Udruženje za zaštitu okoline

Zeleni Neretva
Konjic

gornja
NERETVA

gornji
tok
rijeke
Neretve
gornja
NERETVA

Gornji tok rijeke Neretve odliku-

je se bistrom i čistom vodom gdje ri-
jeka protiče kroz kanjonsko-klisuraste
predjele i rijetke doline pri čemu stvara
niz atraktivnih brzaka, slapova i virova.
UVOD
Ovo je priča o gornjem toku rijeke Neretve
i prostoru u okruženju vodotoka nazvanog Gornja
Neretva, koji predstavlja izuzetnu prirodnu vrijednost
i rijetkost, ne samo u Bosni i Hercegovini već i u širem
okruženju. Područje Gornje Neretve je do danas osta-
lo sačuvano i netaknuto u svom izvornom prirodnom
ambijentu.
gornja
NERETVA
1. GEOGRAFSKO ODREĐENJE
Neretva je najveća i jedina rijeka u BiH koja
se ulijeva u Jadransko more (izuzmu li se podzemne
vode Trebišnjice). Kao i sve bh. rijeke koje izviru u
području Dinarida i Neretva se od izvorišta usmjerava
prema sjeveru, tačnije teče u smjeru sjeverozapada
sve do ušća desne pritoke Rame, kada mijenja pravac
prema jugu. Dužina rijeke Neretve je oko 230 km.
Gornji tok Neretve do 50-ih godina prošlog
stoljeća upravo je bio od izvora do Rame, ali se re-
ducirao pod čovjekovim uticajem, izgradnjom brane
HE Jablanica i formiranjem akumulacije poznate pod
nazivom Jablaničko jezero. Danas se pojam Gornja
Neretva odnosi na tok rijeke od izvora do Konjica u
dužini od 84 km.
2. GEOMORFOLOŠKE ODREDNICE
Gornji tok Neretve, odnosno Gornja Neretva
svojim tokom u pravcu jugoistok-sjeverozapad upravo
se podudara sa pravcem planinskog masiva Dinarida.
U neposrednom okruženju rijeke nalaze se planine
Zelengora i Čemerno u izvorišnom dijelu, Visočica,
Treskavica i Bjelašnica sa sjeverne, te Crvanj i Prenj
sa južne, odnosno jugozapadne strane vodotoka.
Gornji tok Neretve sa okruženjem je
geomorfološki raznolik sa pretežno krečnjačko-
dolomitnim sastavom tla. Smjenjuju se razni pro-
fili doline od klisurasto-kanjonskog oblika veće ili
manje strmine pa sve do većih proširenja (Ulog i
Glavatičevo). Upravo je vodotok Gornje Neretve ras-
jedna linija koja obilježava specifičnost tla koje bitno
utiče na hidrološke karakteristike. Tako u pravilu (sa
nekim izuzecima) desna, sjeverna strana kao vodo-
nepropusni dolomitni sastav terena ima hidrološka
obilježja pritoka veće dužine, usječenih u teren koje
imaju izvorišta na obroncima Bjelašnice, Visočice
i Treskavice. Istovremeno, lijevi dio sliva, s južne
strane, karakteriše kraški, vodopropusni teren. Tako
su se na ovom području razvila obilježja kraškog
hidrološkog podzemlja koje se očituje u pojavama
brojnih kraških vrela u neposrednoj blizini vodotoka
ili pak pritoka kratkog toka sa izdašnim vrelima.
 gornja
3. HIDROLOŠKE KARAKTERISTIKE
NERETVA
3.1. Izvorište Neretve

Izvorište Neretve je u području Čemerna

koje predstavlja karakterističnu vododjelnicu između
Jadranskog i Crnomorskog sliva. Na širem području su
izvorišta Sutjeske, pritoke Drine, ali i Vrbe čije vode
podzemnim putem (jezero Klinje, Mušnica, Fatnička
rijeka) otiče u sliv rijeke Trebišnjice. Izvorište Neretve
je na 1227 m.n.v. sa zapadne strane sedla Gredelj –
planine Jabuka, a više manjih izvora i potočića čine
izvorišnu čelenku Neretve.

3.2. Tok Gornje Neretve

Od svog izvora pod Gredeljom Neretva teče

kroz Borač u kome je i mjesto Ulog. U Borču je do- Veliki broj pritoka i vrela utiče u
lina ižlebljena i duboka je 500 do 600 metara. Ovaj gornji tok Neretve, a posebno se
dio toka Neretve karakteriše odsustvo većih pritoka ističu Gornji i Donji Krupac (slika
uslijed relativno malog slivnog područja. Ispod Ulo- gore), kao i pritoke: Ljuta (Din-
ga, tačnije od ušća lijeve pritoke Jezernice rasjed se dolka), Rakitnica, Lađanica, Župski
ne poklapa sa dolinom Neretve koja sjevernije teče Krupac i Ljuta kod Konjica.
velikom okukom gdje joj je dolina u krečnjaku udu-
bljena i gdje odstupa od svog pravca JI – SZ. Ovdje
Neretva nije upotrijebila uzdužni rasjed i dolina joj
je čisto erozivna. Korito je izdubljeno u krečnjaku, a
dubina doline doseže i do 800 metara. Ispod prevo-
ja Obalj vodotok Neretve ponovo se vraća u rasjed i
pravac JI – SZ. U daljem toku klisure se smjenjuju sa
manjim zaravnima i bregovima i sa više proširenja.
Tu i tamo do same rijeke spuštaju se livade i pašnjaci.
Ova proširenja sa gazovima prisutna su u području
Četvrtina i Suhora. Ponovo se smjenjuju klisurasti
oblici sve do Janjine i nešto niže Slatine gdje Neretva
ulazi u širu kotlinu – Župu. Župom se zove predio
od ušća Slatinice, desne pritoke, pa do tjesnaca is-
pod sela Kašići. Glavno mjesto u Župi je Glavatičevo.
Dolina je prostrana, rijeka ima blaži pad, ponegdje
i meandrira i ovaj dio vodotoka poznat je po obilju
pješčanih sprudova, a i dno rijeke je pjeskovito. Ispod
Kašića korito se sužava, pad rijeke je veći, a ispod

gornja
Bukovice se nalazi tkz. Mali kanjon. Ispod ušća Rakit-

NERETVA

nice nastavlja se veći kanjon poznat kao Proplave i
koji završava uzvodno od sela Džajići gdje se dolina
ponovo proširuje. Nekoliko kilometara niže vodotok
završava u konjičkoj kotlini gdje Neretva „utiče“ u
Jablaničko jezero.
Zbog geoloških karakteristika tla
desne pritoke Gornje Neretve odlikuju
se dužim tokom dok su lijeve pritoke
uglavnom kratkog toka, ali sa obilnim
i izdašnim vrelima kao što su Lađanica
i Župski Krupac (slika ispod).

3.3. Pritoke Gornje Neretve

Gornju Neretvu karakterišu razni hidrološki

oblici:
• pritoke – površinski vodotoci dugog toka, velikog
pada i obilja vode;
• pritoke kraćeg toka i malog pada, također bogate
vodom;
• vodotoci – potoci koji u ljetnom periodu skoro pa
nestanu;
• obilna vrela neposredno uz vodotok;
• prirodna jezera u širem okruženju posebno u peri-
odu velikih voda.
Hidrološke karakteristike, osim geomorfoloških, uz-
rokovane su i klimatskim faktorima. Ovo područje
ima nadprosječan intenzitet padavina (1500 – 2000
mm/mj). Međutim, vremenski je veoma nepovoljno
raspoređen (40 – 70 mm/mj u ljetnim mjesecima) te
su izrazite velike i male vode Neretve i pritoka.
Fenomen „zakašnjelih voda“ osobito na južnoj
strani (Prenj i Crvanj), gdje se snjegovi otapaju u
proljeće i formiraju hidrološko podzemlje, značajno
odlaže pojavu malih voda u sušnom periodu. Stoga
su vrela i pritoke s lijeve strane puno bogatije vodom
i u ljetnim mjesecima. Veće pritoke s desne strane su kovici. U širom okruženju su Uloško, Štirinsko,
kalinovačka Ljuta (zvana još i Dindolka ili Repešnica), Kotlinovačko, Blatačko i Boračko jezero od kojih
Rakitnica, konjička Ljuta i Trešanica. Manje pritoke, je ovo posljednje najveće i najpoznatije.
naročito u ljetnom periodu, su Jezernica, Jasenica, Ovi doticaji bitno određuju proticaje
Bjelimićka rijeka, Slatinica i Račica. Značajan vodotok Neretve. Mjerenjem vodostaja može se utvrditi
s desne strane predstavljaju vode Gornjeg i Don- najprije duboka depresija tokom ljeta izazvana
jeg Krupca, dva izdašna vrela neposredno uz korito oskudnim padavinama i mala depresija zimi
Neretve. Ova vrela su toliko obilna da Neretva na uslijed niskih temperatura; zatim dva porasta:
ovom mjestu (Krupačke stijene) prerasta u pravu ri- proljetni, izazvan vodom od otapanja snijegova
jeku. Značajnije lijeve pritoke su Jezernica (otoka iz i jesenji, izazvan obiljem kišnih padavina. Tekući
Uloškog jezera), Lađanica i Krupac u Glavatičevu i kroz kanjone i klisure Neretva prima obilje vode
konjička Bijela. Manje pritoke su Živašnica, Bukovica, iz izvora i vrela što vode Neretve čini hladnim
Šištica i Džajićki potok. Neophodno je istaći i niz vrela čak i u ljetnom periodu.
sa s lijeve strane naročito u Močilima, Suhorima i Bu-
gornja
NERETVA 3.4. Specifičnosti Gornje Neretve

Izuzetno visoka amplituda velikih i oskud-

nih padavina u toku godine veoma utiče na prom-
jenu veličine protoka Gornje Neretve. Višegodišnjim
mjerenjima vodostaja utvrđena je najprije duboka
depresija tokom ljeta izazvana oskudnim padavinama
i mala depresija zimi uslijed niskih temperatura; za-
tim dva porasta: proljetni, izazvan vodom od otapan-
ja snjegova i jesenji, izazvan obiljem kišnih padavina.
Srednji godišnji proticaji na nekim karakterističnim
tačkama gornjeg toka Neretve su:
• Ulog – 9 m³/sek
• Ljubuča – 27 m³/sek
• Glavatičevo – 34 m³/sek
• Konjic – 58 m³/sek
Ovi podaci jasno govore da je tok Neretve od izvora
do Uloga veoma oskudan doticajima (cca 30 km od
izvora) a da se ti doticaji veoma umnožavaju nizvod-
no jer se do Glavatičeva (60 km od izvora) proticaj
učetverostruči. Posebno je karakteristično povećanje
neposredno nizvodno od Uloga (mjerno mjesto
Ljubuča) gdje se za nešto više od 10 km toka protok
trostruko poveća. Ovo uzrokuje dijelom desna pritoka
Ljuta, ali još više obilna vrela Gornjeg i Donjeg Krup-
ca. Koliko proticaji u toku godine variraju pokazuje i
višegodišnjim mjerenjem u Glavatičevu utvrđen mini-
malni prosječni godišnji proticaj u avgustu ispod 9
m³/sek (skoro četiri puta niži od godišnjeg prosjeka).
Zato i ne čudi da je Neretva u prvih 30-ak km toka,
posebno u ljetnom periodu, izuzetno niskog protoka
što joj daje karakteristike potoka a ne rijeke.
Temperatura Neretve veoma varira tako da
je izmjerena maksimalna temperatura od 17,1º C
(avgust) i minimalna 5,2º C (januar). Ova razlika
je još veća u prvih 30-ak km toka zbog malog pro-
toka i odsustva doticaja hladnih vrela. Inače, zbog
hidrološkog podzemlja obilja vrela hladne vode tik uz
vodotok vode gornjeg toka Neretve su ispod prosjeka
temperatura u odnosu na druge bh. rijeke.
 Kanjon rijeke Rakitnice se svrstava
među najatraktivnije kanjone ovog
dijela Evrope, ali i u takvim izrazito
nepristupačnim dijelovima ove jedinst-
vene rijeke postoje pitoma mjesta koja
pohode ljubitelji iskonske prirode.

gornja
NERETVA
 gornja
NERETVA

U gornjem toku Neretve se sve

više iskorištavaju turistički prirodni
potencijali, stoga je sve izraženija
izgradnja turističko-ugostiteljskih
objekata i prateće infrastrukture.
 MAPA
GORNJEG TOKA
NERETVE

Sarajevo
Bitovnja 60 km
(1730 m)

an ica
Treš

Bjelašnica
Konjic (2067 m) Treskavica
(2086 m)
Mostar Ljuta
70 km Rakitnica

Bijela

Visočica
(1988 m)

Prenj
(2155 m) Bjelimići

Boračko jezero
a
Glavatičevo Ljut
Krupac

Lađanica
Vrelo
Krupac

Uloško
jezero
Ulog Ne
ret
Crvanj va
(1954 m)

Zelengora
Bo (2026 m)
ra
č
 gornja
NERETVA
4. PRIRODNO I KULTURNO NASLIJEĐE
vodopade pri čemu je nastala impresivna naslaga
4.1. Prirodne vrijednosti sedre sa speleološkim oblicima. U vodotoku Neretve
poznati su virovi Tihalj, Knežak i Đavolje oko. Vodotok
Gornji tok Neretve sa širim okruženjem zbog Neretve kroz Župu je izuzetno atraktivan kako zbog
svojih geomorfoloških i hidroloških specifičnosti svojih pješčanih plaža tako i po bogatstvu autohtonim
predstavlja područje visokih prirodnih vrijednosti do ribljim vrstama. Posljednjih godina ovaj dio Neretve
danas sačuvanih u svom izvornom obliku. Klisure i prosto je doživio turistički bum sa nizom novih kam-
kanjoni, brzaci, slapovi i vodopadi, obilje vrela čiste pova i sadržaja, a desetak rafting agencija svake go-
i zdrave vode, sa atraktivnim pritokama, jezerima, dine ugoste na hiljade turista.
a u širem području i atraktivnim masivima visokih Vodopad Šištice, ušće Rakitnice, kanjoni,
planina (značajan broj vrhova preko 2000 m.n.v.) kao vrela i vodopadi Blizanci, te Džajića Buk su nezabo-
što su Treskavica, Visočica, Bjelašnica i Prenj. Sve ravne destinacije za brojne posjetitelje koji prođu
to oslikava da je na ovom relativno malom prostoru kroz kanjon Neretve. Uz sve ovo treba istaći i poznatu
priroda bila izuzetno izdašna. Mnogi od ovih prirod- prirodnu vrijednost obližnjeg gorskog oka – Boračkog
nih fenomena i rijetkosti odavno su prepoznati i od jezera, koje je glacijalno-tektonskog porijekla i sa
strane društva (države) i kao takvi zaštićeni zakonski. veoma čistom i bistrom vodom.
To su kanjoni Neretve i Rakitnice, Boračko i Blatačko
jezero, vodopad Šištice. Upravo su u toku aktivnos-
ti na proglašenju dva nacionalna parka baš na pro-
storu gdje Gornja Neretva čini okosnicu zaštićenog
prostora. Sa sjeverne strane vodotoka: Bjelašnica,
Visočica, Treskavica sa kanjonom Rakitnice i sa južne
strane: Prenj, Čvrsnica i Čabulja.
I dok su navedene prirodne vrijednosti i nji-
hova zaštita poznate javnosti skoro pa prikrivene su
informacije da je prije više od 50 godina (1958. g.)
Zemaljski zavod za zaštitu kulturnih i prirodnih vri-
jednosti BiH stavio pod zaštitu države kao prirodne
vrijednosti slijedeće objekte:
- Klisure na Neretvi: Čeljina, Gradina, Mrka stijena sa
tzv. gradom Stjepana, Krstac, Hotovska brda i Vele-
tin.;
- Djevičin Vir niže Treskavca na Neretvi;
- Izvor Gornji Krupac i otoka čitavom svojom dužinom
do utoka u Neretvu;
- Izvor Donji Krupac niže Treskavca.
Pored navedenih zaštićenih područja i objekata svo-
jom atraktivnošću, a naročito opsesivnim kanjonom
u donjem toku ističe se Ljuta (Dindolka, Repešnica).
Kao geomorfološki spomenici prirode su pod
zaštitom izvor Pridovice kod Uloga i pećina Vrpeć
u Bjelimićima. U mjestu Zabrđani nalazi se pećina
veličine cca 2 ha, zaštićena kao geomorfološki spo-
menik prirode, a potok Močila kod Mlinova stvara
 Boračko jezero, koje je glacijalno-
tektonskog porijekla, ime je dobilo po
crnim borovovima (gore lijevo) koji
rastu u okolini. Jezero se nalazi na ob-
roncima planine Prenj (dole desno) i
predstavlja najveće prirodno jezero ove
vrste u Bosni i Hercegovini.

gornja
NERETVA
 Gornji tok Neretve naseljavaju bro-
jne autohtone riblje vrste od kojih su
najpoznatije salmonidne vrste: potočna
pastrmka (dole lijevo), mekousna pastrm-
ka i glavatica. Ove dvije posljednje pred-
stavljaju endemske vrste ovog područja.

gornja
NERETVA
 gornja
NERETVA
4.2. Biodiverzitet (biološka raznolikost)

Područje Gornje Neretve je naseljeno i bogato

raznolikom ihtiofaunom što je bilo predmet znanst-
venih istraživanja još u 19. stoljeću. Najpoznatije
autohtone riblje vrste su iz porodice salmonida: me-
kousna pastrmka, potočna pastrmka, jezerska pas-
trmka i glavatica. Pored njih u Neretvi obitavaju i
druge autohtone riblje vrste kao što su klijen, gaga,
strugač i peš. Ipak, salmonidi su najčešće na meti
sportskih ribolovaca zbog svog kvaliteta i atrak-
tivnosti, a mekousna pastrmka i glavatica se sma-
traju endemskim vrstama ovog područja. Posebno je
interesantna glavatica zbog svoje veličine pri čemu
može dostići težinu čak do 30 kg. Gornju Neretvu
naseljava i riječni rak koji je ujedno i indikator čiste
vode. Riječni rak, pored Neretve, naseljava i njene
pritoke kao i Boračko jezero. Endemska mekousna
pastrmka, koja obitava jedino u rijeci Neretvi, veoma
je osjetljiva riblja vrsta i opstaje samo u vodi boga-
toj kiseonikom i sa relativno niskom temperaturom.
Zato je i područje mekousne pastrmke ograničeno
tek nizvodno od Krupačkih stijena, odnosno od utoka
Gornjeg i Donjeg Krupca koji bitno mjenjaju fizičke i
hemijske karakteristike rijeke. Vremenom je u slivu
Gornje Neretve izvršena introdukcija (unošenje) ri-
bljih vrsta koje nisu svojstvene ovom vodotoku, ali
koje su se ipak održale u njemu: kalifornijska pas-
trmka, zlatovčica, lipljan, bjelica i šaran (samo u
Boračkom jezeru).
Pored ribljih vrsta (ihtiofaune), bliže okruženje
Gornje Neretve obuhvata mnoštvo drugih rijetkih
biljnih i životinjskih vrsta, od kojih su mnoge od njih
endemske. Posebno je to slučaj na području planine
Prenj koje biolozi nazivaju „Prenjski endemski centar“
i na kojem se nalazi najveća koncentracija rijetkih i
endemskih vrsta u Bosni i Hercegovini.

Dugo vremena autentični žičani pješački mo-

stovi su bili jedini način mještanima gornjeg
toka Neretve za prelazak rijeke. Iako je u po-
sljednje vrijeme izgrađeno nekoliko betonskih
mostova još uvijek na nekim mjestima postoji
potreba za starim žičanim mostovima.
 gornja
NERETVA
4.3. Kulturno naslijeđe

Gornja Neretva je i područje niza objeka-

ta zaštićenih kao kulturno-istorijsko naslijeđe.
Napomenućemo samo neke poznatije. U mjestu
Zabrđani nalazi se nekropola sa 40 stećaka, kao i u
Donjem Zavodcu sa 20 stećaka. U Zaboranima kod
Glavatičeva nalazi se srednjovjekovna utvrda Radićev
Dvor, a u mjestu Veletin srednjovjekovna utvrda sa
nekropolom stećaka. U selu Razići (Župa) nalazi se
srednjovjekovna crkva iz 12. stoljeća sa nekropolom
od 100-ak stećaka. U području Glavatičeva je i sred-
njovjekovni grad Gradac sa mostom iz 12. stoljeća.
U selu Biskup nalaze se nekropole Sankovića sa 115
stećaka, kao i temelji srednjovjekovne crkve.
Ipak, najveća vrijednost ovog područja je
nesumljivo obilje čiste i pitke vode, a vodozahtvatne Svoj tok Gornja Neretva završava u
zone nenaseljenih planina Crvnja, Prenja, Visočice i Konjicu utokom u Jablaničko jezero.
Treskavice garancija su u trajnost čistoće i bistrine Nedavno obnovljena stara Kamena
rijeke Neretve i njenih pritoka. ćuprija, izgrađena tokom osmansk-
og perioda (dole), upravo čini donju
granicu gornjeg toka Neretve.
 Prirodne pješčane plaže na
Neretvi privlače veliki broj pos-
jetilaca, ne samo Konjičana,
posebno tokom ljetnog perioda.
4.4. Turizam i rekreacija

Zbog svojih prirodnih vrijednosti područje

gornjeg toka Neretve pruža izvanredne uslove za
razvoj turizma. Čista voda Neretve i pritoka, kao i
atraktivne planine koje okružuju Gornju Neretvu, su
jedinstvenih prirodnih karakteristika i kao takve su
idealne za razvoj posebne vrste turizma koji se naziva
„ekološki“ ili „održivi“ turizam. Rafting, planinarenje,
alpinizam, kajakarenje, sportski ribolov, kanjoning,
kamping i drugi slični sadržaji se u posljednje vri-
jeme sve više nude posjetiocima od strane turističkih
agencija. Poznata turistička destinacija - Boračko
jezero posljednjih nekoliko decenija je pravi magnet
za razne posjetioce iz BiH, ali i inostranstva. Također
se mora posebno pomenuti i pritoka Rakitnica, koja
je zbog svojih izuzetnih prirodnih karakteristika i
geomorfoloških fenomena, idealna za upražnjavanje
raznih ekstremnih sportova u netaknutoj prirodi, ali
i za edukativne i znanstvene aktivnosti. Naravno,
gornji tok Neretve je izuzetno posjećen i od velikog
broja samih građana Konjica i okoline koji se na njen-
im obalama i prirodnim plažama rekreiraju, pogotovo
u ljetnom periodu.
Razvoj pomenutog ekološkog turizma podra-
zumijeva korištenje ovih prirodnih resursa uz sman-
jivanje negativnih uticaja na okolinu na najmanju
moguću mjeru. Stoga se ovaj vid turizma naziva još
i „održivi turizam“ obzirom da se podudara sa defin-
icijom održivog razvoja, što znači da na ovaj način i
buduće generacije mogu uživati ove prirodne resurse
u onakvom prirodnom obliku kakvi su danas. Zbog IMPRESUM
svega navedenog, gornji tok Neretve zadovoljava sve
uslove za dugoročni održivi razvoj lokalne zajednice Izdavač: Udruženje za zaštitu okoline
uz istovremenu adekvatnu zaštitu ovih jedinstvenih Zeleni Neretva
prirodnih resursa. Konjic
Urednik: Amir Variščić
Fotografije: Asad Herić, Dino Kasalo,
Denis Đelmo, Amir Variščić

gornja
U saradnji sa Fondacijom
Heinrich Böll, Ured za

NERETVA
Bosnu i Hercegovinu

Konjic, decembar 2009.

Stavovi iznešeni u ovoj publikaciji ne moraju nužno
odražavati stavove Fondacije Heinrich Böll
 gornji
tok
rijeke
Neretve

gornja
NERETVA
Udruženje za zaštitu okoline Fondacija Heinrich Böll
Zeleni Neretva Ured za Bosnu i Hercegovinu
Omladinska 4, 88400 Konjic Čekaluša 42, 71000 Sarajevo
Tel/fax: 036 728 470 Tel/fax: 033 450 260/450 261
zeleni.n@bih.net.ba h.boel@bih.net.ba
www.zeleni-neretva.ba www.boel.ba