You are on page 1of 194

Noam Chomsky

IMPERIJALNE T E N J E

Biblioteka

book
marker

Izdaje
Naklada LJEVAK, d.o.o.
Direktor
Z D E N K O LJEVAK
Urednik
KRISTIJAN VUJII

NOAM CHOMSKY

R A Z G O V O R I O S V I J E T U N A K O N 11. 0 9 .

Razgovore
DAVID

vodio

BARSAMIAN

Prijevod s engleskoga i pogovor


VIESLAV

KIRINI

Zagreb, 2 0 0 6 .

Naslov izvornika:
NOAM CHOMSKY
IMPERIAL A M B I T I O N S
I M P E R I A L A M B I T I O N S : Conversations on the Post-9/11

World: Interviews with

D a v i d B a r s a m i a n ( T h e A m e r i c a n E m p i r e Project). C o p y r i g h t 2 0 0 5 b y Aviva
C h o m s k y and David Barsamian. Published by arrangement with Henry H o l t and
C o m p a n y , L L C . All r i g h t s r e s e r v e d .

Oblikovanje

naslovnice

Andrew Smith

Za hrvatsko izdanje
Naklada Ljevak d.o.o. 2 0 0 6 .

CIP - Katalogizacija u publikaciji


N a c i o n a l n a i sveuilina knjinica - Z a g r e b
UDK 327.2(73)"200"
327(100)"19/20"
3 2 . 0 1 Chomsky, N . ( 0 4 7 . 5 3 )
CHOMSKY, Noam
Imperijalne tenje : razgovori o
svijetu nakon 1 1 . 0 9 . / N o a m C h o m s k y ;
razgovore vodio David Barsamian; prijevod
s engleskoga i p o g o v o r Vieslav Kirini. Zagreb : Naklada Ljevak, 2 0 0 6 . (Biblioteka B o o k m a r k e r )
Prijevod djela: Imperial ambitions. Kazalo.
I S B N 9 5 3 - 1 7 8 - 7 1 9 - 0 (tvrdi uvez)
I. Chomsky, N o a m Intervju II. Sjedinjene
Amerike Drave M e u n a r o d n i odnosi III.
Sjedinjene Amerike Drave Imperijalna
politika
460131152

SADRAJ
Uvod

I. Imperijalne tenje

II. Kolateralni jezik

21

III. Smjena reima

39

IV Agresivni ratovi

55

V. Povijest i pamenje

75

VI. Doktrina dobrih namjera

91

VII. Intelektualna samoobrana

109

VIII. Demokracija i kolstvo

131

IX. Drukiji svijet je mogu

141

Biljeke

155

Pogovor
Kazalo

(Vieslav

Kirini)

171
177

UVOD
esto me pitaju kako je razgovarati sa Noamom Chomskym?
U vie od dvadeset godina nae suradnje, nauio sam nekoliko stvari. Jedna od njih je da valja biti dobro pripremljen i pitanja postavljati prema redu vanosti. Druga da valja pomno
sluati jer nikada ne znate kamo e vas razgovor odvesti.
Chomskyjev blagi glas prikriva obilje informacija i zamjedbi.
Krasi ga nevjerojatna mo saimanja i sintetiziranja raznovrsnih
informacija. Ne promie mu ba nita. U jednom razgovoru spomenuo je ruenje iranskog civilnog zrakoplova od strane amerikog ratnog broad Vincennes. Ostao sam zateen saznavi kako je informacije preuzeo iz asopisa Amerikog mornarikog
instituta

Proceedings.

Emisiju Alternativni radio pokrenuo sam 1986. godine nizom


razgovora sa Chomskym i od tada nismo prestali razgovarati.
Razgovori koje ovom prilikom donosimo odrani su uglavnom
na Sveuilitu Massachusetts Institute of Technology (MIT). Pitanja nisu unaprijed dogovorena. Za ovu knjigu proirili smo
neka pitanja i dodali biljeke.
Kako je, dakle, razgovarati sa Chomskym? To znai biti u prisustvu ovjeka koji smatra kako nije osobito sloeno pojmiti istinu i znati to potom uiniti. Osobe koja utjelovljuje ono to bi
svaki intelektualac trebao biti i, konano, osobe koja kritizira

sve one ljude koji se pokoravaju moi i prokazuju sve oko sebe,
dok istovremeno izbjegavaju vlastitu odgovornost.
Chomsky odreuje referentne toke na obzoru i opisuje topografiju. Na nama je da se kreemo tim terenom. Nadam se da
e razgovori iz ove knjige potaknuti razmiljanje, rasprave i
povrh svega aktivizam.
Osobito se zahvaljujem Anthonyju Arnoveu, drugu, prijatelju
i uredniku par excellence; Sari Bershtel, izdavaici i urednici par
excellence; Elaine Bernard za njenu velikodunost; Gregu Giggu za korisne sugestije; radio-postaji KGNU; Davidu Petersonu,
Chrisu Petersonu i Daleu Wertzu za pomo u istraivanju; Bev
Stohl za udovoljavanje mojim bezbrojnim zahtjevima; Martinu
Voelkeru za tehniku podrku i srdanost; te Noamu Chomskom za solidarnost, strpljivost i izvanredan smisao za humor.
Dijelovi nekih od razgovora ranije su u razliitim oblicima
objavili

International

Socialist

Review,

Monthly

Review,

The

Progressive, The Sun i Z.


DAVID BARSAMIAN

Boulder,

Colorado,

srpanj 2005.

I.
IMPERIJALNE TENJE
C A M B R I D G E , MASSACHUSETTS (22. OUJKA 2 0 0 3 . )

oje su posljedice amerikog napada na Irak i okupacije te

zemlje?

Mislim da je, uz zemlje u regiji, itav svijet ispravno shvatio

ameriku invaziju kao ogledni primjer pokuaja uspostave nove


norme u uporabi vojne sile. Temeljne odrednice te nove norme
artikulirala je Bijela kua u rujnu 2002. godine, kada je proglaena

nova Strategija

nacionalne sigurnosti Sjedinjenih Drava.1

U proglasu je izloena nova i neobino ekstremna doktrina o


uporabi sile u svijetu, pri emu nije udno da je najava rata u
Iraku koincidirala s objavom proglasa.
Nova doktrina nije imala veze s preemptivnim * ratom koji se
spominje u okviru Povelje Ujedinjenih naroda, nego je rije o
doktrini koja nije utemeljena u meunarodnome pravu, odnosno doktrini preventivnog rata. To pak znai da e Sjedinjene Drave vladati svijetom pomou sile te da e na svaku ugrozu njihove dominacije - bila ona izmiljena, mogua ili posve spekuTermin preemptivni rat (engl. preemptive) razlikuje se od termina preventivni
(engl. preventive) utoliko to znaenjem pokriva odgovor na jasnu i oitu prijetnju,
dok preventivni rat oznaava oruani odgovor na moguu prijetnju (nap. prev.).

10

lativna - Sjedinjene Drave imati pravo odgovoriti unitenjem


te ugroze, prije nego ona uope postane konkretna prijetnja. To
je, dakle, preventivni, a ne preemptivni rat.
Da biste uspostavili novu normu, morate poduzeti odreene
mjere. Gotovo da ne treba naglaavati kako stvaranje nove norme nije povlastica svih zemalja. Ako Indija napadne Pakistan kako bi stala na kraj uasnim zloinima, to se ne moe smatrati novom normom. Kada, meutim, Sjedinjene Drave odlue bombardirati Srbiju na temelju upitnih argumenata, onda je to norma. To je pravo znaenje moi.
Najlaki nain uspostavljanja nove norme, kao to je pravo na
preventivni rat, jest da se odabere neku potpuno nemonu metu koju e najvea vojna sila u povijesti ovjeanstva doslovno
pregaziti. No, da bi takav postupak - makar u oima domaeg
stanovnitva - djelovao utemeljeno, ljude morate zaplaiti. Nemonu metu valja, stoga, opisati kao uasnu prijetnju opstanku
koja je odgovorna za napade 11. rujna i koja e nas ponovno napasti. U sluaju Iraka to se i dogodilo. U spektakularnom propagandnom podvigu koji e nedvojbeno postati dijelom povijesti, Washington je silnim naporima nastojao uvjeriti Amerikance
kako Saddam Hussein nije tek udovite, nego i prijetnja njihovu opstanku. U tome je u konanici i uspio. Polovina stanovnitva Sjedinjenih Drava vjeruje kako je Saddam Hussein "osobno
ukljuen" u napade tijekom 11. rujna 2 0 0 1 . godine. 2
Sve se to na kraju sjedinjuje. Doktrina je proglaena, norma
uspostavljena na vrlo jednostavnom primjeru, stanovnitvo je u
panici i - kao usamljeni primjer u svijetu - vjeruje u fantastinu
prijetnju vlastitoj egzistenciji, pa je voljno podrati primjenu
vojne sile u svrhu samoobrane. Vjerujete li u sve spomenuto, napad na Irak doista postaje inom samoobrane, iako je taj rat
udbeniki primjer agresije, kojemu je cilj proirenje opsega bu-

11

duih agresija. Rjeavanje jednostavnog sluaja otvara vam put


do onih teih.
Veina svijeta protivi se ratu, svjesna kako ovdje nije rije samo o napadu na Irak. Mnogi ljudi jasno razabiru namjeru skrivenu u pozadini: upozorenja ostatku svijeta da pazi to radi jer
bi mogao biti sljedei. Upravo je to razlog zbog kojeg velik broj
ljudi u svijetu, a vjerojatno i veina svjetskog stanovnitva, Sjedinjene Drave smatra najveom prijetnjom miru. U svega godinu dana George Bush uspio je Sjedinjene Drave pretvoriti u
zemlju koje se svi plae, preziru je, pa ak i mrze. 3
Na Svjetskom socijalnom forumu koji je u veljai 2003.

odr-

an u brazilskom Porto Alegreu, Busha i ljude koji ga okruuju


opisali ste

kao

"radikalne

nacionaliste" koji provode

no nasilje".4 Razlikuje li se ovaj washingtonski reim

"imperijalod pret-

hodnih?
Uvijek je korisno imati odreenu povijesnu perspektivu, pa
predlaem skok na suprotnu stranu politikog spektra koja ini
moda i najveu opreku. Rije je o Kennedyjevim liberalima.
Tijekom 1963. godine proglasili su doktrinu koja nije bitno razliita od Bushove Strategije nacionalne sigurnosti. Dean Acheson, ugledni dravnik i visoki savjetnik u Kennedyjevoj administraciji, odrao je predavanje pri Amerikom drutvu meunarodnih pravnika u kojem je istaknuo kako odgovor Sjedinjenih
Drava na prijetnju njihovoj "moi, poloaju i ugledu" ne predstavlja "pravni problem". 5 Trenutak u kojem se javlja ta izjava
doista je znakovit. Zbilo se to nedugo nakon kubanske raketne
krize 1962. godine, tijekom koje je svijet bio na rubu nuklearnog rata. Kubanska raketna kriza bila je velikim dijelom rezultat vala meunarodnog terorizma kojemu je cilj bilo svrgavanje

12

Castra - odnosno neto to se danas naziva promjenom reima


- to je Kubu nagnalo da postavi ruske rakete kao sredstvo obrane.
Acheson je tvrdio kako Sjedinjene Drave imaju pravo na preventivni rat protiv svakog oblika ugroavanja naeg poloaja i
ugleda, ak i ako njime nije ugroen na opstanak. Njegovo izlaganje zapravo je jo ekstremnije od Bushove doktrine. Promotrimo li, meutim, stvari iz druge perspektive, vidjet emo
kako je ovdje rije o izjavi Deana Achesona pred Amerikim
drutvom meunarodnih pravnika, a ne o iznoenju nekog slubenog politikog priopenja. Dokument pod nazivom Strategija
nacionalne sigurnosti slubeno je politiko priopenje, a ne puka izjava nekog visokog dunosnika i po tome je jedinstveno drska.
Slogan koji smo svi imali priliku uti na mirovnim prosvjedima glasi "Ne damo krv za naftu". Pitanje nafte esto se spominje kao pokretaka sila

u pozadini amerike okupacije Iraka. Je

li nafta presudan imbenik u strategiji Sjedinjenih Drava?


Nafta je nedvojbeno presudna. Mislim da je to jasno svakom
razumnom ovjeku. Zaljevsko podruje glavna je energetska regija na svijetu od Drugoga svjetskog rata i oekuje se da e tako
ostati barem u iduih pedesetak godina. Perzijski zaljev izvor je
neprocjenjive strateke moi i materijalnog bogatstva, a Irak je
u njegovu sreditu. Irak je druga zemlja u svijetu po rezervama
nafte, a iraka nafta je lako dostupna i jeftina. Ako kontrolirate
Irak, u poziciji ste da utjeete na cijenu i proizvodne kvote (koje ne smiju biti preniske, niti previsoke) i time podrivate rad
OPEC-a (Organizacija zemalja izvoznica nafte), te nameete
vlastite elje ostatku svijeta. To nema nikakve veze s pristupom

13

nafti za uvoz u Sjedinjene Drave. Rije je o kontroli nad naftom.


Da je Irak u sredinjoj Africi, zasigurno ne bi bio odabran kao
ogledni primjer nove doktrine sile, iako se time ne moe objasniti specifian trenutak operacija u Iraku, s obzirom da je pitanje kontrole nad bliskoistonom naftom odavno prisutan problem.
U dokumentu State Departmenta o Saudijskoj Arabiji iz
godine,
strateke
svjetskoj

nafta
moi

te zemlje proglaena je
i

povijesti,"6

ave uvoze iz

jednim

od

najveih

"neprocjenjivim
materijalnih

Velik dio nafte - oko

Venezuele.7

1945.

izvorom

dobitaka

15% - Sjedinjene Dr-

Nafta se uvozi i iz Kolumbije i Nigeri-

je. Sve tri spomenute drave u ovom su trenutku, prema miljenju

Washingtona,

problematine.

Kontrolu

Venezueli preuzeo

je Hugo Chavez, u Kolumbiji traje graanski rat, a Nigeriju potresaju pobune i stalni sukobi.

to

mislite o tim imbenicima?

Potpuno ste u pravu. Podruja koja ste spomenuli svakako su


dijelovi svijeta u kojima Sjedinjene Drave ele imati kontrolu.
Ako je, meutim, suditi prema projekcijama obavjetajne zajednice, Washington se kani oslanjati na stabilnije izvore u Atlantskom bazenu, odnosno na Zapadnu Afriku i Zapadnu polutku
openito - podruja koja su, za razliku od problematinog Bliskog istoka, uvelike pod kontrolom Sjedinjenih Drava. Utoliko
svaki problem u tim podrujima predstavlja znaajnu prijetnju,
pa e se scenarij slian ovom irakom vrlo vjerojatno ponoviti,
osobito ako okupacija bude tekla sukladno prognozama planera
u Pentagonu. Bude li pobjeda laka i bez previe borbe, a Washington uspije uspostaviti novi reim koji e nazvati "demokratskim",
to e im nedvojbeno olakati pokretanje nove intervencije.

14

Namee se nekoliko moguih meta. Jedna od njih je podruje Anda. Sjedinjene Drave imaju svoje vojne baze i vojnike posvuda oko Anda. Kolumbija i Venezuela, a poglavito Venezuela,
proizvode znaajne koliine nafte, pri emu isto vrijedi i za Brazil i Ecuador. Mogua meta je i Iran.
Posvetimo se na trenutak Iranu.
ron,

"Pobornik mira", Ariel Sha-

savjetovao je Busbovu administraciju da se obrui na Iran

"dan nakon" zavretka operacije u Iraku. 8 to moete rei o Iranu, zemlji koja je proglaena "osovinom zla" i zemlji koja takoer raspolae znatnim

rezervama

nafte?

Irak za Izrael nikada nije bio osobito vana tema i nisu ga


smatrali opasnim. Iran je, meutim, druga pria. Iran je bitno
snanija vojna i ekonomska sila. Izrael godinama trai od Sjedinjenih Drava da napadnu Iran. Izraelci ga se ne usuuju napasti, pa ele da to veliki deki obave za njih.
Vrlo je vjerojatno da se rat ve sprema. Prije godinu dana objavljeno je kako desetina izraelske zrane flote trajno boravi na
istoku Turske - u golemoj amerikoj zranoj bazi - odakle se
svakodnevno provodi nadzor Iranske granice. Postoje takoer i
uvjerljive tvrdnje prema kojima Sjedinjene Drave, Turska i Izrael nastoje potaknuti ustanak Azerskih nacionalistikih snaga
na sjeveru Irana. 9 Drugim rijeima, ameriko-tursko-izraelske
snage pruaju pomo regiji koja se protivi Iranu, to bi u konanici moglo dovesti do cijepanja Irana, a moda i do vojnog napada, iako e se vojni napad dogoditi samo ako se utvrdi da je
Iran posve nemoan. Do napada nee doi ako se druga strana
moe braniti.
S amerikim snagama u Afganistanu i Iraku, te bazama u Turskoj, Iran je opkoljen.

Sjedinjene Drave imaju postrojbe i vojne

15

baze od Srednje Azije prema sjeveru. Nee li sve to potaknuti


Iran na razvoj nuklearnog oruja - ako ono ve nije razvijeno u

svrhu

samoobrane?

Vrlo vjerojatno. Rijetki ozbiljni dokazi kojima raspolaemo


govore nam da je izraelsko bombardiranje irakog reaktora Osirak tijekom 1981. godine potaknulo i izravno prouzroilo pokretanje Irakog programa razvoja nuklearnog naoruanja.
Mislite da takav program ranije nije postojao?
Irak je gradio nuklearnu elektranu, ali nitko nije znao njezine
kapacitete. Postrojenje je nakon bombardiranja ispitivao poznati nuklearni fiziar Richard Wilson, koji je u to vrijeme bio proelnik katedre za fiziku na Harvardu. Rezultate istraivanja Wilson je objavio u vodeem znanstvenom asopisu Nature.10 On
je strunjak za spomenuto podruje i prema njegovu miljenju
Osirak je bio elektrana. I mnogi drugi oporbeni iraki izvori isticali su kako se tamo ne dogaa nita bitno; Iraani su se i ranije bavili milju o razvoju nuklearnog naoruanja, ali upravo je
bombardiranje Osiraka potaknulo pokretanje programa nuklearnog naoruavanja. 11 To se ne moe dokazati, ali dokazi upuuju na takav zakljuak.
to rat u Iraku i okupacija te zemlje znae za Palestince?
O tome svakako vrijedi razmisliti. Jedno od pravila novinarstva jest da naslov svakog lanka u kojem se spominje George
Bush mora sadravati rije "vizija", a lanak mora govoriti o
njegovim "snovima". Moda e se uz lanke uskoro pojaviti i
njegove fotografije na kojima zuri u daljinu. To je postala svojevrsna novinarska konvencija. U glavnom tekstu jueranjeg
Wall Sreet Journala rijei vizija i san spominju se deset puta. 12

16

Jedan od snova Georgea Busha svakako je uspostavljanje palestinske drave negdje, nekad, na nekom nepoznatom mjestu moda u saudijskoj pustinji. Svi bismo mi trebali slaviti tu veliajnu viziju. No sve te prie o Bushovim vizijama i snovima o
palestinskoj dravi posve zanemaruju injenicu da bi Sjedinjene
Drave morale prestati podrivati trajna nastojanja ostatka svijeta na iznalaenju odriva politikog rjeenja. Tijekom posljednjih tridesetak godina Sjedinjene Drave onemoguavale su svaku vrstu nagodbe. Bushova administracija otila je u spreavanju
nagodbe korak dalje od ostalih, pri emu je ponekad vukla toliko ekstremne poteze da se o njima uope nije pisalo. Primjerice, u prosincu 2 0 0 2 . godine Bushova administracija obrnula je
politiku Sjedinjenih Drava prema Jeruzalemu. Sjedinjene Drave ranije su barem naelno slijedile rezoluciju Vijea sigurnosti
iz 1968. godine, u kojoj je Izraelu nareeno da prekine s politikom prisvajanja, okupacije i naseljavanja istonog Jeruzalema.
Bushova administracija obrnula je tu politiku. 13 To je, meutim,
tek jedna od mjera kojima se nastoji potkopati mogunost smislena politikog rjeenja.
Sredinom oujka 2 0 0 2 . godine Bush je iznio svoj prvi slubeni iskaz o Bliskom Istoku. U tisku je njegov istup opisan kao prvi ozbiljni iskaz u proteklih nekoliko godina, i tako dalje. Proitate li govor, vidjet ete da je uglavnom rije o poznatoj retorici, ali s jednim izuzetkom. Rije je o jednoj reenici koja glasi:
"Naseljenika politika mora biti okonana, im se pribliimo
mirnom rjeenju." 14 to to znai? To znai da Izrael moe nastaviti s gradnjom naselja, sve dok mirovni proces ne dosegne razinu koja odgovara Bushu, to moe biti u dalekoj budunosti.
To je takoer zaokret u politici. Sjedinjene Drave do sada su se,
barem slubeno, protivile irenju programa ilegalnog naseljava-

17

nja, jer su takvi programi onemoguavali iznalaenje politikog


rjeenja. Sada, meutim, Bush govori posve suprotno: samo se
vi naseljavajte. Mi emo pokrivati trokove, sve dok ne odluimo da je mirovni proces dosegao odgovarajuu razinu. To su
znakovi snanog pomaka prema raspirivanju novih sukoba,
podrivanju meunarodnog prava i podrivanju svake mogunosti za mir.
Razina javne osude rata u Iraku prema vaem je miljenju
"bez presedana".15 Nikada prije nije se javio

toliki otpor prije

poetka nekog rata. U kojem se pravcu taj otpor kree u Sjedinjenim Dravama i ostatku svijeta?
Nisam u stanju predvidjeti ljudske postupke. Stvari e se kretati u pravcu u kojem to ljudi budu htjeli. Postoji niz mogunosti. Otpor bi svakako trebao ojaati. Ulozi su danas bitno vei i
ozbiljniji nego ranije. S druge strane, situacija je bitno tea. Psiholoki je lake organizirati otpor vojnom napadu nego otpor dugovjenom programu imperijalnih tenji kojeg je vojni napad
samo dio, dok e ostali dijelovi tek uslijediti. Takav tip otpora
trai vie miljenja, vie predanosti i dugotrajan angaman. Postoji bitna razlika izmeu odluke da sutra odem na prosvjede
nakon kojih u se vratiti kui i odluke da se dugorono posvetim cilju. To je izbor koji stoji pred svakim pojedincem. Isto je
vrijedilo i za ljude ukljuene u pokret za graanska prava, kao i
za sve druge pokrete.
Kako
avama,

komentirate

zastraivanje

disidenata

ukljuujui i nasumina privoenja

Zelene karte, ali i obinih graana?

Sjedinjenim

useljenika,

Dr-

nositelja

18

To je neto zbog ega svi trebamo biti zabrinuti. Sadanja vlast


prisvojila je prava koja u prolosti nitko nije imao, meu kojima
i pravo na privoenje graana, zadravanje u pritvoru bez doputenih posjeta obitelji ili odvjetnika i to na neogranieno vrijeme, bez podizanja optunice. 16 Useljenici i slini ranjivi ljudi
trebaju biti osobito oprezni. Postoje, meutim, ljudi poput nas,
graani s odreenim povlasticama. Prijetnje su upuene i nama,
ali su one doista nitavne u usporedbi s onim s ime se nose ljudi diljem svijeta. Nedavno sam se vratio s putovanja po Turskoj
i Kolumbiji i moram vam rei da, s obzirom na prijetnje kojima
su ljudi tamo izvrgnuti, mi ovdje ivimo u raju. Ljudi u Kolumbiji i Turskoj zabrinuti su zbog dravne represije, ali ih to ipak
ne moe zaustaviti.
ine li Europa ili Istona Azija svojevrsnu protusilu Sjedinjenim

Dravama?

Nedvojbeno je da su Europa i Azija, openito govorei, ekonomske sile srazmjerne Sjevernoj Americi te da imaju vlastite
interese koji nikako ne podrazumijevaju puku poslunost Sjedinjenim Dravama. Svi su oni, dakako, meusobno povezani.
Korporativni sektori u Europi, Sjedinjenim Dravama i velikom dijelu Azije povezani su na razliite naine i dijele zajednike interese; ali imaju i zasebne interese koji su, pak, uzrok
problema duboko ukopanih u povijesti, poglavito kad je rije o
Europi.
Sjedinjene Drave uvijek su imale podijeljeno miljenje o Europi. Htjele su da Europa bude ujedinjena kako bi postala unosnijim tritem za amerike korporacije; ali ih je uvijek plaila
mogunost da Europa krene vlastitim smjerom. Mnogi problemi vezani uz pridruivanje istonih zemalja Europskoj uniji iz-

19

ravna su posljedica toga. Sjedinjene Drave snano podupiru


proces pridruivanja, nadajui se da e te drave biti podlonije
amerikom utjecaju i da e biti sposobne potkopati samu jezgru
Europe koju ine Njemaka i Francuska, velike industrijske
zemlje sposobne krenuti neovisnim smjerom.
U pozadini je i dugovjeni ameriki prijezir prema europskom
socijalnom sustavu, koji osigurava pristojne plae, radne uvjete
i prava. Sjedinjene Drave ne ele opstanak takvog modela, s
obzirom da je po njih opasan. Ljudima bi svata moglo pasti napamet. Smatra se, stoga, da bi pridruivanje istonoeuropskih
zemalja, s ekonomijama zasnovanim na niskim plaama i nitavnim pravima radnika, moglo pomoi u podrivanju socijalnih
standarda u zapadnoj Europi. Bio bi to pravi zgoditak za Sjedinjene Drave.
Imajui

na

umu

slabljenje

amerike

ekonomije

nadolazak

novoga vala otkaza, mislite li da e Bushova administracija uspjeti odrati na ivotu takozvanu garnizonsku dravu koja neprestano ratuje i okupira mnoge druge zemlje? Mogu li oni u tome

uspjeti?
Moraju to initi jo svega est godina. Nadaju se, naime, da

e do tada u Sjedinjenim Dravama institucionalizirati niz izrazito reakcionarnih programa. Ekonomija e biti ozbiljno naruena, deficiti golemi, ba kao to je bio sluaj tijekom 1980-ih.
A onda e to postati tui problem. U meuvremenu e uguiti
socijalne programe i oslabiti demokraciju - koju, dakako, mrze
- prenoenjem odluivanja iz sfere javnosti u privatne ruke. U
unutranjem smislu, to znai da e za sobom ostaviti teku situaciju, ali samo za veinu stanovnitva. Ljudi koji su bitni razmetat e se poput odmetnika, kao to je to bio sluaj u vrijeme Rea-

20

gana. Napokon, mnogi ljudi iz tog vremena jo su uvijek na poziciji moi.


U meunarodnom smislu, nadaju se da e silom i samovoljnim preventivnim ratovima do tada institucionalizirati doktrine imperijalne dominacije. Po vojnoj sili i potronji, Sjedinjene Drave vjerojatno nadilaze ostatak svijeta i trenutno se kreu u opasnim smjerovima, ukljuujui i militarizaciju svemira.
Vjerujem kako je njihova osnovna pretpostavka da e - bez obzira na zbivanja na ekonomskom planu - amerika vojna sila biti toliko premona da e ostatak svijeta jednostavno morati biti
posluan.
Sto moete poruiti mirovnim

aktivistima u Sjedinjenim

Dr-

avama koji su svim silama nastojali sprijeiti napad na Irak i


koji su sada ljuti i oajni jer je vlada ipak uinila po svome?
Da budu realni. Uzmite, primjerice, abolicionizam. Koliko je
vremena prolo do trenutka kad je abolicionistiki pokret dao
rezultate? Odustanete li svaki put kad ne uspijete osigurati svoj
cilj, moete biti sigurni da time omoguavate ostvarivanje najgoreg scenarija. Rije je o dugotrajnoj, tekoj borbi. Sve ono to
se dogodilo u proteklim mjesecima valja, meutim, gledati kao
pozitivan pomak. Stvoren je temelj za irenje i razvoj mirovnog
pokreta, koji e se moi okrenuti nekim vrlo ozbiljnim problemima. Stvari su jednostavno takve. Ne moete oekivati laku
pobjedu nakon jednoga prosvjednog skupa.

II.
KOLATERALNI JEZIK
B O U L D E R , COLORADO (5. TRAVNJA 2 0 0 3 . )

posljednjih

nekoliko godina Pentagon

stradanje

civila

opi-

suje terminom "kolateralna teta". Recite nam neto o ulo-

zi jezika u oblikovanju percepcije

dogaaja

oko nas.

Sam jezik nema s time nikakve veze. Jezik je nain putem kojega meusobno komuniciramo i ulazimo u razliite oblike interakcije, pri emu ljudi komunikacijska sredstva rabe za oblikovanje stavova i miljenja, kao i za uspostavljanje poretka i poslunosti. Iako je to oduvijek bilo tako, propaganda je tek u posljednjih stotinu godina poprimila oblik organizirane i samostalne industrije.
Valja svakako napomenuti kako je ta industrija stvorena upravo u demokratskim drutvima. Prvo slubeno propagandno tijelo, Ministarstvo informiranja, ustrojeno je u Britaniji tijekom
Prvoga svjetskog rata. Njegova "zadaa", kako su to tada nazvali, bila je "usmjeravanje svjetskog miljenja". 1 Ministarstvo je
osobito vodilo rauna o amerikom miljenju ili, tonije, miljenju amerikih intelektualaca. Britanija je trebala ameriku potporu u ratu, a tvorci planova u ministarstvu vjerovali su da e,
uvjere li amerike intelektualce u plemenitost britanskog ratnog

22

pothvata, ti isti intelektualci kod inae miroljubivog stanovnitva Sjedinjenih Drava - koje nije eljelo imati veze s ratom u
Europi - probuditi histeriju i time odvesti Ameriku u rat. Prvenstveni cilj propagande bilo je, dakle, miljenje amerike javnosti. Wilsonova administracija reagirala je ustrojavanjem prve dravne propagandne agencije u Americi, takozvanog Povjerenstva za javno informiranje. Orvelovski prizvuk je jasan.
Britanski plan pokazao se izrazito uspjenim, poglavito meu
liberalnim amerikim intelektualcima. Tako su se, primjerice, ljudi oko Johna Deweyja ponosili injenicom da prvi put u
povijesti ratnu groznicu nisu potaknuli vojskovoe i politiari
nego oni odgovorniji, ozbiljniji lanovi zajednice - rijeju,
mudri intelektualci. Propagandnim pothvatom inae miroljubivi stanovnici pretvoreni su u svega nekoliko mjeseci u sluene
anti-njemake fanatike. Zemlju je zahvatila histerija. Stvari su
se toliko zaotrile da Bostonska filharmonija nije smjela svirati
Bacha.
Wilson je osvojio izbore 1916. godine pod krilaticom "mir
bez pobjede", da bi nekoliko mjeseci kasnije Sjedinjene Drave
pretvorio u zemlju ratnih hukaa koji su eljeli unitenje svega
njemakog. Meu lanovima Wilsonove propagandne agencije
bili su ljudi kao to su Edward Bernays, kasnije guru propagandne industrije, te Walter Lippmann*, moda i najvei strunjak
za javno miljenje u dvadesetom stoljeu. Obojica su karijere
gradili na iskustvima iz Prvoga svjetskog rata. U tekstovima iz
1920-ih istaknuli su kako im je postalo jasno da se moe uprav-

' Lippmannova moda i najznaajnija knjiga s tog podruja objavljena je i na hrvatskom jeziku: Walter Lippmann, Javno mnijenje, Naprijed, Zagreb 1995. (nap. ur.).

23

ljati "miljenjem javnosti", stavovima i shvaanjima te da se Lippmannovim rijeima - moe "proizvoditi podrku". Bernays
je tvrdio da "stvaranjem podrke" inteligentniji lanovi drutva
mogu usmjeravati stanovnitvo, pri emu je taj proces smatrao
za "samu bit demokratskog procesa". 2
Zanimljivo je promotriti 1920-e godine, kad je industrija odnosa s javnou zapravo nastala. Rije je o razdoblju tejlorizma u
industriji, kada su radnike obuavali da postanu roboti, a svaki
pokret bio je nadziran i propisan. Tejlorizam je stvorio izrazito
uinkovitu industriju, a ljudska bia pretvorena su u strojeve.
Boljevici su bili zadivljeni tejlorizmom, pa su ga - kao i mnogi
drugi - pokuali kopirati. No strunjaci za kontrolu miljenja
ubrzo su shvatili da uz "kontrolu na poslu" moete imati i "kontrolu izvan posla". 3 Fraza doista pogaa bit. Kontrola izvan posla podrazumijeva pretvaranje ljudi u robote u svakom dijelu njihova ivota i to uvoenjem "filozofije ispraznosti", odnosno fokusiranjem ljudske panje na "nebitne stvari poput pomodarske
potronje". 4 Ljudima koji dre kormilo valja omoguiti da to ine bez uplitanja puka koji nema to traiti u javnoj areni. Na temelju te ideje niknule su goleme institucije, od oglaivakih agencija do sveuilita, koje su predano slijedile uvjerenje kako valja
kontrolirati stavove i uvjerenja, jer su ljudi inae vrlo opasni.
Takvo shvaanje javnosti zapravo podupire i sam ustav. Zemlja je osnovana na temelju madisonovskog naela po kojem su
ljudi odve opasni: mo mora biti u rukama ljudi koje Madison
naziva "bogatstvom nacije", ljudi koji potuju vlasnitvo i prava
koja iz njega proizlaze te su voljni "braniti imunu manjinu od
veine", pri emu veinu treba nekako usitniti. 5
Posve je razumljivo da se industrija za odnose s javnou razvila u demokratskim drutvima. Ako ljudima moete upravljati

24

silom, nije osobito vano kontrolirati to misle i osjeaju. Izgubite li, meutim, mogunost upravljanja silom, kontrola stavova i miljenja postaje presudna.
Danas kontrola nije toliko u rukama vlasti, koliko korporacija. Reaganova administracija imala je takozvani Ured za javnu
diplomaciju. No javnost vie nije eljela prihvatiti dravne propagandne agencije, pa je Reaganova agencija proglaena protuzakonitom, to je prislililo vlast da se u proizvodnji podrke slui nekim manje izravnim sredstvima. Sada su privatne tiranije korporacijski sustavi - mehanizmi kontrole miljenja i stavova.
Te korporacije ne primaju nareenja od vlasti, nego su s vladajuim strukturama usko povezane. U svakom sluaju, ne morate previe razmiljati da biste shvatili to je njihov posao, jer vam
oni ionako sve sami kau u korporacijskim tiskovinama ili akademskim glasilima.
Vratimo se u 1933. godinu. Liberalni, napredni vilsonijanac
Harold Lasswell, utemeljitelj dobrog dijela suvremene politike
znanosti, napisao je za Enciklopediju drutvenih znanosti6 lanak pod naslovom "Propaganda". Ljudi su otvoreno rabili pojam propaganda, sve dok nije doveden u vezu s nacistima; danas
se rabi itav niz eufemizama. Lasswellova poruka glasila je da ne
smijemo podlei "demokratskoj dogmi o ljudima kao najboljim
poznavateljima vlastitih interesa". Oni to nisu. Elite jesu. A kako su ljudi odve glupi i neuki da bi znali to im je u interesu,
mi ih - kao veliki humanisti - moramo marginalizirati i kontrolirati za njihovo dobro. Najbolji nain da to uinimo jest pomou propagande. U propagandi nema nieg loega, rekao je Lasswell. Neutralna je poput ekia. Moete je rabiti za dobro ili
zlo. A kako smo mi plemeniti, dobrohotni ljudi, mi emo je rabiti za dobro i njome emo osigurati da glupe, neuke mase osta-

25

nu marginalizirane i liene mogunosti odluivanja. Imajte na


umu da ne govorim o desniarima; rije je o liberalnim, naprednim intelektualcima.
Ista razmiljanja nai ete i u lenjinistikim doktrinama. Nacisti su ih takoer rabili. Proitate li Mein Kampf, vidjet ete da
je Hitler bio zadivljen anglo-amerikom propagandom. Tvrdio
je, ne bez razloga, kako je u Prvom svjetskom ratu pobijedila upravo propaganda, te se zavjetovao kako e Nijemci sljedei put
biti spremni - imat e vlastiti propagandni sustav, stvoren prema demokratskom modelu. Od tada su mnogi pokuali isto. No
Sjedinjene Drave ostaju na elu s obzirom da je to drutvo ipak
najslobodnije i najdemokratskije, pa je za njega kontrola stavova i miljenja od presudne vanosti.
Moete li usporediti tadanju,

izvornu propagandu s onime to

se danas zbiva u sklopu operacije Iraka sloboda?


Sve moete proitati u dananjem New York Timesu. Nai ete zanimljiv lanak o Karlu Roveu, ovjeku koji predsjednika ui
to treba rei i uiniti - u Iraku bi ga nazvali njegovim umnikom.7 Rove nije izravno ukljuen u kovanje ratnih planova, a nije ni Bush. To obavljaju neki drugi ljudi. No njegov je cilj, kako
sam kae, "oblikovati shvaanja gospodina Busha kao ratnog
voe i pripremiti ga za novu predsjedniku kampanju koja e
zapoeti im zavri rat", a kako bi republikanci mogli provesti
svoje planove. To znai rezanje poreza - navodno za proizvodnju, ali zapravo za bogate - i neke druge programe koji su osmiljeni kako bi pomogli krajnje uskom krugu ultrabogatih i
povlatenih, iako e pritom nanijeti tetu irem stanovnitvu.
Jo znakovitiji od tih kratkoronih ciljeva - iako se ne spominje u New York Timesu - jest dugoroni cilj razaranja institucio-

26

nalnih temelja za sustav socijalne pomoi i dokidanje programa


koji su, poput Socijalnog osiguranja, zasnovani na ideji da ljudi
moraju skrbiti jedni o drugima. Ideja da bismo trebali biti suosjeajni i solidarni, da bismo trebali brinuti ima li nepokretna starica na drugom kraju grada to jesti, mora biti izbrisana iz naih
glava. To je bitan dio trenutne domae politike, uz spomenuto
pomicanje bogatstva i moi prema sve uem krugu ljudi.
Najbolji nain da se u tome uspije - a ljudi to zasigurno nee
prihvatiti - jest zaplaivanje. Ljudi koji se boje za vlastitu sigurnost, tee snanim vodama. Zatitu od neprijatelja povjerit e
republikancima, zanemarujui pritom vlastite probleme i interese. Republikanci e, s druge strane, moi provesti svoj politiki
program, a moda ga ak i institucionalizirati i uiniti teko
promjenjivim. Prvo, dakle, uplae ljude, a onda im predstave
predsjednika kao monoga ratnog vodu koji uspjeno svladava
stranu prijetnju - neprijatelja koji je odabran upravo zato to ga
se moe pregaziti u trenu.
Irak?
Da, Irak. To se gotovo uope ne skriva - a cilj su idui predsjedniki izbori. To je znaajan imbenik u spomenutom ratu.
Oito je da izmeu Sjedinjenih Drava i ostatka svijeta postoji golema razlika u miljenju javnosti o ratu u Iraku. Mislite li da
je za

to odgovorna propaganda?

To je nedvojbeno. Dokaze nije teko pronai. Kampanja za rat


u Iraku zapoela je u rujnu 2 0 0 2 . Sve je je toliko oito da se pria spominje i u matinim medijima. Glavni politiki analitiar
United Press Internationala, Martin Sieff, u

podugakom je

lanku objasnio kako je kampanja provedena. 8 Ratnika propa-

27

ganda zapoela je u rujnu, kada je zapoela i kongresna predizborna kampanja. Neke teme neprestano su se pojavljivale. Jedna je bila tvrdnja da Irak predstavlja ozbiljnu prijetnju sigurnosti Sjedinjenih Drava. Moramo ih zaustaviti danas ili e oni nas
unititi sutra. Druga da je Irak odgovoran za 11. rujna. Nitko to
nije otvoreno rekao; umjesto toga, svi su dali naslutiti kako je
Irak odgovoran. Onda su izjavili kako Irak planira nove zloine.
U velikoj smo opasnosti i moramo ih zaustaviti.
Promotrite ankete. One vrlo jasno odraavaju propagandu.
Nakon 11. rujna svega 3 posto stanovnika Sjedninjenih Drava
smatralo je da Irak ima veze s napadima. Do danas polovina stanovnitva, ako ne i vie, vjeruje kako je Irak odgovoran za 11.
rujna. Od rujna 2 0 0 2 . godine, oko 60 posto stanovnitva vjeruje da Irak predstavlja prijetnju naoj sigurnosti. Ti stavovi blisko
su povezani s pruanjem podrke ratu u Iraku. 9 Vjerujete li da
Irak predstavlja ozbiljnu prijetnju naoj sigurnosti, da je odgovoran za 11. rujna i da planira nove zloine, posve ete opravdano podrati rat kojega je cilj zaustavljanje tih zloina.
Nitko drugi u svijetu u to ne vjeruje. Niti jedna druga zemlja u svijetu ne smatra Irak prijetnjom vlastitoj sigurnosti. Kuvajt i Iran, zemlje koje je Irak napao, ne smatraju da ta zemlja
prijeti njihovoj sigurnosti. To je smijeno. Kao rezultat sankcija, koje su odgovorne za smrt stotina tisua ljudi, Irak ima najslabiju ekonomiju i najslabiju vojnu silu u regiji. 10 Izdvajanja
za vojsku dvostruko su manja nego u Kuvajtu - koji broji svega 10 posto stanovnitva Iraka - i puno manja od ostalih zemalja na Bliskom istoku. 11 Konano, svi u regiji dobro znaju
za postojanje lokalne supersile - zapravo isturene amerike
vojne baze - koja posjeduje gomilu nuklearnog oruja i golemu vojnu silu: Izrael. Kad Sjedinjene Drave preuzmu Irak, vr-

28

lo je vjerojatno da e pojaati iraku vojnu silu, a moda ak i


dravi osiguraju oruje za masovno unitenje, kao protuteu
susjednim dravama.
Ljudi se boje Iraka samo u Sjedinjenim Dravama. To je veliki uspjeh propagande. Zanimljivo je da su Sjedinjene Drave tome toliko podlone. No koji god bili razlozi toj injenici, Sjedinjene Drave su prema poredbenim mjerilima jedna vrlo uplaena zemlja. Ljudi se boje ba svega - od zloina, do useljenika
pa nadalje.
Ljudi u Washingtonu dobro to znaju. Mnogi od njih su isti
oni ljudi koji su vodili zemlju za vrijeme Reagana i prve Bushove administracije. Sada ponavljaju scenarij. Provodili su izrazito
regresivne programe koji su natetili Amerikancima i naili na
snane kritike, a uspjeli su ostati na poziciji moi tako to su svake godine pritiskali gumb za paniku. Sada to ponovno ine. U
Sjedinjenim Dravama to oito nije problem.
Stvari obino definirate vrlo jasno i precizno, ali ovdje pomalo

openito

tvrdite kako

karakteru Amerikanaca postoji neto

to U kulturi.
Sto tu kulturu ini tako podlonom propagandi?
Nisam rekao da je zemlja izrazito podlona propagandi; podlona je strahu. Sjedinjene Drave su uplaena zemlja. Razlozi za
to - koji mi, iskreno, nisu poznati - vjerojatno su duboko ukorijenjeni u amerikoj povijesti.
Ako je
primjenjiva.

strah

sveprisutan,

propaganda

postaje

relativno

lako

29

Neke vrste propagande postaju lako primjenjive. Kad su se


moja djeca kolovala pred etrdeset godina, u vrijeme Hladnoga rata, uili su ih da se sakriju pod klupe kako bi se zatitili od
atomske bombe. Postoji, zapravo, jedan komentar meksikog
veleposlanika iz tog vremena koji bi trebao postati slavan. Predsjednik Kennedy pokuavao je privoliti itavu regiju da podri
njegove izrazito okrutne teroristike napade na Kubu. U pravilu, veina zemalja zapadne polutke mora initi ono to im Sjedinjene Drave kau ili upadaju u ozbiljne probleme. Meksiko
je, meutim, odbio podrati napad na Kubu. Meksiki veleposlanik tada je izjavio: "Ako javno proglasimo da Kuba predstavlja prijetnju naoj sigurnosti, etrdeset milijuna Meksikanaca
umrijet e od smijeha." 12
U Sjedinjenim Dravama ljudi ne umiru od smijeha. Ljudi se
svega boje. Uzmite, primjerice, kriminal. Stopa kriminala u Sjedinjenim Dravama usporediva je sa stopama veine industrijskih drutava; nedvojbeno je na gornjoj granici ljestvice, ali ne
prelazi sva mjerila. Ipak, strah od kriminala u ovoj je zemlji vei nego u drugima. Uporaba droga ovdje je ista kao i u svim drugim zemljama, ali je strah od droge gotovo nemjerljiv.
Ne mislite li da tomu pridonosi medijska kultura,
emisije

televizijske

i filmovi?

Moda, ali postoje temelji straha koji se onda iskoritavaju.


To vjerojatno ima veze s osvajanjem kontinenta, kad ste morali
istrijebiti starosjedilako stanovnitvo, ali i s ropstvom, kad ste
morali kontrolirati populaciju koju se smatralo opasnom, jer nikada niste znali kad e vas robovi napasti. Moda je to i odraz
visokog stupnja sigurnosti koji ovdje vlada. Sigurnost Sjedinjenih Drava je bez premca. Sjedinjene Drave kontroliraju itavu

30

polutku; kontroliraju oba oceana i suprotne obale obaju oceana. Posljednji put Sjedinjene Drave bile su ugroene u Ratu
1812. godine. Od tada, samo pokoravaju druge. To na neki nain hrani osjeaj da e nam prije ili kasnije netko to naplatiti, a
rezultat je jedna vrlo uplaena zemlja.
Bush je u etvrtak, 6. oujka, nakon godinu i pol odrao konferenciju za novinstvo.

Rije je zapravo

o dogovorenoj tiskovnoj

konferenciji, jer je unaprijed znao kome e dati rije.


transkripta
Irak,

otkriva

neprestano

Saddam Hussein,

jetnja,

11.

rujna,

ponavljanje

prijetnja,

terorizam.

Istraivanje

odreenih

rastua prijetnja,

fraza

ozbiljna pri-

Sljedeeg ponedjeljka zabiljeen je

snaan skok u istraivanju javnog miljenja, a velika veina ljudi izrazila je uvjerenje da je Irak povezan

s11.

rujnom.

U pravu ste kad je rije o skoku, ali prava promjena nastupila je u rujnu 2002. Tada su rezultati istraivanja pokazali da javnost vjeruje kako je Irak u pozadini 11. rujna. Tu ideju valja hraniti, jer e inae oslabiti. Tvrdnje dravne uprave toliko su nevjerojatne da ljudi jednostavno nee u njih vjerovati ako ih ne
ponavljate iz dana u dan. Isto vrijedi i za prodaju automobila.
To morate initi. elite li ljude pretvoriti u bezumne potroae
kako vam ne bi smetali u prekrajanju svijeta, morate im biti za
vratom od djetinjstva.
Kako

moemo prepoznati propagandu? Postoje

li tehnike

bor-

be protiv nje?
Takve tehnike ne postoje; jedina je obrana zdrav razum. ujete li tvrdnju da je Irak prijetnja naoj sigurnosti, a da pritom
Kuvajt - kao i ostatak svijeta - tu zemlju ne smatra prijetnjom,
svaka e se razumna osoba zapitati gdje su dokazi. im postavi-

31

te to pitanje, tvrdnja pada u vodu. Morate, meutim, biti voljni


zauzeti poziciju kritikog propitivanja prema svemu to vam se
nudi. Obrazovni sustav i itav medijski sustav imaju, dakako,
posve drukiji cilj. Ue vas da budete pasivni, posluni sljednik.
Ne uspijete li se osloboditi tih navika, vrlo je vjerojatno da ete
postati rtvom propagande. Moram rei da ih se zapravo nije
teko osloboditi.
Reagan je 1. svibnja 1985. godine zbog Nikaragve proglasio
stanje pripravnosti u Sjedinjenim Dravama, jer je ta zemlja - svega dva sata vonje udaljena od Harlingena u Teksasu - odluila
zaposjesti itavu polutku. Promotrite li tu Izvrnu zapovijed, koja
se svake godine obnavljala kako bi se steklo potporu za rat u Nikaragvi, vidjet ete da ima gotovo isti sadraj kao deklaracija kongresa o Iraku iz 2002. 1 3 Jedina razlika je u tome to je Nikaragva
zamijenjena Irakom. Koliko je kritike inteligencije potrebno da
bi se utvrdilo predstavlja li Nikaragva prijetnju Sjedinjenim Dravama? Jo jednom istiem kako ljudi iz ostatka svijeta sve to s udom promatraju i nita im nije jasno. Tijekom 1980-ih, turistika
industrija u Europi svakih nekoliko godina doivjela bi snaan
pad jer bi se Amerikanci uplaili medijskih izvjea o terorizmu i
odluili ne ii u Europu jer ih tamo eka neki Arap koji e ih po
kuati ubiti. Europljani ne znaju to bi o tome mislili. Kako se neka zemlja moe toliko bojati neega nepostojeeg da njezini stanovnici od straha ne ele putovati u Europu?
To se upravo ponavlja.
Da, ponavlja se. No kao odgovor na pitanje "Kako to izbjei", mogu samo rei da rabite svoju priroenu inteligenciju. Ne
postoje neke posebne tehnike. Samo budite voljni zdravim razumom i skeptikom inteligencijom propitivati ono to vam se nu-

32

di. itajte ono to vam se predstavlja na jednak nain kako biste itali iraku propagandu. Jesu li vam potrebne neke posebne
tehnike da biste doli do zakljuka kako irakome ministru informacija ne treba vjerovati? Sebe promatrajte na isti nain. Budete li voljni na sebe primijeniti jednaka mjerila kojima vrednujete druge, uinit ete puno. Nakon toga je sve jednostavno.
Jedna od novih leksikih konstrukcija koju bih volio da prokomentirate jest

"prekaljeni

novinar".

Nijedan ozbiljni novinar ne bi trebao prihvatiti etiketu "prekaljeni". Rei "Ja sam prekaljeni novinar" znai rei "ja sam vladin propagandist". Novinari su, meutim, prihvatili termin. S
obzirom da je sve to mi inimo automatski ispravno i pravedno, prekaljeni ameriki novinari nuno su objektivni.
Pitanje prekaljenih novinara izbilo je u prvi plan sa sluajem
Petera Arnetta. Peter Arnett iskusni je, ugledni novinar koji je u
karijeri ostvario puno vrijednih dosega. Danas ga, meutim,
preziru zato to je dao intervju irakoj televiziji. 14 Je li itko ikada osuen zato to je dao intervju amerikoj televiziji? Ne, to je
hvalevrijedan in. Davanje intervjua amerikoj televiziji za neovisnog novinara nije razliito od intervjua irakoj televiziji. tovie, to je jo gore, jer situacija nije simetrina. Sjedinjene Drave napale su Irak. To je nedvojbeno in agresije i istinski ratni
zloin. Rije je o zloinu zbog kojeg su nacisti u Nrnbergu osueni na vjeanje - o inu agresije. Sve ostalo je sporedno. Takav
zakljuak dodatno potvruje injenica da amerika opravdanja
za napad nisu nita vie uvjerljiva od Hitlerovih. U svakom sluaju, uspostavljanje simetrije izmeu spomenutih intervjua utoliko je pogreno, ali ostavimo to po strani. Ne postoji bitna razlika u tome daje li neovisni novinar intervju televiziji napada-

33

kih snaga ili televiziji napadnute zemlje; ovdje se to, meutim,


smatra izdajom. Arnett se odrekao svog novinarskog integriteta
i tako dalje. Sve to baca zapanjujue svjetlo na ameriko novinarstvo.
Charles Glass, iskusni dopisnik s Bliskog istoka i jedan od najboljih amerikih novinara - koji je upravo zato vrlo rijetko eksponiran - objavio je lanak u London Review of Books u kojem
istie kako su Sjedinjene Drave vjerojatno jedina zemlja u svijetu u kojoj se ovjeka koji brani svoju domovinu od napada
moe nazvati teroristom. 15 On je u Iraku i s nevjericom promatra razvoj dogaaja. Svatko tko se uspije udaljiti od Sjedinjenih
Drava i sustava indoktrinacije koji vlada tom zemljom, s jednakom e nevjericom promatrati zbivanja.
Napad na Afganistan
stvaranje
naziv rata,

listopadu

2001.

godine potaknuo je

nekih novih, zanimljivih termina. Jedan termin je sam


Obrana slobode, a drugi je "nezakoniti vojnik".

Nakon Drugoga svjetskog rata uspostavljen je relativno novi


okvir meunarodnog prava, a meu ostalim i enevska konvencija. Taj okvir ne ukljuuje koncepte kao to je "nezakoniti vojnik", u smislu u kojem se taj termin danas rabi. Ta kategorija
zapravo potjee iz vremena prije Drugoga svjetskog rata, kada
ste u ratu mogli initi to god ste htjeli. Nakon pojave enevske
konvencije, koja je donesena kako bi se formalno kriminaliziralo nacistike zloine, situacija se promijenila. Ratnim zarobljenicima dodijeljen je poseban status. No, Bushova se administracija, u suradnji s medijima i sudovima, vraa vremenu u kojem
nije postojao meunarodni pravni okvir koji je ureivao postupke vezane uz zloine protiv ovjenosti ili ratne zloine. Washington si je uzeo za pravo ne samo da izvrava agresije diljem

34

svijeta, nego i da ljude koje bombardira i zarobljava proglasi


"nezakonitim vojnicima" lienim pravne zatite.
tovie, otili su i korak dalje. Administracija si je osigurala
pravo da privodi ljude - ukljuujui i amerike graane - zatvori ih na neogranieno vrijeme bez prava na posjete rodbine ili
odvjetnika i, konano, da ih dri u zatoenitvu bez podizanja
optunice sve dok predsjednik ne odlui da je takozvani "rat
protiv terora" zavrio. 16 To je zastraujue. Vlada je prisvojila
pravo da ljudima oduzme temeljna graanska prava ako dravni odvjetnik samo posumnja - ne mora imati nikakve dokaze da je osoba na neki nain ukljuena u djelovanje koje moe biti
opasno po Sjedinjene Drave. 17 Takvo to moete pronai samo
u totalitarnim dravama iz prolosti.
Zbivanja u bazi Guantnamo predstavljaju, primjerice, jedno
od najgorih krenja temeljnih naela meunarodnoga humanitarnog prava od vremena Drugoga svjetskog rata, odnosno od
zloina koji su formalno kriminalizirani kako bi se osudilo naciste. ak je i Winston Churchill sredinom Drugoga svjetskog
rata osudio zatvaranje ljudi bez optunice kao najodurniji zloin
koji se moe nai samo u nacistikim i komunistikim drutvima. Valja imati na umu da je sigurnost Britanije tada doista bila
ugroena, to se za Sjedinjene Drave danas ne moe rei. Churchillova bista svaki dan promatra Georgea Busha. Bush bi mogao razmisliti o njegovim rijeima. 18
Kako

komentirate

rijei

britanskog premijera

izreene u emisiji Nightline 31.

Tonyja

Blairea,

oujka? Vezano uz napad na

Irak, Blair je rekao: "To nije invazija."19


Tony Blair je dobar propagandni agent Sjedinjenih Drava.
Artikuliran je, reenice su mu stabilne i ljudima se dopada nje-

35

gov izgled. On dri poziciju koju je Britanija samosvjesno preuzela nakon Drugoga svjetskog rata. Tijekom Drugoga svjetskog
rata Britanija je - to potvruju brojni meunarodni dokumenti - prihvatila ono to je bilo oito: iako je sama neko bila dominantna svjetska sila, bilo je jasno da e nakon Drugoga svjetskog rata Sjedinjene Drave preuzeti tu poziciju. Pred Britanijom je bio izbor: biti samo jo jedna zemlja ili biti takozvani
"mlai partner" Sjedinjenih Drava. Prihvatila je ulogu mlaeg
partnera. Od tada nadalje Britanija igra tu ulogu. Iako su je na
najsramotnije naine amarali i poniavali, Tony Blair tiho sjedi
i uporno istie: "Mi emo biti mlai partner." U "koaliciju" donosimo svoje stoljetno iskustvo u tlaenju i ubijanju stranih naroda. U tome smo doista dobri. Imamo viestoljetno iskustvo u
onome to je Lloyd George nazvao "bombardiranje crnuga". 20
Bit-emo mladi partner, a zauzvrat emo moda dobiti neke povlastice. To je uloga Britanije. Doista sramotno.
Nakon

izlaganja

stavljaju pitanje:

pred

amerikom

"Sto trebam

publikom,

esto

vam

po-

uiniti?"

To pitanje postavlja mi iskljuivo amerika publika. U treem


svijetu nitko me to ne pita. Kad odete u Tursku, Kolumbiju ili
Brazil, nitko vas ne pita: "to trebam uiniti?" Oni vam govore
to ine. Kad sam gostovao na Svjetskom socijalnom forumu u
brazilskom Porto Alegreu, upoznao sam compesinose kojima je
oduzeta zemlja i nitko od njih nije me pitao to treba uiniti;
rekli su mi to ine. Rije je o siromanim, potlaenim ljudima
koji ive u stranim uvjetima i ne pada im na pamet da me pitaju to trebaju uiniti. Ljudi takva pitanja postavljaju samo u izrazito povlatenim kulturama kao to je naa. Otvorene su nam
sve mogunosti i ne suoavamo se s problemima koji mue in-

36

telektualce u Turskoj ili compesinose u Brazilu. Moemo uiniti


sve to poelimo. No ljudi su ovdje priueni da vjeruju kako na
svako pitanje postoji jednostavan odgovor, a to jednostavno nije sluaj. elite li neto uiniti, morate biti predani svome cilju
iz dana u dan. Obrazovni programi, organiziranje, aktivizam. To
je nain na koji se stvari mijenjaju. Ljudi bi ovdje htjeli arobni
tapi, tako da se ve sutra mogu vratiti gledanju televizije. Takav tapi ne postoji.
Tijekom

1960-ih bili ste aktivni,

mladi disident koji se proti-

vio amerikoj intervenciji u Indokini.


izmijenila

Koliko se uloga disidenta

od tog vremena?

To je doista zanimljivo pitanje. U jutronjem New York Timesu objavljen je lanak u kojemu stoji kako danas antiratni aktivisti vie nisu studenti, nego profesori. 21 Stvari su se izmijenile
od vremena kad su studenti bili antiratni aktivisti. Istina je da su
do 1970. godine studenti postali antiratni prosvjednici. To se,
meutim, dogodilo tek nakon osam godina amerikog rata protiv Junog Vijetnama, koji je do tada zahvatio gotovo itavu Indokinu i zbrisao itavu regiju s lica zemlje.
Godine 1962. objavljeno je da ameriki avioni bombardiraju
Juni Vijetnam - nije bilo prosvjeda. Sjedinjene Drave rabile su
kemijsko naoruanje kako bi unitile usjeve i protjerale milijune
ljudi u "strateka naselja" ili, u biti, koncentracijske logore. Sve
je to javnost znala, ali prosvjeda nije bilo; gotovo nitko nije htio
o tome govoriti. ak i u liberalnom gradu kao to je Boston,
niste mogli odrati javne skupove protiv rata jer bi ih studenti,
uz potporu medija, vrlo brzo prekinuli. Govornici poput mene
morali su oko sebe imati stotine policajaca, ako su eljeli izbjei ozljede. Prosvjedi su se javili tek nakon godina i godina rata.

37

Do tada je pobijeno nekoliko stotina tisua ljudi, a Vijetnam je


razoren.
Sve je to, meutim, izbrisano iz povijesti jer govori previe o
injenici da su bile potrebne godine i godine mukotrpnog rada
velikog broja uglavnom mladih ljudi da bi se izgradio prosvjedni pokret. Izvjestiteljica New York Timesa to jednostavno ne
moe razumjeti. Siguran sam da ona misli i govori upravo ono
to su je uili, odnosno da je neko postojao antiratni pokret koji vie ne postoji. Stvarna povijest ne smije biti priznata. Ljudi ne
smiju znati da predano, iskreno djelovanje moe dovesti do
stvarnih promjena u svijesti i poimanju. To je opasna ideja i zato je izbrisana iz povijesti.

III.
SMJENA R E I M A
C A M B R I D G E , MASSACHUSETTS (11. RUJNA 2 0 0 3 . )

mjena reima je novi termin u leksikonu, ali Sjedinjene Drave su iskusne u smjenama reima. Ove godine navrava se

nekoliko godinjica.

Danas je trideseta godinjica vojnog udara u

ileu kojeg su poduprle Sjedinjene Drave, a 25. listopada bit e


dvadeset godina od amerike invazije na

Granadu.

No,

posebice

mislim na smjenu reima u Iranu prije pedeset godina, u kolovozu

1953.,

mokracija

u kojoj je svrgnuta konzervativna parlamentarna depredvoena

Muhamedom Mosadekom

i vraen ah,

koji je vladao iduih dvadeset i pet godina.


U Iranu je rije bila o tome da je konzervativna nacionalistika parlamentarna vlada pokuavala vratiti vlastite naftne izvore.
Ovi su bili pod upravom britanske tvrtke - prvotno anglo-perzijske, a potom takozvane anglo-iranske - koja je sklopila ugovore s vladarima Irana, a zapravo je rije o istoj ucjeni i pljaki. Ugovori nisu Irancima ostavljali nita, a Britanci su uivali u
zgrtanju novca.
Mosadek je dugotrajno kritizirao tu podinjenost imperijalnoj politici. Javni nemiri prisilili su aha da postavi Mosadeka
za premijera, a on se upustio u nacionalizaciju industrije, to je

40

bilo vrlo razumno. Britanci su potpuno poludjeli. Odbili su


kompromise, poput onih na koje su Sjedinjene Drave pristale
u Saudijskoj Arabiji. Htjeli su nastaviti potpunu pljaku Iranaca,
to je dovelo do silne javne pobune u prilog nacionalizaciji.
Iran je imao dugu demokratsku tradiciju, koja je ukljuivala
parlament - madlis, to ah nije mogao ukinuti. Na kraju je
zdrueni britansko-ameriki udar uspio svrgnuti Mosadeka i
vratiti aha na vlast, to je najavilo dvadeset i pet godina terora,
zvjerstava i nasilja, koji su na kraju doveli do revolucije 1979. i
protjerivanja aha.
Usputni ishod udara iz 1953. bio je da su Sjedinjene Drave
preuzele otprilike 40 posto britanskog udjela u iranskoj nafti.
To nije bio cilj pothvata nego se dogodilo uslijed normalnog razvoja dogaaja, ali je svakako rije o dijelu opeg potiskivanja
britanske moi od strane Sjedinjenih Drava u toj regiji, a zapravo i diljem svijeta. U uvodniku New York Timesa ispisana je
pohvala udaru, pa je reeno: "Nerazvijene zemlje koje posjeduju bogate resurse sada su dobile jasnu pouku o tome koliku e
cijenu platiti neka od njih, poludi li zbog fanatinog nacionalizma." 1 Neki drugi Mosadek drugdje u svijetu trebao bi dobro
razmisliti prije nego to pokua stei upravu nad vlastitim resursima, koji su naravno nai, a ne njihovi.
Vaa tvrdnja posve je ispravna. Smjena reima je normalna
politika. Ako se vratite do Kennedyjeve i Johnsonove administracije, vidjet ete da je to bilo razdoblje pomahnitale elje za
smjenom kubanskog reima. Za domau uporabu obrazloenje
je pronaeno u procjeni obavjetajne slube prema kojoj i samo
postojanje Castrova reima "predstavlja trajnu prijetnju Sjedinjenim Dravama i negaciju nae politike na ovoj hemisferi koja traje ve stoljee i pol", odnosno Monroeove doktrine. 2 Ku-

41

bu je, dakle, trebalo sruiti kampanjom zastraivanja i gospodarskog rata na irokom planu. Ta je teroristika kampanja gotovo
dovela svijet do termonuklearnog rata, koji je bio vrlo blizu.
Odmah

nakon

Prvoga

svjetskog

rata,

Britanci su

zamijenili

Turke u vladanju Irakom. Okupirali su zemlju i suoili se, prema


jednom

izvoru,

"antiimperijalistikim

komeanjem

od samoga

poetka". Revolt je "postao sveprisutan". Britanci su smatrali da


je mudro postaviti "arapsku fasadu",

kako je to nazvao ministar

vanjskih poslova Lord Curzon, pri emu e "pod britanskim vodstvom biti vlast i administracija kojom e upravljati, koliko god
to bude mogue, domai Muslimani i Arapi".3 To se moe izravno preslikati na dananji Irak, kojim vlada savjet od dvadeset i
pet osoba postavljenih od strane amerikog vice-kralja,
Bremera

L.

Paula

III.

Lord Curzon tada je bio vrlo poten. Irak je trebao imati arapsku fasadu. Britanska vlast trebala se skrivati iza "vela" takvih
"konstitutivnih fikcija kao to su protektorat, sfera utjecaja,
tamponska drava i slino". 4 Na takav nain Britanija je upravljala itavom regijom, a zapravo i itavim carstvom. Zamisao je
da postoje nezavisne drave sa slabim vladama koje se moraju
oslanjati na imperijalnu silu da bi preivjele. One mogu oguliti
stanovnitvo ako hoe i to je u redu. Ali pritom moraju osigurati fasadu iza koje moe vladati stvarna vlast. To je standardni imperijalizam.
Za to je mogue pronai mnotvo primjera. Trenutna okupacija Iraka je jedan od njih. U New York Timesu prolog svibnja
objavljena je izvrsna organizacijska shema, odmah nakon to je
postavljen Bremer. 5 Naalost, ona nije elektronski arhivirana pa
je moete pogledati ili u tiskanom obliku, ili na mikrofilmu, a

42

predstavlja standardnu organizacijsku shemu od nekih sedamnaest kuica. Osoba na vrhu je Paul Bremer, koji odgovara Pentagonu. Ispod njega se nalaze razni generali i diplomati, svi su
Amerikanci ili Britanci, a njihove su nadlenosti i poloaj navedeni podebljanim slovima. Na samom dnu se nalazi sedamnaesta kuica koja je upola manja od ostalih, slova nisu podebljana
i nisu navedene nadlenosti. U toj kuici pie: "Iraki savjetnici". To je izraz onoga o emu je ovdje rije - to je fasada. Lord
Curzon bi to smatrao posve normalnim.
Premda me to iznenauje, rekao bih da okupacija ne uspijeva. Potreban je poseban talent da se u tome zakae. Prije svega,
vojne okupacije gotovo uvijek uspijevaju. Uz krajnju primjenu
surovosti, nacisti su u okupiranoj Europi imali vrlo malo problema u upravljanju zemljama pod njihovom vlau. Svaka je
zemlja imala fasadu kolaboracionista koji su odravali red i drali stanovnitvo u pokornosti. Da nacisti nisu bili slomljeni
nadmonom silom izvana, mogli su bez problema nastaviti upravljati okupiranom Europom. Rusi, koji su takoer bili vrlo surovi, imali su malo problema u upravljanju Istonom Europom
iza fasada.
Osim toga, Irak je neobino jednostavan sluaj. Rije je o zemlji koja je pregaena desetljeem pogubnih sankcija koje su
ubile stotine tisua ljudi i ostavile itavu zemlju u dronjcima,
opustoenu ratovima i pod vlau surovog tiranina. Pomisao da
vojna okupacija pod tim okolnostima ne moe uspjeti, a osobito bez pomoi izvana u guenju ustanka, jednostavno je nezamisliva. Kad bi ovdje na stepenicama MIT-a sakupili nekoliko
ljudi, vjerojatno bi smislili nain kako pokrenuti elektrinu mreu, ali amerika okupacijska vlast to nije u stanju. Okupacija Iraka pokazala se kao zaprepaujui neuspjeh. Poetni plan upra-

43

ve koji je prikazan na onoj organizacijskoj shemi nevjerojatno


nalikuje na neto to nee uspjeti. To je razlog zbog kojeg sada
sluamo sve te prie o povlaenju i nastojanju da se vrate Ujedinjeni narodi i preuzmu na sebe dio cijene. Za mene je to vrlo iznenaujue. Mislio sam da e sve biti obina etnja.
Jawaharlal Nehru,

jedan

od voda

otpora

britanskoj

vlasti

Indiji, primijetio je da je ideologija britanske vlasti u Indiji bila


"ona o narodu gospodara i Vladarskoj rasi", to je ideja "uroena
imperijalizmu".

Ove rasistike ideje

"proglaene su nedvosmisle-

nim jezikom onih na vlasti", a "Indijci kao osobe bili su izvrgnuti uvredama,

poniavanju

i prijeziru".6 Je li rasizam

"uroen"

imperijalizmu?
Valja podsjetiti da je Nehru bio anglofil. Ali ak i za Nehrua,
koji je pripadao elitnim indijskim gornjim slojevima i po ophoenju i stilu bio poput Britanca, poniavanje i degradiranje bilo
je teko podnositi. Nehru je u pravu. Rasizam je uroen imperijalnoj vlasti, gotovo bez iznimke. Mislim da ja ta psihologija posve jasna. Kad drimo izmu na neijem vratu, ne moemo tek rei: "inimo to zato to smo surovi." Moramo rei: "inimo to
zato jer oni to zasluuju. To je za njihovo dobro. Zato moramo
to initi." Oni su "zloesta djeca" koju treba dovesti u red.7 Filipinci su prikazani na isti nain. Ista stvar godinama se dogaa na
okupiranom teritoriju Palestine. Jedan od najgorih vidova izraelske okupacije bilo je poniavanje i degradiranje Palestinaca u svakom trenutku. To je inherentno obiljeje odnosa dominacije.
to je sa udnjom za resursima?
Taj je initelj trajno prisutan u dominaciji, ali nije uvijek jedini. Britanci, primjerice, nisu eljeli kontrolirati Palestinu zbog

44

njezinih resursa, nego zbog geostratekog poloaja. udnji za


dominacijom i kontrolom pridonose brojni initelji, ali je nagon
za resursima vrlo uobiajen. Uzmite za primjer Ameriko preuzimanje Teksasa i gotovo polovine Meksika prije nekih 150 godina. Taj se dogaaj u pravilu ne naziva ratom za resurse, iako je
bio upravo to. Osvrnimo se na jacksonovske demokrate, kao to
su James K. Polk i ostali iz toga vremena. Oni su eljeli isto ono
za to je Saddam Hussein optuen kada je 1990. pokrenuo invaziju na Kuvajt, kako bi stekao monopol nad glavnim svjetskim resursom. Jedina razlika je u tome to je tada to bio pamuk, ali se
o tome ne govori posve otvoreno. Pamuk je pokretao industrijsku revoluciju jednako kao to nafta danas pokree industrijski
svijet. Jedan od ciljeva preuzimanja tih podruja u ono vrijeme,
a osobito Teksasa, bio je da se Sjedinjenim Dravama osigura
monopol nad pamukom, to bi pak Britaniju bacilo na koljena,
jer bismo mi tada kontrolirali resurs koji je njima znaio preivljavanje. Britanija je bila vodea svjetska industrijska sila, dok su
Sjedinjene Drave tada bile znatno slabije. Sjetite se da je Britanija tada bila na veliki neprijatelj, a njezina mona sila spreavala je Sjedinjene Drave da se proire na sjeveru u Kanadu i na jug
u Kubu. Bio je to, dakle, rat za resurse u punom smislu tog pojma, premda su i drugi initelji bili u igri. Nije ih teko pronai.
Zauzimanje Zapadne obale od strane Izraela dogodilo se dijelom
i zbog vode, premda su razlozi znatno dalekoseniji.
Zato su Sjedinjene Drave napale Irak,

koji nije predstavljao

opasnost, a ne Sjevernu Koreju koja ima znatno razvijeniji vojni


i nuklearni program?
Irak je bio posve nemoan, dok Sjeverna Koreja ima sredstvo
odvraanja, a to je nuklearno oruje. Ima i vrlo snano topni-

45

tvo uz demilitarizirano podruje, koje moe dosegnuti Seul glavni grad June Koreje - a moda i desetke tisua amerikih
snaga na granici. Sjeverna Koreja ima sredstvo odvraanja, osim
ako Pentagon ne pronae neki nain da onesposobi topnitvo
pomou precizno navoenog oruja. Irak nije imao nita. Bushova administracija savreno je dobro znala da je Irak nemoan. U trenutku invazije vjerojatno se znalo gdje je svaki depni
noi u svakom kutku Iraka.
No bez obzira na to, Sjeverna Koreja izrazito zabrinjava Sjedinjene Drave, ponajvie zbog svojega poloaja u Sjeveroistonoj Aziji. Podruje Sjeveroistone Azije najdinaminija je gospodarska regija na svijetu. Tamo su dva glavna industrijska drutva, Japan i Juna Koreja, a Kina sve vie postaje industrijsko
drutvo. Ona ima goleme resurse. Sibir ima sve vrste resursa,
ukljuujui naftu. Uzete zajedno, zemlje Sjeveroistone Azije
imaju gotovo treinu svjetskoga BNP-a, to je puno vie od Sjedinjenih Drava, te oko polovice ukupne svjetske razmjene. Rast
je veoma brz, znatno bri nego u ostalim regijama, ukljuujui i
Sjedinjene Drave. 8 Trgovina unutar ovih zemalja neprestano
raste, kao i povezivanje sa zemljama Jugoistone Azije, te ih se
ponekad naziva ASEAN plus tri: zemlje udruge junoazijskih zemalja, plus Kina, Japan i Juna Koreja. Neki od cjevovoda koji
se grade od leita nafte do industrijskih sredita prirodno bi
trebali voditi prema Junoj Koreji, to znai upravo preko Sjeverne Koreje. Kada bi se transsibirska eljeznica produila, to
se svakako planira, ona bi vjerojatno takoer ila pravcem kroz
Sjevernu i Junu Koreju. Sjeverna Koreja stoga zauzima vaan
strateki poloaj u tom podruju.
Sjedinjene Drave nisu osobito sretne zbog gospodarske integracije Sjeveroistone Azije, kao to je na vrlo slian nain odu-

46

vijek s nelagodom gledala na Europsku integraciju. Uvijek je bilo razloga za zabrinutost. Velik dio politikih planova od Drugoga svjetskog rata naovamo, odraava zabrinutost da bi Europa
mogla krenuti nezavisnim pravcem i da bi mogla postati takozvana "trea sila". U tome je zapravo velik dio svrhe NATO-a. Ista pitanja danas iskrsavaju oko Sjeveroistone Azije. U svijetu
danas postoje tri glavna gospodarska sredita: Sjeverna Amerika,
Sjeveroistona Azija i Europa. U jednoj dimenziji, i to vojnoj, Sjedinjene Drave predstavljaju klasu za sebe - ali ne u ostalima.
Zbigniew Brzezinski,
sigurnost,

tvrdi da su

ne geostrategije:

i zatieni;

Cartera

za nacionalnu

"tri velika imperativa amerike imperijal-

sprijeiti povezivanje

njihovu sigurnosnu
pustljivi

savjetnik Jimmyja

ovisnost;
sprijeiti

izmeu

vazala

i odravati

osiguravati da podlonici budu poujedinjenje

barbara".9

To je sasvim iskreno, i u biti korektno. Lord Curzon bio bi zadovoljan. U teoriji meunarodnih odnosa to se naziva "realizmom". Ostale sile treba sprjeavati da se udrue i suprotstave sili hegemona. Dio kritike konzervativnih strunjaka za meunarodne odnose, poput Samuela Huntingtona i Roberta Jervisa,
posljedica je spoznaje da amerika politika stvara situaciju u kojoj velik dio zemalja svijeta smatra da su Sjedinjene Drave "huliganska drava", to predstavlja prijetnju njihovom postojanju,
te bi moglo dovesti do stvaranja koalicije protiv amerike hegemonije. Podsjeam da se to zbivalo u Clintonovo doba, odnosno prije no to je Bushova administracija uvela Strategiju nacionalne sigurnosti.
U ogledu iz
jalizma",

1919. godine pod naslovom

austrijski gospodarstvenik

Joseph

"Sociologija imperiSchumpeter je

napi-

47

sao:

"Ne postoji nijedan kutak svijeta nad kojim nije proglaena

ugroenost nekog interesa ili je on ve napadnut. Ako interes nije bio rimski, bio je rimskih saveznika. A ako Rim nije imao saveznika, tada bi bili izmiljeni. Ako je bilo nemogue izmisliti takav interes,

na dnevni red je dolazila uvreda nacionalne asti.

Bitka je uvijek bila zakrabuljena aurom legalnosti. Rim je uvijek


bio napadan od zlobnih susjeda i uvijek se borio za neophodan
ivotni prostor.

itav svijet bio je krcat gomilama neprijatelja pa

je oita dunost Rima bilo bdijenje nad njihovim nedvojbeno agresivnim

namjerama."10

Mjesenik Review prenio je taj navod u nedavnom izdanju i


to u uvodnom lanku koji govorio o Bushovoj Strategiji nacionalne sigurnosti, to je bilo posve primjereno. 11 Treba samo zamijeniti rije Rim rijeju Washington. Jedan od uobiajenih argumenata za kretanje u rat ovih je dana takozvano "odravanje
kredibiliteta". U nekim sluajevima ugroen je kredibilitet, a ne
resursi. Uzmimo, primjerice, bombardiranje Srbije 1999. godine, opet za vrijeme Clintona. Koji je bio njegov cilj? Prema uobiajenom objanjenju, Sjedinjene Drave intervenirale su da bi
sprijeile etniko ienje. No, da bi to objanjenje dobilo smisao, potrebno je obrnuti kronologiju. Nedvojbeno je da je najgore etniko ienje uslijedilo nakon bombardiranja i da je, tovie, bilo predvieno kao njegova posljedica. To, dakle, ne moe
biti razlog. Pa to onda jest razlog? Clinton i Blair tada su izjavili - to je kasnije i priznato - da je cilj bombardiranja bio
odravanje kredibiliteta. Trebalo je jasno dati do znanja tko je
gazda. Srbija je prkosila naredbama gazde, a to se nikome ne
moe dopustiti. Poput Iraka, Srbija je bila nemona, dakle nije
postojao nikakav rizik. Moglo se, stoga, bez problema rei kako je intervencija pokrenuta samo zbog humanitarnih razloga.

48

Ta bi logika trebala biti poznata svakome tko gleda televizijske serije o mafiji. Kum se mora pobrinuti da ljudi shvate tko je
gazda. Njemu se ne proturjei. On alje nasilnike da nekome polome kosti ne zato to eli njegove resurse, nego zato to mu se
netko suprotstavio. Castrovo je uspjeno prkoenje Sjedinjenim
Dravama uinilo nunim provoenje teroristikih akcija koje
su trebale dovesti do smjene reima. Gospodaru se ne prkosi i
svatko to treba znati. Kad bi se proirila glasina da prkoenje
gospodaru moe uspjeti, on bi se naao u nezgodnoj situaciji.
Povjesniar William Appleman Williams u svojoj knjizi Imperij kao nain ivota pie: "Sasvim jednostavno, Amerikanci su u
dvadesetom stoljeu voljeli imperij iz istih razloga iz kojih su ga
njihovi preci voljeli u osamnaestom i devetnaestom stoljeu.
ih je

iznova

koristima

opskrbljivao

i zadovoljstvima,

mogunostima,
ukljuujui

bogatstvom

i psiholoki

On

ostalim

osjeaj

bla-

gostanja i moi." 1 2 to mislite o ovoj analizi?


Williamsovi su komentari djelomice toni, ali sjetimo se da
Sjedinjene Drave nisu bile imperij u europskom stilu. Engleski
doseljenici u Sjedinjenim Dravama nisu stvorili fasadu domaega stanovnitva iza koje bi krili svoju vlast, kao to su to Britanci uinili u Indiji. Oni su najveim dijelom likvidirali domae stanovnitvo - istrijebili ga, prema rijeima Utemeljitelja. To
se smatralo neim posve opravdanim. Sjedinjene Drave utoliko su prije nastale kao neka vrsta naseljenike, a ne imperijalne drave.
Tijekom kasnijeg teritorijalnog irenja - barem do Drugoga
svjetskog rata - nastavljao se uglavnom isti obrazac. Sjetimo se
Meksika, koji je velikim dijelom zaposjednut 1840-ih ili Havaja, koji su ukradeni silom i prijevarom 1898. godine. U oba slu-

49

aja domae stanovnitvo nije bilo kolonizirano nego uglavnom


protjerano. Ali ne potpuno protjerano. Uroenici su jo tamo,
no oni su u biti zaposjednuti.
Isto vrijedi i za tradicionalne imperije, poput Britanskog. Nije posve jasno to je stanovnitvo Britanije njime dobilo. Ta je tema vrlo teka za prouavanje, no bilo je nekoliko pokuaja. Kako se i pristoji, opi je zakljuak da su dobitci i gubitci prilino
izjednaeni. Imperiji su skupa. Upravljanje Irakom nije jeftino i
netko mora platiti. Netko plaa korporacije koje su unitile Irak
i one koje ga ponovno izgrauju. U oba sluaja plaaju ameriki porezni obveznici. Rije je o darovima amerikih poreznih
obveznika amerikim korporacijama.
Ne razumijem.
chtela

pridonijele

Kako su korporacije poput Halliburtona i Berazaranju

Iraka?

Tko plaa Halliburton i Bechtel? Ameriki porezni obveznici.


Isti porezni obveznici financiraju i vojno-korporacijski sustav
tehnolokih kompanija i proizvoaa oruja kojim je bombardiran Irak. Dakle, najprije razorite Irak, a zatim ga ponovno izgraujete. To je prijenos bogatstva od obinog stanovnitva na uske dijelove stanovnitva. ak i znameniti Marshallov plan ima
uglavnom istu podlogu. O planu se sada govori kao o nezamislivoj dobrostivosti. Ali ijoj dobrostivosti? Dobrostivosti amerikih poreznih obveznika. Od 13 milijardi dolara Marshallova
plana, oko 2 milijarde otile su izravno amerikim naftnim tvrtkama. 13 Bio je to dio nastojanja da se gospodarstvo Europe preusmjeri od ugljena k nafti i da se europske zemlje uine ovisnijima o Sjedinjenim Dravama. Europa je imala mnogo ugljena,
ali nije imala nafte. Dakle, to su bile dvije od trinaest milijardi.
Ako promotrite ostatak pomoi, vidjet ete da je vrlo malo nov-

50

ca otilo iz Sjedinjenih Drava. On je samo premjeten iz jednog


depa u drugi. Pomo od Marshallova plana Francuskoj priblino je pokrila troak Francuskog nastojanja da ponovno zauzme
Indokinu. Dakle, ameriki porezni obveznici nisu plaali za obnovu Francuske, nego su plaali da Francuzi kupe ameriko
oruje kako bi slomili Indokineze. Oni su takoer plaali Nizozemskoj da slomi pokret za neovisnost u Indoneziji.
Vratimo se Britanskom carstvu. Trokovi koje su Britanski
stanovnici snosili bili su otprilike podjednaki s koristima, ali
onima koji su upravljali Istonom Indijskom Tvrtkom imperij je
donosio fantastina bogatstva. Za britanske vojnike koji su umirali negdje u divljini, cijena je bila vrlo visoka. U velikoj mjeri,
to je nain na koji djeluje carstvo. Unutarnji klasni rat je znaajan element carstva.
Relativno je lako izmjeriti cijenu u ivotima,

broju

ubijenih

vojnika i utroenom novcu. Moe li se izmjeriti moralni rasap?


Moe li se o njemu uope govoriti?
Ne moe ga se mjeriti, ali je on vrlo stvaran i znatan. To je dijelom i razlog iz kojega je imperijalni sustav - ili bilo koji sustav
dominacije, ak i patrijarhalna obitelj - uvijek zaodjenut platom dobrohotnosti. Vratimo se opet rasizmu. Zato je bitno da
se uvijek predstavljate kao da na neki nain djelujete u korist ljudi koje gazite? Jer bi se inae suoili s moralnim rasapom. Moramo biti poteni i priznati da su ljudski odnosi esto takvi. Imperijalni sustavi takvi su gotovo u pravilu. Teko je pronai imperijalni sustav u kojem intelektualna klasa nije hvalila vlastitu
dobrohotnost. Hitlerovo komadanje ehoslovake pratila je
predivna retorika o donoenju mira meu sukobljene etnike
grupe, ime e se svima njima osigurati da mirno ive u sretnom

51

zajednitvu pod dobrohotnim njemakim nadzorom. Morali bi


se doista potruditi da pronaemo iznimku od toga pravila. A
ono naravno vrijedi i za Sjedinjene Drave.
Pridodate

li

ispred rijei imperijalizam

pojam

"ameriki",

pravilu e vas opisati kao nekoga tko pripada krajnjem rubu ljevice. Ipak,
lo.

tijekom nekoliko posljednjih godina neto se izmijeni-

Tako je,

primjerice,

Michael Ignatieff,

direktor Can Centera

pri harvardskoj Kennedy School of Government,

napisao u lan-

ku za naslovnicu New York Timesa da "ameriki imperij nije poput imperija iz prolih vremena,
janjima

radu

bijeloga

novi je

izum

globalna

hegemonija

ovjeka...

sazdanih na kolonijama,
Imperij

u analima politike znanosti,


ija

su

obiljeja

dvadesetoga
jedan

slobodno

osvastoljea

laki imperij,

trite,

ljudska

prava i demokracija, a namee ih najstranija vojna sila koju je


svijet ikada poznavao. "14
Naravno. Zagovornici bilo koje imperijalne sile rekli bi isto.
Tako se, primjerice, moete vratiti i do Johna Stuarta Milla, jednoga od najizvrsnijih zapadnih intelektualaca. On je branio Britansko carstvo vrlo slinim rijeima. Mill je napisao klasini ogled o humanitarnoj intervenciji. 15 Svatko tko je studirao pravo
zasigurno ga je prouavao. On tvrdi da je Britanija jedinstvena
u svijetu. Ona je drugaija od bilo koje zemlje u povijesti. Ostale zemlje imale su vrlo niske motive, ile za dobiti i tome slino,
dok Britanci djeluju samo na korist drugih. Njihovi su motivi
toliko isti da ih Europljani jednostavno ne razumiju. Oni nas
kleveu i pokuavaju pronai niske motive iza naih dobrohotnih akcija. Ali sve to inimo je na korist uroenika, barbara.
elimo im donijeti otvorena trita, potenu upravu, slobodu i
svakovrsne divne stvari. Iznenaen sam da Ignatieff nije svjestan
da samo ponavlja vrlo poznatu retoriku.

52

Vrijeme u kojem se javljaju Millovi komentari vrlo je zanimljivo. On je ogled napisao 1859. godine, nedugo nakon onoga
to se britanskom terminologijom naziva "Pobunom Indijanaca", to znai barbara koji su se usudili podii glave. Indijanci su
digli pobunu protiv britanske vlasti, a Britanci su je sruili krajnje nasilno i surovo. Mill je zasigurno bio upoznat s time, jer je
sve bilo objavljeno u tisku. Staromodni konzervativci poput Richarda Cobdena otro su osudili britansko guenje pobune, vrlo
slino kao to senator Robert Byrd danas osuuje invaziju na
Irak. Pravi konzervativci drugaiji su od onih koji sebe nazivaju
konzervativcima. Mill je, meutim, usred guenja pobune pisao
o Britaniji kao o aneoskoj sili.
Ljudi vjeruju u racionalizacije. Kada provjerite interne zapisnike, vidite da politiari esto meusobno razgovaraju na isti
nain kako govore i u javnosti. Na primjer, sada se objavljuju
mnogi dokumenti iz sovjetskih arhiva budui da se, kao i sve
drugo u Rusiji, prodaju najboljem kupcu. Kada pogledate rasprave iz 1940-ih, poslije Drugoga svjetskog rata, vidite da su
Andrej Gromiko i ostali sovjetski voe raspravljali o tome kako
trebaju intervenirati da bi zatitili demokraciju od snaga faizma, koje su posvuda. Siguran sam da je Gromiko vjerovao u to
to govori jednako tako kao to Ignatieff vjeruje u ono to govori.
U lanku iz asopisa koji izdaje New York Times, Ignatieff je
napisao:

"Nova pravila za intervenciju to su ih predloile Sjedi-

njene Drave i kojih se pridravaju, stala bi na kraj izmiljotini


da je Amerika, a ne njezini neprijatelji,

huliganska drava." Na-

pisali ste knjigu pod naslovom Huliganske drave. 16 Jesu li Sjedinjene

Drave

huliganska

drava?

53

Zapravo, tu sam frazu posudio od Samuela Huntingtona. U


glavnome dnevnom listu establimenta Foreign Affairs, on je napisao da veina svijeta smatra Sjedinjene Drave "huliganskom
supersilom", te da su one "najvea pojedinana prijetnja njihovim drutvima".17 Huntington je kritizirao politiku Clintonove
administracije, jer navodi ostale zemlje da stvaraju koalicije protiv Sjedinjenih Drava. Ako "huligansku dravu" definiramo u
odnosu na neka naela kao to su: krenje meunarodnoga prava ili agresija ili zvjerstva ili krenje ljudskih prava, tada Sjedinjene Drave zasigurno ispunjavaju uvjete, kao to je i za oekivati od najmonije drave svijeta. Isto je vrijedilo i za Britaniju,
kao i za Francusku. A intelektualci u svakom od tih imperija napisali su iste vrste smea kao i ovo navedeno od Ignatieffa. Tako je Francuska provodila "civilizacijsku misiju" kada je njihov
vojni ministar kazao da e morati istrijebiti alirske domoroce.
Upravo su nacisti rabili tu retoriku. Ako se spustite na najnie
razine izopaenosti, nai ete iskaze istovrsnih osjeaja. Retorika koja je pratila japanske faiste dok su osvajali Kinu i vrili golema zvjerstva kao to je masakr u Nankingu, izmamila bi vam
suze na oi. Oni su stvarali "zemaljski raj", u kojemu e narodi
Azije moi raditi zajedno. Japan bi ih "titio od komunistikih
bandita" i rtvovao se za njihovo dobro kako bi svi uivali u miru i napretku. 18 Ponovno izraavam iznenaenje to uvodniar
u New York Timesu ili uvaeni profesor s Harvarda ne uviaju
da je pomalo udno ponavljati neto to je mnogo puta iznova
reeno od strane najgorih udovita. Zato bi to bilo drugaije
ovaj put?
Napomenimo usput da je jedna od najveih prednosti statusa
uglednog intelektualca ta da nikada ne morate iznijeti nijedan
dokaz za ono to kaete. Kada itate te lanke, pokuajte prona-

54

i neki dokaz koji bi potkrijepio zakljuke. Kako bi se iskazalo


krajnje potovanje, treba shvatiti da je pomalo apsurdno ak i
pitati za dokaze kada je rije o upuivanju pohvala onima koji
posjeduju mo. To se podrazumijeva. Naravno je da su oni velianstveni. Traenje dokaza za to bilo bi kao da traite dokaz za
aritmetike istine. Bilo bi to kao da ste napisali dva plus dva je
etiri, a netko onda kae: "Gdje vam je dokaz za to?" Dokaza,
stoga, nikad nema.
Talijanski socijalist Antonio
preka promjenama je

to to

Gramsci napisao je:


vladajue snage

"Glavna pre-

reproduciraju

ele-

mente ideologije hegemonizma. Vana je i hitna zadaa da se razrade alternativna tumaenja stvarnosti."19 Kako
raditi

"alternativna

tumaenja

netko

moe raz-

stvarnosti"?

Duboko potujem Gramscija, ah mislim da je potrebno parafrazirati taj komentar, naime, samo rei istinu. Umjesto da se
obnavlja ideoloki fanatizam, treba ga razmontirati, pokuati
pronai istinu i tada rei istinu. To je neto to svatko od nas
moe uiniti. Imajte na umu da su intelektualci i sami usvojili
predrasudu da su oni ljudi koji stvari moraju predstaviti kao neto vrlo sloeno. Zbog ega bi inae bili potrebni? Valja se, meutim, zapitati to je to zapravo tako sloeno? Gramsci je vrlo
ugledna osoba, ali uzmite tu izjavu i pokuajte ju prevesti na jednostavan engleski. Koliko je sloeno shvatiti istinu ili znati kako
djelovati?

IV.
A G R E S I V N I RATOVI
C A M B R I D G E , MASSACHUSETTS (12. V E L J A E 2 0 0 4 . )

U
rala

novom dokumentarnom filmu Magla rata Robert McNamarra iznosi prilino zanimljivo priznanje.
Curtisa LeMaya,

bombardiranja

On citira gene-

pod ijim je zapovjednitvom bio tijekom

i palea japanskih gradova

u Drugome svjetskom

ratu, a koji je navodno rekao: "Ako bismo izgubili rat, sudilo bi


nam se kao ratnim zloincima." Tada je McNamarra rekao: "Mislim da je to tono... Ali kako neto moe biti nemoralno ako izgubimo,

ne biti nemoralno ako pobijedimo?"1

Nisam gledao taj film, ali uo sam da u njemu McNamarra po


prvi put opisuje vlastitu ulogu u Drugome svjetskom ratu. Biografski materijali obino ga opisuju kao neku vrstu statistiara
koji radi negdje u pozadini, ali ispada da je on u stvari imao ulogu planera i traio naine kako da se Japancima nanesu to tei
civilni gubici uz najmanju cijenu. Tokio je oito bio izabran za
metu jer je bio vrlo gusto napuen i uglavnom izgraen od drva, pa bi izazivanje poara ubilo bez potekoa stotinu tisua ljudi. Sjetimo se da Japan u to vrijeme nije imao zrane obrane.
McNamarra, ini se, preuzima odgovornost - ne mogu rei zaslugu - za donoenje te odluke.

56

Njegova primjedba o vojnim kriminalcima nije tona samo u


ovom sluaju, nego i openito. Telford Taylor, glavni tuitelj na
nirnberkom sudu za ratne zloine, istaknuo je da je rije o suenju zloinima post facto, to jest onima za koje se nije znalo
kada su poinjeni. 2 Tribunal je morao odluiti to e se smatrati ratnim zloinom, pa je donesena radna definicija koja kae da
je ratni zloin svaki onaj zloin koji su poinili protivnici, a Saveznici nisu. Definicija je jednoznana, pa je time objanjeno
zato, primjerice, razorna saveznika bombardiranja Tokija,
Dresdena i ostalih civilnih gradskih sredita nisu smatrana ratnim zloinom. Amerika i britanska zrana sila izvrile su vie
bombardiranja civilnih gradskih sredita nego to su ih izvrili
Nijemci. Ciljali su uglavnom podruja u kojima je ivjela radnika klasa i siromani civili. No, budui da su Saveznici izveli
znatno vie bombardiranja gradskih sredita nego li sile Osovine, ona su bila iskljuena iz kategorije ratnih zloina. Isto je naelo primijenjeno i na pojedinana svjedoenja. Njemaki admiral Karl Doenitz, zapovjednik podmornice, pozvao je za svjedoka obrane amerikog zapovjednika podmornice Nimitza, koji je
posvjedoio da su Amerikanci inili iste stvari za koje je optuen Doenitz, pa je ovaj bio osloboen optubi.
Nirnberki je sud bio barem poluozbiljan. Tokijski je pak bio
ista farsa. I neka druga suenja Japancima bila su naprosto nevjerojatna, kao to je suenje generalu Tomoyuki Yamashitu, koji je bio optuen i objeen zbog zloina koje su poinili japanski
vojnici na Filipinima. Vojnici su formalno bili pod njegovim zapovjednitvom, ali su po zavretku rata ostali odsjeeni pa on s
njima nije mogao komunicirati. Oni su poinili grozna zvjerstva,
a on je zbog njih objeen. 3 Samo zamislite to bi se dogodilo kad
bi se isto naelo openito primijenilo na zapovjednike iji su

57

vojnici, na svoju ruku, poinili zloine. Svi vojni zapovjednici


svih aktivnih vojski na svijetu bili bi objeeni, jednako kao i njihovi civilni vode. Ljudi koji obino odobravaju i organiziraju
najgore ratne zloine nisu generali nego civili. McNammarino
zapaanje utoliko je tono i svima poznato, ali je i preblago.
McNammarin zakljuak primjenjiv je i na suenja za ratne
zloine koja se odvijaju danas. Sjetite se to se dogodilo kad se
tijekom otprilike trideset sekundi inilo da bi specijalni sud za
Jugoslaviju mogao istraivati i NATO-ve zloine. Kanadski i britanski pravnici zatraili su da tribunal ispita NATO-ve ratne zloine, kojih je naravno bilo, pa se na trenutak inilo da bi do toga moglo i doi. No, Sjedinjene Drave ubrzo su upozorile tribunal da je bolje da ne istrauje zloine koje je poinila Amerika ili njezini saveznici. Zloini su neto to ine drugi, a mi ne.
Ista logika prisutna je u Bushovoj doktrini. Jedna je od njezinih sastavnica pretpostavka da Sjedinjene Drave imaju pravo
provoditi napadake vojne akcije protiv zemalja koje smatraju
sigurnosnom prijetnjom, jer posjeduju oruja za masovno unitenje. To je prvi dio doktrine. Mnogi pojedinci iz establimenta
su to kritizirali, ne toliko zbog neslaganja koliko zbog miljenja
da bi zbog drskosti te formulacije Sjedinjene Drave mogle biti
ugroene. Forreign Affairs je odmah objavio kritiki lanak u kojem je opisana takozvana "nova imperijalna velika strategija". 4
ak je i Clintonova ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright posve tono naglasila da - premda je slijedi gotovo svaki
predsjednik - takvu doktrinu ne treba javno oglaavati. Ona je
u Forreign Affairs napisala da je "anticipativna samoobrana neto to svaki predsjednik potiho dri u priuvi". 5 To je neto to
drite u stranjem depu i koristite kada elite. Najzanimljiviji je
moda komentar Henryja Kissingera, u kojem reagira na znaaj-

58

no obraanje predsjednika Busha u West Pointu, u kojemu su


predstavljeni obrisi Nacionalne sigurnosne strategije. Kissinger
je rekao da bi ta "revolucionarna" doktrina u meunarodnim
odnosima poderala u komadie ne samo Povelju Ujedinjenih nacija i meunarodno pravo, nego i itav sustav meunarodnog
reda zasnovan na Vestfalskom miru iz sedamnaestoga stoljea.
Kissinger odobrava doktrinu, premda i neto dodaje: moramo
razumjeti da to ne moe biti "univerzalno naelo koje moe provoditi svaka nacija". 6 Ta je doktrina za nas i ni za koga drugoga. Mi emo primijeniti silu kada god hoemo protiv svakoga
koga smatramo potencijalnom prijetnjom, pri emu emo to
pravo moda prenijeti i na klijentske drave, ali ne i na ostale.
Vratimo se na drugi dio Bushove doktrine: "Oni koji tite teroriste krivi su jednako koliko i sami teroristi." 7 Jednako kao
to imamo pravo napasti i unititi teroriste, imamo pravo napasti i unititi drave koje ih tite. U redu, koje drave tite teroriste? Ostavimo postrani one drave koje tite predsjednike drava; ako bi obuhvatili i njih, rasprava bi smjesta postala apsurdna. Ograniimo se na one skupine i pojedince koji se slubeno
smatraju teroristima ili subnacionalnim teroristima, kao to su
Al-Qa'ida ili Hamas. Koje ih drave tite? Upravo sada pred prizivni sud u Miamiju dolazi jedan krajnje vaan sluaj, koji se vrlo izravno odnosi na to pitanje, a to je sluaj Kubanske petorice. Nisam pronaao mnogo podataka o tom sluaju. Dopustite
mi kratku naznaku. Sjedinjene Drave pokrenule su 1959. godine teroristiki rat protiv Kube, koji se naglo razmahao u vrijeme Kennedyja s operacijom Mungos i praktiki nas doveo do
ruba nuklearnog rata. Zvjerstva su doivjela vrhunac vjerojatno
krajem 1970-ih. Do tada su se, meutim, Sjedinjene Drave ogradile od protuteroristikog rata te, koliko je poznato, nisu iz-

59

ravno provodile takve akcije. Umjesto toga, Sjedinjene Drave


titile su teroriste koji su provodili vrlo ozbiljne napade na Kubi, ime su kreni i ameriki i meunarodni zakoni. Teroristiki
pothvati povremeno su se nastavljali barem do kasnih 1990-ih.
Nije potrebno raspravljati o tome je li rije o teroristima ili ne.
FBI i Ministarstvo pravosua opisuju ih kao opasne teroriste, pa
emo ih drati za rije. Tu je, primjerice, Orlando Bosch, kojega FBI optuuje za brojne ozbiljne teroristike akcije - neke od
njih i na tlu Sjedinjenih Drava - ovjek koji je u izvjeima Ministarstva pravosua opisan kao prijetnja sigurnosti Sjedinjenih
Drava i koji treba biti protjeran. Boschove djelatnosti ukljuuju sudjelovanje u unitenju kubanskoga zrakoplova 1976. godine, pri emu su poginula sedamdeset i tri putnika. George Bush
I. je na zahtjev svojega sina Jeba, guvernera Floride, dao Boschu
predsjedniku potedu. 8 Tako on sretno ivi u Miamiju, a mi titimo osobu koju Ministarstvo pravosua smatra opasnim teroristom i prijetnjom nacionalnoj sigurnosti.
Kad je postalo jasno da Sjedinjene Drave ne ine nita da teroriste koje ovdje titimo sprijei u izvoenju napada, Kuba je
odluila ubaciti agente u teroristike organizacije na Floridu,
kako bi prikupljah informacije. Potom je Kuba pozvala agente
FBI-ja u Havanu, to je i prihvaeno. Kuba je 1988. pruila visokim slubenicima FBI-ja uvid u tisue stranica dokumenata i
video-zapisa o teroristikim akcijama koje su planirane na Floridi. FBI je, dakako, reagirao i to hapenjem ubaenih agenata.
To su kljune sastavnice sluaja Kubanske petorice: ubaeni
agenti, koji su FBI-ju dali podatke o teroristima u Sjedinjenim
Dravama, bili su uhapeni. Oni su dospjeli pred sud u Miamiju, a sudac je odbacio zahtjev za promjenom sudita, to je smijeno. Tuitelj je priznao da u biti nema podloge za optubu pro-

60

tiv Kubanaca, ali su oni ipak osueni. Uloena je alba, ali su


trojica osuena na doivotan zatvor, a ostali na dugotrajne kazne, dok je njihovim obiteljima zabranjeno da ih posjeuju. 9 To
je savren primjer kako drava titi teroriste - i trebao bi postati veliki skandal.
Nije to jedini primjer. Vlada Venezuele trai izruenje dvojice
vojnih oficira koji su optueni za sudjelovanje u bombakim napadima u Caracasu, pobjegli iz zemlje i zatraili politiki azil u
Sjedinjenim Dravama. 10 Ti oficiri sudjelovali su u vojnom udaru 2 0 0 2 . godine, kojim je u svega nekoliko dana sruena Chavezova vlast. Amerika je vlada otvoreno podrala udar, a prema tvrdnjama vjerodostojnih novinara u britanskom tisku, ona
ga je i potaknula. 11 Kad bi neki vojni oficiri u Sjedinjenim Dravama zauzeli Bijelu kuu i preuzeli vlast, bili bi ubrzo smaknuti. Ali vrlo reakcionarni sudovi u Venezueli, koji su jo uvijek
vezani uz stari reim, odbili su zahtjev vlade za suenjem oficirima. "Totalitarni" Chavezov reim prihvatio je odluku suda i
nije organizirao suenje. Tako su oni osloboeni. Sada trae azil
u Sjedinjenim Dravama i pretpostavljam da e ga i dobiti.
Ili uzmite Emmanuela Constanta. On je odgovoran za ubojstvo etiri, moda i pet tisua ljudi na Haitiju. On ivi sretno u
Queensu u New Yorku, budui da Sjedinjene Drave odbijaju
ak i odgovoriti na zahtjev za izruenjem. 12
Tko, dakle, titi teroriste? Ako su drave koje tite teroriste
prema Bushovoj doktrini teroristike drave, to moemo zakljuiti? Upravo ono to je Kissinger doista ljubazno rekao: takve su doktrine jednostrane. One nisu zamiljene da budu norme
meunarodnoga prava; one Sjedinjenim Dravama podaruju
pravo uporabe sile i nasilja i zatite terorista, ali nikome drugom. Za mone je zloin ono to ine drugi.

61

Robert Jackson, glavni ameriki tuitelj u


u svom
rata

uvodnom govoru da

sadri

moralne

"poetak

karakteristike

Nrnbergu,

ili pokretanje agresivnog

najgorih

zloina."13

britanski kolega Hartley Shawcross je rekao da su


inili zloin protiv mira...
zume".14

Prema Povelji

rekao je
Njegov

"Nijemci po-

pokreui agresivni rat i krei spora-

Ujedinjenih

naroda,

tanje agresivnog rata smatra se velikim

planiranje i pokre-

ratnim zloinom.15 Za-

to nije bilo nikakvih rasprava o vladi Sjedinjenih Drava, koja je


pokrenula protuzakoniti agresivni rat protiv zemlje koja nije prijetila Sjedinjenim Dravama i zato nitko nije spomenuo mogui

opoziv predsjednika

Busha?

To se itekako spominjalo. Razne skupine pravnika iz Sjedinjenih Drava, ali veinom iz Engleske, Kanade i iz drugih zemalja, trae nain da se provede suenje amerikim dunosnicima
za zloin agresije. Treba, meutim, istaknuti da premda je invazija na Irak jasan in agresije, on nije bez presedana. to je,
primjerice, bila invazija na Vijetnam 1962. godine, kad je Kennedy poslao zrane snage da napadnu Juni Vijetnam i zaponu
kampanju kemijskog rata s pogubnim posljedicama, protjerujui stanovnitvo u koncentracijske logore? Bila je to agresija.
Mogli biste rei da je rije o dravi koja nije bila lanica Ujedinjenih naroda, ukoliko je to uope vano, ali je nedvojbeno rije o agresiji. Ili, to je bila invazija Indonezije na Istoni Timor?
Oigledna agresija. Ili izraelska invazija na Libanon, koja je zavrila ubojstvom dvadeset tisua ljudi. 16 Obje su te invazije provedene zahvaljujui odlunoj amerikoj podrci, u diplomatskom, vojnom i gospodarskom pogledu. U sluaju Istonoga Timora bila je ukljuena i Britanija. A moemo i nastaviti.
to je na primjer bila invazija na Panamu 1989. godine? Akcija je za cilj imala otmicu razbojnika Manuela Noriege, kojeg se

62

dodue ne moe usporediti sa Saddamom Husseinom, ali je itekako znaajan. Tijekom invazije, ameriki su vojnici prema panamskim izvorima pobili tri tisue civila. 17 Ne moemo potvrditi tu brojku, jer se kod nas ne istrauju vlastiti zloini. Nitko
ne zna tonu brojku, ali u toj invaziji svakako su ubijeni mnogi
ljudi, kao i u irakoj invaziji na Kuvajt, sa priblino slinim brojem rtava. Sjedinjene Drave uloile su veto na rezolucije Vijea sigurnosti i rezolucije Ope skuptine, koje su osuivale invaziju. 18 Noriega je uhapen u Vatikanskom veleposlanstvu i doveden na Floridu, pri emu je sve to sramotno protuzakonito,
da bi potom na smijenom suenju bio osuen za zloine koje je
doista poinio, gotovo sve u vrijeme dok ga je plaala CIA. 19
Ako se Saddamu Husseinu ikada bude sudilo, rezultat e biti
isti: bit e osuen za zloine koje su Sjedinjene Drave podrale, ali ta temeljna pojedinost nee biti spomenuta.
Kako se meunarodna pravna zajednica nosi s tim? Meunarodni pravni profesionalci imaju sloenu zadau. Manji dio
njih govori istinu i istie krenje meunarodnoga prava. Veina
pak mora konstruirati sloene argumente kako bi opravdala
zloin agresije. Njihov je posao u biti da poslue kao pravni
branitelji dravne moi. Njihova su obrazloenja zanimljiva.
Najpoteniji od njih, poput Michaela Glennona iz Fletcher
School of Law and Diplomacy, naprosto kau da su meunarodno pravo i Povelja UN-a tek puno "vruega zraka" i da bi
trebali biti uklonjeni jer spreavaju mogunost da Sjedinjene
Drave primijene silu. 20
Glennonov stav, koji dijele mnogi zagovornici amerike agresije, kao profesorica prava na sveuilitu Yale, Ruth Wedgewood,
jest da su akcije poput protuzakonitog bombardiranja Srbije
promijenile prirodu prava koje je iva doktrina, ivi sustav na-

63

ela, koji se neprestano preoblikuje pod djelovanjem meunarodne prakse. Je li preoblikovan invazijom Saddama Husseina
na Kuvajt? Nije. Je li preoblikovan invazijom Vijetnama na
Kambodu, jednom od nekolicine akcija u suvremenoj povijesti
koja bi mogla biti nazvana humanitarnom? Ili invazijom Indije
na Istoni Pakistan, kojom su okonana strana zvjerstva? Nije.
Zapravo, te su akcije bile otro kritizirane. Nijedna od njih nije
stvorila nova pravila meunarodnoga prava. Razlog je u tome
to smo mi oni koji mijenjaju zakon i nitko drugi.
American Journal of International Law u nedavnom izdanju
donosi kompleksan, pametan lanak Carstena Stahna pod naslovom "Nametanje kolektivne volje nakon Iraka". Stahn citira
Jrgena Habermasa i itav niz ostalih velikih mislitelja. Njegova se tvrdnja svodi na ovo: kada su Sjedinjene Drave napale
Irak, one su zapravo postupile prema Povelji UN-a, ukoliko se
ona ispravno tumai. Moramo uoiti da postoje dva tumaenja
Povelje. Postoji doslovno tumaenje po kojem je primjena sile u
meunarodnim odnosima kriminalna, osim pod okolnostima
koje se ne odnose na sluaj Iraka, i koje su trivijalne i nezanimljive. A postoji i "zajedniarsko" tumaenje povelje prema kojem je neki in legitiman ako se njime provodi volja zajednice
nacija. Budui da Vijee sigurnosti nema vojnu mo koja bi provela volju zajednice nacija, ono implicitno prenosi tu ulogu na
drave koje je imaju, to znai na Sjedinjene Drave. Dakle, prema zajedniarskom tumaenju Povelje, Sjedinjene Drave su invazijom na Kuvajt ispunile volju meunarodne zajednice. Nevano je pritom to su 90 posto svjetskog stanovnitva i gotovo
sve drave otro osudile invaziju. Te nacije samo ne razumiju
svoju vlastitu volju. Njihova je stvarna volja bila izraena u rezolucijama Vijea sigurnosti, prema kojima Irak nije u cijelosti

64

suraivao i tako dalje. Prema tome, uz profinjeno i kompleksno


zajedniarsko tumaenje, Sjedinjene Drave su primijenile silu
uz suglasnost Vijea sigurnosti, premda Vijee sigurnosti to porie. 21 To je ono to uglavnom rade akademske struke. Akademici stvaraju kompleksne, profinjene argumente koji su djetinjasto smijeni, ali su zaogrnuti dostatnom dubinom i napomenama i pozivanjem na navodno duboke mislioce, pa je mogue
razraditi osnovu koja, u nekom udnom svemiru, posjeduje neku vrstu uvjerljivosti.
Trenutno se glede Iraka rabi retorika da je zemlja "osloboena".
elite li znati je li zemlja osloboena, upitajte narod. Oni bi
trebali odluivati, a ne intelektualci i politiari zemlje koja je izvrila invaziju. Ako je suditi prema anketama koje su proveli Zapadnjaci, Iraani kau da je zemlja pod okupacijom. Prema jednom od najupeatljivijih rezultata anketa koje sam vidio, Iraani su upitani kojega stranog predsjednika najvie cijene. Odgovor je glasio: Jaquesa Chiraca, francuskog predsjednika, koji je
bio simbol oporbe invaziji na Irak. Chirac je dobio puno vie
glasova od Busha. Jadni Tony Blair je jo vie zaostao. U nekim
drugim anketama, na moje krajnje zaprepatenje, znatna veina
Iraana kae da amerike snage trebaju otii, to je vrlo znaajno
kada se uzme u obzir koliko su tamo loe sigurnosne prilike. 22
U stvari, pogledate li rezultate anketa vidjet ete da Iraani
pokazuju znatno inteligentnije poimanje Zapada nego to ga
imamo mi sami. Vrlo je uobiajeno da rtve razumiju sustav bolje od ljudi koji dre batinu. elite li neto saznati o patrijarhalnoj obitelji, ne pitajte oca, nego pitajte majku; tada ete moda
neto saznati. Iraani su, primjerice, u jednoj anketi upitani: to
mislite zbog ega su Sjedinjene Drave ule u Irak? Nije uporab-

65

ljena rije invazija. Nalo se neto Iraana koji su se sloili s


predsjednikom Bushom i sa 100 posto Zapadnih komentatora.
Njih jedan posto odgovorilo je da je cilj invazije bio uspostaviti
demokraciju. Sedamdeset posto je reklo da je cilj bio preuzimanje irakih resursa i preustroj Srednjeg Istoka - oni su se sloili
s Richardom Pearlom i Paulom Wolfowitzom. To je bilo daleko
najee miljenje. Priblino pedeset posto reklo je da Sjedinjene Drave ele uvesti demokraciju u Irak, ali ne ele dopustiti
da iraka vlast provodi svoju vlastitu politiku bez utjecaja Sjedinjenih Drava. 23 Drugim rijeima, oni shvaaju da Sjedinjene
Drave ele demokraciju ukoliko je same mogu nadzirati. I to je
tono. Demokracija je sustav u kojem moe uiniti to god eli, sve dok ini ono to ti se kae. To bi se ovdje trebalo uiti
u osnovnim kolama. Sve je to toliko oigledno da je ve dosadno ponavljati, ali ameriki komentatori to ne mogu shvatiti. Iraani pak naizgled to shvaaju bez ikakvih problema, djelomice i
stoga to poznaju vlastitu povijest. Britanci su umjetno stvorili
Irak 1920. godine i postavili granice tako da Britanija, a ne Turska, stjee kontrolu nad naftom na sjeveru. Ovisnost Iraka postignuta je tako da je presjeen njegov pristup moru. To je smisao britanske kolonije Kuvajta. Tada su Britanci proglasili Irak
slobodnom i nezavisnom zemljom, koja sama vodi svoje poslove. Iz britanskih kolonijalnih dokumenata, koji su ranije bili tajni, ali su sada objavljeni, vidi se da su Britanci rekli kako e Irak
biti slobodna zemlja, no pod upravom "arapske fasade" iza koje
e i dalje vladati Britanci. 24 Iraani ne trebaju itati tajne zapise,
jer poznaju svoju povijest. Oni znaju koliko su bili slobodni.
Nadalje, Iraani trebaju tek pogledati ono to se upravo sada
dogaa. Pomalo je zapanjujue kada vidite kako ameriki mediji zaobilaze injenicu da istodobno, dok tako gorljivo zagovara-

66

ju demokraciju, podjednako pod svaku cijenu nastoje preuti


irake zahtjeve za izborima. Njih je prilino teko ne uoiti. Iraani ne trebaju itati Washington Post da bi saznali da Sjedinjene Drave grade u Bagdadu najvee veleposlanstvo na svijetu ili
da Washington ustraje na sporazumu o statusu snaga. Prema
njemu, suverena vlada Iraka preputa Sjedinjenim Dravama
pravo da u irakim bazama dri onoliko vojnika koliko eli, u
trajanju u kojem to eli. 25 Iraani ne trebaju itati poslovni tisak
u Sjedinjenim Dravama da bi otkrili da su okupacijske vlasti
nametnule gospodarski reim koji niti na trenutak ne bi prihvatila nijedna suverena drava i koji posve otvara Irak preuzimanju od stranih korporacija. Oni mogu vidjeti da je nametnuti
gospodarski sustav san Bushove administracije. Iraki poslovni
ljudi upaju kosu zbog toga, jer znaju da se pod tim uvjetima nikada nee moi natjecati sa ostalim zemljama. 26 Najvia porezna stopa u Iraku je sada tek 15 posto, to znai da nema poreza
niti ogranienja stranim ulaganjima. Jedini sektor koji je izuzet
od potpunoga stranog vlasnitva jest nafta, jer to bi bilo suvie
upadljivo. No, ako zavirite izmeu redaka, vidjet ete da Halliburtonovi direktori tumae kako e ih posao koji oni sada obavljaju - uz zgodnu potporu poreznih obveznika - dovesti u poloaj da upravljaju irakim naftnim izvorima u budunosti. 27
Sada se i u nekim matinim medijima javljaju kritike na raun
invazije na Irak.
Dodue, te kritike ne dovode u pitanje temeljne pretpostavke
koje stoje iza invazije. Kritiari govore da Sjedinjene Drave pokuavaju napraviti pravu stvar, ali da Bush postupa loe. Vratimo se McNamarri. Kad je McNamarra napisao svoju knjigu
Pogled unazad, primio je velike pohvale od humanistikih golu-

67

bova. 28 Prema njima, mi smo bili rehabilitirani: McNamarra je


napokon shvatio da smo cijelo vrijeme bili u pravu. to je on rekao? Ispriao se Amerikancima to im nije na vrijeme rekao da
e ih rat skupo kotati i izrazio iskreno aljenje zbog toga. Je li
se ispriao Vijetnamcima? Nema niti jedne rijei isprike. Mi
smo ubili nekoliko milijuna Vijetnamaca i unitili im zemlju. Vijetnama jo umiru zbog kemijskog rata kojeg je pokrenuo
McNamarra. Ali niti jedna od tih akcija ne zasluuje ispriku.
Pretpostavke koje su stajale iza Vijetnamskog rata u potpunosti
su prihvaene. Mi smo pokuavali obraniti Juni Vijetnam, ali je
to bilo preskupo, pa smo morah prestati. Samo unutar tih okvira mogue je iznositi kritike.
Isto vrijedi i kod napada na Irak. Kritiari rata istiu da nam
Bush nije rekao istinu o orujima za masovno unitenje. Pretpostavimo da nam je kazao istinu. Bi li to ita promijenilo? Ili
pretpostavimo da je oruje pronaeno. Bi li to ita promijenilo?
Ako ve traite oruje za masovno unitenje, moete ga pronai
posvuda. Uzmite, na primjer, Izrael. Upravo sada vlada velika
zabrinutost zbog irenja nuklearnog oruja, kao to i treba vladati. Jutros je New York Times u uvodnom lanku objavio tekst
Muhameda El-Baradeija, glavnog direktora Meunarodne
agencije za nuklearnu energiju (IAEA), koji poinje napomenom
da dolazi do poveanog irenja ovog oruja, to predstavlja krajnje opasnu prijetnju svijetu. 29 Da, ono se iri. Zato? Postoje
mnogi razlozi, ali jedan od njih je da Izrael ima stotine komada
nuklearnog oruja, kao i kemijskog i biolokog, to nije prijetnja tek samo po sebi, nego takoer potie ostale da se opskrbljuju zauzvrat i zbog samoobrane. Govori li uope itko o tome?
Zapravo, general Lee Butler, nekadanji naelnik Strateke zrane komande, u govoru od prije nekoliko godina spomenuo je taj

68

problem. Rekao je: "Krajnje je opasno da se u kotlu u kojem


kljuaju neprijateljstva, a koji nazivamo Srednjim Istokom, jedna
nacija naoruava uporno gomilajui nuklearna oruja, moda u
stotinama komada, to potie ostale nacije da uine isto." 30 On
nije naveo ime drave, ali je oigledno mislio na Izrael.
Prije svega nekoliko dana u vodeem je izraelskom dnevniku
Ha'aretz, a on se ne publicira na engleskom, procurilo neto vrlo zanimljivo preko neidentificiranog vojnog izvora koji jest nepoznat, ali bi navod trebao biti istraen od svakoga tko se bavi
irenjem nuklearnog oruja. Prema tom izvoru, Sjedinjene Drave opskrbljuju izraelske zrane snage sa "specijalnim" orujem
(hebr. himush "myuhad"), to bi lako mogao biti kodni naziv za
nuklearne bojne glave za najsuvremenije amerike zrakoplove,
koje koristi Izrael. 31 Moda novinari i komentatori kod nas ne
ele raspravljati o toj temi, ali moete se kladiti u sve na svijetu
da obavjetajna sluba Irana ita ta izvijea. Dakle, kako e oni
reagirati? Sirenjem nuklearnog oruja.
Ako ste zabrinuti zbog zemalja koje posjeduju oruja za masovno unitenje, ne trebate ih traiti suvie daleko. Same Sjedinjene Drave poveavaju njihovo irenje, odbijajui sporazume
i spreavajui bilo kakva nastojanja da se zaustavi militarizacija
svemira, radei na razvoju tzv. "mini-nuklearki", koje su zapravo oruja za masovno unitenje. U svojem je lanku El-Baradei
uglaeno rekao da bi trebalo nastojati primijeniti sporazume o
ograniavanju irenja materijala za razvoj obogaenog urana.
On, meutim, nije rekao da u svijetu ve neko vrijeme postoje
takva nastojanja, ali da Bushova administracija u njima ne sudjeluje.
Militarizacija svemira je sama po sebi krajnje ozbiljan problem. Povjerenstva UN-a za razoruanje ne djeluju ve godinama.

69

To see unazad sve do odbijanja Clintonove administracije da


dopusti mjere koje bi sprijeile militarizaciju svemira. Kada je u
rujnu 2 0 0 2 . uz veliku pompu objavljena Nacionalna sigurnosna
strategija, smjesta je stiglo drugo priopenje, koje nije privuklo
nikakvu pozornost, premda je bilo moda jo vanije. Komanda
zranih i svemirskih snaga, u ijoj su nadlenosti takoer i napredna nuklearna oruja svemirske ere, objavila je svoja predvianja razvoja tijekom sljedeih nekoliko godina, pri emu je reeno da e Sjedinjene Drave krenuti od "nadzora" nad svemirskim prostorom na "vlasnitvo" nad njime. 32 Vlasnitvo nad svemirom znai da se nee dopustiti mogunost osporavanja amerikog nadzora. Svatko tko to pokua osporiti, bit e uniten.
to znai vlasnitvo nad svemirom? Taj termin spomenut je u
nekim dokumentima na visokoj razini, od ega je neto procurilo, a neto je objavljeno. Ono znai postavljanje svemirskih
platformi sa visoko razornim orujima, to ukljuuje nuklearno
i lasersko oruje koje moe biti trenutno uporabljeno, bez ikakva upozorenja, bilo gdje u svijetu. Ono znai nadzvune bespilotne letjelice koje e itav svijet drati pod fotografskim nadzorom, sa nejpreciznijim ureajima koji e moi pratiti kretanje
vozila u Ankari, ili bilo to od trenutnog interesa, to znai da
je cijeli svijet pod nadzorom. 33 Na kraju vjerojatno nee vie biti potrebne niti isturene baze, jer e Sjedinjene Drave biti u stanju pokrenuti napade sa komandnog mjesta u planinama Colorada ili Montane.
to mislite, kako e svijet reagirati na to? Rusija i Kina ve su
reagirale poveanjem vojnih izdvajanja za ofenzivna oruja. Rusija je prebacila svoj raketni sustav upravljanja na aktivaciju u
sluaju velike opasnosti, to znai na automatsko uzvraanje.
Ruski program nuklearnih oruja ve je bio krajnje opasan, ali

70

je sada sa naruavanjem komandnog i kontrolnog sustava postao jo opasniji. 34 Samo kao naznaka o kakvoj je opasnosti rije,
treba spomenuti da smo 1995. godine bili tek nekoliko minuta
udaljeni od nuklearnog rata. Ruski je kompjutorski sustav protumaio lansiranje znanstvene rakete u Norvekoj kao poetak
napada i krenuo je u akciju. Sreom, Boris Jeljcin je opozvao napad. 35 Danas su ruski sustavi u znatno loijem stanju. I Kinezi su
takoer reagirali. Uope me ne bi iznenadilo kada bi uslijedio
kineski let na Mjesec, kao uzvrat na amerike planove u svemiru. Bilo bi to upuivanje poruke: "Neemo vam dopustiti da
prisvojite svemir." A to moe donijeti velike opasnosti.
U meuvremenu su Sjedinjene Drave zauzele mnogo opasniji stav. Vie e se novca usmjeriti na tzv. raketnu obranu. Svatko
e protumaiti raketni tit kao ofenzivno oruje, koje treba osigurati Sjedinjene Drave od uzvratnog napada nakon to udare
prve. I svatko zna kako e ostale zemlje odgovoriti, odnosno
poveanjem svojih ofenzivnih vojnih mogunosti. Drugi nain
odgovora je teror. Rije je o orujima koja su dostupna moguim ciljevima amerikoga napada. Mi, drugim rijeima, idemo
za poveanjem terora, za irenjem nuklearnog oruja i poveanjem prijetnje stanovnitvu Sjedinjenih Drava. To su posljedice
takvih programa i to nije posebna tajna. Zbog ega se oni izrauju? Zbog kratkoronih ciljeva. To to oni dugorono dovode
do katastrofa jest problem nekoga drugoga.
Slina se logika primjenjuje i na ostalim podrujima. Zabrinutost zbog globalnog zagrijavanja dola je dotle da ve i Pentagon
provodi istraivanja o ozbiljnosti prijetnje koju e globalno zagrijavanje donijeti kroz dvadeset ili trideset godina. 36 Jedna ozbiljna prognoza glasi da bi moglo doi do nagloga skretanja
Golfske struje, to bi zatim pretvorilo Sjevernu Europu u Labra-

71

dor ili Grenland, a velike dijelove Sjedinjenih Drava u pustinju. 37 Podizanje razine mora preplavilo bi Banglade i usmrtilo
tko zna koliko ljudi. Najplodniji krajevi Pakistana mogli bi postati poput Sahare. 38 Uinci svega toga su neopisivi. Poduzimamo li mi ita oko toga? Ne. Nas nije briga, to zapravo znai da
planere nije briga. To ne spada u njihov posao. Ako ste menader u nekoj korporaciji, nije vas briga to e biti nakon deset
godina. Vi si morate osigurati veliki bonus i udjel u dionicama
sljedee godine, a ne za deset godina. O tome vodi brigu netko
drugi. Ta fanatina ideologija ugraena je u strukturu ustanova.
Ne moete zbog toga optuiti pojedince, nita vie no to bi
mogli optuiti McNamarru to je izradio analizu trokova
spram koristi, kako bi se najlake postigao najvei broj rtava
meu japanskim civilima. To je poput onoga to je Hannah
Arendt rekla o Adolfu Eichmannu. 39 Vi samo radite svoj posao.
Ostale stvari ne spadaju u va djelokrug.
Spomenuli ste kratkorone vizije. Ali ti ljudi imaju djecu, unuke. Zanemaruju li oni u potpunosti njihovu budunost?
Pogledajte nau vlastitu nedavnu povijest. Oko 1950. Sjedinjene Drave su imale siguran poloaj. Nije postojala prijetnja u
neposrednoj blizini - osim jedne potencijalne prijetnje: meukontinentalnih balistikih raketa s termonuklearnim bojnim glavama. One jo nisu postojale, ali je otpoeo njihov razvoj. A one
bi mogle postati prijetnja teritoriju Sjedinjenih Drava, zapravo,
mogle bi ga razoriti. No, ako se brinete za svoju djecu i unuke,
neete li neto poduzeli da otklonite nastajanje prijetnje? Je li se
moglo ita uiniti? Koliko znamo, nita se nije niti pokualo.
Netko je mogao u najmanju ruku razraditi sporazume koji bi
sprijeili razvoj tih oruja. Uope nije nemogue da bi Rusi pris-

72

tali na takve sporazume. Oni su toliko tehnoloki zaostajali i


imali su razloga osjeati se ugroenima i ustraenima, pa bi vjerojatno pristali na obustavu razvoja takvih oruja. Kao to smo
saznali iz nedavno otvorenih ruskih arhiva, oni su takoer shvaali da ih Sjedinjene Drave nastoje dovesti do gospodarske propasti, prisiljavajui ih na utrku u naoruavanju koju ne bi mogli preivjeti - sjetite se da je njihovo gospodarstvo mnogo slabije od naega. Dakle, mogue je i zapravo vjerojatno, da bi oni
pristali na takav sporazum. to o tome kau povijesne injenice? Prema standardnoj nastavi povijesti, nacionalni savjetnik za
sigurnost McGeorge Bundy, koji je imao pristup dokumentima
koji nisu bili tajni, napominje - vie ili manje usputno - da nije
mogao pronai niti spomena o mogunosti razrade takve opcije. 4 0 Nije rije o tome da je ona predloena i odbaena; on tvrdi da nije niti spomenuta. Je li trebalo biti genijalan da bi se
shvatilo u ranim 1950-im da je to bila jedina potencijalna prijetnja Sjedinjenim Dravama i da bi ona mogla unititi nae unuke? Ne, trebalo je tek biti inteligentan i posjedovati znanje o svijetu kakvo ima obian gimnazijalac. A to nisu bili glupi ljudi.
Dean Acheson, Paul Nitze, George Kennan i ostali. Njima to,
meutim, nije palo na pamet jer su imali vie ciljeve, kao to su
posjedovanje maksimalne moi i povlastica na kratak rok.
to bi rekli nekome tko itajui ovaj razgovor kae: "To su golemi problemi.

Sto ja tu mogu pridonijeti kao pojedinac?"

Mi moemo mnogo uiniti. Nas nee baciti u zatvor i podvrgnuti nas muenju. Nee nas ubiti. Posjedujemo goleme povlastice i silne slobode. To prua beskrajne mogunosti. Nakon svakog razgovora u Sjedinjenim Dravama dolaze mi ljudi govorei: "Ja bih elio promijeniti stvari. to mogu uiniti?" Nikada

73

nisam uo takva pitanja od seljaka u junoj Kolumbiji, Kurda


koji su u jugoistonoj Turskoj bijedno ugnjeteni ili od bilo koga
tko je potlaen. Oni vas ne pitaju to mogu uiniti, oni govore
o onom to rade. injenica da imate goleme povlastice i slobode sa sobom nosi osjeaj nemoi, to je neobina ali dojmljiva
pojava. injenica je da mi moemo uiniti gotovo sve. Bez potekoa moete pronai skupine koje ustrajno rade na tim problemima i po elji im se pridruiti. Ali to nije odgovor koji ljudi
ele uti.
Mislim da je stvarno pitanje koje ljudi postavljaju: "to mogu
uiniti kako bi ti problemi prestali, i to brzo i lako." Otiao sam
na demonstracije i nita se nije promijenilo. Petnaest milijuna
ljudi izalo je na ulice 15. veljae 2 0 0 3 . , a ipak je Bush krenuo
u rat pa je prema tome sve beznadno. Ali to nije nain kako
stvari funkcioniraju. elite li provesti promjene u svijetu, trebate dan za danom obavljati dosadan, jednostavan posao, okupiti
nekolicinu ljudi oko nekog interesa, stvoriti neto veu organizaciju, provesti niz drugih koraka, doivjeti razoaranja i tek tada moda dou rezultati. Tako se provode promjene u svijetu.
Tako je dolo do ukidanja ropstva, tako su nastala enska prava,
tako je dolo do prava glasa, tako je dolo do zatite radnitva.
Svako postignue koje moete istaknuti dolazi od te vrste nastojanja, a ne od ljudi koji izau na jedan javni prosvjed i odustanu kad se onda nita ne dogodi ili izau na izbore jednom u etiri godine i onda se vrate kui. Dobro je odabrati boljega kandidata, ili moda manje loega, ali to je tek poetak, a ne kraj.
Ako s time zavrite, niste morali niti izlaziti na izbore. Kandidati nee izvriti stvari za koje ste glasovali, osim ako ste razvili
postojanu, ivu, demokratsku kulturu koja ih na to moe obvezati. Pritisak na tipku i odlazak kui nee promijeniti ba nita.

V.
POVIJESTI PAMENJE
C A M B R I D G E , M A S S A C H U S E T T S (11. LIPANJ 2 0 0 4 . )

ecite mi neto o slici koja je ovjeena na zidu u vaem uredu. Doista je turobna.

Rije je o slici na kojoj aneo smrti stoji ponad nadbiskupa El


Salvadora, Oscara Romera, ubijenog 1980. godine.1 Romero je
ubijen svega nekoliko dana nakon to je predsjedniku Jimmyju
Carteru napisao pismo u kojem ga moli da prestane slati pomo
vojnoj hunti u El Salvadoru, jer se taj novac rabi za guenje narodne borbe za temeljna ljudska prava. 2 Pomo je poslana, a Romero je ubijen. Kormilo je preuzeo Ronald Reagan. Najljepa
stvar koju moete rei o Reaganu jest da moda nije znao kakvu je politiku vodila njegova administracija, ali u ja ipak pretpostaviti da jest. Reaganove godine bile su razdoblje razaranja i
stradanja u El Salvadoru. Poklano je oko sedamdeset tisua ljudi.3 Desetljee je zapoelo ubojstvom nadbiskupa. Zavrilo je,
gotovo simboliki, brutalnim ubojstvom estorice vodeih latinskoamerikih intelektualaca, isusovakih sveenika, od strane
elitnog odreda koji je obuen, uvjeban, naoruan i voden u Sjedinjenim Dravama, odreda koji je za sobom ostavio krvavi trag

76

ubojstava i masakara. 4 Slika prikazuje sveenike te kuepaziteljicu i njezinu kerku, koje su takoer ubijene. Gotovo svatko
tko dolazi s june strane Rio Grandea, prepoznaje tu sliku. Sa
sjeverne strane Rio Grandea ne prepoznaje je gotovo nitko.
Kad neprijatelji poine zloine, onda ih nazivamo zloinima.
tovie, pretjerujemo i besramno laemo o njihovim razmjerima. Kad mi poinimo zloine, onda se oni nisu dogodili. To vrlo dobro vidite upravo u kultnom oboavanju Ronalda Reagana, koji je stvoren u masovnoj medijskoj kampanji. Reaganov
reim bio je reim ubojstava, brutalnosti i nasilja i odgovoran je
za unitenje nekolicine zemalja. Za sobom je ostavio moda i
dvije stotine tisua mrtvih u Latinskoj Americi, uz stotine tisua
siroadi i udovica. O tome se, meutim, ovdje ne smije govoriti. To se nije dogodilo.
Osoba odgovorna za jednu sastavnicu tog terora, Kontraki
rat u Nikaragvi, osoba je poznata kao "prokonzul" Hondurasa,
John Negroponte. Negroponte je veleposlanik Sjedinjenih Drava u Hondurasu, koji je sluio kao baza za napade teroristikih postrojbi na Nikaragvu. Kao prokonzul, imao je dva zadatka. Prije svega, lagati Kongresu o zloinima to su ih poinile
hondurake slube sigurnosti, kako bi se osigurao daljnji dotok
vojne pomoi Hondurasu. I drugo, nadzirati logore u kojima se
plaenika vojska obuavala, naoruavala i pripremala za provoenje zloina za koje je, valja rei, osuena od strane Svjetskog suda. Sada je Negroponte prokonzul u Iraku. Wall Street
Journal objavio je lanak - to mu slui na ast - u kojem se istie kako Negroponte odlazi u Irak kao "moderni prokonzul"
koji je zanat izuio u Hondurasu poetkom 1980-ih. 5 U Hondurasu je, valja dodati, vodio najveu operaciju CIA-e u svijetu. Ali
sve se to nije dogodilo i nema nikakvo znaenje, jer smo to mi

77

uinili. To je posve dovoljan razlog da se itav sluaj izbrie iz


povijesti.
Dananji New York Times pun je veliajnih tonova o pogrebu
Ronalda Reagana,
"moralnom

ovjeka

inaicom

koji je

Contrase u Nikaragvi nazvao

Utemeljitelja".6 U naslovnoj prii

"Reaga-

nova ostavtina podvrgnuta ispitu vremena", R. W. Apple Jr., pie

Reaganovoj

njegove
vanje

"nevjerojatnoj politikoj

"komunikacijske

vjetine,

prosjenog Amerikanca

nadarenosti"

njegovo
njegovu

intuitivno

te

istie

razumije-

neospornu genijalnost".7

U lanku R. W Applea, koji je svakako tipian, nema niti spomena o zloinima Reaganove administracije. Uzmite, primjerice, Afriku. Tijekom Reaganovih godina dravna uprava prema
Africi je vodila politiku "konstruktivnog angamana". U to vrijeme ojaao je otpor prema apartheidu, pa je Kongres donio akt
kojim je dokinuta pomo Junoj Africi. Reaganiti su nekako
morali zaobii odluku Kongresa, kako bi zapravo poveali trgovinu sa Junom Afrikom. Istaknuli su, stoga, kako se Juna Afrika bori protiv "jedne od ozloglaenih teroristikih skupina",
odnosno Afrikog nacionalnog zbora 8 Nelsona Mandele. Bilo je
to razdoblje masakara, razaranja i zloina, pri emu je sve to izbrisano.
Jedan

od

svakako je
1983.,

bitnih
i invazija

bili ste

dogaaja
na

tijekom

Grenadu.

u Boulderu

Reaganove

Toga

dana,

administracije
25.

listopada

i predavanje ste zapoeli rijeima:

"Meta najnovije amerike intervencije od jutros je postala

Gre-

nada." Reagan je izjavio kako se gradnja zrakoplovnog uzletita


na

Grenadi moe smatrati

u regiju" 9

"ulaskom sovjetske i kubanske moi

78

Jo jednom istiem kako je najljepa stvar koja se o Reaganu


moe rei to da on vjerojatno nije znao to govori. Pisci govora
predali su mu biljeke, a meu njima i ale koje treba rei. Pretpostavimo li, meutim, da je znao to govori, sredinja tvrdnja
bila je da je Grenada postala sovjetsko-kubanski poligon, jer su
neki kubanski izvoai po nalogu i ovlatenju Britanije gradili
zrakoplovno uzletite. Rusi e, budu li sposobni pronai Grenadu na karti svijeta, rabiti to zrakoplovno uzletite za napade na
Sjedinjene Drave.
Regan je bio nevjerojatna kukavica. ovjek koji vjeruje da e
zrana baza u Grenadi posluiti za napade na Sjedinjene Drave
nadilazi razinu podsmjeha. Isto se dogodilo i sa Nikaragvom.
Reagan je proglasio stanje pripravnosti jer vlada Nikaragve predstavlja "nesvakidanju i izrazitu prijetnju nacionalnoj sigurnosti i
vanjskoj politici Sjedinjenih Drava". 10 Potom je objasnio kako je
Nikaragva "sigurno utoite terorista i hukaa na samo dva sata vonje od Harlingena u Texasu". 11 Ljudi koji su to sluali vjerojatno nisu znali bi li se smijali ili plakali. Zapravo, morali ste
plakati jer je sve to bio samo dio procesa kojemu je cilj bilo unitenje Nikaragve i koji je ozbiljno natetio Sjedinjenim Dravama.
Reagan je rekao da intervenira u Grenadi kako bi spasio ivote studenata Medicinskog fakulteta

St.

George.

Tvrdilo se kako se eli zatititi studente. 12 injenica da je Kuba odmah ponudila rjeavanje problema pregovorima nije se
pojavila u medijskim izvjeima. Kasnije je tiho procurila, ali je
ve bilo kasno. Glavni razlog invazije nije, dakako, bio nepoznat. Svega nekoliko dana ranije u bombakom napadu u Libanonu poginulo je 240 amerikih marinaca. To se moralo prikriti velianstvenom obranom zemlje od prijetnje iz Grenade. Na-

79

kon invazije, Reagan je ustao i rekao: "Dani nae slabosti su zavrili. Nae postrojbe spremne su i ponosne." 13
Valja dodati kako ideja da je Reagan time pridobio ameriku
javnost jednostavno nije tona. On nije bio popularan predsjednik. Danas to ak i tisak povremeno priznaje. Pogledajte Gallupove ankete. Podrka Reaganu tijekom predsjednikih dana bila je prosjena, ak ispod podrke svim njegovim nasljednicima,
izuzev Busha II. Do 1992. godine Reagan je postao najnepopularniji ivui bivi predsjednik, osim Richarda Nixona. 14 Uslijedila je golema promidbena kampanja u trajanju od desetak godina, s ciljem da se Reagana pretvori u poluboanstvo, u emu
se djelomino i uspjelo. Promotrite li usporedo promidbenu
kampanju i rezultate anketa, vidjet ete da se naklonost vodi imperija poveavala s jaanjem promidbene kampanje. injenica
je da su ljudi podloni imperijalnoj propagandi.
Dananji dravni pogreb u Washingtonu bio je zadivljuju.
Kao to je istaknuo Times, pogreb je isplaniran na tri stotine
stranica, pri emu je na svakoj od njih precizno istaknuto to valja initi u svakoj minuti imperijalne ceremonije. 15 Takvo to jo
nije zabiljeeno u amerikoj povijesti. Pogreb Johna R Kennedyja bio je posve razliit; dogodio se nakon ubojstva ivueg
predsjednika. Da biste nali ita usporedivo s time, morali biste
se vratiti pomalo fantastinom kultu Georgea Washingtona koji se razvio poetkom devetnaestog stoljea. Washington je premetnut u savreno ljudsko bie, najdivnije stvorenje koje je ikad
hodalo licem zemlje, kao to se to zbilo u Sjevernoj Koreji sa
Kim II Sungom. Sve se to zbivalo u razdoblju tijekom kojeg su
ljudi iz odvojenih kolonija pokuavali nainiti jedinstvenu zemlju. Do Graanskog rata, termin Sjedinjene Drave rabio se u
mnoini, a ne u jednini - drave koje su ujedinjene. Pokuaj

80

stvaranja nacije iziskivao je snanu promidbu, poglavito u mjerilima devetnaestog stoljea. Od tada do danas, meutim, nita
se ne moe usporediti sa kultom Ronalda Reagana.
Va ured u novoj zgradi na MIT-u postavljen je suelice drugoj
novoj zgradi koja nosi naziv Centar za uenje i pamenje. Moemo samo nagaati to se unutra zbiva. Moete li mi rei neto o
pamenju i poznavanju povijesti kao oruu u borbi protiv propagande.
Davno prije Georgea Orwella postalo je jasno da pamenje
treba potisnuti. Uz pamenje, potisnuti treba treba i svijest o
onome to se zbiva pred vaim oima, jer ukoliko javnost shvati to se sve ini u njezino ime, vjerojatno to nee tek tako dopustiti. To je kljuni razlog postojanja propagande. Bez toga ona
nema svrhe. Svi bi mogli govoriti istinu. Napokon, lake je govoriti istinu nego lagati. Nitko vas nee prozrijeti. Ne morate
ulagati mentalni napor. No sustavi moi lau kad god im je to
doputeno, jer ne vjeruju javnosti.
New York Times je 27. svibnja objavio lanak o razgovorima
Henryja Kissingera i Richarda Nixona, pri emu se u jednom od
tih razgovora pojavila najnevjerojatnija reenica koju sam u ivotu proitao. Kissinger se svim silama trudio iznuditi sudsku
zabranu objavljivanja te reenice, ali je sud na kraju dopustio
objavljivanje. Pratite razgovor i doete do trenutka u kojem
Nixon obavjetava Kissingera da eli pokrenuti snaan napad na
Kambodu pod krinkom zrane pomoi. Rekao je, "elim da sve
sravne". Kissinger je Pentagonu prenio zapovijed da pokrenu
"snaan napad na Kambodu i razore sve to leti ili se kree". 16
To je najeksplicitniji poziv na ono to zovemo genocidom kad
to ine drugi, koji sam naao u povijesti.

81

Ovog asa u tijeku je suenje bivem predsjedniku Jugoslavije,


Slobodanu Miloeviu, a tuiteljstvo je pomalo zbunjeno jer ne
moe nai izravne zapovijedi koje bi Miloevia povezale sa zloinima poinjenima u Bosni. Zamislite da su nali Miloevievu
izjavu u kojoj stoji: "Razorite sve. Sve to leti ili se kree." Suenje bi davno zavrilo. Miloevia bi osudili na nekoliko doivotnih zatvorskih kazni. Takav dokument nije, meutim, pronaen.
Je li bilo kakvih reakcija na razgovore Nixona i Kissingera? Je
li to itko zamijetio? Spomenuo sam taj komentar u nekolicini
predavanja i zamijetio kako ljudi uope ne razumiju o emu je
rije. Moda razumiju u trenutku kad to izgovorim, ali pet minuta kasnije vie im nita nije jasno jer je to jednostavno neprihvatljivo. Mi ne moemo biti ljudi koji javno i otvoreno pozivamo na genocid, da bi ga neto kasnije i proveli. To nije mogue
pa se nije ni dogodilo, a itavu priu nije ni potrebno brisati iz
povijesti jer u povijest nikada nee ui.
U ogledu "O ratnim zloinima" iz knjige U ratu s Azijom navodite

izlaganje Bertranda

Russella

pred meunarodnim

tribunalom za Vijetnam. Russell je rekao:

ratnim

"U naravi je imperija-

lizma da graani imperijalne sile uvijek meu posljednjima doznaju - ili brinu - za ono to se zbiva u kolonijama."17
Ne slaem se sa Russellom u tvrdnji da graani imperijalne sile uvijek najmanje brinu o zbivanjima u koloniji. Mislim da oni
itekako brinu i mislim da upravo zato posljednji doznaju. Doznaju posljednji zbog masovnih propagandnih kampanja koje
onemoguavaju takve spoznaje. Propaganda moe biti otvorena
ili tiha. Kad utite o vlastitim zloinima, to je takoer propaganda. Razlog postojanja propagande - u oba sluaja - jest upravo

82

injenica da ljudi brinu i da nee dopustiti zlodjela saznaju li za


njih. Primjer za to imamo pred sobom. O tome neete itati na
naslovnicama, ali promotrite nedavna zbivanja u irakoj Faludi. Marinci su uli u Faludu i pobili tko zna koliko ljudi, ali vjerojatno nekoliko stotina. 18 S obzirom da nikada ne istraujemo
vlastite rtve, broj nam nije poznat. Sjedinjene Drave morale su
se povui i zapravo su - iako to nitko ne eli rei - priznale poraz. Marinci su grad predali vojsci koja se moe usporediti sa bivim snagama Saddama Husseina. Zato se to dogodilo? Zamislite da se takav napad dogodio tijekom 60-ih. Stvar bi vrlo brzo
rijeili bombarderi B-52 i masovna operacija kopnenih snaga
kojom bi grad bio izbrisan s lica zemlje. Zato amerika vojska
ovaj put nije uinila upravo to? Zato to javnost to ne bi dopustila.
Tijekom 1960-ih, izvrna vlast bila je toliko snana da si je
vlada mogla dopustiti ba sve. Nitko nije dovodio u pitanje nae pravo da masakriramo i razaramo kad god poelimo. To je
razlog i zbog kojega godinama nije bilo gotovo nikakvih prosvjeda protiv rata u Vijetnamu, a operacije poput one u Faludi
bile su svakodnevna pojava. To, meutim, vie nije mogue. Sada javnost to ne doputa, a Sjedinjene Drave vie ne mogu poduzimati krvave operacije koje su neko s lakoom izvravale.
Puno vremena provodim u preitavanju vladinih dokumenata koji vie nisu tajni. Pred sobom imate neko tajne dokumente Sjedinjenih Drava ili nekih drugih zemalja. Ako se u njima
kriju neke tajne, od koga ih se krije? Uglavnom od domaeg stanovnitva. Mali dio tih meunarodnih dokumenata ima veze sa
sigurnosnim pitanjima, koliko god iroko shvatili taj pojam. U
njima je prvenstveno rije o tome kako osigurati da glavni neprijatelj - dakle, domae stanovnitvo - ne sazna niti slova o dje-

83

lovanju monih. To je, pak, stoga to se monici - bilo da je rije o poslovnim, politikim ili doktrinalnim monicima - boje
da ljudi ipak brinu pa morate, kako je to rekao Edward Bernays,
svjesno manipulirati njihovim stavovima i uvjerenjima.
U lipnju, 2004. godine navrava se pedeseta godinjica amerikog pua

kojim je

Gvatemali svrgnuta

vlada Jacoba Arbenza.19 Nakon pua,


kao je Allenu Dullesu i ostalim
vam svima.
svijeta."20

demokratski izabrana

Dwight D.

Eisenhower re-

visokim dunosnicima:

"Hvala

Uspjeli ste slomiti Sovjetsko uporite u naem dijelu

Stephen Schlesinger i Stephen Kinzer napisali su knjigu

o tom puu, naslovljenu Gorki plodovi. 21 U asopisu Nation,


Schlesinger je pu nazvao "jednom od najcrnjih epizoda u povijesti
CIA-e".22 Moete li nam rei neto o zbivanjima u Gvatemali.
Knjiga Gorki plodovi je vrlo dobra. Valja, meutim, rei kako
pu nije bio crni trenutak u povijesti CIA-e. CIA je, kao to to
oduvijek ini, djelovala kao produena ruka Bijele kue i izvravala akcije koje je po potrebi mogue "porei". CIA-i se pripisuje odgovornost za zloine i razaranja, a u sluaju da neto pode po krivu, okrivljuje se "odmetnute" strukture unutar agencije. To je jednostavno smijeno. Teko je pronai akcije koje je
CIA provela bez doputenja predsjednika. U sluaju ruenja Arbenza, nareenje je izdao Eisenhower, ija je administracija godinama nastojala prisiliti Gvatemalu da primi oruje iz Istone
Europe. Gvatemala je imala demokratsku vladu, koja Sjedinjenim Dravama nikako nije bila po volji. Jedan pjesnik iz Gvatemale nazvao je to kratko meurazdoblje "godinama proljea u
zemlji vjene tiranije". 23
Nakon ruenja diktature Jorgea Ubicoa Castanede 1944. godine, Gvatemala je napokon dobila istinski demokratsku vlast

84

koju je narod uvelike podravao zbog napredne socijalne politike. Po prvi put, vlada je ukljuila seljake u politiki sustav. Razvijala se prava demokracija, iji se utjecaj mogao proiriti na
druge zemlje Latinske Amerike. Sjedinjene Drave smatrale su
to stranim zloinom. Dulles i Eisenhower u tajnim su razgovorima izrazili duboku zabrinutost. Brinuli su se da bi Gvatemala
mogla podrati trajkove u oblinjem Hondurasu i potpomagati
Jos Figueresa, vodeu osobu srednjoamerike demokracije, koji je pokuavao sruiti diktaturu u Kostariki. Kad su Sjedinjene
Drave zaprijetile napadom, Gvatemala je zatraila vojnu pomo
Europe, koju su Sjedinjene Drave onemoguile. Pokuavajui
se obraniti od napada regionalne supersile, Gvatemala je konano nainila taktiku greku prihvativi vojnu pomo od jedine
zemlje koja je odluila pomoi, ehoslovake. Sjedinjene Drave trijumfalno su otkrile plan slanja oruja iz ehoslovake u
Gvatemalu, a ta je injenica proglaena velikom opasnou po
Ameriku. Kako e Sjedinjene Drave opstati primi li Gvatemala
nekoliko puaka iz ehoslovake? To je posluilo kao opravdanje za invaziju.
Iako imamo mnotvo podataka o Gvatemali, nae su spoznaje vrlo ograniene. Razlog tomu djelomice lei u injenici da su
Reaganiti - koji nisu bili konzervativci, nego ekstremni etatistiki reakcionari - onemoguili objavljivanje arhivske grade koja bi
dodatno osvijetlila spomenuto razdoblje. U pravilu, ameriki zakon nalae State Departmentu skidanje oznake tajnosti s dokumenata nakon trideset godina. Reaganova administracija nije to
dopustila jer nisu htjeli da javnost dozna to se dogodilo u Gvatemali 1954. i u Iranu 1953. godine. 24 Ljudi bi mogli doznati
to je drava radila, a to je neprihvatljivo.

85

Novine besprijekornog ugleda,


osobitu

ulogu

gvatemalskom

New York Times, odigrale su


puu

1954.

godine.

Ravnatelj

CIA-e zamolio je Times da dopisnika Sydneyja Grusona makne


s prie, a glavni urednik Arthur Hays Sulzberger prihvatio je zahtjev.25
Times je navijao za pu u Gvatemali i objeruke pozdravio
pu u Iranu 1953. Thomas McCann, povjerenik za odnose s javnou kompanije United Fruit, napisao je vrlo zanimljivu knjigu
na tu temu naslovljenu Amerika kompanija, u kojoj opisuje
propagandnu akciju - pod vodstvom Edwarda Bernaysa - kojom se od javnosti i tiska nastojalo iznuditi potporu za pu. U
knjizi pie: "Teko je opravdati silne napore uloene u manipulaciju tiska uzme li se u obzir da su rtve oduevljeno pristale na
vonju." 2 6
Na naslovnici knjige Terorizam: njihov i na pakistanskog pisca
i aktivista Eqbala Ahmada

otisnuta je fotografija Ronalda

Rea-

gana dok sjedi u Bijeloj kui sa skupinom mudahedina iz Afganistana.

Ta fotografija teko se moe pronai u medijima. Reaga-

nova administracija pruala je podrku mudahedinima,

pri emu

su neki od njih kasnije prerasli u Talibane i Al-Qa'idu.27


Podrka nije dovoljna rije. Ta ih je administracija ustrojila.
Sabirali su najnasilnije radikalne islamiste po itavome svijetu i
pokuali ih ujediniti u vojnu silu u Afganistanu. Mudahedine je
naoruala, obuila i vodila pakistanska obavjetajna zajedinica,
ali pod nadzorom i kontrolom CIA-e, dok su pomo pruale
Britanija i neke druge sile. Da je cilj te akcije bila obrana Afganistana, moda bi je se i moglo opravdati, ali to nije bio cilj. Time je, tovie, produen rat u Afganistanu. Sovjetski arhivi daju

86

naslutiti kako je Moskva bila spremna na povlaenje iz Afganistana poetkom 1980-ih. Ali to ionako nije bilo bitno. Cilj nije
bila obrana Afganistanaca, nego nanoenje poraza Rusima.
Mudahedini su vrili teroristike akcije u samoj Rusiji. Upravo
te snage kasnije su prerasle u Al-Qa'idu. Valja rei kako su te teroristike aktivnosti prestale im su se Rusi povukli iz Afganistana jer su mudahedini nastojali uiniti ono to su i rekli: zatititi muslimanske zemlje od "nevjernika."
Al-Qa'ida se do 1998. godine gotovo uope nije spominjala u
izvijeima amerikih obavjetajnih slubi. Al-Qa'ida je zapravo
stvorena Clintonovim bombardiranjem Sudana i Afganistana
1998. godine, nakon ega je priznata u obavjetajnom i muslimanskom svijetu. Bombardiranje je od bin Ladena stvorilo simbol, dovelo do snanog porasta u regrutiranju i financiranju
mrea nalik Al-Qa'idi i uvrstilo odnose izmeu bin Ladena i
Talibana, koji mu ranije nisu bili skloni. Bombardiranje Sudana
osobito je razbjesnilo stanovnike arapskog svijeta. To je jo jedan povijesni trenutak koji se nije dogodio jer smo ga mi uinili. Sjedinjene Drave dobro su znale da im je cilj vodei proizvoa ljekova i veterinarskih potreptina u toj siromanoj afrikoj zemlji. To e, dakako, imati razorne posljedice. Koliko razorne nije nam poznato jer, ponavljam, mi ne vodimo brigu o
rezultatima naih zloina. Rijetke procjene koje su nam dostupne - jednu je u ultralijevom asopisu Harvard International Review objavio njemaki ambasador, a drugu Boston Globe - uvjerljivo procjenjuju kako je u bombardiranju poginulo vie desetaka tisua ljudi. 28 Ovdje to ne predstavlja nikakav problem.
Kad bi Al-Qa'ida digla u zrak pola zaliha u nekoj zemlji koja je
bitna - poput Amerike, Britanije ili Izraela - vjerojatno ne bismo rekli: "Ma nije to tako strano." No budui da smo to ui-

87

nili mi, nita se nije dogodilo, ba kao to se nisu dogodile ni


brojne posljedice. A ako se netko samo usudi spomenuti tu temu, bit e izvrgnut lavini osuda jer nitko nema pravo spomenuti injenicu da Sjedinjene Drave mogu svojevoljno vriti zloine.
Osama bin Laden postao je antiamerikanac tijekom 1991. godine i to iz nekoliko razloga. Sjedinjene Drave i Saudijska Arabija zabranile su mu da pokrene dihad protiv Saddama Husseina tijekom prvog zaljevskog rata. Glavni razlog bila je injenica
da su Sjedinjene Drave imale baze u Saudijskoj Arabiji, u blizini dvaju najsvetijih gradova islamskog svijeta.
Eqbala Ahmada intervjuirao sam u kolovozu

1998., svega ne-

koliko tjedana prije Clintonova raketnog napada na Afganistan i


Sudan. Rekao mi je: "Osama bin Laden je znak onoga to dolazi... Sjedinjene Drave posijale su na Bliskom istoku i jugu Azije
otrovno sjeme. Sjeme je proklijalo. Neki izdanci su dozreli, a neki zore. Valjalo bi ispitati zato je sjeme posijano, to je iz njega
niknulo i kakvim je plodovima urodilo.

Rakete nee rijeiti pro-

blem".29
To su mudre napomene. Zapravo ve postoji podosta analitike literature koja opisuje to je izniklo iz posijanog sjemenja.
Najbolja knjiga na tu temu jest AI-Qaeda britanskog istraitelja
Jasona Burkea, koji potvruje predvianja Eqbala Ahmada. 30
Burke tvrdi kako Al-Qa'ida nije organizacija nego mrea slabo
povezanih i uglavnom neovisnih organizacija vodenih slinom
ideologijom; svojevrsno "mreite mrea". Prema tvdnjama izloenima u knjizi Protiv svih neprijatelja Richarda Clarkea,
obavjetajna zajednica Sjedinjenih Drava do 1998. godine nije posveivala osobitu panju Al-Qa'idi i Osami bin Ladenu.

88

Termin Al-Qa'ida uope se nije rabio. 31 No, kao to je predvidio Eqbal, bombardiranje Sudana i Afganistana pretvorilo je
Al-Qa'idu i bin Ladena u simbole. Ti napadi, skupa sa napadom
na Afganistan, rezultirali su znatnim porastom regrutiranja i financiranja skupina poput Al-Qa'ide. Burke s pravom pie,
"svaka primjena sile nova je pobjeda za bin Ladena" i pomae
mu u mobilizaciji stanovnitva koje Zapadne kriare vidi kao
ruitelje muslimanskog svijeta. 32 Rat u Iraku imao je jednaki
uinak.
Jutros je State Department priznao da su, blago reeno, bili
"u krivu" - dakle, lagali - kad su u izvjetaju pod naslovom
"Obrasci u globalnom terorizmu" tvrdili da je teror smanjen
zahvaljujui Bushu. 33 Zapravo je porastao, to su sada tiho priznali, iako je ta injenica dobro znana ve due vrijeme. 34 Porast
je dijelom posljedica rata u Iraku, to se moglo i predvidjeti.
tovie, obavjetajne agencije i analitiari predviali su da e invazija Sjedinjenih Drava na Irak dovesti do jaanja terorizma iz
posve oitih razloga. 35
U intelektualnim krugovima i Washingtonu upravo je u tijeku
bizarna rasprava o takozvanom "otkriu" Richarda Clarkea,
Paula O'Neilla, biveg povjerenika za financije i drugih, koji su
otkrili da su neokonzervativci u administraciji Busha II. invaziju na Irak nadredili ratu protiv terorizma. Jedino to je kod tog
otkria iznenaujue jest injenica da je ono nekoga iznenadilo.
to je tu iznenaujue? Irak su, napokon, napali svjesni da e to
vrlo vjerojatno dovesti do poveanja teroristike prijetnje. Sve
to jasno osvjetljava njihove prioritete. Kraj prie. tovie, prema
njihovu miljenju rije je o posve razumnim prioritetima. Njih
nije osobito briga za teror. Ono to ele, kao to to opravdano
istie Chalmers Johnson, jesu vojne baze u ovisnim dravama-

89

-klijentima u samom srcu regije s najveim zalihama nafte u svijetu. To je vano. Ne zato to Sjedinjene Drave ele naftu - naftu e na ovaj ili onaj nain pribaviti na tritu - nego zato to
ele kontrolirati naftu, to je posve razliito. Od 1940-ih godina postalo je jasno da je kontrola nad naftom kljuna prednost
u odnosu prema neprijateljima. Neprijatelji Sjedinjenih Drava
su Europa i Azija. To su dijelovi svijeta koji bi mogli krenuti u
smjeru neovisnosti. Jedan od naina da se to sprijei jest dranje
ruke na slavini.
Svakih

etiri godine

ameriki glasai

imaju

priliku

odabrati

"manje od dva zla". Prije izbora ste izjavili da izmeu Georgea


Busha i Johna Kerry ja postoji "neznatna" razlika, to je neke ljude pomalo naljutilo. Moete li razraditi tu tvrdnju?
Razlike postoje. Kerry i Bush imaju razliito birako tijelo i
razliite skupine ljudi oko sebe. Ipak, mislim da ne bi dolo do
bitnih promjena po pitanju meunarodnih odnosa kada bi Kerry bio izabran. Stvari bi se vjerojatno razvijale kao u Clintonovim godinama, kada ste imali vie-manje istu politiku koja je samo bila uglaenija, a ne toliko drska, agresivna i nasilna. U domaim pitanjima moglo bi biti znaajnijih razlika. Ljudi oko
Busha su pravi fanatici. Oni to uope ne skrivaju; za to ih ne
moete optuiti. Nakana im je unititi napredno naslijee protekloga stoljea. Ve su se dobrim dijelom rijeili progresivne
porezne politike. Pokuavaju unititi ogranieni sustav zdravstvene zatite. Napadaju temelje socijalne zatite. Vjerojatno e
se obruiti i na kolstvo. Smanjenje dravne uprave ele onoliko
koliko je to elio i Reagan. ele golemu vladu koja e sudjelovati u svemu i osiguravati njihove interese. Oni preziru slobodna trita. Kerryjevi ljudi ne bi uinili neto posve razliito, ali

90

se ipak obraaju drugom birakome tijelu i vjerojatno bi osigurali neki ogranieni oblik skrbi za ire stanovnitvo.
Postoje i neke druge razlike. Velik dio birakog tijela Bushove administracije ini ekstremistiko-fundamentalistiko-vjerski
sektor, koji je golem. Takvo to ne postoji niti u jednoj drugoj
industrijskoj zemlji. Bush te ljude mora hraniti mesom, kako bi
ih drao na uzdi. S obzirom da ih Bushova ekonomska i socijalna politika sve vie pritie, mora ih nekako uvjeriti da ini neto za njih. Ipak, bacanje mesa takvom birakome tijelu predstavlja opasnost za itav svijet jer podrazumijeva nasilje i agresiju, ali
i za zemlju, jer se time ozbiljno ugroavaju graanske slobode.
Kerryjevi ljudi nemaju takvo birako tijelo. Oni bi ga htjeli imati, ali mu nisu osobito privlani. Ostaje im da se dopadnu radnim ljudima, enama, manjinama i drugima.
Te razlike moda nisu velike, ali mogu imati velik utjecaj na
ivote ljudi. Svatko tko kae: "Svejedno mi je ako izaberu Busha", zapravo poruuje radnim ljudima ove zemlje: "Svejedno mi
je ako vam unite ivot. Svejedno mi je hoe li imati novca za
pomo svojoj nepokretnoj majci. Potpuno mi je svejedno jer se
s moje uzviene toke gledita ne vidi nikakva razlika meu kandidatima." Time ste zapravo rekli: "Ne obraajte panju na mene jer me uope nije briga za vas." Uz to to je pogrean, takav
pristup vodi u katastrofu po pitanju razvoja popularnih pokreta i mogue politike alternative.

VI.
D O K T R I N A DOBRIH N A M J E R A
C A M B R I D G E , M A S S A C H U S E T T S (3. PROSINCA 2 0 0 4 . )

isali ste o

"doktrini dobrih

Drava povremeno

reke",

okaljaju

namjera".

Politiku

"trule jabuke" i

Sjedinjenih

"tragine pog-

ali je naa dobrohotnost u osnovi neupitna.

Prema uobiajenoj prii akademskih krugova i medija, vanjsku politiku Sjedinjenih Drava obiljeavaju dva sukobljena
stremljenja. Jedno se naziva vilsonovski idealizam i temelji se na
plemenitim namjerama. Drugo je trezveni realizam, prema kojemu ova zemlja mora postaviti granice svojim dobrim namjerama. Ponekad je nae dobre namjere mogue ostvariti. To su, uglavnom, jedine opcije.
To nije obiljeje iskljuivo Sjedinjenih Drava. Pogledajte Englesku. Financial Times moda je najbolji novinski list na svijetu. Prije nekoliko dana Financial Times objavio je kolumnu jednog od vodeih amerikih kolumnista, Philipa Stephensa, u kojoj je politika Sjedinjenih Drava podvrgnuta snanoj kritici.
Problem je, pie Stephens, u tome to strategijom Sjedinjenih
Drava odve dominira vilsonovski idealizam. Treba nam nekoliko kapi trezvenog, "zdravorazumskog realizma", koji e ublaiti nau strastvenu predanost demokraciji i slobodi. 1

92

U nastavku stoji kako vie nema nikakve dvojbe da su George Bush i Tony Blair motivirani prvenstveno vrstom vjerom u
demokraciju i pravo. To znamo zato to su nam oni tako rekli,
to je dovoljan dokaz. Moramo, meutim, biti realistini. Moramo shvatiti da, usprkos Bushovoj i Blairovoj predanosti takozvanom "Bushovu mesijanskom pokuaju irenja demokracije u
svijetu", Iraani i drugi na Bliskom istoku moda nee biti sposobni provesti ono to smo za njih planirali. 2
S obzirom da su se opravdanja za invaziju na Irak pokazala
posve neutemeljenima - nije naeno oruje za masovno unitenje, nije utvrena povezanost Al-Qa'ide s Irakom, niti veza Iraka s 11. rujnom - pisci Bushovih govora morali su smisliti neto
novo. Smislili su, stoga, njegovu mesijansku viziju dovoenja demokracije na Bliski istok. Kad je Bush u jednom od govora obznanio svoju novu viziju, vodei komentator Washington Posta
David Ignatius, inae ugledni urednik i dopisnik, zinuo je od divljenja. Iraki rat opisao je kao "najidealistikiji rat u modernoj
povijesti - u kojem je jedina racionalna odrednica injenica da je
njime, usprkos prijeporima oko oruja za masovno unitenje i terorista Al-Qa'ide, ipak sruen jedan tiranin i stvorena mogunost
za demokratsku bubunost". Viziju "demokratske budunosti"
prema Ignatiusovim rijeima predvodi "glavni idealist" Paul
Wolfowitz, koji je od svih lanova administracije u prolosti iskazao moda i najgori prijezir prema demokraciji. To, meutim,
nije bitno. Dokaz je taj to je Ignatius s Wolfowitzom posjetio grad
Hillu, gdje je Wolfowitz s Iraanima razgovarao o Alexisu de
Tocquevilleu*.3 Hilla je sluajno grad u kojem je tijekom invazije izvren prvi ameriki pokolj Iraana, ali to takoer nije bitno. 4
* Tocqucville ( 1 8 0 5 - 1 8 5 9 ) , francuski povjesniar i politiar. Autor razliitih djela
koja se tiu filozofije i prava, preteito demokracije i revolucije (nap. ur.).

93

Ignatius predstavlja jednu stranu spektra. Na drugoj strani


imate kritiare koji tvrde da je naa vizija plemenita i nadahnuta, ali da moramo biti realistini, da mi tu nita ne moemo uiniti, da je iraka kultura razliita i tako dalje. Ima li u svemu tome ita novo? Ba nita. Morali biste se, tovie, jako potruditi
da naete suprotan povijesni primjer. Francuzi su provodili "civilizacijsku misiju", Mussolini je plemenito uzdizao Europljane.
Kad bismo imali podatke o Dingis-kanovim pokoljima desetaka tisua ljudi, zasigurno bismo i u njima nali spomen "plemenite vizije". Pokuajte pronai izuzetak.
Suzbijanje

U knjizi
Churchilla,

demokracije

citirate

izjavu

tijekom njegova razgovora sa Staljinom

1943. godine.

Churchill je rekao da

Winstona

u Teheranu

"vlast nad svijetom

treba

povjeriti zadovoljnim nacijama koje za sebe ne ele nita vie od


onoga to imaju. Kad bi vlast nad svijetom bila u rukama gladnih nacija,

uvjek bi prijetila opasnost. Nitko od nas nema, me-

utim, potrebe traiti ita vie za sebe. Mir e odravati narodi


koji oduvijek ive na svoj nain i ne iskazuju osobite ambicije.
Naa mo uzdigla nas je nad ostalima. Bili smo poput bogataa
koji u svojim domovima ive u potpunom miru".5
Churchill je rijetka iznimka u smislu da, uz lupetanje o svojim plemenitim vizijama, povremeno kae istinu. Pred poetak
Prvoga svjetskog rata Churchill je isticao da Britanija mora uvelike poveati svoj vojni proraun kako bi odrala imperij. Tipino rjeito, rekao je: "Mi nismo mladi narod neokaljane povijesti i siromanog naslijea. Priskrbili smo si golem udio u bogatstvu i trgovini svijeta. U teritorijalnom smislu dobili smo sve to
smo htjeli, a na se zahtjev za nesmetanim uivanjem u brojnim
i zadivljujuim bogatstvima - koja smo uglavnom stekli nasiljem

94

i sauvali silom - drugima ne ini tako smislenim kao nama." 6


To su Churchillove rijei izreene 1914. godine pred Parlamentom, koje je kasnije pronaao njegov biograf Clive Ponting.
Churchill je govor objavio dvadeset godina kasnije, ali je pritom
izrezao sve neugodne dijelove.
Na izvornoj naslovnici vae knjige U ratu s Azijom, koju je prvo objavio

Pantheon,

izvanredna

crno-bijela

a nedavno reizdao AK Press, prikazana je


fotografija

amerikog

vojnika.7

Vojnik koji uzetom za sobom vue mravog, polugolog vijetnamskog zarobljenika.


Prebacimo se na Lynndie England u Iraku.
Jedina razlika je u tome to Lynndie England nije krupni,
snani vojnik, ali je sve ostalo jednako. Promotrite li slike osvajanja Massachusettsa, gdje upravo sjedimo, vidjet ete da je takoer sve bilo isto. Vratite se u najrunija razdoblja povijesti ista pria. Rije je o univerzalnoj slici iskaljivanja neograniene
moi nad bespomonim rtvama. Nitko u prostoru matice nije
kritiniji od Johna Kinga Fairbanka, protivnika rata i dekana
Azijskih studija. On je rekao da su Sjedinjene Drave ule u Vijetnam "iskazujui svoju pravdoljubivost i bezinteresnu dobrohotnost". 8 Da smo kojim sluajem imali vie ljudi koji su studirah kineski na Harvardu, zasigurno bi nam objasnili da poplava
nae velianstvene dobrohotnosti u Vijetnamu nee uspjeti. To
su izjave krajnje ljevice. Ili Anthony Lewis iz New York Timesa,
prema ijim je rijeima rat u Vijetnamu "opasna greka" koja je
okaljala na "nespretni pokuaj da inimo dobro". 9 Ta se fraza
neprestano pojavljuje.

95

U naslovnoj prii New York Timesa, "Sjena Vijetnama nadvila se nad irakim rijenim patrolama", John F. Burns napisao je
da se Vijetnam

"rijetko spominje meu amerikim vojnicima u

Iraku, od kojih se mnogi nisu niti rodili u vrijeme kad su se posljednje amerike postrojbe povlaile
trideset godina.

Rat

kojem Amerika

smatraju loim talismanom,


ovaj rat mogao

iz

Vijetnama

pred vie

nije pobijedila

ti

od
ljudi

izraavajui osobne strahove da bi i

biti izgubljen".10

Prije svega, ja sam jedan od rijetkih ljudi koji ne smatraju da


su Sjedinjene Drave izgubile rat u Vijetnamu. Sjedinjene Drave nisu ostvarile svoje maksimalne ciljeve, ali su postigle glavne
ciljeve - djelominu pobjedu. Golema, snana drava jednostavno ne moe izgubiti rat od bespomonog neprijatelja. To se ne
moe dogoditi.
Glavna bojazan od kasnih 1940-ih do Kennedyjeva razornog
napada bila je da bi neovisni Vijetnam mogao postati uspjenim
primjerom za okolne susjede, poput Tajlanda i Indonezije, koji
su za razliku od Vijetnama raspolagali znatnim resursima. Ipak,
do sredine 1960-ih Juni Vijetnam - inae glavni cilj amerike
intervencije - potpuno je razoren, a time su i nestale sve anse
da Vijetnam ikada postane uzorom. Kao to je to 1976. godine
rekao Bernard Fall, ugledni vojni povjesniar i strunjak za vijetnamski rat, sve je upuivalo na to da e Vijetnam "izumrijeti"
kao kulturalni i povijesni entitet. 11
Iako u pravilu ne gledam televiziju, prije nekoliko mjeseci u
hotelu sam odgledao CNN-ov dokumentarni film o naoj "vijetnamskoj opsesiji". 12 Duboki umnici u emisiji razgovarali su o
tome kako je Vijetnam kao tema dominirao predsjednikom
kampanjom. injenica je, meutim, da se ta tema u kampanji

96

uope nije pojavila. Je li itko ita rekao o tome to se tamo dogodilo? Je li itko upitao Johna Kerryja to je radio u Vijetnamu
sedam godina nakon to je Kennedy pokrenuo bombake napade na tu zemlju, odobrio uporabu kemijskog oruja i protjerivao
stanovnitvo, odnosno dvije godine nakon to je Bernard Fall
upozorio kako bi ta zemlja mogla izumrijeti? Nitko o tome nije
priao jer sve prie moraju govoriti o naoj dobrohotnosti, o tome kako smo pogrijeili i kako smo izgubili jer nismo ostvarili
svoje maksimalne ciljeve. Sve izvan tih okvira obrazovanim je
osobama jednostavno nepojmljivo. Vijetnam stoga jest opsesija,
ali samo ako posve zanemarimo vijetnamski rat.
Doli smo, tovie, do toga da New York Times na naslovnici
objavljuje fotografije i prikaze glavnih ratnih zloina to su ih
poinile Sjedinjene Drave.
Mislite li na izdanje New York Timesa od 8. studenog 2004.,
na kojoj je prikazana amerika okupacija

bolnice

u Faludi?13

Da. Jedan od prvih ciljeva pri osvajanju Falude bilo je zauzimanje ope bolnice, to je nedvojbeno ratni zloin. Navedeno je
i opravdanje. Bolnica je prema tom opravdanju proglaena "sreditem propagande protiv saveznikih snaga" jer je "napuhavala brojke o civilnim rtvama". 14 Prije svega, odakle znamo da su
te brojke bile napuhane? Zato to su tako rekli nai vode. Drugo, ideja da bolnicu zauzimate zato to objavljuje brojke o civilnim rtvama jednostavno je nastrana. enevske konvencije u
tom su pogledu posve jasne. Jasno i jednoznano je reeno da
"Medicinsko i vjersko osoblje valja potivati i tititi te im valja
pruiti svu potrebnu pomo u obavljanju njihovih dunosti...
Zdravstvene ustanove i vozila valja potivati te ih tititi, i ni u
kom sluaju ne smiju postati metom napada". 15 U napadu na

97

bolnicu u Faludi pacijenti su istjerani iz kreveta, dok su lijenici i pacijenti u lisiinama leali na podu. Rije je o tekom krenju enevskih konvencija. tovie, prema amerikom zakonu
itavo politiko vodstvo trebalo bi biti osueno na smrtnu kaznu zbog tog ina. Prema Povelji o ratnim zloinima, koju su
1996. godine donijeli republikanci, postoje osnove da ih se sve
osudi na smrtnu kaznu. 16
Sjeate se ruskih napada na Grozni u eeniji, 1999. godine?
Grozni je grad sline veliine kao Faluda, sa tri do etiri stotine tisua stanovnika. Bombardirali su ga do temelja i potpuno
razorili. Ruski napad na Grozni s pravom se smatra ratnim zloinom. Kad mi istu stvar uinimo u Faludi, onda je to osloboenje. Prekaljeni novinari piu o patnjama marinaca, kojima je
uasno vrue i neprestano su izloeni vatri. Mislim da ruska ili
nacistika tampa nisu u tom smislu bile nita gore.
Ugledni britanski

medicinski asopis

The

Lancet

istraio je

smrtnost u Iraku od poetka amerike invazije i iznio potresne


brojke koje matinim medijima oito nisu bile osobito zanimljive.
The Lancet je proveo pomno istraivanje, prema kojem se pokazalo da je zbog rata broj "nasilnih smrti" porastao za gotovo
sto tisua. 17 Uzorkom nije obuhvaena Faluda, gdje je broj nasilnih smrti bitno vei i zasigurno bi uveao ukupnu brojku; ukljuena su, meutim, kurdska podruja u kojima gotovo i nije
bilo borbi i koja su, stoga, umanjila nacionalni prosjek. Njihova
je procjena utoliko vjerojatno minimalna. Izvjetaj je spomenut
u amerikim medijima, ali je uglavnom odbaen, iako su potivane standardne tehnike epistemolokog istraivanja. U Britaniji je izvjetaj izazvao neto jae prosvjede pa je vlada bila prisiljena iznijeti neke posve idiotske komentare. Glasnogovornik

98

Tonyja Blaira izjavio je kako izvjetaj nema nikakvu vrijednost


jer su "rezultati zasnovani na ekstrapolaciji", kao u svakom epistemolokom istraivanju.18 Napokon, irako Ministarstvo zdravstva - odnosno ministarstvo nametnute ameriko-britanske, klijentske vlade - iznijelo je znatno nie brojke. 19 U Engleskoj se o
tim brojkama barem raspravljalo. U Sjedinjenim Dravama one
uope nisu bile bitne.
Je li to neto novo? Kada je rije o Vijetnamu, jo uvijek nam
nije poznat stvaran broj civilnih rtava izraen u milijunima.
Prema slubenim procjenama rije je o dva milijuna, ali je stvarna brojka negdje oko etiri milijuna. Koliko mi je poznato, u
Americi je provedeno tek jedno istraivanje javnog miljenja o
broju stradalih u vijetnamskom ratu. Procjene su se uglavnom
kretale oko stotinu tisua, to je 5 posto slubene brojke. 20 To
je kao kad biste Nijemce upitali koliko je Zidova ubijeno u Drugom svjetskom ratu i dobili odgovor tristo tisua. Vjerojatno
bismo svi zakljuili kako Njemaka ima ozbiljan problem, ako je
to miljenje Nijemaca.
Koliko je rtava uzrokovao kemijski rat nakon 1962. godine,
kad je Kennedy dioksinom - najkancerogenijom tvari na svijetu poeo unitavati usjeve i plodno tlo kako lokalno stanovnitvo ne
bi moglo pomagati gerilcima? Siguran sam da postoji ozbiljno istraivanje utjecaja Naranastog agensa na amerike postrojbe. Iako je Pentagon u poetku poricao tetan utjecaj Naranastog agensa na amerike vojnike, danas su rezultati istraivanja prihvaeni.
to je, meutim, sa vijetnamskim narodom, koji je bio izloen golemim koliinama te tvari? Kanadska tvrtka Hatfield Consultants
provela je opseno istraivanje, a temu su istraivali i vodei ameriki strunjaci za zdravstvo na nekoliko Sveuilita.21 Izloenost
dioksinu vrsto se povezuje s rakom i slinim uasima, meu koji-

99

ma se spominju i djeca roena bez ruku i mozga. Nitko ne zna


stvarne brojke, ali je prema grubim procjenama od posljedica kemijskog rata umrlo izmeu pola milijuna i milijun Vijetnamaca.
U Vijetnamu imate zastraujue pokazatelje uinaka dioksina,
jer se Naranasti agens rabio iskljuivo na jugu zemlje. Stanovnici sjevernog dijela imaju iste gene. Ipak, bolnice u Hanoju nisu pune posuda s deformiranim djejim fetusima; bolnice u Saigonu jesu. Barbara Crossette napisala je prije desetak godina
lanak u New York Timesu, u kojem je napomenula kako je "Vijetnam pravo mjesto za istraivanje... jer nudi brojnu kontrolnu
skupinu", odnosno ljude sa sjevera zemlje koji nisu bili zasipani
dioksinima. 22 Kad bismo proveli ozbiljno istraivanje razlika u
postotku novoroenakih deformacija i karcinoma izmeu Sjevernog i Junog Vijetnama, mogli bismo stei mnotvo informacija koje e i nama biti korisne. To je jedino bitno pitanje: Moemo li iz vlastitih zloina nauiti neto to e nam biti korisno?
Nita drugo.
U suvremenoj japanskoj literaturi pojavio se itav niz novih
knjiga, uenih znanstvenih knjiga s gomilom referenci, koje poriu da se u Nankingu dogodio masakr. 23 Poklano je svega nekoliko stotina tisua ljudi. No Japanci su poraeni, pa takvo tumaenje nikako nije uobiajeni sluaj. Rije je o marginalnom
tumaenju, koje mnogi ljudi odbacuju. Japanci su, konano,
osueni zbog tog zloina.
U nekim izvjetajima napominje se da su amerike snage vraale civile koji su pokuavali napustiti Faludu te da nisu doputale ulazak u grad vozilima irakog Crvenog kria, koja su opkoljenim

ranjenim

potreptine.24

stanovnicima

pokuavala

dostaviti medicinske

100

Civilima koji su uspjeli pobjei iz Falude izlazak je doputen


- s izuzetkom mukaraca. Mukarci sposobni za rat vraeni su u
grad. Isto se dogodilo 1995. godine u Srebrenici. Jedina razlika
je u tome to su Sjedinjene Drave bombama istjerale Iraane iz
grada, a nisu ih izveli u kamionima. enama i djeci doputen je
odlazak; pronaeni mukarci zaustavljeni su i vraeni u grad.
Trebalo ih je pobiti. To se u pravilu naziva genocidom, kad ga
poine Srbi. Kad smo mi odgovorni, onda je to osloboenje.
New York Times nedavno je objavio lanak Michaela Janofskog pod naslovom

"Pravni strunjaci vide mogui ratni zloin".

U lanku stoji: "Strunjaci za ljudska prava u petak su izjavili da


su ameriki vojnici u etvrtak moda poinili ratni zloin, jer su
izbjegle irake civile vratili u Faludu. Navodei nekoliko lanaka

enevskih

konvencija,

ratni zakoni nalau

strunjaci su

napomenuli da

vojsci obvezu tienja

civilnih

priznati

izbjeglica

zabranjuju vraanje izbjeglica u ratnu zonu." Janofsky navodi izjavu glasnogovornika ureda za obranu koji je rekao:
ge potuju razlike

meu

"Nae sna-

irakim stanovnicima i zasigurno ne na-

padaju pojedince i civile samovoljno.

Svaki sukob se istrauje i

prouava, a nae snage dre se naredbi."2S


Zanimljivo je da je jedini ratni zloin o kojem se u medijima
raspravlja sluaj marinca koji je pukao usred bitke i ubio ranjenog Iraanina. 26 Kako Amerikanci mogu tako nisko pasti? Da,
ovjek je nedvojbeno poinio zloin, ali to je tek puka sitnica. U
povijesti Drugoga svjetskog rata takav dogaaj nikada ne bi bio
spomenut, jer je gotovo zanemariv. Ovdje je, meutim, napuhan
preko svake mjere jer se njime prikrivaju pravi zloini, kao to
su to ljudi uinili sa My Laijem. My Lai tek je fusnota u vijetnamskom ratu. Rije je o dijelu velike vojne operacije, Operaci-

101

je Wheeler, koju su vodili ljudi poput nas, u kravatama i sakoima, ljudi koji su - zavaljeni u foteljama u klimatiziranim uredima - usmjeravali bombardere B-52 na vijetnamska sela. Rije je
o samo jo jednoj operaciji u kojoj je ubijeno tko zna koliko ljudi. Ba na tom mjestu neki neobrazovani vojnici, izbezumljeni
od straha, izgubili su ivce i pobili nekoliko stotina ljudi. To je
zloin. Osnovni kriterij jest da oni nisu poput nas. To su siromani, neobrazovani ljudi koji su, usred borbe, od straha izgubili ivce. Kad oni poine zloin, to je uasno. Kad, meutim, fini, obrazovani ljudi poput nas - zavaljeni u foteljama i posve sigurni - poine masovne zloine ili, tonije, izdaju naredbu za izvrenje tih zloina, onda to nije bitno. Valja se podsjetiti da je u
Nrnbergu situacija bila obrnuta. Tuiteljstvo nije progonilo
vojnike s prvih linija, nego civilne zapovjednike.
Kua Toledo Blade objavila je izvrstan, Pulitzerom nagraeni
prikaz voda Tiger Force, koji je stvoren kao dio 101. zrane jedinice i 1967. godine poslan u sredinje gorje, gdje su njegovi pripadnici poinili niz zlodjela.

tivo je doista zastraujue.27

ini mi se da nedostaje poanta. Da, ti vojnici poinili su zloine. No 1967. je godina u kojoj je Bernard Fall objavio zakljuak
da "Vijetnamu kao kulturalnom i povijesnom entitetu... prijeti
izumiranje... jer nikad u povijesti snaniji vojni stroj nije nasrnuo
na zemlju te veliine pa zemlja doslovno umire". 28 Da, postupci
Tiger Forcea doista su zloinaki. Ali to je sa dekima s Harvarda i MIT-a koji su planirali te zloine i sline akcije koje su jednu zemlju dovele na rub izumiranja? Svaka usporedba je suvina.
U knjizi U ratu s Azijom napisao sam poglavlje na tu temu, pod
naslovom "Nakon Pinkvillea", to je naziv koji se u poetku rabio za My Lai. 29 Zamolili su me da napiem ogled za The New

102

York Review of Books - tada sam jo uvijek pisao za njih - to


sam pristao uiniti, pod uvjetom da gotovo uope ne spominjem
My Lai. 30 Ogled govori o drugim, puno gorim zloinima u Vijetnamu, koji su poinjeni po nalogu Washingtona. Pravi ratni zloinci nisu vojnici na bojinici nego planeri u Washingtonu. Zapovjedni lanac poinje s civilima koji sjede u Washingtonu. To su
ljudi koji su izvedeni pred sud u Nrnbergu i Tokiju. Kad bismo
htjeli biti makar minimalno poteni, ti bi ljudi bili izvedeni pred
nae sudove, skupa sa svima koji - nastojei zatakati zloine piu o naoj dobrohotnosti i dobroudnim namjerama.
Nedavno sam sluao snimku vaeg izlaganja u emisiji Firing
Lane, u kojoj ste 1969. godine gostovali s Williamom F. Buckleyjem.

Govorei o Vijetnamu,

rekli ste:

"Uasavajua sastavni-

ca naeg drutva i drugih drutava jest ravnodunost i nezainteresiranost s


dogaaje

kojom

zdravi,

razumni,

osjeajni

ljudi promatraju

poput onih u Vijetnamu. Mislim da je to putio strasni-

je od Hitlera, LeMaya i slinih zloinaca koji se povremeno pojavljuju, jer ti ljudi ne hi mogli postojati da nema te apatije i ravnodunosti."31
...koju sreete uglavnom meu obrazovanim ljudima. ire stanovnitvo reagira bitno drukije.
Zato toliku krivnju svaljujete na obrazovanu klasu?
Zato to je odgovornost reciprona povlasticama. to ste
povlateniji, to je vaa odgovornost vea. Vratimo se jo jednom
Njemakoj, nacistima, moda i najgorem razdoblju ljudske povijesti. Neki siromah kojeg su poslali na istonu bojinicu i koji
je tamo poinio zloin - on nije imao izbora. Da je kojim sluajem prigovarao, bio bi smaknut po kratkom postupku. Martin

103

Heidegger imao je izbora. Nije morao pisati knjige i lanke u


kojima je iznosio sloenu, promiljenu potporu nacistima.
Ljudi koji vrijeme provode na mjestima kao to je MIT imaju
izbora. Imaju povlastice, imaju obrazovanje i uvjebani su. To
donosi odgovornost. Netko tko radi pedeset sati tjedno kako bi
donio hranu na stol, vraa se kui iscrpljen i pali televizor, ima
bitno manje izbora. To je posve jednostavno. Ljudi s povlasticama, obrazovanjem i iskustvom uz to donose i odluke, bilo u politikim, poslovnim ili doktrinalnim institucijama. Stoga, da, oni
su odgovorni bitno vie od ljudi koji nemaju izbora.
Niste

zagovornik

iskljuivo

dobrovoljake

vojske.

Zato?

Tijekom 1960-ih bio sam izrazito aktivan u organiziranju otpora vijetnamskom ratu. Razlog zbog kojeg sam izbjegao dugotrajnu zatvorsku kaznu jest taj to je vlada otkazala suenja zbog
poetka ofanzive Tet. Nisam, meutim, nikada bio protivnik
novaenja, a nisam ni danas. Ako postoji vojska, mislim da ona
treba biti graanska, a ne plaenika. Postoji nekoliko vrsta plaenike vojske. Jedan model je francuska Legija stranaca ili Gurke, gdje imperijalna sila uzdrava plaeniku vojsku. Drugi model je dobrovoljaka vojska, koja je u biti plaenika vojska sainjena od socijalno ugroenih ljudi. Ljudi poput nas, s izuzetkom nekolicine manijaka, ne prijavljuju se u takvu vojsku. Ali
ljudi poput Lynndie England se prijavljuju, zato to im porijeklo ne omoguava nita drugo. Tako na kraju imate vojsku ugroenih, to je bitno opasnije od graanske vojske.
Ali u Vijetnamu je sudjelovala graanska vojska.
Promotrite povijest Vijetnama. Zapovjednitvo Sjedinjenih
Drava poinilo je kobnu greku. Graanska vojska poslana je u

104

podli i brutalni kolonijalni rat. To moe funkcionirati neko vrijeme, ali ne dugo. Vojnici su odjednom poeli nepotivati naredbe, vrijeali su zapovjednike i bili izbacivani iz vojske. Vojska se
raspadala. To je i jedan od razloga zbog kojeg ih je zapovjedni
kadar izbacivao. Tadanji vodei vojni analitiari u Pentagonu
napominjali su kako vojsku moramo izvui otamo jer uskoro vie neemo imati vojsku. Uruavala se iznutra. 32
Graanska vojska povezana je s graanskom kulturom. Tako
se, primjerice, krajem 1960-ih u vojsku prelila osobita pobunjenika i graanska kultura koja je snano potkopala temelje vojske, to je svakako dobro. To je i razlog zbog kojeg nijedna imperijalna vojska nikada nije rabila graansku vojsku u imperijalnom ratu. Promotrite li Britance u Indiji, Francuze u Zapadnoj
Africi ili Junoafrikance u Angoli, vidjet ete da su se svi redom
oslanjali uglavnom na plaenike, to je i razumljivo. Plaenici su
obueni ubojice, dok ljudi odve bliski graanskome drutvu nikada nee biti osobito dobri u ubijanju drugih.
Vratimo se obrazovanoj klasi.
ta

razlikovalo

U emu se njihovo shvaanje ra-

od miljenja ireg stanovnitva?

Do 1969. godine, prema miljenju 70 posto stanovnitva Sjedinjenih Drava rat je bio "nemoralan i nedopustiv", a ne tek
puka "pogreka". 33 Negdje u to vrijeme ljudi iz elitnog, kritikog miljea - kao to je Anthony Lewis - poeli su krotko aptati o ratu kao pogreci.
Taj raskorak u miljenju javnosti i elita prisutan je u veini
suvremenih anketa o razliitim temama. Najuglednije organizacije za istraivanje javnog mnijenja u zemlji, Chicago Council on
Foreign Relations i Program on International Policy Attitudes
Sveuilita Maryland, provele su opirne ankete neposredno pri-

105

je izbora 2 0 0 4 . godine, a rezultati su bili toliko zapanjujui da


ih tisak uope nije prenio. Ankete su pokazale kako veina stanovnitva podupire potpisivanje protokola iz Kyota, prihvaa
Meunarodni kazneni sud i Ujedinjenim narodima povjerava
vodstvo u rjeavanju meunarodnih kriza. Veina je ak i za ukidanje veta Vijea sigurnosti po pitanju preemptivnog rata, koji
se u pravilu tumai kao prisvajanje prava na agresiju. 34 Drugim
rijeima, stanovnitvo se snano protivi konsenzusu dviju stranaka o preemptivnom ratu. Obje ga stranke, naime, podupiru.
Ueni krugovi gotovo ga jednoglasno pozdravljaju, uz razliita
proirenja: morate se pobrinuti da sve to ne kota previe i tako dalje. No velika veina stanovnitva protivi se takvoj politici
i smatra kako se silu smije primijeniti jedino u skladu s uvjetima
Povelje Ujedinjenih naroda. Veina ljudi vjerojatno nije ni ula
za Povelju UN-a, ali njihovi odgovori na anketna pitanja uglavnom odraavaju standardno, usko tumaenje povelje prema kojemu silu smijete uporabiti samo ako ste napadnuti ili ako postoji oita prijetnja, poput aviona koji lete preko Atlantika kako
bi bombardirali Sjedinjene Drave.
Kad je rije o ratu u Iraku, rezultati anketa doista su zanimljivi. Neposredno pred poetak rata oko 75 posto ispitanika
smatralo je da Sjedinjene Drave ne bi trebale napasti Irak, ako
ta zemlja ne posjeduje oruje za masovno unitenje ili nije izravno povezana s Al-Qa'idom. Ipak, oko 50 posto ispitanika danas
smatra da smo trebali napasti Irak, pri emu je rije o anketama
koje su provedene nakon to je istraiteljski tim u Iraku utvrdio
da ne postoji oruje za masovno unitenje, niti programi za
njegovu proizvodnju, a niti izravna povezanost s Al-Qa'idom. 35
Kako objasniti to proturjeje? U osnovi, ljudi vjeruju propagandi ak i nakon to je javno osporena. Propaganda vlade i medi-

106

ja bila je toliko snana da polovica stanovnika jo uvijek vjeruje


kako je Irak posjedovao oruje za masovno unitenje ili je radio
na njegovu razvoju. Visok postotak ljudi jo uvijek vjeruje da je
Irak povezan s napadima 11. rujna i s Al-Qa'idom. 36 Dakle, da,
oni podupiru rat, iako se openito protive ratu koji nije reakcija na oitu prijetnju.
Promotrite li razgovore s ljudima kao to je Lynndie England,
muiteljica iz zatvora Abu Graib, vidjet ete da veina njih istie kako su se osveivali za 11. rujna. Oni su to prvi uinili. Zato im ne bismo vratili? Ako ste imalo povlateni i obrazovani,
jasno vam je da takav pristup nema nikakvog smisla. No ljudi
koji su u plaeniku vojsku dospjeli zbog socijalnih i ekonomskih uvjeta, to jednostavno ne znaju. Njima je svaki Arapin isti.
Mi moemo govoriti da su nam oni odbojni - "pogledaj te
neobrazovane lijenine" - ali na to zapravo nemamo prava. Trebali bismo govoriti o sebi. Mi smo oni koji u ljudima pobuuju
takve stavove, ponekad svojom utnjom, apatijom ili izbjegavanjem odgovornosti, a nerijetko i izravnim naputcima.
Usporedo s time, na domaem terenu velika veina stanovnitva - gotovo 80 posto - prieljkuje bolju zdravstvenu zatitu;
oko 70 posto eli vea izdvajanja za obrazovanje i socijalnu zatitu. 37 Obje stranke se tome protive. Brojke vezane uz zdravstvenu zatitu osobito su zanimljive. Anketari vrlo rijetko pitaju
ljude kakvu zdravstvenu zatitu ele, ali kad postave to pitanje,
u pravilu se pokae da gotovo svi ili velika veina ele neku vrstu univerzalne zdravstvene zatite. Krajem listopada, svega nekoliko dana prije izbora, New York Times objavio je lanak o
zdravstvenoj zatiti. Reeno je da Kerry nije spominjao program
poboljanja zdravstvene zatite jer za to ne postoji dovoljna politika podrka. 38 Podrku prua svega tri etvrtine stanovni-

107

tva. To, je, meutim, standardna reakcija. Ako pitanje nacionalne zdravstvene zatite i doe na dnevni red, obino ju nazivaju
"politiki nemoguom". Za nju nema politike podrke, a podupire ju samo veina stanovnitva. To vam dovoljno govori.
"Politika podrka" znai podrka osiguravajueg sektora, Wall
Streeta, upravljakih struktura i farmaceutske industrije. To je
politika podrka. Da 98 posto stanovnitva eli univerzalnu
zdravstvenu zatitu, to jo uvijek ne bi bila politika podrka.
Sve te ankete u osnovi pokazuju da je, u odnosu na obje stranke, veina stanovnitva odve lijevo orijentirana pa je razumljivo zato se ankete ne objavljuju. Jedini otvoreni prikaz rezultata ankete to ju je proveo Chicago Council on Foreign Relations, objavio je Newsweek.39 Kad biste nastavili i ljude upitali
kako, primjerice, procjenjuju ope raspoloenje u dravi - siguran sam da bi vam veina ljudi odgovorila: "Ja sam jedina osoba koja tako misli. Oito sam lud." Ljudi u javnim raspravama
nikada ne uju potvrdu svojih stavova, bilo da je rije o politikim raspravama ili medijskim izvjeima.

VII.
I N T E L E K T U A L N A SAMOOBRANA
C A M B R I D G E , MASSACHUSETTS (3. P R O S I N C A 2 0 0 4 . )

ekli ste da je velik dio Vae analize medija obian inovniki

posao.

Skrivena je istina da je znatan dio bavljenja uenjem inovniki posao. Zapravo, dobar dio znanosti je poman, rutinski rad.
Ne kaem da je on lagan - trebate znati za ime idete i ostalo ali ne radi se o silnoj intelektualnoj tekoi. Postoje i dijelovi istraivanja koji jesu ozbiljan intelektualni izazov, ali to obino nisu oni gdje se bavite ljudskim poslovima. Pri tome morate biti
tankoutan i samokritian, ali svatko bi mogao raditi taj posao
kada bi htio.
Na primjer, kada sam jutros vozio ovamo, sluao sam BBC,
koji je gotovo jedini program koji mogu podnijeti na radiju, a
reporterka je govorila o bombardiranju policijske postaje u Iraku. Izvjee je zapoelo izjavom da je problem sa Irakom u tome to okupacija ne moe prestati sve dok iraka policija ne bude sposobna pruati sigurnost. Razmislite samo o ovoj reenici. 1
Pretpostavite da su nacisti u Francuskoj rekli: "Okupacija ne
moe zavriti dok snage iz Vichyja ne budu sposobne kontrolirati zemlju." Ne bismo li pomislili da je tu neto vrlo udno?

110

Okupacija moe prestati istoga trenutka. Radi se o tome to eli iraki narod. To ne bi trebalo uope ovisiti o tome to ele Britanija i Sjedinjene Drave, nita vie no to bi okupacija Francuske trebala ovisiti o tome to je eljela Njemaka. Ako policija koju su Nijemci uvjebavali za upravljanje Francuskom pod
njihovim nadzorom ne bi mogla spreavati pobunjenike, znai li
to da njemaka vojska ne bi mogla otii? Na to se moe gledati
drugaije i mislim da bi to bilo legitimno. Ah, ak i ostavljajui
po strani tu legitimnost, ovdje se radi o toki gledita koja se
uope ne dovodi u pitanje. Mi moramo zauzeti stajalite okupacijske vojske, iju vlast trebamo bespogovorno zagovarati. U Iraku nije provedeno mnogo anketa, ali onih nekoliko ukazuje na
to da veina Iraana eli da okupacijske snage odu. 2 Pretpostavimo da je tome stvarno tako. Vjerujemo li mi i dalje da okupacija ne moe zavriti sve dok iraka policija ne uspostavi kontrolu nad zemljom, kako to BBC jednostavno smatra neupitnim?
Samo ako ste duboko proeti doktrinama naroda koji ima bi u
svojim rukama, neto takvo moe izgledati u toj mjeri oiglednim da se uope ne moe dovoditi u pitanje. Eto, takve teme me
osobno zanimaju.
Mislite na pronalaenje takvih

usaenih pretpostavki,

kao to

je ideja da Sjedinjene Drave imaju pravo izvriti invaziju i zaposjesti

bilo

koju zemlju

radi uvoenja gospodarskog sustava

vlasti po svojem ukusu?


Da. Neke stvari se meu obrazovanim stanovnitvom prihvaaju kao bogomdane. Ako moemo vjerovati paljivo provedenim
i cijenjenim studijama javnog miljenja u Sjedinjenim Dravama,
stvari u ovom sluaju stoje drugaije sa najirom populacijom.
Njihovo je miljenje, u velikoj veini, da Sjedinjene Drave tre-

111

baju napustiti Irak ako Iraani to ele. Velika veina stanovnitva misli da bi Ujedinjeni narodi, a ne Sjedinjene Drave, trebali openito preuzeti voenje meunarodnih kriza, kao i rekonstrukciju u Iraku. 3
U ovom sluaju sami mediji nisu predmet moga osobnog zanimanja, nego je to intelektualna kultura. Pritom su mediji onaj
dio intelektualne kulture koji je najjednostavniji za prouavanje.
Elitni mediji - BBC, New York Times, Washington Post i slino
- svakodnevan su izraz elitne intelektualne kulture te ih je stoga znatno lake prouavati nego kolske intelektualce. Mogue
je i to, ali su tada potrebna znatno sloenija istraivanja. U medijima je dovoljno lako pronai sustavne predrasude o tome to
je doputeno i to je vano, a to nije.
Uzmite jutronji New York Times, u kojem je lanak u kojem
su prikazana gledita Gregoryja Mankiwa, voditelja predsjednikova Vijea savjetnika za gospodarstvo. Mankiw je vrlo ugledan
i sposoban praktini ekonomist, veoma cijenjen profesor na
Harvardu i autor jednog od glavnih udbenika na gospodarskom podruju. Dakle, kao vrhunski gospodarski strunjak on
upozorava, na valjani akademski nain, da e morati doi do
smanjenja sredstava za socijalnu zatitu, jer amerika vlada nee
imati dovoljno novca za njezino provoenje. Prikaz je religiozan
i sadri tvrdnju da e sustav socijalne sigurnosti doivjeti fiskalni slom do godine 2042., "ako do tada ne bude promijenjen
postojei zakon". 4 Ono to treba izvesti jesu korjenite promjene, a najbolje bi bilo privatizirati sustav.
No, postoji i drugaiji nain da se opie situacija: sustav socijalne zatite nije u krizi i funkcionirat e kao i do sada barem
sljedeih trideset godina, a prema drugim procjenama vlade jo
i dvadeset godina nakon toga. Sustav socijalne zatite je suoen

112

s dugoronim tehnikim problemom koji je mogue lako razrijeiti.


Pretpostavimo da e fiskalni problemi pogoditi sustav socijalne zatite za etrdeset ili pedeset godina. to moemo uiniti u
vezi s time? Postoje neka jednostavna rjeenja o kojima se malo
raspravlja. Na primjer, porezni sustav prihoda je veoma regresivan. Svaki prihod koji je vei od priblino 90 000 dolara ne oporezuje se, to znai da oni povlateni prolaze besplatno. Je li to
prirodni zakon da malobrojni bogatai prolaze besplatno? Kada
bi se jednostavno ukinulo ogranienje bio bi rijeen problem financiranja socijalne sigurnosti u buduem razdoblju.
Ljudi koji vrite zbog "krize" socijalnog osiguranja takoer istiu da se smanjuje odnos broja zaposlenih prema broju umirovljenika, to znai da e oni zaposleni morati izdravati sve vei
broj umirovljenih ljudi. To je tono, ali je nevano. Brojka koju
treba stvarno pratiti je takozvani ukupni omjer meuovisnosti,
dakle omjer zaposlenih prema ukupnom broju stanovnika, a ne
samo umirovljenika.
Uzmimo tako uvene "baby boomere". Kako e se plaati kada oni budu umirovljeni? A tko je za njih plaao od roenja do
njihove dvadesete godine? Tada ste se za njih morali brinuti jednako kao i za svoju staru majku. Kada se osvrnete na 1960-e,
doba kada je ta generacija postajala punoljetna, znatno su porasla sredstva za financiranje kola i ostalih programa za djecu, u
vrijeme kada je vlada imala na raspolaganju manje novca nego
danas. Ako se je moglo brinuti o "baby boomerima" u vrijeme
dok su bili djeca, zato se ne bi o njima moglo brinuti kada su
stariji od ezdeset godina? To nije nita vei problem, nego je
problem proizveden. Radi se jednostavno o pitanju financijskih
prioriteta. Zapravo, budui da su Sjedinjene Drave danas znat-

113

no bogatije nego 1960-ih, trebalo bi biti lake brinuti se za te


ljude. Dakle, valjano izvjeivanje o tom lanku trebalo bi rei
da je ugledni harvardski ekonomist dao duboko ideoloko tumaenje koje moda odraava njegove osobne sklonosti ili neke
druge pritiske, ali nije jako vezan za sam predmet. Sustav ne ide
u smjeru propasti. A ukoliko postoji problem socijalne sigurnosti, postoji i niz naina da se on rjeava. Ozbiljan novinar bi postavio pitanje: "to se krije iza kretanja socijalne sigurnosti k rasulu?" To je posve jasno. Glavno "rjeenje" za "krizu" socijalne
zatite su privatni ulagaki fondovi. Umjesto veoma uinkovita
vladinog upravljanja, koji ima veoma niske administrativne trokove, kreemo ka sustavu s vrlo visokim administrativnim trokovima, ali e se trokovi preusmjeriti u prave depove, naime
firmama sa Wall Streeta i velikim financijskim menaderima.
No, tu se radi i o neem mnogo dubljem. Socijalna sigurnost
se temelji na naelu koji se smatra subverzivnim, a njega treba
ljudima izbiti iz glave: to je naelo da se treba brinuti za druge
ljude. Socijalna sigurnost se temelji na pretpostavci da se brinemo jedni za druge, da postoji odgovornost zajednice za ljude koji se ne mogu brinuti o sebi, bilo da se radi o djeci ili o starim
osobama. Mi smo kao drutvo odgovorni da plaamo za kole,
za dnevno zbrinjavanje djece, te da osiguramo da svatko tko se
brine za djecu, ukljuujui majke, dobiva podrku za to. To je
odgovornost drutvene zajednice, a zajednica od toga ima koristi kao cjelina. Moda svaki pojedinac ne moe rei: "Ja imam
koristi od toga to to dijete ide u kolu", ali mi kao drutvo imamo od toga koristi. A isto vrijedi i za njegu odraslih. Ali tu ideju treba ljudima izbiti iz glave. Postoji ogroman pritisak da se
ljude pretvori u patoloka udovita koja se brinu samo o sebi,
koja nemaju nita sa bilo kim drugim, i kojima je stoga veoma

114

lako vladati i upravljati. To je ono to se krije iza napada na socijalnu sigurnost. A tu dolazi do izraaja duboki imperativ koji
proima itav doktrinarni sustav.
Socijalna sigurnost je nastala kao odgovor na pritiske javnih,
organiziranih drutvenih pokreta - radnikih i ostalih - koji su
se temeljili na ideji solidarnosti i uzajamnoga pomaganja. Ako se
vratimo unazad do Adama Smitha*, kojega bismo trebali tovati ali ne i itati, vidjet emo da je on smatrao suosjeanje temeljnom ljudskom vrijednou, te bi stoga drutvo trebalo biti
ustrojeno tako da ova prirodna ljudska sklonost suosjeanju i
uzajamnoj potpori bude zadovoljena. Ustvari, njegov glavni argument u prilog tritima bio je da bi ona, uz uvjet potpune slobode, dovela do potpune jednakosti. Zapravo, Smithov znameniti izraz "nevidljiva ruka", koji se masovno potpuno pogreno
koristi, pojavljuje se samo jednom u "Bogatstvu nacija", i to u
kontekstu argumenta protiv onoga to danas nazivamo neoliberalizmom. 5 On kae da bi bilo tetno po Englesku kada bi engleski proizvoai i ulagai uvozili iz inozemstva, a ulagali u
stranim zemljama umjesto ovdje. Drugim rijeima, kada bi oni
slijedili ono to mi danas nazivamo naelima Adama Smitha, bilo bi to tetno po Englesku. Meutim, on smatra da nema razloga zabrinutosti zbog toga jer "u sluaju jednakih ili podjednakih zarada, svaki trgovac na veliko prirodno e davati prednost
domaoj umjesto inozemnoj trgovini dobrima". To znai da e
pojedinani britanski kapitalisti davati prednost domaim proizvodima i ulagati kod kue. Dakle, oni kao da bi bili "vodeni nekom nevidljivom rukom da slue nekoj svrsi kojoj nisu teili", te
bi opasnost od onoga to se danas naziva neoliberalizmom bila
* Adam Smith ( 1 7 2 3 - 1 7 9 0 ) , kotski ekonomist i filozof, autor prve sustavne politike ekonomije (nap. ur.).

115

izbjegnuta. Ekonomist David Ricardo iznio je prilino slinu tvrdnju. Smith i Ricardo su oboje shvatili da nijedna od njihovih
teorija ne bi valjala ako bi postojalo slobodno kretanje kapitala
i ulaganja. 6
Svojedobno se naelo solidarnosti podrazumijevalo samo po
sebi. Ono je bilo temeljna odrednica javnih pokreta. Mi radimo
jedni za druge. Zbog toga je krilatica radnike klase glasila "Solidarnost zauvijek". A poevi od 1930-ih godina, bogati i povlateni stalno i uporno pokuavaju eliminirati to naelo. Treba
unititi sindikate, treba unititi meuljudske odnose i ljude treba atomizirati kako ne bi marili jedni za druge. Eto to se zapravo krije iza napada na socijalnu sigurnost.
Kako

dekonstruirate

mokraciju"

ideju

da

Sjedinjene Drave

"donose de-

Iraku?

Potreban je samo asak razmiljanja da bi se uvidjelo da ne


postoji nikakva mogunost da bi Sjedinjene Drave i Britanija
dozvolile suvereni, demokratski Irak. Samo zamislite koju bi
politiku vodio demokratski Irak. Prije svega, u dravi postoji ijitska veina, koja bi vjerojatno ojaala odnose s Iranom, u kojem su ijiti takoer veina. Velika ijitska populacija postoji i u
Saudijskoj Arabiji u podrujima u kojima se nalaze leita nafte. Nezavisni Irak kojim bi vladali ijiti vrlo vjerojatno bi izazvao reagiranje ijita u neposrednom susjedstvu u ijitskim podrujima Saudijske Arabije, to bi znailo da su upravo najvaniji svjetski energetski resursi pod upravom ili utjecajem nezavisnih ijitskih vlada. Hoe li Sjedinjene Drave to dopustiti? To
je nezamislivo.
Zatim, nezavisni Irak bi pokuao iznova zauzeti svoje povijesno mjesto vodee sile, moda vodee sile, u arapskom svijetu.

116

to e to znaiti? Irak e se naoruati i vjerojatno razviti oruja


masovnog unitenja, najprije kao sredstvo odvraanja, a potom
radi suprotstavljanja glavnom lokalnom neprijatelju, Izraelu.
Hoe li Sjedinjene Drave sjediti i to dopustiti? Izgledi da e Sjedinjene Drave i njihov britanski pas goni sjediti i dopustiti da
se bilo to od toga dogodi toliko su maleni da o tome ne vrijedi ni raspravljati. Ameriki i britanski planeri ne mogu uope
zamisliti demokratski Irak. To je nepojmljivo.
U svojim tekstovima i razgovorima citirate New York Times,
BBC, i ostale glavne medije. Kritiari vaeg pristupa kau:

"On

s jedne strane tvrdi da su mediji izrazito pristrani u prilog postojeih ustanova moi i elita. S druge strane, on preuzima injenice iz tih istih medija."
Ja se cijelo vrijeme njima sluim. Kada bih morao itati samo
jedne novine, bio bi to New York Times. U njemu se pronalazi
vie izvora i irine pristupa nego li u bilo kojim drugim novinama, kao i neki izvrsni dopisnici. No, time se nita ne mijenja.
Glavni mediji prenose informacije; oni to moraju iz niza razloga. Jedan je da time ispunjavaju zahtjeve svojih glavnih utemeljitelja. Njihovi glavni itatelji su poslovni menaderi, politiki
menaderi i doktrinarni menaderi - kao i kolovana klasa, politika klasa i oni koji vode gospodarski sustav. Tim je ljudima
potrebna realistina slika svijeta. Oni je posjeduju, oni njome
upravljaju, oni njome gospodare, oni u njoj trebaju donositi odluke, dakle oni bi trebali shvaati neto o tome. Zbog toga, po
mojem miljenju, poslovni tisak obino ima bolje izvjeivanje
nego ostali tisak u dravi. Veoma esto prikazi koje nalazite u
Wall Street Journalu ili u Financial Timesu zalaze puno dublje u
razotkrivanju korupcije, ne samo pljaki nego i naina na koji

117

sustav potkopava temeljne ljudske potrebe. Mnogo je izglednije


da ete takve lanke itati u Wall Street Journalu nego u takozvanu liberalnom tisku, jer njegovi itatelji moraju dovoljno realistino poimati svijet. Postoji doktrinarna pristranost u onome
o emu se izvjeuje kako bi bilo osigurano da itatelji gledaju
na injenice na ispravan nain, ali osnovne injenice su tu prisutne.
Nadalje, novinari su openito profesionalno asni. Najee
su to poteni, ozbiljni profesionalci koji ele svoj posao valjano
obavljati. Sve to nimalo ne mijenja injenicu da veina njih gleda na svijet razmiljajui kroz posebnu prizmu koja sluajno
podrava koncentriranu mo.
Jedno

od najomiljenijih

uvjerenja jest da

mi imamo slobodan

tisak. Koliko je taj tisak slobodan?


Sjedinjene Drave su, prema mojem saznanju, jedinstvene po
garancijama slobode tiska. Vlada Sjedinjenih Drava ima manje
izbora i mogunosti da upravlja tiskom od ijedne druge drave
koju poznajem. Na primjer, u Engleskoj vlast moe upasti u urede BBC-a i zaplijeniti dokumentaciju. U Sjedinjenim Dravama
to ne moe uiniti. Prole je godine vlast u Engleskoj provela istragu u BBC-u tvrdei da je izvjestitelj pretjerao kritizirajui vladino izvijee o Iraku kao potpuno lano. 7 Izvjestitelj je rekao
da su dokazi o irakom oruju za masovno unitenje bili "naseksani". Nastala je silna galama. Tada je asopis pod vladinim utjecajem, Hutton Report, izaao sa osudom BBC-a, branei vladu, na to je ponovno dolo do silnih javnih prosvjeda. Ali, bilo je to pogreno usmjereno. Prosvjed je trebao uslijediti zbog
injenice da je uope pokrenuta istraga. Odakle pravo vlastima
da provode istragu o tome izvjeuju li mediji o injenicama na

118

nain na koji se to od njih trai? Sama injenica da je dolo do


istrage pokazuje da je Engleska prilino neodluna u podrci
slobode govora.
No, BBC je pod dravnom upravom, i njegovu licenciju izdaje drava.
Licencije za radijske valove u Sjedinjenim Dravama takoer
izdaje drava, ali time ona ne stjee nikakvo pravo provoenja
slubenih istraga o tome obavljaju li oni svoj posao onako kako
bi to vlasti htjele. Frekvencijski spektar je u javnom vlasnitvu.
injenica da vlast nema veliku mo da utjee na tisak ne znai
da je tisak stvarno slobodan. To znai samo da on moe biti slobodan ako to eli, premda moe to i ne eljeti. Tisak je izloen
snanom pritisku koji ga navodi, a esto gotovo i prisiljava, da
bude sve samo ne slobodan. Napokon, glavni mediji su dio korporacijskog sektora koji ima prevlast u gospodarskom i drutvenom ivotu. Njihovi prihodi ovise o korporacijskom oglaavanju. To nije isto to i dravna kontrola, ali sustav korporacijske
kontrole je takoer veoma povezan sa dravnim.
U Nunim iluzijama kaete da bi svi graani demokratskih
drutava

"trebali pohaati

teaj

intelektualne samoobrane

da

bi

se zatitili od manipulacije i kontrole".8 Moete li navesti neke


primjere toga to bi ljudi mogli poduzeti?
Intelektualna samoobrana je tek vjebanje sebe u postavljanju
oiglednih pitanja. Ponekad e odgovori biti smjesta jasni, a ponekad e biti potrebno neto truda da se do njih doe. im proitate da su ba svi komentari oko neega suglasni, bez obzira o
emu se radilo, trebali bi smjesta postati sumnjiavi. Nita nije
tako nedvojbeno, ak niti u nuklearnoj fizici. Kada, dakle, svi

119

komentatori kau da su predsjednikovi ciljevi da u Iraku donese demokraciju zatucanim graanima suverenog Iraka, i pritom
postoje razlike samo oko toga mogu li se ti plemeniti i poticajni ciljevi i postii, trebalo bi vam nekoliko minuta razmiljanja
da uvidite da to nikako ne moe biti istina. A ako 100 posto
miljenja kolovanih ljudi prihvaa kao bogomdano neto to
nikako ne moe biti istina, to vam to govori o doktrinarnim i
kulturalnim ustanovama? To vam govori mnogo toga.
Ne treba se vraati unazad sve do Davida Humea da bi se to
shvatilo, ali on je ispravno primijetio da je "sila uvijek u rukama onih kojima se vlada, dok vladari nemaju niega to bi ih
podralo osim opeg miljenja. Stoga se vlast temelji samo na
opem miljenju, a ovo pravilo vrijedi za najdespotskije i najnasilnije vlasti, kao i za one najslobodnije i najnarodnije". 9 Drugim
rijeima, u bilo kojoj dravi, bila ona demokratska ili totalitarna, vladari se oslanjaju na pristanak. Oni moraju osigurati da
ljudi nad kojima vladaju ne shvate da je sila zapravo u njihovim
rukama. To je temeljno naelo vladanja. Vlasti imaju najraznovrsnija sredstva upravljanja podanicima. U Sjedinjenim Dravama
se ne koriste lomae, batine, niti sobe za muenje, nego postoje
drugaija sredstva. I opet nije potrebno posjedovati posebne
vjetine da bi se shvatilo da se uvijek radi o intelektualnoj samoobrani.
Dopustite jo jedan primjer. U Washington Postu postoji dio
koji se zove Djeja pota. Radi se o dnevnim novostima za djecu. Netko mi je poslao isjeak iz Djeje pote nakon smrti Jasera Arafata. I tu je reeno jednostavnim rijeima otprilike isto to
je u glavnim lancima reeno zamrenim rijeima, ali je i dodano neto za to su u zamrenim lancima znali da ne bi moglo
proi. Ovdje je reeno: "Arafat je proturjean ovjek, omiljen u

120

svojem narodu jer simbolizira njihovu borbu za nezavisnost. Ali


da bi stvorio Palestinsku domovinu bila mu je potrebna zemlja
koja je sada dio Izraela. On je poduzimao napade na Izraelce
zbog ega su ga mnogi ljudi zamrzili." 10 to to znai? To znai
da Washington Post kae djeci da su Okupirana Podruja dio Izraela. ak niti amerika vlada to ne kae. ak niti Izrael to ne
kae. Ali djeca su indoktrinirana kako bi vjerovala u to da je ilegalna izraelska vojna okupacija neupitna, jer je osvojeni teritorij
dio Izraela. Intelektualna samoobrana bi trebala odmah pokrenuti silne proteste protiv Washington Posta radi ove sramotne
indoktrinacije djece. Ja ne itam Djeju potu pa ne znam dogaaju li se ovakve stvari redovito, ali to me ne bi iznenadilo.
to pokree graanina da

iz stanja pasivnoga gledatelja,

pro-

matraa, postane angairan?


Uzmimo neto iz nae povijesti, enski pokret. Da ste moju
baku upitali osjea li ugnjetavanje, ona ne bi shvaala o emu
priate. Da ste upitali moju majku, ona bi znala da je ugnjetena
i bila bi kivna zbog toga, ali ne bi mogla otvoreno postavljati to
pitanje. Ona ne bi mojem ocu niti meni dopustila da zalazimo u
kuhinju jer to nije na posao. Od nas se oekivalo da se bavimo
vanim stvarima kao to je uenje, dok je ona sve radila. Ako bi
sada upitali moje keri jesu li ugnjetene, o tome se ne bi imalo
to ni raspravljati. Izbacile bi vas iz kue. To je znatna promjena
koja se dogodila nedavno, dramatina promjena osvijetenosti i
drutvene prakse.
Proeite danas hodnicima MIT-a. Prije etrdeset godina vidjeli biste samo fino obuene bijele mukarce koji su potivali starije i tako dalje. Danas, od onih na koje bi naili na hodnicima
polovica bi bile ene, treina pripadnici manjina, ljudi koji su

121

najobinije odjeveni. To nisu beznaajne promjene. A one su


proizale iz drutva.
Dolazi li do

nestajanja

hijerarhije?

Naravno. Ako ene ne moraju ivjeti kao moja baka ili moja
majka, hijerarhije su nestale. Na primjer, nedavno sam saznao
da u gradu u Massachusettsu u kojem ivim - to je grad profesionalaca srednje klase, pravnika, lijenika i slino - policija ima
poseban odjel koji samo odgovara na pozive 911 koji se odnose na zlostavljanje u domu. Je li ita slino postojalo prije trideset godina, ili ak dvadeset godina? Bilo je to nepojmljivo. Nikoga se nije nimalo ticalo ako je netko htio istui svoju enu.
Nije li to promjena hijerarhije? Svakako. tovie, to je samo dio
irokog niza drutvenih promjena.
Kako je dolo do promjene? Samo se upitajte kako je dolo
do promjene od moje bake do moje majke, do mojih keri? Ne
preko nekog dobrohotnog vladara koji je donio zakon koji osigurava enska prava. Mnogo je toga pokrenuto pokretima mladih ljeviarskih aktivista. Pogledajte pokret suprotstavljanja vojaenju u 1960-ima. Oni koji su se suprotstavljali postupali su
vrlo hrabro. Za nekog osamnaestogodinjaka nije bilo lako donijeti odluku koja bi mogla dovesti do gubitka obeavajue karijere i moda do provoenja godina u zatvoru ili bijega iz zemlje,
a moda i do toga da se nikada ne moe u nju vratiti. Za to je
trebalo imati mnogo odvanosti.
Meutim, izgleda da su mladenaki pokreti 1960-ih, kao i ira kultura, bili krajnje seksistiki. Moda se sjeate slogana "Cure kau da dekima koji kau ne", koji je bio ispisan na ondanjim posterima. Mlade ene koje su sudjelovale u pokretu shvatile su da neto nije u redu sa injenicom da sve uredske poslo-

122

ve obavljaju ene i slino, dok su muki paradirali naokolo svojom hrabrou. One su poele na mladie gledati kao na ugnjetae. I to je bio jedan od glavnih izvora suvremenoga femistikog pokreta, koji je s vremenom upravo procvjetao.
U nekom trenutku ljudi shvate koje su to strukture moi i
prevlasti i zaloe se oko toga. Tako je dolo do svih promjena u
povijesti. A zato to je tako, ne znam. Ali svi mi imamo snage da
to uinimo.
Kako ste znali da se je vaa majka osjeala ugnjetenom? Je li
ikada to kazala?
Sasvim jasno. Ona je bila iz siromane obitelji sa sedmero preivjele djece - mnoga djeca tada nisu preivljavala. Prvih estoro
od preivjele djece bile su djevojice. Jedino je djeak otiao na
koled, a nijedna od est djevojica. Moja je majka bila pametna, te joj je omogueno da pohaa normalnu kolu, ali ne i koled. A bila je okruena svim tim prijateljima mojega oca, koji
su imali diplome humanistikih znanosti, i ona je na to bila kivna. Prije svega, znala je da je mnogo bistrija od njih. Zapravo,
dok sam bio dijete, svaki puta kada bi bila zabava mukarci bi
otili u dnevni boravak, a ene bi sjedile oko stola u blagovaonici i vodile svoje razgovore. Kao dijete sam uvijek bio uz ene
jer su one govorile o zanimljivim stvarima. Bilo je to ivahno,
zanimljivo, inteligentno, politino. Mukarci, koji su svi imali titule, veliki profesori i rabini, uglavnom su govorili gluposti.
Moja je majka to znala i bila je zbog toga kivna, ali je smatrala
da se oko toga ne moe nita napraviti.
Kada smo kod protestnih pokreta, budui da esto putujem irom zemlje, esto ujem kako ljudi kau: "Ljudi su u Sjedinje-

123

nim Dravama suvie oputeni. Sve primaju olako. Stvari se moraju veoma pogorati da bi dolo do nekoga protesta."
Ne mislim da je tako. Ozbiljni pokreti ponekad nastaju meu
ugnjetenim ljudima, a ponekad meu povlatenim slojevima.
Upravo smo govorili o pokretu otpora. Djeca koja su tome pripadala bila su povlateni studenti koleda, gotovo svi iz elitnih
kola. Ali meu tim povlatenim slojevima zapaljena je iskra i ta
su djeca odigrala veliku ulogu u mijenjanju zemlje. Oni su razgnjevili bogate i mone. Pogledajte ondanje novine. One su pune neke histerine dreke o spaljivanju grudnjaka i svim tim groznim stvarima koje se dogaaju i koje podrivaju temelje civilizacije. Ali zapravo je zemlja postajala civiliziranija.
Pogledajte SNCC*, Studentski odbor za nenasilnu koordinaciju, koji je bio predvodnik pokreta za graanska prava. Ti su ljudi doista bili stalno izloeni, a nisu se tek povremeno pojavljivali: sjedili su za ankovima, putovali javnim autobusima, bivali
premlaivani i u nekim sluajevima ubijani. Studenti u SNCC-u
bili su iz elitnih koleda, kao to je Spelman na kojem je drao
predavanja Howard Zinn, koji je izbaen s koleda zbog podrke
zahtjevima studenata. 11 Spelman je bio crnaki koled, ali elitni.
Svakako da nisu svi studenti u pokretu dolazili iz povlatenih
krugova, ali su takvi svakako bili predvodnici u borbi.
Isto vrijedi i kada pogledate ostale pokrete. To je mjeavina
povlatenih i ugnjetenih koji su osvijeteni. Uzmite opet enski
pokret. On je veinom nastao u skupinama koje su radile na osvjeivanju, gdje su ene govorile jedna drugoj: "Gle, ivot ne bi
trebao biti ovakav." To je rana faza, koja je nuna u svakom
drutvenom pokretu. Za ugnjetene je nuno da shvate da ugnje* Student Nonviolent Coordinating Committee (eng.) (nap. ur.).

124

tavanje nije samo runo, nego je i pogreno. A to nije tako jednostavno. Uhodani postupci i navike se obino uzimaju kao bogomdani i ne dovode se u pitanje.
Znaajan je korak kada se shvati da nita to je vezano s moi nije nuno i legitimno, ma na kojoj strani te jednadbe se netko nalazio. Shvatiti da nekoga tucete moe biti vrlo prosvjetljujue iskustvo. Za one koji dre batinu velik je napredak kada kau: "Gle, neto nije u redu s tim da drimo batinu." Ta spoznaja je poetak civilizacije. Ako New York Times i njegovi kolovani itatelji ikada dospiju do uvida da neto ne valja sa opakim
zloinima koje Times opisuje na naslovnicama, tada e kolovani itatelji poeti bivati civilizirani.
Kada ste 1969. sudjelovali u Vatrenoj liniji sa Williamom F.
Buckleyjem, govorili ste o krivnji.

Rekli ste:

"Nisam zainteresi-

ran za okrivljavanje i dijeljenje ocjena naokolo. Mislim da je poetak mudrosti u ovom sluaju" - a bila je rije o Vijetnamu "shvaanje to mi predstavljamo u svijetu, to mi inimo u svijetu. I mislim da kada to shvatimo, imat emo ogroman osjeaj
krivnje. Treba veoma dobro paziti da priznanja krivnje ne premae

mogunosti

djelovanja".

Mislim da smo svi proli to iskustvo. Kaemo: "Oh, da, uinio sam neto grozno, alim zbog toga. Neu oko toga nita poduzimati. Sada sam priznao svoju krivnju. Kraj." To se neprestano dogaa. Ali zloin nije rijeen kada priznate krivnju. Ako
ste uinili neto pogreno, to ima svoje posljedice. to ete uraditi s njima? Krivnja moe biti nain da sprijeite djelovanje.
Umirujete sebe govorei: "Vidi kako sam plemenit. Priznao sam
da sam uinio neto pogreno i sada sam slobodan."

125

Taj nain razmiljanja je stalno prisutan. Uzmite sluaj sa Irakom. Upravo sada Sjedinjene Drave u biti prisiljavaju druge drave da oproste irake dugove. 12 To bi bilo ispravno uiniti.
Svatko bi trebao oprostiti irake dugove, jer oni spadaju u ono
to se naziva "mrzak dug". To je takva vrsta duga koja je nametnuta ljudima koji su ivjeli pod sustavom prisile. Na primjer,
ako neki general koji upravlja nekim drutvom stvori golem
dug, je li narod te zemlje duan otplatiti ga? Nije. To je mrzak
dug i trebalo bi ga ponititi.
Pojam mrskoga duga je izmiljen kada su Sjedinjene Drave
osvojile Kubu - to ovdanji povjesniari nazivaju osloboenjem
Kube, to znai da je osvajanjem Kube sprijeeno da se ona sama oslobodi. Nakon zauzimanja Kube Sjedinjene Drave nisu
htjele platiti kubanski dug panjolskoj te su ispravno istaknule
da je to mrzak dug kojem je Kuba izvrgnuta pod uvjetima prisile. Isto se je dogodilo i sa Filipinima. Naravno, stvarni razlog je
bio da se Sjedinjene Drave potede otplate duga zemalja koje
su netom zauzele. Isto se dogaa i sada sa Irakom. Sjedinjene
Drave su ga zauzele, i ne ele platiti dug.
Zapravo, Sjedinjene Drave bi trebale platiti goleme odtete
Iraku. Isto vrijedi i za Britaniju, Njemaku, Francusku, Rusiju,
te sve ostale zemlje koje su podravale Saddama Husseina. Te su
zemlje zlostavljale Irak u dugom razdoblju, zapravo sve otkako
je- Britanija stvorila Irak u ranim 1920-ima. John F. Kennedy je
oigledno sponzorirao vojni udar kojim je 1963. stranka Saddama Husseina, Baath, dola na vlast. 13 Od tada, popis amerikih
postupaka prema Iraku je jeziv. U State Departmentu postoji popis drava koje sponzoriraju terorizam. Jedina drava koja je
ikada brisana sa popisa bio je Irak 1982. godine, jer je Reaganova uprava, a ti su momci u biti i sada u slubi pod Bushom II.,

126

htjela omoguiti snabdijevanje Saddama Husseina orujima i


pomoi "bez kongresne istrage". 14 Tako je Irak iznenadno postao drava koja ne sponzorira terorizam, a Sjedinjene Drave su
mogle pomoi poslovima poljoprivrednog izvoza, razvoju oruja masovnog unitenja, i svakovrsnim divnim stvarima.
Nakon Husseinovih pokolja Kurda, Iranaca, Iraana, koja sada prokazujemo, Sjedinjene Drave su nastavile pomagati Saddama Husseina. Nakon Zaljevskog rata 1991., kada je slomljena
ijitska pobuna, Bush I. je dopustio da je Saddam Hussein skri.
Dakle, kada je Michael Friedman u svojoj kolumni u New York
Timesu pisao o tome kako je, uh, otkrio te masovne grobnice u
Iraku i osjeao se zgroen, trebao je priznati da je znao sve o tim
grobnicama u vrijeme kada su Sjedinjene Drave bile ortak u tome. 15 A tada je nastupilo razdoblje sankcija dulje od deset godina, uslijed kojih je ubijeno vie ljudi nego to ih je ikada ubio Saddam Hussein, a drutvo je razoreno. 16 A tada je uslijedila invazija, koja je prouzroila smrt moda stotine tisua ljudi. 17
Kada sve to stavite zajedno, mi dugujemo Iraku ogromne odtete. Opratanje mrskoga duga je u redu, ali ono ide u nau korist. Plaanje odteta nam nije u redu.
Ista se stvar dogaa na Haitiju, najsiromanijoj zemlji zapadne hemisfere, koja je na rubu istrebljenja. Tko je za to odgovoran? Dva glavna zloinca jesu Francuska i Sjedinjene Drave.
Oni duguju Haitiju goleme odtete zbog postupaka tijekom stotina godina. Ako bi ikada doli do stupnja gdje bi netko rekao:
"ao nam je zbog toga", to bi bilo lijepo. Ali ako to samo ublauje krivnju, to je onda tek jo jedan zloin. Da bismo bili minimalno civilizirani, mi bismo trebali rei: "Izvrili smo mnoge
zloine i od njih imali koristi. Velik dio bogatstva Francuske dolazi od zloina poinjenih nad Haitijem, a i Sjedinjene Drave su

127

se okoristile. Stoga emo platiti odtetu haianskom narodu."


Tada bismo vidjeti poetke civilizacije.
Vratimo se na tren natrag na ugnjetavanje. Recimo da se Vi ponaate spram mene uvredljivo. Ja bih to izravno osjetio. Nije li
znatno tee razumjeti imperijalizam jer se on zbiva negdje tamo,
veoma daleko, i ja ne znam mnogo o tome?
Ne samo to, nego je logika obrnuta, tako da ljudi ovdje osjeaju kao da su oni ti koji su ugnjeteni. Stav vojnika koji ine
zvjerstva u Iraku je da su Iraani to uinili nama, pa emo sada
mi to uiniti njima. to su nama Iraani uinili? 11.09. Naravno, Iraani nemaju nita s time, ali i dalje vlada osjeaj da smo
mi ti koji su napadnuti, a oni ti koji nas napadaju. A takav se
obrat neprestano ponavlja.
Uzmite, na primjer, retoriku Ronalda Reagana o "welfare
queens".* Nas siromahe, poput Reagana, ugnjetavaju te bogate
crnkinje koje se voze Cadillacima da bi preuzele svoje ekove
socijalne pomoi. Mi smo ugnjeteni. Zapravo se ta nit provlai
kroz cijelu ameriku povijest. Postoji knjiga Brucea Franklina,
knjievnog teoretiara, koji slijedi tu nit kroz itavu ameriku
popularnu knjievnost, sve tamo od vremena doseljavanja. Mi
smo na samom rubu istrebljenja. Napadaju nas avolski neprijatelji koji samo to nas nisu savladali, a onda se u posljednjem
trenutku pojavljuje superjunak ili iskrsava udesno oruje i mi
se spaavamo. 18 Ali, kao to istie Franklin, uporno se radi o tome da su oni koji se spremaju da nas istrijebe zapravo oni koje
gazimo svojom izmom. Naa je izma na njihovu vratu, a to
znai da nas se oni spremaju istrijebiti.
* Postoji znamenita Reaganova optuba na raun pojedinaca koji se zahvaljujui socijalnoj pomoi voze u Cadillacu poput kraljice (nap. prev.).

128

Kao to su urodeniki Indijanci u Deklaraciji o nezavisnosti


opisani

kao

"nemilosrdni

indijanski

divljaci".

Upravo tako. "Nemilosrdni indijanski divljaci" e nas istrijebiti. Zatim su doli crnci. Zatim kineski imigranti. Jack London
je bio napredan pisac, istaknuti socijalist, a pisao je prie koje su
doslovno pozivale na istrebljenje itavog stanovnitva Kine primjenom bakteriolokog oruja, jer da je to jedini nain da se
spasimo. Oni alju ovamo ljude za koje mi mislimo da su nadniari koji grade pruge, ili su perai nae odjee, ali sve je to dio
plana da se uvuku u nae drutvo. Njih je stotine milijuna i oni
e nas unititi. Zato se mi moramo braniti, a jedini nain jest da
potpuno istrijebimo kinesku rasu bakteriolokim orujem.
Ili uzmite Lyndona Johnsona. Johnson je, ma to se mislilo o
njemu, bio jedna vrsta populista. On nije bio lani Teksaanin
kao George Bush, nego pravi. A rekao je: "Bez nadmone zrane moi, Amerika je sputan i pridavljcn div, nemoan i lak plijen za bilo kojega utog patuljka sa depnim noem." 19 U jednom od svojih glavnih govora amerikim vojnicima u Vijetnamu, Johnson je tugaljivo rekao: "Na svijetu ima tri milijarde ljudi, a mi inimo samo dvjesto milijuna od toga. Mi smo u zaostatku u omjeru petnaest naprama jedan. Kada bi mo znaila
pravo*, tada bi oni preplavili Sjedinjene Drave i oduzeli ono
to imamo. Mi imamo ono to oni ele." 20 To je neprestani pripjev imperijalizma. Drite izmu na neijem vratu, a oni se spremaju da vas unite.
Isto vrijedi za sve oblike ugnjetavanja, i to je psiholoki razumljivo. Ako nekoga kri i unitava, valjda ima razlog za to
i ne moe biti da sam ja udovini ubojica. To mora biti samoob-

* "Might make right" (eng.) (nap. prev.).

129

rana. Ja se titim od njih. Pogledajte to mi oni rade. Ugnjetavanje biva psiholoki preokrenuto: ugnjeta je rtva koja se brani.
Upravo mi je palo na pamet da Vas intervjuiram sada ve
dvadeset godina.

Osjeate li se ikada poput Sizifa iz grke legen-

de, koji kotrlja gromadu uzbrdo, a ona se uvijek skotrlja natrag


dolje?
Zapravo ne. Prije svega, mi smo gotovo svi toliko povlateni
i toliko slobodni da bi bilo skandalozno smatrati da je na ivot
u bilo kojem pogledu teak. Ma sa kakvima se tlaenjem ili pogrdama sukobljavali, to je nita spram onoga emu su izloeni
ljudi bilo gdje drugdje. Bila bi to neka vrsta luksuza koji si ne
smijemo dopustiti. Ali i ako to zanemarimo, nastale su promjene. Dakle, kotrljamo stijenu uzbrdo, ali takoer nam uspijevaju
i pomaci naprijed.
Ponekad ste kao Kasandra,

stalno upozoravajui.

Vaa posljed-

nja knjiga, Hegemonija ili opstanak, poinje i zavrava prilino


tmurnim

tonovima.21

Mislim da su upozorenja opravdana. Knjiga zapoinje citatom Ernsta Mayra, vjerojatno najizvrsnijega svjetskog biologa, i
citatom Bertranda Russela, najizvrsnijega svjetskog filozofa dvadesetog stoljea, i njihove su tvrdnje tone. Mogli bi njima lako
dodati i druge. U Daedalusu, listu Amerike akademije umjetnosti i znanosti, koja je ustanova vrhunskog javnog ugleda, nedavno je objavljen lanak dvoje veoma uglednih stratekih analitiara, Johna Steinbrunnera i Nancy Gallagher, koji pripadaju
matinoj orijentaciji. lanak govori o onome to se naziva
preobrazba vojnoga sektora, koja ukljuuje militarizaciju svemi-

130

ra. 22 Militarizacija svemira zapravo znai ugroavanje itavoga


svijeta mogunou brzog unitenja bez ikakvog upozorenja. to
Steinbrunner i Gallagher predlau kao protulijek? Oni se nadaju da e nastati koalicija miroljubivih zemalja, predvoena Kinom, koja e se suprotstaviti amerikom militarizmu i agresivnosti. To je jedina nada koju oni vide u budunosti. Jedan od zanimljivih aspekata ove rasprave jest oaj ili prijezir - ne znam
koja bi bila prava rije - zbog amerike demokracije. Sjedinjene
Drave ne mogu se promijeniti iznutra, pa preostaje nada da e
nas spasiti Kina. Jo nikada se nije ulo ovakvo miljenje u srcu
establimenta. Ono to sam ja rekao u knjizi Hegemonija ili opstanak vrlo je blago u usporedbi s tim.

VIII.
DEMOKRACIJA I KOLSTVO
L E X I N G T O N , M A S S A C H U S E T T S (7. PROSINCA 2 0 0 4 . )

ohn Dewey,

jedan

snano je utjecao

od vodeih

na

mislilaca dvadesetog stoljea,

Vas tijekom godina

vaeg formiranja.

Roditelji su vas poslali u deweyjevsku kolu u Philadelphiji.


Moj je otac vodio hebrejski kolski sustav u Philadelphiji, u
kojoj sam ivio, i to u skladu sa deweyjevskim pravilima, to je
znailo isticanje sredinje uloge kreativnosti svakog pojedinca,
sudjelovanje u grupnim djelatnostima, poticajnim projektima
itd. I ja sam takoer tamo pouavao. Dok sam iao u kolu,
obraivali su se svi uobiajeni predmeti, ali s naglaskom na stavu uenika, njegovim interesima i kreativnom zalaganju. Meu
uenicima nije bilo natjecanja. Ja nisam niti znao da sam takozvani dobar uenik, sve dok nisam doao u gimnaziju. Tamo je
svatko bio rangiran, pa se znalo koliko je dobar. Do tada to uope nije postojalo kao tema.
to je vae roditelje navelo da vas upiu upravo u tu kolu?
Razlog je donekle bio u tome to su oni bih zaposleni, pa sam
u koli trebao biti cijeli dan. No ja doista ne bih ni elio biti ig-

132

dje drugdje. Krenuo sam tamo s osamnaest mjeseci i ostao sve


do osmog razreda.
Recite mi vie o Vaem ocu. Kakav je bio Va odnos? I naravno, on nije bio samo Va prvi uitelj, nego i prvi poslodavac.
On je bio idovski kolnik. Na je odnos bio vrlo prisan. Nismo provodili mnogo vremena zajedno - preko dana ja sam bio
ili u koli ili na ulici s prijateljima - ali ono vrijeme koje smo
provodili zajedno bilo je vano i osmiljeno. Petkom uveer zajedno bismo itali idovsku tradicionalnu i suvremenu knjievnost. Budui da su moji roditelji bili uitelji i nisu radili tijekom
ljeta, imali smo duge ljetne praznike. Moj bi otac radio tijekom
dana, ali bismo kasnije popodne otili zajedno na plivanje. U
dobi od otprilike jedanaest, dvanaest godina poeo sam se zanimati za njegov kolniki rad. Moj je otac upravo zavravao doktorsku disertaciju o Davidu Kimhiju, srednjovjekovnom idovskom jezikoslovcu, i ja sam ju tada itao. Budui da sam poznavao i Kimhijeve tekstove, razgovarao sam o njima s ocem.
Mislite li da je to na neki nai pridonijelo vjebanju uma u
smislu svladavanja sloena jezika s prilino

tekom gramatikom?

Teko je to rei. To je u meni pobudilo zanimanje za semitsku


lingvistiku, koju sam studirao na koledu. I vjerojatno je to imalo odreen neizravan utjecaj na moje uputanje u lingvistiku, ali
ne mogu tono prepoznati povezanost.
U knjizi Propaganda i javno miljenje rekli ste: "Moj intelektualni razvoj bio je usporen kada sam krenuo u gimnaziju. Na
neki nain sam propao u crnu rupu.

133

To je prilino tono. Dolazak u gimnaziju bio je pomalo okantan. Doao sam na akademsku gimnaziju, vrlo strogu i discipliniranu. Gotovo nita mi se tamo nije dopadalo, osim prijatelja. Ali vrlo malo toga mi je ostalo u sjeanju, dok se osnovne
kole sjeam vrlo ivo. Jedva sam ekao da gimnazija zavri.
Nakon gimnazije krenuo sam na mjesni koled u okviru Pensilvanijskog sveuilita. Tada nisam ni pomiljao na bilo to osim
ivota kod kue, rada, odlaska u kolu - i svemu tome sam se izrazito radovao. Popis predmeta djelovao je uzbudljivo i zanimljivo. Ali nakon otprilike godinu dana bio sam lien iluzija. Sve
mi je djelovalo tek kao dosadni nastavak gimnazije, i bio sam
zapravo vrlo blizu tome da napustim studij.
No u jednom trenutku susreli ste Zelliga Harrisa, koji je predavao

lingvistiku

na

Pensilvanijskom

sveuilitu.

Njega sam zapravo upoznao preko politikih kontakata kada


mi je bilo sedamnaest godina. Tada sam bio na drugoj godini i
poigravao se s idejom da se ispiem, provodei vrlo malo vremena u bavljenju akademskim radom - mislim da sam se u to
doba najvie isticao u rukometu. Bio sam snano ukljuen u
Cionistiki pokret, tonije u njegovo dvonacionalno, protudravno krilo. Pokazalo se da je Harris bio vodea linost tog pokreta. On je inae bio vrlo karizmatina i intelektualno uzbudljiva osoba, iji su ostali interesi - anarhistika misao, protuboljevika ljevica i slino - bili ono to sam sam istraivao.
Kad sada gledam na to, ini mi se da je Harris pokuavao postii da se vratim na koled. On to nije rekao, ali mi je savjetovao da upiem neke od njegovih kolegija za diplomante, i ja sam
to uinio. Bio je to raspren niz vrlo zanimljivih predmeta iz razliitih podruja: jedan iz matematike, jedan iz filozofije, jedan iz

134

neega drugog. Sa takvim probiranjem mogli ste stei uzbudljivo obrazovanje bez neke odreene formalne strukture. A Pensilvanijsko sveuilite je bilo dovoljno tolerantno te nije bilo nikakvih problema.
Jeste li ikada dobili diplomu na papiru?
Na kraju sam formalno poloio sve ispite, ali nisam ispunio
potrebne kriterije. Lingvistiki odjel je bio prilino neorganiziran. U biti ga je vodio Harris. Za mene je bilo donekle povoljno to to nije bio neki akademski prestian fakultet, te na njemu nisu postojali strogi propisi, kontrole i slino. Mogli ste na
neki nain raditi to ste htjeli, barem sam ja mogao.
Dakle,

ukljuujui vae rane godine,

vie od ezdeset godina.

vi ste pouavali tijekom

Imali ste tisue studenata. Koje kvalite-

te cijenite kod studenta?


Nezavisnost miljenja, zanos, predanost temi studija, kao i
spremnost na osporavanje, postavljanje pitanja i istraivanje novih puteva. Postoji mnogo takvih ljudi, ali kola tei obeshrabrivanju tih osobina.
Dogaa li se ikada da studenti prema Vama imaju takvo strahopotovanje, s obzirom da ste veoma poznati,

da nerado ospo-

ravaju neke od vaih postavki?


Da, katkada. To ponekad vrijedi za studente koji su proli tradicionalne kole u azijskim zemljama. Ali na mjestu kao to je
MIT to je razmjerno rijetko. To sveuilite je znanstveno usmjereno, pa se studente potie da istrauju, osporavaju, postavljaju
pitanja.

135

Usporedno s napredovanjem

lingvistikoj karijeri,

sve vie

ste se ukljuivali u politiku. Kako su na to gledali Vai roditelji?


Jesu li bili zabrinuti da biste mogli dospjeti u neprilike?
Oduvijek sam bio ukljuen u politiku, ali do 1960-ih oni su
zasigurno bili zabrinuti, jer sam bio uhiivan, prijetio mi je i zatvor itd. Kada je sukob Izraela i Palestinaca postao sredinje pitanje, osobito nakon 1967., uslijedila je prava lavina kleveta,
mrnje, lanih optubi, javnih kritika koje su potvrivale moja
gledita, ali je to bilo teko za moje roditelje. Oni su ivjeli gotovo u idovskom getu, i bili su uznemireni zbog histerinih kleveta i osobnih napada. Moj je otac ak u idovskom tisku pisao
odgovore na neke od optubi i kritika. Bilo je to teko za njih.
Zapravo, ja sam vjerojatno polusvjesno ublaio neke stavove sve
dok su oni bili ivi, kako bi ih potedio.
Vi ste naviknuti na vrste znanosti, u kojima je empirijski dokaz od temeljnog znaaja,
nikakav

dok ideologija esto ne zahtijeva ba

dokaz.

Zapravo, istinska odanost ideologiji opovrgava dokaze i nastoji ih zaobii. Ali ja nisam navikao na vrste znanosti. Premda
imam neka iskustva s njima - ak sam neko vrijeme radio u matematici - ne elim pretjerivati. Kao to sam rekao, ja nemam
formalnu naobrazbu na bilo kojem podruju, ukljuujui lingvistiku. Uglavnom sam samoobrazovan. Ali ne vidim nikakav
poseban razlog da se u prouavanju povijesti, sociologije ili gospodarstva ne primijene u biti iste metode koje se primjenjuju u
znanostima. Empirijski dokazi su od kljune vanosti. Njima
smo zatrpani. Treba nastojati izdvojiti ono bitno. Dokazima
nuno treba pristupiti s odreenim uvjerenjima i naelima, koja

136

trebaju biti otvorena za osporavanje. Problemi na podrujima


povijesti i fizike su razliiti, ali bi metoda pristupa njima trebala biti otprilike ista.
Ponekad vas opisuju kao anarho-sindikalista, a uli smo da sami sebe ak opisujete kao staromodnoga konzervativca.

to

dri-

te o tim etiketama?
Ne sluim se tim etiketama, ali osjeam da moji stavovi dolaze iz anarho-sindikalistike tradicije. Mislim da anarho-sindikalizam predstavlja razuman pristup opoj problematici ljudskoga
drutva. Ne moete, dakako, preuzeti anarhistike doktrine i
mehaniki ih primijeniti. Ali radniko upravljanje industrijom i
narodno upravljanje uim zajednicama ini mi se smislenim temeljem za sloena drutva kao to je nae. A termin staromodni
konzervativac dijelom oznaava moj osobni ukus u glazbi, knjievnosti i slino, a dijelom moju vjeru u valjanost klasinih liberalnih doktrina. I opet, one se ne mogu mehaniki primijeniti na
suvremeni svijet onim jezikom kojim su formulirane, ali mislim
da bi trebali imati veliko potovanje za ideale prosvjetiteljstva racionalnost, kritinost analize, slobodu govora, slobodu istraivanja - te da ih treba proiriti, doraditi i prilagoditi suvremenom drutvu.
U posljednje vrijeme esto ujemo

napade na

ideje prosvjeti-

teljstva,

osobito u kolstvu, gdje se ui o suzdravanju umjesto

drugih

oblika

sigurne

seksualnosti,

zagovara

se

kreacionizam,

cenzuriraju se udbenici. Jeste li zabrinuti zbog tog trenda?


To je vrlo zabrinjavajua crta amerike kulture. Nijedna druga industrijska drava nema niti priblino slinu zastupljenost
ekstremnih religijskih uvjerenja niti iracionalne predanosti kak-

137

ve obino susreete u Sjedinjenim Dravama. Ideja da treba izbjegavati nauk o evoluciji ili se pretvarati da ga ne nauava, jedinstvena je u industrijskom svijetu. A statistike su nevjerojatne.
Otprilike polovica stanovnitva misli da je svijet nastao prije nekoliko tisua godina. Golem postotak, moda negdje oko jedne
etvrtine, kau da su imali iskustvo "ponovna roenja". Znatan
je broj onih koji vjeruju u ono to se naziva "stanje krajnjeg ushita". Velika se veina uvjerila u uda, postojanje avola, i slino.
Te se niti mogu pratiti prilino daleko unazad kroz ameriku
povijest, ali su posljednjih godina poele hvatati maha u drutvenom i politikom ivotu jae no ikad. Na primjer, do Jimmyja Cartera nijedan ameriki predsjednik nije se pretvarao da
je religiozni fanatik, ali nakon njega svi odreda jesu. To je pridonijelo istinskom podrivanju demokracije od 1970-ih. Carter je,
vjerojatno nenamjerno, stvorio pouak da se iroke mase biraa
mogu pokrenuti ako im se prikazujete kao onaj koji - iskreno ili
ne - slijedi Sveto pismo. Do tada su religiozna uvjerenja bila
osobna stvar, a onda je dolo do svjesnog preuzimanja birakog
sustava od strane industrije za odnose s javnou, koja sada prodaje kandidate jednako kao to prodaje i robe. A imid bogobojazne osobe, dubokog vjernika koji e nas zatititi od prijetnji
suvremenoga svijeta, jest takav da se dobro prodaje.
Ja sam zaposlen na radiju gdje nam nije doputeno izvoditi
"Zavijanje" Allena

Ginsberga,

svakako jednu

od najveih poema

dvadesetoga stoljea, jer sadri jednu zabranjenu rije. Ne moemo


izvoditi pjesmu

Brucea

Cockburna

"Nazovite

to

demokracijom",

jer se nimalo laskavo izraava o MMF-u, niti pjesmu


Boba Dylana,

koja govori o nepotenoj osudi Rubina

"Uragan"
"Uragana"

Cartera, zna?nenitog boksaa, jer se takoer pojavljuje zabranjena rije.

138

Sloboda govora snano je napadnuta posvuda - od radija do


sveuilita. Vie od deset saveznih drava razmatra donoenje
zakona - od kojih e, pretpostavljam, neki proi - o nadzoru nad
onime to uitelji i profesori pouavaju u predavaonicama, kako bi se osiguralo da uitelji ne indoktriniraju studente. 2 Kao
to je obrazloio jedan od zagovaratelja ovih promjena, 80 posto profesora... su lanovi Demokratske stranke, liberali ili socijalisti ili su lanovi Komunistike stranke.3 Rije je o staroj liniji
"domaih" snaga, koja se sada pretvara u oruje protiv svih ustanova koje nisu potpuno kupljene ili kontrolirane. Veleuilita
su prilino desno usmjerena, ali ipak ne predstavljaju podrunice u potpunom vlasnitvu korporacijskoga sektora, a to je neprihvatljivo.
Vana i vrlo iva tradicija akademskih sloboda u Sjedinjenim
Dravama ne smije biti omalovaena. Akademske slobode bile
su napadane, ali su bile i tiene i obranjene. Do znaajnog je
obrata dolo u ranim pedesetima, ali je to napokon prevladano,
a neke su se ustanove ak i ispriale zbog njihova ranijeg ponaanja. Ipak, akademska sloboda je stalno napadnuta. A sada se
napadi pojaavaju kao dio pokuaja da se uspostavi prevlast ultradesnice. Sve to nije pod kontrolom treba biti sprijeeno i
disciplinirano.
Dopustite mi pitanje o nuklearnom oruju.

Upravo je objavlje-

no da Sjedinjene Drave razvijaju novu generaciju ovoga oruja.


Potpisnice Ugovora o neirenju nuklearnog oruja (tzv. NPT)
obavezne su svim silama u dobroj volji raditi na uklanjanju nuklearnog oruja. To je dio pogodbe prema kojoj ostale zemlje
pristaju da same ne razvijaju nuklearno oruje. Sve zemlje potpisnice NPT-a krile su taj ugovor, ali koraci koje je nedavno po-

139

duzela Bushova administracija znatno su vie od pukog nepridravanja. Te se mjere prikazuju kao nain ublaavanja problema:
mi emo poboljati oruje upravo zato da bi ga uinili sigurnijim. Ali u stvarnosti se vjerojatno kreemo k obnovi nuklearnih
pokusa i razvoju jo razornijih oruja. To je osobito opasno kada se uzme u obzir da Sjedinjene Drave slubeno pridravaju
pravo prvog udara ovim orujem, ak i protiv nenuklearnih snaga. Svakoga dana ujemo kako bi nenuklearne zemlje mogle
krenuti u pravcu nuklearizacije, a mi svakako ne elimo da se to
dogodi. Ipak, znatno je ozbiljnije i opasnije kada nuklearne
zemlje kre sporazum. One su ve niz puta dovele svijet prilino blizu unitenju i vrlo je vjerojatno da e to uiniti i opet.
200S.

godine

obiljeava

se

ezdeseta

bombardiranja Hiroime i Nagasakija.

obljetnica

nuklearnog

U vrijeme tih napada va-

ma je bilo esnaest godina. Kako su oni djelovali na vas?


Bio sam mladi savjetnik u ljetnom logoru u kojem se govorilo hebrejski. Bilo je to u Poconosu, nedaleko od Philadelphije,
gdje smo ivjeli. Upravo smo saznali za novosti. Vrlo se ivo sjeam toga da sam bio na neki nain dvostruko potresen: prije
svega tim vijestima, a zatim injenicom da se nitko nije zabrinuo, to mi je bilo toliko nevjerojatno da sam odlutao u umu i
proveo nekoliko sati sjedei tamo u samoi i razmiljao o tome.
Je li do toga dolo zato to nitko nije mogao zamisliti to to
znai? Bila je to tek jo jedna velika bomba?
Ne mislim da se radilo o tome. To nije nepoznata pojava. Je
li iznenaujue da djeca u ljetnom logoru ne poklanjaju puno
panje injenici da je dolo do nuklearnog bombardiranja? Vratimo se u vrijeme nekoliko mjeseci prije toga. U oujku 1945.

140

bili su zrani napadi na Tokio, koji je bio meta zato to su Saveznici znali da mogu lako unititi grad koji je uglavnom izgraen od drva. Nitko nije znao koliko je ljudi poginulo. Moda je
spaljeno stotinu tisua ljudi. Pamtite li ikakve rasprave o tome?
Zapravo, pedeseta godinjica vatrenog bombardiranja prola je
gotovo nespomenuta.
Kako gledate unazad na sve godine vaega odravanja nastave
i aktivizma, to ste nastojali postii?
Moja nastava i moj aktivizam imali su razliite ciljeve. U nastavi i istraivanju, koji su neodvojivi, moj je cilj razumjeti poneto o naravi ljudske misli. Osobito sam zaintersiran za jezik, ali
kao za neku vrstu prozora u narav spoznajnih sustava, sustava
miljenja, tumaenja i planiranja. Imam svoje vlastite posebne
interese. Jedan od njih je i tema koju je sve donedavno bilo veoma teko prouavati, a to je: do koje je mjere svojstva biolokih
sustava - a ja sustave miljenja i planiranja i jezika smatram biolokim sustavima - mogue definirati nekim temeljnim svojstvima fizikih zakona, matematikim naelima i slino. Za sada je
rije o poetnim uvidima u ta pitanja. Za mene je to posljednjih
nekoliko godina bio vrlo uzbudljiv rad.
Glede aktivizma, to je vrlo jednostavno. Postoji golema koliina ljudske patnje i jada, koja moe biti ublaena i prevladana.
Postoji ugnjetavanje kojega ne bi smjelo biti. itavo vrijeme vodi se borba za slobodu. Postoje vrlo ozbiljne opasnosti: itave se
vrste kreu k istrebljenju. Ne vidim kako bilo kome moe manjkati interesa za pokuaj da se pomogne da ljudi budu predaniji
razmiljanju o ovim problemima i da pokuaju neto oko njih
poduzeti.

IX.
D R U K I J I S V I J E T JE MOGU
L E X I N G T O N , MASSACHUSETTS (8. V E L J A E 2 0 0 5 . )

azgovarali smo

o poplavi vjerskog fundamentalizma

ovoj

zemlji. to je uzrok toj pojavi?

Ne mislim da je rije o poplavi. Amerika je odavno izrazito


religiozna zemlja. Zapravo ne volim rabiti rije religiozno. Jedan
od razloga zbog kojih ne volim tu rije jest mnotvo argumenata koji idu u prilog tvrdnji da je organizirana religija svetogrdna.
Zasniva se na vrlo udnom poimanju Boga. Da Bog postoji, to
mu se zasigurno ne bi svialo. Dopustit u si uporabu tog pojma na trenutak. Od samog nastanka, ova zemlja je vrlo religiozna. Novu Englesku naselili su ekstremni vjerski fundamentalisti
koji su sebe smatrali djecom Izraela i slijedili naloge ratnikog
boga kojeg su tovali, dok su zemlju istili od Amalekita. Citate
opise nekih masakara - poput pokolja Pequota - i vidite da nalikuju poglavljima najgenocidnijih dijelova Biblije, koju su naseljenici vrlo slobodno tumaili. irenje Zapada pogonio je upravo vjerski fundamentalizam zasnovan na pseudo-biblijskim temeljima. panjolska podruja pokorena su pod egidom unitavanja hereze papizma.

142

Izmeu industrijalizacije i ekstremnih religijskih uvjerenja


postoji inverzan odnos: to je vea modernizacija, to je manja
predanost religioznom ekstremizmu. U Sjedinjenim Dravama
taj je odnos, meutim, izokrenut. U tom smislu Amerika je slina nerazvijenim drutvima. Sjeam se kada sam se pred pedeset
godina vozio zemljom i sluao radio. Nisam mogao vjerovati to
ujem. Propovjednici divljaki urlaju - takvo to ne mogu zamisliti igdje drugdje u svijetu.
Mislim da promjene u proteklim godinama nemaju toliko veze s razinom vjerske predanosti koliko s nainom na koji je vjera uvedena u politiki sustav i javni ivot. Spomenuli smo da je
svaki predsjednik nakon Cartera morao biti "religiozan", ali taj
proces moete zamijetiti svugdje.
Uenje o evoluciji koje je u svakoj drugoj zemlji posve normalna stvar, ovdje je vrlo problematino. Tako je ve dugo vremena. Sjeam se kad mi je ena krajem 40-ih pohaala koled.
Sluala je predavanja iz sociologije i rekla mi da je predava napomenuo: "Sljedei put uit emo o evoluciji. Ne morate vjerovati u to, ali dobro je da znate kako neki ljudi razmiljaju." Sumnjam da se to dogaa u bilo kojoj drugoj industrijskoj zemlji. To
se nije zbivalo na krajnjem Jugu. Rije je o Sveuilitu Pennsylvania. Moemo, stoga, nagaati o uzrocima religijskog ekstremizma u Sjedinjenim Dravama, ali to je neprijeporno jedno od
mnogih osobitosti Amerike.
Jedan mogui razlog jest injenica da je ova zemlja oduvijek
bila vrlo uplaena, o emu smo ranije govorili. Ovdje postoji neobino snaan osjeaj nesigurnosti, koji bi se mogao dovesti u
vezu s religijskim fundamentalizmom. Sjedinjene Drave daleko
su najmonija i najsigurnija zemlja svijeta, ali i zemlja koja se osjea najnesigurnijom. John Lewis Gaddis, znani povjesniar, ne-

143

davno je napisao blagonakloni prikaz Bushove strategije nacionalne sigurnosti. Njezine korijene smijeta u ranu povijest Sjedinjenih Drava ili, tonije, u vrijeme Quincyja Adamsa koji je
skovao velianstvenu strategiju osvajanja kontinenta. Kljuni
dio njegova izlaganja predstavlja uveno pismo iz 1918. godine
u kojem Adams opravdava Andrew Jacksonovo osvajanje Floride tijekom Prvog rata sa Seminolima. 1
Gaddis navodi Adamsov argument da je napad na Floridu bio
nuan kako bi se zatitila sigurnost Amerike, jer je spomenuto
podruje bila "trula drava" - uporabljena je upravo ta fraza odnosno svojevrsni vakuum moi koji je prijetio Sjedinjenim
Dravama.
Promotrite li povijesne spise, doi ete do zanimljivih zakljuaka. Gaddis zasigurno zna da uene knjige iz kojih preuzima
spomenute navode jednoznano istiu kako Jacksonova invazija na Floridu nema nikakve veze sa sigurnou. Rije je o pukom
ekspanzionizmu, odnosno pokuaju preuzimanja panjolskih
naselja. Jednu prijetnju predstavljali su "odmetnuti" Indijanci i
odbjegli robovi. Indijanci su postali odmetnici jer su ih protjerivali iz njihovih domova i ubijali, a robovi su bjeali zato to nisu eljeli biti robovi. Zabiljeeno je nekoliko sluajeva indijanskih napada na amerika naselja, ali je u pravilu bilo rije o odmazdi za amerike napade. Takvi napadi proglaeni su, dakako,
terorom, a jedini nain da se od njega obranimo bilo je osvajanje Floride.
Gaddis, stoga, zakljuuje kako je vodee naelo amerike povijesti svijest da se sigurnost moe osigurati jedino irenjem. S
obzirom da nismo zauzeli Floridu, bili smo ugroeni, a sigurnost
smo osigurali irenjem. Borba za osvajanje Floride prerasla je u
rat do istrebljenja - podli, brutalni, ubilaki rat. To, meutim,

144

nije nita strano jer je sve poinjeno u interesu sigurnosti. Istu


pjesmu sluamo i danas. Isti argumenti navode se danas u prilog
militarizacije svemira: jedini nain da osiguramo sigurnost jest
irenje u svemir i njegovo konano prisvajanje.
Jo jedna sastavnica religije u Sjedinjenim Dravama jesu otpor i suprotstavljanje,
lidarnosti iz

iskazani u

srednjoamerikom

pokretu so-

1980-ih godina, ali i tijekom nedavnog napada na

Irak, kada su neki sveenici i crkve digli svoj glas.


Srednja Amerika osobito je potresan sluaj jer su tamo Sjedinjene Drave u biti ratovale protiv Katolike crkve. Katolika
crkva u Latinskoj Americi doista je promijenila svoja tradicionalna obiljeja tijekom 1960-ih i 1970-ih godina. Usvojila je neke
sastavnice liberalne teologije i posvetila se takozvanom "prioritetnom statusu sirotinje". Sveenici, asne sestre i laici ukljuivali su seljake u zajednice, gdje su im itali Evanelja i uili ih o
vanosti organiziranja koje im moe pomoi da preuzmu kontrolu nad vlastitim ivotima. Zbog toga su, dakako, automatski
postali ljutim neprijateljima Sjedinjenih Drava, a Washington je
krenuo u rat kojemu je cilj bilo njihovo unitenje. Tako primjerice, School of Americas - od 2000. godine nazvana Institut
zapadne hemisfere za sigurnosnu suradnju - u reklamnom materijalu s ponosom istie kako je vojska Sjedinjenih Drava pomogla "poraziti teologiju osloboenja", to je istina. 2
Srednjoameriki pokret solidarnosti bio je 1980. godine neto posve novo u Sjedinjenim Dravama. Mislim da u europskoj
povijesti takvo to nije zabiljeeno. Ne poznam nikoga tko je iz
Francuske otiao ivjeti u alirsko selo, kako bi pomogao tamonjem stanovnitvu i zatitio ljude od divljanja francuskih vojnika, ali su deseci tisua Amerikanaca tijekom 1980-ih otili u

145

Srednju Ameriku i titili narod od Sjedinjenih Drava. Sredite


amerikih pokreta solidarnosti tijekom 1980-ih nisu bila sveuilita nego crkve, ukljuujui i crkve na Srednjem zapadu i u
ruralnim podrujima. Situacija je bila drukija nego tijekom
1960-ih. Glavnu rije vodile su sastavnice matine kulture.
Zanimljivo je razmatrati tadanja zbivanja. Jedna navodno izrazito religiozna zemlja, Sjedinjene Drave, kree u rat protiv
organizirane religije. Razlog je taj to Crkva pomae sirotinji.
Dok Crkva radi za bogate, sve je u redu; sa siromanima je druga pria.
Promijenimo

brzinu

i posvetimo se ekonomiji imperija. Ame-

riki dolar je slab, dravni deficit je u porastu, zaduenost stanovnitva raste, kamate na kreditne kartice su sve vie, tednja
je na najnioj razini, a strani investitori financiraju amerika zaduenja

kupovanjem

obveznica

dravne

Riznice.

Koliko

dugo

moe trajati takvo stanje?


To nitko ne zna. Pitanje zaduenja zapravo je vrlo sloeno.
Kuanstva su u dugovima preko glave, dok su korporacije minimalno zaduene. tovie, korporacije vrtoglavo zarauju. To je
dio pomaka u nainu ekonomskog planiranja, kojemu je cilj osiguravanje povlastica superbogatima i korporacijskom sektoru te
osiromaivanje ireg stanovnitva. Udio poreznih prihoda u bruto drutvenom proizvodu nii je nego ikad i sve se vie bazira na
oporezivanju ireg stanovnitva. Korporacije gotovo uope ne
plaaju poreze. Korporacijska porezna stopa ve je vrlo niska,
ali su se korporacije domislile razliitim sloenim tehnikama koje im omoguavaju da uope ne plate porez.
Kao primjer, spomenimo veliko uzbuenje koje je 1990-ih
godina vladalo oko otvaranja novih trita u Latinskoj Americi.

146

Iz puke znatielje, poeo sam itati izvjea amerike Trgovinske


komore o izravnim ulaganjima u Latinsku Ameriku. Pokazalo se
da su izravna strana ulaganja u Latinsku Ameriku doista snano
porasla sredinom 90-ih, ali je njihov raspored izrazito zanimljiv.
U pravilu, oko 25 posto ulaganja ilo je na Bermudsko otoje,
oko 15 posto na britansko Kajmansko otoje, a oko 10 posto u
Panamu. To je, dakle, 50 posto takozvanih izravnih stranih ulaganja, koja zasigurno nisu uloena u gradnju eliana. Rije je
jednostavno o novcu koji se odlijevao u razliite porezne rajeve.
Najvei dio preostalog novca utroen je u kupovine tvrtki i korporacijska spajanja. To su goleme svote novca. Korporativna
mo vri bezonu pljaku.
U svakom sluaju, korporacije i bogati ljudi gotovo uope ne
plaaju poreze i zadovoljni su. ira populacija za sobom, meutim, ima trideset godina stagnacije ili pada realnih primanja,
dok ljudi sve due rade sa sve manjim povlasticama. Mislim da
u amerikoj povijesti takvo razdoblje jo nije zabiljeeno.
Sjedinjene Drave jo uvijek su vrlo bogata zemlja. Imaju goleme prednosti, u veliini, resursima, zapravo u svemu to vam
padne napamet. Izloene su, meutim, zastraujuoj dravnoj
politici. Konzervativni ekonomisti upaju kosu, promatrajui
Bushovu administraciju koja zemlju namjerno gura u zaduenja.
Zamisao Bushove administracije jest prebaciti dugove na budue narataje. To je u osnovi njihov plan. Osnovna vrijednost im
je sluenje bogatima i monima, te prenoenje dugova na budue narataje ireg stanovnitva. To su zapravo njihove "moralne
vrijednosti".
Uzmite, primjerice, trokove zdravstvene zatite, koji su porasli preko svake mjere. Sjedinjene Drave imaju izrazito neuinkovit sustav zdravstvene zatite, moda i najgori od svih in-

147

dustrijskih zemalja, s golemim trokovima - viim nego igdje


drugdje - i relativno loim uincima. Trokovi neprestano rastu,
djelomino zbog goleme moi farmaceutskih tvrtki, a djelomino i zbog silnih administrativnih trokova privatiziranog sustava zdravstvene zatite. Rije je o zbiljskoj krizi, za razliku od krize socijalne zatite koja zapravo ne postoji.
Zato im je toliko bitna socijalna zatita, ali ne i zdravstvena?
Mislim da je to oito. Uzmite za primjer mene, dobro plaenog
sveuilinog profesora koji je u mirovini. Socijalna zatita mi je
osigurana, ali na nju ionako troim manji dio svojih prihoda.
Imam izvrsnu zdravstvenu zatitu jer sam bogat, a zdravstvena
skrb ovisna je o bogatstvu. Ako ste bogati, sustav savreno funkcionira. Cvatu osiguravajua drutva, organizacije za brigu o
zdravlju i farmaceutske tvrtke. Bogati nemaju razloga za brigu.
injenica da veina stanovnitva ne moe dobiti pristojnu
zdravstvenu zatitu nije na problem. Nismo mi krivi to su trokovi zdravstvene skrbi toliko visoki.
Dravna uprava nedavno je objavila kako e srezati federalna
izdvajanja za program Medicaid. 3 Ali to e ionako natetiti samo siromanima, pa nema problema. Socijalna zatita je, meutim, ozbiljan problem jer bogatima ne donosi ba nita. To je
besmisleni sustav.
Mislim da nitko ne zna koliko takvo stanje moe trajati. Moglo bi doi do pobune, do ekonomskog kraha, a moda avanturizam vladajuih struktura rezultira nekim novim ratom.
Kad ve spominjete zdravstvenu zatitu,

nedavno ste mi pria-

li o vaem posjetu klinici na MIT-u.


Na MIT-u sam ve dugo godina, pa supruga i ja poznajemo
brojno medicinsko osoblje. Kau mi da veinu svog vremena

148

troe na ispunjavanje obrazaca. Neprestano ih nadziru i kontroliraju. Golemu koliinu vremena troe na papirologiju, koja nema nikakvog smisla. Sve to kota.
Ekonomisti izrazito ideologizirano mjere trokove. Siguran
sam da ste imali takvo iskustvo, ali zamislite da elite rezervirati avionsku kartu, popraviti pogreku na vaem bankovnom izvjeu, prekinuti pretplatu na neki novinski list ili togod slino.
Nekad je bio dovoljan jedan poziv, jedan razgovor i stvar je bila rijeena u dvije minute. Danas nazovete broj i ujete govornu
poruku koja kae: "Hvala vam to ste nazvali. Va zahtjev bit e
obraen. Trenutno su svi operateri zauzeti." Prvo vam se nudi
izbornik koji uope ne razumijete i koji uope ne nudi ono to
vam treba. Onda vam kau da priekate. Onda ekate i sluate
glazbu, a svakih nekoliko trenutaka nasnimljeni glas kae vam
da ekate - i tako moete provesti sat vremena ekajui. Naposljetku se javi neki operater koji je vjerojatno u Indiji i koji uope ne zna o emu priate, a onda moda dobijete ono to ste
htjeli, a moda i ne.
Prema mjerilima ekonomista, rije je o vrlo uinkovitom sustavu. Podie se produktivnost, a produktivnost je ono to je vano jer ona ivot ini boljim. Zato je taj sustav uinkovit? Zato
to poslovni sektor tedi novac. Trokovi se, dakako, prebacuju
na potroae, ali njih ionako nitko ne mjeri. Nitko ne mjeri vrijeme koje je potrebno utroiti da biste rijeili neku glupu sitnicu
ili ispravili kakvu pogreku i slino. To se ne rauna. Kada bismo uraunavali te zbiljske trokove, ekonomija bi bila izrazito
neuinkovita. No, ideoloko je naelo da se broje samo trokovi koji su vani bogatim ljudima i korporacijama.
U nedavno objavljenoj studiji, Harvard Medical School i organizacija Public Citizen usporeivali su sustav zdravstvene skr-

149

bi u Sjedinjenim Dravama i Kanadi. 4 Utvreno je da Sjedinjene


Drave izdvajaju nekoliko stotina milijardi dolara godinje za
administrativne trokove. U noseem dijelu studije vodee bolnice u Bostonu usporeene su s vodeom bolnicom u Torontu.
Kad su istraivai posjetili bolnicu u Torontu, zatraili su da ih
upute na odjel za naplatu. Nitko nije znao gdje se taj odjel nalazi. Na kraju su jedva pronali mali ured negdje u podrumu, u
kojem su ameriki graani mogli platiti trokove. U Bostonu odjel za naplatu zauzima itav kat pun knjigovoa, raunala i papirologije. Sve je to vrlo skupo.
U izlaganju za Harvard Trade Union Program, rekli ste da Sjedinjene Drave

ipak

imaju jedan

oblik

univerzalne zdravstvene

zatite. Zove se hitna sluba. Moete li pojasniti?


U veini zemalja zakoni nalau da se mora lijeiti svakoga tko
zavri u hitnoj, bez obzira ima li ili ne zdravstvenu zatitu. To je
je, dakle, univerzalna zdravstvena zatita. Ponekad su hitne pune ljudi pa ne moete ui. ak i ako uete, moda ete satima
ekati da vam neki lijenik pomogne. Otac mog prijatelja bio je
teko bolestan i morao ga je odvesti u bolnicu. Otac nije imao
zdravstveno osiguranje, a moj prijatelj je tamo sjedio tri dana i
nosio ocu hranu dok ga lijenici konano nisu pregledali. Njegov otac nije umirao, nego je trebao lijeniku skrb.
Prije nekoliko mjeseci imao sam problema s krvarenjem iz nosa. To nije opasno, ali itekako smeta. Nazvao sam MIT i rekli su
mi da odem u kliniku Lahey, otmjeni bolniki kompleks za otmjene ljude koji ive u mom kvartu. Otiao sam u Lahey, sjeo u
ekaonicu hitne i tamo sjedio nekoliko sati. Na kraju me pregledao specijalist koji je bio ak odve obrazovan za ono to je
meni trebalo. Hitna zdravstvena skrb ne prua ljudima ono to

150

bi trebala. Tu se rasipa golema koliina vremena. Ne govorimo


o preventivnoj skrbi i razmiljanju o nainima izbjegavanja bolesti. To je najskuplja i najneuinkovitija vrsta univerzalne
zdravstvene zatite koju moete zamisliti.
U sreditu Bostona postoje dvije bolnice, jedna do druge Boston City Hospital koju vodi grad i privatna bolnica koja je
dio medicinskog sustava Tufts. Razgovarao sam pred neko vrijeme sa osobljem bolnice Boston City i reeno mi je da vrlo esto kola hitne pomoi koja se zaustave pred Tufts Medical Centrom prosljeuju u gradsku bolnicu. Razlog je taj to se bolnica
mora pobrinuti za bolesnog ovjeka, ako ga primi. Ako pacijent
nema novca, trokove pokriva bolnica. Njima je pak drae da
grad plaa, pa ljude alju dalje.
To je svakako snaan

motiv za prosvjede javnosti.

etrdeset

pet milijuna Amerikanaca nema zdravstvenu zatitu, a ljude ipak


vie brinu otkrivene grudi Janet Jackson

na Super Bowlu.

Ne bih rekao da ih to vie brine. Mislim da su ljudi jako zabrinuti zbog zadravstvene zatite. Kad god to pitanje postave u
anketama, tema je u samom vrhu po interesu javnosti. Koliko
mi je poznato, tri etvrtine stanovnitva eli vea izdvajanja za
zdravstvo.5
Poznati su mi rezultati anketa, ali me doista iznenadilo da su
stotine

tisua

ljudi prosvjedovale protiv

zdravstvene zatite oito

nije

toliko

rata

vaan

Iraku.

Pitanje

problem.

Stotine tisua ljudi o kojima govorite vjerojatno je dogaaj


koji se vie nee ponoviti. Organizirate demonstracije i ljudi izau na ulice. Nakon toga veina njih ode kuama i nastavi sa svojim ivotom. Pitanje zdravstvene zatite bitno je drukija tema.

151

Rezultate ne moete oekivati nakon jednog prosvjednog skupa.


Potrebno vam je djelatno demokratsko drutvo sa snanim udrugama, sindikatima i politikim skupinama koje. e na tome zajedniki raditi. To je jedini nain da se osigura zdravstvena zatita. Toga, meutim, nema.
Sjedinjene Drave u osnovi su "trula drava". Imamo formalne demokratske institucije, ali one gotovo uope ne funkcioniraju. Upravo zato uope nije bitno to tri etvrtine stanovnika
smatra da bismo trebali imati neku vrstu dravnog sustava
zdravstvene zatite. Nije bitno ni to to velika veina zdravstvenu zatitu smatra moralnom vrijednou. Kad komentatori urlaju o moralnim vrijednostima, oni misle na zabranjivanje istospolnih brakova, a ne na ideju da bi svatko trebao imati pristojnu zdravstvenu skrb. Razlog tomu jest injenica da im to nije u
interesu. Oni su poput mene; imaju dobru zdravstvenu zatitu.
Zato bi se brinuli? No, za veliku veinu stanovnika izostanak
zdravstvene zatite predstavlja stvaran problem, koji je iz dana
u dan sve ozbiljniji. Kad Medicaid bude uniten, a sve upuuje
na to da e biti, ljudi e doista biti ugroeni. No ti ljudi su neorganizirani. Nisu u sindikatima, nisu u politikim udrugama i ne
sudjeluju u radu politikih stranaka. Genijalan potez amerike
politike nedvojbeno je marginaliziranje i izoliranje ljudi. Jedna
od glavnih razloga za strastvene pokuaje razaranja sindikata
jest injenica da su oni jedan od rijetkih mehanizama putem kojeg se obini ljudi mogu okupiti i suprotstaviti koncentriranom
kapitalu i moi. Zato Sjedinjene Drave imaju vrlo nasilnu sindikalnu prolost, proetu pokuajima da se uniti sindikate svaki put kad ostvare neki napredak.
Drave Missouri i Indiana nedavno su ukinule radnicima iz
javnog sektora pravo da se udruuju u federalne zajednice.6

152

Federalne vlasti u osnovi su uinile isto. Dio prijevare Bushova Povjerenstva za domovinsku sigurnost vezan je i uz nastojanje da se dravnim slubenicima oduzmu sindikalna prava.7
Zato? Zar e njihov rad biti manje uinkovit, budu li u sindikatu? Ne. Rije je o tome da jednostavno morate ukloniti opasnost udruivanja i mogue pokuaje da se zajednikim naporima ostvare prava na pristojnu zdravstvenu zatitu, potene plae ili na bilo to drugo to ide u prilog irem stanovnitvu, a bogatima ne donosi nita. Slijedei to jednostavo naelo, gotovo
moete predviati razvoj politike: ide li neto u prilog bogatima
ili pomae iroj javnosti? Odgovor na to pitanje omoguit e
vam da zakljuite to e se dogoditi.
esto vas pitaju o mogunostima koje su pred nama. Jedan od
izvora nade za ljude u svijetu danas je Svjetski socijalni forum,
godinje okupljanje
jeta.

vie desetaka

Tema foruma glasi

tisua aktivista

iz itavog svi-

"Drukiji svijet je mogu". Formulacija

je doista zanimljiva. Nije rije o pitanju nego tvrdnji. Kako bi


trebao izgledati taj drukiji svijet da biste njime bili zadovoljni?
Moemo poeti od malih stvari. Primjerice, mislim da bi Sjedinjene Drave uinile veliki korak naprijed kada bi postale demokratine poput Brazila. Sloit ete se da to ne zvui kao neki
utopijski cilj. Usporedite posljednje izbore ovdje i u Brazilu. U
Brazilu, dravi u kojoj bujaju razliiti drutveni pokreti, ljudi su
uspjeli odabrati predsjednika, Lulu, iz vlastitih redova. Moda
im se ne svia sve to Lula ini, ali on je nedvojbeno dojmljiva
osoba i ovjek koji je neko radio u eliani. Mislim da nikada
nije pohaao neko sveuilite. Ljudi su ga ipak izabrali za predsjednika. U Sjedinjenim Dravama takvo to je nezamislivo. Ovdje glasujete za jednog ili drugog bogatuna s Yalea. To je zato to
mi nemamo narodnih organizacija, a oni ih imaju.

153

Ili, primjerice, Haiti. Haiti smatraju "trulom dravom", ali je


Haiti 1990. godine imao demokratske izbore o kakvima mi moemo samo sanjati. Rije je o izrazito siromanoj zemlji, u kojoj
su se ljudi iz planinskih krajeva i sirotinjskih etvrti udruili i
izabrali vlastitog kandidata. Rezultati izbora ljude su ostavili bez
teksta, to je i razlog zbog kojeg je 1990. dolo do vojnog pua.
Sjedinjene Drave objeruke su podrale vojnu huntu, zbog ruenja demokratske vlasti. Demokratinost Haitija takoer se ne
ini kao neki utopijski cilj za Sjedinjene Drave. eljeti zdravstvenu zatitu kakvu ima Kanada ne znai letjeti u oblacima. eljeti drutvo u kojem bogatstvo drave nije u rukama malobrojne elite, nije utopijski cilj.
Od tuda moemo prijei na bitno dalekosenije ciljeve. Mnoge temeljne institucije naeg drutva posve su nelegitimne. Moraju li korporacije biti u rukama menadera i vlasnika i moraju
li biti usredotoene na dobit dioniara, umjesto da ih vode ljudi koji u njima rade te da budu usmjerene na zajednicu i radnike? To zasigurno nije prirodni zakon.

BILJEKE
I.

IMPERIJALNE

AMBICIJE

1. Bijela kua, Strategija nacionalne sigurnosti Sjedinjenih Drava, objavljena 17. rujna 2 0 0 2 ; internet adresa http://www.
whitehouse.gov/nsc/nss.html.
2. Linda

Feldmann,

Christian

Science Monitor,

14.

oujka

2003.
3. Peter Ford, Christian Science Monitor, 11. rujna 2002. Vidi
ankete spomenute u Noam Chomsky, Hegemonija ili opstanak (Naklada Ljevak, 2004.).
4. Noam Chomsky, "Confronting the Empire," 2. veljae 2003.,
internet adresa http://chomsky.info/talks/20030201.htm.
5. Dean Acheson, Proceedings of the American Society of International Law, br. 13/14 (1963).
6. Foreign Relations of the United States, svezak 8, str. 45.
7.Andy Webb-Vidal, Financial Times (London), 14. sijenja
2005.
8.Stephen Farrell, Robert Thomson i Danielle Haas, The Times (London), 5. studenog 2002.
9. Robert Olsen, Middle East Policy 9, br. 2 (lipanj, 2002.).
10. Richard Wilson, Nature 302, br. 31 (oujak, 1983.).
11. Imad Khadduri, "Nekritina masa," (rukopis, 2003.). Michael Jansen, Middle East International, 10. sijenja 2003.

156

Scott Sagan i Kenneth Waltz, The Spread of Nuclear Weapons (Norton, 1995.), str. 1 8 - 1 9 .
12. Robert S. Greenberger, Wall Street Journal, 21. oujka 2003.
13. Ha'aretz i Jerusalem Post, 4. prosinca 2002. Rezolucija Vijea sigurnosti Ujedinjenih Naroda 252 (21. svibnja 1968.).
14. Steven R. Weisman, New York Times, 15. oujka 2003. Tekst
predsjednikog obraanja, New York Times, 15. oujka 2003.
15. Noam Chomsky, intervju Cynthije Peters, ZNet, 9. oujka
2003.
16. Rachel Meeropol, prir., America's Disappeared (Seven Stories Press, 2005.).
II.

KOLATERALNI JEZIK

1. Randal

Marlin,

Propaganda

and the

Ethics

of Persuasion

(Broadview Press, 2002.), str. 66.


2. Za izvore i pojedinosti, vidi Noam Chomsky, Necessary Illusions (South End Press, 1989.), str. 1 6 - 1 7 .
3. Michael Dawson, The Consumer Trap (University of Illinois
Press, 2003.).
4. Stuart

Ewen,

Captains

of

Consciousness

(McGraw-Hill,

1976.), str. 85.


5. Oba navoda s Federalnog sabora 1787. Vidi: Rufus King,
Life and Correspondence of Rufus King (G. P. Putnam's Sons,
1894.), svezak 1, str. 5 8 7 - 6 1 9 ; i Robert Yates, "Notes of the
Secret Debates of the Federal Convetion of 1787", iz Documents Illustrative of the Formation of the

Union of the Ame-

rican States (Government Printing Office, 1927.).


6. Harold Lasswell, "Propaganda", Enciclopedia of the Social
Sciences (Macmillan, 1935.), str. 5 2 1 - 2 8 .

157

7. Adam Nagourney i Richard W. Stevenson, New York Times,


5. travnja 2 0 0 3 .
8. Martin Sieff, American Conservative, 4. studenog 2002.
9. Howard LaFranchi, Christian Science Monitor, 14. sijenja
2 0 0 3 . Linda Feldmann, Christian Science Monitor, 14. oujka 2 0 0 3 . Jim Rutenberg i Robin Toner, New York Times, 22.
oujka 2 0 0 3 .
10. O uinku sankcija vidi: Anthony Arnove, prir., Iraq Under
Siege, drugo izdanje (South End Press, 2002.). Vidi takoer
Carl Kaysen i dr., War with Iraq (American Academy of Arts
and Sciences, Povjerenstvo za istraivanje meunarodne sigurnosti, 2002.).
11. Odjel

dravne

uprave,

World Military

Expenditures

and

Arms Transfers (WMEAT), 6. veljae 2 0 0 3 .


12. Ruth Leacock, Requiem for Revolution (Kent State University Press, 1990.), str. 33.
13. Izvrna naredba 12513, Prohibiting Trade and Certain Other
Transactions Involving Nicaragua. Vidi takoer: New York
Times, 2. svibnja 1985.; i: Noam Chomsky, Turning the Tide
(South End Press, 1986.), str. 144, za dodatne pojedinosti.
14. Jim Rutenberg, New York Times, 1. travnja 2003.
15. Charles Glass, London Review of Books, 17. travnja 2003.
16. Neely Tucker, Washington Post, 3. prosinca 2002. Neil A.
Lewis, New York Times, 9. sijenja 2 0 0 3 .
17. Jack M. Balkin, Los Angeles Times, 13. veljae 2003. Vidi takoer: Rachel Meeropol, prir., America's Dissapeared (Seven
Stories Press, 2005.).
18. Winston Churchill, navodi A. W. Brian Simpson, Human
Rights and the End of the Empire (Oxford University Press,
2001.), str. 55.

158

19. Nightline, posebna emisija, ABC News, 31. oujka 2003.


20. David Lloyd George, navodi V G. Kiernan, European Empires

from

Conquest

to

Collapse,

1815.-1960.

(Leicester

University Press/Fontana Paperbacks, 1982.), str. 200.


21. Kate Zernike, New York Times, 5. travnja 2003.
III.

SMJENA

REIMA

1. Uvodnik, New York Times, 6. kolovoza 1954.


2. State Department Policy Planning Council (1964.), navedeno u: Piero Gleijeses, Conflicting Missions (University of
North Carolina Press, 2002.), str. 26.
3. The Research Unit for Political Economy, Monthly Review
55, br. 1 (svibanj, 2002.).
4. William Stivers, Supremacy and Oil (Cornell University Press, 1982.), str. 2 8 - 2 9 , 34; Stivers, America's Confrontation
with Revolutionary Change in the Middle East (St. Martin
Press, 1986.), str 20 nadalje.
5. Fotografija uz lanak Jamesa Daoa i Erica Schmitta, New York Times, 7. svibnja 2 0 0 3 .
6. Jawaharlal Nehru, The Discovery of India (Asia Publishing
House, 1961.), str. 326. Za dodatno razmatranje, vidi:
Noam Chomsky, Towards a New Cold War (New Press,
2003.), str. 228.
7. Ministar unutranjih poslova Woodrowa Wilsona, navedeno
u:

The Inter-American System

(Oxford University

Press,

1966.), str. 16.


8. Selig Harrison i dr., Turning Point in Korea (Izvjee strune
skupine za odnose Sjedinjenih Drava i Koreje) (Center for
International Policy/The Center for East Asian Studies, University of Chicago, 1. oujka 2003.).

159

9. Zbigniew Brzezinski, The Grand, Chessboard (Basic Books,


1998.), str. 40.
10. Joseph A. Schumpeter, Imperialism and Social Classes, prir.
Paul Sweezy (A. M. Kelly, 1951.), str. 68.
11. Uvodnik, Monthly Review 54, br. 7 (prosinac 2002.).
12. William A. Williams, Empire as a Way of Life (Oxford University Press, 1982.).
13. Za razmatranje pozadine, vidi: Noam Chomsky, Deterring
Democracy, proireno izdanje (Hill and Wang, 1992.), str.
47-49.
14. Michael Ignatieff, New York Times Magazine, 5. sijenja
2 0 0 3 . Vidi takoer: Ignatieff, New York Times, 28. lipnja
2002.; te: Ignatieff, Empire Lite (Penguin, 2003.).
15. John Stuart Mill, "A Few Words on Non-Intervention"
(1859.), u: Mill, Collected Works, svezak 21 (University of
Toronto Press, 1984.), str. 1 0 9 - 2 4 .
16. Michael Ignatieff, New York Times Magazine, 7. rujna 2003.
Vidi takoer: Noam Chomsky, Rogue States (South End
Press, 2000.).
17. Samuel Huntington, Foreign Affairs 78, br. 2 (oujak-travanj
1999.).
18. "Japan Envisions a 'New Order' in Asia, 1938.", pretisnuto
u: Dennis Merrill i Thomas G. Paterson, prir., Major Problems in American Foreign Relations, 5. izdanje, svezak 2
(Houghton Mifflin, 2000.). Vidi takoer: Noam Chomsky,
American Power and the New Mandarins (Pantheon,

1969.).

19. Antonio Gramsci, navodi Vincente Navarro, The Politics of


Health Policy (Blackwell, 1994.), str. 1.

160

IV. AGRESIVNI RATOVI


1. Errol Morris, reiser, The Fog of War (Sony Pictures Classics,
2003.).
2. Za Taylorov prikaz standarda u Nrnbergu, vidi: Teliford
Taylor, Nuremberg and Vietnam (Quandrangle, 1970.), str.
3 7 - 3 8 ; i Taylor, The Anatomy of Nuremberg Trials (Knopf,
1992.), str. 398 nadalje.
3. A. Frank Reel, The Case of General Yamashita (University of
Chicago Press, 1949.), str. 174.
4. G. John Ikenberry, Foreign Affairs 81, br. 5 (rujan-listopad
2002.).
5. Madeleine K Albright, Foreign Affairs 82, br. 5 (rujan-listopad 2003.).
6. Henry A. Kissinger, Chicago Tribune, 11. kolovoza 2002.
7. George W. Bush, predsjednikove napomene o Iraku, Cincinnati Museum Center, Cincinnati, Ohio, 7. listopada 2002.
8. Tim Weiner, New York Times, 9. svibnja 2005. Vidi takoer
izlaganje i izvore u: Noam Chomsky, Hegemonija ili opstanak (Naklada Ljevak, 2004.).
9. Duncan

Campbell,

The

Guardian

(London),

7.

travnja

2003. Catherine Wilson, Associated Press, 10. oujka 2004.


10. Juan Forero, New York Times, 29. sijenja 2004.
11. Julian Borger, The Guardian (London), 17. travnja 2002.
Rupert Cornwell, The Independent (London), 17. travnja
2002. Katty Kay, The Times (London), 17. travnja 2002.
12. Jason B. Johnson, San Francisco Chronicle, 24. sijenja 2005.
Daniel Grann, Atlantic Monthly 287, br. 6 (lipanj 2001.). Leslie Casmir, Daily News (New York), 14. prosinca 2000.
13. Svjedoenje Roberta Jacksona, 21. studenog 1945., u: Trial
of the Major War Criminals before the International Milita-

161

ry Tribunal,

svezak 2

(International

Military Tribunal,

1947.).
14. Svjedoenje Sir Hartleyja Shawcrossa, 4. prosinca 1945., u
Trial of the Major War Criminals before the International Military Tribunal, svezak 2.
15. Taylor, The Anatomy of the Nuremberg Trials.
16. Za daljnje razmatranje, vidi: Noam Chomsky, Fateful Triangle, dopunjeno izdanje (South End Press, 1999.), poglavlja 5, 9.
17. Jacques Lanusse-Cazale i Lorna Chacon, Agence France
Presse, 3. studenog 2003.
18. Paul Lewis, New York Times, 24. prosinca 1989. i 30. prosinca 1989.
19. Za daljnju razradu, vidi: Noam Chomsky, Deterring Democracy, proireno izdanje (Hill and Wang, 1992.).
20. Michael J. Glennon, Foreign Affairs 82, br. 3 (svibanj-lipanj
2003.); te: Foreign Affairs 78, br. 3 (svibanj-lipanj 1999.).
21. Carsten

Stahn, American Journal of International Law

97,

br 4 (listopad 2003.).
22. Vidi, meu ostalim, Oxford Research International Poll,
prosinac 2 0 0 3 . ; Guy Dinmore, Financial Times (London),
11. rujna 2 0 0 3 . ; te Patrick E. Tyler, New York Times, 24. rujna 2 0 0 3 .
23. Walter Pincus, Washington Post, 12. studenog 2003.
24. William Stivers, Supremacy and Oil (Cornell University Press, 1982.), str. 2 8 - 2 9 , 34.
25. Thom Shanker i Eric Schmitt, New York Times, 20. travnja
2003. Stephen Barr, Washington Post, 29. veljae 2004. Walter Pincus, Washington Post, 23. veljae 2004. John Burns i
Thom Shanker, New York Times, 26. oujka 2 0 0 4 .

162

26. Allan Beattie i Charles Clover, Financial Times, 22. rujna


2003. Jeff Madrick, New York Times, 2. listopada 2003.
Thomas Crampton, New York Times, 14. listopada 2003.
27. Madrick, New York Times, 2. listopada 2003. George Anders i Susan Warren, Wall Street Journal, 19. sijenja 2004.
28. Robert MacNamara, In Retrospect (Times Books, 1995.). Za
cjelovito razmatranje, vidi: Noam Chomsky, Z, srpanj-kolovoz 1995.
29. Mohamed El-Baradei, New York Times, 12. veljae 2004.
30. General Lee Butler, National Press Club, Washington D.C.,
2. veljae 1998.
31. Ha'aretz (izdanje na hebrejskom), 10. veljae 2 0 0 4 .
32. Air Force Space Command, "Strategic Master Plan (SMP)
FY04 and Beyond", 5. studenog 2002.
33. Vidi: William Arkin, Los Angeles Times, 14. srpnja 2 0 0 2 ; Julian Borger, The Guardian (London), 1. srpnja 2 0 0 3 ; te Michael Sniffen, Asociated Press, 1. srpnja 2003.
34. William J. Broad, New York Times, 1. svibnja 2 0 0 0 .
35. Scott Peterson, Christian Science Monitor, 6. svibnja 2004.
David Pugliese, Ottawa Citizen, 11. sijenja 2001.
36. Peter Schwartz i Doug Randall, An Abrupt Climate Change
Scenario and Its Implications for United States National Security (listopad 2003.). Izvjetaj naruilo ameriko Ministarstvo obrane.
37. Robert Repetto i Jonathan Lash, Foreign Policy, br. 108 (jesen 1997.).
38. John Vidal, The Guardian (London), 16. veljae 1996. Thomas Land, Toronto Star, 30. oujka 1996. Vidi takoer izvjetaje Meunarodnog skupa o klimatskim promjenama
(IPCC).

163

39. Hannah Arendt, Eichmann in Jerusalem (Penguin, 1994.).


40. McGeorge Bundy, Danger and Survival (Random House,
1998.), str. 326.
V. P O V I J E S T I P A M E N J E

1. Frank Diaz Escalet, Obispo Romero y los Mart ires-Jesuitas


de El Salvador (Biskup Romero i jezuitski muenici El Salvadora) (1995.). Originalna slika u: Organization of the American States Museum, Washington D.C.
2. Marjorie Hyer, Washington Post, 4. travnja 1980.
3. Larry Rohter, New York Times, 10. rujna 1989.
4. Lindsey Gruson, New York Times, 17. studenog 1989. Ubijeni jezuitski sveenici bili su Ignacio Ellacuria Beas Coechea, Ignacio Martin-Baro, Segundo Montes Mozo, Amando Lopez Quintana, Juan Ramon Moreno i Joaquin Lopez
y Lopez. Njihova kuharica Julia Elba Ramos ubijena je skupa s kerkom Celinom. Za dodatnu raspravu vidi: Noam
Chomsky, Deterring Democracy, proireno izdanje (Hill and
Wang, 1992.).
5. Carla Anne Robbins, Wall Street Journal, 27, travnja 2004.
6. William Safire, New York Times, 22. travnja 1985.
7. R. W. Apple, Jr., New York Times, 11. lipnja 2004.
8. Robert Pear, New York Times, 14. sijenja 1989.
9. John M. Goshko, Washington Post, 26. listopada 1983.
10. Joanne Omang, Washington Post, 2. svibnja 1985. Za cjeloviti tekst Izvrne naredbe, vidi: New York Times, 2. svibnja
1985.
11. Lou Cannon i Joanne Omang, Washington Post, 4. oujka 1986.
12. Prijepis govora predsjednika Reagana, New York Times, 28.
listopada 1983. Vidi: Stuart Taylor, Jr., New York Times, 6.

164

studenog 1983., za prikaz nekih od brojnih obrtanja injenica u sluaju Grenade.


13. Francis X. Clines, New York Times, 13. prosinca 1983.
14. Alan Pertman, Boston Globe, 15. srpnja 1992.
15. Elisabeth Bumiller i Elizabeth Becker, New York Times, 8.
svibnja 2 0 0 4 .
16. Elizabeth Becker, New York Times, 27. svibnja 2004.
17. Noam Chomsky, At War With Asia (Pantheon, 1970.; AK
Press, 2004.), str. 223.
18. Christine Hauser, New York Times, 14. travnja 2004.
19. Vidi: National Security Archive Electronic Briefing Book
No. 4, internet stranica http://www.gwu.edu/~nsarchiv/
NSAEBB/NSAAEBB4/.
20. Peter Smith, Talons of the Eagle (Oxford University Press,
1996.), str. 137.
21. Stephen Schlesinger i Stephen Kinzer, Bitter Fruit, proireno
izdanje (Harvard University Press, 1999.).
22. Stephen Schlesinger, The Nation 265, br. 2 (14. srpnja
1997.).
23. Vidi:

Piero

Gleijeses,

Politics and Culture in

Guatemala

(University of Michigan Press, 1988.).


24. Peter Grier, Christian Science Monitor,

7.

svibnja

1984.

Douglass Farah, Washington Post, 11. oujka 1999.


25. Tim Weiner, New York Times, 7. lipnja 1997.
26. Thomas McCann, An American Company (Crown, 1976.),
str. 47.
27. Eqbal Ahmad, Terrorism: Theirs and Ours (Seven Stories
Press, 2002.).
28. Werner Daum, Harvard International Review 23, br. 2 (ljeto
2001.). Jonathan Belke, Boston Globe, 22. kolovoza 1999.

165

29. Eqbal Ahmad, Confronting Empire (South End Press, 2000.),


str. 135.
30. Jason Burke, AI-Qaeda (I. B. Tauris, 2004.).
31. Richard Clarke, Against All Enemies (The Free Press, 2004.).
32. Burke, AI-Qaeda, str. 239.
33. Barry Schweid, Associated Press, 11. lipnja 2004.
34. Max Boot, Financial Times (London), 17. svibnja 2 0 0 4 .
35. Sebastian Rotella, Los Angeles Times, 4. studenog 2002.
Jimmy Burns i Mark Huband, Financial Times (London),
24. sijenja 2 0 0 3 . Eric Lichtblau, New York Times, 25. sijenja 2003. Marlise Simons, New York Times, 29. sijenja
2 0 0 3 . Philip Shenon, New York Times, 4. oujka 2 0 0 3 .
VI. DOKTRINA DOBRIH NAMJERA
1. Philip Stephens, Financial Times (London), 19. studenog 2004.
2. Sam Allis, Boston Globe, 29. travnja 2004.
3. David Ignatius, Washington Post, 2. studenog 2003.
4. Patrick E. Tyler, New York Times, 1. travnja 2 0 0 3 . Dexter
Filkins, New York Times, 1. travnja 2003. Tyler Hicks i John
F. Burns, New York Times, 3. travnja 2003. Robert Collier,
San Francisco Chronicle, 3. travnja 2003.
5. Noam Chomsky,

Deterring Democracy,

proireno

izdanje

(Hill and Wang, 1992.), str. viii.


6. Clive Ponting, Winston Churchill (Sinclair-Stevenson Ltd.,
1994.), str. 132.
7. Noam Chomsky, At War With Asia (Pantheon, 1970.; AK
press, 2004.).
8. John F. Fairbank, predsjednikovo obraanje, American Association anual meeting, New York, 29. prosinca 1968., otisnuto u American History Review 74, br. 3 (veljaa, 1969.).

166

9. Vidi Noam Chomsky i Edward S Herman, Manufacturing


Consent, drugo izdanje (Pantheon, 2002), str. 173.
10. John F. Burns, New York Times, 29. studeni 2004.
11. Bernard Fall, Last Reflections on a War (Doubleday, 1967).
12. Howard Kurtz, Reliable Sources, CNN, 22. kolovoza 2004.
13. Richard A. Oppel, Jr., Robert F. Worth i dr., New York Times, 8. studenog 2004. Fotografija Shawna Baidwina.
14. Richard A. Oppel, Jr., New York Times, 8. studenog 2 0 0 4 .
15. Dodatni protokol enevskih konvencija od 12. kolovoza
1949. te vezano uz Zatitu rtava nemeunarodnih oruanih sukoba, 8 lipnja 1977., dio III, "Ranjenici, bolesnici i rtve brodoloma". Vidi takoer Dahr Jamail, "Iraqi Hospitals
Ailing Under Occupation," 21. lipnja 2005, internet adresa:
http://dahrjamailiraq.com.
16. U.S. War Crimes Act of 1996. (18 U.S.C. 2441).
17. Les Roberts et. Al, The Lancet 364, br. 9448 (20. studenog
2004). Vidi takoer komentar izvjetaja Richarda Hortona,
The Lancet 364, br. 9 4 4 8 .
18. Patrick Wintour i Richard Norton-Taylor, The Guardian
(London), 30. listopada 2 0 0 4 .
19. Sarah Bosley, The Guardian (London), 11. oujka 2005. Rory McCarthy, The Guardian (London), 9. prosinca 2004.
20. Justin Lewis, Sut Jhally i Michael Morgan, "The Gulf War:
A Study of Media, Public Opinion and Public Knowledge",
Center for the Study of Communication, Department of
Communication, University of Massachusetts, Amherst (veljaa 1991.).
21. Hatfield
Mitigation

Consultants

(Vancouver), Development of Impact

Strategies Related to

the

Use

of Agent

Orange

Herbicide in Aluoi Valley, Viet Nam (2000.) te Preliminary

167

Assessment

of Environmental Impacts Related to

Spraying of

Agent Orange Herbicide During the Viet Nam War (1998.).


Reuters, Boston Globe, 7. oujka 2002. Associated Press,
Taipei Times, kolovoz 2003.
22. Barbara Crossette, New York Times, 18. kolovoza 1992.
23. Doug Struck, Washington Post,

18. travnja 2001. Colin

Joyce, Daily Telegraph (London), 21. travnja 2001. David


McNeill, New Statesman, 26. veljae 2 0 0 1 .
24. Rory McCarthy, The Guardian

(London),

15.

studenog

2 0 0 4 . Steve Negus, Financial Times (London), 12. studenog


2004.
25. Michael Janofsky, New York Times, 17 studenog 2004.
26. Eric Schmitt, New York Times, 17. studenog 2004.
27. Michael D. Sallah, Mitch Weiss i Joe Mahh, Toledo Blade,
22. listopada 2003.-5.rujna 2 0 0 4 .
28. Fall, Last Reflections on a War.
29. Chomsky, At War With Asia.
30. Noam Chomsky, New York Review of Books 13, br. 12 (1.
sijenja 1970.), pretisnuto u: Chomsky, At War With Asia.
31. Vidi: Manufacturing Consent, reirali Mark Achbar i Peter
Wintonick (Zeitgeist Films, 1993.), te prateu knjigu istog
naslova otisnutu u Black Rose Books u Montrealu 1994. godine.
32. Vidi: David Cortright, Soldiers in Revolt, osuvremenjeno izdanje (Haymarket Books, 2005.).
33. Za daljnju razradu teme, vidi: Noam Chomsky, Understanding Power, prir. Peter R. Mitchell i John Schoeffel (New
Press, 2002.), poglavlje 7, biljeka 57.
34. Chicago Council on Foreign Relations, "American Public
Oppinion and Foreign Policy", Global Views 2004.; te anke-

168

te to ih je proveo Program on International Policy Attitudes


(PIPA) sveuilita u Marylandu.
35. Bryan Bender, Boston Globe, 7. listopada 2004. Demetri Sevastopulo, Financial Times (London), 27. travnja 2 0 0 5 .
36. PIPA, "Bush Supporters Still Believe Iraq Had W M D or Major Program, Supported al Qaeda," 21. listopada 2004.
Howard LeFranchi, Christian Science Monitor, 22. listopada. Bob Herbert, New York Times, 10. rujna 2 0 0 4 . Robert P.
Laurence, San Diego Union Tribune, 14. listopada 2003.
37. Chicago Council on Foreign Relations, Global Views 2004.,
str 14.
38. Gardner Harris, New York Times, 31. listopada 2 0 0 4 .
39. Fareed Zakaria, Newsweek, 11. listopada 2 0 0 4 .
VII.

INTELEKTUALNA

SAMOOBRANA

1. BBC World News, 3. prosinca 2004.


2. Thomas E. Ricks, Washington Post, 9. svibnja 2 0 0 4 .
3. PIPA/Knowledge Networks Polls, priopenje za tisak, 3.
prosinca 2 0 0 3 ; i druge PIPA-ine ankete.
4. Edmund L. Andrews, New York Times, 3. prosinca 2004.
5. Adam Smith, An Inquiry into the Nature and Causes of the
Wealth of Nations (1776.)

(University of Chicago Press,

1996.), knjiga 4, poglavlje 2.


6. David Ricardo, The Principles of Political Economy and Taxation (Dover, 2004.), str. 8 3 - 8 4 .
7. Lord Hutton, "Report of the Inquiry into the Circumstances
Surrounding the Death of Dr. David Kelly C.M.G.," 28. sijenja 2004.
8. Noam Chomsky,
1989.), str. viii.

Necessary

Illusions

(South

End

Press,

169

9. David Hume, On the First Principles of Government (Longmanns, Green and Company, 1882.), poglavlje 1.
10. KidsPost, Washington Post, 12. studenog 2004.
11. Vidi Howard Zinn, SNCC, osuvremenjeno izdanje (South
End Press, 2002.); te Zinn, You Can't Be Neutral on a Moving Trane, osuvremenjeno izdanje (Bacon, 2002.).
12. Ralph Atkins et al., Financial Times, 22. studenog 2 0 0 4 ,
13. Za pojedinosti, vidi: Roger Morris, New York Times, 14.
oujka 2003.; te: Said K. Aburish, Saddam Hussein (Bloomsburry, 2000.).
14. Reginald Dale, Financial Times, 1. oujka 1982. Vidi takoer: Reginald Dale, Financial Times, 28. studenog 1984.
15. Thomas L. Friedman, New York Times, 14. svibnja 2 0 0 3 .
16. Vidi: Anthony Amove, prir. Iraq Under Siege, osuvremenjeno izdanje (South End Press, 2002.); te: John Mueller i Karl
Mueller, Foreign Affairs 78, br. 3 (svibanj-lipanj 1999.).
17. Les Roberts et al., The Lancet 364, br. 9448 (20. studenog
2004.). Vidi takoer komentar izvjetaja Richarda Hortona,
The Lancet 364, br. 9448.
18. H. Bruce Frenklin, War Stars (Oxford University Press,
1988.).
19. Lyndon Johnson, Congressional Record, 15. oujka 1948.,
House of Representatives, 80. kongres, drugo zasjedanje, svezak 94, dio II (Government Printing Office, 1948.), str. 2883.
20. Lyndon Johnson, obraanje amerikim i korejskim zapovjednicima u Camp Stanleyju, Korea, 1. studenog 1966., Public Papers of the Presidents,

1966., knjiga II (Government

Printing Office, 1967.), str. 253.


21. Noam Chomsky, Hegemonija ili opstanak (Naklada Ljevak,
2004.).

170

22. John Steinbruner i Nancy Gallagher, Daedalus 133, br. 3.


(ljeto 2004.)
VIII. D E M O K R A C I J A I

KOLSTVO

1. David Barsamian i Noam Chomsky, Propaganda and the


Public Mind (South End Press, 2001.), str. 19.
2. Jeffrey Dubner, The American prospect (travanj 2005.).
3.

Kathy Lynn Gray, Columbus Dispatch, 27. sijenja 2005., navod republikanskog senatora iz Ohioa, Larryja A. Mumpera.

IX. DRUKIJI

SVIJET JE

M O G U

1. John Lewis Gaddis, Surprise, Security, and the American Experience (Harvard University Press, 2004.). John Quincy
Adams, pismo Georgeu Ervingu, 29. studenog 1818., u
Worthington Chauncey Ford, prir., Writings of John Quincy
Adams (Macmillan, 1916.), str. 483.
2. Joy Olson i Adam Isacson, Just the Facts (Latin America
Working Group, 1 9 9 8 . - 2 0 0 1 . ) .
3. Raymond Hernandez i Al Baker, New York Times, 9. sijenja 2005. Mike Allen i Peter Baker, Washington Post, 7. veljae 2005.
4. Steffie Woolhandler, Terry Campbell i David U. Himmelstein,

International Journal

of Health

Services

34,

br.

(2004.); te David U. Himmelstein, Steffie Woolhandler i


Sidney

M.

Wolfe,

International Journal of Health

Services

34, br. 1 (2004.).


5. Vidi, meu ostalim, National Public Radio/Kaiser/Kennedy
School poll, 5. lipnja 2002.
6. David K. Shipler, Los Angeles Times, 6. oujka 2005.
7. Stephen Barr, Washington Post, 30. listopada 2003.

POGOVOR
Novi momenti imperijalizma
Imperijalne tenje naslov je koji istovremeno govori puno i
malo. Da je za Chomskog Amerika prijestolnica imperijalizma,
dobro je poznato. Da je za njega spomenuti imperijalizam barem
od zavretka Drugoga svjetskog rata stalna odrednica amerike
vanjske politike, a ne tek nekakvo privremeno zastranjenje, takoer je dobro znano. Da je, konano, tenja svjetskoj dominaciji
baza politikog djelovanja Sjedinjenih Drava koja, ovisno o
promjenama na politikoj pozornici svijeta, doivljava transformacije i vazda se drugaije oituje, za Chomskog je gotovo samorazumljiv zakljuak. Razgovori Noama Chomskog i Davida Barsamiana o svijetu nakon 11. rujna posveeni su upravo novim
momentima, novim pojmovima i novim oitovanjima imperijalizma. Kljunu razliku izmeu Imperijalnih tenji i ranijih Chomskyjevih djela ini ton kojim su ti momenti osvijetljeni. Izriaji su
eksplicitni gotovo do ruba izdrivosti: "...prema amerikom zakonu itavo politiko vodstvo [Sjedinjenih Drava] trebalo bi biti osueno na smrtnu kaznu zbog tog ina. Prema Povelji o ratnim zloinima, to su je 1996. godine donijeli Republikanci, postoje osnove da ih se sve osudi na smrtnu kaznu."* Pitanje koje se

' N a v o d je vezan uz upad a m e r i k i h vojnika u b o l n i c u u Faludi, koji predstavlja


teko krenje enevskih konvencija.

172

nedvojbeno namee jest: to je razlog toj eksplicitnosti te zato


je Chomsky toliko odrjeit u svojim tvrdnjama? ini se da upravo pokuaj traenja odgovora na to pitanje baca novo svjetlo
na vanost djelovanja Noama Chomskog.
Puno je toga znano o Chomskom. Znaajan broj ljudi diljem
globusa znade tko je on, ime se bavi, koje su osnovne teme
njegovih politikih knjiga, a nairoko su poznati i njegovi stavovi o vanjskoj politici Sjedinjenih Drava. Ono to, meutim,
nije tako bjelodano jest injenica da je sam Chomsky moda i
najoitiji primjer onoga o emu pie. Jednadba je bolno jednostavna: Chomsky kritizira medije kao mjesto manipulacija,
obmana, lai i iskrivljavanja, a mediji ga s uitkom prodiru.
Dovoljno je promotriti naslove njegovih knjiga. Na naslovnici
knjige Hegemonija ili opstanak (Naklada Ljevak, 2 0 0 4 . ) nalazi
se natpis ili, tonije reeno, reklama "Knjiga autora bestselera
11.09." Isti obrazac preslikan je na Imperijalne tenje, s tom
razlikom da autor sada za sobom ima dva bestselera, 11.09. i
Hegemoniju ili opstanak. I konano, kao eer na kraju, na naslovnici Hegemonije masnim slovima naznaen je navod iz New
York Timesa, "Chomsky je zacijelo najutjecajniji intelektualac
naeg doba". U valjanost tvrdnje da su spomenute knjige bestseleri ne treba sumnjati. Valja tek dodati da je ta injenica u bitnome smislu posve beznaajna ili da je - tonije - znaajna
uglavnom za brojne nakladnike i medijsku industriju. Navod
New York Timesa,

na osobit nain potvruje takav zakljuak.

Prije svega, navod objavljuje list koji je samo u Imperijalnim


tenjama desetak puta spomenut kao jedno od uporita takozvanih "prekaljenih novinara", o kojima Chomsky pie, "rei ja
sam prekaljeni novinar znai rei ja sam vladin propagandist".

173

Ovdje se susreemo s prvim paradoksom. Naime, jedno od


uporita vladinog propagandizma velia Chomskog kao najutjecajnijeg intelektualca, pri emu je gotovo suvino spominjati
kako je Chomsky nesmiljeni kritiar upravo te vlade i upravo
tog propagandizma. Kao drugo, tvrdnja da je Chomsky najutjecajniji intelektualac naeg doba, nedvojbeno utemeljena na injenici da je ugledni profesor autor nekolicine bestselera, nikako nije samorazumljiva i zapravo je vrlo upitna. ini se kako
autor spomenutog navoda podrazumijeva reciprocitet izmeu
itanosti i utjecajnosti. To, meutim, nikako nije sluajni propust ili previd. Citate li Chomskog na nain na koji itate ljeposlovlje, odnosno knjievni diskurs, spomenuti reciprocitet
nadaje se gotovo kao samorazumljivi rezultat. Knjievnost je
udomila nebrojene borgesovce, carverovce, marquezovce; pa
zato onda ne bi bilo i chomskyjevaca, ljudi koji piu na tragu
Chomskog, rabe njegove konstrukcije i motive. A upravo to je
logika koja stoji iza navoda iz New York Timesa. Chomsky je
utjecao na mnoge duge pisce diljem svijeta, koji su se takoer
okuali u takvom nainu pisanja. Kakav je to nain pisanja, gotovo da i nije potrebno naglaavati. U Sjedinjenim Dravama
Chomsky je nairoko poznat kao ovjek koji pie u okviru diskursa teorije zavjere. U jednom od razgovora rekao sam mu kako me njegova knjiga Stari i novi svjetski poretci doista oduevila svojom sustavnou, koncentriranou, razornim kritikim
aparatom i, dakako, iskazanom hrabrou. Odgovorio mi je da
i sam misli isto i da ga to neobino veseli, tim vie to u Sjedinjenim Dravama gotovo nitko nije uo za tu knjigu. Chomsky
je, naime, zvijezda u Japanu i mnogim europskim zemljama.
Rado ga itaju u Junoj Americi i Rusiji. U Sjedinjenim Drava-

174

ma to nikako nije sluaj. Tamo je on nadahnue uskom krugu


ljudi kritike provenijencije, ita ga odreeni dio studentske
populacije i to je u osnovi sve. Pa zato onda New York Times
pripisuje Chomskom toliki utjecaj, kad su njegova djela vrlo
slabo poznata itateljima kojima su prvenstveno upuena? Nameu se dva zakljuka. Jedan izvanredno saima izreka keep
your friends close, your enemies even closer. Najee kritiare
valja objeruke prigrliti, jer e se time otupiti otrica njihove
kritike, a establiment e ubrati korisne bodove po pitanju demokratinosti i propusnosti za kritike glasove. Drugi upuuje
na pokuaj da se Chomskog izvue iz povlatenog prostora
margine i privede u mainstream, odnosno matinu kulturu. Rije je o elementarnoj logici kapitalizma. to ne moe kontrolirati, otkupi. ini se kako je samo pitanje vremena kad e na
trite izai parfem Che. Reklamni slogan dade se naslutiti: mirisna revolucija ili moda miris koji e vas osloboditi. Sudbina
Noama Chomskog dijelom je upravo takva, ega je i sam svjestan. Na nekoliko mjesta istaknuo je kako ljudi pogreno tumae globalne prosvjede protiv rata u Iraku. To je nedvojbeno velik dogaaj ili je moda primjerenije rei spektakl. Chomsky je,
meutim, i ovdje bolno kritian. Za njega je to jednodnevna
zgoda. Ljudi su izali na ulice, pjevali, vikali, popili pie, da bi
potom otili kuama i nastavili sa svojim ivotima. Rije je o
dogaaju koji je u tom smislu jednako utjecajan koliko i Chomsky. Dobro je da se dogodio, ali se njime nita nije promijenilo.
Otpor je uvuen u prostor koji bismo najprimjernije mogli nazvati coolturom. Prosvjedi su cool. Knjiga Noama Chomskog
pod rukom je cool. Manje je, meutim, cool razmisliti o onome to Chomsky pie. Zakazali su upravo oni o kojima ovisi

175

puno toga. Rije je o obrazovanom dijelu stanovnitva, ljudima


koji imaju itav niz povlastica, ali nisu spremni preuzeti odgovornost. Oni energiju uglavnom troe na kritiziranje okoline,
uivaju u bljeskanju fotoaparata i televizijskim kamerama, imaju mnogo toga za rei, ali malo toga ine. "Kad odete u Tursku,
Kolumbiju ili Brazil, nitko vas ne pita: 'to trebam uiniti?' Oni
vam govore to ine. To pitanje postavlja mi iskljuivo amerika publika."
to je, dakle, razlog eksplicitnosti Noama Chomskog? Prije
svega, to je pokuaj da se snanim, razornim jezikom probudi
kritika svijest u ljudima koje su mediji, na oduevljenje struktura moi, uljuljkali u duboku apatiju i uveli u prostor coolture.
Kao drugo, to je rezultat svijesti da se polu-zakljucima i implicitnim napomenama samo kompromitira prostor kritike. I konano, to je posljedica svijesti o odgovornosti koju svaki intelektualac ima. "Netko tko radi pedeset sati tjedno kako bi donio
hranu na stol, vraa se kui iscrpljen i pali televizor, nema puno
izbora... ljudi koji vrijeme provode na mjestima kao to je MIT
imaju izbora. Imaju povlastice, imaju obrazovanje, a to donosi
odgovornost", pie Chomsky.
Knjiga Imperijalne tenje osobita je iz nekoliko razloga. S jedne strane, donosi niz osobnih pasaa u kojima Chomsky iznosi
uzbudljive stavove o religiji i obrazovanju. Nadalje, osvijetljeni
su neki novi momenti imperijalizma, kao to je primjerice preventivni rat ili znakoviti termin "prekaljeni novinar." Uz to, sve
ono to Chomsky ve desetljeima govori osnaeno je novim argumentima. Kao i obino, na itatelju je da promisli, da se zamisli nad kadto katastrofinom slikom svijeta koju Chomsky
izlae naem pogledu i da donese neke odluke. Prva takva odlu-

176

ka trebala bi biti preuzimanje odgovornosti koja je razmjerna


povlasticama koje uivamo. Posljednje poglavlje knjige naslovljeno je "Drukiji svijet je mogu". Moda bi samo trebalo dometnuti, ako mi to elimo.
Vieslav Kirini

KAZALO
11.09. 127

Apple, R. W., Jr. 77, 163

vidi takoer: 11. rujna

Arapska fasada 41, 65

11. rujna 10, 27, 30, 39,

Arafat, Yasir 119

106, 155, 161, 171,

Arbenz, Jacobo 83

Abu Ghraib, 106

Arendt, Hannah 71, 163

Acheson, Dean 11, 12, 72,

Arnett, Peter 32

155
Adams, John Quincy 143,
170

Azija 15, 18, 4 5 - 4 6 , 53, 81,


87, 89, 84, 101
ASEAN (Udruenje draya

Afganistan 14, 33, 8 5 - 8 8

jugoistone Azije) plus tri

Afrika 13, 77

45

Afriki nacionalni zbor 77


Against All Enemies (Clarke)
165

At War With Asia (Chomsky)


164, 165, 167
Azeri 14

Ahmad, Eqbal 85, 87, 164, 165

Banglade 71

Albright, Madeleine 57, 160

BBC 1 0 9 - 1 1 1 , 1 1 6 - 1 1 8 , 168

Alir 5 3 , 144

Bechtel 49

AI Qa'ida 58, 8 5 - 8 8 , 92,

Bermudsko otoje 146

105-106

Bernays, Edward 22, 83, 85

AI-Qaeda (Burke) 165

Bin Laden, Osama 8 6 - 8 8

Angola 104

Bitter Fruit (Schlesinger i

Antiratni aktivizam 3 6 - 3 7

Kinzer) 164

178

Blair, Tony 3 4 - 3 5 , 4 7 , 64,


92, 97

Carter, Jimmy 46, 75, 137,


142

Bliski istok 13, 16, 27, 33,


87, 92

CastaDeda, Jorge Ubico 83

Boljevici 23

Chavez, Hugo 13, 60

Bosch, Orlando 59

Chirac, Jacques 64

Brazil 14, 35, 152, 175


Bremer, L. Paul 4 1 - 4 2
Britanija 21, 3 4 - 3 5 , 4 1 , 44,
49, 5 1 - 5 3 , 61, 65, 78,
8 5 - 8 6 , 93, 97, 110, 115,
125,
Britansko carstvo 5 0 - 5 1
Britansko ministarstvo
informiranja 21
Brzezinski, Zbigniew 46, 159
Buckley, William F. 102, 124
Bundy, McGeorge 72, 163
Burke, Jason 8 7 - 8 8 , 165
Burns, John 94, 161
Bush, George H. W (Bush I)
28, 30, 126
Bush, George W. (Bush II)
1 1 - 1 2 , 1 4 - 1 7 , 19, 25,
33-34, 45-47, 57-58,
6 0 - 6 1 , 6 4 - 6 8 , 73, 79,
8 8 - 9 0 , 92, 125, 128, 139,
143, 146, 152, 160

Castro, Fidel 12, 40, 48

Churchill, Winston 34,


9 3 - 9 4 , 157, 165
CIA 62, 76, 83, 85
Clarke, Richard 85, 88, 165
Clinton, Bill 4 6 - 4 7 , 5 3 , 57,
69, 8 6 - 8 7 , 89
Cobden, Richard 52
Constant, Emmanuel 60
Costa Rica 84
Crossette, Barbara 99, 167
Curzon, George Nathaniel
41-42, 46
eenija 97
ehoslovaka 50, 84
ile 39
Dedalus 129, 170
dug 1 2 5 - 1 2 6 , 132, 1 4 5 - 1 4 6
demokracija 19, 32, 5 1 - 5 2 ,
6 5 - 6 6 , 84, 9 1 - 9 3 , 115,
119, 130, 137
demokratske institucije 151

Bush, Jeb 59

Dewey, John 22, 131

Butler, Lee 67, 162

Doenitz, Karl 56

Byrd, Robert 52

dobrovoljaka vojska 103

179

Dresden, bombardiranje 56
Drugi svjetski rat 12, 3 3 - 3 5 ,
4 6 , 48, 52, 5, 98, 100. 171
Dulles, Allen 8 3 - 8 4
Eichmann, Adolf 71, 163
Eisenhower, Dwight D.
83-84

155, 161, 162, 165, 167,


168, 169,
Florida, osvajanje 143
Fog of War (dokumentarni
film) 160
Foreign Affairs 53, 159, 160,
161, 169

El-Baradei, Mohamed 6 7 - 6 8 ,
162

Francuska 19, 50, 53,

El Salvador 75, 163

Franklin, Bruce 127

Empire As a Way of Life


(Williams) 178
Enciklopedija drutvenih
znanosti 24
England, Lynndie 94, 103,
106
etniko ienje 47
Europa 1 8 - 1 9 , 22, 31, 42,
4 6 , 4 9 , 70, 8 3 - 8 4 , 89
Europska unija 18
evolucija 137, 142
Fairbank, John King 94, 165
Fall, Bernard 9 5 - 9 6 , 101,
166, 167
Faluda 82, 9 6 - 9 7 , 9 9 - 1 0 0 ,
172
FBI 59
Figueres, Jos 84
Filipini 56, 125
Financial Times 91, 116,

1 0 9 - 1 1 0 , 1 2 5 - 1 2 6 , 144
Friedmann, Thomas 169
Gaddis, John Lewis 1 4 2 - 1 4 3 ,
170
Gallagher, Nancy 129, 170
Glass, Charles 33, 157
Glennon, Michael 62, 161
globalno zagrijavanje 70
graanska vojska 1 0 3 - 1 0 4
Gramsci, Antonio 54, 159
Grenada 7 7 - 7 8 , 164
Gromiko, Andrew 52
Grozni 97
Guantanamo 34
Gvatemala 8 3 - 8 5
Gurke 103
Ha'aretz 68, 156, 162
Habermas, Jrgen 63
Haiti 50, 126, 153
Halliburton 49, 66
Hamas 58

180

Harris, Zellig 1 3 3 - 1 3 4 , 158,

Indokina 36, 50

168

Indonezija 50, 61, 95

Havai 48

industrijalizacija 142

Hegemonija ili opstanak

In Retrospect (McNamara)

(Chomsky) 1 2 9 - 1 3 0 , 155,
160, 169, 172
Heidegger, Martin 102,

162
Institut zapadne hemisfere za
sigurnosnu suradnju 144

Hilla 92

intelektualna kultura 111

Hiroima 139

intelektualna samoobrana

Hitler, Adolf 25, 32, 50, 102

118-120,

Hladni rat 28

Iraki reaktor Osirak 15

Honduras 76, 84

Iran 1 4 - 1 5 , 27, 3 9 - 4 0 , 68,

huliganske drave 46, 5 2 - 5 3


humanitarna intervencija 51,
63
Hume, David 119, 169
Huntington, Samuel 46, 53,
159
Hussein, Saddam 10, 30, 44,
6 2 - 6 3 , 82, 87, 169
Huttonovo izvjee 117, 168

8 4 - 8 5 , 115, 126
Irak
ameriki izbori 26
demokracija 6 5 - 6 6 , 92, 115,
119,
dug 1 2 5 - 1 2 6
invazija 9, 34, 45, 52, 61
okupacija 9, 1 2 - 1 3 , 1 5 - 1 6 ,
4 1 - 4 2 , 64, 66, 1 0 9 - 1 1 0

idealizam 91

povijest amerikih odnosa 92

Ignatieff, Michael 5 1 - 5 3 , 159

propaganda 10, 2 5 - 2 8 , 30,

Ignatius, David 92, 165


imperijalizam 41, 43, 51, 81,
1 2 7 - 1 2 8 , 171, 175

32, 105
pu 1953. 85
Istona Azija 18

cijena 40, 43, 50

Istona Europa 42, 83

dobrohotnost 50

Istona Indijska Tvrtka 50

rasizam 43, 50

Istoni Pakistan 63

Indija 10, 43, 48, 63, 104, 148

Istoni Timor 61

181

izbori 22, 26, 35, 66, 73, 89,


104, 106, 1 5 2 - 1 5 3
Izrael 14, 16, 27, 44, 67, 68,
86, 116, 120, 135
Izravna strana ulaganja 146

Kerry, John 8 9 - 9 0 , 95, 106


Kimhi, David 132
Kim Il Sung 79
Kina 45, 53, 69, 128, 130,
164

Jackson, Andrew 143

Kinzer, Stephen 83

Jackson, Robert 61, 160

Kissinger, Henry 5 7 - 5 8 , 60,

jacksonovski demokrati 44
Janofsky, Michael 100, 167
Japan 45, 5 3 , 5 5 - 5 6 , 159,

8 0 - 8 1 , 160
Kolumbija 1 3 - 1 4 , 18, 35, 73,
175

Jarvis, Robert 46

Komanda zranih i
svemirskih snaga 69

Jeruzalem 16

Kontrasi 77

javno miljenje 2 2 - 2 6 , 30,

kontrola izvan posla 23

173

98, 104, 110, 132,


Jeljcin, Boris 70
Johnson, Chalmers 88
Johnson, Lyndon B. 40, 128,
160, 169
Jugoistona Azija 45
Jugoslavija, specijalni sud za
57, 81
Juna Afrika 77
Juna Koreja 45
Kamboda 63, 80
Kanada 4 4 , 61, 153
Katolika crkva 144
Kennan, George 72
Kennedy, John F. 11, 29, 40,
58, 61, 79, 95, 98, 125

kontrola na poslu 23
korporacije 18, 24, 49, 66,
71, 118, 1 4 5 - 1 4 6 , 148,
153
Kuba 1 1 - 1 2 , 29, 40, 44,
5 8 - 5 9 , 78, 125
Kubanska petorica 5 8 - 5 9
Kurdi 73, 126
Kuvajt 27, 30, 44, 6 2 - 6 3 , 65
Lancet 97, 166, 169
Lasswell, Harold 24, 156
Latinska Amerika 76, 84, 145
Libanon 61, 78
LeMay, Curtis 55, 102
Lewis, Anthony 94, 104
Lippmann, Walter 22

182

Lloyd George, David 3 5 , 158

Miloevi, Slobodan 81

London, Jack 128

mini nuklearke 68

London Review of Books 33,

Ministarstvo pravosua 59

157

Monroeova doktrina 40

McCann, Thomas 85, 164

Mussolini, Benito 93

McNamara, Robert 55,

My Lai, masakr 1 0 0 - 1 0 2

6 6 - 6 7 , 71,
Madison, James 23

nafta 1 2 - 1 4 , 3 9 - 4 0 , 4 4 - 4 5 ,
49, 6 5 - 6 6 , 89, 115

Mandela, Nelson 77

Nagasaki 139

Mankiw, Gregory 111

Nanking, masakr 53, 99

Marshalov plan 49

naranasti agens 9 8 - 9 9

Mayr, Ernst 129

NATO 46, 57

mediji 26, 33, 6 5 - 6 6 , 85, 97,


100, 111, 1 1 6 - 1 1 8 , 172,
175
Medicaid 147, 151
meukontinentalne balistike
rakete 71
Meunarodna agencija za
atomsku energiju (IAEA)
67
Meunarodni kazneni sud
105
meunarodno pravo 9, 17,
33, 53, 58, 60, 6 2 - 6 3
Mein Kampf 25
Meksiko 29, 4 4 , 48
militarizacija svemira 20,
6 8 - 6 9 , 129, 144
Mill, John Stuart 5 1 - 5 2 , 159

Nature 15, 155, 168


nacisti 2 4 - 2 5 , 32, 34, 4 2 , 5 3 ,
102, 109
Necessary Illusions
(Chomsky) 156, 168
Negroponte, John 76
Nehru, Jawaharlal 4 3 , 158
New York Times 25, 3 6 - 3 7 ,
4 0 - 4 1 , 5 1 - 5 3 , 67, 77, 80,
85, 94, 96, 9 9 - 1 0 0 , 106,
111, 116, 124, 126,
156-170, 172-174
Nikaragva 31, 7 6 - 7 8
Nigerija 13
Nimitz, Chester William 56
Nitze, Paul 72
Nixon, Richard 7 9 - 8 1
Nizozemska 50

183

Noriega, Manuel 6 1 - 6 2
nuklearno oruje 15, 27, 44,
67, 70, 138
Nrnberg, suenje 61,
1 0 1 - 1 0 2 , 160
Njemaka 19, 98, 102, 110,
125
odnosi s javnou 23, 85
okupirana podruja 13, 141
O'Neill, Paul 65
operacija Mungos 58
operacija Wheeler 100
Organizacija zemalja izvoznica
nafte (OPEC) 12
oruje za masovno unitenje
27, 6 7 - 6 8 , 92, 105, 117
Orwell, George 80

Povjerenstvo za javno
informiranje 22
Povjerenstvo za domovinsku
sigurnost 152
prava ena 121
preemptivni rat 9 - 1 0 , 105
prekaljeni novinari 32,
1 7 2 - 1 7 3 , 175
preventivni rat 9 - 1 0 , 12, 20,
150, 170,
"proizvodnja podrke" 24
propaganda 2 1 - 2 2 , 2 4 - 2 8 ,
3 0 - 3 2 , 34, 79, 81, 85, 96,
105, 173
Propaganda and the Public
Mind (Chomsky) 170
prosvjedni pokreti 37

Pakistan 10, 63, 71

Prosvjetiteljstvo 136

Palestina 43

Protokol iz Kyota 105

Palestinci 15, 43, 135

Prvi rat sa Seminolima 143

Panama 61, 146

Prvi svjetski rat 2 1 - 2 2 , 25,

Pequot, masakr 141

4 1 , 93

Pearl, Richard 65

rasizam 43, 50

plaenika vojska 76, l 0 3 , 106

raketna obrana 70

pobuna Indijanaca 52

ratni zloini 33, 5 5 - 5 7 , 61,

Polk, James K. 44
Ponting, Clive 93, 165

81, 9 6 - 9 7 , 100
Reagan, Ronald 24, 28, 31,

porezi 25, 66, 112, 1 4 5 - 1 4 6

7 5 - 8 0 , 8 4 - 8 5 , 89, 125,

Povelja o ratnim zloinima

127, 163

97, 171

realizam 46, 91
republikanci 2 5 - 2 6 , 97, 170

184

Ricardo, David 115, 168


Rogue States (Chomsky) 159

State Department 13, 84, 88,


125, 158,

Romero, Oscar 75, 163

strah 2 8 - 2 9 , 31, 95, 101,

Rove, Karl 25

Strategija nacionalne sig-

Russell, Bertrand 81

urnosti 9, 1 1 - 1 2 , 4 6 - 4 7 ,

Rusija 69, 86, 125, 173

143, 155

Saudijska arabija 13, 40, 87,


115

Stephens, Philip 91, 165


SNCC 123, 169

Schlesinger, Stephen 83, 164,

Sudan 8 6 - 8 8

School of Americas 144

Svjetski socijalni forum 11,

Schumpeter, Joseph 46, 159

35, 152

Sharon, Ariel 14

Sirenje Zapada 141

Shawcross, Hartley 61, 161

Tajland 95

Sibir 45

talibani 8 5 - 8 6

Sieff, Martin 26, 157


sindikati 115, 1 5 1 - 1 5 2
Sjeverna Koreja 4 4 - 4 5 , 79
Sjeveroistona Azija 4 5 - 4 6
sloboda govora 118, 136,
138
sloboda tiska 117

Taylor, Telford 56, 160, 161,


163, 166
teologija osloboenja 144
terorizam 11, 30, 85, 88,
125-126
Terrorism: Theirs and Ours
(Ahmad) 164

Smith, Adam 114, 168

Teksas 31, 44, 129

socijalna zatita 89, 106,

Tiger Force 101

1 1 1 - 1 1 3 , 147

Tocqueville, Alexis de 92

Srebrenica 99

Tokio 55

Srednja Amerika 1 4 4 - 1 4 5

bombardiranje 56, 140

Srbija 10, 47, 62

suenje 56, 102

Stahn, Carsten 63, 161

Toledo Blade 101, 167

Staljin, Joseph 93

transsibirska eljeznica 45
Turska 14, 18, 35, 65, 73, 175

185

Ugovor o neirenju nuklearnog oruja (NPT) 138


Ujedinjeni narodi 61, 105,
111, 156
Ured za javnu diplomaciju 24
Useljenici 17, 18, 28

Washington Post 66, 92, 111,


1 1 9 - 1 2 0 , 157, 1 6 1 - 1 6 5 ,
167-170.
Wedgewood, Ruth 62
Williams, William Appleman
48, 159

kineski 128

Wilson, Richard 15, 22, 155

Venezuela 1 3 - 1 4 , 60

Wilson, Woodrow 158

Vijetnam, invazija na

Wolfowitz, Paul 65, 92

Kambodu 63
vijetnamski rat 7, 9 5 - 9 6 , 98,
100, 103
vjerski fundamentalizam
141-142
vojne baze 14, 88
Wall Street Journal 76,
1 1 6 - 1 1 7 , 156, 162, 163
Washington, George 79

Yamashita, Tomoyuki 5 6 , 160


Zaljevski rat 87, 126
Zapadna Afrika 13, 104
zdravstvena zatita 89,
106-107, 146-153
Zinn, Howard 123, 169
enevske konvencije 3 3 , 96,
10

0 AUTORIMA
NOAM CHOMSKY autor je brojnih uglednih politikih djela.
Prvo politiko djelo Amerika mo i novi Mandarini objavio je
1960-ih, dok je Hegemonija ili opstanak objavljena 2003. Profesor lingvistike i filozofije na MIT-u, nairoko je cijenjen kao
ovjek koji je revolucionirao suvremenu lingvistiku. ivi u
predgrau Bostona (Massachusetts).
DAVID BARSAMIAN, utemeljitelj i ravnatelj nagraivane i iroko sluane tjedne emisije Alternative radio (www.alternativeradio.org), objavio je nekoliko knjiga razgovora sa vodeim politikim misliocima, meu kojima se istiu Arundhati Roy, Howard Zinn, Edward Said te, dakako, Noam Chomsky. ivi u Boulderu (Colorado).

P R O J E K T A M E R I K I IMPERIJ
U razdoblju nezabiljeene vojne moi, elnici Sjedinjenih Drava - globalne hipersile - sve jasnije iskazuju imperijalne ambicije. Kako je dolo do te znaajne promjene u planiranju i djelovanju? I to donosi budunost?
Projekt ameriki imperij odgovor je na promjene koje su se javile u stratekim planovima Sjedinjenih Drava, ali i u njihovim
ekonomskim i vojnim stremljenjima. Imperij, kojeg se dugo
smatralo oprekom amerikoj demokratskoj tradiciji, mogao bi
naalost postati sredinjom odrednicom odnosa izmeu nae
zemlje i ostatka svijeta. U sklopu Projekta ameriki imperij objavljuju se knjige koje propituju takav razvoj dogaaja, istrauju
izvorita amerikih imperijalnih stremljenja, razmatraju njihova
oitovanja u zemlji i inozemstvu te izlau mogue alternative
tom opasnom trendu.
Projekt su zapoeli Tom Engelhardt i Steve Fraser, urednici
koji su i sami povjesniari i pisci. Slubeni izdava je kua Metropolitan Books, sljednica kue Henry Holt and Company, a
meu naslovima se osobito istiu Hegemony or Survival Noama
Chomskog, The Sorrows of Empire Chalmersa Johnsona, Crusade Jamesa Carrolla, How To Succeed at Globalization Ela Fisgona, Blood and Oil Michaela Klarea te Dilemmas of Domination Waldcna Belloa.
Za dodatne informacije o Projektu ameriki imperij, molimo
posjetite stranicu www.americanempireproject.com.

DOSAD IZALO U BIBLIOTECI BOOKMARKER


Slavoj iek
IRAK: POSUENI AJNIK
Svjetski poznati slovenski filozof Slavoj iek je neposredno nakon jedanaestorujanskih teroristikih napada
na SAD djelom Welcome To The Desert Of The Real
(Dobro doli u pustinju Realnoga) privukao pozornost
ravnu onoj to su je izazvale reakcije Noama Chomskog
ili Edwarda Saida na iste dogaaje. U najnovijoj knjizi
Irak: posueni a j n i k u svom iekovskom stilu, ne
tedei nikoga, pokuava odgovoriti na pitanje koja je
ideoloka i politika pozadina napada na Irak.
iek govori o ratu u Iraku, Bushovoj vladavini, vezama izmeu Saddama Husseina i Al-Qa'ide, (ne)pronadenom oruju za masovno unitenje, novom svjetskom poretku i dominaciji
SAD-a, pozadini izraelsko-palestinskog sukoba.
Koristei elemente lakanovske psihoanalize, te povezujui primjere iz visoke
teorije (Hegel, Kant, Marx, Nietzsche, Badiou, Hardt, Negri) i pop kulture (film,
knjievnost) iek progovara o demokraciji, loim stranama globalizacije, hegemoniji, ljudskim pravima i meuljudskim odnosima openito.
meki uvez: 110 kn

John Rose
MITOVI CIONIZMA
Ova kontroverzna knjiga predstavlja kritiko izvjee o
historijskim, politikim i kulturnim korijenima cionizma.
John Rose, profesor sociologije na London Metropolitan
University, razotkriva mitoloke temelje te mone politike
sile: antike, srednjovjekovne i moderne. Rose pokazuje
kako je cionizam kao iva politika sila te mitove upotrijebio kao opravdanje za svoje vrlo realne i politike ciljeve,
naime za istjerivanje te uzastopni progon Palestinaca.
Poglavlje po poglavlje, autor pomno ispituje mitove cionizma. Ispituje posebice njegovo glavno naelo, koje se
eli prikazati odgovorom na europski antisemitizam, zakljuujui da je njegovo dovoenje u pitanje preduvjet za
mir i pomirenje u palestinskoj zemlji.

meki uvez: 110 kn

USKORO IZLAZI U BIBLIOTECI BOOKMARKER


Alain Badiou
SVETI PAVAO: Utemeljenje univerzalizma
U ovome smionom i provokativnom djelu, poznati francuski mislilac Alain Badiou prua jednu zapanjujuu
reinterpretaciju sv. Pavla. Za Badioua, Pavao nije ni uzvieni svetac ovjekovjeen u kranskoj tradiciji, niti zlobni sveenik na kojeg su se obruavali filozofi poput Nietzschea; umjesto toga, on je duboko originalan ali i revolucionaran mislilac koji je kao izumitelj kranstva zdruio
istinu i subjektivnost na nain koji ne prestaje biti relevantan ni za nas danas.
Badiou tvrdi da Pavao ocrtava obrise novog subjekta: nositelja univerzalne istine koji ujedno razara stege idovskog Zakona i konvencije grkog Logosa. On kao takav odbija podiniti se svijetu kakvog ga znamo, te se umjesto toga bori za jedan novi svijet.
(izlazi u travnju 2 0 0 6 . )

Jean Baudrillard
INTELIGENCIJA ZLA ILI PAKT LUCIDNOSTI
Oko nas se vodi rat. Ljudske se kulture dijele na dvije osnovne vrste, na dvije sukobljene sile, od kojih se jedna
zasniva na razmjeni simbola, koja je dvojna i obostrana, a
druga na razmjeni novca i znakova, koja je sveobuhvatna.
Nezapadnjaka drutva mogu stvarati uistinu simbolike,
trajne kulture. S druge strane, zapadnjaki sustav svijeta,
koji se zasniva na logici vladanja, ureen je tako da stvara jedinstvenu i hermetiku stvarnost, da u sebe zatvara
svijet i njegovu sliku. Ako je prvi neunitiv, a drugi neodoljiv, tko e pobijediti i kako e pobjeda izgledati? Odgovor razrjeenja sukoba zapadnjakih i ne-zapadnjakih
drutava moda lei u sposobnosti samog svjetskog sustava da bude nasilan, to
ga ugroava iznutra kroz najistiju simboliku formu: izazov otpora.
Inteligencija zla ili pakt lucidnosti saimlje zadnjih dvadeset godina Baudrillardova rada. To je kljuna analiza temeljnog sukoba naeg doba.
(izlazi u lipnju 2 0 0 6 . )
www.naklada-ljevak.hr
(na internet kupnju. Naklada Ljevak poklanja vam do 2 0 % popusta)

Noam Chomsky
IMPERIJALNE TENJE
Razgovori o svijetu nakon 11. 09.
Izdava
Naklada LJEVAK d.o.o.
Za

izdavaa

ZDENKO LJEVAK
Lektor

i korektor

ANA BRNARDI
Kazalo
LUCIJA HORVAT
Priprema
DARKO GUNJEVI
LASERplus d.o.o.
ISBN 953-178-719-0
Tisak
Tiskara ZELINA