You are on page 1of 225

1

Serijal OSVETNICI

Za Dallina Sandersona, koji se svakoga dana svojim


osmijehom bori protiv zla

Prolog
Vidio sam kako elino Srce krvari.
Zbilo se to prije deset godina: tada sam imao osam. Moj otac i ja bili smo u Prvoj
ujedinjenoj banci u Ulici Adams. Tada smo jo koristili stara imena ulica, ona prije
Aneksacije.
Banka je bila ogromna. Velika otvorena prostorija s bijelim stupovima i crvenim sagom,
te irokim vratima koja su vodila dublje u zgradu. Dvoja velika rotirajua vrata prema ulici, sa
setom uobiajenih vrata sa svake strane. Mukarci i ene prolazili su unutra-van, kao da je
prostorija bila srce neke divovske zvijeri, to je pulsiralo od ivotne energije ljudi i novca.
Kleknuo sam uz naslon stolice koja je bila prevelika za mene, promatrajui protok ljudi.
Volio sam ih gledati. Razliite oblike lica, frizure, odjeu, izraze. Tada su svi jo pokazivali
mnogo matovitosti. Bilo je uzbudljivo.
Davide, okreni se, molim te, rekao je otac. Imao je tihi glas. Nikada ga nisam uo da
je povisio glas, osim onaj jedan jedini put na pogrebu moje majke. Prisjeajui se toga dana i
njegove agonije, jo uvijek zadrhtim.
Okrenuo sam se snudeno. Bili smo sa strane glavne bankovne loe, u otvorenim
uredima gdje rade djelatnici za hipoteke. Odjeljak u kojem smo bili imao je staklene pregrade,
to ga je inilo manje zatvorenim, ali ipak je djelovao lano. Na zidu su visjele male slike
lanova obitelji u drvenim okvirima, na stolu je bila posuda s jeftinim slatkiima i staklenim
poklopcem, a vaza s izblijedjelim umjetnim cvijeem stajala je na ormariu za spise.
Imitacija udobnoga doma, ba kao i mukarac ispred nas, koji se kesio imitacijom
osmijeha.
Kada bismo imali vie sredstava za osiguranje... ree ovjek za hipoteke, pokazujui
zube.
Tu je sve to posjedujem, rekao je moj otac, pokazujui na papir pred nama.
Njegove su ruke bile snane i uljevite, a ten preplanuo od rada na suncu. Mama bi
iskoila iz koe da ga vidi kako na vaan sastanak poput ovoga ide u radnim trapericama i
staroj majici ukraenoj likom iz stripa.
Barem je poeljao kosu koja se poela prorjeivati. Nije mario za to onoliko koliko se
inilo da brinu drugi mukarci. To samo znai manje ianja, Dave, rekao bi mi, provlaei
prste kroz stanjenu kosu. Nisam mu rekao da je zapravo u krivu. Morao bi obaviti jednak broj
ianja, barem dok mu ne ispadne sva kosa.
Mislim da ne mogu uiniti nita glede toga, ree ovjek zaduen za hipoteke. Reeno
vam je i ranije.
Va kolega je rekao da e biti dovoljno, odgovori moj otac, sklopivi pred sobom
svoje velike ruke. Djelovao je zabrinuto. Vrlo zabrinuto.
Hipotekarac se nastavio smjekati. Potapao je hrpu papira na stolu. Svijet je sada
mnogo opasnije mjesto, g. Charleston. Banka se protivi ulasku u rizik.
Opasnije? upita moj otac.
Pa, znate, Epici...
Ali oni nisu opasni, ree strastveno moj otac, Epici su ovdje da pomognu.
4

Ne opet, pomislio sam.


Osmijeh djelatnika za hipoteke konano izblijedi, kao da ga je zabezeknuo ton moga
tate.
Zar ne vidite? rekao je moj otac naginjui se naprijed. Ovo nisu opasna vremena.
Ovo je predivno doba!
Hipotekarac nakrivi glavu. Nije li va prijanji dom unitio jedan Epik?
Gdje je zloinaca, bit e i heroja, ree moj otac. Samo saekajte. Oni e doi.
Vjerovao sam mu. Mnogo je ljudi tada razmiljalo poput njega. Prole su tek dvije
godine otkad se Nevolja pojavila na nebu. Jedna godina otkako su se obini ljudi stali
mijenjati. Pretvarajui se u Epike skoro poput superheroja iz pria.
Tada smo jo ivjeli u nadi. I neznanju.
Dakle, ree hipotekarac, steui dlanove na stolu, tik do okvira slike s generikom
fotografijom nasmijane djece razliitih rasa. Naalost, nai osiguravatelji se ne slau s tom
procjenom. Morat ete...
Nastavili su priati ali sam prestao obraati pozornost. Pustio sam da mi oi odlutaju
nazad na guvu, pa sam se okrenuo, kleei na stolici. Otac je bio previe zadubljen u
raspravu da bi me grdio.
Tako sam zapravo ugledao Epika kada je uetao u banku. Primijetio sam ga odmah, dok
se inilo da mu nitko drugi ne pridaje pozornost. Veina tvrdi da je nemogue razlikovati
Epika od obinih ljudi, sve dok se ne pone koristiti svojim moima, ali oni grijee. Epici se
dre drugaije. Imaju taj osjeaj sigurnosti i suptilnog samozadovoljstva. Uvijek sam ih znao
prepoznati.
ak i kao dijete znao sam da je taj ovjek drugaiji. Leerno je nosio crno poslovno
odijelo s laganom krem kouljom ispod njega, bez kravate. Bio je visok i vitak, ali vrst, kao
veina Epika. Miiav i u formi koja se nazirala ak i kroz komotnu odjeu.
Krenuo je prema sreditu prostorije. Sunane naoale, koje su do tada virile iz depa na
prsima, stavio je uz osmijeh. Tada je podigao prst i uperio ga, nonalantno trznuvi prema
eni u prolazu.
Raspala se u prah, zapaljene odjee, a kostur je pao tropoui po podu. Njezine
naunice i vjenani prsten nisu se raspali. Tresnuli su o pod uz jasan ping, koji sam mogao
uti usprkos buci u prostoriji.
Sve se umiri. Zgroeni, ljudi zastanu. Razgovor prestane, iako je hipotekarac nastavio
bahato predavanje mom ocu.
Konano se zagrcnuo kada je zapoela vriska.
Ne sjeam se kako sam se osjeao. Nije li to udno? Sjeam se osvjetljenja
velianstvenog lustera na stropu, koji je prskao prostor iskrama reflektirajueg svjetla. Mogu
se sjetiti mjeavine mirisa limuna i amonijaka s netom oienog poda. Predobro se mogu
prisjetiti prodorne vriske ustraenih i lude kakofonije glasova kada su ljudi pohrlili prema
vratima.
No, najjasnije se sjeam Epikovog irokog osmijeha gotovo pohotnog dok je upirao
prstom u prolaznike, pretvarajui ih u prah i kosti tom jednostavnom gestom.
Bio sam opinjen. Vjerojatno i u oku. Potonuo sam u naslon stolice, gledajui pokolj
razrogaenih oiju.
Ljudi do vrata uspjeli su pobjei. Svatko tko je proao preblizu Epika umro je. Nekoliko
se zaposlenika i muterija pobacalo po podu ili su se sakrili iza stolova. Zaudo, prostorija se

umirila. Epik je stajao kao da je sam, dok su komadi papira leprali uokolo, a kosti i crni
pepeo leali razbacani oko njega.
Zovu me Smrtonosac, rekao je. Nije ba najpametnije ime, priznajem. Ali ini mi se
nezaboravno. Glas mu je bio jezivo miran, kao da razgovara s prijateljima na piu.
Krenuo je kroz prostoriju. Jutros mi je neto palo na pamet, nastavio je. Prostorija je
bila dovoljno velika da mu glas odjekuje. Tuirao sam se i strefilo me. Zapitam se...
Smrtonoe, zato e danas opljakati banku?
Pokazao je lijeno u par zatitara to su se pojavili iz bonog hodnika, ba kod ureda za
hipoteke. uvari se pretvore u prah, a njihove znake, remenje, oruje i kosti tresnu na pod.
uo sam kako im se u padu kosti odbijaju jedna o drugu. U ljudskom tijelu ima vie kostiju
no to sam mislio, i rade poprilian nered kada se razbacaju uokolo. udan detalj za
primijetiti u tako zastraujuoj situaciji. Ali pamtim ga jasno.
Ruka mi poklopi rame. Moj je tata unuo pored stolice i pokuao me povui dolje, da
me Epik ne vidi. Ali nisam se pomaknuo, a otac me nije mogao prisiliti, a da ne skrene
pozornost na nas.
Vidite, planirao sam ovo itav tjedan, govorio je Epik. Ali ideja me strefila ba
jutros. Zato? Zato opljakati banku? Ionako mogu uzeti sve to poelim! Glupo je!
Zaobiao je info pult i natjerao u vrisku djelatnicu koja se tamo skrivala. Pritisnut, jedva sam
je uspio razabrati.
Vidite, novac mi je bezvrijedan, ree Epik. Potpuno bezvrijedan. Naglasio je to.
ena se strese i pretvori u pepeo i kosti.
Epik se zavrti, upirui prstom na nekoliko mjesta po prostoriji i ubijajui ljude koji su
pokuavali pobjei. Na kraju, nianio je prstom direktno u mene.
Konano sam osjetio nekakvu emociju. Napad strave.
Lubanja lupi na stol iza nas, odskaui i pretvarajui se u pepeo dok se kotrljala po
podu. Epik nije ciljao u mene ve u hipotekarca, koji se skrivao kod svog stola iza mene. Da li
je pokuavao pobjei?
Epik se ponovo okrenuo prema ljudima iza pulta. Napeta ruka moga oca jo mi je uvijek
pritiskala rame. Mogao sam osjetiti njegovu brigu za mene, gotovo kao materijalnu stvar koja
prelazi iz njegove ruke u moju.
Tada sam osjetio uas. isti, paralizirajui uas. Sklupao sam se na stolici jecajui i
drhtei, pokuavajui istjerati iz misli slike stravine smrti kojima sam svjedoio.
Otac me pusti. Ne mii se, promrmlja.
Kimnuo sam, previe uplaen da uinim bilo to drugo. Tata proviri preko svoje stolice.
Smrtonosac je avrljao s jednim od djelatnika. Iako ih nisam vidio, uo sam kada su kosti
popadale. Rjeavao ih se jednog po jednog.
Oevo se lice smrailo. Tada se osvrnuo prema sporednom hodniku. Bijeg?
Ne. Tu su pali zatitari. Mogao sam kroz stakleni bok ureda vidjeti mjesto na kojem su
leali pitolji, s cijevima u pepelu te drkama naslonjenima na rebrene kosti. I moj ih je otac
ugledao. Bio je u Nacionalnoj gardi kada je bio mlai.
Nemoj! Pomislim panino. Tata, ne! No, nisam mogao izgovoriti ni rijei. Brada mi se
tresla kada sam pokuao prozboriti, kao kad mi je hladno i zubi mi cvokou. to ako me Epik
uje?
Nisam mogao dopustiti da moj otac napravi takvu ludost! Bio je sve to imam. Bez
doma sam, bez obitelji i majke. Kada se spremio krenuti, natjerao sam se da posegnem i

zgrabim ga za ruku. Zatresao sam glavom pokuavajui smisliti bilo to to e ga zaustaviti.


Molim te, jedva proapem. Heroji. Rekao si da e doi. Neka ga oni zaustave!
Ponekad, sine, ree otac, oslobaajui se mojih prstiju, i herojima treba pomo.
Bacio je pogled na Smrtonosca pa kliznuo do idueg ureda. Zadravi dah, spustio sam
se oprezno niz stolicu. Morao sam znati. Bio sam ustraen i drhtao sam, ali morao sam vidjeti.
Smrtonosac je skoio preko altera i doskoio na drugu stranu, nau stranu. I tako nije
vano, rekao je, i dalje posve normalnim tonom, mirno etajui okolo. Pljakanje banke
donijet e mi novac, ali ja ne trebam kupovati stvari. Podigao je smrtonosni prst. To je
dilema. Sreom, tuirajui se, shvatio sam jo neto: ubijanje ljudi, svaki put kada ti neto
zatreba, moe biti vrlo nezgodno. Ono to moram napraviti je uplaiti sve i pokazati im svoje
moi. Na taj nain, ubudue, nitko mi nee uskratiti stvari koje elim.
Zaao je iza stupa na drugom kraju banke, iznenadivi enu koja je drala dijete. Da,
nastavio je, pljakanje banke radi novca bilo bi besmisleno ali pokazati to mogu... e, to je
neto vano. Tako sam nastavio s planom. Nacilja, ubije dijete i ostavi uasnutu enu da dri
hrpu kostiju i pepela. Nije li vam drago?
Zinuo sam zbog prizora prestravljene ene koja pokuava vrsto drati pokriva, dok su
bebine kosti klizile i ispadale oko nje. U tom mi je trenutku sve postalo mnogo stvarnije.
Zastraujue stvarno. Iznenada sam osjetio muninu.
Smrtonosac nam je bio okrenut leima.
Moj je otac izaao iz zaklona i zgrabio oruje. Dvoje ljudi sakrivenih iza oblinjeg
stupa, krenu prema najbliem izlazu i projure pored mog oca, gotovo ga sruivi u urbi.
Smrtonosac se okrene. Otac je jo uvijek kleao, pokuavajui podii pitolj, prstiju
klizavih od metala prekrivenog pepelom.
Epik podigne ruku.
to to radi? zagrmi glas.
Epik se trgne. Ja takoer. Mislim da se svatko morao okrenuti prema tom dubokom,
monom glasu.
Netko je stajao na vratima s uline strane. Osvijetljen otraga, bio je tek neto vie od
siluete, zbog sjaja sunca to je bljetalo iza njega.
Nevjerojatna, herkulijanska silueta to izaziva strahopotovanje.
Vjerojatno ste vidjeli slike elinog Srca, ali dopustite mi da vam kaem da su potpuno
neprimjerene. Nijedna fotografija, video ili slika ne moe doarati tog ovjeka. Nosio je crno.
Majica, usko priljubljena uz neljudski velika i snana prsa. Hlae, komotne, ali ne i vreaste.
Nije nosio masku, kao to su to radili neki raniji Epici, ali je zato iza njega vijorio
velianstveni srebrni plat.
Maska mu nije trebala. Ovaj se ovjek nije imao razloga skrivati. Rairio je ruke i vjetar
je pootvarao sva vrata oko njega. Pepeo se zakovitlao po podu a papiri razletjeli. elino Srce
se podigne nekoliko centimetara od tla dok mu je plat sjajio. Poeo je lebdjeti dublje u
prostoriju. Ruke su mu bile poput nosaa mosta, noge nalik na planine, a vrata poput panja.
Nije bio nezgrapan ili nespretan, naprotiv. Bio je velianstven, kose crne poput nafte,
etvrtaste vilice, nevjerojatne grae i visine od preko dva metra.
A tek oi. Te intenzivne, zahtjevne, beskompromisne oi.
Kako je elino Srce graciozno lebdio kroz sobu, Smrtonosac urno podigne prst i
nacilja ga. Majica elinog Srca progori najednom mjestu, kao da je ar cigarete pao na
platno, no on ne pokae nikakvu reakciju. Preleti preko stuba, njeno se prizemljivi na pod
nedaleko od Smrtonosca, dok ga je plat lagano prekrivao.
7

Smrtonosac ponovo zamahne prstom, izgledajui mahnito. Jo jedan zvuk prenja.


elino Srce zakorai prema manjem Epiku, nadvivi se nad njim.
U tom sam trenutku znao da je to ono to je moj otac ekao. To je bio heroj za kojeg su
se svi nadali da e doi, onaj koji e naplatiti sva zla koja su nam Epici nanijeli. Taj je ovjek
bio ovdje da nas spasi.
elino Srce posegne i dograbi Smrtonosca dok je neuspjeno pokuavao klisnuti.
Smrtonosac se grevito trgne, a naoale mu zazvee na tlu, pa zastenje od bola.
Pitao sam te neto, glas elinog Srca odjekne poput grmljavine. Okrenuo je
Smrtonosca da ga pogleda u oi. to radi ovdje?
Smrtonosac se trgne. Izgledao je uspanieno. Ja... ja...
elino Srce podigne drugu ruku, upirui prstom. Polaem pravo na ovaj grad, mali
Epie. Moj je. Zastane. I moje je pravo da gospodarim ljudima ovdje, a ne tvoje.
Smrtonosac nagne glavu.
to je sad? Pomislim.
ini se da ima snage, maleni Epie, ree elino Srce, promotrivi kosti razbacane
uokolo. Prihvatit u tvoju pokornost. Budi mi lojalan ili umri.
Nisam mogao vjerovati rijeima elinog Srca. Zapanjile su me, ba kao i
Smrtonoevo pustoenje. Koncept slui mi ili umri postat e temelj njegove vladavine.
Ogledao se prostorijom i progovorio eksplozivnim glasom. Ja sam sada vladar ovoga grada.
Sluat ete me. Ja posjedujem ovu zemlju. Ja sam vlasnik ovih zgrada. Kada plaate poreze,
oni pripadaju meni. Ako se ne pokorite, umrijet ete.
Nemogue, pomislio sam. Ne i on. Nisam mogao prihvatiti da je ovo savreno bie ba
poput svih ostalih.
Nisam bio jedini.
Nije trebalo biti ovako, rekao je moj otac.
elino Srce se okrene, oito iznenaen to se u prostoriji prepunoj puzeih, kukajuih
ljudi netko usuuje javiti.
Tata je iskoraio, drei pitolj uz tijelo. Ne, ree. Nisi poput ostalih. Vidim to. Bolji
si od njih. Krenuo je naprijed, zaustavivi se tek nekoliko metara od dvojice Epika. Ovdje si
da nas spasi. Uokolo se nije nita ulo, osim ridajue ene koja je jo uvijek drala ostatke
umrlog djeteta. Izluena, uzalud je pokuavala sakupiti kosti, trudei se ne ostaviti na podu
niti jedan maleni kraljeak. Odjea joj je bila prekrivena pepelom.
Prije no to je ijedan Epik uspio odgovoriti, bona su se vrata naglo otvorila. Mukarci u
crnim pancirkama i s pukama u rukama, nahrupili su u banku te otvorili vatru.
Vlada se, tada, jo nije predavala. Jo su se pokuavali boriti protiv Epika, podvrgnuti ih
zakonima smrtnika. to se tie Epika, od poetka je bilo jasno da s njima nema okolianja niti
pregovora. Upada pucajui iz svih oruja i nada se da Epici s kojima e se sukobiti, mogu
biti ubijeni obinim metkom.
Moj otac, gonjen starim ratnim instinktima, skoio je i u trku se sklonio iza stupa blieg
prednjem dijelu banke. elino Srce se okrenuo, s iznenaenim izrazom na licu, dok je val
metaka jurio prema njemu. Odbijali su se od njegove koe, trgajui mu odjeu, ali ostavljali
su ga potpuno neokrznutog.
Epici poput njega bili su ono to je Ujedinjene Drave natjeralo da potpiu Kapitulaciju,
koja je svim Epicima dala potpuni imunitet od zakona. Pucnjava ne moe nakoditi elinom
Srcu rakete, tenkovi, kao i najnaprednije ljudsko oruje, ne mogu ga ni ogrepsti. A kad bi ga
se i moglo zarobiti, nijedan zatvor ne bi ga mogao zadrati.
8

Tako je vlada ljude poput elinog Srca proglasila prirodnim silama, poput uragana ili
zemljotresa. Pokuati rei elinome Srcu da ne moe uzeti to eli, bilo bi uzaludno, ba kao
i donijeti zakon koji zabranjuje vjetru da pue.
Toga dana u banci vidio sam svojim oima zato su mnogi odluili ne uzvratiti napad.
elino Srce podigne ruku, a energija hladne ute svjetlosti pone sjajiti oko nje. Smrtonosac
je stao iza njega, sakrivajui se od metaka. Za razliku od elinog Srca, izgleda da se bojao
ranjavanja. Nisu svi Epici bili otporni na metke, samo oni najmoniji.
elino Srce oslobodi izboj utobijele energije iz svojih dlanova, rasplinuvi grupu
vojnika. Uslijedio je kaos. Vojnici su zalegli u zaklone koje su uspjeli pronai; dim i komadii
mramora ispunili su zrak. Jedan od vojnika ispalio je neku vrstu rakete iz svoje puke, koja je
pak projurila pored elinog Srca dok je energijom nastavljao rasturati svoje neprijatelje i
pogodila stranji dio banke, raznijevi trezor.
Zapaljene novanice raspre se u eksploziji. Kovanice polete u zrak i zaspu tlo.
Povici. Vriska. Bezumlje.
Vojnici su ubijeni brzo. Nastavio sam se griti uz naslon stolice, rukama pokrivi ui.
Bilo je tako glasno.
Smrtonosac je i dalje stajao iza elinog Srca. Dok sam gledao, nasmijao se, a zatim
podigao ruke, grabei prema vratu elinog Srca. Ne znam to je namjeravao uiniti. Moda
je imao jo kakvu mo. Veina Epika, monih poput njega, posjedovali su vie od jedne.
Moda e to biti dovoljno da ubije elino Srce. Sumnjao sam, ali svejedno, nikada
neemo saznati. U zraku se zauo samo jedan prasak. Eksplozija je bila toliko glasna da me
ostavila nagluhog, do te mjere da sam jedva prepoznao zvuk pucnja. Kada se dim eksplozije
raziao, mogao sam vidjeti oca. Stajao je ispred elinog Srca s podignutim rukama, lea
naslonjenih na oblinji stup. Lice mu je izgledalo odluno i drao je pitolj uperen u elino
Srce.
Ne. Ne u elino Srce. U Smrtonosca, koji je stajao tik iza njega.
Smrtonosac posrne, s ranom od metka na elu. Mrtav. elino Srce brzo se okrene,
pogledavi manjeg Epika. Tada se ponovo okrene mojemu ocu i podigne ruku do lica. Tamo,
na obrazu elinog Srca, tono ispod oka, bila je krvava crta.
U prvom trenutku pomislio sam da ga je poprskao Smrtonosac. Ali kada ju je elino
Srce obrisao, nastavila je krvariti.
Tata je pucao u Smrtonosca, ali metak je prvo proao pored elinog Srca i usput ga
okrznuo.
Taj je metak ranio elino Srce, dok su se meci vojnika odbijali od njega.
Oprosti, ree moj otac, zvuei tjeskobno. Pokuao te dohvatiti. Ja
elinom se Srcu oi raire, pa podigne prste ispred sebe, gledajui u vlastitu krv.
Doimao se potpuno zbunjeno. Osvrnuo se prema trezoru iza sebe, a zatim je pogledao moga
oca. U razilazeem dimu i praini, dvije su figure stajale jedna pred drugom ogroman,
kraljevski Epik te drugi, maleni ovjek bez kue, u smijenoj majici i izlizanim trapericama.
elino Srce skoi zasljepljujuom brzinom i udari mog oca rukom u prsa, drobei mu
lea o stup od bijeloga kamena. Kosti popucaju, a krv procuri iz oevih usta.
Ne! povikao sam. Vlastiti mi se glas uini udnim, kao da sam pod vodom. Htio sam
potrati k njemu, ali bio sam previe uplaen. Jo uvijek razmiljam o svom kukaviluku toga
dana, i gadim se samom sebi.
elino Srce se odmakne i podigne pitolj koji je ispao mojemu ocu. Goruim bijesom
u oima, elino Srce uperi oruje ravno u oeva prsa pa ispali hitac u palog ovjeka.
9

Uinio je to. elino Srce je volio ubijati ljude njihovim orujem. Postalo je to njegov
zatitni znak. Posjeduje nevjerojatnu snagu i moe ispaliti iz ruku energetski udar. No, kada je
rije o ubijanju, smatra da je to vrijedno posebne pozornosti, pa zato voli koristiti njihovo
oruje.
elino Srce pusti da moj otac klizne niza stup i baci mu pitolj pred noge. Tada
zapone ispaljivati energetske udare u svim smjerovima u klupe, zidove, pultove i sve se
zapali. Kada je jedan od udara pogodio blizu mene izletio sam iz stolice i otkotrljao se po
podu.
Eksplozije su posvuda razbacale drvo i staklo, potresajui prostoriju. U nekoliko
trenutaka, elino Srce je unitio toliko toga, da se Smrtonoevo ubojito haranje doimalo
pitomim. elino Srce pohara prostor ruei stupove i ubijajui svakoga koga je ugledao.
Nisam siguran kako sam preivio, puzei preko krhotina stakla i iverja, gipsa i praine to se
uzdizala oko mene.
elino Srce ispusti urlik bijesa i ogorenja. Jedva sam ga uo, ali mogao sam osjetiti
kako razbija preostale prozore i trese zidove. Tada se neto pone iriti iz njega, nekakav val
energije. Pod oko njega promijeni boju, pretvarajui se u metal.
Transformacija se rairila, zapljusnuvi itavu prostoriju nevjerojatnom brzinom. Pod
ispod mene, zidovi pored mene, komadii stakla na tlu sve se odjednom pretvorilo u elik.
Ono to smo tada nauili bilo je da bijes elinog Srca pretvara sve neivo oko sebe u elik, a
poteuje ive stvari i predmete u njihovoj neposrednoj blizini.
Do trenutka kada mu se krik stiao, veina bankinog interijera bila je u potpunosti
transformirana u elik, s poveim gromadama stropa od drveta i gipsa koje su ostale, ba kao i
dijelovi jednoga zida. elino se Srce odjednom lansirao u zrak, probijajui svod i nekoliko
katova kako bi nestao na nebu.
Posrtao sam do tate nadajui se da moe neto uiniti, nekako zaustaviti ovo ludilo.
Kada sam doao do njega stao se griti, lica prekrivenoga krvlju i prsa koja su krvarila iz rane
od metka. Panino sam ga uhvatio za ruku.
Zaudo, uspio je progovoriti, ali nisam mogao uti to kae. Do tog sam trenutka bio
potpuno zagluen. Tata posegne drhtavom rukom i dotakne mi bradu. Rekao je jo neto, ali
ga nisam mogao uti.
Obrisao sam oi rukavom, pa pokuao povui njegovu ruku, kako bi ustao i poao sa
mnom. itava se zgrada tresla.
Otac me zgrabi za rame i ja se zagledam u njega suznih oiju. Izgovorio je samo jednu
rije jedinu koju sam mogao razaznati iz pokreta njegovih usana.
Idi.
Razumio sam. Upravo se dogodilo neto veliko, neto to je izloilo elino Srce, neto
to ga je uasnulo. Tada je jo bio novi Epik, ne ba poznat u gradu, ali uo sam za njega.
Trebao je biti neranjiv.
Onaj ga je hitac ranio i svi prisutni vidjeli su njegovu slabost. Nije bilo anse da nas
ostavi na ivotu morao je zatititi svoju tajnu.
Suze su mi tekle niz obraze i ja sam se okrenuo i potrao, osjeajui se kao totalna
kukavica jer sam naputao oca. Zgrada se nastavila tresti od eksplozija, zidovi su pucali, a
dijelovi stropa padali. elino Srce ju je pokuavao sravniti sa zemljom.
Neki su ljudi istrali kroz glavna vrata, ali ih elino Srce ubije iz zraka. Drugi
pokuaju izii na sporedna vrata, ali to ih odvede samo dublje u banku. Bili su zdrobljeni kada
se veina zgrade uruila.
Ja sam se sklonio u trezor.
10

Volio bih da mogu rei da sam bio pametan i da sam to sam smislio, no tamo sam se
naao sluajno. Mutno se sjeam kako sam dopuzao do tamnog kuta i sklupao se u loptu
plaui, dok se ostatak zgrade uruavao. Kako je bijes elinoga Srca pretvorio vei dio
glavne prostorije u metal, a trezor je ionako bio od elika, pa se ti dijelovi nisu sruili kao
ostatak zdanja.
Satima kasnije, iz ruevina me izvukla spasiteljica. Bio sam oamuen i jedva pri
svijesti, a svjetlost me zasljepljivala dok su me izvlaili na sigurno.
Soba u koju su me smjestili djelomino je potonula i nagnula se na jednu stranu, ali je
zaudo bila netaknuta, sa zidovima i stropovima sada uglavnom od elika. Ostatak nekadanje
zgradurine postao je ruina.
Spasiteljica mi je apnula neto na uho. Pravi se da si mrtav. Tada me odnijela do reda
s truplima i prekrila dekom. Pretpostavila je to bi elino Srce mogao uiniti preivjelima.
Kada se vratila da vidi ima li jo preivjelih, uspaniio sam se i ispuzao ispod
pokrivaa. Vani je bilo mrano, iako je bilo tek kasno poslijepodne. Nonik se nadvio nad
nas; vladavina elinog Srca je otpoela.
Oteturao sam to dalje i epajui uao u nekakav prolaz. To mi je po drugi put spasilo
ivot. Trenutak nakon to sam pobjegao, elino Srce se vratio, lebdei izmeu signalnih
svjetala i prizemljivi se u blizini kra. Donio je nekoga sa sobom, tananu enu s kosom
skupljenom u punu. Kasnije u saznati da je bila Epik po imenu Tekta, koja je raspolagala
moima za pokretanje zemlje. Iako e jednoga dana izazvati elino Srce, tada mu je jo
sluila.
Zamahnula je rukom i tlo se stalo tresti.
Zbrisao sam, zbunjen i uplaen, u bolovima. Iza mene, zemlja se otvorila gutajui
ostatke banke zajedno s tijelima palih, preivjelima koji su primali medicinsku pomo, pa i
samim spasiteljima. elino Srce nije htio ostaviti dokaze. Htio je da ih Tekta sve zakopa
ispod stotina metara zemlje, ubijajui svakoga tko bi mogao progovoriti o onome to se
dogodilo u banci.
Osim mene.
Kasnije te noi, izveo je Veliku preobrazbu, zastraujui prikaz moi kojim je pretvorio
vei dio Chicaga zgrade, vozila, ulice u metal. To je ukljuivalo i dobar dio jezera
Michigan, koje je postalo staklasto prostranstvo crnog metala. Tamo je sagradio svoju palau.
Znao sam, bolje no itko drugi, da nema heroja koji e nas spasiti. Nema dobrih Epika.
Nitko od njih nas ne titi. Mo kvari, a apsolutna mo kvari apsolutno.
ivimo s njima. Pokuavamo preivjeti unato njima. Jednom kada je potpisana
Kapitulacija, veina ljudi prestala se boriti. U nekim dijelovima onoga to smo sada zvali
Podijeljenim Dravama, stara je vlada marginalno bila na vlasti. Dopustili su Epicima da rade
to ih volja, i pokuali nastaviti kao krnje drutvo. Istini za volju, veina je mjesta bila u kaosu
i bezakonju.
U nekim mjestima, kao u Newcagu, jedan boanski Epik vlada kao tiranin. elino Srce
ovdje nema rivala. Svi su znali da je neranjiv. Nita mu ne moe nauditi: ni metci, ni
eksplozije, ni struja. Prvih godina, razni su ga Epici pokuali svrgnuti i preuzeti njegov tron,
ba kao to je i Tekta pokuala. No, svi su mrtvi. Sada rijetko tko pokuava.
Ipak, ako postoji ikakvo uporite za koje se moemo uhvatiti, to je injenica da svaki
Epik ima nekakvu slabost. Neto to ponitava njegove moi, neto to ga vraa u obinu
osobu, makar samo na trenutak. elino Srce nije izuzetak; to dokazuju dogaaji iz banke
toga dana.

11

Moj um krije rjeenje kako se elino Srce moe ubiti. Neto u vezi s bankom,
situacijom ili pitoljem, ili se moj otac osobno nekako uspio suprotstaviti njegovoj
neranjivosti. Mnogi od vas vjerojatno znaju za oiljak na licu elinog Srca. Pa, koliko mogu
utvrditi, ja sam jedina osoba koja zna kako ga je dobio.
Vidio sam kako elino Srce krvari.
I vidjet u ga kako krvari ponovo.

12

PRVI
DIO

13

1
Kliznuo sam niza stubite i stisnuo se uz metalni ljunak na dnu. Teko diui, poao sam
kroz jednu od mranih ulica podzemlja Newcaga. Deset je godina prolo od smrti moga oca.
Taj sudbonosni dan mnogima je postao poznat kao dan Aneksije.
Nosio sam komotnu konatu jaknu i traperice, dok mi je puka bila prebaena preko
ramena. Ulica je bila tamna, iako je bila na vioj razini, s reetkama i rupama koje su zurile u
nebo.
Uvijek je mrano u Newcagu. Nonik je bio jedan od prvih Epika koji je sklopio savez s
elinim Srcem i postao lan njegova najueg kruga. Zbog Nonika nema zore, a kad smo
ve kod toga, nema ni mjeseca, tek ista tama na nebu. itavo vrijeme, svakoga dana. Jedino
to se gore vidi je Nevolja, koja nalikuje na arku crvenu zvijezdu ili komet. Nevolja je poela
sjajiti jednu godinu prije no to su se ljudi poeli pretvarati u Epike. Nitko ne zna zato ili
kako jo uvijek sjaji kroz tamu. Naravno, nitko ne zna ni zato su se Epici poeli pojavljivati,
niti koja je njihova veza s Nevoljom.
Nastavio sam trati, psujui samog sebe to nisam krenuo ranije. Svjetiljke du svoda
podzemne ulice su treperile, bojei sve u plavo. Ulica je bila puna tipinih gubitnika
ovisnika zgurenih po uglovima i dilera, ili jo gorih likova, natiskanih po manjim prolazima.
Bilo je sumnjiavih grupa radnika koji su ili na posao ili s posla, u debelim kaputima s
podignutim ovratnicima to su im skrivali lica. Hodali su pogrbljeno, oiju prikovanih za
zemlju.
Proveo sam veinu posljednjeg desetljea meu njima, radei na mjestu koje smo
jednostavno zvali Tvornica. Dijelom sirotite, a dijelom kola, bilo je to mjesto na kojem su
iskoritavali djecu za besplatan rad. Tvornica mi je barem davala smjetaj i hranu, gotovo
desetak godina, to je bilo mnogo bolje od ivota na ulici, a nisam imao nita protiv rada za
hranu. Zakoni o djejoj radnoj snazi bili su ostaci prolosti, iz vremena kada su ljudi marili za
takve stvari.
Proao sam pored skupine radnika. Jedan me opsovao na jeziku koji mi je zvuao kao
panjolski. Pogledao sam gore kako bih odredio gdje sam. Veina krianja oznaena je
imenima ulica, napisanima sprejem na sjajnim metalnim zidovima.
Kada je Velika transformacija dovela do toga da je vei dio Staroga grada pretvoren u
isti elik, to je obuhvatilo tlo i kamen i to na desetke moda stotine metara duboko u
zemlji. Tijekom prvih godina njegove vladavine, elino Srce pretvarao se da je dobroudan
iako okrutan diktator. Njegovi Kopai iskopali su nekoliko razina podzemnih ulica,
zajedno sa zgradama pa su ljudi pohrlili u Newcago u potrazi za poslom.
ivot je ovdje bio teak, ali drugdje je vladao kaos Epici su bili u stalnoj meusobnoj
borbi za teritorij, a razne vladine ili paradravne vojne grupe, pokuavale su si priskrbiti
zemlju. Newcago je bio drugaiji. Ovdje te bez problema mogao ubiti Epik kojem se nije
svidjelo kako ga gleda, ali je barem bilo struje, vode i hrane. Ljudi se prilagoavaju. To je
ono to radimo.
Osim onih koji to odbijaju.
Hajde, pomislim, provjeravajui vrijeme na mobitelu koji mi je bio privren za
podlakticu ispod jakne. Zastoj zbog raznesene pruge. Krenuo sam drugim preacem,

14

probijajui se kroz prolaz. Bilo je tamno, ali nakon desetak godina ivota u vjenom mraku,
nekako se navikne.
Proem pored skutrenih oblika usnulih prosjaka, pa preskoim jednoga ispruenog
posred prolaza i izbijem na Ulicu Siegel, iru prometnicu bolje osvijetljenu od veine ostalih.
Ovdje su, na razini ispod zemlje, Kopai izbuili sobe koje su ljudi koristili kao duane. Iako
su trenutno bili zatvoreni, ispred veine su stajali naoruani uvari. Policija koju je kontrolirao
elino Srce teoretski je patrolirala i donjim ulicama, ali rijetko su pomagali, osim u
ekstremnim sluajevima.
U poetku, elino Srce je planirao osnovati podzemni grad koji bi se protezao na
nekoliko razina. To je bilo prije no to su Kopai poludjeli i prije no to je elino Srce
prestao glumiti da mari za ljude u donjim ulicama. Ipak, ove gornje razine i nisu bile toliko
loe. Barem se osjeala nekakva organizacija, a bilo je i mnogo izdubljenih rupa koje su se
dale iskoristiti kao domovi.
Svjetlost na stropu bila je naizmjenino blijedozelena i uta. Ako si znao obrasce boja
raznih ulica, mogao si se solidno kretati kroz podzemlje. Barem na gornjim razinama. ak su
i gradski veterani izbjegavali donje razine, zvane eline katakombe, gdje se moe lako
izgubiti.
Jo dva bloka do Ulice Schuster, pomislim, virei kroz otvor na stropu prema bolje
osvijetljenim, svjetlucavim neboderima. Pretrao sam oba bloka, a zatim skrenuo prema
vertikalnom otvoru, grabei nogama uz metalne stube u kojima se odraavalo mutno, jedva
vidljivo svjetlo.
Izjurim na metalnu ulicu, pa se odmah sklonim u prolaz. Mnogi ljudi tvrde da gornje
ulice nisu ni izbliza opasne kao donje, ali ja se na njima nikada nisam osjeao ugodno. Da
budem iskren, nigdje se nisam osjeao sigurno, ak ni u Tvornici s ostalom djecom. Ali ovdje
gore... ovdje gore bili su Epici.
Nositi puku na donjim je ulicama bila normalna stvar, ali ovdje gore mogao sam
privui pozornost vojnika elinoga Srca ili nekog Epika u prolazu. Bit e najbolje da
ostanem sakriven. unuo sam pored nekakvih kutija, hvatajui zrak. Pogledam na mobilni,
kvrcnuvi po osnovnoj karti podruja, pa se osvrnem uokolo.
Tono nasuprot meni bila je zgrada s crvenim neonskim natpisom. Reeveovo kazalite.
Dok sam ga promatrao, ljudi su stali izlaziti pa otpuhnem s olakanjem. Stigao sam na sam
kraj predstave. Svi su bili s gornjih ulica, u tamnim odijelima i haljinama u raznim bojama.
Neki su bili Epici ali veina nije. Bili su to oni koji su se nekako snali u ivotu. Moda su
elinom Srcu bili dragi zbog zadataka koje su izvravali, ili su jednostavno bili djeca bogatih
roditelja. elino Srce mogao je uzeti sve to mu se prohtije, ali da bi odrao carstvo morao je
imati ljude koji e mu pomagati u vladavini. Birokrate, asnike u svojoj vojsci, raunovoe,
trgovake agente, diplomate. Po uzoru na kremu negdanjih diktatura, ti su ljudi ivjeli od
mrvica koje je elino Srce ostavljao iza sebe.
To je znailo da su krivi, gotovo jednako kao i Epici, zbog potlaivanja nas ostalih, ali
nisam im previe zamjerao. U svijetu kakav je danas, radi ono to mora da bi preivio.
U modu su se vratili stari stilovi to je sadanji trend. Mukarci su nosili eire, a
enske haljine izgledale su poput onih koje sam viao na fotografijama iz doba Prohibicije.
Bili su u direktnoj suprotnosti s elinim zgradama i udaljenim, muklim lupanjem naprednog
napadakog helikoptera.
Bogatai se odjednom ponu razmicati, pravei mjesta ovjeku u arkocrvenom,
prugastom odijelu, s crvenim eirom te tamnim crveno-crnim platem.

15

Jo se malo sagnem. Bio je to Fortunator. Vidoviti Epik. Mogao je, na primjer, pogoditi
brojeve baenih kocaka, ili prognozirati vrijeme. Mogao je takoer osjetiti opasnost, to ga je
uzdiglo na razinu povlatenog Epika. Ne moete ubiti ovjeka poput njega jednostavnim
puanim hitcem. Znao bi da se sprema pucanj i izmaknuo bi se prije no to biste povukli
okida. Moi su mu bile tako dobro podeene da je mogao izbjei baranu vatru iz automata,
a takoer bi znao da li mu je hrana otrovana ili je li u zgradi podmetnut eksploziv.
Takvi su bili vii Epici. Prokleto ih je teko ubiti.
Fortunator je bio relativno visoko pozicionirani lan vlade elinog Srca. Nije bio dio
njegova najueg kruga, poput Nonika, Pucnja ili Spajatelja, ali je bio dovoljno moan da ga
se manji Epici u gradu boje. Imao je izdueno lice i sokolski nos. etao je plonikom ispred
kazalita, dok su se ostali bogatuni ratrkali iza njega. Dvije ene u elegantnim haljinama
drale su ga ispod ruku.
Svrbjelo me da otkoim puku i zapucam u njega. Bio je sadistiko udovite. Tvrdio je
da mu moi najbolje dolaze do izraaja kad se koristi umjetnou zvanom ekstispicija:
itanjem unutranjih organa mrtvih stvorenja, kako bi prorekao budunost. Fortunator se volio
koristiti ljudskim iznutricama i volio ih je svjee.
Povukao sam se. U trenutku kada odluim pucati u njega, moi e mu se aktivirati.
Fortunator se ne mora bojati usamljenog snajperista. Vjerojatno je mislio da se ne mora bojati
ba niega. Ako je moja informacija bila tona, u iduih sat vremena otkrit e koliko je bio u
krivu.
Hajde, pomislim. Ovo je najbolji trenutak za napad. U pravu sam. Moram biti.
Fortunator uvue dim cigarete, odmjeravajui prolaznike. Nije imao tjelohranitelje. to
e mu? Na prstima mu je bljeskalo prstenje, iako mu bogatstvo nije bilo bitno. ak i bez
pravila koje je postavio elino Srce, a koja mu brane da uzme to poeli, Fortunator je
mogao osvojiti bogatstvo u bilo kojoj kockarnici u trenutku kada poeli.
Nita se nije dogodilo. Jesam li pogrijeio? Bio sam tako uvjeren. Bilkove su
informacije obino pouzdane. Po donjim su ulicama kolale glasine da su se Osvetnici vratili u
Newcago. Fortunator im je bio meta. Znam to. Imao sam naviku moda opsesiju
prouavanja Osvetnika. Ja... ena proe pored Fortunatora. Visoka, vitka, zlatne kose, stara
oko dvadeset godina, u tankoj crvenoj haljinici s dubokim dekolteom. ak i s dvije ljepotice
pokraj sebe, Fortunator se okrene i zagleda u nju. Oklijevajui, uzvratila mu je pogled.
Nasmijala se i prila mu, njiui bokovima.
Nisam mogao uti to govore, ali na kraju pridolica zamijeni ene. Pratila je
Fortunatora niz cestu, apui mu na uho i smijui se. Druge dvije ene ekale su otraga,
prekrienih ruku, ne usuujui se aliti. Fortunator nije volio da se ene bune.
To mora biti to. elio sam ih pratiti, ali nisam mogao ii cestom. Umjesto toga proao
sam straga, kroz nekoliko prolaza. Savreno sam poznavao podruje; prouavanje kvarta oko
kazalita skoro me kotalo kanjenja.
Pourio sam iza zgrade, drei se sjena, i stigao do novog prolaza. Odavde sam mogao
proviriti i vidjeti istu cestu, ali iz drugog ugla. Fortunator se kretao s vanjske strane metalnog
trotoara.
Podruje je bilo osvijetljeno svjetiljkama koje su visjele sa starih rasvjetnih stupova.
Stari su stupovi pretvoreni u elik tijekom promjene ukljuujui elektroniku i arulje. Vie
nisu radili, ali su bili zgodno mjesto za vjeanje fenjera.
Fenjeri su pak pravili jezerca svjetlosti kroz koja je par ulazio i izlazio. Zadrao sam
dah, pomno promatrajui. Fortunator je zasigurno bio naoruan. Odijelo je tako krojeno da
sakrije nabreklinu pod mikom, ali mogao sam naslutiti gdje mu je futrola s orujem.
16

Fortunator nije imao nikakve napadake moi, ali to nije bilo vano.
Njegova vidovitost omoguavala mu je da nikada ne promai, bez obzira na to koliko
ludo hitac izgledao. Ako bi te odluio ubiti, imao bi svega nekoliko sekundi za uzvrat, ili bi
bio mrtav.
ena se doimala kao da ne nosi oruje, iako nisam mogao biti siguran. Haljina je isticala
obline. Pitolj stegnut uz bedro, moda? Pozorno sam promatrao kada je ponovo stala pod
svjetlo, no shvatio sam da buljim u nju, umjesto da tragam za orujem. Bila je predivna.
Sjajne oi, svijetlocrvene usne, zlatna kosa. Pa taj dekolte...
Stresem se. Idiote, pomislim. Tu si s odreenim razlogom. ene i ti razlozi ne idu skupa.
Ali i devedesetogodinji slijepi sveenik stao bi i buljio u nju. To jest, da nije slijep.
Glupa metafora, morat u poraditi na njoj. Metafore su mi pravile probleme.
Fokusiraj se. Podigao sam puku, ostavio je zakoenu i zumirao kroz teleskop. Gdje e
ga napasti? Ulice prolaze kroz nekoliko mranih blokova osvijetljenih tek fenjerima prije
krianja s Ulicom Burnley. Tu je bilo sredite lokalne plesne scene. Vjerojatno ga je djevojka
nagovorila da joj se pridrui u nekom od klubova. Najkrai put je kroz te mrane, manje
napuene ulice.
Prazna je ulica bila vrlo dobar znak. Osvetnici su rijetko napadali Epike u napuenim
podrujima. Nisu voljeli nevine rtve. Podigao sam puku i teleskopom provjerio prozore
zgrada. Neki prozori pretvoreni u metal, bili su izrezani i ponovo zamijenjeni staklima.
Promatra li netko otamo?
Pokuavam uloviti Osvetnike ve godinama. Oni jedini uzvraaju borbu tajnovita
skupina koja vreba, zarobljava i ubija mone Epike. Osvetnici su bili pravi heroji. Nisu bili
ono o emu je moj otac matao bez moi Epika i bez sjajnih kostima. Nisu se zauzimali za
istinu, ameriki ideal ili neku drugu besmislicu.
Jednostavno su ubijali. Jednog po jednog. Njihov je cilj bio eliminirati svakog Epika
koji ili koja je smatrao da je iznad zakona. A kako je takav bio gotovo svaki Epik, ekalo
ih je mnogo posla.
Nastavio sam skenirati prozore. Kako e pokuati ubiti Fortunatora? Postoji tek
nekoliko naina za to. Mogli bi ga uloviti u situaciji iz koje je nemogue pobjei.
Vidovnjakove moi vodit e ga sigurnim putem do preivljavanja, ali ako namjestite situaciju
gdje bilo koji put vodi u smrt, mogue ga je ubiti.
To nazivamo matiranjem, a u stvarnosti je gotovo neizvedivo. Vjerojatnije je da
Osvetnici znaju za neku Fortunatorovu slabost. Svaki Epik ima barem jednu neki predmet,
stanje uma, neku vrstu djelovanja koja ti omoguuje da poniti njegove moi.
Tamo, pomislim, a srce mi zalupa kad sam kroz teleskop primijetio mranu figuru,
stisnutu uz prozor na treem katu zgrade preko puta ulice. Nisam vidio detalje, ali vjerojatno
je pratio Fortunatora kroz vlastiti teleskop.
To je bilo to. Nasmijem se. Stvarno sam ih pronaao. Nakon sveg vjebanja i potrage,
pronaao sam ih.
Nastavio sam promatrati jo pozornije. Snajper e biti tek jedan djeli zamke za ubijanje
Epika. Dlanovi mi se oznoje. Drugi se oduevljavaju sportskim natjecanjima ili akcijskim
filmovima, ali ja nisam imao vremena za jeftina uzbuenja. No, ovo... imati priliku gledati
Osvetnike u akciji, vidjeti jednu od njihovih klopki iz prve ruke... pa, to je doslovno bilo
ispunjenje jednog od mojih najveih snova, iako je to bio tek prvi korak u mojim planovima.
Nisam doao samo gledati kako e jedan Epik biti ubijen. Prije no to no zavri, namjeravao
sam pronai nain da mi Osvetnici dopuste da im se pridruim.
Fortunatoru! povie glas izbliza.
17

Brzo spustim puku, povlaei se dublje u prolaz. Trenutak kasnije, netko protri kraj
otvora. Krupajlija u veernjem ogrtau i hlaama.
Fortunatoru! prodere se ponovo. ekaj! Opet sam podigao oruje, koristei durbin
kako bih promotrio pridolicu. Da li je bio dio klopke Osvetnika?
Ne. Bio je to Donny Fel Harrison, manji Epik, samo s jednom moi sposobnou
da puca iz pitolja i nikada ne ostane bez streljiva. Bio je tjelohranitelj i ubojica u organizaciji
elinog Srca. Nije bilo anse da je dio plana Osvetnika oni ne surauju s Epicima. Nikad.
Osvetnici mrze Epike. Ubijaju samo najgore meu njima, ali nikada ne bi dopustili da im se
jedan od njih pridrui.
Lagano psujui, gledao sam kako se Fel suoava s Fortunatorom i enom. Izgledala je
zabrinuto, napuenih punih usana i stisnutih oiju. Da, bila je zabrinuta. Zasigurno je bila
jedna od Osvetnika.
Fel pone govoriti, objanjavajui neto, i Fortunator se namrti. to se dogaa?
Ponovo sam obratio pozornost na enu. Neto u vezi s njom... pomislim, ne trepui.
Bila je mlaa no to mi se uinilo, vjerojatnije osamnaest ili devetnaest, ali neto u tim oima
inilo ju je mnogo starijom.
Njena zabrinutost nestane u trenu, a zamijeni je, kako sam shvatio, namjerno
razoaranje, dok se okretala Fortunatoru i pokazivala prema naprijed. Kakva god bila klopka,
trebao je ui dublje niz ulicu. Ima smisla. Klopka za vidovitog je zahtjevna. Ako njegova
osjetila samo naslute klopku, povui e se. Sigurno zna neku njegovu slabost, no vjerojatno je
nee iskoristiti dok ne bude neto povueniji.
A ak i tako, ne mora upaliti. Fortunator je naoruan, a vrlo je riskantno testirati veinu
slabosti Epika.
Nastavio sam gledati. to god bio Felov problem, izgleda da nije imalo veze sa enom.
Nastavio je pokazivati prema kazalitu. Ako nagovori Fortunatora da se vrati...
Klopka e propasti. Osvetnici e se povui, nestati i odabrati novu metu. Mogao sam
protratiti jo godine traei ansu poput ove.
Nisam to smio dopustiti. Duboko udahnem. Spustim puku i prebacim je preko ramena.
Tada izaem na ulicu i krenem prema Fortunatoru.
Vrijeme je da uruim Osvetnicima svoj ivotopis.

18

2
Krenuo sam metalnim nogostupom niz mranu ulicu, prolazei kroz depove osvjetljenja.
Ovo to sam odluio napraviti moda je vrlo, vrlo glupo. Glupo na nain kao da
pojede-meso-kupljeno-od-sumnjivog-trgovca-s niih razina. Moda i gluplje. Osvetnici
planiraju smaknua s posebnom panjom. Nije mi bila namjera mijeati se ve samo
promatrati, a onda ih pokuati nagovoriti da me prihvate. Izaavi iz prolaza, promijenio sam
sve. Poremetio sam plan, ma kakav bio. Postojala je ansa da e sve ii kako treba dok se
nije pojavio Fel.
A moda i nije. Nijedan plan nije savren, ak i Osvetnici mogu pogrijeiti. Ponekad se
povuku, ostavljajui metu ivom. Bolje je povui se nego riskirati uhienje.
Nisam ni nasluivao u kakvoj smo situaciji, ali morao sam barem pokuati pomoi. Ako
propustim ovu priliku, proklinjat u se godinama.
Sve troje Fortunator, Fel i ljepotica opasnih namjera okrenu se k meni kada im
priem. Donny! rekoh. Trebamo te natrag u Reeveu!
Fel se namrti mjerkajui moju puku. Posegnuo je pod ogrta prema pitolju, ali ga
nije izvukao. Fortunator, u svom crvenom odijelu i sa zagasito crvenim platem, podigne tek
obrvu mjerkajui me. Da sam opasan, njegove bi ga moi upozorile. Nisam mu planirao
uiniti ita, barem iduih nekoliko minuta, pa zato nije bio upozoren.
Tko si pak ti? upita Fel.
Zastanem. Tko sam? Gromovi i munje, Donny! Radim za pricera ve tri godine.
Ubilo bi te da povremeno zapamti ljudima ime?
Srce mi je bubnjalo, to sam pokuao sakriti. pricer je bio momak koji je vodio
Reeveovo kazalite. pricer nije bio Epik, ali je bio na plai elinog Srca ba kao i svatko
tko je imao ikakvog utjecaja u gradu.
Fel me sumnjiavo prouavao, no znao sam da ne pridaje previe pozornosti jadnim
siledijama oko sebe. Zapravo, vjerojatno bi bio okiran kad bi doznao koliko znam o njemu,
kao i o ostalim Epicima u Newcagu.
Pa? bio sam uporan. Dolazi?
Ne budi drzak, mali. to si ti, vratar?
Prolo sam ljeto sudjelovao u napadu na Idolin, rekoh prekriivi ruke. Napredujem,
Donny.
Obraaj mi se s gospodine, idiote jedan, pukne Fel, vadei ruku iz ogrtaa. Da
napreduje ne bi raznosio poruke. Kakva je to glupost o vraanju? Rekao je da treba
Fortunatora za nekakve omjere.
Slegnem ramenima. Nije mi rekao zato; rekao mi je samo da odem po tebe. Rekao je
da ti kaem da je pogrijeio i da ne uznemirava Fortunatora. Pogledao sam Fortunatora.
Mislim da pricer nije znao o... eh... da imate planove, gospodine. Kimnem prema eni.
Nastade duga, neugodna tiina. Bio sam toliko nervozan da si mogao sastrugati sreku,
prislonivi mi je na zglavke. Konano, Fortunator mrkne. Reci priceru da mu je ovaj put
oproteno. Trebao bi dosad shvatiti nisam njegov osobni kalkulator. Okrenuo se i krenuo,
ponudivi podlakticu eni, pretpostavivi da e udovoljiti njegovu hiru.
19

Okreui se prema njemu, ona me okrzne pogledom, tim dubokim plavim oima ispod
lepravih trepavica. Uhvatim samoga sebe kako se cerim.
Tada shvatim da sam, ako sam prevario Fortunatora, vjerojatno prevario i nju. To bi
znailo da ona i Osvetnici sada misle da sam jedan od pomonika elinog Srca. Uvijek
su brinuli da ne dovode u opasnost civile, ali nisu imali nita protiv da skinu par plaenika ili
siledija.
Kvragu, pomislih. Trebao sam joj namignuti! Zato joj nisam namignuo?
Da li bi to izgledalo glupo? Nisam ba vjet u namigivanju. Mislim, moe li se
namignuti pogreno? To je bar jednostavna stvar.
Neto ti nije u redu s okom? upita Fel.
Da, upala mi je trepavica, uzvratim. Gospodine. Oprostite. Uh, morali biste se
vratiti. Pomisao da bi Osvetnici mogli uhvatiti u klopku i Fela i mene odjednom me
uinila vrlo, vrlo nervoznim.
Pourio sam nogostupom, cupkajui kroz nekakve lokve. Kia ne isparava brzo u tami i
na metalnom tlu, jer nema kuda otei. Kopai su napravili nekakve odvode, zajedno s
cijevima za ventilaciju u niim ulicama, ali njihovo ludilo zaustavilo je planove, pa ih nisu
dovrili.
Fel me polako pratio. Usporio sam, hvatajui njegov ritam, zabrinut da bi mogao
smisliti neki razlog i vratiti se Fortunatoru.
Kuda uri, mali? zarei.
U daljini su ena i Fortunator stali ispod svjetiljke i isprepleli jezike.
Prestani buljiti, ree Fel, produivi. Moe nas napucati a da ne podigne pogled i
nikoga nee biti briga za to.
Istina. Fortunator je bio dovoljno moan Epik da, tako dugo dok ne remeti planove
elinog Srca, moe raditi to god ga volja. Fel nije imao takvu vrstu slobode. Na njegovoj
razini jo je uvijek valjalo biti oprezan. elino Srce nije mario ako neki manji Epik, poput
Fela, bude izboden slea.
Odlijepim oi od para i pridruim se Felu. Zapalio je u hodu; bljesak svjetlosti u
mraku, praen itanjem ara tono ispred lica. Gromovi i munje, ree. pricer je ve u
startu mogao poslati za Fortunatorom nekog od vas potrkala. Ne volim ispadati papak.
Zna kakav je pricer, odsutno promrmljam. Mislio je da e, ako poalje tebe, to biti
manje uvredljivo za Fortunatora, jer si ti Epik.
Recimo da je tako. Fel povue dim iz cigarete. U ijem si timu?
Eddieja Macana, kazao sam, imenujui jednog od podanika u pricerovoj
organizaciji. Zirnem preko ramena. Jo su bili tamo. On mi je rekao da idem za tobom. Nije
htio ii sam. Pokuao je pokupiti komade koje je Fortunator ostavio. Koji magarac, ha?
Eddie Macano? prozbori Fel, okreui se prema meni. Crveni vrh cigarete obojio mu
je zbunjeno lice ljubiastonaranastim sjajem. Stradao je prije dva dana u okraju s gamadi
na niim razinama. Bio sam tamo...
Smrzoh se. Upsss.
Fel posegne za pitoljem.

20

3
Runo oruje ima jednu bitnu prednost nad pukama s njim si bri. Nisam ga ni pokuao
nadigrati u potezanju. Sagnem se ustranu, trei prema prolazu koliko me noge nose.
U neposrednoj blizini netko vrisne. Fortunator, pomislim. Vidio je da bjeim? Ali nisam
bio na svjetlu, a on nije gledao. To je neto drugo. Sigurno je klopka...
Fel zapuca prema meni.
Pucajui iz runog oruja tee je naciljati. ak i istrenirani, vini profesionalci
promauju ee no to pogaaju. A ako oruje dri poloeno mislei da si u nekom
prokletom akcijskom filmu pogaa jo rjee.
Upravo to je Fel napravio, dok su bljeskovi iz njegove cijevi obasjavali tamu. Metak
pogodi tlo pored mene, iskrei i odbijajui se od metalnog plonika. mugnem u prolaz i
stisnem se leima o zid, izvan Felovog vidokruga.
Metci su nastavili udarati o zid. Nisam se usudio proviriti, ali uo sam Fela kako psuje
i vie. Previe sam se uspaniio da bih brojio metke. U spremniku ih sigurno ima vie od
desetak...
Ah, da, pomislim. Njegove moi. Tip je mogao pucati do mile volje i nikad ne bi ostao
bez streljiva. Vjerojatno e doi iza ugla i dobiti priliku za direktan pogodak.
Preostalo mi je samo jedno. Duboko udahnem, pustivi da mi puka klizne s ramena i
uhvatim je rukom. Kleknem na jedno koljeno na samom ulazu u prolaz, izlaui se tako
riziku, pa podignem puku. Gorua cigareta oznaila mi je mjesto na kojem je Felevo lice.
Metak pogodi zid iznad mene. Spremao sam se pritisnuti okida.
Stani, magare! povie netko, zbunjujui Fela. Figura na mutnom svjetlu projuri
izmeu nas, ba kada sam opalio. Hitac je promaio. Bio je to Fortunator.
Spustio sam cijev kada drugi pucanj zajei odozgo. Snajperist. Metak pogodi oblinje
tlo, zamalo pogodivi Fortunatora ali on se izmaknuo ba u pravom trenutku. Pokazao se
njegov osjeaj za opasnost.
Fortunator je trao nekako neobino, a kada je priao svjetlu, vidio sam i zato. Bio je u
lisicama. Ipak, bjeao je; kakav god bio plan Osvetnika, izgleda da je propao.
Fel i ja se odmjerimo, a onda on krene za Fortunatorom, ispalivi nekoliko metaka
nasumino prema meni. Beskonana zaliha streljiva nije ga inila boljim strijelcem, pa svi
promae.
Uspravim se i pogledam u drugom smjeru, tamo gdje je bila ena. Je li dobro?
Zvuni bang zapara zrak i Fel zajei, tresnuvi o tlo. Nasmijem se upravo u trenutku
kad opali i drugi hitac i zaiskri po zidu iza mene. Opsujem, povlaei se u prolaz. Sekundu
kasnije, ena u elegantnoj crvenoj haljini pojavi se u prolazu, drei mali derringer uperen
ravno u moje lice.
Pucajui iz runog oruja s udaljenosti od desetak koraka, ovjek uglavnom promauje
no nisam bio siguran kakva je statistika kada vam je pitolj udaljen od lica svega tridesetak
centimetara. Vjerojatno ne ba dobra za metu.
Stani! poviem, podigavi ruke i dopustivi puci da se objesi o remen na ramenu.
Pokuavam pomoi! Vidjela si da Fel puca u mene?
21

Za koga radi? upita ena.


Tvornicu Havendark, kaem. Nekada sam vozio taksi, iako sam...
Papak, ree ona. S pitoljem i dalje uperenim u mene, podigne drugu ruku do glave,
pa prstom takne rub uha. Vidio sam naunicu koja je vjerojatno spojena s njezinim
mobitelom. Megan ovdje. Tia, rokaj.
Poskoim od snage eksplozije u blizini. to je to?!
Reeveovo kazalite.
Digli ste u zrak Reevea? zaudim se. Mislio sam da Osvetnici ne diraju nevine!
Nato se smrzla i dalje ciljajui u mene. Kako zna tko smo?
Lovite Epike. Tko biste drugo bili?
Ali... prekine me naglo, tiho opsovavi, pa ponovo podigne prst. Nema vremena.
Abrahame. Gdje je meta?
Nisam uo odgovor, ali oito je bio zadovoljavajui. U daljini odjekne jo nekoliko
eksplozija.
Odmjeri me, no jo sam drao ruke visoko u zraku, a zasigurno je vidjela i da je Fel
pucao po meni. Shvatila je da joj nisam prijetnja. Spustila je oruje, sagnula se i slomila tanke
potpetice svojih cipele. Zatim je poderala boni av haljine.
Zagrcnem se.
Smatram se prilino pribranim, ali ne deava se svaki dan da se naem u mranom
prolazu s predivnom enom, koja je k tome poderala skoro svu svoju odjeu. Ispod je nosila
kratku majicu bez rukava i biciklistike hlaice od spandeksa. Zadovoljno sam primijetio da
je futrola za pitolj doista bila privrena za njezino bedro. Za futrolu je bio zakvaen i
mobitel.
Bacila je haljinu bila je skrojena tako da se to lake skine. Ruke su joj bile vitke i
vrste, a naivnost kojom je ranije zraila potpuno je nestala, a zamijenila ju je otrina i
odlunost.
Zakoraim i u trenu mi se pitolj ponovo stvori pred glavom. Ukopam se na mjestu.
Van iz prolaza, ree ona gestikulirajui.
Nervozno je posluam, izlazei nazad na ulicu.
Na koljena i ruke na glavu.
Stvarno nisam...
Dolje!
Spustim se na koljena i stavim ruke na glavu, osjeajui se glupo.
Hardmane, izgovori s prstom pored uha. Ako Poklekli samo kihne, sprai mu jedan u
vrat.
Ali... zaponem.
Dala se u trk niz ulicu, kreui se mnogo bre bez visokih potpetica i haljine. Ostadoh
sam. Osjeao sam se kao idiot kleei tako, najeenih dlaka na vratu, dok sam razmiljao o
snajperistu koji me drao na nianu.
Koliko ljudi Osvetnici imaju ovdje? Ne vjerujem da su pokrenuli neto ovakvo, a da ih
nema barem dva tuceta. Jo neto grune i potrese tlo. emu tolike eksplozije? Uzbuniti
Specijalce, vojsku elinog Srca, njihove pomonike i siledije i nije neka srea: Specijalci
posjeduju napredno oruje, a povremeno i oklopnu jedinicu tri i pol metra visoko,
oklopljeno robotsko odijelo.

22

Idua je eksplozija bila jo blia, udaljena samo jedan blok. Mora da je neto polo po
krivu u originalnom planu, inae Fortunator ne bi uspio pobjei djevojci u crvenome. Megan?
Je li rekla da joj je to ime?
Ovo im je bio rezervni plan. Ali to su to pokuavali izvesti?
Netko izleti iz prolaza u blizini, od ega umalo poskoim. Ostanem na mjestu,
proklinjui snajperista, no ipak malo pomaknem glavu da bolje vidim. Tip je nosio crveno i
imao ruke u lisicama. Fortunator.
Eksplozije, shvatio sam. Postavljene su da ga natjeraju natrag ovamo!
Preao je ulicu i potrao u mojem smjeru. Megan ako joj je to stvarno bilo ime istri
iz istog prolaza kao i on. Okrene se ovamo, pokuavajui ga sustii, ali iza nje u daljini
pojavi se grupa ljudi iz razliitih smjerova.
etvorica pricerovih snagatora u odijelima i s poluautomatskim pukama. Ciljali su u
Megan.
Gledao sam s druge strane ulice, dok su Fortunator i Megan proli ispred mene.
Snagatori su mi prilazili zdesna, a Megan i Fortunator su se udaljavali s lijeve strane, svi u
istoj polumranoj ulici.
Hajde! pomislim na snajperista. Ne vidi ih! Izreetat e je! Skini ih!
Nita. Nasilnici namjeste oruje. Osjetio sam kakljajue curenje niz vrat. Tada se,
stisnutih zuba, zakotrljam ustranu, trgnem puku i svijetleim nianom oznaim jednog od
njih.
Duboko udahnem, koncentriram se i povuem okida, istovremeno oekujui odozgo
hitac u glavu.

23

4
Pitolj je kao petarda nepredvidiv. Zapali petardu, baci je i nema pojma gdje e se
zapravo prizemljiti i koliku e tetu napraviti. Isto vrijedi i za pitolj. Uzi je jo gori on je
ko buket petardi. Vie je ansi da e nekoga povrijediti, ali ipak je neugodan i nepredvidiv.
Puka je elegantna. Ona je produetak vae volje. Naniani, potegni okida i stvar se
dogodi. U rukama smirenog strunjaka ne postoji nita smrtonosnije od dobre puke.
Skinem prvog snagatora. Pomaknem cijev malo ustranu, pa ponovo opalim. I drugi
padne. Preostala dvojica spuste oruje i zalegnu na tlo.
Naciljaj. Stisni. Trojica su pala. Do trenutka kada sam se u potpunosti fokusirao na
posljednjeg, on je ve bio u punom trku i uspio je pronai zaklon. Oklijevao sam, osjeajui
trnce po kraljenici oekivao sam snajperistov metak u lea. Nije stigao. Hardman je, inilo
se, shvatio da sam dobrica.
Ustao sam oklijevajui. Naalost, ovo nije bilo prvi put da sam nekoga ubio. Nije se
dogaalo esto, ali jedanput ili dvaput morao sam se braniti u donjim ulicama. Ovo je bilo
drugaije, ali nisam imao vremena za razmiljanje.
Suzbio sam emocije i, ne znajui to drugo uiniti, okrenem lijevo i dam se u potjeru za
Fortunatorom i Osvetnicom. Epik je psovao i grabio prema sporednoj ulici. Sve su bile
prazne. Eksplozije i pucnjava natjerali su sve u blizini da nestanu nita neobino u
Newcagu.
Megan je pratila Fortunatora, dok sam ja presjekao sa strane i sustigao je. Zagledala se u
mene dok smo se stutili dolje do krianja, rame uz rame, za Epikom.
Rekla sam ti da ostane tamo, Poklekli! vikne ona.
Na sreu, nisam te posluao! Upravo sam ti spasio ivot.
To je zato jer te nisam upucala. Gubi se.
Ignorirao sam je, ciljajui pukom u trku i pucajui u Epika. Uprazno bilo je previe
teko trati i pucati istovremeno. Brz je! pomislim iznervirano.
To je beskorisno, ree djevojka. Ne moe ga pogoditi.
Mogu ga usporiti, odgovorim, sputajui puku i trei pored birtije s ugaenim
svjetlima i zakljuanim vratima. Grupa nervoznih ljudi promatrala je sve to s jednog od
prozora. Izmicanjem e izgubiti ravnoteu.
Ne zadugo.
Moramo pucati istovremeno, rekoh. Moemo ga uhvatiti izmeu metaka; bez obzira
na to na koju e se stranu sagnuti, naletjet e na jedan. ah mat.
Jesi ti normalan? uzvrati trei. To je gotovo nemogue. Bila je u pravu.
Iskoristimo onda njegovu slabost. Sigurno zna koja je inae mu nikada ne bi stavila te
lisiine.
Nee pomoi, ree ona, izbjegavajui ulinu svjetiljku.
Tebi je pomoglo. Reci to je. Iskoristit u to.
Koji papak, opsuje me. Osjeaj za opasnost mu je oslabljen ako ga privlai. Osim
ako te smatra bitno zgodnijim od mene, sumnjam da e ti pomoi.

24

Uh, pomislim. Pa, to je doista problem.


Moramo... zapone Megan, ali prekine, podiui prst k svome uhu dok smo trali.
Ne! Mogu ja to! Nije me briga koliko su blizu! Pokuavaju je zaustaviti, shvatim. Nee
trajati dugo dok ne stignu Specijalci.
Jedan nesretni voza ispred nas, vjerojatno na putu za sektor s klubovima, skrene iza
ugla. Automobil zakripi zaustavljajui se, dok Fortunator presijee ispred njega, ravno dolje
kroz ulicu to je vodila prema naseljenijem dijelu.
Pala mi je na pamet ideja.
Uzmi ovo, rekoh dodajui Megan puku. Izvadim dodatni spremnik i dodam joj i
njega. Pucaj u njega. Uspori ga.
to? udila se Megan. Tko si ti da mi...
Ma uini to! kaem i zaustavim se pored vozila. Otvorim suvozaka vrata. Van,
dreknem na enu za volanom.
Vozaica ustraeno pobjegne, ostavivi kljueve u bravi. U svijetu prepunom Epika,
kojima je dano pravo da zaplijene bilo koje vozilo, malo tko je postavljao pitanja. elino
Srce je brutalan s lopovima koji nisu Epici, pa veina ne bi ni pokuala neto ovakvo.
Vani, Megan je proklinjui, vjeto podigla moju puku i zapucala. Dobro je ciljala pa
Fortunator, sad ve blizu vee prometnice, posrne udesno, gonjen svojim instinktima za
opasnost. Kao to sam se nadao, znatno je usporio.
Raspalim po gasu. Bio je to zgodan sportski dvosjed, i doimao se potpuno novim. Prava
teta.
Zaparam niz ulicu. Rekao sam Megan da sam bio taksist. To je istina; pokuao sam prije
nekoliko mjeseci, nakon to sam maturirao u Tvornici. Nisam, dodue, napomenuo da je
posao trajao ravno jedan dan: dokazano sam bio grozan.
Nikada nee znati koliko ti se neto svia dok to ne isproba. Bila je to jedna od
poznatih uzreica moga oca. Taksi kompanija nije oekivala da njihovi automobili slue za
vozaku kolu. Ali kako bi drugaije momak poput mene mogao sjesti za volan? Bio sam
siroe u vlasnitvu Tvornice veinu svog ivota. Tipovi poput mene ne zarauju ba neku
lovu, a na donjim cestama ionako nema mjesta za vozila.
Naalost, vonja se pokazala daleko kompliciranijom nego to sam oekivao. Skrenem
iza ugla cvilei gumama, s pedalom za gas stisnutom dokraja, jedva kontrolirajui vozilo.
Usput sruim znakove za zaustavljanje i smjer, ali projurim blokom u sekundi i zaokrenem za
novi ugao. Sruim nekoliko kanti za smee i zajaem rubnik, ali zadrim kontrolu dok se
automobil okretao i zaustavio u smjeru juga.
Gledao sam ravno uz ulicu. Fortunator se jo uvijek probijao njome, grabei prema
meni i spotiui se o otpatke i kutije dok ga je Megan usporavala.
uo se prasak. Fortunator se sagne, a moj vjetrobran odjednom napukne metak projuri
tek koji centimetar od moje glave. Srce mi poskoi. Megan je jo uvijek pucala.
Zna, Davide, pomislim, onako za sebe. Stvarno bi trebao malo paljivije promiljati
svoje planove.
Pritisnem pedalu do daske, grmei po cesti. Bila je jedva dovoljno iroka za auto, pa
slijeva zaprae iskre jer sam tek mrvu okrenuo na tu stranu, odlomivi pritom retrovizor.
Svjetla obasjaju figuru u elegantnom crvenom odijelu, ruku sputanih lisicama, plata
zavijorenog iza njega. U bijegu je izgubio eir. Oi su mu bile razrogaene. Nije mogao
krenuti ni u jednom smjeru.
ah mat.
25

Ili sam barem tako mislio. Kada sam se pribliio, Fortunator skoi u zrak i udari
nogama u vjetrobransko staklo nadljudskom vjetinom.
To me posve okiralo. Fortunator nije trebao posjedovati nikakve fizike sposobnosti.
Naravno, tip poput njega koji je tako lako izmicao opasnosti nije esto imao priliku za
pokazivanje takvih sposobnosti. Svejedno, njegove noge pogode vjetrobran savrenim
manevrom, kakav posjeduje samo netko sa super dobrim refleksima. Odbije se i skoi
unatrag, razmrskavi staklo u komadie, koristei snagu automobila za kolut unatrag.
Nagazim konice i zamirim dok mi staklo poleti ka licu. Auto cvilei stane u kii iskri.
Fortunator uravnoteeno doskoi.
Protresem glavom oamuen. Bome, super refleksi, proe mi kroz misli. Trebao sam
znati. Savren dodatak vidovnjakom portfoliju. Bio je dovoljno mudar da to taji. Mnogi
moni Epici skrivali su jednu ili dvije sposobnosti, dajui si prednost kada ih drugi Epik
pokua ubiti.
Fortunator potri naprijed. Vidio sam kako zuri u mene, usana iskrivljenih u cerek. Bio
je udovite zabiljeio sam vie od stotinu ubojstava koja mu se pripisuju. A po pogledu u
njegovim oima, namjeravao je toj listi pridodati i moje ime.
Poleti uvis, prema krovu automobila.
Bang! Bang!
Fortunatorova prsa eksplodiraju.

26

5
Fortunatorovo tijelo tresne dolje, na haubu auta. Megan je stajala iza njega, s mojom pukom
u jednoj ruci drei je na boku a s pitoljem u drugoj. Farovi automobila kupali su je u
svojoj svjetlosti. Gromovi! ree ona. Ne mogu vjerovati da je ovo djelovalo.
Pucala je istovremeno iz oba oruja, shvatim. Matirala ga je u zraku s dva hica. Upalilo
je vjerojatno zato jer je bio usred skoka tako se nije mogao izmaknuti. Ipak, ovako pucati
bilo je gotovo nezamislivo. U svakoj ruci oruje, a jedno od njih je puka?
Gromovi, pomislim citirajui je. Upravo smo pobijedili.
Megan povue Fortunatorovo tijelo s haube i provjeri mu puls. Mrtav, kae. Onda mu
ispali dva metka u glavu. Duplo mrtav, za svaki sluaj.
U tom se trenutku tuce pricerovih ljudi pojavi na kraju ulice, prijetei uzijima.
Opsujem, skaui na stranje sjedite auta. Megan skoi na haubu, pa uklizi kroz razbijeni
vjetrobran, upadajui na vozako sjedalo dok je kia metaka zasipala vozilo.
Pokuao sam otvoriti stranja vrata, ali naravno, zidovi prolaza su bili preblizu. Stranji
prozor pukne i rasprsne se po sjedalu dok ga metci iz uzija nastave lomiti.
Nevolje mi! rekoh. Srea da nije moj auto.
Megan zakoluta oima prema meni pa izvadi neto iz topia. Mali cilindar, poput rua
za usne. Zavrne dno, saekavi stanku u barai, pa ga baci kroz prednji prozor.
to je to bilo? poviem kroz pucnjavu.
Odgovorila mi je eksplozija koja protrese automobil, prekrivajui nas komadima smea
iz prolaza. Metci su za trenutak prestali letjeti; uli su se samo ljudi koji bolno plau. I dalje
drei moju puku, Megan preskoi razrezano sjedalo i bez problema sklizne kroz polomljeni
stranji prozor, te potri.
Hej! viknem, puzei za njom, dok su mi komadii stakla padali po odjei. Doskoim
na tlo i pojurim prema kraju prolaza, zamiui iza ugla ba u trenutku kada su preivjeli
nastavili s pucnjavom.
Puca kao u snu i skriva bombice u topiu, pomisli moj pokvareni um. ini mi se da sam
se zaljubio.
Priguena tutnjava nadglasa pucnjavu, a na uglu ispred, grmei prema Megan, pokae se
oklopljeni kamion. Bio je ogroman, zelen i impozantan, s poveim reflektorima. I strano je
nalikovao na...
Smetlarski kamion? upitam, urno se prikljuivi Megan.
Opaki crnac sjedio je na suvozakom mjestu. Otvorio je vrata Megan. Tko je ovaj?
upita ovjek, pokazavi prema meni. Govorio je laganim francuskim naglaskom.
Papak, ree ona, vraajui mi puku. Ali koristan. Zna za nas, ali ne mislim da nam
je prijetnja.
Nije ba srdana preporuka, ali je dovoljno dobra. Nasmijem se dok se uspinjala u
kabinu, pomiui ovjeka na srednje sjedalo.
Ostavljamo ga? upita ovaj s francuskim naglaskom.
Ne, ree voza. Nisam ga mogao vidjeti; bio je tek sjena, ali glas mu je bio vrst i
zvuan. Ide s nama.
27

Nasmijem se, poletno uskoivi u kamion. Je li voza Hardman, snajperist? On je vidio


koliko mogu biti koristan. Nevoljko mi naprave mjesta. Megan se prebaci na stranje sjedalo
kabine, pored ilavog ovjeka odjevenog u konatu kamuflanu jaknu, s rukama na vrlo
lijepoj snajperskoj puci. On je najvjerojatnije Hardman. S njegove druge strane bila je
sredovjena ena s crvenom kosom do ramena. Nosila je naoale i poslovni kostim.
Smetlarski se kamion povue, kreui se bre no to sam mislio da je mogue. Iza nas,
grupa siledija izae iz prolaza, pucajui u vozilo. Nisu nam nakodili, iako jo nismo bili
izvan opasnosti. Iznad nas se uo prepoznatljiv zvuk napadakog helikoptera. Sigurno je
nekoliko viih Epika jurilo ovamo.
Fortunator? upita voza. Bio je to stariji ovjek, moda u pedesetima, u dugom,
tankom, crnom kaputu. Zaudo, imao je zatitne naoale zataknute za dep na prsima kaputa.
Mrtav, promrmlja Megan straga.
to je krenulo krivo? upita voza.
Skrivene moi, odgovori ona. Sjajni refleksi. Zarobila sam ga, ali se uspio izvui.
A pojavio se i ovaj, javi se momak u kamuflanoj jakni bio sam prilino siguran da
je to Hardman.
Pojavio se usred svega, pravei malko problema. Imao je prepoznatljiv junjaki
naglasak.
O njemu emo kasnije, uzvrati voza, ulazei u zavoj punom brzinom.
Srce mi jae zakuca kad sam provirio kroz prozor traei pogledom helie. Specijalci e
uskoro dobiti naputak to da trae, a kamion je prilino vidljiv.
Na prvom smo mjestu trebali koknuti Fortunatora, ree ovjek s francuskim
naglaskom. Derringerom u srce.
Ne bi ljakalo, Abrahame, ree voza. Sposobnosti su mu bile prejake ak je i
diverzija jedva ita koristila. Prvo smo morali uiniti neto neopasno zarobiti ga, a onda ga
ubiti. Vidovnjaci su zeznuti.
U tome je, vjerojatno, bio u pravu. Fortunator je posjedovao snaan osjeaj za opasnost.
Izgleda da je plan bio da mu Megan stavi lisice i moda ga zakljua za svjetiljku. Tada bi mu,
dok je djelomino pokretan, mogla nabiti derringer u prsa i opaliti. Da je to pokuala ranije,
njegova bi ga mo upozorila. A ovisilo bi i o tome koliko mu je bila privlana.
Nisam oekivala da je toliko jak, ree Megan, zvuei razoarana sama sobom, dok je
navlaila smeu konatu jaknu i radnike hlae. ao mi je, Profa. Nisam smjela dopustiti da
mi pobjegne.
Profa. Trgne me neto vezano uz to ime.
Gotovo je, ree voza, Profa, naglo zaustavivi kamion. Ostavljamo vozilo. U njemu
smo ugroeni.
Profa otvori vrata pa se iskrcamo.
Ja zaponem, planirajui se predstaviti. Starac kojeg su zvali Profa uputi mi
prijetei pogled preko haube smetlarskog kamiona. Presijee me u trenu, guei me vlastitim
rijeima. Stojei u sjeni, u dugakoj jakni i s prosijedom bradom i kosom proaranom
sjedinama, izgledao je opasno.
Osvetnici izvuku nekoliko paketa opreme iz stranjeg dijela kamiona, ukljuujui
povei majser koji je ponio Abraham. Poveli su me stubama na nie razine. Grupa se odatle
stala kretati nizom okretita i zavoja, zameui trag. Prilino sam dobro pratio kuda idemo,
sve dok me nisu poveli dugim nizom stepenica, u dubinu od nekoliko razina, do katakombi od
metala.
28

Pametni se dre podalje od katakombi. Kopai su poludjeli prije no to su tuneli


zavreni. Stropna je rasvjeta rijetko radila, a etvrtasti, u metalu izdubljeni tuneli, mijenjali su
dimenzije kako smo napredovali.
Tim je utio dok su nastavili dalje prolazima, palei povremeno osvjetljenje na
mobitelima, koji su uglavnom bili objeeni na prednju stranu njihovih jakni. Uvijek sam se
pitao koriste li Osvetnici mobitel, pa mi je sada bilo lake zbog moga. Mislim, svi znaju da je
Ljevaonica Vitekog Sokola bila neutralna i da su mobilne veze bile potpuno sigurne. To to
su se mreom koristili i Osvetnici, znailo je da su Viteki Sokolovi bili pouzdani.
Neko smo vrijeme hodali u tiini, oprezno. U nekoliko navrata Hardman je pourio u
izvianje; Abraham nam je uvao lea svojim opakim majserom. Bilo je teko zadrati
pribranost, pogotovo dolje, u elinim katakombama nalik na sustav podzemne eljeznice koji
se na pola izgradnje pretvorio u labirint za takore.
Bilo je i slijepih toaka, tunela koji nikuda ne vode, i neprirodnih kutova. Na nekim
mjestima elektrini su kablovi virili iz zidova, poput onih jezivih ilica koje moete pronai u
komadima piletine. Na drugim mjestima, metalni zidovi nisu bili potpuni, ve su imali
izdubljene rupe koje su napravili ljudi u potrazi za neim vrijednim prodaje. Otpadni metal
nije bio neka vrijednost u Newcagu. Toga je ionako bilo suvie svuda uokolo.
Proli smo pored grupe tinejdera, okupljenih oko kanti za smee u kojima je gorjela
vatra. Doimali su se nezadovoljno to je netko uao na njihov teritorij, ali se nitko nije
pobunio. Moda zbog Abrahamove ogromne pljuce. Sprava je na dnu imala graviton
svijetlee plave boje, to mu je pomagalo pri noenju. Probijali smo se kroz tunele vie od
sata. Povremeno smo proli pored ventilacijskih cijevi kroz koje je strujao zrak. Kopai su
ovdje dolje neke stvari ipak osposobili, no veina ih nije imala smisla. No, svjeeg je zraka
bilo. Povremeno.
U svom dugakom crnom kaputu, Profa nas je i dalje vodio. Pa, to je laboratorijska
kuta, sine mi kada zaemo za ugao. Samo obojena u crno. Ispod nje je nosio crnu koulju na
kopanje.
Osvetnici su oito bili zabrinuti da ih netko prati, ali mislim da su pretjerali. Bio sam
beznadno izgubljen ve nakon petnaestak minuta, a Specijalci se nikada nisu spustili na ovako
duboku razinu. Postojao je preutan dogovor. elino Srce ignorirao je one to su ivjeli u
katakombama, a ovi pak nisu marili za njegove zakone.
Naravno... Osvetnici su promijenili to primirje. Ubijen je jedan vani Epik. Kako e
elino Srce reagirati na to?
Konano su me Osvetnici poveli iza ugla koji je izgledao poput bilo kojega samo to
je prolaz ovaj put vodio do malene prostorije izrezane u eliku. Takvih je mjesta bilo mnogo u
katakombama. Mjesta gdje su kopai namjeravali urediti odmorita, duanie ili stanove.
Hardman, snajperist, zauzeo je poziciju kod vrata. Izvadio je kamuflanu iltericu i
stavio je na glavu, otkrivajui nepoznati amblem s prednje strane. Nalikovao je na neki
kraljevski grb ili neto slino. Ostalih etvero Osvetnika okrenulo se prema meni. Abraham je
izvadio poveu svjetiljku i pritisnuo tipku kojom je upalio njezine stranice, preobrazivi je
tako u fenjer. Spustio ju je na tlo.
Profa prekrii ruke, promatrajui me bezizraajnim pogledom. Crvenokosa ena stajala
je pored njega. Izgledala je zamiljeno. Abraham je i dalje drao svoje ogromno oruje, a
Megan je skinula konatu jaknu i otkopala futrolu s pitoljem pod mikom. Pokuao sam ne
buljiti, ali to je bilo kao da pokuava ne treptati. Samo... nekako, suprotno od toga.
Napravio sam neodluan korak unazad, shvativi da sam stjeran u kut. Upravo sam
poeo misliti kako sam na putu da postanem dio njihova tima. Ali zagledavi se u Profine oi,
29

shvatio sam da to nije sluaj. Vidio me je kao prijetnju. Nisu me poveli sa sobom jer sam im
bio koristan; poveli su me jer nisu eljeli da slobodno odem.
Bio sam zarobljenik. A ovako duboko u katakombama, nitko nee uti vrisak ili pucanj.

30

6
Testiraj ga, Tia, ree Profa.
Povuem se drei nervozno puku. Iza Profe, Megan se nasloni na zid, sada ponovo s
navuenom jaknom i pitoljem u koricama pod rukom. Okretala je neto u ruci. Dodatni
spremnik moje puke. Nije ga vratila.
Megan se nasmijei. Gore mi je vratila puku, ali sve je smrdjelo na to da je ispraznila
cijev, ostavivi je bez municije. Poeo sam paniariti.
Crvenokosa Tia mi prie drei nekakvu napravu. Bila je ravna i okrugla, veliine
tanjura, s ekranom na jednoj strani. Uperila ju je u mene. Nema oitanja.
Krvni test, ree Profa kamenog lica.
Tia kimne. Ne tjeraj nas da te drimo, ree mi, miui remen sa strane ureaja; bio je
icama povezan s diskom. Ovo e te ubosti ali ti nee nauditi.
to je to? htio sam znati.
Raljar.
Raljar... naprava za testiranje je li netko Epik ili nije. Mislio sam da je ovo tek mit.
Abraham se nasmije, drei pored sebe ogromno oruje. Bio je nabijen, miiav i
doimao se vrlo mirno, za razliku od napetosti koju sam vidio kod Tije pa ak i kod Profe.
Onda te nee smetati, je li, prijatelju? upita s francuskim naglaskom. Kakve veze ima ako
te bocne mitoloka naprava?
To me ne utjei, ali Osvetnici su bili grupa uvjebanih ubojica koji su, u borbi za ivot,
unitavali visoke Epike. Nisam mogao ba mnogo utjecati na njih.
ena mi omota ruku irokim remenom, nalik na traku za mjerenje krvnog tlaka. Iz nje
su vodile ice do naprave u njezinim rukama. Unutar trake bila je malena kutijica koja me
ubode.
Tia je prouavala ekran. ist je ko suza, ree gledajui Profu. I krvni je test ist.
Profa kimne, ne doimajui se iznenaeno. U redu, sine. Vrijeme je da odgovori na
nekoliko pitanja. Dobro razmisli prije no to e odgovoriti.
U redu, rekoh dok mi je Tia skidala traku. Protrljam ruku na mjestu gdje sam uboden.
Kako si, upita Profa, otkrio gdje emo napasti? Tko ti je dojavio da nam je meta
Fortunator?
Nitko mi nije nita rekao.
On se namrti. Pored njega, Abraham podigne jednu obrvu i namjesti oruje.
Ne, stvarno! kaem, znojei se. U redu je, uo sam od nekih ljudi da biste mogli biti
u gradu.
Nikome nismo rekli za nau metu, Abraham e. ak i da si znao gdje smo, kako si
mogao znati kojeg Epika elimo ubiti?
Pa, rekoh, koga biste drugoga napali?
Tisue je Epika u gradu, sine, ree Profa.

31

Naravno, odgovorim. Ali veina njih vas ne zanima. Ciljate na Vie Epike, a takvih
je tek nekoliko stotina u Newcagu. Meu njima, tek ih je dvadesetak s vrhovnom
nepobjedivosti a vi uvijek birate one koji su vrhovno nepobjedivi.
Ipak, ne ganjate one koji su previe moni ili utjecajni. Raunate da e biti dobro
zatieni. To iskljuuje Nonika, Spajatelja i Pucnja gotovo itav ui krug elinog Srca.
Iskljuuje i veinu iz nieg opora.
To nas ostavlja s desetak meta, a Fortunator je bio najgori meu njima. Svi su Epici
ubojice, ali on je prednjaio u ubijanju nevinih. Plus taj uvrnuti nain na koji se igrao s
ljudskim iznutricama; sve su to tono onakva zvjerstva kakva Osvetnici ele zaustaviti.
Pogledam ih nervozno i kimnem. Kao to rekoh, nitko mi nije dojavio. Oito je koga biste
odabrali.
U sobiku nastade tiina.
Ha! ree snajperist jo uvijek stojei kraj vrata. Momci i djevojke, mislim da to znai
da smo postali malice predvidivi.
to je vrhovna nepobjedivost? upita Tia.
Oprosti, kaem shvativi da ne znaju pojmove kojima se sluim. Tako zovem mo
Epika koja konvencionalne metode eliminacije ini beskorisnima. Znate, regeneracija,
neprobojna koa, vidovitost, samoreinkarnacija, takve stvari. Visoki je Epik netko tko
posjeduje neto od toga. Sreom, jo nisam uo da netko posjeduje dvije takve moi.
Hajde da se pravimo, nastavi Profa, da si stvarno sve sam skuio. To jo uvijek ne
objanjava kako si znao gdje emo postaviti zamku.
Fortunator je uvijek gledao predstave kod pricera prve subote u mjesecu, rekoh.
Poslije toga uvijek potrai neku zabavu. To je jedini pouzdani trenutak kada ga se moglo
nai samoga i u raspoloenju da ga se moe namamiti u klopku.
Profa pogleda Abrahama, pa Tiju. Ova odmahne glavom. Nemam pojma.
Mislim da govori istinu, Profo, ree Megan, prekriivi ruke na prsima preko
otkopane jakne.
Ne... bulji... morao sam se podsjetiti.
Profa je pogleda. Kako zna?
Ima smisla, odgovori ona. Da elino Srce zna koga emo napasti, smislio bi neto
konkretnije od momka s pukom. Osim toga, Poklekli je stvarno pokuao pomoi. Na neki
nain.
Pomogao sam! Bila bi mrtva da me nije bilo. Reci joj, Hardmane.
Osvetnici su se doimali zbunjeno.
Tko je to? upita Abraham.
Hardman, rekoh, upirui prstom u snajperista pored vrata.
Zovem se Cody, deko, ree ovaj zbunjeno.
Gdje je onda Hardman? upitam. Megan je rekla da je gore s pukom i odozgo pazi
na...
Utihnem.
Gore nije bilo nikakvog snajperista, shvatim. Barem ne nekoga tko je pazio na mene.
Megan je to blebnula da me zadri.
Abraham se glasno nasmije. Progutao si staru foru o nevidljivom snajperu, ha? Kleao
si tamo, mislei da e te pogoditi svakog trenutka. Zato te zove Poklekli?
Zarumenim se.
32

U redu je, sine, ree Profa. Bit u dobar prema tebi i praviti se da se ovo nikada nije
dogodilo. Jednom kada izaemo na ova vrata, elim da vrlo polako odbroji do tisuu. Tada
moe ii. Ako nas pokua pratiti, upucat u te. Mahne ostalima.
Ne, ekaj! rekoh, pokuavajui ga dohvatiti.
Svih etvero suknulo je oruje u trenu, ciljajui mi u glavu.
Zagrcnem se, pa spustim ruke. Molim vas, ekajte, kaem plaho. elim vam se
pridruiti.
eli to? upita Tia.
Pridruiti vam se, odgovorim. Zato sam i doao. Nisam se namjeravao umijeati.
elio sam se prijaviti.
Mi zapravo ne primamo prijave, objasni mi Abraham.
Profa me prouavao.
Bio je od neke pomoi, ree Megan. I ja... priznajem da je dobar strijelac. Moda da
ga uzmemo, Profo?
to god bilo, izgleda da sam je se dojmio. Smatarao sam to pobjedom, ravnom unitenju
Fortunatora.
Konano Profa zatrese glavom. Ne primamo nikoga, sinko. Oprosti. Nestat emo i ne
elim te vie vidjeti u blizini bilo koje nae operacije ne elim ak ni naslutiti da si u istom
gradu kao i mi. Ostani u Newcagu. Nakon dananje guve, neko se vrijeme neemo vraati.
Bio je to signal za ostale. Megan slegne ramenima, gotovo se ispriavajui, to se inilo
kao zahvala za to to sam ju spasio od siledija s uzijima. Ostali se okupe oko Profe,
pridruivi mu se na putu do vrata.
Stajao sam iza njih, osjeajui se bespomono i jadno.
Grijeite, rekao sam im tihim glasom.
Iz nekog razloga Profu to natjera da zastane. Osvrne se prema meni, dok je veina ve
prola kroz vrata.
Nikada ne idete na prave mete, rekoh ogoreno. Uvijek birate one najsigurnije, poput
Fortunatora. Epike koje moete izolirati i ubiti. Da, udovita, ali relativno nevana. Nikada
prave zvijeri, Epike koji su nas slomili i pretvorili nam naciju u ruevinu.
inimo to moemo, pravdao se Profa. Umrijeti pokuavajui skinuti nepobjedivog
Epika, ne bi nikome koristilo.
Ubojstvo ovjeka poput Fortunatora nije nita korisnije, kaem. Previe ih je, pa ako
nastavite birati mete poput njega, nikoga neete zabrinuti. Vi ste tek smetnja. Na takav nain
neete promijeniti svijet.
I ne kanimo, ree Profa. Mi samo ubijamo Epike.
to misli da bismo trebali uiniti, momak? iznenaeno ree Hardman mislim,
Cody. Srediti elino Srce osobno?
Da, rekoh ustro, iskoraivi. elite promijeniti stvari, elite da se uplae? Njega
treba napasti! I pokazati im da nitko ne moe izbjei nau osvetu!
Profa zatrese glavom. Nastavi svojim putem, zaukavi svojom crnom kutom. Ovu
sam odluku donio prije mnogo godina, sine. Moramo voditi bitke u kojima imamo anse za
pobjedu.
Izae na hodnik. Ostao sam naputen u sobiku, elinoj prostoriji kojoj je svjetiljka to
su je ostavili iza sebe davala hladan sjaj.
Nisam uspio.
33

7
Stajao sam u mirnoj, tihoj sobici nalik na kutiju, obasjanoj naputenom svjetiljkom. inilo se
da e se uskoro ugasiti, no elini su zidovi jo dobro odraavali njezinu svjetlost.
Ne, pomislim.
Izjurim iz sobe, bez obzira na upozorenje. Nek me ubiju.
Njihove odlazee figure bile su obasjane svjetlou njihovih mobitela; hrpa tamnih
oblika u zbijenom hodniku.
Drugi se nitko ne bori, zavapim za njima. Nitko i ne pokuava! Samo ste vi ostali.
Ako se ak i vi bojite elinog Srca, kako e itko ikada razmiljati drugaije?
Osvetnici nastave hodati.
To to radite znai neto! viknem. Ali nije dovoljno! Tako dugo dok se najmoniji
Epici osjeaju imunima, nita se nee promijeniti. Tako dugo dok ih ostavljate na miru,
zapravo dokazujete ono to oduvijek tvrde! Ako je Epik dovoljno jak, moe uzeti to god
poeli i raditi to poeli. Slaete se da zasluuju vladati.
Grupa je nastavila hodati, iako je Profa straga na trenutak oklijevao. Tek na
trenutak.
Duboko udahnem. Ostala je tek jedna stvar za rei. Vidio sam kako elino Srce
krvari.
Profa se ukoi.
To natjera i ostale da stanu. Profa me pogleda preko ramena. to?
Vidio sam kako elino Srce krvari.
Nemogue, uzvrati Abraham. ovjek je savreno neprobojan.
Vidio sam, rekao sam oznojenog lica, dok mi je srce pokuavalo iskoiti. Nisam to
nikome rekao. Tajna je bila previe opasna. Kada bi elino Srce znao da je netko onoga dana
preivio napad na banku, progonio bi me. Ne bih se imao gdje sakriti, niti kamo pobjei. Ne
kada bi shvatio da znam za njegovu slabost.
Nisam je znao, barem ne u cijelosti. Ali imao sam trag, moda jedini dosad.
Izmiljajui lai nee postati dio tima, sine, izusti Profa lagano. Ne laem, rekoh, a
oi nam se sretnu. Ne o ovome. Daj mi nekoliko minuta da ispriam svoju priu. Barem me
sasluajte.
Ovo je ludost, ubaci se Tia drei Profu za ruku. Profo, idemo.
Profa ne odgovori. Prouavao me, fiksirajui me pogledom, kao da trai neto. Pred
njim sam se osjeao udno izloen, gotovo gol. Kao da moe vidjeti svaku moju elju i grijeh.
Polako se vrati do mene. U redu, sinko, ree. Ima petnaest minuta. Pokae nazad
prema sobi. Sasluat u te.
Vratimo se nazad u sobiak, unato negodovanju ostalih. Poeo sam razlikovati lanove
tima. Abraham, sa svojim ogromnim mitraljezom i bivolskim ruerdama morao je biti
zaduen za teko naoruanje. Njegov je zadatak zaustaviti asnike Specijalaca, ukoliko neto
krene po zlu. Izvlaio je informacije iz ljudi kada je bilo potrebno i brinuo o tekoj
mehanizaciji ako je bila dio plana.

34

Crvenokosa Tia, pravilnog lica i razgovijetna govora, vjerojatno je timski treber.


Sudei po odjei, nije se upletala u sukobe, a Osvetnicima su trebali ljudi poput nje netko
tko precizno zna kako funkcioniraju Epikove moi i netko tko moe pomoi prepoznati
slabosti njihove mete.
Megan je terenac, cura od akcije. Ona je ta koja srlja u opasnost, koja pokree Epike.
Cody, sa svojom kamuflaom i snajperskom pukom, vjerojatno je vatrena podrka.
Pretpostavljao sam da, kad Megan na neki nain neutralizira Epikove moi, Cody ih pokupi ili
matira preciznim hicem.
to nas dovodi do Profe. Vjerujem, voe tima. Moda drugi terenac, ukoliko je
potreban? Jo ga nisam sasvim smjestio, iako me neto svrbjelo oko njegovog imena.
Kada smo ponovo uli u sobu, Abraham se doimao zainteresiranim da uje to imam
rei. S druge strane, Tia je izgledala razdraljivo, a Cody kao da se zabavlja. Snajperist se
oputeno naslonio na zid, prekriio ruke i pazio na prolaz. Ostali su me okruili, ekajui.
Nasmijeim se Megan, ali njezino lice ostane bezizraajno. ak hladno. to se
promijenilo?
Udahnem duboko. Vidio sam kako elino Srce krvari, ponovim. Desilo se to prije
deset godina, kada mi je bilo osam. Otac i ja bili smo u Prvoj ujedinjenoj banci u Ulici
Adams...
Stajao sam u tiini, zavrivi priu, dok su moje posljednje rijei jo odzvanjale u zraku. I
namjeravam ga ponovo vidjeti kako krvari. Sad mi se to inilo kao razmetanje, stojei ovako
pred ljudima koji su posvetili ivote ubijanju Epika.
Dok sam priao svoju priu, moja je nervoza u potpunosti nestala. Osjeao sam se
udno oputen kad sam je konano podijelio s nekim, osvijestivi taj tragini dogaaj. Sada
barem jo netko zna. Ako umrem, sada e i drugi imati informaciju koju sam znao samo ja. U
sluaju da Osvetnici ne odlue napasti elino Srce, ostat e spoznaja, koja e se jednom
moda iskoristiti. Pod uvjetom da mi vjeruju.
Sjednimo, ree konano Profa, sputajui se. Ostali mu se prikljue Tia i Megan
nevoljko, no Abraham ve posve oputeno. Cody je i dalje stajao kod vrata drei strau.
Sjeo sam, smjestivi puku u krilo. Bila je otkoena, iako sam bio siguran da nije puna.
Pa? Profa upita tim.
ula sam za to, mrmljajui prizna Tia. elino Srce je unitio banku na dan
Aneksacije. Banka je na gornjim katovima imala iznajmljene urede nita previe vano
procjenitelji i knjigovoe koji su radili za vladu. Veina ljudi s kojima sam razgovarala,
pretpostavlja da je elino Srce napao zgradu ba zbog njih.
Da, sloi se Abraham. Napao je toga dana mnoge zgrade. Profa kimne zamiljeno.
Gospodine... zaponem.
On me zaustavi. Odrao si svoj govor, sine. Iz istog potovanja, ovo komentiramo
pred tobom. Nemoj me natjerati da poalim
Uh, da gospodine.
Uvijek sam se pitao zato je banku napao prvu, nastavi Abraham.
To je, ree Cody s vrata, neobian izbor. Zato srediti hrpu raunovoa pa tek onda
krenuti na centar?
No ovo nije dovoljno dobar razlog za izmjenu naih planova, doda Abraham, tresui
glavom. Pokae prema meni, s ogromnim orujem preko ramena. Siguran sam da si dobra

35

osoba, prijatelju, ali ne mislim da trebamo donijeti odluku na osnovi izjave nekoga koga smo
tek sreli.
Megan? upita Profa. to ti misli?
Pogledam je. Sjedila je malo dalje od ostalih. Profa i Tia izgledali su kao najstariji u
ovoj osebujnoj grupi Osvetnika. Abraham i Cody razmiljali su slino, kako to ve ine bliski
prijatelji. Ali to je s Megan?
Mislim da je ovo glupo, ree ona hladnim glasom.
Frknem. Ali... samo nekoliko minuta ranije, bila je prijateljski raspoloena prema meni!
Prije si se zauzela za njega, Abraham e, kao da izgovara moje misli.
To je natjera da se namrti. To je bilo prije no to sam ula ovu ludu priu. Lae, kako
bi uao u na tim.
Zinem kako bih protestirao, ali me Profin pogled uvjeri da ne komentiram.
ini se da si odluio, Cody se obrati Profi.
Profo? ree Tia. Poznajem ovaj pogled. Sjeti se to se desilo sa Straarem Sumraka.
Sjeam se, ree. Nastavio me prouavati.
to? upita Tia.
Zna za spasitelje, ree Profa.
Spasitelje? upita Cody.
elino Srce je zatakao da je ubio spasitelje, ree Profa tiho. Tek nekolicina zna to
je napravio njima i preivjelima ili to se zbilo u zgradi Prve ujedinjene. Nije ubio nikoga
tko je pomagao u drugim zgradama koje je unitio. Pobio je jedino spasitelje kod Prve
ujedinjene.
Neto je drugaije kod unitenja te banke, nastavi Profa. Znamo da je uao unutra i
razgovarao s ljudima. To nije nigdje ponovio. Kau da je iz Prve ujedinjene izletio bijesan.
Neto se dogodilo unutra. Znam to ve neko vrijeme. I ostali voe elija znaju to.
Pretpostavljali smo da je, ma to ga izludjelo, to imalo veze sa Smrtonoscem. Profa je sjedio
s jednom rukom na koljenu, tapkajui zamiljeno prstom i prouavao me. elino Srce je
tada dobio svoj oiljak. Nitko ne zna kako.
Ja znam, rekoh.
Moda, uzvrati Profa.
Moda, ree Megan. A moda i ne. Profo, mogao je uti za ubojstva i znati za oiljak
elinoga Srca, pa onda izmisliti ostalo! Nema naina da to dokae, jer ako je u pravu, onda
su on i elino Srce jedini svjedoci.
Profa lagano kimne.
Napasti elino Srce ravno je nemoguem, ree Abraham. ak i da uspijemo
prokljuviti njegovu slabost, okruen je straarima, i to jakima.
Pucanj, Spajatelj i Nonik, rekoh potvrdivi. Imam plan za obraun sa svakim od
njih. Mislim da sam im otkrio slabosti.
Tia me namrteno pogleda. Jesi li?
Deset godina, rekoh blago. Jedino to radim ve deset godina je planiranje kako ga
srediti.
Profa je jo izgledao zamiljeno. Sine, upita. Kako si rekao da se zove?
David.
Pa, Davide. Naslutio si da idemo na Fortunatora. to misli da bismo sljedee uinili?
36

Napustili biste Newcago do mraka, ispalim. To je ono to tim napravi nakon


postavljanja klopke. Naravno, ovdje nema mraka. Ali nestat ete za nekoliko sati i kasnije se
pridruiti ostalim Osvetnicima.
A na kojeg sljedeeg Epika planiramo udariti? upita Profa. Pa, nastavim, brzo
razmiljajui, prisjeajui se svoje liste i predvianja. Nijedan od vaih timova u posljednje
vrijeme nije bio aktivan u Srednjem Grasslandu ili Kalifatu. Pretpostavljam da e vaa
sljedea meta biti Rukati u Omahi ili Munjeviti, jedan od Epika iz bande onog Lavine, dolje u
Sacramentu.
Cody lagano zazvidi. Izgleda da sam dosta dobro pogodio to je ista srea. Nisam
bio previe siguran. U posljednje sam vrijeme pogaao oko etvrtinu puta gdje e osvetnike
elije napasti.
Profa naglo ustane. Abrahame, pripremi Rupu etrnaest. Cody, vidi moe li postaviti
lani trag koji e voditi do Kalifata.
Rupu etrnaest? upita Tia. Ostajemo u gradu?
Da, ree Profa.
Jon, ree Tia, obraajui se Profi. Vjerojatno je to njegovo pravo ime. Ne mogu...
Ne tvrdim da emo napasti elino Srce, ree on, podignuvi ruku. Pokae na mene.
Ali ako je mali skuio koji nam je sljedei potez, mogao bi jo netko. To znai da ga
moramo mijenjati. Odmah. Ukopavamo se ovdje na nekoliko dana. Pogleda me. to se
elinog Srca tie... vidjet emo. Prvo elim ponovo uti tvoju priu. Hou ju uti deset puta.
Tada u odluiti to emo dalje.
Pruio mi je ruku. Prihvatim je neodluno, dopustivi mu da me povue na noge. Bilo je
neto u oima ovog ovjeka, neto to nisam oekivao da u vidjeti. Mrnja prema elinom
Srcu, duboka poput moje. Bila je primjetna u nainu na koji je izgovarao Epikovo ime, u
nainu na koji su mu se usta objesila, u nainu na koji su mu se oi stisnule, nalikujui na
eravice.
inilo se da se u tome trenutku nas dvojica savreno razumijemo. Profa, pomislim.
Profesor, znanstvenik. ovjek koji je osnovao Osvetnike zvao se Jonathan Phaedrus. Profa.
To nije bio tek voa tima, ef jedne Osvetnike elije. To je bio Jon Phaedrus, osobno.
Voa i osniva.

37

8
Dakle..rekoh kada smo napustili sobu. Gdje je mjesto na koje idemo? Rupa etrnaest?
Ne mora to znati, ree Profa.
Mogu li dobiti nazad spremnik s metcima?
Ne.
Trebam li znati neko... ne znam, recimo, neko tajno rukovanje? Nain raspoznavanja?
Neku ifru, tako da drugi Osvetnici znaju da sam jedan od njih?
Sinko, ree Profa, ti nisi jedan od nas.
Znam, znam, uzvratim brzo. Ali ne elim da nas netko iznenadi i pomisli da sam
neprijatelj ili...
Megan, ree Profa, pokazujui palcem prema meni. Zabavi maloga. Moram
razmisliti. Pouri naprijed, pridruivi se Tiji, pa njih dvoje stanu tiho razgovarati.
Megan me mrko pogleda. Vjerojatno sam zasluio, davei Profu s pitanjima. Bio sam
tako nervozan. Phaedrus glavom i bradom, osniva Osvetnika. Sada kada znam na to valja
obratiti pozornost, prepoznao sam ga po opisu ma kako tur bio koji sam proitao.
ovjek je bio legenda. Bog meu borcima za slobodu, ba kao i meu ubojicama. Bio
sam zateen, pa su pitanja jednostavno potekla. Istinu govorei, ponosan sam to ga nisam
zamolio za autogram na puci.
Moje ponaanje nije mi donijelo bodove kod Megan, a ona pak oito nije bila sretna s
ulogom dadilje. Cody i Abraham su se zapriali i pourili naprijed, pa smo Megan i ja hodali
otraga, jedno uz drugo, brzim se tempom sputajui zamraenim elinim tunelima. utjela je.
Stvarno je bila lijepa. Bila je negdje mojih godina, moda godinu ili dvije starija. Jo
nisam bio siguran zato se odjednom ohladila. Moda neki neformalni razgovor pomogne oko
toga. Pa, uh, kaem.
Koliko si ve... zna, s Osvetnicima? I tako to?
Glatko.
Dovoljno dugo, ree ona.
Jesi li bila ukljuena u neko od nedavnih ubojstava? iro? Sjenoplam? Bezuhi?
Moda. Sumnjam da bi Profa dopustio da priam o detaljima. Neko smo vrijeme
hodali u tiini.
Zna, rekoh, nisi ba zabavna.
to?
Profa ti je rekao da me zabavi, kaem joj.
Samo zato da usmjeri tvoja pitanja na nekoga drugog. Sumnjam da bi te posebno
zabavilo ita to ja radim.
Ne bih ba rekao, nastavim. Svidio mi se striptiz.
Oinula me pogledom. to?
Vani u prolazu, rekoh. Kada si...

38

Izgledala je tako hladno da ste njome mogli hladiti topovske cijevi. Ili cugu. Ledena
cuga to je bolja metafora.
Iako mislim da ne bi cijenila to sam je upotrijebio. Nema veze, rekoh.
Dobro, ree ona, okrene se od mene i nastavi hodati. Izdahnem, pa se nasmijem. Na
trenutak mi se uinilo da e me upucati.
Pucam u ljude jedino kada mi je to zadatak, ree ona. Pokuava avrljati, a
jednostavno ti ne ide. To nije prijestup za strijeljanje.
Eh, hvala ti.
Kimne poslovno, to i nije bila reakcija kakvu sam oekivao od lijepe djevojke kojoj
sam spasio ivot. Istini za volju, bila je prva djevojka lijepa ili ne iji sam ivot obranio,
pa nisam imao iskustva.
Ipak, bila je nekako toplija prema meni ranije, nije li? Moda se samo moram malo vie
potruditi.
to mi moe jo rei? upitam. O timu ili o drugim lanovima.
Radije bih da raspravljamo o nekoj drugoj temi, odgovori. Nekoj koja ne ukljuuje
tajne o Osvetnicima ili mojoj odjei, molim.
Uutim. Istina je bila da nisam imao nekog pojma o bilo emu, osim o Osvetnicima i
Epicima u gradu. Da, kolovao sam se u Tvornici, ali samo ono najosnovnije. A prije toga,
godinama sam lutao ulicama, zanemaren, stalno izbjegavajui smrt.
Moemo priati o gradu, rekoh. Znam dosta o podzemnim ulicama.
Koliko ima godina? upita Megan.
Osamnaest, rekoh branei se.
Hoe li tko doi i traiti te? Hoe li se ljudi pitati gdje si nestao?
Odmahnem glavom. Postao sam punoljetan prije dva mjeseca. Izbacili su me iz
Tvornice gdje sam radio. To je bilo pravilo. Tamo moete raditi samo do osamnaeste, nakon
toga traite novi posao.
Radio si u tvornici? upita. Koliko dugo?
Devet godina, tako neto, rekoh. Tonije, u tvornici oruja. Izraivao sam oruje za
Specijalce. Neki s donjih ulica, naroito oni stariji, gunali su kako Tvornica iskoritava
djeju radnu snagu. Glup komentar, od strane staraca koji su pamtili drugaiji svijet. Sigurniji
svijet.
U mojemu svijetu, ljudi koji ti daju ansu da radi, u zamjenu za hranu, su sveci. Martha
se brinula da njezini radnici budu siti, odjeveni i zatieni, ak i jedan od drugoga.
Je li bilo u redu?
Na neki nain. To nije robovanje, kako ljudi misle. Bili smo plaeni. Na neki nain.
Martha je uvala nae plae te ih isplatila kad bismo prestali pripadati Tvornici. Bilo je
dovoljno za poetak, za snai se.
Kad razmotri sve injenice, bilo je to dobro mjesto za odrastanje, rekao sam sjetno,
hodajui pored nje. Da nije bilo Tvornice, sumnjam da bih ikada nauio pucati iz pitolja.
Djeca se ne bi trebala koristiti orujem, ali ako si bio dobar, Martha bi ona je upravljala tim
mjestom zamirila na jedno oko. Dosta njezine djece zavrilo je u Specijalcima.
Ba zanimljivo, ree Megan. Priaj dalje.
Pa, bilo je... prekinem pogledavi je. Tek sam tada shvatio da hoda pored mene, s
oima usmjerenima naprijed, jedva obraajui pozornost. Ispitivala me kako bih nastavio
brbljati, moda i da joj prestanem dosaivati.
39

Uope ne slua, optuim je.


inilo mi se kao da si elio priati, ree otresito. Dala sam ti priliku.
Ide, pomislim, osjeajui se ko papak. Nastavili smo u tiini, to je Megan oito
odgovaralo.
Nema pojma koliko mi ovo oteava, rekoh konano. Pogleda me bez emocija.
Oteava?
Da, oteava. Proveo sam posljednjih deset godina prouavajui Osvetnike i Epike. A
sada, kad sam s vama, reeno mi je da ne postavljam pitanja o stvarima koje neto znae.
Teka situacija.
Razmiljaj o neemu drugom.
Nema niega drugog. Ne za mene.
A cure?
Nijedna.
Hobiji?
Nijedan. Samo vi, ekipa, elino Srce i moje biljeke.
ekaj malo, ree ona. Ima biljeke?
Naravno, rekoh. Danju sam radio u Tvornici, uvijek pratei glasine. Slobodnim
danima troio sam ono malo uteevine na novine ili prie onih koji su doputovali iz drugih
mjesta. Znao sam nekoliko posrednika s informacijama. Svaku sam veer radio na biljekama,
povezujui stvari. Znao sam da moram biti strunjak za Epike, pa sam to i postao.
Gadno se namrtila.
Znam, rekoh kreveljei se. Zvui kao da nemam ivota. Nisi prva koja mi to kae.
Ostali iz Tvornice...
uti, kae ona. Pisao si o Epicima, a to je s nama? to je s Osvetnicima?
Naravno da sam zapisivao, rekao sam. to sam trebao initi? Drati sve u glavi?
Napunio sam nekoliko notesa, i premda je veina isto nagaanje, ispada da sam dobar u
pogaanju... Zaostanem malo, shvaajui zato se zabrinula.
Gdje su? upita tiho.
U mom stanu, odgovorim. Trebalo bi biti sigurno. Nijedan od snagatora nije mi
priao dovoljno blizu da me prepozna.
A ena koju si izvukao iz auta?
Oklijevao sam. Da, vidjela mi je lice. Mogla bi me opisati. Ali, mislim da im to nee
biti dovoljno da me nau, zar ne?
Megan je utihnula.
Da, pomislim. Da, moglo bi biti dovoljno. Specijalci su bili vrlo dobri u svojem poslu. I
naalost, imao sam nekoliko incidenata u prolosti, poput sudara s taksijem. Bio sam
evidentiran, a elino Srce e dati pregrt razloga Specijalcima da otkriju svaki trag vezan uz
Fortunatorovu smrt.
Moramo popriati s Profom, Megan e, vukui me za nadlakticu prema ostalima.

40

9
Profa saslua moje pojanjenje vrlo paljivo. Da, ree kada sam zavrio. Morao sam se
toga sjetiti. Ima smisla.
Opustim se. Bojao sam se da e pobjesnjeti.
Koja je adresa, sine? upita Profa.
Ditkov trg 1532, odgovorim. Urezana u elik oko parka, u jednoj od boljih etvrti
donjih ulica. Maleno je, ali samac sam. Dobro je zakljuano.
Specijalcima nee trebati klju, ree Profa. Cody, Abraham, idite tamo. Postavite
fosfornu bombu, pobrinite se da nema nikoga unutra i dignite u zrak itavu sobu.
Odjednom osjetim navalu adrenalina, ko da mi je netko spojio paleve na akumulator
auta. to?
elino se Srce ne smije dokopati tih informacija, sine, ree Profa. Ne samo
informacija o nama, ve i svega to si sakupio o Epicima. Ako je toliko detaljno kao to si
rekao, mogao bi to iskoristiti protiv drugih monih Epika u regiji. elino Srce je ionako
previe utjecajan. Moramo unititi te informacije.
Ne moete! uzviknem, a glas mi odjekne po uskom tunelu metalnih zidova. Te su
biljeke moje ivotno djelo! Naravno, ne ivim ba dugo, ali ipak... to je desetogodinji trud.
Izgubiti ih, bilo bi kao izgubiti ruku. Ako mogu birati, radije bih izgubio ruku.
Sine, ree Profa, ne izazivaj me. Na jako si klimavim nogama.
Vama trebaju te informacije, bio sam uporan. Vane su, gospodine. Zato biste
spalili stotine stranica informacija o moima Epika i njihovim moguim slabostima?
Rekao si da si sakupio hrpu traeva, ree Tia, prekrienih ruku. Sumnjam da je
unutra ita to ve ne znamo.
Da li znate Nonikovu slabost? upitam oajno.
Nonik. Bio je jedan od tjelohranitelja, viih Epika elinog Srca, a njegove moi
kreiraju vjeitu tamu oko Newcaga. I sam je bio tajnovit, potpuno bestjelesan, imun na metke
ili oruje bilo koje vrste. Ne, prizna Tia. A sumnjam da ti zna.
Suneva svjetlost, rekoh. Na suncu se skruuje. Imam slike.
Ima fotografije Nonika u tjelesnom obliku? upita Tia. ini mi se. Osoba od koje
sam ih kupio nije bila uvjerena, ali poprilino sam siguran.
Hej, momak, ukljui se Cody. Hoe kupiti Loch Ness od mene? Dat u ti super
cijenu.
Namrtim se na njega, a on samo slegne ramenima. Loch Ness je u kotskoj, toliko sam
znao, a izgleda da je grb na Codyjevoj kapi mogao biti neka vrst kotskog ili engleskog ira.
Ali naglasak mu se nije uklapao.
Profo, rekoh okrenuvi se. Gospodine Phaedrus, molim vas. Morate pogledati moj
plan.
Tvoj plan? Nije izgledao iznenaeno to sam mu skuio ime. Za smaknue elinog
Srca.
Ima plan? upita Profa. Za ubojstvo najmonijeg Epika u zemlji?

41

To sam vam ve ranije rekao.


Mislio sam da si nam se pridruio kako bismo mi to uinili.
Treba mi vaa pomo, objasnim. Ali nisam doao praznih ruku. Imam detaljan plan.
Mislim da e upaliti.
Profa tek zamiljeno zatrese glavom.
Odjednom, Abraham se nasmije. Svia mi se. Ima... ono neto. Un homme tmraire.
Profo, siguran si da ne primamo novake?
Da, Profa e bezizraajno.
Barem pogledajte moj plan, prije no to ga spalite, rekao sam. Molim vas.
Jon, umijea se Tia. Voljela bih vidjeti te fotografije. Vjerojatno su lanjaci, ali
ipak...
Dobro, ree Profa, pruivi mi neto. Spremnik za moju puku. Promjena plana.
Cody, povedi Megan i momka, pa odite do njegova stana. Ako su Specijalci tamo i spremaju
se uzeti te informacije, uniti ih. Ako je sve sigurno, donesi ih ovamo. Promotri me. to ne
moe ponijeti, jednostavno uniti. Razumije?
Jasno, odvrati Cody.
Hvala, rekoh.
Nije to usluga, sine, objasni Profa. A nadam se da nije ni greka. Idite. Moda
neemo imati previe vremena prije no to te lociraju.
Podzemljem je vladala tiina, do trenutka kada smo se pribliili Ditkovu trgu. Oekivali biste,
u stalnoj tami Newcaga, da nema stvarnog dana ili noi, ali ima ih. Ljudi imaju naviku ii
spavati kad i ostali, pa smo tako postavili neku rutinu.
Naravno, postoji manjina koja ne eli initi to im se naloi, ak i kada se radi o neem
tako banalnom. Bio sam jedan od njih. Biti aktivan nou, znailo je biti budan dok drugi
spavaju. Tie je, i osjetno privatnije.
Stropna je rasvjeta imala satni mehanizam, pa bi se nou zatamnila. Promjena je bila
suptilna, ali smo je nauili primjeivati. Iako je Ditkov trg bio blizu povrine, na ulicama nije
bilo mnogo prometa. Ljudi su spavali.
Stigli smo do parka, ogromne podzemne rupe izrezane u eliku. Imao je brojne otvore
na stropu, za dovod svjeeg zraka, a plavkasto-ljubiasta svjetlost sjala je s odabranih mjesta
na rubnim dijelovima trga. Sredite ogromne prostorije bilo je ispunjeno stijenjem dovezenim
izvana pravim kamenjem, a ne onim pretvorenim u metal. Postojala su i drvena igralita,
solidno odravana, dovezena tko zna odakle. Danju, mjesto je vrvjelo djecom onima
premalenim za rad, ili onima iji su si roditelji mogli priutiti da im djeca ne rade. Starije ene
i mukarci sastajali su se tu da pletu arape ili rade neke druge, jednostavnije poslove.
Megan podigne ruku da nas zaustavi. Mobiteli? proape.
Cody mrcne. Djelujem ti ja kao neki amater? upita. Stian je.
Oklijevajui pogledam svoj mobitel, zakvaen na ramenu i provjerim ga jo jednom.
Sreom bio je stian. Ipak sam izvadio bateriju, za svaki sluaj. Megan u tiini izae iz tunela
i presijee parkom do sjene povee stijene. Cody krene za njom, a ja sam bio sljedei, drei
se nisko i kreui se to je mogue tie, prolazei pored kamenja obraslog liajevima.
Gore na vrhu, nekoliko automobila protutnji cestom to je vodila iznad otvora na stropu.
Kasnononi putnici na putu kuama. Ponekad bi na nas bacali smee. Iznenaujui broj
bogatih jo je uvijek obavljao uobiajene poslove. Raunovoe, uitelji, trgovci, raunalni

42

tehniari istini za volju podatkovna mrea elinoga Srca bila je dostupna samo njegovim
najpovjerljivijim ljudima. Nikada nisam vidio pravo raunalo, samo svoj mobitel.
Gore je bio drugaiji svijet, pa su nekad uobiajene poslove zadrali samo privilegirani.
Mi ostali radili smo u tvornicama ili ivali odjeu po parkovima, dok smo uvali razigranu
djecu.
Stigao sam do stijene i unuo pored Codyja i Megan, koja je kriom motrila dva
najudaljenija zida prostorije, gdje su se nalazili urezani stanovi. Mnotvo rupa u eliku tvorilo
je domove razliitih veliina. Metalne poarne stepenice pobrane su s naputenih zgrada na
povrini i postavljene ovdje kao prilaz rupama.
Pa, koji je? upita Cody.
Pokaem. Vidi ona vrata na drugoj razini, skroz desno? To je to.
Zgodno, ree Cody. Kak si mo priutit takvo mjesto? upita leerno, iako mi se
uinilo da mu je neto sumnjivo. Svi su sumnjali. Valjda je to bilo oekivano.
Trebao mi je zaseban prostor za moja istraivanja rekoh. Tvornica u kojoj sam radio
sauvala bi ti sve plae dok si jo dijete, a vratili bi ti ih u etiri godinje isplate kada napuni
osamnaest. Sakupilo se dovoljno da ubodem sobu samo za sebe na godinu dana.
Guba, ree Cody. Pitao sam se je li ih moje pojanjenje zadovoljilo ili nije. Ne ini
se da su Specijalci stigli dovde. Moda te nisu uspjeli prepoznati po opisu.
Lagano kimnem, dok je Megan stisnutih oiju provjeravala okolicu.
to je? upitam.
Prelako je. Ne vjerujem u stvari koje izgledaju previe lako.
Promotrim najudaljenije zidove. Bilo je nekoliko praznih kanti za smee i motorkotaa
vezanih lancima uz ljestve. Neki komadi metala bili su ukraeni radovima nadobudnih ulinih
umjetnika. Nisu to smjeli raditi, ali su ih ljudi potiho poticali. Bio je to jedini oblik pobune u
koji su se ukljuili obini ljudi.
Moemo uati ovdje i buljiti dok stvarno ne dou, ree Cody, trljajui lice svojim
grubim prstom, ili moemo jednostavno krenuti. Zavrimo s tim. Ustane.
Jedan od veih kontejnera za smee zatrese se.
Stoj! rekoh, zgrabivi Codyja i vukui ga dolje, dok mi je srce bubnjalo.
to je? upita on nervozno, skidajui puku s ramena. Bila je precizne izrade, stara ali
dobro odravana, s velikim durbinom i priguivaem sprijeda, pravim malim umjetnikim
djelom. Nikad se nisam uspio dokopati jedne takve. Jeftinije loe rade, a otkrio sam i da je iz
njih znatno tee nianiti.
Tamo, rekoh pokazujui kontejner. Pogledajte!
Cody zarei, ali me poslua. Mozak mi stane ubrzano probirati kroz fragmente sjeanja
na moja istraivanja. Trebali su mi notesi. Podrhtavanje... Epik iluzionist... tko je to bio?
Refleksiana, pomislih, prisjeajui se imena. Iluzionistica klase C s osobnom
sposobnou nevidljivosti.
to promatramo? upita Cody. Uplaila te maca ili neto... Uutio je kad se kontejner
ponovo zatrese. Cody frkne, pa une u blizini. to je to?
Epik, ree Megan, namrtenih oiju. Neki od manjih Epika s iluzionistikim moima
imaju problema u odravanju iluzije.
Njezino je ime Refleksiana, tiho kaem. Prilino je vjeta, sposobna kreirati
zahtjevne vizualne manifestacije. Ali nije posebno mona, a njezine iluzije imaju neku manu.
Obino podrhtavaju kada se svjetlost reflektira o njih.
43

Cody naniani pukom, mjerkajui kontejner. Kae da taj kontejner inae nije tamo.
Krije neto. Moda Specijalce?
Pretpostavljam, rekao sam.
Moe li se raniti metkom, momak? upita Cody.
Da, nije vii Epik. Ali Cody, moda uope nije tamo.
Upravo si rekao...
Ona je iluzionistica klase C, pojasnim. Ali njezina sekundarna mo je nevidljivost
klase B. Iluzije i nevidljivost esto idu ruku pod ruku. Svejedno, moe sebe uiniti
nevidljivom, ali nita vie da bi sakrila druge, mora oko njih stvoriti iluziju. Siguran sam da
je ovaj smetlarski kontejner tek iluzija koja krije Specijalce, ali ako je pametna a jest ona
je negdje drugdje.
Osjetim peckanje po leima. Mrzio sam Epike iluzioniste. Nikada ne zna gdje e biti.
ak i najslabiji meu njima klase D ili E, prema mojemu sustavu rangiranja mogu stvoriti
iluziju, dovoljno veliku da se i sami sakriju. Ako jo imaju i osobnu nevidljivost, utoliko gore.
Tamo, apne Megan, pokazujui prema velikoj konstrukciji na igralitu nekoj vrsti
drvene tvre za penjanje. Vidite one kutije na vrhu tornja na igralitu? Upravo su zatitrale.
Netko se krije u njima.
Dovoljno su velike tek za jednu osobu, proapem. Tko god bio, s te pozicije moe
kroz vrata vidjeti ravno u moj stan. Snajper?
Najvjerojatnije, ree Megan.
Refleksiana je onda blizu, kaem. Mora biti u mogunosti vidjeti oboje, konstrukciju
na igralitu i lani kontejner, kako bi odravala iluziju. Domet njezinih moi nije velik.
Kako emo je istjerati? upita Megan.
Voli biti ukljuena u akciju, koliko se sjeam, rekoh. Ako natjeramo Specijalce da se
pokrenu, ostat e u njihovoj blizini za sluaj da mora izdati neku zapovijed ili za kreiranje
kakve iluzije da ih podri.
Ide! proape Cody. Kako zna sve to, momak?
Nisi sluao? tiho upita Megan. Time se bavio. Oko toga je izgradio svoj ivot.
Prouavao ih je.
Cody protrlja bradu. Izgledao je kao da dobro promilja o svemu to sam rekao, prije no
to se zaleti. Zna njezine slabosti?
Bojim se da su u notesima, rekoh. Pokuavam se prisjetiti. Uh... dakle, iluzionisti
obino ne mogu vidjeti, ukoliko postanu u potpunosti nevidljivi. Njihove zjenice trebaju
svjetlost. Morate paziti na oi. Stvarno vjet iluzionist moe postii da mu boja oiju
odgovara okruenju. To joj nije prava slabost, ve vie ogranienje same iluzije.
to je ono bilo? Dim! uzviknem, pa pocrvenim na sam zvuk. Megan me prostrijeli
pogledom. To joj je slabost, proapem. Uvijek je izbjegavala ljude koji pue, i drala se
podalje od bilo kakve vatre. Poprilino je poznato i razumno obrazloenje, barem to se tie
slabosti Epika.
ini mi se da smo se vratili na poetnu ideju o postavljanju poara, ree Cody.
Izgleda da ih je ideja veselila.
to? Ne.
Profa je rekao...
Jo se moemo domoi informacija, objasnio sam. ekaju me, no poslali su samo
manjeg Epika. To znai da me oito ele. Ali nisu prokljuvili da se iza veeranjeg ubojstva
44

kriju Osvetnici ili jednostavno ne znaju na koji sam nain umijean. Vjerojatno jo nisu
poistili moju sobu, ak ako su i provalili i prouili to je sve u njoj.
Savren razlog da spalimo to mjesto, ree Megan. Oprosti, ali ako su toliko blizu...
Ali vidi, bitno je da sada uemo, rekoh, postajui sve nervozniji. Moramo provjeriti
je li to dirano. Tako emo znati to su otkrili. Ako sada sve spalim, neemo imati pojma.
Oboje su oklijevali.
Moemo ih zaustaviti, kaem. Moda emo usput biti u prilici ubiti jo jednog
Epika. Refleksiana ima poprilino krvave ruke. Ba prolog mjeseca netko joj je u prometu
presjekao put. Stvorila je iluziju ceste koja ide ravno i natjerala prekritelja da se sjuri s ceste i
zabije u kuu. estero mrtvih. U automobilu je bilo i djece.
Epici imaju izrazit i gotovo nevjerojatan nedostatak morala ili savjesti. To je muilo
mnoge ljude, na filozofskoj razini. Teoretiare i znanstvenike. Pitali su se dokle se moe
manifestirati njihova neovjenost? Pitali su se o toj istoj nehumanosti koju su ispoljavali
mnogi Epici. Jesu li Epici ubijali zato to je to bio Nevoljin izbor iz ma kojeg razloga
kako bi samo loi ljudi dobili moi? Ili su ubijali stoga to tako udesna mo izmjenjuje ljude,
inei ih neodgovornima?
Nije bilo konanog odgovora. Nisam mario za to; ja nisam znanstvenik. Da, istraivao
sam, ali to rade i sportski fanovi kada prate neku momad. Nije mi bilo vano zato Epici ine
to to ine, nita vie od navijaa bejzbola koji prouava oblik palice kojom se udara lopta.
Samo se jedna stvar raunala Epici nisu razmiljali o obinim ljudskim ivotima.
Brutalno ubojstvo u njihovim je mozgovima odgovarajua kazna, ak i za najmanji prijestup.
Profa nije odobrio napad na Epika, ree Megan. To nije po proceduri.
Cody se naceri. Ubijanje Epika je uvijek po proceduri, curo. Samo jo nisi dovoljno
dugo s nama da bi to razumjela.
U sobi imam dimnu granatu, rekoh.
to? upita Megan. Kako?
Odrastao sam radei u tvornici streljiva, objasnim. Uglavnom smo proizvodili puke
i pitolje, ali suraivali smo i s drugim tvornicama. Tu i tamo pokupio sam koju igrakicu iz
odbaenih stvari na Kvaliteti kontrole.
Dimna bomba je igrakica? upita Cody.
Nasmijem se. emu se udi? Naravno da jest. Tko ne bi uzeo dimnu bombu kad mu je
netko ponudi? Megan pobjegne traak osmijeha. Razumjela je.
Ne kuim te curo, pomislim. Nosila je eksploziv u majici i bila odlian strijelac, ali
brinula je o proceduri kada joj se pruila prilika da ubije Epika? A im me ulovila da je
promatram, izraz lica joj se ohladio i ponovo se udaljila.
Jesam li je neim uvrijedio?
Ako se moemo domoi te granate, mogao bih je iskoristiti da ponitimo Refleksianine
moi, kaem. Voli biti u blizini svoga tima. Ako uspijemo uvui vojnike u zatvoreni
prostor, vjerojatno e ih pratiti. Mogu kresnuti granatu, a onda je napucati kada postane
vidljiva.
Zvui dobro, ree Cody. Ali kako emo obaviti sve to i jo pokupiti tvoje biljeke?
Lako, kaem, dodajui svoju puku Megan. Imam vie ansi da ih prevarim ako nisam
naoruan. Dat emo im ono to ekaju. Mene.

45

10
Prijeem ulicu prema svom stanu, s rukama u depovima jakne, igrajui se s kolutom
selotejpa koji sam obino drao u njima. Ono dvoje nisu bili oduevljeni mojim planom, ali
nisu mogli smisliti nita bolje. Nadam se da e biti u stanju odraditi svoje uloge.
Bez puke sam se osjeao potpuno nag. Imao sam nekoliko pitolja sakrivenih u sobi,
ali ovjek zapravo nije opasan dok nema puku. Barem nije trajnije opasan. Pogoditi neto
pitoljem uvijek je vie nalikovalo na sluajnost.
Megan je uspjela, pomislim. Ne samo da je pogodila, ve je sredila Visokog Epika
usred skoka, ispaljujui iz dvaju oruja istovremeno, ciljajui jednim s boka.
Pokazala je emocije za naeg sukoba s Fortunatorom. Strast, ljutnju, ivciranje. Druge
dvije prema meni, ali i to je neto. A onda, nekoliko trenutaka nakon to je pao... postojala je
neka povezanost. Zadovoljstvo, potovanje kada se zauzela za mene kod Profe.
Sad je sve to nestalo. to je to znailo?
Zastao sam na samom rubu igralita. Zar sam u ovakvom trenutku doista razmiljao o
djevojci? Bio sam samo oko pet koraka od mjesta gdje se skrivala grupa Specijalaca,
vjerojatno s automatskim i elektrinim orujem uperenim u mene.
Idiote, pomislim, nastavljajui prema metalnim stubama to su vodile do mog
apartmana. Priekat e da vide hou li iznijeti ita inkriminirajue, prije no to me zaskoe.
Nadam se.
Penjanje stepenicama s leima okrenutima neprijatelju bilo je gotovo bolno. Radio sam
ono to inae radim kada sam uplaen. Razmiljao sam o ocu koji je pao, krvarei podno
stupa u uruenom predvorju banke, dok sam se ja skrivao. Nije mi pomoglo.
Nikada vie neu biti takva kukavica.
Stignem do vrata stana, pa ponem petljati s kljuevima. Zaujem struganje u daljini, ali
sam se pravio da ga ne primjeujem. To je sigurno snajperist na konstrukciji s oblinjeg
igralita; premjeta se kako bi lake ciljao u mene. Da, iz ovoga sam ugla precizno vidio.
Sprava s igralita bila je taman dovoljno visoka da snajperist moe pucati kroz vrata u moj
stan.
Uem u svoj jednosobnjak. Bez hodnika ili iega drugog, bila je to samo rupa
izdubljena u eliku, kao i veina stambenjaka u podzemnim ulicama. Moda nema kupaonicu
i tekuu vodu, ali jo sam uvijek ivio prilino dobro, po standardu donjih ulica. itava soba
samo za jednoga.
Nisam je odravao i bila je neuredna. Neka stara zdjela s okruglicama stajala je na hrpi
pored vrata, smrdei po zainima. Odjea je razbacana po podu. Imao sam kantu s
dvodnevnom vodom nasred stola te prljavi, istroeni, srebrni pribor za jelo na hrpici pored.
Nisam ga koristio za jelo. Bio je tu za predstavu. Kao i odjea; nisam nosio nita od
toga. Moju stvarnu odjeu etiri odravane kombinacije, uvijek iste i oprane sakrivao
sam u kovegu pored madraca na podu. Namjerno sam drao sobu u neredu. ak je i mene
ivcirala jer sam volio urednost.
Otkrio sam da aljkavost oputa ljude. Ako mi stanodavka doe njukati po sobi, nai e
ono to oekuje. Napuhani, tek punoljetni tinejder koji troi lovu na lagodan ivot, dok ga ne
lupi odgovornost. To je ne bi potaknulo da kopa u potrazi za tajnim pretincima.
46

Pourim do kovega. Otkljuam ga i izvuem naprtnjau ve napunjenu rezervnom


odjeom, dodatnim cipelama, suhom klopom i dvije litre vode. Pitolj je bio u depu s jedne
strane, a dimna granata u onom s druge.
Odem do madraca i povuem cif na presvlaci. U njemu je moj ivot. Tucet mapa, s
izrescima iz novina i djeliima informacija.
Osam rokovnika ispunjenih mojim promiljanjima i otkriima. Velika biljenica s
mojim klasifikacijama.
Moda sam sve ovo trebao ponijeti sa sobom, kada sam izaao gledati Fortunatorovo
ubojstvo. Na kraju krajeva, nadao sam se da u otii s Osvetnicima. Razmatrao sam to, ali
sam na kraju zakljuio da ne bi bilo razumno. U prvom redu, bilo je toliko toga. Mogao sam
sve to nositi ako treba, ali samo bi me usporavalo.
A te su informacije, jednostavno, bile previe dragocjene. Istraivanje je bila
najvrjednija stvar u mojem u ivotu. Sakupljanje odreenih informacija gotovo me kotalo
ivota pijuniranje Epika, postavljanje pitanja koja je bolje ne postavljati, isplate udnim
cinkaroima. Ponosio sam se svojom kolekcijom, da ne spominjem koliko sam bio uplaen
onim to bi joj se moglo desiti. Mislio sam da su podaci sigurniji ovdje.
izme zatresu metalno odmorite vanjskih stuba. Pogledam preko ramena i ugledam
jedan od zastraujuih prizora donjih ulica: potpuno opremljene pripadnike Specijalaca.
Stajali su na odmoritu, s automatskim orujem u rukama, crnim kacigama na glavama te
vojnim pancirkama na prsima, nogama i rukama. Bila su trojica.
Kacige su im imale crne vizire, to su se sputali preko oiju, ostavljajui izloenima
usta i bradu. titnik za oi omoguavao im je noni vid i svijetlio je mutno zeleno, s udnim
dimnim uzorkom koji je valovito lebdio s prednje strane. Gotovo je bio paralizirajui, to mu
je i trebala biti funkcija. Nisam se morao pretvarati da su mi oi razrogaene i da sam se
ukoio.
Ruke na glavu, ree voa s kundakom na ramenu i cijevi uperenom u mene.
Na koljena, podanie.
Tako su zvali ljude, podanie. elino Srce se nije zamarao nepotrebnom glumom oko
toga je li mu carstvo republika ili ima zastupniku vladu. Nije zvao ljude graanima ili
drugovima. Bili su podanici njegova carstva. To je bilo to.
Brzo dignem ruke. Nisam nita uinio! poviem. Samo sam gledao!
RUKE U ZRAK, NA KOLJENA! prodere se Specijalac.
Posluam.
Uli su u sobu, upadljivo ostavivi vrata otvorena, tako da im snajper ima jasan pogled
kroz njih. Prema onome to sam itao, ova su trojica dio peterolanog tima poznatog kao
Jezgra. Tri redovna vojnika, jedan specijalist u ovome sluaju snajperist i jedan nii Epik.
elino Srce imao je oko pedeset takvih jezgri.
Skoro svi specijalci dolaze iz timova za posebne zadatke. Ako se pojavi neki vei
sukob, neto vrlo opasno, elino Srce, Nonik, Pucanj ili moda Spajatelj, koji je vodio
Specijalce, sreivali su to osobno. Specijalci su se koristili za manje probleme u gradu, one s
kojima se sami nisu eljeli baktati. Na neki nain Specijalci mu nisu ni trebali. Bili su uvrnuta
verzija samoubilakih slugu na parkiralitima nekog diktatora.
Dok me jedan od vojnika drao na nianu, druga su dvojica vadila sadraj mojega
madraca. Je li ula? pitao sam se. Je li Nevidljiva u blizini? Moji instinkti i sjeanje na moja
istraivanja o njoj, govorili su mi da mora biti ovdje negdje.

47

Morao sam se nadati da je u sobi. Nisam mogao mrdnuti dok Cody i Megan ne odrade
svoj dio mog plana, tako da sam ih napeto iekivao.
Dva su vojnika izvukla rokovnike i mape izmeu dvaju komada spuvaste pjene koja mi
je sluila kao madrac. Jedan je prolazio kroz biljeke. Ovo su informacije o Epicima,
gospodine. rekao je.
Nadao sam se da u vidjeti Fortunatora kako se bori s drugim Epikom, rekao sam
zurei u pod. Kada sam otkrio da e se neto gadno desiti, pokuao sam pobjei. Znate, bio
sam tamo samo zato da vidim to e se dogoditi.
Voa pone prouavati rokovnike. Vojniku koji me pazio zbog neega je bilo
nelagodno. Stalno je gledao, as u mene, as u druge.
ekajui, osjetim da e mi srce eksplodirati. Megan i Cody e uskoro napasti. Moram
biti spreman.
U gadnoj si nevolji, podanie, progovori voa, bacivi jednu od biljenica na pod.
Jedan vani Epik je mrtav.
Nemam nikakve veze s time! kaem. Kunem se...
Mah. Voa pokae prema jednom od vojnika. Pokupi ovo.
Gospodine, ree vojnik gledajui me. Vjerojatno govori istinu.
Ukoim se. Taj glas...
Roy? okiram se. Postao je punoljetan jedva godinu prije mene... i poslije se pridruio
Specijalcima.
Voa me ponovo odmjeri. Poznaje ovog podanika?
Da, odgovori Roy nerado. Bio je visok i crvenokos. Oduvijek mi se sviao. Bio je
honorarac u Tvornici, pozicija koju je Martha obino davala starijim dekima morali su
braniti mlae ili slabije ljakere od nasilnika. Dobro je radio svoj posao.
Nisi nita ranije rekao, kae voa vrstim glasom.
Ja... gospodine, ao mi je. Trebao sam. Oduvijek je bio oduevljen Epicima. Vidio sam
kako je proao pola grada pjeice i ekao na kii, jer je uo da e se dva Epika moda
sukobiti. Iao je gledati, bila to dobra ideja ili ne.
Zvui upravo kao osoba koju treba maknuti s ceste, kae voa. Pokupite to. Sinko,
rei e nam tono to si vidio. Ako to dobro odradi, moda i preivi no. To..
Izvana se zauje pucanj. Voino lice pocrveni, a prednji dio kacige eksplodira kad ga
pogodi metak.
Zakotrljam se prema naprtnjai. Cody i Megan su odradili svoje; u tiini su skinuli
snajperista i zauzeli takav poloaj da mi mogu pomoi.
Povuem iak na boku naprtnjae i izvuem pitolj, pucajui brzo u Royeva bedra.
Metak pronae nezatieno mjesto u njegovu modernom plastinom oklopu, odbacivi ga.
Zamalo sam promaio. Bezvezni pitolji.
Drugi se vojnik srui od metka koji je ispalio Cody, koji bi trebao biti na onoj
konstrukciji na igralitu. Nisam stao da provjerim je li trei vojnik mrtav Refleksiana bi
mogla biti u sobi, naoruana i spremna za akciju. Trgnem dimnu granatu i izvuem osigura.
Ispustim je. Iz nje prsne sivi dim, ispunjavajui sobu. Zadrim dah, s podignutim
pitoljem. Refleksianine moi e nestati kada je dotakne dim. ekao sam da se pojavi.
Nita se ne desi. Nije u sobi.
Suspreui psovku i jo uvijek zadravajui dah, obazrem se prema Royu. Probao se
pomaknuti, drei se za nogu i pokuavao okrenuti puku prema meni. Jurnem kroz dim i
48

ritnem oruje ustranu. Izvuem njegov pitolj iz futrole na boku i bacim ga. Oba su mi oruja
beskorisna; otkljuavaju se uz pomo njegovih rukavica.
Roy gurne ruku u dep. Prislonim mu pitolj na sljepoonicu i izvuem mu ruku.
Pokuavao je odabrati broj na mobitelu. Napnem oroz na pitolju i on ispusti telefon.
Ionako je kasno, Davide, primijeti Roy, pa se zakalje od dima. Spajatelj je vidio
kada smo ostali bez veze. Druge su Jezgre ve na putu. Poslat e ovamo pijunske oi.
Vjerojatno su ve ovdje.
I dalje zadravajui dah, provjerim depove njegovih platnenih hlaa. Nije imao drugo
oruje.
Budala si, Davide, ree Roy, kaljui. Ignorirao sam ga i pregledao sobu. Morao sam
udahnuti, a dim je postajao sve gui.
Gdje je Refleksiana? Moda na odmoritu? Ritnem nogom granatu van, nadajui se da
je tamo.
Nita. Ili sam krivo protumaio njezinu slabost, ili je odluila da se nee prikljuiti ekipi
koja je ula po mene.
to ako se prikrada Megan i Codyju? Nee primijetiti odakle dolazi.
Pogledam dolje. Royev mobitel.
Vrijedi pokuati.
Zgrabim mobitel i otvorim adresar. Refleksiana je bila upisana pod svojim epskim
imenom.
Veina Epika voljela ih je koristiti.
Nazovem.
Gotovo istodobno, pucanj odjekne igralitem.
Nisam vie mogao zadravati zrak. Izletim sagnut, drei se to nie i nogom utnem
granatu s odmorita. Zurio sam niz ljestve i duboko udahnuo.
Tada, suznih oiju, skeniram igralite. Cody je kleao navrh konstrukcije za igru, s
poloenom pukom. Megan je stajala pri dnu tornja, s uperenim pitoljem, dok joj je pred
nogama lealo tijelo u crno-utom kostimu. Refleksiana.
Megan za svaki sluaj ponovo opali u njezino tijelo, no ena je oito bila mrtva.
Jo je jedan Epik eliminiran.

49

11
Moj prvi potez bio je da se vratim unutra i izbacim kroz vrata Royevu puku, prema kojoj je
puzao. Provjerio sam ostalu dvojicu vojnika. Jedan je bio mrtav, a drugi je imao slabaan puls
ali nee se uskoro probuditi.
Vrijeme je da ubrzam. Izvadim rokovnike iz madraca i gurnem ih u naprtnjau. est
notesa i jedan indeks gotovo ispune ruksak. Razmislim na trenutak, pa izvadim dodatni par
cipela iz naprtnjae. Mogu kupiti nove cipele, ali ne mogu nadomjestiti ove rokovnike.
Uguram i posljednja dva, pa uz njih stavim i mapu o elinom Srcu, Noniku i Pucnju.
Nakon par trenutaka dodam i onu o Spajatelju. Bila je najtanja. Vrlo se malo znalo o
tajnovitom Visokom Epiku koji je upravljao Specijalcima.
Roy je jo uvijek kaljao, iako se dim raziao. Strgnuo je kacigu. Bilo je gotovo
nadrealno vidjeti to poznato lice znao sam ga godinama odjeveno u neprijateljsku
uniformu. Nismo bili prijatelji; nikad ih nisam imao, ali mi je bilo stalo do njega.
Surauje s Osvetnicima, prozbori Roy.
Morao sam ga pokuati zavarati lanim tragom, kako bi pomislio da radim za nekoga
drugog. to? kaem ja, trudei se izgledati zbunjeno.
Ne pokuavaj to sakriti, Davide. Oito je. Svi znaju da su Osvetnici napali
Fortunatora.
Kleknem do njega, s naprtnjaom prebaenom preko ramena. Vidi, Roy, ne daj im da
te lijee, u redu? Znam da Specijalci imaju Epika za to. Ne dopusti im, ako ikako moe.
to, zato...
Bolje da bude na bolovanju zbog onoga to slijedi, Roy, govorio sam tiho, a nadam
se i uvjerljivo. Vlast u Newcagu e se izmijeniti. Reflektor dolazi po elino Srce.
Reflektor? zaudi se Roy. Tko je, dovraga, to?
Proem kroz ostatak mapa, pa uzmem iz kovega kanticu s benzinom za upalja i
popricam po krevetu.
Radi za Epika? proape Roy. Stvarno misli da netko moe izazvati elino Srce?
Ide, Davide! Koliko je protivnika do sada ubio?
Ovo je drugaije, kaem vadei ibice. Reflektor je drugaiji. Kresnem ibicu.
Nisam mogao ponijeti ostale mape. Bile su izvor informacija, ali u torbi vie nije bilo
mjesta.
Bacim ibicu. Krevet plane.
Jedan od tvojih prijatelja mogao bi biti iv, rekao sam Royu, mahnuvi prema
onesvijetenim Specijalcima. Voa je bio pogoen u glavu, a onaj drugi u bok. Izvuci ga. Ne
mijeaj se vie, Roy. Dolaze opasni dani.
Namjestim naprtnjau na ramena i pourim kroz vrata na odmorite. Sretnem se s
Megan na stubama.
Plan ti je propao, ree tiho.
Dovoljno je dobar, odgovorim. Jedan je Epik mrtav.

50

Samo zato jer je ostavila mobitel na vibri, ree Megan, urei pored mene niza
stepenice. Da nije bila nemarna...
Imali smo sree, sloim se. Glavno da smo pobijedili.
Mobiteli su bili tek dio svakodnevice. Ljudi su moda ivjeli u potleuicama, ali su svi
posjedovali mobitele za zabavu.
Sastali smo se s Codyjem kod tornja na igralitu, blizu Refleksianina lea. Vratio mi je
puku. Momak, rekao je, ovo je bilo fenomenalno.
Zatrepem. Oekivao sam jo jednu jezikovu juhu, kakvu sam uo od Megan.
Profa e biti ljubomoran to i sam nije poao, ree Cody, namjetajui puku na rame.
Ti si je nazvao?
Da, rekoh.
Guba, ponovo e Cody, tapui me po leima.
Megan nije izgledala ni zericu zadovoljnije. Otro je odmjerila Codyja, a onda
posegnula za mojom naprtnjaom.
Oduprem se.
Trebat e ti obje ruke za puku, ree ona skinuvi je s mene i prebacivi je preko
svojih ramena. Pokrenimo se. Specijalci e... Utihnula je kada je ugledala Roya, koji je
jedva vukao na odmorite drugog Specijalca iz gorue sobe.
Pomalo sam se osjeao loe. Zauje se brujanje helikoptera; uskoro e mu stii
pojaanje. Sjurimo se preko parka, ravno prema tunelima koji vode dublje prema donjim
ulicama.
Ostavio si ih ive? upita me Megan u trku.
Tako je korisnije, odgovorim. Ostavio sam lani trag. Lagao sam da radim za Epika
koji e izazvati elino Srce. Nadam se da e ih to drati dalje od Osvetnika. Oklijevao sam.
Osim toga, oni nisu nai neprijatelji.
Naravno da jesu, obrecne se ona.
Ne, ree Cody trei pored nje. U pravu je, curo. Nisu. Moda rade za neprijatelja,
ali to su obini ljudi. Rade to mogu kako bi preivjeli.
Ne moemo tako razmiljati, ree ona dok smo se pribliavali raskriju tunela.
Fiksirala me hladnim pogledom.
Ne moemo im pokazati milost. Oni nam je nee uzvratiti.
Ne moemo se pretvoriti u njih, curo, Cody e, tresui glavom. Sluaj ponekad to o
tome govori Profa. Ako emo raditi isto to i Epici, kako bismo ih pobijedili, onda nije
vrijedno truda.
ula sam kako govori, rekla je i dalje buljei u mene. Nisam zabrinuta za njega.
Brinem se zbog ovoga Poklekloga.
Ubiti u Specijalca ukoliko bude trebalo, rekoh kad nam se oi susretoe. Ali neu
ometati samoga sebe lovei ih. Imam cilj. elim vidjeti elino Srce mrtvog. To je jedino
vano.
Mah, ree okreui se od mene. To nije odgovor.
Krenimo dalje, doda Cody kimnuvi prema ljestvama to su vodile do dubljih tunela.
On je znanstvenik, mome, pojanjavao je Cody dok smo hodali kroz uski koridor elinih
katakombi. Prouavao je Epike na samom poetku i napravio nekoliko doista iznimnih
51

naprava, baziranih na onome to je o njima nauio. Zato ga zovemo Profa, a ne zbog


prezimena.
Kimnem zamiljeno. Sada, kad smo zali dublje, Cody se opustio. Megan je jo bila
napeta. Ila je ispred nas, drei mobitel i aljui Profi izvjetaj o misiji. Cody je svoj ureaj
podesio kao svjetiljku, objesivi ga gore lijevo na svoju kamuflanu jaknu. Ja sam izvadio iz
svojeg ureaja mrenu karticu, a on je rekao da je to dobra ideja, barem dok Abraham ili Tia
ne budu u prilici modificirati ga.
Ispalo je da nisu vjerovali ni Ljevaonici Vitekog Sokola. Osvetnici su obino ostavljali
mobitele povezane samo izmeu sebe, i ifrirali odailjanje s obje strane, ne koristei se
redovitom mreom. Dok i ja ne dobijem ifru, mogu se koristiti mobitelom kao kamerom ili
korisnom svjetiljkom.
Cody se kretao oputeno, s pukom na ramenu i rukama poloenima preko nje. Mislim
da sam zaradio njegovu podrku, u vezi sa Specijalevom smrti.
Pa, gdje je radio? pitao sam, gladan informacija o Profi. Postojalo je toliko glasina o
Osvetnicima, ali je u njima bilo malo istine.
Nemam pojma, prizna Cody. Nitko sa sigurnou ne zna kakva je Profina prolost.
Iako Tia vjerojatno zna neke detalje. Ne pria ba o tome. Abe i ja smo se kladili u to koje je
bilo Profino zanimanje. Prilino sam uvjeren da se radi o nekoj vrsti tajne dravne
organizacije.
Stvarno? upitah.
Sigurno, ree Cody. Ne bih se zaudio da je ista koja je uzrokovala Nevolju.
To je bila jedna od teorija, da je vlada Ujedinjenih Drava a ponekad i Europske unije
nekako pokrenula Nevolju, dok su pokuavali zaustaviti projekt razvoja super ovjeka.
Smatrao sam da je to prilino nategnuto. Oduvijek sam mislio da se radi o nekoj vrsti kometa,
zahvaenog zemaljskom gravitacijom, ali nisam znao postoji li znanstveno opravdanje za to.
Moda je to bio satelit. To bi se uklopilo u Codyjevu teoriju.
Nije jedini kojem je sve smrdjelo na nekakvu zavjeru. Postojalo je mnotvo stvari glede
Epika koje nisu bile razumljive.
Oh, ima onaj izraz, ree Cody pokazujui na mene.
Onaj izraz?
Misli da sam enuo.
Ne, naravno da ne mislim.
Misli. Pa, dobro. Znam to znam, iako Profa zakoluta oima svaki put kad to
spomenem. Cody se nasmijei. Ali postoji i druga pria. to se Profinog zanimanja tie,
siguran sam da se radilo o nekoj tvornici oruja. Na kraju krajeva, napravio je tenzore.
Tenzore?
Profa ne bi volio da pria o tome, ree Megan, osvrui se preko ramena. Nitko nije
odobrio da on smije uti ita o tome, dodala je pogledavi me.
Ja odobravam, Cody e oputeno. Ionako e ih vidjeti, curo. I ne citiraj mi Profina
pravila.
Zatvorila je usta; izgledala je kao da se spremala ba na to.
Tenzori? upitam ponovo.
Neto to je Profa izumio, objasni Cody. Malo prije ili odmah nakon to je napustio
laboratorij. Ima nekoliko takvih stvarica, inovacija koje nam daju prednost u borbi protiv
Epika. Nae jakne su jedna od njih mogu izdrati puno iivljavanja a tenzori su druga.

52

Ali to su zapravo?
Rukavice, odgovori Cody. Zapravo, naprava u obliku rukavica. Izazivaju vibracije
koje mogu unititi vrste predmete. Najuinkovitije su na solidnijim materijalima, poput
kamena ili metala, ili na nekim vrstama drva. Pretvaraju takvu vrstu materije u prainu, ali
nisu opasne po ivotinje ili ljude.
Zeza se. Za itavih mojih istraivanja nisam uo ni za kakvu tehnologiju nalik na to.
Niks, ree Cody. Istina, zahtjevne su za koritenje. Abraham i Tia su najvjetiji. No,
vidi tenzori nam omoguuju da doemo tamo gdje ne bismo trebali biti. Gdje se ne oekuje
da budemo.
To je udesno, rekoh, dok mi je mozak ubrzano radio. Osvetnici su imali reputaciju
da se pojave gdje ih se najmanje oekuje. Kruile su prie... Epici ubijeni u vlastitim
stanovima, dobro uvani i, smatralo se, sigurni. Gotovo magina nestajanja Osvetnika.
Naprava koja moe pretvoriti u prah i kamen i metal... Moete proi kroza zakljuana
vrata, neovisno o sustavu osiguranja. Moete sabotirati vozila. Moda ak i sruiti zgrade.
Odjednom, neki od najveih misterija koji su okruivali Osvetnike, dobili su smisao. Recimo,
kako su uhvatili u klopku Olujnoga, ili kako su zbrisali u trenutku kada ih je Pokli gotovo
priepio.
Morali su promisliti kako da ulaze, a da ne ostave oite rupe koje bi ih odale. Ali inilo
mi se da znam kako su to radili. Ali zato... upitam zapanjeno, zato mi to govori?
Kao to rekoh, momak, objasni Cody, ionako e ih uskoro vidjeti na djelu. Mogu te
na to pripremiti. Uz to, zna ve toliko toga o nama, da jedna stvar vie nee znaiti mnogo.
U redu, rekoh oputeno, jer sam prepoznao sjetu u njegovom glasu. Neto je
izostavio: ve znam toliko da mi ne bi mogli dopustiti da slobodno odem.
Profa mi je dao ansu da ih napustim. Zahtijevao sam da me povedu. U ovom trenutku,
ili u ih u potpunosti uvjeriti da im nisam prijetnja i pridruiti im se, ili e me ostaviti iza
sebe. Mrtvog.
Progutam knedlu, odjednom suhih usta. Sam sam ovo traio, strogo si priznam. Znao
sam, kad im se jednom pridruim, ako im se pridruim, da ih neu nikada napustiti. Bio sam
unutra, i to je bilo to.
Pa... morao sam se prisiliti da ne razmiljam o injenici da ovaj ovjek ili bilo tko
od njih moda jednom odlui da moram biti likvidiran u ime opeg dobra. Kako je otkrio
te rukavice? Tenzore? Nikada nisam uo za ita slino.
Epici, pone Cody, iji se glas vratio u normalu. Profa je dopustio da poneto iscuri.
Tehnologija je nastala iz prouavanja jednog Epika koji je mogao napraviti neto slino. Tia
kae da se to na poetku dogaalo prije no to se drutvo uruilo; neki su Epici bili ulovljeni
i zadrani. Nisu svi toliko moni da mogu s lakoom pobjei iz zarobljenitva. Razliiti
laboratoriji provodili su testove na njima, pokuavajui otkriti kako djeluju njihove moi.
Otada potie i tehnologija za naprave poput tenzora.
Nisam uo za to, ali neke su mi stvari sjele na mjesto. Netom prije dolaska Nevolje,
sjajno smo napredovali u tehnologiji. Nova oruja, napredni izvori energije i njenog
pohranjivanja, nove mobilne tehnologije bili su razlozi zbog kojih su mobiteli funkcionirali
i u podzemlju i na znaajnoj udaljenosti, bez upotrebe tornjeva s antenama.
Naravno, veina toga je unitena kada su Epici zapoeli s osvajanjem. A ono to nismo
izgubili, kontrolirali su Epici poput elinog Srca. Pokuao sam zamisliti kako su testirani ti
prvi Epici. Jesu li zbog toga veinom zli? Zamjerali su nam testiranja?
Je li ikoji od njih otiao na testiranje svojevoljno? upitao sam. Koliko je laboratorija
to radilo?
53

Ne znam, ree Cody. Pretpostavljam da i nije bitno.


Zato ne bi bilo?
Cody klimne, puke jo uvijek objeene preko ramena, dok je svjetlost s njegova
mobitela obasjavala metalni koridor nalik na grobnicu. Katakombe su smrdjele po praini i
vlazi. Tia uvijek govori da su Epici znanstveno utemeljeni, ree. Sumnjam da se mogu
objasniti na takav nain. Previe toga vezano uz njih pada u vodu kada se pokua znanstveno
objasniti. Ponekad se pitam nisu li se pojavili upravo zato jer smo mislili da moemo sve
objasniti. Nije nam trebalo jo dugo da stignemo. Primijetio sam da nas Megan vodi uz
pomo mobitela, na ijem se ekranu vidjela mapa. To je bilo udesno. Plan metalnih
katakombi? Nisam mislio da takvo to postoji.
Ovdje, ree Megan, mahnuvi prema debelim komadima ice to su visjeli kao
zavjesa ispred zida. Nita neobino za ovo podruje, gdje su Kopai ostavili mnogo toga
nedovrenoga.
Cody se primakne i lupi po ploi pored ica. Uzvrati mu udaljeni tresak, svega nekoliko
trenutaka kasnije.
Upadaj, Poklekli, ree mi, pokazujui prema icama.
Udahnem i zakoraim, razgrui ih kundakom puke. Iza je bio maleni tunel, koji se
strmo uspinjao. Morat u puzati. Okrenem se i pogledam ga.
Sigurno je, obea on. Nisam mogao procijeniti alje li me prvoga zbog priroenog
nepovjerenja ili zato to me elio vidjeti kako se migoljim. Nije mi se inilo da je pravi
trenutak da ga ispitujem niti da se povuem. Poeo sam puzati.
Tunel je bio tako malen da sam se zapitao bih li prebacio puku preko lea, no ogrebem
li je, postojala je ansa da nabijem durbin i pomaknem optiku. Zato sam je zadrao u desnoj
ruci i nastavio puzati, to je sve inilo jo nespretnijim. Tunel je vodio prema udaljenoj, slaboj
svjetlosti, a puzanje je potrajalo dovoljno dugo da me zabole koljena, do trenutka kad sam mu
priao. Jaka me ruka zgrabi za moju lijevu ruku, pomaui mi izii iz tunela. Abraham.
Tamnoputi ovjek se presvukao u hlae s mnogo depova i zelenu majicu bez rukava, koja je
isticala miiave ruke. Ranije nisam primijetio, ali oko vrata je nosio lani s malenim
srebrnim privjeskom, to mu je virio iz majice.
Prostorija u koju sam uao bila je neoekivano velika. Dovoljno velika da tim moe
odloiti svoju opremu i nekoliko podloga za leanje, a da se ne osjeaju stisnuto. Tu je bio i
metalni stol koji kao da je izrastao direktno iz poda, ba kao i stolice oko njega i klupe uza
zid.
Kao da su izrezbareni, pomislim, gledajui u zidove. Ovu su sobu napravili s tenzorima.
Izrezbarili su namjetaj u njoj.
Bila je to impresivna prostorija. Gotovo posrnem dok sam se povlaio, pustivi
Abrahama da pomogne Megan pri izlasku iz tunela. Prostorija je imala vrata koja su vodila u
druge, manje sobe. Bila je osvijetljena fenjerima, a po podu su se provlaili kabeli, fiksirani
ljepljivim trakama za kutove da ne smetaju, nestajui u jo jednom malenom tunelu.
Imate struju, rekoh. Kako ste doli do struje?
Povezani smo sa starom linijom podzemne eljeznice, ree Cody, puui iz rupe.
Jedne koja je napola zavrena pa zaboravljena. Priroda ovoga mjesta je takva da ak ni
elino Srce ne zna sve njegove zakutke i slijepe ulice.
Samo jo jedan dokaz da su Kopai bili ludi, ree Abraham. Povezali su stvari na
udne naine. Nali smo sobe koje su potpuno zatvorene, ali su u njima ostavili ukljuenu
rasvjetu koja je godinama svijetlila sama sebi. Repaire des fantmes.

54

Megan mi je rekla, javi se Profa, uavi iz jedne od soba sa strane, da ste se domogli
informacija, ali na pomalo... nekonvencionalan nain. Ostarjeli, ali ilavi ovjek jo je nosio
svoju crnu laboratorijsku kutu.
Bome jest, uzvikne Cody, stavljajui puku na rame.
Profa frkne. Hajde da vidimo to si spasio prije no to odluim hou li se dobro izvikati
na tebe ili neu. Posegne za naprtnjaom u Meganinim rukama.
Zapravo, rekoh zakoraivi prema njima, mogu ja...
Sjedni, sinko, ree Profa, dok proemo kroz ovo. Kroz sve. Onda emo priati.
Glas mu je bio miran ali shvatio sam poruku. Zamiljeno sjednem pored metalnog stola,
dok su se ostali okupili oko naprtnjae i poeli kopati po mojem ivotu.

55

12
Uh, ree Cody. Iskreno, mome, mislio sam da pretjeruje. No, stvarno si punokrvni super
treber, zar ne?
Zarumenim se, jo uvijek sjedei na stolici. Otvorili su mape i izvadili njihov sadraj, pa
krenuli na rokovnike, dodajui ih jedan drugome i prouavajui ih. Cody je u jednom trenutku
izgubio interes pa sjeo uz mene, leima okrenut stolu, naslonjen o njega laktovima.
Zadao sam si zahtjevan posao, rekoh. I odluio sam odraditi ga kako valja.
Ovo jest impresivno, javi se Tia. Sjedila je na podu prekrienih nogu. Promijenila je
hlae, ali je i dalje imala bluzu i sako, a kratka crvena kosa jo joj je bila savreno uredna. Tia
podigne jedan od rokovnika. Loe je organizirano, ree ona, i ne koristi se standardnim
klasifikacijama. Ali je krcato.
Postoji standardna klasifikacija? upitam.
Nekoliko razliitih sustava, odgovori ona. ini mi se da ima neke izraze koji su
krianac razliitih sustava, poput Visokih Epika iako osobno preferiram rangirajui sustav.
Na drugim mjestima, doao si do interesantnih stvari. Sviaju mi se neke od tvojih
terminologija, poput vrhovne nepobjedivosti.
Hvala, rekoh, iako sam se osjeao pomalo posramljeno. Naravno da je postojao nain
za klasificiranje Epika. Nisam kolovan, niti imam potrebno znanje kako bih nauio takve
stvari. Zato sam smislio vlastiti nain.
Bilo je iznenaujue lako. Bilo je tu i krajnosti, naravno, bizarnih Epika s moima koje
nije bilo mogue klasificirati, ali iznenaujui broj ostalih pokazao je nebrojene slinosti.
Postojale su i individualne posebnosti, poput treperenja Refleksianinih iluzija. Ipak, osnovne
sposobnosti esto su bile vrlo sline.
Objasni mi to, ree Tia, podiui novi rokovnik.
Oklijevajui kliznem sa stolice i pridruim joj se na podu. Pokazivala je napomenu koju
sam naveo na kraju informacija o posebnom Epiku imena Snani Toranj.
To je moja oznaka za elino Srce, rekoh joj. Snani Toranj pokazuje sposobnosti
poput elinog Srca. Takve sam Epike pozorno pratio. Ako poginu, ili pokau ogranienje u
svojim moima, elim ih biti svjestan.
Tia kimne. Zato nisi objedinio mentalne iluzioniste s manipulatorima fotona?
Svia mi se da ih grupiram prema ogranienjima, odgovorim, pa kaiprstom prelistam
do odreene stranice. Epici s moima iluzija dijele se u dvije grupe. Jedni kreiraju stvarne
promjene, prema nainu na koji se svjetlost ponaa, tvorei iluziju sa samim fotonima. Drugi
pak stvaraju iluziju utjeui na mozak ljudi u njihovoj blizini. Oni zapravo stvaraju
halucinacije, ne istinske iluzije.
Vidi, pokaem joj. Mentalni iluzionisti tee tome da su limitirani na slian nain
kao i drugi mentalisti naprimjer oni s hipnotikim moima, ili efektom kontrole uma.
Iluzionisti koji mogu upravljati svjetlom rade drugaije. Oni su daleko sliniji Epicima koji
manipuliraju elektricitetom.
Cody tiho zazvidi. Izvadio je uturu i drao je jednom rukom, dok je drugom jo bio
oslonjen o stol. Momak, mislim da moramo porazgovarati o tome koliko slobodnog vremena
ima i kako ga to bolje iskoristiti.
56

Iskoristiti ga bolje od istraivanja kako ubijati Epike? upita Tia podignutih obrva.
Naravno, ree Cody, cugnuvi iz uturice. Zamisli to bi mogao napraviti ako ga
dobijem da organizira sve birtije u gradu, po vrstama piva!
Daj, molim te, suho e Tia, listajui stranice mojih biljeaka.
Abrahame, ree Cody. Pitaj me zato je tragedija da mladi David provodi toliko
vremena na ovim rokovnicima.
Zato je tragino za deka da vri takva istraivanja? upita Abraham, i dalje istei
svoje oruje.
To je vrlo dobro pitanje, ree Cody. Hvala puno to si ga postavio.
Zadovoljstvo mi je.
Svejedno, ree Cody podigavi uturu, zato tako oajniki eli ubiti te Epike?
Osveta, kaem. elino Srce ubio je moga oca. Namjeravam...
Da, da, presijee me Cody. Namjeravam ga ponovo vidjeti kako krvari, i ta pria.
Vrlo odano i vrlo obiteljski od tebe. Ali kaem ti da to nije dovoljno. Ima strast za ubijanjem,
ali mora pronai i strast za ivotom. Barem ja tako mislim.
Nisam znao kako odgovoriti na to. Prouavanje elinog Srca i uenje o Epicima, kako
bih pronaao nain da ih ubijem, jest moja strast. Ako postoji mjesto na koje se uklapam, nije
li ono upravo meu Osvetnicima? Nije li to bila i njihova ivotna misija?
Cody, upita Profa, zato ne ode dovriti poslove u treoj sobi?
Naravno, Profo, ree snajperist, zavrui poklopac svoje uturice. Odgega se iz
prostorije.
Ne sluaj previe Codyja, sine, Profa e, stavljajui jedan od rokovnika na hrpu. Istu
stvar govori svakome od nas. Zabrinjava ga to smo se toliko fokusirali na ubijanje Epika, pa
smo zaboravili ivjeti vlastite ivote.
Mogao bi biti u pravu, kaem. Ja... nije da sam imao neto od ivota, osim ovoga.
Posao koji radimo, ree Profa, ne bavi se ivljenjem. Na je posao ubijanje.
Ostavimo obine ljude da ive svoje ivote, da pronau zadovoljstvo u njima, da uivaju u
izlascima sunca i snjenim pahuljama. Na je posao da do toga doe.
Prisjeao sam se prijanjeg svijeta. Napokon, bilo je to prije samo deset godina. Ali, bilo
je teko prisjetiti se suncem obasjanog svijeta, kada je mrak ono to gleda svakoga dana.
Sjeanje na ta vremena... bilo je kao da se prisjeam odreenih detalja s lica mojega oca.
Postupno zaboravi takve stvari.
Jonathane, Abraham se obrati Profi, punei nanovo oruje. Jesi li razmislio o
stvarima koje je djeak rekao?
Nisam djeak, kaem.
Svi se zablenu u mene. ak i Megan, stojei pored vrata.
Samo elim napomenuti, dodam, iznenada se osjeajui neugodno. Mislim,
osamnaest mi je. Punoljetan sam. Nisam dijete.
Profa me odmjeri. Tada, na moje iznenaenje, potvrdno kimne. Starost nema nikakve
veze s ovim, a osim toga, pomogao si ubiti dva Epika, to je za mene sasvim dovoljno.
Trebalo bi biti za svakoga od nas.
Onda u redu, blagim glasom ree Abraham. Ali, Profo, o ovome smo priali ranije.
to smo postigli ubivi Epika poput Fortunatora?
Mi se suprotstavljamo, javi se Megan. Jedini smo koji to ine. To je vano.

57

A opet, doda Abraham, ubacujui jo jedan metak u spremnik, bojimo se borbe s


najmonijima. Tako se dominacija tiranina nastavlja. Tako dugo dok ne padnu, drugi nas se
nee doista bojati. Bojat e se elinog Srca, Unititelja, None Tuge. Ako se ne suoimo sa
stvorenjima poput njih, postoji li traak nade da im se i drugi odupru?
Soba elinih zidova utihne, a ja zadrim dah. Bile su to rijei gotovo identine onima
koje sam izrekao ranije. Sada, izgovorene ugodnim Abrahamovim glasom s laganim
naglaskom, inilo se da imaju vie teine.
Profa se okrene ka Tiji.
Ona pak podigne fotografiju. Ovo je stvarno Nonik? upita me. Siguran si u to?
Slika je bila kruna svega to posjedujem. Fotografija Nonika pored elinog Srca na
sam Dan aneksije, u trenutku prije no to je njegova tama obavila grad. Koliko sam ja znao,
bila je jedinstvena, a kupio sam je od derana iju ju je otac snimio starom Polaroid kamerom.
Nonik je inae bezoblian i bestjelesan. Mogao se kretati kroz vrste predmete i
upravljati samom tamom. esto je boravio u gradu, ali uvijek u bestjelesnoj formi. Na toj slici
bio je materijaliziran i nosio je ispeglano crno odijelo i eir. Imao je azijatske crte lica i crnu
kosu do ramena. Posjedovao sam i njegove druge slike, u bestjelesnom obliku. Lice je uvijek
bilo isto.
Oito je on, rekao sam.
A slika nije krivotvorena, ree Tia.
Ja... To nisam mogao dokazati. Ne mogu se zakleti da nije, no kako se radi o
Polaroidu, teko je vjerovati da jest. Tia, on se povremeno mora otjelotvoriti. Ta je fotografija
najbolji trag, ali imam i druge. Ljude koji su namirisali fosfor, ili primijetili u prolazu nekoga
tko odgovara njegovom opisu. Fosfor je bilo jedno od njegovih obiljeja kada se koristio
moima. Naao sam desetke izvora koji potvruju tu teoriju. Suneva svjetlost ga oslabljuje
pretpostavljam da je ultravioletni dio svjetlosti ono to je bitno. Osvijetljen njome, postaje
tjelesan.
Tia je drala fotografiju pred sobom, razmiljajui. Onda je poela pregledavati ostale
biljeke o Noniku. Mislim da to moramo istraiti, Jon, rekla je. Ako postoji najmanja
ansa da krenemo na elino Srce...
Moemo, ubacim se. Imam plan. Uspjet e.
Ovo je glupost, ubaci se i Megan. Stajala je kod zida s prekrienim rukama. ista
glupost. Ne znamo ak ni njegovu slabost.
Moemo je otkriti, uzvratim. Siguran sam u to. Imamo potrebne tragove.
ak i da ih otkrijemo, Megan e maui rukama, bili bi praktino neiskoristivi. Da
bismo se samo pribliili elinome Srcu, postoje nepremostive prepreke!
Zagledam joj se u oi, smirujui svoju ljutnju. Imao sam dojam da se prepire sa mnom,
ne zbog toga to se doista ne slae, ve zato to me, iz nekoga razloga, doivljava kao
prijetnju.
Ja... zaponem, ali me Profa prekine.
Pratite me, ree ustajui.
Razmijenim pogled s Megan pa se svi pokrenemo, pridruivi mu se, dok je iao prema
manjoj sobi na desnoj strani. ak nam se pridrui i Cody iz tree sobe naravno, prislukivao
je. Profa je na desnoj ruci nosio rukavicu. Dlan mu je sjajio mekom zelenkastom svjetlou.
Je li prikaziva spreman? upita Profa.
Uglavnom, odgovori Abraham. Meu prvima sam ga postavio. Klekne pored
sprave na podu, povezane sa zidom pomou nekoliko ica. Ukljui je.
58

Odjednom, sav se metal u sobi oboji u crno. Poskoim. inilo se kao da plutamo u tami.
Profa podigne ruku, pa potape zid kao po nekom obrascu. Zidovi se promijene i
prikau grad, stvarajui dojam da stojimo na vrhu esterokatnice. Svjetla zaiskre u tami,
sjajei iz stotina elinih zgrada koje su inile Newcago. Stare su zgrade bile manje
jednoline, a nove, irei se tamo gdje je nekada bilo jezero, bile su znatno modernije. Bile su
izgraene od razliitih materijala, namjerno transformiranih u elik. uo sam da moete raditi
interesantne stvari u arhitekturi, kada vam je na raspolaganju takva mogunost.
Ovo je jedan od naprednijih gradova na svijetu, ree Profa. Njime vlada nedvojbeno
najmoniji Epik u Sjevernoj Americi. Ako krenemo protiv njega, ulog e se dramatino
poveati a ve smo na rubu s time to doista moemo platiti. Neuspjeh bi mogao znaiti
potpuni kraj Osvetnika. Mogao bi donijeti katastrofu i okonati posljednji traak otpora protiv
Epika, koji je ovjeanstvu preostao.
Dopustite mi samo da vam iznesem svoj plan, rekoh. Nadam se da u vas uvjeriti.
Imao sam purijus. Profa je elio krenuti na elino Srce. Ako ih uspijem zainteresirati, stat
e na moju stranu.
Profa se okrene i oi nam se sretnu. eli to uiniti? Dobro, dat u ti priliku. Ali ne
treba uvjeriti mene. Pokae na Megan koja je stajala pored vrata, jo uvijek prekrienih
ruku. Uvjeri nju.

59

13
Uvjeri nju. Sjajno, pomislim. Meganine su oi mogle izbuiti rupe kroz... pa, kroz bilo to.
Valjda. Mislim, oima inae ne moe buiti stvari, pa metafora valjda funkcionira, ne?
Meganine oi mogle su izbuiti rupe kroz maslac. Uvjeri nju? Razmislim. Nemogue.
Ali neu se predati bez borbe. Zakoraim prema zidu sjajeeg metala prekrivenog
vizurom Newcaga.
Prikaziva nam moe pokazati bilo to? upitam ih.
Sve to osnovna pijunska mrea promatra ili prislukuje, pojasni Abraham, maknuvi
se od sprave za projekciju.
pijunska mrea? rekoh, odjednom se osjeajui neugodno. Primaknem se. Naprava
je bila iznimna; zbog nje sam se doista osjeao kao da stojim na vrhu zgrade vani, u gradu,
umjesto u sobici poput kutije. Iluzija nije bila savrena ako se paljivije osvrnem, jo sam
uvijek mogao vidjeti kutove prostorije u kojoj smo stajali, a 3-D projekcija nije bila najbolja
ni na bliim predmetima.
Ipak, tako dugo dok nisam paljivo promatrao i pridavao pozornost nedostatku vjetra ili
mirisa grada, stvarno sam mogao zamisliti da sam vani. Konstruirali su sliku uz pomo
pijunske mree? elino Srce je tim sustavom nadzirao grad i to je bilo sredstvo kojim su
Specijalci drali kontrolu nad onim to rade ljudi Newcaga.
Znao sam da nas promatra, rekoh, ali nisam shvaao da su kamere toliko...
dalekosene.
Na sreu, Tia e, pronali smo nain kako da utjeemo na ono to mrea vidi ili uje.
Stoga ne brini o tome da li nas elino Srce pijunira ili ne.
Jo uvijek sam se osjeao neugodno, ali tog momenta to nije bilo vrijedno panje.
Zakoraim na rub zgrade, gledajui na cestu u podnoju. Proe nekoliko automobila, a
prikaziva emitira zvuk njihove vonje. Ispruim ruku i poloim je na zid sobe naizgled
dodirujui neto nevidljivo usred zraka. Ovo e biti prilino dezorijentirajue.
Za razliku od tenzora, uo sam za sobne prikazivae ljudi su plaali veliku lovu kako
bi ih vidjeli na djelu. Moj razgovor s Codyjem dao mi je materijala za razmiljanje. Jesmo li
nauili raditi ovakve stvari od Epika s iluzionistikim moima?
Ja... zaponem.
Ne, ree Megan. Ako me mora uvjeriti, onda ja vodim ovaj razgovor. Popela se do
mene.
Ali...
Nastavi, Megan, ree Profa.
Zagunam u sebi i odem do mjesta gdje se nisam osjeao kao da u tresnuti s
viekatnice.
Jednostavno je, ree Megan. Postoji jedan ogroman problem u suoavanju s
elinim Srcem.
Jedan? upita Cody, naslonivi se na zid. inilo se kao da je naslonjen na zrak. Da
vidimo: nevjerojatna snaga, ispaljuje smrtonosne zrake iz svojih dlanova, moe sve neivo
oko sebe pretvoriti u elik, moe upravljati vjetrom i savreno letjeti... oh da, i neprobojan je
60

za metke, sjeiva, vatru, radijaciju, udarce, guenje i eksplozije. To su, recimo... tri stvari,
curo. Pokazao je etiri prsta.
Megan zakoluta oima. Sve je to istina, ree, a onda mi okrene lea. Ali nita od
toga nije prvi problem.
Prvi je problem kako ga nai, tiho e Profa. Sjedio je na klupi koja je izlazila iz zida,
kao i Tia, a oboje kao da su sjedili u sreditu projiciranog krova. elino Srce je paranoian.
Pobrinuo se da nitko ne sazna gdje je.
Tono, ree Megan, podiui ruku i koristei se pokretom palca za upravljanje
prikazivaem. Letjeli smo gradom, a ispod nas su promicale zamagljene zgrade.
Zaljuljam se, dok mi se eludac okretao. Posegnem prema zidu, ali nisam bio siguran
gdje je, pa posrnem ustranu dok ga ne naem. Naglo se zaustavimo, visei u zraku, gledajui
palau elinog Srca.
Bila je to tamna tvra areeg elika to se uzdizala na rubu grada, izgraena na dijelu
jezera transformiranoga u metal. irila se u svim smjerovima, dugaka linija tamnog metala s
tornjevima, nosaima i pjeakim stazama. Poput mjeavine starog viktorijanskog imanja,
srednjovjekovnog dvorca i naftne platforme. arka crvena svjetla sjajila su iz dubina mnogih
otvora, a dim je kuljao iz dimnjaka, crn na crnome nebu.
Kau da je namjerno sagradio ovako konfuzno mjesto, ree Megan. Ima stotine soba,
a svake noi spava u drugoj, ba kao to i svaki obrok jede u drugoj. Navodno ak ni osoblje
ne zna gdje e kada biti. Okrene se prema meni s neprijateljskim izrazom na licu. Nikada ga
nee pronai. To je prvi problem.
Progutam knedlu, jo se uvijek osjeajui kao da stojim usred zraka, iako izgleda nitko
drugi nije imao taj problem. Moemo... upitam omamljeno, pogledavi ponovo Abrahama.
Naceri se, mahnuvi rukama i vrati nas na vrh oblinje zgrade. Na njemu je bio maleni
dimnjak koji se spljoti kad smo prizemljili, postajui dvodimenzionalan. Ovo nije
hologram barem koliko ja znam, nitko jo nije kopirao takvu razinu iluzije uz pomo neke
tehnologije. Bio je to napredan nain koritenja est ekrana i nekog 3-D projektora.
Dobro, rekoh osjeajui se stabilnije. Svejedno, to bi bio problem.
Osim ako? upita Profa.
Osim ako ne moramo pronai elino Srce, odgovorim. On e doi k nama.
Rijetko se pojavljuje u javnosti, ree Megan. A kada se i pojavi, to je udo. Kako ga,
za sve Nevoljine vatre, misli...
Tekta, rekoh. Ona koja je uinila da zemlja proguta banku tog uasnog dana kada je
ubijen moj otac, ona koja je kasnije izazvala elino Srce.
David ima pravo, ree Abraham. elino Srce jest izaao iz sklonita da joj se
suprotstavi kad je pokuala preuzeti Newcago.
I kada je Punomrznik doao da ga izazove, dodao sam. elino Srce je osobno
odgovorio na izazove.
Koliko se sjeam, ree Profa, u tom su sukobu unitili cijeli gradski blok.
Zvui ko dobra zabava, kimajui ree Cody.
Da, rekoh. Imao sam fotografije tog obrauna.
Dakle, tvrdi da moramo uvjeriti nekog monog Epika da doe u Newcago i izazove
ga, ravnoduno e Megan. Tada emo znati gdje e biti. Zvui jednostavno.

61

Ne, ne, kaem, okreui im lice dok su mi iza lea virili tamni, tinjajui dijelovi
palae elinog Srca. To je samo prvi dio plana. Natjerat emo elino Srce da misli kako
neki moan Epik dolazi da ga izazove.
Kako emo to urediti? upita Cody.
Ve smo zapoeli, pojasnim. Trebamo samo proiriti vijest da su Fortunatora ubili
agenati novog Epika. Poet emo napadati jo Epika, ostavljajui dojam da je sve maslo istog
rivala. Tada emo elinom Srcu uruiti ultimatum da, ako eli zaustaviti smrt svojih
sljedbenika, mora izai na dvoboj.
A doi e. Tako dugo dok smo dovoljno uvjerljivi. Profo, rekli ste da je paranoian. U
pravu ste. Doista jest i ne moe podnijeti izazov vlastitom autoritetu. Uvijek se osobno
sukobio s protivnikim Epicima. Ba kao i sa Smrtonoscem, prije toliko godina. Ako postoji
ita u emu su Osvetnici dobri, onda je to ubijanje Epika. Ako ih dovoljno sredimo u
kratkome vremenu, to e biti otvorena prijetnja elinom Srcu. Moemo ga izvui i odabrati
bojite po volji. Moemo ga natjerati da sam doe i uee nam ravno u klopku.
Nee ii, ree Megan. Poslat e Pucnja ili Nonika.
Pucanj i Nonik, dva suludo mona via Epika koji djeluju kao tjelohranitelji elinog
Srca i njegova su desna ruka. Opasni su gotovo kao i on sam.
Pokazao sam vam Nonikovu slabost, rekoh. Suneva svjetlost ultravioletna
radijacija. Nema pojma da je itko toga svjestan. Moemo to iskoristiti da mu namjestimo.
Nisi dokazao nita, ree Megan. Pokazao si nam da ima slabosti. Ali tako je sa
svakim Epikom. Nema pojma je li to doista suneva svjetlost.
Prola sam kroz njegove izvore, ree Tia. To... stvarno izgleda kao da je David neto
iskopao.
Megan stisne zube. Ako u je ja morati uvjeriti da prihvati plan, propast u. Nije
izgledala kao da e se sloiti, bez obzira na to koliko bili dobri moji argumenti.
Ali nisam bio siguran koliko mi zapravo treba njezina potpora, bez obzira na to to je
rekao Profa. Vidio sam kako su ga ostali Osvetnici gledali. Ako on odlui da je ideja dobra,
pratit e ga. Morao sam se samo nadati da e moja pojanjenja biti dovoljno dobra za njega,
bez obzira na to to je rekao da moram uvjeriti Megan.
Pucanj, ree Megan. to emo s njim?
ala, rekoh osjeajui da mi se raspoloenje popravlja. Pucanj nije onakav kakvim se
prikazuje.
to to znai?
Trebaju mi zabiljeke da vam objasnim, rekoh. Od sve trojice njega e biti najlake
skinuti to vam obeavam.
Megan je izgledala kao da se uvrijedila na ovo, iznervirana to nisam voljan
suprotstaviti joj se bez biljeaka. Svejedno, ree, pokretom zavrtjevi sobu i tjerajui me da
ponovo posrnem, iako nije bilo stvarnog kretanja. Okrznula me pogledom, i ja ugledam traak
osmijeha na njezinim usnama. Pa, sada sam otkrio barem jednu stvar koja je probijala njezinu
hladnou: uivala je gledati kako sam zamalo povratio ruak.
Kada se soba prestala okretati, pogled nam je bio usmjeren prema gore. Svaki je djeli
mene vritao da bih trebao kliziti leima prema zidu, ali znao sam da je dojam stvoren samo
perspektivom.
Ravno ispred nas grupa od tri helikoptera polako se kretala zrakom, tik iznad grada. Bili
su elegantni i crni, a svaki je imao po dvije elise. Oslikani su sa svake strane bijelim titom i
maem, amblemom Specijalaca.
62

Vjerojatno neemo ni doi do Pucnja i Nonika, nastavi ona. Ovo sam trebala
napomenuti prvo: Specijalci.
U pravu je, ree Abraham. elino Srce je stalno okruen vojnicima.
Onda emo njih prve srediti, kaem. Protivniki Epik to bi ionako prvo napravio
onesposobio bi vojsku elinog Srca, kako bi se mogao slobodno kretati gradom. To e nam
samo pomoi da ga uvjerimo kako se radi o protivnikom Epiku. Osvetnici ne bi nikada
napravili takvo to Specijalcima.
Ne bismo to napravili, ree Megan, jer bi to bio isti idiotizam!
Sve se ini malo izvan naih mogunosti, sine, ree Profa. Iako mogu rei da sam ga
zaintrigirao, jer je gledao sa zanimanjem. Svidjela mu se ideja da elino Srce izvuemo na
otvoreno. Bilo je to nalik na ono to Osvetnici inae rade raunaju na aroganciju Epika.
Podigao sam ruke, imitirajui pokret koji su i drugi inili, pa ih izbacio pokuavajui
pokrenuti pogled prema sjeditu Specijalaca. Soba neobino poskoi, bono se zaljuljavi i
jurei kroz grad, samo da bi se zabila u bok zgrade. Tu se zaustavi, ne mogavi proi kroz
zgradu jer tamo nije dopirala pijunska mrea. Cijela se soba tresla, kao da oajniki eli
udovoljiti mojem zahtjevu, ali ne zna kamo treba krenuti.
Sruim se postrance po zidu, pa oamuen padnem na tlo. Uh...
Oe da ti to sredim? upita Cody, zabavljeno, s vrata. Svakako. Hvala. Sjedite
Specijalaca, molim.
Cody pokretom ruke podigne sobu, poravna je i malo pomakne, pa krene preko grada,
sve dok se nismo nali pored zgrade koja je izgledala poput velike crne kutije. Nalikovala je
djelomino i na zatvor, iako nije udomljavala kriminalce. Barem ne one uobiajene vrste.
Uspravim se, odluan u naumu da ne ispadnem budala pred ostalima, iako nisam bio
siguran da je u tom trenutku to uope mogue. Postoji jednostavan nain kako neutralizirati
Specijalce, rekao sam. Izvui emo Spajatelja.
Barem jedna moja ideja nije odmah izazvala negodovanje kod stalih. ak je i Megan
izgledala zamiljeno, stojei blizu mene, prekrienih ruku. Volio bih ponovo vidjeti njezin
osmijeh, pomislim i u trenu usmjerim misli to dalje od toga. Morao sam ostati fokusiran. Ovo
nije bio trenutak u kojem sam si mogao dopustiti da mi tlo izmakne pod nogama. Pa... barem
figurativno.
Razmatrali ste to... pogodio sam, gledajui po prostoriji. Napali ste Fortunatora, ali
ste razmatrali Spajatelja.
Bio bi to snaan udarac, tiho e Abraham, naslonjen na zid pored Codyja.
Abraham je to predlagao, ree Profa. Zapravo, borio se za to, koristei se istim
argumentima kao i ti da ne inimo dovoljno, da ne ciljamo Epike koji su dovoljno vani.
Spajatelj je vie od pukog upravitelja Specijalaca, rekoh uzbueno. Napokon se inilo
da me sluaju. On je darovatelj.
On je kaj? upita Cody.
To je termin u slengu, ree Tia, za ono to nazivamo Epik prenositelj.
Da, rekoh.
Supa, ree Cody. A to je Epik prenositelj?
Jel ti ikada pazi? upita Tia. Priali smo o tome.
istio je puku, ree Abraham.
Ja sam umjetnik, uzvrati Cody.
Abraham kimne potvrdno. On je umjetnik.
63

A istoa mi je odmah do rokova, objasni Cody.


Oh molim te, Tia e, okreui se opet prema meni. Darovatelj, kaem, je Epik koji
ima sposobnosti prijenosa svojih moi na druge ljude. Spajatelj ima dvije moi koje moe dati
drugima, i obje su iznimno jake. Moda ak i jae od onih elinog Srca.
Pa zato onda on ne vlada? upita Cody.
Tko zna? slegnem ramenima. Vjerojatno zato jer je osjetljiv. Nije reeno da ima
moi besmrtnosti. Tako da ostaje sakriven. Nitko ne zna ni kako izgleda. S elinim Srcem je
gotovo pola desetljea i mirno upravlja Specijalcima. Pogledam nazad sjedite Specijalaca.
Moe stvoriti i pohraniti enormnu koliinu energije iz svojega tijela. Tu energiju daje
voama timova u jezgrama Specijalaca; tako pokreu svoja mehanika odijela i energetske
puke. Bez Spajatelja nema energetskih oklopa ni puaka.
To znai i mnogo vie, nadovee se Profa. Izbacivanjem Spajatelja iz igre, grad bi
mogao ostati bez energije.
to? upitah.
Newcago troi vie energije no to je proizvodi, pojasni Tia. Sva ta svjetla, itavo
vrijeme... to je ogromno crpljenje, do te mjere da bi se jedva odravalo, ak i prije dolaska
Nevolje. Nove Fragmentirane Drave nemaju infrastrukturu da osiguraju elinom Srcu
dovoljno energije za voenje grada, pa ipak ga vodi.
Koristi se Spajateljem da povea svoje zalihe energije, ree Profa. Nekako.
To Spajatelja ini jo vanijom metom! rekao sam.
Priali smo o tome prije nekoliko mjeseci, ree Profa, naginjui se naprijed,
isprepletenih prstiju. Odluili smo da je previe opasan da bismo ga napali. ak i da smo
uspjeli, privukli bismo previe pozornosti i progonio bi nas elino Srce osobno.
to je upravo ono to elimo, rekoh.
Ostali se nisu inili uvjerenima. Napravi ovaj korak, kreni protiv imperija elinog
Srca, i izloit e se. Nema vie skrivanja u raznim urbanim podzemljima, napadajui pomno
izabrane mete. Nema vie tihe pobune. Ubij Spajatelja i nee biti povlaenja, sve dok ne
pogine elino Srce ili ne uhvate Osvetnike, slomljene i iscrpljene.
Rei e ne, pomislim, gledajui Profine oi. Izgledao je starije no to sam ga ikada
zamiljao. ovjek u svojim srednjim godinama, sa sjedinama to su mu iarale kosu, i licem s
kojeg se italo da je proivio smrt jedne ere i naporno radio deset tekih godina, pokuavajui
okonati iduu eru. Te su ga godine nauile oprezu.
Otvorio je usta kako bi neto rekao, ali sprijei ga Abrahamov mobitel koji zacvri.
Abraham ga otkai s ramene futrole. Vrijeme je za Potvrde, ree smijui se.
Potvrde. Dnevne poruke elinog Srca svojim podanicima. Moe ih prikazati na
ovome zidu? upitao sam.
Naravno, ree Cody, okreui svoj mobitel prema projektoru i pritiui tipku.
To nee biti pot... zapone Profa.
Program je ve zapoeo. Vidjeli smo elino Srce. Ponekad se pojavljuje osobno,
ponekad ne. Stajao je na vrhu jednog od radiotornjeva u svojoj palai. Tamni, crni plat
rairio se iza njega, vijorei na vjetru.
Sve su poruke bile ranije snimljene, ali nije bilo naina da se odredi kada; kao i obino,
na nebu nije bilo sunca, a u gradu vie ne raste ni drvee koje bi dalo naslutiti godinje doba.
Gotovo da sam zaboravio kako je to kada moe odrediti vrijeme samo pogledom kroz prozor.
elino Srce je bio osvijetljen crvenom svjetlou odozdo. Jednu je nogu stavio na
malenu ogradu, nagnuvi se naprijed i skenirajui pogledom svoj grad. Svoj posjed.
64

Zadrhtim, buljei u njegov ogromni odraz na zidu ispred mene. Ubojica mojeg oca.
Tiranin. Na toj je slici izgledao tako mirno i zamiljeno. Duge crne kose to se lagano
kovrala dolje do ramena. U majici, navuenoj preko nadljudski snanog torza. Crne hlae,
malo ljepe od onih irokih koje je nosio onog dana prije deset godina. Snimka je napravljena
kao da se elio prikazati zamiljenim i zabrinutim diktatorom, nalik na rane komunistike
lidere o kojima sam uio u tvornikoj koli.
Podigao je ruku, zurei intenzivno u grad pod sobom, i ona pone sjajiti zlom moi.
utobijelo, u kontrastu s jarkocrvenom bojom odozdo. Energija oko njegove ruke nije bila
elektricitet ve sirova energija. S vremenom ju je pojaavao, dok nije sjajila tolikim sjajem da
kamera vie nije mogla razlikovati nita drugo doli svjetlost i sjenu elinog Srca pred njom.
Tada usmjeri ruku i ispali munju svijetlee ute sile u grad. Sila udari u zgradu, buei
rupu sa strane, aljui eksplozijom vatru i krhotine van, kroz suprotni prozor. Kad se zgrada
uarila, ljudi su poeli bjeati iz nje. Kamera ih zumira, pazei da se jasno vide. elino Srce
je elio da znamo kako je pucao u nastanjenu graevinu.
Uslijedila je nova munja, tjerajui zgradu da se potrese, dok se jedna strana krivila i
uruavala sama u sebe. Opali jo dvaput, tako da se zapalila i unutranjost zgrade, topei
zidove rastuom silom energije koju je ispaljivao.
Kamera se izvue i ponovo okrene prema elinom Srcu koji je stajao u istoj pozi.
Pogleda dolje na grad, impresivna lica, snane vilice odozdo obasjane crvenilom i zamiljenih
oiju. Nije bilo jasno zato je unitio te zgrade, no vjerojatno e kasnija poruka obznaniti
grijehe stvarne ili izmiljene za koje su stanari bili optueni.
A moda i nee. ivot u Newcagu nosio je rizik; jedan od njih je to da elino Srce
moe odluiti smaknuti tebe i tvoju obitelj bez objanjenja. S druge strane, u zamjenu za takav
rizik, ivite na mjestu koje ima struju i tekuu vodu, imate posao i hranu. Danas su to rijetke
pogodnosti u itavoj zemlji.
Zakoraim ravno prema zidu, kako bih prouio stvorenje to se ocrtavalo na njemu. eli
da budemo ustraeni, pomislim. Samo se o tome radi. eli da mislimo kako ga nitko ne moe
izazvati.
Znanstvenici koji su ih poeli prouavati, u poetku su se pitali nisu li Epici neki novi
stupanj u ljudskom razvoju. Nekakav evolucijski iskorak. To nisam prihvaao. Ovo bie nije
ovjek. Nikada nije ni bilo. elino Srce okrene se prema kameri s laganim nagovjetajem
osmijeha na usnama.
Stolica zakripi iza mene pa se okrenem. Profa je ustao i zurio u elino Srce. Da, bilo
je tu mrnje. Duboke mrnje. Profa spusti pogled i oi nam se sretnu. Ponovio se trenutak
razumijevanja.
Obojica smo znali to osjeamo.
Nisi rekao kako e ga ubiti, obrati mi se Profa. Nisi uvjerio Megan. Sve to si
pokazao tek je krhki poluplan.
Vidio sam kako krvari, rekao sam. Tajna je negdje u mojoj glavi, Profo. To je
najbolja ansa da ga ubijemo koju emo ikada imati, mi ili bilo tko drugi. Moete li to odbiti?
Moete li se stvarno povui kada se ukazala prilika?
Oi nam se sretnu. Dugo se zagledao u moje. Iza mene, emitiranje prikaza elinog
Srca se zavri i zid pocrni.
Profa je bio u pravu. Moj plan, koji mi se donedavno inio jako pametnim, oslanja se na
dosta nagaanja. Izmamiti elino Srce s lanim Epikom. Onesposobiti njegove
tjelohranitelje. Srediti Specijalce. Ubiti ga koristei se tajnom slabou koja je pohranjena
negdje u mojem sjeanju.
65

Bio je to doista krhak poluplan. Zbog toga sam i morao doi do Osvetnika. Oni ga mogu
realizirati. Ovaj ovjek, Jonathan Phaedrus, moe to uiniti.
Cody, ree Profa okreui se. Poni obuavati novaka s tenzorom. Tia, pogledaj
moemo li pratiti Spajateljeva kretanja. Abrahame, morat emo se posavjetovati o tome kako
imitirati Visokog Epika, ukoliko je tako neto uope mogue.
Osjetih kako mi srce poskoi. Napravit emo to?
Da, ree Profa. Neka nam Bog pomogne, hoemo.

66

DIO
DRUGI

67

14
E sad, mora biti njean s njom, ree Cody. Kao kad miluje enu, no prije bacanja
trupaca.
Bacanja trupaca? zaudim se podiui ruku prema komadu elika na stolici preda
mnom. Sjedio sam prekrienih nogu na podu Osvetnikog sklonita, s Codyjem pokraj sebe,
oslonjenim o zid i s ispruenim nogama. Proao je ve tjedan od napada na Fortunatora.
Da, bacanje trupaca, ree Cody. Iako mu je naglasak bio isto junjaki i jako
izraen uvijek je govorio kao da je iz kotske. Pretpostavljao sam da mu je obitelj otamo ili
tako neto. To je sport koji smo imali u domaji. Ukljuivao je bacanje drveta.
Misli tapova? Mladic?
Ne, ne. Trupac mora biti toliko irok da, kada ga obujmi, ne moe dohvatiti prste
druge ruke. Iupamo ih iz zemlje, a onda bacamo to dalje moemo.
Skeptino podignem obrvu.
Dodatni bodovi idu ako uspije pogoditi pticu u letu, dometne.
Cody, javi se Tia hodajui sa snopom papira, da li uope zna to je to trupac?
Drvo, ree. Koristili smo ih za izradu kua poput onih iz kataloga. Otuda i dolazi
rije truplo, curo. Rekao je to s tako ozbiljnim licem da nisam mogao odrediti je li iskren ili
nije.
Ti si mulac, ree Tia, dok je sjedala za stol krcat raznim detaljnim mapama koje
nisam bio kadar razumjeti. Ispalo je da su to planovi i sheme grada, napravljeni mnogo prije
Aneksije.
Hvala, ree Cody, poklonivi se i spustivi maskirnu bejzbol kapu prema njoj.
To nije bio kompliment.
Ah, to ti misli, curo, ree Cody. Ali rije mulac dolazi od rijei mula, to znai
teolog i uen ovjek, to pak opet...
Ne bi li trebao pomoi Davidu da se snae oko tenzora? prekine ga ona. I ne
dosaivati mi?
Sve je u redu, ree Cody. Mogu ja oboje. Ja sam ovjek s mnotvom talenata.
Od kojih nijedan ne ukljuuje utnju, naalost, promrmlja Tia, naginjui se i
zapisujui neto u svojoj mapi.
Nasmijem se, iako ak ni nakon tjedan dana s Osvetnicima nisam bio siguran to da
mislim o njima. Zamiljao sam svaki od ogranaka kao elitnu grupu specijalnih postrojbi, usko
povezanih i lojalnih jednih drugima.
Toga je bilo i u ovoj grupi; ak i Tijino i Codyjevo nadmetanje zapravo je bilo
dobronamjerno. Ipak, meu njima je bilo i podosta osobnosti. Svatko od njih je nekako...
radio stvari na svoj nain. Profa nije nalikovao voi, ve vie srednje rangiranom menaderu.
Abraham je radio kao tehniar, Tia kao istraiva, Megan na sakupljanju informacija, a Cody
na udnim poslovima popunjavajui rupe majonezom, kako je on to volio rei. to god to
znailo.

68

inili su se kao bizarno drutvance. Zapravo, dio mene bio je pomalo razoaran. Moji
su bogovi bili obini ljudi koji su se prepirali, smijali, ili jedni drugima na ivce, i u
Abrahamovom sluaju hrkali nou. Glasno.
E to, tako se izgleda kada si koncentriran, ree Cody. Sjajno obavljeno, momak.
Mora drat um spremnim. Biti fokusiran. Ko Sir William glavom i bradom. Dua od
ratnika. Zagrize sendvi.
Nisam bio fokusiran na tenzor, ali nisam to elio priznati. Umjesto toga podignem ruku,
radei kako me poduio. Tanka rukavica koju sam nosio imala je metalne crte du prednje
strane svakog prsta. Linije su se spajale u uzorak na dlanu, a sve je sjajilo mekom zelenom
bojom.
to sam se vie koncentrirao, ruka mi je poinjala lagano drhtati, kao da je netko blizu
mene poprilino glasno svirao bas. Bilo se teko fokusirati s tim stranim pulsiranjem to mi se
protezalo rukom.
Podigao sam ruku prema komadu metala; bio je to ostatak nekakve cijevi. Sada sam,
navodno, trebao gurnuti vibracije od sebe. Ma to to znailo. To je tehnologija prikvaena
izravno uz moje ivce, koji koriste senzore unutar rukavice, prevodei tako elektrine impulse
iz mojega mozga. Tako je barem Abraham pojasnio.
Cody je rekao da je to arolija i da ne postavljam vie pitanja, ukoliko ne elim
razljutiti malene demone koji su unutra i zbog kojih rukavice rade, a kava nam ima odlian
okus.
Jo uvijek nisam uspio postii da tenzor proradi, iako sam osjeao da sam blizu. Morao
sam ostati usredotoen i mirne ruke te izgurati vibracije van. Kao ispuhati prsten od dima,
rekao je Abraham. Ili kao kad se zagrli da bi se ugrijao vlastitom toplinom samo bez ruku.
Takvo je bilo Tijino objanjenje. Rekao bih da je to svatko doivljavao na svoj nain.
Ruka mi se pone energinije tresti.
Polako, ree Cody. Nemoj izgubiti kontrolu, momak.
Zgrim miie.
Opa. Ne previe kruto, upozori me Cody. Sigurno, snano, ali mirno. Kao da miluje
predivnu enu, sjea se?
To me natjera da se prisjetim Megan.
Izgubim kontrolu, pa zeleni val zadimljene energije prsne iz moje ruke i zalebdi preda
mnom. Potpuno je promaila cijev, ali i rasprila metalnu nogu stolice na kojoj je bila
postavljena. Dok se praina sputala, stolica se prevrnula, bacivi cijev na pod s prodornim
treskom.
Ide, ree Cody. Podsjeti me da nikada ne dopustim da me pomiluje, momak.
Zar mu nisi rekao da misli na prelijepu enu, ree Tia.
Tono, odgovori Cody. A ako je ovakav prema enama, ne elim znati to bi tek
uinio runom kotu.
Uspio sam! ustvrdim, upirui u prakasti metal koji je ostao kao podsjetnik na nogu
stolice.
Je, samo si promaio.
Nema veze, kaem. Konano je proradilo! zastanem. Nije kao puhanje dima. Bilo
je poput... poput pjevanja. Iz ruke.
Ovo je neto novo, ree Cody.

69

Svakome je drugaije, ree Tia za stolom, jo uvijek pognute glave. Otvorila je


limenku Cole vrljajui biljeke. Tia je bila beskorisna bez svoje Cole. Koritenje tenzora
nije priroeno tvome umu, Davide. Ve si izgradio neuronske putove, tako da na neki nain
mora pripremiti svoj mozak da otkrije koje e mentalne miie napeti. Uvijek sam se pitala
to bi bilo kada bismo tenzor dali djetetu, bi li moglo usvojiti njegovo koritenje na bolji,
prirodniji nain, samo kao jo jednu vrstu uda s kojim treba vjebati.
Cody me gledao. Onda proape Demonii. Ne daj joj da te zavara, momak. Mislim
da surauje s njima. Vidio sam je neku no kako im ostavlja kolae.
Problem je bio u tome to se doimao toliko ozbiljnim da sam se pitao vjeruje li stvarno
u to. Iskra u njegovu oku pokazivala je da se glupirao, iako je imao savreno mirno lice...
Skinuo sam tenzor i predao mu ga. Cody ga navue i odsutno podigne ruku otvorenog
dlana sa strane i van. Tenzor je poeo vibrirati kako mu se ruka kretala, a kada je zaustavio
pokret, dimei zeleni val produi, pogodivi palu stolicu i cijev. Oboje se pretvorilo u prainu,
tvorei hrpicu na tlu.
Bio sam ushien svaki put kada sam vidio tenzor na djelu. Domet mu je bio prilino
ogranien, svega nekoliko metara, i nije mogao nauditi mesu. Nije bio od koristi u borbi
naravno, mogli ste raspriti neije oruje, ali samo pod uvjetom da vam je jako blizu. U tom
bi sluaju vrijeme potrebno za koncentriranje i borbu s tenzorom bilo manje uinkovito od
toga da jednostavno udarite protivnika.
Ipak, stvari koje je nudio bile su nevjerojatne. Kretanje kroz lanac Newcagovih
katakombi, ulazak i izlazak iz prostorija. Ako uspije drati tenzor sakrivenim, moe pobjei
iz svakog zarobljenitva i svake elije.
Nastavi vjebati, ree Cody. Pokazao si talent pa e Profa oekivati da postane
dobar s ovim. Trebamo jo jednog lana tima koji e ih moi koristiti.
Ne moete svi? upitao sam iznenaeno.
Cody zatrese glavom. Megan ih nije uspjela pokrenuti, a Tia je rijetko u prilici da ih
koristi trebamo njezinu podrku iz zalea, kada smo u misiji. Zato ih uglavnom koristimo
Abraham i ja.
A to je s Profom? upitam. On ih je izmislio. Sigurno je vrlo dobar s njima, zar ne?
Cody ponovo zatrese glavom. Nemam pojma. Odbija ih koristiti. Neto vezano uz loe
iskustvo iz prolosti. Ne eli priati o tome. Moda je i bolje tako. Ne trebamo sve znati.
Svejedno, mora vjebati. Zatrese glavom i skine tenzore, gurnuvi ih u dep. to bih ranije
dao za jedan takav...
I ostali komadi Osvetnike tehnologije bili su sjajni. Jedan od njih je i jakna koja je
dijelom radila kao oklop. Nosili su je Cody, Megan i Abraham drugaijeg izgleda, ali iste
unutranjosti, sa sloenom mreom dioda koje su ih nekako titile. Raljar, koji pokazuje da li
je netko Epik ili ne, bio je jo jedan komad takve tehnologije. Jedini drugi ureaj koji sam jo
vidio i koji su nazivali odkoditelj, bila je naprava koja je ubrzavala iscjeljiteljske sposobnosti
tijela.
To je tuno, pomislim, dok je Cody mahao metlom sakupljajui prainu. Sva ta
tehnologija... mogla je promijeniti svijet. Da Epici nisu to prvi uinili. Uniteni svijet teko e
uivati u privilegijama.
Kako si ivio ranije? upitao sam, pridravajui Codyju lopaticu za smee. Prije no
to se sve to desilo? ime si se bavio?
Ne bi mi vjerovao, ree Cody smjekajui se.
Da pogodim, pourim, preduhitrivi jo jednu Codyjevu priu. Profesionalni
nogometa? Skupi plaenik i pijun?
70

Policajac, ree Cody pomalo tmurno, gledajui u hrpice praine. U Nashvilleu.


to? Ozbiljno? Stvarno sam bio iznenaen.
Cody kimne, pa mi mahne da odnesem prvu hrpicu praine u ko za smee, dok je on
meo ostatak. Moj je otac u mladosti takoer bio policajac, i to u Domovinskoj sigurnosti, to
je gradi za kojeg sigurno nisi uo. Preselio se ovamo kad se oenio mojom majkom.
Ovdje sam odrastao; nikada zapravo nisam bio u Domovinskoj sigurnosti. Ali elio sam
biti ba poput svoga staroga, pa kad je umro, otiao sam u kolu i prikljuio se vojsci.
Hah, rekoh saginjui se da pokupim ostatak praine. To ba nije glamurozno kao to
sam zamiljao.
No, jasno ti je da sam sasvim sam rasturio itav jedan narko kartel.
Naravno.
A bio sam prisutan i kada je predsjednika njegova Tajna sluba vozila kroz grad, a svi
su pojeli pokvarene kolaie s voem i porazbolijevali se, pa ih je na odjel morao zatititi od
atentata. Pozove Abrahama, koji je petljao oko neije samarice.
Zna, iza svega toga stajali su Francuzii.
Nisam Francuz! drekne Abraham. Ja sam Kanaanin, papino.
Ista stvar! ree Cody, naceri se i zagleda u mene. Svejedno, moda nije bilo
glamurozno. Bar ne cijelo vrijeme. Ali uivao sam. Volim initi dobro ljudima. Sluiti i tititi.
A onda...
Onda? upitam.
Nashville je pripojen kada se drava raspala, objasni Cody. Grupa od pet Epika
preuzela je upravu nad veim dijelom juga.
Zbor, kaem kimajui. Zapravo ih je estero. Jedan su par blizanci.
Ah, da. Stalno zaboravljam kako si jezivo informiran o tim stvarima. Svejedno, oni su
preuzeli, a policijski odjel je poeo suraivati s njima. Ako se nismo slagali s time, trebali
smo predati znake i umiroviti se. Oni bolji su tako i uinili. Loi su ostali, i postali jo gori.
A ti? upitam.
Cody dohvati prstima predmet oko svog struka, privren na pojas s desne strane.
Izgledao je poput tankog novanika. Trgne iz zgloba prema dolje i otkvai izgrebenu, ali jo
uvijek uglancanu, policijsku znaku.
Nisam uinio ni jedno od toga, ree skrueno. Zavjetovao sam se da u Sluiti i
tititi. Neu prestati s time samo zato to se neki siledija s arobnim moima poeo razmetati
uokolo. I to je to.
Najeim se na njegove rijei. Zurio sam u tu znaku, a um mi se vrtio bez prestanka,
poput palainke na tavici, dok sam pokuavao shvatiti tog ovjeka. Pokuao sam povezati
njegove poalice i nabrijane prie sa slikom policajca, jo uvijek na zadatku. Koji je i dalje
sluio, ak i nakon pada vlade, nakon to su policijske postaje zatvorene i nakon to mu je sve
bilo oduzeto.
Drugi vjerojatno imaju sline prie, pomislim pogledavi Tiju, koja je uurbano radila,
srui Colu. to je nju tjeralo da vodi ono to bi veina nazvala beznadnom bitkom, ivei
ivot u stalnome bijegu, donosei pravdu onima koje bi zakon trebao tititi? to je tjeralo
Abrahama, Megan i samog Profesora?
Vratio sam pogled na Codyja, koji se spremao sklopiti znaku. Unutra, nasuprot znaki,
bilo je neto zataknuto u plastiku slika ene, ali s dijelom koji je nedostajao, izrezanim
pravokutnikom koji je sadravao oi i vei dio nosa.

71

Tko je to?
Netko poseban, ree Cody.
Tko?
Nije odgovorio, samo je zatvorio znaku.
Bolje je ako ne znamo, ili se ne raspitujemo o tuim obiteljima. Ree Tia iza stola.
Povjerljive informacije Osvetnici obino nose u smrt, ali neki od nas povremeno budu
zarobljeni. Bolje da ne moemo otkriti neto o drugima, to bi njihove voljene izloilo
opasnosti.
Oh, rekoh. Da, to ima smisla. To nije bilo neto o emu sam razmiljao. Nitko od
voljenih nije mi ostao.
Kako ti ide, curo? upita Cody naginjui se preko stola. Pridruim mu se i vidim da je
Tia rairila papire s izvjeima i knjige.
Uope mi ne ide, ree ona pravei grimasu. Protrljala je oi ispod naoala. Ovo je
kao da mora rekonstruirati kompleksnu slagalicu, nakon to su ti dali samo jedan komadi.
to to pokuava? upitam. Nisam mogao zakljuiti nita pametno gledajui u knjige,
ba kao to nisam bio kadar shvatiti mape.
Toga je dana elino Srce bio ranjen, ree Tia. Ako je tvoje sjeanje tono...
Jest, kaem.
Ljudima sjeanja blijede, ree Cody.
Ne i moja, odgovorim. Ne kad je to u pitanju. Ne o tom danu. Mogu vam rei boju
kravate koju je toga dana nosio hipotekarac. Mogu vam rei koliko je blagajnika radilo.
Vjerojatno mogu prebrojiti i stropne ploe u banci. Sve je tu, u mojoj glavi. Zapeeno.
U redu, ree Tia. Pa, ako si u pravu, elino Srce je sudjelovao u svim bitkama, a
ranjen je tek pretkraj. Neto se promijenilo. Prolazim kroz sve mogunosti neto o tvom
ocu, lokaciji ili situaciji. Najvjerojatnija mogunost koju si spomenuo, je ta da je uzrok svemu
trezor. Moda ga je neto unutar njega oslabilo, pa kad je odletio u zrak, to je moglo utjecati
na njega.
Znai da trai zapise o sadraju bankovnog trezora.
Tono, ree Tia. Ali to je gotovo nemogu zadatak. Veina biljeki unitena je
zajedno s bankom. Sigurnosni podatci bili bi pohranjeni negdje na nekom serveru. Prvu
ujedinjenu odravala je kompanija poznata kao Dorry Jones d.o.o. Veina njihovih servera
locirana je u Teksasu, ali zgrada je izgorjela do temelja prije osam godina, za vrijeme
Ardrinih nemira.
Postoji slaba ansa da su imali fizike podatke ili digitalno osiguranje u nekoj drugoj
podrunici, ali u toj su zgradi bili glavni uredi, pa su anse prilino mrave. Osim toga, traila
sam listu klijenata bogatae i poznate osobe za koje se znalo da su esti posjetitelji banke i
koji su imali sanduie u trezoru. Moda je netko od njih pohranio neto to je javno
zabiljeeno. Nekakav udan kamen, ili neki poseban simbol koji je elino Srce mogao
vidjeti, ili neto slino.
Pogledam Codyja. Serveri? Odravani? O emu ona pria? On odmahne glavom.
Problem je u tome to je Epikova slabost mogla biti doslovno bilo to. Tia je spomenula
simbole postojali su Epici koji bi, ukoliko su vidjeli neki strukturirani nacrt, na trenutak
izgubili svoje moi. Drugi su oslabjeli pomislivi odreenu misao, ili ako nisu pojeli odreenu
hranu ili pak ako su pojeli krivu hranu. Slabosti su bile raznolikije negoli same moi.
Ako ne rijeimo ovu zagonetku, ree Tia, ostatak plana je beskoristan. Krenuli smo
opasnim putem, ali ne znamo hoemo li na kraju biti sposobni uiniti ono to se od nas trai.
72

To me najvie dere, Davide. Ako se sjeti bilo ega iega to bi mi dalo neki novi trag,
samo reci.
Hou, obeam.
Dobro, ree ona. U tom sluaju, povedi nekuda Codyja i, molim vas, ostavite me da
se koncentriram.
Curo, stvarno bi trebala nauiti raditi dvije stvari odjednom, ree Cody. Poput
mene.
Mulac.
Najlake je obojici da budete mulci i pravite nered od svega, Cody, odgovori ona.
Vratiti taj kaos natrag u red, dok se nateem s vama mulcima, nije ba previe izgledno. Idi,
nai neto za upucati, ili to ve inae radi.
Pa, mislio sam da radim ono to inae radim, ree Cody odsutno. Zabije prst u stupac
na jednom od papira, koji je nalikovao na popis klijenata banke. Pisalo je Agencija Johnson
Liberty.
to si... zapone Tia, ali se presijee itajui rijei.
to je? upitam, itajui dokument. Jesu li to ljudi koji su imali neto pohranjeno u
banci?
Ne, odvrati Tia. Ovo nije lista klijenata. Ovo je popis ljudi koje je banka plaala. To
je...
Ime njihovog osiguravajueg drutva, ree Cody, cerei se. to ti Nevolja, Cody,
opsuje Tia. Mrzim te.
Znam to, curo.
Zaudo, oboje su se na te rijei nasmijali. Tia se odmah bacila na listanje papira, iako je
primijetila, snudena izraza na licu, da je Cody ostavio zamrljane hrpice majoneze iz svog
sendvia na papiru gdje je lupio prstom.
On me uhvati za ramena i odvue od stola.
to se upravo dogodilo? upitam.
Osiguravajue drutvo, ree Cody. Ljudi kojima je Prva ujedinjena banka plaala
gomile love, kako bi osigurali stvari koje su pohranili u trezoru.
Znai, ta osiguravajua kompanija...
... e zasigurno sauvati detaljan, dnevni zapis o tome to su osiguravali, ree Cody
cerekajui se. Ljudi iz osiguranja su poprilino nemarni oko takvih stvari. Ba kao i bankari.
Zapravo, kao Tia. Ako imamo sree, banka je uruila osiguravajui zahtjev, sukladno gubitku
zgrade. To je moralo ostaviti dodatni trag meu papirologijom.
Mudro, rekoh, impresioniran.
O, ja sam jednostavno sjajan u pronalaenju stvari koje mi lete oko nosa. Imam oi
sokolove. Zna, jednom sam uoio i leprakona.
Pogledam ga sumnjiavo. Nisu li oni iz Irske?
Naravno. Bio je u mojoj domovini na razmjeni. Poslali smo Ircima tri repe i ovje
mokrane mjeine u zamjenu.
Ne djeluje kao dobra zamjena.
Oh, ja mislim da je sjajna, naroito stoga to su leprakoni zapravo izmiljeni, i tako to.
Bok, Profo. Kako tvoj kilt?

73

Izmiljen ko i tvoj leprakon, Cody, ree Profa, ulazei u prostoriju iz jedne od bonih
soba, one koju je oznaio svojom sobom za razmiljanje, ma to to znailo. Bila je to soba u
kojoj je bio i prikaziva, pa su se drugi Osvetnici drali podalje. Mogu posuditi Davida?
Samo izvolite, Profo, ree Cody, prijatelji smo. Do sada ste trebali nauiti da ne
morate pitati takve stvari... ve ste dobro upoznati sa standardnom cijenom za iznajmljivanje
jednog od mojih podanika. Tri funte i boca viskija.
Nisam bio siguran trebam li biti vie uvrijeen zato to me prozvao podanikom ili zbog
niske cijene rente.
Profa ga je ignorirao, vodei me za ruku. aljem Abrahama i Megan danas do
Dijamanta.
Trgovac orujem? upitam gorljivo. Spomenuli su da moda ima neku tehnologiju za
prodati, kojom bi se Osvetnici mogli praviti da su Epici. Manifestirane moi morale bi biti
arene i destruktivne, kako bi privukle pozornost elinog Srca.
elim da se prikljui, ree Profa. Bit e ti to dobro iskustvo. Ali sluaj zapovijedi
voa je Abraham i javi mi je li te bilo tko koga sretne prepoznao.
Hou.
Onda idi po svoju puku. Uskoro odlaze.

74

15
to je s pitoljem? hodajui upita Abraham. Banka i sadraj trezora mogu biti lani
tragovi, zar ne? to ako je bilo neto posebno u vezi s pitoljem iz kojega je tvoj otac pucao
na njega?
Pitolj je ispustio djelatnik osiguranja koji se tu sluajno naao, rekao sam. Smith i
Wesson M i P, devet-milimetarski, poluautomatski. Nije bio nita posebno.
Zapamtio si toan model pitolja?
utnem komadi smea dok smo prolazili kroz metalom ozidani podzemni tunel. Kao
to rekoh, pamtim taj dan. Osim toga, razumijem se u pitolje. Zastanem, pa priznam jo
neto. Kada sam bio mlai, pretpostavljao sam da je ba taj model pitolja poseban. tedio
sam, planirajui ga kupiti, ali nitko ga ne bi prodao klincu moje dobi. Planirao sam se uuljati
k njemu i upucati ga.
Uuljati se k njemu, ree ravnoduno Abraham.
Uh, da.
I upucati elino Srce?!
Imao sam deset godina, rekoh. to bi drugo mogao smisliti?
Djeak s takvim namjerama zasluio je moje potovanje ali ne i bankovni kredit. Ili
ivotno osiguranje.
Abraham se doimao kao da se dobro zabavlja. Zanimljiv si ti ovjek, Davide
Charlestone, ali ini mi se da si bio jo interesantniji kao dijete.
Nasmijem se. Bilo je neto prijateljski privlano u tom staloenom, artikuliranom
Kanaaninu, s laganim francuskim naglaskom. Gotovo niste primjeivali ogroman mitraljez, s
ugraenim bacaem granata, to mu je poivao na ramenu.
Jo smo uvijek bili u elinim katakombama, gdje netko, ak i tako teko naoruan, nije
privlaio posebnu pozornost. Proli bismo povremeno pored skupina ljudi, okupljenih oko
upaljenih vatri ili grijaa, prikopanih na piratske elektrine utinice. Vie ljudi koje smo
usput vidjeli bilo je naoruano automatskim orujem.
U proteklih nekoliko dana odvaio sam se izai iz sklonita nekoliko puta, uvijek u
pratnji nekog od Osvetnika. Dadiljanje me nerviralo, ali razumio sam ih. Nisam se mogao
nadati da mi ve vjeruju. Ne u potpunosti. Osim toga, iako to nikada ne bih glasno priznao,
samome mi se i nije etalo elinim katakombama.
Ove sam dubine izbjegavao godinama. U Tvornici su se priale prie o izoblienim
ljudima, odvratnim udovitima koja su ivjela ovdje dolje. O bandama koje su se doslovno
hranile glupanima, koji su zalutali u zaboravljenim hodnicima, ubijajui ih i gostei se
njihovim mesom. Bili su to ubojice, kriminalci i ovisnici, no ne od onih normalnih sojeva
kriminalaca i ovisnika koje smo imali gore. A, ne! Ovi su bili posebno izopaeni.
Moda su to bila preuveliavanja. Ljudi koje smo vidjeli nisu se inili opasnima bili
su vie neprijateljski nastrojeni nego ludi. Promatrali su nas namrgoenih lica, oima koje su
pratile svaki pokret, sve dok im nisi nestao iz vidnog polja.
Ti su ljudi eljeli biti sami. Bili su otpad otpadnika.
Zato im doputa da ive ovdje dolje? upitah kad smo proli jo jednu grupu.
75

Megan ne odgovori ila je ispred nas, drei se sama za sebe ali Abraham se osvrne
preko ramena, gledajui prema svjetlosti vatri i grupici ljudi koji su ustali kako bi se uvjerili
da smo otili.
Uvijek e biti ljudi poput njih, ree Abraham. elino Srce to zna. Tia misli da je
namjerno sagradio ovo mjesto, kako bi uvijek znao gdje se nalaze. Korisno je znati gdje se
okupljaju tvoji otpadnici. Bolji su oni o kojima neto zna nego oni o kojima mora nagaati.
Postane mi neugodno. Mislio sam da smo ovdje dolje potpuno izvan vidokruga
elinog Srca. Moda ovo mjesto nije onoliko sigurno koliko sam pretpostavljao.
Ne moe sve stalno drati zatoenima, ree Abraham, osim da napravi jaki zatvor.
Umjesto toga, dopusti odreenu razinu slobode za one koji ju stvarno, stvarno ele. Na taj
nain oni ne postaju pobunjenici. Ako to dobro odradi.
S nama je pogrijeio, rekoh tiho.
Da. Doista jest.
Nastavio sam se osvrtati u hodu. Nisam se mogao otresti brige da e nas napasti netko iz
katakombi. Iako dosad nisu napadali. Oni...
U tom trenutku shvatim da nas netko doista prati. Abrahame! rekoh tiho. Prate nas.
Da, mirno e on. I ispred netko eka na nas.
Tunel se suavao ispred nas. I doista, tamo u sjeni stajala je grupa ljudi, ekajui. Bili su
odjeveni u rasparenu i odbaenu odjeu, tako uobiajenu za katakombere, a nosili su i stare
puke te pitolje umotane u kou puke su im oito bile od onih koje rade jedan dan, a drugi
ne i koje su promijenile podosta vlasnika u posljednjih desetak godina.
Sve troje se zaustavimo, pa nam se prikljui grupa onih straga, opkolivi nas. Nisam im
mogao vidjeti lica. Nitko nije nosio mobitel, a bez njihova sjaja bilo je mrano ko u rogu.
To je ba zgodna oprema, prijatelju, ree jedan od likova ispred nas. Nitko nije
napravio ni jedan neprijateljski pokret. Drali su svoje oruje s cijevima usmjerenima ustranu.
Paljivo spustim puku, dok mi je srce lupalo. Abraham, pak, stavi ruku na moje rame.
U drugoj je nosio svoj ogromni mitraljez, s cijevi uperenom uvis, a bio je ogrnut jednom od
Osvetnikih jakni, ba kao i Megan, iako je njegova bila sivobijela, s visokom kragnom :
nekoliko depova, a njezina od smee koe.
Uvijek su nosili svoje jakne kad su naputali sklonite. Nijednu nisam vidio na djelu, pa
nisam znao koliko stvarno mogu zatititi.
Ne mii se, ree mi Abraham.
Ali...
Ja u to srediti, objasni potpuno mirnim glasom i iskorai naprijed.
Megan stane pored mene, s rukom na futroli svojega pitolja. Nije izgledala nita
smirenije od mene, dok smo oboje pokuavali istovremeno paziti na ljude sprijeda i one
otraga.
Svia vam se naa oprema? Abraham pristojno upita.
Ostavite oruje, ree opasni. I nestanite.
To ne bi imalo nikakvog smisla, ree Abraham. Ako imam oruje koje eli, to znai
da je moja vatrena mo vea od tvoje. Ako emo se boriti, izgubit ete. Vidite? Vae
zastraivanje ne funkcionira.
Prijatelju, ima nas vie nego vas, ree momak mirno. I spremni smo umrijeti. A ti?
Osjetim jezu na potiljku. Ne, to nisu ubojice za koje su me uvjeravali da ive ovdje
dolje. Ovi su izgledali mnogo opasnije. Kao opor vukova.
76

Mogao sam to vidjeti u njima, zbog naina kretanja i naina na koji su nas promatrali
kad smo ih obilazili. Bili su odmetnici, ali odmetnici koji su se udruili kako bi postali cjelina.
Vie nisu ivjeli kao pojedinci, ve kao grupa.
A ovoj grupi, oruje kakvo su posjedovali Abraham i Megan, povealo bi anse za
opstanak. Pokuat e ga oteti ak ako to bude znailo gubitak nekoliko lanova. Izgleda da e
biti tucet mukaraca i ena protiv troje, a jo smo i okrueni. Omjeri su bili jadni. Svrbjelo me
da potegnem puku i ponem pucati.
Niste nas zaskoili, napomene Abraham. Nadate se da ete ovo dovriti bez mrtvih.
Razbojnici ne odgovore.
Ljubazno od vas to ste nam ponudili ovu ansu, ree Abraham kimajui glavom.
Zvuao je nestvarno uvjerljivo; izgovorene od nekoga drugoga te bi rijei zvuale
snishodljivo ili sarkastino, ali on je zvuao iskreno. Propustili ste nas nekoliko puta kroz
teritorij koji smatrate svojim. I na tome vam takoer zahvaljujem.
Oruje, ree napasnik.
Ne mogu vam ga dati, odvrati Abraham. Treba nam. Povrh svega, da vam ga i damo,
bilo bi to loe za tebe i tvoje. Drugi e ga vidjeti i poeljeti. Druge e ga bande poeljeti oteti
od tebe, kao to ga ti eli oteti nama.
Nije na tebi da o tome odluuje.
Moda nije. Ipak, potujui ast koju ste nam ukazali, predloit u ti dogovor. Dvoboj,
izmeu tebe i mene. Samo jedan treba poginuti. Ako ja pobijedim, pustit ete nas na miru i
ubudue nam dopustiti nesmetan prolaz kroz ovo podruje. Ako ti pobijedi, moji e ljudi
predati oruje, a i s mene moete skinuti sve to elite.
Ovo su eline katakombe, ree ovjek. Neki od njegovih pratilaca sada su stali
aputati, no on ih okrzne pogledom i nastavi. Ovo nije mjesto na kojem se sklapaju
dogovori.
A opet, jedan ste nam ve ponudili, mirno e Abraham. Ukazali ste nam ast i
vjerujem da ete nam je ukazati ponovo.
Nije mi se inilo da se vrtimo oko asti. Nisu nas napali iz zasjede jer su nas se bojali;
eljeli su oruje, ali nisu eljeli borbu. Odluili su stoga da nas zaplae.
Grubijan koji ih je vodio konano kimne. Dobro, ree. Dogovoreno. Tada hitro
podigne puku i opali. Metak pogodi Abrahama ravno u prsa.
Poskoim i psujui posegnem za pukom.
Ali Abraham nije pao. Nije ak ni posrnuo. Jo dva pucnja opale iz oblinjeg tunela,
pogaajui ga metcima, jedan u nogu, drugi u rame. Ignorirajui svoj moni mitraljez,
hladnokrvno posegne sa strane i izvadi pitolj iz korica, pa pogodi silediju u bedro.
ovjek zavapi, u padu ispustivi otrcanu puku i hvatajui se za ranjenu nogu. Veina
ostalih bila je u oku, iako su neki nervozno podigli oruje. Abraham polako vrati pitolj za
pojas.
Osjetio sam kako mi kap znoja klizi niz obrvu.
Jakna je oito radila dobar posao, bolji no to sam nasluivao. Ali ja je jo nisam
posjedovao. Ako ostale bitange otvore vatru...
Abraham doda mitraljez Megan, krene naprijed i klekne pored ranjenog grubijana.
Molim te, ovdje pritisni, ree prijateljskim tonom, stavljajui ovjekov dlan na bedro.
Tako, vrlo dobro. Sada, ako nema nita protiv, zamotat u ti ranu. Pucao sam na mjesto gdje
zrno moe proi kroz mii, a da ne ostane zaglavljeno unutra.

77

Razbojnik bolno zajei dok je Abraham vadio zavoj i stao mu zamatati nogu.
Ne moete nas ubiti, prijatelju, nastavi Abraham, govorei neto tie. Nismo oni za
koje nas smatrate. Da li me razumije?
Razbojnik energino kimne.
Ne misli li da bi bilo mudro da smo saveznici?
Da, ree razbojnik.
Odlino, odgovori Abraham trudei se zamotati bedro. Mijenjaj ovo dvaput dnevno.
Koristi prokuhane zavoje.
Da.
Dobro. Abraham ustane i uzme nazad svoje oruje, okrenuvi lea ostatku
razbojnike bande. Hvala to ste nam dozvolili da proemo, ree ostalima.
Izgledali su zbunjeno, ali su se razmaknuli, pravei nam prolaz. Abraham krene
naprijed, a mi pourimo za njim. Osvrnuo sam se preko ramena, dok se ostatak bande
okupljao oko svog ranjenog voe.
Ovo je bilo udesno, rekoh dok smo odmicali.
Ne. Bila je to grupa uplaenih ljudi, koji su branili ono malo na to su polagali pravo
svoj ugled. ao mi ih je.
Pogodili su te. Tri puta.
Dopustio sam im.
Tek kada su nam zaprijetili!?
Nakon to smo povrijedili njihov teritorij, ree Abraham. Ponovo doda svoj mitraljez
Megan, pa u hodu skine jaknu. Vidio sam da ju je jedan od metaka probio. Krv je istjecala iz
rupe na njegovoj majici.
Jakna ih nije sve zaustavila?
Nisu savrene, ree Megan dok se Abraham skidao. Moja podbacuje itavo vrijeme.
Stajali smo dok je Abraham istio ranu rupiem, a onda izvukao komadi
deformiranog metala. Bilo je to sve to je ostalo od metka, koji se izgleda raspao nakon
udarca o jaknu. Samo se jedan mali komadi uspio probiti do njegove koe.
to da ti je pucao u lice? upitam.
Jakne kriju naprednu napravu za podizanje tita, ree on. Zapravo te ne titi sama
jakna, ve polje koje se iz nje iri, tvorei tako djelominu zatitu za itavo tijelo, nevidljivu
barijeru otporne sile.
to? Stvarno? Pa, to je udesno.
Da, Abraham e oklijevajui, pa navue natrag majicu. Ipak, vjerojatno ne bi uspjela
zaustaviti metak u lice. Imao sam sree to se nisu odluili upucati me tamo.
Kao to rekoh, upadne Megan, daleko su od savrenstva. Doimala se iznervirano
zbog Abrahama.
tit radi najbolje s padovima i udarcima metci su premaleni i udaraju s tolikom silom
da se tit brzo preoptereti. Bilo koji od ovih hitaca mogao te ubiti, Abrahame.
Ali nije.
No, mogao si biti ozlijeen, strogim e glasom Megan.
I jesam ozlijeen.
Zakolutala je oima. Mogao si biti gore ozlijeen.

78

Ili su oni mogli otvoriti vatru, ree on, i sve nas pobiti. Bilo je to kockanje koje se
isplatilo. Uz to, vjerujem kako sada misle da smo Epici.
Skoro sam pomislio da i jesi, priznam.
Inae skrivamo nau tehnologiju, ree Abraham, navlaei ponovo jaknu. Ljudi ne
smiju imati dvojbi jesu li Osvetnici Epici; to bi potkopalo ono za to se zalaemo. Ipak, u
ovome sluaju vjerujem da e nam biti od koristi. Tvoj plan zahtijeva glasine o novim
Epicima u gradu, koji rade protiv elinog Srca. Nadajmo se da e razbojnici rairiti prie.
Nadam se, rekoh. Bio je ovo odlian potez, Abrahame, ali ide! Za trenutak sam
pomislio da smo mrtvi.
Ljudi rijetko ele ubiti, Davide, smireno e Abraham. To nije osnovni poriv zdravog
ljudskog uma. U veini sluajeva uinit e napor da izbjegnu ubijanje. Upamti to i pomoi e
ti.
Vidio sam mnoge koji su ubijali, odgovorim.
Da, i to bi ti trebalo neto govoriti. Ili su osjeali da nemaju drugog izbora u tom
sluaju, da im se moglo ponuditi drugu priliku, rado bi je odabrali ili nemaju zdrav razum.
A Epici?
Abraham posegne prema vratu i dotakne prstima mali, srebrni lani. Epici nisu ljudi.
Kimnem. S tim sam se slagao.
Mislim da su nas prekinuli u razgovoru, ree Abraham uzimajui svoje oruje od
Megan i oputeno ga prebacivi preko ramena kad smo nastavili napredovanje. Kako je
elino Srce bio ranjen? Moglo je to biti iz oruja kojim se koristio tvoj otac. Nikada nisi
iskuao svoj hrabri plan pronalaenja identinog pitolja i pokuao... kako si ono rekao?
Uuljati se u palau elinog Srca i upucati ga?
Ne, nisam doao u priliku da to pokuam, rekoh pocrvenjevi. Opametio sam se.
Iskreno, ne mislim da se radilo o pitolju. M i P od devet milimetara nije toliko rijedak. Netko
ga je sigurno pokuao ubiti njime. Osim toga, nisam nikada uo za nekog Epika ija je slabost
bila takva da su ga ubili metkom specifinog kalibra ili vrstom pitolja.
Moda, ree Abraham, ali mnoge slabosti Epika nemaju ba smisla. Moda ima veze
s odreenim proizvoaem oruja. Ili, umjesto toga, moda je rije o neemu vezanom uz
sastav metka. Mnogi su Epici slabi na odreene legure.
Istina, priznam. Ali to bi moglo biti posebno u tome metku, za razliku od ostalih
ispaljenih u njega?
Ne znam, ree Abraham. Ali vrijedno je razmatranja. to ti misli da je uzrokovalo
njegovu slabost?
Neto u trezoru, ba kao to i Tia misli, odgovorim ne ba uvjeren. Ili je to ili neto
vezano uz samu situaciju. Moda su godine moga oca bile te koje su mu pomogle uvrnuto,
znam, ali bio je jedan Epik u Njemakoj, koga je mogao ozlijediti samo netko tko je imao
tono trideset i sedam godina. Ili se moda radi o broju ljudi koji su pucali u njega. Nian,
jedan Epik iz Meksika, moe biti ozlijeena samo ako je pokua ubiti petero ljudi odjednom.
Nije vano, prekine nas Megan, okreui se u prolazu i zastavi nasred tunela
gledajui nas. Nikada to neete otkriti. Njegova slabost moe biti doslovno bilo to. ak i s
Davidovom simpatinom storijom, ako pretpostavimo da je nije izmislio, nema naina da
pouzdano znamo.
Abraham i ja stanemo u mjestu. Meganino lice je bilo crveno i jedva se kontrolirala.
Nakon to se tjedan dana ponaala hladno i profesionalno, njena je ljutnja bila poprilian ok.
Okrene se naglo i nastavi hodati. Pogledam Abrahama, a on samo slegne ramenima.
79

Nastavili smo, ali konverzacija nam je zamrla. Megan produi korak kad joj se
Abraham pokuao prikljuiti, pa smo je ostavili na miru. Oboje su imali smjernice koje su
vodile do trgovca orujem, pa nas je ona mogla voditi, ba kao i on sam. Izgleda da e taj
Dijamantni deko ostati kratko u gradu, a svaki put kada doe, postavi duan na nekoj
drugoj lokaciji.
Hodali smo jo dobar sat kroz krivudavi labirint katakombi, prije no to se Megan
zaustavila na jednom krianju, lica obasjanog mobitelom dok je provjeravala mapu koju joj je
Tia uitala u nj.
Abraham skine svoj mobitel s rukava jakne i uini isto. Uskoro smo tamo, ree mi,
pokazujui. Ovim putem. Na kraju ovog tunela.
Koliko moemo vjerovati ovome momku?
Ni najmanje, ree Megan. Lice joj je ponovo zadobilo uobiajenu bezizraajnu
masku.
Abraham potvrdi. Najbolje da nikada ne vjeruje nijednom trgovcu oruja, prijatelju.
Svi prodaju objema stranama, a ukoliko se sukob nastavi unedogled, na dobitku su jedino
oni.
Objema stranama? upitam. Znai da prodaje i elinom Srcu?
Ako ga upita nee ti priznati, ree Abraham, ali zasigurno prodaje. ak i elino
Srce zna da ne treba nakoditi dobrom trgovcu orujem. Ubij ili makni ovjeka poput
Dijamanta, i nee se pojaviti sljedei trgovci. Vojska elinog Srca ne bi nikada imala dobru
tehnologiju u usporedbi sa susjedima. To ne znai da se elinom Srcu to svia Dijamant ne
smije otvoriti duan na gornjim ulicama. Ovdje dolje, pak, elino Srce e miriti na jedno
oko, tako dugo dok njegovi vojnici dobivaju svoju opremu.
Znai... to god da kupimo od njega, kaem, elino Srce e saznati za to.
Ne, ne, ree Abraham. inilo se kao da se zabavlja, kao da postavljam pitanja o
neemu nevjerojatno jednostavnom, kao npr. o pravilima za igru skrivaa.
Trgovci orujem ne priaju o drugim klijentima, ree Megan. Barem dok su klijenti
ivi.
Dijamant se tek juer vratio u grad, kae Abraham, vodei nas niz tunel.
Bit e otvoren oko tjedan dana. Ako doemo do njega prvi, moemo vidjeti ime
raspolae, prije ljudi elinog Srca. Tako moemo biti u prednosti, ne? Dijamant esto puta
ima... interesantnu robu.
Onda u redu, pomislim. Pretpostavljam da nije vano to je Dijamant ljigavac. Koristio
bih se s ime god mogu, samo da doem do elinog Srca. Moralnim razlozima prestao sam
se baviti prije mnogo godina. Tko ima vremena za moral u svijetu poput ovoga?
Dospjeli smo do koridora koji vodi prema Dijamantovom duanu. Oekivao sam
straare, a moda i dobro naoruani oklopnjak. No, jedina osoba koja se vidjela bila je mlada
djevojka u utoj haljini. Ispruena na pokrivau nasred prolaza, srebrnom je olovkom crtala
po papiru. Pogledala nas je i poela grickati kraj olovke.
Abraham pristojno urui djevojci mali ip s podacima, koji ona uzme i na trenutak
pregleda, prije no to ga gurne postrance u mobitel.
Mi smo s Phaedrusom, ree Abraham. Imamo dogovoreno.
Uite, odgovori djevojka, dobacivi mu ip nazad.
Abraham ga uhvati u zraku, pa nastavimo niz koridor. Pogledam djevojku. Nije mu ba
jako osiguranje.

80

S Dijamantom uvijek neka novotarija, smijui se ree Abraham. Neto se razraeno


krije iza ove fasade neka vrsta klopke koju djevojka moe aktivirati. Vjerojatno neto s
eksplozivom. Dijamant jako voli eksplozive.
Zali smo za ugao i zakoraili u raj.
Tu smo, objavi Abraham.

81

16
Dijamantov duan nije bio postavljen u sobi, ve u jednom dugakom koridoru u
katakombama. Pretpostavljao sam da je drugi kraj koridora slijepa ulica, ili su tamo straari.
Prostor je bio osvijetljen odozgo, s pominom rasvjetom koja je bila gotovo zasljepljujua,
nakon totalnog mraka u katakombama.
Ta su svjetla obasjavala oruje na stotine komada visjelo je sa zidova prolaza.
Predivno uglancani elik, u tamnom, priguenom crnilu. Automatske puke. Runo
naoruanje. Masivne elektron-komprimirajue zvijeri, poput one koju je nosio Abraham,
opremljene s gravitonima. Staromodni revolveri, kutije s granatama, raketni bacai.
Jedino to sam ikada posjedovao bila su dva komada oruja moj pitolj i puka. Puka
je bila dobra prijateljica. Imao sam je ve tri godine, i dosta sam se oslanjao na nju. Radila je
kada sam je trebao. Imali smo odlian odnos brinuo sam o njoj, a ona je brinula o meni.
Ipak, promotrivi Dijamantov duan, osjeao sam se kao djeak koji je imao samo jedan
automobili-igraku, a pokazali su mu izlobeni salon pun Ferrarija.
Abraham odee hodnikom. Nije obraao pozornost na oruje. Ue i Megan, a ja sam
joj bio za petama, buljei u zidove i njihov sadraj.
Vau, rekoh. Ovo je kao... uzgajalite banana za oruje.
Uzgajalite banana, Megan ravnoduno ponovi.
Naravno. Zna, ono kako banane rastu na drveu i vise i tak to?
Poklekli, metafore su ti jadne.
Porumenim. Umjetnika galerija, pomislim. Trebao sam rei kao umjetnika galerija
za oruje. Ne, ekaj. Da sam tako rekao, znailo bi da je namjena galerije da je posjeuje
oruje. Moda, galerija s orujem?
Kao da ti zna to su to banane? ree Megan potiho, dok je Abraham pozdravljao
krupnog ovjeka kod praznog komada zida. To je mogao biti Dijamant. elino Srce ne
uvozi iz Latinske Amerike.
Znam iz enciklopedija, kaem uznemireno. Galerija oruja za kazneno destruktivne.
To sam trebao rei. To zvui impresivno, zar ne? Proitao sam ih nekoliko puta. Neto sam i
zapamtio.
Enciklopedije?
Je.
Koje si proitao nekoliko puta?
Zastanem, shvativi to sam upravo blebnuo. Eh. Ne. Mislim, samo sam projurio kroz
njih. Zna ono, traei slike oruja. Ja...
Koji si ti treber, ree ona, produivi do Abrahama. Zvuala je kao da se zabavlja.
Frknem, pa im se pridruim i pokuam joj skrenuti pozornost, kako bih joj rekao svoju
novu metaforu, ali Abraham nas stane predstavljati.
... novi klinac, ree pokazujui prema meni. David.
Dijamant mi kimne. Bio je odjeven u koulju s cvjetnim uzorkom arkih boja, poput
onih koje su ljudi nekada nosili u tropima. Moda sam zato i doao na tu metaforu s

82

bananama. Imao je bijelu bradu i dugu sijedu kosu, iako je sprijeda poeo elavjeti, a krasili
su ga veliki osmijeh i iskriave oi.
Pretpostavljam, ree Abrahamu, da elite vidjeti to je novo. to je uzbudljivo.
Znate, moji hmm drugi klijenti jo nisu nita obili! Vi ste prvi. Prvi birate!
Dobit emo i najvie cijene, ree Abraham, okrenuvi se da osmotri zid s orujem.
Ovih dana smrt stie uz velike premije.
Ree ovjek, nosei elektron-komprimirajui Manchester 451, nato e Dijamant. S
gravitonicima i dodatnim ispaljivaem raketa.
Krasno eksplodiraju. Moda su malo premalene, ali ih zato moe ispaljivati na stvarno
zabavne naine.
Pokai nam to ima, ljubazno e Abraham, iako mu se glas inio suzdranim. Mogu
se zakleti da je staloenije priao s banditima koji su ga ranili. Zanimljivo.
Upravo pripremam neke stvari za pokazati, ree Dijamant. Imao je osmijeh ribepapagaja, za koju sam uvijek pretpostavljao da lii na papigu, iako nikada nisam vidio ni
jedno. Zato do tada ne razgledate uokolo? Provrljajte malo. Recite mi to vam se svia.
U redu, sloi se Abraham. Hvala. Kimne prema nama znali smo to trebamo
raditi. Traiti bilo to neuobiajeno. Oruje koje moe izazvati znatno razaranje razaranje
koje e nalikovati na ono kod Epika. Ukoliko elimo imitirati nekoga od njih, trebat e nam
neto impresivno.
Megan stane do mene, prouavajui automatsku puku sa zapaljivim punjenjem.
Nisam treber, prosikem tiho.
Kakve to ima veze? upita bezizraajnim glasom. Nema nieg loeg u tome da si
pametan. Zapravo, ako si stvarno inteligentan, bit e samo pojaanje timu.
Ja samo... ja... ne volim da me tako zovu. Osim toga, tko je ikada uo za trebera koji
iskae iz aviona u letu i ubija Epika u zraku, dok pada prema zemlji?
Nisam ula da je itko uinio neto takvo.
Phaedrus jest, rekoh. Smaknue Crvenolistog, prije tri godine u Kanadi.
Ta je pria pretjerana, dometne tiho Abraham, prolazei pored nas. Radilo se o
helikopteru. I sve je bilo dio plana bili smo vrlo paljivi. A sada molim, usredotoite se na
trenutani zadatak. Zaepim usta i ponem prouavati oruje. Zapaljiva punjenja su bila
impresivna, ali ne i posebno originalna. Nisu bila dovoljno blistava za nas. Zapravo, nijedan
tip bazinog oruja nee ljakati bez obzira na to hoe li ispaljivati metke, rakete ili granate,
nee biti dovoljno uvjerljivo. Treba nam neto poput energetskog oruja kakvo imaju
Specijalci. Neto ime emo uspjeno oponaati uroenu vatrenu mo Epika.
Kretao sam se niz hodnik i, to sam dalje iao, oruje je bivalo sve neobinije. Zastao
sam pred zanimljivom grupom objekata. Doimali su se gotovo nevino boca vode, mobitel,
olovka. Bili su objeeni na zid kao oruje.
Ah... ti si pronicljiv ovjek, zar ne, Davide?
Poskoim i okrenem se, pa ugledam Dijamanta kako mi se ceri iza lea. Kako se
debeljko moe kretati tako tiho?
to je to? upitam.
Napredna skrivena eksplozivna naprava, ponosno e Dijamant. Posegne naprijed i
potape komad zida na kojem se pojavi slika. Oito je negdje imao postavljen prikaziva.
Vidjela se boca vode kako stoji na stolu. Prie mu poslovni ovjek, gledajui papire u svojim
rukama. Spusti ih na stol pa odvrne ep na boci.

83

Koja eksplodira.
Skoim unatrag.
Ah, uzdahne Dijamant. Nadam se da cijeni vrijednost ovog materijala rijetko kada
dobijem snimku nekog sakrivenog eksploziva, aktiviranog na terenu. Ovaj je ba nevjerojatan.
Primijetio si kako je eksplozija odbacila tijelo unatrag, a da pritom nije previe otetila nita u
blizini? To je vano kod sakrivenog eksploziva, naroito ako osoba na koju se vri atentat ima
kod sebe vane dokumente.
Ovo je odvratno, rekoh okreui se.
U smrtonosnom smo poslu, mladiu.
Mislim na video zapis.
Nije se radilo o nekoj posebno dobroj osobi, ako ti to pomae. Sumnjam da je to
Dijamantu ita znailo. Doimao se zadovoljno dok je tapao zid. Dobra eksplozija. Da
budem iskren ovo sam zadrao u prodaji i zato da mogu pokazivati ovu snimku. Doista je
jedinstvena.
Sve mogu eksplodirati? upitam, prouavajui naizgled bezopasne spravice.
Olovka je detonator, ree Dijamant. Klikni joj vrh i aktivirat e jednu od onih
naprava pored, to izgledaju kao gumice za brisanje. To su univerzalne eksplodirajue kapisle.
Stavi ih blizu neega eksplozivnog, aktiviraj ih i najee e izazvati eksploziju. Naravno, to
ovisi o supstanci pored koje ih stavi, ali su programirane s prilino naprednim detonacijskim
algoritmima. Zalijepi jednu od njih kraj neije granate, pa odei i onda klikni olovku.
Ako mu to moe zalijepiti za granatu, ree Megan prilazei, moe jednostavno
izvui osigura. Ili jo bolje, samo ga upucati.
Nije za svaku situaciju, Dijamant e branei se. Ali mogu biti vrlo zabavne. Ima li
to bolje od detoniranja protivnikovog eksploziva kada on to ne oekuje?
Dijamantu, pozove ga Abraham iz dubine hodnika. Doi i reci mi neto o ovome.
Ah! Odlian izbor. Predivne su eksplozije s tim... otri dalje.
Pogledam plou s obinim, a opet smrtonosnim predmetima. Neto u vezi s njima inilo
mi se totalno krivo. Ubio sam ranije ovjeka, ali to sam uinio asno. S pukom u ruci, i samo
zato to sam bio prisiljen. Nisam imao mnogo ivotnih filozofija, ali jedna od njih bila je ona
kojoj me nauio otac: nikada ne uputi prvi udarac. Ako mora uputiti drugi, pobrini se da ne
ustane po trei.
Ovo bi moglo biti iskoristivo, javi se Megan prekrienih ruku. Premda sumnjam da
ovaj napuhanko razumije za to.
Znam, rekoh, pokuavajui se iskupiti. Mislim, ovako snimati smrt nekog jadnika?
Totalno je neprofesionalno.
Zapravo, on prodaje eksploziv, ree ona, pa je posjedovanje takvih snimki za njega
profesionalno. Vjerujem da ima snimke koritenja svakog od ovih oruja, s obzirom na to da
ih ne moemo testirati ovdje dolje.
Megan, ovo je bila snimka nekog raznesenog tipa. Revoltirano odmahnem glavom.
Bilo je grozno. Ne bi trebala podravati takve stvari.
Oklijevala je. Izgledala je kao da je neto mui. Da. Naravno. Pogleda me. Nisi mi
nikada objasnio zato te toliko nervira kada te nazivaju treberom.
Rekao sam ti. Ne volim to jer, zna, elim raditi sjajne stvari. A treberi ne...
Ne radi se o tom, ree ona, hladno me odmjerivi. Ide, kako ima lijepe oi. Tu se
krije neto dublje, neto to te mui, i mora prei preko toga. To je slabost. Okrzne

84

pogledom bocu s vodom, pa se okrene i ode do sprave koju je prouavao Abraham. Bila je to
neka vrsta bazuke.
Namjestim bolje puku preko ramena i zabijem ruke u depove. Izgleda da sam u
posljednje vrijeme dobio lijep broj lekcija. Mislio sam da u izlaskom iz Tvornice stati tome
nakraj, ali trebao sam znati bolje.
Okrenem se od Megan i Abrahama i pogledam preko zida najblieg meni. Bio mi je
problem usredotoiti se na oruje, to mi se nikad prije nije dogodilo. Po umu mi se vrzmalo
ono to me pitala. Zato me ljuti kad me nazivaju treberom?
Preao sam na njezinu stranu.
... ne znam da li je to ono to trebamo, govorio je Abraham.
Ali eksplozije su tako mone, uvjeravao ga je Dijamant.
Zbog toga to su pametne izdvajali, apnem Megan.
Osjetim na sebi njezin pogled, ali nastavim zuriti u zid.
Mnogi su klinci u Tvornici svim silama pokuavali dokazati kako su pametni,
nastavim potiho. Zna, imali smo i nastavu. Pohaali smo je pola dana, a drugu polovicu
radili, osim ako te ne bi izbacili. Ako si bio lo, uitelj bi te jednostavno izbacio, a nakon toga
preostalo bi ti da radi itav dan. kola je bila laka od Tvornice i zato se veina djece vraki
trudila.
Oni pametniji, istina... stvarno pametni... treberi... oni su otili. Uzeli su ih iz grada na
povrini. Ako si pokazivao neku vjetinu s raunalima ili matematikom, ili pak s pisanjem,
otiao bi gore. ujem da su dobili dobre poslove. U reklamnoj korporaciji elinog Srca ili u
njegovim raunovodstvenim uredima, ili tako neto. Kada sam bio mlai bilo mi je smijeno
to elino Srce ima raunovoe. Zna, ima ih stvarno mnogo. Carstvo treba takve ljude.
Megan me znatieljno pogleda. Pa si ti...
Nauio biti glup, rekoh. Ili preciznije, trudio sam se da u svemu budem osrednji.
Glupani su bili izbaeni iz kole, a elio sam uiti znao sam da moram uiti pa sam trebao
nekako ostati. Isto tako sam znao da u, ako odem gore, izgubiti slobodu. Daleko je bolje
nadgledao svoje raunovoe negoli radnike u tvornicama.
Bilo je jo djeaka poput mene. Mnoge su djevojke brzo napredovale, pogotovo one
pametne. Neki djeaci koje sam poznavao, smatrali su se ponosnima jer nisu uzeti gore. Nisi
elio biti jedan od pametnjakovia. Morao sam biti posebno oprezan, naroito zato jer sam
postavljao mnoga pitanja o Epicima. Morao sam sakriti svoje notese i nai naina da
razuvjerim one koji su mislili da sam pametan.
Ali vie nisi tamo. Sada si s Osvetnicima. Vie nije bitno.
Ipak jest, rekoh. Jer to nisam ja. Nisam pametan. Samo sam uporan. Moji prijatelji,
oni koji su bili pametni, nisu uope morali uiti. Ja sam morao uiti kao konj za svaki test na
koji sam izaao.
Kao konj?
Ma zna. Jer konji obavljaju teke poslove? Vuku kola i plugove i takve stvari?
Je, pokuat u to ignorirati.
Nisam pametan, kaem.
Nisam spomenuo da je drugi dio razloga zbog ega sam morao teko uiti, taj to sam
morao savreno znati odgovor na svako, ama ba svako pitanje. Samo sam tako bio siguran da
u na tono potreban broj pitanja odgovoriti krivo, kako bih ostao u sredini opora. Dovoljno
pametan da ostanem u koli, ali bezvrijedan za preporuku ili posebnu panju.

85

Osim toga, nastavim, ljudi su znali tko je doista pametan, i uili su jer su to voljeli.
A ja sam mrzio uenje.
Proitao si enciklopediju i to nekoliko puta.
Traio sam stvari koje bi mogle biti slabost Epika, rekoh. Morao sam znati razliite
tipove metala, kemijske sastave, elemente i simbole. Praktino sve je mogla biti slabost.
Nadao sam se da e mi neto sinuti u glavi. Neto o njemu.
Znai sve se vrti oko njega.
Sve u mojem ivotu odnosi se na njega, Megan, kaem gledajui je. Ba sve.
Potonemo u tiinu, iako je Dijamant nastavio blebetati. Abraham se okrene kako bi me
promotrio. Izgledao je zamiljeno.
Krasno, shvatim. uo je. Ba krasno.
Bilo bi dovoljno, hvala, Dijamante, ree Abraham. Ovo nam oruje stvarno nee
koristiti.
Trgovac orujem uzdahne. Onda dobro. Ali moda mi moe dati natuknicu to bi vam
moglo koristiti.
Neto drugaije, Abraham e. Neto to jo nitko dosad nije vidio, a da istovremeno
ne djeluje unitavajue.
Pa, nemam ba puno toga to nije unitavajue, ree Dijamant. Ali neto posebno...
Da vidim...
Abraham nam da znak da nastavimo traiti. No im se Megan udaljila, on me uhvati
pod ruku. Imao je snaan zahvat. elino Srce uzima pametne, Abraham e tiho, zato to
ih se boji. Davide, on zna. Sve ovo oruje uope ga ne plai. Nee ga svrgnuti oruje, ve
dovoljno pametna osoba i zato ih zapoljava. Kada umre, bit e to zbog nekoga poput tebe.
Upamti to.
Pusti mi ruku i ode za Dijamantom.
Gledao sam ga kako odlazi i pribliava se jo jednoj hrpi oruja. Njegove rijei nisu
promijenile nita, ali nekako sam se uinio sebi koji centimetar viim, dok sam prouavao
redove oruja, kadar prepoznati svakog pojedinog proizvoaa.
Ipak, ja totalno nisam treber. Barem ja znam istinu.
Ponosan to mogu prepoznati svako oruje, nastavim promatrati jo koju minutu.
Naalost, nijedno se nije inilo dovoljno posebnim. No injenica to sam ih s lakoom
prepoznavao, govorila je u prilog tome da nisu dovoljno posebni. Trebali smo neto to do
sada nije bilo vieno.
Moda nee imati nita takvo, pomislim. Ako mu se roba na skladitu esto mijenja,
moda smo izabrali krivi trenutak za posjet. Ponekad ribarska mrea ne izvue nita vrijedno.
To bi...
Zastanem, uoivi neto drugaije. Motocikle.
Bila su tri u nizu, na najudaljenijem kraju hodnika. Nisam ih odmah spazio jer sam bio
usredotoen na oruje. Izgledali su elegantno, s tamnozelenim asijama i crnim uzorkom koji
se protezao s obje strane. Sam pogled na njih tjerao me da se pogrbim i sagnem kako bih imao
manji otpor vjetra. Mogao sam zamisliti kako pucam po ulicama jurei na jednom od njih.
Izgledali su tako opako, poput aligatora. Stvarno brzih aligatora maskiranih u crno. Kao ninja
aligatori.
Ovo nisam mislio ponoviti pred Megan.

86

Na sebi nisu imali nikakvo, barem ne vidljivo oruje, iako je bilo nekih udnih naprava
sa strane. Moda neko energetsko oruje?
Nisu se uklapali u ono to je Dijamant imao u ponudi, ali opet, ono to je imao bilo je
uglavnom neiskoristivo.
Megan proe pored mene, a ja podignem prst kako bih joj pokazao motocikle.
Ne, ree i ne pogledavi ih.
Ali...
Ne.
Ali predobri su! kaem podigavi ruke, kao da je to dovoljan argument. Gromovi i
munje, trebao bi biti. Stvarno su sjajnil
Poklekli, jedva si upravljao enskim dvosjedom, ree Megan. Ne elim te vidjeti na
leima neega opremljenog s gravitonicima.
Gravitonici! To je bilo jo sjajnije.
Ne, Megan e odluno.
Pogledam prema Abrahamu, koji je prouavao neto u blizini. Pogleda i on mene, pa
motocikle i nasmije se. Ne.
Frknem. Ne bi li kupovina oruja trebala biti zabavnija od ovoga? Dijamantu, pozove
Abraham trgovca. to je ovo?
Trgovac orujem odgega naprijed. Oh, to je predivno. Odline eksplozije. To... Lice
mu se namrti kad se pribliio i ugledao ono na to je Abraham zapravo bacio oko. Oh. To.
Hm, doista je divno, iako ne znam hoe li zadovoljiti vae potrebe...
Komad za koji se Abraham raspitivao bila je povea puka s jako dugakom cijevi i
snajperom na vrhu. Pomalo je nalikovala na AWM jednu od snajperskih puaka koju je
Tvornica koristila kao model za razvijanje vlastitih proizvoda. Ipak, cijev je bila dua, a tu je
bilo jo neto udno, neto spiralno oko drke ispod cijevi. Obojena tamnom, crnozelenom
bojom, imala je poveu prazninu na mjestu gdje je trebao stajati spremnik.
Dijamant uzdahne. Ovo je predivno oruje, ali vi ste dobre muterije. Moram vas
upozoriti da nemam sve to je potrebno kako bi proradilo.
to? upita Megan. Prodajete neispravnu puku?
Ne radi se o tome, odgovori Dijamant lupkajui po dijelu zida iza puke. Projektor
prikae ovjeka smjetenog na zemlji, kako dri puku i gleda kroz snajper prema nekim
oronulim zgradama. Zove se Gaussova puka, a razvijena je uz koritenje istraivanja u vezi
s nekim Epikom koji je mogao ispaljivati metke na ljude.
Rick OShea, rekoh, potvrdno kimnuvi. Irski Epik.
To mu je pravo ime? upita Abraham tiho.
Je.
Grozno, zadrhti on. Uzeti predivnu francusku rije i izvrnuti je u... u neto to bi
Cody ispalio. Clice!
U svakom sluaju, umijeam se ja, moe samo dodirom uiniti predmete
nestabilnima; oni eksplodiraju ako su izloeni bilo kakvom znaajnijem udarcu. Zapravo, puni
kamenje energijom, baca ga na ljude i oni eksplodiraju. Standardni Epik s kinetikom
energijom. Zainteresiralo me to se razvoj te tehnologije bazirao na njegovim moima. Rick
je bio noviji Epik. U prolosti ga nije bilo u blizini, kako su to Osvetnici pojasnili, kada su
Epike jo zarobljavali i vrili nad njima eksperimente. Znai li to da su se slina istraivanja

87

nastavila? Da postoje mjesta na kojima se Epici mogu drati zarobljenima? Nikada nisam uo
za neto slino.
Puka? upita Abraham Dijamanta.
Pa, kao to rekoh, Dijamant potape zid i snimka se pokrene. To je model Gauss
puke, samo to koristi projektil koji je ranije nabijen s energijom. Metak, pretvoren na taj
nain u eksploziv, ispaljuje se ekstremnom brzinom, koristei malene magnete.
ovjek u video snimci drao je puku i okrenuo prekida, pa se naboj stade zeleno
ariti. Na pritisak okidaa pojavi se izboj energije, iako je izgledalo da se oruje uope nije
trgnulo. Kapi zelene svjetlosti pljucnu iz prednjeg dijela cijevi, ostavljajui u zraku isprekidan
linijski trag. Jedna od udaljenih zgrada eksplodira, rasprskavajui se uokolo poput zelenog
tua, koji kao da je iskrivio zrak.
Mi... nismo sigurni zato tako radi, dometne Dijamant. Ili kako radi. Tehnologija
mijenja metak u nabijeni eksploziv.
Osjetim drhtavicu razmiljajui o tenzorima i jaknama tehnologiji kojom se slue
Osvetnici.
Veina tehnologije kojom se sada koristimo stigla je s pojavom Epika. Koliko toga
doista razumijemo?
Oslanjamo se na tehnologiju koju napola shvaamo, izgraenu na osnovi prouavanja
mistinih bia koja pak ni sama ne znaju kako rade to to rade. Nalikovali smo gluhima koji
pokuavaju plesati po ritmu koji ne uju, dugo nakon to je glazba zapravo stala. Ili... ekajte.
Nemam pojam to bi to doista trebalo znaiti.
Svejedno, svjetlost nastala eksplozijom iz puke bila je vrlo osebujna. ak predivna.
Nije se inilo da ima mnogo krhotina, tek neki zelenkasti dim koji se neko vrijeme zadrao u
zraku. Gotovo kao da je zgrada bila pretvorena direktno u energiju.
Onda me puknulo. Aurora borealis, rekoh pokazujui prstom. Nalikuje slikama koje
sam vidio.
ini se prilino razornim, ree Megan. Zgrada je skoro u potpunosti sruena samo
jednim hicem.
Abraham potvrdno kimne. Moda je top ono to nam treba. Ipak, Dijamantu, moe li
nam otkriti o emu si ranije govorio? Rekao si da ne radi.
Radi skroz dobro, brzo e trgovac. Ali zahtijeva energetsko pakiranje za ispaljivanje.
I to mono.
Koliko mono?
Pedeset i est kHz, ree Dijamant, zastavi. Po hitcu. Abraham zazvidi.
Jek to mnogo? upita Megan.
Je, rekoh sa strahopotovanjem. Kao vrijednost nekoliko tisua standardnih gorivih
elija.
Obino je, pojasni Dijamant, mora kablom spojiti za vlastiti izvor energije. Ovu
zloku ne moe jednostavno prikljuiti u zidnu utinicu. Hitac s demo snimke bio je ispaljen
uz koritenje nekoliko petnaest-centimetarskih kablova, spojenih na odgovarajui generator.
Pogleda oruje. Kupio sam je nadajui se da u se s odreenim klijentima uspjeti mijenjati za
visokoenergetske gorive elije, a onda prodati oruje u punoj funkciji.
Tko zna za ovo oruje? upita Abraham.
Nitko, odgovori Dijamant. Kupio sam ga izravno iz laboratorija koji ga je proizveo,
a ovjek koji je snimio video u mojoj je slubi. Nikada nije bilo na tritu. Zapravo,

88

istraivai koji su ga razvili, umrli su nekoliko mjeseci kasnije digli su se sami u zrak, jadne
budale. Valjda te to sljeduje kada rutinski gradi naprave koje se pune super materijom.
Uzimamo ga, ree Abraham.
Stvarno? Dijamant se zaudi, a onda mu osmijeh ozari lice. Pa... kakav odlian
odabir! Sigurno ete biti sretni. Ali da jo jednom raistimo, nee pucati ukoliko ne
pronaete vlastiti izvor energije. Vrlo moan i vjerojatno takav da ga neete moi prevoziti.
Razumijete?
Nai emo neto, ree Abraham. Koliko?
Dvanaest, ispali Dijamant ko iz rukava.
Ne smije ga prodati nikome drugome, ree Abraham, I ne smije ga osposobiti.
Dobit e etiri. Hvala. Abraham izvadi kutijicu. Potape je i poalje dalje.
A elimo i onu eksplodirajuu olovicu prie, rekoh u prolazu, dok sam pridravao
mobitel uza zid i skidao video s Gauss pukom u akciji. Umalo sam zatraio i jedan od
motocikala, ali sam zakljuio da bi to stvarno bilo pretjerano.
Dobro, Dijamant e, drei kutijicu koju mu je predao Abraham. to li je to, zapravo?
Da li je Fortunator ovdje? upita.
Avaj, ree Abraham, na susret s njim nije nam ostavio vremena za propisnu etvu.
Ali tu su etiri druga, ukljuujui Odsutnika.
etva? to je to znailo? Odsutnik je bio Epik kojeg su Osvetnici ubili prole godine.
Dijamant zaguna. Zateknem samoga sebe kako gorim od znatielje da saznam to je u
toj kutijici.
Uz to ide i ovo, dri. Abraham mu preda ip s podacima.
Dijamant se nasmijei uzimajui ga. Zna kako zaeeriti posao, Abrahame. Bome
zna.
Nitko ne smije saznati da imamo ovo, ree Abraham, mahnuvi glavom prema puci.
Nikome ivome nemoj rei ni da postoji.
Naravno da neu, uvrijeeno e Dijamant. Ode do pulta i izvadi ispod njega
standardnu torbu za puke, pa skine Gaussicu sa zida.
ime smo mu platili? upitam Megan govorei vrlo tiho.
Kada Epici umru, neto se deava s njihovim tijelima, odgovori ona.
Mitohondrijska mutacija. Kimnem potvrdno. Da.
Pa, kada ubijemo Epika, poanjemo neto njegova mitohondrija, ree ona. To je
potrebno znanstvenicima koji su izgradili ovakve vrste naprava. Dijamant ih moe mijenjati s
tajnim istraivakim laboratorijima.
Tiho funem. Vau.
Da, nastavi ona kao da se dosauje. Stanice odumiru ve nakon nekoliko minuta ako
ih ne zamrzne, i zato je tako teko eti. Postoje neke grupe koje preivljavaju samo od etvi
stanica ne ubijaju Epike, samo ukradu uzorak krvi i zamrznu ga. To je postala tajnovita,
visokovrijedna moneta.
Znai tako se to deavalo. Epici za ovo nisu ni trebali znati. No, sad sam se jo jae
zabrinuo. Koliko zapravo razumijemo itav proces? to bi Epici pomislili o tome da se njihov
genetski materijal prodaje na trnici?
Unato mojim istraivanjima Epika, nikada nisam uo nita od ovoga. Bit e mi to
podsjetnik. Moda sam i sam prokljuvio nekoliko stvari, ali vani je jo itav svijet o kojemu
nemam pojma.
89

A to je s podatkovnim ipom koji mu je Abraham dao? upitam. Ono to je Dijamant


nazvao poslovnim eerom?
Na njemu su eksplozije, ree Megan.
Ah. Naravno.
Zato eli onaj detonator?
Nemam pojma, kaem. Zvui zabavno. A kako e oito potrajati dok se doepam
jednog od onih motocikala...
Nikada ga nee dobiti.
... pomislio sam se ogrepsti za neto drugo.
Nije odgovorila, iako mi se uinilo da je nenamjerno ivciram. Opet. Bilo mi je teko
procijeniti to je mui inilo se da je imala vlastita, posebna pravila za ono to je smatrala
profesionalnim, kao i za ono to nije.
Dijamant je zapakirao puku i, na moje oduevljenje, ubacio olovku-detonator i mali
paketi gumica koje su ile uz nju. Osjeao sam se sjajno jer smo dobili neto ekstra. Onda
sam namirisao enjak. Namrtim se. Nije ba enjak, ali je jako nalik. to je to... enjak.
Fosfor mirie na enjak.
U nevolji smo, ispalim odmah. Nonik je ovdje.

90

17
Nemogue! ree Dijamant, provjeravajui mobitel. Ne bi smjeli biti ovdje jo sat ili dva.
Zastane, pa pridri uho; nosio je malenu slualicu, a mobitel mu je treperio u ruci.
Problijedi, vjerojatno dobivajui vijest o ranijem dolasku od djevojke na ulazu. K
vrapcu.
Gromovi i munje, ree Megan, prebacujui preko ramena torbu s Gaussicom.
Ima sastanak s elinim Srcem danas? upita Abraham.
Nee on doi, ree Dijamant. Pod pretpostavkom da je moj klijent, on nikada ne bi
sam doao.
Poslao je Nonika, rekoh njuei zrak. Je, ovdje je. Osjeate ovo?
Zato nas nisi upozorio? Megan upita Dijamanta.
Ne razgovaram o svojim klijentima sa...
Zaboravi, Abraham e. Odlazimo. Pokae nie niz hodnik, u suprotnom smjeru od
onoga iz kojega smo doli. Kuda ovo vodi?
U slijepu ulicu, ree Dijamant.
Ostao si bez stranjeg izlaza? upitam ne vjerujui.
Nitko me ne bi napao! ree Dijamant. Ne uz opremu koju imam ovdje. Sto mu
Nevolja! Ovo se nije trebalo dogoditi. Moji klijenti znaju da se ne dolazi ranije.
Zadri ga vani, ree Abraham.
Da zaustavim Nonika? zapanjeno e Dijamant. On je bestjelesan. Moe prolaziti
kroza zidove, za Nevoljinu milost.
Onda ga sprijei da ode do dna hodnika, mirno e Abraham. Otraga je poprilino
mrano. Sakrit emo se.
Ja ne... zapone Dijamant.
Nemamo vremena za prepirku, prijatelju, ree Abraham. Redom se pretvaraju da im
je svejedno to prodaje svim stranama, ali sumnjam da e Noniku biti drago ako nas ovdje
otkrije. Prepoznat e me; vidio me prije. Ako me pronae, svi smo mrtvi. Razumije?
Jo uvijek blijed, Dijamant ponovo kimne.
Hajmo, Abraham e, pa prebaci puku preko ramena i potri niz hodnik sve do kraja
duana. Megan i ja mu se pridruimo. Srce mi je tuklo. Nonik e prepoznati Abrahama?
Kakva im je to zajednika prolost?
Drugi kraj hodnika bio je zatrpan sanducima i kutijama. Doista se radilo o slijepoj ulici,
no nije bilo svjetla. Abraham nam mahne da se sklonimo iza kutija. Odavde smo jo uvijek
mogli vidjeti zid s orujem, pred kojim smo do maloas stajali. Dijamant je stajao tamo i
trljao znojne dlanove.
Ovdje, ree Abraham, pa spusti svoje ogromno oruje na kutiju i naniani ravno u
Dijamanta.
Davide, dri ovo. Ne pucaj osim ako mora.
Ionako nee raditi na Noniku, kaem. Posjeduje vrhunsku neranjivost metci,
energetsko oruje, eksplozije, sve prolazi kroz njega. Osim ako ga ne izloimo sunevoj
91

svjetlosti, pod pretpostavkom da sam u pravu. Sakupio sam dosta podataka o svima, ali istini
za volju, sve to sam imao bilo je zapravo rekla-kazala.
Abraham gurne ruku u dep radnih hlaa i neto izvadi. Jedan od tenzora.
U trenutku osjetim olakanje. On e nam izrezati put u slobodu. Znai, ipak neemo
ekati?
Naravno da neemo, mirno e. Osjeam se ko mi u klopci. Megan, nazovi Tiju.
Moramo otkriti tunel najblii ovome. Iskopat u nam put do njega.
Megan kimne i klekne dolje, grizui usne, dok je aputala u svoj mobitel. Abraham
zagrije tenzor. a ja otklopim poklopac durbina na njegovom mitraljezu, okreui prekida da
bude spreman za pucanje. Pohvalno kimne cijenei moju inicijativu.
Pogledam kroz durbin. Bio je kvalitetan, mnogo bolji nego moj, s oitanjima
udaljenosti, preglednikom brzine vjetra i kompenzatorima za podeavanje svjetla. Imao sam
prilino dobar pogled na Dijamanta koji je poelio dobrodolicu novim kupcima, rairenih
ruku i sa irokim osmijehom na licu.
Postadoh napetiji. Bilo ih je osmero dva mukarca u odijelima i jedna ena, zajedno s
etiri vojnika Specijalaca. I Nonik. Bio je to visoki Azijat, prisutan tek napola. Tih,
bestjelesan. Nosio je fino odijelo, no dugaka jakna mirisala je na istonjaki utjecaj. Kosa
mu je bila kratka i koraao je s rukama na leima.
Prst mi se zgri oko okidaa. Stvorenje je bilo desna ruka elinog Srca, izvor tame
koja je odsjekla Newcago od sunca i zvijezda. Slina se tama prostirala na tlu oko njega,
klizei prema sjenama i stapajui se s njima. Time je mogao ubiti, mogao je napraviti
vrstima krakove te crne maglice i njima probosti ovjeka.
Bestjelesnost i manipulacija tom maglicom, bile su njegove dvije jedine poznate moi,
ali bile su i najjae. Mogao se kretati kroz vrstu tvar i, ba kao i svi bestjelesni, mogao je
letjeti umjerenom brzinom. Mogao je prostoriju zaviti u potpuno crnilo, a zatim vas izbosti
tom tamom. I mogao je itav grad drati u stalnome mraku. Mnogi su sumnjali da veinu
energije posveuje upravo tome.
To me uvijek zabrinjavalo. Da se nije toliko bavio zamraivanjem grada, mogao je biti
moan, ba kao i elino Srce. Svejedno, s lakoom bi nas sve troje sredio, nepripremljene
kakvi smo bili.
Zajedno s dvoje svojih podanika razgovarao je s Dijamantom. Volio bih da sam mogao
uti to su govorili. Oklijevajui, maknem pogled sa snajpera. Veina naprednog oruja ima...
Da. Okrenem prekida sa strane, ukljuivi zvuno pojaalo na durbinu. Iupam
slualice iz mobitela i mahnem njima pored ipa na durbinu da se usklade, pa ih stavim u ui.
Nagnem se i usmjerim durbin ravno prema grupi. Prijamnik uhvati njihov razgovor.
...je zainteresiran za posebnu vrstu oruja, ovaj put, govorila je jedna od Nonikovih
podanica. Imala je kostim s hlaama, a crna joj je kosa bila kratko podrezana iznad uiju.
Na car je zabrinut jer se nae snage previe oslanjaju na teku podrku oklopnih jedinica.
Imate li neto za pokretnije trupe?
Eh, mnogo toga, ree Dijamant.
Gromovi, kako je nervozan. Nije se osvrtao prema nama, ali bio je uplaen i inilo se da
se obilato znoji. Za ovjeka koji u podzemlju trguje orujem, loe se nosio s kontrolom stresa.
Dijamant klizne pogledom sa ene na Nonika, ije su ruke jo bile iza lea. Prema
mojim biljekama, rijetko je govorio tijekom poslovnih pregovora. Radije je to preputao
svojim podanicima. To je imalo veze s neim iz japanske kulture.

92

Razgovor se nastavi, dok je Nonik i dalje uspravno stajao u tiini. Nije iao pogledati
oruje na zidu, ak ni kada mu je Dijamant to predloio. Natjerali su ga da im donosi oruje, a
jedan od asistenata pregledavao ga je i postavljao pitanja.
Ovo je zgodno, pomislim dok mi se kapljica znoja od nervoze sputala niz sljepoonicu.
Moe se fokusirati na Dijamanta prouavati ga i razmiljati, bez da se zamara razgovorom.
Imam ga, apne Megan. Osvrnem se i vidim kako okree mobitel, zasjenivi
dlanovima svjetlo na ekranu i pokazujui Abrahamu mapu koju je poslala Tia. Abraham se
morao dobrano nagnuti ne bi li ita vidio; zatamnila je ekran mobitela gotovo do crnila.
Zaguna tiho. Dva metra ravno unazad, nekoliko stupnjeva dolje. To e potrajati
nekoliko minuta.
Onda se baci na posao, ree Megan.
Trebam te da mi pomogne pokupiti prainu.
Megan se zakotrlja ustranu, a Abraham namjesti ruke na stranji zid pored tla i pokrene
tenzore. Veliki disk elika pone se dezintegrirati pod njegovim dodirom, pravei tunel kroz
koji smo mogli ispuzati. Megan zapone sakupljati i micati elinu prainu dok se Abraham
koncentrirao.
Vratio sam se straarenju, trudei se disati najtie to je mogue. Tenzori nisu pravili
veliku buku, tek tiho zujanje. Nadam se da nitko nee nita primijetiti.
... gospodar misli da je ovo oruje loe kvalitete, ree sluga, vraajui automatsko
oruje. Sve smo razoaraniji tvojom ponudom, trgovce.
Pa, elite teko naoruanje, ali ne i lansere. Tome je teko udovoljiti. Ja...
to je bilo na ovome mjestu na zidu? upita tihi, zastraujui glas. Zvuao je poput
glasnog apata, s laganim, a opet prodornim naglaskom. Natjerao me da zadrhtim.
Dijamant se ukoi. Lagano pomaknem pogled kroz snajper. Nonik je stajao pred zidom
s orujem. Pokazivao je prema mjestu na zidu na kojem su stajale prazne kukice tamo gdje
je stajala Gauss puka.
Ovdje je bilo neega, nije li? upita Nonik. On gotovo nikada i ni s kim nije ovako
otvoreno razgovarao. To se nije inilo dobrim znakom. Tek si danas otvorio. Ve si
poslovao?
Ja... ne razgovaram o drugim klijentima, ree Dijamant. Znate to.
Nonik pogleda natrag na zid. U tome trenutku, Megan udari u kutiju dok je micala
elinu prainu. Nije to bio glasan zvuk zapravo, ni sama nije primijetila da ga je proizvela.
No, Nonik munjevito trgne glavu u naem smjeru. Dijamant je pratio njegov pogled; trgovac
orujem izgledao je toliko nervozno da ste mu mogli gurnuti ruku u mlijeko i od njega
napraviti putar.
Primijetio nas je, rekoh tiho.
to? koncentrirano e Abraham.
Samo... nastavi dalje, rekoh ustajui. I ostanite tiho.
Doao je trenutak za jo malo improvizacije.

93

18
Prebacim Abrahamovu puku preko ramena, ne obazirui se na Meganinu tihu psovku.
Izaem iza kutija prije no to me stigla zaustaviti, u posljednjem se trenutku sjetivi da
izvuem slualice iz uiju i spremim ih.
Kako sam izaao iz sjene, Nonikovi vojnici uvjebanim, brzim pokretom usmjere svoje
oruje prema meni. Osjetim ubod tjeskobe i peckavi osjeaj bespomonosti. Mrzim kad netko
uperi oruje u mene... to je, rekao bih, osjeaj koji svi gaje.
Nastavih dalje. efe, viknem tapui oruje. Popravio sam ga. Spremnik sada lagano
izlazi.
Nonikovi ljudi pogledaju k njemu, kao da ekaju dozvolu da zapucaju. Epik ponovo
stavi ruke na lea, prouavajui me bestjelesnim oima. Izgleda da nije primijetio, ali lakat
mu je okrznuo zid i proao kroz vrsti elik.
Prouavao me, ali je ostao nepokretan. Snagatori ne zapucae. Dobar znak.
Ajde, Dijamantu, pomislim, pokuavajui obuzdati nervozu. Ne budi idiot. Reci ne...
Je li bila otpusna tipka? upita Dijamant.
Ne, gospodine, rekoh. Spremnik je bio lagano savijen s jedne strane. S potovanjem
se naklonim Noniku i njegovim priguzima, pa se primaknem kako bih stavio na zid
Abrahamovu puku. Sreom, dobro je sjela. Nasluivao sam da hoe, s obzirom na to da je
bila gotovo istih dimenzija kao Gaussica.
Pa, Dijamantu, ree Nonikova suradnica. Mogao bi nam rei togod o tom novom
komadu. Izgleda kao..
Ne, Nonik e tiho. elim o tome uti od djeaka. Smrznem se i nervozno okrenem.
Gospodine?
Reci mi neto o ovome oruju, ree Nonik.
Djeak je ovdje nov, ree Dijamant. On ne zna..
Sve u redu, efe, rekoh. To je Manchester 45. Mono oruje kalibra pedeset, s
elektronski komprimiranim spremnikom. Svaki sadri osamsto punjenja. Podrava odabir
pojedinanog, grupiranog i potpuno automatskog naina pucanja. Ima gravitonski ublaiva
povratnog udara za pucanje s ramena, s naprednim optikim durbinom velike snage, audio
prijamnikom, mjeraem udaljenosti i mehanizmom za okidanje iz daljine. Ukljuuje po elji i
baca raketa. Opremljena je metcima za probijanje oklopa, gospodine. Bolju puku ne moete
poeljeti.
Nonik kimne. A ovo? ree, pokazujui puku pokraj. Dlanovi su mi se znojili.
Gurnem ih u depove. To je... to je... Da, znam. Browning M3919, gospodine. Loija puka,
ali vrlo dobra za tu cijenu. Takoer kalibra pedeset, ali bez ublaivaa trzaja, bez gravitonika i
elektronske kompresije. Odlina je kao oruje montirano na neto s naprednim odvodom
topline s cijevi, moe ispaliti oko osam stotina naboja u minuti. Preko tisuu esto metara
efektivnog dometa sa zadivljujuom preciznou.
Prolaz utihne. Nonik obrati pozornost na oruje, pa se okrene slugama i napravi
dvorski pokret rukom. Skoro me natjerao da poskoim od panike, ali ostali su izgledali
oputeno. Oito sam proao Nonikov test.

94

eljeli bismo vidjeli Manchester, ree ena. Upravo smo to traili; mogao si ga
spomenuti i ranije.
Ja... bio sam zabrinut zbog problema sa spremnikom, branio se Dijamant. To je
dobro poznat problem s Manchesterom, bojim se. Svaka puka ima neki hir. uo sam da, ako
lagano savinete gornje rubove spremnika, klize mnogo lake. Evo, dopustite mi da vam
skinem..
Razgovor se nastavi, a na mene su zaboravili. Mogao sam se povui negdje gdje neu
biti na putu. Da se pokuam vratiti? pitao sam se. Doimat u se sumnjivo ako se vratim na
kraj hodnika, zar ne? Munje i gromovi. Izgleda da e kupiti Abrahamovu puku. Nadam se da
e mi to oprostiti.
Ako su Abraham i Megan izali kroz rupu, mogu saekati ovdje da Nonik ode, pa se
onda sastati s njima. Ostati po strani zasad mi se inilo kao najbolji potez.
Naem se iza Nonikovih lea, dok su njegovi podanici nastavili pregovore. Bio sam...
to, tri koraka od njega? Jedan od trojice najpovjerljivijih Epika elinog Srca, jedan od
najmonijih ivuih Epika. Stajao je ba tu. A nisam ga mogao ni taknuti. Nisam ga mogao
doslovno taknuti, jer je bio bestjelesan ali mislio sam to i u prenesenom znaenju.
Tako je bilo oduvijek, barem otkako se pojavila Nevolja. Tako ih se malo usudilo
oduprijeti Epicima. Vidio sam kako su djeca ubijana pred roditeljima, bez ikoga dovoljno
hrabroga da ih pokua zaustaviti. Zato bi pokuavali? I sami bi bili ubijeni.
U nekoj mjeri, to je i meni uinio. Bio sam ovdje pored njega, a sve to sam elio
uiniti, bilo je da pobjegnem. Sve nas ini sebinima, bio sam bijesan na Nonika. Zato te
mrzim. Sve vas. A elino Srce najvie od svih.
... dobro bi nam doli bolji forenziki alati, ree Nonikov enski podanik. Shvaam
da ti to nije specijalnost.
Uvijek ponesem neto ovamo u Newcago, odgovori Dijamant. Samo za vas. Evo,
dopustite mi da vam pokaem to imam.
Zmirnem. Zavrili su s razgovorom o Manchesteru i oito ga kupili te naruili od
Dijamanta poiljku s jo tristo takvih, a on e im to rado uvaliti, iako ova nije bila njegova da
bi je mogao prodati.
Forenzika... pomislim. Neto vezano uz to kopkalo me po sjeanju.
Dijamant odgega kako bi prekopao kutije ispod svoga stola. Primijeti me i mahne mi da
se pokupim. Moe se vratiti zalihama i nastaviti popisivati inventar, mome. Ne trebam te
vie ovdje.
Vjerojatno sam trebao uiniti kako mi je rekao, ali umjesto toga napravim neto gluplje.
Skoro sam gotov s time, efe, rekoh.
Rado bih ostao, ako mogu. Jo uvijek ne znam mnogo o forenzikoj opremi.
Zastao je prouavajui me, a ja sam davao sve od sebe da se doimam nevino, ruku
uguranih u depove jakne. Maleni glasi u mojoj glavi mumljao mi je, Tako si glup, tako si
glup, tako si glup. No, kada e mi se pruiti prilika poput ove?
Forenzika oprema ukljuivala je stvari kojima se netko koristio prouavajui mjesto
zloina. A o tim sam stvarima znao jedva neto vie od onoga to sam dao naslutiti
Dijamantu. Ako nita, barem sam itao o tome.
I sjeam se da si mogao otkriti DNK i otiske prstiju, osvijetlivi ih UV zrakama. UV
zrake... upravo ono to su moje biljeke tvrdile da je Nonikova slabost.
Dobro, vrati se Dijamant prekapanju. Samo se mii s puta Velikome.

95

Uzmaknuo sam nekoliko koraka i drao pogled dolje. Nonika nisam zanimao ni pola
posto, a podanici su stajali prekrienih ruku, dok je Dijamant vadio mnotvo kutija. Poeo ih
je ispitivati to im treba, pa sam iz njihovih odgovora uskoro naslutio da je netko iz vlade
Newcaga Nonik, a moda i elino Srce osobno zabrinut zbog Fortunatorovog
smaknua.
eljeli su opremu za otkrivanje Epika. Dijamant nije imao nita slino; rekao je da je
uo da to prodaje netko u Denveru, ali se ispostavilo da se radilo samo o glasini. Ispalo je da
odmetnici poput Osvetnika nisu mogli jednostavno nabaviti slinu stvar, ak niti od nekoga
poput Dijamanta.
Traili su i opremu kojom bi lake utvrdili podrijetlo ahura i eksploziva. Tom je
zahtjevu mogao udovoljiti, naroito praenju eksploziva. Otpakirao je nekoliko naprava iz
stiropora i kartona, te pokazao skener koji je identificirao kemikalije u eksplozivu analizom
preostalog pepela.
ekao sam, napeto, sve dok jedan od podanika nije podigao neto nalik na metalni
poslovni kovei, s bravama sa strane. ena ga otvori, otkrivi grupu malenih naprava
postavljenih u spuvasta leita. Izgledale su ba kao forenziki set o kojemu sam itao.
Na vrhu je bio postavljen maleni podatkovni ip, lagano svijetlei, sada kad je kofer bio
otvoren. To su zasigurno upute za koritenje. Podanica odsutno mahne pred njim mobitelom,
preuzimajui upute. Priem i uinim isto, a ona me pogleda i pokretom otpusti, okrenuvi lea
i vrativi se pregledavanju.
Srce mi je ubrzano kucalo dok sam prelistavao sadraj uputa i konano ga ugledao. UV
skener otisaka prstiju s dodatnom video kamerom. Projurim kroz upute. A sada, kad bih ga jo
uspio izvaditi iz kutije...
ena izvadi napravu i stane je prouavati. Nije uzela skener otisaka, pa nisam obraao
pozornost. U sekundi kada je pogledala na drugu stranu, maznem skener i pravim se da se
bezbrino poigravam, trudei se djelovati tek zdravo znatieljnim.
Radei tako, upalim ga. S prednje je strane sjajio plavom bojom, a s lea je imao ekran
radio je kao digitalna kamera za snimanje, samo s UV svjetlou sprijeda. Obasjate predmet
svjetlom i snimite sliku onoga to se otkrije. To bi bilo zgodno kada se pretrauje soba u
potrazi za DNK snimi sve to vidite.
Upalim opciju snimanja. Ono to sam namjeravao uiniti moglo bi me lako ubiti. Vidio
sam kako ljude ubijaju i zbog mnogo manjih stvari. Ali znao sam da Tia eli vrste dokaze.
Dolo je vrijeme da joj ih nabavim.
Okrenem UV svjetlo i obasjam njime Nonika.

96

19
Nonik se istoga trena okrene k meni.
Usmjerim UV svjetlo postrance, pognute glave, kao da prouavam nekakvu spravu i
pokuavam otkriti kako radi. elio sam da misli kako sam okrenuo svjetlost prema njemu
pukim sluajem, dok sam onglirao s njom.
Nisam gledao u Nonika. Nisam mogao gledati u njega. Nisam znao djeluje li svjetlost
na njemu, a ako djeluje i on samo posumnja da sam ga vidio, umrijet u.
U svakom sluaju bih mogao umrijeti.
Bilo je bolno ne znati kakav je uinak izazvala ta svjetlost, ali spravica je ujedno i
snimala. Okrenem je od Nonika, pa jednom rukom stanem pritiskati dugmad po njoj, kao da
je pokuavam pokrenuti. Drugom rukom, grozno drhtavim prstima, izvuem podatkovni ip i
sakrijem ga u dlanu.
Nonik me jo uvijek prouavao. Mogao sam osjetiti njegove oi, kao da mi bue rupe u
leima. Soba se jo vie zamraila, a sjene su se produbile. Sa strane, Dijamant je nastavio
brbljati o mogunostima sprave koju je pokazivao. Kao da nitko nije primijetio da sam
privukao Nonikovu pozornost.
Ja sam se takoer pravio da nita ne primjeujem, iako mi je srce u prsima lupalo jo
lue nego prije. Jo malo se poigram sa spravom, a onda je uhvatim kao da sam napokon
shvatio kako radi. Zakoraim i pritisnem palcem zid, pa se odmaknem kako bih pokuao
vidjeti je li se pod UV svjetlou pojavio otisak prsta.
Nonik se nije ni pomaknuo. Razmatrao je to da poduzme. Ako pomisli da sam
primijetio to moe UV svjetlost, zatitit e se jedino ako me ubije. Mogao je to napraviti.
Mogao je ustvrditi da sam povrijedio njegov osobni prostor, ali i da sam ga krivo pogledao.
Gromovi, nije morao polagati raune. Mogao je napraviti to god je htio.
Ipak, to bi moglo biti opasno po njega. Kada Epik pone ubijati hirovito i neoekivano,
ljudi se odmah upitaju je li to pokuaj sakrivanja vlastitih slabosti. Njegovi podanici vidjeli su
me kako drim UV skener. Mogli bi to povezati, pa bi tako, da bi bio siguran, vjerojatno
morao ubiti Dijamanta, a i Specijalce. Takoer bi morao ubiti i svoje asistente.
Sad sam se znojio. Bilo je grozno samo stajati tamo, a ne suoiti se s njime dok odluuje
hoe li me ubiti. Htio sam se okrenuti, pogledati ga u oi i pljunuti na nj dok me usmruje.
Polako, kaem sam sebi. Miui izraz prkosa s lica, okrenem se i odglumim da
primjeujem, prvi put, da Nonik zuri u mene. Stajao je kao i ranije, ruku iza lea, u crnom
odijelu i s crnom tankom kravatom koja ga je inila jo vitkijim. Bezizraajna pogleda,
prozirne koe. Nije bilo ni naznake onoga to se desilo, ako se ita i desilo.
Pogledavi ga poskoim od oka. Nisam morao lairati strah; osjetio sam kako mi je
koa problijedjela, a boja nestala s lica. Bacim skener otisaka i tiho zacvilim. Skener napukne
kad lupi o tlo. Istoga asa prokunem, unuvi pored polomljene sprave.
to to radi, budalo! Dijamant pojuri k meni. Nije se doimao zabrinutim za skener,
ve vie za to jesam li nekako uvrijedio Nonika. Tako mi je ao, Najvei. On je nespretni
idiot, ali najbolji kojega sam uspio pronai. On...

97

Dijamant uuti kada se oblinje sjene izdue, a zatim se uviju oko sebe, postajui debele
crne ice. Posrne, a ja skoim na noge. Ipak, tama me ne udari ve sakupi razbijeni skener
otisaka prstiju.
Tama na podu kao da je poprimila oblik tekueg tijela, grei se i okreui oko sebe.
Njezine vitice podignu skener uvis, pred Nonika, a on ih proui ravnodunim pogledom.
Pogleda nas, a zatim se jo tmine uspravi i okrui skener. uo se iznenadni zvuk lomljave,
kao da je odjednom zdrobljeno stotinu oraha.
Smisao te poruke bio je jasan. Zasmetaj mi i zadesit e te ista sudbina. Nonik je
zgodno sakrio svoj strah od skenera i elju da ga uniti iza krinke obine prijetnje.
Ja... rekoh tiho. efe, mogu li otii otraga i nastaviti raditi na popisu robe, kao to ste
mi rekli?
To si ve trebao napraviti, ree Dijamant. Gubi se.
Okrenem se i nestanem, drei ruke sa strane i steui podatkovni ip iz UV skenera.
Ubrzam, ne marei za to kako izgledam, sve dok nisam gotovo trao. Doepam se kutija i
relativne sigurnosti njihovih sjena. Tamo, blizu poda, pronaem zavreni tunel, izbuen u
stranjem zidu.
Prisilim se da stanem i uzmem zraka, pa se spustim na ruke i noge i pojurim k otvoru.
Kliznem kroz dva metra elika i izaem na drugoj strani.
Neto me zgrabi za ruku i ja se instinktivno povuem. Pogledam gore, pa izvan svake
logike pomislim kako je Nonik oivio same sjene, ali osjetim olakanje kada ugledam
poznato lice.
Tiho! ree Abraham, drei me za ruku. Da li te progone?
Ne bih rekao, uzvratim apui.
Gdje mi je puka?
Uh... na neki sam je nain prodao Noniku.
Abraham podigne obrve, pa me gurne ustranu, gdje nas je Megan pokrivala mojom
pukom. Bila je olienje profesionalke usne stisnute u tanku crtu i oi koje pretrauju
oblinje tunele traei opasnost. Jedina svjetlost dopirala je iz mobitela koje su ona i Abraham
drali privrene o svoja ramena.
Abraham joj kimne, i nismo govorili dok smo se sve troje povlaili niz koridor. Na
sljedeem krianju katakombi, Megan doda moju puku Abrahamu, ignorirajui ruku koju
sam ispruio, pa izvadi iz korica jedan od svojih pitolja. Kimne mu i preuzme vodstvo,
urei naprijed niz elini tunel.
Nastavili smo tim putem, neko vrijeme u potpunoj tiini. Ve sam prije bio beznadno
izgubljen, a sada smo toliko puta skrenuli da sam jedva znao u kojem je smjeru gore.
Okej, konano e Abraham, podigavi ruku kako bi dozvao Megan da se vrati.
Predahnimo i provjerimo da li nas netko prati. Smjestio se u malenoj nii u hodniku, iz koje
je mogao promatrati produetak iza nas i vidjeti prati li nas tkogod. inilo se kako je pazio na
rame u koje je bio ranjen.
unem do njega, a Megan nam se pridrui.
To gore je bio neoekivan potez, Davide, tiho i staloeno ree Abraham.
Nisam imao vremena promisliti o tome, rekoh. uli su nas kako radimo.
Istina, istina. A onda je Dijamant predloio da se vrati otraga, a ti si rekao da bi radije
ostao?
Pa... to ste uli?

98

Ne bih mogao spomenuti da nisam, nastavi, i dalje gledajui niz hodnik.


Pogledam Megan, koja me hladno mjerila. Neprofesionalno, samo promrmlja.
Zagnjurim ruku u dep i izvuem podatkovni ip. Abraham ga okrzne pogledom pa se
namrti. Oito nije ostao dovoljno dugo da vidi to sam radio s Nonikom. Ubacim ip u svoj
mobitel, sputajui informacije. Nakon tri dodira, prikae se video iz UV skenera. Abraham
proviri, a ak i Megan izdui vrat kako bi vidjela to se emitira.
Zadrim dah. Jo nisam bio siguran jesam li u pravu to se tie Nonika ak i da sam
bio, nisam mogao znati je li ustri pokret skenerom iz okreta, uhvatio ikakvu iskoristivu sliku.
Video prikaz pokazivao je tlo, s mojom rukom to je mahala pred leom. Tada se
okrene prema Noniku, a meni srce stane. Potapem zaslon, zamrznuvi sliku.
Lukava mala papino, promrmlja Abraham. Tamo, na zaslonu, Nonik je stajao s
polovicom svoga tijela potpuno otjelovljenog. Teko se razaznalo, ali ipak se vidjelo. Kada ga
UV svjetlost obasja, nije proziran, a njegovo tijelo kao da je dobilo masu.
Ponovo potapem zaslon pa UV svjetlost nastavi dalje, dopustivi Noniku da ponovo
postane bestjelesan. Video je trajao tek sekundu ili dvije, ali to je bilo dovoljno. UV
forenziki skener, pojasnim.
Pomislio sam da nam je ovo najbolja ansa kako bismo zasigurno znali..
Ne mogu vjerovati da si iskoristio ansu, ree Megan. A nisi nas ni pitao. Zbog tebe
smo sve troje mogli poginuti.
Ali nismo, ree Abraham, uzimajui ip s podatcima iz moje ruke. Proui ga, inilo
se, s neobino mnogo potovanja. Onda se osvrne, kao da se prisjetio da je planirao promatrati
hodnik, tragajui za znakovima prati li nas tko. Moramo ovaj ip odnijeti Profi. Odmah.
Zastane. Odlino obavljen posao.
Ustane da krene, a mene obuzme ponos. Okrenem se ka Megan koja me sada gledala jo
hladnije nego prije. Podigla se i krenula za Abrahamom.
Gromovi, pomislim. to bi nju moglo impresionirati? Protresem glavom i potrim za
njima.

99

20
Kad smo se vratili, Cody je bio u izviakoj misiji za Tiju. Mahnula je prema zalihama hrane
na stolu u dnu glavne sobe, koja je ekala na raspored, dijeljenje, ih kako se ve zvalo.
Idi, reci Profi to si otkrio, mirno e Abraham, hodajui prema skladitu. Megan je
krenula prema hrani.
A kamo ti ide? upitah Abrahama.
ini mi se da mi treba novo oruje, ree i naceri se, prolazei kroz vrata. Nije me
gnjavio zbog onoga to sam napravio s njegovom pukom vidio je da sam spasio ekipu.
Barem sam se nadao da je tako gledao na stvari. Ipak, u glasu mu se utio jasan osjeaj
gubitka. Volio je tu puku. Bilo je lako razumjeti ga nisam nikada posjedovao tako lijepo
oruje kao to je bila ta puka.
Profa nije bio u glavnoj sobi, a Tiji se podignu obrve kad me ugleda. to e rei
Profi?
Ja u pojasniti, ubaci se Megan, sjedajui pored nje. Kao i obino, Tijin je stol bio
prekriven papirima i limenkama Cole. Izgleda da je pronala zapise o osiguranju koje je
spomenuo Cody, jer su se nalazili na ekranu pred njom.
Ako Profa nije ovdje, vjerojatno je u svojoj sobi za razmiljanje, s prikazivaem. Priem
i lagano pokucam po zidu; vrata su bila samo zastrta platnom.
Ui, Davide, pozove me Profin glas.
Oklijevao sam. Nisam bio u toj prostoriji od trenutka kada sam timu izloio svoj plan. I
drugi su rijetko ulazili. To je bilo Profino sveto mjesto, iz kojega je najee izlazio, radije
nego da pozove druge da uu, kada je trebao s nekim razgovarati. Zirnem prema Tiji i Megan,
koje su izgledale iznenaeno, iako nijedna nije prozborila.
Provuem se ispod platna i uem u sobu. Zamiljao sam to Profa radi sa zidnim
prikazivaem moda istrauje na koji nain djeluje hakiranje pijunske mree, kreui se
kroz grad i prouavajui elino Srce i njegove podanike. Ali nije bilo nita tako dramatino.
kolska ploa? upitam.
Profa se okrene od zida, gdje je stajao i pisao komadom krede. Sva etiri zida,
ukljuujui strop i pod, pretvorena su u crne ploe za pisanje i prekrivena bijelim pisanim
slovima.
Znam, ree Profa domahnuvi mi, nije ba moderno, zar ne? Imam tehnologiju koja
moe prezentirati to god poelim i u formi koju poelim. A ja izaberem kolsku plou.
Odmahne glavom kao da je zabavljen vlastitom ekscentrinou. Na ovaj nain najbolje
razmiljam. Stare navike, rekao bih.
Doem do njega. Sada sam uvidio da zapravo nije pisao po zidu. Stvarica u Profinoj
ruci bila je elektroniki stilus u obliku komadia krede. Stroj je interpretirao njegovo pisanje,
inei da se rijei pojave na zidu kako ih je on arao.
Platno je ponovo palo na svoje mjesto, zaklanjajui svjetlo iz druge sobe. Jedva sam
vidio Profu; jedina priguena svjetlost dopirala je iz bijelih slova sa svih est povrina. inilo
mi se kao da plutam svemirom, dok su oko mene sjajile rijei zvijezde i galaksije iz
udaljenih dubina.

100

to je ovo? upitam, gledajui gore i itajui to je napisano na stropu. Profa je neke


od napisanih dijelova uokvirio kvadratima i odvojio od drugih, a strelice i linije pokazivale su
prema drugim sekcijama. Nisam shvaao o emu se radi. Napisano je engleskim jezikom, na
neki nain. No mnoge su rijei bile vrlo male i inilo se da su pisane u skraenom obliku.
Plan. odsutno ree Profa. Nije nosio naoale ni kutu; oboje je bilo odloeno na hrpi
kraj vrata, a rukavi njegove crne koulje bili su zavrnuti do laktova.
Moj plan? upitam.
Profin je osmijeh bio obasjan blijedom svjetlou tragova krede. Vie nije. Iako tu ima
i pokoja od tvojih ideja.
Presijee me neto i osjetim kao da tonem. Ali, mislim... Profa me pogleda krajikom
oka pa mi stavi ruku na rame. Odradio si sjajan posao, sine. Uzimajui sve u obzir.
to u njemu nije valjalo? upitah. Proveo sam godine radei ga... doslovno, proveo
sam itav ivot bavei se njime, i bio sam prilino uvjeren u ono do ega sam doao.
Nita, nita, Profa e. Ideje su sasvim dobre, dapae. Nevjerojatno. Uvjeriti elino
Srce da je u gradu protivnik, izmamiti ga van i napasti... Uz nezgodnu injenicu da ne zna to
je njegova slabost.
Pa, to je to, priznam.
Tia radi estoko na tome. Ako itko moe iskopati istinu, to je ona, ree Profa, pa
zastane na trenutak prije no to nastavi. Zapravo, ne nisam smio rei da ovo nije tvoj plan.
Svakako jest, i ovdje je mnogo vie od njegove poetne ideje. Proao sam kroz tvoje notese.
Dobro si promislio o svemu.
Hvala.
No, vizija ti je bila previe uska, sine. Profa makne ruku s moga ramena i ode do zida.
Potape ga stilusom koji je glumio kredu i tekst se zarotira. On se inio kao da to nije ni
primijetio, ali meni se zavrtjelo dok su se zidovi pokrenuli kao da e pasti na mene, rotirajui
se, sve dok novi zid teksta ne iskoi pred Profu.
Da zaponem s ovim? upita. Osim to pouzdano ne znamo slabost elinog Srca,
koja je najvea mana tvojeg plana?
Ja... namrtim se. Onesposobljavanje Nonika, moda? Ali Profo, upravo smo...
Zapravo, nastavi Profa, nije to.
Jo vie se zabrinem. Uope nisam uzeo u obzir da postoji mana u mojem planu.
Zamislio sam sve tako da ih maknem, ko to sredstvo za ienje u reklami uklanja pritie s
tinejderskog lica.
Razlomimo sve ovo, ree Profa. podiui ruku i razgrui prolaz u zidu, kao da brie
prljavtinu s prozora. Rijei se razmaknu ustranu, ali ne nestanu, ve se grupiraju kao da je
izvukao novi list papira iz hrpe. Podigne kredu prema istom prostoru i pone pisati.
Korak prvi, imitirati monog Epika. Korak drugi, zapoeti s ubijanjem vanih Epika
elinog Srca, kako bi se poeo brinuti. Korak trei, izmamiti ga van. Korak etvrti, ubiti ga.
inei to, obnovit emo nadu u bolji svijet i ohrabriti ljude da uzvrate borbu. Kimnem
potvrdno.
Samo to imamo problem, ree Profa, i dalje arajui po zidu. Ako doista uspijemo
ubiti elino Srce, morali bismo to napraviti imitirajui monog Epika. Svi e tada
pretpostaviti da se iza njegova poraza krije neki Epik. I tako, to smo postigli?
Moemo nakon svega objaviti da su to uinili Osvetnici. Profa odmahne glavom.
Nee ii. Nitko nam nee vjerovati, barem ne nakon svih nevolja i truda koje emo proi da
uvjerimo elino Srce.
101

Pa, jel to uope bitno? upitam. Bit e mrtav. A onda, mnogo tie, dodam. A ja u
se osvetiti.
Profa je oklijevao, zaustavivi kredu na zidu. Da, ree. Vjerujem da bi barem to
postigao.
I ti ga eli mrtvog, kaem, zastavi pored njega. Siguran sam. Vidim to.
elim da svi Epici budu mrtvi.
Postoji i neto vie od toga, rekoh. Vidim to u tebi. Pogleda me a lice mu se
zamrai. To nije vano. Bitno je da ljudi znaju kako mi stojimo iza toga. Sam si rekao ne
moemo pobiti sve Epike. Osvetnici se vrte ukrug. Jedina nada koju imamo, i jedina koju ima
ljudski rod, jest uvjeriti ljude da mogu uzvratiti. Da bi se to dogodilo, elino Srce mora pasti
od ljudskih ruku.
Ali da bi izaao, mora vjerovati da mu je neki Epik prijetnja, ponovim.
Razumije sada problem?
Ja... zaponem. Znai da neemo imitirati Epika?
Hoemo, ree Profa. Svia mi se ta ideja i njezina jasnoa. Samo govorim o
problemu s kojim emo se morati nositi. Ako taj... Reflektor ubije elino Srce, morat emo
pronai siguran nain da nakon svega uvjerimo ljude da smo to zapravo bili mi. Nije
nemogue, ali moram doraditi plan i proiriti ga.
Okej, rekoh oputenije. Znai jo smo u igri. Lani Epik... sama dua mog plana jo je
tu.
Naalost, tu je jedan vei problem, ree Profa lupkajui kredom po zidu. Tvoj plan je
da ubijemo Epike iz administracije elinog Srca, kako bismo mu zaprijetili i izmamili ga na
otvoreno. Napomenuo si kako to treba izgledati kao dokaz da je novi Epik u gradu. Samo to
to nee upaliti.
to? Zato nee?
Zato jer bi tako neto napravili Osvetnici, ree Profa. Ubijati Epike u tiini, nikada
ne nastupiti otvoreno? To bi mu moglo biti sumnjivo. Moramo razmiljati kao stvarni
protivnik. Svatko tko poeli Newcago, planirao bi ire od ovoga. Svaki Epik moe imati neki
grad za sebe; to nije tako teko. Da bi posjedovao Newcago, mora biti ambiciozan. Mora
eljeti biti kralj. Imati Epike iza sebe, da ti budu na raspolaganju. Stoga, ubijanje jednog po
jednog ne bi imalo smisla. Razumije li?
eli ih ive kako bi te pratili, kaem, polako shvaajui. Svaki Epik kojega ubije
umanjit e tvoju mo kada jednom doista preuzme Newcago.
Upravo tako, ree Profa. Nonik, Pucanj, a moda i Spajatelj... moraju nestati. Ali
mora biti vrlo oprezan oko toga koga potom ubiti, a koga samo podmititi.
Samo to ih ne moemo podmititi, kaem. Neemo ih moi uvjeriti da smo mi
zapravo Epici, barem ne dugorono.
Sad si ugledao jo jedan problem, ree Profa.
Bio je u pravu. Splasnem ko mineralna u ai ostavljenoj da stoji preko noi. Kako
nisam vidio tu rupu u mom planu?
Radio sam na ta dva problema, ree Profa. Ako planiramo imitirati Epika a jo
uvijek mislim da bismo trebali moramo biti u mogunosti dokazati da smo u tome od
poetka. Na taj nain istina bi mogla preplaviti Newcago i proiriti se odavde Fragmentiranim
Dravama. Ne moemo ga samo ubiti; moramo snimiti kako to inimo. Takoer moramo, u
posljednjoj minuti, poslati informaciju o naem planu pravim ljudima po cijelom gradu tako

102

da znaju i da mogu jamiti za nas. Ljudima poput Dijamanta, voama kriminalaca koji nisu
Epici te ljudima od utjecaja, koji nemaju izravnih veza s vladom.
U redu, ali to emo s drugim problemom?
Moramo udariti elino Srce tamo gdje ga najvie boli, nastavi Profa, ali ne
moemo to predugo razvlaiti, i ne moemo se fokusirati samo na Epike. Trebamo jedan do
dva vea pogotka od kojih e prokrvariti; trebamo ga natjerati da nas doivi kao prijetnju, i
moramo to uiniti tako da izgleda kao da mu protivnik eli preoteti mjesto.
Pa...
Profa potape zid, zavrtjevi tekst s poda ispred sebe. Dodirne jedan odlomak i dio
teksta pone svijetliti zeleno.
Zeleno? upitam oduevljeno. Kud je nestalo ono da voli stvari na starinski nain?
Pa, na ploi moe koristiti kredu u boji, ree osorno, zaokruivi par rijei:
kanalizacijski sustav.
Kanalizacijski sustav? upitam. Oekivao sam neto velianstvenije i malo manje...
zastraujue.
Profa kimne. Osvetnici nikada nisu napadali postrojenja; usredotoili smo se samo na
Epike. Ako napadnemo jednu od kljunih toaka gradske infrastrukture, to bi moglo natjerati
elino Srce da povjeruje kako Osvetnici nisu ti koji rade protiv njega, ve neka druga sila.
Netko tko ciljano pokuava svrgnuti njegovu vladavinu bilo pobunjenici u gradu, ili neki
drugi Epik koji je krenuo osvajati teritorij.
Newcago funkcionira na dva principa: na strahu i stabilnosti. Grad ima osnovnu
infrastrukturu koju neki drugi nemaju, a to privlai ljude ovamo. Strah od elinog Srca pak
dri ih pod kontrolom. On ponovo zaokrui rijei na zidu, povukavi na najudaljeniji zid
mreu crtea koje je nacrtao kredom. Nalikovali su grubom nacrtu. Ako ponemo napadati
njegovu infrastrukturu, krenut e na nas bre negoli da mu napadnemo Epike. elino Srce je
mudar. Zna zato ljudi dolaze u Newcago. Ako izgubi osnovne stvari kanalizaciju, energiju,
komunikacije izgubit e i grad.
Polako kimnem. Pitam se zato.
Zato? Upravo sam objasnio... Profa zauti gledajui me. Zatim frkne nosom. Nisi
tako mislio.
Pitam se zato brine. Zato prolazi kroz takvu muku da bi kreirao grad u kojem ljudi
ele ivjeti? Zato mari imaju li hranu, ili vodu, ili struju? Ubija ih tako beutno, a opet brine
da budu osigurani. Profa opet zauti. Konano odmahne glavom. Koja korist od toga to si
kralj ako nema podanike?
Prisjetio sam se ponovo onoga dana, dana kada je umro moj otac. Ti su ljudi moji... Kad
bolje razmislim, shvatio sam neto o Epicima. Neto to, unato svim godinama prouavanja,
nisam ranije u potpunosti razumio.
Nije dovoljno, proape Profa. Nije dovoljno da ima boanske moi, da si gotovo
besmrtan, kadar upravljati elementima prema svojoj volji i letjeti nebom. Nije dovoljno, osim
ako to moe iskoristiti tako da te drugi prate. Na neki nain, Epici ne vrijede bez obinih
ljudi. Trebaju nekoga nad kime e dominirati: trebaju nain na koji e pokazivati svoje moi.
Mrzim ga, prosikem, iako nisam to namjeravao rei glasno. Nisam ni shvatio da
razmiljam o tome.
Profa me pogleda.

103

to je? upitam. Hoe li mi rei kako moja ljutnja ne donosi nita dobro? Ljudi su
mi i ranije to pokuavali rei, a meu njima je najee bila Martha. Tvrdila je da e me e
za osvetom ivoga izjesti.
Tvoji osjeaji su tvoja briga, sine, ree Profa okreui se od mene. Nije me briga
zato se bori, tako dugo dok se bori. Moda te tvoja mrnja spali, ali bolje da izgori nego
da drhti pod akom elinog Srca. Zastane. Osim toga, rei ti da stane bilo bi kao rei
tednjaku da ohladi penicu.
Potvrdno kimnem. Razumio je. Osjeao je isto.
Bez obzira na sve, plan je sada preraen, ree Profa. Udarit emo na tvornicu za
proiavanje otpadnih voda, jer je najslabije uvana. Trik je u tome da elino Srce povee
napad s Epikom rivalom, a ne s pobunjenicima.
Zar bi bilo tako loe da ljudi pomisle da je dolo do pobune?
Kao prvo, to ne bi izmamilo elino Srce, ree Profa. A kada bi pomislio da se ljudi
bune, natjerao bi ih da to plate. Ne bih elio da nevini stradaju iz osvete zbog onoga to smo
mi napravili.
Ali, mislim, nije li ba to cilj? Pokazati drugima da moemo uzvratiti? Zapravo, to
vie razmiljam o tome, dolazim na pomisao da moda moemo postaviti stalno utoite
ovdje u Newcagu. Ako pobijedimo, moda moemo upravljati gradom...
Stani.
Namrtim se.
Mi ubijamo Epike, sine, ree Profa, a glas mu postane tih i napet. I dobri smo u
tome. Ali nemoj umiljati da smo revolucionari, da emo sruiti one gore i zauzeti njihovo
mjesto. U trenutku kada ponemo razmiljati tako, ispadamo iz tranica.
elimo postii da se i drugi bore. elimo ih inspirirati. Ali ne usuujemo se uzeti tu
mo za sebe. To bi bio kraj svega. Mi smo ubojice. Svrgnut emo elino Srce s njegova
mjesta i nai naina da mu iupamo srce iz grudi. Nakon toga, neka netko drugi odlui o
sudbini grada. Ne elim sudjelovati u tome.
Iako su izgovorene tiho, estina njegovih rijei natjera me da ustuknem. Nisam znao to
odgovoriti. Moda je Profa imao pravo. Moda sve ovo radimo samo kako bismo ubili
elino Srce. Moramo ostati usredotoeni.
Jo sam se osjeao zbunjeno jer nije osporio moju strast za osvetom. Bio je vjerojatno
prva osoba koja mi nije odrala neku prodiku o osveti.
Dobro, rekoh. Ali mislim da je kanalizacija krivo mjesto za napad.
A kamo bi ti iao?
Na elektranu.
Previe je dobro uvana, ree Profa, prouavajui svoje zabiljeke. Mogao sam vidjeti
da ima i nacrte elektrane, sa zapisanim komentarima po rubovima. I nju je uzeo u razmatranje.
Uzbudila me injenica da razmiljamo na slian nain.
Ako je dobro uvana, nadoveem se, dii je u zrak bit e jo impresivnije. A kada
smo ve tamo, moemo ukrasti jednu od elektrinih elija elinog Srca. Od Dijamanta smo
donijeli puku, ali bez punjenja. Treba joj moan izvor energije kako bi proradila. Podigao
sam mobitel k zidu i proslijedio video s Gauss pukom u akciji. Video se pojavi na zidu,
razmiui ustranu neke od Profinih zapisa kredom, pa se pokrene.
Gledao je u tiini, a kada je prikaz zavrio, kimne potvrdno. Znai, na lani Epik imat
e energetske moi.

104

I zato e unititi elektranu, rekoh. To je njegovo podruje. Epici vole podruja,


odreene teme i motive.
teta to gaenje elektrane nee zaustaviti Specijalce, ree Profa. Spajatelj ih napaja
izravno. Takoer direktno napaja i jedan dio grada, ali nai pijuni tvrde da to radi punei
baterije koje su tamo pohranjene. Podigao je plan elektrane. Jedna od tih baterija mogla bi
pokretati puku izrazito su malene, i u sebi imaju zapakirano vie energije no to se to ini
fiziki moguim. Ako raznesemo stanicu i ostatak elija, nanijet emo ozbiljnu tetu gradu.
On se sloi. Svia mi se to. Opasno je, ali mi se svia.
Moramo udariti i na Spajatelja, rekoh. Bilo bi logino, ak i za protivnikog Epika.
Najprije sredimo elektranu, onda onesposobimo policijske snage. Nastat e kaos. A bilo bi
osobito dobro da tom pukom ubijemo Spajatelja i napravimo veliki vatromet.
Profa kimne. Morao bih jo tota isplanirati, ree, podigavi ruku kako bi ugasio
video. Nestao je kao da je bio nacrtan kredom. Pomakne jo jedan dio teksta i podigne olovku
piui. Potom zastane i pogleda me.
to je sad? upitam.
Ode do svoje Osvetnike jakne koja je bila na stolu i uzme neto ispod nje. Vrati se i
prui mi to. Rukavica. Tenzor. Jesi li vjebao? upita me.
Jo nisam dobar.
Popravi se. Brzo. Ne elim da mi tim bude nespreman, a izgleda da Megan nee uspjeti
pokrenuti tenzore da rade.
Uzmem rukavicu, ne rekavi nita, iako sam elio postaviti pitanje. Zato ne bi ti,
Profo? Zato odbija koristiti vlastiti izum? Tijino upozorenje da ne zabadam nos tamo gdje
mu nije mjesto, natjera me da se ugrizem za jezik.
Suoio sam se s Nonikom, ispalim, tek se sada sjetivi pravog razloga zbog kojeg
sam doao popriati s Profom.
to?
Bio je tamo, u Dijamantovom duanu. Izaao sam i pretvarao se da sam jedan od
Dijamantovih pomagaa. Ja... upotrijebio sam UV skener za otiske prstiju, to bi trebalo
dokazati Nonikovu slabost.
Profa me prouavao, a njegovo lice nije odavalo nikakvu emociju. Ba si bio marljiva
pelica. Pretpostavljam da si to napravio dovodei u opasnost itav tim?
Ja... Da. Bolje da uje od mene nego od Megan koja e, bez sumnje, do detalja
prijaviti kako nisam postupio po planu.
Obeava, ree Profa. Riskira, ali dolazi do rezultata. Ima li dokaz za ono to si
tvrdio o Noniku?
Imam snimku.
Impresivno.
Megan nije sretna zbog toga.
Megan bi voljela da su stvari kao ranije, ree Profa. Ulaskom novog lana, dinamika
tima se ubrzava. Osim toga, zabrinuta je da e biti bolji od nje. Jo je ljutita jer ne moe
pokrenuti tenzore. Megan? Zabrinuta da u ja biti bolji od nje? Profa je oito ne poznaje
dovoljno.
Hajde, izlazi vie, ree Profa. Hou da se popravi s tenzorima do trenutka kada
emo napasti elektranu. I ne brini previe o Megan...
Neu. Hvala vam.

105

... radije brini o meni.


Smrznem se.
Profa pone pisati po ploi, ne osvrui se dok je govorio, ali rijei su mu zvuale otro.
Postigao si rezultat riskirajui ivote mojih ljudi. Pretpostavljam da nitko nije
ozlijeen, jer bi to do sada ve spomenuo. Kako rekoh, obeava. Ali ako opet nastupi
arogantno i odvede nekoga od mojih ljudi u smrt, Davide Charlestone, Megan e ti biti
najmanji problem. Od tebe nee ostati dovoljno da bi je vie ita zabrinulo. Teko progutam.
Usta su mi se odjednom osuila.
Povjerio sam ti njihove ivote, ree Profa jo uvijek piui, a njima tvoj. Nemoj
izdati to povjerenje, sine. Kontroliraj svoje impulse. Nemoj djelovati samo zato jer moe;
djeluj onda kad je to ispravno initi. Ako bude vodio brigu o tome, bit e sve u redu.
Da, gospodine, prozborim, grabei brzim korakom prema vratima zastrtima tkaninom.

106

21
Kakav je signal? zauh u slualici Profino pitanje.
Podignem ruku do uha. Dobar, potvrdim. Nosio sam mobitel s gornje strane runog
zgloba, nanovo podeen po Osvetnicima i potpuno osiguran od znatielje elinog Srca. Dali
su mi i jednu od jakni. Izgledala je kao tanka sportska jakna crno-crvene boje, iako je imala
oienje s itave unutranje strane i mali akumulator priiven sa stranje strane. Taj dio
opreme proirit e zatitno polje oko mene, ukoliko budem snano udaren.
Profa ju je osobno napravio za mene. Rekao je da e me zatititi od kraih padova ili
manjih eksplozija, ali da ne bih trebao isprobavati skokove s litice ili direktno upucavanje u
facu. Nije da sam ba to planirao.
Nosio sam je s ponosom. Nitko mi slubeno nije rekao da sam lan tima, no ove dvije
promjene znaile su to. Naravno, to to sam ukljuen u ovu misiju takoer je dobar
pokazatelj.
Pogledam mobitel; pokazivao je da sam povezan jedino s Profom. Dodirom zaslona
mogao sam se povezati sa svima u grupi, bilo da izaberem za razgovor pojedinanog lana, ili
nekoliko njih.
Jeste li na poziciji? upita Profa.
Jesmo. Stajao sam u mranom tunelu od istog elika, osvijetljen jedino svjetlou
svog mobitela i onom s Meganina, koja je odmakla naprijed. Nosila je tamni traper i svoju
tamnosmeu konatu jaknu, sprijeda raskopanu, preko uske majice kratkih rukava.
Provjeravala je strop.
Profo, tiho kaem, okrenuvi se od nje, jesi li siguran da ne mogu biti u paru s
Codyjem za ovu misiju?
Cody i Tia e biti ometai, ree Profa. Ve smo to proli, sine,
Mogu li onda ii s Abrahamom? Ili s tobom? Povirim preko ramena, pa nastavim jo
tie. Stvarno me ne podnosi.
Ne mogu dopustiti da se dva lana moje ekipe ne podnose, Profa e ozbiljno. Nauit
ete suraivati zajedno. Megan je profesionalka. Bit e sve u redu.
Da, ona je profesionalna, pomislim. Previe profesionalna. Ali Profa nije htio vie nita
uti.
Duboko uzdahnem. Znao sam da je dio moje nervoze prisutan zbog posla. Prolo je
tjedan dana od mojega razgovora s Profom. Ostatak Osvetnika se sloio da je napad na
elektranu, uz imitiranje konkurentskog Epika, najbolji plan.
Danas je taj dan. Uuljat emo se i unititi elektranu Newcaga. Ovo e biti moja prva
Osvetnika misija. Konano sam dio tima. Nisam elio biti najslabija karika.
Dobro si, sine? upita Profa.
Jesam.
Kreemo. Namjesti sat.
Namjestio sam mobitel da mi odbrojava nakon deset minuta. Profa i Abraham e upasti
prvi s druge strane elektrane, gdje se nalazi sva velika oprema. Probili su se uzbrdo,
namjestivi punjenja. Po isteku deset minuta, Megan i ja emo ui i ukrasti bateriju za
107

pokretanje Gauss puke. Tia i Cody ui e kroz rupu koju su napravili Profa i Abraham i
pridruiti nam se posljednji. Oni su na tim za podrku; spremni su za pokret i kao odstupnica
ukoliko nam zatreba, ali e zapravo biti u naem zaleu, dajui nam informacije i navodei
nas.
Jo jednom duboko udahnem. Na ruci suprotnoj od one s mobitelom, nosio sam crni
konati tenzor, sa sjajeim zelenim crtama to su se protezale od prstiju do dlana. Megan me
odmjerila dok sam se probijao prema kraju tunela koji je Abraham iskopao dan ranije, tijekom
izviake misije.
Upozorio sam je na odbrojavanje.
Siguran si da to moe napraviti? upita me ona. U glasu joj je bila natruha nevjerice,
iako joj je lice bilo bezizraajno.
Znatno sam se popravio s tenzorima, rekoh.
Zaboravlja da sam pratila veinu tvojih priprema.
Codyju nisu trebale te cipele, kaem.
Obrva joj se podigne.
Mogu ja to, rekoh, zakoraivi prema kraju tunela, gdje je Abraham ostavio stupice
od elika da vire iz tla. Bili su dovoljno niski da se popnem na njih i dosegnem do stropa. Sat
je odbrojavao. Nismo priali. U mislima sam prevrtao nekoliko moguih poetaka razgovora,
ali ni jedan nisam uspio zapoeti, iako sam otvorio usta. Svaki sam put bio suoen s
Meganinim staklastim pogledom. Nije eljela razgovarati. eljela je obaviti posao.
to me uope briga? pomislim gledajui u strop. Osim onoga prvog dana, dosad nije
pokazala prema meni nita osim hladnoe te povremeno malko prezira.
A opet... bilo je neto u njoj. Vie od injenice da je bila lijepa, vie od injenice da je
nosila malene granate u svojem topiu to, usput, jo uvijek smatram sjajnim.
Bilo je djevojaka u Tvornici. Ali, ba kao i svi drugi, bile su previe samouvjerene. One
su to nazivale ivljenjem vlastitih ivota, ali zapravo su bile uplaene. Uplaene od
Specijalaca, uplaene da bi ih mogao ubiti neki Epik. Megan se nije doimala kao da se ikada
iega bojala. Nije se poigravala s mukarcima, nije treptala okicama niti govorila ono to ne
misli. Radila je to je trebalo napraviti, i u tome je bila vrlo dobra. Otkrio sam da mi je to
nevjerojatno privlano. Volio bih da joj to mogu pojasniti. Ali izvui rijei iz mojih usta bilo
je kao progurati kliker kroz kljuanicu.
Ja... zaponem.
Mobitel mi bipne.
Kreni, ree, gledajui gore.
Pokuao sam se uvjeriti da me nije spasio prekid, pa podignem ruke do stropa i sklopim
oi. Postajao sam sve bolji s tenzorom. Nisam jo bio dobar kao Abraham, ali nisam ih vie
sramotio. Barem ne u veini sluajeva. Poloim dlan ravno uz metalni strop tunela i gurnem,
drei ruke na mjestu kada zaponu vibracije.
Zujanje je liilo ustrom predenju nabildanog motora nekog auta koji se tek upalio, ali
je ostavljen u leru. To je bila jo jedna od Codyjevih metafora, ali ja bih rekao da je prije
nalikovalo na nepodeeni stroj za pranje rublja, napunjen sa stotinu epileptinih impanzi. Na
ovu sam ba ponosan.
Gurnem jo malo i zadrim ruke mirnima, reei tiho sam sebi u istome tonu kao tenzor.
To mi je pomoglo da se usredotoim. Drugi to nisu radili, a nisu morali ni drati ruke stalno
pritisnute o zid. Namjeravao sam jednom izvoditi to poput njih, ali za sada e posluiti i
ovako. Vibracije se pojaaju, ali ih smirim, zadravajui ih u rukama. Zadrao sam ih sve dok
108

nisam osjetio da e mi nokti slobodno odskoiti s prstiju. Tada povuem ruke i nekako
gurnem.
Zamislite da drite roj pela u svojim ustima, a zatim ih pokuavate ispljunuti,
zadravajui ih usmjerene u jednom jedinom pravcu, golom snagom vlastitog daha i volje.
Ovo je nalikovalo na neto takvo. Ruke mi polete unatrag i pokrenem poluglazbenu vibraciju
dalje u strop, koji se pogoen zatrese uz tiho brujanje. elina praina padala je oko mojih
ruku, sputajui se na pod, poput ribanog sira koji je netko prosuo iz hladnjaka.
Megan je prekriila ruke i gledala, podigavi jednu obrvu. Pripremio sam se za neki
hladni, nezainteresirani komentar, no ona je kimnula prema meni i rekla: Dobro obavljeno.
Da, pa zna, dosta sam vjebao. Posjeivao sam teretanu i vjebao pretvaranje zidova u
paru.
Molim? namrteno e ona, penjui se uz ljestve koje smo ponijeli sa sobom.
Zaboravi, rekoh, uspinjui se ljestvama i hvatajui se rukama za pod Stanice Sedam
elektrane. Naravno, nisam nikada bio unutar nekoga gradskog postrojenja. Bila su poput
bunkera, s visokom elinim zidovima i ogradama koje su ih okruivale. elino Srce volio je
drati stvari pod kontrolom: mjesto poput ovoga ne bi bilo samo elektrana, ve bi takoer
imalo i vladine urede na gornjim katovima. Sve paljivo ograeno, uvano i nadgledano.
Podrum, sreom, nije imao ugraene kamere. Veina njih bila je na hodnicima.
Megan mi doda puku i ja se popnem u prostoriju iznad. Bili smo u spremitu za
odlaganje, u tami koja je vapila za onim uvijek goruim svjetlima koja se pale kad nestane
struje, i koja bi na mjestima poput ovog... pa, uvijek gorjela. Odem do zida i dodirnem
mobitel. Unutra smo, tiho kaem.
Dobro, uzvrati Codyjev glas.
Porumenim. Oprosti. Htio sam to rei Profi.
I jesi. Rekao mi je da pazim na sve vas. Upali video produetak sa slualice.
Slualica je bila jedna od onih spravica koja se dala rasklopiti i imala je kamericu to je
virila preko mojega uha. Kucnem nekoliko puta po ekranu svojeg mobitela i ukljuim ga.
Lijepo, ree Cody. Tia i ja smo se smjestili na Profinoj ulaznoj toki. Profa nije
volio iznenaenja, to je obino znailo da je ostavljao u zaleu osobu ili dvije, kako bi
napravili diverzije ili proveli izmjenu planova, ukoliko nastrada glavni tim.
Ovdje nema previe posla, nastavi Cody svojim junjakim naglaskom, sada jo
izraenijim, i zato u vam dosaivati.
Hvala, rekoh, uperivi pogled u Megan dok se uspinjala kroz rupu.
Nema na emu, momak. I prestani viriti u Meganinu bluzu.
Nisam...
Samo te zezam. Nadam se da e nastaviti. Bit e zabavno gledati kako ti puca u nogu
kada te uhvati.
Zajedljivo skrenem pogled. Sreom, nije se inilo da je Cody ukljuio i Megan u ovaj
poseban razgovor. Zapravo sam uhvatio sebe kako diem malo lake, znajui da nas Cody sve
nadgleda. Megan i ja bili smo dvoje novih ljudi u timu; ako nekome treba trener onda smo to
mi.
Megan je nosila na leima na paket, prepun stvari potrebnih za infiltraciju. Izvukla je
pitolj koji e, iskreno, biti daleko korisniji u ovom uskom prostoru negoli moja puka.
Spreman? upita me.
Potvrdim.

109

Na koliko improvizacije s tvoje strane da raunam danas? upita.


Onoliko koliko bude potrebno, promrmljam, povlaei ruku nazad. Ako znam kada
e nam trebati, to vie ne bi bila improvizacija, zar ne? Bilo bi to planiranje.
Ona se zahihoe. A to je za tebe nepoznat koncept.
Nepoznat? Nisi vidjela sve one rokovnike s planovima koje sam donio timu? Sjea li
se kako smo skoro poginuli vraajui se? Okrene se ne gledajui me i stane ukoeno.
Grom te pogodio eno, pomislim. Daj se vie odlui. Protresem glavom, stavljajui
ponovo dlan na zid.
Jedan od razloga zato su gradska postrojenja smatrana neosvojivima, bilo je njihovo
osiguranje. Kamere su bile na svim hodnicima i stubitima; mislio sam da moramo hakirati
sigurnosni sustav i promijeniti kretanje kamera. Profa je rekao da emo zasigurno i hakirati
kamere da ih moemo promatrati, ali mijenjati njihov smjer kretanja, kako bismo prikrili nae
uljanje, rijetko kada uspijeva kao u starim filmovima. elino Srce nije angairao glupane za
osiguranje, i primijetit e ako im video bude u petlji. Osim toga, hodnicima patroliraju
vojnici.
Ipak, postoji mnogo jednostavniji nain da se osiguramo kako nas ne bi vidjeli. Moramo
samo ostati izvan hodnika. U veini soba nema kamera jer su istraivanja i opiti koji su se
provodili u njima morali ostati u tajnosti, ak i uz osiguranje koje uva zgradu. Osim toga,
logino je da ete lake uhvatiti provalnike ako pozorno pratite hodnike. Kako bi se drugaije
ovjek kretao iz sobe u sobu?
Podignem ruku i, uz malo koncentracije, rasprim metarski otvor u zidu. Provirim kroz
njega, svijetlei mobitelom. Unitio sam neto raunalne opreme kraj zida, a morao sam i
pomaknuti stol kako bismo uli, no unutra nije bilo nikoga. U ovo doba noi veina
postrojenja bila je prazna, a Tia nam je isplanirala rutu vrlo paljivo, s ciljem da umanji ansu
da se sretnemo s bilo kime.
Nakon to smo upuzali, Megan uzme neto iz naprtnjae i postavi to na zid, pored rupe
koju sam napravio. Imalo je malenu crvenu lampicu koja je zloslutno treperila. Morali smo
postaviti eksplozivna punjenja pored svake rupe koju smo napravili, kako ne bi bilo mogue,
kada detoniramo zgradu, iz njezinih ostataka otkriti da su koriteni tenzori.
Kreni dalje, ree Cody. Svaka minuta koju provedete tamo, minuta je vie u kojoj
netko moe ui u sobu i zapitati se otkuda su se stvorile te proklete rupe.
Idem, rekoh, kliznuvi prstom preko zaslona mobitela, otvarajui Tijinu mapu. Ako
nastavimo ravno naprijed kroz tri prostorije, doi emo do poarnih stuba s manje sigurnosnih
kamera. Njih bismo mogli izbjei, ako proemo kroz neke od zidova i popnemo se dva kata.
Tada si moramo prokriti put do glavnog skladita baterija. Postavili bismo ostatak naih
eksploziva, ukrali bateriju ili dvije, i sve opet zatvorili.
Jel ti to pria sam sa sobom? upita Megan, pazei na vrata, spremnih i ispruenih
ruku, s pitoljem podignutim u razini grudi.
Reci joj da slua demone iz uiju, predloi Cody. Meni je to uvijek upalilo.
Cody je na liniji, rekoh, radei na iduem zidu. Daje mi biserne komentare i pria o
demonima iz uiju.
To ju zamalo nasmije. Kunem se da sam ugledao naznaku smijeka, makar na trenutak.
Uni demoni su totalno stvarni, ree Cody. Zbog njih mikrofoni poput ovoga i rade.
Oni su ti koji ti kau da pojede posljednju kriku pite, kada zna da ju i Tia eli. Priekaj
sekundu. Spojio sam se na zatitarski sustav i ini se da netko dolazi hodnikom. Mirujte.
Stanem, brzo stiavi tenzor.
110

Da, ulaze u sobu do vae, ree Cody. Svjetla su ve gorjela. Moda je jo netko
unutra ne mogu to otkriti iz zatitarskih podataka. Moda ste upravo izbjegli metak. Ili jo
bolje, izbjegli ste vjerojatno cijeli rafal.
to da radimo? upitah napeto.
S Codyjem? Megan e namrtivi se.
Cody, moe li i nju ukljuiti? upitah frustrirano.
Stvarno eli govoriti o njezinom dekolteu dok je na liniji? nevino e Cody.
Ne! Mislim, ne elim uope priati o tome.
Dobro. Megan, netko je u susjednoj sobi.
Koje su nam opcije? upita ona mirno.
Moemo priekati, ali svjetla su ve gorjela. Nagaam da neka nona ptica jo uvijek
radi.
Megan podigne oruje.
Uh... rekoh.
Ne, curo, ree Cody. Zna to Profa misli o tome. Sredi straare ako mora. Nikoga
drugoga. Plan je ukljuivao pokretanje alarma i evakuaciju zgrade, prije no to detoniramo
eksploziv.
Ne moram pobiti ljude iz te sobe, mirno ree Megan.
A to bi drugo napravila, curo? upita Cody. Onesvijestila ih, pa ih ostavila dok
diemo zgradu u zrak?
Megan je oklijevala.
Okej, ree Cody. Tia kae da postoji i drugi put. No, morat ete se popeti kroz okno
lifta.
Krasno, ree Megan.
Pourimo natrag do prve prostorije u koju smo uli. Tia mi poalje novu mapu, s
tokama za tenzore, pa se bacim na posao. Sada sam bio neto nervozniji. Hoemo li
pronalaziti sluajne znanstvenike i radnike po itavom mjestu? to emo napraviti ako nas
netko iznenadi? to ako to bude tek neki neduni domar?
Prvi put u svojem ivotu bio sam jednako zabrinut za ono to u na kraju morati uiniti,
kao i za ono to bi netko mogao uiniti meni. Prilino neugodna situacija. Ovo to smo radili
bio je, zapravo, terorizam.
Ali mi smo dobri momci, rekoh sam sebi, pravei prolaz u zidu i putajui Megan da
prva klizne kroza nj. Naravno, koji terorist ne misli da su on ili ona pozitivci? Radili smo
neto vano, ali to e to znaiti obitelji istaice, ako ona sluajno strada? Dok sam se
probijao kroz iduu zamraenu prostoriju ova je komora bila laboratorij, s tikvicama i
ostalim staklenim posudama muila su me takva pitanja.
I tako se fokusiram na elino Srce. Na njegov grozni, toliko mrski podsmijeh. Stoji
tamo s pitoljem koji je uzeo mojem ocu, a cijev mu je uperena dolje na bijednog ovjeka.
To je djelovalo. Mogao sam na sve zaboraviti kad bih pomislio na to. Nisam imao sve
odgovore, ali sam barem imao cilj. Osvetu. Koga briga ako me izjede iznutra i ostavi upljim,
tako dugo dok me tjera da svima popravim ivote. Profa je to razumio. Ja takoer.
Doli smo do otvora za lift bez incidenta, i uli u nj kroza zid spremita na njegovu
boku. Rasprim poveu rupu u zidu, pa Megan gurne glavu i pogleda uz visoko, tamno okno.
Pa, Cody, ovo je trebao biti prolaz prema gore?
Naravno. Sa strane su ruke. Ima ih u svakom oknu za liftove.
111

Izgleda da je netko zaboravio obavijestiti o tome elino Srce, rekoh gledajui pored
Megan. Zidovi su potpuno glatki. Nema nikakvih ljestava ili neeg slinog. A nema ni uadi
ni konopaca. Cody opsuje.
Vraamo se na to da idemo starim putem? upita Megan. Ponovo paljivo promotrim
zidove. Tama kao da se beskonano protezala iznad i ispod nas. Moemo priekati da doe
lift.
Liftovi imaju kamere, podsjeti nas Cody.
Vozit emo se na njima, rekoh.
I uzbuniti ljude unutra kada skoimo gore? upita Megan. Priekat emo jedan bez
putnika, rekoh. Liftovi su pola vremena ionako prazni, zar ne? Odazivaju se na ljudski
poziv.
U redu, sloi se Cody. Profa i Abraham su naletjeli na manju zapreku ekaju da se
soba isprazni kako bi mogli nastaviti. Profa kae da morate priekati pet minuta. Ako se za to
vrijeme nita ne dogodi, prekidamo akciju.
U redu, rekoh, osjetivi ubod razoaranja.
Idem im pripremiti neke snimke, ree Cody. Nekoliko trenutaka neu biti u vezi s
vama; zovite me ako me zatrebate. Pratit u lift. Ako se pokrene, javit u vam. Linija klikne
kad Cody promijeni frekvenciju, pa ponemo ekati.
Oboje smo sjedili u tiini, napreui se da ujemo bilo kakav zvuk kretanja lifta, iako ga
neemo uoiti prije Codyja i njegovih video igraaka.
Pa... koliko je esto ovako? upitam nakon nekoliko minuta kleanja pored Megan,
zaglavljen u sobi pored rupe koju sam izbuio sa strane otvora za lift.
Na to misli? upita ona.
Na ekanje.
ee nego to ti se ini, odgovori. Posao kojim se bavimo esto u potpunosti ovisi o
tajmingu. Dobar tajming podrazumijeva dosta ekanja. Prijee pogledom preko moje ruke,
pa otkrijem da nervozno tapkam njome po zidu.
Natjeram se da prekinem.
Sjedni, ree apui, i ekaj. Ponavlja i ponavlja plan, vizualizirajui ga u svojem
umu. I svejedno, obino opet ode po krivu.
Pogledam je sumnjiavo.
to je? upita.
To to si upravo rekla. Tono to i ja mislim.
Pa?
Pa, ako je uobiajeno da neto poe po zlu, zato se stalno ali na moju
improvizaciju?
Usne joj se stisnu.
Ne, prozborim. Vrijeme je da se sloi sa mnom, Megan. Ne samo oko ove misije,
ve oko svega. to je s tobom? Zato se ponaa kao da me mrzi? Ti si ta koja se zauzela za
mene kad sam vam se poelio pridruiti! Isprva si bila impresionirana sa mnom Profa je
mogao uope ne sasluati moj plan da nisi rekla ono to si rekla. Ali od tada se ponaa kao da
sam gorila u tvom bifeu.
U mom... to?
Gorila u tvom bifeu. Zna... klopam tvoju hranu. Nerviram te. Takve stvari.
Ti si vrlo posebna osoba, Davide.
112

Da, svako jutro pijem tabletu za posebnost. Vidi, Megan, neu ti popustiti. itavo
vrijeme koje sam proveo s Osvetnicima, inilo mi se kao da sam radio neto to te ljuti. O
emu se radi? to te tjera da se tako ponaa prema meni?
Pogleda ustranu.
Jek stvar u mojoj faci? upitam. Jer to je jedino to mogu smisliti. Mislim, bila si na
mojoj strani nakon napada na Fortunatora. Moda je stvar u mojoj njuci. Ne mislim da sam
previe gadan, barem to se tie lica, iako ponekad mogu izgledati glupo, naroito kada...
Nije stvar u tvojoj faci, prekine me.
Nisam ni mislio da jest, ali elio sam da razgovara sa mnom. Reci neto. Zato jer
mislim da si najbolji komad u svemiru i ne mogu razumjeti to je polo krivo. Sreom sam se
zaustavio da to ne izvalim naglas. Takoer sam se trudio zadrati pogled na njezinoj glavi, za
svaki sluaj, ako Cody promatra.
Ne ree nita.
Pa? potaknem je.
Prolo je pet minuta, izgovorila je to provjeravajui mobitel.
Neu pustiti da ovo proe samo tako, ovo...
Isteklo je pet minuta, odjednom se ubaci Cody. Oprostite, klinci. Ova je misija
propala. Nitko ne ide liftovima.
Moe poslati jedan po nas? upitam.
Cody zahihoe. Uli smo u sigurnosni sustav, momak, ali mislim da je to daleko od
toga da moemo kontrolirati to se dogaa u zgradi. Da Tia moe hakirati toliko duboko,
mogli bismo zgradu dii iznutra, opteretivi sustav elektrane ili neto slino.
Oh, pogledam gore, u otvor nalik na pilju. Bio je poput ogromnog grla to se
protezalo gore... kroz koje smo morali proi... a onda smo...
Loa usporedba. Vrlo loa. Naalost, osjeao sam muninu u elucu. Mrzio sam
pomisao na to da se povuemo. Gore postoji nain da unitimo elino Srce. Nakon ovoga
slijedi jo ekanja i jo planiranja. Planiram ve godinama.
Oh, ne, ree Megan.
to je? odsutno upitam.
Improvizirati e, zar ne?
Ispruim u otvor ruku na kojoj sam imao tenzor, poloim je ravno uza zid i ponem s
malenim vibracijskim izbojem. Abraham me nauio kako da postignem ispaljivanja razliitih
razmjera; rekao je kako majstori tenzora mogu kontrolirati vibracije, ostavljati uzorke, pa ak
i oblikovati metu. Gurnem snano ruku, plono, osjeajui kako se rukavica trese. No, to nije
bila samo rukavica. Bila je to i moja itava ruka. To me isprva zbuni. inilo se kao da ja
proizvodim energiju, a ne rukavica rukavica je samo nekako pomagala usmjeriti udar.
Nisam smio zaribati. Ako zeznem. to e biti kraj operacije. Trebao sam se brinuti oko
toga, ali nisam. Shvatio sam da se, iz nekog razloga, kada stvari postanu stvarno, stvarno
napete, jednostavno lake oputam.
elino Srce je natkrilio moga oca. Pucanj. Neu se povui.
Rukavica je vibrirala; praina je padala sa zida u malome oblaku oko moje ruke.
Opipam prstima ispred sebe i osjetim to sam napravio.
Rukohvat, tiho e Megan, osvjetljavajui svojim mobitelom.

113

Kaj, stvarno? upita Cody. Upali kameru, curo. Trenutak kasnije zafuka. Tajio si
mi, Davide. Mislio sam da nisi ni izbliza dovoljno uvjeban da napravi ovako neto. Da sam
znao da moe, ve bih ti predloio da to uini.
Pomaknem ruku ustranu i napravim jo jedan rukohvat, smjestivi ga pored prvoga, u
otvoru tik uz rupu na zidu. Napravim jo dva za svoje noge, pa se kroz rupu na zidu prebacim
u otvor za lift, postavljajui ruke i noge na preke.
Istegnem se i napravim novi set drki iznad sebe. Popnem se, s pukom koja mi se
njihala na ramenu. Nisam gledao prema dolje, ve napravim jo par rukohvata i nastavim
dalje. Penjanje i rezbarenje s tenzorima nije ni sluajno bilo jednostavno, ali bio sam kadar
kontrolirati izboj tenzora, do te mjere da napravi greben s prednje strane svake ruke, inei ih
jednostavnima za hvatanje.
Mogu li se Profa i Abraham jo malo strpiti? upita Megan odozdo. David je izgleda
odradio ve dobar komad. Ali trebat e nam oko petnaestak minuta da se popnemo.
Tia izraunava, odgovori Cody.
Pa, idem za Davidom, ree Megan. Zvuala je nekako prigueno. Pogledam preko
ramena; stavila je al preko lica.
Praina s drki; ne eli je udisati. Pametno. I sam sam je jedva izbjegavao, a nije mi se
ba inilo da je pametno udisati elinu prainu. Abraham je rekao da elina praina nije
toliko opasna koliko se ini, ali jo uvijek sam mislio da udisanje nije dobra ideja, pa sagnem
glavu i zadrim dah svaki put kad napravim novu rupu.
Impresioniran sam, ree glas u mom uhu. Profin glas. Zamalo poskoim od oka, to
bi bila jako loa stvar. Sigurno se povezao svojim mobitelom s mojom kamerom na uhu i
vidio to sam uinio.
Rupe su jasno i dobro oblikovane, nastavi Profa. Nastavi tako i uskoro e biti
jednako dobar kao i Abraham. Moda si ve prestigao Codyja.
Zvui kao da si zabrinut zbog neega, rekoh u pauzi izmeu pravljenja rukohvata.
Nisam zabrinut. Samo iznenaen.
Morao sam to napraviti, rekoh, stenjui dok sam se podizao gore prema iduem katu.
Profa je utio nekoliko trenutaka. Uspio si. Vidi, ne moete se povlaiti istom rutom.
Predugo bi trajalo, stoga ete morati izai nekim drugim putem. Tia e vam rei kuda.
Saekajte prvu eksploziju.
Potvrujem, rekoh.
I, Davide, doda Profa.
Da?
Dobro obavljeno.
Nasmijem se i opet se podignem.
Nastavili smo dalje s penjanjem uz otvor dizala. Brinuo sam da lift odjednom ne krene
prema dolje, iako bi nas, ako i krene, trebao promaiti za nekoliko centimetara. Bili smo na
strani otvora gdje su trebale biti ljestve. Samo ih nisu postavili.
Moda je elino Srce gledao iste filmove kao i mi, pomislim s grimasom na licu dok
smo prolazili pored drugoga kata. Jo samo jedan.
Mobitel mi klikne u uhu. Pogledam ga na zapeu netko nam je priguio kanal.
Nije mi se svidjelo to si uinio timu, oglasi se Megan priguenim glasom.

114

Pogledam je preko ramena. Nosila je naprtnjau s naom opremom u njoj, a nos i usta
bili su joj zatieni alom. Njezine oi sjajile su prema meni, lagano obasjane svjetlom
mobitela privrenog o njezinu nadlakticu. Te predivne oi to su virile preko ruba ala.
I ogroman crni bezdan to se protezao iza nje. Opa. Zavrti mi se.
Papino, pozove me. Usredotoi se.
Ti si ta koja je poela priati! proapem. zauzevi ponovo poziciju. to si mislila da
sam uinio timu?
Prije no to si se pojavio, namjeravali smo se maknuti iz Newcaga, Megan e odozdo.
Srediti Fortunatora i otii. Zbog tebe smo ostali.
Nastavim s penjanjem. Ali...
Ma daj zauti i pusti me bar jednom da kaem.
Umuknem.
Pridruila sam se Osvetnicima kako bih ubijala Epike koji to zasluuju, nastavi
Megan. Newcago je jedno od najsigurnijih i najstabilnijih mjesta u itavim Podijeljenim
Dravama. Ne mislim da bismo mi trebah ubiti elino Srce, i ne svia mi se kako si
nagovorio tim da se bore u tvom osobnom ratu protiv njega. Brutalan je, da, ali jo uvijek je
bolji od mnogih Epika. Ne zasluuje da umre. Njene me rijei zapanje. Nije mislila da
trebamo ubiti elino Srce? Nije zasluio da umre? Bila je to ludost. Suzdrao sam se od
poriva da pogledam dolje. Mogu sada ja? upitam, pravei novi par preki.
Okej, u redu.
Jesi li ti luda? elino Srce je udovite.
Da. To priznajem. Ali je barem uinkovito udovite. Vidi, to mi to danas radimo?
Unitavamo elektranu.
A koliko gradova tamo vani jo uope ima elektranu? upita ona. Ima li pojma?
Nastavim s penjanjem.
Odrasla sam u Portlandu, ree. Zna li to se tamo dogaalo? Znao sam, iako nisam
nita rekao. Ne bi bilo pametno. Rovovski rat meu Epicima ostavio je grad u ruevinama,
nastavi Megan, sada neto tiim glasom. Nije ostalo nita, Davide. Nita. itav je Oregon
pustara; ak je i drvee nestalo. Tamo nema elektrana, kanalizacijskih postrojenja, ni duana s
namirnicama. Takav bi bio i Newcago da se elino Srce nije umijeao.
Nastavio sam s penjanjem dok mi se hladan znoj cijedio niz vrat. Razmiljao sam o
promjeni koja se desila Megan ohladila se od mene nakon to sam prvi put spomenuo da
treba maknuti elino Srce. Trenuci kada je prema meni bila najgora, bili su oni kad smo se
probijali. Kada smo se vratili pokupiti moje planove i kada sam otkrio kako ubiti Nonika.
Nisu je moja improviziranja okrenula protiv mene. Bile su to moje namjere. Moj
uspjeh u tome da tim uzme elino Srce kao metu.
Ne elim biti uzrok ponavljanja dogaaja poput onih iz Portlanda, nastavi Megan.
Da, elino Srce je grozan. Ali on je ona vrsta groznoga s kojom se ljudi mogu nositi.
Pa zato onda ne odustane? upitam. Zato si ovdje?
Zato to sam Osvetnica, ree ona. I nije na meni da se suprotstavljam Profi. Odradit
u svoj posao, Poklekli. Odradit u ga dobro. No ovaj put, mislim da grijeimo.
Ponovo je upotrijebila svoj nadimak za mene. Zapravo, to mi se uinilo kao dobar znak,
jer ga je koristila kada je djelovala kao da ju manje ivciram. Na neki je nain bila ljubazna,
zar ne? Jedino to sam elio je da nadimak ne bude podsjetnik na neto sramotno. Zato me ne
zove... Super-Dobar-Strijelac? Ko da samo klizi preko jezika, zar ne?
115

Ostatak puta uspinjali smo se utei. Megan je ponovo spojila nae radioureaje s
ostatkom tima, to je bio jasan pokazatelj da misli kako je na razgovor zavren. Moda i jest
nisam znao to bih jo rekao. Kako je uope mogla misliti da je ivot pod elinim Srcem
dobra stvar?
Pomislim na ostale klince iz Tvornice, na ljude u podzemnim ulicama. Pretpostavljam
da mnogi od njih razmiljaju na isti nain doli su ovamo znajui da je elino Srce
udovite, no jo uvijek su mislili da je ivot u Newcagu bolji nego na drugim mjestima.
Ali oni su se pomirili sa sudbinom i pognuli glave, a Megan to definitivno nije uinila.
Bila je aktivna, nevjerojatna, sposobna. Kako je mogla razmiljati na takav nain? Poljuljala
je ono to sam znao o svijetu ili barem ono to sam mislio da znam. Osvetnici su trebali biti
drugaiji.
to ako je u pravu?
Oh, gromovi! odjednom zaujem Codyja u slualici u uhu.
to je?
Svi ste u nevolji, momak. To je...
U tom trenutku vrata prema otvoru lifta tik iznad nas ona na treem katu klizei se
otvore.
Dva uniformirana straara iziu do ruba i provire dolje u tamu.

116

22
Kaem ti, uo sam neto, ree jedan od straara, kiljei dolje. inilo se da gleda ravno u
mene. Ali u otvoru lifta je bilo mrano mranije no to sam mogao i pomisliti da e biti, ak
uz otvorena vrata.
Ne vidim nita, ree drugi. Glas mu je tiho odjekivao.
Prvi skine runu svjetiljku sa svog opasaa.
Srce mi eksplodira. Oh ne.
Pritisnem dlan o zid: bila je to jedina stvar koju sam mogao smisliti. Tenzor pone
vibrirati, a ja se pokuam koncentrirati, ali bilo je teko uz njih tamo gore. Runa svjetiljka
klikne.
uje to?
Zvui kao pe, bezvoljno e drugi straar.
Moja ruka, prislonjena uza zid, doista je imala pomalo mehaniki zvuk. Namrtim se,
ali nastavim. Svjetlo svjetiljke bljesne u ahtu. Zamalo izgubim kontrolu nad vibracijama.
Nema anse da me ne vide ovako obasjanoga. Bili su previe blizu.
Nema niega, ree straar gunajui.
to? Pogledam gore. Unato kratkoj udaljenosti, izgleda da me nisu vidjeli. Zbunjeno se
namrtim.
Ha, ree drugi straar. I dalje ujem taj zvuk.
Dolazi iz... pa, zna, nastavi prvi straar.
Oh, drugi e. Dobro.
Prvi vrati runu svjetiljku na mjesto za pojasom. Kako to da me nije vidio? Posvijetlio
je ravno u mojem smjeru.
Dvojac se povue iz otvora i pusti da vrata kliznu na mjesto.
U ime vatri Nevoljinih? pomislim. Zar nas doista nisu mogli vidjeti u toj tami?
Tenzor mi se ugasi.
Pripremim se raspriti dep u zidu u koji bismo se sakrili da im nismo na vatrenoj
liniji, ukoliko doe do toga. Ali kako nisam usmjerio izboj, otkinuo sam povei komad zida
ispred sebe, i rukohvat mi u trenutku nestane. Posegnem prema prema rubu rupe koju sam
napravio, jedva naavi uporite.
U golemom slapu, kia praine padne na mene i nastavi prema Megan. vrsto se drei
za ivicu rupe, pogledam dolje i otkrijem da zuri u mene, pokuavajui treptanjem istjerati
prainu iz oiju. Ruka kao da joj je krenula prema pitolju.
Nevoljo! Pomislim. al i koa bili su joj prekriveni srebrnom prainom, a oi su joj
zraile bijesom. Mislim da nikada u oima neke osobe nisam vidio izraz poput ovoga barem
ne upuen meni. Gotovo sam mogao osjetiti kako mrnja izlazi iz nje.
Njezina se ruka nastavi pribliavati pitolju na boku.
M-Megan? upitam.

117

Ruka joj se zaustavi. Znam to sam vidio, no sve kao da je nestalo u trenutku. Trepne, a
crte lica joj omekaju. Mora paziti to unitava, Poklekli, odbrusi, tresui prainu sa
svojega lica.
Da, kaem i pogledam ponovo u rupu iznad koje sam visio. Hej, tamo je neka
prostorija. Podignem mob, osvjetljavajui, da bolje osmotrim.
Bio je to mali prostor s nekoliko obinih stolova na kojima su stajali raunalni
terminali, poredani uz jedan zid, dok su se uz drugi nalazili ormari za spise. Postojala su dvoja
vrata, od kojih su jedna bila sigurnosna metalna s tipkovnicom.
Megan, ovo je definitivno soba. I ini se da nema nikoga unutra. Doi. Povuem se
gore i kliznem unutra.
im sam uao, pomognem Megan da izae iz otvora. Oklijevala je trenutak prije no to
je prihvatila moju ruku, no im je izala produi pored mene bez rijei. Izgleda da je ponovo
zahladila svoj odnos prema meni, a moda je postala i pomalo zloesta.
Kleknem pored rupe kod otvora za lift. Nisam se mogao otresti dojmu da se upravo
dogodilo neto vrlo udno. Prvo nas uvari nisu vidjeli, a onda se Megan od potpuno otvorene
osobe gotovo u trenutku pretvorila u santu leda. Da li je dvojila o onome to je podijelila sa
mnom? Je li se brinula da u rei Profi kako ne podrava ubojstvo elinog Srca?
Kakvo je ovo mjesto? upita Megan, stojei u sredini sobice. Strop je bio tako nizak da
se skoro morala sagnuti ja u svakako morati. Odmotala je al, podigavi oblak metalne
praine, napravila grimasu i poela otresati odjeu.
Nemam pojma, rekoh, provjeravajui mobitel i mapu koju mi je Tia proslijedila. Ne
nalazi se na planu.
Niski stropovi, ree Megan. Vrata sa sigurnosnom zaporkom. Interesantno.
Dobacila mi je ruksak. Postavi eksploziv na rupu koju si napravio. Pronjukat u uokolo.
Zagrabim u torbu, u potrazi za eksplozivom, dok je ona odkrinula vrata koja nisu imala
osiguravajuu bravu i prola kroz njih. Prikopam malenu napravu na rupu koju sam
napravio, primijetivi neke ice kako vire pri dnu zida.
Sagnem se do njih istraujui taj dio poda kad se Megan vrati.
Postoje jo dvije prostorije poput ove, ree. Nema nikoga u njima, a sve su izgraene
oko otvora lifta. Najpametnije to mi pada na pamet je to da se radi o spremitima za domare i
za odravanje lifta, ali previe su sakrivene i ne nalaze se na planu zgrade. Pitam se ima li
takvih prostora izmeu ostalih katova moda su i tamo sakrivene neke sline prostorije.
Vidi ovo, rekoh, pokazujui na svoje otkrie.
Kleknula je pored mene i odmjerila zid i ice.
Eksplozivi, ree.
Soba je ve spremna za dizanje u zrak, rekoh. Jezivo, ha?
to god da je ovdje, ree Megan, zasigurno je vano. Toliko vano da je vrijedno
unitenja itave elektrane, kako ne bi bilo otkriveno.
Oboje pogledamo raunala.
to vas dvoje radite? Codvjev glas vrati se u prijamnike.
Ma nali smo nekakvu prostoriju, rekoh i...
Nastavite dalje, prekine me Cody. Profa i Abraham su naletjeli na neke straare pa
su ih morali ubiti. Sreeni su i tijela su im sakrivena, ali uskoro e primijetiti da ih nema. Ako
imamo sree, ostalo nam je jo pet minuta prije no to netko shvati da su nestali pri obilasku.
Opsujem kopajui po depu.
118

to je to? upita Megan.


Opa eksplodirajua kapisla koju sam dobio od Dijamanta, odgovorim. elim vidjeti
rade li. Nervozno uzmem elektronski selotejp kako bih privrstio maleni, valjkasti predmet
na eksploziv koji smo pronali ispod poda. U depu sam imao njegov detonator onaj nalik
na olovku.
Prema mapi koju nam je dala Tia, ree Megan, samo smo dvije prostorije udaljeni od
dijela za skladitenje baterija, ali smo malo ispod njega.
Razmijenimo pogled pa se podijelimo pretraujui sobu. Moda nemamo mnogo
vremena, ali morali smo barem pokuati otkriti kakve je informacije krilo ovo mjesto. Megan
je otvorila kliznu ladicu i izvukla rukohvat fascikala. U trenu sam otvarao i ostale ladice na
stolu. U jednoj je bilo nekoliko ipova s podacima. Zgrabim ih i mahnem njima prema
Megan, a onda ih ubacim u njezinu naprtnjau. Ona pak ubaci fascikle, pa pretrai drugi stol,
dok sam ja podigao ruku prema desnom zidu i napravio nam prolaz.
Skrivena je soba bila na pola puta izmeu katova, pa nisam bio siguran kako e se to
odnositi na ostatak zgrade. Napravio sam rupu na zidu u smjeru u kojem smo eljeli ii, ali
pokraj stropa.
Otvorila se u sobu na treem katu, ali u ravnini poda. Stoga je bilo preklapanja izmeu
nae skrivene sobe i treeg kata. Brzim pogledom na mapu ustanovio sam kako su sakrili
sobu. Na planu je otvor lifta prikazan neto veim no to je stvarno bio. Takoer je sadravao
okno za odravanje, kojeg zapravo nije bilo to je pojanjavalo nedostatak rukohvata u
otvoru lifta. Graevinari su pretpostavljali da e koridor za odravanje osigurati nain za
servisiranje liftova, ne znajui da e na to mjesto doi tajne sobe.
Megan i ja se uspnemo kroz rupu na trei kat. Presijeemo kroz tu sobu neku vrstu
konferencijske prostorije i prijeemo u drugu, koja je bila nadzorna postaja. Raznesem zid i
otvorim prolaz u dugako, skladino podruje s niskim stropom. To je bila naa meta: soba u
kojoj su se uvale baterije.
Uli smo, ree Megan Codyju dok smo uskakali unutra. Soba je bila puna polica na
kojima su bili razliiti komadi elektrine opreme, od kojih nas nijedan nije zanimao.
Krenusmo u drugome smjeru, urno pretraujui.
Sjajno, ree Cody. Baterije moraju biti tu negdje. Traite cilindre oko pedalj irine i
visoke poput izme.
Ugledam neke velike skladine ormare na najudaljenijem zidu, s lokotima na vratima.
Moglo bi biti tamo, pokaem Megan, krenuvi prema njima. Na brzaka se tenzorima
pozabavim oko lokota, pa otvorim vrata dok mi se ona pridruila. U jednom ormaru bila je
visoka hrpa zelenih cilindara, poslaganih bono jedni na druge. Pomalo su podsjeali na
kriance male pivske limenke i akumulatora za automobil.
To su baterije, ree Cody s olakanjem. Napola sam brinuo da ih nee biti. Sva srea
da sam ponio u misiju svoju djetelinu s etiri lista.
Djetelinu s etiri lista? zasmije se Megan dok je vadila neto iz naprtnjae.
Naravno. Iz domovine.
Djetelina predstavlja Irsku, Cody, a ne kotsku.
Znam, ree Cody ne popustivi ni za tren. Morao sam ubiti jednog Irca da bih se
domogao svoje.
Izvukao sam jednu od baterija. Nisu teke kao to sam mislio da e biti, rekoh.
Jesmo li sigurni da e imati dovoljno snage za pokretanje Gaussice? To udo treba puno
energije.
119

Baterije je napunio sam Spajatelj, ree Cody u mojem uhu. Daleko su monije od
bilo ega to moemo napraviti ili kupiti. Ako s njima ne proradi, nee ni sa ime drugim.
Ponesite koliko god moete.
Moda nisu bile teke kao to sam mislio, ali jo su uvijek bile nezgrapne za noenje.
Ispraznili smo Meganinu naprtnjau od ostatka opreme, pa izvukli manju vreu koja je bila na
njezinom dnu. Uspio sam smjestiti etiri baterije u naprtnjau, dok je Megan preselila u manju
torbu ostatak nae opreme, nekoliko eksplozivnih naboja, konopce i neto streljiva.
Bile su tu i laboratorijske kute za maskiranje. Ostavio sam ih vani pretpostavljao sam
da ih neemo trebati za bijeg.
Kako su Profa i Abraham? upitam.
Krenuli su van, ree Cody.
A nae povlaenje? Profa je rekao da ne idemo nazad kroz otvor lifta.
Imate one laboratorijske kute? upita Cody.
Naravno, odgovori Megan. Ali ako idemo kroz hodnike, mogli bi nam snimiti lica.
To je rizik koji moramo preuzeti, ree Cody. Prva eksplozija kree za dvije minute.
Nabacimo na sebe kute, pa se sagnem i dopustim Megan da mi pomogne navui
naprtnjau s baterijama. Bila je teka, ali sam se i dalje mogao relativno dobro kretati. Megan
je obukla svoju kutu.
Dobro je izgledala u njoj, kao to bi izgledala u bilo emu. Prebaci manji ruksak preko
svojih ramena pa odmjeri moju puku.
Moe se rastaviti, kaem joj, izvukavi kundak iz puke, a zatim i spremnik, pa
izbacim metak iz cijevi. Zakoim je za svaki sluaj, a dijelove ubacim u njezin ruksak.
Kute su bile proivene logom Stanica Sedam, a oboje smo imali i lane sigurnosne
kartice. Ova nas maska ne bi mogla uvesti osiguranje je bilo previe strogo ali u trenutku
kaosa, trebali bismo moi izai.
Zgrada se zatrese uz zlokobnu tutnjavu eksplozija broj jedan. Bila je namijenjena za
pokretanje evakuacije, a ne zato da nanese stvarnu tetu.
Kreni! prodere se Cody u nae ui.
Razmrvim bravu na vratima prostorije, pa oboje izletimo na hodnik. Ljudi su virili kroz
vrata izgleda da je ovo bio radian kat, ak i nou. Neki od njih bili su istai u plavim
odorama, a drugi su bili tehniari u laboratorijskim kutama.
Eksplozija! trudio sam se doimati uspanieno. Netko napada zgradu!
Kaos krene trenutano, i ubrzo smo se nali u gomili koja je bjeala iz zgrade.
Tridesetak sekundi kasnije, Cody pokrene drugu eksploziju, na gornjem katu. Prizemlje se
zatrese, a u hodniku oko nas ljudi ponu vritati, zurei prema stropu. Tuce ljudi stiskalo je
malena raunala ili aktovke.
Zapravo nije bilo razloga za paniku. Ove prve eksplozije bile su postavljene na
nenastanjenim lokacijama i nee sruiti zgradu. Bit e etiri takve eksplozije, postavljene
kako bi se civile izvelo iz kompleksa. Tada mogu poeti prave eksplozije.
Naglo smo jurili kroz hodnike i niza stubita, pazei da pognemo glave. itavo se
mjesto inilo nekako udnim i, dok smo trali, sinulo mi je o emu je rije. Zgrada je bila
ista. Katovi, zidovi, prostorije... sve previe isto. Bilo je previe mrano da to uoim ranije,
kad smo ulazili, ali na svjetlu se doimalo potpuno hladnim. Podzemne ulice nisu nikada bile
tako iste. Nije se inilo normalnim da je ita tako izribano i toliko uredno.

120

U trku mi je postalo jasno da je mjesto dovoljno veliko da bilo koji zaposlenik ne moe
poznavati sve druge koji su tamo radili, i premda su nam pijuni dojavili da zatitari imaju
fotografije svih zaposlenika u portfoliju, koje provjeravaju kroz sigurnosne ureaje, nitko nas
nije zaustavio.
Veina zatitara trala je zajedno s rastuom gomilom, jednako zabrinuti radi eksplozija
kao i svi ostali, to je jo vie smanjilo moja strahovanja.
itava grupa sjuri se dolje niz posljednji red stuba i pohrli u lobi. to se zbiva? povie
zatitar. Stajao je uz izlaz s orujem u rukama i ciljao. Je li netko primijetio neto?
Epik! ree Megan bez daha. Odjeven u zeleno. Vidjela sam ga kako ide kroza
zgradu, ispaljujui strujne udare!
Trea eksplozija protrese zgradu, a slijedila ju je serija manjih. Druga grupa ljudi
preplavi stube i hodnik u prizemlju.
Straar opsuje, pa uini najpametnije to je mogao. I on potri. Od njega se nije
oekivalo da se suoi s Epikom dapae, mogao je zbog toga nadrapati, ak ako je Epik radio
protiv elinog Srca. Obini ljudi ne diraju Epike. Kraj prie. U Podijeljenim Dravama to je
bio zakon, vei od bilo kojega drugog. .
Izbijemo iz zgrade na dvorite. Osvrnem se i ugledam stup dima koji se dizao s
enormno visoke konstrukcije. U trenutku dok sam gledao, pokrene se nova serija manjih
eksplozija na gornjem redu prozora, bljeskajui zeleno. Profa i Abraham nisu samo postavili
bombe, priredili su pravi lajtou.
Stvarno je Epik, zadihano e ena pored mene. Tko bi bio tako budalast...
Osmjehnem se Megan, i pridruimo se poplavi ljudi koja je trala prema vratima u zidu
koji je okruivao postrojenje. Straari su pokuali tamo zadrati ljude, ali kada je odjeknula
nova eksplozija, popustili su i otvorili vrata. Megan i ja slijedili smo ostale i izili van, na
tamne gradske ulice, ostavljajui tinjajuu zgradu iza sebe.
Sigurnosne kamere jo rade, izvijestio nas je Cody preko otvorenog kanala. Zgrada
se jo evakuira.
ekaj s posljednjom eksplozijom, mirno e Profa. Ali ispali letke.
Zauje se slabiji pucanj otraga, i znao sam da s vrha zgrade prema gradu sada lepraju
leci koji obavjetavaju kako je stigao novi Epik. Nazvali smo ga Reflektor ja sam mu
izabrao ime. Letak je bio prepun propagandnih poziva koji su izazivali elino Srce da se
pokae, tvrdei da je Reflektor novi gospodar Newcaga.
Megan i ja stigli smo do naeg vozila prije no to je Cody objavio kraj. Ubacim se na
vozako mjesto, ali i Megan krene kroz ista vrata, gurajui me na suvozako.
Mogu voziti, rekoh.
Uspio si unititi zadnji auto, vozei samo kroz jedan blok, Poklekli, kae ona,
pokrenuvi motor vozila.
Mislim da si sruio dva prometna znaka i ini mi se da se prisjeam ostataka
kontejnera kada smo bjeali.
Na usnama joj je zatitrao traak osmijeha.
Nije bila moja greka, rekoh, uzbuen zbog naeg uspjeha, dok sam se osvrtao i
gledao Stanicu Sedam to se uzdizala na mranom nebu. Ti su kontejneri to doista traili.
Uobraeni papci.
Okidam najveu, ree mi Cody u uho.
Zgradom zaori rafal eksplozija, vjerojatno ukljuivi i eksploziv koji smo postavili
Megan i ja. Zgrada se zatrese, a vatra izleti kroz prozore.
121

Ha, ree Cody zbunjeno, nije je sruilo.


To je dovoljno, ree Profa. Nestao je dokaz o naem upadu, a stanica nee tako skoro
proraditi.
Istina, ree Cody. Osjetio sam razoaranje u njegovu glasu. elio bih da je samo
zeru dramatinije.
Izvuem iz depa olovku-detonator. Vjerojatno nee nita napraviti eksploziv koji
smo postavili na zid, vjerojatno je ve aktivirao one u podu. Ipak, kliknem vrhom olovke.
Sljedea je eksplozija bila deset puta jaa od prethodnih. Auto nam se zatrese, a
krhotine se raspre po itavom gradu, bacajui dolje prainu i komadie kamenja. Megan i ja
se na vrijeme okrenemo u naim sjedalima i ugledamo zgradu kako pada uza zastraujui
zvuk razaranja.
Vau, ree Cody. Vidi ti ovo. Valjda je eksplodirao neki od akumulatora.
Megan oine pogledom mene, pa olovku, a onda zakoluta oima. U sekundi smo se
utrkivali niz cestu, u suprotnom smjeru od vatrogasnih kamiona i vozila hitne pomoi, jurei
prema mjestu sastanka s ostalim Osvetnicima.

122

DIO
TREI

123

23
Zastenjem, vukui konopac preko ruke. Kukavni cvile dolazio je sa svakim potezom
kolotura za povlaenje, kao da sam rastezao nekog nesretnog mia na spravi za muenje,
uivajui pritom pri svakom okretaju.
Konstrukcija je bila postavljena oko tunela u Osvetnikom brlogu, koji je bio jedini ulaz
i izlaz u nj. Prolo je pet dana od napada na elektranu, a veinu tog vremena smo se pritajili,
planirajui sljedei potez napad na Spajatelja, kako bismo sredili Specijalce.
Abraham se ba vratio iz nabave, to je znailo da sam prestao biti jedan od lanova
tima tenzor strunjaka i postao izvorom besplatne tinejderske radne snage.
Nastavio sam povlaiti dok mi je znoj kapao s ela, probijajui se kroz majicu s kratkim
rukavima. Konano se iz dubine otvora pojavi sanduk i Megan ga skine s daske s kotaima i
odnese u sobu. Ispustim ue, vraajui ga zajedno s daskom na kotaima nazad niz tunel,
kako bi Abraham mogao privezati novi sanduk s namirnicama.
Hoe ti iduu? upitam Megan, briui elo runikom.
Ne, polako kae. Stavila je sanduk na runa kolica i odvezla ga na hrpu s ostalima.
Sigurna si? upitam dok me probadalo u rukama.
Ba ti dobro ide, ree ona. A to je i dobra tjelovjeba. Namjestila je sanduk i sjela
na stolicu, podigavi noge na stol i srui limunadu dok je itala knjigu na mobitelu.
Odmahnem glavom u nevjerici. Bila je nevjerojatna. Razmiljaj o tome kao o
kavalirtini, odsutno e Megan, lupkajui ekran kako bi prelistala tekst. Zatita bespomone
djeve od boli i tako to.
Bespomone? upitam, ba kada je Abraham zazvao. Frknem, pa stanem nanovo vui
konopac.
Trne ramenima. Na apstraktan nain.
Kako netko moe biti apstraktno bespomoan?
Zahtijeva dosta truda, ree ona srui sok. Samo se doima laganim. Ba ko
apstraktna umjetnost.
Progunam Apstraktna umjetnost? hvatajui konopac.
Naravno. Zna, tip naslika crnu liniju na platnu, nazove je metafora i proda je za
milijune.
To se nikad nije desilo.
Pogleda me iznenaeno. Naravno da jest. Zar nisi uio o apstraktnoj umjetnosti u
koli?
kolovao sam se u Tvornici, rekoh. Osnove matematike, itanje, geografija, povijest.
Nije bilo vremena nizato drugo.
Ali prije toga? Prije Nevolje.
Imao sam osam godina, kaem. I ivio sam u centru Chicaga, Megan. Moja se
edukacija uglavnom odnosila na to kako izbjegavati bande i kako drati pognutu glavu u
koli.
To si uio kada si imao osam? U osnovnoj koli?
124

Potvrdim i nastavim vui. Izgleda da ju je muilo to to sam rekao, iako priznajem da


sam bio zabrinut zbog njenih rijei. Ljudi nisu stvarno plaali toliko novca za neku tako
banalnu stvar, zar ne? Zaprepastilo me to. Prije Nevolje ljudi su bili poprilino udni.
Uvuem sljedei sanduk, a Megan skoi sa stolice kako bi ga skinula. Nisam mislio da
je uspijevala mnogo proitati, ali ini se da je prekidi nisu brinuli. Promatrao sam je, uzevi
veliki gutljaj vode.
Stvari izmeu nas su postale... drugaije, nakon njezine ispovijesti u prolazu za lift. Na
mnogo se naina u mojoj blizini osjeala oputenije, to mi nije imalo previe smisla. Ne bi li
stvari trebale biti udnije? Znao sam da nije podupirala nau misiju. Osjeao sam da je to jako
vano.
Istina, stvarno je bila profesionalka. Nije se slagala s time da elino Srce bude ubijen,
ali nije zbog toga napustila Osvetnike, ili barem zatraila preseljenje u drugu Osvetniku
eliju. Nisam znao koliko takvih uope ima izgleda da su to znali jedino Tia i Profa no
postojala je barem jo jedna.
U svakom sluaju, Megan je ostala u igri i nije dopustila osjeajima da je ometu u
obavljanju posla. Moda se nije slagala da elino Srce mora umrijeti, ali iz onoga to sam
izvukao iz nje, vjerovala je u borbu protiv Epika. Bila je nalik na vojnika koji je vjerovao da
neke borbe nisu taktiki vrijedne, ali je dovoljno podravao generale da bi se svejedno borio.
Zbog toga sam je potovao. Gromovi i munje, sve mi se vie i vie sviala. A premda u
posljednje vrijeme nije bila posebno njena prema meni, sada vie nije bila ni neprijateljski
raspoloena niti hladna. To mi je ostavilo prostora da poradim na nekoj aroliji zavoenja.
Kad bih je barem znao.
Stavila je kutiju na mjesto, dok sam ja ekao Abrahama da mi ponovo signalizira kada
mogu poeti s vuom. Umjesto toga pojavio se na ulazu u tunel i poeo otkopavati sustav za
vuu. Njegovo rame, ranjeno puanim hitcem, zalijeeno je uz pomo odkoditelja, naprave
koju su Osvetnici upotrebljavali za brzo zacjeljivanje rana.
Nisam znao mnogo o njoj, iako sam o tome razgovarao s Codyjem on ju je zvao
posljednja od tri. Tri komada nevjerojatne tehnologije koju je Profa donio Osvetnicima iz
doba kada je bio znanstvenik. Tenzori, jakne i odkoditelj. Iz onoga to mi je Abraham rekao,
shvatio sam da je Profa razvio svaku od tih tehnologija, a onda ih ukrao iz laboratorija u
kojem je radio, s namjerom da zapone vlastiti rat protiv Epika.
Abraham je sloio posljednje dijelove sustava za vuu.
Jesmo li napokon zavrili? upitam.
Doista jesmo.
Prebrojio sam sanduke i bilo ih je vie od ovoga.
Istina, ali drugi su preveliki da bi stali u tunel, ree Abraham. Cody e ih dovesti
okolo u hangar.
Tako su nazivali mjesto na kojem su uvali svoja vozila. Bio sam tamo; ogromna
prostorija s nekoliko parkiranih automobila i kamionom. Hangar nije bio ni priblino osiguran
kao ovo sklonite morao je imati prilaz gornjemu gradu i nije mogao biti dio donjih ulica.
Abraham se doee do hrpe sanduka koje smo spremili u sklonitu. Protrljao je bradu,
pregledavajui ih. Mogli bismo ovo i raspremiti, ree on. Imamo jo sat vremena.
Prije ega? upitam, pridruivi mu se kod sanduka.
Nije odgovorio.
Ovih si dana esto izbivao, primijetim.
Ne odgovori.
125

Nee ti rei gdje je bio, Poklekli, ree Megan iz svoje oputene pozicije kod stola.
Navikni se na to. Profa ga esto alje na tajne zadatke.
Ali... uvrijeeno u ja. Mislio sam da sam zasluio svoje mjesto u timu.
Ne oajavaj, Davide, ree Abraham, dohvativi polugu kako bi otvorio jedan od
sanduka. Ne radi se o povjerenju. Moramo neke stvari drati u tajnosti, ak i unutar tima, u
sluaju da netko od nas padne u zarobljenitvo. elino Srce ima naina da doe do onoga to
netko krije nitko ne oekuje da Profa zna sve to mi ostali radimo.
Zvualo je razumno i zbog toga vjerojatno nisam znao nita o drugim Osvetnikim
elijama, no nije bilo manje neugodno. Kada je Abraham otvorio drugi sanduk, posegnem u
torbicu na boku i izvuem svoj tenzor. Rasprim njime drvene poklopce na nekoliko sanduka.
Abraham me pogleda podignutih obrva.
to je? upitam. Cody mi je rekao da nastavim vjebati.
Postao si prilino dobar, ree Abraham. Tada posegne u jedan od sanduka koji sam
otvorio i izvadi jabuku, koja je bila prekrivena piljevinom. Piljevina se rasula na sve strane.
Stvarno si dobar, nastavi on. Ali ponekad, poluga je uinkovitija, zar ne? Osim toga,
moda poelimo ponovo koristiti sanduke.
Frknem, ali se sloim. Bilo je jednostavno... ali i teko. Osjeaj snage koji sam pokazao
tijekom upada u elektrino postrojenje, bilo je teko zaboraviti. Otvaranje rupa u zidovima i
pravljenje rukohvata; bio sam kadar podrediti materiju svojoj volji. to sam se vie koristio
tenzorima, postajao sam sve uzbueniji zbog mogunosti koje su nudili.
Takoer je vano, nastavi Abraham, ne ostavljati tragove o tome to smo sposobni
initi. Zamisli da netko sazna za sve ovo, ha? Postao bi to drugaiji svijet, mnogo tei za nas.
Potvrdim i oklijevajui odloim tenzor. teta to smo morali ostaviti i onu rupu da je
vidi Dijamant.
Abraham nakratko zastane. Da, ree. Doista teta.
Pomogao sam mu raspremiti namirnice, a pridruila nam se i Megan, radei uobiajeno
efikasno. Ubrzo je sve nadgledala, govorei nam gdje da odloimo razliite prehrambene
artikle. Abraham je prihvaao njezine upute bez prigovora, iako je bila mlai lan tima.
Negdje na polovici raspremanja, Profa izae iz svoje sobe za planiranje. Krenuo je k
nama prouavajui papire u fasciklima.
Jesi li neto otkrio, Profo? upita Abraham.
Za poetak, do nas su doprle neke glasine, ree Profa, bacajui fascikl na Tijin stol.
itav grad bruji od vijesti o novom Epiku koji je doao izazvati elino Srce. Pola grada
pria o tome, dok se druga polovica sprema u podrume, ekajui da zapone okraj.
To je sjajno! rekoh.
Da. Profa se doimao zabrinuto.
to ne valja? upitam.
Potape fascikl. Je li ti Tia rekla to se nalazi na podatkovnim ipovima koje si donio
iz elektrane?
Odmahnem glavom, pokuavajui sakriti znatielju. Hoe li mi rei? Moda mi dopusti
naslutiti to je to Abraham radio nekoliko posljednjih dana.
Propaganda, ree Profa. Mislim da si pronaao sakriveno krilo vlade elinog Srca,
koje se bavi manipuliranjem javnosti. Spisi koje ste donijeli ukljuuju novinske objave, nacrte
glasina koje je trebalo zapoeti, i prie o raznim stvarima koje je uinio elino Srce. Veina
tih pria i glasina su izmiljene, barem koliko je Tia uspjela utvrditi.

126

Ne bi bio prvi vladar koji izmilja povijest prema svom nahoenju, primijeti
Abraham, pospremajui konzerviranu piletinu na jednu od polica, posebno izrezbarenih du
itavog zida stranje prostorije.
Ali zato bi elino Srce to radio? upitam, trljajui obrve. Mislim... praktiki je
besmrtan. Nije da mu je potrebno da izgleda monije no to doista jest.
Arogantan je, ree Abraham. Svi to znaju. Moe mu to vidjeti u oima, u nainu na
koji govori, u onome to ini.
Da, ree Profa. Upravo zbog toga su te glasine zbunjujue. Prie nisu namijenjene da
bi ga poduprle ili ako jesu, onda to radi na vrlo udan nain. Veina pria je o tome kakve je
zloine poinio, o ljudima koje je ubio te o zgradama ak i malim gradovima koje je
navodno izbrisao s lica zemlje. Ali nita se od toga zapravo nije dogodilo.
On sam iri glasine da je poklao grad prepun ljudi? upita Megan zabrinuto.
Barem koliko smo dosad otkrili, ree Profa. Pridruio nam se u slaganju polica.
Megan je prestala izdavati nareenja, sada kada je on bio s nama. Netko u konanici eli da
se elino Srce doima stranijim no to je doista.
Moda smo pronali neku vrstu grupe revolucionara, rekoh nadobudno.
Sumnjam, ree Profa. Unutar jedne od glavnih vladinih zgrada? S takvom vrstom
osiguranja? Osim toga, ono to si mi rekao navodi nas na pomisao da su straari znali za to
mjesto. Svejedno, veina tih pria popraena je dokumentacijom u kojoj stoji da ih je izmislio
osobno elino Srce. ak su zabiljeene njegove izmiljotine i potreba da ih potkrijepi lanim
injenicama.
Pravi se vaan, ree Abraham, i smilja te stvari u ovome trenutku njegova
ministarstva pokuavaju sve njegove izjave uiniti vjerodostojnima. Inae e izgledati
bedasto.
Profa potvrdi, a ja osjetim kao da mi je srce potonulo. Pretpostavio sam da smo nali
neto vano. Umjesto toga, jedino to sam otkrio bio je odjel posveen tome da u to boljem
svjetlu prikae elino Srce. Ili u jo stranijem. Ili neto slino.
Znai, elino Srce nije toliko lo koliko bi elio da mislimo, zakljui Abraham.
O, prilino je gadan, ree Profa. Zar ne, Davide?
Na svojoj dui ima vie od sedamnaest tisua potvrenih smrti, rekoh odsutno. Sve
je to u mojim biljekama. Mnogi su bili nevini. Ne mogu sve biti izmiljotine.
I nisu, ree Profa. On je gadna, zastraujua osoba. Samo eli biti siguran da emo
svi to dobro zapamtiti.
Prilino udno, doda Abraham.
Zaronim u sanduk sa sirevima, vadei u papir zamotane kolutove i slaui ih u
rashladno mjesto na drugom kraju sobe. Mnogo hrane koju su Osvetnici jeli, bile su stvari
koje si nikada nisam mogao priutiti. Sir i svjee voe. Veina hrane mora se uvoziti u
Newcago zbog mraka. Ovdje je bilo gotovo nemogue uzgajati voe i povre, a elino Srce
je oprezno i vrstom rukom nadgledao farme koje su okruivale grad.
Bila je to skupa hrana, na iju sam se konzumaciju zaas nauio. udno kako se to brzo
dogodilo.
Profo, rekoh stavljajui kolut sira u spremite, jesi li se ikada pitao bi li Newcago
moda bio gore mjesto bez elinog Srca nego to je s njim?
Na drugoj strani prostorije, Megan se naglo okrene prema meni kako bi me vidjela, ali
joj ne uzvratim pogled. Neu im rei to si kazala, stoga prestani buljiti u mene. Jednostavno
moram znati.
127

Vjerojatno bi bio, ree Profa. Barem nakratko. Gradska infrastruktura vjerojatno bi


se uruila. Ponestalo bi hrane. Bilo bi i pljaki, osim ako netko moan ne bi zauzeo mjesto
elinog Srca i osigurao podrku Specijalaca.
Ali...
eli svoju osvetu, sine? Pa, to je cijena. Neu to uljepavati. Trudimo se ne nakoditi
nevinima, ali kada ubijemo elino Srce, izazvat emo dosta patnje.
Sjednem pored rashladne rupe.
Nisi nikada razmiljao o tome? upita Abraham. Izvukao je iz koulje ogrlicu i trljao je
prstima. Svih ovih godina planiranja i pripreme za ubojstvo onoga koga mrzi, nisi nikada
razmotrio to e to znaiti za Newcago?
Porumenim i odmahnem glavom. Nisam. Onda... to emo uiniti?
Nastaviti prema planu, ree Profa. Na je posao odstraniti inficirano meso. Samo e
tada tijelo moi ozdraviti no u poetku e strano boljeti.
Ali...
Profa se okrene prema meni, i ja ugledam neto u izrazu njegova lica. Duboku
iscrpljenost, umor nekoga tko se borio u ratu, dugo i predugo. Dobro je za tebe da o tome
razmilja, sine. Samo razmiljaj. U redu je to brine. Budi se nou, u strahu od posljedica
svoje ideologije. init e ti dobro da shvati koja je cijena tvoje borbe.
Ipak, moram te na neto upozoriti. Nema odgovora koji trai. Nema dobrih izbora. Ili
podlonost tiraninu, ili kaos i patnja. Ja sam na kraju izabrao ovo drugo, iako mi je to iupalo
duu. Ako se ne budemo borili, ovjeanstvo e propasti. Polako emo postati ovce Epika,
robovi i sluge i nazadovati.
Ovdje se ne radi samo o osveti i naplati rauna, ve o opstanku nae vrste. O tome da
ovjek postane gospodar svoje sudbine. Odabrao sam patnju i neizvjesnost, umjesto da budem
pas.
Sve je to divno i dobro, ree Megan. Birati za samoga sebe. Ali Profo, ti ne bira
samo za sebe. Odluuje i za ostale u ovome gradu.
Odluujem. Profa baci nekoliko limenki na policu.
Na kraju, ree Megan, oni nee dobiti priliku biti gospodari svoje sudbine. Njima e
upravljati elino Srce ili e biti preputeni na brigu samima sebi barem dok ne stigne drugi
Epik i ponovo zavlada nad njima.
Onda emo ubiti i njega, tiho e Profa.
Koliko ih moe ubiti? upita Megan. Ne moe zaustaviti sve Epike, Profo.
Vjerojatno e se novi utaboriti ovdje. Misli da e biti bolji od elinog Srca?
Dosta, Megan, ree Profa. Ve smo razgovarali o tome i donio sam konanu
odluku.
Newcago je jedno od najboljih mjesta za ivot u Podijeljenim Dravama, nastavi
Megan, ignorirajui Profin komentar. Trebali bismo se usredotoiti na Epike koji su loi
upravitelji, i na mjesta gdje se loe ivi.
Ne, ree Profa, zvuei prilino grubo.
Zato ne?
Zato jer je ba to problem! otrese se. Svi priaju o tome kako je Newcago divan. Ali
nije divan, Megan. Dobar je samo kada se usporeuje s drugima! Da, postoje gora mjesta, ali
tako dugo dok se ova paklena rupa smatra idealnom, neemo se nikamo maknuti. Ne moemo
im dopustiti da nas uvjere kako je ovo normalno!

128

Zateena Probnim ispadom, Megan je stajala usred utihnule sobe. Sjeo sam pognuvi
ramena.
Ovo nije bilo onako kako sam zamiljao. Slavni Osvetnici, borci za pravdu. Nisam
nijedanput pomislio na krivnju koju nose, na svae i nesigurnost. Mogao sam uoiti u njima
isti onaj strah koji sam osjeao u elektrani. Brigu da bismo mogli pogorati stvari i zavriti
jednako loi kao i Epici.
Profa se povue, frustrirano maui rukama. uo sam kako platno uti dok se vraao u
svoju sobu za razmiljanje. Megan ga je promatrala kako odlazi, lica crvena od ljutnje.
Nije tako loe, Megan tiho e Abraham. Jo se doimao staloeno. Bit e sve u redu.
Kako to uope moe rei? upita ona.
Vidi, ne moramo pobijediti sve Epike, ree Abraham. I dalje je svojom tamnoputom
rukom drao lani s malim privjeskom to je visio s njega. Moramo samo izdrati dovoljno
dugo.
Neu sluati tvoje gluposti, Abrahame, ree Megan. Ne sada. Okrene se i napusti
spremite. Otpue u tunel koji je vodio dolje do elinih katakombi i nestane.
Abraham uzdahne, pa se okrene k meni. Ne izgleda dobro, Davide.
Muno mi je, rekoh iskreno. Mislio sam... pa, ako itko ima odgovore, mislio sam da
su to Osvetnici.
Pogreno si nas shvatio, ree Abraham, hodajui prema meni. Krivo si shvatio i
Profu. Ne pita krvnika za razlog zato njegova sjekira udara. A Profa je drutveni krvnik,
ratnik ovjeanstva. Drugi e doi graditi.
Ali zar te to ne mui? upitam ga.
Ne pretjerano, jednostavno odgovori Abraham, spremajui svoj lani. A osim toga,
ja gajim nadu koju drugi nemaju.
Sada sam mogao vidjeti privjesak koji je nosio. Bio je malen i srebrn, sa stiliziranim
slovom S na sebi. inilo mi se da sam odnekud poznavao taj simbol. Podsjetio me na mojeg
oca.
Ti si jedan od Vjernika, nagaao sam. uo sam za njih, iako nisam sreo ni jednoga.
Tvornica je odgajala realiste, a ne sanjare, a biti jedan od Vjernika znailo je biti sanjar.
Abraham kimne.
Kako jo uvijek moe vjerovati da e stii dobar Epik? upitam. Mislim, prolo je
vie od deset godina.
Deset godina nije mnogo, ree Abraham. Ako sagleda iru sliku stvari. Naime,
ljudski rod nije star kao vrsta, u usporedbi sa irom slikom! Heroji e doi. Jednom emo
imati Epike koji ne ubijaju, koji ne mrze i ne vladaju. Bit emo zatieni.
Idiot, pomislim. To mi je bila instinktivna reakcija, iako sam se odmah osjetio loe.
Abraham nije idiot. Bio je mudar ovjek, ili se do ovoga trenutka inio takvim. Ali... kako je
jo uvijek mogao misliti da e biti dobrih Epika? Takvo je razmiljanje odvelo mojeg oca u
smrt.
Ipak, tako ima barem neto emu se moe nadati, pomislim. Je li tako loe prieljkivati
neku mitsku skupinu herojskih Epika ekati ih da dou i spase nas?
Abraham stisne moja ramena i podari mi osmijeh, pa ode. Stajao sam, gledajui ga kako
se udaljava i slijedi Profu u sobu za razmiljanje, neto to nikada dosad nisam vidio. Ubrzo
sam zauo tihi razgovor.

129

Ponovo zatresem glavom. Razmiljao sam da nastavim s istovarom, ali jednostavno vie
nisam imao volje. Virnem u tunel to je vodio dolje do katakombi. Impulzivno uem u nj i
krenem potraiti Megan.

130

24
Megan nije daleko odmakla. Pronaao sam je na kraju tunela, kako sjedi na hrpi starih kutija,
tik izvan skrovita. Priem joj oklijevajui, a ona me oine sumnjiavim pogledom. Pogled joj
s vremenom omeka, pa se okrene i nastavi prouavati tamu pred sobom. Mobitel joj je bio
otvoren dokraja, kako bi dao to vie svjetla.
Popnem se na kutije pored nje i sjednem, ali nisam progovorio. elio sam imati neku
savrenu reenicu ali kao i obino nisam mogao smisliti nijednu. Nevolja je bila u tome da
sam se u biti slagao s Profom, iako sam se zbog toga osjeao krivim. Nisam bio dovoljno
kolovan da bih mogao predvidjeti to e se dogoditi s Newcagom ako mu lider bude ubijen.
Ali znao sam da je elino Srce zao. Nema suda koji e ga osuditi, ali ja sam imao pravo
traiti pravdu za ono to je uinio meni i mojima.
Tako sam samo sjedio, pokuavajui smisliti neku reenicu koja je nee uvrijediti i koja
nee zvuati jadno. Bilo je tee no to se inilo to je vjerojatno razlog zato sam u veini
sluajeva izgovarao ono to mi je prvo padalo na pamet. Kada bih zastao i probao razmisliti,
nikada ne bih uspio nita sroiti.
On je doista udovite, konano ree Megan. Znam da jest. Mrzim to to zvuim kao
da ga branim. Samo ne znam hoe li njegova smrt biti dobra za obine ljude koje pokuavamo
zatititi.
Sloim se s njom. Kuio sam, stvarno jesam. Opet smo utihnuli. Dok smo sjedili mogao
sam uti udaljene zvukove u prolazu, iskrivljene bizarnim sustavom i akustikom elinih
katakombi. Ponekad si mogao uti klokotanje vode, ako su se gradske odvodne cijevi nalazile
u blizini. Drugi sam se put mogao zakleti da sam uo takore, iako nisam znao od ega bi
ivjeli ovdje dolje. A koji put bih imao osjeaj da zemlja tiho stenje.
to su oni, Megan? Jesi li se ikada zapitala?
Misli na Epike? upita ona. Razliite su teorije.
Znam. Ali to ti misli?
Nije odmah odgovorila. Doista je mnogo ljudi imalo svoje teorije, i mnogi bi vam ih
rado iznijeli. Epici su idua razina ljudske evolucije, ili su kazna poslana od ovog ih onog
boga, ili su pak tuinci iz svemira. Ili rezultat vladinih tajnih projekata. Ili je sve to prevara i
zapravo se koriste tehnologijom kako bi se pravili da imaju moi.
Veina teorija padala je u vodu kada se usporedila s injenicama. Normalni su ljudi
stekli moi i postali Epici; nisu bili svemirci niti ita slino. Bilo je dovoljno konkretnih pria,
u kojima su lanovi neke obitelji pokazivali odreene moi. Znanstvenici su tvrdili da su
zbunjeni genetikom Epika, ali nisam znao mnogo o tim stvarima. Osim toga, veina
znanstvenika je dosad nestala ili su radili za jednog ili vie monih Epika.
Svejedno, postojalo je dosta smijenih glasina, ali to ih nije zaustavilo od irenja, a
vjerojatno i nee.
Mislim da su oni neka vrsta testa, ree Megan.
Namrtim se. Misli, religioznog?
Ne, ne testa vjere ili neega takvog, nastavi Megan. Mislim na test o tome to emo
poduzeti ako dobijemo moi. Enormne moi. to bi nam to napravilo? Kako bismo se s time
nosili?
131

Smrcnem. Ako su Epici primjer to bismo napravili s takvim moima, onda bolje da ih
nikada nismo dobili.
Zautjela je. Nekoliko trenutaka kasnije zaujem jo jedan neobian zvuk. Zviduk.
Okrenem se i iznenadim kada ugledam Codyja kako ee niz koridor. Bio je sam i iao
je pjeice, to je znailo da je ostavio u hangaru viliar kojim su se istovarivale kutije s
namirnicama.
Nosio je puku preko ramena i svoju bejzbolsku kapu proivenu s navodnim grbovima
njegova kotskog klana. Pozdravio nas je skidanjem kape.
Dakle... imamo tulum? upita. Provjeri potom mobitel. Vrijeme je za aj?
aj? upitam. Nisam te nikada vidio da pije aj.
Obino uzmem riblje tapie i vreicu ipsa od krumpira, objasni Cody. To je
britanska fora. Vi ste jenkiji pa ne moete to skuiti. Neto nije timalo s tom izjavom, ali
nisam dovoljno znao da bih ga prozvao.
emu te kisele face? upita Cody, skoivi na kutije pored nas. Vas dvoje izgledate
kao lovci na rakune za kinoga dana.
Vau, pomislim. Zato ja ne mogu smisliti ovakve upadice?
Profa i ja smo se posvaali, ree Megan uzdahnuvi.
Opet? Mislio sam da ste to prerasli. O emu je bilo ovaj put?
Nita o emu bih priala.
Poteno, poteno. Cody izvue svoj veliki lovaki no i pone si rezati nokte.
Nonik je u gradu. Ljudi ga posvuda primjeuju, prolazi kroza zidove, pretrauje
sklonita nitarija i niih Epika. Svi su na rubu.
To je dobro, kaem. Znai da je elino Srce ozbiljno shvatio prijetnju.
Moda, ree Cody. Moda. Jo nije nita rekao na izazov koji smo mu uputili, a
Nonik provjerava dosta obinih ljudi. elino Srce moda sumnja da mu netko pokuava
zadimiti ispod kilta.
Moda trebamo napasti Nonika, rekoh. Sada znamo to mu je slabost.
Moda je to dobra ideja, ree Cody, vadei tanki ureaj iz torbice na boku. Doda mi
ga.
to je to?
UV svjetiljka, ree. Pronaao sam mjesto koje ih prodaje ili barem arulje koje sam
umetnuo u svjetiljke i tako nam preradio nekoliko. Moramo biti spremni u sluaju da nas
Nonik iznenadi.
Misli da e doi ovamo? upitam.
Jednom e poeti s elinim katakombama, ree Cody. Moda je ve zapoeo. Imati
neosvojivu bazu ne znai mnogo, ako Nonik jednostavno odlui proi kroza zid i podaviti
nas na spavanju.
Ba vedre misli. Zadrhtim.
Sad mu se barem moemo oduprijeti, ree Cody, pruajui Megan jednu od
svjetiljaka. Ali mislim da smo jadno pripremljeni. Jo uvijek ne znamo koja je slabost
elinog Srca. to ako doista odgovori na Reflektorov izazov?
Tia e pronai odgovor, rekoh. Nala je hrpu tragova dok je otkrivala to je bilo u
bankinom trezoru.
A Pucanj? upita Cody. Nismo ni zapoeli planirati kako da se obraunamo s njim.
132

Pucanj, Visoki Epik, drugi tjelohranitelj elinog Srca. Megan me pogleda, oito
zainteresirana to u idue rei.
Pucanj nee biti problem, kaem.
To si rekao i ranije, dok si nam predstavljao itavu stvar. No jo nisi rekao zato.
Proao sam ovo s Tiom, rekoh. Pucanj nije ono to mislite da jest. Bio sam prilino
siguran u to. Doite, pokazat u vam.
Cody podigne jednu obrvu, ali nas krene pratiti dok sam puzao natrag kroz tunel. Profa
je ve znao to je pisalo u mojim biljekama, iako nisam bio siguran vjeruje li u njih. Znam
takoer da je planirao sastanak da porazgovaramo o Pucnju i Noniku, ali takoer sam znao i
da eka na Tiju prije no to pouri s planiranjem. Ako ne pronae odgovor na to kako ubiti
elino Srce, sve e ostalo biti nevano.
O tome nisam elio ni misliti. Odustati sada, samo zato jer mu nismo znali slabost... bilo
bi kao izvlaenje lota za desert u Tvornici, kad ostane kratak za samo jedan broj.
Ali to nije bilo bitno, jer se Pete ve uuljao i ukrao deserte, tako da nitko nije dobio
nita ak ni Pete, jer je ispalo da deserta nikada nije ni bilo. Ili tako nekako. Ovo je metafora
na kojoj jo radim.
Na vrhu tunela povedem Codyja do kutije u kojoj smo drali moje biljeke. Prelistam ih
u nekoliko minuta, primijetivi da nas je Megan slijedila. Izraz lica joj se nije dao proitati.
Zgrabim fascikl o Pucnju i donesem ga do stola, rairivi nekoliko slika.
to zna o Pucnju?
Vatreni Epik, ree Cody, pokazujui prstom na fotografiju. Prikazivala je figuru
sainjenu od plamenova toliko intenzivne vatre da je zrak oko nje treperio. Nijedna fotografija
nije mogla zabiljeiti Pucnjev lik, jer je bio sazdan od istog plamena. Zapravo, svaka
fotografija koju sam izvadio prikazivala ga je u toliko arkom plamenu da se slika uvijek
zamutila.
Ima standardne moi vatrenog Epika, ree Megan. Moe se pretvoriti u vatru
zapravo, gotovo itavo vrijeme ostaje u formi vatre. Moe letjeti, izbacivati vatru iz ruku i
manipulirati postojeim plamenovima. Stvara oko sebe intenzivno toplinsko polje, sposobno
za rastapanje metaka iako su mu teko mogli nauditi ak i da se nisu rastapali. To je tipini
vatreni Epik.
Previe tipini, rekoh. Svaki Epik ima neki svoj hir. Nitko nema potpuno isti portfelj
moi. To mi je bio prvi trag. Evo i drugih dokaza. Potapem seriju fotografija svaka je bila
prikaz Pucnja snimljen nekog drugog dana, obino s elinim Srcem i njegovim podanicima.
Nonik je esto odlazio u misije, pa bi Pucanj obino ostajao blizu elinog Srca, kako bi
nastupio kao prvi tjelohranitelj.
Vidite li? upitam.
Vidimo li to? upita Cody.
Ovdje, rekoh, pokazujui na ovjeka koji je stajao pored straara elinog Srca na
jednoj od fotografija. Bio je mrav i svjee obrijan i nosio je obino odijelo, zatamnjene
naoale i eir sa irokim obodom koji mu je zasjenjivao lice.
Pokaem na iduu fotografiju. I na njoj je bila ista osoba. Dodam jo jednu. Pa iduu.
Na svim fotografijama bilo mu je teko nazrijeti lice nijedna od njih nije bila usredotoena
specijalno na njega, a eir i sjene nekako su ga uvijek pritajili.
Ova je osoba uvijek u blizini kada se pojavljuje Pucanj, rekoh. To je sumnjivo. Tko
je on i to radi tu?
Megan se namrti. Na to cilja?
133

Ovdje, kaem, pogledajte ovo. Izvadio sam pet fotografija, brzu seriju snimaka koja
je ovjekovjeila par trenutaka. Bio je to prizor elinog Srca kako leti kroz grad s procesijom
svojih podanika.
Radio je to ponekad. Iako je uvijek izgledao kao da ide na neko vano mjesto, sumnjao
sam da se radi tek o njegovoj zamisli parade.
Nonik i Pucanj bili su s njim, lebdei oko tri metra iznad zemlje. itav palir
automobila vozi se ispod njih, poput vojnog konvoja. Nisam mogao izdvojiti ni jedno lice,
iako sam oekivao da je onaj sumnjivac meu njima.
Pet slika. etiri od njih prikazivale su trio Epika kako lete jedan do drugoga. A na
jednoj od njih tono u sredini scene Pucnjev oblik se zamaglio i postao proziran.
Pucanj moe postati bestjelesan kao Nonik? nagaao je Cody. Ne, rekoh. Pucanj
nije stvaran.
Cody zatrepe. to?
Nije stvaran. Barem ne na nain kako mi to zamiljamo. Pucanj je iznimno
komplicirana i nevjerojatno pametna iluzija. Pretpostavljam da je osoba koju smo gledali na
tim fotografijama, ovaj to nosi odijelo i eir, pravi Epik. On je iluzionist, sposoban
upravljati svjetlom kako bi stvarao sliku, poput Refleksiane samo na mnogo monijoj razini.
Stvarni Pucanj i elino Srce zajedno su smislili ideju o lanom Epiku, na isti nain na koji
smo mi osmislili Reflektora. Na ovim fotografijama uhvaen je trenutak ometanja, kada se
stvarni Epik nije dovoljno koncentrirao na svoju iluziju, pa je ova zatitrala i gotovo nestala.
Lani Epik? ree Megan, ne vjerujui. Koji je smisao toga? elino Srce nema
potrebu za time.
Psihologija elinog Srca pomalo je udna, rekoh. Vjeruj mi. Kladim se da ga
poznajem bolje od bilo koga, osim njegovih najbliih saveznika. On je arogantan, kao to je
rekao Abraham, ali je takoer i paranoian. Veini onoga to ini svrha je da ostane na vlasti,
da dri ljude u poslunosti. Seli lokacije svojih spavaonica. Zato bi to radio? Imun je na
ozljede, zar ne? Paranoian je i uplaen da netko ne otkrije njegovu slabost. Unitio je itavu
banku, i mogli smo samo nagaati kako je ranjen.
Mnogo bi Epika uinilo isto, primijeti Cody.
To je stoga to je veina Epika jednako paranoina. Razmisli, koji je bolji nain za
iznenaditi mogueg atentatora nego ga natjerati da se priprema za Epika kojeg uope nema?
Ako su sve svoje vrijeme potroili na pripremu za mogue unitenje Pucnja, a onda umjesto
njega naiu na iluzionista, bit e totalno nespremni.
I hoemo, ako si u pravu, ree Cody. Boriti se protiv iluzionista je gadno. Mrzim
kada ne mogu vjerovati vlastitim oima.
Gledaj, Epik iluzionist ne moe pojasniti ba sve, ree Megan. Zabiljeeni su
dogaaji kada je Pucanj rastapao metke.
Pucanj je uinio da metci nestanu u dodiru s iluzijom; napravio je privid rastopljenih
metaka koji padaju na tlo. Kasnije je neki od podanika elinog Srca razbacao stvarno
rastopljene metke kao dokaz. Uzeo sam jo par slika. Imam dokaz da su upravo to radili.
Imam brda dokumentacije o tome, Megan. Slobodno ih sve proui. Tia se sigurno slae sa
mnom.
Uzeo sam jo nekoliko fotografija s hrpe. Uzmi ovo. Ovdje imamo fotografije trenutka
kada je Pucanj navodno spalio zgradu do temelja. Ove sam fotke sam napravio: vidi kako
izbacuje vatru?
Ako pogleda tragove palea na zidovima idueg dana, koji su na sljedeoj seriji slika,
vidjet e da se razlikuju od onoga koji je Pucanj stvorio. Ekipa radnika je po noi napravila
134

prave tragove palea. Raistili su sve s mjesta dogaaja, pa nisam mogao napraviti i njihove
slike, ali idueg dana dokaz je postao jasan.
Megan je izgledala duboko zabrinuta.
to je? upita Cody.
Tono je kako si rekao, kae. Iluzionist. Iritantni su. Samo se nadam da se neemo
morati suoiti s nekim od njih.
Mislim da neemo morati, kaem. Razmislio sam o svemu i, unato Pucnjevoj
reputaciji, ne doima mi se previe opasnim. Ne mogu mu pouzdano pripisati ni jedno
ubojstvo, a i rijetko kada se sukobljava. Sigurno zbog toga to je oprezan da ne otkrije to je u
stvarnosti. Sve su injenice u ovom fasciklu. im se Pucanj pojavi, sve to moramo napraviti
je ubiti onoga tko stvara iluziju ovog tipa s fotografija i sve e iluzije nestati. Ne bi smjelo
biti previe teko.
Mogao bi biti u pravu to se tie iluzija, ree Cody, prouavajui jo jedan niz
fotografija. Ali nisam siguran da ih ova osoba stvara. Ako je Pucanj pametan, stvorio bi
iluziju, a sebe uinio nevidljivim.
Moda ne moe, rekoh. Nisu svi iluzionisti sposobni za to, ak ni oni moniji.
Oklijevao sam trenutak. Ali u pravu si. Ne moemo sa sigurnou tvrditi tko stvara lanog
Pucnja, no jo uvijek mislim da on ne bi trebao biti problem. Sve to moramo napraviti je
uplaiti ga namjestiti stupicu koja e otkriti da laira iluziju. Pod prijetnjom da e biti
razotkriven, kladim se da e se slomiti. Iz onoga to sam mogao zakljuiti o njemu, ini mi se
kao poprilina kukavica. Cody zamiljeno kimne.
Megan odmahne glavom. Mislim da ovo shvaa olako. Zvuala je ljutito. Ako je
elino Srce itavo vrijeme vukao sve za nos, onda je mogue da je Pucanj mnogo opasniji
no to mislimo. Neto me mui u vezi s ovim: mislim da nismo spremni za to.
Trai izgovor kako bi otkazala ovu misiju, rekoh iznerviran zbog nje.
To nisam rekla.
Nisi ni trebala. To...
Prekinuo me pokret u tunelu skrovita, pa se okrenem na vrijeme kako bih ugledao Tiju
koja se provlaila, odjevena u stare traperice i Osvetniku jaknu. Koljena su joj bila pranjava.
Ustala je smijeei se.
Pronali smo.
Srce mi poskoi u grudima i ispali kroz moje tijelo neto nalik na elektrini udar.
Slabost elinog Srca? Otkrila si to je?
Ne, ree ona, dok su joj oi sjajile od uzbuenja. Ali ovo e nas odvesti do odgovora.
Nala sam.
to to, Tia? upita Cody.
Bankin trezor.

135

25
Prvi sam put poela razmiljati o toj mogunosti kada si nam ispriao svoju priu, Davide,
kae Tia. itav tim Osvetnika pratio ju je niz tunele u eline katakombe. I to sam vie
istraivala banku, postajala sam sve znatieljnija. Ima tu neobinosti.
Neobinosti? upitam. Okupljena grupa oprezno se kretala, s Codyjem na elu i
Abrahamom koji nam je uvao zaelje. Zamijenio je svoj lijepi mitraljez sa slinim, samo ne s
toliko razliitih ukrasa.
Osjeao sam se prilino sigurno s njim na zaelju. Ovi uski prolazi inili su takvu
automatsku puku posebno ubojitom za svakoga tko bi nam se pokuao pribliiti: zidovi bi
djelovali kao rubovi flipera pa Abraham ne bi imao nikakvih problema da ih malo stiha.
Kopai, ree Profa. Nalazio se s moje strane. Nije im bilo doputeno da iskapaju
podruje gdje je stajala banka.
Tono, ree Tia ustro. Vrlo neuobiajeno. elino Srce jedva im je davao ikakve
upute. Dokaz je tome kaos u ovim niim katakombama: njihovo ih je ludilo inilo tekima za
kontroliranje. Ali jedno je nareenje izdao: podruje ispod banke mora biti ostavljeno na
miru. Ne bih o tome dvaput razmislila da nije bilo tvojega opisa, da je elino Srce veinu
glavne prostorije banke pretvorio u elik do trenutka kada je tog popodneva stigla Tekta.
Njezine moi imaju dva dijela, i to...
Da, rekoh, previe uzbuen, a da se ne umijeam. Tekta ena koju je elino Srce
doveo da pokopa banku nakon to sam pobjegao. Znam. Dualizam moi srastanje dviju
drugorazrednih sposobnosti koje ine jednu prvorazrednu.
Tia se nasmije. itao si moje biljeke o klasifikacijskim sustavima.
Mislio sam da bismo se mogli koristiti istom terminologijom. Slegnem ramenima.
Nije mi bio problem prebaciti se.
Megan me pogleda, s trakom osmijeha u kutovima usana. to je? upitam.
treber.
Nisam...
Fokusiraj se, sine, ree Profa, otro pogledavi Megan, ije su oi bile sjajne od
smijeha. Osjeam sklonost prema treberima.
Nisam rekla da je ja ne osjeam, tiho doda Megan. Samo me zabavlja svaki put kada
se netko pretvara da je neto to zapravo nije. Svejedno, pomislim. Tekta je bila prvoklasni
Epik, prema Tijinoj klasifikaciji, bez prednosti besmrtnosti. To ju je inilo monom, ali i
ranjivom. Morala je to znati: kada je nekoliko godina ranije pokuala osvojiti Newcago, nije
imala nikakve anse.
Svejedno, bila je Epik s nekoliko manjih moi, povezanih zajedno, kako bi nastalo neto
to je izgledalo kao jedna, mnogo impresivnija mo. U njezinom sluaju, mogla je pomicati
zemlju ali samo ako nije bila previe stvrdnuta. Meutim, imala je i sposobnost da pretvara
obino stijenje i zemlju u neto nalik na pjeanu prainu.
Ono to je izgledalo kao da proizvodi potres, zapravo je bilo omekavanje tla i
povlaenje zemlje. Postojali su Epici koji su stvarno proizvodili potrese, ali ironino, oni su
imali manje moi ili barem manje korisnih. Jai meu njima mogli su unititi itav grad

136

svojim moima, ali nisu mogli zakopati jednu jedinu zgradu ili grupicu ljudi ako to poele.
Tektonske ploe djeluju na velikoj povrini koja ne doputa preciznost.
Zar ne vidite? upita Tia. elino Srce je pretvorio glavnu prostoriju u banci zidove,
vei dio stropa i pod u elik. Onda je Tekta omekala zemlju ispod banke i pustila je da
potone. Malo sam razmiljala, postoji ansa da...
... da je jo uvijek tamo, tiho kaem. Skrenuli smo za ugao u katakombama, a onda
Tia istupi naprijed, odmiui komade nekakvog otpada kako bi otkrila tunel. Do sada sam
stekao dovoljno prakse da znam kako je napravljen tenzorom. Tenzori, osim ako se ne koriste
precizno, uvijek naprave krune prolaze, dok su Kopai radili kvadratne ili pravokutne
koridore.
Ovaj tunel izdubljen u eliku imao je lagani pad. Cody ue u nj, obasjavi ga svjetlom.
Pa, ini mi se da sada znamo na emu ste ti i Abraham radili posljednjih nekoliko
tjedana, Tia.
Trebali smo isprobati nekoliko razliitih putova, pojasni ona. Nisam bila sigurna na
kojoj je dubini zavrila banka, niti je li ostala neoteena.
I je li? upitam, odjednom osjeajui udnu tupost.
Jest! ree Tia. To je fantastino. Doi vidjeti. Vodila nas je niz tunel koji je bio
dovoljno visok za hodanje, iako se Abraham morao malo pognuti.
Oklijevao sam trenutak. Ostali su ekali da krenem, pa se natjeram naprijed, pridruivi
se Tiji. Ostali su stizali iza mene, a njihovi su mobiteli bili jedino osvjetljenje u tunelu.
Ne, ekaj. Bilo je svjetlosti i naprijed; jedva da sam je primijetio preko sjene Tijine
vitke figure. Valjda smo stigli do kraja tunela, to me natjera da zagazim u svoje sjeanje.
Tia je postavila nekoliko svjetiljki u uglovima i na stolu, no one su samo davale
sablastan osjeaj velikoj, tamnoj komori. Soba je bila postavljena pod kutom poda koji je
lagano ponirao. Iskrivljena perspektiva samo je pojaavala nadrealan dojam mjesta.
Smrznem se na ulazu u tunel koji je nalikovao ustima. Prostorija je bila tono onakva
kakve sam se sjeao, okantno dobro ouvana. Stropovi to su se nadvijali, sada nainjeni od
elika, i razbacani stolovi, pultovi, uta... Jo se nasluivao mozaik od ploica na podu, iako
tek kao silueta. Umjesto mramora i kamena sada je sve bilo u uniformnoj srebrnoj sjeni,
razbijenoj tu i tamo grebenima i napuklinama.
Gotovo da i nije bilo praine, iako je neto zrnaca lepralo zrakom, pravei aureole oko
bijelih fenjera koje je Tia postavila uokolo.
Shvativi da jo uvijek stojim na izlazu iz tunela, zakoraim dolje u sobu. Oh gromovi i
munje... pomislim, dok me stezalo u grudima.
Osjetim kako mi se ruka gri oko puke, iako sam znao da nisam u opasnosti. Sjeanja
su navirala u valovima.
Kad pogledan unatrag, Tia je pojanjavala, a ja sam je sluao samo jednim uhom, ne
bih trebala biti toliko iznenaena otkriem da je tako dobro sauvana. Tektine moi napravile
su neku vrstu jastuka od zemlje, dok je prostorija tonula, a elino Srce je gotovu svu zemlju
pretvorio u metal. Ostale su prostorije stradale u njegovu napadu na banku i one su se raspale
kada je itava struktura potonula. Ali ova prostorija i spojeni trezor, ironino, sauvani su ba
zbog moi elinog Srca.
Igrom sluaja uli smo s prednje strane banke. Tu su bila iroka, predivna staklena
vrata, unitena u pucnjavi i energetskim ispaljenjima. Metalna uta i neke od kostiju rtava
elinog Srca ispunjavali su tlo s obje strane. Kad sam zakoraio, zapravo sam pratio put
kojim je elino Srce uao u zgradu.
137

Ovo su alteri, pomislim, gledajui ravno naprijed. Oni za kojima su radili blagajnici.
Jedan je dio bio uniten; kao djeak puzao sam kroz taj prolaz prije no to sam se dokopao
trezora. Oblinji je strop bio napukao i uniten, no sam trezor je bio od elika i prije
intervencije elinog Srca. Kad bolje razmislim, to je moglo pomoi da se sauva njegov
sadraj, zbog naina na koji su djelovale njegove sposobnosti transformiranja.
Veina ute je od stropa koji se uruio, govorila je otraga Tia, a glas joj je odjekivao
kroz ogromnu prostoriju. Abraham i ja smo poistili koliko smo mogli. Velika koliina
prljavtine pala je kroz probijeni zid i strop, ispunjavajui jedan dio prostorije dolje kod
trezora. Koristili smo tenzor na toj hrpi i napravili rupu u kutu poda otvorili smo dep u
prostoru pod zgradom i ubacili prainu tamo.
Krenem tri koraka naprijed, sve do nieg dijela poda. Ovdje, u sredini prostorije,
elino se Srce suoio sa Smrtonoscem. Ovi su ljudi moji... Instinktivno se okrenem ulijevo.
Skvreno pored stupa, ugledam tijelo ene ije je dijete ubijeno u njezinim rukama. Zadrhtim.
Bila je to statua napravljena od elika. Kada je umrla? Kako? Nisam se sjeao. Moda od
zalutalog metka? Ne bi se pretvorila u metal da ve nije bila mrtva.
Ono to je stvarno sauvalo ovo mjesto, nastavila je Tia, bila je Velika promjena,
kada je elino Srce sve u gradu pretvorio u elik. Da to nije uinio, prljavtina bi u
potpunosti ispunila prostoriju. Osim toga, naseljavanje terena vjerojatno bi uruilo strop.
Kako bilo da bilo, promjena je veinu tvari u prostoru pretvorila u elik, ba kao i zemlju oko
nje, uvrstivi na taj nain prostoriju u mjestu i sauvavi je, poput mjehuria u zamrznutom
jezeru.
Nastavio sam naprijed sve dok nisam ugledao malenu sterilnu pregradu hipotekarca u
kojoj sam se skrivao. Prozori su joj sada bili neprozirni, ali mogao sam vidjeti unutra kroz
otvorenu prednju stranu. Uem i preem prstima po stolu. Odjeljak se inio manjim no to
sam se sjeao.
Podaci osiguranja bili su neuvjerljivi, nastavila je Tia. No, postojalo je potraivanje,
predano od vlasnika zgrade, potraivanje radi potresa. Pitam se jesu li vlasnici banke doista
mislili da e osiguravajue drutvo to platiti. ini se smijenim ali naravno, tih je dana jo
postojalo dosta nesigurnosti u svezi s Epicima. Svejedno, to me navelo da istraim biljeke u
vezi s unitenjem banke.
A to te dovelo ovamo? upita Cody. Glas mu je dolazio iz tame dok je obilazio rubne
dijelove sobe.
Zapravo ne. Navelo me da otkrijem neto zanimljivo. Zatakavanje. Razlog zbog kojeg
nisam mogla pronai nita u osiguravajuim izvjetajima, i razlog zato nisam mogla pronai
nikakav popis onoga to je bilo u trezoru, bio je taj to je netko od ljudi elinog Srca ve
pokupio i sakrio informacije. Shvatila sam da u spisima neu pronai nita iskoristivo, jer se
netko tako predano potrudio sve zatakati. Naa jedina ansa bila je da doemo u banku, za
koju je elino Srce pretpostavio da je zakopana izvan dohvata.
Dobra pretpostavka, ree Cody pomalo zamiljeno. Bez tenzora ili neke druge Epske
moi, nalik na one koje su posjedovali Kopai, doi ovamo bilo bi gotovo nemogue. Buenje
kroz petnaest metara istog elika? Kopai su zapoeli kao obini ljudi kojima su njihove
udne moi dane od strane Epika po imenu Iskapatelj, koji je bio darovit kao i Spajatelj.
Recimo da... nisu dobro zavrili. Izgleda da smrtnici ne mogu koristiti ba sve Epske moi.
I dalje sam stajao kod pregrada. Kosti hipotekarca jo su bile ondje, razasute po podu
oko stola, virei iz nekakvih ostataka. Sve su sada bile metalne.
Nisam elio gledati, ali sam morao. Morao sam.

138

Okrenem se oko sebe. Jedan trenutak nisam mogao razlikovati prolost od sadanjosti.
Moj je otac stajao tamo, odluan, s podignutim pitoljem, kako bi zatitio udovite.
Eksplozije, povici, praina, vriska, vatra.
I strah.
Trepnem, drhtei, s rukom na hladnom eliku pregradnog zida. Soba je mirisala po
praini i starosti, ali mislio sam da mogu namirisati krv. Pomislio sam da mogu namirisati
strah.
Izaem iz odjeljka i odem do mjesta gdje je stajao elino Srce, drei obian pitolj,
ruke ispruene prema mojemu ocu. Bang. Jedan hitac. Mogao sam se sjetiti kako je zvuao,
iako nisam bio siguran je li to bila tvorevina mojeg uma. Do tada sam ve bio zagluen od
eksplozija.
Kleknem pored stupa. Humak srebrnih ostataka prekrivao je sve preda mnom, ali imao
sam tenzor. Drugi su nastavili s priom, ali ja sam prestao obraati pozornost, pa su njihove
rijei postale tihi um u pozadini. Navukao sam tenzor, pa posegnuo naprijed i vrlo paljivo
poeo rasprivati komade ruevina.
Nije mi trebalo dugo; hrpa je bila napravljena od jednog velikog komada stropnog
panela. Unitim ga, pa se ukoim.
Bio je tu.
Moj je otac sjedio zavaljen uza stup, glave okrenute ustranu. Rana od metka bila je
zamrznuta u elinim naborima njegove koulje. Oi su mu jo bile otvorene. Nalikovao je
statui, izlivenoj u nevjerojatnim detaljima ak su se jasno vidjele i pore njegove koe.
Zurio sam, nesposoban da se pomaknem, nesposoban ak da spustim ruku. Nakon deset
godina, poznato lice gotovo da me samljelo. Nisam imao nijednu sliku njega ili moje majke;
nakon to sam preivio nisam se usudio otii kui, iako elino Srce nije mogao znati tko
sam. Bio sam paranoian i traumatiziran.
Vidjevi mu lice, sve mi se odjednom vratilo. Izgledao je tako... normalno. Normalno na
nain koji vie nije postojao; normalno na nain koji svijet vie nije zasluio.
Obgrlim se rukama, ali nastavim gledati u oevo lice. Nisam se mogao pokrenuti.
Davide? Profin glas. Kleknuo je pored mene.
Moj otac... apnem. Umro je suprotstavivi se, ali je umro i zato jer je pokuao
zatititi elino Srce. I sad sam tu, pokuavam ubiti onoga koga je on pokuao spasiti.
Smijeno, zar ne?
Profa ne odgovori.
Na neki nain, rekoh, sve je ovo njegova greka. Smrtonosac bi slea ubio elino
Srce.
Ne bi uspio, ree Profa. Smrtonosac nije imao pojma koliko je elino Srce moan.
Tada to jo nitko nije znao.
To je vjerojatno istina. Ali moj je otac bio budala. Nije mogao vjerovati da je elino
Srce zao.
Tvoj otac je vjerovao u ono najbolje u ljudima, ree Profa. Moe to nazivati
budalastim, ali ne moe ga zato proglasiti krivim. Bio je heroj, sine. Usprotivio se i ubio
Smrtonosca Epika koji je bezobzirno klao. Ako je, radei tako, ostavio na ivotu elino
Srce... onda elino Srce dotad jo nije uinio nita previe grozno. Tvoj otac nije mogao
predvidjeti budunost. Ne moe se toliko bojati onoga to bi se moglo dogoditi, da zbog toga
nisi kadar djelovati.

139

Zurio sam u mrtve oi svoga oca, i shvatio da potvrdno kimam glavom. To je pravi
odgovor, proapem. To je odgovor na ono oko ega ste se ti i Megan prepirali.
To nije njezin odgovor, ree Profa. ali jest moj. A moda i tvoj. Stisne mi ramena,
pa se ode pridruiti ostalim Osvetnicima, koji su stajali blizu trezora.
Nisam oekivao da u ikada vie vidjeti oevo lice: ostavio sam taj dan iza sebe,
osjeajui se kao kukavica, gledajui ga i sluajui kako mi nareuje da trim i pobjegnem.
ivio sam deset godina s jednom dominantnom emocijom: eljom za osvetom. eljom da
dokaem da nisam kukavica.
A sad je bio tu. Gledajui u te eline oi, znao sam da moj otac ne bi mario za osvetu.
Ali svejedno bi ubio elino Srce da mu se ukae prilika, kako bi zaustavio ubojstva. Jer
ponekad, i herojima treba pomo.
Ustanem. Nekako, u tom trenutku, znao sam da su bankovni trezor i njegov sadraj krivi
trag. To nije bio izvor slabosti elinog Srca. Bio je to moj otac, ili neto u vezi s njim.
Ostavio sam na trenutak tijelo i pridruio se ostalima. ... vrlo oprezni kada otvaramo
kutije u trezoru, govorila je Tia. Ne elimo unititi ono to bi moglo biti u njima.
Mislim da nee upaliti, rekoh, privlaei njihove poglede. Ne moemo raunati na
sadraj trezora.
Pa sam si rekao da je elino Srce pogledao u trezor nakon to ga je raketa raznijela,
ree Tia. A njegovi agenti su se vraki potrudili kako bi zadrali i sakrili bilo kakav popis
onoga to je bilo ovdje.
Mislim da ne zna zato je bio povrijeen, rekoh. Mnogi Epici isprva ne znaju koje su
njihove slabosti. U tiini je poslao svoje ljude da pokupe te podatke i analiziraju ih, kako bi i
sam to pokuao otkriti.
Znai da je moda unutra pronaao odgovor, Cody e, slegnuvi ramenima.
Podignem obrvu. Da je otkrio da ovaj trezor sadri neto to ga ini ranjivim, misli da
bi ovo mjesto jo uvijek bilo ovdje?
Ostali uute. Ne, ne bi bilo ovdje. Da je takav sluaj, elino Srce bi se probio i unitio
mjesto, bez obzira na mogue zapreke. Bio sam sve uvjereniji da ga ranjivim nije uinio ni
jedan predmet, ve neto u vezi sa samom situacijom.
Tijino se lice smrai; vjerojatno je poeljela da sam to spomenuo prije no to je provela
dan u iskapanju. Iako joj zapravo nisam mogao pomoi, jer mi nitko nije rekao ime se bavi.
Pa, javi se Profa, idemo pretraiti trezor. Davidova teorija ima smisla, ali ima i
teorija da ga neto odavde oslabljuje.
Hoemo li uope biti u stanju pronai neto? upita Cody. Sve se pretvorilo u elik.
Ne znam hou li moi neto prepoznati ako je sve zajedno sraslo.
Moda su neke stvari sauvane u originalnom obliku, ree Megan. Zapravo, vrlo je
vjerojatno da jesu. Transformirajue moi elinog Srca bile su izolirane metalom.
Bile su to? upita Cody.
Izolirane metalom, ponovim. On ispoljava neto kao... transformaciju, valovito
mrekanje koje putuje kroz prostor i mijenja nemetalnu supstancu, kao kada zvuk putuje kroz
zrak ili kada se valovi kreu kroz bazen pun vode. Ako val udari o metal naroito u eljezo
ili elik zaustavi se. Moe utjecati na druge vrste metala, ali valovi se bitno uspore. elik ih
u potpunosti zaustavlja.
Znai, ti boksovi za sigurnosni depozit... pone Cody zakoraivi u trezor.
Mogli su zatititi svoj sadraj, dovri Megan, pratei ga unutra. Neki od njih su
transformirani val koji je izazvao promjenu bio je iznimno moan. Iako, mislim da moemo
140

pronai neto, pogotovo zato to je i sam trezor od metala i djelovao je kao izolator.
Pogledala je preko ramena i skuila da je promatram. to je? strogo upita.
treberica, rekoh.
Netipino za nju, pocrveni od bijesa. Prouavam elino Srce. elim biti upoznata s
njegovim moima, kad smo ve doli u grad.
Nisam rekao da je to loa stvar, rekoh razigrano, pa zakoraim u trezor i podignem
tenzor. Samo sam to primijetio.
Njezin bijesni pogled nije mi nikada dosad toliko godio.
Profa zahihoe. U redu, ree. Cody, Abrahame, Davide, rasprite vrata kutija za
depozit, ali nemojte unititi njihov sadraj. Tia, Megan i ja poet emo ih izvlaiti i traiti bilo
to, to izgleda interesantno. Hajdemo na posao; ovo e potrajati...

141

26
Pa, ree Cody, odmjeravajui hrpu dragog kamenja i nakita, ako danas ne postignemo
nita drugo, barem sam postao bogat. To je neuspjeh s kojim mogu ivjeti.
Tia mrkne, kopajui kroz nakit. Nas etvero, ukljuujui Profu, sjedili smo oko
velikoga stola u jednoj od pregrada. Megan i Abraham su bili na strai, pazei na tunel koji je
vodio do prostorije u banci.
U sobi se osjeala nekakva svetost, kao da sam na neki nain morao iskazati potovanje,
a mislim da su isto osjetili i ostali. Govorili su sporim, priguenim glasovima. Svi osim
Codyja. Pokuao se, drei povei rubin, ljuljati u svojoj stolici, ali, naravno, njezine eline
noge bile su srasle s isto takvim podom.
Neko bi te ovo uinilo bogatim, Cody, ree Tia, ali danas bi imao problema prodati
ga.
To je bila istina. Ovih su dana draguljarnice bile gotovo bezvrijedne. Postojalo je
nekoliko Epika koji su mogli proizvoditi drago kamenje.
Moda, ree Cody, ali zlato je ostalo standard. Poee se po glavi. Iako nisam
siguran zato. Ne moe ga pojesti, a to je ono to veini ljudi najvie treba.
Prepoznatljivo je, ree Profa. Ne hra, lako ga je oblikovati, a teko krivotvoriti. Ne
postoji Epik koji ga moe napraviti. Jo uvijek. Ljudi moraju imati mogunost za trgovinu,
naroito izmeu kraljevstava ili gradskih podruja. Prstom izvue zlatni lani. Cody ima
pravo.
Imam li? Cody je izgledao iznenaeno.
Profa kimne. Bez obzira na elino Srce, zlato koje smo ovdje sakupili moe
financirati Osvetnike nekoliko godina.
Tia stavi svoj rokovnik na stol, odsutno lupkajui olovkom po njemu. Na jednom od
stolova druge pregrade sortirali smo ono to je pronaeno u trezoru. Oko tri etvrtine sadraja
boksova bilo je iskoristivo.
Uglavnom imamo dosta oporuka, ree Tia, otvarajui limenku Cole, potvrda o
dionicama, putovnica, kopija vozakih dozvola...
Ako elimo, moemo preplaviti grad izmiljenim ljudima, ree Cody. Zamislite
zabavu.
Druga najvea hrpa, nastavi Tia, je ve spomenuto brdo nakita, vrijednog i
bezvrijednog. Ako je neto od toga utjecalo na elino Srce, onda je to, zbog istog
volumena, najvjerojatnije ova hrpa.
Ali nije, rekoh.
Profa uzdahne. Davide, znam to si...
Ono to mislim, prekinem ga, je da nakit nema nekog smisla. elino Srce nije
napao ostale banke, a nije nita poduzeo, direktno ili indirektno, da zabrani ljudima da nose
nakit u njegovoj prisutnosti. Nakit je uobiajen meu Epicima, tako da bi trebalo poduzeti
neke mjere opreza.
Slaem se, ree Tia, iako samo djelomino. Mogue je da smo i mi neto propustili.
elino Srce se u prolosti dokazao kao suptilan; moda je nametnuo tajni embargo na tono
142

odreenu vrstu dragulja. Provjerit u to, ali mislim da je David u pravu. Ako je neto doista
utjecalo na elino Srce, rije je vjerojatno o neem neobinom.
Koliko toga ima? upita Profa.
Preko tri stotine komada, ree Tia napravivi grimasu. Uglavnom uspomene ili
memorabilije bez stvarne vrijednosti. Teoretski, bilo to meu njima moglo bi biti ono to
traimo. Ali onda opet postoji ansa da se radi o neemu to je netko od ljudi u prostoriji imao
na sebi. Ili je moglo biti. kako mi se ini da David misli, neto vezano uz samu situaciju.
Rijetko se deava da je Epikova slabost uzrokovana samo prisutnou neega
svjetovnoga, rekoh stisnuvi se. Osim ako je predmet u trezoru emitirao neku vrstu
radijacije, ili svjetlosti, ili zvuka neto to je nekako doprlo do elinog Srca male su
anse da je to krivac.
Ipak proui predmete, Tia, ree Profa. Moda pronaemo poveznicu s neim to je
elino Srce uinio u gradu.
A to je s tamom? upita Cody.
Nonikovom tamom?
Naravno, ree Cody. Oduvijek sam mislio da je udno da sve ovdje dri u takvoj
tami.
To je vjerojatno zbog samoga Nonika, odgovorim. Ne eli da ga sunce obasjava i
da ga ini tjelesnim. Ne bih se zaudio da je to dio dogovora izmeu njih i jedan od razloga
zato Nonik slui elinome Srcu. Vlada elinoga osigurava infrastrukturu hranu,
elektrinu energiju, kontrolu kriminala u zamjenu za stalnu tamu.
ini mi se kao da ima smisla, ree Cody. Nonik treba tamu, ali je ne moe dobiti,
osim ako nema dobar grad za koji e raditi. Kao to gajda treba dobar grad da ga podupire,
tako da moe stajati na rubu stijene i svirati.
Ga... gajda? upitam.
Oh, molim te, ne daj mu da pone, ree Tia uhvativi se za glavu.
I to s gajdama na mijeh, ree Cody.
Blijedo ga pogledam.
Nikada nisi uo za gajde s mijehom? upita Cody, zvuei zgroeno. One su kotske
koliko i kilt ili crvene dlake pod pazuhom!
Hm... fuj, rekoh.
Sad je dosta, ree Cody. elino Srce mora pasti, kako bismo se vratili ispravnoj
edukaciji djece. To je uvreda protiv dostojanstva moje domovine.
Divno, ree Profa, drago mi je da konano imamo ispravnu motivaciju. Kuckao je
prstima lijeno po stolu.
Zabrinut si, ree Tia. inilo se da je prilino dobro itala Profu.
Sve smo blie i blie sukobu. Ako nastavimo ovim putem, istjerat emo elino Srce,
ali neemo biti kadri boriti se protiv njega.
Ljudi za stolom utihnu. Podignem pogled i zagledam se u strop; sterilna bijela svjetlost
u sobi nije osiguravala dovoljno sjaja da bi doprla do najudaljenijih kutova. Ovdje je bilo
hladno i tiho. Koji je zadnji trenutak u kojemu se moemo povui?
Pa, ree Profa, moemo ga pozvati na dvoboj s Reflektorom i ne pojaviti se.
To bi mogla biti zabava na njegov raun, primijeti Cody. Sumnjam da ga esto
nasamare.

143

Loe reagira na sramoenje, ree Profa. Sada su Osvetnici trn tek neugodnost.
Izveli smo samo tri atentata u njegovom gradu i nikada nismo ubili nikoga vanog za njegovu
organizaciju. Ako pobjegnemo, ono to smo do sada radili izai e na vidjelo. Abraham i ja
emo postaviti dokaz koji e utvrditi da mi stojimo iza toga to je jedini nain da osiguramo
da nau pobjedu, ako pobijedimo, pripiu obinom ovjeku, a ne nekom Epiku.
Znai, ako zbriemo... pone Cody.
elino Srce e znati da je Reflektor lanjak i da su Osvetnici radili na tome da ga se
smakne, ree Tia.
Pa, nastavi Cody, veina Epika odavno eli ubiti veinu nas. Moda se nita ne
promijeni.
Ovo e se dodatno pogorati, rekoh i dalje zagledan u strop. Pobio je spasioce, Cody.
Paranoian je. Aktivno e nas loviti ako sazna koje su nam bile namjere. Pomisao na to da
smo ga se pokuali doepati... da smo istraivali njegove slabosti... nee to gledati prekrienih
ruku.
Sjena se pomakne, pa pogledam dolje i primijetim Abrahama kako ide do druge
pregrade. Profo, rekao si da te upozorim na vrijeme.
Profa provjeri svoj mob, pa zaguna. Morali bismo se vratiti u sklonite. Svatko neka
uzme torbu i napuni je sa stvarima koje smo pronali. Razvrstat emo ih detaljnije u
sigurnijem okruju.
Ustali smo iz stolica, a Cody potape glavu mrtvom u elik zamrznutom bankovnom
slubeniku, koji je pao ba pored zida ove pregrade. U odlasku, Abraham spusti neto na stol.
Za tebe. Utihnem. Izgledalo je poznato. Pitolj... onaj kojeg je moj otac podigao.
Pronaao sam ga u ostacima pored tvoga oca, ree Abraham. Preobrazba je
pretvorila drku i okvir u metal, ali veina dijelova je ionako bila od metala. Zamijenio sam
spremnik i oistio cijev, a kliza i okida rade dobro, kao to sam i oekivao. Ne bih mu
potpuno vjerovao dok ga ne pregledam jo jednom u bazi, ali postoji ansa da e opet pucati.
Uzmem pitolj. Bilo je to oruje koje mi je ubilo oca. Osjeao sam se loe drei ga.
Ali bilo je to takoer, barem koliko sam do sada znao, jedino oruje koje je ikada ranilo
elino Srce.
Ne moemo znati da li je neto u vezi s pitoljem naudilo elinom Srcu, ree
Abraham. Uinilo mi se da bi vrijedilo truda iskopati ga. Rastavit u ga i oistiti te provjeriti
metke. Trebali bi jo biti dobri, iako u moda morati izmijeniti barut, ako ahure nisu
oteene kod transformacije. Ako sve bude u redu, moe ga uzeti. Ako se ukae prilika,
moe ga pokuati ubiti njime.
Zahvalno kimnem, pa otrim po naprtnjau i ubacim svoj dio pronaenih stvari.
Gajde imaju najuzvieniji zvuk koji ste ikada uli, objasni Cody, iroko gestikulirajui, dok
smo hodali hodnikom prema sklonitu. To je zvuna mjeavina snage, krhkosti i zaudnosti.
Zvue ko umirua maka nabijena u blender, ree mi Tia.
Cody je izgledao eznutljivo. Je, ali to je prelijepa melodija, curo.
Samo malo, kaem podignuvi prst. Te gajde. Da bi ih napravio, ti... to si ono
rekao? Morao bi uloviti i ubiti malenoga zmaja, koji su totalno ivi i uope nisu izmiljeni
do danas ive u kotskim gorama.
Je, ree Cody. Vano je da si odaberete malenoga. Vidite, veliki su previe opasni i
njihova crijeva nisu pogodna za dobre gajde. No vano je da ga ulovite sami. Gajda mora
zarobiti svog zmaja. To je dio kodeksa.
144

Nakon toga, rekoh, morate izrezati crijeva, i spojiti... to ono?


Izrezbarene rogove jednoroga, kako biste napravili gajde, ree Cody. Mislim, moete
iskoristiti neto manje rijetko, poput slonovae. Ali ako hoete biti istunac, moraju biti
rogovi jednoroga.
Delikatesno, ree Tia.
Odlian izbor rijei, pohvali je Cody. Naravno, to je kotski termin. Del koji dolazi
od Dal Riata, drevnog i velikoga mitolokog kotskog kraljevstva. Zbog toga jedna od
najveih gajdakih pjesama potjee upravo iz te ere. Abharsair e da chois e na Dn
ideann.
Ab... ha... to? upitam.
Abharsair e da chois e na Dn ideann, ree Cody. To je tako slatko i poetsko ime,
da ga je nemogue prevesti na engleski...
Znai vrag se spustio do Edinburgha na kotskom galskom, ree Tia, naginjui se k
meni, ah izgovorivi dovoljno glasno da uje i Cody.
Cody se gotovo spotakne. Govori kotski galski, curo?
Ne, odgovori Tia. Ah sam ovo prouila nakon to si nam proli put ispriao istu
priu.
Eh... jesi, ha?
Da. Tako da je tvoj prijevod upitan.
Pa, sad. Oduvijek sam tvrdio da si jako pametna, curo. Prava istina. Nakalje se u
svoju ruku.
Ah, vidi. Stigli smo do baze. Nastavit u priu kasnije. Ostali su ve stigli do
sklonita, pa Cody ubrza da ih sustigne te pratei Megan krene uz tunel.
Tia protrese glavom i odeta sa mnom do tunela. Uao sam posljednji, pobrinuvi se da
kablovi i ice koji skrivaju ulaz budu na svom mjestu. Aktiviram skrivene senzore pokreta
koji su sluili da nas uzbune ako netko ue, pa uspuem i ja.
... jednostavno ne znam, Profo, govorio je Abraham svojim tihim glasom.
Jednostavno ne znam. Njih su dvojica za itavog povratka bih na elu i tiho razgovarah.
Pokuao sam se pribliiti kako bih uo, ali Tia je otro spustila ruku na moje rame i povukla
me nazad.
I? upita Megan, prekriivi ruke dok smo se okupljah oko glavnoga stola. to se
dogaa?
Abrahamu se ne svia kako se razvijaju glasine, ree Profa.
Stanovnitvo je izgleda prihvatilo nau priu o Reflektoru, ree Abraham. Uplaeni
su, i na napad na elektranu je imao efekta sve su ee restrikcije po itavom gradu. Ipak,
ne vidim nikakav dokaz da je elino Srce uvjeren. Specijalci su preplavili donje ulice.
Nonik pretrauje grad. Sve to ujem od pijuna jest da elino Srce traga za grupom
pobunjenika, a ne za Epikom protivnikom.
Onda emo opet bijesno napasti, ree Cody, pa i on prekrii ruke i nasloni se na zid
pored tunela. I ubiti jo nekoliko Epika.
Ne, ubacim se, sjetivi se razgovora s Profom. Moramo se bolje usredotoiti. Ne
moemo jednostavno napadati bilo koje Epike: moramo razmiljati kao netko tko doista eli
zauzeti grad.
Profa kimne. Svaki napad koji izvedemo na otvorenome, bez pojavljivanja Reflektora,
uinit e elino Srce samo jo sumnjiavijim.

145

Onda odustajemo? ree Megan s dozom nestrpljivosti u glasu, iako je bilo oito da je
to pokuala sakriti.
Ni sluajno, ree Profa. Moda jo odluim da se moramo povui; ako se ne
uvjerimo u slabost elinog Srca, moda uinim ba to. Jo nismo doli do toga. Nastavit
emo s ovim planom, ali moramo napraviti neto veliko, po mogunosti s Reflektorovim
pojavljivanjem. Moramo pritisnuti elino Srce to ee moemo i iznervirati ga. Natjerati
ga da izae.
A to emo uiniti kako? upita Tia.
Vrijeme je da ubijemo Spajatelja, ree Profa. I sruimo Specijalce.

146

27
Spajatelj.
Na mnogo je naina upravo on sam stup vladavine elinog Srca. Misteriozna figura,
ak i kad ga se usporeuje s tipovima poput Pucnja i Nonika.
Nisam imao ni jednu dobru fotografiju Spajatelja. Masno sam platio nekoliko na kojima
izgleda mutno i neodreeno. Nisam mogao znati ni da li je stvaran.
Kombi se buno kretao mranim ulicama Newcaga; unutra je bilo zaguljivo.
Sjedio sam na suvozakom mjestu, dok je Megan vozila. Cody i Abraham sjedili su
otraga. Profa je iao prema cilju drugim vozilom, a Tia nam je pruala podrku iz baze,
pratei pijunske snimke gradskih ulica. Dan je bio hladan, a klima ureaj u vozilu nije radio
Abraham ga nije stigao popraviti.
Profine mi rijei prostruje kroz mozak. I prije smo razmiljali o napadu na Spajatelja,
ali smo odbacili ideju jer smo raunali da bi to bilo previe opasno. Jo imamo planove koje
smo smiljali. Ni sada nije manje opasno, ali uvalili smo se. Nema razloga da ne nastavimo.
Je li Spajatelj bio stvaran? Srce mi je govorilo da jest. Kao to su dokazi govorili da je
Pucanj bio izmiljen, tragovi koji su upuivali na Spajatelja, govorili su da tu ima neega.
Neki moni, ali i osjetljivi Epik.
elino Srce je stalno premjetao Spajatelja, rekao nam je Profa, nikada mu ne
doputajui da predugo ostane na jednom mjestu. Ali postojao je uzorak po kojemu se kretao.
esto je koristio oklopljenu limuzinu sa est straara i dva motocikla u pratnji. Ako obratimo
pozornost na to i priekamo da iskoristi konvoj za seljenje, moemo ga napasti u pokretu na
nekoj od prometnica.
Dokazi. ak i s elektranom, elino Srce nije imao dovoljno velik izvor energije da bi
vodio grad, a opet je nekako proizvodio baterije. Mehanizirane oklopne jedinice nisu bile
opremljene energetskim izvorima, kao ni veina helikoptera. injenica da ih je napajao
visokopozicionirani asnik Specijalaca i nije bila neka tajna. Svi su to znali.
Postojao je darovatelj koji je stvarao energiju u obliku koji je mogao napajati vozila,
dopunjavati baterije, ak i obasjati lijep komad grada. Takva razina moi bila je sjajna, ali ne
vea od one koju su imali Nonik ili elino Srce. Najmoniji Epici postavljali su vlastito
mjerilo snage.
Kombi poskoi, a ja zgrabim puku drao sam je nisko, zakoenu, uperivi cijev u pod
i prema vratima. Nije bila vidljiva, a bila mi je pri ruci. Za svaki sluaj.
Tia je danas primijetila pravi konvoj limuzina, pa smo izjurili. Megan nas je vozila do
toke gdje e se naa ulica kriati sa Spajateljevom limuzinom. Oi su joj po obiaju bile
napete, iako su danas izgledale posebno otro. Nije to bio strah. Moda briga?
Misli da ne bismo ovo trebali raditi? upitao sam je.
Mislim da sam se oko toga ve izjasnila, ree Megan monotonim glasom, gledajui
ispred sebe. elino Srce ne treba pasti.
Govorim o Spajatelju, rekoh. Nervozna si. Inae nisi nervozna.
Samo mislim da ne znamo dovoljno o njemu, ree ona. Ne bismo trebali napadati
Epika od kojega nemamo ak ni fotografiju.
147

Ali jesi nervozna.


Vozila je gledajui naprijed i vrsto stisnuvi upravlja.
U redu je, rekoh. Osjeam se kao cigla napravljena od zobene kae.
Pogledala me namrtenih obrva. Kabina kombija ostane u tiini. Tada se Megan pone
smijati.
Ne, ne, kaem. Ima smisla! Sluaj. Cigla bi trebala biti vrsta, zar ne? Ali ako je
neka od njih tajno napravljena od zobene kae, a ostale cigle to ne znaju, stajala bi u blizini
zabrinuta to je mekana, dok su sve ostale vrste. Vidi, spljeskala bi se kada bi je stavili u
zid, a kaa bi joj se moda pomijeala s onim to stavljaju izmeu cigli. Megan se sada jo
glasnije smijala, zapravo toliko glasno da je jedva hvatala zrak. Nastavljao sam joj
objanjavati, a onda sam se i sam poeo smijati. ini mi se da je nikada nisam uo da se
smije, onako stvarno smije. Ne smijulji, krivei usta i rugajui se, ve da se iskreno smije.
Bila je gotovo u suzama, do trenutka kada je vratila kontrolu nad sobom. Bili smo sretni da se
nije zabila u stup ili neto slino.
Davide, ree izmeu udaha, mislim da je to najsmjenija stvar koju sam ikada ula
da je netko izvalio. Najuvrnutija, najokantnija gluparija.
Hm...
Gromovi, ree izdiui. Trebalo mi je ovo.
Stvarno?
Ona kimne.
Moemo li se... pretvarati da sam je izvalio upravo zbog toga? Pogledala me, sa
smijekom na licu i iskrom u oima. Napetost je jo bila prisutna, ali je ipak malo popustila.
Naravno, ree. Mislim, loi vicevi su svojevrsna umjetnost, zar ne? Pa zato ne i loe
usporedbe?
Tono.
A ako su one umjetnost, onda si ti slikarski majstor.
Zapravo, zna, nastavim, to ne bi ilo, vidi, zbog toga to metafore imaju previe
smisla. Morao bih biti vrhunski pilot ili tako neto. Ponosno se namjestim. Zapravo, ak i to
ima previe smisla. Munje i gromovi, jednako je teko namjerno biti trapav. Smatram to
izrazito nepotenim.
Jeste li redu tamo naprijed? upita Cody u nae slualice. Stranji je dio odvojen od
kabine metalnom pregradom, poput dostavnih vozila. Imao je maleni prozor, ali se Cody vie
volio sluiti mobitelima za komunikaciju.
U redu smo, odgovori mu Megan. Imamo malu apstraktnu raspravu o lingvistikom
paralelizmu.
Ne bi te zanimalo, dobacim. Ne ukljuuje kote.
Pa, zapravo, ree Cody, izvorni jezik moje domovine...
Megan i ja se pogledamo, pa bez rijei posegnemo za mobitelima i iskljuimo ih.
Javi nam kad zavri, Abrahame, kaem u mobitel,
Abraham uzdahne s druge strane linije. Hoete zamijeniti mjesta? Volio bih da i ja
mogu iskljuiti Codyja. to je poprilino teko kada sjedi pored tebe.
Zahihoem, pa zirnem u Megan. Jo se smjekala. Vidjevi je nasmijanu, osjeao sam
se kao da sam postigao neto veliko.

148

Megan, javi se Tia u naim slualicama, vozi ravno u smjeru kojim ide. Konvoj
napreduje niz cestu, bez promjena. Trebali bismo se sresti za nekih petnaestak minuta il tu
negdje.
Potvrujem.
Ulina rasvjeta zatreperi, ba kao i svjetla u stanovima apartmanskog naselja kroz koje
smo prolazili. Jo jedna redukcija.
Za sada nije bilo nikakvih pljaki. Specijalci su patrolirali ulicama, a ljudi su bili previe
preplaeni. Dok smo prolazili kroz jedno raskrije, vidio sam veliku mehaniziranu oklopnu
jedinicu kako mili kroz bonu ulicu. Tri i pol metra visoki, s rukama koje su bile tek neto
vie od mitraljeskih cijevi, mehanizirani oklopi bili su praeni peterolanom grupom
Specijalaca. Jedan od vojnika nosio je prepoznatljivo elektrino oruje, obojeno arko
crvenom bojom kao upozorenje. Nekoliko hitaca iz njega moe sravniti sa zemljom itavu
zgradu.
Oduvijek sam htio upravljati jednim od tih oklopa, primijetim u vonji.
Nije neka zabava, ree Megan.
Probala si? okirano upitam.
Jesam. Tijesno je unutra i pokree se vrlo tromo. Zastala je. Priznajem da pucanje iz
oba rotacijska automata irokog dometa moe biti ispunjavajue, na neki primitivan nain.
Jo emo te preobratiti od tvojih pljuca.
Nema anse, ree ona, potapavi korice pitolja ispod pazuha. to ako zapnem u
zatvorenom prostoru?
Namlati ih kundakom puke, rekoh. Ako su predaleko za to, bolje je imati puku s
kojom ih moe dosegnuti i udariti.
Pogleda me blijedo, vozei. Za puku treba vremena. Nisu... dovoljno spontane.
I to kae ena koja se ali kad ljudi improviziraju.
alim se kada ti improvizira, ree. To je drugaije od onoga kada sama
improviziram. Osim toga, nisu svi pitolji neprecizni. Jesi li ikada pucao iz MT 318?
To je dobar pitolj, priznam. Kada bih morao nositi pitolj, odabrao bih MT.
Problem je u tome to je ta stvarica tako slaba, pa moe isto tako samo bacati metke na
nekoga. Vjerojatno e im jednako nakoditi.
Ako si dobar strijelac, nije vano kolika je zaustavna mo pitolja.
Ako si dobar strijelac, rekoh ozbiljno, poloivi ruku na prsa, vjerojatno ve koristi
puku.
Frkne. Da ima priliku, koje bi runo oruje ti odabrao?
Jennings, kalibra 44.
Spitfire? upita u nevjerici. Ta sprava puca precizno koliko i aka metaka baena u
vatru.
Mo mislit. Ali ako koristim runo oruje, znai da mi je netko ve pred facom.
Moda neu imati priliku za drugi hitac, zato ih elim brzo oboriti. U tom trenutku preciznost
nije bitna, jer su ionako preblizu.
Megan zakoluta oima i nijeno mahne glavom. Beznadean si. Pui pretpostavke.
Moe biti jednako precizan s pitoljem kao i s pukom, a moe ga koristiti u bliem dometu.
Zapravo, zato to je tee, pitolj koriste doista vjeti ljudi. Svaki papak moe pogoditi iz
puke.
Ne misli valjda ozbiljno?
149

Mislim, a uz to i vozim, pa mogu odluiti kada je kraj raspravi.


Ali... ali to nema nikakvog smisla!
I ne mora imati, ree ona. To je cigla napravljena od kae.
Znate, ree Tia u nae slualice, oboje moete nositi i jedno i drugo, puku i pitolj.
Nije stvar u tome, rekoh u istom trenutku kada je i Megan progovorila, Ma ne
razumije.
Svejedno, odgovori Tia. uo sam je kako sre Colu. Deset minuta. Njezin nam je
ton dao do znanja da joj naa rasprava dosauje. Ipak, nije mogla vidjeti da se oboje
cerekamo.
Gromovi i munje, ba volim ovu curu, pomislim, gledajui Megan. Tko bi mislio da e
pobijediti u raspravi.
Pritisnem na mobitelu tipku bez tona. Oprosti, ujem samoga sebe kako izgovaram.
Megan u udu podigne jednu obrvu.
Zbog onoga to sam napravio Osvetnicima, rekoh. to sam ih natjerao da krenu
drugaijim putem od onog kojeg si ti eljela. Zato to sam te uvukao u ovo.
Slegne ramenima, pa i ona lupne tipku da je se ne uje. Prela sam preko toga.
to se promijenilo?
Ispada da mi se previe svia da bih te mrzila, Poklekli. Pogleda me. Pazi da ti to ne
lupi u glavu.
Nisam se brinuo za svoju glavu. S druge strane, sa srcem je bio posve drugi sluaj. Val
oka prostruji kroza me. Je li to doista rekla?
Ipak, prije no to sam se skroz rastopio, mobitel mi zabljeska. Profa nas je pokuavao
kontaktirati. Brzo se ukljuim.
Budite spremni, vas dvoje, ree. Zvuao je pomalo sumnjiavo. Ostavite linije
otvorene.
Da, gospodine, ispalim brzo.
Osam minuta, ree Tia. Konvoj je skrenuo lijevo na Frewanton. Skreni desno na
sljedeem krianju, kako bi ostala u smjeru presretanja.
Megan se usredotoi na vonju, a ja, kako se ne bih previe fokusirao na nju, proem u
glavi nekoliko puta itav plan.
Ovo emo odraditi jednostavno, rekao je Profa. Nita uminkano. Spajatelj je osjetljiv.
On je spletkar, organizator, onaj koji vue konce, ali ne posjeduje moi koje e ga zatititi.
Zaustavit emo se blizu povorke. Abraham e upotrijebiti raljar da utvrdi je li moni
Epik doista u automobilu. Kombi e izai pred konvoj; otvaramo stranja vrata, gdje e Cody
stajati u kostimu.
Cody podie ruke, a Abraham straga ispaljuje Gaussicu. Nadajmo se da e u zbrci to
izgledati kao da je ispalio munju iz svojih ruku. Rokamo po limuzini, ostavljamo samo otpad i
onda nestajemo. Preivjeli straari motociklisti mogu rairiti priu.
Moglo bi djelovati. Nadam se. A bez Spajatelja, da prenese svoje sposobnosti na visoko
pozicionirane vojnike Specijalaca, mehanizirane oklope, energetska oruja i helikoptere, sve
e prestati raditi. Baterije i akumulatori e presuiti, a grad e ostati bez energije.
Pribliavamo se, tiho e Tia u nae slualice. Limuzina je krenula desno prema
Beagleu. Profo, napravite beta formaciju; prilino sam sigurna da idu prema gornjem gradu, a
to znai da e skrenuti u Ulicu Finger. Megan, jo si na dobrom putu.
ujem, ree Profa. Idem u tom smjeru.
150

Proli smo pored naputenog parka jo iz starih dana. Dao se prepoznati po ukruenome
korovu i palom granju pretvorenom u elik. Samo se mrtvo preobraava elino Srce nije
mogao djelovati na ivu materiju. Zapravo, njegovi izboji imaju problema im su u blizini
ivih tijela. Ljudska odjea esto puta ne bi bila pretvorena, ali tlo pod njima bi se
promijenilo.
Takve su neobinosti bile normalne u moima Epika: bila je to jedna od stvari koja nije
imala znanstveno objanjenje. Mrtvo tijelo, kao i ivo, moe biti vrlo slino, barem
znanstveno. No, jedno moe biti pod utjecajem udnih moi Epika, a drugo ne moe.
Moj dah zamagli prozor dok smo prolazili pored igralita koje vie nije bilo sigurno za
igru. Korov je sada izgledao poput nazubljenih komada metala. elik nije hrao, ali se lomio,
ostavljajui otre rubove.
Okej, ree Profa nekoliko minuta kasnije. Ovdje sam. Penjem se s vanjske strane
zgrade. Megan, elim da mi ponovi rezervne opcije.
Nita nee poi krivo, ree Megan. Njezina oba glasa, ovaj pored mene i onaj u
slualici, zvuala su mirno.
Uvijek neto krene krivo, ree Profa. uo sam kako se uspuhao dok se penjao, iako je
nosio gravitonik pojas da mu pomogne. Rezervni plan.
Ako ti ili Tia naredite, ree Megan, povui emo se i razii. Vi ete im odvratiti
pozornost. Nas etvero iz kombija podijelit emo se u grupe po dvoje i pobjei u suprotnim
smjerovima, prema gama okupljalitu.
To je ono to ne razumijem, rekoh. Kako emo zapravo krenuti u suprotnim
smjerovima? Imamo samo jedan kombi.
Oh, tu otraga imamo malo iznenaenje, momak, ree Cody; ukljuio sam ga u vezu
istovremeno kada i Profu i ostale. Zapravo se nadam da e neto poi po zlu. Nekako bih ga
rado upotrijebio.
Nikada nemoj eljeti da neto krene krivo, ree Tia.
Ali uvijek oekuj, doda Profa.
Ti si paranoian, stare, ree Tia.
Prokleto si u pravu, uzvrati Profa priguenim glasom, vjerojatno zato jer je namjetao
raketni lanser. Pretpostavljao sam da e na to mjesto postaviti Codyja sa snajperom, ali je
Profa rekao da bi radije imao neto tee u igri kada su umijeani i Specijalci. Dijamant bi se
ponosio.
Pribliava se, Megan, ree Tia. Stii e do njih u iduih nekoliko minuta. Zadri
brzinu; limuzina juri bre no inae.
Da li sumnjaju na neto? upita Cody.
Budale su ako ne sumnjaju, tiho ree Abraham. Spajatelj je posebno oprezan ovih
dana, rekao bih.
Vrijedno je rizika, ree Profa. Samo budite oprezni.
Kimnem. S estim restrikcijama struje u gradu, onesposobljeni Specijalci ostavit e grad
u neredu. To e natjerati elino Srce da istupi i vrstom rukom sprijei pljaku i pobunu.
Tako e se na neki nain morati izloiti.
Nikada se nije bojao borbe s drugim Epicima, rekoh.
O emu pria? upita Profa.

151

O elinom Srcu. Bez problema se suoavao s drugim Epicima. Ali nije volio sam
gasiti pobune. Uvijek je koristio Specijalce. Pretpostavljali smo da je to radio zato jer mu se
nije dalo gnjaviti, ali to ako se radi o neemu drugome? to ako se boji unakrsne vatre?
Tko to? Zapita Abraham.
Ne, ne od Epika. Upravo mi je sinulo to ako se elino Srce boji sluajnog
pogotka? to ako je to njegova slabost? Moj ga je otac ranio, iako nije ciljao u njega. to ako
moe biti povrijeen samo ako je metak namijenjen nekome drugome?
Mogue, ree Tia.
Moramo ostati usredotoeni, upozori nas Profa. Davide, na trenutak zaboravi na tu
ideju. Vratit emo se na nju.
Bio je u pravu. Dopustio sam sebi da budem ometen, kao zec koji rjeava matematiki
zadatak, umjesto da pazi na lisice.
Pa ipak... Ako sam u pravu, u borbi jedan na jednog, nee biti u opasnosti. Sa
sigurnou se suoava s drugim Epicima. inilo se da se boji velikih bitaka, gdje metci lete
uokolo. To je imalo smisla. Bila je to jednostavna stvar, ali veina slabosti Epika zapravo je i
bila jednostavna.
Malo uspori, Tia e tiho.
Megan je poslua.
Evo ih, stiu...
Elegantni crni automobil izaao je na mranu ulicu ispred nas, kreui se u istom smjeru
kao i mi. Bio je okruen s nekoliko motocikala dobro osiguranje, ali ne i savreno. Znali
smo iz originalnih Osvetnikih planova za napad na Spajatelja, da je ovo vjerojatno njegov
konvoj. Ipak, koristili smo raljar da to potvrdimo.
Nastavili smo ravno za limuzinom. Bio sam impresioniran; iako nisu znale kuda e
limuzina ii, Tia i Megan su sve precizno tempirale, tako da je dola u nau ulicu, a ne
obrnuto. Na taj smo nain bili daleko manje sumnjivi.
Moj je zadatak bio drati otvorene oi i, ako stvari krenu krivo, uzvratiti vatru, tako da
Megan moe voziti. Izvukao sam iz depa maleni dalekozor i pognuo se, promatrajui kroz
njega limuzinu ispred nas.
Pa? upita Profa u moje uho.
Izgleda dobro, rekoh.
Stat u pored njih na sljedeem semaforu, ree Megan. Izgledat e normalno. Spremi
se, Abrahame.
Ubacim dalekozor u dep i pokuam izgledati nonalantno. Svjetlo se promijenilo u
zeleno pa krenemo, tako da je Megan nastavila pratiti limuzinu na sigurnoj udaljenosti.
Semafor nakon ovoga promijeni svjetlo u crveno, prije no to je limuzina dola do njega.
Usporili smo polako, uz lijevu stranu limuzine.
Epik je sigurno pored nas, ree Abraham iz stranjeg dijela naeg kombija. Tiho
zazvidi. I to moan. Vrlo moan. Raljar se namjeta. Znat u vie za sekundu.
Jedan od motorista nas odmjeri. Nosio je kacigu Specijalaca i PAP-ovku prebaenu
preko ramena. Pokuao sam zaviriti kroz prozor limuzine kako bih ugledao Spajatelja. Uvijek
sam se pitao kako izgleda.
Nisam nita vidio kroz zatamnjeno stranje staklo. Ali kad smo se pomakli naprijed,
primijetim da netko sjedi na suvozakom mjestu. ena koja mi je bila nejasno poznata. Oi su
nam se susrele, a ona je pogledala ustranu.

152

Poslovni kostim i crna kosa, kratko oiana iznad uiju. Bila je to Nonikova asistentica,
ona koja je bila s njim kod Dijamanta. Vjerojatno je suraivala sa Specijalcima; imalo je
smisla da bude u limuzini.
Jo uvijek mi je neto bilo sumnjivo. Pogledala me u oi; morala me prepoznati.
Moda... me jest prepoznala, ali nije bila iznenaena to me vidi.
Krenemo kada se upali zeleno i osjetim ubod nelagode.
Profo, mislim da je ovo klopka.
U tom trenutku iz krova limuzine izleti sam Nonik, rairenih ruku i pipaka od tame, to
su se protezali iz njegovih prstiju duboko u no.

153

28
Veina ljudi nije vidjela Visokog Epika u punome sjaju. Tako ih nazivamo kada ozbiljno
prizovu svoje moi kada se uzdignu u svoj svojoj snazi, emocija rasplamsanih gnjevom i
bijesom.
Oko njih se tada iri sjaj. Zrak postane otriji, kao da se ispuni elektricitetom. Srca
stanu. Vjetar zaustavi svoj dah. Nonikov izlazak bio mi je trei put da sam vidio tako neto.
Bio je odjeven u no, crnilo se uvijalo i upletalo oko njega. Lice mu je bilo blijedo i
prozirno, ali su mu oi gorjele, a usta bila iskrivljena od mrnje. Bio je to podsmijeh boga,
kojeg su jedva podnosili i njegovi saveznici. Doao je da uniti.
Gledajui ga, shvatim da sam prestravljen.
Nevoljo! opsuje Megan, nabivi nogu do daske po gasu, nagnuvi kombi ustranu, dok
su sjene oko Nonika zaleprale prema nama. Kretale su se poput prstiju nekog duha.
Prekidaj! objavi Tia. Gubite se otamo!
Nije bilo vremena. Nonik se pokrenuo u zraku, ne obraajui pozornost na vjetar i
gravitaciju. Lebdio je poput sablasti ispred svojeg auta ravno prema nama. Ipak, nije
predstavljao stvarnu opasnost prava su opasnost bili oni pipci od tame. Kombi ih nije mogao
izbjei: bilo ih je tuce.
Zanemarivi strah, podignem svoju puku. Kombi se zatresao oko mene. Pramenovi
tame pokrenu se prema gore, omotavi se oko vozila.
Idiot, pomislim. Bacim puku i uguram ruku u dep jakne. Svjetiljka! U panici, upalim
je i uperim svjetlo ravno u Nonikovo lice, dok je lebdio pored mojeg prozora. Plutao je s
glavom naprijed, kao da je plivao kroza zrak.
Reakcija je bila trenutana. Iako je svjetiljka davala malo svjetlosti, koliko sam mogao
vidjeti, Nonikovo je lice odmah postalo tjelesno. Oi mu prestanu sjajiti, a sjene oko njegove
glave nestanu. Zraka nevidljive svjetlosti probije tamne pipke, kao da laser proe kroz stado
ovaca.
Na UV svjetlu Nonikovo lice nije izgledalo boanski. Izgledalo je krhko, ljudski i vrlo,
vrlo iznenaeno. Borio sam se da podignem puku i pucam u njega, ali puka je bila previe
nezgrapna, a oev pitolj u koricama pod mikom, kamo sam morao dosegnuti istovremeno
drei svjetiljku.
Nonik me osmotri brzinom otkucaja srca, oiju razrogaenih od straha. Tad se u treptaj
oka povue, uzmiui bono, dalje od kombija. Nisam bio siguran, ali uinilo mi se da je
izgubio visinu kada sam ga obasjao svjetlou kao da su mu sve moi oslabjele.
Nestao je niz bonu uliicu, a sjene koje su se kretale oko kombija povuku se s njim.
Imao sam osjeaj da se nee tako skoro vratiti, nakon to sam ga dobrano uplaio.
Oko nas eksplodira vatra poluautomatskog oruja, buei metcima bok kombija, uza
zvuk paranja metala. Opsujem, saginjui se dok mi se prozor rasprio. Motociklisti su otvorili
vatru. Iako sam bio nisko sagnut, vidio sam grozan prizor: elegantan crni helikopter
Specijalaca stao se uzdizati iza poslovne zgrade pred nama.
Nevoljo, Tia! povie Megan, okreui volan. Kako ti je ovo promaklo?
Nisam znala... ree Tia. Ja...
154

Vatrena kugla izleti u pratnji dugakog traga dima i razvue se poput zmije preko neba,
eksplodirajui u boku helikoptera. Prevrnuo se u zraku, dok su plamenovi prodirali njegov
bok, a komadii krhotina rasuli se nebom.
Elisa mu se uspori i on pone ponirati.
Raketni lanser, shvatim. Profa.
Bez panike, Profin glas je bio miran. Moemo ovo preivjeti. Cody, Abrahame,
pripremite se za razlaz.
Profo! ree Abraham. Mislim da ti...
Stiu jo etiri helikoptera! ubaci se Tia. Izgleda da su ih imali sakrivene u
skladitima du itave rute. Nisu znali gdje emo ih napasti; ovaj je bio najblii nama. Je...
Megan, to to radi?
Heli je bio izvan kontrole. Vrtio se u nepravilnom krugu i padao dolje prema cesti,
ravno ispred nas, dok mu je dim kuljao sa strane. Megan joj ne odgovori; ubrzala je, zalegavi
preko volana i vozila kombi ravno naprijed, prema mjestu na koje je trebao tresnuti heli.
Napnem se, gurajui se dublje u sjedalo, grabei vrata u panici. Izgubila je razum!
Nije bilo vremena za prigovore. Metci su udarali po nama, ulicu od brzine nisam ni
vidio, a Megan je provezla kombi tono ispod helia, prije no to se slupao o cestu takvom
silinom da je zemlja pod nama zadrhtala.
Neto zaree krov kombija, uz odurnu kripu metala o metal, pa se zavrtimo postrance,
udarivi u zid zgrade od cigle, struui mojom stranom du njega. Buka, kaos, iskre. Vrata s
moje strane otpadnu. elik je strugao o cigleni zid, tek koji centimetar od mene. inilo mi se
da traje vjeno.
Samo sekundu kasnije, kombi naglo stane. Drhtei, duboko udahnem. Bio sam
prekriven komadiima stakla; vjetrobran se smrskao.
Megan je teko disala u vozakom sjedalu s luakim osmijehom na licu, izbuljenih
oiju. Pogledala me.
Nevoljo! rekoh, gledajui u Meganinom retrovizoru gorui helikopter. Udario je u
cestu odmah nakon to smo proli ispod njega, blokirajui motoriste i moguu potjeru.
Nevolje mi, Megan! Ovo je bilo sjajno!
Meganino lice se opusti. Jeste li u redu vas dvojica otraga? pozove ih, gledajui kroz
prozori u stranji dio kombija.
Osjeam se ko da sam bio u centrifugi, poali se Cody, stenjui. Mislim da mi je
kot zbrisao u pete, a Amer u ui.
Profo, ree Abraham. Iako je Nonik zbrisao, jo imam ukljuen raljar, a
usmjerenje na lokaciju Epika. Dobivam zbunjujua oitanja, ali u toj limuzini je jo jedan
Epik. Moda i trei. To nema smisla...
Ne. Zapravo ima, ree Megan, brzo otvori svoja vrata i iskoi na cestu. Stvarno su
prevozili Spajatelja; nisu znali hoemo li napasti. Samo su eljeli biti spremni ako to uinimo.
Bio je u tom autu. To je ono to vidi, Abrahame. Vjerojatno je s njima i trei, nii Epik, kao
jo jedna sigurnosna mjera.
urno sam pokuao otkopati zatitni pojas, kada sam shvatio da je itava desna strana
iupana dok smo strugali uza zid. Zadrhtim, pa izjurim iz kombija kroz Meganinu stranu.
Pourite vas etvero, ree Profa. Zauo sam stenjanje motora s njegove strane veze.
Ostali helii skoro su stigli iznad vas, a motoristi e vas pokuati zaobii.
Pazim na njih, ree Tia. Imate moda minutu.

155

Gdje je Nonik? upita Profa.


David ga je uplaio svjetiljkom, ree Megan, otvarajui stranja vrata kombija.
Dobar posao, uzvrati Profa.
Nacerim se zadovoljno, prilazei stranjoj strani kombija. Doao sam na vrijeme da
vidim Codyja i Abrahama kako unutra otvaraju povei sanduk. Nisam ih vidio kada su
utovarivali kombi to se dogaalo u hangaru.
Cody je nosio tamnozelenu jaknu i naoale, kostim koji smo osmislili za Reflektora.
Moje su se oi zalijepile za predmete u sandukustri sjajnozelena motocikla.
Motocikli iz Dijamantova duana! Uskliknem pokazujui na njih. Ipak si ih kupio!
Naravno da jesam, ree Abraham, gladei rukom metalni, tamnozeleni fini na
jednom od motora.
Ne bih dopustio da nam ovakve maine promaknu.
Ali... rekao si mi da nee!
Abraham se nasmije. uo sam kako vozi, Davide. Izvukao je rampu sa stranje
strane kombija i izvukao jedan motor za Megan. Uzjahala ga je i pokrenula. Mali ovali,
privreni sa strane motora, zraili su svijetlozeleno. Primijetio sam ih kod Dijamanta.
Gravitonici, pomislim. Moda kako bi motocikli bili laki? Gravitonici nisu sluili za
let: koristili su se samo kako bi smanjili trzaj, ili kako bi se teak predmet lake micao.
Abraham spusti sljedeu pilu.
Davide, dobio bi jedan za vonju, ree Cody, brzo sakupivi stvari iz vozila,
ukljuujui raljar, ali netko je unitio kombi.
Ionako ne bi s njim mogao zbrisati heliima, ree Megan. Dvoje od nas morat e na
jedan motocikl.
Ja u povesti Davida, ree Cody. Pokupi naprtnjau, mome. Gdje su kacige?
Pourite! vikne Tia paninim glasom.
Skoim i pokupim naprtnjau koju mi je pokazao Cody. Bila je teka. Znam voziti!
rekoh.
Megan me okrzne pogledom dok je navlaila kacigu. Uspio si pokupiti dva prometna
znaka vozei oko jednoga ugla.
Samo dva malena znaka! rekoh, nabacujui ruksak i jurei prema Codyjevom motoru.
I bio sam pod velikim pritiskom!
Stvarno? ree Megan. Poput ovoga sada?
Zastanem. Vau, ba sam joj uletio, zar ne?
Cody i Abraham startaju svoje motocikle. Bile su samo tri kacige. Nisam zatraio jednu
nadajui se da e Osvetnika jakna biti dovoljna.
Prije no to sam doao do Codyja, zaujem zagluujuu tutnjavu helikoptera iznad naih
glava. Oklopno vozilo Specijalaca pojavi se iz bone uliice, s ovjekom u mitraljeskoj kupoli
na vrhu. Otvorio je vatru.
Nevolje mi, ree Cody, pojurivi naprijed svojom pilom, dok su meci udarali u tlo
pored njega. Padnem natrag pored ostataka naeg kombija.
Penji se, povie Megan; ona mi je bila najblia. Odmah!
Sagnem se i pojurim prema njezinom motoru, bacim se iza nje i zgrabim je oko struka
dok je turirala. Pojurimo, praei niz prolaz, kad su motoristi Specijalaca stigli reei s druge
strane ulice.
156

U trenu izgubimo Codyja i Abrahama. vrsto sam se priljubio uz Megan neto to


bih, priznajem, radije napravio u manje luakim okolnostima. Codyjeva torba lupala mi je po
leima.
Ostavio sam puku u kombiju, razoarano shvatim. U panici da pokupim Codyjev
ruksak i popnem se na motor, nisam ni skuio da sam je ostavio.
Osjeao sam se grozno, kao da sam napustio prijatelja.
Izletjeli smo iz prolaza i Megan skrene u mrane gradske ulice, poveavajui brzinu do
razine koju sam smatrao prilino sumanutom. Vjetar mi je puhao u lice toliko snano da sam
se morao skroz priljubiti i nalei na njezina lea.
Kamo idemo? proderem se.
Sreom, jo smo imali mobitele i slualice u uima. Nisam je mogao normalno uti, ali
ona mi progovori u slualicu. Idemo po planu! Svatko ide svojim putem i kasnije se
sastajemo!
Samo to ti ide krivim putem, ree Tia ljutito. Abraham takoer!
Gdje je limuzina? upita Abraham; ak i sa slualicama u uima, bilo ga je teko uti
od vjetra.
Zaboravi limuzinu, naredi Profa.
Jo stignem do Spajatelja, kae Abraham.
Nije vano, ree Profa.
Ali...
Gotovo je, grubim glasom e Profa. Pobjegli smo.
Pobjegli smo.
Megan pogodi nekakvu izboinu i ja poskoim, ali je nastavim vrsto stezati. U glavi mi
se zamuti kada shvatim to je Profa mislio. Epik koji je istinski elio izazvati elino Srce, ne
bi bjeao od Specijalaca: bio bi sam kadar srediti nekoliko odreda.
Bijegom smo dokazali to smo doista. elino Srce se nikada nee osobno suoiti s
nama.
Ali moramo neto poduzeti, ree Abraham. Nakoditi mu prije no to napustimo
grad. Pola specijalaca e poi u potjeru za nama. Limuzina nije uvana, a imam nekoliko
granata.
Jon, dopusti mu da pokua, ree Tia. Ovo je ionako katastrofa. Barem moemo
natetiti elinom Srcu.
elinog Srca jedva da sam se sjetio. Mogao sam uti motore iza nas, pa sam riskirao i
osvrnuo se preko ramena. Nevoljo! pomislim. Bili su blizu. Njihova su svjetla osvjetljavala
ulicu.
Nikada nee uspjeti, Profa se obrati Abrahamu. Specijalci su iza tebe.
Mi emo ih odvui od njega, rekoh.
ekaj, ree Megan. Mi emo to?
Hvala, ree Abraham. Doite do mene kod etvrte i Nodella; vidite moete li skinuti
pritisak s mene.
Megan se pokuala okrenuti i pogledati me kroz vizir kacige.
Nastavi voziti! rekoh u panici.
Papino, rekla je pa skrenula u iduem zavoju. Bez usporavanja.

157

Zavritim, siguran da emo poginuti. Motor je proao gotovo paralelno s tlom, klizei
cestom, ali gravitonici sa strane zasvijetle, sprjeavajui nas da se prevrnemo. Napola smo
skijali, a napola vozili oko ugla, gotovo kao da smo zalijepljeni za njega.
Uspravimo se te polako umuknem.
Iza nas je neto grunulo i ulica se zatrese. Pogledam preko ramena, dok mi je kosa
vijorila na vjetru. Jedan od crnih Specijalaca nije uspio u brzini proi ugao, pa je od njega
ostala dimea olupina, odbaena do ruba metalne zgrade. Njihovi gravitonici nisu bili dobri
kao nai, ako ih uope imaju.
Koliko ih ima? upita Megan.
Sad su tri. Ne, ekaj, tu su jo dvojica. Pet. Gromovi!
Divno, promrmlja Megan. Kako si tono zamislio da preuzmemo Abrahamove
napadae?
Nemam pojma. Improviziraj!
Pripremaju blokadu oblinjih ulica, upozori nas Tia u slualice. Jon, heli nad
Sedamnaestom.
Kreem.
to to radi? upitam.
Pokuavam vas odrati ivima, djeco, ree Profa.
Gromovi i munje, opsuje Cody. Blokada na Osmoj. Idem preicom do Marstona.
Ne, ree Tia. Pokuavaju te natjerati u tom smjeru. Vrati se kruno nazad. Moe im
zbrisati u donje ulice kod Moultona.
Dobro, ree Cody.
Megan i ja izbijemo na iroku autocestu, a sekundu kasnije Abrahamova pila uleti
kliui iz bone ulice ispred nas, gotovo u razini sa zemljom, odravana jedino gravitonicima.
Bilo je impresivno; motor se skoro izvrnuo na stranu, rotirajuih kotaa i iskri to su frcale
pod njim. Mehanizam gravitonika ublaio je nagib, tako da su kotai uspjeli ostati zalijepljeni
za cestu i motocikl se uspravio, ali tek nakon podueg proklizavanja.
Kladim se da mogu voziti jednu od ovih stvarica, rekoh sam sebi. Ne izgleda preteko.
Kao recimo klizanje oko ugla po kori od banana, sto i trideset kilometara na sat. ala mala.
Virnem preko ramena. Sada je bilo barem tuce crnih motorista iza nas; sreom bili smo
prebrzi da bi se usudili pucati na nas. Svatko se morao koncentrirati na vonju. Valjda je, na
prvom mjestu, to i bila ideja brze vonje.
Oklopljena jedinica! ustvrdi Tia. Pred vama!
Jedva da smo imali vremena reagirati kada ogromna oklopljena jedinica, na dvije noge i
etiri i pol metra visoka, zagradi ulicu i otvori vatru iz oba rotacijska automata. Metci udare u
elinu zgradu pokraj nas, pravei kiu iskri. Pognuo sam glavu i stisnuo zube dok je Megan
ritnula polugu na motoru te nas nagnula prema dolje u dugako gravitoniko proklizavanje,
gotovo paralelno s tlom, kako bi prola ispod metaka.
Vjetar zapara moju jaknu, a iskre mi zamute vidljivost. Jedva sam vidio dvije
oklopnjakove ogromne, eline noge sa svake strane, dok smo klizili izmeu njih. Megan u
trzaju ispravi motor im smo zali za ugao. Abraham je proao sa strane oklopnjaka, ali motor
mu se dimio.
Pogoen sam, ree Abraham.
Jesi ti u redu? uzbunjeno upita Tia.
Jakna me sauvala u jednome komadu, gunajui e Abraham.
158

Megan, kaem tiho. Ne izgleda dobro. Abraham je usporavao, jednom se rukom


drei za bok.
Pogledala ga je, pa brzo vratila pogled na cestu. Abrahame, kada sljedei put
zaokrenemo, elim da se probije u prvi prolaz. Dovoljno su daleko, pa te moda nee
ugledati. Nastavit u ravno i pokuati ih odvui.
Pitat e se gdje sam nestao, ree Abraham. Nee...
Napravi to! otro e Megan.
Nije vie prigovarao. Skrenuli smo za idui ugao, ali smo morali usporiti kako bismo
skrenuli pozornost s Abrahama. Vidio sam da krvari, a motor mu je bio pun rupa od metaka.
Bilo je pravo udo to se uope kretao.
Dok smo prolazili, Abraham skrene i pojuri desno. Megan nagazi pilu, a vjetar se pojaa
i zauje se zavijanje dok smo se utrkivali niz mranu ulicu. Riskirao sam zirnuti otraga i
zamalo izgubio Codyjevu torbu jer mi je skliznula s ramena. Morao sam na trenutak jednom
rukom pustiti Megan i zadrati torbu, to me izbacilo iz ravnotee i gotovo prevrnulo na
zemlju.
Daj pazi, Megan e kroz psovku.
Dobro, zbunjeno kaem. U tom zbrkanom momentu, uinilo mi se da vidim jo jedan
zeleni motocikl, isti kao na, kako nas slijedi u blizini.
Ponovo pogledam. Izgleda da su motoristi Specijalaca zagrizli mamac i pratili nas, a ne
Abrahama. Njihovi su farovi bili val svjetla na cesti, a kacige su im odraavale ulinu
rasvjetu. Od fantomskog motora za koji sam mislio da sam ga vidio, nije bilo ni traga.
Gromovi, ree Tia. Megan, imaju blokade koje se proteu gore i oko tebe, pogotovo
na mjestima koja vode u nie ulice. Izgleda da su shvatili da emo pokuati pobjei.
U daljini ugledam bljesak eksplozije na nebu, a jo jedan heli pone isputati dim.
Ipak, jo je jedan napredovao u naem smjeru crni obris s trepereim svjetlima na
tamnoj podlozi neba.
Megan ubrza.
Megan? pozva je Tia, glasa proaranog panikom. Juri ravno prema blokadi.
Megan ne odgovori. Osjetim kako joj se tijelo sve vie i vie gri u mojemu stisku.
Nagnula se naprijed, a napetost kao da je izbijala iz nje.
Megan! rekoh, ugledavi naprijed treperava svjetla Specijalaca, na mjestu gdje su
postavili svoju blokadu. Automobili, kombiji, kamioni. Tucet i vie vojnika te mehanizirane
jedinice.
MEGAN! dreknem.
Djelovala je kao da je na trenutak zadrhtala, a onda opsuje i odbaci nas ustranu, dok su
rafali pucnjeva opleli cestu oko nas. Stutimo se niz prolaz, uza zid, svega par centimetara od
mojega lakta, pa izaemo na iduu ulicu i nagnemo se dolje u irokom luku, ostavljajui iza
sebe iskre dok smo zamicali iza ugla.
Izvukao sam se, tiho gunajui javi se Abraham. Ostavio sam motor. Stii u do
jednog od skrovita. Nisu me primijetili, ali neki su se vojnici spustili i zauzeli poloaj na
stepenicama nakon to sam proao.
Gromovi, promrmlja Cody. Nadgleda li audio linije Specijalaca, Tia?
Da, ree ona. Zbunjeni su. Misle da je ovo napad na grad pod punom spremom.
Profa im je nastavio unitavati helie u zraku, i svi smo se razbjeali u razliitim smjerovima.
Izgleda da Specijalci misle da se bore protiv desetaka, a moda i stotina pobunjenika.

159

Dobro, ree Profa. Cody, jesi li ist?


Jo izbjegavam par motora, odgovori Cody. Zavrio sam tako da kruim uokolo.
Oklijevao je na trenutak. Tia, gdje je limuzina? Je li jo vani?
Probija se prema palai elinog Srca, odgovori ona.
I ja idem u tom smjeru, ree Cody. Koja ulica?
Cody... pone Profa.
Pucnjevi odostraga ometu mi ostatak njihova razgovora. Na trenutak ugledam motore i
njihove vozae, naoruane PAP-ovkama, kako pucaju. Sada smo ili bitno sporije; Megan nas
je dovezla u sirotinjsku etvrt, gdje su ulice ue, i krivudala je kroz mnotvo zaokreta i zavoja.
Megan, ovo je opasno, ree Tia. Tu ima previe slijepih ulica.
U drugom su smjeru sve ulice slijepe, odgovori Megan. Izgleda da se oporavila od
onoga to ju je obuzelo kada nas je skoro odvezla ravno u blokadu.
Imat u problema navoditi te, ree Tia. Probaj na iduem skretanju desno.
Megan se poela probijati u tome smjeru, ali naie motor s namjerom da nas odsijee,
dok je vojnik jednom rukom reetao prema nama svojom PAP-ovkom. Megan opsuje i uspori,
pa krene na vojnika ispred nas i probije se lijevo u prolaz. Zamalo se zaletimo u povei
kontejner, ali uspije se provui pored njega. Nagaao sam da se kreemo jedva trideset na sat.
Idemo jedva trideset, pomislim. Trideset kilometara na sat kroz usku uliicu, dok pucaju
na nas. Jo je uvijek bilo ludo, iako malo drugaije.
Pri ovoj sam se brzini mogao prilino dobro drati jednom rukom, dok me Codyjeva
torba lupkala po leima. Vjerojatno sam je dosad ve trebao baciti. Nisam imao pojma ni to
je...
Popipam torbu, shvativi neto. Oprezno je prebacim ispred, izmeu Megan i sebe.
Stisnem sjedalo meu svojim koljenima i pustim Megan, pa potegnem zatvara na torbi.
Unutra je leala Gaussica. Izgledom poput obine puke, moda neto dua, imala je sa
strane privrenu jednu od baterija koju smo ukrali. Izvadim je. S baterijom je bila poprilino
teka, ali jo sam mogao manevrirati njome.
Megan! ree Tia. Naprijed je blokada.
Skrenemo u drugi prolaz, i gotovo ispustim puku dok sam hvatao Megan jednom
rukom.
Ne! ree Tia. Nemoj desno. To je...
Motocikl nas je slijedio u prolaz. Meci pogode zid tik do moje glave. A ravno pred
nama prolaz zavrava zidom. Megan pokua zakoiti.
Niam razmiljao. Zgrabio sam puku objema rukama, nagnuvi se unazad, i podigao
cijev tono preko Meganina ramena.
Onda opalim prema zidu.

160

29
Zid ispred nas odleti u zrak uz bljesak zelene energije. Megan je pokuala okrenuti motor i
stati. Kliznemo kroz uskovitlani zeleni dim, dok je ljunak prtao pod naim gumama, pa se
probijemo na ulicu s druge strane, gdje naglo stanemo. Meganino tijelo zgrilo se spremno za
sudar. Izgledala je zapanjeno.
Specijalac iskoi iz dima. Potegnem Gaussicu i raznesem motor ispod njega. Hitac
pretvori motocikl u bljesak zelene energije, rasprivi i njega i dio vojnika na njemu. On
padne a tijelo mu se nastavi kotrljati.
Puka je bila fantastina nije bilo trzaja, a hitac je vie isparavao metu no to je ona
doista eksplodirala. Ostajalo je malo krhotina, ali je pravila sjajan zeleni lajtou i puno dima.
Megan se okrene k meni, usana razvuenih u osmijeh. Konano si otraga poeo raditi
neto korisno.
Kreni, rekoh. Zvuk nadolazeih motora uo se iz prolaza.
Megan pokrene nau pilu, od ega strelovito pojurimo kroz mreu sporednih uliica
sirotinjske etvrti, izazivajui muninu u elucu.
Nisam se mogao okrenuti u vonji kako bih pucao, pa se umjesto toga stisnem jednom
rukom oko nje, a drugom joj namjestim puku na rame da je smirim i nanianim preko
obinog niana jer je snajper bio polegnut postrance.
Izaemo iz prolaza uz riku motora i jurnemo prema blokadi. Raznesem rupu u kamionu
kako bismo proli, pa za svaki sluaj ispalim hitac u nogu oklopljene jedinice. Vojnici se
razbjee viui, ali neki su pokuavali pucati dok smo jurili kroz otvor koji sam napravio.
Oklopnjak posrne a Megan se izmakne ustranu, niz mranu ulicu. Iza nas se zauju dernjava i
psovke, dok su u nastaloj guvi pogoeni neki od motora progonitelja.
Dobro obavljeno, zaujemo Tiju u naim slualicama, a glas joj je opet bio smiren.
Mislim da vas mogu navoditi do podzemnih ulica. Tamo je jedan stari tunel na kraju
odvodnog kanala. A moda ete morati raznijeti i koji zid da biste proli.
Mislim da zid ili dva nisu neki problem, rekoh. Tako dugo dok se ne izmiu
mecima.
Budi oprezan, upozori me Profa. Puka troi energiju ko Tia pakiranje Cole.
Baterija moe sravniti pola grada, a u najboljem sluaju ima dvanaestak hitaca. Abrahame,
jo si s nama?
Tu sam.
Jesi li na sigurnome?
Jesam. Previjam ranu. Nije previe gadna.
Ja u to procijeniti. Uskoro sam kod tebe. Cody, tvoj status?
Vidim limuzinu, zaujem Codyja u slualici, dok je Megan skretala za novi ugao.
Rijeio sam se veine progonitelja. Imam tenzor; pogodit u limuzinu granatom, pa
tenzorom izbuiti prolaz do donjih ulica.
To nije opcija, ree Profa. Previe e ti vremena oduzeti da izbui tako duboko.
Zid! povie Tia.

161

Kuim, rekoh, napravivi rupetinu u zidu na kraju ceste. Motor zabrunda kroz stranje
dvorite, pa probijem rupu u jo jednom zidu, omoguivi nam da presijeemo u idue.
Megan okrene motor udesno i proveze nas kroz vrlo uzak prolaz izmeu dviju kua.
Idi desno, ree Tia kad smo dospjeli na ulicu.
Profo, vikne Cody. Vidim limuzinu. Mogu je pogoditi.
Cody, ja ne mislim...
Pokuat u, Profo, ree Cody. Abraham je u pravu. elino Srce e nakon ovoga
krenuti za nama. Moramo mu nauditi koliko god moemo i kad god moemo.
U redu.
Okreni desno, ree Tia.
Skrenemo.
Usmjerit u te kroz veu zgradu, opet e Tia. Moe li to srediti?
Metci zaprae po zidu iza nas, a Megan opsuje, pognuvi se jo vie. Drao sam
Gaussicu znojnim dlanovima, osjeajui se grozno, ovako izloenih lea, okrenutih
neprijatelju. Mogao sam uti motore iza sebe.
Izgleda da doista ele vas dvoje, tiho e Tia. Usmjeruju na vas popriline snage i...
Nevoljo!
to je? upitam.
Upravo mi je crkao videoprijenos, ree Tia. Neto ne valja. Cody?
U guvici sam, zaguna Cody.
Straga se zauje jo pucnjeva. Neto pogodi motor i zatrese nas, pa Megan opsuje.
Zgrada, Tia! rekoh. Kako da naemo tu zgradu? Zbrisat emo im unutra.
Druga desno, ree nam Tia. Onda ravno do kraja ulice. To je prastari trgovaki
centar, a kanal za odvodnju je tono iza njega. Traila sam i druge rute, ali...
Bit e u redu, odsjeno e Megan. Davide, spremi se da nam otvori put.
Moe, rekoh, umirujui puku, iako je to bilo neto tee sada kad je poveala brzinu.
Proemo ugao, pa okrenemo prema velikoj, ravnoj strukturi na kraju ceste. Mutno sam se
sjeao trgovakih centara iz doba prije Nevolje. Bila je to hrpa zatvorenih duana.
Megan je vozila brzo i ila ravno u zgradu. Pozorno sam nanianio i raznio elina
ulazna vrata. Proli smo kroz dim i uli u duboko crnilo naputene zgrade. Farovi motora
otkrivali su nam duane koji su se protezali s obje nae strane.
Mjesto je ve odavno naputeno, iako je u duanima ostalo mnotvo odjee. Odjee
pretvorene u elik i ne ba posebno iskoristive.
Megan je s lakoom krivudala otvorenim koridorima centra, vodei nas uz zaustavljene
pokretne stepenice sve do drugoga kata. Zvuk motora zajei zgradom kada Specijalci dojure
za nama.
Kako se inilo, Tia nas vie nije mogla navoditi, ali se Megan doimala kao da zna to
radi. S gornje terase zapucam na motoriste koji su nas slijedili. Pogodio sam pod ispred njih,
rasprivi njegove dijelove i oborio nekolicinu, dok su drugi potraili zaklon. Nitko od njih
izgleda nije bio vjet voza poput Megan.
Zid ravno naprijed, ree ona.
Raznesem ga, pa pogledam na pokazatelj koliine punjenja sa strane puke. Profa je bio
u pravu; troio sam ga prilino brzo. Ostalo nam je moda svega nekoliko hitaca.

162

Motor reei izleti na otvoreno i upale se gravitonici, ublaujui nam doskok dok smo
padali za itav kat na cestu pod nama. Unato njima smo estoko udarili; motor nije bio
napravljen za tako visoke skokove. Zagunam, bolnih lea i nogu od siline udarca. Megan
odmah raspali vozilom ravno niz oblinji prolaz iza centra.
Mogao sam vidjeti kako se tlo pred nama naglo sputa. Odvod. Moramo samo...
Elegantni crni heli izroni iz odvoda pred nama, a s obje njegove strane ponu se
okretati rotacioni automati.
Nema anse, pomislim, podignem Gaussicu s obje ruke i nanianim. Megan se jo
dublje sagne i motor stigne do ruba odvoda. Helikopter otvori vatru. Mogao sam vidjeti
pilotovu kacigu kroz staklo kokpita.
Opalim.
esto sam sanjao da inim nevjerojatna djela. Zamiljao sam kako bi bilo raditi s
Osvetnicima, boriti se protiv Epika, zapravo doista poduzimati neto umjesto samo sanjariti o
tome.
S ovim hitcem konano sam dobio svoju priliku.
Zastao sam u zraku, zureu nie u stotonski stroj smrti i stisnuo okida. Pogodio sam
kabinu, raznijevi i nju i pilota u njoj. Za trenutak sam se osjeao onako kako se sigurno
osjeaju Epici. Poput boga.
A onda padnem sa sjedala.
Trebao sam to oekivati u slobodnom padu, est metara iznad provalije, s obje ruke na
puci, a ni jednom na vozilu, inilo se nekako neizbjenim. Ne elim rei da sam bio sretan
to sam se naao u situaciji da letim ususret slomljenim nogama, a vjerojatno i neem jo
gorem.
Ali taj hitac... Taj je hitac bio svega vrijedan.
Nisam osjetio pad. Prebrzo se desio. Pogodilo me u trenutku kada sam shvatio da sam
ostao bez sjedala i kada sam zauo kripu. Nakon toga uslijedio je zagluujui buum, praen
valom vruine.
Leao sam omamljen, dok mi se vid mutio. Shvatim da gledam olupinu helikoptera,
koja je gorjela u blizini. Osjeao sam se tupo.
Odjednom me Megan protrese. Zakaljem, izvrnem se i pogledam gore u nju. Skinula je
kacigu pa sam joj mogao vidjeti lice. Njezino prelijepo lice. Doimala se stvarno zabrinutom
za mene.
To mi je natjeralo osmijeh na lice.
Govorila je neto. U uima mi je zvonilo, pa zakiljim pokuavajui joj itati s usana.
Jedva sam razabrao rijei. ... gore, papino! Ustaj!
Ne bi trebala tresti nekoga tko je pretrpio pad, promumljam. Moda imam slomljenu
kraljenicu.
Imat e ti slomljenu glavu ako se ne pokrene.
Ali...
Idiote. Jakna ti je ublaila udarac. Sjea se? Ona koju nosi kako bi te sauvala da ne
pogine? Trebala bi ti pomagati kada radi gluposti, poput putanja oslonca usred leta.
Nije mi bila namjera da te pustim, promrmljam. Nikada.
Zastane.
ekaj. Ovo sam rekao glasno?

163

Jakna, pomislim, miui prstima, a zatim mahnem objema rukama. Zatitna naprava u
jakni me spasila. I... i jo nas progone.
Nevoljo! Bio sam papak. Pridignem se na koljena i dopustim Megan da mi pomogne
osoviti se na noge. Zakaljem par puta, ali u trenu se osjetim bolje. Pustim je i povratim
ravnoteu do trenutka kada smo stigli do motora, koji je prizemljila a nije se razlupala.
ekaj, kaem gledajui uokolo. Gdje je...
Gaussica je leala u nekoliko komada na mjestu gdje je pala i pogodila elinu stijenu.
Osjetim kako tonem jer sam znao da nam sada puka vie nije ni priblino tako korisna. Vie
je ne moemo koristiti kako bismo glumili Epika, pogotovo ne sada, kada su me Specijalci
vidjeli kako pucam iz nje.
Bila je teta izgubiti tako dobro oruje. Pogotovo nakon to sam svoju puku ostavio u
kombiju. Takve su mi stvari poele ulaziti u naviku.
Popnem se na motor iza Megan, koja je ponovo stavila kacigu. Na jadni motocikl je
bio dosta izudaran, izgreban i ulubljen, napuklog vjetrobrana. Jedan od gravitonika, oval
veliine dlana s desne strane, nije vie svijetlio kao ostali. No, motor je upalio, zaurlavi kad
nas je Megan povezla niz padinu prema velikom tunelu ispred. Izgledalo je kao da vodi u
kanalizacijski sustav, ali puno je takvih varljivih stvari u Newcagu, zbog Velike promjene i
novonastalih donjih ulica.
Hej, jeste li itavi? tiho e Cody. Nekim udom sauvao sam mobitel i slualice,
unato padu. Neto se udno dogaa. Neto, vrlo, vrlo udno.
Cody, zovne Tia. Gdje si?
Limuzina je sreena, javi se Cody. Probuio sam joj jednu gumu pa se zaletjela u
zid. Morao sam eliminirati estoricu vojnika prije no to sam joj mogao prii.
Megan i ja uemo u tunel u kojem je tama postajala sve dublja. Teren se nastavi sputati
nizbrdo. Donekle sam poznavao ovo podruje, pa sam pretpostavljao da e nas dovesti dolje
do Ulice Gibbson, relativno nenaseljenog dijela.
to .je sa Spajateljem? Profa upita Codyja.
Nije bio u limuzini.
Moda je jedan od asnika koje si ubio zapravo bio Spajatelj, ree Tia.
Nije, ree Cody. Pronaao sam ga. U prtljaniku.
Veza na trenutak utihne.
Siguran si da je to on? upita Profa.
Pa, nisam ba, ree Cody. Moda imaju nekog drugog Epika, zavezanog u svom
prtljaniku. Svejedno, raljar pokazuje da je ovaj momak vrlo moan. Samo je u nesvijesti.
Ubij ga, ree Profa.
Ne, ree Megan. Dovedi ga.
Mislim da je u pravu, Profo, sloi se Cody. Ako je svezan, ne moe biti tako jak. Ili
to, ili su se posluili njegovom slabou da ga onesposobe.
Ne znamo koja mu je slabost, ree Profa. Olakaj mu muke.
Neu ubiti nekog onesvijetenog momka, Profo, ree Cody. Pa ak ni Epika.
Onda ga ostavi.
Bio sam u dvojbi. Epik je zasluio da umre. Svi oni. Ali zastoje u nesvijesti to su to
radili s njim? Je li to uope Spajatelj?
Jon, javi se Tia. Moda e nam zatrebati. Ako je Spajatelj, mogao bi nam dosta toga
odati. Moda ga moemo nekako iskoristiti protiv elinog Srca ili se nagoditi za na izlaz.
164

Ne bi trebao biti posebno opasan, kaem, ubacivi se u vezu. Usna mi je krvarila.


Ugrizao sam se kada sam pao, a sada, postajui malo svjesniji svega to se dogodilo, shvatim
da me boli i noga, a u boku mi nabija. Jakna je pomogla, ali daleko od toga da je bila
savrena.
Dobro, ree Profa. Skrovite broj sedam, Cody. Nemoj ga odvesti u bazu. Neka
ostane vezan, s povezom preko oiju i zatvorenih usta. Ne priaj s njim. S njim se moramo
suoiti zajedno.
Dobro, ree Cody. Kreem.
Megan i Davide, vikne Profa. elim da...
Nisam uo ostalo jer metci zaprae oko nas. Na oteeni motor okrene se i pone padati
tono na stranu na kojoj je gravitonik bio polomljen.

165

30
Bez gravitonika, motor je reagirao onako kako bi reagirao svaki obini motocikl kada padne
na bok pri velikoj brzini.
to nije bilo dobro.
Kao da sam u trenu iupan s motora, koji je proklizao poda mnom kada mi je noga
udarila o tlo, a trenje me povuklo unatrag.
Megan nije bila te sree. Ostala je zaglavljena pod motociklom, koji ju je svojom
teinom prikovao za zemlju. Sudarila se s cjevastim zidom metalnog prolaza.
Tunel se strese, a moju nogu probije arki bol. Dok sam se kotrljajui zaustavljao i sve
se oko mene smirivalo, shvatio sam da sam jo uvijek iv. To me poprilino iznenadilo.
Iza nas, iz nie pored koje smo projurili, dva ovjeka u punim oklopima Specijalaca
izau iz sjene. Rub nie obasjavalo je maleno, prigueno svjetlo, pa sam mogao vidjeti da se
vojnici doimaju oputeno. Kunem se da sam mogao uti kako se jedan od njih cereka ispod
svoje kacige, dok je govorio neto preko komunikatora svom pratiocu. Pretpostavljali su da
emo i Megan i ja biti mrtvi ili barem izbaeni iz borbenog stroja poslije takvog sudara.
U tri Nevolje s tim, pomislim, lica zajapurenog od ljutnje. Prije no to sam si dao
vremena da razmislim, izvuem pitolj ispod pazuha pitolj koji je ubio mojeg oca i
ispalim u njih etiri hitca iz neposredne blizine. Nisam ciljao u prsa jer su bila oklopljena.
Njihova slaba toka bio je vrat.
Oba su ovjeka pala. Duboko i isprekidano udahnem, dok su mi se ispruene ruke tresle
zajedno s pitoljem. Zastenjem, pa uspijem sjesti. Moja Osvetnika jakna bila je u dronjcima;
unitena kao i mnoge diode s unutranje strane koje su tvorile zatitno polje, a sad su se
dimile ili u potpunosti poispadale. Noga mi je bila gadno ogrebena du jedne strane. Iako me
vraki boljelo, razderotine nisu bile preduboke. Bio sam u stanju ustati i hodati. Nekako.
Bol je bio... u najmanju ruku neugodan.
Megan! Misao mi projuri kroz mete u glavi, pa glupog li poteza nisam ni provjerio
jesu li dvojica vojnika doista mrtva. Odepao sam do mjesta gdje je klizei motor udario u
zid. Ovdje je jedinu svjetlost davao moj mobitel. Podignem olupinu i naem pod njom
ispruenu Megan, s jaknom u gorem stanju no to je moja.
Nije izgledala dobro. Nije se micala, oi su joj bile sklopljene, a napukla kaciga
pokrivala joj je samo pola glave. Krv joj se slijevala niz lice. Bila je boje njezinih usana. Ruka
joj je bila iskrivljena pod neobinim kutom, a itava ta strana, od noge do torza, bila je
krvava. Bio sam zapanjen. Kleknem i hladnom svjetlou svoga mobitela otkrijem grozne
rane po cijelom tijelu.
Davide? tihim se glasom javi Tia u mobitel koji je bio na svojem mjestu na mojoj
jakni. Bilo je udo to je jo uvijek radio, iako sam izgubio slualice. Davide, ne mogu dobiti
Megan. to se dogaa?
Megan je pala, rekoh tupo. Mobitel joj je nestao. Vjerojatno je razbijen. Bio joj je
zakvaen za jaknu koja se takoer gotovo sasvim raspala.
Disanje. Moram provjeriti die li. Spustim se do nje, pokuavajui zaslonom mobitela
otkriti da li die. Onda se sjetim provjeriti puls. U oku sam. Ne razmiljam dobro. Moete li
uope razmiljati, kada ne razmiljate dobro?
166

Prislonim prste na Meganin vrat. Koa joj je bila vlana.


Davide! pozove nestrpljivo Tia. Davide, ujem razgovor na kanalu Specijalaca.
Znaju gdje ste. Viestruke jedinice kreu prema vama. Pjeatvo i oklopne jedinice. Kreni!
Osjetio sam puls. Plitak i lagan, ali ga je bilo.
iva je, rekoh. Tia, iva je!
Mora se pokupiti, Davide!
Ako pomaknem Megan mogao bih je dodatno ozlijediti, ali bilo bi jo gore da je
ostavim. Ako je nau, muit e je i strijeljati. Skinuo sam svoju poderanu jaknu i njome joj
zamotao nogu. Dok sam to radio, osjetim neto u depu. Posegnem za tim. Olovka-detonator i
eksplozivne kapisle.
U trenutku lucidnosti postavim jednu eksplozivnu kapislu na bateriju motora. uo sam
da se daju destabilizirati i raznijeti, ako zna kako se to radi a ja nisam imao pojma. Ipak,
uinilo mi se kao dobra ideja. Moja jedina ideja. Uzmem mobitel i priveem ga za runi
zglob. Duboko uzdahnuvi, tada pomaknem ustranu polomljeni motocikl prednji mu je
kota otpao pa podignem Megan.
Napukla kaciga spadne joj s glave, udari o tlo i razbije se. Kosa joj se oslobodi i u slapu
se raspe preko mojega ramena. Bila je tea no to je izgledala. Ba kao i svaki ovjek. Iako je
bila niska, bila je nabijena, ilava. Pomislim kako me ne bi voljela uti da je tako opisujem.
Prebacim je preko ramena i ponem nestabilno epati niz tunel. Slaba uta svjetla
povremeno su mirkala sa stropa, dajui jedva dovoljno vidljivosti da se moe proi, ak i za
stanovnika donjih ulica poput mene.
Uskoro mi se ramena i lea pobune. Nastavio sam dalje, korak po korak. Nisam se ba
mogao brzo kretati. Nisam ni razmiljao najbolje.
Davide, zaujem Profin glas. Tiina postane intenzivnija.
Neu je ostaviti, procijedim kroz stisnute zube.
Ne bih ni traio da napravi tako neto, ree Profa. Ja bih ve prije stao i suoio se sa
Specijalcima.
Nije ba bilo utjeno.
No nee doi do toga, sine, ree Profa. Stie vam pomo.
Mislim da ih mogu uti, rekoh. Konano sam doao do kraja tunela: izbio je na
otvoreno kod krianja na donjim ulicama. Ovdje nije bilo zgrada, tek elini prolazi. Nisam
dobro poznavao ovaj dio grada.
Strop je bio vrst. Bez otvora za zrak, kakvi su se nalazili na mjestu na kojemu sam
odrastao. Definitivno sam zdesna zauo odjek povika. Straga sam zauo zveket, elinih nogu
to lupaju o elino tlo. Pa jo povika. Pronali su motor.
Oslonim se na zid, selei Meganinu teinu, pa pritisnem olovku-detonator. Osjetim
olakanje zauvi muklo pop, kad je baterija motora odletjela u zrak. Vika se pojaa. Neke od
njih je vjerojatno zahvatila eksplozija, a ako sam sretne ruke, pomislit e da sam se sakrio
negdje pored olupine i bacio na njih granatu ili neto slino.
Namjestim Megan i na krianju krenem lijevim zavojem. Njezina mi je krv natapala
odjeu. Moda je ve bila mrtva...
Ne. Neu razmiljati o tome. Korak po korak. Pomo dolazi. Profa je obeao da pomo
stie. Doi e. Profa ne lae. Jonathan Phaedrus, osniva Osvetnika, ovjek kojega sam na
neki nain razumio. Ako sam osjeao da ikomu na ovome svijetu mogu vjerovati, onda je to
bio on.

167

Hodao sam dobrih pet minuta prije no to sam se morao zaustaviti. Tunel preda mnom
zavravao je ravnim zidom od elika. Slijepa ulica. Provirim preko ramena i otkrijem
svjetiljke i sjene koje se kreu. Na toj strani nema izlaza.
Koridor u kojemu sam stajao bio je visok, irine moda dvadesetak koraka. Na tlu je
bilo neto prastare graevinske opreme, iako je izgledalo da su veinu probrali nekakvi
oportunisti. Bilo je nekoliko hrpa slomljene opeke i nagorjelih blokova. Nedavno je netko
ovdje gradio nove prostorije. Pa, moda nam to poslui kao zaklon.
Posrnem i spustim Megan pored najvee hrpe, pa prebacim mobitel na manualnu
komunikaciju. Profa i ostali nee me moi uti, osim ako dotaknem zaslon kako bih emitirao,
a to je znailo da nee moi otkriti moj poloaj, pokuavajui uspostaviti kontakt.
Kleknem iza cigli. Hrpa me nije u potpunosti zaklanjala, ali bolje ita nego nita. Stjeran
u kut, slabije naoruan, bez izlaza za...
Odjednom se osjetim poput idiota. Proeprkam po depu s patentnim zatvaraem na
nogavici, pa izvuem tenzor. Trijumfalno ga izvadim. Moda mogu probiti otvor do elinih
katakombi ili jednostavno iskopati prolaz sa strane i pronai sigurniji put.
Navuem rukavicu pa tek onda shvatim da je potrgana. Buljio sam u nju sve oajniji.
Bila je u depu sa strane na koju sam u padu prizemljio, a torbica je na dnu bila poderana.
Tenzoru su nedostajala dva prsta, elektronika je bila smrvljena, a s nje su visjeli dijelovi, nalik
na oi u glavi zombija u starim horor filmovima.
Ponovo sjednem i zamalo prasnem u smijeh. Specijalci su pretraivali koridor. Povici.
Koraci. Svjetiljke. Pribliavali su se.
Mobitel mi slabano trepne. Stiam ton gotovo dokraja, pa pritisnem zaslon i poveem
se.
Davide? pozove me Tia vrlo tihim glasom. Davide, gdje si?
Doao sam do kraja tunela, uzvratim apatom, drei mobitel tik uz usta. Skrenuo
sam lijevo.
Lijevo? To je slijepa ulica. Mora...
Znam, rekoh. U drugim su smjerovima bili vojnici. Osvrnem se prema Megan koja
je leala na tlu. Ponovo joj taknem vrat.
Jo je imala puls. Zamirim od olakanja. Nije da je vie bitno.
Nevoljo, opsuje Tia. Zaujem pucnjavu pa se trgnem, vjerujui da dopire s moje
pozicije. Ali nije bilo tako. ula se s linije.
Tia? prosikem.
Ovdje su, ree ona. Ne brini za mene. Mogu zadrati poziciju. Davide, mora...
Hej, ti! zazove glas s raskrija.
Zalegnem, ali hrpa cigala nije bila dovoljno velika da me sasvim zakloni, osim da leim
praktiki posve ispruen.
Tu je netko! prodere se glas. Mona svjetiljka, iz standardne opreme Specijalaca,
posvijetli u mojemu smjeru. Veina ih je privrena za napadake puke.
Mobitel mi zabljeska. Kvrcnem ga. Davide, zaujem Profin glas. Zvuao je kao da
stoji na vjetru. Upotrijebi tenzor.
Polomljen je, apnem. Unitio sam ga pri padu.
Muk.
Svejedno probaj, pouri me Profa.

168

Profo, mrtav je. Provirim preko cigli. Na drugom kraju hodnika sakupljala se povea
grupa vojnika. Nekoliko ih je klealo, s pukama uperenim u mom smjeru i oima na
snajperu. Zadrim se dolje.
Samo probaj, naredi Profa.
Otpuhnem, pa pritisnem ruku o tlo. Zamirim, ali nije bilo jednostavno koncentrirati se.
Podigni ruke i polako izai! zagrmi glas niz dvoranu sve do mene. Ako se ne
pokae, bit emo prisiljeni otvoriti vatru.
Trudio sam se koliko sam mogao da ih ignoriram. Usredotoio sam se na tenzor i
vibracije. Na trenutak mi se uinilo da sam osjetio lagano podrhtavanje duboko i mono.
A onda je nestalo. Ovo je bilo glupo. Kao da sam bocom mineralne pokuavao probuiti
rupu u zidu.
Oprosti, Profo, rekoh. Gadno je sreen. Provjerim spremnik na oevu pitolju.
Ostalo je pet metaka. Pet dragocjenih metaka koji su moda mogli raniti elino Srce. Nikada
nisam dobio priliku da to otkrijem.
Prijatelju, ponestaje ti vremena! prodere se vojnik.
Mora izdrati, u panici e Profa. Glas mu je zvuao slabano na stianom
potenciometru.
Idi k Tiji, rekoh, pripremajui se.
Ona e biti u redu, ree Profa. Abraham joj stie u pomo, a sklonite je graeno
tako da izdri napade. Moe zapeatiti ulaze i izdrati napad. Davide, mora izdrati dovoljno
dugo da stignem do tebe.
Pobrinut u se da nas ne uhvate ive, Profo, obeam. Sigurnost Osvetnika vanija je
od mene. Uzmem pitolj s Meganinog boka pa ga otkoim. SIG Sauer P226, kalibra.40.
Lijep pitolj.
Stiem, sine, tiho e Profa. Dri se.
Provirim iza svog zaklona. Vojnici su napredovali, podignutih puaka. Vjerojatno su me
eljeli uhvatiti ivog. Pa, moda mi to omogui da ih skinem nekoliko, prije no to me obore.
Podignem Meganino oruje i ispalim nekoliko hitaca u brzome nizu. Imali su eljeni
uinak; policajci se razbjee traei zaklon. Neki uzvrate vatru, a odvaljeni komadii frknu
preko mene, dok je cigla eksplodirala pod paljbom automatskog oruja.
Toliko o nadi da me ele ivoga.
Znojio sam se. Dobar nain za otii, ha? Uhvatim sebe kako se obraam Megan, dok
sam se zaklanjao i pucao u vojnika koji mi se previe pribliio. Uinilo mi se da je jedan od
metaka doista proao kroz oklop epao je poskoivi iza nekoliko zahralih baava.
Ponovo se pritajim; paljba iz njihovih puaka zvuala je poput petardi u limenci, na to
je, kad bolje promislim, ovo mjesto i nalikovalo. Sve sam bolje. Zajedljivo se nacerim
izbacujui spremnik iz Meganina pitolja i punei ga novim.
ao mi je to sam te ostavio na cjedilu, rekoh njezinoj nepokretnoj figuri. Disanje joj
je postalo jo plie.
Zasluila si da preivi ovo, iako ja nisam.
Pokuao sam ispaliti jo koji hitac, ali me rafalna paljba natjera da zalegnem prije no to
sam ijedan uspio uputiti. Teko sam disao, briui krv s brade. Nekoliko krhotina udarilo me
dovoljno jako da me poree.
Zna, rekoh, mislim da sam pao na tebe ve prvoga dana. Glupo, ha? Ljubav na prvi
pogled. Koji kliej. Ispalim tri hica, ali policajci su se sada ponaali manje uplaeno. Shvatili
169

su da sam sam, i da sam naoruan samo pitoljem. Bio sam vjerojatno iv samo zato jer sam
raznio motor, pa ih je brinuo eksploziv.
Ne znam mogu li to uope nazvati ljubavlju, proapem, ponovo punei pitolj.
Jesam li zaljubljen? Ili samo zanesen? Znamo se manje od mjesec dana, a polovicu tog
vremena ponaala si se prema meni kao prema smeu. Ali onoga dana, kada smo se borili
protiv Fortunatora i dolje u elektrani, inilo se da postoji neto izmeu nas. Neto... nemam
pojma. Neto zajedniko. Neto to elim.
Promotrim njezinu blijedu, nepokretnu figuru.
ini mi se, rekoh, da bih te prije mjesec dana ostavio kod motora. Zato to sam
toliko arko elio osvetu nad njim.
Bang, bang, bang!
Hrpa cigala se zatrese, kao da su policajci pokuali probiti kroz njih, samo da me
pogode.
To me plai, tiho kaem, ne gledajui u Megan. Ako to ita vrijedi, hvala ti to si me
natjerala da mi bude stalo do nekoga drugog, osim do elinog Srca. Ne znam da li te volim.
Ali, to god bilo, to je najsnaniji osjeaj koji sam doivio nakon mnogo godina. Hvala ti.
Zapucam u irokom luku, ali se bacim natrag kada mi metak okrzne ruku.
Spremnik je bio prazan. Uzdahnem, ispustim Meganin pitolj i podignem onaj mojega
oca. Onda nanianim.
Prst mi je oklijevao na okidau. Bio bi to in milosra. Bolje brza smrt nego patnja
muenja i strijeljanja. Pokuao sam se natjerati da povuem oroz.
Gromovi, izgleda predivno, pomislim. Bila je okrenuta prema meni, stranom na kojoj
nije bilo krvi, rasprene zlatne kose, blijede koe i oiju zatvorenih kao da spava.
Mogu li doista to uiniti?
Pucnjava je prestala. Riskirao sam pogledavi preko razmrvljene hrpe cigala. Dvije
enormno visoke figure mehaniki su kloparale niz prolaz. Znai, ipak su doveli oklopnu
jedinicu. Dio mene bio je ponosan to sam im zadao takav problem. Kaos koji su Osvetnici
izazvali danas, kao i to koliko smo podanika elinog Srca unitili, natjerao ih je da izvuku
najtee topnitvo. Odred od dvadeset ljudi i dvije mehanizirane jedinice poslani su na jednog
momka s pitoljem.
Vrijeme je za umiranje, proapem. Mislim da u to uiniti ispaljujui pitolj u skoro
pet metara visoko odijelo od armiranog oklopa. Barem e biti dramatino.
Duboko udahnem, gotovo opkoljen figurama Specijalaca to su se uljale prema meni
kroz mrani prolaz. Ustao sam, ovoga puta mnogo odlunije, uperivi pitolj u Megan. Ubit
u je, a onda natjerati vojnike da me izreetaju.
Primijetim da mi mobitel treperi.
Pali! zadere se vojnik.
Strop se rastopi.
Vidio sam to jasno. Gledao sam niz tunel, ne elei vidjeti Megan kada ispalim hitac.
Imao sam jasan pogled na krug u stropu koji je postao stup crne praine, to je padala u kii
dezintegriranog elika. Poput pijeska iz ogromne slavine, estice padnu na pod i podignu se u
oblak.
Magla se raisti. Prst mi se trgne, ali nisam povukao okida. Figura usred praine
ustane iz unja: pala je odozgo. Imala je crni kaput, tanak poput laboratorijske kute, crne
hlae, crne izme i malene naoale na nosu.
Profa je stigao, nosei na obje ruke tenzore, koji su sjajili zelenim fantomskim sjajem.
170

Vojnici otvore vatru, ispaljujui kiu metaka dolje niz hodnik. Profa podigne ruku i
uperi ispred sebe sjajei tenzor. Gotovo sam mogao osjetiti huk naprave.
Metci se raspre i prospu u zraku. Pogodili su Profu kao leprava elina strugotina,
opasna koliko i prstohvat praine. Stotine ih padnu na njega i na tlo oko njega: oni koji su
promaili, odlete u nebo, hvatajui svjetlost. Odjednom shvatim zato nosi naoale. Ustanem,
otvorenih usta, zaboravivi na pitolj u svojoj ruci. Mislio sam da ja postajem vrlo dobar s
tenzorom, ali unititi sve te metke... bilo je vie od ega to sam mogao zamisliti da u postii.
Profa nije dao vremena zbunjenim vojnicima da se oporave. Koliko sam mogao vidjeti,
nije bio naoruan, ali je iskoio iz praine i pojurio ravno prema njima. Mehanizirane jedinice
poele su pucati, no koristili su se rotirajuim automatima kao da nisu vjerovali onome to
su vidjeli, zakljuivi da pravi odgovor lei u veem kalibru.
U zraku se rasprsne jo metaka, raznesenih Profinim tenzorima. Noge su mu klizile tlom
posutim prainom, dok se pribliavao Specijalcima.
Potpuno oklopljenog ovjeka napao je rukama.
Oi mi se Raire kada sam ga ugledao kako udara vojnika akom u lice, rasprivi
ovjekovu kacigu u prainu prije samog udarca. Raspruje im oklope tijekom napada. Profa
skoi izmeu dvojice vojnika, hitro kao maka, pa udari jednoga u trbuh, a zatim se okrene i
zabije ruku u nogu drugome. Praina se raspri iz oklopa koji ih izdaju, dezintegrirani trenutak
prije Profina udarca. Kada se podigao iz okreta, udari rukom u stranu eline prostorije.
Isparavajui metal odlepra, a neto dugako i tanko padne iz zida u njegovu ruku. Ma,
izrezbaren iz elika, nevjerojatno preciznim udarom tenzora.
elik je bljeskao dok je Profa udarao dezorijentirane asnike. Neki su pokuavali i dalje
pucati, a drugi su povadili pendreke koje Profa uniti jednako lako kao i metke. Vitlao je
maem u jednoj ruci, dok je drugom ispaljivao jedva vidljive izboje koji su metal i kevlar
pretvarali u nitavilo. Praina je padala s vojnika koji su mu se previe pribliili, zbog ega su
se klizali i posrtali, odjednom bez ravnotee, jer su im se kacige rastapale oko glava a tjelesni
oklopi raspadali.
Krv je tekla obasjana monim svjetiljkama, dok su mukarci posrtali. Jedva da je prolo
nekoliko otkucaja srca otkako je Profa uletio, ali dobar tucet vojnika bilo je izbaeno iz stroja.
Oklopljene jedinice izvukle su svoje energetske topove, privrene na njihovim
ramenima, ali Profa im je bio preblizu. U trku utne brdace eline praine pa klizne, najprije
u unju, kreui se po praini, oito znajui to radi. Potom se okrene ustranu i zamahne
podlakticom,probijajui kroz nogu oklopa. Praina prsne sa stranje strane kad je Profina ruka
prola kroz nju.
Klizei zastane, jo uvijek na nogama. Oklop posrne uz zvuno brum, a Profa poskoi
naprijed i probui akom drugu nogu oklopljene jedinice. Povue ruku, a noga se savije i
konano pukne, tjerajui jedinicu da padne postrance. U padu je ispalila utoplavi izboj,
rastapajui dio poda.
Jedan budalasti lan Specijalaca pokuao je naciljati u Profu, koji je stajao pored palog
oklopa. Profa se nije zamarao maem. Izmakne ustranu, pa udari akom. Gledao sam kako se
aka primie vojnikovu licu i raspruje vizir njegove kacige, trenutak prije Profina udarca.
Vojnik padne. Hodnik se utia. Bljeskajue eline pahulje zaleprale su na zrakama
svjetlosti, poput snijega u pono.
Ja sam, ree Profa monim, samouvjerenim glasom, poznat kao Reflektor. Recite
svom gospodaru da sam vie nego uvrijeen time to sam bio prisiljen da se dosaujem s
vama crvima. Naalost, moji podanici su budale, nesposobni slijediti i najjednostavnija od
mojih nareenja.
171

Recite svome gospodaru da su ples i igra gotovi. Ako se ne doe sam suoiti sa mnom,
rastavit u ovaj grad, dio po dio, dok ga ne naem. Profa je stajao meu preostalim
vojnicima i ne pogledavi ih.
Koraao je prema meni, lea okrenutih vojnicima. Postao sam napet, ekajui da neto
pokuaju. Ali nisu. Uplaili su se. Ljudi se ne bore protiv Epika. To su nauili jer su im time
isprali mozak.
Profa je doao do mene, lica sakrivenog sjenama to ih je stvarala svjetlost otraga.
Ovo je bilo genijalno, rekoh tiho.
Uzmi djevojku.
Ne mogu vjerovati da si...
Profa me pogleda i ja konano ugledam izraz njegova lica. Stegnute vilice i oi koje su
zraile intenzitetom. U tim se oima krio prijezir, a sam pogled na njih natjera me da posrnem
od oka.
Profa se izgleda tresao, ruku stegnutih u ake, kao da je suspregnuo neto strano.
Uzmi. Djevojku.
Nijemo kimnem i gurnem svoj pitolj u dep, pa podignem Megan.
Jon? Tijin se glas zauje iz njegova mobitela; moj je jo bio stian. Jon, vojnici su se
povukli sa svojih pozicija. to se dogaa?
Profa nije odgovorio. Zamahne rukama s tenzorima i tlo pred nama se rastopi. Praina
nestane, poput pijeska u pjeanome satu, otkrivajui improvizirani tunel dolje, prema niim
razinama.
Pratio sam ga tunelom kroz koji smo uspjeli pobjei.

172

DIO
ETVRTI

173

31
Abrahame, jo krvi, ree Tia, radei frenetinom brzinom. Abraham kojemu je ruka bila u
povezu oko vrata, poprskanom crvenim kapima njegove krvi pohrli prema hladnjaku.
Megan je leala na elinom konferencijskom stolu u glavnoj prostoriji naega
sklonita. Gomile papira i nekih Abrahamovih alata leale su na podu gdje sam ih bacio.
Sjedio sam sa strane, osjeajui se bespomono, iscrpljeno i zastraeno. Profa nam je izdubio
put do skrovita sa stranje strane, a Tia je zapeatila prednji ulaz metalnim epovima i
posebnom vrstom zapaljivih granata.
Nisam razumio to sve Tia radi na Megan. Ukljuivalo je zavoje i ivanje rana. Ispalo je
da Megan ima i unutranje povrede. To je Tiju zabrinjavalo daleko vie nego velika koliina
krvi koju je Megan izgubila.
Mogao sam vidjeti Meganino lice. Bilo je okrenuto prema meni, zatvorenih aneoskih
oiju. Tia je razrezala veinu Meganine odjee, otkrivajui razmjere njezinih povreda.
Groznih rana.
inilo se nestvarnim to joj je lice tako mirno. Ah razumio sam. I sam sam se osjeao
otupjelo.
Korak po korak... odnio sam je nazad do sklonita. Bilo je to tek mutno sjeanje,
sjeanje na bol i strah, slabost i vrtoglavicu.
Profa se nijednom nije ponudio pomoi. Na nekoliko me mjesta gotovo ostavio iza sebe.
Evo, ree Abraham Tiji, donijevi jo jedno pakiranje krvi.
Prikljui ga, Tia e rastreseno, radei na Meganinoj strani koja je bila nasuprot meni.
Vidio sam kako joj krvave kirurke rukavice reflektiraju svjetlost. Nije se imala vremena
presvui, a svakodnevna odjea, pulover preko koulje i traperica, bila joj je proarana
crvenim prugama. Dok je radila, bila je potpuno koncentrirana, ali joj je glas odavao paniku.
Mobitel joj je zvonio u tihom ritmu; imao je medicinski paket ugraen u sebi, pa ga je
stavila na Meganina prsa kako bi joj pratila rad srca. Tia bi ga povremeno uzela i na brzinu
ultrazvukom prekontrolirala Meganin trbuh. Dijelom mozga koji je jo mogao razmiljati, bio
sam impresioniran osposobljenou Osvetnika. Nisam ni znao da Tia ima medicinsku obuku,
a kamoli da u skladitu ima zalihe krvi i kirurku opremu.
Ne bi trebala izgledati tako, pomislim, treptanjem tjerajui suze za koje nisam ni znao
da su se sakupile. Tako ranjiva. Gola na stolu. Megan je jaa od toga. Ne bi li je, dok rade,
trebali pokriti plahtom ili neim drugim?
Uhvatim samoga sebe kako ustajem i traim neto ime bih je pokrio, neto ime bih
napravio privid ednosti, a onda shvatim koliko sam glup. Svaka je sekunda bila bitna, i
nisam smio bauljati uokolo i smetati Tiji.
Sjednem. Bio sam prekriven Meganinom krvlju. Vie je nisam mogao namirisati:
izgleda da mi se nos navikao na nju.
Mora biti u redu, pomislim omamljen. Spasio sam je. Donio sam je natrag. Mora biti u
redu. Tako to funkcionira.
Ovo se nije smjelo dogoditi, ree Abraham tiho. Odkoditelj...

174

Ne radi na svakome, ree Tia. Ne znam zato. Prokletstvo, voljela bih znati zato.
Ali nikada nije dobro radio na Megan, ba kao to je imala problema i s tenzorima.
Prestanite blebetati o njezinim slabostima! Zaurlao sam na njih u svojoj glavi.
Meganini otkucaji srca postali su jo slabiji. Mogao sam ih uti, pojaane Tijinim
telefonom hip, bip, bip. Prije no to sam shvatio, bio sam na nogama. Okrenuo sam se
prema Profinoj sobi za razmiljanje. Cody se nije vratio u sklonite; jo je uvijek uvao
uhvaenog Epika na zasebnoj lokaciji, kao to mu je nareeno. Ali Profa je bio tu, u drugoj
sobi. Uao je ravno u nju, im smo se vratili, nijednom ne pogledavi Megan ili mene.
Davide! otro e Tia. Kamo ide?
Ja... ja... zapnem pokuavajui izgovoriti rijei. Idem po Profu. On e neto uiniti.
Spasit e je. Zna to treba.
Jon ovdje ne moe nita, ree Tia. Vrati se i sjedni.
Otro nareenje probije se kroz moj mutni, konfuzni um. Sjeo sam i gledao Megan i
dalje zatvorenih oiju, dok je Tia radila na njoj, tiho psujui za sebe. Psovke su skoro bile u
ritmu Meganina srca. Abraham se makne ustranu, djelujui bespomono.
Promatrao sam joj oi. Gledao sam oputeno, mirno lice, dok su otkucaji srca
usporavali. A zatim stali. Na mobitelu nije bilo zvuka prestanka rada srca. Samo teka,
znakovita tiina. Nitavilo krcato podacima.
To... rekoh plaui. Mislim, nosio sam je dovde, Tia...
ao mi je, ree Tia. Podigla je dlan do glave, ostavljajui krvavi trag na elu. Onda
uzdahne i nasloni se na zid, doimajui se iscrpljeno.
Uini neto, rekoh. To nije bila naredba, ve vapaj.
Uinila sam to sam mogla, ree Tia. Gotova je, Davide.
Tiina.
Rane su bile gadne, nastavi Tia. Napravio si sve to si mogao. Nisi ti kriv. Da budem
iskrena, ak i da si je uspio dovesti istoga asa, ne znam da li bih uspjela.
Ja... nisam mogao ni razmiljati.
Platno zauti. Pogledam ustranu. Profa je stajao na vratima svoje sobe. Oistio je
prainu sa svoje odjee, i doimao se isto i dostojanstveno, u otrom kontrastu u odnosu na
nas ostale. Oi mu zaiskre prema Megan. Gotova je? upita. Glas mu je bio blai nego ranije,
iako jo nije zvuao kako sam mislio da bi trebao.
Tia kimne.
Sakupite to moete, ree Profa, prebacujui naprtnjau preko ramena. Naputamo
ovu poziciju. Ugroena je.
Tia i Abraham posluno kimnu, kao da su oekivali ovo nareenje. Abraham je zastao
kako bi poloio ruku na Meganino rame i sagnuo glavu, a zatim dohvati privjesak na laniu
oko svog vrata. Pourio je sakupiti svoj alat.
Uzeo sam pokriva s Meganine prostirke nije imala plahtu pa se vratim i pokrijem je
njime. Profa me pogleda; inilo se da e prigovoriti mom nepotrebnom inu, ali zadri jezik
za zubima. Omotam deku oko Meganinih ramena, ali joj lice ostavim otkriveno. Ne znam
zato ljudi pokrivaju lica onome tko umre. Lice je jedino to je ostalo, a da je jo u redu.
Pomilujem je prstima. Koa joj je jo bila topla.
Ovo se ne dogaa, pomislim tupo. Osvetnici ne padaju tako lako.
Naalost, injenice, moje vlastite injenice, preplave mi um. Osvetnici su grijeili;
lanovi Osvetnika jesu ginuli. Istraivao sam i to. Prouavao sam to. Dogaalo se.
175

Samo se nije trebalo dogoditi Megan.


Moram se pobrinuti za tijelo, pomislim, sagnuvi se da je podignem.
Ostavi truplo, ree Profa.
Ogluim se, pa osjetim kako mi stee rame. Pogledam ga kroz zamagljene oi i otkrijem
da mu je izraz lica grub, a oi rairene i ljutite. Omekale su kada sam se zagledao u njih.
to je bilo, bilo je, ree Profa. Spalit emo ovu rupu i to e biti prikladan sprovod za
nju. Naalost, ako ponesemo tijelo, samo emo biti usporeni i mogu nas ubiti. Vojnici
vjerojatno jo nadgledaju prednju poziciju. Ne moemo znati koliko e im trebati da pronau
novu rupu koju sam izrezao ovdje. Oklijevao je trenutak. Nema je, sine.
Trebao sam bre trati, proapem, suprotno onome to je Tia rekla. Morao sam je
nekako spasiti.
Ljuti li se? upita Profa.
Ja...
Zaboravi krivnju, ree on. Ostavi se prie. Ovo joj je napravio elino Srce. On je
naa meta. On treba biti tvoj cilj. Nemamo vremena za tugu; imamo samo vrijeme za osvetu.
Uhvatim sebe kako kimam glavom. Mnogi bi ove rijei nazvali pogrenima, ali meni su
se inile ispravnima. Profa je bio u pravu. Ako budem plakao i tugovao, umrijet u. Moram
pronai neto to e zamijeniti te emocije, neto snano.
Bijes prema elinom Srcu. To e pomoi. Oduzeo mi je oca, a sada je uzeo i Megan.
Proelo me prosvjetljujue razumijevanje; tako dugo dok ivi, otimat e mi sve to volim.
Mrzim elino Srce. Koristit u to kako bih iao dalje. Da... to mogu. Kimnem.
Sakupi svoje biljeke, ree Profa, pa zapakiraj prikaziva. Odlazimo za deset minuta
i unitit emo sve to ostane iza nas.
Pogledao sam nazad, niz novi tunel koji je Profa morao izrezati u sklonitu. Otro crveno
svjetlo sjajilo je na njegovom kraju pogrebna lomaa za Megan. Eksplozija koju je Abraham
namjestio dovoljno je vrua da rastopi elik: ak i ovdje, ovako odsutan, mogao sam zamisliti
i osjetiti vrelinu.
Ako se Specijalci uspiju probiti do sklonita, sve to e nai bit e otpad i praina.
Iznijeli smo sve to smo mogli, a Tia sakrije jo poneto u tajni dep koji je Abraham izrezao
za nju u oblinjem prolazu. Po drugi put u mjesec dana, gledao sam kako mi gori dom.
Ovaj je odnio sa sobom i neto to mi je bilo drago. elio sam rei zbogom, proaptati
ga ili bar pomisliti na njega. Nisam ga mogao sroiti rijei. Samo sam... Pretpostavljam da
jednostavno nisam bio spreman.
Okrenem se i poem za ostalima, hodajui dublje u tamu.
Sat kasnije jo sam hodao kroz mrani prolaz, pognute glave, s naprtnjaom na leima. Bio
sam tako umoran da sam jedva razmiljao.
Istina, bilo je udno kako se moja mrnja u kratkome vremenu rasplamsala, a sad sam je
tek mlako osjeao. Zamijeniti Megan s mrnjom bio je jadan posao.
Naprijed se vidjelo neko kretanje i Tia mi prie. Presvukla je svoju krvlju popricanu
odjeu. ak je i mene natjerala da napravim isto, prije odlaska iz sklonita. Oprao sam i ruke,
ali jo je bilo ostataka skorene krvi ispod mojih noktiju.
Hej, ree Tia. Izgleda prilino umorno.
Slegnem ramenima.
176

eli razgovarati?
Ne o njoj. Mislim... ne ba sada.
Okej. Moda o neemu drugom? Neemu to e ti odvui pozornost, sugerirao je
njezin ton.
Pa, to bi moda bilo dobro. Samo to je jedina stvar o kojoj mi se prialo, bila jednako
uznemirujua. Zato se Profa ljuti na mene? upitam tiho. Izgledao je... Bio je ogoren to
me je morao doi spasiti.
Od toga mi postane muno. Kad je razgovarao sa mnom mobitelom, zvuao je
ohrabrujue, odluan da pomogne. A onda nakon... kao da je bio druga osoba. Jo sam to
osjeao oko njega, dok je hodao na elu kolone.
Tia je pratila moj pogled. Profa ima neke... loe uspomene u vezi s tenzorom, Davide.
Mrzi ih koristiti.
Ali...
Ne ljuti se na tebe, doda Tia. i nije ga nerviralo to te morao spaavati, bez obzira na
to kako je moda izgledalo. Ljuti se na sebe. Treba mu malo samoe.
Ali bio je tako dobar s njima, Tia.
Znam, ree ona tiho. Vidjela sam. Postoje problemi koje ne razumije, Davide.
Raditi stvari koje smo davno radili, ponekad nas podsjea na ono to smo nekada bili, a to ne
mora uvijek biti dobro.
To mi nije imalo previe smisla. Ali onda opet, nisam ba bio u top formi za takva
promiljanja.
Doli smo konano do novog logora, koji je bio znatno manji od prijanjeg sklonita
samo dvije sobice. Cody nam se pridruio, ali je govorio priguenim tonom. Oito su ga
obavijestili o svemu to se dogodilo. Pomogao nam je odnijeti opremu u glavnu prostoriju
novog sklonita.
Tu je negdje bio i zarobljeni ef Specijalaca, Spajatelj. Je li bilo ludo odvano misliti da
ga moemo zadrati? Je li ovo dio neke druge klopke? Morao sam vjerovati da Profa i Tia
znaju to rade.
Dok smo se smjetali, Abraham je razgibavao svoju ruku onu koju je pogodio metak.
Malene diode s odkoditelja bljeskale su na njegovu bicepsu, a rupe od metka gotovo su u
potpunosti zarasle. Jo prespavana no s prikopanim diodama i ujutro e se moi koristiti
rukom bez ikakvog problema. Za nekoliko dana rana e biti tek oiljak.
A opet, pomislim, pa dodam naprtnjau Codyju i otpuzim kroz tunel do gornje
prostorije, nije pomoglo Megan. Nita to smo poduzeli nije joj pomoglo.
U posljednjih deset godina izgubio sam dosta ljudi. ivot u Newcagu nije bio lagan,
naroito siroadi. Ali nijedan od tih gubitaka nije me pogodio tako duboko, jo od oeve
smrti. Valjda je to dobra stvar znailo je da mi je ponovo stalo. Ipak, u tom se trenutku
inilo prilino loim.
Kada sam izaao iz ulaznog tunela i uao u novo sklonite, Profa je svima rekao da se
raspreme za no. elio je da se svi dobro naspavamo, prije no to se pozabavimo zarobljenim
Epikom. Dok sam slagao svoju prostirku, uo sam da razgovara s Codyjem i Tiom. Neto o
tome da zarobljenom Epiku treba ubrizgati sedative, tako da ostane u nesvijesti.
Davide? upita Tia. Ranjen si. Trebala bih te prikopati na odkoditelja i...
Preivjet u, rekoh. Mogu me pokrpati sutra. U ovome trenutku nije mi stalo. Umjesto
toga legnem na prostirku i okrenem se prema zidu. Konano dopustim suzama da poteku
svom silinom.
177

32
Oko esnaest sati kasnije, sjedio sam na podu novog sklonita, jedui zobene pahuljice posute
groicama, dok su diode odkoditelja bljeskale na mojoj nozi i boku. Veinu nae dobre
hrane ostavili smo iza sebe, pa smo ovisili o zalihama koje su ve bile u sklonitu.
Ostali su me Osvetnici ostavili na miru. inilo mi se to udnim jer su oni poznavali
Megan due nego ja. Nije da sam s njom dijelio neto posebno, iako je postajala ljubaznija sa
mnom.
Zapravo, kada se osvrnem na to, moja reakcija na njezinu smrt inila mi se glupom. Bio
sam tek zatelebani klinac. Iako, jo je boljelo. Opako.
Hej, Profo, ree Cody, sjedei za prijenosnim raunalom. Mora vidjeti ovo, drue.
Drue? upita Profa.
Imam u sebi malo ruske krvi, ree Cody. Djed moga oca bio je etvrtinom Rus. Pa,
malo isprobavam, za promjenu.
Ti si maleni, bizarni ovjek, Cody, ree Profa. Bio je opet onaj stari, barem veim
djelom moda malo ozbiljniji. Takvi su bili i ostali, ak i Cody. Gubitak lana tima nije
ugodno iskustvo, iako sam stekao dojam da su kroz tako neto ve ranije prolazili.
Profa je na trenutak prouavao zaslon, pa podigao obrvu. Cody dodirne raunalo
jednom, pa jo jednom.
to je? upita Tia.
Cody okrene raunalo. Nitko nije imao stolicu: svi smo jednostavno posjedali po
podlocima za spavanje. Iako je ovo sklonite bilo manje od prijanjeg, meni se inilo nekako
praznim. Nije nas bilo dovoljno.
Ekran je bio obojen plavo, s jednostavnim, tiskanim, crnim slovima. ODABERI
VRIJEME I MJESTO. DOI U.
To je, kae Cody, sve to ljudi mogu vidjeti na svakome od stotinu zabavnih
programa mree elinog Srca. Pojavljuje se na svakome mobitelu koji se logira, i na svakom
informativnom zaslonu u gradu. Neto mi govori da smo doprli do njega.
Profa se nasmije. Ovo je dobro. Doputa nam da izaberemo mjesto za borbu.
To i inae radi, rekoh zurei u svoj ruak. Dopustio je Tekti da bira. Vjeruje da tako
alje poruku ovaj je grad njegov, i ne mari ako pokuava pronai mjesto koje e ti dati vee
izglede. Ubit e te u svakom sluaju.
eljela bih samo da se ne osjeam tako slijepo, ree Tia. Sjedila je u najudaljenijem
uglu sa svojim tabletom. Sa stranje je strane bio spojen s njezinim telefonom, tako da se na
njegovu zaslonu vidjelo isto to i na mobitelu. Zbunjujue je. Kako su otkrili da sam im
hakirala nadzorni videosustav? Blokirana sam sa svih strana, sve su rupe pokrivene. Ne mogu
vidjeti nita od onoga to se zbiva u gradu.
Izabrat emo mjesto na kojem emo moi postaviti vlastite kamere, ree Profa.
Nee biti slijepa kad se suoimo s njime, Tia. On...
Abrahamov mobitel bipne. Podigne ga. Alarm pokreta javlja da nam se zarobljenik
budi, Profo.

178

Dobro, ree Profa, ustane i zagleda se prema ulazu u manju sobu, u kojoj smo drali
naeg zatvorenika. Taj misterij i mene ulja itav dan, Tia. Kad se okrenuo, pogled mu
zapne za mene, pa primijetim trunku krivnje s njegove strane.
Proe brzo pored mene izdajui naredbe. Ispitivat emo zarobljenika sa svjetlom
direktno usmjerenim na njega, dok e Cody stajati sa strane s pitoljem prislonjenim o
Epikovu glavu. Svi moraju navui svoje jakne. Moju su zamijenili rezervnom. Bila je od crne
koe, broj ili dva prevelika.
Osvetnici se pokrenu kako bi pripremili stvari. Cody i Tia uu u zarobljenikovu sobu, a
slijedio ih je Profa. Ubacim u usta licu punu itarica, a onda primijetim Abrahama, koji je
ostao u glavnoj prostoriji.
Doetao je do mene i kleknuo na jedno koljeno. ivi, Davide, ree tiho. ivi svoj
ivot.
To i radim, promrmljam.
Ne radi. Doputa da elino Srce ivi tvoj ivot za tebe. Upravlja njime u svakom
koraku. ivi svoj vlastiti ivot. Potape mi rame, kao da e to sve ispraviti, a onda mi rukom
pokae da ga pratim u drugu sobu.
Uzdahnem, skoim na noge i krenem za njim.
Zarobljenik je bio mravi starac, vjerojatno u ezdesetima, proelav i tamnoput. Malo
pomakne glavu, pokuavajui otkriti gdje je, iako je imao povezane oi i zaepljena usta.
Nikako nije djelovao prijetee, ovako zavezan u svojoj stolici. Naravno, mnogo neprijeteih
Epika moglo je ubiti s manje od misli.
Spajatelj nije trebao imati takvih moi. No opet, Fortunator nije trebao imati poveanu
spretnost. Osim toga, nismo bili sigurnije li to stvarno Spajatelj. Uhvatim samoga sebe kako
razmiljam o situaciji, to je bilo dobro. Barem neu razmiljati o njoj.
Abraham usmjeri povei reflektor u lice zarobljenika. Mnogim je Epicima potreban
jasan pregled situacije, da bi mogli upotrijebiti svoje moi; stoga je dezorijentiranje ovjeka
imalo stvarnu i korisnu svrhu. Profa kimne Codyju, koji skine ovjeku povez s oiju i usta, pa
se povue za korak i uperi mu u glavu opaku 357-icu.
Zatvorenik zatrepe na svjetlu i osvrne se oko sebe. Zgri se u stolici.
Tko si ti? upita Profa, stojei iza svjetla, tako da ga zarobljenik ne moe jasno vidjeti.
Edmund Sense, ree zarobljenik. Zastao je na trenutak. A ti?
Nije vano.
Pa, sudei po tome kako ste me uhvatili, pretpostavljam da je od neizmjerne vanosti
za mene. Edmund ima ugodan glas, s laganim indijskim akcentom. Doimao se nervoznim
oi su mu skakale s jedne strane na drugu.
Ti si Epik, ree Profa.
Da, odgovori Edmund. Zovu me Spajatelj.
Glava Specijalnih postrojbi elinog Srca, nastavi Profa. Mi ostali stajali smo u tiini,
kako nam je naloeno, da ne bismo otkrili koliko nas je u sobi.
Edmund zahihoe. Glava? Da, vjerojatno me moete i tako zvati. Nasloni se,
sklapajui oi. Iako bi bilo prikladnije da sam srce. Ili jednostavno baterija.
Zato si bio u prtljaniku onog auta? upita Profa.
Zato jer su me prevozili.
Sumnjali ste da e vam limuzina biti napadnuta, pa si se sakrio u prtljanik?

179

Mladiu, ugodnim e tonom Edmund, da sam se elio sakriti, zar bih se sam svezao,
zaepio si usta i stavio povez preko oiju?
Profa uuti.
eli dokaz da sam onaj za kojeg se predstavljam, nastavi Edmund s uzdahom. Pa,
radije bih da vas ne tjeram da to iz mene izvlaite batinama. Imate li neku mehaniku napravu
koja je ostala bez energije? Potpuno prazne baterije?
Profa pogleda postrance. Tia pretrai dep i doda mu svjetiljku veliine olovke. Profa je
ukljui, ali ona se ne upali. Onda zastane i pokae nam da izaemo iz sobe. Cody je ostao, s
pitoljem uperenim u Edmunda, a mi ostali ukljuujui Profu okupimo se u glavnoj
prostoriji.
Mogao bi je prepuniti i natjerati da eksplodira, apatom e Profa.
Ipak, treba nam dokaz tko je on doista, ree Tia. Ako je moe napuniti samo
dodirom, onda je ili Spajatelj ili drugi Epik s vrlo slinim moima.
Ili netko kome je Spajatelj podario svoje sposobnosti, rekoh.
Oitali smo ga raljarom kao monog Epika, ree Abraham. Isprobali smo ga na
asnicima Specijalaca koji su dobili Spajateljeve moi i nije ih mogao oitati.
to ako je neki drugi Epik? upita Tia. S odreenim moima, dobivenim od
Spajatelja, da bi nam pokazao da je sposoban prenositi energiju, kako bismo mislili da je
Spajatelj? Moe glumiti da je bezopasan, a onda, kada to najmanje oekujemo, okrenuti svoje
moi protiv nas.
Profa lagano odmahne glavom. Ne mislim tako. To je jednostavno previe zamreno i
previe opasno. Zato biste mislili da uope elimo oteti Spajatelja? Mogli smo ga isto tako
jednostavno ubiti na mjestu gdje smo ga nali. Mislim da je onaj za kojeg se predstavlja.
Zato je onda bio u prtljaniku? upita Abraham. Vjerojatno e nam odgovoriti ako ga
pitamo, rekoh. Mislim, do sada se nije opirao.
Upravo to me i brine, ree Tia. Nekako je prelako.
Lako? upitam. Megan je poginula kako bismo zarobili ovog ovjeka. elim uti to
e nam rei.
Profa me odmjeri, lupkajui malenom svjetiljkom o svoj dlan. Potvrdno kimne, a
Abraham mu doda drveni tap, za koji zaveemo svjetiljku. Vratimo se u sobu i Profa
upotrijebi tap, kako bi svjetiljkom, vezanom za njegov vrh, dotaknuo Edmundov obraz.
Istoga asa lampica u svjetiljci pone sjajiti. Edmund zijevne, pa se pokua bolje
namjestiti u svojim vezama.
Profa povue svjetiljku, a ona nastavi sjati.
Napunio sam ti bateriju, ree Edmund. Je li to dovoljno kako bih te nagovorio da mi
donese neko pie...?
Prije dvije godine, rekoh, istupivi naprijed, unato Profinom nareenju, u srpnju,
bio si ukljuen u projekt velikih razmjera na strani elinog Srca. to je to bilo?
Nemam ba dobar osjeaj za vrijeme... ree ovjek.
Ne bi trebalo biti teko sjetiti se, rekoh. Ljudi iz grada ne znaju o tome nita, ali
neto se udno desilo Spajatelju.
Ljeto? Hmmm... je li to bilo onda kada su me odveli izvan grada? nasmije se
Edmund. Da, sjeam se sunca. Trebali su me da im napunim jedan od ratnih tenkova.

180

Bila je to ofenziva protiv Neizabranika, Epika iz Detroita koji je razljutio elino Srce,
presjekavi mu neke kanale dobave hrane. Spajateljevo sudjelovanje drano je u velikoj
tajnosti. Malo je ljudi znalo za to.
Profa me gledao stisnutih, tankih usana. Ignorirao sam ga. Edmunde, rekoh, kada si
stigao u grad?
U proljee 04. NN, ree on.
etiri godine nakon Nevolje. To mi je bilo dovoljno veina ljudi pretpostavlja da se
Spajatelj pridruio elinom Srcu 05. godine NN, kada su Specijalci prvi put nabavili
mehanizirane jedinice i manjak energije iz 04. NN se konano poeo stabilizirati. No
informacije iznutra koje sam paljivo sakupljao, tvrdile su da elino Srce isprva nije
vjerovao Spajatelju, i nije ga koristio za vane projekte gotovo itavu godinu.
Gledajui toga ovjeka, mnoge stvari o Spajatelju iz mojih biljeaka poele su dobivati
smisao. Zato ga se nikada nije moglo vidjeti? Zato su ga prevozili na ovakav nain? emu
varke i tajnovitost? Samo zbog Spajateljeve krhkosti?
Ti si zarobljenik, rekoh.
Naravno da jest, ree Profa, a i Spajatelj potvrdno kimne glavom.
Ne, rekoh Profi. On je oduvijek zarobljenik. elino Srce ga ne koristi kao asnika,
ve kao izvor energije. Spajatelj nije voa Specijalaca, on je samo...
Baterija, ree Edmund. Rob. U redu je, moete to rei. Ionako sam navikao. Ja sam
vrijedan rob, to je zapravo bezvrijedna pozicija. Sumnjam da e mu trebati previe vremena
da nas pronae i sve vas pobije jer ste me oteli. Naceri se. ao mi je zbog toga. Doista
neizmjerno mrzim kada se ljudi bore zbog mene.
Sve to vrijeme... rekoh. Gromovi i munje!
elino Srce nije mogao dopustiti da se dozna to je radio Spajatelju. U Newcagu Epici
su bili sveti. to su bili moniji, imali su vie prava. Bio je to temelj vladavine. Epici su
potovali hijerarhiju jer su znali da su ak i kad su bili na kraju lanca, i dalje bili mnogo
vaniji od obinih ljudi.
Ali pred nama je stajao Epik koji je bio rob. Nita vie od obine elektrane. To je imalo
ogromne posljedice za sve u Newcagu. elino Srce je bio laac.
Valjda ne bih trebao biti previe iznenaen, proe mi kroz glavu. Mislim, nakon svega
to je napravio, ovo je bio najmanji problem. Ipak, inilo se vrlo vanim. Ili sam se
jednostavno uhvatio za prvu stvar koja mi je odvraala pozornost s Megan.
Ugasi ih, ree Profa.
Oprosti? ree Edmund. Da ugasim to?
Ti si poklanja, ree Profa. Epik prijenosnik. Vrati moi koje si dao drugim ljudima.
Makni ih iz mehanikih oklopa, helia, elektrana. elim da iskopa svaku osobu kojoj si
prenio svoje moi.
Ako to uinim, oprezno e Edmund, elino Srce nee biti zadovoljan mnome kada
me oslobodi.
Moe mu rei istinu, nastavi Profa, podiui u jednoj ruci pitolj, tako da se pojavio
ispred svjetla. Ako te ubijem, energija e ionako nestati. Ne bojim se poduzeti taj korak.
Povuci svoje moi, Edmunde. Onda emo razgovarati dalje.
Vrlo dobro, ree Edmund.
I samo tako, on u potpunosti ugasi Newcago.

181

33
Ne doivljavam sebe kao Epika, ree Edmund, nagnuvi se preko improviziranoga stola.
Napravili smo ga od kutija i dasaka i postavili kako bismo s njega jeli. Bio sam zarobljen i
iskoriten za proizvodnju energije samo mjesec nakon to sam se transformirao. Bastion je
bilo ime mojega prvog vlasnika. Priznat u vam, taj je bio vrlo neugodan kada je otkrio da ne
mogu prenijeti svoje moi na njega.
Zna razlog tome? upitam, vaui komad suenoga mesa.
Ne znam, ree Edmund, rairivi ruke pred sobom. Volio je puno gestikulirati dok je
priao; morao si se uvati da ne zaradi sluajni ninja udarac u rame, tijekom naroito ustre
rasprave o okusu dobrog karija.
To je bilo najopasnije to je mogao izvesti. Cody je ostao u blizini s pukom od koje se
nije odvajao, premda Edmund nije ni na trenutak djelovao opasno. Zapravo je bio ugodan,
barem kada nije spominjao nau neminovnu smrt od ruku elinoga Srca.
Tako to kod mene funkcionira, nastavi Edmund, pokazujui u mene svojom licom.
Mogu napuniti energijom samo obine ljude, i moram ih dodirnuti da bi upalilo. Nikada
nisam bio sposoban prenijeti svoje moi na nekog Epika. Pokuavao sam.
Profa, koji je ba prolazio u blizini nosei nekakve zalihe, zaustavi se u mjestu. Okrene
se k Edmundu.
to si to upravo rekao?
Ne mogu darovati druge Epike, Edmund e slegnuvi ramenima. Tako mi rade
moi.
Vrijedi li to i za ostale darivatelje? upita Profa.
Nikada nisam sreo nijednoga, odgovori Edmund. Darivatelji su rijetki. Ako i postoji
jo koji u gradu, elino Srce mi nikada nije dopustio da ga upoznam. Nije se zamarao
injenicom da ne moe prisvojiti moje moi za sebe; bio je sasvim zadovoljan da me koristi
kao bateriju.
Profa je izgledao zabrinuto. Nastavio je svojim putem, pa Edmund pogleda u mene, u
udu podignuvi obrve.
O emu je rije?
Nemam pojma, odgovorim jednako zbunjen.
Nema veze, nastavit u svoju priu. Bastionu se nije svidjelo to ga ne mogu darivati,
pa me prodao momku po imenu Izolator. Uvijek mi se inilo glupim imenom za Epika.
Nije loe poput E1 Limena Biina, rekoh.
ali se. Stvarno postoji Epik koji se tako zove?
Kimnem. Iz centra LA-a. Sad je mrtav, ali iznenadio bi se koliko njih smilja glupa
imena. Nevjerojatne kozmike moi nisu u razmjeru s visinom kvocijenta inteligencije... ili
barem osjeaja za ono to je dramatski prikladno. Podsjeti me da ti jednom ispriam o momku
po imenu Tenk Re.
To i ne zvui tako loe, naceri se Edmund. ak je i prilino samosvjesno. Ima u sebi
duhovitosti. Rado bih sreo Epika koji se voli smijati.

182

Razgovaram s jednim, pomislim. Nisam ba ovo oekivao. Pa, rekoh, nije dugo bio
samosvjestan. Mislio je da mu je ime fora, a onda...
to?
Pokuaj ga nekoliko puta izgovoriti stvarno brzo, predloim.
Pokrene usta, te mi se iroko nasmije. Vidi, vidi...
Zatresem glavom u udu dok sam nastavljao jesti suho meso. to misliti o Edmundu?
Nije ni izbliza takav heroj za kakvim su toliko udjeli Abraham i moj otac. Edmund je
problijedio kada smo priali o borbi protiv elinog Srca: bio je toliko uplaen da je ak
zatraio odobrenje da govori svaki put kada je elio iznijeti neko miljenje.
Ne, on nije nekakav herojski Epik, roen da se bori za ljudska prava, ali bio je skoro
jednako vaan. Nisam nikada sreo, itao ili naletio na priu o Epiku koji tako napadno rui
stereotipe o njima. Edmund nije bio bahat, nije mrzio i nije bio iskljuiv.
Bilo je to zbunjujue. Dio mene nastavio je razmiljati, To je ono to smo dobili?
Konano sam pronaao Epika koji me ne eli ubiti ili porobiti, a to je bio stari, samozatajni
Indijac koji voli stavljati eer u svoje mlijeko?
Izgubio si nekoga, zar ne? upita Edmund.
Pogledam ga otro. Zbog ega pita?
Zapravo, zbog reakcija poput ove. I injenice da svi iz tvojega tima kao da hodaju
uokolo po zguvanom staniolu i pokuavaju ne zaukati.
Gromovi. Dobra metafora. Hodaju po zguvanom staniolu. Moram ovo zapamtiti.
Tko je bila ona? upita Edmund.
Tko kae da je ona?
Izraz tvojega lica, sinko, ree Edmund i nasmijei se.
Nisam odgovorio, djelomino i zbog toga to sam pokuavao izbjei poplavu sjeanja
koja su mi strujila mislima. Megan, kako me gleda. Megan, kako se smije. Smije se tek
nekoliko sati prije no to e umrijeti. Idiote. Poznavao si je tek nekoliko tjedana.
Ubio sam svoju enu, odsutno e Edmund, naslonivi se i zagledavi se u strop. Bila
je to nesrea. Naelektrizirao sam radni pult dok sam pokuavao napuniti mikrovalnu. Glupo,
jel da? Htio sam spremiti smrznuti burrito. Zbog toga je Sara umrla. Potape stol. Nadam
se da je tvoja umrla zbog neega vanijeg.
To e ovisiti, pomislim, o tome to emo dalje napraviti.
Ostavio sam Edmunda za stolom i kimnuo Codyju, koji je stajao pored zida i odlino se
pretvarao da ne izigrava straara. Uao sam u iduu sobu u kojoj su Profa, Tia i Abraham
sjedili oko Tijinih podataka.
Gotovo sam otiao potraiti Megan. Instinktivno sam pomislio da uva strau na ulazu u
sklonite, s obzirom na to da su ostali bili ovdje. Idiot. Pridruim se timu. pogledavi preko
Tijinog ramena zaslon s poveanom slikom njezinog mobitela. Pokretala ga je s jednom od
energetskih elija koje smo ukrali iz elektrane. Jednom prigodom, kada je Edmund povukao
svoje sposobnosti, gradska je struja nestala, ukljuujui i napajanja koja su vodila do
katakombi.
Njezin je ekran prikazivao kompleks metalnih apartmana. Nije dobro, ree Profa,
pokazujui neke brojke s ruba zaslona. Zgrada do ove jo je nastanjena. Neu imati obraun
s Visokim Epikom na mjestu na kojem ima stanara.
A to misli o prostoru ispred njegove palae? upita Abraham. To sigurno ne
oekuje.

183

Sumnjam da on oekuje ita posebno, ree Tia. Osim toga, Cody je odradio
izvianja. Poelo je pljakanje, pa je elino Srce povukao Specijalce u svoju palau. Ostao
je samo s pjeatvom, ali i to mu je dovoljno. Nikada se neemo moi pribliiti da napravimo
prave pripreme. A moramo prirediti podruje, ukoliko se mislimo suoiti s njim.
Vojniko polje, procijedim tiho.
Okrene se k meni.
Gledajte, pruim ruku i ponem prolaziti preko Tijine mape grada na zaslonu. inila
se primitivnom u usporedbi s kamerama kakve smo ranije koristili i koje su prenosile pogled
na ulice u stvarnom vremenu.
Namjestio sam zaslon na stari dio grada koji je uglavnom bio naputen. Stari
nogometni stadion, rekoh. Nitko ne ivi u blizini i nema niega za opljakati, pa tamo nee
biti nikoga. Moemo koristiti tenzore da izbuimo prolaze iz oblinjih toaka u donjim
ulicama. To e nam omoguiti da se u miru pripremimo, ne brinui hoe li nas netko
pijunirati.
Previe je otvoreno, ree Profa trljajui bradu. Radije bih se susreo s njim u nekoj
staroj zgradi, gdje ga moemo zbuniti i napasti s vie strana.
To moemo i ovdje, kaem. Gotovo je sigurno da e doletjeti i spustiti se usred
terena. Moemo postaviti snajperista kod gornjeg reda sjedala, a moemo izdubiti i nekoliko
tunela kojima emo ih iznenaivati, s uadi od sjedala do centra stadiona. Moemo zavarati
elino Srce i njegove podanike postavljajui tunele tamo gdje ih najmanje oekuju, jer e taj
teren njegovim ljudima biti nepoznanica daleko vea no jednostavni kompleks zgrada.
Profa potvrdi polaganim kimanjem.
Jo nismo postavili pravo pitanje, ree Tia. Svi razmiljamo o njemu. Mogli bismo
stoga i popriati o njemu.
Slabosti elinog Srca. proape Abraham.
Preefikasni smo za vlastito dobro, ree Tia. Otkrili smo gdje se nalazi i moemo ga
izmamiti da se sukobi s nama. Moemo mu namjestiti savrenu klopku. Ali je li to sve uope
bitno?
Znai, sve se svodi na ovo, ree Profa. Sluajte paljivo, ljudi. Postoje rizici.
Moemo se sada povui. Bila bi to katastrofa svi e saznati da smo ga pokuali ubiti i da
nismo uspjeli. Taj pokuaj moe napraviti tetu, jednako veliku kao i ono dobro to bi uinilo
njegovo ubojstvo. Ljudi e misliti da su Epici doista nepobjedivi te da se ne moemo suoiti s
nekime poput elinog Srca.
Osim toga, elino Srce e preuzeti na sebe da nas osobno progoni. On nije tip koji
lako odustaje. Kamo god da krenemo, stalno emo morati paziti i brinuti o njemu. Ali jo
uvijek moemo otii. Ne znamo njegove slabosti, bar ne pouzdano. Moda bi bilo najbolje da
se povuemo dok moemo.
A ako se ne povuemo? upita Cody.
Nastavljamo po planu, ree Profa. Napravit emo sve to moemo da ga ubijemo te
isprobati svako rjeenje iz Davidova sjeanja. Postavit emo klopku na stadion, koja e
kombinirati sve te mogunosti i riskirat emo. Bit e to jedan od najneizvjesnijih napada u
kojima sam sudjelovao. Jedna od tih stvari bi mogla upaliti, no vjerojatnije je da nee ni
jedna, i ui emo u sukob s jednim od najmonijih svjetskih Epika. Vjerojatno e nas pobiti.
Svi su sjedili u tiini. Ne, ne moe zavriti ovdje, zar ne?

184

Ja bih pokuao, ree Cody. David je u pravu. itavo je vrijeme u pravu. uljati se
uokolo, ubijati nie Epike... to nee promijeniti svijet. Imamo ansu protiv elinog Srca.
Barem je moramo probati iskoristiti.
Osjetim navalu olakanja.
Abraham potvrdno kimne. Bolje umrijeti ovdje, sa ansom da porazimo to stvorenje,
nego da bjeimo.
Tia i Profa razmijene poglede.
I ti eli da pokuamo, zar ne, Jon? upita Tia.
Ili emo se boriti ovdje ili je gotovo s Osvetnicima, ree Profa. Provest emo ostatak
naih ivota u bijegu. Osim toga, nakon svega to smo proli, sumnjam da bih mogao ivjeti
sam sa sobom ako pobjegnem.
Kimnem. Moramo barem pokuati. Za Megan.
Kladim se da bi mislila kako je ovo ironino, primijeti Abraham. Pogledamo ga, a on
slegne ramenima. Ona je bila ta koja nije eljela da ovo napravimo. Ne znam to bi mislila o
tome to kraj svega ovoga posveujemo upravo njoj.
Nemoj nas obeshrabrivati, Abe, ree Profa.
Istina ne obeshrabruje, objasni Abraham svojim blagim glasom. La za koju se
pravi da je prihvaa, je ono to obeshrabruje.
Ree ovjek koji jo uvijek vjeruje da e nas spasiti neki Epik.
Gospodo, ubaci se Tia. Dostaje. Mislim da smo se svi sloili. Pokuat emo ovo, ma
koliko suludo izgledalo. Pokuat emo ubiti elino Srce bez stvarne spoznaje to su mu
slabosti.
Jedan po jedan, svi potvrde. Morali smo pokuati.
Ne radim ovo za Megan, kaem konano. Ali radim to djelomino zbog nje. Ako se
moramo oduprijeti i umrijeti kako bi ljudi znali da se netko jo uvijek bori, onda neka bude
tako. Profo, rekao si da brine kako e na neuspjeh deprimirati ljude. Ne mislim tako. ut e
nau priu i shvatiti da postoji drugaija opcija, osim da samo radi ono to ti Epici nareuju.
Moda neemo mi ubiti elino Srce. Ako ne uspijemo sada, moemo biti uzrokom njegove
smrti. Jednom.
Nemoj biti toliko preplaen da emo podbaciti, ree Profa. Da mislim da je ovo
sigurno samoubojstvo, ne bih dopustio da nastavimo. Kao to sam rekao, nemam namjeru
graditi sve nae nade da emo ga ubiti na samo jednoj pretpostavci. Pokuat emo sve. Tia,
to govore tvoji instinkti, to bi moglo djelovati?
Neto iz bankovnog trezora, ree ona. Jedan od tih predmeta je poseban. Samo bih
voljela znati koji.
Jesi li ih ponijela sa sobom kada smo napustili staro sklonite?
Ponijela sam samo one najneobinije. Sakrila sam ostale u dep koji smo napravili u
zidu. Moemo ih izvaditi. Koliko znam, Specijalci ih za sada nisu pronali.
Uzet emo sve i ovdje ih rairiti, ree Profa, pokazujui na elini pod stadiona, koji
je nekada bio zemljani. David je u pravu; tu e elino Srce vjerojatno sletjeti. Ne moramo
pouzdano znati to e ga oslabjeti moemo sve dovui i iskoristiti.
Abraham potvrdi. Dobar plan.
to ti misli, to bi to moglo biti? upita ga Profa.
Ako moram nagaati, rekao bih da je to pitolj Davidova oca ili metak koji je ispalio.
Svako je oruje na svoj nain drugaije. Moda se radi o preciznom sastavu metala.
185

To je lako testirati, rekoh. Ponijet u pitolj i kada mi se ukae prilika, upucat u ga.
Ne mislim da e raditi, ali sam spreman pokuati.
Dobro, ree Profa.
to misli ti, Profo? upita Tia.
Mislim da ima neke veze s time to je Davidov otac bio jedan od Vjernika, tiho e
Profa. Nije ni pogledao Abrahama. Budale kakve jesu, u tome su barem iskreni. Ljudi poput
Abrahama vide svijet drugaije od nas ostalih. Moda je pogled Davidovog oca na Epike ono
to mu je omoguilo da rani elino Srce.
Sjedio sam, razmiljajui o svemu.
Pa, ne bi mi trebalo biti previe teko da ga i ja upucam, ree Abraham. Zapravo,
vjerojatno bismo svi trebali pokuati. Kao i sve ostalo to nam padne na pamet.
Pogledaju me.
Jo uvijek mislim da je potrebna unakrsna vatra. Vjerujem da elino Srce moe raniti
jedino netko tko ga zapravo ne namjerava povrijediti.
To je malo tee organizirati, ree Tia. Ako si u pravu, to se nee aktivirati ako ga
pogodi netko od nas, zato to ga elimo mrtvog.
Slaem se, ree Profa. Ali to je dobra teorija. Moramo iznai naina da ga njegovi
vlastiti vojnici sluajno pogode.
Prvo mora dovesti sa sobom vojsku, ree Tia. Sada, kad je uvjeren da je u gradu
suparniki Epik, mogao bi povesti jedino Nonika i Pucnja.
Ne, rekoh. Doi e s vojnicima. Reflektor se koristio podanicima i elino Srce e
htjeti biti spreman za njih eljet e da se njegovi vojnici obraunaju s takvom smetnjom.
Osim toga, kako se osobno eli pozabaviti s Reflektorom, trebat e mu i svjedoci.
Slaem se, Profa e. Njegovi e vojnici vjerojatno dobiti nareenja da se ne mijeaju,
osim ako budu napadnuti. Moramo se pobrinuti da osjete potrebu uzvratiti vatru.
to znai da moramo biti sposobni zavlaiti elino Srce, dovoljno dugo kako bismo
pripremili dobru unakrsnu vatru, ree Abraham pa zastane. Zapravo, moramo odugovlaiti
za vrijeme pucnjave. Ako posumnja da je to samo klopka s obinim vojnicima, odletjet e i
ostaviti Specijalce da se za sve pobrinu. Abraham pogleda Profu.
Reflektor e se morati pojaviti.
Profa kimne glavom. Znam.
Jon... ree Tia, hvatajui ga za ruku.
Moramo to napraviti, ree on. Isto tako, moramo smisliti to emo s Nonikom i
Pucnjem.
Rekoh ti, Pucanj nee biti problem. On je...
Znam da nije onakav kakvim se doima, sine, ree Profa. Prihvaam to. Ali jesi li se
ikada borio s iluzionistom?
Naravno, rekoh. S Codyjem i Megan.
Taj je bio slab, ree Profa. Ali vjerujem da si smislio neku ideju o tome to moe
oekivati. Pucanj e biti jai. Mnogo jai. Gotovo poelim da je samo jo jedan vatreni Epik.
Tia kimne. On nam mora biti prioritet. Trebaju nam ifrirane fraze, u sluaju da poalje
iluzionistike verzije drugih lanova tima, kako bi nas zbunio. Morat emo paziti na lane
zidove, nepostojee Specijalce napravljene da nas zbune i sline stvari.
Misli da e se Nonik uope pojaviti? upita Abraham. Koliko sam uo, Davidova
mala svjetiljka natjerala ga je u bijeg, poput zeca pred sokolom.
186

Profa pogleda prema meni i Tiji.


Odmahnem glavom. Moda i nee, rekoh.
Tia ponovo kimne. Nonika je teko shvatiti.
Moramo se svakako spremiti i za njega, rekoh. Ali neu imati nita protiv ako ostane
po strani.
Abrahame, upita Profa, misli li da moe sklepati UV reflektore, prikljuene na
energetske elije? Osim toga, moramo sve opremiti s runim svjetiljkama.
Utiamo se, pa mi se uini da svi razmiljamo o istome. Osvetnici su voljeli dobro
isplanirane operacije, koje su izvoene tek nakon tjedana ili mjeseci priprema. A sad smo
krenuli skinuti jednog od najjaih Epika na svijetu, s jedva neto vie od trica, kuina i
svjetiljki. Morali smo to napraviti.
Mislim, ree Tia, da moramo smisliti dobar plan povlaenja, u sluaju da nijedna od
nabrojenih stvari ne upali.
Profa se izgleda nije slagao s time. Lice mu se smrai; znao je da su nam anse za
opstanak, u sluaju da ni jedna od ideja ne ubije elino Srce, jako mrave.
Za to e nam biti najbolji helikopter, ree Abraham. Bez Spajatelja, Specijalci su
prizemljeni. Ako iskoristimo eliju ili ga ak natjeramo da nam napuni heli...
To bi bilo dobro, sloi se Tia. Ali jo se uvijek moramo povui.
Pa, Dijamant nam je jo uvijek u pritvoru, ree Abraham. Moemo uzeti neto od
njegovog eksploziva...
ekajte, rekoh zbunjeno. U pritvoru?
Poslao sam Abrahama i Codyja da ga pokupe one veeri kada ste imali bliski susret,
odsutno e Profa. Nisam mogao riskirati da propjeva o svemu to zna.
Ali... rekao si da on nikada ne bi...
Vidio je rupu napravljenu tenzorima, ree Profa, a u Nonikovom umu bio si u vezi s
njim. U trenutku kada bi te ugledali u nekoj od naih operacija, zgrabili bi Dijamanta. To smo
poduzeli za njegovu sigurnost, isto koliko i za nau.
I... to ste napravili s njim?
Dobro ga hranili, ree Profa, i natjerali ga da se pritaji. Bio je prilino nezadovoljan
nastalom situacijom i mislim da je bio sretan to smo ga pokupili. Profa na trenutak zastane.
Obeao sam mu da moe pogledati kako rade tenzori, u zamjenu da ostane u jednom od
naih sklonita dok ovo ne zavri.
Sjeo sam, uznemiren, leima se naslonivi na zid. Profa to nije izrekao, ali mogao sam
iitati iz njegova tona. Spoznaja o tenzorima promijenit e nain na koji Osvetnici djeluju.
ak i ako pobijedimo elino Srce, izgubit e neto znaajno i vie nee biti u prilici
neprimijeeno se uuljati na bilo koje mjesto. Neprijatelji e moi planirati, pratiti ih i
pripremati se za njih.
Doli smo do kraja jedne ere. Nije se inilo da me krive zbog toga, ali nisam si mogao
pomoi, a da ne osjeam neto krivice. Bio sam poput momka koji je donio na tulum
pokvareni koktel od kampa, pa su svi bljuvali tjedan dana.
Svejedno, ree Abraham, lupnuvi po zaslonu Tijina podatkovnika, ovdje pod
terenom mogli bismo tenzorima iskopati prolaz, ostaviti elik par centimetara debljine i
eksplozivom napuniti rupe. Ako budemo morali zbrisati, dii emo sve u zrak, srediti pokojeg
vojnika i iskoristiti zbrku i dim da maskiramo bijeg.

187

Pretpostavljam da nas elino Srce nee samo tako progoniti i sruiti helikopter iz
zraka, ree Profa.
Svi se utiamo.
ini mi se da si rekao da vas ja obeshrabrujem. primijeti Abraham.
Oprosti, ree Profa. Pravi se da sam umjesto toga rekao neto povoljno o istini i
pravdi.
Abraham se nasmije.
Plan je izvediv, ree Profa. Moda bismo mogli postaviti u njegovoj palai neku
vrstu eksplozije za odvraanje pozornosti, kako bismo ga omeli. Abrahame, ostavljam tebi da
se pobrine za to. Tia, moe li poslati poruku elinom Srcu preko mree, a da ne bude
otkrivena?
Trebala bih moi, odgovori ona.
Pa, poalji mu Reflektorov odgovor. Napii mu: Budi spreman u noi treega dana.
Mjesto e saznati kada doe vrijeme.
Ona kimne.
Tri dana? zaudi se Abraham. Nije mnogo vremena.
U stvari, nemamo vie to pripremati, ree Profa. Osim toga, sve due od toga
postalo bi previe sumnjivo; vjerojatno oekuje da se s njime suoimo ve noas. Ovo e
morati upaliti.
Osvetnici se sloe i otponu pripreme za na konani obraun. Sjedio sam otraga, dok
mi je tjeskoba rasla. Konano u dobiti priliku da se suoim s njim. Ubiti ga ovim planom,
gotovo je jednako izgledno kao i s bilo kojim dosad.
Ali konano u dobiti svoju priliku.

188

34
Vibracije me protresu do dna due. inilo se da ih moja dua uzvraa. Udahnem, oblikujui
zvuk svojim mislima, pa ispruim ruku i poaljem muziku da izae. Glazbu koju samo ja
mogu uti, koju samo ja mogu kontrolirati.
Otvorim oi. Dio tunela preda mnom raspline se u finu, puderastu prainu. Nosio sam
masku, iako me Profa nastavio uvjeravati da ta praina nije toliko loa za disanje, koliko sam
mislio.
Mobitel, koji sam nosio privren za elo, sjajno je svijetlio. Maleni tunel prokopan
kroz elik bio je uzak, ali bio sam sm, pa sam se mogao kretati onoliko koliko mi je bilo
potrebno.
Kao i obino, koritenje tenzora podsjetilo me na Megan i na onaj dan kada smo se
uuljali u elektranu. Podsjetilo me i na aht od lifta, mjesto gdje je sa mnom podijelila stvari
koje nije dijelila s drugima. Pitao sam Abrahama je li znao da je iz Portlanda i doimao se
iznenaeno. Rekao je da nikada nije priala o svojoj prolosti.
Sakupio sam elinu prainu u kantu, povukao je niz tunel i ispraznio. Uinio sam tako
jo nekoliko puta, pa se vratio kopanju s tenzorom. Ostali e izvlaiti prainu ostatak puta do
izlaza iz tunela.
Produbim tunel za jo nekoliko metara, pa provjerim na mobitelu kako napredujem.
Abraham je povezao tri mobitela da napravi svojevrsni triangularni sustav za mjerenje, kako
bih mogao precizno dubiti tunel. Morao sam zai malo udesno i podii kut prema gore.
Idui put, kada budem birao mjesto za klopku Visokog Epika, pomislim, odabrat u
jedno koje je blie postojeim podzemnim tunelima.
Ostatak tima se sloio s Abrahamom da odozgo prekriju teren eksplozivom, a takoer su
eljeli nekoliko tunela koji bi vodili do vanjskog ruba. Bio sam prilino uvjeren da emo biti
sretni da ih imamo, kada se susretnemo s elinim Srcem, ali izgradnja svega toga postala je
prilino zamorna.
Umalo sam poalio to sam pokazao toliki talent s tenzorom. Skoro. Sjajno je biti
sposoban kopati kroz vrsti elik samo svojim rukama. Nisam mogao hakirati kao Tia,
izviati dobro kao Cody, ili popravljati mehaniku kao Abraham. Na ovaj sam nain barem
imao svoje mjesto u timu.
Naravno, pomislim dok sam rasprio jo jedan komad zida, Profina sposobnost inila je
da moja nalikuje zrnu rie. I to nekuhanom zrnu rie. Zapravo sam u ovoj ulozi bio koristan
samo zato jer ju je on odbijao. To mi sroza zadovoljstvo.
Neto mi padne na pamet. Podignem ruku, prizivajui vibracije tenzora. Kako je Profa
uspio napraviti onaj ma? Lupio je o zid, zar ne? Pokuao sam oponaati pokret, udarajui
akom o zid tunela i usmjeravajui, u svome umu, izboj energije iz tenzora.
Nisam napravio ma. Uspio sam da iz depa na zidu ispadne tek nekoliko aka praine,
nakon ega uslijedi komad elika koji je blago nalikovao na gomolj mrkve.
Pa, i to je neto za poetak. Valjda.
Posegnem za mrkvom, ali primijetim maleni izvor svjetla koji se kretao uz tunel. Brzo
bacim mrkvu na hrpu praine i vratim se na posao.
Profa mi se uskoro priblii. Kako ide?
189

Jo par metara, rekoh. Onda mogu izdubiti dep za eksploziv.


Dobro, ree profa. Probaj ga napraviti dugakog i uskog. Voljeli bismo eksploziju
usmjeriti prema gore, a ne nazad u tunel.
Kimnem. Plan je bio oslabiti krov depa, koji e leati tono ispod sredita Vojnikog
polja. Onda bismo unutra uvrstili eksploziv koji bi Cody paljivo zavario, usmjeravajui
eksploziju u eljenom smjeru.
Nastavi dalje, ree Profa. Od sada u se ja brinuti da ti iznosim prainu.
Sloim se, zahvalan na prilici da provedem jo vremena s tenzorom. Bio je Codyjev.
Dao mi ga je, jer je moj jo uvijek bio pokidan; raspao se poput trulog zombija. Nisam pitao
Profu za ona dva to ih je nosio. Nije mi se inilo razboritim.
Neko smo vrijeme radili u tiini: ja sam dubio kroz komade elika, a Profa je iznosio
prainu. Pronaao je moj mrkvasti ma i pogledao me u udu. Nadao sam se da na
priguenom svjetlu nije vidio kako sam pocrvenio.
Konano moj mobitel bipne, govorei mi da sam doao do prave dubine. Oprezno
izbuim duboku rupu u razini ramena. Onda posegnem unutra i ponem dubiti sobicu u koju
emo postaviti eksploziv.
Nosei kantu, Profa je krenuo natrake i ugledao to sam napravio. Provjerio je svoj
mobitel, gledajui u strop, pa lagano potapao metal malim ekiem. Kimnuo je sam sebi,
iako nisam mogao otkriti nikakvu razliku u nainu na koji je zvuao.
Zna, rekoh, prilino sam siguran da se ovi tenzori opiru zakonima fizike.
to? Misli da unitavanje vrstoga elika prstima nije normalno?
Vie od toga, kaem. Mislim da dobivamo manje praine no to bismo trebali. ini
mi se da se uvijek spusti i zauzme manje mjesta no vrsti elik ali to ne bi bilo mogue da
nije gue od elika, to je nemogue.
Profa zaguna, punei novu kantu.
Nita u vezi s Epicima nema smisla, rekoh, izvukavi nekoliko aka praine iz rupe
koju sam dubio. ak ni njihove moi. Zastanem oklijevajui. Pogotovo njihove moi.
Istina, ree Profa. Nastavio je puniti kantu. Dugujem ti ispriku, sine. Zbog onoga
kako sam se ponaao.
Tia mi je pojasnila, ispalim. Rekla je da postoje neke stvari u tvojoj prolosti. Neto
u vezi s tenzorima. Ima smisla. U redu je.
Ne, nije. Ali ima veze s time to se dogaa kada koristim tenzore. Ja... pa, onako je
kako Tia kae. Stvari iz moje prolosti. Oprosti na mojoj reakciji. Nema opravdanja za to,
pogotovo ako se uzme u obzir ono to si upravo proao.
Nije bilo tako gadno, rekoh. Mislim, ono kako si se ponaao. Ostalo je bilo grozno.
Pokuao sam ne razmiljati previe o tome i zbog umirue djevojke u mojim rukama.
Umirue djevojke koju nisam uspio spasiti. Nastavim naprijed. Bio si sjajan, Profo. Ne bi
trebao koristiti tenzore samo kad se suoimo s elinim Srcem. Trebao bi ih koristiti stalno.
Zamisli to...
STOP.
Smrznem se. Ton njegova glasa protrese me du itave kraljenice. Profa je duboko
udisao i izdisao, ruku ukopanih u elinu prainu. Zatvorio je oi. Ne govori tako, sine. Ne
ini mi dobro. Molim te.
U redu, kaem oprezno.
Samo... ako si voljan, prihvati moju ispriku.

190

Naravno.
Profa kimne, vrativi se svom poslu.
Mogu li te neto upitati? rekoh. Neu spominjati... zna. Barem ne direktno.
Hajde, onda.
Pa, ti si izmislio te stvari. Fantastine stvari. Odkoditelj, jakne. Iz onoga to mi je
Abraham rekao, te si naprave imao kada si pokrenuo Osvetnike.
Jesam.
Dakle... zato nam ne napravi jo neto? Neku novu vrstu oruja, baziranu na
Epicima? Mislim, prodaje znanje ljudima poput Dijamanta, a on ga prodaje znanstvenicima
koji rade na tehnologiji poput ove. Mislim da si dobar u tome kao bilo tko od njih. Zato
prodavati znanje, a ne iskoristiti ga?
Profa je nekoliko minuta radio u tiini, a onda priao da mi pomogne izvui prainu iz
rupe koju sam napravio. To je dobro pitanje. Jesi li ga postavio Abrahamu ili Codyju?
Sloim facu. Cody pria o demonima i vilama za koje tvrdi da su ih Irci ukrali
njegovim precima. Ne mogu procijeniti je li ozbiljan.
Nije, ree Profa. Jednostavno voli vidjeti kako e ljudi reagirati kada kae stvari
poput toga.
Abraham misli da je to zbog toga to sada nema laboratorij, kao to si nekada imao.
Bez prave opreme ne moe razvijati nove tehnologije.
Abraham je vrlo promiljen ovjek. A to ti misli?
Ako si u stanju nai resurse za kupnju ili krau eksploziva, motora, pa ak i helia
kada ustreba, mislim da si moe napraviti i laboratorij. Mora postojati neki drugi razlog.
Profa oisti ruke od praine, pa se okrene da me pogleda. U redu. Vidim kuda to vodi.
Moe postaviti samo jedno pitanje o mojoj prolosti. Rekao mi je to kao da se radi o
poklonu, nekoj vrsti... pokore. Ponaao se prema meni loe, dijelom i zbog neega iz njegove
prolosti. Kompenzacija koju nudi djeli je te prolosti.
Bio sam potpuno nespreman. to zapravo elim znati? Da ga pitam kako je otkrio
tenzore? Da ga pitam zbog ega ih ne eli koristiti? inilo se kao da se priprema.
Ne elim ga razvlaiti kroz to, pomislim. Ne ako ga to tako duboko pogaa. Nisam to
elio napraviti, nita vie no to bih poelio da me netko provlai kroz sjeanja o tome to se
dogodilo s Megan.
Odluio sam se za neto banalnije. to si bio? upitam. Prije Nevolje. to ti je bio
posao?
Profa se doimao zateenim. To je tvoje pitanje?
Da.
Siguran si da eli znati?
Kimnem.
Bio sam uitelj fizike i kemije u petome razredu.
Otvorio sam usta da se nasmijem na dobru foru, no ton njegova glasa me pokoleba.
Stvarno? konano upitam.
Stvarno. Jedan je Epik unitio kolu. Jo... jo se odravala nastava. Zagledao se u
zid, dok su mu emocije krvarile s lica. Ponovo je stavio masku.
A to je, pomislim, bilo nevino pitanjce. Ali tenzori, rekoh. Odkoditelj. U nekom si
trenutku radio u laboratoriju, zar ne?
191

Ne, ree. Tenzori i odkoditelj ne pripadaju meni. Ostali su pretpostavili da sam ih


izumio, ali nisam.
To me otkrie oamuti.
Profa se okrene natrag svojim kantama. Djeca u koli su me isto zvala Profa. Taj se
naziv uvijek lijepio za mene, iako nisam profesor nisam ak zavrio fakultet. Zavrio sam
poduavajui fiziku i kemiju posve sluajno. Ono to sam doista volio bilo je poduavanje
samo po sebi. To jest, volio sam ga tada, kad sam mislio da e biti dovoljno da se stvari
promijene.
Otiao je niz tunel, ostavljajui me s upitnikom iznad glave.
To je to. Sada se svi moete okrenuti.
Osvrnem se, namjetajui torbu koju sam teglio na leima. Balansirajui na ljestvama
iznad mene, Cody podigne s lica masku za zavarivanje, rukom koja nije drala plamenik, i
obrie obrve. Prolo je nekoliko sati nakon to sam izdubio dep ispod terena. Cody i ja
proveli smo te sate buei manje tunele i rupe kroz stadion. Cody je tokastim varovima radio
potpornje na mjestima gdje nam je to bilo potrebno.
Zadnji nam je projekt bio napraviti gnijezdo za snajperista, gdje e biti moj poloaj na
poetku bitke. Bilo je postavljeno s prednje strane drugog reda sjedala, na zapadnom dijelu
stadiona, kod etrdeset i pet metarske linije. Nismo eljeli da bude vidljiva odozgo, pa sam
iskoristio tenzor da izdubim mjesto ispod poda, ostavljajui jedva tri centimetra na vrhu, te
pola metra sprijeda za namjestiti glavu i ramena, kako bih mogao nianiti pukom kroz rupu u
niskome zidu s prednje strane etae.
Cody posegne gore sa svoje stepenice na ljestvama i protrese metalni okvir koji je
upravo privrstio za dno podruja koje sam maloprije izdubio. Kimne, uvjeren da e me
izdrati kad zalegnem u eku. Pod na tom dijelu tribina bio je pretanak da bi se izdubila rupa,
dovoljno duboka kako bih se u nju sakrio: okvir je bilo nae rjeenje toga problema.
to je sljedee? upitam dok se Cody sputao s ljestava. Kako bi bilo da napravimo
prolaz za bijeg, dolje kod tree etae?
Cody prebaci opremu za zavarivanje preko ramena, pa protegne lea. Abraham je
nazvao i rekao da e se sada pobrinuti za UV reflektore. Ve je zavrio s postavljanjem
eksploziva ispod terena, pa idem dolje zavariti to treba. Za iduu se rupu pobrinite sami ali
pomoi u ti prenijeti ljestve tamo. Dosad si odradio dobar posao, mome.
Vratio si se na mome? upitam. to je s drugom?
Shvatio sam neto, ree Cody, sklopi ljestve i poloi ih ustranu. Moji ruski roaci...
Da? podignem donji kraj ljestava, pratei ga dok se sputao s prve etae sa sjedalima,
prema unutranjem dijelu stadiona.
Oni su zapravo podrijetlom iz kotske. Zato moram, ako elim biti stvarno autentian,
govoriti ruski sa kotskim naglaskom.
Nastavili smo hodati kroz prostor ispod tribina, mraan kao u rogu, koji je nalikovao
dugakom, zavojitom hodniku ini mi se da su ga nazivali ophodom. Planirani nii kraj
idueg tunela za povlaenje bio je u svlaionici na kraju ophoda. Rusko-kotsko-tenesijanski
naglasak, ha? rekoh. Vjeba ga?
Vraga, ree Cody. Pa nisam lud, mome. Samo sam malo ekscentrian.
Nasmijem se i okrenem glavu prema terenu. Stvarno emo pokuati, zar ne?
I bolje od toga. Kladio sam se s Abrahamom u dvadeset dolara da emo pobijediti.

192

Samo... teko mi je povjerovati. Proveo sam deset godina spremajui se za ovaj dan,
Cody. Vie od pola ivota. A sada je tu. Nimalo nalik na ono to sam zamiljao, ali ipak je
tu.
Budi ponosan, ree Cody. Osvetnici vie od pola desetljea rade to to rade. Bez
promjena, bez stvarnih iznenaenja, bez velikih rizika. Poee se po lijevom uhu. esto sam
se pitao jesmo li poeli stagnirati. Nikako nisam mogao pronai argumente kojima bih
sugerirao promjenu. Oito je trebao doi netko izvana da nas malo protrese.
Napasti elino Srce znai malo protresti?
Pa, nije da si nas nagovorio da napravimo neto totalno ludo, ko na primjer da
ukrademo Tiji Colu.
Ispred svlaionice postavili smo ljestve, pa je Cody otiao provjeriti eksploziv na
susjednome zidu. Namjeravali smo ga iskoristiti za diverziju; Abraham e ga detonirati prema
potrebi. Zastanem, a onda izvadim jednu od svojih eksplozivnih kapisli to je nalikovala
gumici za brisanje. Da stavim na njih jednu od ovih, rekoh. Za sluaj da nam ustreba
rezervna osoba za detonaciju.
Cody je pogleda, trljajui vilicu. Znao je na to mislim. Rezervna e nam osoba trebati
samo ukoliko Abraham strada. Nisam volio razmiljati o tome, ali nakon Megan... Pa, svi su
mi se poeli doimati znatno ranjivijima no to su bili ranije.
Zna, ree Cody, uzevi mi kapislu, vie bih volio imati pravu podrku kod
eksploziva dolje ispod terena. Vanije je da on eksplodira; prikrit e na bijeg.
Vjerojatno.
Ima neto protiv da ga postavim tamo prije no to sve zavarim? upita Cody.
Ne, pretpostavljam da bi se i Profa sloio.
On voli kada imamo vie opcija, ree Cody, pa gurne eksplozivnu kapislu u dep
jakne. Samo dri detonator u blizini. I nemoj ga sluajno okinuti.
Ode natrag prema tunelu ispod terena, a ja unesem ljestve u svlaionicu i nastavim s
poslom.
Zamahnem akom u zrak i sagnem se, a sve oko mene zaspe elina praina. Znai tako je to
napravio, pomislim, razgibavajui prste. Nisam otkrio trik s maem, ali postao sam dobar u
udaranju i rasprivanju stvari pod svojom akom. Imalo je veze s usklaivanjem tenzorovog
zvunoga vala i pokreta moje ruke koji ga mora pratiti, tvorei tako neku vrst... omota oko
njega.
Dobro izveden, val bi nastavio za mojom rukom. Kao to bi dim pratio vau ruku ako
udarite kroza nj. Nasmijeim se i protresem ruku. Konano sam skuio. Bolje da je tako.
Zglavci su me prilino boljeli.
Poseui iznad sebe s vrha ljestava, zavrio sam kopanje rupe sa znatno jednostavnijim
udarima tenzora. Kroz nju sam mogao vidjeti sasvim crno nebo. Jednom bih ponovo volio
vidjeti sunce, pomislim. Jedino to je postojalo tamo gore, bila je tama. Tama i Nevolja, to je
iz daljine bljetala direktno iznad nas, poput groznoga crvenog oka.
Uspnem se ljestvama i izaem na treoj etai. Kroza me je proao iznenadan, nadrealan
bljesak sjeanja. Nalazio sam se blizu mjesta na kojem sam sjedio, kad sam jedan jedini put
bio na ovome stadionu. Moj je otac krtario i tedio kako bi nam kupio karte. Ne mogu se
sjetiti koje su momadi igrale, ali sjeam se okusa hot doga koji je tata kupio. I njegovog
navijanja, njegova uzbuenja.

193

unem izmeu sjedala, drei se za svaki sluaj to nie. pijunski dronovi elinog
Srca vjerojatno su izvan upotrebe, sada kad je grad bez struje, ali moda ima ljude koji
izviaju gradom i trae Reflektora. Pametno je drati se izvan vidokruga koliko je god
mogue.
Pronaem konopac u svojoj torbi, zaveem ga za jednu od nogu eline sjedalice i
oduljam se nazad, do rupe i niz ljestve, vrativi se tako u svlaionicu ispod druge etae.
Ostavio sam konopac da visi, kako bi nam osigurao bre povlaenje od onog po stubama, pa
spremim ljestve i praznu torbu na jednu od klupa i odeem van prema sjedalima.
Tamo me ekao Abraham, zamiljena izraza i prekrienih miiavih ruku, naslonjen na
prolaz prema niim sjedalima.
Rekao bih da si sredio UV svjetiljke?
Abraham potvrdi. Bilo bi sjajno da mogu iskoristiti stadionske reflektore.
Nasmijem se. To bih volio vidjeti osposobiti hrpu svjetiljki ije su arulje pretvorene
u elik i zavarene za svoja grla.
Nas dvojica smo stajali tako neko vrijeme, promatrajui nae bojno polje. Provjerio sam
mobitel. Bilo je rano jutro: planirali smo pozvati elino Srce u 5:00 sati. Nadali smo se da e
njegovi vojnici biti umorni od cjelononog sprjeavanja pljaki, bez vozila i oklopa. Osvetnici
su ionako navikli raditi u nonoj smjeni.
Petnaest minuta do planiranog poetka, primijetim. Je li Cody zavrio s varenjem?
Jesu se Profa i Tia vratili?
Cody je zavrio s varenjem i krenuo prema svojoj poziciji, odgovori mi Abraham.
Profa e stii svakoga asa. Uspjeli su osigurati helikopter, a Edmund je prenio moi na Tiju,
da ga moe puniti. Odvezla ga je izvan grada da ne otkrije nau poziciju.
Ako stvari krenu nizbrdo, imala bi dovoljno vremena spustiti se i pokupiti nas, prije
nego ponu eksplozije. Aktivirali bismo i dimnu zavjesu, postavljenu na tribinama da nam
zakloni bijeg.
No, slagao sam se s Profom. Nema tog helikoptera koji bi nas mogao spasiti od
elinog Srca. Ovo je bio konaan obraun. Pobijedit emo ga ovdje ili umrijeti.
Mobitel mi zabljeska, a u slualici u uhu obrati mi se glas. Vratio sam se, ree Profa.
Tia je takoer spremna. Na trenutak zastane. Krenimo.

194

35
Kako je moja busija bila na samom prednjem rubu druge etae, da sam stajao mogao sam
pogledati dolje preko ruba i vidjeti najnie redove sjedala. Ovako, skriven u svojoj
improviziranoj rupi, nisam ih mogao vidjeti zato sam imao dobar pregled terena.
Tako sam bio dovoljno visoko da pazim to se dogaa oko igralita, ali sam isto tako
imao rutu do terena, ako ustreba pucati iz oeva pitolja u elino Srce. Tunel i konopac s
etae omoguit e mi da se tamo brzo pojavim.
Spustit u se dolje i pokuati mu se prikrasti, ako uope doe do toga. Bilo bi to kao
prikrasti se lavu naoruan samo trcaljkom.
Pritajim se na svojoj poziciji, ekajui. Tenzor sam nosio na lijevome dlanu, dok mi je
desni bio na drci pitolja. Cody mi je dao i rezervnu puku, ali za sada je samo leala pored
mene.
Tamo gore, vatromet zaiskri na nebu. etiri lokacije na vrhu stadiona izbacile su
ogromnu koliinu iskri. Nemam pojma gdje je Abraham pronaao vatromet iste zelene boje,
ali signal e nedvojbeno biti vien i prepoznat.
To je bio taj trenutak. Hoe li doista doi?
Vatromet je poeo jenjavati. Imam neto, ree Abraham u nae slualice, suptilno
naglaavajui svojim laganim francuskim naglaskom krive slogove. Bio je na visokoj
snajperskoj poziciji, a Cody je imao niu snajpersku poziciju. Cody je bio bolji strijelac, ali je
Abraham morao biti to udaljeniji, kako ne bi bio u neposrednoj blizini bitke. Njegov je
zadatak bio da na daljinu ukljui reflektor ili detonira strateki postavljeni eksploziv. Da,
doista dolaze. Konvoj kamiona Specijalaca. Jo nema ni traga elinom Srcu.
Vratio sam oev pitolj u korice, posegnuvi sa strane kako bih podigao puku. inila
mi se previe novom. Puka bi trebala biti esto koritena i voljena stvar. Poznata. Samo tada
e osjeati da je od povjerenja. Zna kako puca, kada bi se mogla zaglaviti, koliko joj je
precizan nian. Puke su, ba poput cipela, najgore kada su nove.
Ipak, nisam se mogao osloniti na pitolj. S njime je bio problem pogoditi bilo to manje
od teretnoga vlaka. Ako ga elim iskuati, morat u doi jako blizu elinog Srca. Odlueno
je da pustimo Abrahama i Codyja da isprobaju druge mogunosti, prije no to riskiraju s
mojim dolaskom.
Ulaze na stadion, zau se Abraham u mojem uhu. Izgubio sam ih.
Ja ih vidim, Abrahame, ree Tia. Kamera broj est. Iako je bila u helikopteru izvan
grada, sa sposobnostima koje joj je darovao Edmund, kako bi ga punila energijom, nadzirala
je niz kamera koje smo postavili za pijunau i snimanje bitke.
Imam ih, ree Abraham. Da, rairili su se. Nadao sam se da e uletjeti ravno
naprijed, ali nita od toga.
Dobro, ree Cody. To e nam olakati unakrsnu paljbu.
Ako elino Srce uope doe, pomislim. Tu je bilo oboje, moj strah, ali i moja nada.
Ako ne doe, znai da nije povjerovao da je Reflektor nekakva prijetnja to e Osvetnicima
omoguiti daleko jednostavniji bijeg iz grada. Operacija e propasti, ali barem ne bez
pokuaja. Gotovo da sam poelio takav razvoj situacije.

195

Ako elino Srce doe i sve nas pobije, krv Osvetnika bit e na mojim rukama, jer sam
ih odveo na ovaj put. Ranije me to ne bi muilo, no sada me izjedalo iznutra. Zirnuo sam
prema nogometnom igralitu, ali nisam mogao nita vidjeti. Osvrnem se iza sebe, prema
gornjim etaama.
Ugledam tek nagovjetaj kretnje u tami neto to je nalikovalo na bljesak zlata.
Momci, apnem. ini mi se da sam vidio nekoga tamo gore.
Nemogue, ree Tia. Pratim sve ulaze.
Kaem ti, vidio sam neto.
Kamera etrnaest... petnaest... Davide, nema nikoga gore.
Ostani miran, sine, ree Profa. Sakrivao se u tunelu koji smo izdubili podno terena, i
izai e samo kada se pojavi elino Srce. Bilo je odlueno da tamo neemo pokuati
detonirati eksploziv prije no to isprobamo ostale naine da ubijemo elino Srce.
Profa je nosio tenzore. Znao sam da se nada da ih nee morati koristiti.
ekali smo. Tia i Abraham potiho su nas izvjetavali o kretanju Specijalaca. Pjeatvo
je opkolilo stadion i osiguralo sve izlaze za koje su znali, pa su polako poeli ulaziti. Postavili
su nekoliko topnikih pozicija na etaama, ali nas nisu otkrili. Stadion je bio prevelik, a mi
smo se dobro sakrili. Mogao si izgraditi pregrt interesantnih sklonita kada si sposoban
kopati kroz ono to su drugi smatrali neprobojnim.
Ukljui me na razglas, tiho e Profa.
Uraeno, odgovori Abraham.
Nisam doao kako bih se borio s crvima! zaurla Profa, glasom koji zajei stadionom,
iz zvunika koje smo postavili. To je hrabrost monog elinog Srca? Poslati ovjeuljke sa
zranim pukicama da me nerviraju? Gdje si, Vladaru Newcaga? Zar me se toliko boji?
Stadionom zavlada tiina.
Vidite poloaje koje su vojnici zauzeli na tribinama? upita Abraham preko naeg
kanala. Vrlo su precizni. Namjera im je osigurati da se meusobno ne gaaju prijateljskom
vatrom. Imat emo problema uhvatiti elino Srce u unakrsnu vatru.
Nastavio sam pogledavati preko ramena. Vie nisam vidio nikakvu kretnju na sjedalima
iza sebe.
Ah, tiho e Abraham. Djelovalo je. Dolazi. Vidim ga na nebu.
Tia tiho zazvidi. To je to, djeco. Vrijeme je za pravi tulum.
Priekao sam, pa podigao puku i durbinom pregledao nebo. Konano primijetim
svijetlu toku u tami kako se pribliava. Postupno se razdvoji u tri figure koje su letjele prema
sreditu stadiona. Nonik je bestjelesno plahutao tik iznad tla. Pucanj, gorua humanoidna
forma, spusti se pored njega, toliko sjajan da sam ga vidio svaki put kada bih trepui sklopio
kapke.
elino Srce se prizemlji izmeu njih. Dah mi zastane u grlu i na mjestu se ukipim.
Nije se puno promijenio nakon desetljea otkad je unitio banku. Imao je isti arogantni
izraz na licu, istu savreno ureenu kosu te neljudski napeto i miiavo tijelo, umotano u crnosrebrni plat. ake su mu sjajile blago utom bojom, s tragovima dima to su se protezali iz
njih, a u kosi mu je bio tek nagovjetaj sijedih. Epici stare mnogo sporije od obinih ljudi, ali
svejedno stare.
Vjetar se uskovitla oko elinog Srca, podiui prainu to se nakupila na srebrnkastom
tlu. Shvatim da ne mogu maknuti pogled. Ubojica mojega oca. Bio je, konano, ovdje. Izgleda

196

da nije primijetio ostatke iz bankovnog trezora. Razbacali smo ih oko sredita igralita i
pomijeali sa smeem koje smo donijeli, kako bismo maskirali na naum.
Predmeti su bili udaljeni od njega otprilike jednako kao i u banci. Prst na okidau puke
lagano mi se zgri nisam ni shvatio da sam ga stavio na nj. Oprezno ga maknem. Vidjet u
elino Srce mrtvog, ali to ne mora biti od moje ruke. Moram ostati sakriven: moja je
dunost bila pucati u njega iz pitolja, a u ovom je trenutku bio predaleko za takvo to. Ako
sada zapucam, a hitac ga ne pogodi, otkrit u se.
ini mi se da u ja morati poeti s tulumom, tiho e Cody. Kako je s njegove pozicije
bijeg bio najlaki, on e pucati prvi, da bi isprobao teoriju o sadraju trezora.
Potvreno, ree Profa. Pucaj, Cody.
U redu, papino, tiho ree Cody elinome Srcu. Da vidimo je li ovaj otpad bio
vrijedan tegljenja dovde...
Pucanj odjekne zrakom.

197

36
Zumirao sam lice elinog Srca svojim teleskopom. Mogao bih se zakleti da sam vidio posve
jasno kako mu metak pogaa glavu sa strane, pokvarivi mu frizuru. Cody je streho direktno u
metu, ali metak nije ak ni ogrebao kou.
elino Srce i ne trepne.
Specijalci su reagirali trenutano, pucajui i pokuavajui otkriti odakle je potekao
pucanj. Ignorirao sam ih, ostavi fokusiran na elino Srce; jedino mi je on bio vaan.
Ispaljeno je jo hitaca: Cody je elio biti siguran da je pogodio metu. Gromovi! ree
on. Ne vidim nijedan od hitaca. Jedan od njih je morao pogoditi.
Moe li netko potvrditi? hitro upita Profa.
Pogodak potvren, rekoh, ne skidajui oi s durbina. Nije upalilo.
Zaujem Tijine mumljajue psovke.
Mii se, Cody, naredi Abraham. Otkrili su ti poloaj.
Faza dva, ree Profa, vrstim glasom, zabrinutim, ali pod kontrolom.
elino Srce leerno se okrene sjajeih ruku i pregleda stadion. Bio je kralj u
inspekciji svojih posjeda. Druga je faza znaila da Abraham aktivira neto za skretanje
pozornosti i pokua omoguiti unakrsnu paljbu. Moja je uloga bila da se oduljam naprijed s
pitoljem i budem u pripravnosti. eljeli smo drati u tajnosti Abrahamovu poziciju, koliko
god bude mogue, tako da moe eksplozijama dezorijentirati asnike Specijalaca.
Abrahame, ree Profa. Daj one...
Nonik se pokrenuo! prekine ga Tia. Pucanj takoer! Prisilio sam se da vie ne
gledam kroz durbin. Pucanj je postao nit goruega svjetla, dok je jurio prema jednome od
ulaza u ophod pod tribinama. Nonik se dizao visoko u zrak.
Letio je ravno prema mjestu gdje sam bio sakriven.
Nemogue, pomislim. Ne moe...
Specijalci su otvorili vatru iz pozicija koje su zauzeli, ali nisu pucali prema Codyju.
Pucali su prema drugim dijelovima tribina. Bio sam na trenutak zbunjen, sve dok prvi UV
reflektor nije prsnuo. Idu na nas, zacvilim, povlaei se. Pucaju po reflektorima!
Gromovi! ree Tia dok je itav red reflektora bio pokoen metcima Specijalaca.
Nema anse da su ih sve otkrili!
Ovdje neto ne valja, ustvrdi Abraham. Detonirat u prvu eksploziju. Stadion se
zatrese dok sam prebacivao puku preko ramena i izlazio iz rupe. Pojurio sam stepenitem uz
tribine.
Pucnjava iza mene zvuala je mnogo tie, u usporedbi s onim to sam doivio prije
nekoliko dana na hodnicima.
Nonik je krenuo za tobom, Davide! javi se Tia. Zna gdje si se skrivao. Sigurno je
pazio na to mjesto.
To nema smisla, ree Profa. Zaustavili bi nas ve ranije, zar ne?
to radi elino Srce? upita Cody, trei zadihano.

198

Jedva sam ih uo. Pojurio sam prema rupi za bijeg u podu pred sobom, ne osvrui se
iza sebe. Sjene sjedala oko mene se prodube. Pipci se izdue kao produetci prstiju. Usred
svega, neto zaiskri uza stepenice preda mnom.
Snajperist! ree Tia. Cilja te, Davide.
Imam ga, ree Abraham. Od silne pucnjave nisam mogao razaznati Abrahamov hitac,
ali nitko me vie nije gaao. Abraham je time vjerojatno otkrio svoj poloaj.
Gromovi i munje! pomislim. Na brzaka se sve pretvorilo u pravu Nevolju. Naem
konopac i spetljam se sa svjetiljkom. Sjene su bile ive i sve blie. Upalim svjetiljku i
obasjam prostor oko rupe, unitavajui sjene, pa jednom rukom zgrabim konopac i kliznem
dolje. Sreom, UV svjetlo je djelovalo na Nonikove sjene, ba kao i na njega samoga.
Jo ti je za petama, oglasi se Tia. On...
to? hitro upitam, drei konopac rukom na kojoj je tenzor i stisnuvi noge kako bih
usporio klizanje. Proao sam kroz otvoreni prostor ispod druge etae sjedala. Ruka mi se
zagrijala od trenja, no Profa je tvrdio da tenzori mogu to podnijeti bez oteenja.
Uskoim kroz strop svlaionice, uletjevi u potpuni mrak ophoda. Na tom su mjestu
stajale stvari poput tandova za najam. U nekom trenutku vanjski dio mjesta u potpunosti je
bio od stakla ali sada je tu, naravno, bio elik, pa se itav stadion doimao zatvorenim. Poput
skladita.
Jo uvijek sam mogao uti priguenu pucnjavu, kako povremeno odjekuje kroz uplje
dijelove stadiona. Moja je svjetiljka uglavnom slala UV zrake kroz filtar, ali je dovoljno
osvjetljavala svojim blijedim plavetnilom.
Nonik je nestao meu tribinama, apne mi Tia. Izgubila sam mu svaki trag. Mislim
da se namjerno sakrio od kamera.
Znai, nismo jedini koji znaju taj trik, pomislim, dok mi je srce glasno lupalo u grudima.
Dolazi po mene. eli se osvetiti zna da sam otkrio njegovu slabost.
Tjeskobno obasjam uokolo. Nonik e me napasti za sekundu, ali znat e da sam
naoruan UV svjetiljkom. Nadam se da e ga to zadrati podalje. Izvadim oev pitolj, maui
svjetiljkom u jednoj, a orujem u drugoj ruci, s novom pukom prebaenom preko ramena.
Moram se nastaviti kretati, pomislim. Ako uspijem biti dovoljno ispred njega, mogu ga
se otarasiti. Imali smo tunele u i iz mjesta poput svlaionica, ureda, odmorita i prostora sa
tandovima za najam.
UV svjetlo je jedva neto osvjetljavalo, ali sreom potjeem s donjih ulica. To mi je bilo
dovoljno. Imalo je udan uinak, inei da stvari koje su bile bijele boje, sjaje fantomskom
svjetlou, pa sam se zabrinuo da e me to odati. Trebam li ugasiti svjetiljku i nastaviti samo
po dodiru?
Ne. To mi je bilo gotovo jedino oruje protiv Nonika. Ne bih trebao slijepo bauljati
uokolo, dok se sukobljavam s Epikom koji moe udaviti obinom sjenom. Nastavio sam se
uljati prolazom nalik na grobnicu. Trebao sam...
Ukoim se. to je to u sjenama ispred? Usmjerim svjetiljku u tom pravcu. Ona zasvijetli
preko odbaenih dijelova smea koji su, za Velike promjene, srasli s tlom; to su bili
nekadanji pokretni stupici za usmjeravanje zbog guve, te nekoliko plakata zamrznutih na
zidu. Bilo je tu i nedavnog smea, to je sjajilo blijedo poput duha.
to sam to ja...
Moje svjetlo padne na enu to je stajala u tiini ispred mene. Predivna kosa za koju
sam znao da bi bila zlatna da je mogu vidjeti pod normalnim osvjetljenjem. Lice koje se inilo

199

previe savrenim, obojeno plavom svjetlou UV zraka, kao da ga je ruka velikog umjetnika
isklesala u ledu. Oble i pune usne, velike oi. Oi koje poznajem.
Megan.

200

37
Prije no to sam imao priliku napraviti ita vie osim buljenja s objeenom vilicom, sjene oko
mene ponu se micati. Izmaknem se ustranu, a nekoliko njih probode zrak na mjestu na kojem
sam do maloprije stajao. Iako se inilo da Nonik moe pokretati sjene, zapravo je isijavao
crnu izmaglicu koja se skupljala u prijeteu tamu. To je bilo ono ime je mogao upravljati.
Mogao je imati vrlo preciznu kontrolu nad nekoliko pipaka, ali najee se koristio
veim brojem istih, vjerojatno zato jer su se tako doimali jo stravinijima. to ih je bilo vie,
tee ih je kontrolirao, pa je zapravo mogao samo hvatati, stezati ili ubosti. Svaki komadi
tame oko mene poeo je tvoriti koplja to su udila za mojom krvlju.
Sagnem se izmeu njih, pa se zakotrljam tlom, kako bih izbjegao seriju napada.
Kotrljanje po elinome podu nije ugodno iskustvo. Kada sam ustao, kuk mi se pobuni.
Skoio sam preko nekoliko elinih stupica to su nekad sluili za kontrolu guve,
znojei se i osvjetljavajui svaku sumnjivu sjenku. Nisam se mogao kretati u svim
smjerovima odjednom, a morao sam se i osvrtati, kako bih izbjegao one slea. Pridavao sam
tek neznatnu pozornost brbljanju ostalih Osvetnika koje sam uo u slualici, jer sam bio
previe zaposlen pokuavajui preivjeti da bih ita razumio. inilo se da je sve u kaosu.
Profa se otkrio kako bi zadrao pozornost elinog Srca; Abrahama su locirali zbog pucnja
kojim me spasio. On i Cody bili su u bijegu, borei se s vojskom Specijalaca.
Eksplozija potrese stadion, a njezin se zvuk proiri niz hodnik i proe pored mene ko
ustajala Cola kroz slamku. Bacim se preko posljednjeg stupica i shvatim da mahnito maem
svjetiljkom, kako bih zaustavio koplja tame koja su me traila.
Megan vie nije bilo na mjestu na kojem je stajala. Gotovo da sam povjerovao da je bila
tek trik mojega uma. Zamalo.
Ne mogu nastaviti ovako, pomislim dok mi crno koplje zakvai jaknu i odbije se o tit.
Mogao sam osjetiti udarac kroz rukav, a i diode u jakni poele su treperiti. Ova mi se jakna
inila znatno slabijom od one koju sam nosio ranije. Moda je samo prototip.
Idue koplje koje me dohvati, zasigurno e rasparati jaknu i probosti me. Opsujem,
obasjavi svjetlom novu fleku crne, uljaste tame. Ukoliko ne promijenim taktiku, Nonik e
me se uskoro doepati.
Moram se boriti pametnije. Nonik me mora vidjeti kako bi me probo kopljem,
pomislim. Znai da je u blizini, ali hodnik se ipak inio praznim.
Posrnem, to me spasilo od koplja koje mi je umalo otkinulo glavu. Idiote, pomislim.
Moe se kretati kroza zidove. On ne bi samo stajao na otvorenome i ne bi se toliko izlagao.
Sve to sam trebao uiniti je...
Tamo! Na trenutak ugledam djeli ela i oiju kako proviruju iz zida. Zapravo, izgledao
je prilino glupavo, poput djeteta u dubljem kraju bazena, koje je mislilo da je nevidljivo jer
je veim dijelom pod vodom.
Obasjam ga svjetlom i istovremeno pokuam pogoditi. Naalost, zamijenio sam ruke
kako bi mi svjetiljka bila u desnici to je znailo da sam pucao lijevom. Jesam li spomenuo
svoje miljenje o pitoljima i njihovoj preciznosti?
Hitac debelo promai. Ono, ba puno. Prije bi pogodio pticu to vani nadlijee stadion
nego Nonika. Ali svjetiljka je ljakala. Nisam bio siguran to e se desiti ako mu moi
201

nestanu dok prolazi kroz neki objekt. Naalost, izgleda da ga to nije ubilo faca mu se naglo
povukla kroza zid, dok je ponovo postajao tjelesan.
Nisam imao pojma to je s druge strane zida. Bio je nasuprot igralitu. Jel to znai da je
stajao vani? Nisam se smio zaustaviti i prouiti kartu na mobu. Umjesto tog, otrim do
oblinjeg tanda. Tu smo, ravno dolje, iskopali tunel. Nadao sam se, ako se nastavim kretati
dok je Nonik s vanjske strane, da e tee otkriti kuda sam zbrisao kad ponovo proviri.
Dokopam se tanda i puznem u tunel. Ekipa, aptao sam u mobitel uljajui se, vidio
sam Megan.
Ti si to? upita Tia.
Vidio sam Megan. iva je.
Davide, ree Abraham. Ona je mrtva. Svi to znamo.
Kaem vam da sam je vidio.
Pucanj, ree Tia. Pokuava te se doepati.
Dok sam puzio, osjetim kao da su mi sve lae potonule. Naravno, bila je to samo iluzija.
Ali... neto tu nije timalo.
Ne znam, rekoh. Oi su bile u redu. Ne vjerujem da iluzija moe biti tako detaljna
toliko ivotna.
Iluzionisti ne bi vrijedili koliko crno pod noktom, da nisu kadri stvoriti realistine
likove, ree Tia. Oni moraju Abrahame, ne idi lijevo! U drugom smjeru. Zapravo, ubaci
dolje granatu ako ikako moe.
Hvala, odgovori Abraham, pomalo zadihano. Zaujem dvije eksplozije jednu kroz
njegov mikrofon. Udaljeni dio stadiona se zatrese. Usput, faza tri je propala. Pogodio sam
elino Srce odmah nakon to sam otkriven. No nita nisam postigao.
Faza tri bila je Profina teorija da jedan od Vjernika moe nauditi elinome Srcu. Ako
su se Abrahamovi metci odbijali o njega, teorija nije bila odriva. Ostale su nam jo samo
dvije mogunosti. Prva je bila moja teorija o unakrsnoj vatri; druga je bila da je pitolj mog
oca ili metak na neki nain bio poseban.
Kako se Profa dri? upita Abraham.
Dri se, ree Tia.
Bori se s elinim Srcem, javi se Cody. Bio sam u prilici vidjeti samo malo, ali
gromovi! Iskopat u se na trenutak. Za vratom su mi.
unuo sam u uskom tunelu, pokuavajui povezati ono to se dogaalo. Jo se ulo
dosta pucnjave i povremenih eksplozija.
Profa i dalje ometa elino Srce, ree Tia. Jo uvijek nemamo ni jedan potvreni
pogodak iz unakrsne vatre.
Trudimo se, ree Abraham. Pokuat u natjerati sljedeu grupu vojnika da me slijede
kroz koridor, a onda prepustiti Codyju da ih navue da pucaju u njega preko igralita. To bi
moglo proi.
Davide, gdje si? Moda u morati aktivirati jednu ili dvije eksplozije s tvoje strane,
kako bih istjerao vojnike iz tog zaklona.
Idem drugim tunelom kod tandova, rekoh. Izai u u prizemlju, pored medvjeda.
Nakon toga kreem prema zapadu. Medvjed je bio ogromna preparirana ivotinja koja je
jednom prigodom bila dio nekakve promocije tijekom nogometne sezone, ali je sada bio
zamrznut u mjestu, ba kao i sve ostalo.
Kuim, ree Abraham,
202

Davide, ukljui se Tia. Ako si vidio iluziju, znai da te ganjaju i Nonik i Pucanj. U
jednu ruku to je dobro pitali smo se gdje je nestao Pucanj. U drugu, to je loe po tebe
mora se nositi s dva mona Epika.
Kaem ti, to nije bila iluzija, opsujem dok sam onglirao sa svjetiljkom i pitoljem.
Pretraivao sam depove na hlaama, trudei se pronai industrijsku ljepljivu traku. Otac mi
je rekao da uvijek nosim sa sobom ljepljivu traku; iznenadio sam se kad sam odrastao i
shvatio koliko je to bio dobar savjet. Bila je stvarna, Tia.
Davide, razmisli na trenutak. Kako bi Megan dola ovdje?
Nemam pojma, rekoh. Moda su oni... uinili neto da je oive...
Vatrenom smo bombom spalili sve u sklonitu. Kremirali smo je.
Moda su joj nali DNK, rekoh. Moda imaju Epika koji moe nekoga vratiti u ivot
ili neto slino.
Durkonov paradoks, Davide. Previe projicira.
Zavrio sam s privrivanjem svjetiljke za cijev puke ne s njezine gornje strane,
kako bih mogao nianiti. Oruje je od toga izgubilo teite i postalo pomalo nespretno, ali
osjeao sam da u jo uvijek biti bolji s njom nego s pitoljem. Njega sam vratio u korice pod
mikom.
Durkonov paradoks odnosio se na znanstvenika koji je prouavao i promiljao Epike jo
na samome poetku. Zakljuio je da je, s Epicima koji rue poznate zakone fizike, doslovno
sve mogue ali je upozorio na lou praksu teoretiziranja, kako je svaka, pa i najmanja
nepravilnost, izazvana nekom Epskom moi. Takav nain razmiljanja esto je ostajao bez
stvarnog odgovora.
Da li si ikada uo za Epika koji moe drugo bie vratiti u ivot? upita Tia.
Ne, priznam. Neki mogu lijeiti, ali nijedan ne moe nekoga oivjeti.
Jesi li ti bio taj koji je ustvrdio da se vjerojatno suoavamo s iluzionistom?
Da. Ali otkuda bi on znao kako Megan izgleda? Zato nije iskoristio Codyja ili
Abrahama da me omete, nekoga za koga zna da je ovdje?
Moda je imaju na snimci napada na Spajatelja, ree Tia. Koriste je kako bi te
zbunili i pokolebali.
Nonik me doista gotovo ubio dok sam buljio u fantomsku Megan.
Bio si u pravu to se tie Pucnja, nastavi Tia. im je taj vatreni Epik nestao iz
vidokruga asnika Specijalaca, nestao je i s mojih videozapisa. Bio je tek iluzija, namijenjena
da nas zavara. Pravi Pucanj je netko drugi. Davide, pokuavaju te izigrati, kako bi te Nonik
ubio. Mora to prihvatiti. Doputa da ti nada zamagli prosudbe.
Bila je u pravu. Gromovi i munje, kako je samo bila u pravu. Zastanem u tunelu,
namjerno duboko diui, prisilivi se da se suoim s time. Megan je mrtva. Sada se podanici
elinog Srca poigravaju sa mnom. To me razljuti. Ne, to me razbjesni.
I skrene mi pozornost na drugi problem. Zato bi riskirali razotkrivanje Pucnja na
ovakav nain? Dopustili mu da nestane im se izgubio izvia, kada je bilo oito da imaju
mjesto pod nadzorom? Zato bi koristili iluziju Megan? Te su stvari otkrivale to je on
zapravo.
Smrznem se razmiljajui o tom. Oni znaju. Znaju da ih progonimo i zato se ne moraju
pretvarati. Znaju i gdje smo sve postavili UV svjetiljke, pomislim, i gdje su se neki od nas
krili.
Neto se udno dogaa. Tia, mislim...

203

Hoete se vi luaci konano ugasiti? otrim glasom upita Profa. Moram se


koncentrirati.
Sve je u redu, Jon, umiri ga Tia. Dobro ti ide.
Ma! Idioti. Svi redom.
Koristi tenzore, pomislim. Na neki nain pretvaraju ga u drugu osobu.
Nije bilo vremena za razmiljanje o tome. Samo sam se nadao da emo svi ivjeti
dovoljno dugo da se ispriamo Profi. Izaao sam iz tunela, iza nekakvih kutija za dranje
opreme, pa pukom s privrenom svjetiljkom proarao okolo po hodniku.
Od udarca me spasila ista sluajnost. Uinilo mi se da sam ugledao neto u daljini, pa
sam krenuo prema tome i pokuao bolje osvijetliti. Kad sam to uinio, tri koplja od tmine
krenu prema meni. Jedno probije jaknu na mojim leima i zaree mi meso. Jo djeli
centimetra i zahvatilo bi mi kraljenicu.
Zastenjem, okreui se. Nonik je stajao u oblinjoj prostoriji nalik na peinu. Ispalio
sam hitac u njega, ali se nita ne dogodi. Opsujem te priem blie, s pukom na ramenu i
zrakom UV svjetla ispred sebe.
Nonik se avolski iskezi kad sam mu spraio metak posred face. Nita. UV svjetiljka
nije radila. Skamenim se u panici. Zar sam pogrijeio u vezi s njegovom slabosti? Ali ranije je
funkcioniralo. Zato...
Brzo se okrenem od njega, jedva izbjegavi grupu kopalja. Svjetlo ih disperzira im ih
obasja, to je znailo da je jo uvijek bilo u funkciji. to se onda dogaalo?
Iluzija, pomislim, osjeajui se glupo. Koji sam ja papak. Koliko u puta pasti na istu
foru? Pregledam zidove. Ohrabren, iz jednoga od njih na trenutak ugledam Nonika kako zuri
u mene. Povukao se prije no to sam mogao zapucati i tama ponovo postane nepokretna.
ekao sam znojei se, usredotoen na tu toku. Moda ponovo proviri. Lani Nonik
pojavio se desno, tik do mene, impresivnog izgleda. Pucanj je bio negdje u sobi. Nevidljiv.
Mogao me ustrijeliti. Zato nije?
Nonik ponovo proviri i ja opalim, ali nestao je u tren oka i zrno se odbije o zid.
Pomislim da e me vjerojatno pokuati zaskoiti iz drugoga smjera, pa potrim. Trei
proem kundakom puke kroz lanog Nonika. Kao to sam i oekivao, proao je glatko
kroza nj, dok je pojava lagano zatitrala poput projicirane slike.
Zajee eksplozije. Abraham opsuje u mojem uhu.
to je? upita Tia.
Unakrsna vatra ne valja, ree Cody. Naveli smo poveu skupinu vojnika okruenih
dimom da pucaju jedni u druge, a da nisu znali da je elino Srce u sredini.
Pogodilo ga je barem tuce metaka, ree Abraham. Ta je teorija propala. Ponavljam,
sluajna paljba mu ne kodi.
Nevoljo! pomislim. A bio sam tako siguran u nju. Stegnem zube, jo uvijek trei.
Neemo ga uspjeti ubiti, pomislim. Sve e ovo biti besmisleno.
Bojim se da i ja to mogu potvrditi, ree Cody. Vidio sam kako ga metci pogaaju, ali
kao da ih i ne primjeuje. Zastane na trenutak. Profo, ti si stroj. Pomislio sam da to moram
rei.
Profin jedini odgovor bilo je mumljanje.
Davide, kako se ti nosi s Nonikom? upita Tia. Trebamo te da pone s fazom
etiri. Pucaj u elino Srce pitoljem tvoga oca. To je jedino to nam je ostalo.

204

Kako rjeavam Nonika? upitam. Jadno. Izai u van im uzmognem. Nastavio


sam trati niz veliki, otvoreni ophod ispod sjedala. Moda u imati vie prilika ako uspijem
izai. Ovdje ima previe mjesta za sakrivanje.
ekao me kada sam izaao iz onoga tunela, pomislim. Sigurno sluaju na razgovor.
Zato su otkrili tako mnogo o naoj klopci.
To je, naravno, bilo nemogue. Signal mobitela nije se mogao hakirati. Ljevaonica
Vitekog Sokola je to garantirala. Osim toga, Osvetnici su bili na svojoj vlastitoj mrei.
Osim ako...
Meganin mobitel! Jo je uvijek spojen na nau mreu. Jesam li ikada spomenuo Profi i
ostalima da ga je u padu izgubila? Pretpostavio sam da je polomljen, ali ako nije...
Sluali su sve za vrijeme naih priprema, pomislim. Da li smo ikada mobitelima
spominjali da Reflektor nije stvaran? Trudio sam se prisjetiti naih razgovora posljednja tri
dana. Praznina. Moda smo razgovarali o tome, a moda i nismo. Osvetnici su obino, s
posebnim oprezom, vodili rauna o tome to priaju na mrei.
Sva su daljnja nagaanja prestala kada sam primijetio figure u hodniku ispred mene.
Usporim i naslonim puku na rame, nianei. to e Pucanj pokuati ovoga puta?
Jo jedan prikaz Megan koja je samo stajala. Nosila je traperice i crvenu bluzu na
kopanje, ali bez Osvetnike jakne, zlatne kose sakupljene u konjski rep do ramena. Oprezno,
za sluaj da me Nonik napadne slea, krenem prema iluziji. Promatrala me praznog izraza,
ali se nije micala.
Kako da pronaem Pucnja? Vjerojatno je nevidljiv. Nisam bio siguran da posjeduje tu
mo, ali je imalo smisla.
Kroz mozak mi prou naini na koje se moe otkriti nevidljivog Epika. Ili ga moram
uti, ili s neim zapraiti zrak oko njega. Branom, prljavtinom, prainom... moda nekako
mogu iskoristiti tenzor? Kaplja znoja skotrlja mi se niz obrvu. Mrzio sam spoznaju da me
netko gleda, netko koga ja ne mogu vidjeti.
to uiniti? Moj poetni plan za obraun s Pucnjem bio je da mu otkrijem da znam
njegovu slabost, da ga natjeram u bijeg kao to sam uinio s Nonikom za vrijeme napada na
Spajatelja. To sada nee upaliti. Zna da ga progonimo. Mora vidjeti Osvetnike mrtve, kako bi
s nama pokopao svoju tajnu. Nevoljo, Nevoljo, Nevoljo!
Meganina prikaza okrene glavu, pratei me dok sam pokuavao razabrati uglove
prostorije i dok sam oslukivao kretnje.
Slika se namrti. Znam te, ree mi.
Bio je to njezin glas. Zadrhtim. Moni Epik iluzionist kadar je stvoriti zvuk zajedno sa
svojim likovima, rekoh sam sebi. Znam da je to istina. Nema potrebe da me iznenauje.
Ali bio je to njezin glas. Kako je Pucanj znao njezin glas?
Da... ree ona, hodajui prema meni. Doista te znam. Neto u vezi... s koljenima.
Oi nam se susretnu. Trebala bih te sada ubiti.
Koljena. Pucanj ne bi trebao znati nita o tome, zar ne? Da li me je Megan zvala tim
nadimkom preko mobitela? Tada jo, valjda, nisu mogli prislukivati?
Ustuknem, puke uperene u nju. Iluzija. Ili je to bila Megan? Nonik dolazi. Nisam
samo mogao stajati tu, ali nisam mogao ni trati.
Kretala se prema meni. Njezin arogantni izraz lica inio je da izgleda kao da posjeduje
svijet. Megan se tako ponaala i ranije, ali ovdje se radilo o jo neemu. Dranje joj je bilo
samouvjerenije, iako je napuila usne, pokuavajui me zbuniti.
Morao sam znati. Jednostavno sam morao.
205

Spustio sam puku i skoio naprijed. Trgnula se, ali presporo i ja je zgrabim za ruku.
Bila je stvarna.
Sekundu kasnije, hodnik eksplodira.

206

38
Zakaljem, pa se izvrnem. Leao sam na podu, dok mi je odzvanjalo u uima. U blizini su
gorjeli komadii otpadaka. Zatrepem. rastjerujui mutne slike iz oiju i tresui glavom.
to je to bilo? zagrakem.
Davide? obrati mi se Abraham u uhu.
Eksplozija, rekoh stenjui i diui se na noge. Pogledam po hodniku, traei Megan.
Gdje je nestala? Nisam je vie vidio.
Bila je stvarna. Osjetio sam je. To je znailo da nije iluzija, zar ne? Gubim li razum?
Nevoljo! ree Abraham. Mislio sam da si s druge strane ophoda. Rekao si da ide
zapadno!
Trao sam pred Nonikom, rekoh. Oito sam bjeao u krivome smjeru. Abrahame, ja
sam papina. Oprosti.
Moja puka. Primijetim joj kundak kako viri iz oblinje hrpe smea. Povuem kundak i
on mi ostane u ruci. Gromovi! pomislim. Paklenski se provodim otkad sam je dobio.
U blizini pronaem ostatak puke. Moda jo uvijek radi, ali bez kundaka u morati
pucati s boka. Ipak, svjetiljka je jo bila zalijepljena za nju i jo je uvijek sjala, pa pokupim
sve zajedno.
U kakvom si stanju? napetog glasa upita Tia.
Malo sam omamljen, rekoh, ali inae u redu. Nije bila toliko blizu da mi zada vie
od potresa mozga.
Hodnici e ih samo pojaavati, ree Abraham. Nevolje mi, Tia. Gubimo kontrolu
nad situacijom.
Prokleti bili, divljaki e Profa. elim da David izae ovoga trenutka. Donesi mi taj
pitolj!
Dolazim ti pomoi, mome, ree Cody. Budi spreman. Pogodi me iznenadna
pomisao. Ako elino Srce i njegovi ljudi doista prislukuju nau privatnu liniju, mogao bih
to iskoristiti.
Ideja mi se sukobila sa eljom da ulovim Megan. to ako je povrijeena? Morala je biti
ovdje negdje, a sada je u hodniku bilo puno vie ute. Moram vidjeti ako...
Ne. Ne mogu si dopustiti da me nasamare. Moda je to bio Pucanj, iza Meganina lica
koje mu je sluilo da me zbuni.
Okej, kaem Codyju. Zna li za odmorite na poziciji etvrte bombe? Sakrit u se
tamo dok ne stigne.
Razumijem, ree Cody.
Oduljam se dalje, nadajui se da je Nonik, ma gdje bio, dezorijentiran od eksplozije.
Proao sam pored odmorita koje sam spomenuo Codyju, ali nisam uao tamo, kao to sam
najavio. Umjesto toga pronaem mjesto u blizini, pa tenzorom izbuim rupu u tlu. To je
mjesto na kojem u biti relativno dobro sakriven, ali u ujedno imati i dobar pogled na ostatak
hodnika ukljuujui i odmorite.

207

Iskopao sam duboku rupu, pa napravio udubinu sa strane, onako kako me Profa nauio,
koristei prainu da je maskiram s vrha. Uskoro sam bio poput vojnika u lisijoj rupi, brino
sakriven. Utiam mobitel i zakopam preostalu polovicu svoje puke u prainu, tako da se
svjetlost iz svjetiljke nije vidjela.
Onda sam promatrao vrata odmorita. Prolaz je utonuo u tiinu. Obasjavali su ga tek
plamici gorueg smea.
Je li netko tamo? dozove glas iz hodnika. Ja... ranjena sam. Prenem se. Bila je to
Megan.
To je trik. Mora biti.
Budno sam motrio mranu prostoriju. Tamo, na drugome kraju hodnika, ugledao sam
ruku to je virila iz hrpe kra koji je nastao nakon eksplozije. Komadi elika, sa stropa
odvaljeni nosai. Ruka se trne, a krv potee niza zapee. Kada sam paljivije pogledao,
ugledao sam u sjeni njezino lice i torzo. Izgledala je nenamjeteno, kao da se tek sada poela
pomicati, nakon to je nakratko bila u nesvijesti od udarnog vala.
Bila je probodena. Bila je ozlijeena. Morao sam krenuti i pomoi joj! Promekoljim se,
ali se prisilim ostati dolje.
Molim vas, ree ona. Molim vas, neka mi netko pomogne.
Nisam se pomakao.
Oh, Nevoljo. Krvarim li? Borila se. Ne mogu pomaknuti noge.
vrsto stisnem oi. Kako su to napravili? Ne znam u to da vjerujem.
To Pucanj nekako izvodi, rekoh samom sebi. Ona nije stvarna.
Ipak otvorim oi. Nonik je izranjao iz poda kod kupaonice. Izgledao je zbunjeno, kao
da je uao traei me. Protresao je glavom i krenuo koridorom, pretraujui ga.
Je li bio stvaran ili tek iluzija? Je li ita od ovoga stvarno? Stadion se zatrese od jo
jedne eksplozije, ali je pucnjava jenjavala. Morao sam neto brzo poduzeti, ili e Cody
naletjeti na Nonika.
Ovaj pak stane nasred hodnika i prekrii ruke. Njegova smirenost je oito bila naruena
i doimao se iznervirano. Konano progovori. Tu si negdje, zar ne?
Usuujem li se pucati? to ako je samo iluzija? Ako se odam, pravi Nonik bi me
mogao ubiti. Oprezno se okrenem, prouavajui zidove i pod. Nisam vidio nita drugo, osim
tame to se vukla po oblinjim sjenama i pipaka to su se uljali, poput oprezne ivotinje u
potrazi za hranom, dok njuka zrak oko sebe.
Ako se Pucanj stvarno pretvarao da je Megan, ubivi je prekinut u iluziju. Ostao bih
samo sa stvarnim Nonikom, ma gdje se nalazio. No, postojala je realna ansa da je posrnula
Megan iluzija. Gromovi, ak su i nosai mogli biti iluzija. Bi li udaljena eksplozija doista
napravila ovakvu tetu?
to ako je to, ipak, bio Pucanj, sakriven iza Meganina lica, kako bi dodirnuvi je osjetio
neto stvarno? Podignem oev pitolj i nanianim njezino zakrvavljeno lice. Oklijevao sam,
dok mi je srce lupalo u uima. Zasigurno i Nonik uje ovu lupu. Bilo je to jedino to sam
mogao uti. to u sve uiniti da se doepam elinog Srca? Ubiti Megan?!
Ona nije stvarna. Ona ne moe biti stvarna.
Ali to ako jest?
Otkucaji srca zvuali su poput grmljavine.
Zadrim dah.
Znoj mi izbije na obrve.
208

Donio sam odluku i iskoio iz sklonita, podiui puku ljevicom te istovremeno


osvjetljavajui ispred sebe, s pitoljem u desnici. Opalim s oboje.
U Nonika, ne u Megan.
im ga pogodi zraka svjetlosti, skoi prema meni razrogaenih oiju, dok su meci parali
zrak oko njega. Uasnut otvori usta, a krv zaprica iz njegovih lea. Njegovih vrstih lea.
Padne, postajui proziran u trenutku kad izae iz svjetlosti moje svjetiljke. Udario je o tlo i
poeo tonuti u njega.
Potonuo je samo dopola. Tu se zaustavi, otvorenih usta, krvarei iz prsa. Polako je
postajao tjelesan sve je nalikovalo slici iz kamere koja se izotravala te napola potonuo u
elini pod.
Zauo sam kliktaj i okrenuo se. Megan je stajala u blizini, s pitoljem u ruci. P266, ba
kakav je voljela nositi. Njezina druga verzija, ona zarobljena krem, nestane u tren oka. Isto
kao i nosai.
Nikada ga nisam voljela, ravnoduno e Megan, pogledavajui prema Nonikovu
truplu. Upravo si mi napravio uslugu. Da mogu iskreno rei da ga nisam ja ubila.
Zagledao sam se u njezine oi. Znao sam te oi. Jesam. Nisam razumio kako je to
mogue, ali to je zasigurno bila ona.
Nikad ga nisam voljela...
Nevoljo, proapem. Ti si Pucanj, zar ne? To si oduvijek.
Nije rekla nita, dok su joj oi zirkale dolje prema mojem oruju puci koju sam i
dalje drao na boku, te pitolju u drugoj ruci. Oi joj se trznu.
Pucanj nije mukarac, rekoh. On... ona je ena. Osjetim kako mi se oi ire. Toga
dana u ahtu lifta, kada su nas straari zamalo ulovili... nisu nita vidjeli u otvoru. Napravila si
iluziju.
Jo je uvijek zurila u moje oruje.
I onda, kada smo bili na motorima, nastavim, napravila si iluziju Abrahama koji juri
s nama, kako bi zbunila ljude koji su nas pratili, da ne vide pravoga kako im bjei na sigurno
mjesto. To je ono to sam vidio iza nas nakon to smo se razili.
Zato je uporno gledala u moje oruje?
Ali raljar, rekoh. Testirana si njime i potvrdio je da nisi Epik. Ne... ekaj. I to je bila
iluzija. Mogla si postii da se na zaslonu vidi to god poeli. elino Srce je sigurno znao da
Osvetnici stiu u grad. Poslao te da se infiltrira. Bila si posljednja meu Osvetnicima, prije
mog dolaska. Nikada nisi eljela napasti elino Srce. Rekla si da vjeruje u njegovu
vladavinu.
Obliznula je usne, pa neto proaptala. inilo se da uope nije ula ita od onoga to
sam rekao. Gromovi, promrmlja. Ne mogu vjerovati da je ovo zapravo upalilo...
to to?
Matirao si ga... aptom ree. To je udesno...
Matirao ga? Nonika? O tome je govorila? Zagleda se u mene i ja se sjetim. Ponavljala
je jedan od naih prvih razgovora, nakon to je ubila Fortunatora. Puka joj je bila na boku, a
pitolj je drala ispred sebe. Ba onako kako sam morao srediti Nonika. Prizor je morao
pokrenuti neto u njoj.
Davide, ree ona. To je tvoje ime. I mislim da si iva muka. inilo se da se tek sada
prisjetila tko sam. to joj se desilo sa sjeanjem?
Hvala, rekoh.

209

Eksplozija rokne stadionom i ona se osvrne. Jo me ciljala orujem.


Na ijoj si strani, Megan? upitam je.
Na svojoj, odgovori istoga asa, primaknuvi drugu ruku glavi, kao da nije sasvim
uvjerena u to.
Netko nas je izdao elinom Srcu, kaem. Netko ga je upozorio da emo napasti
Spajatelja i netko mu je otkrio da smo hakirali gradske kamere. Danas nas je netko
prislukivao i izvjetavao ga to smo radili. To si bila ti.
Ponovo me pogleda, ne poriui.
Ali koristila si se svojim iluzijama kako bi spasila Abrahama, rekoh. I ubila si
Fortunatora. Mogu progutati da je elino Srce htio da ti povjerujemo, pa ti je dopustio da
ubije jednoga od niih Epika. Fortunator ionako nije bio popularan. Ali zato bi nas izdala, a
onda pomogla Abrahamu da pobjegne?
Ne znam, proape. Ja...
Hoe li me ubiti? upitam, gledajui u cijev njezina oruja.
Oklijevala je. Idiote. Doista nema pojma kako se razgovara sa enama, Poklekli.
Uspravila je glavu kao da su je iznenadile rijei koje je izgovorila.
Spustila je puku, pa se okrenula i otrala.
Moram je slijediti, pomislim zakoraivi. Izvana odjekne jo jedna eksplozija.
Ne. Odlijepim oi s nje dok je nestajala u daljini. Moram izai i pomoi im.
Sjurim se pored Nonikova trupla jo uvijek napola uronjenog u elik, krvlju
natopljenih prsa i uputim se najbliem izlazu prema igralitu.
Ili u ovom sluaju, bojitu.

210

39
pronai onog idiotskog klinca i upucaj ga u moje ime, Cody! urlao je Profa u mojem uhu
kada sam ponovo ukljuio mobitel.
Moramo se povlaiti, Jon, ree Tia, probijajui se preko njegova glasa. Krenula sam
s heliem. Trebat e tri minute dok ne stignem. Abraham e aktivirati dimnu zavjesu.
Nek se Abraham goni u pakao, ispljune Profa. Privest u ovo kraju.
Ne moe se boriti protiv Visokog Epika, Jon, ree Tia.
Radit u to god mi se sprdne! Ja sam... glas mu se odsijee.
Izbacila sam ga iz veze, obrati nam se Tia. Ovo je loe. Nisam nikada ula da je tako
pukao. Moramo ga nekako izvui ili emo ga izgubiti.
Izgubiti? zbunjeno upita Cody. Mogao sam putem veze uti pucnjavu oko njega, a
eho iste odzvanjao je naprijed u irokom koridoru. Nastavio sam trati.
Objasnit u vam poslije, ree Tia glasom koji je vie znaio, Kasnije u lake izmicati
vaem reetanju.
Tamo, pomislim, primijetivi naprijed komadi svjetlosti. Vani je bilo tamno, ali ne i
tako mrano kao u tunelastoj strukturi unutranjosti stadiona. Pucnjava se sad ula glasnije.
Izvlaim nas, nastavi Tia. Abrahame, trebam te da aktivira eksploziju ispod terena
kada ti kaem. Cody... jesi li konano pronaao Davida? Budi oprezan, Nonik ti je moda za
vratom.
Ona misli da sam mrtav, pomislim, jer im nisam odgovarao. Tu sam, ispalim.
Davide, javi se Tia s olakanjem. Kakav ti je status?
Sredio sam Nonika, rekoh, stigavi do tunela to je vodio ravno na teren kojim su se
koristili igrai kada su istravali na utakmicu. UV je ljakao. Mislim da je i Pucanj izbaen iz
igre. Ja... potjerao sam ga.
to? Kako?
Uh... objasnit u sve kasnije.
Poteno, ree Tia. Imate oko dvije minute dok ne sletim. Idi do Codyja.
Nisam odgovorio izlazio sam na teren. Doista je bojite, pomislim zgroen. Tijela
Specijalaca leala su uokolo poput odbaenog smea. Na nekoliko mjesta gorjele su vatre iz
kojih se dizao dim sve do zamraenoga neba. Crvene su bengalke sjajile irom terena, gdje su
ih pobacali vojnici kako bi imali vie svjetla. Veliki komadi sjedala i tla bili su odvaljeni, a
crni oiljci nagrdili su nekad srebrni elik.
Ekipo, stvarno ste vodili rat, proapem. Onda na trenutak ugledam elino Srce.
Hodao je terenom, zuba stisnutih u podrugljiv osmijeh. Sjajea ruka bila mu je
ispruena, a iz nje je ispaljivao hitac za hitcem prema neemu ispred sebe. Profa je pak trao
iza klupe za rezervne igrae. Jedan za drugim, ispaljeni su ga hitci zamalo pogaali, ali on se
saginjao i izmicao im, nevjerojatno okretno. Progurao se kroz zid sa strane stadiona,
tenzorima napravivi otvor.
elino Srce je bijesno urlao, ispaljujui hitce u prolaz. Koji trenutak kasnije, posut
elinom prainom, Profa se pojavi probivi drugi zid. Zamahne rukom poput bia prema

211

naprijed, izbacujui seriju otrih noeva prema elinom Srcu; vjerojatno su bili izraeni od
istog elika. No samo su se odbijali od Visokog Epika.
Profa je izgledao frustrirano, kao da je iivciran to ne moe nauditi elinome Srcu.
to se mene tie, bio sam izvan sebe.
Zar ovo radi itavo vrijeme? upitam.
Je, ree Cody. Kao to rekoh, ovjek je stroj.
Prouim teren zdesna i skuim Codyja iza nekih ruevina. Nianei preko puke, pratio
je grupu Specijalaca koji su nadirali iza prvog reda sjedala. Iza zatitnog oklopa postavili su
teki mitraljez, pa je Cody bio u stupici, to je objanjavalo zato me nije doao potraiti.
Spremim pitolj u korice i odlijepim svjetiljku s cijevi puke.
Skoro sam stigla, gospodo, ree Tia. Bez pokuaja da ubijete elino Srce. Sve su
faze prekinute. Moramo iskoristiti ovu priliku i nestati dok jo moemo.
Ne ini mi se da e Profa odustati, ree Abraham.
Ja u se pobrinuti za njega, ree Tia.
Dobro, odgovori Abraham. Gdje e se...
Momci, ubacim se. Pazite to priate. Mislim da su nam linije hakirane.
Nemogue, ree Tia. Mobilna mrea je sigurna.
Ne ako ima pristup autoriziranom mobitelu, odgovorim. A elino Srce moda
posjeduje Meganin.
Linija se utia. Gromovi, ree Tia. Ba sam glupa.
Ah. Konano je sve dobilo smisao, ree Cody, ispalivi hitac u vojnike. Taj
moba...
Neto izae na otvoreni prostor kod zgrade iza Codyja. Opsujem. podigavi puku ali
bez kundaka bilo je vrlo teko dobro nanianiti. Povuem okida kada se pojavi naoruani
Specijalac. Promaim. On ispali itav rafal.
Od Codyja nije bilo nikakvog zvuka, ali sam vidio kako prti krv. Ne, NE! pomislim,
potravi. Ponovo zapucam, ovaj put pogodivi vojnika u rame. Nisam proao kroz njegov
oklop, ali okrenuo se od Codyja, nianei u mene.
Zapuca. Podignem ljevicu s tenzorom. Uinio sam to gotovo instinktivno. Ovog je puta
bilo teko kreirati pjesmu i nisam imao pojma zato je tako.
Ali ipak ga pokrenem. Ispustim pjesmu.
Osjetim kako mi je neto trznulo dlan, a iz moje ruke zapuhne oblak eline praine.
Zapeklo me ko sam vrag, i tenzori zaiskre. Trenutak kasnije, zaujem seriju hitaca i vojnik
padne pokoen. Abraham se pojavi iza ugla, tono iza ovjeka.
Pucnjevi dou odozgo. Poskoim i zakotrljam se po tlu, uklizavi u Codyjev zaklon.
Leao je tu, uzdiui, irom otvorenih oiju. Bio je pogoen nekoliko puta, s tri metka u nozi i
jednim u trbuhu.
Pokrivaj nas, ree Abraham svojim mirnim glasom, vadei zavoje. Omota ih oko
Codyjeve noge.
Tia, Cody je teko ranjen.
Ovdje sam, ree Tia. U opem kaosu nisam ni uo zvuk helikoptera. Napravila sam
novi kanal koristei izravnu vezu za svakoga posebno; to je trebalo obaviti im je Megan
izgubila mobitel. Abrahame, moramo se povui. Odmah.

212

Provirim iznad zaklona. Vojnici su se poeli sputati s tribina i krenuli su prema nama.
Abraham leerno skine granatu s pojasa i ubaci je u hodnik iza nas, za sluaj da nam se netko
pokua ponovo prikrasti. Eksplodira i zaujem povike.
Zamijenim svoju puku Codyjevom, pa otvorim vatru na vojnike koji su krenuli na nas.
Neki se bace u zaklon, ali ostali hrabro nastave s kretanjem. Znali su da smo pri kraju sa
streljivom. Nastavio sam pucati, ali za nagradu zauh samo seriju kliktaja. Cody je ostao bez
metaka.
Dri, ree Abraham, dobacivi mi svoj ogromni mitraljez. Tia, gdje si?
Blizu tvoje pozicije, ree ona. Samo s vanjske strane stadiona. Kreni ravno nazad i
van.
Donosim Codyja, ree Abraham.
Cody je jo bio pri svijesti, vrsto sklopljenih oiju, a u ovome trenutku je psovao. Dam
znak Abrahamu. Pokrivat u im odstupnicu. Uzmem Abrahamov mitraljez. Da budem iskren,
oduvijek sam htio pucati iz te zvijeri.
Bilo je pravo zadovoljstvo koristiti ovo oruje. Trzaji su bili meki, a oruje se inilo
lakim no to bi trebalo. Oslonim ga na mali tronoac s prednje strane i otvorim punu
automatsku vatru, koja tucetima zrna razbuca vojnike koji su nas se pokuavali doepati.
Abraham odnese Codyja kroz stranji ulaz.
Profa i elino Srce jo su se uvijek borili. Oborim jo jednoga vojnika. Abrahamovi
metci velikog kalibra ignorirali su vojnike oklope. Dok sam pucao, osjetio sam pod rukom
pitolj kako me pritie sa strane.
Nismo pokuali pucati iz njega i provjeriti nae posljednje nagaanje o tome kako
poraziti elino Srce. Istina, nije bilo anse da ga pogodim s ove udaljenosti. A Tia je,
opozvavi operaciju, odluila da se povuemo prije no to i to probamo.
Skinem jo jednoga vojnika. Stadion se zatrese kada elino Srce ispali seriju udaraca
na Profu. Ne mogu se sada povui, pomislim, bez obzira na to to je Tia rekla moram
isprobati pitolj.
U heliu smo, javi mi se Abraham u slualici. Davide, vrijeme je da se pokrene.
Jo nisam pokuao fazu etiri, kaem, podiui se u kleei poloaj i ponovo zapucam
na vojnike. Jedan zavitla granatu u mojemu smjeru, ali ve sam se povlaio u prolaz. A i
Profa je jo dolje.
Prekidamo, ree Tia. Povlaenje. Profa e zbrisati uz pomo tenzora.
Nee moi izmai elinom Srcu, rekoh. Osim toga, zar stvarno elite zbrisati prije
nego ovo probamo? Proem prstima po pitolju u koricama.
Tia je utjela.
Pokuat u, kaem. Ako krene na vas, miite se. Pojurim udaljujui se od terena
nazad u hodnike ispod tribina, nosei Abrahamov mitraljez i sluajui vojnike kako urlaju iza
mene. elino Srce i Profa kreu se u ovome smjeru, pomislim. Moram ih samo zaobii i
dovoljno se pribliiti da pucam na njega. Najbolje otraga.
Upalit e. Mora upaliti.
Vojnici su me pratili. Abrahamovo je oruje imalo ugraen lanser granata. Imaju li
streljiva? Namijenjene su ispaljivanju prije no to eksplodiraju, ali mogao sam iskoristiti svoju
daljinsku detonatorsku olovku i kapislu nalik na gumicu.
Nita od toga. Vie nije bilo granata. Opsujem, ali onda primijetim na puci prekida za
automatsku paljbu. Nacerim se i zastanem, pa se okrenem i postavim puku na tlo, naslonivi
je kundakom na komad elika. Pritisnem tipku i potrim.
213

Poela je pucati kao luda, zasipajui metcima hodnik iza mene. Vjerojatno nee nanijeti
znatniju tetu, ali sve to mi je trebalo bio je kratak predah. Zaujem vojnike kako dovikuju
jedan drugome da zauzmu zaklon.
To e biti dovoljno. Stignem do drugog otvora i izaem iz hodnika, pa se naem na
terenu za igru.
Oblaci dima dizali su se sa zemlje. Udari koje je ispaljivao elino Srce kao da su
tinjali na mjestima koje su pogodili, zapalivi pritom stvari koje ne bi smjele gorjeti. Podigao
sam pitolj i u djeliu sekunde zapitam se to e rei Abraham kad sazna da sam mu izgubio
puku. Jo jednom.
Ugledam elino Srce, koji je bio okrenut od mene, ometen Profom. Potrim koliko me
noge nose, projurivi kroz oblak dima i skaui preko ruevina.
elino se Srce poeo okretati kad sam mu priao. Mogao sam mu vidjeti oi,
zapovjednike i bahate. Ruke kao da su mu gorjele od silne energije. Zaustavim se u
vijoreem dimu, dok sam drhtavim rukama podizao pitolj. Pitolj kojim je ubijen moj otac.
Jedino oruje koje je ikada ranilo ovo udovite preda mnom.
Ispalim tri hitca.

214

40
Sva tri su pogodila... i sva tri su se odbila od elinog Srca, poput ljunka baenog na tenk.
Spustim pitolj. elino Srce podigne ruku prema meni, dok mu se energija skupljala
oko ake, ali nisam mario za to.
To je to, pomislim. Sve smo isprobali. Nisam znao njegovu tajnu. A neu je ni doznati.
Nisam uspio.
elino Srce ispusti energetski udar, ali neki iskonski dio mene nije dopustio da samo
mirno stojim. Bacim se ustranu, pa udar pogodi tlo pored mene, prskajui kiu rastopljenoga
metala. Zemlja se zatrese, a ja izgubim kontrolu nad svojim kretnjama. Tresnem estoko na
tvrdo tlo.
Zaustavim se, omamljen, i ostanem leati. elino Srce iskorai. Plat mu je od Probnih
napada bio poderan na nekoliko mjesta, no djelovao je kao da smo ga izloili tek manjim
neugodnostima. Nadvio se nada mnom, ispruene ruke.
Bio je velianstven. To sam morao priznati, iako u uskoro umrijeti od njegove ruke.
Ovako poderan, srebrno-crni plat to je vijorio, sada se doimajui nekako jo stvarnijim.
Imao je duguljasto lice klasine ljepote, eljust na kojoj bi mu pozavidio svaki sporta te
napeto i miiavo tijelo ali ne na onaj bodibilderski nain. Na njemu nita nije bilo
pretjerano; bio je savren.
Prouavao me, uarenih ruku. Ah, da, ree. Dijete iz banke.
Zbunjeno zatrepem.
Pamtim sve i svakoga, ree mi. Ne mora se uditi. Ja sam boanstvo, dijete. Ja na
zaboravljam. Mislio sam da si mrtav. Lo svretak. Mrzim loe svretke.
Ubio si mi oca, proapem. Glupo je zvualo, ali samo sam to uspio procijediti.
Ubio sam mnogo oeva, odvrati elino Srce. I majki, sinova, keri. To je moje
pravo.
Sjaj oko njegovih ruku postane svjetliji. Pripremim se za ono to dolazi.
Profa nasrne na elino Srce straga.
Refleksi mi prorade i ja se bono izmaknem, izbjegavi obojicu dok su zaorali tlom
pored mene. Profa je bio s gornje strane. Odjea mu je bila nagorjela i krvava. Imao je svoj
ma, kojim je stao udarati po licu elinog Srca.
Ovaj se nasmije kada ga sjeivo pogodi: ma se zapravo savio od udarca.
Razgovarao je sa mnom kako bi namamio Profu, shvatim omamljen. On...
elino Srce posegne gore i odigne Profu, odbacivi ga unatrag. Ono to je izgledalo tek
kao slabaan pokret, bacilo je Profu dobra tri metra udalj. On padne i zastenje.
Podigne se vjetar i elino se Srce lebdei uspravi. Onda je skoio, naavi se visoko u
zraku. Pao je na jedno koljeno, zabijajui aku u Profino lice.
Crvena krv prsne svuda uokolo.
Zavritim, koprcajui se i skoim na noge, pa potrim prema Profi. Zglob mi nije bio u
redu, pa teko padnem, udarivi o zemlju. Kroz bolne suze, ugledam elino Srce kako
ponovo udara.
215

Crveno. Toliko crvenila.


Visoki se Epik uspravi, otresajui krvave ruke. Bio si drugaiji, mali Epie, ree
palome Profi. Vjerujem da si me uznemirio vie od ikoga prije tebe.
Puzao sam naprijed, dokopavi se mjesta na kojem je bio Profa. Lubanja mu je bila
zdrobljena s lijeve strane, a oi koje su ispale, zurile su u prazno. Mrtav.
Davide! ree mi Tia u uho. ula se pucnjava to je dopirala s njezine strane.
Specijalci su otkrili helikopter.
Idi, proapem.
Ali...
Profa je mrtav, kaem. A i ja sam. Idi.
Tiina.
Iz depa izvuem olovku-detonator. Bili smo nasred terena. Cody je moju inicijalnu
kapislu postavio na hrpu eksploziva koja se nalazila ba ispod nas. Raznijet u elino Srce
uzrak, pa to bude.
Nekoliko Specijalaca pouri do elinog Srca, kako bi mu podnijeli izvjee. Zaujem
mukli zvuk helikoptera dok se spremao za odlazak. uo sam i Tiju kako plae.
Pridigao sam se u kleei poloaj odmah pored Profinog tijela.
Moj je otac umro preda mnom. Kleao sam pored njega. Idi... tri...
Ovoga puta barem nisam bio kukavica. Podigao sam olovku, pritiui njezin vrh. Udar
e me ubiti, ali nee nauditi elinom Srcu. I ranije je preivljavao eksplozije. Moda
povedem u smrt nekoliko vojnika. Vrijedno je toga.
Ne, ree elino Srce svojim snagama. Ja u se obraunati s njim. Ovaj je...
poseban.
Pogledam ga, trepui zamuenim oima. Odmahne rukom kako bi otpustio asnike.
Bilo je neto udno u daljini iza njega, preko ruba stadiona, iznad bogatakih apartmana.
Namrtim se. Svjetlost? Ali... to nije bio pravi smjer. Nisam bio okrenut prema gradu. Osim
toga, grad nikada nije imao ovako grandiozna svjetla. Crvena, naranasta, uta. itavo je nebo
izgledalo kao da je u plamenu.
Zatrepem kroz dimnu izmaglicu. Suneva svjetlost. Nonik je bio mrtav. Sunce je
izalo.
elino Srce se okrene. Onda uzmakne, podiui ruku kako bi se zatitio od svjetlosti.
Usta mu se u udu otvore, a onda ih zatvori krguui zubima.
Okrenuo se prema meni, od bijesa stisnuvi oi. Nonika u teko zamijeniti, zarei.
Zurio sam u svjetlost, kleei usred terena. Taj predivan sjaj, ta mo izvan svega.
Postoje stvari vee od Epika, pomislim. To su ivot i ljubav i priroda sama.
elino Srce krene prema meni.
Tamo gdje su zloinci, bit e i heroja. Glas moga oca. Samo se strpi. On e doi.
elino Srce podigne sjajnu ruku.
Ponekad, sine, mora pomoi herojima...
I odjednom shvatim.
Spoznaja, poput samoga gorueg sunevog zraenja, otvori mi um. Znao sam. Razumio
sam.
Ne gledajui dolje, podignem oev pitolj. Ne trenutak se poigram s njim, pa ga
podignem pravo prema elinom Srcu.
216

On mrcne i pogleda me svisoka. Pa?


Kolebajui se, aka mi zadrhti, a ruka se zatrese. elino Srce je zaklonio sunce.
Idiote, ree elino Srce, pa posegne naprijed, grabei moju ruku i lomei mi kosti.
Jedva da sam osjetio bol. Pitolj uz zveket padne na tlo. elino Srce izbaci ruku i zrak se
uskovitla na tlu, tvorei malenu pijavicu ispod pitolja koji se dizao prema njegovim prstima.
Okrene ga prema meni.
Pogledam ga. Ubojica uokviren briljantnom svjetlou. Gledajui ga tako, bio je tek
sjena. Tama. Nitavilo ispred stvarne moi.
Ljudi ovoga svijeta, ukljuujui Epike, s vremenom e nestati. Za njega sam moda
samo crv, ali i on je bio crv u velikoj shemi univerzuma.
Obraz mu je imao trag malenoga oiljka. Jedino nesavrenstvo na njegovome tijelu.
Poklon ovjeka koji je vjerovao u njega. Poklon ovjeka boljeg no to e elino Srce ikada
biti, ili e to ikada moi razumjeti.
Morao sam biti oprezniji toga dana, ree elino Srce.
Moj te se otac nije bojao, proapem.
On se ukoi, pitolja uperenog u moju glavu dok sam kleao pred njim. Oduvijek je
volio koristiti oruje svojih neprijatelja protiv njih samih. Bio je to dio uzorka. Vjetar je
rastjerao dim to se dizao oko nas.
To je ta tajna, rekoh. Drao si nas u mraku. Razbacivao si se svojim groznim
moima. Ubijao si, dopustio si Epicima da ubijaju ljude i okrenuo njihovo oruje protiv njih.
ak si rairio lane glasine kako si grozan, kako te nita ne moe sprijeiti da bude zao
koliko god eli. elio si da te se bojimo...
Oi elinog Srca se raire.
... zato to te moe raniti samo onaj tko te se ne boji, kaem. Ali takva osoba doista
ne postoji, zar ne? Za to si se pobrinuo. Takvi nisu bili ni Osvetnici, ukljuujui samoga
Profu. A nisam ni ja. Svi smo te se bojali. Sreom znam nekoga tko te se ne boji i nikada te se
nije bojao.
Nema ti pojma, zagrmi on.
Znam sve, proapem. Onda se nasmijem.
elino Srce povue okida.
Unutar pitolja, udarna igla pogodi stranji dio ahure. Barut eksplodira i zrno poleti
naprijed, spremno ubiti.
U cijevi pogodi predmet koji sam unutra zaglavio. Malenu olovku, s gumbom na vrhu
kojim ste mogli kliknuti. Bila je taman toliko mala da stane u cijev pitolja. Detonator.
Povezan s eksplozivom pod naim nogama.
Metak pogodi tipku i nabije je unutra.
Kunem se da sam vidio kako je zapoela eksplozija. Svakom udarcu mojega srca trebala
je itava vjenost. Vatra je bila usmjerena prema gore, derui elino tlo poput papira. Grozno
crvenilo u usporedbi s ljepotom izlazeeg sunca.
Vatra proguta elino Srce i sve oko njega; raskomada mu tijelo dok je otvarao usta
kako bi zavritao. Koa je otpadala, miii gorjeli, a organi se raspadali. Okrenuo je oi ka
nebu, prodiran vulkanom vatre i bijesa koji mu se otvorio pod nogama. U djeliu sekunde,
elino Srce najvei od svih Epika umre.
Mogao ga je ubiti samo netko tko ga se nije bojao.
Sm je povukao okida.
217

Sm je izazvao detonaciju.
Tako arogantan i samouvjeren, elino Srce se doista nije bojao samoga sebe. Bio je,
moda, jedina takva ivua osoba.
U tome, gotovo zamrznutom trenutku, nisam se imao vremena ni nasmijati, ali sam se
svejedno dobro osjeao dok je vatra grabila prema meni.

218

41
Promatrao sam izmijeani uzorak crvene, naranaste i crne. Vatreni zid i unitenje. Gledao
sam ga sve dok nije nestao. Ostavio je crni oiljak na tlu preda mnom, obuhvativi gotovo tri
metra irine krater nastao eksplozijom.
Sve sam to vidio i otkrio da sam jo uvijek iv. Priznajem, nikad u ivotu nisam bio
tako zbunjen. Netko zastenje iza mene. Okrenem se i vidim kako Profa sjeda. Odjea mu je
bila prekrivena krvlju i imao je nekoliko ogrebotina na koi, ali lubanja mu je bila itava.
Jesam li krivo procijenio teinu njegovih ozljeda? Profa je imao ispruenu ruku, s podignutim
dlanom. Tenzor koji je nosio bio je smrvljen. Gromovi i munje, ree. Jo koji centimetar i
ne bih je bio kadar zaustaviti. Zakalje u svoju aku. Stvarno si sretna papina.
Jo dok je govorio, razderotine na njegovoj koi ponu se zatvarati i zaljeivati. Profa je
Epik, pomislim. Profa je Epik. Upravo je stvorio energetski tit kako bi sprijeio eksploziju!
Pridigne se na noge, prouavajui stadion. Nekoliko se Specijalaca trei udaljavalo,
zbrisavi kada su vidjeli da ustaje. ini se da nisu eljeli sudjelovati u onome to bi se moglo
dogoditi na sredini igralita.
Koliko... rekoh. Koliko dugo?
Od Nevolje, ree Profa, namjetajui vrat uz glasno krckanje. Misli da bi se obina
osoba uspijevala oduprijeti elinom Srcu ovoliko koliko sam ja uspio veeras?
Naravno da ne bi. Svi su pronalasci lani, zar ne? odjednom se prosvijetlim. Ti si
poklanjao! Poklonio si nam svoje sposobnosti. Zatitne sposobnosti u obliku jakni,
zacjeljujue sposobnosti u obliku odkoditelja i one razorne moi u formi tenzora.
Nemam pojma zato sam to radio, ree Profa. Ti patetino malo...
Zastenje uhvativi se za glavu, pa zakripi zubima i zarei.
U udu posrnem unatrag.
Tako se teko boriti, procijedi kroz stegnute zube. to ih vie koristi, to... Ahhhh!
Klekne i dalje se drei za glavu. Nekoliko je minuta proveo u tiini, pa sam ga ostavio na
miru, ionako ne znajui to da kaem. Kada je podigao glavu, inilo se da se bolje kontrolira.
Poklanjao sam ih, ree, jer ako ih ja koristim... ine mi upravo ovo.
Moe se nositi s time, Profo, rekoh. inilo mi se ispravnim. Vidio sam to moe.
Dobar si ovjek. Ne dopusti da te to podere.
Kimne, duboko diui. Primi. Isprui ruku.
Oklijevajui, prihvatim je rukom koja mi nije bila ranjena druga je bila zdrobljena.
Trebala me boljeti. Bio sam u prevelikom oku.
Nisam se osjetio nimalo drugaije, ali Profa se sve vie kontrolirao. Ranjena mi se ruka
obnovi, a kosti zacijele. Za nekoliko sekundi mogao sam je ponovo stezati i to besprijekorno.
Morao sam je podijeliti izmeu vas, ree Profa. Nije se inilo da... vas obuhvaa
onoliko brzo kao mene. Ali ako sve dam jednoj osobi, ona e se promijeniti.
Zato Megan nije mogla koristiti tenzore ili odkoditelja.
to?
Oh, oprosti. Ne zna. Megan je takoer Epik.

219

to?
Ona je zapravo Pucanj, rekoh, polako isteui lea. Koristila se svojim
iluzionistikim moima da zavara raljar. ekaj, raljar...
Tia i ja smo ga programirali da me iskljuuje iz kontrole, ree Profa. Lano me je
negativno oitavao.
Oh. Pa, vjerujem da je elino Srce poslao Megan da se infiltrira u Osvetnike redove.
Ali Edmund je rekao da ne moe dijeliti svoju mo drugim Epicima, pa... da. To je razlog
zato se nikada nije mogla koristiti tenzorima.
Profa kimne. Kada je u sklonitu to spomenuo, poeo sam se pitati. Nikada nisam
pokuao svoje moi dati nekom Epiku. Morao sam vidjeti... Megan...
Nisi mogao znati.
Teko diui, Profa konano potvrdi. Pogleda me. U redu je, sine. Ne mora se bojati.
Ovoga puta prolazi znatno bre.
Zastane na trenutak. ini mi se.
Zvui mi dobro, kaem i ustanem.
Zrakom se irio miris eksploziva baruta, dima i spaljenog mesa. Izlazee sunce
reflektiralo se o eline povrine svuda oko nas. Gotovo me zaslijepilo, a jo se nije u
potpunosti diglo.
Profa pogleda u sunce, kao da ga ranije nije primijetio. Zapravo se nasmijao i sve vie i
vie nalikovao na staroga sebe. Krenuo je preko terena, hodajui prema neemu u ruevinama.
Meganina se osobnost takoer promijenila kada bi se koristila svojim moima,
pomislim. U otvoru lifta, na motoru... mijenjala se. Postajala je drskija, arogantnija, ak
ispunjena mrnjom. Svaki ju je put sve bre poputalo, ali jedva da se koristila svojim
moima, pa je moda zbog toga ukupni uinak na nju slabio.
Ako je to bila istina, vrijeme provedeno s Osvetnicima kada je morala biti oprezna i
ne koristiti se svojim sposobnostima kako se ne bi otkrila posluilo joj je da ne bude pod
utjecajima moi. Ljudi meu koje se ubacila, bili su razlog zbog kojeg je postajala sve
humanija.
Profa se vrati s neim u ruci. Lubanja, spaljena i pocrnjela. Kroz au zablista metal.
elina lubanja. Okrene je k meni. Na desnoj jagodinoj kosti bio je oiljak, poput traga
napravljenog metkom.
Hu, u udu u, pa uzmem lubanju. Ako mu je metak mogao otetiti kosti, zato nije
mogla eksplozija?
Ne bih se iznenadio da mu je smrt aktivirala sposobnost preobraavanja, ree Profa,
pretvarajui dok je umirao ono to je ostalo od njega kosti, ili barem neke od njih u
elik.
To mi se inilo pomalo nategnutim. A onda opet, s Epicima su se deavale i udnije
stvari. Bilo je raznih neobinih pojava, naroito kada su umirali.
Dok sam prouavao lubanju, Profa nazove Tiju. Rastresen, zaujem zvuke plaa, uzvike
radosti i nekoliko rafalnih reenica koje su zavrile tako da je vraala helikopter kako bi nas
pokupila. Pogledam gore i shvatim da sam krenuo prema ulazu ispod tribina. Davide?
pozove me Profa.
Odmah se vraam, rekoh. Idem po neto.
Heli stie za par minuta. Predlaem da nestanemo odavde prije no to se Specijalci
ohrabre i dou provjeriti to se ovdje dogodilo. Potrim, ali prestao je prigovarati. Kad sam
uao u tamu, pojaam svjetlo na mobitelu dokraja, obasjavi visoki prolaz nalik na peinu.
220

Projurim pored Nonikova tijela, potonulog u elik, pa pored mjesta s kojega je Abraham
detonirao eksplozije.
Usporim, pogledavajui prema tandovima i sanitarijama. Brzo sam sve pretraio i
uskoro se osjetio poput budale. to sam oekivao da u nai? Otila je. Bila je...
Glasovi.
Skamenim se, pa se okrenem prema tamnom koridoru. Tamo. Krenem naprijed i
naletim na otvorena, u elik zamrznuta vrata, koja su vodila do spremita za istae. Gotovo
da sam razaznao glas. Bio mi je poznat. Nije bio Meganin, ve...
... zasluuje ovo preivjeti, iako ja ne zasluujem, ree glas. Zatim nastavi, zvuei
udaljeno. Zna, mislim da sam pao na tebe jo tog prvoga dana. Glupo, ha? Ljubav na prvi
pogled. Koji kliej. Da, taj mi je glas bio poznat. Bio je moj. Zastanem u okviru vrata;
sluajui vlastiti glas osjeao sam se kao da sam u nekom snu. Rijei izgovorene kad sam
branio Meganino umirue tijelo. Nastavio sam sluati dok itava scena nije zavrila. Sve do
samoga kraja. Ne znam da li te volim, ree moj glas. Ali ma to bio taj osjeaj, najjai je
koji sam godinama osjetio. Hvala ti.
Snimka se zaustavi. Onda zapone od samog poetka. Zakoraim u malenu sobu.
Megan je sjedila na podu u kutu, zurei u mobitel u svojim rukama. Stiala ga je kada sam
uao, ali nije prestala gledati u zaslon.
Zadrala sam tajni video i zvuni zapis, proape. Kamera mi je ugraena u kou,
tono iznad oka. Pokree se tako da malo due sklopim oi, ili mi se ritam srca previe
pojaa, ili uspori. Odailje podatke u jedno od mojih sklonita u gradu. Poela sam to raditi
nakon prvih nekoliko smrti. Svaka nova reinkarnacija me dezorijentira. Pomae mi ako mogu
vidjeti to me odvelo u smrt.
Megan, ja... to sam uope mogao rei?
Megan je moje stvarno ime, ree ona. Nije li to smijeno? Osjeala sam da mogu
rei Osvetnicima zato jer je ta osoba, osoba koja sam bila, mrtva. Megan Tarash. Nije imala
nikakve veze s Pucnjem. Bila je samo obian ovjek.
Zagleda se u mene i pri svjetlosti mobitela ugledam suze u njezinim oima. Nosio si
me itavim putem, proape. Gledala sam, odmah nakon to sam ponovo roena. Tvoja mi
gesta nije imala smisla. Pomislila sam da neto treba od mene. U tome to si uinio sada
vidim neto posve drugo.
Moramo krenuti, Megan, rekoh, zakoraivi prema njoj. Profa e ti sve pojasniti
bolje od mene. Ali sada, samo poi sa mnom.
Moj se um mijenja, nastavi ona apatom. Kada umrem, raam se dan kasnije iz
samoga svjetla. Negdje nasumino, ne tamo gdje mi je tijelo, ne tamo gdje sam umrla, ali u
blizini. Svaki put je drugaije. Ja... ne osjeam se kao ja, nakon to se to dogodilo. Ne kao
osoba kakva elim biti, To nema nikakvoga smisla. U to ti vjeruje, Davide? U to vjeruje
kada te vlastite misli i osjeaji naizgled mrze?
Profa moe...
Stani, podigne ruku. Nemoj... nemoj se pribliavati. Samo me ostavi. Moram
razmisliti.
Zakoraim.
Stani! Zidovi izblijede, a oko nas kao da je zaplamsala vatra. Pod se zavrti poda
mnom, oamutivi me. Posrnem.
Mora poi sa mnom, Megan.

221

Zakorai jo korak i ubit u se, ree ona. poseui za pitoljem to je leao pored nje.
Napravit u to. Davide. Smrt mi ne znai nita. Vie ne.
Povuem se, podignutih ruku.
Moram razmisliti o ovome, promrmlja iznova, ponovo gledajui u mobitel.
Davide. Javi se glas u mojoj slualici. Profin glas. Davide, kreemo.
Ne koristi se svojim moima, Megan, kaem joj. Molim te. Mora razumjeti. One su
razlog tvojim promjenama. Nemoj ih koristiti nekoliko dana. Sakrij se i tvoj e se um
razbistriti.
Nastavila je zuriti u zaslon. Snimka je krenula iz poetka.
Megan...
Uperila je pitolj u mene, ne promijenivi izraz lica. Suze su joj se slijevale niz obraze.
Davide! zaurla Profa.
Okrenem se i potrim prema heliu. Nisam znao to drugo napraviti.

222

Epilog
Vidio sam kako elino Srce krvari.
Vidio sam kako vriti. Vidio sam kako gori. Vidio sam kako umire u paklenim mukama,
a ja sam bio taj koji ga je ubio. Da, ruka koja je pokrenula detonator bila je njegova, ali nisam
brinuo, i nikada neu, ija mu je ruka okonala ivot. Ja sam to uinio. Imam njegovu lubanju
kao dokaz.
Sjedio sam vezan u sjedalu helikoptera, gledajui van kroz otvorena bona vrata,
vjetrom razbaruene kose dok smo se dizali. Na Abrahamovo uenje, Cody se brzo
oporavljao na stranjem sjeditu. Znao sam da mu je Profa dao veliku porciju svojih
iscjeljujuih moi. Koliko sam znao o sposobnostima regeneracije Epika, dok god die pri
seljenju moi, to bi trebalo omoguiti Codyju da ozdravi od praktiki bilo ega.
Poletjeli smo u nebo obasjano sjajem zlatnoga sunca, ostavljajui stadion nagoren,
spaljen i raznesen, ali s osjeajem trijumfa. Otac mi je rekao da je Vojniko polje prozvano
tako u ast vojnika, mukaraca i ena, koji su pali u bitci. Sada je udomilo najvaniju bitku od
pojave Nevolje. Njegovo ime nikada mi se nije inilo prikladnijim nego sada.
Uzdigli smo se iznad grada koji je, nakon itavog desetljea, prvi put vidio pravu
svjetlost. Ljudi su izali na ulice, pogleda uprtog u nebo.
Tia je pilotirala helikopterom, dlana poloenog na Profinu ruku, kao da nije mogla
vjerovati da je stvarno iv i s nama. Gledao je kroz prozor, pa sam se pitao vidi li isto to i ja.
Jo nismo spasili grad. Ne jo. Ubili smo elino Srce, ali doi e drugi Epici.
Nisam mogao prihvatiti injenicu da sada jednostavno napustimo ljude. Uklonili smo
vlastodrce Newcaga; moramo za to snositi odgovornost. Neu ostaviti svoj dom u kaosu, ne
sada, ak ni zbog Osvetnika.
Pruiti otpor mora biti neto vie od pukog ubijanja Epika. Mora biti neto znaajnije.
Moda neto to ima veze s Profom i Megan.
Epici se mogu poraziti. Neki se, moda, mogu i spasiti. Ne znam dodue kako to tono
postii. Ali imao sam namjeru pokuavati dok ne pronaem odgovor ili ne umrem.
Nasmijem se kad smo se okrenuli od grada. Heroji e doi... moda emo im putem
morati pomoi. Uvijek sam pretpostavljao da je smrt mojeg oca bila najvea preobrazba u
mojemu ivotu. Tek sada, s lubanjom elinog Srca u svojim rukama, shvatio sam da se
nisam borio radi osvete, niti sam udio za iskupljenjem. Nisam se borio radi smrti mojega
oca.
Borio sam se zbog njegovih snova.

223

Zahvale
Ovo se dugo kuhalo. Prva ideja za ovu knjigu pala mi je na pamet za vrijeme turneje
potpisivanja oh, 2007? Na putu do zavretka knjige, tijekom dugih godina, mnogi su mi
ljudi iznosili svoja vrijedna miljenja. Nadam se da neu preskoiti nikoga od njih!
Znakovito, zahvala ide mojoj predivnoj umjetnici, Kristi Marino, za njezino iznimno
sposobno usmjeravanje projekta. bila je divan suradnik, a njezino ureivanje je zasluilo istu
peticu, jer je uspjela ovu knjigu pretvoriti iz hrabre poetnice u uglancani proizvod. isto tako,
moram spomenutu nitkova Jamesa Dashnera, koji je bio dovoljno ljubazan da je nazove i
upozna me s njom.
Ostali koji zasluuju moju zahvalu su: Michael Trudeau (pobrinuo se za korekcije i
lekturu), Paul Samuelson, Rachel Weinick, Beverly Horowitz, Judith Haut, Dominique
Cimina i Barbara Marcus iz Random Housea. Takoer hvala Christopheru Paoliniju za
njegovo miljenje i pomo oko knjige.
Kao i obino, izrazio bih veliku zahvalnost svom agentu Joshui Bilmesu, koji se nije
previe smijao kad sam mu iznio ideju za ovu knjigu, rekavi da bih radije pisao umjesto da se
bavim s dvadesetak projekata na kojima sam tada trebao raditi. Hvala i Eddieju Schneideru,
iji je zadatak bio da se odijeva bolje od svih nas ostalih. Morao samprovjeravati kako se pie
njegovo ime, svaki put kada bih ga poelio staviti u zahvale. Na filmskoj bojinici elinog
Srca (trudili smo se estoko), zahvaljujem Joelu Gotleru, Brianu Lipsonu, Navidu
McIlhargeyu i super-ovjeku Donaldu Mustardu.
Palac gore ide i famoznom Peteru Ahlstromu, mojemu asistentu urednika, koji je svoje
mjesto u zahvalama za ovu knjigu osigurao od samoga poetka. On se, u urednikom smislu,
prvi ukljuio u ovaj projekt i veinu uspjeha dugujem njemu.
Nikako ne elim preskoiti moj izdavaki tim iz Velike Britanije/Irske/Australije,
ukljuujui Johna Berlynea i Johna Parkera iz Agencije Zeno, te Simona Spantona, mog
publicistu i Jonathana Weira iz Gollancza.
Ostali, s moima na razini Epika, koji su sudjelovali u itanju i davanju povratnih
informacija (ili samo sjajne podrke) su: Dominique Nolan (Dragonsteelov slubeni orujefanatini super-referentni ovjek), Brian McGinley, David West, Peter (ponovo) i Karen
Ahlstrom, Benjamin Rodriguez i Danielle Olsen, Alan Layton, Kaylynn ZoBell, Dan
Napisao sam post-apokaliptinu priu prije tebe Wells, Kathleen Sanderson Dorsey, Brian
Hill, Brian Do sada mi ve duguje honorar, Brandone Delambre, Jason Denzel, Kalyani
Poluri, Kyle Mills, Adam Hussey, Austin Hussey, Paul Christopher, Michelle Walker i Josh
Walker. Svi ste bili sjajni.
Konano bih, kao i uvijek, elio zahvaliti svojoj krasnoj supruzi Emily i trojici mojih
destruktivnih malih djeaka, koji su stalna inspiracija za to kako bi izgledalo kada bi Epik
razorio grad. (Ili dnevni boravak.)
BRANDON SANDERSON

224

Biljeka o autoru
BRANDON SANDERSON je autor svjetskog bestselera, trilogije Mistborn, a bio je izabran i
za dovravanje serije Wheel of Time Roberta Jordana. Knjige su mu objavljene na vie od
dvadeset i pet jezika i prodao ih je u milijunskim nakladama irom svijeta. ivi i pie u dravi
Utah. Ako elite saznati vie o njemu i njegovim knjigama, posjetite ga na
brandonsanderson.com.

225