od ostalih 30 optuenih 16 su bili
Krivajani, 6-orica Mutniani, trojica ustanika bili su iz sela Pjanii, trojica iz Slatine, po jedan iz Nadarevia (Nadarevi Imir) i
izmia (Hrni Agica).
Istiui specijalno nedjela Huseina Zenkovia, i u ovoj optu
nici koriste se izrazito ideoloke kvalifikacije, kao npr. pljakai i
palikue, ostaci ustako-zelenokadrovske bande, lakrdija, od kula
ka organizovana akcija, nastajanje nasilnika i laova iz tabora in
formbiroa, kontrarevolucije, luako-zloinaki pokuaj, zabada
nje noa u lea borbi naih naroda za slobodu i nezavisnost itd.
Priznajui da je uestvovao na zadnja dva masovna sastanka
organizacije za pripremu Bune, mobilizaciji ljudi iz svog sela, da ih
je doveo na zborno mjesto umur kod Pjania, da je bio u akciji
naoruan i komandir ete, odbio je optubu da je ljude prisiljavao
na akciju, navodei da su oni uglavnom svi dobrovoljno poli.
Prijetnju da e biti ako ne ide spaljen i ubijen on je nekima samo
prenio a nije poticala od njega, branio se na pretresu Zenkovi.
Gotovo svi optueni u ovoj grupi saznali su za pripremu akcije
(prema dokumentaciji iz istranog postupka i prema Zapisniku sa
glavnog pretresa) tek uoi nje same, zavedeni su propagandom ka
ko su i vojska i Udba na njihovoj strani, da Cazin samo to nije
pao a i prijeeno im je. Najvie vremena, i u dokaznom postupku,
potroeno je na utvrivanje krivice omladinskog funkcionera Salkana Pjania u vezi naina na koji je on predao svoj pitolj Traninu ulagi umaru, inae zetu Salkanovom. Dok je Salkan opir
no opisivao kako je na taj in bio prinuen poto mu je nekolicina
naoruanih pobunjenika nou upala u kuu, tuilac je ocijenio da
je Salkan odobravao umarov pljakaki i zloinaki rad umesto
da kao rukovodilac omladine po cenu ivota, kako je to uvek naa
omladina radila, ustane protiv bande... Sud je, prema presudi po
vjerovao tuiocu.
ini se, prema dokumentaciji, da je Zenkovieva krivica sve u
svemu ipak znatno manja od one, nama do sada ve predoene,
Hasiba Beganovia ili ulage umara. Jer, pored neosporne organizatorske uloge i uloge komandira ete, nije opljakao zadrugu i
zapalio MNO,' a nije bio ni u neprijateljskim formacijama u to
ku rata. Stoga je branilac na pretresu i istakao da ne postoje naro
ite okolnosti (koje bi, inae, mogle da povuku smrtnu kaznu).
Navodei za njega jo neke olakavajue okolnosti molio je da mu
se odmjeri to blaa vremenska kazna. Napor branioca, dr
Groznika, nije uspio, Zenkovi je osuen na smrt strijeljanjem.
22

315

Teretili su ga i nedjelom pljake zadruge i paljenja arhive iako to


nije stvarno uinio ve samo planirao, ali je sud namjeru i in reali
zacije namjere eksplicitno poistovjetio. I sve ostale optuene sud je
naao krivima i strogo su kanjeni:
1. Zenkovi Husein na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubi
tak graanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine.
2. Opt. Abdakovi Meho, Zenkovi aban, Muhanovi Meho,
Luli Ibro, Skaki Sulejman na kaznu lienja slobode sa prinudnim
radom u trajanju od po 20 godina, gubitak graanskih prava u tra
janju od po 5 godina i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i
vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v)
prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu
i konfiskaciju cjelokupne imovine.
3. Opt. Abdakovi Latif i Poi Suljo na kaznu lienja slobode
sa prinudnim radom u trajanju od po 19 godina, 5 godina gubitka
graanskih prava i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vre
nje funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava
javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i
konfiskaciju cjelokupne imovine.
4. Opt. Poi Muho, Aliaji Suljo, Luli Alija, Mui Hase,
Nadarevi Imsir, Samardi Ferid i izmi Mehmed na kaznu lie
nja slobode s prii udnim radom u trajanju od po 18 godina, gubi
tak graanskih prava u trajanju od po 5 godina i to: a) birakog
prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organi
zacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na
dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
5. Opt. Matanovi Vehad, Nuhanovi Arif, Aliaji Omo, Kui Huso, Kui Hamid i Poi Halil na kaznu lienja slobode s
prinudnim radom u trajanju od po 17 godina, gubitak graanskih
prava u trajanju od po 5 godina i to: a) birakog prava, b) prava na
sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udrue
njima, v) prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu
javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
6. Opt. Hui Husein i Hui Hasib na kaznu lienja slobode
sa prinudnim radom u trajanju od 16 godina, gubitak graanskih
prava u trajanju od 5 godina i to: a) birakog prava, b) prava na
sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udrue
njima, v) prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu
javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
7. Opt. Luli Meho, Zenkovi Ibrahim, Muhanovi Medo i
Hrni Agica na kaznu lienja slobode s prinudnim radom u traja
nju od 15 godina, gubitak graanskih prava u trajanju od 5 godina
316

i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u


drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupa
nja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cje
lokupne imovine.
8. Pjani Salkan i Matanovi Omer na kaznu lienja slobode s
prinudnim radom u trajanju od 12 godina, gubitak graanskih pra
va u trajanju od 3 godine i to: a) birakog prava, b) prava na stica
nje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima,
v) prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu
slubu, te konfiskaciju cjelokupne imovine.
9. Opt. izmi Ale na kaznu lienja slobode sa prinudnim ra
dom u trajanju od 10 godina, gubitak graanskih prava u trajanju
od 3 godine i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje
funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava jav
nog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfis
kaciju cjelokupne imovine.
10. Hrni Ibrahim na kaznu lienja slobode s prinudnim ra
dom u trajanju od 8 godina i tri godine gubitka graanskih prava i
to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u dru
tvenim organizacijama i udruenjima i konfiskaciju cjelokupne
imovine.
Optueni su duni da plate svaki po 200 dinara trokova kri
vinog postupka i 300 dinara pauala u roku od 15 dana pod pri
jetnjom izvrenja.
Glavna kazna lienja slobode s prinudnim radom tee im od
8. maja 1950. godine, kao dana kada su lieni slobode.
Svi optueni izjavili su da sa presudama nisu zadovoljni i za
traili da im branioci napiu albe.
Kao i prethodne tri grupe suenih, i ova, svih njih 31, je upu
ena u zatvor u Zenicu. Odgovarajui dopis KPD-u potpisao je 30.
maja opet Drago Dodik. 21 )

Peci sudski proces


Naredni, peti po redu,vojnosudski proces trajao je samo je
dan dan, poeo i zavrio 30. maja. 22 ) Ova grupa optuenih karak
teristina je po tome to niko nije osuen na smrt, ak ni na inae,
n)

CAVS, k. 308/5053.
) Svi spisi sa vojnosudskog procesa koji je odran 30. maja podvedeni su pod istu
signaturu: k. 305/50.

317

kako smo vidjeli, najviu moguu vremensku zatvorsku kaznu - 20


godina. Zanimljiva je i injenica da je tuilac (isti, Albin ibenik,
kao i ostali kadrovski sastav Suda) po prvi puta, nakon glavnog
pretresa, znatno izmijenio optunicu. Nosilac liste Hasib Roi
iz Peigrada skinut je sa tog opasnog poasnog mjesta te ga i
benik, nakon dokaznog postupka tereti samo za djelo nepojavlji
vanja nadlenim organima. Tuilac potpuno odustaje od tube
protiv Sulejmana Kudia, dok prema Arifu Semiu optunicu ubla
uje. Ipak, prema grupi kao cjelini ibenik zadrava odnos kao
prema neprijateljima jo iz rata a u vrijeme socijalistike izgrad
nje pekulantski i kulaki raspoloenih koji su stoga svjesno kre
nuli u ruenje nove drave. I u samoj optunici i kasnije na glav
nom pretresu tuilac je prema ovoj grupi pobunjenika neto blai
nego to je bio prema onima iz ranije suenih grupa. Takav njegov
stav proizlazi iz injenice da vei dio planiranih krivinih radnji
(napad na mjesto Peigrad, na Stanicu milicije u Peigradu, plja
kanje mjesne zadruge i paljenje arhive MNO-a) optueni ipak nisu
i izvrili. Tuilac je, po osnovu materijala iz istrage, optuene pod
ijelio u dvije grupe, na one koji su se naoruani sastali na zbornom
mjestu Karanova Glavica odakle su trebali krenuti na Peigrad i na
one koji su se takoer naoruani ili nenaoruani odmah prikljuili
akciji odlazei na glavno zborno mjesto kod Begovih Kafana. Svi
optueni bili su seljaci iz peigradskog i okolnih mu podruja: 17
iz Peigrada, 5 iz Luke (ili Pei-luke), trojica iz Barske, po dvo
jica iz Krakae i Krivaje te po jedan iz abia i umatca.
Kao i u drugim grupama i iz ove su glavnooptueni, jo prije
Jurjeva, aktivnosti u vezi sa ustankom dogovarali sa glavnima i
tave Bune. Petooptueni su, tako, kontaktirali sa Alom oviem
i Milanom Boiem, kao i, radi blizine kladukog sreza, posebno
sa Alagom i Bajragom Juiem iz Todorova, te Hasicom Karajiem
iz Velike Kladue.
ini se da je upravo sa peigradskog podruja bilo najvie kolebljivaca, ako se ak i ne uzme u obzir tamonji komandir Stanice
milicije koji je prema svjedoenjima, i kasnijim, za pripremu Bune
znao a poduzeo nije nita. Zanimljivo je da se to lice nije nalo
pred Vojnim sudom kao to je zanimljivo da je relativno blago
proao na suenju komandir iz Peigrada, Muhamed Nadarevi
zvani Rac. Ovaj u tim krajevima ugledni i uticajni pedesetogo
dinjak (u momentu Bune ima 4 ene i 11-ero djece) koji iznosi za
sebe da je srednjeg imovnog stanja to vlast, naravno, odmah tu
mai da je kulak, imao je, naime, jo na mjesec dana prije ustanka
mnoge kontakte pa i obeao da e se sa ljudima iz svog kraja pri
318
i

kljuiti ustanku, zbog ega je i naimenovan komandantom, u


kritinom trenutku je odustao. Prema sopstvenoj izjavi u istrazi u
uspjeh akcije i pored propagande ipak nije povjerovao pa zato nije
ni poao u akciju. I pored toga to ga je nekolicina optuenih na
glavnom pretresu teretila da ih je na akciju nagovarao i si., Sud je
Nadarevia, i pored toga to ga je naao krivim za aktivno ues
tvovanje u organizovanju akcije, za vrbovanje ljudi na Peigradu te za tijesnu saradnju sa M. Boiem i A. oviem, osudio
samo na deset godina zatvora. Zamjenik komandanta Hasib
Roi dobio je samo dvije godine. Da li je na odmjeravanje male
kazne Roiu uticao iskaz Hasana Sarkia, takoer teko tereenog, da je Hasib Roi koji je o pripremama za akciju 5. maja u
Cazinu obavijestio predsjednika SNO Sulju unia, (to, meu
tim, Roi ni u istrazi ni na pretresu ne pominje)? U prvi plan kao
nosilac liste u presudi dospijeva, tako, Husein Merdanovi koji
je poao na glavno zborno mjesto kod Begovih Kafana i pitoljem
naoruan uestvovao u napadu na Cazin, a ne navodei (prema
Zapisniku) nita u svoju odbranu.
Neuobiajeno iroko obrazloenje presude zavrava se, po
prvi puta, opaskom sudskog vijea da je optuenima uzeto u obzir
kajanje kao olakavajua okolnost, a da oteanih okolnosti nije
bilo.
Optuene je Sud osudio kako slijedi:
1. Merdanovi Huseina na kaznu lienja slobode sa prinud
nim radom u trajanju od 16 godina, gubitka graanskih prava i to:
a) birakog prava, b) prava na sricanje i vrenje funkcija u drutve
nim organizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g)
prava na dravnu i drugu javnu slubu u trajanju od 5 godina i
konfiskaciju cjelokupne imovine.
2. emi Arifa na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u
trajanju od 14 godina, gubitak graanskih prava u trajanju od 5
godina i to: a) birakog prava, b) prava sticanja i vrenja funkcija u
drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupa
nja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cje
lokupne imovine.
3. Bajramovi Arif, Beganovi Omer, Diiri Feha i Merdano
vi Bahta na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju
od po 12 godina, gubitak graanskih prava u trajanju od 4 godine
i to: a) birakog prava, b) prava na vrenje funkcija u drutvenim
organizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava
na dravnu ili drugli javnu siubu i konfiskaciju cjelokupne imovi
ne.
319

4. Durmi Haima na kaznu lienja slobode sa prinudnim ra


dom u trajanju od 11 godina i gubitak graanskih prava u trajanju
od 3 godine i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje
funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava jav
nog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfis
kaciju cjelokupne imovine.
5. Smlati Huseina, Pukar Musa, Nadarevia Muhameda na
kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od 10 godi
na, gubitak graanskih prava u trajanju od 3 godine i to: a) bira
kog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim or
ganizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na
dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
6. Kajtezovi Alagu na kaznu lienja slobode sa prinudnim ra
dom u trajanju od 9 godina i gubitak graanskih prava u trajanju
od 3 godine i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje
funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava jav
nog istupanja i g) prava, na dravnu ili drugu javnu slubu i konfis
kaciju cjelokupne imovine.
7. Roi Rama Ibrahima, Sarki Hasana i Hasojli Adila na
kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od po 8 godi
na, gubitak graanskih prava u trajanju od 2 godine i to: a) bira
kog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim or
ganizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na
dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
8. Barjaktarevi Rama i Mujadi Smaila na kaznu lienja slo
bode sa prinudnim radom u trajanju od po 7 godina, gubitak gra
anskih prava u trajanju od 2 godine i to: a) birakog prava, b)
prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i
udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili
drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
9. Rizvanovi Selima, Roi Sejde Ibrahima i Barjaktarevi
Meha na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od
6 godina, gubitak graanskih prava u trajanju od 2 godine i to: a)
birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim
organizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava
na dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovi
ne.
10. abi erifa, Buljubai Husa i Merdanovi Meda na kaz
nu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od 5 godina i 2
godine gubitka graanskih prava i to: a) birako pravo, b) prava na
sticanje, i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udrue
320

njima, v) prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu


javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
11. Durmi Sulejmana, Roi ulja, Roi Meha i Hasanagi
Zaima na kaznu lienja slobode sa prinudnim radom u trajanju od
po 4 godine i gubitak graanskih prava u trajanju od 1 godine i to:
a) biraka prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutve
nim organizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g)
prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne
imovine.
12. Joldi Latifa i Roi Rama na kaznu lienja slobode sa
prinudnim radom u trajanju od po 3 godine i 1 godinu gubitka
graanskih prava i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vre
nje funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava
javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i
konfiskaciju cjelokupne imovine.
13. Roi Hasiba na kaznu popravnog rada u trajanju od 2
godine, s tim to mu se u ovu kaznu ima raunati 25 dana istra
nog zatvora i to da mu se urauna za svaki dan zatvora 3 dana po
pravnog rada, tako da ima da izdri jo 21 mjesec i 25 dana po
pravnog rada.
Svi optueni duni su da plate na ime trokova krivinog po
stupka po 200 dinara i 300 dinara pauala, u roku od 15 dana pod
prijetnjom.
Svima optuenima glavna kazna poinje tei od 8. maja 1950,
kao dana kada su lieni slobode.
Kapetan Drago Dodik, po ve ustaljenoj proceduri, osueni
ke sa ovog procesa, njih 28, alje u zatvor u Zenicu 31. maja. 23 )

esti sudski proces

Vojnosudski proces, odran 1. i 2. juna bio je u Cazinu esti


po redu. 24 ) Svih 40 optuenih bili su sa velikokladukog sreza. To
je bio i jedini proces na kome se sudilo samo Kladuanima. Najvie
njih, 20, bili su iz Gornje Vidovske, 8 iz Todorova, 6 iz Male Kla
due, 3 iz Glavice i 2 iz Mrcelja.
) CAVS, k. 308/5040.
) Svi sudski spisi optuenima i suenima 1. i 2. juna nose jedinstvenu signaturu k.

306/50.
321

Nosilac liste bio je Mehmed Tabakovi, 52-godinjak sa


troje djece, zemljoradnik koji je posjedovao 90 dunuma zemlje,
jednu kravu, dvije junice, dva konja i 15 ovaca to je bilo dovoljno
da ga uz tuioca, kasnije i sud proglasi kulakim elementom sklo
nom pekulaciji. Meutim, treba odmah pridodati, da i pored ne
sumnjive rukovodee uloge u kladukim pobunjenikim aktivnosti
ma, Tabakovi ipak nije bio glavni voa sa tog sreza. Prisjetimo
se posebno ranije opisanih priprema za ustanak na Kladui a i toka
takoer ve opisane glavne akcije i, eto, imena Rame Karajia i
Hasana Kekia. Obojica su doivjeli vojno suenje ali emo se sa
njima, kao optuenim glavnim krivcima sa Kladue sresti pri raz
matranju posljednjeg, osmog po redu sudskog procesa u Cazinu
na kome su iz Cazinske krajine okupljeni oni, bez obzira na lokal
no porijeklo, ija je krivica za ustanak smatrana najveom. S druge
strane, dvojica vjerovatno najaktivnijih kladukih ustanika Husein
Keki Titin (Titin po ocu Hasanu Kekiu koga su zvali Ti
to) iz M. Kladue i Alaga Jui iz Todorova izginuli su u okraji
ma sa milicijom i Udbom pa je, eto, tuilac ulogu nosioca liste
prepustio Mehmedu Tabakoviu.
Meutim, u toj grupi od 40 Kladuana ravnopravno sa Tabakoviem je optuen (i kasnije naravno okrivljen) jo jedan usta
nik, Nezir Barjaktarevi. Dok je Tabakovi odgovarao za Todorovo, Neziru Barjaktareviu je utvrena najvea organizatorska ulo
ga u ustanku na podruju rodne G. Vidovske. Stoga je, na kraju,
Vojni sud obojicu osudio na smrt.
Po osnovu materijala iz istrage tuilac je kladuke pobunjeni
ke podijelio u tri grupe. Prva je, pod vodstvom M. Tabakovia i po
njegovom priznanju, imala zadatak a koji sam prenio na svoje lju
de da imamo likvidirati MNO, zadrugu i sresku ZEMU..., zatim
su se trebali, signalizirajui vatrom sa brda na brdo, povezati sa os
talim pobunjenicima sa Kladue te krenuti u napad na V. Kladu
u. 25 ) Tu prvu grupu su, prema optunici, sainjavali: Tabakovi
Mehmed, Pandi Hase, Sadikovi Mustafa, Sulejmanagi Sulejman, Jui Hasib, Zuli Mure, Behri Beir, Jui aban, Bai Ra
mo i Jaarevi Raid. Optueni su i osueni radi pristupanja orua
noj bandi, izlaska na zborno mjesto Marina glava i uestvovanja u
akciji na MNO i zadrugu u Todorovu i plana napada na SM u is
tom mjestu. Bez obzira to nita od toga nije i izvreno jer je 5. na
veer izostala veza, tj. izostale su i vatre drugih pobunjenika na
) Vojni tuilac citira iskaz M. Tabakovia iz istrage u svojoj optunici, ime se,
uostalom, sluio i u svim ostalim optunicama.
322

okolnim brdima, sud je pomenute namjere ocijenio gotovo kao i


izvrena krivina djela, proglasio ih krivim za sve planirane aktiv
nosti i odgovarajue osudio.
U drugu grupu optuenih uvrteni su Dizdarevi Osman, Ba
sic erif, Keki Hasan, Fazli Ramo, Ordagi aban, Deli Huso,
erimovi Redo, Bai Hasan i Dani Mehmed iz Male Kladue. Svi optueni iz ove grupe priznaju uee u oruanoj bandi i
akciji, kao i u pljakanju magacina MNO u Maloj Kladui stoji u
presudi. Iz magacina je odneseno sedam vojnikih puaka a zatim
se ova grupa prikljuila ostalima u pohodu na Veliku Kladuu.
Stigli su do Halilovia mosta na nekoliko kilometara pred grad, a
kad je od tamo pripucala milicija, povukli su se nazad, na brdo Salakovac.
Najvie optuenih strpano je u treu grupu, sa Barjaktarevi
Nezirom na elu kao glavnim krivcem. Tu su bili Sagrkovi Dafer, Bajramovi Suljo, Bajramovi Mustafa, Doli Ale, Barjaktare
vi Alaga, Durmi Arif, Mui Hasan, Jai Husein, Barjaktarevi
Juso, Barjaktarevi (Mehmedov) Hasan, Barjaktarevi (Ramin)
Hasan, Barjaktarevi Ibrahim, Barjaktarevi Ramo, Barjaktarevi
Sejdo, Medved Mile, Medved Jure, Kendi Memija, Kendi Hase,
Durmi Husein, Alagi Hasan. ak osmorica od njih 21 bili su
Barjaktarevii, roena braa i roaci. Ova grupa je tereena za
uee u akciji na Malu Kladuu i pljaku magacina s orujem, za
pohod na Veliku Kladuu, za kidanje telefonskih linija i za izvre
nje napada na Stanicu narodne milicije. Svakome ponaosob sud je
naao krivicu za bar dio pomenutih inkriminiranih radnji, dok je
za preostali dio dokazano da je postojala tenja ka realizaciji
svega toga to je nekako i izjednaeno sa izvrenjem samog djela.
I mada je karakteristika svih osam kolektivnih cazinskih pro
cesa da su proticali ubrzano, to je uostalom i uobiajeno kad se
radi o vojnom suenju, te je i kladukim pobunjenicima ukupan
proces, od glavnog pretresa do izricanja i obrazloenja presude,
trajao samo dva dana, ovaj proces je jedini prosto preskoio fazu
dokaznog postupka. Istina je da se bar na papiru, tj. prema sauva
noj vojnosudskoj dokumentaciji, vojno suenje odvijalo prema za
konski utvrenoj proceduri i da se sa tog formalno-pravnog ugla
posmatranja vjerovatno ne bi moglo sainiti mnogo primjedbi. Me
utim, sa druge strane, one sutinske, prigovori bi mogli biti razni
i brojni. Posebno u pogledu dokaznog postupka. I na prethodnim
procesima je dokazni postupak trajao veoma, veoma kratko, saslu
an je tek pokoji svjedok, proitan poneki izvjetaj. Ali u ovom
procesu, estom po redu, o dokaznom postupku zabiljeeno je sa323

mo da stranke nemaju nikakvih prijedloga, za dopunu istog, pa je


do kazni postupak dovren, s obzirom da su utuene radnje ut
vrene prilikom i spitivanja optuenih. Meutim, stvari ni na
glavnom procesu nisu izgledale ba tako jasne, bilo je u iskazima
optuenih dosta razliitih tumaenja istih situacija, posebno u po
gledu prinudnog ili neprinudnog prikljuenja ustanku, svaljivanje
veliine krivice na drugog, na komiju i si., a prilikom suoavanja
svatko bi, po pravilu, ostajao pri svome. U takvim su sluajevima
sigurno mogli presudnu ulogu na sudsko vijee izvriti psiholoki i
neki drugi momentalni faktori i u samoj sudnici. Meutim, mo
gunost formiranja objektivnog sudskog miljenja o stvarno pravoj
mjeri odgovornosti pojedinih optuenih znatno je umanjena, po
to su sudije, naime, u svega nekoliko sati upoznavanja sa predme
tom i optuenima morale zaista na brzinu da donose sudska rjee
nja za tako veliki broj optuenih. Da li je sudsko vijee u tih dese
tak dana suenja ve i oguglalo na tretiranu problematiku i mno
tvo seljaka koje je gotovo svakodnevno defilovalo kroz sudnicu,
videi moda sve vie u pojedincima primjerke bezline mase koju
treba ve jednom ovladati, apsolvirati, a predstojala su jo dva pro
cesa? Da li je u forsiranju procesa igrala ulogu i injenica da je
sa dokaznim postupkom trebalo nastaviti poslije podne u 17 h dru
gog dana suenja, kada se ono, po planu, do naveer trebalo u po
tpunosti i zavriti. Sigurno jeste. Jer, trebalo je, iako su kazne za
pojedince ve odranije moda bile predviene, proces privesti kra
ju ipak i formalno. A za 40 optuenih ljudi koji su svi i okrivljeni
trebalo je ne ba malo vremena da se sve kazne donesu i izreknu.
Iz istih razloga dosta kratko trajali su i govori stranaka.
Vojni tuilac konstatovao je da su krivina djela i odgovor
nost optuenih u potpunosti dokazani, kako njihovim priznanjima
tako i iskazima suoptuenih. Istiui u svom zavrnom izlaganju
najveu odgovornost Mehmeda Tabakovia i upornost Nezira
Barjaktarevia kao glavnih organizatora i krivaca, Albin ibenik
sve optuene Kladuane karakterie kao neprijatelje narodne vlas
ti, saradnike okupatora, ustake, zelenokadrovske i domobranske
zaostatke te kao takve sklone na vrenje najteih zloina kada je
u pitanju izgradnja socijalizma u naoj zemlji.
Zanimljivije od tuioevog bilo je izlaganje prvog branioca,
dr Antona Groznika, posebno u pogledu prvooptuenog, M. Ta
bakovia. Groznik je ustvrdio da Tabakovieva krivica nije takva
kakvu je prikazuje optuba. Istakao je da je Tabakovi zadatke
primao ali ih nije izvravao ili je to inio bezuspjeno, jer ga kao
neautoritativnog niko nije ni sluao pa tako nije ni popaljena arhi324

va MNO-a, ni opljakana zadruga. Komandir nije htio da bude


branei se da je za to nesposoban. Bio je bez oruja i nita se nije
dogodilo u njegovom selu. Imajui, meutim, u vidu sudbinu
nosioca lista sa prethodnih procesa, Groznik je, pored pomenutih, oito olakavajuih, okolnosti, dodao da se postavka iz optu
nice da je Tabakovi organizator ne bi mogla uzeti kao naroito
oteavajua okolnost pri izricanju kazne a uz to trai se vie
takvih okolnosti kojih kod optuenog nema, te moli sud da ga to
blae kazni. I mada je jo za dvojicu svojih branjenika, Zulia M.
i Baia ., Groznik traio zbog prijetnji kojima su bili izloeni
ak oslobaanje od optube, a za sve ostale odgovarajue razumi
jevanje suda prilikom odmjeravanja kazni zbog njihovog priznanja
djela, kajanja, socijalnog stanja i zaostalosti, ipak je njegov glavni
napor bio usmjeren protiv izricanja smrtne presude Tabakoviu.
Ni ostala dvojica branilaca, Muhamed Sadikovi i Sadik ehaji, preuzimajui odbranu svatko za po narednih 13 odnosno 14
optuenih, nisu ni sluajno mogli da koliko-toliko kvalitetno oba
ve svoj zadatak. Ogranieni da u nekoliko reenica iznesu odbra
nu, nisu se ni mogli uputati u pojedinane sluajeve, to bi lm bila
normalna dunost, ve akcenat stavljaju na optu zajedniku ka
rakteristiku svojih branjenika koja se ogleda u njihovoj velikoj
kulturnoj zaostalosti i duevnoj ogranienosti. U tom je smis
lu Sadikovi i izdvojio optuene Doli Alu, Bai Hasana i Durmi
Arifa^ dok ehaji nije stigao imenom i prezimenom pomenuti
ak nijednog svog branjenika. Ni Nezira Barjaktarevia, za koga
je bilo oito da mu, po osnovu iskustva sa procesa u prethodnim
danima, prijeti izricanje najtee kazne. Stoji, meutim, da branio
cima nije bilo lako ni zbog toga to su optueni zaista mnogo toga
priznavali pa ak i neke stvari koje im optunica ne stavlja na te
ret (S. ehaji), to ovaj branilac pokuava iskoristiti kao dokaz
da se mogu popraviti, predlaui to blae kazne, pogotovo to
pokuaj napada na V. Kladuu koji su izvrili nije prouzrokovao
nikakvih posljedica, a u tom djelu oni nisu pokazali upornost, pa
prema tome ovo ukazuje na njihovu manju drutvenu opasnost.
Vojni tuilac je u svojoj zavrnoj rijei ba upornost pripisao
Neziru Barjaktareviu, emu je sud i poklonio svoju vjeru, kao
uostalom u gotovo svim drugim sluajevima kad su suprotne kon
statacije iznosili tuilac i branilac.
Ali da se ovdje vratimo na dimenzije kulturne zaostalosti i
psihike ogranienosti optuenih na kojima je posebno insistirao
M. Sadikovi. Ve smo vidjeli da su te karakteristike ve koritene
u odbrani u prethodnim procesima ali se ini, prema dokumentaci
325

ji, da su upravo na ovom procesu one potencirano prisutne, a to


ne bi moglo da bude da one zaista nisu odravale takvo stanje
stvari.
Ranije sam navodila podatke o optoj tekoj zaostalosti i ne
pismenosti na Cazinskoj krajini kao i da su ti pokazatelji bili jo
vie poraavajui za kladuki u odnosu na cazinski srez. To po
tvruju i pojedina sjeanja. Naa poznanica Vahida Pjani ro
dom Banjaluanka, koja je izmeu 1947. i 1950. godine kao supru
ga organizacionog sekretara Partije najprije oko dvije godine iv
jela u Velikoj Kladui pa zatim u Cazinu, svjedoi da je gotovo u
svakom pogledu V. Kladua bila jo zaostalija od Cazina, teka
selendra. Ba u ovoj grupi optuenih bilo je, izgleda, najvie ne
pismenih, samo nekolicina zavrila je pokoji razred, najvie etiri,
osnovne kole. Valjda je najtea situacija u tom pogledu bila na
podruju G. Vidovske i zaseoka Barjaktarevii odakle je i bilo naj
vie pobunjenika. Svoju biografiju na sasluanju pred Udbom Nezir Barjaktarevi, roen 1918. i otac petoro djece je, i zapoeo ka
ko osnovnu kolu nisam pohaao jer je bila dosta udaljena od
moje kue te sam tako ostao kod kue i bavio se zemljoradnjom.
Prvooptueni, Mehmed Tabakovi, svoj iskaz potpisuje otiskom
prsta. Na samom glavnom pretresu nekolicini je njihova nepisme
nost i dobrodola poto se pravdaju, eto, kako su zbog svoje neprosvijeenosti lako nasjeli lanoj propagandi o ve raspadajuem
dravnom poretku, povratku Kralja i predratnih politiara, padu
Bia, Zagreba itd. I neke osnovne pojmove optueni nisu shvatili,
kao glagol kajati se na primjer Mio Carevi, jedan od funkcionera koji su nakon ustanka poslani iz Sarajeva na Kladuu, da tamo
razrjeavaju i kanaliu nastale politike prilike, pratei u vie na
vrata vojno suenje u Cazinu sjea se dobro ba tog kajanja sa
suenja. Jednog optuenog su pitali da li se za priznato poinjeno
djelo kaje, na to je ovaj odgovorio da se ne kaje. Tek kad mu je
ilustrativno objanjeno ta rije kajati se znai brzo je promijenio
svoj iskaz: Kajem se, kajem se. Carevi se vie i ne sjea o kom
se to ovjeku radilo, ali naglaava da je u ukupnoj masi optuenih
moglo biti vie takvih. No, sigurno je da je na ovom estom po re
du sudskom procesu bilo optuenih koji nisu baratali osnovnim ra
unskim operacijama ili nekim bitnim ivotnim istinama. Tako Bai Hasan nije znao odgovoriti, koliko asova ima u jednom danu,
koliko dana u godini, a rekao je da moe da broji do 250 jer nije
uio kolu. Durmi Arif nije znao na glavnom pretresu rei koli
ko je dva i tri, znao je samo da su dva i dva etiri. Barjaktarevi
Sejdo, opet, je odgovarao da je tri i dva etiri, tri puta pet petna326

est, a pet puta tri ne zna, da u nedjelji ima 8 dana, u mjesecu 40 a u


godini ne zna. Da su optueni i iz drugih grupa bili pitani sline
stvari, vjerovatno bi se nalo jo neznalica, ali se isti branioci ranije
nisu, ili bar ne dovoljno, sluili postupkom demonstrativnog otkri
vanja opteg kulturnog i saznajnog profila svojih branjenika. Osta
je naravno i pitanje kako su se sudije dojmile takve line karakte
ristike optuenih. Jesu li iskazima optuenih vjerovali? Nisu li
moda sumnjali u neke podvale? ini se da nisu jer optueni su
openito djelovali toliko otvoreno, iskreno pa i naivno, to proiz
lazi kako iz sudske dokumentacije, tako i iz svjedoenja pojedina
ca koji su tim sudskim procesima prisustvovali, da su se sudije (i
ostali) moda mogli uditi tolikoj zaostalosti i ogranienosti tih
ljudi a teko da je neko mogao pomisliti da se radi o kakvoj prepredenosti optuenih.
Oekivalo bi se da je opisani utisak o optuenima djelovao u
pravcu neto blaeg odmjeravanja kazni. Meutim, to se nije do
godilo. Kazne su bile vie nego rigorozne: dvojica osuena na
smrt, petorica na po 20 godina, petorica na po 18 godina robije,
itd. Svoj etrdesetorici je naeno da su krivi za stupanje u orua
nu bandu klasnih i ideolokih neprijatelja Nikole Boia i drugih,
koji su organizovali na nekim podrujima cazinskog i velikokladukog sreza i u istoj uestvovali kao organizatori i uesnici u na
padu na Cazin i Veliku Kladuu, a sve u cilju da nasilnim putem
obore i ugroze postojee ustavno ureenje FNRJ. Zatim se u pre
sudi navode pojedinane krivice svakog od etrdesetorice ponao
sob. Svi su vie-manje bili, kao i ostali sueni u prethodnim grupa
ma, okrivljeni za krivina djela organizovanja oruane bande ili
pak njenom pripadanju, za pljaku (i paljenje) narodne imovine,
to je sve bilo kanjivo po nama ve dobro poznatom l. 3 t. 7 i 13
ZKND. Date su priblino sljedee kvalifikacije krivinih djela za
pojedince:
Prvooptueni Tabakovi okrivljen je to je 18. aprila 1950.
godine, nakon to je upoznat od Jui Alage da se priprema orua
na banda i neprijateljska akcija, istoj pristupio i otiao na sastanak
organizatora odran 23. aprila t. g. u Gaju kod Crnaje, te se na is
tom primio zadatka da na podruju MNO Todorovo rukovodi,
vrbuje nove lanove i sakuplja oruje, ijem je izvrenju odmah
pristupio i pozivao mjetane da uestvuju u oruanoj akciji i pri
kupljanju oruja. Kada je ovo organizovao i kad su ga obavijestili
da je na sastanku odreen za komandira ete na podruju MNO
Todorovo sa zadatkom da na ovom podruju okupi svoju grupu i
povede u zajedniku akciju na Cazin i Veliku Kladuu 5. maja t.
327

g., odredio je zborno mjesto svojoj grupi bandita i prenio zadatak


da se vri paljenje arhive MNO, pljakanje zadruge i napad na Sta
nicu narodne milicije, da se paljenjem vatre na vie mjesta da znak
za oruanu akciju. Na zbornom mjestu Marina Glava pripremio je
uanj i grane radi paljenja vatre, ali poto nije uhvatio potrebnu
vezu to vatru nije ni zapalio, a ve je sve odloeno za sutradan, ka
da je okupio grupu bandita na mjesto Kapan radi dalje akcije na
Malu Kladuu.
Optueni Pandi Hase, Sadikovi Mustafa, Sulejmanagi
Sulejman, Jui Hasib, Zuli Mure, Behri Beir, Jui aban, Bai
Ramo i Jaarevi Raid to su nakon pristupanja oruanoj bandi
uestvovali u akciji na MNO u Todorovu, izlaskom na zborno
mjesto Marina Glava 5. maja 1950. godine, s ciljem da pale arhivu
MNO i vre napad na stanicu NM.
Optueni Bai erif, Keki Suljin Hasan, to su i to opt. Ba
i saznavi 15. aprila t. g. za organizovanje oruane bande i njene
ciljeve, a opt. Keki 6. maja t. g, stupili u oruanu bandu i na dan
6. maja sa ostalom grupom bande krenuli u napad na Veliku Kla
duu do Halilovog mosta, odakle su pobjegli kada su vidjeli da je
akcija propala.
Optueni Fazli Ramo, Ordagi Osman, to su nakon stupa
nja u oruanu bandu 5. maja t. g. naoruani pukom i uestvovali
u napadu na Veliku Kladuu, kidali telefonsku vezu sa Velikom
Kladuom obaranjem telefonskih stubova, optueni Ordagi jo i
u pljakanju magacina MNO u Velikoj Kladui.
Optueni Deli Huso, erimovi Redo, Dani Mehmed i
Dizdarevi Osman, to su 6. maja t. g. nakon pristupanja oruanoj
bandi, naoruani uestvovali u napadu na Veliku Kladuu, na la
nove narodne vlasti, pucajui na njih i to opt. Deli, opt. Bai jo i
uestvovao u provali magacina predvojnike obuke MNO u Maloj
Kladui.
Optueni Barjaktarevi Nezir, to je 5. maja t. g. nakon to je
stupio u oruanu bandu okupljao ljude za uee u oruanoj akci
ji, a sutradan sa ostalim banditima naoruan uestvovao u pljaka
nju magacina MNO u Maloj Kladui, zatim krenuo u napad na
Veliku Kladuu, prekinuo telefonsku vezu, obaranjem stubova i
sudjelovao sa svojom grupom u napadu na organe narodne milicije
na Salakovcu, potom se krio naoruan u umi.
Optueni Sagrkovi Dafer, to je 6. maja t. g. nakon pristu
panja oruanoj bandi naoruan pukom okupljao ljude za akciju i
sudjelovao u pljaki i obijanju magacina MNO u Maloj Kladui, a
zatim poao u napad na Veliku Kladuu.
328

Optueni

Bajramovi

Suljo,

Bajramovi

Mustafa,

Mui

Ha

san,
Barjaktarevi
(Ramin)
Hasan,
Kendi
Memija,
Jai
Husein,
Barjaktarevi
Juso,
Barjaktarevi
Mehmed,
Barjaktarevi
Hasan,
Barjaktarevi Ibrahim, to su 6. maja 1950. godine pristupili orua
noj bandi i sa pukom u ruci uestvovali u napadu na Veliku Kla
duu, u grupi bande koja je izvrila pljakanje magacina MNO u
Maloi Kladui.
Optueni Deli Ale, Durmi Arif i Barjaktarevi Ramo, to su
6.
maja 1950. godine pristupili oruanoj bandi i kao pripadnici iste
uestvovali
u
pljakanju
magacina
predvojnike
obuke
MNO
u
Maloj Kladui, a zatim u napadu na Veliku Kladuu gdje su ues
tvovali u napadu na organe narodne milicije u Salakovcu.
Optueni
Medved
Mile,
Medved
Jure,
Barjaktarevi
Sejdo,
Durmi Husein, Alagi Hasan i Kendi Haso, to su, nakon to su
saznali za oruanu bandu i njene ciljeve, istoj pristupili i 6. maja t.
g. uestvovali u akciji na Maloj Kladui i Velikoj Kladui, optueni
Alagi jo i to to je pozivao druge ljude u ovu akciju, kojom prili
kom je opljakan magacin MNO u Maloj Kladui.
Bai Hasan i optueni Barjaktarevi Alaga, to su 6. maja t.
g. pristupili oruanoj bandi i akciji na Veliku Kladuu u grupi ban
dita koja je izvrila pljakanje magacina MNO u Maloj Kladui.
Odmjeravajui
kazne
pojedincima,
Kladuane
su
na
osnovu
l. 4. st. 1 ZKND u vezi l. 28. t. 1, 2, 6, 7 KZ, u vezi l. 66 KZ i l.
27 st. 2, l. 37 KZ; te l. 89. st. 1 ZKP sudili i osudili:
1.
Tabakovi Mehmeda i Barjaktarevi Nezira na kaznu smrti
strijeljanjem,
trajan
gubitak
graanskih
prava
i
konfiskaciju
cjelo
kupne imovine.
2.
Sulejmanagi
Sulejmana,
Jui
Hasiba,
Dani
Mehmeda,
Sagrkovi Ibrahima, (nije rije o Ibrahimu ve o Daferu radi
se o tehnikoj omaci u presudi), Barjaktarevi Rama na kaznu li
enja slobode s prinudnim radom u trajanju od po 20 godina na
gubitak graanskih prava u trajanju od po 5 godina i to: a) biraog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim or
ganizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na
dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
3.
Sadikovi Mustafu, Behri Beira, Bai Rama, Deli Husu
i
Barjaktarevi
Hasana
na
kaznu
lienja
slobode
s
prinudnim ra
dom u trajanju po 18 godina na gubitak graanskih prava u traja
nju od po 5 godina i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i
vrenje
funkcije
u
drutvenim
organizacijama
i
udruenjima,
v)
prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu
i konfiskaciju cjelokupne imovine.
23 Cazinska buna

329

4. Cerimovi Redu, Jui Huseina i Barjaktarevi Hasana na


kaznu lienja slobode s prinudnim radom u trajanju od po 17 godi
na na gubitak graanskih prava u trajanju od po 5 godina i to: a)
birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim
organizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava
na dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovi
ne.
5. Zuli Mura, Ordagi Osmana, Doli Alu, Mui Hasana, i
Barjaktarevi Husu na kaznu lienja slobode s prinudnim radom u
trajanju od po 16 godina, gubitak graanskih prava u trajanju od
po 5 godina i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje
funkcija u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava jav
nog istupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfis
kaciju cjelokupne imovine.
6. Jui abana, Bai erifa, Kendi Memiju i Barjaktarevi
Ibrahima na kaznu lienja slobode s prinudnim radom u trajanju
od po 15 godina, gubitak graanskih prava u trajanju od po 5 go
dina i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija
u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava javnog istu
panja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju
cjelokupne imovine.
7. Pandi Hasu, Keki Hasana, Barjaktarevi Sulju i Barjak
tarevi Alagu na kaznu lienja slobode s prinudnim radom u traja
nju od po 14 godina gubitak graanskih prava u trajanju od po 5
godina i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkci
ja u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava javnog is
tupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju
cjelokupne imovine.
8. Bajramovi Mustafu i Kendi Hasu, na kaznu lienja slobo
de sa prinudnim radom u trajanju od po 13 godina, gubitak gra
anskih prava u trajanju od po 4 godine i to: a) birakog prava, b)
prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i
udruenjima, f) prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili
drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
9. Dizdarevi Osmana, Alagi Hasana i Jaarevi Raida na
kaznu lienja slobode s prinudnim radom u trajanju od po 12 godi
na, gubitak graanskih prava u trajanju od po 3 godine i to: ) bi
rakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim
organizacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava
na dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovi
ne.
330

10. Fazli Ramu, Durmi erifa i Durmi Huseina na kaznu


lienja slobode s prinudnim radom u trajanju od po 10 godina, gu
bitak graanskih prava u trajanju od po 3 godine i to: a) birakog
prava, b) prava na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organi
zacijama i udruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na
dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
11. Bai Hasana i Barjaktarevi Sejda na kaznu lienja slobo
de s prinudnim radom u trajanju od po 8 godina, gubitak graan
skih prava u trajanju od po 2 godine i to: a) birakog prava, b) pra
va na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i ud
ruenjima, v) prava javnog istupanja i g) prava na dravnu ili dru
gu javnu slubu i konfiskaciju cjelokupne imovine.
12. Medved Mila na kaznu lienja slobode s prinudnim radom
u trajanju od 7 godina, gubitak graanskih prava u trajanju od 2
godine i to: a) birakog prava, b) prava na sticanje i vrenje funkci
ja u drutvenim organizacijama i udruenjima, v) prava javnog is
tupanja i g) prava na dravnu ili drugu javnu slubu i konfiskaciju
cjelokupne imovine.
13. Medved Jure na kaznu lienja slobode s prinudnim radom
u trajanju od 6 godina.
Uz glavnu kaznu lienja slobode sa prinudnim radom, svi su
kanjeni i gubitkom graanskih prava, i to: birakog prava, prava
na sticanje i vrenje funkcija u drutvenim organizacijama i udru
enjima, prava javnog istupanja i prava na dravnu ili drugu javnu
slubu. Kanjeni na po 20, 18, 17, 16, 15 i 14 godina lienja slobo
de, dakle njih 26, osueni su na gubljenje pomenutih graanskih
prava u vremenu od po 5 godina nakon dolaska sa robije. Nared
noj dvojici ova je kazna odreena na rok od po 4 godine, daljnjoj
estorici na rok od po 3 godine, dok su zadnja etvorica osuenih
za pomenuta graanska prava uskraeni za po 2 godine poslije za
tvora. Svoj etrdesetorici osuenih izreena je kazna konfiskacije
cjelokupne imovine i pored toga to su branioci Sadikovi i ehaji posebno isticali vei broj svojih siromanih klijenata, sitnih
zemljoradnika za koje ehaji u vezi sa kaznom konfiskacije kae
da i kad bi im se eventualno izrekla ne bi se nita postiglo s obzi
rom na zakonska ogranienja, poto je, naime, u takvim situacija
ma jedan minimum trebalo ostaviti porodicama osuenih, a razlika
izmeu tog minimuma i ukupne imovine osuenih bila je u vie
konkretnih sluajeva neznatna. No, sud nije uzeo u obzir sugestije
branilaca. Uz to, kao i na prethodnim sudskim procesima, optue
nima je naloeno i da plate trokove krivinog postupka, svatko
23*

331

po 200 dinara i 300 dinara, na ime pauala, u roku od 15 dana


pod prijetnjom izvrenja.
Vojni tuilac i nekolicina upravo osuenih izjasnili su se da u
pogledu
presude
zadravaju
zakonski
rok,
dok
je
velika
veina
odmah najavila albe na presudu.
Time je, vjerovatno ve kasno naveer 2. juna, zavren i esti
po redu sudski proces u Cazinu.
Po
ustaljenom
redu,
i
na
ve
ranije
opisani
nain,
osueni
Kladuani, njih 40, na elu sa na smrt osuenima M. Tabakoviem
i N. Barjaktareviem, upueni su u KPD Zenica 2. 6. 1950. 26 ) Znai
oito
opet
neposredno
nakon
suenja.
Dopis
potpisuje,
opet,
ef
opunomostva Udbe za cazinski srez major Zajko Dizdarevi.

Sedmi sudski proces

Sedmi sudski proces odran je 3. juna, trajao samo jedan dan


te bio do tada i po broju optuenih najmanji. Posao je obavila ista
sudska ekipa koju smo sretali i na prethodnim procesima. 27 )
Za uee u pobuni A. ibenik je optuio 21 ovjeka. Za no
sioce
liste
odreen
je
Kapi
(Husin).
Husein,
zemljoradnik
sred
njeg imovnog stanja, otac troje djece, roen 1923. godine u selu
oralii (7 km od grada Cazina), odakle je i poticala veina optu
enih u ovoj grupi. Njih 16 ivjelo je u oraliima, trojica su bila
iz Cazina i po jedan iz sela Mala Pea, srez Biha te iz sela Todorovo, srez V. Kladua.
Posljednja dvojica su u ovu grupu optuenih oito zalutali,
kako i zato nije ba jasno. Pogotovo se to odnosi na Arifa Ibriia
koji
je
prije
prikljuenja
akciji
kontaktirao
sa
Alagom
Juiem,
bio zatim na zbornom mjestu Marinova glavica, te je zapravo pripiadao procesu iji je nosilac liste bio Mehmed Tabakovi. Speciian sluaj bio je onaj Junuza Kekia iz sela Mala Pea, MNO
Vrsta, srez Biha, dakle sa podruja koje se graniilo sa cazinskim
srezom.
S obzirom na njegovu krivinu odgovornost, poto je na
svom terenu, bez obzira to je to bilo bezuspjeno, pokuao vrbo
vati ljude i prikupljati oruje za ustanak, i Kekia je trebalo ne

'*) CAVS, 308/5051. Na dopisu je datum 2. VII 1950. godine, ali se oito radi o
junu i ne o julu mjesecu, tj. u pitanju je greka nastala prilikom kucanja.
!7) Spisi suenima 3. juna nalaze se u fasciklu k. 307/50.
332

gdje suditi, pa je moda zbog relativne malobrojnosti ove grupe,


uvrten u nju.
Valjda zbog geografske blizine, u ovoj su grupi pored ostalih
koji su bili zemljoradnici optuena i tri Cazinjana: jedan je bio
Berberovi Muhamed, berberin koji je bio irom sreza poznat i po
tome to suneti djecu i bavi se skupljanjem ljekovitog bilja. U na
rodu je bio poznat kao dobroinitelj, spreman pomoi u nevolji.
Drugi je bio cazinski kroja Murat Murica Kapi. Kao Cazinja
na, (iako je bio iz sela epia nadomak grada) tretirali su pobunje
nici i Mehmeda epia koji je imao poznanike u, takoer Cazinu,
Osredku gdje je trebalo da se, preko veze epia, srpski narod tog
kraja prikljui Buni. Preko Boe Banjca i jo nekih Sepi je prenio
propagandu o ustanku u cijeloj zemlji, o novoj vladi, o dignutoj
pruzi, ve osvojenim nekim mjestima i si. Dobro je poznavao Mila
na Boia koji mu se esto alio zbog otkupa, govorei da nee
ostati dugo ovako. Na glavnom pretresu epi je bio vrlo nepos
redan izjavivi: Ja sam tumaio seljacima u Osretku da se ustanak
digao protiv komunizma, protiv ove vlasti zato to smo ostali bez
kruha. (iz istranog postupka pred Udbom).
Inae, ibenikova optunica, kao i kasnije presude obiluje, is
tim dokumentima koje smo ve, analizirajui ih, u vie navrata
upoznali pri razmatranju prethodnih est sudskih procesa u Cazi
nu. I ovaj, sedmi, spadao je meu lokalne. Naime, i na njemu su
optueni koncentrirani prije svega po osnovi zajednike teritorijal
ne pripadnosti. To je bio i zadnji takav proces, zavravajui se u
predveerje glavnog vojno sudskog procesa u Cazinu, onog ko
jim se onda dvonedjeljno intenzivno suenje, pred Vojnim sudom
u Sarajevu kakav je bio (i ostao) zvanini naziv suda, u Cazinu ko
nano i zavrio.
S obzirom na stereotipno i ve ablonsko proticanje i ovog,
sedmog po redu sudskog procesa ne bih prepriavala kako se odvi
jao i zavrio i ovaj proces, zadrat u se samo na sudski utvrenoj
krivici i kaznama koje su optuenim podijeljene. Razumije se i ova
grupa pobunjenika kao cjelina povezana kao i prethodno suene
sa istim centrom, sa oruanom bandom klasnin i ideolokih ne
prijatelja Milana Boia i drugih kojoj su sedmooptueni pri
stupili i koja je izvrila niz paljevina i pljaki u oraliu, turliu,
Velikoj Kladui i Trcu (iz presude).
Nosilac liste Kapi Husein okrivljen je to se jo krajem ap
rila, uestvujui na sastanku organizacije u Crnaji, prihvatio zadat
ka da mobilie mjetane i prikuplja oruje u oraliima, to je bio
komandir ete od 30 ljudi meu kojima su pored oraliana bili i
333

turliani, Liskovani, Trani naoruani ukupno sa 6 puaka i 2


pitolja, to je zatim sa svojim ljudima i onima iz ete Hasiba Beganovia opljakao zadrugu u Liskovcu, obavio sa svojom etom
zadatak zaposjedanja Gnjilavca nad Cazinom i prekidanje telefon
skih linija, a nakon neuspjelog napada na Cazin, krio se naoruan
u umi. Naravno, takve kvalifikacije su Huseina Kapica, mada se
njegov branilac trudio da istakne kako nije u svom djelovanju po
kazao upornost i kako nije izvrio sve zadatke koje je dobio, dove
le do izricanja smrtne kazne. Uz kaznu smrti strijeljanjem, ili su,
automatski, i trajan gubitak graanskih prava i cjelokupna konfis
kacija imovine.
I svim ostalim okrivljenim tzv. sporedne kazne bile su analog
ne onima koje su zaradili pobunjenici iz prethodno suenih gru
pa, tj. konfiskacija cjelokupne imovine te gubitak odreenih gra
anskih prava u trajanju od po 2, 3, 4 ili 5 godina, ve, u zavisnos
ti, opet, od visine glavne zatvorske kazne. A te kazne, liavanje
slobode, s prinudnim radom kretale su se izmeu 2 do 18 godina.
Po trei puta se dogodilo da tuilac na glavnom pretresu odustane
od optunice nekoga, ovaj put to su bili Beirevi Ferid i Topi
Hasan. Obojica su bili zapravno dravni slubenici, prvi, poslovo
a zadruge u oraliima koju su pobunjenici opljakali nakon to
su Beirevia silom natjerali da im zadrugu otkljua, a drugi, To
pi, referent za otkup koji je jednog dana u aprilu slubeno kon
taktirao sa Nikolom Boiem oko otkupa i taj dan zadran kod
njega na ruku i piu, to ga je, valjda, i dovelo na listu optuenih.
Kako su obojica na glavnom pretresu izjavili da se osjeaju krivi
ma i kako ih niko od ostalih optuenih nije teretio, a s obzirom da
nisu imali nikakve druge veze sa dogaajem na Jurjev, i Albin ibe
nik, te zatim sud, Beirevia i Topia oslobaaju od optube od
nosno krivice. Tako je, zajedno sa Huseinom Kapiem, na ovom
procesu okrivljeno i osueno 19 lica.
Dok je nosilac liste dobio, po sigurno ve ranije utvrenom
scenariju, dakle kao u slinim sluajevima po drugim mjestima od
nosno prema jednom dogovorenom arinu, najteu moguu kaz
nu, ostali su zaradili robijanje koje im je kao i pobunjenicima na
prethodnim procesima razrezivano ipak vie manje odoka.
Jer, kako drugaije tumaiti brzinsku podjelu tih vremenskih kazni
i na ovom i na drugih est ve odranih procesa? Jednome 5, dru
gome 10, treemu 8, etvrtom 20, petom 15 godina lienja slobode
sa prinudnim radom itd. Zar je sudsko vijee odista moglo za oko
sat vremena, koliko je u prosjeku troilo na postupak tajnog vije
anja, da kaznu kvalifikovano odmjeri i Hasi i Husi, Mehi i Sulji,
334

Jusi i Rami? Njima 20, 30 pa i 40 u zavisnosti od brojanosti grupe


optuenih. Ako se analizira ak ovaj ponajmanji sudski proces na
kome je po logici stvari trebalo odmjeravati lake kazne, odnosno
prosuivati s veom dozom sigurnosti u pravednije kanjavanje,
nailazimo na ne ba objanjive odluke. U jednu te istu podgrupu
okrivljenih svrstani su Kapi Suljo, Huremagi Beir, Huremagi
Huso, Kapi Jusuf, Misaljevi Mustafa, Huremagi Juso i epi
Mehmed poto su nakon upoznavanja sa ciljevima bande 5. maja
1950. godine pristupili ovoj i uestvovali u oruanoj akciji 6. maja
t.g. u napadu na Cazin u grupi koja je prethodno izvrila pljaku
zadruge u oraliu. Ali i pored toga to je svima njima pripisana
identina kvalifikacija, kazne su se kretale razliito: epi je dobio
18 godina zatvora (te 5 godina gubitka graanskih prava), Suljo
Kapi 16 (5), Huremagi Beir i Huso po 15 (5), Misaljevi Musta
fa 14 (4) i Huremagi Juso 12 (4). Optueni Ikanovi Huso, Abdi
Mujo, Kovaevi Huse, Hasanagi Sulejman, abi Haso, Kapi
Mehmed i Kapi Hasib okrivljeni su takoer za isto djelo: to su
nakon upoznavanja sa ciljevima bande ovoj pristupili i 6. maja t.g.
aktivno uestvovali u napadu na Cazin. Ni njima nisu razrezane
jednake kazne: Hasib Kapi dobio je 13 godina (4), abi Haso i
Kapi Mehmed po 12 (4), Abdi Mujo i Hasanagi Sulejman po 10
(3), Kovaevi Huse 9 (3), dok je Ikanovi Huso oito dakle ma
nje kriv od onih iz prethodno pomenute podgrupe osuen ak na
15 godina lienja slobode sa prinudnim radom uz gubitak graan
skih prava u roku od 5 godina nakon izlaska iz zatvora. oralianima prikljueni stranci: Ibrii Arif sa Todorova i Keki Junuz
sa podruja Male Pee kanjeni su sa 12 (4) odnosno 10 (3), godi
na zatvora, dok su najpovoljnije proli Cazinjani: kroja Kapi
Murat, mada je 5. maja saznavi za ciljeve oruane bande ovoj
pristupio i uestvovao u oruanom napadu na Cazin i pljakanje
zadruge u oraliima, po osnovu kakve bi kvalifikacije trebao bi
ti svrstan odmah u prvu podgrupu okrivljenih, on dobija svega 5
godina zatvora (2). I Muhamed Berberovi je izjavio na sudu da se
ne osjea krivim ali dok je Murat Kapi u akciji na Cazin ipak
uestvovao iako ne dragovoljno, Berberovi je za nju saznao tek
nakon to je izvrena. Okrivljen je za znanje a neprijavljivanja
vlastima oruane bande i njenih ciljeva dobivi zbog toga kaznu
popravnog rada u trajanju od dvije godine.
Da su nekima uzimane u obzir, eventualno, neke i kakve
olakavajue okolnosti, nema tragova u sudskoj dokumentaciji.
Samo bi precizna sudska obrazloenja uz mnogo jai dokazni po
stupak mogla negirati postavljenu tezu da je odmjeravanje kazni
335

izvreno uglavnm odoka, ne samo u ovoj ve i na suenjima dru


gim grupama optuenih. Sudije su, pretpostavljam, pokuale posao
obaviti to profesionalnije, ali objektivne okolnosti tako neto pro
sto nisu dozvoljavale. Kad govorim o odmjeravanju kazni odo
ka tu je svakako bilo nekih optih kriterija, ali bi jedna detaljna
analiza svih vojnosudskih procesa 1950. godine u Cazinu sigurno
ukazala na jo mnogo vee propuste u tom ukupnom suenju nego
to sam ih ja, bar povrno, pokuala identifikovati na ovom, sed
mom po redu, sudskom procesu. Moda se sudskoj ekipi i urilo
da ve okona sa tim sporednim pobunjenicima, jer glavna gru
pa krivaca je suenje jo ekala, slubena lica su se oito morala
skoncentrisati na posao koji je poinjao sutra, 3. juna 1950. go
dine.
Kao i sve prethodne grupe osuenika i ova je upuena u KPD
Zenica. 28 ) Za razliku od ranijih, mada uz identini administrativni
postupak i uz potpis Zajka Dizdarevia, Kapi Husein i ostali
(ukupno njih 18) poslani su tek 7. juna. Nisam uspjela provjeriti,
ali je mogue da im je, kao relativno maloj grupi, odreeno da sa
ekaju zavretak osmog, zadnjeg cazinskog vojnosudskog procesa
pa da se sa tim osuenima zajedno poalju i Zenicu.

Zadnji (osmi) i glavni vojnosudski proces u Cazinu

Glavni pred sud izlaze posljednji. 29 ) Zato posljednji? Da se


radi o pozoritu takvo pitanje se ne bi ni postavljalo, struktura dra
me sama po sebi podrazumijeva stepenovanje napetosti radnje,
vrhunac zapleta i rasplet. Meutim, u Cazinu 1950. godine nije bi
lo plemenite umjetnosti i glumaca, u igri su bile ive glave, sudbine
na stotine ljudi i porodica. Za dvije sedmice na smrt je osueno 16
uglavnom mladih ljudi, viestrukih oeva. No, ne mislim da je bio
scenarij suenja u Cazinu voen neijim dramaturkim ambicija
ma, mada je ukupno zbivanje tog vojnog suenja na kraju, a pogo
tovo posmatranog s vee vremenske udaljenosti, poprimilo, pre
tpostavljam ipak sasvim sluajno, upravo dramski tok.
Osnovni razlog to je glavnima sueno na kraju vidim u na
stojanju istranih organa Udbe, svakako po naredbi sa vrha, da to
) CAVS, 308/5048.
) Svi spisi suenima na ovom, zadnjem vojnosudskom procesu u Cazinu nose za
jedniku signaturu k. 308/50.

336

svestranije i dublje proniknu u pozadinu itavog sluaja za to je,


sa jedne strane, bilo potrebno vie vremena a, sa druge, oekivalo
se da e moda, kroz istragu i samo suenje pobunjenicima iz raz
nih sela, na vidjelo izai neki detalji koji bi pomogli da se pokupe
konci u razotkrivanju veza koje su u zemlji i (ili) inostranstvu ti
glavni imali, a u to je Udba, pogotovo u poetku, vjerovala kao u
neto posve izvjesno.
Mada je i ovaj proces protekao u sutini po istom kalupu i uz
ista obiljeja kao svi prethodni, po mnogo emu je ipak bio specifi
an. Prvo i najvanije, na njemu su okupljeni ideolozi i organiza
tori seljakog ustanka na Krajini i voe seljaka u oruanoj akciji
na Cazin i V. Kladuu. Drugo, po broju optuenih to je bio najma
nji, a po svom trodnevnom trajanju najdui vojnosudski proces u
Cazinu. Tree, meu optuenim pobunjenicima nalazilo se lice ko
je je po slubenoj dunosti trebalo da brani postojei poredak, tj.
jedan komandir Stanice narodne milicije. etvrto, to je bio jedini
>roces iji nosilac liste nije bio Musliman, a uz to je ovaj nosiac liste, Srbin, bio i glavni voa ukupnog ustanka na Krajini. Pe
to, to je bio jedini neteritorijalni proces, tj. na njemu nisu, kao
na svakom od prethodnih, preovladavali optueni iz jednog sela
odnosno jednog mjesnog podruja. Prema kriteriju mjesta boravka
optuenih njih 16-orica ivjeli su u 13 razliitih mjesta, pri emu u
jednom selu otac i dva sina Boii. esto, prema sudskoj dokumen
taciji, to je bio i jedini proces na kome ulogu vojnog tuioca vojne
pote 3945 Sarajevo na glavnom pretresu nije obavilo isto lice koje
je potpisalo optunicu. Optunicu kao i sve dotadanje potpisao je
pomonik vojnog tuioca Albin ibenik, a ulogu zastupnika optu
be na glavnom pretresu obavio je pomonik javnog tuioca NR
BiH Enver Krzi. 30 ) Jo je bilo tu specifinosti i sa njima emo se
jo sretati, no pomenute karakteristike vidljive su ve pri samom
povrnom posmatranju predmeta.
Svoju tezu o osnovnom razlogu zakazivanja ovog glavnog
procesa na samom kraju ukupnog vojnog suenja u Cazinu po
tkrepljujem i predajom optunice sudu u zadnji as. ak nije, pre
ma tadanjim odgovarajuim pravnim propisima, ispotovan odre
eni vremenski minimum izmeu dostave poziva i odravanja
glavnog pretresa. 31 ) Dok su prethodni sudski procesi u Cazinu, za-

>0) Za razliku od Albina ibenika Enver Krzi nije bio spreman autoru svjedoiti o
vojnom suenju u Cazinu.
5I) Po Zakonu o vojnim sudovima, l. 7. (SI. 1. FNRJ, br.105 od 10. XII 1947) u po
gledu pravne pomoi, naela, postupka i suenja te u ostvarivanju zadataka vojnih sudo
va primjenjuju se propisi koji vae za redovne sudove. Tako je, u ovom sluaju vaio

337

kazivani takoer u tijesnom vremenskom razmaku, tj. dan, dva ili


tri prije glavnog pretresa, to predsjednik sudskog vijea major
Blagoje Bokovi ne bi mogao initi prije primanja optunice od
strane vojnog tuioca, to sva tri osnovna dokumenta (optunica,
naredba za glavni pretres, poetak, tj. prvi dan samog pretresa)
vojnosudskog procesa Milanu Boiu i ostalima, nose isti datum:
3. VI 1950. Znai, optunica je zaista sastavljana do zadnjeg mo
menta, a njen sadraj i druge neke okolnosti upuuju na zakljuak
da ranije prosto i nije mogla biti zavrena. Naime optunicom je
trebalo uklopiti i sve .grijehe koje su poinili pobunjenici sueni
na prethodnim pretresima.
Ali da li jesu ili nisu saznanja Udbine istrage, do tada ve saz
rela za definitivno zakljuivanje i uobliavanje optunice 16-orici
koje izlazi pred sud 3. juna, ostaje pitanje na koje bih ja odgovori
la prije negativno nego pozitivno, no o tome vie kasnije. Jer, krivi
ca vodstva ustanka kome se poelo suditi dakle 3. juna, nije mogla
i trebala da se sagledava samo kroz oita i relativno lako dokaziva
poinjena djela, ve je trebalo tragati za onim to upravo nije bilo
vidljivo, odnosno to je bilo sakriveno i eventualno kamuflirano.
Meutim, tokom gotovo jednomjesene intenzivnije istrage, orga
ni Udbe u koje su za tu svrhu ukljueni i kadrovi iz Banjaluke, Sa
rajeva, Beograda, saraujui i sa kolegama iz Hrvatske, nisu uspje
li otkriti neke konkretne ire veze krajikih pobunjenika kojima bi
se mogla dokazati tajna politika pozadina dogaaja (dogaanja).
A nije da nisu ulagani znatni napori da se dokue eventualni poti
caji ili direktive koje bi krajiki seljaci mogli primati spolja, iz zem
lje i inostranstva. Prema jednom, 40 godina kasnije datom, sjea
nju u Bihau je npr. u prisustvu Vladimira Bakaria dolo do suoenja izmeu Mile Devrnje i Milana Boia. 32 ) Zanimljivo je da je
taj susret odran izgleda tek nakon suenja obojici (Milanu Boi
u u Cazinu, a Mili Devrnji istovremeno u Slunju) jer bi ga inae,
valjda, pukovnici Filipovi i Lauevi u svom izvjetaju Rankoviu
od 6. 6. 1950. godine zabiljeili a nisu, istiui istovremeno, u inte
resu istrage potrebu takvog suoenja.)
Zakon o krivinom postupku iz 1948. godine, (SI. 1. FNRJ, br. 97 od 6. XI 1948), na ijih
se vie lanova i inae pozivaju vojnosudska dokumenta u svim onim procesima. lan
191, stav 3, tog Zakona glasi: Predsjednik vea starae se da se pozivi za glavni pretres
dostave pravilno i na vreme, a stav 4: Izmeu dana dostave poziva i dana pretresa optu
enom treba da ostane dovoljan rok za pripremanje odbrane. Bilo bi, razumije se, naiv
no oekivati da bi u ovom sluaju i dovoljan rok omoguio kakvu stvarnu promjenu
sadrajnog toka procesa.
) Sjeanje Nikole Boia dato Ahmetu oviu u ljeto 1990. godine, u a. a.
) Izvjetaj S. Filipovia i D. Lauevia.
338

Za ovaj proces je bila ibenikova optunica relativno najo


bimnija. 34 ) Veim dijelom zasnovana je na materijalima iz istra
nog postupka Udbe, i to ne samo zadnjeoptuenih ve i onih odranije, ime je, s obzirom na stvarno glavnu ulogu zadnjeoptuenih,
izvrena jedna mogua rekonstrukcija itavog sluaja. Nemali za
kljuni dio optunice izrazito je ideoloki obojen, zato to je ovu
grupu ustanika trebalo, razumljivo, i najvie ocrniti. Uz to, kroz
zadnjeoptuene, tj. kolovoe trebalo je i ukupnu akciju okarakte
rizirati kao to neprijateljskiju.
Prema generalijama optuenih, devetorica su bili po narod
nosti neopredijeljeni, kako su tada zvanino tretirani Muslimani, a
sedmorica su bili Srbi, poto se i jedan Musliman (Sele Luli) op
redjeljivao kao Srbin. Prosjena starost osmooptuenih bila je 34
godine, s tim da su prosjek bitno naruavali jedan sedamdesetogodinjak (Hasan Keki) i dva pedesetogodinjaka (Milan Boi i
Hasica Karaji). Svi su bili oenjeni, ene su im bile iste konfesio
nalne pripadnosti, osim u sluaju Hasice Karajia koji je imao dvi
je ene i to porijeklom Srpkinje. Osim dvojice svi su imali i djecu,
najvie Selim Beganovi sedmero. Samo jedan optueni, edo
Bogunovi, bio je za to vrijeme dobro kolovan ovjek, imao je
ak gimnaziju i dva razreda srednje tehnike kole. Petorica (Ni
kola i Stevo Boi, Ramo Karaji, Stojan Starevi i Bajro Jui)
zavrili su etiri razreda osnovne kole, svi ostali bili su samouci, a
jedan posve nepismen (Hasica Karaji). U profesionalnom pogle
du 14-orica su bili zemljoradnici, kao uostalom i golema veina
optuenih i po prethodnim grupama.
Nijedan optueni ne bi se ak ni po onim tadanjim kriterijumima socijalno-slojne identifikacije mogao opredijeliti kao krupni
josjednik. Bili su to i u ono vrijeme tzv. sitni i srednji seljaci, meu
tojima je bio Ramo Karaji npr. vlasnik 18 dunuma zamlje a najJogatiji zemljoradnik u grupu bio je Ale ovi sa 100 dunuma (na
kon to mu je iza rata isto toliko zemlje i oduzeto). Svatko od njih
je imao uglavnom po 2-3 komada krupne stoke, pokoji jo nekoli
ko ovaca. Dvojica (edo Bogunovi i Stojan Starevi) bili su
dravni slubenici. Prvi, direktor rudnika u Pjaniima, drugi, ko
mandir SM u Trcu.
Okvalifikovani na poetku optunice kao kulaci, profaistiki elementi i moralno politiki lupei na Cazinskoj krajini
koji kao zdrave snage rade za Moskvu, a kao vojska kralja Pet
ra za zapadne imperijaliste, 16-orica su podijeljeni na dvije pod) CAVS, 308/5019.

339

grupe: Kao inicijatore i organizatore neprijateljske^ akcije ibe


nik je optuio Milana Boia (Crnaja), Alu Covia (turlika Platnica), Nikolu Boia (Crnaja), Milu Miljkovia (Crnaja), Ramu
Karajia (Trnava, s. V. Kladua) i Hasana Kekia (M. Kladua).
Za istaknute pomagae i uesnike neprijateljske akcije optueni
su Stojan Starevi (Trac), Stevo Boi (Crnaja), edo Bogunovi (Cazin), Hasica Karaji (Zagrad, s. V. Kladua), Sele Luli
(Krivaja, s. Cazin), Selim Beganovi (Barske, s. Cazin), Osman
Bajramovi (G. Vidovska, s. V. Kladua), Aga Miski (Kudii, s.
Cazin), Islam Mehi (oralii, s. Cazin), Bajro Jui (Todorovo, s.
V. Kladua). Meu zadnjeoptuenima bi sigurno zauzeli svoje
mjesto, da su ostali ivi: Husein Keki, Alaga Jui, Mue Kovae
vi, Agan Beganovi, bar jedan od brae Saria Hasan ili Selim i
moda jo tko, ukoliko ponetko ne bi bio stavljen za nosioca lis
te u grupu lokalnooptuenih. Poasno mjesto meu glavnooptuenima poneki vjerovatno nisu zasluivali, kao Sele Luli, Selim
Beganovi, Islam Mehi ili Osman Bajramovi npr. Zamijeniti bi
ih mogli Nezir Barjaktarevi, Dedo ovi zv. Mulan, Muharem
Dervievi i jo pokoji, dakle oni koji su jo vie bili upleteni u
stvar. No, tuiocu kome su, pretpostavljam, u sastavljanju lista op
tuenih po grupama morali pomagati organi Udbe, tj. isljednici
koji su vodili istragu i imali ponajbolji uvid u situaciju, odnosno u
sliku optuenih, dakle njima, naroito zbog malog vremenskog
manevarskog prostora, nije bilo jednostavno sastavljati te liste i si
gurno su bili svjesni da je u tom dijelu njihovog posla bilo i pro
pusta.
estorici inicijatora i organizatora pripisana je odgovornost
za ukupnu neprijateljsku akciju i od njene ideje, preko dejstovanja svakog ponaosob na sastancima zavjerenike organizcije,
okupljanja i mobilizaciji mjetana na protivdravnim ciljevima i iz
dajnikim parolama, prikupljanja oruja sve do samih akcija uoi i
na Jurjev - urevdan, te svih nedjela pljaki zadruga, paljenja ar
hive po svim MNO i u Hrvatskoj (Furjan), zaustavljanje autobusa
i zarobljavanje dipa zajedno sa dravnim slubenicima u njemu,
napadanje na stanice NM, kidanje telefonskih veza, maltretiranje
graana, a o emu smo se ve ranije opirnije upoznali. Posebna
teina krivine odgovornosti estorice izreena je u optubi njiho
vog pripadanja operativnom tabu neprijateljske akcije (ustanka),
to je oito i bilo presudan u podjeli 16-orice na dvije podgrupe.
Taj je tab 30. aprila stvarno izabran, a funkcije su podijeljene, da
se podsjetimo, ovako (prema optunici): Milan Boi - koman
dant, Ale ovi - zamjenik komandanta, Mile Miljkovi - naelnik
340

taba, Hasan Keki - lan taba, Nikola Boi - obavjetajac taba,


Ramo Karaji - komandant za V. Kladuu. Ostala desetorica optu
eni su kao istaknutiji pomagai i uesnici neprijateljske akcije.
Dok osmorica meu njima, bar prema uvidu u istrane materijale i
nisu bila sa stanovita krivice za rasvjetljavanje ukupnog dogaaja
posebno interesantna jer se mogla njihova odgovornost posve uporeivati sa znatnim brojem suenih po prethodnim grupama, s izu
zetkom eventualno Steve Boia, dvojica su pobuivali naroitu
panju. Po logici stvari, Stojan Starevi, komandir Stanice milicije
u Trcu, koji i pored silnog pravdanja, nije uspio da se pred tekim
tereenjima i opravda, te jo vie, zna se ve, edo Bogunovi, kao
tajanstvena osoba koja je moda posrednik izmeu nezadovoljnih
krajikih seljaka i neke odreene spoljnje sile. No, optunica u slu
aju . Bogunovia ipak nije uspjela i da pribavi nepobitni dokazni
materijal.
Panju svakog istraivaa ovog ukupnog sluaja vjerovatno bi
posebno privukao onaj dio optunice koji optuene povezuje sa
ratnim razdobljem. I mada smo se ve ranije, smatrajui prethodne
sudske procese, upoznali sa brojnim paualnim kvalifikacijama op
tuenih na liniji njihove izdajnike uloge u ratu odnosno pripa
danje tzv. neprijateljskim formacijama, ustakim, zelenokadrovskim bandama, itd., prema zadnjeoptuenima Albin ibenik ide i
korak dalje. Potpisani vojni tuilac, naime, sastavljajui optunicu
oito uz pomo poznavalaca krajikih ratnih prilika ili nekih pred
oenih mu dokumenata podsjea na ubijanja koja su 1941. i 1942.
godine vrena u selima azinske krajine Osredku, Vrelu, Gradini,
Gati, Rujnici, Krndiji, Bukovici, Bugaru, Miostrahu, Pitalinama i
Potkraju, te u Kordunskom Ljeskovcu i Mavini s hrvatske strane
Korane, pitajui tko sve je poinio ta zlodjela i odgovarajui da o
tome najbolje zna veina mjetana oralia, Pjania, Skokova, Liskovca, Peigrada, Trca, Kudia, Mutnika, Ostroca itd. Teki
ratni zloinci Bori, Budimli, Ljubijanki i dr, ne bi mogli sami da
izvre toliko nasilja, ubistava, paljevina i pljaki, da nije bilo Bo,
stoji a zatim je praznim prostorom isprekidano na predzadnjoj
dvanaestoj gusto kucanoj stranici optunice. Da, upravo tako, oi
to je, da je bila namjera onog tko je diktirao ili sam kucao da se
napie prezime Boi, pa je u zadnjem asu valjda nekome sinulo
da tako neto ipak ni papir ne bi mogao progutati. Ta, sva trojica
Boia bili su partizani, Milan i Nikola prvoborci, familija im itav
tok rata u izbjeglitvu! Moda je u prazan prostor od 3-4 reda tre
balo naknadno upisati neka druga prezimena, po mogunosti ih
pronai meu zadnjeoptuenima ili onima sa prethodnih procesa?
341

No, prostor je na pomenutoj stranici ostao prazan, reenica ne


dovrena (i u desetljeima koja su sljedila).
ibenik je optuene oito sve, ne samo ove zadnje, povezao,
zatim i sa dogaajima na Cazinskoj krajini neposredno poslije ra
ta, kada je, sve do 1947, pokuano sa slinim zlodjelima kakva
su onda i poinjena 1950. godine, pa tuilac i navodi primjere po
kuaja zelenokadrovskog harambae Huseina Agia, hode Redepagia, kulaka Alagia, pa ubistva i pljake izvrene od zelenaca i na cazinskom i na vel. kladukom srezu.
Tuioevi motivi s navodima poinjenih zlodjela na Cazin
skoj krajini u bliskoj prolosti bili su prije svega, u funkciji ukazi
vanja da sve to nije posluilo kao opomena i pouka kako nai na
rodi uvaju svoju sa krvlju okupanu slobodu. Tuilac zakljuuje:
Stoga nema vie pratanja. Potrebno je izvriti temeljito ienje.
Kolovoe i organizatore navjek onemoguiti, a druge strogim i
pravednim kaznama za dui period odvojiti od ovih terena. Osim
toga, ovoj bandi treba unititi bazu, koja je raala kriminal njihove
posjede pretvoriti u opte narodno dobro, (optunica, str. 12).
Zar ovaj zakljuak ne podsjea neodoljivo na ve ranije citirani pa
sus iz zapisnika sa sjednice OK Banjaluka od 17. maja? Pa da uporedimo! U vezi uesnika u pobuni izvriti suenje na smrt i kazne
robije, kao i konfiskaciju imovine. Stvarati na tim imanjima drav
na dobra i izvriti raseljavanje porodica. Uesnike u pobuni izvesti
pred Vojni sud. 35 ) Sadraj zadnje reenice iz ove partijske direkti
ve kroz vojno suenje u Cazinu poetkom juna se upravo privodio
kraju kao to su se naroito osmim vojnosudskim procesom popu
njavale kvote predvienih za smrtne kazne. Jo koji mjesec, pa e
se ostvariti i dio direktive vezane za stvaranje dravnog dobra od
konfiskovanih imanja osuenih. Naravno, prethodno je jo trebalo
obaviti raseljavanje porodica koji isti in, samo drugim rijeima
opisan, vidim u dijelu tuioeve reenice da ovoj bandi treba uni
titi bazu, koja je raala kriminal... Znamo da je u ljetol950. godi
ne i to ostvareno, tj. u Srbac je raseljeno 100-ak porodica, od
nosno, genocidnim rjenikom pokuano je unititi bazu, koja je
raala kriminal.
Da li znai da je Albin ibenik koji je optunicu potpisao i za
ista najodgovorniji za sve ono to se na suenju onda i ostvarilo,
odnosno da e se u pogledu drugih pomenutih sadraja ostvariti
do kraja 1950. godine. I line odgovornosti se vojni tuilac ibe
) ABK, f. OK Banja Luka, k. 30, Zapisnik sa sjednice OK Banjaluka od 17. V
1950. godine342

nik, potpisujui jedan takav tekst, sigurno ne moe osloboditi. Ali,


uporeujui pomenuta dva dokumenta, mislim da sam uspjela do
kazati da je scenarij raspleta cazinske drame, nastao bar dvadese
tak dana ranije i da je njegovo autorstvo partijskog porijekla. A i
je bi i moglo biti u klasinoj partijskoj dravi?!
Vojno tuilatvo bilo je u sutini samo posrednika poluga u
tom sistemu. Jo je jedna stvar indikativna kad je iz optunice pominjani sadrajni isjeak u pitanju. Ne uzimajui u obzir ibenikovu kasniju tvrdnju da on nije ni sastavljao optunice ve ih uglav
nom samo potpisivao, analiza jezikog izraavanja potvruje da je
malo vjerovatno da je tekst pisao ibenik. Mislim da jedan relativ
no mladi (31 godina) Slovenac koji je iz Slovenije doao na slubo
vanje u Sarajevo 1949. godine, nije mogao samostalno ili nije mo
gao uopte koristiti, pogotovo ne kompetentno u kontekstu takve
izraze kao to su npr. zacariti, zagojaenost, navijek i dr.
Za primjenu tih i takvih rijei gotovo je neophodno da je ovjek
roen na srpskohrvatskom govornom podruju. No, ibenik je
bez sumnje potpuno shvatao sutinu onoga to je potpisivao i si
gurno mu nije padalo na pamet da dovodi u pitanje formulacije
koje su drugi i smiljali a moda i pisali.
Glavni usmeni pretres esnaestorici trajao je dva dana, prvoj
estorici prvi, preostaloj desetorici drugi dan. Svi optueni, osim
. Bogunovia, su, prema zapisniku, izjavili da se osjeaju krivima
i da se za poinjena djela kaju. Izjave optuenih kretale su se,
razumije se skraeno, uglavnom na liniji onog to su ranije rekli i u
istrazi pred Udbom. Oito je bilo da je i na ovom pretresu, to je
bila karakteristika i prethodnih, svatko od optuenih pokuao svo
ju odgovornost to vie umanjiti, krivicu ublaiti, prebacujui je na
druge. Dok zadnjoj estorici na pretresu nisu postavljena nikakva
pitanja, od ostalih tuilac je uglavnom traio jo i dodatna razja
njenja. Kod tih glavnih dolazilo je do suoenja a svakom od e
tiri jedan od uesnika bio je Nikola Boi. Teretio je oca Milana,
Stojana Starevia i edu Bogunovia za ponaanja odnosno izja
ve koje ovi na sudu nisu priznali. Meutim, Nikolu je Ale ovi
teretio vie nego to je on na sudu bio spreman priznati. Prema ne
kim sjeanjima, Bejze ovi npr., koja je kao Alina supruga pratila
suenje sva tri dana, publika je stekla utisak da Nikola prilino
bezobzirno tereti oca to uostalom, odgovara, prema Zapisniku, i
reenici iz Nikolinog iskaza na pretresu: ...on je stalno govorio
Jrotivu narodne vlasti iako smo dobro iveli uvek je bio nezadovojan. U 1949. nismo dali nikakav otkup u itu. Stojan Starevi bi
tao komandir milicije ionako stradao, a edu Bogunovia Nikola
343

je svojim svjedoenjem sigurno lino presudno okrivio. Procesu je


prisustvovala i Milanova ena Bosiljka, Nikolina i Stevina majka.
Mnogi je pamte po njenim istupanjima. Bejza ovi npr., poznaju
i je inae kao veoma aktivnu jo iz rata, 40 godina kasnije Bosilj
ku opisuje kao enu koja je u sudnici i van nje uporno branila
svoja dva optuena sina Nikolu i Stevu. 36 )
Kao uglavnom i na svim prethodnim procesima tako se je i na