http://www.balkandownload.

org/

Adrienne McDonnell

Mjesec nad
Firencom

Naslov izvornika
The Doctor and the Diva
Copyright Adrienne McDonnell 2010.

Gofina jh 1903. Dokuor Rawhll mlafi jh porofnidar, biwti

harwarfski suvfhnu, kojhga jh njhgowa rhpvuacija fa bradnim

parowima moh pomoei fa fobijv fijhuh prhuworila v zwijhzfv v

vsponv. Mhgv njhgowim pacijhnuicama nalazh sh hnh iz swih

slojhwa bosuonskog frvtuwa, no osjhea sh poshbno polaskanim
kafa mv sh obraui slawna lijhdnidka obiuhlj s molbom fa sh
prihwaui lijhdhnja jhfnh of njhzinih pripadnica. Erika von
Khsslhr lijhpa jh i ambiciozna ophrna pjhwadica koja whe

gofinama vzalvfno nasuoji zaurvfnjhui. Lijhdnikowa naklonosu

prhma njoj jada, no njhgow sh nadin lijhdhnja pokazvjh

bhzvspjhtnim, a Erikin odaj swh with rasuh. V mhgvwrhmhnu

sh Erikin mv Phuhr fokazvjh kao ofvthwljhn i smion

dowjhk, sprhman fa sh vpvsui v pvsuolowinv i izloi opasnosui.

No, kada doktor Ravell na sebe preuzme golem rizik koji bi

mogao v piuanjh fowhsui dak i njhgowv blisuawv karijhrv a

rijhd jh o uajni kojv nikomh nh moh powjhriui ua eh oflvka

izmijhniui snowh i svfbinv swih jvnaka owh pridh.

Mojim roditeljima,
Catherini i Philu McDonnellu

ovijesna biljeka: Iako je to moda poznato malom broju itatelja, pojedine

postupke potpomognute oplodnje koje se danas smatraju modernima lijenici
su primjenjivali - zastirui ih velom tajne - ve prije vie od jednog stoljea.

Prvi dio

1.
Boston
1903.

oktor Ravell bio je zakasnio na ispraaj. Tijelo su ve iznosili iz crkve kada je on

stigao. Mnogi istaknuti bostonski lijenici silazili su granitnim stubama u sveanoj
povorci tapova i crnih svilenih eira, pri emu je skromni stari ovjek u kovegu
od svih njih na najveoj cijeni. estorica-sedmorica pripadnika obitelji von Kessler - sve
sami doktori nosila su tijelo podigavi na ramena blistavi koveg primjeren kakvu kralju.
Ravell se pitao koliko je jo lijenika, kao to je i on uinio, otilo od postelje svojih
pacijenata kako bi se pridruili povorci.
uo je kako ga netko doziva po imenu, a crni se cilindar podigao i zamahao u njegovu
smjeru kao slavljeniki povik.
Ravell!
Pozdrav je dolazio od doktora Geralda von Kesslera, homeopata i neaka ovjeka
kojega su bili doli oaliti. Pokraj njega je stajala supruga, niska ena sa eirom po kojem
su se bile rascvale ljubiice.
Njih su dvoje inzistirali da se Ravell s njima koijom odveze do groblja. Kada su se
nali nasamo, doktor von Kessler povjerljivo se nagnu naprijed.
Moete li pomoi mojoj sestri? ree. To sam vas namjeravao zapitati.
Bojimo se, dodade njegova ena, da ona poinje oajavati.
Doktor von Kessler skinu cilindar i stavi ga na sjedite kraj sebe.
Mu moje sestre ve je kao opsjednut. Vukao ju je od lijenika do lijenika, izvrgnuo
je svakom moguem postupku ne bi li zatrudnjela. Nikako ne odustaje.
Bit e mi ast, kaza Ravell, da vaoj sestri pomognem na svaki mogui nain.
uli smo za va nedavni trijumf u sluaju Hallowellovih, kimnu Gerald von Kessler
Ravellu otro i s odobravanjem.
Nakon devetnaest godina jalovog braka, ree gospoa von Kessler, dobili su
blizance, i to zahvaljujui vama!

Ljubiice na njezinu eiru poskoie, a oi sinue prema Ravellu.

Moja sestra i njezin mu potratili su toliko vremena na konzultacije sa starom
gardom, ree doktor von Kessler. Potreban im je mlai ovjek - pionir u modernim
tehnikama, kao to ste vi.
Kraj rake je Ravell stajao uz njih, jednu ruku poloivi na zapee druge. Tko je ikada
mogao i naslutiti da e se obitelj von Kessler prije njegova tridesetoga roendana oslanjati
na njega. U udaljenoj dolini podno groblja primjeivao je klizae kako se vrte du zaleena
jezerca. Zlatni mu zrak ispuni plua i on osjeti udan ushit - neobian osjeaj na pogrebu duevnu lakou zbog znanja o tome da mu ugled raste. U posljednje mu se vrijeme praksa
irila takvom brzinom da je bio prisiljen odbijati pacijente.
Posljednji je put legendarnoga lijenika kojega e danas pokopati vidio na slubenoj
veeri prije tek dva mjeseca. Bio je to dogaaj prigodom kojega su istaknuti ljudi, napola u
ali, drali zdravice jedan drugome; lovorov vijenac stavili su Ravellu na glavu kako bi mu
poeljeli dobrodolicu u svoje redove. Toga se dana potovani starac bio okrenuo k Ravellu
i rekao:
Postat ete redovni profesor porodnitva na onom glasovitom fakultetu s druge strane
rijeke prije nego to to i shvatimo. Ne zaboravite da sam vam to prorekao.
Sada su velikoga starca u kovegu bili podigli i iznad glava nazonih nosili ga u grob.
alobnici su stajali u pozi punoj potovanja - oborenih glava, lagano razmaknutih nogu a
ipak se inilo da sveenik iz nekoga razloga odugovlai. Dok su tako ekali, poeo je
leprati snijeg.
Konano se na groblje doveze crni automobil. Otvorie se blistava crna vrata i iz auta
izae vitka ena u bijelom ogrtau od hermelina. Pratila su je dvojica violinista. Kada je
vre stisnula krzno oko sebe i krenula prema raki, nagomilani se gledatelji razdvojie
nainivi joj irok prolaz.
ena u bijelom ogrtau uspela se na mali podij. Stajala je iznad svih okupljenih,
potpuno odjevena u bijelo, a kada je podigla lice da progovori, snijeg je poeo bre padati.
Pahuljice su joj svojim prahom prekrivale eir i lijepile joj se po tamnim uvojcima.
Pokojnik joj je bio stric, objasnila je alobnicima.
Arija koju u sada otpjevati nije vjerskog karaktera, rekla je. Ali, kad me stric uo
da pjevam Paisiellovo Il mio ben quando verr, rekao je: Kad me budu sahranjivali, elim
da me ti u nebo isprati s ovom pjesmom. 1
Maknula je bijelo krzno s vrata. Na tren je sklopila oi pribirui se, a onda je zapjevala.
Ti zvuci nisu bili nalik niemu to je Ravell ikada uo. To nije bio ovozemaljski glas,
bilo je to blistavilo samo. Snijeg joj je padao po licu i ondje se topio, a on ju je sluao. U
dolini ispod njih klizai su kruili po ledu praeni legatom fraza to ih je ona izvodila.
Poelje da se klizai na ledu i dalje vrte, ukrug i ukrug. Poelje da enin glas, protkan svim
duginim bojama nikada ne utihne.
Tko je ona, pitao se. Kasnije, kada je doznao kako se zove - Erika - to ga je ime
1

Giovanni Paisiello talijanski je skladatelj klasinoga doba, a ovo je arija iz njegove opere Nina - nap. prev.

podsjetilo na rije aria, kojoj je prvo znaenje zrak, kao da ta ena melodije pjeva
jednako lako kao to die.
Kada je pjesma zavrila i sveenik izrekao posljednji blagoslov, alobnici namjestie
svilene cilindre, svezae alove oko vrata i tiho prooe kraj rupe to je zjapila u zemlji.
Mislim da se jo niste upoznali s mojom sestrom, ree Ravellu Gerald von Kessler i
povede ga prema podiju. Pjevaica podie bradu prema njemu, prihvati njegovu ruku i
osmjehnu se, a svjetlo joj je licu zrailo poput snijega. Gotovo odmah okrenula se prema
nekome drugom. Ravell shvati da u tom trenutku za nju nije nita znaio - samo jo jedan
lijenik meu desecima drugih.

2.
R

avell je s jednoga od gornjih prozora u svojoj kui promatrao Eriku von Kessler i
njezina mua kako se sputaju avenijom Commonwealth. Njih e mu dvoje danas
biti prvi meu naruenim pacijentima. Mu je, preuzevi na sebe zadau da okona
njihovu bezdjetnost, koraao nekoliko koraka ispred ene koja je zaostajala za njim. On
zastade i prieka da ga ona dostigne, ali ona, kada joj se obratio, okrenu glavu promatrajui
gradske kue na suprotnoj strani avenije.
Promatrajui ih, Ravell osjeti srh uzbuenja. Bio je on ovjek sklon riziku, ni zbog ega
se nije osjeao ivljim nego zbog blizine neizvjesnoga pothvata. Ovo bi se za nj moglo - ili
moda ne bi pretvoriti u sluaj o kojem e se jo dugo govoriti.
Kada se par pribliio, Ravell razabra visoku, elegantnu pojavu Petera Myricka, ovjeka
moda nekoliko godina starijeg od njega samoga. Mukarac kose boje pijeska i ugodnih
crta, uska lica i nosa tanka poput otrice noa. Izgledao je kao kakav mladi senator. Kasnije
e Ravell doznati da je putem na prvi sastanak s njime Peter Myrick eni dao stanovite
savjete: Ako hoe da nam se ovaj lijenik potpuno posveti i potrudi se oko nas, moramo s
njim izgraditi poseban odnos.
Ravell je ba bio zavrio s odijevanjem i krajevi kose na zatiljku jo su mu uvijek bili
vlani od jutarnje kupke. Prije no to e sii do prostorija u prizemlju, na razini ulice, u
kojima je bio smjestio ordinaciju, kapnu na dlanove nekoliko kapi pomade s mirisom
mousa i prstima sa strane zagladi tamnu kosu.
Kada je par uao u sobu, Ravell ustade iza pisaeg stola od mahagonija da ih pozdravi.
S obzirom na razgovor s Erikinim bratom za vrijeme vonje koijom do groblja, nije
oekivao da e prema njezinu muu osjetiti ikakvu posebnu toplinu. No, od trenutka kada je
proao kroz vrata, Peter Myrick tako je oevidno zraio optimizmom da je Ravell osjetio
naklonost prema njemu. Peter je bio rafiniran mukarac, a ipak se doimao kao nemiran
ai.
Poput radoznala djeteta, Peter se ogledavao po uredu, smjesta spazivi ono to ga je
zanimalo.
Vidim da imate plavog morfa! progovori naglaskom koji se nepogreivo prepoznavao
kao britanski. Uze povealo s Ravellova pisaeg stola i stade prouavati tri staklene kocke.
U svakoj se nalazio drukiji leptir prekrasnih boja i izuzetne veliine.

10

Jeste li ih sami uhvatili?

Ravell kimnu.
Jedan moj prijatelj ima kokosovu plantau na otoku u Junoj Americi. ivotinjski
svijet je tamo velianstven.
A ovo? pokaza Peter Myrick na uokvirenu fotografiju anakonde sklupanu na
mangrovu stablu. To je s istog tog otoka?
Ravell kimnu.
I mene oduevljavaju ivotinje, ree Peter. Jednom u vam pokazati svoje zbirke i
svoj mali zvjerinjak.
Erika Myrick (odnosno mezzosopranistica Erika von Kessler, kako je bila poznata kao
pjevaica) ula je u ured drei se isto onako ponosno kao i onoga dana, sjeao se Ravell,
kada se pojavila na groblju. Svejedno, danas je izgledala posve drukije, nateenih kapaka i
stisnutih oiju, kao da je prije dolaska ovamo plakala. Kada se zamiljeno smjestila u
naslonja, Ravell se prisjeti i svega ostaloga to mu je Gerald von Kessler povjerio tijekom
vonje s pogreba. (Kod Petera se to pretvorilo u fiksaciju, zbog ega moja sestra trpi. Da
nema tako velianstven glas, sve bi je to dosad ve potpuno unitilo. Glazba ju je spasila.)
Peter Myrick ukratko mu je iznio povijest njihovih napora da zanu dijete. Sad su ve
est godina u braku. Spomenuo je porodniare koje su prethodno konzultirali - sve samu
zrelu gospodu, poznate specijaliste.
Da bi ih uvjerio kako im moe ponuditi neto novo, Ravell im spomenu svojeg mentora
na hardvarskom Medicinskom fakultetu. Njih su dvojica bili zajedno osmislili niz posebno
otmjenih pomagala koja su poinjala donositi zanimljive rezultate.
Moda ste uli za glasovitog doktora Simsa? Neki ga nazivaju ocem modernog
porodnitva. Moj mentor je bio Simsov student.
Kontoverzna figura je bio taj Sims, ree Peter.
Ravell kimnu. Sims je bio briljantan, ali su ga mnogi doivljavali kao pretjerano
smiona.
Potpomognuta oplodnja jo je uvijek... oklijevao je Ravell. Pa, recimo da na tome
treba raditi s krajnjom diskrecijom. Malo ljudi treba o tome znati bilo to drugo osim
rezultata...
Peter i Erika kimnue s razumijevanjem. Mirnim tonom Erika je odgovarala na pitanja o
svojim menstrualnim ciklusima. Svaki ginekolog koji ju je ikada pregledao ini se da je
njezin reproduktivni sustav smatrao zdravim i bez osobitosti.
Ravell spusti pero i okrenu se k Peteru sa sugestijom pred kojom bi mnogi mukarci
redovito ustuknuli.
U ovakvim sluajevima uobiajeno je ispitati i uzorak suprugovog sjemena.
Peter se nasmija, kratkim i naglim smijehom koji je zvuao poput kalja.
Uvjeravam vas da nas moja muevnost ovdje ne treba zabrinjavati...
Moglo bi pomoi pri boljem uvidu.
To nee biti potrebno, prekrii Peter nogu preko noge.
Ravell je znao kada treba potovati mukarevo dostojanstvo pa, umjesto da nastavi

11

raspravu, povede Eriku von Kessler hodnikom do ambulante. Inae je svjee ukrobljenu
plahtu na stol za pregled stavljala medicinska sestra, ali danas Ravell za pacijenticu pripremi
stol kao da joj pripravlja kreveti. Ona iz golubinje sive toke izvue iglu koja ju je
pridravala i spusti eiri na stolac, a onda zagladi pompadur frizuru.
uo sam vas kad ste pjevali na strievom pogrebu, ree Ravell. Poslije mi je zvuk
vaeg glasa danima ostao u uhu. Bilo je tako... tako...
Ona se sa zanimanjem okrenu k njemu.
Volite li operu?
Moj otac se kolovao za baritona, ali je od toga odustao prije nego to sam se ja rodio.
Vodio je veliku farmu u Africi. Kad sam bio malen, esto je pjevao arije iz Figara, a ja sam
plesao oko njega i lupao po zidovima.
Eriki von Kessler usne se razdvojie u slabanom osmijehu.
Medicinska sestra stajala je kraj njih za vrijeme pregleda. Posegnuvi pod skute njezine
haljine i zapoevi s palpacijom, zadra pogled nepomino na njezinu, kao to je bio
navikao initi kako bi se pacijentica osjeala sigurnom da lijenik nee zavirivati u njezine
intimne dijelove. Oi su joj bile plavosive i inile su se dubljima zbog ljubiastih sjenki
ispod donjih trepavica. Za razliku od veine ena, leala je potpuno oputeno. Maternica joj
je bila malena - nita neuobiajeno za sitnu enu - i nagnuta prema naprijed. Jajnici su bili
zdravi, a njihov poloaj normalan. Ravell upre oi u njezine i zadra ih tako sve dok ona ne
zabaci glavu prema stropu, kao da joj se uzvratiti mu pogled ini previe prisnim.
Nakon pregleda sestra izae iz sobe, a Ravell uhvati Eriku von Kessler za ruku i
pomogne joj da uspravno sjedne na leaju. Kosa joj se bila izvukla iz pune, a tamne se
kovre kao pjena izlile po zatiljku. Osjeti daak sapuna s mirisom jorgovana.
Kada se okrenuo da ode, Erika von Kessler ga zazva:
Sve je to beskorisno, znate. Moj mu vam je preutio da smo svaki postupak koji biste
nam mogli predloiti ve prije proli - bezbroj puta. Ovo je, ozbiljno izjavi, za mene kraj.
Za mene je to kraj svega.
Tjeskoba u njezinim rijeima u njemu izazva nemir.
Svejedno, pristala je te zime, zajedno s muem, dolaziti na redovite tretmane u
ambulantu. Ravell je zajamio Peteru da e se njegov privatni ivot potovati; u asu kada
preda uzorak, njegovo e sjeme brzo biti injicirano u njegovu enu i nitko nee neovlateno
dirati u dragocjenu supstanciju.
I tako se, dvaput tjedno, Peter povlaio u komoricu bez prozora gdje ga je ekao album
s fotografijama snimljenim u nekom parikom bordelu. Kada bi zavrio, Peter Myrick bi
pokrio staklenu posudicu s uzorkom i ostavio je u sobici. Potom bi pourio na ulicu gdje bi
ga ekala koija, ve otvorenih vrata, a onda ga odvezla odande uz zvuk kotaa koji se
kotrljaju po kaldrmi. Kao uvoznik tekstilnih postrojenja iz Bradforda u Engleskoj za
tkaonice u Novoj Engleskoj, te isto tako i uvoznik egipatskog pamuka, Peter je mnogo
putovao. Bio je ovjek u stalnoj urbi, zaduen za nadgledanje mnotva transakcija.
Kada bi Peter tako izjurio, doktor Ravel bi, dvaput tjedno, dovrio postupak s njegovom
enom. Morala je pola sata leati podignutih nogu, koljena i listova poduprtih jastucima i

12

osloncima, kako bi se sjemenu njezina mua omoguilo da prodre u nju.

To je beznadno, svaki bi put rekla Ravellu.
Bojim se da moda kani okonati ivot. ena doktora Geralda von Kesslera sjedila je u
Ravellovoj ordinaciji. Zabrinuta je enica na eiru imala jednako zgnjeene ljubiice kao i
onoga dana na groblju. Neto e se uasno dogoditi s mojom zaovom, sigurna sam u to.
Zbog ega to mislite?
Erika me pitala: Kad bih uinila neto to bi strahovito povrijedilo obitelj, biste li ti i
Gerald ikad u srcu nali naina da mi oprostite? Raspituje se o oporukama, kae da eli
srediti sve svoje financije. Darovala je svu svoju garderobu, sve one krasne haljine, uz rijei
da joj vie nee trebati. Zabrinuta je zbog toga to e joj sobarica ostati bez posla. ak me
pitala: Ako se meni neto dogodi, obeaje da e Annie nai drugo mjesto?
Hvala vam to ste mi to rekli, kaza Ravell.
Izae iz sobe, potresen, i zastade kraj vrata u hodniku da bi se pribrao. Svojevremeno je
bio upoznao pacijenticu koja je pod slinim okolnostima poinila samoubojstvo. Dogodilo
se to u doba dok je jo bio student medicine, radei kao asistent uz drugog porodniara.
Ravell nikada nije zaboravio kako se radosnom inila ta ena onoga dana kada e dii ruku
na sebe. Kada se mimoiao s njome na stubitu, osmjehnula se i obratila mu se imenom.
Dok je izlazila iz zgrade, podigla je ruku i kieno mu domahivala te ju je uo kako se
oduevljeno sa svima pozdravlja - sa sestrom, glavnim lijenikom, drugim pacijenticama i
poznanicama iz ekaonice.
Ona udnovata Radost. To mu se najvie zadralo u sjeanju. Kasnije mu je jedan drugi
lijenik objasnio da se kod suicidalne pacijentice najednom moe javiti ushienost, odmah
poto donese odluku o samoubojstvu, jer misli da e se ubrzo osloboditi svega to joj
uzrokuje patnju i muku. U oprotajnom pismu svojem muu jadna je ena napisala: Nisam ti
mogla podariti djecu koju si toliko silno elio pa mi se jedino ini potenim podariti ti
slobodu da se ponovo oeni, sretnije i plodonosnije... Kada bi Erika izgubila ivot zbog
toga, Ravell je znao da bi na vijest o tome oslijepio od aljenja. Nikada ne bi iz misli otjerao
tu tamu.
Kada je Erika sljedei put dola, Ravell nakon pregleda stade u stranu.
Znai, dobili ste mjesenicu, ree.
Toga je jutra, priznala je Erika, pred muem sakrila krvlju umrljano donje rublje.
To vi recite Peteru, kaza Erika Ravellu. Od gorine joj crte lica postadoe otrije.
Ve sam umorna od razoaranja na njegovom licu.
Toga mu je dana ona bila posljednja pacijentica. Ravell je zamoli da, poto se odjene,
doe u ambulantu. Pacijentici uvijek treba tegobno dugo vremena da uredi donje rublje i
izae na kraj s nizovima puceta, razmiljao je, prije no to bude spremna s uobiajenom
otmjenou izai iz sobice za odijevanje.
Za tih nekoliko minuta i sam poe u kupaonicu, dobro opra ruke i osui ih. Malena se
kupaonica inila usamljenikom poput samostanske elije. Snano zategnu slavine za vruu

13

i hladnu vodu da bi zaustavio krupne kapi to su kapale u porculanski umivaonik. Dok je

prstima popravljao tamni brk, pitao se to li e joj rei.
U zrcalu se zagleda u vlastitu sliku - vitak mukarac, nii od veine ostalih s kojima se
mimoilazio na ulici. Govorkalo se kako bi ga se, samo da ne nosi skupo odijelo, moglo
zamijeniti za kakva arapskog eika ili Tatarina. Najistaknutije na licu bile su mu oi - tamne
kao i oeve, zamiljene, duboko usaene.
Upravo zbog tih vaih oiju, rekla mu je svojevremeno jedna ena, ljudi su vam
voljni sve povjeriti.
Svaka je ena, svaka pacijentica, bila tajna za sebe. Trudio se sluati sve dok na eninu
licu ne bi vidio kako jad blijedi ili se suze sue. Mnogo je ovisilo o njihovu pouzdanju u
njega. Neke su mu priale o tome kako drhte pod teinom mueva tijela uklanjajui se i
izmiui branim dunostima kad god to mogu.
Kada bi mu se poneki rijetki suprug obratio traei savjet, Ravell bi mu pokazao
dijagrame i bez okolianja objasnio vanost enina uitka. Ponekada je morao strogo
opomenuti i enu, pitajui: Kako uope oekujete da ete imati djece ako va mu, poeli li
vam doi u spavaonicu, uvijek nailazi na zatvorena vrata?
Zau kako se otvaraju vrata u hodnik. Kada se vratio u ambulantu, Erika je ve bila ondje i
etkala uokolo. S njegova je pisaega stola uzela prozirnu kocku s velikim modrim morfo
leptirom uhvaenim u staklenu klopku i podigla je prema svjetlu prije no to e je opet
spustiti na stol. Onda je dohvatila povealo. Postavivi ga na sredinu nad vlastitim dlanom
okrenutim nagore, piljila je u crte na njemu.
Pokuavate sami sebi gledati u dlan? zapita on.
Erika grubo odmahnu glavom i odloi povealo, kao da ne vjeruje u hiromantiju. Njezin
je nemir bio prevelik da se zadri unutar zidova njegove ambulante. Ona glasno uzdahnu.
Kada je Ravell sjeo za stol, ona se smjesti na stolac nasuprot njemu.
Smijem li vam postaviti jedno osobno pitanje? ree on. U ovom je vaan enin
stav... Je li elja da postanete majka vaa ili samo Peterova...?
Sklopivi oi na trenutak, ona ih ponovo otvori i progovori s otrom odlunou.
Isprva sam eljela dijete vie od bilo ega drugog, ree, ali sam s vremenom nauila
da ne elim ono to ne mogu dobiti.
Izgledala je slatko i sveano dok je to govorila. Ravell ju je pomno promatao. Odavno
je bio otkrio da e mu pacijentica, ako je ne prekine, nego je pusti da pria, otkriti kojeta
to moda krije od bliske prijateljice ili zaove. Erika, meutim, vie nita ne ree.
Nagnu se prema njoj oslanjajui se podlakticama o stol.
Erika, ima ljudi koji se brinu zbog vaeg duevnog stanja.
Ona se zagleda u nj, a potom pogleda prema zatvorenim vratima. Oito je postojalo
neto to je pazila da ne oda.
Vjerojatno vas eka jo mnogo pacijentica, ree.
Stade je uvjeravati da mu je ona posljednja pacijentica toga dana, da upravo sada ima
dovoljno vremena za savjetovanje, no ona ustade i poe zakopavati dugaku purpurnu

14

pelerinu.
Ne bi li je zadrao, Ravell stade izmeu nje i vrata.
Nemojte poduzimati nita drastino... hoete li mi to obeati? kaza.
Bila je visoka koliko i on, plavosive oi gledale su ravno u njegove, a ponosni se vrat
jo vie izvio.
Moj ivot pripada samo meni, ree. Mogu s njim uiniti to god me volja.
Je li ve u mislima uvjebala sablasni in? U tami trenutka pokua s uvjeravanjem
naslijepo.
Sve e sretno zavriti, Erika. Siguran sam u to.
Ne vjerujem vam, ree mu i on se odmaknu ustranu kada ona posegnu za kvakom.
as prije no to e se okrenuti od njega, jasno vidje kako joj u oima zabljesnue suze.
vre prikupivi oko sebe vunenu pelerinu, ona stupi u hodnik, a kada se otvorie ulazna
vrata, studeni zrak puhnu Ravellu u lice, podiui mu kosu na ovratniku. Nije je mogao
izbaciti iz misli jo dugo nakon to je izala u zimski dan. Dugo nakon to su zvonca
nanizana iznad vrata zazvonila, a sama se vrata zalupila, vidio je kako joj rub
tamnopurpurnog ogrtaa leluja iznad potpetica.
Hoe li doi na sljedei pregled? Zabrinu se da bi se prije toga moglo dogoditi neto
uasno.
Do trenutka kada je sestra sredila neke dokumente i otila kui, nebo se vani smrailo.
Ravell pogasi svjetla u ambulanti, proe hodnikom i zatvori se u onu izbicu bez prozora. Na
medicinskom fakultetu - u Harvardu - teko da je bio najbriljantniji student, ali je postavljao
smjelija pitanja od veine. I poslije je esto odvanije postupao i vie riskirao nego drugi pa
je esto i postizao rezultate tamo gdje ostali nisu uspjeli.
Sada se Ravell spremao uiniti neto neoprostivo. Izvadi staklenu posudicu iz ladice,
stavi je na pult i otklopi. Prije manje od dva sata Peter Myrick otiao je iz ove sobe,
ostavivi uzorak svojega sjemena i taj je uzorak jo bio svje. Ravell ga je bio iskoristio
samo djelomino; iz neobjanjiva razloga sauvao je ostatak. Sada stade namjetati ruice
na mikroskopu.
Drhtavim rukama uze pipetu i kapnu kapljicu sjemene tekuine na stakalce. Kada je je
uzorak stavio pod objektiv, osjeti kako mu znoj izbija po licu. Sjeti se Leeuwenhoeka,
nizozemskoga trgovca koji je 1677. godine prvi pogledao spermu kroz mikroskop. Tada je
to bilo smiono otkrie. Prije nego to e pribliiti oko okularu, Ravell prikloni glavu i
zadra dah, kao to to mora da je uinio i Leeuwenhoek.
Isprva se pod leom nita nije micalo, vidio je samo meavu sivkaste bjeline. Odmaknu
se, promijeni uveanje, podesi arite i ponovo virnu. Od onoga to je vidio uini mu se kao
da je zbog snijenog bjetavila privremeno izgubio vid: nije vidio nita, na stakalcu nije bilo
ni jednoga jedinog spermatozoida.

15

3.
U

rat ti prekrasno mirie, kroz smijeh je govorio Ravell. Vrh je nosa pristiskao o
njeno mjesto ispod njezina uha.
Gospoa Georgea Appletona bila je prela etrdesetu - bilo joj deset godina vie
nego njemu. Na nonom ormariu esto bi u krug poredala svijee i zapalila ih da gore dok
bi njih dvoje vodili ljubav. Vosak je kapao sa iljastih svijea. Plahte su nakon njihovih
napora ostajale mokre, a zrak vlaan od mirisa dvaju tijela.
Kosa joj je bila napola posijedjela, ali joj je glas bio tih i dubok, pun teatralnosti.
Smijeh joj je bio zvuan kao u glumice. Vlastiti je mu ve etiri godine nije bio ni
dotaknuo.
Sad moram ii, rekla je.
Bila je visoka ena. Kada je ustala iz postelje tragajui za odjeom koju je bila zbacila
na stolac, vidio je njezinu siluetu irokih ramena i velikih prsa, duge i vitke noge to su
podsjeale na tule, odsutnost bilo kakva suenja u struku. Odostraga je izgledala ravno
poput stijene, nalik na mukarca. (Ma gdje mi je samo nestala stranjica? voljela se aliti
hvatajui se za taj dio tijela.)
Ravell je znao da nije prvi mukarac kojega je odabrala, uz vlastitoga mua. Volio je
njezinu glad. Kako je stanovao u stanu iznad prostora gdje mu je bila smjetena ordinacija,
vodio je rauna o tome da prije njezina dolaska navue zastore i paljivo zatvori sve
prozore. Bila je buna dok bi je milovao, a u njezinim je kricima uo glasove veega broja
ivotinja no to ih je mogao imenovati. Kada joj je to rekao, spustila se na sve etiri,
njukajui i rujui nosom. To ga je nasmijalo. Kadto ju je morao i stiavati jer ju se, ak i s
drugoga kata, moglo uti na ulici.
Prije Amande Appleton nikada nije imao vezu s pacijenticom.
I sama ga je pomisao na to ispunjavala uasom. No, od dana kada mu je ona prvi put
sama uskoila u postelju, osjeao je olakanje i zahvalnost za sve to je od nje nauio.
Nikada nije bio oenjen, a kad god su mu brani parovi dolazili na savjetovanje, potajno je
osjeao neugodu zbog ogranienja vlastitoga iskustva. Brinuo se da ne zna sve to mu se
inilo da bi trebao znati.
Sjela je na rub postelje i stisnula ga za koljeno.
to ne valja? pitala je. Izgleda kao da te neto mui.

16

On se mrtio gledajui u treperavi krug svjetlosti to su ga svijee bacale na strop.

Pala mi je na pamet jedna pacijentica. Sluaj neplodnosti.
Nije joj opisivao kako je ukrao neto sjemena Petera Myricka i kako je, drhtavim
rukama, uzorak stavio pod mikroskop. Samo je rekao:
Kod mua sam ustanovio azoospermiju.
to je to?
To znai da za njega nema nikakve nade da postane otac. Nema nijednog spermija u
sjemenu, ama ba nijednog. Ravell se uspravi u postelji i akama lagano uze gnjeiti
jastuk. Ne znam kako da im to kaem.
Nemam elje za usvajanjem, rekao je Peter Myrick. Nije to isto, iako se divim ljudima
koji tako postupe.
Ravell i Peter bili su se dogovorili za ruak u Klubu Algonquin. Sloili su se da e se
nai ondje to bude kasnije mogue tijekom dana, kada se veina stolova isprazni, kako bi
bili sigurni da e biti sami. Sjedili su u najudaljenijem kutu i razgovarali priguenim glasom.
ak je i konobar osjetio da se treba drati podalje, pa tako i stao s izglaanim bijelim
ubrusom preko ruke.
Ravell je alio to ne moe biti do kraja iskren, ali kako da jednostavno otvoreno kae
to zna? Peter nikada nije dao doputenje za propitkivanje svoje mukosti niti za njezino
prebrojavanje pod mikroskopom. Znao je koliko je odbojno to to je kao lijenik prekoraio
granice: koji e suprug u budunosti imati povjerenja u njega ako se dozna za ovo zadiranje
u pacijentiin privatni ivot?
Moda je vrijeme da pribjegnemo analizi sjemena, ivo je govorio Ravell.
Kakve koristi od toga? kaza Peter. Bi li to znailo neku promjenu postupka?
Moda bi vam to pomoglo da prestanete bacati krivnju na svoju enu.
Nikog ja ne okrivljujem.
Zar se ne brinete, ree Ravell, da bi vaa supruga nakon svega ovoga mogla osjetiti
uasnu utuenost? Ima ena koje ak izgube i elju za ivotom...
Ne i Erika, kaza Peter. Erika ima silnu elju za ivotom. Nju se ne moe slomiti.
Zasljepljuje li Petera vlastiti optimizam, vlastito oduevljenje, pitao se Ravell. Poznaje
li taj ovjek uope svoju enu? Ravell otpi ledenu vodu iz ae, onda prstima dotaknu zupce
na svojoj vilici. Bijeli su tanjuri blistali, isti i spremni. Janjeim rebrima koja su bili
naruili kao da je dugo trebalo da stignu na stol.
U ovom trenutku, ree Peter, znam da bi netko moda sugerirao mijeanje mojeg
sjemena sa sjemenom drugog mukarca. Ali, ja to neu prihvatiti. Da sam htio usvojiti dijete
drugog mukarca, ve bismo to bili napravili prije puno godina. Osim toga, dalje je
umovao, zato da se zavaravamo? Ako zanemo dijete, hou znati da je moje. Ne elim se
pitati je li moda neije drugo.
Ruak je stigao. Konobar je hladne bijele tanjure koji su stajali pred njima zamijenio
toplim tanjurima s janjetinom koja je cvrala i puila se u bogatu umaku. Peter je na svaki
zalogaj licom stavljao malo elea od metvice pokazujui uitak djeaia koji u slast

17

prodire golemu koliinu slatkia.

Erika kod nas za moj roendan prireuje privatni recital, ree Peter. I obeala je da
e mi pjevati omiljene arije. Rado bismo i vas pozvali.
Ravell je eznuo za time ponovo uje Erikino pjevanje. Peterov je entuzijazam rastao uz
opis izvrsnih glazbenika koje joj je unajmio kao pratnju, uz opis haljine od tirkiznoga
damasta koju je kupio za Eriku da je odjene za tu prigodu.
Haljina je iz Pariza, rekao je. Od Wortha. Dugujem joj to, nakon svega to je
izdrala. Osim toga, to bi mi na roendan moglo predstavljati vei uitak nego da vidim
vlastitu enu usred takve raskoi.
I namignu.
Nakon proslave Peter e otputovati u Egipat, gdje ga ekaju poslovi s trgovcima
pamuka. Iz Kaira e krenuti za Englesku, radi kupnje najnovijih strojeva za tekstilnu
industriju. Nee ga biti nekih dva mjeseca.
Erika nee poi s njim zato to ima angaman u Drutvu Haydn & Hndel, kao i u
novom palazzu to ga je gospoa Isabella Stewart Gardner nedavno otvorila u Fenwayu.
Budui da e biti odsutan nekoliko tjedana, Peter je predlagao zamrzavanje uzoraka
njegova sjemena, koji e se onda, i kada njega ne bude bilo ovdje, moi odmrznuti i
upotrijebiti za postupak na njegovoj supruzi.
Prije nego to otputujem, nagnu se Peter nad stol prekriven stolnjakom i nastavi
potiho, moda biste bili voljni doi k nama? Moda, ba na moj roendanski recital,
uveer, kad svi gosti odu? Mislim da emo se i ena i ja tamo oputenije osjeati. Kod kue,
u naem vlastitom krevetu, sve moe ii bolje nego u vaoj ordinaciji. A Erika poslije toga
odmah moe zaspati i ne pomaknuti se do jutra.
Poziv da zaviri u njihov dom zaintrigirao je Ravella. Prostorije u kojima ljudi stanuju,
odavno je ustanovio, uvijek, poput zrcala, odraavaju neviene vidove njihove due.
Zanimalo ga je da vidi slike koje su odabrali, da uje kripu vlastitih koraka na stubama niz
koje njih dvoje svakodnevno silaze. Prividje se sam sebi kako podie poklopac Erikina
klavira i zglobovima prstiju ovla prelazi po tipkama. Kimao je dok je Peter govorio. Slagao
se sa svime, onako kako netko pokuava udovoljiti djetetu. T kakva bi zla moglo biti u
tome da se pretvara - bar za sada - kako bi se duh Peterova budueg sina ili keri doista
jednom mogao utjeloviti? emu unititi ovjeku svaku nadu pred sam njegov roendan?
I tako je Ravell putao Petera da govori i mata.
Samo jednom traim da mi se nasmijei srea, kaza Peter. Jedno dijete, djeak ili
djevojica oboavam malu djecu, iz njih frcaju iskre. Meni izgledaju kao tenad. Gore od
elje da o svijetu doznaju sve to mogu. Djeca stalno nekamo upiru pogled, nastavljao je
Peter. Jeste li to primijetili? Mogu se spotaknuti, ali se smjesta usprave i jurnu dalje.
Kao i ti, mislio je Ravell.
Kad bih imao dijete, stalno bih ga neem uio... Posljednji put kad sam plovio u
Europu, na palubi me opazila jedna mala talijanska curica. Valjda joj je bilo oko dvije
godine. Bila je s majkom, ali je prila ravno k meni. Drao sam je na krilu, a ona je otvarala
ruice i pokazivala uvis. Znate to je htjela? Htjela je da joj dohvatim pticu s neba.

18

Nimalo ne sumnjam da biste bili silno dobar otac, ree Ravell.

Iz Kluba Algonquin otili su svaki u svojoj koiji - Ravell prema bolnici, a Peter prema
uredu u ulici Congress. Ravell je od koijaa zatraio da ga iskrca nekoliko blokova prije
odredita, tako da nekoliko minuta proeta po parku.
Na zaleenoj stazi cipele mu skliznue na povrini glatkoj poput cakline. Punana
dadilja u odori vozila je u kolicima usnulo dijete, sitno koraajui kako se ne bi poskliznula.
Pokraj jezerca dvije su majke motrile dvojicu djeaia koji su dugim tapovima lupkali i
gurkali brodie igrake. Djeca su trala ukrug, a besciljno kretanje u cik-caku sluilo je
tomu da im zagrije tijelo na ovaj ledeni oujski dan. Videi obitelji na klupama, pitao se
zato se uvijek drao po strani od svega toga.
Starije udovice kadto bi ga potapale po miici i zapitale:
Zato se ovako pristao mladi kao vi jo nije oenio, doktore Ravell?
Kako da se oenim? s osmijehom je odgovarao. To ne bi bilo poteno prema
supruzi. Pola noi bio bih na nogama i poraao djecu drugih ena.
Istina je bila da su njega privlaile ene openito. Nikada ne bi mogao povjerovati da se
zaljubio posljednji put: to mu je bila slaba strana. Jedva je ekao na dolazak neke pacijentice
koja je bila tako zaobljena da bi se jedva protisnula kroz vrata, samo zato to je zbijala ale
zbog kojih bi njemu iz ruke ispadao stetoskop i hvatao ga smijeh. Najdrae su mu bile
starije gospoe koje vie nisu marile za to da se promatraju u zrcalu: gledale su otvoreno,
dahnule bi i razveselile se zbog kakva psia, djece, rascvalih boura. Nedostajale su mu
mlade majke ija ga je smrt proganjala - pacijentice ije je zapee u njegovoj ruci
najednom omlitavjelo dok im uzaludno pokuavao napipati blo.
Kako bi se ikada mogao snai u braku, uz toliko pacijentica? Njihove su ga potrebe
ponekada iscrpljivale. Pri kraju dana, ne bi bilo u stanju poi gore u stan i sluati o eninim
problemima. U vrijeme veere ponekad bi uzeo knjigu i ponio tanjur u radnu sobu samo da
bi se izmaknuo brbljanju vlastite domaice.
Ipak, pitao se ne uskrauje li sebi, time to se nikada nije oenio, potpun doivljaj
ivota. U parku je neki deko podigao uvis bejzbolsku rukavicu da uhvati loptu, ali je
promaio i lopta je pala pred noge Ravellu: sagnuo se i dobacio je malome. Zar nikada nee
promatrati roenje vlastitoga djeteta? Zar e ostati promatra, u slubi tuih ivota?
Shvaao je Peterove enje bolje no to se to sebi usuivao priznati.

19

4.
o je malo prerano, doktore, grubim, isprekidanim aptom povjerljivo kaza
J domaica, otvorivi mu vrata. Glazbenici su gore i probaju s Madame von
Kessler.
U predvorju Ravell sjede na barunasti jastuk na izrezbarenoj klupi. Kada se iznad
njihovih glava najednom zau zvuk violina, domaica stavi prst na usnice.
Zvuci struna unisono se vinue uvis, u poletnom zamahu krila, a glas Erike von Kessler
iznenada uletje meu njih i obujmi strujanje violina, vodei ih prema nebesima. Fraze iz
arije koju je pjevala - Hndelove Va col canto - poput jeke doprijee niz iroko crno
stubite od orahovine.
Mrava domaica, strave sijede kose tijesno privrene ukosnicama uz glavu, prebaci
Ravellov kaput preko ruke. Potom se, uz nestaan pokret, kakav Ravell nikada ne bi
oekivao od ene njezine dobi, osmjehnu i poput balerine podie na prste te otplesa u
polumrani hodnik, izgubivi mu se iz vida.
Bila je to velianstvena kua - uska i okomita kao i ostale rezidencije graene od opeke
u ulici Beacon. Predvorje je bilo neuobiajeno prostrano, obloeno tamnim tapetama,
oevidno nainjenim od sjajne pozlaene koe i uvezenim iz neke egzotine zemlje - moda
Maroka. Tako ekajui, Ravell posegnu rukom i dotaknu konu tapetu ukraenu izboenim
filigranom.
Ba kada je arija zavravala, na sporednim se stubama to su vodile kroz prizemlje i sva
etiri kata, od dna do vrha kue, pojavi Peter.
Oprostite, ree bez daha povukavi francuske orukvice prije no to e zgrabiti
Ravellovu ruku. Kad sam uo zvonce, pomolio sm glavu kroz prozor i vidio vas na
prednjim stubama, ali sam bio tri kata iznad vas bez krpice na sebi!
Nasmijae se i on i Ravell.
Kada su gosti stigli, svi, ugledavi se jedni na druge, krenue uza stube do glazbenoga
salona gdje je Erika stajala uz klavir i pjevala Voi che sapete iz Figarova pira, a ramena
su joj napola provirivala iz haljine to je svjetlucala poput blijede tirkizne vode. Jednu je
ruku bila poloila na klavir, a drugu ispruila, svima na taj nain pokazujui kako su dobro
doli.
Zbog modernih ukrasa od svijetloga drva glazbeni se salon inio veim i zranijim od

20

bilo kojega drugog prostora u visokoj, uskoj kui. Dok se kroz jo nekoliko Hndelovih i
Mozartovih arija probijala do Caro mio ben, oi su joj blistale i prelazile po licima
sluatelja. Uvijek potraim osobu za koju u pjevati, svojevremeno je Erika rekla Ravellu.
Veeras se nadao da e ta osoba biti on. Kada je zapjevala koketnu Habanem i Prs des
remparts de Sville iz Carmen, podigla je ramena i zanjihala skutima haljine prema muu,
a onda letimice pogledala prema Ravellu, kao da kae: Kad drugi gosti odu, ostat emo
samo nas troje Peter, vi i ja. Vragoljasti izraz u njezinu pogledu bilo je nemogue ne
primijetiti.
Oduevljenje je meu sluateljima bilo tako veliko da su traili dodatak za dodatkom,
sve dok nije odbila da dalje pjeva. Krugovi svjetlosti sjali su joj na napola razgolienim
ramenima. Lice joj je bilo ozareno, vlano od napora. Koliko drukije izgleda ovdje, mislio
je Ravell, nego u njegovoj ordinaciji tijekom savjetovanja. inilo mu se da bi, ak i da se
pogase sva svjetla u kui, njezino lice i dalje bilo vidljivo, zraei svjetlou. Pitao se pati li
i ona, kao toliki umjetnici, od razdoblja manine euforije iza koje slijedi sumorna
izmodenost.
ae sa ampanjcem poletjele su uvis i uslijedile su zdravice za Peterov roendan, a
potom je na red doao sladoled od metvice i torta od ljenjaka. Dok se zabava bliila kraju,
doktor Gerald von Kessler, Erikin brat, zadravao se u predvorju zajedno s Ravellom. Bilo
je oevidno da e njih dvojica ostati kao posljednji gosti.
Erika je ve bila izjavila da je iscrpljena, poeljela bratu laku no i popela se na kat.
Dolinosti radi, vidljivo je naglasila opratanje s Ravellom, premda njihov posao za ovu
veer ni izdaleka nije bio dovren.
Mogu li vas nekamo odbaciti? pitao je doktor von Kessler Ravella otvarajui ulazna
vrata dok su zajedno izlazili.
Ravell letimice pogleda Petera, a Peter se zagleda u njega. Nisu bili utvrdili nikakav
plan ni smislili kakvu izliku tako da on ostane nakon odlaska svih drugih gostiju.
Ne stanujem daleko, ree Ravell von Kessleru. Odmah na aveniji Commonwealth.
A i raspoloen sam za malo kretanja.
Proetat u se s vama, predloi doktor von Kessler, oevidno eljan daljnjega
razgovora. ena mu je bila otila u New Hampshire, u posjet sestri koja je nedavno rodila
esto dijete, pa se osjeao usamljenim.
Ravell nije mogao smisliti uljudan nain da odbije von Kesslerovo drutvo. Pod
ulinom svjetiljkom uz rub plonika ekao ih je doktorov lijepi jednopreni dvosjed, a
koija je drijemao. Doktor von Kessler probudi ga gurkanjem, dade mu Ravellovu adresu i
uputi ga da ih ondje saeka.
Dok su hodali, von Kessler je namjetao al preko nosa.
Pa, kako napreduje tretman? Jesu li sestra i njen mu ve...?
Ravell je izbjegavao odgovor. Kod ulice Clarendon, kada su u tami kraj njih
protandrkala zaprena kola, isprui ruku ne bi li upozorio svojega pratioca prije prelaska.
Ne mislim gurati nos tamo gdje mu nije mjesto, kaza doktor von Kessler, ali za
Eriku je ovo odgaanje strahovito bolno.

21

Ravell je osjeao sumnje i jedva prikrivenu osudu drugoga lijenika. Ako se ne osjeate
sposobnim voditi ovaj sluaj, samo kaite, isto je tako mogao rei von Kessler, pa emo se
obratiti nekom drugom iz struke tko e to znati izvesti.
Kakva je prognoza? Je li, po vaoj procjeni, moja sestra sposobna zaeti?
Vaa sestra jednako je plodna kao i svaka druga ena koju sam dosad sreo svojoj
praksi.
Onda zato...? namrteno e von Kessler.
Ovdje je u pitanju povjerljivost, ree Ravell. Ako ustrajete u pokazivanju
nestrpljivosti pred svojom sestrom, to joj nipoto nee pomoi.
Pod ulinom svjetiljkom u ulici Marlborough von Kessler zastade u pola koraka. Taj se
visoki, krupni mukarac u tami nadvi nad Ravellom:
Ima li nekih tehnika koje niste iskuali? Ima li ikakvog razloga za optimizam?
Sa svom razmetljivou koju je mogao prikupiti Ravell se zatee kako izgovara rijei
koje nije trebalo izrei.
Jasno. Apsolutno.
Na ovo ramena drugoga ovjeka izgubie otrinu i opustie se, a Ravellu se uini da je
upravo dao vrlo dvojbeno obeanje.
U asu kada su stigli do Ravellove kue na aveniji Commonwealth, von Kesslerova
kola ekala su uz rub plonika. I opet je morao probuditi koijaa, ovjeka koji je oevidno
bio nadaren za to da svugdje utone u drijeme. Na odlasku drugi lijenik podie eir
pozdravljajui Ravella.
Telefon je zvonio u ambulanti ba dok je Ravell otkljuavao vrata. Pouri se da podigne
slualicu prije nego to pozivatelj prekine vezu.
Hoete li se vratiti? ree Peter. ekamo vas. Tiho kucajte, dodade, tako da ne
probudite poslugu.
Sam je Peter Ravellu otvorio teka ulazna vrata im je ovaj prstima dotaknuo drvo. vre
je stegnuo pojas svilenoga kunog ogrtaa koji je nosio preko pidame.
Mislio sam da se nikad neemo rijeiti mojeg urjaka, mrmljao je.
Dok su se kradom uspinjali velikim glavnim stubama (stube ondje manje kripe nego na
drugom, uem stubitu na bonoj strani kue, povjerio mu je Peter), Ravell se pitao bi li
trebao skinuti cipele i ponijeti ih u ruci. Peter ga povede u zasebni obiteljski dio kue,
potrudivi za njima zakljuati vrata spavae sobe.
Erika je leala na barunastoj poivaljci boje breskve u svilenoj kunoj haljini i
prikladnoj spavaici, itajui neki enski asopis.
Vidim da ste nam doli pripomoi, primijeti zvuei kao da se zabavlja.
Nikada je do tada nije bio vidio rasputene kose, bez pompadur frizure: mrekala se i
padala preko naslona poivaljke, a uvojci su joj dopirali do laktova. Suprotno onome to je
bila rekla bratu, uope se nije inila umornom nakon nastupa. Linije tijela ocrtavale su joj se
pod svilom i izgledalo je kao da je u svakom asu spremna neobuzdano skoiti s poivaljke.
Sobarica je ve bila razgrnula finu posteljinu na njihovoj velikoj postelji od

22

bambusovine. Jastuci su leali poravnati, plahte bile zagrnute u usporedne trokute, njegova i
njezina. Postelja je bila vjenani dar, izraena u Japanu, objasnili su Ravellu.
Inae ne odlazim u ovakve kune posjete, vedro ree Ravell. Mislio je na velikoga
doktora Simsa. Jo davno, negdje 40-ih i 50-ih godina prethodnoga stoljea, doktor Sims
nije se ustruavao svoje novo smiljene instrumente donijeti u kuu kakva branoga para i
stajati na strai iza zida, pripravan da priskoi u pomo pri zaeu rjeenje zbog kojega
se stanovit broj ljudi ozbiljno sablanjavao.
Pretpostavljam da bismo trebali poeti, ree Peter skrivajui ruke u depovima
dugakoga kunog ogrtaa.
Sve se troje zagledae. Ravell sastavi pete i uspravi se. Posegnu u crnu lijeniku torbu
i prui Peteru poseban kondom objasnivi mu kako ga valja paljivo upotrijebiti tako da ne
propadne ni kap njegova dragocjenoga sjemena. Objasni im da e se on pojaviti poslije i
trcaljku usmjeriti ravno u ue maternice. Brzo injiciranje moglo bi sprijeiti spermu da se
putem zaustavi i skrene na krivu stranu. trcaljka bi pak mogla uspjenije - ak i bre unijeti sjeme u ensku utrobu nego to bi to priroda bila u stanju.
Erika i Peter sada su, jasno, sve to ve znali.
Imate li za nas jo kakav savjet? alio se Peter.
Uivajte, ree im Ravell. I javite mi kad budete gotovi.
Uze crnu konu lijeniku torbu i sam izae kroz susjednu prostoriju, za koju se pokaza
da je kupaonica. Odande odluta nekamo to je oito bilo Peterova privatna radna soba i
zasunu vrata.
Da bi se razonodio, Ravell dohvati stereoskop. Umetnu u nj fotografije koje je Peter
ondje uvao, a koje su prikazivale bazare u Kairu te vijugave ulice i lukove koji su se
vjerojatno nalazili, slutio je Ravell, u Maroku. Kada je podigao slike prema svjetlosti i
pogledao ih kroz stereoskop, prizori mu se u umu stadoe pomicati i postadoe
trodimenzionalni, tako da mu se uini kao da se naao usred sjevernoafrikih gradia u
kojima nikada nije bio.
Kada je iz druge prostorije uo ubrzavanje Erikina daha, spusti slike i stereoskop pa
sklopi oi. Vrata su bila zatvorena, ali je svejedno uo njezin dah. Nije se bio u stanju
usredotoiti ni na to drugo. Od Petera ni glas nije dopirao, samo od Erike. Njezino se
dahtanje raspirivalo u sve glasnijem crescendu. Zau se neki mukao zvuk. (Stopalo ili noga
to udaraju o postelju od bambusovine?)
Ravell stade etati po Peterovoj radnoj sobi pokuavajui vlastitim koracima zakrinkati
odjeke voenja ljubavi to su dopirali iz spavaonice. Naginjao se blie prouavajui desetak
uokvirenih slika na zidovima - cijeli niz leptira to ih je Peter naslikao (morfoi, buljine,
izvanredni primjerci), sve sjajne minijature, apsolutno vjerne prirodnom izgledu, izraene
nanoenjem boja kistom tananim poput vlasi. Drugom bi prigodom takve slike u potpunosti
zarobile Ravellovu panju.
Ali, ne noas.
Petera slutnja nije prevarila. Bio je predvidio da e se njegovoj eni nakon nastupa sve
pore ozareno rastvoriti. U sebi se Ravell morao sloiti: ako postoji vrijeme za njezinu

23

uspjenu oplodnju, to je sigurno noas. Je li to ista ona ena koja se pred njime alila
dotle da je ak i zaplakala zbog toga to joj mu opsesivno prati njezine mjesenice, to
skuplja donje rublje koje je bacila na pod i izvre ga provjeravajui je li okrvavljeno?
Kako li se veeras inila oputenom kada je on, njezin lijenik, uao u njezinu spavau
sobu. Brinuo se da bi joj njegova prisutnost mogla zasmetati, ali ona nimalo nije zamjerala
zbog ovakva upletanja. U susjednoj je sobi brana postelja od bambusovine kripala poput
podvozja u tvornici. Ravell ju je zamiljao kako se njie amo-tamo bre no to to ljudsko
oko moe uoiti. U prsima ga je boljelo od nastojanja da ne pusti ni glasa, kao da se iza tih
zatvorenih vrata zbiva neto sveto.
Glas joj se ponovo vratio, nije vie isputala samo dahtaje od uitka. uo je u njemu
natruhe glazbe u kojoj su ranije svi uivali, lea je vjerojatno bila izvila i otvorila usta iz
kojih su se izvijale note.
Nije se mogao prisjetiti je li se ikada prije naao u ovakvu poloaju. U hotelima, da. Ali
ne kao lijenik. Nijedan mu drugi par nikada nije predloio ovakvo upletanje.
Zato li je uope doao? Pa nije valjda zbilja vjerovao da Peteru moe pomoi oploditi
vlastitu enu?
Zato je onda doao - da bi sam sebe muio? Grubo protrlja lice dlanom, kao da se
pokuava umiti. Nepodnoljivo je bilo pomiljati, i to upravo sada, o tome da im uniti
svaku nadu. A ushit to ga je noas zamijetio kod Erike - iskre je toga ushita htio odrati na
ivotu. Pa ipak, injenica je da se u vezi s Peterovom neplodnou nita ne moe
promijeniti. Sjetivi se toga, Ravell sklopi oi. Posljedicama u se baviti poslije, zakljui.
U kutu radne sobe Peter je drao veliku krletku za ptice. Ili Peter ili netko od sluinadi
navukao je pokrov preko reetaka da bi stvorenju u kavezu omoguio san. Ravell podie
pokrov i virnu. Velianstveni je papagaj balansirao na njihaljci, perja bogato grimizne, ute
i kobaltno modre boje. Ravell potpuno ukloni pokrov da bi ga bolje promotrio.
Papagaj se na preki premjetao s jedne noge ureene kandama na drugu. Krletka se
zatrese kada se ptica probudila.
Pusu! zakrijeta. Pusu-pusu!
Ravell opet prebaci prekriva preko reetaka i ptica zautje.
Jako trepui zbog otroga svjetla, pojavi se Peter i prui Ravellu baloni ispunjen
bjelkastom tekuinom.
Je li se papagaj probudio? zapita s nevjericom.
Ravell se brzo okrenu ustranu i posegnu u lijeniku torbu, rukom uklanjajui osmijeh s
lica.
Erika je leala u postelji, sva umotana u svilu. Koa joj je bila vlana, a obrazi i elo
rumeni. Miris spolnosti ispunjavao je sobu, premda je ona to pokuala prikriti poprskavi se
iz boce s parfemom to je, napola puna, stajala na nonom ormariu. Bedra su joj bila mokra
od parfema to ga je po njima poprskala pripremajui se za lijenika. Miris je bio voni,
mirisalo je po trenjama.
Peter je pridravao jako svjetlo dok je Ravell pripremao instrumente. Lijenik uze
kondom i ubrizga njegov sadraj izmeu Erikinih rairenih nogu. Briljivo dovri posao.

24

U kunom ogrtau i papuama, Peter isprati lijenika kroz mranu kuu. Na ulaznim
vratima Peter se podie na prste, doimajui se zadovoljno.
Moda e noas biti prijelomni trenutak, ree.
Ravell se pobrinuo da spremi kondom to mu ga je Peter dao. U sitnim nonim satima,
nakon povratka u ambulantu, odreza kraj gume koji je bio tako precizno svezao i iz
kondoma izvue neupotrijebljeni ostatak. Razmaza nekoliko kapljica na stakalce i kroz
mikroskop se zagleda u ovaj drugi uzorak. Stisnu oi u potrazi za bilo ime to bi plutalo
pod leom, ali ne vidje nita to bi plivalo, ili se komealo, ili se ubrzano gibalo. I ovaj je
drugi uzorak bio jednako beivotan kao i voda zahvaena iz Mrtvoga mora.

25

5.
N

e elim vie postati majka, ree Erika.

Sjedila je u njegovoj ordinaciji odjevena u zgodan plavosivi kostimi s
posuvracima od baruna, utegnut i krojen tako da joj istakne vitak struk. Na glavi
je nosila plavu toku u skladu s kopirnom, moderno naherenu i iglom privrenu za kosu.
Opet ju je uhvatio oaj, mislio je Ravell. Ne misli to ozbiljno.
Sluao je to mu govori. Mu joj je otputovao poslom, a kada se vrati, otkrit e da mu
se ivot zauvijek promijenio.
Znam da e ono to namjeravam u njemu izazvati silnu tugu, dodade.
Tako dugo zadra pogled na njoj da ona na kraju svrnu oi ustranu - zbog smetenosti,
vjerojatno. Podie bradu uvis kao da promatra hrbate medicinskih knjiga na policama.
Oevidno je donijela nekakvu odluku: osjeao je u njoj prikrivenu razdraganost i to ga je
zabrinjavalo. A ipak mu se nije inila kao osoba na rubu obrauna s vlastitim ivotom. Prije
manje od tjedan dana bio je u njezinoj spavaoj sobi i osjeao njezin miris dok je leala
usred svojega svilenog gnijezda. uo je svaki udah njezina uitka. Bila je ena tako jakih
emocija i prohtjeva da je - bar dok je vodila ljubav - zaboravljala razloge za svoju
razdraljivost prema muu.
Kakve to planove imate koji bi mogli izazvati takvu tugu kod Petera?
Nije odgovarala. Bilo je neke konanosti u svakome otrom pokretu njezine glave. Ako
danas samo tako izae iz njegove ambulante, znao je da se nee vratiti. (Upozorila sam vas,
moda e mu kasnije predbaciti njezina snaha, a vi nita niste uinili.) Izgledi da e
razoarati Petera i Eriku, kao i von Kesslerove, te da bi ovi pokuaji mogli dovesti do
tragedije - potpuno ga shrvae.
Zato li je samo tako glupo i odvano lagao njezinu bratu? Dao mu do znanja da moe
izlijeiti ono to se izmijeniti ne moe? Na kraju krajeva povjerovat e da je on odgovoran
za neuspjeh.
U njegovoj je moi da joj spasi ivot, ako je to ovdje na kocki. Sve ih moe zadovoljiti.
Bilo bi to tako lako.
No, ne mogu to uiniti, pomisli. Nikad ne bih uinio takvo neto.
Znai..., ree. Odbijate moju pomo u pokuaju da zatrudnite? To ste mi htjeli
rei?

26

Dola sam se oprostiti s vama, ree Erika.

Osjeti kako mu blo u zapeima zvoni na uzbunu. Najbolje se snalazim u nevolji,
pomisli. U trenucima najvee hitnosti. Drugi su ovisili o njegovoj sposobnosti da uleti u
mranu prostoriju u kojoj se odvija neto prljavo i nagonski reagira. Bio je to dar: mogao
brzo odluiti o neemu, u bljesku svjetlosti to bi pala kroz otvorena vrata. Na taj je nain
toliko beba izvukao iz maternica koje su im mogle postati grob, vratio u ivot napola
svjesne majke i izbjegao vie smrtnih ishoda no to se mogao sjetiti.
Na lijeniku je da spaava ivot, pomisli, i to svim moguim sredstvima. Erika se ve
dovoljno napatila zbog ove situacije, zakljui. Noni mu se miii zategnue: pripremao se
ustati sa stolca. Iznad svega je mora sprijeiti da izae kroz vrata i nestane.
Erika, ree joj nagnuvi se preko pisaeg stola. Jeste li deprimirani?
Ona se zagleda u nj.
Jasno da jesam, ree. Zbog svega ovoga? Kako bih se drukije i mogla osjeati?
Peter je ostavio zamrznute uzorke svog sjemena, podsjeti je. Dogovorili smo se da
emo ih upotrijebiti u njegovoj odsutnosti.
Ona okrenu vrat ustranu kao da se pokuava rijeiti ukoenosti.
To nije nimalo poteno prema Peteru, dokazivao joj je Ravell. Obeao sam mu to, a
osjeam stanovitu obvezu prema tom dogovoru, ne samo kao lijenik, nego i kao prijatelj.
Kad se Peter vrati - ako nam se do tada ne posrei - moda onda moemo raspraviti o cijeloj
situaciji i ponovo razmotriti to pitanje. Za danas sam ve odmrznuo uzorak, dodade, ne bi
bilo u redu da propadne.
Isprva mu se uini da to Eriku uope nije dirnulo, a onda njome prostruja drhtaj
ogorenosti.
Dobro, ree uzdahnuvi. Ali, sve je to beskorisno. A ovo e biti posljednji put.
On se na to sav ozari, a srce mu stade snano udarati zbog spoznaje da se sprema uiniti
neto strahovito. to god se dogodilo, zakljui, suoit u se sa svakom neugodnou koja
iskrsne. Otprati je do prostorije za preglede gdje se ona, uz nezadovoljno mrmljanje, poe
razodijevati. Prsa su joj se isticala dok je izvijala lea da sa sebe zbaci jaknicu s barunastim
posuvracima.
Vraam se za nekoliko minuta, ree Ravell.
Pouri u izbicu nalik na garderobu u kojoj je drao mikroskop i zakljua vrata. Posudica
s Peterovim sjemenom ekala je na stolu. Ravell otvori slavinu i paljivo ispra svaki trag
Peterova sjemena iz nje. Onda ugasi svjetlo i otkopa naramenice, oslobodi se odjee i
donjeg rublja te sve pusti da padne na pod. Uhvati se rukom. Lud je! Nikada prije ne bi sebi
ovakvo neto dopustio, ali sada nije bilo vremena za propitkivanje. Morao je pouriti. Kada
je Peter stajao u ovoj prostoriji, na raspolaganju mu je bila knjiga s prikazima parikih
prostitutki, ali on, lijenik, nije uivao takvu rasko. Ostavi izbicu u tami i prisjeti se
Erikinih grudi, kako su se micale, slobodne i nesputane pod svilom breskvine boje.
Sestra je otro kucala po svim zatvorenim vratima u hodniku, u potrazi za njim,
zbunjeno ga dozivajui po imenu.
Doktore Ravell?

27

Da! nekako joj odgovori.

ekamo vas.
Pipajui naslijepo u mraku, pronae posudicu za koju je znao da se nalazi na stolu pa
Peterovo sjeme zamijeni vlastitim. Hitro upali svjetlo i zakopa hlae. Jezik kao da mu je
bio natekao u ustima.
Medicinska sestra usluno je ostala u ordinaciji, umirujua, majinska pojava. Ravell
uze posudicu i usisa iz nje blijedu tvar dugakim instrumentom. Odie prekriva s donjega
dijela Erikina tijela.
Sestra je stajala uz njih, poput straara u kutu. Zadaa joj je bila da pazi na udoree
no, na to je, vjerojatno su se pitale i ona i Erika, trebala paziti? Doktor Ravell bio je
mukarac na dobru glasu, nikada prije nije takvo neto uinio, a sigurno nikada i nee.
Prekriva djelomino skliznu s Erikina bedra, tako je razgolitivi, ali se ona i ne potrudi
ponovo pokriti.
Ravellova su ramena sestri zaklanjala pogled. Nitko mu nije mogao zaviriti u misli, ali
se brinuo da bi mogla uti njegove glasne udisaje i izdisaje, blo to mu je otro tuklo u
uima.
Nemojte u moje sjeme mijeati sjeme drugog mukarca, bio mu je rekao Peter. Peter
koji je proitao toliko lanaka i knjiga o porodnitvu.
Ravell nita nije mijeao. Upotrijebio je samo svoje sjeme.

28

6.
D

oite ranije, potaknula ju je uiteljica pjevanja. Moemo popiti eri i dobro se

nasmijati prije nego to poznata gospoa stigne.
I tako je Erika dola ranije. Utegnuta u plavosivi kostim s barunastim posuvracima
pjeice je prola nekoliko blokova kroz Back Bay. Kostim je bio nov - prije toga nosila ga je
samo dvaput, od toga jednom u ambulanti doktora Ravella a njegov stil i pristao kroj
sviali su joj se i davali snagu njezinu hodu. Na glavi je nosila prikladnu plavosivu toku
ukraenu jednostavnom satenskom manom. Zapusi vjetra prisiljavali su je da jednom
rukom pridrava eiri kako bi ga sprijeila da ne bude otrgnut, zajedno s iglama, ravno s
njezine pompadur frizure.
Kada je stigla do uiteljiine kue u ulici Marlborough, staklo na izboenome prozoru
poprimilo je purpurni odsjaj sumraka, kao da su okna pocakljena. Ulazna se vrata naglo
otvorie. Magdalena Hasselbach, jo uvijek pristala ezdesetogodinjakinja, domahnu joj da
ue u ostakljenu sobu gdje je ve bio postavljen srebrni pribor za aj, a uz njega kola s
kremom od oraha. Iekivanje je proimalo sve uiteljiine kretnje. Magdalena je dodirivala
kraljevski sijedu frizuru, u uzbuenju je pokuavajui nauuriti i zagladiti. Iz irokih joj je
grudi navirao smijeh. Rado se smijala, a Erika je iza zadihanosti ula poznate umove:
astma je bila oznaila kraj Magdalenine pjevake karijere.
Onda, mein Schatz, zlato moje, ree Magdalena, jeste li spremni na susret s
najglasovitijom divom u Americi?
Najglasovitijom ?
U meunarodnim razmjerima, ona je najpoznatija pjevaica koju je Nova Engleska
ikad rodila.
Uiteljica pjevanja bila je legendarnu Lillian Nordicu upoznala jo davno u Sankt
Peterburgu, gdje su zajedno nastupale pred carem.
Moramo smisliti nekakvu izliku da biste pjevali pred njom, ree Magdalena.
Obeali ste joj da ovdje nee nikoga morati sluati.
U svakom sluaju, ree Magdalena poalivi zbog svojega lukavstva, za vas je bitno
da se s njom susretnete. A da ja sama jo uvijek imam glas - glas kao to je va - ne bih bila
tako srameljiva.
Ne bih joj htjela dosaivati, kaza Erika.

29

Ako se ukae prilika, moete pokuati s Caro mio ben ili nekom od onih ljupkih
Hndelovih arija.
Ne ako to sama ne zatrai, kaza Erika.
Nemojte se zavaravati da e uti vau izvedbu u palai Isabelle Stewart Gardner.
Vjerujte mi, nee sluati pjevae koji se pojavljuju prije nje. Skrivat e se negdje i
pripremati se za vlastiti veliki nastup.
Magdalena ode do tamnopurpurnih barunastih zastora da pogleda na ulicu i vidi
dolazili li Lillian Nordica. Kada se priblii neki jednopreni kupe i iz kola izae
dostojanstvena gospoa s velikim nojevim perom na eiru, a Erika i njezina uiteljica
pohitae niza stube.
ivot velike sopranistice sigurno ima svojih potekoa, govorila je Magdalena. Ne
ini li vam se ponekad da ljudi sve to vide suvie romantino...? Da previaju rune strane
pjevakog ivota?
Odista, kimnu Madame Nordica. Malo njih uope i sluti kako usamljeniki ivot to
moe biti. Naete se u sterilnoj hotelskoj sobi... ili zavrite tako da no provodite u
Pullmanovim spavaim kolima na putu izmeu Kansas Cityja i Minneapolisa.
Ili da uivate u Parizu? kaza Magdalena.
Ili u morskoj bolesti na brodu izmeu Dublina i Liverpoola, dovri Madame Nordica
odbacujui svaku zavodljivost onoga o emu je govorila. Vano je da vam nita ne smije
teko pasti. Ljudi kau da su primadone temperamentne. Uvjeravam vas da imam toliko
posla oko provjere hoe li mi haljine biti oiene i izglaane za sljedei nastup... ili brige
oko toga da ne zaboravim omotati al oko glave, inae bih se mogla prehladiti... tako da mi
ne ostaje ni najmanje energije za glumu, osim na pozornici.
Iz gledalita u koncertnim dvoranama Erika nikada nije uoila koliko je Lillian Nordica
tjelesno masivna osoba. Na pozornici se priinjala velikom poput svake druge obine ene,
ali se u intimnost i ove ostakljene sobe, sjedei na turskoj sofi okruenoj palmama u
loncima za cvijee, Madame Nordica inila Eriki viom od vlastitoga oca. Divina su zapea
bila debela poput mukih glenjeva.
Kakav biste savjet dali mladoj eni koja eli... izgraditi opernu karijeru? ree
Magdalena i oima znaajno pokaza na Eriku.
Prvi se put te veeri Madame Nordica okrenu koljenima prema Eriki koja je sjedila kraj
nje na sofi i pogleda je. Nedvojbeno su divu ve tisuu puta molili za upute nadobudnim
pjevaicama. Savjeti potekoe iz nje poput nauene uloge.
Idite u Italiju, bila je prva smjernica koju je predloila. Prvi korak, kao to bih
svakome savjetovala, jest stii u Italiju. Odaberite uitelja na dobrom glasu, ponite
studirati tamonji repertoar.
Erika uspravnije sjede i kliznu blie prema rubu sofe. Samo je svojoj uiteljici pjevanja
bila povjerila plan to joj se bio razmahao u grudima. Sada je ve mjesecima smjerala otii
iz Bostona, ostaviti Petera i trajno se preseliti u Europu kako bi poboljala glas i
profesionalno napredovala.
to mislite o odlasku u Pariz? pitala je Erika.

30

Francuski jezik unitava glas, izjavi Madame Nordica, a nojevo pero na eiru
njihanjem naglasi ove rijei. Talijanski je za pjevanje daleko laki. Osim toga, ivotni
trokovi u Italiji nii su nego u Francuskoj ili Njemakoj. Isto tako, u Italiji imate vie od
osamdeset manjih gradova u kojima se opera redovito izvodi. U Italiji, ak i siromani
seljaci idu u operu. Za njih - uz kienu teatralnost ona vodoravno rairi barunaste rukave opera je neophodna potreba.
Kao mlada djevojka, Madame Nordica pohaala je Novoengleski konzervatorij, gdje je
i sama Erika studirala. Meu Bostoncima nadaleko se i nairoko proula pria o usponu
Lillian Nordice kao operne zvijezde. S dvadeset je godina Madame Nordica otputovala u
Milano, u pratnji svoje majke koja je bila udovica. U Italiji, u nekom manjem gradu, Lillian
Nordica imala je svoj prvi nastup. Tijekom premijerne veeri zvali su je na bis nakon svake
arije. Nakon prvoga ina osam su je puta pozivali pred zastor. Tijekom prizora smrti
sredovjeni su ljudi u gledateljstvu jecali. Narednoga jutra stotinu se ljudi rojilo na ulici pod
balkonom njezine hotelske sobe i svi su vikali: Nordica! Grandissimo talento!
Tri ene nakratko zautjee da se poslue kolaem s kremom od oraha koji je
Magdalena narezala. vaui, Madame Nordica izvukla je vilicu iz usta i sanjarski nagnula
glavu. Velikodunom kretnjom posegnu ustranu i potapa Eriku po koljenu.
Eriki stade svitati da ju je Madame Nordica vjerojatno doivjela kao enu mnogo mlau
od njezine prave dobi. Zar zaista misli da mi je tek osamnaest, pitala se. Cura koja se moe
samo tako spakirati i otploviti u Italiju bez ikakve grinje savjesti ili posljedica za tue
ivote? A da pritom ne mora skupiti strahovitu hrabrost?
Klevetnici su govorili kako je Madame Nordica, koja se sada blii pedesetoj, u
opasnosti da izgubi gornji registar. Pri najnovijim angamanima u Bostonu, meutim,
ovacije su trajale petnaest minuta. Gledatelji su Lillian Nordici pred noge bacali hrpe
cvijea. Pa ipak su u tom trenutku u Magdaleninoj ostakljenoj sobi (a tko bi mogao i sanjati
da e do ovakva sastanka uope doi?) njih tri sjedile toliko blizu da je Erika, dok je
sopranistica pila aj, vidjela kako se na divinu vratu mreka naborana koa.
Tri su ene razgovarale ve cijeli sat, kadli Madame Nordica ubrusom obrisa mrvice s
usana i s nenadanim se zanimanjem zagleda u Eriku.
Kako joj je lice ljupko oblikovano! primijeti operna pjevaica obraajui se
Magdaleni. Ako se ne odlui za pjevanje, uvijek moe postati manekenka za eire ili neto
takvo.
Komentar je Eriki u isti mah zvuao laskavo i podcjenjivaki. Magdalena je punila
alice podiui obrve u luk i pitajui: Mlijeka? eera? Limun? Usnice su joj bile stisnute
u nezadovoljnu crtu pa Erika shvati da njezina uiteljica posebno ne dri do Madame
Nordice. Magdalena je u svoj aj nagnjeila toliko kiseloga limuna da se mlijeko razdvojilo
i zgrualo.
Ono to ne razumijem, kaza Erika, jest kako Amerikanka moe od uenice postati
prava pravcata diva u Italiji. Jednostavno ide svuda na audiciju, je li tako?
Madame Nordica poloi debeljukastu ruku na Erikinu miicu, kao da joj kani priopiti
neto bitno.

31

U Italiji e vam uitelj kojeg naete srediti debi. Taj uitelj poznavat e nekog agenta
koji odabire umjetnike i odreuje postave. Moda e se kod vaeg uitelja za pjevaicu za
2
3
Normu ili Ernani raspitivati impresario iz Acquija ili nekog manjeg grada. Ali,
pretpostavimo, nastavi, da uenica sanjari o Traviati ili Mjesearki. Impresario e moda
pristati izmijeniti repertoar, ali samo ako mu ona na ime naknade isplati nekih dvije-tri
stotine lira...
Magdaleni se kraljenica ukoi i uspravi od negodovanja kada je ovo ula.
I savjetovali biste toj mladoj eni da plati toliki iznos?
Da, odvrati Madame Nordica. I to je prema impresariju samo poteno. Pomislite na
rizik koji on preuzima. Mora pronai kazalite, angairati orkestar i ostatak postave. Pustit
e da ta nepoznata strana uenica doe u sredite pozornosti, i to s ulogom po vlastitom
izboru. Zato bi pristao toj strankinji dopustiti da uspije ili da doivi fijasko? Razmiljajte o
tom troku kao o izdatku za kolovanje, posavjetova diva Eriku. Skupo je baviti se
operom. A ako uspijete, dodade jo jednom potapavi je po koljenu, pruit e vam se
prilika da dobijete pravu ponudu.
A ako debi bude neuspjean, pitala se Erika. To je bio scenarij koji Lillian Nordica nije
uzimala u obzir, ba kao to nije ni uviala da se mlada dama kojoj je ponudila ovaj
savjet blii dvadeset i devetoj te da ve na vratu ima mua, a u gradu etverokatnicu
prepunu sluinadi.
Prije odlaska Madame Nordica zastade u predsoblju s ogrlicom od azurita oko vrata i u
krznenoj bundi u kojoj je izgledala kao lovac na grizlije. Gurnu Eriki u ruku snjenobijelu
posjetnicu s adresom svojega osobnog agenta otisnutom izboenim slovima.
Budete li ikad trebali ime istaknutog uitelja u Italiji, ree diva, svakako piite mom
agentu. On e vam rado predloiti nekolicinu imena.
Kada se za glasovitom pjevaicom zatvorie vrata, Erika osjeti kako joj iznad glave
prolazi zapuh hladnoga nonog zraka.
Nije ni zatraila da uje vae pjevanje, ree Magdalena.
urei pjeice kui, Erika je dodirivala otre rubove posjetnice u depu. Pod jednom
ulinom svjetiljkom u ulici Dartmouth podie je prema svjetlu da vidi agentovo ime. Slova
su na posjetnici bila izboena kao Braillevo pismo - mogla je ime i prstom proitati.
Bila je zaboravila klju od kue pa je morala pozvoniti. Mua joj ve tjednima nije bilo
zbog poslova koje je obavljao u Engleskoj i Egiptu. Jedna od sluavki pusti je u kuu.
Ostavili smo vam veeru na toplom, gospoo, ree joj kuharica.
Na dugaki stol od mahagonija za kojim je Erika tolikih veeri sjedila sama, sluavka
pred nju iznese jelo - narezanu svinjetinu s peenim jabukama, luk u vrhnju i pire od
krumpira.
Hoe li vam trebati jo neto, gospoo? zapita kuharica
Erika odmahnu glavom.
2
3

Opera Vincenza Bellinija - nap. prev.

Opera Giuseppea Verdija iji se libreto zasniva na Hugoovoj drami Hernani - nap. prev.

32

Ve je kasno. Zato ne odete na spavanje? Ja u spremiti posue u ostavu kad

zavrim.
Kuharica kimnu, obrisa ruke o pregau i ode. Erika nareza meso na manje komade i
zastade da otpije malo burgundca koji je bio iste boje kao i reljefne tapete kojima je bila
obloena soba.
Mora da vam teko pada, primijetila bi kadto neka od njezinih prijateljica, to Peter
toliko putuje.
injenica da je stalno bila sama znaila je da svoje sate i srce mora ispuniti neim to
nema veze s njime. Glas bi joj posebno procvao u vrijeme dok je on bio odsutan. Glazba ju
je osvajala, preplavljujui sve. Na nju je troila vie sati svojega ivota no to bi ih ikada od
ne mogli dobiti mu ili dijete.
Sluavke su bile naviknute na to da joj, dok nema Petera, kasno posluuju veeru.
Kadto Erika nije jela prije deset sati uveer jer je prije toga sjedila za klavirom i nije htjela
stati prije no to bi prola cijelu operu. Note pod prstima tjerale su je naprijed. Razgovarala
je s glazbom, sa zamiljenim likovima koji su pjevali replike. Za samo nekoliko dana Peter
e se vratiti. Obino bi, kako bi se njegov povratak kui bliio, osjeala laganu nelagodu,
znajui da se uskoro mora opet povui u granice enske svakodnevice. Veera u sedam, ve
u deset odlazak u postelju. Bez samostalnih izlazaka i odlazaka na veernje koncerte. Bez
dugoga sjedenja uz gramofon, sluanja Nellie Melbe sve do iza ponoi. Kada je Peter bio
kod kue, osjeala je da joj se valja zajedno s njime buditi u est i dorukovati zajedno s
njime prije nego to ga koija odveze u ured.
Peter je primijetio (ta kako i ne bi!) da njezin glas nailazi na sve ire odobravanje.
Dobivala je sve vie ponuda za recitale i koncerte, ukljuujui i angamane za Drutvo
Haydn & Hndel. Neki je ovjek iz Londona nagovarao Eriku da mu prepusti upravljanje
njezinom karijerom.
Obeaj da me nee ostaviti? promrmljao joj je jednom dok su leali u postelji. ak
ni kad te pokuaju namamiti u Covent Garden ili La Scalu?
Rekao je to kao alu, ali se njoj vizija takve karijere inila stvarnom.
Peter nije htio da mu ena ivi u Europi i odvojeno od njega. Kad god bi se ona
pokuala dotaknuti te mogunosti, samo bi odmahnuo na to. Bio je visok, a zbog njegova su
se kneevski dobra izgleda ene na ulici zaustavljale i zurile u nj. Kao ovjek nezaustavljiva
entuzijazma, imao je dara za to da drugima nametne svoj nain razmiljanja. Nad njom je
pobjedu esto odnosio sluei se vlastitim tijelom.
Nekoliko minuta nakon povratka s puta u inozemstvo vrsto bi je privio uza se i krenuo
s njom uza stube pa zakljuao vrata da sprijei pristup pretjerano briljivoj sluinadi i
spustio rebrenice. Jedva da joj ikada nedostaje, mislila je, sve dok se ne pojavi u predvorju i
dok ga ponovo ne ugleda - odbljesak brojnih boja u njegovoj kosi, crvenkastosmee,
bronane i zlatne pramenove. Dok je skidao kaputi, gledala mu je napete miie na vitkim
bedrima: poznavala im je oblik ak i prije no to bi poloila ruke na njih. U spavaoj sobi
brzo bi ga poljubila u lice i otkrila mu Znoj na obrazu. Na usnama joj je ostajao okus soli.
Nikada ne bi mogla spakirati kovege i otii u Italiju dok je Peter kod kue. Njegova je

33

privlana snaga bila jaka poput kakve podvodne struje: mogla se u njoj i utopiti.
Kao dvoje sportaa, esto bi iscrpljeni klonuli na postelju, a srce bi im glasno udaralo i
koa sjala. No, zanemari li se tjelesnost, je li im osim toga ita bilo zajedniko? Njoj s
ljestvicama i kadencama, a njemu s poslovnim knjigama u kojima se biljeila vjeto
zakljuena pogodba o isporuci pamuka iz Minet-el-Basala?
O emu su zapravo i mogli razgovarati? On jedva da je i mario za glazbu. Bez poude,
bi li uope bili prijatelji?
Dok bi bio odsutan na due razdoblje, gotovo da je i zaboravljala kako je on dio njezina
ivota. Tijekom tjedana to ga nije bilo, dok joj je grlo podrhtavalo od pjesme, a prsti
treperili nad bjelokosnim tipkama, i ona je odlazila nekamo drugamo.
I uasavala se na pomisao da e se on, im se vrati, gorljivo prihvatiti nastojanja da
zane dijete. Zato mu je dijete toliko potrebno? I ona je neko bila utuena zbog njihove
bezdjetnosti, ali to je bilo prije. Zahvaljujui pjevanju, ostavila je to za sobom.
Te je noi Erika bila previe usniena i previe puna planova da bi mogla zaspati.
Uivala je to ima postelju samo za sebe. Kada je postelja bila potpuno njezina, mogla je u
njoj leati poprijeko, zabacivi ruke iznad glave, a none prste oslonivi na podnoje od
bambusovine.
Ako namjerava zapoeti nov ivot u Italiji, znala je da mora rezervirati kartu i
otputovati prije no to se on vrati. Na sljedei e roendan navriti dvadeset i devetu. Vie
ne moe Peteru doputati da je uutkava.
U velikom naumu sudbine, veeras je rekla Madame Nordica, nema sluajnosti.
Fascinantno se osvrnuti na prepreke i spoznati na koji ste ih nain prevladali. Imam
apsolutno povjerenje u sudbinu.
Veeranje upute koje je dobila od Madame Nordice izmijenit e joj ivot, u to je bila
sigurna. Divine su rijei bile poput prsta uprta u mjesec. Erika je sada shvaala - nedvojbeno
- kamo se mora otputiti.

34

7.
N

a dan kada je trebala nastupiti u velikoj novoj palai Isabelle Stewart Gardner
Erika nazva telefonom svoju uiteljicu pjevanja i uze je preklinjati:
Moete li posluati kako izvodim ovu uasnu notu?
Pridra slualicu to je mogla dalje od usta i dopusti frazi da joj se izvije izmeu
otvorenih usnica.
Nita u toj ariji nije izvan vaih mogunosti, uvjeravala ju je Magdalena.
Poslijepodne, prije nego izaete iz kue, pokuajte si pripremiti potenu, vruu kupku.
Nakon toga, stavite karamelu na jezik i tako je drite - jednostavno zato da opustite miie dok budete pjevali istu ovu notu koju ste maloas otpjevali meni.
Tijekom godina u kojima se gradila, palaa koju je Isabella Stewart Gardner bila
odluila podii na Fenwayu bila je skrivena kao prava pravcata tajna. ak ni najbliim
prijateljima nije bilo doputeno vidjeti to se krije iza zidova po kojima je sve to podsjealo
na tvravu, sve dok gospoa Gardner nije nala savreno mjesto za svaki kip, svaku
orhideju, svaku sliku, svaku venecijansku balustradu. Na Novu godinu 1903. - tek nekoliko
mjeseci prije toga - gospoa Gardner konano je otvorila vrata najistaknutijima meu
svojim poznanicima. Svi su se dovezli koijama u devet sati uveer, a sutranje su novine
prtale izvjetajima o tome to su uzvanici ondje vidjeli.
Odonda je u Fenway Courtu prireeno nekoliko koncerata. Toga poslijepodneva kada je
Erika prvi put stupila u palau gospoe Gardner, glazbenici i solisti pozvani su da se
slobodno kreu po prostranim odajama kao da im privatna umjetnika kolekcija u
potpunosti pripada.
Eriku ostavi svaka zabrinutost zbog nastupa im je stupila u kuu jer jo nikada nije
vidjela mjesto koje bi je toliko smirivalo. Veliko dvorite s venecijanskim lunim prozorima
otvaralo se pred njom, a u njemu joj dobrodolicu poeljee vodoskok, silna koliina
svjetlosti, mimoze u loncima za cvijee te kamene urne i njena paprat. Nad svime se kao
zatita nadvijao stakleni strop. Veeras e jednu ariju otpjevati u dvoritu, stojei na
ploicama rimskoga mozaika kraj malena sarkofaga. Ostali e solisti biti smjeteni na
gornjim balkonima tako da e im, kao iznenaenje, glasovi buknuti s razliitih katova
zgrade.
Dok je prolazila kroz Rafaelovu sobu, Holandsku sobu, Ticijanovu sobu, u veoj se

35

mjeri osjeala kao u privatnoj kui negoli u muzeju. Gospoa Gardner sada je boravila na
najgornjem katu palae. Erika je teko mogla povjerovati da bi itko, i to jo udovica u
ezdesetim godinama, toliko neumorno nastojao da stvari koje voli prikupi odasvuda po
svijetu i okupi ih sve na jednom mjestu. Gospoa Gardner, govorilo se, posebno se potrudila
oko smjetaja svakoga pojedinog predmeta, stavljajui kakvu vazu ili manju sliku blie
prozoru kako bi bolje dola do izraaja.
Iako je nikada nije upoznala, Erika je gospou Gardner dva puta letimice vidjela kada
se udovica u jednoprenom kupeu provezla mimo nje ulicom Beacon.
Dok je tako stajala na venecijanskom lunom prozoru s kojega se pruao pogled na
dvorite, Eriku prenu zvuk to su ga stvarale ptice, letimian pogled na krila to leprajui
udaraju o zidove prevuene tukom. Gospoa Gardner vjerojatno je odredila da ih se pusti iz
njihovih krletki kako bi se svemu dodao osebujan daak.
Erika se nije mogla odluiti to ju je jae osvojilo - umjetnost ili arhitektonsko rjeenje
u kojemu je bila smjetena zbirka. Gotovo u svakoj sobi lutala je od slika do prozora s
balkonima, osmiljenima upravo zato da na dvorite prue pogled odozgo.
Mogla sam ve biti u Italiji, mislila je Erika naslanjajui se podlakticama na ogradu
balkona i upijajui svjetlo, pogled na lukove i rascvale kokotie.
Tri kata ispod glazbenici su ugaali glazbala. Na nekoliko preostalih trenutaka prije
poetka pokusa, Erika se nagnu kroz otvoren prozor. Veeras e ovdje nastupiti Madame
Nordica. Erika i ostali solisti pojavljivat e se, jedan po jedan, kao svojevrsno priznanje
prije nastupa poznate dive. Dvije stotine gostiju stii e i proi kroz izlobene prostorije da
prije koncerta razgledaju umjetnika djela. Nikome od onih koji se nau u palai, uza sve te
lune prozore to se otvaraju na dvorite, nee promaknuti Erikina arija. Na nekoliko kratkih
asaka, dok bude pjevala, glas e joj biti svugdje, proimajui sve, ba kao i svjetlo i zrak.
Svi e je uti - ak i velika Nordica, bilo njoj stalo do toga da je uje ili ne.
Poslije toga, tono u devet uveer, dvije stotine gostiju otii e u Glazbenu dvoranu
Fenway Courta na slubeni dio koncerta. Pjevat e Drutvo Cecilia, a u velianstenome
finalu Madame Nordica rairit e ruke obavijene irokim barunastim rukavima i njezin e
ih glasoviti sopran sve oarati.
Gudai sada zazvuae strastvenije, znak za Eriku da prikupi skute i pohita niz dva
stubina kraka. Zauze mjesto kraj sarkofaga. Bio je to udno malen koveg - u nj nije moglo
biti poloeno nita drugo do tijela djeteta u vrlo mladoj dobi. Kada je sklopila oi nastojei
smiriti srce i pripremajui se da zapjeva, prisjeti se onoga to su svi u Back Bayu znali:
gospoa Gardner i njezin pokojni mu imali su samo jedno dijete, sina koji je umro od upale
plua prije svojega drugog roendana. Erika otvori oi i ponovo zirnu prema djejem
sarkofagu - na njemu nije bilo poklopca.
Kameni je koveg leao otvoren i prazan. Kao da je kakvo djetece ustalo iz njega i
kroz krovni se prozor uspelo na nebo, ostavljajui gospou Gardner bez mogunosti da
ikome bude majkom i s obavezom da sve ovo stvori.
Da imam djece, mislila je Erika, moda ne bih bila ovdje niti bih se spremala da ubrzo
odem u Italiju. Bila je sigurna da je gospoa Gardner sarkofag nije smjestila u ovo dvorite

36

bez razloga.
Neka ovdje bude glazba, mora da je rekla gospoa Gardner.
Dirigent dade znak Eriki i ona kimnu. Kada su violine zapoele sveani uvod, u njoj
nabujae zvuci sve dok joj se ruke ne podigoe udaljujui se od tijela. Usta joj se otvorie da
otvore prolaz Hndelovu duhu. Pjevala je:
Lascia la spina, cogli la rosa...4
Kada se posljednja nota vinula u nebo, kada joj je posljednji drhtaj zvuka preao preko
jezika, Erika podie lice prema najviemu katu palae. etiri kata iznad nje, u svojemu
luksuznom stanu na vrhu zgrade, na otvorenu se prozoru pojavi maleni, krhki lik, sluajui.
Isabella Stewart Gardner isprui ruku prema Eriki i domahnu joj kao da je blagosilja.
Arija iz Hndelova oratorija Trijumf vremena - nap. prev.

Arija iz Handelova oratorija Trijumf vremena - nap. prev.

37

8.
I

oga istog dana - tek nekoliko sati nakon zavretka Erikina pokusa Ravell je bez
pratnje stigao u Fenway Court. Do tada je ve bila pala no i cijela je venecijanska
palaa blistala, osvijetljena bakljama i svijeama te crvenim japanskim svjetiljkama
to su u nizovima visjele po dvoritu. Dvije je stotine gostiju lutalo du arkada, a veini je
ovo bilo prvi put to vide palau.
Nakon ulaska Ravellovim je oima te veeri trebao trenutak da se priviknu na svjetlost
stotina svijea. Siluete draesnih mimoza u dvoritu ocrtavale su se na zidovima prevuenim
tukom. Du lukovima nadsvoenih prozora na gornjim katovima poput sjena su promicali
likovi. Iznad svoje glave Ravell je vidio goste kako zastaju da bi se laktovima naslonili na
balustradu i zagledali se u dvorite.
Znao je da je Erika negdje u palai. Najvjerojatnije su vokalni izvoai i glazbenici
negdje izdvojeni sve dok im ne doe vrijeme za nastup. Svejedno, dok se uspinjao stubama,
nade mu porastoe: napola je oekivao da e na odmoritu naii na Eriku. Ili se moda krije
u sljedeoj galeriji... inilo mu se moguim da bi mogao nenadano naletjeti na nju - ona bi
tada odvratila pogled od kakva Rafaelova remek-djela i primijetila njega, a gornja bi joj
usnica zadrhtala od iznenaenja.
Dok je, drei ruke na leima, stajao u Veronskoj sobi promatrajui neku sliku, zau
enski ciktaj koji je izvikivao njegovo ime:
Doktore Ravell!
Okrenuo se.
Pacijentica, dakako. Svugdje se s njima sudarao. Kada je ena pruila ruku prema
njemu u znak pozdrava, zbog debljine nadlaktica gotovo joj popucae avovi na zelenoj
satenskoj haljini.
Znajui sve to je ta ena pretrpjela, osjeti zadovoljstvo to vidi kako se slobodno kree
u javnosti, tako oevidno sretna. Svakako ga je htjela upoznati sa svojom sestrom, bratiem,
s etvero prijatelja. Svi su se uljudno smjekali. Nitko od njih nije pravo shvaao zato se ta
ena pred doktorom Ravellom naoigled rastapa od zahvalnosti. Samo je ona (te po svoj
prilici njezin mu) znala od kakve ju je silne pokore spasio doktor Ravell. Prije lijeenja
muila ju je nevolja od koje svakako ne bi bila umrla, ali koja joj je zacijelo unitavala

38

ivot. ene takvo neto ne povjeravaju i ne pokazuju ak ni najbliim prijateljicama - ne,

ako to ikako mogu izbjei. Svojevremeno je, dugo prije no to ju je Ravell upoznao, dijete
istiskivala iz sebe takvom estinom, tijekom toliko brojnih sati, da joj je maternica ispala iz
utrobe i tako ostala visjeti. Kada je prvi put dola k njemu, jedva je hodala.
Posljedica trudnoe i nadutosti bio je taj organ to joj se njihao meu nogama poput
slonovske surle. Nije mogla izai iz kue, bar ne dostojanstveno niti bez nelagode. Smislio
je za nju pesar posebnog oblika te konano njezine tegobe rijeio kirurkim putem.
Svaki dan vam zahvaljujem, mrmljala mu je na ramenu. Uvijek ste mi u srcu i
molitvama.
Ona ga vrsto uhvati za rukav, a on se osmjehnu i ozbiljno kimnu te konano ode.
Po velikim je prostorijama eravica blistala u kaminima sa zaslonom, a zbog zapaljenih
cjepanica zrak je mirisao kao u umi. Pri svjetlosti vatre Ravell je na slikama uoavao svaku
aureolu i unu resicu.
Dobra vatra stvara stanoviti srednjovjekovni ugoaj, ne ini li vam se? primijeti neki
gospodin koji je stajao kraj Ravella.
Ravell prie prozoru s kojega se vidjelo visokim zidovima okrueno dvorite, ali od
Erike jo nije bilo ni traga ni glasa. Na svim su katovima zgrade svijee treperile poput
duhova.
Gdje li je? Bila mu je objasnila da nee sudjelovati u glavnom koncertu. Umjesto toga,
pojavit e se i otpjevati samo jednu kratku ariju, kao uvod prije nastupa Madame Nordice.
U srcu ga stegnu. Na tren ga uhvati panika i zabrinu se da Erika u tom asu moda
nastupa u nekoj zabaenoj sobi. to ako je potpuno propustio njezino pjevanje? Nagnu se
preko ograde najdalje to se usuivao, ali niotkuda ne zau ni jednu jedinu notu.
U Gotikoj sobi osjeti kako mu neija ruka klizi po stranjoj strani hlaa. Bilo je to
namjerno milovanje. Brzo se tre unazad i poe dalje kada je vidio o kome je rije: ondje je
stajala gospoa Georgea Appletona, starija, via i vragolastija od njega. Zasmijulji se prema
njemu.
Ej, zdravo, ree Amanda.
Toga je istog jutra leala u njegovoj postelji i inilo mu se da jo osjea miris vlanih
plahti omotanih oko njezina tijela. Baci pogled po galeriji, brinui se da netko nije vidio
kada ga je potapala po hlaama od vunene tkanine, no inilo se da su im svi bili okrenuli
lea podigavi lice prema uokvirenim slikama.
Jeste li vidjeli portret gospoe Gardner koji je naslikao Sargent? zapita Amanda.
Onaj koji je izazvao onakav skandal?
U dahu joj se osjeao poznati miris, miris koji ga je podsjeao na tople, suene jabuke.
Povela ga je preko prostorije da razgledaju kraljevski lik gospoe Gardner za koji je
pozirala u crnoj barunastoj haljini. Na portretu gospoe Gardner dekolte se na haljini
produbljivao u nisko sputeni izrez u obliku srca. Dvostruka biserna niska ovijala joj se oko
vitkoga struka.
Iako je naglasio svaku oblinu njezina lika, umjetnik je Isabell Stewart Gardner oko
glave naslikao aureolu kao na bizantskoj ikoni - kao da je u isti mah rije o svetici, kraljici i

39

goropadnici.
Oaravajue, zakljui Ravell. Pravo remek-djelo.
Sargent je genije, ree ona tiho se smijui, ispreo je zlatni lik od tako obinoga
stvorenjca kao to je gospoa Gardner.
I opet se Ravell ogleda preko ramena, u nadi da ih nitko nije uo.
Posjetitelji su se i dalje slijevali u galeriju. Vidio je gospou Williama Farquahra Carolinu - dok je prolazila kroz vrata. Prepoznala ga je prije no to je imao vremena da
svrne pogled.
Mnogo je mjeseci prolo otkako ju je posljednji put vidio. Sada se uputila ravno prema
njemu, vukui mua za sobom. Haljina joj je bila tamnoplave boje, iste nijanse kao i
kokotii u vrtu gospoe Gardner. Mu joj je na svu sreu zastao da porazgovara s nekim
poznanicima.
Doktore Ravell, ree ona smijeei se i pruajui mu ruku u rukavici.
Nije imao drugog izbora nego da je upozna s Amandom.
Ovo je gospoa Georgea Appletona. Moja pacijentica.
Caroline Farquahr osmjehnu se i kimnu. Kosa joj je bila plava, kao i uvijek svijena i
ukosnicama privrena uz glavu. Uvijek je bio oprezan s Carolinom jer je slutio da se ona
svojim dobrim izgledom slui kao svojevrsnim biem i da uiva u dominaciji nad drugima.
Kad god bi primijetila da je obratio pozornost na njezinu privlanost, miii bi joj se oko
oiju napeli i nagnula bi se blie k njemu. Nije ju bilo lako odbiti.
Recite mi, ree ona povjerljivo se nagnuvi k Amandi, kao da se poznaju cijeli ivot,
to zbilja mislite o svemu ovome?
Rukama u dugim rukavicama mahnu prema zidovima palazza. Ravellu i Amandi dade
znak da pou za njom u kut gdje e utroje moi nasamo razgovarati.
Neki ljudi ovo mjesto nazivaju svatarnicom, kaza Caroline. Nuno se s time ne
slaem. Ali, pitam se to o njoj misle dragi Venecijanci. to bogatoj Amerikanki da je pravo
da kupi svaki mramorni stup i kamenu balustradu na koju naie u Veneciji, a onda ih
preveze ovamo i podigne sebi spomenik?
Neki misle da bi se sva ova umjetnika djela trebala vratiti u zemlje odakle ih je ona
uzela, ree Amanda.
Bila mu je velika pogreka, shvaao je Ravell, to je njih dvije meusobno upoznao.
Obje su ene poele raspravljati o Sargentovu portretu Isabelle Stewart Gardner stojei
nasred prostorije. Jo 80-ih godina 19. stoljea, prisjeala se Amanda, slika je izazvala
toliko zlobnih komentara o gospoi Gardner da njezin pokojni mu nije htio da se za
njegova ivota taj portret ikada ponovo javno izloi. No, sada, kada je gospodin Gardner ve
pet godina mrtav, naglaavala je Caroline, njegova je ena portret postavila na istaknutu
mjestu, uz remek-djela to su ih naslikali Giotto i ustali ovdje u Gotikoj sobi.
Gospoa Gardner tvrdi da je to najvei portret to ga je Sargent ikad nainio,
govorila je Caroline.
Ravell se ispria rekavi da se negdje u zgradi mora nai s prijateljem. Pogled na ove
dvije ene jednu uz drugu, Amandu i Caroline, jednu odjevenu u ljubiasto, a drugu u

40

tamnoplavo, udno ga se doimao. Kad god bi se sluilo da susretne Carolinu, od neugode bi

mu oteale cipele i ogledavao se za nekim nainom da je izbjegne.
Konano umaknu. Prolazei hodnikom pitao se zato gospoda Gardner izaziva toliku
zavist i raspre. Nigdje, mislio je, ne postoji ovakav umjetniki dom. Za stotinu godina
posjetitelji e lutati ovim palazzom. i osjeati njezinu prisutnost u vrtu sa skulpturama, u
vodama vodoskoka, u svakome pozlaenom okviru oko slike. Dugo nakon to se zaborave
njezina zahtjevna linost i priprosta narav, duh e se gospoe Gardner ovdje zadravati, a
nju e ljudi pamtiti po onome to je stvorila.
U dvoritu nastade iznenadno komeanje. Ulazili su gudai. Na drugome katu Ravell pohita
do otvorena prozora i nagnu se preko balustrade da odozgo bolje vidi.
Velika je baklja gorjela uz maleni, prazni sarkofag. Iz tame se pojavi Erika i stade kraj
njega. Haljina joj je bila bijela, nalik na odjeu rimske boice. Izgledala je gotovo
zastraujue malena - sve dok nije zapjevala.
Zatim zvuci to su izvirali iz nje zalebdjee i uvukoe se iza svakoga drveta u loncu za
cvijee i reljefnoga luka.
Lascia la spina, cogli la rosa...
Nakon ove i odve kratke arije Erika nestade u tami. Gledateljstvo, zaprepateno, naas
nije reagiralo ne mogavi povjerovati da je otila nakon jedne jedine Hndelove arije.
Kakav glas! uskliknula je jedna postarija ena koja je stajala na balkonu zajedno s
Ravellom. Ruka joj, naborana od starosti, poletje prema grlu i ondje zastade. Pljesak je
odzvanjao sa svakoga kata, iz svake arkade. Svijee su treptale i maglile se, a Ravell je
treptanjem tjerao vlagu iz oiju. Gosti su pljeskali dok im dlanovi nisu poeli bridjeti, a
muki su glasovi pozivali pjevaicu da se vrati, no Erika se vie nije pojavljivala.
(Nisam htjela zadravati izvedbu, kasnije je rekla Ravellu. Bilo je jo toliko pjevaa
koji su trebali nastupiti. A Madame Nordicu da se i ne spominje.)
Postarija gospoa pokraj Ravella poloi mu vornatu ruku na miicu i kaiprstom
pokaza uvis.
Vidite, Madame Nordica je tamo gore i slua.
U luksuznom stanu gospoe Gardner, visoko gore, poput kipa je stajala ena napola
skrivena barunastom draperijom.
Madame Nordica vjerojatno je odsjela kod gospoe Gardner, primijeti stara gospoa.
Jo je troje solista nastupilo nakon Erike. Ostali su vokalni izvoai stajali na raznim
balkonima, dozivajui se pjevom poput likova u drami. U Ravellovim su uima svi u
usporedbi s njom zvuali kretavo ili bezizraajno.
Kada je dolo vrijeme za formalni koncert te veeri, gomila se polagano stade
premjetati u Glazbenu dvoranu. Ravell krenu za ostalima gotovo preko volje jer mu je
Erika bila rekla da e veeras pjevati samo jednom. Glazbena dvorana gospoe Gardner

41

iznenadi ga svojom jednostavnou bijelom istoom, stolcima s pletenim sjedalima i

podom od svijetla drva. U pozadini na svoje nezadovoljstvo vidje da Amanda i Caroline
sjede jedna do druge, zajedno sa svojim muevima. Dvije se ene nisu razdvajale, jo uvijek
ubrzano avrljajui. Muevi, koji su se oevidno tek maloas upoznali, takoer su bili
stupili u razgovor. Ravell kimnu objema gospoama, ali ne i njihovim muevima s kojima
se nikada do tada nije sreo. Jedan mu pogled na njih otkri da je prvi mu (Amandin) elav, a
drugi (Carolinin) da nosi gust plavi brk. Iako je Ravell oduvijek bio radoznao u pogledu te
dvojice mukaraca, a moda je i prieljkivao zgodu da ih bolje promotri, samo pod uvjetom
da ostane nevidljiv, sada se jedva usuivao pogledati prema njima. Poe u potragu za
sjedalom blizu pozornice kako bi se to vie udaljio od svih etvero.
Veina je ljudi ve sjedila dok se provlaio prema slobodnome stolcu. Dvije ene, po
izgledu oevidno bake, posegnule su za njegovim zapeem dok je iao prolazom izmeu
sjedala. Doktore Ravell! uskliknule su i potapale ga po ruci. Te su mu sjedokose
gospoe upuivale tople poglede sudioniki mu namigujui, a on im je uzvraao osmijeh,
premda se nije uspijevao sjetiti je li njihove unuke porodio ili ih lijeio od kakve infekcije.
Tada dirigent najavi da je zvijezda veeri, proslavljena Madame Nordica, zatraila od
Erike von Kessler da prije poetka glavnoga programa otpjeva jo jednu ariju.
U tami pozornice ponovo se pojavi Erika, a sada se primjeivala prozranost rukava na
njezinoj bijeloj haljini. Akustika Glazbene dvorane bila je tako ista, rezonancija u dvorani
tako intimna pa se inilo da se sluateljstvo nalazi zatvoreno unutar jednoga jedinog
savrenog drvenoga glazbala. Mogao je vidjeti kako joj se svjetla pozornice odraavaju u
oima.
In quali eccessi, o numi, in quai misfatti
orribili, tremendi, avvolto il sciagurato!...
Ravell prepoznade ariju iz Don Giovannija. Nije tono razumijevao rijei, ali je znao da
uje bojni pokli iznevjerene ene, tjeskobu ene koja je zavoljela ovjeka bez morala i
saalila se nad njim.
Erika mu je bila tako blizu da je vidio znoj kojim joj se bio orosio korijen nosa. Vidio
joj je boju plavosivih oiju i pitao se hoe li svrnuti pogled na nj. Nije to uinila. Znao je da
gleda u enu koja moda nosi njegovo dijete, iako to i ne sluti. Prvi i jedini put u ivotu
smiljeno je pokuao sam oploditi neku enu. Tri je puta za Peterove odsutnosti Erika bila u
ordinaciji i Ravell ju je nagovorio na suradnju. (Obeao sam vaem muu...) Tri je puta
nakon Peterova odlaska Ravell u nju ubrizgao svoje sjeme.
ak i silovana ena zna to joj se dogodilo. Erika ni u to nije sumnjala.
U mahnitoj, velianstvenoj glazbi kojom je ona bila opsjednuta uo je napete zvuke
vlastite dobrote i zla. Koliko je puta mukarac zurio u enu, postupivi onako kako je on
postupio, a da ona o tome nita nije znala?
Pitao se to li ga je nagnalo da na sebe preuzme takav rizik. Strah da e razoarati von
Kesslerove? Potreba da ih impresionira? Djelomino. Uskoro - i to ne njegovom krivnjom -

42

moda bi otili od njega i preli drugom specijalistu. Uvjeravao je sebe da e njezina patnja,
to dulje bude trajala, postati dubljom, no istina je bilo i ovo: nije htio da ona odustane. Htio
ju je sprijeiti da ga ne ostavi.
Na pozornici je Erika pjevala o usudu koji je vidjela pred sobom: svijet se zatvarao oko
njezina ljubavnika, mukarca upletena u neizreciva zlodjela. Ogoreni oevi i muevi bili su
u lovu na njega, upropatene keri i zabludjele ene zahtijevale su osvetu. Bujanje nepravde
podrhtavalo je u Eriki.
Recimo da pod bijelim velovima njezine haljine sada raste njegovo dijete. Nitko to ne
smije saznati, ak ni nakon dvadeset godina. Trepnu od iznenadna uasa to ga je obuzeo
zbog njega a moga. Sazna li itko istinu, nijedna mu pacijentica vie nee pristupiti s
povjerenjem. Takvo se to nikada ne moe oprostiti.
Mi trad quellalma imgrata:
infelice, oh Dio! mi fa...
Nikada je do tada nije uo da pjeva tako dramatinu ariju. Naas je sklopio oi
pokuavajui se oporaviti od naleta straha. Ona je pak uz kratak okret otila s pozornice, a
kosa joj se izvukla iz ukosnica.
Pri zavretku veeri Madame Nordica za bis je otpjevala Let the Bright Seraphim, istu
staru otrcanu ariju koju je ve godinama nudila svojim oboavateljima. Divin vrsti,
uglaeni glas Ravella je ostavljao hladnim. to je prije mogao, pohitao je iz koncertne
dvorane i na sporednim vratima naiao na Eriku, opkoljenu krugom oduevljenih
posjetitelja. Osmjehnula se i pruila ruku iznad glava potpunih neznanaca da je nakratko
poloi u njegovu, tek lepravi stisak prepoznavanja prije no to e je opet izvui.
Smjekala se svima i nikome. Izgledala je zapanjeno, kao da ne uspijeva deifrirati
rijei koje joj se upuuju, oiju zablijetenih svijeama i bakljama, kao i veeranjom
slavom, a glave vjerojatno jo uvijek pune zvuka Mozartove glazbe. A zato i ne bi bila
ushiena? T sama je Madame Nordica zatraila od nje da pjeva.
Hoete li u etvrtak doi u ordinaciju? zazva je Ravell. Tamo emo se vidjeti.
Ona mu doviknu preko glava ljudi to su je okruivali.
Oh... ima neto to vam moram objasniti... rei u vam to u etvrtak.
U hodnik se nagura jo vie drugih tijela, a drugi je glazbenici i pjevai uzee pourivati
da im se pridrui na zatvorenoj proslavi. Prije no to e proi kroz vrata i nestati, Erika
lepravo domahnu u Ravellovu smjeru. On se pak pitao osjea li ve ona - kako se to kadto
dogaa sa enama da nosi dijete, no to se nije inilo vjerojatnim. Bilo je zaista prerano da
bi to mogla znati.
Kada je okrenuo lea Eriki, primijeti drugi lik to je u blizini stajao u hodniku. Bila je to
Caroline Farquahr. Nakon isprika koje je na brzinu uputila drutvu s kojim je bila, mora da

43

ga je slijedila u nadi da e s njime nasamo razgovarati.

Promatrala ga je s ledenim ogorenjem u oima i Ravell se pitao emu li je to maloas
svjedoila. Drhtaju u njegovu glasu kada je uzbueno zazvao Eriku da joj estita na
pjevanju? Strahopotovanju koje se oitovalo u pogrbljenosti njegovih ramena? Zaarenosti
njegova lica? Caroline je oevidno uspjela neto naslutiti.
Ravell dotaknu eir kimnuvi prema njoj, podie ruku u znak pozdrava pa se bez
zaustavljanja za gomilom tamnih kaputa zaputi u no.

44

9.
J

ednoga svibanjskog jutra sjedila je Erika na rubu postelje navlaei arape, a u glavi
su joj dozrijevali planovi. Uhvatila je samu sebe kako, uvijek iznova, pjeva odlomke
jedne druge Hndelove arije.

Oh, that I on wings could rise,

Swiftly sailing through the skies...
Za samo devet dana trebala je otputovati u Italiju pa je zakljuila da jo istoga
poslijepodneva mora otii do oeve kue i obavijestiti oca o tome to se sprema. Bila je
rezervirala mjesto na Canopicu kompanije White Star Line s namjerom da pobjegne prije
Peterova povratka. Sve do sada nije nala hrabrosti da ocu, bratu ili ma kome od lanova
obitelji objasni kako kani napustiti branog druga i budunost potraiti na drugom
kontinentu. Samo je Magdalena, njezina uiteljica pjevanja, znala da bi i godine mogle proi
prije nego to itko od njih ponovo vidi Eriku.
ak ni posluga nije slutila da se sprema neto neobino. Tjednima je Erika
svakodnevno odlazila do Magdalenine kue, svaki put krijumarei nekoliko stvarica torbicu punu donjega rublja, suncobran koji e tititi od toskanskoga sunca, torbu za odjeu
s dugakom pelerinom koja e joj zimi trebati u Firenci. Od krojake je naruila kostim s
bijelim satenskim ovratnikom, kao i princes haljinu od laganoga bordo baruna. Dogovorila
je da se ta odjea isporui na Magdaleninu adresu u ulici Beacon, gdje ju je Erika spakirala
u nove novcate kovege koje je ondje skrivala.
Htjela je da tata zna kako njega ne namjerava napustiti. Iako se jo uvijek bavio
medicinskom praksom i izgledao izvanredno vrst za ovjeka svoje dobi, plavi su mu zalisci
i brk kao u mora posijedjeli, a srce oslabjelo. Drugi mukarci koje su muile sline
cirkulacijske tegobe kadto bi ujutro izali iz kue i zavrili na kaldrmi, pogoeni modanim
udarom, jo i prije no to bi izali kroz vrtna vrata. Otplovi li u drugi svijet, tate moda nee
biti ovdje da je doeka kada se, pri sljedeem posjetu, bude iskrcavala s broda.
Okrenuvi klju u bravi i naavi se u domu svojega djetinjstva, Krika vidje da se ondje
nita nije promijenilo. Tata se jo nije bio vratio s vizite u bolnici, iako joj je domaica

45

navijestila da e ubrzo doi. Ogledavala se oko sebe nastojei upamtiti mjesto koje
godinama nee ponovo vidjeti. Glomazno pokustvo kao da je bilo pustilo korijenje u
sobama. Kao i uvijek, panjolska lepeza njezine pokojne majke visjela je s draa na zrcalu
u predvorju. Na podu u tatinoj radnoj sobi par je mukih kineskih papua stajao u uglu - ista
vrsta kakvu je nosio ve etvrt stoljea.
Ubrzo nakon njezina sedmoga roendana, Eriki je umrla majka. Na mamu je imala
alosno malo uspomena. Majka joj je najee leala na poivaljci boje vina i pisala pisma.
Erika vie nije vidjela mamino lice, ali su joj njezine ruke bile utisnute u sjeanju: dugi,
vretenasti prsti to su mirisali po sapunu od gardenije. Dok bi joj mama plela kosu, Erika je
uspravno sjedila uivajui u krasnom drhtavom osjeaju kada bi joj se pramenovi podigli
uvis pa bi na zatiljku osjetila mamin hladni dah.
Tijekom nekoliko godina tata se sve trudio ouvati onakvim kakvo je bilo prije enine
smrti.
Gdje su njeni asopisi? jedne je veeri zapitao sobaricu. Jo kao dijete, Erika ga je s
vrata promatrala kako tetura okolo poput ovjeka koji se vratio kui i naao je opljakanu.
Gdje je njen puder koji je ranije stajao na kupaonskoj polici? Gdje su boice s parfemom s
njenog toaletnog stolia?
Sobarica je, mislei da e udovcu time samo uiniti uslugu, bila zakljuila kako je
vrijeme da se prestane s brisanjem praine s kozmetikih pripravaka mrtve ene.
Sve sam pospremila u kutije, gospodine, i odnijela na tavan, rekla je djevojka.
S vrata je Erika primijetila kako je tata ispruenim prstima preao po tjemenu
razbaruivi kosu u neuredne uperke. Bolnim je glasom rekao sobarici:
Vratite sve na svoje mjesto. Tono onako kako je i bilo.
Otac joj je bio doktor kod kojega su se lijeili pripadnici najistaknutijih obitelji u Back
Bayu. Ordinacija mu je bila smjetena u prizemlju kue u kojoj je stanovao, a koja se
odlikovala dvama jednakim lukovima: pacijenti bi prolazili kroz desni luk, a obitelj kroz
lijevi. Tih je dana ekaonica redovito bila ispunjena u crno odjevenim postarijim udovicama
kojima su se pramenovi sijede svilene kose izvlaili ispod eiria. Pacijentice bi kadto
primijetile Eriku na ploniku kada bi dola ocu u posjet. Uhvatile bi je za ruku i zadrale je
u svojima, kao to su to inile jo otkako je bila dijete. (Jadna ki doktora Williama von
Kesslera koja je ostala bez majke!)
Va tata, uzbueno joj je rekla jedna od njih, moe opisati svaki simptom koji sam
doivjela, a ja mu ak nita ne moram ni objanjavati.
Zimi bi vijenci od jabuka i zimzelena - poslani anonimno - visjeli na njihovim ulaznim
vratima. Za Boi bi zazvonilo zvonce na tatinim vratima i na stubama pokrivenim svjeim,
jo nepoienim snijegom pojavio bi se kola sa suhim voem. Neka bi se koija brzo
udaljila ne ostavljajui za sobom nikakva znaka o tome tko je donio kola - osim otisaka u
snijegu to su ih utisnule enske izmice s potpeticom.

46

Erika, rekao je tata. Oprosti mi na tom miljenju, ali ovaj plan mogao bi ti biti najvea
greka u ivotu.
Oeva se slika zamagli pred njom. Suze su joj se otapale u oima poput otrih komada
leda.
Nemoj mi samo rei da u jednog dana, uz malo sree, imati djece, ree oajnim
glasom, jer zna da se to nee dogoditi.
Ali, kako e ivjeti, pitao je tata, bez mua koji e te uzdravati?
Mogu se snai s prihodom od nekretnine u ulici Bell koju nam je mama ostavila.
ivjet u jednostavno. Gerald mi moe potom slati ek za moj udio od prihoda, ba kao to
to i sada radi.
Tata upali lulu od morske pjene i stade mirno puckati kroz kami od izrezbarene
bjelokosti.
Zato ne bi provela ljeto u Milanu? predlagao je. Ukljui se u svu operu koju hoe.
Idi u La Scalu svake veeri. Zato ne? govorio je. Nakon svega kroz to si prola, siguran
sam da e Peter razumjeti. Moda e i poi s tobom.
Ne eznem za dugim odmorom - elim izgraditi karijeru!
Ustade i podie jedan od dugakih zastora pa se zagleda u zakrljala mlada stabla
zasaena du zelenog pojasa koji je uzduno dijelio aveniju Commonwealth. Pusti zastor da
padne i opet se okrenu k ocu.
Pritisnu prste na grlo.
Tvojoj kerki, mahnito proapta, nije ovaj glas podaren bez razloga.
Onda, rekla je Magdalena, kako je prolo juer s ocem?
Stajala je u kadi, a s nje se cijedila voda. Sobarica je, navukavi rukavicu to se pjenila
od posebnoga sapuna, starijoj eni trljala bedra i stranjicu masirajui je vrstim pokretima.
Magdalena je vjerovala da takvo istrljavanje ublaava naraninu koru - nakupine i rupice
koje unakazuju donji dio enskoga tijela.
Neugodno, kazala je Erika.
Osim profesora na Novoengleskom konzervatoriju, Magdalena je bila prvi i jedini
uitelj pjevanja kojega je Erika ikada imala. Magdalena je isto tako bila i prva ena koju je
Erika vidjela nagu. Onoga ljeta kada je navrila devet godina i poela dolaziti u
Magdaleninu kuu u gradu na jutarnji sat pjevanja, starija je ena esto kasnila. Za vrijeme
njezine pjevake karijere, kao divi, ulo joj je u naviku da jako kasno odlazi u postelju, a
ujutro joj je bilo teko ustati.
Doi gore, ne budi srameljiva, znala je zazvati Eriku odozgo sa stuba. Doi ovamo
i pravi mi drutvo dok se oblaim.
Danas je, kao i nekada davno, Magdalena sjedila za toaletnim stoliem i prstima nagore
eljala vlane uvojke, a onda ih privrivala za glavu ukosnicama od kornjaevine.
Kada je Magdalena ustala, jutarnja joj haljina skliznu s ramena i ona je odbaci na
postelju. Koraala je po spavaoj sobi s istom ivahnom samouvjerenou koju je

47

pokazivala kao mnogo mlaa ena, ne obazirui se na procjenu koju bi njezina sobarica ili
Erika, promatrajui je, mogle donijeti o njezinu razgolienome ezdesetgodinjem tijelu.
to je dulje mogue odgaam utezanje u steznik, rekla je Magdalena. to ne znai
da odobravam zamisao da se steznik uope ne nosi, ali mislim da ensku kou svaki dan
treba pustiti da stanovito vrijeme die.
Magdalena je bila Europljanka, a Europljanke su prema koi pokazivale posebno
potovanje.
Poto se Magdalena odjenula, spustile su se do ostakljene sobe, prostorije osmiljene
kao vidikovac s oknima njihova omiljena mjesta za razgovor. Soba je bila vlana poput
tropske ume zbog orhideja, mokroga tla za lonanice i kraljevskih palmi koje su sezale do
stropa. Prozori su plakali vlagom.
Jeste li vidjeli moj amarilis? doticala je Magdalena latice nalik na dugake jezike.
ak su i zimi, kada je u ostakljenoj sobi bilo hladno, sjedile ondje - Magdalena u vunenoj
pelerini, Erika u crnoj bundi. Preko krila bi prebacile kukiane prekrivae, a noge bi im se
grijale na vruim opekama. Kroz prozore postavljene u esterokut promatrale su snijeg kako
okomito pada i topi se na ploniku od opeke.
Kada je ula kako je Erikin tata reagirao na novosti, starija je ena odmahnula glavom.
Naunice joj poput kinih kapi zatreperie na uima.
U tome je velika razlika izmeu vaeg oca i mene, izjavila je Magdalena. On je
konvencionalan ovjek, a ne osoba koja shvaa da ovjek, da bi bio istinski umjetnik, mora
spaliti sve mostove za sobom.
Kao dijete, Erika je sanjarila o vezi izmeu svojega oca i Magdalene. Kada bi samo
Magdalenin mu - taj visoki, tanki poslovni ovjek koji je hodao na nogama to su
nalikovale na dva ukoena tapa - kada bi se samo razbolio od suice, kao i njezina majka,
kada bi samo taj njezin mu umro!
Kao dijete, Erika je eznula za time da vidi Magdalenu kako otvara vrata u tamnim,
sjenovitim hodnicima kue u kojoj su ivjeli ona, tata i njezin brat Gerald, zamiljala je da
e Magdalena dati zamijeniti oplate od crne orahovine i zidove uiniti svjetlijima uz pomo
svjee boje. Ba kao u Magdaleninoj kui u gradu, svjetlost e se odraavati u zrcalima i na
sve e strane biti visoki prozori... Ili e moda tata, ona i njezin brat doi ivjeti u
Magdaleninu kuu u ulici Beacon, usred dungle orhideja i kraljevskih palmi, u kui koja
rezonira poput unutranjosti kakva klavira.
Sada je u Magdaleninim nestrpljivim primjedbama u vezi s tatom zamjeivala neto to
ju je navodilo na miljenje da je starija ena svojevremeno razmatrala istu mogunost.
Moda poto je Magdalena, prije nekoliko godina, napokon ostala udovica?
Recite mi neto, ree Erika, sad kad odlazim. Prstima je gladila barunastu
zaobljenost sofe. Jeste li ikad bili bar malo zaljubljeni u mog oca?
Magdalena tako duboko udahnu da je Erika ula prigueni um, staro naprezanje
duboko u njezinim pluima.
Imali smo romantinu vezu.
Od zaprepatenja se Eriki naulie ui, kao da se izduljuju, otvaraju.

48

Kad?
Davno. One godine kad ste doli k meni kao uenica.
Kako joj je to promaknulo, pitala se Erika. Uspomene joj se naglo vratie, naznake koje
su sada imale smisla. Kao devetogodinja ili desetogodinja djevojica, znala se zavui
duboko u oevo krilo i pri tome bi joj se inilo udnim to na tatinim obrazima, na
orukvicama njegovih koulja osjea miris Magdaleninih vreica s uricama.
Kao djevojica, Erika je jednoga poslijepodneva stigla na sat pjevanja u kuu u ulici
Beacon ba kada je tata silazio stubama od opeke nosei crnu lijeniku torbu. Je li se
njezina uiteljica razboljela? Tata nije objanjavao razloge svojeg dolaska u kuu njezine
uiteljice pjevanja. Umjesto toga, izvukao je gravirani depni sat, podigao filigranom
ukraeni poklopac i krajem oka virnuo koliko je sati. Krupnom je rukom naas obuhvatio
Erikinu malenu bradu, preko volje uzdahnuo i otiao.
Jeste li ikad razmiljali o braku s mojim ocem?
Nikad, rekla je Magdalena. Va otac i ja nikad ne bismo mogli zajedno mirno
ivjeti. Ali, mnogo toga nam je bilo zajedniko. Vi, na primjer. Bilo je to razdoblje kad je
on bio arobna tajna u mom ivotu, a on je govorio da sam ja njemu poslana kao dar.
Erika je razmiljala o vremenu kada se to sve dogaalo. Kada u blizini nije bilo sobarice
ili nekoga odraslog da je u tome sprijei, obiavala je odlutati u majinu staru spavaonicu i
zavirivati u komode i kutije za nakit. Radoznalo, izvukla bi ladicu i na ruku navlaila dugu
satensku rukavicu. Njezini su prstii tek napola ispunjavali prazne prste na rukavici; drugom
bi rukom opipavala njihove mlohave krajeve nadajui se da e otkriti presavijenu poruku ili
togod drugo to je njezina majka ostavila u rukavici, ali nita nije nalazila.
Otprilike je u to vrijeme tata poeo zvidukati arije kojima ju je Magdalena uila.
Jednoga je dana otila u nekadanju maminu spavaonicu i primijetila da je majina odjea
konano uklonjena. Tamnoljubiasta kineska jutarnja haljina koju je mama uvijek nosila
vie nije visjela na ormarskim vratima.

49

10.
U

bolnici je sestra bolniarka doktora Ravella, strahovito se urei, povela hodnikom

do mlade ene koja je leala na podu, smotana u klupko, koljena pritisnutih uz prsa.
Bolniko se osoblje nadvijalo nad njom, prebacujui njezine ruke sebi preko
ramena u nastojanju da eni, koja se bila presavila u struku i promuklo stenjala, pomognu
doteturati do najbliega kreveta.
Bila je krajnje blijeda. Kada joj je doktor Ravell dotaknuo ravni trbuh, trznula se. Ipak,
nije bila u groznici. Pramenovi kose pali su joj ustranu, suhi poput sijena, kada joj je dlanom
preao preko ela. Palcem joj je podigao gornju usnicu i na desnima joj vidio plavu crtu, to
mu je sve objasnilo.
Progutala je olovo, ree sestri, vrlo brzo e pobaciti.
Kasnije te veeri, kada je borba zavrila i mlada ena poivala u mirnoj izolaciji,
zaustavio se kraj njezina kreveta. Nedvojbeno je bila siromana - uvijek su siromane ene
dolazile u bolnicu, oajniki traei besplatnu skrb i mjesto gdje e roditi dijete, daleko od
vlanih, sirotinjskih sobiaka u kojima su obino ivjele s mnotvom drugih osoba.
Dobrostojee pacijentice imale su sluinad; bogataice su mogle sebi priutiti da plate
lijenika koji e biti uz njih dok budu raale kod kue. No, za siromane je ene bolnica bila
jedino pribjeite gdje su mogle biti sigurne da e im na raspolaganju biti ukrobljene
plahte, kao i bolniarke koje e ih oprati spuvom i prinijeti im juhu ustima. Koliko bi
nevoljnih majki, posebno onih koje su ve rodile nekoliko djece, moglo pronai nekoga da
ih oisti i licom hrani njih?
unu kraj nje, nastojei da mu glas ostane ozbiljan i priguen.
Jako ste riskirali, ree. Vidio sam ene koje su umrle... pregledavao sam mrtva tijela
ena koje su uinile ono to ste vi napravili. Zastade. Ako vam se ovo ikad ponovo
dogodi, najprije doite k meni.
enina se glava jedva pomaknu na jastuku, a glas joj je bio slabaan.
Vi biste me pokuali nagovoriti da zadrim dijete.
Ravell askom poutje. Niz svjee presvuenih kreveta blizu njezina bio je prazan,
pruajui im mogunost da nasamo razgovaraju.
Odbili biste mi pomoi, ree ona.

50

On se nagnu blie k njoj, naslonivi se podlakticom na koljeno.

Ima drugih, sigurnijih naina.
Kao na primjer?
Morao je biti oprezan. Nije spominjao apiol, supstanciju koja se dobivala iz perinova
sjemena. Nije izgovorio ime ljekarnika kojeg je poznavao na ulici Water, prijatelja koji bi
eni posve neduno objasnio da e joj apiol, uzme li tri tablete toga lijeka, pomoi da
postigne redovite mjesenice. Ako bi, meutim, ostala trudna, pa ako bi joj se sluajno
dogodilo da najednom proguta dvanaest tableta, u roku tjedan dana izgubila bi dijete.
Ako vam ikad bude trebala pomo, ponovi Ravell, doite k meni to bre budete
mogli.
Strepim, govorila je lijepo poeljana starija ena, pri pomisli to e moja ki moda
morati pretrpjeti na svom medenom mjesecu.
U Ravellovoj privatnoj ordinaciji, ta je gospoa sjedila s druge strane njegova
masivnoga pisaeg stola od hrastovine i razglabala na ovaj nain ve nekih deset-petnaest
minuta.
A to tono, gospoo Philbrook, od mene oekujete da uinim?
Pomislila sam da biste mogli porazgovarati s mojim buduim zetom i upozoriti
mladoenju na to da izbjegava svako pretjerivanje.
Bijelo apljino perje na eninu eiru njihanjem naglasi ove rijei. Prema njezinu
miljenju, s obzirom na prie koje je ula, ne samo to ushit mladoga enika moe iscrpsti
mladu nevjestu, ve takvi napori tijekom medenog mjeseca mogu dovesti do groznice,
pobaaja, jalovosti, bolesti, a u rijetkim sluajevima i do mladenkine smrti.
Pomislila sam da biste im moda mogli odrediti stanovita ogranienja, izjavila je ona,
i postaviti neka pravila.
Ako se nadate da ete odreivati estou njihovih intimnih odnosa, ree Ravell,
bojim se da je to pitanje o kojem mladi par mora sam odluiti.
apljino se perje alosno spusti. Ravell ustade, u znak da se konzultacije primiu kraju.
Na pod se ispod vrka kiobrana gospoe Philbrook bila ocijedila lokvica, a Ravell je mislio
na Eriku, negdje vani na kii, kako upravo u ovom trenutku uri prema njegovoj ordinaciji.
Sjetite se samo svih gospoa koje poznajete, a koje su preivjele medeni mjesec,
kaza.
Cijeloga je poslijepodneva tek polovino sluao pacijentice, svjestan bijesa kie to je svom
snagom udarala po prozorima ordinacije, kie koja je sigurno bila dijelom i Erikina dana.
Zamiljao ju je kako se zatiuje kiobranom, podie nogu da prekorai lokvu prije no to
joj se cipele smoe i uniti im se boja. Cijeloga je poslijepodneva ulio ui na zvonjavu
zvonaca to su visjela na ulaznim vratima u ordinaciju, kao znak da je jedna pacijentica
otila ili neka druga stigla. Svaki je drhtavi zvuk zvonca oznaavao prolazak sati to ga je
nosio blie k njoj, posljednjoj pacijentici toga dana.
Tono je znao, kao ovjek koji broji udarce zvona s crkvenoga tornja, kada je ba ona

51

gurnula ulazna vrata. Provirio je u hodnik upravo kada su skut njezine haljine i stranji dio
kapuljae promoene od kie nestajali u ekaonici. Ovo je bila posljednja prilika da je vidi
prije nego to se Peter vrati, za tjedan dana raunajui od etvrtka. Do sada je dovoljno
vremena prolo i Eriki ve mora biti poznat otrenjujui ishod: kakve e mu vijesti donijeti?
Nakratko je stajao u praznom hodniku, napola ustraen zbog toga sto e se s njome suoiti,
sada kada je as konano kucnuo. Svejedno, uivao je u ledenome zraku to ga je bila sa
sobom unijela u hodnik, u laganome okusu uzbuenja.
Trideset je godina uivao u ivotu. Sve do sada, bio je oprezan, pazei da sjeme prospe
na plahte ili suknje od tafta. Vlastite je ruke vlaio duhovima djece koju se uvao da nikada
ne zane.
Istina, usadio je u nju iskru iz koje e buknuti dijete... No, osim toga, nikada je nije
dotaknuo ili s njome nedolino govorio. I time se ponosio.
Kada je, sputene kapuljae protiv kie, uletjela u ordinaciju, u naborima kojima joj bila
izbrazdana kabanica blistale su kapljice vode. Smjesta je razabrao da mu ima neto vano
rei. Koraala je i kretala se poput lika na pozornici.
Dajte da najprije skinemo tu mokru kabanicu, rekao je.
Kada je obiao oko pisaega stola, zapahnuo ga je daak jorgovana iz njezine kose dok
joj je pomagao skinuti kabanicu s ramena. Objesio je kabanicu na vjealicu za kapute.
Doista je imala novosti za nj, ali to nije bila vijest na koju je raunao.
Potpuno sam sigurna u vezi s pjevakom karijerom, rekla je. I ne namjeravam se
vratiti.
Zjenice su joj bile ogromne, iroke i krupne kao u ene koja je progutala tinkturu
velebilja te se opet zapitao nema li u njoj neke neuraunljivosti. Za etiri e dana otploviti u
Italiju, najavila je ona. Njezine kovre i biserne naunice, kao i tanka tirkizna narukvica oko
zapea blistali su pred njim kao boje kakva cvijeta. Glas joj je, ak i dok je govorila,
zvuao poput pjesme.
Pa ipak je - poput proplamsaja vatre - iz nje zrailo neto to ga je plailo i opominjalo
ga da joj se ne pribliuje, da ne proturjei ni jednoj jedinoj reenici to je ona izgovori.
U roku pet minuta ona mu zahvali i ode.
Ravell je dugo sjedio u hrastovu stolcu i promatrao kiu kako sjajem oblijeva kaldrmu u
uliici. Pitao se, dakako, bi li zamiljeno dijete kojim ju je moda obdario imalo njezin
glazbeni talent. Oekivao je da e izdaleka promatrati stasanje vlastita djeteta - istina se
nikada ne bi smjela izrei jer bi ga to upropastilo. Oekivao je s njom povezanost kakvu
nikada nije osjeao ni prema jednoj eni - no, to je on bio za nju? Samo tehniko osoblje.

52

11.
B

eskonane su je pripreme iscrpljivale, ba kao i napetost zbog dva oeva poziva da

ga posjeti u njegovoj kui kako bi se mogao s njome prepirati. (Erika, ja neu
vjeno ivjeti... Ako ostavi mua, ako ti se oekivanja izjalove - shvaa li koliko
e biti sama na svijetu?)
Morala je odagnati svaku brigu za tatu dok je jurila od zubara do postolara, a onda do
kitniarke da narui dodatne kutije za eire. Pola je kovega napunila podvezaicama od
debela platna, kao da Firenca nije civiliziran grad, kao da Firenca nije mjesto gdje moderna
ena moe biti sigurna da e nai sve to joj je potrebno za osobnu higijenu. U prenatrpanu
prtljagu jo je ugurala i vodie. Usred noi ustala je iz postelje da zapie u podsjetnik kako
mora naruiti jo jedan koveg. Kakvo e olakanje znaiti taj dodatni prostor - nee morati
naguvati jo odjee meu nemogue skuene stijenke svoje prtljage. Osjeala je olakanje
u prsima pri pomisli na to. Dah joj je zastajao zbog planiranja neega to je graniilo s
nemoguim: da svoju svjetovnu imovinu od onoga to je ispunjavalo etverokatnu kuu
svede na neto to bi moglo stati u gomilu krinjica s kljuem.
Juer je trebala doktora Ravella zamoliti za zamjenu irigatora... to ako u Firenci ue u
ljekarnu pa zbog svojega ogranienog talijanskog ne uspije sporazumjeti zatrai li takvo
neto? Sluinad je znala da Erika ui govorni talijanski s jednom starom enom iz North
Enda, ali su svi pretpostavljali kako to ini zato da bi poboljala izgovor pri pjevanju
opernih arija.
U gluho doba noi opet se probudila i oima pretraivala tminu. Osjetivi glad,
stubitem za sluinad spustila se do opustjele kuhinje u podrumu, prostorije u koju je u
cijeloj kui najrjee zalazila. Sva je sluinad spavala pod strehom, pet katova iznad nje.
Nema smisla pozvoniti ili bilo koga od njih trgnuti iz snova. Za dva-tri sata kuhinja e se
pretvoriti u buno sredite u koje e dobavlja leda, mljekar i deko iz trgovine mjeovitom
robom isporuivati svoje proizvode. A ona e, sve do kasnog prijepodneva, leati u postelji
tri kata iznad te podrumske kuhinje, trudei se nadoknaditi san koji joj maloas nikako nije
htio na oi dok je, leei na rubu jastuka i kao u izmaglici, sluala staretinara kako vie
oglaavajui s kola stare krpe i boce i pralju kako se u smijehu dovikuje s nekim u uliici
razastirui posteljinu na ue.

53

Upalivi svjetlo u smonici i ugledavi zdjelu s voem, Erika istoga asa osjeti kako je
obuzima ushit. Navali na bananu sa sve jaom panikom, gulei s nje koru i pritiui meko
voe o vlastito nepce. Pohlepno zagrize. Nakon nekoliko brzih zalogaja, eludac joj se smiri
i strahovitoga osjeaja praznine nestade. Opusti se uvjerivi se da nije bolesna i ponovo
osjetivi sigurnost da e se u petak ujutro doista ukrcati na brod i otputovati kako je
planirala.
Gore, u glavnoj kupaonici, tek nekoliko koraka od svoje velike postelje od
bambusovine, bila je blizu zahodske koljke ostavila kutiju podvezaica od debeloga platna.
U proteklih je nekoliko tjedana dvaput osjetila bolove i stezanje u donjem dijelu trbuha siguran znak da se blii vrijeme mjesenice. No, krvarenje nije nastupilo. Napetost zbog
planiranoga putovanja i nepoznata ivota, zakljuivala je Erika, poremetila joj je normalni
ritam. Kutiju koju je ve bila izvadila, poslije je zagurala u komodu i spakirala. Koliko joj je
prolo od posljednje mjesenice? Je li to bilo prije ili poslije koncerta u Fenway Courtu?
Nije se mogla sjetiti... Sjeala se samo kako je, prije nego to e te veeri nastupiti, briljivo
izmeu nogu privrstila platnenu podvezaicu, tek toliko da se osigura. Kako bi to izgledalo
da sjedne na kamenu klupu u dvoritu gospoe Gardner i ustane osjeajui sramotne
skrletne kapljice na stranjem dijelu bijele prozirne haljine?
Blagoslovom joj se inio nain na koji je taj dio njezina tijela privremeno prestao
funkcionirati. Mora da joj je um usrdno zamolio tijelo za odgodu te mjesene neugode dok
ona mahnito juri iz drogerije do krojaice, a odande do prodavaa kod kojega je nabavljala
svu silu nota. Dakako, im White Star Lineov Canopic isplovi, vjerojatno e i krvarenje
nastupiti, ali za vrijeme duge plovidbe preko oceana ionako e imati malo drugih briga. Ve
se vidjela u brodskoj kabini kako ispire donje rublje u umivaoniku, a gaice joj plutaju u
ruiasto obojenoj vodi. Dok se brod bude njihao, naginjao i uranjao u valove plovei prema
Europi, imat e mnogo vremena da se bavi takvim stvaricama. Danima putnici i nee
vidjeti nita drugo do ptica. Danima e orkestar svirati da ih odvrati od bjesomune dosade.
Svi e se nagomilati na ogradi broda kada kraj Azora naslage algi postanu gue i kada se
brod nae u blizini kopna.
U etvrtak uveer, samo tri dana prije no to e se ukrcati, uze Erika snop papira, napuni
nalivpero i smjesti se za Peterov iroki pisai stol da mu napie pravo pismo, posljednje
pismo, jedino objanjenje koje mu je namjeravala ostaviti. Bilo je mnogo toga to je trebalo
rei. vrsto uhvati nalivpero i napisa datum. Onda joj nalivpero ispade iz ruke, a glava joj se
uini pretekom da bi se mogla uspravno drati na vratu. Datum. To je bilo sve to je
napisala.
Htjela se prisiliti da nastavi, ali je obuze neto nalik na groznicu - tako krajnji umor da
je morala ustati od pisaega stola i spustiti se na proivenu tursku sofu, pritisnuvi jedan
obraz uz moher kojim je bila presvuena, a lijevu ruku pustivi da slobodno visi preko ruba.
Kakva ju je to bolest uhvatila? Gripa? Ozbiljna anemija? to li se to dogaa s njezinom
snagom ba sada kada joj najvie treba? Bilo joj se nemogue i pomaknuti sa sofe,

54

nemogue podii glavu. Mora da ju je oborilo siuno, nevidljivo zrno, iako nita nije ula,
nita nije vidjela niti se sjeala da je tkogod pucao u nju.
Jeala je sve dok se vrata nisu otvorila. Zovite doktora Ravella, rekla je sobarici. Ako
njega nema, zovite mog oca.
Poto ju je pregledao, poto je poslao sobaricu iz sobe, Ravell privue stolac do postelje i
jastuka to su pridravali Erikina lea.
Koliko vam je prolo od posljednje menstruacije? Ve tjedni, zar ne?
Lice mu je bilo blizu njezina. Bio je vitak mukarac, oiju dubokih i gotovo crnih, kao
da dolazi iz Perzije ili Egipta.
Mislite da...?
Trudni ste.
Krik joj se slomi u grlu, zvuk koji se razbi u krhotine bezbrojnih zvukova.
Dijete? proapta Erika. Kad e se roditi?
Sljedee zime, ree doktor Ravell. Oko prvog sijenja.
Erika zari glavu u ruke. Strana je slabost izblijedjela kao to je i dola. Rairila je oi
to je vie mogla i dahnula:
Zato se to sad mora dogaati? Zato, nakon toliko godina... zato sada?
On se tada odmaknu od nje, nita ne govorei.
Peter e biti sretan.
Ton joj je bio glasan i ravnoduan.
A to je s vama? zapita lijenik. Usreuje li to i vas?
Sad je sve upropateno. Sve to sam planirala.
Nije ni trepnuo kada je ona to rekla. Samo ju je promatrao. U njegovim se oima,
okruenima maglovitim sjenkama, krila pria o svim domovima u koje je uao i ivotima u
koje se umijeao tijekom svoje lijenike karijere. Njega, inilo se, nita nije moglo okirati.
Mora da je ve bezbrojnim enama oprostio kada su mu povjerile ovo to ona sada osjea.
Igrao se kravatom, otputajui vor i zavlaei prst izmeu vrata i ovratnika.
Erika, on ponovo priblii lice njezinu. Samo dvije osobe znaju to se dogodilo - vi i
ja. Zato hou da mi iskreno odgovorite: elite li to dijete ili ne?
Ona pogledom uzvrati na uporni pogled njegovih tamnih, netreminih oiju to su je
izazivale da izgovori rijei koje nijedna ena u njezinu poloaju ne bi trebala izgovoriti.
Zurila je u njegovu uredno potkresanu kozju bradicu, sona crvena usta - usta gotovo
nalik na enska - i na ovlano semitsku povijenost njegova nosa.
Da, rekla je ravnomjernim i postojanim tonom. elim ga.
Razum joj je govorio da je godinama i godinama eljela dijete pa bi prema tome trebala
biti presretna to joj je to dijete konano podareno.
Onda, u redu, rekao je on.
Oslonivi se rukama o koljena, ustade. Potom poe u kupaonicu, zavrnu orukvice na
koulji pa, nasapunavi ih, temeljito ispra ruke. Nije ju uo kada je se sa sebe zbacila

55

pokriva, stegnula pojas kune haljine i bosonoga mu prila odostrag, s namjerom da neto
zatrai od njega.
Kada je opazila njegov odraz u zrcalu, zaboravila je to mu je htjela kazati. Sagnut nad
umivaonikom, izgledao je njeno graen poput kakva mladia - jedva neto vii od nje, a
sav ga je uobiajeni mir bio ostavio. U zrcalu se vidjelo kako mu se lice trza i na njemu se
itala tjeskoba.

56

12.
R

avell je bio skinuo kaputi od odijela. Jedne je vlane srpanjske veeri sjedio
sreujui papire, samo u koulji i naramenicama, dugo nakon to se ordinacija za
taj dan zatvorila. Upravo se bio vratio iz rezidencije u ulici Clarendon, gdje je
pomagao pri porodu snanoga djeaia, pa mu je od tog napora ovratnik jo uvijek bio
mokar, a kosa podijeljena u vlane pramenove zataknute iza uiju.
Nebo se ve bilo smrailo kada se iza njegovih lea zaulo lupkanje po prozoru. Isprva
je pretpostavio da je netko ugledao svjetlo i kroz stranji prolaz zaobiao kuu zbog kakva
medicinskog problema. Kada je, meutim, otvorio prozorska krila, na rub se prozora
ramenom oslonila Caroline Farquahr i podigla lice prema njemu. Usne su joj izgledale kao
naliene.
Bilo je to prvi put da dolazi ovamo nakon radnoga vremena. Bez i najmanjega poticaja s
njegove strane zala je iza kue i ula kroz vrata sa zatitnom mreicom.
to vas dovodi ovamo? rekao je.
Dosada, rekla je ona.
Vrat kao da joj se izduljio, a glava se podigla uvis okreui se na sve strane dok je ona
sa zanimanjem razgledavala ambulantu.
I opet se vratila da ga opsjeda.
Kao da ste krenuli u kazalite, ini mi se, primijeti Ravell.
Haljina joj je bila ledenoplave boje: bilo mu je hladno samo pri pogledu na tu odjeu.
Kada je ukraenom japanskom lepezom zamahnula da rashladi vrat, plavi su joj uvojci
zaleprali. U malenim joj se dijamantnim naunicama zadravala i lomila svjetlost.
On opet navue kaputi, kao kakav zatitni oklop, kako bi pokazao stanovitu
formalnost. Potom je otprati do stranjega hodnika gdje e biti daleko do pogleda s ulice.
Zapravo, ovo i nije najbolje vrijeme ak ni da usputno navratite, ree joj. Oekujem
posjet.
Sitna la, ali se osjeao neugodno ostajui s njome nasamo.
Polumrak je za nju znaio poticaj. Uhvatila ga je za jedno od puceta na kaputiu i
lagano ga potezala. On je ustuknuo, ali mu se ona primaknula i zahihotala.
One veeri u palazzu gospoe Gardner, svidjela vam se ona mlada pjevaica, zar ne?

57

Kako li se ono zvala?

Zaprepaten, on naini korak unazad i odmahnu glavom.
Ne sjeam se.
ini mi se da sam vas ula kad ste je pitali hoe li doi u ordinaciju?
On slegnu ramenima odbijajui da joj ita kae.
Vrkom prsta Caroline mu dotaknu kravatu i uz naznaku smijeka udijeli mu
kompliment zbog njezine boje. Potom mu poloi obje ruke na ramena i primaknu usta
njegovu uhu.
Hajdemo gore, ree. Da me malo provedete po kui. Uvijek me zanima prostor u
kojem ljudi stanuju.
Ravell osjeti slatki miris metvice u njezinu dahu i u njemu izazva uzbunu spoznaja da
osjea iskuenje - tek na kratak tren.
Nije mi obiaj voditi pacijentice na kat, u privatni dio kue, ree.
Zato ne?
Glava joj se nagnu na jednu stranu.
Zato to ne elim biti takav mukarac, ree on pokuavajui zvuati odluno.
Ona se nasmija i kaza:
A kakav to mukarac namjeravate biti? Mukarac u ijem ivotu nema strasti?
Nisam postao porodniar zato da bih upropatavao tue brakove.
Izgovarajui te rijei, osjeti se licemjerno pomislivi na Amandu Appleton, ali njihova
je veza, ako nita drugo, njezinu braku pomogla da potraje jer je njoj omoguila da prevlada
gubitak spolne elje kod supruga. Jo je uvijek prema tom ovjeku osjeala odanost.
Kada vrijeme to ga provodi s Amandom jednom zavri, kao to su oboje shvaali da e
se neminovno dogoditi, Ravell je vjerovao da e se njih dvoje u miru razii. No, ovo to je
imao s Amandom bila je rijetkost. Morao bi biti napola lud da se spetlja s Carolinom. Da
pokuava izai na kraj s vie od jedne ljubavnice? Savjest i ivci nikada mu to ne bi mogli
podnijeti.
Mreasta vrata na stranjoj strani zgrade bila su otvorena i svjetlo je padalo na stranje
stube. I on i Carolina okrenue glavu zauvi otro lupanje potpetica dok je netko koga nisu
mogli vidjeti (moda susjedova sluavka) prolazio uliicom.
Netko koga poznajete? podrugljivo Caroline podie obrve. Jo jedna pacijentica
kojoj ste dali klju od kue?
Bio je ponedjeljak uveer, dan kada se Amanda Appleton obino uspijevala osloboditi
mua, zahvaljujui njegovim redovitim kartakim sastancima s prijateljima u Klubu St.
Botolph. Inae je ovo mogla biti Amanda - u ovaj je sat mogla prolaziti kroz dvorite idui
prema stranjem ulazu u privatni dio kue. Amanda je doista imala klju. Ali, veeras su
Amanda i njezina obitelj bili daleko, u Bar Harboru u Maineu.
On ne odgovori. Caroline ga grubo povue za desni suvratak i primaknu nos blie
njegovu.
Jo jedna pacijentica? optuivala ga je otrim aptom.
to bi to trebalo znaiti?

58

Ona se jednim ramenom nasloni na zid.

ene se povjeravaju jedna drugoj, ree Caroline. Na takvo neto mukarac kao vi
nikada ne rauna. Znate, Amanda i ja smo se sprijateljile.
Slutio je kako Caroline izvrsno zna da Amande Appleton i njezine obitelji veeras nema
u gradu, kao i da je ovo dan u tjednu kada se ona i Ravell obino sastaju.
Tko bi i pomislio, kaza Caroline, da gospoa iz Amandine generacije moe biti
tako... nestana?
Veselo slegnu ramenima. Iz njezina tona i nehajna ponaanja, Ravell shvati kako nju
zabavlja pomisao da je on u vezi sa enom toliko starijom od sebe.
Lagano poloi ruku Carolini na miicu i povede je prema slubenom izlazu iz
ordinacije. Ako se dulje zadri ovdje, hoe li mu pritisnuti usne na lice ili ga gricnuti za
vrat? Nije mogao predvidjeti to bi ta ena mogla uiniti.

59

13.
P

eter rairi ruke i uspravi se pozirajui s novom boom konstriktor koju je nabavio na
putovanju. Bio je omotao zmiju oko vrata i putao je da se njie, onako kako bi se
ena mogla razmetati dugakom bisernom niskom.
Velianstvena je, zar ne? govorio je Peter. Kad sam je ugledao na trnici u Tangeru,
morao sam je kupiti. Nisam mogao odoljeti.
Zmija je oduevila Ravella. Dopustivi Peteru da to stvorenje omota oko njega, osjetio
je kako mu gmazova krivudava teina pada na ramena. Postavio se pred zrcalo iznad
kamina, a boina se arena koa dvaput ovijala oko njega poput kraljevskoga znamenja.
Ujedno je u zrcalu vidio i vlastiti iroki osmijeh to ga nikako nije uspijevao suzdrati.
Uzmite je, najednom je rekao Peter. Na dar.
Boe, ne. Ne mogu...
Molim vas, kaza Peter. Nakon svega to ste uinili.
Vi budite odgovorni za njezino uvanje, a ja u joj dolaziti u posjet, ree Ravell.
Peter kroz kunu knjinicu prijee do zida na kojemu je visjela njegova zbirka
naslikanih leptira podijeljena na etrnaest pojedinanih okvira. Odabra najvei i
najpodrobnije izraen crte, predivnog morfa kojemu se Ravell ve i prije divio.
Onda, umjesto toga prihvatite bar ovo.
Peter skinu okvir sa zida i prui Ravellu minijaturnu sliku.
Ali, sigurno su vam trebali tjedni da ovo nainite!
Uzmite, navaljivao je Peter.
Jednoga dana, kaza Peter, moraju on i Ravell zajedno otputovati do onog otoka uz
junoameriku obalu, to one plantae kokosovih oraha kojoj je vlasnik Ravellov prijatelj. T
sam je Ravell oduevljenim rijeima opisivao obilje flore i faune na tom otoku. Odande bi,
predlagao je Peter, mogli brodom zajedno poi na izlet niz rijeku Orinoco i istraivati
venezuelsku divljinu.
Da, rekao je Ravell, samo ako se uspijem izvui iz ordinacije.
Mogu vam ja posluiti kao izgovor, kaza Peter. Recite svakome da ste obeali
zajedno sa mnom poi na taj izlet.

60

Vrativi se kui nakon poroda pri kojem je pomagao usred noi, Ravell je iz hladnjaka
izvadio tanjur hladne janjetine to mu ga je domaica bila pripremila. Dok je jeo, s uasnim
se nemirom pitao zna li moda jo netko isto to i on da Peter nikako ne moe zaeti
dijete. Recimo da je neki drugi specijalist kojega su Erika i Peter konzultirali prije njega
odstupio od dogovora - ba kao to je i on sam uinio - pa iz radoznalosti stavio stakalce
pod mikroskop i tako shvatio istinu?
Sada kada je Erika zatrudnjela... kako se ta trudnoa moe objasniti? Recimo da se
drugi lijenik, gonjen osjeajem ispravnosti, odlui s njime suoiti i neizravno ali zlobno
neto natukne?
Do trudnoe moe doi prema raznoraznim scenarijima, dakako. Zbog enine nevjere...
Zbog tajnoga dogovora izmeu branoga para i lijenika da enu oplodi spermom
anonimnoga mukarca... Optui li ga netko, Ravell zakljui da e morati nastojati na
suzdranosti, uzvienosti i utnji - kao da mu je pacijentiino povjerenje neto najsvetije na
svijetu. Zurit e u onoga tko ga se usudi optuiti sve dok ovjek ne skrene pogled.
A recimo da netko neto kae Peteru, poalje mu anonimno pismo? Izgledi za to bili su
vrlo maleni. Nijedan lijenik ne bi htio da na nj padne sumnja zbog toga to je naruio
Peterovu intimu.
Ravell odloi prazan tanjur u sudoper, pusti malo vode preko njega i povue se u
dnevnu sobu. Natoi si au brendija i srknu u nadi da e se tako opustiti ili nikako nee
moi zaspati. Zbaci izme s nogu i utonu u naslonja obrubljen resama, prekriivi
glenjeve, a stopala u arapama nasloni na otoman.
Nita strano nee iz toga proizai, ree sam sebi... tek slatko maleno djetece... Povue
dug gutljaj i dopusti brendiju da prodre duboko unutra i ugrije mu rebra, gotovo siguran da
e biti kadar progutati ovu tajnu.
Polumrak je stvarao sjenke po spavaoj sobi, a dvojica su se mukaraca nadvijala nad
posteljom od bambusovine na kojoj je leala Erika. Bijela joj je spavaica bila zadignuta
poput kazalinoga zastora izlaui pogledu trbuh i obojica su se, i Peter i doktor, naginjala
prema njezinu pupku, a glave su im se umalo dodirivale. Doktor Ravell ustro je kimnuo,
izvadio slualice stetoskopa iz uiju pa pruio instrument Peteru koji se isprva namrtio,
nita ne uspijevajui uti. Onda je s uzvikom odskoio unatrag i strgnuo stetoskop
odgurnuvi ga od sebe.
Hej, rekao mi je da mu je ime Oliver, alio se Peter. Kakvo grozno ime.
Dajte da i ja posluam, rekla je Erika pruajui ruku.
Neznanci i prolaznici na gradskim ulicama jo nisu mogli ni naslutiti da pod srcem nosi
dijete. Ni sama nije mogla u potpunosti povjerovati u to da u njoj stvarno postoji jo jedan
ivi stvor pa je stoga bila posebno znatieljna da uje otkucaje njegova srca.
Isprva nije ula nita i zapitala se nije li u pitanju neka neslana ala. Osjeala se kao
skeptik na seansi prizivanja duhova. Kakav je znak tono trebala oekivati da e uti
udaljeno jecanje, udarac s druge strane zida?

61

Pokuajte ovdje, ree doktor Ravell namjetajui stetoskop i pomiui ga nie niz
abdomen.
Zvukovi joj zabubnjae kroz koice u uhu - prva poruka to ju joj je poslao duh iz
budunosti, neviena osoba koja je lebdjela i napredovala u nekom meusvijetu.
Boe!
Smijala se rairivi prste na ustima da prigui vlastito iznenaenje.
Prigueni otkucaji mogli su dolaziti i od njezina vlastitoga srca, samo su bili daleko
bri. Protrnula je pred tim udom.
Sve je troje slualo, uvijek iznova predajui stetoskop jedno drugome. ak je i doktora
Ravella, koji je sasvim sigurno svakodnevno provjeravao ovakve otkucaje, vidljivo dirnuo
zvuk ovih brzih, u vodi skrivenih zviduka - pucketanja biem to ga je proizvodilo djeje
srce. Kada je ponovo stavio stetoskop u crnu lijeniku torbu, oi su mu vlano svjetlucale.
To je sentimentalan ovjek, rekla je Erika poto je doktor otiao.
Peter kimnu:
I odabrao je pravo zvanje.
To samo znai odgaanje vaih planova, nita vie, rekla je Magdalena kada je prvi put
ula novosti. Starija je ena prekriila ruke i koraala prostorijom, kao to je uvijek inila
kada bi kakvo razoaranje izbilo na povrinu. Za godinu-dvije, nai ete djetetu dadilju i
povesti ga sa sobom u Italiju.
Odvesti ovo dijete od Petera ?, mislila je Erika. Slijedio bi me od Milana do svakoga,
pa i najmanjega brdskog seoceta u Umbriji ili Toskani, progonio bi me kao da sam dijete
kidnapirala.
Njezine vokalne vjebe i dalje su bile ciljane i uspjene. Ujutro bi otila do
Magdalenine kue na slubeni sat, a onda se vratila kui i vjebala. Sve dok se redovito
hrani komadiima jabuke, sira i narane, moi e svojski raditi do kasnoga poslijepodneva.
Prestat e kada se osjeti iscrpljenom. Pred sobom je nazirala rok: ostaje joj jo samo pet
mjeseci, uskoro e se to pretvoriti u etiri, a potom tek u tri... to e biti s njezinim ivotom,
njezinim glasom, njezinim tenjama za odlaskom u Italiju nakon dolaska toga malenog
stvora? Sigurno e eoni proi prije nego to se za nju vrate oni trenuci savrene samoe.
Knjige o Italiji, izvaene iz kovega, u gomilama su leale svuda po kui. Ovih dana
nije mogla podnijeti pogled na njih. Da nije ostala trudna, gdje bi bila u ovom trenutku? U
potrazi za dobrim uiteljem pjevanja u Firenci? Na audiciji? Vidjela je sebe u
velianstvenim odajama iz kojih se odozgo vidi Arno, a u kojima se dva visoka prozora s
kapcima mogu potpuno otvoriti.
Umjesto toga, sada se uspinje na Beacon Hill. U etvrtom mjesecu, prije no to je itko
neznan mogao primijetiti sumnjivu zaobljenost njezina struka, uputila se uzbrdo prema trgu
Louisburg prolazei kraj otmjenih zgrada od opeke, kreui se uskim ulicama koje je tako
dobro poznavala. Uvijek je bila krepka etaica, no sada, kada bi se otputila uzbrdo, miii
na trbuhu bi joj se zatezali, opirui se svakom koraku. Korak joj je jedva dosezao treinu

62

svoje uobiajene duljine i takav kolebljiv hod u njoj je stvarao utuenost. Dijete koje nosi
jedva da moe biti vee od njezina nonog palca... Zato onda mora tako cupkati,
bespomona kao da je bogalj. Zbog toga ju je hvatala elja da zajeca.
Dvadeset i osam godina njezino je tijelo pripadalo samo njoj, ali sada to vie nije bilo
tako.
Nebo se smrailo kada se spustila u ulicu Charles. Trgovine su se zatvorile pa je
prolazila ispred izloga iza kojih se nazirala zatamnjena unutranjost. Pred fotografskom
radnjom zastala je da pogleda izloeni portret. Elektrino svjetlo osvjetljavalo je lice
plavokosoga djeaia odjevena u mornarsko odjelce. Mora da su mu bile otprilike dvije
godine i od pogleda na nj suze joj navrijee na oi. ije e lice ona gledati za dvije godine crte djeaia ili djevojice? U odrazu na staklu prednjega izloga opazi vlastite obrve
skupljene od jada. Tko je ta osoba koja joj otima kisik i njezine odrjeite korake pretvara u
staraki puzavi hod? Kakva li ponienja - klanjati se pred potrebama bia koje nikada nije
vidjela.
Erika i njezina sestrina Phoebe prolazile su kroz Bostonski perivoj gurajui kolica u kojima
je leala Phoebina etvrta ki, djevojica koja je na svijet dola teei pri porodu
nevjerojatnih etiri kilograma.
Dvadeset osam godina uivala sam u ivotu, sanjarski e Erika, i u mojem tijelu
nikad nije nastalo dijete. Nikad u njemu nisu stvoreni svi dijelovi nekakvog malenog
djeaia, da je u pitanju bio sin. Sada promatram sve promjene i pitam se: kako tijelo zna?
Da, tiho se nasmija Phoebe. Kako tijelo zna?
Odvezle su bebu Judith u kolicima do mjesta u sjeni ruina grmlja. Ispod jednoga od
njih sjele su na drvenu klupu. U daljini su se neka djeca vozila u brodiima s likom labuda
koji su se pokretali kotaima s lopaticama, a djeji su krikovi bili slabani poput otisaka
prstiju na staklu. U kolicima se beba Judit u svojem gnjezdacu od pastelnih pokrivaa ritala
krivim noicama i mahala siunim ruicama.
Nakon poroaja, najednom je rekla Phoebe, dogodilo mi se neto uasno.
Mu je inzistirao da ona iz njihova doma u New Hampshireu doe ovamo i odsjedne
kod bostonske rodbine kako bi se oporavila.
Sve je bilo dobro, ispovijedala se Phoebe - sve do trudova.
Sad u ti rei neto to nisam nikom drugom ispriala.
Iako joj je poroaj kasnio ve tri tjedna, rekla je Phoebe, priroda nije nita poduzimala.
to se prirode tie, ki je mogla u njoj zauvijek rasti - da se nije umijeao njezin doktor.
Potaknuo je trudove supstancijom koja se naziva raena glavnica. Dok se previjala na
postelji rairenih se nogu preputajui sudbini, osjeala je lijenikovu blizinu i sve je nestalo
- osim njega. Njemu su bili upueni njezini vriskovi: Noge e mi se otrgnuti od tijela...
Ljubav, eto to je osjetila za svojega lijenika kada je sve bilo gotovo. Ljubav jednako
neobuzdana kao to je prije bio njezin uas. A lijenik se radovao jer je njezina beba bila
najvea koju je ikada ivu porodio.

63

Prije odlaska u Boston Phoebe je sluajno na ulici naletjela na toga svojeg doktora. Bilo
je to prvi put da ju je lijenik imao prilike vidjeti bez trbuha.
Paket koji je nosio ispao mu je iz ruke! znaajno je proaptala. Ponaala sam se tako
plaljivo, nisam bila u stanju nita rei. A znam da je neto oekivao. Izgledao je
razoarano...
Nakon dolaska u Boston Phoebe je poela pisati pismo upueno njezinu porodniaru pa
je od Erike traila da joj kae molim te, iskreno poalje li to pismo, hoe li suludo
postupiti. Taj je doktor dobar ovjek, u studenome se sprema stupiti u prvi brak. Ne eli
unititi niiji ivot... ne trai mnogo, samo jo jedan sastanak, moda poljubac...
Samo ga elim privui uz sebe i osjetiti njegov miris, rekla je.
Glas joj je bio slabaan od emera. Sestrina Phoebe uvala je izrezak iz
njuhempirskih novina skriven u jednoj velikoj torbi. Na njemu je bila fotografija njezina
porodniara na nekoj ceremoniji dodjele nagrada. Usred noi znala je sjediti i zuriti u
doktorovu sliku. Dok njezino etvero djece i mu spavaju, ona bi jecala.
Reci mi, kaza sestrina Phoebe, misli li da bih trebala poslati to pismo?
Recimo da on odbije tvoj poziv? istaknu Erika. Osjetit e bol zbog toga to te
odbacio. A ako odgovor bude pozitivan? to e to govoriti o njegovom karakteru?
Znam sve to to mi govori, ree Phoebe. Samo mi je trebao glas sa strane da mi to
kae.
Kada su krenule iz Bostonskoga perivoja, Erika je preuzela djeja kolica.
Nee vjerovati koliko se to esto dogaa s buduim majkama i njihovim
porodniarima, rekla je sestrina Phoebe. Ona gospoa na drugoj strani ceste isto je
osjeala prema svojem doktoru. A i s mojom starijom sestrom bila je ista stvar.
ekaonica je bila puna. Mlada astmatiarka, u visokoj trudnoi, guila se na svojem stolcu,
a eljust joj se otvarala dok se borila za zrak. Erika je pogledom prelazila po arenome
mnotvu, od dvadesetogodinjakinja koje su oekivale dijete pa sve do postarijih udovica
odjevenih u crnu svilu. Zabavljala ju je pomisao o tome koliko od svih ovih pacijentica gaji
nikada izreenu sklonost prema Ravellu.
O ovome bi trebalo napisati operu, pomisli. Cijeli bi se harem sopranistica i
mezzosopranistica lelujao na pozornici, neke ve u trudovima, neke piui strastvena pisma
svojemu omiljenom lijeniku. Lijenik za ene, tako bi trebalo nazvati takvu operu.
Smjekala se stisnutih usana, kao da ima pristup neemu to je poznato malom broju
ena u ovoj ekaonici. Jednog bi dana ba mogla zapitati Ravella o njegovim iskustvima.
Ravell je pak dvaput projurio kraj otvorenih vrata. Oko vrata je nosio ruiastu kravatu.
Kada ju je konano primijetio u ekaonici, naglo je zastao objema se rukama uhvativi o
dovratak.
Erika! Nisam ni znao da danas dolazite.
Doktor je svaka dva tjedna provjeravao otkucaje bebina srca. Povede je niz hodnik.
Jeste li ve osjetili da se beba mie?

64

Kada je kimnula, oi mu zaiskrie od zainteresiranosti.

Jednoga jutra, Peter je ustao da poe na posao pa mu se, dok je prolazio ispred prozirne
zavjese, naga silueta ukazala na svjetlosti zore. Torzo mu je bio dug, a stranji dio tijela tako
miiav da mu je poeljela rukama obuhvatiti stranjicu.
to da je zbilja otila u Firencu ili Milano? Nije htjela ni razmiljati o tome kako bi
njezino tijelo moglo izdrati bez njegova. Magdalena je govorila da je eni, kada jednom
iskusi tjelesnu prisnost, gotovo nemogue ivjeti bez toga.
Iz postelje je Erika promatrala Petera dok je zakapao prugaste hlae. Jo uvijek bez
koulje, nagnuo se nad komodu i neto zabiljeio, nekakav podsjetnik. Lea su mu tvorila
vitak miiavi luk. Erika se smijeila jer je pripadao njoj, jer je bio njezin ljubavnik. Druge
se ene mogu diviti njegovu brku ili svjetlosmeim cipelama od telee koe koje je kupio u
Londonu, no njezina su prava vea od onih koja bi na njega bilo koja od njih mogla imati:
moe ustati iz postelje, prii mu i zagristi u njegovo rame kao u jabuku, protrljati nos uz
njegovu kou i pomirisati je - samo ako joj se tako prohtije.
Usred noi nikako nije uspijevala shvatiti zato su joj se oi u tami najednom otvorile.
Leala je tako, a onda ga je osjetila: netko je u njoj njeno plutao kroz vodu.
Nou, tijekom besanih vremenskih razmaka, vie nee biti sama. Kada je poloila
dlanove na struk, smirile su je kretnje toga nepoznatog stvora. Nikada nije imala takva
druga, tako bliska i utljiva u noi.
Prsti joj se rairie da uhvate sva mrekanja ispod kostiju vlastitih ruku. Sve to je znala
o svojem djetetu bilo je to estoko tumaranje, bez lica, spola i glasa. Samo pokreti koji
ukazuju na to kako bi ta tajanstvena osoba mogla izgledati.
Jedne veeri u Magdaleninu salonu, ba dok je Erika izvodila privatni recital za manji
krug prijatelja, svileni su se nabori njezine grimiznoljubiaste haljine pomaknuli. Poeljela
je zastati - na polovici arije - i siknuti prema prednjici svoje haljine: Pristojno se ponaaj!
Ne sad!
Gledani u usporedbi s dugim tokom cijeloga enskog ivota, bili su to rijetki mjeseci pa
je odluila sve promatrati. Tako je jednoga jutra, u nastojanju da uiva u onostranosti svega
toga, klonula na poivaljku uz prozor spavae sobe. Ba je bila zavrila s kupkom.
Kada je rastvorila jutarnju haljinu i virnula preko obzora svojega struka, svjetlost je oko
njezina trbuha stvorila krug. Morala je dugo ekati prije nego to se ita pomaknulo. U
blizini njezina pupka pojavili su se drhtaji - to ih je izazvalo? Udarac aicom? Noicom?
Prouavala je vlastiti trbuh kao da prouava Zemljinu zakrivljenost. Kretanje se moglo
promatrati onako kao to ovjek stoji nasred polja i tek naknadno shvaa da je upravo
ugledao bijelu munjinu strijelu.
Onda se neto zakotrljalo poput lopte ispod saga. Ostala je bez daha. Glavica. Ljudska
glavica, i to iznutra u njoj. Srce joj je od oka zastalo. Onda je glavica nestala, nekamo
potonula. Sve do kraja trudnoe nikada vie nije tu glavicu ponovo vidjela.

65

U pogledu djetetova spola uivala je u tajanstvenosti i bilo joj je drago to ga ne zna.

Najvei dio svojega ivota eznula je za keri kao pouzdanicom, ali je od samoga poetka
trudnoe, moda zato da sebe pripravi na to, zamiljala da e dijete biti djeak. Vidjela je
sebe kako nakon kupke njuka njegovu vlanu, slankastu goludravu glavicu, vidjela je
svojega djeaia ista i povijena u pelene i sebe kako ga nosi iz sobe u sobu. Slika je o
njemu ve bila postala toliko stvarna da se pitala o osjeaju gubitka koji e sigurno outjeti
ako joj nakon poroda doktor Ravell u naruje preda djevojicu: A gdje je moj sin? Sin, moj
sin?
Nita ne znajui, u maternici je zadravala sve mogunosti. Znanje bi oznailo gubitak
neega.
Zavoljela ih je oboje, sina iz snova, ker iz snova.
U Erikinu sedmom mjesecu titraj brige preao je doktoru Ravellu preko lica.
Njeno je dotaknuo Erikin trbuh, slegnuo ramenima u znak da je gotov s pregledom i
okrenuo se da se odmakne od nje, ali se onda zaustavio, dvojei o onome to je maloas
vidio.
Dajte da vas opet izmjerimo.
Od prethodnoga pregleda, to god da je bilo u njoj nije poraslo.
Osim ako ga niste nekamo sakrili... upitno je rekao.
Obuhvatii joj rukama trbuh, malo ju je pritisnuo.
ini se kao da su u pitanju dva kilograma, ali ne mogu tono rei koliko je dijete teko
samo po osjeaju.
Zabrinuti se trokut stvorio izmeu njegovih obrva.
Ravell je predloio Eriki da vodi dnevnik, da svakodevnno tono biljei koliko joj se
puta dijete u trbuhu pomaknulo tijekom pojedinog sata. Iako nije naglas iznio svoje
strahovanje, ona je znala da dijete u majinoj utrobi moe oslabjeti, prestati rasti pa ak i
umrijeti.
Kod kue je zakljuala vrata spavaonice i stala pred veliko zrcalo u kojem se mogla
ogledati u punoj visini, skinuvi odjeu, i dobro se promotrila. Okrenuvi se licem prema
zrcalu, pokuala je zamisliti kako se u njoj moe smjestiti jo cijela jedna osoba. Legla je
bono na postelju i privukla koljena, a potom zadignula bluzu i otkrila koliko je onaj stvor
ivahan, koliko su pokreti drukiji sada kada je dijete postalo vee, koliko je kotrljanje i
okretanje sada sporije i polaganije. Poloila je dlanove na glatku kou, a prsti su joj bili
raireni, osjetljivi kao u slijepe osobe kada jagodicama prelazi po stranicama knjige.
Pokuavala je zamisliti to li bi dijete sada moglo raditi. Peta (ili je to bila siuna aica?)
opisala je krug oko njezina pupka, ali tek to je dotaknula kotunjavu izboinu u elji da je
uhvati u ruku, taj je djetetov dio nekamo potonuo.
Dvadeset puta u jednom satu, to je izvrsno, bio joj je rekao Ravell. Tri ili manje od
toga bilo bi znak za uzbunu.
Zbog djetetove joj je krepkosti laknulo: pedeset i osam puta u jednom satu. Pedeset i

66

osam.
Kada je bila u devetom mjesecu, doktor Ravell doao ju je pregledati kod kue.
Ovo nas umiruje, rekao je pogledavi njezin dnevnik. Dijete s kojim nije dobro ne
mie se ovoliko.
Leei na japanskoj postelji od bambusovine, Erika je podigla spavaicu i izloila trbuh
njegovu pogledu, a on je na to breuljak u kojem se krila njezina maternica obuhvatio s tako
naglim ushitom da su joj bedra zamalo odskoila s postelje.
Vaa beba, povikao je, sigurno nee biti mala.
Zadrao je ruke na njoj s radou koja kao da je kazivala: Heureka, ovdje sam neto
otkrio. Oi su mu, tamne kao u mukaraca na vratima kua u Kairu, s mnogo osjeaja zurile
u njezine, a stisak joj je ulijevao povjerenje. Nije se ustruavao vrstim, jakim dlanovima
stisnuti toga nevienog stvora kojega su ona i Peter plaljivo doticali da ga ne povrijede.
Lijenikovo je lice lebdjelo nad njom. Tijelo njezina djeteta, cijeli njezin trbuh u sebe
su uvukle njegove ruke. Likujui zbog svojeg otkria, izgledao je kao da bi to maleno,
dozrelo djetece mogao na licu mjesta izvui iz nje. Dijete je pripadalo njemu - da ga zgrabi
i osjeti, njezino dijete, njezino sredite, sama njezina bit.
Ovo je beba od barem tri kilograma, izjavio je Ravell. Prije nekoliko tjedana, nisam
mogao biti siguran. Sad jesam. Jednostavno ste se potpuno pretvorili u bebu.
Trudila se ne primijetiti zaljubljeni poloaj ruku dok je njima obujmljivao djetece.
Doktor sentimentalno naginje glavu ne zato to mu je ona najdraa pacijentica, podsjeala
se, nego zato to je ena u devetom mjesecu, spremna donijeti dijete na svijet, a ovo je
svojevrstan njeni oprotajni blagoslov kakav se Ravellu ini da treba doi od porodniara.
Ta je kretnja toliko nalikovala na oinsko, vlasniko oboavanje to ga je Peter pokazivao
tijekom svih ovih mjeseci trudnoe - dah koji zastaje od privrenosti punome mjesecu
njezina trbuha - da se nije sebi usuivala dopustiti razmiljanje o tome. Ovaj ovjek ima na
stotine pacijentica i vjerojatno svakoj od njih s ljubavlju ovako izvana stie dozrelu utrobu.
Ipak, eljela je za doktora Ravella nekako biti neto posebno.
Mu je predloio da biste nam se mogli pridruiti na veeri, bilo koji dan prije mojeg
poroda. Moda u etvrtak?
U etvrtak? Izvrsno.
U etvrtak se, meutim, Ravell toliko zadrao uz postelju rodilje u trudovima da su veeru
morali odgoditi do poslije pola deset. Kada je konano stigao, ispriavajui se i stresajui
snijeg s izama, miris mu se ledena zraka izvijao iz nabora na kaputu, a puceta kripala od
hladnoe. Kosa mu se bila slijepila pod eirom, a on je sam izgledao iscrpljeno.
Erika bi mogla malo zapjevati, predloi Peter, a mi se moemo opustiti dok nam
kuharica podgrije veeru.
Dok su ulazili u glazbeni salon, Erika zapita Ravella:
Koliko djece poraate svake godine?

67

U prosjeku? Rekao bih, oko stotinu.

Ravell se spusti u naslonja, a inilo se kao da bi svaki as mogao utonuti u dubok san.
Peter mu prui au porta i doktor otpi nekoliko ednih gutljaja.
Peter se smjesti za klavirom s namjerom da prati Eriku.
Mozart je napisao ovu ariju kad jo nije bio navrio ni dvadesetu, objanjavala je
Erika Ravellu zauzimajui mjesto kraj klavira. Bila je otkrila, kako su to esto otkrivale
trudne pjevaice, da joj pritisak to ga stvara dijete podie oit i zapravo da je snagu njezinu
glasu. Arija koju je pjevala bila je milozvuna i jednostavna poput uspavanke.
Sa smijekom nek mir na duu
se spusti,
Nek ne ostane u njoj ni traka gnjeva
il straha...

Ridente la calma nell alma

si desti,
N resti un (pi) segno di sdegno
e timor...

Dok je pjevala, Ravell je naglo okrenuo glavu prema zidu. Jednom je rairenom rukom
pokrio oi. Pitala se spava li ili slua.
Hvala vam, rekao je kada je arija zavrila. Brisao je vlagu s lica, smijui se sam sebi.
I Peter se smijao provali emocija kod Ravella, a Erika se osmjehnula. Ravell je umorno
odmahivao glavom, kao da mu je nakon vrtoglavoga dana to ga je proveo jurei od kue do
kue ova kratka pjesma pruila miran kutak.
Do trenutka kada je posluena, svinjska je peenka bila suha i prepeena, ali je Ravell
izgladnjelo jeo, kao da mu je ovo prvi obrok za koji je toga dana naao vremena.
Kad se dijete rodi, izjavi Peter sa svojega kraja stola, namjeravam napisati pismo.
Lijenika zajednica mora biti upoznata s vaim uspjehom u naem sluaju. etvoricu
lijenika smo konzultirali prije nego to smo doli k vama - meu njima dvojicu specijalista
za neplodnost. A vi ste prvi imali uspjeha.
Zacrvenjevi se u licu, Ravell spusti au s portom i pritisnu ubrus na usta. Otro
odmahnu glavom i podie ruku u znak prosvjeda.
Kroz kuu odjeknu zvonjava telefona. Erika se trgnu na stolcu pitajui se hoe li zvuk
probuditi one meu poslugom koji su ve bili otili na spavanje.
Domaica koja je bila ostala na nogama kako bi posluivala za stolom najavi:
Poziv za doktora Ravella.
Ravell nikada nije okusio pitu od pekana koja je bila ispeena posebno za njega.
Uvukao je ruke u rukave kaputa i sjurio se po zaleenim stubama urei se prema jo jednoj
bolesnoj eni u ulici Boylston.

68

14.
U

posljednjoj noi stare godine, kada su zapoeli Erikini trudovi, telefon je zvonio i
zvonio u ambulanti doktora Ravella. Prostorije su u potpunosti bile u tami, izuzevi
svijetao pravokutnik to ga je ulina rasvjeta bacala preko zelene podloge za
pisanje na njegovu pisaem stolu. Telefon je prodorno odzvanjao u tami, ali ga nitko nije
uo.
Pokuala sam u ambulanti, rekla je Peteru telefonistica na centrali. Sad u pokuati
kod kue.
Zatim je telefonistica rekla: Pokuajmo u bolnici.
I neto kasnije: Doktor Ravell jo se uvijek ne javlja. Da pokuam s njegovim
asistentom, doktorom Markhamom?
Ravellu se nije moglo ui u trag zato to je u tom asu, iscrpljen i zadovoljen, leao u
ljubavniinoj postelji, prekriven vlagom vlastitoga znoja to ga je hladio od glave do pete.
Amanda mu je u zavrnom poljupcu naslonila usne na prsnu kost, a potom ga posljednji put
zahvalno potapala po stidnim dijelovima.
Mu joj je bio otiao u Klub da Novu godinu s prijateljima doeka uz ture viskija i
partije vista. Bez sumnje e biti tri-etiri ujutro kada dotetura kui. Proli put, kada je
svanuo prvi dan nove godine, spremaica je na sagu u Klubu zatekla dvojicu pijanih
mukaraca, ukoenih i gotovo bez ivota. Jedan je od njih bio gospodin George Appleton,
Amandin mu. Spremaica ih je probudila gurkajui ih istaem sagova i uz rijei: Vas bi,
gospodo, trebalo biti sram.
Amandina su djeca bila odrasla i razila se na sve strane, a sluinad je bila vani i
slavila pa su ona i Ravell uivali mir u ovoj gradskoj kui u kojoj nije bilo nikoga osim njih
dvoje, to je bila prava rijetkost. Ravell gotovo nikada nije dolazio u njezin dom. Kao alibi,
bio je sa sobom ponio crnu lijeniku torbu. Ako bi ih netko iznenadio pokucavi na
zakljuana vrata, objasnili bi to tako da je Amanda pozvala doktora Ravella zbog estokoga
napadaja abdominalnih greva.
Udobno utonuvi glavom u jastuk, sluali su kripu koraka to je dopirala odozdo, s
plonika izraena od opeke. Nedavna je oluja bila izmijenila krajolik u Back Bayu ostavivi

69

za sobom krovove prekrivene snjenom pjenom i brljanove vitice objeene poput

pobijeljelih mrea po proeljima od crvene opeke. Vani su se sluajni prolaznici hvatali
ruku pod ruku i slavili Silvestrovo u Bostonu pjevajui Auld Lang Syne.
Ravell ustade iz postelje, navue hlae i koulju pa kleknu na prozorsku dasku kao
kakav djeak, virei kroz zavjese i divei se prizoru to su ga osvjetljavale uline svjetiljke.
Amanda mu se pridrui, umotana u toplu kunu haljinu, te se spusti na koljena i nasloni
bradu na prozor. Stisnue se jedno uz drugo poput dvoje djece to zapanjeno promatraju
zimske slike. Na zelenom pojasu koji je uzduno dijelio aveniju Commonwealth netko je
bio od snijega nainio golema zmaja i zapljusnuo mu dugako tijelo velikom koliinom
zelene boje za namirnice. Du zmajeva hrpta bile su, u zamjenu za bodlje, pobodene sige.
Predivno, proapta ona. Gledala sam juer dok su to radili.
Na svjetlu ulinih svjetiljaka kosa joj je sjala kao mraz to se skupljao u prozorskim
kutovima. Nikada prije nije spavao sa enom ija je kosa bila sijeda poput njezine, a ipak se
uvijek krepko bacala na njega, dok su joj noge bile duge i vrste kao dva vitka stabla.
Odozdo se zaue mukli udarci. Na glavnom ulazu Amandine kue netko je po vratima
otro udarao zvekirom od kovana eljeza. Buka je bila tako uporna da je Ravell skoio na
noge. Dao se u potragu za arapama, prslukom, naramenicama, ovratnikom i orukvicama,
nabacujuu ih na tijelo i vezujui cipele.
Poelo je, odmah je shvatio. Moralo je to biti u pitanju. Nitko od Amandine posluge,
kao ni njezin mu ne bi tako lupao. Ni tako neprekidno. (Ako Eriku von Kessler uhvate
trudovi, bio je Ravell dao upute doktoru Markhamu, smjesta me obavijestite. Moja e
domaica znati gdje sam.) Kada se Ravell bio iskrao da poe Amandinoj kui, njegova je
domaica jo uvijek bila vani pa joj je stoga ostavio poruku na jastuku, s objanjenjem gdje
e se nalaziti.
Jedva je petama doticao stube jurei dolje, prema vratima na kojima su se uli udarci.
Na Amandinu pragu stajala je njegova domaica kojoj je sijeda kosa provirivala ispod
vunena eira, a prasti se nos bio zacrvenio od jake hladnoe.
Doktor Markham je nekoliko puta telefonirao, izvijesti ga domaica. Nisam vidjela
vau poruku sve dok nisam pola u krevet.
Zajedno se povezoe u jednoprenom dvosjedu. Kola se zaustavie pred njegovom
kuom da domaica sie, a Ravell produi. Dah mu je bio isprekidan, ivci nemirni, koljena
i ramena podrhtavala su od drndanja koije. to ako je propustio poroaj? Lecnu se zbog
ludoga odabira da u ovako vanoj noi bezbrino provodi vrijeme u Amandinoj postelji. to
ako se na djetetu njegove crte budu oitovale tako jasno da e se, kada ue u Peterovu i
Erikinu kuu, svi okrenuti prema njemu, otvorenih usta i zapanjena lica? to ako ne bude
naina da se prevara prikrije?
Kroz prozor koije u prolazu je promatrao sige to su svjetlucale po drveu. Roditi se na
Silvestrovo, okruen jasnim studenim zrakom to ulijeva ivost u um i krvotok. To se inilo
povoljnim predznakom.
Koliko je minuta ostalo do ponoi? Ravell posegnu u prsluk da provjeri vrijeme, no
onda otkri da mu nema depnoga sata.

70

Briga mu zatreperi u grudima. U urbi nije u Amandinoj spavaonici sve provjerio onako
pomno kako je trebao. Ranije te veeri bio je otkopao sat s lanca, s namjerom da ga stavi
na noni ormari kraj postelje kako bi mogao pratiti vrijeme. Sat mu se nalazio na dlanu u
asu kada je Amanda skoila na nj, zajahavi ga odostraga i gurnuvi ga na postelju. Nije se
sjeao to se poslije toga desilo sa satom.
to ako ga pronae njezin mu? to ako ga dotakne bosom nogom, zatrpana pod hrpom
zapetljanih plahti? Gospodin George Appleton razgrnut e posteljinu i iz nje iskopati
okrugli, srebrni sat te odmjeriti u ruci njegovu teinu. Upalit e elektrino svjetlo. George
Appleton e okretati sat na sve strane, prouiti rimske brojke koje oznaavaju sate i vidjeti
Ravellove incijale filigranski urezane na poleini.
Okrenite, doviknu Ravell koijau.
Ispod vrata domaiine sobe jo se uvijek vidjelo svjetlo kada je bez daha ovla
pokucao na njih.
Morate se vratiti i donijeti mi moj depni sat, rekao joj je.
Domaica odmah sve shvati. Opet ugura noge u izme i potrai muf, eir i vuneni
kaput. Ako vrata otvori netko drugi, a ne gospoa Appleton, valjalo je objasniti da je doktor
Ravell ranije te veeri bio u lijenikom posjetu kod gospoe Appleton, a sada mu smjesta
treba depni sat kako bi mogao mjeriti vrijeme izmeu trudova druge pacijentice. Domaica
je izgledala pospano. Neki je glas u Ravellu dovikivao upute Amandi: Raisti sobu,
pretrai sag. Strgni plahte s kreveta i istresi ih. Nemoj muu dati povoda za sumnju, ak i
ako ti se pijan strovali u krevet!
Domaica se smjestila kraj njega u koiju kada su opet promijenili smjer i vratili se
kroz nekoliko blokova do Amandina doma. Koija je zaustavio dvosjed iza ugla, a Ravell
je ekao u kolima, dok je domaica sama krenula prema ulaznim vratima. Proklinjao je
svaku minutu koju ga je stajao ovaj previd.
Domaica se gotovo odmah pojavila sa srebrnim satom u ruci, kao da je Amanda stajala
iza vrata oekujui da se Ravell vrati po njega. Zahvalno je ponovo stavio sat u dep.
Nazovite doktora Markhama, ree domaici kada je koija stala da je iskrca. Recite
mu da stiem.
Vrata mu je otvorio Peter. Izgledao umorno s papuama od ovjega krzna na nogama i
u prugastome kunom ogrtau zavezanom pojasom i vrsto zategnutom.
Napokon ste stigli, iskrivljeno se osmjehnuo. Trudovi su jo u poetnoj fazi. Doktor
Markham mi je rekao da malo odrijemam, ali mi to nije ba polazilo za rukom.
Kua je bila tiha. Ve prije nekoliko sati sluinad je bila izala i veinom se nije ni
vratila s doeka Nove Godine. Na jednom od gornjih odmorita Peter i Ravell pooe svaki
svojim putem, pri emu se Peter povue u jednu od spavaonica u dnu hodnika.
Prije no to e ui u zamraenu sobu u kojoj je leala Erika, Ravell se zadra u
kupaonici i presvue se u istu koulju koju je bio donio u torbi. Toga je istog jutra bio
odrezao nokte, a sada ih jo izriba etkicom, posluivi se pritom tinkturom od zelenoga
sapuna. Potom jo uroni ruke u posudu s alkoholom kako bi ih dezinficirao.
Doktor Markham, mrav dvadesetestogodinjak djeakoga izgleda, otvori vrata

71

kupaonice i ue da porazgovara s Ravellom. Mlai je mukarac govorio otrim, uasnutim

aptom - bar je namjeravao da to bude apat, ali mu je glas povremeno prelazio u opor ton.
Vrata su bila ostala odkrinuta i Ravell je bio siguran da Erika, leei tek nekoliko koraka
dalje od njih dvojice, uje sve to izbezumljeno mrmljanje.
Prije sat i pol jo sam uo otkucaje srca, kaza doktor Markham, a sad mi se ini kao
da sam ogluio. Ne ujem ama ba nita. Ba kao ni sestra.
Ravell prohuja mimo njega. Kravata mu odletje preko jednoga ramena kada je nahrupio
u polumranu sobu u kojoj je Erika leala na boku. Medicinska sestra i doktor Markham
upalie sva elektrina svjetla koja su mogli nai. Erika se okrenu na lea i sa stoikim se
izrazom na licu zagleda u strop.
Maloas sam osjetila da se neto mie, ini mi se, kaza.
Gdje? zapita Ravell. Gdje ste to osjetili?
Ona pokaza na podruje blizu kuka. Ravell nasloni stetoskop na njezin breuljkasti
trbuh visoko izbacujui laktove dok je instrumentom prelazio s jedne na drugu stranu, u
potrazi za zvukom. Mjesecima bi svaki put bez ikakve muke uhvatio otkucaje srca. Jo prije
samo dva dana u ovoj je istoj sobi, na ovoj postelji provjeravao stanje neroenoga djeteta i
tada je smjesta uo zvukove brze i odmjerene udarce kao da su zadani kakvim
podvodnim biem. No, sada nije bilo nikakva otkucaja. Niega.
Ravell podie pogled prema stropu, a potom sklopi oi. Zagrize tako otro u donju
usnicu da mu se uini kako bi mogla prokrvariti.
Odluno odmahnu glavom. NEU napraviti carski rez, mislio je. Ne ako nema znakova
da je dijete ivo.
Strgnu stetoskop s vrata i tresnu instrumentom o stol. Usta mu se ovlaie, a lice iskrivi
od suza, ali se brzo prisili da se uspravi. Sastavi pete znajui da ostalima mora uliti mir i
sigurnost.
Mislim da treba nastaviti s trudovima, izjavi. Pustimo gospou da nastavi i porodi
se prirodnim putem.
Sestra pritisnu aku na usta da prigui jecaj. Markham im se okrenu leima, a ramena su
mu podrhtavala jer je najvjerojatnije i sam plakao. Samo Erika ne ispusti ni suze. Uspravi se
u postelji, plemenita i pribrana, pa otvoreno pogleda Ravella. Po tuzi i aljenju na njezinu
licu, vidio je da razumije to se najvjerojatnije dogodilo i ega se svi ostali boje.
Pozovite mog mua, ree ona.
Markham izae da potrai Petera.
Kada je Peter do postelje privukao stolac, Erika stisnu muu ruku i uze ga njeno
uvjeravati:
Jednog dana rodit u ti drugo dijete, obeajem.
Peter tada zabaci glavu i stade zavijati poput ivotinje, a Ravell zadrhta kao da taj zvuk
izvire ispod njegove vlastite prsne kosti.
Ostavimo ih naas nasamo, ree Ravell Markhamu i medicinskoj sestri. Svi
pobjegoe na hodnik, ali se Ravell sam spusti niz jo jedan niz stuba, sve do Peterove
knjinice. Okrenu klju u bravi priutivi si tako malo samoe.

72

Kroz prozor baci pogled na otoke snijega po krovovima. Na ulici je blistao led. Prije
samo devet godina radio je u bolnici Boston Lying-in kada je ondje izveden prvi carski rez.
Carski rez jo je uvijek rijedak i opasan operativni zahvat. A u Erikinu sluaju emu bi i
sluio? Previe je vremena prolo otkako je itko od njih uo otkucaje srca: dijete mora da je
mrtvo, a zar on sam ve nije napravio dovoljno tete i bez toga da napadne njezino tijelo i
riskira infekciju, i bez toga da istu kuglu njezina trbuha okalja oajnikim, moda i
smrtonosnim rezom - povrh svega ostaloga to je uinio? Normalni e porod sigurno
preivjeti. Dijete je dovoljno maleno. Nije bio posebno poboan ovjek, ali je, zurei tako
kroz prozor, sve jasno vidio, jasno kao to je bio jasan ledeni zrak toga prvoga dana u
godini. Bog mu se obraao, bila je to Boja procjena o onome to je Ravell uinio. Osuda je
bila bezuvjetna i neporeciva. Nitko - a pogotovo ne ona ena gore koja e se sada satima
boriti da na svijet donese mrtvo dijete - nikada ne smije doznati za njegovu ulogu u svemu
to se dogodilo.
Kada se vratio u sobu, Erika je uspravno sjedila u postelji. Elektrina su svjetla otro
gorjela.
Kad sve bude gotovo, rekla mu je, hou vidjeti dijete. Ne pokuavajte ga od mene
sakriti.
Bio je iznenaen kako odluno zvui, kao i njezinim samosvladavanjem. Druge je
pacijentice uz koje se znao nai u slinim okolnostima bilo potrebno nakratko sedirati ili ne
bi bile u stanju nastaviti s trudovima. No, Erika nije ni zajecala. Mora da su za to bile
zaslune godine tijekom kojih je vjebala kao pjevaica: znala je kako prije izlaska na
pozornicu valja sjediniti vatru i elik.
Dajte mi neto, rekla je Erika Ravellu. Usred sve te uskomeanosti, kontrakcije su
oevidno prestale. Dodade: Hou da uinite sve to je potrebno da se ovo ubrza i bude to
bezbolnije.
On posegnu za lijenikom torbom, s olakanjem to moe preuzeti odreenu zadau.
Da bi potaknuo trudove, dade joj dozu raene glavnice, ali ne preveliku, iz straha da
kontrakcije ne podivljaju. Kada Erikini trudovi ponovo zapoee, medicinska sestra prui
Ravellu au za vodu. On u au ubaci komadi vate namoen kloroformom u koliini od
jednoga grama i dade je Eriki da je dri preko nosa i usta. Ubrzo joj ruke klonue i ona opet
utonu u jastuke, a aa se, prije no to su je doktor ili sestra dospjeli uhvatiti, otkotrlja s
postelje i skliznu dalje po sagu.
Tijekom sljedeih osamnaest sati trudovi se nastavie. Svanu dan, spusti se no. Svaki
put kada bi je zapekao sljedei niz bolova, poput ibice koja se pali o njezinu trtinu kost,
glasno bi zazvala nekoga od njih - medicinsku sestru, Petera ili Ravella - da joj s jo
kloroforma namoe vatu ili rupi kako bi mogla udisati njegovo isparavanje. Ako bi
izmeu kontrakcija zadrijemala ili predugo ekala, upaljena bi se ibica pretvorila u buktinju
koja bi bjesnjela u njoj.
Doktor Markham morao se pouriti radi poroda drugih, ivih beba, no Ravell nije
naputao kuu.

73

U pola osam uveer, prvoga dana 1904. godine, Ravell najavi medicinskoj sestri:
Dorzalni poloaj.
Pomogli su Eriki da se okrene na lea i da se petama upre o posteljno podnoje, a onda
je Ravell zasukao rukave iznad lakata.
Forceps? zapita sestra.
Izlazni, ree on.
Uinite sve to morate, kriknu Erika, klonulo posegnuvi za njim prije no to e opet
pasti na jastuke.
Sva su lica bila ozbiljna dok je Ravell radio, okreui i naginjui vlastita ramena i glavu
da bi izvukao djetetova ramena i glavu.
to drugi vide, pitala se Erika. Siunog demona? Monstruoznu zbrku organa i udova?
Kakav li je to stvor umro u njezinoj utrobi? Dugo se nitko i ne oglasi.
Djevojica, bezizraajnim glasom ree Ravell.
Peter je stajao kraj Erikina ramena.
Ima tvoj nos, zaueno ree.
To joj uli nadi. Moda e uskoro vidjeti sretno, ivo djetece koje nalikuje na obino
dijete, a ne na neku grdobu. Mrtvoroene utke odnesoe u suprotni kut sobe gdje sve
poduzee da ga urede, umotavi dijete u bijeli pokriva. Oh, donesite mi je, mislila je Erika.
Samo mi je donesite.
Evo vam vae slake curice, ree medicinska sestra polaui umotani zaveljaj Eriki u
naruje.
Kovre poput tvojih, ree Peter. I kao u tvog brata.
Djevojica je, dakako, bila mrtva. Mrtva, mislila je Erika, a ipak je jednako savreno
oblikovana i slatka kao bilo koje novoroene koje sam vidjela. Beba je bila bezglasna,
glavica joj je bila vlana od plodne vode, a tamni su joj se pramenovi kose bili prilijepili uz
tjeme. Oi su joj bile vrsto sklopljene, podcrtane dubokim polumjesecima, a Erika je pred
sobom vidjela vlastiti nos, njegov visok, ravan hrbat i okrugle nosnice. Ravell je bebu iz
poroajnoga kanala izvukao iskusnom spretnou: djetetova je glava bila udesno
simetrina i nimalo oteena lijenikim instrumentima.
Ljupko, ree Erika. Bila je ljupko stvorenjce.
Zatekla se kako o keri ve govori u prolom vremenu, u nastojanju da se od svega
odvoji. Pokriva je bio gnijezdo koje e novoroenetu pruiti toplinu. Primjeivala je
skvrene bebine prstie i u tim je prstiima bilo toliko slasti da joj je gotovo mogla outjeti
okus.
Kada je Ravell rekao Eriki da e je trebati zaiti, Peter je bebu uzeo u naruje i izaao
zajedno sa sestrom. U sobi je ostao samo Ravell dovravajui ivanje poput kakva krojaa.
Oprostite mi, kaza Erika.
Ravell uroni ruke u posudu s karbolnom kiselinom da ih po posljednji put dezinficira.
Zadra prste iznad posude da ih ocijedi.
Da vama oprostim? ree.
Oprostite mi to je isprva nisam eljela, ree Erika. Poslije sam je poeljela, zaista

74

sam je eljela.
Svakako, ree on.
Glas mu je bio dalek, a lice bezizraajno dok je izlazio iz sobe.
Kada se Peter vratio, on i Erika ostadoe sjediti uz bebu. Odmotavi pokriva koji joj je
sluio umjesto pelenice, poloie je na postelju i zagledae se u nju, a koa joj je jo bila
topla od topline Erikina tijela. Bebina se glavica zavali unatrag i u otvorenim se ustima kao
bljesak ukazae crvene desni. Ispitivali su savrenu oblinu njezinih ramena, tvar boje vrhnja
to joj je obrubljivala lijevo uho. Skrivena u njezinoj nutrini, mora da je ve postojala
minijaturna maternica, mjesto na kojem bi mogla sazreti djeca koju ona nikada nee roditi.
Njihova ki nikada nee upoznati trenutak kao maloprijanji.
Peter ree:
Mislim da se nije muila. Pogledaj kako spokojno izgleda.
Bebine zapeaene oi bile su skrivene u dubokim udubinama. Da su bile otvorene,
Erika je zamiljala kako bi bile krupne. Da je bar doznala kakve su boje, ali je bebica
izgledala tako smireno da je u sebi potisnula svaku misao na mogunost da joj palcem
podigne kapak: htjela ju je pustiti da lei neuznemiravana.
Ni ona ni Peter nisu plakali promatrajui bebu: bili su odve puni strahopotovanja.
Kako su minute prolazile, noge i ruke sve su joj se vie hladile i ukruivale. Mrljice krvi
bile su joj se sasuile na sljepooici.
Lagano kucanje na vratima.
Da vam ostavimo jo vremena? pitala je medicinska sestra. Ili je mogu sada
odnijeti?
Moete je odnijeti, rekla je Erika.
Bebinu je kou poela prekrivati ljubiasta sjenka, no Erika se svoje keri htjela sjeati
kao topla, gotovo iva stvora. Ve su se i siune aice poinjale stezati, tvrde kao kamen,
a ona nije htjela to tjelece promatrati kako se koi.
Nisu jo bili donijeli odluku o imenu kojim e je krstiti, stoga ga Peter sada smisli.
Zbogom, Dorabella, ree njeno.
Zbogom, Dorabella, ree Erika.
Dorabella... lik iz zaboravljene Mozartove opere koja se svojevremeno smatrala
nemoralnom. Dorabelline su arije bile nepoznate, a ipak predivne.
Prije nego to e dijete predati sestri, Erika mu izljubi tabane.
U Peterovoj knjinici gdje je njezin vlasnik drao bou, papagaja i tukana, Ravell je ekao.
Kada se Peter i Erika oproste od nje, bio je rekao medicinskoj sestri, donesite bebu meni.
Objasnio joj je da eli pregledati mrtvoroene.
U asu kada je bebicu izvukao iz Erikina tijela, vidio je da malena ima ista usta kao i
njegova pokojna majka. Majka mu je umrla kada je Ravellu bilo devet godina, a usta su bila
onaj dio njezina lica kojega se jo uvijek sjeao.
Poto su alobnici doli obii majku kada je ve je leala u kovegu, zapitao je oca:

75

Smijem li ostati?
Ako se bude pristojno ponaao, rekao je otac.
Mlaega su brata koji se mrgodio odveli gotovo odmah. Ravell nije htio da se isto i
njemu dogodi. Cijelo poslijepodne i poslije toga, tijekom veeri, jedva da se i pomaknuo, a
sebi nije doputao da ispusti ni jedan jedini jecaj. Ucviljeni poznanici, posebno gospoe, od
vremena bi do vremena zastali divei mu se kako mirno sjedi na svojem stolcu.
Tako je dobar.
Pravi mali gospodin.
Besprijekorno se ponaa.
Neki od alobnika nisu nita govorili. Koata su im se lica sjajila pa su posezali u
depove i odande vadili sloene rupie, pritiui ih potom na oi. Neki bi mu promrsili
kosu, a jedan mu je stariji ovjek gurnuo u ruku nekakav slatki, valjda da mu time
nadoknadi gubitak majke.
U jednom trenu val posjetitelja jenjao (je li moda bilo vrijeme veeri?) pa se u sobi
naao sam s majkom. Priao je kovegu i stao preda nj. Da bi je bolje vidio, cipelama je
zagazio na debeli jastuk koji je sluio tome da ljudi mogu kleknuti i pomoliti se. Tako je bio
vii. Nastojei zadrati ravnoteu, poloio je dlanove na sklopljene majine ruke i osjetio
kako iz nje izbija studen.
Naslonivi se na majin mrtvaki koveg, prouavao joj je lice. Bila je odjevena u
modru barunastu haljinu s bijelim ipkastim ovratnikom, a ruke su joj bile sklopljene na
grudima, isprepletenih prstiju. Dugaka, srcolika gornja usnica bila joj je punija od donje, a
kutovi usana izvijeni. U nekom e trenutku zatvoriti koveg i odnijeti je pa je stoga stajao
ondje trudei se da joj upamti crte lica.
Nagnuo se to je dalje mogao i spustio usne na njezine, mislei o tome kako je
vjerojatno posljednja osoba koja e je poljubiti.
Medicinska sestra zakuca na vrata knjinice. Prui bebu Ravellu pa opet izae,
diskretno zatvarajui vrata za sobom.
Ravell odnese dijete do turske sofe, sjede kraj vatre u kaminu i poloi djevojicu sebi na
bedra. Lice priblii njezinu.
Crnomodre mrlje bile su izbile po bebinim grudima, znaci hipoksije, dijete je u
maternici umrlo borei se za zrak. No, zato? Je li se, tek na nekoliko minuta, dijete previe
okrenulo na jednu stranu? Je li se pupana vrpca prevrsto zategnula? Ve je bio porodio na
stotine djece s pupanom vrpcom oko vrata - oputenom, ba kao i kod ove bebe - ali je
veina njih preivjela.
Peter i Erika navaljivat e na nj s pitanjima, no on im nee moi dati odgovora.
Djetetova se kosica osuila od trenutka kada je izronilo iz vlane maternice i sada su se
u zamrenim kovricama nazirao crvenkastokestenjasti odsjaj, nalik na Erikinu kosu. Ravell
prinese djevojicu blie vatri i uini mu se, kada je to uinio, da joj je koa toplija i
podatnija, kao da bi je bilo mogue oivjeti.
Obujmi rukama njezine majune pete. Protrlja joj uku boje vrhnja izmeu palca i
kaiprsta.

76

Sestra je stajala na hodniku, bez sumnje nestrpljivo ekajui da njezina dunost ovdje
zavri i da se Ravell pojavi. On nagnu elo nad djetetovo. I ba kao to je uinio kada je bio
devetogodinji djeak, po posljednji put poljubi majina usta.

77

15.
K

ada je lijenik otiao kui, bilo je pola sata do ponoi. Medicinska je sestra u istu
sobu u kojoj je Erika prije toga leala u trudovima donijela pladanj s veerom:
peenu piletinu s pireom od krumpira i slatkim grakom te pecivo s maslacem prvi obrok to ga je pojela u proteklih trideset sati.
Bili ste jaki, primijetila je sestra. Trebali biste se isplakati.
Kako to neobino zvui. Plaem na pozornici, mislila je Erika, ili jecam u kupaonici.
No, u ovom trenutku nije osjeala nikakakav poriv da zaplae. Pograbila je batak i
zagrizla u hrskavu ukusnu koricu, zadovoljna poput ene koja se, puui na rukama i
koljenima, izvukla iz opsjednuta, poarom zahvaena grada. eznula je za svakim gutljajem
mlijeka, zadovoljna zbog normalnosti, zadovoljna zbog hrane.
U pono je dola druga medicinska sestra da zamijeni prvu. Svjee i ukrobljene plahte
to su ih sestre bile razastrle preko postelje hladile su joj noge. Sestre su Peteru savjetovale
da enu pusti da noas ovdje spava sama i ne uznemiruje ju pa je on pao u dubok san u
prizemlju, na sofi u knjinici.
Nova se medicinska sestra nagnu nad Eriku gnjeei joj trbuh.
Doktor vam je propisao sedativ, ponudila joj je crnokosa sestra. Ako elite.
Ne treba mi, odvratila je Erika.
Kada je sestra otila, Erika je povukla lani na svjetiljci i ugasila svjetlo. Spremno je i
vrsto zaspala.
Oko tri ujutro oi su joj se otvorile u tami. Sjetila se djeteta i kako je djevojica umrla.
Dijete je ivjelo u veoj bliskosti s njome od bilo koga drugog. Spavalo joj je tono pod
srcem. Sjetila se kako ga isprva nije eljela i zbog te se istine rasplakala. No, budui da joj
je u ovom asu bilo previe razmiljati o tome, sklopila je kapke i ponovo zaspala.

78

16.
V

idio ju je kroz okno na kuhinjskim vratima - plava kosa uvuena pod eir s
obodom i tamnomodri kostim boje ljive izvrsna kroja. Caroline Farquahr nosila
je vreicu s ponudama - eri, francuski baguette to ga je bio ispekao njezin
francuski kuhar, komad stiltona, suene kruke i marelice. Ravell je nije vidio jo od one
ljetne noi kada se prije est mjeseci bila pojavila i njegovoj ambulanti.
Amanda mi kae da ste u depresiji, rekla je Carolina, nisam se dola igrati gospoe
Pompadour. Dola sam kao stara prijateljica.
I tako ju je pustio u stan. izme su mu se suile kraj vatre, a on je bio u vunenim
arapama pa se ponovo smjestio u koni naslonja.
Ovdje sam, nastavila je, zato to me brine vae duevno stanje.
Spustila je vreicu na okrugao stol od hrastovine i iz nje izvukla namirnice natrgavi
baguettte na komade i sloivi narezani stilton na kruh te mu tako pripremila uinu.
Ne morate mi nita govoriti o sluaju, rekla je. Znam da ni Amandi ne biste nita
odali.
Postavila je preda nj tanjur i au erija. Nije ni teknuo ni hranu ni pie.
Bez obzira na to to se dogodilo, rekla je, nemojte tako uporno sebe okrivljavati.
Novoroenad umire. Majke umiru. Svaki lijenik izgubi ponekog pacijenta.
Sjela je za hrastov stol i natoila sebi au erija pa je popila pokazujui iskreno lice.
Pretpostavimo da je u pitanju bila mlada majka... Zar i dalje umiljate da ste tu osobu
mogli spasiti?
Ravell je u mislima ve toliko puta pretresao taj dan i nije vidio na koji bi nain bilo
mogue iz Erikina tijela izvui ivo dijete. Svejedno, um mu je i dalje ustrajao na
samookrivljavanju.
Da bar te noi nisam zavrio u Amandinoj postelji... Da bar nisam zaboravio taj blesavi
izgravirani depni sat... Um je sam sebi predbacivao. No, ak i da jest ranije stigao do
Erikine postelje, kao to je to uinio doktor Markham, ne bi bio u stanju spasiti vlastito
dijete u tome je i bio sav uas.
Do takvih smrtnih sluajeva kadto dolazi tijekom trudova. Dovoljno je esto to imao
prilike vidjeti. Da je i bio na Markhamovu mjestu, sluei se stetoskopom da svakih
dvadeset-trideset minuta rutinski provjeri dijete, snani bi otkucaji djejega srca svejedno

79

nestali - naglo, neobjanjivo.

Jo nije izumljen ureaj koji bi za vrijeme trudova mogao upozoriti na opasnost od toga
da bi djeje srce moglo prestati s radom. Lijeniku je nemogue odkrinuti prozori i
zaviriti u maternicu da pogledom provjeri bebu u onome kljunom trenutku kada se okree
zateui pupanu vrpcu oko vlastitoga vrata ili pak u asu kada siunom aicom najednom
grabi tu vrpcu sama sebi uskraujui dovod zraka. Sjeao kako je jednom porodio dijete s
pupanom vrpcom stisnutom izmeu desni, kao da pokuava zagristi u nju. In utero dijete se
moe uguiti u roku tri minute, prije nego to uope otvori oi i pogleda svijet oko sebe.
U mislima se Ravell htio vratiti do onoga dana, poloiti uho na Erikin pupak drei
skalpel spremnim i skupljajui snagu za onaj iznenadni trenutak kada se udarci srca vie
nee uti. No, njezini su trudovi trajali dvadeset i sedam sati. Nema tog lijenika koji bi tako
dugo i bez prestanka mogao pratiti svaki otkucaj djetetova srca.
Uinio je sve to je mogao, a ipak...
Caroline nakrivi glavu i pogleda ga postrance, pokuavajui ga namamiti na razgovor.
Ne, odgovori konano Ravell. Nikog nisam mogao spasiti.
Pa zato onda...? Ako je u pitanju bilo neto nakazno... sigurno ste i prije svjedoili
raznim grozotama. Ta nona mora s vremenom e se rasplinuti. Jesam li u pravu?
On sveano kimnu.
Pogledajte se samo, otro proapta ona. Oi joj se skupie dok ga je prouavala.
Niste se ni poeljali. Vama to uope nije slino.
Caroline ustade i prstima mu popravi kosu, a onda ponovo sjede. Podie au i zavrtje
eri u njoj divei se njegovoj prozirnoj boji.
Ravell otpusti kravatu i otkopa je, a potom skinu ukrobljene orukvice i ovratnik te ih
stavi na plou nad kaminom. Rijei su ga greble u grlu, ali ih ipak izgovori.
Ne mogu vam opisati, ree, koliko mi je ovih dana teko prisustvovati normalnom
porodu. Prihvatiti ivu bebu.
Caroline je zapanjeno zurila u njega.
Potreban vam je odmor. Poite na Cape Cod ili u badenbadenske toplice. Morate neto
uiniti da sebi olakate takve osjeaje. Kako ete obavljati svoje dunosti ako vas je to
toliko gadno pogodilo?
Spusti au i prekrii ruke odmahujui glavom prema njemu.
Ravell sklopi oi eznui za predahom. Isprui se na debelo podstavljenoj konoj sofi i
podie noge u arapama na naslon za ruke.
Zapravo, ne mogu to razumjeti, kaza Caroline. Da ste toliko ranjivi, tako
traumatizirani... nakon svega to ste u ivotu vidjeli. Nakon toliko iskustva i toliko godina.
Iako je pladanj s komadima baguettea prekrivenim stiltonom ostao netaknut, ona se
pozabavi pripravom novih delikatesa. Iz vreice izvue valjkasti smei bostonski kruh i
odreza od njega nekoliko debelih koluta, a potom svaki komad premaza mekim sirom
pomijeanim s nasjeckanim datuljama.
Koliko ve ima otkako je posljednji put jeo, zanimalo ju je.
Mnogo sati, priznao joj je pa ga je uzela nuditi slaim jelom. Prihvatio je kruh s

80

dodatkom melase koji mu je pruila. Zagrizao je u nj poput gladna djeaka. Kada je

progutao i najmanju mrvicu, s palca je i kaiprsta polizao ostatke sirupa i nasjeckanih
datulja.
Smijeei se, ona majinski posegnu za njim, spremna mu prihvatiti glavu u kolijevku
to su je tvorile njezine ruke. Kliznu kraj njega na konu sofu. Kada mu se lice nalo
pritisnuto o njezinu bluzu, udahnu miris svjee izglaana platna, lagano spaljen vonj u
ukrobljenome tkanju. Kosa joj je bila meko uta poput ananasa. Na tren sklopi oi i uroni u
nju, zamiljajui uza se Eriku, Eriku u masi Carolinine plave kose.
Onda se najednom otrgnu od nje i ustade.
Caroline, kaza. Ne mogu... ne mogu ovo dopustiti.
Zacrvenjevi se, i ona ustade, sva uzrujana. Osloni se leima o zid i zagleda se u nj, uz
bljesak gorine u pogledu. Bezbrojni mukarci mora da su se topili pri pogledu na njezinu
ljepotu - zar je on jedini koji ju je ikada odbio? Lagana kia stade lupkati o prozore. Onda se
Caroline umota u ogrta i jurnu u no kiobranom probadajui zrak.
Znai, Caroline vam je bila u posjetu, rekla je Amanda Appleton. Ispriala mi je da je
navratila.
Ravell je utio. Amanda je etala kroz stan pogledavajui na vrata zastrta zastorima od
uadi, na noge u obliku apa s kandama na kojima je stajao njegov stol od hrastovine i na
jastuke naslagane na njegovoj postelji.
Kae da je zabrinuta za vas, rekla je Amanda, ali sumnjam da s vama ima neke
namjere.
Ravell slegnu ramenima. Amanda ga nije pozivala na odgovornost. Zapravo, inilo se
kako je zabavlja pomisao na to da je Caroline bila ovdje. Zapalila je staklenu bordoku
svjetiljku i malo ustuknula da bi se divila njezinim bojama nalik na dragulje - topaznoj i
naranastoj te kraljevski grimiznoj boji grozdova od obojena stakla. Zapita ga je li Caroline
primijetila svjetiljku: je li joj rekao da je ovu bordoku svjetiljku dobio na dar od nje, od
Amande?
Kada ga je Amanda poljubila, u tom je poljupcu bila natruha inata kojega prethodnoga
tjedna tu nije bilo. Ovijala je noge oko njega i gurala kukove prema njemu sa svojevrsnom
pohlepom, kao da se protiv nekoga bori. Moda je ak i pregledala jastuk kraj njegova u
potrazi za naborima to ih je ondje ostavila tua enska glava. To je samo izotravalo
njezinu poudu.
Sigurno te sve tvoje pacijentice ele, rekla je Amanda.
Teko, nasmijao se Ravell.
Lee uz svoje mueve i misle na tebe.
Kad uju moje ime, sjete se poroajne agonije, kazao je on, i nadaju se da im moja
sjena vie nikada nee pasti na prag.
Poslije toga je Amanda poela ee dolaziti u privatni dio njegove kue. Imala je klju
i on nikada nije mogao unaprijed rei, kada bi se uspinjao stubama, hoe li ga ondje ekati

81

ili nee. Jedne se veeri vratio kui i zatekao Amandu u konome naslonjau, bez iega na
sebi doli steznika tako vrsto utegnuta da se inilo kako joj dojke bujaju i prelijevaju se
preko njegova ruba.
Ve sam sto godina ovdje, rekla mu je.
Za manje od sat vremena moram otii radi jednog poroaja, lagao je Ravell. Samo
sam se nakratko vratio kui po jedan-dva svinjska kotleta iz hladnjaka.
Amanda ga uhvati za naramenice i stade mu ih sputati preko ramena.
Nisi ula to sam rekao? odmaknu joj ruke Ravell. Nemamo vremena za to.
Ona povrijeeno ustuknu.
Dosadila sam ti? Jesu li u pitanju moje godine... to ti smeta?
Godine s time nemaju nikakve veze.
Jednog ponedjeljka uveer, kada je oekivao Amandin dolazak, etao je ulicama po
Back Bayu sve do tako kasnih sati da je znao kako je ve morala otii. Noni su pjeaci
postali neprepoznatljivi, a kue u nizu osvijetlile su se iznutra poput prizora na pozornici.
Nitko ga nije primijetio dok je koraao du zelenog pojasa koji je uzduno dijelio aveniju
Commonwealth. Prolazei kraj Peterova i Erikina doma, uspori korak i zadra dah dok je
sjaj to je u prizemlju i na sva etiri kata iznutra prodirao kroz prozore. Na drugom katu
ugleda Peterovu siluetu kraj tukanove krletke: Peter je podizao lakat pruajui ruku kako bi
ptici ponudio mjesto na koje e sjesti.
Trudei se da ne zuri, Ravell nastavi polaganim no vrstim korakom. alio je samo to
nije ljeto, a ne zima. U to godinje doba, u srpnju, prozori bi bili irom otvoreni pa bi se
moda uo odjek njihovih glasova.
Dragi Hartley, kasnije je te veeri pisao prijatelju iz djetinjstva koji je sada bio vlasnik
plantae kokosovih oraha u blizini junoamerike obale. Moda u u studenome prihvatiti
tvoju davnanju ponudu da posjetim tvoj kutak svijeta. U posljednje sam vrijeme u svojemu
poslu svjedoio viestrukoj tuzi. Postalo mi je teko samo tako slijeganjem ramenima sa
sebe stresti alost koju sam vidio. Osim toga, potrebe pojedinih pripadnica ljepega spola
mukarcu lako mogu iscrpiti duh...
Neka ruka zalupa o okno na stranjim vratima. Ravell ispusti pero, podie pogled i
vidje Caroline Farquahr kako mu kratko domahuje. Nije imala kljua, a nije je ni vidio od
one veeri kada ga je nahranila smeim kruhom zaslaenim melasom i datuljama. Naglo
spusti glavu i ponovo proita to je maloas napisao Hartleyju, alei to je uope podigao
pogled i susreo se s njezinim. Zato nije navukao zavjesu preko tog prozora?
Caroline je vidjela kako je zastao, bez imalo volje da joj otvori vrata. Bila je svjesna
injenice da joj nije na smijeak uzvratio smijekom, primijetila je kako je trgnuo glavu
ustranu... i zbog toga je samo jo jae stala udarati po oknu.
Konano on ustade da se odazove. im je otkljuao vrata, ona se tijelom okrenu
postrance da bi mogla proi kroz uzak otvor i provue se kraj Ravella. On zatvori vrata za
njom, a ona otvori usne spremna da pone rigati vatru.
Najprije ste odbacili mene, a sada i Amandu.
On prstom prijee ispod kravate, otputajui vor, ali nita ne odvrati.

82

Zau pukotinu, stanku u njezinim otrim, bijesnim udasima. Caroline je asak koraala
amo-tamo, a onda se zaustavila.
Postoji netko drugi, zar ne? Zabacivi bok ustranu, poloi na nj dlan. Moda ona
pjevaica koju smo proljetos sluali u palazzu gospoe Gardner? Sjeam se koliko ste
gorljivo jurili iza pozornice da jo jednom bacite pogled na nju?
Zabezeknuto, on se zabulji u pod. Rairenim dlanovima protrlja lice i prijee rukama
preko njega, kao da se od neega isti.
Da budem potpuno poten prema vama, u ovom trenutku svog ivota najradije bih bio
sam. Bez enskog drutva.
Vi? podsmjehnu se ona. Bez enskog drutva? Prema onome to mi kae Amanda,
neete bez toga dugo izdrati.

83

17.
U

danima to uslijedie nakon djetetova roenja i smrti, u Erikinu su se umu stalno

iznova ponavljale uspomene irei se poput vatre na nonome nebu. Prizori su
plamtjeli kroz njezin san i budili je dok je mjesec jo bio visoko. Promatrala je istu
snomoricu kako se uvijek iznova odvija - moru u kojoj neki veoma mlad lijenik trga
stetoskop s uiju i izjavljuje kako mora da je ogluio, zvuk Ravellovih koraka na stubama,
kravatu to poput dugaka jezika lepra Ravellu oko vrata dok ulijee u njezinu spavau
sobu.
Opet je vidjela malenu djevojicu, umorne polumjesece ispod djetetovih sklopljenih
oiju nakon dugakoga dana u kojem se rodilo i umrlo. Bebina glava zabaena unatrag u
znak predaje, a siune pune usnice razdvojene.
U Peterovu su se sjeanju u bljeskovima pojavljivali slini prizori pa bi se nou
zatitniki privio uz Eriku. Kad god bi ona iskliznula iz postelje, njemu bi se tijelo trznulo
pa bi se probudio. Ruke bi mu krenule za njezinim strukom i zabrinuto bi proaptao:
Kamo e?
U kupaonicu, rekla bi Erika. Samo u kupaonicu.
Kada su joj se druge noi po redu oi otvorile u mraku, uspravila se u postelji
usplahirena zbog osjeta koje njezino tijelo prije nikada nije upoznalo. Mlijeko joj je teklo iz
bradavica, a kapljice su je vlaile po struku i podlakticama. Mlijeko je natapalo plahte.
Njeno je prstima dotaknula tu tvar koja je curila, polizala im vrke i otkrila da je u pitanju
neto neobino - ljepljivo i slatko.
Povukla je lani i naglo upalila svjetiljku pokraj postelje da bi probudila Petera znajui
da e i njega jednako zadiviti pogled na sve ovo kao to je i nju zapanjio.
Mlijeko, rekla je zurei nadolje u bradavice iz kojih je tekuina curkala i
svjetlucanjem joj oblijevala torzo.
Dojke joj nikada nisu bile tako zrele, tako goleme. Mogla bi pronai posao kao dojilja.
Hoe li kuati? pitala je Petera.
Radoznao mu izraz prijee preko lica. Jednim prstom obrisa neprozirne kapi s njezine
ruke i okusi ih.
Kao eer, primijeti.

84

Tata joj je doao u posjet dok je jo uvijek osjeala proplamsaje svjeih uasa nakon trudova
i nije ga potedjela pojedinosti. Otac ju je sasluao s njenim zanimanjem koje je pokazivao
i prema svojim pacijenticama.
I Magdalena ju je dola vidjeti, naruja prepuna gladiola i okolade, a donijela je i
posljednju Carusovu plou koju je spremno stavila na na gramofon. Ona sama nikada nije
raala djecu. Svaki put kada bi Erika pokuala aludirati na muke kroz koje je prola,
Magdalena bi je prekinula kakvom zabavnom anegdotom.
Jeste li uli da Madame Nellie Melba tui jedne novine zbog loe kritike o svojem
nastupu? rekla je Magdalena. Ovaj put moram rei da ima sve karte u ruci. Ispalo je da su
novine objavile prikaz o predstavi koja je u meuvremenu otkazana. Kritiar je tu svoju
strahotu napisao unaprijed!
Eriki se bilo teko usredotoiti na Magdalenine rijei. Kako samo moe, pitala se,
govoriti o tako beznaajnim stvarima? Zar joj nije jasno, mislila je, da je prije dva dana
mrtvo dijete iupano izmeu mojih nogu i izvueno iz mog tijela? Um joj je bio prenapuen
tim slikama i u mislima joj nije bilo mjesta ni za to drugo.
Prisjeanja su joj bila neobuzdana, a u izmaglici svih tih prizora nezaboravno se pojavljivao
Ravell. Tisuu je puta vidjela kako mu se lice ukoilo od oka kada je uletio u njezinu
spavaonicu i vidio je kako ondje lei. Na grudi je privijala bebu kao topao zaveljaj povijen
u pelenice i mrmljala: Oh, kako je bila slatka... a Ravell je bez rijei odlazio ne elei se
zadravati pri tom prizoru.
Nije postao porodniar zato da bi iz enskoga tijela izvlaio mrtvoroenad ljubiasta
lica. Koliko ga poznaje, predmnijeva da je otiao kui, sjeo na rub postelje oslonivi se
laktovima o koljena i oborio glavu.
Sutradan ujutro u njezinu je spavau sobu uao veoma rano, kako bi to mogao uiniti
neiji otac, i zagledao se u sputene zavjese. Otprilike za dva mjeseca ponovo u vas
pregledati, rekao je. Do tada e sve biti jasnije pa emo raspravljati o budunosti i
odlukama koje bi trebalo donijeti.
Cijeloga ju je ivota zanimalo na to nalikuju trudnoa i porod, a sada je to doznala. U
maternici je donedavno nosila savreno oblikovano dijete. Zbog toga je bila zahvalna - zbog
toga to zna da su se u njezinu tijelu uspjeli zakorijeniti zdravi djeji dijelovi.
Zbog uda to je ta djevojica rasla u njoj, ak ako i nije ostala na ivotu. to nije
valjalo? Kako su tjedni prolazili, Eriku bi uvijek prenerazilo kada bi vidjela roditelje s
djejim kolicima kako eu po Bostonskom perivoju. Kakva je iskra njihovim potomcima
omoguila da diu, da se vrpolje? Njezina i Peterova ki izgledala je posve isto kao i ta
djeica, a ipak u njoj nije bilo vie ivota negoli u kineskoj figurici na ploi nad kaminom
iju je porculansku crnu kosu trebalo oistiti od praine.

85

Samo tri tjedna nakon poroda stajala je Erika pred visokim ovalnim zrcalom i bez potekoa
zatezala ruiasti pojas - struk joj je bio uzak kakav je uvijek i bio. To e joj, znai, biti
utjeha: njezina je djevojica bila obzirna prema njezinu tijelu. Nitko nikada ne bi mogao
naslutiti da je ikada bila trudna.
Sada je slobodno mogla rezervirati kartu za Italiju. (Sad opet imate priliku za to,
istaknula je Magdalena. Zato je ne biste iskoristili? Razapnite jedra i krenite.) Tijekom
trudova, kada je prvi put postalo jasno da e se dijete roditi mrtvo, na nekoliko ju je
sramotnih sekundi proelo olakanje zbog toga to e joj se sva sloboda koju je toliko
voljela iznenada i udesno vratiti. No, to je olakanje samo toliko i trajalo - nekoliko
sekundi.
Sada, kadajoj je maternica bila ispranjena od djeteta koje ju je zadravalo u svim
njezinim planovima, nije vie mislila o Italiji. Ispunjavao ju je tek osjeaj opustoenosti ok, kao da je u pitanju silovanje. Sudbina ju je opljakala, ostavila je da tetura - kao
nepotpuna ena sve dok ne povrati ono to joj je oteto.
Sada se eljela - onako oajniki kako to nikada nita nije eljela - vratiti i sve obaviti
kako valja. Znala je da u njoj postoji sposobnost za to, negdje duboko zakopana. Dobije li
jo jednu priliku, osjeala je da bi to mogla ispravno izvesti. Kako da se posveti ma emu
drugom sve dok ne obavi ovo, sve dok njezina utroba ne stvori ivo, nasmijano dijete?
Spustivi se avenijom Commonwealth, est blokova od svoje kue, zastala je na
zamrznutom zemljanom pojasu nasuprot Ravellovoj ordinaciji. Zavidjela je pacijenticama
koje su ulazile onamo i odande izlazile.
Ne bi bilo prikladno da sada ue u njegovu ambulantu, ne sve dok ne proe jo
nekoliko tjedana.
Sjedila je za klavirom i pjevala Schubertova Vilenjaka, neprestano ponavljajui pjesmu,
poput luakinje, dok su joj prsti prelijetali preko tipaka poput konja to nou posre kroz
oluju. Pjevala je o uasima to ih proivljava dijete koje e svaki as ugrabiti Smrt. Ponovila
je pjesmu toliko puta da je oekivala kako e netko od posluge ui u sobu i natjerati je da
prestane s time, no nitko se ne pojavi. Svirala je i pjevala sve dok je glasnice nisu zaboljele i
ramena joj klonula.
Moda je Bog zapravo Veliki Umjetnik koji smilja zaplet ljudskoga ivota, mislila je.
Moda e, kada u starosti stekne duhovniji svjetonazor, razumjeti zato se sve ovo dogodilo.
Za sada moe samo nagaati. Moda e mi zbog toga glas, umjetniki domet postati
bogatiji, ree sama sebi podigavi konano prste s klavirskih tipaka. U tome je i bila ironija:
za umjetnika ono to je najgore i najbolnije moe znaiti dar.

86

18.
etvorica mukaraca ekala su na ploniku pred ordinacijom kada se Ravell vratio od
ene kojoj je te noi pomagao pri poroaju. Bilo je tek prolo sedam ujutro i
ordinacija se redovno otvarala tek za pola sata, a on je jedva ekao da skoi do stana
na katu i na brzinu se presvue prije nego to mu stigne prva pacijentica. Nadao se da bi
mogao uivati i u pogaici s medom, spustiti glavu na naslon konoga naslonjaa - samo na
nekoliko minuta - i sklopiti oi.
U istome asu kada je vidio tu etvoricu shvatio je da neto ne valja. Jedan je od
etvorice gospode podigao tap i njime pokazao prema Ravellu, a ostala su se trojica, svi
odjeveni u crne ogrtae i s cilindrom na glavi, okrenula u njegovu smjeru. Rairenih nogu i s
rukama na leima, zakrili su plonik. Bijeli je dah izbijao iz njihovih usta poput pare iz
zmajevih ralja.
Sva su etvorica zraila vanou i znacima visokoga drutvenog poloaja. eiri i
rukavice bili su im besprijekorni, a iz vlanih ogrtaa irio se vonj izvrsne vune.
Najstarijemu meu njima, elavu mukarcu to se bliio ezdesetoj, drhtale su ruke, a inilo
se i da mu je potrebno pie koje e ga okrijepiti. Ravell u njemu prepoznade Georgea
Appletona, Amandina mua, no nikada mu se do tada nije uinio tako neuravnoteenim ili
tako bolesnim. Jedva je mogao i pogledati u Ravella. Kraj njega se nalazio mlai mukarac
kojemu je kosa bila zalizana pomadom i koji je oima sijevao na Ravella, a bilo je
nemogue pogreno protumaiti prijetnju sadranu u miiima na njegovu licu: taj je mlai
mukarac bio mu Caroline Farquahr.
Doktor Ravell? istupi najvii od etvorice gospode. Voljeli bismo nakratko
porazgovarati s vama.
Ravell otkljua ulazna vrata i kroz ustajali zrak prazne ekaonice uvede ih u ordinaciju.
Sestra jo nije bila stigla. Zaavi za pisai stol, rukom pokaza prema vjealici za kapute i tri
stolca poredana uza zid te ponudi da e donijeti jo jedan za etvrtoga mukarca.
Nee biti potrebno, hvala; kaza najvii u skupini. Brzo emo obaviti ono to
imamo.
Objasni da je odvjetnik i istaknu da je ovjek njemu slijeva brat guvernera drave
Massachusetts.
Doli smo ovamo u vezi s pitanjem koje se svih nas tie u velikoj mjeri. U ovom ili

87

onom trenutku nae su supruge bile vae pacijentice. Optueni ste za opetovane pokuaje da
zavedete suprugu gospodina Farquahra, objavi odvjetnik, pa iako vam je Caroline
Farquahr uspjela odoljeti, ini se da je Amanda, supruga gospodina Appletona, bila izloena
istovrsnim nasrtajima. Zapravo, supruga gospodina Appletona priznaje da im je podlegla.
Ravell osjeti kako mu se ovratnik navlaio na mjestu gdje se dodirivao s kosom, ali se
nije usuivao izvaditi rupi i obrisati zatiljak. Stajao je pred njima i utio. Nije se ni
pomaknuo.
Odvjetnik je i dalje govorio, a mu Caroline Farquahr odrjeitim je i otrim kimanjem
glave izraavao svoje zadovoljstvo, pri emu mu oi ni na as nisu naputale Ravellovo lice.
Mu je na ovo oito gledao kao na neto to mu po pravu pripada - da ue u njegovu
ordinaciju i promatra kako e se njegov plijen ponaati.
Koliko li su dugo jutros vrebali pred ordinacijom, pitao se Ravell.
ak i prije nego to je odvjetnik poeo opisivati postupke to ih namjeravaju pokrenuti
protiv njega, Ravell je vidio da e bijeg za nj biti neizostavan. Odmah je shvatio da je ovaj
susret tek poetak. uo je samo nasumine rijei i fraze dok je odvjetnik nastavljao
razbacujui se vanim izrazima: istraga... slubeni ukor... Porodniarska komora...
Ameriki lijeniki savez... oduzimanje lijenike dozvole... mogunost kaznenoga
progona...
Unaprijed je vidio nestanak pacijentica iz svoje ekaonice. ak i kada bi mu ene ostale
vjerne, muevi bi im zasigurno zabranili da se podvrgnu bilo kakvu pregledu to bi ga on
obavio. ak i da se preseli u drugi grad ili dravu, muka osveta i pravinost posvuda bi ga
slijedile.
Njih su etvorica otili upravo kada su poele stizati prve pacijentice. Prolazei kroz
ekaonicu, etvorica gospode upuivala su enama to su ulazile zabrinute, saalne poglede
kao da im se ne mili Ravellovoj skrbi povjeriti bilo koju enu, ak i samo na jedan dan.
Poto su otili, Ravell je pao u stolac za pisaim stolom pa je, okrenuvi se prema
prozoru, promatrao nebo kako gubi boju. U svojem ogorenju oni mukarci nisu ni naslutili
najgori prekraj za koji je Ravell znao da ga je poinio, no za to ga je ve bio kaznio Bog.
Nasluivao je da je ovu kaznenu skupinu bila poslala Caroline, a ne Amanda.
Potpaljivaica - to je Caroline pa nee biti zadovoljna dok ne zavitla buktinje kroz prozore
njegove ambulante.
Amandina je iskrenost uvijek predstavljala opasnost: nije imala dara za laganje. Naavi
se suoena s muem ili sa skupinom ispitivaa, vjerojatno joj je bilo teko ne rei istinu.
Dragi Hartley, pisao je u mislima. Molim te zanemari moje pismo o posjetu najesen jer
e me moda mnogo ranije vidjeti na svojem otoku punom kokosovih palmi. Za mene se sve
promijenilo otkako sam ti poslao posljednje pismo. Moja je lijenika karijera neoekivano
okonana. Moram zapoeti nov ivot to je mogue dalje odavde.

88

19.
B

rijanica je mirisala na mukarce - na prodorni vonj havanskih cigara, ruma i

sredstva poslije brijanja. Bijeli su runici titili odijela podsjeajui na djeje
ubruie. Peter je uivao u osjeaju drugarstva to bi ga outio svaki put kada bi
uao ovamo. Nije to jednostavno bilo mjesto gdje se za brijanje plaalo petnaest centi:
prostor se zaista doimao prisnije od Kluba. Mukarci su svakodnevno ulazili i izlazili,
sputali se u kone naslonjae te brijaima objanjavali svoje miljenje i povjeravali brige, s
punim im pouzdanjem doputajui da im otrom britvom prelaze preko eljusti i grla.
Kada je jednoga jutra poetkom oujka uao u brijanicu, Peter primijeti jednoga
posjetitelja zadubljena u primjerak Policijskih novina. Drugi, prilino pozamaan gospodin
oslanjao se trbuhom o stol reui vrh cigare spravicom koja je nalikovala na minijaturnu
giljotinu. Potom je s uitkom otpuhnuo dim prije nego to e se smjestiti u naslonja.
Na zidu su se nalazili deseci posudica za brijanje, svaka s imenom pojedine muterije.
Brija skinu Peterovu posudicu, brzo ga zaogrnu runikom i nasapuna.
Sigurno ste uli za guvu oko vaeg prijatelja doktora Ravella, ree brija smrknuta
izraza na licu.
I prije no to je Peter dospio izraziti neshvaanje, onaj ovjek s cigarom to je sjedio u
naslonjau do njegova tako se otro nakalja da je to zvualo kao smijeh.
Eh, taj tip, ree debeljko. To je doktor koji e rado zavui ruku pod suknju polovici
udatih ena u Back Bayu!
Mukarac koji je itao Policijske novine podie pogled sa svojega tiva.
Nadajmo se da e ga strpati iza reetaka. Jo emo svata uti nakon suenja.
Suenja? lecnu se Peter. Govorite li o doktoru Ravellu?
U ovom trenutku to su sve jo samo tvrdnje bez dokaza, kaza brija.
Dok su mu brija i ostala dvojica muterija prepriavali sve to su uli, Peter je mislio
da e se uguiti. U zrcalu je vidio svoju eljust bijelo premazanu sapunicom. Iskobelja se iz
naslonjaa u uspravan poloaj i okrenu se prema svoj trojici.
Sluajno jako dobro poznajem doktora Ravella, izjavi, i ne vjerujem ni rijei od
ovoga to te ene govore. Izmislile su to - kao one djevojice u Salemu sa svojim
optubama protiv vjetica... Sam Bog zna, mukarac u Ravellovom zvanju sigurno je
izloen kojekakvim oblicima enske histerije.

89

Brija ustuknu, utke i na oprezu zbog otre britve kojom je rukovao. Prieka da se
Peter ponovo spusti u naslonja. Potom etkicu od jazaveve dlake opet umoi u posudicu i
nastavi mijeati pjenu.
Pa, mirnije dodade pozamani ovjek, ja nikako ne bih mogao biti porodniar.
Prevelika je to napast, ako se mene pita.
I zamahnu cigarom po zraku.
Ravell je znanstvenik, nadoveza se Peter. I to briljantan. Strahovito je pedantan u
pogledu tehnika koje primjenjuje... Ako ne vjerujete mom miljenju, predlaem vam da se
raspitate kod branog para koji devetnaest godina nije uspio dobiti dijete. Uz Ravellovu
skrb, dobili su dvojke. To nije bila srea, nego djelo vrhunskog lijenika.
Brijau je, dakako, bilo poznato da su Peter i njegova ena prije samo dva mjeseca
izgubili djevojicu. U zrcalu je Peter vidio brijaev strog pogled upuen ostalim
muterijama u znak opomene. Da bi naotrio britvu s dugim drkom, brija je polaganim
pokretima - gotovo meditativno - povlaio otricu po konoj traci to je visjela s jednoga
stupa. ekao je da crvenilo i bijes nestanu s Peterova lica prije no to pone s pravim
brijanjem. Kada je zavrio s poslom, nije nita rekao. Peter je slutio sumnjiavost to se
krila iza brijaeve suzdranosti - ovjek je bio oevidno iznenaen to je Peter poletio u
obranu lijenika koji je njegovo dijete porodio mrtvo.

90

20.
O

vdje mi vie nema opstanka, objanjavao je Ravell Peteru i Eriki. To vam je valjda
jasno.
Kamo ete poi? pitali su ga.
Moj prijatelj s Trinidada ponudio mi je upravu na jednom od svojih imanja. Planiram
zapoeti nov ivot.
Njih su se troje bili okupili pred kaminom u knjinici gdje je Peter otvorio prenosivi
bife pun kristalnih boca. Natoio je viski sebi i Ravellu.
Zato bi, pitao je Peter tresnuvi o stol dva podloka za ae, dvjema enama bilo
doputeno da upropaste karijeru jednog sjajnog doktora?
Samo sebe moram kriviti za to to se dogodilo, rekao je Ravell. ao mi je, ali
moram vam rei da nisam svetac.
Vi ste neenja, rekao je Peter. Nikoga se zapravo ne tie to se jest ili nije
dogodilo.
Otvori kutiju cigara, ponudi njima Ravella i sam se poslui.
Ako ena Georgea Appletona zavede nekog mukarca, je li za to u potpunosti kriv
samo taj mukarac? Ili isto tako i ona?
Erika skinu cipele s visokom petom i sjede na divan podvivi noge poda se.
Kad odlazite? mirno zapita. Koliko brzo ete krenuti?
Za est dana.
est dana! Sklopi oi spreavajui izlaz tekuini to joj je navirala na kapke, no
bezuspjeno. Kada je otvorila oi i zatreptala, vid joj je bio zamagljen. Polagane su joj se
suze sputale do krajeva usana, a jezikom je skupljala njihovu sol i vlagu. Peter ustade i
kliznu kraj nje na divan. Utisnu joj u ruku ist rupi i zagladi joj haljinu to se bila nabrala,
a potom je potapa po prekrivenome koljenu.
Vama dvoma u ovom asu ne mogu biti ni od kakve koristi, kaza Ravell. Prie
prozoru i zagleda se dolje na ulicu. I ne znate kako to izgleda. Svaki dan postaje sve gore.
Sjede na jedan otoman kraj vatre i raskopa prsluk prije no to e nastaviti.
Juer popodne niz ulicu Marlborough za mnom je jurio jedan ovjek, ree Ravell.
Progonio me s podignutim tapom. Zvuao je bespomono, smueno. Porodio sam
etvero njegove djece, a posljednji su trudovi kod njegove ene bili izuzetno teki. Tri dana

91

stalno sam navraao k njima i tri noi jedva da sam spavao. On i njegova ena u to vrijeme
inili su se strahovito zahvalni... A sada me mu ganja sa tapom u ruci.
Doi emo vam u posjet na tu vau kokosovu plantau, predloi Peter.
Bilo bi mi drago, kaza Ravell.
Prije odlaska od njih, Ravell obea da e sastaviti popis imena i adresa drugih specijalista
kojima se mogu obratiti, a ree i da e im ostaviti i Hartleyjevu adresu, to jest adresu
svojega prijatelja iz djetinjstva. Dan prije nego to je trebao isploviti, navrati do njihove
kue da nekome preda omotnicu. Peter je jo uvijek bio na poslu. Dvorkinja uvede doktora
u glazbeni salon gdje je Erika sjedila za klavirom pjevajui Mozartovu ariju Ridente la
calma koju je u trudnoi pjevala kao kakvu uspavanku. Kadto bi joj melodija i tekst
donijeli utjehu, no u drugim bi je prigodama sve to tako bolno podsjetilo na dijete da bi
morala prestati s pjevanjem.
Ostaje mu stotinu stvari koje mora obaviti prije sutranjeg polaska, objasnio je Ravell.
Nema vremena ostati na veeri, nema vremena ni za aj.
Ovo e biti samo kratak oprotaj, bojim se, kaza.
Zastade da se posljednji put polagano ogleda po glazbenome salonu, da baci pogled na
prugaste tapete i lakirani klavir. Ruiaste rese to su visjele s jednoga sjenila zadrhtae
kada ih okrznu laktom.
Nikad neu zaboraviti onu veer na Peterov roendan, blijedo joj se osmjehnu. Kad
sam ovdje sluao vae pjevanje.
Ona kimnu pripremajui se da ga isprati. as prije no to e stii do vrata glazbenoga
salona, on nagnu glavu na jednu stranu pa, kao da se bori protiv slabosti, zapita:
elite li mi moda jo neto rei?
Grudi joj splasnue od nemoi, a desnu ruku podie prema njemu mlitavo ga
pozdravljajui.
Rado bih vas zagrlila, priznade.
Jedva ekajui, on se sagnu, a ruke mu se rairie da je ogrle oko struka dok ju je
privlaio k sebi. Ona mu apnu na uho:
Bili ste tako divni, tako puni topline!
Posegnu rukama ovivi mu ih oko vrata kao labav ljubavni vijenac.
Od njega dopre uzdah kao da mu je laknulo i to je iznenadi. Zar je mislio da e ga
mrziti, da e ga kriviti zbog sudbine to je snala njezino dijete? Naas se odmaknuo od nje
da je upozori:
Natjerat ete me da zaplaem.
Ispod tamnih obrva zatreperie mu trepavice. Dok je tako treptao, podsjeao ju je na
etverogodinjega djeaka to plaho stoji uz majino koljeno udei za zagrljajem.
Bili ste tako dobri prema meni u cijeloj ovoj muci, ree mu.
Kada joj se tijelo ponovo nalo pripijeno uz njegovo, jedno joj se zapee sastade s
drugim na njegovu zatiljku privlaei ga blie. Samo je ljubazno i ljudski, objanjavala je

92

samoj sebi, da doktor zagrli pacijenticu u njezinu jadu.

Naas je oklijevao, a onda se u njemu neto rasprsnu - izdah kada se pokrenuo naprijed,
priljubljujui je uza svoj tamnoplavi prsluk i kaputi od odijela. Promrmlja u naunicu to
joj se bila uplela u kosu:
Imat ete jo jedno dijete - pouzdajte se u mene.
Zapanjilo ju je to se, unato stanovitoj formalnosti s kojom se inae ophodio, sada
najednom ovako slobodno vlada. Nikada prije nije oijukao s njome. Sada je bilo kao da su
zajedno izgubili dijete. Nagnuo ju je natrag, u laganu valceru. Dok ju je privijao i privijao
uza se, bokovima se protrlja o njega tako da je kroz haljinu osjetila njegove genitalije.
Nikada se do sada s toliko strasti nije pritisnula ni uz kojega mukarca osim svojega mua,
ali nije u pitanju bila samo ona - bio je tu i njezin doktor.
Uz njegove ruke oko njezina struka, a njezine njemu oko vrata, prirodno se uklopie
jedno s drugim, kao da su ve godinama u braku.
U njoj se tada probudi savjest. Bilo je neega nedolinog u nainu na koji ju je grlio
ovaj mukarac. U blagovaonici ravno ispod njih ula je dvije sluavke koje su latile
srebrninu. Zalupila se ladica, srebrni pribor zazveckao zvukom nalik na zveckanje kovanica.
Iznad njihovih glava neka je sobarica istaem za sagove prelazila po podu u spavaonici.
Teko da je i za jednog lijenika dolian ovakav tjelesni dodir s pacijenticom. On je zacijelo
emotivan mukarac, ali... Prije je uvijek pazio na svoje vladanje.
Koliko se esto uputa u ovo, pitala se. Koliko se puta proraunato okrenuo na vratima i
zapitao enu u postporoajnom razdoblju: elite li mi moda jo neto rei..., a onda
saekao da mu se baci na grudi? To je bio siguran trenutak, bez mueve prisutnosti. A kada
jednom proe kroz vrata, isto i ugodno, skinut e je s vrata.
Jesu li oni koji ga optuuju moda u pravu to ga ele protjerati iz Bostona?
Izmeu nje i njega stajalo je meutim neto rijetko: mrtvoroeno dijete. Tijelo mu se s
uzdahom prislanjalo uz njezino i u tome je uzajamnom zagrljaju bilo tuge, oprosta, udnje,
osjetilnoga olakanja.
U njenome, toplom stapanju toga zagrljaja to je i predugo trajao uspostavi se mir
izmeu lijenika i nje. Da se to stapanje jo koji tren nastavilo, sve je moglo krenuti samo u
jednome smjeru i oboje su to znali.
A mu? naposljetku kaza doktor kao da sam sebe opominje, gutnuvi i odmaknuvi
se od nje. Mu vam pomae?
Da.
Glava joj pade, nevoljno potvrujui.
Spomen njezina mua prizivao je krivnju i oni se razdvojie. Lijenik naini krupan i
odluan korak unazad i zbog toga nenadanog naputanja njoj zastade dah. Prsti joj skliznue
niz njegov mornarsko modri rukav sve dok ne naioe na njegovu ruku i ona se uhvati za
nju.
Sve do sada uvijek je dobro pazila da se ne ponaa zavodljivo ni prema kojem
mukarcu osim svojega mua, ali sada, zaudo, spusti kapke i koketno zanjiha kukovima.
Ovaj ju je ovjek gledao dok joj se dogaalo sve ono najrunije, ali joj je svejedno usnama

93

doticao kosu.
Pomisao na to kako su lijenik i ona naas izgubili razum inila joj se poneto
kominom pa nije uspijevala prikriti osmijeh. Okrenu se licem k prozoru.
Pogledajte opet pada snijeg.
Pahuljice su zamraivale pogled.
Zbilja.
Ton mu se promijeni, postade glasniji i odrjeitiji, dobivajui prizvuk praktinosti.
Da sam bar obuo kaljae.
Kako da mu uope kae zbogom? Ponovo mu oko vrata zabaci zalutalu ruku.
Tijelo mu se ukoi i on preko njezina ramena pogleda prema vratima. Ona se lecnu,
znajui kako se nijedna udata ena ne bi smjela ovako ponaati. Bokom se posljednji put
prisloni uza nj.
Dobro, promrmlja on, znak da namjerava otvoriti vrata. Dobro.
Njegov joj glas ovla dotaknu kosu, uvjeravajui je da njegov vlasnik ne porie ovo to
se maloas zbilo, ali da se to sada mora okonati.
Ne osvrui se, Ravell poletje niza stube prekrivene sagom. U predvorju, ba prije no
to e otvoriti ulazna vrata, ba prije no to e otii iz njezine kue, s mjesta na koje se vie
nikada nee vratiti, izvue neto iz depa i visokim, jasnim glasom zazva jednu od sluavki:
Predajte ovo gospoi von Kessler, molim.
Vrata se otvorie i zatvorie, ispraajui ga, donosei u kuu zapuh vjetra od kojega
Eriku ak i pod dugakom haljinom zazebe po nogama. Zapanjena, ostade stajati navrh
stubita. Sluavka ustra uza stube i gurnu joj u ruke omotnicu - istu onu omotnicu koja je
doktora Ravella prvobitno bila potaknula na ovaj posjet. Erika je ponese u knjinicu i otvori
noem za papir s bjelokosnim drkom. Saeka da se u njoj slegne val omamljujuih
dojmova prije no to e iz nje izvaditi list papira.
Kobaltno modrom tintom Ravell je napisao adresu svojega prijatelja Hartleyja na
Trinidadu. Peter je isto tako bio od njega zatraio da im preporui druge strunjake za
lijeenje neplodnosti, no Ravell im nije ostavio nikakva imena. Erika odloi papir na
bugaicu na Peterovu pisaem stolu. Prie prozoru i zagleda se u vrtlog u kojemu su se
mijeali tama i snijeg pitajui se hoe li uspjeti jo jednom ugledati Ravella, no njega vie
nije bilo.
Bilo je, dakako, udno to im nije ostavio nikakve preporuke. Peter e ve nai isprike
za njega, istiui kako mora da su Ravellu, u urbi da ode iz Bostona, posebno uz prijetnju o
iskljuenju iz profesije, misli bile rasprene na sve strane.
Erika je pak drukije gledala na to. Moda se Ravellu ne svia zamiljati kako se neki
drugi lijenik skrbi za nju. eli to sam obaviti i uspjeti da sljedei poroaj sretnije proe.
Nada se da e njih dvoje doi na Trinidad.

94

21.
T

e joj noi, prvi put nakon proaja, snoaj nije bio neugodan. Boli li vas ovo ili je
sve u redu? pitao ju je lijenik prilikom pregleda. Ne, ne. Opustila se prisjeajui
se njegovih vjetih ruku.
Iako se uz njezino priljubljivalo muevo tijelo, ljubav je s njome vodio njezin lijenik.
Objema joj je rukama bio obuhvatio cijeli trbuh, dlanovima zagrabio dijete, lice mu je
bilo iznad njezina, a oi se upirale u njezine. Oi su mu bile goleme i tamne, obrubljene kao
ugljen crnim sjenkama.
Na branoj postelji od bambusovine rairila je noge da ga doeka.
Dok je mu s njome vodio ljubav, ula je lijenikov uzdah olakanja kada se prsima
oslonio na njezina. Bila je jedna izmeu tisua ena koje je ikada dotaknuo. Omiljena
prilenica.
U lijeniku se osjeala i enja za time da iz propasti spasi neto ljupko. Njegovo je
srce prianjalo uz njezino. elio se sljedeih devet mjeseci nadvijati nad njom s
instrumentima u rukama i neizostavno otkloniti svaku mogunost neuspjeha. elio je iz
njezina najskrovitijega dijela izvui dijete to iskriavo blista.
Tijelo je njezina mua vitko i krepko, uistinu mnogo muevnije od lijenikova njeno
oblikovana tijela. Kada se lijenik stopio sa svakim dodirom muevih ruku, kada je uitak
prostrujao kroz nju...
Pojavio se sjaj elektrinih arulja i ona se vratila u vrijeme poroaja, ba na sam kraj. K
istini, k posljednjem sudu: dijete je mrtvo.
Zibajui u naruju vlano, beivotno dijete, leala je na postelji, a onda se okrenula k
lijeniku. Nije se ni osvrnuo otvarajui vrata i izlazei iz sobe.
Da se prije prepustila svojem lijeniku, da nije pokazivala toliku odbojnost prema
mogunosti da dobije dijete, moda joj se utroba nikada ne bi bila pretvorila u grob.
Ramena joj zadrhtae u mraku.
Je li te boljelo? uplaeno je proaptao mu.
Ne, odgovorila je.
Lijenik je, vodei ljubav s njome, dosegao do mjesta u njoj koje je bilo najvie

95

ispunjeno tugom. U tami dohvati rub plahte i njime obrisa vlane obraze tako da mu ne
otkrije ono u to je sumnjao - da ona plae.

96

Drugi dio

97

22.
Trinidad

Studeni 1904. - Sijhdanj 1905.

Peter je pisao:
Najdrai moj Ravelle,
Deset je mjeseci prolo od dana koji je zasigurno bio najtuniji u naem
ivotu. Otkako ste otili iz Bostona, nijedan specijalist za neplodnost nije nam bio
kadar pomoi. Samo ste Vi, dragi Ravelle, udesno bili nadomak uspjehu...
Nee Vas pretjerano iznenaditi to Erika i ja namjeravamo rezervirati karte
za Trinidad u nadi da emo vas uskoro posjetiti...
A Ravell mu je otpisao:
... Za posjet kokosovoj plantai bilo bi najbolje priekati do veljae ili
oujka, kada vrijeme bude suhlje i prou najgori tropski pljuskovi. Sve do tada
imat u toliko posla s krenjem zemljita pa se bojim da u biti previe rastresen
da bih vas dvoje doekao kako valja...
No, u studenome Peter vie nije mogao otrpjeti daljnje ekanje, a i nije bio ovjek
kojega e obeshrabriti vrijeme ili bilo kakva prepreka. Nije se obazirao na Ravellove
preporuke da za mjesec- -dva odgodi putovanje. Tek nekoliko dana prije nego to e se on i
Erika ukrcati na SS La Platu, poslao je Ravellu poruku da njih dvoje uskoro stiu.
Prve noi nakon to su isplovili iz New Yorka i zaplovili prema velikome otoku
Trinidadu, led je okovao snast i snijeg zabijelio palube. Cijeloga je sljedeeg jutra posada
lopatama i polugama muno raiavala zaleene ostatke, a Peter je, dok su mornari radili,

98

boravio u velikoj kabini u kojoj su se bili smjestili on i Erika. Rairio je zemljovide po

jastucima i pokrivaima pa je na stolu koji je bio gotovo prislonjen uz leaj otvorio malenu
biljenicu. Zubima je pridravao nalivpero, pod nekakvim samouvjerenim kutem uperivi
vrak uvis dok je pravio razne planove.
Stavio je vrh prsta na zemljovid i pokazao Eriki koliko Trinidad lei nevjerojatno blizu
velikome junoamerikom kontinentu. Ako bi se Ravella dalo nagovoriti da se samo na
deset-dvanaest dana ostavi posla, smiljao je Peter, njih bi se dvojica mogli zajedno odvaiti
na put u unutranjost. Jednostavno moraju prijei kanal poznat pod nazivom Zmajevo ue
pa slijediti rijeku Orinoco u divlja podruja Venezuele.
A gdje planira ostaviti enu, zapita Erika, ako se ti i Ravell otputite na
ekspediciju?
Peter slegnu ramenima.
U nekom zgodnom hotelu u glavnom gradu.
To ga nije nimalo brinulo. Na stranici pod naslovom Putovanje uz rijeku Orinoco,
brzo je zabiljeio: Otii po vizu u Port-of-Spain do venezuelanskog konzula. Kao dokaz za
primljena cjepiva, zasukati rukav i pokazati mu veliku izbrazdanu miicu. Spakirati pitolj.
Na stranici oznaenoj kao Skupljanje uzoraka zapisao je: Unajmiti iskusnog momka
koji e me voditi u umu. Ponijeti posude i mreice.
A na stranici obiljeenoj kao Zaee djeteta, sam je sebe podsjeao: KUPITI LEDA,
MNOGO LEDA, pa ma kako to bilo skupo u tropima. Ostalo prepustiti Ravellu.
Platneni su se zakloni od sunca pojavili nekoliko dana nakon odlaska iz New Yorka, a
putnici su spakirali tmurnu i sivu vunenu zimsku odjeu i presvukli se u bijelo jer su sada
bili zali u trope. ene su rastvorile suncobrane, a mukarci su se ispruili po palubi nalik na
morske zvijezde to se sue na suncu.
Erika je duge sate provodila stojei naslonjena na ogradu. U noi kada je brod prolazio
pokraj Martinika, vidjela je koliko je otok nevidljiv u mraku, samo je nadnaravno crvena
blistava vrpca lave oznaavala tamonji vulkan. Poto joj se otok Martinik izgubio iz vida,
ostala je uz ogradu osjeajui kako joj povjetarac prebire po resama na alu. Osjeala je uza
se Ravellovu prisutnost. U njezinu je umu on neprestano neto oslukivao.
Na palubi je Erika podizala lice prema zvijezdama. eljela je da je njezin lijenik umota
u svoj mornarsko modri vuneni kaput i lagano zanjie u naruju. Zamiljala je da je on
jedini mukarac na svijetu koji moe razumjeti nju i njezine osjeaje tijekom proteklih
jedanaest mjeseci. Neposredno nakon gubitka djeteta Peter je otvoreno pokazivao bol, no
uskoro se, kao i mnogi mukarci u takvim okolnostima, povukao iza bedema utnje.
Smetalo mu je kada bi je uo da spominje dijete - prsa bi mu se podizala i zadravao bi dah
u znak upozorenja.
Jedne je veeri s pramca promatrala oluju, a kada je Peter navalio da se skloni, odbila
ga je posluati. Svialo joj se zapljuskivanje podivljale vode i otkrivala je da se u vjetru
moe uti zvuk pojedinih glazbala - oboe, ela, fagota, samo ako se bolje osluhne.

99

Sama na palubi, pjevala je usred oluje, sklapajui oi kao u molitvi. Jo je uvijek bila
odluna da se preseli u Italiju, no sve dok ne rodi ivo dijete, nije bila u stanju rei kada e
taj dan nastupiti.
Usidrivi se pokraj Barbadosa, brod ukrca gomilu palubnih putnika crni mukarci, ene i
djeca nahrupie na brod nosei sa sobom ivopisan tovar to se sastojao od papagaja, raznih
kutija i banana. Svakome je palubnom putniku bio dodijeljen platneni stolac na kojem se
oekivalo da e sjediti i podnositi sve vrste vremena i nevremena te proivjeti cijeli tjedan
bez presvlaenja. Hrana im je bila osigurana na brodu.
Erika je jednoga jutra zastala kraj skupine s Barbadosa i promatrala djevojicu koja jo
nije bila prohodala. Tam noputa majka s crvenim rupcem na glavi stajala je iza djetetovih
lea drei ga za sitne aice trudei se da malom gegavcu prui oslonac.
Jedanaest mjeseci, mislila je Erika. Da je moja ki ostala na ivotu, stajala bi ovdje
ukoenih koljena i ovako se gegala.

100

23.
S

tigavi do Trinidada, parobrod se morao usidriti na velikoj udaljenosti od Port-ofSpaina. Niz kraljevskih palmi obiljeavao je rub otoka. Dok su putnici iekivali
brodi za prijevoz zaliha koji e ih odvesti na obalu, na brod stigoe neki
dunosnici, a meu njima i gospodin koji se priblii Peteru i Eriki te se predstavi kao
Ravellov prijatelj gospodin Hartley. Zbog bolesti koja je na plantai izbila meu radnicima
Ravell nije mogao otii odande pa je zamolio Hartleyja, koji je ivio blizu glavnoga grada,
da doeka njihov brod.
Primio sam neke povjerljive i poprilino ozbiljne informacije, ree Peteru gospodin
Hartley. Mogu li s vama i vaom suprugom nasamo razgovarati na gornjoj palubi?
Gospodin Hartley posjedovao je na otoku nekoliko velikih poljoprivrednih dobara.
Ortaci su ga upozorili na vijest o tome da se uta groznica iri prema Port-of-Spainu.
Posebno su joj izloene tek pristigle osobe: osmero ljudi to su se iskrcali s posljednjega
parobroda ve je umrlo. Oni od kojih je primio tu obavijest savjetovali su mu da o svemu
uti da ne bi izbila panika, ali su ga potaknuli da opomene prijatelje u vezi s ovim ozbiljnim
rizikom.
Iskrcati se ovdje moglo bi biti opasno, naglasio je gospodin Hartley. Posebno ako se
vi i supruga namjeravate zadravati u glavnom gradu. Zato ne biste ostali na brodu i
otplovili do nekog drugog otoka?
U Hartleyja je bio pozamaan stas, a kosa mu je bila crvenkasta i brk izblijedio od
sunca. Kada bi se namrtio, obrve bi mu se skupile, debele i guste. U blijedim modrim
oima jasno mu se oitovala zabrinutost.
Ovaj je neugodni poloaj bio tako neoekivan da Peter nije znao to bi. Kao posljedica
groznice, zatvorio se hotel Queens Park. Zbilja nezgodno jer su upravo u hotelu Queens
Park namjeravali odsjesti.
Peter pogleda Eriku.
Hoemo li se iskrcati ili idemo dalje? zapita.
Zurila je u nj, nesposobna da ita kae. Opet stupiti u vezu s Ravellom, samo su za to
oboje ivjeli tijekom protekle godine. Peter je i dulje od nje sanjao o dolasku na ovaj otok sve otkako mu je Ravell opisao ovdanje leptire, kolibrije i udesne ivotinje, sve otkako je
Ravell razmotao dvadeset i pet stopa dugaku anakondinu kou preko cijeloga orijentalnog

101

saga u njihovu bostonskom salonu.

Doli smo vidjeti Trinidad, ree Peter gospodinu Hartleyju, a ne neki drugi otok. A
sa svojim prijateljem Ravellom doli smo se konzultirati o ozbiljnom osobnom pitanju.
Mislim da emo se iskrcati i riskirati groznicu.
U tom sluaju, kaza gospodin Hartley, inzistiram da budete gosti moje obitelji u
Tacarigui. Naa kua nalazi se u brdima, desetak milja daleko od Port-of-Spaina. Na naem
imanju opasnost e biti daleko manja. Komari se ovdje u nizinama skupljaju u rojevima,
posebno uveer, kada zrak u Port-of-Spainu zastre magla.
S velikom zahvalnou prihvaamo poziv, ree Peter.
S olakanjem to je odlueno da e se iskrcati, Erika prihvati ruku gospodina Hartleyja
koji joj je pomagao da sie s broda i uspne se u tender. U roku nekoliko dana, kaza
gospodin Hartley, otok bi se mogao nai u karanteni. Da su stigli dan-dva kasnije, moglo se
dogoditi da brod otprave iz luke.
Moda biste vas dvoje mogli do grada sjesti na vlak rano ujutro kad je opasnost
manja.
Zahvaljujui dobrim Hartleyjevim vezama i poznanstvima, njihova je prtljaga brzo
prola carinski pregled. U roku nekoliko minuta naoe se u viktoriji vozei prema
Hartleyjevu imanju koje je vlasnik bio nazvao Raj.
Tijekom vonje koijom pljutalo je kao iz kabla pa nisu imali previe prilike uivati u
krajoliku, osim to su vidjeli bambusove umarke i divovska balatova stabla to su rasla s
obje strane ceste. Pljusak se pokazao kratkotrajnim - tipino za veinu tropskih kia. Do
trenutka kada su stigli do Hartleyjeva ljupkoga doma s bijelim trijemovima, smjetena u
brdskom podnoju, zrak je postao suh i vru.
Nije zbog velianstvenosti imanja niti zbog kue s raskonim lukovima zavist probola
Erikino srce, ve zbog pogleda na gospou Hartley, punanu enu u bijelome, kako prelazi
preko prostranoga travnjaka da ih pozdravi. Okruivalo ju je etvero male djece, a u naruju
je nosila novoroene koje je u nedjelju imalo biti krteno.
U istome asu kada se viktorija zaustavila pred kuom, pojavie se sluavke u sarijima.
Indijski sluge pobrinue se za prtljagu. Velik dio trinidadskoga stanovnitva inili su kuliji i
Erika je gotovo mogla zamisliti kako je stigla na kakvo seosko gospodarstvo u Indiji.
Rairi dlan, rekao je Peter Eriki poto su ih smjestili u sobu i ona ga poslua. Tri
zrna kinina dnevno titit e te od groznice, kazao je i pruio joj au vode da lake popije
tablete.5
Ostavivi Eriku da se raspakira, Peter se iskrao u vrt i ondje zajedno s Hartleyjevom
djecom dao u lov na gutere. Kroz otvorene prozore ula je njegov smijeh i izala na balkon
da promatra taj prizor. Trojica djeaia i Gladys, djevojica od nekih sedam godina, trali
su za Peterom. Djevojici se bio odvezao pojas pa su mu dva dugaka kraja leprala za
njom.
5

Zrno (engl. grain) - stara ljekarnika mjera za teinu, otprilike 0,065 g - nap. prev.

102

Ti su guteri previe hitri za nas, objanjavao je djeci Peter. Bolje da ih pripitomimo

zvidanjem.
Djeca su bila tako mala da jo nisu ni znala zvidati pa im se malena tijela zgrbie i oni
kradom krenue za Peterom, slijedei zvuke nalik na flautu to ih je izvodio usnama,
slatkou njegova zviduka. On se sagnu da neto iz bliega promotri. Najednom djevojica
Gladys zavrisnu, poskoi uvis i upre nekamo prstom.
Peter domahnu Eriki na balkonu iznad njihovih glava.
Ide to meni, izjavi. Guteri zastanu i promijene boju na moj zviduk. Od zelenih
postanu plavi.
Na vratima spavaonice zau se kucanje pa se Erika okrenu i poe da ih otvori.
Visoka i vrlo mlada kulijka bila je dola po njihovo rublje. Sluavka, moda ne starija
od sedamnaest godina, ue nosei koaru.
Erike se smjesta dojmie ljepota visoke djevojke, njezini dugi, kao uglaani udovi i
bronana koa, no najneobinije je na njoj bilo to je imala zelene oi. Zagleda se u te oi,
zapanjena zbog njihove boje. Kako je mogue da netko iji preci dolaze iz Indije ima takve
oi? arenice su joj oevidno bile bljee od koe i Erika se na tren zapita jesu li zbog
Peterova zvidanja i one promijenile nijansu. Utjee li svjetlo u tropima na boju oiju,
onako kako se opal mijenja na svjetlosti?
Nepristojno je tako dugo zuriti u ma ije lice pa se Erika okrenu da otvori kovege.
Laknu joj kada je cijelu hrpu prljave odjee predala u djevojine ruke - kiseli zadah vlanih
zakutaka na brodu jo se uvijek zadravao u pregibima i naborima, spremnu da se kakva
pralja pozabavi njome.
Kulijka je oko glenjeva nosila srebrne vrpce koje su pri hodu sitno zveckale. Sari joj je
mirisao po sandalovini. Oko nonoga palca bila je uvrstila tanak prsten.
Kada je sluavka pokupila rublje i spremila se da izae, Erika sa zanimanjem nakrivi
glavu:
Kako se zove?
Uma, odgovori djevojka.
Hvala ti, Uma, kimnu joj Erika.
Kada se vratila na balkon, lov na gutere bio je gotov, a djeaka vie nije bilo. Samo je
djevojica ostala uz Petera. Njih su dvoje sjedili na kamenoj klupi i on joj je pokazivao
neto na ispruenome dlanu laticu ili moda gusjenicu. Pogled na Petera i Hartleyjevu
kerkicu Eriki priini bol. Bio je to bezazlen, obian prizor, no nju je rastuivao.
Ravell i ja smo se upoznali u jednom engleskom internatu, objanjavao je Hartley za
veerom zataknuvi pod bradu veliki ubrus. Bili smo kao braa. Oevi su nam ivjeli u
britanskim kolonijama Ravellov otac je bio zemljoposjednik u Keniji, a moj je ivio
ovdje na Trinidadu.
Obilno se posluivi svakim odjela i dovrivi veeru, zavali se u stolac i potapa po
irokom struku. Morao je otkopati prsluk.

103

Uma, ista visoka kulijka koja je bila dola po rublje, posluivala je za stolom. Oevidno
je bila najdraa kuna sluavka gospoe Hartley.
Te njezine oi, izjavi Erika kada je sluavka naas izala i vrata se zatvorila za njom.
Oi su joj zelene.
Uma je ljupka djevojka, sloi se gospoa Hartley.
Ali, zar ne mislite da je to neobino? kaza Erika. Da osoba indijskog podrijetla ima
oi takve boje?
Gospodin Hartley se nasmija, slegnu ramenima i naduak popi au vina.
Mora da su u pitanju ona pljakaka plemena na sjeveru Indije.
Moram naalost rei da je Uma imala teko djetinjstvo, promrmlja gospoa Hartley.
Uzdra se od nastavka jer se sluavka vratila da skupi preostali pladanj.
Nakon veere gospoa Hartley povue Eriku ustranu.
Kako bi bilo da mi pomognete djeicu staviti u krevet?
Erika se ukoeno osmjehnu, ali se ne htjede pokazati nepristojnom. Kada gospoa
Hartley zadie skute i krenu uza stube, Erika bojaljivo krenu za njom. Na katu su krenule
od sobe do sobe pa je gospoa Hartley jednom djeaiu iz usta izvukla vlaan, naboran
palac, drugoga s ljubavlju potapala po guzi i svu djeicu izljubila za laku no. Zatvorivi
vrata za njima dvjema, gospoa Hartley povede Eriku u prostoriju koja je mirisala kao
ormar ispunjen s previe slatke sirutke u prahu, s previe vruega daha, mlijeka koje samo
to se nije ukiselilo.
Ne svia mi se unajmljivanje dojilje, ree gospoa Hartley podiui dragocjeno
novoroene iz kolijevke. Spusti se u stolac za ljuljanje, otkopa bluzu i pritisnu dojku na
novoroenetova nagore iskrivljena usta. Erika sjede u naslonja za dvoje njima suelice.
Kako ste vi i va suprug uope upoznali naeg prijatelja Ravella? zapita gospoa
Hartley.
Ja sam bila njegova pacijentica, ree Erika, iznenaena to je svojim prijateljima
Ravell otkrio tako malo toga.
Izgleda da su lijeniki dani iza Ravella, kaza s uzdahom gospoa Hartley. Djeja je
soba bila u polumraku, a zidovi tako skueni da se inilo kako se voze u koiji. Ravell je
muu i meni zabranio da na otoku bilo to spominjemo o njegovoj nekadanjoj karijeri.
Je li on porodio vae dijete? baci Erika pogled na novoroene.
Ne, ree gospoa Hartley. Nije se htio u to uputati. Osim toga, ima toliko
odgovornosti na plantai.
Erika naglo ustade.
Treba mi malo zraka. Mislim da u poi dolje.
Gospoa Hartley izgledala je lagano povrijeena zbog njezina odlaska.
S olakanjem, Erika se pridrui mukarcima u velikom salonu. Uz kamin je stajao Peter
s cigarom u jednoj ruci, laktom se oslanjajui na kaminsku plou. Drugom je rukom bio
kliznuo u dep na hlaama odijela s prslukom to ga je imao na sebi. Erika se smjesti na
poivaljku presvuenu bjelokosnim cicom, kraj svjetiljke zastrte sjenilom ukraenim
resama. Gospodin Hartley iz boce od bruena kristala natoi zlatnu tekuinu u tako iste

104

ae da su se inile gotovo nevidljivima. Da bi imali vie mira, zatvori dvostruka salonska

vrata.
Pitali ste za Umu, zapoe gospodin Hartley. Bio se smjestio u naslonja i stavio
kaiprst na obraz kao da razmilja odakle bi poeo pripovijedati.
Umini roditelji radili su za moje roditelje, ovdje na imanju, uze objanjavati gospodin
Hartley. Majka joj je bila udan stvor. Usred noi, tu enu uhvatio bi napadaj pa se derala
kao make kad se pare. Ja bih se na taj zvuk uspravio i ostao ukoen u krevetu. Niste mogli
lei i zaspati od straha da ete je opet zauti. Jeste li ikad uli majmuna urlikavca?
Peter kimnu, no Erika odmahnu glavom.
ut ete ih na kokosovoj plantai, ree gospodin Hartley, Kad odete u posjet
Ravellu. U Uminoj majci kao da je bilo deset takvih majmuna. Zvuk nije mogao biti
uasniji. rtva mjesearstva? kaza Peter.
Gospodin Hartley kimnu.
Jedne noi osjetili smo dim i svi smo poskakali iz kreveta. Podmetnula je vatru u
kuhinjskom krilu. Imali smo sree to nismo izgubili cijelu kuu.
Ispi zlatnu tekuinu iz ae i iskrivi lice kao da u njoj ima gorkoga taloga.
Naravno, ne moete u kui zadrati tako poremeenu osobu, osobu koja predstavlja
opasnost za svakoga. Otac je dao Uminu majku otpremiti u ludnicu, gdje je na kraju i
umrla.
Tuna pria, promrmlja Peter.
A tu nije bio i kraj prii, nastavi gospodin Hartley. Ni Radiv, Umin otac, nije bio
pretjerano normalan. Zamjerao je mom ocu zbog svega toga. Jedne veeri sluinad nas je
upozorila da je Radiv mom ocu u juhu ubacio otrov. Radiv je bio glavni kuhar na imanju
pa mu to nije bilo teko uiniti.
Gospodin Hartley pod neobinim se kutom zavali u naslonja.
Jako se dobro sjeam te veere. Kad je Radiv donio oevu zdjelicu, otac ga je zapita
je li juha dobra. Radiv je rekao da jest. Onda je otac iz depa izvukao revolver i prislonio
ga Radivu na glavu, a onda ga natjerao da pojede juhu.
I to se onda dogodilo? nagnu se Erika naprijed oslanjajui se objema rukama o
koljena.
Odrali smo pogreb ovdje, u Raju, odmah sutradan. Uma je onda jo bila posve mala.
Mislim da se i ne sjea roditelja, iako sigurno mora da je ula kojekakve prie. Odonda je
ovdje s nama. Moja ena pokuava prema njoj biti posebno dobra.
Erika se prisjeti sluavkina uspravna dranja, kao i toga kako su Umini prsti dugi i fini,
a vitke miice nalik na ulateno drvo.
Uma kao da se jako razlikuje od roditelja. ini se vrlo posluna i pribrana.
Ne govori puno, ree gospodin Hartley. Uvijek je bilo tako s njom. Ali, doista se
ini obzirna. Brina je prema djeci.
Sutradan rano ujutro, kada su se komarci povukli iz nizine i opasnost se od ute groznice

105

privremeno smanjila, gospodin Hartley povede ih da razgledaju Port-of-Spain. Kako se to

moe oekivati u svakoj britanskoj koloniji, svugdje naioe na red i istou. Bilo je
neobino vidjeti veliku gotiku crkvu kraj koje rastu kraljevske palme. Redoviti su tramvaji
prolazili pokraj hotela Queens Park koji je sada izgledao sablasno prazan. Betonirane su
ceste bile tako pametno izgraene da bi, im bi divlji tropski pljuskovi prestali, s njih otekla
voda, izgubio se sjaj, a povrina im se osuila u nekoliko minuta.
Iz koije su vidjeli Savannah, golem perivoj u kojemu su se kadto odravale konjske
trke i gdje je stoci bilo doputeno da pase. Savannah je leao u srcu svega, kao golemo
zeleno prostranstvo. Nad njime se uzdizala guvernerova palaa, a isto tako i hotel Queens
Park i najljepe gradske rezidencije.
Hajdemo prvo do krojaa, rekla je Erika.
Uskoro je bio Peterov roendan i eljela je za nj odabrati darove.
Dok je kroja rastezao svoj metar du Peterove noge, Erika je prebirala meu svilenim
kravatama odluujui se za boju sljeza jer ju je to podsjealo na kravatu koju je
svojevremeno nosio Ravell.
ena mi bira odjeu, doviknu Peter preko ramena gospodinu Hartleyju koji je stajao
na vratima promatrajui kako iznenadni pljusak moi ulice.
I to mi izvrsno ide, dodade Erika. Zbilja, mogla bih pokrenuti posao s odijevanjem
mukaraca.
Peter je bio pristao, lako ga je bilo lijepo odjenuti. Ree krojau da crnu tkaninu s
tankim prugama omota Peteru oko prsa kako bi vidjela hoe li mu to pristajati. Petera su pak
oduevljavale cijene. U Bostonu je za odijelo plaao petnaest dolara, a ovdje je kroja
naplaivao treinu te cijene.
Gospodin Hartley odvede Petera da ga upozna s gospodom u klubu Trinidad Union, a
Erika se zadra kod krojaa dovravajui odabir. Na kraju za Petera narui osam odijela, a
usto kravate i koulje. Sve e biti brzo saiveno i isporueno na imanje Raj.
Osam odijela. Toliko e obilje moda zaprepastiti Petera, no ona to zapravo kupuje za
sebe, zar ne? Ona e ga uhvatiti za svilenu kravatu i tako njegov brk privui k sebi. Na kraju
dana, kada se on lagodno svali na postelju, jo uvijek potpuno odjeven, ona e zagnjuriti nos
u finu prugastu vunenu tkaninu njegova kaputia.
Nakon tunog poroda sve se vie ponovo okretala tijelu svojega mua traei u tome
olakanje. No, uzburkana uvstva u njoj nikada se nisu potpuno smirivala te se vie no ikada
osjeala udaljenom od Petera.
Kada bi uz sav taj uitak dotaknula muevo tijelo, zato li su joj misli hrlile k Ravellu?
Na svojega je lijenika mislila svaki dan, pa ak i svaki sat. Jedva je mogla doekati
sutranju nedjelju. Nakon krtenja najmlaega Hartleyjeva djeteta, u Raju e se odrati
proslava na kojoj se oekivao i Ravell.
Platila je i ve se pripremala da izae iz radnje, kadli se kroja zabrinuto zagleda u nju:
Jo je jedan posjetitelj iz inozemstva umro jutros u San Fernandu, opomenu je. Vi i
va suprug zbilja biste trebali ovdje brzo obaviti sve to imate. Oboje biste trebali to prije
otii s Trinidada.

106

Erika kimnu. Tako su slabo ona i Peter bili zatieni od najgorega - tek s tri zrna kinina
dnevno. Jo veeras e rei Peteru da bi tu dozu trebalo poveati na est.
Kada je stupila na ulicu, miris nedavne ali ve minule kie uzdignu se s plonika. S
dvojicom se mukaraca bila dogovorila da e se nai oko podneva, tako da je jo imala sat
vremena samo za sebe. Kroz uareni zrak u Port-of-Spainu odeta se do ljupkoga
Savannaha. Ako se komarci pojavljuju kasnije u toku dana, gdje se skrivaju u ovo doba?
Zastade, rastvori suncobran iznad glave i osluhnu nee li kraj uha uti komarcevo zujanje.
Nije mu bilo ni traga.
Po Savannahu je tumarala stoka. Gospodin Hartley bio je spomenuo da su kuliji
neobino njeni sa ivotinjama pa je i Erika svjedoila dirljivu prizoru: krava s teletom
gotovo je s ritminom ljubavlju trala prema jednoj kulijki. ena, oevidno njihova
vlasnica, podigla je svijenu ruku u znak pozdrava, kao da su joj te dvije ivotinje obitelj.
Kasnije istoga dana, kada se Erika i Peter zajedno s gospodinom Hartleyjem vratie u
Raj, ondje ih je ekala Ravellova poruka.
Najdrai moji prijatelji,
Naalost, jo se uvijek brinem za bolesne radnike na ovoj strani otoka. ao
mi je to sutra neu moi prisustvovati krtenju i vrtnoj zabavi. Jedva oekujem
predstojei Peterov i Erikin dolazak na plantau.
Erikino dobro raspoloenje naglo splasnu dok je itala retke koje je poslao Ravell. I
sada, kada ona i Peter koraaju otokom na kojem on ivi - osjeaju miris istoga tla, kou im
dodiruje isti mirisavi zrak i grije ista temperatura, i dalje se ini kao da je na drugoj
hemisferi.
Bojim se da ima suparnicu, sutradan ujutro napomenu Peter Eriki. ini se da sam u
ovoj kui oarao jo jednu damu.
Kada Erika i Peter izaoe iz svoje sobe i krenue niza stube na doruak, Gladys,
Hartleyjeva sedmogodinja ki, ekala je na odmoritu. Djevojica je sjedila na klupici uz
prozor hranei plianoga medvjedia punjenim okoladnim bombonima. Skoi na noge im
su se njih dvoje pojavili i smjesta pritra Peteru, uvukavi ruku u njegovu.
Osim to je za taj dan bilo zakazano krtenje, u nedjelju je bio i Peterov roendan. O
podne u Raj stie gig i doveze osam odijela i ostale roendanske darove to su ih kroja i
njegovi pomonici bili dovrili.
Erika je pobrzala uza stube i lancima prstiju pokucala na vrata spavae sobe, dvaput
otro u znak radosnog iekivanja. Kada joj je Peter otvorio vrata, brzo je u sobu unijela
ukave omote.
Nemoj jo gledati, opomenu ga.
Naruja prepuna omota, hitro proe kraj njega i sve, onako umotano u papir, posloi na
postelju. Kako li su mu lijepo maloas izgledale sive oi, kao tekue srebro... Potom shvati

107

da je u njima bilo suza.

to li je potaknulo te suze? Moda djeja igraka koju je netom ugledao kako lei na
stubama ili pogled na Gladys kako gladi lutku po kosi. U trenu Erika shvati zbog ega je
Peter zaplakao, ak i prije no to ga je to zapitala. Nakon svih ovih mjeseci i on je
proivljavao prikrivene, utljive asove tuge.
Okrenula se k njemu.
Razmiljao si o bebi?
Kimnuo je. U takvim rijetkim trenucima osjeala mu se neizrecivo bliskom.
Nekoliko sati kasnije, na krtenju u crkvi, Peter je na sebi nosio darove kojima ga je bila
obdarila: odijelo bjelokosne boje u kojemu mu nee biti vrue u tropima, kravatu koja je
blistala kao istkana srebrna riba. Visok mukarac krasnih ramena koji se umio ponosno
drati.
U prednjem dijelu crkve lanovi pojedinih obitelji drali su novoroenad na rukama
stojei u polukrugu oko krstionice. Sjedei jedno uz drugo u crkvenoj klupi, Peter i Erika
sluali su krik jednog djeteca kako se urezuje u zrak. Peteru se opet ovlaie oi zablistavi
jednako kao i njegova kravata, premda je zurio ravno naprijed prema oltaru i nitko osim
Erike to nije primijetio. Smota rupi u malenu etvorinu i gurnu mu ga u ruku.
Cijelo su poslijepodne razne obitelji u viktorijama stizale do imanja Raj. Vrata su se na
koijama otvarala i kroz njih su kuljala djeca. Po tratini je vrvjelo od djece, djeaci su se
vjeali na granje stabala, a djevojice trkarale i poskakivale sve dok im se nisu razvezale
vrpce u kosi. U vrtu je gospodin Hartley, drei u ruci pie s limetom, svakome predstavljao
Petera i Eriku. Inzistirao je da mu se Peter pridrui u sutranjem lovu na sjevernim brdima, s
lovakim psima koje e za tu svrhu unajmiti.
Dvije su se gospoe - gospoa Hartley i neka njezina prijateljica - polagano pribliavale
stazom u Erikinu smjeru. Pratilja gospoe Hartley nedvojbeno e se uskoro rukovati s
Erikom i zapitati: Imate li djece, gospoo von Kessler? Bilo je to pitanje koje su
postavljale sve nepoznate osobe.
Erika pogleda prema nebu, kao da provjerava hoe li kiiti. Potom pobjee.
Pope se na kat i izae na spavaoniki balkon, dozivajui Petera po imenu i nestrpljivo
mu domahujui. Dok je amo-tamo koraala po sobi, podne su daske kripale.
Kada je stigao do nje, zabrinuto se zagleda u nju, a ona zakljua vrata za njim.
Jesi li bolesna? to nije u redu? ree on.
Kroz otvoreni prozor zurila je dolje u vrt pun gostiju.
Pogledaj ih, promuklo proapta. Zasluuje li itko od njih djecu vie nego mi?
Bezizraajno, Peter je gledao zabavu ispod njih.
Gospodin Hartley i njegova ena imaju ih etvero, a sada su dobili jo jedno dijete.
Sve skupa - petero.
Dok je Peter jo stajao na prozoru, ona mu se zavue iza lea. Drei se daleko od tuih
pogleda, pritisnu se odotraga dojkama o njega. Rukama prijee preko finoga tkanja njegova

108

bjelokosnoga kaputia i zavue mu ih duboko u depove na hlaama. Povue ga na postelju.

Oboje zbacie cipele s nogu. Ispruie se na neraspremljenoj postelji, a njoj se suknja zadie
iznad struka pa, uz ivahne povike djece to su visjela po drveu i vritala, ona i Peter
doivjee uitak zbog kojega je i sama poeljela zavritati, premda je priguila vrisak, poput
kamena to joj je zapeo u grlu.
Obeaj mi da nee sutra ii u lov s gospodinom Hartleyjem, kazala mu je poslije.
Reci mu da moramo otputovati. Moramo otii do Ravella.
U redu, rekao je Peter.
Pred zrcalom je zagladio kosu i poravnao nabore na bjelokosnom odijelu. Potom se
vratio na zabavu.

109

24.
E

rika je jedva mogla povjerovati da e za nekoliko sati opet vidjeti Ravella. Za

vrijeme putovanja vlakom istono od Sangre Grandea, izvadila je maleno zrcalo i
namjetala biserne naunice, smotala isti rupi i njime brisala znoj to joj je sjao
nad gornjom usnicom. Na eljeznikoj stanici, kada su ona i Peter izali na peron, razoarala
se vidjevi da Ravell nije doao pred njih. Umjesto njega, s dobrodolicom ih je doekao
nadglednik na imanju, neki ovjek po imenu Gibbs. Ravell, objasnio im je, jo uvijek skrbi
za nekoliko rtava groznice.
Gibbs je bio pravi pravcati Britanac, prilino vojnike vanjtine. S bijelim tropskim
ljemom na glavi, u jahaim hlaama i konim dokoljenicama, drao se uspravno poput
tapa za etnju s mjedenim drkom. Na stanicu je dovezao dva bagija - dovoljno za brojnu
obitelj - kao i teretna kola za njihovu prtljagu.
Uz obalu su krenuli na jug, uivajui u nezaboravnoj vonji alom tako vrstim da su se
ljudi njime sluili kao cestom. U duini od petnaest milja, od rta Manzanilla do grada
Mayara, kokosova plantaa gospodina Hartleyja pruala se uz more, a rub su joj oznaavale
sabal palme. Kokosova stabla - njih trideset tisua - bila su zasaena gdje god je bilo
mogue pobijediti tropsku praumu i raskriti je.
Bilo je vrijeme plime pa su tijekom najveega dijela putovanja kotai koije prolazili
kroz vodu. Erika je spustila ruku izvan bagija tako da su joj oceanske kapljice vlaile prste.
Okusila ih je. Na njezino iznenaenje, more nije bilo previe slano.
Nismo daleko od junoamerike obale, primijeti Peter, a rijeka Orinoco dovoljno je
snana da njezine vode mogu razrijediti more.
Kako se ovo zove? viknu ona nadglasavajui um valova i pljuskanje vode pod
kotaima.
Pokazivala je prema nekim stvorovima nalik na meduze modre i grimiznoljubiaste
boje to su poput lopti poskakivali po povrini dok su ispod njih plutale dugake vrpce.
Modri loptai, glasnim joj povikom odgovori Peter. Ako ih dotakne, gadno e se
opei.
Konano stigoe do imanja, mjesta koje se nazivalo Cocal, to je znailo kokosova
plantaa. Bagi zaokrenu kada stigoe do lagune iza koje se uzdizala golema uma. U blizini
lagune primijetie ovjeka s pukom. I on je na glavi imao tropski ljem pa ga Erika jedva

110

prepoznade, tako potpuno izmijenjena u bijeloj tropskoj odjei. Ravell je bio u lovu na
patke.
Osvrnu se prema koiji i spusti puku. Stojei tako ondje, inio se poput prikaze. Ispod
oboda ljema tamne mu se oi upravie ravno na nju - gledajui je u lice sa snagom koju
nije vidjela prije onoga dana kada su se zagrlili u glazbenome salonu.
Zdravo, prijatelju stari!
Peter skoi s bagija i svom snagom pljesnu Ravella po leima. Dvojica se mukaraca
vrsto porukovae.
Velika uzrujanost obuze Eriku kada je sila iz kola. Da bi zadrala vanjski mir, okrenu
se prema laguni divei se mangrovim stablima to su veliko korijenje putala u vodu.
Gledala je svuda, samo ne Ravellu u oi.
Mora da ste oboje gladni nakon puta, ree Ravell Peteru. to mislite o kamenicama
za veeru? Ovdje rastu na drveu.
Kada je Ravell ponudio Peteru da e mu pokazati kako se kamenice skupljaju s
mangrova korijenja, Peter to prihvati, kako se moglo i oekivati. Povevi njezina mua sa
sobom, nadgledniku Gibbsu ree da Eriku odveze do kue i istovari njihovu prtljagu.
Prizemnica je nalikovala na ostale kue na otoku - bila je potpuno obrasla u splet
cvijea i puzavica. Prostorije su se zavlaile jedna u drugu, kao da ih je netko sloio u
labirint. Glavna su vrata bila otvorena.
Munga!
Gibbsov ju je povik preplaio. Isprva joj rije uope nije zazvuala kao neije ime. Kao
prut tanak sluga ija je koa bila boje smeega pergamenta izae na vrata i pokloni se pred
njom. U sljedeim e danima doznati da ovdje pod Ravellovom upravom ivi cijelo kulijsko
selo, no krik to se najee uo na Cocalu bilo je ime njegova sluge: Munga! Munga je
posluivao jelo, istio izme, popravljao kvake na vratima - sve je radio Munga.
Munga pohita prema tovarnim kolima da s njih skine velike putne kovege te otprati
Eriku u kuu.
Uavi prvi put u Ravellovu kuu, primijeti da nije oskudno namjetena kao veina
samakih boravita. U predvorju su u loncima rasle palme donosei sa sobom daak
praume. Ravell je prije dolaska ovamo ivio na mnogim mjestima po svijetu pa je prikupio
jedinstveno pokustvo velike umjetnike vrijednosti. Osim uobiajenoga ormaria sa zidnim
satom i stolaca za ljuljanje, u primaoj sobi nalazila se pojastuena kona turska sofa. Oklop
divovske kornjae poput kolijevke je stajao na blagovaonikome stolu, prepun manga,
banana i avokada. Umjesto predvidljivih zastora, vrata su bila zastrta zavjesama od
izrezbarenih kuglica u ijoj su ebanovini i bjelokosti bili urezani afriki kumiri.
Soba u kojoj su se ona i Peter imali smjestiti imala je francuska vrata to su se otvarala
na dvorite. Duge su zavjese bile bijele, a tkanina tako tanana da je soba bila izvanredno
svijetla, ak i kada bi se zavjese navukle. Erika iz torbe izvadi srebrom optoenu etku,
zagladi kosu i popravi u polumjesec oblikovanu pompadur frizuru.
Putovanje je nije zamorilo i nije osjeala potrebu da otpoine. Bila je eljna da sve
istrai.

111

Otvorivi dvostruka vrata, stupi u dvorite. Kolibriji su lebdjeli oko rascvjetalih

grmova. Leprali su tako brzo da su im krila izgledala kao da su prozirna. Poput pela,
letjeli su od cvijeta do cvijeta. Trinidad je i bio poznat kao zemlja kolibrija, a Peter joj je
rekao da ih na otoku ima dvadeset vrsta. Ovi koje je sada promatrala imali su rubinski
crvene kreste, a tiha, drhtava krila zraila su razliitim bojama poput vatrenih opala to
svjetlost odraavaju as crvenkastim, a as zlatnim odsjajima.
Nema se potrebe presvlaiti za veeru ovdje u unutranjosti, podsjeti je Peter te
veeri otvarajui svoj koveg.
Erika se ve bila presvukla u prljavoruiastu haljinu iji je nabrani, nisko izrezani
vratni izrez stvarao privid latica razastrtih po njezinim grudima i ramenima. Stojei pred
zrcalom, privrsti oko vrata dvostruku bisernu ogrlicu, a potom je skinu ne elei se ostaviti
previe formalan dojam. Mu joj je sjedio na postelji vezujui vezice na cipelama. Prie mu
i rukama mu popravi ovratnik.
Ravell ih je doekao u primaoj sobi. Trenutak je predugo zadrao oi na njoj, kao da
ga je uznemirio pogled na njezin dekolte. Potom se pozabavio pripremom koktela.
Jeste li za malo zelenog koktela? zapita pruajui joj au.
Zeleni koktel? veselo ponovi Erika. Otpi malo i proglasi pie izvrsnim. Morate nam
odati sastojke.
Mijeam falernac i vodu s mrvicom ruma i angosturom, ree Ravell.
Falernac? zapita Peter. to je to?
Falernac je, objasni Ravell, slatki tropski sirup koji najradije sam pripravlja, zajedno
mijeajui okuse badema, limete, vanilije i umbira. Ostavlja ga da mjesec dana stoji u
drvenoj bavici, a onda mu dodaje mlijeko da se slegne.
Veera je poela kamenicama koje su Ravell i Peter bili nabrali meu korijenjem
mangrovih stabala u laguni. Kamenice su bile izuzetno meke. Pri svakom zagrizu ukusni su
sokovi eksplodirali Eriki u ustima i rastapali se na vrelini njezina jezika.
Za vrijeme veere Ravell je vrlo malo govorio. Ranije ga je ula kako s Peterom
razgovara u vrtu i tada joj je zvuao oputeno, ali ga je u njezinoj blizini obuzela udnovata
utljivost.
inilo se, meutim, da mu je lake kada ona govori - ne toliko zbog njezinih napomena,
osjeala je, ve vie zato to je tako imao izliku da mu oi poivaju na njoj, njezinu prstenu
s granatom, njezinu nabranom vratnom izrezu. Pitala se koliko je vremena prolo otkako je
posljednji put razgovarao s obrazovanom enom.
Jeste li uvijek tako tihi? naalila se.
Ne uvijek, rekao je s trakom veselosti u glasu.
Iza kamenica na red su doli punjeni rakovi oklopi, a Peter ih je proglasio jednim od
najslasnijih jela koje je ikada okusio, te potom i druga lokalna jela - kornjain odrezak i
biserka, konano im je sveprisutni Munga donio posudice za pranje prstiju. Veeru su
zavrili aicom kajsijevae.
Dragi moj, kaza Peter Ravellu, vi zbilja umijete ivjeti. Sjedimo ovdje, petnaest
milja udaljeni od bilo kakva nastanjenog mjesta, a upravo smo uivali u jelu kakvo ovjek

112

oekuje u dobrom parikom restoranu.

Ravell je izgledao zadovoljno, no nita ne ree na ovo.
Gospodin Hartley nam je spomenuo da ste ivjeli na raznim kontinentima, poe
Erika.
Da, odvrati on, na nekoliko raznih kontinenata. Prekrii noge i okrenu se postrance
u stolcu. A to je s vama? Oduvijek ivite u Bostonu?
Oduvijek, otpovrnu ispriavi mu ukratko o svojem djetinjstvu i dugotrajnoj majinoj
bolesti.
Je li vam se majka ikad oporavila?
Ne, kaza Erika. Umrla je kad mi je bilo sedam godina.
Pogled u Ravellovim oima postade dublji. Kao da se spremao jo neto zapitati kada ih
prekinu Peter.
Jeste li za to da odeemo dolje do ala? najednom predloi Erikin mu. Gospodin
Hartley kae da su noi ovdje prekrasne.
Mukarci su hodali nedaleko ruba vode, tek nekoliko koraka ispred Erike. No je bila
tako topla da su obojica skinula kaputie pa su etali zavrnuvi rukave na koulji do
polovice nadlaktice. Naramenice su im se na bijelim kouljama isticale poput tamne orme.
Pratei iz daljine rub vode sve je troje slualo zvuk valova dugaka hrpta to su se
razbijali o obalu. Preplavljeno zvijezdama, nebo se ovdje inilo izrazitije crnim. Preko
pijeska trkarali su rakovi naputajui lagunu i sputajui se prema oceanu.
Putuju samo za mladog mjeseca, istaknu Ravell. U listopadu i studenom - otprilike
u ovo doba godine, migracija je najjaa. U pojedinim noima nemogue se voziti ili hodati
alom a da ih ne zdrobite.
Ovo je primamilo Petera, iako su se rakovi, kada im se pokuao priuljati, zavukli u
rupe. Uskoro, meutim, povika otkrivi neto: trljajui palmovo sjeme meu dlanovima
uspio je namamiti rakove da se, radoznalo virkajui, pomole iz rupa.
Neobuzdan je kao da je jo djeak, primijeti Erika obraajui se Ravellu kada je Peter
odlutao naprijed igrajui se skrivaa s rakovima.
Okrenu se licem prema moru. Zadivljavali su je oceanski valovi, stalno u pokretu,
stalno ivi, zapljuskujui alo i povlaei se, ak i kada nikoga nije bilo ovdje da promatra
njihovu igru. I ta e se igra nastaviti, nesmanjenom estinom, ak i dok oni budu spavali.
Je li se brod koji je dovezao va namjetaj ovdje usidrio? zapitala je Erika.
Ne, rekao je Ravell. Ovdje ima ivog pijeska pa to ne bi bilo pametno. Posljednji
put kada se ovdje zaustavila jedna kuna, pramac joj je ubrzo zavrio pod vodom. Sidro je
nestalo, tako da su na kraju morali presjei ue.
Izvadi havansku cigaru iz depa i upita je smeta li joj ako zapali. Ona odmahnu glavom.
Fini se miris cigare mijeao s morskim zrakom i ugodno joj proimao osjetila. On se pak
sada inio oputenijim u njezinoj prisutnosti.
Je li vam se otac ikad ponovo oenio? zapitao je Ravell.
Ne, rekla je ona.
Znai, u biti ste odrasli bez majke?

113

Ne u potpunosti. Uz mene je bila jedna starija ena - Magdalena, moja uiteljica

pjevanja, a s njom sam bila jako bliska. Zapravo, jo se uvijek jako oslanjam na nju.
Valovi su, povlaei se, itali i na pijesku ostavljali tragove pjene. Nisko unuvi,
Erika s dva prsta dotaknu te ostatke pa se, kada je ispruila ruku, prisjeti dugakih majinih
prstiju.
Uskoro se pojavi Peter, ustro koraajui prema njima rairenih ruku, a vjetar mu je
nadimao rukave u tami.
Rado bih ovdje ivio! doviknu izdaleka Ravellu. Moda vam se i pridruim ovdje,
prijatelju stari!
Izgledao je spreman zagrliti nono nebo, alo i raju vojsku na njemu. Erika je znala da
joj mu ozbiljno misli to to govori. Okruen ovom divljinom, Peter bi odista mogao biti
sretan.
Ravell se nasmija i okrenu se k Eriki.
A vi? upita. Vama bi vjerojatno nedostajao grad?
Bojim se da ne bih mogla ivjeti daleko od neke operne kue, kaza ona.
Da, ree Peter. U tome i jest stvar, Erika nikad ovdje ne bi mogla dugo ostati.
Ruku zabijenih u depove irokih bijelih hlaa, nije se inio nezadovoljnim njezinom
napomenom. Okrenu se i stade se vraati prema kui, a Erika i Ravell krenue za njim.
Promatrala je mua s lea. Kao i uvijek, krepko je koraao, a hodao je kao ovjek koji u
glavi ima plan.
Kada se vratie u bungalov, Ravell se oevidno bio ponadao da e se veer nastaviti. Pozva
ih u primau sobu da neto popiju.
Kasno je, primijeti Erika. Morali bismo vas pustiti da se naspavate.
Jo je rano, ree on. A osim toga, jo mi nita niste otpjevali.
Pjevat u vam sutra, kaza ona. Sad sam malo umorna.
Skinu stakleni ep s boce i svakome natoi po konjak.
Noas, kad legnete u krevet, svjetlo svakako ostavite upaljeno. Ovdje ima vampira.
Zbilja ima vampirskih imia? odloi Peter knjigu koju je do tada listao.
Bojim se da ima. Ljetos je ovdje u gostima bio jedan ovjek koji se zvao Jotham pa je
zanemario upozorenje da ostavi upaljeno svjetlo. Ne moram vam ni rei, kad se probudio,
otkrio je da su i on i plahte poprskani krvlju. Nou se vampir domogao njegovog palca na
nozi. Spavaa soba izgledala je kao mjesto umorstva.
Koliki im je raspon krila? zanimalo je Petera.
Nekima gotovo i cijeli jard.
Nekako mislim da to svakako mora uutkati rtvu, ree Peter kroz smijeh.
Konjak joj je strujao ilama i nakon nekoliko se brzih i sitnih gutljaja Erika osjeti
omamljenom. Smijala se i govorila ubrzano, glasnije nego inae, znajui da e, prije no to
svi oni sklope oi i prije nego to dan zavri, Peter voditi ljubav s njome, a Ravell e se
poslije toga uuljati u sobu s lijenikom torbom i trcaljkom. (Nema smisla potratiti ni

114

jedan dan, bio ju je opomenuo Peter.)

Ravell se smjesti u pretjerano podstavljen naslonja presvuen crvenim rosharom, a ona
i Peter sjedoe na sofu. U jednom trenutku Erika prijee na drugi kraj sobe da bi promotrila
jednu kongoansku zidnu masku. Kada se okrenula, uhvati Ravellov kradomini pogled
usmjeren na njezin struk.
Peter je pak bio uoio klavir. Impulzivno skoi na noge, podie poklopac i udari po
jednoj tipki, a onda po jo jednoj. Zvuk je bio tako uasan da se Erika sva skutri i rukama
zaepi ui.
Dosta! kroz smijeh je preklinjao Ravell.
Klavir u tropima uvijek grozno zvui, izjavi Peter. Pitao sam se kako ga je vama
uspjelo ugoditi.
Pokuao sam to sam izvesti, kaza Ravell, ali to je izgubljen sluaj. U pitanju je
vlaga, znate, od nje se drvo napuhne.
Note razliitih opera leale su u hrpama na klaviru: Rigoletto, Mjesearka, Traviata,
Don Giovanni.
Prije ponoi Ravell ponese svjetiljku i hodnikom ih prepunim sjenki povede do njihove
sobe. Ostavi im upaljeno svjetlo kraj postelje i izae.
Teko je vjerovati da smo napokon ovdje, kaza Peter. Skinu jednu cipelu i buno je
baci na pod.
Erika navue tanke zavjese i presvue se u kunu haljinu boje jorgovana. Kada je legla
na krevet, zabrinu se da e moda biti udno voditi ljubav u sobi gdje se zidovi doimaju
izbijeljenima od svjetlosti, gdje napola moe oekivati imie da se sa sva etiri kuta stropa
obrue na nju. Izvan kue uma je disala sablasnim zvucima. Vjetar je mahao palminim
liem, a majmuni urlikavci glasali su se zvuei poput lavova.
Bome bi se ovjek i ustraio, rekao je Peter, kad ne bi znao da su to samo
majmuni.
Poto su urlici zamrli u daljini, Erika proapta:
Pitam se kako Ravell sve ovo podnosi. Mora da ivi redovnikim ivotom.
Peter ree:
Oh, ovdje ima dovoljno ena za Ravellove potrebe.
to time misli rei? zapanjeno zapita Erika.
Zavalivi glavu na jastuk, Peter sklopi oi i osmjehnu se stisnutih usana. Rukom potrai
njezino koljeno, a potom grudi.
Dok su njih dvoje ovako uivali, negdje u kui ekao je Ravell. Zeleni papagaji ivjeli
su u umi u dnu lagune i Erika je ula njihove krikove. Zbacila je plahte i u tiini se stala
izvijati na postelji preputajui nonim pticama da kliku umjesto nje. Kada su zavrili,
Peter je ustao iz postelje i pozvao Ravella u sobu. Pitala se hoe li se uzrujati, zadrhtati ili
zajecati kada je lijenik ponovo dodirne, no sve se inilo posve prirodnim.
Moda e vam smetati to su mi ruke malo hladne, upozorio ju je i dotaknuo joj
bedro.
Ruke su mu bile blage kao i no, nimalo hladne. Pogledala ga je u lice - beutna izraza

115

- dok je namjetao trcaljku. Peter mu je pridravao svjetiljku i crte su obojice mukaraca

bljesnule u svjetlosti prije nego to e se povui u sjenku.
Poto je lijenik izaao iz sobe, ostala je leati s jastucima podmetnutim ispod koljena.
Dugo je tako poivala na leima i nije se micala, a Peter je spavao kraj nje ritmino diui.
Zrak je u sobi mirisao jednako kao i u vrtu, mjeavina jasmina i nekih medenih mirisa to ih
je isputalo cvijee kojemu nije znala ime. Zato se ini da cvijee nou jae otputa mirise?
Nou, u postelji, svijet se usporava i sve se jasnije opaa. Nosnice joj u sebe uvukoe vrtne
esencije, a kada je jo dublje udahnula, gotovo osjeti kako je mirisi probadaju.
Zatee se kako se pita zato se Ravell nije oenio. Mora da je u ranim tridesetima. U
zabiti kao to je ova koliko je vjerojatno da bi mogao upoznati enu koja pripada njegovu
staleu? Bolno je probode pretpostavka da mu gospoa Hartley ili njezine prijateljice
pokuavaju pronai enu.
Sjeti se svojega klavira tamo daleko u Bostonu, tipaka koje nijemo miruju u njezinoj
odsutnosti dok snijeg poput perja pada iza prozora kraj njih. Glazba joj je ve nedostajala.
Prui li joj se za to prilika, sve e rtvovati - ivot s Peterom - samo da moe stajati na
svjetskim pozornicama i pjevati to sjajnije moe. No, najprije mora neto drugo dovriti.
Za sada se ne razlikuje mnogo od ivotinja koje se kriju u umi to okruuju Ravellov
bungalov. Samo ako u vlastito tijelo namami mukarca, samo ako se bude borila i hrvala s
potekoama, moi e nai olakanje svojim potrebama.
Kada je proteklo nunih pola sata, ustade iz postelje. U nadi da imii nee nagrnuti u
sobu ba u onaj trenutak-dva dok prigui svjetlost, prie prozoru i odmaknu u stranu bijelu
zavjesu. Na suprotnoj strani dvorita Ravellova je spavaa soba bila osvijetljena. Iza tanane
draperije u toj sobi ugleda njegovu siluetu. Promatrala ga je kako koraa i kree se amotamo.
U svega nekoliko sekundi mogla bi otvoriti francuska vrata, proi kroz vrt i kliznuti mu
u naruaj. No, sada kada ju je brod prevezao preko ekvatora i doveo ovako blizu Ravellu,
jo joj se uvijek inio izvan dosega. On se odmaknu od prozora i za njim ostade vidljiva
samo bjelina zavjesa. Vie ga nije mogla vidjeti.
U svojoj sobi Ravell je izvadio depni sat i stavio ga na stol. Sjeo je na postelju, oslonivi
laktove o koljena, pa objema rukama proao prstima kroz kosu. Radi njega su doputovali na
drugu hemisferu i htio im je udovoljiti.
Imamo samo nekoliko tjedana, poveo ga je Peter ustranu, uz moleiv pogled kakav
rijetko mukarac upuuje drugom mukarcu, pa je Ravell pristao uiniti sve to bude
mogao. No, sebi je obeao da ih ovaj put nee zavaravati, nee izazivati Boga ili se mijeati
u prirodan tijek stvari. Upotrijebit e samo Peterovo sjeme.
Postupak e, dakako, biti bezvrijedan. Nee moi prekinuti njihovu tugu, jad to ga je
sam potaknuo i uinio dubljim. Nije Peteru u stanju unititi nade, a zato i ovaj mu ne bi
bio optimist? Peter vjeruje u mogunost da dobiju jo jedno dijete onako kao to sva ljudska
bia vjeruju u sunce ili mjesec - ta vidio je to vlastitim oima, zar nije ve jednom uspio

116

zaeti dijete? I poto im jo jedan novoengleski specijalist za neplodnost nije uspio pomoi,
zato da ne prijeu ekvator i pou u potragu za njim? Zato Peter ne bi vjerovao u njegovu
briljantnost?
Sada, vie no ikada prije, Ravell nije bio u stanju Peteru rei istinu - stavite li svoje
sjeme pod mikroskop, vidjet ete da tu nema niega; za vas nema vie nade da oplodite
svoju enu nego da trcaljku napunimo istim zrakom i utrcamo joj ga u maternicu.
Kada se Erika okrenula od prozora i vratila do postelje, shvati da su joj grlo i usta suhi. Kraj
uzglavlja nije bilo vode koju bi mogla otpiti. Ranije je namjeravala zamoliti Mungu da joj
kraj postelje svake noi ostavi au vode jer ne moe zaspati ako osjea e.
S nonoga ormaria dohvati svjetiljku i izae u hodnik. Bosim je stopalima gazila po
podnim daskama, no koliko god se tiho trudila koraati, staro joj je drvo kripalo pod
nogama. Vrcima prstiju nesigurno dotaknu mrani zid uavi u kuhinju, sada zatvorenu,
bez sluinadi ni lonaca i tava na vidiku. Na stolu je stajao vr s vodom. Napuni limenu
au i zabaci glavu, pijui, gutajui, vlaei prste vodenom velianstvenou, briui
prolivene kapi sa svilene kune haljine. Iz limene je ae voda imala okus po kovini.
Neko se svjetlo priblii i zatrepta kroz vrata, osvjetljavajui sve pred sobom. Netko je
dolazio. Pojavi se Ravell, jo uvijek potpuno odjeven u bijelo odijelo koje je nosio ranije te
veeri dok su etali du ala. Jo je uvijek na sebi imao i naramenice.
Erika? zapita. Ne osjeate se dobro?
Bila sam edna, ree ona. Dola sam po au vode da je odnesem na noni
ormari.
au kinice, ree joj on. To ovdje moramo piti.
Pronae prikladnu bocu i napuni je, a onda joj dade i istu staklenu au. Kada se
okrenuo da poe, ona samu sebe zaprepasti svojim postupkom. Podie ruku i ree:
elim vam zahvaliti za sve to ste uinili.
A potom, jednako jednostavno i lako kao da je u pitanju Peter, pritra k njemu i zagrli
ga isto onako kao to je to uinila onoga dana u glazbenome salonu.
Kako se prirodnim ini zagrliti vlastitoga lijenika... Nasloni mu se nosom na obraz i
utisnu mu poljubac u zalizak omirisavi usput mous na njegovu vlanu i lagano oznojenu
licu. Prsti mu se - mesnatiji od Peterovih i doimajui se vie oinski - iznenada naoe
isprepleteni s njezinima. Ovaj je mukarac zajedno s njome proivio najuasniji jad i njih su
se dvoje ve prije bili zagrlili obuzeti divljom tugom.
Stojei na vratima, Ravell se lecnu. Uzmaknu i na njegovu iskrivljenom licu ona vidje
koliko se bori sam sa sobom. Silovito se tre i odjuri.
Vrativi se u sobu, Erika zatvori vrata. Spusti svjetiljku i au vode na noni ormari.
Ozlojeena i zbunjena zbog onoga to je maloas uinila, objema se rukama uhvati za
glavu.
Peter je, nita ne slutei, i dalje spavao.

117

Kada ih je sutradan ujutro poveo da obiu plantau, Ravell se ponaao ustro i poslovno.
Napomene su mu bile ee upuene Erikinu muu nego njoj.
Pokazao im je suare du ala u kojima su se kokosovi orasi razbijali i jezgra im se
suila na suncu. To se naziva kopra, objasnio im je, a ulje koje se iz toga dobiva prevozi se
brodovima u Dansku i prodaje kao nadomjestak za maslac.
Nekoliko je puta Erika zatraila da se bagi zaustavi kako bi sve troje mogli sii. Bilo je
toliko toga to je htjela vidjeti. Kuliji su se, vitlajui maetama, penjali po pernatim
vrhovima kokosovih palmi. Oarano je promatrala ovjeka koji je istodobno omotao
povijuu oko struka i debla pa je zavezao. Nastavio je uspravno koraati uz deblo povlaei
zavezanu povijuu za sobom dok se uspinjao. Pod zamasima njegove maete kokosovi su
orasi samo pljutali.
U umi su kuliji obarali drvee raskrujui novo obradivo zemljite. Majmuni su im
dodijavali pa su usred posla morali zastati i bacati na njih kamenje kako bi ih zastraili i
otjerali. U bagiju Erika gurnu mua ramenom i oboje se stadoe smijati tome prizoru.
U praumi su rasla divovska balatova stabla, nevjerojatno golemih dimenzija. Ravell im
ree da balatovina nikada ne trune. Oborena e debla stoljeima leati u dungli, bez ikakve
promjene. Kuliji, ree, vjeruju da je balatu lake posjei ako joj se s pilama priuljaju i
obore je za vrijeme punog mjeseca.
Vonja se nastavi. U junim dijelovima plantae Ravell im pokaza novi sustav
odvodnjavanja i podruje zasaeno novim drveem. Na mjestu od kojega bagi nije mogao
dalje sve troje iskoie iz koije i produie pjeice. Ravell je obino ustajao u etiri ujutro
da bi nadgledao posao. Oito je bio vrlo ponosan na poboljanja koja je uveo.
Ako se vratite za tri godine, kaza, ove e palme do tada donositi kokosove
plodove.
Zajedno, Erika i Ravell pooe naprijed da pogledaju mladice, a Peter zaostade u
potrazi za pticama i leptirima.
Zbilja je pravo udo da gospodin Hartley i sam ne ivi ovdje, primijeti Erika. Cocal
oito smatra najljepim komadom zemlje koji posjeduje.
ivio bi on ovdje, pretpostavljam, ree Ravell, da nije u pitanju ovolika udaljenost
od grada i Kluba gdje obavlja poslove. Osim toga, njegova ena jako uiva u drutvenom
ivotu. Mislim da bi se gospoa Hartley ovdje osjeala izoliranom.
A vi se tako ne osjeate? zapita Erika.
Ne, kaza on. Svia mi se samoa.
Nebo se od biserno sivoga promijeni u mrku boju ugljena. Kada Erika podie lice uvis,
vlane joj kapi dotakoe obraz. Kia stade bre padati i Ravellove naoale sa icanim
okvirom zapljusne voda. urei natrag prema koiji, Erika zadie skute, no dok su stigli do
bagija, Ravellu su naoale bile zamagljene, a njezina bijela bluza poprskana od kie i
ramena potpuno mokra.
Mene zadivljuje, ree Ravell, da ovdanji estoki pljuskovi nikada ne unite njene
orhideje i praumske biljke.
Ona zavue cipele dublje pod sjedalo, dalje od ruba bagijeva krova s kojega je curila

118

voda. Ravell rupiem obrisa ovalna stakla, a potom stavi naoale u dep na koulji.
Pogleda je krajikom tamnoga oka.
Nekakvo se pucketanje ulo iza koije.
Je li to Peter? zapita ona. Pitam se gdje je naao zaklon - pod nekim drvetom?
Ravell se i ne pokua pretvarati da ga zanima to se dogodilo s njezinim muem.
Prouavao je nju.
Peter mi kae da ste se ostavili pjevanja.
Prestala sam nastupati tako da naem vremena za dolazak ovamo. Pjevanja se nisam
ostavila.
Lice mu je kao preslikano iz Staroga zavjeta, pomisli ona i zapita se zna li on kako mu
strano i tajanstveno izgledaju oi. Najvjerojatnije zna pa moda zato i ne vadi naoale iz
depa. Rijetko ih nosi kada je uz nju.
alite li..., zapoe. Pitate li se ikad to se moglo dogoditi da ste otili...
Govori o Italiji i njezinim zapostavljenim planovima, bila je u to gotovo sigurna, ali ne
zna kako bi to uobliio u rijei. Da on - sa svojim instrumentima, s licem kao u kakva sveca
- nije uao u njihov ivot, ona bi sada bila u nekoj sobi iz koje se u daljini vidi Arno. Stajala
bi na balkonu i iz njena bi se grla izvijale arije.
I dalje vjebam i pjevam, odgovori mu. U Bostonu, uz klavir u glazbenome salonu.
Kakvog smisla ima takav glas, zapita je, ako se ograniite samo na jedan grad... ako
to va dar sprijei da...
Jednog dana ivjet u u Italiji, kaza ona. Nakon to dobijem jo jedno dijete. Nakon
to dobijem tu bitku.
Stanka. On podie rukavicu koja joj je bila ispala.
Nadam se da u imati uitak uti vae pjevanje, ree. Ne moete ni zamisliti kako
ponekad, u ovdanjem ivotu, eznem za lijepim glasom.
Iz ume dopre priguen pokli, pretvarajui se u buan pozdrav to se se povici vie
pribliavali. Bagi se nagnu na jednu stranu kada ga svom teinom pritisnu neija noga. Peter
se uzvera u koiju, promoene odjee, vlane kose slijepljene u tanke pramenove na elu i
na tjemenu.
Jedan kuli mi je pokazivao sabal palmu koju su maloas posjekli, objanjavao je
Peter posve bez daha. Vrh se otkinuo i u deblu su nali makaovo gnijezdo, s gomilom
mladunaca spremnih za prvi let. Ponudili su mi jednu pticu.
I niste je uzeli? Ravellu poskoi obrva.
Nisam se usudio, prijatelju stari. Ptica bi mi mogla uginuti na zimskom putovanju do
Nove Engleske.
U bagiju se inilo kao da Peteru umjesto znoja izbijaju kapi kie.
Putem natrag, kia prestade i oni se zaustavie u seocu na plantai jer je Eriku zanimalo
kako kulijski radnici ive. Koarice s hibiskusovim puzavicama ukraavale su ulaze u
kolibice. Ravell sagnu glavu i uvede ih u kuicu gdje su ivjele dvije mlaahne sestre i

119

njihova stara baka. Erika u mlaim enama prepoznade sluavke koje je bila vidjela u
Ravellovoj kuhinji.
Bakina je kosa bila crna, s uoljivom bijelom prugom to se starici protezala posred
glave, nalik na kakvo rijetko krzno. ena je pljeskanjem od bijeloga tijesta oblikovala
krugove i prila te okrugle hljebove za Ravella i njegove goste. Nn, tako je nazivala
hljepie, a kada bi se komad napuhnuo, izvadila bi ga iz tave i ponudila im ukusni zalogaj.
Kolibica je bila skromno mjesto sa zemljanim podom, ali je bila izuzetno ista. Erika se
ugodno osjeala meu njezinim zidovima, uz zrak zasien zainima iji miris do tada nije
poznavala. Kada se Ravell okrenuo prema vratima kimajui kulijki u znak zahvale, njoj se
nije dalo otii. Bila bi voljela ostati ovdje sluajui zveckanje enskih narukvica na njenim
zapeima.
Kada ih je Ravell poveo do druge zgrade koja je na plantai sluila kao bolnica, Erika
neodluno zastade na pragu bojei se ui.
Zar nema opasnosti od zaraze? pitala je.
Vie se morate bojati komaraca nego ovih ljudi, odgovorio je Ravell.
Unutra su u groznici na poljskim krevetima leala dva ovjeka. Kada se pojavio Ravell,
lica su im se ozarila od olakanja. Hladan je dlan poloio na elo jednome ovjeku, obojici
je izmjerio blo. Jednome je prepisao kinin, a drugome gorku sol. Crvolike crte to ih je na
kulijskim elima stvorila briga nestadoe dok se on njima bavio.
Kada izaoe iz seoske bolnice, primaknu im se neka starija ena. Uhvati Ravella za
obje ruke i poloi ih sebi na glavu.
Sahibe, ree nazivajui ga gospodarom i nisko se klanjajui.
Ki je te starice umalo umrla pri poroaju, objasnio im je Ravell kada su se malo
udaljili.
Iz nekog razloga meni pripisuje zaslugu za njen spas, kaza i slegnu ramenima,
svejednako drei ruke na leima.
Pa, prijatelju stari, primijeti Peter, ini se da vas ovdje poprilino visoko cijene.

120

25.
N

akon ruka, za najtoplijega doba dana, Erika je sjedila u pletenom naslonjau i

itala asopis: prebirui meu lancima, nikako nije mogla razabrati zato se
osjea tako nemirno ili zato u njoj raste buntovnost. Bilo je lijeno poslijepodne,
no hvatala ju je elja da skoi iz naslonjaa i asopis baci na Ravella.
Na suprotnom je kraju prednjega trijema sjedio Ravell, prekrivenih prsa i ramena jer ga
je Munga brijao. Ravellovu kutiju s priborom za brijanje, nainjenu od hrastovine, bili su
iznijeli ovamo gdje je povjetarac hladio zrak. Munga se posluio etkicom od jazaveve
dlake da zamijea pjenu u posudici za brijanje, a britvu s bjelokosnim drkom naotrio je na
konoj traci. Dok mu je sluga strugao bradu s eljusti, Ravell je visoko podigao glavu. Iz
plave staklene boice Munga mu potom u lice utrlja losion s mirisom mousa. Za
gospodarovu kosu i brk posluio se pomadom.
Kada je obred oko muke toalete bio gotov, Munga pridra pred Ravellom runo zrcalo
u drvenu okviru kako bi u njemu mogao provjeriti ishod, a Erika odloi asopis i ode u
tamnu unutranjost kue, u prolazu jedva i pogledavi Ravella. Iznenaeno, on podie
pogled.
U kui je Peter drijemao poslije ruka. Bio je zbacio cipele na pod i potpuno je odjeven
leao na postelji. Iz jedne torbe Erika uze malo citronelina ulja. Dolje u laguni, kamo je
planirala poi u etnju, komaraca je bilo u rojevima. Podie bradu uvis pa ulje s mirisom
limuna utrlja po nosu i obrazima te konano i du cijelih ruku. Crvena ju je mrlja na
nadlanici svrbjela i ona je poea. Citronela nije unitavala crvene grinje, a nekoliko ih joj
se bilo zavuklo pod kou, no bar se nadala da e se zatititi od to veega broja komaraca.
Pomisli na Ravella kako sjedi na trijemu dok mu sluga eljust premazuje bijelom
sapunicom. Kada je sjela na postelju, ona se ulegnu pod njezinom teinom i Peter otvori oi.
S osjeajem krivnje, dotaknu muevo lice. Prstom mu prijee du eljusti i pomilova njeno
mjesto na njezinu kraju, ispod uha.
Idem do lagune u etnju, promrmlja, a on gotovo neprimjetno kimnu prije nego to e
ponovo sklopiti oi.
Uze eir iroka oboda i odluta u etnju. Na povrini lagune tu i tamo srebrno bi
zablistao tarpun, a mangrovi su, pokazujui korijenje, gusto rasli du vode. U praumi iza
lagune ivahno su avrljali papagaji.

121

Najednom iza nje iskrsnue konj i konjanik. Bio je to Ravell na putu prema mjestu gdje
su kuliji raskrivali umu. Sjaha i priveza konja za drvo, a kosa mu je jo uvjek sjala, vlana
od pomade.
Od pogleda na nj gornji joj se dio tijela ukoi.
Erika? ree on. Jeste li zbog neega zlovoljni?
Znate zato se ljutim.
Ton joj je bio tih i odsjean dok je, i ne pogledavi ga, koraala dalje. Hodajui uz nju,
nainio bi dva uzrujana koraia pratei svaki njezin bijesni korak.
Zato se tako ponaate? zapita. Otkuda da ita znam ako mi ne kaete?
Ona se naglo okrenu.
Pomislila bih da ete bar vi, od svih mukaraca, biti u stanju razumjeti enski
gubitak.
Ruke mu se opustie. Bio je oevidno zbunjen.
Mislite da tratim svoj talent, ree mu ona. Mislite da sam dosad ve trebala
zaboraviti na dijete. ak i ne vjerujete da bih mogla opet zatrudnjeti.
Ravell teko uzdahnu i okrenu se licem prema laguni.
Mislite da sam se dosad ve trebala pribrati i otii u Milano ili Firencu. Da bih trebala
pjevati ljestvice nad zelenom rijekom to tee ispod Ponte Vecchia...
Skinu eir s glave i iroko njime zamahnu. Ravell je zurio u nju dok je nastavljala.
Znam jo nekoliko ena koje su pobacile ili su izgubile bebe tijekom prole godine,
kaza Erika. Stvorile smo svojevrstan klub. Nalazimo se da zajedno popijemo aj. Svaka od
nas ima svoju ratnu priu koju eli ispriati drugima. Svoj vlastiti uas. Ponekad kad sam po
susnjeici i snijegu jurila na te nae sastanke, znala sam pomisliti: nitko osim nas ne moe
istinski znati...
Mislite da i mene ne progone takve tragedije? zapita on.
Ona s tla pokupi dugaak tap i svinu ga poput bia, a onda njime udari po jednom
grmu.
Od bebine smrti jedanaest puta sam imala mjesenicu, hladnim e aptom ona.
Znate li kako to izgleda kada dobijete mjesenicu? Svaki put osjetim navalu suza.
Ravell je hodao amo-tamo. Podigao je kamen i bacio ga tako da nekoliko puta odskoi
po povrini lagune.
Ona sijevnu pogledom na nj i ispravi ramena.
Svaka od tih mojih prijateljica koje su izgubile bebu... Dosad je svaka od njih opet
ostala trudna. Osim mene.
On se zagleda u nju, a pramen mu kose pade na elo.
inim sve to je u mojoj moi, ustvrdi.
Odveza konja i uspe se na njega, dobacivi joj nesiguran pogled prije nego to e
odjahati.
Veeras bismo se mogli uputiti u neto pustolovno, ree Ravell.

122

Bili su zavrili s veerom i Munga odnio posue, no njih je troje ostalo sjediti za stolom
uivajui u zelenom koktelu kojim ih je posluio Ravell.
Kakvu to pustolovinu imate na umu? isprui Peter noge i pozorno ga pogleda.
Mogli bismo poi na pononu vonju bagijem.
Vonja pod zvijezdama du vrstoga ala dok koija kotaima burka vodu... zvualo je
zabavno. Peter pomogne eni da se uspne u kola, Ravell dohvati uzde i Erika se nae na
sjedalu izmeu dvojice mukaraca. S Atlantika zapuha povjetarac i na zatiljku osjetie
njegovu hladnou.
Vonja na tropskoj mjeseini nije bila neto to e Erika tako skoro zaboraviti. Miljama
su se i miljama vozili du ala, sve dok se vrsto tlo ne promijeni i postade meke.
Ravellovo je uzbuenje bivalo sve vee, a zubi su mu na mjeseini sjali poput leda.
Ovdje ima ivog pijeska, povika nadglasavajui zvuk valova. Moramo dobro
pripaziti. Na nekim mjestima ivi pijesak moe progutati i cijelu konjsku zapregu.
Pojedinim pojasima pijeska pribliavali su se sa strahom i tu bi Ravell konje brzo
potjerao naprijed.
Sjajno izvedeno, prijatelju stari! uzviknu Peter poto su proli mimo jednoga
sumnjivog mjesta, a kotai se brzo zakotrljali dalje. Tu se nikako ne bi bilo dobro
zadravati.
Poto su odmakli od opasnoga podruja, daljnju vonju nastavie kroz umu. Vampirski
su imii zujali iznad njih i nadlijetali bagi, uz utav i ujan um krila, a krila mora da su
im od kraja do kraja mjerila dvije-tri stope.
Peter ree:
Valjda se ovi vampirski imii nadaju da emo se odluiti malo odrijemati kraj
ceste.
Dok su se jedno kraj drugoga vozili na crnome konom sjeditu, Erika je osjeala
Ravellovo bedro uz svoje. Kada se bagi vratio na alo, mjeseinom okupana uma i imii
ostadoe za njima. Nedaleko od obale Erika primijeti ivahnu svjetlost na vodi. Nije u
pitanju bila brodica ni krijesnica, a ni mjeseev odsjaj. Kada mu je prstom pokazala prema
tome, Ravell se sa zanimanjem zagleda u tom smjeru i ispria im da je u dva navrata ve bio
svjedokom istoj pojavi.
Paljivo promatrajte, savjetova im. Svjetlo e nekoliko minuta ostati jasno i mirno,
a onda e nestati.
Naas zaustavi koiju. Ba kao to je predvidio, traak se svjetlosti na vodi utrnu i more
opet utonu u tamu.
Jo nitko to nije uspio objasniti, kaza Ravell. A neobino je i to to nou, kad eem
alom u nadi da u vidjeti to svjetlo, nikad u tome ne uspijem.
O tajanstvenim se zbivanjima esto izvjetava na otoku Trinidadu, rekao im je. Triput je
vidio nestanak bagija na alu kraj Cocala.
Uvjeravam vas, dodade, da na svijetu od mene nema veeg skeptika. Svaki put vrlo
sam hladnokrvno otiao ispitati podruje na kojem su kola ieznula, naao sam tragove
kotaa u pijesku, ali su onda ti tragovi prestajali... nieg dalje nije bilo. to mislite o tome?

123

Gurnu laktom Eriku koja slegnu ramenima i rairi oi.

ivi pijesak? pretpostavljao je Peter.
ivi pijesak djeluje podmuklo, ali polako. Osim toga, na Cocalu nema ivog pijeska.
alo je izuzetno vrsto i sami to znate.
Pa tko onda to moe objasniti? die Peter ruke u zrak.
Sigurno ne ja.
Ravell trgnu uzdama i kola opet krenue. Dok su se pribliavali Cocalu, kao da se
pouzdavao u konje da e sami nai put i bez njegova vodstva.
Kada je Ravell pruio ruku da pomogne Eriki sii s bagija, Peter iskoi i poe naprijed,
okreui im lea. Kada je sila, Ravell joj uputi dugaak pogled i dugo mu je trebalo da joj
ispusti prste iz svojih.
Pojavi se konjuar doavi da odvede konje i kola. Dok su se pjeice vraali do kue,
Erika zastade i izu cipele. Pod nogama joj je pijesak bio zrnat i hladan. Zadie skute do
koljena i stade njihati bokovima neto pjevuei dok je Peter iao ispred, a Ravell iza nje.
Ba kada su stigli do kue, pobjee od njih dvojice i potra. More je prigueno
svjetlucalo. Sklopivi oi dok joj se povjetarac poigravao rubom haljine i rukavima, udahnu
slani zrak i kovre joj se na sljepooicama opustie. Zvuk valova to su se lomili o obalu za
nju se pretvori u orkestar i iz usta joj potee pjesma zloesta malena Habanera:6
Poi, mala, sa mnom na more,
Moja nas barka eka na alu,
Plovit emo u njoj nas dvoje,
Jer samo tu se ljubiti zna...

Vente, nia, conmigo al mar,

Que en la playa tengo un bajel;
Vogaremos a dos en l,
Que all solo se sabe amar...

Kasnije joj je Ravell rekao kako je mislio da pjeva neto iz Carmen. Ova je pjesma
zahtijevala isto zabacivanje glave, isti ritam njihanja bokovima. Bosonoga, bacivi cipele na
pijesak, stajala je na mjestu gdje se alo prualo u more i plesala.
Dok je pjevala, osjeala je kako u njoj ponovo navire stara radost, a s njome i poznata
ambicija. Mjeseina je pala posvuda po vodi dok su je dvojica mukaraca sluala i glazba joj
prodirala u kosti. Poelje da pjesmom moe ukrotiti valove, utiati vjetar u palmama i ribe u
tamnoj vodi natjerati da zastanu.
eznula je za djetetom, a ipak je jo uvijek eljela ivjeti u Italiji. Straio ju je sukob
izmeu toga dvoga. Ako doista dobije jo jedno dijete, svom e joj se snagom opet vratiti
elja za karijerom, znala je da hoe, i sve e se potekoe samo pogorati. No, moe se u
jedan mah nositi samo s jednim problemom, a za sada je pitanje trudnoe sve o emu se
moe brinuti.
Kakav glas! uzviknu Ravell kada je zavrila. Prekrasan kao bilo to to se ikad ulo
u Covent Gardenu.
6

Ovdje nije rije o ariji iz Bizetove Carmen, ve o istoimenoj skladbi koju je napisala Pauline Viardot-Garcia,
francuska mezzosopranistica i skladateljica panjolskog podrijetla iz 19. st. - nap. prev.

124

Peter udari u gromoglasnu pohvalu i zapljeska u mraku. Vjetar joj uskovitla skute pa je
morala rukama pritisnuti tkaninu uz noge spreavajui je da se podigne. Mukarci pohitae
prema njoj. Mu je uze za zapee i podie joj ruku uvis, trijumfalno je drei visoko u
zraku. Potom uhvati Ravella za rukav pa i njega privue blie. Sve troje primie se za ruke
na jedan ludi trenutak zaplesavi na alu dok je ocean buno udarao o pijesak. Sve se troje
smijalo. Najednom Erika zastade i izvue ruke iz njihovih. Posljednji se put nestano zavrtje
oko sebe, a onda potra natrag prema kui.

125

26.
U

umi, dok su on i Ravell onuda etali s mreicama za leptire, Peter nae razgovor o
svojoj zamisli. Njemu se junoamerika obala ini neodoljivo blizu.
Zato ne biste poli sa mnom na ekspediciju uz rijeku Orinoco? ree.
Bojim se da moja sloboda ima granice, odvrati Ravell. Upravo je u tijeku krenje
obradivoga zemljita. Ne mogu samo tako otii s Cocala.
Priprema zemlje za sadnju novih palmi nije nimalo laka: ostaci staroga i tvrdoga drva
esto su ogromni, zapetljani u povijue, a ponekada ih je nemogue ukloniti. Misli da mora
biti prisutan kako bi nadgledao posao.
Peter se dobroduno sloi. Bolje namjesti bijeli tropski ljem i njih se dvojica stadoe
dalje probijati. Optimistian kao i uvijek, kanio se kasnije vratiti na svoj prijedlog i tijekom
cijeloga dana govoriti Ravellu o tome. Znao je kada treba pustiti da razgovor zamre i kada
ga valja opet nastaviti, kako se stalno doticati teme, kako uvjeriti sugovornika. Sebe je
smatrao ovjekom koji sudbinu moe oblikovati na nain koji njemu odgovora.
Toga su jutra uli u dolinu u kojoj je zrak bio ustreptao od velikih modrih leptira vrste s izrazito tamno obrubljenim krilima, poznatih kao morfo. Oko je ostajalo zapanjeno
pred prizorom krupnih modrih leptira u letu jer su se nasumce, a ipak okretno gibali.
Ovakvih je primjeraka bilo mnogo, no nije ih bilo lako uhvatiti mreicom. Progonjeni,
morfo leptiri sklanjali su se u dubinu ume.
Nakon naporna lova, Peter konano uhvati jednoga leptira pa on i Ravell bez daha
padoe na tlo. Potom sjedoe, izvukoe uturicu s vruom kolom7 i otpie iz nje da proslave
ulov, oblizujui okoladni okus s usana. Otvorie torbu i posluie se voem po imenu
papaja kojemu je meso bilo boje vrhnja i imalo okus poput banane. Ravell ponovi da mu je
ao to ne moe otii s plantae.
Neemo dugo biti odsutni, ree Peter. Samo do Venezuele i glavnog grada,
Bolvara. Samo tamo i natrag. Nee nas biti najvie deset dana.
Ravell odmahnu glavom.
Bojim se da bi takvo putovanje zahtijevalo bar dva tjedna.
Tijekom prve godine rada kao upravitelj na plantai Ravell je vjerovao da prijatelju
7

Napitak slian kakau, dobiva se od kola oraha - nap. prev.

126

Hartleyju duguje da u poveanje prihoda uloi poseban trud. Ponovo naglasi kako si ne
moe dopustiti odsutnost s plantae.
Kao poslovnoga ovjeka, Petera su iskreno zanimale brojke koje mu je navodio Ravell.
Tisuu kokosovih oraha donosi petnaest dolara, a Cocal proizvodi pet milijuna kokosovih
oraha godinje. Upravo je u tijeku sadnja tri tisue novih stabala. Ako svaka palma, u
prosjeku, dadne godinje ezdeset-sedamdeset kokosovih oraha... U mislima je Peter
raunao mogunost poveane zarade i brojevi su mu se poput iskara rasprivali u glavi.
Pokazalo se da je ovo dobar dan za leptire. Krajem prijepodneva Peter uoi jednu
buljinu, s jasno raspoznatljivim okom s donje strane uzleprana krila. Najzanimljiviji je od
svega bio prizor bezimena leptira koji je u letu zveckao. Kada se zveckalo prilijepilo uz
deblo jednoga drveta, Peter mu se priulja na vrcima prstiju da bi promotrio sivo-plavu
mramornu aru na njegovim krilima.
Oko podneva ree Peter:
Ako vi ne moete poi sa mnom, moda bih mogao sam krenuti na ekspediciju uz
Orinoco.
A to s Erikom?
Osim ako nemate nita protiv, mislio sam da bi mogla ostati ovdje, na kokosovoj
plantai. Mogao bih vam ostaviti uzorke sperme, a vi biste mogli primijeniti isti postupak
kao i prije.
Ravell se zgranu.
Ne moete suprugu ostaviti na Cocalu.
Zato?
Ravell je zurio u vrh svoje izme, a onda pogleda prema kronjama drvea i mirnu na
suncu.
Zato to to ne bi bilo pristojno.
A tko e za to znati? Munga? Ostala sluinad? ivite miljama daleko od bilo kojeg
nastanjenog mjesta.
Poslat u poruku gospoi Hartley da vaoj supruzi treba smjetaj dok se vi budete
bavili istraivanjem, kaza Ravell.
Peter se zaustavi. Skinu bijeli ljem i obrisa znoj s ela. Kada je estoko zatresao
glavom, s potamnjele mu kose poletjee vodene kapi.
Ne na imanju Raj. Eriki je ondje nepodnoljivo - odbija se vratiti u Hartleyjevu kuu.
Zato?
Zato to imaju toliko djece. Zato to su nedavno dobili i bebu. Zar ne shvaate?
Jasno, u Ravellovim se rijeima ula isprika. To je od mene bilo jako beutno.
Peter se sagnu promatrajui vojsku mrava rezaa.
Samo ih pogledajte, mrmljao je.
Mravi su tvorili neprekinuti niz to je u duljini od pedeset stopa prolazio kroz travu.
Kretali su se u dva usporedna smjera. U jednom je smjeru svaki mrav nad glavom poput
suncobrana nosio siuan list, a iz drugoga su smjera, idui im ususret, drugi mravi iz
mravinjaka odlazili prema izvoru toga lia. Putem su svi morali prijei potok preko ije je

127

vode poput mosta leala odlomljena grana. Jedna je skupina mrava - oni koji su nosili lie
poput suncobrana slijedila gornju stranu otpale grane, a mravi koji su se vraali prolazili
su njome odozdo. Ni jedan jedini mrav nije pokazivao ni najmanje zbunjenosti. Kada im je
Peter u mravinjak gurnuo tap, mravi ratnici pohrlie u protunapad prijetei mu golemim
klijetima. Ugrizoe ga za prste, i to otro.
Ovi mravi ratnici, primijeti obraajui se Ravellu, nemaju drugog posla, osim da
napadaju.
Ravell unu da ih proui oslonivi se podlakticama o bedra. Pokaza prstom.
Pogledajte kako neki od ovih mrava zabuavaju. A vidite i kako ratnici tu nastupaju
kao policajci i tjeraju sporije da poure.
Kada su stigli do rijeke, smjestie se kraj skupine kala da poruaju.
Moda sam praznovjeran, kaza Peter, ali proli put, kada sam otputovao i kada smo
ovo pokuali tu oplodnju - odlino nam je uspjelo.
U glas mu se uvue daak nade.
Ravell je ba bio dohvatio komad janjetine, ali sada prestade jesti, zamota ostatak i
ostavi ga nastranu.
Peter, ree na trenutak ostavi nepomian.
Okrenu se prema Peteru i pogleda ga ravno u lice.
Peter, ree ponovo, i to s tolikom ozbiljnou da je Peter napola oekivao kako e ga
zgrabiti za ramena. Iz Bostona su me istjerali mukarci koji se u mene ne pouzdaju kad se
radi o njihovim enama.
ujte, ja o vama imam potpuno drukije miljenje - oito, inae ne bih bio ovdje. I
svoju enu i nau zajedniku sudbinu povjeravam u vae ruke.
Ravell ustade. Ogleda se po praumi i mirnu kao da ne zna gdje se nalazi.
Osjeam prema vama vie potovanja i imam u vas vie povjerenja nego to to mogu
izrei, nastavi Peter. Nikad nisam imao brata, ali da jesam, mislim da bih prema njemu
osjeao istu bliskost kakvu osjeam prema vama.
Ravell ponovo sjede na tlo. Stabla du rijene obale bila su okiena povijuama. Neka
su dijelom bila pod vodom, a plave i bijele aplje sjedile su na njihovu izloenu korijenju.
Njih dvojica poee raspravljati o ledu.
Led je u ovim krajevima uasno skup, kaza Ravell. Znate, to vam je ovdje kao
zlato.
Led e biti nuan, kao to je Peter dobro znao, ako mukarac kani zamrznuti vlastito
sjeme i ostaviti ga da se upotrijebi na njegovoj eni dok se on okolo bavi istraivanjima.
Nisam bez novaca, ree Peter. I neu se dati obeshrabriti.
Tada primijeti neto udno - niz mrava to se Ravellu uspinju uz lea, du naramenica.
Nestajali su u bijelom ovratniku i pojavljivali mu se na vratu, napola se utopivi u njegovu
znoju.
Najednom Peter osjeti kako mu se dungla uvlai i u vlastito donje rublje. Skoi i
pograbi se za prepone. Dlake su mu na nogama vrvjele od mrava.
Ravellu se ote psovka.

128

Shvatie kako su, previe zaneseni razgovorom da bi to primijetili, sjeli ravno na

mravinjak. Peter je urlao i smijao se. Kada je sa sebe strgnuo koulju svukavi je preko
glave, cijeli mu mravlji roj pade na kosu i prekri mu glavu poput pokretnih listia. Kada je
trepnuo, mravi mu se zapletoe u trepavice. Uvukoe mu se i u une koljke.
Iza njegovih se lea Ravell derao, psovao i smijao. Udarali su se po zatiljku i brisali lice
rupiem. Izuli su izme, okrenuli ih naopako i pretresli. Udarali su izmama po jednom
velikom kamenu, a potom ih opet nazuli, obojica poletjevi prema jedinome mjestu na
kojemu su mogli nai spas. Svom brzinom skoie u vodu stremei prema najdubljem dijelu
rijeke.
Toga su dana veerali u pidamama. Dvojica stranaca na konjima stigoe ba kada su sjedali
za stol - putnici to su dolazili iz Manzanille na sjeveru, a bili su namjerili u Mayaro.
Ovamo su svratili u potrazi za vodom. Poto im je napunio uture, Ravell ih pozva da im se
pridrue pri jelu. U ovim je krajevima to bio obiaj: posjetitelje se opskrbljivalo svime to bi
im moglo zatrebati -jelom, posteljom, iznajmljenim konjem.
Smoot, jedan od tih mukaraca, bio je iskusan poznavatelj ume. Peter i Ravell planirali
su se sutradan otputiti u srce tropske praume pa Smoot ponudi da e poi s njima.
Eriki je ve bio dosadio stalni boravak u kui, a bila je i nemirna, pa je navalila da i ona
s njima poe u istraivanje udaljenih umskih podruja. Smoot, iako je bio pristao
mukarcima sluiti kao vodi, nije se s time sloio. Nee daleko stii, mislio je, ako ena
krene s njima.
No, Erika je ustrajala. Sutradan ujutro opremie je tropskim ljemom i starim parom
Ravellovih hlaa zavrnutih do glenjeva. Munga joj donese izme nekoga malenog kulija i
poloi joj ih pred noge.
Kretali su se kroz tropsku praumu promiljenim redom, pri emu im je Smoot,
naoruan pukom, bio na elu. Svi su nosili maete. Milju za miljom podizali su otrice i
presijecali sebi put kroz puzavice i povijue, prolazei po tlu tropske praume koje se nikada
potpuno ne sui. Vrlo su brzo do listova zaglibili u blatu. Na ope iznenaenje prva se nije
poskliznula Erika. Ta je ast pripala Ravellu koji se u smijehu i rairenih nogu preko glave
prevrnuo u debelo blato.
Zato, pitao se Peter, Erika ne osjea iscrpljenost? uma je njegovu enu bacala u zanos
- razaznavao je to po nainu na koji je zurila uvis, smijeei se skrletnom ibisu to je
proletio kraj njih. Lice joj je blistalo kao da ga je okupala kia, a usne su joj na vruini
izgledale pune. Mukarci su pogledavali na nju, oekujui da e klonuti ili zajauknuti, ali je
ona koraala naprijed, naizgled neumorna, uz manje potrebe za povremenim poinkom od
njih. Peter se smatrao blagoslovljenim to ima enu koja ovako neustraivo ide dalje.
Orhideje su se poput slapa ruile s golemih stabala i prijeile im put. Ah, ekstravagantne
li prirode, htio je povikati Peter. Smoot podie maetu pa njome silno i ubojito zamahnu.
Nemojte ih posjei! prosvjedujui viknu Erika.
No, oglasila se prekasno. U jednom je trenutku zastor od nevjerojatnih orhideja visio

129

pred njima, a u narednome ga vie nije bilo.

Pet su milja putovali ravnajui se prema kompasu: teturali su i krili sebi put. Posvuda
je bilo trnja - neko je nalikovalo na igle, a drugo bilo svijeno poput vrha elinoga noa. U
jednom asu Smoot uzviknu i strgnu izmu s noge. Hurin trn bio mu je probio koni potplat
i zabio mu se ravno u nogu.
Kompas i nagaanje dovedoe ih do movare, ali je tada ve bilo prekasno da se vrate
pa zagazie u vodu i blato koji im se zavukoe u izme.
Kada napokon iz nevelike daljine zaue zvuk valova to se lome o obalu, Peter skinu
ljem s glave, a i ostali uinie tako. Kada stigoe do ala, Ravell im otvori nekoliko
kokosovih oraha da se napiju. Gutajui, Peter osjeti slatkou kako ga proima, a Smoot se
kokosovim mlijekom poli po glavi.
Odbacivu praznu orahovu lupinu, Smoot zavrisnu, potra prema Atlantiku i baci se u
vodu, sve onako u odjei. Ostali mukarci krenue za njime. I Erika ueta ravno u valove.
asak potom izroni iz vode, s kosom to joj je u pramenovima padala preko lica.
Te su veeri opet veerali u pidamama. Erika je sjela za stol u svilenoj kunoj haljini
breskvine boje, oputenih i vlanih kovra koje je netom bila isprala.
Dok su jeli, Peter je znao da svi mukarci promatraju njegovu enu. Zurili su u Eriku
kada bi spustila oi, izvukla kamenicu iz njezine ljuture i prstima je stavila na jezik. Smoot
se glasno divio njezinoj izdrljivosti, a Ravellove su se oi predugo na njoj zadravale.
Peteru je pie u glavi izazivalo omaglicu i bio je najzadovoljniji meu njima zato to
ona pripada njemu, iako su svi ostali napola zaljubljeni u nju.
Sve u uiniti samo da je zadrim, mislio je. Sve.

130

27.
ednoga dana doe po Petera konjuar da ga odveze do Sangre Grandea. Tamo e
J sjesti na vlak do Port-of-Spaina, odakle e ga parobrod odvesti do Venezuele i
Orinoca. Za dva e se tjedna vratiti, rekao je. Nakon Peterova odlaska Erika se do
kasnoga prijepodneva izleavala na jastucima i plahtama, u strahu od sebe same, u strahu od
onoga to bi se moglo dogoditi ako ustane iz postelje.
Ravell je rano ujutro odlazio od kue, to joj je bilo poznato. Rano je odlazio na poinak
i zapoinjao s poslom oko etiri-pet ujutro. Jake su kie bile ponovo poele - estoki tropski
pljuskovi to su glasno udarali po krovu.
O podnevu je sjedila u primaoj sobi piui pisma ocu i bratu. U to se vrijeme i Ravell
bio vratio u kuu i ba je dovravao kasni doruak za koji je uvijek sjedao u jedanaest
ujutro. Sada ue u primau sobu sa ljemom na glavi i gumenim izmama na nogama,
ogrnut kinom kabanicom i spreman da opet izae. Zakorai prema njoj, s potovanjem
drei ruke na leima.
Peter mi je rekao da ste dobili menstruaciju.
Ona kimnu. Zapeati pismo i premjesti se u stolac za ljuljanje kraj prozora koji je bio
ostao otvoren. Natkriveni trijem na koji je prozor gledao spreavao je padanje kie po
prozorskoj dasci, ali se pljutanje jasno ulo, a zastori su se njihali od povremenih zapuha
vjetra. Bilo je ugodno sjediti u kui, zatien od pljuska, a svejedno osjeati njegovu snagu.
to biste u Bostonu radili u kino poslijepodne kao to je ovo? zapitao ju je. Sluali
Carusa i Una furtiva lagrima na Victroli? teta to ovdje na Cocalu ne uivamo u aroliji
koju moe pruiti elektrina struja.
Nije vano, rekla je ona.
Bojim se da ete se ovdje dosaivati, blago je kazao. Moda u za nekoliko dana...
Zastade sjetivi se njezinih osjeaja. Moda u poslati nadglednika Gibbsa da vas odvede
na vlak pa moete otii u posjet gospoi Hartley na imanju Raj.
Erika odmahnu glavom u znak da ne prihvaa prijedlog. Zanjiha se na hrastovu stolcu,
kroz razmak na ipkastim zavjesama virkajui prema kii, a onda zapita:
Kako ste odluili da postanete lijenik?
On sjede na tursku sofu i skinu ljem vrtei ga i premeui u rukama.
Zato to mi je majka umrla dok sam jo bio dijete.

131

Prestala se ljuljati. Kada je ona ranije opisivala gubitak svoje majke, nije joj ovo
spomenuo.
Od ega je umrla?
Od poslijeporoajne groznice nakon roenja treeg sina, ree.
Je li dijete ostalo ivo?
Ne, odgovori.
Ona ozbiljno kimnu. Od povjetarca to je dopirao kroz prozor - kao dobrodola svjeina
koju su kie ovdje obino sa sobom donosile - sada ju je samo hvatala jeza. Pod bijelim
rukavima na ramenima je osjeala hladnu vlagu. asak su oslukivali um kie, a onda je on
zapita ima li sve to joj je potrebno i postoji li ita to bi on ili sluinad mogli za nju
uiniti.
Zapravo..., ustade Erika sa stolca. Otkrila sam neto jako udno.
Odvede ga u spavau sobu u kojoj su ona i Peter bili smjeteni, gdje je toga jutra na
svoj uas otvorila koveg s odjeom i otkrila plijesan u njemu. Preko noi, par izama
prekrile su zelene gljivice.
ak i odjea koju sam objesila...
Otvorivi ormar, pokaza mu bijelu haljinu s orukvicama na kojima je raslo neto
prljavo.
To je zbog ove silne vlage, uurbano objasni Ravell. To je borba bez kraja i konca.
Smjesta u dati da vam se stvari operu i izbijele.
Odbrza hodnikom i glas mu je, odbijajui se od zidova, odjekivao kao u tunelu dok je
po imenu dozivao Mungu.
Te se noi Ravell, kao i obino, oko devet povue u svoju sobu, no Erika, kada je i sama
pola u postelju, ostade ukoeno leati oslukujui none zvuke. Kia je bila prestala.
Visoko na stablima iza kue ulo se reanje majmuna urlikavaca od kojih ju je uhvatila
drhtavica.
U primaoj je sobi bila zaboravila knjigu pa pomislivi da bi je itanje moglo uspavati,
uze svjetiljku i poe je potraiti. Vraajui se hodnikom, umalo se sudari s visokom
prilikom crnkinjom koja im je pripremala obroke. Obje se ukoie preplaivi se zbog
iznenadnoga susreta. Crna je ena bila visoka gotovo 1,80 metara pa je Eriku promatrala
odozgo. Kuhariina iroka ramena i pojava kao u kipa ostavljali su dojam kao da je ena
izrezbarena od divovskoga balatova stabla. U naruju je sluavka nosila gomilu uredno
izglaane posteljine.
Vrativi se u sobu i zanemarivi sve uobiajene mjere zatite od imia, Erika na tren
ugasi svjetiljku. Crveni su urlikavci bili zamuknuli, no ona je i dalje oslukivala. ula je
kako crnkinja otvara Ravellova vrata i ulazi u njegovu spavau sobu. S drugoga kraja vrta
uo se njezin glas, a potom kratak Ravellov smijeh. udni zvuci privukoe Eriku k prozoru:
razdvoji zavjese i proviri kroz njih.
Za nekoliko minuta crnkinja izae iz Ravellove sobe povukavi za sobom francuska

132

vrata. Odbrza kroz dvorite vraajui se u sela gdje su radnici stanovali. U naruju je nosila
prljavu posteljinu, jastunice, zguvane plahte.
Erika se zapita zato ju je Ravell pozvao u tako kasni sat i zato je traio da mu se
postelja presvue. Je li s nekim razlogom htio da mu plahte budu meke? Je li kanio spavati s
njome?
Svjetiljka je jo uvijek gorjela kod Ravella, a zavjese jo uvijek bile razvuene. Vidjela
ga je kako, potpuno odjeven, koraa po sobi. Bio je sam.
Pitala se hoe li se francuska vrata na njegovoj sobi uskoro otvoriti, hoe li on prijei
preko dvorita i pozvati je da mu se pridrui u svjee presvuenoj postelji.
Rijeka sjajne mjeseine proli se kroz razmaknute zavjese i pade po podu njezine sobe.
Erika se vrati u postelju, nadajui se i ekajui, ali Ravell ne doe.
Mjesenica joj je konano zavrila, kaza mu ona.
E, to treba proslaviti, ree on. Oseka je dovoljno jaka da se alom moe voziti kao
cestom, istaknu. to kaete na vonju bagijem i posjet staroj tvornici kokosovog ulja u
blizini Mayara?
Sunce je bljetalo kada su izali iz kue i ona je osjeala nemir. Bilo je to prvi put da
nekamo sama odlazi s Ravellom. Na sebi je imala bijelu bluzu koja je mirisala po jasminovu
sapunu to su ga sluavke upotrijebile pri pranju. Bila je odjenula suknju za etnju koja joj
je dopirala do glenjeva. Rijeivi se nespretnih platnenih podvezaica koje je donedavno
nosila, uspne se u kola uivajui u zraku to ga je osjeala izmeu nogu.
Kada je Ravell dohvatio uzde, bagi krenu naprijed, no i on se inio nemirnim.
Ogledavao se po vrstome alu kao da mu je to podruje posve nepoznato.
Kada su stigli do rijeke Narive, otkrie da je skelar ovjek poznat kao Sretni Jack na drugoj strani zaspao na podnevnom suncu. Punih je deset minuta Ravellov glas grmio i
tutnjao preko vode u pokuaju da ga probudi.
Konano se Sretni Jack podie na noge, smijui se sam sebi, te im uskoro uz isprike
stade domahivati da se ukrcaju.
Uvijek je takav, ispria Ravell Eriki. Uvijek je sretan. Uvijek u svemu vidi veselu
stranu.
Kada su stigli do tvornice kokosova ulja, Erika osjeti kako joj Ravell, uvodei je unutra,
odostraga rukom lagano dotie struk. Oi mu se susretoe s njezinima kada su uli u zgradu,
no pogled mu se ne pokoleba. Prisnost joj je toga pogleda bila gotovo nepodnoljiva pa
svrnu oi ustranu i odlanu joj kada se pojavio upravitelj tvornice. Poe im objanjavati kako
radnici uzimaju kopru, osuenu kokosovu jezgru, i iz nje tijete ulje. Iz tisuu oraha moe se
dobiti sedamdeset litara ulja. Kuliji ga sebi polijevaju po rukama i utrljavaju u kou, a moe
se upotrijebiti i za pripremu hrane. Kada je Erika umoila prst u jedan badanj i liznula, okus
joj se uini vrlo ugodnim.
Zato uope upotrebljavamo mast? rekla je. Tako neprivlano. Zato ne
upotrebljavamo ovo?

133

Na povratku kui Ravell je zapita zanima li je da vidi mjesto gdje se majmuni okupljaju
- svojevrstan logor, pa zaustavie bagi i on je povede u umu. Maetom je za nju krio
prolaz, a ona ga je slijedila kroza nj. Palme, povijue i koprene od orhideja padale su pred
njima.
Kada su stigli do mjesta koje su traili, bilo je oevidno da su majmuni tek nedavno bili
otili odande jer su posvuda po tlu leali napola pojedeni balatovi plodovi. Sunevo se
svjetlo probijalo kroz drvee, ali se nijedan kapucin ne pokaza. Dok je s Ravellom obilazila
istinu, pod nogama su im krkale granice, a on je tako blizu hodao iza nje da je osjeala
kako bi joj u svakom asu mogao rukama upraviti bokove ovamo ili onamo.
Nisu uope govorili o tome da nisu zatekli nijednog majmuna. Zapravo, ni rije nisu
izmijenili i on je jo uvijek nije dotaknuo. Konano se ona naglo okrenu licem k njemu, no
on je bio podigao oi prema tko zna kojem stvoru to je jurio kroz lie u kronjama drvea.
Ima i ona svoj ponos. Proli put ja sam njega zagrlila, a on me odgurnuo, mislila je.
Neu prva posegnuti za njim.
Jo su uvijek vrludali oko majmunskog okupljalita kadli Ravell ree:
Onda, jo uvijek jednog dana planirate ivjeti u Italiji.
Ona kimnu.
Da.
Ravell se namrti, podie oi uvis, a potom ponovo spusti pogled odmahujui glavom.
Nema smisla to to sad hoete dijete. Trebali biste otii u Italiju dok ste jo slobodni.
Eriki se kosa bila raspustila rasuvi joj se po ramenima. Bijesnim odlunim koracima
obilazila je istinu.
Podsjeate me na mene, kaza on. Sa svim tim rizicima kojima se planirate izloiti.
Na sve moje najbolje i najgore strane.
Ono to elim ini se nemogue, ree Erika. Ali, to me nee zaustaviti. Na kraju u
pronai nekakav nain.
Kada su krenuli natrag, zapoe kia. Svaka stapka i latica koju bi okrznuli bila je teka
od vlage, to u njoj izazva iznenadnu e te poelje posrkati bar malo vode s lia. Umjesto
toga, sklopi oi, isplazi jezik, uhvati nekoliko kinih kapi i proguta ih. Ravell se slabano
osmjehnu. Plavo-uti makao proletje kraj njih, a Erika primijeti dva utoprsa tukana kako
sjede na grani. Strogi kao dva suca, nadgledali su umu podigavi otre, opasne kljunove.
Kada kia poe jae padati, ona i Ravell ubrzae korak. Nita se sada izmeu nas ne
moe dogoditi, pomisli, ne uz ovu kiu koja je sve namoila. Prooe pokraj jata papiga koje
su tako uasno kretale da Erika naas rukama zaepi ui. Kia joj je bila smoila rukave na
bijeloj bluzi pa su joj se prilijepili uz ruke i ramena, a kroz tanku joj se tkaninu nazirala pt.
Pljusak je prestao kada se pribliie alu. Ravell, koji je iao naprijed, zastade pod
krugom palmovih stabala i okrenu se k njoj. Tamna mu je kosa bila polegla uz glavu, vlani
se pramenovi razdvojili i prilijepili mu se po elu i zatiljku. Bio se potpuno zaustavio, a prsa
su mu se nadimala od tekoga disanja. I opet, otvoreno pogleda u nju.
I potom su njegova usta bila na njezinima, vlani im se jezici doticali i sve je imalo
okus po kii. Ljubili su se tako dugo da se ona konano odmaknu. Kada su zadihani zastali,

134

osluhnu. Zvukovi su se inili tako prisnima kao i sve to se pripremalo: uanj kie u liu,
protok vode u oblinjem potoiu, dungla to je iza njezinih lea vrvjela ivotom,
silovitost rijeke Narive koju su bili preli, grmljavina, zapljuskivanje valova.
Naoe mjesto gdje je tlo bilo pjeskovito i ondje padoe na koljena. Kroz palme su
vidjeli bijelu pjenu vala to se izvijajui se razbijao o obalu. Kada je zadigla skute, vidje
kako se on koleba i oklijeva.
Nisam se pripremio za ovo, ree.
Ne deava mi se lako da zatrudnim.
Jednom si zatrudnjela.
Samo jednom u osam godina, kaza ona. Morat e osam godina pokuavati.
Dok su joj se lea izvijala na tvrdome pijesku, shvati da je gotovo sa ivotom koji je do
tada poznavala. Obraz se trljao uz obraz, vlana koa uz vlanu kou, njegov brk uz njezino
uho. Njoj su s eljusti padale kapi, a on joj je lizao kiu s lica. ula je ljepljivi zvuk kada je
njegova odjea prionula uz njezinu. Hlae su mu se bile prilijepile uz bedra i ona ga je
promatrala kako ih ljuti s tijela. Rastvorie mu se krajevi na raskopanoj koulji i ona vidje
da mu je tijelo napeto i vitko kao u vrlo mlada mukarca. Prijee mu rukom preko rebara i
dotaknu dlake na prsima, a one joj se, vlane i tamne, zakovrae oko prstiju.
Kada je uao u nju, opet se javi zasljepljujui sunev bljesak i ona sklopi kapke pred
tim rumenilom. Uskoro zau kako se val razbija na dvoje i osjeti snaan uitak koji kroz nju
bijesnu sve do svodova stopala.
Kada je sve bilo gotovo, ostadoe isprueni leati na alu suei se na suncu. Domoroci
na Trinidadu vjeruju da suiti na suncu vlagu iz odjee netom nakon tropskoga pljuska
donosi skoru smrt.
Meutim, ovdje joj se sve inilo blagoslovljenim, ak i zrnca pijeska u kosi,
razuzdanost bosih stopala peta okrenutih u suprotnim smjerovim, daak valova na tabanima.

135

28.
aguar je plivao preko rijeke.
J Peter je bio ustao u osvit zore u elji da sve vidi. Nou ga je maleni brod s kotaem
na krmi prevezao preko Parijskoga zaljeva i Zmajeva ua, a u zoru su zali u deltu
na venezuelanskom podruju.
Vodeni je put kroz tropsku dunglu isprva bio uzak, a u zraku se komealo glasanje
ivotinja koje nigdje nije vidio, na primjer, divljih svinja. Visoko po stablima na povijuama
su se njihali opori majmuna. Nikada na jednome mjestu nije vidio toliko ptica. dralovi i
aplje nepomino su stajali na korijenju izloenu u vodi, zajedno s vodomarima, a nijedna
se od tih ptica, na njegovo udivljenje, nije ni pomaknula pri prolasku malenog parobroda.
Kako je on zurio u njih, tako su i one njega promatrale. Povremeno bi poneka gladna ptica
zaronila u vodu i nestala.
No jaguar je pruao prizor koji ga se najvie dojmio. Zvijer je bila krupna i miiava, a
svaka joj je tetiva na tijelu bila napeta dok je plivala prema plijenu koji je progonila.
Da nije ustrajao, pomisli Peter, da nije nabavio led i uvjerio Ravella i Eriku u potrebu
da se njegov plan svakako provede, ne bi mogao ovako slobodno putovati rijekom zalazei
na kontinent na kojemu nikada nije bio. Sve je ovo elio obuhvatiti - svakoga skrletnog ibisa
to ga je ugledao kroz dalekozor, svakoga dupina to bi zalutao u rijeku, svako iskustvo.
Prauma je odjekivala ptijim pjevom i lepetom tisua krila. Imao je sve razloge za
nadu da e mu se sve elje ispuniti, da e do njegova povratka Erika moda biti i trudna.
udno je to to je uinio, to ju je ostavio s Ravellom - u to nema sumnje. Briljivo je
bio razmotrio sve okolnosti, odvagnuo ih na dlanu poput kamenia.
Najednom kraj njega u amcu izdubljenom od debla proklizi Indijanac kopljem lovei
ribu. Od toga se prizora Peteru dlake nakostrijeie na rukama. Indijanac je bio gotovo
potpuno nag, tijelo mu je bilo krno i nabijeno, crvenosmea koa sjala poput drveta s
kojega je zguljena kora. U pokretima mu nije bilo napetosti. Sve je bilo lako i tiho. Hitnuo
je koplje, pogodio ribu i izvukao je u amac. Uinio je to jednako glatkim potezom kao i
kada je svojevremeno u umi naao deblo i od njega izdubio kanou.
Prolazei mimo broda s krmenim kotaem, Indijanac je pogledao gore prema Peteru, pa
mu je Peter mahnuo. Indijanac je podigao veslo u znak pozdrava. Nisu se jedan drugome
nasmijeili. No, da mu je Peter imao prilike priati o svojoj situaciji, slutio je da bi Indijanac

136

to razumio.
Mukarac ide onamo kamo mora poi. Mukarac hvata ono to najvie eli, a ostalo
puta neka voda odnese.
Kada je brod s kotaem na krmi proao deltu, rijeka se Orinoco proirila i proli su pokraj
mjesta gdje su ivjeli Indijanci. Svaka se nastamba sastojala od etiri stupa to su
pridravali krov od palmova lia. Ispod toga su visjele mree za spavanje, no osim toga,
inilo se da Indijanci posjeduju malo drugih stvari.
Zatim su proli pokraj indijanskoga groblja. Mrtva su tijela bila podignuta na nekoliko
metara od tla i poloena u mree, a trupla prekrivena palmovim liem.
Svi putnici na parobrodu oigledno su bili naoruani te brzi i laki na oruju. I Peter je
bio sa sobom ponio revolver. Kada se namjerie na mnotvo plavosivih aligatora to su se
sunali na rijenoj obali, nanizani i natiskani jedan uz drugog, planue puke. Gotovo i prije
nego to odjeknu paljba, aligatori skliznue u blatnjavu vodu. Gomila zelenih papagaja uz
vrisak uzleti s visokih stabala, a pridruie im se i makai, krilima uskovitlavi tako estoku
oluju da ljudi naglo podigoe glave i spustie oruje.
Bolvar je mjesto bezakonja, objasni Peteru brodski kapetan. Takva je jo uvijek cijela
Venezuela.
Posljednja je revolucija zavrila prije nekoliko godina. U Bolvaru, ree kapetan, na
stupovima ulinih svjetiljaka i kuama jo se uvijek vide tragovi metaka. Nedavno su
osamnaestorica zbog neega prosvjedovala. Nisu izvedeni pred sud. Odvedeni su na
pjeani otok na Orinocu i postrijeljani. Nikome nije bilo doputeno ni dodirnuti tijela dok
ih je rijeka nosila nizvodno.
Na zemljovidu je Bolvar bio oznaen velikom crnom tokom, to je ukazivalo na to da
bi se moralo raditi o velikom i vanom mjestu, no kada se parobrod pribliio obali, Peter
shvati kako tu sve uasno izgleda. Nije bilo pristanita. Putnici su preko daske prelazili na
obalu.
U hotelu Decorie, najboljem u Bolvaru, vlasnica ga odvede u sobu. Peter se ukoeno
zabulji u postelju i goli madrac iaran mrljama.
Zar nema posteljine? zapita.
Niste ponijeli mreu za spavanje? iznenaeno mu odgovori vlasnica pokazujui na
kuke na ziu.
Ovdje je, kako se inilo, svatko na put nosio mreu za spavanje.
Hotel je imao samo prizemlje, a sobe su mu bile meusobno odijeljene pregradama koje
ak nisu sezale do visokoga stropa. U svakoj je sobi bio po jedan prozor, no bez stakla,
samo s kapcima. Vlasnica ga povede do mjesta za kupanje - betonske graevine u stranjem
dvoritu. Peter se zagleda u vodu pitajui se koliko se ljudi u njoj ve okupalo i koliko je
vremena prolo otkako je voda posljednji put promijenjena.
Odlui da e se osloniti na spuvu u svojoj toaletnoj torbici.

137

Kroz kuhinjska vrata uoi kuharicu zgrbljenu nad kotlom, s pramenovima duge crne
kose gotovo uronjenim u ono to je kuhala. Kosa joj je bila tko prljava kao da je u nju
utrljala svinjsku mast. Kada je lonac s juhom te veeri stao kruiti oko stola, Peter primijeti
masnou i neodredive crne mrlje kako plutaju po povrini.
Ne napuni zdjelicu i dodade lonac sljedeem gostu koji iz njega gladno izvue komad
krumpira.
Peter je htio otii iz Bolvara, no otkri da je to nemogue, bar ne za dulje vrijeme. Ovdje nije
bilo koija ni cesta koje bi nekamo vodile. Jedini nain koji mu se pruao za istraivanje
ovoga kraja bilo je da zajae na mazgu i zaplovi rijekom.
Koraao je du strmih bolivarskih ulica, po sredini podijeljenih jarcima, primjeujui da
se nijedna ena na njima ne pojavljuje. Gospoe su ostajale u kuama i sjedile iza reetkama
na prozorima, a njihove su tamne oi blistale i promatrale ga dok je prolazio mimo njih. Kao
i on, inilo se da su ovdje zatoene. Na licu su imale toliko pudera da je zamiljao kako bi
trebao posegnuti kroz eljezne reetke i rupiem im opraiti obraze i nosove.
Erika nikada ne bi mogla podnijeti takav ivot.
Znao je kako je u jednom trenutku bio vrlo blizu tomu da je izgubi. Kod kue, u
Bostonu, jednom je otvorio ladicu i naao potvrdu o rezervaciji karte za Napulj. Bila ju je
sakrila ispod kutije s listovnim papirom pa je sluajno naletio na to. Bio je primijetio i da su
iz njezina ormara za odjeu nestale brojne haljine. Pretpostavljao je da ih je najvjerojatnije
spakirala. Meutim, nedugo poto je otkrila da je trudna, jednoga je dana otvorio ormar i
otkrio da su se njezine najdrae haljine tajanstveno vratile.
Samo e je dijete vezati uz njega. Inae, kako da bude siguran hoe li ostati u onoj
gradskoj kui od opeke gdje je on dri kao leptira u staklenci? Ako joj ne podari dijete, to
e je sprijeiti da nastavi pjevati suraujui s nekim agentom koji e je odvesti u Teatro
Colon u Buenos Airesu ili Opernu kuu u Sidneyju.
Ako ne bude imala dijete, slutio je da je spremna izai iz krletke i prhnuti kao ptica.
Poslijepodne se Peter vrati u hotel Decorie i otkri da je netko odepio bocu ruma koju je
bio kupio za sebe. Vjerojatno su sobarica ili hotelski momak pili iz nje. Svaki put kada bi
otiao iz hotela i vratio se, vidio bi da jo vie ruma manjka u boci, a sam od toga nije nita
popio.
Budui da su zidovi izmeu soba bili obine pregrade, posvuda se uo svaki razgovor i
irio miris iz svakoga prekipjelog lonca u kuhinji. U hotelu Decorie nije dobro spavao. Izuo
je izme i legao na postelju za koju je konano nagovorio vlasnicu da mu nabavi posteljinu,
pokuavajui se ne obazirati na tui znoj iji je vonj osjeao u plahtama. Kod kue bi rijetko
sebi priutio da popodne odrijema, no ovdje, u tmurnom bolivarskom raspoloenju, sklopio
je oi trudei se da toliko ne osjea odsutnost vlastite ene.
Utonuvi u san, vidje Eriku odvezana pojasa na svilenoj kunoj haljini i naslonjenu na
jastuke. Svijenih koljena, razmicala je gola bedra i irila noge. Neki ju je mukarac, sa
svijeom u ruci, stojei promatrao. Mukarac je bio nag i spolno uzbuen, a koa mu je bila

138

iste tople zlaane boje kao i njezina, pa mu Erika, kada joj je priao blie, uze udo u ruku.
Peter otjera toga stranca. Jurnu za njim kroz umu. Najednom vidje da je ovjek potpuno
odjeven, da na sebi ima odijelo kao pravi gospodin. Kada stigoe na jedno udaljeno mjesto,
Peter ga stade udarati snano i opetovano, sve dok mukarac ne pade na koljena. Peter ga
pograbi za suvratke i stade ga gurati izmeu dvije stijene, sve dok mukarcu iz uha ne
potee krv. Kada se mukarac okrenu licem k njemu, Peter u njemu prepoznade Ravella.
Trgnuvi se iza sna, Peter se uspravi u postelji usred hotela Decorie. Osjeao je kako se
u sva etiri kuta sobe krije nekakav uas.
Zato sam sanjao ovakvo neto, pitao se. U njegovu je umu Ravell bio drag poput brata.
Peter lee prekriivi ruke na srcu i prieka dok se divlje lupanje ne smiri. Ravell e
uiniti tono ono to od njega oekujem, uvjeravao je sam sebe.
Bolje namjesti stari, zamrljani jastuk i natjera se da opet zaspi.

139

29.
K

oliko plantaa ima gospodin Hartley? pitala je Erika. etiri, rekao je Ravell.
Tri plantae kakaovca i Cocal.
Dok su se po mjeseini vozili prema Esmeraldi, imanju to ga je gospodin Hartley
tek nedavno bio kupio, njihov je bagi prolazio mimo koliba iz kojih je odzvanjala pjesma
to su je kuliji pjevali i zvuci bubnjeva u koje su udarali. Proli su i kraj jednoga Indijca to
je sjedio na pragu, drei bubanj meu koljenima, a glava samo to mu se nije otrgnula s
vrata dok je dlanovima udarao po napetoj koi.
Gle koliko uitka izvlai iz ovog, mislila je Erika. Izgubljen u ritmu, u transu. Poznavala
je taj osjeaj koji joj je bio jednako blizak kao i njezino vlastito srce to je udaralo poput
bubnja.
Daleko su se morali voziti do Esmeralde, pedeset kilometara prema sreditu otoka.
Mjeseina im je osvjetljavala put i svoje mlijeno bjelilo prosipala kroz guste kronje.
Konano stigoe. Na malenu proplanku u umi stajala je grubo izgraena kua. Izaavi
ispod mranoga drvea, osjetie se kao da su iz ponone tame preneseni na podnevnu
svjetlost jer je na istome trinidadskom zraku mjeseina sjala bijelim arom.
Na Esmeraldi je kua bila visoko odignuta od tla, leei na stupovima nainjenim od
balatovine, drva koje nikada ne trune. Dugaak je niz stuba vodio do vrata.
Iz ume se pojavi mladi kuli. Nisko se nakloni i iznese na stol pladanj s papajinim
plodovima. Dok je momak meo pod i pripremao im postelje, Ravell se dade na posao da
kuu oisti od imia. Erika je ekala vani, nepomina poput kakva stabla i umotana u
tanak al.
Potom kuli ode. Otra kroz nisko raslinje i ieznu u umi, a oni ostadoe sami u kui.
Bila je to udnovata graevina, nainjena kao esterokut. Kua nije imala staklenih
okana, samo preklopne kapke koje Ravell podupre motkama kako bi stajali otvoreni pa je
izgledalo kao je kua dobila krila. Cijeli se prostor tako pretvori u svojevrsnu verandu,
otvorenu sa svih strana. Poto su poveerali ono to su bili donijeli sa sobom, ostadoe
ondje sjediti okrueni umom i sluati none zvukove - udno komeanje vjetra, krikove
usamljenih ivotinja. Zurili su u tamu promatrajui svjetlucanje krijesnica.
Koliko ete jo ostati na ovom otoku? pitala je ona.
Ne znam.

140

Mislite da ete se ikad oeniti i osnovati obitelj?

Ne vjerujem, rekao je on.
Nije ga pitala zato tako misli. Umjesto toga, raspitivala se o njegovim mladim danima
u Africi. U dobi od petnaest godina prvi je put vodio ljubav, i to s nekom crnkinjom iz grada
koja je voljela viski i plesala po stolovima, a jedne ju je veeri vidio i kako je slomila stolac.
Moram neto rei o njoj, priznao je Ravell. Imala je u sebi vie ivota od ma koga
drugog koga sam u ivotu upoznao.
Na mjeseini je Ravellov ovratnik bio snjeno bijel. Nije na sebi imao kaputi, samo
taman prsluk, a ispod zasukanih su mu se bijelih rukava pokazivale vrste podlaktice na
kojima su se isticale snano izraene ile. Erika mu je prouavala lice elei ispruiti prst i
njime mu prijei preko fino zakrivljena nosa. Ustade i stade preda nj pa mu poloi ruke na
ramena.
O emu razmilja? podie on pogled prema njoj.
O tome kako ti je koulja bijela. Njeno ga povue za ovratnik i zagladi iljate
krajeve. Iste je boje kao i mjesec.
Ravell odgurnu stolac i ustade. Ruke mu ostadoe kruto visjeti uz bokove i on ustuknu
za korak: Erika osjeti da se time kani zadrati podalje od nje.
Ne razumijem, aljivo izjavi. Doveo si me ak ovamo. Zar me ne eli?
On se nasmija i uhvati je oko struka. Padoe na postelju i stadoe sa sebe zbacivati
odjeu, jedan dio za drugim, sve dok svaki pojedini odjevni predmet nije zavrio na podu:
prsluk, naramenice, kouljac, steznik, padobran u koji se pretvorila suknja. Mirisi praume
bili su jaki, a kada ih je od voenja ljubavi uhvatila omaglica, uini im se da se kua na
svojim tulama okree oko njih poput kakva vrtuljka na otvorenom.
Leei pod njim, mislila je o tome kako je on vjerojatno ovako leao s mnogim enama
i osjeti da se pretvara u sve njih zajedno - u istonoafriku enu to je plesala po stolovima i
razbijala stolce, u kulijske djevojke s prstenjem na nonim palcima. (Ovdje ima dovoljno
ena za Ravellove potrebe, svojevremeno joj je uz smijeak rekao Peter.) I ene to su ga
bile optuile u Bostonu stopie se s Erikinim osjetilima - plavokosa Caroline i sjedokosa,
dugonoga Amanda.
Prislonivi mu nos uz lice osjeala je miris mousa i prisjeala se dana kada mu je
Munga sapunicom premazivao eljust. Uzdrhta od uitka i zau zvuk vlastitih otrih
krikova.
Pst, ree on, a u glasu mu se osjealo zadirkivanje.
Zato pst?
Zbog praumskih zvijeri, smijao se on. Da se ne poplae.
Kuaj, ree joj Ravell.
Odrezao je kriku rasjeena ploda pa ona nagnu glavu i pusti da joj se usta ispune
slatkim mesom jedne od papaja to ih je mladi sluga bio ostavio na stolu. Voe je bilo
izvrstan izbor za doruak, zajedno s vruom kolom koja je imala okus po okoladi kuhanoj

141

na pari.
Ravell je volio rano ustajati - u etiri ujutro - pa oboje ustadoe u taj sat i proetae kroz
umu prije no to je nestalo mjeseine, a u asu kada se sunce uzdizalo najavljujui nov dan.
Njihovo kretanje probudi papagaje i ostale ptice.
Da ti je mu ovdje, primijeti Ravell, ovo je prizor koji bi ga silno zanimao. Tu
pokaza prstom na djetlia koji je dubio rupe u zrelome kakaovu zrnju. U ovim e se
rupama nastaniti crvi, objasnio je Ravell, i ptica e se njima hraniti.
Zato spominje Petera? Zato sada oivljuje sjeanje na nj? Neto joj se pod rebrima
stisnulo zbog nezadovoljstva, a dok su hodali noge je poee boljeti. Od najranijih se
tjedana braka nije osjeala tako malaksalom.
Je li ti dobro? zapita on primijetivi kako ona jedva jedvice koraa.
Ona kimnu. Naposljetku stigoe do ceste na kojoj su bili ostavili bagi.
Vozei se kui prema Cocalu, susretali su ene u sarijima i kulije to su ili za svojim
dnevnim poslovima, a svi su im u znak pozdrava uljudno dovikivali: Selam, sahibe i
Selam, memsahib.
Nije jo bilo ni deset ujutro kadli opazie poznatu siluetu kako im na konju dolazi u
susret. Bio je to Munga, u urbi. Ve i po samom nainu na koji je jahao - nagnut u stranu, a
jedne ruke podignute uvis i estoko domahujui - shvatie da nosi neku uasnu poruku.
Munga ih povede do kulijskog naselja kilometrima udaljenoga od Cocala, gdje Ravell iskoi
iz kola i pranjavom stazom potra prema jednoj kolibi. Erika pokua poi za njim pitajui
se bi li mu mogla biti od kakve pomi, no kada stigoe do kuerka, sagnuvi se na ulazu
zbog koara punih hibiskusa, vidjee na vratima krvav otisak dlana, a jo se vie krvi bilo na
pragu. Unutra je jeala neka ena.
Ravell se brzo okrenu na peti i pograbi Eriku za ramena.
Vrati se, ree. Vrati se u kola.
Munga dohvati uzde. Ni sluga ni Erika nisu govorili vozei se natrag na Cocal.
Bila je ve veer kada se Ravell vratio.
Priaj, kaza ona.
Neu ti nita priati, odgovori on. Nema razloga da slua o tome.
Da bi se smirio, te noi pjeice odeta do ala. Ona mu ostavi neko vrijeme da se
posveti svojim mislima, a onda poe za njim.
Sjedio je na pijesku, koljena privuenih pod bradu. Iz depa je izvukao uturicu i iz nje
potegnuo dobar gutljaj viskija.
Nije bio lijep prizor, rekao je. Svakako ne neto emu si trebala prisustovati.
Pramenovi su joj leprali na vjetru i zasljepljivali je pa rukom odmaknu zamrenu kosu
iz oiju. Sjede na tlo i ugnijezdi se bokovima u pijesku tako da se ispod nje stvori kao
nekakvo sedlo.
Kad sam otiao iz Bostona, zakleo sam se da se vie neu baviti lijenikim poslom,

142

kaza on, ali se pokazalo da je to nemogue. Trebam li mirno stajati sa strane i neku enu
pustiti da umre u rukama seoske babice?
Otpi jo viskija, zaepi pljosku i odloi je. Obori glavu.
Je li majka...
On joj presijee rije.
U Bostonu sam imao kolege s kojima sam mogao raspravljati o nekom traumatinom
sluaju. Ovdje sam sm. U izolaciji.
Ona pomaknu bokove prema njemu, skliznuvi blie po pijesku. Slutila je da ne eli
niiji dodir, ne u ovom trenutku.
Moe razgovarati sa mnom, kaza.
U selu nedaleko odavde, ree on, ivi novoroene bez majke.
Iskrvarila je na smrt? To si se bojao da ne doznam?
Da sam ranije stigao, ta ena moda ne bi imala nikakvih problema.
Usne mu se stisnue u sumornu crtu. Zurio je u valove to su se razbijali s nekim
staklenim zvukom.
U ovim ruralnim krajevima ima babica koje bezglavo ure i pokazuju uasno
neznanje.
to je babica napravila?
Pojedine nevjete osobe vjeruju da, im se dijete rodi, odmah za njim mora izai i
posteljica. Nestrpljive su. Ne ele ekati dodatnih nekoliko minuta da priroda sama polako
izbaci posteljicu.
Prinese stisnutu aku ustima i zadra je ondje, uutkujui sam sebe, stiui oi. Nita
drugo vie nee rei.
Sutradan je ula ostatak prie. Jedna je od sluavki to su radile u kuhinji bila u kolibici
pri porodu - upravo je ona i bila pozvala Mungu. Dok je starija ena prodornim, mahnitim
glasom opisivala prizor drugim sluavkama, Erika je ula u kuhinju. Sluavka je upravo
pokretima prikazivala kako je babica povukla pupanu vrpcu i potegnula je tako silovito
da...
Sluavka zautje kada se pojavila Erika. Dvije su mlade kulijke sjedile na stoliicama i
za veeru pripremale kasavu iji su gomolji bili veliki kao divlji krumpir. Crnkinja je na
drvenoj dasci mijesila tijesto mrvei u njega masnou branom prekrivenim crnim prstima.
Izgledalo je to kao sestrinsko povjeravanje, no najednom se sve tri stiae.
to se dogodilo? prie Erika blie.
Starija je sluavka naas oklijevala, a onda nastavi pokazivati kako je babica pupanu
vrpcu poupala tako silovito da je zajedno s njome izvukla i majinu maternicu.
Erika se okrenu i istra iz kue, dolje do ala. Savi se naprijed, ruku prekrienih u
struku, a potom se skljoka u pijesak. Sjedila je na tlu grei se, dok joj je kosa padala preko
lica, alei to je ovo ula, alei to je uope pitala.

143

30.
Z

abrinuta sam zbog Petera, rekla je Erika. Prola su ve tri i pol tjedna. Ne misli
li da se dosad ve trebao vratiti?
Ravell donese kalendar i izbroji dane. I on se osjeao uznemirenim. Venezuela
nije sigurna zemlja za putnike, priznao je. A udno je i to nisu primili ni rijei objanjenja
za ovu odgodu.
To nimalo ne nalikuje na njega, rekla je Erika.
Ravell odlui da e smjesta poslati poruku gospodinu Hartleyju koji ima prilike otii
ravno u Port-of-Spain i raspitati se.
Meutim, ni cijeli jedan dan poslije toga pojavi se Peter, jednako srdaan i ushien kao
i uvijek. Dovezao se na teretnim kolima, a kada je vidio njih dvoje, rairio je ruke i skoio
ravno s njih, doekavi se na obje noge. im mu je parobrod stigao u Port-of-Spain, otiao
je u Klub i ondje naletio na gospodina Hartleyja koji ga je pak pozvao da na nekoliko dana
ostane u Raju i pridrui mu se u lovu.
Kako si nau situaciju objasnio gospodinu i gospoi Hartley? pitala je Erika naavi
se nasamo s Peterom dok se raspakiravao.
Kakvu situaciju?
injenicu da si me ostavio ovdje.
Rekao sam im da Ravell zahtijeva da strogo ostane u krevetu, iz straha od
pometnua.
Rekao si im da sam trudna?
Njih se ne tiu nae stvari, to su privatna pitanja. A uskoro i odlazimo s Trinidada.
Ona se bokovima spusti na postelju i sjede, outjevi nujnost ve na pomisao o tome.
Peter se bio sagnuo nad jednim kovegom, prekopavajui meu odjeom.
Evo ga.
S olakanjem izvue pitolj.
Vlasti su mi konfiscirale revolver kada je brod stigao u Port-of-Spain. Jasno im je da
svatko tko dolazi iz Venezuele mora biti naoruan.
Peter, ree ona. Dobit u mjesenicu.
On zastade etkom uklanjajui ogrebotinu s cipele.
Aha, muklo ree.

144

Ostavila ga je u uvjerenju da ima menstruaciju. Nije mogla podnijeti tu la, podnijeti da

istodobno spava s dvojicom mukaraca. A tijekom tih posljednjih dana na otoku, sve dok je
brod odavde ne odvede, htjela je svoje tijelo sauvati samo za jednog mukarca, a taj je
mukarac bio Ravell.
U Ravellovoj kui vlastiti joj se mu inio silno visokim. Kosom bi svaki put okrznuo gornji
dio dovratka, a njoj se njegova visina inila neobinom. Kada bi u postelji Peterovo stopalo
dotaklo njezino, taj je osjet bio leden pa bi maknula noge dalje od njegovih.
Kada bi se u postelji oznojio, zrak se bojio mirisom koji nije prepoznavala. Kakvu li je
to gorku hranu jeo u Venezueli? Kakvu li je zagaenu vodu toio iz vra i pio? Kada je
Peter izvadio iz torbe rum to ga je donio sa sobom iz Bolvara - jedini tamonji luksuzni
proizvod, ovlaila je njime jezik i okusila ga krivei lice. Spustila je au i odgurnula je od
sebe.
Nije se Peter promijenio, shvati najednom, nego ja. Za mene je sada sve drukije.
Kada je Peter u zoru otiao na plivanje, Ravell je doao k njoj u sobu. Stajali su jedno
naspram drugoga, nagi i obasjani svjetlou. Ona na sebi nije imala niega do ogrlice, nisku
sitnih granatnih suzica. Stajao je pred njom, a ramena mu nisu bila via od njezinih i oi su
mu bile u istoj ravnini s njezinima.
Ujutro onoga dana kada su trebali otputovati, probudila se i otkrila da je postelja kraj nje
prazna. Zidovi su bili topli od suneve svjetlosti, a Peter je bio najednom i neobjanjivo
nestao.
Toga su poslijepodneva trebali utovariti prtljagu u teretna kola, a sami krenuti bagijem.
Gospodin i gospoa Hartley bili su ih pozvali da Boi provedu u Raju, a poziv je
ukljuivao i Ravella.
Uspravi se u postelji i shvati to ju je probudilo. Sa ala su odjekivali pucnji iz oruja.
Uvue ruke u rukave kune haljine i bosonoga istra iz kue dok joj je vjetar nadimao
haljinu poput plata. Novi pucnji. Peterovi razoarani povici, pa onda opet pucnji. Sa
svakim praskom, sa svakim metkom, srce joj se kidalo. Spotaknu se i otro pade,
stropotavi se svom teinom na ispruene dlanove. Pijesak joj izgrebe koljena i ona ustade,
neprestano trei, sve dok ne ugleda Petera i Ravella - obojica su bili ivi. Peter je nianio
pitoljem i pucao po alu. Sa svakim metkom, pijesak bi poletio prema nebu i rasprio se.
Nikako nije uspijevao uhvatiti primjerke koje je htio pohraniti u alkoholu i odnijeti u
Novu Englesku. Modri loptai u svim su svojim blistavim bojama plutali po povrini du
ala, treperei dugim tirkiznim i ljubiastim pipcima, no nisu oni bili plijen to ga je Peter
proganjao. Njega su privlaile ribe etverookice, ribe podijeljenih oiju tako da mogu
istovremeno vidjeti iznad povrine oceana i promatrati njegove dubine. Svaki put kada bi
Peter pomislio da e uspjeti uhvatiti neku od njih, etverookica bi mu pobjegla pa ih je
odluio zaustaviti neime to je bre od njegovih ruku.
Boe blagi, rekla je Erika. Nema pojma koliko si me uplaio.

145

Jednom rukom pritisnu trbuh, a druga joj poletje prema elu dok je tako stajala pribirui
se.
Posljednji sat na Cocalu provela je Erika sjedei pod palmovim nasadom i sluajui
utanje perastoga lia dok je promatrala alo zapljuskivano morem. Od Ravella je
zatraila da joj donese ohlaeni kokosov orah. Izdubio je u njemu rupicu i u nju utaknuo
slamku.
Ovo je pie u kojem elim uivati, rekla mu je kroz smijeh, neposredno prije smrti.
Zakopa none prste dublje u pijesak sve dok nogom ne dotaknu mjesto gdje je postajao
vlaan i hladan pa stade iz kokosova oraha pijuckati njegovo bistro mlijeko i osjeti slatkou
kako tee u nju i iri joj se po nutrini. Nikada vie neu vidjeti ovo mjesto, mislila je i
pijuckala polako, trudei se da to to due potraje.
Kada se spremie da se popnu u bagi i krenu, Munga i ostali kuliji okupie se oko njih
da se oproste. Nisko se naklonivi pred Peterom i Erikom, Munga njihove ruke poloi sebi
na glavu.
Prisutnost Hartleyjeve djece vie nije muila Eriku. Tutanj njihovih noica po spiralnom
stubitu dok su jurila jedno za drugim bio je dio okoline - kao i hibiskusi ili kolibriji. ak ni
novoroene vie nije bilo vano. Umjesto toga, razmiljala je o Ravellu.
Peter i Erika boravili su kao gosti u Raju, a Ravell je odluio odsjesti u hotelu Queens
Park koji se nedavno bio ponovo otvorio. Gospodinu i gospoi Hartley rekao je da ima
posla koji mora obaviti u gradu.
Na sam Badnjak Peter i gospodin Hartley uzee puke i vrlo rano izaoe iz kue da
pou u kov na jelene. Leei pod posteljnim pokrivaima, Erika je u daljini ula rog kojemu
se odazivao uzbueni lave novih pasa gonia u tenari gospodina Hartleyja. U postelji je
grlila debeli jastuk i smjekala se samo za sebe znajui da e danas moi pobjei u grad i
vidjeti se s Ravellom.
Moram u kupovinu, rekla je gospoi Hartley.

Kada su doli u Raj, Peter je, i to prilino blago, zapitao Eriku je li joj mjesenica zavrila.
Odgovorila mu je polovinim istinama. Danima se, rekla je Peteru, boji da bi mjesenica
svaki as mogla nastupiti, ali se to do sada nije dogodilo. Dala mu je naslutiti kako se to
moda dijete bori da se u njoj ukorijeni: ako budu vodili ljubav, moda e dovesti u
opasnost djetetovu tananu sponu.
Na ovo se Peter obzirno osmjehnuo. Osjetila je ubod stida to se tako poigrava s
njegovim nadama, a on se odmaknuo od nje. Promotrio ju je s lagane udaljenosti, gotovo sa
strahopotovanjem.
Na Badnju veer na vlastito je iznenaenje osjetila radosnu jezu pomaui gospodinu i

146

gospoi Hartley da u mraku potiho uu u djeje sobe i djeci, dok spavaju, ispod postelje
ostave darove. Najstariji se deko, kada su se uuljali k njemu, samo pretvarao da su mu oi
sklopljene. im su odrasli zavrili s poslom, probudio je ostale pa je na katu sve stalo
odjekivati od obijesnih ala i pustoenja omota.
U salonu se Peter nakon ponone veere nadugo i nairoko raspriao doaravajui svim
gostima neuobiajene prizore kojima je svjedoio tijekom putovanja du Orinoca. Opisivao
je kako se na toj venezuelanskoj rijeci pojedina podruja ograuju zato da bi ene ondje
mogle u sigurnosti prati rublje, zatiene od napada aligatora, elektrinih jegulja ili kakvih
drugih zubatih riba.
Ovdje su stvari ipak neto civiliziranije, izjavio je gospodin Hartley popivi ostatak
svojega likera od jaja i spustivi au na stol. Na Trinidadu i Jamaici, na primjer, imamo
zakone protiv ubijanja ptica iz puke, dok ete u Venezueli naii na uasan pokolj.
Radi perja, dodala je njegova ena. Za enske eire.
Ravell se ispria i poe na kat. Iz daljine se na prvom katu ulo putanje vode u zahodu.
Erika se jo neko vrijeme zadra u salonu, a potom se iskrade. U hodniku na katu uhvati
Ravella za oba zapea i odvue ga u mrak spremita za rublje.
Zar nema mjesenicu? proapta Ravell. Rekla si da bi je trebala dobiti?
Jo nisam, ree mu ona ushieno. Mogla bi doi svaki as, ali jo nije.
Spremite za rublje mirisalo je po naftalinu, cedrovini, vunenim prekrivaima i
ukrobljenim plahtama naslaganim po policama. Ona dolje baci nekoliko jastuka tako da se
njih dvoje mogu smjestiti na pod i oslobodi dojke iz steznika. Morali su uriti, samo uz brzo
zadignute skute, uz vruinu to ih je podilazila dok je ona gutala stenjanje, a pompadur
frizura joj se rasputala i ukosnice se izvlaile iz kose.
Nitko nita nije vidio. Nitko nita nije uo. Bar nitko tko bi bio vaan. Ravell se prvi
pomoli iz spremita i krenu niza stube. Erika prieka trenutak prije nego to e krenuti za
njim, no kada je prikupila skute i kliznula van iz spremita, hodnikom naie sluavka sa
sloenom posteljinom u naruju. Bila je to ona zelenooka djevojka, Uma. Zastade i udno se
zagleda u Eriku pa konano prstom pokaza na njezinu kosu: bila joj je pala na jednu stranu.
Erika pohita u sobu, stade pred zrcalo i ispravi se. Podigavi uvis laktove, zagladi pompadur
frizuru i zapita se koliko e rumenilu koje joj je bilo oblilo lice trebati da se povue.
Ne moete otii s naeg otoka ako prije toga ne vidite ovdanje glasovite konjske trke,
kaza Peteru i Eriki gospodin Hartley. Veselje i slavlje traju tri dana.
Sav je trinidadski puk ispunio ceste kreui se prema Port-of-Spainu da prisustvuje
spomenutom zbivanju koje bi se uvijek upriliilo odmah nakon Boia. Putem prema mjestu
svetkovine
Erika se nije mogla suzdrati od zurenja u putnike u prolazu. Sa svih strana otoka
trona, klimava teretna kola kretala su se sva u istome smjeru prevozei cijele kulijske
obitelji: mukarce u bi jelome, a ene i djecu u svili to je zasljepljivala oi zasienou u
kojoj su se stapali boja ametista, topaza, smaragda i kadifice.

147

U Port-of-Spainu je pratnja na konjima na Savannahu gdje su se trke odravale

guvernera dopremila do glavne tribine. Na tezgama od bambusovine kuliji su prodavali jela
s karijem i kolae s nadjevom od krumpira.
Peter, gospodin Hartley i ostali prijatelji klicanjem doekae jahae. Ui su im se
zarumenjele dok su izvikivali imena konja na koje su se kladili. Erika je prouavala gomilu
gledatelja. Trke je nisu toliko zanimale koliko zapanjujua izloba boja to se bila
rasprostrla uokolo po rubovima Savannaha. Dok su ene u sarijima prolazile mimo nje,
Erika je zurila u zlatne rozete to su im bile provuene kroz lijevu nosnicu i brojala naunice
- barem po pet komada - to su krasile svako ensko uho. Bile su ukraene i ureene kao
kraljevne, a dok su hodale, od njih se irio zvuk novca. Kulijski muevi esto su svu utedu
ulagali u nakit svojih ena, u zlatne i srebrne narukvice to su nanizane od zapea do lakta,
zveckale na rukama. A oko glenjeva bi im takoer, kako god bi zakoraile, zazvonili
zvonii.
to da neka od ovih ena napusti mua, mislila je Erika. Taj bi ovjek sve izgubio.
Ravell se bio udaljio da se pozdravi s nekim poznanikom. Kada se kroz gomilu probio
natrag, progurao se iza Erike i lagano je stisnuo oko struka. Nita se u tom trenu nije inilo
tako divnim kao njegove ruke to je dotiu, a onda nestaju.
Stajao je kraj nje kada se zbio glavni uasni dogaaj toga poslijepodneva. Jedan dokej,
sitan kao dijete na konjskim leima, mimo svih je predvianja izbio u vodstvo, iznenadivi i
uzbudivi gotovo svakoga. Gomile su urlale, svileni rupii mahali po zraku kada je odnio
pobjedu. Dok je sluala tu grmljavinu, Eriki se oi ovlaie suzama: ovo ju je podsjetilo na
vremena kada je pjesmom na noge podizala svoje sluatelje.
Poslije nikako nije mogla prestati misliti na te poklike oduevljenja, posljednje zvuke
to ih je dokej vjerojatno uo. Ili su mu bar do uiju bili doprli povieni glasovi. Naime,
odmah nakon pobjede, konj mu se zaletio u jedan stup i dokej je mrtav pao na tlo.

148

31.
D

ok ih je mauna nosila do parobroda usidrena podalje od obale, ona i Peter mahali

su Ravellu sve dok ih ne zaboljee ruke, a on se pretvori u nejasni lik na doku.
Doi emo k Ravellu sljedee godine, kaza Peter, a Erika primijeti da joj je mu,
kao i ona, pomalo tmurno i sumorno raspoloen.
Na parobrodu Trent Erika i Peter dobili su najbolju sveanu kabinu u kojoj je, vraajui
se iz Engleske, donedavno boravio trinidadski guverner. No, ona se jo nije htjela povui
onamo. Na kapetanov poziv Peter je pourio na zapovjedniki most da odande promatra
karipsku panoramu, dok je ona ostala na krmi. S osjeajem bolnoga gubitka zurila je u
smjeru iz kojega su doli.
Otok s kokosovim palmama gubio se u daljini, a Ravell je nestajao na rubu obzora,
poput sunca na zalasku.
Prethodne noi na imanju Raj ona i Ravell bili su izali u vrt i stali iza visoke ivice
znajui da e im to biti posljednji zajedniki trenuci koje mogu provesti nasamo. U tami su
jedno drugome obeali da e si pisati, a onda mu je kazala da e nai prijateljicu iju e mu
adresu poslati (Magdaleninu, moda?) tako da joj moe slati prisna pisma. Tako ju je vrsto
i tako dugo drao uza se da se uznemirila i zabrinula kako e se ostali to su bili ostali u
kui moda zapitati o njihovoj odsutnosti. Kada se poela odmicati od njega, ramena mu
zadrhtae i ona osjeti kako ga potresa tuga. Lice mu je bilo vlano kada ga je poljubila u
obraz. vrsto mu je stisnula ruke prije no to se otrgnula od njega - iz straha da i sama ne
zaplae - pa je pourila natrag u kuu. Dugo je prolo prije no to je i on poao za njom.
Kada se konano vratio u salon, na sebi je imao kaput, svima je kratko domahnuo u znak
pozdrava i brzo otiao.
Galebovi su ili tragom parobroda, leprajui za laom poput siunih signalnih
zastavica uhvaenih u nevidljivim zranim strujama. Nije se eljela okrenuti i stati licem
prema sjeveru pa je ostala tako, ibana vjetrom i umrtvljena. Na nekoliko asaka pognu
glavu pa zajeca teko i nijemo. Sreom, nitko ne proe onuda i nitko nita ne primijeti. Tek
kada joj je otar zapuh izvrnuo suncobran, pograbila ga je za drak i uzela se boriti da ga
izravna, a potom je sila u kabinu.

149

Blizu Bahama ih, kada se probudie, doeka varavo vedar dan. Stizali su na kraj tropskoga
pojasa, no morska je trava jo uvijek u debelom sloju prekrivala morsku povrinu, a
poletue su jo uvijek iskakivale iz vode. Svi su bili odloili bijelu odjeu i prekopali
kovege u potrazi za neim toplijim. Sutra e ve drhtei stajati uz ogradu broda.
Peter i Erika sjedili su za kapetanovim stolom, uz gospou Bickford, udovicu koja je
putovala s kerkom Prudence. Dvije su gospoe dolazile iz posjeta bratu gospoe Bickford,
amerikom konzulu na Barbadosu. Za vrijeme ruka gospoa Bickford izjavila je da je
uasavaju kartanje i kockanje na brodu u tome sudjeluju ak i etvorica kolumbijskih
sveenika. Nakon ruka kani otii ravno u kabinu i Kompaniji napisati pritubu.
Dok je tako govorila, tako golem val zanjiha brod podigavi ga odozdo da se njezina
zdjelica s juhom od karija prevrnu ostavivi arko utu mrlju na stolnjaku. Bio je to prvi
znak nevremena to je zaprijetilo.
Za susjednim stolom sjedili su Nijemci s ubrusima zavezanim oko vrata poput djejih
ubruia. Kada se jedan od mukaraca lagano zavalio u stolcu, prednje se noge toga stolca
slabano odignue pa, kada more opet navali, Nijemac se prevrnu, a vrhovi mu se crnih
cipela uprijee prema stropu.
Do tri sata nebo se smrailo. Stojei na brodskom mostu, Peter je vidio val kako se uzdie i
kida lanac kojim je bio privreni niz sklopivih platnenih lealjki. Polovicu lealjki otplavi
more, a ostale se, odvezane, razletjee snagom koja bi ovjeka mogla i ubiti.
lanovi posade pojurie da uvrste vrata i pozatvaraju sve otvore na brodu. Oluja je
tamo-amo bacala teret u utrobi broda - ugljen, banane, na tisue vrea s kakaom, stado
herefordskih krava - pa se plovilo gadno nagnulo na jednu stranu. Peter je u jednom bedru i
u ramenima osjeao tu neravnoteu, kao da mu je jedna noga kraa od druge. Parobrod se
otro sudarao s valovima. Peteru srce divlje poskoi dok je promatrao jedan val kako se
uzdie vii od brodskoga dimnjaka - izgledao je tako uasno, a ipak tako velianstveno.
Erika je nastojala samu sebe ohrabriti idui hodnikom, ruku ispruenih vodoravno, a
dlanovima se oslanjajui o zidove svaki put kada bi zateturala s jedne na drugu stranu. Neki
ovjek naglo otvori vrata svoje kabine prstom i pokaza na vodu to je unutra pljuskala po
podu. Usta su mu bila nijemo razjapljena.
Brodski opskrbnik, s mandolinom u rukama, spoticao se i posrtao prema glazbenome
salonu, gdje se nadao da e putnike umiriti bude li im odsvirao nekoliko melodija. Nemirno
ga more baci o vrata i on pade na lea. Erika se lecnu na ono to je vidjela odmah nakon
toga: opskrbnikova mandolina, glatka kao crvenozlatna tikvica, udari o zid i vrat joj se
prelomi. Kada ju je opskrbnik podigao, prednja je strana drvenoga glazbala bila smrskana.
Kada je ovjek podigao pogled, ona vidje tjeskobu kako mu buja u oima i shvati to
mora uiniti.

150

U glazbenome su salonu kolumbijski sveenici leali potrbuke na sjedalima uz prozore, a

glave su im visjele preko ruba dugakih klupa. Ona prie klaviru, vrsto se upre nogama o
tlo i stade samu sebe pratiti pjevajui na talijanskome. Prsti su joj brzo udarali po tipkama,
grlo joj je gorjelo, a glas se uzdigao za dvije oktave nadglasavajui valove.
Agitata da due venti,
freme londa in mar turbato
e l nocchiero spaventato
gi saspetta a naufragar.

Tjeran dvama vjetrovima,

dre val na moru burnu,
a kormilar u uasu
ve brodolom iekuje.

Pojavie se i drugi putnici, privueni mahnitom glazbom. Zateeni na brodskim

stubama kamo su se bili sklonili iz straha od ostanka u kabinama, zaputili su se prema
Vivaldijevim zvucima. Prudence, ki gospoe Bickford, ula je i sruila se na klupu
prekrivenu barunastim jastucima. Drugi su se vrsto pridravali za to god su mogli.
U svojoj je kabini, dovrivi pitanje pritube Kompaniji u vezi s kockanjem na brodu,
gospoa Bickford otkrila da joj je nemogue zadrijemati. Strah ju je izvukao iz postelje. Ki
joj je bila otila do glazbenoga salona pa je gospoa Bickford zakljuila kako ne eli sama
umrijeti. Oko vrata stavi svoju najbolju smaragdnu ogrlicu, a u dep zagura dva kisela
krastavca za koje je gajila veliku sklonost. Ba prije nego to e zatvoriti vrata kabine, zau
iza sebe prasak stakla i vode te okrenuvi se vidje da je strahoviti val izbio oba okna i da
voda prodire unutra kao kroz vatrogasnu cijev.
Gospoa Bickford zaputi se prema stubitu, u uvjerenju kako i to treba prijaviti. Na
putu prema gore grevito se hvatala za svaki rukohvat. Iznad glave je ula tresak u salonu razbijanje neega to su najvjerojatnije bile gomile bijelih tanjura za veeru.
Na mostu kapetan ree:
Sve su nam veze sada prekinute, bojim se.
Kako to mislite? zapita Peter.
Prije otprilike sat vremena, priznade kapetan, zbog oluje nam se razmrskao beini
primopredajnik.
Kao da je neki div podigao brod uvis i neprestano ga tresao tako da se sve u njemu
lomilo i zveketalo.
Pjevanje je vid molitve, uvijek je govorila Magdalena, njezina uiteljica pjevanja.
Erika je Agitata da due venti do tada pjevala etiri-pet puta. Na Konzervatoriju je to
bila arija koje se najvie plaila zbog njezinih brzih pasaa. Sada ju je pjevala kao da je to
bila jedina arija koja je ikada skladana, jedino glazbeno djelo kojega se moe sjetiti.
Hoe li to ujedno biti i posljednja pjesma koju e itko od njih ikada uti?

151

U ovom trenutku Ravell vjerojatno na konju prolazi du ala na Cocalu i nema pojma o
tome da ona ovdje udara po klaviru, izvija vrat prema nebu i nada se da nee poput kamena
potonuti na dno Atlantika.
Platnena je podvezaica izmeu njezinih nogu jo uvijek suha - jedino to je na ovom
brodu uope ostalo suho, kako se ini. A to ako se, uhvaeno u njezinoj maternici, sada u
njoj kotrlja djetece maleno kao biser? Da se jo jedan djeji ivot prekine, i to u samom
zaetku...
Ako ostavi klavir i i krene gore u potragu za Peterom, oluja bi je mogla gurnuti u zid i
beba bi se mogla otrgnuti iz nje. No, moda i nema nikakve bebe, samo je ona tu, u
prostoriji punoj ljudi koji se svi pitaju koliko se sve ovo jo moe pogorati. Pjevala je:
Me dunosti i ljubavi,
ovo srce sad se kida,
nejako je pa poputa
i oaj ga ve zahvaa.

Dal dovere e da l'amore

combattuto questo cuore
non resiste e par che ceda
e incominci a disperar.

Kada je estok zapuh vjetra prozvidao brodom, osjeti Erika kako Vivaldijev duh
prolazi kroz nju. U glazbenome salonu jedan mukarac potpuno pade preko drugoga, a onda
se obojica zakotrljae prema Prudence koja stegnu u zagrljaj jedan od barunastih jastuka i
zavrita.
Na mostu se prozori zamaglie zapljuskivani vodom. Peter je na palubi ispod mosta jedva
razabirao lik u crnom. Bila je to neka krupna ena - zapravo, gospoa Bickford, pruajui
bijedan prizor s onako promoenom kosom i haljinama. Gospoa Bickford probijala se
zastajkujui prema mostu, nedvojbeno zato da podnese novu pritubu.
Svi putnici moraju ostati dolje, zaurla kapetan obraajui se jednome od svojih ljudi.
Dok se sputao prema estini nepogode dajui sve od sebe da se za neto pridri, Peter
zakljui kako e morati zaustaviti gospou Bickford i povesti je sa sobom. Poslije toga mora
potraiti Eriku. Nadao se da mu je ena ostala u kabini kao to joj je savjetovao.
Na palubi, izmeu sebe i tamne, promoene prilike gospoe Bickford, Peter ugleda
neobian prizor: brodsko je prase bilo pobjeglo slatko, slueno prase tralo je naokolo,
papcima nikako ne uspijevajui odrati ravnoteu na sklizavoj, nakoenoj povrini. Prase su
uvali za gozbu posljednje noi to e je provesti na moru. Bilo je potpuno mogue da im
ba ova no bude posljednja, ironino je mislio Peter.
Prase je bilo iskliznulo iz ruku jednome crnom lanu posade koji ga je sada pokuavao
uhvatiti a da se pri tome i sam ne utopi. Kako se ivotinja vrtjela i okretala, tako joj je
poskakivao i zavrnuti ruiasti repi. Na kraju skliznu na jednu izboinu i ostade tamo
visjeti.
Da mora birati, zlobno je mislio Peter, vie bi volio da valovi u more odnesu gospou
Bickford nego slatko, bespomono prase.

152

Doite, viknu u vjetar vrsto hvatajui udovicu za nadlakticu. Nikom od putnika

nije doputeno ba sad uivati u krajoliku.
Ne mogu vjerovati da u ovakvoj oluji sluam ovako velianstven glas! uzviknu jedan
stariji mukarac iz kuta glazbenoga salona. Nitko se nije usuivao napustiti prostoriju poto
bi jednom uao, ak ni kada se stol koji je vijcima bio privren za pod odvojio od njega i
poletio.
Melodija Agitata da due venti bila je, kako se inilo, jedino ue spasa to im ga je
Bog dobacio. Sveenici i Prudence jo su uvijek bili isprueni po barunastim klupama i
jastucima, Nijemci vie nisu imali ubruse oko vrata, a brodski je opskrbnik u naruju njihao
razbijenu mandolinu. Svi su ostajali ovdje sluajui Vivaldijevu glazbu, kao da je u njoj
sadran jedini put koji ih odavde moe izvesti.
Zapravo smo noas jako lako mogli potonuti, rekao je Peter sutradan za vrijeme ruka.
Strojar mi kae da smo bili na apsolutnoj granici.
U zoru se nebo razvedrilo. Popravci su ve bili u tijeku. ekii su lupali, a batovi
nabijali i novi su vijci privrivali brodske stube od tikovine koje su se bile otrgnule.
Ogradu je na desnoj strani broda bio odnio nalet visokih valova pa su lanovi posade sada
vezivali uad oko zamjenskih stupica.
Imamo sree to smo preivjeli, rekla je gospoa Bickford.
Posluila se s jo pileih kroketa i dodatnim kiselim krastavcem.
Erika se okrenula brodskom opskrbniku:
Neete pojesti tu govedinu?
Zapravo neu, rekao je opskrbnik. Malo je ilava. Previe muke za zube, ako mene
pitte.
Erika je zirnula na njegov tanjur:
Nee vam smetati ako je ja pojedem?
Nipoto, rekao je opskrbnik.
Na ope zaprepatenje, podigla je vilicu, naciljala zupcima ravno u file na njegovu
tanjuru i prisvojila cijelu porciju. Zubima je otrgnula velik komad kruha. Uskoro su za
stolom svi osim Erike bili gotovi s jelom, a srebrni su pribor bili odloili na tanjure.
to kaete na ostatak mog haea? ponudio je kapetan pruajui joj tanjur.
Erika mu se kratko osmjehnula i kimnula, a ubrzo se vilicom i noem dala na posao i
meu krumpirom s njegova tanjura.
Za oluje eludac joj je bio ostao jak, no sada, kada je sunce jasno sjalo, a ocean se
umirio poput kakva jezera, osjeala se tako slabom da se jedva drala na nogama. Peter se
zabrinuo daju je, unato svem kininu to su ga njih dvoje uzimali, moda uhvatila uta
groznica odmah po odlasku iz Port-of-Spaina. Zabrinuo se da im se u New Yorku zbog
propisa o karanteni nee biti doputeno iskrcati. Vlastima je poznato da dolaze iz luke u
kojoj vlada zaraza.

153

Od prodrljivice pretvorila se u osobu koja se nije u stanju uspravno drati.

Gospoa Bickford jednoga im jutra zakuca na vrata kabine. Peter se ve bio popeo u salon
na doruak. Uavi, starija ena nae Eriku nagnutu nad nonom posudom i otvorenih usta
kao da e povraati, no nita iz nje nije izlazilo.
Samo sam navratila da vidim kako ste, draga.
Udovica skupi Erikinu kosu u labavu punu sprijeivi tako vlasi da joj ne upadnu u
posudu.
Kasnije gospoa Bickford donese Eriki slane kekse, suhe kolaie i veliki kiseli
krastavac da joj smiri eludac.
Gospoa Bickford bolje namjesti al na ramenima i domahnu Peteru ba kada je bio na
izlasku iz blagovaonice. Primijetivi da mu se primie, poelio je nekamo mugnuti, ali
nigdje bilo nikakva stupa iza kojega bi se mogao sakriti ni drugoga prolaza kojim bi mogao
krenuti. Sjeanje na nju u promoenim crnim haljinama za noanjega nevremena podsjeti
ga na brodsko prase kako slobodno tri po palubi sirotoga je stvora ubila oluja. Prase je
oduvijek bilo plahovito i uasavalo se svakoga tko bi ga pokuao uhvatiti. Jedina osoba u
koju se pouzdavalo bio je mesar kojega je u stopu pratilo i slijedilo kao kuni ljubimac.
Nakon oluje uivali su u obilju slanine i svinjskih kotleta. Udoviino se poprsje inilo
debljim, kao da se nesretno prase pretvorilo u njezin vidljivi dio. Kada je pristupila Peteru
spustivi bradu, izmeu obrva su joj stajale dvije okomite bore i on se pripremi na prijekor.
Kod vae supruge, ree mu tihim i znalakim tonom, moe u pitanju biti samo
jedno.
A to to?
Trudnoa.

Ubrzo nakon povratka u Novu Englesku prelazila je Erika, jednoga tihog, priguenog
zimskog jutra, preko bijele pustoi Bostonskog perivoja. Uvlaei dah, osjeala je estice
istoga, studenog zraka poput otrih kristalia u pluima. Likujui, vrhom izmice ispisa u
svjee napadalome snijegu:
OEKUJEM DIJETE

154

32.
N

ikad nisam vidio takvu prirodnu nepogodu, rekao je Peter. ak ni pri prelasku
preko Atlantika... ak ni kad smo doli nadomak ledenjaka... nikad nisam bio
tako uasnut.
U mjesecima poslije njihova povratka Peter je na drutvenim okupljanjima uivao u
prepriavanju svega emu su svjedoili za one silne oluje na moru. Ponovo je pripovijedao
tu priu ovoga ljeta, dok se odmarao na verandi jednoga od svojih poslovnih partnera na
Cape Codu.
Erika ga je ula kroz otvoren prozor dok je uivala u kupci na katu. Vani su trala djeca
njegova poslovnog partnera, mali ljudi puni ivota i vriskova, jurei za prvim krijesnicama
te veeri. Stigle su noi za kojima je eznula, noi u kojima je mogla poloiti ruke na trbuh i
osjetiti dijete kako se mie.
Za ovaj vikend na Cape Codu posebno je sa sobom ponijela jasminov sapun. Neto se u
njoj bilo izmijenilo i otilo naprijed, no kako se miris irio u vodi u kojoj se kupala, sjeala
se vlanih orhideja to se njiu u praumi, i kue na sohama, napitka od ruma i limete to bi
uslijedio poslije veere. Sjeala se Ravella kako joj uzima lice u ruke i njima joj njie glavu
sve dok joj sva osjetila ne bi proela ekstaza. Kada je Peter s njome vodio ljubav, putala je
umu da se ispuni Ravellom jer je ta slika sa sobom donosila plave iskre, uitak, mahnitost.
Onda bi sve bilo gotovo. Za samo nekoliko minuta, uvijek bi sve bilo gotovo.
Pod prozorom iza kojega se Erika kupala, Peter i njegov poslovni partner sa svojom
pozamanom enom zadovoljno su mrmljali na trijemu. kripali su pleteni stolci dok su se u
njima ljuljali.
U kadi se voda ohladila. Erika je promatrala kako se dijete u njezinoj utrobi prevre,
glatko i polagano kao kakvo brdace koje mijenja poloaj, pri emu bi joj trbuh na desnoj
strani naas postao vii, sve dok se dijete ne bi okrenulo i prevrnulo nalijevo.
Pokreti ovoga majunog stvora inili su se mirnijima nego kod prethodnoga. Djetece je
vedro plutalo - t prelo je oceane da bi ovamo dospjelo. Dijete iz vode.
Sada kada je djetece u njoj poraslo, svialo joj se rukama obujmiti puni mjesec svojega
trbuha i njima okruiti ovakve drhtaje.
Bismo li trebali pisati Ravellu i javiti mu? zapitala je Petera.
Priekajmo dok se dijete rodi, kazao je Peter. Onda emo mu moi javiti i da je sve

155

dobro prolo.
Kada se Quentin rodio krajem kolovoza, lijenik ga je s likovanjem podigao uvis kao da je
samo iskoio, blistav i sjajan, iz oceana njezine utrobe.
Erika se nikada nije umarala od zurenja u svoje djetece. Sat za satom, uvijek se tu
neto novo moglo vidjeti. Kosa mu je bila tamna kao Ravellova. Djeai je imao njene
crte lica, malene nabrane nosnice, siune usnice izmeu kojih se pomaljao majuni maji
jeziak. Prstie je Quentin stezao s izvanrednom odmjerenou.
Jedne veeri dok joj je Magdalena bila u posjetu, Quentin se probudio u Erikinu krilu,
spreman za dojenje. Dok su ona i starija ena razgovarale, novoroene je zurilo preda se
oima jednako slijepim i crnim kao u hrka. Otvorena gladna ustaca gledala su umjesto
njega. Jezikom joj je dotaknuo rukav, a kada su mu se desni - naslijepo uspjevi u tome stisnule oko njezine bradavice, njome prostruja pravi elektrini udar.
Poto se Quentin dovoljno nasisao, glava mu pade nauznak, ruke zabaci ustranu, dok
mu je mlijeko curilo s kutova usana, a oi se sklapale. Izgledao je kao mukarac pod
utjecajem alkohola.
Iz tjedna u tjedan Quentin je postajao sve budniji i pozorniji u odnosu na okolni svijet.
Kada mu je bilo dva mjeseca, dok su ga Erika i dadilja kupale u irokome kuhinjskom
sudoperu, zagledao se uvis, zaprepaten zbog buke to je stvara voda iz slavine. Zalutale su
kapljice padale prema njemu i on ih je lizao.
Zar se ne pitate, rekla je Erika dadilji, to e nam rei kad jednom progovori?
Omotavi svjee okupanu bebu bijelim runikom, Erika dobro uvije dijete i ponese ga
da ga pokae Peteru. Kukuljica od frotira uokvirivala je Quentinovo lice kao u minijaturna
redovnika, a djetetova je koa bila vlana. Ni u jednome drugom trenutku nije im se sin
inio savrenijim nego neposredno nakon kupanja.
Peter privue dijete u sigurnost svojih prsa.
Kao topao kruac, ree. Mirie kao da je ovaj as izaao iz penice.
ak ni nakon djeakova roenja nije pisala Ravellu. Zakljuila je da ne eli sve unititi
Peterov ushit zbog sina njenih udova i tamne kose te, iznad svega, djeakov poloaj u
svijetu. Zapone li pismo Ravellu, bojala se da svemu to mu eli rei nee biti ni kraja ni
konca. Sa svakom reenicom to izae iz nje, ispadat e opeke iz zidova u gradskoj kui u
Back Bayu u kojoj sada ivi s Peterom. Zamiljala je da bi joj se sin mogao nai na ulici,
izbaen zbog onoga to je ona uinila. Quentin je tek mali deko, podsjeala je samu sebe.
Peter ga mora i dalje voljeti. Deko mora biti zatien.
Kada bi za Boi i u drugim prigodama stiglo kakvo pismo od Ravella, Peteru je
preputala da mu odgovori. Nikada ga nije pitala je li Ravellu rekao za dijete, no
pretpostavljala je da je to uinio.

156

Urhei fio

157

33.
Boston

1905. - 1910.

raajui se jedne veeri iz opere, Erika poe ravno u djeju sobu. Prostorija je
bila u polumraku, ali je njezin sin, umotan u bijeli flanel, blistao kada ga je
podigla iz krevetia. utei kroz satensku haljinu njegovu toplinu, spusti se na
stolac i dopusti njegovoj glavici da se ugnijezdi na njezinu vratu.
Cijele je veeri, izloena utjecaju svjetlucavih kostima i pjevanja, orkestra i sjaju lustera
bostonske Opere, razmiljala o onome drugom ivotu koji je neko za sebe planirala. Neko
je zamiljala kojeta bogohulno.
Drei dijete u ravnotei na jednoj ruci, duboko je disala i pokuavala samu sebe
primiriti. Izvue ukosnice iz pompadur frizure i raspusti uvojke. Nasloni usne na
Quentinovo tjeme njukajui ga, nadajui se da e se zahvaljujui slanome djejem mirisu
usredotoiti pa e se tako zaustaviti i ustreptalost njezina srca. Ovo je dijete dar. Ono je sve
to sam ikada eljela. A ipak... Suze joj navrijee ispod sklopljenih onih kapaka i padoe po
bebinim uima. Nagnu glavu sve dok glavom ne dotaknu njegovu i u potpunosti prekri sina
vlastitom kosom.
Jedne zimske noi u Bostonu vrui se zrak dizao iz grijaa, eljezne reetke ugraene u pod.
Okna su se na prozorima maglila. U tami spavae sobe plesali su ona i Peter, bosim nogama
klizei po kripavom podu. On se ba bio vratio s puta i njih su dvoje, kao i uvijek, poudno
posegnuli jedno za drugim. Danju se sama pred sobom pretvarala da je djeak zaista Peterov
sin. Nou, kada joj Peter nije mogao vidjeti lice ni ona njegovo, pretvarala se da je opet na
Cocalu. Nisu njezini prsti prelazili du blage krivulje mueve kraljenice, ve preko njenih
dlaica kojima je bila obrasla udubina na Ravellovim leima.
Kada su ona i Peter pali na postelju, a vlana im tijela udjela za oporavkom, zamiljala

158

je da e, otvori li prozor, na vjetru uti promukli apat palmova lia, vidjeti fosforescentne
pruge na vodi - a ne plonike od opeke na kojima krutne led.
Kada jednom nae ljubavnika, nevolja je u tome to ti vie ne izlazi iz postelje u koju
si mu dopustila da ue. No, ona nije mogla uz Ravella zauvijek ostati na Cocalu. Koliko bi
dugo mogla stajati na onoj visokoj i strmoj obali pjesmom se obraajui valovima i ribama?
Ujutro bi dijete uspravno sjelo u krevetiu, okrenulo se i zagledalo u nju tamnim
Ravellovim oima. Pitala se kako ju je ivot doveo do ovoga: za ljubav vlastitoga sina ne
smije ni zucnuti. Quentinova srea i budunost ovise o njezinoj utnji, o presudnosti
dojmljive lai.
Kada je bila sama za klavirom znala je zabaciti glavu unatrag, sklopiti oi i uti to u
vlastitom pjevanju: oaj to se krije ispod svega.
Jedne je veeri Peter s njome poao na koncert. Sa svilenim cilindrom i ukrobljenim
ovratnikom, bio je jednako dobro raspoloen kao i uvijek, domahujui zajednikim
poznanicima. A ona je mislila: Za medeni mjesec odveo me da vidim piramide; zahvaljujui
njemu, hodala sam praumama. Sve mi je pruio. Sad ak imamo i dijete, a ipak...
U postelji su se i dalje susretali s oduevljenjem dvoje zanesenih tenisaa, tijela
podatnih i spremnih za igru. No, gotovo u istome asu kada bi im se tijela razdvojila, Peter
bi se zagledao nekamo mimo nje. Privukao bi list papira s nonoga ormaria i zapisivao
biljeke o raznim sastancima ili o pritubama u vezi s prijevozom strojeva koji jo nisu bili
isporuena.
Ona je ivjela u svijetu koji njemu nita nije znaio. Na koncertima je sjedio kraj nje s
vidljivom ravnodunou. Kada bi orkestar zapoeo s uvertirom, lice mu je izgledalo
ukoeno, a izraz tup. Spavao je irom otvorenih oiju i ekao da izvedba zavri.
Jednostavno, uope nije uo glazbu.
Tijekom prve godine nakon djetetova dolaska rijetko je javno nastupala kao pjevaica.
Velianstveni dar u njezinu grlu bio je priguen, osjeala ga je kao bolnu grudu u duniku,
otjecao je i rastao. Bolio ju je osjet glasa to se ondje skrivao, uutkan i bekoristan.
Onda joj se jedno poslijepodne dok joj je sini drijemao, a ona leala na poivaljci, vid
zamaglio pa ipku na zavjesama nije mogla razlikovati od snjenih pahuljica to su leprale
iza njih. vrsto stisnuvi one kapke, zadravala je dah borei se protiv umtrvljenosti koju
je osjeala. Zbacila je lagani pleteni prekriva to joj je bio prebaen preko nogu, skoila s
poivaljke i ushodala se po sobi. Kako je mogla dopustiti da se sve okona s njezinim
slatkim siniem? Je li Quentina donijela na svijet samo zato da joj oduzme ono to je za
nju najvea stvarnost?
S mahnitim je arom ponovo krenula na satove pjevanja. Odrala je vaan recital. Kada
je izala na pozornicu da pone s izvedbom, stiali su se glasovi i stranice prestale ukati.
Dok je pjevala, primijetila je da sluatelji suzdravaju dah. To su joj uvijek bili
najstrastveniji trenuci. Izvedba ju je bacala u najdublji zanos, poput kakva dodira. Samo je

159

za vrijeme voenja ljubavi osjeala neto slino srsima uitka to su prolazili kroz nju dok
ju je publika sluala.
Glas vam je bogatiji nego prije, rekla joj je kasnije Magdalena. U vaoj dobi sazrio
je do potpune snage.
Peter joj je donio novine i prstom joj pokazao na prikaz o njezinu recitalu. Kritiar je
hvalio njezinu tehniku i pisao da joj je glas slatkoom i tamnom obojenou nalikuje na
zapaljeni eer.
Obodrena tim rijeima, Erika uza stube poletje do djeje sobe. Quentin je sada ve umio
hodati. Ona kleknu kraj njega i pritisnu sinov siuni prsni ko na grudi. Grlila ga je u znak
isprike, kao da joj dijete moe uti misli.
Na majinstvo je morala tako dugo ekati da se stidjela vlastitih nezahvalnih osjeaja.
Padale su joj na pamet mogunosti koje nijedna majka ne bi trebala razmatrati. Prekrivala je
sinieve obraze poljupcima punim krivnje. Kako li je svjea koa ovoga djeaia to se
tek gega okolo! Kako meka i mlada!
Nemogue joj ga je ostaviti. Nemogue odletjeti odavde na krilima vlastitoga glasa.
Ne, mama, ne! Quentin joj je otimao cipelu koju mu je maloas bila oduzela.
Obuva cipelu na krivu nogu, rekla je Erika.
Ne!
Tek su mu dvije godine, a ve on nju udara po ruci.
Dojadile su mi ove sitniave razmirice, zakljui ona. Vezivanje i ponovo vezivanje
cipelica. Nisam iva, samo odbrojavam vrijeme do asa kada e dovoljno odrasti da moe
razlikovati lijevu cipelu od desne.
Bilo je nesnosno cijeli dan tratiti na trkaranje za malim djetetom, premda nijedna od
ena koje je poznavala to nije htjela priznati. Veinom bi jednostavno uzdahnule i svoj
podmladak prepustile dadilji.
Postajala je jedna od njih, prelazei iz podneva u veer, vjebajui za druge nastupe i
recitale. Odlazila je na bezbrojne predstave u Operi. Ponekada bi veerala s Magdalenom,
zadovoljna zbog prisnosti njihovih starih razgovora u etiri oka. esto se vraala kui dugo
nakon to je Quentin ve bio otiao u postelju.
Kasno ostajui na nogama, dokasna je i spavala. Kad god Petera ne bi bilo, zatraila bi
da Quentina smjeste na kreveti i sobu pokraj njezine. Prijepodneva su bila vrijeme koje je
provodila s njime. Djeai je spavao jednako dugo kao i ona. Ne bi se maknuo s krevetia
sve dok je ne bi uo da se protee. Onda bi joj priao s medvjediem u ruci, bacio krznenu
igraku na njezinu postelju i samo ostao stajati glasno diui i ekajui da ona potpuno
otvori oi.
Mama? Ou mlijeko, rekao bi.
U redu, kazala bi ona povlaei ga sebi u postelju. Obgrlila bi mu malena, punana
ramena i obasula mu zatiljak glasnim cmoktavim poljupcima. On bi zaihotao i sagnuo glavu
kao da ga to kaklja, a onda je ekao da ona sve to ponovi. Kada bi oboje ostali bez daha i

160

od smijeha ih sve zaboljelo, pozvonila bi dadilji da mu donese mlijeka i kaicu.

Jedne veeri, dok se Erika presvlaila za odlazak u kazalite, stajao je Quentin u njezinoj
spavaonici, odjeven u mekanu pidamu i s papuama od ovjega krzna na nogama. Ona je
upravo bila preko glave prebacila haljinu koraljne boje. Za petnaest minuta trebao je stii
voza s automobilom i ona je ve kasnila.
Njezinu haljinu - navuenu u posljednjem moguem trenutku - shvatio je Quentin kao
mjesto za skrivanje. Kada se okrenula da dohvati etku za kosu, podigao je rub haljine i
zavukao se pod nju hihoui i hvatajui joj se za noge.
Quentin! kazala je kroz smijeh. Izlazi odatle!
U cijelom njezinu ivotu nitko joj se nikada nije zavukao pod suknju. S dvije godine,
bio je dovoljno nizak da joj moe uspravno stajati izmeu nogu. Kada je pokuala zakoraiti
naprijed, vidjela je kako mu glava nadie meku tkaninu.
to misli da radi tamo dolje? Ponovo se raa?
I opet se nasmijala.
Dadilja je bila otila na tjedan dana jer joj se razboljela majka pa ju je trebalo njegovati,
tako da je Erika na sebe preuzela brigu o Quentinu. Jednoga se poslijepodneva, putem
prema Bostonskom perivoju, zapanjila kada je njezino dvogodinje dijete ispruilo ruku
prema pseem izmetu na ploniku u elji da ga poblie ispita.
Ne! kriknula je zadivljena to mu uope treba objanjavati zato nikada ne smije
dodirnuti takvo neto.
Za veerom je punom akom zgrabio bananu i s glasnim je oduevljenjem bacio prema
stropu viui: PA-PAAAA! Erika se zagrcnula nad vlastitom veerom, smijui se tom
prizoru. Njega je to samo potaknulo da jo bre baca.
Quentin je poao za njome u salon. Uskoro su oekivali goste i sluavke su srebrne
zdjele napunile slanim grickalicama. Quentin je brzo grabio, znajui da e ga zaustaviti.
Trpao je suhe slane kekse u usta, a zdrobljene su mu mrvice ostajale na usnama.
Kuharica je bila na stol u blagovaonici iznijela kola od kokosa. Quentin se uspeo na
stolac i bacio se naprijed, pri emu bi cijelim tijelom umalo upao u bijelu glazuru da ga
Erika nije, pa ma koliko da se izvijao, uhvatila i podigla u zrak dok je on na sve strane
udarao nogama.
Sva ta grdnja, natezanje i objanjenja bili su previe za nju. No, svake bi veeri tono u
osam sati Quentin blaeno klonuo. Tada je bio dijete s kojim je lako izai na kraj i san mu je
bio vrlo vrst.
Erika bi mu navila drvenu glazbenu kutiju, izrezbarenu u obliku ovce, i zamraila sobu.
Zanjihala bi ga sjedei na stolcu, turila mu u usta gumenu dudicu boice za hranjenje i
pogladila ga po ravnoj kosi. Usnama bi mu dotaknula elo i proaptala: Mama te voli,
zna... Nae svae nita ne znae... Zna da mama voli svog deka... Mama e Quentina
uvijek voljeti...

161

Prekinuo bi sisanje iz boice, rastvorio usnice i odvratio:

Da, mama.
I oboje bi zajedno kimnuli.
Quentin je stalno htio biti uz nju. Znao je umaknuti dadilji i slijediti Eriku kamo god je
mogao. Morala ga je nauiti da je ne smije pratiti u kupaonicu zato to je odraslima
potrebno da ondje budu sami. Kada bi se trebala posluiti zahodom, objasnila bi mu da
mora ekati vani pred zatvorenim vratima. On bi se trbuhom spustio na pod virkajui kroz
pukotinu ispod vrata kako bi vidio majine cipele.
Heeeej..., dozivao je. Siuni prstii provukli bi se ispod vrata i mahali joj. Gotovo je
cijelu aicu mogao provui. U ali bi podigla potplat cipele pretvarajui se kao da e mu
nagaziti na prste. Ruica bi nestala, on bi zahihotao, a onda bi se prstii ponovo pojavili
migoljei prema njoj.
Hej, mama, ponavljao je pun nade, naslanjajui obraz na pod, a usta primiui to
blie pukotini.
Zdravo, majmuniu, rekla bi ona otvarajui vrata.
Za veerom, sjedei meu gostima oko kamina, Peter je sve oaravao priama o svojemu
posljednjem putovanju u Maroko. Kad god bi u Aleksandriji dovrio poslove s prodavaima
pamuka, Peter je volio posjeivati udaljena i u priama proslavljena mjesta. Izvan Tangera,
putovao je na mazgi s vodiem po imenu Had. Tumarali su du litica to se uzdiu nad
Atlantikom promatrajui zeleno more daleko ispod sebe.
Naili smo na signalnu stanicu, prisjeao se Peter, gdje je ivio neki Englez,
svojevrstan pustinjak, s vrtom i bijelim vrtnim vratima. Na vratima je stajao natpis LLOYDS
AGENCY. Pustinjak je bio oduevljen to nas vidi. Posao mu je bio da pilji kroz teleskop i
promatra sve to plovi na obzoru.
ovjek je u London slao brzojave s tonim obavijestima o tome koji je brod maloas
proao mimo Maroka.
Samo nekoliko dana nakon to sam se s njime sreo, pripovijedao je Peter gostima,
naao sam se na brodu koji je prolazio kroz Gibraltarska vrata. Pogledao sam kroz
dalekozor prema liticama i vidio sitnu bijelu mrlju. Mahnuo sam prema njoj jer sam znao da
mi je poznanik sigurno ondje i da me promatra.
Goste je zabavljalo sve to je Peter bio vidio i uinio. Sluajui ga, Erika se igrala
resama na panjolskoj marami koju joj je bio donio. Pitala se zato je njemu - kao mukarcu
- doputeno da otputuje i od djeteta bude daleko tjednima koji kadto prerastaju u mjesece,
dok je ona vezana uz kuu, sputana u Back Bayu. Zato uvijek ona mora sjediti ovdje, a on
je slobodan?
Ostane li u ovoj bostonskoj abokreini, nikada nee napraviti stvarnu karijeru.

162

Ima plan, konano je objasnila muu. Plan je ovakav: povest e sa sobom Quentina i jednu
sluavku pa e se preseliti u Firencu. Kad god Peter bude putovao preko Atlantika, boravit
e s njima u stanu koji e ona unajmiti.
Mora da bulazni, rekao je Peter.
Sjedio je na jednoj strani postelje i zurio u nju. Ispustio je arape iz ruke.
Koliko nam je samo godina trebalo da dobijemo dijete. A ti sad hoe odvojen ivot?
Hoe mi oduzeti sina?
Pa i ti dolazi i odlazi kako ti odgovara.
Postoji li neki drugi nain na koji bih mogao uzdravati obitelj? A najvei dio posla
obavljam ovdje, u Bostonu.
Peter zgrabi arape koje su mu bile ispale i navue ih na noge. Ustade i skinu s naslona
stolca kaputi od odijela, a onda uvue ruke u rukave.
Ne mogu vjerovati da ti je uope neto takvo palo na pamet, ree. Quentin nije psi
kojeg e staviti pod pazuho. Uskoro e i krenuti u kolu. Najbolje kole za njega upravo su
ovdje, u Novoj Engleskoj.
Za njegovo obrazovanje bilo bi najbolje da odraste u inozemstvu...
Obitelj mu je ovdje. Djed, tete, ujaci, bratii... Namjerava ga od svih njih odvojiti?
Neu to dopustiti, kazao je Peter. Nee unititi Quentinov ivot, a nee ni moj.
Nakon doruka je otiao u ured. Njegov je odlazak promatrala s prozora na katu.
Peter je bio u Engleskoj, razgledavajui tkaonice u Manchesteru, kada se Quentin razbolio
od difterije. Bile su mu etiri godine. Isprva se alio da ga boli grlo i da je promukao. Kada
je gutanje postalo bolno, a vrat mu natekao do nesnosne debljine, shvatila je o emu je rije,
ak i prije no to joj je to rekao lijenik.
Znajui kakve mu opasnosti prijete, Erika je cijelu no prosjedila uz sina. Sjedei uz
bolesno dijete, zaspala je, skliznuvi postrance u naslonja. Shvaala je da se djeca od bacila
difterije mogu uguiti, da se bolest moe razbuktati i da od toga djetetu moe oslabjeti srce.
Bio je oujak, dakle, jo uvijek zima, pa je sluavkama rekla da joj donesu iste krpe to su
se na uetu za suenje rublja bile ukrutile od leda. Napola smrznutu tkaninu omotavala je
sinu oko grozniava grla da bi smanjila nateenost.
Je li ovako bolje? promrmljala je saginjui se k njemu. Dahom mu je s ela otpuhnula
tamne uvojke.
Quentin nije otvarao oi, ali ju je uo i kimnuo. Stiskalo ga je u grlu i nije mogao
govoriti.
Popij ovo, tiho mu je rekla i prinijela mu au ispunjenu mjeavinom tople vode,
nacijeena limuna i meda. To e ti ublaiti bol u grlu. Slatko je.
Kada mu se glava u bespomonoj preputenosti spustila na jastuk, sklopljenih i vlanih
onih kapaka, sinove joj se crte lica uinie tako njenima i savrenima kao nikada do tada,
poput djejega lica to ga je uhvatio kist kakva staroga majstora. Bradica ju je podsjeala na
Ravellovu bradu, na oblik njegovih usana.

163

Jedno jutro, kada se probudila, svjetlo zore ispunjavalo je sobu, a Quentin se borio za
dah.
Zovite doktora, rekla je sobarici. Zovite mog oca, mog brata! Recite im da smjesta
dou!
Quentin bi mogao i umrijeti, mislila je, prije nego to se Peter vrati.
Kada je ula da se automobil zaustavlja pred kuom, potrala je do prozora, podigla
rebrenice i vidjela kako iz njega izlaze trojica mukaraca. Otvorila je prozor i zazvala ih.
Otac i brat pogledali su prema njoj i mahnuli. U prizemlju je sobarica ekala da ih pusti u
kuu.
Razmiljala je o Quentinovu oduevljenom jurcanju kroz Bostonski perivoj, uz stupanje
paradnim korakom. Zato se dijete uope pojavljuje u naem ivotu ako je ionako osueno
na smrt, na ieznue - poput zime?
Srce ju je boljelo od brige dok je ekala da mukarci uu u sobu. U dahu njezina
djeaia poeo se osjeati neobian, neugodan vonj. Dok se specijalist saginjao nad njezina
sinia i gurao mu sondu u siuno grlo, drala je Quentina za ruku. Lijenik, koji je prije
ve dvaput dolazio, ovom mu je prilikom dao veu dozu antitoksinskog seruma.
Moja ena ti poruuje da se moli za njega, ree njezin brat Gerald nakratko se
zaustavivi. as prije odlaska stisnu joj ruku, to nije nimalo bilo nalik na nj.
No, tijekom poslijepodneva Quentinovo se disanje smiri. Do veeri je ve sjedio u
postelji i glasnim, kriputavim glasom pitao moe li dobiti malo sladoleda. Erika smjesta
skoi iz naslonjaa i pozvoni sluavci.
Kasnije je pisala Peteru: Quentinu je bolje. Preivjet e. Plakala je dok je pisala te rijei.
Quentin se sporo oporavljao i Erika je uz njega provodila duge sate. Kada bi je dadilja dola
odmijeniti, legla bi u postelju, ali nije mogla ni zadrijemati. Peter je bio nabavio novoga
tukana. Iz susjedne je sobe dopiralo strahovito ptije krijetanje, lepetanje krilima i udaranje
o reetke krletke. Kada bi Erika otvorila vrata na krletki, tukan bi iskoio kroz njih, poletio
ravno prema zrcalu nad kaminom i u njega udario glavom.
Jednog je dana u Peterovoj radnoj sobi otvorila oba prozora i nesretnu pticu stavila na
rub jednoga od njih. Bilo je ve proljee. Temperatura je bila blaga. Rei u Peteru da je
netko sluajno prozor ostavio otvoren, odluila je. Pustila je tukana da poleti ravno iznad
krovova u Back Bayu i osjetila se kao da i sama odlazi s tim stvorom kojemu su se krila
irila da uhvate zrane vrtloge, sve dok se egzotina ptica nije posve smanjila i stopila s
nebom.
Kada je Quentin napokon ozdravio od difterije, Erika ga je odvela u Bostonsku javnu
knjinicu, zajedno s jednim njegovim prijateljem. Djeaci su pokupili izabrane knjige i
jurnuli ispred nje niz veliko mramorno stubite. Na mjestu gdje su stube zaokretale pogladili
su lea velikome mramornom lavu, ba kao to je to prije njih uinilo na tisue ruku,
glaajui lavlju stranjicu.

164

U Bostonskom perivoju, dok su Quentin i njegov prijatelj ispred nje poskakivali i trali,
osjetila je Erika kako joj se vraa stara nemirna enja za odlaskom u Italiju. Zato se
sljedeih osamnaest godina moram u stopu vui za sinom, pitala se. Na ljeto e Quentin
navriti pet godina, ve mu je manje potrebna. Uskoro e u njegovu danu na kolu otpadati
jo vie sati. Na kraju svaki sin odrasta i otresa roditelje od sebe, a onda odlazi.
A glazba je, meutim, njezina, glazba se nikada nee s njome rastati.
Da bar nisam roena s ovakvim glasom, mislila je. Bilo bi to za sve jednostavnije.
Dopustite mi da budem posve otvorena, rekla je Magdalena. Ako ozbiljno mislite postii
meunarodni ugled, ne smijete ekati. Kod ene glas dosee punu velianstvenost u
tridesetim ili ranim etrdesetim godinama, ali onda...
Oslonivi se rukom na naslon divana, Magdalena se zagleda kroz prozor, moda se
prisjeajui kazalinih pozornica na kojima je pjevala u Sankt Peterburgu ili Milanu, onih
trijumfalnih veeri koje se vie nee ponoviti.
Problem je u tome, kazala je Erika, to ne mogu sebi dopustiti da godinama ekam
dok mi sin ne odraste, a Peter se protivi tome da Quentina povedem sa sobom.
Moete li samostalno preivjeti? Mislim, financijski?
Imam manji prihod od majine ostavtine - dovoljno za jednu osobu. Nemam
sredstava da zaposlim sluavku ili uzdravam dijete.
Magdalena uzdahnu.
Nikad neete sami uspjeti. Ne ako budete za sobom vukli petogodinje dijete.
Starija ena utonu u pliane bordo jastuie na divanu. Prui Eriki kutiju s bombonima
od marcipana, a onda se i sama poslui.
U oaj me baca to to znam da glas kojim sam obdarena vjerojatno ne moe potrajati.
Erika se potapa po grlu.
S velikim glasom isto je kao i sa svime to ivi, ree Magdalena. Slabi i stari, lomi
se i gubi gornji registar - za neke prije, a za neke poslije.
Vrijeme, vrijeme. Tjerao ju je vremenski pritisak i u njoj izazivao mahnite osjeaje. Bude li
ekala deset godina, sva e blistavost njezina glasa najvjerojatnije ieznuti.
Sat vremena nakon to je jedne veeri Quentina stavila u postelju, Erika se na prstima
ponovo odulja u njegovu sobu, samo zato da bi ga gledala. Nita se ne ini svetijim od
usnula djeteta.
Subara od rakunova krzna s repom visjela je s jednoga od posteljnih stupova. Iz ruke
sinu izvue zeju apu to ju je vrsto stiskao i stavi je na prozor. Zbilja nije u njegovim
crtama vidjela ni najmanji dio sebe. Trzaj vrhom nosia, nain na koji bi nakubio usnice
kada bi stisnuo usta, pa ak i kretnje - sve je to bilo Ravellovo. Kadto bi pomislila: mora da
i Peter to vidi. Kako bi mogao previdjeti Ravella u crnim valovima to su, lagano zadignuti,
padali djetetu sa sljepooica?
Na trenutke je Peter njihova sina promatrao s takvom tugom u pogledu da je mislila:

165

Zna. Zna, ali ne eli znati.

Osvrtala se promatrajui predmete u djejoj sobi. Tri metra dugaak preparirani
krokodil svijao se du podnih letvica i napola okruivao sobu. Peter je krokodila kupio od
staroga egipatskog pokuarca na stubama hotela Shepheard za jednoga od svojih poslovnih
putovanja. Na krokodila bi najprije sjela sva djeca to su dolazila u posjet pa se uskoro
pretvorio u neto otrcano i ugavo.
U dobi od pet godina Quentin se u potpunosti okrenuo Peteru. Nitko u njegovu ivotu
nije izazivao toliko uzbuenja kao Peter kada bi, vrativi se sa svojih prekoatlantskih
putovanja, otvarao kovege i iz njih vadio blago zbog kojega bi djeak sa
strahopotovanjem ustuknuo. Peter je Quentinu itao, vodio ga u ribolov, pokazivao mu
kako e uhvatiti abu i drati je izmeu palca i kaiprsta. U slastiarnici bi Quentin pojeo
sladoled, onda se izvukao iz majina krila i uspeo u Peterovo.
Pokuava se zagrijati, primijetio bi veselo Peter. A ja imam veu tjelesnu masu.
Malo prije no to e izai iz djeakove sobe, Erika bolje navue pokrivae na Quentina
namjestivi mu pod bradom plahtu poput ovratnika.
U svojoj spavaonici sjede za toaletni stoli i nagnu se blie zrcalu, s nelagodom
promatrajui ono to je vidjela. Dohvati pincetu i njome poupa nekoliko srebrnih vlasi iz
kose, a potom utrlja rumenilo na blijede obraze. Onih dana kada je nastupala u kostimima i s
nakitom lice joj je izgledalo bljee, starije. Glas joj je, meutim, bio blistav, svi su je u to
uvjeravali - pjevanje je odnosilo prevagu nad svim sitnim gubicima u pogledu ljepote.
Gledala je kako sve drugo blijedi, no glas joj je postajao sve bolji. Glas se jo uvijek
mogao vinuti u visine.
Erika je Petera odvela u glazbenu sobu oslanjajui se na to da e meu finim kremkastim
presvlakama, uz dobru osvijetljenost i zranost u toj prostoriji, ostati miran, no Peterovi
odgovori u tren oka postadoe glasniji. Sama pak osjeti kako joj krv umi u uima.
Za dijete je potpuno mogue, kazala je, da ivi sretnim ivotom iako majka ne
stanuje s njim u istoj kui.
Zbilja? s nevjericom ju je gledao Peter.
Pa i ja sam odrasla bez majke. Mama mi je umrla kad sam imala sedam godina i otac
mi je pruio svu ljubav koja mi je bila potrebna.
On oima sijevnu na nju.
Quentin nema sedam godina, nego pet.
Peter je polagano hodao po sobi, a od uzbuenja mu je crvenilo udaralo u lice i irilo se
po vratu.
A tvoja majka ba i nije mogla birati hoe li umrijeti ili nee. Zastade da bi obrisao
kapljicu pljuvake s brade. Kako oekuje da e se deko nositi s pomilju da ga je vlastita
majka odluila napustiti?
Gotovo aptom Erika odvrati:
Ne naputam ga.

166

A kako ti to onda zove? pitao je Peter. Preseliti se za stalno na drugi kontinent, s

namjerom da se vie nikad ne vrati?
Objanjavala mu je da se namjerava vratiti, ali joj on nije vjerovao. Otii tek na godinu
dana, ili dvije-tri, da vidi kako joj ide - takav je bio njezin plan, uz nekoliko dugih posjeta u
meuvremenu. Ako bi se proslavila zahvaljujui vlastitim naporima, mogla bi stalno
putovati ovamo i onamo. U meuvremenu e sinu slati darove, a dvaput tjedno e mu pisati
pisma. Ljeti moe boraviti kod nje. Sve je mogue. Nitko koga poznaje ne ivi ivotom u
kakav se ona priprema krenuti, bez jasno zacrtana puta i po neosvijetljenoj cesti. Sve je to
veliki rizik.
Ako nas ostavi, opomenuo ju je, morat u se razvesti od tebe. I preuzet u
starateljstvo nad naim sinom.
Govori li on zaista tako glasno kako to njoj izgleda ili joj se zbog vlastita jada ini da
mu se glas pojaao. Ovo se ne moe jo dugo nastaviti jer osjea kako ga njezini planovi
tjeraju da postane neto to nikada nije bio - mukarac na rubu da je povrijedi. Dok je Peter
koraao po sagu, rukom bi svaki as okrznuo dugake zavjese i ona je stalno oekivala da e
tkaninu strgnuti s nosaa na kojem je visjela.
Onda se vie nema o emu raspravljati, rekla je i ustrala uza stube pa se zakljuala u
kupaonicu.
Prila je kadi i otvorila slavine zadovoljno doekavi um vode dok je pripremala
najtopliju kupku koju bude mogla izdrati.
Dok se iz vode dizala para zamagljujui zrcalo, kondenzirajui se na drvenoj oplati,
razmiljala je Erika o tome koliko su godina ona i Peter zajedno spavali u postelji, dotiui
se jedno drugoga kraljenicom, a mu je ipak nimalo ne razumije. Razmiljala je i o
Ravellu, o noi koju su proveli na imanju Esmeralda gdje su sjedili na visokim stubama
esterokutne kue. Dok je ona sjedila na stubama i pjevala, Ravell ju je sluao pomnije no
itko prije ili poslije tog. Ravell bi uo to je goni naprijed, to je sada odvodi odavde. Ne bi
se svaao s njome kao Peter. Ravell bi kimnuo, znajui koliko se dugo oko toga trudila, pa
bi zajedno sjeli i napravili plan.
Nakon toga razgovora prestala je voljeti Petera. Sve je to, dakako, postupno oteklo - sve to
je neko za njega osjeala. Sada bi se utnja ustoboila meu njima svake veeri kada su
sjedili suelice jedno drugome u blagovaonici. Dok je ona zurila u svoj tanjur, zrak bi
ispunjavalo vakanje komada goveega mesa ili sisanje kruke to je dopiralo od njega.
Zbog odsutnosti svakoga razgovora grila se pod vlastitom odjeom.
U njoj je nelagoda rasla poput kakve bolesti. Kada bi izala iz kue, plaila se uveer
vratiti i popeti se stubama do vlastitih ulaznih vrata. Ako je Peter bio negdje u blizini,
razgovarala je sa sluinadi ili bi pobjegla u djeju sobu, gdje bi unula kraj Quentina i
milovala ga po tamnoj svilenoj kosi, a on bi otvorio aicu da joj pokae dvije arene
pekule koje je naao u travi u Bostonskom perivoju. Ako bi se s Peterom mimoila na
stubama, okretala se postrance, tako da se tijelom ni ovla ne dotakne njegova.

167

Jedne veeri Peter doe u glazbenu sobu i sjede na sofu na razvlaenje kao da ima
svako pravo biti ondje.
Nisi mogla doekati da dobije dijete, ree, a sad ne moe doekati da pobjegne u
Italiju. Tebi je majinstvo dojadilo.
Peter zabaci glavu. Oima je traio neto na stropu, a Adamova mu se jabuica otro
sticala na grlu.
Rodila si sina, a sad ga uope ne voli, kaza.
Ona zajauknu:
Volim ga, volim.
Ushoda se u polukrugovima po sagu udarajui stisnutim akama po skutovima haljine.
Zato se svi ne moemo preseliti u Italiju? uzviknu.
Peter je podsjeti - kao da ona to i sama nije znala - da je u proteklih osamnaest godina
izgradio mreu poslovnih interesa izmeu vlasnika tkaonica u Novoj Engleskoj,
proizvoaa tekstilnih postrojenja u Bradfordu u Engleskoj i prodavaa pamuka u
Aleksandriji.
Ne vidim kako se Italija moe uklopiti u tu sliku, hladno ree.
Podie se sa sofe i ustade.
Zato ne moe ovdje pjevati? Boston je grad glazbe.
Ona iskrivi lice.
Ton mu postade blai i on je stade zaklinjati.
Dao sam ti ovu kuu, kaza. Pruio sam ti lijep ivot. Tvoj sin e...
Ali to nije ono to ja najvie elim, ree ona.
Na tren je izgledao bespomono, poraen njezinim rijeima. Onda mu se usta stisnue.
I sad bih ja trebao pustiti da mi propadne sav posao zbog tvojih... tvojih iluzija da e
samo tako stii u Firencu i da e te tamo oboavati? Vjerojatno se svake godine na tisue
stranih pjevaica iskrcava u Italiji...
Ona sijevnu oima na njega.
Nada se da neu uspjeti.
Da, ree on. Radi Quentina se nadam da nee uspjeti.
Jednoga etvrtka uplati Erika put do Napulja, ali je u roku jednoga sata obuze drhtavica
zbog samookrivljavanja pa se vrati u agenciju i zatrai povrat novca za kartu. Ostaviti
Quentina, bio bi in za svaku osudu. Ne moe to uiniti.
Te veeri, kada se Peter vratio kui iz ureda, na kosi boje pijeska bio mu je zaostao sloj
lagane kie. Prije no to je i skinuo kaput, povjeri mu to je toga dana napravila.
Mrzim vlastitu neodlunost, dodade i pokaza mu poderanu potvrdu o rezervaciji.
Kasnije se pitala zato mu je uope tako neto priznala. Je li se nadala kako e ga time
natjerati da je izbaci iz kue?
Njemu se oi razrogaie, izazivaki.
Ako to ve toliko eli, zato jednostavno ne ode i ne napusti nas?

168

Oko ponoi, Peter provali kroz vrata njezine spavaonice. Sjedila je u postelji i itala.
Prie joj s tako divljim izrazom na licu da se pitala nee li je moda udariti, iako do tada to
nikada nije uinio. Ukoi se, spremna da povue zvonce i probudi cijelo potkrovlje puno
sluinadi.
Ti nikoga ne voli, voli samo sebe! zavika on i najednom mu se oi ovlaie.
ak ni tri kata iznad njih sigurno nikome nije promakla grmljavina njegova glasa.
Zamiljala je sluinad kako se trza iz sna, uspravlja se postelji.
Iz sobe ravno iznad njihovih glava uli su jo jedan zvuk: Quentin se bio probudio i
sitno zacvilio. Zbog odjeka djeaievih jecaja uhvati ih stid i oni zautjee.
Peter otvori vrata i ustra stubama do Quentinove sobe.
Ona ugasi svjetiljku, zagnjuri lice u jastuk i u tami zaplaka. Trebala bih se ukrcati na
brod i prestati s prijetnjama, mislila je Erika. Moja neodlunost muenje je za sve nas.
Priekala je do rujna kada je Peter nekamo otiao poslom, tako da je ne moe sprijeiti.
Onda je jedne veeri ula u Quentinovu sobu i rukama prela preko pokrivaa da mu
pomiluje noice prije no to e ga poljubiti za laku no. Pribliila je lice njegovu i rekla:
Sutra odlazim.
Kamo? pitao je Quentin.
Na dugaak put, daleko preko oceana. U Italiju. Tamo u pjevati u operi.
Izgledao je tako usplahireno da je podigao glavu s jastuka.
Kad se vraa?
Dugo me nee biti, rekla je. Ali, mora mi pisati pisma i priati mi sve o koli i
svojim prijateljima, a ja u pisati tebi. ak u ti slati i male darove.
I tata ide s tobom?
Ne, tata ostaje ovdje.
Osim kad bude putovao naokolo, pomisli. Osim tijekom dugih mjeseci kad ga nee biti
jer e negdje kupovati egipatski pamuk ili tekstilna postrojenja u Manchesteru. No, najbolje
e biti da to ne spominje i time ne zabrinjava dijete.
Hou postati najbolja pjevaica, to bolja budem mogla, rekla je. U Italiji ima puno
kazalita i svi tamo vole glazbu pa zato moram otii tamo gdje e me to vie ljudi uti.
Hoe postati slavna. To tata kae da eli.
Da ti otpjevam jo jednu uspavanku?
Kad ide?
Ujutro.
Quentin sjede u postelji i vrsto je stegnu rukama oko vrata. Otre kosti svojega lica
pritisnu uz njezine. Kani li je on to zagrliti ili ozlijediti?
Pjevaj mi, mama, zamoli je.
Kada je zavrila jednu njenu pjesmicu, zatrai jo jednu ovaj put neto smijeno, a
onda jo jednu. Pjevanjem ju je pokuavao zadravati koliko god je mogao. Kada je krenula
prema vratima i otvorila ih, kretnjom je pozva da opet sjedne kraj njega.

169

Mama? Hoe li biti ovdje kad se probudim?

Hou, ujutro. Ali ne i i kad se vrati iz kole. Brod isplovljava u podne.
Mama? Kad se vraa? zapita je drugi put.
U ovu kuu? nijemo pomisli ona. U ovu kuu, nikad. Neu ivjeti s tvojim tatom. Zakleo
se da e se od mene rastati zato to odlazim. No, pred sinom nije izgovorila te rijei.
Koliko dugo... Koliko e dugo proi prije nego to opet bude mogla pogladiti jamicu na
njegovoj bradici? Nije to znala. Nije mu mogla obeati nikakav datum.
Quentinov se vrui dah primaknu njezinu uhu.
Molim te, nemoj ii.
U tom je trenu umalo izgubila svu hrabrost. Oi su joj se ovlaile, ali nije smjela
Quentinu dopustiti da to vidi pa je palcem uhvatila suzu i otrla je o plahtu.
Moda e..., rekla je. Moda e ti doi u Italiju da me uje kako pjevam.
Prethodnoga je tjedna bila odvela Quentina na plau da posljednji put zajedno pou na
takav izlet. S rukom u ruci, trali su du ruba gdje su se valovi susretali s kopnom. Kad god
bi se osvrnula na otiske njihovih nogu u pijesku, voda je ve ispunjavala udubine to su ih
bile nainile njihove pete, majine i sinove, i ispirala im svaki trag.
Pritisnu nos o njegovo tjeme i duboko udahnu nastojei djeakov miris zadrati u sebi.
Kada je legao, opet ga poljubi, malena mu ramena omatajui pokrivaem kao da je ve
zima.
Zapamti, mama te voli, proapta. ak i kad bude daleko od tebe, mama e te uvijek
voljeti.
Da, kimnu on.
I tako su kimali zajedno, da, da i da, sve dok se Quentinu ne sklopie oi.

170

huwrui fio

171

34.
Italija

1910. - 1911.

edne noi obasjane prozranom mjeseinom stjuard joj pokuca na vrata kabine i
J probudi je da je obavijesti kako upravo prolaze pokraj jednoga od azorskih otoka. Da
bi to vidjela, Erika pohita na palubu u kunoj haljini i papuama. Zahvaljujui
velikodunome mjesecu, vidje otok Pico kao siluetu, njegov sedam tisua stopa usamljeni
vrh. Zamiljala je da Ravell stoji uz nju. Kao i on, i ona ostavlja jedan kontinent i odlazi na
drugi, a otar miris slanoga morskog zraka, ustrajno srtanje broda prema naprijed, teko
zapljuskivanje valova, sve joj ga je to ivo prizivalo pred oi.
Proli su Gibraltar, naseljenu stijenu bez pitke vode pa se u goleme spremnike morala
skladititi kinica. Pojavila se i afrika obala, a potom Sardinija.
Kada su naposljetku uplovili u Napuljski zaljev, tisuu i etiri stotine Talijana na
pramcu podiglo je ruke k nebu i zapjevalo slavei kraj putovanja. Velika se zbijena gomila
tiskala uz ogradu nosei djecu i razne zaveljaje. Kada je mimo njih prolo jato pliskavica,
Talijani su veselo galamei upirali prstom u njih. Na velianstveni pogled na dim to se
dizao iz Vezuva pale su i posljednje spone suzdranosti pa su svi podivljali, raskopana im
je odjea leprala, a kosa letjela na sve strane kada su zaplesali.
Sablasna se magla provlaila Eriki kroz kosu dok je promatrala pribliavanje talijanske
obale. Mislila je na Lillian Nordicu i Geraldine Farrar, amerike dive koje su svojevremeno
doplovile u Europu u potrazi za potpunijom karijerom. Obje su ovamo stigle tako mlade da
su s njima dole i njihove majke to u svojstvu poslovnog menadera, to kao pratilje.
Umjesto njih, ambicioznu su im budunost uobliile njihove majke, majke koje su bile
odlune u tome da e im keri nastupati u najboljim europskim opernim kuama. Ona je
mnogo starija no to su bile obje te jenkijevske dive. Svu snagu koju su njih dvije dobile od
svojih majki, ona je sebi morala sama priskrbiti.

172

Na Stazione Centrale u Firenci naie na nekoga udnog grbavca. Mora da je cijeli dan i no
opsjedao kolodvorske perone u potrazi za usplahirenim stranim licima poput njezina. Vidio
ju je kako oklijeva as nakon to je prtljaga poput bujice popadala i spustila se na tlo oko
nje.
Treba hotel? Ja naem, ree joj na engleskom i posegnu za njezinim kovezima.
Otro odmahivanje glavom nije otjeralo toga stvora iji su je dugi uti zubi podsjeali
na mumiju osuenih i nestalih usana.
Grbavac je na sebi imao tamno, otrcano odijelo. Nije se pouzdavala u to da bi joj mogao
pronai ni istu postelju.
Erika domahnu nosau koji preveze njezine stvari do fijaker-taksija to su stajali na
ulici.
Vi treba lijepo, skupo? Treba jeftino? Ja naem, govorio je odrpanac koji ju je
slijedio sve do fijakera.
Umor i tjeskoba zajedno joj ispunie grudi: no se ve inila tako crnom. Da se bar iz
Napulja nije dovezla tako kasnim vlakom, da je bar radije stigla sutradan ujutro.
ovjeuljak s njezine desne strane kao da je uo ta njezina razmiljanja. Upre prstom u sebe
i zamaha rukavima po zraku, poput kakva kukca.
Da bi mu umakla, uspne se u fijaker i dobaci vozau tek nekoliko rijei - nasumino
odabran naziv izmeu svih pansiona to su se navodili u njezinu vodiu:
Bianchi, Piazza dellIndipendenza.
Kada je proli put bila u Firenci, ona i Peter uivali su u raskoi hotela Savoy, ali sada
mora kresati trokove i ne moe vie odsjedati na velikim udobnim mjestima.
Kada ju je fijaker-taksi dovezao do pansiona, na odmorite na drugom katu izae ena u
suknji s cvjetnim uzorkom oevidno iznenaena pojavom fino odjevene amerike gospoe.
Ne, odmahivala je glavom vlasnica pansiona. Nema vie slobodnih kreveta. U ovaj
kasni sat mora da je u svakoj postelji u ovom gradu lealo neije usnulo tijelo, bojala se
Erika. Vjerojatno je i svaki hotelski recepcionar ugasio svjetlo na recepcijskom pultu i
zasunuo vrata jer je za tu veer ve sve popunjeno.
Bio je pun i sljedei pansion pred kojim se fijaker-taksi zaustavio. Zar svaki turist koji s
glavnoga kolodvora kree u Firencu nosi sa sobom isti britanski vodi? Mora da su jo
ranije tijekom dana u grad nagrnule horde i zaposjele svaku slobodnu sobu s popisa.
Bar Quentin ne mora uz nju sve ovo trpjeti. Osjeala bi se na smrt prestraenom da ga
za ruku vue sa sobom ili da s pospanim teretom na ramenu tumara naokolo bez mogunosti
da za nj pronae postelju. Da je sada ovdje, bilo bi joj ga preteko nositi, a kada bi pustila da
joj isklizne iz naruja, pao bi na koljena, daha slatka i ljepljiva od bombona.
Kada je koija skrenuo u neku usku, bezimenu uliicu, Erika kroz staklena ulazna
vrata primijeti crveni sag i palme u loncima - maleno hotelsko predvorje.
Ostala nam je jo samo jedna soba, rekao joj je recepcionar. Moete je dobiti za...
Naveo je svotu koja je u lirama zvuala kao velika koliina novca pa je, dok je ona
stajala i u glavi pokuavala izraunati koliko bi to iznosilo u dolarima (nikada nije bila
dobra s brojkama), ipak spustio pero i prepolovio cijenu.

173

Uzet u je, kazala je ona s olakanjem.

Postelja je bila uleknuta, a iza zida je kapala slavina i nije joj dala da zaspi, no osjeala
se sretnom to je ovo uope nala.
U vodiu je nala savjet da se u vezi s unajmljivanjem namjetenih stanova obrati
nekom ovjeku u Via dei Pecori. Otpratio je Eriku u zgradu u ije hodnike nikada nije
dopiralo sunce. Jedna je jedina plinska svjetiljka nou i danju gorjela obasjavajui stubite i
zamorni uspon uz etiri stubina kraka. Namjeteni su stanovi bili smjeteni pod krovom, a
u drvenim se oblogama u svakome od njih bio zadrao vonj zagorjela gulaa ili drugih
pljesnivih zadaha zaostalih od prethodnih stanara.
Erika je dugo stajala u jednome od tih stanova, pokuavajui zamisliti ivot u njemu.
Otvori kapke na prozorima i zatee se kako kroz prozor s druge strane uske uliice zuri
ravno u psa koji je zvuao kao njemaki ovar i oglaavao se uasnim laveom. Pitala se
hoe li lajati i cijele noi, ni na dva metra od njezina jastuka.
Bojim se da mi to nee odgovarati, ree Erika agentu i utueno ode.
Recepcionar u njezinu hotelu bio je debeljukast, uredno odjeven ovjek. Tamna mu je
kosa bila gusta oko uiju prelazei u tanke uperke na tjemenu, gdje se nazirao ogoljeli dio
vlasita. Zapisivao je neto u poslovnu knjigu tako pomnjivo da ga Erika zapita je li on
vlasnik hotela.
Da bar jesam, ree on i nasmija se.
Erika ga je zamiljala kao oca malene djeice. Bio je strpljiv dok se ona trudila
razgovor voditi na talijanskome.
Per favore..., zapoela je. Kako se u Firenci moe nai namjetenu sobu?
Za mjeseni najam? zapita on.
Ona kimnu.
Neto udobno, ali po razumnoj cijeni. Dola sam ovamo studirati...
udila se samoj sebi kako se, gotovo moleivo, obraa nekome tko joj je potpuni
stranac, ali nije imala drugog naina.
Zaprepastio se kad je uo cijenu stana koju joj je ranije toga dana bio naveo agent.
Taj ovjek je lopov, izjavio je recepcionar.
Sitne su mu se borice pojavile na elu za vrijeme razgovora.
Sutradan ujutro, dok je u dvoritu sjedila za dorukom i prouavala udbenik za uenje
talijanskoga, recepcionar prie njezinu stolu.
Znam za jedno mjesto, najavi. Pogled na Arno. Odmah kraj Ponte Vecchia. Jako
lijepo.
Je li skupo?
Ne, naglasi on uprijevi oba kaiprsta prema srcu u znak iskrenosti. Samo etrdeset
lira mjeseno, uz dodatnih pet lira za poslugu. Sunano. Savreno.
Na kojoj adresi? Mogu li ga pogledati?
Izgledalo je kao da mu je nelagodno. Stanodavka je starija gospoa i vrlo je izbirljiva u
pogledu toga koga prima na stan, tako je uo, a mogue je i da ne bi prihvatila strankinju,
stoga bi moda bilo dobro da on osobno ode onamo i jami za Erikin karakter. Uze eir i

174

smjesta izae povjerivi recepciju jednome od konobara.

Dok ga je ekala, sjedila je na stolcu u dvoritu i uila talijanske glagole. Uskoro se
vratio, poraena izgleda.
Loe je prolo?
Na kucanje mu se odazvala sluavka i starijoj stanodavki prenijela poruku da jedan
gospodin eli unajmiti sobu u ime jedne gospoe, ali ga je vlasnica odbila primiti.
Jeste li joj rekli da sam Amerikanka?
Samo da ste otmjena gospoa i kolska uiteljica.
Uiteljica. To je vjerojatno izmislio zato da joj priskrbi to vie uvaenosti, no moda je
staroj vlasnici bilo sumnjivo upravo to to se za najam sobe doao raspitivati mukarac, a ne
ena koju soba zanima.
Dajte mi adresu.
Erika odlui da e saekati do poslijepodneva prije nego to sama poe do kue na
Lungarno Acciaiuoliju. Morat e se pretvarati da je potpuno druga osoba od ene koju je
recepcionar bio jutros preporuio.
Kada se u fijaker-taksiju provezla mimo palae, jedva je mogla povjerovati koliko
sjajno zgrada izgleda. Proelje je bilo boje okera, a zdanje visoko i usko. Sobe na gornjim
katovima imale su balkone s ogradom od kovanoga eljeza na kojima se moglo stajati i
gledati prema rijeci i mostovima iji su se lukovi odraavali u vodi. Samo jedan blok dalje
odatle, poput beskunikih kolibica, uza strane drevnoga firentinskoga mosta po imenu
Ponte Vecchio, pripijale su se draguljarnice.
Koija je iskrca u blizini. Brinula se da joj je ba tijekom protekloga sata ovo mjesto
iskliznulo iz ruku i bilo iznajmljeno nekome drugom. Hvala nebesima, na sebi je imala svoj
najbolji kostim, onaj golublje sive boje s plavim barunastim ovratnikom, a na glavi plavu
toku s nojevim perom. Dan je bio topao pa se putem prema zgradi plaila da e se od
vruine oznojiti, a kosa e joj se raspustiti. Moda je starija stanodavka posumnjala da
recepcionar kani u njezinoj kui smjestiti ljubavnicu. Moda ga je upravo zbog toga odbila.
A moglo je biti i to da stara gospoa jednostavno ne voli mukarce ili od njih osjea strah.
Od ulinoga prodavaa kupi Erika naranu i pojede je da joj dah bude slai. Potom
zaali zbog toga jer su joj ruke sada bile ljepljive od kore i soka.
Na kunim se ulaznim vratima koio raskono izraen zvekir. Erika podie krupnu
metalnu alku provuenu kroz mjedenu lavlju njuku i udari njome u drvo. Odazva joj se
debela sluavka koja na sebi nije imala steznika. Erika joj objasni da je Amerikanka koja u
Firencu dolazi uiti operno pjevanje i da trai sobu. Sluavka se zagleda u nju, a potom
nestade uspevi se dugim stubitem punim odjeka. Nakon nekoga vremena s odmorita
doviknu Eriki pozivajui je da se i sama popne.
Ona se zaputi prema irokom stubitu. Predvorje prekriveno crvenim podnim
ploicama, rukohvati, zidovi - sve je blistalo zahvaljujui trudu osobe jakih ruku i vrstih
laktova koja voli istou. Prozor na odmoritu na prvome katu bio je otvoren.
Poslijepodnevno svjetlo nad Arnom bilo je tako bljetavo da je oekivala kako e na vrsto
ulatenim podovima ugledati odraz vodenoga odsjaja.

175

Gore, stalno gore. to je bilo vie zatvorenih vrata kraj kojih su prolazile, to se Erika
jae bojala da soba koja se izdaje u najam gleda na stranju uliicu, gdje se na konopcima
sui rublje. Moda se iz sobe i ne vidi nikakva panorama. Povjerava da je stamena sluavka
vodi da razgleda sobu. Ali, ne - najprije je trebala obaviti razgovor.
Vlasnica kue na Lungarno Acciaiuoliju ivjela je u skupom stanu koji je zauzimao
cijeli najgornji kat. Eriku je zaudilo to se starija osoba ima volje penjati uz etiri niza
stuba, no mora da je odavde bio najbolji pogled. Kada je sluavka otvorila vrata i mahnula
joj da poe za njom, outje Erika navalu svjetla i zranosti, osjeaj da je zala na mjesto
blisko nebu i oblacima. Ovaj je stan bio najudaljeniji od uline vreve.
Stara gospoa, stanodavka, ne okrenu se kad njih dvije uoe. Sjedila je okrenuta
profilom, poput Whistlerove majke,8 suelice visokim balkonskim vratima to su toga
toplog rujanskog poslijepodneva bila otvorena prema rijeci. Starica je bila krhka, a udovi su
joj se inili jednako tananima kao i priruja i noge finih antiknih stolaca kojima je soba bila
namjetena. U stanu se nalazio i krasan koncertni klavir, a sagovi i tamne uljene slike bili su
takve kakvoe da se Erika pitala nije li sluajno naila na enu kojoj su preci svi pripadali
jednoj od firentinskih drevnih novarskih obitelji.
Najprije je Eriki u oi upao stanodavkin kraljevski profil, njezin nos s malenom
koatom izboinom na nosnom hrptu. Potom, kada je vlasnica kue okrenula glavu,
postade joj oito da je ena slijepa.
Stare joj smee oi nisu bile ni na to usredotoene i kao da su bile prekrivene nekom
neobinom opnom. Tatina koju je Erika ranije osjetila u pogledu svojega otmjenog
kostima, uzrujanost koja ju je obuzela zbog oznojena ela - sve se to sada inilo apsurdnim.
Vi ste pjevaica? ree stanodavka na engleskome. Dajte da vas ujem.
Ah, kaza Erika. Vi govorite engleski. Gdje ste ga nauili?
Kao djevojka sam ivjela u Londonu.
Bili su proli dani otkako je Erika bilo to vjebala, no ipak prie klaviru. Prsti su joj
bili ukoeni na tipkama. Isprva je pjevala tiho, vrlo njenim glasom. (Ako hoete privui
neiju pozornost, znao joj je govoriti profesor s Konzervatorija, pjevajte tiho.) Znala je
da sve to izvodi vrlo slabano, pjevajui Rossinija u pola glasa. No, pri kraju joj je ton
postao sigurniji.
Poslije je stara Firentinka nepomino sjedila na stolcu, kao da jo uvijek, i nakon
njezina zavretka, uje drhtaje Erikine arije. Slijepa je ena bila licem okrenuta k Arnu pa,
premda nije vidjela rijeku, moda je osjeala njezinu svjetlost, njezin tok.
Dade sluaki upute da ameriku gospou odvede kat nie i pokae joj sobu smjetenu
ravno ispod njezina velikoga salona.
Soba je bila ispunjena svjetlou i prazna, dovoljno velika za klavir i jo mnogo toga
drugog. Crvene su podne ploice blistale, a Erika je ula udaranje vlastitih potpetica i odjek
na njihovoj povrini. Sluavka objasni kako njezina gospodarica vie voli da svaka stanarka
8

Rije je o ikoni amerike likovne umjetnosti, slici Jamesa Whistlera Aranman u sivom i crnom: Umjetnikova majka
- nap. prev.

176

donese sa sobom svoje stvari i unese u sobu vlastitu linost. Eriku namjetaj nije brinuo.
Sluavka skinu zasun na dvojim vratima to su bila zatiena kapcima i irom ih otvori.
Erika izae na balkon da baci pogled na Arno. Iz sobe se pruao isti vidik kao i iz vlasniina
stana, samo jedan kat iznad njezina. Zamisli kako e ovo jednoga dana pokazati Ravellu
koji e se svime time odueviti.
Onda, kaza slijepa ena kada se njih dvije vratie. to kaete? Odgovara li vam
soba?
Svakako, ree Erika. Ovo e biti sjajno.
Jedva je mogla povjerovati da se za ovu sobu trai samo etrdeset lira mjeseno.
Dobro. Imam samo jedan uvjet.
Koji?
Kad budete vjebali, a vrijeme bude dovoljno toplo, voljela bih da ostavite otvorene
prozore i kapke u svojoj sobi. Glas kao va, to je neto to elim jasno uti.
Bit e mi zadovoljstvo. Erika je slutila da slijepa ena moe uti smijeak osobe koja
govori: oblik nasmijeenih usana mijenja zvuk rijei. Niste mi rekli kako se zovete.
Kako se zovem? zastade sara gospoa. Moete me zvati Donna Anna.
Kao lik iz Don Giovannija?
Tono.
U stanu ima sva sila cvijea, primijeti Erika. Raskoni su pupoljci plutali u posudama, a
ute rue na dugim stapkama i vatrene gladiole uzdizale su se iz vaza. Na sve strane poneki
daak boje i sve prekrasno rasporeeno.
Dok su ona i sluavka silazile stubitem, ena spomenu da njezina poslodavka zna
satima svirati klavir, jer joj je u starim godinama glazba velika utjeha.
Vidim da voli i cvijee, kaza Erika.
Na talijanskome nije umjela izraziti laganu misteriju, ironiju koju je osjetila naavi se u
stanu slijepe ene koja se okruuje tolikim cvijeem prepunim boja.
Osjea njegov miris, ree sluavka.

177

35.
ako sam zauzet, stajalo je u rukom napisanoj poruci to ju je Erika primila. Ne
J zaboravite, za vas mogu odvojiti samo deset minuta.
Najtraeniji uitelj pjevanja u Firenci bio je, prema rijeima jedne Magdalenine
prijateljice, ovjek po imenu Mario Brassi koji je ujedno i izvrsno govorio engleski. Uenici
su se hrpimice jatili oko njega.
Sluga uputi Eriku da se izuje pri ulasku u maestrovu kuu. Unaprijed je bila upozorena
na strast koju maestro Brassi pokazuje za sve istonjako. Od svih je posjetitelja to su
dolazili u njegov firentinski dom oekivao da e zamisliti kako su upravo stupili u
mandarinsku palau. Poto je s nogu zbacila cipele s tvrdom potpeticom, sluga joj pokaza na
kineske papue svih veliina to su na izbor stajale na podu u predvorju. Od nje se oekivalo
da obuje odgovarajui par i nosi te papue dok god se zadrava u maestrovoj kui.
Zidovi su bili obojeni u tradicionalnim kineskim bojama - zagasitozlatno, sa zidnim
ukrasima i vratima to su blistali vatrenocrveno.
Eriki sluga kaza da na klupici u hodniku eka dok ne dobije priliku za audiciju. Kroz
otvorena vrata studija promatrala je maestra. Bio je to okruglast, slabaan ovjeuljak to je
stalno drao ruke prekriene na prsima. Sluajui druge kako govore, kadto bi se nasmijao i
s visoka slegnuo jednim ramenom, a onda prezirno odmahnuo glavom.
Pola je prijepodneva prosjedila sluajui ga kako mlade sopranistice uvjebava u
kadencama punim svemirski visokih nota. Kada bi im se glas slomio u gornjem registru, ti
su uasni zvukovi u Eriki izazivali pomisao na ptice to se zalijeu ravno u prozor i krvave
zavravaju na tlu. Maestrove bi pesti u bijesu pale na bjelokosne tipke ili je pak podizao
ruke s klavijature i neuspjene koloraturne soprane kanjavao dugakom utnjom.
Prema tenorima je Brassi bio ljubazniji. Kad god se kupam, ula je Erika maestra
kako dijeli savjete jednome ueniku, uvijek to inim u zamraenoj prostoriji uz zapaljen
tamjan i jednu jedinu svijeu. To me oputa, posebno prije nastupa.
Dok je tako ekala, zapazi Erika kroz druga otvorena vrata da je blagovaoniko
pokustvo uvezeno s Dalekog istoka - nizak stol istesan od tamnoga nauljenog drva,
okruen podnim jastucima. Maestro Brassi oevidno je oekivao goste za ruak: stol je bio
postavljen za osam osoba.
Dva i pol sata provela je ekajui na klupici. Uenici su dolazili i odlazili, na prsima

178

stiui sveie s notama.

Oko podneva, kuom se rairi miris prene svinjetine sa sojinim umakom i zvuk
cvranja povra u ulju. Zrak je imao okus po umbiru. Erika je pretpostavljala da je maestro
Brassi svojega kuhara doveo iz Pekinga ili angaja. Od mirisa osjeti kako je obuzima glad.
Kada se pribliilo vrijeme ruku i iz studija izaao neki mladi tenor, konano se pojavi i
maestro glavom. Podie prst prema Eriki i kretnjom joj pokaza da ue.
Idite unutra i ekajte me. Moram neto provjeriti s glavnim kuharom. Ne zaboravite ovo moramo brzo obaviti.
Odbrza niz hodnik hitrim, izvjetaenim koraiima. Nae li mu se ita na putu, mislila
je Erika, pljesnut e rukama i to otjerati.
Proteklo je pet minuta. Crvena je boja u sobi odredila njezino raspoloenje. Stala je uz
klavir i odluila da e pjevati jednu od najmahnitijih arija koje poznaje.
Uokvirene fotografije japanskih kabuki glumaca visjele su po zidovima. Maestro
pokuava sam sebe prikazati kao lik iz kazalita kabuki, shvati ona. Nije li u hodniku
primijetila neto nalik na bijelo brano ime mu je s obiju strana napraen nos. Moda i u
obraze utrljava sok od cikle.
Kako li je to smijean, paklenski nesnosan ovjeuljak. Zar mu nije poslala poruku s
molbom za slubeni sastanak? A on joj je narkao odgovor sa zahtjevom da se pojavi kod
njega u pola deset ujutro? Kako se samo usuuje zakazati dogovor, a onda se tako oito
pretvarati da nema vremena za nju. Mrzila je tu njegovu umiljenost.
Vratio se u studio nosei mali pladanj s kineskim predjelima. Mladi klavirski pratitelj
uao je za njim u sobu i zauzeo mjesto za klavirom, a maestro Brassi skliznuo je u naslonja
poloivi pladanj sebi u krilo. Nikoga drugog nije ni ponudio hranom. Oito je Brassi
oekivao da e audicija biti dosadna pa je za sebe donio neto da prigrize i zabavi se time za
vrijeme njezinih arija.
Prije no to je i poela, Brassi stavi komad hrskave paetine na tanku bijelu palainku i
umota ga u nju. Dok je vakao, smea smjesa curila je s kraja punjene palainke. Potom
maestro stavi dva prsta u usta i temeljito ih obliza.
Erika prui pijanistu note koje je bila donijela sa sobom.
Pjevat u Ah, fuggi il traditor iz Don Giovannija, najavi. Poslije toga u izvesti
Mi trad.
Nije htjela Brassiju dopustiti da joj odreuje to e pjevati.
uvi konanost u njezinu tonu, on se ne usprotivi. Njezinu je raspoloenju izvrsno
odgovaralo da pone sa stihom punim strasti, s glazbenim krikom, s onime to Donna Elvira
pjeva o svojem ljubavniku to tri za suknjama. Ah, zapjevati o izdajniku! Povrijeenost joj
je grijala grudi, grlo, oit.
Prve note zasjekoe zrak poput blistava maa. I nastavi se tako, snano i smrtonosno,
ravno kroz sljedeu ariju. Vlastiti su joj tonovi bili iznenaenje. Zbog ogorenosti sva se
uzrujanost u njoj rasprila. Neka samo pokua zanijekati da je ovo najbolji glas s kojim je
tokom cijeloga prijepodneva imao posla, mislila je Erika.
Otkako je zapjevala, Brassi je prestao birati komadie s pladnja s predjelima. Na

179

ulaznim se vratima ulo kucanje i uurbani su koraci dopirali iz hodnika kada su se poeli
skupljati gosti koje je maestro oekivao na ruku. Vrata studija bila su odkrinuta pa je
naslutila tiinu punu potovanja, utnju kao u crkvi, a sve je to odreivao njezin glas. Znala
je da svi sjede u drugoj prostoriji i pitaju se tko je to u studiju, ija se to izvedba uje.
Prodoran se izraz pojavi na licu maestra Brassija.
Snaan i prirodan glas, priznade. Pa sa aljenjem dodade: teta je samo to ste do
sada tako slabo vjebali. Prije nego to ste doli k meni.
Rijei su mu bila glasne i proraunate, namijenjene posebno, pretpostavljala je,
sluateljima u hodniku. Brassi naini korak prema njoj.
Izgovorite glas h, naredi. Aspirirano!
Ona poslua.
A sad ponovo otpjevajte prvu frazu u Ah, fuggi il traditor.
Erika uze ponavljati frazu. Kada je dola do polovice, Brassi je bridom dlana udari u
eludac. Bol joj se rascvjeta u oima. Nije se mogla sjetiti da je ikada u ivotu od nekoga
dobila tako tup, tako jak udarac.
Ponovite to.
Neu.
Ah, kaza on, a usne mu se razvukoe u preziran osmijeh, hoete.
Ako me jo jednom dodirnete, upozori ga, vratit u vam punom akom.
On ustuknu za nekoliko koraka. Vidio je da ozbiljno misli to to govori.
Napravio sam to da vam ukazem na pogreke koje radite, branio se. Da umijete
ispravno disati, ne biste uope osjetili bol. Oitna muskulatura mora biti tvrda. Kao kameni
zid. Svaki moj uenik to mora nauiti.
Umiljeno podie bradu.
Premda je Brassi bio na glasu kao jedan od najcjenjenijih uitelja pjevanja u Firenci,
Erika zakljui da joj je ovo prvi i posljednji sastanak s njime. Nimalo je nije bilo briga
koliko impresarija dolazi u njegovu kuu da bi uivali u pekinkoj patki. Maestro dohvati
kineski kiobran pa ga stade otvarati i zatvarati oponaajui mijeh, nisko svijajui koljena,
da pokae to misli o njezinu apsurdnom disanju. Visokim, lomnim glasom istisnu prvu
frazu arije koju je ona netom bila otpjevala.
U glavi joj njegove metode najednom postadoe blistavo jasne. Uoi obrazac u svemu
to je toga prijepodneva promatrala. Svaki su mu uenica ili uenik bili rtva kojoj je
naizmjence laskao ili joj se rugao. Da bi svaku pjevaicu ili pjevaa drao u aci, Brassi je
morao zadrati superioran stav i pothranjivati uenikove sumnje u vlastitu nedoraslost.
Nakon svega emu sam jutros svjedoila, ree Erika, ni u snu ne bih poeljela
postati vaa uenica.
Izvue iz novanika zlatnu kovanicu i stavi je na klavir. Jurnu kroz hodnik pa, prolazei
izmeu niza sjenovitih likova, izletje iz kue. Od suneve je svjetlosti zaboljee oi. Dok je
hitala preko piazze, zau kako joj se iza lea otvaraju vrata, a potom zveket kovanice
izbaene za njom. Vrata se buno zalupie.
Isprva je ponos sprijei u tome da pogleda na tlo, no onda bolje promisli. Novac je

180

neto ega e joj sada stalno trebati. Sagnu se da dohvati zlatnu kovanicu to se kotrljala po
kaldrmi pa je briljivo vrati u novanik.

181

36.
D

rugi mogui uitelj pjevanja - Magdalenina sentimentalna uspomena - bio je

ovjek koji je vjebao s Magdalenom u njezinim mladenakim danima u Italiji.
No, sada mora da mu je bilo bar osamdeset godina. Kua u kojoj je stanovao
maestro Piva bila je proeljem okrenuta prema piazzi na kojoj je rasla bugenvilija i prskao
vodoskok. Onoga prijepodneva kada je pola k njemu na audiciju, Erika uope nije morala
provjeravati kune brojeve da pogodi koja su njegova vrata. Prozori su mu bili otvoreni pa
je, dok je prilazila, preko cijeloga trga ula maestra kako svira neto iz Verdijeve Aide.
Svirao je s takvom finoom da je glazba tekla preko piazze, kao njena zvuna rijeka koja ju
je nosila k njemu.
Iznenadilo ju je to ga nimalo ne ometa kakofonija koju stvara svaa meu starcima dok
se vani kartaju na kaldrmi. Ni udarci lopte koju su u zid nabijali neki djeaci nisu prekidali
maestrovo sviranje. Glazba se prepletala s priguenim mrmorom starica na klupama, napjevi
iz Aide nastavljali su se i nakon brecanja crkvenih zvona to su oznaavala sate.
Po trgu je tumaralo toliko golubova da se Erika bojala kako e stati na njih i oekivala
da e joj se ptice zaplesti pod skute. Osjetila je pobudu da potri, ba kako bi uinio i njezin
sini, tek toliko da ih rastjera, no nikakva se urba s njezine strane ne bi doimala
dostojanstveno.
Ozbiljna i u crno odjevena gospoa izae na vrata i predstavi se kao ki maestra Pive.
Usta su joj bila obrubljena borama nezadovoljstva.
Stigla je Magdalenina prijateljica, oe.
U salonu je glasnim povicima pokuavala dozvati oca, ali njegov trans nita nije moglo
prekinuti.
Bjelokosi gospodin nastavljao je s glazbom, i ne primjeujui ih. Ki je na trbuhu
prekriila koata zapea i promrmljala da upozori Eriku:
Vie ne uzima uenike.
Tek kada mu je ki spustila ruku na rame, otac joj je prestao svirati i podigao pogled.
Je li maestrova elja da prekine s uenjem ili je tako drae njegovoj keri? Ovo
posljednje, predmijevala je Erika. Piva je bio priljiv ovjek. Od zadovoljstva mu na
obrazima izbie ruiaste mrlje pri pogledu na ovu novu Amerikanku koju mu je poslala

182

najglasovitija od njegovih uenica. Ili se Pivi koa bila rastegnula ili su mu se kosti
smanjile: to dvoje vie nije jedno drugome odgovaralo. Staraka upljina bila mu se stvorila
na mjestu gdje zavrava vrat, ba iznad kljune kosti, udubina dovoljno duboka da se u nju
smjesti kesten.
Toplo uhvati Eriku za ruku i tek je preko volje ispusti kada svi posjedae.
to ete mi pjevati? eljno zapita.
Navede mu nekoliko arija i zamoli ga da odabere to bi volio uti. On se iroko
osmjehnu i pogleda je s postojanim ushitom, no udno - ne odgovori joj na pitanje.
Oe! zaurla njegova ki. Gospoa te pita to hoe da ti otpjeva. Onda, to emo?
Caro mio ben? Voi ehe sapete? Ili neto iz Mjesearke - Care compagne?
Zbog nestrpljivosti se njezini povici ubrzae, a na licu se pojavi izraz umora. Oito,
iscrpljivalo ju je to ga stalno mora poticati.
to je s njime, je li senilan? Erika se s nelagodom mekoljila na starinskoj barunastoj
sofi. Koliko je godina prolo otkada je Magdalena zapravo posljednji put vidjela svojega
biveg maestra?
U svoje vrijeme, bila joj je Magdalena rekla o Pivi, bio je tenor velikog ugleda. A i
sve opere moe svirati po sjeanju.
Bjelokosi je maestro sjedio prekriivi noge i naginjao se prema Eriki kao da ga nita ne
moe toliko oarati kao pojava ove Amerikanke koja je u domovinu bel canta dola uiti
pjevanje.
Za est mjeseci poznavat ete na jezik jednako kao i svoj vlastiti, kaza. Nakon
jedne godine uenja uz mene. perfettamente ete znati pet uloga. Slagvorte, recitative ne
samo arije. Sve e se to nalaziti ovdje..., dodade uz kretnju kao da neto upisuje u srce.
Eriki se inilo preuranjenim to on ovako predvia njezin napredak, a jo je nije ni uo
kako pjeva. Je li mu Magdalenina pismena preporuka bila dovoljna? Ili ga je pod stare dane
uhvatila eznutljivost pa je njezinu sudbinu pobrkao sa sudbinom svoje najuspjenije
uenice? Briljantan uenik slika je svojega uitelja - ili je bar tako govorila izreka.
Sloie se da e zapoeti s Caro mio ben. Kada je maestro Piva ponovo zauzeo mjesto
za klavirom, njegova se ki nagnu prema Eriki. Zakloni usta jednom rukom i proapta:
On vam ne uje ba najbolje.
Kada je ustala da pone pjevati, Eriki srce pade u pete. Ako je odve gluh da bi o njoj
stvorio nekakvo miljenje, emu uope ova audicija? Glasnice joj izgubie snagu jo i prije
no to su prve note izale iz njih. Maestro je svirao. (Kako mu to samo tako dobro uspijeva?
Iz navike? Po sjeanju?) Mlitavo je pjevala dok je Pivina ki ekala sjedei u naslonjau.
Zavrivi pjesmu, Erika se nakloni i zahvali maestru, a onda hitro izae, znajui da se
ovamo nee vraati.
Kasnije toga poslijepodneva, osjeajui se pomalo potiteno, sjela je u poznati Gran Caff
Doney pijuckajui limonatu. Ondje je vidjela djecu englesku djecu koja su jela
cannole, jezikom liui slatku ricotta kremu iz dugih upljih cjevica od prhkoga tijesta.

183

Zamiljala je blaenstvo koje bi se pojavilo na licu njezina sina kada bi takvo neto okusio.
Kako mu nije mogla poslati porciju gelata ili panna cotte, posla mu potom paket
tvrdih bombona za koje se nadala da e ih sisati i progutati kao i njezinu ljubav. Posla mu
figuricu od terakote to je prikazivala siunog anela koji e mu tono stati u ruku. Na
Ponte Vecchiu kupi mu ptiju krletku izraenu od konih traka - novi dom za Quentinovu
papigicu - i sredi da mu se to otpremi.
Meutim, nikakva poruka ne doe u znak zahvale za te darove. Quentin je jo tako
mlad, njegova spretnost s perom i papirom jo nesigurna, tako da ga je netko oevito trebao
na to potaknuti. No, nitko to nije uinio.

184

37.
O

noga jutra koje je provela u ekanju na audiciju pred studijem maestra Brassija, uzela
je Erika poslovnu posjetnicu ostavljenu na stolu u predvorju - posjetnicu kojom je
svoje usluge oglaavao neki klavirski pratitelj s dobrim poznavanjem engleskoga.
Pijanist je stanovao u dijelu grada gdje je vlano rublje visjelo izmeu uskih kua pa je s
njega prolaznicima na glavu kapalo poput kie. Ulazna su vrata pri dnu bila izgrebena i
oteena, oito u bezbroj navrata otvarana nogom. Odlui bez najave poi ravno gore. Na
posjetnici je bilo navedeno da pijanist stanuje na petom katu, pod krovom.
U dva sata poslijepodne Christopher Wise jo je uvijek bio u kunom ogrtau i
papuama. Erika isprva pomisli da je bolestan.
ao mi je ako nezgodno dolazim, ree mu. Raspitujem se za klavirskog pratitelja.
Nitko se nije odazvao kada sam dolje kucala...
Sve je u redu, uvjeri je on i pozva da ue. Danas je jedan od onih dana kada mi se
nikako ne da obui.
Bio je on mlad Amerikanac, otprilike dvadesetpetogodinjak, prvi plavokosi mukarac
kojega je vidjela nakon toliko dana. Kada se smijeio, nosnice bi mu zadrhtale, a na lijevom
bi mu se obrazu pojavila jamica u obliku polumjeseca.
Stan mu se sastojao od jedne jedine prostorije. Kako bi se presvukao, ispria se i
nestade iza obojena drvenog paravana. ekajui, ula je nalijevanje vode i pljuskanje dok se
umivao u umivaoniku. Usput joj je dovikivao isprike zbog nereda usred kojega je stajala.
Postelja, koja se mogla pretvoriti u divan, bila je raspremljena. Mnotvo knjiga i
opernih nota lealo je na njoj tako da Erika nije mogla onamo sjesti, sve da je i htjela. Pitala
se hrani li se on samo komadiima kruha i hladne juhe koju kroz svih pet katova donosi
ovamo u sobu.
Pretpostavljam da biste htjeli uti kako vas pratim dok pjevate, rekao je.
Christopher Wise otprve ju je uspijevao pratiti bez posebne pripreme. Drao je otar i
vrst tempo, a ipak joj je ostavljao vremena za udah. Ruke su mu imale nevjerojatan hvat izvijale su se u luk poput mosta i snano se sputale na tipke.
Imate strahovito dobar glas, kaza joj Christopher. Moda mislite da vam elim
polaskati, ali nije tako.
I sama je razabirala koliko je stvarno njegovo oduevljenje. Bilo je u njemu neega

185

nesuzdranog. Zadrhta, kao da osjea dodir dobre kobi.

Silno sam iznenaen, ponovi, kako imate aroban glas.
Njegova reakcija u njoj pobudi ushit, gotovo izazva vrtoglavicu. Najednom osjeti veu
bliskost s Christopherom Wiseom nego s bilo kime drugim u Firenci - veu bliskost no to
ju je tjednima prema ma kome osjetila. Leptir-kravata stajala mu je nakoso. Jedan joj je kraj
neuredno visio. Impulzivno isprui ruku, kao to bi to uinila da joj je sin, pa mu je popravi.
Jo nisam nabavila klavir tamo gdje sam se nedavno smjestila, ree mu. Hoe li biti
u redu da prijepodne dolazim ovamo?
Dogovorie se da e svakoga jutra dolaziti u pola jedanaest. On e s njom raditi na
uvjebavanju novih uloga koje bi rado dodala svojem repertoaru. Pomoi e joj da uhvati i
upamti ulaske i izlaske drugih likova u operi.
Pjevanje ravno iz nota ne ide mi ba najbolje, priznade Erika.
Christopher Wise je uvjeri da e sve ponoviti i tisuu puta, svaki i najmanji parlando,
sve dok novu ulogu ne bude instinktivno osjeala.
Svjetlost navre u sobu. Ova je zgrada bila za kat via od ostalih uskih kua u blizini pa
su se s njegovih prozora vidjeli firentinski krovovi boje terakote. Provirivi glavom kroz
otvoreno okno, zadravala se ondje napola eznui za time da poleti. Mirisi stoljetnih ulica
dopirali su do nje miris praine i empresa, rua i vlanoga kamena.
Zanimalo ga je koliko je ve dugo u Firenci.
Jeste li bili u kavani u vrtovima Boboli? zapita. Zato ne bismo sad poli onamo i
neto prigrizli?
Oduevljeno stra stubama, kreui se tako brzo kao da pada kat za katom - no na
svakom bi se odmoritu okrenuo da je prieka.
U kavani su se zadrali sve do kasnoga poslijepodneva.
Mu i sin, ponavljao je Christopher. Bilo ih je teko ostaviti?
To je bila najbolnija odluka koju sam ikada donijela, kazala je Erika.
Utonu u tugu i prvi put nekon toliko dana dopusti sebi rastronost da prospe nekoliko
suza. Dohvati platneni ubrus i potapka vlagu ispod oiju.
Bio je tako suosjeajan sluatelj da je lako mogao biti i enska pouzdanica. Ili je vie
bio nalik na mnogo mlaega brata? Teko joj je to bilo procijeniti jer mlaega brata nikada
nije imala.
Da je razvedri, on pokupi tri velike jagode s jednoga pladnja i stavi joj ih u ruku. Ona ih
pomirisa prije no to e ih okusiti. Fragole, sjeti se pomiljajui na njihov talijanski naziv.
Iz vidikovca u kojem je bila smjetena kavana imali su pogled na Arno, kupolu crkve
San Frediano i zvonik Santo Spirito, katedralu i nazupani toranj Palazzo Vecchia.
Christopher Wise nije imao novaca, to je znala, ali je bio obdaren profinjenou zbog koje
se za nj inilo prirodnim da sjedi ovdje pijui bijelo vino i pravilnim bijelim zubima
odgrizajui vrhove divljih jagoda. Ovaj caff vie mu je odgovarao od one otrcane sobe.
to se pak njegove prie tie, Christopher joj objasni da je prije nekih devet mjeseci

186

otiao iz Chicaga i stigao u Firencu, s ambicijama da postane skladatelj ili dirigent, iako se u
tom pogledu jo nije bio odluio.
Osjetila je neku nejasnu tugu kada joj je razotkrio svoje tenje, iako nije tono znala
zato joj njegovi snovi zvue kao da su unaprijed osueni na neuspjeh. Zato joj se prikazala
ta njegova slika za dvadeset-trideset godina: slika siromanoga klavirskog pratitelja, unato
svem njegovu armu? Tada vie nitko na nj i nee gledati kao na mladia ponesena nadom,
tada e biti tuan, izblijedio ovjek u zguvanu odijelu to ivi radi vlastite ljubavi prema
kulturi. Moda potajno i sam svoju enju za velikim postignuima smatra donekle
beznadnom? Zato nam se tui snovi uvijek ine smijenima, ali nikada tako ne mislimo o
vlastitima?
Svakog jutra nakon vjebanja, odluno je govorio Christopher, trebali bismo otii u
drugi caff na Via Tornabuoni ili istraivati neto drugo - recimo, nekoliko svatarnica koje
poznajem. Za nekoliko tjedana, pokazat u vam sva blaga za ije je otkrivanje meni u
Firenci trebalo devet mjeseci.
Erika uzdahnu.
Ali, znate, jo uvijek nisam nala dobrog uitelja pjevanja.
Maestro Valenti, ree Christopher. On vama treba. Valenti vjerojatno poznaje
svakog impresarija od Napulja do Milana. Odvest u vas k njemu na audiciju.
Najavio joj je to s takvim samopouzdanjem da ona shvati kako je njegov krug
poznanika u glazbenome zvanju daleko iri no to je bila pretpostavila. Poslije e doznati da
radi s velikim brojem talentiranih pjevaa. Bio je moda siromaan, no bio je i ambiciozan.
Prolazei na povratku kraj kipova i koraajui po empresima obrubljenim stazama u
vrtovima Boboli, Erika je razmiljala o olakanju koje predstavlja mogunost da s nekime iz
Amerike razgovara sluei se tenim reenicama, a ne da svaku rije mora nabadati na
talijanskom.
Osjeate li se ikad usamljenim? zapita.
Ne, kaza on. Imam dvojicu jako bliskih prijatelja, obojica su Amerikanci. U Firencu
su doli otprilike u isto vrijeme kad i ja. Stalno se viamo. A to je s vama? Osamljeni ste?
Morala je priznati da je tako.
U sumrak, poto se rastala s Christopherom, zaustavila se promatrajui skupinu djeaka
razne dobi to su na nekoj piazzi nabijali loptu. Jednoga e dana Quentinov glas postati
dublji i postati nalik na glas ovoga starijeg deka, pomisli. Ali, ja moda neu biti uz njega
da vidim kako mu listovi postaju dulji ili kako mu se oblikuju miii na rukama. Drugi
djeak projuri tako blizu klupe na kojoj je sjedila da je osjetila njegov sirov ivotinjski vonj.
Ponovo se doepao lopte i zavritao zbog toga. Kosa mu je bila vlana: na vruini mu je
tjeme zasjalo kada se sagnuo da zavee cipelu.
Kako se bliilo vrijeme veeri, djeaki se opor prorjeivao. Lopta je lutala jer nitko
vie nije mario da je to dalje dobaci. Pojavila se i jedna nestrpljiva majka pa rukom
obuhvatila sinovu glavu i odvukla ga kui.

187

Naposljetku trg opustje i na njemu ostade samo Erika, sjedei na klupi. Nije vie bilo
djeaka to su se meusobno dovikivali niti je lopta buno udarala o kaldrmu. Kroz
otvorene prozore do nje doprije miris i cvranje mesa. I u tom satu, dok su se obitelji
okupljale po kuama, Erika osjeti kako kamena klupa pod njom postaje hladnijom. Te tople
jesenske veeri u cijelome gradu Firenci nitko nije ekao na njezin povratak kui.

188

38.
S

ve od svojega dolaska u Italiju hrabrost je crpila iz sjeanja na Ravella. Onoga jutra

kada je hitala na audiciju u studiju maestra Valentija, s mapom punom nota pod
mikom, zamiljala je Ravella uza se. U mislila je sastavljala pismo koje bi mu
mogla poslati. Sad sam sama i ivim u Firenci. Kao i Vi, otila sam iz Bostona zavrila
sam sa starim ivotom i zapoela s novim.
U Italiji je Erika rijetko govorila o sinu. U njezinim je mislima samo Ravell razumio
njezinu muku i borbu: opratao je ono to bi malo ljudi bilo u stanju oprostiti.
Veoma je rano stigla do Christopherove zgrade. Bili su se dogovorili da e do studija
maestra Valentija poi zajedno. Na stubama se mimoie s dvojicom njegovih prijatelja
Amerikanaca koji su oito odlazili u strahovitoj urbi. Ugledavi je, zastadoe i potrudie se
primiriti njezinu usplahirenost.
Jeste li vi Madame von Kessler? zapita jedan od njih.
Sebe predstavi kao Marka, a drugoga mladia kao Edmunda. Njih su dvojica no
provela na Christopherovu podu. Nakon neega to mora da su bili kasni veernji sati
natopljeni vinom i beskonanim razgovorom sve do sada nisu uspjeli krenuti kui. Marku je
kravata poput zmije visjela iz depa, a Edmund je prsluk bio prebacio preko jednoga ramena
pridravajui ga svinutim prstom.
Christopher nam kae da se spremate sresti s maestrom Valentijem, kaza Mark.
Duga mu je kosa bila njena poput apta, koulja napola zakopana, ostavljajui tanku
pukotinu kroz koju su mu se nazirala vrsta prsa. Drao se nekako tromo, svu teinu
prebacujui na jednu nogu. Oito je bio svjestan vlastitoga dobra izgleda.
Edmundu, niemu mukarcu, uska glava i mlitava brada te crvena, ispupena donja
usna davali su neugledan izgled kakva habsbukoga monarha.
Erika prema obojici osjeti nejasnu odbojnost za razliku od Christophera, doimali su
joj se nesnosno mladima. Mark i Edmund vladali su se izuzetno uljudno. Nedvojbeno su na
nju gledali jednostavno kao na poslodavku svojega prijatelja, a nju je njihova prisutnost
podsjeala na injenicu da poloaj njezina klavirskoga pratitelja nije tako usamljeniki kao
njezin.

189

utljivi ste jutros, ree Christopher dok su prolazili kroz Oltrarno idui prema uiteljevoj
kui ulicom to ju je zasjenjivalo drevno drvee.
Neto razmiljam..., kaza Erika.
O emu?
Vjerojatno vam se inim jako starom. to mislite koliko mi je godina?
Dvadeset devet, ree on smjesta.
Daleko sam zala u tridesete.
Savrene godine za mezzosopran, ree on.
Uz treptaj smijeka ona pokaza na njegovu leptir-kravatu koja se i opet bila ovjesila.
Unato otmjenim rukama i otmjenu vladanju, uvijek je kod Christophera neto stajalo
nakrivo, kao da je upravo ustao s kakve sofe na kojoj je potpuno odjeven malo odrijemao.
Zavukavi bradu u ovratnik, on pogleda prema dolje provjeravajui svoj izgled.
Ojoj! ree pokuavajui zagladiti i namjestiti kravatu.
Nije jo bilo ni pola osam ujutro. Je li ikada do tada bila u to doba pozvana k nekom
uitelju pjevanja? Prema Christopheru, maestro Valenti najportvovniji je vokalni
pouavatelj u Firenci. Opera je za nj religija.
Valenti ne gubi vrijeme na avrljanje, rekao je Christopher. Neumoran rad - samo
ga to zanima. Valenti nee razgovarati ni o emu osobnom ili nevanom, samo to je...
Samo?
Samo to je svojevrstan hipohondar. Strastveno ga zanimaju sitne tue boljetice. Nee
se moi dovoljno nasluati prie o vaim tegobama, a za uzvrat e vam se povjeriti o osipu
koji je otkrio na svojim najintimnijim dijelovima. Vidjet ete sve njegove prake i pilule.
Sve napitci iz kune radinosti, mislim.
Sluavka ih uvede u studio u kojemu je pod bio prekriven ploicama jantarne boje i
gdje je ezdesetogodinji maestro pogrbljeno sjedio za klavirom, svirajui neto moderno od
Puccinija. Pri njihovu ulasku nije ni podigao pogled.
Maestro Valenti imao je na sebi bijelo ljetno odijelo, a srebrna mu je kosa bila
zaeljana s ela zavravajui u dugakim valovima to su mu straga dopirali do ovratnika.
Sve je to bilo u kontrastu s tamnim oima i maslinastom puti. Crne su obrve ukazivale na
boju kakvu mu je kosa neko imala.
Bez rijei sluavka prui Eriki visoku au s vodom i izae. Erika malo otpi i osjeti
studenu rijeku kako joj se od drijela sputa sve do eluca, gdje je glad sebi ve bila izdubla
rupu. Pomisli na okoladu i kruh koje je bila ostavila na stolu u sobi. Zato se nije natjerala
da neto pojede prije no to je krenula ovamo? Oamuena i najednom se uzrujavi, poelje
nekamo sjesti.
Koju ulogu najbolje znate? doviknu maestro Valenti i ne trudei se pogledati prema
njoj, nego i dalje svirajui ono to je ve svirao.
Aminu, ree ona, iz Mjesearke.
Svirajui, mumljao je ispod glasa, kao da je glazba kakva konica koja ga okruuje. Taj
bruj naglo prestade.
Care compagne? Hoete li s tim poeti?

190

Iz ormara izvue note i otpusti Christophera dajui mu na znanje kako e je sam pratiti.
Maestrova maslinasta put imala je crnkaste nijanse, s polukrunim podonjacima. Kada
je ponovo zauzeo mjesto za klavirom i svinuo prste, bore na zglobovima inile su se
tamnosivima.
Care compagne... Prvi put kada je to pjevala na Novoengleskom konzervatoriju, bilo
joj je etrnaest. Svaki put kada bi zapjevala tu ili bilo koju drugu ariju, nikada nije bila
apsolutno sigurna koji ton moe dovoljno dugo drati. Isprva joj se vlastiti glas inio
bezizraajnim, no kada je, zajedno s maestrom Valentijem, skliznula u narednu solo dionicu
(Come per me sereno), fraze joj stadoe nadolaziti s veom sigurnou pa dopusti ljepoti
to ju je Bellini bio skladao - ljupkosti njegovih legata - da je ponese.
Kapci na prozorima studija bili su, poput neijih ruku, irom raskriljeni prema toplome
jesenskom jutru. Ptice su skakutale s granice na granicu du sjenovitoga bulevara. Dok je
pjevala, vidje Erika jednu jedinu ruu u tankoj visokoj vazi na oblinjem stolu. Zamisli kako
udie njezin miris, obeanje njezinih neotvorenih latica, njezine tajanstvene raspukline.
Za audiciju je bila odjenula dekoltiranu haljinu jer nikada nije mogla podnijeti
ogranienje to joj ga je pri vokaliziranju nametala bluza s visokim ovratnikom. Melem rane
jutarnje svjetlosti milovao joj je vrat i gornji dio prsa. Zbog napuhnutih rukava na haljini
inila se mlaom, kao da se pretapa u sreu seoske djevojke Amine.
Iza njezina pjevanja uslijedi tiina. Nakon stanke, maestrovi prsti ponovo potraie
tipke. Mahnuvi rukom, Valenti je ohrabri da i dalje igra Aminu kroz cijelu sljedeu dionicu
- Sopra il sen la man mi posa. Mumljao je ispod glasa, svirao i izvikivao ulaske i izlaske
drugih, zamiljenih likova te njihove lagvorte - kao da se soba ispunila nevidljivim
seljanima. Shvaala je da eli odrediti mjeru njezine izdrljivosti. Nije htio da mu otpjeva
tek nekoliko arija, ve cijelu operu.
Dok je on izvikivao stihove i u skraenu obliku svirao glazbu izmeu Amininih dionica,
Erika pograbi au s vodom i dobrano otpi. to su se prizori dalje nizali, voda je sve vie
gubila studen, a ona je sklapala oi ispijajui vodu poput brze molitve i doputajui jeziku i
grlu da se ovlae prije nego to e nastaviti.
Konano je ispila sve, do posljednje kapi. Kada ju je odloila, prazna aa udari o jednu
policu uz uplji odjek. Valenti pozvoni sluavci da joj donese jo vode i glazba opet krenu.
Povremeno, kada bi Erika loe izgovorila koju talijansku rije, maestrova bi se
kraljenica ukoila, a prsti ustuknuli s tipaka.
Talijanski vam je prilino dobar, rekao je, ali na pozornici svaka rije mora biti
savrena. Ponovite za mnom: Sono innocente.
Sono innocente'.
Tako. Innocente. Kao da u sredini rijei neto hoete gricnuti - tako mi to
izgovaramo. Odmahivao je glavom. I ne znate kako talijanska publika zna biti okrutna
zbog pogreke koju poini strani pjeva. Ako neto loe izgovorite, ismijat e vas odmah, na
samoj pozornici.
Kasnije je povikao:
Jasno odvojite svaku notu! D, a onda isto - onako kako je skladatelj i elio -

191

preskoite na C.
Dvanaest ju je puta tjerao da ponavlja pojedinu frazu. Kao ga nije nimalo briga koliko
njoj dugo treba da je usavri.
Poslije toga vie je nije prekidao. Dok je ona pjevala, a on svirao, ono se njegovo udno
mumljanje nastavljalo. ula je glasove drugih, nevidljivih likova to su u njegovoj glavi
ivjeli punim ivotom.
Kako li je samo glupo to nita nije pojela. Sada je njezina iscrpljenost ve bila tolika
da se - poput glavne junakinje Amine - pretvorila u mjesearku. Vid joj se pomrai, a
jantarne se ploice na podu u studiju zamaglie. ula je vlastiti glas, no dolazio je izdaleka,
poput tonova ispod poklopca na klaviru. Hoe li izdrati do kraja? Stavi jedan uvojak iza
uha i osjeti da su joj se prsti natopili znojem.
Ve je pomiljala kako e mu rei: Onesvijestit u se, ali su ve bili previe blizu
kraja da ne bi nastavila. U ramenima se njihala, a noge je osjeala kao da se tope. Samo ju je
glazba prenijela kroz to stanje - ni jela, ni hrane, ni iega drugog vie nije bilo u njoj.
Zavrivi naposljetku i konanu dionicu Ah, non giunge, srui se Erika na crnu
satensku sofu.
Isprva maestro Valenti uope nije govorio o njezinu pjevanju. Umjesto toga, s ljubavlju
je prstima kuckao po notnom zapisu i uzdisao, s udivljenjem mrmljajui o Bellinijevu
geniju, kao da mu je skladatelj - u tom asu mrtav ve osamdeset godina - najprisniji
prijatelj.
Kako bi bilo da mi sad otpjevate nekoliko arija iz Seviljskog brijaa? zapita je
Valenti.
Mora da se Erika sa sofe zapiljila u nj pogledom ene na umoru jer maestro zabaci
glavu i nasmija se.
Svaka diva mora nauiti uvijek ostati svjea, zadirkivao ju je Valenti toboe joj
prijetei prstom. Ne smije sebi dopustiti iscrpljenost nakon nekoliko arija. ak i nakon
itave opere morate biti spremni dalje pjevati - samo dalje pjevati.
Pitala se kani li je uzeti kao uenicu. Njezina ga izdrljivost oito nije uspjela
zadovoljiti. Umor je bio tako golem da joj u tom trenu moda nita i ne bi znailo da je
odgovorio ne.
Kada mu je ipak postavila to pitanje, on je zapanjeno pogleda.
Mislite kako bih vas ovdje cijelo prijepodne zadravao, ree, da va glas ne
smatram lijepim?
Nije mu se imala snage nasmijeiti. Samo je dublje utonula u crnu sofu, bez ikakva
izraza na licu.
Mudro ste postupili to ste doli u Italiju, kaza joj Valenti. Dvije godine rada i pred
vama e biti karijera.
Moram se posluiti vaim nusprostorijama, priznade Erika.
Maestro pozvoni sluavci koja kroz mrani hodnik otprati Eriku do prostorijice u kojoj
je blijedo plinsko svjetlo gorjelo nalik na Boji prst uperen uvis na kakvoj da Vincijevoj
slici. Zadigavi haljinu, Erika sjede na koljku, zari glavu ruke, a laktovima se osloni na

192

koljena. Kako e moi svakodnevno dolaziti ovamo i ovako zamorno i dugotrajno raditi s
njim? Sada se stidjela nekadanje nedovoljne discipliniranosti. Uviala je koliko je nehajno
i lako bilo vjebanje uz Magdalenu. Godine lijenosti inile su se nepovratnima. Kako e ona
- diletantica s dopadljivim glasom - uspjeti satima izdrati na pozornici u pretoplom ogrtau
i tekom kostimu? Valenti ju je upozorio da e morati proi petnaest klavirskih i pet
orkestralnih pokusa prije nego to u Italiji uspije nastupiti u prvoj pravoj operi. Kako e sve
to izdrati?
Kako e se godinama nastaviti time baviti? Da joj to bude nain ivota?
Kada se vratila, maestro se namrti i priblii se da je bolje promotri.
Neto nije u redu?
Bojim se da se slabo osjeam.
Lupa vam srce?
Nejednake mu se crne obrve sa zanimanjem podigoe i lupnu se po srcu, kao da mu je
takvo stanje dobro poznato.
Njegova ju je brinost tjerala u smijeh. alila je to to Christopher u ovom trenutku
nije tu da vidi Valentija. Prvi put primijeti da srebrnokosi ovjek na prozoru kraj klavira dri
zbirku starinskih staklenih boica, punih modroga soka, ruiastih kristalia i raznih
tekuina kodljiva izgleda.
Maestro Valenti privue stolac blie k njoj.
Uzmite ovo.
Pokaza joj kutijicu s pilulama to mu se bila ugnijezdila na dlanu i ponudi joj iz nje
jednu od bijelih tabletica, kao da e, poto je proguta, pilula njezin jad preobraziti u
pastoralnu vedrinu.
Osjeate li groznicu? zapita. Je li vam jezik suh?
Samo sam gladna. Odjutros nisam nita jela.
Valenti posla sluavku po groe i masline te sir i debelo narezan kruh. Promatrao ju je
dok je, dohvativi cijeli rumeni grozd, jednu hladnu bobicu za drugom ubacivala u usta i
drobila ih zubima.
Bolje? zapita.
Prouavao je kako hrana djeluje na nju, kao da je posrijedi lijenika uputa.
Zar danas nemate drugih uenika? zapita ga poto joj se vratila snaga.
etvrtkom prijepodne, ne. Zato sam i rekao signor Christopheru da vas danas
dovede.
Maestro se sada inio prijatelj skije raspoloenim nakon sudjelovanja u lijeenju
njezine boljetice.
Erika von Kessler.
Ponavljao je njezino ime zurei kroz prozor prema velikome, potpuno izraslom stablu.
Ona je rukama otkidala komade kruha i jela dok joj je on ocrtavao cijelu godinu
prepunu planova koje je zamislio za nju, sedam uloga kojima eli da ovlada u
Mjesearki, Figarovu piru, Nini, Seviljskom brijau, Carmen, Pepeljuzi, Rigolettu.
Svaku je maslinu poput kuglice stavljala na jezik i grizla je, pijuckajui koticu iz usta

193

prije no to bi je progutala. Sluajui panoramski prikaz naina na koji kani usmjeriti njezin
rad, osjeala je da se na nj moe osloniti. Valenti je po dobi bio blizu njezinu ocu, a ritam
mirna i odmjerena govora podsjeao ju je na tatu. I pomisli: Ako ispustim njegovu ruku iz
svoje, izgubljena sam. Ali, ako ostanem uz njega, odvest e me do mjesta na koje udim
stii.
Christophera nije bilo kod kue. Kada joj se nije odazvao na kucanje, Erika narka poruku
i gurnu mu je ispod vrata: Un colpo di fortuna, nenadana srea! Veliki Valenti pristaje
raditi sa mnom.
Da proslavi taj uspjeh, poe u restoran i narui najdrau poslasticu, millefoglie alla
crema. Grickala je prhke slojeve tijesta i s usnica lizala tueno vrhnje. Osjeala je unutarnju
slatkou, razmiljajui o tome kako e joj se, premda vrijeme najvee borbe tek poinje,
budunost odvijati kako je bila isplanirala.
Bio je to dan za radost ili je bar tako mislila, Jer, kada se vratila u sobu kraj Ponte
Vecchia, doekala ju je sumorna oeva poruka.
Draga moja keri,
Peter me zamolio da ti kaem kako oni vrlo lijepi pokloni i pisma koja alje
Quentinu dovode do nesretnih posljedica. Kada potom stigne neto to ga
posjea na tebe, jadni deko brizne u pla. Bio sam nazoan kada je otvorio
paket s ptijom krletkom izraenom od konih traka koju si mu poslala: nakon
poetnoga oduevljenja uslijedili su jecaji i pitanja o tome gdje si ti. Jo je uvijek
veoma mlad i ne moe razumjeti majinu odsutnost.
Peter trai da se ubudue suzdri od slanja bilo kakvih poklona ili pisama
Quentinu. Zacijelo ni sama ne eli da ti se sini osjea nesretno.
Voli te tata
Proitavi pismo, odve se uznemiri da bi mogla ostati u sobi. Ogrnu se ogrtaem i
ostatak poslijepodneva provede koraajui ulicama, tumarajui svuda i nikuda. Od
Lungarno Acciaiuolija ponovo prijee do Oltrarna i stade lutati kroz nepoznate dijelove
grada.
U jednoj se uliici mimoila s malenim djearcem, jadnikom tako prljavih koljena i
goljenica da je izgledalo kao da su od ugljena. I plakao je.
U djeaievu plau ula je jad to mora da ga je svima donijela, a posebno Quentinu.
U krvavim krastama na dekovu licu vidjela je zanemarivanje. Gdje mu je majka? Je li ga
ostavila i otila? Ili ga je poslala da prosi po ulicama, zabranivi mu da se bez novca vrati
kui?
Mrlja svjee krvi blistala mu je na ramenu. Prainom s kaldrme bile mu zaprljane noge.
Osjeti poriv u sebi da ga zgrabi, povede kui i okupa.
Umjesto toga, otvori novarku i dade mu novi. Deko uvue zrak te naas prestade

194

jecati dok su mu se prljavi prsti irili i opet sklapali oko kovanice. Posrui udari u trk i ode
s noviem, no nestajui iza ugla, jo je uvijek plakao.
Vrativi se u sobu, Erika zatvori kapke na prozorima i lee na postelju, potpuno
odjevena, a potom prekrii ruke na prsima.
To to je ostavila Quentina, bilo je najbolnije od svega to je ikada uinila. Raskopa
bluzu i poloi ruke na glatku kou vlastitoga trbuha, ba kako je inila za vrijeme trudnoe,
drei prste tono iznad pupka. Ovdje je neko pod koom osjeala djetetove pokrete. Jedne
noi, kada je bila u estom mjesecu, osjetila je kako se isti siuni pokret ponovio vie od
devedeset puta, a onda je prestala brojiti. Mora da se malome tuca, mislila je. Sada joj je
bilo kao da ga jo uvijek moe osjetiti u sebi, samo to je sada osjeala tek vlastito jako blo.
Iza kapaka je dan iezavao u polumraku. Dolazila je no. Glad je natjera da se
iskobelja iz postelje. Soba je bila tako crna da se Erika dovue stola i kresnu bicom palei
svijeu. Sjaj obli zidove toplim zagasitoutim tonovima. Iz bifea izvadi komad focaccie i
kao papir tanke krike pruta pa sve stavi na stol.
Uz skromno pokustvo, soba se inila praznom. Mrviak pjesme, malo pjevuenja to
joj je trebalo da se izvue iz potitenosti. No, nije bila u stanju zapjevati, kao ni prestati
misliti na djearca na kojega je bila naila u onoj uliici. Pitala se hoe li je zvuk njegova
plaa ikada ostaviti. U njezinu je srcu on i dalje jecao.

195

39.
Draga moja keri,
... Peter govori o tome da e se polovicom svibnja u Napulju prekrcati na
drugi brod. Obii e Pompeje i Vezuv prije nego to produi za Aleksandriju radi
kupovine pamuka...
Erika nije bila sasvim naistu zato otac u pismu navodi taj podatak. Moda se iza toga
skriva upozorenje. Peter je najodlunija i najustrajnija osoba koju je ikada upoznala. Planira
li se vlakom iz Napulja odvesti na sjever do Firence? Hoe li se pojaviti pred vratima
njezine zgrade, zgrabiti mjedenu alku provuenu kroz lavlju njuku i njome zalupati?
Kako se spomenuto vrijeme bliilo, sve je vie oekivala njegov dolazak. U sedam
mjeseci Peter joj nije bio osobno poslao ni jednu jedinu poruku, komunicirajui s njome
iskljuivo preko njezina oca i zahtijevajui njezin potpis na raznoraznim dokumentima. Do
sada se valjda njegov usplamtjeli ponos malice stiao. Od njega bi se zbilja moglo
oekivati da se pojavi. Pitat e je moe li se uspeti u njezinu sobu da porazgovaraju. Kada
ga kroz nekoliko katova dovede ovamo, divit e se pogledu na Arno. Uvjeren u vlastitu
moralnu ispravnost, pokuat e joj ukazati na to da ovdje u Firenci ni u kojem pogledu ne
postie vidljiv napredak. Govorit e o Quentinu i kod nje izazvati suze krivnje. Kada krene
prema vratima pripremajui se da ode, naglo e se okrenuti i pokuati je privui u zagrljaj.
U svibnju je bila spremna na njegov dolazak. A onda ga je jednoga poslijepodneva,
eui preko Piazze della Signoria, blizu mjesta na kojemu je prije nekoliko stoljea spaljen
redovnik Savonarola, a kuda su turisti esto prolazili, i vidjela.
Vidjela ga je izdaleka. Na sebi je imao smee odijelo s ribljim uzorkom i izgledao kao
pravi pravcati Britanac. Od trenutka kada ga je primijetila strah joj je ispunio grudi,
iznenaeni su usklici zaprijetili da e joj izletjeti iz usta.
Naas mu je ugledala profil ba kad je zakretao za ugao. Malo je i pola za njim, tek
toliko da se uvjeri kako je to on. Duga, uredna lea obraala su joj se sa zastraujuom
prisnou. Iako joj je otac bio natuknuo o Peterovu moguem dolasku, mueva ju je pojava
u Firenci svejedno okirala.
Za manje od minute vratila se u sobu. Zatvorivi kapke na prozorima, legla je na
postelju, jo uvijek s cipelama na nogama, u nastojanju da se sakrije. alila je to mu je bila

196

poslala adresu. Ako zazvoni zvono i sluavka joj javi da je neki gospodin eli vidjeti, pitala
se to bi trebala rei. to eli da se dogodi?
Ako stupi u ovu sobu, brinula se da e je usamljenost povui natrag kao plima. Njegova
bi prisutnost mogla poput vala oplahnuti sve na emu je do sada radila.
Dok je tako ekala na postelji, krv joj bre potee, a koa joj se ovlai od vruine to ju
je izazivala briga. eli li ga vidjeti ili ne eli? Konano ustade i skinu bluzu: pojedini su se
dijelovi tkanine ve bili promoili. Objesivi ovaj odjevni predmet preko naslona drvenoga
stolca, vodu iz vra izli u umivaonik i opra se ispod pazuha.
Ako doe ovamo, mislila je, odvui u ga ravno u krevet, a poslije u zatraiti da ode.
Njegovo tijelo, muko tijelo. To mi najvie nedostaje.
Napola odjevena, prie prozoru, odkrinu kapke i proviri van, oekujui da e vidjeti
Petera dolje na ulici. Toga se dana nije pojavio.
No, tijekom tih nekoliko trenutaka to ga je ekala, dok joj je svitalo da moda i nee
doi, zatee se kako aluje za prolou.
Vidje pred sobom one tisue prigoda u kojima bi nogom u postelji dotaknuo njezinu, a
ona se sretna budila uz njega. Vie ga ne voli i ne eli vie biti s njime, no nepodnoljivo je i
pomisliti da su ta vremena zauvijek izgubljena i da se vie nikada nee vratiti. Samo Peter
pamti dan kada su na medenom mjesecu zajedno na devama jahali kroz egipatsku pustinju.
Samo se s njime moe sjeati uasa na olujnome moru i smijati se gospoi Bickford i
njezinim kiselim krastavcima.
udno je zanijekati istaknuto mjesto to ga on zauzima u njezinu sjeanju, no sada kada
joj vie i nije mu, upravo to mora uiniti kako bi mogla ustrajati.
Kasnije toga ljeta otac joj je napisao:
teta da Peter na svojem posljednjem putovanju nije stigao do Firence.
Oprosti mi to ti ovo kaem, ali nadao sam se da bi meu vama dvoma moglo
doi do pomirenja. Da je zakucao na tvoja vrata, bar mi je mogao potvrditi kako
je moja ljubljena ki dobro i uspjeno ivi u Firenci.
Tvoj stari sentimentalni tata
Znai, osoba koju je onoga dana vidjela na Piazzi della Signoria na kraju krajeva uope
nije bio Peter. Nakon letimina pogleda na mukarca u odijelu s ribljim uzorkom, ostala je
bez daha zbog njegove blizine i pobjegla, ali to su ga bile prizvale samo njezine misli.
Meutim, zapravo, nije uz nju kroz Firencu, u stopu je pratei, koraao Peter, nego Ravell.
Nou, kroz otvorene prozore, noen zranom rijekom, uplovio bi joj u sobu.
Kada bi se za polumrana jutra izvukla iz postelje i podigla cipele sa studena poda,
osjeala je hladnou njihove koe i utjela njegovu prisutnost. Kada bi se kupala, Ravell bi
kraj nje utonuo u toplu vodu.
Otac joj je poslao maleni crte to ga je bio nainio Quentin, a prikazivao je konja.

197

Nikakva poruka nije stigla od njezina sina otkako se preselila u Italiju, samo ovo, no rijei
Za mamu nagnae je u suze. Pod pritiskom Quentinove ruice, papir se poguvao dok je
bojom ispunjavao konjsku grivu i rep. Pogledaj to je nacrtao, eljela je proaptati Ravellu.
Pogledaj to je nacrtao na sin.
Pokuavala je sebe zamisliti na Ravellovu otoku, ali nije vidjela kako bi izgledao njihov
zajedniki ivot. Njezin bi se glas izgubio pod nebnicom od tropskoga lia, a arije se
stopile s krikovima makaa i skrletnih ibisa.
Ako je Boston znaio ogranienje... koliko bi dugo mogla biti sretna ondje, u toj
divljini?
Sada su joj vrijeme svaki dan bilo strogo rasporeeno, vie no ikada u ivotu. U devet je
svakoga jutra imala sat s maestrom Valentijem. Izmeu pola jedanaest i podneva radila je s
Christopherom da bi nauila note novih opera. Iza toga je slijedio ruak - jedini bezbrini
sat u cijelome danu, pa bi otili u kavanu u Via Tornabuoni ili u restoran gdje je Erika
naruivala najdrae jelo - coscia di vitello con maccheroni, a Christopher petto di pollo ili
ribu.
U jedan bi sat Christopher pourio dalje jer je bilo i drugih buduih opernih pjevaa
kojima je sluio kao klavirski pratitelj.
Poslijepodnevima je beziznimno bila sama. Chianti ili vino bianco asciutto kojega bi
au popila za ruak izazvalo bi joj omaglicu pa bi u sobi legla na tamnocrvenu sofu i
zadrijemala uei talijansku gramatiku. Kada bi knjiga skliznula na pod, udarac bi je
probudio. Odluivi da e biti marljivija, zatvarala je kapke na prozorima da se zatiti od
poslijepodnevnoga sunca zbog kojega se njezina letargija uvijek produbljivala. Natjerala bi
se da uspravno sjedne za stol i redak po redak prevodi svaki libreto koji je uila. Valenti ju
je poticao da tako postupi.
Nemojte dopustiti da vam izmakne znaenje ma i jedne jedine rijei, rekao je. Priu
isprianu u ovoj operi morate poznavati kao priu o svojem vlastitom ivotu.
Nakon dugake etnje tijekom koje je upoznavala Firencu, esto bi se vratila u sumrak i
osjetila slasne miomirise to su lebdjeli na kunom stubitu: miris pirjanoga luka namoena
u umaku s crnim vinom to ga je pripremala stanodavkina sluavka. Od pet do sedam
uveer ostajala je Erika u svojoj sobi i pjevala. Kada je vrijeme bilo blago, otvorila bi
prozore kao to je slijepa stanodavka svojevremeno bila od nje zatraila.
Kada bi zapoela s pjesmom, ula je kako starica iznad nje vue stolac po podu kako bi
sjela blie otvorenim balkonskim vratima. Eriki je pak to to je znala da je Donna Anna,
njezina stanodavka ili la padrona di casa, moda slua pomagalo da vokalizira s vie nade i
ozbiljnosti.
Erika i Donna Anna sjedile su jedne veeri u stanodavkinu stanu sluajui Carusa na
Victroli. Bio je ve sumrak. Nebo se prostiralo nad Firencom, kao naslikano vodenim
bojama sljezovom bojom koja je tamnei prelazila u purpurnu.

198

Vi i ja obje smo ule Carusovo pjevanje uivo, rekla je Donna Anna. To nije ni
izdaleka isto iskustvo, ali...
Dok je glas velikoga tenora bujao kroz lijevak fonografa, snimljeni je orkestar nejasno
zvuao poput cirkuske glazbe: Caruso je jednako tako mogao galamiti kroz obian oluk.
Pa ipak..., sa strahopotovanjem primijeti Donna Anna. Mogunost da se zauvijek
uhvati makar i mrvica Carusova glasa...
To je pothvat od kojeg zastaje dah, sloi se Erika. Ve i traak pojave toga velikog
ovjeka u ovoj sobi jedne kasne proljetne veeri bio je boanstveno postignue.
Zajedno su sjedile kraj prozora. Mjesec se uzdizao i na njegovoj se svjetlosti
stanodavkin ipkasti ovratnik jo bjelje isticao. Donna Anna, dakako, nije primjeivala da je
nebo potamnjelo. Samo je otila do Victrole i promijenila plou. Nakon Carusa, krae su
vrijeme sluale Nellie Melbu, sve dok u stanu vie nije bilo drugoga svjetla osim onoga to
je dopiralo s ulice.
Erika se i ne pokrenu da zapali svjetiljku. U tami se osjeala bliom Donni Anni,
sjedei ondje gdje je starija ena uvijek sjedila. U razgovoru joj je Donna Anna objasnila da
nije oduvijek slijepa. Groznica ju je liila vida u dobi od dvadeset i dvije godine.
Ponekad, dok vas sluam kad pjevate, rekla je Donna Anna, zvukovi koji izlaze iz
vaeg grla tako su lijepi da jedva mogu povjerovati da su stvarni.
Erika se osmjehnu, a potom se namrti pomislivi na neto to nije s ovime imalo veze,
ali ju je zabrinjavalo. Svakodnevno je, kada bi pota stigla, sluavka razvrstavala pisma i
pakete i slagala ih na stol u predvorju tako da ih svatko od raznih stanara odande moe
uzeti. Naglas se zapita je li mogue da se dio njezine pote zagubio u meavi talijanskoga
potanskog sustava.
Oekujete neko posebno pismo? zanimalo je Donnu Annu.
Eriki je bilo drago to stanodavka ne moe vidjeti nesretan izraz koji mora da joj je
preletio preko lica. Priznade da je oekivala kako e joj Peter, njezin mu, napisati bar jedno
pismo - ako nita drugo, a ono da je pokua nagovoriti na povratak.
Ni jedna jedina rije nije stigla od njega. Njegova utnja, njegov mahniti ponos, sve je
to iznenauje. Zacijelo nije ni doao u Firencu, kako je zamiljala da bi se moglo dogoditi.
A va sin? pitala je Donna Anna.
Erika se sjeti kako je pjesmom uspavljivala Quentina, njegove kose poput crnoga perja
na njezinoj ruci. Objasni kako joj je sin tek bio poinjao uiti pisanje pojedinih slova
abecede kada je ona krenula u Italiju.
Da je bio stariji, traila bih od njega da obea kako e mi pisati, kazala se.
No, Quentin je bio premlad. Sin mora da ju je ve i zaboravio.
Slijepa ju je ena sluala, pognute glave kao da prouava Erikina stopala i nepravilnosti
na poploanome podu. Potom Donna Anna ustade sa svojega stolca i rukom pozva Eriku da
joj se pridrui na balkonu.
Ne zaboravite zato ste ovdje, ree joj upirui prstom uvis. ak ako i nije mogla
vidjeti nono nebo, znala je to na njemu blista. Doli ste ovamo da dosegnete zvijezde,
ree Donna Anna. Da dohvatite mjesec.

199

40.
Trinidad
1911.

avell ispusti na pisai stol Peterovo pismo koje je do tada ve nekoliko put
proitao. Dohvati kini ogrta i odeta do ala. Kasni jutarnji pljusak netom je bio
prestao. Voda je izgledala tamna, a pijesak mu je kripao pod nogama. Zurei u
valove, razmiljao je o pismu i njegovu znaenju.
Dragi moj Ravelle,
Primite moje isprike to Vam nisam tako dugo pisao, ali od mene moete uti
samo rune vijesti. alosti me to Vam to moram javiti, ali budui da ste mi
poput brata, ne elim Vam skrivati kako stvari stoje. Erika me napustila i otila u
Firencu, u Italiju, u nadi da e ondje izgraditi opernu karijeru. Kako su sada od
toga ve prole tri godine, po zakonu imam pravo zatraiti razvod pa tako i
kanim uiniti.
Izuvi se, Ravell odbaci cipele na vlani pijesak. Mjesecima nakon Erikina i Peterova
odlaska s Cocala ekao je i nadao se bilo kakvim vijestima, no od dana kada je prije est
godina parobrod odvezao Eriku s Trinidada, nije od nje primio ni jednu jedinu rije - tek
nekoliko rijetkih pisama od Petera.
Zavrnuvi hlae do koljena, stajao je na alu i putao da mu se studen i pjena prelijevaju
preko stopala. Ovo je Atlantik - dio iste vodene mase koja see do Gibraltarskih vrata,
prolazi kroz njih i oplakuje talijansku izmu, a onda se vraa i mijea s ovim prostranim
oceanom, prelazei na tisue kilometara prije nego to se zapljuskujui vrati ovamo, kao
slana voda i valovi. Plima ga je blago povlaila za glenjeve i on se najednom osjeti veu
bliskost s Erikom no to ju je osjetio godinama.

200

Moda bih trebao otii u Firencu, pomisli, i ondje je potraiti.

Prije svojega odlaska s Trinidada, Erika je natuknula da e mu poslati sigurnu adresu vjerojatno adresu neke prijateljice - na koju bi joj mogao pisati, ali to nikada nije uinila.
Zbog studene brazde utnje to ju je ostavila za sobom bio je povrijeen i zapanjen. Nije bio
u poloaju da joj napie ikakvu privatnu poruku - to je sigurno dobro znala. Na nekom od
stotina ulinih uglova u gradu Bostonu lako je mogla u potanski sandui ubaciti bilo
kratku obavijest bilo oprotajno pismo. Jednom, kada je stigla omotnica na kojoj je adresa
bila ispisana rukom njezina mua, Ravell je prinio pismo k nosu nadajui se daku
jorgovanova mirisa iz vreica to ih je Erika drala po svojim ladicama, ali je papir mirisao
samo na ostatke nailjene olovke i ustajali duhan.
Otprilike godinu dana nakon njezina odlaska, otiao je u umu i spustio se na tlo, na
mjestu gdje je svojevremeno vodio ljubav s njome. Leei na leima, uo je vjetar kako se
provlai kroz palmovo lie. Sjeao se njezine promoene bijele bluze i suknje za etnju,
mokre od kie.
Na verandi u Raju sjedio je Ravell jedne veeri s Hartleyjem i njegovom enom Stellom
razgovarajui o vijestima koje je primio od Petera. Ta je drama na sve ostavila dubok
dojam. U tami, odjeveni u bijelo, sjedili su nepomino jednako kao to su nepomini bili
pleteni stolci na kojima su se bili smjestili.
Planira li se ona sama uzdravati pjevanjem? pitao je Hartley. Ili joj siroti mu mora
plaati ivotne trokove?
Ravell nije imao odgovora na to. Stella Hartley oglasi se visokoparnim i sveznajuim
tonom:
Erika mi je uvijek izgledala vatreno. Oajniki. Oajniki? ree Ravell.
Nemirno. Moete to i tako nazvati, kaza Stella. Bit e savrena primadona.
Njih dvoje nisu imali djece, ree Hartley. To je uvijek teko za enu.
Stella se tre prisjeajui se.
Nisu... nikad nisu dobili drugo dijete? zapita s trakom razumijevanja, ali taj prizvuk
nade zamre prije no to je i dovrila pitanje jer se odgovor ve inio oitim.
Ne, kaza Ravell. Ne vjerujem.
Povue dim iz cigare i ispusti ga u zrak kao kakav vijenac, sve zamraujui.
Vrativi se na kokosovu plantau, sjeo je Ravell za pisai stol i zapoeo pismo.
Najdraa Erika,
Na Cocalu je sada proljee. Juer, dok sam prolazio preko neke istine u
umi, zamislio sam Petera dok s mreicom juri za leptirima i nemogue mi je bilo
zaboraviti...
Poderao je stranicu. Ovakve rijei - podsjeanje na mua - nikako nisu dobar poetak.

201

Baci poderane komade bijeloga papira u ko za smee i ponovo otpoe.

Najdraa Erika,
Do mene je doprla vijest da ste se preselili u Italiju i drago mi je to ste
napokon uspjeli odbaciti sve to Vas je odvraalo od odlaska. Vaa je umjetnost
neto toliko bitno...
Htio je hvaliti njezinu hrabrost, odobravati joj to se oslobodila suda gospode u
ukrobljenim kouljama i zatornikoga mnijenja jenkijevskih matrona, tako snano
utegnutih u steznike da jedva mogu i disati. Htio se smijati zajedno s njom i rei joj:
Othrvala si se svemu tome! Zbacila si s ramena breme to su ga svi oni za tebe znaili kao
kakav teak stari ogrta.
Potom se odgurnu od stola, ustade sa stolca i uze koraati po sobi pitajui se kamo bi
uope mogao poslati takvo pismo. Nema Erikinu adresu. Kako da pita Petera za prebivalite
njegove odbjegle ene? I sama je pomisao na to smijena. A ni kod njezina se oca ili brata
ne moe raspitati o tome kako da s njome stupi u vezu - ne nakon svojih posljednjih
sramotnih dana u Bostonu, a drugi nain da doe do nje nije mogao smisliti.
I tako Ravell zguva i ovu stranicu pa i nju baci u ko.
Sada je Erika slobodna ena pa se pitao hoe li mu pisati. ak i nakon tolikih godina
bio je uvjeren da ga nije zaboravila.
Mjeseci su prolazili, no od Erike ne doe nikakvo pismo. Hartley i Stella bili su na nekoliko
dana doveli djecu na plantau. Djeaci i djevojice otili su do lagune u nadi da e mreom
uhvatiti tarpuna. Na glavnom trijemu Cocala sjedio je Ravell s Hartleyjem i njegovom
enom. Pili su zeleni koktel. Njihali su se na stolcima, promatrali zapljuskivanje valova o
obalu.
Ne mislite li da je vrijeme da vam naemo odgovarajuu enu? pitala je Stella
Ravella.
Jednom na veernjoj zabavi u Raju neka se Stellina udata poznanica u neosvijetljenu
hodniku stisnula uz Ravella, a potom mu je ta gospoa natuknula da bi se trebali nai u
hotelskoj sobi u glavnome gradu, ali je on to otklonio. Dah joj vonjao na janjetinu koju su
maloas svi jeli, a on je znao da je ne voli i da je nikada i nee voljeti.
U vezi s tim stajem na Stellinu stranu, ree Hartley duboko se zavalivi u stolac za
ljuljanje.
Sljedei mjesec namjeravamo prirediti jo jednu vrtnu zabavu, kaza njegova ena.
Trebalo bi doi nekoliko privlanih mladih dama.
Njih su dvoje shvaali njegovu samou. Ravell se pitao nije li pred njima preesto
spominjao Eriku. Brinulo ga je to to mu ivot unitava upomena na Eriku. Kad god bi
tumarao kroz kulijsko selo na plantai, vidio bi radnike okruene njihovim malianima pa bi
na jednostavan i bolan nain stao eznuti za djecom koju bi mogao nazvati svojom. Ako se

202

ne uspije natjerati da zaboravi Eriku, ostat e sam, ivei na plantai u zabitom kutku
svijeta.
U redu, ree Stelli.
Dogovorie se da e Ravell provesti nekoliko dana u Raju, a Stella e tamo nadgledati
njegovu potragu za suprugom.
Dva tjedna prije vrtne zabave kod Hartleyjevih odlui mu Stella prirediti cijeli niz susreta za
veerom, tako da se bez prevelike napetosti moe upoznati s prilikama koje mu se pruaju, s
jednom ili dvije dame u jednom navratu.
Jedne se srijede za Hartleyjevim stolom pojavie dvije vrlo mlade sestre. Obje su bile
plavokose, nakovranih uvojaka znalaki privrenih ukosnicama i oputenih na
sljepooicama. Bile su prilino zgodne, ali su uz peenu svinjetinu malo govorile, sve dok
se Ravell nije stao raspitivati o njihovoj pomodnoj frizuri. Sestre su se nakratko zagledale, a
poslije toga je njihovo hihotanje i avrljanje bilo nemogue zaustaviti. Zvualo je kao da
dane uglavnom vole provoditi u uzajamnom eljanju i ureivanju.
Oekuje li se od mene da se oenim objema zajedno, kao nerazdvojnim parom?
zapitao je Ravell nakon njihova odlaska i Hartley se na to nasmijao. Stelli Ravell nije htio
rei koliko se zbog tih dviju mladih sestara osjea utuenim, koliko se osjea starim i
sumornim.
Sljedee veeri Stella pozva blijedu mladu udovicu koja je toliko nedavno bila izgubila
mua da su joj suze jo uvijek navirale na oi i neprestano je posezala za aom bijeloga
vina otpijajui junake gutljaje. Ravell se osjeao posramljenim sjedei joj suelice, kao da
je ovamo uletio poput kakva pljakaa grobova.
Bojim se da je to za nju bilo prerano, kasnije mu se ispriavala Stella.
Da razvedri Ravella, Hartley ode u susjednu sobu i pojavi se sa tapom za biljar te mu
ga prui i izazva ga na partiju.
U subotu, posljednje veeri to ju je Ravell trebao provesti u Raju, iz jednoga
automobila izaoe majka i njezina vrlo visoka ki. Svaka je nosila pernatu bou. Kada se ki
rukovala s njime, uini mu se kao da mu je netko dlan protrljao ledom.
Ki je bila negdje na polovici dvadesetih godina i lice joj je bilo ljupko. Ravell se divio
uravnoteenosti njezinih crta, no kada ju je pomnije pogledao, primijeti da su joj oi crvene
(alergija na perje?) i da se stalno palcem tapka ispod slinava nosa.
Shvatila sam da ste prije ivjeli u Bostonu, rekla je majka.
Jesam, kazao je Ravell.
Recite mi, majka se nagnula prema njemu i progovorila mirnim tonom, oito u nadi
da e njezina lukavost proi neprimijeeno. Jeste li ivjeli u ugodnom dijelu grada? U
kakvoj kui? Jeste li je unajmljivali ili je bila vaa?
Kako se veer nastavljala, visoka se ki sve ee raspitivala za razne cijene - za cijenu
sjenila s resama, cijenu Stellinih cipela s pucetima i visokim petama. Ravellu je bilo toliko
dosadno od toga razgovora da je poelio jurnuti preko Hartleyjeve velike tratine i izgubiti se

203

u divljoj praumi.
Poto se visoka djevojka zajedno s majkom odvezla automobilom, Stella duboko
udahnu i s oekivanjem se zagleda u Ravella.
Onda? ree. Kako vam se ini?
U tom asu njegov pogled odvrluda. Valjda je i Stelli jasno da se ni ovom njezinom
goom ne moe oeniti. Nakon svakoga briljivo pripremljenog susreta, osjeao je da ju je
opet razoarao.
Nemogu sam, znam, kaza Ravell.
Nakon povratka na Cocal poe Ravell na uobiajenu veernju etnju alom. Zatee sam
sebe gdje razgovara s valovima, s nonim nebom, s Erikom. Mnogo je mjeseci prolo
otkako je ostavila Petera, a ipak od nje jo nije stigla ni jedna jedina rije - ak ni dopisnica.
Ravellu se inilo sigurnim da je nala drugog ljubavnika - nekoga poznatog mukarca, bio
on tenor ili basso profondo, i to dugih glasnica, a isto tako i dugih udova, jer su svi
mukarci (kako mu je Erika jednom rekla) koji pjevaju bas bez razlike visoki.
Utopio sam se u njezinoj prolosti kao kakvo izblijedjelo lice u zaboravljenom
gledateljstvu, mislio je Ravell.
Rukom nekoliko puta zahvati pijesak i baci se njime na bijelu pjenu to se pruala uz
alo. Umjesto Erikina glasa, kojega se jo uvijek tako jasno sjeao, uo je vlastite vapaje.
Nabacivao se pijeskom i prema mjesecu, ali su mu ga zapui vjetra nosili natrag,
osljepljujui ga za trenutak, sve dok nije zateturao ustranu trljajui oi da iz njih istrese
pjeana zrnca. Ree sam sebi da vie ne smije misliti na Eriku. Zakljui kako bi za
nekoliko tjedana svakako trebao otii na Stellinu vrtnu zabavu. Sve dok ne omogui Stelli
da ga upozna sa svakom slobodnom enom na otoku, nee se moi pomiriti s time da e
ostati sam.
Vraajui se kui, okrenu lea moru.

204

41.
Italija
1911.

Draga Erika,
Iskreno sam uznemiren, pisao joj je brat Gerald, to u Firenci ivi tek osam
mjeseci, a ipak su tvoji trokovi ve premaili udio koji ima u tromjesenoj
dobiti od najma za nekretninu u ulici Bell. Prije nego to si se odluila preseliti u
Italiju, upozorio sam te da e, ako kani ivjeti od prihoda to ga donosi
majino imanje, biti prisiljena izdrati vrlo jednostavan, ak skroman ivot.
Erika baci bratovo pismo u ladicu na komodi i buno je zatvori. Pretjerani, tako on
naziva njezine trokove. Sunevo je svjetlo zrakasto padalo kroz francuska vrata i tako se
jasno odraavalo od crveno poploanoga poda da joj je ta boja bolno gorjela u glavi. Privue
tvrd drveni stolac k jednostavnome stolu to ga je bila kupila, dohvati papir i pero te uze
pisati odgovor.
Dragi Geralde,
Da ti i tvoja supruga moete vidjeti spartanski nain na koji je namjetena
jedna jedina soba koju unajmljujem, oboje biste bili okirani. Do sada sam
kupila usku postelju, drvenu komodu, poprilino sirovo izraen stol i dva stolca.
Jedina ekstravagancija koju sam si priutila prilino je zgodna sofa...
Baci pogled na sofu, njezin izrezbareni okvir i plianu presvlaku boje vina, tkaninu tako
meku ispod njezina obraza kad god bi na njoj odluila odrijemati. Od trenutka kada ju je
vidjela u jednome mranom duanu, osjetila je da ta sofa pripada u ovu sobu, jednako
crvena kao i ploice na podu. Pisala je dalje:

205

Kupila sam i dobar klavir, ali za moju je karijeru to nunost. Sve su to

trokovi smjetaja s kojima se susretne kada se preseli u stranu zemlju i stigne
onamo bez iega. Stanujem u sobi bez saga na podu, bez slika na zidovima - bez
ikakvih ukrasa, ak i bez prikladna prekrivaa da pod njime skrijem posteljne
plahte.
Ako se ti i Thea brinete zbog opasnosti da ete me jednoga dana na koncu
morati uzdravati, dopusti da ti kaem kako ne kanim ni o kome financijski
ovisiti.
Da bi utedjela novac, pokuavala je smanjiti odlaske u Teatro Verdi i ostala tamonja
kazalita. Umjesto toga, subotom uveer umotala bi se u bijeli al od mohera, prebacivi
ipkaste kakane nabore preko ramena, pa bi sama sjedila na balkonu. Niz elektrinih
ulinih svjetiljaka obasjavao je crni tok Arna i okerom obojene zgrade na suprotnoj obali.
Nakon cijelog tjedna tekog rada dopustite glasnicama da se odmore, glasio je savjet
maestra Valentija pa stoga subotom i nedjeljom uveer Erika nikako nije pjevala.
Posebno su je subotom uveer svjetlosna panorama i zvuk kotaa na koijama to se
kotrljaju po bulevaru ispod njezina balkona podsjeali na vlastitu osamljenost. Nekako je
zamiljala da se irom Firence ljudi uzajamno posjeuju po kuama i jedu zdjelice ribollite
ili telee saltimbocce. Promatrala je parove kako ulaze u automobile da se odvezu u
kazalite, gospodu u cilindrima i gospoe s dugim bisernim niskama to su im s vrata visjele
sve do bokova.
Gdje je subotom uveer bio Christopher? S prijateljima iz Amerike, nedvojbeno.
Nikada mu nije vikendom zakucala na vrata jer nije htjela da se vidi kako joj je previe
potreban. Umjesto toga, ekala je na poruke to ih je, na brzinu narkane, povremeno
dobivala od njega. etnja u Boboliju danas u tri? znao je napisati. Ili: Ostavite slobodno
poslijepodne u nedjelju. Idemo tramvajem do Fiesolea.
Za svoju usamljenost sama je kriva, dobro je to znala. Drugi su se stanari u kui Donne
Anne pokuali ponaati prijateljski, ali je Erika blago zaustavila sve njihove pokuaje.
Christophera je predstavila kao brata, a ne samo kao klavirskoga pratitelja, kako bi
otklonila svaki prigovor zbog povremenih mukih posjeta u sobi. Trebalo se od susjeda
drati na distanci, posebno u kui gdje se toliki ivoti slijevaju u jedno jedino stubite.
Na jednom ulinom uglu na nju su ekale rue. Jednoga petka uveer, zastala je i primakla
nos njihovim barunastim laticama udiui slatkou to joj je potom prola du
kraljeninoga luka i stigla sve do nonih prstiju. Bila je to upravo onakva ekstravagancija
zbog koje ju je opominjao brat Gerald. Prodava smjesta prie, spreman da rue s kojih
kapa voda izvadi iz kabla i umota ih u svileni papir. Erika odmahnu glavom i udalji se.
Ne mogu si priutiti takvo neto, samu je sebe podsjeala nastavljajui put kui. Uskoro
e se uspeti kroz cijela tri kata i otvoriti vrata sobe u kojoj je ne eka nita u znak
dobrodolice. Christopher je bio negdje vani s prijateljima, ak je i Donna Anna bila otila
na selo roacima u posjet. U ovome drevnom gradu gdje su umjetnici stoljeima ivjeli i

206

umirali, nije imala nikoga s kime bi razgovarala. Potpuno je nepoznata pjevaica, a moda
e zauvijek tako i ostati.
Rue e mi, pomisli, praviti drutvo. Htjela je da te noi budu uz nju. I tako se vrati i
kupi pun naramak rua pa odnese njihov teret i bogatu nijansu u svoju sobu na katu.
Slagala ih je u vazu sve dok se zrak nije ispunio njihovim tamnim mirisom. Prije nego
to e otii iz Bostona, bila je kupila zagasitocrvenu haljinu, zajedno s odgovarajuim
cipelama, toaletu koju je namjeravala jednoga dana nositi za neki recital. Sada odjenu
haljinu i nazu cipele. Podie kosu i uvrsti je ukosnicama, a onda na ui stavi naunice
nainjene od mnotva sitnih dijamanata. Prouavala se u zrcalu pokuavajui vidjeti enu
kakvom bi se mogla initi Ravellu da sada ovdje stoji. Naunice su hvatale i odbijale
odbljeske svjetlosti - ute, zelene i modre.
Sama u sobi, otvori visoke prozore, sjede za klavir i uze pjevati najdrae arije - one koje
su najvie odgovarale njezinu glasu. Pjevala je samo za sebe. Pjevala je za dan kada e je
uti i drugi ljudi, a ne samo njezina slijepa stanodavka. Iako je ve mjesecima nijedan
mukarac nije dotaknuo, tijelo joj je gorjelo, nikada ivlje nego sada. Glazba joj je strujala
iz grla i iz prstiju.
Zvuci odlebdjee kroz otvorene prozore, a ona poe za njima, preko Arna, iznad
krovova od terakote i iznad Duoma, iznad svih divota to su ih odavno mrtvi ljudi stvorili
ovdje u Firenci. Jednom e i ona biti mrtva, no za sada to nije vano, za sada je iva kao
svako svjetlo to blista i odraava se u prozorskim oknima u Toskani. Dok pjeva, ne ali
zbog toga to je dola ovamo da se vlastitim glasom pridrui svima ostalima - njezina
pjesma prodire kroz freske i kipove, kroz tornjeve i sve arhitektonske snove to se na obzoru
uzdiu kao divovske siluete.
Nitko je u Firenci - osim njezina maestra, Donne Anne i Christophera - nije jo sluao
sa stvarnim uitkom, no Erika je pjevala kao da stoji usred kakva kazalita, kao da je ljudi u
Italiji ve sluaju.
Te je noi pjevala sve do pola dvanaest. Na njezino iznenaenje, nijedan je pospani
susjed nije zamolio da prestane. Kada su studeni zapusi zraka uletjeli kroz oboja otvorena
balkonska vrata, shvatila je da kii. Nije vie osjeala miris rua, samo vonj kie dok vlai
prainu na kaldrmi. Spusti poklopac preko klavijature. Kada je pola zatvoriti vrata, nagnu
se preko balkonske ograde i primijeti dvije ene i jednoga mukarca zbijene jedno uz drugo
na kinoj ulici.
Kada mukarac ugleda Eriku nekoliko katova iznad njih, skinu eir i visoko njime
zamaha po zraku uzvikujui Eccola! Evo je! ene su bile glavu pokrile alom da se
zatite od kie, a sada u naglome iznenaenju podigoe pogled napola nagnuvi glavu uvis
prema nebu. Lica im se ovlaie od kie. Jedna ena zaplesa ukrug, a skuti se zavrtjee oko
nje, pa sve troje kriknue: Brava! Brava! podiui ruke uvis prema Eriki.

207

42.
Dragi brate,
Novana sredstva koja si mi obeao poslati jo uvijek nisu stigla. Sada su
prola ve tri mjeseca. ak i kada se uzme u obzir sporost talijanskoga
potanskog sustava, za ovo se ne moe nai isprike.
Voli te tvoja sestra
Erika
Gerald debelo kasni s knjigovodstvom, rekla je sama sebi, razdraena zbog toga to ju je
zaboravio.
Ja u platiti, rekla je kada je Christopher neodluno zastao pred restoranom s
mjedenim svjetiljkama. Smatrajte to dijelom svoje plae.
Osim njihova zajednika ruka vikendom, Erika se brinula da Christopher nema
dovoljno novca za jelo.
Nije htjela da nasluti njezinu brigu zbog kanjenja bratova eka. Iako je Christopher
radio kao klavirski pratitelj i s drugim pjevaima, podozrijevala je da mu ne plaaju uredno
jer su i sami u oskudici. Vjerojatno nitko od njih nije, poput nje, imao brata koji bi im - bar
sve do sada - slao redoviti prihod od majine nekretnine.
Za roendan joj je tata poslao potanski nalog - velikodunu svotu - tako da sada nije
bila bez sredstava. Na proslavu je Erika Christophera i njegove prijatelje pozvala u uurbani
Gran Caff Doney gdje su svi naruili zuccotto, firentinsku verziju arlote, pa je ondje
lickala bogatu okoladnu kremu to se vrsto lijepila za licu.
Od vremena do vremena ostavila bi Erika u Christopherovoj sobi koaru punu narani,
limuna i jagoda. Kad ste posljednji put jeli? obzirno bi ga zapitala, a on bi rekao da je
neto ranije popio kavu, ali nita uz to. Smjesta bi posegnuo za voem. Palcem bi narani
probio koru, njenim rukama okreui voe i ljutei ga, a onda bi krike ubacivao u usta
hitro i kradomino poput vjeverice.
Christopheru obitelj nije nita slala. Nosio je hlae koje su se bile otrale na rubovima.
Jednoga odvratno vrueg jutra u svibnju, dok je sjedio za klavirom i pratio je, Christophera
se na elu poeo skupljati znoj onako kako se vlaga kondenzira na prozorskom oknu, u
tankim mu se potoiima sputajui niz sljepooice. Dvaput ga je Erika zamolila da skine

208

kaputi od odijela, no on je odbio. Tek kada zbog prevelike vruine vie nikako nije mogao
dalje svirati, odluio ga je svui. Ispod kaputia vidjela je Erika ono to Christopher nije
elio da ona primijeti: platno se bilo toliko istanjilo nakon silnih pranja da mu se koulja na
leima poderala.
Novac od njezina brata ni deset dana kasnije jo uvijek nije stizao. U tom se trenutku
Erika poela uznemiravati. Palo joj je na pamet da Gerald i njegova ena, s obzirom na
estoko neodobravanje to su ga svojevremeno pokazali u vezi s njezinim odlaskom u
Italiju, na ovaj nain pokuavaju utjecati na nju.
Dragi moj Geralde,
Zna koliko ovisim o najmu u ulici Bell kako bih ovdje preivjela. Kani li
me ostaviti da gladujem u stranoj zemlji? Vjerujete li ti i Thea da upravo to i
zasluujem? Zar zaista misli kako u, ustegne li mi prihod koji mi po pravu
pripada, odustati od glazbe i svega oko ega sam se trudila pa se vratiti Peteru?
Odnijevi pismo na potu, zaustavi se pred glavnim izlogom jedne trgovine i zagleda se
u lutku otmjeno zakopanu u ogrta od moleskina. Takav ogrta - dug i taman - mogao bi
biti njezin: osobu koja ga odjene ini vitkijom. To je ogrta koji bi moda kupila da je ostala
s Peterom. Lutkine sjajne svilene duge arape i salonke isto su tako lijepe. A ona stoji pred
izlogom u cipelama izlizanih potpetica koje hitno treba popraviti, no nema novca da ih
ostavi kod postolara.
Najgore je to to Christopheru duguje novac za satove, ali mu ga ne moe isplatiti.
Tek nekoliko sati poto je bratu poslala prvo pismo, zapoe i drugo.
Dragi Geralde,
Moram li angairati odvjetnika i tuiti vlastitoga brata? Polovica prihoda od
najma nekretnine u ulici Bell koja je bila vlasnitvo nae pokojne majke pripada
meni. To je nesporna injenica. Nema prava odluiti drukije.
Pootvaravi sve ladice, posloi na postelju narukvice, dijamantne naunice i biserne
ogrlice te uze razmiljati to od toga nakita da proda. Mogla bih davati satove pjevanja i
klavira, pomisli, za kerkice britanskih i amerikih dravljana koji su odabrali ovdje ivjeti.
Iz zbirke nakita na postelji, dohvati par dijamantnih naunica i odvagnu ih u rukama, po
jednu blistavu nakupinu sitnih dijamanata u svakoj. Sutradan odnese naunice u zalagaonicu
i prodade ih u bescjenje.
Ima mnotvo naina da se preivi. ak i bez mua i brata.
Sutradan ujutro odlui pisati ocu i zamoliti ga da u njezino ime angaira odvjetnika: ne
moe vie dopustiti da Gerald upravlja majinom nekretninom. Briga u vezi s time pobudi u
njoj osjeaj nesree zbog svega, a posebno zbog Quentina.

209

Najdrai tata,
to se zbiva s Quentinom? Kae mi kako je Peter zatraio da ne piem
svojem sinu zato to podsjeanje na moju odsutnost uznemiruje tako maleno
dijete. Ipak, ne mogu dopustiti da me se tako kanjava i ostavlja bez ijedne rijei
o njemu.
Znam to moj brat i njegova ena misle o meni...
Zguvana omotnica stie ubrzo nakon toga, s adresom ispisanom Geraldovim sitnim,
zbijenim krasopisom. Pismo je bilo poslano jo prije nekoliko mjeseci. Izgledalo je kao da
je ispalo listonoi iz torbe i zavrilo u jarku ili u grmlju. Moda je ondje i ostalo sve dok ga
netko nije primijetio te ga, drugi put, ubacio u potanski sandui. Omotnica je ostala
neotvorena. Sada je bila suha, iako se ranije oito bila smoila - papir se bio naborao, a
plavom tintom ispisana adresa razmrljala. Cijelo je pismo izgledalo kao da je po njemu
strugao potplat cipele kakva neznanca.
U omotnici nae ek to joj ga je brat dugovao. Otvorivi pismo, zgranu se sama nad
sobom.
Sve one porazne, optuivake poruke upuene njemu i Thei... Erika pospremi ek na
sigurno u jednu ladicu, a potom ustra uza stube, do stana Donne Anne i nae slijepu enu
gdje mirno sjedi u naslonjau.
Poaljite bratu brzojav, posavjetova je stanodavka. Moda ga prime prije nego to
stignu vaa pisma.
Erika pouri iz kue da poalje kablogram.
DOCT OR I GA GE RALD VO N KE SSLE R
AVE NIJA COMMO NWE A LT H 176
BO ST ON
T VOJE IZ G UBL JE NO PISMO I E K OD 30. T RA VNJA KON ANO ST IGLI.
HOE LI MI IKA D O P ROST IT I?
E RIKA

210

43.
E

rika stie do Christopherove zgrade jednoga etvrtka poslijepodne nosei koaru u

koju je bila nakrcala salami, prosciutto, provolone i kruke. Predvorje i stube bili
su mrani kao unutranjost kakve crkve pa ona pipajui potrai rukovat, napola
slijepa zbog iznenadnoga polumraka. Kutija s maiima to su se tek omacili bila je
ostavljena na najdonjoj stubi i jedno joj krznato stvorenjce okrznu gleanj, a potom ieznu.
Stare novine u kojima su se maii bili ugnijezdili smrdjele su po majoj mokrai.
Osjeaj tihe opustjelosti esto je proimao zgradu u ovaj sat, kada Christophera obino
vie ovdje nije bilo. No, danas je na vrhu stuba ula zvuke gramofona, glas kontratenora to
je dopirao iz Christopherove sobe, gore pod krovom.
Pope se sve do vrha i glasno zakuca na vrata, nadajui se da e uspjeti nadglasati svirku
orkestra. Iznutra ni glaska. Pokua ponovo. Jo uvijek nikakva odgovora. Je li u urbi
izaao, pitala se, pa zaboravio iskljuiti gramofon? Za nj bi to bilo tipino. Pretraivala je
vlastito pamenje da se prisjeti to zna o Christopherovu dnevnom rasporedu. Nije li
spominjao neto o odlasku na audiciju kod nekoga tko prireuje zabavu u palai u Via
Maggio? Ili je moda otiao do Marka, u onu unajmljenu sobu pokraj Duoma?
Prekopavi po torbici, Erika potrai klju to ga je bila dobila od Christophera. Samo e
na tren ui unutra, odloiti koaru na stol. Ba kada je rukom uhvatila kvaku, ploa stie do
uzbudljivoga zavretka, a potom glazba s gramofona zamre i arija se stia. Snop kljueva na
privjesku zazvecka dok je jedan od njih gurala u bravu. Iznutra doprije pospano mumljanje i
ona se zabrinu da ga je moda probudila buka koju je nainila pri ulasku. Oito je
Christopher zaspao sluajui glazbu, kao to je u ovako vrue poslijepodne bilo lako
mogue.
Kljuevi su se nemirno njihali u bravi: uhvati ih i stisnu rukom da prestanu zveckati. I
ne pogledavi prema postelji, Erika se na prstima uulja u sobu i spusti koaru na pod. Tek
se potom okrenu. Prelazei pogledom po sobi, gotovo se nije ni micala ni disala. Oi su joj
slijedile neobian trag to ga je tvorila odjea pobacana po podu Christopherova koulja i
hlae, kao i Markov kaputi s visokim ovratnikom prepoznatljive tamnokestenjaste boje.
Jedna je Christopherova cipela, izobliena i s otrcanom potpeticom, leala naopako okrenuta
povrh jedne od Markovih izama u prirodnoj boji koe. Druga polovica svakoga para Christopherova cipela i Markova izma - bile su nogom napola odbaene pod jedan stolac,

211

takoer se dotiui.
U postelji, usred neugodne poslijepodnevne vruine, usnula su leala dvojica mladia.
Bili su joj okrenuti leima, a s Christophera je plahta bila napola skliznula ogolivi mu
zlaano rame poprskano sunevim pjegicama nalik na pijesak. Najednom, ne otvarajui oi,
Mark se prevrnu na drugu stranu. Ispruivi ruku, pograbi plahtu i zbaci je s njihovih tijela.
Obojica su bili nagi. Posteljina je zaudarala po soli i znoju, spermi i neopranim nogama.
Soba je zarobi svojim vonjem. Jo uvijek sklopljenih oiju, Mark se poea po
preponama.
Okrenu se i pobjee ustrim koracima, diui tie od daka.
Kasnije se nije mogla sjetiti kako se spustila niz etiri kata: jednako je tako mogla i
skoiti, poput kakva padobranca, u prazan studenac.
Izae van iz zgrade, ravno na sunce, pa prijee rijeku. Zatee se tumarajui po jednoj od
onih bezimenih, bezbrojnih crkava to otvorenih vrata ekaju po cijeloj Firenci, tihe poput
podruma, pruajui utoite kipovima i freskama.
Unutra je bila tek aica zabraenih ena, pognute glave i krunice omotane oko
artritinih prstiju. Erika sjede u jednu klupu pokuavajui u sebe upiti mir svetita.
Dvojica zaljubljenih mukaraca - da, srce joj je od oka jo uvijek otro udaralo. Nikada
do tada nije otvorila vrata i ugledala mukarca kojega uope nije oekivala vidjeti bez
odjee. A sada ih je vidjela dvojicu, leali su ondje oputeni i klonuli, u potpunoj prisnosti.
Jo je uvijek ula zvuk Markovih nokata dok se mladi eao. Da su u tom asu njih dvojica
otvorila oi i ugledali je, to bi im rekla? Moda bi prigueno i sitno ciknula. Ili bi im se
moda trebala ispriati? Ili bi se oni trebali ispriati njoj?
Dvojica mukaraca, njezinih prijatelja, zaljubljeni jedan u drugoga. Kako li je to osobito
- suprotno prirodnim zakonima, jer se iz te veze nikada ne moe roditi dijete.
Kada u tiini crkve nije uspjela nai smirenje, ode odande i poe do Akademije da
promatra sliku koju je zavoljela vie od svih drugih - Botticellijevo Proljee. Govorilo se o
premjetaju slike u Uffizi, gdje e biti izloena zajedno s ostalim umjetnikovim remekdjelima. Ue u zgradu i krenu ravno prema Proljeu ije se prostrano platno protezalo preko
cijeloga zida, s tamnom umom u pozadini, tajanstvenom poput noi.9
Na tamnoj podlozi osam je likova plesalo, a udovi kao da su im lebdjeli uz glazbu koja
im da je lakou, dok su im duge kose i poput apta tanahne haljine leprale na vjetru. Jedan
je plavokosi lik svojim krasnim, trokutastim licem podsjeti na Christophera - crte su mu bile
nekako neodreene, ni muke ni enske.
Tri su se Gracije bile uhvatile za ruke i plesale u kolu, a kroz prozirnu su im se odjeu
ukazivale duge noge. Slika ju je podsjeala na vonj znoja i tjelesne ljubavi u
Christopherovoj sobi: nala se tamo prije no to je miris ishlapio. Zrak je bio natopljen
njime, tim ozrajem usred kojega ve veoma dugo nije imala prilike biti.
Htio sam vam ispriati to o Marku i meni, ali nisam znao kako, kaza joj sutradan
9

Botticellijevo Proljee nije slikano na platnu nego temperom na drvenoj ploi - nap. prev.

212

Christopher. A i Edmund je jedan od nas.

Erika nita ne ree.
Hajdemo se proetati uz rijeku, predloi Christopher.
Prijeoe most izgraen prema Michelangelovu nacrtu. Erika se laktovima nasloni na
luk kamene ograde. U ovaj sumrani sat odrazi zgrada u boji okera to su se nizale uz Arno
leali su na povrini rijeke, kao da su im proelja bila popadala u vodu. Ljupke, tekue slike
treperile su i blijedile zajedno s danom.
Nadam se da se meu nama nita nee promijeniti, ree Christopher. Sad kad sve
znate.
Zato bi se, kaza ona, ita promijenilo?
U roku samo jednoga dana ok je ve bio manji pa je predmnijevala da e uskoro i
potpuno nestati i njoj uope nee biti stalo do toga to njih dvojica rade. Nije bilo ni govora
o tome da bi joj Christopher ikada mogao postati ljubavnikom. Oduvijek je znala, kako to
ene esto znaju, da e on u njezinu ivotu biti neopredijeljena pojava. Prema njemu je
utjela istu odsutnost seksualne napetosti kakva je postojala izmeu nje i njezinih
prijateljica, pa ma koliko im lica bila privlana.
Kako to uspijevamo naslutiti? Kako to uspijevamo shvatiti, ak i prije no to se izusti
ijedna rije objanjenja?
Zavidjela je njemu i Marku na onome to postoji izmeu njih, na tome sirovom
blaenstvu. Muki dah to ti prelazi du kraljenice, muka ruka to ti poiva na boku dok
oboje tonete u san: kada e ona ponovo upoznati taj ushit?

Ako vam ispriam neto to jo nikome nisam rekla, tihim je glasom pitala Erika, hoete
li uvati tajnu?
Njezina slijepa stanodavka kimnu. U stanu Donne Anne po zidovima su u pozlaenim
okvirima visjele stare slike koje starica vie nije mogla vidjeti. Ovdje se, tako daleko od
Bostona, ovdje gdje ogovaranje ne moe ii od usta do usta i povrijediti njezina sina, Erika
napokon osjetila slobodnom nekome povjeriti.
Quentin nije krvno vezan s mojim muem, rekla je Donni Anni. ovjek s kojim sam
zaela sina... taj ovjek ivi na otoku kraj June Amerike. Nikad mu nisam rekla da je moj
sin njegovo dijete.
Proguta pljuvaku, rijei su joj prelazile u apat, obrazi bili topli od suza.
Uasna sam osoba, rekla je. Ostavila sam vlastito dijete. Uinila sam neto najgore
to ena moe uiniti.
Donna Anna dugo ju je bez rijei sluala. U tami veeri, skeptino se mekoljila u
naslonjau, a malene je cipelice skrivala pod rubom haljine. Iz skrivena depa stara gospoa
izvue ist, svijen rupi i prui ga Eriki.
Vjerujte mi, kaza konano Donna Anna, ima ena koje su postupile i gore od toga.
to bi od ovoga moglo biti gore?

213

Po firentinskim zatvorima ima ena koje su vlastitu djecu umorile.

Donna Anna nehajno odmahnu vornatom rukom, nestrpljiva da prekine ovu suznu
operu.
Recite mi, ree stara gospoa. Volite li ga jo uvijek... tog drugog ovjeka?
Da, proapta Erika. Stalno mislim na njega.
Opisivala je kokosovu plantau - imie, ivi pijesak i svjetla to poput poruka blistaju
nad vodom. No, objasni i da Cocal nije mjesto gdje bi mogla zauvijek ostati: tamo ne bi
mogla ivjeti, ak ni radi Ravella.
Moda biste mu mogli otputovati u posjet, kaza Donna Anna. Ili ga nagovoriti da on
doe ovamo.
Te se noi u postelji, skvrivi none prste, Erika smjekala u tami. Posteljina je gotovo
mirisala na Ravella, na njegovu vrelinu. U tom uzbuenju skliznu iz postelje i sjede za
drveni stol, obuzeta prijekom potrebom da mu pie.
Najdrai moj Ravelle,
Radi pjevanja sam prekinula sa ivotom u Bostonu i napokon dola u
Firencu. Najtee mi je od svega bilo ostaviti Quentina. On je slatko dijete, malen
za svoju dob, s upom tamne kose vrlo nalik na Vau...
Ravell e vjerojatno pogoditi to mu pokuava objasniti, ako ve i sam nije naslutio istinu.
No, shvaala je da radi sina mora biti oprezna i neodreena u onome to o njemu pie. Ve
je u djeakovu ivotu izazvala dovoljno jada. (Uvijek dobro pazi to pie u pismima,
jednom ju je upozorio tata.)
Odloi pero. Previe je toga imala priznati - zapletene okolnosti, previe nevjerojatne i
previe opasne da bi se u ovom asu pojavljivale u ivotu svakoga od njih. Tko zna kako bi
Ravell mogao reagirati na vijest da ima sina? to ako Peteru poalje pismo molei ga da vidi
Quentina? Ili ako u njezinu pogledu osjea razoaranje? Ne odobrava njezine postupke. to
ako joj otpie: Teko mi je i pomisliti da na sin odrasta na drugom kontinentu, odvojen od
prave majke i oca... Erika, kako si ga mogla ostaviti?
U pismu je malo toga mogla kazati to bi cijelu situaciju uinilo oprostivom ili ak
shvatljivom. Kada bi opet vidjela Ravella, kada bi s njim imala prilike danima razgovarati,
sigurno bi ga uspjela navesti da razumije razloge zbog kojih je otila u Italiju.
Ne, nee Ravellu jo nita objanjavati. Ne moe sada izazvati buru, nikako ne sada dok
se priprema za ono to joj je toliko vano - njezina prova, kao i za to da osvoji nekoga
impresarija.
I tako, preklopi pismo i podera ga na dvije polovice, pa na etvrtine, pa na osmine.

214

44.
V

e godinama nisam bila u Veneciji, kazala je Erika, a voljela bih opet otii
onamo.
Tamo smrdi, rekao je Edmund.
Mark odloi ustranu asopis koji je itao.
Gdje smrdi?
U Veneciji. Zadnji put kad sam se vozio gondolom niz Canal Grande, alio se
Edmund, voda je bila zelena, a mimo nas je plutalo smee. Morao sam zaepiti nos.
Dobro, onda nemoj ii s nama, rekao je Christopher.
Na kraju je i Edmund, kako nije mogao podnijeti da bude izostavljen, spakirao koveg.
Sva su trojica (Christopher, Mark i Edmund) pola zajedno s Erikom u Veneciju.
Nali su ogromnu sobu u oronulom palazzu tako punom dobre atmosfere te nisu ni
pomiljali na to da potrae kakav drugi smjetaj, ak iako je to znailo da e sve etvero
morati spavati u istoj sobi. Dogovorili su se da e troak podijeliti na jednake dijelove. Kada
ih je gondolijer iskrcao na vratima palazza, ulaz je bio tako nisko da su se Eriki skuti
smoili u vodi kanala dok su izlazili iz gondole.
I ja ga osjeam, kaza Erika prve noi kada su se, svatko u svojem kutu, smjestili pod
pokrivaem. Taj vonj o kojem je govorio Edmund. Ali, nije neugodan.
Zgrade su poivale na mahovinom prekrivenim balvanima. Ona ponovo onjui zrak i
shvati o emu je rije: bio je to miris vlana drva i drevnog kamena.
Gotiki su prozori uokvirivali pogled na Canal Grande, a poploani su im se podovi
ugibali pod nogama. Unutranje je ureenje bilo velianstveno - tapiserijama zaogrnuti
zidovi i arkocrveni stolci s izrezbarenim i pozlaenim nogama,
Ovdje bi trebalo postaviti operu, ree Christopher. Upravo u ovoj sobi.
Moramo se najprije pobrinuti da nam primadona bude primjereno odjevena, ree
Mark. Za budue koncerte i recitale.
Njih trojica odvedoe Eriku do krojaa za kojega je Mark bio dobio preporuku. Kada je
ovjek pred njima razmotao balu talijanske tkanine u ije su svjetlucave nabore bile utkane
zlatne niti, sve etvero na tren ostadoe bez daha. Prizor ih je podsjeao na bizantinski
mozaik. Mark je obilazio oko Erike, umatajui je u tkaninu.
Zamislite Eriku dok stoji ovdje pod reflektorima, rekao je, a ova pozlata na njoj

215

odraava svjetlost.
Sva trojica zaplesae oko nje, kao da su napola pijani od veselja to je odijevaju u
kostim.
Dok su mladii istraivali labirint venecijanskih kanala i ulica i gubili se u njemu, Erika
naredi sobarici da joj metalnu kadu napuni vodom kako bi se mogla okupati. Dugo je
lekarila u toploj vodi, smotavi runik kao jastuk ispod vrata tako da moe promatrati
oslikani strop velike prostorije.
Mladii nisu bili sa sobom ponijeli klju znajui da je ona ostala u sobi. Kada se vratie,
uzee tresti kvakom od kovana eljeza i nestrpljivo udarati akama. Nikako nisu mogli
dokuiti zato joj treba toliko vremena da ih pusti unutra.
Napola se uspaniivi, Erika se obrisa debelim runikom i stade traiti odjeu. A oni su,
uvijek iznova, poput kakva zbora, zvali njezino ime, naslanjajui usta na kljuanicu i
svejednako i dalje lupajui po debelim vratima.
Erika... ERIKA!
MADAME VON KESSLER, jeste li unutra?
Kada im je konano otvorila vrata, sva trojica upadoe u sobu, a Mark se ogleda na sve
strane zloesto se zabavljajui.
to se to ovdje dogaalo?
Virnu pod postelju i u ali otvori jedan ormar tragajui za navodnim ljubavnikom
kojega se ona potrudila pred njima sakriti.
Kamo je nestao? pitao je Mark. Je li zgodan? Hoe li nam se svidjeti?
Kupala sam se, pokaza Erika na kadu.
Kupali ste se, ree Mark, pa to s tim? Niste zbog toga morali zakljuati vrata.
Podie nos uvis pretvarajui se da se nadurio.
Sluajte, alei se dodade, ako sluajno mislite da Christophera, Edmunda ili mene
imalo zanima vas vidjeti u kadi...
I nasmija se.
Nou su se gondolom vozili niz Canal Grande klizei mimo venecijanskih palaa to su
iznutra sjale. Kroz prozore s gotikim lukovima vidjeli su lustere kako blistaju iznad stolova
du kojih su se nizali gosti i svijee. Erika se osjeala u isti mah bliskom i dalekom ivotu
raznih ljudi u koji su usput zavirivali.
Nona se studen podigla s vode i zapahnula im lica kada je gondolijer skrenuo gondolu.
Na gondoli s kojom su se mimoili neki je bas-baritonist pjevao Se vuol ballare, signor
contino, na buno oduevljenje svojih prijatelja. Kada je zavrio, gondola se zanjiha od
pljeska.
Nema lo glas, pomisli Erika.
Zapjevajte i vi neto, zamoli je Christopher nagnuvi se naprijed. Potom preko vode
doviknu bas-baritonu da ga potakne: Zapjevajte L ci darem l mano, l mi dirai di s...
Bas-bariton se vinu u Mozartov poznati ljubavni duet iz Don Giovannija, a Erika se, na

216

vlastito iznenaenje, zatee kako mu pjevajui odgovara. Najednom se bas-baritonova

gondola okrenu i zaplovi u njihovu smjeru, prema nepoznatoj eni to pjeva iz tame, a za
njome poe i nekoliko drugih gondola.
Boe moj, ushieno psiknu Mark. To na nas ide cijela armada! Zamaha rukama
prema ovjeku koji je njih prevozio: Briimo... brzo!
Da bi umakao progoniteljima njihov gondolijer uveze gondolu u neki sporedni kanal.
Erika, drhtei od jeze zbog blizine onih to su ih gonili, zabaci glavu i nasmija se prema
nebu. Kada je gondolijer gondolom zakrenuo za sljedei ugao izmaknuvi onima drugima iz
vida, ponovo otvori usta i svima u Veneciji dade do znanja gdje se nalaze zapjevavi drugu
Mozartovu ariju - Un moto di gioia.
Du manjega kanala otvarali su se kapci na prozorima i provirivale glave. Sluatelji su
pljeskali i zvidali. Netko prema njoj dobaci cvijet koji joj pade pred noge. Kada se Erika i
njezini prijatelji okrenue da pogledaju iza sebe, cijela ih je flotila progonitelja bila ponovo
pronala - slijedili su ih u tolikom broju da se uplaie kako e im se gondola uskoro nai
opkoljena, a moda e se u aru utrke i prevrnuti.
im je zavrila ariju, Mark joj stavi ruku na usta da je stia - sve dok ne umaknue kroz
tihe kanale.
Tada Erika ponovo zapjeva. Mogla je tako pjevati i cijelu no, zabaene glave i irom
otvorenih usta. Da su joj zvijezde i mjesec sluajno pale na jezik, bila bi ih progutala.

217

Peti dio

218

45.
Boston
1912.

uentin nije poao u etnju s ostalim dekima. Cijelo je nedjeljno poslijepodne

u internatu, na klupici uz prozor oekujui oev dolazak. Ranije je tijekom
Q prosjedio
tjedna ocu poslao pismo u kojem ga je preklinjao da se u Haynesovu putnikom autu
doveze iz Bostona. Dragi tata, napisao je Quentin. Molim te, dodi me u nedjelju posijetiti s
atomobilom. Hou da ga drugi deki vide. Quentin je znao kakvo e uzbuenje izazvati
njegov otac kada se uveze kroz glavni ulaz sjedei u Haynesu opremljenom podstavljenim
sjedalima i blistavim kotaima. Tata e izai iz auta sa zatitnim naoalima na nosu i kapom
na glavi, odjeven u dugaak kaput, pa kada privue sina k sebi - tek na trenutak - Quentinu
e se lice pritisnuti uz hladne pregibe oeva kaputa to vonja po lomljivom i trulom liu.
Ostali deki koji se zateknu ekajui u primaoj sobi takoer e izjuriti van i okruiti auto.
Otac je ve toliko kasnio s dolaskom da Quentin poloi glavu na jastuk i sklopi oi pa
ostade tako sve dok onuda nije prola kolska nadstojnica i rekla mu da uspravno sjedne.
Podigavi glavu, vidio je razne majke kako se dovoze u kolu, vitke glenjeve to se
sputaju iz koije ili automobila kojemu motor prede, djeake u kratkim hlaama i tamnim
kaputiima kako lete prema vratima, a onda bivaju uhvaeni i uvueni u oblak krzna,
zagrljaja, parfema i skuta na haljini. Promatrao ih je kroz izboeni prozor, mislei na vlastitu
majku, sve dok ga nije stegnulo u grlu.
Ceste iza glavnih kolskih vrata od kovana eljeza ujutro su bile tvrde i zamrznute te
gotovo suhe, no kasno poslijepodne onuda se kovitlao snijeg, kao da su zrak gusto ispunile
bijele muhe to se meusobno bore.
Nemoj vie sjediti uz prozor, rekla je Quentinu nadstojnica zaduena za nadgledanje
primae sobe. Moda e ti tata doi u posjet idue nedjelje.
Navue zastore i odvede Quentina odande.

219

Stube to su vodile do odvojene prostorije u kojoj je spavao bile su tako strme dok se
njima uspinjao, a cipele su mu se inile tako tekima. Te je veeri napisao:
Dragi moj tata,
Zato me danas nisi doao viditi? ekao sam te cjelo popodne...
Izmeu dviju reenica sputao je glavu na pisai stol i trljao oi, sve dok mu se prsti ne
ovlaie, zamrljani modrom tintom. Pisao je sve veim slovima, tako da su u velikim
petljama presijecala stranice, ponaajui se sve vratolomnije.
KADA SE MAMA VRAA?
BAREM MI TO RECI.
Ve je vie od godinu dana stalno postavljao to pitanje. Kadto bi, za vrijeme praznika
to ih je provodio u Bostonu, znao pomisliti da ju je uo u nekom dijelu kue. Oekivao je
da e se moda jednoga jutra probuditi i zatei je kako podie rebrenice u njegovoj
spavaonici. Otac je samo govorio: Majka se nada da e postati dobro poznata pjevaica.
Otila je u Italiju uiti operu. To nije objanjavalo zato mu nije poslala nijedno pismo dok
je prologa ljeta bio u kampu Mowgli,10 kao ni zato mu, kada je on njoj pisao i ispriao joj
o krtici koju su on i jo jedan deko uhvatili u zamku, nije odgovorila.
S obzirom na to da su ga poslali u kolu nedugo nakon njezina odlaska, bilo je mogue
da ona i ne zna njegovu adresu. Na istom listu bijeloga papira perom nakraba poruku:
Draga mama, jako bi volijo da mi pie. Moja adresa je kola Chadsworth.. 11
Za vrijeme uskrsnih praznika, iza prozora na treem katu u oevoj kui u Back Bayu,
naslonivi elo o stakleno okno, Quentin je gledao van. Dolje, na ulici, sve se bijelilo od
trenjeva cvata. Pretvarao se da vidi majku kako sitnim koracima hita plonikom: haljina
boje lavande leprala je mimo visokih kua od opeke, pokazujui se tamnijom ili svjetlijom
dok majka prolazi ispod drvea.
Na prozoru Quentin dvaput zatrepta: majinih skuta boje lavande vie nije bilo.
Trenjev je cvat jo uvijek bijelo treperio na sunevu svjetlu, plonici su se praznili, ostajale
su samo mutne crvene opeke. Djeak se odmaknu od prozora: u prsima je osjeao uasno i
dobro poznato stezanje. Koliko god dugo promatrao ulicu, koliko god je se jasno sjeao ili
je zamiljao, majka mu se nije vraala.
Iz spavaonice iee u hodnik i nagnu se preko stubine ograde. Zurio je niz sva tri kata,
sve do prizemlja, zapiljivi se u spiralnu petlju to su je tvorile stube i iji je ponor izazivao
strah. to bi se dogodilo, jednom je zapitao oca, da netko padne kroz taj stubini otvor? Tata
je rekao da bi sigurno slomio vrat, a ako bi imao sree, samo ruku ili nogu.
10

Ljetni djeji kamp nazvan po glavnom liku iz Kiplingove Knjige o dungli - nap. prev.

11

kola se zapravo zove Chatsworth, ali Quentin, kao i drugdje, grijei u pravopisu - nap. prev.

220

Stube su bile prekrivene sagom boje vina s vitiastim i cvjetnim uzorkom. Odmorite
mu je neko bilo omiljeno mjesto za igru. Ovdje na odmoritu neko se igrao s olovnim
vojnicima tjerajui ih da se uspinju stubama i postavljaju prepreke. Na ovome su poloaju
gore do njega dopirali zvuci iz cijele visoke, uske kue - zveckanje srebrnine to se latila i
vraala u ladice u blagovaonici. Visoke note majinih arija neko su se izvijale i klizile uvis,
sve dok i zidovi ne bi uzdrhtali. Kadto bi zastao i sluao. Pjevala je na stranome jeziku - na
talijanskome - koji nije razumio. No, kada bi zapjevala, njega bi neto navelo da zastane.
Koa bi mu se iza uiju zaarila.
Otkako je otila, nije mu se vie toliko svialo igrati na stubama jer mu se odatle kua
inila previe praznom i tihom. Stoga je Quentin otiao u oevu radnu sobu. Iako je otac
sada ve tjednima bio izvan zemlje, prostorija je jo uvijek mirisala na kou i dim od cigara.
Na tatinu pisaem stolu leao je pravi leptir, sauvan i zarobljen unutar uveavajuega
stakla.
Kada je bio mnogo mlai - prije nego to je krenuo u kolu - uo je Quentin mnogo puta
roditelje kako se svaaju. Uasni bi ga zvukovi natjerali da se naglo uspravi u postelji.
Glasno bi jecao sve dok ga njih dvoje ne bi uli pa bi zbog toga prestali sa svaom, a mama
bi dojurila u njegovu sobu. Na sebi bi imala eir, dugaku pelerinu i rukavice, kao da se
sprema izai. Haljina bi joj kruto zautala kada bi se lagano spustila na njegovu postelju.
Skinula bi rukavice i prstima ga pogladila po licu, a on se drao sasvim mirno i pretvarao se
da je zaspao. Dugo bi ostala tako uz njega u tami, kao da je njegova soba nekakvo skrovite.
Konano bi utei skutima krenula prema vratima, a on bi joj vidio lice na svjetlosti to je
dopirala iz hodnika, mokrih obraza i vrsto stisnutih oiju.

Gospoa McMannis, domaica, podboila se rukama i buno izdahnula naavi Quentina

kako u oevoj radnoj sobi pie pismo.
Ne znam zato stalno toliko piskara, rekla mu je. Odrastao i jak deko kao ti trebao
biti negdje vani i uivati u vedrom poslijepodnevu.
Quentin je poznavao jednoga deka iz kole koji je boravio u oblinjem hotelu Lenox.
Njih su dvojica bili isplanirali da e poi na loptanje u Bostonski perivoj, ali se toga jutra
drugi djeak loe osjeao i nije mogao izai. Stoga Quentin nastavi s pisanjem:
Dragi ujae Gerald,
ljepo bi te molijo da mi da fotogafiju koju dri na klaviru. Mislim rei, onu
na kojoj je moja majka u opernom kostimu.
Kada joj je Quentin povjerio da eli tu uokvirenu sliku, sestrina Susan objasnila mu je
da mu ujak Gerald nee dati fotografiju zato to e je njegov tata vjerojatno spaliti.
Zato bi je spalio?
Njegova je dvanaestogodinja sestrina razrogaila oi od iznenaenja.

221

Tvoj otac se namjerava razvesti od nje, zar ti to ne zna?

Obeajem Ti da se sliki nita nee dogoditi, pisao je ujaku, jer u je ja uvati skrivenu u
svojoj sobi.
Kada je dovrio pismo majinu bratu, Quentin se dade u potragu za markom po
ladicama oeva pisaeg stola. U koli su se drugi umjesto njega brinuli za marke na
pismima. U gornjoj ladici nae boice s tintom, ravnala, jedan kompas i gumice za
vezivanje, ali nijednu marku pa stoga izvue sljedeu. Ondje se nalazila pospremljena hrpa
papira, vezana vrpcom, a na svim je stranicama bio njegov rukopis. Bila su to pisma koja je
bio sastavio u koli. Draga moja mama, poinjalo je jedno. U drugome je pisalo: Draga
mama, jesi li dobila pismo koje sam Ti napisao o onom tvoru? A u treem: Kako Ti se
svida Italija?
Svako pismo to ga je ikada napisao bilo je ovdje. Nikada nisu ni dospjela do pote.

222

46.
Egipat
1912.

Kairu je Peter, posvravavi sve poslove, unajmio vodia da ga odvede na bazar u

ulici Muski. Njegov je dragoman Abdu teno govorio engleski, ali proi kroz bazar
nije bilo nimalo lako. Dvadeset je tisua ljudi bilo ondje okupljeno pa se trebalo
doslovce protiskivati izmeu njihovih tijela. Najprije su tu bili trgovci srebrom, za kojima
su slijedili prodavai jantara, potom svijea, onda nojeva perja, pa bjelokosti, papua,
mirisa. Rue i otar tamjan proimali su zrak.
Karavana deva to je prolazila onuda zakrila je cestu, izazvavi arkanje i glasne
alopojke. Peter se zatee potisnut u duan na otvorenome. I upravo je ondje opazio mladu
enu, moda sedamnaestogodinjakinju, gdje stoji u sjeni.
Prvo to ga se dojmilo osim njeno oblikovana lica bila je injenica da djevojka
ne nosi zar. Ve se bio navikao na to da se Egipankama od svega vide samo oi. inilo se
da ova mlada ena nije Egipanka, premda joj nije mogao sa sigurnou odrediti podrijetlo.
Pretvarao se da ga zanimaju stakleni rasprivai i boice poslagani na stolovima. Debeli
Arapin s kovrama boje elika i grubim crtama lica ustade s jastuka da mu bude pri ruci. Taj
ovjeku etrdesetim godinama bio je vlasnik: domahnu mladoj eni i ona mu se priblii
poput poslune keri. Podie rukav svoje iroke haljine, natapka mirisno ulje na unutranju
stranu svoje glatke podlaktice i podie je prema Peteru nudei mu da je pomirie.
Svia li vam se? prevodio je Abdou. elite li iskuati mous?
Djevojka okrenu drugu boicu, ovlai prst i utrlja ulje u pregib druge ruke. Drei ruke
na leima Peter se pristojno nagnu, pazei da je ne dotakne, samo da pomirie. Djevojka je
odozdo na zapeu imala srebrnkastu brazgotinu, veliine ribe bjelice. Mogao je i cijeli dan
ondje stajati, samo da je mlada ena imala tisuu ruku.
Peter prui vodiu aku pijastera i njemu prepusti cjenkanje.

223

Pitaj odakle je ova mlada ena, ree Peter Abduu.

Nakon razmjene nekoliko rijei na arapskom, doznade da je djevojka iz Tangera, iako
ne dobi objanjenje kako je ovamo stigla. Kao i u veine Maurkinja, oi i kosa bili su joj
crni, a ipak joj je koa bila bijela kao u Europljanke.
Te noi u hotelu nikako nije mogao prestati misliti na mladu Maurkinju, na to kako je vitku
ruku drala samo na nekoliko palaca od njegovih usana. A sjeao se i srebrnoga oiljka
nalik na ribu bjelicu na njezinu zapeu.
Obuze ga udan hir. to bi bilo kada bi se vratio u ulicu Muski, ponudi njezinu
arapskome gospodaru pozamanu svotu i zatrai od njega da mu na jedan dan posudi
djevojku?
Sutradan ujutro drugi ga je vodi pratio do ulice Muski. Arapin pod ijom je skrbi
djevojka bila drage je volje prihvatio ponudu da u dep strpa znatan novani iznos. to joj je
on - mu? Stric? Kum? Ljubavnik? Peter nije htio o tome ni razmiljati.
Dragoman ih je odveo do sporedne ulice gdje je na njih ekao koija s dobrom
koijom. Potom je vodi otiao.
Najprije su se zaustavili u trgovini s odjeom za engleske dame, gdje se jedna od velja
pristala pobrinuti za mladu Maurkinju. Otpratila ju je na kat, gdje su joj pripravili kupku u
kojoj je ostala sve dok u pari s nje nisu iezli znoj i ustajali vonj ulice Muski. velja se
potom potrudila oko djevojine kose. Konano su mladoj eni obuli cipele, odjenuli je u
bijelu ipkanu haljinu i opremili suncobranom.
U roku sat vremena vie nije izgledalo kao da potjee sa Srednjega istoka, nego je
mogla proi za roenu Europljanku. Netko je ak zabunom mogao povjerovati i da je
britanskoga podrijetla. Tamna joj je kosa bila zaeljana i podignuta s vrata te svinutim
eljem privrena u pompadur firzuru.
Kairskim se ulicama koija kotrljala velikom brzinom. Djevojina je haljina s visokim
ovratnikom bila bijela - iste boje kakvu je obino nosila njegova ena. Poput njegove ene,
djevojka je imala kovrave uvojke. Kao i Erikin, i njezin je vrat bio dug.
Dok je tako sjedila suelice njemu, pompadur frizura lagano joj poskakivala zbog
kretanja koije. to bi dao da moe zaviriti u tu utljivu glavu, doznati iz kakva ivota
dolazi, kako je dospjela do ovoga trenutka. Peter je jednom u Tangeru vidio krotitelja zmija
pa mu je bilo ao to djevojku ne moe zapitati to zna o tome. Zmija je ovjeka ugrizla za
jezik: Peter je vidio krv kako tee. Onda je krotitelj zmija sebi usta napunio sijenom. Peter
je provjerio ovjekova usta, jezik, ruke pa i same slamke sijena, ali nije otkrio nikakvu
podvalu. Ulini je zabavlja nagurao u usta jo sijena, a onda poput vatrometa poeo rigati
vatru i dim.
Peter joj je htio rei: Bio sam u tvojoj zemlji. Znam neto o tome kako se ondje ivi...
Odveo ju je u lijep restoran poznat kao Engleska ajana, gdje se za stolom ponaala kao
savrena dama. Peter je sumnjao da drugi otmjeni gosti u blagovaonici i nasluuju kako ona
ne pripada njihovu staleu.
Kada je pojela i posljednji kola, oblizala je tueno vrhnje sa zubaca svoje vilice i

224

zabrinuto ga pogledala. Dao joj je vlastita dva kremom punjena kolaa pa je i njih dovrila.
Njezina ga je izgladnjelost dirnula.
Vani je zrak postao hladniji, a poslijepodne se primicalo kraju. Sunce vie nije bilo
onoliko arko i Peter s tugom shvati da e se za sat-dva tandovi u ulici Muski poeti
zatvarati, a on e morati vratiti djevojku. No, najprije joj je htio kupiti cvijee - ruiasto, da
bude u skladu sa satenskom vrpcom oko njezina struka. Proli su pjeice nekoliko blokova
nigdje ne vidjevi ni traga cvjearu ili makar ulinome prodavau cvijea.
U hotelskoj je sobi imao cvijea - perunike i kokotie u visokoj vazi. Ne ruiastoga,
dakako, ali se, u nedostatku boljega, odlui vratiti po to. Kanio ju je ostaviti da ga sjedei
prieka u hotelskome predvorju dok on poe gore, ali nije znao kako bi joj objasnio svoje
namjere. Bojao se da e mu, ostavi li je samu, ieznuti prije nego to se vrati. Stoga je
povede sa sobom.
Kada uoe u sobu, mlada se Maurkinja vidljivo usplahiri. Ree mu brzo neto na
arapskome i odmahnu glavom.
Bez brige, rekao joj je da je umiri. Samo smo doli po cvijee. Neu ti nita loe
uiniti.
Otvorio je kapke na prozorima i pustio sunevo svjetlo da ue u polumranu sobu.
Dva su naslonjaa stajala okrenuta prema visokom prozoru. Peter se smjesti u jedan od
njih, a njoj pokaza da sjedne u drugi. Izvadi purpurnoplavkasto cvijee iz vaze, otrese ga od
vode i runikom osui svaku dugaku stapku. Umotavi cvijee u svileni al, poloi joj ga u
krilo.
Prozor je odozgo gledao na jedan od mostova to su vodili preko Nila. Na ovom su se
mostu mogli opaziti najraznovrsniji vidovi prometa: deve, tovarna kola, felasi kao pjeaci,
otmjeni francuski automobili. Na sunevoj joj je svjetlosti kosa svjetlucala crvenim
plamenom. Gledala je kroz prozor prema minaretu.
Da ti pokaem sliku svog sina, kaza Peter.
Poe do putnoga kovega i iz njega izvue srebrni okvir.
alio je to joj ne moe objasniti kako izgleda kada se Quentinovo lice pojavljuje na
prozoru, oba se dlana pritiu o staklo, dok djeak eka oev povratak. Kad god bi Peter
uao u kuu, Quentin je stajao na vrhu stubita. Dijete bi stalo uzbueno disati pa potralo
prema njemu s takvim oduevljenjem da bi se Peter svaki put uplaio nee li se djeai
stropotati niza stube.
Tatice, tatice, tatice, tata...
Nikome drugom na svijetu, shvaao je Peter u takvim trenucima, nije toliko stalo do
mene.
Djevojka uze u ruke srebrni okvir i s njenim se prepoznavanjem osmjehnu. Pokaza na
Quentinova usta, a onda vrcima prstiju dotaknu Peterova - da pokae slinost meu njima.
Iznenaen i zbunjen zbog te kretnje, Peter osjeti kako mu se miii na leima zateu: nije
bio siguran kako bi na ovo odvratio.
Otvori stranju stranu srebrnoga okvira i izvadi odande drugu fotografiju spremljenu
ispod Quentinove - Erikin portret iz vremena njihovih zaruka. Maurkinja uze portret

225

Peterove ene i prie velikom sobnom zrcalu. Mlada je ena jednom rukom doticala vlastitu
pompadur frizuru usporeujui svoj lik sa slikom te amerike gospoe, poput djevojice
koja prouava modni asopis.
ena me ostavila, bez okolianja ree Peter. Pokaza prstom na Erikino lice, i dalje
odmahujui glavom. ena me nije voljela.
Oi mu zasuzie kad je to izgovorio. U sobi je sad ve bilo tako vrue da je otpustio
kravatu i zavukao ruku u kruti ovratnik.
Bol se u njegovu glasu pojaavala. Maurska je djevojka nepomino sjedila u naslonjau
i sluala ga, privukavi jednu uz drugu bijele salonke.
ena me nikad nije voljela onako kako sam ja volio nju, nastavljao je Peter.
Opisao je Erikin odlazak u Italiju i injenicu da je Quentin na taj nain ostao bez majke.
Soba se ispunjavala otrom jasnoom, posljednjim arkim zrakama dana. Na vrhu
minareta usamljen je ovjek zapjevao molitve iz Kurana pozivajui sve ostale da se okrenu
prema istoku i elom dotaknu tlo. Peter osjeti da ga preplavljuje oaj. Zato o svojemu
slomljenom srcu pripovijeda neznanki koja ne razumije ni rije od onoga to joj govori? to
oekuje od nje? Vie je svojega jada iznio pred njom nego pred bilo kime drugim. Zato se
lake otvoriti pred neznancem s kojim se vie nikada neemo susresti?
Ova e mlada ena s blistavom pompadur frizurom uskoro zauvijek izai iz njegova
ivota, ba kako je to uinila i njegova ena.
Djevojka mu dotaknu prste i nagnu glavu ustranu pokazujui tako potovanje prema
njegovoj tuzi. Ustade. Pretpostavljao je da je zabrinuta zbog kasnoga sata, da mu da je znak
kako bi trebali krenuti. Onda se ona, na njegovo iznenaenje, smjesti na naslon za ruke na
njegovu naslonjau. Kliznu mu hladnom rukom otraga po vratu. Dlaice mu se na zatiljku
treperei uspravie. Prieka trenutak, a potom spusti usta na njezina.
Kada ju je poveo do postelje, nije se opirala. Pomogao joj je skinuti steznik - t znao je
bolje od nje kako se otputaju vezice. Lea joj se izvie u hladan luk kada je pustila donje
rublje da padne na pod. Dojke su joj bile malene i stoaste. Uvue jednu od njih u usta i
okusi neobinu tekuinu to joj je tekla iz bradavica. Uze sisati jae - nije je bilo mnogo, tek
malo slatka daka, poput rose na listu. Na postelji je zabacila ruke iznad glave, sklopivi oi
u znak preputanja. uo je kako joj dah zastaje u duniku.
Ve osamnaest mjeseci, sve otkako je Erika otila, nije bio sa enom. Sjeajui se
onoga to je njegovoj supruzi priinjalo uitak, postupao je jednako s mladom Maurkinjom.
Zaprepatena, djevojka je treptala otvorenih oiju. Bila je vrlo mlada i moda se jo nikada
nitko nije ni brinuo o njezinu uitku. Sklopljenih onih kapaka, zabacila je glavu na jastuke,
a tamna joj se kosa bila rasplela. Dok su se ljuljukali na postelji, isputala je nekakav
pjevuckav zvuk.
Konano se stade bacati glavom s jedne na drugu stranu na jastucima i isputati otre
gugutave krikove, crne kose rasute po ramenima te joj se nakon zavrnoga, uitkom
ispunjena gra tijelo opusti. Likujui, Peter dopusti djevojci iz ulice Muski da doe do daha
i odgodi vlastiti uitak kako bi ga njoj ponovo priinio. Taj je sljedei put zamiljao da pod
njime lei njegova ena pa se osvetoljubivo zabijao u nju, svakim je udarcem tjerajui da

226

dahne. Sve dok se nalazi u njoj, ima nadzor nad bespomonom oblinom njezina vrata. Sve
dok se nalazi u njoj, ne moe nikamo otii od njega.

227

47.
Britanska Gvajana i Trinidad

Dragi moj Ravelle,

Godine su prole otkako smo se posljednji put vidjeli pa osjeam silnu
potrebu da Vam toliko toga ispriam i o toliko toga raspravim s Vama, ali se
svega u pismu mogu dotaknuti samo djelomino. Z.apravo, moram Vam priopiti
neto vano, ali bih vie volio o tomu osobno razgovarati. Dopustite mi da Vam
predloim zajedniko putovanje u gvajansku divljinu, o emu smo se
svojevremeno dogovarali, sve do najviega vodopada na svijetu. Kaieturske
slapove do sada su vidjela samo etrdesetorica bijelaca, a mene su oni oduvijek
privlaili, unato svim potekoama koje treba proi da bi se stiglo do toga
mjesta...
Od Erikina odlaska u Italiju protekle su tri godine i razvod je sada
konaan...
Ravell ve osam godina nije od Erike uo ni glasa. Nije znao kakve bi mu obavijesti
Peter mogao pruiti o bivoj eni, ali mu se inilo sigurnim da e, pridrui li mu se na takvu
putovanju, doznati neto vie o tome to se s njome dogodilo moda ak i njezino tono
prebivalite. Obina ga napomena moe pouzdano uputiti u njezinu smjeru. Moda e, dok
rijekom budu putovali uzvodno, Peter spomenuti ime maestra kod kojega Erika ui pjevanje
ili pak kazalite u Firenci u kojemu nastupa.
Sa strepnjom se pitao to to Peter s njime eli raspraviti. Bar mu je jednom bilo drago
to nikada Eriki nije poslao nijedno pismo, kao i to ona njemu nije pisala. Nije bilo
ljubavnih pisama na koje bi mogao naletjeti povrijeeni mu.
U Britansku Gvajanu stigli su u radosnu oekivanju i s velikom radoznalou. Dok je uz
Petera prolazio kroz Georgetown, gvajanski glavni grad, inilo se Ravellu da nikada nije

228

vidio takav ljudski potpuri. Po ulicama je vidio Indijance bronane puti i s grimiznim
povezom oko bokova, Indijce s kosom svezanom u vor na tjemenu i kineske radnike s
perinom, a Portugalce i Britance da se i ne spominje.
Bili su se zaputili na sastanak s ovjekom po imenu Manthorne, osobom zaduenom za
isporuku pote na udaljena odredita u gvajanskoj unutranjosti. Neki im je Peterov prijatelj
iz Kolonijalne banke bio natuknuo da bi im moda Manthorne mogao pomoi srediti
ekspediciju do Kaieturskih slapova.
Do sada je Peter malo govorio o Eriki, uz tako usputne aluzije na bivu enu da se
Ravell pitao bi li se uope trebao usuditi da ga togod zapita o njoj. Osjeao je kako u njemu
buja nepodnoljiva znatielja.
Kada on i Peter zastadoe na jednome ulinom uglu, biciklom se mimo njih proveze
Indijac sa zaliscima obojenim u grimiznoljubiasto, no niije se oi ne zaustavie na njemu.
Potom onuda proe nag mukarac kojemu je kosa strala u zrak, kao da ga je bila prodrmala
elektrina struja, a ni jedan se jedini graanin Georgetowna ne osvrnu za njim.
Da je Eriki bilo sueno da postane slavna, najednom kaza Peter, ne mislite li da se
to ve odavno trebalo dogoditi?
Ravell ne odgovori. Nije znao to bi se na to uope moglo rei.
Dok su hitali prema uredu gospodina Manthornea, Peterov je hod bio tako ustar da je
Ravell morao udvostruiti korak da ga sustigne. Sua koja je bila pogodila Trinidad, u
Gvajani je bila jo gora pa su se obojica pitali kako bi to moglo utjecati na njihovo
putovanje.
Problem je u tome, ree gospodin Manthorne, to smo u zemlji, gdje kia inae pada
svakodnevno, u proteklih est mjeseci jedva vidjeli ikakve padaline.
Mi na Trinidadu imali smo vie sree, kaza Ravell. Premda nas je i tamo sua
ozbiljno pogodila.
Svakako bih vam savjetovao da ovakav izlet odgodite, ree gospodin Manthorne.
Takvo bi se putovanje moglo pokazati silno tekim. Na pojedinim mjestima rijeke su
plitke. A ak ako se i uspijete probiti do slapova, jedva da e vam se to isplatiti. Smanjili su
se na tanak mlaz, kau oni koji su ih vidjeli.
Koliko vremena treba do Kaieturskih slapova? zapita Peter.
Obino ne vie od tjedna. Ovih dana - tko zna? Rijeke su presuile i urod je uniten.
Ovu zemlju jo eka mnogo muke.
Peter se nije dao obeshrabriti.
Bojim se da smo nas dvojica prilino odluni, ree, a Ravellu uputi zavjereniki
osmijeh.
Onda, dobro, udari gospodin Manthorne objema dlanovima o stol. Otpremit u vas
najdalje to budem mogao. Iz ladice u pisaem stolu izvue prazan list papira spremajui
se sastaviti popis potreptina koje e im sam pribaviti. Pripremite se i na malo neudobnosti.
Unato sui, na nekim mjestima moe vam se dogoditi da ispadnete iz amca. Moda ete se
nai naglavce uronjeni u brzace.

229

Izvrsno plivam, kaza Peter. A isto tako i doktor Ravell.

Sablasna se magla dizala s rijeke onoga jutra kada su krenuli uz Essequibo. Ravell i Peter
stajali su na prednjem dijelu brodice, a na stranjem su se dijelu nalazili motor i posada. S
obje strane glavne brodice bio je privezan po jedan manji brodi, optereen s pola tuceta
crnih putnika i tovarom to su ga prevozili.
Isprva su napredovali polako. Na svakom je brodiu po jedan ovjek motkom ispitivao
dubinu vode. Crni momak po imenu Thomas bio je dodijeljen na slubu Peteru i Ravellu.
Momak im je pripremao raskoan doruak - aj, kruh, dem, slatki krumpir, a ak se tu
nala i ve ranije ispeena piletina.
ak i u suno doba rijeka se prostirala cijela dva kilometra u irinu. Iz guste praume,
povremeno bi se pojavio lik u kanoi pa bi s broda preuzeo snop pisama.
Posada se sastojala od dvojice crnaca zaduenih za motor, dvojice za kormilom i po
jednoga ovjeka smjetena na svakom usporednom brodiu. Svaki je od njih izvikivao
zapovijedi i prijedloge. lan posade iji se glas najglasnije orio imao je kou tamnu poput
nafte, a vrat i ramena bili su mu tako razvijeni da su Ravellu ulijevali strahopotovanje.
Taj izgleda kao gorila, rekao je Peter ispod glasa.
Ravell mu je svom snagom zagazio na nogu i upozoravajui sijevnuo na nj pogledom.
Zar Peter misli da na ovako ogranienom prostoru moe mrmljati to ga je volja i da ga
nitko nee uti?
Istoga su poslijepodneva udarili o stijenu. Uslijedila je larma i vika meu crncima.
Stigli su do tako plitkoga podruja da su lanovi posade morali sii s brodice pa je gurati i
tegliti uzvodno, sve dok nisu doli do drugoga, manjeg plovila. Ravell i Peter prijeoe
onamo zajedno s prtljagom.
Ravell je zurio u Peterove platnene zaveljaje. U tim vreama, uz nalivpero i ostali
pisai pribor, nosi li Peter i knjiicu u kojoj je navedena Erikina adresa?
Ravell se zamiljao kako je eka na ulinom uglu tamo u Italiji. Kada se priblii
ulaznim vratima i zastane da otvori torbicu i iz nje izvue klju, stat e s prstiju zubima
povlaiti dugake rukavice.
Erika? rei e on izlazei iz sjene. Prvi put u osam godina lice e joj se okrenuti
prema njemu.
Snale su ih nove nevolje. Stijene su se pojavljivale u rijenome toku. Posvuda su se na njih
obruavali brzaci. Samo je jedan brodi mogao najednom proi. Nekako su se uspjeli
provui, samo zato da bi se brodica uskoro nala zaglavljena meu stijenama. Oslobaajui
je iz te klopke, posada se naprezala, gurala i krivila lice. Znoj je poput kie tekao niz
crnake vratove.
Neto kasnije, brodica je zapela meu stijenjem i nije se htjela ni pomaknuti. Zauo se
povik: Svi dolje s broda! Ravell i Peter skoie, a koulje im se u vodi nadue poput

230

balona.
Povici su se nastavljali dok je bijelu vodu mutilo blato. Nakon to ga je crni kormilar
pograbio za ruku i pomogao mu da se ponovo uspne na brod, Ravell se strese i ispljunu iz
sebe vodu koja je imala okus po rijeci.
U est sati uveer domogli su se mirnijih voda, a sunce je zapalo iz zida ume.
No je znaila preveliku potekou za nastavak putovanja pa se ubrzo prebacie na
obalu i pripremie se za logorovanje. Kada je Peter nestao meu drveem da se olaka,
Ravell se prikrade njegovu starom konom kovegu i oprezno ga otvori. U nos mu udari
kiseli vonj poguvane odjee. Tragao je za bilo ime to bi nalikovalo na adresar, ali nita
ne nae.
Brzo zaklopi koveg, a srce mu je divlje udaralo u grudima. Kako sam spao na ovo?
pitao se. Da kao sitni lopov prekapam po tuim stvarima?
Gospodin Manthorne bio je radi Ravellove i Peterove udobnosti poslao dva sklopiva
leaja. Dojmila ih se njihova domiljata konstrukcija: svaki je leaj tono pristajao u
prenosivi koveg, a svaki je koveg bio dovoljno vrst da se moe pospremiti na dno
brodice. Gospodin Manthorne takoer se bio pobrinuo i za mree protiv komaraca. Momak
Thomas objesio je svoju mreu za spavanje podno njihovih leajeva.
Nakon veere im je Thomas zapalio vatricu. Momak je pomogao Ravellu da skine
izme, a onda isto tako i Peteru. Potom su ga otpravili tako da mogu sami provesti ostatak
veeri.
Od vremena do vremena Peter je znao izvaditi korice ispunjene slobodnim stranicama i
neto pribiljeiti. I sada je uz vatru narkao jo nekoliko redaka.
Vodite dnevnik? zapita ga Ravell.
Piem pismo sinu, kaza Peter.
Ravell zapanjeno sjede. Jezik mu se najednom osuio od oka pa se muio da
progovori.
Imate sina?
Quentinu je sad osam godina, ree Peter.
Zato mi nikad niste rekli da ste dobili dijete?
Peter sjede na rub poljskoga leaja, lica naranasta od svjetlosti vatre, pa pogleda
Ravella.
Mislim da vi - od svih ljudi na svijetu - najbolje moete naslutiti kako bi se zbog toga
sve zakompliciralo.
I Ravell je sjedio na svojem leaju. Drao se mirno poput ivotinje koja osjea
opasnost, nadajui se da e je, samo ako se ne pomakne i zadri dah, te se pretvara da je
mrtva, prijetnja mimoii.
Nikad niste morali nita skrivati od mene, ree Peter. Sve tajne koje ste mislili da
ste uspjeli sauvati, oduvijek sam znao.
Ravell osjeti kako su mu se kosti ukoile. Vrat mu se pretvorio u nepomian stup, tako
da glavu ne bi mogao pomaknuti ak ni da pokua. Dah mu postade plii.

231

Tijekom tih nekoliko sekundi Ravell se bojao da je Peter shvatio i vie od toga - grijeh
jo i gori od onoga to su ikada i slutili muevi rogonje iz Back Baya. ak ni kada je postao
intiman s Erikom, Ravell se nije uspio natjerati da joj ispria kako je strahovito prevario nju
i Petera. inilo mu se neoprostivim to to je uinio. Strahoviti mu se ishod jo uvijek vraao
pred oi, poput najmunijega sna - mrtva ki, dijete iji su oni kapci zapeaeni.
U tami gvajanske noi, dolje na obalama Essequiba, posada je poela piti. Dok su Peter i
Ravell suelice sjedili na sklopivim leajevima postavljenim jedan uz drugi, posada je u
daljini nesnosno buala. Crnci su se smijali i meusobno vrijeali. Na drveu izad njihovih
glava jedan majmun urlikavac prodrljivo urliknu. Dok je Peter govorio, Ravell je
promatrao mrano nebo i nastojao smiriti vlastito srce.
Kada je djevojica umrla pri porodu, kada je Ravell otiao iz Bostona... On i Erika
konzultirali su se s drugim lijenikom, objanjavao je Peter. Kada je specijalist predloio
ispitivanje sjemena, Peter je ustanovio da mu se postupak vie ne ini toliko odbojnim. Na
kraju krajeva, do tada je ve uspio postati otac bar jednome djetetu.
Kada mu je doktor priopio rezultat pretrage, to ga je zbunilo.
Pa kako je to mogue? zapitao je specijalista. ena i ja nedavno smo dobili
djevojicu.
Doktoru je oigledno bilo neugodno pa se prestao njihati u stolcu. Pitao je Petera je li u
proteklih godinu dana ili neto vie bio bolestan ili imao jaku groznicu. To je moglo dovesti
do sterilnosti.
Peter je odmahnuo glavom, a specijalist je zautio. I jedan i drugi osjeali su kako
implikacije vise u zraku. Peter je udisao i izdisao znajui da e mu taj trenutak ostati
zauvijek urezan u sjeanju - tvrava to je tvore medicinske knjige na okolnim zidovima,
doktor koji nepomino sjedi na stolcu, uperci dlaka to izbijaju na ovjekovim sklopljenim
rukama. Lijenik je odluio ne nastavljati razgovor pa je Peter ustao i izaao iz ordinacije.
Ravell, najednom je shvatio. Ravell.
Sjetio se Peter poroda, onih trenutaka kada je mrtvoroena djevojica izala iz tijela
njegove ene. ak i onako obuzet vlastitim jadom, Peter je osjetio silno iznenaenje pri
pogledu na Ravellovo lice: nikada do tada nije vidio tako alosna mukarca. Ravellu su
naoale bile poprskane vodom sve dok ih nije skinuo i prinio prste oima. Usne su mu se
bile navlaile i grizao ih je da im sprijei drhtanje.
Sve dok nisam vidio va jad zbog prve bebe, rekao je Peter, nikad nisam ni posumnjao u
to da ste zaljubljeni u moju enu. Nikad nisam shvatio da je Erika vama opinjena.
Nije bila zaljubljena u mene. Bar ne onda kad je roena ta djevojica.
Pa zato je onda spavala s vama? Zato to je oajniki eljela dijete?
Ravell sjede i prebaci noge preko ruba sklopivoga leaja. Prie vatri koju je crni
momak bio zapalio i uze je zagrtati zemljom da je ugasi.
Ne tjerajte me da vam na to odgovorim, konano kaza Peteru. Ne tjerajte me da vam
objanjavam.

232

Nakon toga nijedan od njih dvojice nije mogao zaspati. Thomas je pio zajedno s ostalom
posadom pa se uskoro naao povraajui uz neko drvo. Ravell i Peter pomogoe momku da
se uspne u mreu za spavanje to je visjela podno njihovih leajeva pa on zapade u teak,
pijani san, no njih su dvojica samo leali ne nalazei poinka i sluajui podrugljive povike i
urlikanje meu posadom na obali rijeke.
Bojim se da u morati zahtijevati da se stiaju, konano najavi Peter pripremajui se
krenuti prema mirisu viskija.
Ravellu se uini mudrim da na to nita ne kae.
Ne idite onamo, ipak upozori Petera.
Bili su daleko od bilo kakva naselja, cijeli ih je svijet dijelio od drugih bijelaca.
No, Petera nita nije moglo zaustaviti. Promatrajui stroga prijatelja kako se niz strminu
sputa prema pijanome drutvu, Ravell se zadivi Peterovu osjeaju da je nepobjediv.
Poto je Peter posadi iznio svoju pritubu i krenuo natrag, nered postade samo jo gori.
Blizu rijene obale neki je velik predmet u mraku baen u vodu. uo se glasan pljusak, a
potom ljutita vika. Sa svojega je poljskog leaja Ravell promatrao Petera kako se polagano
vraa uzbrdo. Iza njegovih lea lanovi su posade dizali uvis ake izmiui se i boksajui se
sa sjenom. U svojem pijanstvu, bojao se Ravell, mogli bi nasrnuti na Petera, a onda i na nj.
Spoznade da bi njih dvojica noas mogli ovdje zajedno umrijeti. Je li ga Peter doveo
ovamo u svojevrsnoj elji za osvetom? aica pijanih ljudi mogla bi ih ostaviti za hranu
leinarima i zvijerima, sve dok od njih ne ostane nita do bjeline njihovih kostiju. Tijela bi
im mogla ieznuti u praumi, nestati u tamnome tlu i nahraniti krikove gladnih ptiurina.
Nitko od njihovih poznanika ne bi shvatio to se dogodilo. Moda nitko nikada ne bi znao
kakav je strah osjetio ekajui ovdje.

233

48.
U

zoru se na svu sreu podie sunce i ekspedicija se nastavi. Neto dalje uzvodno
ekao ih je jo manji brodi s kotaem na krmi koji e im omoguiti nesmetan
prolaz kroz pliine. Plovilo je izgledalo kao igraka. Jedan crnac irokih prsa
ubacivao je drva u minijaturnu pe. Svaki put kada bi se prebacili na novi brod, o tome bi se
potpisivao dokument koji e se poslati gospodinu Manthorneu.
Oko podneva stigoe u Tumatumari, gdje je na brdu nad rijekom bilo smjeteno
konaite ija su ulazna vrata bila ukraena iljatim lukom. Unutra Ravell i Peter svukoe sa
sebe ve pljesnivu odjeu to je zaudarala na ribu, blato, znoj i rijeku. Poto su jedan za
drugim uronili u kupku, osvjeeni izaoe iz vrue vode i odjenue istu odjeu.
Potom izaoe da razgledaju divovsko, od sunca izbijeljeno kamenje to je bilo
preprijeilo rijeku. Veliki je vodopad bio presuio, a snaga mu je spala na snagu nekoliko
kupaonskih slavina. U Tumatumariju im svi rekoe da su Kaieturski slapovi nestali te da
sada jedva curkaju.
Peter ree:
Bojim se da ovdje moramo prekinuti putovanje.
Moda bismo mogli unajmiti indijanske nosae da nam pomognu stii do Kaieturskih
slapova, kaza Ravell.
Bilo im je preostalo jo samo ezdeset kilometara.
Nemamo dovoljno namirnica za putovanje kopnom, istaknu Peter.
Ravell se snudi, sav razoaran. Kakva li smisla ima to su se probili ovoliko daleko
uzvodno ako nikada nee vidjeti divotu kojoj su teili?
U Tumatumariju su on i Peter sjedili na stijenju i gledali nekadanji vodopad koji se
sada bio pretvorio u kameni tok. Od sunca je kamenje bilo toplo, a njihova lea vrua.
Uz nabujalu rijeku, kaza Ravell, slap mora da je bio velianstven.
A onda se, na njegovo iznenaenje, Peteru nabra elo i on ree:
Kad sam onda ostavio Eriku s vama na kokosovoj plantai i otiao u Venezuelu, znao
sam da ete spavati s njom. Zapravo, svim sam srcem to oekivao.
Ravell okrenu glavu i zapilji se u Petera.
Jo glasnije, Peter ree:
Htio sam da obavite snoaj s mojom enom.

234

Od oka se Ravellu zamagli pogled: vidio je mrlje pred oima.

Zato?
Zato to sam htio dijete... a htio sam i zadrati Eriku. Znao sam da sa mnom nikad
nee ostati trudna.
Ravell je uo bespomonost u Peterovim odsjenim rijeima.
Nego, kaza Peter podigavi glavu i prelijeui pogledom najvie vrhove drvea, sad
je valjda sve to nevano, to god da smo vi ili ja htjeli. Otila je u Italiju i obojicu nas
ostavila.
Skrivenu u praumi blizu Tumatumarija, on i Peter pronaoe skupinu indijanskih kolibica,
potpuno praznih.
Vlasnici ne mogu biti daleko, zakljuivao je Peter primijetivi da vatre gore i da se u
loncima neto kuha. Potom ugledae staroga Indijanca koji je bio zaostao za drugima.
Njihao se u mrei za spavanje, a meso mu je visjelo s kostiju kao da na sebi ima odijelo koje
se rastegnulo.
Svaka je kolibica bila nainjena od palmova lia privrena preko etiriju stupova.
Primijetivi neto oruja zagurana ispod tih rogova, Peter odande izvue luk i jednu dugu
strijelu pa ih prui starome Indijancu u mrei i prstom mu pokaza na velikoga guera
udaljena nekih pedeset metara. Starac dohvati luk. I ne maknuvi se iz mree, ispali strijelu i
protjera je ravno kroz guterovu glavu.
Vidite li vi tu vjetinu, ree Peter.
Vraajui se prema konaitu u Tumatumariju, Ravell se nije mogao oduprijeti elji da
zapita Petera:
Ako ste toliko htjeli dijete... a bili ste spremni upotrijebiti tuu spermu... zato se niste
diskretno dogovorili s nekim specijalistom? Zato ste dopustili da vam ena spava s drugim
mukarcem?
Peterove rijei zazvuae uznosito:
Nisam htio upotrijebiti sjeme nekog neznanca, nekog o kome nita ne znam.
Niste se brinuli da emo Erika i ja..., oklijevao je Ravell. Da emo se zaljubiti? Da
e ona moda ostati sa mnom?
Valjda sam na neki nain raunao na vau ast..., slegnu Peter ramenima. Pa dodade,
malo promislivi: Ja sam poslovan ovjek. Znam kad treba ii na veliki ulog.
Te se noi u konaitu Ravell protezao u postelji, a Peter je nastavljao dugako pismo
upueno Quentinu. U svakoj prigodi koja bi mu se ukazala Peter je vadio nalivpero i pisao
sinu. Neke je dijelove pisma itao i naglas: Da sam od onoga starog Indijanca koji je leao
u mrei za spavanje zatraio da pogodi ribu daleko dolje u rijeci, siguran sam da je starac
ne bi promaio... Pisao je kao da je djeak stalno kraj njega, u njegovoj pratnji.
On zapravo pie mojem sinu, pomisli Ravell. Djeaku koji stoji kraj prozora i promatra
padanje snijega. Djeaku ije lice nikad nisam vidio. Nakon povratka na Trinidad obojica
prenoie u hotelu Queens Park prije nego to e Ravell iz Port-of-Spaina nastaviti na istok.
Pokazuje se da e mu ovo biti dobra poslovna godina, rekao je Peter Ravellu, a poruke od

235

njegova partnera ekale su ga u hotelu, pozivajui ga da se to je prije mogue vrati u

Boston. Nee stoga imati vremena za odlazak do kokosove plantae.
Prije no to je stigao tender da Petera preveze na parobrod, usidren nekoliko metara od
obale, Ravell predloi etnju po Botanikom vrtu.
Pokaza Peteru rijedak cvat na trinidadskom bambusu, cvijet koji se pojavljuje samo u
doba ubitane sue. Vlasnici trgovina izlagali su ga po izlozima, a stariji su ljudi tvrdili kako
se ne sjeaju da su takav cvijet ikada vidjeli.
Peter se zagleda u cvijet.
Pa, valjda se uvijek moe nai i neto lijepo, ak i za vrijeme sue, ree. ak i kad
urod propada i ljudi gladuju.
Ravell zapita:
Imate li njegovu sliku?
Peterove se obrve upitno trgnue.
Mislim, Quentinovu.
Sjedoe zajedno na jednu klupu pa Peter iz depa na kaputiu izvue lisnicu.
Ima tamnu kosu. I velike oi, poprilino sline vaima.
Na fotografiji je djeak pozirao s violinom, premda Peter ree da Quentin nerado
vjeba. Odjeven je bio u mornarsko odijelo. Ravell je prouavao sliku, traei na djetetu
Erikine naznake, no djeak joj uope nije nalikovao.
Kada ustadoe da nastave etnju, Ravell zadra sliku u ruci i dvaput zastade da je
ponovo pogleda.
Zato ste htjeli da doznam za njega? zapita.
Ja sam ovjek koji vjeruje u istinu, ree Peter. Uvijek mi se inilo kako bi vam bilo
poteno sve rei. Ali, zato sad? Zato ste pazili da mi sve dosad nita ne kaete? Zato
to je sad razvod okonan, a ja sam dobio zakonsko skrbnitvo. Nitko mi vie ne moe
oduzeti Quentina, pa ak ni Erika. Ravell mu prui fotografiju.
Siguran sam da vam je jako privren.
Peter vrati sliku u lisnicu.
Oh, da, tako je.

236

Thsui fio

237

49.
Cape Cod, Massachusetts
1913.

Dragi tata,
Molim Te da ovo ljeto ne moram ii u kamp Mowgli. Rae bi bijo s Tobom...
Otac je opet bio negdje daleko. Quentin se mekoljei uvue u koaru, povue poklopac
iznad glave i stade ekati da ga drugi pronau. Zube je pritiskao o koljena i stiskao usta da
se ne nasmije jer mu je bilo silno zabavno kada su ostali utrali u sobu, a on mogao uti
svaki zvuk to bi ga proizveli dok su zagledavali na sve strane.
Pogledaj ispod ormara, pogledaj pod krevet, rekla je Margaret, najstarija djevojica.
U koari se Quentin naslonio postrance pa se pitao hoe li se vidjeti izboina to ju je
njegovo tijelo nainilo na stijenci od prua. Poklopac se lagano odignuo kada je glavom
udario u njega.
Otvorite ladice, zapovijedala je Margaret.
Ladice se otvorie i s treskom ponovo zatvorie prije no to e svi istrati iz prostorije,
uvjereni da su je temeljito pretraili. Nitko nije ni pomislio da pogleda u koaru punu
prljavog i smrdljivog rublja.

On sad stanuje kod nas, objanjavala je Margaret. Bar do kraja ljeta.

Ti si siroe? pitali su njezini prijatelji.
Ne, rekao je Quentin.
Pa gdje su ti tata i mama?
Otac u Egiptu kupuje pamuk, kazao je, a majka je pjevaica u Italiji.

238

Na trenutak su zurili u nj, kao da nisu sigurni treba li mu vjerovati. Lica su im izgledala
ozbiljno kao mu ne zavide na razlozima, ma to bilo posrijedi, koji su ga doveli ovamo, i to
bez roditelja. Pitao ih je ele li vidjeti dugaku anakondinu kou koju mu je otac donio iz
dungle, a oni su kimnuli.
ak u vam dopustiti da je dotaknete, rekao je Quentin i izvukao ispod postelje
posebnu torbu koju je bio dobio od oca. Tu je zmijsku kou nosio sa sobom kamo god je
mogao.
Gospodin Talcott, poslovni partner njegova oca, imao je petero djece i ljetnikovac na Cape
Codu, kuu s tako strmim krovom da je nalikovao na vjetiji eir. Tata je mislio da e
Quentin ovdje, u krugu ove obitelji, biti sretniji nego na logorovanju.
Kua je imala na stotine mranih zakutaka i siunih vrataaca u drvenoj zidnoj oplati
iza kojih su se krili razni ormari i niski ormarii u koje se moglo upuzati i ondje se sakriti.
Talcottovi su imali bratie koji su rado dolazili k njima. Dvojica najstarijih djeaka donijela
su na tavan tapove kojima su, kao maevima, htjeli napasti vjevericu to se ondje bila
nastanila, ali im je vjeverica umaknula kroz rupu pod strehom.
Kad god su se Quentin i ostala djeca vraali s plae, donijeli bi sa sobom runike tako
izguvane, prljave i pune pijeska da su ih prema uputama morali ostaviti na stranjem
trijemu. Nitko nije smio u kuu s vlanim runikom.
Nou je znao leati u postelji i osjeati pijesak to mu se bio zavukao izmeu nonih
prstiju. Zapljuskivanje i rasprskivanje valova jo mu je uvijek odjekivalo u uima, poput
zvukova uhvaenih u spiralnu koljku. Visoko gore u nosu jo je ivo osjeao otar miris
plae.
Kada se Quentin prehladio, gospoa Talcott natoila mu je u au octa da proisti tijelo.
Nijedno od njezine djece nije u stanju piti ocat protiv prehlade, rekla mu je, jer mu je okus
uasan, no Quentin je to junaki podnio. Naiskap je popio punu au, ispio je jednim dugim
gutljajem, premda je odmah potom iskrivio lice i stresao se.
Gospoa Talcott potapala ga je po ramenu i rekla mu da je izuzetno vrst.
Nedjeljom je od svoje djece traila da naue po jedan psalam i poslije joj ga
odrecitiraju, ali su oni tek na pola srca uili stihove i bjeali na plau ili na veslanje prije no
to bi zavrili. On bi jedini ostao uz nju na trijemu sve dok nije napamet nauio cijeli
psalam. Kada bi joj ga izrecitirao, ona bi ustala s divana na kojem je voljela sjediti s
knjigom i otvorenom kutijom okoladnih bombona. Dopustila bi mu da odabere slatki, a
potom ga je privukla na svoj struk i protrljala ga po glavi. Ljudi su zbijali ale zbog njezina
uivanja u tolikim okoladnim bombonima i nazivali je debelom, ali se njemu svialo kada
bi se pritisnuo uz nju. Neki su njezini dijelovi bili meki, poput postelje s pernatim jastucima
na koju se svali, a kroz njezinu je odjeu osjeao slatki miris pudera.
Rekla mu je kako mu vie nee dopustiti da je i dalje naziva gospoom Talcott, nego
neka joj se obraa s majko, kao i svi ostali.
Jedne je veeri na trijemu sjedio na ljuljaki zajedno s gospoom Talcott. Bilo je tako

239

mrano da se tratina nije vidjela, no on je osjeao miris trave: kada bi bosonog pretrao
preko nje, od nedavno pokoene trave tabani bi mu se zazelenjeli.
Je li se mojoj majci dogodilo neto loe? najednom je izustio Quentin.
Neto loe? rekla je s oklijevanjem gospoa Talcott i oslonila se petama o pod da
zaustavi ljuljaku. Prestali su se njihati.
U koli je neki djeak jednom rekao kako je uo da je Quentinova majka umrla.
Govorkanje ga je prestrailo i sada je osjeao udan poriv da gospou Talcott suoi s istim
tim neobinim rijeima.
Zaboga, ne! uvi ovo, gospoa Talcott uvue zrak i brzo ga izdahnu. Majka ti ivi
u Italiji, to je posljednje to sam ula.
Sve je to on veoma dobro znao. No, jo ga je uvijek muila pomisao na ona neposlana
pisma to ih joj je bio napisao, skrivena u oevu pisaem stolu. Quentin ispria gospoi
Talcott o tome kako ih je ondje naao.
Osim ako mama nije umrla... zato joj ih tata ne bi poslao? pitao je Quentin. Nakon
to sam ih ja s tolikom mukom napisao?
Ne mogu govoriti u ime tvog oca, rekla je gospoa Talcott. Ali, pretpostavljam da
mu je tvoja majka svojim odlaskom zadala veliku bol. Moda... moda misli da je za tebe
bolje dalje ivjeti i ne osvrtati se na stvari koje se ne mogu promijeniti.
Nekoliko veeri poslije toga, nakon igre zaleene babe, Quentin je, sav zadihan, tresnuo
na tratinu. Osjeao je kako mu srce poskakuje u grudima kao kakva uhvaena ivotinjica,
sve dok nije dovoljno otpoinuo. I poto su se svi ostali rastrali i otili u kuu po karte i
plou za igru dame, Quentin je ostao ondje leati, utei hladno tlo pod leima. Rosa je
vlaila tratinu, a zvijezde su svjetlucale poput glavica pribadae.
uo je gospou Talcott na trijemu, iza grmlja, kako razgovara s nekom drugom
gospoom. Bio je siguran da jedna drugoj dodaju kutiju s okoladnim bombonima, iako je
bilo previe mrano da ih vidi, a ni one nisu mogle vidjeti njega.
Gospoa Talcott je govorila:
Svi me pitaju: Ve imate petero djece, zato ste u kuu uzeli jo jedno? Odgovor je
jednostavno takav da me srce boli kad vidim koliko je taj mali deko usamljen. Otac mu
stalno putuje amo-tamo preko oceana, bilo radi posla ili radi uitka ili pustolovine... Neki
dan Quentin se udario u koljeno, nastavila je. Odvela sam ga u kupaonicu da operemo i
zamotamo ranu, a kad sam vidjela svu tu krv da mu tee iz koljena, pomislila sam: Gdje mu
je majka? to ta ena misli? Pa gdje ona?

240

Sedmi dio

241

50.
Italija
1913.

a pozornici u Montepulcianu stajala je Erika sva blistava, a zvuci Bizetove

Carmen prolazili su kroz nju. Vodoravno ispruivi ruke, stajala je ondje dok se
s njezina jezika izvijala ljepota.
Tijekom pokusa lanovi orkestra pljeskali su joj i bodrili je. Bili su angairani da
sviraju na njezinoj provi i nisu joj dugovali nita do pristojne usluge, no zahvaljujui njima,
iekivanje se poelo iriti kroz ovaj drevni brdski gradi. Nova pjevaica, svakome su
govorili, ima krasan glas, una bella voce. Morate doi na njezin debi.
One noi kada se Erika prvi put s kolodvora zaputila prema utvrenome gradu u kojemu se
trebala odrati njezina prova, situacija se nije inila pretjerano ruiastom. Vlak kojim su
stigli strahovito je kasnio, a ona i Christopher otkrili su da je eljeznika stanica daleko od
samoga Montepulciana. Mrak i kosa kia zatekli su ih dok su se truckali uzbrdo u zatvorenoj
koiji. S jedne se strane ceste uzdizao strm nasip, siluete maslinovih stabala nazirale su se s
druge.
Nebo je proparala munja, dovoljno blizu da je rukom dotakne. Erika je zabrinuto
promatrala oluju. Nee stii do grada na vrhu brda prije no to restorani za tu veer zatvore
vrata, a oboje su bili izgladnjeli. Uspon je postajao sve strmiji i koija se kretala nezgrapno i
nesigurno, na kotaima velikim poput mlinskoga kola. Molila se da konji ne izgube tlo pod
nogama.
Kraj nje je Christopher drijemao, kao to je esto inio kada bi se nali u teku poloaju.
Kut pod kojim se cesta uspinjala bio je tako strm da mu je glava pala unatrag, a usta se
otvorila, dok mu se vrh uskoga nosa podigao prema krovu koije.
Kada su stigli do svratita u Montepulcianu, ondje je bila slobodna jo samo jedna soba.
Svratitar ih odvede do neobine prostorijice na uglu kue, jedva neto ire od uskoga leaja
za jednu osobu to se u njoj nalazio.

242

Ovo sestri i meni nije dovoljno, izjavi Christopher, a Erika okrenu lice ustranu da
prikrije smijeak to joj je titrao na usnama. Kako bi itko zaista mogao povjerovati da su
njih dvoje brat i sestra? Ni najmanje nisu sliili jedno drugome.
Pa valjda u gradu ima jo neka soba? uzrujano je navaljivao Christopher.
Kaput od tuljanova krzna bio mu je potpuno promoen, a voda mu se cijedila s vrhova
prstiju.
U ovo doba? Svratitar je sumnjao u to. Christopher ponovo izae na kiu, a nju ostavi
zagledanu u njihovu kiom uprskanu prtljagu. Erika skinu pelerinu, objesi je na kuku i stade
promatrati siuno jezerce to se stvaralao na podu ispod njezina ruba.
Dvadeset minuta kasnije vrati se Christopher ne naavi nikakav drugi smjetaj.
Svratitar u malenu prostoriju dovue slamaricu koja ondje zauze gotovo sav pod.
Erika izvadi runik iz torbe i njime uze cijediti vodu iz kose.
Meni ovo uope ne smeta... zbilja mi ne smeta, ree ona Christopheru, no njemu se
izmeu obrva pojavie dvije bore pokazujui koliko je razdraen. Oito nije bio oduevljen
pomilju na no koju e provesti spavajui na podu.
Za veeru im omani svratitar donese tanjure pune dugakih rezanaca. Miris hrane
popravi im raspoloenje. Tjestenina je bila obilno prelivena slatko-kiselim umakom od
rajica s dodatkom ljubiastoga luka i groica radi vee gustoe te mrvicom octa i vina radi
okusa.
Jeste li kuali nae vino nobile? zapita ih svratitar pa im napuni ae iz velike stolne
boce.
Vino im (kralj toskanskih vina, kako ga je nazvao svratitar) kliznu niz grlo poput
vatre to proiuje. Po dvjema je stvarima Montepulciano glasovit, ustvrdi svratitar: po
svojem vinu i velianstvenom pogledu to se s vrha brda prua po danu.
Blagovaonica je bila polumrana kao kakva pilja, sa samo dvije plinske svjetiljke u
obliku baklje na zidu. Dok su njih dvoje jeli, vlasnik se raspriao o gradu i njegovoj
povijesti.
Poto poveerae, Christopher otvori prozor i glavom proviri van. Kia je bila prestala.
Hajde, ogrnite pelerinu, uzbueno pozva mladi Eriku. Kako bi bilo da malo
razgledamo grad?
U pono, nakon tolikih olujnih sati, na skliskim crnim ulicama ne naoe gotovo
nikoga. Izaoe iz svratita kao dvoje djece, omamljeni vinom i osjeajem kako cijeli ovaj
pusti, utvreni grad lei pred njima da ga istrauju poput pozornice poto se ugase svjetla...
Dok su se uspinjali kamenim stubama prema piazzi, vidjee crne bezdane izmeu kua i
brljan pun kie po zidovima. Na stubama se Erika zaustavi.
Zar se i vi ne pitate ega sve ima tamo daleko? kaza.
U zoru e se odavde vidjeti krajolik u krugu od pedeset metara. Za sada je pogled na
Toskanu bio ovijen tamom. to li tono lei pred njima u tom ponoru - osim nekoliko
svjetala koje su uspijevali razabrati kao udaljene zvijezde? Ima li ondje i rijeka, brda,
gradia, jezera... ili su sve tek beskrajni terasasti obronci prekriveni maslinovim kronjama i
vinovom lozom?

243

Na piazzi im se uini kao da su stigli do vrha svijeta. U sjaju ulinih svjetiljaka vidjeli
su da je sve tu oko njih - toranj uz Palazzo Comunale, Duomo, vodoskok, renesansna palaa
to je neko pripadala obitelji Del Monte. Sve je to sada bilo njezino i Christopherovo njihova pozadinska kulisa.
Moda je u pitanju bilo vino nobile to su ga popili, tek osjetie se razigrani i
lakomisleni. Ili je pak posrijedi bila nada da bi im se, pokae li se li njezina prova kao
uspjeh, ivot najednom mogao promijeniti. Christopher izvede kieni skok preko jedne
iroke lokve. Zadigavi skute, Erika se uze okretati oko sebe sve dok joj se ne zavrtje u
glavi. Plonik je svjetlucao na mjestima gdje je voda bila ispunila plitka udubljenja. Eriki je
vlaga prodirala u kone cipele, noni su joj se prsti navlaili, no nije nimalo marila za to.
Te su noi, u tome brdskom gradiu, oboje bili nepoznati i slobodni koliko se samo
slobodan moe biti. U tim je smijenim, poletnim trenucima Erika gotovo uspijevala
zamisliti kako uz nju nije Christopher, ve ljubavnik to je zajedno s njome doao u
Montepulciano.
I najednom joj se Christopher uini kao kakav nezaposleni mornar to samo tako prelazi
preko ponone piazze, a kaput ga od tuljanova krzna lupka po listovima.
Moete li u isto vrijeme pucnuti prstima i lupnuti petama? pitao je, a onda visoko
skoio da joj to pokae, zabacivi obje noge ustranu u asu kada su mu se glenjevi sastali u
zraku. Erika se smijala. Zadigla je skute do koljena i pokuala to izvesti, ali je zavrila u
vodi desnom se nogom - pljas! - doekavi u lokvu.
Dok su im se tako glasovi odbijali od tmurnih srednjovjekovnih proelja, a Erika
plesala ukrug, mora da je Christopher u njezinu smijehu primijetio elju za koketiranjem i
naslutio potrebu za prisnou.
Te je noi u svratitu Christopher bio upravo bolno pristojan. Dok se Erika presvlaila u
spavaicu, ekao je u prizemlju. Kada se popeo u sobu, ona je ve bila ispruena na leaju
nalik na redovniki i sluala ga kako u tami skida izme i vlane arape. Kada se ti zvukovi
stiae, Erika shvati da Christopher kani spavati u mokrim hlaama.
Christophere, proapta, zar niste ponijeli pidamu?
Ne, ree on.
Bio se smjestio na slamaricu na podu i na sebe navukao pokriva.
Hlae su mu bile potpuno promoene, sjeti se Erika, kada se stubama uspinjala za njim.
Mokri krajevi hlaa lijepili su mu se uz izme.
Christophere, ne moete spavati u tim hlaama. Potpuno su mokre.
Njegova joj se ednost inila apsurdnom.
Nelagoda zbog mokre odjee uskoro je prevladala. ula je ukanje ispod pokrivaa
dok je Christopher svlaio vlane hlae i prebacivao ih preko stolca, svejedno ne izlaui
pogledu noge bez odjee.
Otro ocrtana etvorina svjetlosti to ju je bacao mjesec zasja kroz jedan od visokih
sobnih prozora. Christopher se leima osloni na jastuk, pri emu mu se kosa u polumraku
isticala kao blijeda mrlja.
Erika bez rijei ustade i kleknu kraj njega na pod.

244

Hoete li mi dopustiti da neto pokuam? zapita. Sklopite oi.

Christopher poslua. Glavu je bio zavalio na jastuk, a ruke vrsto stisnuo uza se.
Ponekad pokuavam zamisliti kako svijet izgleda za moju slijepu gazdaricu. Donnu
Annu je zanimalo kako ja izgledam pa me pitala smije li mi dodirnuti lice.
I dopustili ste joj?
Jasno da jesam. Bi li vam smetalo da ja to vama napravim?
Dobro, popusti on.
Prvi put u gotovo tri godine osjeti Erika slatkou to je prua polaganje ruke na lice
druge osobe. Nije joj, dakako, bilo ni na kraj pameti da ga zavede - htjela se samo poigrati
nastavljajui nonu lakrdiju. I sama sklopi oi prstima istraujui obris njegovih obraza.
Christopher je potpuno mirno leao. Kaiprstom mu proe du uskoga nosa. Palcima mu je
slijedila eljusnu kost i osjeala hrapavost koju e on sutradan brijanjem ukloniti. Poput
slijepe ene ispitivala mu je vrste usne, alosne vreice ispod oiju, sve dok mu se lice ne
pretvori u neto to je oblikovala vlastitim rukama.
Nemojte vie, ree on promuklo i okrenu se ustranu, to dalje od nje.
Oprostite, kaza ona. Nisam vas mislila gnjaviti.
Sve je u redu, ree on, ali i meni i vama treba san.
Poput ukorena djeteta, Erika se pipajui vrati na svoj leaj i bose noge zavue duboko
pod pokrivae, navukavi plahtu sve do vrata.
Dodirnula je mladievo lice alei to nije Ravellovo. Da bar Ravell lei kraj nje u ovoj
udnovatoj eliji koja se naziva sobom, spreman zajedno s njome sudjelovati u pobjedi ili u
ludosti, kakvom god da se od toga pokae njezina prova.
Erika je sjedila na kosome panjaku izvan montepulanskih bedema, naslonivi pisai pribor
na koljena. Ovce su pasle na travom obraslim obroncima, a ona je na omotnici ispisivala
Ravellovu adresu. Sunce je bilo toliko jako da je, unato noanjoj kii, tlo bilo potpuno
suho.
Sloi primjerak programa na kojemu se najavljivao njezin debi i gurne ga u omotnicu,
zajedno s malenom fotografijom to ju je prikazivala odjevenu kao Carmen - u suknji s
volanima, sa svjetlucavim panjolskim rupcem i prsluiem utegnutim u struku. Fotografija
i program sve e mu rei - da e ona 23. srpnja, u devet sati uveer, u sveanoj opernoj
odjei, zapjevati iz grada na vrhu jednoga brda u Toskani.

245

MONTEPULCIANO
R. Teatro Poliziano
Questa sera 23 Luglio 1913 a ore 21 precise
Prima Rappresentazione Straordinaria
dellopera in quattro atti

CARMEN
di G. BIZET con i seguenti artisti:
Erika von Kessler
(Carmen)
Edoardo Audia

(Don Jos)...12

Nita vie i ne treba rei.

Ipak, nije joj se inilo ispravnim ovlaiti jezikom ljepljivi rub omotnice i poslati je
samo tako, ne dodavi nekoliko rijei napisanih vlastitom rukom.
Najdrai moj Ravelle,
Piem Vam sjedei na travnatom obronku u Toskani, okruena ruevinama
staroga zamka koji je sav obrastao brljanom. Ruiasti geraniji rastu iz tla po
kojem se neko prolijevala krv. Bedemi staroga castella pali su 1232. godine,
kada su neprijatelji to su stigli iz Siene ujedno pobili pola ovdanjeg
stanovnita.
Sada ivim u Italiji i aljem Vam ovaj program u nadi da ete, pa ma kako
daleko bili, sudjelovati u radosti zbog mojega pjevakog debija u Italiji, ovdje
poznatoga i kao prova, nastup u kojem se moram dokazati.
Tata mi je uzajmio tri stotine lira kako bih mogla pjevati Carmen, ulogu po
vlastitom izboru. Nije jeftino platiti kazalite, orkestar i ostale izvoae. Tata i
Magdalena, moja biva uiteljica pjevanja, svakako su htjeli doi, ali sam ih
odvratila od toga. Ako nastup ispadne kao fijasko, radije bih da to ne vide, a ako
se pokae uspjenim, moda e u budunosti biti drugih (plaenih) angamana
kojima e moi posvjedoiti.
Imam Vam jo toliko toga ispriati, najdrai Ravelle, ali u to uiniti u
12

Montepulciano, Teatro Poliziano - veeras, 23. srpnja, s poetkom u 21 sat, premijera opere u etiri ina: Carmen
Georgesa Bizeta. Nastupaju sljedei umjetnici: Erika von Kessler (Carmen), Edoardo Audia (Don Jos)... - nap. prev.

246

nekom drugom pismu. Usrdno se nadam novostima od Vas.

S najdubljom ljubavlju,
Erika
Deset pokusa uz klavirsku pratnju, pet pokusa s cijelim orkestrom.
Kako se bliila presudna veer, Erika se to vie zabrinjavala zbog svega to bi joj moglo
utjecati na glasnice. Izbacila je iz sobe golemi buket rua otra mirisa. Na dim cigare
smjesta bi odbrzala kroz hodnike. Da bi se zatitila od pramenova magle, svezala je oko
vrata bijeli al pa pokrivala usta jednim njegovim krajem i disala kroz prozranu tkaninu.
Gledalite je puno, veselo je dojavljivao Christopher.
as prije no to e se uveer 23. srpnja podii zastor, Erika je rairila panjolsku lepezu
koju je nosila u ruci. No je bila topla, no ona je tono u devet sati lagano zamahnula
lepezom i nemirni je drhtaj prostrujao po njoj, poput ledena daka na dekolteu.
Pljesak za dirigenta dok koraa prema svojem stalku. Potom grozna tiina s druge strane
zastora. Zato li je, pitala se Erika, uope za sebe odabrala ovakvo muenje? Kaljua
moguih stradanja koja je oekuju... Jednako toliko opasnosti koliko i neznanih lica s druge
strane zastora, spremnih da joj sude. to ako joj rijei zamru u sjeanju? to ako otvori usta
i otkrije da joj je glas nestao kao kakva sablast? Otkako je pojela ranu veeru, tri je puta
provjeravala nije li je glas napustio.
Smiri je uvertira i njezino vatreno, sveano raspoloenje. Dok se zastor podizao i ona
ekala ulazak na pozornicu, napola gola ramena rashlaivao joj je propuh, a rukavi ciganske
haljine to ju je imala na sebi pretvorie se u nabranu tkaninu to joj je prianjala uz
nadlaktice. Cilj vam je, uvijek joj je govorila Magdalena, natjerati sluateljstvo da se zaljubi
u vas. to je jae mogla, Erika zabaci glavu i okrenu je na jednu pa na drugu stranu da bi
smanjila napetost u vratu, cijelo vrijeme svjesna vlastita grla, grimizna prelijevanja
svilenoga cvijeta kojim je bila ukraena, udubine meu dojkama. Sebe same, izloene
pogledima.
U blizini, ba iza ugla prema kojemu se nije usuivala pogledati, na nju su ekali
gledatelji, doimajui se poput mrane ume.
A gdje je La Carmencita? zavikae vojnici.
Ona stupi na pozornicu drei u ustima cvijet na dugakoj stapci, a sa svih je strana
okruie mladii, klanjajui joj se svojim glasovima. Izdie se izmeu njih poput vatrenoga
jezika, poput visokoga plamena.
Habaneru nije otpjevala na francuskome kako ju je skladatelj izvorno bio zamislio,
ve na talijanskome, tako da je ljudi u Montepulcianu mogu razumjeti.
l'amore uno strano augello...

Ljubav je ptica buntovna...

Kada joj se oi susretoe sa svjetlima pozornice, odbaci Erika svoju staru osobu i

247

postade Carmen. Na njezinim su golim rukama blistale Carmenine zlatne dlaice, grubost
pjesme probijala kroz nehaj mlade Ciganke. Kako li je velianstvenu ravnodunost Bizet
unio u tu glazbu... Skladatelj je ponaanje glavne junakinje prikazao kao podrugljivost
draesne, no zlokobne ptiice. Arija poletje kao da je do tada bila zatoena u krletki Erikinih
grudi i glas joj se veeras - sa sigurnou to spoznade - izvijao uvis. Tako je dobro znala
svoju ulogu da ni o emu nije morala misliti: uvlaila je dah i izdisala najiu glazbu.
U toj je ariji samu sebe ula kako uzlijee, nezadrivo, izvan dohvata mladikih srca.
Nakon posljednjih otpjevanih stihova uslijedi tiina. Onda s jednoga sjedala u gledalitu
skoi neki lik i povika: Brava, brava! Zbog silovitosti neznanevih povika kroz Eriku
prostruja nenadan drhtaj. I gomila drugih podie se na noge traei da jo dvaput ponovi istu
ariju.
Ako se Talijanima svidi vae pjevanje, rekao joj je maestro Valenti, uvijek e vam to
dati do znanja.
Pjevala je poput ene koja posre na otrici noa, zajedljivu i zavodljivu glazbu.
Melodije su strujale kroz nju kao da oduvijek postoje, kao da su postojale ak i prije no to
ih je skladatelj zapisao.
Kada je zapjevala Seguidillu, reenice se poput slatkoga smijeha opletoe oko Don
Josova eznutljiva tenora. I opet se zau pljesak, popraen tako glasnim toptanjem nogu da
podne daske zadrhtae, a ona osjeti miris praine to se bila podigla u zrak. etiri je puta
nakon prvoga ina izlazila pred zastor. Saginjala je glavu i tako se nisko klanjala da se ve
poela zabrinajvati nee li joj dojke ispasti iz haljine. Trepavice joj se ovlaie suzama
zahvalnicama. Konano je uspjela pobjei i sakriti se u garderobi. Kako moe, nakon svega
ovoga, oekivati da e se probiti kroz ostatak opere?
Ledene vode, aptom je preklinjala uitelja pjevanja kada su se nali iza kulisa.
Maestro Valenti brzo joj donese kristalni vr pun ledene vode. Malo je govorio, jednako
shrvan kao i ona. Dok joj je toio vodu, Erika primijeti da mu je lice proarano mrljama i
ruiasto, to je znailo da je jednako kao i ona zabrinut u vezi s time kako e njegova
uenica preivjeti sljedea tri ina. Stisnu joj rame kao da joj time eli uliti hrabrost.
Odbila je ma koga primiti u garderobi, osim svojega srebrnokosoga uitelja pjevanja i
Christophera. Ondje je odbacila svu ednost. Ravno pred njima, zagurala je rupi meu
dojke to su se bile prilijepile jedna za drugu i obrisala znoj izmeu njih.
Hoe li nastup biti trijumf, znala je govoriti Magdalena, uvijek ete znati ve nakon
zavretka prvog ina.
Christopher uzbuenim potezima ruke zagladi kosu, a elo mu je sjalo.
Trebali ste uti ovjeka koji je sjedio do mene. Tako je glasno klicao da ne znam hou
li lijevim uhom uope moi uti operu do kraja!
Erika se oamueno srui na barunastu poivaljku. Ledena joj je voda donijela
smirenje i vratila snagu glasnicama. U zrcalu na nasuprotnom zidu vidje kako joj izgledaju
pazuha. Tijekom sljedea tri ina, opomenu sama sebe, ne smije previsoko ni previe
nehajno dizati ruke, posebno kad bude plesala s kastanjetama, jer e gledatelji inae
primijetiti tamne polumjesece kojima joj je znoj promoio haljinu.

248

Bojala se da nee izdrati, no izdrala je.

Les tringles des sistres tintaient? I tu su ariju traili da ponovi, uz bjesomuno
toptanje nogama. Kroz zrake svjetala na pozornici Erika je vidjela prainu kako pada s
greda.
Kada je Don Jos na kraju svoju ljubljenu Carmen probo noem, sve su ene iz
Montepulciana jecale.
Na zavretku se zastor dizao i sputao, dizao i sputao, pa opet dizao. Sluateljstvo ju je
pola noi tjeralo da pjeva, a njoj se glas vrtoglavo uzdizao u nebo.
Iza kulisa je maestro Valenti ljubio vrke vlastitih prstiju i nisko se klanjao, a kada se
uspravio, iznenadila ju je vlaga u njegovim oima. Odmah iza njega stajao je jo jedan od
njegovih bivih uenika, ovjek koji je bio stigao iz Napulja kako bi igrao ulogu Escamilla i
pjevao Toreadorovu pjesmu. Bas-bariton je vrsto poljubi u usta i klonu, kao da se opio
okusivi njezin poljubac.
Christopher je pojurio prema njoj, smijui se od veselja zbog njezine pobjede, vrata
crvena od uzbuenja, ruku rairenih za zagrljaj, udarivi rebrima o njezina. Ljudi su joj
navaljivali u garderobu, oboavatelji objema rukama nosei bukete velike poput grmlja.
Neki se neznanac progurao naprijed, ponjuio joj golo rame pa pobjegao, ak i prije no to
ga je dospjela udariti. Mark i Edmund bili su zajedno s Donnom Annom doputovali u
Montepulciano: sada su zatitniki tvorili prolaz tako da se slijepa ena koju su uveli u
garderobu moe primaknuti Erikinu uhu.
Pjevali ste divinamente, toplo proapta starica. Che bellezza!
Kada se prostorija polako ispraznila, maestro Valenti povede Eriku ustranu:
Ovdje je jedan impresario iz Milana koji bi htio s vama porazgovarati.
Erika se osvrte, najednom primijetivi gospodina irokih ramena i vana izgleda, to mu
ga je pridavala svilena kravata. Impresario iz Milana? Zato bi impresario iz Milana doao
na ovu nevanu predstavu, u ovako malenu gradu? Uza nj je stajala bucmasta, skupo
odjevena gospoa. Bili su se suzdrali od bilo kakvih primjedaba, sve dok ostali nisu otili.
Smijem li vam predstaviti signor Lorella i njegovu suprugu, signoru Lorello? glasno
uzviknu maestro Valenti, a potom njezin uitelj velikim zamasima istjera iz garderobe
zaostale posjetitelje. Nakloni se, povue za sobom vrata i ostavi dvoje posjetitelja iz Milana
nasamo s Erikom.
Lorello stavi ruke na lea, a usne mu ostae utljivo stisnute, no ipak ne i neljubazno.
Njegova je pozamana ena bila priljivija.
uli smo ve mnoge Carmen, rekla je signora, ali u Italiji nikada nismo vidjeli
nikoga tko se toliko krasno uklapa u tu ulogu kao vi.
Gospoa je imala crnu kosu i oi tamne poput borovnica to su blistale na blijedoj koi
njezina lica. Oko nje se irio opojan miris gardenija.
Jako ste ljubazni, ree Erika.
Imate, primijeti impresario trijezna izraza, grandissimo talento.
Na odmoru smo, objanjavala je signora Lorello. Rijetko odlazimo u operu u

249

ovakvim provincijskim mjestima, ali smo na sve strane sluali o novoj

mezzosopranistici..., osmjehivala se.
Pa smo pomislili da bi ovo moda mogla biti iznimka. Nikad nismo oekivali da emo
u Montepulcianu nekoga otkriti.
Gospoin pogled skliznu na Erikin struk.
Recite mi, kaza signora Lorello, jeste li radi uloge drali dijetu ili ste prirodno tako
vitki?
Radi uloge sam morala nauiti panjolske plesove. To je udesna tjelovjeba...
Impresario spomenu jedno milansko kazalite u kojem radi s opernim postavama dakako, posrijedi nisu bili La Scala ni Teatro Lirico, no Erika je znala da je rije o uglednu
mjestu za sklapanje ugovora.
Moe li se nai s njima da porazgovaraju sutra za dorukom?
Za dorukom? Svakako, ree.
U hotelu je upravo ukosnicama uvrivala kosu pripremajui se da sie ususret
Lorellovima, kadli pod prozorom zau nekakvo komeanje. Trojica mukaraca gruba,
neuvjebana zapjevae Toreadorovu pjesmu, dok joj je manja skupina ostalih graana
domahivala.
Erika von Kessler!
LAmericana!
Bellissima Carmen!
Erika iz jedne vaze izvue buket i stade im svima dobacivati rukovete oroena cvijea.
Lorellovi su u tom asu upravo ulazili u hotel pa sada zastadoe i smijeei se podigoe
pogled prema njoj.
Savreno, mislila je Erika. Pravi prizor za njih.
Nemam agenta, oprezno je rekla Erika. Sigurno bih ga trebala nai prije nego to ita
potpiem?
Moemo vas mi upoznati s nekim agentima, ponudio je impresario. Mnogo ih
poznajemo u Milanu.
Mrane poput borovnice, hitre oi njegove ene zadrae se na Erikinim tamnim
kovrama, ipkastim orukvicama na njezinoj haljini boje lavande.
Jedno vam mogu sigurno rei, rekla je signora Lorello. Nema tog agenta u Milanu
koji e odbiti da vas uzme kao klijenticu.
ali li se ona, pitala se Erika. Kada su impresario i njegova ena rijeima izrazili
onakvu pohvalu za kakvom je Erika oduvijek eznula, njihove su izjave zvuale udnovato
lano.
Imamo na umu vanu ulogu za vas, rekao je impresario, kao Suzuki u Madame
Butterfly.
Upozorie je da nakladnici Puccinijevih opera, ravnatelji kompanije Ricordi,
pridravaju pravo veta u vezi s bilo kojim pjevaem koji im se ne svidi uzme li se ta osoba u

250

razmatranje za neku Puccinijevu produkciju.

Ali, u vaem sluaju, zabaci impresario Lorello jednu ruku preko naslona svojega
stolca, siguran sam da to nee predstavljati problem.
Doe li Erika u Milano, rekoe Lorellovi, predstavit e je vlasnicima kazalita u kojemu
impresario Lorello dogovara produkcije kao pjevaicu rijetkih sposobnosti - kao
potencijalnu zvijezdu. Lorellovi e na vlasnike napraviti pritisak da je velikoduno plate jer
ih e takvo ulaganje prisiliti da joj reklamiraju ime.
Erika je slutila da impresario i njegova ena nisu ba tako vane osobe kakvima su se
nadali postati. Lorellovi su se kanili prikvaiti uz nju, posluiti se njome da ih povede na put
prema buduem uspjehu.
Kada zavrie s dorukom, impresario pridra vrata objema enama, a njegova se
supruga pri izlasku okrenu prema Eriki.
Kako li je to neobino, kaza signora Lorello s trakom prepredenosti u pogledu, da
tako mlada i lijepa ena pjeva s toliko grozniavosti i strasti.
Erika radije ne spomenu da vjerojatno ima vie godina od signore.

251

51.
M

ilanska Galleria bila je natkrivena ogromnim staklenim krovom to se u luku

nadvijao nad caffima i restoranima, uredima i trgovinama. Bilo je to mjesto gdje
su se zainjale pjevake turneje, gdje su se potpisivali ugovori, gdje su se stvarale
operne karijere.
Erika i Christopher koraali su mimo mramornih stolia za kojima su se okupljali
ravnatelji opernih kua, dirigenti i libretisti. Lorellovi su trebali uskoro stii. Prije dva
mjeseca, mislila je Erika, nitko je u Galleriji ne bi ni primijetio, a kamoli s njome
razgovarao. Prugasta maka to bi klisnula pod stol ili kakav konobar bili bi privukli vie
panje od nje.
Da je onda dola ovamo, da je zabacila glavu prema Gallerijinom staklenom krovu i
zapjevala, nitko je ne bi ni sluao. Poslovni ljudi iz opernoga svijeta samo bi za okruglim
mramornim stoliima i dalje listali stranice raznih prijedloga, a na nju se ne bi ni osvrnuli.
Ruke bi i dalje rkale po ugovorima. Nakon potpisa, svatko bi presavio svoj primjerak ba kao to je vidjela da se sada dogaa - i zagurao ga u dep na prsima, jednako briljivo
kao da se radi o novcu.
No, danas i na nju eka impresario - da se s njome upozna, da je angaira. I odjednom
je signora Lorello hitala prema njima, malo ispred svojega mua. iroka nabrana haljina
koju je nosila kako bi prikrila vlastitu korpulentnost divlje joj je plesala oko tijela, a ona
sama nije mogla priguiti oduevljenje.
Ovdje je Pietro Palladino, najavi ona Eriki hvatajui je za miicu. Mu i ja ba smo
razgovarali s njim.
Pietro Palladino neki je agent, kako se ini.
Svojevremeno je organizirao Carusove turneje. Hajde, navaljivala je signora Lorello
isprepleui prste s Erikinima, morate ga upoznati.
Ovakva? pogleda Erika svoju obinu sivu putnu odjeu.
Da! Samo doite. Signora domahnu i Christopheru: Doite i vi.
Za stolom u kutu sjedio je krupan ovjek s ekstravagantnim brkom. Iza njegova stola
jedna je ogromna palma u loncu za cvijee nalijevo i nadesno irila lepezasto lie. Ovaj je
kut u Galleriji, ini se, bio stavljen na raspolaganje iskljuivo Pietru Palladinu, kao mjesto
gdje je o podne primao stranke. S po jednim pomonikom u crnom odijelu sa svake strane,

252

agent se doimao kao da sjedi na prijestolju.

Rijeka ljudi obilazila je oko njega. Jedan se ovjek sagnuo i neto Pietru Palladinu
rekao na desno uho, dok ga je drugi pljesnuo po ramenu, a potom krenuo dalje. Ostali su u
prolazu doticali rub eira i domahivali agentu, a on se smijao i odazivao im se, muki se
alei.
Kada mu se pribliila Erika, ustade visok, velianstven mukarac. Bridovi na
suvracima bili su mu briljivo izglaani.
Lorellovi su bili tako oduevljeni, ree uz osmijeh, da moram rei kako jedva ekam
da vas ujem dok pjevate.
U pogledu Pietra Palladina, u prodornosti njegovih oiju slutila se velika inteligencija.
Lorellovi, Erika i Christopher smjestie se na stolce koje im primaknue agentovi
pomonici. Nakon narudbe - deserti i gorka amerika kava za goste, dvojica se lakeja
povukoe.
Dok se Pietro Palladino pristojno kod Erike raspitivao o njezinoj provi, Christopher se
bacio na kremaste slojeve kolaa. Nosnice mu aljivo zadrhtae pa rairenih oiju preko
stola pogleda Eriku, kao da kae: Moete li vjerovati da zbilja ovdje sjedimo?
Agent ih sve pozva da pou u njegov stan na lagano osvjeenje. Htio je uti Eriku kako
pjeva.
Odlazimo u New York za deset dana, sve ih podsjeti signora Lorello. Voljeli bismo
sve srediti prije toga. Mrzim napetost i iekivanje.
Ona mrzi napetost i iekivanje, kasnije je uz smijeh rekao Christopher.
Stan Pietra Palladina zauzimao je cijeli najvii kat palae nedaleko La Scale. Ulazi
nadsvoeni lukovima i stropovi bili su tako visoki da se Eriki inilo kako bi se kroz takve
prostorije valjalo voziti koijom, a ne ii pjeice. U tim se prostranim odajama osjeala
poput patuljka, nedoraslom.
Pietro Palladino povede ih do manje, prisnije ureene primae sobe u kojoj se nalazio i
veliki klavir. Jedan od agentovih pomonika zatvori staklena balkonska vrata da bi sprijeio
ulazak buke to ju je stvarao promet na milanskim ulicama.
Sluavka donese pladnjeve s bijelim groem i gorgonzolom, zelenom i pikantnom, te
etvrtast komad mascarponea namijenjen tomu da se poput maslaca mae na kruh. Erika se
i ne obazre na hranu, no signora Lorello sebi napuni tanjur, stavi ga u krilo i utonu u
starinski naslonja. Njezin se mu smjesti u drugi starinski naslonja i smireno poloi
dlanove na koljeno.
Prije poetka ove malene audicije Pietro Palladino svakome natoi malo soka od crnoga
groa koji se njemu osobno sviao. Erika svoju au i ne dotaknu iz straha da joj, ba prije
nego to e zapjevati, zubi ne izgube bjelinu.
Kada je sjeo za klavir da je prati, Christopher je bio jednako blijed kao to je bijela bila
koulja na njemu. Erika mu uputi brz osmijeh, kao da kae: Siroti moj deko, zato se sad
uzrujava?
Dvojica pomonika u tamnim odijelima zavalie se u sofu breskvine boje, spremni da i

253

oni iznesu svoj sud. Impresarijeva ena ohrabrujui se osmjehnu Eriki. Nakon poetka prve
arije, signora Lorello liznu donju usnicu i tamne joj oi zasjae.
Bez obzira na to to e odluiti proslavljeni agent, Lorellovi je kane angairati i
13
sigurnost u to uli Eriki samopouzdanje. Otpjeva Una voce poco fa, a potom i
14
Seguidillu - oboje gotovo bez mane. Koji bi agent mogao odoljeti utjecaju Lorellovih
koji su, kao zaarani, podizali lice prema njoj?
(Ljupka mlada ena, zar ne? bila je Erika ula signoru Lorello kako ape agentu dok
su prolazili hodnikom na putu do ove prostorije.)
Kada se zadnji drhtaji Erikina pjevanja pretopie u tiinu, Pietro Palladino i njegovi
pomonici ispriae se i izaoe na hodnik. Malo potom, slavni se ovjek vrati, sav
nasmijeen, i sagnu se da Eriki poljubi ruku.
Da, da. Definitivno da, ree. elimo vas zastupati. Moramo vas zastupati.
Sutradan je u Galleriji Erika potpisala ugovor s Pietrom Palladinom. Proelavi mukarci
za okolnim stolovima promatrali su ih i smjekali se, oekujui da uskoro doznaju tko je
ona. Maestro Valenti, njezin uitelj pjevanja, davno joj je rekao: Impresario e vas kao
pjevaicu angairati za pojedinu opernu produkciju, ali e vas agent tititi i oblikovati vau
karijeru. Ako impresario s vama ne bude korektno postupao, briljantni e vas agent
jednostavno odvesti nekamo drugamo.
Nikad prije nisam radio s Lorellovima, rekao joj je Pietro Palladino, ali njihovo
oduevljenje, njihova volja da vas podre - to je kljuno.
Dok je razgovarao s njom, dvojica njegovih podreenih stajala su iza zaslona to ga je
tvorilo lepezasto lie velike palme.
Ako nam se ne svidi ponuda koju dobijemo od Lorellovih, rekao je Pietro Palladino,
imam nekih zamisli o tome kamo se moemo okrenuti da dobijemo bolji iznos.
U koje bi je druge gradove ovaj ovjek mogao povesti, pitala se Erika - moda Bresciu,
Modenu, Rim? Neviene mogunosti to ih joj je ovaj moni agent mogao pruiti bile su
izvan granica njezina poimanja.
Svojem je uitelju u Firenci poslala pismo javljajui mu da je potpisala ugovor s jednim
od najslavnijih milanskih agenata. Maestro Valenti je odgovorio: Svaka uenica i uenik
prije prove sanjaju o tome. Ovakvu pobjedu malo njih odnese!
Lorellovi su Erikinu agentu zajamili da e se Erikina audicija pred drugim ravnateljima
operne kue i Puccinijevim nakladnicima odrati tijekom sljedeih nekoliko dana.
To je odgaanje Eriki bilo dobrodolo jer je znala da e joj do tada biti potreban svaki
sat da obnovi poznavanje opere Madame Butterfly. Neugodan osjeaj koji je imala u vezi sa
svim time, a koji nije povjeravala nikome osim Christopheru, bio je uzrokovan njezinom
nesklonou koju je oduvijek gajila prema suvremenoj Puccinijevoj glazbi i prednou to je
davala staromodnim ulogama u stilu bel canta. No, ne moe biti izbirljiva. Bila je uvjebana
13

Kavatina koju u Rossinijevoj operi Seviljski brija pjeva glavna junakinja Rosina - nap. prev.

14

Ili Prs des remparts de Sville - arija kojom u Bizetovoj operi Carmen zavodi Don Josa - nap. prev.

254

za pjevanje u razliitim stilovima pa e tako i pjevati.

Lorellovi su za Eriku i njezina klavirskog pratitelja bili rezervirali apartman u hotelu
gdje su operni izvoai najee odsjedali. Zbog debelih su zidova prostorije u njemu bile
jednako zvuno izolirane kao i kakva pilja. U svakom se apartmanu nalazio klavir, a na
njemu vaza s cvijeem.
Ne mogu povjerovati da je ovo zbilja, rekao joj je Christopher. Upoznao sam tolike
uenike opernog pjevanja, ali nikad nisam doivio da se ovakvo neto nekom dogodi.
U predveerje se Christopher, podigavi jednu nogu, zakoraio na prozor koji je bio
tako visok da se u njemu mogao potpuno uspraviti. Istiui se tako na veernjoj svjeini,
izgledao je kao da bi mogao ispruiti ruku i dotaknuti zvijezde to su se upravo poinjale
pokazivati na nebu.
Vi ste odabrani meu tisuama! Vi ste primjer koji e dati poticaja snovima.
Nikada do tada nije kod njega vidjela takvo likovanje. vrsto se uhvatio rukama za obje
strane prozorskoga okvira i nagnuo se naprijed, spreman da poleti.
Tisuu lira po veeri toliko e vam ponuditi! rekao je kroz smijeh.
Pazite to radite, kazala je ona. Ako padnete, prekinut e se dobra srea koja nas
prati.
Ne volim glazbu koju trebam pjevati, rekla je Erika Christopheru, a to e svi uti u mom
glasu. I sama to ujem.
Ujutro prije audicije bila je uvjerena da je oekuje fijasko.
Pa gdje je glumica u vama? protivio se Christopher Natjerajte sebe u zanos i
zaljubite se u Puccinija, bar za danas.
Pred audiciju je gotovo pusta operna kua zaudarala na hladan, mrtav dim. Bilo je to
veliko kazalite, iako ne tako slavno kao Teatro Lirico ili La Scala. Ljudi koji su je bili doli
sluati ispunili su dva reda. Erika je prepoznala mrzovolju, svijest o tome koliko je mjesta
ostalo neprodano na njihovim posljednjim produkcijama. Nije mogla razabrati tko meu
njima zastupa Ricordi, Puccinijeve glazbene nakladnike, a tko su vlasnici operne kue. Lica
su im bila bezizraajna kao u pogrebnika.
Operna kua u Montepulcianu bila je daleko skromnijih razmjera. Ovdje su se na sve
strane prema pozlaenome stropu terasasto uzdizale goleme loe. Slutila je teinu jeke,
nevidljiva mjesta, kutove u kojima su sjedala bila sloena tako da ih ak nije mogla ni
vidjeti. A od nje se oekuje da svojim talentom ispuni cijeli taj prostor i zvunim
vibracijama uskomea sve estice u zraku!
Impresario Lorello i njegova ena inili su se jednako uzrujanima. Signora Lorello na
sebi je imala ledenoplavu satensku haljinu koja je bila predviena da se nosi uveer pa je
djelovala napadno. Vrpoljila se i bljeskala prstenjem maui prstima to su podsjeali na
debele kobasiice na krajevima stegnute srebrnim trakom. Impresario je ostao na nogama
drei ruke na leima. Usuuje LI se on ikamo poi bez svoje zvrckaste ene ukraene
vrpcama?
Lorellovi su, naposljetku je shvatila Erika, ovdje bili pridolice, a smeteni su im

255

osmijesi odavali silnu elju da se svide ostalima. Jo prije smo dvije godine Lorello je vodio
opernu kuu u nekome tako beznaajnom talijanskom gradu da Erika za nj nikada i nije
ula.
Dvorana je bila u tami, a mukarci u tamnim odijelima spremni da uju njezin glas.
Zato ne bi otpjevala nekoliko arija po svojem izboru? Recimo, Una voce poco fa ili
Habaneru? uju li tu njezinu izvedbu, shvatit e kakva je diva u stanju postati.
Ali, ne. Predstavnici kue Ricordi doli su se uvjeriti to je ona kadra uiniti s njihovim
drgocjenim Puccinijem.
Od desetero prisutnih sigurno je samo njoj u ustima uasni, bakreni okus tjeskobe.
Osjeala se kao da je do tada sisala novi prekriven prljavtinom. Samo to je ona, jasno,
jo morala i pjevati, a od ostalih se tek oekivalo da izraze svoje miljenje.
Christopher je zauzeo mjesto za klavirom. U jednome je bila u krivu: zbog ovoga ne
pati samo ona. Sjedio je na klavirskom stolcu kao da je tap progutao, a gornji mu se dio
tijela bio izduio kao i uvijek kad je bio na rubu ivaca i vrat mu je bio tako tanak da je
izgledao kao da je izgladnio. Grevito joj se osmjehivao.
Potom iz njezinih usta izaoe prve fraze iz Madame Butterfly. Erikin pravi glas poletje
poput prestraene make kroz rupu u ogradi: to je od njega ostalo, to su prisutni uli, o
tome jedva da je mogla i nagaati. Na sekundu je spustila kapke u elji da je netko probudi
kada se ova muka okona. A poslije toga - jo pjevanja, jo prizora, sve podjednako loe.
Prije no to je itko uspio staviti ikakvu primjedbu, ona najavi:
A sad u vam otpjevati Una voce poco fa, pa se okrenu Rossiniju traei u njemu
spas.
S pozornice otie svjesna da joj je izvedba bila loa, iako ju ju je Christopher kasnije
uvjeravao da je Puccini bio podnoljiv, a Rossini oaravajui.
Poslije toga, tri dana ni rjei.
Koliko mogu oekivati da emo sjediti u ovom izuzetno skupom hotelu i ekati na
njihov pravorijek? kazao je Christopher.
Taj su smjetaj bili preporuili Lorellovi iako se nitko nije ponudio da e za njega i
platiti raun.
Da bi se razonodili, etali su trgom ispred Duoma divei se razliito obojenim kamenim
kockama na ploniku. Prouavali su katedralu njezine mramorne zvonike, zabate i iljate
tornjie. Otkrili su restoran u kojem je espresso bio gotovo jednako jeftin kao voda i ondje
proveli poslijepodne itajui milanske novine. Nijednom se u ta tri dana nisu odvaili zai
pod stakleni krov Gallerije ne bi li izbjegli svaki susret s bilo kime iz opernoga svijeta.
Napokon doe poziv, i to u vidu poruke od Pietra Palladina. Palladino je, kada su njih
dvoje stigli, ba za ruak jeo risotto alla certosina. Iako odbie ponudu da mu se pridrue u
uivanju u jelu od rie sa slatkovodnim rakovima, gljivama i grakom, svakako je
zahtijevao da neto pojedu. Njegovi im pomonici naruie panettone - lagani kola sa
suhim groicama, a potom se udaljie.
Pietro Palladino odmjereno se okrenu prema Eriki.

256

ini se, ree, da su se impresario Lorello i njegova supruga predomislili u vezi s

vaom ulogom u Madame Butterfly. Umjesto toga, nude vam angaman za recital.
I agent navede svotu koju joj planiraju isplatiti upravo bi jedan honorar.
Erika preko stola letimice pogleda Christophera koji je besciljno pritiskao vilicu o
tanjur pokuavajui njezinim zupcima skupiti mrvice preostale od kolaa, a lice mu je bilo
potpuno lieno svakog izraza. Agentu ree:
to mi savjetujete da uinim? Da prihvatim tu ponudu?
Pietro Palladino otpi malo vode i ubrusom potapka brk prije no to e joj odgovoriti:
Vi ste nadarena pjevaica na poetku karijere, ree s velikom ozbiljnou, pa u
svemu tome treba postupati vrlo briljivo.
Divi li se on iskreno njezinu glasu, pitala se Erika. Ili su ga zaveli Lorellovi iji su
izljevi oduevljenja to vie zamirali to su dulje sluali njezino pjevanje?
Vjerojatno bih je trebala prihvatiti, kaza ona. Ne mogu se aliti u vezi s novcem.
Agent kimnu. inio se umornim, a iroka mu se ramena nisu vie doimala onoliko
mono.
Iz depa izvue zlatan sat i virnu na nj kao na uglaano zrcalo.
Lorellovi e biti ovdje za otprilike petnaest minuta radi dogovora s vama, ree Pietro
Palladino i ustade. Naalost, moram poi u Teatro Lirico na drugi sastanak. Ostanite za
ovim stolom koliko god elite. Rezervirao sam ga za sve vas.
to da kaem signoru i signori Lorello? zapita Erika.
Recite im da ete preko vikenda razmisliti o njihovom prijedlogu i u ponedjeljak im
odgovoriti.
Poslije agentova odlaska, ona i Christopher ostadoe za stolom. Prethodnoga je dana
Christopher bio otiao na ianje. Nevjet brija odve mu je skratio kosu ostavljajui je u
neurednim, nejednakim pramenovima. Zato ju je toliko boljelo gledati njegovu lou
frizuru? S tako ostrienom kosom inio se je mravijim, slabijim. Jedva je mogla podnijeti
pogled na nj.
Da se ja vratim za sat vremena? rekao je Christopher. Moda biste s Lorellovima
radije nasamo razgovarali?
Ne ostavljajte me samu s njima, zamolila ga je ona.
Poput kriljevca siva pudlica skoila je iz naruja signori Lorello kada su im ona i
njezin mu pristupili: psi se odmah zavukao pod stol i ostao ondje kao da je naviknut da
bude okruen raznoraznim cipelama. Zato je impresarijeva ena u Galleriju povela kunog
ljubimca? Da umanji neugodnost sastanka?
Nakon naeg ponaanja u Montepulcianu, zapoela je signora Lorello, teko nam je
priopiti vam neke stvari.
Gornji i donji zubi sastajali su joj se u urednoj, ravnoj crti i smjekala se toliko da su joj
se oi stisnule u tanke proreze.
Poteni smo ljudi, rekao je njezin mu. Moramo biti iskreni s vama.
Erika je ekala, ukoena vrata.
Zabrinuti smo, kazala je signora Lorello, zato to vi jednostavno nemate

257

izdrljivosti potrebne za dugaak nastup.

Christopher spusti nogu koju je bio prebacio preko druge.
Kako moete takvo neto rei? zapita. Pa upravo ste u Montepulcianu sluali njezin
cjeloveernji nastup!
Tako je brzo pomaknuo nogu da je pudlica signore Lorello, koja se do tada poput
dlakave papue odmarala oslonjena na njegovu cipelu, skoila i stala lajati.
Signora Lorello podie pudlicu u krilo. Oima prostrijeli Christophera, a onda pogleda
u stranu.
Imate sjajan glas, uvjeravala je Eriku signora Lorello. Uz malo sree i prikladan
repertoar, mogli biste izvesti zgodan recitali.
Je li njima uope jo stalo do njezina talenta, pitala se Erika, ili su se jednostavno nali
u zamci pa joj neto moraju ponuditi? Zacijelo u oima Pietra Palladina ne ele ispasti
nepouzdani.
Jo smo uvijek jednako oduevljeni u pogledu vae budunosti kao to smo to bili u
Montepulcianu, naglasila je signora Lorello.
Doista? hladno ree Erika. Bilo je pogreno upotrijebiti takav ton. to mislite o
Rossiniju... o mojoj izvedbi arije Una voce poco fa?
Lijepo, priznade impresario.
Uz pojedine probleme s pasaima, dodade njegova ena.
To je smijeno, ogoreno ree Christopher.
Impresarijeva ena dobaci mu pogled kojim kao da je molila konobara da ga, poput
upotrijebljena tanjura, ukloni od njihova stola.
Sluajte, planu ona konano na Eriku, elite li biti pjevaica ili ne?
Erika im kaza da e razmisliti o predloenom recitalu i u ponedjeljak im rei to je
odluila.
Do ponedjeljka ujutro bila je Erika samu sebe uvjerila da mora biti ponizna, a ne arogantna:
jasno je da mora za njih odraditi taj recital. Kada je Christopher otiao u neki caff na
espresso uz novine, dovrila je toaletu i pripremila se nazvati Pietra Palladina. Prihvatite
ponudu, rei e mu.
Upravo je bila na bijeloj haljini i posljednju kukicu zakvaila u omicu, kadli je ula
nagao udarac po vratima. Signora Lorello krupnim je koracima ula u hotelski apartman,
zbog ega su joj krajevi na pojasu letjeli oko nje poput bieva. Bila je ovo prva prilika to se
Erika s njome sree nasamo.
Signora von Kessler..., grubim je tonom poela impresarijeva ena. Suprug i ja
razmiljali smo cijeli vikend i zakljuili da vas vie ne elimo angairati ni za kakav nastup.
Ne svia nam se raditi s osobom kao to ste vi.
Erika zau kako joj se iz grla izvija isprika.
Molim vas, nemojte tako govoriti. Molim vas! Sasluajte me.
Kretnjom ruke pozva impresarijevu enu da se smjesti na pozlaeni stolac po kojem su
bili izrezareni kerubini. ena sjede, a Erika sjede na slian stolac kraj nje.

258

Bila sam bolesna onaj dan na audiciji u vaoj opernoj kui, ree Erika. Osim toga,
Puccini ne odgovara mom glasu. Vjerujte mi, ako me angairate za izvoenje glazbe nekog
drugog skladatelja...
Vae ambicije daleko su vee od vaeg glasa, kaza signora.
Uvjeravam vas, neki drugi dan bit u bolja.
Shvaala je da je ovo ve preklinjanje.
Ne elimo raditi s pjevaicom koja za sobom vue smijenog mladog ljubavnika da je
brani.
Erika odlui da se na ovo nee osvrtati.
Punana ena kliznu bedrima prema rubu stolca pripremajui se za odlazak. Kada je
progovorila, glas joj je bio odsjean.
Recite vi to hoete, ali va glas ne obuhvaa sva tri registra. Visoke note izvodite
pogreno, uz metalan prizvuk! Nikakvo uenje ni probe tu vam ne mogu pomoi.
Iza ovih je rijei Erika ula runo slaganje cijelog odbora. Ponizila je Lorellove pred
kolegama iz struke: vidjela je to po sitnim miiima to su se signori Lorello ogoreno
stezali oko oiju.
Signora Lorello ustade.
Obavijestit u o ovom Pietra Palladina.
Najavila je to kao je rije o preostaloj zadai koja joj zadaje najmanje straha.
Erika tiho zajea - tunim vapajem kakvim se nije oglasila jo od vremena kada je bila
dijete.
Impresarijeva ena pohita do vrata, otvori ih i nestade.
Nakon njezina odlaska Erika pade na divan. Osjeala je kako joj se vraa vrstina.
Mjesecima je, sad ve i godinama, mislila: ako mi prova doivi neuspjeh, ako sve moje
rtve i vjeba ne dovedu ni do ega, bacit u se s visokog tornja ili s krova Duoma.
No, sada pomisli: Tko bi poinio samoubojstvo zbog ovako muiave, smijene ene?
Sat je vremena ostala sjedei na divanu i ekajui na ono to e se sigurno sljedee
dogoditi: na vrata e joj pokucati netko iz agentova ureda s porukom kojom je veliki ovjek
obavjetava da je i on naputa.
Umjesto toga, zazvonio je telefon. Na vezi se uo glas Pietra Palladina, zvuei utjeno,
uvjereno i oinski. Iznenadie je obzirnost i potenje u njegovu pristupu.
Ovako, rekao joj je. Meni se svia va glas i elim vaem talentu nai dom u dobroj
opernoj kui.
Preko vikenda, povjeri joj agent, doznao je da Erika nija prva pjevaica koju je signora
Lorello obasula ekstravagantnim obeanjima i poslije na ta obeanja zaboravila.
Njena zaluenost, primijetio je agent, sama se gasi jednako tako brzo kao to se i
raspaljuje.
Ve sam poslao teklia s pismom drugom impresariju, dodade. Idemo dalje i
dogovorit emo vam druge audicije.
No, Eriku je brinula moebitna istinitost onoga to je rekla signora Lorello: moda
njezine tenje streme mnogo dalje no to je glas moe ponijeti.

259

52.
S

vakoga je od ljudi iz njezine okoline prodavaa voa sa tanda na uglu, njezinu

slijepu stanodavku, novu stubinu istaicu, sve ih je zanimalo to se dogodilo u
Milanu. Hoe li sada pjevati na slavnim pozornicama? I svaki put kada bi kome od
njih prenijela vijest koja bi ih razoarala, Erika je osjeala jo veu utuenost.
Njezin poznati agent jo uvijek nije bio nita pronaao za nju. Trudio se, to je znala, ali
nepoznatu mezzosopranisticu nije bilo lako prodati. Ravnateljima opernih kua bile su drae
vokalne izvoaice ija imena zvue sigurno i poznato. Pietro Palladino pokuavao je s
impresarijima sklopiti i svojevrsnu nagodbu obeavajui im da e im omoguiti angaman
sa stanovitim dobro poznatim baritonom kojeg su prieljkivali ako pristanu posluati
njegovu novu mezzosopranisticu. Dogovarale su se audicije, Erika je putovala u raznorazne
manje gradove da bi pjevala pred mukarcima koji su vonjali na cigare i na stare izguvane
novanice to su ve bezbroj puta bile iz jednoga novanika prele u drugi.
Na kraju je dobila samo jedan angaman - kao zamjena za glavnu pjevaicu u
Pepeljuzi15. Zamjena mora biti stalno prisutna - na svakoj probi, svakoj izvedbi, spremna u
svakom trenutku uskoiti i pojaviti se na pozornici. Erika se trudila ne zuriti, trudila se ostati
neprimijeena, ali je primadona jednoga dana sijevnula oima, uprla u nju prstom i
povikala:
Ona e mi donijeti lou sreu. Maknite je odavde! Ne elim je vie oima vidjeti.
Bila je to slavna pjevaica i tako je uznemireno drhtala da su se svi sjatili oko nje da je
smire.
Tako su Eriku nakon samo tri dana otpravili natrag u Firencu.
Kadto bi na ulici ili u nekoj kavanici na Via Tornabuoni naila na kojega od drugih uenika
ili uenica maestra Valentija koji bi se neizostavno raspitivali o tome je li joj njezin slavni
milanski agent ve ponaao kakav angaman. Ako bi izdaleka primijetila nekoga od njih,
sagnula bi glavu nad cappuccino ili skrenula u kakvu trgovinu da se sakrije.
Morate se odmoriti od svega ovog, pripomenuo joj je Christopher dok su mostom
zajedno prelazili preko Arna. teta je da ne moete jednostavno nekamo otii.
15

Opera Gioachina Rossinija - nap. prev.

260

Isisavi posljednje ostatke soka iz breskvine kotice i zadovoljno zagunavi, izvadio je

oglodanu koticu iz usta i bacio je s mosta u vodu.
Da bi je oraspoloili, Mark i Edmund pozvae je da poe s njima u Englesku ajanu
gospoice Maude.
To je jedino mjesto u Firenci gdje se uz aj mogu dobiti pogaice, rekao je Mark
otvarajui jelovnik. I neto to nalikuje na kajmak.
Meni se kajmak nikad nije previe sviao, kazala je Erika.
To svakako nije neto radi ega bi netko doao u Firencu.
Opazivi svoj lik kako se odraava u prozoru ajane, Mark zadra pogled na njemu
prouavajui vlastiti izgled. Prekrienih nogu, gotovo se s ljubavlju gladio po hlaama i
njihao stopalom.
Erika im je opisivala kako ve mjesecima s besmislenom nadom iekuje jednu novu
audiciju za drugom, danima se pripremajui za svaku od njih. Doivljena razoaranja
nimalo nisu vana, pokuava sebe u to uvjeriti - samo poseui za sljedeom prilikom.
Mladie je ve bila zamorila njezina tjeskoba, to joj je bilo jasno, pa su je sada, nakon
toliko tjedana i mjeseci, ve jedva i sluali. Konobar uskih kukova promaknuo je kraj
njihova stola pa se Mark i Edmund zagledae za njim.
Jo jedan peko, rekao je Mark. Kao i mi.
I zgodan, kimnuo je Edmund.
Samo ga uzmi, namignuo je Mark Edmundu. Preputam ga tebi.
Polako mi izmiu sve prilike, zaplakala je pred Christopherom vrativi se s jo jedne
propale audicije.
Muila ju je briga da e Pietro Palladino ubrzo dii ruke od nje i prestati se zalgati za
njezin uspjeh.
Njezina je tjeskoba dosegla tolike razmjere da se Christopher povijao pod njom, kao da
je njezino sumorno raspoloenje bi kojim ga udara. Jednoga je dana izjurio iz njezine sobe
s rijeima:
Kakvog smisla ima vama neto govoriti? to god da vam kaem ne moe vas
oraspoloiti.
Erika je glavom izvirila preko ograde svojega balkona na treem katu i zazvala ga kad
je ve bio na ulici. Pretvarao se da ne uje vlastito ime. U neulatenim cipelama potrao je
du Lungarno Acciaiuolija i nestao meu turistima to su kupovali voe. Ona je pak
dohvatila izvezeni jastui i u njega zarila lice.
Zato se niste odazvali? pitala ga je kasnije, s bolom u glasu.
Tiho joj je odgovorio:
Nisam vas uo.
No, znala je da nije bilo tako.
Jednog je jutra na ulaznim vratima zazvonio listonoa. Kada je Erika pogledala s balkona na
ulicu, doviknuo joj je da mora potpisati prijem za preporueno pismo. Noge su je posrui

261

odnijele niz sva tri kata, a srce joj je uzletjelo od smijene, nemogue nade da je ravnatelj
neke operne kue preispitao svoju odluku i pismeno se obratio Pietru Palladinu. Moda juri
ususret vijesti koja e je spasiti.
A pitala se i nije li spora prekoceanska potanska sluba napokon donijela Ravellov
odgovor na pismo to mu ga je bila poslala.
Kada je nakrabala potpis na listonoinu ruiastu potvrdu, vidjela je da velika
omotnica stie iz Sjedinjenih Drava, od Suda okruga Suffolk u Bostonu. U vei je prola
mimo nove istaice, grube, neugodne ene koja je cijedila krpu za brisanje podova i dugim,
sumnjiavim pogledima pratila svaki Christopherov, Markov ili Edmundov posjet Eriki i
ulazak u njezinu sobu.
Slubeni ju je dokument obavjetavao o tome da su od trenutka kada je svojom voljom
i u potpunosti napustila mua prole tri godine, Peterov je zahtjev za razvod braka
prihvaen i postupak okonan, a skrbnitvo nad njihovim jedinim djetetom dodijeljeno
njemu.
Teko da je ovo bilo iznenaenje, ali ju je svejedno rastuilo. Bila je to svojevrsna smrt.
Konano, neopozivo, brak joj je bio okonan, a sina vie nije imala.
Sjetila se to joj je nedavno pisao brat Gerald:
Quentin, kako se ini, ljeto provodi na Cape Codu, dok mu otac putuje po
Engleskoj. Supruga Peterova poslovnog partnera majka velike obitelji
odluila je Quentina prihvatiti kao svojevrsnoga posinka.
Zato je brat osjetio pobudu da je o tome obavijesti?
Kada bi sve svoje ogrtae, haljine, papue i note ak i pobacala u gomilu kovega i
vratila se u Boston, sud joj vie ne bi dopustio da se priblii Quentinu - ne bez doputenja,
ne samo tako. Mogla bi prii vratima svoje bive kue i zakucati mjedenim zvekirom, no
proviri li sluinad kroz prozor i ugleda je na pragu, vjerojatno e samo pustiti zastor da
opet padne. Nedvojbeno su svi upozoreni da njoj ne otvaraju vrata.
Sud nita ne zna o njoj i Ravellu, o tome kako je Quentin potekao iz njihovih tijela, o
tome da taj djeai jednako pripada njima koliko i Peteru.
Temeljito je prouila dokumente, a onda ih odloila na dno ladice. Nijedan sudac ne zna
kako se Quentin njoj inio udnovato predivnim dok je bolovao od difterije, tijekom svih
onih noi dok ga je drala i kraj njegova usnula lica aptala molitve. Njeno je rastvarala
usnice i hladnim mu dahom osvjeavala grozniavo elo, kutrajui mu tako njenu tamnu
kosu - Ravellovu kosu! Samo neka ostane na ivotu, molila se.
Toga poslijedneva, kada je primila dokumente o razvodu, prela je Erika kilometre
eui po Firenci, proavi gotovo cijeli grad.
Otila je do Piazze della Santissima Annunziata i zastala pred Ospedale degli Innocenti.
Stoljeima, sve do prije nekih trideset-etrdeset godina, ovamo su, preko glave prebacivi
maramu da sakriju lice, dolazile majke s novoroenadi u naruju. Neke su se pokolebale i
vratile. Neke su jurnule smiono - oajniki - prije nego to se predomisle.

262

Erika podie pogled iznad devet lukova izmeu kojih su bili postavljeni medaljoni od
terakote prikazujui djeicu umotanu u pelenice to su ispruenim bucmastim ruicama
preklinjala majke da ih ne naputaju.
Vidje prozor to je uokvirivao poseban kota - takozvana ruota - na koji su majke
polagale novoroenad i zamahom ruke anonimno ih preputale brizi neznanaca s druge
strane zida.
Pomisli: Gdje li su sada te sablasne majke to su ovamo dolazile u proteklim
stoljeima? U ovom je asu ona bila jedina ena koja zuri u ruotu, no osjeala je oko sebe
duh tih drugih majki. Mora da su se mnoge meu njima, ba kao i ona, vratile ovamo, pune
tuge i aljenja zbog onoga to su uinile.
istaica je s ogorenjem odmjerila Eriku nedugo nakon Christopherova posjeta. Erika je
bila izala na ruak i vraala se kui. Dok se na prstima uspinjala nizom svjee opranih
stuba podiui skute i smijeei se u znak isprike zbog tragova to e ih moda ostaviti
njezine cipele, sluavka je zaustavi.
Visoko podigavi tap s krpom za pranje podova i putajui da se voda s njega u
potocima cijedi u vjedro, istaica ree:
Ljudi govore Donni Anni kakva ste vi ena, ali ona ne eli sluati. Stara je i slijepa pa
e podnijeti i najgore, samo da uz sebe ima pjevaicu ije pjevanje moe sluati. Vae
pjevanje, rekla je sluavka, postaje sve gore i gore.
Uasna ena, rekla je Donna Anna, otpustit u je.
Voza je bio dovezao automobil Donne Anne i obje ih odvezao u brda u zaleu Firence.
Erika i njezina stanodavka sjedile su otraga, umotane u til i zastrvi lice tankim velom da se
zatite od praine.
Parkirali su se na zavoju s kojega se vidjela neka vila to se bila ugnijezdila u udolini.
Blagi su brdski obronci okruivali kuu, a Erika je, dok su njih dvije sjedile u otvorenom
autu, Donni Anni opisivala pogled na nju - krov od crvena crijepa i zidom opasane vrtove.
imirova ivica oznaavala je rub imanja, a kamene su klupe stajale u sjenovitim
zakutcima gdje je zemlja bila vlana. Erika je otpustila veo, a povjetarac se poigravao s
njegovim krajevima otpuhujui tanku tkaninu.
Donna Anna podie nos uvis i udahnu zrak.
Jasmin, kaza starica jo i prije no to je Erika uspjela primijetiti ivicu koju su resile
bijele latice.
Pitam se kako bi bilo ivjeti u ovakvoj vili, ree Erika.
Iz ove je ptije perspektive vidjela stakleni krov nad dvoritem u kojemu se uvis dizao
mlaz vodoskoka, a oleandri bili u cvatu. Sve je to opisala i Donni Anni.
Takve su kue obino pune naslonjaa i zaslona presvuenih tapiserijom, rekla je
starica. A vrata se nou osiguravaju tekim eljeznim ipkama.
Kad su se povezli dalje, Donna Anna podie lice k nebu upijajui koom sunevu
svjetlost i zapuhe vjetra. Pogledaj je, mislila je Erika, ivo uiva u svemu, a mene unitava

263

vlastita ambicija.
Niste pogrijeili to ste doli u Italiju, rekla je starica. Ne s talentom kakav je va.
Bilo bi protiv Boje volje ne dopustiti svijetu da uje takav glas.
Ponekad mi se ini da je i Bog protiv mene, odvrati Erika.
Zato je blagoslovljena ovim darom ako je, pri svakom pokuaju da iz grla pusti zvuk,
svijet uutkuje?
Voza zaustavi kola kraj vidikovca. Njih dvije izaoe i sjedoe na kamenu klupu da se
nagledaju panorame Firence s Duomom i crijepom prekrivenim krovovima.
Erika kaza:
Sve sam odbacila, sad vie nita nemam.
Donna Anna ree:
Imate li uteenog novca? Christopher je u pravu - trebali biste poi na put, otii
odavde.
Konano je dolo i pismo - upravo ono pismo za ijim je primitkom najvie eznula. Kada
je ugledala Ravellov rukopis na omotnici, urno se uspela uza stube pa sjela kraj prozora
dugo drei pismo u rukama prije no to e ga otvoriti. Bio je to odgovor na pismo to ga je
ona njemu bila poslala, ba prije svoje prove. Pota je preko mora sporo putovala i njegove
su rijei bile ve sedam tjedana stare u asu kad ih je proitala:
Najdraa moja Erika,
Otkako ste prije osam godina otili s Trinidada stalno ste mi u mislima i bila
mi je velika radost primiti Vae pismo.
Sada ve sigurno znate je li se Va operni debi pokazao kao pobjeda ili
razoaranje (predmnijevam, ono prvo). Jedno je, meutim, izvjesno: u Firencu
ste se preselili radi svoje strasti za glazbu, a malo se ljudi kadro ponijeti tako
neustraivo i ivotno kao Vi...
Moda znadete da smo Peter i ja ranije ove godine bili u Britanskoj Gvajani.
Zbog jake sue nikada nismo stigli do Kaieturskih slapova, kao to nam je bio
plan. Putovanje je svejedno bilo nezaboravno. Peter mi je pripovijedao o Vaem
sinu i pokazao mi njegovu fotografiju. Quentin je krasan djeak i silno me ganulo
i obradovalo uti za njega, a upoznati ga znailo bi mi vie od svega.
eznem za danom kad emo se opet vidjeti i elim vam svaku moguu dobru
sreu na opernim pozornicama u Italiji.
S neizmjernom ljubavlju,
Ravell
Proitavi pismo nekoliko puta, izvadi Erika iz ladice boicu s mousom. Bliio se
Boi pa ju je bila kupila kao dar za Christophera. Sada je otvori. Mous je bio miris koji je
Ravell nakon brijanja nanosio na lice. Kada ju je prinijela nosu, uini joj se da joj se
njegova eljust nalazi nadomak ruke.

264

Ponovo zavrnu ep na staklenoj boici, a onda je drugi put otvori. Udahnuvi, osjeti se
kao da je Ravella ponovo uvukla u svoje tijelo. U glavi joj se zavrtje. Vrati ep na boicu
kako bi zaustavila omaglicu.
Zavrivi s veerom, okupa se u vruoj vodi i odloi kunu haljinu. Navue preko glave
dugaku, prozirnu spavaicu i posegnu za posudicom s mjeavinom glicerina i ruine vodice
te stade utrljavati kremu u ruke.
Kada je tek bio prohodao, Quentin je znao stajati kraj nje, naslanjajui se trbuiem na
njezinu nogu dok je sjedila za toaletnim stoliem. Gledao ju je kako bijelu kremu utrljava u
kou sve dok prelijevanja u duginim bojama ne bi nestalo. Od ovog mamine ruke postaju
meke, objasnila mu je. Kada je ispruila ake, sin je pribliio nos njezinim prstima da ih
omirie. Stavila mu je malo kreme na podlakticu pa ju je on protrljao i fascinirano zurio
kada je nestala.
esto bi nou, kada bi otvorila posudicu, iz nje iskoio Quentin, kao dobri duh to se
ukazuje u mirisnim parama.
Sada je bio Boi, a ona je bila sama. Svaku osobu do koje joj je bilo duboko stalo sama
je napustila. U potpunosti i svojom voljom, pisalo je u sudskoj odluci. Nijedna od tih osoba
nikada nije ula u ovu kuu iz koje se prua pogled na rijeku ni vidjela sobu u kojoj Erika
ivi.
A ipak su svi bili ovdje s njom. Nalazi se u Firenci, usred Toskane, no skine li ep s
boice ili poklopac s posudice s kremom za ruke, dvojica od njih zalebde u sobi - Ravell i
Quentin, kao odraz u mirisu.
Zapali svjetiljku, sjede za stol i uze pisati Ravellu, unaprijed ga zamiljajui kako tamo
daleko, na kokosovoj plantai, otvara njezino pismo:
Najdrai moj Ravelle,
... Bez obzira na zakon koji mi to zabranjuje, kanim ponovo vidjeti svojega
sina. Otet u ga ako ustreba, a nee dugo proi i dovest u ga k Tebi da te
upozna...

265

Osmi dio

266

53.
Boston
1914.

tajala je na glavnome ulazu u sinovu kolu, ne znajui hoe li joj ravnatelji u

Chatsworthu, kada gurne eljezna reetkasta vrata i ue, dopustiti da vidi Quentina.
Obiteljski posjeti uobiajeno se odvijaju nedjeljom, rekla joj je tajnica. Tri
biserna puceta na njezinoj haljini zatvarala su joj ovratnik do polovice grla.
Toga je dana bio utorak, kao to je i Erika sama dobro znala. Kroz visoki prozor iza
tajniina stola vidjele su se snjene pahuljice kako se komeaju poput bijelih moljaca na
crnim granama, ne ostavljajui ni traga na smrznutu tlu.
Ravnatelj nije u uredu, rekla joj je ena. Moda je u drugoj zgradi. Zato ne sjednete
u primau sobu, a ja u za to vrijeme provjeriti moe li se u vaem sluaju napraviti
iznimka?
S prozora u primaoj sobi Erika je promatrala djeake u kratkim hlaama koji su na
udaljenom igralitu igrali nogomet. Kada bi zastala u njihovoj blizini, kraj eljezne ograde
sa iljcima, bi li jedan od tih djeaka podigao pogled, prepoznao je i prestao natjerivati
loptu? No, djeaci iz te skupine inili su joj se prestarima - moda im je ak i jedanaest
godina, a Quentinu jo nije ni deset.
Smjestila se u naslonja. ekajui, svukla je s ruke dugaku rukavicu i promotrila
svjetlucanje prstena s ametistom. Podsjeala je samu sebe da ne smije pojuriti k njemu ili ga
previe oajniki priviti uza se. Na krilu joj je leala kutija suenih marelica prelivenih
glazurom od gorkoslatke okolade. Nakon vie od tri godine nadala se da mu je to jo uvijek
najmilija poslastica.
A lice... s osam i pol godina, koliko e mu drukije izgledati lice? Visinom joj sada
vjerojatno ve dopire do grudi.
ekanje se bilo toliko oduljilo da je Eriku poela zanimati velika zgrada u kojoj se

267

nalazila pa izae u dugaki prazni hodnik i naini nekoliko koraka. Po ukrasnim tornjiima i
krilima koja nije vidjela, mjesto je podsjealo na maleni dvorac. Vrata na jednome kraju
vodila su u mranu blagovaonicu s gredama na stropu, a miris kuhana krumpira irio se
hodnikom.
Odnekuda odozdo, ispod stuba, najednom zau uasan vrisak. Sljedei je krik zazvuao
kao molba za pomo. Dok je jurila niza stube, srce ju je boljelo od straha zbog onoga to e
dolje zatei. Zato je - to nije imalo nikakva smisla - no, zato je pomislila da e tamo nai
svojega sina?
Skidaj ih! Nie u podrumskom hodniku zviznu udarac - zvuk tapa kojim je netko, da
ga iskua, jednom udario po tekome stolu. Spusti ih. Do glenjeva!
Prilazei jednim otvorenim vratima, Erika ugleda tap gdje sijee po zraku. Djeaki je
jauk ugrize za srce.
Kada je stigla do podrumske prostorije, uitelja je vidjela samo s lea. ovjek je ibao
brzo i s takvom estinom da je njegova rtva jedva imala vremena uzviknuti izmeu
udaraca. Djeai je bio sitan, crvene kose boje re, lica i golih listova prekrivenih
pjegicama. Krajevi su mu koulje podrhtavali, a gola stranjica i noge ve su bili iarani
crvenim prugama. Da zatiti guzove, pokuavao ih je sakriti rukama, a onda bi ih brzo opet
maknuo da udarac ne padne i na njih. Prije svakoga sljedeeg zamaha, noge bi mu
udnovato, iskrivljeno zaplesale ne bi li se sklonile pred udarcem, no djeak se, znajui da
e se uitelj samo jo jae raspaliti ako promai, micao tek nekoliko palaca ulijevo ili
udesno.
Ne mislite li da bi to bilo dovoljno? naglas ree Erika.
Uitelj se naglo okrenu: donja mu je usna bila vlana, svjetlucava, a oi blistale od ara
kojim se bio posvetio svojoj zadai, prije no to e spustiti tap. Bio je to krupan ovjek s
riim brkom. Ugledavi Eriku, zacrvenje se od vrata pa sve do elavoga tjemena.
Kada se i djeai okrenuo, maleni mu se penis zatresao ispod ruba koulje. Nagonski,
prekri ga rukama da sakrije sramne dijelove.
Mukarac spusti tap i otpravi djeaka. Erika je i dalje stajala gdje se zatekla, a dijete se
na brzinu odjenu, pokupi torbu s knjigama i na sporedna vrata izae iz podruma.
Ne uputivi uitelju vie nijednu rije, Erika poe za djeakom. Vani, na ledenome
zraku, deko kao da je uope nije primjeivao dok je koraala iza njega. mrcao je, trljajui
nos prstima.
Duo, zazva ga ona. Imam neto za tebe.
Briljivo skupivi suknju na koljenima, unu pokraj djeteta. Potom otvori kutiju s
marelicama prelivenim okoladom koje je bila donijela za Quentina i dade djeaku nekoliko
komada.
Ne smijem imati slatkie kod sebe, ree on spustivi glavu.
Uzmi, kaza ona. Uzmi odmah dva komada i pojedi ih dok ja stojim uz tebe.
Deko je poslua. Zvakao je i tamnomodrim rukavom kolskoga kaputia brisao sline s
lica.
Kako se zove?

268

Oliver Madsen.
Gdje ti stanuju roditelji?
U Chestnut Hillu.
Veljaki im zrak divlje i predivno studeno zapahnu lice nakon vreline onoga to se
maloas dogodilo. Tutnu mu u ruku jo jedan slatki i pusti ga da ode.
Vrativi se do glavne zgrade, poe ravno u tajnitvo. Tajnica s bisernim pucetima
podie glavu i ree:
Ravnatelj se vratio. Odmah e vas primiti.
Mukarac u podrumu na sebi je imao samo koulju i bio je zasukao rukave, no uavi u
ravnateljev ured, Erika naie na istoga ovjeka, samo u kaputiu od tvida i s uredno
zakopanim naramenicama. Vidljivo ga je zatekao njezin ulazak pa je prstima najprije
zagladio brk, a tek onda progovorio.
Gospoa von Kessler? Nije sjedio za stolom, ve je stajao. Prema naim podacima,
vi vie nemate skrbnitvo na Quentinom.
Nisam dola ovamo traiti skrbnitvo. Ja sam mu majka i elim ga posjetiti.
Je li djeakov otac upoznat s vaim dolaskom ovamo?
Kao to sigurno znate, Quentinov otac je uvoznik. U ovom je trenutku izvan zemlje i
nalazi se u Engleskoj. Traim samo neko vrijeme nasamo sa sinom u kolskoj primaoj sobi
i kratku etnju s njime oko kole.
Ravnatelj stavi ruke na lea, a ton mu postade otriji:
Imate li sudsko doputenje da vidite djeaka?
Erika prie prozoru i askom razmisli, a potom se okrenu k ravnatelju vrsto prekriivi
ruke na prsima.
Bilo bi vjerojatno silno neugodno za vas, gospodine, ako bi roditelji mladoga Olivera
Madsena iz Chestnut Hilla bili - i to do najmanjih podrobnosti - obavijeteni o prizoru
kojem sam maloas svjedoila u podrumu.
On se opet zacrvenje, od ruba ovratnika do zaobljenoga vrha proelave glave.
Erika najprije upnu prste na dugakim rukavicama, a potom vre povue rukavice na
laktovima tako ih zategnuvi.
Sigurna sam da vam nee dugo trebati da pronaete Quentina, ree.

Kada su Quentina uveli u primau sobu, Erika je uinila tono ono to se bila zaklela da
nee uiniti - prebrzo mu je priskoila. Na prvi joj se pogled uinio udnim, nimalo onako
slatko bucmasta vrata i udova kao to ga se sjeala. No, njegove oi, zaklonjene pod tamnim
obrvama, zagledale su se u nju s poznatom ozbiljnou, nalik na Ravellove. Kada mu je
zavukla prste u gustu tamnu kosu to se svijala poput krila i poljubila ga u elo, ustuknuo je
za korak i ostao ukoeno stajati. Njoj klonu srce pa otvori kutiju s marelicama prelivenim
okoladnom glazurom i ispria se zbog toga to nedostaje nekoliko komada, ali ne objasni
to se s njima dogodilo.

269

Mora da te iznenadilo to me vidi, vedro je rekla Erika. Rukom je potapala

brokatom presvuenu poivaljku pozivajui ga da sjedne kraj nje.
Zato si dola? pitao je Quentin. Drao se kruto, a njegovo je nepovjerenje bilo
oigledno.
U posjet. Nagnu se prema njemu i popravi mu kravatu. Zato to si mi nedostajao i
to sam te htjela vidjeti.
Je li te otac poslao?
Primijetila je da Petera naziva otac, a ne tata, kao to je ranije inio.
Tvoj otac, suho ree, nema pojma da sam ovdje.
Quentin spusti bradu pokazujui nemir. Erika zatvori vrata primae sobe i smjesti se
blie k njemu. Baci pogled na njegova zapea i prste traei modrice ili tragove kakve
moe ostaviti dugaak tap.
Quentine, ree ozbiljno, ne boj se i iskreno mi odgovori. Jesi li ikad ovdje u koli
doivio kaznu? Zastade. Mislim, tjelesnu? Okrutnu?
Quentin se inio zapanjenim. Kao da ne shvaa na to ona aludira. Poto je pojeo
nekoliko slatkia i polizao okoladu s prstiju, predloi mu da proeu po zemljitu oko kole
i razgledaju Chatsworth. Prooe kraj igralita, a Quentinov se pogled zadra na djeacima
u debelim majicama i kratkim hlaama to su se u blatnjavoj gomili otimali oko nogometne
lopte. Promatrao ih je s vie zanimanja no to ga je pokazao za nju.
Neko vrijeme ostat u u Bostonu, kaza Erika. Kad sljedei put doe k djedu,
moda emo se tamo vidjeti.
Quentin zastade. Sagnu se prema oblutcima poploanom kolnom prilazu i popravi
vezice na cipeli.
Mislim da se ocu to nee svidjeti. Mislim da e se ljutiti kad dozna da si bila ovdje.
Ja sam ti majka, vrsto e ona. Prirodno je da te posjetim.
Onda ga zapita bi li mogla razgledati njegovu sobu.
Nemam posebnu sobu, ree Quentin, samo odvojenu izbicu - to mi je i drae.
Onda tu odvojenu izbicu?
Sin je povede u spavaoniko krilo kroz mrane hodnike obloene oplatama od
orahovine. Poloivi ruku na ulatenu ogradu, Quentin se pokoleba.
Ne znam smije li tamo ui?
Jesu li ostali deki sad ondje?
Ne. Piu zadae prije veere.
Na njezino nukanje, ipak je povede uza stube. Najmlai djeaci, tek estogodinjaci ili
sedmogodinjaci, spavali su na desetak postelja u spavaonici u kojoj nije bilo dovoljno
zraka, a na prozore su bili navueni tamnozeleni zastori stvarajui osjeaj utuenosti potkraj
poslijepodneva.
Osjeti slabost dok je prolazila onuda. Stubite, ne mnogo ire od njezinih bokova,
vodilo je na drugi kat to je blistao od svjetlosti, ak i na ovaj veljaki dan. Cijeli je kruni
niz prozora gledao na vrhove stabala - grane su sada bile gole, no zamiljala je bujno lie
to e na njima izrasti u proljee.

270

Quentinova je izdvojena izbica bila ondje i Erika shvati zato je djeak toliko voli:
maleni je prostor bio samo njegov, bez ikoga s kime bi ga morao dijeliti. Siuni se prozor
iljasto uzdizao u gotiki luk. U jednoj udubini u zidu nalazila se polica za knjige na kojoj je
Quentin drao zbirku olovnih vojnika. Posteljinu je bio tako briljivo zategnuo da se inilo
kako je preko postelje prelo glaalo. Napola dovreno pismo lealo je na pisaem stolu.
Kako uredno sve dri, pohvali ga.
Kada je Quentin otiao u kupaonicu, Erika malo pronjuka naokolo. Draga moja majko,
poinjalo je pismo na pisaem stolu i njoj od zaprepatenja bre zakuca bilo kad je to
vidjela. Dok je bio mlai, uvijek joj se obraao s mama. Sjede na Quentinovu postelju i
stavi u krilo odvojene stranice pisma. Bilo je sastavljeno u vidu dnevnika.
15. veljae
Draga moja majko,
Toliko mi nedostaje da ne moem ispravno misliti. Juer su tri deka iz
razreda imala stranu glavobolju pa sam je i ja dobio i elom sam udario po
knjigi, tako da mi je g. Taylor dao oprost od nastave. Cjelo popodne ostao sam u
krevetu i gospode iz kuhinje donjele su mi juhu u kojoj je plivala mrkva.
16. veljae
Glavobolja vie nije tako gadna kao juer, ali je jo uvijek dosta gadna. Ko
to zna, poeo sam skupljati marke pa sam cjeli dan ostao u krevetu i slagao jih
u album. Bilo je dosadno jer nisam mogao s nikim priati, osim s makom
Percyjem kojeg je jedan deko provercao u kolu...
17. veljae
Prijatelj Nigel ui me boksati...
Erika preskoi dijelove o igrama loptom, nastavi, tvoru uhvaenom u podrumu ispod
spavaonikoga krila. Oi su joj se zadravale na recima koji kao da su joj se izravno
obraali.
... Ponekad se nou probudim i zaboravim da nisam u naoj kui u Bostonu,
uz tebe. Oslukujem i ini mi se da si negdje blizu i da bi svaki as mogla ui u
sobu...
Nosim eir i izme i uim napamet retke iz Biblije, kao to si mi rekla.
Zavrio sam psalam koji si mi zadala i preao na Psalam 148...
Psalam 148? Eriki oi zastadoe na tom odlomku, na tren se zbunivi, jer nikad nije bila
religiozna. I druge su se udne napomene i neobina imena nalazile u cijelome pismu Margaret, jedriliarska utrka i igra skrivaa u velikoj kui u Buzzards Bayu. Sjeti se

271

tada bratova izvjetaja o tome da je Quentin ljeto proveo s obitelji Talcott i da ga je gospoa
Talcott prihvatila kao vlastito dijete.
Draga moja majko, napisao je Quentin. Erika osjeti kako joj dah zastaje od
zaprepatenja shvativi da ga je najvjerojatnije gospoa Talcott potaknula na to da je tako
zove.
Kada se Quentin vratio iz kupaonice briui sa strane ruke o hlae, stranice joj ispadoe
iz ruku. Sin se ukipi na ulazu u izbicu, kao da shvaa vlastitu nevjeru.
Erika mu prie. Kleknu i uhvati ga za ramena.
Vjerojatno si mislio da se nikad vie neu vratiti.
Quentin je izgledao kao da mu je neugodno - sputene glave, zurio je u vlastite cipele.
Izvue jedno rame iz njezina stiska i ode do prozora.
Deki ve idu na veeru, ree pokazujui prstom. Bolje da se vratim.

Oev morevski brk pobijelio je tijekom tri i pol godine koliko nje nije bilo, a zabrinula ju
je i ukoenost koju je u njemu uoila. Kada ih je automobil iskrcao pred njegovom
gradskom kuom u Back Bayu, otac nije primijetio rub plonika. Posrnuo je i pao u snjeni
nanos.
Je li sve u redu, tata? pritra Erika da mu pomogne ustati.
Nita ozbiljno, protrlja se on po kuku i stranjici. Najgore je to te uvijek zbuni.
Bio je ostario brzinom koja ju je iznenadila. Magdalena joj je ispriala da je tata znao
hitati ulicom nosei crnu lijeniku torbu, a onda bi naglo zastao, kao da je izgubljen. I nije
jednom doao u Magdaleninu kuu da odande nazove svoju ordinaciju kako bi ga sestra
podsjetila kamo treba otii. Brat je tvrdio da tata proputa zakazane preglede. Prvi je put
njihov otac poeo gubiti pacijente.
Starac je, meutim, jo uvijek zraio toplinom. Kada ih je oev voza dovezao do kole
Chatsworth da Quentina povedu na proslavu Washingtonova roendana, djeak je strao niz
kolske stube i sretno se bacio djedu u zagrljaj. Na verandi se ravnatelj, ugledavi Eriku,
prestao pozdravljati s roditeljima i povukao se u zgradu.
Odvezli su se ravno u bratovu kuu kamo su bili pozvani na veeru s Geraldom i
njegovom obitelji. Quentin je uzletio uza stube, jedva ekajui da se nekamo izgubi zajedno
s bratiima.
Poslije veere povede Gerald Eriku ustranu i povue se s njom u radnu sobu da
razmotre neka financijska pitanja. Kada je zatvorio vrata za njima, nad glavom su uli tutanj
djejih nogu.
Erika. Brat poloi na pisai stol zelene kone korice i u stolcu se okrenu licem prema
njoj. Smijem li te zapitati kakvi su ti planovi?
Planovi?
Namjerava li se vratiti u Italiju? Ili je ta faza u tvom ivotu iscrpljena, da tako
kaem?

272

Iscrpljena? ree ona.

Kao da ovih dana pokazuje vie zanimanja za sina. Samo sam se pitao.
Ne planiram opet ivjeti u Bostonu, ako si na to mislio. Ovamo sam dola samo u
posjet.
Shvaam.
Ti i tvoja ena nipoto ne odobravate moje postupke, zar ne? zapita ona. Ako mi
neto eli rei, zato mi onda to i ne kae?
Mislim da to ne bi imalo ni najmanjeg uinka.
Gerald se okrenu prema pisaem stolu i dokraja ispisa ek to joj ga je bio obeao
isplatiti iz prihoda od majine nekretnine.
Gotovo istoga trenutka kada se vratila u Boston, poela je Erika eznuti za time da odande
pobjegne. U Back Bayu jedva to bi prola dva bloka, a ve bi doivjela da joj zaprepatene
poglede pune prepoznavanja dobacuju ljudi koje je cijeli ivot poznavala. Ljudi su sada,
otkako je otila odavde, drukije gledali na nju.
U prizemlju robne kue naila je na dvije gospoe koje je prvi put srela jo kao
djevojice u osnovnoj koli. Meu pultovima s tekstilom i konfekcijom okrenule su se
prema njoj, ne vjerujui svojim oima.
Erika!
Jeste li postali slavni u Italiji?
Ne ba, uzvrati im Erika s laganim osmijehom.
Mora da ste usamljeni, bez ikog svog u stranoj zemlji, pokua je potaknuti jedna od
njih.
Ne ba.
Samo da je mogla, Erika bi rado bila izmislila neku izliku i brzo pobjegla, ali je njezina
kupovina bila na redu za blagajnu pa je morala priekati dok koarica to je na koloturu
klizila iznad glava kupaca nije udarila o pult i vratila se s raunom i ostatkom novca.
Nadala se da dvije poznanice nisu primijetile njezinu udnu kupovinu. Nije htjela da
naslute naredni dio prie. U Bostonu je jo uvijek bila zima, ali je ona od prodavaa bila
zatraila da pretrai skladite i pronae djeako bijelo mornarsko odijelo i drugu laku
odjeu prikladniju za ljeto.
Dvije su je gospoe promatrale traei tragove aljenja i grinje savjesti.
Znai, to je sad slubeno, mislim, razvod? aptom je rekla jedna od dviju gospoa.
Mora da su svi bili vidjeli slubenu obavijest to ju je Peter prema sudskoj odluci morao
tijekom tri uzastopna tjedna objavljivati u Boston Transcriptu kako bi okonao postupak
protiv nje.
Da, kazala je Erika.
Njih su dvije ekale da uju nastavak, ali je ona podigla oi prema koari to se sputala
sa stropa.
Bilo vas je krasno vidjeti, uz osmijeh im je rekla.
Uzevi ostatak novca i omot, krenula je prema izlazu.

273

Iza nje su se, znala je, dva golema eira najvjerojatnije pribliila jedan drugome. im
ih je ostavila, njih dvije mora da su se bacile u raspravu o njoj.
Rado bih na nekoliko dana povela Quentina u New York, rekla je Erika ocu, da se nas
dvoje ponovo malo upoznamo.
Tata je shvaao da e se u New Yorku slobodnije osjeati, koraajui ulicama sa sinom,
bez tereta objanjenja to ga mora davati starim poznanicima.
Poite u New York, rekao je otac i mlitavo odmahnuo. Obavijestit u kolu.
Tata, ini se, nije primjeivao da je za sina kupila nov koveg i da ga je napunila novom
odjeom za njega - ljetnom odjeom od pamuka i pikea. Mornarsko odijelo vjerojatno mu je
bilo preveliko, ali u veljai u bostonskim trgovinama nije bilo lako nai pravu veliinu.
Siguran sam da e Quentin uivati u svakom trenutku koji mu kani posvetiti.
Izgovarajui te rijei, otac je stajao kraj prozora. Svjetlo mu je padalo na ostarjelo lice i
u njemu se primjeivao traak tuge.
I Quentinu se svidjela zamisao o izletu u New York. T koji bi djeak propustio priliku
da se na nekoliko dana izvue iz kole? U New Yorku e ga odvesti u Central Park i
Prirodoslovni muzej gdje e vidjeti potpuno sastavljen dinosaurov kostur.
Onoga jutra kada se Quentin trebao vratiti u kolu, njih su dvoje ekali na tatina vozaa
da ih automobilom odveze na vlak. Erika je ula oca kako u radnoj sobi u prizemlju gotovo
vie na telefon.
arlah, govorio je. Da, arlah. Ovdje je doktor von Kessler, Quentinov djed. Dobio
je arlah i jo neko vrijeme nee doi u kolu... Da, redovito u vas izvjetavati.
16

U New Yorku su ona i Quentin sjeli u slastiarnicu pa je on pio kremu od jaja, a ona
pijuckala sarsaparilu. Malo prije toga bila mu je kupila dva nova olovna vojnika.
to ti se najvie svidjelo u New Yorku? zapitala ga je.
Dinosaurov kostur u muzeju, kazao je.
Sjedei na rubu stolca, srkao je napitak kroz slamku i mahao nogama od zadovoljstva.
Kako bi ti se svidjelo da odemo na tropski otok? zapitala ga je. Otok s majmunima,
aligatorima i palmama?
On odmaknu usnice od slamke i kimnu rairenih oiju.
Mogli bismo sjesti na brod, rekla je, i otii do kokosove plantae. Tamo e vidjeti
kulije koji se penju po palmama i maetama sijeku kokosove orahe.
Otac mi je o tome priao. Tamo ima i ivog pijeska. Konj ti moe potonuti u njega i
onda nestane.
Ona se osmjehnu.
To je to mjesto.
A ima i tajanstvenog svjetla na vodi, nastavljao je Quentin. Ali, ja mislim da ga
16

Krema od jaja (eng. egg cream) osvjeavajui je napitak u kojemu, unato imenu, uope nema jaja, nego je nainjen
od okoladnoga sirupa, mlijeka i sode - nap. prev.

274

stvaraju fosforescentne ribe.

Znai, volio bi da odemo onamo?
Quentin kimnu. Erika se tiho nasmija i prstima mu raskutra kosu osjeajui kako slabe
njegova suzdranost i nepovjerenje u nju. Otpi gutljaj sarsaparile i dopusti slatkom
bockavom okusu da joj se razlije po ustima.
Otac i ja tamo imamo starog prijatelja koji vodi plantau. Doktora Ravella. Mislila
sam da bi ga moda volio upoznati.
Quentin dovri pjenuavo pie posrkavi mjehurie sa samoga dna ae. Ve je bio
zaboravio i na kolu Chatsworth, i na nastavu, i na svoju izbicu, i na sportska igralita.
Mogla ga je nagovoriti da poe s njome kamo god je htjela.
Raspitala se u uredu za izdavanje putnica. Je li za dijete potrebna posebna putnica? Ne,
ako je mlae od dvanaest godina i ako putuje s majkom, odgovorio je slubenik.
U fotografskom je studiju pozirala zajedno sa sinom, ogrlivi ga oko ramena. U agenciji
za pribavljanje putnih isprava zatraila je, uz krupnu novanicu da pospjei postupak, novu
putnicu u kojoj e biti ta nova fotografija to ju je prikazivala sa sinom.
Prije odlaska iz Bostona iz oeve je ladice uzela primjerak Quentinova rodnog lista.
Peter ga je bio ostavio kod tate za sluaj prijeke potrebe, uz pismenu izjavu kojom svojega
biveg tasta ovlauje za lijeniku skrb nad Quentinom.
Erika Myrick stajalo je u njezinoj putnici koja je jo uvijek glasila na udato prezime.
Quentin Myrick stajalo je na sinovu rodnom listu.
Slubenik ih je kratko pogledao u lice, a onda udario peat na raznorazne dokumente i
predao joj novu putnicu, kao da na svijetu nema nita jednostavnije od toga da se majka sa
siniem ukrca na brod.
Kamo to putujete, mladi gospodine? pitao je slubenik s naramenicama.
Putujemo na plantau kokosovih oraha, rekao je Quentin.
Vrativi se u hotelsku sobu, sjela je za stol suelice sinu i igrala s njime dame. Quentin
je podigao crnu ploicu, njome preskoio dvije njezine crvene ploice i pojeo ih.
Jesi li se jako ljutio to me tako dugo nema? pitala je Erika.
Znao sam da e se vratiti.
Samozadovoljno se smjekao uspravivi se na stolcu, zadovoljan to pobjeuje. Za tako
malog deka pokazivao je upravo muko samopouzdanje koje se inilo lagano kominim.
Kako si znao da u se vratiti?
Jednostavno sam znao.
Nosnice mu zadrhtae i on se kratko nasmija. Ramena mu se izvie unatrag.
I ona se nasmija pa obie stol zagrlivi ga odostraga i zakopavi mu lice sa strane u
vrat. Prilino ga glasno poljubi u obraz.
Zato majke to uvijek rade? zapita Quentin.
to to?
Zato tako cmau djecu?
Prije no to su se u New Yorku ukrcali na brod, Erika uputi pismo roditeljima maloga
Olivera Madsena pronaavi njihovu adresu u opinskom telefonskom imeniku te ih

275

obavijesti o onome o emu je u koli Chatsworth svjedoila u podrumskoj prostoriji. Drugo

pismo posla ocu: Quentin i ja otputili smo se u malu pustolovinu, napisala mu je. Pod
mojom je paskom i nitko se ne treba brinuti za njega.

276

54.
Trinidad
1914.

rika?
ula je kako je Ravell doziva po imenu jo i prije no to ga je vidjela da vesla
prema njima kroz zrcalnu nepominost lagune. (QUENTIN I JA USKORO
DOLAZIMO NA COCAL, bila ga je kablogramom obavijestila iz New Yorka, ali nije
navela toan datum dolaska.)
amac izdubljen od debla sjekao je vodu. I uz Ravella je bio neki djeai, dijete
jednako svijetle puti kao u Europljanina, samo to je po odjei bilo oito da je u pitanju
maleni kuli.
Kada ju je ugledao, Ravell ustade u amcu, njiui se i smijui, a njoj se uini da bi
mogao na lea pasti u vodu. Prstima je odmicao kosu s ela, a ramena su mu podrhtavala od
zadihanosti. Pritjera amac uz obalu pa zagazi u vodu koja mu do polovice prekri izme, a
rukavi su mu bili zasukani do lakata. Kada mu ona i Quentin prioe, Ravell je stajao
oslonivi se rukama o bokove, noge u izmama iroko razmaknuvi i zurio u njih.
Pogleda u Eriku, potom u Quentina, a onda opet u nju.
Pobogu, kaza. Zbilja ste napravili tu ludost. Zbilja ste doli i doveli ga sa sobom.
Uvijek ispunjavam svoju rije.
Djeaci su bili uz njih pa su se mogli samo rukovati. No, zato nisu mogli suzdrati
osmijeh.
Quentine, ree Erika dotakuvi sina po ramenu. Ovo je doktor Ravell.
Zdravo, Quentine.
Nakon snanoga stiska ruke, Ravell malo uzmaknu i zagleda se u djeaka.
Visok si, ree. Mnogo vii nego to sam ja bio u tvojoj dobi.
Splet novih bora sada je okruivao Ravellove oi to su se, na Erikino iznenaenje, sada

277

punile suzama. Nije znala to ga je vie ganulo - pogled na nju ili na Quentina. U tom
trenutku pomisli: Zna da je Quentin njegov sin.
Nego, pribravi se ree Ravell. Nas dvojica ba smo se spremali u potragu za
morskom kravom ili anakondom, ako budemo imali sree. Okrenu se prema Quentinu:
to kae na to da ti i majka uskoite u amac i poete s nama?
Kanou zamijenie za vei amac u koji su sve etvero lake mogli stati. Ravell uroni
vesla u vodu i odvesla do tamnoga mjesta u laguni gdje je obala bila gusto obrasla
mangrovima. Kukci su na povrini vode stvarali tokice i mrljice stvarajui dojam oputene
oice na svilenoj enskoj arapi.
Ravell prstom pokaza na duboko korijenje to se prualo pod vodom tako da su uz
njega prianjale ljuture koljaka.
Kamenice ovdje rastu na drvetu, objasnio je Quentinu. Jest emo ih za veeru.
Kasnije e Erika razmiljati o zgodnoj sluajnosti to se kulijski djeai naao uz njih,
jer su se u dekovu drutvu svi opustili. Ime mu je bilo Adit i bio je upola mlai od
Quentina - bilo mu je tek oko etiri godine, ali su se njih dvojica nesigurno promatrala samo
u prvi mah. Ubrzo su se obojica glavom nagnula preko ruba amca zurei u vodu i nadajui
se da e ugledati tjelesinu morske krave ako moda proe onuda. Nije bilo vano to bi se
svaki put pokazalo da je sjenka to bi projurila ispod povrine vode tek obini tarpun, nita
vie od toga. Djeaci su dizali glave i ushieno prstom pokazivali na neobino kretanje u
kronjama drvea, a to je moda mogla biti anakonda koja se njie objeena o granu. Nisu
se osvrtali na dvoje odraslih i meusobno su se sporazumijevali tajnim djejim jezikom.
U dijelu lagune koji je bio gusto obrastao umom more je zalazilo daleko meu stabla.
Duboke su vode bile tamnosmee, a svima su u amcu po licu padale sjene. Quentin se tre
na sjeditu i pokaza prstom uvis, ondje gdje je uoio dva majmuna kako jure kroz kronje.
Noge su mi se smoile, ree Erika.
Skinite cipele.
Ravell odloi vesla u metalne ralje i iz jedne drvene kutije izvue suh runik.
Okrenuvi se licem k njoj, ree joj da isprui desnu nogu. Uhvati je za stopalo i stade ga
njeno brisati mekim runikom.
Dok joj je tako masirao jedno, a potom i drugo stopalo, uz noge joj prostrujae srsi i
kroz nju prokulja toplina. Najei joj se koa na nadlakticama. Zadrhta, privue koljena i
objema nogama ponovo kliznu u meke kone cipele.
Hladno vam je, kaza on.
Posegnu u drvenu kutiju i odande izvadi tamnomoar pokriva i razmota ga, pomno
pazei da izbjegne njihanje amca. Poloi joj pokriva preko krila i pomogne joj da ga
zavue ispod bedara. S uzbudljivom je tonou znao gdje je treba dodirnuti rukom.
Kada je opet podigao vesla i zaveslao, u pogledu to joj ga je uputio nije bilo
dvosmislenosti.
Koliko je vremena prolo? zapita. Devet godina?
Mlada stabla posaena na Cocalu prije devet godina u meuvremenu su izrasla u goleme

278

palme, u tisue i tisue palmi otealih od kokosovih oraha. Ravell im predloi da pou u
obilazak pa su se povezli na teretnim kolima.
Ovaj dio nazivam plantaom Madame von Kessler, napomenu, zato to je ovo
drvee zasaeno one godine kad ste vi bili ovdje.
Zaustavi se i maetom rasijee jedan kokosov orah pa dade Quentinu da okusi slatko
kokosovo mlijeko.
Kada su maloga Adita iskrcali u radnikom selu, i Quentin skoi s kola pa potra da se
pridrui djeci to su se ondje igrala.
U vrijeme veere oba se djeaka vratie. Kuharica je Quentina i Adita nahranila u
kuhinji, a Erika i Ravell sjeli su za stol u blagovaonici. Na Erikino iznenaenje nije ih
posluivao Munga, ve ljupka zelenooka kulijka koja je neko davno radila na imanju Raj.
Jo se uvijek sjeala djevojina imena Uma. Sluavka je unijela pladanj sa svjeim
kamenicama posluenim na neemu to je ovdje bila rijetkost sloju smrvljenoga leda.
Djevojka je oito bila u kasnim dvadesetim godinama, dakle, ve odavno ena, ali joj je
dranje i dalje bilo utljivo i suzdrano. Kada je ispruila ruku da na stolu rasporedi posue
s jelom, pokazala je duge i glatke podlaktice, a koa joj je bila glatka i opaljena suncem, uz
natruhu ukastocrvene boje. Od nje se na sve strane irio miris kokosova ulja. Bosonoga,
kretala se oko stola. ak i kada je izala iz sobe, ulo se slabano zveckanje srebrnih
kolutova koje je nosila oko glenjeva.
Kada su se kuhinjska vrata uz glasan zvuk zatvorila, Erika se nagnu naprijed i ree:
Sjeam se ove djevojke. Zar nije njezin otac...?
Pokuao staviti otrov u juhu Hartleyjevom ocu? kimnu Ravell.
Glasovi im se stiae do apta, a oi rairie dok su pokuavali priguiti nespretan
smijeh nad tim uasom. Ravell im napuni ae zelenim koktelom.
I sad radi na Cocalu? Nije vie kod Hartleyjevih?
Gospoa Hartley neugodno se osjeala uz Umu.
Ravell je govorio tihim tonom i pogledavao prema kuhinjskim vratima, iz straha da bi
se mogla opet otvoriti. S dva prsta kucnu se po sljepoonici i znaajno pogleda Eriku.
Umina je majka poludjela, sjeti se Erika. Sjeti se i neega o poaru i umobolnici...
Nekog kao to je Uma jednostavno ne moe odbaciti, aptom je objanjavao Ravell.
Osjea obavezu prema njoj, a sve dok dobro obavlja svoj posao...
Prekinu se kada se kuhinjska vrata otvorie poput daka i Uma ue u blagovaonicu
nosei zdjelice s kinicom za pranje ruku. Jedan joj je kraj sarija boje lavande padao preko
ramena poput dugaka ala. Lice joj je bilo bezizraajno i vedro, ali je u vezi s tom
djevojkom bilo neega sablasnog. Erika se nije mogla sjetiti da je ikada ula Umu kako
izgovara vie od dva sloga ili ak da ju je vidjela kako se smijei.
Tvoj otac i ja bili smo veliki prijatelji, objanjavao je Ravell Quentinu.
Te je veeri u primaoj sobi djeak otvorenih usta sluao Ravellove opise o ekspediciji
do Kaieturskih slapova na koju je bio krenuo zajedno s Peterom.
Nije bilo mjeseine one noi kad smo se vraali niz rijeku Essequibo, govorio je

279

Ravell. Oko ponoi smo poeli oajavati i pitati se hoemo li se uope doepati
Rockstonea. Voda i prauma oko nas bile su tako crne da smo se svi pomalo... uplaili.
Ljudi su morali stajati na pramcu i visoko drati svjetiljke da bi kormilar mogao pronai
put.
Pa jeste li stigli? zapita Quentin.
Jesmo.
Ravell mu ispria o Indijanki koju su sutradan ujutro ugledali na pristanitu. Na leima
je nosila dijete kojemu je elo bilo obojeno arkocrvenom bojom, a oko vrata joj se svijao
majmuni. Neki je crnac za pet ilinga kupio ivotinjicu od nje i jadni je majmuni tulio
dok ga je novi vlasnik odvodio sa sobom. Petera je to jako uzrujalo.
Quentin je pritiskao usta o pojastueni oslonac za ruke na naslonjau u kojem je sjedio,
jo uvijek zaneseno sluajui. Najednom podie glavu.
Zato ga otac nije kupio? On luduje za ivotinjama.
Mislim da je bio u iskuenju, kimajui ree Ravell, ali se bojao da bi majmun
mogao uginuti za vrijeme bostonske zime.
Erika ih je obojicu promatrala.
Dobro, duo, ree Quentinu. Vrijeme je za spavanje. Dosta pustolovina Za danas.
Poto je odvela djeaka u postelju, ona i Ravell odetae niz alo, gdje joj se povjetarac
zavue pod bijelu suknju nabirui joj porub poput vala. Sjedoe na pijesak i zagledae se u
zvijezde. Njega je zanimalo da to vie dozna o tome kako joj je bilo u Italiji.
Otprilike cijela dva dana nakon to sam nastupila u Carmen, ree mu, mislila sam
da e me ljudi koji me uju obasuti ljubavlju. Jedan mi je mukarac upao u garderobu i
onjuio mi golo rame! Muki trio sutradan ujutro pjevao mi je pod prozorom, a gomile su
bacale cvijee na mene. A onda je najednom sve prestalo. est mjeseci svugdje se javljam
na audicije, ali nita od toga.
Moda si prerano otila, kaza on.
Trebalo mi je svjeeg zraka. To ne znai da vie neu pjevati bez glazbe nikad ne
bih mogla ivjeti.
Planira li se vratiti u Italiju?
Ona iz kose istrese zrnca pijeska. Valovi to su se lomili o obalu zvuali su joj
neumorno.
Jo nita ne znam. Donna Anna, moja gazdarica, sauvat e mi sobu sve dok se
konano ne odluim.
Kada su se podigli na noge, okrenu se k njemu i isprui ruke. Vjetar kao da ih je gurao
jedno k drugome, a njegovo je tijelo bilo vrue uz njezino dok su im zapui vitlali bijelom
odjeom. Jezik mu je imao okus po slatkom pisangu to su ga jeli za veeru.
Kada su se vratili u kuu, sluinad je ve bila otila. Erika se kratko zadra u svojoj
sobi prije no to e poi Ravellu u postelju. Njezine kune haljine nije bilo - upravo je bila
oprana i jo se suila na konopcu. Raspoloena za igru, svue odjeu i s postelje dohvati
dugaku plahtu pa njezine nabore vrsto omota oko tijela. Na prstima proe kroz mranu

280

kuu, jo uvijek uvijena u plahtu.

Na njegovoj je postelji posteljina bila netaknuta, gotovo ljupko razgrnuta. Svijee su
sjale i zidove bojile jantarnom svjetlou, a orhideje - onakve iste orhideje kojih je u izobilju
bilo u praumi - plutale su u okrugloj posudi na njegovu nonom ormariu.
On za korak ustuknu kad ju je ugledao, s radou je promatrajui dok se vrtjela u
polaganu krugu sporo se izvlaei iz tkanine najprije ramena, potom dojke, pupak i
bedra.
Sjaji, tiho joj ree. Koa ti jo uvijek sjaji.
Kada skliznue na postelju, pograbi ga rukama za bokove, jo uvijek vitke i vrste, ali
skliske od znoja. Osjeala je miris mousa to se izdizao iz svake njegove pore.
Kada je sve bilo gotovo, nasloni mu dlan na srce. ula je kako valovi vani udaraju i
razlijevaju se: u devet godina taj zvuk nikada nije zamuknuo.
Kada se Quentin sutradan nije pojavio na ruku, Erika poe do radnikoga sela da ga
potrai. Ravell je, zajedno s nadglednikom, bio ve ranije izaao da se pobrine za neki
problem u vezi s odvodnjavanjem. Na sve su se strane uli povici kulijske djece to su na
hindskome dozivala majku (Ma! Ma!) i Eriku je zabavljalo sluati nepoznatu rije koju je
tako lako uspijevala razumjeti.
Naie na Umu koja je pred jednom kolibom sjedila pod nadstrenicom uei neko dijete
da hoda i pridravajui ga ispod pazuha da ne bi palo. Djeai nije nosio pelene, samo
iroku koulju, i bilo je oito da je tek prohodao. Krenuo je naprijed nekoliko stopa pa pao u
prainu, sam se podigao i posrui napravio nekoliko koraka prije no to e ponovo pasti.
To je tvoje dijete? zapita Erika.
Mlada sluavka kimnu. Sve do tada Eriki nije bilo palo na pamet da je Uma udata ena i
da ima dijete.
Krasan sari, ree Erika.
Djevojin je sari bio boje afrana, obrubljen arkotirkiznim uzorkom. Uma domahnu
Eriki da ue u kolibu pa otvori krinju da joj pokae i druge sarije - cijeli nevjerojatan izbor
tih odjevnih predmeta, tkanina obojenih poput dragulja, dugaki komadi boje granata,
smaragda i ametista.
U polumranoj kolibici s blatnim podom pokaza Uma Eriki ostalo svoje blago. Izvue
iz vreica duge, resaste naunice i naniza srebrne narukvice do polovice podlaktica.
Unutranjost kolibe mirisala je na tamjan, kim i sandalovinu.
U Italiji je Erika poela oboavati narodnu nonju. Kako li joj je bilo udno stajati kraj
mrave, koate djevojke to stanuje u kolibi sa zemljanim podom... i najednom poeljeti da
se i sama umota u miriljavu odjeu indijske kulijke.
Hoe li mi pokazati kako da oko sebe omotam sari? zapita Erika Umu.
Zaboravila je kako je bila dola ovamo zato da Quentina pozove na ruak. Dok se
Umino dijete igralo do njihovih nogu, poput lopte kotrljajui amo-tamo ljusku kokosova
oraha, upusti se Erika u preobrazbu. Odabra najblistaviji sari od svih smotanih u krinji - od
tkanine boje azurita protkane zlatnim nitima - sari nedvojbeno namijenjen za sveane dane.

281

utke i vjeto, ovi Uma dugaku tkaninu oko nje, omotavi joj je oko bokova. Okretnim
prstima sloi sprijeda savrene nabore, ovdje-ondje zateui tkaninu preko njih i provlaei
je Eriki izmeu nogu. Erika je osjeala hladne drhtaje dok su je kuilijkini prsti oblikovali i
klizili po njoj.
Konano Uma pridra ogledalo da Eriki pokae zatvorenoplavu tkaninu to joj je padala
preko grudi. Dugaka svjetlucava povlaka s jednoga joj je ramena padala sve do koljena.
Otvorie se vrata kolibe i unutra navre svjetlost. Na pragu su stajali Quentin i
etverogodinji Adit. Adit ue i protrlja se glavom o Umino bedro traei neto za jelo.
Ma, obrati joj se. Ma.
Nisam shvatila da je i Adit tvoj sin, kaza Erika.
Zapita smije li posuditi sari i uze ga sa sobom s namjerom da ga odjene za veeru s
Ravellom. On se zapanji kada je ugleda.
Kakav prizor, ree.
Promatrajui je preko stola, nije mogao odvojiti pogleda od nje. Podigoe uvis ae sa
zelenim koktelom i nasmijae se njezinu novome liku.
Za divu u sariju, nazdravi joj on.
U jednom trenu za vrijeme jela Uma se smjesti u jednome kutu prostorije. U rukama je
drala pladanj za posluivanje i prouavala Ravella s oevidno udnom upornou. Kada bi
joj se obratio, spustila bi oi, no kada bi nastavio razgovor s Erikom, sluavka bi ga
pogledala s enjom u kojoj se slutila bol.
Poslije veere Ravell zatvori vrata primae sobe tako da moe ostati nasamo s Erikom.
Iznenadilo me kad sam vidjela njezin izbor sarija, rekla je Erika. Prava sveanost
raskonih boja. A nakit - sve one vreice koje je stalno otvarala, s narukvicama,
nanogvicama i nosnim prstenjem.
Takvi su ti radnici ree Ravell. enske osobe kod njih su kao kraljice, a muevi sve
to zarade ulau u enine ukrase.
Erika zagladi dugi kraj sarija to joj je poput ala padao preko ramena. Bosonoga, lijeno
se zavali na divan. Vrata su bila zatvorena, no ona svejedno spusti glas da netko nepozvan
ne bi sluajno uo njezine rijei:
Vidjela sam da Uma ima sasvim malo dijete. Ti si porodio njezinu bebu?
On kimnu.
Na sreu sam bio ondje.
Umin mlai sin bio je u naopakom poloaju, zatkom prema naprijed, pa je Ravell
morao posegnuti rukom i okrenuti djetetovo tijelo u obratnom smjeru.
Erika se prisjeti vlastitoga stanja nakon poroaja, mistinoga lika kakav je Ravell tada
postao za nju.
Zna, mislim da je Uma zaljubljena u tebe.
Kao da mu je neugodno, Ravell okrenu glavu na drugu stranu.
To se ponekad dogaa sa sluavkama. U njima se stvara fiksacija na gospodara.
Kasnije te veeri Ravell navue zastore koji poput bijelih koprena padoe preko prozora

282

u njegovoj spavaonici. Erika stranjicom dotaknu postelju kada se zajedno spustie na nju.
Dok je Ravell odmatao njezino tijelo iz sarija, oboje osjetie miris to se bio upio u tkaninu umbir, kardamon i daak kokosova oraha.
Tko je od kulija njen mu? zapita Erika sljedee noi leei kraj Ravella u postelji.
Nema mua. Pa, tko je otac njene djece?
To je podlono nagaanjima. Nikad se ne raspitujem o takvim stvarima.
Ravell ustade i poe do vanjskoga zahoda.
Adit, stariji djeak, bio je svjetloput, a mlaemu je koa bila mnogo tamnija. Erika se
zapita je li gospoa Hartley smatrala kako Uma predstavlja preveliko iskuenje da je zadri
na imanju Raj. Moda je gospodin Hartley postao pretjerano sklon djevojci pa je zbog toga
Uma izgnana na Cocal.
Koliko je Uma ve ovdje? zapita Ravella kada se vratio u postelju.
Pet godina, ree on.
Prevrnu se na bok i okrenu joj lea. Ona se nasloni na lakat i spusti glavu na ruku.
Prstom mu je prelazila po ramenu, golom iznad plahte.
Jesi li spavao s njom?
Stanka.
Zato pita?
Ona ne ponovi pitanje, a on isprva nita vie ne ree. Glava joj skliznu na jastuk i ona
uze promatrati sjenke to su poigravale po stropu i zidovima. Vjetar je povijao visoke biljke
u vrtu. Kada sljedei put bude promatrala Quentinovu i Aditovu igru, drukije e gledati na
njih dvojicu. Do sada joj nije bilo ni na kraj pameti da bi mogli biti polubraa.
Ravell se okrenu pa su sada leali na leima jedno uz drugo.
Ljuti se na mene, kaza on i uzdahnu.
Da je bio dan, vidio bi kako je porumenjela, kako joj se vrat i lice crvene u mraku.
Sluavkina je ljepota ranije pobuivala njezino zanimanje, no sada ju je osjeala kao
zloslutnu prijetnju. Kada Ravell posegnu za njezinom rukom, Erika je povue.
Oekivala je da e kroz njegove dane i noi prolaziti druge ene, poput valova to
oplakuju obalu pa se povuku. Nije joj bilo ni na kraj pameti da bi Ravell mogao biti otac
dvama sinovima to je s njegove strane bio oevidno svjestan izbor jer je kao lijenik
znao kako se to moe sprijeiti.
Jesi li bio zaljubljen u nju? pitala je Erika.
Zaljubljen, ne, rekao je. Ali sam za nju osjeao... pa, suut. Roditelji su joj umrli,
obitelji nije imala... a bila je najsretnija kad je bila okruena djecom. Bilo je oito da eli
dijete... A da budem poten, i sm sam eznuo za djecom.
Ravell uzdahnu.
Nikad mi nisi pisala, ree. Svih ovih godina nisi mi poslala ni razglednicu... Kako
sam mogao i slutiti da e se ikad vratiti na ovaj otok?
Nije poteno od nje, znala je Erika. Zato je zamiljala da e ovaj mukarac razumjeti
koliko je esto mislila na nj, ak ako ga i jest godinama izbjegavala?

283

Spoznaja da ima suparnicu samo je pootrila slast voenja ljubavi s njime. Sada je neto
opasno vrebalo na njih i taj je ljupki lik valjalo zadrati izvan njihove postelje. No, kako je
uope dolo do toga, pitala se Erika opkoraivi Ravella i estoko ga jaui ili zastajui da
mu vrhom jezika dotakne pupak. Ratuje protiv sluavke, ene mlade i bezglasne.
Ve su desetak dana proveli na plantai kada je Ravell, idui po potu, sa sobom na konju
poveo i Quentina. Preli su petnaest metara du tvrdoga ala, sve do Sangre Grandea.
Ravell je pisao knjigu o povijesti porodnitva pa je, radi svojega istraivanja, sa
zadovoljstvom doekao dva poutjela sveska to mu ih je poslao jedan londonski knjiar.
Stiglo je i pismo od Christophera.
Najdraa Erika,
... Signor Nardini, impresario pred kojim ste nastupili na audiciji u Perugi,
raspituje se o mjestu Vaega trenutanog boravka.
Nardini okuplja postavu za ljetnu produkciju Seviljskoga brijaa i volio bi
Vas predvidjeti kao moguu Rosinu...
U grudima osjeti nalet zadovoljstva, a tijelo joj obuze poznata i divlja spremnost za let.
Potom nastavi itati.
Ako se brzo moete ukrcati na brod, audicije e se odrati prvoga oujka...
No, prvi oujka bio je doao i proao, a Christopher je morao znati da njegovo pismo
nikako ne moe stii na vrijeme. Zato joj onda spominje priliku koja je ve izgubljena?
Eriku uhvati elja da zguva pismo. Tjeskobni joj se krik izvi iz grla.
Ravell ju je pokuavao utjeiti.
Ako se neki impresario sjeao tvojeg glasa jo mjesecima nakon to si nastupila pred
njim, sjetit e te se i drugi, rekao joj je.
Da bi zabavio Quentina, Ravell sutradan povede djeaka u lov na leptire, a Erika sa
sobom na alo ponese note pojedinih opera. Razapnu suncobran, okrenu se licem prema
Atlantiku i uze vjebati ljestvice. Svakoga e jutra, obea samoj sebi, odlaziti do sjenovitoga
mjesta gdje raste palmino lie. Pjevat e sve dok u potpunosti ne povrati svoje snage.
Izvodit e arije za modre loptae s onim njihovim grimiznoljubiastim i modrim krakovima
i za ribe to plutaju i sluaju je kroz valove.
Kune su sluavke svakodnevno mele bungalov. Voskom su mazale podove, mijenjale
posteljinu i izbjeljivale blato s Quentinova mornarskoga odijela. Erikino je donje rublje
prala Uma, a isto je tako njezinu etku za kosu umakala u amonijak, Uma se brinula za
Erikine osobne stvari. Mlada je sluavka u njezinu sobu ulazila samo dok Erike nije bilo
ondje. Kada bi se vratila, rasprivai s parfemom i eljevi od kornjaevine bili su uredno
poslagani na lijevoj ili desnoj strani toaletnoga stolia, a svilene arape prebaene preko

284

drvenoga naslona na stolcu. Bijeli je prekriva na postelji izgledao glatko poput svjee
napadala snijega.
Jednoga jutra kada se ranije vratila u sobu, prije no to je Uma zajedno sa svojom
metlom bila odande izala, mlada sluavka podie pogled k njoj. Umi se oi skupie u dva
proreza puna ogorenosti, a as potom vie je nije bilo.
Kasnije tijekom dana ispria Erika Ravellu o kivnosti to ju je vidjela u Uminim oima.
On pognu glavu, uzdahnu i rukom grubo proe kroz kosu.
Morat u razgovarati s njom, ree. Potruditi se da joj se ispriam.
Kroz prozor je Erika vidjela Ravella u dvoritu iza kuhinje kamo je bio otiao da
porazgovara s Umom. Lice mu je izgledalo izmueno. to god da joj namjerava rei, kakvo
god uvjeravanje joj kani ponuditi, Uma nita od toga nee sasluati. Stajala je leima
okrenuta prema njemu, saginjui se da kinicom iz spremnika napuni vreve. Kada ju je
Ravell potapao po ramenu, Uma se trgnula, ostavila napunjene vreve na klupi, a onda
krenula natrag u selo dok joj se niz lea njihala dugaka pletenica.
Ravell Eriku povede na Esmeraldu, drugo imanje kojim je upravljao u ime gospodina
Hartleyja, gdje je kua leala na stupovima, visoko odignuta od tla. Jedne su veeri zajedno
sjedili na visokim stubama to su vodile u kuu sluajui ivotinje i papagaje skrivene u
praumi to je okruivala kuu.
Ravell je rado dolazio na ovo manje imanje da bi radio na knjizi. Ovdje su ga u poslu
rjee prekidali radnici, sluinad i nadglednik. Posljednji put kada je bio ovdje dovrio je
poglavlje o povijesti kontracepcije. Po cijelom velikom stolu vidjela je Erika hrpe njegovih
biljeaka.
Objasnio joj je da su faraoni u drevnom Egiptu nareivali vaenje jajnika kod ena u
svojem haremu kako bi produili vrijeme uivanja koje im one mogu pruiti.
Prije tisuu godina jedan je islamski lijenik zapisao dvadeset recepata za spreavanje
zaea.
Kihanje je bilo jedna od metoda, rekao je Ravell.
Kihanje?
Tvrdio je da ena nakon koitusa treba kihnuti kako bi iz sebe izbacila sjeme. Takoer
je savjetovao enama da odmah nakon odnosa sedam-osam puta skoe unatrag pa e sperma
ispasti iz njih.
Erika se smijala.
A to bi se dogodilo da ena skoi prema naprijed?
Najgori mogui pokret zbog toga bi mogla zanijeti.
Zautjee preputajui praumi da govori umjesto njih, oslukujui lepet krila i
podrhtavanje lia zbog majmuna to su oko njih skakutali s grane na granu.
Erika tiho ree:
Quentin je tvoje dijete, zna.
Ravell kimnu. Tamne mu se oi zadrae na njezinima dok je s njenou upijao
njezine rijei.

285

Shvatio sam to. Peter mi je rekao dok smo bili zajedno u Gvajani.
Ona se zagleda u nj.
Peter ti je to rekao? Otkud bi on to mogao znati?
Izgleda da mu je neki specijalist za neplodnost rekao da te nije sposoban oploditi - ali
to je neto to sam oduvijek znao.
Ali, kaza ona slijepo zurei u nonu praumu, jednom sam s njim ostala trudna.
Ne, nisi.
Zrak se gusto ispuni vlanim praumskim mirisima. Ona se nagnu na jednu stranu
slutei da sada slijedi neto uasno, neka strahovita prijetvornost. Borila se za dah, a kada je
prstima obrisala obrvu, s njih kapnu voda.
to mi to pokuava rei?
Ja sam bio otac djevojice koju si izgubila.
Ona ustade i ue u kuu. Kua je bila graena u obliku esterokuta, a prozorski su kapci
na svim stranama bili poduprti motkama. Teturala je ukrug po kui osjeajui da je hvata
omaglica, kao da se vozi na vrtuljku.
Tad sam bila tvoja pacijentica.
Prestade koraati pa zastade lagano rairenih nogu.
Nikad me nisi nita pitao, nikad mi nisi nita rekao?
Nikad prije ni poslije nisam takvo neto uinio nijednoj pacijentici.
Zato si to uope uinio? zagleda mu se ona u lice.
Htio sam da dobije dijete. U glas mu se uvlaio oaj. A to je bio jedini nain.
Ona dograbi naslon drvenog stolca i teko se spusti na nj.
Boe moj, proapta.
Pritisnu pesti na sljepoonice i iroko rastvori oi zurei u prazno.
Mrzi li me zbog toga? Ravell je sjedio na postelji i ekao.
Ne znam to da kaem... Silovano... osjeam se silovano, ree ona naglas. Vjerovati
da nosi dijete jednog mukarca, a onda otkriti... Za enu je to najgora la, najgora prevara!
Uinio sam to zato to on nije bio u stanju..., glas mu se stia do apta dok ju je
moleivo uvjeravao. Uinio sam to zato to sam te volio. Nisam mogao podnijeti da ode
iz mog ivota.
Erika je odmahivala glavom slijeva nadesno pokuavajui se pribrati.
Samo sam okirana, jednostavno ree. Sad cijeli svoj ivot moram drukije
sagledati.
askom poutje, razmiljajui.
Kad se osvrnem na ono vrijeme..., kimnu mu glavom. Mislim da mi je drago to si
to uinio.
Mama?
Ve je dvije noi opet bila na Cocalu pa se sad naglo uspravi na jastucima. Iskoi iz
Ravellove postelje uvlaei ruke u rukave jutarnje haljine.
Quentin je stajao nasred hodnika, maleni lik u prekratkoj pidami, pidami koja mu je

286

dopirala do polovice listova. Inae je imao dubok san. Za putovanja na Trinidad drijemao je
u naslonjau ak i uz svirku brodskoga orkestra. Zaprepasti se vidjevi da je iz sobe na
tavanu sam uspio nai put ovamo.
Gdje si bila? zapita je tonom otrim od straha. Nisam te naao u krevetu.
Nisam mogla spavati, objasni mu. Ustala sam jer sam bila edna.
Bojala se da je prozreo njezinu obmanu. Jesu li joj sina probudili zvukovi to su dopirali
od nje i Ravella i pouda njihova uitka? Ponekad se brinula zbog toga.
uo sam pticu, ree on alostivo. Bila je u kui, negdje jako blizu.
Zagugutao je - sitno podrhtavanje glasa koje se ubrzavalo pa je od etvrtinki prelo u
osminke i provalilo u dugaak, omamljen krik. Bilo je to savreno oponaanje zvuka to ga
je Erika isputala zabacujui glavu s lijeva nadesno na Ravellovu jastuku. Zadivila ju je
tonost djeakova sluha.
Moda su to bili crveni majmuni urlikavci na drveu iza lagune, brzo e ona.
Ne, bio je uporan Quentin. Bila je to nekakva ptica u kui.
Onda si mene uo, ree ona. Vrisnula sam... sanjala sam uasan san.
Quentin zaepi ui akama.
Molim te, nemoj vie. Molim te!
Dobro.
Uhvati ga za ramena i usmjeri prema pletenoj poivaljci na prednjem trijemu pa oboje
sjedoe na nju. Zadra jednu ruku obavijenu oko njega i privue ga uza se.
Sluaj valove kako se razbijaju o obalu, ree. To uvijek smiruje.
S trijema su uli buno more koje nikada ne poiva, ak i kada oni spavaju, a Erika se
nadala da e nagla provala valova iz Quentina isprati strah.
Kada idemo natrag u Boston?
Pitanje je zatee nespremnu. inilo joj se da se Quentin na Cocalu osjea kao u raju Ravell ga je vodio na izlete kroz praumu i sin joj se vraao ushien zbog ivotinja koje je
imao prilike vidjeti u divljini. (Zar nije bio izvan sebe zbog iguane koju je vidio? I zbog
pekarija nalik na prase s kopitima? I zbog agutija to su se rasprili na sve strane kao
zeevi?) Prije doruka odjurio bi na plau i na Ravellovim se ramenima bacao u valove.
(Ima li djeaka koji ne bi dan volio zapoeti tako da dobrano namoi kosu u slanu vodu?) U
selu su mu vrata radnikih koliba bila otvorena i imao je vie nego dovoljno drutva za igru.
Ne svia ti se ovdje?
Nedostaje mi kua, ree on.
to ti tono nedostaje?
Sve.
Zari lice u dlanove i zajeca.
Erika zau neki zvuk iza sebe. Ravell je stajao na vratima u prugastome kunom
ogrtau.
Nedostaju mi Talcottovi i velika kua na Capeu.
Srce joj se snudi i stade muklo udarati. Gospoa Talcott, pomisli uz otru gorinu to
se u njoj bila svezala u vor. Erika zamisli gospou Talcott u njezinu izdanju ozbiljne dame

287

kakva je oduvijek bila: kako, drei otvorenu knjigu na krilu, pomie debela zapea da bi
posegnula u kutiju s okoladnim bombonima. Prisjeti se pisma u vidu dnevnika to ga je
Quentin vodio za gospou Talcott. Pisma koje je poinjalo s Draga moja majko.
Ravell privue pleteni naslonja i stavi Quentinu ruku na koljeno.
to ti jo nedostaje? zapita.
Quentin osloni glavu na rub poivaljke i sklopi oi, a u trepavicama mu zastade
uhvaena vlaga, iskristaliziravi se i smjestivi ondje.
Nedostaje mi otac, proapta.
Erika i Ravell odjahae na konjima niz alo do Mayara i vratie se pa ona sjaha i krenu
prema kui. Konjuar odvede konje, a Ravell poe u ambulantu na plantai da se pobrine za
pacijente.
Od asa kada je ula u nju kua joj se inila drukijom, iako nije znala zato. Sluavke
su avrljale u kuhinji, a ula je i kako netko naginje vjedra, izlijeva vodu po podu i potom
sve brie krpom. Nita neuobiajeno. No, kada je skrenula i zala u hodnik to je vodio u
njezinu sobu, vidje da su vrata sobe otvorena. Nikada ih nije ostavljala otvorena. Na putu su
joj odbaene leale tri njezine cipele - s petama nagore, a izmica s pucetima bila je pala
postrance. Umalo se spotaknula o njih. I jedna je njezina podsuknja bila baena na pod
kamo je sletjela poput padobrana.
U Erikinoj sobi pred zrcalom je stajala Uma pokuavajui kosu zaeljati nagore i
jednom je rukom odiui s vrata. Na sebi je imala jedan od Erikinih steznika, njezine svilene
arape i ostalo njezino donje rublje.
Poklopac kovega bio je irom razjapljen, a sve osobne Erikine stvari iz njega izvaene.
Haljine i bluzice bile su poslagane po postelji ili odbaene na pod, a parfem je bio izliven iz
boica.
to si to napravila? ula je Erika vlastiti glas kako glasno odjekuje.
Uhvati se rukama za glavu i posrnu kao da je na pozornici.
Zaue se koraci drugih sluavki to su dolazile prema njima, no Uma i ne okrenu
glavu. Samo je i dalje srebrnom etkom etkala kosu.
Poludjela je - kao i njezini roditelji! rekla je te noi Erika Ravellu.
Stajali su na rtu iznad mora.
Ovo je nezdrava situacija za nju, kao i za nas, ree on. Ne bi trebala vie ostati
ovdje. Zamolit u Hartleyja da se meu svojim prijateljima raspita ima li negdje posla za
nju.
A to e biti s Aditom i drugim djetetom? To su i tvoja djeca. Ne moe ih samo tako
nekamo poslati.
Ravell je pogleda.
A ti oekuje od mene da u ih odvojiti od majke?
Erika vie nita ne ree. Jasno, trebat e vremena da se za sluavku osigura nova sluba.
Takvo se pitanje ne moe rijeiti od danas do sutra, pa ak ni do prekosutra.

288

Do kraja tjedna Uma se nije vraala u kuu. Onda je kuharica, koju su i inae muile
glavobolje, pala u postelju. Uskoio je Munga i na sebe preuzeo pripremanje jela pa mora da
je on i odredio Umu kao pomo pri donoenju jela na stol i vraanju posua u kuhinju.
Jedne subote uveer pripremio je Munga janjei gula, pisang i zainjeni jam
omiljeno Ravellovo jelo. Erika se otprije sjeala slatkoga mesnog okusa, naina na koji je
Munga janjetinu putao da odlei u marinadi obogaenoj metvicom. No, te veeri Ravell,
poto su oboje prinijeli vilicu ustima i na jezik stavili prvi zalogaj, pritisnu ubrus na usta i
ispljunu hranu u nj.
Sapun, ree. Hrana ima okus po sapunu.
I Erika zaali to je ita progutala.
Ravell odgurnu stolac i bijesno ode u kuhinju da se ondje suoi s Umom.
Ti to nas pokuava zastraiti? viknu na nju. Neu te vie ovdje trpjeti! dreknu.
uje li me? Ne moe vie ovdje ostati - samo vreba i gnjavi druge ljude!

289

55.
uentin se spustio do lagune u potrazi za mrtvim tukanom za kojega mu je netko
Q rekao da ga je vidio kraj grmlja. Bio ga je naumio umotati u jastunicu pa urediti da
mu se preparira i sauva. Onda e ponijeti tukana u Boston, kao dar za oca.
Iza gustih mangrovih nasada gdje je stajao do uiju mu doprijee krici malena djeaka,
zvuci otpora i oajnika vriska.
Quentin podie glavu i krenu prema izvoru buke. Usred lagune u amcu je stajala Uma,
a Adit se naginjao preko ruba isteui se i uzaludno pruajui prekratke ruke da bi uhvatio
djetece to je bilo palo u vodu. Uma zgrabi Adita i podie ga na noge, ali njezin
etverogodinji sin zacvilje u njezinu naruju. Migoljio se da se izvue iz njezina zahvata
udarajui je akama po bedrima. Ona ga na to baci u duboku vodu. Quentin se skameni. Tek
je sada shvatio da je ta ena i vlastitu bebu namjerno bacila u lagunu.
Uma odvesla dalje okrenuvi lea Aditu koji je mahnito lamatao rukama da se ne
utopi. amcem zaobie otok i nestade iza okuke.
Quentin pritra blie Aditu i djetecetu. etverogodinjak se borio i nastojao glavu
zadrati iznad vode, ali je djetece plutalo licem okrenutim nadolje, bez ikakva pokreta.
Laguna je bila duboka, a Quentin jo nije bio nauio plivati u vodi to mu prelazi preko
glave, ali je na obali ekala izdubena kanoa pa se on uzvera u nju i nespretno zavesla prema
njima dvojici, najbolje to je mogao.
Adit ga je vidio kako dolazi. Laguna mora da se njegovim nogama umornim od napora
inila crnom, mutnom i bezdanom, ali je on bio snaan djeai, a ruke su mu mlatarale
poput malih vjetrenjaa i vrat mu se visoko izdizao iznad vode dok se probijao prema
Quentinu.
Quentin je htio najprije pomoi djetecetu jer je bilo tako siuno, tako bespomono, a
kouljica mu je poput mrtvakoga pokrova bila prebaena preko glave. Gola mu je
stranjica pod vodom izgledala uta, a noice su mu nepomino plutale ispod tijela.
Quentin je htio krenuti ravno prema djetecetu, ali je njega voda odnijela dalje pa je
izdubeni amac najprije stigao do Adita.
Kada se kanoa pribliila Aditu, Quentin je prema njemu pruio veslo poput kakva
dugaka tapa.
Dr se! doviknuo je Aditu.

290

etverogodinjak se uhvatio za veslo, a Quentin ga je pokuao uvui u amac. No, kada

je mlai djeak dosegnuo rub kanoe, Quentin se previe nagnuo ustranu u pokuaju da
Adita izvue drei ga za obje ruke. Izdubeni se amac prevrnu i oba djeaka zaronie u
vodenu tminu.
Praznu je kanou prvi primijetio Munga. Koliko je mogao vidjeti, nadaleko i nairoko nije
bilo nikoga koga bi trebalo spaavati, ali ga je pogled na prevrnuti amac zabrinuo.
Trkom je Ravella i Eriku poveo niz stazu. Trei uz rub lagune, Ravell primijeti neto
to mu se u prvi mah uini kao komad rublja to pluta blizu obale. Priavi blie, vidje
maleno tijelo kako se vrti u mjestu, polagano se okreui, jedna mu siuna ruica zabaena
prema istoku, a druga prema zapadu.
Ravell skoi u vodu, dohvati djetece i iznese ga na kopno. Voda se cijedila iz djetetove
kouljice i iz Ravellove odjee. vrsto uhvati djetetovo tijelo i okrenu ga naglavce. Potom
kleknu i primaknu lice djetetovu. Prstima stisnu djetetov nosi, okrenu se glavom ulijevo,
udahnu pa pritisnu usta na djetetova, upuhujui mu zrak u plua.
Kada se sav trud pokaza uzaludnim, Ravell spusti djetetovo tjelece na tlo. Siuni,
beivotni djearac leao je na leima i on mu uredno sloi ruke jednu preko druge i prekrii
mu ih na majunim prsima. Kleknuvi kraj djeteta, poljubi ga u elo i ojaeno pognu glavu.
Tuga poput koplja probode Eriku. Pogled na ovo tek prohodalo dijete pomodrjela lica
prizva joj u sjeanje vlastitu mrtvoroenu ker to je bila izala iz njezina tijela, a slutila je
da je i Ravella ovaj gubitak podsjetio na to.
No, potom je potrese i druga emocija - strah. Znala je da se Quentin nakon doruka bio
spustio do lagune, a sada je ve bilo odavno prolo vrijeme ruku. Vrat joj se ukoi dok je
pogledom prelazila po laguni, u nadi da nee ugledati ono ega se bojala, no prisiljavajui
oi da i dalje pretrauju.
Stajala je na obali i zvala sina po imenu. Vritala je zazivajui njegov odgovor, a
Munga je na sav glas uzvikivao na hindskome u uvjerenju da bi se Adit mogao pojaviti iza
stabla na suprotnoj strani.
Ravell ustade, osloni se akama o bokove i zagleda se preko vode.
Drugo dvoje djece moda je bilo u kanoi s malenim. Moramo nastaviti potragu,
izjavi.
Rijei naprosto izletjee iz njega.
Otpliva do prevrnutoga amca, okrenu kanou i dovue je na obalu. Veslo je voda ve
bila onamo doplavila. Kada se Erika i Munga uspee u amac, pete im udarie o dno kao da
drvo udara po drvu. Ako su se nadali da e ikoga ivog pronai u prostranoj laguni - ita
osim anakonde omotane oko kakva debla ili rijetke morske krave, morali su brzo zaploviti.
Vrijeme je bilo dragocjeno.
Zatitivi rukom oi dok joj se sunce poput otrice zabadalo u njih, Erika je kiljila kroz
mangrove. Ne smije misliti na ono beivotno djetece. Malenoga se nije moglo spasiti. I
sam ju je dah bolio kao da tri, ali se amac kretao polako - odve polako, kao to su sve
troje znali.

291

Golemo se deblo poput sruena mosta bilo preprijeilo preko vode. Kada mu se kanoa
pribliila, Munga uze veslo od Ravella i odgurnu se od velikoga stabla traei uporite te
tako prooe mimo njega.
Erika se u potpunosti okrenu i zagleda se iza njih, brinui se da su moda u tami iza
svojih lea previdjeli neki ljudski lik.
umovi. Ptiji krikovi. Erika se nesigurno uspravi na noge da bi imala to bolji pregled
nad otocima i okukama. Voda se u beskraj pruala meu drveem, zadirui u kopno. Erika
zazva sina, a potom i Umina etverogodinjeg djeaka.
QUENTIN! ADIIIT!
Ravell je podigao vesla izvode i sve je troje oslukivalo uzalud iekujui da se javi
djeji glasi. Nisu uli nita, tek tiho zapljuskivanje kada je Ravell nastavio s veslanjem.
Otegnutim, eljnim slogovima Erika je opet stala vapiti dozivajui djeake:
QUENNNNTIN! AAAAADIIIIT!
No, vraao joj se samo odjek vlastitoga glasa ispunjena tugom. Mukarci su je putali
da uzvikuje te turobne slogove. Dozivala je djeake po imenu sve dok joj se glas nije slomio
poput prepukle strune. amac se ljuljao i njih je dvojica opomenue da sjedne. Kada je
klonula na sjedalo, kukovima je otro udarila o drvo.
Kada je kanoa zaobila sljedeu okuku, laguna se proirila prostirui se pred njima
poput jezera. Ugledae prazan amac na vesla okruen rascvalim bojama, dugim trakovima
afranski utoga, svijetlo zelenoga, grimiznoljubiastoga, kraljevski purpurnoga i modroga.
Sariji...! s nevjericom ree Erika.
Uma je bila iz amca pobacala svoje sarije - kako se inilo, sve do posljednjega. Erika
je predmnijevala da je siromanoj djevojci veinu tih sarija kao dar bio kupio Ravell. Neki
su od njih visjeli po drveu, ali veinu je nosila voda, a tkanina im je mjestimino bila
umrljana crvenim prugama izvuenim na zlatnoj podlozi.
Ostali su bez daha prizor je bio gotovo prelijep, sve dok ne opazie Umu kako pluta
licem u vodi, a odjea joj se iri po povrini podsjeajui na balon. Kosa joj je bila
rasputena, vukui se za njom tamna kao i duboko more u laguni.
Radnici dooe s jo dva stara amca na vesla to su bili pohranjeni u spremitu u dnu
lagune. Tragali su cijelo poslijepodne, ali nisu nali vie nijedno tijelo.
Djeaci su se bili sakrili. Mrailo se, a njih su se dvojica bili izgubili u umi. Prije toga je
Quentin, im je pao u vodu, izronio na povrinu i vrsto se uhvatio za bok prevrnutoga
amca.
Drse za moju koulju! doviknuo je Aditu. vrsto!
Dok je mahao nogama i gurao kanou prema muljevitoj obali, Adit ga je tako vrsto
vukao za koulju da se Quentinu maglilo pred oima, a osjeao je da mu lice crveni jer ga
mlai djeak gotovo gui.
Kada je amac konano u laguni dnom zastrugao po pliaku, Quentin se s mukom
podie na noge nosei na leima Adita kao strahovit teret. Posrtali su zapinjui u blatu. Sa
svakim korakom u Quentinove je promoene cipele ulazio mulj. im su stigli do kopna,

292

pusti mlaega djeaka da mu sklizne s ramena s olakanjem zbacivi Adita na tlo. Mlai je
deko jecajui sjedio u praini. Plae, ali je iv, pomisli Quentin.
Isprva je povjerovao da su na sigurnome. Onda je nedaleko odatle zauo udan, mahnit
enski glas i glasno bukanje kada je neto zavitlano u vodu. Konano s nekoga mjesta u
laguni to ga on nije mogao vidjeti odjeknu snaan pljusak, kao da je neka golema riba ili
moda morska krava zaronila u njezine dubine.
Glas koji je uo pripadao je Umi i znao je da se pred njom moraju skrivati. Adit je
skoio, iako do koljena u blatu, i zajedno s njime pojurio izmeu stabala. Dugo su vremena
mislili da im je ona blizu. Granice su pucketale i lomile se iza njihovih lea - zvualo je
poput neijih koraka. Iza svakoga povijuama obrasla stabla bilo je mogue da se, umotana
u sari, pojavi Uma.
Do kraja poslijepodneva ve su se bili potpuno izgubili. Na rubu ume najednom su
lutajui zali na proplanak. Ugledao ih je neki radnik, uhvatio ih za ruke i odvukao ih kui.
Oba su djeaka plakala. ovjek je govorio hindski i Quentin se osjeao bespomono
pokuavajui mu objasniti zato se Adit ne smije vratiti u majinu kuu u selu.
Tek kada su ugledali Eriku kako posrui hita prema njima, djeaci su se prestali
opirati. Ispruili su ruke i potrali k njoj.
Djeake su nahranili i okupali, a Erika i Ravell pomogli su im da se odjenu u pidame. Te
e noi Adit spavati u sobi na tavanu, u velikoj postelji zajedno s Quentinom.
U kadi je Quentin podrobno opisao svoje podvige. Kako je pao u lagunu... kako se
uhvatio za prevrnutu kanou, kako je naredio Aditu da mu se uhvati za koulju...
Erika je povela Quentina u svoju sobu, a Ravell se na neko vrijeme nasamo zadrao s
Aditom. Debelim je runikom Quentinu istrljala vlanu kosu i donijela mu zdjelicu s
kolaiima od metvice.
Kada mu je ispriala to se dogodilo s Umom, Quentin je zabrinuto zapitao:
Tko e sad odgajati Adita? Tko e se brinuti za njega?
Doktor Ravell je Aditov otac, mirno je Quentinu rekla Erika. Doktor Ravell e se
jako dobro za njega skrbiti.

293

56.
L

ijenik polae zakletvu da e uiniti sve to je u njegovoj moi kako ne bi nikome

nakodio, govorio je Ravell. A sad je jedna ena sebi oduzela ivot, i to zbog
mene.
Sjedei na postelji, objema se rukama drao za glavu, a pramenovi tamne kose zapletali
su mu se meu prstima. inilo se kao da ga crni prsluk preko bijele koulje sputava.
Eriki se usta ispunie tekuinom. Vie nego u oima, jad joj se skupljao u ustima.
Proguta i obrisa nos krajem plahte.
Trebao sam Umu poslati iz kue istog dana kad si ti stigla, ree Ravell.
Ne bi preivjela osjeaj da je otjerana.
Bar sam mogao djecu zatititi od nje.
Ustade s postelje i odmaknu ustranu dugake zastore putajui da kroz prozore prodre
mjeseina.
Zaeo sam etvero djece, najednom kaza.
Erika shvati da u to ubraja i mrtvoroenu ker.
etvero djece, ree on. A nijednom od njih nisam bio pravi otac.
Ravell se na prstima odulja na tavan da opet provjeri djeake. Kada se vratio, pozva
Eriku da ih doe pogledati. Jedan uz drugoga, djeaci su spavali. Quentin je bio podvukao
ruku Aditu ispod vrata, a ela su im se gotovo dodirivala, kao da su odavno naviknuli
zajedno leati kao braa.
No, neto kasnije oajniki krik prekinu svaiji san. Ravell stubama ustra na tavan, a
Erika poletje za njim, ovijajui spavaicu oko sebe.
Quentin je u pidami stajao na postelji, poskakujui kao lud.
Upomo! vritao je uasnuto. Tko je tamo? Upomo!
Erika uze Quentina u naruje i pokua ga smiriti, ali u prvi mah nije uspijevala otrgnuti
sina iz none more. Poskakujui naslijepo, udarao je rukama po zraku i okretao se ukrug.
Polagano joj poe za rukom polei ga na postelju te mu stade trljati lea dugim, umirujuim
pokretima. I Adit je jecao u tami pa je Ravell kleknuo da umiri mlaega djeaka.
Kada su se potom vratili u postelju, Ravell ree Eriki:
Stalno mislim na Petera i na to kroz to on sad prolazi. Sutra u mu pisati. Quentina
moramo vratiti Peteru.

294

Ravell je rado drugima inio po volji: kad god je to mogao, potvrdno je odgovarao na sve
zahtjeve. Na Trinidadu je spaljivanje pokojnika bilo proglaeno nezakonitim, no ovdje na
Cocalu, miljama udaljenu od ostatka svijeta, odluio je dopustiti seljanima da postupe u
skladu s onime to smatraju svetim.
To je sigurno bilo ono to bi i Uma poeljela. Jedan mu je hinduistiki sveenik
objasnio da su Umina i djetetova dua odleprale pa je unitenje njihovih tijela sada
najsvetije to se moe uiniti. Blagoslovljeno je, tako se hinduistima inilo, da mrtva tijela u
potpunosti nestanu.
I tako se jednoga jutra Ravell, kao i svi, odjenu u bijelo i poe se pridruiti ostalima na
mjestu gdje je bilo naslagano drvo za pogrebnu lomau. Seljani su stajali spremni da ispod
tijela prospu eer i proliju ga - neku vrstu rastopljena maslaca - kako bi lake gorjela.
Na dan kada su spaljivali Umu i njezino dijete, Erika je odetala miljama daleko niz
alo. Iako je Ravell prisustvovao ceremoniji, ona se odluila drati podalje od toga. Da se
pojavi, seljani bi moda i sklopili oi u molitvi, no znala je da bi je u srcu krivili.
Do nosnica joj dopre miris onoga to se dogaalo. Bez obzira koliko se udaljavala,
vjetar je nosio vonj u njezinu smjeru. Pitala se jesu li osuili Umine sarije pa i njih bacili na
lomau. Oko podneva na nebu i u zraku vidjeli su se tragovi dimne maglice to se uzdizala
prema suncu, a Erika je u zraku osjetila dim i zapazila usplamtjele boje - arko crvenu i utu
boju kadifice.
Nakon toga nije vie eljela ostati na kokosovoj plantai. I Ravell je eznuo za odlaskom bar na nekoliko mjeseci. Nijedno od njih nije moglo podnijeti prolazak stazom kraj lagune
ili pomisao na duhove to ondje lebde.
Jo od trenutka kada je stiglo pismo od Christophera u kojemu ju je mladi
obavjetavao o tome kako se bar jedan poznati impresario jo uvijek sjea njezina pjevanja,
nada je u njoj poela rasti: ako se vrati u Italiju, karijera bi joj mogla doivjeti uzlet. Ravellu
je objasnila koliko velik broj anglofonih stranaca boravi u Firenci. Poe li zajedno s njome
onamo, bez potekoa bi se tamo mogao baviti lijenikim zvanjem.
Da sam bio bolji mukarac..., neprestano je s kajanjem govorio Ravell.
Da sam ja bila bolja ena..., mislila je Erika.
U Ravellovim grijesima vidjela je vlastiti grijeh - i on je, ba kao i ona, poelio pogubne
stvari i posegnuo za njima. Ravell je bio slian njoj: zbog toga je i eznula za time da ga
vidi, zbog toga se nakon tolikih godina nala u njegovoj postelji. Nije se bez njega htjela
vratiti u Italiju.
Rekla mu je:
Ako ikad pjevanjem zaradim dovoljno novca, moemo i Adita dovesti u Firencu.
Zaposliti sluavku da se za njega brine.
Moda e tako i biti, kazao je Ravell.
Prvi je put pomislila da bi mogla voljeti i biti voljena, a istodobno se i u potpunosti
predati glazbi. Sve do sada nije bila kadra zamisliti da je takvo neto uope mogue.

295

Jednoga jutra kada se na nebu jo uvijek zadravala meka boja zore, Erika i Ravell sjedili su
na alu s dvojicom djeaka, svi u pidamama i kunim ogrtaima. Bio je proao cijeli tjedan
od onoga uasnog dana u laguni. Quentin se bio izvalio na pijesak s glavom u majinu krilu,
a Adit je sjedio skvrenih nogu izmeu Ravellovih koljena koja su, uzdiui se s obje
njegove strane, titila djeaka. Od trenutka kada su se oba deka zamalo utopila, Ravell je
poeo govoriti da e Adita povesti sa sobom na put im dijete malo poodraste te da e ga
poslati u svoj stari internat u Engleskoj. Planirao je Adita odgojiti kao zakonitoga sina.
Ne elim kui, kazao je Quentin.
Mislila sam da ali za Bostonom, rekla je Erika.
Da, ali svejedno ne elim kui.
Ravell je otpustio pojas na svojemu kunom ogrtau i potapao Quentina po glenju.
Ocu vjerojatno nedostaje, Quentine.
Nikad ga nema, kazao je Quentin, uvijek je na putu.
To mu je posao, mora putovati, istaknula je Erika. Zato to je uvoznik. Ba kao to
je moj posao pjevanje pa se zbog toga brzo moram vratiti u Italiju.
Budunost njezina sina eka u Bostonu, vjerovala je Erika - Quentin e najvjerojatnije
poi na Harvard, ba kao i njezin brat i ostali mukarci iz obitelji von Kessler. Sinu jo nije
objasnila da je Ravell pristao poi s njome u Firencu, ostati ondje tri mjeseca i raditi na
knjizi. U odsutnosti e brigu o plantai prepustiti nadgledniku.
Ravell je pisao Peteru zamolivi ga da u New Yorku doeka njihov brod i obeavi mu
da e mu u New Yorku vratiti Quentina.
Du obzora na srebrnome se plavetnilu pojavi pukotina i Erika se zagleda u zlatne i
grimiznoljubiaste plamenove to su more odvajali od neba.
Zato moramo otii s Cocala? pitao je Quentin.
Mjesta i ljudi uvijek ti se ine posebno lijepima kada shvati da ih ostavlja, rekla je
Erika i prstima mu promrsila kosu.

296

57.
New York
1914.

New Yorku je Erika s brodske ograde vidjela Petera kako stoji dolje na
pristanitu. Iz depa je izvadio zlatan sat i provjerio vrijeme. Ovo joj je bilo prvi
put to ga vidi u posljednje etiri godine, sve otkako je otila iz Bostona. Na glavi
je imao cilindar, a odjeven je bio u kaput od tvida i izgledao je otmjeno kao i uvijek.
Godinama mu je birala sve cipele i svaku koulju koje je nosio, no danas je sve to je imao
na sebi za nju bilo novo, izmeu ostaloga i kravata i rukavice. ak mu je i kosa bila poneto
drukije oblikovana. Svaka je promjena na njemu bila znak svega to im vie nije bilo
zajedniko, biljeg vremena to su ga proveli razdvojeni. Ako je jutros vodio zanimljiv
razgovor s nekim neznancem, ona o tome pojma nije imala. Nije znala je li na posljednjem
putovanju jahao na devi ili napreduje li mu posao ove godine ili je slab, kao ni je li opet
naao nekoga koga bi mogao voljeti.
Ba kao to ni Peter ne moe zamisliti sve to se s njome zbilo. Nisu razgovarali jedno s
drugim, a ni sada to nee uiniti. Jednu je ruku bila poloila sinu na rame kada je stao uz
nju. Nagnuvi se preko ograde, djeak je oslonio bradu na prekriene ruke zurei niz dok.
Quentin jo nije bio opazio oca. U guvi ispod njih ljudi su gurali i podizali lice uvis traei
pogledom voljene osobe koje su se spremale iskrcati.
Quentin se oevidno dosaivao ekajui da se jedno zavri kako bi neto drugo
zapoelo. Na stubama su se stvarali redovi, a onda se najednom podie uad. Rame uz rame,
putnici poput krda pohrlie prema izlazu.
Ravellove se oi susretoe s njezinima dajui joj znak.
Sagnu se prema sinu, a barunasti rukav Quentinova kaputia bio je mekan na dodir.
Vrijeme je da poe k ocu.
Idem dolje s tobom, ree Ravell Quentinu.

297

Sin se okrenu da je zagrli udarivi je pri tome glavom u rebra. Kleknu da ga poljubi.
Hajde me nekoliko puta poteno poljubi, ree mu.
Brada mu se utisnu u njezino lice dok ju je obasipao poljupcima bunim i oduevljenim,
a dah mu je mirisao na ljepljive bombone s okusom banane kojima ga je Ravell hranio
otkako su zali u Narrows i njujorku luku. Pitala se hoe li Quentin, prije nego to ga
ponovi vidi, postati odrastao mukarac.
Pisma koja mi napie daj djedu, ree mu, a on e se pobrinuti da mi ih dostavi.
Kimnuvi, Quentin spusti glavu promatrajui noge putnika to su prolazili pokraj njih.
Zapitala se nee li zaplakati, no Ravell ree: Pourimo pa se Quentin otrgnu od nje i
umijea se u gomilu.
Na brodskoj je ogradi ekala sve dok Ravell i Quentin ne sioe. Na doku je Peter zurio
u svakoga putnika to bi se spustio s broda. Lagano je kiljio, a lice mu je bilo napeto.
Moda se bojao da su se Erika i Ravell predomislili pa se nee ni pojaviti ili nee vratiti
djeaka kao to su obeali. Sve dok ne prou kroz carinsku provjeru, putnici su uetom bilo
odvojeni od onih koji su se bili okupili da im poele dobrodolicu.
Kada je ugledao Petera, Quentin ispusti Ravellovu ruku i jurnu, provukavi se ispod
ueta i proletjevi mimo slubenika koji su se iznenaeno osvrtali. uvari se nasmijae i
slegnue ramenima shvativi da je rije tek o mladome deku koji se malo raspojasao.
Kada je njezin bivi mu konano primijetio Ravella kako tri prema njemu, Peterovo
olakanje postade oito. Lagano domahnu Ravellu podravljajui ga u znak zahvale, a onda
se okrenu k djeaku i rairi ruke. Za samo nekoliko sekundi Peter e uhvatiti i podii uvis
svojega sina, nagnuti se unatrag, osmjehnuti se. Nas smo troje stvorili ovoga djeaka tako
razdragana i puna ivota, pomisli. Ona, Peter i Ravell.
S brodske je ograde Erika promatrala Quentina koji je trao ususret svojoj budunosti.

298

58.
Firenca, Italija
1914.

ekoliko mjeseci poslije toga - krajem proljea - pred Teatrom Verdi zaustavi se
taksi. Kada iz njega izaoe Erika i Ravell, prema njima pojuri jedan od
ravnatelja kojemu su se prsa tjeskobno i zadihano nadimala.
Morate smjesta sa mnom, ree taj ovjek Eriki. Va mu doktor prijeko je potreban
u garderobi signore Lanza.
U Firenci je Ravell isprva na sebe preuzeo brigu o gospoama to su ovamo bile dole
iz Velike Britanije i Amerike, ali je u talijanskome jo uvijek bio nesiguran pa mu je trebala
Erika kao tuma. Otvorie se vrata u svetite znamenite dive, a kada njih dvoje uoe, netko
ih diskretno za njima zatvori. Krupna je ena klonulo leala na ljubiastoj sofi prekrivajui
oi rukom svijenom u laktu. Stenjala je i izvijala se, a koljena su joj podrhtavala dok se tako
grila. Ravell pronae stolac, privue ga blizu Gabrielli Lanza i sjede. Stavi pjevaici dlan
na elo i uhvati je za zapee da joj izmjeri blo.
Il bambino, tiho, snudeno ree Gabriella Lanza.
Okrenuvi lice prema stropu, zatrepta, a suze joj iz oiju postrance skliznue u kosu.
Osam dana prije toga bila je Erika na audiciji za zamjenu Gabrielli Lanza.
Predmnijevala je da je razlog to je uvena diva blagonaklono prihvatila njezinu pojavu i
potaknula ravnatelje da je angairaju - usprkos neiskustvu - djelomice leao i u tome to je
onoga jutra kada se trebala pokazati u ulozi Rosine u Seviljskome brijau i Ravell bio poao
s njome. Kada ga je Erika predstavila (Mio marito fa il medico... Moj mu je lijenik,
porodniar...), Gabriella Lanza okrenula se prema Ravellu kao da od njega dopire nekakvo
svjetlo, kao da joj nita ne moe donijeti vee smirenje nego da uza sebe ima lijenika,
gotovo kao lana postave. Nasmijeeno je njega i Eriku povela u obilazak iza kulisa tapui
ih po rukama i odmahujui na sve dvojbe to su ih pokuali izraziti impresario i ravnatelji

299

Teatra Verdi.
Kasnije je, na pokusima, Gabriella Lanza Eriku doekivala s ljubaznou koja je bila
prava rijetkost za jednu primadonu i pitala: Kako vam je mu? Je li ovaj tjedan porodio
mnogo djece? Uvijek je s potovanjem izgovarala njegovo ime: Il dottore Ravell.
Kada su poeli bolovi? Koliko ve dugo krvarite?
Erika je kleknula kraj mezzosopranistice ponavljajui na talijanskome Ravellova
pitanja.
Gabriella Lanza bila je etiri... ne, pet mjeseci trudna, zakljuio je Ravell. Veliku
pjevaicu to nije iznenadilo. (Il mio bambino..., ponovo je promrmljala, zabacivi glavu
na jastuk dok joj je kosa na sljepoonicama tamnjela od suza.) Pjevaica se uvijek umatala u
velike alove i bogato izvezene tunike pa sve do sada svoje stanje nikome nije ni
spomenula.
Bilo je jo manje od sata prije dizanja zastora. Impresario, najvii ovjek u Italiji to ga je
Erika srela otkako je stigla ovamo, odveo ju je u jednu manju garderobu. elo mu je bilo
sjajno od znoja: izvukao je rupi iz depa i njime ga obrisao. Kravata mu je bila otputena i
visjela je nakrivo. Eriki ree - poprilino osorno - da se mora pripremiti za pjevanje. Potom
odjuri niz hodnik, ne marei to mu se jedna nogavica bila zavukla u arapu.
Deset dana ranije prethodna je zamjena iznenada raskinula ugovor i otila u Veronu,
gdje je nala povoljniji angaman. U impresarijevim oima Erika je bila tek privremeno
rjeenje kojemu e pribjei tek u krajnjoj nudi. Da je mogao poslati po neku poznatiju
pjevaicu koja e nastupiti kao Rosina, da je mogao srediti dolazak na audiciju neke druge
cijenjene mezzosopranistice iz Milana ili Rima bio bi tako uinio. No, u ovome asu, u tako
kratkome roku? Nemogue.
U manjoj je garderobi pomona garderobijerka prebacila Eriki preko glave jednu od
haljina koje je inae nosila Gabriella Lanza. Tkanina je bila vlana, a napuhnuti rukavi jo
uvijek topli od glaala na paru. Haljina je mirisala po vanilijinoj kolonjskoj vodici to ju je
upotrebljavala ena koja je tu haljinu bila odjenula prethodnoga dana. Krojaica je Eriki
gornji dio - koji joj je bio daleko preirok - stisnula oko struka i prsnoga koa. Drei
pribadae meu stisnutim usnicama, krojaica se dala na posao iglom i koncem, pravei
uitke, sve dok tkanina nije poprimila pravi oblik. Druga je pomonica kleala do Erikinih
nogu odreujui duljinu suknje. Onda je natjerae da se izvue iz haljine pa im prsti
poletjee, a kare stadoe sijevati, dok su dovravale prepravke.
Kroz zidove je ula kako kazalite bruji zbog dolaska glazbenika koji uskoro uzee
prebirati po svojim glazbalima i ugaati ih. U susjednoj se sobi zagrijavao tenor pjevajui
pojedine fraze. Pratio se na klaviru opetovano zastajkujui kako bi sam sebe pohvalio ili
izgrdio. To je dobro, sretno bi uzviknuo ili bi pak kriknuo: Uas! Hajde da jo jednom
probamo taj b-mol.
Erika je sjedila pred zrcalom osvijetljenim sa svih strana dok joj je druga pomonica
eljala kosu i strogo joj je ukosnicama zatezala uz glavu. Potom joj je stavila dugu,
nakovranu vlasulju i tijesno joj je navukla do ruba kose. Glava joj je bila vrua, kao da nosi

300

zimsku kapu. Onda je i minker, iji ju je dah to je vonjao po salami zapahnuo kada se
nagnuo blie k njoj, zamahnuo tankim kistom da joj obrve iscrta kao dva zaobljena luka.
Razmaza joj boju po usnicama sve dok joj usta ne zablistae poput vinjeva bombona to ga
je netko upravo liznuo.
Dok su je pomone garderobijerke tjerale da stoji i okree se ustranu kao krojaka lutka
ili dok ju je minker hvatao za bradu i podizao joj lice, Erika je sklopila oi i zadubila se u
vlastitu nutrinu, pripremajui se da se pretvori u mladu Rosinu. (Imat ete aptaa, bio joj
je obeao impresario, ali je Erika ulogu izvrsno znala.) Ranije toga tjedna, kada se Gabriella
Lanza nije pojavila na dva pokusa za redom (divina je premorenost najvjerojatnije bila
istinska, a ne plod lijenosti, sada je shvaala Erika), dirigent je pozvao Eriku da, stojei sa
strane meu kulisama, pjeva njezine fraze. U tome se asu osjeala jednako beznaajnom
kao da je aptaica koja slui jedino zato da drugima da je lagvorte i podsjeti ih na tekst.
U hodnku zau komeanje. Kasnije je shvatila da je to najvjerojatnije bilo u trenutku
kada je skupina mukaraca sa sofe podignula bolesnu primadonu i odnijela je do automobila
koji je na nju ekao. Gabriella Lanza morat e strogo ostati u postelji, rekao je Ravell
ravnateljima i impresariju, a Erika je pretpostavljala da e pjevaicu osobno otpratiti do
njezine hotelske sobe.
Veeras je Ravell bio s Erikom poao u kazalite da vidi Seviljskoga brijaa, ali e sada
morati propustiti operu. Nitko od njoj bliskih osoba nee svjedoiti veeranjem nastupu,
nitko se od njih nee sjeati sljedeih sati koji e se za nju pokazati ili kao maleno udo ili
kao fijasko.
Iz potovanja je Erika - za sluaj da se Gabriella Lanza jo uvijek nalazi negdje u blizini
- ostala skrivena u svojoj malenoj garderobi, potpuno odjevena i poeljana, sve do poetka
uvertire. Kada je zaula te zvuke, otvorila je vrata i glavom provirila na hodnik, sablasno
prazan i prepun ledena nonoga zraka zato to su, kako joj je poslije netko objasnio, poto
su Gabriellu Lanza iznijeli iz zgrade, stranja vrata bila ostala otvorena.
Moda e velika pjevaica noas izgubiti dijete. Erika zapovjedi sebi da ne smije o
tome razmiljati.
Kada je stigao trenutak za ariju glavne junakinje i njezin ulazak, Erika kliznu preko
pozornice s pismom u rukama osjeajui kako je iznutra neto ispunja. S druge strane rampe
irilo se pred njom kazalite poput pilje pune sjedala to su se terasasto nizala jedno za
drugim. Gospoe s pernatim boama omotanim oko vrata s radoznalim su iekivanjem
prema njoj podizale kazaline dalekozore, gospoda u krutim ovratnicima ekala su poetak,
pa je njihova prisutnost nadahnu. Cijeloga ivota koraala sam, pjevala, plovila prema ovom
trenutku, pomisli. Do kraja ove arije sluateljstvo e doznati tko je ona uistinu - odnosno tko
je uistinu Rosina.
Prije nego to je mogla otpjevati i jednu jedinu notu, orkestar je ve sve ispripovjedio o
junakinji. Poetne note zazvuae zapovjedno, odrjeito, no taj se uinak uskoro pomijea sa
zamamnim pojem violina. Rosina je koketna i privlana, ali u sebi skriva divlju snagu: moe
i ugristi poput zmije ljutice ako bi se to od nje zahtijevalo.

301

Dirigent ni za trenutak nije skidao oiju s Erike. Bio je velik rizik to su je uzeli, to su
joj dopustili da nastupi. Kada je zapoela andante iz Una voce poco fa, opreznim je
zamasima dirigentskoga tapia pratio njezin glas.
Sutra e se Gabriella Lanza, slavna mezzosopranistica, moda oporaviti i ponovo
nastupiti s ovom vlasuljom, u ovoj haljini. No, veeras, mislila je Erika, ova pozornica, ovo
kazalite i iskriavost ove arije pripadaju meni. ak ako joj se ovakva prilika nikada vie ne
ukae, Rossinijeva ju je glazba sada ispunjala i osjeala se kao da leti. Dok je pjevala o
svojemu udvarau Lindoru, jezikom mu je milovala ime. Impresariju koji ju je sluao iz
prvoga reda popusti napetost na licu.
to je Erika dalje pjevala, dirigentove su se oi jae irile, zamasi palice postajali
smioniji. Junakinja Rosina bila je u sreditu ove opere i u sve je unosila divlju ivahnost.
Kada je stigla do stiha koji je najvie voljela reenice koja otkriva Rosinin elini znaaj,
dirigentu se usta razjapie, a iz oiju kao da mu sijevnu vatra - jedva je vjerovao da ti zvuci
dopiru od Erike.
Lo giurai, la vincer.

Zakleh se, pobijedit u.

Krajnja smirenost zavlada meu sluateljstvom.

Sljedei dio arije - moderato - odjeknu slatkom harmonijom pukoga napjeva. Krajevi
dirigentova fraka leprali su kao da ovjek plee, poput lutke na koncu koju pokree njezin
glas. Smijeak ozari lica svih sluatelja: jednako su tako mogli i pjevuiti zajedno s njome.
Pri kraju glasovite arije prisjeti se Erika kretnje kojoj ju je Magdalena bila jo davno
nauila (Posljednju notu morate ovako odaslati..., znala je govoriti Magdalena pokazujui
joj to treba uiniti.)
Tako je i bilo. Ispustivi iz grla posljednju visoku, kienu notu, podie Erika likujui
desnu ruku uvis, kao da u njoj dri baklju. Kada glazba zavri, iz gledateljstva grmnu
oduevljenje. Neki mukarac skoi u prolaz izmeu sjedala, pritra na pola puta do
pozornice i stade skakutati uokolo poput poludjela majmuna. Erika se nasmija i rukom
dotaknu srce, prikloni glavu i klecnu. Kada je ponovo podigla pogled, ak su i lanovi
orkestra bili na nogama. Mukarci su uzvikivali: Brava!, a ene drhtale u uskim
satenskim haljinama i pljeui uzdizale ruke iznad glave. Jo je jednom izazvae da otpjeva
Una voce poco fa.
Sjajni crni taksi vozio je Eriku i Ravella kroz drevne firentinske ulice. Svjetlost ulinih
svjetiljaka padala je na staklene prozore osvjetljujui unutranjost automobila. Lica bi im se
nala u sjeni kad god bi skrenuli za ugao, potom bi na njih palo svjetlo, a onda bi se opet
nala u polumraku. Cvijee to su ga ljudi bili donijeli da njime obaspu Gabriellu Lanza
sada je pripalo Eriki: taksi se kretao oprezno, optereen tolikim buketima koji su lupkali i o
prozore. Dok su se tako vozili ulicama, gomila rua na dugakim stabljikama zakotrlja se sa
sjedala i zaprijeti da e pasti, no Erika jednom rukom uhvati rue i gurnu ih natrag.
Sretna veer, kaza Ravell.

302

Konano se bio pojavio talijanski lijenik i preuzeo brigu o Gabrielli Lanza tako da je
Ravell na kraju krajeva nije morao otpratiti do hotelske sobe. Iz loe iznad pozornice gledao
je cijelu predstavu.
Bilo je uzbudljivo, ree, od poetka do kraja.
Prije nego to su otili iz kazalita Ravell je telefonirao u hotel u kojemu je bila odsjela
Gabriella Lanza i porazgovarao s onim drugim lijenikom. Pjevaica vie nije imala bolova
i bila je otila na poinak.
Ravell uhvati Erikinu ruku u rukavici i zagleda se kroz prozor taksija. Jo su uvijek
imali nevolja s novcem i jo se nisu bili vjenali, iako su svima u Firenci rekli da su u braku
jer im je zbog toga ivot ovdje bio jednostavniji. Na lijevoj je ruci ve nosila jednostavan
zlatni prsten. Oekivala je da e se uskoro vjenati.
Svjetla na povrini Arna izgledala su poput malenih kometa to su pali s neba: sjajni su
tragovi sada leali na tamnoj i hladnoj vodi. Njihov e bljesak do jutra nestati.
Izmeu mene i Gabrielle Lanza stvari vie nee biti iste, rekla je Erika.
Zato to kae? zapitao je.
Jo je pamtila kratko iskustvo to ga je doivjela kao zamjena za onu drugu dobro
pozatu sopranisticu: ta je pjevaica sijevnula pogledom u Erikinu smjeru, a onda rekla
ravnateljima: Ne elim je vie oima vidjeti, ponavljajui to sve dok Eriku nisu otpravili.
Gabriella me vjerojatno smatrala neiskusnom, rekla je Erika. Nikad nije od mene
oekivala dobar nastup.
ula je tvoj glas, rekao je Ravell. Zar joj to nije trebalo biti dovoljno?
Nakon to je zastor posljednji put pao, impresario je dojurio iza kulisa, lica crvena od
zadovoljstva i olakanja. Naklonio joj se, visokim se tijelom svinuvi u struku. Uhvatio je
Eriku za zapea ponavljajui: Razgovarat emo. Moramo razovarati.
Gabriella Lanza bila je poela krvariti jo ujutro, a ipak je dola u kazalite. Eriki to
nikako nije bilo jasno. Nije joj imalo smisla to je pjevaica bila toliko odluna da nastupi
ili to je tako dugo odgaala da impresariju i ravnateljima objasni svoje stanje. No, da zbog
Gabrielle nije dolo do takve hitnosti...
Suze navrijee Eriki na oi. U jednoj od najsretnijih noi u ivotu plakala je u rukavicu
elei poi do Gabrielle Lanza, stati uz njezinu postelju i zahvaliti joj... za to? Znala je da
joj je vearnji trijumf omoguila patnja druge ene.
Reenica iz Una voce poco fa vrtjela joj se i vrtjela u glavi:
Zakleh se, pobijedit u.

Lo giurai, la vincer.

Taksi se primaknuo kui Donne Anne - unajmljenoj sobi s podom od crvenih ploica iz
koje se pruao pogled na Arno, daleko premalenoj da se u njoj udobno smjesti dvoje ljudi.
Ako ona i Ravell sa zajednikim ivotom nastave u Firenci, morat e nai prostraniji
smjetaj, a moda e jednoga dana uspjeti s Cocala dovesti i Adita da ivi s njima.
U mranom se taksiju Erika nasloni na Ravella. Pritisnu mu nos na vrat, odmah ispod
uha. Umjesto mirisa cvijea, udisala je njegov miris. Kad god bi ula u sobu i osjetila daak

303

to dopire od plahte s koje je on upravo ustao, osjetila bi taj miris. Sladak miris. Na
kokosovoj plantai, dok je malenome Aditu pomagala da se uvue u pidamu, opet ga je
nanjuila na djeaievoj koi, jednako poznat kao miris peena kruha. Quentin nije mirisao
poput Ravella, ali ovaj drugi njegov sin jest. Sve do tada nikada nije znala da pojedino dijete
moe naslijediti oev miris.
Ravell se ponovo zagleda kroz prozor taksija, opipavajui prstenje na njezinim
orukavienim prstima.
O emu razmilja? zapita ga.
Sjetio sam se onog dana na groblju, kad sam se vozio s tvojim bratom u koiji, kaza
on. Prvog puta kad sam uo tvoje pjevanje. Snijega na tvom licu, tvog bijelog krzna.
A sad smo ovdje, ree ona.
Da, ree on. Sad smo ovdje.
Kada se taksi zaustavio pred kuom, pokuali su biti to tii hitajui gore-dolje po
stubama da u sobu odnesu naramke cvijea. ak im je i voza pomagao. Cvjetovi i peteljke
padali su po stubama, a stubite se toliko ispunilo miomirisima da je mirisalo poput
cvjearnice. Na najviem odmoritu otvorila su se vrata. Odjevena u bijelu spavaicu,
pojavila se Donna Anna pridravajui se za ogradu. Erika je predmnijevala da je Ravell,
prije nego to su otili iz kazalita, telefonirao starici da joj priopi novosti.
Znam to se dogodilo, veselo doviknu stanodavka Eriki. Osjeam to po mirisu.
Smijui se, ustrcae uza stube do stanodavkina stana, s nekoliko buketa u naruju
kojima su je mislili obdariti. Kada su uli, salon je bio mraan, osvijetljen tek tracima svjetla
to su ga uline svjetiljke bacale po podu jer slijepa ena nije imala potrebe za time da
zatvara kapke na prozorima.
Ah, ljiljani, ree Donna Anna uronivi nosom u cijelu granu bijelih cvjetova.
Ljiljani da zvukom trube objave no kad ste se proslavili.
Stara gospoa dohvati cijeli naramak ljiljana i izae na balkon. Sa snagom koja
iznenadi Eriku i Ravella, Donna Anna iroko zamahnu rukom i baci ljiljane tako da opisae
luk u zraku. Padoe na tamne vode Arna, gdje im se bijeli cvjetovi rasprie i zaplovie na
sve strane kao labudovi.

Swrthuak
by Janja

304

Dofauna powijhsna biljhtka

ak su i u prolim stoljeima pojedini odvani lijenici eksperimentirali s postupcima

lijeenja neplodnosti koji se danas smatraju modernima. Toga su se posla prihvaali
skrivajui to pod velom tajne i uz opasnost od moralne pokude. Trenutak koji je bacio
novo svjetlo na znanstveno razumijevanje ljudske reprodukcije nastupio je kada je krajem
17. stoljea mikroskop to ga je izumio Nizozemac Antoni van Leeuwenhoek prvi put
omoguio promatranje spermatozoida. Time je otvoren prozor kroz koji su prvi pioniri
ginekologije poeli nazirati beskonane potencijale i mogunosti.
Inseminacija, koju je mogue obaviti uz relativno jednostavnu tehnologiju, ve se dugo
primjenjuje. Godine 1785. John Hunter, cijenjeni kotski kirurg, zabiljeio je sluaj
pacijentice koju je uspjeno oplodio spermom njezina mua, a ishod je bio dolazak na svijet
ivoroenoga djeteta. Briljantni ameriki lijenik John Marion Sims kojega se esto
naziva ocem moderne ginekologije - izvijestio je 1866. o slinom postignuu.
Polovicom 19. stoljea dr. Simsu bilo je jasno da se uzrok neplodnosti - zbog koje se u
povijesti krivnja iskljuivo svaljivala na jalovu enu jednako tako moe kriti i u
mukarevoj reproduktivnoj nesposobnosti. Oslanjajui se na klinika istraivanja, dr. Sims
iznio je radikalnu zamisao o tome da i spolno potentan mukarac moe biti sterilan. Pedeset
i pet puta obavio je inseminaciju u sluaju est branih parova. U 19. stoljeu Sims i drugi
inovativni ginekolozi smiljali su razne varijacije trcaljke za oplodnju, kao i drugih
instrumenata i pribora uz pomo kojih je spermu bilo mogue strateki pohraniti,
manipulirati njome i optimalno je usmjeriti u svrhu olakavanja oplodnje.
U brojnim klinikim pokuajima potpomognute oplodnje dr. Sims je upotrebljavao
iskljuivo muevu spermu, a i to je izazivalo dovoljno moralnih kontroverzija. No, godine je
1884. navodno obavljena prva uspjena inseminacija uz uporabu donorove sperme. Jedan se
kvekerski par obratio dr. Williamu Pancoastu, profesoru na Jefferson Medical College u
Filadelfiji, s molbom za pomo da zanu dijete. Nakon ispitivanja sjemena, kod mua je
ustanovljena azoospermija, to jest sterilnost. Dr. Pancoast navodno se obratio krugu
estorice svojih studenata, a oni su se sloili da e jedan od njih posluiti kao davalac
sperme. Pod izlikom da kod ene treba obaviti neki drugi postupak, doktor ju je omamio
kloroformom i oplodio je spermom studenta medicine za kojega se procijenilo da je

305

najboljega fizikog izgleda. Devet mjeseci poslije toga ena je rodila muko dijete. Majci
nikada nije objanjeno to se dogodilo, premda je lijenik navodno o tome obavijestio mua.
Tek je 1909. godine, nakon smrti dr. Pancoasta, jedan od onda prisutnih studenata medicine
razotkrio itavu priu.
Tijekom 90-ih godina 19. stoljea i drugi su medicinski strunjaci primjenjivali
inseminaciju donorovom spermom. Takvi su se postupci morali izvoditi u tako ilegalnim
okvirima da jedan od tih lijenika, dr. Robert L. Dickinson, izvjetaje o svojem radu nije
objavio sve dok od toga vremena nije prolo etrdeset godina.
Osim straha od moralne osude, prvi specijalisti za neplodnost moda su pravu narav
svojih postupaka prikrivali i iz jednoga drugog razloga: statistiki gledano, postotak
uspjenosti bio je nedvojbeno nizak. Brojni su lijenici lijeenje neplodnosti drali najmanje
isplativim vidom svoje prakse. Kliniki pokuaji i eksperimentalni rad sukobljavali su se u
nekim kljunim pitanjima. Kao prvo, mnogi su se mukarci pokazivali osjetljivima u
pogledu bilo kakva preispitivanja njihove muevnosti i nalazili odbojnim sam in
podvrgavanja analizi sperme pa lijenici to od njih nisu ni zahtijevali. Kao drugo, u 19.
stoljeu nije postojalo sasvim jasno razumijevanje o odreivanju tonoga vremena
ovulacije. Tijekom 70-ih i 80 godina toga stoljea mislilo se da je ena najplodnija za
vrijeme menstruacije. (Ta je zamisao ubrzo podvrgnuta preispitivanju kada su medicinski
strunjaci zapazili da majke koje jo uvijek doje, unato izostanku mjesenice, kadto ostaju
u drugom stanju.) Tek su dobrano nakon poetka 20. stoljea lijenici istraivai utvrdili da
do ovulacije dolazi na polovici ciklusa.
Mogunost zamrzavanja sperme dugo je vremena nadahnjivala lijeniku matu.
Godine je 1866. dr. Paolo Mantegazza, talijanski lijenik, predloio da bi vojnici, prije nego
to krenu u rat, trebali za sobom ostaviti zamrznutu spermu tako da bi, u sluaju da poginu,
njihove udovice mogle roditi njihovu posmrad. Djelotvorne metode krioprezervacije
(zamrzavanje sperme) nisu, meutim, usavrene sve do 50-ih godina prologa stoljea.

306

Zahvale

jelo Mjesec nad Firencom pripada umjetnikoj prozi i prepuno je dramatizacija

pojedinih incidenata te likova i prizora koji su u potpunosti plod mate. Nadahnue
za samu priu bljesnulo je zahvaljujui pretkinji mojega sina s oeve strane praprabaki koja je ivjela prije cijeloga jednog stoljea. Ovoga romana ne bi bilo da ona nije
ivjela izvanrednim i nekonvencionalnim ivotom. Na samom poetku 20. stoljea Alice
Wesselhoeft Haserick pobjegla je od mua, istaknute osobe u Bostonu, i brodom otputovala
u Italiju, gdje se smjestila u Firenci da bi se posvetila opernoj karijeri. Izmeu ostaloga, za
sobom je ostavila malena sina koji joj je iz internata pisao pisma od kojih se ovjeku, dok ih
ita, kida srce.
U jednakoj mjeri dugujem zahvalnost i Arthuru A. Hasericku, izuzetnome ovjeku
kojega je voljela i kasnije napustila. Podrijetlom Britanac, bio je silno darovit poduzetnik i
meunarodni poslovni ovjek kojega su njegova sveobuhvatna znatielja i neustraiva
lutanja odvodila na najudaljenija mjesta diljem etiriju kontinenata. Dok sam itala njegova
izvanredno podrobna pisma o tome kako je na moru preivio nekoliko estokih oluja, ili
kako je vrstim morskim alom na Trinidadu po mjeseini iao na vonju bagijem, ili pak
kako je sudjelovao na veerama na kokosovoj plantai svojega prijatelja Ravella, roman
se u mojoj mati poeo uobliavati. Iz potovanja prema uspomeni na Arthura Hasericka,
htjela bih istaknuti kako nema dokaza o tome da bi otac njegovih sinova mogao biti itko
drugi osim njega.
Dugo nakon smrti Alice i Arthur i dalje su ostali upeatljivo ivi u sjeanju svojih
potomaka. Kod Polly Brockhoff i moje bive svekrve Barbare Dodge, dviju Alicinih i
Arthurovih unuka, uvijek je postojalo zanimanje za baku Alice, a proganjala ih je i injenica
da je njihova oca napustila dok je jo bio malen djeak. Kada sam zapoela s pisanjem
romana za koji mi je kao nadahnue posluila njihova baka, Polly i Barbara velikoduno su
me obasule podsjetnicima i fotografijama, kao i priama, anegdotama i obiljem obiteljskih
pisama. Tim dvjema udesnim enama dugujem vjenu ljubav i zahvalnost.
Jedna starija roakinja iz Engleske, roena 1898. godine, jednom je prilikom dola u
Sjedinjene Drave, donijevi sa sobom glasine koje je kao dijete bila naula o svojoj teti iz
Amerike, izmeu ostaloga, i aptom prenoena govorkanja o Alicinu ljubavnom ivotu. Bile
te glasine istinite ili ne, zahvalna sam toj roakinji za uspomene koje mi je povjerila.

307

Alice Wesselhoeft Haserick roena je u obitelji uglednih bostonskih lijenika. Da bih

doarala drutveni krug u kojemu je ivjela, kao i da bih vjerno prenijela ivotno djelo lika
po imenu doktor Ravell, oslonac sam potraila u brojnim izvorima, poglavito u The
Empty Cradle od Margaret Marsh i Wande Ronner, u Brought to Bed: Childbearing in
America, 1750 to 1950 od Judith Walzer Leavitt te u A History of Women s Bodies od
Edwarda Shortera. Za postavljanje pozornice na kojoj e moja junakinja nastupiti u Muzeju
Isabelle Stewart Gardner, od velike mi je vanosti bila Mrs. Jack, izuzetno napisana
biografija gospoe Gardner kojoj je autorica Louise Hall Tharp. Za razumijevanje naina na
koji ambiciozna amerika mezzosopranistica moe odseliti u Italiju, pronai ondje maestra,
proi svoju provu i stupiti u svijet prekomorskih profesionalnih pjevaica, uvelike sam se
oslanjala na izvanrednu biografiju Ire Glackensa pod naslovom Yankee Diva: Lillian
Nordica and the Golden Days of Opera. (Naputci za pjevaice to ih je sastavila Lillian
Nordica, a koje je Glackens u vidu dodatka uvrstio u biografiju, pruili su mi osnovu za
savjete koje Madame Nordica negdje na poetku romana da je mojoj junakinji.) Such Sweet
Compulsion, autobiografija Geraldine Farrar, takoer je bacila odgovarajue svjetlo na
vjebanje i iskustvo moje junakinje kao pjevaice, ba kao i biografije i memoari drugih
vokalnih izvoaa, to je posebno bio sluaj s Enricom Carusom, Nellie Melbom, Kiri te
Kanawom, Lucianom Pavarottijem i Rene Fleming.
Iz goleme ljepote pojedinih zvunih zapisa iznikli su cijeli prizori i poglavlja iz ove
knjige: samo alim to ne mogu zahvaliti skladateljima koji su stvorili te arije i vokalnim
izvoaima koji su ih otpjevali. Primjerice dok sam sluala Paisiellovo Il mio ben quando
verr u neopisivo prekrasnoj izvedbi Frederice von Stade, preda mnom se ukazao trenutak
u kojem doktor Ravell prvi put vidi divu Eriku - snijeg, klizai na ledu i ena u bijelome
krznu to izlazi iz crnog automobila. Kada sam ula nevjerojatnu Ceciliju Bartoli i Agitata
da due venti, iz uma mi je provalilo poglavlje o oluji na moru. (Svjesna sam injenice da je
tijekom toga razdoblja Vivaldijeva glazba bila pala u zaborav ali nisam mogla odoljeti da tu
ariju ne priutim svojoj junakinji.)
Dok sam pisala ovaj roman, velik mi je broj ljudi pruao podrku dragocjenim
prijateljstvom, kao i itanjem i reakcijama na njegove prve nacrte: Elizabeth Fishel, Janet
Peoples, Linda Williams, Mollie Katzen, Mary Ellen Geer i Christine McDonnell. Najdublje
zahvale upuujem i svima koji su zajedno sa mnom sudjelovali na knjievnoj radionici u
okviru triju konferencija - u Bread Loafu, Sewaneeju i u Napa Valleyju, te onima koji su,
vrlo pronicavo no hrabrei me, na tim konferencijama kritizirali odlomke iz mojega
rukopisa - posebno Timu OBrienu, Jill McCorkle, Erin McGraw, Samanthi Chang i Margot
Livesey.
Roman svoj dolazak na svijet prije svega duguje dvjema osobitim enama - mojoj
fenomenalnoj agentici Lisi Bankoff i mojoj legendarnoj urednici Pameli Dorman. Zbog
jasnoe misli, finoe, arma i sposobnosti za knjievnu prosudbu kojima je obdarena Lisa
Bankoff svaka suradnja s njome pretvara se u radost, a tome uitku jo vie pridonosi
njezina zvjezdana pomonica Elizabeth Perrella. Moja urednica Pamela Dorman pridonijela
je romanu svojim strastvenim zalaganjem za njega, a cijelo su me vrijeme zadivljavali

308

njezini umjetniki instinkti i dar za uoavanjem svake neprimjerene rijei ili reenice. Kao
urednica, budno je pazila na svaku nijansu u psiholokom razvijanju likova. Bit u joj
zauvijek zahvalna na svemu to je uinila i na nainu na koji mi je pomogla da roman
postavim na to bolje temelje. Julie Miesionczek, njezina pomonica, bila je istinski
poticajna i istaknuta partnerica u tom procesu: njoj nijedna pojedinost ne moe promaknuti.
Rebecca Saunders iz nakladnike kue Little, Brown u Velikoj Britaniji takoer se
prikljuila svojim mudrim i udesnim urednikim glasom, prepoznatljivo obiljeivi Mjesec
nad Firencom.
Da bih istaknula koliko u svemu tome cijenim svoje roditelje, jednostavno u rei da je
najvea srea koja me ikada zadesila injenica to sam se rodila i to sam odgojena kao
jedno od njihovo osmero djece. Sinu Colinu zahvaljujem na pustolovini koju predstavlja
majinstvo, kao i zbog veze s precima koji su posluili kao nadahnue za ovaj roman. A
svojemu muu Barryju - mukarcu nezaustavljiva humora, goleme topline te punome dobrih
savjeta, ljubavi i vitalnosti htjela bih rei sljedee: sretna sam to konano mogu ovaj
roman knjigu poloiti u tvoje ruke. Napokon i nakon svega moe otvoriti knjigu i proitati
priu koja je u njoj ispripovijedana.

http://www.balkandownload.org/

309