You are on page 1of 183

BU&CW

BU&CW

BU&CW

Mojoj supruzi

Claudiji Inez Bachman

BU&CW

POGLAVLJE JEDAN

111 i pol

Mravko, apue stari Ciganin trulog nosa Williamu Hallecku dok Halleck u
pratnji supruge Heidi izlazi iz zgrade suda. Samo ta jedna rije, odaslana na lepravoj,
prezasienoj slatkoi njegovoga glasa. Mravko. I prije no to se Halleck mogao
odmaknuti, stari Ciganin je posegnuo i jednim ga kvrgavim prstom pogladio po obrazu.
Usne mu se ire poput rane, pokazujui nekoliko krnjih zuba koji mu stre iz desni poput
nadgrobnih spomenika. Crne su i zelene. Jezik mu palaca izmeu njih i onda se isprui kako
bi liznuo nacerene, gorke usne.
Mravko.

Ovo se sjeanje vratilo Billyju Hallecku, potpuno prigodno, dok je u sedam sati
ujutro s runikom vezanim oko pojasa stajao na vagi. Odozdo su dolazili ugodni mirisi
slanine i jaja. Trebao se lagano nagnuti kako bi vidio brojeve na vagi. Pa... u stvari, trebao
se nagnuti vie nego malo. U stvari trebao se jako nagnuti. Bio je krupan ovjek.
Prekrupan, kao to mu je dr. Houston s uivanjem rekao. Za sluaj da ti nitko nije rekao,
dopusti mi da te informiram, rekao mu je Houston nakon posljednjeg pregleda. ovjek
tvojih godina, prihoda i navika ulazi u zonu sranih udara negdje u trideset osmoj godini,
Billy. Trebao bi skinuti poneto kilograma.
Ali ovog je jutra bilo dobrih vijesti. Skinuo je kilogram i pol, sa 113 na 111 i pol.
Pa... u stvari vaga je pokazivala 114 kad je posljednji put skupio snagu da stane na
vagu i dobro pogleda skalu, ali tada je imao hlae, u depovima je bilo poneto sitnia, da
ne spominjemo kljueve i vicarski vojni no. A i vaga u kupaonici na katu je pokazivala
malo vie. Bio je siguran u to.
Kao klinac koji je odrastao u New Yorku uo je da su Cigani posjedovali mo
proricanja. Moda je ovo bio dokaz. Pokuao se nasmijati i uspio je prizvati samo malen i
ne odve samouvjeren osmijeh; jo je bilo prerano za smijeh o Ciganima. Vrijeme e
proi i stvari e doi u perspektivu; bio je dovoljno star da bude svjestan toga. Ali za sada
mu se u prevelikom trbuhu javljala munina kad bi pomislio na Cigane, i od sveg se srca
nadao kako vie nikada nee vidjeti nijednoga. Od sada e na zabavama proputati
proricanje iz dlana i drati se Ouija ploe. U teoriji.
Billy? ulo se iz prizemlja.
Stiem!
Odjenuo se, i gotovo u oaju primijetio kako su mu hlae u struku, unato gubitku
kilograma i pol, i dalje tijesne. Opseg struka sada mu je bio 105. Prestao je puiti tono u
00:01 na Novu godinu, ali platio je. Oh, ovjee, platio je. Siao je dolje otvorenog
4

BU&CW
ovratnika, s kravatom prebaenom preko ramena. Linda, njegova etrnaestogodinja ki,
upravo je izlazila uz lepranje suknje i poskakivanje repa, jutros vezanog seksi
barunastom vrpcom. Pod rukom je drala knjige. Dva arena navijaka cofa, grimizni i
bijeli, veselo su joj utali u drugoj ruci.
Bok, tata!
Lijepo se provedi, Lin.
Sjeo je za stol i uzeo The Wall Street Journal.
Ljubavi, rekla je Heidi.
Duo, rekao je grandiozno i odloio Journal s naslovnicom prema dolje na mali
okretni stoli.
Stavila je doruak pred njega: vruu gomilu kajgane, pecivo s groicama, pet
komada hrskave slanine. Dobra klopa. Sjela je nasuprot njemu i zapalila Vantage 100.
Sijeanj i veljaa su bili napeti - previe diskusija koje su u stvari bile zamaskirane
svae, previe noi u kojima su spavali okrenuti leima jedno drugome. Ali postigli su
modus vivendi: ona je njemu prestala njamrati za teinu, a on je njoj prestao zanovijetati
zbog puenja kutije i pol dnevno. Proljee je bilo vrlo solidno. A osim te privatne
ravnotee, dogodile su se i druge dobre stvari. Kao prvo, Halleck je promaknut. Greely,
Penschley i Kinder sada su bili Greely, Penschley, Kinder i Halleck. Heidina je majka
napokon realizirala svoju dugotrajnu prijetnju o povratku u Virginiju. Linda je napokon
postala navijaica za J. V. i za Billyja je to bio veliki blagoslov; bilo je trenutaka kad je bio
siguran kako e ga Lindino dramatiziranje doslovno izludjeti. Sve je bilo savreno.
Onda su u grad stigli Cigani.
Mravko, rekao je stari Ciganin, i koji mu se vrag dogodio s nosom? Sifilis? Rak? Ili
neto jo stranije, kao lepra, recimo? I kad smo ve kod toga, zato jednostavno ne
prestane? Zato jednostavno ne odustane?
Ne moe to izbaciti iz glave, zar ne? rekla je iznenadno Heidi - toliko iznenadno
da je Halleck poskoio u svojoj stolici. Billy, nisi ti kriv. Sudac je tako rekao.
Nisam razmiljao o tome.
A o emu si onda razmiljao?
O Journalu, rekao je. Pie kako je u ovom tromjeseju dolo do smanjenja
investicija u gradnju stambenih objekata.
Nije on kriv, da; sudac je tako rekao. Sudac Rossington. Cary, za prijatelje.
Prijatelje poput mene, pomislio je Halleck. Odigrao sam puno partija golfa sa
starim Caryjem Rossingtonom, Heidi, to jako dobro zna. Na naoj novogodinjoj zabavi
prije dvije godine, onda kad sam razmiljao o prestanku puenja ali to nisam uinio, tko te
zgrabio za tvoju toliko podatnu sisu tijekom tradicionalnog novogodinjeg poljupca?
Pogodi tko? Ma, vidi vraga! Bio je to stari Cary Rossington, majke mi!
Da. Dobri stari Cary Rossington u ijoj je sudnici Billy zastupao bezbroj stranaka.
Dobri stari Cary Rossington s kojim je Billy ponekad kartao poker u klubu. Dobri stari
Cary Rossington koji se nije izuzeo sa suenja kad se njegov dobri stari prijatelj s golfa i
pokera Billy Halleck (Cary bi ga koji put pljesnuo po leima i viknuo: Kako ide, Veliki
Bille?) naao u njegovoj sudnici, ne kako bi nekoga zastupao, nego radi optube za
ubojstvo iz nehata vozilom.
I kad se Cary Rossington nije izuzeo sa sluaja, tko je rekao buuu, djeco? Tko je u
ovom cijelom lijepom gradu Fairviewu rekao buuu? Pa, nitko, eto tko! Nitko nije rekao
buuu! Uostalom, tko su oni? Nita osim gomile prljavih Cigana. to prije napuste Fairview i
5

BU&CW
nastave put u svojim starim karavanima s NRA 1 naljepnicama, to prije ugledamo stranje
krajeve njihovih sklepanih tronih prikolica, to bolje. to prije - to mravije.
Heidi je ugasila cigaretu i rekla: Serem ti se na graevinske investicije. Predobro
te poznajem.
Billy se sloio s time. I pretpostavio kako je i ona takoer razmiljala o tome. Lice
joj je bilo odve blijedo. Njezin je izgled odgovarao njezinim godinama - trideset pet - a
to je bilo rijetko. Vjenali su se jako, jako mladi, i jo se uvijek sjeao trgovakog putnika
koji je prodavao usisavae koji im je jednog dana, nakon to su u braku bili ve tri
godine, pozvonio na vrata. Pogledao je dvadeset dvogodinju Heidi Halleck i uljudno
pitao: Duo, je li ti majka kod kue?
Nimalo ne smeta mom apetitu, rekao je i to je definitivno bila istina. Tjeskoba ili
ne, poharao je kajganu, a slanini sada nije bilo ni traga. Popio je polovicu soka od
narane i uputio joj jedan od svojih uobiajenih veselih Billy Halleck osmijeha. Pokuala
mu se nasmijeiti, ali joj ba i nije uspjelo. Zamislio ju je kako nosi natpis: MOJ OSMIJEH
TRENUTNO NE FUNKCIONIRA.
Posegnuo je preko stola i uzeo ju za ruku. Heidi, u redu je. A ak i ako nije, gotovo
je.
Znam da jest. Znam.
A Linda-?
Ne. Vie ne. Rekla je... rekla je kako su joj prijateljice pruile potporu.
U tjednu nakon tog dogaaja njihovoj je keri bilo teko. Iz kole je dolazila u
suzama, ili na rubu suza. Prestala je jesti. Lice joj je izgledalo upaljeno. Halleck je,
odluan smireno reagirati, otiao do njezine profesorice domainstva, zamjenice
ravnatelja, i Lindine oboavane gospoice Nearing koja je predavala tjelesni i navijanje.
Ustanovio je (ah, eto dobre odvjetnike rijei) kako se radi o zadirkivanju, uglavnom grubom i ne odve smijenom kakva je i veina osnovnokolskog zadirkivanja, i
definitivno neukusna, uzevi u obzir okolnosti, ali to se i moglo oekivati od dobne
skupine koja je smatrala kako su ale o mrtvim bebama urnebesno smijene.
Nagovorio je Lindu da proeu ulicom. Lantern Drive bio je ispunjen lijepim
kuama udaljenima od ceste, kuama ija je vrijednost poinjala od nekih 75.000 dolara i
dolazila sve do onih od 200.000 dolara s unutarnjim bazenima i saunama kad ste stigli
do kraja ulice.
Linda je nosila svoje stare kratke hlae od madrasa, kojima je popustio jedan
av... i Halleck je primijetio kako su joj noge sada bile toliko duge i miiave da su se
vidjele lastike na nogavicama njezinih utih pamunih gaica. Osjetio je navalu
mjeavine aljenja i prestravljenosti. Odrastala je. Pretpostavio je kako zna da su stare
hlae od madrasa tijesne, iznoene do boli, ali pretpostavio je kako ih je odjenula jer su
stvarale vezu s puno ugodnijim djetinjstvom, djetinjstvom u kojem tate nisu trebale ii
na sud (bez obzira koliko je to suenje moglo biti suhoparno, s tvojim starim golferskim
kompiem, tim pijanim lataem sise tvoje supruge, Caryjem Rossingtonom sa sudakim
ekiem u rukama), djetinjstvo u kojem djeca na nogometnom igralitu tijekom etvrtog
sata nisu dojurila do tebe dok si jela sendvi kako bi te pitala koliko je bodova tvoj tata
dobio to je sredio staru gospou.

NRA - National Riffle Association; amerika neprofitna organizacija ija je primarna misija tititi i braniti
Ustav Sjedinjenih Amerikih Drava, a osobito pravo na posjedovanje i noenje oruja.
1

BU&CW

Jasno ti je da je to bila nesrea, zar ne, Linda?


Kima glavom i ne gleda ga. Da, tata.
Izala je izmeu dva automobila bez da je pogledala u bilo koju stranu. Nije bilo
vremena da stanem. Sigurno nije bilo vremena.
Tata, ne elim sluati o tome.
Znam da ne eli. Ni ja ne elim priati o tome. Ali ti ipak slua o tome. U koli.
Bojaljivo ga gleda. Tata! NisiIao u kolu? Aha. Jesam, juer. Ali tek poslije petnaest i trideset. Uope nije bilo
klinaca, barem ih ja nisam vidio. Nitko nee znati.
Oputa se. Malo.
uo sam da su te ostali klinci estoko zadirkivali. ao mi je.
Nije bilo jako strano, kae ona uzimajui ga za ruku. Njezino lice - novonastale
jarkocrvene akne na njezinom elu - govori drugaije. Akne govore kako je zadirkivanje
uistinu bilo jako. Imati uhienog roditelja je situacija kojom se ne bavi ak ni Judy Blume
(iako e do toga jednog dana najvjerojatnije doi).
Takoer ujem da se jako dobro nosi s time, govori Billy Halleck. Ne pravi slona od
buhe. Jer ako ikad primijete da ti idu na ivce...
Aha, znam, govori sumorno.
Gospoica Nearing je rekla da je iznimno ponosna na tebe, kae on. To je sitna la.
Gospoica Nearing nije rekla ba to, ali je uistinu dobro govorila o Lindi, i to je Hallecku
znailo gotovo toliko koliko je znailo njegovoj keri. I obavilo je svoj posao. Oi joj blistaju
i po prvi put gleda Hallecka.
Stvarno?
Stvarno, potvruje Halleck. Lai dolaze lako i uvjerljivo. Zato ne? Nedavno je
izgovorio gomilu lai.
Stie mu ruku i sa zahvalnou se smijei.
Uskoro e zaboraviti na to, Lin. Pronai e neku drugu zabavu. Neka e djevojka
zatrudnjeti ili e profesor doivjeti ivani slom ili e neki deko biti uhien radi prodaje
trave ili kokaina. I tebe e ostaviti na miru. Kui?
Iznenada podie ruke i vrsto ga grli. Zakljuuje kako ipak ne odrasta toliko brzo, i
kako sve lai nisu loe. Volim te, tatice, govori mu.
I ja volim tebe, Lin.
Grli ju i netko iznenada ukljuuje veliko pojaalo u njegovom mozgu i ponovno uje
dvostruki tupi udarac: prvi dok prednji branik Devedesetosmice udara staru Ciganku s
jarko crvenom maramom na njezinoj rijetkoj kosi, drugi dok veliki prednji kotai prelaze
preko njezinog tijela.
Heidi vriti.
I njezina ruka naputa Halleckovo krilo.
Halleck vre grli ker, i osjea kako se jei po cijelom tijelu.

BU&CW

Jo jaja? pita ga Heidi i prekine njegovo sanjarenje.


Ne. Ne, hvala. S malo je krivnje pogledao svoj prazan tanjur: bez obzira koliko
stvari bile loe, nikad nisu postale toliko loe kako bi mu prouzroile gubitak sna ili
apetita.
Jesi li siguran da si...?
Dobro? Nasmijeio se. Ja sam dobro, ti si dobro, Linda je dobro. Kao to kau u
sapunicama, nona mora je zavrila - molim vas, moemo li nastaviti sa svojim
ivotima?
To je prekrasna ideja. Ovoga je puta na njegov osmijeh odgovorila vlastitim
pravim osmijehom - odjednom je imala manje od trideset, blistala je. eli ostatak
slanine? Ostala su jo dva komada.
Ne, rekao je i pomislio kako su mu se hlae uvlaile u mekani struk (koji struk,
ha-ha? Mali i nimalo smijeni Don Rickles progovorio je u njegovoj glavi - struk si
posljednji put imao negdje 1978., ti hokejaki paku), kako je trebao uvui trbuh da bi ih
mogao zakopati. Onda se sjetio vage i rekao: Pojest u jedan komad. Izgubio sam
kilogram i pol.
Otila je do tednjaka unato njegovom poetnom ne - ponekad me poznaje toliko
dobro da je to depresivno, pomislio je. Sada ga je pogledala. Znai jo uvijek razmilja o
tome.
Ne razmiljam, rekao je ogoreno. Zar ovjek ne moe u miru izgubiti tri
kilograma? Stalno pria kako bi eljela da budem malo...
mraviji
... manje mesnat. Sada je opet poeo razmiljati o Ciganinu. Do vraga!
Ciganinovom trulom nosu i krljutavom osjeaju dok onaj jedan prst klizi niz njegov
obraz trenutak prije no to je reagirao i odskoio - onako kako biste odskoili od pauka
ili kljocave gomile kukaca koja uti ispod trulog debla.
Donijela mu je slaninu i poljubila ga u sljepoonicu. ao mi je. Samo naprijed,
izgubi kilograme. Ali ako ne izgubi, sjeti se to je gospodin Rogers rekao -
- svia mi se onakav kakav si, dovrili su uglas.
Posegnuo je prema preokrenutom Journalu pored okretnog stolia, ali to je
jednostavno bilo odve depresivno. Ustao je, izaao van i pronaao New York Times u
gredici s cvijeem. Klinac ga je uvijek bacao u gredicu, na kraju tjedna nikad nije imao
ispravne brojeve, nikad se nije mogao sjetiti Billovog prezimena. Billy se vie puta
zapitao je li mogue da dvanaestogodinjak boluje od Alzheimerove bolesti.
Uzeo je novine, vratio se unutra, otvorio sportske stranice i pojeo slaninu. Bio je
zadubljen u rezultate kad mu je Heidi donijela jo jednu polovicu peciva, zlaanu od
otopljenog maslaca.
Halleck ju je pojeo gotovo nesvjestan injenice da to ini.

BU&CW

POGLAVLJE DVA

111

U gradu je odtetna parnica koja se razvlaila ve vie od tri godine - parnica koja
se po njegovim oekivanjima trebala razvlaiti jo tri ili etiri godine - sredinom
prijepodneva dola do neoekivanog i zadovoljavajueg kraja, podnositelj tube je
tijekom jutarnje stanke pristao na iznos koji je jednom rijeju bio zapanjujui. Halleck
nije gubio vrijeme da spomenuti podnositelj tube, proizvoa boje iz Schenectadyja, i
njegov klijent potpiu izjave namjere u sudakim odajama. Tuiteljev odvjetnik je s
oitim oajem i nevjericom gledao dok je njegov klijent, predsjednik tvrtke Good Luck
Paint, potpisivao est kopija izjava i dok je sudski inovnik ovjeravao kopiju za kopijom
dok mu je elava glava blago blistala. Billy je utke sjedio, ruku sklopljenih u krilu, i
osjeao se kao da je dobio na newyorkoj lutriji. Sve je bilo gotovo do ruka.
Billy je klijenta odveo u OLunneys, naruio Chivas u ai za vodu za klijenta i
martini za sebe, i onda nazvao Heidi.
Mohonk, rekao je kad je podignula slualicu. Bilo je to prekrasno odmaralite na
sjeveru drave New York gdje su proveli svoj medeni mjesec - dar Heidinih roditelja davno, davno. Oboje su se zaljubili u mjesto, i od tada su tamo proveli dva odmora.
Molim?
Mohonk, ponovio je. Ako ne eli ii pitat u Jillian iz ureda.
Ne, nee! Billy, to je to?
eli li ii ili ne?
Naravno da elim! Ovaj vikend?
Sutra, ako dogovori s gospoom Bean da doe i pripazi na Lindu i pobrine se za
pranje rublja i da u dnevnoj sobi ne bude nikakvih orgija pred televizorom. I ako-
Ali Heidin vrisak ga je na trenutak prekinuo. Tvoj sluaj, Billy! Isparavanje boja i
ivani slom i psihoza i-
Canley e se nagoditi. U stvari, Canley se nagodio. Nakon otprilike etrnaest sati
sranja u sobi za sastanke i dugih pravnih teorija koji nisu znaile ama ba nita, tvoj
suprug je napokon dobio jedan sluaj za pozitivce. Jasno, bez problema i bez imalo
sumnje. Canley se nagodio, i ja sam gospodar svijeta.
Billy! Boe! Ponovno je vrisnula, ovoga puta toliko glasno da je telefon izobliio
zvuk. Billy ga je udaljio od uha i nacerio se. Koliko e tvoj tip dobiti?
Billy je izgovorio cifru i ovoga je puta trebao telefon drati podalje od uha gotovo
pet sekundi.
to misli hoe li Linda imati to protiv ako uzmemo pet dana slobodno?
Kad moe ostati budna do jedan sat i gledati HBO, i kad joj jo doe Georgia
Deever kako bi mogle razgovarati o dekima dok se dave mojim okoladama? ali se?
9

BU&CW
Hoe li tamo u ovo doba godine biti hladno, Billy? eli da ti spakiram zeleni vunenu
vestu? eli li parku ili traper jaknu? Ili oboje? eli li-?
Rekao joj je neka sama odlui i vratio se klijentu. Klijent je ve bio na polovici
svoje ogromne ae Chivasa i elio je priati viceve o Poljacima. Klijent je izgledao kao da
ga je netko udario maljem. Halleck je popio svoj martini i s pola uha sasluao standardne
ale o poljskim stolarima i poljskim restoranima, dok mu se um veselo bavio drugim
stvarima. Sluaj je mogao imati dalekosene posljedice; bilo je prerano rei hoe li
utjecati na njegovu karijeru, ali to je mogue. Vrlo, vrlo mogue. Nije loe za sluaj kakve
velike tvrtke smatraju dobrotvornim radom. To bi moglo znaiti- prvi udarac odbacuje Heidi prema naprijed i na trenutak ga stie; jedva je
svjestan boli u meunoju. Trzaj je dovoljno snaan da se njezin sigurnosni pojas zakoi.
Krv leti - tri kapi velike poput kovanica od 10 centi - rasprskava se na vjetrobranu poput
crvene kie. Nije imala ak ni vremena vrisnuti; vritat e kasnije. On nije imao vremena
ak ni shvatiti to se dogodilo. Poinje shvaati s drugim udarcem. On - je u jednom gutljaju popio ostatak martinija. U oima su mu se pojavile suze.
Dobro ste? pitao je klijent po imenu David Duganfield.
Toliko sam dobro da ne biste vjerovali, rekao je Billy i preko stola pruio ruku
klijentu. estitam, Davide. Nee razmiljati o nesrei, nee razmiljati o Ciganinu trulog
nosa. On je jedan od pozitivaca; taje injenica oita u vrstom Duganfieldovom stisku i
njegovom umornom, pomalo budalastom osmijehu.
Hvala ti, ovjee, rekao je Duganfield. Puno ti hvala. Iznenada se nagnuo preko
stola i nespretno zagrlio Billyja Hallecka. Billy je uzvratio zagrljaj. Ali kad su mu ruke
Davida Duganfielda kliznule oko vrata jedan dlan dodirnuo mu je obraz i ponovno je
pomislio na neobian dodir starog Ciganina.
Dodirnuo me, pomislio je Halleck, i dok je jo grlio svog klijenta, zadrhtao je.

Na putu kui pokuao je razmiljati o Davidu Duganfieldu - Duganfield je bio


dobra tema za razmiljanje - ali u vrijeme kad je stigao do mosta Triborough umjesto o
Duganfieldu poeo je razmiljati o Ginelliju.
On i Duganfield veinu poslijepodneva proveli su u OLunneysu, ali Billyjev prvi
impuls bio je da klijenta odvede u Tri brata, restoran u kojem je Richard Ginelli bio
neformalni tihi partner. Prole su godine otkad je posljednji put bio u Tri brata - s
Ginellijevom reputacijom to ne bi bilo mudro - ali ipak je uvijek najprije pomislio na Tri
brata. Billy je tamo nekoliko puta dobro jeo i dobro se proveo, iako Heidi nije nikad
previe marila za restoran ili Ginellija. Bojala se Ginellija, pomislio je Billy.
Prolazio je izlaz s autoputa drave New York kod Gun Hill Roada kad su mu se
misli vratile na starog Ciganina, predvidljivo poput konja koji se vraa u svoju talu.
Najprije si pomislio na Ginellija. Kad si onog dana doao kui i Heidi je sjedila u
kuhinji, uplakana, najprije si pomislio na Ginellija. Hej, Rich, danas sam ubio staricu. Mogu
li skoknuti do grada i popriati s tobom?
Ali Heidi je bila u susjednoj prostoriji, i Heidi ne bi shvatila. Billyjeva je ruka
lebdjela iznad telefona i onda se odmaknula. S iznenadnom jasnoom palo mu je na
pamet kako je on uspjeni odvjetnik iz Connecticuta koji se, kad su stvari postale upave,
10

BU&CW
mogao sjetiti samo jedne osobe koju bi nazvao: newyorkog razbijaa koji je tijekom
godina oito razvio naviku ubijanja konkurencije.
Ginelli je bio visok, ne pretjerano privlaan, ali se znao odijevati. Glas mu je bio
energian i blag - sigurno ne glas kojeg bi ovjek povezao s drogom, prostitucijom i
ubojstvima. Bio je povezan sa sve troje, ako je vjerovati njegovom dosjeu. Ali Billy je
elio uti Ginellijev glas tog stravinog poslijepodneva nakon to ih je Duncan Hopley, ef
policije Fairviewa, pustio, ili tamo cijeli dan samo sjediti?
Ha? rekao je Billy iznenaeno. Shvatio je stoji pred jednom od rijetkih naplatnih
kuica kod Ryea u kojoj se nalazio ovjek. Pitao sam hoete li platiti ili samo-?
U redu, rekao je Billy i dao ovjeku dolar. Uzeo je ostatak i odvezao se. Gotovo
do Connecticuta; devetnaest izlaza do Heidi. Onda prema Mohonku. Samo na neko
vrijeme zaboravimo staru Ciganku i starog Ciganina, to kae?
Ali Ginelli je bio osoba kojoj su se njegove misli vraale.
Billy ga je upoznao preko tvrtke, koja je prije sedam godina obavljala nekakav
pravni posao za Ginellija - nekakvo udruivanje. Billy, koji je onda bio mlad odvjetnik, je
dobio taj posao. Nitko od starijih partnera nije mu se elio ni pribliiti. Reputacija Richa
Ginellija ak je i tada bila na zlu glasu. Billy nikad nije pitao Kirka Penschleyja zastoje
tvrtka uope uzela Ginellija kao klijenta; rekli bi mu neka ide slagati papirologiju i
voenje tvrtke prepusti svojim pretpostavljenima. Pretpostavio je kako je Ginelli znao
neiju mranu tajnu; bio je ovjek koji je znao sve i svata.
Billy je poeo svoj tromjeseni rad za Three Brothers Associations Inc., oekujui
kako mu se ovjek za kojeg radi nee svidjeti, a moda e ga se i bojati. Umjesto toga
privukao ga je. Ginelli je bio karizmatian, zabavan u drutvu. to vie, prema Billyju se
odnosio s dostojanstvom i potovanjem kakvo je Billy u vlastitoj tvrtki trebao ekati jo
etiri godine.
Billy je usporio pred naplatnim kuicama Norwalk, platio trideset pet centi i
nastavio vonju. ak i bez da je pomislio na to, nagnuo se i otvorio pretinac za rukavice.
Ispod auto karata i servisnog prirunika nalazile su se dvije okolade Twinkies. Otvorio
je jednu i poeo brzo jesti, nekoliko mrvica palo mu je na prsluk.
Njegov posao za Ginellija bio je dovren puno prije no to ga je javno tuiteljstvo
New Yorka optuilo za niz gangsterskih smaknua tijekom rata za teritorij. Optubu je
podigao vrhovni sud New Yorka u jesen 1980. Optuba je pobijena u proljee 1981.,
uglavnom zahvaljujui pedeset postotnoj smrtnosti svjedoka optube. Jedan je raznesen
u vlastitom automobilu zajedno s dvojicom od trojice policijskih detektiva koji su bili
zadueni za njegovu zatitu. Drugi je polomljenom drkom kiobrana uboden u grlo dok
je bio na ienju cipela na postaji Grand Central. Druga dva kljuna svjedoka odluila su,
nimalo iznenaujue, kako vie ne mogu biti sigurna da su uli kako Richie Malj Ginelli
izdaje zapovijed za ubojstvo brooklynskog narko efa Richovskog.
Westport. Southport. Skoro kod kue. Ponovno se sagnuo, poeo pipkati po
pretincu za rukavice... Aha! Unutra se nalazio samo naeti paketi kikirikija iz
zrakoplova. Ustajao, ali jestiv. Billy Halleck ga je poeo jesti, nije osjeao njegov okus kao
to nije osjeao okus Twinkiesa.
On i Ginelli su tijekom godina izmjenjivali boine estitke i ponekad su se
sastajali na ruku, obino kod Tri brata. Sastanci su prestali nakon pravnih problema,
kako je odluno tvrdio Ginelli. To je dijelom bilo Heidina zasluga - postala je nevjerojatno
zanovijetalo kad se radilo o Ginelliju - ali zasluga je djelomino bila i Ginellijeva.
Bolje da neko vrijeme ne dolazi, rekao je Billyju.
11

BU&CW
Molim? Zato? nevino je pitao Billy, kao da se on i Heidi sino nisu prepirali
upravo oko te stvari.
Zato to sam, ako se ostatak svijeta pita, gangster, odgovorio je Ginelli. Mladi
odvjetnici koji se drue s gangsterima ne napreduju, Williame, i upravo se o tome radi ostani ist i napreduj.
Upravo se o tome radi, ha?
Ginelli se udno nasmijeio. Pa... postoji jo nekoliko drugih stvari.
Na primjer?
Williame, nadam se da nikad nee trebati saznati. I ponekad navrati na kavu.
Porazgovarat emo i naaliti se. Javi se, samo to elim rei.
I javljao se, i s vremena na vrijeme bi navratio (iako, priznao si je dok je skrenuo
na izlaz kod Fairviewa, intervali su postajali sve dui i dui), i kad se suoio s optubom
za umorstvo iz nehata vozilom, najprije je pomislio na Ginellija.
Ali dobri stari lata Cary Rossington pobrinuo se za to, proaptao je njegov um.
Zato onda sada misli na Ginellija? Mohonk - o tome bi trebao razmiljati. I Davidu
Duganfieldu, koji je dokazao kako pozitivci ne moraju uvijek posljednji proi kroz cilj. I
skidanju jo nekoliko kilograma.
Ali kad je skrenuo pred garau razmiljao je o neemu to je Ginelli rekao:
Williame, nadam se da nikad nee trebati saznati.
Saznati to? zapitao se Billy, i onda je Heidi izjurila iz kue kako bi ga poljubila, i
Billy je na neko vrijeme sve zaboravio.

12

BU&CW

POGLAVLJE TRI

Mohonk

Bila je to njihova trea no u Mohonku i upravo su zavrili s voenjem ljubavi. To


je bio esti put u tri dana, vesela promjena u odnosu na njihov uobiajeni uspavani ritam
dva puta tjedno. Billy je leao pored nje, sviao mu se osjeaj njezine topline, sviao mu
se miris njezinog parfema - Anai's Anai's - pomijean s njezinim istim znojem i mirisom
njihovog seksa. Pomisao je na trenutak stvorila sablasnu vezu i ugledao je Ciganku
trenutak prije no to ju je Olds udario. Na trenutak je uo razbijanje boce Perriera. Onda
je vizija ieznula.
Okrenuo se prema svojoj supruzi i vrsto ju zagrlio.
Zagrlila ga je jednom rukom, a drugom ga je pogladila po butini. Zna, rekla je,
ako jo jednom ovako luaki svrim, poludjet u.
To je mit, rekao je Billy i nacerio se.
Da moe luaki svriti?
Nee. To je istina. Mit je da trajno gubi modane stanice. One koje izgubi uvijek
ponovno narastu.
Aha, to ti kae, to ti kae
Udobnije se smjestila pored njega. Ruka joj je lutala njegovom butinom, lagano
mu dodirnula penis i s ljubavlju se poigrala sa stidnim dlakama (prole je godine bila
alosno iznenaena to je dolje na mjestu koje je njezin otac nazivao Adamovim grmom
ugledala prve sijede), a onda kliznula uzbrdo po njegovom trbuhu.
Iznenada se podignula na laktove i malo ga iznenadila. Nije spavao, ali je
zadrijemao.
Stvarno si smravio!
Ha!
Billy Halleck, mraviji si!
Pljesnuo se po trbuhu kojeg je ponekad zvao Kuom koju je izgradio Budweiser, i
nasmijao se. Ne puno. Jo uvijek sliim na jedinog mukarca u sedmom mjesecu
trudnoe.
Jo si uvijek krupan, ali nisi krupan kao inae. Znam. Vidim. Kad si se posljednji
put vagao?
Pokuao se sjetiti. Jutro kad se Canley nagodio. Imao je sto jedanaest i pol. Rekao
sam ti da sam izgubio kilogram i pol, sjea se?
Pa, ujutro e se najprije vagati, rekla je.
U kupaonici nema vage, rekao je Halleck veselo.
ali se.
Ne. Mohonk je civilizirano mjesto.
13

BU&CW
Pronai emo vagu.
Ponovno je poeo drijemati. Ako eli, nema problema.
elim.
Bila je dobra supruga, pomislio je. Tijekom posljednjih pet godina povremeno bi,
kad je neprestano dobivanje na teini postalo vidljivo, zapoinjao dijete i/ili se bavio
vjebanjem. Dijete su bile ispunjene gomilom varanja. Hot dog ili dva u rano
poslijepodne koji bi zamijenili jogurt za ruak, ili moda na brzinu proderan hamburger
ili dva u subotu poslijepodne, kad je Heidi bila na aukciji ili dvorinoj rasprodaji. Jednom
ili dva put je popustio pred odvratnim toplim sendviima dostupnima u maloj trgovini
kilometar i pol niz cestu - meso u tim sendviima nakon obrade u mikrovalki obino je
izgledalo poput prepeenih konih transplantata, ali koliko se sjeao nikad mu se nije
dogodilo da baci eventualno nepojedeni dio. Volio je pivo, naravno, to je bilo jasno, ali
vie od toga, volio je jesti. Doverski list u jednom od boljih newyorkih restorana bio je
izvrstan, ali ako je sjedio i na televiziji gledao Metse ak je i vreica ipsa s nekim
umakom sa strane mogla posluiti.
Vjebanje je trajalo moda tjedan dana, a onda bi se isprijeio njegov posao, ili bi
jednostavno izgubio zanimanje. U kutu podruma utezi su stajali i sakupljali prainu i
hru. inilo se kako ga grde kad god bi siao dolje. Pokuavao je ne gledati ih.
I tako bi uvukao trbuh vie nego inae i ponosno objavio Heidi kako je izgubio pet
i pol kilograma i sada ima sto est. Ona bi kimnula i rekla da joj je jako drago, naravno,
mogla je vidjeti razliku, i cijelo bi vrijeme znala, jer je vidjela praznu vreicu (ili vreice)
ipsa u smeu. Kako je Connecticut prihvatio zakon o povratu ambalae prazne boce i
konzerve u ostavi postale su izvor krivnje velik gotovo poput neupotrebljavanih utega.
Gledala ga je dok spava; jo gore, gledala ga je dok pia. Pokuao je, ali
jednostavno nije bilo mogue. Znala je da je izgubio kilogram i pol, najvie dva. Mogli ste
muljariti supruzi o drugoj eni - barem neko vrijeme - ali ne i o vaoj teini. ena koja je
s vremena na vrijeme nou nosila tu teinu znala je koliko ste teki. Ali ona se
nasmijeila i rekla Naravno da izgleda bolje, dragi. Dio toga moda i nije bio za divljenje
- spreavao je njegove prigovore za cigarete - ali nije bio zavaran da povjeruje kako je to
sve, pa ak ni veina. To je bio nain na koji je mogao zadrati samopotovanje.
Billy?
Molim? Probudio se po drugi put i pogledao ju, pomalo veselo, pomalo ljutito.
Jesi li dobro?
Jesam. Kakva je to jesi li dobro? pria?
Pa... kau... kako ponekad neplaniran gubitak teine moe biti znak neega.
Osjeam se odlino. A ako me ne pusti da spavam to u ti i dokazati tako to u
te jo jednom uzjaiti.
Samo naprijed.
Uzdahnuo je. Nasmijala se. Uskoro su zaspali. I u njegovom snu on i Heidi su se
vraali iz trgovine, samo to je ovoga puta znao da se radi o snu, znao je to e se
dogoditi i elio joj je rei da prestane to to je radila, da se treba u potpunosti
usredotoiti na vonju jer e uskoro stara Ciganka izletjeti izmeu dva parkirana
automobila - izmeu utog Subarua i tamnozelenog Firebirda, da budemo toni - i ta e
starica u kosi nositi jeftine djeje perlice i nee gledati nikamo osim ravno ispred sebe.
elio je rei Heidi kako je ovo njegova prigoda da sve poniti, promijeni, ispravi.
Ali nije mogao govoriti. Zadovoljstvo se ponovno probudilo na dodir njezinih
14

BU&CW
prstiju, isprve zaigranih, a onda ozbiljnijih (penis mu se ukrutio u snu i lagano je
okrenuo glavu na metalno zveckanje patentnog zatvaraa koji se polagano otvarao);
zadovoljstvo pomijeano s neugodnim osjeajem stravine bezizlaznosti. Sada je ispred
ugledao utog Subarua, parkiranog iza zelenog Firebirda s bijelom prugom. A izmeu
njih traak poganske boje blistaviji i vitalniji od bilo koje boje upotrijebljene u Detroitu
ili Toyota Villageu. Pokuao je vrisnuti Prestani, Heidi! Ona je! Ponovno u ju ubiti ako ne
prestane! Molim te, Boe, ne! Molim te, Isuse, ne!
Ali silueta je iskoraila izmeu dva automobila. Halleck je pokuao skinuti nogu s
papuice gasa i staviti ju na konicu, ali inilo se kako je zaglavila tamo gdje jest, drala
ju je sablasna, nepopustljiva odlunost. Super ljepilo neizbjenosti, pomislio je mahnito,
pokuao okrenuti volan, ali volan se takoer nije elio okrenuti. Volan je bio zakoen i
blokiran. Pokuao se pripremiti za sudar, i Cigankina se glava tada okrenula, ali to nije
bila starica, o ne, aha, bio je to Ciganin trulog nosa. Samo sada nije imao oi. U trenutku
prije no to ga je Olds udario i sruio, Halleck je ugledao prazne, uplje one duplje. Usne
starog Ciganina razvukle su se u opsceni osmijeh - drevni polumjesec ispod trule strave
njegovog nosa.
A onda: Dum/dum.
Jedna je ruka mlohavo poletjela iznad Oldsovog poklopca motora, jako naborana,
prepuna poganskih metalnih prstenova. Halleck je jedva bio svjestan kako je Heidina
ruka u agoniji pritisnula njegovu erekciju zadravajui orgazam prouzroen okom i
stvarajui naglo sablasno zadovoljstvo-bol...
I negdje ispod sebe uo je Ciganinov apat, dolebdio je kroz pod skupocjenog
automobila, priguen ali ipak dovoljno jasan: Mravko.
Naglo se probudio, okrenuo prema prozoru i umalo vrisnuo. Polumjesec je bio
blistav iznad Adirondacksa, i na trenutak je pomislio kako je to Ciganin, lagano je nagnuo
glavu u stranu, zagledao se u njihov prozor, oi su mu bile dvije blistave zvijezde na
tamnom nebu iznad sjevera New Yorka, osmijeh mu se nekako osvijetlio iznutra,
svjetlost je izlazila hladna poput one iz staklenke napunjene kolovoskim krijesnicama,
hladna poput tipova iz movare koje je ponekad kao djeak viao u Sjevernoj Karolini stara, hladna svjetlost u obliku drevnog osmijeha, osmijeha koji nagovjeuje osvetu.
Billy je s mukom udahnuo, vrsto zatvorio oi i onda ih ponovno otvorio. Mjesec je
ponovno bio samo mjesec. Legao je i tri minute kasnije zaspao.

Novi je dan bio topao i vedar, i Halleck je naposljetku popustio i odluio se sa


suprugom popeti Labirintskom stazom. Mohonk je bio prepun planinarskih staza, od
laganih do iznimno tekih. Labirint je bio srednji, i na njihovom medenom mjesecu on i
Heidi su se dvaput popeli. Sjetio se koliko mu je to zadovoljstva donijelo - penjanje
strmim prolazima s Heidi iza njega, njezinog smijeha i kako mu je rekla: Pouri, puu
jedan. Sjetio se provlaenja kroz uski prolaz u kamenu nalik na peinu i zlokobnog
aptanja svojoj novopeenoj supruzi: Osjea li kako se zemlja trese? kad su bili u
najuem dijelu. Bilo je usko, ali ga je ipak uspjela prilino snano pljesnuti po guzici.
Halleck bi sebi priznao (ali nikad, nikad Heidi) kako su ga sada brinuli ti uski
prolazi kroz stijene. Na njihovom je medenom mjesecu bio mrav i spretan, mladi, jo
uvijek u dobroj formi zbog ljeta provedenih u pilani u zapadnom Massachussetsu. Sada
je bio esnaest godina stariji i puno tei. I, kako ga je veseli stari dr. Houston uljudno
15

BU&CW
izvijestio, ulazio je u zemlju sranih udara. Pomisao o mogunosti sranog udara na
polovici planine bila je neugodna, ali ipak malo vjerojatna; njemu je vjerojatnije zvualo
da e se zaglaviti u jednom od onih uskih prolaza u stijenama kroz koje je staza vijugala
na svom putu prema vrhu. Mogao se sjetiti kako su na najmanje etiri mjesta trebali
puzati.
Nije elio zaglaviti najednom od tih mjesta.
Ili... to kaete, kvadro? Stari Billy Halleck je zaglavio u jednom od onih mranih,
uskih mjesta i onda je dobio srani udar! Zamisli! Dva po cijeni jednog!
Ali naposljetku je pristao pokuati, ako ona pristane da e nastaviti sama ako on
jednostavno ne bude u stanju da stigne do vrha. I ako prije odu do New Paltza kako bi
kupio tenisice. Heidi se drage volje sloila s oba uvjeta.
Halleck je u gradu otkrio kako su tenisice postale declasse. Nitko nije elio ak ni
priznati da se sjea te rijei. Kupio je minkerske zeleno-srebrne Nikeove cipele za
hodanje i penjanje i bio je utke oduevljen koliko su mu ugodne bile. To je dovelo do
saznanja kako nije imao platnene cipele ve... Pet godina? est? Zvualo je nemogue, ali
bilo je tako.
Heidi im se divila i ponovila mu kako je sigurno izgledao kao da je izgubio na
teini. Ispred trgovine cipelama nalazila se vaga na kovanice, jedna od onih na kojima je
pisalo VAA TEINA I SUDBINA. Halleck od djetinjstva nije vidio takvu vagu.
Penji se, junaino, rekla je Heidi. Imam sitnog.
Halleck je na trenutak zastao, nervozan iz nekog nepoznatog razloga.
Hajde, pouri. elim vidjeti koliko si smravio.
Heidi, te sprave nisu tone, zna to.
elim znati barem otprilike. Hajde, Billy - nemoj biti papak. Nevoljko joj je dao
vreicu sa svojim novim cipelama i stao na vagu. Ubacila je kovanicu. uo se zveket i
onda su se dvije zakrivljene srebmaste metalne ploice povukle unatrag. Iza gornje se
nalazila njegova teina; iza donje se nalazio strojev pojam sudbine. Halleck je
iznenaeno duboko udahnuo.
Znala sam! rekla je Heidi pored njega. U glasu joj se naziralo sumnjiavo
uenje, kao da nije sigurna treba li se osjeati sretno, prestraeno ili zaueno. Znala
sam da si mraviji!
Ako je i ula njegov duboki uzdah, pomislio je Halleck kasnije, sigurno je pomislila
kako je razlog toga broj na kojem se zaustavila crvena crta vagine skale - ak i s odjeom,
i vicarskim vojnim noiem u depu njegovih platnenih hlaa, ak i s obilnim dorukom
u Mohonku, crta je bila uredno smjetena tono na 105. Od dana kad se Canley nagodio
izgubio je est i pol kilograma.
Ali nije uzdahnuo zbog svoje teine; nego zbog sudbine. Donja ploica nije
kliznula u stranu kako bi pokazala FINANCIJE E SE USKORO POPRAVITI ili POSJETIT E
VAS STARI PRIJATELJ ili NEMOJTE U URBI DONOSITI VANE ODLUKE.
Ispod nje se nalazila jedna jedina crna rije: MRAVKO.

16

BU&CW

POGLAVLJE ETIRI

104

Vratili su se u Fairview uglavnom utke, Heidi je vozila sve dok nisu doli na
nekih dvadeset i pet kilometara od New Yorka i promet je postao gui. Onda se
zaustavila na ugibalitu i Billyju prepustila ostatak vonje do kue. Nema razloga zato
ne bi vozio; starica je mrtva, istina, jedna joj je ruka gotovo otrgnuta od tijela, zdjelica joj
je smrskana, lubanja se rasprsnula poput vaze iz dinastije Ming baene na mramorni
pod, ali Billy Halleck nije dobio ni jedan jedini kazneni bod na svojoj Vozakoj dozvoli iz
Connecticuta. Dobri stari lata Cary Rossington se pobrinuo za to.
Billy, jesi li me uo?
Pogledao ju je samo na trenutak, a onda vratio pogled na cestu. Ovih je dana vozio
bolje, i iako nije koristio sirenu vie nego inae, ili vikao i mahao rukama vie nego
obino, bio je vie nego ikada svjestan pogreaka drugih vozaa i svojih vlastitih, i manje
ih je pratao. Ubijanje starice inilo je uda za vau koncentraciju. inilo je kurac za vae
samopotovanje, i rezultiralo je uistinu stravinim snovima, ali oito je poboljavalo
koncentraciju.
Zamislio sam se. Oprosti.
Samo sam rekla, hvala na lijepom provodu.
Nasmijeila mu se i na kratko mu dodirnula ruku. Bilo je jako lijepo - barem za
Heidi. Heidi je to oito ostavila iza sebe - Ciganku, preliminarno sasluanje na kojem je
sluaj odbaen, starog Ciganina trulog nosa. Za Heidi je to sada bila samo neugodnost iz
prolosti, poput Billyjevog prijateljstva s onim digikim gangsterom iz New Yorka. Ali
razmiljala je o neemu drugom; jo jedan brzi pogled u stranu to je potvrdio. Osmijeh je
ieznuo, promatrala ga je i pojavile su joj se sitne bore oko oiju.
Nema na emu, rekao je. Sve za tebe, duo.
A kad doemo kui-
Ponovno u te zajaiti! viknuo je s lanim entuzijazmom i usiljeno se nasmijeio.
U stvari, mislio je kako mu se ne bi digao ak ni da navijaice Dallas Cowboysa
paradiraju ispred njega u donjem rublju koje je dizajnirao Fredericks iz Hollywooda. To
nije imalo nikakve veze s onime koliko su esto to radili u Mohonku; to je bila vraja
srea. MRAVKO. Sigurno nije rekao neto takvo - to je bila mata. Ali nije mu izgledalo
poput matanja, do vraga; izgledalo je stvarno poput naslova u New York Timesu. I taje
stvarnost predstavljala taj stravini dio, jer MRAVKO nije bio niiji pojam sree. ak i
TVOJA JE SUDBINA DA USKORO IZGUBI NA TEINI nije bilo to. Pisci sudbine bavili su
se stvarima poput dugih putovanja i susreta sa starim prijateljima.
Znai halucinirao je.
Aha, tako je.
Znai najvjerojatnije gubi zdrav razum.
17

BU&CW
Ma daj, pa zar je to poteno?
Poteno je. Nije dobra vijest kad izgubi kontrolu nad matom.
Moe me uzjahati ako eli, rekla je Heidi, ali ja u stvari elim da skoi na
nau vagu u kupaonici-
Daj, Heidi! Izgubio sam neto kilograma, nita strano!
Ponosna sam to si izgubio neto kilograma, Billy, ali posljednjih pet dana gotovo
smo stalno bili zajedno, i neka me vrag odnese ako mi je jasno kako ih gubi.
Ovoga ju je puta pogledao due, ali nije mu uzvratila pogled; samo je zurila kroz
vjetrobran, ruku prekrienih na grudima.
Heidi...
Jede kao i obino. Moda i vie. Planinski zrak sigurno je dobro utjecao na tebe.
Zato onda sere po tome? pitao je i usporio kako bi ubacio etrdeset centi u
kutiju kod naplatne kuice Rye. Usne su mu bile stisnute u usku bijelu crtu, srce mu je
prebrzo kucalo, i odjednom je pobjesnio na nju. eli rei da sam debela svinja. Pa reci
ako eli, Heidi. Boli me kurac. Mogu to podnijeti.
Nisam mislila nita takvo! viknula je. Zato me eli povrijediti, Billy? Zato to
eli uiniti nakon onoliko lijepog provoda? Ovoga ju puta nije trebao pogledati kako bi
znao da je na rubu suza. Njezin drhtavi glas mu je to rekao. Bilo mu je ao, ali to to mu je
ao nije smirilo bijes. A odmah ispod njega nalazio se strah.
Ne elim te povrijediti, rekao je i toliko snano stisnuo volan Oldsa da su mu
zglobovi pobijelili. To nikad ne elim. Ali gubljenje teine je dobra stvar, Heidi, i zato
me onda stalno pili radi toga?
To nije uvijek dobra stvar! viknula je i prestraila ga zbog ega je automobil
lagano zaplesao. To nije uvijek dobra stvar, i to ti je poznato!
Sadaje zaplakala, plakala je i kopala po torbici traei papirnate rupie na onaj
njezin djelomino iritantni djelomino draesni nain. Dao joj je svoj rupi i njime je
obrisala oi.
Moe govoriti to god eli, moe biti zao, moe me unakrsno ispitivati ako
eli, Billy, moe ak i upropastiti prekrasan odmor na kojem smo bili. Ali ja te volim i
rei u ono to mislim. Kad ljudi ponu gubiti teinu iako nisu na dijeti, to moe znaiti
da su bolesni. To je jedno od sedam upozorenja raka. Pruila je rupi prema njemu.
Njegovi su prsti dodirnuli njezine dok ga je uzimao. Ruka joj je bila jako hladna.
Pa, rije je izgovorena. Rak. Rimuje se s mak i Frajeru zasr o si se da je to mrak.
Sam Bog zna da mu je rije vie puta zavrludala mislima otkad je stao na vagu ispred
trgovine cipelama. Ljuljala se poput prljavog balona nekog zlog klauna i okrenuo se od
nje. Okrenuo se od nje kao to se okreete od prosjakinja koje se ljuljaju naprijed-natrag
u njihovim udnim, aavim niama pred postajom Grand Central... ili kako se okreete
od skakutave ciganske djece koja su dola s ostatkom ciganskog sastava. Ciganska djeca
pjevaju glasovima koji nekako istovremeno uspijevaju biti i monotoni i neobino slatki.
Ciganska djeca hodaju na rukama s tamburicama koje nekako dre prljavim bosim
nogama. Ciganska djeca posramljuju lokalne frizbi majstore istovremeno vrtei dva,
ponekad i tri plastina diska - na prstima ruku, na palevima, ponekad na nosovima.
Smiju se dok izvode sve te stvari, i ini se kako sva imaju kone bolesti ili su razroka ili
imaju zeje usne. Kad se iznenada naete pred toliko neobinom kombinacijom
spretnosti i runoe to drugo moete uiniti osim okrenuti se? Prosjakinje, ciganska
djeca i rak. ak su ga i lagane pomisli na te stvari prestravljivale. Ipak, moda je bolje
18

BU&CW
izgovoriti rije.
Osjeam se dobro, ponovio je, po moda esti put od noi kad ga je Heidi pitala
osjea li se dobro. I, do vraga, to je bila istina! A takoer sam i vjebao.
To je takoer bila istina... barem je vaila za proteklih pet dana. Zajedno su se
popeli Labirintskom stazom, i iako je cijelim putom trebao izdisati i uvui trbuh kako bi
proao nekoliko uih mjesta, nikad nije bio ni blizu tome da se zaglavi. U stvari Heidi je
stenjala i zapuhala se, i dva je puta traila odmor. Billy joj diplomatski nije spominjao
pljuge.
Sigurna sam da se osjea dobro, rekla je, i to je super. Ali i sistematski pregled
bi takoer bio super. Nisi bio na sistematskom ve godinu i pol, i sigurna sam kako
nedostaje doktoru Houstonu-
Mislim da je on mali narki, promrmljao je Halleck.
Mali to?
Nita.
Kaem ti, Billy, ne moe u dva tjedna samo vjebom izgubiti skoro devet
kilograma.
Nisam bolestan!
Onda mi udovolji.
Ostatak puta do Fairviewa protekao je u tiini. Halleck ju je elio zagrliti i rei joj,
u redu, dobro, uinit e kako eli. Samo to mu se u glavi pojavila misao. U potpunosti
apsurdna misao. Apsurdna, ali ipak zastraujua.
Moda postoji neki novi stil u starim ciganskim kletvama, prijatelji i susjedi - to je s
tom mogunou? Znali su vas pretvoriti u vukodlaka ili poslati demona da vam usred noi
otkine glavu, neto takvo, ali sve se mijenja, zar ne? to ako me starac dodirnuo i dao mi
rak? U pravu je, to je jedan od znakova - gubitak gotovo devet kilograma kao od ale, isti je
kao kad se rudarima kanarinac mrtav srui u krletci. Rak plua... leukemija... melanom...
To je bilo ludilo, ali ludilo nije zaustavilo misao: to ako me dodirnuo i dao mi rak?

Linda ih je doekala ekstravagantnim poljupcima i, na njihovo zajedniko


iznenaenje, iz penice izvadila vrlo dobre lazanje koje je posluila na papirnatim
tanjurima s likom onog iznimnog ljubitelja lazanja, maka Garfielda. Pitala ih je kako je
bilo na njihovom drugom medenom mjesecu (Fraza koja je zvuala aavo kao i ona o
drugom djetinjstvu, suho je te veeri prokomentirao Halleck Heidi, kad je posue
oprano i kad je Linda odjurila s dvije prijateljice kako bi nastavile igru Dungeons and
Dragons koja je trajala ve gotovo godinu dana), i prije no to su kako treba zapoeli
opisivati odmor viknula je: Sad sam se sjetila! i ostatak veere proao je u njezinom
prepriavanju udesnih i stranih pria iz fairviewske osnove kole - neprestana pria
koja je vie fascinirala nju nego Hallecka ili njegovu suprugu, iako su oboje pokuali
pozorno sluati. Uostalom, nije ih bilo gotovo tjedan dana.
Dok je jurila van glasno je cmoknula Hallecka u obraz i viknula: Bok, mravko!
Halleck ju je gledao kako sjeda na bicikl i poinje pedalirati, rep je vijorio za njom,
a onda se okrenuo prema Heidi. Bio je zapanjen.
Hoe li me, rekla je, sada sasluati, molim te?
19

BU&CW
Rekla si joj. Nazvala si ju i rekla joj da to kae. enska zavjera.
Nisam.
Pogledao ju je u oi i onda umorno kimnuo. Ne, pretpostavljam da nisi.
Heidi mu je zanovijetala do prvog kata na kojem je naposljetku zavrio u
kupaonici, gol izuzev runika oko struka. Obuzeo ga je neobian osjeaj deja vua - bio je
potpuno izgubljen u vremenu pa je osjetio laganu muninu. Bila je to gotovo repriza
dana kad je stao na istu ovu vagu s runikom iz istog sivoplavog kompleta omotanim oko
struka. Jedino to je nedostajalo bio je ugodni miris prene slanine iz prizemlja. Sve je
bilo u potpunosti isto.
Ne, ne, nije. Jedna je stvar bila zauujue razliita.
Tog se dana nagnuo kako bi proitao loe vijesti na brojaniku. To je trebao
uiniti jer mu je smetala trbuina.
Trbuina je i dalje bila tu, ali je bila manja. U to nije bilo sumnje, jer sada je mogao
pogledati dolje i bez problema proitati brojeve.
Digitalni brojanik pokazivao je 104.
To je to, rekla je Heidi smireno. Dogovorit u ti pregled kod doktora Houstona.
Ova vaga pokazuje manje, rekao je Halleck tiho. Oduvijek je tako. Zato mi se
svia.
Hladno ga je pogledala. E sad mi je ve dosta tvojih sranja, prijatelju. Proteklih
pet godina proveo si njamrajui kako vaga pokazuje vie, i to oboje znamo. Na hladnoj
svjetlosti kupaonice mogao je vidjeti u kolikoj je mjeri iskreno zabrinuta. Napeta koa na
jagodicama joj je blistala.
Ne mii se, rekla je naposljetku i napustila kupaonicu.
Heidi?
Ne mii se! viknula je dok je silazila niz stube.
Vratila se minutu kasnije s neotvorenom vreom eera. Neto 5 kilograma,
pisalo je na vrei. Stavila ju je na vagu. Vaga je na trenutak razmislila, a onda su se na
velikom digitalnom brojaniku pojavili crveni brojevi: 5 kilograma 900 grama.
To sam si i mislila, rekla je smrknuto Heidi. Ja se takoer vaem, Billy. Ne
pokazuje premalo, i nikad nije. Pokazuje vie, ba kako si oduvijek i tvrdio. Nisam samo
njamrala, i oboje to znamo. Netko tko je preteak voli netonu vagu. Lake je zanemariti
oite injenice. Ako-
Heidi-
Ako ova vaga pokazuje da ima 104, to znai da u stvari ima 103 kilograma. A
sada mi dopusti-
Heidi-
Dopusti mi da ti dogovorim pregled.
Zastao je, pogledao svoje bose noge i onda odmahnuo glavom.
"Billy!
Sam u si dogovoriti pregled, rekao je.
Kada?
Srijeda. Dogovorit u ga u srijedu. Houston svake srijede poslijepodne ide u klub
i odigra devet rupa. Ponekad igra s jedinstvenim lataem i enoljupcem Caryjem
Rossingtonom. Osobno u razgovarati s njim.
20

BU&CW
Zato ga ne bi nazvao veeras? Sada?
Heidi, rekao je, dosta. I sigurno ju je neto na njegovom licu uvjerilo da
odustane, jer to te noi vie nije spominjala.

21

BU&CW

POGLAVLJE PET

100

Nedjelja, ponedjeljak, utorak.


Billy je namjerno izbjegavao vagu na katu. Jeo je zduno iako nije bio strano
gladan, a to je u njegovom ivotu bila rijetkost. Prestao je skrivati grickalice iza vreica
gotove juhe u kuhinjskom ormariu. Jeo je kobasicu, sir i krekere za vrijeme dvostruke
nedjeljne utakmice izmeu Yankeesa i Red Soxa. U ponedjeljak ujutro na poslu je pojeo
vreicu karameliziranih kokica, a poslijepodne smoki sa sirom - jedno od toga ili moda i
oboje prouzroili su poprilino neugodan prde koji je trajao od etiri popodne do devet
naveer. Linda je izala iz dnevne sobe na polovici vijesti i rekla da e se vratiti ako netko
pone dijeliti plinske maske. Billy se s krivnjom nacerio, ali nije se pomaknuo. Njegovo
iskustvo s prdeom nauilo ga je kako naputanje prostorije radi prdea nije inilo
previe dobra. Bilo je to kao da su trule stvari na vas vezane gumicama. Posvuda su vas
pratile.
Ali kasnije, dok su gledali Pravdu za sve na HBO-u, on i Heidi pojeli su gotovo cijeli
kola od sira.
Tijekom puta kui u utorak s autoputa je siao na Norwalk i kupio dva
hamburgera sa sirom u Burger Kingu. Poeo ih je jesti onako kako je uvijek jeo dok je
vozio, jednostavno ih je grizao, vakao i gutao zalogaj po zalogaj...
Doao je sebi nakon Westporta.
Na trenutak mu se inilo kako mu se um odvojio od tijela - nije to bilo
razmiljanje, nije to bilo promiljanje, bilo je to odvajanje.
Podsjetio se na tjelesni osjeaj slabosti koju je osjetio na kupaonskoj vagi one
veeri kad su se on i Heidi vratili iz Mohonka, i sinulo mu je kako je uao u potpuno novo
kraljevstvo svijesti. Imao je osjeaj kao da je dosegao neku vrstu astralne nazonosti kognitivnog autostopera koji ga je iz blizine prouavao. I to je taj autostoper vidio?
Najvjerojatnije neto prije apsurdno nego strano. Tu je bio gotovo trideset
sedmogodinji mukarac u Ballyjevim cipelama i Bauch & Lomb mekim kontaktnim
leama, mukarac u trodijelnom odijelu koje je kotalo esto dolara. Trideset
estogodinjeg pretilog Amerikanca, bijelca, koji sjedi za volanom Oldsmobilea 98 iz
1981., prodire ogromni hamburger dok mu majoneza i komadii salate padaju na
pepeljasto sivi prsluk. Mogli ste se smijati do suza. Ili vritati.
Bacio je ostatke drugog hamburgera kroz prozor i onda s oajnikom stravom
pogledao mjeavinu sluzastih sokova i umaka na svojoj ruci. A onda je pod danim
okolnostima uinio jedinu moguu stvar: nasmijao se. I obeao samome sebi: Nikad vie.
Prederavanje e zavriti.
Te veeri, dok je sjedio pred kaminom i itao The Wall Street Journal, Linda je
dola kako bi ga poljubila za laku no, malo se odmaknula i rekla: Poinje izgledati
poput Sylvestera Stallonea, tata.
22

BU&CW
Oh, Isuse, rekao je Halleck, zakolutao oima i onda su se oboje nasmijali.

Billy Halleck je otkrio kako se neka sirova vrsta rituala povezala s njegovim
vaganjem. Kad se to dogodilo? Nije znao. Kao dijete povremeno bi jednostavno stao na
vagu, znatieljno bacio pogled na svoju teinu i onda skoio s vage. Ali u jednom
trenutku tijekom razdoblja u kojem je s 89 odletio do teine koja je, koliko god to
nemogue zvualo, bila osmina tone, zapoeo je taj ritual.
Ma vraga ritual, rekao je samome sebi. Navika. To je sve, samo navika.
Ritual, uporno je proaputano iz dubine njegovog uma. Bio je agnostik i nije uao
ni u jednu jedinu crkvu od svoje devetnaeste godine, ali prepoznavao je ritual kad bi ga
vidio, i ova procedura vaganja bila je gotovo poput klanjanja. Vidi, Boe, inim to isto
svaki put, pa zato ovog bijelog odvjetnika u usponu potedi od sranog i modanog udara
koje bih po svim moguim tablicama na svijetu trebao oekivati negdje u etrdeset sedmoj
godini ivota. U ime kolesterola i zasienih masnoa, molimo te. Amen.
Ritual poinje u spavaoj sobi. Skidanje odjee. Odijevanje tamnozelenog ogrtaa
od velura. Ubacivanje prljave odjee u ko za prljavo rublje. Uredno smjetanje odijela u
ormar, ako je ovo njegovo prvo ili drugo noenje i ako na njemu nema odve vidljivih
mrlja.
Hodanje hodnikom do kupaonice. Ulaenje sa tovanjem, strahom, oklijevanjem.
Ovdje je ispovjedaonica u kojoj se ovjek treba suoiti sa svojom teinom, a zajedno s
time i sudbinom. Skidanje ogrtaa. Vjeanje ogrtaa na vjealicu pored kade. Pranjenje
mjehura. Ako je pranjenje crijeva mogue - ak i malo mogue - obavi i to. Uope nema
pojma koliko bi redovno pranjenje crijeva moglo teiti, ali princip je logian, neosporan:
odbaci to je mogue vie nepotrebnog tereta.
Heidi je promatrala ovaj ritual, i jednom ga je sarkastino pitala eli li za
roendan nojevo pero. Tako bi ga, rekla je, prije vaganja mogao gurnuti u grlo i povratiti
jednom ili dva puta. Billy joj je rekao da ne sere bez veze... a kasnije je te veeri zakljuio
kako ta ideja sadri neke privlane stvari.
Jedne srijede ujutro Halleck je po prvi puta nakon nekoliko godina odbacio svoj
ritual. U srijedu ujutro Halleck je postao heretik. Moda je postao i jo neto mranije
zato to je, poput tovatelja vraga koji namjerno izopauje vjerski obred vjeanjem
krieva naopako i izgovaranjem molitvi unatrag, i Halleck u potpunosti iskrenuo svoj
obred.
Odjenuo se, napunio depove svim sitniem koji je mogao pronai (ukljuujui
vicarski vojni noi, naravno), obuo svoje najglomaznije, najtee cipele, a onda pojeo
ogroman doruak smrknuto ignorirajui bolni mjehur. Likvidirao je dva peena jaja,
etiri komada slanine, tost i preni krumpir. Popio je sok od narane i alicu kave (tri
liice eera).
Sa svim tim jelom koje se bukalo u njemu Halleck se smrknuto stubama popeo
do kupaonice. Na trenutak je zastao i zagledao se u vagu. Promatranje vage prije nije
predstavljalo prijetnju, ali sada je bilo jo manje ugodno.
Smirio se i stao na vagu.
100.
Nema teorije! Srce mu je ubrzalo. Do vraga, ne! Neto nije u redu! Neto23

BU&CW
Prestani, proaptao je Halleck tihim, grlenim glasom. Odmaknuo se od vage kao
to bi se ovjek odmaknuo od psa koji ga namjerava ugristi. Stavio je ruku na usta i
poeo ih lagano trljati.
Billy? viknula je Heidi iz podnoja stuba.
Halleck je pogledao lijevo i ugledao vlastito blijedo lice kako ga promatra iz
ogledala. Ispod oiju su se nalazile ljubiaste vreice koje nikada prije nije tamo vidio, i
bore na njegovom elu izgledale su dublje.
Rak, ponovno je pomislio, i pomijean s tom rijeju, ponovno je uo Ciganinov
apat.
Billy? Jesi li gore?
Rak, naravno, definitivno, to je to. Nekako me prokleo. Starica je bila njegova
supruga... ili moda sestra... i prokleo me. Je li to mogue? Je li to stvarno? Zar mi rak u
ovom trenutku prodire eludac, jede me iznutra, onako kako je njegov nos...?
Mali prestravljeni zvuk pobjegao mu je iz grla. Lice ovjeka u ogledalu bilo je
bolesno prestravljeno, iscijeeno lice dugogodinjeg invalida. Halleck je u tom trenutku
gotovo povjerovao u to: da ima rak, da ga je rak preplavio.
Billyyy!
Aha, tu sam. Glas mu je bio smiren. Skoro.
Boe, viem cijelu vjenost!
Oprosti. Samo nemoj doi ovamo, Heidi, nemoj me vidjeti ovakvog ili e me do
podneva smjestiti u jebenu kliniku Mayo. Samo ostani dolje gdje ti je mjesto. Molim te.
Nee zaboraviti dogovoriti pregled kod Michaela Houstona, zar ne?
Neu, rekao je. Dogovorit u ga.
Hvala ti, dragi, odgovorila je Heidi njeno, i na svu sreu otila.
Halleck se pomokrio, a onda oprao ruke i umio se. Kad je pomislio kako je
ponovno poeo sliiti na sebe - vie-manje - siao je dolje pokuavajui zvidati.
Nikad se u ivotu nije ovoliko bojao.

24

BU&CW

POGLAVLJE EST

98 i pol

Koliko kilograma? upitao je doktor Houston. Halleck, odluan biti iskren sada
kada se suoio s ovjekom, je rekao kako je u tri tjedna izgubio nekih etrnaest
kilograma. Stvarno? zaudio se Houston.
Heidi je malo zabrinuta. Znate kakve su supruge-
U pravu je to je zabrinuta, rekao je Houston.
Michael Houston bio je fairviewski arhetip: privlaan lijenik sijede kose i tena iz
Malibua. Kad ste ga ugledali za jednim od stolova sa suncobranom koji su okruivali
vanjski bar kluba izgledao je poput mlae verzije doktora Marcusa Welbyja. Bar pored
bazena, nazivan Pojilite, bilo je mjesto na kojem su se on i Halleck sada nalazili. Houston
je nosio crvene golferske hlae s blistavim bijelim remenom. Na nogama je imao bijele
golferske cipele. Majicaje bila Lacosta, sat Rolex. Pio je pina coladu. Jedna od njegovih
standardnih ala bila je da ih naziva penis coladama. On i njegova supruga imali su
dvoje jezovito lijepe djece i ivjeli su u jednoj od veih kua na Lantern Driveu - bili su
jako blizu kluba, injenica kojom se Jenny Houston hvalila kad je bila pijana. To je znailo
kako je njihova kua kotala puno vie od sto pedeset tisua dolara. Houston je vozio
smei Mercedes. Ona je vozila Cadillac Cimarron koji je izgledao poput Rolls-Roycea s
hemoroidima. Njihova djeca ila su u privatnu kolu u Westportu. Fairviewski tra - koji
je ee bio istinit nego ne - govorio je kako su Michael i Jenny Houston dosegli modus
vivendi: on je bio opsesivni preljubnik, a ona je oko petnaest sati poinjala s ispijanjem
viskija. Uglavnom tipina fairviewska obitelj, pomislio je Halleck i odjednom osjetio
umor, kao i strah. Ili je ove ljude predobro znao ili je mislio tako, ali u svakom sluaju
stvar se svodila na isto.
Pogledao je vlastite blistave bijele cipele i pomislio: Koga zavarava? Nosi
plemensku odjeu.
elim te sutra vidjeti u mom uredu, rekao je Houston.
Imam sluaj-
Zaboravi na sluaj. Ovo je puno vanije. U meuvremenu, reci mi ovo. Je li bilo
krvarenja? Rektalnog? Iz usta?
Nije.
Je li bilo krvarenja vlasita kad si se eljao?
Nije.
A rana koje ne zacjeljuju? Ili krasta koje otpadnu i ponovno se stvore?
Ne.
Odlino, rekao je Houston. Inae, danas sam imao osamdeset etiri. to misli?
Mislim kako treba proi jo nekoliko godina prije no to doe na Masters,
25

BU&CW
rekao je Billy.
Houston se nasmijao. Doao je konobar. Houston je naruio jo jednu penis
coladu. Halleck je naruio Miller pivo. Miller Lite, gotovo je rekao konobaru - navika - a
onda je zadrao jezik za zubima. Bezalkoholno pivo trebalo mu je kao to mu je trebalo...
pa, kao to mu je trebalo rektalno krvarenje.
Michael Houston se nagnuo naprijed. Oi su mu bile ozbiljne i Halleck je ponovno
osjetio onaj strah, poput glatke eline igle, jako tanke, koja mu probija trbuh. S jadom je
shvatio kako se neto u njegovom ivotu promijenilo, i to ne na bolje. Ni u kom sluaju
ne na bolje. Sada je bio jako prestraen. Ciganska osveta.
Houstonove ozbiljne oi bile su usredotoene na Billyjeve i Billy ga je uo kako
govori: anse da ima rak su osamdeset posto, Billy. ak ne trebam rendgen da bih ti to
rekao. Jesi li napisao oporuku? Jesi li se pobrinuo za Heidi i Lindu? Kad si relativno mlad
misli kako ti se to ne moe dogoditi, ali moe. Moe.
Tihim tonom ovjeka koji prenosi znaajnu informaciju Houston je pitao: Koliko
je ljudi potrebno da sahrane crnugu iz Harlema?
Billy je odmahnuo glavom i uputio mu hinjeni osmijeh.
est, rekao je Houston. etiri da nose sanduk i dva da nose radio.
Nasmijao se, Billy Halleck takoer. U mislima je, jasno, vidio Ciganina koji ga je
ekao pred fairviewskom sudnicom. Iza Ciganina, na ploniku, u zoni zabranjenog
parkiranja, stajao je ogromni kamion s ceradom kune izrade. Cerada je bila prekrivena
neobinim prizorima oko sredinje slike - ne ba dobrog prikaza jednoroga na
koljenima, pognute glave, ispred Ciganke s vijencem od cvijea u rukama. Ciganin je
nosio zeleni kaput od kepera, s dugmadi izraenom od srebrnih kovanica. Billy je sada,
gledajui kako se Houston smije vlastitoj ali dok mu je aligator na koulji surfao na
valovima njegovog veselja, pomislio: O tom se tipu sjea puno vie no to si mislio. Mislio
si kako se sjea samo njegovog nosa, ali to uope nije istina. Do vraga, sjea se gotovo
svega.
Djeca. U kabini starog kamiona nalazila su se djeca, promatrala su ga smeim,
gotovo crnim, neopisivo dubokim oima. Mravko, rekao je starac, i unato njegovoj
uljevitoj ruci, dodir mu je bio poput milovanja ljubavnika.
Registracija iz Delawarea, iznenada je pomislio Billy. Njegov kamion imao je
registraciju iz Delawarea. I naljepnicu na braniku, neto...
Billyjeve su se ruke najeile i u jednom je trenutku pomislio kako bi mogao
vrisnuti, kao to je jednom ba ovdje uo vrisak ene koja je pomislila kako joj se dijete
utapa u bazenu.
Billy Halleck se sjetio kad je po prvi put ugledao Cigane; onog dana kad su doli u
Fairview.

Parkirali su se na jednoj strani fairviewskog parka i opor djece je izjurio na


travnjak kako bi se igrao. Ciganke su stajale ogovarajui i gledajui ih. Bile su odjevene u
jarke boje, ali ne u seljaku odjeu koju bi starija osoba mogla povezati s hollywoodskom
verzijom Cigana u tridesetima i etrdesetima. Bilo je ena u jarkim utim haljinama, ena
u kratkim hlaama, mlaih ena u Jordacheovim ili Calvin Kleinovim trapericama.
Izgledale su veselo, ivo, nekako opasno.
26

BU&CW
Mladi je iskoio iz VW kombija i poeo onglirati velikim unjevima za kuglanje.
SVI U NETO TREBAJU VJEROVATI pisalo je na mladievoj majici, I VJERUJEM KAKO U
POPITI JO JEDNO PIVO. Fairviewska djeca su uzbueno vriskajui potrala prema
njemu kao da ih privlai magnetom. Miii su se napinjali pod mladievom majicom, a
ogromno raspelo poskakivalo mu je na prsima. Fairviewske majke pokupile su neku od
djece i odvele ih. Druge majke nisu bile toliko brze. Starija gradska djeca prila su
ciganskoj djeci koja su prestala s igrom i promatrala ih kako prilaze. Gradska djeca,
govorile su njihove crne oi. Gledamo gradsku djecu posvuda kamo nas ceste odvedu.
Znamo vae oi i vae frizure; znamo kako e aparatii na vaim zubima zablistati na
suncu. Mi ne znamo gdje emo sutra biti, ali znamo gdje ete vi biti. Zar vam ta ista mjesta i
ta ista lica nisu dosadna? Mi mislimo da jesu. Mi mislimo da je to razlog iz kojeg nas
zamrzite.
Billy, Heidi i Linda Halleck bili su tamo tog dana, dva dana prije no to e Halleck
ubiti staru Ciganku manje od pola kilometra odavde. Bili su na pikniku za ruak i ekali
su poetak prvog proljetnog koncerta. Toga dana i veina ostalih je u park dola iz istog
razloga, injenica koju su Cigani nesumnjivo znali.
Linda je ustala, kao u snu otresla stranjicu svojih Levisica i krenula prema
mladiu koji je onglirao s unjevima.
Linda, ostani ovdje! rekla je Heidi otro. Ruka joj se podignula do ovratnika
veste i tamo je neto prtljala, kao to je esto inila kad je bila nervozna. Halleck je
pomislio kako nije niti svjesna toga.
Zato, mama? To je karneval... barem mislim da je.
To su Cigani, rekla je Heidi. Dri se podalje. Oni su svi lopue.
Linda je pogledala majku, a onda oca. Billy je slegnuo ramenima. Stajala je i
gledala, nesvjesna svog eznutljivog pogleda, pomislio je Billy, kao i Heidi svoje ruke na
ovratniku kojom se nervozno gore-dolje gladila po grlu.
Mladi je unjeve jednog po jednog ubacio natrag u kombi, i nasmijeena
crnokosa djevojka ija je ljepota bila gotovo nezemaljska dobacila mu je pet indijskih
palica, jednu za drugom. Mladi je sada poeo onglirati s njima, cerio se, ponekad je
jednu bacio ispod ruke i viknuo: Hej! svaki put kad bi to uinio.
Stariji mukarac u radnom kombinezonu i kariranoj koulji poeo je dijeliti letke.
Ljupka djevojka koja je uhvatila unjeve i bacila indijske palice sada je spretno iskoila iz
kombija sa stalkom u rukama. Postavila ga je i Halleck je pomislio: Sada e pokazati loe
primorske pejzae ili moda neke fotografije predsjednika Kennedyja. Ali umjesto slika, na
stalak je postavila metu. Netko joj je iz kombija dobacio praku.
Gina! viknuo je mladi koji je onglirao palicama. Zduno se nasmijeio i otkrio
kako mu nedostaje nekoliko prednjih zuba. Linda je naglo sjela. Njezin koncept muke
ljepote bio je oblikovan televizijskim programom, i mladieva ljepota bila joj je
upropatena. Heidi je prestala prtljati po ovratniku svoje veste.
Djevojka je mladiu dobacila praku. Ispustio je jednu palicu i umjesto nje poeo
onglirati prakom. Halleck se sjetio kako je pomislio: To je sigurno nemogue. Mladi je
nekoliko trenutaka onglirao s prakom, a onda ju je dobacio djevojci i nekako uspio
podignuti palicu koju je ispustio dok je ostale zadrao u zraku. Oglasio se sporadian
aplauz. Neki od domaih ljudi su se smijeili - i Billy se smijeio - ali veina je izgledala
oprezno.
Djevojka se odmaknula od mete na stalku, izvukla nekoliko metalnih kuglica iz
depa na grudima i tri puta brzo pogodila u centar -tup, tup, tup. Uskoro je bila okruena
27

BU&CW
djeacima (i nekolicinom djevojica) koji su eljeli pokuati. Poredala ih je, brzo i
uinkovito organizirala poput odgojiteljice u vrtiu koja priprema djecu za odmor u
10:15. Dva ciganska djeaka otprilike Lindinih godina iskoila su iz starog Fordovog
karavana i poela iz trave sakupljati potroeno streljivo. Bili su poput dva zrna graka,
oito jednojajani blizanci. Jedan je u lijevom uhu nosio zlatni prsten; njegov brat nosio
je isti takav u desnom. Zar ih majka tako razlikuje? pomislio je Billy.
Nitko nije nita prodavao. Prilino oprezno, prilino oito, nitko nije nita
prodavao. Nije bilo Madam Azonke i itanja tarota.
Ipak, automobil fairviewske policije ubrzo je stigao i iz njega su izala dva
policajca. Jedan je bio Hopley, ef policije, sirovo privlaan ovjek od nekih etrdeset. Dio
dogaanja je zastao, i jo je majki iskoristilo prigodu koju im je prekid pruio kako bi
uzele svoju fasciniranu djecu i udaljile ju. Neka od starijih su protestirala, i Halleck je
primijetio kako su neka od mlaih u suzama.
Hopley je poeo razgovarati o smislu ivota s Ciganinom koji je onglirao
(njegove indijske palice, proarane jarko crvenim i plavim prugama, sada su bile
ratrkane pod njegovim nogama) i starijim Ciganinom u radnom kombinezonu.
Kombinezon je neto rekao. Hopley je odmahnuo glavom. Onda je ongler neto rekao i
poeo gestikulirati. Dok je ongler govorio, pribliio se policajcu koji je doao s
Hopleyjem. Prizor je sada poeo Hallecka podsjeati na neto, i nakon nekoliko
trenutaka mu je sinulo. Bilo je to poput gledanja baseball igraa kako se prepiru sa
sucem ija bi ih pogrena prosudba mogla kotati utakmice.
Kombinezon je stavio ruku na onglerovo rame, povukao ga unatrag korak ili
dva, a to je samo pojaalo dojam - trener pokuava spasiti mladu usijanu glavu od
iskljuenja. Mladi je rekao jo neto. Hopley je ponovno odmahnuo glavom. Mladi je
poeo vikati, ali vjetar je puhao u krivom smjeru i Billy je uo samo zvukove, ne i rijei.
Mama, to se dogaa? pitala je Linda, iskreno fascinirana. Nita, duo, rekla je
Heidi. Iznenada se zaposlila pospremanjem stvari. Jeste li gotovi s jelom?
Da, hvala. Tata, to se dogaa?
Na trenutak mu je na vrhu jezika bilo: Gleda klasian prizor, Linda. Neto poput
Otmice Sabinjanki. Ovaj se zove Protjerivanje nepoeljnih. Ali Heidi ga je promatrala,
usne su joj bile stisnute, i oito je smatrala kako ovo nije trenutak za lakoumnost. Ne
puno, rekao je. Malo razilaenje u miljenjima.
Istinu govorei, ne puno je bila istina - nisu puteni psi, nije bilo razmahivanja
toljagama, nijedna Crna marica nije se zaustavila pored livade. U gotovo teatralnom inu
prkosa ongler se otrgnuo od Kombinezona, podigao svoje indijske palice i ponovno
poeo onglirati. Ipak, bijes mu je usporio reflekse i to je sada bila slaba toka. Dvije su
gotovo odmah pale na tlo. Jedna ga je pogodila u nogu i neki se djeak nasmijao.
Hopleyjev partner nestrpljivo je krenuo naprijed. Hopley, koji uope nije bio
izbaen iz takta, zadrao ga je kao to je i Kombinezon zadrao onglera. Hopley se
naslonio na brijest s palevima zataknutima za svoj iroki remen i zagledao se u nita
posebno. Rekao je neto drugom murjaku, i policajac je iz depa izvukao notes. Liznuo je
vrh palca, otvorio notes, priao najbliem automobilu, preraenom Cadillacovom
mrtvakom automobilu iz ranih ezdesetih. Poeo ga je zapisivati. Uinio je to vrlo
nadmeno. Kad je zavrio, priao je VW kombiju.
Kombinezon je priao Hopleyju i poeo brzo govoriti. Hopley je slegnuo
ramenima i pogledao u stranu. Policajac je priao starom Fordovom karavanu.
Kombinezon je ostavio Hopleyja i priao mladiu. Govorio je iskreno, mlatarao je rukama
28

BU&CW
na toplom proljetnom zraku. Billy Halleck je poeo gubiti i ono malo zanimanja za prizor.
Poinjao je ne vidjeti Cigane koji su pogrijeili i zaustavili se u Fairviewu na svom putu
od Vukojebine do Pripizdine.
ongler se naglo okrenuo i vratio u kombi, jednostavno dopustivi da preostale
indijske palice padnu na travu (kombije bio parkiran iza kamiona s naslikanom enom i
jednorogom na ceradi kune izrade). Kombinezon se sagnuo kako bi ih pokupio i dok je
to inio nervozno je neto govorio Hopleyju. Hopley je ponovno slegnuo ramenima, i
iako Billy Halleck nije bio telepat, dobro je znao kako Hopley uiva u ovome isto kao to
je dobro znao kako e Heidi i Linda za veeru jesti ostatke od ruka.
Djevojka koja je prakom gaala metu pokuala se obratiti ongleru, ali bijesno ju
je odgurnuo i uao u kombi. Nekoliko je trenutaka stajala i promatrala Kombinezona, ije
su ruke bile pune indijskih palica, a onda je i ona takoer ula u kombi. Halleck je ostale
mogao izbrisati iz svoje percepcije, ali nju je trenutno bilo nemogue ne vidjeti. Kosa joj
je bila duga i prirodno valovita, i rasputena. Padala joj je ispod ramena u dugom, gotovo
barbarskom slapu. Njezina arena bluza i skromna plisirana suknja mogli su biti iz
Searsa ili J. C. Penneysa, ali njezino je tijelo bilo egzotino poput neke rijetke make pantera, geparda, snjenog leoparda. Dok je ulazila u kombi razrez na njezinoj suknji se
na trenutak otvorio i ugledao je ljupki obris njezine butine. U tom ju je trenutku strano
poelio, i vidio se na njoj u najcrnjem satu noi. I ta se enja inila jako starom. Pogledao
je Heidi ije su usne sada bile toliko vrsto stisnute da su pobijelile. Oi su joj bile mutne
poput izlizanih kovanica. Nije vidjela njegov pogled, ali vidjela je otvaranje proreza, to
je otkrio, i savreno ga shvatila.
Murjak s notesom je stajao i gledao sve dok djevojka nije nestala. Onda je zatvorio
notes, vratio ga u dep i pridruio se Hopleyju. Ciganke su tjerale djecu natrag u karavan.
Kombinezon je, s rukama punima indijskih palica, ponovno priao Hopleyju i rekao
neto. Hopley je odrjeito odmahnuo glavom.
I to je bilo to.
Drugo policijsko vozilo fairviewske policije se pojavilo, njegove rotirke su se
lijeno okretale. Kombinezon ga je pogledao, a onda bacio pogled na fairviewski park s
njegovom skupom sigurnosno provjerenom opremom i binom. Trake ukrasnog papira
jo su uvijek veselo vijorile na nekim propupalim stablima; ostaci uskrsnog lova na blago
prole nedjelje.
Kombinezon se vratio do svog automobila koji je bio na elu kolone. Kad je njegov
motor uz grmljavinu oivio, to su uinili i svi ostali motori. Veina je bila glasna i tucava;
Halleck je uo puno neispravnih klipova i vidio puno plaviastog dima iz ispunih cijevi.
Kombinezonov karavan je krenuo, grmei i prdei. Drugi su krenuli za njim, ne obazirui
se na lokalni promet koji je prolazio uz park i kretao se prema centru.
Upalili su farove! izjavila je Linda. Sablasno, poput sahrane!
Ostala su dva kolaa, rekla je Heidi uurbano. Uzmi jednog.
Ne elim. Puna sam. Tata, jesu li oni ljudi-?
Nikada nee imati velike grudi ako ne bude jela, rekla joj je Heidi.
Odluila sam kako ne elim velike grudi, rekla je Linda i izvela jednu od svojih
otmjenih damskih predstava. Ovih dana u modi su guzice.
Linda Joan Halleck!
Ja u uzeti kola, rekao je Halleck.
Heidi ga je na trenutak pogledala, hladno. - Oh... a to e uzeti? - i onda mu ga
29

BU&CW
dobacila. Zapalila je Vantage 100. Billy je na kraju pojeo oba kolaa. Heidi je popuila
pola kutije cigareta prije kraja koncerta, i ignorirala Billyjeve nespretne pokuaje da ju
razveseli. Ali oraspoloila se na putu kui i Cigani su zaboravljeni. Barem do te noi.

Kad je otiao u Lindinu sobu kako biju poljubio za laku no, ona ga je pitala: Tata,
je li policija istjerala one ljude iz grada?
Billy se sjetio kako ju je oprezno pogledao, osjeao se istovremeno smeten i
apsurdno polaskan njezinim pitanjem. Kad je eljela znati koliko kalorija ima komad
njemakog okoladnog kolaa pitala je Heidi; Billyju je postavljala pitanja kad je eljela
znati grublju istinu, i ponekad je mislio kako to nije fer.
Sjeo je na njezin krevet i pomislio kako je jo uvijek premlada i bio je siguran
kako je bila na strani na kojoj su neupitno stajali pozitivci. Mogla bi biti povrijeena. Ta
bi se bol mogla izbjei pomou lai. Ali lai o stvarima poput one koja se onog dana
dogodila u fairviewskom parku su se po obiaju vraale kako bi proganjale roditelje Billy se vrlo jasno mogao sjetiti kako mu je otac govorio da e od masturbacije mucati.
Njegov je otac bio dobar ovjek gotovo u svakom pogledu, ali Billy mu nikad nije
oprostio tu la. Ipak, Linda mu je ve priredila teak put - razgovarali su o
homoseksualcima, oralnom seksu, spolnim bolestima i mogunosti da Bog ne postoji.
Trebao je dobiti dijete kako bi nauio koliko iskrenost moe biti naporna.
Odjednom se sjetio Ginellija. to bi Ginelli rekao njegovoj keri da je sada ovdje?
Mora nepoeljne drati izvan grada, duo. Jer radi se samo o tome - jednostavno drati
nepoeljne izvan grada.
Ali to je bilo vie istine no to je mogao podnijeti.
Da, pretpostavljam da jesu. Oni su Cigani, duo. Skitnice.
Mama je rekla da su lopue.
Puno njih su prevaranti i proriu lanu sudbinu. Kad dou u grad poput
Fairviewa policija ih zamoli da nastave dalje. Obino hine da su ljuti, ali u stvari ih nije
briga.
Bum! Mala zastavica podignula se u njegovoj glavi. La broj jedan.
Dijele plakate ili letke na kojima pie gdje e biti - obino u gotovini plate nekom
farmeru ili nekome tko posjeduje zemlju izvan grada. Nakon nekoliko dana odlaze.
Zato uope dolaze? to rade?
Pa... uvijek ima ljudi koji ele saznati svoju sudbinu. A ima i igara na sreu.
Kockanje. Obino je namjeteno.
Ili moda brzu, egzotinu evu, pomislio je Halleck. Ponovno je ugledao kako se
prorez djevojine haljine otvara u trenutku kad je ulazila u kombi. Kako bi se kretala?
Njegov je um odgovorio: Poput oceana pred oluju, eto kako.
Kupuju li ljudi od njih drogu?
Ovih dana ne treba kupovat drogu od Cigana, duo; moe ju kupiti u koli.
Moda hai, rekao je, ili opijum.
U ovaj dio Connecticuta doao je kao tinejder, i ovdje je sve od tada - u Fairviewu
i susjednom Northportu. Nije vidio Cigane gotovo dvadeset pet godina... od vremena kad
je kao klinac ivio u Sjevernoj Carolini, kad je izgubio pet dolara - deparac koji je
30

BU&CW
utedio tijekom tri mjeseca kako bi majci kupio roendanski poklon - igrajui kolo sree.
Nisu trebali dopustiti nikome ispod esnaest da igra, ali naravno ukoliko ste imali
kovanice ili papirnati novac, mogli ste igrati i uloiti novac. Neke se stvari nikad ne
mijenjaju, zakljuio je, a glavna od njih je staro pravilo kako kad novac govori, svi sluaju.
Da su ga prije dananjeg dana pitali, slegnuo bi ramenima i pretpostavio kako vie nema
putujuih ciganskih karavana. Ali naravno, lutajue vrste nikad ne izumiru. Dolazile su
bez korijena, a takve su i odlazile, ljudska praina koja je sklapala kakve je god poslove
mogla i onda naputala grad s dolarima u svojim masnim lisnicama zaraenima tijekom
radnih sati koje su prezirali. Preivjeli su. Hitler ih je pokuao istrijebiti, zajedno sa
idovima i homoseksualcima, ali oni e nadivjeti tisue Hitlera, pretpostavio je.
Mislila sam kako je park javna povrina, rekla je Linda. Tako sam uila u koli.
Pa, na neki nainje, rekao je Halleck. Javno znai u zajednikom vlasnitvu
graana. Poreznih obveznika.
Bum! La broj 2. Porez nema nikakve veze s javnim povrinama u New Englandu,
vlasnitvom nad njima ili njihovim koritenjem. Vidi Richards protiv Jerrama, New
Hampshire, ili Baker protiv Olinsa (taj potjee jo iz 1835.), ili...
Porezni obveznici, rekla je zamiljenim glasom.
Trebaju dozvolu za koritenje javnih povrina.
Dum! La broj 3. Taje ideja odbaena 1931. kad je skupina siromanih uzgajivaa
krumpira u srcu Lewistona, Maine, postavila Hooverville. Grad se poalio
Rooseveltovom vrhovnom sudu, i nije dobio ak ni preliminarno sasluanje. Zato to su
Hooveriti za smjetaj izabrali park Pettingill, a park Pettingill je javna povrina. Kao kad
doe cirkus Shrine, naglasio je.
Zato Cigani nisu dobili dozvolu, tata? Sada je zvuala pospano. Bogu hvala.
Pa, moda su zaboravili.
Kad na vrbi rodi groe, Lin. Ne u Fairviewu. Ne kad park vidi s Lantern Drivea i
kluba, ne kad je taj pogled dio onoga to si platio, zajedno s privatnim kolama koje ue
kompjutorsko programiranje na potpuno novim Appleovima i TRS-80-ticama, i relativno
ist zrak, i tiinu tijekom noi. Cirkus Shrine je u redu. Uskrnji lov na blago je jo bolji. Ali
Cigani? Evo ti tvoj eir, emu urba. Prepoznajemo smee kad ga vidimo. Ali ga ne
dodirujemo,
Isuse, ne! Imamo spremaice i istaice koje voe brigu o uklanjanju smea iz naih
domova. Kad se smee pojavi u gradskom parku imamo Hopleyja.
Ali te istine nisu za djevojku u osnovnoj koli, pomislio je Halleck. Te e istine
nauiti u srednjoj koli i fakultetu. Moda e ih saznati od prijateljica iz sestrinstva, ili
moda jednostavno dou, poput kratkovalne emisije iz dalekog svemira. Nisu naa vrsta,
duo. Dri se podalje.
Laku no, tata.
Laku no, Lin.
Ponovno ju je poljubio i otiao.

Kia, noena iznenadnim snanim naletom vjetra, zakucala je na prozor njegove


radne sobe, i Halleck se trgnuo kao iz sna. Nisu naa vrsta, duo, ponovno je pomislio i
31

BU&CW
nasmijao se u tiini. Zvuk ga je prestraio, jer su se samo luaci smijali u praznoj sobi.
Luaci su to inili cijelo vrijeme; to ih je inilo luacima.
Nisu naa vrsta.
Ako i nikad nije vjerovao u to, sada je.
Sada kada je bio mravko.

Halleck je gledao kako Houstonova sestra vadi jednu, dvije, tri epruvete krvi iz
njegove lijeve ruke i stavlja ih u nosa poput onih kartonskih za jaja. Houston mu je
ranije dao tri testne trake za stolicu i rekao mu da ih poalje potom. Halleck ih je
smrknuto spremio u dep i onda se naguzio za proktoloki pregled, bio je prestravljen
njegovim ponienjem, kao i uvijek, vie nego nelagodom. Onog osjeaja prodiranja.
Ispunjenosti.
Opusti se, rekao je Houston i navukao tanku gumenu rukavicu. Sve dok na
ramenima moe osjetiti obje moje ruke u redu si.
Veselo se nasmijao.
Halleck je zatvorio oi.
Houston ga je naruio dva dana kasnije - pobrinuo se, rekao je, da testovi njegove
krvi budu prioritet. Halleck je sjedio u njegovoj na brlog nalik sobi (slike klipera na
zidovima, udobni koni naslonjai, debeli sivi sag) u kojoj je Houston odravao svoje
konzultacije. Srce mu je luaki lupalo, i osjeao je grake hladnog znoja na elu. Neu
plakati pred ovjekom koji pria viceve o crnugama, rekao je samome sebi sa snanom
odlunou. Ako u trebati zaplakati, odvest u se izvan grada, parkirati automobil i
isplakati se.
Sve izgleda dobro, rekao je Houston blago.
Halleck je zatreptao. Strah se do sada toliko duboko ukorijenio da je bio siguran
kako je krivo uo Houstona. Molim?
Sve izgleda dobro, ponovio je Houston. Moemo napraviti jo testova ako eli,
Billy, ali u ovom trenutku ne vidim smisao. Kad smo ve kod toga, tvoja krv izgleda bolje
nego to je izgledala na tvoja dva posljednja pregleda. Kolesterol je snien, kao i
trigliceridi. Izgubio si malo vie kilograma - kad te sestra jutros vagala imao si devedeset
osam i pol - ali to da kaem? Jo si uvijek nekih petnaestak kilograma iznad svoje
optimalne teine, i ne elim da to zaboravi, ali... Nacerio se. Zaista bih elio saznati
tvoju tajnu.
Nema tajne, rekao je Halleck. Osjeao je i zbunjenost i ogromno olakanje osjeao se onako kako se nekoliko puta osjeao na fakultetu kad je proao ispite za koje
se nije pripremio.
Priekat emo s presudom dok ne dobijemo rezultate tvojih Hayman-Reichling
testova.
ega, molim?
32

BU&CW
Kartica za sranje, rekao je Houston i onda se veselo nasmijao. Tamo bi se neto
moglo pokazati, ali stvarno, Billy, laboratorij je na tvojoj krvi obavio dvadeset tri razliita
testa, i svi izgledaju dobro. To je ohrabrujue.
Halleck je ispustio dugi, bojaljivi uzdah. Bojao sam se, rekao je.
Ljudi koji se ne boje umiru mladi, odgovorio je Houston. Otvorio je ladicu stola i
izvadio boicu s malom liicom koja je visjela s epa na tankom laniu. Drka liice,
Halleck je vidio, imala je oblik Kipa slobode. Podiza raspoloenja?
Halleck je odmahnuo glavom. Ipak, bilo mu je savreno dobro sjediti ruku
prekrienih na trbuhu - njegovom smanjenom trbuhu - i gledati kako je fairviewski
najuspjeniji obiteljski lijenik umrknuo kokain najprije u jednu nosnicu, a zatim i u
drugu. Vratio je boicu u stol i izvadio drugu boicu i paketi vatiranih tapia. Gurnuo je
tapi u boicu i onda ga ugurao u nos.
Destilirana voda, rekao je. Trebam zatititi sinuse. I namignuo je Hallecku.
Sigurno je lijeio djecu od upale plua dok mu je glava bila puna tog sranja,
pomislio je Halleck, ali pomisao nije imala stvarnu silinu. Sada si nije mogao pomoi i
barem malo ne voljeti Houstona, jer Houston mu je dao dobre vijesti. Sada je samo elio
sjediti s rukama prekrienima na smanjenom trbuhu i istraivati dubine svog bojaljivog
olakanja, iskuati ga poput novog bicikla, ili novog automobila. Palo mu je na pamet
kako e se, kad bude izlazio iz Houstonove ordinacije, najvjerojatnije osjeati kao
ponovno roen. Reiser koji snima prizor mogao bi za glazbu staviti Tako je govorio
Zaratustra. Ova pomisao nagnala je Hallecka da se naceri, a onda glasno nasmije.
Reci mi to je smijeno, rekao je Houston. Na ovom tunom svijetu trebamo sav
dostupan smijeh, Billy, kompa. Glasno je mrknuo i onda podmazao nosnice novim
tapiem.
Nita, rekao je Halleck. Samo... bojao sam se, zna. Ve sam se pomirio s velikim
R. Pokuavao sam.
Pa, moda e i morati, rekao je Houston, ali ne ove godine. Ne trebam vidjeti
laboratorijske rezultate Hayman-Reichling kartica kako bih ti to rekao. Rak je
prepoznatljiv. Barem u sluaju kad je pojeo petnaestak kilograma.
Ali jeo sam puno kao i uvijek. Rekao sam Heidi da sam vie vjebao, i jesam,
malo, ali ona je rekla kako petnaestak kilograma ne moe izgubiti samo intenzivnijim
vjebanjem. Rekla je kako bih samo otvrdnuo salo.
To uope nije istina. Najnoviji testovi pokazali su kako je vjebanje vanije od
dijete. Ali za tipa koji je - koji je bio - pregojazan poput tebe, ima pravo. Uzmi debeljka
koji radikalno povea intenzitet svog vjebanja, i tip za nagradu obino dobije problem jednu lijepu trombozu drugog stupnja. Nedovoljnu da te ubije, ali dovoljnu da se pobrine
kako vie nikada nee odigrati osamnaest rupa ili se voziti na ogromnom toboganu smrti
u Seven Flags Over Georgia.
Billy je pomislio kako je kokain Houstonu razvezao jezik.
Ti to ne razumije, rekao je. Ja to takoer ne razumijem. Ali u ovom poslu vidim
puno stvari koje ne razumijem. Moj prijatelj koji je neurokirurg u gradu prije tri godine
me nazvao da pogledam neke neobine rendgenske snimke glave. Student s fakulteta
George Washington doao je kod njega jer je imao nevjerojatno snane glavobolje. Mojim
su kolegama zvuale poput tipinih migrena - mladi je savreno odgovarao profilu ljudi
sklonih migrenama - ali s takvim se stvarima ne eli zajebavati jer su takve glavobolje
simptomatine tumorima mozga ak i ako pacijent nema fantomske olfaktorne reference
- smrdi kao govno, ili trulo voe, ili stare kokice, ili neto. I moj kompa ga je poslao na
33

BU&CW
rendgen, EEG, a poslao ga je i u bolnicu na aksijalnu tomografiju mozga. Zna to su
otkrili?
Halleck je odmahnuo glavom.
Otkrili su kako mladi, koji je bio trei najbolji u svojoj srednjoj koli i koji je na
Georgeu Washingtonu bio na dekanovom spisku u svakom semestru, gotovo uope nema
mozga. Pronali su samo jednu nakupinu tkiva mozga u sreditu njegove lubanje - na
rendgenskim snimkama koje mi je kolega pokazao to je za cijeli svijet izgledalo poput
strgnute zavjese od makramea - i to je bilo sve. Ta strgnuta zavjesa najvjerojatnije je
upravljala svim njegovim nesvjesnim funkcijama, od disanja, kucanja srca do orgazma.
Samo taj jedan komad tkiva mozga. Ostatak mladieve glave bio je ispunjen samo
cerebrospinalnom tekuinom. Na neki nain koji ne razumijemo, taje tekuina obavljala
njegovo razmiljanje. U svakom sluaju, jo je uvijek izvrstan na fakultetu, jo uvijek ima
migrene, i jo uvijek odgovara profilu. Ako u dvadesetima ili tridesetima ne dobije srani
udar koji e ga ubiti, sredit e ga u etrdesetima.
Houston je otvorio ladicu, izvadio kokain i uzeo malo. Ponudio je i Hallecka.
Halleck je odmahnuo glavom.
Onda je, nastavio je Houston, prije pet godina u ordinaciju dola starica koju su
jako boljele desni. U meuvremenu je umrla. Ako spomenem ime stare kuke, prepoznao
bi ga. Pogledao sam i Isuse Boe, nisam mogao vjerovati. Svoje posljednje zube izgubila
je prije vie od deset godina - hou rei, ta baba se pribliavala devedesetoj - i izrastala
joj je gomila novih zuba... ukupno pet. nije ni udo to su ju boljele desni, Billy! Izrastali
su joj trei zubi. Dobivala je zube u osamdeset osmoj.
to si uinio? pitao je Halleck. Sve je ovo sluao samo s jako malim dijelom
mozga - prelijevalo se preko njega, umirujue, poput bijelog zvuka, poput glazbe koja se
iri trgovakim centrom. Veina njegovog uma jo se uvijek bavila olakanjem Houstonov kokain sigurno je slaba droga u usporedbi s olakanjem koje je osjeao.
Halleck je nakratko pomislio na starog Ciganina trulog nosa, ali prizor je izgubio svoju
mranu, izopaenu mo.
to sam uinio? pitao je Houston. Isuse, to sam mogao uiniti? Napisao sam joj
recept za lijek koji nije nita vie od malo jaeg premaza koji stavlja djeci na desni kad
im niknu zubi. Prije no to je umrla dobila je jo tri zuba - dva kutnjaka i onjak.
Takoer sam vidio i druge stvari, puno njih. Svaki lijenik vidi udna sranja koja
ne moe objasniti. Ali dosta Ripleyjevog Vjerovali ili ne. injenica je, ne razumijemo
vraki puno o ljudskom metabolizmu. Postoje tipovi poput Duncana Hopleyja... Zna
Dunca?
Halleck je kimnuo. Fairviewski ef policije, istjeriva Cigana, koji je izgledao poput
seoskog Clinta Eastwooda.
Svaki obrok jede kao da mu je posljednji, rekao je Houston. ovjee, nikad
nisam vidio toliki medvjei zalogaj. Ali njegova teina se dri oko sedamdeset sedam, i
zato to je visok metar osamdeset, to je idealno. Ima ubrzani metabolizam; troi kalorije
dvostrukom brzinom u odnosu na, recimo, Yarda Stevensa. Halleck je kimnuo. Yard
Stevens bio je vlasnik i radnik u Glavu gore, jedinog fairviewskog frizerskog salona. Imao
je moda sto trideset pet kilograma. Pogledali ste ga i zapitali seje li mu ena vezala
cipele.
Yard je visok otprilike kao i Duncan Hopley, rekao je Houston, ali kad sam ga
vidio kako rua, samo je eprkao po hrani. Moda jede potajice. Mogue. Ali
pretpostavljam kako nije tako. Ima gladno lice, zna to hou rei?
34

BU&CW
Billy se lagano nasmijeio i kimnuo. Znao je. Yard Stevens izgledao je, po rijeima
njegove majke, kao da mu hrana nije inila nita dobro.
A takoer u ti rei jo neto - iako pretpostavljam kako je to kolska pria.
Obojica tih mukaraca pue. Yard Stevens popui kutiju Marlboro Lightsa dnevno, to
znai kako najvjerojatnije pui kutiju i pol, moda dvije. Duncan tvrdi kako dnevno
popui dvije kutije Camela, a to bi moglo znaiti kako popui tri, tri i pol. Hou rei, jesi li
ikada vidio Duncana Hopleyja bez cigarete u ustima ili u ruci?
Billy se zamislio i odmahnuo glavom. U meuvremenu, Houston je uzeo jo jednu
porciju kokaina. Stvarno, sad je dosta, rekao je i autoritativno zalupio ladicu.
U svakom sluaju, Yard pui kutiju i pol cigareta s malim sadrajem nikotina, a
Duncan svakodnevno pui tri kutije zacrnjivaa plua - moda i vie. Ali onaj koji uistinu
poziva rak plua da doe i izjede ga je Yard Stevens. Zato? Jer je njegov metabolizam u
kurcu, a metabolizam je na neki nain povezan s rakom.
Ima lijenika koji tvrde kako emo moi izlijeiti rak kad razbijemo genetski
kod. Moda neke vrste raka. Ali nee biti u potpunosti izlijeiv sve dok ne shvatimo
metabolizam. to nas vraa do Billyja Hallecka, Nevjerojatnog ovjeka koji se smanjuje.
Ili bi moda ovjek koji na nevjerojatan nain gubi kilograme bilo bolje. Ne ovjek koji
dobiva kilograme; nego ovjek koji gubi kilograme. Houston se nasmijao na neobian i
prilino glupav piskutavi nain, i Billy je pomislio: Ako je to ono to kokain radi ovjeku, ja
u ostati na kolaima.
Ne zna zato gubim kilograme.
Ne. Houston je izgledao zadovoljan tom injenicom. Ali moja je pretpostavka
kako ti ustvari gubi kilograme snagom volje. To je mogue, zna. esto se susreemo s
time. Doe netko tko stvarno eli skinuti kilograme. Obino su prestraeni - srani
problemi, nesvjestica tijekom tenisa, badmintona, odbojke, neeg slinog. I onda im
propiem lijepu, umirujui dijetu koja bi im trebala omoguiti gubitak od jednog do dva i
pol kilograma tjedno tijekom nekoliko mjeseci. Na taj nain bez ikakvih problema i muke
moe izgubiti od sedam do osamnaest kilograma. Odlino. Samo to veina ljudi izgubi
puno vie od toga. Pridravaju se dijete, ali izgube puno vie teine nego to moe
rezultirati pridravanjem propisane dijete. Kao da se nekakav mentalni uvar koji je
godinama vrsto spavao probudio i poeo svoj rad kao da se radi o ekvivalentu poara.
Sam metabolizam se ubrzava... jer mu je uvar rekao neka evakuira nekoliko kilograma
prije no to cijela kua izgori.
U redu, rekao je Halleck. elio je biti uvjeren. Uzeo je slobodan dan na poslu, i
odjednom je najvie od svega elio otii kui i rei Heidi da je dobro, odnijeti je na kat i
voditi ljubav s njom dok poslijepodnevno sunce prolazi kroz rolete njihove spavae sobe.
Popuit u to.
Houston je ustao kako bi ga ispratio: Halleck je s prikrivenim podsmijehom
primijetio kako pod Houstonovim nosom imao ostataka bijelog praha.
Ako nastavi gubiti kilograme obavit emo sve metabolike testove, rekao je
Houston. Moda sam ti sugerirao kako takvi testovi nisu jako dobri, ali ponekad nam
mogu puno pokazati. U svakom sluaju, sumnjam kako e to trebati obavljati. Moja je
pretpostavka kako tvoj gubitak teine poinje jenjavati - dva i pol kilograma ovaj tjedan,
kilogram i pol idui, pola kilograma tjedan nakon toga. Onda e stati na vagu i vidjeti
kako si dobio kilogram ili dva.
Puno si mi pomogao, rekao je Halleck i snano stisnuo Houstonovu ruku.
Houston se zadovoljno nasmijao, iako nije uinio nita vie osim to je Hallecku
35

BU&CW
dao negacije - ne, nije znao to nije u redu s Halleckom, ali ne, to nije rak. Zato smo
ovdje, Billy, kompa. Billy, kompa, je otiao kui supruzi.

Rekao je da si dobro!
Halleck je kimnuo.
Omotala je ruke oko njega i snano ga zagrlila. Mogao je osjetiti uzbuujue
obline njezinih grudi na svojim prsima.
eli ii gore?
Pogledala ga je, oi su joj veselo blistale. ovjee, pa ti jesi dobro, zar ne?
Moe se kladiti u to.
Otili su gore i imali velianstven seks. Jedan od posljednjih puta.
Nakon toga, Halleck je zaspao. I sanjao.

36

BU&CW

POGLAVLJE SEDAM

San o ptici

Ciganin se pretvorio u ogromnu pticu. Strvinara trulog kljuna. Kruio je iznad


Fairviewa i na tlo bacao pjeskovitu, pepeljastu prainu nalik na au iz dimnjaka koja je,
inilo se, dolazila iz njegovog sumranog perja na krilima... iz njegovih pazuha?
Mravko. Zakretao je Ciganin-strvinar prolazei iznad parka, iznad Village Puba,
Waldenbooksa na uglu Mainove i Devona, iznad solidnog fairviewskog talijanskog
restorana Esta-Esta, iznad postaje Amoco, moderne ostakljene fairviewske knjinice i
naposljetku iznad slanih movara i van prema zaljevu.
Mravko, samo jedna rije, ali bila je to dovoljna kletva, vidio je Halleck, jer su svi
stanovnici ovog otmjenog malog predgraa, svi stanovnici ovog lijepog, malog gradia u
New Englandu smjetenog u srcu zemlje Johna Cheevera, svi stanovnici Fairviewa
skapavali od gladi.
Sve je bre i bre hodao Main Streetom, oito nevidljiv - logika snova je, nakon
svega, samo ono to san zahtijeva - i prestravljen rezultatima Ciganinove kletve. Fairview
je postao grad ispunjen preivjelima iz koncentracijskog logora. Glavate bebe istroenih
tijela vritale su iz skupih kolica. Dvije su ene u skupim dizajnerskim haljinama teturajui
i bauljajui izale iz Vinje na vrhu, fairviewske verzije starinske slastiarnice. Lica su im
bila ispijena i ogromne bore proarale su im poput pergamenta blistavu kou ela;
naramenice njihovih haljina skliznule su s koatih kljunih kostiju i ramena u sablasnoj
parodiji zavodljivosti.
Pojavio se Michael Houston, teturao je na svojim kokoje tankim nogama, njegovo
odijelo sa Savile Rowa lepralo je na nevjerojatno mravom tijelu, drao je boicu s
kokainom u jednoj koatoj ruci. Podiza raspoloenja? vrisnuo je na Hallecka - bio je to
glas takora uhvaenog u klopku koji isputa posljednje cijuke svog bijednog ivota.
"Podiza raspoloenja? Pomae ubrzanju metabolizma, Billy, kompa! Podiza
raspoloenja? Podiza- Halleck je s rastuom stravom shvatio kako ruka koja dri boicu
uope nije ruka, nego samo zveckave kosti. ovjek je bio hodajui, priajui kostur.
Okrenuo se kako bi pobjegao, ali kako to biva u nonim morama, inilo se da ne
moe ubrzati. Iako je bio na ploniku Main Streeta, imao je osjeaj kako tri kroz gusto,
ljepljivo blato. Za koji trenutak kostur koji je bio Michael Houston e posegnuti i on - ono e mu dodirnuti rame. Ili e ga ta koata ruka moda zgrabiti za grlo.
Podiza raspoloenja, podiza raspoloenja, podiza raspoloenja! vritao je
Houstonov piskutavi, takorski glas. Glas se sve vie i vie pribliavao; Halleck je znao kako
e mu prikaza, ako okrene glavu, biti blizu, jako blizu - iskriave su oi blistale iz koatih
duplji, vilica je krkala i zveckala.
Ugledao je Yarda Stevensa kako tetura iz Glavu gore, njegova smea frizerska
pregaa leprala mu je na prsima i trbuhu koji sada nisu postojali. Yardje vritao
zastraujuim glasom vrane i kad se okrenuo prema Hallecku, vidio je kako to uope nije
37

BU&CW
Yard nego Ronald Reagan. Gdje je ostatak mene? vritao je. Gdje je ostatak mene? GDJE
JE OSTATAK MENE?
Mravko, aptao je sada Michael Houston u Halleckovo uho, i dogodilo se ono ega
se Halleck bojao: ti koati prsti su ga dodirnuli, grebli su i navlaili njegov rukav, i Halleck
je pomislio kako e poludjeti od tog dodira. Mraviji, toliko mraviji, jako sladak, jako
mrav, bila je to njegova supruga, Billy, prijatelju, njegova supruga, i u nevolji si, oh
ovjee, u jako, jako gadnoj nevolji...

38

BU&CW

POGLAVLJE OSAM

Billyjeve hlae

Billy se naglo probudio, zadihan, rukom je prekrivao usta. Heidi je mirno spavala
pored njega, dobro pokrivena poplunom.
Halleck je jednim brzim, prestraenim pogledom preao po spavaoj sobi i
uvjerio se kako Michael Houston - ili njegova koata verzija - nisu u njoj. Bila je to samo
njegova spavaa soba iji je svaki kut poznavao. Nona mora poela je blijediti... ali jo je
uvijek ostalo dovoljno pa se priljubio uz Heidi. Nije ju dirao - imala je lak san - ali uao je
u zonu njezine topline i ukrao dio njezinog popluna.
Samo san.
Mravko, nemilosrdno je odgovorio glas u njegovoj glavi.
Sanje ponovno doao. Nakon nekog vremena.

Nakon none more uslijedilo je jutro, vaga u kupaonici pokazala je 97,5 i Halleck
je osjetio nadu. Samo kilogram. Houston je bio u pravu, sa ili bez kokaina. Zvidei je
siao u prizemlje i pojeo tri prena jaja i est hrenovki.
Tijekom vonje do eljeznike postaje nona mu se mora na neki maglovit nain
vratila, vie kao osjeaj deja vua nego pravo sjeanje. Pogledao je kroz prozor dok je
prolazio pored Glavu gore (pored kojeg su se nalazili Frankovo ukusno meso i Igrake su
veselje) i samo je na trenutak oekivao kako e vidjeti nekolicinu teturavih, bauljavih
kostura, kao da se ugodni, vedri Fairview nekako promijenio u Biafru. Ali ljudi na
ulicama su izgledali dobro; bolje nego dobro. Yard Stevens, tjelesno ogroman kao i
uvijek, mu je mahnuo. Halleck je uzvratio pozdrav i pomislio: Tvoj metabolizam te
upozorava da prestane puiti, Yarde. Lagano se nasmijeio na pomisao, i u vrijeme kad
se njegov vlak zaustavio na Grand Centralu zaboravio je i posljednje djelie sna.
Poto mu je um zanemario gubitak kilograma, Halleck se nije ni vagao ni previe
razmiljao o tome idua etiri dana... a onda mu se zamalo dogodila neugodnost, u
sudnici, pred sucem Hilmerom Boyntonom, koji je imao smisla za alu koliko i kornjaa.
Bilo je to glupo; stvar o kojoj imate none more dok idete u kolu.
Halleck je ustao kako bi uputio prigovor i hlae su mu poele padati.
Napola je ustao, osjetio kako nezaustavljivo padaju niz njegov struk i guzove,
sakupljaju se oko koljena i jako je brzo sjeo. U jednom od onih trenutaka potpune
39

BU&CW
objektivnosti - trenutaka koji vam dou nepozvani i koje poelite to prije zaboraviti Halleck je shvatio kako je njegov pokret sigurno izgledao poput nekakvog bizarnog
skoka. William Halleck, odvjetnik, skakue poput Zekoslava Mrkve. Osjetio je kako mu se
lice crveni.
Je li to prigovor, gospodine Halleck, ili napad plinova?
Publika - na svu sreu malobrojna - je zahihotala.
Nita, asni sude, promrmljao je Halleck. Ja... predomislio sam se.
Boynton je uzdahnuo. Sluaj je nastavljen, Halleck je sjedio znojei se i pitajui se
kako e ustati.
Sudac je deset minuta kasnije najavio stanku. Halleck je sjedio za stolom obrane i
pretvarao se kako lista gomilu papira. Kad je uo da se sudnica gotovo ispraznila ustao
je, s rukama uguranima u depove sakoa u gesti koja je, nadao se, izgledala normalno. U
stvari je kroz depove pridravao hlae.
Skinuo je sako u privatnosti kabine u mukom toaletu, pogledao hlae i onda
skinuo remen. Njegove hlae, jo uvijek zakopane, kliznule su mu do glenjeva;
kovanice su potmulo zazveckale kad su udarile o ploice. Sjeo je na koljku, uhvatio
remen poput svitka i pogledao ga. Na njemu je mogao proitati priu koja je bila vie
nego uznemirujua. Taj je remen bio Lindin poklon za Dan oeva prije dvije godine.
Podigao je remen, proitao ga i osjetio kako mu je srce zastraujue ubrzalo.
Niquesov remenje najdublji utor imao odmah iza prve rupe. Njegova je ki kupila
premali remen i Halleck se sjeao kako je tada pomislio - potiteno - kako se
najvjerojatnije radi o njezinom optimizmu koji joj moe oprostiti. Ipak, due je vrijeme
bio prilino ugodan. Tek kad je prestao puiti bilo mu je malo tee zakopati remen, ak i
na prvoj rupi.
Nakon to je prestao puiti... ali prije no to je pregazio Ciganku.
Sada je na remenu bilo jo utora: iza druge rupe... i etvrte... i pete... i naposljetku
este i posljednje.
Halleck je s rastuom stravom vidio kako je svaki novi utor plii od prethodnih.
Njegov je remen priao istinitiju, krau priu od one Michaela Houstona. Gubitak
kilograma jo se uvijek odvijao, i nije usporavao; ubrzavao je. Stigao je do posljednje
rupe Niquesovog remena za kojeg je prije dva mjeseca tiho pomislio kako e ga morati
umiroviti kao premalenog. Sada je trebao sedmu rupu koju nije imao.
Pogledao je na sat i vidio kako se uskoro treba vratiti. Ali neke su stvari vanije od
toga hoe ili ne sudac Boynton odluiti potvrditi oporuku.
Halleck je osluhnuo. Muki toalet je bio tih. Jednom je rukom podigao hlae i
izaao iz kabine. Pustio je da mu hlae ponovno padnu i pogledao se u ogledalu iznad
niza umivaonika. Podigao je krajeve koulje kako bi bolje pogledao trbuh koji je sve do
nedavno bio njegov jad.
Iz grla mu je pobjegao tihi pisak. To je bilo sve, ali bilo je dovoljno. Selektivna
percepcija nije mogla opstati; u trenu se razbila. Vidio je kako je umjereni trbuh
zamijenio njegovu trbuinu. Iako su mu hlae bile sputene i koulja podignuta iznad
raskopanog sakoa, injenice su bile dovoljno jasne unato aavoj pozi. Stvarne
injenice su, kao i uvijek, bile podlone kompromisu - to ste brzo saznali u odvjetnikom
poslu - ali metafora koja je dola bila je vie nego uvjerljiva; bila je nepobitna. Izgledao je
poput klinca odjevenog u oevu odjeu. Halleck je razodjeven stajao pred nizom
umivaonika i histerino pomislio: Tko ima flomaster? Moram nacrtati lane brkove!
40

BU&CW
Promukli, ogoreni smijeh zauo se iz njegovog grla dok je promatrao svoje
sputene hlae i crne najlonske arape koje su se uzdizale do tri etvrtine njegovih
dlakavih listova. U tom je trenutku iznenada, jednostavno, vjerovao... u sve. Ciganin ga je
prokleo, da, ali to nije bio rak; rak bi bio preblag i prebrz. Bilo je to neto drugo, i to je
tek poelo.
Kondukterov je glas viknuo u njegovoj glavi: Idua postaja Anoreksina Nervoza!
Svi van za Anoreksinu Nervozu!
Zvukovi su mu poeli izlaziti iz grla, smijeh koji je zvuao poput vriska, ili moda
vriskovi koji su zvuali poput smijeha, ali je li to uope bilo bitno?
Kome mogu rei? Mogu li rei Heidi? Pomislit e da nisam normalan.
Ali Halleck se nikad u ivotu nije osjeao normalnije.
Vanjska vrata mukog toaleta su se uz tresak otvorila.
Halleck se hitro vratio u kabinu i prestraeno ju zakljuao.
Billy? John Parker, njegov asistent.
Ovdje sam.
Boynton se uskoro vraa. Dobro si?
Odlino, rekao je. Oi su mu bile zatvorene.
Ima plinove? Mui te trbuh?
Aha, trbuh, zasigurno.
Samo se trebam isprazniti. Stiem za minutu ili dvije.
U redu.
Parker je otiao. Halleckov se um usredotoio na njegov remen. Nije se mogao
vratiti u sudnicu suca Boyntona drei hlae kroz depove sakoa. Kojeg vraga da uini?
Odjednom se sjetio svog vicarskog vojnog noia, kojeg je uvijek vadio iz depa
prije nego to se vagao. U starim danima, prije nego to su Cigani doli u Fairview.
Govnari, nitko vas nije zvao da doete - zato jednostavno niste mogli otii u
Westport ili Stratford?
Izvadio je no i na brzinu probuio sedmu rupu u remenu. Bila je neuredna i
runa, ali je funkcionirala. Halleck je zakopao remen, odjenuo sako i izaao iz kabine. Po
prvi je puta bio svjestan koliko su hlae leprale oko njegovih nogu - njegovih mravih
nogu. Jesu li to i ostali primijetili? pomislio je s novom i bolnom nelagodom. Jesu li
primijetili koliko mi odjea loe pristaje? Vidjeli su i pretvarali se kako ne vide? Priali...
Umio se i izaao iz mukog toaleta.
Kad se vratio u sudnicu Boynton je upravo ulazio uz utanje crne halje.
Prijekorno je pogledao Billyja koji je mlohavo mahnuo u znak isprike. Boyntonovo je lice
ostalo kameno; isprika definitivno nije prihvaena. Suenje se nastavilo. Billy je nekako
izdrao dan.

Te je veeri, kad su Heidi i Linda zaspale, stao na vagu, pogledao dolje i nije
vjerovao vlastitim oima. Gledao je dugo, dugo vremena.
88,5.
41

BU&CW

POGLAVLJE DEVET

85

Idueg je dana izaao i kupio odjeu; kupovao ju je grozniavo, kao da e nova


odjea, odjea koja mu je dobro pristajala, sve rijeiti. Takoer je kupio novi, manji
Niquesov remen. Postao je svjestan kako su mu ljudi prestali dijeliti komplimente zbog
gubitka kilograma; kad je to poelo? Nije znao.
Odjenuo je novu odjeu. Otiao je na posao i vratio se kui. Popio je previe, pojeo
drugu porciju koju nije elio i koja mu je teko sjela na eludac. Proao je tjedan i nova
odjea vie nije izgledala kao da mu pristaje i nije bila uredna; poela je visjeti na njemu.
Priao je kupaonskoj vagi, srce mu je lupalo toliko brzo da su ga boljele oi i glava.
Kasnije e otkriti kako se toliko snano ugrizao za donju usnu da je prokrvarila. Vaga je u
njegovom umu dobila djeji pojam strave - vaga je postala udovite njegovog ivota.
Stajao je ispred nje moda i tri minute, snano grizao donju usnu, nesvjestan boli i
slankastog okusa krvi u ustima. Bila je veer. U prizemlju, Linda je na televizoru gledala
Troje su drutvo, a Heidi je na Commodoreu u Halleckovoj radnoj sobi upisivala tjedne
kuanske trokove.
Stao je na vagu s nekom vrstom skoka.
85.
Osjetio je kako mu se eludac gri u malu loptu i u jednom oajnikom trenutku
inilo mu se kako nee uspjeti sprijeiti povraanje. Smrknuto se trudio zadrati veeru trebao je okrjepu, te tople zdrave kalorije.
Munina je naposljetku prola. Pogledao je brojanik, sjetivi se to je Heidi rekla
- Ne pokazuje premalo, pokazuje previe. Sjetio se kako je Michael Houston rekao kako je
na 98,5 jo uvijek 13,5 kilograma iznad svoje optimalne teine. Sada ne, Mikey, pomislio
je umorno. Sada sam... sada sam mraviji.
Siao je s vage svjestan kako sada osjea stanovito olakanje - olakanje kakvo je
mogao osjetiti zatvorenik koji eka smrtnu kaznu kad je dvije minute do dvanaest
ugledao upravitelja zatvora i sveenika, znajui kako je doao kraj, kako nee biti
guvernerovog poziva. Naravno, trebalo je obaviti odreene formalnosti, da, ali to je bilo
sve. Bilo je stvarno. Kad bi o tome razgovarao s ljudima pomislili bi ili da se ali ili je
poludio - nitko vie nije vjerovao u ciganske kletve, ili moda nikad nije - one su sigurno
bile declasse u svijetu koji je gledao kako stotine marinaca iz Libanona kui dolaze u
mrtvakim sanducima, u svijetu koji je gledao kako pet IRA-inih zatvorenika trajka
glau, meu svim ostalim sumnjivim udima - ali bila je to istina, bez obzira na sve. Ubio
je suprugu starog Ciganina s trulim nosom, i njegov povremeni golf partner, dobri stari
lata sudac Cary Rossington, ga je pustio bez da mu je dao ak i packu, pa je stari
Ciganin odluio provesti vlastitu vrstu pravde na debelom odvjetniku iz Fairviewa ija je
supruga izabrala pogrean dan da mu ga po prvi i jedini put izdrka tijekom vonje u
automobilu. Vrsta pravde kakvu bi njegov povremeni prijatelj Ginelli mogao cijeniti.
42

BU&CW
Halleck je ugasio svjetlo u kupaonici i siao dolje razmiljajui o osuenicima na
smrt kako hodaju tom posljednjom miljom. Nema poveza za oi, kompa... ali tko ima
cigaretu? eznutljivo se nasmijeio.
Heidi je sjedila za njegovim stolom, rauni su joj bili s lijeve strane, blistavi ekran
ispred nje, ekovna knjiica Marine Midlands podboena tipkovnicom poput notne
knjige. Prilino uobiajen prizor barem jedne veeri tijekom prvog tjedna novog
mjeseca.
Ali nije ispisivala ekove ili zbrajala. Samo je sjedila tamo, s cigaretom u ruci i kad
se okrenula prema njemu Billy je u njezinim oima vidio toliku alost da je gotovo
zateturao.
Ponovno je pomislio na selektivnu percepciju, smijeno je kako va um ne vidi
ono to ne eli vidjeti... onako kako sve vie i vie zateete remen kako bi drao vae
prevelike hlae na vaem sve uem struku, ili smee krugove ispod oiju vae supruge...
ili oajniko pitanje u tim oima.
Aha, jo uvijek gubim kilograme, rekao je.
Oh, Billy, rekla je i ispustila dugi, drhtavi uzdah. Ali izgledala je malo bolje, i
Halleck je pretpostavio kako joj je drago to je to izgovoreno. Nije se usudila to
spominjati, kao to se nitko u uredu nije usudio rei: Odjea ti poinje izgledati kao da si
ju kupio od vercera na placu, Billy, prijatelju... Reci, nisi bolestan ili tako neto, zar ne? Nisi
valjda dobio rak, Billy, je li? Negdje u sebi ima veliki lijepi tumor, crn i soan, neto poput
trulog ljudskog proljeva u crijevima koji te jede iznutra? Oh, ne, nitko nije izgovorio takvo
sranje; to su prepustili tebi da sam sazna. Jednog si dana u sudnici i hlae ti poinju
padati kad pone ustajati kako bi u najboljoj tradiciji Perryja Masona rekao: Prigovor,
asni sue!, i nitko nema za rei ni jednu jedinu jebenu rije.
Aha, rekao je, i onda se lagano nasmijao, kao da to eli zanemariti.
Koliko?
Vaga na katu kae da imam 85.
Oh, Isuse!
Kimnuo je prema njezinim cigaretama. Mogu li dobiti jednu?
Da, ako eli. Billy, Lindi o ovome nee rei ni rije - ni rije!
Ne trebam, rekao je i zapalio. Od prvog mu se dima zavrtjelo u glavi. To je bilo u
redu; vrtoglavica je na neki nain bila dobra. Bila je bolja od tupe strave koja se nalazila
na kraju selektivne percepcije. Zna da i dalje gubim kilograme. Vidio sam joj to na licu.
Samo to do veeras nisam znao to vidim.
Mora ponovno otii Houstonu, rekla je. Izgledala je jako prestraeno, ali onaj
zbunjeni izraz sumnje i tuge sada joj je nestao iz oiju. Metabolika serija-
Heidi, sluaj me, rekao je... a onda zastao.
to? pitala je. to, Billy?
Na trenutak joj je zamalo rekao, rekao joj sve. Neto ga je zaustavilo, i kasnije
nikad nije bio siguran to... osim to je, u jednom trenutku, dok je sjedio na rubu svog
stola i gledao ju dok je njihova ki u drugoj sobi gledala televiziju, s jednom od njezinih
cigareta u ruci, prema njoj osjetio iznenadnu divljaku mrnju.
Sjeanje na ono to se dogodilo - na ono to se dogaalo - minutu ili tu negdje
prije no to je stara Ciganka izletjela pred njegov automobil vratilo mu se u bljesku
potpunog sjeanja. Heidi se skutrila uz njega i prebacila svoju lijevu ruku preko njegovih
ramena... a onda, gotovo prije no to je postao svjestan to se dogodilo, otkopala
43

BU&CW
rasporak na hlaama. Osjetio je njezine prste, lagane i oh toliko vjete, kako klize kroz
rasporak i onda kroz otvor u njegovim gaama.
U svojim tinejderskim godinama Billy je povremeno listao (znojnih ruku i
pomalo razrogaenih oiju) ono to su njegovi vrnjaci nazivali asopisi za milovanje. I
ponekad bi u tim asopisima za milovanje, dobra treba omotala svoje vjete prste
oko ukruenog organa nekog tipa. Nita osim vlanih snova prenesenih na papir,
naravno... samo to je ovdje bila Heidi, ovdje je njegova supruga zgrabila njegov ukrueni
organ. I, do vraga, poela mu je drkati. Pogledao ju je, zapanjeno, i vidio vragolast
osmijeh na njezinim usnama.
Heidi, to to-?
Pssst. uti.
to ju je obuzelo? Nikad prije nije uinila neto takvo, i Halleck bi prisegnuo kako
joj takva stvar nikad nije pala na pamet. Ali uinila ju je, i stara Ciganka je izletjelaOh, reci istinu! Kad si ve uspio shvatiti istinu, mogao bi ju i rei, zar ne? Nema
razloga lagati si; za to je prekasno. Samo injenice, gospoo.
U redu, injenice. injenica je da ga je Heidin neoekivani potez strahovito
uzbudio, najvjerojatnije jer je bio neoekivan. Desnom je rukom posegnuo prema njoj, a
ona je zadignula suknju i otkrila u potpunosti obine ute najlonske gaice. Te ga gaice
nikad prije nisu uzbudile, ali sada jesu... ili ga je moda uzbudio nain na koji je zadignula
svoju suknju; to takoer nije nikad prije uinila. injenica je da je oko osamdeset pet
posto njegove panje bilo odvueno s vonje, iako bi u devet od deset paralelnih svjetova
stvari ipak najvjerojatnije zavrile savreno dobro; tijekom tjedna ulice Fairviewa nisu
bile samo tihe, bile su u potpunosti samotne. Ali zaboravite na to, injenica je da nije bio
u devet od deset paralelnih svjetova; bio je u ovome. injenica je da stara Ciganka nije
izjurila izmeu Subarua i Firebirda; injenica je da je jednostavno hodala izmeu dva
automobila, u jednoj je smeuranoj ruci prekrivenoj starakim pjegama drala mreastu
vreicu punu kupljene robe, onakvu kakvu Engleskinje nose kad idu u kupovinu u
seosku glavnu ulicu. U Cigankinoj se vreici nalazila kutija deterdenta za rublje. Nije
gledala; to je bila istina. Ali konana injenica je da Halleck nije vozio vie od pedeset pet
kilometara na sat i sigurno je bio udaljen pedeset metara od stare Ciganke kad je izala
pred njegovog Oldsa. Dovoljno vremena za zaustavljanje da je bio koncentriran. Ali
injenica je da je bio na rubu eksplozivnog orgazma, sve je osim siunog dijela njegove
svijesti bilo usredotoeno ispod njegovog struka dok se Heidina ruka stezala i oputala,
klizila gore dolje uz lagano i uzbuujue trenje, zastala, stegnula i ponovno opustila.
Njegova je reakcija bila bespomono spora, bespomono zakanjela, i Heidina ga je ruka
stegnula, zaustavila orgazam koji je ok donio sa sobom na jednu beskrajnu sekundu boli
i zadovoljstva koje je bilo neizbjeno, a ipak morbidno.
To su bile injenice. Ali ekajte malo, ljudi! ekajte malo, prijatelji i susjedi!
Postoje jo dvije injenice, zar ne? Prva injenica je ta da Heidi nije izabrala ba taj dan
kako bi pokuala malo automobilske erotike, Halleck bi bio koncentriran i odgovorna
osoba za volanom motornog vozila, i Olds bi se zaustavio barem metar i pol od stare
Ciganke, zaustavio bi se uz kripu guma zbog kojeg bi majke koje su vozile svoje bebe u
kolicima po parku brzo podigle glave kako bi pogledale to se dogaa. Moda bi starici
viknuo: Zato ne gleda kamo ide? dok ga ona promatra mjeavinom tupavog straha i
nevjerice. On i Heidi bi ju gledali kako uri preko ulice, srca bi im snano lupala u prsima.
Moda bi se Heidi rasplakala zbog sruenih vreica sa stvarima i nereda na stranjem
sjedalu.
Ali sve bi bilo u redu. Ne bi bilo sasluanja, stari Ciganin trulog nosa ne bi vani
44

BU&CW
ekao da pogladi Halleckov obraz i apne stravinu kletvu od jedne rijei. To je bila prva
popratna injenica. Druga popratna injenica, koja se nastavila na prvu, bila je kako je
sve to Heidino djelo. Krivnja je bila njezina, u cijelosti. On ju nije traio da uini ono to je
uinila; nije rekao: Hej! Kako bi bilo da mi ga izdrka dok vozim kui, Heidi? To je skoro
pet kilometara, ima vremena. Ne. Ona je to jednostavno uinila... i, ako se sluajno
pitate, njezin je tajming bio jezovit.
Da, ona je bila kriva, ali stari Ciganin to nije znao, pa je Halleck zavrio s kletvom i
Halleck je sada ukupno izgubio dvadeset osam kilograma, a ona je sjedila, oko oiju je
imala smee krugove, koa joj je izgledala prilino nezdravo, ali ti smei krugovi ju nee
ubiti, zar ne? Ne. Isto vai i za nezdrav ten. Stari Ciganin nije nju dodirnuo.
I trenutak kad joj je mogao povjeriti svoje strahove, kad joj je jednostavno mogao
rei: Uvjeren sam kako gubim kilograme jer sam uklet - taj trenutak je proao. Trenutak
sirove i grube mrnje, emocionalna gromada ispaljena iz njegove podsvijesti pomou
nekog sirovog i primitivnog katapulta, proao je zajedno s njim.
Sluaj me, rekao je, i poput dobre supruge ona je odgovorila: to je, Billy?
Ponovno u otii kod Mikea Houstona, rekao je, ali to uope nije bilo ono to je u
poetku namjeravao rei. Reci mu neka me predbiljei za metabolike testove. Kao to
je Albert Einstein elio rei: Tko mu jebe mater.
Oh, Billy, rekla je i rairila ruke. Uao joj je u zagrljaj, i zato to je tamo bila
utjeha osjetio se posramljeno zbog svoje estoke mrnje od prije samo nekoliko
trenutaka... ali u danima koji su slijedili, dok je fairviewsko proljee svojim uobiajenim
nenametljivim i pomalo minkerskim tempom napredovalo prema ljetu, mrnja se
pojavljivala sve ee i ee, unato svemu to je mogao uiniti kako bi ju zaustavio ili
priguio.

45

BU&CW

POGLAVLJE DESET

81

Dogovorio je metabolike pretrage preko Houstona koji je zvuao manje


optimistino nakon to je uo kako se Halleckov stalni gubitak kilogram nastavio i kako
je, u stvari, skinuo trinaest kilograma od prolomjesenog pregleda.
Za to jo uvijek moe postojati savreno normalno objanjenje, rekao je
Houston kad je tri sata kasnije nazvao i javio kad je pregled zakazan, to je Hallecku
reklo sve to je trebao znati. Savreno normalno objanjenje, neko dobar koeficijent na
favorita u Houstonovom umu sada se pretvorio u pobjedu iznenaenja.
Aha, rekao je Halleck i pogledao mjesto gdje mu je bio trbuh. Nikad ne bi
povjerovao kako bi vam mogla nedostajati izbaena trbuina, trbuina koja je
naposljetku postala toliko velika da vam je uspjela sakriti vrhove cipela - nauio se
nagnuti i pogledati treba li ienje cipela ili ne - a pogotovo vam ne bi povjerovao da ste
mu rekli kako je takva stvar mogua dok se sino uspinjao stubama nakon previe pia,
smrknuto je drao svoju aktovku, osjeao znoj na elu i pitao seje li ovo dan dolaska
sranog udara, paralizirajua bol u prsima koja se iznenada oslobodila i prostrujala
njegovom lijevom rukom. Ali to je bila istina; nedostajala mu je njegova vraja trbuina.
Na neki udan nain koji ak ni sada nije mogao shvatiti, taje trbuina bila prijatelj.
Ako normalno objanjenje jo uvijek postoji, rekao je Houstonu, koje je?
To e ti rei oni tipovi, rekao je Houston. Nadamo se.
Pregled je bio u klinici Henry Glassman, maloj privatnoj ustanovi u New Jerseyju.
Bit e tamo tri dana. Zbog procjene troka njegovog boravka i niza testova kojima su ga
trebali podvrgnuti, Hallecku je bilo drago to ima potpuno zdravstveno osiguranje.
Poalji mi elje za ozdravljenjem, rekao je Halleck potiteno i spustio slualicu.

Bio je naruen 12. svibnja - za tjedan dana. Tijekom tog tjedna gledao se kako
nastavlja propadati, i trudio se ublaiti paniku koja je polagano grickala njegovu
odlunost da to izdri kao muko.
Tata, gubi previe kilograma, rekla je Linda s nelagodom jednog dana za
veerom - Halleck, koji je smrknuto jeo, likvidirao je tri svinjska odreska s umakom od
jabuke. Takoer je pojeo dvije porcije pire krumpira. S umakom. Ako se radi o dijeti,
mislim kako je vrijeme da prestane s njom.
Zar ti izgleda kao da sam na dijeti? rekao je Halleck i vilicom s koje se cijedio
umak pokazao svoj tanjur.
Govorio je blago, ali Linda se snudila i nekoliko trenutaka kasnije pobjegla je od
46

BU&CW
stola, uplakana, sa salvetom pritisnutom na lice.
Halleck je tupo pogledao svoju suprugu, koja mu je uzvratila tupi pogled.
Ovako zavrava svijet, pomislio je Halleck isprazno. Ne s eksplozijom nego s
mravkom.
Razgovarat u s njom, rekao je i krenuo ustati.
Ako ovakav ode k njoj na smrt e ju prestraiti, rekla je Heidi, a on je ponovno
osjetio onu navalu usijane metalne mrnje.
84. 83. 82. 81,5. Kao da je netko - na primjer stari Ciganin trulog nosa - koristio
nekakvu ludu natprirodnu gumicu na njemu, brisao ga, kilogram po kilogram. Kad je
posljednji put imao 81,5? Na fakultetu? Ne...
U jednoj od besanih noi izmeu petog i dvanaestog svibnja sjetio se objanjenja
vudua koje je jednom proitao - djelovao je zato to je rtva mislila da djeluje. Nema
nieg natprirodnog; samo mo sugestije.
Moda je, pomislio je, Houston u pravu i gubim kilograme snagom volje... zato to je
to elio onaj stari Ciganin. Samo sada ne mogu prestati. Mogao bih zaraditi milijun dolara
piui odgovor onoj knjizi Normana Vincenta Pealea... i nazvati ju Mo negativnog
razmiljanja.
Ali njegov je um natuknuo kako je stara ideja o moi sugestije, barem u ovom
sluaju, potpuno sranje. Onaj Ciganin je samo rekao Mravko. Nije rekao Zahvaljujui
moi koja mi je dana proklinjem te da gubi tri do etiri kilograma tjedno sve dok ne
umre. Nije rekao Eci peci pec, uskoro e trebati novi Niquesov remen ili ulagat e
prigovore u svojim boksericama. Do vraga Billy, nisi se ak ni sjeao to je rekao sve dok
nisi poeo gubiti kilograme.
Moda sam tek tada postao svjestan onoga to je rekao, pobunio se Halleck. Ali...
I prepirka je bjesnila.
Ipak, ako to je psiholoka stvar, ako to je mo sugestije, ostalo je pitanje to e
uiniti u vezi toga. Kako se boriti protiv nje? Je li postojao nain da se opet snagom volje
udeblja? Recimo da ode hipnotizeru - do vraga, psihijatru! - i objasni mu problem. Psihi
bi ga mogao hipnotizirati i usaditi duboku sugestiju kako je kletva starog Ciganina
nemona. To bi moglo upaliti.
Ili, naravno, moda i ne bi.

Dvije noi prije zakazanog termina u klinici Glassman Billy je stao na vagu i s
oajem pogledao brojanik - 81. Dok je stajao i gledao brojanik, na potpuno prirodan
nain sinulo mu je - onako kako stvari obino sinu u svjesnom umu nakon to ih je
podsvijest danima ili tjednima obraivala - kako bi osoba s kojom bi uistinu trebao
porazgovarati o svojim ludim strahovima sudac Cary Rossington.
Rossington je bio lata kad je bio pijan, ali bio je prilino suutan tip pun
razumijevanja kad je bio trijezan... u odreenoj mjeri, barem. Takoer, bio je relativno
nesklon traanju. Halleck je pretpostavio kako je mogue da e na ovoj ili onoj pijanoj
zabavi (zajedno s ostalim konstantama svemira - sunce izlazi na istoku, sunce zalazi na
zapadu, povratak Halleyjeva kometa - mogli ste biti sigurni kako negdje u gradu nakon
dvadeset jedan sat ljudi ispijaju manhattane, pecaju zelene masline iz martinija, i, vrlo
47

BU&CW
mogue, za sise love tue supruge) moda biti indiskretan u vezi
paranoidnoizofrenikih ideja dobrog starog Billyja Hallecka o Ciganima i kletvama, ali
je pretpostavio kako e Rossington dobro razmisliti prije no to ispria tu priu, ak i
kad je pod gasom. Nije da je na sasluanju uinjeno ita protuzakonito; bio je to kolski
primjer sudske nesentimentalnosti, naravno, ali ni jedan svjedok nije potplaen, ni jedan
dokaz nije izgubljen. Ali to je ipak bila muka, a stari lukavci poput Caryja Rossingtona
nisu hodali uokolo i spominjali muke. Uvijek je bilo mogue - ne odve, ali poprilino
mogue - kako e se potegnuti pitanje zato se Rossington nije izuzeo sa sluaja. Ili
injenica to policajac na oevidu nije Hallecku dao alkotest nakon to je vidio tko je
voza (i tko je rtva). Niti Rossington na sasluanju nije postavio pitanje zato je taj
kljuni dio procedure zanemaren. Bilo je i drugih pitanja koja je mogao postaviti ali nije.
Ne, Halleck je bio uvjeren kako e njegova pria kod Caryja Rossingtona biti
sigurna, barem dok stvar s Ciganima ne potone dublje u prolost... recimo pet godina, ili
sedam. U meuvremenu, Hallecka je brinula ova godina. Tempom kojim se stvari kreu,
prije kraja ljeta izgledat e poput bjegunca iz koncentracijskog logora. Na brzinu se
odjenuo, siao dolje i iz ormara izvukao tanku jaknu.
Kamo ide? pitala je Heidi i izala iz kuhinje.
Van, rekao je Halleck. Brzo u se vratiti.

Leda Rossington otvorila je vrata i pogledala Hallecka kao da ga nikada prije nije
vidjela - dvorina svjetiljka osvijetlila je njezine suhonjave ali i aristokratske obraze,
crnu kosu koja je bila snano povuena unatrag i pokazivala prve tragove sijedih. (Ne,
pomislio je Halleck, ne sijedih, srebrnih... Leda nikada nee imati neto obino poput sijede
kose), trava zelenu Diorovu haljinu, jednostavnu malu stvar koja je sigurno kotala
tisuu petsto dolara.
Od njezinog mu je pogleda bilo strahovito neugodno. Jesam li izgubio toliko
kilograma da ak ni ne zna tko sam ja? pomislio je, ali ak i s ovom novom paranojom o
svom tjelesnom izgledu u to je teko mogao povjerovati. Lice mu je bile ispijenije, oko
usta je imao nekoliko novih bora, a ispod oiju je imao bezbojne podonjake od
nedostatka sna, ali izuzev toga njegovo liceje i dalje bilo staro lice Billyja Hallecka.
Ukraena svjetiljka na dvoritu Rossingtonovih (eljezna replika uline svjetiljke iz New
Yorka 1880-ih, kolekcija Horchow, 687 dolara plus dostava) na ovu je udaljenost bacala
samo priguenu svjetlost, a on je nosio jaknu. Sigurno nije mogla vidjeti koliko je
smravio... ili je?
Leda? Bill je. Bill Halleck.
Naravno. Bok, Billy. Ruka joj se jo uvijek nalazila pod bradom, napola stisnuta
u aku, i dodirivala kou grla na smijean, zamiljen nain. Iako je njezino lice bilo
nevjerojatno glatko za njezinih pedeset devet godina, operacije zatezanja koe nisu
uspjele puno uiniti za njezin vrat; koa je bila mlohava, ne ba zategnuta.
Moda je pijana. Ili... Sjetio se Houstona koji je uredno umrkavao male bolivijske
pahuljice. Droga? Leda Rossington? Teko je vjerovati za nekoga tko je toliko dobro kartao
brid... u stvari i vie nego dobro. A kad smo ve kod toga: Prestraena je. Oajna. to je
ovo? I je li to nekako povezano s onim to se dogaa meni?
To je ludost, naravno... a ipak je osjetio gotovo mahnitu potrebu da sazna zato su
usne Lede Rossington stisnute toliko vrsto, zato je, ak i na ovoj slaboj svjetlosti i
48

BU&CW
unato najboljoj minki koju ste mogli kupiti, koa ispod njezinih oiju gotovo da je
izgledala nateeno i bezbojno poput njegove, zato je ruka koja je sada prtljala po
ovratniku Diorove haljine lagano podrhtavala.
Billy i Leda Rossington su se promatrali u potpunoj tiini nekih petnaest
sekundi... a onda su istovremeno progovorili.
Leda, je li Cary-
Cary nije kod kue, Billy. On je-
Zastala je. Mahnuo joj je neka nastavi.
Zvali su ga u Minnesotu. Sestra mu je jako bolesna.
Zanimljivo, rekao je Halleck, poto Cary nema sestara. Nasmijeila se. Bio je to
pokuaj otmjenog, bolnog osmijeha kojeg uljudni ljudi uvaju za one koji su bili
nenamjerno neuljudni. Nije upalio; to je bilo samo zatezanje usana, vie grimasa nego
osmijeh.
Rekla sam sestra? Sve to mi je jako naporno - za nas. Htjela sam rei brat.
Njegov-
Leda, Cary je jedinac, rekao je Halleck blago. Jednog pijanog poslijepodneva u
Hastur Loungeu proli smo naa obiteljska stabla. To je bilo... sigurno prije etiri godine.
Hastur je izgorio nedugo nakon toga. Ona trgovina odjeom, Kralj u utom, je sada tamo.
Moja ki tamo kupuje traperice.
Nije znao zato nastavlja priu; na neki neodreeni nain pretpostavio je kako bi
se moda mogla opustiti ako to uini. Ali sada, na svjetlosti iz hodnika i slabijoj svjetlosti
eljezne svjetiljke na dvoritu, ugledao je blistavi trag jedne suze koja je potekla iz
njezinog lijevog oka i dola gotovo do kuta usana. A luk ispod njezinog lijevog oka je
treperio. Dok je gledao, rijei su mu se zapetljale i zbunjeno se zaustavile, dvaput je
trepnula, brzo, i potekla je nova suza. Drugi blistavi trag pojavio se na njezinom lijevom
obrazu.
Odlazi, rekla je. Jednostavno odlazi, Billy, u redu? Nita ne pitaj. Ne elim
odgovarati na pitanja.
Halleck ju je pogledao i u njezinim oima vidio odreenu nesmiljenost, tik ispod
suza. Nije mu namjeravala rei gdje je Cary. Na poriv koji nije shvatio ni tada, a ni
kasnije, bez imalo razmiljanja i pomisli kako e mu to koristiti, raskopao je jaknu i
otvorio ju, poput nekog perverznjaka. uo je kako je iznenaeno uzdahnula.
Pogledaj me, Leda, rekao je. Izgubio sam trideset kilograma. uje li me?
Trideset kilograma!
To sa mnom nema nikakve veze! viknula je tihim, promuklim glasom. Koa joj je
dobila bolesnu boju gline; mrlje rumenila na njezinom licu bile su izraajne poput mrlja
boje na klaunovim obrazima. Oi su joj se zakrvavile. Usne su joj se povukle sa savreno
odravanih zuba u zastraujuem reanju.
Ne, ali moram razgovarati s Caryjem, ustrajao je Halleck. Zakoraio je na prvu
stubu trijema, jo uvijek drei jaknu otvorenom. Moram, pomislio je. Prije nisam bio
siguran, ali sada jesam. Molim te, Leda, reci mi gdje je. Je li ovdje?
Njezin odgovor bio je pitanje, i na trenutak uope nije mogao disati. Jednom
odrvenjelom rukom uhvatio se za ogradu trijema. Radi se o Ciganima, Billy?
Napokon je uspio udahnuti zrak u svoja izmuena plua. Zvuao je poput tihog
zviduka.
Gdje je, Leda?
49

BU&CW
Najprije mi odgovori. Radi se o Ciganima?
Sada kad mu je bila ponuena - savrena prigoda da to kae na glas - shvatio je
kako ima potekoa. Progutao je knedlu - ogromnu knedlu - i kimnuo. Da. Mislim da da.
Kletva. Neto poput kletve. Zastao je. Ne, ne neto poput. To je kurac od izraza. Mislim
kako je na mene baena ciganska kletva.
Priekao je da se pone podrugljivo smijati - tu je reakciju esto doivljavao u
svojim snovima i matanjima - ali samo je spustila ramena i pognula glavu. Bila je u
tolikoj mjeri olienje potitenosti i tuge da je unato svojoj novoj stravi Halleck osjeao
intenzivnu, gotovo bolnu empatiju za nju - za njezinu zbunjenost i prestravljenost. Popeo
se na drugu i treu stubu trijema, njeno joj dodirnuo ruku... i okirao se snanom
mrnjom na njezinom licu kad je podignula glavu. Iznenada je ustuknuo, zatreptao... i
onda se trebao uhvatiti za ogradu trijema kako se ne bi skotrljao niz stube i pao na dupe.
Njezin je izraz lica bio savren odraz onoga to je on na nekoliko trenutaka osjetio prema
Heidi prije neku veer. To to je takav izraz upuen njemu bilo je i neshvatljivo i
zastraujue.
Ti si kriv! prosiktala je na njega. Za sve si ti kriv! Zato si morao autom udariti
onu glupu cigansku kuku? Za sve si ti kriv!
Pogledao ju je, ostao je bez rijei. Kuka? Zbunjeno je pomislio. Je li uo kako je
Leda Rossington rekla "kuka? Tko bi mogao vjerovati da je uope i znala takvu rije?
Njegova druga pomisao bila je: Pogrijeila si, Leda, Heidi je kriva, ne ja... a prekrasna je. U
ruiastom. Zamamna. Zna to eli. Miluje ga. Uzima...
Onda se Ledino lice promijenilo: pogledala je Hallecka smirenom uljudnom
bezizraajnou.
Ui, rekla je.

Donijela mu je martini koji je traio u prevelikoj ai - dvije masline i dva mala


luka bili su nabijeni na tapi, koji je bio mali pozlaeni ma. Ili je moda bio isto zlato.
Martini je bio vrlo jak, to Hallecku uope nije smetalo... iako je od pijenja tijekom
posljednja tri tjedna znao kako e se nai na guzici ako ne bude pio polako; njegov
kapacitet za cugu smanjio se zajedno s njegovom teinom.
Ipak, za poetak je otpio veliki gutljaj i sa zahvalnou zatvorio oi dok mu je cuga
grijala eludac. Din, prekrasni visoko kalorijski din, pomislio je.
On jest u Minnesoti, rekla je tupo i sjela sa svojim martinijem. Bio je, ako nita
drugo, vei od onog kojeg je dala Billyju. Ali nije u posjetu rodbini. U klinici Mayo je.
Mayo-
Uvjerenje kako se radi o raku, nastavila je. Mike Houston nije mogao pronai
nita, kao ni dermatolozi kojima je iao u gradu, ali i dalje je uvjeren kako se radi o raku.
Zna li da je u poetku mislio kako se radi o herpesu? Pomislio je kako je od nekoga
zaradio herpes.
Billy je od nelagode spustio pogled, ali to nije bilo potrebno. Leda je gledala preko
njegovog desnog ramena, kao da svoju priu recitira zidu. esto je otpijala ptije gutljaje
svog pia. Njegova se razina sputala polagano, ali postojano.
Smijala sam mu se kad je to naposljetku spomenuo. Nasmijala sam se i rekla:
Cary, ako misli da je to herpes, onda o spolnim bolestima zna manje no to ja znam o
50

BU&CW
termodinamici. Nisam se trebala smijati, ali to je bio nain za... za smanjenje napetosti,
zna. Napetosti i nervoze. Nervoze? Strave.
Mike Houston mu je dao kreme koje nisu djelovale, dermatolozi su mu dali
kreme koje nisu djelovale, dali su mu injekcije koje nisu djelovale. Ja sam se sjetila starog
Ciganina, onog s napola pojedenim nosom, i kako je izaao iz gomile na buvljaku u
Raintreeju vikend nakon tvog sasluanja, Billy. Izaao je iz gomile i dodirnuo ga...
dodirnuo je Caryja. Stavio je ruku na Caryjevo lice i neto rekao. Tada sam pitala Caryja,
a pitala sam ga i kasnije, nakon to se poelo iriti, ali nije mi elio rei. Samo je
odmahnuo glavom.
Halleck je otpio drugi gutljaj svog pia u trenutku kad je Leda svoju praznu au
odloila na stol pored sebe.
Rak koe, rekla je. Uvjerenje kako se radi o tome jer je rak koe izljeiv u
devedeset posto sluajeva. Znam kako njegov um funkcionira - bilo bi smijeno da ne
znam, zar ne, nakon to sam s njim ivjela dvadeset pet godina, gledala ga u sudnici i
kako sklapa poslove s nekretninama i pije i sklapa poslove s nekretninama i ganja
supruge drugih mukaraca i sklapa poslove s nekretninama i... Oh, sranje, sjedim ovdje i
pitam se to bih rekla na njegovoj sahrani ako mi netko da dozu pentotala sat vremena
prije obreda. Pretpostavljam kako bi zvualo neto poput Kupio je puno zemlje u
Connecticutu na kojoj su sada trgovaki centri i raskopao je puno grudnjaka i popio
puno Wild Turkeyja i od mene napravio bogatu udovicu i s njim sam provela najbolje
godine svog ivota i imala sam vie jebenih Blackglama bundi od nerca no orgazama, pa
idemo odavde do nekakve birtije gdje emo zaplesati, i nakon nekog vremena moda e
se netko dovoljno napiti da zaboravi kako sam ila na tri zatezanja svog jebenog lica,
dvaput u jebenom Mexico Cityju i jednom u jebenoj Njemakoj i raskopati moj jebeni
grudnjak. Ah, jebi ga. Zato ti sve ovo priam? Jedine stvari koje mukarci poput tebe
razumiju su jebanje, sudske nagodbe i kako se kladiti na nogometne utakmice.
Ponovno je plakala. Billy Halleck, koji je sada shvatio kako joj pie koje je netom
dovrila oito nije prvo ove veeri, s nelagodom se promekoljio u stolici i otpio veliki
gutljaj svog pia. Ulo je u njegov trbuh s nepouzdanom toplinom.
Uvjerenje kako se radi o raku koe jer si ne moe dopustiti da povjeruje u neto
toliko apsurdno zastarjelo, praznovjerno, smijeno poput ciganske kletve. Ali dolje u
dubini njegovih oiju vidjela sam neto, Billy. To sam esto viala tijekom posljednjih
mjesec dana ili tu negdje. Osobito nou. Svake noi sve jasnije i jasnije. Mislim kako je to
jedan od razloga zbog kojih je otiao, zna. Jer je vidio kako ja to vidim.
Jo jedno pie?
Billy je tupo odmahnuo glavom i gledao ju kako odlazi do bara i mijea si novi
martini. Radila je krajnje jednostavne martinije, vidio je; jednostavno je napunila au
dinom i ubacila dvije masline. Ostavile su dva traga mjehuria dok su tonule na dno.
ak i s mjesta na kojem je sjedio, skroz na drugom kraju sobe, mogao je osjetiti miris
dina.
to je to s Caryjem Rossingtonom? to mu se dogodilo? Dio Billyja Hallecka
sigurno nije elio znati. Houston oito nije povezao ono to se dogaalo Billyju s onime
to se dogaalo Rossingtonu - a zato i bi? Houston nije znao za Cigane. Takoer,
Houston je svoj mozak redovno bombardirao velikim bijelim torpedima. Leda se vratila i
ponovno sjela.
Ako nazove i kae da se vraa, rekla je smireno Billyju, otii u u Captivu. U ovo
doba godine bit e odvratno vrue, ali shvatila sam kako jedva primjeujem vruinu ako
51

BU&CW
imam dovoljno dina. Mislim kako vie ne bih mogla podnijeti da s njim budem sama. Jo
ga uvijek volim - da, na moj nain, volim ga - ali mislim kako ne bih mogla podnijeti.
Pomisao na njega u susjednom krevetu. .. pomisao da bi me mogao... mogao dodirnuti...
Zadrhtala je. Prolila je nekoliko kapi pia. Smjetaje iskapila ostatak i onda glasno
frknula, poput ednog konja koji se upravo dovoljno napio. Leda, to je s njim? to se
dogodilo?
Dogodilo? Dogodilo? Pa, Billy, duo, mislila sam da sam ti rekla, ili da si nekako
znao.
Billy je odmahnuo glavom. Poinjao je vjerovati kako nije znao nita.
Rastu mu ljuske. Caryju rastu ljuske.
Billy je izbeio u nju.
Leda mu je uputila suh, uljudan, prestravljen osmijeh i lagano zatresla glavom.
Ne - to nije u potpunosti tono. Njegova koa se pretvara u ljuske. Postaje sluaj
izokrenute evolucije, nakaza. Pretvara se u ribu ili reptila.
Naglo se nasmijala, promukao, kretavi smijeh od kojeg se Hallecku u ilama
smrznula krv. Tetura na rubu ludila, pomislio je - od otkria mu je postalo jo hladnije.
Mislim kako e najvjerojatnije otii u Captivu bez obzira to se dogodilo. Morat e napustiti
Fairview ako eli zadrati zdrav razum. Da.
Leda je objema rukama prekrila usta i onda se ispriala kad se podrignula - ili
moda povratila - umjesto da se nasmijala. Billy, koji je u tom trenutku ostao bez rijei,
samo kimnuo i ustao kako bi si nakon svega smijeao novo pie.
inilo se kako joj je sada lake priati, sada kada ju nije gledao, sada kada joj je
leima okrenut stajao kod bara, i Billy se namjerno zadrao tamo.

52

BU&CW

POGLAVLJE JEDANAEST

Vaga pravde

Cary je bio bijesan - krajnje bijesan - to ga je stari Ciganin dodirnuo. Otiao je do


efa policije Raintreeja, Allena Chalkera, idueg dana. Chalker je bio kompa s pokera, i
bio je jako suosjeajan.
Cigani su u Raintree doli ravno iz Fairviewa, rekao je Caryju. Chalker je rekao
kako oekuje da odu sami od sebe. U Raintreeju su ve bili pet dana, a tri su dana obino
bila dovoljna - dovoljno vremena da svim zainteresiranim tinejderima iz grada
proreknu sudbinu, i kako bi se nekolicina oajnih impotentnih mukaraca i slian broj
oajnih ena u menostanki pod okriljem mraka douljalo u ciganski kamp i kupilo
napitke, nadrilijekove i neobine, uljaste kreme. Nakon tri dana interes grada za strance
bi jednostavno splasnuo. Chalker je naposljetku zakljuio kako ekaju nedjeljni buvljak.
To je bio godinji dogaaj u Raintreeju, i privlaio je gomilu iz sva etiri oblinja grada.
Umjesto da stvara problem iz njihove nazonosti - Cigani, rekao je Caryju, mogu biti
gadni poput osa ako ih previe gnjavi - odluio im je dopustiti da obrauju posjetitelje
buvljaka. Ali ako ne odu do ponedjeljka ujutro, on e ih otjerati.
Ali nije bilo potrebe. U ponedjeljak ujutro polje na kojem su Cigani kampirali bilo
je prazno, izuzev tragova kotaa, praznih konzervi piva i soka (Cigane oito nije zanimao
novi zakon o prikupljanju ambalae u Connecticutu), pocrnjelih ostataka nekoliko malih
vatri, i tri ili etiri pokrivaa toliko ugava da ih je zamjenik Chalker koji je poslan na
teren samo dodirnuo tapom - dugim tapom. Negdje izmeu sumraka i zore Cigani su
napustili polje, napustili Raintree, napustili okrug Patchin... koliko je on znao ili mario,
rekao je Chalker svom starom kompiu s pokera Caryju Rossingtonu, napustili su planet
Zemlju. I sretan im put.
U nedjelju poslijepodne stari Ciganin je dodirnuo Caryjevo lice; u nedjelju naveer
su otili; u ponedjeljak ujutro Cary je otiao Chalkeru uloiti pritubu (ali na kojim bi se
to pravnim temeljima ta prituba trebala temeljiti, Leda Rossington nije znala); problemi
su zapoeli u utorak ujutro. Cary je nakon tuiranja siao dolje na doruak odjeven samo
u kuni ogrta i rekao: Pogledaj ovo.
Ovo je bio komad otvrdnule koe tik iznad njegovog solarnog pleksusa. Koa je
bila nijansu svjetlija od okolne koja je imala atraktivnu nijansu kave sa lagom (golf,
tenis, plivanje i solarij tijekom zime odravali su postojani ten). Otvrdnuli dio izgledao
joj je ukasto, slino onome kakvi su uljevi na njezinim petama ponekad kad je vrijeme
jako suho. Dodirnula ga je (glas joj je na trenutak zadrhtao) i onda brzo povukla prst.
Tekstura je bila hrapava, gotovo zrnata, i iznenaujue tvrda. Oklopljena - to je bila rije
koja joj se sama od sebe pojavila u glavi.
Misli li da mi je onaj vraji Ciganin neto prenio, ha? pitao je Cary zabrinuto.
Tjemenac ili strup ili nekakvu slinu vraju stvar?
Dodirnuo ti je lice, ne prsa, dragi, odgovorila je Leda. A sada se odjeni najbre
53

BU&CW
to moe. Imamo brioche. Odjeni tamnosivo odijelo s crvenom kravatom i uljepaj mi
utorak, hoe li? Ba si dobar.
Dvije veeri kasnije pozvao ju je u kupaonicu, glas mu je bio vritav pa je dojurila
(Svi tvoji najgori strahovi ostvaruju se u kupaonici, pomislio je Billy). Cary je bio bez
koulje, elektrini brija zaboravljeno mu je zujao u jednoj ruci, razrogaen pogled bio je
usmjeren prema ogledalu.
Komad otvrdnule ukaste koe se proirio - postao je mrlja, pomalo je podsjeao
na stablo koje se irilo prema gore na podruje izmeu njegovih bradavica i dolje, gdje se
irilo prema njegovom pupku. Ovo promijenjeno tkivo bilo je uzdignuto iznad
normalnog tkiva njegovog trbuha za gotovo tri milimetra, i vidjela je kako je proarano
dubokim pukotinama; nekolicina je izgledala dovoljno duboka da u njih ugura kovanicu.
Po prvi je put pomislila kako poinje izgledati... pa, krljutavo. I osjetila je kako joj se die
eludac.
to je to? gotovo je vrisnuo. Leda, to je to?
Ne znam, rekla je prisilivi se govoriti smirenim glasom, ali mora otii
Michaelu Houstonu. Barem je to jasno. Sutra, Cary.
Ne, ne sutra, rekao je, jo uvijek zurei u sebe u ogledalu, zurei u uzdignutu
izboinu ukastog tkiva oblika strijele. Moda sutra bude bolje. Prekosutra ako ne
bude bolje. Ali ne sutra.
Cary-
Daj mi onu Niveinu kremu, Leda.
Dodala mu je kremu i stajala tamo nekoliko trenutaka - ali prizor kako mae
bijelu kremu preko tog ukastog otvrdnulog tkiva, sluanje kako njegovi prsti ute po
njemu - to je bilo vie no to je mogla podnijeti i odjurila je u svoju sobu. To je bio prvi
put, rekla je Hallecku, to je bila svjesno sretna zbog njihovih odvojenih kreveta, svjesno
sretna to se on nee moi okrenuti u krevetu i... dodirnuti ju. Satima je leala budna,
rekla je, sluajui tiho greb-greb njegovih prstiju koji su se kretali gore dolje po toj
stranoj izraslini.
Idue veeri joj je rekao kako je bolje, veer nakon toga tvrdio je da je jo bolje.
Pretpostavila je kako je trebala vidjeti la u njegovim oima... i injenicu kako je vie
lagao sebi nego njoj. Cary je ak i u svojoj krajnosti ostao isti sebini kurvin sin kakav je,
pretpostavila je, oduvijek bio. Ali nije Cary bio kriv za sve, dodala je otro, jo se uvijek
ne okreui od bara za kojim je sada bespotrebno prtljala s aama. I ona je tijekom
godina razvila vlastitu vrstu specijalizirane sebinosti. eljela je, trebala iluziju gotovo u
istoj mjeri kao i on.
Tree je veeri samo u donjem dijelu pidame doao u njihovu sobu. Oi su mu
bile njene i bolne, zapanjene. Ona je ponovno itala krimi Dorothy Sayers - oni su,
uvijek i oduvijek, bili njezini omiljeni - i ispao joj je iz ruku kad ga je ugledala. Vrisnula bi,
rekla je Billyju, ali inilo joj se kako je ostala bez daha. A Billy je imao vremena zakljuiti
kako nijedan ljudski osjeaj nije uistinu jedinstven, iako ovjek eli tako misliti: Cary
Rossington je oito proao kroz isto razdoblje samozavaravanja praeno stravinim
sudarom sa stvarnou kroz koje je Billy takoer proao.
Leda je vidjela kako je otvrdnula ukasta koa (ljuske - vie nije bilo teorije da ih
nazove nekim drugim imenom) sada prekrivala veinu Caryjevih prsa i trbuha. Bila je
runa i smeurana poput opekotine. Pukotine su krivudale u svim pravcima, duboke i
crne, ruiasto-crvene dolje gdje definitivno niste eljeli gledati. I iako ste isprva mogli
pomisliti kako su te pukotine nasumine poput pukotina u krateru bombe, nakon
54

BU&CW
nekoliko trenutaka vae bespomone oi prijavile su drugu priu. Na svakom rubu tvrdo
ukasto tkivo uzdizalo se malo vie. Ljuske. Ne riblje ljuske nego velike ljuske reptila,
poput onih gutera ili aligatora ili iguane.
Smei luk njegove lijeve bradavice jo je uvijek bio vidljiv; ostatak je nestao,
prekriven tim uto-crnim oklopom. Desna bradavica u potpunosti je nestala, i zupasti
rub njegovog neobinog novog tkiva prolazio je ispod i iza njegovog pazuha prema
leima poput nekakve pande nekog nezamislivog udovita. Pupak mu je nestao. I...
Spustio je donji dio pidame, rekla je. Sada se bavila svojim treim piem, pila
ga je onim istim brzim ptijim gutljajima. Nove suze potekle su joj iz oiju, ali to je bilo
sve. Tada sam smogla snage za govor. Vrisnula sam da prestane, i prestao je... ali ne
prije no to sam vidjela kako je oklop slao prste niz njegovo meunoje. Nije mu
dodirnuo penis... to jest jo uvijek nije... ali tamo kamo se proirio vie nije bilo stidnih
dlaka, samo te ute ljuske. Mislila sam kako si rekao da ti je bolje, rekla sam.
Iskreno, mislio sam da jest, odgovorio mi je. I idueg je dana zakazao pregled
kod Houstona.
Koji mu je najvjerojatnije ispriao, pomislio je Halleck, o studentu koji nije imao
mozak i starici s treim zubima. I pitao eli li umrknuti malo podizaa raspoloenja.
Tjedan dana kasnije Rossington je posjetio najbolje dermatologe u New Yorku.
Smjesta su znali to s njim nije u redu, rekli su, i uslijedio je niz rendgenskih snimanja.
Ljuskavo tkivo se nastavilo iriti. Nije boljelo, rekao joj je Rossington; na rubovima
izmeu njegove stare koe i ovog novog uljeza bilo je laganog svraba, ali to je bilo sve. U
novom tkivu nije bilo apsolutno nikakvog osjeta. Ispustivi sablasni, okirani osmijeh
koji e postati jedina njegova reakcija, rekao joj je kako je prije neki dan zapalio cigaretu
i ugasio ju na trbuhu... polagano. Nije bilo boli, ama ba nimalo.
Rukama je pokrila ui i vrisnula na njega da prestane. Dermatolozi su Caryju rekli
da su malo pogrijeili. Kako to mislite, pitao je Cary. Rekli ste mi da znate. Rekli ste mi da
ste sigurni. Pa, rekli su, ovakve se stvari dogaaju. Rijetko, ha-ha Jako rijetko, ali sada
smo sigurni. Svi ovi testovi, rekli su, doveli su nas do ovog novog zakljuka. Uslijedio je
reim hipovitaminima - vitamini visoke koncentracije za one koji nisu upoznati s
otmjenim lijenikim rjenikom - i injekcijama u lijezde. U isto vrijeme kad je poeo taj
novi tretman prve ljuske poele su se pojavljivati na Caryjevu vratu... ispod brade... i
naposljetku na licu. Dermatolozi su tek tada priznali da su izgubljeni. Samo na trenutak,
naravno. Nita takvo nije neizljeivo. Modema medicina... dijeta... i ovo ono... kao i bla
bla...
Caryju vie nije mogao sluati kad bi pokuala razgovarati o starom Ciganinu,
rekla je Hallecku; onda kad je vidjela izraslinu otvrdnule koe izmeu palca i kaiprsta
njegove desne ruke.
Rak koe! viknuo je na nju. Ovo je rak koe, rak koe, rak koe! Hoe li za ime
Boje zaepiti o tom starom ugavcu!
Naravno, on je bio taj ije su tvrdnje imale barem neki smisao, ona je bila ta koja
je spominjala srednjovjekovna praznovjerja... ali ona je ipak znala kako je to djelo starog
Ciganina koji se pojavio u guvi na buvljaku u Raintreeju i dodirnuo Caryjevo lice. Znala
je, i u njegovim oima, ak i kad je tada podigao ruku na nju, vidjela je kako je on takoer
znao.
S Glennom Petrijem, koji je bio okiran to njegov stari prijatelj, kolega sudac i
golf partner Cary Rossington ima rak koe, je dogovorio dopust.
Uslijedila su dva tjedna, rekla je Leda Hallecku, kojih se jedva eli pokuati
55

BU&CW
prisjetiti, a kamoli razgovarati o njima. Cary je naizmjence spavao poput mrtvaca,
ponekad gore u njihovoj sobi, ali isto toliko esto u velikom naslonjau u njegovom
brlogu ili s glavom u rukama za kuhinjskim stolom. Poinjao bi obilno piti oko esnaest
sati. Sjedio bi u dnevnoj sobi, drao bocu viskija J. W. Dant u jednoj otvrdnuloj, ljuskavoj
ruci i na televiziji gledao serije poput Hoganovih junaka i Seljaina s Beverly Hillsa, a
onda kvizove poput Pronai okera i Obiteljska svaa, a onda tri sata vijesti, pa jo
vijesti, praenih filmovima sve do dva ili tri sata ujutro. I cijelo je vrijeme poput
Pepsi-Cole ispijao viski, ravno iz boce.
U nekim bi noima plakao. Dola bi i promatrala kako plae dok je Warner
Anderson, zarobljen u njihovom velikom Sonyjevom televizoru vikao: Idemo pogledati
snimku! s entuzijazmom ovjeka koji sve svoje bive djevojke poziva na krstarenje do
Arube. Drugih bi noi - na svu sreu malobrojnih - bjesnio poput Ahaba tijekom
posljednjih dana Pequoda, bauljao i teturao kuom s bocom viskija u ruci koja vie nije
bila ruka, viui kako se radi o raku koe, je li ga ula, to je jebeni rak koe i dobio ga je od
jebene UV svjetiljke, i tuit e jebene arlatane koji su mu to uinili, tuiti ih da im ne
ostane nijedan jedini jebeni cent, tuiti kurvine sinove sve dok im ne ostanu samo usrane
gae u kojima e hodati svijetom. Ponekad, kad je bio tako raspoloen razbijao bi stvari.
Naposljetku sam shvatila kako je te... te napadaje... imao u noima nakon to je
gospoica Marley dola istiti, rekla je tupo. Otiao bi na tavan dok je bila ovdje, zna.
Da ga je vidjela, cijeli bi grad saznao u sekundi. Mislim kako se u noima nakon to je bila
ovdje, nakon to je bio gore u mraku najvie osjeao poput izopenika. Najvie se osjeao
poput nakaze.
Pa je otiao na kliniku Mayo, rekao je Billy.
Da, rekla je i napokon ga pogledala. Lice joj je bilo pijano i prestravljeno. to e
biti s njim, Billy? to od njega moe biti? Billy je odmahnuo glavom. Nije imao blage
veze. to vie, shvatio je kako vie nema nimalo elje razmiljati o tome, kao to nije
imao elje razmiljati o glasovitim fotografijama na kojima je junovijetnamski general u
glavu ustrijelio navodnog vijetkongovca. Na neki neobian nejasan nain, to je bilo
slino.
Privatnim je zrakoplovom odletio u Minnesotu, jesam li ti to rekla? Jer nije
mogao podnijeti da ga ljudi gledaju. Jesam li ti to rekla, Billy?
Billy je ponovno odmahnuo glavom.
to e biti s njim?
Ne znam, rekao je Halleck i pomislio: A kad smo ve kod toga, to e biti sa
mnom, Leda?
Na kraju, prije no to je konano popustio i otiao, obje su mu ruke bile poput
pandi. Oi su mu bile dvije... dvije blistave male plave iskre unutar tih mranih,
ispucanih upljina. Nos... Ustala je i zateturala prema njemu, udarivi nogom rub stolia
za kavu dovoljno snano da ga pomakne - Sada ne osjea, pomislio je Halleck, ali sutra e
na listu imati vraki bolnu modricu, i ako bude imala sree pitat e se gdje ju je zaradila, ili
kako.
Zgrabila ga je za ruku. Oi su joj bile dva velika blistava bazena nedokuive strave.
Govorila je sablasnim, grlenim aptom od kojeg se Billy najeio. Dah joj je zaudarao na
din.
Sada izgleda poput aligatora, rekla je gotovo intimnim aptom. Da, tako
izgleda, Billy. Poput neega to je ispuzalo iz movare i odjenulo ljudsku odjeu. Kao da
se pretvara u aligatora, i drago mi je to je otiao. Drago. Mislim kako bih, da nije otiao
56

BU&CW
on, otila ja. Da. Jednostavno bih se spakirala i... i...
Naginjala se sve blie i blie, i Billy je naglo ustao, nije mogao vie izdrati. Leda
Rossington se ljuljala na petama i Halleck ju je jedva uspio uhvatiti za ramena... inilo se
kako je i on previe popio. Daju nije uspio uhvatiti mogla si je bez problema razbiti glavu
na istom onom mjedenom stoliu za kavu (Trifles, 587 dolara plus dostava) kojeg je
udarila nogom... i umjesto da se probudi s modricom, ne bi se uope probudila. Gledajui
u njezine polu lude oi, Billy se zapitao ne bi li s veseljem doekala smrt.
Leda, moram ii.
Naravno, rekla je. Jednostavno si doao po pravu drogu, zar ne, Billy duo?
ao mije, rekao je. ao mi je zbog svega to se dogodilo. Molim te, vjeruj mi. I
uo se, apsurdno, kako dodaje: Kad bude razgovarala s Caryjem pozdravi ga u moje
ime.
Sada je s njim teko razgovarati, rekla je odsutno. To mu se dogaa u ustima,
zna. Desni mu se zadebljavaju, jezik mu poinju prekrivati ljuske. Mogu razgovarati s
njim, ali sve to mi on kae - svi njegovi odgovori - su stenjanje.
Povlaio se prema hodniku, povlaio se od nje, elio je biti daleko od njezinog
njenog, neumoljivo otmjenog glasa, elio je biti daleko od njezinih jezivih, blistavih
oiju.
Stvarno, rekla je. Pretvara se u aligatora, htjela sam rei. Oekujem kako e ga
uskoro smjestiti u bazen... moda e mu trebati kou odravati vlanom. Suze su potekle
iz njezinih crvenih oiju, i Billy je vidio kako joj na cipele kapa din iz njezine prevrnute
ae za martini.
Laku no, Leda, proaptao je.
Zato, Billy? Zato si udario staricu? Zato si to uinio Caryju i meni? Zato?
Leda-
Vrati se za nekoliko tjedana, rekla je, jo uvijek hodajui prema njemu dok je
Billy mahnito iza lea traio kvaku ulaznih vrata, zadravi uljudni osmijeh ogromnom
snagom volje. Vrati se kad izgubi novih dvadeset ili dvadeset pet kilograma. Smijat u
se... i smijati... i smijati.
Napipao je kvaku. Pritisnuo ju je. Hladan zrak zapuhnuo je njegovu rumenu i
pretoplu kou poput blagoslova.
Laku no, Leda. ao mi je...
Nosi se sa svojim ao mi je! vrisnula je i bacila au na njega. Pogodila je
dovratak s Billyjeve desne strane i razbila se. Zato si ju udario, kurvin sine? Zato si
nam to svima uinio? Zato? Zato? Zato?"

Halleck se dovukao do ugla Park Lanea i Lantern Drivea i onda sruio na klupu
autobusne postaje, drhtei kao da ima groznicu, grlo i trbuh bili su mu suhi od kiseline, u
glavi mu se vrtjelo od dina.
Pomislio je: Udario sam ju i ubio i sada gubim teinu i ne mogu prestati. Cary
Rossington je vodio sasluanje, pustio me ak i bez packe po rukama, i Cary je sada u klinici
Mayo. U klinici Mayo je i ako je vjerovati njegovoj supruzi, izgleda poput bjegunca iz
Maurice Sendakovih Aligatori posvuda. Tko je jo bio ukljuen? Tko je jo bio ukljuen na
57

BU&CW
nain koji zahtijeva osvetu po miljenju starog Ciganina?
Pomislio je na dva murjaka koji su otjerali Cigane kad su doli u grad... kad su
poeli izvoditi svoje ciganske trikove u gradskom parku. Jedan od njih je bio samo
pomonik, naravno. Obian murjak koji je izvravao...
Izvravao zapovijedi.
ije zapovijedi? Pa, zapovijedi efa policije, naravno. Zapovijedi Duncana
Hopleyja.
Cigani su otjerani jer nisu imali dozvolu boravka u parku. Ali naravno, shvatili bi
kako je poruka malo profinjenija od toga. Ako ste eljeli otjerati Cigane, bilo je puno
odredbi. Skitnitvo. Neprikladnost. Pljuvanje na plonik. Samo recite.
Cigani su se dogovorili s farmerom na zapadnom dijelu grada, mrzovoljnim
starcem po imenu Amcaster. Uvijek postoji farma, uvijek postoji mrzovoljni stari farmer,
i Cigani ga uvijek pronau. Njihovi su nosovi uvjebani za pronalaenje ljudi poput
Arncastera, pomislio je Billy sada dok je sjedio na klupi i sluao kako prve kapi proljetne
kie poinju udarati po krovu autobusne postaje. Jednostavna evolucija. Potrebno je
samo dvije tisue godine protjerivanja. Razgovara s nekoliko ljudi; moda Madam Azonka
jednom ili dvaput besplatno prorekne sudbinu. Nanjui ime tipa u gradu koji posjeduje
zemlju ali je duan, tipa koji ba i ne voli grad i gradske odredbe, tipa ije jabuke raaju
tijekom sezone lova iz iste obijesti - jer bi radije jelenima dao svoje jabuke, nego jelena
lovcima. Nanjuite ime i uvijek ga pronaete, jer u bogatim gradovima uvijek postoji
barem jedan Arncaster, a ponekad i dvojica ili trojica izmeu kojih moete birati.
Parkirali su automobile i kombije u krug, kao to su njihovi preci u krug parkirali
svoja kola dvjesto, etiristo ili osamsto godina prije njih. Dobivaju dozvolu za paljenje
vatre, i nou vladaju pria i smijeh, i nesumnjivo boca ili dvije krue od ruke do ruke.
Sve ovo, pomislio je Halleck, bi za Hopleyja bilo prihvatljivo. Tako to inae ide.
Oni koji ele kupiti neto od onog to Cigani prodaju mogli su se odvesti Zapadnom
fairviewskom cestom do Amcasterovog imanja; barem nije na vidjelu, a i Amcasterovo
imanje nije, kad smo ve kod toga, oku ugodno - farme koje Cigani pronau nikad nisu. I
uskoro e krenuti prema Raintreeju ili Westportu, znai daleko od oiju, daleko od
pameti.
Osim toga, nakon nesree, nakon to se stari Ciganin progurao na stubama suda i
dodirnuo Billyja Hallecka, tako to inae ide vie nije bilo dovoljno dobro.
Hopley je Ciganima dao dva dana, sjetio se Halleck, i kad se nisu pokrenuli, on ih
je pokrenuo. Jim Roberts je najprije povukao dozvolu za paljenje vatre. Iako je svakog
dana proteklog tjedna bilo obilnih pljuskova, Roberts im je rekao kako je opasnost od
poara iznenada jako, jako porasla. ao mi je. A uostalom, elio ih je podsjetiti kako su
pravila koja su kontrolirala logorske vatre takoer vaila i za plinske tednjake, vatre u
posudama i vatre u kotlovima.
Nakon toga bi, naravno, Hopley posjetio nekoliko lokalnih trgovina u kojima je
Lars Amcaster imao kredit - kredit koji je obino bio prekoraen. Ta su mjesta
ukljuivala eljeznariju, poljoprivrednu apoteku na Raintree Roadu, farmersku zadrugu
u Fairview Villageu i Normies Sunoco. Hopley je takoer mogao otii do Zacharyja
Marchanta u banku Connecticut Union... banku u kojoj se nalazila Arncasterova hipoteka.
Sve je to dio posla. Popij kavu s ovim, ruaj s onim - moda neto jednostavno
poput kupovine nekoliko sendvia i limunada u Daves Dog Wagonu - bocu piva s
drugim. I do sumraka idueg dana, svi kojima je Lars Amcaster bio neto duan bi ga
nazvali, spomenuli kako bi uistinu bilo jako dobro da ti vraji Cigani napuste grad... kako
58

BU&CW
bi stvarno svi bili zahvalni.
Rezultat je bio onakav kakvog je Duncan Hopley i oekivao. Amcaster je otiao
Ciganima, vratio viak dogovorenog novca za najam i nesumnjivo se pravio gluh na
njihove eventualne proteste (Halleck je definitivno pomislio na mladia koji je onglirao
unjevima, koji oito jo uvijek nije shvatio nepromjenjivost svog ivotnog poloaja). A i
nije da su Cigani potpisali ugovor o najmu koji bi vaio na sudu.
Trijezan, Amcaster im je moda rekao koliko su sretni to je on poten ovjek i
vratio im je viak novca koji su mu platili. Pijan - Amcaster je bio ovjek od osamnaest
konzervi piva po veeri - je bio moda malo opirniji. Bilo je sila u gradu koje su eljele
da Cigani odu, moda im je rekao. Pritisak je bio prevelik, pritisak kojeg siroti farmer
poput Larsa Amcastera jednostavno nije mogao podnijeti. Osobito kad je polovica
takozvanih dobrih ljudi u gradu imala no nad njegovim grlom.
Nije da je veina Cigana (uz mogui izuzetak onglera, pomislio je Billy) trebala
detaljno objanjenje.
Billy je ustao i polagano po kii odetao kui. U spavaoj sobi je gorjelo svjetlo;
Heidi ga je ekala.
Ne obini murjak; tu nije bilo potrebe za osvetom. Ne Amcaster; vidio je prigodu
za petsto dolara gotovine i otjerao ih je jer je bio prisiljen na to.
Duncan Hopley?
Hopley, moda. Vrlo vjerojatno moda, ispravio se Billy. Na neki nain Duncan
Hopley je bio samo jo jedna vrsta dresiranog psa ije su najvanije direktive bile
usmjerene na ouvanje fairviewskog dobro podmazanog statusa quo. Ali Billy je sumnjao
kako je stari Ciganin imao takav beutno socioloko stajalite, i ne samo zato to ih je
Hopley toliko uinkovito protjerao nakon sasluanja. Protjerivanje je bilo jedno. Na to su
navikli. Hopleyjevo neistraivanje nesree u kojoj je starica izgubila ivot...
Ah, to je neto drugo, zar ne?
Neistraivanje nesree? Do vraga, Billy, nemoj me nasmijavati. Neistraivanje
nesree je propust. Hopley je jednostavno bacio najveu moguu gomilu praine na bilo
kakvu moguu odgovornost. Poevi sa sumnjivim nedostatkom alko testa. Bilo je to
prikrivanje na temelju openitih principa. Zna to, a znao je i Cary Rossington.
Vjetar je pojaao i kia je sada padala jae. Mogao je vidjeti stvaranje lokvi na
ulici. Voda je pod jantamom ulinom rasvjetom Lantern Drivea imala nekakav neobian
polirani izgled. Gore, grane su stenjale i zavijale na vjetru, i Billy Halleck je s nelagodom
podigao pogled.
Trebam posjetiti Duncana Hopleyja.
Neto je zatreperilo - neto to je moglo biti traak ideje. Onda je pomislio na
Ledu Rossington i njezino drogirano, prestravljeno lice... sjetio se kako je Leda rekla
Sada je teko razgovarati s njim... to mu se dogaa u ustima, zna... svi njegovi odgovori su
stenjanje.
Ne veeras. Za veeras mu je bilo dosta.

Kamo si iao, Billy?


Leala je u krevetu, u krugu svjetlosti stolne svjetiljke. Sada je odloila knjigu na
59

BU&CW
pokriva, pogledala ga i Billy je vidio tamno-smee krugove oko njezinih oiju. Ti
tamnosmei krugovi nisu ga ba raalostili... barem ne veeras.
Samo je na trenutak pomislio rei: Otiao sam do Caryja Rossingtona, ali poto ga
nije bilo popio sam nekoliko pia s njegovom suprugom - pia kakva Zeleni Div popije kad
trubi. I nikad nee pogoditi to mi je rekla, Heidi, duo. Cary Rossington, koji te jednom
uhvatio za sisu na novogodinjoj proslavi, pretvara se u aligatora. Kad napokon umre
mogu ga pretvoriti u potpuno novi proizvod: Evo suca konog novanika.
Nikamo, rekao je. Van. U etnju. Razmiljati.
Zaudara kao da si putom pao u grmlje kleka.
Pretpostavljam da jesam, na neki nain. Samo sam upao u Andyjev pub.
Koliko si popio?
Dva.
Smrdi na vie od pet.
Heidi, ispituje me?
Ne, duo. Ali ne elim da bude toliko zabrinut. Oni lijenici e sigurno otkriti to
nije u redu kad obave metabolike testove.
Halleck je progunao.
Okrenula je svoje iskreno, zabrinuto lice prema njemu. Samo zahvaljujem Bogu
to nije rak.
Pomislio je - i gotovo rekao - kako je sigurno dobro to je to na otvorenom;
sigurno je lijepo vidjeti gradaciju strave. Nije to rekao, ali neto od osjeaja sigurno mu
se vidjelo na licu jer se njezin izraz umornog jada produbio.
ao mi je, rekla je. Jednostavno... jednostavno je teko rei neto to nije
pogreno.
Ti to zna, duo, pomislio je i mrnja je ponovno zablistala, usijana i snana. U
kombinaciji s dinom inila ga je depresivnim i bolesnim. Jenula je i na svom mjestu
ostavila sramotu. Caryjeva se koa mijenjala u Bog zna to, neto to je jedino spadalo u
cirkus nakaza. Duncan Hopley moda je savreno dobro, ili bi Billyja tamo moglo ekati
neto puno gore. Do vraga, gubitak teine i nije toliko lo, zar ne?
Razodjenuo se, nije prije toga zaboravio okrenuti stolnu svjetiljku i zagrliti Heidi.
U poetku je bila ukoena. Onda, upravo kad je poeo misliti kako nee biti koristi,
opustila se. uo je jecaj koji je pokuala progutati i nesretno pomislio kako, ako su prie
bile tone, kako je u raznolikosti mogue pronai plemenitosti i kako je karakter trebalo
graditi na mukama, on obavlja usran posao to se ticalo i pronalaenja i graenja.
Heidi, ao mi je, rekao je.
Kad bih samo mogla neto uiniti, zajeala je. Kad bih samo mogla neto uiniti,
Billy, zna?
Moe, rekao je i dodirnuo joj dojku.
Vodili su ljubav. Poeo je misliti: Ovo je za nju i otkrio kako je nakon svega bilo za
njega; umjesto da u tami vidi sablasno lice Lede Rossington i njezine okirane, blistave
oi, mogao je spavati.
Idueg jutra vaga je pokazala 80.
60

BU&CW

POGLAVLJE DVANAEST

Duncan Hopley

U uredu je dogovorio dopust kako bi obavio metabolike pretrage - Kirk


Penschley je bio gotovo nepristojno voljan udovoljiti njegovom zahtjevu, ostavivi
Hallecka s istinom s kojom se ba i nije elio suoiti; eljeli su ga se rijeiti. S dvije od
njegove tri bive brade nestale, jagodice su po prvi puta nakon dugo vremena bile
vidljive, druge kosti njegovog lica vidjele su se gotovo jednako dobro. Pretvorio se u
uredsko udovite.
K vragu da! odgovorio je Penschley gotovo prije no to je Billy dovrio
izgovaranje svog zahtjeva. Penschley je govorio presrdanim glasom, glasom koji su ljudi
koristili kad su svi znali kako neto uistinu ozbiljno nije u redu i nitko to ne eli priznati.
Spustio je pogled i zagledao se u mjesto na kojem se nalazio Halleckov trbuh. Uzmi
vremena koliko god ti bude trebalo, Bille.
Tri dana e biti dovoljno, odgovorio je. Sada je nazvao Penschleyja izjavne
govornice u Barkersovoj kavani i rekao mu kako moda uzme vie od tri dana. Vie od
tri dana, da - ali moda ne samo za metabolike pretrage. Pomisao se vratila, treperei.
To jo uvijek nije bila nada, nita grandiozno poput toga, ali bilo je neto.
Koliko? pitao ga je Penschley.
Nisam siguran, rekao je Halleck. Moda dva tjedna. Moda mjesec dana.
Na drugom je kraju uslijedila tiina, a onda je Halleck shvatio kako Penschley
razmilja o neizgovorenom: Kirk, u stvari elim rei kako se nikad neu vratiti. Napokon
su dijagnosticirali rak.
Sada dolazi kobalt, sredstva protiv boli, interferon ako doemo do njega, latril ako
se isprsimo i potegnemo do Meksika. Kirk, kad me idui put bude vidio, bit u u dugoj kutiji
sa svilenim jastukom ispod glave.
A Billy, koji je proteklih est tjedana bio prestravljen i nita drugo, osjetio je prvo
buenje bijesa. Ne govorim to, do vraga. To jest, jo ne.
Nema problema, Bille. Hoodov sluaj emo dati Ronu Bakeru, ali mislim kako sve
drugo jo neko vrijeme moe ekati.
Kurac misli. Ovog poslijepodneva sve ostalo e poeti davati osoblju, a to se tie
Hoodove tube, proli si ju tjedan dao Ronu Bakeru - nazvao je u etvrtak ujutro i pitao me
kamoje Sally stavila jebene izjave Con-Gasa. Tvoj pojam odravanja vatre, Kirk, duice, ima
veze samo s pileim rotiljem u nedjeljna poslijepodneva u tvom dvoritu u Vermontu. Zato
nemoj muljati muljatora.
Pobrinut u se da dobije spis, rekao je Billy i nije mogao odoljeti a da ne doda:
Iako je ve dobio izjave Con-Gasa.
Zamiljena tiina na kraju linije Kirka Penschleyja dok je razmiljao o tome. Pa...
ako neto mogu..
61

BU&CW
Ima neto, rekao je Billy. Iako zvui kao da je iz crtia.
Sto? Glas mu je sada bio oprezan.
Sjea se mog problema poetkom proljea? Nesree?
Da, da.
ena koju sam udario bila je Ciganka. Zna li to?
Bilo je u novinama, rekao je nevoljko Penschley.
Bila je dio... dio... ega? Skupine, pretpostavljam da biju tako nazvao. Skupine
Cigana. Kampirali su u blizini Fairviewa. Dogovorili su se s lokalnim farmerom koji je
trebao gotovinu-
ekaj, ekaj malo, rekao je Kirk Penschley, glas mu je bio pomalo osinji, u
potpunosti razliit od njegovog maloprijanjeg glasa plaenog oaloenog. Billy se
lagano nacerio. Poznavao je drugi glas, i smjesta mu se svidio. Mogao je zamisliti
Penschleyja koji je imao etrdeset pet, elav, jedva visok sto pedeset centimetara, kako
uzima uti blok i jedan od svojih omiljenih flomastera. Kad je bio u visokoj brzini Kirk je
bio jedan od najsposobnijih, najupornijih ljudi koje je Halleck poznavao. U redu, nastavi.
Tko je bio taj lokalni farmer?
Amcaster. Lars Amcaster. Nakon to sam udario enu-
Njezino ime?
Halleck je zatvorio oi i pokuao se sjetiti. Smijeno... sve ovo, a nije pomislio na
njezino ime od sasluanja.
Lemke, rekao je naposljetku. Zvala se Susanna Lemke.
L-e-m-p-k-e?
Bez P.
U redu.
Cigani su poslije nesree saznali kako vie nisu dobrodoli u Fairviewu. Imam
razloga vjerovati kako su otili u Raintree. elim znati moe li saznati kamo su otili
nakon toga. elim znati gdje su sada. Iz vlastitog u depa platiti trokove istraitelja.
Do vraga, naravno da hoe, rekao je veselo Penschley. Pa, ako su otili
sjeverno u New England najvjerojatnije ih moemo pronai. Ali ako su krenuli na jug u
grad ili u Jersey, ne znam, Billy, zabrinut su zbog privatne tube?
Ne, rekao je. Ali moram razgovarati sa suprugom te ene. Ako je on to bio.
Oh, rekao je Penschley i Halleck je ponovno mogao proitati ovjekove misli
jasno kao da ih je izgovorio na glas: Billy Halleck sreuje stvari, iskupljuje se. Moda
starom Cigi eli dati ek, moda se samo elio suoiti s njim i ispriati se i dati ovjeku
prigodu da ga jednom zvizne po glavi.
Hvala ti, Kirk, rekao je Halleck.
Nema na emu, rekao je Penschley. Samo se pobrini da ozdravi.
U redu, rekao je Billy i spustio slualicu. Kava mu se ohladila.

Uistinu nije bio iznenaen kad je otkrio kako je Rand Foxworth, zamjenik efa,
upravljao u fairviewskoj policijskoj postaji. Pozdravio je Hallecka dovoljno srdano, ali
izgledao je nervozno i Halleckovo uvjebano oko primijetilo je kako u koari otvoreno na
62

BU&CW
Foxworthovom stolu ima previe papira, a premalo u koari rijeeno. Foxworthova
odora bila je besprijekorna... ali oi su mu bile zakrvavljene.
Dunc ima gripu, odgovorio je na Billyjevo pitanje - odgovor koji je zvuao kao
da ga je ve puno puta dao. Nema ga ve nekoliko dana.
Oh, rekao je Billy. Gripa.
Tako je, rekao je Foxworth i njegov je pogled izazivao Billyja na komentar.

Tajnica je Billyju rekla da je doktor Houston s pacijentom.


Hitno je. Molim vas, recite mu da trebam samo na kratko porazgovarati s njim.
Bilo bi lake oi u oi, ali Halleck se nije elio voziti na drugi kraj grada. Kao
rezultat toga sjedio je u telefonskoj govornici (stvar koju nedavno nije mogao izvesti)
preko puta policijske postaje. Houston se naposljetku javio.
Glas mu je bio hladan, udaljen, vie nego ljutit. Halleck, koji je ili postajao jako
dobar u itanju neizgovorenog ili je uistinu postajao veliki paranoik, u tom je hladnom
glasu uo jasnu poruku: Vie nisi moj pacijent, Billy. U tebi sam nanjuio nekakvu
neizljeivu bolest koja me ini jako, jako nervoznim. Daj mi neto to mogu dijagnosticirati
i napisati recept, samo to traim. Ako mi to ne moe dati, onda uistinu nema razloga da
komuniciramo. Odigrali smo nekoliko jako dobrih partija golfa, ali mislim kako ni jedan od
nas ne moe rei da smo ikad bili prijatelji. Imam Sonyjev dojavljiva, 200.000 dolara
vrijednu dijagnostiku opremu i toliki spisak lijekova koji mogu propisati da... pa, ako ga
ispiem na svom kompjutoru spisak e ii od ulaznih vrata kluba sve do krianja Park
Lanea i Lantern Drivea. Sa svim time na mojoj strani osjeam se inteligentno. Osjeam se
korisno. Onda doe ti i uini da izgledam poput lijenika iz sedamnaestog stoljea s
bocom pijavica za visoki tlak i builicom za lubanju za glavobolje. A ja se ne volim tako
osjeati, veliki Bille. Nimalo. U tome nema nikakvog podizanja raspoloenja. Zato se izgubi.
Perem ruke od tebe. Doi u i vidjeti te u tvom lijesu... osim ako, naravno, moj dojavljiva ne
zapiti i budem trebao otii.
Modema medicina, promrmljao je Billy.
to, Billy? Mora govoriti glasnije. Ne elim te otpiliti, ali moja asistentica je
bolesna, a danas imam ludnicu.
Samo jedno pitanje, Mike, rekao je Billy. to nije u redu s Duncanom
Hopleyjem?
Potpuna tiina s na drugom kraju linije u trajanju od gotovo deset sekundi. Onda:
Zato misli da s njim neto nije u redu?
Nije u postaji. Rand Foxworth kae da ima gripu, ali Rand Foxworth lae kao to
se starci jebu.
Uslijedila je nova duga stanka. Kao odvjetniku, Billy, ne trebam ti govoriti kako
trai povjerljive podatke. Mogao bih najebati.
Ako netko skui to je u onoj maloj boici u tvom stolu takoer bi mogao
najebati. I to najebati da ti bude zlo.
Jo tiine. Kad je Houston ponovno progovorio glas mu je bio proet bijesom... i
trakom straha. Je li to prijetnja?
Nije, rekao je Billy umorno. Samo mi nemoj serinjati, Mike. Reci mi to nije u
63

BU&CW
redu s Hopleyjem i to e biti sve.
Zato eli znati?
Oh, za ime Boje. Ti si ivi dokaz da ovjek uistinu moe biti glup onoliko koliko
to eli biti, zna li to, Mike?
Nemam blage veze o emu-
Tijekom proteklog mjeseca u Fairviewu si vidio tri vrlo neobine bolesti. Nisi ih
povezao. Na neki nain to je prilino razumljivo; razlikuju se po simptomima. S druge
strane, sve su sline po njihovoj neobinosti. Trebam se zapitati bi li drugi lijenik - na
primjer onaj koji nije otkrio zadovoljstvo svakodnevnog mrkanja pedeset dolara
kokaina - povezao stvari unato razliitim simptomima.
Hej, jebote, ekaj malo!
Ne, neu. Pitao si zato elim znati, i Boga mi, rei u ti. Neprestano gubim na
teini - gubim na teini ak i kad u sebe u danu natrpam devet tisua kalorija. Cary
Rossington ima nekakvu bizarnu konu bolest. Njegova supruga kae kako se pretvara u
nakazu. Otiao je u kliniku Mayo. A sada elim znati to nije u redu s Duncanom
Hopleyjem, i drugo, elim znati jesi li imao jo neobjanjivih sluajeva.
Billy, uope nije tako. Zvui kao da ima nekakvu ludu ideju. Ne znam koju-
Ne, i to je u redu. Ali elim odgovor. Ako ga ne dobijem od tebe, dobit u ga na
neki drugi nain.
ekaj malo. Ako emo razgovarati o tome elim otii u radnu sobu. Tamo je malo
privatnije.
U redu.
uo se klik kad je Houston stavio Billyja na ekanje. Sjedio je u telefonskoj
govornici, znojio se i pitao je li ovo Houstonov nain da ga se rijei. uo se novi klik.
Jo si tu, Billy?
Jesam.
U redu, rekao je Houston, traak razoaranja u njegovom glasu bio je osjetan i
nekako komian. Houston je uzdahnuo. Duncan Hopley ima akne.
Billy je ustao i otvorio vrata telefonske govornice. Unutra je odjednom postalo
prevrue. "Akne!
Bubuljice, crne. Bijele. To je sve. Sretan?
Jo netko?
Ne. I, Billy, akne ba i ne smatram neim neobinim. Poinje mi pomalo zvuati
poput lika u romanu Stephena Kinga, ali nije tako. Dune Hopley ima privremene
probleme s luenjem lijezda lojnica, to je sve. A to kod njega takoer i nije neto novo.
Jo od sedmog razreda ima problema s koom.
Vrlo racionalno. Ali ako u cijelu priu doda Caryja Rossingtona s njegovom
aligatorskom koom i Williama J. Hallecka s njegovim sluajem neeljene anoreksije
neuroze, to ponovno poinje zvuati poput Stephena Kinga, zar ne?
Houston je strpljivo rekao: Ima probleme s metabolizmom, Bille. Cary... ne
znam. Vidio sam neke-
Neobine stvari, da, znam, rekao je Billy. Zarje ovaj narki uistinu deset godina
bio njegov obiteljski lijenik? Boe dragi, je li to istina? Jesi li u posljednje vrijeme vidio
Larsa Amcastera?
Nisam, rekao je Houston nestrpljivo. On nije moj pacijent. Mislim da si rekao
64

BU&CW
kako ima samo jedno pitanje.
Naravno da nije tvoj pacijent, pomislio je Billy smueno, on ne plaa svoje raune
na vrijeme, zar ne? A tip poput tebe, tip skupih prohtjeva, uistinu si ne moe priutiti
ekanje, zar ne?
Ovo je uistinu posljednje, rekao je Billy. Kad si posljednji put vidio Duncana
Hopleyja?
Prije dva tjedna.
Hvala ti.
Idui put se narui, Billy, rekao je Houston neprijateljskim glasom i poklopio.

Hopley, naravno, nije ivio na Lantern Driveu, ali posao efa policije bio je dobro
plaen i imao je lijepu drvenu kuu na Ribbonmaker Laneu.
Billy se u sumrak parkirao na prilazu, priao vratima i pozvonio. Nije bilo
odgovora. Ponovno je pozvonio. Bez odgovora. Legao je na zvono. Jo uvijek bez
odgovora. Otiao je do garae, stavio ruke oko lica i zavirio unutra. Hopleyjev automobil,
staromodni smei Volvo, bio je parkiran unutra. Na registraciji je pisalo FVW1. Nije bilo
drugog automobila. Hopley je bio samac. Billy se vratio do ulaza i poeo lupati na vrata.
Lupao je gotovo tri minute i ruka mu se umorila kad je grubi glas viknuo: Odlazi!
Odjebi!
Pusti me unutra! viknuo je Billy. Trebam razgovarati s tobom!
Nije bilo odgovora. Nakon minute, Billy je ponovno poeo nabijati po vratima.
Ovoga puta uope nije bilo odgovora... ali kad je iznenada prestao uo je um kretanja s
druge strane vrata. Odjednom je mogao zamisliti Hopleyja kako stoji tamo - ui - i eka
da neeljeni, uporni posjetitelj ode i ostavi ga na miru. Na miru, ili kako godje ono to se
ovih dana dogaalo Duncan Hopley nazivao. Billy je opustio svoju bolnu aku.
Hopley, mislim da si unutra, rekao je tiho. Ne treba nita rei; samo me
sasluaj. Billy Halleck je. Prije dva mjeseca bio sam umijean u nesreu. Stara Ciganka je
izletjela na cestu-
Kretanje iza vrata; sigurno. um, grebanje.
Pregazio sam ju automobilom i ubio. Sada gubim teinu. Nisam na dijeti ili neto
slino; jednostavno gubim teinu. Do sada sam izgubio oko trideset pet kilograma. Ako
to uskoro ne prestane izgledat u poput kostura u nekakvom cirkusu nakaza.
Cary Rossington - sudac Rossington - je predsjedao preliminarnim sasluanjem i
odluio je kako nema razloga za pokretanje parnice. Dobio je nekakvu neobinu konu
bolest-
Billy je pomislio kako je uo tihi uzdah iznenaenja.
- i otiao je u kliniku Mayo. Lijenici su mu rekli kako nije rak, ali ne znaju to je.
Rossington bi radije vjerovao kako jest rak nego ono to zna da to uistinu je.
Billy je progutao knedlu. Grlo ga je zaboljelo.
To je ciganska kletva, Hopley. Znam koliko to ludo zvui, ali to je istina. Pojavio
se starac. Dodirnuo me kad sam izaao sa sasluanja. Dodirnuo je Rossingtona kad je sa
suprugom bio na buvljaku u Raintreeju. Je li dodirnuo i tebe, Hopley?
Uslijedila je duga, duga tiina... a onda je jedna jedina rije dolebdjela do Billyjevih
65

BU&CW
uiju kroz otvor za potu, poput pisma od kue punog loih vijesti:
Da...
Gdje? Kada?
Bez odgovora.
Hopley, kamo su Cigani otili kad su napustili Raintree? Zna li?
Bez odgovora.
Moram razgovarati s tobom! rekao je Billy oajniki. Imam ideju, Hopley.
Mislim-
Nita ne moe uiniti, proaptao je Hopley. Otilo je predaleko. Shvaa li,
Halleck? Pre... daleko.
Ponovno onaj uzdah - utav, stravian.
To je ansa! rekao je Halleck ustro. Jesi li toliko propao da ti to nita ne znai?
Bez odgovora. Billy je ekao, u sebi je traio jo rijei, druge argumente. Nije
mogao pronai nita. Hopley ga jednostavno nee pustiti unutra. Poeo se okretati kad
su se vrata odkrinula.
Billy je pogledao crnu pukotinu izmeu vrata i dovratka. Ponovno je uo ono
utanje koje se sada udaljavalo niz mrani hodnik. Osjetio je kako se jei po leima,
prsima, rukama, i na trenutak je ipak zamalo otiao - Zaboravi Hopleyja, pomislio je, ako
itko moe pronai one Cigane, onda je to Kirk Penschley, i zaboravi Hopleyja, ne treba ga,
ne treba vidjeti u to se pretvorio.
Billy je zanemario glas, uhvatio kvaku ulaznih vrata kue efa policije, otvorio ih i
uao unutra.

Ugledao je tamnu siluetu na drugom kraju hodnika. Vrata na lijevoj strani su se


otvorila; silueta je ula unutra. Zablistala je priguena svjetlost i na trenutak sjena se
pojavila, duga i mrava, na podu hodnika i popela do polovice zida na kojem se nalazila
uokvirena Hopleyjeva fotografija na kojoj je primao nagradu fairviewskog Rotary kluba.
Sjenina izobliena glava nalazila se na fotografiji poput pretkazanja.
Billy je krenuo hodnikom, sada prestraen - nema smisla zavaravati se. Napola je
oekivao da se vrata za njim zalupe i zakljuaju. .. a onda e Cigani izletjeti iz sjena i
zgrabiti me s lea, poput prizora u jeftinom filmu strave. Naravno. Ma daj, seronjo, doi
sebi! Ali luako lupanje njegovog srca nije se usporilo.
Shvatio je kako je Hopleyjeva mala kua neugodno zaudarala - teko i trulo, poput
mesa koje se polagano kvari.
Na trenutak je stajao pred otvorenim vratima. Soba je izgledala poput radne ili
brloga, ali svjetlost je bila toliko slaba da je bilo nemogue sa sigurnou rei.
Hopley.
Ui, proaptao je utavi glas.
Billy je uao.
Bio je to Hopleyjev brlog, definitivno. Bilo je puno vie knjiga no to bi Billy
oekivao, a na podu topli turski sag. Soba je bila mala, najvjerojatnije udobna i ugodna
pod odgovarajuim okolnostima.
66

BU&CW
U sreditu je bio stol od brezovine. Na njemu se nalazila stolna svjetiljka. Hopley
je savinuo vrat svjetiljke tako da se sjenilo nalazilo manje od tri centimetra od bugaice.
Na bugaici se nalazio mali i estoko koncentriran krug svjetlosti; ostatak sobe bio je
hladna zemlja sjena.
Sam Hopley bio je ogromna silueta u neemu to je moglo biti Eamesov naslonja.
Billy je preao preko praga. U kutu se nalazila stolica. Billy je sjeo, svjestan kako
je izabrao stolicu koja je bila najdalje od Hopleyja. Ipak, jasno ga se trudio pogledati. Bilo
je nemogue. ovjek nije bio vie od siluete. Billy je gotovo poelio da Hopley okrene
lampu prema njegovim, Billyjevim oima. Onda bi se Hopley nagnuo naprijed, murjak iz
film noira iz 1940-ih i vrisnuo: Znamo da si ti kriv, McGonigale! Prestani nijekati! Priznaj!
Priznaj i dat emo ti cigaretu! Priznaj i dat emo ti au hladne vode! Priznaj i dopustit
emo ti ode u toalet!
Ali Hopley je samo sjedio zavaljen u Eamesov naslonja. ulo se lagano utanje
kad je prekriio noge.
I? elio si ui. Uao si. Ispriaj svoju priu, Halleck, i odlazi. Ovih dana mi ba i
nisi najomiljenija osoba na svijetu.
Takoer nisam najomiljenija osoba Lede Rossington, rekao je Billy, i iskreno,
ivo me boli kurac to ona misli, a i ti takoer. Ona misli da sam ja kriv. Najvjerojatnije i
ti takoer.
Koliko si popio kad si ju udario, Halleck? Moja je pretpostavka kako bi, da ti je
Tom Rangely dao alko test, onaj mali balon odletio do neba.
Nita nisam pio, nisam uzeo nikakve droge, rekao je Billy. Srce mu je jo uvijek
luaki lupalo, ali sada ga je tjerao bijes, a ne strah. Svaki je otkucaj slao snaan impuls
boli kroz njegovu glavu. eli znati to se dogodilo? Ha? Moja supruga, s kojom sam u
braku esnaest godina, izabrala je taj dan da mi ga izdrka u automobilu. Nikad prije nije
uinila nita slino. Nemam blage veze zato je izabrala taj dan za to. I tako, dok ste ti i
Leda Rossington - a takoer najvjerojatnije i Cary Rossington - bili zaposleni time da
okrivljujete mene jer sam ja bio za volanom, ja sam bio zaposlen okrivljavanjem svoje
supruge jer je imala ruku u mojim hlaama. A moda bismo svi trebali okriviti sudbinu ili
usud ili neto i prestati brinuti o krivnji.
Hopley je uzdahnuo.
Ili moda eli da ti kaem kako sam na koljenima preklinjao Toma Rangelyja da
mi ne da alko test ili odvede na vaenje krvi? Ili kako sam ti plakao na ramenu da sjebe
istragu i protjera one Cigane iz grada?
Hopley ovoga puta nije ni uzdahnuo. Bio je samo utljiva silueta u Eamesovom
naslonjau.
Nije li malo prekasno za sve te igre? pitao je Billy. Glas mu je bio hrapav, i
zapanjeno je shvatio kako je na rubu suza. Moja supruga mi je drkala, istina. Pregazio
sam staricu i ubio ju, istina. Bila je najmanje etrdeset metara od najblie zebre i izletjela
je izmeu dva automobila, istina. Ti si smuljao istragu i protjerao ih iz grada im me je
Cary Rossington oslobodio krivnje, takoer istina. Ali to sve je obino sranje. Ali ako ti
eli sjediti ovdje u tami i rasporeivati krivnju, prijatelju moj, nemoj zaboraviti i sebi
dati jednu dobru porciju.
Izvrstan zavrni govor, Halleck. Odlian. Jesi li ikada gledao Spencera Tracyja u
onom filmu o namjetenom suenju? Sigurno jesi.
Jebi se, rekao je Billy i ustao.
67

BU&CW
Hopley je uzdahnuo. Sjedni.
Billy Halleck nesigurno je stajao, shvativi kako dio njega eli iskoristiti bijes za
ne ba plemenitu svrhu. Taj dio je elio izii odavde u prividnom bijesu samo zato to se
od tamne siluete u Eamesovom naslonjau usrao od straha.
Nemoj biti toliko licemjerno govno, rekao je Hopley. Sjedni, za ime Boje.
Billy je sjeo, svjestan da su mu usta suha i da mali miii na njegovim butinama
nekontrolirano poskakuju i pleu.
Neka bude po tvome, Halleck. Ja sam ti sliniji nego to misli. Mene takoer boli
kurac za hvalospjeve. U pravu si - nisam razmiljao, jednostavno sam to uinio. Oni nisu
prva gomila lutalica koju sam protjerao iz grada, a obavljao sam i druge kozmetike
poslove kad se neki bogata iz grada naao u govnima. Naravno, nisam mogao uiniti
nita ako se spomenuti bogata naao u govnima izvan Fairviewa... ali iznenadio bi se
kad bi saznao koliko gradskih uglednika nikad nije nauilo da ne seru tamo gdje jedu.
Ili moda ne bih bio iznenaen.
Hopley je ispustio promukli, utavi smijeh od kojeg se Billy najeio po rukama.
Sve u rok slube. Da se nita nije dogodilo, nitko od nas - ti, ja, Rossington - se
sada ne bi ni sjeao tih Cigana.
Billy je otvorio usta kako bi se estoko usprotivio, kako bi Hopleyju rekao kako e
se sjeati onog sablasnog dvostrukog udarca koji je uo sve do kraja ivota... a onda se
sjetio etiri dana u Mohonku s Heidi, kako su se njih dvoje zajedno smijali, prederavali
se, planinarili, vodili ljubav svake veeri, a ponekad i poslijepodne. Koliko je to bilo
nakon nesree? Dva tjedna?
Ponovno je zatvorio usta.
to je bilo, bilo je. Pretpostavljam kako je jedini razlog zbog kojeg sam te pustio
unutra taj to je dobro znati kako jo netko vjeruje da se sve ovo dogaa, bez obzira
koliko suludo bilo. Ili sam te moda pustio unutra jer sam usamljen. I bojim se, Halleck.
Jako se bojim. Neopisivo se bojim. Ti se boji?
Da, odgovorio je kratko Billy.
Zna ega se najvie bojim? Ovako mogu prilino dugo ivjeti. Toga se bojim.
Gospoica Callaghee obavlja mi kupovinu i dva puta tjedno dolazi istiti i oprati rublje.
Imam televizor, volim itati. Moje su investicije tijekom godina donijele dobit, i ako sam
umjereno tedljiv, najvjerojatnije bih ovako mogao beskonano. Uostalom, koliko samo
iskuenja za troenje ovjek u mom poloaju moe imati? Hou li kupiti jahtu, Halleck?
Moda unajmiti mlanjak i sa svojom curom odletjeti u Monte Carlo kako bih gledao
Formulu 1 idueg mjeseca? to misli? Na koliko bih zabava bio dobro doao s licem koje
se topi?
Billy je tupo odmahnuo glavom.
I... mogao bih ivjeti ovdje i to bi samo... to bi samo trajalo. Kao to traje sada,
svakog dana i svake noi. I toga se bojim, jer je pogreno ivjeti na ovakav nain. Svakog
dana kad ne poinim samoubojstvo, svakog dana samo sjedim ovdje u mraku i gledam
kvizove i serije, onaj stari ciganski govnar mi se smije.
Kad... kad te...?
Dodirnuo? Prije nekih pet tjedana, ako je to bitno. Otiao sam u Milford posjetiti
majku i oca. Izveo sam ih na ruak. Prije toga sam popio dva piva i jo nekoliko tijekom
ruka i odluio otii u toalet prije odlaska. Vrata su bila zakljuana. ekao sam, otvorila
su se i on je izaao. Starkelja s trulim nosom. Dodirnuo mi je obraz i neto rekao.
68

BU&CW
to?
Nisam uo, rekao je Hopley. Upravo tada, netko je u kuhinji na pod ispustio
gomilu tanjura. Ali u stvari ga nisam ni trebao uti. Samo sam se trebao pogledati u
ogledalo.
Najvjerojatnije ne zna jesu li imali kamp u Milfordu.
U stvari, to sam idueg dana provjerio s milfordskom policijom, rekao je Hopley.
Nazovi to profesionalnom radoznalou - prepoznao sam starog Cigu; nema teorije da
zaboravi takvo lice, zna to hou rei?
Da, rekao je Billy.
etiri su dana kampirali na farmi u istonom Milfordu. Nekakav dogovor slian
onom s onim gnjavatorom Amcasterom. Murjak s kojim sam razgovarao je rekao kako su
pomno pazili na njih i kako se ini da su otili upravo tog jutra.
Nakon to te starac dodirnuo.
Tono.
Misli li kako je znao da e biti tamo? U tom restoranu?
Nikad prije nisam tamo odveo starce, rekao je Hopley. Bilo je to staro mjesto
koje je upravo preureeno. Obino idemo kod Digia na drugom kraju grada. To je bila
majina ideja. eljela je vidjeti to su uinili sa sagovima ili lamperijom ili neim. Zna
kakve su ene.
Nisi mi odgovorio na pitanje. Misli li da je znao kako e biti tamo?
Uslijedila je duga, zamiljena tiina od pognute siluete u Eamesovom naslonjau.
Da, rekao je Hopley naposljetku. Da, mislim. Jo ludila, Halleck, zar ne? Dobro to nitko
ne slua, zar ne?
Da, rekao je Billy. Mislim da se slaem. Iz grla mu je pobjegao mali luaki
cerek. Zvuao je pomalo poput vriska.
I, kakvu to ideju ima, Halleck? Ovih dana ne spavam puno, ali obino se
poinjem bacati i vrpoljiti negdje u ovo doba noi. Upitan da izgovori svoju ideju o kojoj
je samo razmiljao u tiini vlastitog uma, Billy se poeo osjeati apsurdno - njegova je
ideja bila nikakva i budalasta, uope nije bila ideja, ne ba, nego samo san.
Odvjetnika tvrtka za koju radim ima istraiteljsku ekipu, rekao je. Bartonove
detektivske usluge, d.o.o.
uo sam za njih.
Navodno su najbolji u svom poslu. Ja... To jest...
Osjetio je kako Hopleyjevo nestrpljenje iz njega izlazi u valovima, iako se Hopley
uope nije pomaknuo. Prizvao je ono malo preostalog dostojanstva i rekao sebi kako
sigurno isto kao i Hopley zna to se dogaa, kako ima svako pravo govoriti; uostalom, i
njemu se to takoer dogaalo.
elim ga pronai, rekao je Billy. elim se suoiti s njim. elim mu rei to se
dogodilo. Ja... pretpostavljam kako elim olakati duu. Iako, pretpostavljam kako on to
ionako ve zna ako nam moe uiniti ovakve stvari.
Da, rekao je Hopley.
Lagano ohrabren, Billy je nastavio: Ali mu ipak elim rei svoju stranu. Krivnja je
moja, da, trebao sam stati na vrijeme - i kad se sve zbroji i oduzme, stao bih na vrijeme.
To je krivnja moje supruge, zbog onog to mi je radila. Rossingtonova je krivnja to me
oslobodio, tvoja je krivnja to si lampavo vodio istragu i onda ih protjerao iz grada.
69

BU&CW
Billy je progutao knedlu.
A onda u mu rei kako je to takoer bila i njezina krivnja. Da. Nije prelazila
cestu na zebri, Hopley, i u redu, to nije zloin za plinsku komoru, ali razlog zato je
protuzakonit je to moe poginuti onako kako je ona poginula."
To mu eli rei?
Ne elim, ali rei u. Izala je izmeu dva parkirana automobila, nije pogledala ni
u jednu stranu. Pa to naui jo u vrtiu.
Nekako si mislim kako ta baba nikad nije doivjela policijsko predavanje u
vrtiu, rekao je Hopley. Nekako si mislim kako nikad nije ni ila u vrti, zna?
Nema veze, rekao je Billy tvrdoglavo, obian zdrav razum-
Halleck, ti sigurno oboava kanjavanje, rekla je sjena koja je bila Hopley.
Sada gubi teinu - eli pokuati osvojiti glavnu nagradu? Moda e ti iduu put
zatopati crijeva, ili zagrijati krv na nekih sto deset stupnjeva, ili-
Neu samo sjediti u Fairviewu i ekati da se dogodi! rekao je bijesno Billy.
Moda ju moe ponititi, Hopley. Jesi li ikad pomislio na to?
itao sam o tim stvarima, rekao je Hopley. Pretpostavljam kako sam znao to
se dogaa gotovo od trenutka kad se prva akna pojavila na mojoj obrvi. Tono tamo gdje
su se akne prve pojavljivale dok sam bio u srednjoj koli - a tada sam imao stvarno opake
akne, vjeruj mi. I itao sam o tome. Kao to sam rekao, volim itati. I moram ti rei,
Halleck, postoje stotine knjiga o bacanju ini i kletvi, ali jako malo o njihovom
ponitavanju.
Pa, moda ne moe. Moda. Najvjerojatnije ne moe. Ali jo uvijek mogu otii kod
njega, do vraga. Mogu ga pogledati u oi i rei: Nisi odrezao dovoljno komada pite,
stare. Trebao si odsjei komad za moju suprugu, ijedan za svoju suprugu, i kad smo ve
kod toga, stare, to kae za komad tebe? Gdje si ti bio kad je izala na cestu bez da je
pogledala kamo ide? Sigurno si znao ako nije bila navikla na gradski promet. I, gdje si ti
bio? Zato nisi bio tamo i uzeo ju za ruku i odveo do zebre? Zato-
Dosta, rekao je Hopley. Da sam u poroti uvjerio bi me, Halleck. Ali zaboravlja
najvaniju stvar u cijeloj prii.
A to je? pitao je Billy ukoeno.
Ljudska priroda. Moda smo rtve nadnaravnog, ali u stvari imamo posla s
ljudskom prirodom. Kao policajac - ispriavam se, bivi policajac - ne mogu i ne sloiti se
kako ne postoji apsolutno dobro i apsolutno zlo; to su samo nijanse sive koje se
preklapaju, svjetlije ili tamnije. Ali ne misli valjda kako e njezin suprug popuiti to
sranje, zar ne?
Ne znam.
Ja znam, rekao je Hopley. Ja znam, Halleck. Tog tipa mogu proitati toliko
dobro da ponekad pomislim kako mi alje mentalne radio signale. Cijelog je ivota bio u
pokretu, izbaen iz mjesta kad god su dobri ljudi nabavili sav hai i marihuanu koje su
eljeli nabaviti, im bi izgubili sav novac koji su eljeli izgubiti na kolu sree. Cijeli je
ivot sluao kako ga nazivaju smrdljivim Cigom. Dobri ljudi imaju korijene; on ih nema.
Taj tip, Halleck, je gledao kako u tridesetima i etrdesetima ljudi iz ale spaljuju atore, i
moda su u nekim od tih atora bila djeca i starci koji su izgorjeli. Vidio je svoje keri ili
keri prijatelja napadnute, moda i silovane, jer su svi ti dobri ljudi znali da se Cigani
jebu kao zeevi i jo malo nee koditi, a ak i ako bude kodilo, koga boli kurac. Dobra
fraza. Modaje vidio svoje sinove ili sinove prijatelja, pretuene gotovo na smrt... a zato?
70

BU&CW
Zato to su oevi djece koja su ih premlatila izgubili malo novca na igrama na sreu.
Uvijek isto: doe u grad, dobri ljudi uzmu to ele, i onda te izbace iz grada. Ponekad ti
daju tjedan dana na lokalnoj farmi graka ili mjesec dana na lokalnom polju. A onda,
Halleck, povrh svega, dolazi zavrni udarac bia. Taj ugledni odvjetnik s tri podbratka
koji slii buldogu na ulici ti pregazi suprugu. Ima sedamdeset, sedamdeset pet, napola je
slijepa, moda je zakoraila prebrzo samo zato to se eli vratiti u kamp prije no to se
popia, a stare kosti lako se lome, stare su kosti poput stakla, i ostane mislei kako e
moda barem ovoga puta, barem ovoga puta, biti malo pravde... trenutak pravde koji e
ublaiti ivot prepun sranja-
Prestani, rekao je Billy Halleck hrapavim glasom, jednostavno prestani, u
redu? Nesvjesno je dodirnuo obraz i pomislio kako se sigurno obilno znoji. Ali na
njegovim obrazima nije bio znoj; bilo su to suze.
Ne, zasluuje sve, rekao je Hopley s mahnitim veseljem, i sve u ti i dati. Ne
govorim ti da odustane, Halleck - Daniel Webster je uspio natjerati Sotoninu porotu da
se predomisli, i do vraga, pretpostavljam kako je sve mogue. Ali mislim kako se jo
uvijek previe zavarava. Taj tip je lud, Halleck. Taj tip je bijesan. Koliko ti je poznato,
moda je sada u potpunosti poludio, i u tom bi ti sluaju bilo bolje da se prijavi u
ludnicu Bridgewater. eli osvetu, a kad eli osvetu, ne uspijeva vidjeti kako je sve u
sivim nijansama. Kad ti supruga i dijete stradaju u padu zrakoplova ne eli sluati kako
je strujni krug A sjeo u prekida B, kako je kontrolor leta C imao virus D, kako je
navigator E izabrao krivo vrijeme da ode na sranje u toalet F. eli jednostavno tubom
sjebati zrakoplovnu tvrtku... ili ubiti nekoga iz pumperice. eli rtveno janje, Halleck.
eli nekoga povrijediti. I mi smo povrijeeni. Loe za nas. Dobro za njega. Moda ja
cijelu stvar razumijem malo bolje od tebe, Halleck.
Polagano, polagano, njegova je ruka dola do malog kruga svjetlosti stolne
svjetiljke i okrenula ju tako da mu je osvijetlila lice. Halleck je u magli uo uzdah i shvatio
da je bio njegov.
uo je Hopleyja kako govori: Na koliko bih zabava bio dobro doao sada kada mi se
cijelo lice topi?
Hopleyjeva koa bila je grbavi izvanzemaljski krajolik. Opake crvene akne
veliine tanjuria za kavu izrastale su mu na bradi, vratu, rukama, dlanovima. Manje
erupcije posule su mu obraze i elo; nos mu je bio zona kuge prepuna crnila. uti gnoj
tekao je i milio neobinim kanalima izmeu uzdignutih dina ponosnog mesa. Ponegdje je
tekla krv. Crne dlake brade rasle su u ludim nasuminim nakupinama, i Halleckov
prestravljeni, preoptereeni umje shvatio kako je na licu s takvim katastrofalnim
izraslinama brijanje postalo nemogue jo prije nekog vremena. I u sreditu svega toga,
bespomono smjetene u taj grbavi krajolik, nalazile su se Hopleyjeve razrogaene oi.
Promatrale su Billyja Hallecka naizgled vjeno, itale njegovo gaenje i
prestravljenost. Naposljetku je kimnuo, kao da je zadovoljan, i ugasio svjetiljku.
Oh, Isuse, Hopley, ao mi je.
Ne treba ti biti, rekao je Hopley i ono neobino veselje se vratilo u njegov glas.
Tvoje ide sporije, ali i ti e na kraju stii kamo treba. Moj slubeni pitolj je u treoj
ladici ovog stola, i ako postane odve gadno upotrijebit u ga bez obzira koliko imao na
bankovnom raunu. Bog mrzi kukavice, znao je govoriti moj otac. elio sam da me vidi
kako bi shvatio. Znam kako se osjea, onaj stari Cigo. I zato ja ne bih pripremao neke
otmjene pravne govore. Ne bih se gnjavio s nekakvim slatkim pokuajima da ga
urazumim. Ubio bih ga zbog onog to mi je uinio, Halleck.
71

BU&CW
Ta stravina silueta se pomaknula i promekoljila. Halleck je uo kako Hopley
prstima prelazi preko obraza, a onda je uo sablasne, odvratne zvukove pucanja zrelih
vlanih akni. Rossington dobiva oklop, Hopley trune, ja gubim teinu, pomislio je. Boe
dragi, neka to bude san, neka ak i budem lud... ali ne dopusti da se to dogodi.
Ubio bih ga jako polagano, rekao je Hopley. Potedjet u te detalja.
Billy je pokuao govoriti. Nije bilo niega osim suhog grgljanja.
Jasno mi je kako razmilja, ali imam jako male nade u uspjeh tvoje misije,
rekao je Hopley upljim glasom. Zato umjesto toga ne razmisli o tome da ga ubije,
Halleck? Zato ga ne bi...?
Ali Halleck je stigao do svog limita. Izjurio je iz Hopleyjeve mrane radne sobe,
snano se udario u rub stola, luaki siguran kako e Hopley posegnuti jednom
stravinom rukom i dodirnuti ga. Hopley se nije ni pomaknuo.
Halleck je izjurio u no, stao i pohlepno udisao isti zrak, pognute glave, drhtavih
nogu.

72

BU&CW

POGLAVLJE TRINAEST

78

Ostatak tjedna nemirno je pomiljao nazvati Ginellija u Tri brata - Ginelli je


izgledao kao nekakav odgovor - ali kakav odgovor, to nije znao. Ali na kraju je popustio,
prijavio se u kliniku Glassman i poeo metabolike pretrage. Da je bio samac i sam,
poput Hopleyja (Hopley je prolu no u nekoliko prigoda gostovao u Billyjevim
snovima), odustao bi od svega. Ali trebalo je misliti na Heidi... a i Lindu - Lindu koja je
uistinu bila nevini promatra i nije shvaala nita od ovoga. Prijavio se u kliniku i skrivao
svoje ludo saznanje poput ovjeka koji skriva ovisnost o drogi.
Bilo je to, uostalom, pravo mjesto za boravljenje, i dok je tamo Kirk Penschley i
Bartonove detektivske usluge e obaviti svoj posao. Nadao se.
Pipkali su ga i bockali. Pio je odvratnu otopinu barija kredastoga okusa. Snimali
su ga rendgenom, bio je na magnetskoj rezonanciji, na EEG-u, EKG-u i potpunom
metabolikom pregledu. Doktori u posjeti su dovoeni kako bi ga promatrali kao da je
rijetka ivotinja u zoolokom vrtu. Divovska panda, ili moda posljednja dodo ptica,
pomislio je Billy dok je sjedio u solariju i u rukama drao neproitani National
Geographic. Na nadlanicama obje ruke imao je flastere. Zabili su puno igala u njega.
Drugog jutra u Glassmanu bio je izloen novom nizu pipkanja, bockanja i
lupkanja, i primijetio je kako moe vidjeti vlastita rebra po prvi put od... od srednje
kole? Ne, od poetka same vjenosti. Njegove su se kosti pojavljivale, stvarale sjene na
koi, trijumfalno izlazile. Ne samo da je lauf na njegovom struku nestao ve su i kosti
zdjelice bile jasno vidljive. Dodirnuo je jednu i pomislio je kako slii polugi, ruici
mjenjaa prvog automobila kojeg je posjedovao, Pontiaca iz 1957. Nasmijao se i osjetio
peckanje suza. Sada su mi svi dani bili ovakvi. Nestabilno, promjenljivo vrijeme,
mogunosti pljuskova.
Ubio bih ga jako polagano, uo je Hopleyja kako govori. Potedjet u te detalja.
Zato? pomislio je Billy leei budan u klinikom krevetu s podignutim
stranicama za invalide. Nisi me potedio svega ostaloga.
Tijekom boravka u Glassmanu Halleck je izgubio tri kilograma. Nije puno,
pomislio je s vlastitim veseljem ovjeka kojeg oekuju vjeala. Nije puno, manje od teine
srednje vree brana. Ovim ritmom izdrat u sve do... ! Skoro do listopada!
78, ponavljao je njegov um. 78 je sada, da si boksa ispao bi iz teke kategorije
upoluteku... eli li se okuati u velteru, Billy? Lakoj? Bantamu? to kae na muhu?
Dolo je cvijee: od Heidi, iz tvrtke. Mala kitica dola je od Linde - na kartici je
njezinim razvuenim rukopisom pisalo Molim te, tata, brzo ozdravi - Volim te, Lin. Billy
Halleck se zbog toga rasplakao.
Treeg se dana ponovno odjenuo i sastao s tri lijenika zaduena za njegov sluaj.
Osjeao se puno manje ranjivo u trapericama i VIDIMO SE U FAIRVIEWU majici; bilo je
73

BU&CW
uistinu udesno koliko je znailo skinuti sa sebe bolniku odjeu. Sluao ih je, mislio na
Ledu Rossington i priguio sumorni smijeak.
Savreno su dobro znali to s njim nije u redu; uope nisu bili zbunjeni. Au
contraire, bili su toliko uzbueni da su se gotovo upiali u gae. Pa... moda je potrebno
malo opreza. Moda jo uvijek nisu tono znali to s njim nije u redu, ali to je sigurno
jedna od dvije stvari (ili moda tri). Jedna od njih je bila rijetka bolest mravljenja koja
nikada nije viena izvan Mikronezije. Jedna je bila rijetka metabolika bolest koja nikad
nije u potpunosti opisana. Trea - samo mogunost, ne zaboravite! - bio je psiholoki
oblik anoreksije neuroze, ova posljednja je toliko rijetka da se u nju odavno sumnjalo, ali
nikad nije potpuno dokazana. Billy je iz toplog blistanja njihovih oiju mogao vidjeti
kako navijaju za tu posljednju; njihova e se imena nai u medicinskim knjigama. Ali u
svakom sluaju Billy Halleck je sigurno rara avis, i njegovi su lijenici bili poput djece na
boino jutro.
Kao rezultat toga eljeli su da ostane u Glassmanu jo tjedan ili dva (ili moda tri).
Namjeravali su otkriti to s njim nije u redu. Bezuvjetno su namjeravali otkriti. Smislili
su niz megavitamina za poetak (stopostotno!), plus proteinske injekcije (naravno!) i jo
puno puno testova (nesumnjivo!).
Uslijedio je profesionalni ekvivalent oajnih urlika - i to su gotovo doslovno bili
urlici - kad im je Billy tiho rekao kako im se zahvaljuje, ali morat e otii. Usprotivili su
se; obrazlagali su; savjetovali. A Billyju je, koji je u posljednje vrijeme sve vie i vie
smatrao kako gubi zdrav razum, lijenika trojka na neki sablastan nain poela sliiti
Trojici tupana. Napola je oekivao da ponu lupkati i gurkati jedan drugoga, teturati
otmjeno namjetenim uredom s bijelim kutama koje lepraju iza njih, razbijati stvari i
vikati brooklynskim naglaskom.
Sada se nesumnjivo osjeate prilino dobro, gospodine Halleck, rekao je jedan
od njih. Uostalom, za poetak, bili ste poprilino pretili, po biljekama u vaem kartonu.
Ali moram vas upozoriti kako taj va osjeaj moe zavaravati. Ako nastavite gubiti teinu
moete oekivati nove bolove, probleme s koom...
Ako elite vidjeti prave probleme s koom trebate pogledati fairviewskog efa
policije, pomislio je Halleck. Ispriavam se, biveg efa.
Odluio je, u trenu i radi nieg posebnog, ponovno poeti puiti.
...bolesti sline skorbutu ili beri-beriju, strogo je nastavio lijenik. Postat ete
iznimno podloni infekcijama - sve od prehlade i bronhitisa do tuberkuloze. Tuberkuloze,
gospodine Halleck, rekao je impresivnim glasom. A sada, ako ostanete ovdje-
Ne, rekao je Billy. Molim vas, shvatite kako to nije ak ni mogunost.
Jedan je stavio prste na sljepoonice kao da je upravo dobio estoku glavobolju.
Koliko je Billyju bilo poznato, moda i jest - bio je to lijenik koji je bio uporan s teorijom
psiholoke anoreksije neuroze. to moemo rei kako bismo vas uvjerili, gospodine
Halleck?
Nita, odgovorio je Billy. Lik starog Ciganina nepozvan mu se pojavio u mislima
- ponovno je osjetio lagano milovanje ovjekove ruke na svom obrazu, dodir tvrdih
uljeva. Da, pomislio je, ponovno u poeti puiti. Neto stvarno opako poput Camela ili
Pali Malla ili Chesterfoggiesa. Zato ne? Kad vraji lijenici ponu izgledati poput Larryja,
Curlyja i Moea, vrijeme je da se neto uini.
Zamolili su ga da malo prieka i zajedno izali van. Billy je pristao - imao je osjeaj
kako je napokon dosegao caesuru u ovoj ludoj drami, oko oluje, i bio je zadovoljan time...
time, i pomisli na sve cigarete koje e uskoro popuiti, moda ak i dvije istovremeno.
74

BU&CW
Vratili su se, smrknuti, ali su izgledali pomalo uzbueno - ljudi koji su se odluili
na krajnju rtvu. Dopustit e mu da ostane besplatno, rekli su: treba platiti samo
laboratorijsku obradu.
Ne, rekao je Billy strpljivo. Ne razumijete. Moje zdravstveno osiguranje ionako
plaa sve te stvari; provjerio sam. Poanta je, ja odlazim. Jednostavno odlazim. Nema me.
Zurili su u njega, zbunjeno, poinjali se ljutiti. Billy je pomislio kako bi im rekao
koliko voli Tri tupana kojima su sliili, i zakljuio kako je to stvarno loa ideja. To bi
zakompliciralo stvari. Tipovi poput ove trojice nisu navikli da im se suprotstavlja, da se
odbije njihov gris-gris. Mislio je kako nije potpuno mogue da nazovu Heidi i predloe
psihijatrijsko vjetaenje u svezi sposobnosti samostalnog donoenja odluka. A Heidi bi
ih mogla ak i posluati.
Takoer emo platiti i testove, rekao je jedan naposljetku, ovo je naa
posljednja ponuda glasom.
Odlazim, rekao je Billy. Govorio je vrlo tiho, ali vidio je kako su mu napokon
povjerovali. Moda ih je napokon njegov tihi glas uvjerio kako se ne radi o novcu, nego
da je jednostavno lud.
Ali zato? Zato, gospodine Halleck?
Zato to, rekao je Billy, iako vi, gospodo, mislite kako mi moete pomoi, ali...
ah... ne moete.
I gledajui njihova zbunjena lica prepuna nevjerice Billy je pomislio kako se
nikada u ivotu nije osjeao toliko usamljeno.

Na povratku kui stao je kod kioska i kupio kutiju Chesterfield Kingsa. Od prva tri
dima mu se toliko zavrtjelo u glavi i postalo muno da ju je bacio.
Toliko o tom eksperimentu, rekao je glasno u automobilu, istovremeno se
smijui i plaui. Natrag na poetak, djeco draga.

75

BU&CW

POGLAVLJE ETRNAEST

71

Linda je otila.
Heidi, ije su inae tanke linije pored njezinih oiju i rubova usana sada bile
duboke od nervoze (ona je puila poput lokomotive, vidio je Billy - jedan Vantage 100 za
drugim), je Hallecku rekla kako je Lindu poslala ujni Rhodi u okrugu Westchester.
Uinila sam to iz nekoliko razloga, rekla je Heidi. Prvi je to... to se treba
odmoriti od tebe, Billy. Od onog to ti se dogaa. Napola je poludjela. Vie ju ak ni ne
mogu uvjeriti kako nema rak.
Trebala bi razgovarati s Caryjem Rossingtonom, promrmljao je Billy na putu do
kuhinje gdje je napravio kavu. Trebala mu je kava - jaka i crna, bez eera. Zvue poput
srodnih dua.
to? Ne ujem te.
Zaboravi. Samo me pusti da napravim kavu.
Nije spavala, rekla je Heidi kad se vratila. Nemirno je trljala ruke. Shvaa li?
Da, rekao je Billy, i shvaao je... ali je imao osjeaj kako se negdje u njemu nalazi
trn. Pitao se je li Heidi shvaala kako je on takoer trebao Lindu, je li uistinu shvaala
kako mu je ki takoer dio sustava potpore. Ali bila ili ne dio njegovog sustava potpore,
nije imao pravo unititi Lindinu samouvjerenost, njezinu psiholoku ravnoteu. Heidi je
bila u pravu. Bila je u pravu bez obzira koliko to kotalo.
Opet je u srcu osjetio pojavljivanje one blistave mrnje. Mamica je svoju ker
odvezla kod ujnice im je Billy nazvao i rekao kako je na putu. A zato? Pa, zato to je
stravini tatica dolazio kui! Nemoj vritati, duo, to je samo Mravko...
Zato tog dana? Zato si morala izabrati taj dan?
Billy? Jesi li dobro? U Heidinom je glasu bilo udno oklijevanje.
Pretpostavljam kako sam dobro koliko to mogu biti. Zato?
Jer si na trenutak... izgledao udno.
Jesam li? Stvarno? Zato tog dana, Heidi? Zato si izabrala taj dan da mi posegne u
hlae nakon svih ednih godina obavljanja tih stvari u mraku?
Pa, pretpostavljam kako se sada gotovo cijelo vrijeme osjeam udno, rekao je
Billy i pomislio: Mora prestati, prijatelju. Ovo nema smisla. to je bilo, bilo je.
Ali bilo je teko prestati. Teko prestati kad je stajala tamo i puila cigaretu za
cigaretom, ali i pravei se i izgledajui savreno dobro, i...
Ali prestat e, Billy. Priseem.
Heidi se okrenula i ugasila cigaretu u kristalnoj pepeljari.
Druga stvar je... neto mi taji, Billy. Neto to ima veze s ovime. Ponekad pria
u snu. Vani si nou. Sada elim znati. Zasluujem znati. Rasplakala se.
76

BU&CW
eli znati? pitao je Halleck. Stvarno eli znati? Na licu je osjetio neobinu
povrinu suhog dina.
Da! Da!
I Billy joj je ispriao.

Houston ga je nazvao idueg dana, i nakon dugog i besmislenog uvoda, preao je


na stvar. Heidi je bila kod njega. On i Heidi su dugo razgovarali (jesi li joj ponudio podiza
raspoloenja za ljudsku surlu? poelio je Halleck pitati, ali je zakljuio bolje ne). Bit
njihovog dugog razgovora bio je u ovome: mislili su kako je Billy u potpunosti poludio.
Mike, rekao je Billy, stari Ciganin je bio stvaran. Dodirnuo je svu trojicu: mene,
Caryja Rossingtona, Duncana Hopleyja. E sad, tip poput tebe ne vjeruje u nadnaravno prihvaam to. Ali nemoj srati kako ne vjeruje u deduktivno i induktivno zakljuivanje.
Znai mora vidjeti mogunosti. Dodirnuo je svu trojicu, sva trojica imamo tajanstvene
bolesti. I sada, za ime Boje, prije no to odlui da sam poludio, barem razmisli o
loginoj vezi.
Billy, nema logine veze.
Samo sam-
Razgovarao sam s Ledom Rossington. Rekla je kako Caryja u Mayou lijee protiv
raka koe. Rekla je kako je dosta uznapredovao, ali prilino su sigurni kako e biti dobro.
I jo je rekla kako te nije vidjela od boine zabave kod Gordonovih.
Lae!
Tiina od Houstona... i je li to bio zvuk Heidinog plaa u pozadini? Billy je stisnuo
telefon sve dok mu zglobovi nisu pobijelili. Jesi li osobno razgovarao s njom, ili
telefonom?
Telefonom. Ali nije mi jasno kakve to veze ima.
Kad biju vidio znao bi. Izgleda poput ene koja je doivjela neopisiv ok.
Pa, kad otkrije da ti suprug ima rak koe, i da je ozbiljno uznapredovao-
Jesi li razgovarao s Caryjem?
Na odjelu intenzivneje. Ljudima na odjelu intenzivne njege doputeno je
telefonirati samo u iznimnim situacijama.
Pao sam na sedamdeset sedam, rekao je Billy. To je ukupni gubitak od gotovo
trideset osam kilograma, i ja to zovem prilino iznimnim.
Tiina na drugom kraju. Osim onog zvuka koji bi mogao biti Heidin pla.
Hoe li razgovarati s njim? Hoe li pokuati?
Ako mu njegovi lijenici dozvole primanje poziva, i ako bude elio razgovarati sa
mnom, da. Ali, Billy, ta tvoja halucinacija-
TO NIJE JEBENA HALUCINACIJA! Ne vii, Boe, nemoj to raditi.
Billy je zatvorio oi.
U redu, u redu, smirivao ga je Houston. Ta ideja. Je li to bolja rije? Samo elim
rei kako ti ta ideja nee pomoi u ozdravljenju. U stvari, moda je ona i glavni uzrok te
psiho-anoreksije, ako uistinu boluje od toga, kao to doktor Yount misli. Ti-
Hopley, rekao je Billy. Lice mu se oblilo znojem. Rupiem je obrisao elo. Sjetio
77

BU&CW
se Hopleyja, onog lica koje nije bilo lice, nego reljefni zemljovid pakla. Lude upale, sluz, i
zvuk, neopisivi zvuk kad je noktima preao preko obraza.
Na Houstonovom je kraju uslijedila duga tiina.
Razgovaraj s Duncanom Hopleyjem. On e potvrditi-
Ne mogu, Billy. Duncan Hopley poinio je samoubojstvo prije dva dana. Uinio je
to dok si bio u klinici Glassman. Ustrijelio se svojim slubenim pitoljem.
Halleckje vrsto zatvorio oi i zaljuljao se na svojim nogama. Imao je isti osjeaj
kao kad je pokuao puiti. Snano se utipnuo za obraz kako bi sprijeio nesvjesticu.
Onda zna, rekao je s jo uvijek zatvorenim oima. Zna, ili netko zna - netko ga
je vidio.
Grand Lawlor ga je vidio, rekao je Houston. Zvao sam ga prije nekoliko
minuta.
Grand Lawlor. Billyjev zbunjeni, prestravljeni um na trenutak nije shvatio - bio je
uvjeren kako je Houston izgovorio mumljavu verziju fraze velika porota. Onda mu je
sinulo. Grand Lawlor je bio mrtvozomik. I kad bolje razmisli o tome, da, Grand Lawlor je
jednom ili dvaput svjedoio pred velikom porotom.
Ova pomisao rezultirala je luckastim cerekanjem. Billy je dlanom pokrio mikrofon
telefona i nadao se kako Houston nee uti njegovo cerekanje; ako ga uje, Houston e
pomisliti da je sigurno poludio.
A ti bi uistinu elio vjerovati da sam poludio, zar ne, Mike? Jer ako sam lud i odluim
poeti lupetati o maloj boici i maloj liici od slonovae, pa, nitko mi ionako nee
vjerovati, zar ne? Boe, ne.
I to je bilo to; cerekanje je prolo.
Pitao si ga-
O nekoliko detalja u vezi smrti? Nakon stravine prie koju mi je tvoja supruga
ispriala, vraki si u pravu da sam ga pitao. Houstonov je glas u trenu postao utogljen.
I kad me pitao zato elim znati trebalo bi ti biti vraki drago to nisam popustio.
to je rekao?
Da je Hopleyjev ten bio katastrofa, ali nita poput strave koju si opisao Heidi.
Grandov opis me doveo do uvjerenja kako se radilo o opakom napadu akni od ega sam
povremeno lijeio Duncana otkad sam ga prvi put pregledao, jo tamo 1974. Ti napadi su
mu izazivali velike depresije, i to me nije iznenadilo - rekao bih kako su akne, kad su
napadi ozbiljni, jedna od psiholoki najteih nesmrtonosnih bolesti za koje znam s
kojima se ovjek moe suoiti.
Misli kako ga je uhvatila depresija zbog izgleda, pa se zato ubio.
U osnovi, da.
Daj da to malo razjasnimo, rekao je Billy. Uvjeren si kako se radilo o vie-manje
obinom napadu akni kakve je imao godinama... ali istovremeno vjeruje kako se ubio
zbog onog to je vidio u ogledalu. To je udna dijagnoza, Mike.
Nikad nisam rekao kako se radilo samo o aknama, rekao je Houston. Zvuao je
ljutito. Najgora stvar u vezi problema je to to dolaze po dva ili tri ili u cijelim gomilama,
nikad jedan po jedan. Psihijatri su profesija s najvie samoubojstava, Billy, ali murjaci
nisu daleko iza njih. Tu najvjerojatnije postoji kombinacija imbenika - posljednji napad
oito je bio kap koja je prelila au.
Trebao si ga vidjeti, rekao je Billy smrknuto. To nije bila kap, to je bilo jebeno
78

BU&CW
jezero.
Nije ostavio poruku, pa pretpostavljam kako nikada neemo saznati, zar ne?
Isuse, rekao je Billy i provukao ruku kroz kosu. Isuse Kriste.
A razlozi samoubojstva Duncana Hopleyja su gotovo nebitni, zar ne?
Meni nisu, rekao je Billy. Nimalo.
ini mi se kako je prava istina to da je tvoj um izveo gadnu alu, Billy. Opteretio
te krivnjom. Imao si tu... tu matariju o ciganskim kletvama... i kad si one noi otiao
Duncanu Hopleyju jednostavno si vidio neto ega nije bilo. Houstonov je glas sada
imao ugodan, sve mi moe rei ton. Jesi li prije odlaska Hopleyju navratio u Andyjev
pub na koju? Samo kako bi se, zna ono, malo pripremio za susret?
Nisam.
Siguran si? Heidi kae kako si kod Andyja provodio dosta vremena.
Da jesam, rekao je Billy, tvoja bi me supruga vidjela tamo, slae li se?
Uslijedilo je dugo razdoblje tiine. Onda je Houston plitkim glasom rekao: To je
bio vraki nizak udarac, Billy. Ali to je takoer komentar kakav bih oekivao od ovjeka
koji se nalazi pod ozbiljnim mentalnim stresom.
Ozbiljni mentalni stres. Psiholoka anoreksija. Pretpostavljam kako vi lijenici
imate ime za sve. Ali trebao si ga vidjeti. Trebao si... Billy je zastao i zamislio upaljene
akne na obrazima Duncana Hopleyja, nos koji je gotovo postao neprimjetan na
odvratnom, sablasnom krajoliku tog izmuenog lica.
Billy, zar ne vidi kako tvoj um trai logino objanjenje za ono to ti se dogaa?
Osjea krivnju zbog Ciganke, i zato-
Kletva je zavrila kad se ustrijelio, uo je Billy samoga sebe kako govori. Moda
zato nije izgledalo toliko gadno. To je poput filmova o vukodlacima koje smo gledali kad
smo bili klinci, Mike. Kad napokon ubiju vukodlaka ponovno se pretvori u ovjeka!
Uzbuenje je zamijenilo zbunjenost koju je osjetio na vijest o Hopleyjevom
samoubojstvu i Hopleyjevom manje-vie normalnom tenu. Um mu je poeo juriti tim
novim putom, brzo ga je istraivao, biljeio mogunosti i vjerojatnosti.
Kamo kletva odlazi kadprokleti naposljetku umre? Sranje, isto bih tako mogao
pitati kamo odlazi posljednji dah umirueg ovjeka. Ili njegova dua. Odlazi odavde.
Jednostavno odlazi odavde. Odavde, odavde, odavde. Postoji li moda nain da ju se odveze
odavde?
Rossington - to je prvo. Rossington, tamo na klinici Mayo, oajniki vjeruje kako
ima rak koe, jer je alternativa toliko gora. Kad Rossington umre, vratit e se u...?
Postao je svjestan kako Houston uti. I u pozadini se uo zvuk, neugodan ali
poznat... Jecanje? Je li to Heidi, plae?
Zato plae? procijedio je Billy.
Billy-
Daj miju!
Billy, kad bi se samo mogao uti-
Do vraga, daj mi ju!
Ne, neu. Ne dok si ovakav.
Ma, ti jeftini narkomanski mali-
Billy, prestani!
79

BU&CW
Houstonov je povik bio dovoljno glasan da Billy na trenutak makne slualicu s
uha. Kad ju je vratio jecanje je prestalo.
A sada sluaj, rekao je Houston. Stvari poput vukodlaka i ciganskih kletvi ne
postoje. Osjeam se glupavo ak i to ti to govorim.
ovjee, zar ne vidi kako je to dio problema? pitao je Billy tiho. Zar ti nije jasno
kako je to nain na koji su ti tipovi uspijevali s time tijekom proteklih dvadesetak
stoljea ili tu negdje?
Billy, ako je na tebe baena kletva, bacila ju je tvoja podsvijest. Stari Cigani ne
mogu bacati kletve. Ali tvoj vlastiti um, maskiran u Ciganina, moe.
Ja, Hopley, Rossington, rekao je Halleck tupo, svi u isto vrijeme. Ti si onaj koji je
slijep, Mike. Razmisli o tome.
To je samo sluajnost, nita vie. Koliko samo puta trebamo mlatiti praznu
slamu, Billy? Vrati se kod Glassmana. Dopusti im da ti pomognu. Prestani izluivati
suprugu.
Na trenutak je bio u iskuenju da popusti i vjeruje Houstonu - zdrav razum i
racionalnost njegovog glasa, bez obzira koliko ogoreni bili, djelovali su utjeno.
Onda se sjetio Hopleyja kako okree stolnu svjetiljku kako bi mu osvijetlila lice.
Sjetio se kako je Hopley rekao: Ubio bih ga jako polagano. Potedjet u te detalja.
Ne, rekao je. U Glassmanu mi ne mogu pomoi, Mike. Houston je duboko
uzdahnuo. Tko onda moe? Stari Ciganin?
Moda, ako ga uspiju pronai, rekao je Halleck. Samo moda. Ali postoji jo
jedan tip koji bi mogao biti od pomoi. Pragmatiar, poput tebe.
Ginelli. Ime mu je izronilo u mislima dok je govorio.
Ali uglavnom smatram kako ja sam trebam pomoi sebi.
To sam ti i govorio!
Oh - dobio sam utisak kako si mi savjetovao da se vratim natrag u kliniku
Glassman.
Houston je uzdahnuo. Mislim kako ti i mozak takoer gubi na teini. Jesi li
pomislio to radi svojoj supruzi i keri? Jesi li uope pomislio na to?
Je li ti Heidi rekla to mi je radila kad se nesrea dogodila? zamalo se izlanuo Billy.
Je li ti to ve rekla, Mikey? Nije? Oh, trebao bi ju pitati... Da,ovjee.
Billy?
Heidi i ja emo porazgovarati o tome, rekao je Billy tiho.
Ali ti ne-
Mislim kako si bio u pravu barem u vezi jedne stvari, Mike.
Oh? Jako dobro za mene. A koja je to stvar?
Dovoljno smo mlatili praznu slamu, rekao je Billy i poklopio slualicu.

Ali nisu razgovarali o tome.


Billy je nekoliko puta pokuao, ali Heidi je samo odmahnula glavom, lica bijelog i
sumornog, pogleda koji ga optuuje. Samo je jednom odgovorila.
80

BU&CW
Bilo je to tri dana nakon telefonskog razgovora s Houstonom, onog u kojem je
Heidi bila pozadinski pla. Upravo su dovravali veeru. Halleck je pojeo svoj uobiajeni
obilni obrok - tri hamburgera (s pecivima i umacima), etiri klipa kukuruza (s
maslacem), dvadeset pet dekagrama krumpira i dva komada pite s jabukom s vonim
umakom. Jo je uvijek imao malo ili nimalo apetita, ali otkrio je alarmantnu injenicu ako nije jeo gubio je vie teine. Heidi se vratila kui nakon Billyjevog razgovora - svae s Houstonom blijeda i utljiva, lice joj je bilo podbuhlo od suza koje je izronila u
Houstonovoj ordinaciji. I sam nervozan i jadan propustio je ruak i veeru... i kad se
idueg jutra vagao vidio je kako je izgubio gotovo dva kilograma i pao na 76.
Zagledao se u broj, i u trbuhu osjetio hladno lepranje leptirovih krila. Dva
kilograma, pomislio je. Dva kilograma u jednom jedinom danu! Isuse!
Od tada vie nije preskakao obroke.
Sada je pokazao svoj prazni tanjur - prazne klipove kukuruza, ostatke burgera,
salate, krumpira, deserta.
Zar tebi ovo izgleda poput anoreksije neuroze, Heidi? pitao je. Izgleda li?
Jeo sam ovako cijeli proli mjesec, rekao je Halleck, i proli sam mjesec izgubio
skoro dvadeset sedam kilograma. Bi li mi sada eljela objasniti kako je moja podsvijest
uspjela izvesti taj trik? Gubitak gotovo dva kilograma na unos od gotovo est tisua
kalorija u dvadeset etiri sata?
Ja... ne znam... ali Mike... Mike kae-
Ti ne zna i ja ne znam, rekao je Billy i bijesno bacio salvetu na svoj tanjur-trbuh
mu je stenjao i cvilio pod teinom hrane koju je ubacio u njega. Michael Houston
takoer ne zna.
Pa, ako je to kletva, zato se meni nita ne dogaa? iznenada je vrisnula na njega,
i iako su joj oi blistale od bijesa, mogao je vidjeti kako se u njima pojavljuju suze.
Povrijeen, prestravljen i trenutno izvan kontrole Halleck je viknuo: Zato to nije
znao, eto zato! To je jedini razlog! Zato to nije znao!
Jecajui je odgurnula stolicu unatrag, gotovo pala i onda odjurila od stola. Ruka joj
je bila pritisnuta na lice kao da je upravo dobila stravinu glavobolju.
Heidi! viknuo je i ustao toliko brzo da je prevrnuo svoju stolicu. Heidi, vrati se!
Njezini koraci nisu zastali na stubama. uo je lupanje vrata - ne vrata njihove
spavae sobe. Predaleko u hodniku na katu. Lindina soba, ili gostinjska.
Halleck se kladio na gostinjsku sobu. Bio je u pravu. Nije vie spavala s njim u
tjednu nakon kojeg je otiao od kue.
Taj tjedan - posljednji tjedan - u Billyjevom je umu, kad je pokuao razmiljati o
njemu, imao dosljednost none more. Vrijeme je postalo vrue, teko i sparno, kao da je
ljeto ove godine dolo ranije. inilo se kako se ak i svjei, hladni, zasjenjeni Lantern
Drive pomalo sasuio. Billy Halleck je jeo i znojio se, znojio se i jeo... a njegova je teina
tijekom svega toga polagano ali sigurno padala. Na kraju tjedna, kad je u Avis rent-a-caru
uzeo auto i otiao autoputom 95 prema New Hampshireu i Maineu, izgubio je novih pet
kilograma i spao na 71.
Tijekom tog tjedna lijenici s klinike Glassman zvali su i zvali. Michael Houston je
zvao i zvao. Heidi je gledala Billyja svojim bijelim prstenovima obrubljenim oima, puila
i utjela. Kad je rekao kako e nazvati Lindu samo je mrtvakim, odrjeitim glasom rekla:
Voljela bih kad to ne bi uinio.
U petak, dan prije odlaska, Houston je ponovno nazvao. Michael, rekao je Billy i
81

BU&CW
zatvorio oi. Ve sam prestao odgovarati na pozive lijenika iz Glassmana. Prestat u
odgovarati i na tvoje ako ne prestane srati.
Ja to ne bih uinio, jo ne, rekao je Houston. elim da me jako paljivo saslua,
Billy. Ovo je vano.
Billy je bez imalo iznenaenja, samo s novim dubokim, tupim buenjem osjeaja
bijesa i izdaje sasluao Houstonov novi govor. Nije to predvidio, nakon svega?
Heidi je opet bila kod njega. Ona i Houston su dugo razgovarali i to je zavrilo s
novim suzama. Houston je onda dugo razgovarao s Tri tupana u klinici Glassman (Ne
brini, Billy, sve je pokriveno profesionalnom privilegijom.), opet se vidio s Heidi. Svi su
mislili kako e Billyju moda pomoi niz psihijatrijskih testova.
elim ti savjetovati kako bi bilo najbolje da dragovoljno pristane na njih,
dovrio je Houston.
Mogu si misliti. A takoer si mogu misliti gdje bih trebao obaviti ta testiranja. U
klinici Glassman, tono? Jesam li osvojio nekakvu lutku?
Pa, mislili smo kako je to logino-
Oh, uh-ah, vidim. I dok mi testiraju mozak, pretpostavljam kako e nastaviti s
barijevim klistirima?
Houston je bio elokventno utljiv.
Ako kaem ne?
Heidi ima pravni rakurs, rekao je Houston oprezno. Shvaa?
Shvaam, rekao je Billy. Govori kako ste se ti, Heidi i Tri tupana u klinici
Glassman dogovorili da me smjestite u Sunnyvale Acres, luaci su naa specijalnost.
To je prilino melodramatino, Billy. Zabrinuta je za Lindu, kao i za tebe.
Oboje smo zabrinuti za Lindu, rekao je Billy. Ja sam takoer zabrinut za Heidi.
Hou rei, ima trenutaka kad sam toliko bijesan na nju da mi je od toga zlo, ali uglavnom
ju jo uvijek volim. I zato brinem. Zna, na odreeni te nain zavarala, Mike.
Ne znam o emu pria.
Znam da ne zna. A ja ti neu rei. Moda ona hoe, ali isto sumnjam u to - sve
to eli je zaboraviti da se cijela stvar ikad dogodila, i to to e ti rei stanovite detalje
koje je prvi put moda previdjela moglo bi se kositi s onom eljom o zaboravu. Recimo
samo kako i Heidi treba odraditi svoje putovanje krivnje. Sada umjesto kutije cigareta
dnevno pui dvije i pol.
Duga stanka... a onda se Mike Houston vratio poetnoj temi: Kako god bilo, Billy,
treba shvatiti kako su ovi testovi u najboljem interesu svih uklju-
Zbogom, Mike, rekao je Halleck i polagano poklopio slualicu.

82

BU&CW

POGLAVLJE PETNAEST

Dva telefonska razgovora

Billy je ostatak poslijepodneva proveo u etnji klimatiziranom kuom i gledao


novog sebe krajikom oka u ogledalima i na poliranim povrinama.
Kako vidimo sebe puno vie ovisi o koncepciji naeg tjelesnog izgleda nego to
mislimo.
U ovoj ideji nije naao apsolutno nita utjeno.
Moj osjeaj vlastite vrijednosti ovisi o tome koliko svijeta poremetim dok se kreem?
Isuse, to je depresivna misao. Onaj tip Mr. T. bi mogao podii Einsteina i cijeli ga dan nositi
pod rukom poput... knjige ili neeg slinog. ini li to onda Mr. T.-ja nekako boljim, vanijim?
Sablasni odjek T. S. Elliota zazvonio mu je u glavi poput udaljenog zvona u
nedjelju ujutro: To nisam mislio, to uope nisam mislio. 1 nije. Pomisao o veliini kao
funkciji otmjenosti, ili inteligencije, ili kao dokaz Boje ljubavi, je nestala otprilike u
vrijeme kad je pretili teturavi William Howard Taft predao predsjedniki poloaj
dvospolnom - gotovo suhonjavom - Woodrowu Wilsonu.
Kako vidimo stvarnost puno vie ovisi o naoj koncepciji tjelesne mase nego to
obino mislimo.
Da - stvarnost. To je puno blie biti stvari. Kad vidite kako nestajete kilogram po
kilogram, poput komplicirane jednadbe koja se red po red brie s ploe i formulu za
formulom, to uini neto vaem osjeaju stvarnosti. Vaoj osobnoj stvarnosti, stvarnosti
openito.
Bio je debeo - ne krupan, ne nekoliko kilograma preteak, nego doslovno debeo
poput svinje. Onda je bio gojazan, onda skoro normalan (ako neto takvo uistinu postoji u svakom sluaju Tri tupana iz klinike Glassman mislila su kako postoji), onda mrav. Ali
sada je mravost poinjala prelaziti u novo stanje: goljavost. to je dolazilo nakon toga?
Iscrpljenost, pretpostavio je. A nakon toga, neto to se jo uvijek nalazilo izvan granica
njegove mate.
Nije bio ozbiljno zabrinut to e ga odvui u ludaru; takve procedure su trajale.
Ali posljednji razgovor s Houstonom mu je jasno pokazao koliko su daleko stvari otile, i
koliko je nemogue da mu netko povjeruje - tada ili ikada. elio je nazvati Kirka
Penschleyja - poriv je bio gotovo neizdriv, iako je znao kako e ga Kirk nazvati kada i
ako koja od tri istraiteljske agencije koje su radile za tvrtku neto otkrije.
Umjesto toga nazvao je broj u New Yorku, prelistavi adresar kako bi ga
pronaao. Ime Richarda Ginellija nelagodno mu je poskakivalo u glavi jo od samog
poetka svega ovoga - sada je dolo vrijeme da ga nazove.
Za svaki sluaj.
Tri brata, rekao je glas na drugom kraju linije. Veeranji specijaliteti ukljuuju
teletinu i nau vlastitu verziju tjestenine Alfredo.
83

BU&CW
Zovem se William Halleck, i elio bih razgovarati s gospodinom Ginellijem, ako je
slobodan.
Nakon nekoliko trenutaka zamiljene tiine glas je rekao: Halleck.
Da.
Telefon je zveknuo dolje. Billy je uo prigueno zveckanje posuda i tava. Netko je
psovao na talijanskom. Netko drugi se smijao. Poput svega ostalog u njegovom ivotu
ovih dana, sve se inilo jako daleko.
Slualica je naposljetku podignuta.
Williame! Billyju je ponovno palo na pamet kako je Ginelli bio jedina osoba na
svijetu koja ga je tako zvala. Kako ide, paisan?
Izgubio sam neto kila.
Pa, to je dobro, rekao je Ginelli. Bio si prevelik, Williame, to ti moram priznati,
prevelik. Koliko si izgubio?
Devet kilograma.
Hej! estitam! I tvoje srce ti takoer zahvaljuje. Teko je izgubiti kilograme, zar
ne? Nemoj mi priati, znam. Jebene kalorije se ne daju. Kod Iraca poput tebe zadravaju
se na trbuhu. Kod Digia poput mene, jednog dana otkrije kako svaki put podere
stranjicu hlaa kad se sagne kako bi zavezao cipele.
U stvari uope nije bilo teko.
Pa, doi do Brae, Williame. Pripremit u ti moj specijalitet. Napolitansku
piletinu. I jednim u ti obrokom vratiti sve te kilograme.
Moda i prihvatim, rekao je Billy i lagano se nasmijeio. Mogao se vidjeti u
ogledalu na zidu svoje radne sobe, i inilo se kako u njegovom osmijehu ima previe
zuba. Previe zuba, preblizu usnama. Prestao se smijati.
Aha, pa, stvarno. Nedostaje mi. Previe je prolo. ivot je kratak, paisan. Hou
rei, ivot je kratak, jesam li u pravu?
Aha, pretpostavljam da jesi.
Ginelli je poeo govoriti malo tie. uo sam da si imao neke probleme dolje u
Connecticutu, rekao je. Connecticut je zvuao poput nekog mjesta na Grenlandu,
pomislio je Billy. Bilo mi je ao zbog toga.
Otkud si uo za to? rekao je Billy, iskreno zapanjen. U fairviewskom Reporteru
bio je samo kratak lanak - pristojan, nisu spomenuta nikakva imena - i to je bilo sve.
Nita u newyorkim novinama.
Drim uho blizu zemlje, odgovorio je Ginelli. Jer dranje uha blizu zemlje je u
stvari bit svega, pomislio je Billy i zadrhtao.
Imam neke probleme s time, rekao je Billy sada, paljivo birajui rijei.
Problemi su... ekstrapravne prirode. ena - zna za enu?
Aha. uo sam da je Ciganka.
Ciganka, da. Imalaje supruga. On mi je... stvorio odreene probleme.
Kako se zove?
Lemke, mislim. Pokuat u to sam srediti, ali pitam se... ako ne uspijem...
Naravno, naravno, naravno. Samo me nazovi. Moda uspijem neto uiniti,
moda ne. Moda odluim da ne elim. Hou rei, prijatelji su uvijek prijatelji, a posao je
uvijek posao, zna to elim rei?
84

BU&CW
Da, znam.
Ponekad se prijateljstvo i posao pomijeaju, a ponekad ne, jesam li u pravu?
Jesi.
Taj te tip pokuava ubiti?
Billy je oklijevao. Ne bih sada previe o tome, Richarde. Prilino je neobino. Ali,
aha, pokuava me ubiti. Pokuava me ubiti prilino gadno.
Pa, sranje, Williame, trebali bismo sada porazgovarati! Briga u Ginellijevom
glasu bila je jasna i oita. Billy je osjetio kako su mu briznule suze ijednom ih je
nadlanicom obrisao.
Cijenim to - stvarno. Ali najprije to elim sam pokuati rijeiti. Nisam ak ni
siguran to elim od tebe.
Ako poeli nazvati, Williame, tu sam negdje. U redu?
U redu. I hvala. Oklijevao je. Reci mi neto, Richarde - jesi li praznovjeran?
Ja? Pita starog Digia poput mene je li praznovjeran? Odrastao sam u obitelji u
kojoj su moja majka i baka i sve moje ujne hodale uokolo i izgovarale Oena i molile se
svakom svecu za kojeg si uo i gomili onih za koje nikad nisi uo i prekrivale ogledala
kad je netko umro i kriale se kad bi ugledale vrane ili kad bi im crna maka prela preko
puta? Ja?Meni postavlja takvo pitanje?
Aha, rekao je Billy, i nasmijeio se unato svemu. Postavljam ti takvo pitanje.
Glas Richarda Ginellija postao je britak, tvrd i u potpunosti lien humora.
Vjerujem samo u dvije stvari, Williame. Oruje i novac, u to vjerujem. I moe me
citirati. Praznovjeran? Ne ja, paisan. Misli na nekog drugog Digia.
To je dobro, rekao je Billy i veselije se nasmijeio. Bio je to prvi pravi osmijeh na
njegovom licu u gotovo mjesec dana, i bio je to dobar osjeaj - vraki dobar osjeaj.

Te veeri, odmah nakon to je Heidi dola, nazvao je Penschley.


Tvoji Cigani su nas poveli u veselu potjeru, rekao je. Trenutni trokovi su sada
gotovo deset tisua dolara, Bille. Vrijeme je da se ostavi toga?
Najprije mi reci to ima, rekao je Billy. Ruke su mu se znojile.
Penschley je poeo priati svojim suhim glasom starijeg politiara.
Cigani su najprije otili u Greeno, grad u Connecticutu oko pedeset kilometara
sjeverno od Milforda. Tjedan dana nakon to su protjerani iz Greenoa pojavili su se u
Pawtucketu, u blizini Providencea, Rhode Island. Nakon Pawtucketa otili su u Attleboro,
Massachussets. U Attleborou je jedan od njih uhien radi remeenja javnog reda i mira i
onda je pobjegao kad je platio jamevinu.
Navodno se ovako dogodilo, rekao je Penschley. Gradski tip, nekakav nasilnik,
izgubio je deset dolara igrajui kolo sree. Rekao je tipu koji je upravljao njime kako je
namjeteno i da e se osvetiti. Dva dana kasnije primijetio je Ciganina kako izlazi iz
trgovine Nite Owl. Porjekali su se, a onda je na parkiralitu dolo do tunjave. Nekoliko
svjedoka iz grada reklo je kako je tip iz grada poeo tunjavu. Druga nekolicina svjedoka
iz grada tvrdila je kako je Ciganin zapoeo tunjavu. U svakom sluaju, Ciganin je uhien.
Kad je pobjegao nakon plaanja jamevine lokalni murjaci bili su oduevljeni. To im je
85

BU&CW
utedjelo troak suenja i Cigani su napustili grad.
Tako to obino biva, zar ne? pitao je Billy. Lice mu se odjednom zacrvenilo i
postalo vrue. Nekako je imao osjeaj kako je ovjek uhien u Attleborou isti mladi koji
je onglirao unjevima u fairviewskom parku.
Da, uglavnom, sloio se Penschley. Cigani znaju igru; kad tip nestane lokalna
murja je sretna. Nema tjeralice, nema lova na ovjeka. Kao kad ti u oko upadne zrnce
praine. Zrnce praine je jedino na to moe misliti. Oko suzi i ispere ju. I kad nestane i
bol prestane, ovjek vie ne mari kamo je to zrnce praine otilo, zar ne?
Zrnce praine, rekao je Billy. Znai to je bio?
Za policiju Attleboroa bio je upravo to. eli li sada uti ostatak ovoga, Bille, ili
emo najprije moralizirati o nepravdi prema raznim manjinama?
Daj mi ostatak, molim te.
Cigani su se opet zaustavili u Lincolnu. Bili su tamo tri dana prije no to su dobili
cipelu.
Svaki put ista skupina? Siguran si?
Da. Uvijek ista vozila. Imam popis, s registracijama - uglavnom tablice iz Teksasa
i Delawarea. eli li ga?
Na kraju. Ne sada. Nastavi.
Nije bilo puno vie. Cigani su se pojavili u Revereu, sjeverno od Bostona, ostali
deset dana i nastavili svoj put. etiri dana u Portsmouthu, New Hampshire... a onda su
jednostavno nestali.
Moemo ih opet pronai, ako eli, rekao je Penschley. Sada kasnimo manje od
tjedan dana. Tri prvoklasna detektiva iz Bartonovih detektivskih usluga rade na ovome, i
misle kako su Cigani sada gotovo sigurno negdje u Maineu. Ili su paralelno s 1-95, ili su
uz obalu sve od Connecticuta - do vraga, ili su uz obalu sve od obje Karoline, koliko su
Greeleyjevi ljudi uspjeli saznati. To je gotovo kao cirkuska tura. Najvjerojatnije e
obraditi turistiko podruje u junom Maineu poput Ogunquita i Kennebunkporta, otii
sve do Boothbay Harbora, i zavriti u Bar Harboru. Onda, kad se turistika sezona pone
bliiti kraju, vratit e se na Floridu ili u Teksaki zaljev gdje e prezimiti.
Je li s njima starac? pitao je Billy. Jako je vrsto stegnuo slualicu. Negdje oko
osamdeset? Sa stravinim nosom - akne, rak, neto slino?
Zauo se zvuk utanja papira koji je, inilo se, trajao vjeno. A onda:
Taduz Lemke, rekao je smireno Penschley. Otac ene koju si udario
automobilom. Da, s njima je.
Otac? zareao je Halleck. To je nemogue, Kirk! ena je bila stara, oko
sedamdeset, sedamdeset pet-
Taduz Lemke ima sto est.
Billy je na nekoliko trenutaka izgubio dar govora. Usne su mu se kretale, ali to je
bilo sve. Sliio je na ovjeka koji ljubi duha. Onda je uspio ponoviti: To je nemogue.
Godine na kojima mu svi moemo zavidjeti, rekao je Kirk Penschley, ali ne i
nemogue. Postoje zapisi o tim ljudima, zna - vie ne lutaju istonom Europom u
karavanama, iako pretpostavljam kako nekolicina starijih, poput ovog tipa Lemkea, eli
da je tako. Imam fotografije za tebe... iz zdravstvenog... otiske prstiju, ako ih eli. Lemke
je ponekad tvrdio kako ima sto est, sto osam i sto dvadeset. Ja vjerujem u sto est, jer se
to slae s informacijama iz zdravstvenog koje su Bartonovi operativci uspjeli pronai.
86

BU&CW
Susanna Lemke mu je bila ki, u redu, u to nema nimalo sumnje. I, ako ti to ita
vrijedi, on je naveden kao predsjednik tvrtke Taduz na raznim dozvolama za igre na
sreu koje su morali izvaditi... to znai da je on voa plemena, ili skupine ili kako se ve
nazivaju. Njegova ki! Lemkeova ki! inilo se kako to u Billyjevom umu mijenja sve.
Pretpostavimo da je netko udario Lindu? Pretpostavimo da je Linda pregaena na ulici
poput psa lutalice?
... istragom?
Ha? Pokuao se ponovno usredotoiti na Kirka Penschleyja. Pitao sam eli da
zavrimo s istragom? To te kota, Bille.
Molim te, reci im neka nastave jo malo, rekao je Billy. Nazvat u te za etiri
dana - ne, tri - kako bih saznao jeste li ih pronali.
To nije potrebno, rekao je Penschley. Ti e prvi saznati ako - kad - ih
Bartonovi ljudi pronau.
Neu biti ovdje, rekao je Halleck polagano.
Oh? Penschleyjev je glas bio oprezno neodreen. A gdje bi trebao biti?
Na putu, rekao je Halleck i ubrzo poklopio slualicu, sjedio je savreno miran,
um mu je bio zbunjeni vrtlog, njegovi prsti - njegovi jako tanki prsti - nervozno su
bubnjali po rubu stola.

87

BU&CW

POGLAVLJE ESNAEST

Billyjevo pismo

Heidi je idueg dana oko deset ujutro izala u kupovinu. Nije rekla Billyju kamo
ide ili kad e se vratiti - ta stara i uljudna navika je nestala. Billy je sjedio u svojoj radnoj
sobi i gledao kako Olds s prilaza izlazi na cestu. Samo na trenutak Heidina se glava
okrenula i inilo se kako su im se pogledi sreli, njegov zbunjen i preplaen, njezin tupo
optuujui: Natjerao si me da poaljem ker od kue, ne eli prihvatiti profesionalnu
pomo koja ti je neophodna, nai prijatelji poinju nam priati iza lea. Cini se kako eli
da ti netko pomogne u vonju u zemlju luaka, i ja sam izabrana... Pa, jebi se, Billy Halleck.
Ostavi me na miru. Izgori ako eli, ali nema me pravo traiti da ti se pridruim u vatri.
Samo iluzija, naravno. Nije ga mogla vidjeti duboko u sjenama.
Samo iluzija, ali bolna.
Nakon to je Olds nestao niz ulicu Billy je stavio arak papira u svoj pisai stroj
Olivetti i poeo pisati: Draga Heidi na vrhu. Bio je to jedini dio pisma koji je doao lako.
Pisao je jednu po jednu bolnu reenicu, uvijek je djeliem uma mislio kako e se vratiti
dok jo uvijek bude pisao. Ali nije se vratila. Naposljetku je izvukao papir iz pisaeg
stroja i proitao ga:

Draga Heidi,
U vrijeme kad ovo bude itala mene nee biti. Ne znam tono kamo idem, i ne
znam tono koliko dugo, ali se nadam kako e, kad se vratim, ovo biti gotovo. Ova nona
mora u kojoj smo ivjeli.
Heidi, Michael Houston je u krivu - u krivu je za sve. Leda Rossington uistinu mi je
rekla kako je stari Ciganin - on se inae zove Taduz Lemke - dodirnuo Caryja, i stvarno
mi je rekla da Cary dobiva ljuske. A Duncan Hopley stvarno je bio prekriven aknama...
Bilo je strasnije no to moe i zamisliti.
Houston odbija bilo kakvo ozbiljnije razmiljanje o logikom lancu koji sam mu
iznio u obranu moje teorije, i potpuno odbija kombinirati taj logiki lanac s logikom
neobjanjivosti onoga to mi se dogaa (jutros 70; do sada sam izgubio gotovo etrdeset
pet kilograma). On to ne moe uiniti - kad bi to uinio to bi ga u potpunosti izbacilo iz
njegove orbite. Radije bi me do kraja ivota smjestio u ludnicu nego iole ozbiljno
razmislio o mogunosti kako je sve ovo to se dogaa rezultat ciganske kletve. Ideja kako
toliko sulude stvari poput ciganskih kletvi uope i postoje - bilo gdje na svijetu, a osobito
u Fairviewu u Connecticutu - je suprotnost svemu u to je Michael Houston ikada
vjerovao. Njegovi bogovi dolaze iz boica, ne iz zraka.
Ali uvjeren sam kako negdje u dubini due ti moda vjeruje kako je to mogue.
88

BU&CW
Mislim kako je dio tvog prolotjednog bijesa usmjerenog prema meni uvjetovan mojom
ustrajnou da vjerujem u neto to u vlastitom srcu zna da je istina. Optui me da se
igram psihologa amatera ako eli, ali ja to objanjavam ovako: vjerovati u kletvu znai
vjerovati kako e samo jedno od nas biti kanjeno za neto u emu smo oboje imali
ulogu. Govorim o tvom izbjegavanju krivnje... i Bog zna, Heidi, kako u podlom i
kukavnom dijelu moje due osjeam da ako ja prolazim kroz ovaj pakao i ti bi takoer
trebala prolaziti kroz njega... jad voli drutvo, i pretpostavljam kako svatko u svojoj
prirodi ima sklonost da bude stopostotni kurvin sin, sklonost toliko zapetljanu s naim
dobrim dijelom da je se nikad ne moemo osloboditi.
Ipak, ja imam drugu stranu, i ta druga strana te voli, Heidi, i nikad ne bih poelio
da ti se neto dogodi. Bolji dio mene takoer ima intelektualnu, loginu stranu, i zato
sam otiao. Moram pronai onog Ciganina, Heidi. Moram pronai Taduza Lemkea i rei
mu o emu sam mislio tijekom proteklih est tjedana ili tu negdje. Lako je kriviti, lako je
eljeti osvetu. Ali kad bolje pogleda stvari shvati kako je svaki dogaaj povezan s
drugim dogaajem; neke se stvari dogaaju jednostavno zato to se dogaaju. Nitko ne
misli tako, jer nikad ne moemo udariti nekoga kako bi ublaili bol; trebamo pronai
drugi nain, a nijedan od tih drugih naina nije toliko jednostavan, ili toliko
zadovoljavajui. elim mu rei kako nije bilo zle namjere. elim ga pitati hoe li ponititi
ono to je uinio... uz pretpostavku da je to u njegovoj moi. Ali shvatio sam kako najvie
od svega elim uiniti neto drugo, jednostavno se ispriati. Za sebe... za tebe... za cijeli
Fairview. Znam puno vie o Ciganima nego to sam znao prije. Pretpostavljam kako
moe rei da su mi oi otvorene. I mislim kako je poteno da ti kaem jo jednu stvar,
Heidi - ako ju moe ponititi, ako shvatim kako se preda mnom nakon svega ipak nalazi
budunost - tu budunost neu provesti u Fairviewu. Shvatio sam kako mi je pun kufer
Andyjevog puba, Lantern Drivea, kluba, cijelog smrdljivog licemjernog grada. Ako u
imati budunost nadam se kako ete ti i Linda poi sa mnom na neko drugo, istije
mjesto i ivjeti sa mnom. Ako mi Lemke ne bude elio ili nee moi pomoi, barem u
znati da sam uinio sve to sam mogao. Onda u se vratiti kui, drage u se volje prijaviti
na kliniku Glassman, ako e to jo uvijek eljeti.
Ako eli, pokai ovo pismo Mikeu Houstonu, ili lijenicima s Glassmana. Mislim
kako e se sloiti da je ovo to radim moda jako dobra terapija. Uostalom, zakljuit e,
ako si ovo radi kao kaznu (nastavit e trabunjati o psiholokoj anoreksiji nervozi, oito
uvjereni kako, ako osjea dovoljno krivnje, moe ubrzati metabolizam sve dok dnevno
ne pone spaljivati bezbroj kalorija), susret s Lemkeom moda mu prui upravo onakvo
iskupljenje kakvo mu je potrebno. Ili e zakljuiti kako postoje druge dvije mogunosti;
prva, Lemke e se nasmijati i rei kako nikad u ivotu nije bacio kletvu ime e razoriti
psiholoki oslonac na kojem moja opsesija balansira; ili e Lemke moda prepoznati
mogunost zarade, lagati i sloiti se da me prokleo, i onda mi naplatiti nekakav
bezvrijedan lijek - ali, mislit e, bezvrijedan lijek za bezvrijednu kletvu moda bude
potpuno uinkovit!
Preko Kirka Penschleyja sam angairao detektive i oni su saznali kako su Cigani
ili na sjever uz autoput 95. Nadam se kako u ih pronai u Maineu. Ako se dogodi neto
kljuno, prvom e prilikom saznati; u meuvremenu, pokuat u te ne muiti. Ali vjeruj
mi da te volim svim svojim srcem.
Tvoj

89

BU&CW

Stavio je pismo u kuvertu s Heidinim imenom nakrabanim na prednjoj strani i


odloio ga na okretni stoli u kuhinji. Onda je nazvao taksi koji e ga odvesti do
Hertzovog ureda u Westportu. Stajao je na stubama i ekao taksi, jo uvijek se nadajui
kako e Heidi doi prva i kako e moi razgovarati o stvarima u pismu.
Tek kad je taksi stigao i kad se smjestio na stranje sjedalo, Billy je priznao
samome sebi kako razgovor s Heidi u ovom trenutku moda i nije jako dobra ideja - moi
razgovarati s Heidi bio je dio prolosti, dio vremena kad je ivio u Gradu Debelih.... i to ne
na samo jedan nain, i bez da je to znao. To je bila prolost. Ako budunost uope i
postoji, bila je na autoputu, negdje u Maineu, i trebao je krenuti za njom prije no to se
istopi u nita.

90

BU&CW

POGLAVLJE SEDAMNAEST

62

Tu je no prespavao u Providenceu. Nazvao je ured, dobio slubu za odgovore i


ostavio poruku za Kirka Penschleyja: hoe li biti ljubazan i poslati sve dostupne
fotografije Cigana i sve dostupne podatke o njihovim vozilima, ukljuujui registracije i
brojeve osiguranja u hotel Sheraton u South Portlandu, Maine?
Sluba je tono zabiljeila njegovu poruku - malo udo, po Billyjevom miljenju - i
legao je na spavanje. Vonja od Fairviewa do Providencea bila je neto kraa od dvjesto
pedeset kilometara, ali je bio iscrpljen. Po prvi put u nekoliko tjedana spavao je bez
snova. Idueg je jutra otkrio kako u kupaonici motelske sobe nije bilo vage. Hvala Bogu,
pomislio je Billy Halleck, na malim stvarima.
Brzo se odjenuo, samo jednom zastavi, dok je vezao cipele, u potpunosti
zapanjen to se uo kako zvidi. Do osam i trideset je ponovno bio na autoputu, i prijavio
se u Sheraton preko puta velikog trgovakog centra do osamnaest i trideset.
Penschleyjeva poruka ga je ekala: Informacije na putu, postoji problem. Stii e za dan ili
dva.
Super, pomislio je Billy. Kilogram dnevno, Kirk, tko ga jebe - tri dana, pet dana, a ja
i dalje gubim kilograme. emu urba, prijatelju, ha?
Sheraton u South Portlandu je bio okrugao, i Billyjeva soba je imala oblik
trokutastog komada pite. Njegov izmueni um, koji se do sada nosio sa svime, bio je u
nemogunosti nositi se sa sobom koja je zavravala vrhom. Bio je umoran od vonje i
boljela ga je glava. S restoranom, pomislio je, se nee moi nositi... osobito ako zavrava s
vrhom. Umjesto toga naruio je poslugu u sobu.
Upravo je iziao ispod tua kad je konobar pokucao na vrata. Odjenuo je ogrta
koji je doao sa sobom (NEE ME UKRASTI pisalo je na maloj kartici koja je strila iz
depa ogrtaa), preao sobu i viknuo: Samo trenutak!
Halleck je otvorio vrata... i po prvi se put suoio s neugodnim osjeajem s kakvim
se cirkuske nakaze sigurno suoavaju. Konobar je bio mladi ne stariji od devetnaest,
raupan i ispijenih obraza, nalik na britanskog punk rokera. Ni on nije izgledao osobito
spektakularno. Pogledao je Billyja s tupom nezainteresiranou tipa koji je u svakoj
smjeni vidio stotine mukaraca u hotelskim ogrtaima; nezainteresiranost e pomalo
nestati kad pogleda novanicu kako bi provjerio koliku je napojnicu dobio, ali to je bilo
sve. Onda su se konobarove oi razrogaile od uenja koje je zamalo bila strava. Samo
na trenutak; onda se izraz nezainteresiranosti ponovno vratio. Ali Billy ga je vidio.
Strava. Bila je to zamalo strava.
I izraz uenjaje jo uvijek bio tamo - skriven, ali je jo uvijek bio tamo. Billy je
pomislio kako ga sada moe vidjeti jer je dodan jo jedan element - opinjenost.
Njih su dvojica na trenutak bili skamenjeni, smrznuti u neugodno i neeljeno
91

BU&CW
partnerstvo onoga koji zuri u onoga u kojeg se zuri. Billy se zbunjeno prisjetio Duncana
Hopleyja kako sjedi u svom udobnom domu na Ribbonmaker Laneu u potpunom mraku.
Pa, unesi ga, rekao je grubo i prekinuo trenutak s prevelikom estinom. Cijelu
e no stajati tu?
Oh, ne, gospodine, rekao je konobar. Ispriavam se. Lice mu se zarumenilo i
Billy je za njega osjetio aljenje. Nije bio punk roker, nikakav opaki delikvent koji je u
cirkus doao vidjeti ive krokodile - bio je to samo klinac s faksa koji je pronaao posao
preko ljeta i iznenadio se kad je ugledao ispijenog ovjeka koji je moda imao, a moda i
nije, nekakvu bolest.
Starac me prokleo na vie naina, pomislio je Billy.
Nije klinac bio kriv to je Billy Halleck, iz Fairviewa u Connecticutu, izgubio
dovoljno teine da se umalo kvalificira za status nakaze. Dao mu je dodatan dolar
napojnice i rijeio ga se u najkraem moguem roku. Onda je otiao u kupaonicu i
pogledao se, polagano je otvorio ogrta, prototip perverznjaka koji vjeba u privatnosti
vlastite sobe. Kao prvo, nije jako stegnuo ogrta oko struka, tako da su mu veina prsa i
dio trbuha bili izloeni. Bilo je lako shvatiti konobarov ok kad je ugledao i to malo.
Postalo je jo lake s otvorenim ogrtaem i cijelom prednjom stranom vidljivom u
ogledalu.
Svako se rebro jasno vidjelo. Njegove kljune kosti bile su detaljno definirane
uzvisine prekrivene koom. Vilice su mu bile izboene. Prsna kost zbijeni vor, trbuh
upljina, karlica sablasna koata izboina. Noge su mu uglavnom bile onakve kakvima
ih se sjeao, duge i jo uvijek dosta miiave, kosti jo uvijek nevidljive - ionako na njima
nikad nije bilo previe sala. Ali iznad struka, uistinu se pretvarao u karnevalsku nakazu Ljudski Kostur.
etrdeset pet kilograma, pomislio je. To je sve to treba kako bi skriveni kostur
izaao iz ormara. Sada znate koliko je tanka linija izmeu onog to ste oduvijek smatrali
zdravo za gotovo i nekako mislili kako e uvijek biti tako i ovog krajnjeg ludila. Ako ste se
ikada pitali, sada znate. Jo uvijek izgledate normalno - pa, prilino normalno - odjeveni,
ali koliko e proi prije no to vas ponu gledati onako kako vas je pogledao onaj konobar
ak i kad budete odjeveni? Tjedan dana? Dva tjedna?
Glavobolja mu se pojaala, i iako je prije bio gladan kao vuk, sada je samo mrljao
po veeri. Spavao je loe i ustao rano. Nije zvidukao dok se odijevao.

Zakljuio je kako su Kirk Penschley i istraitelji iz Bartona bili u pravu - Cigani e


se drati obale. Tijekom ljeta u Maineu to je bilo podruje dogaanja jer su tamo bili
turisti. Dolazili su se kupati u vodi koja je bila prehladna, sunati se (puno je dana bilo
maglovito i kiovito, ali ini se kako ih se turisti nikad nisu uspjeli sjetiti), jesti jastoge i
koljke, kupovati pepeljare s naslikanim galebovima, ii u ljetno kazalite u Ogunquitu i
Brunswicku, fotografirati svjetionike u Portlandu i Pemaquidu, ili samo gubiti vrijeme u
trendovskim mjestima poput Rockporta, Camdena i, naravno, Bar Harbora.
Turisti su bili uz obalu, kao i dolari koje su eljeli istresti iz svojih novanika.
Tamo e biti i Cigani - ali gdje e tono biti?
Billy je napisao vie od pedeset priobalnih gradova, a onda siao dolje. Konobar je
bio uvoz iz New Jerseyja koji nije znao za nita osim Asbury Parka, ali Billy je pronaao
92

BU&CW
konobaricu koja je cijeli ivot provela u Maineu, poznavala je obalu i voljela je
razgovarati o njoj.
Traim neke ljude, i prilino sam siguran kako e biti u priobalnom gradu - ali ne
odve otmjenom. Vie onako... znate...
Seljakom gradu? pitala je.
Billy je kimnuo.
Pogledala je njegov spisak. Old Orchard Beach, rekla je. To je najseljakiji od
svih seljakih gradova. Pa, po onome to se sve dolje dogaa do prvog rujna, vai bi
prijatelji bili primijeeni samo ako imaju tri glave.
Jo neki?
Pa... veina priobalnih gradova je ljeti pomalo seljaka, rekla je. Bar Harbor, na
primjer. Svi koji su uli za njega smatraju ga stvarno otmjenim... uglednim... prepunim
bogatih ljudi koji se voze u Rolls-Roycovima.
Nije tako.
Nije. Frenchmans Bay moda, ali ne Bar Harbor. Zimi je to mali mrtvi grad gdje
je najuzbudljiviji dogaaj dana trajekt u deset i dvadeset pet. Ljeti, Bar Harbor je lud
grad. Poput Fort Lauderdalea tijekom proljetnih praznika - prepun je glava i udaka i
luckastih hipija. Moete stati na granicu grada u Northeast Harboru, duboko udahnuti i
napuiti se od mirisa trave koji vjetar, ako pue iz dobrog smjera, donese iz Bar Harbora.
A glavni dogaaj - sve do poslije Dana rada, je ulini karneval. Veina gradova koje ste
naveli na popisuje takva, gospodine, ali Bar Harbor je vrhunac, znate?
Znam, rekao je Billy i nasmijeio se.
Ponekad sam znala otii tamo, u srpnju ili kolovozu, i provoditi se, ali vie ne.
Sada sam prestara za to.
Billyjevje smijeak postao sjetan. Konobarica je izgledala kao da nema vie od
dvadeset tri.
Billy joj je dao pet dolara; poeljela mu je ugodno ljeto i sreu u pronalaenju
prijatelja. Billy je kimnuo, ali po prvi put nije osjeao optimizam zbog toga.
elite li jedan mali savjet, gospodine?
Naravno, odgovorio je Billy pomislivi kako mu namjerava rei gdje je najbolje
poeti - a to je ve i sam odluio.
Trebali biste se malo udebljati, rekla je. Jedite tjesteninu. To bi vam moja
mama rekla. Jedite puno tjestenine. Nabacite nekoliko kilograma.

uta kuverta puna fotografija i podataka o vozilima stigla je za Hallecka tijekom


njegovog treeg dana u South Portlandu. Polagano je prelistao fotografije, prouavajui
svaku. Tu je bio mladi koji je onglirao unjevima; on se takoer preivao Lemke,
Samuel Lemke. Gledao je u kameru s nehinjenom otvorenou koja je u istoj mjeri
izgledala spremna za zadovoljstvo i prijateljstvo, kao i bijes i neprijateljstvo. Tu je bila i
prekrasna djevojka koja je gaala prakom kad se murja pojavila - i da, bila je uistinu
lijepa kao to je Halleck onda u parku i pomislio. Zvala se Angelina Lemke. Stavio je
njezinu fotografiju pored fotografije Samuela Lemkea. Brat i sestra. Unuci Susanne
Lemke? zapitao se. Praunuci Taduza Lemkea?
93

BU&CW
Tu je bio starac koji je dijelio letke - Richard Crosskill. Bilo je i drugih
Crosskillova. Stanchfielda. Starbirdsa. Jo Lemkea. A onda... pri kraju...
Bio je to on. Oi, uhvaene u dvije mree bora, bile su tamne, nezainteresirane i
ispunjene vidljivom inteligencijom. Preko glave mu je bila prebaena marama i vezana
ispod lijevog obraza. Cigareta se nalazila meu ispucanim usnama. Nos je bio mokra i
otvorena strava, truo i stravian.
Billy je kao hipnotiziran gledao fotografiju. Kod starca je bilo neto gotovo
poznato, neka veza koju njegov um nije ba mogao shvatiti. Onda mu je sinulo. Taduz
Lemke ga je podsjeao na one starce u reklamama zajogurte Dannone, one iz Gruzije koji
su puili cigarete bez filtra, pili jaku domau votku i ivjeli zapanjujuih sto trideset, sto
pedeset, sto sedamdeset godina. A onda se sjetio stiha iz pjesme Jerryja Jeffa Walkera,
one o gospodinu Bojanglesu: Pogledao me oima starosti...
Da. To je vidio na licu Taduza Lemkea - on je bio oi starosti. Billy je u tim oima
vidio ogromno znanje koje je zasjenilo sve znanje dvadesetog stoljea i zadrhtao.
Te veeri, kad je u kupaonici svoje sobe oblika klina stao na vagu pokazala je 62.

94

BU&CW

POGLAVLJE OSAMNAEST

Potraga

Old Orchard Beach, rekla je konobarica. To je najseljakiji od svih seljakih


gradova. Recepcionist se sloio.
Kao i djevojka u turistikom informativnom centru est kilometara niz autoput,
iako je to odbila rei toliko otvorenim pogrdnim terminima. Billy je svojim unajmljenim
automobilom skrenuo prema Old Orchard Beachu koji je bio oko tridesetak kilometara
juno.
Jo kilometar i pol od plae promet se pretvorio u dugu puzavu glistu. Veina
vozila u ovoj paradi imala je kanadske registracije. Bilo je puno zmijolikih kua na
kotaima koje su izgledale dovoljno velike za prijevoz cijele nogometne momadi. Veina
ljudi koje je Billy vidio, i u automobilima u puzeem prometu i one koji su pjeice hodali
uz cestu, bila je odjevena u najmanje to je zakon doputao, a ponekad i manje - bilo je
puno bikini-tanga, uskih mukih kupaih gaica i puno nauljenih dijelova tijela.
Billy je bio odjeven u plave traperice, bijelu majicu i sportsku jaknu. Sjedio je za
volanom svog automobila s klimom podeenom na najjae. Ali nije zaboravio kako ga je
klinac u hotelu pogledao. Nije se namjeravao razodjenuti vie od navedenog, ak i ako
dan zavri s tenisicama prepunima znoja.
Puzea kolona prela je slane movare, prola pored dvadesetak ribljih restorana
i onda zavijugala kroz naselje vikendica koje su bile nagurane jedna na drugu. Jednako
razodjeveni ljudi sjedili su na svojim travnjacima ispred veine tih kua, jeli, itali knjige
u mekom uvezu ili jednostavno gledali beskrajnu kolonu.
Isuse, pomislio je Billy, kako podnose smrad iz ispunih cjevi? Palo mu je na pamet
kako im se moda sviao, moda su zato sjedili na travnjacima umjesto na plai, to ih je
podsjealo na dom.
Vikendice su ustupile mjesto motelima s natpisima poput PARLE FRANCAIS ICI i
KANADSKA VALUTA PO PARITETU IZNAD $250 i NA KABLOVSKOJ PRIKAZUJEMO
MIDNIGHT BLUE i 3 MINUTE DO OCEANA BONJOUR ANOS AMIS DE LA BELLE
PROVINCE!
Moteli su ustupili mjesto glavnoj ulici na kojoj su se uglavnom nalazile trgovine
jeftinim fotoaparatima, suvenirima, pomo knjiare. Klinci u odrezanim hlaama i
topovima lunjali su gore dolje, neki su se drali za ruke, neki su zurili u prljave izloge s
nedostatkom zanimanja, neki su vozili skateboarde i s lijenim elanom vijugali izmeu
gomila pjeaka. Opinjenim, zapanjenim oima Billyja Hallecka svi su izgledali
pregojazno i svi - ak i klinci na skateboardima - su jeli neto: komad pizze ovdje,
sendvi ondje, ips, kokice, eernu vunu. Vidio je debelog ovjeka u bijeloj koulji,
vreastim zelenim bermudama i sandalama kako prodire divovski hot-dog. Komadi
neega to je ili bio luk ili kobasica visio mu je s obraza. U svojim debelim prstima lijeve
ruke drao je jo dva hot-doga, i Billyju je sliio na maioniara koji pokazuje crvene
95

BU&CW
gumene lopte prije no to e nestati.
Onda je doao centar. Tobogan smrti uzdizao se prema nebu. Ogromna replika
vikinkog drakara ljuljala se naprijed natrag u velikim polukrugovima dok su ljudi u
njemu vritali. Zvona su zvonila, svjetla su bljetala u igraonici s Billyjeve lijeve strane; s
desne su se tinejderi u uskim majicama sudarali automobilima. Tik pored ulaza u
igraonici mladi i djevojka su se ljubili. Ruke je omotala oko njegovog vrata. Njegova
jedna ruka nalazila se na njezinoj guzici; u drugoj je drao konzervu Budweisera.
Aha, pomislio je Billy. Aha, ovo je pravo mjesto. Sigurno.

Parkirao je automobil na usijanom makadamu parkiralita, platio sedamnaest


dolara za pola dana, prebacio novanik iz vanjskog depa svoje sportske jakne u
unutarnji i poeo lov.
U poetku je pomislio kako se gubitak teine moda ubrzao. Svi su ga gledali.
Racionalni dio njegovog uma brzo ga je uvjerio kako je to samo radi njegove odjee, ne
zbog onog kako je izgledao unutar svoje odjee.
Ljudi bi u tebe zurili na isti nain ako bi se na ovom mjestu u listopadu pojavio u
kupaim gaicama i majici, Billy. Opusti se. Jednostavno si neto za gledanje, a ovdje se ima
to za gledati.
To je bilo tono. Billy je vidio debelu enu u crnom bikiniju, njezina jako
potamnjela koa blistala je od ulja. Trbuh joj je bio ogroman, obline dugih miia na
njezinim butinama gotovo mitski, i neobino uzbuujui. Kretala se prema beskrajnoj
bijeloj plai poput prekooceanskog broda, njezini guzovi pokretali su se u valovima.
Vidio je groteskno debelu pudlicu, oianih kovra, njezin jezik - vie siv nego ruiast bezvoljno je visio dok je sjedila u hladu pizzerije. Vidio je dvije tunjave. Vidio je
ogromnog galeba tokastih sivih krila i mrtvih crnih oiju kako ponire i otima masnu
lutku iz ruku dojeneta u kolicima.
Iza svega ovoga nalazio se poput kosti bijeli polumjesec plae Old Orchard, ija je
bjelina sada bila u potpunosti prekrivena ljudima koji su se, neto iza podneva poetkom
ljeta, sunali. Ali i plaa i Atlantski ocean iza nje inili su se nekako umanjeni i
obezvrijeeni erotskim pulsovima i stankama u centru - keenjem ljudi s hranom koja
im se suila na rukama i usnama i obrazima, povicima trgovaca (Pogodit u vau
teinu! uo je Billy negdje s lijeve strane: Ako promaim za vie od dva kilograma
dobivate lutku po izboru!), prodornim vriskovima vozaa, glasnom rock glazbom koja je
tretala u barovima.
Billy se naglo poeo osjeati izuzetno nestvarno - izvan sebe, kao da ima jedan od
onih doivljaja astralne projekcije iz magazina Fate. Imena - Heidi, Penschley, Linda,
Houston - odjednom su poela zvuati nestvarno i jadno, poput imena koja je u trenu
izmislio za neku lou priu. Imao je osjeaj kako moe gledati iza stvari i vidjeti svjetlost,
kamere, kulise i neki nezamislivi stvarni svijet. Miris mora kao da je bio nadjaan
smradom trule hrane i soli. Zvukovi su postali daleki, kao da su dolazili jako dugim
hodnikom.
Astralna projekcija moj kurac, izjavio je tihi glas. Sprema se za sunanicu,
prijatelju moj.
To je apsurdno. Nikad u ivotu nisam imao sunanicu.
96

BU&CW
Pa, pretpostavljam kako ti gubitak pedeset i pet kilograma uistinu sjebe termostat.
Sada e se maknuti sa sunca ili e zavriti u nekakvoj hitnoj pomoi gdje e dati svoju
zdravstvenu i osobnu iskaznicu.
U redu, nagovorio si me, promrmljao je Billy i klinac koji je prolazio pored njega
i u usta ubacio smoki okrenuo se i mrko ga pogledao.
Ispred se nalazio bar po imenu Sedam mora. Na vratima su se nalazila dva
natpisa. LEDENO HLADNO je pisalo na prvom. VJENI HAPPY HOUR pisalo je na drugom.
Billy je uao unutra.
Sedam mora nije bio samo ledeno hladan, bio je blagoslovljeno tih. Natpis na
jukeboxu glasio je NEKI ME SERONJA SINO UTNUO NOGOM I SADA NE RADIM. Ispod
toga nalazio se francuski prijevod iste reenice. Ali Billy je po zastarjelom izgledu natpisa
i praini na jukeboxu zakljuio kako se sino vrlo vjerojatno dogodilo prije nekoliko
godina. U baru je bilo nekoliko gostiju, uglavnom starijih mukaraca odjevenih slino
Billyju - prije za ulicu nego za plau. Neki su igrali dame i domine. Gotovo su svi nosili
eire.
Izvolite? pitao je konobar prilazei.
elio bih Schooner, molim vas.
U redu.
Pivo je stiglo. Billy ga je pio polagano, kroz prozor gledao rivu i sluao mrmljanje
staraca. Osjetio je kako mu se neto snage - malo osjeaja stvarnosti - poinje vraati.
Konobar se vratio. Jo jedno?
Molim vas. I elio bih porazgovarati s vama, ako imate vremena.
O emu?
O nekim ljudima koji su moda bili ovdje.
Gdje je ovdje? Na moru?
Old Orchard.
Konobar se nasmijao. Koliko mogu vidjeti, svi iz Mainea i polovica Kanade ljeti
dolaze ovamo, ovjee.
Ovo su Cigani.
Konobar je progunao i donio Billyju novu bocu Schoonera. elite rei da su
lutalice. Svi koji ljeti dolaze u Old Orchard su lutalice. Ovo mjesto je malo drugaije.
Veina tipova koji dolaze ovamo ive ovdje. Ljudi tamo vani... Mahnuo je rukom prema
prozoru i pucnuo prstima. Lutalice. Poput vas, gospodine.
Billy je paljivo ulio Schooner u au i onda na ank stavio novanicu od deset
dolara. Nisam siguran da smo se razumjeli. Govorim o stvarnim, pravim Ciganima, ne
turistima ili ljetnim ljudima.
Stvarnim... Oh, sigurno mislite na one tipove koji su kampirali pored Salt
Shacka.
Billyjevo je srce zakucalo bre. Mogu li vam pokazati neke fotografije?
Nee biti od neke velike koristi. Nisam ih vidio. Na trenutak je pogledao
deseticu a onda rekao: Lone! Lonnie! Doi malo ovamo!
Jedan od staraca koji su sjedili pored prozora je ustao i doao do anka. Nosio je
sive pamune hlae, bijelu koulju koja mu je bila prevelika i slamnati eir. Lice mu je
bilo umorno. Samo su mu oi bile ive. Podsjeao je Billyja na nekoga, i sinulo mu je
nakon nekoliko trenutaka. Starac je sliio Leeju Strasbergu, uitelju i glumcu.
97

BU&CW
Ovo je Lon Enders, rekao je konobar. Ima malo imanje zapadno od grada. Na
istoj strani kao i Salt Shack. Lon vidi sve to se dogaa u Old Orchardu.
Ja sam Bill Halleck.
Drago mi je, rekao je Lon Enders utavim glasom i sjeo pored Billyja. U stvari
nije izgledalo kao da je sjeo; bolje bi bilo rei kako su mu se koljena savinula im mu je
stranjica dodirnula sjedalo.
Jeste li za pivo? pitao je Billy.
Ne mogu, zautao je papirnati glas, i Billy je lagano pomaknuo glavu kako bi
izbjegao slatkasti zadah iz Endersovih usta. Ve samo popio svoje jedno. Lijenici kau
kako ne smijem vie od toga. Sjebana su mi crijeva. Da sam auto, ve bih bio na otpadu.
Oh, rekao je Billy neuvjerljivo.
Konobar se okrenuo od njih i poeo stavljati pivske ae u stroj za pranje posua.
Enders je pogledao novanicu od deset dolara. Onda je pogledao Billyja.
Halleck je objasnio ponovno dok je Endersovo umorno, odve blistavo lice sanjivo
gledalo u sjene Sedam mora, a zvona igraonice slabano su odjekivala, poput zvukova
koje u snu ujete iz susjedne sobe.
Bili su ovdje, rekao je kad je Billy zavrio. Bili su ovdje, da. Nisam vidio Cigane
sedam godina ili vie. Tu kvadru nisam vidio moda dvadeset godina.
Billyjeva desna ruka stegnula je pivsku au i morao se svjesno prisiliti opustiti
ruku prije no to ju polomi. Oprezno je odloio au na ank.
Kada? Jeste li sigurni? Imate li moda kakvu ideju kamo su mogli otii? Moete
li-?
Enders je podigao ruku - bila je bijela poput ruke utopljenika izvuenog iz bunara,
i Billyju je izgledala pomalo providno.
Polako, prijatelju, rekao je aputavim glasom. Rei u ti to znam.
S istim svjesnim naporom Billy se prisilio na utnju. Na ekanje.
Uzet u deseticu jer izgleda kao da si to moe priutiti, prijatelju, proaputao
je Enders. Stavio ju je u dep koulje i onda u usta gurnuo palac i kaiprst lijeve ruke
kako bi podesio protezu. Ali razgovarao bih i besplatno. Do vraga, kad ostari shvati
kako bi platio nekome da te slua... pitaj Timmyja mogu li dobiti au hladne vode, moe?
ak je i jedno pivo previe, pretpostavljam - ono malo to mi je ostalo od eluca estoko
gori - ali ovjeku se teko odrei svih zadovoljstava, ak i ako mu vie ne ine
zadovoljstvo.
Billy je pozvao konobara koji je Endersu donio au hladne vode.
Dobro si, Lone? pitao je dok ju je sputao na ank.
Bio sam bolje i bio sam gore, proaptao je Lon i podigao au. Billy je pomislio
kako e mu biti preteka. Ali starac ju je prinio ustima, iako se na putu do njih neto
prolilo.
eli razgovarati s tim tipom? pitao je Timmy.
inilo se kako je hladna voda oivjela Endersa. Odloio je au, pogledao Billyja i
opet vratio pogled na konobara. Mislim kako bi netko trebao, rekao je. Jo uvijek ne
izgleda loe kao ja... ali na dobrom je putu.

98

BU&CW

Enders je ivio u malom naselju umirovljenika na Cove Roadu. Rekao je kako je


Cove Road dio pravog Old Orcharda - onog za kojeg kvadra ne mari.
kvadra? pitao je Billy.
Da, ljudi, prijatelju, ljudi. Ja i moja supruga smo u ovaj grad doli 1946., odmah
nakon rata. I od tada sam ovdje. Od majstora sam nauio kako prizvati kupce na tand Lonesome Tommy McGhee, mrtav je ve puno godina. Vikao sam kao lud, da, i ono to
sada uje je sve to je ostalo.
Osmijeh, blag gotovo poput prapovijesnog povjetarca, ponovno se pojavio.
inilo se kako je Enders poznavao sve ljude povezane s ljetnim karnevalom koji je
bio Old Orchard - dobavljae, trgovce, cirkusante, vercere (prodavae suvenira),
psetare (mehaniare za raznovrsne vonje), akrobate, onglere, dilere i svodnike. Veina
tih ljudi cijele je godine ivjela tu i poznavao ih je desetljeima ili su to bili ljudi koji su se
svakog ljeta vraali poput ptica selica. Tvorili su stabilnu, uglavnom prijateljsku
zajednicu koju ljetni ljudi nikad nisu vidjeli.
Takoer je poznavao i veliku veinu onog to je konobar nazvao lutalicama. To
su bili prave lutalice, ljudi koji su se pojavili na tjedan ili dva, napravili malo posla u
razigranoj atmosferi zabave u Old Orchardu i onda nastavili put.
1 svih se sjeate? pitao je Billy sumnjiavo.
Oh, ne bih se sjeao da su svake godine bili drugaiji, proaptao je Enders, ali sa
lutalicama je tako. Nisu redovni poput psetara ili bubnjara, ali takoer imaju uzorak.
Vidite tipa koji se pojavio na rivi 1957. i prodaje kolute s ruke. Ponovno ga vidite 1960.
kako prodaje skupe satove za tri dolara po komadu. Kosa mu je moda crna, a ne plava,
pa misli kako ga ljudi ne prepoznaju, pretpostavljam da ga ljetni ljudi i ne prepoznaju,
ak i ako su 1957. bili ovdje, jer su se vratili i ponovno bili prevareni. Ali mi ga znamo.
Lutalice su nam poznate. Nita se ne mijenja osim onog to prodaju, a ono to prodaju je
uvijek nekoliko koraka izvan zakona.
verceri, oni su drugaiji. Ima ih previe, i uvijek zavre u zatvoru ili mrtvi. A
kurve prebrzo stare da bi ih se sjeali. Ali eljeli ste razgovarati o Ciganima.
Pretpostavljam kako su oni najstariji lutalice od svih, kad malo razmislite o tome.
Billy je iz depa svoje sportske jakne izvadio kuvertu s fotografijama i poredao ih
poput karata u partiji pokera: Gina Lemke. Samuel Lemke. Richard Crosskill. Maura
Starbird.
Taduz Lemke.
Ah! Starac je otro udahnuo kad je Billy spustio posljednju fotografiju, a onda se
izravno obratio fotografiji, od ega se Billy smrzao: Teddy, ti stari kurvaru!
Pogledao je Billyja i nasmijeio se, ali nije zavarao Billyja Hallecka - starac je bio
prestraen.
Mislio sam da je to on, rekao je. Nisam vidio nita osim siluete u tami - to je bilo
prije tri tjedna. Nita osim siluete u tami, ali pomislio sam... ne, znao sam...
Opet je drhtavim rukama prinio au vode usnama, prolio je vie nego prvi put,
ovoga puta po koulji. Uzdahnuo je od hladnoe.
Konobar je doao i Billyju uputio smrknuti pogled. Enders je odsutno podigao
ruku kako bi signalizirao da mu je dobro. Timmy se ponovno vratio do perilice posua.
Enders je okrenuo fotografiju Taduza Lemkea. Na poleini je pisalo Fotografija
99

BU&CW
snimljena u Attleborou, Mass, sredina svibnja 1983.
I nije ostario ni dana otkad sam prvi puta vidio njega i njegove prijatelje u ljeto
1963., dovrio je Enders.

Podigli su kamp iza Herksovog Salt Shack Lobster Bama na cesti 27. Ostali su
etiri dana i etiri noi. Petog su jutra jednostavno nestali. Cove Road se nalazi u blizini, i
Enders je rekao kako je druge veeri kad su Cigani bili tamo proetao gotovo kilometar
(Billyju je bilo teko zamisliti kako ovaj krhki starac ee, ali nije komentirao). elio ih je
vidjeti, rekao je, jer su ga podsjeali na stare dane kad se ovjek mogao baviti svojim
poslom ako je imao posao kojim bi se bavio, i John Zakon mu se sklonio s puta i pustio ga
neka se bavi svojim poslom.
Dosta sam dugo stajao tamo pored ceste, rekao je. Bio je to uobiajeni areni
ciganski kamp - to se vie stvari promijene, vie ostanu iste. Prije su to bili samo atori,
a sada su kombiji i kamperi i slino, ali ono to se dogaa unutra je ostalo isto. ene
proriu sudbinu. Dvije, tri ene damama prodaju prahove... dva, tri mukarca prodaju
prahove gospodi. Pretpostavljam da bi ostali due, ali uo sam da su pripremili borbu
pasa za neke bogate Kanaane i dravna murja je ula za to.
Borbu pasa!
Ljudi se ele kladiti, prijatelju, i lutalice su uvijek voljne pripremiti stvari na koje
se ele kladiti - to je jedna od stvari u kojima su lutalice dobre. Psi ili pijetlovi s elinim
mamuzama ili moda dva mukarca s onim poput ileta otrim noevima koji izgledaju
poput iljaka, i svaki u zubima ima kraj marame i onaj koji prvi ispusti svoj kraj je
gubitnik. Ono to Cigani zovu potena borba. Enders je zurio u svoj odraz u ogledalu
iza anka - u sebe i kroz sebe.
Bilo je to kao u starim danima, zaista, rekao je sanjivo. Mogao sam namirisati
njihovo meso, umak, zeleni papar, i ono maslinovo ulje koje smrdi kao da se pokvarilo
kad ga izlije iz konzerve, a onda slatko kad se zagrije. Mogao sam ih uti kako
razgovaraju na svom udnom jeziku i ono dum! dum! duml od bacanja noeva u dasku.
Netko je na starinski nain pekao kruh, na vruem kamenju.
Bilo je kao u starim vremenima, ali nekako nije. Bio sam prestraen. Pa, oduvijek
sam se malo bojao Cigana - razlika je bila, onda bih i onako uao. Do vraga, bio sam
bijelac, zar ne? U starim bih danima jednostavno doetao do njihove vatre kao pravi
frajer i kupio pie ili moda nekoliko dimnih tapia - ne samo zato to sam elio pie ili
oputanje, nego zato da bih pogledao uokolo. Ali stari su me dani pretvorili u starca,
prijatelju, i kad se starac boji jednostavno ne juria bezglavo, kao to je inio kad se tek
poeo brijati.
I, samo sam stajao u tami sa Salt Shackom s jedne strane i tim kombijima i
kamperima i karavanima s druge, gledao ih kako se eu ispred vatre, sluao ih kako
priaju i smiju se, mirisao njihovu hranu. A onda su se otvorila stranja vrata jednog od
tih kampera - na boku je imao sliku ene i bijelog konja s rogom na elu, kako se to ono
zove...
Jednorog, rekao je Billy i inilo mu se kako je njegov glas doao odnekuda
drugdje ili od nekoga drugoga. Jako je dobro znao taj kamper; prvi ga je put vidio kad su
Cigani doli u fairviewski park.
100

BU&CW
Onda je netko izaao, nastavio je Enders. Samo sjena i ar cigarete, ali znao sam
tko je to. Jednim blijedim prstom pokazao je fotografiju mukarca s maramom. On.
Tvoj kompi.
Siguran si?
Dobro je potegnuo dim cigarete i vidio sam... ono. Pokazao je ono to je ostalo
od nosa Taduza Lemkea, ali nije dodirnuo blistavu povrinu fotografije, kao da je sam
dodir bio rizik od zaraze.
Jesi li razgovarao s njim?
Nisam, rekao je Enders, ali on je razgovarao sa mnom. Stajao sam tamo u tami i
kunem se Bogom kako on nije ak ni gledao prema meni. I rekao je: Supruga ti dosta
nedostaje, ha, Flash? Bit e u redu, uskoro e joj se pridruiti. Onda je bacio cigaretu i
krenuo prema vatri. Na svjetlosti vatre sam vidio kako je prsten u njegovom uhu jednom
zablistao, i to je bilo sve.
Nadlanicom je obrisao kapi vode s usana i pogledao Billyja.
Flash je bio moj nadimak dok sam radio na doku tamo u pedesetima, prijatelju
moj, ali nitko me tako nije zvao ve godinama. Bio sam u sjenama, ali on me vidio i
nazvao mojim starim imenom - onim to bi Cigani, pretpostavljam, nazvali tajnim
imenom. Imaju vraku trgovinu kad poznaju ovjekovo tajno ime.
Stvarno? pitao je Billy, gotovo samoga sebe.
Timmy, konobar, je ponovno doao. Ovoga se puta gotovo uljudno obratio
Billyju... i kao da Lon Enders nije bio tamo. Zaradio je cenera, kompa. Ostavi ga na miru.
Nije mu dobro, a ovaj mali razgovor mu nimalo ne pomae.
Dobro sam, Timmy, rekao je Enders.
Timmy ga nije pogledao. Umjesto toga pogledao je Billyja Hallecka. elim da
odete odavde, rekao je Billyju istim smirenim, gotovo prijaznim glasom. Ne svia mi se
va izgled. Izgledate kao zla kob koja eka mjesto na kojem e se dogoditi. Pivo je na
raun kue. Samo odlazite.
Billy je pogledao konobara, osjeajui se prestraeno i pomalo ponieno. U redu,
rekao je. Jo samo jedno pitanje i odlazim. Okrenuo se prema Endersu. Kamo su
otili?
Ne znam, smjesta je rekao Enders. Cigani ne ostavljaju adresu za prosljeivanje
pote, prijatelju moj.
Billy je duboko uzdahnuo.
Ali bio sam budan kad su idueg jutra krenuli. Vie ni kurca ne spavam, i veina
njihovih kombija i automobila nije imala nekakve naroito tihe motore. Vidio sam ih
kako s ceste 27 izlaze na dravni autoput 1. Moja bi pretpostavka bila... Rockland. Starac
je ispustio dugi, drhtavi uzdah zbog kojeg se Billy zabrinuto nagnuo prema njemu.
Rockland ili moda Boothbay Harbor. Da. I to je sve to znam, prijatelju, osim to sam
se, kad me nazvao Flash, kad me nazvao mojim tajnim imenom, niz nogu popisao u lijevu
tenisicu. I Lon Enders je iznenada zaplakao.
Gospodine, hoete li otii? pitao je Timmy.
Idem, idem, rekao je Billy i krenuo, zastavi samo kako bi stegnuo starevo
usko, strahovito krhko rame.
Vani ga je sunce udarilo poput malja. Sada je bila sredina poslijepodneva, sunce
se kretalo prema zapadu i kad je pogledao lijevo ugledao je vlastitu sjenu, mravu poput
djeje lutke od prua, poput tinte razlivene na usijani bijeli pijesak.
101

BU&CW

Nazvao je pozivni 203.


Imaju vraku trgovinu kad poznaju ovjekovo tajno ime.
Nazvao je 555.
elim da odete odavde. Ne svia mi se va izgled.
Nazvao je 9231 i ekao da telefon pone zvoniti kod kue, u Debelom Gradu.
Izgledate kao zla kob koja ekaHalo? Glas, uzbuen i pomalo zadihan, nije bio Heidin nego Lindin. Leei na
krevetu u svojoj hotelskoj sobi oblika klina Billy je zatvorio oi pred iznenadnom
navalom suza. Vidio ju je onakvu kakva je bila one noi kad su se proetali Lantern
Driveom i razgovarali o njegovoj nesrei - kratke hlae, duge drebaste noge.
to e joj rei, Billy, prijatelju? Kako si proveo dan na plai znojei se, kako se
ruak sastojao od dva piva, i kako si unato obilnoj veeri koja se sastojala ne od jednog
nego od dva ogromna odreska danas izgubio kilogram i pol umjesto uobiajenog
kilograma?
Halo?
Kako si ti zla kob koja eka mjesto na kojem e se dogoditi? Kako ti je ao to si
lagao, ali svi roditelji to ine?
Halo, ima li koga? Jesi li to ti, Bobby?
Jo uvijek zatvorenih oiju rekao je: Tata je, Linda.
Tata?"
Duo, ne mogu razgovarati, rekao je. Jer gotovo da plaem. Jo uvijek gubim
teinu, ali mislim kako sam pronaao Lemkeov trag. To reci majci. Mislim kako sam
pronaao Lemkeov trag, hoe li zapamtitit?
Tata, molim te, vrati se kui! Plakala je. Billyjeva je ruka pobijelila na telefonu.
Nedostaje mi i neu joj vie dopustiti da te poalje od kue.
uo je priguen Heidin glas: Lin? Je li to tata?
Volim te, lutko, rekao je. I volim tvoju majku.
Tata-
Zbrka tihih zvukova. Onda se Heidi oglasila: Billy? Billy, molim te, prestani s time
i vrati nam se.
Billy je lagano spustio slualicu, prevrnuo se na krevet i zagnjurio lice u
prekriene ruke.
Idueg se jutra odjavio iz Sheratona u South Portlandu i krenuo sjeverno po
dravnom autoputu 1, dugim priobalnim autoputom koji poinje u Fort Kentu u Maineu,
i zavrava u Key Westu na Floridi. Rockland ili moda Boothbay Harbor, rekao je starac u
Sedam mora, ali Billy nije riskirao. Zaustavljao se na svakoj drugoj ili treoj benzinskoj
postaji na sjevernoj strani autoputa; zaustavljao se u trgovinama gdje su starci u
102

BU&CW
stolicama za ljuljanje sjedili na travnjacima, vakali akalice ili drvene ibice. Pokazivao
je svoje fotografije svakome tko ih je elio pogledati; promijenio je dva stodolarska
putnika eka u novanice od dva dolara i dijelio ih poput ovjeka koji reklamira radio
emisiju problematine sluanosti. etiri fotografije koje je najee pokazivao bile su
djevojka, Gina, s blistavom maslinastom koom i crnim, obeavajuim oima; preureeni
pogrebni Cadillac; VW kombi s djevojkom i jednorogom naslikanima na boku; Taduz
Lemke.
Poput Lona Endersa, ljudi nisu eljeli pogledati posljednju, ak ju niti dodirnuti.
Ali pomogli su, i Billy Halleck nije imao problema u praenju Cigana uz obalu.
Nisu to bile registracije izvan drave; tijekom ljeta Maine je bio prepun registracija izvan
drave. Bio je to nain na koji su automobili i kombiji zajedno putovali, gotovo branik na
braniku; ivopisne slike na bokovima; sami Cigani. Veina ljudi s kojima je Billy
razgovarao tvrdila je kako su ene ili djeca neto ukrali, ali svi su zvuali neodreeno u
vezi toga to je ukradeno, i nitko, koliko je Billy mogao zakljuiti, nije nazvao murju zbog
tih navodnih kraa.
Veinom su se sjeali starog Ciganina s trulim nosom - ako su ga vidjeli, njega su
se sjeali najvie od svega.
Dok je u Sedam mora sjedio s Lonom Endersom bio je tri tjedna iza Cigana.
Vlasnik benzinske postaje Bobs Speedy-Serv nije se mogao sjetiti dana kad je njihove
automobile, kamione i kombije, jednog za drugim, napunio gorivom, samo da su
zaudarali poput Crvenokoaca. Billy je pomislio kako je i Bob pomalo smrdljiv, ali je
zakljuio kako bi to bilo prilino neuljudno rei. Student koji je radio u Falmouth
Beverage Barnu preko puta Speedy-Serva mogao se tono sjetiti dana - bilo je to drugog
lipnja, njegov roendan, i bio je nesretan to mora raditi. Dan kad je Billy razgovarao s
njima bio je dvadesetog lipnja, i bio je osamnaest dana iza njih. Cigani su pokuali
pronai mjesto za kampiranje malo dalje na sjeveru na podruju Brunswicka i nastavili
su put. etvrtog lipnja kampirali su u Boothbay Harboru. Ne na plai, naravno, ali
pronali su farmera voljnog da im iznajmi polje na podruju Kenniston Hilla za dvadeset
dolara dnevno.
Tu su ostali samo tri dana - ljetna je sezona tek poinjala, i zarada je oito bila
slaba. Farmer se zvao Washburn. Kad mu je Billy pokazao fotografiju Taduza Lemkea
kimnuo je i prekriio se, brzo i (Billy je bio siguran u to) nesvjesno.
Nikad nisam vidio starca koji se kree toliko brzo poput njega, i vidio sam ga
kako tegli naramak drva koji ni jedan od mojih sinova ne bi mogao nositi. Washburn je
zastao i onda dodao: Nije mi se svidio. Nije to bio samo njegov nos. Do vraga, i moj djed
je imao rak koe i prije no to ga je ubio istrunuo mu je rupu u obrazu veliku poput
pepeljare. Ako ste bacili pogled mogli ste vidjeti kako vae hranu. Pa, to nam se nije
svialo, ali djeda smo voljeli, ako znate to elim rei. Billy je kimnuo. Ali taj tip... nije
mi se svidio. Mislio sam kako je izgledao kao avet.
Billy je pomislio zatraiti prijevod tog izraza iz New Englanda, a onda zakljuio
kako mu nije potreban. Avet, duh, sablast. Prijevod se nalazio u oima farmera
Washbuma.
On je avet, rekao je Billy potpuno iskreno.
Odluio sam ih poslati na put, rekao je Billyju. Dvadeset dolara dnevno samo
da poslije oistim malo smea je dobra lova, ali supruga ih se prepala, a i ja sam ih se
malo prepao. Pa sam tog jutra otiao tom tipu Lemkeu rei vijest prije no to izgubim
ivce, a oni su ve otili. Stvarno su mi olakali.
103

BU&CW
Opet su krenuli na sjever.
Aha, naravno. Stajao sam na vrhu onog brda - pokazao je -i gledo ih kako izlaze
na autoput 1.1 gledao sam ih sve dok nisu nestali na obzoru, i bilo mi je drago to su
oli.
Da. Siguran sam u to.
Washburn je Billyju uputio kritian, pomalo prestraen pogled. elite ui u kuu
i popiti au hladnog mlijeka, gospodine? Izgledate iscrpljeno.
Hvala vam, ali ako je mogue elim prije sumraka stii do Owls Heada.
Traite ga?
Da.
Pa, ako ga pronaete, nadam se da vas nee pojesti, gospodine, jer menije
izgledao gladno.

Billy je s Washburnom razgovarao dvadeset prvog - prvog slubenog dana ljeta,


ali ceste su ve bile zakrene turistima i morao je otii u unutranjost sve do Sheepscota
prije no to je uspio pronai motel sa slobodnom sobom - i Cigani su osmog ujutro
napustili Boothbay Harbor.
Sada je trinaest dana iza njih.
Onda je imao dva loa dana kad se inilo kako su Cigani propali u zemlju. Nisu ih
vidjeli u Owls Headu, niti u Rocklandu, iako su oba bili omiljena turistika odredita.
Radnici na benzinskim postajama i konobarice gledali su njegove fotografije i odmahivali
glavama.
Smrknuto se borei sa eljom da povrati dragocjene kalorije preko ograde - nikad
nije bio preveliki mornar - Billy je trajektom iz Owls Heada otiao u Vinalhaven, ali
Cigani nisu bili ni tamo.
Dvadeset treeg naveer nazvao je Kirka Penschleyja u nadi da e dobiti svjee
informacije, a kad se Kirk javio uo se udan dvostruki klik na liniji upravo u trenutku
kad je Kirk pitao: Kako si, Billy, prijatelju? I gdje si?
Billy je hitro spustio, oznojen. Ugrabio je posljednju sobu u motelu Rocklands
Harborview i znao je kako odavde do Bangora sigurno nema ni jedne jedine slobodne
sobe, ali iznenadaje odluio nastaviti ak i ako e u tom sluaju biti prisiljen no provesti
spavajui u automobilu na nekom pranjavom puteljku. Onaj dvostruki klik. Uope nije
mario za taj dvostruki klik. Ponekad ste uli taj dvostruki klik kad se linija prislukuje, ili
kad se koristi oprema za lociranje.
Heidi je potpisala papire za tebe, Billy.
To je jebeno najgluplja stvar koju sam uo u ivotu.
Potpisala ih je, a i Houston.
Daj odjebi, molim te!
Odlazi odavde, Billy.
Otiao je. Na stranu Heidi, Houston i najvjerojatnije oprema za lociranje, to se
pokazalo kao najbolji mogui potez. Dok se tog jutra u dva sata prijavljivao u Bangor
Ramada Inn pokazao je recepcioneru fotografije - to mu je do sada ve postala navika - i
104

BU&CW
recepcioner je smjesta kimnuo.
Aha, odveo sam curu kako bi joj proitali budunost, rekao je. Uzeo je
fotografiju Gine Lemke i zakolutao oima. Ova je stvarno dobra s onim svojim
prakama. A izgleda kao da bi bila dobra i u jo nekim stvarima, ako znate to elim rei.
Mahnuo je rukama kao da s vrhova prstiju otresa kapljice vode. Moja djevojka je
krajikom oka primijetila kako sam ju gledao i smjesta me odvukla odonuda. Nasmijao
se.
Nekoliko trenutaka ranije Billy je bio toliko umoran da je krevet bio sve o emu je
mogao razmiljati. Sada je opet bio potpuno budan, trbuh mu je treperio od adrenalina.
Gdje? Gdje su? To jest jesu li jo uvijek-?
Ne, vie nisu tamo. Bili su u Parsonsu, ali otili su, da. Prije neki dan sam bio
tamo.
To je poljoprivredno imanje?
Ne - tamo je bio Parsons Bargain Barn sve dok prole godine nije izgorio. S
nelagodom je pogledao kako Billyjeva koulja lepra oko njegovog tijela, na kosti
Billyjevih jagodica i Billyjevo lice koje je sliilo lubanji na kojoj su oi blistale poput
svijea. Uh... elite sobu?

Billy je idueg jutra pronaao Parsons Bargain Bam - bio je to spaljeni etverokut
u sreditu neega to je moglo biti tri i pol hektara naputenog parkiralita. Polagano je
hodao grubim makadamom dok su mu pete pucketale po kamenju. Tamo su bile
konzerve piva i soka. Tu je bio komad sira s bubama koje su se gostile njime. Ovdje je bio
blistavi kuglini leaj. (Hej, Gina viknuo je sablasni glas u njegovoj glavi). Tamo su bili
puknuti baloni, a ovdje su bila dva iskoritena kondoma, toliko slina balonima.
Da, bili su ovdje.
Mogu te nanjuiti, stare, proaptao je Billy spaljenom Bargain Bamu i inilo se
kako prazni prostori koji su bili prozori s blesavom nemilou bulje u ovog poput
kostura mravog ovjeka. Mjesto je izgledalo sablasno, aii Billy se nije bojao. Bijes mu se
vratio - nosio ga je poput kaputa. Bijes na Heidi, bijes na Taduza Lemkea, bijes na
takozvane prijatelje poput Kirka Penschleyja koji su trebali biti na njegovoj strani, ali su
se okrenuli protiv njega. Okrenuli su se, ili e se okrenuti.
Nije bilo vano. ak i sam, ak i s pedeset devet kilograma, ostalo ga je dovoljno
da sustigne starog Ciganina.
A to e se onda dogoditi?
Pa, vidjet emo, zar ne?
Mogu te nanjuiti, stare, ponovio je Billy i krenuo prema uglu kue. Tamo se
nalazila reklamna ploa agenta za nekretnine. Billy je iz stranjeg depa hlaa izvadio
notes i prepisao podatke.
Agent se zvao Frank Quigley, ali inzistirao je da ga Billy zove Biff. Na zidovima su
se nalazile uokvirene fotografije srednjokolskog Biffa Quigleyja. Biff je na veini nosio
105

BU&CW
kacigu za football. Na Biffovom se stolu nalazila gomila bronanih pseih govana,
FRANCUSKA VOZAKA DOZVOLA, pisalo je na malom natpisu ispod njih.
Da, rekao je Biff, iznajmio je prostor starom Ciganinu uz doputenje gospodina
Parsonsa. Pretpostavio je kako nee izgledati gore nego to jest, rekao je Biff Quigley, i
pretpostavljam kako je u tome bio u pravu.
Zavalio se u svoj naslonja, oi su mu neumorno plazile Billyjevim licem,
odmjeravale razmak od Billyjevog ovratnika do Billyjevog vrata, nain na koji je prednji
dio Billyjeve koulje visio poput zastave kad nema vjetra. Isprepleo je prste iza glave,
ljuljao se u svom naslonjau i stavio noge na stol pored bronanih govana.
Nije da je cijena loa, znate. To je vrhunska zemlja, i prije ili kasnije netko s
vizijom e napraviti vraki posao. Da, gospodine, vraki-
Kad su Cigani otili, Biffe?
Biff Quigley je maknuo ruke iza glave i nagnuo se naprijed. Njegov je naslonja
proizveo zvuk mehanike svinje - Skvik! Imate li to protiv da mi kaete zato elite
znati?
Usne Billyja Hallecka - one su sada takoer bile tanje, i vie, pa se nisu ba
dodirivale - povukle su se u osmijehu zastraujueg intenziteta i nezemaljske koatosti.
Da, Biffe, imam.
Biff se na trenutak zbunio, a onda kimnuo i opet zavalio u naslonja. Njegove
mokasine Quoddy opet su se nale na stolu. Jedna noga prebaena preko druge, prsti koji
zamiljeno kuckaju po govnu.
U redu, Bille. ovjekov posao bi trebao biti privatan. ovjekovi razlozi trebali bi
biti privatni.
Odlino, rekao je Billy. Osjetio je kako se bijes vraa i borio se s njim. Ako
pobjesni na ovog odvratnog ovjeka u mokasinama Quoddy i sirovim jezikom i
feniranom frizurom Jay-Cees to mu nee donijeti nimalo dobra. U redu, poto se
slaemo-
Ali to e te i dalje kotati dvjesto dolara.
Molim? Billy je razjapio usta. Njegov je bijes na trenutak bio toliko velik da se
jednostavno uope nije mogao pomaknuti ili rei neto drugo. Ovo je vjerojatno bilo jako
dobro za Biffa Quigleyja, jer da se Billy mogao pomaknuti, skoio bi na njega. Njegova
samokontrola takoer je izgubila dosta teine tijekom posljednja dva mjeseca.
Ne za informacije koje u ti dati, rekao je Biff Quigley. One su besplatne.
Dvjesto dolara je za informacije koje neu dati njima.
Nee... dati... kome? uspio je pitati Billy.
Tvojoj supruzi, rekao je Biff, i tvom lijeniku i ovjeku koji je rekao da radi za
Bartonove detektivske usluge.
Billy je u trenu vidio sve. Stvari nisu bile toliko loe koliko ih je njegov paranoini
um zamislio; bile su jo gore. Heidi i Mike Houston su otili do Kirka Penschleyja i
uvjerili ga kako je Billy Halleck lud. Penschley je jo uvijek koristio Bartonovu agenciju
kako bi pronaao Cigane, ali sada su svi poput astronoma koji trae Satum samo kako bi
mogli prouavati Titan - ili dovesti Titan natrag na kliniku Glassman.
Takoer je mogao vidjeti Bartonovog operativca kako prije nekoliko dana sjedi na
ovoj istoj stolici, razgovara s Biffom Quigleyjem, pria mu kako e se jako mravi ovjek
po imenu Billy Halleck uskoro pojaviti, i kad se pojavi, ovo je broj koji treba nazvati.
Nakon ovoga uslijedila je jo jasnija vizija: vidio je samoga sebe kako skae preko
106

BU&CW
stola Biffa Quigleyja, uzima bronanu gomilu govana u pola skoka i onda mu njima
razbija glavu. Vidio je ovo u krajnjoj, sirovoj istoi: pucanje koe, sitne kapi krvi koje
prskaju (neke su ak i poprskale uokvirene fotografije), bijelo blistanje smrskanih
kostiju koje otkrivaju tjelesnu teksturu sablasnog uma ovog ovjeka; onda je vidio sebe
kako zabija psea govna na njihovo mjesto - otkud su, na neki nain, i dola.
Quigley je ovo sigurno vidio - ili neto od toga - na Billyjevom izmuenom licu, jer
se izraz panike pojavio na njegovom. Hitro je maknuo noge sa stola i ruke iza vrata.
Naslonja je ponovno ispustio svoje skvianje mehanike svinje.
Ovaj, mogli bismo popriati o ovome... poeo je i Billy je vidio kako jedna
manikirana ruka ide prema interkomu.
Billyjev je bijes naglo nestao, ostavio ga je potresenog i hladnog. Upravo je
zamislio kako je ovjeku razbio glavu, ne na neki neodreen nain, nego u umnom
ekvivalentu Tehnicolora i Dolby zvuka. I dobri stari Biff je takoer znao da je to uinio.
to se dogodilo sa starim dobrim Billom Halleckom koji je davao novac u
dobrotvorne svrhe i na Badnjak pripremao pijanku?
Um mu se vratio: Aha, to je bio Billy Halleck koji je ivio u Debelom Gradu. Odselio
se. Otiao, nije ostavio novu adresu.
Nema potrebe za tim, rekao je Billy i kimnuo prema interkomu.
Ruka se trznula, a onda skrenula do ladice, kao da joj je to cijelo vrijeme bio cilj.
Biff je izvadio kutiju cigareta.
Nisam ni pomislio na to, ha-ha. Pljugu, gospodine Halleck?
Billy je uzeo cigaretu i onda se nagnuo naprijed kako bi ju zapalio. Jedan dim i
zavrtjelo mu se u glavi. Hvala.
O dvije glave, moda sam pogrijeio.
Ne - bili ste u pravu, rekao je Billy. Unovio je tristo dolara putnikih ekova na
putu ovamo, mislio je kako e mu trebati malo za podmazivanje - ali nikad mu nije palo
na pamet kako e trebati podmazivati iz razloga poput ovog. Izvadio je novanik, izvukao
etiri pedesetice i bacio ih na Biffov stol pored pseih govana. Drat e zatvorena usta
kad te Penschley nazove?
Oh, da, gospodine! Biff je uzeo novac i stavio ga u ladicu s cigaretama. Nema
problema!
Nadam se, rekao je Billy. A sada mi priaj o Ciganima. Bilo je kratko i lako za
pratiti; jedini uistinu problematian dio bio je preliminarni. Cigani su u Bangor stigli 10.
lipnja. Samuel Lemke, mladi ongler i ovjek koji je odgovarao opisu Richarda Crosskilla
doli su u Biffov ured. Nakon poziva gospodinu Parsonsu i bangorskom efu policije
Richard Crosskill je potpisao standardni ugovor o kratkotrajnom najmu koji se moe
produiti - kratkotrajno je u ovom sluaju specificirano na dvadeset etiri sata. Crosskill
je potpisao kao izaslanik Taduz korporacije dok je mladi Lemke stajao pored vrata
Biffovog ureda prekrienih miiavih ruku.
A koliko su ti love oni dali? pitao je Billy.
Biff je podigao obrve. Molim?
Dobio si dvjesto od mene, najvjerojatnije sto od moje zabrinute supruge i
prijatelja preko Bartonovog operativca koji te posjetio - samo se pitam koliko su ti Cigani
dali. Kako god bilo, prilino si dobro proao u svemu ovome, zar ne, Biffe?
Biff nekoliko trenutaka nije nita rekao. Onda je, bez odgovora na Billyjevo
pitanje, zavrio svoju priu.
107

BU&CW
Crosskill se idua dva dana vraao kako bi ponovno potpisao ugovor o najmu.
Trinaestog je opet doao, ali Biffa su do tada nazvali i ef policije i Parsons. Poele su
albe lokalnog stanovnitva. erif je mislio kako je vrijeme da Cigani nastave put.
Parsons je mislio isto, ali dopustio bi im da ostanu jo jedan dan ili tu negdje ako malo
povise cijenu - recimo s trideset dolara dnevno na pedeset.
Crosskill je sasluao ovo i odmahnuo glavom. Izaao je bez rijei. Biff se onako iz
iste obijesti u podne odvezao do spaljenog Bargain Bama. Stigao je na vrijeme kako bi
vidio odlazak ciganske karavane.
Krenuli su prema Chamberlain Bridgeu, rekao je, i to je sve to znam. Zato
sada ne ode odavde, Bille? Da budem iskren, izgleda poput reklame za odmor u Biafri.
Kad te pogledam nekako se najeim.
Billy je jo uvijek drao cigaretu, iako nije povukao dim od onog prvog. Sada se
nagnuo naprijed i ugasio ju na bronanim pseim govnima. Pala je zadimljena na Biffov
stol. Da budem iskren, rekao je Biffu, ja istu stvar osjeam prema tebi.
Bijes se vratio. Brzo je izaao iz ureda Biffa Quigleyja prije no to ga pokrene u
krivom smjeru ili uini da njegove ruke progovore nekim stravinim jezikom koji su
oito znale.
Bio je dvadeset etvrti lipanj. Cigani su trinaestog napustili Bangor preko
Chamberlain Bridgea. Sada je bio samo jedanaest dana iza njih. Blie... blie, ali jo uvijek
predaleko.

Saznao je da je autoput 15, koji je poinjao na podruju Brewera, poznat kao Bar
Harbor Road. inilo se kako bi nakon svega mogao otii tamo. Ali putom nee vie
razgovarati s agentima za nekretnine i nee vie odsjedati u prvoklasnim motelima. Ako
su Bartonovi ljudi jo uvijek ispred njega Kirk je moda angairao jo ljudi da ga trae.
Cigani su se trinaestog odvezi i ezdeset pet kilometara do Ellswortha i dobili su
trodnevnu dozvolu za kampiranje na sajmitu. Preli su rijeku Penobscot do Bucksporta
gdje su ostali nova tri dana prije no to su ponovno nastavili prema obali.
Billy je sve ovo saznao dvadeset petog; Cigani su napustili Bucksport 19. lipnja u
kasno poslijepodne.
Sada je iza njih bio samo tjedan dana.
U Bar Harboru je vladala luaka guva kao to mu je konobarica i rekla, i Billy se
sjetio kako mu je barem napomenula neke od gradskih esencijalnih nedolinosti. A
glavni dogaaj... sve do poslije Dana rada, je ulini karneval. Veina gradova je takva, ali
Bar Harbor je ono, vrhunac, znate?... Ponekad sam znala otii tamo, u srpnju ili kolovozu, i
provoditi se, ali vie ne. Sada sam prestara za to.
Ja takoer, pomislio je Billy sjedei na klupi u parku u pamunim hlaama, majici
s natpisom BANGOR IMA DUU i sportskoj jakni koja je visjela s koate vjealice koja su
bila njegova ramena. Jeo je sladoled i privlaio previe pogleda.
Bio je umoran - uznemirio se kad je shvatio kako je sada uvijek umoran, osim ako
108

BU&CW
ga nije uhvatio jedan od njegovih napada bijesa. Kad je jutros parkirao automobil i
izaao kako bi poeo pokazivati fotografije iskusio je sablasni deja vu kad su mu hlae
skliznule sa struka - excusez moi, pomislio je, dok su skliznule niz moj ne-struk. Hlae su
bile pamune i kupljene u Rocklandu u trgovini vojnim vikovima. Imale su struk od
sedamdeset centimetara. Trgovac mu je rekao (pomalo nervozno) kako e uskoro imati
problema s kupovinom hlaa jer je sada u struku trebao djeje brojeve. Ipak, jo su mu
uvijek trebale nogavice duge osamdeset dva centimetra, i jednostavno nije bilo previe
trinaestogodinjaka koji su bili visoki sto osamdeset pet centimetara.
Sada je sjedio i jeo sladoled od pistacija, ekao da mu se vrati malo snage i
pokuao odluiti to je to toliko neugodno u vezi ovog prekrasnog malog grada u kojem
niste mogli parkirati automobil i u kojem ste jedva mogli hodati plonicima.
Old Orchard je bio vulgaran, ali njegova vulgarnost je bila izravna i nekako
uzbuujua; znali ste kako su nagrade na tandovima s igrama na sreu koje e se
smjesta raspasti, kako su suveniri smee koje e se raspasti gotovo u istom trenutku kad
se naete predaleko kako biste se vratili i bunili sve dok vam ne vrate novac. Veina ena
u Old Orchardu bila je stara, i gotovo su sve bile debele. Neke su nosile opsceno male
bikinije, ali veina je nosila jednodijelne kupae kostime koji su izgledali poput starina iz
pedesetih - osjeali ste, dok ste prolazili pored tih debelih ena na ploniku, kako su ti
kupai kostimi pod strahovitim pritiskom poput podmornice koja je zaronila puno
dublje od svog maksimuma. Ako bilo koja od tih providnih udesnih tkanina popusti,
salo e poletjeti.
Mirisi u zraku bili su pizza, sladoled, preni luk, tu i tamo nervozno povraanje
nekog djeteta koje je predugo ostalo na vrtuljku. Veina automobila koja je sporo vozila
gustim prometom Old Orcharda bila je stara, hrava u podnoju vrata i obino prevelika.
Veina je dimila poput lokomotiva.
Old Orchard je bio vulgaran, ali je takoer posjedovao stanovitu oljutenu
nevinost koja je izgleda nedostajala Bar Harboru.
Ovdje je toliko stvari bilo suta suprotnost Old Orchardu i Billy je imao osjeaj
kao da je proao kroz ogledalo - bilo je nekoliko starih ena i oito ne debelih ena; jedva
da je bilo ena u kupaim kostimima. Odora Bar Harbora bile su haljinice za tenis i bijele
tenisice ili izblijedjele traperice, majice za ragbi i klompe. Billy je vidio nekoliko starih
automobila i jo manje amerikih. Veina su bili Saabovi, Volvoi, Datsuni, BMW-i, Honde.
Svi su imali naljepnice s natpisima poput CIJEPAJTE DRVO, NE ATOME i SAD VAN IZ EL
SALVADORA i LEGALIZIRAJTE TRAVU. Motoristi su takoer bili tamo - vijugali su
izmeu sporih automobila na skupim jurilicama, nosili polarizirane sunane naoale i
vizire na kacigama, pokazivali svoje zubarski savrene osmijehe i sluali Sony walkmene.
Na periferiji, u samoj luci, rasla je uma jarbola - ne debelih, sumorno obojenih jarbola
radnih plovila, nego vitki bijeli jedrilica koje e nakon Dana rada biti smjetene u suhi
dok.
Ljudi koji su visjeli u Bar Harboru bili su mladi, pametni, moderno liberalni i
bogati. Oito su takoer i cijelu no tulumarili. Billy je nazvao kako bi rezervirao sobu u
motelu Frenchmans Bay i leao je budan do sitnih sati jutra sluajui pomijeanu rock
glazbu koja je tretala iz est ili osam razliitih barova. Broj oteenih automobila i
prometnih prekraja - uglavnom vonje u pijanom stanju - u lokalnim novinama bio je
impresivan i pomalo obeshrabrujui.
Billy je gledao kako frizbi leti iznad gomile odjevene u njihovu minkersku odjeu
i pomislio: eli znati zato te ovi ljudi bacaju u depresiju? Rei u ti. Studiraju kako bi
ivjeli u mjestima poput Fairviewa, eto zato. Zavrit e fakultet, oeniti se enama koje e
109

BU&CW
otprilike istovremeno okonati svoje prve veze i nizove analiza i doseliti se u Lantern
Driveove Amerike. Tamo e nositi crvene hlae kad e igrati golf i svake, ama ba svake
Nove godine bit e prilika za dosta latanja po sisama.
Aha, to je depresivno, zaista, promrmljao je i par koji je prolazio udno ga je
pogledao.
Jo su uvijek ovdje.
Da. jo su uvijek bili ovdje. Pomisao je bila toliko prirodna, toliko pozitivna, da
nije bila ni iznenaujua ni osobito uzbuujua. Bio je tjedan dana iza njih - do sada su
mogli biti u Maritimesu ili ponovno na putu uz obalu; njihov prijanji uzorak govorio je
kako e do sada ve otii, a i Bar Harbor, u kojem su ak i trgovine suvenirima izgledale
poput skupih aukcijskih kua na East Endu, je definitivno bio odve otmjen da bi se
odrpana skupina Cigana u njemu zadrala neko due vrijeme. Samo to su jo uvijek bili
ovdje, i on je to znao.
Starce, mogu te nanjuiti, proaptao je.
Naravno da ga moe nanjuiti. I treba ga nanjuiti.
To je stvorilo trenutak nelagode. Onda je ustao, bacio ostatak sladoleda u kantu
za smee i vratio se do tanda sa sladoledom. Prodava na tandu nije bio osobito sretan
to se Billy vratio.
Pitam se moete li mi pomoi, rekao je Billy.
Ne, ovjee, mislim da ne mogu, rekao je sladoledar i Billy je u njegovim oima
vidio odbojnost.
Iznenadili biste se. Billy je osjetio duboku mirnou i predodreenost - ne deja
vu nego stvarnu predodreenost. Sladoledar se elio okrenuti, ali Billy ga je zadrao
svojim oima - otkrio je kako je sada sposoban za to, kao da je i sam postao neka vrsta
nadnaravnog stvorenja. Izvadio je sveanj fotografija - sada je bio izguvan i umrljan
znojem. Podijelio je uobiajeni tarot i poredao ih po ovjekovom tandu.
Sladoledar ih je pogledao i Billy nije osjetio nikakvo iznenaenje na
prepoznavanje u ovjekovim oima, nikakvo zadovoljstvo - samo onaj blagi strah, poput
ekanja boli kad popusti lokalna anestezija. U zraku se jasno osjeala sol, galebovi su
kretali iznad luke.
Ovaj tip, rekao je sladoledar i opinjeno se zagledao u fotografiju Taduza
Lemkea. Ovaj tip - kakva utvara!
Jesu li jo uvijek u blizini?
Aha, rekao je sladoledar. Aha, mislim da jesu. murja ih je drugog dana izbacila
iz grada, ali uspjeli su unajmiti polje od farmera u Tecknoru - to je prvi grad u
unutranjosti. Viao sam ih. murja im je poela pisati kazne za razbijena stop svjetla i
slino. ovjek bi pomislio da e skuiti.
Hvala vam. Ponovno je poeo sakupljati svoje fotografije.
elite li jo jedan sladoled?
Ne, hvala vam. Strah je sada bio snaniji - ali i bijes je takoer bio tamo, zujavi,
pulsirajui ton ispod svega ostalog.
Hoete li onda jednostavno proetati, gospodine? Niste osobito dobri za posao.
Nisam, rekao je Billy. Pretpostavljam da nisam.
Vratio se do automobila. Umor ga je napustio.
110

BU&CW

Te veeri u dvadeset jedan i petnaest Billy je parkirao unajmljeni automobil na


pranjavom putu koji je silazio s autoputa 37-A koji je od Bar Harbora vodio na
sjeverozapad. Bio je na vrhu brda, i morski je povjetarac puhao oko njega, mrsio mu
kosu i leprao odjeom oko njegovog tijela. Iza njega, noeni tim povjetarcem, doli su
zvukovi noanjeg rock n roll tuluma koji je upravo poinjao u Bal Harboru.
Ispod sebe je mogao vidjeti ogromnu vatru okruenu automobilima, kamionima i
kombijima. Ljudi su bili blie vatri - svako malo netko od njih bi stao ispred vatre, crna
silueta nalik figuri izrezanoj od kartona. Mogao je uti razgovor, pokoji osmijeh.
Sustigao ih je.
Starac je dolje i eka te, Billy - zna da si ovdje.
Da. Da, naravno. Starac je mogao uiniti da njegova skupina propadne u zemlju to je u stvari bilo miljenje Billyja Hallecka - ako poeli. Ali to nije poelio. Umjesto toga
preko Old Orcharda doveo je Billyja ovamo. To je bilo ono to je elio.
Ponovno strah, dolebdio je poput dima kroz njegove upljine - inilo mu se kako u
njemu sada ima bezbroj upljina. Ali i bijes je takoer bio tamo.
I ja sam to takoer elio - i moda ga iznenadim. Siguran sam kako oekuje strah.
Bijes... to bi moglo biti iznenaenje.
Billy je na trenutak pogledao automobil, a onda odmahnuo glavom. Krenuo je
travnatom padinom brda prema vatri.

111

BU&CW

POGLAVLJE DEVETNAEST

U ciganskom kampu

Zastao je iza kampera s jednorogom i enom, uska sjena meu ostalim sjenama,
ali postojanija od onih stvorenih treperavom vatrom. Stajao je tamo i sluao njihove tihe
razgovore, povremeni smijeh, pucketanje drva u vatri.
Ne mogu ii tamo, ustrajao je njegov um krajnje odluno. U toj je odlunosti bilo
straha, ali u njega su takoer bili zapetljani neodreeni osjeaji srama i ispravnosti - nije
nita vie elio razbiti koncentrine krugove njihove vatre i njihovog razgovora i njihove
privatnosti nego to je elio da mu hlae padnu u sudnici Hilmera Boyntona. On je, nakon
svega, bio krivac. On je bio...
Onda se u njegovom umu pojavilo Lindino lice; njezina glava ga je molila da se
vrati kui, i pri tome je zaplakala.
On je bio krivac, da, ali nije bio jedini.
Bijes se ponovno poeo buditi u njemu. Priguio ga je, pokuao ga je ublaiti,
pretvoriti u neto malo korisnije - jednostavna strogost bit e dovoljna, pomislio je. Onda
je izmeu kampera i karavana parkiranog pored njega krenuo meu njih, Guccijeve
mokasine aputale su po suhoj travi.

Koncentrini krugovi uistinu su bili tamo: najprije grbavi krug vozila, a unutar
toga krug mukaraca i ena koji su sjedili oko vatre koja je gorjela u rupi okruenoj
krugom kamenja. U blizini, odrezana grana visoka oko dva metra bila je zabodena u
zemlju. uti komad papira - dozvola za paljenje vatre, pretpostavio je Billy - bio je
nabijen na njezin vrh.
Mlai mukarci i ene sjedili su na ugaenoj travi ili na zranim madracima.
Brojni stariji ljudi sjedili su na stolicama izraenima od aluminijskih cijevi i pletenih
plastinih traka. Billy je vidio staru enu kako sjedi u naslonjau izvaljena na jastuke i
zamotana u deku. Puila je zarolanu cigaretu i lijepila S&H zelene kupone u album.
Tri psa s druge strane vatre poela su lajati s polovinim zanimanjem. Jedan od
mlaih mukaraca hitro je ustao, povukao u stranu svoj prsluk i otkrio poniklani
revolveru futroli ispod pazuha.
Enkelt! rekao je otro jedan od starijih mukaraca i stavio ruku na mladievu.
Bodde har?
Just det - han och Taduz!
Mladi je pogledao Billyja Hallecka koji je sada stajao meu njima, u potpunosti
neskladan u svojoj vreastoj sportskoj jakni i gradskim cipelama. Uslijedio je pogled, ne
112

BU&CW
straha, nego kratkog iznenaenja i - Billy se mogao kladiti u to - suuti na njegovom licu.
Onda je nestao, zastao je samo kako bi nogom utnuo jednog od pasa i zareao: Enkelt!
Pas je jednom cijuknuo i onda su svi prestali lajati.
Otiao je dovesti starca, pomislio je Billy.
Pogledao ih je. Svi su razgovori prestali. Promatrali su ga svojim crnim ciganskim
oima i nitko nije rekao ni rije. Ovako se osjea kad ti hlae stvarno spadnu u sudnici,
pomislio je, ali u tome nije bilo ni trunke istine. Sada kada je stvarno bio pred njima,
sloenost njegovih emocija je nestala. Strah je bio tamo, i bijes, ali oboje su tiho mirovali,
negdje u dubini.
A tu je i neto drugo. Nisu iznenaeni to te vide... a takoer nisu iznenaeni kako
izgleda.
Znai istina je; sve je istina. Nije psiholoka anoreksija; nije egzotina vrsta raka.
Billy je pomislio kako bi one crne oi uvjerile ak i Michaela Houstona. One su znale to
mu se dogodilo. One su znale zato mu se to dogodilo. I one su znale kako e to zavriti.
Zurili su jedni u druge, Cigani i mravko iz Fairviewa u Connecticutu. I odjednom,
bez ikakvog razloga, Billy se poeo ceriti.
Starica s kuponima je uzdahnula i prekriila se.

Nadolazei koraci i glas mlade ene, brz i bijesan: Vad sa han! Och plotsligt brast
han dybbuk, Papa! Alskling, grat inte! Snalla dybbuk! Ta mig Mamma!
Taduz Lemke, odjeven u nonu koulju koja mu je padala do kvrgavih koljena, bos
se pojavio na svjetlosti vatre. Pored njega, u pamunoj spavaici koja je slatko
zaokruivala njezine bokove dok je hodala, bila je Gina Lemke.
Ta mig Mamma! Ta mig- Ugledala je Billyja kako stoji u sreditu kruga, u
sportskoj jakni koja je visjela na njemu, stranjici hlaa koja je izgledala poput vree.
Mahnula je rukom prema njemu i onda se ponovno okrenula prema starcu kao da e ga
napasti. Drugi su nezainteresirano utke gledali. Vatra je opet zapucketala. Iskre su
poletjele prema gore u malom vrtlogu.
Ta mig Mamma! Va dybbuk! Ta mig inte tili mormor! Ordo! Vu derlak!
Sa hon kagt, Gina, odgovorio je starac. I lice i glas su mu bili smireni. Jedna od
njegovih mravih ruku pogladila je crni vodopad njezine kose koja joj je padala do
struka. Taduz Lemke jo uvijek nije pogledao Billyja. Vi ska stanna.
Na trenutak se pokunjila, i unato bujnim oblinama Billyju je izgledala jako
mlado. Onda se ponovno okrenula prema njemu, lice joj se zarumenilo. Kao da je netko
prolio kantu benzina na vatru koja se gotovo ugasila.
Ne razumijete nau prehu, gospodine? vrisnula je na njega. Rekla sam svom
starom ocu da ste ubili moju staru majku! Rekla sam mu da ste demon i da vas trebamo
ubiti!
Starac je poloio ruku na njezinu. Otresla ju je i jumula na Billyja, jedva izbjegavi
vatru svojim bosim nogama. Kosa je vijorila iza nje.
Gina, verklingen glad! viknuo je netko, prestraeno, ali nitko drugi nije
progovorio. Starev smiren izraz lica nije se promijenio; gledao je kako Gina prilazi
Billyju kao to popustljivi roditelj promatra odlutalo dijete.
113

BU&CW
Pljunula je na njega - ogromna koliina tople bijele sline, kao da su joj usta bila
puna. Billy je mogao osjetiti malo na usnama. Imala je okus po suzama. Pogledala ga je
ogromnim crnim oima, i unato svemu to se dogodilo, unato tome koliko je sebe
izgubio, bio je svjestan kako ju jo uvijek eli. Ona je to takoer znala, shvatio je - tama u
njezinim oima bila je uglavnom prezir.
Ako e ju to vratiti, moe pljuvati na mene sve dok se ne utopim, rekao je. Glas
mu je bio iznenaujue jasan i hrabar. Ali ja nisam dybbuk. Nisam dybbuk, nisam demon,
nisam udovite. Ono to vidi... Podigao je ruke i svjetlost vatre na trenutak je prola
kroz njegovu jaknu zbog ega je bio nalik na ogromnog, ali jako neuhranjenog bijelog
imia. Ponovno je polagano spustio ruke: ... je sve to jesam.
Na trenutak je izgledala nesigurno, gotovo bojaljivo. Iako se njezina pljuvaka
jo uvijek cijedila niz njegovo lice, prezir je napustio njezine oi i Billy je bio umorno
zahvalan na tome.
Gina! Bio je to Samuel Lemke, ongler. Pojavio se pored starca i jo je uvijek
zakopavao hlae. Nosio je majicu sa slikom Brucea Springsteena. Enkelt men
tillrackligt!
Ti si ubojica, kurvin sine, rekla je Billyju i vratila se otkud je i dola. Brat ju je
pokuao zagrliti, ali odgurnula ga je i nestala u sjenama. Starac se okrenuo i pratio ju
pogledom, a onda je napokon pogledao Billyja Hallecka.
Billy je na trenutak gledao trulu rupu na sredini Lemkeovog lica, a onda su njegov
pogled privukle ovjekove oi. Oi starosti, je li pomislio? Bile su neto vie od toga... i
neto manje. U njima je vidio prazninu; bila je to praznina koja je bila njihova temeljna
istina, ne povrina svijesti koja je blistala na njima poput mjeseine na tamnoj vodi.
Praznina duboka i potpuna poput svemira koji bi se mogao nalaziti meu galaktikama.
Lemke je prstom mahnuo prema Billyju, i kao u snu, Billy je polagano obiao
vatru i doao do starca u njegovoj tamnosivoj nonoj koulji.
Zna romski? pitao je Lemke kad se Billy zaustavio tono ispred njega. Njegov je
glas bio gotovo intiman, ali jasno se uo diljem tihog kampa u kojem je jedini zvuk bila
vatra koja je prodirala suho drvo.
Billy je odmahnuo glavom.
Na romskom te zovemo skummade igenom, to znai bijeli ovjek iz grada.
Nacerio se i pokazao trule, od duhana poutjele, zube. Crna rupa gdje mu se
nalazio nos se irila i stezala.
Ali to takoer i znai onako kako zvui - neuko smee. Sada su njegove oi
napokon otpustile Billyjeve; ini se kako je Lemke izgubio zanimanje. A sada odlazi,
bijeli ovjee iz grada. Nema posla s nama, i mi nemamo posla s tobom. Ako smo imali
posla, obavljen je. Vrati se u svoj grad.
Poeo se okretati.
Billy je na trenutak samo stajao tamo razjapljenih usta, kroz maglu shvativi kako
ga je starac hipnotizirao - uinio je to lako kao to farmer tjera kokoi na spavanje.
To je TO? vrisnuo je iznenada dio njega. Sva vonja, sve hodanje, sva pitanja, sve
none more, svi dani i noi, i to je TO?
Zar e samo stajati tu i ne rei ni rije? Samo mu dopustiti da te nazove neukim
smeem i onda se vrati u krevet?
Ne, to nije to, rekao je Billy grubim, prodornim glasom. Netko je udahnuo otro i
iznenaeno. Samuel Lemke, koji je starcu pomagao da se vrati u jedan od kampera,
114

BU&CW
zapanjeno je pogledao uokolo. Nakon nekoliko trenutaka i sam Lemke se okrenuo. Lice
mu je bilo umorno nasmijeeno, ali Billy je samo na trenutak pomislio, u trenu kad mu je
svjetlost vatre dodirnula lice, kako je tamo takoer ugledao i iznenaenje.
U blizini, mladi koji je prvi ugledao Billyja ponovno je posegnuo pod prsluk gdje
se nalazio njegov revolver.
Jako je lijepa, rekao je Billy. Gina.
Zaepi, bijeli ovjee iz grada, rekao je Samuel Lemke. Ne elim uti kako ime
moje sestre izlazi iz tvojih valja.
Billy ga je ignorirao. Umjesto toga pogledao je Lemkea. Ona ti je unuka?
Praunuka?
Starac ga je promatrao kao da pokuava odluiti ima li tu ili ne neega, nakon
svega - neki drugi zvuk osim vjetra u upljoj zemlji. Onda se ponovno poeo okretati.
Moda bi mogao priekati minutu da ti napiem adresu moje keri, rekao je
Billy i podigao glas. Nije ga podigao puno; nije ni trebao kako bi u njega unio zapovjedni
ton, ton koji je izbrusio u brojnim sudnicama. Nije lijepa poput tvoje Gine, ali mi
mislimo da je jako lijepa. Moda bi se mogle dopisivati i raspravljati o nepravdi. to ti
misli, Lemke? Hoe li moi razgovarati o tome kad ja budem mrtav poput tvoje keri?
Tko je u stanju odrediti to je uistinu nepravda? Djeca? Unuci? Samo malo, napisat u ti
adresu. Samo trenutak; napisat u ju na poleinu tvoje fotografije. Ako one ne mogu
razrijeiti ovu zbrku, moda bi se jednog dana mogle nai i ustrijeliti jedna drugu i onda
bi njihova djeca mogla pokuati. to misli, stare... ima li to vie smisla od ovog sranja?
Samuel je stavio ruku na Lemkeovo rame. Lemke ju je otresao i polagano se
vratio do Billyja. Lemkeove su oi sada bile ispunjene suzama bijesa. Njegove stisnute
ake polagano su se otvorile i zatvorile. Svi ostali su gledali, utke i prestraeno.
Ti si mi pregazio ker, bijeli ovjee, rekao je. Pregazio si moju ker na cesti i
onda si... ti si dovoljno borjade rulla da doe ovamo i pria iz svojih usta u moje ui.
Hej, ja znam to je tko uinio. Pobrinuo sam se za to. Veinom se okrenemo i napustimo
grad. Uglavnom, aha, uinimo tako. Ali ponekad dobijemo pravdu. Starac je pred
Billyjeve oi podigao svoj kvrgavi dlan. Odjednom se pretvorio u stisnutu aku. Nekoliko
trenutaka kasnije iz nje je poela kapati krv. Ostali su zamrmljali, ne iz straha ili
iznenaenja, nego iz odobravanja. Romska pravda, skummade igenom. Druga dvojica su
ve rijeena. Sudac, prije dvije noi iskoio je kroz prozor. On je... Taduz Lemke je
pucnuo prstima i onda puhnuo na svoj palac kao da pue na maslaak.
Je li vam to vratilo ker, gospodine Lemke? Je li se vratila kad je Cary Rossington
udario u zemlju tamo u Minnesoti? Lemkeove usne su se iskrivile. Ne trebam ju natrag.
Pravda nije vraanje mrtvih, bijeli ovjee. Pravda je pravda. Bolje ti je da ode odavde
prije no to te sredim s jo neim. Znam to ti i tvoja ena planirate. Misli da nemam
uvid? Imam uvid. Pitaj bilo koga od njih. Imam uvid ve stotinu godina.
ulo se mrmljanje potvrde od onih oko vatre.
Ba me briga koliko si dugo imao uvid, rekao je Billy. Svjesno je posegnuo i
zgrabio stareva ramena. Odnekud se ulo bijesno reanje. Samuel Lemke je krenuo
naprijed. Taduz Lemke je okrenuo glavu i ispljunuo jednu jedinu rije na romskom.
Mladi je zastao, neodluan i zbunjen. Isti su izrazi bili na brojnim licima oko vatre, ali
Billy to nije vidio; vidio je samo Lemkea. Nagnuo se prema njemu, blie i blie, sve dok
mu nos nije zamalo dodirivao smeuranu, spuvastu kvrgu koja je bila sve to je ostalo
od Lemkeovog nosa.
Jebe tvoju pravdu, rekao je. Ti zna o pravdi isto onoliko koliko ja znam o
115

BU&CW
mlaznim turbinama. Skini ju s mene.
Lemkeove su oi samo zurile u Billyja - ta stravina praznina tik ispod
inteligencije. Pusti me ili e ti biti jo gore, rekao je smireno. Toliko gore da e
pomisliti kako sam te prvi put blagoslovio.
Na Billyjevom se licu iznenada pojavio osmijeh - koati osmijeh koji je izgledao
poput polumjeseca koji je bio prevrnut na lea. Samo naprijed, rekao je. Pokuaj. Ali
zna, mislim da to ne moe uiniti.
Starac je bez rijei zurio u njega.
Jer sam ti i ja sam pomogao, rekao je Billy. U svakom sluaju, u tome su barem
bili u pravu - to je partnerstvo, zar ne? Prokleti i onaj koji proklinje. Svi smo u tome,
zajedno s tobom. Hopley, Rossington i ja. Ali ja izlazim, stare. Supruga mi je drkala
kurac u mom velikom skupom automobilu, tono, i tvoja je ki izletjela izmeu dva
parkirana automobila nasred ulice poput bilo koga tko ne prelazi ulicu na zebri, i to je
takoer tono. Da je prela na zebri sada bi bila iva. Postoji krivnja obje strane, ali ona
je mrtva, a ja se nikad ne mogu vratiti svom ivotu kakav je bio prije. To je ravnotea.
Nije najbolja ravnotea u povijesti svijeta, moda, ali je ravnotea. Za to u Las Vegasu
imaju posebno ime - to nazivaju remplanje. Ovo je remplanje, stare. Neka zavri ovdje.
Neobian i gotovo strani strah pojavio se u Lemkeovim oima kad se Billy poeo
smijeiti, ali sada ga je njegov bijes, leden i zadrt, zamijenio. Nikad ju neu skinuti, bijeli
ovjee iz grada, rekao je Taduz Lemke. Umrijet u s njom na usnama.
Billy je polagano pribliio lice Lemkeovom sve dok im se ela nisu dodirnula i
mogao je osjetiti starev zadah - bio je to miris pauine, duhana i urina. Onda to uini
gorim. Samo naprijed. Toliko gore - kako si ono rekao? - da u pomisliti kako si me prvi
put blagoslovio.
Lemke ga je gledao jo nekoliko trenutaka, i sada je Billy osjetio kako je Lemke
onaj tko je uhvaen. Onda je Lemke iznenada okrenuo glavu prema Samuelu.
Enkelt av lakan och kanske alskade! Just det!
Samuel Lemke i mladi s pitoljem ispod prsluka otrgnuli su Billyja od Taduza
Lemkea. Stareva ispijena prsa brzo su se podizala i sputala; njegova rijetka kosa bila je
raupana.
Nije navikao da ga diraju - nije navikao da mu se obraaju bijesni.
To je remplanje, rekao je Billy dok su ga odvlaili. uje li me?
Lemkeovo je lice bilo izoblieno. Odjednom, stravino, bio je star tristo godina,
stravini ivi mrtvac.
Nije remplanje! viknuo je na Billyja i zamahnuo akom. "Nije remplanje, nikad!
Umrijet e mrav, gradski ovjee! Umrijet e ovakav! Skupio je ake i Billy je osjetio
otru, prodornu bol u rebrima, kao da se nalazio meu tim akama. Nekoliko trenutaka
nije mogao doi do daha i inilo se kao da su mu crijeva spreana. Umrijet e mrav!
To je remplanje rekao je Billy ponovno, trudei se da ne stenje.
Nije remplanje! vrisnuo je starac. U svom bijesu na ovo uporno negiranje
svijetlocrvena boja proarala mu je obraze u mreastom uzorku. Vodite ga odavde!
Poeli su ga vui preko kruga. Taduz Lemke je stajao i gledao, ruku na bokovima i
lica poput kamene maske.
Prije no to me odvedu, stare, trebao bi znati kako e moja kletva pasti na tvoju
obitelj, viknuo je Billy i unato tupoj boli u rebrima glas mu je bio vrst, smiren i gotovo
veseo. Kletva bijelog ovjeka iz grada.
116

BU&CW
Lemkeove oi su se malo rairile, pomislio je. Krajikom oka Billy je vidio kako se
starica s kuponima ponovno prekriila.
Dva mladia su ga na trenutak prestala vui; Samuel Lemke je ispustio kratki,
zapanjeni osmijeh, moda na pomisao kako bijeli odvjetnik iz gornje srednje klase iz
Fairviewa u Connecticutu, proklinje ovjeka koji je najvjerojatnije najstariji Ciganin u
Americi. Prije dva mjeseca i sam Billy bi se nasmijao.
Ipak, Taduz Lemke se nije smijao.
Misli kako ljudi poput mene nemaju mo za proklinjanje? pitao je Billy.
Podigao je ruke - svoje tanke, mrave ruke - s obje strane lica i polagano rairio prste.
Izgledao je poput voditelja zabavne emisije koji moli publiku da prestane s aplauzom.
Mi imamo mo. Dobri smo u proklinjanju jednom kad ponemo, stare. Nemoj me
tjerati da ponem.
Iza starca se neto pokrenulo - bljesak bijele spavaice i crne kose.
Gina! viknuo je Samuel Lemke.
Billy ju je vidio kako dolazi na svjetlost. Vidio je kako podie praku, napinje ju i
otputa u jednom glatkom pokretu - poput umjetnika koji povlai crtu na praznom
papiru. Pomislio je kako je vidio tekui, metalni odsjaj u zraku kad je elini lager
preletio preko kruga, ali to je gotovo sigurno bila samo mata.
U lijevoj je ruci osjetio usijani, staklasti ubod boli. Prola je gotovo brzo kao to je
i dola. uo je kako se elini lager koji je ispalila odbio od eline stranice kombija. U
istom je tom trenutku shvatio kako moe vidjeti djevojino iskeeno, mahnito lice, ne
uokvireno njegovim rairenim prstima, nego kroz svoj dlan u kojem se nalazila lijepa
okrugla rupa.
Pogodila me prakom, pomislio je. Isuse Boe, pogodila me! Krv, na svjetlosti vatre
crna poput smole, tekla mu je niz dlan i natapala rukav njegove sportske jakne.
Enkelt! vrisnula je. Gubi se odavde, eyelak! Gubi se odavde, ubojico, kurvin
sine!
Bacila je praku. Pala je na rub vatre, raljast oblik s gumenim depom veliine
poveza za oko zapetljanim u raljama. Onda je odjurila, vritei.
Nitko se nije pomaknuo. Oni oko vatre, dva mladia, starac, i sam Billy - svi su bili
nepomini. ulo se lupanje vrata, i djevojini su krikovi prigueni. A boli jo uvijek nije
bilo.
Odjednom, ak ni ne znajui da je to namjeravao, Billy je svoju okrvavljenu ruku
ispruio prema Lemkeu. Starac je odskoio unatrag i prekriio se. Billy je stisnuo aku
poput Lemkea; krv je tekla iz njegove stisnute ake kao to je tekla iz Lemkeove stisnute
ake.
Kletva bijelog ovjeka je na vama, gospodine Lemke - oni o tome ne piu knjige, a
i ja vam kaem da je istina - i vi vjerujte u to."
Starac je vrisnuo gomilu romskih rijei. Billy je osjetio kako su ga toliko naglo
povukli unatrag da je snano trznuo glavom. Njegove su noge napustile tlo.
Bacit e me u vatru. Isuse, ispei e me u...
Umjesto toga odnijeli su ga otkud je i doao, preko kruga (ljudi su ispadali iz
svojih stolica miui se od njega) i izmeu dva kamioneta s ceradama. Billy je iz jednog
uo kako iz televizora treti neto poput nasnimljenog smijeha publike.
ovjek u prsluku je zastenjao, Billyja su nosili poput vree kukuruza (prilino
lagane vree kukuruza), a onda je na trenutak poletio. Uz tresak je sletio u travu iza
117

BU&CW
parkiranih vozila. Ovo je boljelo puno vie od rupe u dlanu; na njemu vie nije bilo
podstavljenih mjesta, i osjetio je kako su mu sve kosti u tijelu zazveckale poput starih
kolaca u starom kamionu. Pokuao je ustati i isprva nije mogao. Bijela svjetlost plesala
mu je ispred oiju. Zastenjao je.
Samuel Lemke mu je priao. Mladievo privlano lice bilo je glatko, smrtonosno i
bezizraajno. Posegnuo je u dep traperica i izvukao neto - Billy je isprva pomislio kako
se radi o tapu i prepoznao ga je tek kad je Lemke rasklopio otricu.
Pruio je svoju okrvavljenu ruku, dlanom prema gore i Lemke je zastao. Sada se
na njegovom licu pojavio izraz, izraz koji je Billy poznavao iz vlastitog kupaonskog
ogledala. Bio je to strah.
Njegov prijatelj mu je neto promrmljao.
Lemke je oklijevao trenutak, promatrajui Billyja; onda je sklopio otricu natrag u
crno tijelo noa. Pljunuo je prema Billyju. Trenutak kasnije njih su dvojica nestala.
Leao je tamo jo nekoliko trenutaka, pokuavajui rekonstruirati sve, pronai
neki smisao u svemu... ali to je bio odvjetniki trik, i to mu na ovom mranom mjestu
nee pomoi. Njegova je ruka sada jako glasno poela govoriti o onome to joj se
dogodilo, i pomislio je kako e uskoro boljeti jo vie. Osim ako, naravno, ne promijene
miljenje i ne vrate se ovamo. Onda bi mogli zaustaviti svu bol, jako brzo, i zauvijek.
To ga je pokrenulo. Prevrnuo se, podvukao koljena do onog to je ostalo od
njegovog trbuha, onda trenutak zastao s lijevim obrazom pritisnutim na ugaenu travu i
guzicom u zraku dok je val nesvjestice i vrtoglavice prolazio kroz njega poput plimnog
vala. Kad je proao bio je u stanju ustati i krenuti uzbrdo prema svom parkiranom
automobilu. Putom je dva puta pao. Drugi je puta bio uvjeren kako e biti nemogue
ponovno ustati. Nekako - uglavnom mislei na Lindu kako mirno i bezbrino spava u
svom krevetu - je uspio. Sada je u ruci imao osjeaj kao da tamnocrvena infekcija pulsira
u njoj i kree se podlakticom prema laktu.
Cijelu vjenost kasnije stigao je do unajmljenog Forda i potraio kljueve. Stavio
ih je u lijevi dep, i kako bi ih uzeo trebao je desnom rukom posegnuti preko meunoja.
Upalio je automobil i na trenutak zastao, njegova vritava ruka leala je s dlanom
prema gore na njegovoj lijevoj butini poput ustrijeljene ptice. Pogledao je krug kombija,
kampera i treperenje vatre. Duh neke stare pjesme mu se javio: Plesala je oko vatre na
cigansku melodiju/Slatka mala djevojka u pokretu, koliko me samo opinila...
Polagano je podigao lijevu ruku pred lice. Sablasna zelena svjetlost s ploe s
instrumentima prolazila je kroz okruglu tamnu rupu u njegovom dlanu.
Opinila me, definitivno, pomislio je Billy, i ubacio automobil u brzinu. Zapitao se,
gotovo potpuno nezainteresirano, hoe li se uope moi vratiti do motela Frenchmans
Bay.
Uspio je, nekako.

118

BU&CW

POGLAVLJE DVADESET

53,5

Williame? to se dogodilo?
Ginellijev glas, koji je bio jako zamuen snom i spreman na bijes, sada je bio
prepun brige. Billy je pronaao Ginellijev kuni broj u svom adresaru ispod onog od Tri
brata. Nazvao ga je bez imalo nade, siguran kako je u nekom trenutku tijekom godina bio
promijenjen.
Njegova lijeva ruka, zamotana u rupi, leala mu je u krilu. Pretvorila se u neto
nalik radio postaji i sada je emitirala otprilike pedeset tisua vata boli - i najmanji pokret
slao je impulse uz njegovu ruku. elo mu je bilo oroeno znojem. Prizori raspinjanja
neprestano su mu se pojavljivali pred oima.
Ispriavam se to te zovem kui, Richarde, rekao je, i to ovoliko kasno.
Zajebi s tim, to se dogodilo?
Pa, glavni je problem taj to sam u ruku ustrijeljen s... Lagano se promekoljio,
ruka mu je sijevnula od boli i iskesio je zube, ...s kuglinim leajem.
Tiina na drugom kraju.
Znam kako zvui, ali istina je. ena je koristila praku.
Isuse! to- enski glas u pozadini. Ginelli joj brzo neto rekao na talijanskom i
onda se vratio na vezu. Ovo nije ala, Williame? Neka kuka te iz prake ustrijelila u
ruku kuglinim leajem?
Ne nazivam ljude u... Pogledao je na sat i nova munja boli poletjela je uz njegovu
ruku, ... u tri sata ujutro i priam im ale.
Sjedio sam ovdje protekla tri sata u pokuaju da doekam malo civiliziranije
vrijeme. Ali bol... Lagano se nasmijeio, bolan, bespomoan, zapanjen zvuk. Bolje
stvarno stravina.
Ima li to veze s onime zbog ega si me ranije zvao?
Da.
To su bili Cigani?
Da. Richarde...
Aha? Pa, obeavam ti jedno. Nakon ovoga vie te nee zajebavati.
Richarde, ne mogu s ovime otii lijeniku i ja sam u... stvarno me jako boli. Billy
Halleck, majstor ublaavanja, pomislio je. Moe li mi neto poslati? Moda Federal
Expressom? Neto protiv bolova?
Gdje si?
Billy je oklijevao samo trenutak, a onda lagano odmahnuo glavom. Svi kojima je
vjerovao zakljuili su da je lud; vrlo je vjerojatnim smatrao kako su mu supruga i ef
poduzeli ili e uskoro poduzeti neophodne mjere kako bi ga prisilno smjetili u ludnicu u
119

BU&CW
Connecticutu. Njegove su mogunosti sada bile jako jednostavne, i udesno ironine: ili
vjerovati ovom nasilnom dileru droge kojeg nije vidio gotovo est godina ili se u
potpunosti predati.
Zatvorio je oi i rekao: Ja sam u Bar Harboru u Maineu. U motelu Frenchmans
Bay. Soba trideset sedam.
Samo trenutak.
Ginellijev se glas ponovno udaljio od telefona. Billy je uo kako govori na
talijanskom. Nije otvorio oi. Ginelli se naposljetku ponovno vratio na liniju.
Moja supruga e za mene obaviti nekoliko poziva, rekao je. Upravo sada budi
tipove u Norwalku, paisan. Nadam se da si zadovoljan.
Ti si gospodin, Richarde, rekao je Billy. Rijei su dole u grlenom frfljanju i
morao je proistiti grlo. Bilo mu je previe hladno. Usne su mu bile presuhe i pokuao ih
je navlaiti, ali jezik mu je takoer bio suh.
Samo budi jako miran, prijatelju, rekao je Ginelli. Zabrinutost se vratila u njegov
glas. uje li me? Jako miran. Zamotaj se u deku ako eli, ali to je sve. Ustrijeljen si. U
oku si.
Sere, rekao je Billy i opet se nasmijao. U oku sam ve dva mjeseca.
O emu pria?
Zaboravi.
U redu. Ali moramo razgovarati, Williame.
Da.
Ja... ekaj malo. Talijanski, tih i jedva ujan. Halleck je ponovno zatvorio oi i
sluao kako njegova ruka emitira bol. Nakon nekog vremena Ginelli se vratio na liniju.
ovjek e ti donijeti neto protiv bolova. On-
Oh, hej, Richarde, to nije-
Nemoj me uiti mom poslu, Williame, samo sluaj. Zove se Fander. Taj tip nije
lijenik, barem vie nije, ali pregledat e te i odluiti treba li uz lijekove protiv bolova i
antibiotike. Bit e tamo prije zore.
Richarde, ne znam kako da ti zahvalim, rekao je Billy. Suze su tekle niz njegove
obraze; nehajno ih je obrisao desnom rukom.
Znam da ne zna, rekao je Ginelli. Ti nisi Digi. Ne zaboravi, Williame: samo
lijepo sjedi na miru.

Fander je stigao neto malo prije est sati. Bio je mali ovjeuljak s prerano
posijedjelom kosom i torbom seoskog lijenika. Dugo je bez rijei gledao Billyjevo,
mravo, iscijeeno tijelo, a onda je paljivo razmotao rupi s Billyjeve lijeve ruke. Billy
je bio prisiljen drugu ruku staviti preko usta kako bi priguio krik.
Podignite ju, molim vas, rekao je Fander i Billyju je podigao. Ruka je bila jako
nateena, koa zategnuta i blistava. On i Fander su se nekoliko trenutaka gledali kroz
rupu u Billyjevom dlanu koja je bila okruena potamnjelom krvi. Fander je iz svoje torbe
uzeo svjetiljku i zasvijetlio kroz ranu. Onda ju je ugasio.
isto i uredno, rekao je. Ako je to bio kuglini leaj ima puno manje ansi za
120

BU&CW
infekciju nego da se radilo o olovnom metku.
Zastao je i zamislio se.
Osim, naravno, ako djevojka nije neto stavila na njega prije no to ga je ispalila.
Jako utjena ideja, procijedio je Billy.
Ja nisam plaen da tjeim ljude, rekao je Fander hladno, osobito kad me u tri i
trideset izvuku iz kreveta i moram presvui pidamu u malom zrakoplovu koji
poskakuje na visini od tri tisue petsto metara. Rekli ste da se radi o elinom kuglinom
leaju?
Da.
Onda ste najvjerojatnije u redu. Ne moete natopiti elini kuglini leaj u otrov
kao to Jivaro Indiosi namau vrhove svojih drvenih strijela u curare, a i ne ini se
vjerojatnim kako biju ena s iim premazala ako je to bilo onako iznenada kao to ste
rekli. To bi trebalo dobro zacijeliti, bez komplikacija. Izvadio je sredstvo za dezinfekciju,
gazu i elastini zavoj. Oistit u ranu i onda ju zamotati. ienje e boljeti ko sam vrag,
ali vjerujte mi kad vam kaem kako e dugorono boljeti puno gore ako ju ostavim
otvorenu.
Ponovno je pogledom odmjerio Billyja - ne toliko suutnim pogledom lijenika,
pomislio je Billy, koliko hladnim, podcjenjivakim pogledom doktora koji e obaviti
abortus. Ova e ruka biti va najmanji problem ako uskoro opet ne ponete jesti.
Billy nije rekao nita.
Fander ga je gledao jo nekoliko trenutaka, a onda poeo istiti ranu. U tom
trenutku razgovor bi za Billyja ionako bio nemogu; postaja za emitiranje boli u njegovoj
ruci skoila je s pedeset tisua na dvjesto pedeset tisua vata u jednom jedinom brzom
skoku. Zatvorio je oi, stisnuo zube i ekao da zavri.

Napokon je bilo gotovo. Sjedio je sa svojom bolnom zamotanom rukom u krilu i


gledao kako Fander opet kopa po svojoj torbi.
Sve ostalo na stranu, vae radikalno mravljenje stvara vam probleme kad se
radi o trpljenju boli. Bojim se kako ete osjeati puno vie neugodnosti nego to biste
osjeali da vam je teina normalna. Ne mogu vam dati Darvon ili Darvocet jer bi vas
mogli baciti u komu ili prouzroiti sranu aritmiju. Koliko kilograma imate, gospodine
Halleck? Pedeset sedam?
Tu negdje, promrmljao je Billy. U kupaonici se nalazila vaga i stao je na nju prije
no to je otiao u ciganski kamp - to je bio njegov bizarni nain ohrabrenja, pretpostavio
je. Pokazatelj se zaustavio na 53,5. Sva jurnjava po ljetnoj vruini pomogla je znaajnom
ubrzanju stvari.
Fander je kimnuo s vidnim protivljenjem. Dat u vam prilino jaki Empirin.
Uzmite samo jednu tabletu. Ako ne zaspite za pola sata, i ako vas ruka jo uvijek jako,
jako boli, moete uzeti jo pola tablete. I tako nastavite idua tri ili etiri dana.
Odmahnuo je glavom. Upravo sam preletio gotovo tisuu kilometara kako bih ovjeku
dao boicu Empirina. Ne mogu vjerovati. ivot stvarno moe biti perverzan. Ali uzevi u
obzir vau teinu, ak je i Empirin opasan. Trebali biste dobiti aspirin za djecu.
Fander je iz svoje torbe izvadio jo jednu malu boicu, ovoga puta neoznaenu.
121

BU&CW
Aureomycin, rekao je. Uzmite jednu svakih est sati. Ali - dobro zapamtite ovo,
gospodine Halleck - ako dobijete proljev, smjesta prestanite uzimati antibiotik. U vaem
stanju proljev e vas prije ubiti nego infekcija iz ove rane.
Zatvorio je torbu i ustao.
Jo jedan savjet koji nema nikakve veze s vaim pustolovinama u divljini Mainea.
to je mogue prije nabavite nekakve tablete kalija i ponite piti dvije dnevno - jednu
kad ustanete, drugu prije spavanja. Pronai ete ih u ljekarni na odjelu s vitaminima.
Zato?
Ako nastavite gubiti teinu uskoro ete poeti dobivati napadaje srane aritmije
bez obzira uzimali Darvon ili neki drugi lijek. Takva aritmija se javlja uslijed radikalnog
nedostatka kalija u tijelu. Moda je to ubilo Karen Carpenter. Do vienja, gospodine
Halleck.
Fender je izaao iz sobe na prvu blagu svjetlost zore. Na trenutak je samo stajao
tamo i gledao prema zvuku oceana, koji je bio vrlo jasan u tiini.
Uistinu biste trebali prestati s vaim trajkom glau, gospodine Halleck, rekao
je ne okrenuvi se. Na bezbroj naina svijet nije nita vie osim hrpe govana. Ali takoer
moe biti izuzetno lijep. Krenuo je prema plavom Chevroletu koji je stajao upaljen na
uglu zgrade i sjeo na stranje sjedalo. Automobil se udaljio.
Pokuavam prestati, rekao je Billy automobilu koji se udaljavao. Stvarno
pokuavam.
Zatvorio je vrata i polagano se vratio do malog stola pored stolice. Pogledao je
boice s lijekovima i zapitao se kako e ih otvoriti samo jednom rukom.

122

BU&CW

POGLAVLJE DVADESET JEDAN

Ginelli

Billy je naruio obilan ruak u sobu. Nikada u ivotu nije bio manje gladan, ali
pojeo je sve. Kad je zavrio riskirao je i popio tri Fanderova Empirina, rezonirajui kako
ih pije na sendvi s puretinom, preni krumpir i komad pite s jabukama koja je imala
okus poput ustajalog asfalta.
Tablete su ga jako uzdrmale. Bio je svjestan kako je odailja boli u njegovoj ruci
iznenada smanjen na bijednih pet tisua Watta, a onda je skakutao kroz grozniavi niz
snova. Gina je plesala u jednom od njih, gola osim zlatnih prstenastih naunica. Onda je
puzao kroz mrani tunel prema okruglom prstenu danje svjetlosti koji je uvijek,
izluujue, ostajao na istoj udaljenosti. Neto je bilo iza njega. Imao je stravian osjeaj
kako se radi o takoru. Jako velikom takoru. Onda je izaao iz tunela. Ako je mislio kako
e to biti spasenje, prevario se - vratio se natrag u onaj izgladnjeli Fairview. Gomile
leeva leale su posvuda. Yard Stevens je leao nasred parka, njegove frizerske kare bile
su nagurane duboko u ono to je ostalo od njegovog grla. Billyjeva ki se naslonila na
stup uline rasvjete, nita osim gomile spojenih tapia u njezinoj purpurnoj i bijeloj
odori navijaice. Bilo je nemogue rei je li stvarno mrtva poput ostalih ili samo
komatozna. Leinar je doletio i spustio joj se na rame. Njegove pande stegnule su se
jednom i glava mu je poletjela naprijed. Svojim trulim kljunom otkinuo joj je veliki
komad kose. Krvavi komadii koe jo su se uvijek drali na krajevima, kao komadii
zemlje koji se dre za korijen biljke koja je grubo iupana iz zemlje. I nije bila mrtva;
Billy ju je uo kako stenje, vidio kako joj se ruke slabano pomiu u njezinom krilu. Ne!
vrisnuo je u ovom snu. Otkrio je kako u ruci ima djevojinu praku. Praka je bila
napunjena, ali ne kuglinim leajem nego staklenim utegom za papir iz hodnika kue u
Fairviewu. U utegu se nalazilo neto - nekakva nesavrenost - slino plavo-crnom
olujnom oblaku. Linda je kao dijete bila fascinirana time. Billy je ispalio uteg na pticu.
Promaio je i ptica se odjednom pretvorila u Taduza Lemkea. Negdje je poela potmula
grmljavina - Billy se zapitao je li to njegovo srce ulazi u kobnu aritmiju. Nikad ju neu
skinuti, bijeli ovjee iz grada, rekao je Lemke i Billy je odjednom bio negdje drugdje i
grmljavina je jo uvijek trajala.
Tupavo je pogledao po motelskoj sobi, isprva mislei kako je ovo samo nova
lokacija u njegovim snovima.
Williame! vikao je netko s druge strane vrata. Jesi li unutra? Otvori ili u
razvaliti vrata! Williame! Williame!
U redu, pokuao je rei, ali nikakav zvuk nije izaao iz njegovih usta. Usne su mu
se osuile i zalijepile. Ipak, osjetio je nevjerojatno olakanje. To je bio Ginelli.
Williame? Wille... Oh, jebi ga. Ovo posljednje bilo je tiim govorim sam sa sobom
glasom, i popraeno je treskom kad je Ginelli ramenom udario u vrata.
Billy je ustao i cijeli se svijet zaljuljao i na trenutak izaao iz fokusa. Napokon je
123

BU&CW
otvorio usta, usne su mu se razdvojile uz tiho pucketanje koje je vie osjetio nego uo.
U redu je, uspio je procijediti. U redu je, Richarde. Tu sam. Sada sam budan.
Preao je preko sobe i otvorio vrata.
Isuse, Williame, mislio sam da si...
Ginneli je zastao i zagledao se u njega, njegove smee oi su se irile i irile sve
dok Billy nije pomislio: Pobjei e. Ne moe tako gledati nekoga ili neto i ne pobjei
glavom bez obzira im se oporavi od onog prvotnog oka.
Onda je Ginelli poljubio svoj desni palac, prekriio se i rekao: Hoe li me pustiti
unutra, Williame?

Ginelli je donio bolji lijek od Fanderovih - Chivas. Izvadio je bocu iz svog kofera
od telee koe i obojici natoio pune ae. Rubom svoje plastine motelske ae
dodirnuo je rub Billyjeve. Sretniji dani od ovih, rekao je. to kae na to?
Jako dobro, rekao je Billy i iskapio pie u jednom velikom gutljaju. Nakon to
mu je vatrena eksplozija u elucu popustila ispriao se i otiao u kupaonicu. Nije trebao
na toalet, ali nije elio da Ginelli vidi kako plae.
to ti je uinio? pitao je Ginelli. Je li ti otrovao hranu? Billy se poeo smijati.
Bio je to prvi dobar smijeh nakon dugo vremena. Ponovno je sjedio u svom stolcu i
smijao se sve dok mu suze nisu potekle niz obraze.
Volim te, Richarde, rekao je kad je smijeh postao cerekanje i piskutavo
hihotanje. Svi, ukljuujui i moju suprugu, misle da sam lud. Posljednji put kad si me
vidio imao sam dvadesetak kilograma previe, a sada izgledam kao da se prijavljujem za
ulogu straila u novoj verziji arobnjaka iz Oza i prva stvar koju si pitao bila je Je li ti
otrovao hranu?
Ginelli je istom nestrpljivou rukom mahnuo i na Billyjev napola histerini
smijeh i kompliment. Billy je pomislio: Ike i Mike misle isto, Lemke i Ginelli takoer. Kad se
radi o osveti ili protuosveti, oni nemaju smisla za humor.
I? Je li ju otrovao?
Pretpostavljam da je. Na neki nain je.
Koliko si kilograma izgubio?
Billyjev je pogled odletio do ogledala na zidu na suprotnoj strani sobe. Sjeao se
kako je itao - u romanu Johna D. MacDonalda, pretpostavio je - kako svaka modema
motelska soba u Americi ima ogledala, iako veinu tih soba koriste predebeli poslovni
ljudi koje ne zanimanje ogledanje u ogledalu kad su u razodjevenom stanju. Njegovo je
stanje bilo drastino suprotno od predebelog, ali mogao je shvatiti antagonizam prema
ogledalima. Pretpostavio je kako je njegovo lice - ne, ne samo njegovo lice, njegova cijela
glava - bilo to to je toliko prestravilo Richarda. Veliina njegove lubanje ostala je ista, a
rezultat je bio taj to se njegova glava nalazila na njegovom tijelu koje je nestajalo poput
groteskno prevelike glave divovskog suncokreta.
124

BU&CW
Nikad ju neu skinuti, bijeli ovjee iz grada, uo je Lemkea kako govori.
Koliko kilograma, Williame? ponovio je Ginelli. Glas mu je bio smiren, ak i blag,
ali oi su mu blistale na neobian, jasan nain. Billy nikada nije vidio kako nekome oi
blistaju ba na takav nain, i to ga je uinilo pomalo nervoznim.
Kad je ovo poelo - kad sam izaao iz sudnice i kad me starac dodirnuo - imao
sam sto trinaest i pol kilograma. Danas sam se vagao i imao sam pedeset dva i pol
kilograma prije ruka. To je koliko... skoro ezdeset jedan kilogram?
Isuse, Marijo i Josipe stolaru iz Brooklyn Heightsa, proaptao je Ginelli i
ponovno se prekriio. Dodirnuo te?
Sada e otii - ovdje svi otiu, pomislio je Billy i jednu mahnitu sekundu pomislio
je jednostavno lagati, izmisliti neku ludu priu o sustavnom trovanju hrane. Ali ako je
ikada postojalo vrijeme za laganje, sada je odavno prolo. I ako Ginelli ode, Billy bi otiao
s njim, barem do Ginellijevog automobila. Otvorio bi mu vrata i zahvalio mu na dolasku.
Uinio bi to jer je Ginelli sluao kad ga je Billy nazvao u gluho doba noi, i poslao svoju
prilino neobinu verziju lijenika, i onda osobno doao. Ali uglavnom bi uinio te
uljudnosti jer su se Ginellijeve oi onako rairile kad je Billy otvorio vrata, i ipak nije
pobjegao.
Pa reci mu istinu. Kae kako su jedine stvari u koje vjeruje oruje i novac, i to je
najvjerojatnije istina, ali reci mu istinu jer je to jedini nain na koji se moe oduiti tipu
poput njega.
Dodirnuo te? pitao je Ginelli i iako je to bilo prije samo nekoliko sekundi,
Billyjevom prestravljenom, zbunjenom umu to se inilo puno davnije. Sada je rekao
najteu stvar koju je imao za rei. Nije me samo dodirnuo, Richarde, prokleo me.
ekao je da ono prilino ludo blistanje u Ginellijevim oima iezne. ekao je da
Ginelli baci pogled na svoj sat, skoi na noge i zgrabi svoju aktovku. Vrijeme stvarno leti,
arne? Volio bih ostati i priati o toj kletvi s tobom, Williame, ali u Brai me eka ukusna
teletina i...
Blistanje nije nestalo i Ginelli nije ustao. Prekriio je noge, poravnao nabore na
hlaama, izvadio kutiju Camela i zapalio jednu.
Sve mi ispriaj, rekao je.

Billy Halleck je Ginelliju ispriao sve. Kad je zavrio u pepeljari su se nalazila


etiri opuka Camela. Ginelli je prodorno promatrao Billyja, kao hipnotiziran. Nastala je
duga tiina. Bila je neugodna i Billy ju je elio razbiti, ali nije znao kako. inilo se kako je
upotrijebio sve svoje raspoloive rijei.
To ti je uinio, rekao je Ginelli naposljetku. To... Mahnuo je rukom prema
Billyju.
Da. Ne oekujem da mi vjeruje, ali da, to mi je uinio.
Vjerujem ti, rekao je Ginelli gotovo odsutno.
Aha? to se dogodilo s tipom koji vjeruje samo u oruje i novac?
Ginelli se nacerio, a onda grohotom nasmijao. To sam ti rekao kad si onda
nazvao, zar ne?
Aha.
125

BU&CW
Osmijeh je izblijedio. Pa, vjerujem u jo jednu stvar, Williame. Vjerujem u ono to
vidim. Zato sam relativno bogat ovjek. Zato sam takoer i iv ovjek. Veina ljudi ne
vjeruje u ono to vidi.
Ne?
Ne. Osim ako se ne slae s onim u to ve vjeruju. Zna to sam vidio u onoj
ljekarni u koju idem? To sam vidio proli tjedan.
to?
Tamo imaju tlakomjer. Hou rei, ponekad ih takoer imaju u trgovakim
centrima, ali u ljekarni je besplatno. Gume ruku kroz prsten i pritisne dugme. Prsten se
zatvori. Sjedi tamo neko vrijeme, misli na ugodne stvari i onda te pusti. Oitanje se
ispie velikim crvenim brojevima. Onda pogleda na skalu na kojoj pie nizak,
normalan i visok kako bi odgonetnuo znaenje brojeva. Kui?
Billy je kimnuo.
U redu. ekam da mi tip da boicu nekakvog lijeka za eludac koji mama mora
piti zbog ireva. I doe neki debeli tip. Hou rei, ima dobrih sto petnaest i dupe mu
izgleda kao da se dva psa bore ispod deke. Nos i obrazi su mu proarani ilicama
alkoholiara i u depu mu vidim kutiju Marlboroa. Uzeo je neke od onih kukuruznih
ploica Dr Scholla i nosi ih na blagajnu kad mu je pogled pao na tlakomjer. Sjeo je i stroj
je obavio svoje. Dolazi oitanje. Dvjesto dvadeset sa sto trideset, pie. E sada, ja kurca
znam o lijepom svijetu medicine, Williame, ali znam da je dvjesto dvadeset sa sto
trideset u stravinoj kategoriji. Hou rei, isto bi tako mogao hodati uokolo s cijevi
napunjenog pitolja naguranom u uho, zar ne?
Da.
I to je taj glupan uinio? Pogledao me i rekao: Sve ovo digitalno sranje je
sjebano. Onda je platio svoje kukuruzne ploice i izaao van. Zna kako glasi pouka te
prie, Williame? Neki tipovi - puno tipova - ne vjeruju u ono to vide, osobito ako se to
nae na putu onome to ele pojesti ili popiti ili misliti ili vjerovati. Ja, ja ne vjerujem u
Boga. Ali da ga vidim, vjerovao bih. Ne bih samo hodao okolo i govorio Isuse, to je bio
izvrstan specijalni efekt. Definicija seronje je tip koji ne vjeruje u ono to vidi. I moe
me citirati.
Billy ga je na trenutak zamiljeno promatrao, a onda prasnuo u smijeh. Nakon
nekoliko trenutaka Ginelli mu se pridruio.
Pa, rekao je, u svakom sluaju kad se smije jo uvijek zvui poput starog
Williama. Pitanje je, Williame, to emo uiniti u vezi tog tipa?
Ne znam. Billy se ponovno nasmijao, krae. Ali pretpostavljam kako neto
trebamo uiniti. Nakon svega, prokleo sam ga-
Tako si mi rekao. Kletva bijelog tipa iz grada. Ako uzmemo u obzir to su sve
bijeli tipovi iz svih gradova uinili tijekom proteklih nekoliko stotina godina, to bi bila
prilino opaka kletva. Ginelli je zastao kako bi zapalio novu cigaretu i onda onako skoro
nezainteresirano rekao: Mogu ga zveknuti, zna.
Ne, to nee- poeo je Billy, a onda je zatvorio usta. Zamislio je Ginellija kako
prilazi Lemkeu i udara ga akom u oko. Onda je naglo shvatio kako je Ginelli priao o
neem puno konanijem. Ne, to ne moe uiniti, dovrio je.
Ginelli ili nije shvatio ili se pretvarao da nije. Naravno da mogu. I ne mogu
angairati nekog drugog da to obavi, to je sigurno. Barem ne nikoga kome vjerujem. Ali
sposoban sam to uiniti sada kao i kad sam imao dvadeset. To nije posao, ali vjeruj mi, to
126

BU&CW
bi bilo zadovoljstvo.
Ne, ne elim da ubije njega ili bilo koga drugog, rekao je Billy. To sam htio
rei.
Zato ne? pitao je Ginelli, jo uvijek razumno - ali njegove oi, vidio je Billy,
nastavljale su se vrtloiti i blistati na onaj luaki nain. Zabrinut si zbog suuesnitva u
ubojstvu? To ne bi bilo ubojstvo, to bi bila samoobrana. Jer on ubija tebe, Billy. Jo tjedan
dana ovoga i ljudi e moi itati znakove ispred kojih e stajati bez da te zamole da se
pomakne u stranu. Jo dva i nee se usuditi izai na jai vjetar iz straha da te ne
odnese.
Tvoj medicinski suradnik napomenuo je kako bih mogao umrijeti od srane
aritmije prije no to stvari odu toliko daleko. Navodno i moje srce gubi na teini zajedno
s ostatkom mog tijela. Progutao je knedlu. Zna, nikad mi ba to do sada nije palo na
pamet. ak i onako poelim da ga nikad nisam ni imao.
Vidi? Ubija te... ali nema veze. Ne eli da ga zveknem, neu ga zveknuti. To
ionako najvjerojatnije nije dobra ideja. Moda ne zaustavi kletvu.
Billy je kimnuo. To mu je takoer palo na pamet. Skini ju s mene, rekao je Lemkeu
- oito ak i bijeli ljudi iz grada shvate kako neto treba uiniti. Ako je Lemke mrtav,
kletva bi jednostavno mogla do kraja obaviti svoj posao.
Problem je, rekao je Ginelli zamiljeno, to ne moe skinuti narudbu za
ubojstvo.
Ne.
Ugasio je cigaretu i ustao. Trebam razmisliti o ovome, Williame. Puno je stvari za
razmiljanje. I trebam dovesti um u stanje spokoja, zna? Ne moe dobiti ideje o
kompliciranom sranju poput ovoga ako si uznemiren, a svaki put kad te pogledam,
paisan, elim tom tipu otkinuti kurac i gurnuti ga u rupu gdje mu se nalazio nos. Billy je
ustao i zamalo pao. Ginelli ga je uhvatio i Billy ga je nespretno zagrlio zdravom rukom.
Mislio je kako nikad u ivotu nije ovako zagrlio odraslog ovjeka.
Hvala ti to si doao, rekao je Billy. I to mi vjeruje.
Ti si dobar tip, rekao je Ginelli i pustio ga. Ima gadnu frku, ali moda te
moemo izvui iz nje. U svakom sluaju, tom emo starcu stvoriti stanovite probleme.
Idem van proetati nekoliko sati, Billy. Idem smiriti um. Dobiti neke ideje. Takoer elim
obaviti neke telefonske pozive u grad.
U vezi ega?
Rei u ti kasnije. Najprije elim razmisliti. Bit e dobro?
Hou.
Legni. Na licu uope nema boje.
U redu. Ponovno je bio pospan, pospan i potpuno iscrpljen.
Djevojka koja te ustrijelila, rekao je Ginelli. Lijepa?
Jako lijepa.
Aha? Ona luaka svjetlost vratila se u Ginellijeve oi, blistavija no ikad. To je
uznemirilo Billyja.
Aha.
Legni, Billy. Odspavaj malo. Vidimo se kasnije. U redu je ako uzmem tvoj klju?
Naravno.
Ginelli je otiao. Billy je legao na krevet i oprezno poloio svoju zavijenu ruku
127

BU&CW
pored sebe, savreno dobro znajui kako e se, ako zaspi, najvjerojatnije okrenuti na nju
i ponovno se probuditi.
Najvjerojatnije mi samo ugaa, pomislio je Billy. Najvjerojatnije u ovom trenutku
razgovara s Heidi. I kad se probudim ljudi s mreama za leptire e sjediti u podnoju
kreveta. Oni...
Ali vie nije bilo niega. Usnuo je i nekako je izbjegao okretanje na ruku.
I ovoga puta nije bilo nonih mora.

Kad se probudio u sobi takoer nije bilo ljudi s mreama za leptire. Samo Ginelli,
koji je sjedio u stolcu na drugom kraju sobe. itao je knjigu Taj divlji ushit i pio pivo iz
konzerve. Vani je bio mrak.
U kantici s ledom na televizoru nalazile su se etiri konzerve piva i Billy je oblizao
usne. Mogu li dobiti jedno? procijedio je.
Ginelli je podigao pogled. Pa to je Rip Van Winkle, vratio se iz mrtvih! Naravno
da moe. Evo, daj da ti ga otvorim.
Donio mu je pivo i Billy je bez stanke popio polovicu. Pivo je bilo dobro i hladno.
Istresao je sadraj boice Empirina u jednu od pepeljara (motelske sobe nisu imale
toliko pepeljara kao ogledala, pomislio je, ali skoro). Sada je popio jednu i zalio ju novim
gutljajem.
Kako ruka? pitao je Ginelli.
Bolje. Na neki je nain to bila la, jer ga je ruka uistinu jako boljela. Ali na neki je
nain to takoer bila i istina. Jer Ginelli je bio ovdje, i to je za bol uinilo puno vie od
Empirina ili ak i ae Chivasa. Puno je vie boljela kad je bio sam, i to je bilo to. Zbog
toga je pomislio na Heidi, jer je ona trebala biti s njim, ne ovaj gangster, a nije bila. Heidi
je bila u Fairviewu, tvrdoglavo ignorirala sve ovo, jer ako bi tome dala imalo prostora u
svom umu to bi znailo kako bi trebala razmisliti i o vlastitoj odgovornosti, a Heidi to
nije eljela uiniti. Billy je osjeao tupu, pulsirajuu gorinu. to je Ginelli rekao?
Definicija seronje je tip koji ne vjeruje u ono to vidi. Pokuao je odgurnuti gorinu od sebe
- ona je, nakon svega, bila njegova supruga. I inila je ono to je smatrala ispravnim i
najboljim za njega... zar ne? Gorina je otila, ali ne daleko.
to je u vreici? pitao je Billy. Vreica se nalazila na podu.
Stvarice, rekao je Ginelli. Pogledao je knjigu koju je itao, a onda ju bacio u ko
za smee. Ovo je puiona poput Electroluxa. Nisam uspio pronai Louisa LAmoura.
Kakve stvarice?
Za kasnije. Kad odem i posjetim nae ciganske prijatelje.
Ne budi lud, rekao je Billy otro. eli zavriti izgledajui poput mene? Ili
moda kao ljudski stalak za kiobrane?
Polako, polako, rekao je Ginelli. Glas mu je bio veseo i umirujui, ali ona
svjetlost u njegovim oima je plesala i vrtloila se.
Billy je naglo shvatio kako to nije bilo nikakvo sranje koje mu je u tom trenutku
palo na pamet; uistinu je prokleo Taduza Lemkea. Stvorenje kojim ga je prokleo sjedilo je
preko puta njega u jeftinoj konoj motelskoj stolici i pilo Miller Lite. I s jednakim
veseljem i stravom, takoer je shvatio jo neto: moda je Lemke znao kako skinuti svoju
128

BU&CW
kletvu, ali Billy nije imao pojma kako skinuti kletvu bijelog ovjeka iz grada. Ginelli se
dobro zabavljao. Najbolje, moda, nakon dugo, dugo vremena. Bio je poput igraa
nogometa koji je veselo izaao iz mirovine kako bi sudjelovao u dobrotvornoj utakmici.
Razgovarat e, ali razgovor nee nita promijeniti. Ginelli je bio njegov prijatelj. Ginelli je
bio uljudan iako ne ba i kolovan ovjek koji ga je zvao William umjesto Bill ili Billy. On
je takoer bio jako velik, jako uinkovit lovaki pas koji je upravo puten s lanca.
Nemoj mi govoriti polako, rekao je, samo mi reci to namjerava uiniti.
Nitko nee biti povrijeen, rekao je Ginelli. Samo misli na to, Williame. Znam
da ti je to vano. Mislim kako se dri nekih, zna, principa koje si vie ne moe priutiti,
ali pristajem na njih jer ti to eli i ti si povrijeena strana. Nitko u ovome nee biti
nimalo povrijeen. U redu?
U redu, rekao je Billy. Osjetio je olakanje... ali ne preveliko.
To jest, osim ako ne promijeni miljenje, rekao je Ginelli.
Neu.
Mogao bi?
to je u vreici?
Odresci, rekao je Ginelli i izvadio jednog. Bio je to odrezak zamotan u najlon i
oznaen etiketom Sampsonsa. Izgleda dobro, ha, imam etiri komada.
to e s njima?
Idemo po redu, rekao je Ginelli. Otiao sam odavde, proetao sam do centra.
Koja jebena strava! Ne moe ak ni hodati plonikom. Svi nose sunane naoale Ferrari
i majice s aligatorima na sisama. ini se kako su svi u ovom gradu izbijelili zube i veina
je takoer sredila nosove.
Znam.
Sluaj ovo, Williame. Vidio sam djevojku i tipa kako zajedno hodaju, zna? I tip
joj je gurnuo ruku u stranji dep kratkih hlaa. Hou rei, u javnosti su i on joj je gurnuo
ruku u stranji dep i pipkaju po guzici. ovjee, da je to moja ki nekih desetak dana ne
bi mogla sjediti na tome to joj je deko pipkao.
I znao sam kako tamo ne mogu uravnoteiti um, pa sam odustao. Pronaao sam
telefonsku govornicu i obavio nekoliko razgovora. Oh, skoro sam zaboravio. Telefon je
bio ispred ljekarne, pa sam uao unutra i kupio ovo. Iz depa je izvadio boicu tableta i
dobacio ju Billyju koji ju je uhvatio zdravom rukom. To su bile tablete kalija.
Hvala ti, Richarde, rekao je, glas mu je bio pomalo neravnomjeran.
Zaboravi, samo popij jednu. Povrh svega ostalog ne treba ti i jebeni srani udar.
Billy je uzeo jednu uz gutljaj piva. U glavi mu je sada poelo lagano zujati.
I neki su ljudi poeli malo njukati oko nekih stvari i onda sam otiao do luke,
nastavio je Ginelli. Neko sam vrijeme gledao amce. Williame, tamo sigurno ima
dvadeset... trideset... moda etrdeset milijuna dolara amaca! Salupe, jolovi, jebene
fregate, koliko seja razumijem u to. Ne znam kurca o brodovima, ali volim ih gledati.
Oni...
Zastao je i zamiljeno se zagledao u Billyja.
Misli kako neki od onih tipova u majicama s aligatorima i sunanim naoalama
Ferrari vercaju drogu na tim pikastim amcima?
Pa, prole sam zime u Timesu itao kako je lovac na jastoge s jednog od oblinjih
otoka pronaao oko dvadeset bala kako plutaju oko gradskog mola, i pokazalo se kako se
129

BU&CW
radilo o prilino dobroj marihuani.
Aha. Aha, to sam si i mislio. Cijelo ovo mjesto smrdi na to. Jebeni amateri. Trebali
bi jednostavno jedriti svojim lijepim amcima i posao ostaviti ljudima koji ga razumiju,
zna? Hou rei, ponekad zasmetaju i treba poduzeti mjere i neki tip pronae nekoliko
tijela koja plutaju ispod mola umjesto nekoliko bala trave. To je gadno.
Billy je je otpio jo jedan veliki gutljaj piva i nakaljao se.
Ali to nije ni tamo ni ovdje. Otiao sam u etnju, gledao te amce i smirio um. A
onda sam shvatio to trebam uiniti... ili barem poetak i obrise kako bi trebalo nastaviti.
Nisam jo razradio sve detalje, ali to e doi.
Vratio sam se do glavne ulice i obavio jo nekoliko poziva - informativnih poziva.
Nema naloga za tvoje uhienje, Williame, ali tvoja supruga i onaj narki od lijenika
potpisali su neke papire za tebe. Zapisao sam. Izvadio je komad papira iz depa na
prsima. Hospitalizacija u odsustvu. To zvui ispravno?
Billy Halleck je razjapio usta i iz njih je izaao povrijeeni uzdah. Na trenutak je
bio potpuno zapanjen, a onda je bijes koji je postao njegov povremeni suputnik ponovno
prostrujao kroz njega. Mislio je kako bi se to moglo dogoditi, da, mislio je kako e
Houston to predloiti, ak je i mislio kako bi se Heidi mogla sloiti. Ali misliti o neemu i
uti kako se to uistinu i dogodilo - kako je vaa vlastita supruga otila do suca,
posvjedoila da ste prolupali i dobila res gestae nalog za hospitalizaciju kojeg je poslije
potpisala - to je bilo drastino drugaije.
Ta kukavika kuka, promrmljao je bijesno i onda se rije zamutila crvenom
agonijom. Stisnuo je ake bez razmiljanja. Zastenjao je i pogledao dolje prema zavoju na
lijevoj ruci. Crveni cvjetovi su procvjetali na njemu.
Ne mogu vjerovati da si to pomislio o Heidi, progovorio je glas u njegovom umu.
Zato to moj um nije spokojan, odgovorio je glasu, a onda je svijet na neko vrijeme
posivio.

To nije bila prava nesvjestica i brzo je doao sebi. Ginelli je promijenio zavoj na
njegovoj ruci i oistio ranu, obavio je nespretan ali dovoljno dobar posao. Dok je radio
priao je.
Moj ovjek kae kako to nita ne znai sve dok se ne vrati u Connecticut,
Williame.
Ne, istina je. Ali zar ne razumije? Moja vlastita supruga-
Zaboravi, Williame. Nije vano. Ako sredimo stvari s onim starim Ciganinom
ponovno e poeti dobivati na teini i njihov e sluaj propasti. Ako se to dogodi, imat
e prilino vremena odluiti to eli uiniti u vezi supruge. Moda treba amaranje
kako bi malo dola sebi, zna? Ili moda jednostavno treba otii. To sranje moe
odluiti i sam kad sredimo stvari s Cigom - ili moe napisati Draga jebena Abby, ako
eli. A ako ne uspijemo srediti stvari, umrijet e. U svakom sluaju, ta stvar e se
srediti. I emu onda tolika strka oko nekakvog komada papira?
Billy je uspio iskesiti svoje bijele usne u slabaan osmijeh. Bio bi izvrstan
odvjetnik, Richarde. Ima jedinstven nain za stavljanje stvari u perspektivu.
Aha? Stvarno?
130

BU&CW
Da.
Pa, hvala. Onda sam nazvao Kirka Penschleyja.
Ti si razgovarao s Kirkom Penschleyjem?
Da.
Isuse, Richarde!
to, mislio si kako nee prihvatiti poziv od jeftinog gangstera poput mene?
Ginelli je istovremeno uspio zvuati i povrijeeno i aljivo. Prihvatio ga je, vjeruj mi.
Naravno, nazvao sam na svoju kreditnu karticu - ne bi elio moje ime na svom
telefonskom raunu, barem je to istina. Ali tijekom godina sam imao puno posla s tvojom
tvrtkom, Williame.
To mi je novost, rekao je Billy. Mislio sam kako je to bilo samo jednom.
Taj je put sve moglo biti na otvorenom, i ti si bio prava osoba za to, rekao je
Ginelli. Penschley i njegovi veliki pastusi od partnera nikad te ne bi umijeali u neto
nepoteno. Williame - ti si bio novi. S druge strane, pretpostavljam kako su znali da bi
me prije ili kasnije upoznao, ako dovoljno dugo ostane u tvrtki, i taj prvi posao bit e
dobro upoznavanje. to je i bio - za mene kao i za tebe, vjeruj mi. A da je neto polo po
zlu - da je na tadanji posao skrenuo na krivu stranu ili neto - ti bi mogao biti rtvovan.
To im se ne bi svidjelo, ali po njihovom je stajalitu bilo bolje rtvovati novog nego
pravog pastuha od odvjetnika. Svi ti tipovi su isti - jako su predvidljivi.
Kakve si druge poslove imao s mojom tvrtkom? pitao je Billy iskreno zapanjen ovo je bilo pomalo slino otkrivanju kako vas je supruga varala dugo nakon to ste se
rastali iz nekih drugih razloga.
Pa, svakakve - i ne ba s tvojom tvrtkom. Recimo samo da su posredovali u
legalnim poslovima za mene i dosta mojih prijatelja i ostanimo na tome. U svakom
sluaju, Kirka poznajem dovoljno dobro da ga mogu nazvati i zamoliti da mi uini uslugu.
Koju je i uinio.
Kakvu uslugu?
Zamolio sam ga da nazove Bartonovu kvadru i kae im neka se tjedan dana
skinu sa svega. Skinu s tebe, skinu s Cigana. U stvari vie se brinem za Cigane, ako hoe
iskreno. Moemo ovo uiniti, Williame, ali bit e lake ako ih ne moramo ganjati od
vukojebine do pripizdine i onda natrag do jebene vukojebine.
Nazvao si Kirka Penschleyja i rekao mu da se skine sa svega, ponovio je Billy u
nevjerici.
Ne, nazvao sam Kirka Penschleyja i rekao mu neka javi Bartonovoj agenciji da se
skine sa svega, ispravio ga je Ginelli. A takoer ne ba tim rijeima. Mogu biti pomalo
diplomatian kad je to potrebno, Williame. Daj mi malo kredita.
ovjee, dajem ti puno kredita. Svake minute sve vie.
Pa, hvala ti. Hvala ti, Williame. Cijenim to. Zapalio je cigaretu. U svakom sluaju,
tvoja supruga i njezin prijatelj lijenik e nastaviti dobivati izvjea, ali e biti pomalo
netona. Hou rei, bit e poput verzija istine iz National Enquirera i Reader s Digesta kui to ti elim rei?
Billy se nasmijao. Aha, kuim.
Pa, imamo tjedan dana. Tjedan dana bi trebalo biti dovoljno.
to e uiniti?
Sve to mi dopusti, pretpostavljam. Prestrait u ih, Williame. Prestrait u
131

BU&CW
njega. Toliko u ga prestraiti da e u svoj pacemaker trebati staviti Delcov traktorski
akumulator. I nastavit u podizati razinu straha sve dok se ne dogodi jedna od dvije
stvari. Ili e se predati i skinuti ono to je bacio na tebe, ili emo zakljuiti kako se tog
starca ne moe prestraiti. Ako se to dogodi, vratit u se i pitati jesi li se predomislio u
vezi ozljeivanja ljudi. Ali moda ne ode toliko daleko.
Kako e ga prestraiti?
Ginelli je dodirnuo vreicu vrhom jedne Bally izme i rekao mu kako namjerava
poeti. Billy je bio zaprepaten. Billy se porjekao s Ginellijem, to je takoer predvidio; i
iako Ginelli ni u jednom trenutku nije podigao glas, oi su mu nastavile plesati i vrtloiti
se onom ludom svjetlou i Billy je znao kako bi isto tako mogao razgovarati s ovjekom
na Mjesecu.
Dok je nova bol u njegovoj ruci polako popustila u prijanje pulsiranje, ponovno
mu se prispavalo.
Kad kree? pitao je odustajui.
Ginelli je bacio pogled na sat. Sada je dvadeset dva i deset. Dat u im jo etiri ili
pet sati. Dobro su poslovali, koliko sam uo u centru. Prorekli su puno sudbina. A psi oni pit-buli. Svemogui Boe. Psi koje si vidio nisu bili pit-buli, zar ne?
Nikad nisam vidio pit-bula, rekao je Billy pospano. Oni koje sam vidio izgledali
su poput dukela.
Pit-buli izgledaju poput mjeavine terijera i buldoga. Skupi su. Ako eli vidjeti
borbu pit-bula mora pristati platiti jednog mrtvog psa prije no to se oklade uope
ponu uplaivati. To je gadan posao.
U ovom se gradu bave svim otmjenim stvarima, zar ne, Williame - sunane
naoale Ferrari, amci s drogom, borbe pasa. Oh, ispriavam se - i Tarot i I Ching."
Budi oprezan, rekao je Billy.
Bit u oprezan, rekao je Ginelli, ne brini.
Billy je uskoro nakon toga zaspao. Kad se probudio bilo je tri i pedeset i Ginellija
nije bilo. Bio je siguran da je Ginelli mrtav. Ali Ginelli se vratio u pet i etrdeset pet, toliko
pun ivota da je nekako izgledao prevelik za sobu. Njegova odjea, lice i ruke bili su
umrljani blatom koje je zaudaralo na morsku sol. Cerio se. Ona luaka svjetlost plesala
mu je u oima.
Williame, rekao je, spakirat emo tvoje stvari i maknuti te iz Bar Harbora. Kao
to vlada radi sa zatienim svjedocima. Prestraen, Billy je pitao: to si uinio?
Polako, polako! Samo ono to sam rekao da u uiniti - ni vie ni manje. Ali kad
tapom uznemiri gnijezdo strljena, obino je dobra ideja nakon toga malo bre
potjerati pse niz put, Williame, slae li se?
Da, ali-
Sada nema vremena. Mogu istovremeno razgovarati i pakirati tvoje stvari.
Kamo? gotovo je zajecao Billy.
Ne daleko. Rei u ti putom. A sada idemo. I moda bi bilo bolje da promijeni
koulju. Ti si dobar ovjek, Williame, ali poinje pomalo zaudarati.

Billy je sa svojim kljuem krenuo prema recepciji kad ga je Ginelli dodirnuo po


132

BU&CW
ramenu i njeno mu ga uzeo iz ruke.
Stavit u ga na noni stoli u tvojoj sobi. Plaa kreditnom karticom, zar ne?
Da, ali-
Onda emo ovo jednostavno nazvati neformalnim odjavljivanjem. Nema tete, a i
nas dvojica emo privui manje panje. U redu?
ena koja je dogirala stazom uz autoput nehajno ih je pogledala, vratila pogled
na stazu... i onda joj se glava trznula i oi razrogaile kao da su ju pogodila dva metka to
je Ginelli vidio, ali Billy na svu sreu nije.
ak u ostaviti i deset dolara za spremaicu, rekao je Ginelli. Uzet emo tvoj
automobil. Ja u voziti.
Gdje je tvoj? Znao je da je Ginelli unajmio automobil, i sada je prekasno shvatio
kako nije uo motor prije no to je Ginelli doao. Sve se ovo prebrzo odvijalo za Billyjev
um - nije mogao pratiti stvari.
U redu je. Ostavio sam ga na sporednoj cesti nekih pet kilometara odavde i
proetao. Skinuo sam razvodnu kapu i ostavio poruku na vjetrobranu na kojoj pie kako
sam imao problema s motorom i da se vraam za nekoliko sati, za sluaj ako netko
postane znatieljan. Mislim da nitko nee. Na sredini ceste je rasla trava, zna?
Proao je automobil. Voza je ugledao Billyja Hallecka i usporio. Ginelli je mogao
vidjeti kako se naginje i krivi vrat.
Idemo, Billy. Ljudi zure u tebe. Idui bi mogao biti krivi ovjek.

Sat vremena kasnije Billy je sjedio ispred televizora u drugoj motelskoj sobi - ovo
je bila dnevna soba otrcanog malog apartmana u Blue Motor Court and Lodge u
Northeast Harboru. Bili su manje od dvadeset pet kilometara od Bar Harbora, ali Ginelli
je izgledao zadovoljno. Na televizoru Pero Djetli je pokuavao prodati osiguranje
medvjedu koji govori.
U redu, rekao je Ginelli. Odmaraj ruku, Williame. Nee me biti cijeli dan.
Vraa se tamo?
to, vratiti se u gnijezdo strljena dok oni jo uvijek lete? Ne ja, prijatelju. Ne,
danas u se igrati s automobilima. Veeras e biti dovoljno vremena za Drugu fazu.
Moda u imati dovoljno vremena da te obiem, ali nemoj raunati na to.
Billy nije vidio Richarda Ginellija sve do idueg jutra u devet sati, kad se pojavio
vozei tamnoplavu Chevy Novu koja oito nije dola iz Hertza ili Avisa. Lak je bio mutan i
istokan, suvozaki prozor je bio napuknut, prtljanik je imao veliko udubljenje. Ali
stranji kraj mu je bio podignut, a iznad poklopca motora nalazio se turbo punja.
Billy ga je ovoga puta poeo smatrati mrtvim prije punih est sati, i drhtei je
pozdravio Ginellija pokuavajui ne zaplakati od olakanja. inilo se kako gubi kontrolu
nad svim emocijama kao to je gubio teinu... a ovog jutra, kad je sunce izalo, osjetio je
prvo neugodno ubrzavanje srca. Trudio se doi do daha i akom se udarao u prsa.
133

BU&CW
Kucanje se naposljetku smirilo, ali to je bilo to: prvi napad aritmije.
Mislio sam da si mrtav, rekao je Ginelliju kad je uao. Stalno to govori i ja se
stalno pojavljujem. elio bih da se opusti kad sam ja u pitanju, Williame. Znam se
brinuti za sebe. Ja sam veliki deko. Da si pomislio kako u podcijeniti tog starog
majmuna, to bi bilo u redu. Ali nisam. Pametan je, i opasan.
Kako to misli?
Nita. Rei u ti kasnije.
Sada!
Ne.
Zato ne?
Dva razloga, strpljivo je rekao Ginelli. Prvi, jer bi me mogao traiti da
odustanem. Drugi, jer nisam bio ovoliko umoran ve dvanaest godina. Idem u spavau
sobu i odspavat u osam sati. Onda u ustati i pojesti dve kile prve hrane na koju naiem.
Onda se vraam pucati u Mjesec.
Ginelli je uistinu izgledao umorno - gotovo iscrpljeno. Osim njegovih oiju,
pomislio je Billy. Oi mu jo uvijek pleu i poskakuju poput dva fluorescentna karnevalska
vrtuljka.
Pretpostavimo da sam te zamolio da odustane? tiho je pitao Billy. Bi li to
uinio, Richarde?
Richard ga je dugo zamiljeno promatrao i onda Billyju dao odgovor koji je ovaj
znao da e dobiti od onog prvog trenutka kad je ugledao onu luaku svjetlost u
Ginellijevim oima.
Sada ne mogu, rekao je smireno Ginelli. Bolestan si, Williame. Bolest ti je
zahvatila cijelo tijelo. Ne moe ti se vjerovati kako zna to je uistinu dobro za tebe.
Drugim rijeima, ti si takoer pripremio svoju vrstu papira za moju hospitalizaciju.
Billy je zaustio neto rei na glas, a onda je opet zatvorio usta. Jer Ginelli nije mislio ono
to je rekao; samo je rekao ono to je zvualo normalno.
Takoer i zato to je osobno, tono? pitao ga je Billy.
Aha, odgovorio je Ginelli. Sada je osobno.
Otiao je u spavau sobu, skinuo koulju i hlae i legao. Pet minuta kasnije zaspao
je na pokrivaima.
Billy je uzeo au vode, popio Empirin i onda popio ostatak vode stojei na
vratima. Pogledao je Ginellija, pa hlae koje su zguvane bile prebaene preko stolice.
Ginelli je stigao u besprijekornim pamunim hlaama, ali negdje tijekom posljednjih
nekoliko dana nabavio je plave traperice. Kljuevi parkirane Nove nesumnjivo e biti u
njima. Billy ih je mogao uzeti i odvesti se... samo to je znao kako to nee uiniti, i
injenica kako bi time potpisao vlastitu smrtnu presudu bila je tek sekundarna. Sada je
vano bilo kako i gdje e sve ovo zavriti.

U podne, dok je Ginelli jo uvijek vrsto spavao u drugoj sobi, Billy je imao novu
epizodu aritmije. Uskoro nakon toga, i sam je zadrijemao i sanjao. Bio je to kratak i
potpuno svjetovni san, ali ispunio ga je neobinom mjeavinom strave i mrskog
zadovoljstva.
134

BU&CW
U snu su on i Heidi sjedili za stolom u kui u Fairviewu. Meu njima se nalazila
pita. Odrezala je veliki komad i dala ga Billyju. Od ovoga e se udebljati, rekla je. Ne
elim biti debeo, odgovorio je. Zakljuio sam kako mi se svia biti mrav. Ti ga pojedi.
Dao joj je komad pite ispruivi ruku ne deblju od kosti preko stola. Uzela ga je. Sjedio je
i gledao svaki njezin zalogaj, i sa svakim zalogajom njegovi osjeaji prestravljenosti i
prljavog zadovoljstva su rasli.
Jo jedan napad lagane aritmije vratio ga je iz sna. Sjedio je nekoliko trenutaka,
uzdisao, ekao da mu srce uspori na odgovarajui ritam to se naposljetku i dogodilo.
Imao je osjeaj kako je to bilo neto vie od sna - kako je iskusio neku vrstu proroanske
vizije. Ali takvi su osjeaji esto pratili ivopisne snove, i kao to snovi izblijede, tako e
izblijedjeti i osjeaj. To se dogodilo i Billyju Hallecku, iako e uskoro dobiti razlog da se
prisjeti tog sna.

Ginelli je ustao u osamnaest sati, istuirao se, navukao traperice i crni pulover.
U redu, rekao je. Vidimo se sutra ujutro, Billy. Onda emo znati.
Billy je ponovno pitao to Ginelli namjerava uiniti, to se do sada dogodilo, i
Ginelli mu je ponovno odbio rei.
Sutra, rekao je. U meuvremenu u joj dati tvoju ljubav.
Kome e dati moju ljubav?
Ginelli se nasmijeio. Ljupkoj Gini. Kuki koja te kuglinim leajem ustrijelila u
ruku.
Ostavi ju na miru, rekao je Billy. Kad je pomislio na te crne oi, inilo se
nemogue rei ita drugo, bez obzira to mu je uinila.
Nitko nee biti povrijeen, ponovio je Ginelli i onda je otiao. Billy je sluao
paljenje motora Nove, sluao grmljavinu njezinog motora - ta grmljavina nestat e kad
doe do sto kilometara na sat - dok je Ginelli izlazio s parkiralita i shvatio kako Nitko
nee biti povrijeen nije ista stvar kao pristajanje da djevojku ostavi na miru. Uope nije
ista stvar.
Ovoga puta Ginelli se vratio u podne. Na elu i desnoj ruci imao je duboke
posjekotine - rukav pulovera visio je u dva komada.
Izgubio si jo teine, rekao je Billyju. Jede?
Pokuavam, rekao je Billy, ali nervoza nije osobito dobra za apetit. Izgleda kao
da si izgubio neto krvi.
Malo. Ali sam dobro.
Hoe li mi sada rei kojeg si vraga radio?
Da. Sve u ti rei im se istuiram i zamotam ruku. Veeras e se suoiti s njim,
Billy. To je vano. Za to se treba pripremiti.
Mjeavina straha i uzbuenja bocnula ga je u trbuh poput komada stakla. S njim?
Lemkeom?
135

BU&CW
S njim, potvrdio je Ginelli. A sada me pusti pod tu, Williame. Sigurno nisam
mlad koliko sam mislio - sve ovo uzbuenje me iscijedilo. Preko ramena je dobacio: I
narui kavu. Puno kave. Reci tipu neka ju samo ostavi pred vratima i pod vrata ti gurne
raun da ga potpie.
Billy je gledao kako odlazi, razjapljenih usta. Onda je, kad je uo tu u kupaonici,
naglo zatvorio usta i otiao do telefona kako bi naruio kavu.

136

BU&CW

POGLAVLJE DVADESET DVA

Ginellijeva pria

U poetku ju je priao u kratkim odlomcima, nakon nekoliko trenutaka bi zautio


kao da razmilja to ide dalje. inilo se kako je Ginellijeva energija uistinu niska po prvi
put otkad se pojavio u Bar Harbor Motor Innu u ponedjeljak poslijepodne. inilo se kako
nije ozbiljnije povrijeen - rane su bile samo duboke ogrebotine - ali Billy je bio uvjeren
kako je strano potresen.
Bez obzira na sve, ono luako blistanje opet se poelo pojavljivati u njegovim
oima, u poetku je treperilo poput neonske reklame kad nakon sumraka pritisnete
prekida, a onda je poelo postojano blistati. Iz unutranjeg depa jakne je izvadio
pljosku i nalio Chivas u svoju kavu. Ponudio je pljosku Billyju. Billy je odbio - nije znao
to cuga moe uiniti njegovom srcu.
Ginelli se uspravio, maknuo kosu s ela i poeo priati puno normalnijim
tempom.

U utorak u tri sata ujutro Ginelli se parkirao na umskom putu koji je vodio
prema autoputu A-37 u blizini ciganskog kampa. Neko je vrijeme prtljao s odrescima i
onda se vratio do autoputa nosei vreicu. Visoki oblaci klizali su preko polumjeseca
poput roleta. ekao je da se raiste, i kad su se na trenutak raistili mogao je vidjeti
krug vozila. Preao je cestu i preko polja krenuo u tom pravcu.
Ja sam gradski deko, ali moj osjeaj za smjer nije lo toliko koliko bi mogao biti,
rekao je. U nudi mu mogu vjerovati. A i nisam htio ui istim putom kao i ti, Williame.
Presjekao je preko nekoliko polja i malog umarka; proao jedan movarni
smrdljivi dio, rekao je, poput deset kilograma govana u vrei od pet kilograma. Takoer
je stranjicom hlaa zapeo za nekakvu staru bodljikavu icu koja je bila nevidljiva u
mraku bez mjeseine.
Ako je sve to ivot na selu, Williame, provincijalci ga slobodno mogu zadrati,
rekao je.
Nije oekivao nikakve probleme od dukela iz kampa; Billy je bio dokaz toga. Nisu
se trudili oglasiti sve dok nije stupio u krug oko vatre, iako su ga sigurno nanjuili prije
toga.
Oekivao bi da Cigani imaju puno bolje pse uvare od tih, prokomentirao je
Billy. Barem je takvo vjerovanje.
Nee, rekao je Ginelli. Ljudi mogu nai gomile razloga da protjeraju Cigane bez
da im Cigii daju dodatne.
137

BU&CW
Poput pasa koji laju cijelu no?
Aha, tako je. Postani jo pametniji, Williame, i ljudi e pomisliti da si Talijan.
Ipak, Ginelli nije riskirao - kretao se polagano uz stranje krajeve parkiranih
vozila, obilazio kombije i kampere gdje bi ljudi mogli spavati i samo zavirivao u
automobile i karavane. Vidio je ono to je htio nakon to je provjerio samo dva ili tri
vozila: stari sako izguvan na sjeditu Pontiacovog karavana.
Automobil nije bio zakljuan, rekao je. Sako nije loe pristajao, ali je zaudarao
kao da je u svakom depu crkla lasica. Iza na podu sam ugledao par starih tenisica. One
su bile malo tijesne, ali sam ih ipak navukao. Dva automobila kasnije pronaao sam eir
koji je izgledao poput nekakvog ostatka iz transplantacije bubrega i stavio ga na glavu.
elio je zaudarati poput Cigana, objasnio je Ginelli, ali ne samo kao osiguranje
protiv gomile bezvrijednih dukela koje su spavale pored vatre - njega je zanimala druga
gomila pasa. Vrijedni psi. Pit-buli.
Tri etvrtine puta oko kruga primijetio je kamper s malim stranjim prozorom
koji je bio prekriven ianom mreom umjesto stakla. Zavirio je unutra i nije vidio ama
ba nita - stranji dio kampera bio je u potpunosti prazan.
Ali zaudarao je na pse, Williame, rekao je Ginelli. Onda sam pogledao u stranu i
riskirao s paljenjem male baterijske svjetiljke koju sam ponio sa sobom. Trava je bila
ugaena na stazi koja se udaljavala od tog kampera. Nisi trebao biti Danl Boone da bi ju
vidio. Odveli su jebene pse iz putujue psetamice i smjestili ih negdje kako ih lokalni
ivoderi ili enska iz udruge za prava ivotinja ne bi pronali ako se netko izbrblja. Samo
to su ostavili trag koji bi ak i gradsko dijete moglo pronai uz malu pomo baterijske
svjetiljke. Glupo. Tada sam uistinu poeo vjerovati kako bismo im mogli zakomplicirati
stvari.
Ginelli je pratio trag preko brda do ruba novog malog umarka. Izgubio sam
trag, rekao je. Samo sam stajao tamo minutu ili dvije pitajui se to dalje. A onda sam
ga uo, Williame. uo sam ga jasno i glasno. Bogovi ti ponekad pomognu.
to si uo?
Psei prde, rekao je Ginelli. Jasan i glasan. Zvuao je kao da netko pue u trubu
s priguivaem.
Manje od pet metara u unutranjosti umarka na istini je pronaao grubo
izgraeni obor. Nije bio vie od kruga debelih grana zabijenih u zemlju i onda povezanih
bodljikavom icom. Unutra se nalazilo sedam pit-bula. Pet ih je vrsto spavalo. Druga su
dva drogirano gledala Ginellija.
Izgledali su drogirano jer su bili drogirani. Pomislio sam kako bi mogli biti
drogirani, iako nisam mogao biti sto posto siguran u to. Jednom kad pse uvjeba za
borbu postanu jebeni problem - meusobno e se boriti i unititi ti ulaganje ako si
nepaljiv. Ili ih stavlja u odvojene kaveze ili ih drogira. Droga je jeftinija i lake ju je
sakriti. A da nisu bili drogirani onakav bijedni obor ne bi ih zadrao. Oni koji bi
nastradali probili bi se van ak i ako bi to rezultiralo ostavljanjem polovice koe na
icama iza njih. Otrijeznili su ih samo kad su oklade bile dovoljno velike da opravdaju
rizik. Najprije droga, pa predstava, onda jo droge. Ginelli se nasmijao. Vidi? Pit-buli
su poput jebenih rock zvijezda. Brzo ih potroi, ali sve dok se zadrava u mraku, uvijek
moe pronai jo pit-bula. Nisu imali ak ni strau.
Ginelli je otvorio vreicu i izvadio odreske. Nakon to se parkirao na umskom
putu odmotao ih je iz najlona i u svakoga injekcijom ubrizgao ono to je nazivao
Ginellijev pit-bul koktel: mjeavinu meksikog smeeg heroina i strihnina. Sada je njima
138

BU&CW
mahnuo po zraku i gledao kako se uspavani psi polagano vraaju u ivot. Jedan od njih
potmulo je zalajao i to je zvualo poput hrkanja ovjeka s ozbiljnim dinim problemima.
Zaepi ili nema veere, rekao je Ginelli blago. Pas koji je zalajao je sjeo.
Smjetaje napravio prilino ozbiljan popis zvijezda i krenuo natrag na spavanje.
Ginelli je u obor ubacio jedan odrezak. Drugi. Trei. I posljednji. Psi su pohlepno
navalili na njih. Bilo je malo lajanja, ali takoer je zvualo poput promuklog hrkanja i
Ginelli je imao osjeaj kako to nije bitno. Uostalom, ako itko iz kampa doe provjeriti
psetarnicu u umarku sa sobom e nositi baterijsku svjetiljku, i imat e dovoljno
vremena da nestane u drveu. Ali nitko nije doao.
Billy je s prestravljenom opinjenou sluao dok mu je Ginelli hladno priao
kako je sjedio u blizini, puio neupaljeni Camel i gledao pit-bule kako crkavaju. Veina je
crkla vrlo tiho, rekao je (je li se to u njegovom glasu pojavio mali traak aljenja, s
nelagodom se zapitao Billy) - najvjerojatnije radi droge koju su ve dobili. Dva su imala
blage greve. To je bilo sve. Sve u svemu, Ginelli je mislio kako psi nisu proli odve loe;
Cigani su za njih planirali gore stvari. Sve je bilo gotovo za manje od sat vremena.
Kad je bio siguran kako su svi mrtvi ili barem u dubokoj nesvijesti, iz novanika je
izvadio dolar te kemijsku olovku iz depa na prsima. Na novanici je napisao: IDUI BI
PUT OVO MOGLI BITI TVOJI UNUCI, STARE. WILLIAM HALLECK KAE DA JU SKINE.
Pit-buli su oko vrata imali izlizane konopce kao ogrlice. Ginelli je zataknuo novanicu
pod jedan od njih. Objesio je smrdljivi sako na jedan od stupova obora i na vrh stavio
eir. Izuo je tenisice i izvukao vlastite cipele iz depova. Obuo ih je i otiao.
Vraajui se, rekao je, na neko se vrijeme bio izgubio i naglavce zavrio u
smrdljivoj movari. Ipak, naposljetku je ugledao svjetlost farme i uspio se orijentirati.
Pronaao je umski put, uao u svoj automobil i krenuo natrag prema Bar Harboru.
Bio je na pola puta, rekao je, kad mu je automobil postao udan. Nije se mogao
bolje izraziti ili bolje objasniti - jednostavno vie nije djelovao dobro. Nije da je izgledao
drugaije ili mirisao drugaije; jednostavno nije bio u redu. Prije je ve imao takve
osjeaje, i u veini sluajeva nisu znaili apsolutno nita. Ali nekoliko puta...
Odluio sam ga se rijeiti, rekao je Ginelli. Nisam elio nimalo riskirati da netko
od njih pati od nesanice, malo ee i vidi ga. Nisam elio da znaju to vozim, jer onda bi
se mogli raspriti, traiti me, pronai me. Pronai tebe. Vidi? Ozbiljno sam ih shvatio.
Samo te pogledam, Williame, i moram ih shvatiti ozbiljno.
Parkirao je automobil na jo jednoj naputenoj cesti, skinuo razvodnu kapu i
prepjeaio pet kilometara do grada. Kad je stigao bila je zora.
Nakon to je ostavio Billyja u njihovom novom stoeru u Northeast Harboru
Ginelli se taksijem vratio u Bar Harbor i rekao vozau neka vozi sporije jer neto trai.
to? pitao je voza. Moda ja znam gdje je.
U redu je, rekao je Ginelli. Znat u kad ga ugledam.
Tako je i bilo - oko tri kilometra od Northeast Harbora ugledao je Novu s
natpisom Prodaje se na vjetrobranu kako stoji pored male kue. Provjerio je je li vlasnik
kod kue, platio taksistu i na licu mjesta platio gotovinom. Za dodatnih dvadeset vlasnik
- mladi, rekao je Ginelli, koji je izgledao kao da ima vie uiju nego to mu iznosi
kvocijent inteligencije - je pristao ostaviti svoje registracijske ploice Mainea na Novi
prihvaajui Ginellijevo obeanje kako e ih poslati za tjedan dana.
Pa, moda to ak i napravim, rekao je Ginelli zamiljeno. To jest, ako jo uvijek
budemo ivi.
139

BU&CW
Billy ga je otro pogledao, ali Ginelli je samo nastavio svoju priu.
Odvezao se natrag u Bar Harbor, obiao je grad i krenuo po A-37 prema
ciganskom kampu. Zaustavio se samo dovoljno dugo da nazove osobu koju e Billyju
identificirati samo kao poslovnog suradnika. Rekao je poslovnom suradniku da bude
u odreenoj telefonskoj govornici u centru New Yorka u dvanaest i trideset - to je bila
govornica koju je Ginelli esto koristio, i zahvaljujui njegovom utjecaju to je bila jedna
od nekoliko u New Yorku koja je rijetko kada bila neispravna.
Provezao se pored kampa, vidio znakove aktivnosti, okrenuo se oko kilometar i
pol uz cestu i vratio natrag. Pranjavi put vodio je od A-37 do kampa, i njime je prema
A-37 iao automobil.
Porsche turbo, rekao je Ginelli. Igraka bogatog klinca. Naljepnica na stranjem
prozoru na kojoj je pisalo Brown University. Dva klinca naprijed, jo trojica odostraga.
Stao sam i pitao klinca koji je vozio jesu li tamo dolje Cigani, kao to sam uo. Rekao je da
jesu, ali ako sam elio saznati budunost, nisam imao sree. Klinci su otili kako bi
saznali budunost, ali sve to su dobili bili su mrki pogledi i uurbanost Cigana. Odlaze.
Nakon pit-bula i nisam iznenaen.
Krenuo sam natrag prema Bar Harboru i zaustavio se na benzinskoj postaji - ta
Nova pije bengu da to nije normalno, Williame, ali kree se i prede kad ju stisne do
daske. Takoer sam uzeo Colu i dva amfetamina jer sam poeo osjeati laganu slabost.
Ginelli je nazvao svog poslovnog suradnika i dogovorio susret u zranoj luci Bar
Harbora u sedamnaest sati. Onda se odvezao natrag u Bar Harbor. Parkirao je Novu na
parkiralitu i neko vrijeme etao gradom, traei ovjeka.
Kojeg ovjeka? pitao je Billy.
ovjeka, strpljivo je odgovorio Ginelli, kao da razgovara s idiotom. Tog tipa,
Williame, uvijek prepozna kad ga vidi. Izgleda poput svih ostalih ljetnih frajera, kao da
bi te mogao odvesti na vonju tatinom jahtom ili ti prodati deset grama dobrog kokaina
ili jednostavno odluiti da napusti Bar Harbor i ode u Aspen na ljetni festival u svom
Trans Amu. Ali nije poput njih, i postoje dva brza naina za otkrivanje. Pogleda mu
cipele, to je prvi. Cipele tog tipa su loe. Izglancane su, ali to su loe cipele. Nemaju stila, i
po nainu njegovog hoda moe rei kako ga od njih bole noge. Onda mu pogleda oi. To
je veliki broj dva. Ti tipovi, ini se kako nikada ne nose sunane naoale Ferrari i uvijek
im moe vidjeti oi. To je kao da neki tipovi moraju reklamirati to su, ba kao to neki
tipovi moraju obaviti neke poslove i onda priznati murji. Njihove oi govore: Otkud
dolazi sljedei obrok? Otkud dolazi idui doint? Gdje je tip s kojim sam se elio povezati
kad sam stigao ovamo? Kui me?
Da, mislim da kuim.
Oi uglavnom govore: Kako da zaradim? to si ono rekao, kako je starac u Old
Orchardu nazvao dilere ili tipove koji ele brzu lovu?
Lutalice, rekao je Billy.
Aha! Ginelli se ozario. Svjetlost u njegovim oima je zaplesala. Lutalice, tako je!
ovjek kojeg sam traio je otmjeni lutalica.
Ti tipovi u odmaralitima krue uokolo poput kurvi u potrazi za dobrim
muterijama. Rijetko padaju na velike stvari, cijelo su vrijeme u pokretu, i prilino su
pametni... osim cipela. Imaju koulje J. Press i sportske jakne Paul Stuart i dizajnerske
traperice... ali onda im pogleda noge i njihove jebene mokasine kau: Caldors,
devetnaest devedeset pet. Njihove mokasine kau: Moe me se kupiti, obavit u posao
za vas. Kod kurvi su to bluze. Uvijek bluze od rajona. Mora ih odviknuti od toga.
140

BU&CW
Ali naposljetku sam ugledao ovjeka, zna? Pa, zna, poeo razgovor s njim.
Sjedili smo na klupi u gradskoj knjinici - lijepo mjesto - i sve dogovorili. Morao sam
platiti malo vie jer nisam imao vremena da ga, zna, obradim, ali bio je dovoljno gladan i
smatrao sam kako e biti pouzdan. U svakom sluaju kratkorono. Za te tipove
dugorono jebeno ne postoji. Misle kako je dugorono mjesto kroz koje su hodali kako bi
od amerike povijesti doli do matematike II.
Koliko si mu platio?
Ginelli je mahnuo rukom.
Troak sam ti, rekao je Billy. Nesvjesno je upao u Ginellijev ritam razgovora.
Ti si mi prijatelj, rekao je Ginelli, pomalo dirnuto. To moemo rijeiti kasnije,
ali samo ako eli. Ja se zabavljam. Ovo je bio jedan neobian obilazak, Williame. Kako
sam proveo ljetovanje, ako jednom uspije skuiti o emu priam. Mogu li ti sada
ispriati ostatak? Usta mi se sue, ima jo dosta prie i nakon toga imamo dosta posla.
Samo naprijed.
Tip kojeg je Ginelli izabrao zvao se Frank Spurton. Rekao je kako studira na
sveuilitu u Coloradu, sada je na praznicima, ali Ginelliju je izgledao kao
dvadesetpetogodinjak - prilino stari student. Ali to nije bilo vano. Ginelli je elio da
ode na umsku cestu na kojoj je ostavio unajmljeni Ford i onda prati Cigane kad krenu.
Spurton je trebao nazvati Bar Harbor Motor Inn kad bude siguran da su se smjestili za
noenje. Ginelli nije mislio da e otii daleko. Osoba koju je Spurton trebao traiti kad
nazove motel zvala se John Tree. Spurton je to zapisao. Novac je promijenio vlasnika ezdeset posto obeanog iznosa. Kljuevi i razvodna kapa Forda takoer su promijenili
vlasnika. Ginelli je pitao Spurtona zna li vratiti razvodnu kapu, i Spurton je, s osmijehom
kradljivca automobila, odgovorio kako misli da e se snai.
Jesi li ga odvezao odande? pitao je Billy.
Za lovu koju mu plaam, Williame, mogao je stopirati.
Ginelli se odvezao natrag do Bar Harbor Motor Inna i prijavio pod imenom John
Tree. Iako je bilo tek etrnaest sati, ugrabio je posljednju sobu - recepcioner mu je dao
kljueve kao da mu je uinio veliku uslugu. Ljetna sezona je ulazila u brzinu. Ginelli je
otiao u sobu, namjestio alarm na satu na nonom stoliu na esnaest i trideset, i
drijemao sve dok se nije oglasio. Onda je ustao i otiao u zranu luku.
U sedamnaest i deset mali privatni zrakoplov - moda isti onaj koji je dovezao
Fandera iz Conecticuta - je aterirao. Poslovni suradnik se iskrcao, i paketi, jedan veliki i
tri mala, istovareni su iz zrakoplova. Ginelli i poslovni suradnik su utovarili veliki paket
na stranje sjedalo Nove, male pakete u prtljanik. Onda se poslovni suradnik vratio u
zrakoplov. Ginelli nije gledao kako polijee, nego se vratio u motel gdje je spavao sve do
dvadeset sati kad ga je probudio telefon.
Bio je to Frank Spurton. Zvao je s Texacoove postaje u gradu Bankertonu,
ezdeset pet kilometara sjeverozapadno od Bar Harbora. Oko devetnaest sati, rekao je
Spurton, ciganska karavana je skrenula na polje izvan grada - sve je bilo unaprijed
pripremljeno, inilo se.
Najvjerojatnije Starbird, prokomentirao je Billy. On je njihova prethodnica.
Spurton je zvuao uzrujano... nervozno. Pomislio je da su ga skuili, rekao je
Ginelli. Vukao se za njima, i to je bila pogreka. Neki su se vratili po benzin ili neto. Nije
ih vidio. Vozio je nekih ezdesetak, onako laganini, i odjednom dva karavana i kamper su
proli pored njega, bang-bum-bang. I odjednom je shvatio kako se nalazi usred jebene
141

BU&CW
karavane, a ne iza nje. Pogledao je u stranu kad je kamper prolazio i na suvozakom je
sjedalu ugledao starca bez nosa, kako zuri u njega i mae prstom - ne kao da mae nego
kao da baca kletvu. Ne stavljam rijei u usta tog tipa, Williame; to mi je rekao preko
telefona. Mahao je prstima kao da baca kletvu.
Isuse, promrmljao je Billy.
eli malo Chivasa u kavu?
Ne... da.
Ginelli je ulio Chivas u Billyjevu kavu i nastavio. Pitao je Spurtona je li kamper na
boku imao sliku. Da. Djevojku ijednoroga.
Isuse, ponovio je Billy. Stvarno misli da su prepoznali automobil? Da su traili
uokolo kad su pronali pse i vidjeli ga na onom putu gdje si ga ostavio?
Znam da jesu, rekao je smrknuto Ginelli. Dao mi je ime ceste na kojoj se nalaze
- Finson Road - i broj dravne ceste s koje su skrenuli kako bi stigli tamo. Onda me
zamolio da ostatak novca stavim u kuvertu s njegovim imenom i ostavim ga u
motelskom sefu. elim tulumariti rekao je, i ne krivim ga previe.
Ginelli je u Novi napustio motel u dvadeset i petnaest. Preao je granicu izmeu
Bucksporta i Bankertona u dvadeset jedan i trideset. Deset minuta kasnije proao je
Texacoovu postaju koja je nou bila zatvorena. Gomila automobila bila je parkirana na
pranjavom parkiralitu pored postaje, neki su ekali popravak, neki su bili na prodaju.
Na kraju reda je ugledao unajmljeni Ford. Nastavio je dalje, okrenuo se i vratio natrag.
To sam uinio jo dva puta, rekao je. Nisam dobio onakav osjeaj kao prije,
nastavio je, pa sam malo nastavio cestom i parkirao kramu na ugibalitu. Onda sam se
pjeice vratio.
Spurton je bio u automobilu, rekao je Ginelli. Za volanom. Mrtav. S rupom na
elu, tik iznad desnog oka. Nije bilo puno krvi. Moda je bila etrdeset petica, ali ne
mislim tako. Na sjedalu iza njega nije bilo krvi. to god da ga je ubilo nije izalo van.
etrdeset petica bi mu prola kroz glavu i na potiljku napravila rupu kroz koju bi mogao
provui konzervu Campbellove juhe. Mislim kako ga je netko iz prake ustrijelio
kuglinim leajem, kao to je djevojka ustrijelila tebe. Moda je ona uinila ak i ovo.
Ginelli je vaui zastao.
U krilu je imao crknuto pile. Rasporeno. Na Spurtonovom je elu bila napisana
jedna rije, krvlju. Pileom krvlju, pretpostavljam, ali nisam ba imao vremena za pravu
forenziku analizu, ako me kui.
Koja rije? pitao je Billy, ali znao je prije no to ju je Ginelli izgovorio.
NIKADA.
Isuse, rekao je Billy i posegnuo za kavom s Chivasom. Prinio je alicu do usta i
onda ju opet odloio. Ako popije imalo, povratit e. U mislima je mogao vidjeti Spurtona
kako sjedi za volanom Forda, glave nagnute unatrag, s crnom rupom iznad jednog oka, s
hrpom bijelog perja u krilu. Ova je vizija bila dovoljno jasna da je mogao vidjeti uti kljun
ptice, napola otvoren, njezine mrtve crne oi...
Rije je plivala u tonovima sive... a onda je uo snaan, prodoran pljesak i osjetio
jednolinu vruinu na obrazu. Otvorio je oi i ugledao Ginellija kako sjeda u svoj stolac.
Oprosti, Williame, ali ba kao to kau u onoj reklami za losion poslije brijanja to ti je trebalo. Mislim kako se krivi zbog tog Spurtona, a ja elim da smjesta prestane,
uje li? Ginellijev je glas bio blag, ali oi su mu bile bijesne. Ti samo iskrivljuje stvari,
poput onih sudaca mekog srca koji ele okriviti sve i svakog sve do predsjednika
142

BU&CW
Sjedinjenih Drava jer je neki narki izbo staricu i ukrao joj mirovinu - u stvari sve i
svakoga osim tog jebenog narkia koji je to uinio i sada stoji ispred njega i oekuje
blau kaznu kako bi mogao izai i to ponoviti.
To uope nema nikakvog smisla! poeo je Billy ali ga je Ginelli prekinuo.
Kurac nema, rekao je. Ti nisi ubio Spurtona, Williame. Neki Ciganin ga je ubio, i
koji god to Ciganin bio, starac je umijean u to i obojica to znamo. Takoer, nitko nije
prisilio Spurtona. Obavljao je posao za lovu, to je sve. Jednostavan posao. Previe je
zaostao i skuili su ga. A sada mi reci, Williame - eli li da ju skine ili ne?
Billy je duboko uzdahnuo. Obraz mu je jo uvijek bridio tamo gdje ga je Ginelli
oamario. Da, rekao je. Jo uvijek elim da ju skine.
U redu, onda zaboravimo ovo.
U redu. Dopustio je Ginelliju da bez prekida ispria ostatak svoje prie, odve
zapanjen da bi i pomislio na bilo kakvo prekidanje.

Ginelli je otiao iza benzinske postaje i sjeo na gomilu starih guma. elio je smiriti
um, rekao je, i sjedio je tamo iduih dvadeset minuta ili tu negdje, promatrao nono nebo
- posljednja svjetlost dana upravo je nestala na zapadu - mislio smirujue misli. Kad je
osjetio da mu je um u redu, vratio se u Novu. Vratio se do Texacoove postaje s ugaenim
farovima. Onda je izvukao Spurtonovo tijelo iz unajmljenog Forda i ubacio ga u prtljanik
Nove.
eljeli su mi ostaviti poruku, moda, ili mi jednostavno smjestiti kad tip koji radi
na toj postaji pronae tijelo u automobilu s mojim imenom na ugovoru o najmu u
pretincu za rukavice. Ali to je bilo glupo, Williame, jer je tip bio ustrijeljen kuglinim
leajem umjesto metkom, murja bi malo ponjuila u mom smjeru i onda se okrenula
prema njima - djevojka ima toku gaanja iz prake, za ime Boje.
Pod drugim okolnostima volio bih vidjeti ljude koje namjeravam srediti kako
sami sebe stjeraju u kut, ali ovo je smijena situacija - ovo je neto to sami trebamo
rijeiti. Takoer, oekivao sam kako e murja idueg dana razgovarati s Ciganima o
neem u potpunosti drugom, ako stvari budu ile onako kako sam oekivao, a Spurton bi
samo zakomplicirao stvari. I zato sam uzeo le. Bogu hvala to je postaja bila na osami na
sporednoj cesti, inae ne bih uspio.
Sa Spurtonovim tijelom u prtljaniku, smotanim oko tri manje kutije koje je
poslovni suradnik dostavio tog poslijepodneva Ginelli je nastavio vonju. Pronaao je
Finson Road manje od kilometar uz cestu. Na autocesti 37-A, dobroj cesti koja je iz Bar
Harbora vodila na zapad, Cigani su bili spremni za posao. Finson Road - ljunana cesta,
prepuna rupa, obrasla travom - bila je oito drugaija pria. Pritajili su se.
To je malo otealo stvari, poput ienja koje sam za njima trebao obaviti na
benzinskoj postaji, ali na neki sam nain bio apsolutno razdragan, Williame. elio sam ih
prestraiti, i ponaali su se poput ljudi koji su prestraeni. Kad se ljudi jednom prestrae,
sve ih je lake i lake drati prestraenima.
Ginelli je ugasio farove Nove i odvezao se etiristotinjak metara niz Finson Road.
Vidio je skretanje koje je vodilo u naputenu ljunaru. Ni da sam naruio ne bi bilo
143

BU&CW
savrenije, rekao je.
Otvorio je prtljanik, izvukao Spurtonovo tijelo i prekrio ga ljunkom. Kad je
zakopao tijelo vratio se u Novu, uzeo jo dva amfetamina i onda razmotao veliki paket
koji je bio na stranjem sjedalu. Na kutiji je pisalo ENCIKLOPEDIJA SVIJETA. Unutra se
nalazila Kalanjikov AK-47 jurina puka i etiristo metaka, no skakavac, enska
veernja kona torbica napunjena olovnom samom, spremnik sa samoljepljivom
trakom i tuba crne boje.
Ginelli je zacrnio lice i ruke, onda zalijepio no na list noge. Ugurao je
samoljepljivu traku u dep i krenuo.
Osjeao sam snagu, rekao je. Ve sam se osjeao poput super junaka iz
nekakvog jebenog stripa.
Spurton je rekao kako Cigani kampiraju na polju oko tri kilometra niz cestu.
Ginelli je uao u umu i pratio cestu u tom smjeru. Nije se usudio izgubitu cesti iz vida,
rekao je, iz straha da ne zaluta.
Bilo je to sporo putovanje, rekao je. Stalno sam gazio po granicama i sudarao
se s granama. Nadam se da nisam proao kroz jebeni otrovni brljan. Jako sam alergian
na otrovni brljan. Nakon dva sata probijanja kroz gusti uz istonu stranu Finson
Roada Ginelli je pored uske ceste ugledao tamnu siluetu. Isprva je pomislio kako se radi
o prometnom znaku ili nekakvom stupu. Trenutak kasnije shvatio je kako se radi o
ovjeku.
Stajao je tamo hladnokrvno poput mesara u hladnjai, ali ja sam bio uvjeren
kako sere, Williame, zna. Ja sam pokuavao biti tih, ali ja visim u New York Cityju. Ja
nisam jebeni Hiawatha, ako me kui. Pa sam pretpostavio kako se pretvara da me nije
uo kako bi mogao odrediti gdje se nalazim. A kad bi to uinio okrenuo bi se i poeo
sjeckati. Mogao sam ga raznijeti tamo gdje je stajao, ali to bi probudilo svakoga unutar
dva kilometra, a uostalom, obeao sam ti kako neu nikoga povrijediti.
I stajao sam tamo i stajao. Stajao sam tamo petnaest minuta, mislio kako u, ako
se pomaknem, stati na novu granicu i onda e poeti zabava. Onda se on pomaknuo do
kanala kako bi piao, i nisam mogao vjerovati to vidim. Ne znam gdje je taj tip uio
straariti, ali to sigurno nije bio Fort Bragg. Nosio je najstariju pumpericu koju sam vidio
u proteklih dvadeset godina - ono to Korzikanci nazivaju loup. I, Williame, nosio je
Walkman! Mogao sam mu se prikrasti, staviti ruke pod koulju i pazusima otprdjeti
ivjela Kolumbija - on se ne bi ni pomaknuo.
Ginelli se nasmijao. Rei u ti jedno - kladim se kako starac nije znao da tip slua
mjuzu dok je bio na strai.
Kad se straar vratio na svoje prvotno mjesto Ginelli je priao straaru s boka,
vie se nije trudio biti tih. Skinuo je remen dok je hodao. Neto je upozorilo straara neto je ugledao krajikom oka - u posljednjem trenutku. Posljednji trenutak nije uvijek
prekasno, ali ovoga je puta bilo. Ginelli mu je prebacio remen oko vrata i vrsto ga
stegnuo. Uslijedila je kratka borba. Mladi je Ciganin ispustio svoju pumpericu i zgrabio
remen. Slualice su mu ispale iz uha i Ginelli je mogao uti Rolling Stonese, zvuk se
izgubio meu zvijezdama, kako pjevaju Under My Thumb.
Mladi se poeo grgljati. Poeo se slabije opirati, a onda je u potpunosti prestao.
Ginelli je zadrao pritisak jo dvadeset sekundi, a onda ga je popustio (Nisam ga elio
napraviti budalom, objasnio je ozbiljno Billyju), odvukao ga uzbrdo i u umu. Bio je
privlaan, prilino miiav tip star moda dvadeset dvije godine, odjeven u traperice i
Dingo izme. Ginelli je po Billyjevom opisu pretpostavio kako se radi o Samuelu Lemkeu,
144

BU&CW
i Billy se sloio. Ginelli je pronaao dovoljno veliko drvo i samoljepljivom trakom ga
vezao uz njega.
Zvui glupo kad kae kako si nekoga zalijepio za drvo, ali samo ako to nitko tebi
nije uinio. Kad se dovoljno tog sranja namota oko tebe, moe lijepo zaboraviti.
Samoljepljiva traka je vrsta. Bit e gdje jesi sve dok netko ne naie i ne oslobodi te. Ne
moe ju prekinuti, i sigurno ju ne moe odvezati.
Ginelli je odrezao donji dio Lemkeove majice, nagurao mu ju u usta i zalijepio
trakom.
Onda sam okrenuo kasetu u njegovom ureaju i vratio mu slualice u uha. Nisam
elio da mu bude previe dosadno kad se probudi.
Ginelli je sada hodao uz cestu. On i Lemke su bili sline visine, i elio je riskirati i
pokuati prii iduem straaru prije no to ga prepoznaju. Uostalom, bilo je kasno i u
proteklih etrdeset osam sati dva je puta kratko odspavao. Ako propusti dovoljno sna
pone se glupsati, rekao je. Ako igra Monopol, to je u redu. Ali ako se bavi s
majmunima koji pucaju na ljude i onda im na ela pileom krvi piu obeshrabrujue
rijei, spreman si za umiranje. I eto, ja sam pogrijeio. Bio sam dovoljno sretan da se
izvuem. Bog ponekad oprata.
Ta pogreka je bila to nije vidio drugog straara sve dok nije proao pored njega.
To se dogodilo jer je drugi ovjek bio dublje u sjeni umjesto da je stajao pored ceste
poput Lemkea. Na sreu za Ginellija, razlog nije bilo skrivanje nego udobnost. Ovaj nije
samo sluao Walkman, rekao je Ginelli. Ovaj je vrsto spavao. Sugavi straari, ali ono
to i oekuje od civila. Takoer su zakljuili kako ja za njih jo uvijek ne predstavljam
dugoronu prijetnju. Ako misli kako te netko uistinu eli sjebati, to te dri budnim.
ovjee, to te dri budnim ak i kad poeli otii na spavanje.
Ginelli je priao usnulom straaru, izabrao mjesto na straarovoj lubanji i onda to
mjesto prilino snano udario kundakom Kalanjikova. uo se tresak poput oputene
ruke koja udara po stolu od mahagonija. Straar, koji se udobno naslonio na drvo, sruio
se u travu. Ginelli se sagnuo i opipao mu puls. Bio je tamo, usporen, ali ne i nepravilan.
Nastavio je dalje.
Pet minuta kasnije doao je do vrha niskog brda. Ispod njega na lijevoj se strani
nalazilo polje. Ginelli je mogao vidjeti tamni krug vozila parkiranih oko dvjesto metara
od ceste. Veeras nije bilo vatre. Zavjesama priguena svjetla u nekoliko kampera, ali to
je bilo sve.
Ginelli se potrbuke spustio do polovice brda drei jurinu puku ispred sebe.
Pronaao je kamenu izboinu koja mu je omoguila dobar oslonac za kundak i
istovremeno nianjenje kampa u podnoju brda.
Mjesec je upravo izlazio, ali nisam ga namjeravao ekati. Uostalom, dovoljno sam
dobro vidio za ono to sam trebao uiniti - tada sam od njih bio udaljen manje od
sedamdeset metara. A i nisam trebao obaviti nekakav fini posao. Kalanjikov je dobar za
straenje ljudi. Prestraio sam ih, sigurno. Kladim se kako je otprilike polovica napravila
limunadu u krevetu. Ali ne i starac. On je stvarno opak, Williame.
Sa stabilno postavljenom strojnicom, Ginelli je duboko udahnuo i nanianio
prednju gumu kampera s jednorogom. ulo se cvranje cvraka i uborenje malog
potoka u blizini. Leganj mranjak se oglasio jednom preko mranog polja. Na polovici
njegovog drugog stiha Ginelli je otvorio vatru.
Grmljavina Kalanjikova rasparala je no na dva dijela. Vatra je visjela oko kraja
cijevi u koroni dok se okvir - trideset metaka kalibra 30, svaki u ahuri dugoj gotovo
145

BU&CW
poput cigarete 100s, svaki pogonjen sa sto etrdeset zrnaca baruta - praznio. Prednja
guma kampera s jednorogom nije se samo raspala; eksplodirala je. Ginelli je rafalom
strojnice preao duinom kampera - ali nisko. Nisam elio napraviti nijednu rupu u
neijem tijelu, rekao je. Razvalio sam to ispod njega. Nisam pucao ak ni blizu njega,
zbog rezervoara za gorivo. Jesi li ikada vidio eksploziju kampera? Slino kao kad zapali
petardu i poklopi ju konzervom. Vidio sam to jednom, na obilaznici u New Jerseyju.
Kamperova stranja guma je eksplodirala. Ginelli je izbacio prvi okvir i ubacio
novi. Dolje je poinjala uzbuna. Glasovi su posvuda vikali, brojni bijesni, veina samo
prestraena. ena je vrisnula.
Neki - koliko od ukupnog broja, Ginelli nije znao - su izlazili iz kampera, veina u
pidamama i spavaicama, svi su izgledali zbunjeno i prestraeno, svi su istovremeno
pokuavali gledati u pet razliitih smjerova. A onda je Ginelli po prvi puta vidio Taduza
Lemkea. Starac je izgledao gotovo komino u svojoj nonoj koulji koja je vijorila.
Cuperci kose bjeali su ispod njegove noe kape ukraene trakama. Doao je pred kombi
s jednorogom, bacio jedan pogled na isputenu, unitenu gumu i onda pogledao ravno
prema mjestu na kojem je Ginelli leao. Rekao je Billyju kako u tom vatrenom pogledu
nije bilo nieg kominog.
Znao sam da me ne moe vidjeti, rekao je. Mjesec nije izaao, zacrnio sam lice i
ruke, bio sam samo jo jedna sjena na polju prepunom sjena. Ali... mislim da me vidio,
Williame, i to mi je smrznulo srce.
Starac se okrenuo prema svojim ljudima koji su mu poinjali prilaziti, jo uvijek
brbljajui i maui rukama. Viknuo je na njih na romskom i mahnuo rukom prema
karavanu. Ginelli nije razumio jezik, ali gesta je bila dovoljno jasna: Sakrijte se, budaletine
jedne.
Prekasno, Williame, rekao je Ginelli samozadovoljno.
Ispalio je drugi rafal tono iznad njihovih glava. Sada je puno ljudi vritalo - i
mukarci kao i ene. Neki su se bacili na zemlju i poeli puzati, veina s glavama na tlu i
stranjicama u zraku. Ostatak se razbjeao, u svim smjerovima osim u onom iz kojeg je
dola pucnjava.
Lemke je ostao na mjestu, grmio je na njih, urlao. Nona kapa mu je spala s glave.
Trkai su nastavili trati, puzai puzati. Lemke je inae njima moda vladao eljeznom
rukom, ali Ginelli ih je prestravio.
Pontiacov karavan iz kojeg je sino ukrao sako i tenisice bio je parkiran pored
kombija, s prednjim krajem okrenutim prema van. Ginelli je u AK-47 ubacio i trei okvir i
ponovno otvorio vatru.
Sino u njemu nije bilo nikoga, a kako je zaudarao, pretpostavio sam kako ni
veeras u njemu takoer nee biti nikoga. Ubio sam taj karavan - hou rei, unitio sam
tog kurvinog sina.
AK-47 je jako opaka puka, Williame. Ljudi koji su samo gledali ratne filmove
misle kako, kada koristi strojnicu ili automatsku puku, dobije urednu liniju rupa, ali
nije tako. To je neuredno, to je teko, i dogaa se brzo. Vjetrobran te stare krame je
eksplodirao unutra. Poklopac motora se malo podigao. Onda su ga metci zahvatili i
otkinuli. Farovi su se razletjeli. Gume su eksplodirale. Maska je otpala. Nisam mogao
vidjeti vodu koja je prskala iz hladnjaka jer je bilo premrano za to, ali kad sam ispraznio
okvir mogao sam ju uti. Kad sam ispraznio okvir taj kurvin sin je izgledao kao da je
naletio na betonski zid. I tijekom svega toga, dok su staklo i krom letjeli, starac se nije ni
pomaknuo. Samo je pogledom traio bljesak iz cijevi kako bi svoje postrojbe mogao
146

BU&CW
poslati za mnom ako budem glup i saekam da ih okupi. Odluio sam nestati prije no to
to uspije uiniti.
Ginelli je potrao prema cesti, pognut poput vojnika u Drugom svjetskom ratu
koji napreduje pod paljbom. Kad je stigao do ceste uspravio se i poeo sprintati. Proao
je pored straara unutarnjeg perimetra - onog kojeg je sredio kundakom puke - jedva
bacivi pogled prema njemu. Ali kad je stigao do mjesta na kojem je sredio gospodina
Walkmana zastao je kako bi doao do daha.
Nije ga bilo teko pronai, ak i u mraku, rekao je Ginelli. Mogao sam uti
utanje i krckanje grmlja. Kad sam se malo vie pribliio takoer sam mogao uti i njega
- uhhh, ohhh, auhh, ufff, hmmm, pfff.
Lemke se uspio pomaknuti etvrtinu puta oko drveta za koje je bio zalijepljen to je rezultiralo time da je bio vezan vre nego na poetku. Slualice su mu ispale iz
uha i visjele su mu oko vrata. Kad je ugledao Ginellija prestao se opirati i samo je gledao.
U tim sam oima vidio kako misli da u ga ubiti, i da je jebeno dobro prestraen,
rekao je Ginelli. To mi je savreno odgovaralo. Onaj starac nije bio prestraen, ali kaem
ti, taj klinac je poelio da se nikad nisu zajebavali s tobom, Williame. Na nesreu, nisam
ga mogao natjerati da se dobro preznoji - nije bilo vremena.
Kleknuo je pored Lemkea i podigao AK-47 kako bi Lemke mogao vidjeti o emu se
radi. Lemkeov je pogled pokazao kako savreno dobro zna to je to.
Nemam previe vremena, seronjo, zato dobro sluaj, rekao je Ginelli. Reci
starcu kako idui put neu pucati visoko ili nisko ili na prazne automobile. Reci mu da je
William Halleck rekao neka ju skine. Jasno?
Lemke je kimnuo koliko mu je samoljepljiva traka doputala. Ginelli mu ju je
strgnuo s usta i izvadio komad majice.
Ovdje e uskoro nastati guva, rekao je Ginelli. Vii i pronai e te. Ne zaboravi
poruku.
Ne razumije, rekao je Lemke promuklo. Nikad ju nee skinuti. On je posljednji
od velikih maarskih poglavica - njegovo srce je kamen. Molim vas, gospodine, neu
zaboraviti, ali on ju nikad nee skinuti.
Kamionet je cestom brujao prema ciganskom kampu. Ginelli je bacio pogled u
tom pravcu, a onda opet pogledao Lemkea. Kamen se moe smrskati, rekao je. To mu
takoer reci. Ginelli je ponovno izbio na cestu, preao ju i potrao prema ljunari. Jo
jedan kamionet proao je pored njega, a onda tri automobila, jedan za drugim. Ovi ljudi,
razumljivo znatieljni tko je pucao iz automatskog oruja u njihovom gradu u gluho doba
noi nisu predstavljali nikakav problem za Ginellija. Svjetlost udaljenih farova svaki mu
je put dala dovoljno vremena da nestane u umi. uo je nadolazeu sirenu ba kad je
stigao do ljunare.
Upalio je Novu i s ugaenim farovima doao do ceste. Chevrolet s plavom
rotirkom u kabini projurio je pored njega.
Nakon to je proao obrisao sam ono crno sranje s lica i ruku i krenuo za njim,
rekao je Ginelli.
Za njim? prekinuo ga je Billy.
To je sigurnije. Ako je dolo do pucnjave, nevini ljudi e polomiti noge kako bi
mogli vidjeti malo krvi prije no to doe murja i ispere plonik. Ljudi koji idu u
suprotnom smjeru su sumnjivi. Puno puta odlaze jer u depovima imaju pitolje.
U vrijeme kad je ponovno stigao do polja est je automobila bilo parkirano uz
147

BU&CW
cestu, farovi su se presijecali. Ljudi su jurili amo tamo i vikali. Policijski automobil bio je
parkiran u blizini mjesta na kojem je Ginelli sredio drugog mladia; rotirka je iz kabine
bacala plavu svjetlost na oblinje drvee. Ginelli je spustio Novin prozor. to se dogaa,
policajce?
Nita to bi vas trebalo brinuti. Nastavite dalje. I za sluaj da tip u Novi govori
engleski ali razumije samo ruski policajac je svojom baterijskom svjetiljkom nestrpljivo
posvijetlio niz Finson Road.
Ginelli je polagano nastavio cestom, provlaei se izmeu parkiranih vozila - koja
su pripadala lokalnom stanovnitvu, pretpostavio je. Bilo je moda tee udaljiti
promatrae koji su ti bili susjedi, rekao je Billyju. Ispred karavana kojeg je Ginelli izbuio
nalazile su se dvije razdvojene skupine ljudi. Jedna se sastojala od Cigana u pidamama i
nonim kouljama. Razgovarali su, neki su mahnito gestikulirali. Druga se sastojala od
ljudi iz grada. Oni su utke stajali, s rukama u depovima i gledali ostatke karavana.
Svaka je skupina ignorirala onu drugu.
Finson Road se nastavljao jo deset kilometara, i Ginelli je gotovo ne jednom nego
dva puta zavrio u kanalu pored ceste kad su ljudi velikom brzinom dojurili cestom koja
je bila malo ira od seoskog puta.
Samo tipovi koji se nadaju kako e usred noi vidjeti malo krvi prije no to murja
ispere plonik, Williame. Ili u ovom sluaju trave.
Skrenuo je na cestu koja ga je dovela u Bucksport, i odande je skrenuo na sjever.
U dva je sata ponovno bio u motelskoj sobi Johna Treeja. Namjestio je alarm na sedam i
trideset i legao na spavanje.
Billy se zagledao u njega. eli rei kako si cijelo vrijeme dok sam ja brinuo jesi li
iv ili mrtav spavao u istom motelu koji smo napustili?
Pa, aha. Ginelli je na trenutak izgledao posramljeno, a onda se istovremeno
nacerio i slegnuo ramenima. Pripii to neiskustvu, Williame. Nisam navikao da ljudi
brinu zbog mene. Osim moje mame, naravno, ali to je drugo.
Sigurno si prespavao - nisi se vratio ovamo do devet ili tu negdje.
Ne - ustao sam im je alarm zazvonio. Obavio sam poziv i onda proetao do
centra. Unajmio sam novi automobil. Ovoga puta u Avisu. Nemam ba previe sree s
Hertzom.
Imat e problema zbog onog automobila iz Hertza, zar ne? pitao je Billy.
Neee. Sve je u redu. Ipak, moglo je biti upavo. Poziv je i bio u vezi toga - Hertzov
automobil. Onaj moj poslovni suradnikje doletio iz New Yorka. U Ellsworthu postoji
mala pista, i doao je tamo. Onda je pilot skoio do Bangora gdje ga je priekao. Moj
suradnik je stopirao do Bankertona. On-
Ova stvar eskalira, rekao je Billy. Zna to? pretvara se u Vijetnam.
Jebote, ne - nemoj biti budala, Williame.
Samo je ista doletio iz New Yorka.
Pa, aha. Ne poznajem nikoga u Maineu, i jedina veza koju sam stvorio zavrila je
mrtva. U svakom sluaju, nije bilo problema. Sino sam dobio cjelokupno izvjee. Moj
suradnik je juer oko podneva stigao u Bankerton, i jedini tip na postaji bio je klinac koji
je izgledao kao da mu u glavi fali malo vie dasaka. Klinac bi natoio gorivo kad bi netko
doao, ali uglavnom je drkao bez veze u jednoj od garaa, polirao je automobile ili neto.
Dok je bio unutra, moj prijatelj je na ice upalio Forda i odvezao se. Proao je tono
ispred garae. Klinac se nije ni okrenuo. Moj suradnik ga je odvezao u bangorsku
148

BU&CW
meunarodnu zranu luku i parkirao Forda najednom od Hertzovih mjesta. Rekao sam
mu neka provjeri ima li mrlja od krvi, i kad sam s njim razgovarao telefonom rekao je
kako je pronaao malo krvi na sredini prednjeg sjedala - to je bila pilea krv, gotovo sam
siguran - i oistio ju je onim vlanim maramicama. Onda je ispunio podatke na
formularu, ubacio ga u kutiju za ekspresni povrat i odletio natrag u Jabuku.
to je s kljuevima? Rekao si da ga je upalio na ice.
Pa, rekao je Ginelli, kljuevi su cijelo vrijeme uistinu bili problem. To je bila jo
jedna pogreka. Pripisujem ju nedostatku sna, kao i onu prvu, ali moda mi se to uistinu
prikrada starost. Bili su u Spurtonovom depu i zaboravio sam ih uzeti kad sam ga
odloio na poinak. Ali sada... Ginelli je izvadio kljueve s jarko utim Hertz privjeskom.
Zazveckao je njima. Vidi!
Vratio si se, rekao je Billy, glas mu je bio lagano promukao. Isuse Kriste, vratio
se i iskopao ga kako bi uzeo kljueve.
Pa, prije ili kasnije svisci ili medvjedi bi ga pronali i razvukli po okolini, rekao
je Ginelli smireno, ili bi ga pronali lovci. Najvjerojatnije tijekom ptije sezone, kad idu s
psima. Hou rei, ljudima iz Hertza uope nije prevelik problem kad dobiju ekspresnu
kuvertu bez kljueva - ljudi uvijek zaboravljaju vratiti kljueve unajmljenih automobila
ili hotelskih soba. Ponekad ih poalju potom, ponekad jednostavno zanemare. Voa
servisa jednostavno nazove besplatni broj, proita broj asije automobila i tip na drugom
kraju linije - iz Forda, GM-a ili Chryslera - mu da uzorak kljua. I problem rijeen! Novi
kljuevi. Ali ako netko u ljunari pronae tijelo s elinim kuglinim leajem u glavi i
kljuevima automobila u depu koji mogu biti povezani sa mnom... loe. Jako loe vijesti.
Kui me?
Da.
Uostalom, ionako sam se morao vratiti tamo, zna, rekao je Ginelli blago. A
nisam mogao otii Novom.
Zato ne? Nisu ju vidjeli.
Trebam ti ispriati po redu, Williame. Onda e vidjeti. Jo Chivasa?
Billy je odmahnuo glavom. Ginelli si je natoio.
U redu. Utorak, no, psi. Utorak, jutro, Nova. Utorak naveer, teka artiljerija.
Srijeda jutro, rano, drugi unajmljeni automobil. Jesi li sve pohvatao?
Mislim da jesam.
Sada priamo o Buickovoj limuzini. Tip iz Avisa mi je elio dati Aries K, rekao je
kako je to sve to mu je ostalo i imam sree to uope mogu dobiti i to, ali Aries K nije
dobar. Morala je biti limuzina. Neupadljiva, ali prilino velika. Za dvadeset dolara je
promijenio miljenje, i napokon sam dobio automobil koji sam elio. Odvezao sam se do
Bar Harbor Motor Inna, parkirao ga i obavio jo nekoliko poziva kako bih se uvjerio da
sve ide po planu. Onda sam se ovamo dovezao u Novi. Svia mi se ta Nova, Billy - izgleda
poput dukca i unutra smrdi poput tale, ali ima muda.
I vratio sam se ovamo i napokon ti skinuo kamen sa srca. Onda sam bio spreman
za spavanje, i bio sam toliko umoran da nisam mogao ak ni pomisliti na povratak u Bar
Harbor i cijeli sam dan proveo u tvom krevetu.
Mogao si me nazvati, zna, i potedjeti se barem jednog putovanja, rekao je Billy
tiho.
Ginelli mu se nasmijeio. Aha, mogao sam nazvati, ali jebe to. Telefon mi ne bi
pokazao kako si, Williame. Nisi se samo ti brinuo.
149

BU&CW
Billy je malo pognuo glavu i uz malo problema progutao knedlu. Opet je zamalo
zaplakao. inilo se kako u posljednje vrijeme gotovo uvijek zamalo zaplae.
I eto! Ginelli ustaje, osvjeen i bez previe glavobolje od amfetamina. Istuirao
se, uskoio u Novu, koja nakon dana na suncu vie nego ikad zaudara na talu i vraa se u
Bar Harbor. Kad je stigao tamo, uzima manje pakete iz prtljanika Nove i otvara ih u
svojoj sobi. U jednom se nalazi Colt Woodsman kalibra trideset osam i futrola. Stvari iz
preostala dva paketa stavlja u depove svoje sportske jakne. Nakon toga naputa sobu i
Novu zamjenjuje Buickom. Na trenutak pomilja kako, da postoje dvojica, ne bi trebao
toliko vremena provoditi u mijenjanju automobila poput deka na parkiralitu otmjenog
losangeleskog restorana. Onda, nada se, po posljednji jebeni put izlazi u pitoreskni
Bankerton. Tijekom puta zaustavio se samo jednom, u supermarketu. Ulazi i kupuje dvije
stvari: jednu od onih staklenih tegli u koje ene stavljaju pekmez i bocu Pepsija. Stie u
Bankerton upravo kad sumrak postaje uistinu dublji. Vozi se do ljunare i ulazi ravno
unutra, znajui kako plahost ovoga puta ionako nee nita znaiti - ako je tijelo
pronaeno zahvaljujui sinonjem uzbuenju ionako e biti u problemima. Ali nema
nikoga, i nema znakova da je itko bio ovdje. Iskopava Spurtona, malo pretrauje i
pronalazi nagradu. Kao u kutiji kukuruznih pahuljica.
Ginellijev je glas savreno bezizraajan, ali Billy je otkrio kako mu se ovaj dio u
glavi prikazuje poput filma - ne osobito ugodnog. Ginelli klei, rukama razmie ljunak,
pronalazi Spurtonovu koulju... njegov remen... njegov dep. Gura ruku unutra. Prtlja po
pjeskovitom sitniu koji nikad nee biti potroen. A ispod depa hladno meso je
zahvaeno mrtvakom ukoenosti. Napokon, kljuevi, i hitro ponovno sahranjivanje.
Fuj", rekao je Billy i zadrhtao.
Sve je to stvar perspektive, Williame, rekao je Ginelli hladnokrvno. Vjeruj mi,
tako je.
Mislim kako me to najvie prestrailo, pomislio je Billy i onda s rastuim uenjem
sluao dok je Ginelli dovravao priu o svojoj nevjerojatnoj pustolovini.

S Hertzovim kljuevima u depu Ginelli se vratio u Avisov Buick. Otvorio je


Pepsi-Colu, nalio ju u staklenu teglu, i onda zatvorio poklopac. Kad je to uinio odvezao
se u ciganski kamp.
Znao sam da e jo uvijek biti tamo, rekao je. Ne zato to su jo uvijek eljeli
biti tamo, nego zato to e im Dravni medvjedi vraki jasno rei da ostanu tamo do
zavretka istrage. Tu je gomila, pa, nomada, moe ih nazvati i tako, u svakom sluaju
stranaca u seljakom gradu poput Bakertona, i neki drugi stranac ili stranci doli su u
gluho doba noi i zapucali na njih. Murju takve stvari inae zanimaju.
Zanimale su ih, sigurno. Na rubu polja bio je parkiran patrolni automobil dravne
policije Mainea i dvije neoznaene Plymouthove limuzine. Ginelli je parkirao izmeu dva
Plymoutha, izaao iz svog automobila i krenuo nizbrdo prema kampu. Uniteni karavan
je bio odvuen, najvjerojatnije na mjesto gdje e ga forenziari obraditi.
Na pola puta niz brdo Ginelli je susreo Dravnog medvjeda u odori koji se vraao
gore.
Ovdje nemate posla, gospodine, rekao je Medvjed. Morate otii.
Uvjerio sam ga kako tamo imam malo posla, rekao je nacereni Ginelli Billyju.
150

BU&CW
Kako si to uinio?
Pokazao sam mu ovo.
Ginelli je posegnuo u stranji dep i Billyju dobacio konu futrolu. Otvorio ju je.
Smjesta je znao to gleda; tijekom svoje odvjetnike karijere vidio je nekolicinu istih.
Pretpostavio je kako bi ih vidio puno vie da se specijalizirao za kaznene sluajeve. Bila
je to plastificirana iskaznica FBI-ja s Ginellijevom fotografijom. Ginelli je na fotografiji
izgledao pet godina mlai. Kosa mu je bila jako kratka, gotovo vojniki kratka. Iskaznica
ga je identificirala kao specijalnog agenta Ellisa Stonera.
U Billyjevom se umu odjednom sve posloilo.
Podigao je pogled s iskaznice. elio si Buick jer izgleda vie-
Kao vladin automobil, naravno. Velika neupadljiva limuzina. Nisam se elio
pojaviti u konzervi na kotaima kakvu mi je tip u Avisu pokuao dati, a sigurno se nisam
elio pojaviti u jebakom auteku farmera Johna.
Ovo - jedna od stvari koje je tvoj suradnik donio na drugom putovanju?
Da.
Billy ju je bacio natrag. Izgleda skoro kao prava. Ginellijev je osmijeh izblijedio.
Osim slike, rekao je, i je prava.
Na trenutak je zavladala tiina dok je Billy pokuao svladati ovo bez previe
razmiljanja o onome to se moglo dogoditi specijalnom agentu Stoneru, i je li moda
imao djecu.
Naposljetku je rekao: Parkirao si izmeu dva policijska automobila i pokazao
identifikaciju dravnom murjaku pet minuta nakon to si iskopao kljueve automobila iz
depa lea u ljunari.
Nee, rekao je Ginelli, prije bih rekao da je bilo deset minuta.

Dok je silazio prema kampu mogao je vidjeti dva tipa, u civilnoj odjei, ali oito
murjaci, na koljenima iza kampera s jednorogom. Svaki je imalo malu vrtnu lopaticu.
Trei je stajao i drao snanu baterijsku svjetiljku dok su druga dvojica prekopavala tlo.
ekaj, ekaj, evo jo jednog, rekao je jedan od njih. Podigao je zrno iz zemlje i
ubacio ga u oblinju kantu. Klank! Dva ciganska djeaka, oito braa, stajala su u blizini i
promatrala ovu operaciju.
Ginelliju je u stvari bilo drago to su murjaci ovdje. Ovdje nitko nije znao kako
izgleda, a Samuel Lemke je vidio sam siluetu obojanu crnom bojom. Takoer, bilo je
potpuno uvjerljivo kako e se FBI-jev agent pojaviti na popritu pucnjave u kojoj je
koritena ruska strojnica. Ali razvio je veliko potovanje prema Taduzu Lemkeu. Ne
samo zbog one rijei napisane na Spurtonovom elu; nego radi naina na koji je Lemke
stajao pred onim metcima kalibra .30 koji su prema njemu letjeli iz tame. I, naravno, tu je
bila ona stvar koja se dogodila Williamu. Iqiao je osjeaj kako je i mogue da starac
moda zna tko je on. Moda to uspije vidjeti u Ginellijevim oima, ili uspije namirisati na
njegovoj koi, nekako.
Ni pod koju cijenu nije imao namjeru dopustiti starcu s trulim nosom da ga
dodirne.
elio je djevojku.
151

BU&CW
Uao je u unutarnji krug i nasumce pokucao na vrata jednog kampera. Trebao je
pokucati jo jednom prije no to je vrata otvorila sredovjena ena prestravljenog,
nepovjerljivog pogleda.
to god elite, to nemamo, rekla je. Imamo problema. Zatvoreni smo.
Ispriavam se.
Ginelli je pokazao iskaznicu. Specijalni agent Stoner, gospoo. FBI.
Razrogaila je oi. Brzo se prekriila i rekla neto na romskom. Onda je rekla: Oh,
Boe, to je sljedee? Vie nita nije ispravno. Otkad je Susanna umrla kao da smo
prokleti. Ili-
Njezin suprug ju je odgurnuo u stranu i rekao joj da zauti.
Specijalni agent Stoner, poeo je Ginelli ponovno.
Aha, uo sam to ste rekli. Izaao je van. Ginelli je pretpostavio da ima etrdeset
pet, ali je izgledao starije, strano visok ovjek toliko jako pogrbljen da je izgledao
deformirano. Nosio je majicu Disney Worlda i velike vreaste bermuda hlae. Zaudarao
je na vino Thunderbird i rigotinu koja samo to se nije dogodila. Izgledao je poput
ovjeka kojem se to prilino esto dogaa. Kao tri ili etiri puta tjedno. Ginelli je pomislio
kako ga je prepoznao - ili je to bio ovaj tip, ili je tu bio jo jedan Ciganin visok sto
devedeset ili sto devedeset dva. On je bio jedan od onih koji su bjeali gracioznou
slijepog epileptiara koji je doivio srani udar, rekao je Billyju.
to elite? Murja nas je cijeli dan gnjavila. Murja nas uvijek gnjavi, ali ovo je
jednostavno... jebeno... apsurdno! Govorio je runim, frfljavim glasom, a supruga mu je
neto ljutito govorila na romskom.
Okrenuo je glavu prema njoj. Det krigiska jag-haller rekao je, i kako bi naglasio
dodao: Zaepi, kuko. ena je ustuknula. ovjek u Disney majici se ponovno okrenuo
prema Ginelliju. to elite? Zato ne razgovarate s vaim kompiima ako neto elite?
Kimnuo je prema forenziarima.
Moete li mi rei vae ime, molim vas? pitao je Ginelli s bezizraajnom
pristojnou.
Zato vam ga oni ne daju? Rabijatno je prekriio debele, mlohave ruke. Velike
sise zatresle su se ispod njegove majice. Dali smo im naa imena, dali smo im nae
izjave. Netko je usred noi ispalio nekoliko metaka na nas, to je sve to itko od nas zna.
Samo elimo da nas puste. elimo otii iz Mainea, iz New Englanda, s jebene Istone
obale. Malo tiim glasom dodao je: I nikad se vie ne elimo vratiti. Kaiprst i mali prst
njegove lijeve ruke pojavili su se u gesti koju je Ginelli jako dobro poznavao od majke i
bake - to je bio znak protiv zla. Nije bio uvjeren kako je ovaj ovjek i svjestan da ga je
napravio.
Ovo moe zavriti na dva naina, rekao je Ginelli, jo uvijek glumei savreno
uljudnog FBI-jevog agenta. Moete mi dati informacije, gospodine, ili moete zavriti u
dravnoj kaznionici i ekati eventualnu optubu radi ometanja istrage. Ako budete
optueni za ometanje istrage moete dobiti pet godina zatvora i kaznu od pet tisua
dolara.
Jo jedna gomila romskog iz kampera, ova je bila gotovo histerina.
"Enkelt! viknuo je mukarac promuklo, ali kad se ponovno okrenuo prema
Ginelliju lice mu je vidno pobijelilo. Vi ste ludi.
Ne, gospodine, rekao je Ginelli. Nije se radilo o nekoliko hitaca. Radilo se o
barem tri rafala iz automatske puke. Automatske puke i strojnice u privatnom posjedu
152

BU&CW
u Sjedinjenim Dravama su protuzakonite. FBI je ukljuen u ovaj sluaj i iskreno vam
kaem da ste do struka u govnima, i govna postaju sve dublja, a mislim da ne znate
plivati.
ovjek ga je jo nekoliko trenutaka kiselo gledao, a onda je rekao: Zovem se
Heilig. Trey Heilig. To ste mogli dobiti od onih tipova. Kimnuo je.
Oni trebaju obaviti svoj posao, ja trebam obaviti svoj. A sada, hoete li
razgovarati sa mnom? Krupni ovjek rezignirano je kimnuo glavom.
Proveo je Treya Heiliga kroz ono to se sino dogodilo. Negdje na polovici, jedan
od dravnih detektiva je doetao da vidi tko je on. Bacio je pogled na Ginellijevu
iskaznicu i onda brzo otiao, izgledao je i impresionirano i malo zabrinuto.
Heilig je tvrdio kako je na zvuk prvih pucnjeva izletio iz svog kampera, primijetio
bljesak oruja i krenuo uzbrdo na lijevu stranu u nadi kako e s boka prii strijelcu. Ali u
mraku se spotaknuo na drvo ili neto, udario glavom u kamen i na neko se vrijeme
onesvijestio - inae bi sigurno sredio kurvinog sina. Kao potvrdu svoje prie pokazao je
modricu na lijevoj sljepoonici, staru barem tri dana i najvjerojatnije prouzroenu
padom u pijanom stanju. Uh-huh, pomislio je Ginelli i okrenuo novu stranicu u svom
notesu. Dosta muljarenja; vrijeme je za ozbiljan posao.
Puno vam hvala, gospodine Heilig, bili ste od velike pomoi. Prianje prie oito
je udobrovoljilo ovjeka. Pa... u redu je. ao mi je to sam se onako otresao na vas. Ali da
ste na mom mjestu... Slegnuo je ramenima.
Murjaci, rekla je njegova supruga iza njega. Gledala je kroz vrata kampera poput
jako starog, umornog jazavca koji iz svoje rupe gleda koliko je pasa u blizini i koliko
opako izgledaju. Uvijek murja, kamo god da odemo. To je uobiajeno. Ali ovo je gore.
Ljudi su prestraeni
Enkelt, Mamma, rekao je Heilig, ali ovoga puta njenije.
Trebam razgovarati s jo dvoje ljudi, ako me moete uputiti, rekao je i pogledao
praznu stranicu svog notesa. Gospodinom Taduzom Lemkeom i gospoom Angelinom
Lemke.
Taduz spava tamo, rekao je Heilig i pokazao kamper s jednorogom. Ginelli je
ovo smatrao uistinu izvrsnim vijestima, ako su bile istinite. Jako je star i sve ovo ga je
strahovito umorilo. Mislim kako je Gina u njezinom kamperu tamo - ipak, ona nije
gospoa.
Prljavim je prstom pokazao prema maloj zelenoj Toyoti s urednim drvenim
pokrovom na stranjem kraju.
Puno vam hvala. Zatvorio je notes i gurnuo ga u stranji dep.
Heilig se s olakanjem vratio u svoj kamper (a najvjerojatnije i svojoj boci). Ginelli
je ponovno preao preko unutarnjeg kruga u nadolazeem sumraku, ovoga puta do
djevojinog kampera. Njegovo srce je, rekao je Billyju, kucalo jako, snano i brzo. Duboko
je udahnuo i pokucao na vrata.
Nije bilo odgovora. Podigao je ruku kako bi ponovno pokucao kad su se vrata
otvorila. William je rekao da je ljupka, ali nije bio pripremljen za dubinu njezine ljupkosti
- crne, izravne oi s toliko bijelim ronicama da su bile pomalo plaviaste, istom
maslinastom koom koja je dolje blistala svijetlo ruiasto. Na trenutak je gledao njezine
ruke i vidio da su snane i ilave. Na noktima nije bilo laka, bili su isti i jako kratko
odrezani poput nokata farmera. U jednoj je ruci drala knjigu Statistika sociologija.
Da?
153

BU&CW
Specijalni agent Ellis Stoner, gospoice Lemke, rekao je i ona istoa i jasnoa
smjesta su nestale iz njezinih oiju - kao da su se preko njih spustile rolete. FBI.
Da? ponovila je, ali ne s vie ivota od automatske telefonske tajnice.
Istraujemo pucnjavu koja se sino ovdje dogodila.
Vi i polovica svijeta, rekla je. Pa, samo istraujte, ali ako do sutra ujutro ne
poaljem svoje ispite za dopisnu kolu smanjit e mi ocjene radi kanjenja. Zato se
ispriavam-
Imamo razloga vjerovati kako ovjek po imenu William Halleck stoji iza toga,
rekao je Ginelli. Znai li vam to ime ita? Naravno da je znailo; njezine su se oi na
trenutak razrogaile i jednostavno planule. Ginelli ju je smatrao gotovo nevjerojatno
ljupkom. Jo uvijek ju je smatrao takvom, ali sada je takoer bio uvjeren kako je ova
djevojka uistinu mogla biti osoba koja je ubila Franka Spurtona.
Ta svinja! ispljunula je. Han satte sigpa en av stolarna! Han sneglade pa nytt mot
hyllorna i vild! Vild!
Imam niz fotografija ovjeka za kojeg sumnjamo da je Halleck, rekao je Ginelli
blago. U Bar Harboru ih je snimio agent-
Naravno da je Halleck! rekla je. Ta svinja je ubila moju tantenyjad - moju baku!
Ali nee nas jo dugo gnjaviti. On... Ugrizla se za donju punu usnu, ugrizla se snano, i
zaustavila rijei. Da je Ginelli bio ovjek za kojeg se predstavljao ve bi si osigurala
izuzetno temeljito i detaljno ispitivanje. Ipak, Ginelli se pravio kako nije primijetio.
Na jednoj od fotografija se ini kako novac prelazi iz ruke u ruku. Ako je jedan od
mukaraca Halleck onda je drugi najvjerojatnije strijelac koji je sino posjetio va kamp.
elio bih da vi i va djed ako moete pozitivno identificirate Hallecka.
On je moj pradjed, rekla je odsutno. Mislim da spava. Moj brat je s njim. Ne bih
ga eljela buditi. Zastala je. Mrsko mi je uznemiravati ga s ovime. Posljednjih nekoliko
dana bili su mu strahovito teki.
Pa, recimo da to obavimo nas dvoje, rekao je Ginelli. Pogledajte fotografije i ako
moete pozitivno identificirati ovjeka kao Hallecka neemo morati uznemiravati starog
gospodina Lemkea.
To zvui izvrsno. Ako uhvatite tu svinju od Hallecka uhitit ete ga?
Oh, da. Imam savezni nalog za njegovo uhienje.
To ju je uvjerilo. Dok je izlazila iz kampera suknja joj se zavrtjela i Ginelli je
ugledao preplanulu nogu lijepu do boli, ali onda je rekla neto to mu je smrznulo srce:
Mislim kako ga nee ostati puno za to uhienje.
Proli su pored murjaka koji su jo uvijek eprkali po zemlji u nadolazeem
sumraku. Proli su pored nekoliko Cigana, ukljuujui dva brata, sada odjevena za
spavanje u identine kamuflane pidame. Gina je kimnula nekolicini i oni su kimnuli
njoj ali su se drali podalje - visoki Talijan s Ginom bio je FBI, i bilo je najbolje ne mijeati
se u te stvari.
Izali su iz kruga i krenuli uzbrdo prema Ginellijevom automobilu i veernje sjene
su ih progutale.
Bilo je lako kao kad kae keks, Williame, rekao je Ginelli. Trea no zaredom, i
jo uvijek je bilo lako kao kad kae keks... zato ne? Mjesto je bilo prepuno murje. Hoe
li se tip koji je pucao na njih vratiti i uiniti neto drugo dok je murja jo uvijek tamo?
Nisu mislili tako... ali oni su glupi, Williame. To sam oekivao od ostalih, ali ne od starca ne provede cijeli ivot uei kako mrziti i ne vjerovati murjacima i onda odjednom
154

BU&CW
odlui kako e te oni zatititi od onoga, tko god on bio, tko te proganja. Ali starac je
spavao. Iscrpljen je. Moda ga sredimo, Williame. Moda ga uspijemo srediti.

Doli su do Buicka. Ginelli je otvorio vozaeva vrata dok je djevojka stajala tamo. I
dok se saginjao unutra i jednom rukom vadio 38-icu iz futrole pod pazuhom, a drugom
otputao poklopac staklene tegle osjetio je kako se djevojino raspoloenje iz ogorenog
uzbuenja naglo promijenilo u iznenadan oprez. I sam Ginelli je bio uzbuen, njegove
emocije i instinkti bili su usmjereni prema van i bili su istanani do gotovo nevjerojatne
razine. inilo se kako osjea njezino registriranje cvraka, okolne tame, lakoe s kojom ju
je ovjek kojeg nikad prije nije vidjela odvojio od ostalih u vrijeme kad je trebala znati
bolje i ne vjerovati nekom mukarcu kojeg nikada prije nije vidjela. Po prvi se put
zapitala zato Ellis Stoner nije papire donio u kamp ako je toliko elio identificirati
Hallecka. Ali bilo je prekasno. Spomenuo je jedino ime koje je jamilo poputanje koljena
i mrnju i zaslijepio ju je eljom.
Evo ga, rekao je Ginelli i okrenuo se prema njoj s pitoljem u jednoj ruci i
staklenom teglom u drugoj.
Ponovno je razrogaila oi. Grudi su joj se podigle kad je otvorila usta i udahnula
zrak.
Moe poeti vritati, rekao je Ginelli, ali jamim ti kako e to biti posljednji
zvuk koji e uti, Gina.
Na trenutak je razmiljala da ipak uini... a onda je u dugom uzdahu ispustila zrak
iz plua.
Ti si taj koji radi za onu svinju, rekla je. Hans satte sig pa-
Govori engleski, droljo, rekao je gotovo nehajno, i poskoila je kao oamarena.
Ne nazivaj me droljom, proaptala je. Nitko me nee nazivati droljom. Njezine
ruke - te snane ruke - su formirale pande.
Ti si mog prijatelja Williama nazvala svinjom, ja tebe nazivam droljom, tvoja
majka je drolja, tvoj otac je smrdljivi upkolizac, rekao je Ginelli. Vidio je kako kesi zube
na njega i nacerio se.
Neto u tom cereku ju je natjeralo da popusti. Nije ba izgledala prestraeno Ginelli je Billyju kasnije rekao kako nije bio siguran je li u sebi imala strah - ali inilo se
kako je nekakav razum izronio kroz njezin estoki bijes, neki osjeaj onoga s kime i ime
ima posla.
to misli da je ovo, igra? pitao ju je. Bacili ste kletvu na nekoga sa suprugom i
djetetom, misli da je to igra? Misli da je onu enu, tvoju baku, udario namjerno? Misli
da mu je netko platio da ju ubije? Misli da je mafija platila ubojstvo tvoje stare bake?
Sranje!
Djevojka je sada plakala od bijesa i mrnje. ena mu je drkala kurac i pregazio ju
je na ulici! A onda su ga... oni han tog in poj ken - oslobodili - ali sredili smo ga. A ti e
biti idui, prijatelju svinja. Nije vano to-
Palcem je skinuo poklopac sa staklene tegle. Pogled joj je po prvi put otiao na
teglu. Tamo ga je i elio.
Kiselina, droljo, rekao je Ginelli i bacio joj tekuinu u lice. Da vidimo koliko e
155

BU&CW
ljudi ustrijeliti onom tvojom prakom kad bude slijepa.
Ispustila je mahniti, prodorni vrisak i rukama prekrila oi, prekasno. Pala je na
zemlju. Ginelli joj je stavio nogu na vrat.
Vriti i ubit u te. Tebe i tvoja prva tri prijatelja koji e doi ovamo. Maknuo je
nogu. To je bila Pepsi-Cola.
Podigla se na koljena i pogledala ga kroz rairene prste, i istim onim iznimno
istananim, gotovo telepatskim osjetilima Ginelli je znao kako joj nije trebao rei kako se
ne radi o kiselini. Znala je, znala je gotovo odmah unato peckanju. Trenutak kasnije jedva na vrijeme - znao je da e krenuti prema njegovim mudima.
Dok je skakala prema njemu, gipko poput make, zakoraio je u stranu i utnuo ju
u bok. Uz glasan tresak potiljkom je udarila kromirani rub otvorenih vozaevih vrata i
sruila se na zemlju, krv je tekla niz jedan savreni obraz.
Ginelli se sagnuo prema njoj, siguran da je u nesvijesti, i skoila je na njega,
sikui. Jedna ga je ruka pogodila u elo i tamo napravila dugaku ogrebotinu. Druga je
rasparala rukav njegovog pulovera i jo je krvi poteklo.
Ginelli je zareao i gurnuo ju dolje. Gurnuo joj je pitolj na nos. Hajde, eli to?
Samo naprijed, droljo! Kreni! Unitila si mi lice! Volio bih da krene!
Mirno je leala i promatrala ga oima koje su sada bile crne poput smrti.
Uinila bi to, rekao je. Da se samo radi o tebi, ponovno bi me napala. Ali to bi ga
ubilo, zar ne? Starca?
Nije nita rekla, ali inilo se kako je traak svjetlosti na trenutak zablistao u tim
crnim oima.
Pa, razmisli to bi mu uinilo da je unutra stvarno bila kiselina i da sam ti ju
bacio u lice. Razmisli to bi mu to uinilo da sam umjesto tebi u lice odluio kiselinu
baciti onoj dvojici klinaca u maskirnim pidamama. Mogu to uiniti, droljo. Mogu to
uiniti i onda otii kui i dobro veerati. Pogledaj moje lice i znat e da to mogu uiniti.
Sada je napokon vidio zbunjenosti i raanje neega to je moglo biti strah - ali ne
za nju.
Prokleo vas je, rekao je. Ja sam kletva.
Jebem ti njegovu kletvu, svinja, proaptala je i prstima prezirno s lica obrisala
krv.
Rekao mi je da nikog ne povrijedim, nastavio je Ginelli kao da nije nita rekla. I
nisam. Ali to zavrava veeras. Ne znam koliko se puta tvoj stari djed izvukao s ovakvom
stvari, ali ovoga se puta nee izvui. Reci mu da ju skine. Reci mu kako je ovo posljednji
put da traim. Evo. Uzmi ovo.
U ruku joj je ugurao komadi papira. Na njemu je bio napisan broj sigurne
govornice u New Yorku.
Nazvat e ovaj broj danas do ponoi i rei mi to je starac rekao. Ako me eli
uti nazvat e taj broj dva sata kasnije. Moe uzeti svoju poruku... ako je bude. I to je to.
Na jedan ili drugi nain, vrata e biti zatvorena. Sutra nakon dva sata nitko na tom broju
nee znati koji kurac pria.
Nikad ju nee skinuti.
Pa, moda i nee, rekao je, jer je to isto to je tvoj brat rekao sino. Ali to nije
tvoj problem. Ti samo igraj poteno s njim i dopusti mu neka sam odlui to e uiniti pobrini se da mu objasni kako e, ako kae ne, tulum uistinu poeti. Ti ide prva, onda
156

BU&CW
ono dvoje klinaca, onda svi ostali kojih u se moi doepati. Reci mu to. A sada ulazi u
automobil.
Ne.
Ginelli je zakolutao oima. Hoe li se opametiti? Samo se elim osigurati da u
imati dovoljno vremena da odem odavde bez dvanaest murjaka za petama. Da sam te
elio ubiti ne bih ti dao da prenese poruku.
Djevojka je ustala. Lagano je teturala, ali uspjela je. Sjela je za volan i onda
kliznula na suvozako sjedalo.
Nedovoljno daleko. Ginelli je obrisao krv s ela i pokazao joj krv na svojim
prstima. Nakon ovoga elim te vidjeti priljubljenu na suprotna vrata poput naljepnice.
Priljubila se uz vrata. Odlino, rekao je Ginelli i uao. A sada ostani tamo.
Izaao je na Finson Road s ugaenim farovima - Buickovi kotai su malo proklizali
na suhoj travi. Poeo je voziti s rukom u kojoj je drao pitolj, vidio kako se trznula i opet
u nju uperio pitolj.
Pogreka, rekao je. Ne mii se. Uope se nemoj micati. Jasno?
Jasno.
Vozio je putom kojim je doao i drao pitolj uperen u nju.
Uvijek je ovako, rekla je ogoreno. ak i za malo pravde moramo platiti
previsoku cijenu. On je tvoj prijatelj, ta svinja Halleck?
Rekao sam, ne zovi ga tako. On nije svinja.
Prokleo nas je, rekla je i glasu joj se osjeao zaueni prezir. Recite mu u moje
ime, gospodine, kako nas je Bog prokleo puno prije no to su to on ili bilo tko iz njegovog
plemena uinili.
uvaj to za socijalnog radnika, duo.
Zautjela je.
Petstotinjak metara prije ljunare u kojoj je Frank Spurton poivao Ginelli je
zaustavio automobil.
U redu, ovoje dovoljno daleko. Izlazi.
Naravno. Smireno ga je pogledala onim nedokuivim oima. Ali trebali biste
znati jednu stvar, gospodine - nai e se putovi ponovno sresti. I kad se to dogodi, ubit u
vas.
Ne, rekao je. Nee. Jer mi od veeras duguje svoj ivot. A ako ti to nije
dovoljno, ti nezahvalna droljo, moe tome dodati i bratov ivot od sino. Pria, ali ne
razumije kako stvari funkcioniraju, ili zato se niste izvukli s ovime, ili zato se nikada
neete izvui iz ovoga sve dok ne odustanete. Imam prijatelja kojeg bi mogla putati kao
zmaja ako mu za remen zavee uzicu. to ti ima? Rei u ti to ima. Ima starca bez
nosa koji je bacio kletvu na mog prijatelja i onda poput hijene pobjegao u no.
Sada je plakala, jako je plakala. Suze su joj u potocima tekle niz lice.
Kae da je Bog na vaoj strani? pitala ga je, glas joj je bio toliko tih da su joj
rijei bile gotovo neujne. To mi govori? Trebao bi gorjeti u paklu zbog takvog
svetogra. Mi smo hijene? Ako i jesmo, onda su nas ljudi poput tvog prijatelja uinili
takvima. Moj pradjed kae kako nema kletvi, samo ogledala dua mukaraca i ena.
Izlazi, rekao je. Ne moemo razgovarati. Ne moemo ak ni uti jedno drugo.
Tako je.
157

BU&CW
Otvorila je vrata i izala. Dok se udaljavao vrisnula je: Tvoj prijatelj je svinja i
umrijet e mrav!

Ali ja mislim da nee, rekao je Ginelli.


Kako to misli?
Ginelli je pogledao na sat. Prolo je petnaest sati. Rei u ti u automobilu, rekao
je. Ima sastanak u devetnaest sati.
Billy je ponovno osjetio otru, tupu iglu straha u trbuhu. S kim?
Dok je Billy ustao uslijedila je nova epizoda aritmije - ova je bila najdua do sada.
Zatvorio je oi i uhvatio se za prsa. Za ono to je ostalo od njegovih prsa. Ginelli ga je
uhvatio. Williame, jesi li dobro?
Pogledao je ogledalo i vidio Ginellija kako dri grotesknu nakazu u prevelikoj
odjei. Aritmija je prola i zamijenjena je puno poznatijim osjeajem - onim mljekastim,
zgrenim bijesom koji je bio usmjeren na starca... i Heidi.
Dobro sam, rekao je. Kamo idemo?
U Bangor, rekao je Ginelli.

158

BU&CW

POGLAVLJE DVADESET TRI

Transkripcija

Uzeli su Novu. Obje stvari koje mu je Ginelli rekao o njoj bile su istinite - prilino
je jako zaudarala na kravlje govno i u velikim je zalogajima derala cestu izmeu
Northeast Harbora i Bangora. Ginelli se stao oko esnaest sati kako bi kupio veliku
koaru kuhanih koljaka. Parkirali su se na ugibalitu i podijelili ih, zajedno sa est
konzervi piva. Dvije ili tri obitelji za stolovima za piknik pogledale su Billyja Hallecka i
udaljile se koliko su god mogle.
Dok su jeli Ginelli je dovrio svoju pripovijest. Nije trajala jo dugo.
Vratio sam se u sobu Johna Treeja sino u dvadeset tri sata, rekao je. Mogao
sam i prije stii, moda, ali nekoliko sam se puta okretao i vraao kako bih se uvjerio da
me nitko ne prati.
Kad sam doao u sobu nazvao sam New York i poslao tipa do telefonske
govornice iji sam broj dao djevojci. Rekao sam mu neka sa sobom ponese diktafon s
telefonskim prikljukom - stvaricu kakvu reporteri koriste za telefonske intervjue.
Nisam se elio osloniti na rekla-kazala, Williame, ako me kui. Rekao sam mu neka me
nazove i pusti snimku im ona poklopi.
Dok sam ekao poziv dezinficirao sam ogrebotine koje mi je podarila. Neu rei
kako je imala hidrofobiju ili neto slino, Williame, ali bila je prepuna mrnje, zna...
Znam, rekao je Billy i smrknuto pomislio: Stvarno znam. Jer dobivam. Na taj
jedan jedini nain, dobivam.
Poziv je doao u pono i petnaest minuta. Ginelli je zatvorio oi i prstima
pritisnuo elo i uspio Billyju gotovo doslovno prepriati snimljeni razgovor.
Ginellijev ovjek: Halo.
Gina Lemke: Vi radite za ovjeka kojeg sam veeras vidjela?
Ginellijev ovjek: Da, moglo bi se rei.
Gina Lemke: Recite mu da je moj pradjed rekaoGinellijev ovjek. Ovo je spojeno na diktafon. Hou rei snima se. Reproducirat u
to ovjeku kojeg ste spomenuli paGina: Moete to uiniti?
Ginellijev ovjek: Da. I sada razgovarate s njim, na neki nain.
Gina: U redu. Moj pradjed je rekao da e ju skinuti. Rekla sam mu da je lud, gore,
da nije u pravu, ali odluan je. Kae kako vie ne moe biti povrijeenih i ne moe vie
biti straha za njegove ljude - skinut e ju. Ali treba se nai s Halleckom. Ne moe ju
skinuti ako se ne nae s njim. Sutra u devetnaest sati moj pradjed e biti u Bangoru.
Izmeu dvije ulice nalazi se park - izmeu Uniona i Hammondove. Sjedit e na klupi. Bit
e sam. Pobijedio si, veliki ovjee - pobijedio si, mi hela po klockan. Neka svinja od tvog
159

BU&CW
prijatelja sutra u devetnaest sati bude u parku Fairmont u Bangoru.
Ginellijev ovjek: To je sve?
Gina: Da, samo mu recite da se nadam da e mu kurac pocrniti i otpasti.
Ginellijev ovjek: To si mu ve sama rekla, sestro. Ali ne bi to govorila da zna
kome govori.
Gina: I ti se takoer jebi.
Ginellijev ovjek: Trebala bi nazvati u dva sata da provjeri ima li odgovora.
Gina: Nazvat u.
Poklopila je, rekao je Ginelli. Bacio je prazne koljke u kantu za smee, vratio se
i bez imalo aljenja dodao: Moj tip je rekao kako je zvuala kao da je cijelo vrijeme
plakala.
Isuse Kriste, promrmljao je Billy.
U svakom sluaju, moj tip je prikljuio diktafon na telefon i snimio poruku koju
e joj pustiti kad nazove u dva sata. Ila je ovako: Halo, Gina. Ovdje specijalni agent
Stoner. Dobio sam tvoju poruku. Zvui dobro. Moj prijatelj William e danas u
devetnaest sati doi u park. Bit e sam, ali ja u gledati. Pretpostavljam kako e tvoji ljudi
takoer gledati. To je u redu. Oboje emo gledati i nitko se nee umijeati u ono to e se
dogaati izmeu njih dvojice. Ako se ita dogodi mom prijatelju skupo e platiti.
I to je bilo to?
Da. to je bilo to.
Starac je popustio.
Mislim da je popustio. To bi jo uvijek mogla biti klopka, zna. Ginelli ga je
ozbiljno pogledao. Znaju da u ja gledati. Moda te odlue ubiti pred mojim oima, kako
bi mi se osvetili, i onda riskirati s onime to e se dogoditi poslije.
Ionako me ubijaju, rekao je Billy.
Ili bi si djevojka mogla utuviti u glavu da to uini sama. Luda je, Williame. Kad su
ludi ljudi esto ne ine ono to im se kae. Billy ga je smireno pogledao. Ne, ne ine. Ali
u svakom sluaju, nemam puno izbora, zar ne?
Ne... mislim da nema. Spreman?
Billy je bacio pogled prema ljudima koji su zurili u njega i kimnuo. Bio je spreman
ve dugo vremena.
Na pola puta do automobila je pitao: Bi li za mene stvarno uinio ita od onoga,
Richarde?
Ginelli je stao, pogledao ga i lagano se nasmijeio. Smijeh je bio gotovo sjetan... ali
ona prodorna rasplesana, uzburkana svjetlost u njegovim oima bila je tamo - toliko
prodorna da ju Billy nije mogao gledati. Morao je skrenuti pogled.
Je li to bitno, Williame?

160

BU&CW

POGLAVLJE DVADESET ETIRI

Purpurfargade Ansiktet

U Bangor su stigli u kasno poslijepodne. Ginelli je skrenuo na benzinsku postaju,


napunio Novu i radnika na postaji pitao gdje se nalazi Fairmont park. Billy je iscrpljeno
sjedio na suvozakom sjedalu. Ginelli ga je zabrinuto pogledao kad se vratio. Williame,
jesi li dobro?
Ne znam, rekao je, a onda se predomislio. Nisam.
Opet uka?
Aha. Sjetio se to je Ginellijev noni lijenik rekao - kalij, elektroliti... neto kako
je Karen Carpenter moda umrla. Trebao bih neto s kalijem. Sok od ananasa. Banane.
Ili narane. Srce mu je iznenada poelo neorganizirano galopirati. Billy se naslonio,
zatvorio oi i ekao da vidi hoe li umrijeti. Naposljetku se sve smirilo. Cijelu vreu
narani.
U blizini se nalazio diskont. Ginelli je skrenuo na parkiralite. Odmah se vraam,
Williame. Dri se.
Naravno, rekao je Billy tiho i lagano zadrijemao im je Ginelli izaao iz
automobila. Sanjao je. U snuje vidio svoju kuu u Fairviewu. Leinar trulog kljuna se
spustio na prozor i zagledao unutra. Netko u kui je poeo vritati.
Onda ga je netko grubo prodrmao. Billy se poeo buditi. Ha! Ginelli se naslonio i
uzdahnuo. Isuse, Williame, nemoj me tako straiti!
O emu pria?
Mislio sam da si mrtav, ovjee. Dri. Stavio je mreicu punu narani u Billyjevo
krilo. Billy je zgrabio vezicu svojim tankim prstima - prstima koji su sada izgledali poput
paukovih nogu - nije ju mogao razvezati. Ginelli je svojim depnim noiem razrezao
vreu i onda njime rasjekao naranu na etvrtine. Billy je u poetku jeo polako, kao to
ovjek obavlja dunost, a onda prodrljivo, inilo se kako je po prvi puta nakon nekoliko
tjedana pronaao apetit. I inilo se kako se njegovo uznemireno srce smirilo i otkrilo
neto slino svom starom ritmu... iako se to moda samo njegov um poigravao s njim.
Dovrio je prvu naranu i posudio Ginellijev no kako bi drugu rasjekao na
komade.
Bolje? pitao je Ginelli.
Da. Puno. Kad emo stii do parka?
Ginelli se zaustavio uz rubnik i Billy je vidio da se nalaze na uglu Union Streeta i
West Broadwaya - ljetno drvee, prepuno lia, mrmljalo je na laganom povjetarcu. Mrlje
i sjene lijeno su se kretale plonikom.
Stigli smo, rekao je kratko Ginelli i Billy je osjetio kako mu je prst dodirnuo
kimu i kako hladan klie niz nju. U svakom sluaju, najblie to elim biti. Ostavio bih
te u centru, ali tako bi privukao vraki puno pozornosti ako bi hodao dovde.
161

BU&CW
Da, rekao je Billy. Djeca bi padala u nesvijest a trudnice imale spontane
pobaaje.
Ionako ne bi uspio doi, rekao je blago Ginelli. U svakom sluaju, nije bitno.
Park je u podnoju ovog brda. Petstotinjak metara. Izaberi klupu u hladu i ekaj.
Gdje e ti biti?
U blizini, rekao je Ginelli i nasmijeio se. Pazit u na tebe i pazit u na djevojku.
Ako me ponovno ugleda prije no to ja ugledam nju, nikad vie neu trebati promijeniti
koulju. Kui?
Da.
Drat u te na oku.
Hvala ti, rekao je Billy i nije bio tono siguran kako, ili koliko, je to mislio.
Osjeao je zahvalnost prema Ginelliju, ali bila je to neobina, teka emocija, poput mrnje
koju je sada gajio prema Houstonu i svojoj supruzi.
Por nada", rekao je Ginelli i slegnuo ramenima. Nagnuo se preko sjedala, zagrlio
Billyja i poljubio ga u oba obraza. Budi vrst sa starim kopiletom, Williame.
Hou, rekao je Billy uz osmijeh i izaao iz automobila. Izubijana Nova se udaljila.
Billy je stajao i gledao sve dok nije zala iza ugla na kraju ulice a onda je krenuo nizbrdo
nosei u jednoj ruci vreicu s naranama.
Jedva je primijetio djeaka koji je, na polovici ulice, iznenada skrenuo s plonika,
popeo se preko ograde Cowanovih i odjurio preko njihovog dvorita. Ove noi tog
djeaka e probuditi nona mora u kojoj se teturavo strailo beivotne raupane kose
na lubanji naginje nad njega. Trei hodnikom do njegove sobe, djeakova majka je
mogla uti kako vriti: eli me natjerati da jedem narane sve dok ne umrem! Jedi narane
sve dok ne umre! Jedi sve dok ne umre!

Park je bio velik, svje, zelen i prostran. Na jednoj strani gomila klinaca se penjala
na penjalice, ljuljake i sputala niz tobogan. Daleko na drugoj strani igrala se utakmica
softballa - djeaci protiv djevojica, inilo se. Ljudi su hodali, putali zmajeve, bacali
frizbije, jeli okoladice, pili Cole, lizali sladolede. Bio je to prizor amerikog ljeta u drugoj
polovici dvadesetog stoljea, i Billy mu se na trenutak razveselio - razveselio se njima.
Nedostaju samo Cigani, proaptao je glas u njegovoj glavi i hladnoa se vratila hladnoa dovoljno stvarna da mu se ruke najee i da ih hitro prekrii na svojim mravim
prsima. Trebali bi imati Cigane, zar ne? Stare karavane s NRA naljepnicama na hravim
branicima, kampere, kombije s muralima na bokovima - pa Samuela s njegovim unjevima
za kuglanje i Ginu s njezinom prakom. I svi su dotrali. Oni uvijek dotre. Da vide
ongliranje, da pokuaju gaati iz prake, uti budunost, kupiti napitak ili losion, povaliti
djevojku - ili barem sanjati o tome - vidjeti kako se psi meusobno kolju. Uvijek dotre.
Samo radi neobinosti. Naravno, trebamo Cigane. Oduvijek smo ih trebali. Jer ako nema
nekoga koga e povremeno protjerati iz grada kako e znati da i ti sam pripada tamo?
Pa, uskoro e doi, tono?
Tono, procijedio je i sjeo na klupu koja je bila u najveem hladu. Noge su mu
iznenada zadrhtale, od manjka snage. Izvadio je naranu iz mreice i uz malo napora ju
uspio otvoriti. Ali njegov je apetit sada ponovno nestao i mogao je pojesti samo malo.
Klupa je bila prilino udaljena od ostalih i Billy nije privlaio nimalo neeljene
162

BU&CW
pozornosti, koliko je mogao rei - iz daljine je mogao biti vrlo mravi starac koji je malo
izaao na zrak.
Sjeo je i dok je sjena puzala najprije preko njegovih cipela, pa onda njegovih
koljena i naposljetku mu se skutrila u krilu, obuzeo ga je gotovo fantastian osjeaj oaja
- osjeaj pustoi i uzaludnosti puno mraniji od ovih nevinih poslijepodnevnih sjena.
Stvari su otile predaleko i nita se nije moglo ponititi. ak ni Ginelli, sa svojom
psihotinom energijom, nije mogao promijeniti ono to se dogodilo. Mogao je samo
pogorati stvari.
Nikad nisam trebao... pomislio je Billy, ali onda se to god bilo to to nije trebao
uiniti puklo i rasplinulo poput loeg radio signala. Ponovno je zadrijemao. Bio je u
Fairviewu, Fairviewu ivih Mrtvaca. Leevi su bili posvuda - izgladnjeli. Neto ga je otro
kljucnulo po ramenu.
Ne.
Klju!
Ne!
Ali dolo je ponovno, klju i klju i klju, bio je to leinar trulog kljuna, naravno, i
nije elio okrenuti glavu iz straha da mu ne iskljuca oi s crnim ostacima svog kljuna. Ali
(klju)
bilo je uporno i on je
(! klju!klju!)
polagano okrenuo glavu i istovremeno se vratio iz sna i ugledao -

- bez imalo iznenaenja kako na klupi pored njega sjedi Taduz Lemke.
Budi se, bijeli ovjee iz grada, rekao je i ponovno snano povukao Billyjev
rukav svojim kvrgavim, od nikotina utim, prstima. Klju! Tvoji snovi su loi. Imaju
zadah koji ti mogu osjetiti na ustima.
Budan sam, rekao je Billy brzo.
Siguran si? pitao je Lemke s malim zanimanjem.
Jesam.
Starac je nosio sivo odijelo od sera, dvoredno. Na nogama je imao visoke crne
cipele. Ono malo kose to je imao bilo je razdvojeno razdjeljkom i zaeljano unatrag s
ela koje je bilo izborano poput koe njegovih cipela. Zlatni prsten blistao je na jednom
njegovom uhu.
Trule, vidio je Billy, se proirila - crne linije sada su se irile od ruevina
njegovog nosa preko veeg dijela unitenog lijevog obraza.
Rak, rekao je Lemke. Njegove blistave crne oi - sigurno oi ptice - ni na tren
nisu napustile Billyjevo lice. To ti se svia? To te usreuje?
Usreuje je zvualo kao usreje.
Ne, rekao je Billy. Jo je uvijek pokuavao raistiti ostatke sna, vratiti se u
stvarnost. Ne, naravno da ne.
Ne lai, rekao je Lemke. Nema potrebe. To te usreuje, naravno da te usreuje.
163

BU&CW
Nita od toga me ne usreuje, rekao je. Sve mi se to gadi. Vjeruj mi.
Ne vjerujem u nita to mi je bilo koji bijeli ovjek iz grada ikada rekao, rekao je
Lemke. Govorio je s nekakvom sablasnom vrstom srdanosti. Ali ti bolestan, oh, aha.
Misli. Ti nastan farsk - umire od mravosti. Zato sam ti neto donio. Udebljat e te, bit
e ti bolje. Usne su mu se povukle s crnih ostataka zuba u odvratnom osmijehu. Ali
samo kad ju netko drugi pojede.
Billy je pogledao to je Lemke drao u krilu i s nekakvim lebdeim osjeajem deja
vua ugledao je pitu na jednokratnom aluminijskom pladnju. U umuje uo svoje ja iz
snova kako govori svojoj supruzi iz snova: Ne elim biti debeo. Odluio sam kako elim
biti mrav. Ti ju pojedi.
Izgleda prestraeno, rekao je Lemke. Prekasno je za strah, bijeli ovjee iz
grada.
Iz sakoa je izvadio depni noi i otvorio ga, izveo je operaciju sa starakom
smrknutom i izuenom sporou. No je bio krai od Ginellijevog noa, primijetio je
Billy, ali izgledao je otrije.
Starac je gurnuo no u koru, onda ga povukao i napravio rez dug oko sedam
centimetara. Izvadio je no. Crvene kapi pale su na koru. Starac je obrisao no o rukav
sakoa i ostavio tamnocrvenu mrlju. Onda je sklopio no i spremio ga. Stavio je svoje
deformirane palce na suprotne strane pladnja s pitom i lagano povukao. Prorez se
proirio i vidjela se viskozna tekuina u kojoj su tamne stvari - moda jagode - plutale
poput ugruaka. Opustio je palce. Prorez se zatvorio. Ponovno je povukao rubove
pladnja. Prorez se otvorio. Nastavio je povlaiti i putati dok je govorio. Billy nije bio u
stanju skrenuti pogled.
Pa... uvjerio si se kako je to... Kako si ju ono ti nazvao? Remplanje. Za ono to se
dogodilo mojoj Susanni jednako smo krivi i ti i ja, ili ona, ili Bog. Govori sebi kako ti ne
moe biti natjeran da plati zbog toga - nitko nije kriv, govori. Govori sebi i govori
sebi i govori sebi. Ali nema remplanja, bijeli ovjee iz grada. Svi plaaju, ak i za stvari
koje nisu uinili. Nema remplanja. Lemke je na trenutak zamiljeno zautio. Palci su mu
se napinjali i oputali, napinjali i oputali. Prorez na piti se otvarao i zatvarao.
Zato to ne eli preuzeti krivnju - ni ti, ni tvoji prijatelji - ja u te natjerati da ju
preuzme. Zalijepit u ju na tebe poput znaka. Za moju dragu mrtvu ki koju si ubio
uinim to, i za njezinu majku, i za njezinu djecu. Onda doe tvoj prijatelj. Otruje pse, puca
po noi, koristi ruke na eni, prijeti kako e baciti kiselinu djeci u lica. Skini ju, govori skini ju i skini ju i skini ju. I naposljetku ja kaem u redu samo da se podol enkelt - izgubi
odavde! Ne zbog onog to je uinio, nego zbog onog to e uiniti - on je lud, taj tvoj
prijatelj, i nikad nee prestati. ak je i moja Gelina rekla kako mu je u oima vidjela da
nikad nee prestati. Ali ni mi takoer neemo prestati, rekla je, aja sam rekao: Da,
hoemo. Da, prestat emo. Jer ako ne prestanemo ludi smo poput prijatelja gradskog
ovjeka. Ako ne prestanemo sigurno mislimo kako su rijei bijelog ovjeka istinite - Bog
naplauje, to je remplanje.
Napeti i oputeni. Napeti i oputeni. Otvoren i zatvoren. Skini ju, rekao je i
barem nije rekao Neka nestane, neka je vie nema. Jer kletva je na neki nain poput
djeteta.
Njegovi crni stari palci su se napeli. Prorez se otvorio.
Nitko ne razumije te stvari. Ja takoer, ali znam malo. Kletva je vaa rije, ali
romska je bolja. Sluaj: Purpurfargade ansiktet. Zna to?
Billy je polagano odmahnuo glavom i pomislio kako fraza ima bogatu mranu
164

BU&CW
teksturu.
To znai neto kao Dijete nonih cvjetova. To je kao dobivanje djeteta koje je
varsel - mjenjolik. Cigani kau kako se varseli uglavnom pronalaze ispod ljiljana ili
beladone, koji cvjetaju nou. Ovakvo nazivanje puno je bolje jer kletva je stvar. Ono to ti
ima nije stvar. Ono to ti ima je ivo.
Da, rekao je Billy. Unutra je, zar ne! U meni je, jede me.
Unutra? Vani? Lemke je slegnuo ramenima. Posvuda. Ova stvar - purpurfargade
ansiktet - ti si ju donio na svijet poput djeteta. Samo to raste bre od djeteta, i ne moe
ju ubiti jer ju ne moe vidjeti - moe samo vidjeti to ini.
Palci su se opustili. Prorez se zatvorio. Crvena traka potekla je sredinom pite.
Ova kletva... ti dekent felt o gard da borg. Budi joj poput oca. Jo je se uvijek eli
rijeiti?
Billy je kimnuo.
Jo uvijek vjeruje u remplanje?
Da. Zvuao je poput svrake.
Stari Ciganin trulog nosa se nasmijeio. Crne linije trulei ispod njegovog lijevog
obraza su se produbile i zatreperile. Park je sada bio gotovo prazan. Sunce se
pribliavalo obzoru. Sjene su ih prekrile. No se odjednom ponovno naao u Lemkeovoj
ruci, otrica je bila izvuena.
Ubost e me, sanjivo je pomislio Billy. Ubost e me u srce i odjuriti sa svojom pitom
od jagoda ispod ruke.
Rairi ruku, rekao je Lemke.
Billy je pogledao dolje.
Da - tamo gdje te ustrijelila.
Billy je skinuo kope s elastinog zavoja i polagano ga odmotao. Ispod, njegova je
ruka izgledala odve bijelo, poput ribe. U kontrast tome, rubovi rane su bili tamni, tamno
crveni - boje jetre. Ista boja poput onih stvari u piti, pomislio je Billy. Jagode. Ili togod
bile. I rana je izgubila svoj gotovo savren kruni oblik kako su se rubovi napuhnuli. Sada
je izgledala poput...
Poput proreza, pomislio je Billy i pogled mu je odletio do pite.
Lemke je Billyju dodao no.
Otkud znam da otricu nisi premazao curareom ili cijanidom ili otrovom za
takore? pomislio je pitati, ali nije. Ginelli je bio razlog. Ginelli i Kletva Bijelog ovjeka Iz
Grada.
Izlizana kotana drka depnog noia savreno mu je pristajala u ruku.
Ako se eli rijeiti purpurfargade ansiktet, najprije ju mora dati piti... a onda
e pitu s djetetom kletve dati nekome drugome. Ali to treba biti uskoro, ili e ti se
dvostruko vratiti. Razumije li?
Da, rekao je Billy.
Onda to uini ako eli, rekao je Lemke. Ponovno je napeo palce. Tamni prorez
na kori pite se otvorio.
Billy je oklijevao, ali samo sekundu - onda mu se u mislima pojavilo kerkino lice.
Na trenutak ju je vidio u svoj jasnoi dobre fotografije, kako ga gleda preko ramena,
smije se, cofovi koje dri u rukama izgledaju poput velikog smijenog purpurnog i bijelog
voa.
165

BU&CW
Nisi u pravu za remplanje, stare, pomislio je. Heidi za Lindu. Moja supruga za
moju ker. To je remplanje.
Gurnuo je otricu noa Taduza Lemkea u rupu u svojoj ruci. Krasta je lako pukla.
Krv je prsnula u prorez na piti. Kroz maglu je bio svjestan kako Lemke vrlo brzo govori
na romskom, njegove crne oi ni na tren nisu napustile Billyjevo blijedo, iscijeeno lice.
Billy je okrenuo no u rani, gledao kako se njezine napuhnute usne razdvajaju i
kako ponovno dobiva svoj prijanji kruni oblik. Sada je krv tekla bre. Nije osjeao bol.
Enkelt! Dosta.
Lemke mu je istrgnuo no iz ruke. Billy je odjednom imao osjeaj kao da uope
nema snage. Naslonio se na naslon klupe, osjetio estoku muninu, estoku prazninu onako kako se ena koja je rodila sigurno osjea, zamislio je. Onda je spustio pogled na
svoju ruku i vidio kako je krvarenje ve stalo.
Ne - to je nemogue.
Pogledao je pitu u Lemkeovom krilu i vidio jo neto nemogue - samo ovoga se
puta nemogue odigravalo pred njegovim oima. Starevi palci su se opet opustili,
prorez se ponovno zatvorio... i onda vie jednostavno nije bilo proreza. Kora je bila cijela
osim dvije male rupice tono na sredini. Na mjestu proreza na kori se nalazilo neto
slino cik-cak naboru.
Ponovno je pogledao svoju ruku i nije vidio nimalo krvi, nikakvu krastu, nikakvu
ranu. Rana je sada u potpunosti zacijelila, ostao je samo kratki bijeli oiljak - on je
takoer iao cik-cak, i presijecao je linije ivota i srca poput munje.
Ovo je tvoje, bijeli ovjee iz grada, rekao je Lemke i stavio pitu Billyju u krilo.
Njegov prvi, gotovo nekontrolirani poriv, bio je da ju baci, da je se rijei kao to bi se
rijeio velikog pauka kojeg mu je netko bacio u krilo. Pita je bila odvratno vrua, i inilo
se kako na jeftinom aluminijskom pladnju pulsira poput neeg ivog.
Lemke je ustao i pogledao ga. Osjea se bolje? pitao je.
Billy je shvatio kako se, izuzev osjeaja o stvari koju je drao u krilu, uistinu
osjea bolje. Slabost je prola. Srce mu je normalno kucalo.
Malo, rekao je oprezno.
Lemke je kimnuo. Sada e dobiti na teini. Ali za tjedan dana, moda dva, poet
e ju gubiti. Samo ako ju ovoga puta pone gubiti nee biti povratka. Osim ako ne
pronae nekoga tko e to pojesti.
Da.
Lemkeov pogled nije skrenuo u stranu. Siguran si?
Da, da! viknuo je Billy.
Malo mi te je ao, rekao je Lemke. Ne puno, ali malo je. Jednom si moda bio
pokol - snaan. Sada su ti ramena slomljena.
Ti nisi nita kriv... postoje razlozi... ima prijatelje. Nasmijao se bez imalo veselja.
Zato sam ne pojede svoju pitu, bijeli ovjee iz grada? Umrijet e, ali umrijet e
snaan.
Odlazi odavde, rekao je Billy. Uope nemam pojma o emu pria. Na posao je
zavren, to je sve to znam.
Da. Na posao je zavren. Pogled mu je na kratko kliznuo na pitu, a onda se
vratio na Billyjevo lice. Pazi se tko e pojesti obrok koji je namijenjen tebi, rekao je i
otiao. Na polovici jedne staze za tranje se okrenuo. Bio je to posljednji put to je Billy
166

BU&CW
vidio njegovo nevjerojatno drevno, nevjerojatno umorno lice. Nema remplanja, bijeli
ovjee iz grada, rekao je Taduz Lemke. Nikad. Okrenuo se i otiao.
Billy je sjedio na klupi u parku i gledao ga sve dok nije nestao.
Kad je Lemke nestao u sumraku Billy je ustao i krenuo putom kojim je doao.
Napravio je dvadeset koraka prije no to je shvatio kako je neto zaboravio. Vratio se do
klupe, smetenog i ozbiljnog lica, staklastog pogleda, i uzeo svoju pitu. Jo je uvijek bila
vrua i jo je uvijek pulsirala, ali te su mu stvari sada izazivale manje gaenja.
Pretpostavio je kako se ovjek na sve moe naviknuti, uz dovoljno poticaja.
Krenuo je natrag prema Union Streetu.

Na pola puta uzbrdo gdje ga je Ginelli ostavio ugledao je plavu Novu parkiranu uz
rubnik. I tada je znao kako je kletva uistinu nestala.
Jo je uvijek bio strahovito slab, i svako malo srce bi mu poskoilo (poput ovjeka
koji je stao u neto masno, pomislio je), ali nestala je, ipak - i sada kada je nestala tono
je znao to je Lemke mislio kad je rekao kako je kletva ivo bie, neto poput slijepog,
nerazumnog djeteta koje je bilo u njemu, hranilo se njime. Purpurfargade ansiktet. Sada
je nestala.
Ali mogao je osjetiti kako pita koju je nosio vrlo polagano pulsira u njegovim
rukama i kad je spustio pogled mogao je vidjeti kako kora ritmino pulsira. A jeftini
aluminijski pladanj drao je njezino mrano srce. Spava, pomislio je i zadrhtao. Osjeao
se poput ovjeka koji nosi uspavanog vraga.
Nova je stajala uz rubnik na svojim podignutim stranjim kotaima i nosom koji
je pokazivao prema dolje. migavci su treperili.
Gotovo je, rekao je Billy, otvorio suvozaka vrata i uao unutra. Gotovo...
Tada je vidio kako Ginelli nije u automobilu. To jest, veina Ginellija. Zbog sve
dubljih sjena nije mogao vidjeti kako je zamalo sjeo na Ginellijevu odrezanu ruku. Bila je
to odrezana ruka s komadiima krvavog mesa koji su se iz zgloba razvukli po izlizanom
sjedalu Nove, odrezana ruka puna kuglinih leajeva.

167

BU&CW

POGLAVLJE DVADESET PET

55

Gdje si? Heidin je glas bio ljutit, prestraen, umoran. Billy nije bio osobito
iznenaen to za taj glas vie nije osjeao apsolutno nita - ak ni znatielju.
Nije vano, rekao je. Vraam se kui.
Ugledao je svjetlost! Bogu hvala! Napokon je ugledao svjetlost! Hoe li sletjeti
na La Guardiju ili Kennedyja? Pokupit u te.
Vozit u, rekao je Billy. Zastao je. Heidi, elim da nazove Mikea Houstona i
kae mu kako si promijenila miljenje za res gestae.
to? Billy, to...? Ali po nagloj promjeni u njezinom glasu mogao je rei kako je
jako dobro znala o emu govori - bio je to glas prestraenog djeteta koje je uhvaeno u
krai slatkia i odjednom je izgubio strpljenje s njom.
Zahtjev za prisilnom hospitalizacijom, rekao je. To je u odvjetnikoj brani
ponekad poznato kao Karta za ludaru. Obavio sam svoj posao i drage u se volje prijaviti
kamo god vas dvoje elite - kliniku Glassman, New Jersey centar za kozje lijezde,
Sveuilite akupunkture na Srednjem zapadu. Ali ako me murja zgrabi kad uem u
Connecticut i zavrim u dravnoj ludnici u Norwalku bit e ti jako, jako ao, Heidi.
Plakala je. Uinili smo samo ono to smo smatrali najboljim za tebe, Billy. Jednog
e dana to shvatiti.
Lemke je progovorio u njegovoj glavi. Ti nisi nita kriv... postoje razlozi... ima
prijatelje. Otjerao je glas, ali prije no to je uspio u tome hladnoa mu je uz ruke krenula
do vrata i preko njega dola na lice.
Samo... Zastao je i u glavi ovoga puta uo Ginellija. Samo ju skini. Skini ju. William
Halleck kae da ju skine.
Ruka. Ruka na sjedalu. iroki zlatni prsten na kaiprstu, crveni kamen - moda
rubin. Tanke crne dlake rastu izmeu drugog i treeg zgloba. Ginellijeva ruka.
Billy je progutao knedlu. Iz grla mu se uo glasan uzdah.
Samo papire proglasi nevaeima, rekao je.
U redu, rekla je brzo i onda se opsesivno poela pravdati. Samo smo... ja sam
samo uinila ono to sam smatrala... Billy, postao si toliko mrav - priao si ludosti...
U redu.
Zvui kao da me mrzi, rekla je i ponovno zaplakala.
Ne budi smijena, rekao je - to nije ba bilo negiranje. Glas mu je sada bio tii.
Gdje je Linda? Je li tu?
Ne, vratila se kod Rhode na nekoliko dana. Ona je... pa, jako je uznemirena svime
ovime.
Mogu se kladiti u to, pomislio je. Ve je bila kod Rhode, onda se vratila kui. Znao
168

BU&CW
je jer je s njom razgovarao preko telefona. Sada je opet otila, i neto u Heidinoj frazi ga
je nagnalo da pomisli kako je ideja o odlasku ovoga puta bila Lindina. Je li otkrila kako ste
ti i dobri stari Mike Houston radili na tome da njezinog oca proglasite ludim, Heidi? To se
dogodilo? Ali nije bilo vano. Linda je otila, to je bilo vano.
Oi su mu odlutale na pitu koju je odloio na televizor u svojoj motelskoj sobi u
Northeast Harboru. Kora je jo uvijek lagano pulsirala gore dolje, poput odvratnog srca.
Bilo je vano da se njegova ki uope ne priblii toj stvari. Bila je opasna.
Bit e najbolje da ostane tamo dok ti i ja ne rijeimo nae probleme, rekao je.
Na drugom kraju linije Heidi je glasno zajeala. Billy je pitao to nije u redu.
Ti nisi u redu - zvui toliko hladno.
Zagrijat u se, rekao je. Ne brini.
Uslijedio je trenutak u kojem je mogao uti kako guta jecaje i pokuava povratiti
kontrolu. ekao je da se to dogodi ni strpljivo ni nestrpljivo; uistinu nije osjeao ama ba
nita. Val strave koji ga je obuzeo kad je shvatio kako je stvar na sjedalu Ginellijeva ruka
- to je uistinu bila posljednja snana emocija koju je veeras osjetio. Osim luckastog
napada smijeha koji ga je kasnije obuzeo, naravno.
U kakvom si stanju? pitala je naposljetku.
Bilo je malo napretka. Imam pedeset pet kilograma. Uzdahnula je. To je dva i
pol kilograma manje nego to si imao kad si otiao!
To je takoer dva i pol kilograma vie no to sam imao kad sam se juer ujutro
vagao, rekao je blago.
Billy... elim da zna kako sve ovo moemo rijeiti. Stvarno, moemo. Najvanije
je da ozdravi, a onda emo razgovarati. Ako budemo trebali razgovarati s nekim
drugim... nekim poput branog savjetnika... pa, ja se slaem ako se i ti slae. Samo to
mi... mi...
Oh, Isuse, opet e poeti cviliti, pomislio je i okirao se i nasmijao - oboje na vrlo
nejasan nain - na vlastitu beutnost. A onda je rekla neto to ga je osobito dirnulo, i na
trenutak se sjetio one stare Heidi... a s njom i starog Billyja Hallecka.
Ako eli prestat u puiti, rekla je.
Billy je pogledao pitu na televizoru. Njezina je kora lagano pulsirala. Gore i dolje,
gore i dolje. Sjetio se koliko je tamna bila kad ju je stari Ciganin zarezao. Sjetio se napola
vidljivih ugruaka koji su mogli biti svi tjelesni jadi ovjeanstva ili samo jagode.
Sjetio se krvi koja je iz rane na njegovoj ruci tekla u pitu. Sjetio se Ginellija.
Trenutak topline je proao.
Bolje nemoj, rekao je. Kad ovjek prestane puiti udeblja se.

Kasnije, leao je na spremljenom krevetu s rukama ispod glave i gledao u tamu.


Bilo je petnaest do jedan, ali nikad se u ivotu nije osjeao manje pospano. I tek mu se
sada, u mraku, poelo vraati nekakvo isprekidano sjeanje na vrijeme izmeu
pronalaska Ginellijeve ruke na sjedalu Nove i dolaska u ovu sobu i telefonskog razgovora
sa suprugom.
U mranoj se sobi uo zvuk.
Ne.
169

BU&CW
Ali da. zvuk poput disanja.
Ne, to je tvoja mata.
Ali to nije bila mata; to je bilo Heidino sveto pismo, ne sveto pismo Williama
Hallecka. Znao je bolje nego samo misliti kako su neke stvari mogue jedino u njegovoj
mati. Kora se pomaknula, poput korice bijele koe iznad ivog tkiva; i ak i sada, est
sati nakon to mu ju je Lemke dao, znao je kako e aluminijski pladanj biti vru ako ga
dodirne.
"Purpurfargade ansiktet, promrmljao je u tami i zvuk je bio poput prizivanja.

Kad je ugledao ruku vidio je samo nju. Kad je pola sekunde kasnije shvatio to
gleda vrisnuo je i odskoio od nje. Ruka se od pokreta zaljuljala amo tamo - izgledalo je
kao da ju je Billy pitao kako je i ona je odgovarala comme ci, come ca gestom. Dva
kuglina leaja kliznula su iz nje i zakotrljala se pukotinom izmeu sjedala i naslona.
Billy je ponovno vrisnuo, dlanove je stavio pod bradu, zabio nokte u donju usnu,
oi su mu bile razrogaene i vlane. Srce mu je poelo slabano poskakivati u prsima i
shvatio je kako se pita naginje desno. Bila je centimetar od pada na Novin pod i raspada.
Uhvatio ju je i ispravio. Aritmija u njegovim prsima je popustila; opet je mogao
disati. I ona hladnoa koju e Heidi kasnije uti u njegovom glasu poela se uvlaiti u
njega. Ginelli je najvjerojatnije mrtav - ne, kad smo ve kod toga, prekrii ono
najvjerojatnije. to je ono rekao? Ako me ponovno ugleda prije no to ja ugledam nju,
nikad vie neu trebati promijeniti koulju.
Onda to reci na glas.
Ne, nije to elio uiniti. Nije to elio uiniti, i nije elio gledati ruku. Pa je uinio
oboje.
Ginelli je mrtav, rekao je. Zastao je, a onda, jer mu je to zvualo malo bolje:
Ginelli je mrtav i ja ne mogu nita uiniti u vezi toga. Osim odjebati odavde prije no to
murja...
Pogledao je prema volanu i vidio kako su kljuevi jo uvijek tu. Privjesak biveg
vlasnika, seljaine, s fotografijom Olivije Newton John s trakom za kosu visio je na konoj
vrpci. Pretpostavio je kako je djevojka, Gina, moda vratila klju u bravu kad je dostavila
ruku - pobrinula se za Ginellija, ali sigurno nee prekriti nijedno obeanje koje je njezin
pradjed moda dao Ginellijevom prijatelju, uvenom bijelom ovjeku iz grada. Klju je
bio za njega. Odjednom se sjetio kako je Ginelli uzeo kljueve od automobila iz
mrtvaevog depa; i djevojka je sada sigurno uinila istu stvar. Ali pomisao nije donijela
nimalo jeze.
Um mu je sada bio vrlo hladnokrvan. S veseljem je prihvatio hladnou.
Izaao je iz Nove, oprezno odloio pitu na pod, preao na vozaevu stranu i uao
unutra. Kad je sjeo Ginellijeva je ruka ponovno izvela onu odvratnu gestu ljuljanja. Billy
je otvorio pretinac za rukavice i unutra pronaao jako staru kartu Mainea. Razmotao ju
je i stavio preko ruke. Onda je upalio Novu i krenuo niz Union Street.
Vozio se gotovo pet minuta kad je shvatio da ide u pogrenom pravcu - na zapad
umjesto na istok. Ali tada je u sumraku ispred sebe ugledao zlatne lukove McDonaldsa.
U elucu mu je kruljilo. Billy je skrenuo i zaustavio se kod drive-in interkoma.
170

BU&CW
Dobro doli u McDonalds, rekao je glas iz zvunika. Mogu li uzeti vau
narudbu?
Da, molim vas - elio bih tri Big Maca, dvije velike porcije krumpiria i kavu.
Ba kao u starim danima, pomislio je i nasmijeio se. Sve poderi u automobilu,
rijei se smea i kad doe kui nemoj rei Heidi.
elite uzeti i neto za desert?
Naravno. Pitu od treanja. Pogledao je rairenu kartu pored sebe. Bio je siguran
kako je mala izboina zapadno od Auguste Ginellijev prsten. Poklopio ga je val
nesvjestice. I kutiju McDonaldland keksa za mog prijatelja, rekao je i nasmijao se.
Glas je proitao njegovu narudbu i onda zavrio. Vaa narudba dolazi na esto
devedeset, gospodine. Nastavite vonju.
Moe se kladiti u to, rekao je Billy. To je ono bitno, zar ne? Samo se vozi i
pokuava uzeti svoju narudbu. Opet se nasmijao. Istovremeno se osjeao jako dobro i
elio je povraati.
Djevojka mu je kroz prozor dodala dvije tople bijele vreice. Billy joj je platio,
dobio ostatak i nastavio vonju. Zastao je na kraju zgrade i uzeo staru auto kartu s
rukom u njoj. Savinuo je krajeve karte oko ruke, posegnuo kroz otvoren prozor i ubacio
ju u kantu za smee. Na vrhu kante plastini Ronald McDonald plesao je s plastinom
grimasom. Na poklopcu kante za smee pisalo je STAVITE SMEE NA NJEGOVO MJESTO.
To je takoer ono bitno, rekao je Billy. Rukom je trljao nogu i smijao se. Samo
pokuavam staviti otpad na njegovo mjesto... i zadrati ga tamo.
Ovoga je puta skrenuo na istok po Union Strectu, u pravcu Bar Harbora. Nastavio
se smijati. Nekoje vrijeme mislio kako nikada nee moi prestati - kako e se smijati sve
do dana kada e umrijeti.

Zato to bi ga netko mogao primijetiti kako Novi daje ono to je Billyjev kolega
odvjetnik jednom nazvao masaom za uklanjanje otisaka da je to obavio na relativno
javnom mjestu na primjer na parkiralitu Bar Harbor Motor Inna - Billy se zaustavio na
naputenom ugibalitu oko ezdesetak kilometara istono od Bangora kako bi to obavio.
to se njega ticalo nije elio nikako biti povezan s ovim automobilom. Izaao je van,
skinuo svoju sportsku jaknu, sloio ju da dugmad bude unutra i onda pomno obrisao
svaku povrinu za koju se mogao sjetiti da ju je dodirnuo i svaku koju je moda
dodirnuo.
Iznad ureda Motor Inna svijetlio je natpis Nema slobodnih soba i bilo je samo
jedno slobodno parkiralino mjesto koje je Billy mogao vidjeti. Nalazilo se ispred mrane
sobe i nije gotovo nimalo sumnjao kako je to Ginellijeva soba Johna Treeja.
Parkirao je Novu, izvadio rupi, obrisao vrata i unutarnju kvaku. Uzeo je pitu.
Otvorio je vrata i obrisao unutarnju kvaku. Vratio je rupi u dep, izaao iz automobila i
stranjicom gurnuo vrata kako bi ih zatvorio. Onda je pogledao uokolo. Umorna majka
svaala se s djetetom koje je ak bilo umornije od nje; dva starca su stajala pred uredom
i razgovarala. Nije vidio nikoga drugoga, osjetio je kako ga nitko ne gleda. uo je
televizor iz motelskih soba, i, iz grada, rocknroll iz barova dok su se gosti Bar Harbora
spremali za opako tulumarenje.
Billy je proao pored ulaza, krenuo prema centru i pratio svoje ui do zvuka
171

BU&CW
najglasnijeg rock benda. Bar se zvao Slani pas, i kao to se Billy nadao, taksiji su bili
parkirani tamo - tri taksija koji su ekali lijene, umorne i pijane. Billy je razgovarao s
jednim od taksista i taksist je drage volje za petnaest dolara pristao Billyja odvesti do
Northeast Harbora.
Vidim da imate ruak za sebe, rekao je taksist kad je Billy uao.
Ili za nekoga, odgovorio je Billy i nasmijao se. Jer to je ono bitno, zar ne? Samo
se pobrinuti da netko dobije ruak.
Taksist ga je na trenutak sumnjiavo gledao u retrovizoru, a onda slegnuo
ramenima. Kako god kaete, prijatelju - vi plaate.
Pola sata kasnije telefonom je razgovarao s Heidi.

Sada je leao i sluao kako neto die u tami - neto to je izgledalo poput pite, ali
je u stvari bilo dijete koje su on i onaj starac zajedno stvorili.
Gina, pomislio je, gotovo nasumce. Gdje je? Nemoj ju povrijediti - to sam rekao
Ginelliju. Ali mislim kako bih, da je se mogu doepati, ja povrijedio... gadno bih ju povrijedio
zbog onoga to je uinila Richardu. Njezina ruka? Onom starcu bih ostavio njezinu glavu...
u usta bih joj nagurao kugline leajeve i ostavio mu glavu. I zato je dobro to ne znam
gdje bih je se mogao doepati, jer nitko ne zna kako ovakve stvari poinju; prepiru se oko
toga i naposljetku izgube istinu ako nije pogodna, ali svi znaju kako se nastavlja: oni uzmu
jednog, mi uzmemo jednog, oni uzmu dva, a mi uzmemo tri... oni u zrak dignu zranu luku,
pa mi u zrak dignemo kolu... i krv tee ulicama. Jer to je ono to je uistinu bitno, zar ne?
Krv na ulicama. Krv...
Billy je spavao bez da je znao da je spavao; njegove su se misli jednostavno
stopile u niz sablasnih, izopaenih snova. U nekima je ubijao, u nekima bio ubijen, ali u
svima je neto disalo i pulsiralo, i nikad nije mogao vidjeti to neto jer je bilo u njemu.

172

BU&CW

POGLAVLJE DVADESET EST

57,5
TAJANSTVENA SMRT JE MODA
MAFIJAKO UBOJSTVO
ovjek koji je pronaen ustrijeljen u podrumu zgrade na Union Streetu identificiran
je kao newyorski kriminalac. Richard Ginelli, u podzemlju poznat kao Richie Malj bio je
tri puta optuen - za iznudu, trgovinu drogom i umorstvo - od strane drave New York i
saveznih vlasti. Kombinirana lokalna i savezna istraga Ginellijevih poslova okonana je
1981. nakon nasilne smrti nekolicine svjedoka optube.
Izvor blizak uredu dravnog tuitelja Mainea sino je rekao kako se pomisao o
takozvanom mafijakom ubojstvu "pojavila i prije no to su saznali identitet rtve zbog
neobinih okolnosti umorstva. Prema izvoru, jedna od Ginellijevih ruku je odrezana, a na
elu mu je krvlju napisana rije svinja.
Ginelli je navodno ustrijeljen orujem velikog kalibra, ali dravni balistiari za sada
odbijaju objaviti svoje zakljuke, to je jedan od slubenika dravne policije nazvao
takoer pomalo neobinim.
Pria je bila na naslovnici bangorskog Daily Newsa kojeg je Billy Halleck kupio tog
jutra. Sada ju je gledao po posljednji put, zagledao se u fotografiju zgrade u kojoj je
pronaen njegov prijatelj, onda je zarolao novine i ugurao ih u kantu za smee s
dravnim peatom Connecticuta na boku i natpisom na metalnim vratima STAVITE
SMEE NA NJEGOVO MJESTO.
To je ono bitno, rekao je.
to ste rekli, gospodine? Bila je to djevojica od nekih est godina s trakama u
kosi i mrljom osuene okolade na bradi. etala je svog psa.
Nita, rekao je Billy i nasmijeio joj se.
Marcy! nervozno je viknula djevojicina majka. Doi ovamo!
Pa, do vienja, rekla je Marcy.
Do vienja, duo. Billy ju je gledao kako se vraa majci, mala bijela pudlica
trkarala je ispred nje na uzici dok su joj pande zveckale. Djevojica nije kako treba ni
stigla do majke kad je poelo grenje - Billyju je bilo ao djevojice koja ga je podsjeala
na Lindu kad je Lin imala nekih est godina, ali to ga je takoer ohrabrilo. Jedna je stvar
bila imati vagu koja mu je rekla kako je dobio pet kilograma; druga je stvar - bolja - bila
ta to ga je netko opet smatrao normalnom osobom, ak i ako je taj netko bio
estogodinja djevojica koja je etala obiteljskog psa na odmoritu... djevojica koja je
najvjerojatnije mislila kako na svijetu ima puno ljudi koji izgledaju poput hodajuih
kranova.
173

BU&CW
Jueranji je dan proveo u Northeast Harboru, ne toliko u odmoru koliko u
pokuaju vraanja zdravog razuma. Osjetio je kako dolazi... onda bi pogledao pitu na
televizoru na njezinom jeftinom aluminijskom pladnju i nestao bi.
U sumrak ju je smjestio u prtljanik svog automobila i to je malo poboljalo stvari.
Kad je pao mrak, kad su se ti osjeaji zdravog razuma i duboke usamljenosti inili
najsnanijima pronaao je svoj stari izguvani adresar i nazvao Rhodu Simonson u okrug
Westchester. Nekoliko trenutaka kasnije razgovarao je s Lindom koja je bila delirino
vesela to ga uje. Uistinu je saznala za res gestae. Niz dogaaja koji je doveo do otkria,
koliko je Billy mogao (ili elio) pratiti, bio je isto toliko gorak koliko i predvidljiv. Mike
Houston je rekao svojoj supruzi. Njegova supruga je rekla njihovoj najstarijoj keri,
najvjerojatnije dok je bila pijana. Linda i Houstonova ki su se prole zime neto
posvaale i Samantha Houston je gotovo polomila obje noge kako bi dola do Linde i
rekla kako njezina dobra draga mama pokuava smjestiti njezinog dobrog dragog tatu u
ludaru.
to si joj rekla? pitao je Billy.
Rekla sam neka si u upak nagura kiobran, rekla je Linda i Billy se poeo
smijati sve dok mu iz oiju nisu potekle suze... ali dio njega takoer je osjeao tugu. Nije
ga bilo ni puna tri tjedna i njegova je ki zvuala kao da je ostarila tri godine.
Linda je onda otila ravno kui kako bi pitala Heidi je li istina to to joj je
Samantha Houston rekla.
to se dogodilo? pitao je Billy.
Stvarno smo se gadno posvaale i nakon toga sam se eljela vratiti ujni Rhodi i
ona je rekla, pa, moda to i nije toliko loa ideja.
Billy je na trenutak zastao, a onda rekao: Ne znam trebam li ti to rei ili ne, Lin,
ali nisam lud.
Oh, tata, znam, rekla je gotovo prijekorno.
I bolje mi je. Dobivam na teini.
Vrisnula je toliko glasno da je maknuo telefon s uha. Dobiva? Stvarno?
Da, stvarno.
Oh, tata, to je super! To je... Govori mi istinu? Stvarno?"
asna izviaka, rekao je i nacerio se.
Kad dolazi kui? pitala je.
A Billy, koji je sutra ujutro namjeravao napustiti Northeast Harbor i ui u svoju
kuu ne kasnije od dvadeset dva sata, je odgovorio: Jo tjedan ili tu negdje, duo.
Najprije elim nabaciti malo teine. Jo uvijek izgledam prilino odvratno.
Oh, rekla je Linda razoarano. Oh, u redu.
Ali kad u dolaziti nazvat u te na vrijeme kako bi dola barem est sati prije
mene, rekao je. Moe napraviti jo jedne lazanje, poput onih kad smo doli iz
Mohonka, i jo me malo udebljati.
Jebenica! rekla je smijui se, a onda odmah iza toga: Ups. Oprosti, tata.
Oproteno, rekao je. U meuvremenu ostani kod Rhode, makice. Ne elim vie
vikanja izmeu tebe i mame.
Ionako se ne elim vratiti dok ti ne bude tamo, rekla je i uo je vrstou u
njezinom glasu. Je li i Heidi osjetila tu zrelu vrstou u Lindi? Pretpostavljao je da jest - to
bi objasnilo neto njezinog oaja sino preko telefona.
174

BU&CW
Rekao je Lindi da ju voli i spustio slualicu. Te druge noi san je doao lake, ali
snovi su bili loi. U jednom od njih je uo Ginellija u prtljaniku njegovog automobila,
vriti da ga puste van. Ali kad je otvorio prtljanik to nije bio Ginelli nego goli
djeak-dijete s bezvremenskim oima Taduza Lemkea i zlatnim prstenom u jednom uhu.
Djeak-dijete je prema Billyju pruio krvlju umrljane ruke. Nacerio se i zubi su mu bili
srebrne igle.
Purpurfar gade ansiktet, rekao je cvileim, neljudskim glasom, i Billy se
probudio, drhtei u hladnoj, sivoj zori na obali Atlantika.
Odjavio se dvadeset minuta kasnije i opet krenuo na jug. Zaustavio se u sedam i
etrdeset pet radi obilnog kontinentalnog doruka i kad vie nije mogao jesti otvorio je
novine koje je kupio pred restoranom.

Ipak, nije mi poremetio ruak, pomislio je sada dok se vraao prema unajmljenom
automobilu. Jer ponovno dobivanje teine je takoer ono to je bitno.
Pita se nalazila na sjedalu pored njega, pulsirajua, topla. Pogledao ju je, upalio
automobil i izaao iz parkiralita. Shvatio je kako e za manje od sat vremena biti kod
kue i osjetio je neobinu, neugodnu emociju. Preao je gotovo trideset pet kilometara
prije no to je shvatio koju: uzbuenje.

175

BU&CW

POGLAVLJE DVADESET SEDAM

Ciganska pita

Parkirao je unajmljeni automobil na prilazu iza svog Buicka, uzeo Klugeovu torbu
koja je bila njegova jedina prtljaga i krenuo preko travnjaka. Bijela kua sa svojim jarko
zelenim roletama, za njega uvijek simbol udobnosti, dobrote i sigurnosti, sada mu je
izgledala strano - toliko strano kao da je uistinu bila tua.
Bijeli ovjek iz grada ivio je ovdje, pomislio je, ali ja nisam siguran je li se nakon
svega vratio kui - ovaj tip koji hoda travnjakom vie se osjea poput Ciganina. Jako
mravog Ciganina.
Ulazna vrata s ije su se obje strane nalazila dva velianstvena fenjera su se
otvorila i Heidi je stala na prag. Nosila je crvenu suknju i bijelu bluzu bez rukava koje se
Billy nije mogao sjetiti da ju je ikad prije vidio. Kosu je takoer oiala jako kratko, i u
jednom trenutku oka pomislio je kako to uope nije Heidi nego neka strankinja koja joj
je pomalo sliila.
Pogledala ga je, preblijedog lica, pretamnih oiju, drhtavih usana. Billy?
Ja sam, rekao je i ukopao se na mjestu.
Stajali su i gledali se, Heidi s nekom vrstom mizerne nade na njezinom licu, Billy s
neim to nije bilo ama ba nita na njegovom licu - ali ipak sigurno je bilo neto, jer je
nakon nekoliko trenutaka viknula: Za ime Boje, Billy, nemoj me tako gledati! Ne mogu
to podnijeti!
Osjetio je kako mu na lice izranja osmijeh - unutra je imao osjeaj kao da je neto
mrtvo izronilo na povrinu jezera ali to je sigurno izgledalo dobro jer je Heidi odgovorila
sa svojim provizornim, drhtavim osmijehom. Suze su joj poele tei niz obraze.
Oh, ali oduvijek si se lako rasplakala, Heidi, pomislio je.
Krenula je stubama. Billy je ispustio Klugeovu torbu i krenuo prema njoj, osjeao
je mrtvi osmijeh na licu.
to ima za jelo? pitao je. Umirem od gladi.

Pripremila mu je divovski obrok - odrezak, salatu, kuhani krumpir velik gotovo


poput torpeda, svjei zeleni graak i za desert borovnice u kremi. Billy je pojeo sve. Iako
se nikad nije ohrabrila i rekla, svaki trenutak, svaka gesta i svaki pogled koji mu je
upuivala davali su istu poruku: Daj mi jo jednu ansu, Billy - molim te daj mi jo jednu
ansu. Na neki nain, mislio je, ovo je iznimno smijeno - smijeno na nain koji bi stari
Ciganin cijenio. Od neprihvaanja bilo kakve odgovornosti poela je prihvaati svu
odgovornost.
176

BU&CW
I malo po malo, kako se pono pribliavala, u njezinim je gestama i pokretima
osjetio neto drugo: olakanje. Imala je osjeaj da joj je oproteno. To je bilo u redu to se
Billyja ticalo, jer to to je Heidi mislila da joj je oproteno takoer je bilo ono bitno.
Sjedila je nasuprot njega, gledala ga kako jede, povremeno dodirivala njegovo
ispijeno lice i puila Vantage 100 jedan za drugim dok je on priao. Ispriao joj je kako je
ganjao Cigane uz obalu; kako je dobio fotografije od Kirka Penschleyja; i kako je
naposljetku u Bar Harboru sustigao Cigane.
U tom trenutku istina i Billy Halleck su se rastali.
Dramatini susret kojem se istovremeno i nadao i bojao ga se, nije uope proao
onako kako je oekivao, rekao je Heidi. Za poetak, starac mu se nasmijao. Svi su se
nasmijali. Da sam te prokleo, sada bi bio pod zemljom, rekao mu je stari Ciganin.
Misli da smo mi magija - svi vi bijeli ljudi iz grada mislite da smo mi magija. Da smo
magija, zar bismo se okolo vozili u starim automobilima i kombijima kojima su ispune
cijevi vezane icom? Da smo magija, zar bismo spavali u poljima? Ovo nije magina
predstava, bijeli ovjee iz grada - ovo nije nita osim putujueg fanika. Poslujemo s
provincijalcima kojima novac smeta u depovima, i onda nastavljamo put. A sada odlazi
odavde prije no to pustim neke od ovih mladia na tebe. Oni znaju kletvu - zove se
Kletva Mjedenog Boksera.
Stvarno te tako nazvao? Bijeli ovjek iz grada?
Nasmijeio joj se. Da. Stvarno me tako nazvao.
Ispriao je Heidi kako se vratio u svoju motelsku sobu i jednostavno ostao u njoj
idua dva dana, previe depresivan da uini neto vie od eprkanja po hrani. Treeg
dana - prije tri dana - stao je na vagu u kupaonici i vidio da je dobio kilogram i pol unato
tome koliko je malo jeo.
Ali kad sam razmislio o tome, vidio sam kako to nije nita udnije od jedenja
svega to je na stolu i otkrivanja kako sam izgubio kilogram i pol, rekao je. I ta ideja me
napokon izvukla iz mentalne rupe u kojoj sam bio. Proveo sam jo jedan dan u toj
motelskoj sobi i razmiljao kao nikada do tada. Poeo sam shvaati kako su na klinici
Glassman nakon svega mogli biti u pravu. ak je i Michael Houston mogao djelomino
biti u pravu, iako ne podnosim tog malog govnara.
Billy... Dodirnula mu je ruku.
Zaboravi, rekao je. Neu ga zveknuti kad ga budem vidio. Ipak, moda mu
ponudim komad pite, pomislio je Billy i nasmijao se.
to je smijeno? Zbunjeno mu se nasmijeila.
Ma nita, rekao je. U svakom sluaju, problem je bio u tome to su mi Houston,
oni tipovi na klinici Glassman - ak i li, Heidi - to pokuavali nagurati u grlo. Pokuavali
ste mi na silu ukazati na istinu. Toga sam se jednostavno trebao dosjetili sam.
Jednostavna reakcija krivnje, uz - pretpostavljam - kombinaciju paranoidnih iluzija i
svojevoljnog samozavaravanja. Ali, na kraju, Heidi, i ja sam takoer bio djelomino u
pravu. Moda iz potpuno krivih razloga, ali bio sam djelomino u pravu - rekao sam kako
ga moram ponovno vidjeti, to je sredilo stvar. Samo ne na nain na koji sam oekivao.
Bio je manji no to sam ga se sjeao, nosio je jeftini Timexov sat i imao je brooklynski
naglasak. Rekao je kltva a ne kletva. Mislim kako je to najvie od svega razbilo iluziju to je kao da uje Tonyja Curtisa kako u onom filmu o arapskom carstvu govori: Ovo ti je
palaa mog starog. I onda sam uzeo telefon i-
U salonu, sat iznad kamina poeo je otkucavati.
177

BU&CW
Pono je, rekao je. Idemo u krevet. Pomoi u ti da posue stavi u sudoper.
Ne, mogu i sama, rekla je i onda ga zagrlila. Drago mi je to si se vratio kui,
Billy. Idi gore. Sigurno si iscrpljen.
Dobro sam, rekao je. Samo...
Odjednom je pucnuo prstima vano poput ovjeka koji se upravo neega sjetio.
Skoro sam zaboravio, rekao je. Neto sam ostavio u automobilu.
to? Moe li to ekati do jutra?
Da, ali trebao bih ju unijeti unutra. Nasmijeio joj se. Za tebe je.
Izaao je van, srce mu je luaki lupalo u prsima. Ispustio je kljueve automobila
na prilazu, onda glavom udario u bok automobila u urbi da ih podigne. Ruke su mu
toliko drhtale da isprve nije mogao ugurati klju u bravu.
to ako jo uvijek onako pulsira gore dolje? oglasio se njegov um. Isuse Kriste,
odjurit e vritei im ju ugleda!
Otvorio je prtljanik i kad unutra nije vidio nita osim dizalice i rezervne gume
gotovo je i sam vrisnuo. Onda se sjetio - bila je na suvozakom sjedalu. Zalupio je
prtljanik i urno obiao oko automobila. Pita je bila tamo, i kora je bila savreno mirna kao to je uistinu i znao da e biti.
Ruke su mu naglo prestale drhtati.
Heidi je ponovno stajala na trijemu, gledala ga. Priao joj je i stavio joj pitu u ruke.
Jo se uvijek smijeio. Dostavljam robu, pomislio je. A dostavljanje robe bilo je jo jedna
od brojnih stvari koje su bile bitne. Jo se veselije nasmijeio.
Voila, rekao je.
Zamisli! Sagnula se blie prema piti i pomirisala. Pita od jagoda... moja
omiljena!
Znam, rekao je Billy uz osmijeh.
I jo je topla! Hvala ti!
Siao sam s autoputa u Stratford po gorivo i nekakva enska udruga ili tako
neto prodavala je kolae na travnjaku pred crkvom koja je bila tamo, rekao je. I
pomislio sam... zna... ako se na vratima pojavi s palicom ili neim imat u mirovnu
ponudu.
Oh, Billy... Opet je poela plakati. Zagrlila ga je jednom rukom dok je drugom na
vrhovima prstiju poput konobara drala pitu. Dok ga je ljubila pita se nagnula. Billy je u
prsima osjetio kako mu srce zastajkuje i poinje kucati nepravilnim ritmom.
Pazi! uzdahnuo je i zgrabio pitu ba kad je poela padati.
Boe, stvarno sam nespretna, rekla je, nasmijala i rubom pregae koju je stavila
obrisala oi. Donese mi moju omiljenu pitu i ja ju zamalo ispustim na tvoje ci-ci...
Potpuno se slomila, naslonila na njegova prsa i zaplakala. Pogladio je njezinu novu
kratku kosu jednom rukom, drei pitu na dlanu druge, za svaki sluaj podalje od
njezinog tijela ako kojim sluajem napravi nekakav nagli pokret.
Billy, jako mi je drago to si kod kue, jecala je. I obeaj mi da me nee mrziti
zbog onog to sam uinila? Obeava?
Obeavam, rekao je njeno i pogladio ju po kosi. U pravu je, pomislio je. Jo je
uvijek topla. Idemo unutra, ha?
178

BU&CW

U kuhinji je pitu stavila na policu i vratila se do sudopera.


Zar nee uzeti komad? pitao je Billy.
Moda kad zavrim s ovime, rekla je. Ti uzmi ako eli.
Nakon veere koju sam likvidirao? pitao je i nasmijao se.
Neko e ti vrijeme trebati sve kalorije koje moe unijeti.
Ovo je jednostavno sluaj kad u gostionici nema slobodnih soba, rekao je. eli
da briem posue?
elim da ode gore i legne u krevet, rekla mu je. Ja dolazim odmah.
U redu.
Otiao je gore bez osvrtanja, znajui kako e si prije odrezati komad pite ako on
nije tamo. Ali najvjerojatnije nee, ne veeras. Veeras e eljeti s njim u krevet - moda
e ak eljeti voditi ljubav s njim. Ali mislio je da zna kako ju obeshrabriti u tome.
Jednostavno e gol lei u krevet. Kad ga ugleda...
A to se tie pite...
Juhu-hu-hu, rekla je Scarlet, sutra u pojesti svoju pitu. Sutra je novi dan.
Nasmijao se na zvuk svog pokunjenog glasa. Tada je ve bio u kupaonici i stajao je na
vagi. Pogledao je ogledalo i u njemu ugledao Ginellijeve oi.
Vaga je pokazala kako se sada vratio na 59,5, ali nije bio sretan. Nije osjeao
apsolutno nita - osim umora. Bio je nevjerojatno umoran. Krenuo je hodnikom koji mu
je sada izgledao toliko neobino i nepoznato i uao u spavau sobu. U mraku se
spotaknuo na neto i zamalo pao. Promijenila je raspored namjetaja. Skratila je kosu,
kupila novu bluzu, premjestila stolice i manji od dva ormara u spavaoj sobi - ali to je
samo bio poetak neobinosti koja je sada ovdje vladala. Nekako je narasla dok ga nije
bilo, kao da je Heidi nakon svega prokleta, ali na puno profinjeniji nain. Je li to uistinu
toliko aava ideja? Billy nije tako mislio. Linda je osjetila neobinost i pobjegla od nje.
Poeo se polagano razodijevati.
Leao je u krevetu i ekao ju da doe, ali umjesto toga uo je zvukove koji su, iako
tihi, bili dovoljno poznati da mu ispriaju priu. kripa gornjih vrata kuhinjskog
ormaria - onog s lijeve strane, onog u kojem su drali desertne tanjure - koja se
otvaraju. Zveckanje ladice; tiho zveckanje pribora zajelo dok je birala no.
Billy se zagledao u tamu, srce mu je lupalo.
Novi zvuk njezinih koraka u kuhinji - ila je do police na kojoj je ostavila pitu. uo
je kripu daske na sredini kuhinjskog poda kad je stala na nju, kao to je inila ve
godinama.
U to e nju pretvoriti? Mene je pretvorila u ljudski kostur. Cary je pretvoren u neto
poput ivotinje od koje se, kad crkne, moe napraviti par cipela. Hopley je pretvoren u
ljudsku pizzu. U to e nju pretvoriti?
Daska na sredini poda ponovno je zakripala kad je stala na nju - mogao ju je
vidjeti, tanjur u desnoj ruci, cigarete i ibice u lijevoj. Mogao je vidjeti komad pite.
179

BU&CW
Jagode, lokvu tamnog crvenog soka.
Oslukivao je i ekao tihu kripu vrata blagovaonice, ali nije dola. To ga nije
previe iznenadilo. Stajala je pored stola, gledala na dvorite i jela pitu njezinim brzim,
ekonominim Heidi zalogajima. Stara navika. Gotovo da je mogao uti kako vilica grebe
po tanjuru.
Shvatio je da pada u san.
Padam u san? Ne - nemogue. Nemogue je da netko zaspi tijekom poinjenja
ubojstva.
Ali zaspao je. Opet je ekao kripu daske na kuhinjskom podu - ut e ju kad bude
ila do sudopera. Mlaz vode dok bude ispirala tanjur. Zvuk njezinih koraka kroz sve sobe,
podeavanje termostata, gaenje svjetla i provjeravanje alarma pored vrata - sve rituali
bijelih ljudi iz grada.
Leao je u krevetu sluajui podnu dasku i onda je sjedio za svojim stolom u Big
Jubileeju, Arizona, gdje se odvjetnitvom bavio posljednjih est godina. Jednostavno,
samo tako. Tamo je ivio s kerkom i bavio se pravom koje je nazivao korporacijsko
sranje da stavi hranu na stol; ostatak je bio besplatna pravna pomo. ivjeli su skromno.
Stari dani - garaa za dva automobila, vrtlar tri dana tjedno, porez od dvadeset pet tisua
dolara godinje - odavno su nestali. Nisu mu nedostajali, a bio je uvjeren kako ne
nedostaju ni Lin. Bavio se pravom u gradu, ponekad u Yumi ili Phoenixu, ali to je bilo
rijetko i ivjeli su dovoljno daleko od Jubea da bi zavoljeli zemlju oko sebe. Linda e
idue godine otii na fakultet i onda bi se mogao preseliti natrag u grad - ali ne, rekao joj
je, prije no to ga obuzme samoa, a nije mislio kako e se to dogoditi.
Dobro su ivjeli i to je bilo u redu, to je stvarno bilo u redu, jer omoguiti sebi i
svojima dobar ivot je ono bitno.
uo se kucanje na vratima svoje radne sobe. Odgurnuo se od stola, okrenuo i
Linda je stajala tamo i Lindin nos je nestao. Ne; nije nestao. Umjesto na licu bio joj je u
desnoj ruci. Krv je tekla iz crne rupe iznad njezinih usta.
"Ne razumijem, tata, rekla je nazalnim, pitavim glasom. "Samo je otpao.

Naglo se probudio, poeo rukama udarati zrak, pokuao je otjerati tu viziju. Pored
njega, Heidi je udahnula u snu, okrenula se na lijevi bok i navukla pokrivae preko glave.
Malo po malo, stvarnost se vratila u njega. Bio je u Fairviewu. Rano jutarnje sunce
prolazilo je kroz prozore. Pogledao je na drugu stranu sobe i ugledao digitalni sat na
nonom ormariu i vidio da je 6:25. U vazi pored sata bilo je est crvenih rua.
Izaao je iz kreveta, preao sobu, skinuo svoj ogrta s vjealice i otiao niz hodnik
do kupaonice. Pustio je vodu, objesio ogrta na vrata, primijetio kako je Heidi pored
nove bluze i frizure takoer nabavila i novi ogrta - lijepi plavi ogrta.
Stao je na vagu. Dobio je jo pola kilograma. Uao je pod tu i trljao se s grubou
koja je bila gotovo prisilna, nasapunao je svaki dio tijela, trljao i onda opet nasapunao.
Pazit u na svoju teinu, obeao je samome sebi. Kad je ne bude uistinu u paziti na svoju
teinu. Nikad neu ponovno biti debeo kao prije.
Obrisao se. Odjenuo je ogrta, shvatio kako stoji pred zatvorenim vratima i
opinjeno gleda Heidin novi plavi ogrta. Pruio je ruku i prstima uhvatio najlonski
nabor. Protrljao je njegovu glatkou. Ogrta je izgledao nov, ali je nekako izgledao
180

BU&CW
poznat.
Jednostavno je otila i kupila ogrta koji izgleda poput nekog kojeg je ve imala,
pomislio je. Ljudska kreativnost nije beskrajna, kompa - i na kraju se svi poinjemo
ponavljati. Na kraju, svi smo opsesivni.
Houston je progovorio u njegovom umu: Ljudi koji se ne boje umiru mladi.
Heidi: Za ime Boje, Billy, nemoj me tako gledati! Ne mogu to podnijeti!
Leda: Sada izgleda poput aligatora... poput neega to je ispuzalo iz movare i
odjenulo ljudsku odjeu.
Hopley: I ostane mislei kako e moda barem ovoga puta. barem ovoga puta, biti
malo pravde... trenutak pravde koji e ublaiti ivot prepun sranja.
Billy je prtljao po plavom najlonu i stravina pomisao se pojavila u njegovoj glavi.
Sjetio se svog sna. Linda na vratima njegove radne sobe. Krvava rupa na nje/inom licu.
Ovaj ogrta... nije izgledao poznat jer je Heidi jednom imala slian. Izgledao je poznat jer
l.inda upravo sada ima ogrta koji tako izgleda.
Okrenuo se i otvorio ladicu s desne strane umivaonika. Unutra se nalazila etka
za kosu s natpisom LINDA du crvene drke.
Crna kosa bila je zapetljana na etki.
Poput ovjeka u snu krenuo je hodnikom prema njezinoj sobi.
Lutalice su uvijek voljne pripremiti takve stvari, prijatelju moj... to je jedna od stvari
u kojima su lutalice dobre.
Seronja je, Williame, tip koji ne vjeruje u ono to vidi.
Billy Halleck je otvorio vrata na kraju hodnika i ugledao svoju ker, Lindu, kako
spava u svom krevetu, s jednom rukom prebaenom preko lica. Njezin stari medvjedi,
Amos, bio je u naruju druge ruke.
Ne.Oh, ne. Ne, ne.
Drao se za dovratak i sanjivo ljuljao naprijed natrag. to god bio, nije bio seronja,
jer je vidio sve: njezinu crnu spitku od antilopa prebaenu preko naslona stolice, jedan
Samsoniteov kofer, otvoren, iz kojeg je ispadala zbirka traperica i kratkih hlaa i bluza i
donjeg rublja. Na drci je vidio oznaku iz autobusa. Vidio je jo vie. Vidio je cvijee
pored sata u njegovoj i Heidinoj spavaoj sobi. Rue koje nisu bile tamo kad je sino
otiao na spavanje. Ne... Linda je donijela rue. Kao zalog pomirenja. Dola je rano kako
bi se pomirila s majkom prije no to se Billy vrati kui.
Stari Ciganin s trulim nosom: Nitko nije kriv, govori. Govori sebi i govori sebi i
govori sebi. Ali nema remplanja, bijeli ovjee iz grada. Svi plaaju, ak i za stvari koje
nisu uinili. Nema remplanja.
Okrenuo se potrao prema stubama. Strah ga je natjerao da preskae po dvije
stube i ljuljao se poput mornara na moru.
Ne, ne Linda! vritao je njegov um. Ne Linda! Boe, molim te, ne Linda!
Svi plaaju, bijeli ovjee iz grada - ak i za stvari koje nisu uin ili. Jer to je ono to
je bitno.
Ono to je ostalo od pite stajalo je na polici, uredno pokriveno celofanom.
etvrtina je nestala. Pogledao je kuhinjski stol i tamo ugledao Lindinu torbicu - na remen
su bili privreni bedevi s rock zvijezdama: Bruce Springsteen, John Cougar
Mellancamp, Pat Benatar, Lionel Ritchie, Sting, Michael Jackson.
Priao je sudoperu.
181

BU&CW
Dva tanjura.
Dvije vilice.
Sjedile su ovdje, jele pitu i pomirile se, pomislio je. Kada? Kad sam zaspao? Sigurno.
uo je starog Ciganina kako se smije i koljena su mu popustila. Morao se uhvatiti
za stol kako stvarno ne bi pao.
Kad je povratio malo snage, okrenuo se, preao kuhinju i uo kako daska na
sredini poda kripi kad je stao na nju.
Pita je ponovno pulsirala - gore i dolje, gore i dolje. Njezina opscena, ustrajna
toplina zamaglila je celofan. Mogao je uti tiho ljapkanje.
Otvorio je kuhinjski ormari i uzeo desertni tanjur, otvorio je ladicu i izvadio no i
vilicu.
Zato ne? proaptao je i skinuo celofan s pite. Sada je ponovno bila mirna. Sada
je ponovno bila samo pita s jagodama koja je izgledala jako primamljivo unato ranom
jutru.
I kao to je Heidi rekla, i dalje su mu trebale sve kalorije koje je mogao pojesti.
Jedi zduno, proaptao je Billy Halleck u sunanoj tiini kuhinje i odrezao si
komad ciganske pite.

182

BU&CW

Biljeka o piscu

Stephen King ivi u Maineu, u Sjedinjenim Amerikim Dravama, sa svojom


suprugom, spisateljicom Tabithom King. Napisao je preko etrdeset romana i oko dvije
stotine pria. Dobio je vie knjievnih nagrada: World Fantasy Award, nekoliko Bram
Stoker Award, O. Henry Award. Godine 2003. dodijeljeno mu je odlije Nacionalne
zaklade za knjigu za istaknuti doprinos amerikoj knjievnosti.
Postoji razlog zato je Stephen King jedan od najpopularnijih pisaca na svijetu.
Pie prie koje vas zaintrigiraju i nemogue ih je odloiti dok ih ne proitate.
Tijekom razdoblja od 1966. do 1973., prije no to je objavio remek djelo Carrie,
Stephen King pisao je pod dva imena.
Pod pseudonimom Richard Bachman King je pisao horror prie za asopise
nakon kojih je uslijedio niz romana koji su prvi put objavljeni poetkom 1980-ih u zbirci
The Bachman Hooks.
Nakon objavljivanja njegovog idueg romana Kletva pod istim pseudonimom
itatelji su shvatili kako je Richard Bachman u stvari Stephen King.
Bachman je umro od raka pseudonima, ali 1995. pojavljuju se Stegovnici i
objavljeni su zajedno s Oajavanjem Stephena Kinga. Blaze, karika koja nedostaje u
Kingovom opusu posljednji je roman napisan tijekom Bachmanove rane faze, otkriven je
i objavljen 2007. godine.
Na temelju dva Bachmanova romana, Kletva i Trka, snimljeni su filmovi.

183